Osvrti, prikazi, recenzije, Polit. misao, Vol XXXVIII, (2001.), br. 3, str.

198209

198

Osvrti, prikazi, recenzije

Prikaz Cynthia J. Alexander / Leslie A. Pal (ur.) Digitalna demokracija
Pan liber, Osijek-Zagreb-Split, 2001., 234 str.
Povijest nas ui da svi novi mediji imaju veliki utjecaj na politiku. U knjizi Digitalna demokracija teoretiari razliitih usmjenja pokuavaju odrediti koji tip utjecaja imaju nove tehnologije na demokraciju. Dio odgovora daju tvorbom novih pojmova: teledemokracija, cyberdemokracija, elektronika demokracija ... Oni nisu istoznanice, ve razliiti modeli koje ne bi trebalo mijeati s pojmom iz naslova knjige. Tekstovi se dijele na one posveene politikim procesima i one o specifinim pitanjima pojedinih politika. Nekoliko se kljunih tema provlai kroz sve lanke: (1) participacija i pruanje mogunosti, (2) nain na koji informacijske i komunikacijske tehnologije djeluju na ravnoteu moi izmeu institucija i pojedinaca, (3) utjecaj tih tehnologija na usluge koje u velikoj mjeri ovise o tehnologiji. lanci, dakle, pokrivaju razne aspekte utjecaja novih tehnologija na podruje politike ekonomije, nacionalne sigurnosti, enskih prava, (ne)snalaenja legislative u svijetu novih tehnologija, zatite privatnosti i sl. Odreeni prostor u knjizi posveen je i problemima koji idu uz nove tehnologije, a dobro ih opisuje reenica Jeremyia Rifkina: Globalne su korporacije danas sposobne proizvesti dosad nevienu koliinu dobara i usluga sa sve manje radnika i to upravo u onom trenutku svjetske povjesti kada stanovnitvo raste kao nikada prije. U Kanadi, na primjer, to znai da postoji opravdana bojazan da e ene, uroeniki narodi i drugi nedovoljno ukljueni segmenti drutva ostati izvan parametara informacijskog drutva. Tekst Ronalda Deiberta Izmijenjeni svijetovi: drutvene snage u hipermedijskom okruenju prikazuje promjenu ekonomske slike svijeta od nacionalne do transnacionalne proizvodnje i inzistira da hipermedijsko okruenje pogoduje transnacionalizaciji proizvodnje. On navodi tri glavna razloga zbog ega je to tako: (1) mogunost (u hipermedijskom okruenju) prenoenja golemih koliina glasovnih, tekstualnih i slikovnih podataka diljem svijeta, (2) ma koliko zemljopisno udaljenih, hipermedijsko okruenje omoguuje pojedinim tvrtkama ravnomjerno rasporediti rizike i trokove istraivanja i razvoja, (3) hipermedijsko okruenje malim lokalnim tvrtkama omoguuje da dosegnu globalno trite. U drugom dijelu Deibert istie da su se pojavili globalni financijski centri i arita na primjeru kojih moemo naslutiti arhitekturu postmodernog svjetskog poretka u razvoju. Poziva se na Thrifta i Leyshona koji smatraju da ti centri postaju takvima, jer meuovisna povezanost neutokovljenih elektronikih mrea potie ovisnost o samo nekoliko mjesta poput Londona, New Yorka i Tokija, gdje se odluke mogu uzajamno graditi, dogovarati, prihvaati i provoditi. Iz ovoga proizlazi da oni dre utjecaj hipermedijskog okruenja presudnim za dosadanji i budui razvoj globalnih financija. Deibert u treem dijelu istie da je pojava globalnog civilnog drutva dio pomicanja centra politike gravitacije od drava prema korporacijama, nevladinim organizacijama i aktivistima. Jasno je da hipermediji ne stvaraju te nove drutvene pokrete, ali stvaraju komunikacijsko okruenje u kojemu takve aktivnosti bujaju. Primjer ovih procesa autor vidi u povijesti nastanka nevladinih organizacija, ali istie i ekstremne primjere poput teroristikog napada u Oklahoma Cityju, gdje se oitovalo vrlo dobro poznavanje modernih sredstava komunikacija transnacionalnih teroristikih organizacija. Najnoviji primjere moemo pronai u napadima na SAD u rujnu 2001. Catherine M. Alexander u svom lanku Pitanja nacionalne sigurnosti u umreenom svijetu produbljuje pitanje nacionalne sigur-

Osvrti, prikazi, recenzije, Polit. misao, Vol XXXVIII, (2001.), br. 3, str. 198209

199
ma. Jedan od urednika knjige Leslie Pal pie o pravnoj regulaciji u lanku Tisuu zaslona tame: elektronika mobilizacija i primjer Zakona o dolinosti komuniciranja. Michael Mehta istrauje ovo isto, ali na poneto sustavniji nain. U lanku Seks na mrei: regulacija i nadzor pornografije u novome umreenom svijetu pokazuje svu nemo dosadanje pravne regulative na podruju novih medija. On u lanku istie kako je bit ovog znaajnog problema kako drave spajaju slobodu izraavanja s promicanjem nove tehnologije. To se osobito odnosi na pokuaje reguliranja, kao u sluaju Zakona o dolinosti u komunikacijama (zakon iz 1995. koji je 1996. odlukom Vrhovnog suda SAD-a proglaen neustavnim, a kojem je posveen poseban lanak u ovoj knjizi) koje zbog zadiranja u privatnost pojedinca osuuju korisnici, ali i pravosue. Potreba za ovakvim zakonom pojavila se s rastuim problemom pornografije na Internetu poto su takvi sadraji bili dostupni svima. Veliki je problem nedostatak istraivanja na ovu temu te autor istie da stoga i pitanje politike reguliranja i nadzora postaje zbrkano i, to je jo gore, nedjelotvorno. Kako je po definiciji Internet opreka centralizaciji sukob izmeu te tehnologije i drave je neizbjean, tim vie to vlasnici medija oekuju od zakonodavca da nametne trini nadzor koji vodi veim profitima i slabijoj konkurenciji. Ipak, zakoni koji su primjenjivani na prethodne masovne medije ne funkcioniraju, o emu svjedoi navedeni propali zakon o dolinosti koji je tretirao Internet kao distributera vijesti i proglasio kanjivim prijenos opscenih, pornografskih ili nedolinih sadraja. Bude li se taj zakon ponovno uveo, imat e dalekosean utjecaj na Internet posluitelje, koji e odgovarati za sadraj koji prenose korisnici. Zbog ovakvih pitanja ira zajednica inzistira da se odbaci donoenje novih propisa kada se ne mogu pronai oni koji funkcioniraju u novom okruenju. Mnogi rjeenje vide u samoregulaciji i softverskom filtriranju. Bill Cross se posvetio teledemokraciji u poglavlju Teledemokracija: kanadske politike stranke oslukuju svoje birae koji opisuje dosadanje komuniciranje politikih stranaka u Kanadi i predlae neka druga rjeenja koja se oslanjaju na tehnologiju.

nosti postavljeno u Deibertovom eseju. Ona tvrdi da drava vie nije jedini relevantan subjekt meunarodnih odnosa i da je za nju najvanija injenica kako ne postoji sredinji autoritet koji upravlja razmjenom informacija na Internetu. U informacijskom ratu manja se panja usmjerava na konvencionalna sredstva ratovanja, a vie na kontrolu razmjene informacija. Opasnost od upada u informacijski sistem protivnika je prijetnja koja ne mora potjecati od drava nego od nedravnih aktera, hakera ili teroristikih organizacija, tako da se u novoj paradigmi promijenila priroda prijetnje. To rezultira time da iako odnos izmeu ekonomskog prosperiteta i tehnolokih sposobnosti odreuje meunarodnu ekonomsku poziciju drave, razvoj tehnologija dvostruke namjene, proirio je raspravu o sigurnosti, ukljuio posljedice inovacija te tehnologije na sigurnost. Tehnoloke sposobnosti mogu promijeniti nacionalne modele ovisnosti izvana i stoga druge drave mogu biti u poziciji stjecanja veih utjecaja kroz tehnoloko predvoenje. Michael Ogden pie lanak Tehnologije apstraktnog, cyber-demokracija i promjene komunikacijskog krajolika diskutira s neodoljivim sloganima proizvoda tvrtki za odnose s javnou velikih korporacija kako e najnovija tehnoloka dostignua u komunikaciji posredovanom raunalom donijeti znanje, zadovoljstvo, zajednitvo, ekonomski razvoj i osobno osloboenje. Njegova je pozicija da je u tom vrlom svijetu tota ostalo nerijeeno. No u posao promjene digitalizacije drutva se krenulo te autor nudi nekoliko moguih raspleta situacije: (1) Informacijsko drutvo koje promiu vlade i privatni interesi (2) lijenine u cyberspaceu u kojemu vladaju polovni interesi (3) postupni prijelaz u kojem se postupnim koracima odgovara na potrebe i komercijalne i socijalne javnosti dakle, povezanost meu ljudima novom tehnologijom kao nadogradnja ivota zajednica. Koji e scenario biti odabran, ovisit e o mogunosti i regulaciji provoenja demokratskih naela u cyberspaceu. Dineh Davis bavi se enskim pitanjem na mrei u lanku ene na mrei: implikacije neformalnog meunarodnog povezivanja u povodu etvrte svjetske konferencije o ena-

Julie Thorburn u lanku Pripitomljavanje elektronikog Divljeg zapada: moe li in-

Osvrti, prikazi, recenzije, Polit. misao, Vol XXXVIII, (2001.), br. 3, str. 198209

200
oko utjecaja novih tehnologija na ivot nae civilizacije. Domagoj Bebi

formacija biti vlasnitvo zauzima se za odreivanje povjerljive poslovne informacije kao vlasnitva to bi olakalo rjeavanje problema vezanih uz prodaju i licencije, upotrebu kako krivinih tako i graanskih sankcija, kako bi se informacija zatitila od pijunae ili krae i kojima bi se informacija uklopila u postojee porezne sheme te se zahtijeva promjena postojeih zakona koji bi prepoznali ovu injenicu. Ann Cavoukian u lanku Tehnologije zatite privatnosti: preobrazba rasprave o identitetu raspravlja o softverskim mogunostima irfiranja poruka u zatiti privatnosti opravdavajui time svoju tvrdnju da informacijske tehnologije imaju potencijal i da narue i da zatite nau privatnost. Urednice Cynthia Alexander i Sue Stafford u lanku Pitanje dana: rodne, zakonske i etike implikacije visoke tehnologije u zdravstvenoj skrbi prouavaju utjecaj tehnologije na sustav zdravstvene skrbi zabrinute tendencijom da tehnologija pogorava postojee organizacijske i ine probleme te raspravljaju o mogunostima poboljanja. U zadnjem poglavlju James Maya Informacijska tehnologija za domorodake narode: sjevernoameriko iskustvo pokazuje kako se s tehnologijom nose oni koji nikad nisu ili u korak s modernom tehnologijom iako bi, koritena na pravi nain trebala sluiti ouvanju i ak jaanju tih kultura. Na poetku je reeno da na engleskom jeziku o pitanjima teledemokracije, cyberdemokracije i elektronike demokracije postoje razni naslovi, no ova knjiga je znaajna, jer potvruje miljenje urednika da budui da su informacijske tehnologije tako duboko povezane sa svakim aspektom drutva, problem procjene njegova utjecaja lei u tome to je posve zamislivo da e utjecati na sve. Ova injenica opravdava ovako, na prvi pogled, raznolike teme. Zato je objavljivanje ove knjige znaajno jer su teme navedene u ovoj knjizi otvorile mnoge rasprave meu politolozima i medijskim teoretiarima u svijetu te se nadam da e potaknuti na ivlju raspravu i domae istraivae ovih podruja. Ovaj se naslov naao na naem tritu 2001. godine, mada je rije o knjizi koja je izila 1998. Bez obzira na to, ona je odlian uvod u aktualne rasprave

Prikaz Remzi Lani (ur.) Exit from Censorship

The Media's Role in the Post Dictatorial Transitions

Ejta, Tirana, 2001., 110 str.

Uloga medija ne moe se promatrati izolirano od politike sfere. Zbornik Exit from censorship prua vrlo jasne i konkretne argumente ovoj tezi. U deset lanaka analizira se kompleksan utjecaj politike na medije, ali i medija na politiku u vremenu prije i nakon tranzicije u sljedeim zemljama: panjolskoj, Portugalu, Poljskoj, Slovakoj, Albaniji, Bugarskoj, Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini te Srbiji. Svi autori istiu znaenje medija u tranziciji zbog njihove velike i odgovorne uloge u stvaranju civilnog drutva. Meutim, mediji se nalaze u posebnoj situaciji budui da su autoritarne, odnosno totalitaristike vlasti, vrlo vjeto zadravale kontrolu nad novinarstvom ak i nakon tranzicije, emu je pridonijela pomno osmiljena struktura u medijima. Zato se moda jo uvijek moe rei kako medijska tranzicija i dalje traje sve dok ne doe do smjene generacija. Upoznavanje s povijesnim injenicama i utjecajem politike na medije, preduvjet je za shvaanje masovnih medija u sadanjosti. U tom smislu, zbornik zapoinje lankom Jeame Guillamet sa Sveuilita Pompeu Fabra iz Barcelone. Autor opisuje posljedice autoritarne vladavine koje su se mogle vidjeti i nakon pada diktatora Franka u panjolskoj. Za vrijeme svoje vladavine Franko je kontrolirao cjelokupno novinarstvo iako je 1966. odobrio donoenje Zakona o medijima koji je trebao omoguiti vee slobode. Reim je tim zakonom dobio jo vee ovlasti, a novine su bile pod kontrolom vlasti. panjolsko novinarstvo moralo je proi dvije vane promjene: politi-

Osvrti, prikazi, recenzije, Polit. misao, Vol XXXVIII, (2001.), br. 3, str. 198209

201
okupljanjem novinara oko glasila za kulturu. Autor navodi da je Slovaka iz 1998. dobar primjer drave u kojoj su novinari utjecali na javno mnijenje u tranziciji. Predstavnici medija pomogli su graanima da se orijentiraju u javnom mnijenju, u kreiranju politike i da pomognu stvaranje civilnog drutva. Slovaki su novinari specifini i po nainu na koji su pokuali odrati neovisnost. Oni su, naime, preuzimali vlasnitvo nad tiskovinama, ali su zbog financijskih problema na kraju morali prodavati svoje udjele. Prema Lili Raychevoj, bugarski mediji nisu dorasli ulozi koju su dobili nakon turbulentne 1989. u kojoj je dolo do kompromisne promjene reima. Javnost je od njih oekivala brzu primjenu novih standarda: politikih, legislativnih, ekonomskih, socijalnih i profesionalnih. Politiki aspekt odnosio se na decentralizaciju masovnih medija, razvoj pluralizma uz pomo novih zakona. Ispunjeni su i svi uvjeti za privatizaciju medija, nakon ega su oni preuzeli i snanu ekonomsku ulogu. Stvaranjem novog trita otvoren je pristup inozemnim ulagaima, a privatizacija je izravno pomogla jaanju gospodarstva. Primjer Bugarske znakovit je po potpunoj privatizaciji tiska, to je dovelo do nove vrste monopola. Njemaki WAZ, najvei ulaga, bio je prisiljen prodati svoje udjele drugim tvrtkama kako bi izbjegao kaznene procese zbog monopola. Novinari su nakon tranzicije postale ugledne javne osobe, a njihov se utjecaj moe mjeriti s utjecajem politiara. U Bugarskoj su novinari proli najveu transformaciju: od glasnogovornika reima postali su puki tribuni. Unato tome, profesionalni su standardi ostali neostvareni. Autor dri kako su novinari postali etvrta vlast koja utjee na socijalne stavove, politika miljenja i odluivanje, dok su masovni mediji pomogli da se tranzicija zavri to bre, ali i temeljito. Danas mediji u ovoj dravi imaju dvije uloge: prenositi protest i glas graana te svojim djelovanjem poticati politike promjene. Potpuno druga situacija tih je godina bila u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini i Srbiji. Sanja osi iz Medijskog centra u Beogradu zastupa miljenje da je Oktobarskom revolucijom, odnosno prekidom emitiranja Radio Televizije Srbije, zavrilo desetljee bolesnih lai i govora mrnje reimske propagande u Srbiji.

ku (od Frankove smrti i donoenja Ustava) i ekonomsku (ubrzana privatizacija), ali i tri vrste tranzicije novinarstva: zakonodavnu (djelomino otvaranje autoritarnog reima 1966. godine Zakonom o medijima), profesionalnu (primjena modernih standarda), te medijsku koju su novine prole sredinom sedamdesetih, a televizija sredinom osamdesetih. Nakon 40 godina panjolci su ponovno mogli itati novine na katalonskom i baskijskom jeziku. Iako se autor nije znaajnije zadrao na tom pitanju, sigurno bi bilo zanimljivo istraiti i koliko su mediji utjecali na jaanje baskijskih i katalonskih pokreta u borbi za neovisnost. Portugalsko iskustvo posebno je znaajno. Nakon 48 godina vladavine tihom je revolucijom u jednoj noi sruen faizam. Bio je to poetak onoga to Huntington naziva treim valom demokratizacije koji je ujedno oznaio kraj portugalske diktature. I u Portugalu je diktatura iza sebe ostavila dravnu televiziju, radijske postaje i tisak koji je i nakon 1975. bio pod velikim pritiskom politikih stranaka. Autor lanka Manuel Anta misli kako je indikativno da je u Portugalu svaki pokuaj stranaka da upravljaju medijem vrlo brzo propao. Katharina Hadamik s Instituta za novinarstvo u Dortmundu pie o Poljskoj gdje je reim promijenjen konfrontacijom reimske elite i socijalnog pokreta Solidarnost koji je cijelo vrijeme oko sebe okupljao i novinare, odnosno pomagao underground tisak. Oko njega su se okupili novinari koje je reim smijenio zbog politike nepodobnosti. Solidarnost je podupirala takve novinare i na taj nain potaknula razvoj slobodnog novinarstva koji je slomio monopol informacija. Mediji su, prema Hadamikovoj, ispunili funkciju koja se dri neophodnom za stvaranje i konsolidaciju novog sociopolitikog sustava. Medijski sustav bive ehoslovake prikazuje Juraj Vojtek sa Sveuilita Comenius. Sustav koji je tamo vladao bio je totalitaran, kao u svim komunistikim reimima. Jedna od Staljinovih iluzija bila je da ovu dravu odvoji od svijeta, odnosno demokratskih zemalja. Kako bi to izveo, provodio je istke i u novinarskim krugovima. Vojtek iznosi niz primjera kako su se ehoslovaki novinari borili protiv totalitarizma i protiv pokuaja vlasti da kontrolira medije. Slobodno novinarstvo zapoelo je

Osvrti, prikazi, recenzije, Polit. misao, Vol XXXVIII, (2001.), br. 3, str. 198209

202
je dananje balkansko novinarstvo vie produena ruka politike, nego predstavnik javnosti. Posve je oito i da su u proteklom desetljeu na medije velik utjecaj imali gospodarska situacija, korupcija i politika koja je koristei legalne naine eljela zadrati svoj utjecaj, odnosno navike iz komunizma. Ipak, Lani ne proputa otvoriti i neke od vjenih pitanja profesije. Pojavljuje se i iznimno znaajna dilema specifina osobito za novinare s podruja bive Jugoslavije: biti profesionalac ili patriot. Gdje su granice? Nakon znaajnih promjena koje su se dogodile uspostavljanjem demokracije, novinarstvo je pred novim velikim izazovom. Taj izazov trai i mnogo napora: jaanje komunikacije meu novinarima, kvalitetnije zakonodavstvo, reformu elektronikih medija, kvalitetniju izobrazbu, projekte media monitoringa te jasne etike kodekse koji e pomoi da novinarstvo vrati svoju vjerodostojnost, zakljuuje Remzi Lani. Ovaj zbornik prua osnovne temelje za istraivanje medija u spomenutim zemljama i na podruju Balkana, opisujui najznaajnije probleme s kojima se susreu mediji u posttranzicijskim dravama. Izlaz iz cenzure uope nije upitan. Mediji su postigli velik stupanj samostalnosti, slobode i neovisnosti, unato stalnom pritisku politiara koji, osim to stvaraju zakone o medijima, nastoje ispolitizirati i redakcije. Knjiga e pomoi novinarima da spoznaju znaenje aktivne uloge u drutvu, da preispitaju svoju djelatnost i pridonesu uspostavljanju civilnog drutva, budui da jo uvijek ivimo u drutvu u kojem se demokracija vie shvaa u terminima slobode i prava, a ne kao dunost i odgovornost (str. 67).

Formalno je period cenzure zavren, ali Srbija se tek mora suoiti sa posljedicama rigorozne politike prema medijima. Predstavljeni su primjeri kako politiari novih struktura nastavljaju praksu prethodnika i pokazuju elju da zadre kontrolu nad medijima. Primjer Srbije dobro je ukazao i na opi trend u svim zemljama koje su prole tranziciju, a taj je da zakonodavna tijela dre da je dovoljno izraditi dobre zakone i amandmane koji onda u kratkom vremenu trebaju rijeiti probleme medija. O tome pie i Stjepan Malovi, predstavljajui situaciju u Hrvatskoj nakon tranzicije. Nova vlada spremna je prihvatiti slobodu medija u teoriji, ali u praksi to nije sluaj (str. 83). Nove demokratske vlade nauene su na stari komunistiki sistem kada je uloga medija bila promocija slubene politike, tvrdi Malovi. Promjena vlasti nije dovoljna. U posttranzicijskim drutvima mediji podupiru politike stranke, zauzimaju strane, promoviraju centre moi, ali ne pridonose stvaranju neovisnog novinarstva, ija je uloga zatititi demokratske vrijednosti i prakticirati poteno, ujednaeno i nepristrano novinarstvo (str. 84). To najbolje opisuje situaciju u svim analiziranim zemljama. Dakle, nakon promjene vlasti redovito se donose novi zakoni, provodi se privatizacija, nameu se novi profesionalni standardi, kopiraju se iskustva sa zapada, koja se ne mogu i ne smiju radikalno primjenjivati na zemlje koje upravo izlaze iz tranzicije. Remzi Lani iz Albanskog medijskog instituta u zborniku je opisao najvei paradoks nezavisnih medija: slobodno novinarstvo jedno je od najvanijih dostignua nastalih demokracija, ali njegov imid u javnosti uglavnom je negativan. (str. 59). To prema Laniu ne znai da je javnost umorna od slobodnog novinarstva, ali je jasan signal da ljudi trae mnogo odgovornije novinarstvo. Openito uzevi, tranzicijsko desetljee u medijima obiljeeno je politikim pritiskom, ekonomskim problemima i kaotinom medijskom legislativom s jedne, te procvatom novih medija s druge strane. Lani dri da su mediji imali odgovornu ulogu u demokratizaciji na Balkanu, dok su ujedno bili i instrument u rukama nacionalistikih snaga. Autor prilino smjelo iznosi tezu kako su prvaci u zatiranju slobode tiska u regiji bili Miloeviev i Tumanov reim, a u tekstu se iznose i dokazi koji podupiru tezu da

Igor Kaniaj

Osvrti, prikazi, recenzije, Polit. misao, Vol XXXVIII, (2001.), br. 3, str. 198209

203
stavnicima neovisnih medija u Hrvatskoj. Osnovni vremenski okvir knjige su godine izmeu 1990. i 2000., iako autori obrauju odnose spram medija u vremenu postojanja bive SFRJ. U naslovu knjige koristi se engleski izraz press kojim su oznaeni svi mediji, a ne samo novine. Ipak, doima se da je taj odabrani izraz, umjesto oekivanog media, prikladniji u objanjavanju stanja u tiskanim medijima, a manje u elektronikim ili pak novim medijima. Naime, Hrvatska je televizija kao najjai medij imala svoju tono definiranu ulogu, bez ikakvog mistificiranja: sluiti promicanju ideja, jezika i politike vladajue stranke. Kad je o radiju rije, onda vrijedi konstatacija da se poetkom 90-ih dogodio pravi procvat velikog broja lokalnih radiopostaja, od kojih veina emitira glazbene programe i lokalne servisne informacije, a proizvodnja informativnog programa prava je rijetkost. Stoga i autori izdvajaju znaenje Radija 101 i ulogu koju je imao u politikim procesima recentne hrvatske povijesti. Novine su veinom, uz nekoliko asnih iznimaka, bile dravno orijentirane, pa je uloga i onih dravnih i onih rijetkih neovisnih u Tumanovu desetljeu bila presudna. Novi mediji, pri emu se podrazumijevaju elektronika izdanja postojeih tiskovina i zasebni on-line proizvodi, bili su tek na poetku razvitka i nisu imali neku odreeniju ulogu na unaprjeenju demokracije u Hrvatskoj. I na kraju, novine su dominantan medij ove knjige, vjerojatno i stoga to su one dostupnije potrebama sadrajne analize, pa ih autori koriste kao svojevrsno ogledalo zbivanja i kroniku koja je trajno zabiljeila medijske anomalije, i Titova reima u bivoj Jugoslaviji i reima Franje Tumana u neovisnoj Hrvatskoj.

Prikaz Stjepan Malovi / Gary W. Selnow The People, Press, and Politics of Croatia
Praeger, Westport, 2001., 245 str.
Kad je 1997. godine Gary Selnow, profesor komunikologije Dravnog sveuilita u San Francisku, doao na estomjesenu Fullbrightovu stipendiju na Sveuilite u Zagrebu, doivio je civilizacijski ok. Malo to mu je bilo jasno, a iskreno je bio zaprepaten kad je shvatio da ak dva dana nee moi otvoriti svoju elektroniku potu. ovjek koji gotovo sve rjeava putem Interneta od obinih dnevnih kupovina do rezerviranja karata na europskim trajektima nikako nije mogao shvatiti kako neke hrvatske web stranice nisu informacijski upotrebljive, i da e pouzdanije podatke o polasku vlakova za Budimpetu dobiti na eljeznikom kolodvoru, nego uzaludnim pretraivanjem web stranica. Ubrzo se, meutim, priviknuo se na nove, za njega egzotine, uvjete i poeo otkrivati i najzabaenije dijelove Hrvatske, sudjelujui u razliitim obrazovnim projektima, organizirajui pritom doniranje amerikih raunala za uenike i mlade novinare u Hrvatskoj. Pria o medijima u Hrvatskoj i politikim procesima u nekoliko zadnjih desetljea doimala se dovoljno atraktivnom da su 1999. godine Gary Selnow i Stjepan Malovi odluili zajedno napisati knjigu. Svu prepisku, dogovore, i izmjenu tekstova obavili su elektronikim putem. Premda bi bilo, pretpostavljamo, jednostavnije uivo dogovarati zajedniki rad, e-mailovi s razliitim verzijama poglavlja na relaciji Zagreb San Francisco, doveli su do konane verzije knjige The People, Press, and Politics of Croatia koja se pojavila u nas sredinom ove godine. Knjiga se sastoji od pet dijelova u kojima je razraeno 14 poglavlja. Tome je dodan popis svih novinara poginulih na prostorima svih drava bive Jugoslavije od 1991. do 1996. godine te prijepis govora Dravne amerike tajnice Madeleine K. Albright upuen pred-

Autori nam pokuavaju odgovoriti na pitanje kako su mediji bili ureeni u Titovoj dravi i u kojem su se smjeru razvijali u Tumanovoj dravi, objanjavajui na razumljiv nain temeljne karakteristike vladavine jedne i druge ideologije. Teite je na obiljejima medijske politike ove druge drave, dodatno optereene stradanjima 250.000 ljudi u kratkom ratu koji je u jednom trenutku brojio vie od dva milijuna izbjeglica i prognanika. Sve te injenice Malovi i Selnow uzimaju u obzir, ali ne odustaju od potenog prikaza stradanja

Osvrti, prikazi, recenzije, Polit. misao, Vol XXXVIII, (2001.), br. 3, str. 198209

204
su novinari unaprijed znali o emu smiju pisati, a koja imena s crnih lista nee spominjati. Prvi dio sastoji se od dva poglavlja: prvi opisuje represivnu Tumanovu politiku prema pojedinim medijima, a drugo poglavlje obuhvaa pregled zbivanja u Hrvatskoj u predizborno vrijeme 1999., smrt predsjednika Tumana i izbore koji su doveli koaliciju na vlast i Stjepana Mesia na mjesto predsjednika Hrvatske. Selnow i Malovi analiziraju profile najjaih dnevnih novina, tjednika i elektronikih medija i naine na koje je tadanji sustav provodio kontrolu i suptilnu cenzuru. U nizu primjera koji se navode, danas povijesnih, najupeatljiviji je bio graanski neposluh iz studenoga 1996. godine, manifestiran na Trgu bana Josipa Jelaia, povodom oduzimanja koncesije Radiju 101. Taj sluaj autori izdvajaju kao uvod u slobodne, ali nepotene predsjednike izbore 1997. godine, na elu s apsolutnim vladarom svih manipulacija u vidu dravne televizije. Novinarska samocenzura bila je moda jednako jaka kao u godinama najboljeg socijalizma, a zadnja godina Tumanove vladavine okarakterizirana je medijskim nalazima korumpiranosti aktualne vlasti: od kupovine nogometnih utakmica do prodaje najnakladnijeg dnevnika Veernjeg lista neznanim vlasnicima s Djevianskih otoka. Autori proroanski predviaju da ako se nova koalicijska vlada ne pozabavi medijima, nita bitno se nee promijeniti. Tako je nekako i bilo! Promjene su se dogodile, ali i danas, gotovo dvije godine poslije, televizija glavinja izmeu svoje javne i dravne funkcije. Dravna je televizija, dakle, ve dvije godine u reformi prema javnoj televiziji. Stanje se u tiskovnim medijima takoer sporo rjeava. Na zahtjev dravnog tuiteljstva Hrvatske, nedavno je skinut imunitet zastupnicima u Dravnom saboru koji su sudjelovali u poklanjanju dnevnog lista Slobodna Dalmacija bivem neuspjenom medijskom mogulu, Miroslavu Kutli. Malonakladni i ozbiljni dnevnik Vjesnik, doivio je formalne promjene, ali je i nadalje u funkciji vladinog glasila kojemu Vlada pokriva gubitke. Nakon obznanjivanja pravih vlasnika i provedene istrage, Veernji list je danas u 98 postotnom vlasnitvu austrijske Styrie.

novinara i velike tete koje su mediji nanijeli krivim, neprovjerenim, neuravnoteenim obavjeivanjem, i plasmanom dravno korisnih informacija. Ili jo gore: preuivanjem istine. The People, Press, and Politics of Croatia ima dvojaku ulogu. S jedne strane, predstavlja znaajan prilog izuavanju povijesti novinarstva u Hrvatskoj, jednako kao i na prostorima bive Jugoslavije, i ujedno moe biti prilog za prouavanje medija u konfliktnom, tranzicijskom i, napokon, ratnom razdoblju. S druge strane, analiza drutvenih mijena i politikih procesa nakon prvih demokratskih izbora, meusobnog utjecaja politike na medije i obrnuto medija na politiku, knjizi daje obiljeja politoloke literature. Opisujui procese u medijima i drutvu, autori objanjavaju simplificirano shvaanje jednog dijela novinara koji su novinarsku profesiju shvaali kao slubu u korist svoje drave, u emu je sadran i mogui razlog za promicanje dravotvornog novinarstva. Dio se hrvatskih novinara kao prethodnih drutvenopolitikih radnika izraslih na tekovinama socijalistikog samoupravljanja i u strahu od medijskih komisija Centralnog komiteta SKH/ SKJ, nije snaao u uvjetima viestranaja i formalnih okvira za razvoj slobodnog novinarstva. Veina se od starog cenzora okree novom koji samo prividno podrava ideju neovisnosti novina od vlasti. U olovnim vremenima za novinarstvo u Hrvatskoj, autori biljee i medije, novine uglavnom (Feral Tribune, primjerice), koje su odoljele dravnim prisilama, plaajui za to visoku cijenu. I doslovce: kroz visoke odtetne zahtjeve za pretrpljene duevne boli tuitelja, kao malo gdje u svijetu. Knjiga ima skokovitu tematsku kompoziciju: pria o tajnim slubama iz Titova vremena logino se nastavlja na brojne afere prislukivanja u Tumanovo doba, da bi se autori ponovno vratili na opis republikih medijskih divova u svim bivim republikama SFRJ i shvaanju medija u totalitarnom sustavu. itateljima iz Hrvatske ova e knjiga puna refleksija i komparacija osvjeiti ne tako davnu povijest u kojoj su i sami sudjelovali, a stranim studentima ili medijskim strunjacima koji tek dolaze u Hrvatsku ponudit e niz posve novih detalja, kadto i nedovoljno poznatih, o nainima kako su se novine radile i kako

Osvrti, prikazi, recenzije, Polit. misao, Vol XXXVIII, (2001.), br. 3, str. 198209

205
nog i privatnog, objanjenja sintagmi bratstvo i jedinstvo i I poslije Tita Tito. U okviru tih odreenja poseban prostor pripada mjestu i ulozi novinara kao drutveno-politikog radnika i posljedicama s kojima su se sueljavali neposluni novinari ako nisu potovali partijsku liniju. Analiza sluaja pod naslovom etrdeset jedan dan koji je promijenio zemlju pokazuje kako su mediji pratili zadnje Tumanove dane. Paljivim analitikim prikazom Malovi i Selnow biljee pisanje i reakcije vodeih hrvatskih dnevnika i tjednika tijekom 41 dana, i pokazuju kako su novinari, osobito neovisnih medija, unato svim skrivanjima i laima dravnih dunosnika, otkrili pravo stanje predsjednikova zdravstvenog stanja, naglaujui da je tjednik Nacional bio ispred svih novina, raspolaui vjerodostojnim izvorima za sve pretpostavke. Analizirajui stanje u medijima poetkom 1990. od raspisivanja izbora do konstituiranja nove vlasti, autori oznauju kratkim i blistavim trenutkom slobodnih medija u Hrvatskoj. U tom slobodno lebdeem vremenu kad su partijski radnici digli ruke od medija, a pobjednici se jo nisu utvrdili u vlasti, novinari su uivali: protokol izlazi iz mode, a vrijednost dogaaja neovisno kojoj politikoj strani vie odgovara postaje jedinim mjerilom medijske prezentacije. Sloboda medija je, suglasni su autori, nakratko zablistala na hrvatskom medijskom nebu, jer istovremenim preuzimanjem vlasti stranka koja je u demokratskim izborima pobijedila poistila je sve nepodobne i stvorila novu posveenu kastu novinara. Procesi privatizacije po Markovievu modelu zaustavljeni su, a rad u medijima oslanja se na novu generaciju podobnih novinara ili drutveno-politikih radnika koji nedugo nakon toga postaju i ratni izvjestitelji. U devetom poglavlju, ulozi medija u hrvatsko-srpskom ratu, Malovi i Selnow posveuju iznimnu pozornost, koristei razliite izvore o iskustvima stranih ratnih izvjestitelja iz Hrvatske i navodei primjere naruavanja etikih naela i nesnalaenja hrvatskih novinara u ratnom izvjeivanju. Vrh ledene sante izvjestiteljskih pogreaka mogao bi se saeti u izjavi jedne hrvatske novinarke: Lagala bih za Hrvatsku ako treba!.

Budui da je knjiga zavrena polovinom 2000. godine, nespretnosti politike koalicijske vlade prema medijima nisu predmetom analize Malovia i Selnowa. Drugi dio knjige meutim opisuje krae, ali upeatljivo, razdoblje predizbornih aktivnosti i izborne trke osmorice kandidata za predsjednika Hrvatske. Autori istiu da je medijsko praenje izbora 2000. bilo sasvim drukije u odnosu na prethodna dva u kojima je sudjelovao predsjednik Tuman. Tek na treim predsjednikim izborima mediji su se oslobodili. Dnevno anketiranje glasaa i objavljivanje na naslovnicima bili su, reeno novinarskim argonom, lageri svakog broja. Preokret je nastupio kad je 15. sijenja 2001. Jutarnji list objavio anketu po kojoj Mesi vodi utrku. Nekoliko dana poslije, tjednik Nacional ide nekoliko koraka dalje i objavljuje da e, u sluaju drugog kruga izbora, Mesi pobijediti Budiu s 50,8 posto glasova. Autori se pitaju koliki je utjecaj medija bio u kreiranju izbornih rezultata, s obzirom na Mesieve neuspjehe u prethodnim izborima. Izvjeivanjem i praenjem izbora, mediji su napravili veliki pomak u smislu da se takvo to nije moglo ni zamisliti u novinama dva mjeseca ranije. Pratei izbore, mediji su s zajedno s novoizabranim predsjednikom Mesiem, otvorili novo vrijeme za demokratske promjene u Hrvatskoj. Povijesni korijeni odnosa demokracije, medija i vlasti naziv je sljedeeg poglavlja, u kojem autori objanjavaju temelje slobodnih drutava i odnosa spram slobodnih medija. Polazite za objanjenje otvorenog drutva, kompleksnog odnosa vlasti i naroda, vladara i pojedinca, autori nalaze u tumaenju Lockea, Hobbesa, Miltona i Orwella i u sadraju znamenitoga Prvog amandmana. Zakljuujui raspravu autori piu da slobodno izraavanje nije proizvod slobodnog drutva ve je slobodno izraavanje sam temelj slobodnog drutva. etvrti i peti dio donose povijesni pregled odnosa vlasti, drutva i medija u vrijeme Titove vladavine. Tekst zahvaa sve bitnije faze socijalizma, prisjeajui se nekih planetarno poznatih ala na raun Titove besmrtnosti i autoritarnosti. Na zanimljiv i jasan nain osobito za strance autori daju prikaz obiljeja jugoslavenskog mekog komunizma, dvostrukog graanskog morala izmeu jav-

Osvrti, prikazi, recenzije, Polit. misao, Vol XXXVIII, (2001.), br. 3, str. 198209

206
ali ili ostvarili jo veu dobit i sl.). Mogunost izvlaenja koristi autoru je posebno bitna, budui da su krizne situacije takoer i prilika za poboljanje injeninog stanja i odnosa. Knjiga ima jedanaest sadrajno zaokruenih poglavlja. Na poetku je predstavljen pojam percepcijskog poduzea koji oznaava zadnji razvojni stupanj usmjerenosti neke tvrtke. Temelji se na injenici da je za tvrtku postizanje velikog ugleda i dobrog glasa u javnosti mnogo bitnije od dobiti (u vrijeme velikog utjecaja medija i javnosti uope upravo se to pokazuje kao najisplativija dugorona investicija). Od drugog do petog poglavlja Novak razrauje pojam krize, njegove tipove, mogunosti rjeavanja konflikta te savladavanje temeljnih komunikacijskih vjetina. Ugled tvrtke ili institucije definira se kao strateko bogatstvo organizacije, a unitavanje ugleda nekog subjekta dovodi se u vezu s krizom te se dri veim gubitkom od onoga financijskog. Usto se jasno definiraju i pojmovi identiteta (kojeg osmiljava i realizira sam subjekt) i imagea (koji je u biti slika tog subjekta u javnosti i apsolutno je podloan javnom miljenju). Novak je iskoristio esto poglavlje kako bi pojasnio naine komuniciranja u kriznim okolnostima unutar poduzea ili institucije. Krizno komuniciranje obuhvaa planiranje komuniciranja prije krize, komunikaciju tijekom krize i komunikaciju nakon zavretka krize. Teorijski je okvir dopunjen i praktinim primjerima koji se daju u sedmom poglavlju u obliku Kriznog prirunika. U ovom se priruniku razrauju sva pitanja vezana za krizne okolnosti u obliku kontrolnih lista o kojima subjekt mora voditi rauna prije, za vrijeme i nakon krize. Iako to nije predmetom knjige, u osmom poglavlju nalazimo opeprihvaene etike kodekse vezane uz djelovanje odnosa s javnou. U preostalim poglavljima itatelji uglavnom mogu pronai mnotvo informacija vezanih uz funkcioniranje sve popularnijeg PR-a (engleski termin Public Relations toliko je uvrijeen u hrvatskom jeziku da ga sve ee u literaturi susreemo umjesto domaeg termina odnosi s javnou).

Zanimljivo je da je ovo jedina knjiga u kojoj je objavljen kompletan popis svih poginulih novinara na prostoru bive Jugoslavije od 1990. 1996. godine, neovisno o njihovoj narodnosti ili mediju za koji su radili. U Hrvatskoj je dosad bilo uobiajeno da se ne spominju imena novinara poginulih na okupiranim podrujima (srpska krajina) jer nisu izvjeivali za hrvatske medije. Ovom se knjigom ta nepravda ispravlja. Knjiga je ve privukla znaajnu pozornost sveuiline javnosti, uglavnom izvan Hrvatske, sudimo li prema izlistanim web stranicama amerikih i europskih sveuilinih biblioteka koji su knjigu uvrstili u svoje korisnike kataloge namijenjene studentima i medijskim analitiarima tranzicijskih zemalja. Gordana Vilovi

Prikaz Boidar Novak Krizno komuniciranje i upravljanje opasnostima

Binoza press, Zagreb, 2001., 234 str.
Krizno komuniciranje i upravljanje opasnostima hrvatski je prijevod knjige koja se izvorno pojavila na slovenskom jeziku. To je jedno od rijetkih izdanja s podruja odnosa s javnou koje se posljednjih godina pojavilo na oskudnom hrvatskom knjiarskom tritu. Autor knjige Boidar Novak trenutano je predava na London School of Public Relations. Pripada mlaoj generaciji strunjaka za odnose s javnou i ima veliko iskustvo u praksi. U ovom se djelu bavi problemima koje u komuniciranju s javnou imaju poduzea, institucije i pojedinci u kriznim situacijama, tj. onda kad redovito funkcioniranje subjekta ulazi u zonu rizika. U osnovi, Novak teoretski i praktino objanjava kako se trebaju ponaati gospodarski, politiki i drugi javni subjekti u vrijeme ugroenosti kako bi prebrodili krizu i iz nje izvukli maksimalnu korist (zadrali dobar image ili eventualno ak poveali ugled, zadr-

Osvrti, prikazi, recenzije, Polit. misao, Vol XXXVIII, (2001.), br. 3, str. 198209

207
namijenjena je ponajprije poslijediplomcima, znanstvenom pomlatku, te strunjacima pri razliitim vladinim i nevladinim organizacijama, koji se bave istraivanjem na podruju sociologije, ekonomije, politologije i psihologije. Program Essex Summer School (ESS-a) ima dva razliita pristupa empirijski i teorijski, s tim da empirijski dio ini glavninu ESSova programa. No, brojani podatci u korist empirijskog segmenta ESS-a zapravo su podatci u korist tradicionalno favoriziranog segmenta na University of Essex. Naime, teorijski je segment ESS-a nazvan Discourse Theory Analysis zaivio tek prije nekoliko godina. Empirijski segment ESS-a tvore dva stupa: Survey Design and Analysis, te Econometric Analysis. U oba se sluaja radi o vrlo sustavnom, iscrpnom i specijaliziranom programu vezanom uz naine kreiranja i odabiranja istraivakih metoda, te prikupljanja i analize empirijski prikupljenih podataka. U teaj ulaze kursevi poput Survey Research Methods, Survey Analysis, Multivariate, Dimensional, Multilevel Analysis, Qualitative Interviewing and Focus Groups, Analysis of Textual Data, Social Network Analysis, Theory of Regression, Game Theory and Social Science, te mnogi drugi. Valja istaknuti da ne postoji neko bitno razgranienje unutar empirijskog segmenta ESS-a, pa ak niti izmeu empirijskog i teorijskog segmenta, tj. polaznici sami, bez ogranienja, izabiru kurseve na kojima e sudjelovati. Discourse Theory Analysis (DTA) je program s koncepcijom slagalice. Naime, od poetnog uvodnog pozicioniranja epistemologije i filozofije znanosti unutar polja suvremenih drutvenih znanosti, program se razvija tako to se polaznici upoznaju s kritikom teorijom, dekonstrukcijom, poststrukturalizmom, psihoanalizom, postmarksizmom, te analizom diskursa. S vremenom program postaje sve kompleksniji i iscrpniji da bi u posljednjem tjednu zaokruio u cjelovitu priu poput slagalice. Central Problems in the Philosophy of Science and Social Science naziv je kursa koji se odravao prvog tjedna unutar DTA programa, a vodio ga je Mark Devenny s University of Brighton. Naime, radi se o upoznavanju s kljunim problemima filozofije znanosti kao to su: demarkacijski kriterij izmeu znanosti i

Knjiga Krizno komuniciranje i upravljanje opasnostima osobito je dobila na aktualnosti traginim zbivanjima u Sjedinjenim Amerikim Dravama nakon kojih su mnogobrojni gospodarski i politiki subjekti bili primorani primijeniti nove oblike komuniciranja kako bi sauvale ugled i poziciju na tritu. Ovaj bi primjer mogao pokazati da se svaka krizna situacija dogaa u jedinstvenim okolnostima i da nikakvi naputci ne mogu biti recept kako rijeiti krizu, tj. kako istodobno nadoknaditi materijalne gubitke, zadrati ugled u javnosti i prilagoditi se novoj politikoj situaciji. Novak se, po svemu sudei, ne bi sloio s tim. On, naime, tvrdi da postoje pravilnosti na osnovi kojih donosi temeljna naela rjeavanja krize koja su u veini sluajeva gotovo slina za najvei dio kriza. Za nae prilike Krizno komuniciranje i upravljanje opasnostima predstavlja bitan pomak jer se radi o djelu koje je usko specijalizirano na jedno od podruja te grane komunikologije. Teoretiari komunikoloke znanosti autoru bi jedino mogli zamjeriti na pretjeranom marketinkom pristupu itateljima (samopromocija putem pretjeranog broja prigodnih recenzija i pohvala izdanju). Meutim, knjiga svojim sadrajem dolazi u pravo vrijeme i uistinu moe posluiti kao praktian prirunik za krizno komuniciranje, ali i poticaj ukupnom razvoju odnosa s javnou u Hrvatskoj.

Boo Skoko

Prikaz Essex Summer School: Discourse Theory Analysis

7. srpnja 17. kolovoza 2001.
Ve sama tradicija 34 godine odravanja govori u prilog iznimno kvalitetnom i raznolikom programu koji se nudi polaznicima ljetne kole na Department of Government na University of Essex u Colchesteru nedaleko od Londona. Tijekom ovog ljeta bilo je vie od 500 polaznika iz svih dijelova svijeta. Puni naziv ljetne kole je Essex Summer School in Social Science Data Analysis and Collection, a

Osvrti, prikazi, recenzije, Polit. misao, Vol XXXVIII, (2001.), br. 3, str. 198209

208
upravo je i odgovorno za formiranje odreenog identiteta. Drugim rijeima, za formiranje identiteta (A) potrebno je, prema ieku, imati negaciju tog identiteta (anti-A) prije samog konstruiranja drutvenog antagonizma. Otud su diskursi kontingentne i povijesne konstrukcije koje su uvijek osjetljive na one politike snage koje su iskljuene iz njihova stvaranja i njihove kontrole. Analiza diskursa tako obuhvaa proces u kojem se analiziraju ti specifini sustavi znaenja, tj. diskursi, putem irokog spektra lingvistikih i nelingvistikih metoda (govor, manifest, povijesnih dogaaja, politik, idej i sl.). Nakon upoznavanja s teorijom diskursa, u treem je tjednu naglasak stavljen na psihoanalitiki pristup Discourse Analysis and Psychoanalytic Theory uz Jasona Glynosa kao predavaa s University of Essex. Autori poput Saussurea, Barthesa, Laclaua, Lacana i ieka bili su predmetom predavanj. Razmatrana je uloga i analiza jezika. Saussure analizom jezika dolazi do zakljuka da je znak (sign), koji se dijeli na oznaeno (signified) (koncept, npr. ) i oznaitelja (signifier) (sound image, odnosno zvuk/slika koji nastaju pri izgovoru rijei, npr. trokut) osnovna jedinica jezika, ali isto tako da je veza izmeu oznaitelja i oznaenog uvijek arbitrarna. Fonemi dobivaju svoje znaenje kroz mreu meuodnosa (suprotnosti, razlikovanja) meu zvukovima, a ne pukom fizikom prirodom danog zvuka. Strukturalizam, zaet Saussureovom lingvistikom, dri da fenomeni koji se zbivaju u ljudskom ivotu nisu shvatljivi ako se ne razmotre u njihovim meuodnosima. Ti meuodnosi tvore strukture za ije je objanjavanje potrebno zaviriti dublje, pod kou odreenog fenomena. U tom se smislu iz Lacanove reinterpretacije Freuda zakljuuje da jezik postaje oitovanje struktura iz podsvijesti. Konkreno Lacan, na primjeru djeteta koje prolazi proces odrastanja ulazei u mreu lingvistikih i drutvenih odnosa, zakljuuje da traumatini trenutak kad ono mora odustati od svoje narcistike zaokupljenosti majkom postaje kljunim u otvaranju svijeta nezasitnih elj/ fantazij. Pozivajui se na Lacana, iek uvodi pojam jouissance (satisfakcija, uitak) koji postojanje odreenih simptoma izvodi iz toga to od njih imamo podsvjesni uitak, tj. cilj fantazije nije ispunjavanje nae elje, nego

ne-znanosti, problem indukcije, falsifikacionizam, logika otkria i logika verifikacije, nesumjerljivost paradigmi, hermeneutiki obrat, post-strukturalizam i postmodernizam. Iz iscrpne literature potrebno je izdvojiti autore kao to su Popper, Kuhn, Feyerabend, Taylor, Habermas i Foucault jer im je dana najvea pozornost. Zadaa je ovog kursa bila prikazati zakljuke do kojih su u svojim epistemolokim i filozofskim istraivanjima doli navedeni autori. Radi se o prikazu Popperove metodologije, Kuhnovom kritikom Poppera, Feyerabendovom anarhistikom metodologijom kao odgovorom, Taylorovim hermeneutikim obratom kao nemogunosti pronalaenja neutralne pozicije, Habermasovim pokuajem spaavanja prosvjetiteljskog projekta kroz koncepciju komunikativne racionalnosti, te, konano, Foucaultovim razotkrivanjem prosvjetiteljskog projekta kao opresivnog s obzirom na polimorfne mree moi dominacije nad subjektom i njegovim tijelom kroz procese normalizacije i standardizacije. Introduction to Discourse Theory kurs je koji se odrava drugog tjedna unutar DTA programa. Zadaa ovog kursa bila je upoznavanje i definiranje teorije diskursa, a u tome je glavni oslonac bio na autorima kao to su Ernesto Laclau, Chantal Mouffe i Slavoj iek. Teorija diskursa je teorija znaenja, tj. ona prouava kako se odreeno znaenje konstruira, oblikuje i preoblikuje politikim borbama. Ovdje je potrebno razgraniiti tri kljuna pojma, a to su: diskurzivno, diskurs i analiza diskursa. Diskurzivno oznaava kategoriju prema kojoj znaenje svih objekata ovisi o drutveno konstruiranom sustavu pravila i znaajnih razlika, odnosno iskustvo je konstituirano kao polje moguih znaenja. Tako npr. uma za nekoga moe biti objekt ljepote, za drugoga prepreka izgradnji autoceste, za treega jedinstveni ekosustav, itd., tj. ovisno o kutu promatranja. Diskurs tada predstavlja povijesno specifini sustav znaenja koji formira specifine identitete subjekata i objekata. On je bitno politiki s obzirom na to da je u njegovo formiranje ukljueno konstruiranje antagonizama. Posljedino, dolazi do povlaenja granica izmeu onih unutra (insiders) i onih izvan diskursa (outsiders) koji se jo nazivaju i konstitutivno vanjskim (constitutive outside). Naime, to konstitutivno vanjsko

Osvrti, prikazi, recenzije, Polit. misao, Vol XXXVIII, (2001.), br. 3, str. 198209

209
znanje i odreeno znaenje formira unutar diskursa, kao i ulogu koju u svemu ima tzv. biomo, tj. mo koja je okrenuta discipliniranju tijela. S druge strane, metoda dekonstrukcije Jaquesa Derride istie kako ne postoji nita izvan tekstualnosti, tj. nema neeg takvog kao to je teorijski metajezik. Strategija je upozoriti na aporeme unutar teksta. Isto tako, jedna je od njegovih analiza bila vezana uz pojam hegemonije koju izvode Laclau i Mouffe. Antagonizmi, pa prema tome i diskursi nastaju logikom jednakih vrijednosti (logic of equivalence), tj. kada se antagonizmi nau lancu odreenih zajednikih vrijednosti koje iskljuuju one druge. Pobjedom jednog takvog lanca nastaje hegemonijski diskurs. to se tie tzv. case study pristupa, tijekom predavanja dotakao se problem apartheida, tatcherizma, nacionalistikih i etnikih diskursa na podruju bive Jugoslavije, te suvremenog diskursa o orijentalizmu. Zakljuno, ljetna kola na University of Essex pokazuje kako je sigurno jedna od najuglednijih s podruja drutvenih znanosti. Ozbiljan pristup problemima, bogata popratna literatura, te kompleksnost u rjeavanju suvremenih empirijskih i teorijskih pitanja, najbolja su preporuka buduim polaznicima ovog programa. Hrvoje Cvijanovi

njezino odravanje i, na taj nain, hranjenje. Tri su tipa struktura prema ieku: psihotino, neurotino i perverzno. Tako psihotik kroz svoj jouissance drugog doivljava invazivno, neurotik kao kradljivca (histerija, fobija), dok perverzan kao objekt (vaojerizam, mazohizam, sadizam). U iekovoj analizi rata na podruju bive Jugoslavije ovaj postupak daje posebno zanimljive rezultate. Hrvati su Srbe doivljavali kao kradljivce hrvatskog uitka, odnosno kao one koji su eljni unitenja hrvatske nacionalne fantazije, dok su Bonjaci, koji nisu posjedovali takav tip fantazije, isto doivljeli ponajprije kao napad na svoju religijsku i seksualnu fantaziju. Nakon teorijskog backgrounda, etvrtog tjedna nastojalo se pokazati koje su mogunosti primjene navedenog teorijskog pristupa. Applying Discourse Theory bio je naziv predavanja Davida Howartha, jednog od najboljih predavaa na University of Essex i voditelja poslijediplomskog studija iz politike teorije. Cilj je bio jo jednom upozoriti na metode kojima se analiziraju diskursi koje su razvili Foucault, Derrida, Wittgenstein, Laclau i Mouffe. Po njemu, Foucault je svojom problematizacijom arheologije znanja i genealogije moi nastojao pokazati na koji se nain