Sie sind auf Seite 1von 83

NAELA HRVATSKOG USTAKOG POKRETA OBRADIO: DANIJEL CRLJEN

ZAGREB, 1942.

Uvod
Dok je trajala ustaka oslobodilaka borba, nije bilo potrebno voditi duge teoretske rasprave o ustakim naelima. Cilj je tada bio jedan, sasvim jasan i tono odreen: trebalo je hrvatski narod osloboditi jarma, hrvatsku zemlju oistiti od tuinskih ugnjetaa i stvoriti Nezavisnu Dravu Hrvatsku. Sve pozitivne hrvatske snage bile su napregnute i do kraja iskoritene, da se doe tome cilju. Sve je ostalo bilo sporedno, drugorazredno, nevano. Danas je meutim taj cilj postignut, a ono o emu prije nismo htjeli ni suvie govoriti, ni mnogo pisati, danas je najvanija tema i prvi zadatak: treba prouiti, upoznati i shvatiti smisao i sadraj Naela Hrvatskog Ustakog Pokreta. Svakome Hrvatu treba ih u srce i duu usaditi, svu javnu djelatnost tim naelima proeti, i njihovim provoenjem u ivot udariti temelje trajnosti ustake drave, blagostanja i sree hrvatskog naroda, obnove i napredka hrvatske zemlje. Ovaj prvi pokuaj obrade tih naela, daleko je od toga, da udovolji potrebi njihovog temeljitog i sustavnog obrazloenja i tumaenja. Ustaka naela predstavljaju osnovni zakon, na kojemu e poivati i razvijati se naa mlada drava. Oni su misaona sr Ustakog pokreta, te vodi i pokreta cjelokupnog dravnog i posebnikog ivota i rada u Nezavisnoj Dravi Hrvatskoj. Stoga e njihova obrada predstavljati itavu knjinicu snanih i temeljnih djela, u kojima e najbolji umovi Hrvatske ta naela sa svih strana osvijetliti, protumaiti, razraditi i uiniti pristupanima svakom Hrvatu. Nu dok ta, nazovimo je, enciklopedija ustake misli izie na svijetlo dana, ovaj e pokuaj zacijelo i svojim izlaganjem i svojim nedostatcima privui panju onih, koji vole ustaka naela, a da ih jo ni ne poznaju, kod drugih izazvati kritiku i pretresanje ovog pokuaja, pa i time doprinijeti opem zanimanju za sama naela, kod treih pak probuditi moda volju, da naela sami obrade, bolje, temeljitije i svestranije. Dogodi li se to, bit e svrha ovog pokuaja potpuno postignuta.

POGLAVNIKOVA DUA
U zatvorima i tamnicama, na robiji i u logorima, u podrumima za muenje i u vrletima Velebita, pred puanim cijevima i pod vjealima Ustae su u Njega vjerovali. Na ulici, u kui, u gradu, na selu, u vlaku i parobrodu, po gradskim ulicama, kroz guste ume, danju i nou, u domovini i inozemstvu Ustae su se pod Njegovim vodstvom borili. Progonjeni, hvatani, optuivani, mlaeni, protjerivani, sakaeni, klani i ubijani, Ustae su bili sretni i ponosni, jer im je On bio vodja, uitelj i otac. Danas idu za Njim, ne pitajui kud ih vodi, jer ih je On dobro i sigurno vodio i onda, kad su mnogi sumnjali u ispravnost Njegovog puta. Danas oni s pjesmom na usnama stupaju u teke borbe, jer ih je On nauio prezirati ivot, kad je on domovini Hrvatskoj potreban. Danas oni dru od zanosa, kad ga vide; kad ga sluaju, suze im naviru na oi od sretnog ganua, i tuni su to Mu ne mogu dokazati svoju neogranienu, beskrajnu vjernost rtvujui tisuu ivota na jednom. Oni su nesretni, to mu samo jedan ivot mogu pokloniti. Potraimo li rjeenje tom udu, koje je Poglavnik proizveo kod svojih najvjernijih, zadivit e nas njegova uzvienost i jednostavnost: Poglavnik je dao Ustaama svoju duu. * Nije to puki sluaj, da je ovdje s tumaenjem i interpretiranjem Ustakih Naela donesen ovaj osvrt, ne na Poglavnika kao ovjeka, kao Ustau, kao vladara, kao borca, nego na Poglavnikovu duu. Mi smo u naoj prolosti imali dosta umova, velikih i stvaralakih. Nu mnogi su od njih bili tako veliki, da im je obzorje hrvatskog naroda bilo preusko. Otili su, izgubili se, i umjesto da se njima okoristimo, jer su bili veleumi, mi smo ih izgubili ba zbog toga, jer su bili veleumi, a nedostajala im je dua hrvatska. Junaka smo imali uvijek na pretek. Sranih, poduzetnih, ludo borbenih, koji su uvijek neprijateljima ulijevali strah, a prijateljima samopouzdanje u srce. Ginuli su poneseni porivom svojeg nezadrivog pregaranja esto bez ikakvih povoljnih posljedica za narod. Ostavili su trajnu slavnu uspomenu, ali esto nikakvo trajno djelo. Nu ljudima, koji bi pored uma i junatva imali i veliku duu, nismo obilovali. Njih ne raaju dani ili godine. Njih raaju stoljea. A nae je stoljee hrvatskom narodu dalo duu Ante Pavelia. Iz te su due nikle, ideje, rodile se osnove, izrasla arka ljubav prema Hrvatskoj. Ta je dua uinila tijelo sposobnim, da podnese sve napore i patnje. Ta je dua svojom veliinom nadrasla sve boli i radosti. Ona je nadarila boanskom smirenou ovjeka, koji je jednako bio

spreman vladati i umrijeti. Ta je dua, razdragana i iroka, obuhvatila i svojom toplinom pomilovala sve Hrvate, jednako suborce i supatnike, kao i izgubljene sinove. Ta je dua u asovima nadahnua stvorila Naela Hrvatskog Ustakog pokreta. * Ta je dua osvojila i zanijela sve, koji su je mogli barem dijelom upoznati ili osjetiti. Privlaila je jednako male, priproste ljude i vladare. Ona je dala sadrinu Poglavnikovoj linosti, koja obiljeuje najsretnije poglavlje hrvatske narodne povijesti. Svaki ovjek znai toliko, koliko njegova dua vrijedi. Nema osobine, koja moe ovjeka podii, oplemeniti, ako ne izvire iz uzviene i plemenite due. Mi nismo materijalisti, nego vjernici, te osjeamo duboko u sebi taj beskrajno maleni dio veliine Boje, po kojemu smo postali Bojom slikom i prilikom. Osjeamo, da iz nje proizlazi naa snaga, um i volja. O njoj zavisi vrijednost naeg raa, ljubav, ustrajnost, polet. Znamo, da je ona jedini izvor ivota. Iako sapeta u okove tijela, ona leti svemirima, dodiruje beskrajnost, ulazi u neotkrivene svjetove, upoznaje nas s nedokuivim. Nu premda je dua svakog ovjeka beskrajno lijepa i neizmjerno dobra, njezina ljepota i dobrota ostaju u mnogo sluajeva tako pomno sakrivene, da se jedva dadu nazrijeti. Tek kadikad se ta ljepota i dobrota obilno prosipaju kao sunane zrake, i vre blagotvoran utjecaj na okolinu, na bezbrojne, due, ija su bogatstva voljom Providnosti prikrivena. Mi tada govorimo o velikim duama. Takvu duu ima Poglavnik. Kad paljivo prouavamo i pobono razmiljamo o ustakim naelima, dolazimo do zakljuka, da se u njima ne smije traiti u prvom redu um Poglavnikov. Isto tako ne smijemo traiti znanje Njegovo ili pravniku vjetinu, koja je takoer dola do izraaja. U Ustakim Naelima moramo prije svega traiti duu Poglavnikovu. I nai emo je. Iz due je Poglavnik govorio, kad je postavljao naela o narodu, zemlji i imenu hrvatskom; kad je istaknuo, da su sve hrvatske pokrajine ravnopravni dijelovi cjelovite Hrvatske; kad je gordo upozorio cijeli svijet, da je hrvatski narod od svojeg pojavljivanja u povijesti slobodan i organiziran. Poglavniku je njegova velika, lijepa i dobra dua aptala, da naglasi neprekinutost hrvatske dravnosti od osnutka hrvatske drave do danas, i pravo da hrvatski narod u obnovljenoj dravi uspostavi svoju vrhovniku vlast nad cjelokupnim svojim, podrujem. Iz due je svoje Poglavnik crpio misao, da hrvatski narod kao cjelina i svaki Hrvat kao pojedinac ima pravo na sreu i blagostanje, koje se pak moe samo u vlastitoj dravi postii. U svojoj pak dravi moe samo hrvatski narod vladati. Dua je Poglavnikova progovorila, a ne samo um i istinoljubivost, kad je utvrdio, da je seljatvo temelj i izvor svakog ivota, kad je sva dobra hrvatske zemlje proglasio narodnom svojinom, kad je rad oznaio temeljem svake vrijednosti, a odgovornost preduvjetom vrenja bilo koje javne dunosti. 4

Dua je Njegova osjetila dobro uzroke svih zala, koja su tukla ispaenu Hrvatsku, stoga je On lako pronalazio lijekove narodnim ranama i izvore narodnih snaga, koji mogu svako zlo pobijediti. Upoznavajui duu Poglavnikovu, kroz njezine zamisli i ostvarenja, ideale i tenje, mi se oduevljavamo njezinom istoom i djelotvornom stvaralakom snagom. Osjeamo ujedno koliko smirenja i sree ovjek nalazi u samom vjerovanju, da dua postoji. Zamislite siromatva onih, koji u to ne vjeruju. Oni su uope nepristupani pomisli, da je Poglavnik velik, jer je tek dua u Njemu velika, i ne mogu razumjeti nau sreu zbog Njegove veliine, koja nas svaki dan, uvijek iz nova osvaja i zanosi. Oni prolaze ravnoduni i beutni pored uda, prazni i siromani pored bogatstva i obilja, slijepi pored uzviene ljepote. Mi se pak ljepoti Poglavnikove due divimo svakodnevno, jer je On svakim govorom, svakim inom,svakim pogledom pred nama razgaljuje, kao da eli i nju razdijeliti meu nas, kad nam je ve sve dao. Nu dua nije od tvari i ima udesnu mo: dijeli se, prelijeva u druge i pretapa, pa opet ostaje cijela i netaknuta. Tako i nas Poglavnikova dua obuhvaa i ispunja, proima i preporaa, a opet ostaje itava samo Njegova. * Kao to svaki ovjek ima tijelo i duu, tako ima i svaki narod, jer se sastoji od ljudi. I hrvatski narod ima svoju duu, sloenu od dua plemenitih i zlih, junakih i podlih, mudrih i kukavikih, uzvienih i priprostih, svih Hrvata od postanku hrvatskog narodu do danas. Nu ta zajednika narodna dua ima bez obzira na pojedinane due, od kojih se sastoji, svoje posebne vjekovne i neprolazne osobine, svoju vlastitu ljepotu i snagu, svoju stvaralaku mo, dinamiku i polet. Kadikad, ali vrlo rijetko, sve se te njezine lijepe osobine saberu i odraze u dui nekog velikog ovjeka. Ljepota i snaga hrvatske due, njezina meka toplina i duboki mir, njezina ljubavi zanos, nesavladiva mo i bezdana dubina sadrane su potpuno i vjerno izraene u Poglavnikovoj dui. Jedino tako mogao je Poglavnik i milju, i rijeju i djelom biti vjerodostojni tuma hrvatskih tenji, prvoborac hrvatskog osloboenja, obnovitelj hrvatske drave. U Njegovoj dui nalazimo odsjeve vladarske moi, koja je ispunjala due naih kraljeva, estinu vitezova i boraca, njenost ena i majki, enju potlaenih, pravednost sudaca, volju pravih narodnih voa, pregaranje muenika. Ona je svestrana, velika i dobra, zato nas sigurno vodi, odluno hrabri i jaa, briljivo uva i toplo miluje. Ona je ustaki ideal. 5

1. Hrvatski narod
Hrvatski je narod samosvojna narodna (etnika) jedinica; on je narod sam po sebi, te u narodnosnom pogledu nije istovjetan s nijednim drugim narodom, niti je dio ili pleme bilo kojega drugoga naroda. Teoretiari cijeloga svijeta dugo su raspravljali, koje su osobine odlune, da se neku ljudsku skupinu smatra narodom. Jedni su tvrdili, da se narodom mora smatrati skupina ljudi, koji govore istim jezikom. I ako je ovo miljenje najmjerodavnije kod irokih slojeva, ono ipak nije ispravno, jer ima raznih naroda, koji govore istim jezikom. Belgijskim je Valoncima na primjer materinski jezik francuski, a oni ipak nisu Francuzi. S druge strane dogaa se, da isti narod ima razne materinske jezike, kao na pr. vicarci. Drugi su smatrali, da zajednica gospodarskih probitaka oznauje neki narod. Ovo se miljenje odmah pokazalo vrlo labavim, jer su se esto kosili probitci raznih skupina jednog naroda, dok su se poklapah probitci raznih naroda. Trei su htjeli odrediti granice nekom narodu prema porijeklu i zemljopisnom smjetaju, nu porijeklo je mnogima teko ustvrditi, a zemljopisni smjetaj nita ne znai za odreivanje narodnosti. etvrti su uzeli kao polaznu toku narodne obiaje i pjesme, nu i ti su doskora zapah u suprotnosti. Susjedni su narodi izmjenjivali meusobno svoje duhovno blago, poprimali obiaje, slavili zajedniki razne junake i pjevali im pjesme. Sva su miljenja sadravala dio istine, a ni jedno joj nije potpuno udovoljavalo. Htjelo se je nepristranim suhoparnim istraivanjem injenica ustvrditi neto, to je zavisilo i zavisi od subjektivnih, osjeajnih elemenata. Najnoviji istraivai narodnosti doli su do zakljuka, da je osjeaj glavno mjerilo kod odreivanja narodne pripadnosti. Drugim rijeima: ja nisam Hrvat samo zato to govorim hrvatski, niti zato to sam se rodio u hrvatskoj zemlji, niti zato to su mi hrvatski obiaji domai, a hrvatska pjesma draga, ve sam Hrvat zato, to se osjeam pripadnikom hrvatskog naroda. Englez, Talijan ili Argentinac mogao bi se roditi u Hrvatskoj, govoriti hrvatski jezik, a zaboraviti svoj vlastiti, usvojiti nae obiaje i navike, pa opet e se osjeati Englezom, Talijanom ih Argentincem. Pa i moderni narodoslovni teoretiari dolaze do zakljuka, da je svijest o zajednikoj pripadnosti glavni uslov, da bi se neka skupina ljudi smatrala narodom. Zapitamo li se, to je utjecalo na razvitak svijesti o zajednikoj pripadnosti kod Hrvata, moi emo utvrditi niz razloga, koji svaki za sebe ne moe dovoljno karakterizirati neku narodnost, ali svi skupa meusobno dopunjeni i srodni sainjavaju bit svakog naroda. To su: a) Porijeklo i ime. Dokle god sie nae znanje o povijesnim injenicama, moemo slijediti neprekinuti trag povijesti hrvatskog naroda. Nikada nije sainjavao dio nekog drugog naroda. Nikada nije nosio drugog imena osim hrvatskog. Nikada se nije sastojao od raznih naroda. Iz svoje stare postojbine doao je kao organizirana narodna skupina pod imenom Hrvat u novu domovinu. Njegovo je porijeklo jedinstveno i nije nastao stapanjem raznih skupina, niti su njegova plemena potekla iz raznih krajeva. Jo iz pradomovine donio je hrvatsko ime, koje nije bilo zamijenjeno, naputeno ili iskrivljeno.

b) Sudbinska povezanost kroz povijest. Koliko god nas kroz nau prolost vijale i cijepale bure velikih dogaaja, ipak su nai prei od doseljenja u ove krajeve do stvaranja vlastite drave, za vrijeme njezinog opstanka, pa od njezine propasti kroz duga stoljea borbi i patnja zajedniki podnosili nemile udarce sudbine, i kolikogod su neki krajevi bili poteeni od nevolja, koje su se na druge predjele sruile svom estinom, ipak je temeljna nit sudbine zajednika cijelom hrvatskom narodu, bilo u danima slave, bilo u vrijeme patnji, bilo za opstanka drave, bilo kroz razdoblje borbe za njezinu uspostavu. Snaga pojedinog dijela hrvatskog naroda utjecala je uvijek blagotvorno na ostale dijelove, a stradanje jednog hrvatskog kraja odrazilo se je na razne naine u cijeloj hrvatskoj zemlji. Drava Hrvatska bila je slava, ponos i snaga cijelog naroda. Gubitak slobode i tuinski jaram teko su podnosili svi krajevi. Borba protiv Turaka okupila je sve Hrvate s maem u ruci, a podla srpska tiranija titila je jednako Slavoniju kao i uu Hrvatsku, Bosnu i Hercegovinu kao i Dalmaciju. c) Svijest hrvatske dravnosti. I ako je hrvatski narod 800. godina ivio bez svoje drave, ipak je u njemu ustrajala duboko ukorijenjena svijest o postojanju hrvatske drave i pravu, da je opet uspostavi. Ta je ideja ivjela jednakom snagom u svim dijelovima hrvatskog naroda usprkos injenici, da su razni dijelovi hrvatskog naroda stoljeima ivjeli pod raznim gospodarima. I dok je takovo stanje druge narode dovelo do konane propasti, Hrvati su bili toliko ilavi i otporni, te ne samo ne izgubie svoje ime i jezik, ve ni ne prestadoe radom ni borbom za ujedinjenje svih hrvatskih zemalja i za njihovo konano smirenje u vlastitoj dravi. d) Narodne umotvorine i obiaji. Istina je, svaki kraj ima svoje naroite obiaje, svako selo svoje navike, svaki ovjek svoju vlastitu individualnost. Nu ipak zbir obiaja i navika, tenji i tvorevina nekog naroda ima zajedniki temelj, koji dokazuje organsku jedinstvenost svega to proizvodi duh i snaga nekog naroda. Hrvatske narodne pjesme bliske su svakom Hrvatu, bez obzira odakle je koji. Hrvatski narodni junaci poznati su jednako u svakom hrvatskom selu, a liko kolo i slavonska poskonica odrazi su istog narodnog veselja. Svaki dio hrvatskog naroda osjea svojim sve to je nastalo u bilo kojem dijelu naroda, svjestan da tako osjeaju i moraju osjeati svi ostali dijelovi. Raznolikost narodnog blaga nije nikad navela ovjeka, da pomisli na nejedinstvenost naroda, ve osjeajui sve te tvorevine svojima, divio se raznolikosti i stvaralakoj snazi hrvatskog duha. * injenica da smo samosvojna narodna jedinica, kako to kau ustaka naela, nije stoljeima uope bila dovoena u sumnju. Bilo je mnogo pokuaja, da nas se uniti i izbrie, ali nije nikom palo na pamet, da pone dokazivati, da mi nismo ono to jesmo. Prva zabluda u vezi s naom narodnom samosvojnou bilo je nazivanje naeg narodnog preporoda u prolom stoljeu ilirskim. Iliri su bili narod, koji je ivio u naoj domovini prije dolaska naih prea u ove krajeve. Neki su nai povjesniari sasvim krivo mislili, da smo mi potomci tih Ilira, koji su meutim izumrli. Budui da su stari Iliri ivjeli i na podruju Srbije, to su isti povjesniari smatrali da su i Srbi ilirskog porijekla. Zbog toga su nai idealni, ali i naivni preporoditelji nazvali ilirskim pokretom hrvatsko narodno osvjeivanje poetkom prolog stoljea, elei tom preporodnom gibanju privui i Srbe kao svoju tobonju brau. Ta je namjera naravno propala, jer je ve onda bilo jasno kao i danas, da smo mi i Srbi dva svijeta. Hrvatska je pak narodna samosvojnost bila kompromitirana samom pojavom ilirskog 7

imena, koje je oslabilo unutarnju snagu hrvatskog preporoda. iri su naime slojevi hrvatskog naroda osjeali ilirski pokret tuim, jer je nosio njima strano ime. Oni su instinktivno osjetili, da se tim imenom pobija hrvatska narodna samosvojnost, koja predstavlja pravo jamstvo opstanka hrvatskog naroda. To, razumljivo, ne umanjuje zasluge ilirskog pokreta, koji je prodrmao i probudio obrazovanije hrvatske slojeve vrativi ih svom narodu, od kojeg su se mnogi bili i suvie udaljili. Sigurno je ipak, da bi ideja iskljuivo hrvatskog osvjeivanja bila nala u cijelom hrvatskom narodu daleko jai odjek, i da bi uinak velikog rada naih preporoditelja bio vei i trajniji. Duh ilirskog nijekanja hrvatske narodne samosvojnosti suzbio je i unitio na sjajan nain Otac domovine Dr. Ante Starevi, pretea i inspirator Poglavnikova duha, njegovog nacionalnog radikalizma i dravnike veliine. Sve ono to je hrvatski narod nesvjesno stoljeima u sebi nosio, to je Starevi iznio na danje svijetlo, oblikovao, obrazloio i stavio u temelje nae narodne borbe. Milju istovremene borbe protiv svih hrvatskih vanjskih i unutranjih neprijatelja Starevi je najuspjenije suzbio sve protunarodne ideje, onemoguio sve nehrvatske zamisli i hrvatskoj samosvojnosti dao pravu osnovicu i nevien polet. Ilirizam se je utopio u vrstoj volji hrvatskog naroda, da bude samo svoj, a mjerodavni i pravi tuma te volje bio je Ante Starevi. Drugi, daleko tei sluaj nijekanja hrvatske narodne samosvojnosti jest raanje jugoslavenstva i stvaranje Jugoslavije. Budui da su brojni povjesniari tvrdili, da smo mi Hrvati kao Srbi i Slovenci slavenskog porijekla, a Srbima je trebala velika drava, koja bi zadovoljila njihovu megalomaniju, to su oni proglasili Hrvate, Slovence i sebe same dijelovima nekog novog naroda, koji je dobio i novo ime, kakovog povijest nije nikad zabiljeila. Taj je udnovati novi narod nazvan jugoslavenskim, jer je toboe slavenskog porijekla, a ivi na jugu. A budui da je nakon svjetskog rata proglaeno naelo (koje je u ostalom bilo vrlo esto pogaeno), da svaki narod ima pravo na svoju dravu, to su Srbi zahtijevali, da i taj novosklepani narod dobije svoju jugoslavensku dravu, u kojoj e naravno vladati srpska dinastija i haraiti lani junaci s Kajmakalana i drugih mjesta imaginarne srpske slave. U Versailleskoj Europi punoj lai i podvala nije bilo teko prodrijeti s tom glupom idejom, i tako se je zloinakom' srpskom podlou i glupou demokratskih predstavnika sila pobjednica rodila Jugoslavija. Nije ovdje mjesto iznaanju svih muka i progona, koje je hrvatski narod doivio, samo zbog toga to su ga srpska braa htjela uvjeriti, da su Srbi i Hrvati jedno. Teko je u povijesti nai teeg primjera sustavnog i upornog unitavanja narodnosne svijesti i smiljenog odnaroivanja od onog, koje su u Hrvatskoj provodili Srbi. Nu ive snage jednog naroda ne moe zaista nitko i nita unititi. im je vie jaala srpska promiba i njihov pritisak na nae krajeve, tim je vie rastao ivotni hrvatski prkos sili, koja hara i prolazi, dok zdrav i snaan narod vjeno ostaje.

Svi napori, da se hrvatska narodna svijest barem okrnji, doveli su uvijek do suprotnog posljedka. Hrvatski je narod ne samo ostao vjeran samome sebi, svojoj prolosti i svome opstanku, nego je u najljuoj borbi prebrodio sve zapreke, koje su mu stajale na putu potpunom duhovnom, jedinstvu, idejnoj slozi i uskoj suradnji svih narodnih slojeva, te se je u najcrnjim danima Aleksandrove diktature naao ujedinjen, vrst i otporan kao nikada prije. Sve to je do tada tek nesvjesno u sru nosio, postalo mu je jasno i sveto. Narodno jedinstvo i sloboda postali su mu jedini politiki program. U asu, kada ga je Istok htio prevariti nestvarnom jugoslavenskom idejom, on je ponovno ustao na obranu kulturnog Zapada svjestan, da time brani u prvome redu sebe. Nije alio ni rtava ni krvi, nije se bojao cijelu Hrvatsku u crno zaviti, samo da odoli udarcu, koji mu je prijetio unitenjem, da se othrva Ideji, da je samo razlomak, dio naroda, koji nikada nije postojao, i kao takav pripadnik jedne drave, koja nije njegova. Jedinstvo hrvatskog naroda u borbi protiv Jugoslavije dokazalo je najbjelodanije, kako je u njemu duboko usaen osjeaj i nagon za samoodranjem, kako je snana njegova volja, da bude samo svoj ili da nestane. Budui da je Poglavnik poznavao tu borbu i nosio je dugo na vlastitim leima, nama je danas jasno, da kod stvaranje prvog naela Hrvatskog Ustakog pokreta iz Poglavnika nije progovorila samo njegova genijalnost, nego i vjena dua hrvatskog naroda.

2. Hrvatsko ime
Hrvatski narod ima svoje izvorno povijesno ime Hrvat, pod kojim se je pojavio u davno povijesno doba, pod kojim je prije 1.400 godina doao u dananju svoju postojbinu, te pod kojim ivi sve do danas. To ime ne moe i ne smije zamijeniti ni jedno drugo ime. Dugo se vremena nije nita znalo o porijeklu imena Hrvat. Znalo se jedino, da ga na narod nosi, odkad se je pojavio na pozornici povijesti. Tek najnovija istraivanja unijela su u to pitanje malo vie svijetla. Mnogi i ozbiljni hrvatski povjesniari smatraju dokazanim, da je hrvatsko ime iranskog porijekla. U iranskom jeziku Hrvat znai prijatelj. Razni ga povijesni spomenici razliito biljee. Na nadgrobnim spomenicima u Azovu nalazimo ga kao Horoath i Horovath. U Kavkazu se neko lezginsko pleme nazivalo Hvartin, a Grci su nas u davna vremena nazivali Hrobatoi. U Slovakoj su nai prei bili Charvati, to je ostalo kao ime mjesta. Ono se je proplelo i provuklo kroz itavu srednju i istonu Europu, biljeei trag prolaza hrvatskoga naroda i ostajui u pojedinim krajevima kao uspomena na nau staru slavu i veliinu. Ono je blijetilo europskim sjajem u doba kralja Tomislava, bilo je znamen moi za Petra Kreimira IV. Njegova slava nije bila pomraena nakon propasti kraljevstva, nego je hrvatsko ime bilo poznato u itavoj Evropi, gdje su naroito hrvatske vojnike vrline bile uvijek cijenjene. Snaga hrvatskog imena bila je toliko jaka, da se hrvatsko ime nije dalo potisnuti ni od jednog pokrajinskog imena. Hrvatsko je ime bilo toliko sraslo s duom cijelog naroda, da ga nije dovelo u opasnost ni bosansko! ime za vrijeme opstanka bosanskog kraljevstva, kad je Bosna bila jedino stvarno sjedite hrvatske dravnosti. U tom se je razdoblju moglo oekivati povlaenje hrvatskog imena, nu to se nije dogodilo, jer je njegova ucijepljenost u narodnu duu nadjaala privlanu mo jednog kraljevstva. U starijoj naoj prolosti nije hrvatsko ime bilo toliko napadano, jer je narodna svijest kod svih naroda bila mutna i neodreena, te pojedini narodi nisu ni iz daleka bili tako sebe svjesni, kao danas. Starija povijest ne poznaje uope nacionalizma u dananjem smislu rijei. Ma je odluivao u sukobima jednako meu narodima kao i meu ljudima. Tlaenje pokorenih bilo je uvijek vie tjelesne nego duhovne naravi. Pobijeeni je, recimo, morao platiti danak, kadikad je bio prisiljavan, da mijenja vjeru, ali nikom nije padalo na pamet da sustavnim radom uniti jezik pobijeenog, ili ak da mu promijeni ime. Nova su vremena u svemu donijela nova shvaanja i nove poglede, pa i u pitanju odnosa meu narodima. im je pojedini narod upoznao vrijednost i snagu svoje narodne svijesti, vanost i ljepotu svojeg jezika ili znaaj vlastitog imena, rodila se odmah tenja da se neprijatelju te vrednote umanje, oslabe, oduzmu ili unite. Iz tih je razloga i hrvatsko ime ulazilo u sve teu borbu, im su dalje stoljea odmicala, tako da se u naem stoljeu borba za ouvanje hrvatskog imena popela do traginosti. 10

Nu ni hrvatski narod nije spavao, ve je tim vie volio i uvao svoje ime, im je vee napadaje i opasnost moralo prebroditi. Ono nije bilo ni jednog asa ozbiljno dovedeno u pitanje suparnitvom ilirskog imena, iako se je naao znatan krug zanesenjaka, koji su ovo ime promicali. Neprijatelji su mu nastojali, naroito kroz noviju povijest, vie puta suziti ivotni prostor, naturujui Hrvatima pojedinih pokrajina pokrajinska imena, nu narod je uvijek pasivnom oporbom onemoguio sve takove osnove i ostao uvijek u svim hrvatskim krajevima samo i jedino Hrvatom. Kad je govor o hrvatskom imenu i o borbi za njegovo odranje i njegovu ast, posebnu panju treba posvetiti upornoj i opasnoj, profinjenoj i podloj borbi za naturivanje jugoslavenskog imena hrvatskom narodu. Zlu treba gledati ravno u oi i odmah priznati, da je bilo dosta Hrvata, i to ak pametnih Hrvata, koji su zbog legendarne, a esto upravo besmislene hrvatske irokogrudnosti prihvatili to ime zaneseni sanjarenjem o nekakvim bratskim plemenima, trojednom narodu i drugim vrlo opasnim besmislicama. Bilo je Hrvata, koji su ivjeli u uvjerenju, da je samo to jugoslavensko ime dostatno za ujedinjenje naroda, na koje se to ime odnosilo, a to su Hrvati, Srbi i Slovenci: Za volju tog imena oni su krivotvorili nau povijest, da bi dokazali nau povezanost sa Srbima, preutili su nae porijeklo, da bi mogli utvrditi, da smo istog porijekla kojeg i Srbi i Slovenci. Nae su narodno blago proglaavali srpskim,a da poruga bude vea, dozvoljavali su nam, da to tobonje srpsko narodno blago, smatramo takoer svojim, u koliko se priznajemo Jugoslavenima. Sva su sredstva bilo dobra, da se Hrvate zavede, smete, prevari i navede na zaboravljanje hrvatskog imena. Prije stvaranja Jugoslavije radilo se lukavo, oprezno i podmuklo, da se ne probudi lava, hrvatsku narodnu svijest, koja bi brzo obraunala sa svim tim namjerama i pomrsila sve raune. Nu kad je stvorena Jugoslavija, i kad se je uvidjelo, da je cijeli hrvatski narod ne samo daleko od pomisli, da se odrekne svog lijepog i slavnog imena, nego da mu nije ni na kraj pameti niti da prizna pravo na opstanak Jugoslaviji, udarili su neprijatelji u druge ice. Ime je hrvatsko bilo na svakom koraku poniavano i izrugivano. Tko se hrvatskim imenom sluio, osjetio je ubrzo, da su mu u toj dravi sva vrata zatvorena. Hrvatsku je doskora bilo zabranjeno nazivati Hrvatskom, a Hrvatsko Primorje dobilo je novo ime: Gornji Jadran. Doskora se zabranila svaka upotreba hrvatskog imena u bilo kojoj prilici. Za Aleksandrove diktature nije se u dnevnom tisku ni pod kojom izlikom moglo spomenuti hrvatsko ime, dok su novine s hrvatskim imenom u naslovu bile redom zabranjivane, isto kao i ogroman broj najrazliitijih drutava od portskih do dobrotvornih. Pjevanje hrvatskih pjesama plaalo se batinama i zatvorom, a klicanje Hrvatskoj robijom po zloglasnom zakonu o zatiti drave.

11

Uzimajui u primjeni Hrvata kao graanina niega reda, htjelo se probuditi kukaviluk kod ljudi i dovesti ih do naputanja hrvatskog imena. Na oko su nai neprijatelji bili formalisti. Ta traili su samo naputanje hrvatskog imena i ovjeka smjesta proglaavali dravotvornim. Nu oni su dobro znali, to znai narodu oduzeti ime. Znali su, da kad se na ovjek prestane zvati Hrvatom, da e takoer prestati biti Hrvat. Nu na spasonosni ivotvorni otpor i zdravo narodno shvaanje odolili su svim napadajima na hrvatsko ime, koje su tek nakon progona svi Hrvati pravo zavolili, i koje je tek u vatri narodnog iskuenja pokazalo svoju pravu vrijednost. Sjeamo se dobro, koliko je napora Beograd uloio, da se bosanski Hrvati nazivaju Bosancima, ili dalmatinski Dalmatincima. Nu beogradski pritisak u tom pravcu postigao je ovdje ba suprotan uinak, prokrio puteve pod-punom slavlju hrvatskog imena i doveo do unitenja jugoslavenskog. Naroito teak napadaj na hrvatsko ime izdrae nai Muslimani u Bosni, kojima se nadijevalo srpsko ime, dokle god je to ilo, a gdje velikosrpska promiba nije uspijevala, tamo se pokuavalo prodrijeti s bosanskim imenom uz tvrdnju da nai Muslimani nisu ni Srbi (jer to Muslimani nisu htjeli), ni Hrvati (jer je to Srbima smrdilo), ve neto tree. Svi su ti napori propali u vodu, a stradanje progonjenih zbog hrvatskog imena palo je na glave progonitelja. Hrvatsko ime, zabranjeno u javnom ivotu, utiskivalo se je sve dublje u srce svakog Hrvata. Onaj, koji do tada nije mnogo drao do hrvatskog imena, zavolio ga je kao najvee blago. Onaj, kojemu je ime jugoslavensko bilo moda ravnoduno, zamrzio ga je u tim tekim danima iz dna due. Koliko nam vrijedi nae ime, pokazali su nam najbolje oni, koji su nam ga htjeli oteti. S njime na usnama umirao je svaki hrvatski muenik, ono je bilo prva rije hrvatske novoroenadi. U njemu je konano cijeli hrvatski narod vidio znamen borbe i pobjede. Danas je hrvatskom imenu povraena pogaena ast i dostojanstvo. Ono je oivljeno, gdje je poelo zamirati, blista sigurnim sjajem, gdje je bilo dovedeno u opasnost, da potamni. S hrvatskim imenom povezane su uspomene mnogih vjekova, ponos nae starine, veliine slave i stradanja. Pod tim su se imenom nai prei predstavih Evropi i u njoj proslavili. To je ime postalo iva snaga naroda, koji ga nosi. Odrei se hrvatskog imena, znailo bi odrei se vlastite linosti, postati duhovni razlomak. To su mogle uiniti samo nitarije i prodane mjeine. Oni su meutim ba na taj nain spasili ast hrvatskog imena, to su ga se sami odrekli, jer nisu nikada ni bili dostojni, da ga nose. Ono je isto neokaljano i sveto. Zbog toga se imenom Hrvat moe ponositi samo onaj, koji to ime zaista zasluuje. Iz vrijednosti hrvatskog imena proistiu obveze prema njemu onih, koji ga nose. To je ime naih junaka.

12

Ne smije ga, dakle, nositi kukavica. To je ime naih boraca. Ne smije ga nositi izdajica. To je ime naih potenjaka. Ne smiju ga nositi lopovi i varalice. To je ime narodnih voa i uitelja. Ne smiju ga stoga nositi izrabljivai i krvopije. To je ime Poglavnika i Ustaa. Ne smiju se dakle njime kititi komunistiki, masonski, jugoslavenski i drugi odpadci. Kao to je hrvatsko ime oduvijek vezano s hrvatskim narodom, tako je njegova ast vezana s au hrvatskoga naroda. Nije stoga neprijatelj tog imena samo onaj, koji ga eli izbrisati, nego i svaki Hrvat, koji ga svojim ivotom i radom sramoti. Ustaa mora stoga smatrati svojom au, to ima to slavno ime, koje hrvatski narod ve mnoga stoljea neokaljano nosi. Ustae e ga isto tako neokaljana sauvati i obogaena slavom ustake oslobodilake borbe predati pokoljenjima, koja za nama dolaze.

13

3. Domovina Hrvatska
Svoju dananju postojbinu uinio je hrvatski narod u pradavna vremena svojom domovinom, u njoj se trajno nastanio, s njom srastao i dao joj izvorno i naravno ime Hrvatska. To se ime ne moe i ne smije zamijeniti ni jednim, drugim imenom. Skuenost ivotnog prostora, nemiran duh i uzburkano komeanje drugih naroda naveli su nae pree, da se dignu i trae nova podruja na tlu uz granice rimskog carstva, ije je raspadanje bilo u punom toku. Vihor seobe naroda ponio je ratniki narod Hrvata Evropom, spustio ga u Panonsku nizinu i doveo na obale Jadranskog mora. Kao umoran putnik, koji nakon dugog traenja nae ugodan leaj, zaustavio se je i smjestio hrvatski narod na obalama Jadrana, pripio se uz velebitske klisure, razlio posavskom i podravskom nizinom, iskrio bosanske ume, te se nastanio u njihovoj hladovini, i tako za vjena vremena naao i prigrlio drugu domovinu, ija ga je ljepota zarobila, umirila i privukla. Toj je zemlji dao ime Hrvatska, da bi i na taj nain javno potvrdio, da je ta "najljepa zemlja na planetu", kako je naziva ufflay, samo njegova, te kao takva mora i njegovo ime nositi. Od dolaska Hrvata u novu postojbinu ivot je naega naroda usko srastao sa zemljom, u kojoj se odvija. Hrvat joj je dao ime, znoj svoga ela, rad svojih uljavih ruku, da je oplemeni, opitomi, uljepa i oplodi. Ona je njemu dala svoju duu, izgradila mu karakter, odredila navike i nain ivota. Oni su se srodili i sprijateljili. Njeno more bilo je Hrvatu i u najveoj oluji pristupano i blago, njezin kamen pod hrvatskom nogom mek i podatan, njezina uma nije Hrvatu zlokobno prijetila, ve ga prijateljski primala i titila, njezina oranica blagoslovom je nagraivala rad hrvatskih ruku. Sve to je Hrvatu drago i sveto, vezano je uz hrvatsku zemlju, na kojoj ivi. U njoj se iri Duvanjsko polje, koje je vidjelo krunidbu prvog hrvatskog kralja. Tamo se die Petrova gora, svjedok nesretne borbe junakog kralja Petra Svaia. Izmeu njezinog Mosora i Kozjaka zbio se vrletni Klis, orlovska tvrava, svjedok vjekovne borbe i neslomivog otpora. Njezinom granicom tee Drina, koja je svojim krivudavim tokom hirovito oznaila granicu izmeu Istoka i Zapada, i postala znamenom pionirske borbe hrvatskog naroda protiv pokuaja, da ga se s njegove prirodne granice odbaci. Hrvatska je zemlja upila krv junaka, koji su pali branei svaku njezinu grudu, znoj seljaka, ije su radosti i tuge bile vezane uz njezinu krtost ili dareljivost, suze nesretnih i potlaenih, koji su samo njoj mogli povjeriti svoje jade. Njezina su proljea pjevala hrvatskim veseljem, njezina su ljeta palila hrvatskim arom, jeseni njezine raale su hrvatskim plodovima, a zimske su joj meave bile odraz hrvatskih stradanja. Njoj prilii svaka njenost i umilno tepanje, jer ona je vie nego draga. Domovina je jedina i lijepa, dio srca i due, otac i majka. Predaleko bi nas zavelo razlaganje, to znai domovina pojedinom narodu. Kao to god ne moe netko sebe zamisliti kao dijete drugih roditelja, tako se ni narod ne moe zamisliti izvan 14

vlastite domovine. Duboki su razlozi, koji bude ljubav prema domovini ne samo kod itavog naroda, ve i kod svakog pojedinca. Domovina ne stie ljubav svojih sinova ni bogatstvom ni ljepotom, jer bi u tom sluaju ovjek zavolio svaki plodan i lijep kraj. Naprotiv ini se, da mnogi ljudi tim vie ljube svoju domovinu, im je siromanija i prezrenija, nadoknaujui joj svojom ljubavlju zaostalost prema drugim zemljama. Samo duboka sinovska odanost i unutarnja duhovna povezanost mogla je Hrvate u prolosti navesti na ona junaka djela, koja su u obrani domovine poinjena. Nije bila n pitanju samo obrana vlastitog ivota, obitelji, kunog ognjita i imetka, ve obrana zajednikog kunog ognjita, obrana zemlje, s kojom je Hrvat kroz stoljea postao jedno, i bez koje mu nema ivota kao ni bez due, jer mu je dio due ta zemlja uzela. O hrvatskoj zemlji ovisio je i ovisi ivot, rad i napredak Hrvatske. S njom mu je povezano sve to je stvorio, uinio, propatio, stekao ili izgubio. Hrvatsku emo povijest najbolje upoznati, ako kroz stoljea pratimo poveavanje i smanjivanje, komadanje i sjedinjavanje, zarobljavanje i oslobaanje pojedinih dijelova hrvatske zemlje. Vrijednost svakog Hrvata najbolje emo uoiti, ako odmjerimo njegovu privrenost rodnoj grudi. Ljubav prema domovini bio je jedan od glavnih pokretaa ustake borbe. Istina, borba se zapoela voditi za osloboenje naroda, za njegovu samostalnost, za njegov boljitak. Nu borba za osloboenje hrvatskog naroda bila je usko vezana, stopljena zapravo s borbom za osloboenje svakog kutia hrvatske zemlje. Tko se od nas ne sjea spontane i otre reakcije na pokuaj hrvatskih polutana, da borbu za slobodu naroda odijele od borbe za osloboenje itave hrvatske zemlje, te da se zadovolje samo njezinim komadima. Nikad se Ustaki Pokret ne bi bio mogao ni na as s takovom milju pomiriti, jer je svaki Ustaa od krvi i mesa hrvatske zemlje, te u dui nosi osjeaj, da se narod i zemlja ne dadu odijeliti, jer bi to bilo kao trganje ivog mesa s ovjeka. Koliko su puta sva naa ljubav i ar, sav bijes na krvnike i tirane, sva bol i prkos bili saeti u jednostavnom pokliku "ivila Hrvatska!" Bio je to najei krik prosvjeda protiv ugnjetaa, u. kojem je sadrana bila sva naa odanost zemlji iz koje potiemo, snage crpimo, i na koju jedino mi pravo imamo. Poput mitskog borca, koji je bio nepobjediv, dok je stajao na zemlji, jer je iz nje crpio neodoljivu snagu, hrvatski su sinovi u naglaenoj ljubavi i odanosti majci Hrvatskoj nalazili uvijek novog poticaja za rad i borbu. Svi su ustaki borci ispravno shvatili znaaj ljubavi prema zemlji i vrijednost rtava, koje se za njeno osloboenje pridonaaju. Samo njezino ime izazivalo je smijeak sree i zadovoljstva, blailo boli i patnje, tjeilo i hrabrilo, a neprijatelje u bijes nagonilo, jer su bili nemoni, da tom znamenu, koji nas je duhovno vodio, ita naao uine. Njezino su ime tepali nai najmanji u svetoj skrovitosti etiriju kunih zidova. Ono je bilo utjeha i nada u dnu svakog potenog hrvatskog srca, borbeni ustaki poklik, od kojeg su dumani strepili. Izvijalo se snano iz grla odvanih omladinaca, zamiralo kao zadnji pozdrav na usnama osuenih hrvatskih boraca pod vjealima. 15

Toj hrvatskoj domovini duguje Ustaki pokret, duguje hrvatski narod vie nego joj je ikada dugovao, jer joj se danas moe bolje nego ikada oduiti. Duguje joj ljubav i odanost, brigu i panju, rad i napor, obranu i zatitu. Sticanjem dugo eljene slobode i samostalnosti otvoreno je svima iroko polje rada. Naa zemlja porobljena i zaputena kroz stoljea eka slobodne hrvatske ruke, da je rede i podiu, da poprave nevaljalo, sagrade srueno, poupaju korov i dra. Hrvatska zemlja oekuje od svojih sinova, da e je urediti tako, da bude ne samo najljepa, nego i najureenija zemlja na planetu. To ona smije oekivati tim vie, to sav trud u nju uloen daje stostruko koristi, onima koji su radili i trudili. Ljubav prema majci Hrvatskoj, koja je nadahnjivala borbu za osloboenje, mora nadahnjivati, i nae napore za podizanje i procvat domovine. Nije ni malo teko utvrditi potpunu priraslost svakog naroda uz zemlju, u kojoj ivi. Svi su narodi imali u svojoj zemlji nevolja i potekoa, borbi i stradanja. Dali je to moda navelo bilo koji narod, da se iz svoje zemlje iseli? Naprotiv svaki je narod strpljivo podnosio patnje, odolijevao napadajima i grevito se drao svoje zemlje bez obzira na dogaaje oko njega i opasnosti, kojima se je izlagao. Razumljivo je, da i drugi narodi kao i mi osjeaju tu razrjeivu, organsku povezanost izmeu njih i njihove domovine. Oni su svjesni kao i mi, da im bez njihove zemlje nema opstanka kao narodu. Dali moe na primjer itko zamisliti francuski narod izvan Francuske, Fince na Siciliji, Talijane preko Urala? Zar su Hrvati, ti uporni i dosjetljivi kruhoborci, mogli i ijednu zemlju na svijetu zamijeniti za Hrvatsku i smatrati je svojom domovinom? Zar nije upravo ganutljiva njihova enja za starim krajem, koji ih pod stare dane neodoljivo vue natrag, da na esto ve ugaslim ognjitima obnove mladenake uspomene, te smireno i zadovoljno umru? Nije li ba ta iskonska enja dokazom, da zemlja nosi dio due narodne, i da bi izgon nekog naroda s njegove zemlje znaio njegovu smrt? Na rad za domovinu i na strau za njenu obranu, to je odjek tree toke ustakih naela ozbiljnih i vrstih, kao iz kamena isklesanih. Mi smo Hrvati, a naa se domovina zove Hrvatska. Niti mi moemo promijeniti svoje ime, jer bi se time sami. sebe odrekli, niti se naa domovina moe drukije zvati, jer bi u tom sluaju prestala biti naom. Isto ime i zajednika sudbina predstavljaju jedinstvo,, iz kojega potjee naa narodna snaga. Sretno smo prebrodili doba, kad se je naa domovina morala nazivati dijelom Jugoslavije, i kad je bila rastrgana na nekakve slatkovodne i morske banovine (Savsku, Vrbasku, Primorsku i t. d.). Ba tada je ime nae domovine gorjelo u dnu naih srdaca plamenim arom, iz kojega je skoila iskra ustakog ustanka. Hrvatsko ime nae domovine nije nikada nitko mogao istrgnuti iz naih srdaca, a to je najsigurnije jamstvo, da je ono vjeno. 16

4. Jedinstvo hrvatske zemlje


Zemlja, koju je u pradavno doba hrvatski narod zaposjeo, te koja je postala njegovom domovinom, prostire se na vie pokrajina, koje su imale svoja posebna pokrajinska imena dijelom jo prije dolaska Hrvata, dok su druga pokrajinska imena nastala poslije, nu sve te pokrajine sainjavaju jednu jedinstvenu domovinu Hrvatsku, te nitko nema prava, da ikoju od tih pokrajina svojata za sebe. Koliko arolike ljepote i raznovrsnosti u izgledu hrvatske zemlje,u toku njezine povijesti, sudbini pojedinih njezinih krajeva. Kad se je rimsko carstvo raspalo pod pritiskom mladih, snanih i poduzetnih naroda i plemena, koji su dolazili s istoka u bogate, plodne i ureene predjele carstva,podijelili su ti narodi i plemena meu sobom ogromnu ostavtinu carskog Rima, te na nekadanjem njezinom podruju osnovae vlastite narodne drave, a njezine pokrajine postadoe domovine pridolica. Meu tim pridolicama bijahu i stari Hrvati, koji izbie na Jadransko more, zavolie ga i smjestie se uz njegove obale. Na tim obalama, koje otvaraju vidike i podiu duh, rodilo se je hrvatsko kraljevstvo. Tamo je i Tomislav zapalio zublju narodnog jedinstva i pod svojim ezlom prvi put okupio sve hrvatske zemlje. Preko mora uspostavljene su uske veze s kulturnim svijetom. Tamo su nikla prva i najjaa hrvatska umjetnika i knjievna djela. Veze hrvatskih pomoraca sa svijetom, brodarenje dalekim oceanima razvie kod Hrvala u primorju dar snalaenja, duhovne bistrine i prilagoivanja, a arko sunce i juna klima otar i buan temperament. Proirie se Hrvati odmah nakon doseljenja u ove krajeve plodnom ravnicom izmeu Save i Drave, zahvatie umovite i planinske predjele na jugu, smjestie se u kru i kamenu i zauzee tako zemlju bogatu jednako njivama, kao i umom, morem kao i gorjem punim ruda. inilo bi se, da je moda lagodnost ivota u plodnim hrvatskim ravnicama otuila Hrvate od njihove mukotrpne brae na tvrdu kamenu i mravoj zemlji. Nu sudbinu stoljetne borbe i patnje proivjeli su jednako nai bogati krajevi kao i siromani. Nalazei se na putu prodiranju s istoka, esto je pitoma hrvatska ravan izmeu Drave i Save sa strahom sluala topot neprijateljskih konja, a iznad pogaenih polja i popaljenih sela dizao se jauk unesreenih i buka bojnog metea. Njezino bogatstvo pribavilo joj je velikih nevolja, jer su neprijatelju za tim bogatstvom uvijek zazubice rasle, te su blagoslovljena njedra naih ravnica punih blaga i ljepote mnogo puta bila poharana i opustoena. Vihori, koji su vijah hrvatskom zemljom i u patnji i pregaranju nanovo eliili hrvatski narod, nisu potedili ni ovaj najpitomiji i najblai dio Hrvatske, koji nam se ini kao stvoren za sretan ivot u ugodnosti i blagostanju.

17

iroka je hrvatska ravnica, iroka je i hrvatska dua, zadovoljna i pustopana kadikad, ali topla i blaga, kao to moe biti samo naa narodna dua. Ba toj hrvatskoj dui, velikoj i jakoj, koja se sakrila iza na oko bezbrinih i ivotom zadovoljnih lica, a nije omlitavila u lagodnosti udobnog ivota, mi zahvaljujemo uroenu odpornu snagu, koju je Hrvat s tih blagoslovljenih istonih ravni pokazao kod prodiranja tuinskog srpstva na nae tlo. Obranio je Hrvat iz tih krajeva i brani jo i danas ne samo borbom nego i svojom radinou i svijeu itnicu Hrvatske. Ta iroka, ravna i kadikad jednolina itnica Hrvatske prelazi prema zapadu u srednji valoviti dio Hrvatske, a raznoliki i ivi predjeli predstavljaju prirodni prijelaz iz posavske i podravske ravni u oskudni i divlji kr june Hrvatske. U tom srednjem dijelu Hrvatske nalazi se ve stoljeima arite hrvatskog narodnog i dravnog ivota. Taj je kraj sa Zagrebom, srcem Hrvatske, predstavljao dugo jezgru hrvatskih zemalja. Kada je Hrvatska bila s nekoliko strana napadnuta i teko osakaena, u tom se je dijelu sauvalo hrvatsko vrhovnitvo, taj je kraj sainjavao ostatke ostataka neko slavnog kraljevstva hrvatskog, kako su ga tuno krstili tadanji hrvatski povjesniari. Vrlo esto su se drugi dijelovi Hrvatske rtvovali, da bi taj sredinji hrvatski kraj bio obranjen, da bi naa jezgra bila sauvana. U drugim su pokrajinama sela i gradovi bili porueni i pogaeni, da bi bijeli Zagreb ostao itav i nedirnut. Mnoge su majke zakukale, mnoge se ene U crno zavile, mnoga ognjita opustjela, ali jezgra Hrvatske bila je sauvana, i nikad osvajako oko nije ugledalo ponosnih tornjeva zagrebake katedrale, niti se osvajaki konj napojio pod njezinim velianstvenim i svetim svodovima. Ta uzajamnost hrvatskih krajeva, gdje su se izloeniji rtvovali, da bi se manje izloeni sauvali na zajedniku korist cijele Hrvatske, izraz je nae slobode i stoljetne nepokorenosti, koja je jaala klonule i izmuene predjele na neprijateljskom udaru, ispunjala nadom zarobljene, vraala vjeru malodunima. U Zagreb, uvijek slobodan i uvijek hrvatski, upirali su oi svi hrvatski krajevi, on je predstavljao i predstavlja kao ni jedan drugi grad ljubav svih Hrvata. Pitomi breuljci, doline, vinogradi i panjaci blie i dalje zagrebake okolice, rijeke i potoci, ume i livade, sve ispreplelo kao na prekrasnom istonjakom sagu, sve to opet slijeva u ugodnu arenu cjelinu, koja godi oku i neprestano prua nove slike neumorno odvijajui pred oima promatraa slikopis ljepote hrvatske zemlje. Taj se slikopis odvija dalje u svoj arolikosti i bogatstvu kroz istonu Hrvatsku preko rijeka Une, Vrbasa i Bosne do Drine krive i nemirne, duboke i opasne, granice dvaju naroda, hrvatskog i srpskog, i dvaju svjetova, zapadnog i istonog. Istona je Hrvatska imala raznoliku, udnu i bogatu sudbinu punu dogaaja, preloma, veliine i uzdisanja. U poetku se je hrvatski narod svim snagama i itavim poletom nagnuo nad Jadran, oslonio na njegove ale oaran njegovim tajanstvenim umom i plavom puinom, djeluje nesluenom 18

primamljivou. Pored toga nakon umirivanja seobe naroda Evropa nije vie bila uzburkani kotao politikog i meudravnog zbivanja. Sredite svih svjetskih dogaaja, trgovine, kulture, rada i napretka, bilo je Sredozemno more, odnosno drave i zemlje na njegovim obalama. Zbog toga je istona Hrvatska, tek kasnije dola do punog izraaja u ivotu Hrvatske, kasnije se tek osjetilo, da je ona gospodarsko i narodno srce Hrvatsko, bez kojeg ne moemo ivjeti ni kao narod postojati. Nakon nesretne bitke na Petrovoj Gori istona Hrvatska je nosilac hrvatske dravnosti, a njeni vladari nastavak plemenite loze hrvatskih kraljeva. Malo je kad u hrvatskoj povijesti dola do izraaja duhovna povezanost, hrvatskog naroda i jedinstvo svih hrvatskih krajeva, kao u tekim vremenima, kad je vei dio Hrvatske izgubio znatne oznake svoje dravnosti, a istona Hrvatska postojala kao samostalno kraljevstvo. U istonoj Hrvatskoj nije ni na as zamro osjeaj pripadnosti hrvatskoj narodnoj zajednici, te je njezin najslavniji vladar kralj Tvrtko pregnuo da pod svojim ezlom ujedini sve hrvatske krajeve i tako obnovi slavnu hrvatsku dravu svojih velikih predastnika Tomislava, Petra Kreimira IV. i Zvonimira. Nu prilike i meunarodni poloaj tog vremena bili su jai od Tvrtkove volje, te on nije uspio ostvariti svoju zamisao. Ali uzajamna privlana snaga svih hrvatskih pokrajina nije dopustila, da se duhovno razdijeli hrvatska zemlja ni u najteim vremenima pocijepanosti i tuinskog pritiska. Ona je i nae istone krajeve sauvala majci Hrvatskoj do dana konanog ujedinjenja. Dolaskom Turaka dio Hrvata istone Hrvatske prihvati islamsku vjeru, sauva svoja ognjita djeci svojoj, a svoju zemlju Hrvatskoj. Vjernost muslimana svom hrvatskom narodu bila je najvee jamstvo hrvatske granice na Drini. Moramo biti ponosni to tvrdu hrvatsku koreniku nisu odnarodila ni stoljetna iskuenja ni uporno ugnjetavanje od srpskih tirana. Ni jedna naa pokrajina nije toliko svoja i osebujna, a opet do zadnje ilice hrvatska, kao istona Hrvatska. Komadi tajanstvenog Istoka, koji je k nama donio stroge obiaje i feredu, mujezina i eznutljivi sevdah, proet je tamo hrvatskom duom, koja je sve to pretopila, preobliila i uinila pravim hrvatskim blagom. eznue je osobina hrvatske due, a nigdje se tako ne ezne, ne udi kao u tim krajevima, nigdje u Hrvatskoj pjesma ne plae tako eznutljivo kao na ustima naeg sevdalije: Bosno moja, moje ivovanje Pribliavajui se k jugu dolazimo u najsiromaniji hrvatski kraj, koji je usprkos toga gordou svojstvenom svim Hrvatima ispisao mnogo stranica nae slavne prolosti. Taj nas kraj jo i danas sjea naih ponosnih hercega koji su njime vladali. Pod njima su Hrvati iz tog oskudnog ali dragog kra zlatnim slovima pisali svoju i opu hrvatsku povijest. Kasnije su ta slova bila krvava od pustih junakih bojeva, muka i patnja. Nu na tom komadu hrvatske zemlje od kamena ljudi su uvijek bih od elika. Priroda se prema njima mauhinski 19

ponijela, ali oni se odrae, prigrlie svoj nepodatni kamen, i ljube ga vie nego itko na svijetu svoje zlatne riznice. Njihova je odanost Hrvatskoj bila uvijek topla, predana i junaka. Ako se moe pretjerati u prkosu prema neprijatelju i ljubavi prema domovini, onda nai krani pretjerae. Poteni i siromani, mnogo su davali, jer su malo dobivali, a nudili su uvijek sve vie. Mnogo su gubili i izgubili, ali obraza hrvatskog nikada. Mnogo je naim kranima nedostajalo i u se i na se i poda se, ali junake krvi nikada. im se to sprema,gdje treba muko, oni su ili tu, ili u blizini. Srce nam je raslo uvijek, kad smo sluali, kako oni prednjae u narodnoj svijesti, odlunosti i borbenosti. Oni nam ba nametnue misao, kako je udan taj siromani hrvatski kraj: ili ne raa, ili rodi ovjeka. Kako je bogato arenilo boja i oblika, obiaja i navika, djela i podhvata, koje susreemo u svim hrvatskim krajevima. Ponosni moramo biti zbog zadivljujue irine i obuhvatnosti hrvatske due, koja je sve to sjedinila,sve razlike pomirila, shvaanje i poglede usmjerila u istom pravcu, karaktere sloila i sve tue vrijednosti, koje su u Hrvatsku prodrle, pribliila i svojim uinila. Raznolikost naih krajeva ubija jednolinost, razlika temperamenata i karaktera ini Hrvate potpunim narodom. Da su svi Hrvati mekani i bezbrini, nestalo bi ih u ugodnosti i neradu. Da su svi nasrtljivi i borbeni,udarili bi i kad ne treba, troili snage, kad je vrijeme mirnom stvaranju. Da su svi pak siromani i mukotrpni, ostali bi u najgorim danima bez oslonca. Vrua krv i temperament opet ne bi im dali trijezno upravljati svojom sudbinom u doba, kad bi hladan razbor bio potrebniji od samosvjesnog mahanja maem. Ujedinjujui u sebi krajeve raznolika bogatstva i izgleda, itava je Hrvatska ba zbog te raznolikosti bogata, jer je svim raznim potrebtinama opskrbljena. Raznolikost pak meu ljudima predstavlja sigurnost naroda, jer uspostavlja spasonosnu ravnoteu izmeu tolikih osobina, koje moraju resiti svaki narod. Nai neprijatelji meutim pokuali su iskoristiti lijepu i privlanu arolikost naih ljudi i krajeva, teei za umjetnim produbljivanjem izvanjskih povrnih razlika. Htjeli su time izazvati unutarnji, organski rascjep naroda hrvatskoga i njegove zemlje, ime bi bio otvoren najsigurniji put naem unitenju. Istona je Hrvatska u tom pogledu pretrpjela osobito teak pritisak. Budui da je bilo tuincima nemogue proglasiti istonu Hrvatsku svojom zemljom, jer je cijelom svijetu bilo oigledno, da njihova ne moe biti, doli su na smijenu zamisao, da Hrvate istone Hrvatske proglase posebnim narodom, a njihov govor posebnim jezikom, iako ba tamonji Hrvati govore najiim hrvatskim jezikom.

20

ivi duh hrvatstva koji je u svim vremenima jednako uspjeno uvao sve nae krajeve od odnaroivanja i tuinskih natruha, sauvao je i istonoj Hrvatskoj netaknutu hrvatsku narodnu i dravnu svijest. Sudbina svakog naeg kraja jest dio sudbine cijele Hrvatske, i ta se je sudbinska nerazdvojnost oitovala kroz duga i teka stoljea nae prolosti, te ne moe biti nikakve bojazni, da bi u budunosti bilo drugaije. Istom onom snagom, voljom i portvovanjem, kojim se je svaki hrvatski kraj branio i sebe ouvao Hrvatskoj, spreman je hrvatski narod u vatru za svaki svoj kraj, jer su svi i suvie esto krvlju zapeatili svoju vjernost zemlji, ijim su se dijelom uvijek priznavali. Da su svi hrvatski krajevi uvijek bili u sklopu nesruene hrvatske drave, moda bi netko mogao predbacivati, da Hrvatska s nepravom neku pokrajinu posjeduje, jer njeno stanovnitvo eli i osjea drugaije. Nu, budui da su svi hrvatski krajevi dijelom ili itavi proveli stanovito vrijeme pod vlau onih, koji su ih svojatali, te ba u tim razdobljima rata, rasplinule se poput sapuninog mjehura sve tobonje pokrajinske pregrade. One su u prolosti samo tuincu donosile koristi, zato ih je tuinac uvijek umjetno odravao. Nu danas odlunim ustakim korakom prelazimo preko svih tobonjih razlika meu hrvatskim krajevima i ljudima. Mi poznajemo samo jedno ime: Hrvatska i jednu domovinu: Hrvatsku. Hrvatske obale plae Jadran i kod Dubrovnika i kod Crikvenice. Hrvatski seljak ore plodne posavske njive, sijee umu velebitsku, gazi kroz mosorske klance, uva granicu na Drini. Hrvatske su rijeke Zrmanja i Sava, Bosna i Neretva. Hrvatskim duhom diu od pamtivijeka Varadin i Senj, Sarajevo i Mostar, Osijek i Makarska. itavo blago, duhovno i tvarno pojedinih naih krajeva pripada jednako cijelom hrvatskom narodu. Snaga i veliina, boli i patnje pojedinog dijela Hrvatske odrazili su se u svim hrvatskim krajevima, jer su Hrvati uvijek znali meu sobom dijeliti dobro i zlo. Dijelit emo ga i u budue, te odklanjajui sva pokrajinska imena, prigrlit emo uvijek jednako svakog Hrvata iz bilo kojeg kuta Hrvatske, jer u Nezavisnoj Dravi Hrvatskoj izmeu Hrvata vie nikada nikakve razlike ne e biti.

21

5. Hrvati su od pamtivijeka slobodni


Hrvatski je narod doao u svoju domovinu Hrvatsku kao potpuno slobodan narod i to u vrijeme seobe naroda vlastitom pobudom, te je tu zemlju osvojio i svojom za uvijek uinio. U knjizi dra Mladena Lorkovia: Narod i zemlja Hrvata, nalazimo iznesena i ocjenbeno obrazloena najnovija iztraivanja ozbiljnih uenjaka o porijeklu Hrvata i njihovom ivotu prije nego se doselie u ove krajeve. Poznato je, da su nam jugoslavenski i njima srodni povjesniari tvrdili i smatrali dokazanom injenicom, da urno mi Hrvati grana velikog slavenskog stabla, kako u se oni u svom velikom oduevljenju izraavali. Mi znamo dobro, da su u pradavno doba Slaveni bili nacionalno i dravno neoblikovani, da su trpjeli od svih uvojevaa, koje je put vodio preko slavenskog teritorija. I dok smo prije krivo uili, da su se iz slavenstva izahurili Hrvati, doli u ove krajeve i tu osnovali vlastitu dravu, danas se na temelju do sada zanemarenih povijesnih vrela dokazuje, da su Hrvati kao slobodan ratniki narod doli s Kavkaza i u porjeju Visle osnovali monu dravu Bijelu Hrvatsku nekoliko stoljea prije dolaska u dananju postojbinu. Ve tada su Hrvati, kao i ostali zavojevaki narodi, koji su prodirali s istoka, podvrgli svojoj vlasti neorganizirana slavenska plemena, koja su ivjela u toj sjevernoj hrvatskoj dravi, te su se s ostalim zavojevaima nalazili u saveznitvu, a nikada u podlonitvu prema njima. Mete, i previranje u cijeloj Evropi naveo je Hrvate,stvaralakog i ratnikog duha, da odu dalje prema jugu i tako dolazi do zauzimanja ovih krajeva, u kojima su opet sebi pokorili Slavene, koji su tu ivjeli, te ih pretopili davi im svoje ime, organizaciju i duh. Od Slavena su pak primili stanovite osobine, jezik i neke obiaje, te tako dali povoda, ve spomenutim netonim tvrdnjama, da smo slavenski narod. U stvari su pak Hrvati bili kvasac, koji je dao duhovnu sadrinu, ideju slobode i dravnosti tim masama pokorenih Slavena. Hrvati se nisu meu njima izgubili, nego su kao vii vladajui sloj uinili te Slavene Hrvatima. Kakogod su od svojeg pojavljivanja na evropskoj pozornici bih politiki slobodan narod, te su se odhrvali svim napadajima uperenim protiv njihove slobode i samostalnosti, tako su Hrvati otkad povijest zna za njih i duhovno slobodan narod, koji se nije dao ni od pokorenih ni od napadakih naroda asimilirati ni pretopiti, razvodniti ni odnaroditi. I kad Poglavnik u petom naelu hrvatskog Ustakog pokreta istie, da su Hrvati u ove krajeve doli kao potpuno slobodan narod, on pod tim razumije i politiku i duhovnu slobodu. Ove dvije slobode moraju ii uvijek zajedno, jer je jedino na taj nain zajamen opstanak naroda. Hrvatska politika, odnosno fizika sloboda prola je razne peripetije i njena je sudbina bila vrlo raznolika. 22

U poetku je hrvatski narod bio podpuno slobodan. Sam je o sebi odluivao, sam sobom upravljao. Nije poznavao ni tlake ni jarma, niti je znao to znai biti sluga i rob. Njegovi su muevi bili visoka ela i vrste desnice. Njegove su ene bile dobre i plodne majke, koje su djecu raale u slobodi. Hrvati su tada bih puni gorde samosvijesti, koja se radja iz stoljetne predaje slobodnog ivota. Snani i poduzetni, Hrvati su pobjeivali svoje neprijatelje i svojoj vlasti pokoravali plemena i narode. Njih nije nemone vijala Evropom oluja seobe naroda, nego su oni sami, ljuti ratnici, bili meu njezinim zaetnicima i uzronicima. Slobodni na Kavkazu, slobodni i moni na Visli, slobodni su ostali i nakon dolaska u ove krajeve. Osnovavi svoju dravu u novoj postojbini dali su izraza svojoj slobodi, jer slobodan moe biti samo onaj ovjek, koji znade samim sobom vladati, i samo onaj narod, koji je sposoban stvoriti i voditi vlastitu dravu. Ta je sloboda okrnjena prvi put, kad je dolo do zajednice s Maarima. Iako Hrvatska nije izgubila samostalnost, sloboda nije vie bila popuna, jer i kad su dva partnera ravnopravna, obveze jednoga prema drugome ograniuju slobodu obojici. Teke prilike, u kojima se je Hrvatska nala zbog najezde s istoka, prouzrokovale su jo vea kljatrenja hrvatske slobode, to je uvijek izazivalo ivu protimbu hrvatskog naroda, koji je i u beznadnim sluajevima za spas slobode sve stavljao na kocku. Hrvatska je sloboda prola naroito teko razdoblje u prolom stoljeu, koje je voljom Providnosti dalo Hrvatskoj i najveeg branitelja te slobode Antu Starevia te velikog entuzijastu i odvanog revolucionarca Eugena Kvaternika. Naroito je teak udarac bio 1918., kad je poelo sustavno unitavanje hrvatske slobode u svim pravcima, koje se za Aleksandrove diktature razvilo u pravo davljenje cijelog hrvatskog naroda. U tim nesretnim danima bila je politika sloboda hrvatskog naroda kao cjeline podpuno izbrisana, da nakon Aleksandrove zasluene smrti mjestimino i vrlo krljavo opet nikne i bude prvi znak raspadanja Jugoslavije. Duhovna sloboda hrvatskog naroda jest iskonska, duboka i neograniena. Stara je koliko i sam hrvatski narod. Jaka je kao i on, jer mu od nje sva snaga potjee. Duhovna je sloboda bila pokreta svih borbi i napora za spaavanje politike slobode, za njeno proirenje i jaanje. Duhovna je sloboda bila siguran oslonac Hrvatima u tekim vremenima, kad je politika, fizika sloboda spala na najtanje grane. Duhovna je sloboda nastala u dubini hrvatskih dua, ispunjala je srca i umove i nije mogla biti skuena ili izbrisana, jer je bila nedohvatna svakoj tvarnoj sili. Nju je jednako istu i netaknutu nosio u dui okrunjeni hrvatski kralj, kao i svaki suanj na galiji. Njena neokrnjivost jamila je za uspjeh svih naih borbi za politiku slobodu.

23

Gorei u hrvatskim srcima kao neugasiva vatra, ona je bodrila junake, podizala klonule, igosala izdajice. Ona je jedina u danima najgorih patnji hrvatskom narodu pomogla, da bude i ostane srcem i umom samo svoj. Jedan od najizrazitijih njezinih predstavnika, mudroslovac hrvatske oslobodilake borbe, uflaj, dobacio je svojim sucima, da mu je sasvim svejedno, da li e ivjeti u maloj tamnikoj eliji, ili u velikoj tamnici, koja se zove Jugoslavija. uflaj je ovom znaajnom milju istakao, da je cijeli hrvatski narod utamnien, pa i on sam kao lan tog naroda, te mu je sa stajalita tjelesne slobode svejedno, da li se nalazi u svom stanu ili u tamnikoj eliji. Nu osim toga, dao je naslutiti, da njegovo stvarno utamnienje ne e ograniiti slobodu njegova duha, kao to je nije ograniilo tjelesno tamnovanje cijele Hrvatske u Jugoslaviji. Duhovna je sloboda stvorila i oeliila ustake redove. Stoljea njezinog plamena u hrvatskim srcima i mozgovima odrazila su se u ustakoj odlunosti, junatvu i samoprijegoru. Duhovna je sloboda vodila hrvatski narod uvijek putem borbe i napora, njezinom je zaslugom postigao podpunu politiku slobodu i samostalnost u svojoj dravi. Duhovna sloboda i nezavisnost bez politike nalazi se u neprestanoj opasnosti od ugnjataa, koji oduzee politiku slobodu. Politika pak sloboda bez duhovne dovodi narod do potpunog ropstva, jer tko je duhovno zavisan, taj je svoje politike slobode tako malo svjestan, da e je, ni ne slutei o emu se radi, proigrati i izgubiti. Takav e narod lako prihvatiti tue ideje i navike, sustave i stilove, uitelje i ideologe, podpasti pod njihov utjecaj, izgubiti svijest o opasnosti i potrebi samoobrane. Narodima bez osjeaja duhovne slobode narodna samobitnost i dravna nezavisnost predstavljaju fraze bez sadraja, jer se bez duhovne slobode ne mogu dokuiti naela narodne opstojnosti. I opet emo svrnuti pogled na nau povijest i opet emo u njoj pronai po njoj utvrditi i dokazati injenice, koje nas podiu, jaaju i ispunjavaju nadom obzirom na nau budunost. Cijela je naa prolost isprepletena ogranienjima i sakaenjem nae politike slobode, te divovskom i upornom borbom za njeno potpuno postizavanje. Nu kroz itavo to vrijeme naa duhovna sloboda i nezavisnost bile su netaknute, ive i djelotvorne. Ne samo da nismo podlegli nasiljima, koja su vrili uzurpatori naih svetih i neotuivih prava, nego se nije naao ni jedan Hrvat, koji bi predstavljajui zakonito volju hrvatskog naroda priznao i prihvatio neto u suprotnosti s osjeajem asti, slobode i duhovne nezavisnosti hrvatskog naroda. U najteim danima, kad smo tjelesno bih gotovo bespravno roblje, a cijela Hrvatska obina tamnika elija, nismo izgubili ni traak svijesti duhovne slobode, i cijeli se narod suprotstavio kao jedan ovjek svakoj pomisli, da se prizna, prihvati ili bez otpora propusti ita u neskladu s tim naim temeljnim osjeajem, koji smo stoljeima sauvali, i koji je za uzvrat nas sve sauvao. Iz te duhovne slobode, koja tee neprekinuto kao na narodni ivot i opstanak, crpli smo snagu oduprijeti se svim tuinskim navalama i utjecajima. 24

Osjeali smo se slobodnim narodom, i nismo dali svojeg imena. Osjeali smo se slobodnim narodom, i nismo dali svojeg jezika. Osjeali smo se slobodnim narodom, i zadrali smo svoje obiaje. Osjeali smo se slobodnim narodom, i ostali smo vjerni naim preima. Osjeali smo se slobodnim narodom, i krvlju smo platili, da nam se ta sloboda prizna. Osjeali smo se slobodnim narodom, i muki smo stresli jaram silnika, koji nisu zavrijedili ni da nam budu sluge. Povijest hrvatska jest povijest hrvatske borbe za politiku slobodu i hrvatske snage u duhovnoj slobodi. Tom uzvienom idealu, kojemu je Hrvat u pogansko doba sigurno prvi rtvenik podigao, sluit emo uvijek vjerom, portvovanjem i ljubavlju, kojima su kroz cijelu nau prolost bila proeta srca najveih hrvatskih mueva.

25

6. Organizatorna snaga hrvatskog naroda


Hrvatski je narod u svoju domovinu Hrvatsku doao potpuno izgraen (organiziran) ne samo obiteljski nego i vojniki, te je odmah po dolasku osnovao vlastitu dravu sa svim obiljejima dravnosti. Povjesniari su se ve mnogo bavili seobom naroda, razlozima, koji su je potakli i narodnosnim ustrojstvom Evrope prije i poslije seobe. Svi se izvori slau u tome, da su se narodi u tom komeanju dijelili u dvije skupine, jedni su bili osvajai i vladari, koji su krstarili Evropom, zauzimali zemlje, podlagali svojoj vlasti druge narode, osnivali drave, dok su drugi podnosili muke osvajakog vihora, sluili gospodare u njihovim dravama, pratili ih kao roblje na njihovim pobjednikim pohodima. Ako istraujemo uzroke, koji su doveli jedne i druge do povlatenog odnosno podreenog poloaja, utvrdit emo, da su osvajai bili uvijek snanog organizatornog duha, dok je potlaenima redovno taj duh nedostajao. Prvi su imali sreene meusobne odnose, oblikovanu obiteljsku, plemensku i narodnu hijerarhiju, drugi su ivjeli u nepovezanim skupinama, bez unutarnje kohezije, koja bi ih vrsto ujedinila za postizavanje bilo kakvog zajednikog cilja. Prvi su znali sluati i zapovijedati, jer su imali utvrena naela zajednikog ivota i rada, drugi bi se stisli na gomilu, kad bi im prijetila opasnost, ne znajui kako bi joj se suprotstavili, a razasuli bi se i razili svaki na svoju stranu, im bi opasnost minula. Dok su prvi svu svoju snagu crpli iz svojim organizatornih sposobnosti, drugi se nisu nikad niemu nauili od svojih neprijatelja, jer nisu mogli shvatiti tajnu njihove moi. Organizatorna snaga, kojom su se isticali osvajai i vladalaki narodi, bila je glavna osobina i ratnikog hrvatskog naroda. Ona je nastala u pradavnim stoljeima, o kojima nam krta povijest nikakvih podataka nije ostavila, a zub vremena smrvio je i unitio sve kamene dokumente. Nu starinu nae organizatorne izgradnje dokazuje injenica, da je hrvatski narod kod prvog pojavljivanja na povijesnoj pozornici bio potpuno organizirana i iznutra vrsto povezana cjelina. Ta je cjelina bila sastavljena od zdravih i solidnih stanica, na kojima se je oduvijek temeljila snaga svakog naroda: od obitelji. Patrijarhalna disciplina, koja je davala vrstinu obitelji, bila je glavna znaajka izgraenosti cijelog naroda. Stariji su zapovijedali mudro i odluno, mlai sluali pokorno i drage volje. Svi su zajedniki imali duboko uvrijeen osjeaj narodne solidarnosti i svoje su probitke uvijek rtvovali probitcima zajednice. Na ovakvim temeljima mogao je poduzetni i ratniki duh starih Hrvata doi do punog izraaja. Te su osebine hrvatskom narodu pribavile asno mjesto u povijesti, s kojeg ga nikada nitko nije mogao potisnuti. One su mu omoguile, da se stavi o bok drugim slobodnim narodima, i da zajedno s njima stvara i obara drave, pie povijest Evrope i crta njezinu kartu. Samo snazi svoje organizacije moe zahvaliti, da nije nestao u vihoru, koji je i sam pomogao uzvitlati, kao to nestadoe drugi, jai i slavniji od njega. Tom je snagom stvorio tri drave, koje je povijest zabiljeila. 26

Prva se ne nalazi, kako bismo oekivali, u njegovoj iranskoj pradomovini, ije obrise nismo mogli do danas odrediti, ve u porjeju Visle, gdje je prema vjerodostojnim izvorima, postojala velika hrvatska drava. O njezinom ugledu i snazi svjedoe nam brojni pisani spomenici, koji su do danas na nae veliko udo bili zabacivani i preuivani. Istom tamom kojom je prekriven njezin postanak, obavita je i njezina propast. Hrvati meutim nisu nestali niti se izgubili, ve ih doskora susreemo na obalama Jadrana u zemlji, koja nam i danas pripada. Voeni istim organizatornim duhom, zavladae pokornim Slavenima i opet osnovae vlastitu dravu, iji su knezovi i kraljevi tako mudro vladali i zemlju podizali, te i tu nalazimo mnotvo dokaza hrvatske sposobnosti sreivanja vlastitih redova i upravljanja svojom dravom. Prvi hrvatski kralj Tomislav jest takoer ujedinitelj svih hrvatskih zemalja u jedinstvenu dravu. Ta je drava postala toliko mona, da su nam povijesni izvori sauvali ak pojedinosti o njezinoj snazi. Razvitak i napredovanje hrvatske drave rezultati su organizatornih sposobnosti hrvatskog naroda, koje ni jesu nikada nestale. Pa i kroz duga stoljea skuene slobode i samostalnosti nije se izgubila ta znaajna osobina, nego je i u tom bolnom razdoblju nae povijesti esto dola do izraaja. U miru se je oitovala u snanim politikim i nacionalnim manifestacijama, a u ratu su je dokazivali veliki uspjesi hrvatske vojske na svim bojitima. Ta organizatorna sposobnost dola je do izraaja u naroitoj mjeri za vrijeme Jugoslavije, kada je cijeli hrvatski narod instinktivno teio okupljanju i sreivanju. Ta je narodna cjelovitost bez oruja i bez vlasti uspjela uzdrmati temelje nae narodne tamnice, koja se je poela ruiti i konano propala pod udarcima Ustakog oslobodilakog pokreta. Organizatorni duh, koji predstavlja jednu od glavnih osobina hrvatskog naroda, treba uvati, podizati i razvijati, jer se na njemu temeljila sloboda i mo hrvatskog naroda od najdavnijih vremena. Nije uzalud Poglavnik tu nau osobinu istakao u ustakim naelima. On znade dobro, a i mi sami moramo biti toga uvijek svjesni, da e vrijednost nae organizacije biti jedan od najvanijih Uslova trajnosti, vrstoe i sreenosti nae tree dravne tvorevine, Nezavisne Drave Hrvatske. A njezin boljitak mora Ustaama uvijek biti vrhovni zakon.

27

7. Neprekinutost hrvatske dravnosti


Svoju vlastitu dravu hrvatsku osnovanu ve onda, kada su mnogi drugi narodi ivjeli jo potpuno nesredjeno ( neorganizirano ), hrvatski je narod odrao kroz vjekove pa do konca svjetskog rata, a nije je se kao ni prava na nju, nikada, a ni koncem svjetskog rata, bilo kojim inom ili bilo kojom zakonitom odlukom odrekao, ni to svoje pravo na koga drugoga prenio. Tek mu je koncem rata tudjinska sila sprijeila, da dalje vri svoja vrhovnika (suverena) prava u vlastitoj svojoj dravi u Hrvatskoj. Dugo se je vremena smatralo, da je hrvatski narod nakon znamenite bitke na Petrovoj Gori, kada je pretrpjela poraz nekad mona i slavna drava Hrvatska, izgubio potpuno svoju samostalnost i slobodu, te da je njegova dravnost sasvim utrnula. Vjerovalo se je, da su Hrvati tada postali bespravno roblje madarskih osvajaa, ravni onima, koji nikada svoje drave nisu imali, niti su slobode postigli. Tome su miljenju bili skloni brojni povjesniari, kojima je isto tako malo bilo do stvarne istine, kao i do asti hrvatskog naroda. Ta je pria trebala slomiti vjekovnu otpornu snagu Hrvata i od njih uiniti beznaajno pleme izmiljenog jugoslavenskog naroda, a od sinova tog plemena pokorne sluge vlastodraca. Ne imajui slobode, koja nam je grubom silom bila oduzeta, nismo se mogli braniti od nijedne nepravde, pa ni od ovog poniavajueg povijesnog krivotvorenja. Trebalo je da steknemo potpunu slobodu i samostalnost, pa da uzmognemo istraivati, dokazati i iznijeti istinu o naoj neokaljanoj i slavnoj prolosti. Mnogi povijesni izvori i dokazi bili su zabaeni, nekoliko stoljea nae najstarije povijesti bilo je preueno, porijeklo iskrivljeno, te zanijekan sam opstanak velike hrvatske drave na Visli, o kojoj dodue malo znamo, ah smo sigurni u najglavnijem: sigurni smo, da je postojala. Doavi slobodan i sreen u dananju postojbinu, hrvatski je narod izgradio dravu, koja mu je osigurala ne samo opstanak i slobodu, nego i vlast nad raznorodnim narodnim skupinama, koje je u ovim krajevima naao i sebi pokorio. Osnovao je na ovom komadu zemlje svoju dravu, ne samo prije drugih potlaenih i ropskih naroda i plemena, nego i prije snanih ratnikih naroda, koji svojim pothvatima ostavie u povijesti burnu uspomenu. Hrvatski je narod njima bio ravan svojom borbenou, a nadvisivao ih je smislom za red i organizaciju. Mnogi su ratniki narodi izvrili u ta daleka vremena djela, koja premauju slavom hrvatske podvige, pa ipak su svoju dravnu organizaciju stvorili mnogo kasnije nego Hrvati, odrali je krae vrijeme nego nai predci, i utonuli u moru drugih naroda, dok mi postojimo jo i danas puni volje i snage postojati jo tisue godina. Nakon poraza na Petrovoj Gori mi ne padosmo u neprijateljske ruke kao ratni plijen, jer je naa snaga bila daleko od iscrpljenja, a to su najbolje osjetili Maari, koji su s predstavnicima hrvatskih plemena poveli pregovore o novom poloaju Hrvatske. Hrvati tada slobodno odluie stupiti u dravnu zajednicu s Maarima, sauvavi sebi pravo odluke u svim pitanjima, koja su se Hrvatske ticala. Ni sam kralj Madarske nije mogao vladati Hrvatskom, dok ga hrvatski stalei nisu posebno izabrali i okrunili za hrvatskog kralja.

28

Ljubomorno uvanje vlastitih vrhovnikih (suverenih) prava, te neprekinute niti nae dravnosti, dolo je do izraaja u mnogim sudbonosnim odlukama hrvatskog naroda. U najteim razdobljima nae povijesti moemo nesumnjivo utvrditi, da su i neprijatelji, koji su prijetili naem opstanku i slobodi, priznavali pravno postojanje naeg vrhovnitva i dravnosti, to je najbolji dokaz, da ih se hrvatski narod nije nikada ni jednim svojim inom odrekao. Svijest vlastite samostalnosti u odluivanju o svojoj sudbini pokazala se je za vrijeme borbe o prijestolje izmeu Ferdinanda i Zapolje, kada su Hrvati izabrali Ferdinanda za kralja usprkos suprotne madarske odluke. Idejom samostalnosti bili su nadahnuti hrvatski velikai, kad su na ustuk Maarima dovodili na hrvatsko prijestolje Karla Drakoga, pa Ladislava Napuljskoga. Ta je ideja proimala Petra Zrinjskoga i Frana Krstu Frankopana, kad zasnovae ustanak Hrvatske protiv nepodnoljive tuinske vladavine. Ona je bila temelj nauke Oca Domovine, koji ju je izrazio u snanom i sjajnom geslu: Bog i Hrvati. Iz nje je crpao snagu, slavni na revolucionarac Eugen Kvaternik. Pravno i stvarno postojanje hrvatske dravnosti priznali su i sami Maari sklapanjem posebne Ugarsko-Hrvatske Nagodbe u drugoj polovici prolog stoljea. Ono je punom snagom prodrlo 1918., kad je hrvatski sabor slobodno iz vlastite pobude proglasio prekid dravne zajednice hrvatskih zemalja s Austro-ugarskom Monarhijom. Razumljivo je, da su mnoga vrhovnika prava hrvatskog naroda bila tokom stoljea naeta i okrnjena. Neka su ak i utrnula, jer ih je bilo nemogue vriti bez. potpuno slobodne vlastite drave. Pojedini su hrvatski krajevi bili ak i po nekoliko stoljea otrgnuti od matice, tako da se je znatno suzilo podruje, na kojem je hrvatski narod svoja vrhovnika prava mogao vriti. Nu od 1102. kada su sklopljena Pacta Conventa s Maarima, pa do 1918. hrvatska je drava pravno postojala bez obzira na ogranienja, koja je vrenje vrhovnike vlasti moralo pretrpjeti, i bez obzira na patnje i stradanja, kojima je hrvatski narod od tuinskih nametnika bio izvrgnut. U cijeloj naoj povijesti ne nalazimo ni jednog ina, ni jednog dokumenta, koji bi dokazao bilo stvarni bilo pravni prestanak hrvatske drave. Postupak pak naih neprijatelja u najodlunijim asovima, kada su na sve mogue naine nastojali, da unite nau dravnost i sva prava, koja iz nje proistiu, dokazuju bjelodano, da je ta dravnost postojala, i da su nai djedovi svojih prava bili svjesni. Da je naa dravnost zaista utrnula i postojanje drave Hrvatske prestalo, zar bi naim neprijateljima bilo potrebno da svakakvim pa i najneasnijim sredstvima osvajaju naklonost pojedinih hrvatskih velikaa, koji su bili ponosni i pouzdani nosioci hrvatske samostalnosti? Zar bi oni morali raznim podlim i lukavim nainima iznuivati pristanak hrvatskog naroda na pojedine njihove odluke, kad hrvatski narod ne bi imao pravo odluivati, odabirui to smatra dobrim, a otklanjajui to se kosi s njegovim probit cima? Bilo bi zaista mnogo lake i jednostavnije donositi odluke i izdavati zakone, te oruanom silom osigurati provedbu. Tako su radili svi narodi svijeta u zemljama, koje su bile bezuvjetno pokorene njihovoj vlasti. Tako su uostalom radili i sami Maari u drugim zemljama, koje su zaista bile podloene vrhovnitvu krune sv. Stjepana. 29

Nu u Hrvatskoj se taj postupak nije primjenjivao, a ako je kadikad i dolo do ispada takve vrsti, bili su to pojedinani sluajevi bespravnog nasilja, koje je zakonitost doskora opovrgla, davi tako jo vei sjaj i znaaj hrvatskoj dravnosti. Tek 1918. besprimjernim nasiljem Srbije, opijene slavom tue pobjede, dolo je do stvarnog, ali ne i do pravnog nestanka hrvatske drave. Bezbroj tunih i tekih uspomena povezuju hrvatski narod s 1918. godinom. Izdan je prevaren od mnogih svojih slijepih sinova, opljakan od srpskih horda, bio je konano sputan u okove nove drave, iji opstanak nije nita opravdavalo. I ako se je neko lakajsko i marionetsko vijee izjasnilo u ime hrvatskog naroda za novu dravu, hrvatski narod nije njezino stvaranje nikad priznao, jer nikakvo narodno vijee nije bilo ovlateno u njegovo ime govoriti. Jedino pravo hrvatsko predstavnitvo, hrvatski sabor, zamuklo je i pod pritiskom grube sile prestalo djelovati, jer je kod nasilnika i hrvatskih izdajica postojalo duboko uvjerenje, da bi hrvatski sabor potpisao smrtnu osudu novoj dravi, te bi Jugoslavija kao mrtvoroene prestala ivjeti prije svog raanja. Ne mogavi progovoriti preko svojih zakonitih predstavnika, hrvatski je narod dao oduka svojem raspoloenju u oruanom otporu srpskim okupatorima. Dolo je do prolijevanja hrvatske krvi u Zagrebu na Jelaievom trgu 5. prosinca 1918. Slino se je dogodilo, i u raznim pokrajinskim mjestima, dok nije hrvatski otpor skren. Tako se u hrvatskoj krvi rodila Jugoslavija, da se nakon dva desetljea u srpskoj krvi utopi i nestane. Dostojna sudbina cincarsko-balkanske tvorevine, koja se zasnivala samo na zloinstvu i na pljaki. U toj hrvatskoj krvi bila je utopljena i hrvatska dravnost. Silom je uguena nakon dugih stoljea slavnog opstanka i junake borbe. Bila je u prah baena od balkanske rulje, i ako su joj stoljeima odavali potovanje moni neprijatelji. Ta je balkanska rulja ne samo izvrila neuven atentat na najveu svetinju jednog naroda, ve je i bezonom laju htjela i svijet uvjeriti, da je sam hrvatski narod dobrovoljno uinio samoubilaki korak stupanja u novu dravu. Cincarski lakaji i izdajice odigrali su do kraja svoju crnaku ulogu i proglasili se jedinim pravim predstavnicima hrvatskog naroda, da taj narod iz kojega potekoe, i koji im dade krv i ime, predadu na milost i nemilost srpskim silnicima i haralijama. Nu hrvatski je narod ostao vjeran sebi, svojoj povijesti, svojem imenu. I kao to je kroz prola stoljea uvijek vrio svoja vrhovnika prava, u koliko je za to imao prilike i mogunosti, tako je nakon 1918., kad su te mogunosti silom unitene, ostao svjestan svojih prava i svoje dravnosti. Ne samo da nije nikada odobrio sramotno izdajstvo 1918., ve je izdajnike kaznio opim narodnim prezirom i izopenjem, a odpornom borbom i ustankom dokazivao nasilnikim vlastodrcima, da je svjestan svojeg prava na slobodu i samostalnost, te ga se nikada ne e odrei. Krivotvorenje hrvatske narodne volje nije uspjelo i pravu je istinu Evropa na vrijeme saznala. Hrvatski narod nije nikada stavio svoju sudbinu u tue ruke, ve je kao ni jedan drugi narod izdrao teku i dugotrajnu borbu, da sam sobom upravlja i o sebi bez iijeg skrbnitva odluuje. Svi ini i odluke, koji stoje s ovim u suprotnosti, nisu nikada bih niti mogu ikada biti ini i 30

odluke hrvatskog naroda, kako je to potvrdio i Hrvatski dravni sabor u Ustakoj Hrvatskoj. Prvaci i voe su znali zalutati, jer bi skrenuli sa narodnog puta, nu narod nije nikada s njega siao. Kao to svaki ovjek osjea nagon za ivotom, tako ga osjea i svaki narod, i dok kod ovjeka moe taj nagon prestati, kod naroda ne moe nikako. Stoga nam mora biti jasno, da kao to hrvatski narod nije mogao osuditi sama sebe na smrt i poiniti samoubojstvo, isto tako nije se mogao odrei svoje dravnosti i svojih vrhovnikih prava, budui da bi to odricanje bilo jednako samoubojstvu. U tome lei pravno i moralno opravdanje svih sredstava, koja je hrvatski narod za konano sticanje svoje slobode i samostalnosti upotrijebio protiv bilo kojeg neprijatelja. Time su ujedno opravdana sredstva, koja e hrvatski narod za ouvanje krvlju steenog u budunosti upotrijebiti. Mi vjerujemo u nau snagu, jer se ona temelji na svetosti naih prava. A pravo naroda na vlastitu dravu jest prvo i najsvetije.

31

8. Uspostava Nezavisne Drave Hrvatske


Odstranivi putem ustanka tuinsku silu sa svog narodnog i povijesnog podruja, hrvatski je narod oivotvorio svoje pravo vrhovnike (suverene) vlasti u svojoj domovini, i tako opet uspostavio svoju potpuno samostalnu i Nezavisnu Dravu Hrvatsku. On imade pravo tu svoju vrhovniku vlast proiriti na cijelo svoje neprekinuto narodno i povijesno podruje. Hrvatski narod ne veu nikakve meunarodne niti dravnopravne obveze iz prolosti, koje nisu u potpunoj suglasnosti s ovim naelima, pa se na njih u svojoj Nezavisnoj Dravi ni ne obazire. Ideja ustanka i nasilnog stresanja neprijateljskog jarma provlai se kroz cijelu nau povijest od sklapanja Pacta conventa 1102. pa do 10. travnja 1941. Ta je ideja sad jaa sad slabija, prema tome da li je pritisak tei ili laki. Nu nestala nije nikada. Nikada nije zamrla, niti ju je unitio umor od besplodne borbe, ili lagodnost dobra i smirena ivota u blagostanju. Sami pokuaji ustanka izvedeni su u vie navrata i na razne naine. Jedan od znatnijih pokuaja bila je urota Zrinjskog i Frankopana. I ako je ovaj pokuaj tragino zavrio, jer nije naao nigdje u Evropi pravog oslonca, ipak on pokazuje visoku svijest ovih hrvatskih velikaa, te njihovo zaudno povjerenje u hrvatsku vojniku snagu. Zrinjski zacijelo nije bio sanjar. Slavan i iskusan vojnik, on je svakako unaprijed omjerio snage i prosudio mogunosti. On je kod toga polazio s tone predpostavke, da narod, koji se proslavio svojim junatvom na evropskim bojitima borei se za tui raun, moe potresti temeljima carstva, kad se bori za svoju slobodu i samostalnost. Nu prevara i izdaja na najviem mjestu dovela je do uguenja urote bez ikakvih veih posljedica. Drugi ustanak zaeo je i poveo Eugen Kvaternik. Ni on nije naao razumijevanje u rastrganoj Evropi, zabavljenoj i suvie svojim pitanjima, pa ipak se je odvaio. I on je takoer nastradao od izdaje i dao sa svojim najvjernijim ivot za Hrvatsku, a da svojoj ispaenoj domovini nije mnogo pomogao. 1918. godine, buknuli su mjestimini ustanci po Hrvatskoj, ali se nije naao ovjek, koji bi sredio i poveo revolucionarne snage hrvatskog naroda. U krvi ugueni ostali su i ti pothvati trajnim povijesnim svjedocima uvijek ive otporne snage hrvatske. Konano je stupio na poprite borbe Poglavnik. Otiavi u inozemstvo nakon pokolja hrvatskih prvaka u beogradskoj skuptini, Poglavnik je zapoeo na iroko zasnovanim pripremama ustanka u Hrvatskoj. Tri su stvari bile za to potrebne: borci, sredstva i moni prijatelji u Evropi. Poglavnik je istom voljom i odlunou, snagom i ustrajnou radio, da udovolji potpuno svim tim uslovima za uspjeno podizanje ustanka. Postigavi potpuni uspjeh, Poglavnik je u tom itavom radu pokazao irinu dravnikih vidika, zamamnu snagu vlastite linosti i tvrdu ustrajnost, koja je u tolikoj mjeri samo njemu svojstvena. Naelnu stranu ustanka Poglavnik je rijeio zavjetnom milju hrvatskog naroda: boriti se svim sredstvima do konane potpune pobjede. Tehniku pak stranu ustanka Poglavnik je paljivo razradio i za svaku priliku, mogunost ili situaciju propisao razline naine borbe. Prvo razdoblje ustanka, najdulje i najtee, imalo je obuhvatiti pripreme za konani oruani udarac. Te su se pripreme sastojale u okupljanju borbene elite hrvatskog naroda u ustakim postrojbama, u duhovnom pripremanju cijele Hrvatske za unitenje neprijatelja, te u 32

nagrizanju drave i njezinom postepenom slabljenju, da bi je konani udar to bre i to sigurnije dotukao. Borbena hrvatska mladost bjeala je u inozemstvo, da se stavi Poglavniku na raspoloenje ili se je u domovini tajno okupljala, svrstavala i vjebala za svoj veliki zadatak. Tako su nastale dvojake ustake postrojbe. Dok su one u inozemstvu bile nosioci svakog oruanog podhvata protiv Jugoslavije ustake postrojbe u domovini posvetile su se posebno stvaranju ustakog duha i raspoloenja u Hrvatskoj. Cijeli je pak rad bio usko povezan, upravo isprepleten meusobnim dodirima i zajednikim podhvatima u oba pravca. Rezultati nisu naravno izostali. U svim gradovima Hrvatske dolazilo je do tekih sukoba u demonstracijama, letci su preko noi bili rasipani na sve strane, bombe su praskale, gdje ih se je najmanje oekivalo, a sabotaa sa strane mnogih nepoznatih i nevidljivih suboraca podkopavala je temelje dravne zgrade. Da bi se okuala snaga neprijatelja i spremnost ustakih borbenih odreda, te da bi se ojaenom i utuenom narodu povratila vjera i samopouzdanje, poduzeta je posebna ustaka djelatnost velebitskog roja u Lici. Vrletan i junaki, siromaan i pun djece, malih svjedoka velike volje za ivot, taj je kraj uvijek bio gnijezdo hrvatskih junaka. Izbrueni i istesani ivotnom borbom, sinovi toga kraja prodiili su svijetom snagu hrvatske miice, nau borbenost i samoprijegor. Njihov je ivot dao izvanredno gradivo naem najboljem romanopiscu i ustakom radniku u inozemstvu i u domovini Budaku, koji je iznosei njihove boli i tenje, navike i strasti, osobine njihove krvi i tla, stvorio svojim djelima pravu hrvatsku narodnu epopeju. U tim vrletima po klancima gordog Velebita poela je 1932. epopeja hrvatske oslobodilake borbe. Iako su ustake snage u borbi bile malobrojne, a mogunosti proirenja djelatnosti vrlo skuene, ipak je Beograd zadrhtao od nastupa ustakih vitezova smrti, a cijeli svijet je nesumnjivo mogao utvrditi, da je hrvatski narod spreman i krvlju zapeatiti svoju nesavladivu tenju za osloboenjem. Jugoslavija je konano bila ozbiljno naeta. To je bio znaajni plod velebitske ustake djelatnosti. * Borba se je vodila i dalje i konani udar savjesno pripravljao. Poglavnik je spremao smrt Jugoslaviji i politiki pred evropskim forumom i vojniki okupljajui u Ustaki pokret sve zdrave hrvatske snage. Jedan od glavnih razloga Poglavnikove pobjede i hrvatskog osloboenja bilo je dalekovidno Poglavnikovo opredjeljenje za Osovinu. Rat za novi poredak pregazio je sve reakcionarne sile, koje su ustale protiv evropske obnove. Pobjedniki osovinski ratni valjak stigao je konano do granica Jugoslavije. Njeni luaki upravljai odluie suprotstaviti se. To je bio znak osovinskim divizijama i ustakim postrojbama, koje zajedniki preoe u napad: osovinske divizije u irokom bojitu preko jugoslavenskih granica, a ustake postrojbe kao opasna peta kolona, posvuda, brza i nedohvatljiva. Uskoro su se brojne jugoslavenske 33

divizije raspale djelatnou ustakih odreda. Ustae su nicali kao iz zemlje, preuzimali vlast u svim krajevima Hrvatske. Samo njihovom zaslugom mogle su saveznike vojske bez borbe proi kroz mnoge hrvatske krajeve. Oni su prvi izloili svoja prsa uspostavljajui u hrvatskoj zemlji ustaku vlast. U meuvremenu je dolo do proglaenja Nezavisne Drave Hrvatske. Pod vodstvom Poglavnika ustanak je konano uspio. Skinut je zauvijek hrvatskom narodu tuinski jaram s vrata. Sloboda nam je zasjala u asu, kad je mnogim zavedenim narodima barem privremeno potamnila. Zasjala nam je u ratnom meteu, u sudaranju i divovskom hrvanju ogromnih snaga. Uskrsla je izmeu potoka krvi, koji su tekli Evropom, ali su milou sudbine, koja nam je ipak jednom bila sklona, mimoili hrvatsku zemlju, koja je gorku au iskuenja ve davno ispila do dna. Ostvaren je konani san brojnih pokoljenja, koja su ljubomorno uvala ar hrvatske dravnosti i predavala ga s koljena na koljeno, kao to su rimske djevice vestalinke. uvale i drugima predavale, vjenu svetu vatru boice Veste. uvanje tog svetog ara, u kojemu je bio sadran smisao opstanka hrvatskog naroda, preuzelo je pod najteim okolnostima nae pokoljenje, da ga vjekovnom zaslugom Poglavnika 10. travnja 1941. razgori u svijetli i neugasivi plamen potpune narodne i dravne slobode i samostalnosti. U odlunim i tekim borbama istile su ustake postrojbe ostatke neprijateljskih eta i pljakakih bandi, koje su uzalud ekale, da mlada drava u izvanredno tekim prilikama posrne i izgubi ravnoteu. U najkrae vrijeme postala je Nezavisna Drava Hrvatska evropskom i svjetskom stvarnou. Sigurna Poglavnikova ruka provela je mudro i znalaki njezin brod kroz sve oluje. Poglavnik je istakao pravo hrvatskog naroda, da proiri svoju vrhovniku vlast na cijelo nae neprekinuto i povijesno podruje. Time nam Poglavnik daje znaajnu pouku. uvati cjelinu naeg narodnog podruja zakon je, kojim se moramo uvijek rukovoditi. Tko eli stajati na braniku Nezavisne Drave Hrvatske, mora biti uvijek spreman dati ivot za svaki njezin kuti. U tom se oituje pravo narodno jedinstvo, koje jedino moe jamiti za cjelovitost drave. Ne brani dravu Slavonac, koji nije spreman zaci u borbu kroz velebitske vrleti, kad to ustreba, niti Hercegovac, koji bi ostao na pragu svoje kue, dok bi neprijatelj pustoio plodnu Posavinu. Moramo konano povui pravu pouku iz prie o umiruem ocu, koji je na neslomivosti skupa svezanih prutia dokazao svojim sinovima, da se njihova snaga sastoji samo od sloge i uzajamnog pomaganja. Ime Hrvat jest jedino nae ime, a Nezavisna Drava Hrvatska prava domovina svih Hrvata, u kojoj moramo jednako ljubiti svaki kamen divljeg kra i svaku grudu plodne zemlje. Takvom slogom i odlunou uspjet emo obraniti steeno. to se tie naeg prava zapovijedati u vlastitoj domovini, ne e se zacijelo nai nitko, tko bi nam to pravo osporio. Ima ih dodue, koji bi nam to htjeli osporiti, no to su oni isti, koji su

34

nam i pravo na ivot osporavali. S njima se hrvatski narod nalazi i danas u nesmiljenoj borbi, jer su njegova sigurnost i opstanak uvjetovani njihovim porazom i unitenjem. Nu svaki onaj, koji nije traio nau narodnu smrt, veselit e se uspostavljanju Nezavisne Drave Hrvatske. Odat e priznanje junatvu ustakih boraca i rtvi naih muenika, ijim je zaslugama hrvatski narod opet potpuno oivotvorio svoje pravo vrhovnike vlasti u svojoj domovini. Poduprijet e sva naa nastojanja, da se osovimo, izgradimo i uvrstimo. I ne moe biti ovjeka, koji bi hrvatskom narodu ivot i napredak elio, a Nezavisnoj Dravi Hrvatskoj propast spremao, jer bez nje nema ivota ni opstanka hrvatskom narodu. Nae pravo, da sami sobom vladamo i sami svoju dravu imamo, moramo sami sebi najprije u krv uliti. Svaki Hrvat mora shvatiti, da su danas hrvatski narod i hrvatska drava jedno, te da poinja veleizdaju naroda, tko dravnim probitcima kodi. Sa zebnjom u dui pratili smo u nedavnoj prolosti rabotu odmetnika, koji su hrvatskom narodu htjeli dokazati, da moe postojati, napredovati i razvijati se i bez vlastite drave. Kao grakanje zlokobnih gavrana inila nam se je dreka izdajnikih nadripolitiara, koji su ubijali svijest o hrvatskoj dravnosti, i obeavali sreu u ropstvu. Poglavnik se je junaki uhvatio s tim slijepcima i zloincima u kotac, i izveo hrvatski narod na pravi put borbe do pobjede. Pobjeda je izvojtena, a daljnji put za duga stoljea budunosti ve je zacrtan. On je oznaen tekim radom i naporima za boljitak i podizanje nae mlade drave. Iz svega reenog sasvim je razumljivo, da hrvatski narod u svojoj dravi ne e i ne moe preuzeti na sebe meunarodne obaveze, koje mu je propala Jugoslavija nanijela kao tuno nasljedstvo. Tom je milju bio nadahnut i hrvatski dravni sabor, koji je u svojem prvom zasjedanju proglasio nitetnima sve dravnopravne ine od 1. prosinca 1918. do dana proglaenja Nezavisne Drave Hrvatske. Pravi predstavnici cijelog hrvatskog naroda potvrdili su time tonost i zakonitost ustakog shvaanja, da se na hrvatski narod ne mogu odnositi nikakve odluke ili zakljuci doneseni bez njegovog sudjelovanja i protiv njegove volje. Mi znademo dobro, da je sputavanje i skuivanje hrvatskog naroda bilo jedan od uslova opstanka Jugoslavije. Svaki je dakle ustupak Jugoslaviji znaio ojaanje hrvatske tamnice. Ustupci i zajmovi, koje je Jugoslavija dobila u inozemstvu, sluili su uvrenju njene vlasti i obogaenju njenih vlastodraca. Hrvati nisu od toga ni mrvice dobivali, jer su sve investicije u Hrvatskoj stostruko preplatili porezima i plaanjima svake vrsti. Obveze, koje su iz toga za Jugoslaviju proisticale, ne samo da ne obavezuju Hrvatsku, jer u njihovom primanju nije dobrovoljno sudjelovala, nego bi upravo nemoralno bilo zahtijevati od Hrvatske, da plaa graenje i uvrivanje zidina na vlastitoj tamnici. Mi smo stresli tiranski jaram a sebe. S njime smo stresli sve to je bilo s tim jarmom u nekoj vezi. On je nestao netragom u prolosti kao ruan san.

35

Danas smo mi sami svoji gospodari, i u stanju smo slobodno dati svoju rije i odrati je. Samo iz nae slobodno date rijei proistiu i nae obveze

36

9. Srea i blagostanje hrvatskog naroda


Hrvatski narod ima pravo na blagostanje i sreu kao cjelina, a isto tako ima pravo i svaki pojedini Hrvat kao lan te cjeline. Ta srea i to blagostanje mogu se oivotvoriti i ostvariti za narod kao cjelinu i za pojedince kao lanove te cjeline u posve samostalnoj i Nezavisnoj Dravi Hrvatskoj, pa stoga ona ne smije i ne moe biti sastavnim dijelom u nijednom obliku ni jedne druge dravne tvorevine.

Cijelo je ovjeanstvo nepregledni i beskonani niz trailaca sree kroz stoljea. U srei i blagostanju jest smisao i razlog svih ljudskih napora i uspjeha. To je pokreta velikih tenji i nastojanja, kojima su se zanosila i u kojima su se iscrpljivala bezbrojna pokoljenja. U tenji za sreom i blagostanjem nalazimo klju napretka, kulture i uljudbe od postanka svijeta. To je u krajnjoj liniji konani cilj svakog ovjeka i svakog naroda. Ljudi su stvorili najraznolinije zajednice, okupili se i zdruili, da bi im ivot bio laki, budunost sigurnija, srea stvarnija, blagostanje vee. Mjerilom vlastitog boljitka ljudi i narodi prosuuju stanje, u kojemu se nalaze, dogaaje, koji se oko njih odigravaju. Po tom mjerilu upravljaju svoj ivot, rad i nastojanje. Nu dok svaki lan neke narodne zajednice mora potragu za sreom i rad na vlastitom blagostanju uskladiti, ograniiti i staviti u okvir narodne sree i blagostanja, dotle je narod ogranien samo potivanjem tuih prava, a inae je potpuno slobodan u razvitku i napredovanju. I dok pojedinom ovjeku moe njegova narodna zajednica staviti granice napretku i skuiti blagostanje u opem narodnom probitku, dotle te granice ne moe i ne smije nitko staviti jednom narodu. Srea i blagostanje jesu sveta prava i hrvatskog naroda i svakog pojedinog Hrvata. I dok svaki Hrvat smije traiti sreu i blagostanje samo u okviru sree i blagostanja naroda, hrvatski narod mora svoju sreu i blago: stanje traiti, i moe je nai samo u vlastitoj dravi. Drava je prvi i jedini jamac sree i blagostanja cijeloga naroda i svakog pojedinca. Mi smo imali nekih istaknutih ljudi, koji su kroz minula stoljea nastojali hrvatski narod uvjeriti, da mu moe biti lijepo i dobro u zajednici s drugim narodima, u ijim je rukama dobrim dijelom leala sudbina Hrvatske. Bilo ih je, koji su se tako privikli na tue jasle, da su, svom narodu potpuno okrenuli lea, smatrajui njegovu sudbinu tim boljom, im su njihovi eluci bili puniji. Nu narod se nije mogao priviknuti na tuu zdjelu ak ni onda, kad je bila puna, a pogotovo ne na polupraznu ili sasvim ispranjenu, kako mu se mnogo puta dogodilo. Narod je uvijek dobro osjetio, tko ga eli prevariti, a imao je uvijek pametnih i potenih sinova, koji su ga znali i umjeli u najodlunijim asovima na pravi put svratiti. Vidio je on dobro ljepotu i bogatstvo svoje zemlje i znao je, da se mnogi za Hrvatsku ne bore, da bi joj koristili, ve da bi sebi njezino blago pribavili. A, zato da drugi mojim imetkom upravlja, a mene mrvicama hrani? Ja elim i moram svojom kuom upravljati i njezinim bogatstvom raspolagati. Bude li mi dobro, i pravo je, da 37

sam svoje dobro uivam, bude li mi zlo, ne u se kajati, jer mi ni danas nije bolje, a znat u barem, da sam svoj na svome. Tako je narod zakljuivao, dok; su drugi njegovim dobrom raspolagali. Narod se u ovom svojem rezoniranju nije prevario, jer je njegova mudrost od pamtivijeka, a iskustva sabrana kroz stoljea. Sjea se on, kako je za svakoga krv prolijevao i za obranu tuih zemalja ivote davao, dok su komadi njegove roene grude kao ivo meso bili trgani i pustoeni. Zna on dobro, da su se na njegovim pitomim poljima tuinski gavani epirili, a on je mukom i trudom zaraivao kruh svakidanji na zemlji, koju je svojim znojem toliko puta natopio, a nije je smio svojom nazvati. Vidio je, kako se sporo grae ceste, kad im je tuin graditelj, kako se malo javnih zgrada podie, kad im tuin zidove zida, kako su rijetki bunari, jer ih je tuin trebao kopati, Kako su gole vrleti, jer ekaju da ih tuin poumi. Iz godine u godinu borio se je bezuspjeno protiv nabujalih rijeka, jer je o tuinu ovisila njihova sredidba. Uzalud je traio pomoi zaraenim vinogradima. Tuin nije za njihovo sauvanje mario. Mnoga su mu djeca bez kole bila. radnici bez posla etali, propali obrtnici uz zahrali alat sjedili, gladni sveuilitarci u suici propadali, intelektualci godinama na slubu ekali. Tuin i opet tuin kriv je bio uvijek svemu zlu, jer je samo na naoj propasti osnivao svoje blagostanje. Zadnjih desetljea hiljade snanih mladih Hrvata otilo je preko mora obraivati tuu zemlju, kopati tua polja, svojim radom podizati tue blagostanje, sluiti tuim probitcima. U svojoj zemlji, kojom je stranac upravljao, ne naoe kruha ni posla, iako su zaputena sela, neobraene zemlje, zanemareni vinogradi, dobro i podatno more vapili za marljivim rukama, pruali svoja bogatstva, nudili upravo blagostanje i sreu svima, koji ele raditi. Nae obale, koje iz uma morskih valova razabrae nau stoljetnu slavu i nae beskonane muke, vidjele su ogromne trupine velikih laa, koje su nezasitno gutale hrvatsku mladost, da je odvezu u nepovrat, koje su pile neumorno hrvatsku krv, da se nakon nekoliko mjeseci vrate po novi teret robija, pa novi danak u krvi. ule su te strpljive i drage obale jecanje i ridanje zbog tekih rastanaka, upile su bezbroj prolivenih suza ostavljenih majki i sestara, ena i zarunica, kojima je varava nada' bila jedina utjeha. Nu te obale ue jecaje, koje mi ne usmo, niti ih moemo uti. ue jecaje, duboke i mukle, hrvatske zemlje, koja je plakala za izgubljenim sinovima, i koju ni varava nada nije tjeila. ule su tihi pla ostavljene majke Hrvatske, koja nije mogla zadrati svoju djecu i sprijeiti mrskim sumornim laama, da ih odvezu u nepovrat. Istovremeno su se pak doljaci i uljezi irili po najplodnijim hrvatskim krajevima, osnivali svoja naselja, otimali nam najbolju zemlju, prodirali u prirad, rastakali zdrave narodne snage i pasjom odanou sluili grobarima Hrvatske. Bilo je kod nas naivnih, pa su govorili, da je dovoljna narodna svijest, da se odupremo tuinskom presizanju i prodiranju na nae tlo. Pokazalo se je, da visoka hrvatska svijest nije mogla mnogo nakoditi onima, iza kojih je stajala mo vlastodraca. Ona je dodue dovela do pobune i otpora, no taj je bio skren i, ako je trebalo, u krvi uguen. Drugi su smatrali, da emo se zla rijeiti, premda nemamo dravne vlasti u rukama, ako dobro organiziramo i vrsto poveemo narodne redove. I to se je pokazalo krivim, jer od nae 38

narodne jedinstvenosti nismo mogli nikako napraviti metlu, da pometemo to tuinsko smee. Trei su opet smatrali, da emo i bez vlastite drave postati gospodari svoje kue i tvorci vlastite sree i blagostanja, ako nai prvaci budu sudjelovali u vladi neprijateljskih vlastodraca, koji su gospodarili Hrvatskom. Ubrzo su ti politiki slijepci doivjeli gorko razoaranje, jer su vajni prvoborci hrvatski u tuinskoj vladi zamuknuli, im su u nju uli jednima su bili napunjeni depovi, a drugima jednostavno zaepljena usta. Oni pak, koji su smatrali, da nai narodni probitci mogu biti sauvani samo u vlastitoj dravi, i da ona jedina jami sreu, blagostanje i napredak hrvatskom narodu, nisu nikada mogli glasno govoriti. Nu njihov tihi apat iao je od usta do usta, od ognjita do ognjita, od sela do sela, i ispunio doskora cijelu Hrvatsku. Za njima su bjesomuno tragale ete dvononih i etverononih policijskih pasa, glave su njihove imale manju vrijednost nego glave divljai, patnje su njihove bile neuvene, nu posao njihov nije nitko mogao omesti. Govor njihov bio je blizak narodnoj dui, koja je u sebi nosila duboko ucijepljenu ideju, da bez vlastite drave nema smirenja ni sree, nema rada ni blagostanja. To duboko uvjerenje, koje je proimalo nau borbu, davalo ustrajnosti Ustaama, eliilo odlunost i borbenost Poglavnika, danas smijemo javno izraziti, pred svijet iznijeti i na oslobodilake barjake, koji konano slobodno vijore, ispisati. Mudrou i brigom Poglavnikovom hrvatski je narod ve od prvih dana opstanka Nezavisne Drave Hrvatske mogao osjetiti, kakvu blagodat predstavlja vlastita drava. Primijetio je odmah to znai, kad se njegovi vlastiti sinovi za njega brinu, njegovim dobrima upravljaju, njegovo blagostanje podiu. Nesigurna vremena i rat sprijeili su, da se poloaj svakog pojedinog Hrvata vidljivo popravi, nu putevi, koje je svojim dosadanjim radom i nastojanjem zacrtao Poglavnik, dokazuju bjelodano, da e Hrvatska snanim koracima poi svom sreenju i napretku, im poloaj u Evropi i svijetu dozvoli poklanjanje vee panje unutarnjoj izgradnji zemlje i prui u tu svrhu bolje mogunosti. Drava nam je arobni zlatni klju, koji otvara vrata i pristup svim bogatstvima i dobrima nae zemlje. Prestala su tuinska izrabljivanja i bogaenja na raun naega znoja i naih uljeva. Sve to naa zemlja daje, nae je. Za nas se uti klasje u polju, za nas se trgaju kukuruzni klipovi, mi sijeemo stabla naih uma, nae su rudae u utrobi hrvatske zemlje, naa je riba u Jadranu, koji plae nae obale. Mi smo stvaraoci svoje sree i blagostanja, jer smo gospodari svoje drave. Ne proistie li dakle iz ovog jasno, da naa drava mora uvijek ostati samo naa? Zar bi se mogao nai u budunosti i jedan pametan razlog, da dobrovoljno svoju dravu uinimo sastavnim dijelom neke druge drave, kad imamo na umu kakve nas alosne uspomene veu sa prolou, dok smo ivjeli u zajednici s drugim narodima? Da li bi mogao opet netko doi na pomisao nekakvog sumnjivog ujedinjenja, kad se sjetimo krvavih posljedica takve besmislene ideje? Do juer je mogao svatko javno koditi narodnim probitcima, ruiti temelje, na kojima poivaju hrvatska zemlja i narod, udarati na sva naa naela i zasade, pljunuti na svaku nau svetinju. Do juer su mogli slobodno govoriti svi krivi proroci, glupi politiari, lani 39

domoljubi. Do juer je sve bilo mogue uiniti protiv opstanka hrvatskog naroda i stvaranja hrvatske drave. Nu hrvatski je narod uinio svemu tome kraj. Njegov je opstanak osiguran, a hrvatska je drava stvorena. Metla koja isti sve to nije hrvatsko radi neumorno. Rije pak imaju najbolji, najumniji i najradiniji sinovi Hrvatske, jedini, koji prije stvaranja hrvatske drave nisu smjeli govoriti. Oni e svojim radom dokazati hrvatskom narodu, kako je sretan i spasonosan put odabrao pridonosei najtee rtve za stvaranje Nezavisne Drave Hrvatske. Ta e se pozitivna iskustva pridruiti negativnim! i crnini uspomenama na vremena, kada je Hrvatska kao prikrpina ili kao kolonija ivotarila u raznim dravnim sklopovima i zajednicama. Hrvatski e narod osjetiti, da Nezavisna Drava Hrvatska predstavlja konani cilj, za kojim je stoljeima teio, da mu nezaboravni Otac Domovine nije geslom: Bog i Hrvati! kazao nita novo i nepoznato, ve u dvije rijei saeo njegovu politiku mudrost. Znat e da mu je Starevi u svojim djelima i svojem radu izrazio njegov nacionalni Credo, a Poglavnik svojom borbom taj Credo ostvario.

40

10. Vrhovniko pravo hrvatskog naroda


Hrvatski narod ima svoje vrhovniko pravo (suverenitet), po kome on jedini ima vladati u svojoj dravi i upravljati sa svim svojim dravnim i narodnim poslovima. Dugo je vremena u svijetu postojalo uvjerenje, da kraljevskim porodicama pripada puna i niim ograniena vlast nad zemljom i narodima. To su uvjerenje i same kraljevske i uope vladalake porodice podravale, smatrajui zemlje, kojima su vladale, svojom posebnikom svojinom. Redovna je pojava bila, da nekakva princesa. ih kneginja donese muu kao miraz neku zemlju ili pokrajinu. Gdje nije bilo muke glave u porodici, znala je djevojka kraljevske krvi itave drave donijeti kao miraz. I tako dok se danas zna kakvim ratom rjeavati pitanje posjeda neznatnih podruja, prije se je sudbina itavih drava rjeavala enidbom. Uvjerenje, da smiju svojim zemljama raspolagati po miloj volji, bilo je tako duboko, da su neki vladari trgovali gradovima i pokrajinama. Nu s oblikovanjem naroda i stvaranjem narodne svijesti, dolo je do novih shvaanja o ulozi vladalakih kua i vanosti narodne volje. Najprije su velikai skuili vlast kralja, a zatim je narod skuio vlast velikaa. Ideolozi i tumai novih shvaanja doskora su utvrdili i svijetu objasnili injenicu, da je narod jedini nosilac vrhovnikog prava (suverenosti), koje on ostvaruje u vlastitoj dravi preko ljudi, koji uivaju njegovo povjerenje i ustanova, koje je sam posredno ili neposredno stvorio. To naelo, koje nitko nije mogao pobiti ni oboriti, predstavlja osnovni zakon, na kojem se temelje sve moderne drave. Dok se prije lutalo u potrazi za pravim nosiocem vrhovnitva, danas smo na. istu, da budue stoljee ne e promijeniti nae stajalite, da jedino narod moe biti nosiocem vrhovnitva, i da mu tu vrhovniku vlast ne moe vie nitko oduzeti iz ruku. Odpada prema tome ne samo pojava, da protiv narodne volje vlada bilo koji ovjek, zajednica ili ustanova, nego i mogunost, da jedan narod stekne moralno pravo na vrhovnitvo nad nekim drugim narodom. Pravo hrvatskog naroda, da vlada sam sobom, ne moramo nikome dokazivati. Dovoljno je dokazati, da Hrvati kao narod postoje, i da imaju sve oznake zasebnog naroda. Time je odmah dokazano njegovo pravo, da bude sam nosilac vlastite vrhovnike vlasti, koju ne moe nitko drugi na temelju bilo kakvog naela za sebe svojatati. ovjeku se moe postaviti skrbnik, ali narodu ne, jer ako je nekom narodu potreban skrbnik, tada to vie nije narod. Polazei s ovog jedino istinitog stajalita, moemo pravo prosuditi veliinu izdaje onih hrvatskih izroda, koji su silom htjeli hrvatskom narodu nametnuti staratelja u bilo kojem obliku proglaavajui vlastiti narod nezrelim, da sam sobom upravlja. A hrvatski je narod bezbroj puta dokazao, da je sposoban sam sobom upravljati ne samo u vlastitoj dravi, to i svaki drugi narod znade, nego i u najteim prilikama bez drave i obrane, kada su drugi narodi netragom nestajali. Tu zrelost dokazuje cijeli hrvatski narod svojim dranjem i svojim radom u mladoj tek steenoj dravi. Da bi narodna volja dola do pravog izraaja kod upravljanja dravom, mislili su demokratski teoretiari i politiari, da treba svako malo vremena pozivati narod, da glasovanjem izabere ljude svog povjerenja. U to se je izrodilo to biranje, znamo dobro svi, koji smo bili svjedoci, 41

pritiska, lai, varanja, nasilja, kojim se je vlast sluila, da prisili narod izjaviti se dobrovoljno njoj u prilog. Krivotvorenje narodne volje bio je glavni cilj svih demokratskih izbora. Ako su izbori tekli normalno bez pritiska i krae glasova, narod je imao prilike glasovati slobodno za jednoga od kandidata. Ako nije ni jednog kandidata smatrao dostojnim svojeg povjerenja, narod je bio bespomoan. Mogao se je dodue ustegnuti od glasovanja, ali time ipak nije njegova volja dola do izraaja. Izabrani zastupnici odlazili su u parlament puni zahvalne pokornosti svojoj stranci, koja ih je kandidirala i ravnodunosti prema brigama i potrebama naroda, ije su povjerenje stekli. Mnogim je zastupnicima jedina veza s narodom bilo trkaranje, podmiivanje i besramno varanje biraa pred izbore. Stekavi mandat uz najvee napore i trokove, brojni su narodni oci mislili samo na to, kako e si mandat sauvati u budunosti. To je bila glavna briga svakog zastupnika kao pojedinca i svake stranke. Najjaa stranka ili koalicija vie stranaka, koje su zajedniki sainjavale parlamentarnu veinu, imala je vladu u rukama. Takva je vlada uvijek nastojala promicati probitke stranke ili skupine stranaka, koje su je podravale. To je bio uvijek osnovni zakon i najvaniji cilj rada i nastojanja svake vlade. Tko je tu pitao za ope narodne probitke! Ta oni ni jesu nikome ni na pamet padali. Zato bi konano vlada svojim radom morala pokazati, da je narodna. Nju je narod birao, i to je valjda najbolji dokaz, da je zbilja narodna. U demokratskim zemljama znalo se esto dogoditi, da je bilo postavljeno pitanje provoenja nekih mjera koje su narodu bile vrlo potrebne, ali ih narod u svojoj neobavijetenosti nije volio. To je bilo dostatno, da besavjesni lanovi parlamenta ustanu protiv takvih mjera toboe u ime slobode naroda, a u stvari, da steknu popularnost i osiguraju si ponovni izbor. Budui pak da su svi svoje mandate, uz rijetke iznimke, ljubomorno uvali, propao je svaki, pa i najpametniji prijedlog, ako je postojala bilo kakva sumnja, da se irokim slojevima ne e svidjeti. Iz ovih razloga je vlada birana na temelju narodnih izbora vrlo rijetko bila prava narodna vlada, jer je vrlo; rijetko bila pravi i dosljedni izvravatelj narodne volje i uvar njegovih stvarnih probitaka. * Mi idemo danas novim putevima. Ne borimo se za glasove, niti se oslanjamo na sumnjivu parlamentarnu veinu. Oni, koji su imali glasove hrvatskog naroda, zna! su u prolosti svojim politikim djelovanjem dokazati, da su nenarodni i protunarodni. Oni su se uvijek borili za svoje poloaje, a ne za stvarno vrhovnitvo hrvatskog naroda. Izborima se to narodno vrhovnitvo nije moglo ostvariti, no se ostvaruje jedino preko vlade, Koja predstavlja izraz narodne volje i koja se ne rukovodi brigom za izbornike kuglice, nego tenjom, da se ravna samo prema probitcima cijeloga naroda i njegove drave. Vlada, koja je

42

pogodila ivotni put naroda, te njime sigurno i nezaustavljivo kroi, narodna je, bez obzira, da li je bilo kakvim glasanjem izabrana, ili ne. Svakome je danas jasno, da je borba za ostvarenje Nezavisne Drave Hrvatske bila vjeran odraz prave volje i raspoloenja cijelog hrvatskog naroda. Nitko pametan ne e u to sumnjati, da je danas nepokolebiva volja hrvatskog naroda svoju dravu uvrstiti i izgraditi. Jedino uspjenu oslobodilaku borbu je vodio i hrvatsku dravu ostvario Poglavnik. Zar bi itko drugi mogao dravu uvrstiti i izgraditi bolje i sigurnije nego on? Jasno je dakle, da je Poglavnik provodei u djelo ono, to narod hoe, dokazao, da je pravi tuma narodne volje, ostvaritelj njegovih tenja, te prema tome od naroda oznaeni nosilac vrhovnike vlasti u Nezavisnoj Dravi Hrvatskoj. To je narod jasno dokazao u svim dosadanjim javnim manifestacijama, iako Poglavnika nije izabrao ni na jednim opim izborima. Netragom su nestali oni, koji su vladali protiv naroda, i ako su za njih pale birake kuglice. Oni ni jesu ni radili na ostvarenju vrhovnikog prava hrvatskog naroda. Poglavnik ga je jedini ostvario i on ga nosi u ime naroda, koji danas zaista vlada. To vrhovniko pravo, koje danas hrvatski narod ima, protee se bez ogranienja na sve narodne i dravne poslove. On svoje vlasti ni svojih prava ne dijeli s nikim, niti e ikada pristati da ih dijeli, jer zna dobro, da je okrnjena vlast nikakva vlast. Narod preko svojeg Poglavnika jednako odluuje o odgoju svoje djece, unapreenju svojih polja, sredidbi rijeka, stvaranju vojske, organiziranju prometa i trgovine. Nita danas ne izmie njegovoj vlasti, niti joj se moe suprotstaviti u njegovoj dravi. Bog, pa hrvatski narod, odluuju u njoj i odluivat e, dok bude Nezavisne Drave Hrvatske.

43

11. Bog i Hrvati


U hrvatskim dravnim i narodnim poslovima u Nezavisnoj Dravi Hrvatskoj ne smije odluivati nitko, tko nije lan hrvatskog naroda. Isto tako ne smije o sudbini hrvatskog naroda i hrvatske drave odluivati ni jedan strani narod ni drava. ivei niz stoljea u zajednici s drugim narodima, hrvatski je narod imao prilike iskusiti, to znai kad tuin zapovijeda. Visoki dravni dunostnici, inovnici i mali slugani drave prekrivali su poput buha, moljaca ili drugih tetoinja Hrvatsku. Punili su svi redom vlastite depove, dolazili goli i bosi, vraali se kao gavani. Usporedo s njima uvlaili su se tiho i neprimjetno, paraziti svih dlaka, priljepljivali se na narodnu kou, da s nje vie nikada dobrovoljno ne siu. Radi lakeg sisanja narodne krvi neki su se od njih tako pritajili i prilagodili svojoj sredini, da ih je povrna okolina poela smatrati Hrvatima, ili barem poluhrvatima, I oni su sami nastojali, da se to miljenje proiri, te da u njihovo hrvatstvo nitko ne sumnja. Uavi ponajprije u priradni ivot Hrvatske, prodrli su uskoro u kulturni, a konano i u politiki. Paljivo, da ne izazovu sumnju i pobunu, a opet drsko i bezobzirno, otimali su se o razne politike dunosti i poloaje. Zahvaljujui tekoj situaciji, u kojoj se je hrvatski narod nalazio, znali su se dovui do najutjecajnijih mjesta. Tada je tek postajala bjelodanom nacionalna negativnost njihove rabote i teta, koju su narodu nanosili ve samim zauzimanjem visokih poloaja. Strance, koji su vodili hrvatsku politiku, ili imali jaeg utjecaja na hrvatski narodni ivot, moemo podijeliti u dvije skupine. Jedni su se prema hrvatskom narodu odnosili uvijek tuinski i neprijateljski. Oni su svjesno radili i nastojali skriti ive narodne snage, sapeti Hrvatsku i onemoguiti joj razvitak i napredovanje, umrtviti hrvatski narodni osjeaj i od Hrvata stvoriti bezlinu masu, koju se moe bilo kojim imenom okrstiti. U mnogo sluajeva oni nisu krili svoju mrnju i odvratnost, koju su osjeali prema narodu, na ijoj su grbai ivjeli. Njihovi osjeaji i rijei, djelovanje i pothvati bili su rukovoeni u krv usisanom tenjom, da hrvatski narod izbriu, unite. Drugi su pak iskreno zavolili hrvatski narod, prilagodili se njegovim obiajima, prigrlili njegove tenje, sudjelovali esto u borbi za ostvarenje njegovih prava. Oni su iskreno elili, da budu pravi Hrvati, i takovima su se i osjeali. U njihovom radu vodila ih je samo misao uvanja probitaka hrvatskog naroda. Bilo je meu njima i velikih ljudi, ijim se imenom moe hrvatski narod ponositi. Mnogi su na kulturnom polju stekli neprocjenjivih zasluga. Nu i ovi su se u voenju narodnih poslova i upravljanju narodnom sudbinom pokazali negativnima. Njihovo porodino stablo nije imalo hrvatskog korijena, i nije crpilo snagu iz hrvatske zemlje, hrvatske prolosti, hrvatske due. Oni nisu imali osjeaja za stoljetne zakone hrvatskog narodnog ivota i opstanka. Nisu poimali tajnu unutranje gradnje naroda, kojemu su se oni, makar s najboljim eljama i tenjama tek izvana pripojili. Tako se je dogodilo, da su ti posinci hrvatskog naroda zanosili planovima i idejama, kojima se ne bi mogao nikada zanijeti pametan i poten Hrvat. Te su ideje promicali u narodu naturivali svom snagom svojeg 44

intelekta, volje i ugleda u narodu. Narod pak poznavajui veliinu njihova rada na drugim podrujima, nije mogao ni naslutiti teinu njihovih zabluda. Poveo se je kadikad za njima, ogluivi se glasu vlastitih sinova, koji su ga uzalud opominjali na opasnost, koja mu prijeti. Kada su pak loe posljedice tog zastranjivanja bile oite, bilo je ve prekasno izbjei ih. Sjetimo se samo jugoslavenstva. Ne pamti se u povijesti, da je neki narod htio odrei se sebe sama, da bi se utopio i nestao u nekakvom izmiljenom, nepostojeem narodu. Tu je zabludu hrvatski narod skupo platio i krvavo ispatao, iako se nije ni na as njom zanio ni s njezinim oivotvorenjem pomirio. Najcrnje razdoblje nae povijesti vezano je uz tu drsku negaciju hrvatske narodnosti i dravnosti. Glavni pak predstavnici i promicatelji te ideje meu Hrvatima bili su stranci po krvi. Neki od njih irili su tu ideju smatrajui se uz to dobrim i potenim Hrvatima. Krv i zemlja hrvatska nisu iz njih govorile, i oni su u najboljoj namjeri zabludili. A u tome i lei najtea osuda njihova djelovanja i ozbiljna opomena narodu, da voenje svoje politike i uope uvanje svih svojih probitaka povjeri samo vlastitim sinovima, krvi svoje krvi i grumenu vlastite zemlje. Usprkos svoje ljubavi prema Hrvatskoj i stvarnih zasluga za Hrvatsku na raznim poljima, ti poluhrvati nisu znali pronai pravi ivotni put hrvatskog naroda. Nisu znali osjetiti bilo narodno, pogoditi njegove tenje i potrebe. To znai, da se treba uvati njihova utjecaja, i kad su najpoteniji. Tu nalazimo razlog i smisao ustakog naela, koje trai, da u Hrvatskoj odluuju samo oni, koji su po koljenima i po krvi lanovi hrvatskog naroda. Osim gore iznesenog razloga, koji je znaajan i vaan, tu dolazi u pitanje i narodni ponos. Svaki narod sposoban za ivot mora imati dovoljan broj vlastitih sinova, koji e ga voditi i njime upravljati. Narod koji priznaje, da nema dovoljan broj sposobnih vlastitih sinova, dokazuje, da je zreo za propadanje. Hrvati su u koli ivota poloili sjajno i u najteim prilikama ispit o svojoj ivotnoj sposobnosti. Pao je na ivotnom ispitu samo onda, kada su taj ispit u njegovo ime polagali novostvoreni, nesigurni i neizgraeni poluhrvati. Sada pak mora u svakoj prilici dokazati, da ima dostatan broj svojih dobrih i pametnih sinova, koji znaju kako e upravljati narodom i voditi dravu, koji ne moraju muno istraivati to narod misli, eli i hoe, jer im narodna dua govori iz njih samih. Krv i zemlja hrvatska, prei i ognjite hrvatsko neprolazne su vrednote, bez kojih nema opstanka ni napretka ni pojedincu ni narodu. Duu narodnu ne moe nitko u sebe pretoiti, ako je nije s krvlju i zemljom oinskom i mlijekom majinim u sebe upio. Otklanjajui dakle kao opasnu i pogubnu misao, da stranac vlada u Hrvatskoj ili utie na voenje narodnih poslova, otklanjamo pogotovo ve i sami ideju, da u Hrvatskoj vlada bilo kojim sredstvom ili nainom bilo koji narod osim hrvatskog. Danas u naoj narodnoj dravi ini nam se besmislenim svako raspravljanje o tom pitanju. Jasno je, misli svatko od nas, da ni jednom Hrvatu nije MI na kraj pameti dozvoliti bilo kojem drugom narodu da vlada u Hrvatskoj. Nu prolost je naa svima nama u svjeoj uspomeni. Znamo dobro, da se je pitanje vladanja drugih naroda nad nama pojavilo vie puta u raznim oblicima tokom nae povijesti. Sa svih je strana bilo presizanja na nae tlo i tenje, da nas se slomi i pokori. Digoe se neki mudrijani, koji su poeli javno raspravljati, iji e jaram biti laki i ugodniji, 45

kao da biloj kakav jaram moe biti lak ih ugodan. Pljuvali su tako neki hotimice, neki nehotice na ast i ugled hrvatskog naroda. Bacali su u zaborav njegovo junatvo, koje je Evropu zadivilo i njegovu gordost, koju su junaka djela izazvala. Zbog njihova kukaviluka bivao je hrvatski narod obasipan prezirom i pogrdama, od neprijatelja, koji su ga do juer potivali. Mnogi, pa i mudri hrvatski sinovi traili su od naroda, da se jednom tlaitelju prikloni, da bi se od drugog obranio. Nitko pak nije mogao odgovoriti na pitanje, kako e se Hrvatska otresti onog tlaitelja, kojemu se prikloni. Ti vajni savjetnici i nadripolitiari nisu se nikada mogli sloiti niti u tome, kojemu se tlaitelju treba prikloniti. Trgali su se bjesomuno, da hrvatski narod navedu na odabiranje onog jarma, koji se jednima ili drugima dopadao. Tragikomina je bila ova borba, a alostan poloaj naroda, koji je jednako trebao ostati u ropstvu, dobio ili izgubio bitku. Providnost je tada u jednom od najteih razdoblja dala hrvatskom narodu dra Antu Starevia. On se je izdigao visoko iznad sitniavog politikantstva i meetarenja svetim i vjenim narodnim idealima. On je tono vidio, da hrvatski narod nema nita od borbe za promjenu jarma, ve da se mora uhvatiti u kotac sa svima tlaiteljima, a za postignue potpune slobode i nezavisnosti. On se nije dao na besplodno istraivanje, koji e nam gospodar biti blai ili popustljiviji, ve je postavio sveti i uzvieni princip, da u Hrvatskoj vladaju samo Bog i Hrvati. Njemu je bilo do toga, da Hrvatska bude slobodna i sretna, pa makar bila samo uru dugaka i uru iroka, a u njoj samo pet Hrvata. Nema dakle nagodbe ni sporazuma s nijednim uzurpatorskim narodom. O naoj sudbini moramo odluivati mi sami, i tko god nam u tom pogledu stane na put, neprijatelj je nae slobode i samostalnosti, te s njim nema pomirenja. S takvim je naelima uao u ivotnu borbu i sam Poglavnik, a Starevieva lozinka Bog i Hrvati, bila je njegov konani cilj. Nije ga smetalo, to je svoj ivot i budunost svojih najbliih stavio na kocku. Nije zastao pred pomilju, da je njegova borba traiti od hrvatskog naroda teke i krvave rtve. Poglavnik je divnom snagom i ustrajnou iao putem, koji je Otac Domovine snano zacrtao i u srca svojih vjernih duboko urezao. S lea hrvatskog naroda trebalo je skinuti dva jarma, dva gospodstva. Na politikom, nacionalnom polju trebalo je unititi srpsku dravnu vlast nad hrvatskom zemljom. Na gospodarskom polju trebalo je izbrisati kobni i svemoni utjecaj idovstva, koje nas je pored srpstva titilo. Ve smo dosta govorili o stranom uinku srpskog vladanja nad Hrvatskom. Za vrijeme opstanka Jugoslavije imali smo dosta prilike upoznati sav jad i nevolju, koju moe prouzrokovati vlast nekog drugog naroda nad hrvatskim. Protiv vlasti tog drugog naroda, bila je u prvom redu uperena ustaka oslobodilaka borba i itavo politiko djelovanje hrvatskog naroda. Praksa je dokazala, da nikakva utanaenja nemaju vrijednosti i da nikakve polumjere ne rjeavaju pitanja od ivotnog znaaja. Pogubnost Jugoslavije bila je oigledna, a borba

46

protiv vlasti i utjecaja srpskog ujedinila je cijeli hrvatski narod. Nestankom Jugoslavije skinuta je srpska vlast u Hrvatskoj s dnevnog reda. Pitanje idovstva postavljalo se je meutim na drugi nain. ilavi i razorni, podmukli i vanredno spretni, neprijatelji svih naroda osim svojeg vlastitog, idovi su se poput opasnih nametnika hvatali tijela svih naroda, sisali ih i unitavali jednako gospodarski, kao i politiki, kulturno i moralno. Nigdje nisu nastupali kao organizirana sila, a bili su najorganiziranija sila na svijetu. Iako im nije bilo nita sveto, smatrali su svetim sve, to ih je vodilo konanom cilju: gospodarskom izrabljivanju i zarobljavanju cijelog svijeta. Njihov je utjecaj na gospodarski ivot u Hrvatskoj kao i u mnogim drugim zemljama bio toliko jak, da ih se je na tom polju moglo smatrati apsolutnim gospodarima. I kao to se bolest zahvativi jedan organ iri po cijelom tijelu, tako se je i idovska vlast u Hrvatskoj irila na sva tijela javnog ivota i djelatnosti. Tvarna dobra, koja su idovi otimali hrvatskom narodu i izvlaili iz hrvatske zemlje, nisu sluila razvijanju prirada u Hrvatskoj, ve su najveim dijelom bila upotrjebljena za meunarodno idovsko poslovanje, ili su bila uloena u strane banke. Na politikom polju nisu dodue djelovali u nikakvoj idovskoj stranci, jer su oni uvijek zazirali od otvorenog rada na bilo kojem podruju, ali su marljivo potpomagali sva protuhrvatska gibanja. Na kulturnom polju kvarili su svim raspoloivim sredstvima dobar ukus javnosti promiui dekadenciju u svim pravcima. Oni su glazbu uinili divljatvom, slikarstvo ruglom pravoj umjetnosti, kazalite izlobom gluposti i svinjarija. Na moralnom polju vrili su najpogubniju ulogu razaranja svih zdravih snaga, te su onemoguavali svako poteno pregnue i estitu tenju. Dok su umjetnost pretvorili u obian razvrat, razvrat su dotjerali sebi priroenom pokvarenou do prave umjetnosti. Osnovno naelo razvitka i napretka hrvatskog naroda nalagalo je, da se ti pogubni nametnici brzo i energino oiste s hrvatskog narodnog tijela. To je bio jedini pravi nain uklanjanja njihovog pogubnog utjecaja na sav na javni ivot i njihovog gospodovanja u naem gospodarstvu i priradu. Proli su tuni dani nedavne prolosti ostavivi na hrvatskom tijelu otvorene rane, koje po malo zacjeljuju, a u naim srcima bolne uspomene, koje iz dana u dan sve vie izbljeuju. Krvavo smo platili naa iskustva, stoga moramo dobro paziti na pouke, koje iz tih iskustava povlaimo. Djelatnost tuinaca u hrvatskoj sredini bila je uvijek puna tenje, da se Hrvatsku oslabi, iscrpi, osakati. Dok je Hrvatska svim svojim sinovima dobra ljubljena majka, tuincima je samo krava muzara. 47

To su jednako uvidjeli, svaki u svoje doba, i Otac Domovine i Poglavnik. Protiv tuinske vlasti, bilo pojedinaca, bilo naroda, borili su se obojica svim tjelesnim i duevnim snagama. Nu dok je Otac Domovine dao nauk, a nije ga mogao ostvariti, Poglavnik je idealnim zanosom prihvatio Stareviev nauk i eljeznom ga snagom proveo u djelo. Starevi, gordi hrast hrvatske ume, o koji su udarale sve politike bure i oluje onog vremena, duhovni je otac Poglavnikov. Iz njegova velikog naela: Bog i Hrvati, Poglavnik je obradio jedanaesto naelo Hrvatskog Ustakog Pokreta. U Poglavnikovim rijeima, da Hrvatskom smije vladati samo Hrvat saet je i izraen cijeli Ante Starevi. Ova su dvojica mueva Ideja i Djelo hrvatske nezavisnosti i samosvojnosti.

48

12. Seljatvo temelj drave


Seljatvo je temelj i izvor svakog ivota, pa je kao takav pravi nosilac svake dravne vlasti u hrvatskoj dravi. I kraj toga svi stale hrvatskog naroda sainjavaju jednu narodnu cjelinu, budui da ostali stalei u hrvatskom narodu, iji su lanovi pripadnici hrvatske krvi, imaju ne samo svoj korijen i porijeklo, nego i trajnu obiteljsku vezu sa selom. Tko u Hrvatskoj ne potjee iz seljake obitelji, taj u devedeset sluajeva od stotine nije hrvatskog porijekla ni krvi, ve je doseljeni stranac. Kad bi se nekoga od nas zapitalo, tko je seljak, sigurno bi mnogi bez razmiljanja odgovorio: to je ovjek koji obrauje zemlju. Taj odgovor ne bi bio netoan, kad bi se uzela u obzir samo materijalna strana tog zanimanja. Seljak je zaista ovjek koji obrauje zemlju. Pa ipak svi mi osjeamo, da je ta definicija nedostatna, i da se pod pojmom seljaka krije jo neto vie. Zamislimo ovjeka, koji je bio postolar u gradu. Posao mu propao i on se prihvatio obraivanja zemlje. Da li je on seljak? Svi mi imamo utisak, da nije, i ako obrauje zemlju kao svaki drugi seljak. Da li je seljak ovjek, koji ivi na selu? Ni to ne, jer u selu imamo i upnika i uitelja, i trgovca i pisara, pa ih nitko ne naziva seljacima. Da se ne smatra seljakom moda onoga, koji se je rodio na selu? Ne moemo se ni time zadovoljiti, jer ima mnogo ljudi roenih na selu, koje je ivot odveo trbuhom za kruhom, te su postali mornari, trgovci, zanatlije. Drugi su pak svrili kole i iahurili se u lijenike, profesore ili odvjetnike, pa ni jedne ni druge nitko ne smatra seljacima. Tko je dakle seljak? Seljak je svaki ovjek, koji se je rodio na komadu zemlje, na njoj odrasao, dao joj sav ivot i u njoj trudan i umoran vjeni poinak naao. Seljak je ovjek vrsto privezan uz roenu grudu grobovima prea, zvonikom crkve, u kojoj se je krstio, strehom rodne kolibe, u kojoj je odrastao, dragim komadom zemlje, s kojim su se ve njegovi djedovi vjenali, a koju e svetu vezu on na svoje unuke prenijeti. Seljak je pojam trajnosti i neprekinutosti narodnog ivota, i dok je njega i svete vatre njegova ognjita, koje samo seljak nikada ne naputa, dotle je i naroda i domovine. Seljak je predstavnik svega to narod znai u prolosti, sadanjosti i budunosti. U njemu se kriju sve stvaralake energije naroda, on je nosilac slave i stradanja, podnoje kraljevskom prijestolju, snaga borbe i pobjede, izvor ivota svim narodnim slojevima, uvar narodnog duha i dravnosti. to bi mi Hrvati znaili, da nije Hrvatske? Sva naa povijest, veliina, stvaranje i napredak vezani su uz zemlju, na kojoj ivimo, i bez nje ne bismo nita znaili. Bez nje ne bismo danas 49

uope opstojali. Svaki je narod vezan uz zemlju, i bez njegove zemlje nema mu ivota. Tu pak organsku povezanost naroda i zemlje ostvaruje samo seljak svojom neogranienom ljubavlju prema dolu ili brijegu, s kojim ga je Providnost zauvijek vezala. Gradovi dodue daju i stvaraju, ali oni takoer iscrpljuju i troe. Oni neprestano gutaju i trae uvijek nove hrane. Treba ih bez prekida dopunjavati i opskrbljivati. Oni su poput korisnih strojeva, koji proizvode potrebne nam predmete, ali ne mogu raditi bez hrane, koju im valja neumorno pribavljati. Selo je pak udesni nepresuivi izvor ivota. Neprestano stvara, neprestano daje, a nikad nita ne zahtijeva, nita ne uzima. Seljaci neprestano obnavljaju gradski ivot, aljui svoje sinove u najrazliitija zvanja, ali njihovi ivotni Izvori ne presuuju, njihova se ognjita ne gase, a po njihovim njivama i poljima, umama i vinogradima ima uvijek dosta marnih ruku, da njedrima majke zemlje izmame blagoslovljene plodove. Ima u odnosu seljaka i zemlje udne, tajanstvene mistike. Vara se onaj koji misli, da seljak prema zemlji, koju posjeduje, goji iste osjeaje kao, recimo, kuevlasnik prema svojoj palai. Ako se kuevlasniku prui lijepa prilika, on e bez razmiljanja prodati svoju palau, da kupi drugu. Veselit e se novoj udobnosti, poloaju, rentabilnosti. I ni pomisliti ne e, da bi ga s prijanjom kuom neto moglo vezati. Odnos seljaka prema zemlji je sasvim drukiji. Ona je za njega poput ivog bia, koje ljubi, s kojim ivi, razgovara se, tuguje, veseli se. S njom mu je vezano, sve to pozna, iz nje vadi sve to mu treba, njoj posveuje sve snage, koje ima. Zemlja mu je majka, o ijoj dobroti i podatnosti ovisi njegov ivot. Zemlja mu je draga, koju ne trga i ne lomi, kao to mi mislimo, ve njeno miluje i plugom i motikom. Gladi je svojim pogledima, ljubi u svim snovima. Svake je godine obrauje i redi kao nevjestu za vjenanje. A kad je na jesen pritisnu teki plodovi, on ih sretan i zadovoljan pobire, da bi njegova zemlja lake diui mogla mirnije prespavati zimu. U toj uskoj, intimnoj povezanosti seljaka i zemlje, koju povezanost samo njih dvoje potpuno razumiju, lei tajna trajnosti i vjekovne odpornosti cijeloga naroda. Iz te vjernosti seljaka zemlji proistie i vjernost zemlje seljaku, i ta njihova nerazdruivost jedini je pravi jamac nerazdruivosti hrvatskog naroda i hrvatske zemlje. Tu nalazimo pravi i duboki smisao tvrdnji, da je seljatvo temelj i izvor svakog ivota. Dokle god sie nae poznavanje hrvatske narodne prolosti, imamo se prilike uvjeriti, da je uloga seljaka u ivotu naroda, opstanku hrvatske drave, borbi za ouvanje naih zemalja i obranu naih granica bila odluna. Nitko ne moe ni zamisliti slavu i mo nae narodne drave, a da se ne sjeti hrabrih i snanih seljaka ratnika, koji su uvijek znali spretno zamijeniti plug maem. Samo njihovoj strpljivosti i volji, da postoje i na svojoj zemlji ive, moramo zahvaliti, to mnogi nai lijepi i bogati krajevi nisu bili od majke Hrvatske za uvijek otrgnuti, a njihov ivalj iseljen i odnaroen. Njihova svijest i politika mudrost pronale su instinktivno 50

pravi put u labirintu meunarodnih sukoba i zapletaja ak i onda, kad su ueni hrvatski sinovi zastranili. Nitko nije mogao iz nikakvih knjiga nauiti ono, to su priprostom seljaku aptali oinski grobovi, kuno ognjite, zemljica majka. Njoj je seljak htio ostati vjeran, pa makar na pragu roenog doma sto puta ivot izgubio. Za nju se je uvijek neustraivo borio, i njezin ga je duh uvijek pouzdano i dobro vodio. Sigurno je, da ne bi imena naih junakih velikaa zasjala i proslavila se nezaboravnim pothvatima, da nisu njihovi bezimeni vojnici u svojoj ruci nosili snagu i na vrhu maa otrinu borbenosti seljakih sinova, koji su sa svojom zemljom bili tako vrsto srateni, da im je bilo lake na njoj umrijeti, nego bez nje ivjeti. Vjera otaca, moralne zasade, narodne pjesme i obiaji, djela, narodnog duha i uma, kulture i uljudbe, sve se je to jedino u seljaku duboko uvrijeilo, njega uvrstilo, duu mu oblikovalo i iz njegove oblikovane due i oplemenjenog uma nanovo se raalo, stvaralo i napredovalo. Sve neprolazne narodne vrednote imaju u seljaku zaetak i sigurno utoite, i nikad nisu probitci hrvatskog naroda, bilo tvarni, bilo duhovni, dolazili u pitanje, ako je iza njih stajala snaga esto prezrenog, odbaenog, podcijenjenog i mukotrpnog, ali samosvjesnog, estitog i umnog hrvatskog seljaka. Svaka vlast mora se oslanjati na neku snagu. Te su snage dvojake: fizike i duhovne. Budui da seljak predstavlja gotovo cijeli hrvatski narod, to on predstavlja i gotovo itavu fiziku snagu hrvatskog naroda. to se pak duhovnih snaga tie, ve smo gore istaknuli, da one u seljaku imaju svoj izvor, sigurnost svog opstanka, jedinu mogunost razvitka i napredovanja. Bez seljaka ne bi tih moralnih snaga ni bilo. Nepotrebno je stoga tumaiti, zato seljatvo smatramo prvim nosiocem dravne vlasti u Hrvatskoj, jer smo i sami doli do uvjerenja, da svi preduvjeti za opstanak i vrenje te vlasti imaju izvor i utok u seljatvu. Tradicija te narodne vlasti stara je koliko i hrvatska povijest. Nai narodni vladari bili su ve u najstarija vremena birani i sveano proglaivani na velikim narodnim saborima, gdje je dolazilo do izraaja ne samo miljenje, i volja pojedinih monih velikaa, nego i irokih seljakih slojeva, na ije se povjerenje svaki hrvatski vladar rado oslanjao. Ali i seljak je hrvatski rado izlagao svoja prsa za vladara, kojeg je sam birao, i za dravu, u kojoj je on odluivao. Nu ta patrijarhalna i idilina sloga velikaa i seljaka trajala je dok je opstojala hrvatska drava. Kasnije je nestala pod utjecajem novih, tuinskih shvaanja, koja su bila Hrvatskoj nametnuta, iako nisu odgovarala ni naem narodnom duhu ni naoj drevnoj predaji. Feudalni sistem, koji je svakog velikaa uinio apsolutnim gospodarom svega ivog i neivog u njegovoj zemlji, iskopao je jaz izmeu plemstva i seljaka. Taj su jaz, stvoren umjetno i na nesreu cijelog naroda, mnogi dobri, svi jesni i dalekovidni hrvatski velikai zatrpavali dobrotom i plemenitou svojeg postupka, irinom pogleda i shvaanja, znacima zahvalnosti 51

prema valjanim seljakim suborcima, koji su isto kao i njihova gospoda izlagali ivot za Hrvatsku, iako su od ivota i od Hrvatske imali mnogo manje nego njihovi plemeniti gospodari. Nu ti se gospodski pojedinci nisu mogli suprotstaviti opem shvaanju i nazorima, prema kojima je seljak bio bie niega reda, tako da se uvrijeilo u cijeloj Europi smijeno vjerovanje, da ni krv plemika nije crvena kao seljaka, ve plava. Uzmemo li u obzir, da seljak nije mogao mijenjati zemlje, pa prema tome ni svog gospodara, te da se na gospodareve postupke, nije imao kome potuiti, shvatit emo lako, koliko je morao prepatiti pod raznim silnicima, kod kojih je njihova mo razvijala samo bahatost i tenju za nasiljem. To je esto dovelo do krvavih seljakih pobuna i ustanaka. I Hrvatska je imala svoju seljaku bunu, kojoj se stavio na elo Matija Gubec, prototip seljakog borca za ovjeanska prava, energian i portvovan, uman i borben. Njegova je buna uguena u krvi, nu njegova rtva nije bila uzaludna, jer je pokazala, da kao to je hrvatski seljak spreman boriti se za ouvanje hrvatskog naroda i cjelinu hrvatske zemlje protiv vanjskih neprijatelja, isto je tako spreman ustati za pravdu i potenje, jednakost i bratstvo izmeu svih narodnih slojeva. Krvlju je svojom Matija Gubec poduio mnoge hrvatske zabludjele velikae, da je hrvatski seljak tako svjestan svojih ivotnih prava, da je za njih spreman i ivot pregorjeti. Ta krvava rtva i nauk, koji iz nje slijedi, uinili su Matiju Gubca u hrvatskom narodu besmrtnim. Nu ni ta teka vremena nisu seljaka otrgla od svete majke Hrvatske, niti umanjila njegovu neogranienu ljubav prema njoj. Usprkos svih nezasluenih i nepravedno pretrpljenih muka i bolova, on je uvijek ustajao da brani tu zemlju, jer je bio svjestan, da mu ta njegova stoljetna draga, nije nikada nita na ao uinila i da njihovu meusobnu ljubav ne moe pomutiti bilo kakav pomahnitali Tahi, koji i tu tunu zemlju baca u nevolju, progonei i koljui njenog najboljeg, jedinog pravog sina, seljaka. Vihor vremena odnio je stara stoljea, stare ljude i stare nazore. U kulturnoj Evropi poelo je pomalo prodirati miljenje, da je narod izvor snage i dravne vlasti, a da je seljak sr i glavna sadrina naroda. Seljaku su nakon dugih stoljea priznali, da je stvarni nosilac narodnosti i dravnosti, to je on meutim bio i tokom svih onih stoljea, kad mu to nitko nije priznavao. Dolo je vrijeme, da ne bude vie glebae adscriptus, kao rob privezan uz zemlju koju obrauje, a kojom drugi gospodari, ve da bude sam slobodan gospodar zemlje koju obrauje i na kojoj ivi. Vjekovnim mirom i spokojnou primio je tu promjenu ne mijenjajui svoje navike, niti se odriui svojeg svetog, vjenog zadatka, uvanja hrvatskog ognjita. Istiui moralnu i nacionalnu vrijednost seljatva, zapali su neki hrvatski sinovi u nedavnoj prolosti u zabludu suprotnu onoj, koja je pod feudalnim reimom nanijela seljaku toliko nevolje. Priznavajui seljaku svu vrijednost i zasluge, koje mu priznaje i Poglavnik u ustakim naelima, htjeli su seljaka podii protiv svih narodnih slojeva, a naroito protiv njegove inteligencije, koju su proglasili anacionalnom i pokvarenom. Ta je demagoka i podmukla promiba imala nekog uspjeha, i ubrzo se poeo stvarati jaz izmeu seljaka i njegove vlastite 52

djece, ija je jedina krivnja u veini sluajeva bila, to su zamjernom voljom i portvovnou svrili visoke kole, da bi svom vlastitom ocu, bratu, roaku i susjedu koji ostadoe kod svojih plugova, bili svojim znanjem od koristi. Istina je, da je med ju inteligencijom bilo nevaljalaca, koji su svome narodu vie kodili nego koristili. No to nije bio razlog da se zbog tog kukolja poupa i baci najfinija narodna penica, uena seljaka djeca, bez koje nema ni jednom narodu razvitka ni napredka, pa ni hrvatskom. Nu lani narodni dobrotvori nisu mnogo marili za prave narodne probitke. Oni su znali, da e moi raditi po svojoj volji, ako narodu oduzmu njegov mozak, njegovu potenu inteligenciju. Ali svi jesni i pronicljivi hrvatski seljak nije iao na lijepak, kako se to oekivalo. Ta on je bio esto spreman dati krvi ispod vrata, da mu jedno dijete svri kole i postane sveenik, profesor, sudac, lijenik. Zar e on sada protiv te svoje djece, kojom se je uvijek ponosio, ustati za volju nekakvih sumnjivih demagoga, koji mu i suvie laskaju, a da bi smio njihovim pohvalama vjerovati i na njihove se rijei oslanjati? Zar se je moglo seljaku, koji je doivio toliko zla od zaista pokvarene gospode, pomoi tako, da se uniti njegovo povjerenje i u potenu inteligenciju? Ta on je svoje sinove otrgnuo od pluga i motike i poslao ih u kolu, da mu to vie koriste i pomognu, a ne da ih sasvim izgubi, i da im on sam postane prvi neprijatelj. Pa ako mu se jedan sin pokvario, on tada treba dvostruko vie onog drugoga, a ne da se tada i njega odree, i od sebe ga odbaci. Dademo li se na prouavanje porijekla ostalih hrvatskih stalea, brzo emo ustanoviti da nijedan nije samostalno nastao niti se samostalno razvijao, ve svi vuku svoje porijeklo izravno sa sela. Hrvatski narod ima tako malo starinom graanskoga elementa, da se taj upravo gubi pred mnotvom seoskih sinova, koji neprestano obnavljaju i oivljuju gradove, prihvaaju razna zanimanja, obavljaju svakakve poslove, ue se svim zanatima. Cijeli je dakle na gradski ivalj, u koliko je hrvatske krvi, seljakog porijekla, i kad bismo mu oduzeli selo i seljaka, ne samo da bi ostao bez podloge i oslona kao ardak ni na nebu ni na zemlji, ve bi ga ubrzo nestalo, budui da bez neprestanog priliva svjeih seljakih sila ne moe uope ivjeti ni postojati. Nije dakle samo duboka narodna i dravotvorna svijest hrvatskog seljaka razlog, da on jednako ljubi i svojim neiscrpivim energijama podrava sve slojeve naroda, ve i injenica, da su svi ti narodni slojevi od seljakog tijesta umijeeni. Gradski se ljudi moda ine na prvi pogled seljaku strani. Nu ako ih pogleda malo bolje, otkrit e ispod njihova kaputa seljaki koun, progovori li svojski s njima, ut e ubrzo, kako mu kroz gradske fraze govori seljaka dua, koju se ne da zatajiti. Ta to su u drugom ili treem koljenu seljaka djeca, a krv nije voda, da bi tako brzo ishlapila. Svijest hrvatskog seljaka, da je izvor svim narodnim snagama, temelj drave, nosilac vlasti, jamac trajnosti i sigurnosti cjelokupnog narodnog ivota ispunit e ga ponosom, s kojim e jo budnije stajati na braniku svega, to sam stvara, uva i na svojim mukotrpnim, ali vrstim i pouzdanim leima nosi. Njegova djeca, koju su htjeli otrgnuti, ispuniti kobnom mrnjom i od njega za uvijek rastaviti, obraaju mu se, da mu zahvale na povijesnoj ulozi, koju je asno i junaki ispunio. Oni 53

otvoreno ispovijedaju, da su ne samo potekli sa sela, ve da je i njihov ivot pun neprestanih dodira i vrstih veza sa selom, na kojemu njihova braa zajednikim volovima oru oinske njive. Nema sumnje, da neki dio naeg gradskog ivlja ne potjee s hrvatskog sela. Nu taj ivalj u veini sluajeva ne sainjavaju uope hrvatski sinovi, ve doseljeni stranci, o kojima smo ve imali prilike govoriti. Oni su se esto u naim gradovima tako dobro snali, da su se njihova djeca pohrvatila, nu glavna oznaka njihovog stranog porijekla bila je ba u nedostatku svake veze s hrvatskim selom, jer niti su s njega potekli, niti su ih ikakvi rodbinski odnosi sa selom povezali. esto su se ba iz njihovih redova novaila ta pokvarena gospoda, koja su svojom potpunom bezosjeajnou i drskim izrabljivanjem vrlo mnogo kodila ugledu prave hrvatske inteligencije i svih graanskih stalea u ope. Istiui u ustakim naelima, da je seljak prvi nosilac svake dravne vlasti u hrvatskoj dravi, Poglavnik je sveano postavio naelo, da seljak ima pravo i dunost vladati u Nezavisnoj Dravi Hrvatskoj, te da oni, koji tu vlast stvarno vre, vladaju u ime seljaka, iji e im probitci u prvom redu na srcu leati. Davi to najvie priznanje stoljetnoj seljakoj dravotvornosti, Poglavnik je samom seljaku stavio pred oi, da su svi drugi stalei od njega potekli, i da od njega zavise, te da su nastali samo za to, da udovolje njegovim potrebama. Time je Poglavnik ne samo otupio nego i sasvim odklonio otricu staleke borbe, jer bi ona za samoga seljaka znaila sjei granu, na kojoj sjedi. Seljatvo je temelj drave i na njemu poiva itava dravna zgrada. Nu kao to zgrada ne moe postojati bez temelja, tako su i temelji promaili svrhu, ako se na njima ne podie zgrada svih drugih stalea. Na ovoj jednostavnoj mudrosti, koju e ba seljaci prvi najbolje shvatiti i prihvatiti, lei tajna hrvatskog narodnog jedinstva i trajnog opstanka nae dravnosti. Seljatvo je pak hrvatsko od pamtivijeka usprkos svima burama i olujama uuvalo i hrvatsko jedinstvo ii hrvatsku dravnost. Uuvat e ih sigurno i u budue.

54

13. Sva su dobra vlasnitvo naroda


Sva tvarna (materijalna) i duhovna dobra u hrvatskoj dravi vlasnitvo su naroda, te je on jedini vlastan njima raspolagati i njima se koristiti. Prirodna bogatstva hrvatske domovine, napose njezine ume i rude ne mogu biti predmetom privatne trgovine. Zemlja moe biti vlasnitvo samo onoga, koji je obrauje sam sa svojom obitelji, to jest seljaka.

Feudalni sustav, koji je nekoliko stoljea vladao Evropom, stvorio je vrste i krute okvire cijelom ivotu i djelovanju. Ograniio je stvaralatvo i polet, stvorio mnoge zapreke razvitku i napretku. Seljak nije smio napustiti zemlje, na kojoj je ivio i radio, sin nije smio promijeniti oeva zanata. Trgovina i prirad razvijali su se u vrlo skuenim prilikama. Tada je dola reakcija. Laissez faire, laissez passer! Pustite maha posebnikoj pobudi, dajte slobode trgovini!, klicali su zaneseni poklonici novih, slobodarskih ideja. Rodio se liberalizam. Svak je smio raditi posao, koji mu se svidio, kupovati robu po to je htio, prodavati po to je mogao. Novac, blago, imetak smjeli su se gomilati neogranieno. I gomilali su se. Vjetiji i lukaviji sticali su svaki dan sve vie, a slabiji i nespretniji propadali su jedan za drugim. U tom poretku, koji je sve dozvoljavao bilo je, naravno, i propadanje sasvim slobodno. Prvi su pak neumorno gomilali imetak. Jedan kuu za kuom, drugi tvornicu za tvornicom, trei umu za umom, etvrti rudnik za rudnikom, oranicu za oranicom, gradilite za gradilitem, vinograd za vinogradom, i tako do beskrajnosti. Jednog su se dana nali svi narodi redom, pa i hrvatski; pred klikom glavniara i povorkama gladnih. Hiljade je ljudi ostalo bez posla, jer je tvorniar zbog nesavjesne takme otkupio neku tvornicu i jednostavno je zatvorio. Drugdje su ljudi gladovali, i ako im je plodna oranica bila na vidiku, jer vlasnik nije dao oranicu obraditi. U jednom su rudniku stradali ljudski ivoti, jer je vlasnik pod cijenu radnike krvi elio sebi poveati dobitak, drugdje su rudnici bili pusti, a izgladnjele rudarske porodice propadale, jer vlasniku jednostavno nije odgovaralo, da, taj rudnik radi. Narod je trpio i stradao pored najveih prirodnih bogatstava vlastite zemlje. Glavniari su uvali nepovredivost posebnikog vlasnitva, bez obzira na teke posljedice, koje je za narod imalo njihovo samovoljno i bezobzirno iskoritavanje ogromnih dobara, koja su im pripadala. 55

Liberalna naela, koja su manjini vjetijih i nesavjesnih omoguila posjedovanje svih narodnih izvora bogatstva, bila su trajno na snazi, jer su ih uvah sami glavniari, koji su putem tih naela primijenjenih do apsurdne neogranienosti stekli novac i vlast. Kad se toj tekoj opasnosti po zdrav razvitak svakog naroda pridruila djelatnost tamnih sila na irenju sverazornog komunizma, prenule su se sve zdrave snage Evrope, zapoela je gigantska borba protiv suludog srljanja u propast, postavljena su nova naela, koja odgovaraju i vjenim naelima drutvovne pravde i dananjim prilikama. Jedno od temeljnih novih naela izrazio je Poglavnik utvrdivi, da su sva tvarna i duhovna dobra u hrvatskoj dravi vlasnitvo naroda. Posebniko vlasnitvo time nije ukinuto i veliki dio. dobara pripada hrvatskom narodu u toliko u koliko ta dobra posjeduju pojedinci, pripadnici hrvatskog naroda. To se odnosi jednako na materijalna i na duhovna dobra. Meutim, ona materijalna dobra, koja svojom veliinom ili naroitom vanou predstavljaju osobitu vrijednost ili su openarodnog gospodarskog znaaja, kao ume, rude, tokovi rijeka itd. mogu po ustakim naelima pripadati samo narodu, i to ne posredno preko posebnika kao pripadnika tog naroda, ve izravno preko dravnih vlasti kao upravitelja cjelokupnog narodnog imetka. Ta dobra ne smije dravna vlast otuiti, jer je ovlatena samo upravljati njima u narodno ime. Njihovo pak iskoritavanja ne smije bez naroitih razloga ni privremeno biti preputeno posebniku, jer je uivanje tih dobara trajno i neporecivo pravo cijelog naroda. Koliko je samo bijede proisteklo iz injenice, da narod nije imao u svojim rukama izvore prirodnih bogatstava. Samo glavniarska sebinost stjerala je imune narode na prosjaki tap, izazvala drutvene nerede i metee, poremetila odnose meu staleima, ugrozila sam narodni opstanak. Jedino snana i pozitivna reakcija zdravih elemenata u svim narodima mogla je stati na put glavniarskoj samovolji i osloboditi iroke slojeve naroda tekog pritiska, koji je na njih vrio svemoni novac nagomilan u rukama nekolicine. Zdravi drutvovni pogledi predstavljaju temeljne zasade nove Evrope. Njihovi su pak nosioci najbolji, najsvjesniji i najportvovniji snovi svakog naroda. U Hrvatskoj su nosioci tih novih pogleda borci za ostvarenje ustakih naela. Posljedak pobjede tih novih pogleda je dvojak. U prvome redu stavljene su mee razularenom glavniarstvu, koje je u svojem posljednjem stadiju predstavljalo pravu sramotu evropske kulture i uljudbe. Oduzete su mogunosti ogromnim poduzeima, da se meusobno potkopavaju i rue u bezglavoj utakmici oko osvajanja trita i prodavanje svojih proizvoda. Otro je sprijeeno rasipanje opih narodnih dobara, kojima su glavniari baratali i raspolagali, kao da narod ne postoji. Stalo se odluno na kraj seobi ogromnog narodnog imetka preko dravnih granica, gdje je poloeno u pouzdane banke ekalo, da udovolji eljama od bogatstva obijesnih vlasnika ili kojekakvim hirovima njihove razmaene djece, i ako je narod i te kako krvavo trebao sva ta dobra za svoj boljitak i napredak. Prekinuto je s pogubnim naelom neogranienog vlasnitva. Narodni su probitci prvi na redu, i sve to narod kao zajednica iz svoje zemlje treba, to mora kao 56

zajednica i posjedovati. Posebnik ne samo da ne moe posjedovati opa narodna vrela bogatstva, ve je i u posjedovanju i u upravljanju vlastitog imetka pozvan i duan brinuti se, da se ni na koji nain ne ogrijei o zajednike narodne probitke. Nije dovoljno kao neko zadovoljiti samo mrtvo slovo zakona, koje se uvijek moe na razne naine zaobii i izigrati. Posebnik moe zadovoljiti svim paragrafima pisanih zakona, pa opet biti od zajednice okrivljen i tuen, ako svojim radom, voenjem poslova, sticanjem imetka doe u sukob s nepisanim i najvanijim zakonima narodne sigurnosti i narodnog boljitka. Ovako gledajui na stvar, nalazimo pravi i potpuni smisao ovog naela, koje tvrdi da sva tvarna dobra u Hrvatskoj dravi pripadaju narodu. Drugi je pak ne manje vaan posljedak pobjede ovih drutvovnih pogleda u tome, to je razornom komunizmu izbijeno najmonije oruje iz ruku. Ti komunisti, zloinaki fantasti u teoriji i fantastini zloinci u praksi, dobacivali su neprestano svim svojim protivnicima bez obzira na njihove nazore, da su slijepi branitelji trulog i nepravednog glavniarskog poretka. Nama to vie ne mogu baciti u lice, jer smo se mi s glavniarskim poretkom uhvatili u kotac na bolji i pozitivniji nain nego oni. Komunisti trae poar svjetske revolucije, u kojoj bi nestalo sve to postoji, dakle ne samo taj ozloglaeni glavniarski sustav, nego i sve milenijske tekovine ovjeanstva sadrane u vjeri, kulturi, uljudbi, drutvenom napretku i svim ostalim neprolazno vrijednim tvorbama ljudskog duha i uma. to e pak nakon toga nastati, i kako e onda ovjeanstvo ivjeti, to ne samo da razdraeni komunistiki mozgovi ne znaju, nego se niti ne trude, da nau zadovoljavajui odgovor. Bijes ruenja svega to postoji jedina je njihova tenja i jedini pokreta njihova rada. Mi pak hoemo, da sauvamo sve plemenite tekovine ljudskoga roda i sve njegove moralne snage. Hoemo da. gradimo nov ivot na trudu i iskustvima bezbrojnih pokoljenja, i ba zbog toga mi ruimo glavniarstvo u svim njegovim oblicima, pobijamo ga na svim podrujima i dolazimo odmah s novim naelima i zasadama, koje e preporoditi Hrvatsku, Evropu i itav svijet. Mi oduzimamo glavniarima tvarna dobra i dajemo ih odmah narodu, kojemu jedino i pripadaju, ne bacajui prije toga vlastitu zemlju u vrtlog metea i revolucije, nereda i crvene strahovlade, graanskog rata i nasilja svake vrsti. Mi smo nae oruje okrenuli protiv glavniarstva, a ne protiv cijelog ovjeanstva, upravo zato nam uspijeva unitavati taj odvratni sustav. Komunisti su pak svakom svojom luakom revolucijom svima vie kodili nego samom glavniarstvu. Oni su pogaali nesretnog malog ovjeka koji nije znao izbjei vrtlogu, glavniari su pak uvijek prije osjetili buru, i vjeto izmaknuli opasnosti crvenih horda, koje su slijepo mlatile oko sebe, umjesto da otvore oi, pronau neprijatelja i udare ravno na njega. Pozitivnost naeg programa, koji rui, da bi odmah mogao graditi novo, na sistem za pronalaenje pravog neprijatelja drutvenog reda i pravde, naa sposobnost dii se iznad drugih ljudi rtvom i samoprijegorom, a ne postati divlja ivotinja, to su osobine, koje su nam omoguile duhovnu pobjedu nad komunizmom jo prije vojnikog poraza SSSR. Nerazumljiva e se moda nekome initi misao, da i duhovna dobra u hrvatskoj dravi pripadaju narodu. Ima zacijelo mnogo poklonika slobode duha, koji e nam oprostiti, ako sva 57

tvarna dobra, pa i ona ovjeku najnunija proglasimo narodnom svojinom, ali se ne e nikada sloiti s naom tvrdnjom, da su isto tako i duhovna dobra neotuivo narodno vlasnitvo. Oni se pomalo boje, da emo mi umove i talente sputati i njihovu misao, koja slobodno leti kroz sve svemire, prisiliti, da robuje kakvom malom i beznaajnom predstavniku narodne vlasti. Daleko od toga! Stvaranje ljudskoga duha nije nikada trpjelo, niti moe trpjeti, da mu se postave meai. Duh ovjeji moe ustati protiv svega, to postoji i djelovati nezavisno od svega to ga okruuje. Nu djela, koja su iz njegovog boanskog vibriranja potekla, djela, koja je taj duh zamislio i ostvario, postaju svojinom one narodne zajednice, u kojoj nastadoe. ovjek, koji posjeduje takav stvaralaki duh, mora biti svjestan, da mu od njegova naroda potjee ime, jezik, svijest, predaja, kultura i uljudba, te da mu je njegov narod u roenju dao sve duhovne preduvjete za stvaranje. S tog razloga sve to njegov duh stvori, pripada cijelom narodu, njegova veliina doprinosi veliini itavog naroda. Novim shvaanjima narodnih pokreta, meu koje spada i Ustaki pokret u Hrvatskoj, ne moe se prilagoditi nikakva zasada ili naelo, koje bi predvialo predpostavljanje bilo ijih probitaka narodnim probitcima. Stoga je Poglavnik proglasio pravo naroda na sve duhovne proizvode njegovih sinova iz istoga razloga, iz kojeg je proglasio, da sva tvarna dobra hrvatske zemlje pripadaju hrvatskom narodu. U tom je naelu saeta ideja potpunog narodnog duhovnog i tvarnog jedinstva, bez ega se narod u dananjim vremenima ne da ni zamisliti. Utvrujui da su duhovna dobra, koja su proizveli Hrvati, svojina itavog hrvatskog naroda, Poglavnik je samim tim postavio naelo odgovornosti svih Hrvata, koji duhovno stvaraju na bilo kojem polju. Ako ne moe bilo koji pojedinac upravljati svojim tvarnim dobrima bez obzira na narod i njegove probitke, tada ne moe ni svojim duhovnim dobrima raspolagati ne obazirui se na narodnu zajednicu, kojoj pripada. Nema dakle vie lane slobode umjetnikog stvaranja, koju su mnogi zalutali sinovi hrvatskog naroda iskoritavali stvarajui i promiui djela, koja su vrijeala narodne svetinje, oskvrnjivala njegove moralne zasade, trovala narodnu sr. Kad god je neki svjestan hrvatski rodoljub ustao proti toga trovanja i unitavanja glavnih temelja narodnog opstanka, digla se graja kulturnih i naprednih elemenata i branila takozvanu slobodu misli i slobodno stvaranje. Mi meutim otro kidamo s tim lanim krilaticama, koje su nam ve mnogo nevolje nanijele. Mi nismo za slobodnu misao ni za slobodno stvaranje, nego za hrvatsku misao i hrvatsko stvaranje. Ujedinjenje svih dobara i svih narodnih snaga trae nova vremena i ivotna borba, koja danas postavlja naroito teke zahtjeve. Sticati i stvarati tvarno i duhovno treba uvijek u okviru openarodnog postojanja i napretka, jer je narod najvia vrednota, kojoj su sve ostale podreene.

58

I ako je u prvom dijelu ovog naela Poglavnik jasno istakao, da sva dobra pripadaju narodu, ipak se je na prirodna bogatstva ponovno osvrnuo, te podvukao da njima, a naroito umama i rudama ne mogu posebnici trgovati. Ve je prije naglaeno kako su teke bile posljedice glavniarske samovolje. Ne samo da su redovnim, zakonitim putem teko oteivali narod, nego su se vrlo esto uputah u zloinake pothvate i besramno pljakali uz pomo podmitljive dravne vlasti, krei ak I one povrne nedostatne zakone, koji su im i onako pljaku omoguivali. Svi mi znamo, koliko bogatstvo predstavljaju hrvatske ume. Bez gorivog i graevnog drva ne moe se ni zamisliti ovjeji ivot. Zar nije bilo najprirodnije da uma, taj izvor udovoljavanja najosnovnijim ljudskim potrebama bude iskljuivo vlasnitvo cijelog naroda? Nu taj prirodni i razumljivi zahtjev nije prije stvaranja nae narodne drave mogao doi do izraaja. ume su bile ogromnim dijelom vlasnitvo pojedinih glavniara, koji su brinui se samo za svoj lini raun jednakom nesavjesnou unitavali umu i kodili narodu. Unitene su tako divne ume, koje su desetljeima mogle rasti i biti obnavljane na korist tisua Hrvata. Meu veleposjednicima isticali su se bezobzirnou idovski glavniari. Sjetimo se samo afere Naika, u kojoj su oni i te kako znatnog udjela imali. Na tom prljavom poslu zaradili su teke milijune brojni hrvatski krvopije, a stradale su usprkos nekakvih procesa protiv krivaca samo hrvatske ume. umama se trgovalo, prodavalo ih se i kupovalo, na, njima varalo i pljakalo, i nitko nije ni pomislio, da tome stane na kraj. Nu Poglavnik se nije mnogo predomiljao. Jednim udarcem onemoguio je svu tu kliku izrabljivaa i varalica. Nema vie umskih afera, jer nemat vie umskih veleposjednika. Pitanje naih rudnika stajalo je isto tako bijedno, ako ne i gore. Prelazili su iz ruke u ruku, mijenjali vlasnike, koji su redovito bili stranci. Dok se u rudnicima radilo, uslovi rada i ivotne sigurnosti su bili tako bijedni, da su nai ljudi jedva ivotarili i lebdili u neprestanoj ivotnoj opasnosti. Bolest, bijeda i glad bili su najblii susjedi svakog rudnika. Vrlo esto nije bilo nP kakvog drutvovnog osiguranja rudara i njihovih obitelji, a ako je bilo, izigravala ga je svemona uprava na najbesramnije naine. Tako je bilo, dok je rudnik radio,, i znatna rijeka curila u bezdane depove glavniara. Kad je pak rudnik prestao radom, nitko se nije brinuo za nesretno roblje rudnika, koje je sve svoje snage, a esto i ivot dalo mranim i opasnim rudnikim rovovima. Bogatstva pak, koja su se iz rudnika crpla, odlazila su veim dijelom iz Hrvatske, i tako je dolazilo do strahovito nepravednog stanja, da su sami Hrvati kao neznatni radnici i nadniari radili na osiromaivanju vlastite domovine, da bi pod tekim pritiskom tuinskog, glavniarstva odrali goli ivot. Nisu pak u svojoj pri-prostosti ni slutili, da ta ista neizmjerna bogatstva, pored kojih su gladovali, njima samima pripadaju. Danas je pak svakome jasno, da u ustakoj dravi ne moe tim dobrima nitko raspolagati, nego hrvatski narod, jedini vlasnik svih dobara hrvatske zemlje. To je jedini put, da se izvri 59

pravedna raspodjela narodnog bogatstva, i da svaki sin hrvatske zemlje osjeti na svom blagostanju, da su Hrvati konano svoji na svome. Pitanje vlasnitva obradive zemlje bilo je kroz stoljea uvijek na dnevnom redu, jer se nikada nije prilo poteno i iskreno njegovom rjeavanju, Nekad se je kralja smatralo vlasnikom sve zemlje, ivotinja, pa i ljudi njegovog kraljevstva. Kasnije su zemlje pripadale pojedinim velikaima. Seljak, koji je svojim radom davao pravu vrijednost zemlji, bio je uvijek smatran robom, kmetom bez ikakovih prava. Ne samo da nitko nije pomiljao, da zemlju proglasi njegovim vlasnitvom, jer ju je on obraivao, nego mu se dugo nije priznavala ni lina i obiteljska sloboda. Po zakonu nije se smio seliti sa zemlje, na kojoj se je nalazio. Nije smio svojevoljno napustiti gospodara i prei drugome, niti napustiti zemljoradnju i posvetiti se nekom drugom zanimanju. Vlast je gospodareva zadirala duboko u sav njegov posebniki ivot, te se nije, na primjer, smio ni eniti bez odobrenja. Pridoda li se svemu ovome, da je itava vlast bila. u rukama velikaa, koji su mogli i onako oskudna seljaka prava do kraja izigrati, razumjet emo svu mukotrpnost seljakog ivota. Nasilja nad njegovom imovinom, au i ivotom bila su pod mnogim velikaima na dnevnom redu. To je izazivalo tokom prolih stoljea brojne pobune seljaka, koje su bile uvijek krvavom okrutnou uguene. Nu plod tih ustanaka doao je ipak jednom na vidjelo. Prosvijetljeni umovi iznijeli su nove, bolje i pravednije poglede na ovjeka i ljudsko drutvo u ope. Seljak je svojoj borbenou, svijeu i ustrajnou pokazao, da je ovjek, i da mora u svemu biti ravnopravni drugim ljudima. Doskora su novi zakoni ruili jedan po jedan trag nekadanjeg ropstva. Izvojevavi sebi i svojoj obitelji ovjeanska prava, poveo je seljak odlunu borbu za posjedovanje zemlje, na kojoj je ivio, muio se i s kojom je tako usko srastao, da ga ni najjai vihor dogaaja nije mogao s nje odnijeti. Prve pobjede u tom smislu izvojevao je tek tokom prolog stoljea, dok na konanu pobjedu mora i danas ekati. U Hrvatskoj je dodue, teoretski, seljak postao gospodarom svoje zemlje za Jelaia bana. Nu u primjeni je on dobio samo jedan dio obradive zemlje, a znatna podruja su ostala i dalje u plemenitakim rukama. Nadalje, budui da se drava nije za njegov opstanak brinula, niti ga pomagala, seljak je esto padao na prosjaki tap, zemlja i kua bile su mu prodavane na drabi, a on bi postao bijedan beskunik. Te su posjede za male novce kupovali glavniari, najee idovi, i tako je zemlja ponovno prelazila iz ruku onoga, koji je obrauje, u ruke veleposjednika. Situacija je bila time samo pogorana. Prijanji su naime velikai imali veim dijelom staru, predajnu vezu sa zemljom, koju su posjedovali. Oni su se brinuli za njezino unapreenje, postavljali spremne upravitelje i radili na oplemenjivanju njenih plodina, smatrajui napredak vlastitih polja pitanjem svojeg ugleda i ponosa. 60

Novi pak kupci vidjeli su u zemlji samo predmet unosnih pekulacija, i nisu nikada ni pokuali pravilnom iskoritavanju zemlje posvetiti svoj novac i svoje radne sposobnosti. Ne treba pak ni isticati, da o stanju seljaka nisu uope vodili nikakve brige. Razumljivo je dakle, da ova loa izmjena gospodara nije mogla seljaku ni naliiti na sticanje istinske slobode i prava vlasnitva nad zemljom. Sve su naime mjere poduzete u korist seljaka bolovale od jedne osnovne bolesti: briga, da seljaku bude zaista bolje, bila je zadnji razlog poduzimanja tih mjera. A to je morao biti prvi i jedini razlog. Nu onima, koji su cijeli hrvatski narod drali u ropstvu, nije pogodovalo, da se seljak, nosilac imena, snage i narodnosti hrvatske, osovi i podigne. Jasno je dakle bilo, da e seljak ostati dotle svaiji rob, dok i cijeli hrvatski narod bude robovao. Tako je pitanje seljakog posjedovanja zemlje bilo vezano i zapravo uvjetovano stvaranjem Nezavisne Drave Hrvatske. Nakon njezina stvaranja Poglavnik je proglasio u ustakim naelima, da sva zemlja pripada seljaku, koji je obrauje, i od kojega tu zemlju ne moe kupovati vie nikakav zelena. U uskoj je vezi s time dunost Ustake Hrvatske, da seljaku omogui ivot na njegovoj zemlji, da ga podupre u slabijim godinama, i da ga preko svojih strunjaka naui, kako e to vie plodova iz svoje zemlje izvui. Ustaka e Hrvatska dokazati, da zemlja nije dana seljaku radi asovite politike koristi, kao to je to neko, bilo, kad je seljak ostavi bez sredstava propadao zajedno sa svojom zemljom. Seljaku je zemlja jednom zauvijek data, da je uiva, kao to je obrauje, jer je to najpravednije drutvovno naelo. Dala mu je zemlju njegova narodna vlast, njegov Poglavnik iz iskrene tenje, da konano i hrvatski seljak doeka bolje dane. Razumljivo je dakle, da e ta ista vlast, i sve drugo poduzeti, da seljak zaista na svojoj zemlji ivi sretno i zadovoljno. Tu i jest zapravo smisao ovog naela, i dokle god bude hrvatske drave, ona e ne samo braniti seljaki posjed, nego i poduzimati u svakoj prilici sve potrebne mjere, da taj posjed uzmogne uvijek hraniti i uzdravati seljaka i njegovu obitelj. A to je tek pravo i konano drutvovno rjeenje seljakog pitanja, o kojem zavise blagostanje i trajni probitci cijelog hrvatskog naroda.

61

14. Plemstvo rada i dunosti


Temelj svake vrijednosti jest samo rad, a temelj svakog prava jest dunost. Stoga u hrvatskoj dravi rad oznauje stupanj vrijednosti svakog pojedinca i ima predstavljati temelj cjelokupnog narodnog blagostanja. Nitko ne moe imati nikakvih posebnih prava, nego svakom samo dunosti prema narodu i dravi daju pravo na zatien ivot. Kad god raspravljamo o nekom naelu Ustakog pokreta, moramo iznositi ivot i rad ovjeanstva u povijesti, jer tu nalazimo duboke razloge, koji su doveli do opih dananjih pogleda na poredak u svijetu. U povijesti nalazimo brojne drutvene sustave, upoznajemo se s tenjama, nastojanjima i borbama raznih drutvenih slojeva i naroda. Promatrajui povijest moemo se posluiti tudjim iskustvima, izbjegavati nevolje, koje su drugi iskusili, upoznati i prihvatiti vrednote, koje su svoju pozitivnost i snagu u ivotu pokazale. Toj povijesti, koja je ipak najbolja uiteljica ivota, i ako su ljudi rijetko kada toliko pametni, da bi se od te uiteljice zaista ivotu nauili, obratit emo se ponovno i mi. U raznim povijesnim razdobljima ljudi su imali razliita miljenja o radu i njegovoj vrijednosti. U stara su vremena ljudi smatrali rad sramotom, te su ga preputali robovima, nesretnim ljudima, koji su bili bespravno vlasnitvo svojih gospodara kao i svaka druga domaa ivotinja. U koliko je pak neka domaa ivotinja bila skuplja od kupljenog roba, bila je od gospodara prema tome i vie cijenjena. Robovi su obavljali esto najtee poslove do potpunog iscrpljenja, te su umjesto nagrade za trud bili ubijani, kad bi postali nesposobni za posao. Tada, kako vidimo, rad nije bio u nikakvoj cijeni, iako je cijelom ovjeanstvu bio prijeko potreban kao i danas. Tokom stoljea mijenjale su se ljudske udi, shvaanja i nazori, pa je i miljenje o radu bilo drukije. Rad nije vie bio smatran sramotom, ali je ovjek jo uvijek bio daleko od dananjih nazora, prema kojima rad predstavlja asnu dunost. Ljudi su poeli cijeniti one, koji rade, ali su sami rad smatrali neugodnou, koju treba izbjei, ako je to ikako mogue. Ljude, koji su radili, nisu vie smatrali bespravnim ivotinjama, nego bijednim: stvorovima, koje je Bog osudio na teak i mukotrpan ivot u neprestanom trudu i naporima. Njihov rad dodue zasluuje priznanje i nagradu, ali su oni sami bez sumnje daleko nii stvorovi, nego oni, kojima je dano u dokolici i uivanju provoditi ivot. Ovakvo je iskrivljeno shvaanje takodjer bilo dugo. na snazi i to se tie odnosa viih slojeva prema radu, nije se mnogo razlikovala od shvaanja iznesenog pred ovim. Mali su ljudi tako hiljade godina kuluili cijelom ovjeanstvu, ne mogavi nikad dobiti ni valjanog priznanja, ni dostojne nagrade. Medjutim ljudski se je duh borio protiv toga stanja. Pametni, poteni i pronicljivi ljudi uviali su da se malom ovjeku ini strahovita nepravda, jer ba on svojim radom dri na leima cjelokupni procvat, blagostanje i napredak

62

ovjeanstva. Tvarna dobra, kako je ve prije istaknuto, nemaju nikakve vrijednosti, ako nema ovjeka, koji e ih uzeti, preraditi, iskoristiti, pripremiti za uporabu. ovjeanstvo ivi od rada odkad postoji svijet, i bilo je strahovito nepravedno, kad nije znalo cijeniti rad i radnika. Radnik vodi, stvara, unapreuje i obogauje, podie, oplouje i oivljuje. Radnik u polju, umi, vinogradu, tvornici, duanu, uredu, za profesorskom katedrom, kod operacionog stola, u sudskoj dvorani, kod eljeznice, na parobrodu, u ribarskom amcu. Radnik s perom, motikom, ekiem, veslom, ilom ili srpom u ruci. Radnik koji obradjuje zemlju, upaljuje i nadzire visoke-pei talionice, obara stabla u umi, lovi ribu po morskim zatonima, stvara nacrte novih gradjevina, daje duhovnu hranu ljudima piui knjige, upravlja zrakoplovom, brine se za miran san svojih sugradjana. Tim svestranim, raznolikim, marljivim i brinim radnicima tek danas stie davno zaslueno i teko oekivano priznanje. Rad nije vie sramota niti neugodna i teka potreba, kojoj se svatko uklanja, a radnik nije bespravna ivotinja, niti ovjek manje vrijednosti. Ustaka drava hoe da ujedini sve narodne snage i itavo bogatstvo zemlje, i da sve to stavi u slubu narodne cjeline. Prije su ljudi bili cijenjeni prema veliini svog bogatstva. Nu zapravo bogati ljudi ne zasluuju nikakvu cijenu zbog samog svog bogatstva. Da njih nema, zar ne bi bogatstvo ipak postojalo?Bi, zacijelo. Narod dakle njihovim nestankom ne bi nita izgubio. No kad bi izgubio zadnjeg i najsiromanijeg radnika, koji negdje posipa cestu ljunkom, ili mijea kre kod neke novogradnje, osjetio bi narod njegov gubitak, jer bi trebalo pronai novu radnu silu, koja bi obavljala taj mali i neugledni, ali ipak prijeko potrebni posao. Eto, tu je tajna naeg, ustakog gledanja na radnika i na rad. Smrt lijenog i beskorisnog vlasnika brojnih palaa u Zagrebu ne bi za nas predstavljala ni iz daleka toliki gubitak, kao smrt obinog istaa snijega u zimskim danima. Radom tek postaje svaki ovjek koristan, a samo po tome i dostojan lan narodne zajednice. Nije vie najbolji onaj, koji je bez ikakve vlastite zasluge plemenita roda, niti onaj, koji je na krvi i suzama siromanih stekao ogromno bogatstvo, ve radnik, o ijem radu i sposobnostima sve ovisi. Medju radnicima prvi je onaj, koji najbolje, najsavjesnije i najuspjenije obavlja svoj posao, vri svoj zanat, obradjuje njivu, udovoljava zahtjevima svog zvanja. Mnogo puta ujemo govoriti o ljudskim pravima. Veliki mislioci i mudri teoretiari dugo su raspravljali o svim moguim pravima i povlasticama ovjeka. Dizale su se revolucije, koje su kao glavnu lozinku imale borbu za ovjeja prava. Povijest je zabiljeila glasovite proglase i zakonike, u kojima su ta prava bila sadrana, javno proglaena, oduevljeno primljena. Borba za potpuno ostvarenje tih proglaenih prava pokretala je i bacala u vrtlog sukoba pojedince, drutva, ustanove i raznolike pokrete. Svi su dizali dreku traei vlastita prava i krnjei istovremeno tua, ako su se nalazila u suprotnosti s njihovima. Nastao je nered, zloba, mete i lom na sve strane. Iz kaosa neumjerenih zahtjeva i besmislene borbe nije se mogao nitko vie izvui. Poglavnik je medjutim poao novim putevima. Nije potrebno utvrivati i proglaavati ljudska 63

prava, ve dunosti. Svaki Hrvat ima svoje dunosti, svoje obaveze prema svom narodu i dravi, prema svojoj okolini i svom zvanju, prema svojoj obitelji, prema svom Poglavniku. Tek kad dunosti svoje ozbiljno shvati i njima udovolji, smije oekivati, da njegova prava budu priznata i potivana. Zar ima inovnik pravo traiti plau, ako nije obavio dunost, koja je s njegovim poslom vezana? Zar ima pekar pravo traiti, da mesar proda meso, ako on nije udovoljio dunosti, da ispee kruh? Zar smije seljak traiti od cipelara, da mu napravi cipele, ako on nije obradio svoje polje? Ili, zar moe bilo koji dravljanin traiti, da drava omogui kolovanje njegove djece, ako on nije izvrio dunost prema dravi, te platio porez i tako dravi omoguio, da udovolji svojim dunostima prema dravljanima? Zamislite na primjer smijeno stanje: kroja ne e da ije, jer trai najprije svoje pravo, da se vozi eljeznicom; strojovodja ne e pak da vozi, jer, veli, njegovo je pravo, da prije obue novo odijelo. Doklegod svaki trai svoje pravo, niti e kroja sjesti u vlak, niti e strojovoa vidjeti novog odijela. Nu, ako svaki od njih najprije svoju dunost izvri, uskoro e lokomotiva zapitati prije polaska na redoviti put, a ivai stroj radit e veselo i ivo kao uvijek. Nema dakle nikakvih prava, ni pojedinanih ni opih, dok pojedinac i cjelina ne udovoljavaju svojim dunostima. Iz dunosti samo proistiu svaija prava, i bez predhodnog ispunjavanja dunosti nemogue je uope doi do ostvarenja ikakovih prava, kako nam to jasno prikazuje primjer strojovoe i krojaa. Dunost ovjek rado uvijek zanemari, a sjeti se svakakvih prava i stvarnih i nestvarnih. Radnici i borci Ustakog pokreta znadu medjutim dobro cijeniti vrijednost znaaja i dunosti. Samo visoko razvijen osjeaj dunosti prema svom ispaenom narodu dao im je snage, da ac izloe najteim naporima, najgorim opasnostima. Nu taj isti osjeaj dunosti pomogao im je, da izvre veliko djelo narodnog osloboenja, i da poslije osam stotina godina ponovo oive hrvatsku dravu. Danas ti isti Ustae hoe, da itav hrvatski narod naue cijeniti i voliti dunost, koja u radu za narod i dravu u miru i ratu svakom hrvatskom sinu odreuje mjesto. Poznato je da su glavniarske zemlje imale kao temelj svoje valute zlato, koje su smatrali glavnim izvorom blagostanja. Kod njih nije bilo vano to treba, graditi, to je korisno sijati, kakve proizvode treba narodu pm iti. Njih je zanimalo jedino, to najvie zlata nosi. Tu trka za zlatom, tim zlokobnim mrtvim bogatstvom, dom jela je bijedu, izotrila do vrhunca drutvene suprotno sti, sruila sve temelje mirnog i sreenog ivota. Ako je proizvoenje neega donosilo mnogo zlata, proizvod nja je bila tjerana do vrhunca, nicale su na sve strane tvornice, koje su to proizvodile. Silne su snage bile u to uloene, a zanemareno je i proputeno proizvodenje drugih prijeko potrebnih stvari, jer su manju zaradu nosile. Kad je pak trite bilo prezasieno zbog prekomjerne prb izvodnje, tvornice su propadale, dimnjaci se gasili i preko noi stvarale se nove beskrajne kolone nezaposlenih. Ljudi nove Evrope stali su na kraj toj mahnitoj trci za zlatom. Jedino rad vrijedi, jedino rad stvara, jedino rad udovoljava svim zahtjevima ovjejeg ivota. Proizvodi ljudske ruke, duha i uma vrjedniji su od sveg zlata koje zemlja krije. ini vam se moda nategnula ili izvjetaena ova tvrdnja? Primjeri e opet dokazati njenu potpunu ispravnost. Zamislite, da se nalazite negdje sami, pa imate birati: S jedne vam se strane nalazi kua s vrtom i vonjakom, u kui sav namjetaj, smonica puna hrane, u podrumu vino, u podkrovlju ito, pored kue kotac, u 64

kocu svinje, u dvoritu naslagana, drva, naokolo razna ivad; s druge pak strane brdo zlata, kakvo samo krtac u svojoj pohlepi zamisliti moe. Uvjeren sam, iako je vae miljenje o zlatu jo uvijek visoko, da se ne bi kod ovog izbora ni malo predomiljali. Uzeli biste naravno ono, to vam omoguuje miran i zadovoljan ivot. A to pak nije proizvod nikakovih zlatnih brda, nego iskljuivo posljedak ljudskog rada. Kada dakle sam ovjeji rad predstavlja temelj blagostanja svakog pojedinca, razumljivo je, da samo rad predstavlja pravi temelj blagostanja i svakog naroda i svake drave. To pak vrijedi i za hrvatski narod i njegovu dravu. U sebinoj borbi za vlastito dobro znali su vii slojevi stei za sebe naroita prava, koja su trebala svijetu pokazati njihovu nadmo nad niim slojevima. Moniji pojedinci nisu bili zadovoljni niti tim posebnim pravima viih slojeva, te su za sebe ishodili ili su jednostavno prigrabili vea prava. Ta razlika u pravima bila je uvijek najvea zapreka ostvarenju jednakosti meu ljudima. S vremenom se ta zgrada nejednakosti poela ruiti, pod utjecajem novoga duha, koji je poeo proimati kulturno ovjeanstvo. Danas taj nepravedni drutveni sustav prima posljednje udarce, i na njegovim ruevinama izgrauje se novi red, koji ima obnoviti Evropu i cijeli svijet. Taj novi red ne priznaje nikome nikakvih posebnih prava, rui sve stoljetne povlastice, brie naslove, koji u uima naeg vremena zvone prazninom. Kao to je jednakost pred Bogom temeljna zasada nae vjere, tako je jednakost pred narodom, dravom i zakonom temeljna zasada ustakog drutvenog sustava, na kojem se osniva izgradnja Nezavisne Drave Hrvatske. Potpuna jednakost u brizi, patnji i stradanju, borbi, radu i blagostanju, ivotnim mogunostima i svim prirodnim ljudskim pravima jami najbolje i najsigurnije jedinstvo cijelog hrvatskog naroda. Na neslomivosti pak i na neunitivosti tog jedinstva mi gradimo svoju budunost.

65

15. Naelo odgovornosti


Vrenje svih javnih dunosti (funkcija) vezano je za odgovornost. Svatko, tko u ime naroda ili drave vri javne poslove bilo kakve vrsti, odgovara sa svojim dobrom i svojim ivotom za svoja djela i propuste. Nu dunost i odgovornost prema cjelini imadu biti temeljem i svakoj djelatnosti u posebnikom (privatnom) ivotu svakog pojedinog lana hrvatskoga naroda. Nigdje zaista nije bila svijest o odgovornosti slabije razvijena nego u demokratskim dravama. Glavar drave nije bio odgovoran, jer je donosio odluke, koje je odobravao parlament. U parlamentima se pak nije nikada ozbiljno ni teilo za utvrivanjem odgovornosti u voenju dravnih poslova. Gomila poslanika, koja je sainjavala oporbu, napadala je gomilu vladine veine jednako radi svakog lopovluka, koji bi se u upravljanju dravom dogodio, kao i radi najboljih pothvata, najsjajnijih ideja, najpotrebnijih radova, koje bi vlada ostvarila. Vlada je znala da e je oporba napasti, radila ona dobro ili loe, ali je isto tako bila sigurna, da e ostati na vlasti, dok ima veinu, bez obzira da U radi dobro ih loe. Vlada je uvijek teila, da svojim radom zadovolji parlamentarce, o ijoj je naklonosti ovisila, a ne da zadovoljava pravim dravnim i narodnim potrebama. Kad je parlament donio kakvu sudbonosnu odluku, koja je imala poraznih posljedica za dravu, nitko nije bio za to odgovoran, jer se glasaku veinu parlamenta nije moglo nikome tuiti, a esto se zbog tajnog glasovanja nije niti znalo, tko je bio za neki prijedlog, a tko protiv njega. Kako je bilo u vrhu drave, tako je bilo i u svim poreenim dravnim organima. Nije se istraivala niija sposobnost ili vrijednost, niti se nagraivala marljivost i revnost u slubi, a kanjavala lijenost i nerad, nego je svaija vrijednost prosuivana samo prema stranakoj pripadnosti. Tko je pripadao vladajuoj stranci, mogao je slobodno kriti sve zakone i pravila, on je usprkos toga sigurno ostajao na svom mjestu, napredovao preko reda, pa ak i najtee zloine poinjao bez kazne. Pripadnik pak stranke u oporbi nije nikada mogao biti siguran za svoje mjesto, bez obzira na svoju spremu, savjesnost i udovoljavanje svim dunostima. Potpuna sigurnost prvoga i nesigurnost drugoga bez obzira na njihov rad i sposobnosti urodile su potpunim odsustvom odgovornosti kod obojice. Prvi se nije smatrao za nita odgovornim, jer je znao da mu se nita ne moe dogoditi. Drugi je pak izgubio osjeaj odgovornosti, jer se je smatrao jednako ugroenim, udovoljavao svojim dunostima ili ne. To je dovelo do strahovito loih posljedica u ivotu svakog naroda i drave, koja je bila upravljana prema tobonjim naelima demokracije. Nedostatak osjeaja odgovornosti kod dravnih dunostnika doveo je do podmitljivosti dravne uprave, ruenja ugleda, nereda u upravi i slabljenja cjelokupnog dravnog ustrojstva. Mi meutim izgraujemo dravu reda, pokoravanja i stege. Jedan narod, jedna drava, jedan Poglavnik, jedan Ustaki pokret. Ova jedinstva ne dozvoljavaju pocijepanost, borbu stranaka, rad bez odgovornosti. Svi smo pred dravom i Poglavnikom jednaki. Svi smo za vrenje svoje dunosti jednako odgovorni. U Nezavisnoj Dravi Hrvatskoj ima svaki javni radnik svoju tono odreenu dunost, i sam snosi cijelu odgovornost za udovoljenje primljenim obavezama. Varaju se jako oni, koji misle, da su Ustae moda povlateni. Ustae moraju ba najprvi vriti svoje dunosti. Oni e uvijek prvi biti pozvani na odgovornost. Njima e se za svaki prestup najstroe suditi. Nezavisna Drava Hrvatska ne naziva se ustakom dravom 66

stoga, to bi ona udovoljavala prohtjevima Ustaa na vlasti, ve stoga to su je stvorili, to je izgrauju i to joj vjerno slue Ustae. Oni poznavaju dobro stegu ustakih redova i nauili su polagati raun za svoj rad. Proeti su do dna due osjeajem odgovornosti, kojim e doskora biti proet svaki Hrvat. Ustae su svjesni svog tekog zadatka i znaju, da moraju isto tako danas biti prvi u izgradnji drave, uvanju njezinih probitaka i savjesnosti u slubi, kao to su juer bili prvi u rtvi, samoprijegoru i odanosti Poglavniku i oslobodilakoj borbi Ustakog pokreta. Uvijek se je dogadjalo, pa e se i opet dogoditi da netko zaluta ili podlegne napasti. Prije se je to mjerilo u vladinim krugovima: je U na ili nije. Ako je bio na, teko je izloiti ovjeka. Znate, kako je, od toga stradava stranka, rui se ugled same vlade, a oporba e opet navaliti kao bijesna. Dodue, neugodno jest, ah treba stvar zatakati, jer to trae, kako se onda govorilo, vii dravni probitci. Naravna je stvar, da su ugledni stranaki pripadnici vladine veine raunali s tim viim dravnim probitcima, koji su ih uvijek uspjeno zatiivali, te su krali i pljakali nemilosrdno na sve strane. Dogodilo se, da je kadkad posegnuo za dravnim milijunima i neki lan oporbe. Nu taj je, ako je bio i malo pametan, umoio i neukog utjecajnog vladinog ovjeka u aferu. Budui da je uvijek bilo takovih uglednih i utjecajnih vladinovaca, koji su se lako dali umoiti, vlada je morala radi svog ovjeka i oporbenjaku zamiriti. Nu ako je netko iz oporbe bio toliko lud, da je krao sam ne pozvavi na suradnju nekog iz vladine skupine, jao njemu. Na njega je vlada digla kuku i motiku, na sva zvona zvonila o svom potenom radu, koji ne trpi korupcije, te cijelu oporbu proglasila za sva vremena nedostojnom, da u ope ocjenjuje rad tako estite, stroge i idealne vlade. Ulovljeni je bijednik tada platio ne samo za svoj grijeh, nego i za svu onu pustu pljaku, zbog koje je vlada morala zamiriti, da bi sauvala vie dravne probitke. Danas je meutim svreno s tom podlom i licemjernom igrom. Svim svojim dobrima, pa i vlastitim ivotom jami svaki dravni dunostnik za dravno dobro. I ne samo da e krivac biti kanjen, nego isto tako strogo i svi njegovi pomagai, prema onoj narodnoj: nije lopov samo onaj, koji krade, nego i onaj, koji vreu dri. Kriv je dakle ne samo onaj, koji svojim radom izravno oteuje dravu, nego i onaj, koji utnjom, nepanjom, nemarnou omoguuje drugome, da dravu oteuje. Tko god ne shvaa ispravnost ovih naela, ne shvaa bitne temelje na kojima mora poivati zdrava i napredna drava. Nitko nije ljepe i tonije govorio o pojmu odgovornosti u Nezavisnoj Dravi Hrvatskoj nego sam Poglavnik, kad je u svom povijesnom govoru na Markovom Trgu rekao, da on odgovara hrvatskom narodu za sve inovnike, ali da svi inovnici za svoj rad odgovaraju njemu. Mi smo shvatili vanost i znaaj tih jasnih rijei i duboko smo svjesni svoje odgovornosti Poglavniku. Znamo dobro da u svakoj kui jedan zapovijeda, a ostali sluaju, pa je razumljivo, da tako treba biti i u jednoj dravi. Pa ipak su mnogi narodi decenijima ivjeli u zabludi, da drava moe postojati i djelovati bez stege i bez auktoriteta. Nije nam vie potrebno tumaiti, kamo vodi taj besmisleni sustav. Dovoljno je, da pogledamo oko sebe, pa da se uvjerimo, kako su te anarhine demokratske vlade bijedno svrile, nakon to su vlastite narode bacile u strane nesree i nezapameni mete. Tek danas dobiva svoj pravi smisao zakletva, koju svaki dravni inovnik polae. Danas zakletva ima svoje opravdanje, jer je puna sadraja i znaenja. Juer je to bila formalnost, izvrgavana smijehu ve kog samog polaganja, danas je to sveano obeanje pred Bogom i ljudima, ije krenje zahtijeva najtee sankcije. Do juer je mogao ostati nekanjen onaj, koji je zakletvu prekrio, isto kao to je mogao biti nepravedno kanjen i stradati onaj, koji je nikada nije prekrio. Danas je pak odnos pojedinca i drave oznaen plemenitim i znaajnim geslom: vjernost za vjernost. Isto kao to pojedinac ima obaveze prema dravi, tako i drava 67

ima obaveze prema pojedincu. Osjeaj odgovornosti pojedinca uslovlja osjeaj odgovornosti drave. U meusobnom podupiranju lei obostrana: snaga i sigurnost. Svakome je jasno, da se sve ono to je gore reeno ne odnosi samo na one, koji su izravno u slubi drave,, nego na svakog njezinog pripadnika. Narod ivi, stvara, radi, bori se, pobjeuje, propada i umire kao cjelina. Nitko dakle ne moe pripadati po imenu toj narodnoj cjelini, a da bude osloboen svila dunosti, obzira i obaveza prema njoj. O udoredju svakog Hrvata ovisi udoredje hrvatskog naroda, o radinosti svakog Hrvata ovisi ope hrvatska radinost, o estitosti pojedinca, estitost cijelog naroda, o pojedinanoj borbenosti i otpornoj snazi zajednika borbenost i otporna snaga. Zar moe dakle i jedan Hrvat tvrditi, da su njegov ivot, navike, mane i prohtjevi njegova posebnika stvar, koja se cijelog naroda ne tie? meutim do sada se tako mislilo i tvrdilo. Nu Poglavnik, koji je udahnuo novi duh ustakim borbenim redovima i njihovom snagom krio mrske jugoslavenske okove, udahnuo je taj novi duh i ustakoj dravi, koju je on stvorio, i udahnjuje ga cijelom hrvatskom narodu, kojega samo on vodi. Taj novi duh navodi svakog Hrvata, da s veseljem u dui zaboravi svoje brige i tenje, svoj jad i svoje poslove, te da se sav prepusti brizi za sigurnost i procvat tako teko steene drave, ijem dobru podreuje on sve svoje probitke. Taj novi duh vodi Hrvatsku boljoj budunosti.

68

16. Izvori hrvatske snage i napredka


Teite udoredne (moralne) snage hrvatskog naroda lei u urednom i vjerskom obiteljskom ivotu, njegova gospodarska snaga u seljakom gospodarstvu, zadrunom ivotu i prirodnom bogatstvu hrvatske zemlje, obrambena snaga u sredbotvornim (organizatornim) i prokuanim vojnim vrlinama. Prosvjetni ili kulturni napredak hrvatskoga naroda temelji se na prirodnoj narodnoj darovitosti i prokuanoj sposobnosti na polju znanosti, prosvjete i umjetnosti. Veleobrt, obrt, kuno rukotvorstvo i trgovina imaju biti ruka pomonica sveukupnom seljakom i narodnom gospodarstvu. Te grane ivota imaju biti polje asnoga rada i vrelo dostojnoga ivota radnika, a ne sredstvo gomilanja narodne imovine u rukama glavniara (kapitalista). Najvei neprijatelj ovjeanstva, komunizam trudei se, da sve uniti, da izbrie tekovine ljudske marljivosti i duha, da svjetskom revolucijom pregazi tisue godina stvaranja nebrojenih pokoljenja, nastojao je u prvome redu zadati smrtni udarac obitelji. Njegovi bolesni i zloinaki ideolozi uvidjeli su tono, da je obitelj temelj zdravog i sreenog ivota, moralnog i proetog starim predajama. Znali su, da je zdrava obitelj ugaoni kamen svakog naroda, najsigurniji uvar obiaja i arite prave vjere. Prozreli su, da vatra s ognjita ne gori samo obinim arom, koji slui za zadovoljavanje svakodnevnim potrebama, nego da gori uzvienim stoljetnim plamenom, koji prikazuje snagu pradavne tenje za dobrom, staru slogu i ljubav raznih ognjita i volju, da se svetost pravog obiteljskog ivota u radu i posluhu prenosi i dalje od oca na sina, te da se sveta vatra na obiteljskom ognjitu nikada ne ugasi. Komunistima je to djelo ruenja u znatnoj mjeri uspjelo u nesretnoj Rusiji, koja e nam uvijek sluiti kao iv primjer, to se dogadja sa zemljom i narodom, kad je obitelj unitena. Slobodan brak u Sovjetskoj Rusiji, koji se je mogao sklopiti i rastaviti po volji, prestao je biti brakom i razvio se u najobiniju uzakonjenu prostituciju. ovjek je sretao na ulici djevojku i pozivao je u enidbeni ured, da se moda jo istoga dana vrati tamo zbog rastave. Djeca iz takvih brakova, u koliko su uope ostala kod oca ili majke, upoznavala su se vrlo rano s pokvarenou, koja je vladala medju starijima, te propadala udoredno i tjelesno na oigled ravnodunih roditelja. Vei dio te djece bio je preputen dravi na brigu. Vrlo mah broj ovih preuzela je stvarno drava u svoje ruke, te ih u svojim zavodima kvarila dalje upravo do razvratnosti. Nu ta su djeca imala barem nekakav krov nad glavom i opskrbu. Veina pak tih, za koje se drava toboe brinula, ostala je na ulici bez iije pomoi ili zatite. Odrastavi u bijedi i krutoj borbi za opstanak, ne uvi nikada lijepe rijei, ne osjetivi nikada znak panje ili samilosti, ta bijedna djeca razvijala su se u zvijeri, ispunjene bijesom i dubokom mrnjom na sve, koji ih okruuju. Varanje, ubijstvo, kraa, pljaka, to su bila njihova jedina zanimanja. U njima je tokom vremena otupio svaki ljudski osjeaj, i bili su tako daleko od onoga, to mi pod ovjekom razumijevamo, da je ovjek bio spreman ta dvonoga udovita proglasiti pravim ivotinjama. Do ovih tragino alosnih posljedaka doli su boljevici samo time, to su unitili obitelj. Liberalne drave nisu se tako ogoreno bacile na: ruenje obitelji kao boljevici. Nu one su takoer mnogo sagrijeile protiv obitelji svojim kriminalnim nemarom, putajui, da toj 69

temeljnoj stanici ljudskog organizma, nanesu teke udarce neprijatelji obitelji, vjere i naroda, U liberalnim dravama nije vlast smatrala potrebnim uzeti u zatitu obitelj, sauvati je od raznih utjecaja, pobijati sve to s njom dolazi u sukob. Ali istovremeno su nicala na sve strane drutva za zatitu ivotinja, klinike i hoteli za etveronone gospodske ljubimce. Pokvarenost,koja se je irila u obliku knjige, slikopisa, predstave, slika, plakata nije nailazila na nikakvu zapreku. Dozvoljavalo se ismjehivanje sretnih, sreenih i djecom nadarenih obitelji, proputala i poticala promiba slobodne ljubavi, rastave braka, sprjeavanja poroda. Ometalo se sve mjere za pomo obitelji i olakanje sklapanja braka. Negativni i ruilaki duh, koji je poput opasnog crva rastakao zdrav narodni organizam, nalazio je uvijek naina, da svoje zlodjelo provodi u Rusiji silovitom voljom boljevike vlasti, u liberalnim dravama uz potajnu blagonaklonost odluujuih inilaca. Do sada smo imah dovoljno prilike upoznati se s iskustvima jednih i drugih. I da nam nisu nita drugo dirnuli nego obitelj, ve to bi bio dostatan razlog, da se s njima uhvatimo u kotac na ivot i smrt. Osvrnimo se samo na ivot starih Rimljana, iju smo povijest i navike, uspon i pad mogli lijepo upoznati kroz klasina djela njihovih pisaca. Dok im je obitelj bila svetinja, moralne su im snage bile na visini, a njihova mo u neprestanom usponu. Kad je razvrat kasnijih stoljea zahvatio i pokvario obitelj, udorednosti je potpuno nestalo, a rimski narod srozavao se stranom brzinom i doskora prestao biti i sjena nekadanje veliine. S kvarenjem i ruenjem obitelji poela je udoredna propast svakog naroda. udoredna propast pak vodila je potpunom iseznuu naroda. istoa udorednih zasada hrvatskog naroda, ouvala je Hrvatsku od propasti u najteim danima. Te su udoredne zasade sadravale sve lijepe i plemenite krijeposti, koje s pravom moraju predstavljati ponos svakog ovjeka i svakog naroda. Njih je pak uvala, gojila i u mlada srca ucijepila hrvatska obitelj. Dok je dijete bilo jo u kolijevci, uilo se strahu od Boga, koji grmi, jer se srdi na njegove male nevaljaltine i plae nad njegovom jo nevinom zloom. U majinom krilu primilo je dijete prve pouke o molitvi, dobroti i posluhu. U krugu svoje obitelji imalo je prilike gledati, kako stariji rade, zavoliti posao i pomagati najprije od ale i zabave, a kasnije ozbiljno i korisno. Netom je dijete na noge stalo, nauilo je, da treba potivati glavu obitelji, biti pun panje prema starijima, drugarskih osjeaja prema sebi ravnima. Uz oevo koljeno slualo je stari, mudri ivotni nauk, upoznalo i zavolilo pojmove naroda i domovine. U slozi i ljubavi svojih roditelja, vidjelo je, to je najvanije za sretan i zadovoljan ivot. U njihovoj dubokoj, priprostoj i iskrenoj vjeri spoznalo je beskonanost mudrosti, veliine i dobrote Boje, ijom voljom polje raa, groe zrije, krava daje mlijeko, a koko jaje. Odrastavi i uavi u ivot, takvo dijete postaje gotov ovjek, radin, udoredan i idealan. I dok hrvatske obitelji budu takvu djecu odgajale i podizale, one e biti besprijekorne, svete i jake. One e svojim zdravljem jamiti za zdravlje cijelog naroda, a svojom unutarnjom vrstinom siguran opstanak Hrvatske kroz brojna stoljea daleke budunosti.

70

* Ve smo mnogo govorili o moi zlata i vraamo se ponovno na nju, da bi jo jednom potvrdni: mi ne priznajemo vie mo toj mrtvoj tvari, pa makar koliko ona bila dragocjena, jer u praktinoj svakodnevnoj upotrebi ima manji znaaj, nego brojne druge kovine, bez kojih se ivot dananjeg ovjeka uope ne bi mogao zamisliti. Gospodarska snaga Hrvatske ne poiva na zlatu, nego u prvom redu na seljakom gospodarstvu. Mi smo duboko svjesni toga, da podizanje ivotnog stupnja seljakog ivota, znai blagostanje cijelog naroda. Seljako gospodarstvo predstavljalo je oduvijek glavni izvor naih gospodarskih snaga. Seljaki proizvodi udovoljavaju svim naim osnovnim potrebama, a na njima se temelji i naa vanjska trgovina, koja nam omoguuje nabavljanje iz inozemstva svih proizvoda, koji nam nedostaju. Razumljivo je, da prema tome podizanje i unaprjeivanje seljakog gospodarstva predstavlja glavnu brigu hrvatske vlade, koja je itava jednoduna i proeta osjeajem uske povezanosti glavnih ivotnih probitaka drave s napretkom i blagostanjem hrvatskog seljatva. injenice govore jasno, da hrvatska vlada nije shvatila svoj odnos prema seljatvu demagoki i paraderski, te da ne iivljava svoju ulogu u praznom i beskorisnom seljakovanju, od kojega su trpjeli svi narodni slojevi, a najvie samo seljatvo. Hrvatska dravna vlada vjerna vjenim ustakim naelima ima jasan cilj pred oima, te radi neumorno na provoenju potrebnih mjera, koje e dovesti do ekonomskog jaanja hrvatskog seljaka, poboljanja njegovih sredstava proizvodnje i oploenja onih krajeva, koji su do sada kao mrtva glavnica leali neiskoriteni. Mi ne zastupamo krivo i providnom demagogijom postavljeno naelo, da seljak sam sebi dostaje, te da su mu obrazovani sinovi sasvim nepotrebni. Ustaka naela postavljaju seljaka na njegovo pravo mjesto, uz zemlju, koju on toliko ljubi, da je ne bi ostavio za nikakve sumnjive asti i poloaje, koji mu ne odgovaraju. Na zemlji svojoj on je naa snaga, bez koje ne moemo ivjeti ni postojati. A briga je pak ustake drave, da mu na njegovoj zemlji omogui i trajno osigura miran i slobodan ivot, napredak i procvat gospodarstva, jer e time i itav narod stei sigurnu podlogu ekonomske sreenosti u stalnoj i pravilnoj izmjeni dobara. Kad je pobijedilo naelo, barem djelomino, da zemlju treba oduzeti veleposjednicima i razdijeliti seljacima, u liberalnim dravama, gdje je redovno bio preputen svatko sebi, nali su se mnogi seljaci, stekavi iznenada zemlju, pred pitanjem, kako e doi do sredstava za ureenje gospodarstva. Zemlja je bila, vie krivo nego pravo, podijeljena, a novi vlasnici preputeni sami sebi. Pitanje marve, orua, sjemena morao je seljak bez dravne pomoi rjeavati prema vlastitoj uviavnosti i mogunostima. Birokrati su udovoljavali svakom slovu zakona o podjeli zemlje, ne uviajui da podjela zemlje znai tek poetak, a ne svretak briga za sreenje i podizanje seljakog gospodarstva. Poglavnik je uvidio tu teku zabludu prolih vremena, te je ve u ustakim naelima dao smjernice za rad na podizanju hrvatskog seljaka. Ne radi se vie o mrtvom slovu zakona, nego o stvarnoj zatiti i unaprjeenju ivih gospodarskih snaga naroda, koje iziskuju brigu i panju, ljubav i napor. U tom pravcu stvarnog i razumnog rada moraju se nai prvaci ustake drave, koji e se uvijek djelotvorno brinuti oko seljakog gospodarskog podizanja, i seljaci, koji e shvatiti tu brigu, te radei predano po svojim poljima, vinogradima i umama udariti temelj cijeloj gospodarskoj snazi Nezavisne Drave Hrvatske. 71

Taj e im posao sama dravna vlast olakati sredbotvorbom zadrugarstva, stare hrvatske drutvovne ustanove. Zadruge, koje su se u Hrvatskoj naravno razvijale od poveanih obitelji, udruuju seljake snage, sprjeavaju padanje slabijeg pojedinca na prosjaki tap, olakavaju dobivanje pomagala potrebnih za poljske radove i raznoliku seljaku proizvodnju, osiguravaju obraivanje zemlje, kad je pojedini lan zadruge bolestan, olakavaju prehranu zadrugara i u vezi s time poveavaju suviak za prodaju. Pojedinac pak na malom komadiu zemlje pod najboljim okolnostima jedva vezuje kraj s krajem, svaka mu slabija godina prijeti unitenjem, i najmanja nedaa u obitelji dovodi ga na rub propasti, jer se nema na koga osloniti, a to se tie orua, uvijek ovisi, dijelom ih sasvim, o tuoj dobroj volji i milosti. Cesto naputa sasvim svoj komadi zemlje, jer ne moe od njega ivjeti, i odlazi drugome raditi na nadnicu. Takav seljak bez zemlje predstavlja obino najnii stepen drutvovne ljestvice. Svi ovi letimino navedeni razlozi, govore u prilog obnavljanju naeg seljakog zadrugarstva, koje e u gospodarskom ivotu hrvatske budunosti igrati vrlo vanu ulogu. Podizanje pak naega seljaka i sredbotvorba zadrugarstva stoji u uskoj vezi s iskoritavanjem prirodnih bogatstava nae zemlje. Na tim se naim bogatstvima konano temelji sredbotvorba cijelog hrvatskog prirada i gospodarsko stanje svih narodnih slojeva. Zato ta bogatstva, kako smo ve prije istaknuli, mogu u ustakoj dravi pripadati samo narodu, te se uprava tih dobara i njihovo iskoritavanje moraju uvijek ravnati samo prema narodnim probitcima. A bogatstva nae zemlje daju nam potpuno pravo vjerovati u lijepu gospodarsku budunost Hrvatske. Plodna polja, vinorodni breuljci, guste ume, planine pune ruda i more, taj biser naeg bogatstva, sastali su se udnom igrom dobrostive ruke, koje je stvarajui svijet i ivot sabrala sva ta dobra, na ovom najdraem komadiu zemaljske kugle, koji se zove Hrvatska. Sva ta Boja blaga i marljive hrvatske ruke napravit e od lijepe nae domovine vrt, koji e svojom ljepotom i napretkom prednjaiti Evropi, kao to joj je, kao bojno polje, taj vrt prednjaio junatvom i domoljubljem, koje prezire smrt. * Uvijek smo isticali hrvatsku vojniku slavu, i to nam nitko ne smije zamjeriti. Hrvati se u tom pogledu imaju ime ponositi. Radu i pronicljivosti naih povjesniara, neumornih istraivalaca nae najstarije prolosti, zahvaljujemo niz otkria, o kojima se za vrijeme Jugoslavije nije smjelo pisati. Ta nas otkria izdvajaju iz bezline mase ropskih naroda i plemena, koji su prije hiljadu i vie stotina godina padali uvijek plijenom nemirnih i borbenih naroda, pokretaa divovske i dugotrajne seobe, koja je izmijenila lice Evrope i nanijela glavni udarac ve oslabljenom i od dugotrajne moi i vladanja umornom Rimskom Carstvu. Nai su daleki prei ve tada dokazali svoju vojniku vrijednost i sredbotvorne vrline, te su slobodni i jaki ponesem vihorom seobe naroda poli Evropom i ostavili iza sebe uspomenu na svoje tada veliko i Evropi poznato ime. Doavi u ove krajeve, pokorili su svojoj vlasti i starosjedioce i doljake, koji su stigli ovamo prije njih, ali se s hrvatskom snagom nisu mogli mjeriti. Odrekli su se daljeg lutanja 72

i stekavi po prirodnom pravu novu domovinu, osnovae doskora sreenu i jaku dravu, ija je snaga ubrzo pribavila ugled Hrvatima kod onih, koji ih nisu do tada poznavali. Prvi hrvatski kralj Tomislav podigao je dravu ujedinjenih Hrvata do tolike vojnike snage, da joj nije bilo u okolici premca, a okrunjeni povjesniar Konstantni Porfirogenet smatrao je potrebnim i vanim zabiljeiti tone i podrobne podatke o njezinoj moi. Kroz itavo vrijeme vladanja hrvatskih narodnih vladara na je vojniki ugled ostao na visini. Njemu ak nije nakodio ni nesretni poraz na Petrovoj Gori, te je neprijatelj iako pobjednik radije sklopio sporazum s predstavnicima najuglednijih hrvatskih plemena, nego li da prihvati teku i opasnu borbu na ivot i smrt. Novi poloaj Hrvatske dao je Hrvatima jo veu mogunost izotravanja vojnikih vrlina u neprestanoj opasnosti i borbi. Kad se je pak provalom Turaka hrvatski narod naao izmeu ekia i nakovnja, njegov vojniki duh i stoljetno iskustvo predstavljali su sve, s ime je uao u tu nejednaku borbu. Ubrzo se je Hrvat navikao, da mu vojniki kruh bude svakodnevna hrana, i da mu opasani ma bude uvijek pri ruci, kad izmeu dva boja prihvati za kratko vrijeme ruicu pluga. I ako je bio neprestano zauzet obranom vlastitog ognjita, dospio je Hrvat na sva bojna polja nemirne i uzburkane Evrope, i pronio glas nae vojnike slave diljem cijelog evropskog kopna. I ba svijest o vlastitoj vojnikoj vrijednosti dala je Hrvatima snage, da se i u beznadnim sluajevima ilavo odupru, cijenei vie slavnu smrt od sramotnom ivota u ropstvu. Ti su osjeaji naveli neumrlog Nikolu ZrinjskogSigetskog na podhvat, koji e u vojnikoj povijesti svijeta ostati zapisan zlatnim slovima. Nije doista puki sluaj, da je najpoznatiji hrvatski ban Jelai svoju veliku popularnost stekao u prvom redu kao vojnik. Pod njegovim vodstvom proslavio se hrvatski borac na bojnom polju, i to je za Hrvata vie vrijedilo, nego ikakva druga slava. On je svojem banu spjevao davoriju, koja je doskora postala jednom od najomiljenijih pjesama irokih slojeva u Hrvatskoj. Proli svjetski rat dao je opet prilike Hrvatima, da se istaknu kao vojnici. Nu slava naeg oruja nije nam na alost pribavila sreu slobode, i mi smo puni zebnje i velike odlunosti da se borimo do kraja, utonuli u mrak Jugoslavije. Neko se vrijeme inilo, da su nae vojnike vrline zamrle. Nu najednom su planule punim sjajem, kad je Poglavnik poveo odlunu i krvavu borbu za ruenje nae tamnice. Ustae, koji su se okupili oko Poglavnika, bih su ba u vojnikom pogledu biserje hrvatskog naroda. Njihova portvovnost i stega batinjene od prijanjih pokoljenja proetih vojnikim duhom, dole su do naroitog izraaja za kratkotrajnog rata izmeu Njemake i Jugoslavije, kada su Ustae nevienom smjelou dali srpskoj vojsci odluan udarac u pozadini, te vojniki red uveli i vlast postavili u veini hrvatskih krajeva ve u samom, poetku rata. Kad je pak stvorena Nezavisna Drava Hrvatska, uzorne vojnike postrojbe nikle su tako reku iz zemlje, jer Hrvatu ne treba nikada mnogo, da postane dobar vojnik. 73

Posebnu pak panju zasluuju nai dobrovoljaki odredi, koji su otili u borbu protiv boljevika. Pothvati naih boraca, na kopnu, moru i u zraku ispunili su svako hrvatsko srce ponosom, a strance divljenjem. Na tim kroz stoljea prekaljenim ratnikim vrlinama poivat e sigurnost hrvatskog naroda i drave u budunosti. Jak narod i dobru sredbotvorbu cijene jednako i prijatelji i neprijatelji. Teko narodu u kojem nitko ne vidi pouzdana saveznika, ni snanog protivnika. Stoga e naa ustaka pokoljenja neprestano razvijati i usaivati u srca najmlaih vrline, koje su nas kroz stoljea obranile i odrale. Naa je lozinka: Hrvat mora biti svaki dan sve jai vojnik, sve bolji sredbotvorac. Teke prilike, u kojima smo mnogo stoljea ivjeli raspeti izmeu Istoka i Zapada, onemoguile su razvijanje do vrhunca umnih sposobnosti naega naroda. Nu ono to se nije moglo postii zamahom opeg narodnog kulturnog podizanja, postiglo se je snanim bljeskom pojedinanih hrvatskih duhova. Oni su svojim umom i stvaralakim radom sauvah hrvatskom narodu dolino mjesto u kulturnom svijetu, koji meu svoje veliine ubraja i nekoliko hrvatskih sinova. Jedan od najznatnijih svjedoka hrvatske umne snage je svakako Ruer Bokovi, veliki mudroslovac i zvjezdoznanac. Prodrijevi zamjernom duhovnom snagom u mnoge tajne opstanka svijeta, ivota i svemira, Bokovi je svojim suvremenicima i potomcima predstavljao sjajnu lu, koja je unijela svijetlo u tamu mnogih tada nedokuivih istina. Bokovi je ivio i radio u kraju, gdje se nije tako jasno uo ratni zveket, iako nevolje onih burnih vremena nisu potedile ni jedan kuti Hrvatske. Nu gdjegod je bilo barem malo mirnije, um je hrvatski nezadrivom snagom teio za stvaranjem, izrazom, afirmacijom. Knjievno i likovno stvaranje u cijelom naem primorju, a naroito u Dubrovniku dokazom je te neugasive tenje hrvatskog uma i duha. Knjievnost naa iz toga doba po obilnosti i vrijednosti ima malo premaca u Evropi. Umjetniki pak spomenici iz tih vremena, iako stvarani prema velikim nadahnuima talijanskih majstora, za kojima se je tada cijela Evropa povodila, najvie su djela naih domaih umjetnika, koji su im udarili peat hrvatskog stvaralatva. Usprkos veliini talijanskih umjetnika, kojima se tada cijeli svijet divio, neki su hrvatski umjetnici stekli u samoj Italiji glas velikih majstora, meu njima na Andrija Meduli, ostavivi tamo nekoliko umjetnikih bisera, kao svjedoke hrvatskog umjetnikog stvaranja. Niz naih sinova, koji su osjeah u sebi poziv velike nadarenosti, ne naavi, u hrvatskoj sredini dovoljne mogunosti rada, otiao je u tuinu i sav svoj dar poklonio novo steenoj domovini, koja ih je slavila kao svoju roenu djecu. Nu kao to su oni bih krv nae krvi, tako je i njihov um dio hrvatskog uma, a duh odraz hrvatskog duha. Mi se i njima ponosimo, iako za svoju domovinu nisu nita uinili, jer smo sretni, da smo u najgorim vremenima bili sposobni druge duhovno obogatiti. Kad god govorimo o naoj evropskoj ulozi u obrani kulturnog Zapada, mislimo uvijek na 74

nae vojnike zasluge i krvav otpor, koji je mlada Hrvatska odluno i uporno pruila svim najezdama s Istoka. Nu Istok nije prodirao samo vojniki, nego i duhovno, pa smo isto tako dugu i upornu borbu vodili za na duhovni opstanak i ouvanje onih vrednota, koje sainjavaju zapadnu kulturu. Odoljeli smo u toj borbi najrazhitijim utjecajima, koji su nas nakon osvajanja velikih hrvatskih predjela teko pritiskali. Da je prodiranje istonjakog utjecaja doprlo do jadranskih obala i alpskih ogranaka, ne samo da bi hrvatski narod duhovno prestao biti dio evropskog Zapada, nego bi bila ozbiljno ugroena i brojna druga arita kulture i uljudbe. Hrvatski je narod meutim bio i duhovno dosta jak i nezavisan, te je barbariziranju s Istoka suprotstavio vlastite umne snage, ija je ivotna sposobnost u zametku uguila bacile barbarstva. Manje kulturan narod, bio bi moda poput nas odolio fizikoj najezdi, ali se duhovno ne bi mogao oduprijeti. Time bi meutim izgubio vrijednost i njegov fiziki otpor, jer bi zbog duhovne slaboe doskora bio prekriven valom nekulturnog napadaa, te bi i sam predstavljao duhovnu opasnost za onu istu kulturu, koju bi fiziki branio. S tog stajalita moraju hrvatski narod promatrati i prosuivati svi oni, koji nam s visine, na kojoj smo ih mi ouvali, predbacuju kulturnu zaostalost. S toga stajalita moramo i mi sami gledati i procjenjivati nau povijesnu ulogu, ije veliine moramo uvijek biti svjesni. Meu najvee zajednike pothvate hrvatskog duha i uma spada svakako Hrvatska Enciklopedija, koja je ve do sada pokazala visinu hrvatskog umnog prosjeka, uspjenost nae organizacije i neslomivu volju hrvatskog uma, da ratnim vremenima usprkos gradi i stvara vie i bolje nego ikada. Imamo dakle mnogo razloga vjerovati, da e hrvatski narod u vlastitoj dravi velikim koracima pokroiti povijesnom i kulturnom napretku. U sreenoj zemlji, punoj linog zadovoljstva i opeg blagostanja nadoknadit emo brzo nedostatke skrivljene stoljeima borbe bez predaha. Opravdat emo potpuno nae asno mjesto u kulturnoj Evropi, koje zaslugom naih velikih sinova u prolosti nijesmo nikada izgubili. Kada je tokom prolog stoljea dolo do naglog razvitka tehnike i podizanja veleobrta, nalo se je mnogo poklonika udesne tvornike proizvodnje, koji su smatrali, da treba veleobrt razvijati do krajnjih mogunosti i podrediti mu sve druge grane narodnog gospodarstva. Tvornice su nicale na sve strane, zaposlile hiljade radnika. inilo se, da je nastupilo novo doba napredka i blagostanja, koje ne e nikada prestati. Nu zle strane te neuravnoteene proizvodnje doskora su izbile na javu, jer je potranja bila daleko slabija od ponude, to je u proizvodnji dovelo do naglog zastoja, a u priradu do novanog sloma. Neobraene pak njive i zaputeni vinogradi i polja samo su pojaali veliku tetnost tih posljedica. Ima ipak zemalja, koje su po sastavu vlastitog tla upuene na razvijanje veleobrta, jer imaju relativno malu povrinu obradivog tla, a obiluju tvarima potrebnim veleobrtu. Takove zemlje proizvode veleobrtne proizvode i dobivaju u zamjenu zemaljske plodove, kojih nemaju u dovoljnoj mjeri. Hrvatska je pak upuena ba na svoju plodnu zemlju, koja predstavlja temelj njezinog bogatstva. Razvitak veleobrta ovisan je o potrebama i zahtjevima naeg seljakog 75

gospodarstva, i ne smije se podizati ni unaprjeivati, ako nije prije zajamena netaknutost seljakih gospodarskih probitaka, koje mora razvitak veleobrta u Hrvatskoj podupirati kao pomona grana narodnog gospodarstva. Time je odreen zadatak i postavljene su granice razvitku veleobrta u Nezavisnoj Dravi Hrvatskoj. Druga je vana pomona grana naeg gospodarstva obrt, koji je do sada ve naao valjan modus vivendi sa seljakim gospodarstvom, te se s njime lijepo dopunjuje), ali je bio u mnogim svojim granama ozbiljno ugroen od mlaeg, ali vrlo poduzetnog i nasilnog druga, veleobrta. Nu znanje, vjetina i volja hrvatskih obrtnika pobijedili su veleobrt najboljim orujem: boljom i solidnijom robom. S procvatom i razvitkom seljakog gospodarstva podii e se i na domai obrt, koji ne samo predstavlja vrlo korisnu i vrijednu granu naeg gospodarstva, nego takoer s velikim uspjehom zastupa nau domau radinost pred stranim svijetom. Briga drave, da se skladno razvijaju sve grane narodnog prirada, pomoi e i obrtu, da izvri svoju vanu i mnogostruku ulogu u gospodarskom sreivanju drave i podpomaganju drugih proizvodnih grana. Zadnjih desetljea spalo je kuno rukotvorstvo hrvatskog seljaka na niske grane. Razni loi utjecaji, kojima se na seljak nije znao oduprijeti, dolazili su k njemu s raznih strana, a da dravna vlast nije protiv njih nita poduzimala. K tome je dola gospodarska kriza, koja je seljaka navela, da kupuje prividno jeftiniju robu kod seoskog trgovca (redovno idova). Seljaka je mlade, naroito enska, htjela ii u korak s modernim vremenima, pa je radije stavljala na sebe loe i neukusne gradske prnje, nego U krasnu domau nonju. esto su govorili, da je izrada nonje skupa, a gradska roba jeftinija. Meutim poznato je, da su istu nonju kadikad nosila dva tri pokoljenja, dok bi se istroila, gradska pak roba nije esto ni jednu sezonu izdrala, jer se je na selu obino prodavala loija roba, koja se u gradu uope nije mogla prodati. Na opadanje domaeg rukotvorstva utjecali su i brojni drugi razlozi, tako da je seljak postajao svakim danom sve ovisniji o gradu i njegovim proizvodima. To izumiranje jedne vane grane narodne djelatnosti osjetio je najtee sam seljak, koji se njom bavio i kojemu je prvenstveno sluila. Danas se meutim tei za tim, da se kuno rukotvorstvo ponovno stvori i razvije, da bi moglo udovoljavati svakodnevnim ivotnim i radnim potrebama hrvatskog seljaka, koji e biti tim bogatiji i zadovoljniji, im bude gospodarski neovisniji i samostalniji. Seljak e tako nizu svojih potreba udovoljavati vlastitim radom, a ne novcem, koji e mu posluiti u druge svrhe. Ta zamjena novca radom predstavlja jednu od tajni narodnog blagostanja. Sve gore navedene grane povezivat e, usklaivati i vriti izmjenu dobara od njih proizvedenih pametno voena i nadzirana trgovina. Prestalo je doba razularene trgovake utakmice na tritima, kad je trgovina bila sama sebi svrhom i vrila odluan utjecaj i na samu proizvodnju, kojoj trgovina mora u sreenom gospodarskom sustavu sluiti. Ve onda, kad je pobjedom liberalnih naela trgovina bila osloboena svih spona pokazalo se je, da su ljudi sasvim krivo shvatili ulogu trgovine. Ona je bila smatrana sama po sebi vrednotom, a u stvari je ona tek sredstvo za izmjenu vrednota ili dobara, te vrijedi toliko, koliko toj svojoj jedinoj funkciji udovoljava.

76

I ona je dakle podreena probitcima narodnog gospodarstva, te mora sluiti njegovu promicanju, a ne koenju,kao to se u prolosti znalo dogaati. Postavljanje trgovine na pravo mjesto i razumno ogranienje njezinog djelokruga korisno e utjecati i na njezin razvoj i na njezinu stabilnost, koja e uvijek biti od ope narodne koristi. Kod ovog razgraivanja hrvatskog gospodarskog ivota nai e se uvijek ljudi, kojima e vlastiti probitci biti jedina misao i jedina briga. Jo nisu iezle, a i ne e valjda nikada ieznuti, glavniarske due, kojima je gomilanje novaca jedina ivotna tenja, jedina strast. Oni mjerilom dnevne, mjesene ih godinje zarade mjere idealizam, domoljublje, politiku i nazore na svijet. Do juer u njihovim rukama lealo je bogatstvo i vlast, jer je vlast o bogatstvu ovisila. Danas su oni bez vlasti, a njihovu su bogatstvu stavljene granice. Njihov pak pokvarenjaki sebinjaki utjecaj na privredu potpuno je onemoguen. Ni jedna grana narodnog gospodarstva ne slui vie njihovom linom obogaivanju, nego opim narodnim i dravnim probitcima. Vlada Nezavisne Drave Hrvatske dokazuje svaki dan sve bolje i uvjerljivije, da je glavniarstvu u Hrvatskoj odzvonilo. Obrt i zanati, kuno rukotvorstvo i trgovina moraju osigurati dostojan ivot svima, koji se tim poslovima i zanimanjima bave. Mi bi ustali protiv raskalaenog i rasipnog ivota bogataa ak i onda, kad bi nam njihov nain ivota bio od neke koristi, i to u ime moralne istoe i zdravlja narodnoga. Pogotovo dakle ustajemo protiv njega kad znamo, koliku nam je tetu nanosio i kakvu su uslovi, pod kojima su stvorena sredstva za takav ivot. Mi smo sami bili svjedoci bijede hiljada radnika, koji znoj i krv, zdravlje i ivot dadoe, da bi svoju obitelj bijedno prehranili, a glavniarske depove do vrha napunili. Mi emo biti svjesni, da smo do kraja izvrili svoju ustaku drutvovnu dunost, kad nas prokunu desetak okorjelih glavniara, a blagoslove stotine vrijednih i ponienih, prevarenih i izrabljenih, kojima je vraeno ovjeje dostojanstvo. Sve grane narodnog gospodarstva treba neumorno razvijati, jer emo tako osigurati astan ivot onima, koji su eljni raa. Oni ga moraju nai u novim mogunostima naeg pomlaenog i snanog priraa. Radnik je prije ostvarenja ustake drave bio trgan i lomljen izmeu dva jednako loa rjeenja: ili poi za razbojnikim komunistikim agitatorima, koji su ga vrlo dobro uili, kako e unititi sebe i druge, ali ne kako e sebi i drugima pomoi; ili se pokoriti neprijateljskoj vlasti, koja za boljitak radnika nije nita uinila, a svaki njegov krik za drutvovnom pravdom smatrala je opasnim revolucionarnim pokretom i guila ga u zametku. Ustaka pak drava ne samo da priznaje radniku pravo na dohan ivot, ve smatra, da je cilj svakog poduzea pruiti radnicima mogunosti, da materijalno opskrbljuju sebe i svoju obitelj. To kod nas nije demagoka faza. Ustae vode dravu i nije im potrebna demagogija, kojom su se drugi sluili u demokratsko doba, da se doepaju vlasti, i da se na njoj odre. Mi smo svijesni toga, da drava moe poivati samo na onima, koji mnogo rade, a malo trae, i da propada samo po onima, koji mnogo trae, a malo rade. Zbog toga su sva naa nastojanja upuena na to, da onima, koji mnogo rade, damo vie nego trae, i da onima, koji malo rade, oduzmemo dio onoga, to imaju. 77

Narod je sve, a pojedinci nisu nita u usporedbi s narodom. Mi smo to vidjeli, osjetili i proivjeli. Mi to imamo na umu pri izgradnji ustake drave. Narod pak sainjavaju seljaci i radnici, manuelni i intelektualni. Svi ostali su beskorisni, negativni, opasni trutovi, koje pozitivnom, stvaralakom radu na vlastitu i openarodnu korist treba makar i silom privesti. Svi naime izvori hrvatske snage moraju neprestano biti djelotvorni, a sve mogunosti napretka iscrpljene do dna.

78

17. Zadatci narodnog rada


Skladno gojenje, promicanje i usavravanje svih narodnih vrlina i grana narodnog ivota zadaa je svih pregnua javnoga rada i dravne vlasti, kao takve, jer one daju potpuno jamstvo opstanka, vjekovnog bivstvovanja i blagostanja sadanjih i buduih pokoljenja i cjelokupnog hrvatskog naroda, te opstojnosti i sigurnosti Nezavisne drave Hrvatske. Svoje dunosti prema narodu i obveze prema zajednici, u kojoj ive i djeluju, ljudi su u raznim vremenima razliito shvaali. Pristae liberalizma u svim granama javnog ivota i na svim podrujima rada bili su za potpunu slobodu pojedinca, koji se u svom djelovanju nije. morao obazirati ni na druge pojedince oko sebe, ni na cjelinu. Sebinost i samoivost bile su glavne osebine liberalnog drutva. To je shvaanje nalazilo plodno tlo kod naeg osrednjeg dobro stojeeg ovjeka, koji je bio utonuo i izgubio se u brizi za svakidanjicu. Proirilo se miljenje, da je nastojanje oko zatite i promicanja narodnih probitaka posao malog kruga profesionalnih politiara, da je domoljublje zanat odnosno zanimanje, kao trgovanje mjeovitom robom ili popravljanje kiobrana. Bilo je ljudi, koji su se u javnosti bive Jugoslavije esto vrlo otro zauzimali za neke staleke probitke. Pokazali su da imaju smisla za javni ivot i potrebnu borbenost. Pa opet su oni znali odluno odbiti bilo kakvo sudjelovanje u narodnoj borbi, govorei, da se oni bave pitanjima svojeg stalea, te da ne ulaze u stvari, koje ih se ne tiu. Oni su naivno vjerovali, da se borba za boljitak bilo kojega sloja hrvatskog naroda moe odijeliti od ope narodne borbe. Oni pak, koji nisu imali smisla ili odvanosti za bilo kakav javni rad. bili su jo dalje od svakog narodnog gibanja u Hrvatskoj. Vidoviti Hrvati, kojima je Bog dao da gledaju u budunost, nazrijevali su u tom pojavama poetak propasti hrvatskog naroda. Vidjeli su jasno i znali dobro, da se svaki narod bori, brani i pobjeuje, napregnuvi sve snage, oslonivi se na svakog svojeg sina. Negativni nazori o narodnoj borbi odrazili su se nepovoljno u cjelokupnom naem narodnom ivotu. Briga1 oko uvanja i gojenja narodnih vrlina, svijesti i snage pala je redovito na ui krug najsvijesnijih i najborbenijih, koji su vjerno uvali ivotnu vatru hrvatstva. Nu dok je njihov sveti posao do juer bio onemoguavan na sve naine, a oni bili izloen i najveim opasnostima, jer ljubiti Hrvatsku znailo je staviti i sam ivot na kocku, danas se samo po njihovom uzoru smije raditi. Danas oni voe hrvatsku dravu. Danas za njima stupa sve, to u hrvatskom narodu vrijedi i neto znai, jer danas je konano nastupilo doba slobodnog idealnog rada za budunost Hrvatske. Ljudi se vrlo boje pojma totalitarne drave, jer ga pravo ne razumiju. Radi se tu samo o instiktivnom nepovjerenju prema svemu nepoznatom, to je uostalom svakom ovjeku uroeno. Razbistrenjem pojma otklanja se nepovjerenje. Nezavisna je Drava Hrvatska totalitarna, jer udruuje, povezuje i upravlja svim izvorima narodnih snaga, duhovnih i stvarnih, jer preuzima na sebe potpunu, totalnu brigu za sve slojeve naroda u svim njihovim ivotnim potrebama. Ona nije ustanova, koja muze narod, da bi nju onda mogli musti oni, koji njom upravljaju, kao to se to pod demokratskim reimima 79

esto dogaalo. Ona u svojim rukama sjedinjuje sva narodna dobra samo zato, da bi ih mogla jednako svima podijeliti. Ona je totalitarna, jer tei da sve nadzire, vodi, upravlja i uredjuje. Ona je totalitarna, jer se jednako brine, da dijete ide u kolu, da seljak dobije sjeme, da majka moe bezbrino raati, da radnik bude osiguran u poslu, da starac u miru provede posljednje dane. Ona je totalitarna, jer ne da nikome krasti i pljakati narodno bogatstvo. Ona je totalitarna, jer tei staviti u slubu opi narodnih probitaka ivot i rad svakog pojedinca. Samo takva drava moe raditi na skladnom gojenju, promicanju i usavravanju svih narodnih vrlina i grana narodnog ivota. Samo takva drava moe ispuniti zadatak, koji joj je Poglavnik u Naelima Hrvatskog Ustakog Pokreta postavio. * Cijeli na narodni ivot, opstanak i dugotrajna, muna i uporna borba ne mogu se shvatiti, ako se nemaju na umu vrline, kojima se je hrvatski narod uvijek odlikovao. Prouimo li, u koliko nam je danas pristupana, povijest velikih naroda, koji su nestali, moi emo utvrditi, da su im u razdoblju slabljenja i opadanja nedostajale neke osebine, koje narodima daju ivotnu snagu i otpornost. Doi emo ujedno do jednostavnog zakljuka, da su hrvatski narod kroz cijelu njegovu povijest resile te vrline, jer njegov opstanak nije bio jo nikada doveden u pitanje. Samosvijest, neograniena ljubav prema rodnoj grudi, udoredna stega obiteljskog ivota, predstavljaju samo nekoliko najznaajnijih vrlina, koje su hrvatski narod odrale kroz stoljea. Na te su vrline do juer proraunano napadali, jer se je tim putem htjelo oslabiti, slomiti ,i izbrisati hrvatski narod. Nu kao to je hrvatski narod te vrline uvijek uvao i gajio, tako su i one sauvale njega u najgorim vremenima. Poglavnik je organizirajui Ustaki pokret i vodei oslobodilaku borbu imao prilike upoznati vrijednost i duboki znaaj tih vrlina, ije promicanje smatra on ne samo zadatkom dravne vlasti, nego i ciljem svakog javnog pregnua u Nezavisnoj Dravi Hrvatskoj. Ovo su pak Ustae uvijek isticali i prije obnove Nezavisne Drave Hrvatske. Uvijek su traili da se hrvatstvo, kao zbir duhovnih snaga hrvatskog naroda, uva jednako u svako doba i na svakom mjestu. Tvrdih su, da hrvatstvo mora uvati jednako porta na zelenom polju, trgovac u svojoj trgovini, inovnik u uredu, ak u koli. Nisu dozvoljavali, da ijedan svjestan Hrvat odvoji svoj rad od narodnog rada, svoje brige od narodnih, da uiva, dok narod trpi, da se veseli, dok narod tuguje, da ivi, ako narodu prijeti smrtna opasnost. Tada to mnogi nisu razumjeli. Smatrali su to pretjeranim, prelazili preko toga bezbrino, jer ih nitko nije mogao pozvati na red radi toga, to ne e da sudjeluju u radu za narod. To im je to vie moglo samo koristi donijeti. Danas meutim ne moe se uope odvijati ivot pojedinaca bez obzira na zajednicu. Danas svaka javna djelatnost mora teiti uvanju i gajenju hrvatskih narodnih vrlina, o kojima smo ovisili i o kojima emo u budunosti ovisiti. Prije je bilo dozvoljavano i promicano sve, to je moglo umanjiti ili okrnjiti duhovnu vrijednost hrvatskog naroda. Danas je pak prevodjenjem u ivot ustakih naela zajameno, da e podizanju duhovne vrijednosti hrvatskog naroda sve i svi sluiti. Nae se kole biti rasadita hrvatskih narodnih vrlina. Njih e promicati tisak, slikopis, 80

krugoval. One e proimati rad svih ustanova. Sav napor dravne vlasti bit e usmjeren na to, da te narodne vrline prodru i preporode duu i posljednjeg Hrvata. Na njima e se temeljiti sav ustaki rad oko obnove Hrvatske i preporoda hrvatskog naroda, koji je bio i suvie dugo trovan, a da se ne bi opaale barem neke loe posljedice. Nu Poglavnik je isto tako dobar lijenik, kao to je dobar utvriva bolesti. Nitko nije tako dobro kao on postavio dijagnozu i ustvrdio to Hrvatima nedostaje. Nitko nije znao tako dobro i sigurno kao on zlu doskoiti. Nitko zacijelo ne e znati tako dobro kao on viati duevne rane Hrvatskoj. Pod njegovim nadzorom izvrit e Ustaki pokret duhovnu obnovu Hrvatske. Za njegovim e se primjerom Ustae povesti, nastojei da njihov ivot bude odraz vjekovnih ivotnih vrlina hrvatskog naroda. Rad i djelatnost pojedinca i dravne vlasti odredjeni su ne samo unapreivanjem narodnih vrlina, nego i brigom i panjom prema svim granama narodnog ivota. Tu opet dolazi do izraaja totalitarnost ih sveobuhvatnost ustake drave, o emu smo ve prije govorili. Sav narodni ivot nalazi se pod dravnim nadzorom, i to ne zbog toga, da ga se skui i okuje, nego da se njegov razvitak pozitivno usmjeri. Otila su u nepovrat vremena, kad se je dravna vlast starala jedino za red i sigurnost ivota, dok se je sve ostalo razvijalo bez njezinog sudjelovanja, utjecaja ili pomoi. Narod ima svoje gospodarstvo. Drava ga mora pro micati, podupirati i njime upravljati, usklaujui ivotne probitke svih slojeva. Narod ima svoju umjetnost. Drava e sve uiniti, da se izvornost te narodne umjetnosti sauva, da se nadareni pojedinci podupru, da se razina te umjetnosti svaki dan sve vie podie. Narod treba zabave i razonode, kola i poskoice. Drava e uvijek pokazivati veliko razumijevanje za taj oduak od dnevnih briga i nevolja, a narod e ba u slobodi svog estitog veselja i bezbrinosti svojih igrankih, pjesama i ala osjetiti dra svoje dravne samostalnosti. Narod naime pamti dobro, da mu je krvni dumanin u prolosti i najneviniju zabavu prijekim okom gledao. Narod ima svoje lijepe obiaje i pradavne navike. Drava e ih uvati i promicati, jer su oni odraz plemenite hrvatske due i dio hrvatskog narodnog blaga stvaranog kroz stoljea. Narod ima svoju povijest, veliku,raznoliku i udnu, kao ni jedan drugi narod, teku i slavnu. Nju e drava istraivanjem i izlaganjem utisnuti u srce svih Hrvata, koji je slabo poznaju i koji se zbog toga njezinih stoljetnih iskustava ne dre. Narod ima svoje velikane uma i srca, pera i maa, Njihova je uspomena bila sveta narodu hrvatskom u danima ropstva. Drava e ouvati i uzvisiti kult njihovog ivota i djelatnosti. Oni e je nadahnjivati u njezinu radu i nastojanjima. Narod ima svoja stara i nepromjenljiva ivotna naela. Oni e biti temelji duhovnog razvitka i djelovanja ustake drave. 81

Nu, ovakvu brigu i nastojanje oko promicanja svih grana narodnog ivota treba da pokae svaki Hrvat u cijelom svom radu, bez obzira na poloaj koji zauzima i na posao koji obavlja. Kod svakog Hrvata treba razviti smisao za cjelinu. Ljubav hrvatskog naroda prema svim manifestacijama hrvatstva mora biti totalitarna, sveobuhvatna. Ta se pak ljubav mora razvijati pametnim i sustavnim odgajanjem novih hrvatskih ustakih pokoljenja. Ako dijete tu ljubav usie na majinim grudima, ona e se s njime sjediniti i ojaati ga kao majino mlijeko. Ako mu ljubav prema hrvatstvu bude proimala djetinje igre, prve kolske lekcije i zadatke, mladenake sanje i osnove, razvit e mu ta ljubav u kasnijim godinama volju i odlunost, da narod predpostavi svim svojim idealima i tenjama, i da mu pred osjeajem dunosti prema narodu izblijede svi drugi osjeaji. Poglavnik najbolje zna, da nije dostatno utvrditi naelo, proglasiti zakone, dati ideje. Njihovo provoenje u ivot ovisit e o duhu onih, koji su pozvani, da ih primjenjuju. A taj se duh stvara odgojem mladih, netaknutih dua i srdaca, u koje se duboko urezuju prvi utisci i neizbrisivo upisuju prve pouke. Ti prvi utisci i te prve pouke moraju biti odraz ustatva, koje u budue mora svako hrvatsko dijete zavoliti, im pone voliti, o kojem mora svako dijete misliti, netom doe do razuma, za koje mora svaki hrvatski sin i svaka hrvatska ki raditi, kad postanu za rad sposobni. Nova e se hrvatska pokoljenja uiti na pogrijekama starih, a iroki slojevi hrvatskog naroda u budunosti bit e proeti ustakim, dinaminim, borbenim hrvatstvom, koje je do jue proimalo samo uski krug pretea i zaetnika opeg hrvatskog narodnog okupljanja i zajednike borbe. Na taj e nain biti potpuno otklonjena opasnost propadanja i nestanka hrvatskog naroda, koji je izranom borbom u prolosti dokazao, da je zasluio ivjeti. Sigurnost naeg postojanja proisticala je uvijek iz nas samih, a najtee opasnosti po vlastiti narodni opstanak skrivili su sami hrvatski sinovi. Sebinost nedavnih vremena uila je ljude, da se samo za sebe brinu, jer da je to najbolji nain, da se odre. U stvari je to bio najsigurniji put propasti cijeloga naroda, pa prema tome i svakog pojedinca. Zbog toga nam ne samo narodni probitci, nego i dobro shvaena sebinost nalau, da sva svoja nastojanja i javnu djelatnost uskladimo s koristi i napretkom narodne zajednice. Tu je pravi zalog sretnije hrvatske budunosti, kojoj mi dugujemo ispunjenje svoga deranstva. Tu je, nema sumnje, ujedno i jamstvo opstanka i procvata Nezavisne Drave Hrvatske. Naa drava nije sluajna tvorevina bilo koje mirovne konferencije, nego posljedak tenji i rada, napora i stradanja brojnih hrvatskih pokoljenja. Ona je najsnaniji izraz hrvatske narodne snage, te je njezin opstanak zauvijek vezan s opstankom hrvatskog naroda. Narod i drava su danas i u budue nedjeljivi, jer svaki Hrvat vidi i zna bolje nego ikada prije, da mu bez njegove drave nema vie ivota.

82