Psihoanalitike teorije linosti

TOPIKA TEORIJA LINOSTI

PSIHOANALIZA (S. Freud): - tehnika lijeenja - teorija linosti - metoda prouavanja psihikih fenomena

Prva psihoanalitika teorija ("Psihiki mehanizmi histerinih fenomena" 1893; "Studija o histeriji" 1895; "Tumaenje snova" 1900)
STRUKTURA PSIHE: nesvjesno - predsvjesno - svjesno

Terapijski uinaka je odreen u osvjeivanja nesvjesnih potreba i strahova (nesvjesno uiniti svjesnim). Manifestacije nesvjesnog: omake, snovi, simptomi i igra(M.
Klein) SIMPTOM = kompromis izmeu nesvjesne elje i njene manifestacije. NASTANAK SIMPTOMA: 1. psihika trauma 2. potiskivanje 3. vraanje potisnutog NASTANAK SNA: 1. latentni san 2. cenzura 3. manifestni

razlika: anksioznost i strah

STRUKTURNA TEORIJA LINOSTI

DRUGA TOPIKA - "Ego i id" 1923.g. Znaajan odgovor na pitanje: to potie procesa potiskivanja? ime je odreena razlika izmeu individua u koliini potiskivanju? Problem je u STURKTURI LINOSTI =) INTRAPSIHIKI (NEUROTSKI) KONFLIKT DVA PRINCIPA PSIHIKOG FUNKCIONIRANJA 1. PRINCIP ZADOVOLJSTVA 2. PRINCIP REALITETA * razlika u znaenju psihike traume <-> psihikog konflikta STRUKTURA PSIHE: ID EGO SUPEREGO

ID predstavlja dio linosti koji je odreen nesvjesnim nagonskim poticajima: LIBIDO i DESTRUDO (EROS i THANATOS)
Predstavlja energetsku osnovu psihikog funkcioniranja individue

prvo razumijevanje: EGO NAGONI (nagoni samoodranja) i SEKSUALNI NAGONI Agresivni nagon kao NAGON OVLADAVANJA odreen kao EGO NAGON.
Nagonsko odreuje: IZVOR OBJEKT NAIN funkcioniranja

EGO predstavlja sredinji dio linosti koji ima dvije funkcije: 1. Odravanja odnosa s REALITETOM 2. Kontrola NAGONSKOG funkcioniranja
Ovisno o dominaciji ega u intrapsihikom konfliktu u psihikom funkcioniranju individue dominiraju: PRIMARNI ili SEKUNDARNI MISAONI PROCESI Ego se koristi MEHANIZMIMA OBRANE SUPEREGO predstavlja moralni dio linosti (SAVJEST) Razlikujemo: super ego u uem smislu i ego ideal Nastaje procesima INTERNALIZACIJE (pounutrenja) tijekom najranijeg djetetova razvoja Ego ideal nastaje u najranijem razvoju (1.g.) kroz narcisitkom iskustvo u dijadnom odnosu s majkom. Nastaje na iskustvu djetetove svemoi /primarni narcizam/ tijekom simbiotskog odnosa s majkom. U tom iskustvu vana uloga majinskog empatijskog kapaciteta. Superego u uem smislu nastaje tijekom rjeavanja EDIPOVOG KONFLIKTA u fazi TRIANGULACIJE (3.-5. g.) S njegovom izgradnjom zapoinje proces SOCIJALIZACIJA. U tom procesu dogaa se izgradnja /uenje/ spolne uloge, odnosno spolnog identiteta.

OBRAMBENI MEHANIZMI LINOSTI

"Ego i id" (1923) i "Inhibicija, simptom i anksioznost (1926) Znaenje signal anksioznosti po shvaanju S. Freuda u situaciji dominacije ida na egom /naruene homeostaze/ dolazi do pojave signal anksioznosti koja pokree aktiviranje mehanizama obrane. Karakteristike mehanizama obrane: 1. nesvjesni mehanizmi ega 2. slue u obrana ega od stanja anksioznosti. 3. postoje VII I NII mehanizme obrane. Karakteristike linosti odreene su mehanizmima obrane koje koristi. Na osnovu poznavanja mehanizma obrane koja koristi pojedina osoba moemo zakljuiti o bitnim aspektima njene strukture. Zato neka osobe koristi odreene mehanizme obrane odreeno je specifinim individualnim razvojem odnosno TOKAMA FIKSACIJE tijekom psihoseksualnog razvoja.

1. POTISKIVANJE Dvije definicije anksioznosti 1) kao posljedica potiskivanja 2) uzrok potiskivanja (SIGNALNA ANKSIOZNOST) 1895. "Studija o histeriji" - Potisnuta seksualna energija koja nije izraena u odnosu uzrok simptoma. 1926. "Inhibicija, simptoma, anksioznost" --> stanje anksioznosti koje proizlazi iz konflikta nagona i socijalnih zahtjeva. Manifestacije: infantilne amnezije, previd, omake. 2. REAKTIVNA FORMACIJA

manifestacija se u preoblikovanju vlastitih neprihvatljivih potreba i elja u njihovu suprotnost. Razvoj u analnom periodu psihoseksualniog razvoja (2.g.) (odreene stjecanja higijenskih navika, kontrola sfinktera i zahtjevima kontrolom i istoom)
Opsesivnost (prisilne radnje i misli) ukazuje na problem kontrole agresivnosti. Analna struktura linosti (tvrdice, kritce, pedantni..) 3. PROJEKCIJA manifestira se u premjetanju vlastitih neprihvatljivih elja, osjeaja i potreba na druge osobe, objekte vanjskog svijeta. U svakodnevnom ivotu ogovaranje U psihopatologiji prepoznajemo kod NEUROTSKIH osoba u vidu FOBIJA U teem obliku u vidu paranoidnih PSIHOZA.

4. IDENTIFIKACIJA Identifikacija je proces putem kojeg pojedina osoba (a) proiruje svoj identitet ne nekog drugog, (b) posuuje svoj identitet nekom drugom ili (c) fuzionira ili dolazi do komfuzije identiteta s nekim drugim identitetom. Identifikacija predstavlja RAZVOJNI fenomen jednako i tako OBRAMBENI mehanizam.

= preuzimanje karakteristika drugih osoba ili grupa osoba kao oblik "proirenje ega
4 tipa identifikacija: 1. PRIMARNA IDENTIFIKACIJA = proces identifikacije u razvoju djeteta kada ne postoje granice izmeu ja i objekta. 2. SEKUNDARNA IDENTITIFIKACIJA = proces identifikacije kada postoji granica i doivljaj vanjskog objekta. Omoguava redukciju neprijateljstva izmeu selfa i objekta => omoguava iskustvo SEPARACIJE. 3. PROJEKTIVNA IDENTIFIKACIJA = proces putem kojeg osoba zamilja sebe unutar nekog objekta koji je izvan nje. Omoguava ILIZIJU o kontroli objekta i omoguava subjektu da negira osjeaj nemoi. 4. INTROJETKIVNA IDENTIFIKACIJA = ili proces identifikacije s introjektom ili proces putem kojeg osoba zamilja da je neka osoba izvana dio nje same.

PROJEKTIVNA IDENTIFIKACIJA = identificiramo se s tuim oekivanjima (UENJE ULOGA). Majka u odnosu s djetetom mu ukazuje na pojedine uloge kroz koje se odrava odnos.
Ovaj mehanizma predstavlja veoma rani mehanizam koji predstavlja osnovu prihvaanja vanjskog svijeta. Dijete vlastito iskustvo projecira na izvanjski objekt koji je na taj nain doivljen kao dio njega. Patoloki aspekt kad se gubi granica izmeu osobe i objekta.

INTROJETKIVNA IDENTIFIKACIJA = identifikacija se s tuim doivljajem. Razlikujemo: Spolnu i osnovnu (bazinu) identifikaciju Identifikacija s agresorom Identifikacija s grupom (pozitivni i negativni utjecaj) Identifikacija s roditeljskim karakteristikama i njihovim eljama.

5. RACIONALIZACIJA Racionalizacija se manifestira se kao obrana da se ne prepoznaju pravi (nesvjesni) izvori nekog ponaanja ili osjeaja.

(opravdavaju se neki neprihvatljivi osjeaji i ponaanja)

Potie iz perioda omnipotentnog miljenja u analnoj fazi razvoja. Racionalizacija ide zajedno s tenji za savrenou. Prisutni mehanizam je IZOLACIJA, gdje se iskljui emocionalna pratnje nekog dogaaja. 6. IZOLACIJA Izolacija je mehanizam obrane putem kojeg se traumatski sadraj ne zaboravlja ve se iskljuuje njegovo znaenje na taj nain da se izolira njegov popratni osjeaj. Manifestira se u vidu odvajanja misli od njenog popratnog afekta. Tim putem se ponovno proivljava neki traumatski dogaaj bez znaenja njegovog bolnog sadraja. Nalazimo kod veoma opsesivnih struktura s veoma razvijenim racionalnim pristupom prema svijetu.

7. PORICANJE (DENIAL) kao mehanizam se manifestira kroz poricanje postojanja vanjske stvarnosti. bijeg u san regresija u autistini ili simbiotsku psihozu Prihvaanje realiteta znai prihvaanje separacije i gubitak osjeaja svemoi (NARCISTIKKA POVREDA) Teorija objektnih odnosa ukazuju na problem prorade "depresivne" pozicije. 8. NEGACIJA (NEGATION ili DISAVOWAL) kao mehanizma obrane manifestira se u negiranju da pojedina percepcija, misli ili ideja koje se pojavljuju u svijesti. 9. PREMJETANJE Premjetanje se manifestira se premjetanju neprijatnih emocija usmjerenih na neku osobu na neke supstitute koji mogu biti druge osobe, objekti, ili situacije. Primjer je s fobijama i snovima (sanjamo neke osobe koje predstavljaju supstitute nekih za nas znaajnih osoba)

10. PODVOJENOST (SPLITTING) kao mehanizam obrane manifestira se u podijeljenosti doivljaja sebe i drugih osoba ili objekata putem kojeg oni (mentalna struktura) gube svoj integritet i postaju podijeljena na dva ili vie dijelova. Podvojenost moe biti OBJEKTA i SELFA. Nastaje u obrani od veoma anksioznih stanja u simbiotskoj fazi kada se pojavljuju veoma agresivne pulzija. Kod PODVOJENOSTI EGA jedan dio predstavlja "SELF" dok drugi dio predstavlja "NESVJESNI ODVOJENI NJEGOV DIO Podijeljeni self i objekt nastoje da budu ujedinjeni sa NEGACIJOM I PROJEKCIJOM => ta TRI MEHANIZNA sainjava osnovu SHIZOIDNE OBRANE.

11. IDEALIZACIJA
kao mehanizam obrane manifestira se kroz negiranje pojedinih negativnih aspekta sebe ili nekog objekta. Slui kao obrana od prepoznavanja ambivalencije i utoliko se oslobaa osjeaj krivnje i depresije koja sa sobom donosi gubitak samopotovanja (self-esteem).

SUBLIMACIJA Sublimacija predstavlja razvojni proces putem kojeg se instinktivna energija oslobaa u neinstiktivnoj formi ponaanja.

Ona podrazumijeva (a) premjetanje energije sa aktivnosti i objekta primarnog interesa na one koji su manje instinktivne vanosti. (b) transformacija emocija koje prate aktivnost ("deseksualizacija" i "deagresivizacija") (c) oslobaanja od ponaanja koje je definirano redukcijom instinktivne tenzije.
se manifestira u promjeni ciljeva nagonske pulzija - De-agresivizacijom i de-seksualizacijom nagonskih pulzija ta se nagonska energija moe koristiti u funkciji ega.

Koncept omoguava razumijevanja razvoja "VIIH FUNKCIJA" na osnovu "NIIH FUNKCIJA' Npr. "intelektualna znatielja" se oslobaa znaenja seksualnog interesa i ujedno neprihvatljivog znaenja voajerizma.

PSIHOSEKSUALNA TEORIJA RAZVOJA LINOSTI "Tri studije o teoriji seksualnosti" 1905. Znaajno razlikovanje: djeje seksualnost i odrasla genitalna seksualnost. definicija LIBIDA = psihiki reprezentant seksualnog nagona

** NAGON

- izvor - objekt - cilj

IZVOR nagona je naruena homeostaza u organizmu koja se doivljava kao potreba, kao stanje anksioznosti. Razvoj se dogaa kroz promjene u OBJEKTU i CILJU nagonskog zadovoljenja. OBJEKT moe biti i vlastito tijelo (kroz majin objekt dijete razvija i odnos prema vlastitom tijelu kao objektu) CILJ je postizanje iskustva ugode kroz promjene OBJEKATA i utoliko naina nagonskog zadovoljenja. RAZVOJA je definiran postizanjem GENITALNE LINOSTI u koja se dogaa integracije svih ranijih faza razvoja

Za razumijevanje psihopatologije vani su pojmovi: FIKSACIJE I REGRESIJE

FAZE PSIHOSEKSUALNOG RAZVOJA I ORALNA FAZA II ANALNA FAZA III FALUSNA FAZA IV FAZA LATENCIJE V GENITALNA FAZA (1. god.) (2. god.) (3.-5. god.) (6-12. god.) (12.- god.)

Oralna faza (1. godina) U ovoj fazi podruje usana predstavlja prvo podruje djetetova zadovoljstva, odnosno predstavlja prvu erogenu zonu. To znai da akt hranjenja ima znaajnu psiholoku ulogu u postizanju tog zadovoljstva. Ovu fazu po Abrahamu moemo podijeliti u 2 faze: 1. Preambivalentna faza faza sisanja 2. Ambivalentna faza faza grienja Vanost tih faza je u naglaavanju vanosti agresivnog nagona i njegovo integriranje u psiholokom sistemu. Kroz ovu fazu u odnosu majka dijete, dijete formira bazino povjerenje to odreuje djetetov kasniji odnos prema vanjskom svijetu (pesimizam, optimizam) Fiksacija u ovoj fazi razvoja izraena je kroz razvoj tzv. oralne strukture linosti. Te osobe na pojedine konflikte reagiraju regresijom na oblike ponaanja koje karakterizira pasivnost (potreba za ovisnikim, oralnim odnosom), odnosno pokazuju tendenciju ka bolestima ovisnosti, kao i depresivnim stanjima. Regresija ega na ovu razinu psihikog funkcioniranja prisutna je psihotinim stanjima /sumanute ideje - neadekvatno testiranje realiteta/

Analna faza (2.godina) Analna faza odreena je podrujem anusa koje predstavlja drugu erogenu zonu djeteta. U ovom razdoblju naglasak je na djetetovu formiranju higijenskih navika. U odnosu na raniju fazu, gdje je dijete imalo pasivan odnos prema svojim potrebama, sad ima aktivan odnos kroz razvijanje sposobnosti kontrole svog nagonskog zadovoljenja U ovoj fazi dijete kroz akt reduciranja nagonskih zahtjeva poinje uspostavljati kontrolu, ime se formira njegov narcistiki doivljaj moi. Fiksacija u ovoj fazi razvoja izraena je stvaranjem analne strukture linosti koja se manifestira u izraenim tendencijama ka savrenosti i istoi. Te osobe karakterizira pedantnost, urednost i krtost.

U psihopatologiji fiksacija u ovoj fazi razvoja izraena je kroz prisilne i opsesivne fenomene, dok kod djece u potekoama kontrole stolice i mokrenja /enkopreza i enureza /.

Falusna faza (3 6. godina) Falusna faza odreena je genitalnim podrujem koje predstavlja treu erogenu zonu djeteta. Upravo kroz otkrivanje ovog podruja dijete zapoinje prepoznavati spolnu razliitost, ime zapoinje proces spolne diferencijacije, odnosno formiranje spolnog identiteta.

Znaajnost ove faze je u tome to se otac ukljuuje u dinamiku djetetovog doivljavanja, ime zapoinje proces triangulacije, odnosno razdoblje Edipovog konflikta. U odnosu na ranija razdoblja prekida se dijadni odnos majka dijete. Ukoliko se to ne dogodi za oekivati je pojava neadekvatnog spolnog diferenciranja i utoliko razvoja neadekvatne infantilne spolne identifikacije .
Edipov konflikt po Freudu predstavlja univerzalni fenomen djetetova razvoja koji ima znaajnu ulogu u formiranju spolnog identiteta djeteta. U osnovi Edipova konflikta je odvajanje nagonskih pulzija na nain da se libidne pulzije vezuju uz suprotno-spolnom roditelju. U tom razdoblju pod utjecajem djejih masturbacijskih aktivnosti dolazi do formiranja incestnih fantazija uz suprotno-spolne roditelje i ujedno rivalitetni osjeaji uz istospolne roditelje koji su praeni kastracijskim i separacijskim strahovima. Djeaci doivljavaju kastracijski strah, dok djevojice predstavljaju razlog odustajanja od incestnih fantazija. separacijski strah koji

Ti strahovi predstavljaju osnovu potiskivanja, ime zapoinje proces identifikacije sa isto-spolnim roditeljem tj. formiranju spolnog identiteta

Kroz identifikaciju s isto-spolnim roditeljem i formiranjem spolne uloge dolazi do formiranja psihike strukture superega koja predstavlja pretpostavku socijalnog funkcioniranja. Ova struktura bitno odreuje nain prihvaanja socijalnih standarda. Tako previe strogi i neadekvatni roditeljski stavovi kroz njihovu internalizaciju formiraju strogi superego djeteta koji kao takav postavlja vee zahtjeve u odnosu na ego i potie razvoj neurotske strukture linosti Rjeenje Edipovog konflikta predstavlja osnovu djetetova prihvaanja aspekata vlastite seksualnosti uz prihvaanje adekvatne spolne uloge. Ukoliko zbog neadekvatnih obiteljskih odnosa ne doe do prihvaanja adekvatnog spolnog ponaanja govorimo o djejem transseksualizmu ili negativnom Edipovom kompleksu

Fiksacija u ovoj fazi razdoblja izraena je kroz tzv. histerine strukture linosti. To su osobe koje imaju potekoa u prihvaanju vlastitih spolnih karakteristika.

Faza latencije (6 12. godine) Ova faza obuhvaa razdoblje do prvih znakova puberteta. Sam naziv ukazuje da u odnosu na razvoj libida postoji latencija to znai da razvoj linosti u ovoj fazi nije odreen erogenom zonom, odnosno podruja tijela koje predstavlja objekt nagonskog zadovoljenja. Djeca u ovom razdoblju imaju sposobnost koja im omoguava aktivan stav prema vanjskom svijetu i povezana s njihovom veom sposobnou uenja. Djeca koja nisu rijeila Edipov konflikt i utoliko su usmjerena na tjelesne manifestacije pokazuju potekoe u procesu uenja.

Genitalna faza
Genitalna faza po Freudu odreena je pubertetskim promjenama s ime zapoinje formiranje odrasle, genitalne spolnosti . Ova faza predstavlja rekapitulaciju svih ranijih faza psihoseksualnog razvoja. To znai da e potekoe u ranijim fazama odrediti teite prorade ove faze razvoja. Znaajnost ove faze je u ponovnom bujanju nagonskih aspekata linosti /ID-a/ to naruava ranije postojeu ravnoteu unutar strukture linosti. U ovoj fazi znaajna su 2 procesa koja se istovremeno dogaaju i utoliko oteavaju razrjeavanje razvoja u ovoj fazi: 1. Formiranje spolnog identiteta /suoavanje s ranije potisnutim sadrajima edipskog konflikta/ 2. Formiranje osnovnog identiteta /suoavanje s ranim separacijskim iskustvima/ Ad 1.) Formiranje spolnog identiteta Potekoe u ovom razdoblju odreene su bujanjem nagonskih poticaja koji utjeu na ponovno aktiviranje ranije potisnutih Edipskih sadraja. Upravo mogunost prodora nesvjesnih incestnih sadraja u svijet adolescenata potie kod njih potrebu za distanciranjem od roditelja (fenomen obiteljskog romana)

Ad 2) Formiranje osnovnog identiteta /druga individuacija P. Blos/ Drugi problem adolescentnog razvoja je potreba izgradnje odrasle osobnosti. Ovaj razvoj je odreen promjenom od djetetove ovisnosti o roditeljima do izgradnje odraslog samostalnog funkcioniranja. To znai da se dijete treba odvojiti ne fiziki /primarna individuacije u prve tri godine ivota/od roditelja, ve psihiki /druga indidviduacija po Blosu/ U ranijem razvoju psihiko funkcioniranje djeteta bilo je odreeno roditeljskom psihikom zatitom. Djetetov infantilni ego ideal je svoje narcistiko zadovoljenje crpio iz oslanjanja na roditeljsku osobnost. Adolescent psihiki se odvajajui od roditelja treba izgraditi odrasli ego ideal koji e mu omoguiti da u sebi nae (a) poticaje vlastite aktivnosti i (b) doivljaje vlastite vrijednosti. Na taj nain postie psihiku autonomnost. U tom procesu druge individuacije /P. Blos/ posebna je vanost roditelja koji su potrebni u tom razvoju psihike autonomnosti adolescenata. Odsustvo roditelja u tom procesu odvajanja ima za posljedicu nepovoljan razvoj odrasle osobnosti /ovisnost, asocijalno ponaanje i pojedini psihosomatski poremeaji/