KAZALO

Konanost pouka i plima karizme Odlazak iz Hrvatske Ubojstvo i parika istraga Kontroverze ubojstva Joze Miloa - kazna, osveta ili Udbina podvala? Istraga u Hrvatskoj Sluaj Petra Gudelja - Juda, cinker ili rtva vlastite umiljenosti i pohlepe? Sluaj Blagoja Zelia - to je preutio? Razgoliavanje "Pitagore" Tko je Vinko Sindii? Hrvatski Interpol dovodi Sindiia u Hrvatsku Sindiieva obrana Rije nakladnika

"Ono to ti alje sudbina podnesi! Tko izdri, bit e okrunjen" Johan Gottfried HERDER "Die wiedergefundenen Shne"

KONANOST POUKA I PLIMA KARIZME

U cijelom nizu pouaka na kojima se temelji ljudsko znanje i logika promiljanja neprijeporno znaajno mjesto zauzima Pitagorin poak. Ime tvorca toga temeljnoga pouka euklidske geometrije zlouporabljeno je, danas ve davne 1978. godine kako bi se rukom plaenog ubojice zaustavio plimni val mladoga hrvatskog intelektualca koji je svojom pojavom u krugovima hrvatske emigracije u zapadnoj Europi unio ozraje nade, vizije, izglednosti politikih ciljeva i nove kohezije. Asketizam magnetizma voe koga je Bruno ivom i pisanom rjeju irio u Mnchenu, Stuttgartu, Stockholmu, Londonu, Parizu..., bio je, ini se, vie nego dostatan razlog za pokretanje Udbina mehanizma hajke jer, prema rijeima jednoga od efova tadanje zagrebake Udbe, Bruno je "pisac, a pisci su najopasniji. On prodaje ideje, a IDEJE SU NAJOPASNIJA ROBA". Stoga se trebalo "koncentrirati na pjesnika" i u njegovu se sluaju "nije smjelo pogrijeiti". Devize se nisu tedile. Aktivirana je paukova mrea Udbinih dounika i pasa krvosljednika. Provjereni "killeri" krenuli su prema paljbenim poloajima i punili spremnike svojih alata smrti. O opasnosti koju je Bui predstavljao za opstojnost tadanjeg jugoslavenskog sustava govori injenica kako je operaciju "Pitagorin pouak"
5

koordinirao Stanko olak, ef Udbinog Odjela za emigraciju u beogradskoj centrali. ak do osobnog uvjeravanja kako e hitci eliminirati cilj. Meutim, Brunu je bilo iznimno teko pratiti. Iskustvom u komunistikim kazamatima prekaljena fightera, za neupuene nespojiva pojma pjesniku i intelektualcu njegova kova, Bruno je dugo vremena, esto mijenjajui gradove i drave svojih boravita, vukao Udbine krvosljednike za nos. Sve do kobne parike noi 16. listopada 1978. Jedan od mnotva umreenih ubojica zaustavio je tvarnost njegove ovozemaljske mobilizatorske misije. Ali, smrtonosni hitci koje je te noi u Brunu ispalio "mali, zdepasti kratkokosi mukarac europskog tipa, odjeven u jaknu" nepovratno su nagrizli i dravni ustroj protiv koga se Bruno borio od svojih gimnazijskih dana do muenike smrti. Udbin ubojica te je parike noi prekinuo ivotni put ovozemaljskog Brune te i ne htijui zapalio vatru legende i pokrenuo tsunami iji su plimni valovi godine 1990. zbrisali versajskojaltske zablude umotvoraca 32. stupnja kotskog obreda. Krutost i matematika odreenost Udbine hajke uokvirene u samouvjerenost i nedodirljivost promiljanja kako e se uklanjanjem pjesnika zaustaviti plimni val njegove misije, ve je te listopadske parike noi pala na koljena pred upozorbom jerihonskog eha Brunine due koja je naputala njegovo ovozemaljsko tvarno oblije, ali je ostala pokretakom snagom ostvarenja sna neovisne Hrvatske drave.

OPERACIJA "PITAGORIN POUAK" KAO IZVOZNA VARIJANTA DRAVNOG TERORIZMA

Pozornije itanje sklopnog izvjea Parike policije iz vremena istrage o ubojstvu Ante Brune Buia loginim postavlja pitanje o razlozima tadanjeg birokratskog odnosa zapadnoeuropskih policija i tajnih slubi prema crnom serijalu ubojstava hrvatskih emigranata. Odgovor trai i pitanje zato su, primjerice njemaki BND, britanski MI-5 i MI-6, te francuski Deuxieme bureau 60-ih , 70-ih i 80-ih utke prelazili preko neprijeporno razvidnih akata dravnog terorizma tadanje SFRJ, biljeei ih tek kao sluajeve u crnim kronikama. Neshvatljiva je i injenica da su tadanje vladajue garniture zapadnoeuropskih drava, Amerike i Australije gotovim inom prihvaale tadanja "pojanjenja" beogradske "Politike" kako su sva ta ubojstva zapravo "obrauni unutar faistikog podzemlja" (!?!). S druge strane poteze, primjerice Mire Bareia i Zvonka Buia, koji su za cilj imali tek svrnuti pozornost svjetske javnosti na zabrinjavajue razmjere politikog terora nad Hrvatima u Titovoj Jugoslaviji, definirali su kao terorizam, a poinitelje drastino kanjavali, ak i doivotnom robijom. Razloge takva stanja, uz politiku pragmatiku viih interesa odravanja odnosa snaga na europskome kontinentu definiranog okvirima hladnoga rata, moramo traiti i u viedesetljetnom djelovanju beogradske promibene kuhinje temeljenom na nametnutoj tezi o genocidnosti hrvatskog naroda. Opasnost po takvu promibenu shemu neprijeporno je bila i Brunina razrada i primjena ideje o svehrvatskoj pomirbi. Stoga su istou intelektualno-politikog djelovanja i ideja Brune Buia,
7

prije i poslije njegova ubojstva, cijelim nizom "diplomatskih" pamfleta pokuavali kontaminirati svoenjem njegova djelovanja na zajedniki nazivnik stajalita kako je za "oslobaanje Hrvatske znaajnija jedna teroristika akcija od stotinu propagandnih". Meutim, pokazalo se kako je metodama sitne raunice beogradske arije na dulje vrijeme nemogue svijetu dokazivati jednoznanost matematike odreenosti stvarnoga Pitagorina pouka, te da euklidska vjenost formule c2 = a2 + b2, kad-tad poalje i glavnicu i kamate na naplatu.

MORBIDNOST BALKANIZMA UDBINIH PLAENIH UBOJICA

Neovisno o tome hoe li zagrebaki upanijski sud ikad ustvrditi je li Sindii kriv za ubojstvo Brune Buia ili ne, njegova pojavnost kao prototipa transgraninog krvnika "u ime naroda i drave" sama po sebi namee skicu socio-psiholokoga profila takve grupacije "dravnih slubenika" koji su do prvih demokratskih viestranakih izbora godine 1990. pozorno pratili svaki na korak. Biljeili tko i to pria. Tko, zato, kada i kod koga putuje u inozemstvo. Tko je krstio dijete, a tko se vjenao u crkvi. Tko slavi Boi. Tko pria protiv Tita i Partije ... Danas je razvidno kako su "Sindiii" kao egzekutorski dio do godine 1990. svedohvatne Udbine mree planera, organizatora i nalogodavaca redovito birani iz miljea drutvenog otpada. Lojalnost bivoj dravi i Partiji, do spremnosti na serijsko ubijanje prokazanih meta, kupovana je oprostom ranijih grijeha. Obavljeni poslovi bogato su nagraivani privilegijama i novcem iz dravnog prorauna koji je u to vrijeme u najveem postotku svojim radom punila upravo Hrvatska, iji su domoljubi desetljeima bili na najveem udaru beogradske represivne eline
8

metle. Sindii je neprijeporno prototip takva dravnoga krvnika nigdje, osim za tajne pismohrane, slubeno evidentirana u ustrojbenim shemama Slube dravne sigurnosti bive drave. Znaajkama svoga mentalnog i socio-psiholokog sklopa uklapa se do tanina u okvire balkanizma vuka samotnjaka - brbljavi i razmetljivi hedonist, lokalni siledija, grubi i krvoedni egzekutor koji je svoje "svijetle" (!?!) zadae hladnokrvno provodio morbidnou divlje osobe svjetonazorski neuklopive u drutveni vrijednosni sustav. Tako se ponaa i danas. Voen uroenim instinktom dresirane zvijeri koja trai krv, jo uvijek oekuje kako e ga gazde, bivi i jo uvijek djelatni i prepoznatljivi, pohvaliti, potapati po ramenu i nagraditi kockom eera. Moebitno i uzeti u zatitu. Nesvjestan novoga vrijednosnoga drutvenog sklopa jo uvijek ne pokazuje spremnost na nunost polaganja rauna za crni niz prekinutih ivotnih niti. Uz ostalo, i ivotne niti neduna djeteta.

"MOGUE JE DA SMO FORMALNO PREKRILI ZAKON..."

Pred nama je stotinjak stranica uzbudljiva politikog trilera koji se ita u dahu. Meutim, knjiga se nakon prvog itanja ne stavlja na policu. Autor nam stilom iskusna novinara nudi cijeli niz novih spoznaja i podataka, crtajui sve razine ustrojbene mree hajke koja je mjesecima pokuavala fiziki eliminirati Buia. Navodi na razmiljanje. Pred itatelja postavlja pravu bujicu pitanja i dvojbi. Primjerice, jesu li "sluaj Petra Gudelja" i "sluaj Blagoja Zelia" s moralnoga i s motrita pravne drave dopustivi i opravdani. Mogue rjeenje ove dvojbe nude sami sudionici tih epizoda ove uzbudljive knjige: "Mogue je da smo formalno prekrili
9

zakon i neke postulate pravne drave, ali, s druge strane, upravo smo tu dravu htjeli natjerati da funkcionira kao pravna drava i za one koji su vrili ubojstva za vrijeme Jugoslavije. S krvnicima i tamniarima vlastitoga naroda ne moemo graditi modernu Hrvatsku." To prije svega jer nitko od "krvnika" i "tamniara", pa ni Blagoje Zeli, nije pokazao znakove kajanja i zatraio oprost za sve hajke i poniavanja poinjena u kazamatima hrvatskog Sibira. Stoga je, s motrita svake osobe koja je bar jedanput osjetila nelagodu praenja ili pogibelj pokrenutog mehanizma hajke, razumljivo to su i na taj nain, u vrijeme dok su divljaki granatirani Vukovar, Karlovac, Zadar, ibenik, Dubrovnik..., kad je s lica zemlje brisano Ravno, nastojali prisiliti dravne institucije da ubrzaju istragu o Buievu ubojstvu kao simbolikom sklopu politikog stradavanja hrvatskih domoljuba. Upozorili su, ali nisu ubili. Dapae, zalau se za instituciju potenog i javnog suenja kakvo nitko od hrvatskih emigranata i politikih disidenata nije imao. Nije ga imao niti Bruno Bui, ve je temeljem neije usmene i nigdje zapisane zapovijedi, najjednostavnije kazano, smaknut nasred ulice. S toga motrita valja naglasiti temeljnu moralnu poruku ove knjige: "kao to ne zastarijevaju ratni zloini, tako ni krivci za ubojstva hrvatskih politikih emigranata ne bi smjeli ostati nekanjeni!" mr. sc. Ilija Rkman

10

ODLAZAK IZ HRVATSKE
"Bui je pjesnik, a pjesnici su najopasniji. On prodaje ideje, a ideje su najopasnija roba!" (izjava jednog od efova zagrebake Udbe)

Ubit e te ako ode iz Hrvatske. Ovdje si siguran jer te oni paze i tite, a ode li van, budi spreman na najgore", govorio mu je prijatelj dok su mirno etali zagrebakom Ilicom, od Frankopanske prema Trgu Republike. "Dragi prijatelju, ve sam odluio. Ovdje, s ovakvim pritiskom, osjeam se kao progonjena zvijer. Stalno su mi za petama. Vie ne kriju da me prate. ivim kao u kavezu. Osjeam se krivim ako netko izgubi posao zato to je popio kavu sa mnom. Ne elim nikoga dovesti pred izbor da bira prijateljstvo ili karijeru. Ne mogu zaspati ako ljudi preu na drugu stranu ceste bojei se da ih Udba ne vidi u mom drutvu. Strah je legitiman i razumijem da ljudi imaju obitelji za koje moraju brinuti. Znam i da je tim ljudima mnogo tee nego meni. Vide me, a ne smiju mi prii. Odlazim, prije svega da mogu raditi, a da nikoga ne ugrozim, a doi e vrijeme kad emo mirno piti kavu pred Gradskom kavanom i sjeati se svih naih strahova. A to to kae da e me ubiti, pa nisam ni ja od juer. Znam se brinuti za sebe. Uostalom, ako me ele ubiti moe nam i sad obojici pasti cigla na glavu. I tko bi bio kriv? Nitko! Tko bi bio suen? Nitko! Zato, dragi moj Stjepane, idem van vidjeti kolika je i kakva je ta klica, uvjeriti se ima li sjemena da ga posijemo na plodna hrvatska polja", govorio je Bruno Bui svom prijatelju, tiho se opratajui sa zagrebakim ulicama i trgovima. utke su doetali do Kluba hrvatskih knjievnika. I jedan i drugi su znali da bijeg u emigraciju nosi mnoge opasnosti. Odlazak
11

u crkvu moe se smatrati neprijateljskim inom prema postojeoj dravi i vlasti, a Bruno nije naputao Zagreb da bi posjeivao katolike crkve u Europi. Bjeao je osjeajui da moe neto napraviti, nadajui se povratku u Zagreb kakav je jo kao gimnazijalac sanjao. Bjeao je iako je znao da su europski gradovi svojevrsni poligon Udbinih ubojica kojima dokazuju lojalnost vlasti i napreduju u karijeri. Prijateljica mu je donijela izglaane koulje, hlae i donje rublje. Na stolu do odjee stajala je boica lavande i nova kravata. Bio je to njen dar i tihi oprotaj. Iako joj nije rekao, osjetila je da odlazi pa ih nije spremala u ormar. "ene su, i kad studiraju tehnike znanosti, vei psiholozi od svih psihologa zajedno", pomislio je i blago se nasmijao. Kad je na prvom katu splitske Udbe potvrena vijest da je "izuzetno vaan paket" preao granicu, ef odjela za borbu protiv hrvatske emigracije u splitskoj Udbi Blagoje Zeli s dokazima je pourio u Zagreb. elio je osobno odnijeti izvjetaj i traiti daljnje upute. Za none vonje u vlaku skicirao je izvjetaj. Nije traio da ga bilo tko eka na kolodvoru. Misija je bila tajna i nitko, pa ni najblii suradnici, nisu znali cilj puta u Zagreb. Obrijao se u kolodvorskom toaletu, nemarno zavezao kravatu na koju je namjestio iglu s Titovim potpisom. Kravatu je inae rijetko nosio, pa na izguvanoj koulji nije zakopao gornje dugme. Nekoliko minuta prije osam sati ekao je efa pred njegovom kancelarijom. "Beograd ve zna da je tvoj "paket" napustio zemlju. Jedina naredba za sada je pratiti ga i o svemu izvjetavati. Aktiviraj "spavae" u svim europskim zemljama. Ako treba pozvati i one iz udaljenih zemalja. Pripremi nove ljude i alji ih van. Sredstva su osigurana. Ovo nije svakodnevna roba. Nisu to ni "pjevai", ni "popovi", ni "gangai". Ovo je pisac, a pisci su najopasniji. On prodaje ideje, a ideje su dragi moj, najopasnija roba, mudrovao je ef. Jesi li proitao to je sve taj napisao? Nisi. Evo, imam tu nekoliko kopija pa uzmi. Nemoj sad itati, imat e vremena.
12

"E, vidi", nastavio je monolog ef, "to se nas tie tu upute zavravaju. Meutim, dragi drue, moramo biti spremni i predviati. Dobar je ef onaj koji zna predvidjeti razvoj situacije i adekvatno na nju odgovoriti. To je ovdje kljuno pitanje. Mi moramo analizirati situaciju i planirati to e se dogoditi za nekoliko dana ili nekoliko mjeseci. to, recimo, ako Beograd, ili neko od naih ovdje, zatrai od nas da 'oistimo palubu'. Moramo biti spremni". "efe, odmah dojavi, aktivirao sam sve svoje ljude", lagao je Blagoje, jer tako vanu odluku nije elio donijeti sam. "Znam svaki njegov korak." "To se od tebe i oekuje. Ali, moramo otii i korak dalje. Aktiviraj 'udarne grupe'. Moraju biti spremni reagirati vrlo brzo. Nek sve bude spremno. Ovaj se put ne smije pogrijeiti. Sredstva su odobrena. I vie nego to treba. Ni CIA nema ovoliko para za svoje akcije. To ti govorim da shvati koliko je to vano. Sve druge akcije prebaci na svoje pomonike. Koncentriraj se na pjesnika. I osobno me izvjetavaj. Greke ne smije biti", zavrio je ef. Hrvatska politika emigracija sredinom sedamdesetih godina djelovala je kroz mnotvo organizacija. Rascjepkana u mnogobrojne udruge, bratstva i drutva nije bila u stanju napraviti bilo kakvu ozbiljniju akciju koja bi poljuljala tada vrlo vrstu Jugoslaviju ije je jedinstvo poivalo na autoritetu ondanjeg efa drave, jakoj policiji i nedodirljivoj vojsci. Ali i takva hrvatska politika emigracija, ako je suditi po brojnim novinskim napisima i montiranim politikim procesima, za ondanje jugoslavenske vlastodrce predstavljala je znaajan problem. Drugi analitiari, koji sudove temelje na sumnjivim priama "kavanskih" emigranata, skloni su tvrdnji da je emigracija bila "crvena krpa kojom je tadanja politika mahala zastraujui narod i odlino joj sluila u dokazivanju ustaoidnosti Hrvata". Bilo je i provokacija jugoslavenske Udbe, koja se nastojala ubaciti u emigrantske redove. eljela je pratiti rad svih vanijih
13

politikih organizacija, a kad ne bi uspjela, pokuavala je kompromitirati istinske domoljube prikazujui ih teroristima ili pak suradnicima jugo-reima. Vrijeme je pokazalo da je jednu hrvatsku emigrantsku organizaciju navodno ljeviarske, prosovjetske orijentacije, koja je kao nain borbe propagirala nasilje, sedamdesetih godina osnovala Udba u suradnji s nekim zapadnim obavjetajnim slubama, a njen elni ovjek, nekada "Veliki Hrvat", danas se ne smije vratiti u Domovinu. Ozbiljniji promatra hrvatske emigrantske scene u trenutku e nabrojati desetke i desetke hrvatskih intelektualaca koji su djelovali u inozemstvu - sveuiline profesore, doktore, inenjere, politiare i druge intelektualce koji su u svojoj "privremenoj" domovini napravili karijeru i ostvarili znaajna dostignua. U mnogobrojnim zemljama djelovale su hrvatske katolike misije, kulturne ustanove, drutva i bratstva u koja je ukljueno vie stotina tisua ljudi. Meu takvu emigraciju doao je Bruno Bui. Brojano veliku, intelektualno monu i novano osiguranu, ali podijeljenu u mnotvo organizacija. Stoga je "pjesnik", kao mogui ujedinitelj, bio opasan.

14

UBOJSTVO I PARIKA ISTRAGA

Bruno Bui ubijen je u Parizu 16.10.1978. u najboljim stvaralakim godinama. U trideset i devetoj godini bio je dovoljno mlad da bi bio revolucionaran, a dovoljno iskusan da donosi mudre odluke. Francuska policija reagirala je naoko vrlo brzo i provela opsenu istragu. Sasluano je mnotvo svjedoka, praene su sve osobe s kojima je Bui komunicirao, sluani su telefoni svih osoba ije je telefonske brojeve imao u notesu. Ali, bez rezultata. Potkraj 1990., u slobodnoj Hrvatskoj, Ministarstvo unutarnjih poslova podnijelo je krivinu prijavu protiv nepoznatog ubojice Brune Buia. U kratkoj vijesti koju je emitirala Hina navedeno je da je MUP podnio Okrunom javnom tuilatvu u Zagrebu krivinu prijavu protiv nepoznatog ubojice Brune Buia, prema 35. lanku Krivinog zakona Republike Hrvatske. Okruno javno tuilatvo naredilo je organima unutarnjih poslova da prikupe sve relevantne injenice i podatke u vezi s tim sluajem. Premda je ova Hinina vijest o pokretanju krivinog postupka protiv nepoznatog ubojice Brune Buia u dnevnom zagrebakom tisku objavljena tek stisnuta u telex vijestima, izazvala je veliku pozornost. Bio je to prvi slubeni pokuaj rasvjetljavanja zloina u nizu od sedamdesetak ubojstava poinjenih nad hrvatskim politikim emigrantima. Osim mnotva novinskih tekstova istraga nije daleko odmakla sve do pptkraj 1991., kad tovatelji pokojnog Buia u Splitu sasluavaju Blagoja Zelia, koji je u vrijeme Buieva ubojstva bio naelnik operative splitske Udbe i aktivno sudjelovao u praenju Brune Buia i pripremi njegove likvidacije. Sve dotad redale su se razliite sumnje, te su kao mogui ubojice navedene neke osobe, ali prave, sudskim dokazima potkrijepljene istrage, nije bilo. Nuno je, stoga, podsjetiti kako se ubojstvo dogodilo, koliko
15

opsenu istragu je provela i to je sve saznala o moguem ubojici francuska policija. Tri tjedna prije ubojstva Bruno Bui je doputovao iz Velike Britanije i bio je smjeten kod vie svojih poznanika, a 14. listopada smjestio se kod Petra Brnadia, koji stanuje na adresi 57, rue de Belleville, Paris, 19eme. Prema prvim izjavama, koje je policija prikupila odmah nakon ubojstva, ustanovljeno je da je rtva bila praena i ubijena, te je dobiven turi opis ubojice. Bui je ubijen kad je ulazio u predvorje zgrade. Smrtno je pogoen u glavu i prsa. Ubojica je odmah pobjegao. Svjedoci su mogli dati samo openiti opis: ubojica je ovjek europskog tipa, niskog rasta, nabijenoga tijela, kratke kose, odjeven u jaknu. U hodniku zgrade pronaene su tri identine ahure, marke HP kalibra 7,65, dvije druge identine ispod tijela rtve, a jedno tane od bijelog metala kalibra 7,65 pronaeno je na stubitu koje vodi u podrum. Utvreno je da na tijelu postoje dvije ulazne rane: na desnoj strani glave iznad sljepoonice i na prsima, u blizini lijeve bradavice. Zakljueno je da su dvije rane prouzrokovale smrt: interni izljev krvi od metka koji je proao kroz srce, aortu, eludac, guterau i smjestio se u kraljenici izmeu treeg i etvrtoga prljena; rana u lubanji od taneta koje je imalo silaznu putanju zaustavivi se u desnoj strani glave. Radi se o dva identina taneta, kalibra 7,65, od bijelog metala. Prema ekspertizi koju je obavio ef policijskog laboratorija, ustanovljeno je da su na svih pet ahura utisnuta slova HP, kalibra 7,65 i da ih proizvodi tvrtka Hirtenberger iz Austrije. Karakteristike ahura i tanadi su uobiajene i odgovaraju za nekoliko vrsta pitolja. Laboratorijski je analizirana ahura i usporeena s fotografi16

jama oruja koje francuska policija ima u kartotekama. Usporedba se pokazala negativnom. Oruje iz kojeg je pucano na Buia francuskoj policiji nije bilo poznato. Za bolje razumijevanje, istraga je podijeljena u dva velika dijela. Prvo, istraga na licu mjesta i, drugo, istraga po instrukcijama istranog suca. U istrazi in flagranti odmah su konzultirani oevici, traenja su proirena na bliu okolicu mjesta gdje je izvreno ubojstvo, te na poznanstva rtve. U zapisniku francuske policije nakon oevida na mjestu ubojstva konstatirano je da je Bruno Bui ubijen u trenutku kad je ulazio u hodnik stambene zgrade, gdje je stanovao kod Petra Brnadia. Jedan ovjek naglo je i iznenada doao iza njega ispucavi nekoliko hitaca koji su ga smrtno ranili. Pogoen je u glavu i grudi. Poinitelj je odmah pobjegao. Deurni lijenik hitne medicinske ekipe, koji je ubrzo stigao na lice mjesta, mogao je konstatirati samo smrt. Policijski je inspektor nakon oevida zapisao: "Tijelo se nalazi u dnu dvorita, izmeu malih stepenica smjetenih na lijevo i ulaza u hodnik na desno. Tijelo je poloeno na desnu stranu, koljena su savijena, desna ruka je ispruena paralelno uz prsni ko, dok je lijeva ruka svinuta ispod trupa. Radi se o ovjeku visoka stasa; njegove su oi otvorene, a usta poluzatvorena. rtva ima na sebi ogrta od sirovog gabardina, plavu jaknu, smeu koulju, samtaste hlae smee boje i niske crne cipele. Pretraivanjem njegove odjee pronalazimo nekoliko dokumenata, od kojih neki sadre ime rtve, ali nijedan od njih ne daje podatke o potpunom identitetu rtve. Osim ovoga, kod pokojnika se nalazi iznos od dvijestotine ezdeset franaka i sedemadeset pet centima, jedna novanica od dvadeset amerikih dolara i etiri novanice od jedne engleske funte. Podiui le, pronali smo dvije ahure identine onima koje smo
17

prethodno ve uzeli, kao i jedno olovno tane presvueno bijelim metalom. Pokraj lesa opaamo nekoliko komada metalnog novca, kao i jednu reviju formata 30x23,5 cm, tj. asopis na vedskom jeziku, iji je naslov "Graphie 186". Nakon prvih dobivenih informacija kod gospodina Petra Brnadia, kod kojega je trebao stii gospodin Bui, proizlazi da je pokojnik hrvatski emigrant, novinar i pisac koji ivi u Engleskoj, a djeluje u okviru hrvatskoga pokreta u Europi te je jedan od odgovornih osoba u njemu." Brnadi obavjetava francusku policiju da je Bui stanovao kod njega i da se pokojnikova prtljaga nalazi u njegovom stanu. Sto se tie dogaaja, policiju je upoznao s injenicom da je oko 23,10 sati, u vrijeme dok je sjedio pred svojim TV ekranom, zauo zvuk pucnja u dvoritu. Pogledavi kroz prozor, uo je jednu enu koja je rekla da jedan ovjek bjei. Tada je siao u dvorite i naao se pred ovjekom koji je leao na zemlji. Odmah je prepoznao Brunu Buia. Bio je iv, htio je neto rei, ali ve mu je krv ila na usta. Stavio mu je ruku pod glavu, a pokojnik je vrlo brzo umro. Odmah je o tome izvijestio svoga zeta, gospodina Raia, koji stanuje u ulici Richard Lenoir br. 130 u Parizu 11, zamolivi ga da doe na mjesto zloina. S druge strane, gospodin Pierre Carnajac, star 36 godina, koji takoer ivi na istoj adresi i stanuje u stanu na treemu katu, priopio nam je da je oko 23,15 sati, u asu kad je priao prozoru da ga otvori, primijetio da u dvorite zgrade ulazi osoba koju je ve ovdje sreo, ali nije mogao precizirati kada. U trenutku kad se ovjek upuivao prema ulazu u hodnik stambene zgrade, jedan drugi ovjek doao je trei iza njega, nosei neki predmet koji mu se inio poput pumpe za bicikl. Uplaivi se "da se neto dogaa", gospodin Carnajac smatrao je kako je potrebno da se povue s prozora, koji je zatvorio. No, u istome trenutku zauo je nekoliko suhih udaraca, za koje nije mogao odrediti je li se radilo o detonaciji iz nekog vatrenog oruja. Malo iza toga, gospodin Carnajac mogao je konstatirati da je rtva bila nitko drugi nego ovjek kojega je trenutak prije vidio kako ulazi u dvorite.
18

O poinitelju, kojega se sjea vrlo povrno, gospodin Carnajac dao je sljedei opis: mali, zdepast, kratke kose, europskoga tipa, odjeven u jaknu neutralne boje. Svjedok iskazuje da ga nikada prije nije vidio. Navodimo da su nai suradnici usmeno izjavili kako su odmah nakon dogaaja pretraili okolicu, ali nisu pronali oruje kojim je izvren zloin." Pet je osoba bilo svjedocima ubojstva, bolje reeno, vidjele su neke detalje u kratkom vremenskom razdoblju koji su omoguili da se dogaaji rekonstruiraju. To su: Pierre Carnajac, Bernard Didi, Petar Brnadi, Marija Cacko i Marthe Joseph. Policijski inspektor nastavlja: "Gospodin Pierre Carnajac, koji stanuje u 57. rue de Belleville, otvorio je prozor stana da bi ga prozraio. Poto se nagnuo na prozor, opazio je ovjeka koji prolazi kroz dvorite zgrade. Istodobno je opazio i drugoga ovjeka koji je trao prema prvome i u ruci nosio predmet od metala koji se sjajio. Ne obraajui vie panje tim osobama, zatvorio je prozor i skoro istovremeno uo priguene pucnjeve. Njegova supruga je tada pogledala kroz zatvoreni prozor, ali nije primijetila nita neobino. Marija Gacko, stanuje na istoj adresi. Oko 23,00 sata ula je neobian zvuk kroz otvoreni prozor. Kad se nagnula, opazila je ovjeka kako lei na zemlji. Istodobno je primijetila ovjeka, mlaega po izgledu, koji je bjeao. Zatim je ula paljenje automobilskog motora i njegov brzi odlazak. Ubojicu je opisala ovako: mlad ovjek, niskog rasta, kosa polukratka i lagano kovrava, srednje razvijenosti, odjeven u jaknu svijetlo smee boje. Isti opis dala je i Marthe Joseph koja je, nakon nekoliko detonacija pogledala kroz otvoreni kuhinjski prozor. Pribliivi se prozoru, opazila je ovjeka koji je bjeao. Dala je opis: vitak ovjek, visok oko 1,70 m, odjeven u tamno odijelo. Trao je uz ulicu Belleville prema metrou "Belleville". Prema izjavama svjedoka, policija je rekonstruirala scenarij
19

koji je doveo do ubojstva: "Izmeu 23,00 i 23,15 sati Bruno Bui vraao se prema stanu u 57, rue de Belleville. Ulazei u dvorite zgrade i upuujui se prema stubitu koje vodi prema stanu, pristigao ga je ovjek, pucao u njega nekoliko puta i smrtno ga pogodio. Petorica stanara zgrade uli su detonacije i opazili ovjeka koji bjei. Sastavljen je kratki opis te osobe: rije je o mladom ovjeku, europskog tipa, niskoga rasta, srednje razvijenoga, kestenjaste kratke kose, a u trenutku ubojstva bio je odjeven u jaknu. Sasluanje stanara okolnih zgrada i duana istrazi nije donijelo nijedan zanimljiv element. Nijedna ispitivana osoba nije bila u stanju dati neki precizni podatak za istragu. Nikakav neobian pokret osoba u blizini zgrade nije opaen, nijedna sumnjiva osoba nije zapaena prethodnih dana. Moemo pretpostaviti da je napada stanovito vrijeme pratio Buia do stana i da je iskoristio kasne sate, mrak i mir toga mjesta da bi poinio svoje nedjelo. Sasluan je i brani par Paparella, inae blisko povezani s Buiem. Ivo Paparella, francuski dravljanin, upoznao je ubijenoga prije devet godina, dok je Bui studirao u Parizu. Kad bi Bui dolazio u Pariz, uvijek bi obavijestio Paparellu koji bi ga smjestio ili pronaao smjetaj negdje drugdje, to je i ovoga puta napravio. No, ni on nije mogao pruiti nijedan element koji bi pripomogao istrazi. Nekoliko mladih ena, prijateljica Brune Buia, takoer su sasluane. Iz toga sasluanja proizlazi da su Isabelle Semon i Emmanuelle Leroy zadnji put vidjele Buia u subotu naveer, 14. listopada 1978., u Parizu 6. Nisu mogle dati nikakve korisne podatke, osim da im je "Bui izgledao tajanstveno i da je pred drugima skrivao svoje probleme." Tajanstvena ena o kojoj se najvie govorilo meu Buievim prijateljima bila je Nathalie Adnet, studentica novinarstva, s
20

kojom se, za boravka u Parizu, Bui esto druio. Francuskoj policiji je izjavila da je poznavala Buia od kolovoza 1977. Bila je upoznata s njegovom opozicijom prema Titovom reimu i njegovim politikim angamanom zbog kojega je vie puta bio zatvaran u Jugoslaviji. Dodala je da nije bila upletena u njegove aktivnosti, jer ju je drao daleko od toga. Njihova je veza bila prijateljska i sentimentalna. Bila je upoznata s njegovim politikim djelovanjem u hrvatskim organizacijama i znala je da je u opasnosti. Zbog svih tih razloga Bui je izbjegavao davati joj adrese kad bi dolazio u Pariz. Uvijek je on nju zvao kad bi ugovarao sastanake. Mlada djevojka nije mogla pomoi istrazi jer je, iako u vrlo prijateljskoj vezi s Buiem, o njemu i njegovim politikim aktivnostima znala vrlo malo. O svom poznanstvu s Buiem i situaciji oko njegovog ubojstva ispriala je: "Upoznala sam Brunu Buia u Parizu u kolovozu 1977. kad sam traila posao. Upoznala sam ga sluajno u kvartu Saint-Germain des Pres. Nitko mi ga nije predstavio. Za Brunu sam ostala jako vezana i privrena mu od prvog dana kad smo se upoznali. Od samoga poetka upoznao me je sa svojim politikim aktivnostima, kao i sa svojom osobnom politikom prolou, meutim, nikada mi nije dao podatke o ljudima koje je upoznao ni o okolnostima svojega djelovanja u hrvatskom pokretu. Uvijek mi je govorio da se osjeao u velikoj opasnosti. U tom smislu on je nosio jedno oruje malog kalibra koje sam vidjela, ali koje mi nikad nije povjerio na uvanje. Mislim, iako nisam u to sigurna, da se to oruje mora nalaziti kod njega u Londonu. to se tie njegovih dolazaka u Pariz, on je ovdje ostao cijelo ljeto i jedan dio jeseni godine 1977. Osim ovoga, doao je ovdje u veljai 1978. na nekoliko tjedana, zatim na nekoliko dana poetkom mjeseca kolovoza, kao i koncem kolovoza ili poetkom rujna, zatim nakon jednog kratkog odlaska u London u trajanju od tjedan ponovno se vratio u Pariz. U meuvremenu bio je prisiljen putovati u inozemstvo, u Stockholm i Barcelonu. Openito govorei, ne mogu dati nikakav precizni datum o
21

ovim putovanjima i tim boravcima u Parizu, jer se toga tono ne sjeam. U posljednje vrijeme, kada je dolazio u Pariz, putovao bi vlakom, a ne avionom. Za vrijeme svojih boravaka u Parizu stanovao bi kod prijatelja koje nisam poznavala, a koji su mu ostavljali stan na raspolaganje. U subotu, 14. listopada, on se preselio u stan kod jednog sunarodnjaka, u ulici Belleville. Priao mi je o tom ovjeku kao veoma potenom i kao o osobi u koju ima veliko povjerenje. Ne sjeam se imena toga ovjeka. U svakom sluaju, Bruno mi nije dao adresu, pa kad sam ga htjela kontaktirati u nedjelju i ponedjeljak, nisam znala gdje se obratiti. Zadnji put sam ga vidjela u subotu naveer, 14. listopada. Sreli smo se i rastali na Montparnasseu oko 23 sata. Zapravo, obino smo se rastajali kasnije, ali je te veeri ovjek, koji ga je primio na stan, zamolio da se vrati prije ponoi; razloge toga ne znam, ali mislim da je to zbog njegove sigurnosti ili jednostavno zbog toga to je Bruno bio obvezan potivati kuni red svoga stanodavca. Za smrt Brune Buia saznala sam od mojih sestara koje su tu vijest ule preko radija." Zanimljiva su razmiljanja Buieve prijateljice o motivima i nainu Buievog ubojstva: "Po mom miljenju, politiki motiv ovoga ubojstva je oit, odnosno nema sumnje daje motiv politiki. to se tie ideja o eventualnim poiniteljima, ne bih mogla nita rei. Mogu jednostavno rei da mi je Bruno otkrio jo ovoga ljeta kako je imao informacije od jednoga hrvatskog policajca, prema kojima je CIA ponudila Udbi svoje usluge da bi pomogla njegovu smaknuu, smaknuu koje je odlueno u Ministarstvu unutarnjih poslova Jugoslavije. Uglavnom mogu rei da je gospodin Bui bio poten i karakteran mladi, iji temperament nije odavao nasilnika i koji je uzimao svoju ulogu veoma ozbiljno i vrlo mnogo radio, usprkos svojega opeg stanja koje je bilo dosta krhko. Inae, katkada sam pratila Brunu na njegovim putovanjima u inozemstvo, na skupove s njegovim politikim istomiljenicima u Londonu
22

ili na jedan skup koji je odran koncem srpnja u mjestu Lund, u vedskoj. Radilo se o jednom hrvatskom skupu s kojim Bruno nije bio zadovoljan, u odnosu na svoja oekivanja." U adresaru je pronaeno jo nekoliko telefonskih brojeva mladih ena koje je Bui poznavao, ali razgovori s njima nisu donijeli neke elemente prema kojima bi se istraga orijentirala. Prema podacima prikupljenima kod osoba koje su srele Buia za vrijeme njegova boravka u Parizu, utvrena su razna mjesta stanovanja, kao i vrijeme boravka. Sve pronaene osobe, koje su u to vrijeme bile izravno u vezi sa rtvom, sasluane su, ali ni jedna od njih nije dala informacije koje bi mogle pripomoi istrazi. U cilju da bolje definira osobnost Brune Buia i njegove politike stavove, francuski inspektor ovako opisuje hrvatsku politiku emigraciju: "Kraljevina Jugoslavija, stvorena nakon Prvoga svjetskog rata, formirana je od Srbije, kojoj se nadovezuje est ostalih drava, meu kojima i Hrvatska, odvojena od Austro-Ugarskoga carstva i otomanske Turske, takoer razdijeljenaVersaillskim ugovorom 1919. godine. Od 1945. godine Jugoslavija postaje socijalistika federativna republika kojom upravlja maral Tito. Meutim, iako za geografe Jugoslavija postoji kao takva, nju ini vie razliitih naroda: Srbi, Hrvati, Bosanci, Makedonci... koji imaju svoju vlastitu povijest, tradiciju i obiaje. Taj dodir razliitih civilizacija vodi ih do meusobnog sukoba. Tako kod Hrvata nacionalizam i tenja za nezavisnou potjeu s poetka srpsko-ugarske okupacije. Kroz cijelu svoju povijest Hrvatska se borila protiv okupatora. Najpoznatiji i najvaniji nacionalistiki pokret bio je ustaki pokret koji je izvorno bio tek skup seljaka borei se protiv previsokih poreza. Kad je Kraljevina Jugoslavija stvorena, ustae pokazuju sepa23

ratistike tendencije i nasilnim akcijama ele uspostaviti nezavisnost Hrvatske. 1941. godine ulaze u saveznitvo s Njemakom i sporazumno s njima stvaraju nezavisnu dravu, anektirajui Bosnu i Hercegovinu, kao i dio Srbije. Kad je Tito 1945. godine proglasio Socijalistiku Federativnu Republiku Jugoslaviju, veliki broj Hrvata i Srba naputa zemlju. Iako su jedni i drugi protivnici Tita, oni se takoer bore meusobno. Hrvati raspodijeljeni po raznim pokretima i organizacijama vezuju se uz "Hrvatsko narodno vijee". U tim grupacijama vlada sumnja da su meu njih ubaeni Udbini agenti poslani iz Beograda, koji ne oklijevaju pred eliminacijom vanijih lidera koji previe smetaju. Pokret "Hrvatsko narodno vijee" izgleda danas najreprezentativniji u hrvatskoj dijaspori. lanovi toga pokreta su raireni po cijelome svijetu. Usprkos antimarksistikoj tendenciji i opoziciji Titovim tezama, taj pokret se vie zalae za intelektualnu borbu nego za nasilne akcije. Politike zahtjeve propagira preko novina "Novi hrvatski knjievni list" koje se tiska u Velikoj Britaniji. Bruno Bui bio je u "Hrvatskom narodnom vijeu" i meu 30 vodeih lanova zauzima prvo mjesto. Stekavi veliku popularnost zbog mnogih zatvaranja u domovini i svojih politikih stavova, brzo je predloen za vodee mjesto u HNV-u. Postaje proelnik Odjela za promidbu sa zadatkom da taj odjel reorganizira. Postie izvjesni autoritet zbog raznih lanaka izdanih u NHKL-u, kao i u drugim stranim asopisima. Diplomiravi na Fakultetu ekonomskih znanosti, postao je novinar koji svom snagom brani hrvatsku ideju. Zbog svojih politikih stavova, u nekoliko je navrata zatvaran u domovini: prvi put 1957, a zadnji put 1971. godine. Zadnje uhienje podudara se s padom Hrvatskog proljea, koji potvruje podreeni poloaj Hrvata u Jugoslaviji.
24

Bui uspijeva napustiti zemlju i jedno je vrijeme ivio u Francuskoj gdje je studirao knjievnost. Dobivi politiki azil, konano se smjestio u Londonu. Njegov dolazak u Pariz, u listopadu 1978. godine, nije bio bez razloga. Trebao je prisustvovati sastanku HNV-a, zakazanom za 18. i 19. listopada u Amsterdamu. Takoer je doao u Pariz sa ciljem da kontaktira francuske vodee ljude i predstavi im rukopis knjige "Genocid", u kojoj Bui zloine poinjene tijekom Drugoga svjetskog rata izmeu Srba i Hrvata pribliava realnosti. Bui je takoer koproducent filma o logorima jugoslavenskih zatvorenika. Film je prikazivan na vedskoj televiziji i u privatnim projekcijama po drugim dravama. Zbog svega toga jugoslavenske vlasti otro su reagirale i strogo nadzirale Buiev rad. Prema slubama nae administracije, Bruno Bui je bio u vezi s Maticom Hrvatskom u Parizu, ije sjedite se nalazi u 26 bis rue de Cassette, Paris 6. Stvoreno 1969. godine, to udruenje okuplja Hrvate Pariza i okolice i u niemu nije bilo posebno zapaeno. Istraga voena kasnije po odredbama istranog suca gospodina Jolyja (Tribunal de Grande Instance de Paris) u komisijama 23. listopada 1978. i 12. studenoga 1979. nije donijela nikakvih rezultata za daljnje korisno orijentiranje. Sve osobe upisane u njegovom adresaru kontaktirane su i sasluane. Ta sasluanja nisu dala nikakvoga upotrebljivog rezultata. Iako je Bui mnogima bio poznat zbog svoga moralnog utjecaja i prestia koji je uivao u HNVu, rijetke su osobe koje su mu se intimnije pribliile. Bui je izgledao kao heroj meu Jugoslavenima hrvatskoga porijekla i ljudi su od njega napravili lidera." Iako je bilo nedvojbeno da iza ubojstva stoji jugoslavenska politika policija, komunistike vlasti Buievo ubojstvo pripisivale su "obraunima unutar faistikog podzemlja". S tim je u skladu i reakcija, prenesena iz beogradske "Politike" od 19. prosinca 1970., koja je odgovor na prilog o Buiu na engleskoj televiziji. Navodi25

mo je kao ilustraciju opeg stava Jugoslavije o Buievom ubojstvu: "Britanska televizijska mrea 'Nezavisna televizija' (ITV) prikazala je nedavno jednu emisiju koja po svojoj koincidenciji, sudionicima i izjavama voditelja ima izrazito antijugoslavenski karakter. Zaprepaujue je i vrlo zabrinjavajue da se u vrijeme kad cijeli dobronamjerni svijet ulae napore da se suprotstavi meunarodnom zlu terorizma, s kojim ba Velika Britanija ima mnoga gorka iskustva, na jednoj televizijskoj postaji ove zemlje pojavljuje emisija kojom se u biti propagira terorizam. Emisija je djelo, po antijugoslavenskim ispadima u svojoj blokovskoj i antikomunistikoj opredijeljenosti, ve dobro poznatoga televizijskog centra u Manchesteru, koji djeluje pod nazivom "Granada" i koji je u ugovornom odnosu s ITV-om. Ovom prljavom i provokativnom ostvarenju dat je toboe neutralan naziv - "Izvjetaj o Bruni Buiu", a poznato je da je rije o jednom ustakom teroristu (to se, uostalom, na trenutak vidi i u samoj ovoj emisiji) koji je u meusobnim obraunima faistikog podzemlja u listopadu ubijen u Parizu. Ovo ubojstvo, i njemu slina, pokuavaju se u emisiji prebaciti na jugoslavenske organe sigurnosti, pa se, da bi se to "dokazalo" pred televizijske kamere poziva nekoliko poznatih terorista, meu kojima i takvi notorni zloinci kao to je Franjo Goreta koji je 13.08.1966. muki ubio jugoslavenskoga konzula u Stuttgartu Savu Milovanovia i za to bio osuen od zapadnonjemakoga suda. U pomo su pozvani i bivi ameriki veleposlanik u Jugoslaviji Laurence Silbermann i zapadnonjemaki poslanik Straussove Kranskodemokratske unije Dieter Spraner. Za njih su ustaki teroristi "hrvatski nacionalisti", a terorist Bui "hrvatski pisac i novinar". Od Britanaca sudjelovao je jedino predava na londonskoj Ekonomskoj koli John Shaflin. Dakle, nitko od britanskih javnih i kulturnih osoba, upoznatih s prilikama u Jugoslaviji; ili od Britanaca koji su bili kod nas za vrijeme NOB-a i koji dobro poznaju zloine ustatva, ne samo prema naim narodima, nego i prema
26

mnogima zarobljenim saveznikim, pa i britanskim asnicima i vojnicima. Ova smiljena diverzija britanske tzv. Nezavisne televizije protiv Jugoslavije, a sigurno i protiv osjeanja javnoga miljenja u vlastitoj zemlji, bez presedana je u britanskim sredstvima priopavanja", zakljuuje beogradska "Politika".

27

KONTROVERZE UBOJSTVA JOZE MILOA - KAZNA, OSVETA ILI UDBINA PODVALA?

Jozo Milo ponaen je mrtav 19. travnja 1979. u blizini njemakog grada Klna. Ubijen je iz pitolja kalibra 7,65. Po prvim informacijama koje je prikupila njemaka policija, zakljuili su da je rtva imala stanovite veze s Brunom Buiem, a meu hrvatskim politikim emigrantima proirila se sumnja da je upravo Milo ubojica Brune Buia, te da bi to mogao biti razlog njegova smaknua. Nije, dodue, bilo posve jasno je li Milo pucao na Buia, je li pak samo sudjelovao u praenju i pripremi likvidacije, ili moda zna dovoljno informacija koje bi pomogle otkrivanju poinitelja. Spominjani su ak i njegovi ubojice, ali ni njemaka policija ni prijatelji ubijenog Brune Buia nakon Miloevog ubojstva nisu saznali mnogo. Jo i danas prevladava uvjerenje da je Miloa ubio neki Buiev prijatelj (ili nekoliko njih) u nastupu bijesa, vjerujui da o Buievom ubojstvu zna mnogo vie nego je njima ispriao. Meu emigrantima se ak prepriavalo da su mu posljednje rijei bile "Oprostite, morao sam to napraviti", izgovorene nakon to je pogoen u prsa. Meu osmunjienima za Miloevu smrt njemaka policija ispitivala je Iku Livajia, emigranta iz Imotskog, ali je puten kad se policija uvjerila da je na krivom tragu. Tko je bio Jozo Milo? Roen je 5. rujna 1948. u Grudama, kao sin gostioniara Pere Miloa i domaice Drine, roene orluka. U roditeljskoj kui odrastao je s jo dva brata. U rodnom mjestu zavrio je osam godina osnovne kole. Godine 1964. napustio je roditeljski dom i zapoeo pustolovni ivot. Zbog izbjegavanja odlaska u vojsku, Vojni sud u Splitu 4. veljae 1967. osudio ga je na dva mjeseca zatvora.
28

Godinu dana kasnije, 8. oujka 1968. Opinski sud u Zagrebu zbog kraa ga je osudio na osam mjeseci zatvora. Puten je nakon est mjeseci izdrane kazne, a istoga dana po izlasku iz zatvora, 6. rujna 1968., pobjegao je preko granice u Italiju, a zatim u Francusku. Ve 15. rujna 1968. on je u Nici pristupio francuskoj Legiji stranaca. est mjeseci je obuavan u Bonifaciju na Korzici, a poslije toga je dobio tromjesenu padobransku obuku na Calvi. Tijekom 1969. boravio je u Republici ad, gdje se Legija stranaca borila protiv sudionika neuspjelog dravnog udara. Nakon godinu dana, ujesen 1970. vratio se sa svojom jedinicom iz Afrike u bazu Legije stranaca na Korzici. Po njegovim vlastitim navodima, kako se hvalio prijateljima i poznanicima, tijekom toga ratovanja navikao je ubijati ljude. U proljee 1971. s tri legionara pobjegao je u starom amcu u pravcu Italije. Nakon trodnevne borbe s vremenom i morem, ribari su ga spasili i doveli na Sardiniju, a onda su ga talijanske vlasti prognale u Jugoslaviju. Nakon izruenja Milo je na Pograninom sudu u Kopru, zbog ilegalnog prelaska granice, kanjen kratkom zatvorskom kaznom. Budui daje imao 23 godine morao se prijaviti na regrutaciju i biti upuen na odsluenje vojnog roka. Putovnica mu je bila oduzeta. Meutim, uspio ju je ponovno dobiti govorei kako je u meuvremenu upoznao jednu belgijsku turistikinju koja je s njim ostala trudna. Budui da ona oekuje njegovo dijete eli je dovesti u Jugoslaviju i oeniti. Navodno trudnu djevojku i njezine roditelje posjetio je u Bruxellesu 23. rujna 1971., ali je nije poveo natrag u Domovinu, tako da avantura s njenom trudnoom i najavljenim brakom ostaje nerazjanjena. Iz Bruxellesa je otiao u Amsterdam i pridruio se grupi hipija, a svoje ivotne potrebe namirivao je bavei se svaim pomalo. Jugoslavenska Udba raspolagala je podatkom da se ak bavio trgovinom haiem, ali ta tvrdnja nije potkrijepljena konkretnijim dokaz29

ima. Zatim je otiao u Rotterdam, a otamo ponovno u Bnucelles, gdje ga je policija uhvatila, te je zbog nedoputenoga boravka osuen na zatvor, da bi 28. prosinca 1971. sudskom odlukom bio protjeran iz Belgije. Na temelju nareenoga izgona, jo je istoga dana napustio zemlju i dan kasnije, preko Nizozemske, doao u Saveznu Republiku Njemaku. Voza osobnoga automobila, koji ga je dovezao preko granice, iskrcao ga je u Klnu. Jozo Milo zapoeo je svoju avanturu u Njemakoj, u kojoj e skonati ivot. Novu godinu doekao je na kolodvoru u Klnu traei Hrvate od kojih su mnogi za Boi i Novu godinu bili u Domovini. Oko 6. sijenja 1972. sreo je u gostionici blizu kolodvora Miroslava Sirnia s kojim je u Grudama iao zajedno u kolu, a koji mu je kratko vrijeme ponudio gostoprimstvo. U listopadu iste godine Milo je od njemakih vlasti traio politiki azil, ali mu je molba odbijena, pa se i dalje koristio jugoslavenskom putovnicom koju je ishodio u Francuskoj. Nekoliko godina kasnije Milo je protjeran iz Njemake. Nekoliko se puta alio na takvu odluku njemakih vlasti, ali odluka o izgonu, odlukom prefekta u Karlsruheu 20. sijenja 1979., postala je konana. Njegov otac Petar Milo o svom sinu kae da nije nauio nikakav zanat nakon naputanja osnovne kole. Zemlju je napustio 1969. kako bi izbjegao sluenje vojske te se prijavio u Legiju stranca. Od tada se vie nije vraao u roditeljski dom. Jugoslavenske vlasti su u listopadu 1976. od oca traile da svoga sina dovede u Jugoslaviju. Sreli su se u Njemakoj, ali ga sin nije elio posluati. Zadnji dokumentirani kontakt s ocem je razglednica koju je Jozo Milo poslao svom ocu u veljai 1979. iz Marseillea. Razglednicom datiranom 21. veljae 1979., obavjetava ga da je ponovno u Legiji stranaca. Ali kao i prvi puta, ta je avantura s francuskom vojskom kratko trajala. Nakon napraite smrti njegovog sina, jugoslavenske vlasti obavijestile su Petra Miloa kako ne doputaju da se tijelo njegovog sina prenese u Jugoslaviju i ondje
30

pokopa. Kakve je veze Jozo Milo mogao imati s Brunom Buiem? Neke su stvari nedvojbene. Prva, Milo je bio prisutan na Buievom sprovodu 23. listopada 1978. u Parizu. Na povratku u Njemaku, na graninom prijelazu u Forbachu zaustavila ga je francuska policija radi provjere dokumenata. Budui da je bio traen kao dezerter Legije stranaca, francuska policija ga je uhitila i predala vojnim vlastima. Iako je oca u veljai te godine obavjestio da je ponovo u Legiji stranaca, razglednicu mu je poslao iz zatvora. Petogodinja kazna istekla mu je 7. veljae 1979. Drugo, okolnost koja je povezivala Buia i Miloa je ta da je Milo, po izlasku iz zatvora, kao adresu stanovanja u Parizu prijavio 57, rue de Belleville, kod Petra Brnadia gdje je stanovao i Bui u vrijeme ubojstva. Trei "dokaz" da bi Milo mogao biti Buiev ubojica je jakna koju je imao, a kakvu je, po opisima oevidaca, u noi ubojstva nosio Buiev ubojica. Drugih podataka da su se Bui i Milo dobro poznavali i bili prijatelji, kao to je u poetku istrage sugerirala njemaka policija, nije bilo. Sve osobe iz Buievog kruga dematirale su takve tvrdnje. Unato tome njemaka policija ne iskljuuje mogunost da je Milo ubijen iz politikih motiva. Tijelo Joze Miloa, u umici kod mjesta Horren, u okrugu Erft, pronaao je Arnold Tonn. Bio je etvrtak, 19. travnja 1979. oko 7 sati i 10 minuta. Budui da je od ranije bio poznat njemakoj policiji, Milo je brzo identificiran pomou otisaka prstiju. Tri dana nakon ubojstva, 22. travnja 1979. njegov otac, Petar Milo, prepoznao je tijelo svog sina. Nakon odbdukcije, koja je izvrena u Institutu sudske medicine u Klnu, tijelo je pokopano na groblju u mjestu Deutz, 25. travnja 1979., jer jugoslavenske vlasti nisu dopustile da se njegovi
31

posmrtni ostatci prenesu u Jugoslaviju i ondje pokopaju. Do mjesta pronalaska tijela vodi seoski put na kojem je policija otkrila tragove krvi i automobilskih guma koje proizvodi Continental, a takav tip guma montira se na vozila Ford, Daimler Benz, Volkswagen i Audi. Njemaka policija nije bila posve sigurna da li tragovi pripadaju vozilu koje je koriteno za transport lesa, jer tu seosku cestu rabe seljaci putujui na oblinja polja, ali i automobilisti koji svraaju u umu na ljubavne sastanke. Na potpuno ukoenom tijelu bile su samo hlae, arape i cipele. Naen je kako lei na leima, desna ruka bila mu je poloena iznad glave, a noge su bile razmaknute u pravcu tragova. Na vratu je nosio mali lani (potrgan) s privjeskom (etvrtasta ploica od metala s astrolokim znakom ribe) koji se nalazio u otvorenim ustima. Na tijelu su bile dvije rane: jedna na glavi, a druga na grudima, gotovo na identinim mjestima na kojima je smrtno ranjen Bruno Bui. Na mjestu pronalaska tijela nije pronaena nikakva ahura ni drugi dokazi koji bi upuivali da je ubijeni usmren na mjestu na kojem je tijelo pronaeno. Hanelore Becke i njena ki Andrea, iji je stan udaljen 800 metara od mjesta pronalaenja tijela, policiji su navele da su 18. travnja 1979. u veernjim satima, u vrijeme dok su na televiziji gledale jedan policijski film, ule dva hica iz pitolja. Policija je provjerila jesu li ti hici mogli doi s mjesta na kojem je pronaeno tijelo Joze Miloa. Dva dana kasnije ispalili su dva hica u umarku gdje je pronaen ukoeni Miloev les, ali u stanu gdje su ivjele majka i njena ki nisu se mogli uti pucnji. Obdukcija je obavljena 19. travnja 1979. u Institutu sudske medicine na Sveuilitu u Klnu. Iz nje, kao i iz izvjetaja o ekspertizi, potvruje se da je Milo dobio metak u glavu i u prsni ko. Dva vatrena hitca bila su smrtonosna, no ne moe se tono rei koji je
32

hitac prvi ispaljen. Rana od hitca u glavu nalazi se iznad arkade desne obrve; a rana od hitca u gornji dio tijela nalazi se pod lijevom kljunom kosti. Putanja metka u gornjem dijelu tijela kree se iz baze plua i preko aorte i desne strane tijela, a izlazi iz lopatice. Oba hitca ispaljena su iz relativne blizine. U otvoru kroz koji je metak uao nikakvo vlakno tkanine ili slinog materijala nije naeno, to upuuje na zakljuak da je u vrijeme pucanja ubijeni bio gol. Kod oba ulazna otvora naeno je baruta, meutim, nema tragova opekotina. Na tijelu i na odjei i na mjestu otkria tijela pronaeno je vrlo malo krvi. Strunjak sudske medicine nedvojbeno je utvrdio da mjesto otkrivanja tijela i mjesto zloina nisu identini. Mrtvake pjege ostale su trajno vidljive na stranjim dijelovima tijela koje je bilo u stanju potpune ukoenosti. Postotak koncentracije alkohola u krvi procijenjen je na 0,01 promil. Obdukcijom je potvreno da Milo nije bio uivatelj opojnih droga. Na tijelu su pronaeni oiljci starijih rana i tetoviranje to je esta praksa pripadnika Legije stranaca. Projektil izvaen iz glave pokojnika pripada pitolju Browning 7,65 mm, sa cijevi koja ima est utora. Na temelju injenica koje je dotad utvrdila, njemaka policija konstatira sljedee: "Milo je ubijen s dva taneta koja su ispaljena iz oruja kalibra 7,65; a ispaljeni su iz blizine. Poinitelji i motivi su zasad nepoznati. Zloin se dogodio, vjerojatno, u noi 19. travnja 1979. Meutim, ne moe se iskljuiti pretpostavka da je zloin uinjen i poslijepodne 18. travnja 1979. Hitci su pogodili rtvu u leeem poloaju. Mjesto zloina je nepoznato. Hitac u gornjem dijelu tijela nije proao kroz odijelo. Milo je vjerojatno bio u leeem poloaju. Uzevi u obzir vanjsku temperaturu u pretpostavljeno vrijeme zloina, malo je vjerojatno da je legao poluodjeven da bi se odmorio ili daje spavao vani." Njemaka policija je, po poloaju tijela, oslonjenog na jedno
33

drvo, vjerovala da ga je na to mjesto dovukla samo jedna osoba. Strunjak sudske medicine po poloaju ruku i nogu, te po tragovima na putu kroz umu, zakljuuje: "Sigurno je da je tijelo na seoski put dovukla samo jedna osoba, meutim, okolnosti doputaju pretpostavku da su tijelo na mjesto gdje je pronaeno vukle dvije osobe." Policijski istraitelji dvojili su je li rije o jednom ili dvojici ubojica? Nekoliko tjedana prije smrti Milo je proveo u Klnu, gdje nije bio prijavio boravak. Od poetka travnja 1979. stanovao je s Ljubom Pezerom, kojemu je ve i prije navraao u Kln, a posjeivao je Mariju ivkovi koju je otprije poznavao. Bio je bez stalnog posla, preivljavao je posuujui novac od prijatelja i poznanika. U njegovoj sobi pronaena je samo jedna torba s nekoliko odijela, to je jedina pronaena Miloeva imovina. Njegov cimer Pezer njemakoj policiji je izjavio kako je Milo nastojao hitno doi do novca i da se neposredno pred smrt jako bojao. U emigrantskim krugovima kolale su informacije da radi za Udbu, a s druge strane jugoslavenska tajna policija ga je predstavljala kao ekstremnog Hrvata i velikog neprijatelja jugoslavenskog reima. Neki emigranti, koji su sasluavani tijekom istrage, sjeaju se da je na njemakoj televiziji u nekoliko navrata kazano da je meu Miloevim stvarima pronaen i jedan skupocjeni sat Rolex, te zlatna kartica, to je pojaavalo sumnju u njegovu suradnju s jugoslavenskom Udbom. Ivomir Stevanovi posvjedoio je njemakoj policiji da je sreo Miloa 2. travnja 1979. u Klnu. Milo je u razgovoru dao naslutiti da se bojao svojih vlastitih ljudi. Njegovi roaci Stjepan i Kata Milo, koje je posjetio u Klnu, izjavili su da ih je posjetio na Veliki petak, 13. travnja 1979., elei posuditi 500 maraka. Za Miloa, kojemu je uvijek nedostajalo novca, to je bila velika svota. Ispriao im je da mora odmah otputovati, jer se boji da ga ele ubiti. S obzirom da je Milo ve imao dugova kod njih, oni mu nisu posudili novac. Zatim je telefonirao svojemu stricu i bratu u Zagreb, zamolivi ih za novac. No, i kod
34

njih je naiao na zatvorena vrata. Odbili su posuditi mu novac. Svjedok Rajko Milo, koji je na pogreb doao u drutvu Miloeva oca, potvrdio je poziv u Zagreb. Milo je traio da mu se poalje 500 maraka, navodei da Njemaku mora napustiti u roku 24 sata. Drugi svjedoci u Kolnu takoer su potvrdili da je Milo hitno trebao novac u vrijeme Uskrsa. Milo je, dakle, imao nestabilan ivot, mnogo je pio, malo radio, a ivio je posuujui novac. Takav nain ivota i nevraeni dugovi, procjenjivala je njemaka policija, mogli su biti - osim osvete za smrt Brune Buia - motiv ubojstva. No, istraga u tom pravcu, kao i sasluanje svjedoka o politikim motivima ubojstva, nisu otkrili ubojicu mladog hrvatskog politikog emigranta koji je stalno ivio izmeu dvije vatre: emigracije koja ga je optuivala da je suradnik Udbe, i Udbe koja gaje proglaavala teroristom. Hrvati koji su u Njemakoj ivjeli mirnim ivotom, daleko od politike, velikih ideja i spektakularnih akcija, o Milou nisu imali dobro miljenje. Ne pristajui na neuspjeh, Tuilatvo u Klnu ak je ponudilo novanu nagradu od 3.000 maraka za informacije u vezi otkria ili hapenja krivca za Miloevu smrt, ali ni taj potez njemakih vlasti nije urodio plodom. U travnju 1979. tiskani su leci na hrvatskom jeziku, nudei novanu nagradu za informacije u vezi Miloevog ubojstva. Policija je letke razdijelila po svim mjestima koja posjeuju graani iz Jugoslavije, kao i u svim krugovima koje je posjeivala rtva, ali zbog nepovjerenja i straha nitko se nije odazvao policijskom pozivu. Ni ta, gotovo filmska akcija, nije postigla konkretnije rezultate. U dijelu politike emigracije i Miloevo ubojstvo pripisivano je Udbi, koja je tim inom eljela unijeti dodatni nemir i sumnjienja medu politike emigrante, ali je tek manji broj njih bio sklon povjerovati u takav scenarij. Gotovo svi su vjerovali da je motiv ubojst35

va osveta za smrt Brune Buia, ali s obzirom na pustolovni nain ivota Joze Miloa, mnotvo dugova kojima je bio optereen, ni osvetu za nevraene dugove ne treba iskljuiti. Pojavile su se i sumnje da je Milo previe, znao, te su ga likvidirali oni koje je mogao dovesti na optueniku klupu kao krivce za Buievo ubojstvo. Unato opsenosti istrage njemaka policija i pravosue nisu uspjeli rijeiti taj sluaj. Isto kao to ni Francuzi, ni nakon etverogodinje istrage nisu rijeili ubojstvo Brune Buia, iako su sasluam deseci svjedoka, znaajan broj osoba je praen, a mnoge telefonske linije prislukivane. Druga osoba esto sumnjiena za Buievo ubojstvo bio je Petar Gudelj, diplomirani ekonomist iz Splita. Gudelj je u socijalistikoj Jugoslaviji bio osuen na osam godina zatvora, jer je bio glavni akter "stambene afere". Naime, Gudelj je kao namjetenik nekad monog vojno-graevinskog poduzea "Lavevi" iz Splita, omoguio svojim prijateljima kupnju stanova po vrlo povoljnim cijenama. Prije pravomonosti presude pobjegao je u inozemstvo i nakon nekoliko mjeseci poeo se viati u drutvu poznatijih politikih emigranata. Nakon Buieve smrti vratio se u Jugoslaviju, to je emigrantima bio dovoljan dokaz njegove dounike djelatnosti. Ekstremniji su u njemu vidjeli Buievog ubojicu, ali je ta optuba bila manjkava jer Gudelj fizikim izgledom nije odgovarao opisu atentatora. Svi su pak bih' jednoduni u ocjeni da je bio suradnik Udbe i proglasili su ga Buievim Judom.

36

ISTRAGA U HRVATSKOJ
Francuska policija i pravosue stavili su nakon etiri godine sluaj Bui ad acta, a inspektori i tuitelji posvetili su se drugim zadacima. Na taj je nain zavrena prva epizoda oko otkrivanja ubojice Brune Buia. Vjerojatno bi na tome i ostalo, da dr. Franjo Tuman, nekadanji mentor i suradnik Brune Buia nije pobijedio na prvim viestranakim izborima u Hrvatskoj u svibnju 1990. Stvaranje samostalne Hrvatske osiguralo je preduvjete za istragu o ubojstvu mnogih politikih emigranata, a u prvom redu istragu oko ubojstva Brune Buia. Mnotvo politikih emigranata, zainteresiranih za otkrivanje istine o smrti omiljenog emigranstkog voe, vratilo se u Hrvatsku. No, na mjestima, koja su bila pozvana dati relevantne podatke, bih' su pozicionirani ljudi koji su sudjelovali u praenju Buieve politike aktivnosti i, po iskazima emigranta u mnogobrojnim intervjuima, sukrivci su za Buievu smrt. Istraga se, bar to se tie slubenih policijskih podataka, nije pomakla s mrtve toke. Kako to obino biva u takvim situacijama, vie su posla obavili novinari nego dobro plaene osobe u dravnim slubama. Emigranti su tragali za Petrom Gudeljom - navodnim Buievim Judom, a evo kako je taj sluaj opisala novinarka Jasna Babi, inae odlian poznavatelj te problematike, u ugaslom dnevnom listu "Zapad", u svibnju 1991.: "U proljee 1990. pria o Buievom Judi, Petru Gudelju svodila se samo na jedno: to je ovjek koji je sudjelovao u likvidaciji najomiljenijeg lidera kojega su hrvatski prebjezi i disidenti ikada imali. Premda su u to vrijeme Hrvatskom ve krstarili mnogobrojni politiki emigranti - da iz bliza vide udo prvih viestranakih izbora nakon vie desetljea - malo je njih moglo pouzdano svjedoiti o odnosu navodnog ubojice i njegove rtve. Svi su oni tu priu samo
37

prepriavali, vrsto su vjerovali u njenu istinitost, ali je samo nekolicina doista poznavala i njenog heroja i njenog antiheroja. Valjalo je, dakle, krenuti od sasvim turih i kontradiktornih informacija: da je Petar Gudelj roen u Krstaticama, na rubu Imotske krajine, da se prije petnaestak godina pojavio u Njemakoj kao vatreni hrvatski nacionalist u bijegu pred jugoslavenskom dravom, da je, nadalje, brzo i lako osvojio povjerenje Brune Buia. Posljednji je put vien na Buievu sprovodu u drutvu s Jozom Miloem i Antom Zovkom. A onda je netragom nestao. Nestala su i ostala dvojica iz njegove nerazdruive trojke - kako e emigranti o njima kasnije razmiljati. Na svih pet kontinenata raseljene i protjerane Hrvatske zagonetnim kanalima komunikacija izmeu matine republike i izbjeglikih kolonija stigla je vijest da je bivi Buiev suradnik i sljedbenik bre-bolje napustio Njemaku i vratio se u Jugoslaviju. Ve samim tim povratkom priznao je da je vodio dvostruki ivot. ovjek koji se dvije godine predstavljao kao hrvatski nacionalist i antijugoslaven tim je svojim inom pokazao da je zapravo agent-provokator koji je Buievim ubojstvom vjerojatno zavrio jednu od svojih misija. Prema jednoj informaciji nastanio se u nekom selu nedaleko od Zadra, prema drugoj - u Splitu, zatien najmonijom centralom Slube dravne sigurnosti. Jedan Petar Gudelj doista je u proljee 1990. bio registriran u telefonskom imeniku zadarskog PTT-podruja, gradiu poznatom kao sreditu nerazvijene opine s veinskim srpskim ivljem. Budui da je to ve bilo vrijeme zaotravanja hrvatsko-srpskih odnosa, siromana palanka u kojoj mjetani jedni o drugima sve znaju, nikako se nije uklapala u predodbu o sigurnom sklonitu za jednog agenta-provokatora. Mnogo vei Split inio se sigurnijim jamstvom anonimnosti. U splitskom telefonskom imeniku zabiljeena su etiri pretplatnika s imenom Petar Gudelj. Jedan se meu njima izdvajao time to je uz adresu i telefonski broj dao napisati i svoju akademsku tit38

ulu: diplomirani ekonomist. Nepotrebno, kooperno za tu vrstu zvanja, i nipoto karakteristino za osobu koju smo zamiljali kao pritajenog policijskog agenta. Po pretpostavci, on bi se naprotiv mogao truditi da niim ne oda ni jedno svoje specifino svojstvo, ni najmanji trag svoga identiteta. Ako ni zbog ega drugog onda barem iz straha od osvete hrvatskih emigranata za koje je - to se odavno znalo - vaio kao malone ve dokazani ubojica. Pokazalo se da je Gudelj vei amater od novinskih istraitelja. Jedan se hrvatski prebjeg, sada ve povratnik, sjetio, naime, kako se po Njemakoj prialo da je onaj tamo Gudelj vrlo esto i s ponosom isticao svoju diplomu zagrebakog Ekonomskog fakulteta. Kao da mu je ona u vlastitim oima davala osobiti ugled i znaenje, reklo bi se, rijetkog "intelektualca" meu hrvatskim azilantima, izjednaavala ga s tamonjom hrvatskom elitom koju su inili fakultetski obrazovani "proljeari", jamila mu pravo da sudjeluje u njihovim politikim projektima. I doista, Bui, Zlatko Markus, Ivan Cerovac, Damir Petri, Mladen Schwartz upravo su pokretali Hrvatski list sa sjeditem u Mainzu, najavljujui svojim ranijim novinarskim iskustvima i znanjima - kao bivi novinari i urednici Hrvatskog tjednika u domovini - da e to biti najelitnije emigrantsko glasilo, pa je Gudelj, kao "ekonomski strunjak" dobio ansu da prvi put u ivotu napie i objavi ekonomski komentar. Ova mala epizoda pomogla je dvanaest godina kasnije da se skicira, ini se, prilino toan portret o ovjeku kojemu je titula vanija od svakog opreza. Ukratko: telefonski broj Petra Gudelja nali smo ve u prvom pokuaju: odabrali smo, naime, "diplomiranog ekonomistu"." Nakon ovog i nekoliko slinih tekstova na tu temu, meu bivim djelatnicima Udbe koji su radili na praenju i pripremi Buieve likvidacije, nastala je panika. Slijedili su intezivni pregovori i pripreme kako se ograditi od cijelog sluaja. Novinama su pisani demanti, a u pomo je prizivana, vjerovali su Udbini agenti, mona i nedodirljiva JNA i njen prvi ovjek, general Veljko Kadijevi.
39

SLUAJ PETRA GUDELJA - JUDA, CINKER ILI RTVA VLASTITE UMILJENOSTI I POHLEPE?
Potkraj godine 1992. kao bomba je odjeknula vijest da je Petar Gudelj otet, te da je nestao i njegov udbaki ef Blagoje Zeli! Jedan mladi Hrvat koji je sudjelovao u toj akciji ovako je opisao taj sluaj: "Biravi izmeu vie mogunosti uhienja Petra Gudelja, najpogodnijom se pokazivala varijanta na putu iz Splita u Krstatice. U akciji je trebalo sudjelovati osam ljudi i tri automobila. Jedan automobil s dva ovjeka sluio je kao izvidnica i trebao je radijskom vezom dojavljivati interesantne podatke o kretanju Gudeljeva vozila. Drugi automobil s tri ovjeka (udarna grupa) imao je zaduenje presresti Gudeljev automobil, blokirati cestu i uhititi Gudelja. Trei automobil s tri ovjeka trebao je zaprijeiti cestu iza Gudeljeva automobila, sprijeiti eventualni pokuaj povlaenja i pomoi pri uhienju. Takoer, prvi automobil s dva ovjeka imao je instrukcije da se kratko nakon prolaska Gudeljevoga automobila uputi za njim, te osigura teren i eventualno priskoi u pomo ako bi dolo do komplikacija. Upravo kad smo se pripremali za rasporeivanje po prethodno predstavljenoj shemi 14. prosinca 1991. stigla je informacija da je Petar Gudelj ve doputovao kui. Odmah je odlueno da se krene u zaselak Gudelji u Krstaticama kod Imotskoga i da ga se tamo uhiti, premda se je htjelo po svaku cijenu izbjei nepotrebno uznemiravanje njegovih roditelja i susjeda. U akciju su poli s tri automobila, s tim da su njihove uloge izmijenjene. Dva automobila s pet ljudi pola su pravcem Grabovac-DobrineKrstatice, a trei automobil s dva ovjeka uputio se cestom Krivodol-Poljica-Krstatice. Zadatak prva dva automobila bio je da se opkoli roditeljska kua Petra Gudelja i da ga se uhiti. Trei automobil imao je zadatak ispi40

tati teren iz pravca Imotskog prema Zagvozdu i nadgledati cestu na voritu Poljica-Zagvozd-Dobrine-Krstatice. Sve je proteklo po planu, dapae, znatno lake i jednostavnije nego smo oekivali. " Gudeljev nestanak izazvao je domino efekt. Samo nekoliko dana kasnije iz obiteljske kue u Katelima tajnovito je nestao njegov bivi ef Blagoje Zeli, nekadanji naelnik operative splitske Udbe, koja je bila centrala za itavu junu Hrvatsku. Tom lancu moe se pridodati i samoubojstvo Vinka Bilia, nekadanjeg efa hrvatske Udbe, o kojem je u novinama bilo malo rijei, te nerazjanjena smrt (ubojstvo ili samoubojstvo) Marka Bezera o ijoj je smrti napisano mnotvo novinskih tekstova. Vinko Bili, u vrijeme Buievog ubojstva drugi ovjek hrvatske policije, pronaen je u podrumu zgrade u Maksimirskoj ulici u Zagrebu 13. sijenja 1992. Oevidom, obdukcijom i obavijestima prikupljenim u razgovorima s lanovima obitelji utvreno je da je Bili poinio samoubojstvo ispaljivanjem hica iz pitolja u glavu. U stanu je pronaena oprotajna poruka, za koju je kriminalistikim vjetaenjem ustanovljeno da ju je pisao pokojni Bili, a iz sadraja oporuke razvidno je da je Bili, "nezadovoljan tadanjom situacijom u Hrvatskoj te da ima namjeru poiniti samoubojstvo". Tijekom procesa Vinku Sindiiu Blagoje Zeli je priznao da mu je upravo Bili, kao zamjenik ministra unutarnjih poslova ondanje SR Hrvatske, potpisao nalog za put u Pariz. Podsjetimo, Bili je samoubojstvo poinio u vrijeme dok je sudbina nestalog Zelia jo bila neizvjesna, pa se pretpostavlja da se Bili na suicid odluio iz straha od jo gore sudbine. Umirovljeni Marko Bezer bio je nekadanji naelnik Centra slube dravne sigurnosti u Osijeku i lan Izvrnog komiteta SKH. Do umirovljena je, dakle, bio spona, neka vrsta kurira, izmeu politike i policije. O "sluaju Bezer" javnost je izvjestio ondanji pomonik ministra policije Zdravko idovec: "Rodbina Marka Bezera prijavila je
41

7. veljae njegov nestanak. Navedeno je da se 3. veljae iz svog stana zaputio na redoviti lijeniki pregled u KBC Rebro. Sa sobom je imao revolver "Colt", kalibar 38 specijal, amerike proizvodnje, runi sat, vjenam prsten, i sveanj kljueva. Osobne dokumente nije ponio. Sutradan, 8. veljae za njim je raspisana potraga. Razgovarano je s lanovima obitelji, obavljene su provjere. Dva tjedna kasnije, 20. veljae, na desnoj obali Save pronaen je le nepoznatog mukarca. U predjelu desne sljepoonice otkrivena je rupa promjera 20 milimetara. Obdukcijom je ustanovljeno da je le star dva do tri tjedna, da je mukarac umro nasilnom smru, a identifikacijom je ustanovljeno da je rije o nestalom Marku Bezeru. Istoga dana, nedaleko od mjesta gdje je otkriveno tijelo, ronioci MUP-a u vodi su pronali Bezerov revolver. U bubnju je bila jedna ahura i pet metaka. Kriminalistikom obradom, analizom poloaja tijela i prostrijelne rane, te vjetaenjem revolvera, ustanovljeno je daje Marko Bezer izvrio samoubojstvo." O motivima samoubojstva moglo se samo nagaati. Navodno je bio u izvanbranoj vezi s izvjesnom gospoom kojoj je, dva dana prije suicida, najavio mogunost samoubojstva. Po njenom svjedoenju, nije se mogao odluiti s kim e nastaviti ivjeti, s njom ili sa suprugom. Po drugom navodu mnogo je pio, a volio je kocku, pa je samoubojstvo poino u nemogunosti da vrati kockarske dugove. Trea varijanta je daje skonao kao rtva "eskadrona smrti" koji su poeli harati Hrvatskom osveujui se svim bivim djelatnicima, Udbe. "Eskadroni smrti" u ovom sluaju trebali bi biti regrutirani iz redova ekstremnih hrvatskih nacionalista. Oni su pak, vraajui lopticu bivim udbaima, sugerirali da, ukoliko nije rije o samoubojstvu, razloge za likvidaciju mogu imati Bezerovi bivi suradnici koji su tim ubojstvom uklonili nepoeljnog svjedoka. Bilo kako bilo, istraga je zakljuena konstatacijom da je rije o samoubojstvu. Uzaludna su bila nastojanja rodbine i prijatelja
42

pokojnog Bezera da se sluaj internacionatizira. Ne mirei se sa zakljukom o samoubojstvu, podigli su veliku medijsku buku. Pisalo se da nije sklon samoubojstvu, da su u tijelu pronaena dva metka, da je revolver bio nekoliko metara udaljen od tijela. Potroeno je mnotvo novinskog papira, a na sve pekulacije policija je odgovarala nalazima obdukcije i kriminalistikog vjetaenja, prikrivajui Bezerovu ljubavnu vezu da bi se zatitila obitelj. Upravo novinskim tekstovima i istraga oko Buievog ubojstva dobila je zamah. etrdeset dana Petar Gudelj je proveo na nepoznatom mjestu. Kad se vratio kui ispriao je da se vrlo dobro osjea te da su mu navodni otmiari zapravo pomogli. U tjedniku "Nedjeljna Dalmacija" 23. sijenja 1992. novinar Andrija Popovi, kasnije scenarist filma o Bruni Buiu, objavio je razgovor s Gudeljom, kojeg je zbog zanimljivosti i dramatinosti, vrijedno prenijeti, uz neznatna kraenja, u cijelosti: "Pustili su me. iv sam, jer nisam kriv" - na samom poetku razgovora, pomalo uzbuen, kazao je Gudelj. Mnogo se spekuliralo s vaim nestankom. Nije se, naime, znalo da li ste oteti ili pak uhieni? Ima elemenata jednog i drugog. Znate to se o meni pisalo i za to me se optuivalo. Razgovarao sam nakratko samo s novinarom "Nedjeljne", s drugima nisam. Tada sam kazao da u rei sve to imam kada za to doe vrijeme. To je bilo prije godinu dana. Prije dva mjeseca priao mi je jedan gospodin, visok, s brkovima i pitao jesam li ja Gudelj. Odgovorio sam potvrdno. Predstavio se tada kao Ante i kazao da radi za republiki MUP. Rekao je "znam da imate problema, i znam da ste rekli kako ete sve rei kada bude vrijeme. E, pa dolo je vrijeme da sve kaete". "Pa, je", kaem mu ja. "Jeste li slobodni, biste li htjeli odmah", nudio se. "Ne, ne, trebalo bi to imati slubenu formu. Mi emo vas pozvati slubeno, pa emo napraviti sasluanje koje e trajati nekoliko dana." Izrazio sam samo zabrin43

utost za obitelj. Kazao je: "Za obitelj ne brinite, slubeno emo vas uhapsiti i napraviti sasluanje ili u naim prostorijama ili u jednom hotelu." Je li prijedlog tog Ante povezan s vaom otmicom? Nisam sada siguran. Bio sam kui, na selu. Netko je tukao na vrata od dvorita. Teta je otvorila vrata. U kuu je upao jedan u policijskoj uniformi, zajedno s njim nekoliko u kapuljaama. Nisam tada znao radi li se o onom dogovoru ili o neem drugom. Strah me je bilo, jer je postojala mogunost da me netko ukloni, jer sam javno obznanio kako u sve rei kada doe vrijeme. Pitao sam je li to ono to sam se dogovorio. "Je, je, nema problema" - odgovorio mi je. Nakon jednog kilometra su mi stavili kapuljau na glavu, pa nisam znao kuda smo ili. Znam da je vonja trajala dva-tri sata. Jeste li mogli pretpostaviti kojim ste pravcem krenuli? Vozili smo se preko makadama, gore, dolje. Prema iskustvu mi se ini da smo se vozili u pravcu Posuja. Jeste li primijetili neke detalje po kojima bi mogli identificirati otmiare? Jedino taj Ante kojega sam prepoznao. Drugi su, a bilo ih je estsedam, bili u kapuljaama. Znam da su jednog zvali Crni, jednog Ivica, pa uti. Teko bi ih mogao identificirati. Antu sam pitao jeste li vi republika policija? On mi je odgovorio: "Sad uope nije bitno tko smo. Bitno je da smo prijatelji Brune Buia". Kako su prema vama postupali? Jesu li vas optuivali za ubojstvo Buia? Bili su korektni. Postavljali su neke zahtjeve koji sa mnom nemaju veze. Prijetili su, ali me nisu tukli. Interesirali su se o stvarima oko Brune Buia. Ono to sam znao to sam kazao, o nekim stvarima nisam imao pojma. to se optubi za ubojstva tie - jesu.
44

Optuivali su me odmah, nisu ostavljali prostora za diskusiju. Derali su se na mene: "Vi ste ubili Brunu! Kako je to bilo?" Bio sam u oku i ne sjeam se to sam odgovarao. Rekli ste da su vai otmiari prema vama bili korektni. to je po vaem sudu uzrok te korektnosti? Vjerojatno je da su oni istragu vodili i na drugim podrujima i mjestima. Vrijeme je pokazivalo i potvrivalo ono to sam ja izjavljivao. Kada su me pustili, bio sam siguran da sam osloboen krivice. Gdje su vas pustili? Kako ste stigli kui? Ostavili su me u Hercegovini u utorak kasno naveer. Bio je veliki snijeg. Ujutro me je policija iz Imotske krajine prebacila u Split. Da li su sva pitanja koja su vam postavljali bila vezana samo za Buia? Ne. Pitali su me to znam i o drugim ubojstvima. Za ubojstvo Joze Miloa, zatim za ubojstvo Stjepana urekovia. O tome sam znao samo to sam proitao u novinama. Tada sam bio u Splitu. Pitali su me za jo neka ubojstva za koja sam prvi put uo. O kome se radilo? Pitali su me za Josipa Senia; za Bilandia i jo neke. Nakon vaeg nestanka otet je i Blagoje Zeli. Ima li njegova otmica veze s vaim sluajem? to se Zelieva nestanka tie, za to prvi put ujem. Zapravo su me pitali o policiji. Svojedobno sam suraivao s tom slubom, a on je bio naelnik operative za hrvatsku emigraciju. Ta suradnja je trajala izmeu deset mjeseci i godine dana, od jeseni 1977. do jeseni 1978. Zeli je prvo kontaktirao s mojim ocem. Ja sam, naime, imao
45

problema i elio sam ii u inozemstvo. Dobio sam vizu za Australiju. Otac mi, meutim, nije bio zadovoljan. "Ako ode tako daleko, neemo se nikad vidjeti", rekao je i dodao da ima prijatelja koji e mi pomoi napraviti reviziju procesa na sudu. Sa Zeliem sam se sastao u Trstu. U tom kontaktu mi je kazao da zna za moje probleme, da nisam kriv kako je sve to ispalo, da e on uiniti sve da se taj proces obnovi, ali, rekao je: "da se sluajno nisi ogrijeio o politiku Jugoslavije dok ivi vani, inae ti povratka nema". Isto mi je tako kazao da moram znati u kakvim se problemima nalazi domovina u odnosu na emigraciju. Postavljaju se mine u hotelima i na plaama, pale se ume, alju eksplozivna pisma, otimaju avioni - te je moja dunost da ga obavijestim o svemu to budem saznao kako bi se sve to sprijeilo. Kazao mi je da s njime moram biti u stalnom kontaktu i da moram pokrivati grad u kojemu u ivjeti. To je bio Heilbronn, grad udaljen od Stuttgarta 50 kilometara. Kako ste ostvarili prve kontakte sa Zeliem? Prvi smo se put nali u 11. ili 12. mjesecu 1977. u Mnchenu. Poslao mi je telegram da doem. Kad smo se sreli, kazao mi je daje kontaktirao glavnog tuitelja i predsjednika komiteta, te da e mi sluaj biti rijeen. Ja sam mu tada rekao sve to sam u meuvremenu saznao. S kim ivim, koga poznajem. To ga je posebno zanimalo. Zanimali su ga Schwartz, Rogi, Toman i drugi. Za njega je Rogi bio terorist, Schwartz agent neke strane obavjetajne slube, Toman je bio ovjek Stipe Bilandia koji je bio predsjednik neke hrvatske teroristike organizacije. Kada, se Zeli poeo zanimati za Brunu Buia? Ve kod drugog ili treeg kontakta. Prvi smo se put nali u Mnchenu, drugi put u Pragu. Ve tada mi je Bui bio prikazan kao jedan od znaajnih terorista. Takvim sam ga i zamiljao, kao ovjeka koji ima svoju vojsku, koji otima avione, koji je kao talijanski Al Capone. Zeli mije tako govorio.
46

Vae se ime izravno povezuje s ubojstvom Buia. Kada ste s njim doli u kontakt? ujte, o meni su novine pisale svata. Jedna je novinarka pisala da sam tri i pol godine ivio u Parizu s Brunom. Brunu sam samo jednom u ivotu vidio. To je bilo na francusko-njemakoj granici kada je odran sastanak u vezi osnivanja nekog lista. Do tada sam o njemu mislio kao o teroristu. Meutim, spoznao sam tom prilikom da se radi o ovjeku kojem se ne moe pripisati terorizam. Teko mi je sada govoriti o svemu. Vidim sada da je svaka moja rije moda nekome uinila neto loe. Ali isto moram kazati da kod Zelia nisam primijetio da bi mogao izvriti ubojstvo. To isto nije ni od mene traio. Sve to sam inio, kao dounik, inio sam iz namjere da zatitim Jugoslaviju. Bio sam obmanut. Vjerujte mi da sam imalo kriv za Buievu smrt, ne bih s vama ovdje razgovarao, ve bih vjerojatno bio dva metra ispod zemlje negdje oko Kupresa, kamo su me, pretpostavljam odveli. Vae prisustvo na sahrani Buia gdje ste razgovarali s Jozom Miloem, izazvalo je sumnju da ste izravno umijeani u ubojstvo? A zato ne bih iao na sprovod? Kad smo dobili obavijest to se dogodilo u Parizu, bilo nas je oko dvadeset u restoranu, odluilo se ii na sahranu. Da me grizla savjest, ne bih iao. to se nesretnog Miloa tie, on, po mom miljenju, s ubojstvom nema nikakve veze. Njemu se sve pakovalo. elite li kazati da je Udba igrala paralelnu igru, spremajui s jedne strane atentat, a s druge prokazivanje Vas i Miloa kao krivaca? ujte, to je moje miljenje. Tako ne mora biti. Ali ja sam zaista spoznao da su radili paralelno da prebace krivicu na Miloa. Znate li tko je ubio Brunu Buia?
47

 Ne znam. Iz kontakata sa Zeliem nisam imao nikakvih indicija o tome. Poslije su priane razne prie. Spominjalo se desetak imena vezanih za ubojstvo. Od mog imena pa do Joze Miloa, Arkana, Zelia, pa do Schwartza. U Zagrebu se nedavno, ubio jedan od bivih efova Udbe. Moete li taj sluaj povezati s vaom i Zelievom otmicom? Sigurno e biti jo mnogo toga. Da li je to povezano sa mnom, odnosno s pokojnim Brunom, ne mogu rei. Iz tih struktura, osim Zelia, nikad nikoga nisam poznavao. Ali potresa e sigurno biti. Oni koji su montirah' optunice i krivo sudili nee moi mirno spavati. To i zasluuju. Ja sam im nasjeo i za to sam svih ovih trinaest godina platio kaznu. Mislim da e se uskoro saznati i ime ubojice pokojnog Buia. Ja to nisam, kako su mi htjeli montirati. Kako se nakon svega osjeate? Vai iskazi moda e poluiti efekt lavine. Plaite li se stoga? Nakon svega, iako mi nije bilo lako, osjeam se oputeno. Sve to sam imao kazati, kazao sam. Bilo je vrlo neugodnih telefonskih poziva, pisama i prijetnji o likvidaciji. to se straha tie, ne plaim se vie nikoga. Sami vidite da se pomalo skrivam i to najvie od onih koji su kroz proteklih 13-14 godina skrivali sebe i svoja zlodjela iza moga imena. Moja bi smrt, mislili su, Hrvatskoj uskratila istinu, sluaj bi se zapeatio, a krivci bi bili sigurni. Tako sada nee biti. A neka sve bude pouka buduim pokoljenjima. Iako priznaje daje sa Zeliem suraivao samo godinu dana, putovnica, prometna i vozaka dozvola izdane u Zagrebu, u doba kad se u Njemakoj kretao u prestinom drutvu hrvatskih politikih emigranata, sugeriraju njegovu dvostruku igru. Potcjenjivao je emigrante koje je pratio, a da je u razgovoru s policijskim istraiteljima i, kasnije novinarima, posve krivo proc48

jenjivao vlastitu poziciju i sudbinu hrvatskog naroda, svjedoi pismo upueno generalu JNA Veljku Kadijeviu. Pismo pod naslovom Faistiki progoni u Hrvatskoj Kadijeviu je poslano iz Splita 30. srpnja 1990., a odnosi se na jedan novinski tekst, ali i na politiku situaciju u Hrvatskoj nakon izbora. Gudelj pie: Potovani drue generale! Ja sam Petar Gudelj, star 50 godina, poznati i veoma cijenjeni strunjak u itavoj Jugoslaviji. Ja sam linost iz priloenih novina, iz lanka "Tko je ubio Buia". lanak je samo faistika montaa, ni jedne injenice nema, osim spomenutoga mojeg imena. itava moja mnogobrojna rodbina i porodica i hiljade radnika moje firme i jo na hiljade poznanika i poslovnih partnera, naprosto je zanijemilo proitavi taj lanak, i svi zajedno se pitamo: Da lije to mogue? Jesu li na prostorima, koje jo uvijek pokriva naa JNA i iji ste vi general, mogui faistiki progoni? Da li se ovako neto dozvoljava u bilo kojoj zemlji na svijetu? Hrvatska faistika vlada dovodi problematine ljude iz emigracije, dajui im ministarske fotelje, da bi radili scenarije, poput ovog inkriminiranog lanka. Faistima se iv ne predajem! Za sve ono to slijedi ve idueg dana, punu odgovornost neka snosi faistiko rukovodstvo Hrvatske, kad se oni ne pridravaju Ustava ni zakona, to i mene kao i ostale ne obavezuje. Ja vam se ne obraam za pomo, nego vas molim da u ime desetak hiljada ljudi poduzmete bilo to za spas nae domovine Hrvatske i Jugoslavije. Drugarski Vas pozdravljam Petar Gudelj U vrijeme kad je cijela Hrvatska na nogama, u doba kada slavi izbornu pobjedu i navjeuje put u samostalnost, Gudelj moli Kadijevia da intervenira i "spasi domovinu mu Hrvatsku i Jugoslaviju".

49

SLUAJ BLAGOJA ZELIA - TO JE PREUTIO?

Blagoje Zeli, roen 18. oujka 1929. u egaru, opina Obrovac, Srbin po nacionalnosti, policijsku karijeru zaoeo je kao pozornik u Obrovcu, da bi brzo napredovao do inspektora Ozne, a karijeru zavrio na mjestu naelnika operativne Slube dravne sigurnosti Split. Dvojica brae bili su mu visoki oficiri JNA, to mu je omoguivalo nesmetan uspon u hijerarhiji tajne policije. Nestao je krajem prosinca 1991., a mjesec dana kasnije neoekivano se pojavio u Policijskoj stanici Imotski. Sluaj je posve istovjetan sa sluajem Petra Gudelja. Nestanak Blagoja Zelia uslijedio je nakon izjava Petra Gudelja, u kojima je optuio svog biveg poslodavca kao vaanog svjedoka, ali i sudionika ubojstva Brune Buia. Zeli je iz obiteljske kue u Katelima nestao izmeu Boia i Nove Godine, 29. prosinca 1991. Evo kako je taj dogaaj opisala njegova supruga Ivanka: "Kritine prigode nalazila sam se u dnevnom boravku nae obiteljske kue u Katel tafiliu. Gledala sam televiziju i zaspala, tako da uope nisam ula zvono na vratima. Jedino sam ula mog sina kako razgovara s nekima, ne elei iia otvoriti vrata. Kazali su da su iz policije. Bilo je oko jedan sat poslije ponoi, pa mi je bilo udno ta e policija u to doba pred naom kuom. Razgovor je probudio i moju ki i supruga Blagoja. Osjeajui da bi moglo biti incidenata moj mu Blagoje uzeo je lovaku puku, ali mislim da nije bila nabijena. Nevjesta, koja je bila trudna, nalazila se na gornjem katu kue. Mi smo stajali u dnevnom boravku kad je netko podigao roletu, razbio prozor i upao u kuu. Ubrzo su u dnevni boravak upala trojica uniformiranih mukaraca, a etvrti koji je takoer bio odjeven u maskirnu unformu i preko lica navuenu potkapu, ostao je na ulaznim vratima dnevnog boravka. Napominjem da to nisu glavna ulazna vrata kue, nego ona s terase.
50

Trojica koja su upala u sobu nisu bili maskirani po licu pa sam ih mogla dobro vidjeti. Mukarac je bio srednjeg rasta, imao je djeije lice, sa picatom bradom. Po mojoj procjeni imao je od 25 do 30 godina. Druga dvojica bila su u maskirnim uniformama. Jedan je bio visoki, irokog lica. Na glavi je imao kapu, mislim da je bio sme. Bili su naoruani pukama, ali kako se ne razumijem u oruje, ne znam koje su vrste. Treeg se slabije sjeam. Bila sam uzbuena i vikala da mi ostave mua. Naime, kad su utvdili daje moj suprug Blagoje Zeli osoba koju trae, kazali su da ga hapse jer je za njim raspisana meunarodna tjeralica za ubojstvo. Blagoje se opirao govorei da on s tim nema nikakve veze, ali su mu ti ljudi zapovjedili da mora s njima. Meni nita nije bilo jasno, nisam znala gdje moj suprug mora ii, a nepoznati su odgovorili da ide ondje gdje je prije radio, a zatim u Zagreb. Kako smo se i ja i moja ki i sin opirali uhienju mog supruga Blagoja, nepoznati su zamahnuli prema nama kundacima, ali nikoga nisu udarili. Priznajem da su bili korektni prema nama. Nikoga nisu udarili, nita nisu dirali, nita nisu otetili, niti su ta odnijeli sa sobom. Moj suprug je pitao moe li ponijeti lijekove sa sobom pa su mu dozvolili da ih uzme. Prije nego su otili i odveli Blagoja, kazali su mi da nas mogu pobiti, jer da imaju ovlatenja pucati u sluaju pruanja otpora, te da za nau smrt nikome nee odgovarati. Sjeam se da su ispred kue bila dva auta, jedan ispred ulaza, a drugi malo dalje u umici. Moja ki je inzistirala da i ona ide s ocem, ali joj nisu dopustili kazavi da nema mjesta u autu. Kasnije sam od susjede saznala da je bio jo jedan automobil koji je stajao s druge strane kue, vjerojatno osiguravajui prostor sa stranje strane. Suprug se vratio kui nakon 37 dana. Bio je u tekom psihikom stanju." Njen sin Nenad preciznije se sjea detalja te veeri: "Otac stanuje u prizemlju, a ja sa suprugom na katu. Otac je spavao, a majka u kuhinji neto radila. Mislim da je pekla kolae za Novu godinu. Sestra je spavala, a ja sam s roakom Jokom Popadiem gledao televiziju. Supruga, koja je u drugom stanju, takoer je spavala. Roak Joko je neto prije
51

jedan sat otiao kui. Nekoliko minuta kasnije uo sam zvono na ulaznim vratima, pa sam pomislio da se Joko vratio jer je neto zaboravio. Kroz balkonska vrata vidio sam bijeli Golf, starijeg tipa, ba ispred naih vrata, i nekolicinu policajaca u maskirnim odijelima. Primjetili su me na balkonu i odmah kazali da su iz policije i da im otvorim, u protivnom e pucati. Spustio sam se u prizemlje i tu zatekao majku i oca i sestru. Nisam htio otvoriti vrata ve sam uzeo telefon htijui provjeriti je li policija poslala nekoga da ureduje u naoj kui, ali nikako nisam mogao dobiti njihov broj. U to su trojica mukaraca razbili prozor na terasi i kroz razbijeni prozor uli u dnevni boravak. Sva trojica su bili u maskirnim odorama, nitko nije imao sakriveno lice i sva trojica su bili naoruani. Jedan je imao automatsku puku, jedan korpion, a onaj glavni pitolj i radio stanicu. im su uli unutra ocu su izbili lovaku puku iz ruku, a zatim kazali da su iz policije i da mora poi s njima. Moja majka bila je prilino uznemirena zbog odvoenja oca pa su mi kazali da je smirim, inae bi mogli pucati. Pokuao sam dohvatiti telefon kako bih provjerio u policiji ima li kakav nalog za odvoenje oca, ali mi je jedan od njih izbio telefon iz ruke. Otac je, na kraju, pristao poi s njima te su ga odveli." Nakon povratka iz tridesetsedmodnevnog zatoenitva, Blagoja Zelia u bolesnikoj sobi splitskih Firula, sasluao je istrani sudac Okrunog suda u Splitu. Zeli je ispriao: "Kad su uli u kuu u ruci sam imao lovaku puku, ali mi ju je jedan od napadaa izbio iz ruke. Ti su ljudi, mislim, bili odjeveni u maskirne uniforme. Predstavili su se kao policija i pitali me jesam li Blagoje Zeli? Kad sam im potvrdio, rekli su mi da moram poi s njima. Nisu imali nikakav nalog ili rjeenje za liavanje slobode. Zatraio sam ih da se odjenem i uzmem lijekove, jer sam dijabetiar i moram svakodnevno uzimati lijekove. Tu su bili prisutni moja ena, sin i ki, te nevjesta. Sjeam se da su neki bili maskirani, a neki nisu. Nakon to sam se obukao, oni su me odveli. Ispred automobila su mi stavili lisice na ruke i im sam sjeo u auto52

mobil navukli su mi na glavu potkapu, tako da nita nisam mogao vidjeti. Inae, svi su bili naoruani vatrenim orujem. Nakon nekoliko sati vonje, prema mojoj procjeni, tijekom noi smo doli pred jednu kuu, ali ne znam u kojem predjelu. Zatim su me smjestili u jednu prostoriju, koja je najvjerojatnije bila u prizemlju kue. Radilo se o prostoriji dimenzija tri puta tri metra. U toj prostoriji bio je uski krevet na kotaima, sjedalica i stoli, stalno je gorjelo svjetlo, a prozor je bio stalno zamraen, tako da sam izgubio pojam o vremenu. Nisam znao je li dan ili no, a nikad nisam znao koliko je sati niti se mogao orijentirati koliko sam dana tu proveo. Kad god bih neto upitao o vremenu, nisu htjeli o tome govoriti. Cijelo to vrijeme bio sam vezan na nain da su mi lisice bile na nogama i rukama, a ruke su mi bile vezane uglavnom na leima. Od lisica sam zadobio rane na zglobovima ruku i nogu." Policija je pokuala ui u trag Zeliu, no zbog "meke" granice prema Hercegovini, ali i angairanosti policijskih snaga u obrani Hrvatske, otmiari isprva nisu otkriveni. Meutim, nakon uhienje dvojice osumnjienih, obitelj Blagoja Zelia nije prepoznala niti jednog od njih. U policijskom notesu je zabiljeen iskaz Jure L., za koga e se kasnije ustanoviti daje imao krivotvorenu putovnicu i da je rije o posve drugoj osobi: "U SR Njemakoj sam boravio od svibnja 1970. U emigraciji sam bio lan Hrvatskog narodnog vijea, zatim Ujedinjenih Hrvata Evrope te organizacije Hrvatskog dravotvornog pokreta. U Hrvatsku sam doao pred Boi godine 1991., da bih se borio za slobodu nezavisne Hrvatske. Kad sam doao u iroki Brijeg, u hotelu 'Park' sreo sam vei broj svojih poznanika iz SR Njemake, meu kojima je bilo i dosta emigranata. Tu sam upoznao i Antu Grbavca iz itluka, kojega nisam otprije poznavao. U razgovoru s Antom on mi je kazao da bi trebalo izvesti akciju hvatanja jednog ovjeka koji je ubijao Hrvate. U akciji je sudjelovalo ukupno est osoba. Mi smo tim mladiima objasnili o emu se radi i to treba uiniti. Meni je Grbavac kazao da je ve
53

ranije uhien Petar Gudelj koji je dao odreene podatke o Zeliu, a vezane za ubojstvo Brune Buia. Bruno Bui je iz moga kraja. Osobno ga nisam poznavao, ali sam se s njim dopisivao. Otmicu su izveli mladii koje sam spomenuo, a u tijeku akcije na sebi su imali maskirne uniforme i potkape s otvorima za oi i usta. Nakon otmice Blagoja Zelia, s dva vozila otili smo u pravcu Posuja te smo u tijeku noi stigli u jednu kuu izmeu Posuja i Duvna. Tu smo se zadrali otprilike etiri tjedna i za to vrijeme ispitivali Zelia. Uglavnom ga je ispitivao Grbavac, a s obzirom da sam poznavao prilike u emigraciji, katkad sam i ja prisustvovao ispitivanju. Osim to je vlastoruno pisao izjave, Zeli je i sniman, i to na magnetofonsku kasetu te videokamerom. Kad me pitate za podatke o osobama koje su sudjelovale u akciji, mogu kazati da ih poznajem samo po imenima. Znam da su se zvali Jure, Ante, ime, Io. Moda su im to prava imena, a moda i nadimci, nisam siguran. Mladii su imali kalanjikove i pitolje s odgovarajuim streljivom." Jedan od njih ovako je opisao pripreme i tijek akcije: Pronaen je suradnik u krugu Zelievih znanaca, preko kojega se moglo prilino precizno pratiti njegovo kretanje, pa nam je 28. prosinca 1991. dojavio da se Zeli nalazi u Katel tafiliu i da e tu provesti novogodinjie praznike. Odlueno je da ga se uhiti iste noi. Prema suradnikovoj procjeni, Zeli se osjeao prilino bezbrinim. Brzo je napravljen plan i besprijekorno je izvren. Akcija uhienja izvedena je s dva automobila, u kojima su se nalazile po tri osobe. Kako i nakon viestrukih poziva da otvori ulazna vrata nitko iz obitelji nije reagirao, a zbog potrebe da se akcija izvede hitro, odlueno je da se u zgradu prodre kroz prozor na balkonu prvoga kata. Podignute su rolete, izmama razbijena prozorska stakla - i dvije osobe su ule u kuu, gdje su zatekle Zelia s uperenom lovakom pukom, koja mu je oduzeta prije nego to ju je stigao upotrijebiti. Pored njega u kui su se nalazili njegova ena, sin i ki, svi u histerinom stanju. Zeli se najprije opirao, ali,
54

kad mu je priopeno da ga se hapsi po nalogu francuske sekcije Interpola, njegovo ponaanje se naglo promijenilo i zatraio je da mu se dopusti da se obue, jer se nalazio u pidami. To mu je doputeno, kao i da sa sobom ponese naoale za itanje i pet vrsta tableta." O tijeku ispitivanja Blagoja Zelia drugi svjedok pria: "Zeli je najprije bio drzak i odbojan, a onda je pristao na suradnju, pa je, po naoj procjeni, dao istinite izjave. Bilo mu je obeano da e biti puten na slobodu ako bude suraivao. Obeanje je i odrano, jer je, nakon to je ispitan i nakon to je dao pismene izjave, puten na slobodu. Ostavljen je u Imotskom. Tijekom ispitivanja koje je trajalo, kako sam ve rekao, tri do etiri tjedna, imao je normalan tretman, jedino to je stalno bio pod straom. to se tie prehrane, hranio se kao i mi, a mi smo mu nabavljah' i tablete koje su mu bile potrebne. U akciju o kojoj je rije upustio sam se iz domoljubnih razloga. Naime, akcija je izvedena da bi se ubrzali postupci prema osobama koje su djelovale protiv Hrvata u emigraciji te da bi se dolo do podataka o osobama koje su na taj nain postupale, kako te osobe ne bi mogle preuzeti odreene funkcije u hrvatskoj dravi, one od vitalnoga znaenja za dravu. Ante mi je kazao da e materijale o ispitivanju Zelia dostaviti na odreeno znaajno mjesto, ali ne znam je li to uinio. U svakom sluaju, materijali su umnoeni u tri primjerka, od kojih je jedan bio kod mene, a mislim da se radilo o jednom dijelu materijala. Inae, taj materijal nisam gledao niti prouavao." Kao zarobljenik vezan u lisiine, koje je i sam nekada vezao drugima, Blagoje Zeli tretman i ispitivanje gleda s druge pozicije: "Cijelo vrijeme ispitivanja nisu mi doputali lei, nego mi je bilo doputeno samo sjediti na stolici, tako da sam spavao naslonjen na stoli. Jedino se sjeam da mi je jedan od uvara nekoliko puta dopustio da legnem i odspavam nekoliko sati. Do prostorije u kojoj sam se nalazio bio je nunik, tako da sam mogao odlaziti na nudu, pa su mi, kad bih iao u nunik
55

oslobodili ruke. to se tie hrane, to nije bilo ujednaeno. Bilo je dana kad bih dobio samo malo kruha i sira, pa onda jedno due razdoblje ne bih dobio nita. Po mojoj procjeni, dva do tri dana. Onda bi mi donijeli pola telee glave, od koje bih pojeo samo malo, jer nisam mogao jesti, a nakon toga bih ponovno nekoliko dana bio bez hrane, da bih ponovno dobio kruha, sira, salame. to se tie vode, tu nije bilo ogranienja. Mogao sam piti koliko sam elio. Ljudi, koji su me drali u toj prostoriji, esto su me ispitivah' u vezi raznih ubojstava. Posebno ih je zanimala smrt Brune Buia kao i druga ubojstva u inozemstvu. Ispitivali su me u vezi moje slube prije umirovljenja, a umirovljen sam 1988. godine sa mjesta naelnika operativnoga odjela. Svi koji su dolazili u kontakt sa mnom bili su maskirani, osim jednoga i toga bih mogao prepoznati. One koji su bili maskirani ne bih mogao prepoznati. Meusobno su se oslovljavali konspirativnim imenima. Nije me uvijek ispitivala ista osoba, nego kako tko i kako kad. Napominjem da se prostorija u kojoj sam se nalazio nije grijala a kako je bio sjeanj, bilo je dosta hladno. Budui da su mi stalno ruke bile zavezane na leima, to je bio oblik fizikoga muenja. Nadalje, nisu mi davali redovno lijekove protiv dijabetesa i visokoga tlaka, nego su mi ih davali svaki drugi dan, i to razmuene u pola ae vode, tako da ne znam je li osim medicinskih preparata koje sam uzimao tu bilo jo nekih drugih sredstava, pri emu mislim na kemijska ili narkotina sredstva. Moje se zdravstveno stanje pogoralo, tako da sam povremeno gubio prisebnost i orijentaciju." Razmiljajui da bi svaki dan mogao biti posljednji, Zeli kae da ipak nije elio govoriti istinu: "Tim ljudima sam dao odreene izjave. Mislim da nisam nita vlastoruno pisao, ali sam neke papire potpisivao, no nita od toga nisam prethodno proitao, pa ne znam to sam zapravo potpisao, odnosno to je u tim izjavama napisano. Doista sam mislio da e me ubiti, jer sam ih uo da se meusobno razgovaraju o tome kako su dobili nalog s odobrenjem da me ubiju, kako
56

se trebam spremiti, jer predstoji moja likvidacija, a zatim bi mi jedan od otmiara govorio da me ipak nee ubiti, neka ne gubim nadu, da u se moda izvui, i slino. U to to su mi tada priali doista sam tada vjerovao, jer sam bio u takvoj situaciji, pa ne bih mogao kazati je li se radilo o vrsti psihike torture i pritiska ili su oni stvarno imali namjeru da me ubiju. Premda nisam imao predstavu o vremenu, mislim ipak da su pojedinana ispitivanja trajala oko 40 minuta. Po mojoj procjeni ispitivanje bi se ponavljalo u dva do tri navrata tijekom 24 sata i svako je trajalo etrdesetak minuta. Naravno, to su samo moje procjene o vremenu. Nisu mi rekli zbog ega su me oteli, nego su naglaavali da sam otet protuzakonito i da je moj ivot u njihovim rukama, pa me mogu ubiti kad god poele. Sjeam se kako su mi kazali da e mi suenje biti redovno i civilizirano, ako im ispriam ono to ele uti, no, ako ne kaem ono to ele uti, da e me jednostavno likvidirati. Ponajprije ih je zanimalo da im kaem sve o agenturi SDS-a, osobama koje su radile prije u SDS-u, koje su ostale i dalje u slubi i ugraene su u nove organe vlasti, o svim stranim agentima, posebice talijanskim i francuskim, za koje ja znam, zatim o likvidacijama zadnjih 25 godina u zemlji i inozemstvu, i slino. Koliko se sjeam, nisu me snimali na magnetofon, odnosne nisam vidio nikakav mikrofon ili bilo to, osim u dva ili tri navrata, kad su me u prostoriji pored one u kojoj sam boravio snimali videokamerom, dakle, tonski i video. Pisaega stroja u prostoriji u kojoj sam boravo i bio ispitivan nije bilo. Kad me pitate o osloboenju iz zatoenitva, rekao bih da su me jednoga jutra, tj. noi, jo uvijek vezanoga ukrcali u ko kamiona. Sjeam se da je padala kiica. Odvezli su me do jedne kue i rekli mi da otiem prema njoj te ekam do jutra, a onda da pozovem nekoga od ukuana i da tratim da me odvedu u prvu policijsku stanicu. Rekli su mi da napravim onako kako mi je nareeno, jer e me u protivnom ubiti njihov snajperist. Doista sam otiao do te kue i ekao do osam sati ujutro. Bilo je jako hladno, pa sam se skoro smrznuo, tako da u poetku nisam mogao ni hodati. Izaao sam na cestu. Naile su jedna ena i djevojica, pa sam ih
57

upitao u kojemu se mjestu nalazim. Odgovorile su mi da sam u Vinjanima Gornjima, a moda i Donjim, sad se dobro ne sjeam, i da do Imotskoga ima sedam kilometara. Tu sam razdaljinu propjeaio, zastajkujui i odmarajui se nekoliko puta. Uspio sam doi do Imotskoga. Tu sam potraio moga poznanika, mesara Bilia, koji mi je pomogao. Taj mi je boravak u Imotskom ostao u nejasnom sjeanju. Znam da sam neto pojeo kod Bilia i zatim bio u policijskoj stanici, a zatim doao kui u Katela, no ne znam kako. Vjerojatno me je netko prebacio, ali se toga ne sjeam. Po dolasku kui zapao sam u oajno psihiko stanje, pa mi nije poznato zbog ega nisam odmah prebaen u bolnicu, nego tek nakon nekoliko dana. O tome bi mogli vie kazati moji ukuani, jer su oni o tome odluivah'. Sada se nalazim u bolnici, mislim ve petnaestak dana. Stanje mi je dosad bilo dosta loe, kako fiziko tako i psihiko, nisam bio priseban i s nikim nisam mogao razgovarati. Otprije nekoliko dana stanje se malo popravilo", zavrio je svoj iskaz Blagoje Zeli u bolesnikoj postelji u splitskoj bolnici. Premda su sudjelovali u vrlo zahtjevnom pothvatu, zanimljiva je spoznaja da se sudionici operacije nisu dobro poznavali. Gotovo nita nisu znali jedan o drugome. Oslovljavli su se nadimcima, a zbog konspiracije i sigurnosti svi su nosili kape i maske, pa ak i kad su bili sami. Bili su svjesni da rade neto protuzakonito, ali osjeaj da rade za dobrobit Hrvatke bio im je dovoljno opravdanje. "U kolovozu 1991. godine dobrovoljno sam se prijavio u Posebnu jedinicu Hrvatske vojske", splitskoj policiji ispriao je mladi hrvatski ratnik. "Bio sam u kampu za obuku, a kasnije i stalno angairan u toj jedinici, gdje sam postao instruktor. Kroz kamp su prolazili mladii iz raznih krajeva, pa tako i iz Ljubukoga, a ja sam se s jednim dijelom tih mladia dobro upoznao i uspostavio s njima prijateljske odnose. Preko njih sam upoznao ovjeka koji mi se predstavio kao Jure i kao emigrant. Bilo je to u listopadu 1991. godine, a upoznao sam ga preko nekih mojih poznanika. Kasnije sam shvatio da tom ovjeku nije pravo ime Jure nego Stanko. A moda mu ni to nije pravo ime.
58

U prosincu 1991. sam ga ponovno sreo. Tada me je upitao bi li sudjelovao u jednoj akciji za hrvatsku stvar. Kako sam spreman za Hrvatsku uiniti sve, s time sam se suglasio, ali mi on nije govorio o detaljima, nego mi je kazao da e mi detaljne instrukcije i obavijesti dati neposredno pred akciju. Iza Boia me ponovno pitao o tome i dao sam pristanak. U Katela smo se dovezli oko 22,30 sati u dva osobna automobila marke "Golf', oba bijele boje, jedan s mostarskim tablicama, a drugi s plavom milicijskom tablicom. Ukupno nas je bilo estorica, od kojih su trojica osiguravala okolni teren, a nas trojica (Jure, jedan momak i ja) smo doli do vrata Zelieve kue i pozvonili na vrata. Jure je pokuao uvjeriti Zelievoga sina da je hitno i da mora otvoriti vrata, ali u tome nije imao uspjeha. Popeli smo se na balkon, razbili staklo na balkonskim vratima i prodrli u kuu. Sjeam se da je Zeli imao lovaku puku, ali ja sam mu je svojom pukom izbio iz ruku, tako da nije dolo do vatre. Zeliu smo nabili lisice na ruke, posjeli ga u automobil i otili u neku planinsku kuu. Automobil je vozio mladi kojega ne poznajem. Zelia smo smjestili u kuu, a mi sudionici akcije imah' smo zadatak uvati ga, pa smo se mijenjali, tako da ga je svaki uvao u dva navrata dnevno po etiri sata. Tu smo se zadrali neto vie od mjesec dana, u tijeku kojega su Zelia ispitivali Jure, odnosno, kako sam kasnije saznao, Stanko, i jo jedan ovjek kojega ne poznajem, ak ni po izgledu, jer, kad bi taj ovjek dolazio, mi bismo preko radio postaje bili izvijeteni da se sklonimo, to smo i uinili, tako da tog drugog koji je ispitivao Zelia nisam dobro uoio. Nisam upoznao niti one mladie koji su zajedno sa mnom radili u akciji uvanja Zelia, jer nam je bilo reeno da se meusobno dobro ne upoznajemo i da nosimo potkape preko lica. Uoio sam samo jednog izrazito visokog mladia malo due crne kose, a ne znam nita o njemu, osim da su ga zvali Crni. Bio je jo jedan po imenu Pero, a on je bio plave kose i vrlo je malo priao sa mnom. Sjeam se da je tu bio i jedan stariji ovjek koji je ondje boravio tjedan dana, star oko 50 godina, sijede kose i sa sijedom bradi59

com. Taj je ovjek slabo govorio hrvatski jezik. Sjeam se daje govorio kako je iz Australije, da bi kasnije kazao da je iz Amerike, i slino. Na uvanju Zelia ostao sam neto preko mjesec dana i ve sam zahtijevao da idem kui, jer sam se morao javiti u jedinicu, s obzirom da sam dobio slobodno svega nekoliko dana. Poslije sam u novinama proitao da je Blagoje Zeli puten kui." Zeli je u mjesec i pol dana, koliko je bio utamnien, ipak morao "propjevati". Otmiarima je ispriao kako je funkcionirala mainerija koja je sedamdesetih i osamdesetih godina radila na pripremanju i likvidaciji politikih protivnika jugoslavenskog reima, prvenstveno hrvatskih politikih emigranata. Prema vlastitom priznanju, jedna od vanijih karika u pripremi Buieve likvidacije bio je upravo on - Blagoje Zeli. Ali on nije pucao. Otkrio je sve svoje nadreene, ali i podreene suradnike. Otkrio je njihov nain rada, akcije koje su planirane, ali i one koje su realizirane. to se tie plana o Buievoj likvidaciji, Zeli je priznao kako je sudjelovao u razgovorima u Zagrebu kada je u vrhu hrvatske Slube dravne sigurnosti, prema instrukcijama iz Beograda, razmatrana potreba da se likvidira po njima najopasniji Hrvat u dijaspori. Priznao je da je sudjelovao od samog poetka u pripremama i u realizaciji Buieve likvidacije. Priznao je i svoju nazonost u Parizu 16. listopada 1978. Zeli je naveo i ime ovjeka koji je pripreman da ubije Buia. Nije kazao da je on pucao, nego se vjeto izvlaio: "On je poslan da ubije jer je bio najsposobniji." Tko su bili njegovi otmiari i to se njome zapravo eljelo postii? ija je ideja bila Gudeljeva i Zelieva otmica, tko je obavio pripremne radnje i osigurao logistiku potporu? Jedan otmiar e priznati daje sve raeno u najboljoj namjeri i u interesu Hrvatske. Postojala je, dakle, jedna mala organizacija
60

koja je, pod svaku cijenu eljela istraiti okolnosti Buieve pogibije, ne osvrui se na zakone, pravne regule i postojanje dravnih tijela zaduenih za taj sluaj. Na pitanje zato otmica, zato ne legalan nain, otmiari Gudelja i Zelia su odgovarali: "Mogue je da smo formalno prekrili zakon i neke postulate pravne drave, ah', s druge strane, upravo smo tu dravu htjeli natjerati da funkcionira kao pravna drava i za one koji su vrili ubojstva za vrijeme Jugoslavije. S krvnicima i tamniarima vlastitoga naroda ne moemo graditi modernu Hrvatsku." Htjeli su, po njihovim rijeima, prisiliti dravne institucije da ubrzaju istragu oko Buieva ubojstva jer su mnogi svjedoci poeli nestajati ili su ulazili u fazu totalnog zaborava, ali su, isto tako, eljeli imati i neku vrstu nadzora nad istragom. Sumnjali su da e na tom "ispitu" dravni organi zakazati, jer u njima jo uvijek "igraju" i dijelovi stare mainerije, koji su svojedobno bili i sami umijeani u mnoge likvidacije, a jo uvijek dre bitne pozicije u sustavu vlasti. Zainteresirani za otkrivanje Buievog ubojice svjedoe da su unutar sustava nailazili na preveliki otpor, pa su morali zaigrati na kartu "kaubojtine", provesti istragu na "crno" sve dok nisu osjetili da su naili na pravi trag. Kad su iscijedili obavijesti iz Gudelja i Zelia, pustili su ih na slobodu, a istraga, za koju je interes pokazivala cjelokupna hrvatska javnost, ponovo je vraena u pravne okvire. Osumnjieni za otmicu Zelia i Gudelja su uhieni, provedena je istraga, ali bez opipljivih rezultata. Materijalnih dokaza da su oni sudjelovali u otmici nije bilo, a samo njihovi iskazi bili su nedovoljni. Premda su vjerovali da mogu prepoznati bar jednog osumnjienog za otmicu njihovog supruga i oca, lanovi obitelji Zeli sucu nisu mogli potvrditi da se meu sumnjivcima nalazi osoba koja je te prosinake noi upala u njihovu obiteljsku kuu, vezala i u nepoznato odvela Blagoja Zelia.
61

Nakon neuspjenog prepoznavanja, osumnjieni za otmicu puteni su na slobodu, a istraga je obustavljena. Iz svega toga ne moe se zakljuiti jesu li osumnjieni bili pravi sumljivci ili su podmetnuti da bi istragu usmjerili u krivom pravcu, ili se radi o neem sasvim treem. Godinu dana poslije, 21. prosinca 1992., Zeli se naao pred istranim sucem Okrunog suda u Zagrebu, odgovarajui, detaljno i precizno, na sva njegova pitanja: "U organima unutarnjih poslova radio sam formalno od '45. godine pa sve do umirovljenja u sijenju 1988. iako sam praktiki poeo raditi za tu slubu 1944. godine kada je osloboen ibenik. U tom dugom periodu radio sam razliite poslove, od pozornika do naelnika Odjela za operativne poslove u tadanjem Centru Slube dravne sigurnosti Split. Prisjeam se da sam u vrijeme Buievog ubojstva imao oko 95 posto mladog kadra koji je imao sta izmeu jedne i jedne i pol godine, jer je normalnim putem dolo do umirovljenja starije grupe operativaca. Bili smo organizirani po odjelima: prvi odjel, ili prva linija, kako smo ga zvali, bavio se kontraobavjetajnim radom, druga linija emigracijom, trea linija unutarnjom problematikom. U to je vrijeme naelnik drugoga odjela ili druge uprave, u ondanjem SDB-u u Beogradu bio Stanko olak. Bruno Bui nije bio u obradi splitskog centra, jer je dulje vrijeme ivio izvan ovoga podruja, te smatram da je formalno obradu ovoga sluaja vodio zagrebaki centar. Poznato mi je da dosje Brune Buia nije voen u Splitu. Meutim, mislim da je postojala nekakva direktiva, a do koje je dolazilo na sastancima o praenju aktivnosti emigracije, na razini naelnika centara ili naelnika operativa centara da se pojedine obrade nastoje intenzivnije pratiti od svih centara, bez obzira na to koji centar vodi obradu u odnosu na pojedinog emigranta. Povodom takvih instrukcija svi su se centri putem svojih suradnika, koje su operativci imali na vezi, aktivirali na prikupljanju podataka u odnosu na pojedinog emigranta, koji bi bio po procjeni izuzetno vaan. Takav je svakako bio i Bruno Bui.
62

Takve direktive su u veini sluajeva dolazile iz Beograda koji je primao izvjetaje suradnika svih centara u tadanjim republikama, na temelju ega je usmjeravana cjelokupna mrea Slube. Mislim da je takav sluaj bio i u odnosu prema Bruni Buiu i nizu drugih emigranata za koje je Udba procijenila da su opasni emigranti, teroristi ili neto slino. Pretpostavljam da je upravo u okviru takve inicijative i Centar Split na preporuku Ivana Ercega, tada umirovljenog sekretara SUP-a Imotski, iao vrbovati Petra Gudelja, koji se nalazio u Njemakoj. Do toga je dolo na taj nain to je Ivan Erceg raspolagao podatkom da se Petar Gudelj nalazi u inozemstvu kamo je pobjegao jer je bio osuen za privredni kriminal, a njegov otac Dane obraao se Ercegu s molbom da mu Udba oslobodi sina i vrati ga kui jer daje predrastino suen. Zakljuili smo da je Gudelj pogodna osoba za vrbovanje za rad u emigraciji. Objasnio sam Ercegu da on kao dojueranji naelnik SUP-a zna kako mi nikoga ne moemo osloboditi, ali da emo razgovarati s okrunim tuiteljem, to sam i uinio. Obavio sam razgovor sa sada pokojnim Brankom Toliem te mu objasnio da je naa sluba zainteresirana za Petra Gudelja, a ovaj je iznio svoje miljenje da se sjea tog suenja te da misli kako je Gudelj prestrogo suen, pa da ne bi imao nita protiv da se eventualno prilikom njegova povratka u zemlju ponovi postupak. Osobno sam otputovao u Mnchen s ocem Petra Gudelja, koji me tamo upoznao s njim, tj. sa svojim sinom, te je veza uspostavljena. Petar Gudelj je bio pametan ovjek, koji je odmah proitao to naa sluba eli, te mi je priopio da je Bruno Bui aktivan u emigraciji i da uiva veliko povjerenje i ugled, te da nema problema da mu se priblii i ostvari s njim kontakte, koji bi nam mogli kasnije biti od koristi. Rekao sam da nam je interesantno pratiti aktivnost Brune Buia, gdje i s kim odrava sastanke, tim vie to smo raspolagali nekim podacima o tome kako mu engleska sluba svakih deset do petnaest dana mijenja stan. Taj je podatak brinuo nau Slubu, navodei nas na zakljuak da je on mnogo opasniji nego to bi se dalo zakljuiti prema naim operativnim podacima."

63

RAZGOLIAVANJE "PITAGORE"
Blagoje Zeli, (koji je preminuo u ljeto 1999.), otmiarima je prvi put spomenuo ime Vinka Sindiia kao atentatora poslanog u Pariz da likvidira Buia. Sindii je u kotskoj osuen zbog atentata na Nikolu tedula. Hrvatskoj je izruen nakon dvije treine odsluene kazne na Britanskom otoku. Zahtjev za provoenjem istrage podignut je u veljai 1993. Sindiievo ime povezivalo se s izvrenjem ubojstava istaknutih hrvatskih politikih emigranata, koja je izveo po nalogu jugoslavenske tajne policije, primjerice, ubojstva Josipa Senia, elnika Hrvatskoga revolucionarnog bratstva, dr. Branka Jelia, Stjepana eve i njegove obitelji i jo nekih. Hrvatska je Sindiievo izruenje traila samo zbog ubojstva Brune Buia i u okviru ekstradicijskog ugovora morat e se voditi i postupak. Sudit mu se moe samo za Buievo ubojstvo. Potkraj rujna 1993. tadanji istrani sudac zagrebakog upanijskog suda Boidar Jovanovi i Nika Pintar, zamjenica upanijskog dravnog odvjetnika, putovali su u Perth u kotsku radi ispitivanja okrivljenog Sindiia. Sud je ve tada raspolagao zapisnikom o oevidu parike policije s provedenom balistikom ekspertizom. Izruenje Udbina agenta osumnjienog za ubojstvo najpoznatijeg politikog emigranta vjerojatno je bila jedna od najtajnijih operacija hrvatskoga Interpola. Bez ikakve najave u medijima predstavnici Interpola MUP-a RH otputovali su u London zrakoplovom "British Airwaysa". Doekali su ih predstavnici engleske policije s kojima su dogovorili tijek primopredaje. Sindiia je iz Edinburga u London zrakoplovom dovezla engleska policija, a nakon uobiajene provjere identiteta i potpisivanja zapisnika o primopredaji zatvorenika, u Zagreb je prevezen zrakoplovom "Croatia Airlinesa". U cijeloj akciji izruenja ni policija ni hrvatsko veleposlanstvo u Londonu nisu, zbog sigurnosnih
64

razloga, javnosti odavali pojedinosti Sindiieva transfera u Hrvatsku. Engleski novinari izruenje Sindiia nisu smatrali zanimljivim pa se u dnevnom tisku na Otoku nije pojavila nijedna vijest o tajnoj akciji britanskoga i hrvatskog Interpola.

TKO JE VINKO SINDII?

Roen je 29. rujna 1943. u Staroj Bakoj na Krku. Zavrivi osnovnu i tri razreda konobarske kole, zaposlio se na Jadrolinijinu brodu "Dalmacija", a 1964. suen je zbog pokuaja bijega preko granice bez putovnice. Poslije ipak uspijeva legalno otii u Italiju. Osloboen je sluenja vojske. U Udbinim se arhivima prvi put spominje godine 1966. u biljeki tadanjeg starijeg vodnika JNA ime Fabrisa. Te godine pristupio je Hrvatskom narodnom odboru, na ijem je elu bio dr. Branko Jeli, a to vrijeme poklapa se s pokuajima atentata na dr. Jelia, koji je od posljedica atentata i umro u bolnici. Vinko Sindii - konspirativnih imena "Mio" i "Pitagora", ili "Crveni 007" kako su ga prozvali engleski mediji, u zatvoru u kotskom gradu Perthu proveo je deset godina zbog pokuaja ubojstva istaknutog hrvatskog politikog emigranta Nikole tedula. To se dogodilo 20. listopada 1988. u kotskom gradiu Kirkcaldyju, gdje je na ulici Sindii u tedula ispalio osam hitaca. Odao ga je registracijski broj automobila unajmljenog na londonskom Heathrowu, koji je zapisao lokalni potar Eric Martin. Kad je ve bio u zrakoplovu kojim se trebao vratiti u Jugoslaviju zajedno s navijaima "Crvene zvezde", predvoenim ratnim zloincem eljkom Ranjatoviem Arkanom, Sindii je (pod pseudonimom Rudolf Lehotsky) izveden iz zrakoplova. Osuen je na 15 godina zatvora, a presudu je doekao sa smijekom. Nakon
65

to se 22. listopada 1998. navrilo deset godina njegova boravka u zatvoru, ispunio se uvjet da ga nakon dvije treine izdrane kazne puste na slobodu. Sindii povodom zahtjeva za izruenje izjavljuje: "S nestrpljenjem oekujem povratak u Hrvatsku!" Spis o ubojstvu Brune Buia koji je otvoren jo 1991. uao je zavrnu fazu. Podatci iz tog spisa samo su djelomice dospjeli u javnost koja, nakon zahtjeva za provoenjem istrage, s velikim zanimanjem iekuje to e o ubojstvu Brune Buia rei Sindii kojega za ubojstvo terete njegovi suradnici i nalogodavci. "U dosadanjem tijeku postupka utvreno je da je Sindii dugogodinji suradnik Udbe i da je po nalogu i u organizaciji te slube izvrio zloin", stoji u zahtjevu za provoenje istrage koji je sastavila Nika Pinter, zamjenica okrunog dravnog odvjetnika. "Sasluani su brojni djelatnici bive Slube dravne sigurnosti koji su imali mnogo saznanja o svim dogaajima. Oni su u svojim iskazima potkrijepili tvrdnju da je Vinko Sindii u organizaciji Udbe ubio Brunu Buia", objasnila je odvjetnica Nika Pinter i dodala da su dragocjeni podaci koji rasvjetljavaju ubojstvo dobiveni od francuskih vlasti. U drugom dijelu zahtjeva za provoenje istrage precizira se i koji su bivi djelatnici Slube za dravnu sigurnost sasluavani o okolnostima ubojstva Buia. Izmeu njih su neki ljudi koji su prije poznatog filma o Buiu dovoeni u vezu s njegovom smru. Sasluavani su i neki ljudi iz tadanje rijeke Slube dravne sigurnosti. Meu njima su i bivi Udbini agenti i elnici poput Blagoja Zelia, Ivana Cetinia, Jerka Dragina, Ivana LasiaGorankia, Marina Modria, Petra Josipovia i drugih ija imena nisu bila dostupna javnosti. Ondanji dravni odvjetnik Stjepan Herceg u izjavi za novinare o Sindiiu je rekao da je patoloki plaeni ubojica, naglaavajui da je, za posjeta zatvoru u kotskom Perthu, Sindii odbio razgovor, pogrdno govorei o Hrvatskoj, a bio je spreman i silom onemoguiti dolazak pred predstavnike hrvatskoga pravosua.

66

HRVATSKI INTERPOL DOVODI SINDIIA U ZAGREB

O izruenju Sindiia dravni odvjetnik Stjepan Herceg u veljai 1993. novinarima je objasnio: "Skupili smo i vie nego dovoljno argumenata na osnovu kojih opravdano sumnjamo da je poznatog Hrvata, Brunu Buia, novinara i pjesnika u Parizu, po nalogu Slube dravne sigurnosti bive Jugoslavije, 1978. godine ubio Rijeanin Vinko Sindii. Infiltrirao se u emigrantske krugove predstavljajui se kao hrvatski domoljub, a u stvari je bio plaeni ubojica. Postoje sumnje da je Sindii izvrio jo nekoliko slinih ubojstava u organizaciji i po nalogu Udbe, ali to zasad nije istraeno." Odgovarajui na pitanja novinara, dravni odvjenik Herceg je rekao da je rijeki dio tadanje Udbe imao znatnog udjela u organiziranju Buieva ubojstva, jer je Sindii pripadao tom ogranku slube i mnoge su stvari razumljivo morale biti s tim povezane: "Bui je znao da je njegovo ubojstvo planirano. Jedan poznanik ga je ak upozorio da je tog dana stigao ubojica iz Jugoslavije i rekao mu da se uva. Primio je to na znanje, ali je bio svjestan da nita ne moe uiniti. Osim toga, njegova borba bila je za njega vanija od svega. Takorei svake noi mijenjao je stanove i prebivalita. Ni mnogi Hrvati iz njegova kruga nisu znali gdje boravi. Meutim, teko, zapravo nemogue se bilo stalno uspjeno kriti. Protiv njega je bila cijela mona organizacija. Sindii naravno u toj, kao i mnogim drugim operacijama, nije bio sam, sve je pripremala cijela ekipa, a on je samo bio krajnji izvrilac", naglaavao je Herceg. "ovjek koji je Buia upozorio da je stigao ubojica, nije iz redova Udbe. Preko nekih drugih ljudi koji su imali izvjesne kontakte s ljudima iz te slube saznao je za dolazak ubojice", glasio je odgovor na pitanje novinara da li je moda Udba sama pronijela glas o pristiglom ubojici.
67

Herceg se osvrnuo i na film "Bruno Bui - ivot, djelo i muko ubojstvo" i na ljude koji su u filmu spominjani. Odgovoreno je da je ve u filmu nagovijeteno da bi ubojica Brune Buia mogao biti Vinko Sindii, naglasivi da sadanji postupak nema nikakve veze s filmom. "Cilj ovog pravosudnog postupka je pred pravdu privesti Buievog ubojicu. Saznanja iz dosadanje istrage daleko nadilaze ono to je u filmu reeno. Osobe spominjane u filmu nisu predmet naeg razmiljanja niti aktivnosti." "Naglaavam", kazao je odvjetnik Herceg, "da cilj pravosudnih radnji nipoto nije progoniti vjetice. eli se samo utvrditi potpunu istinu o jednom stranom zloinu. Bui je osuen na smrt i ubijen samo zato to je bio beskompromisan borac za nacionalno osloboenje i zagovornik nacionalnog jedinstva hrvatskog naroda u domovini i inozemstvu." Na pitanje koje su kljune injenice to optuuju Sindiia, dravni odvjetnik ponovno je spomenuo saznanja i svjedoenja ljudi iz bive Udbe, a posebno je istakao materijale dobivene od francuskih tijela koji su etiri godine istraivah sluaj. Pitolj, obdukcijski i balistiki nalaz, ekspertize francuskih strunjaka, dokazi o boravku Sindiia tih dana u Parizu, kao i niz drugih injenica nekoliko je detalja koje je dravni odvjetnik pobrojao meu tragove na osnovu kojih se moe rekonstruirati zloin. Dravni odvjetnik Herceg je novinarima pokazao oveu mapu koja je stigla iz Francuske i koja e, uz iskaze bivih djelatnika Udbe, biti kljuna za rasvjetljavanje misterije ubojstva Brune Buia. "Bilo je ljudi koji su vidjeli ubojicu. Ne znamo da h bi ga danas mogli prepoznati, ali je sigurno da ga opisuju upravo onako kako Sindii i izgleda. Kao jakog, zdepastog ovjeka, kratko oianog, sa specifinom frizurom, to upravo odgovara Sindiievoj. Uostalom, u slubama sigurnosti postoje ljudi koji su imali mnoge detalje o naredbama i kretanjima, i to se sve uklapa u sumnje da je ubojica Sindii", rekao je Herceg. "Posredovanjem Instituta meunarodne pravne pomoi hrvatsko
68

Dravno odvjetnitvo je uspostavilo kontakt sa Sindiiem u zatvoru u kotskoj, prenosei mu injenice za koje se tereti. Preko hrvatske ambasade u Londonu odgovorio je da pristaje na sasluanje. Meutim, nekoliko dana nakon toga, a prije podnoenja zahtjeva za istragu, traio je da mu se dostave pismena pitanja to odudara od propisa, pa je razumljivo da to nije uinjeno. Bit e sasluan u redovnom postupku preko suda", rekao je Stjepan Herceg i dodao posebno zanimljivu informaciju: "Znamo za izvjesne kontakte i moe se pretpostaviti da je Udba nala naina utjecati na Sindiia u kotskom zatvoru dajui mu mu nove naloge." Njegovo ponaanje Herceg pojanjava: "Sindii je oito bio izmakao svakoj kontroli, pa je prijetio i napadao sve koji su mu smetali. Cijela Rijeka zna da su se mnogi javni djelatnici, profesori i lijenici natjecali tko e u veoj mjeri iskazati uslugu Vinku Sindiiu. Svima je prijetio, o svima je sve znao. Poslovni prostor, usred Rijeke, dobiven u onom vremenu kad ga nitko nije mogao dobiti, samo je jedna blijeda simbolina slika materijalne zahvalnosti koju je jugoreim uvijek bio spreman i platiti za usluge za svoj opstanak. Spomenut u samo jedno: ako se ministar unutranjih poslova bive SFRJ Franjo Herljevi, pismeno zahvaljuje Vinku Sindiiu, daruje mu revolver s posvetom za posebne zasluge, onda mislim da je suvino spominjati druga imena iz biveg Savjeta za zatitu ustavnog poretka SFRJ, tijela koje je izreklo smrtnu presudu Bruni Buiu i mnogim drugim Hrvatima. Centar SDS Rijeka je imao bitnu i znaajnu ulogu u ubojstvu Brune Buia, utoliko to je Vinko Sindii suradnik tog centra. Dakle, sve informacije, svi kanali, sve aktivnosti, nain plaanja, organizacija putovanja, sve je to ilo preko Centra Rijeka. O tome su ti isti ljudi iz Rijeke efovi bive Slube dravne bezbjednosti, jasno i nedvosmisleno iskazivali. Vinko Sindii je od svakog asnog ovjeka pa i onog koji je radio u Slubi dravne sigurnosti bio omraen. On je zapravo prijetio svima oko sebe. Sve je znao. Ucjenjivao je i tadanje vlasti, pa i ministre. Radio je to je htio.
69

U Slubu dravne sigurnosti Rijeka, nakon to je Bruno Smokvina godine 1982. preuzeo mjesto naelnika, Sindii vie nije imao pristupa. Bilo mu je ak zabranjeno dolaziti u prostorije Centra jer je svojim dolaskom i ponaanjem sve kompromitirao. Protiv Sindiia su voeni brojni prekrajni i krivini postupci u Rijeci. Karakteristino je da ni u jednom tom postupku Sindii nikad nije osuen. Uvijek je djelatnik Udbe iz Zagreba ili Rijeke morao intervenirati i prisiliti tuioca i suca da se protiv Sindiia postupak obustavi. Sindii se godinama nasilniki ponaao u Rijeci. Ljudi su ga se plaili, jer su svi znali da radi za Udbu. Svi su znali da je on ubojica Brune Buia, jer je o tome javno govorio. Hvalio se Buievim ubojstvom. Uvijek je nalazio naina da svakome to priopi, da naznai svoju veliinu, svoje zasluge i mogunosti da se to svakom neprijatelju dogodi. Karakteristino je jo neto. Traio je da uvijek sam izvodi akciju likvidacije. Kad mu je nuena pomo odgovorio bi: Ne, ja idem sam, meni ne treba nitko. Kad ja potegnem, onda pada glava. Nitko me ne moe sprijeiti To je mnotvo puta govorio, pojanjavao je Sindiiev karakter Herceg, oekujui da se tijekom procesa saznaju i druge zanimljivosti. "Bit e vrlo zanimljivo kako e reagirati Sindii kad sazna, a to mora saznati u kontaktu s istranim sucem, da su njegovi bivi suradnici iz Slube dravne sigurnosti odluili rei istinu. Vjerujem da e biti razoaran. Ne znam to e on tada uiniti i koga e sve nakon toga imenovati i prozvati. To moemo samo pretpostaviti." Tijekom istranog postupka predvianja dravnog odvjetnika Hercega pokazala su se tonim. Sindii je poeo optuivati mnoge, od Blagoja Zelia do Jerke Dragina. Herceg je proveo i malu privatnu istragu da bi zadovoljio vlastitu znatielju: "Interesiralo me za sve osobe kojima sam se u ovome procesu bavio i nastojao sam razotkriti zato netko, i pod kojim okolnostima, postaje suradnik Udbe. Mogu kompetentno tvrditi, jer imam dokumentaciju o tome, da je svaki od tih ljudi bio angairan u onom momentu kad je bio
70

najranjiviji. Dakle, kad je bio osuen zbog neasnog djela, pa je morao bjeati u inozemstvo da bi se spasio od izdravanja kazne zatvora. Tada mu prilazi agent Udbe. Nudi mu slobodu i inozemstvo. U poetku je to dovoljno, pod uvjetom da odgovori na neke zadatke. Tako je angairan i Sindii, tako je angairan i jedan od najvjernijih, najintelektualnijih suradnika Udbe u Parizu, koji se u filmu takoer spominje. Svi su oni prethodno neto uinili, neto to bi ih osramotilo u javnosti ili su dospjeli u situaciju da ih je netko mogao ucijeniti. Dakle, Udba se koristila ucjenom kao metodom da nekoga privoli na suradnju. Tko se upusti u takvu vrstu suradnje i ue u nju do mjere koja Udbu zadovoljava, osuen je definitivno i neopozivo i sebe izlae riziku opasnosti od smrti. Primjerice, jedan je suradnik dobio zadatak da dojavi telefonski broj i adresu stanovanja Brune Buia. Taj je zadatak obavio, ali on nije morao znati to e se zbiti s Buiem. Danas je dvojbeno da li svu tu suradniku mreu pozivati na odgovornost i posjesti na optueniku klupu. Udba je svoje suradnike plaala, za to postoji i evidencija, devizna i dinarska. Osobno sumnjam da su ti agenti ba dobivali sav onaj novac koji je netko za njih preuzimao, ali Boe moj, tako to esto biva. Bilo je ljudi u bivoj Slubi dravne sigurnosti koji nikad nisu prihvatili niti odobrili fiziku likvidaciju tzv. neprijatelja, mimo zakona, suda, dakle, kao jedan teroristiki in. Oni su zazirali od toga i inili u granicama mogunosti da se tako neto ne dogodi, barem ne s njihovim saznanjem. Jasno je da su njihovi napori bili osueni na propast, jer nalog je uvijek dolazio iz centrale u Beogradu. Ono to se u Hrvatskoj aputalo, u Beogradu se vikalo. U Beogradu se alilo na taj raun. U Beogradu se raspravljalo u kavanama o tome kojeg Hrvata se ubilo, kojega e se jo ubiti. Da se sprema njegova likvidacija Buiu je bilo javljeno s vie strana, pa je stan mijenjao skoro svaka tri dana. Adrese ak ni Hrvati u Parizu nisu znali. Po naim saznanjima, atentat je bio pripremljen dan ranije, ali je Bui - da li sluajno ili svjesno - ostat e nepoznato, uspio prevariti ubojicu.
71

Treba, stoga, podsjetiti na fenomen koji se zove suradnika mrea. U pripremi Buieve likvidacije sudjelovalo je vie od 10 suradnika. Sindii je doao na mjesto koje mu je pripremio glavni organizator - koji se takoer nalazio u Parizu - i pucao. Akciju je vodio Stanko olak. On je izdavao zapovjedi i oruje. Svi ostali agenti i suradnici bili pod njegovim izravnim nadzorom i samo je on znao koliko ih ima i gdje su rasporeeni", zakljuio je Herceg. Nakon dolaska Sindiia u Hrvatsku, vijealo se gdje e biti suenje, u Rijeci ili Zagrebu. Sud u Rijeci nadlean je po mjestu Sindiievog stanovanja, ali je Vrhovni sud Republike Hrvatske odluio da se suenje Sindiiu ipak odri na upanijskom sudu u Zagrebu. Vijee Vrhovnog suda u Zagrebu, kojim je predsjedao sudac Milan Gudelj, prihvatilo je prijedlog sutkinje Ike ari, predsjednice vijea upanijskog suda u Rijeci, kojim se predlae da se postupak protiv Sindiia prenese u nadlenost upanijskog suda u Zagrebu. Unato injenicama da optuenik ima prebivalite u Rijeci te daje preteiti dio svjedoka, njih 16, iz Rijeke, zakljueno je da e suenje lake provesti zagrebaki upanijski sud. Argumentirajui prijedlog, sutkinja ari navela je da su u Zagrebu sjedita Centra za kriminalistika vjetaenja i Zavoda za sudsku medicinu iji e vjetaci biti ispitivani na suenju. upanijski sud u Zagrebu takoer je zapoeo itav predmet i proveo istragu, a taj sud ima i druge prednosti, a to su prostorni, sigurnosni i tehniki uvjeti koji su potrebni za provoenje ovakvog postupka. Stoga je odlueno da se Sindiiu sudi u u Zagrebu. U opsenom iskazu na 13 stranica Zeli je istranom sucu Boidaru Jovanoviu pred Okrunim sudom u Zagrebu u prosincu 1992. ustvrdio da je Bui za SDB bio "iznimno opasna osoba koja nije alila ni truda ni vremena za ruenje neprijateljske Jugoslavije". Stoga su svi centri SDB-a imali naputak o prikupljanju to
72

vie podataka o Bruni Buiu". U tom smislu "Udba je traila pogodne osobe koje bi se mogle pribliiti Buiu kojega je pratio glas hrvatskog intelektualca koji ivi asketskim ivotom pravog gerilca". Prema saznanjima Udbe, to je Zeli potvrdio istranom sucu Jovanoviu, "Bui nije bio sklon alkoholu, provodu, troenju i enama". Sucu Boidaru Jovanoviu Zeli je detaljno opisao i dogaaje koji su prethodili likvidaciji Brune Buia. Izjava je citirana po "Novom listu" od 2. sijenja 1999. "Negdje u ljeto 1978. godine otiao sam po zapovijedi centrale u Zagreb, gdje mi je reeno da odlazim u inozemstvo, u Pariz, radi kontaktiranja s "Markom", to je bio pseudonim jednoga naeg agenta, mog suradnika, u emigraciji. (Neven Barievi, op. a.). S tim "Markom" morao sam organizirati intenzivno praenje Brune Buia. U Parizu sam se naao s Jerkom Draginom, naelnikom SDB-a iz Rijeke koji je u tom gradu takoer imao svog suradnika. Do Pariza nismo putovali zajedno, a na kontakt u Parizu uspostavio je netko iz Beograda. Tada se u Parizu naao i Maks Manfreda, operativac iz SDB-a u Zagrebu. Svi zajedno dobili smo zadatak da pratimo kretanje Brune Buia te da o tome izvjetavamo Stanka olaka i Miu Maretu. Oni su tada takoer bili u Parizu. olak i Mareta u jednom su parikom lokalu od nas preuzimali informacije koje su onda slali u Beograd. Pretpostavljam da su olak i Mareta, kao djelatnici SDB-a, imali diplomatske putovnice. Jednog od tih dana dok smo bili u Parizu moj suradnik "Marko" rekao mi je da Bui kod njega dolazi na veeru. Vjerovali smo da emo tada konano doi u situaciju da zaponemo s pratnjom Brune Buia. "Marko" nas je nazvao i rekao da je Bui stigao na veeru s Tvrtkom Butkoviem, emigrantom iz Pariza. Kad je Stanko olak od nas saznao gdje se Bui nalazi, odmah nam je najavio mogunost da jo iste veeri otputujemo iz Pariza. Potom se "Marko" opet javio, rekavi da su se Butkovi i Bui na eljeznikoj stanici ukrcali na vlak za Pariz. To smo prenijeli olaku koji je Draginu, Manfredu i meni zapovijedao da odmah otputujemo za Zagreb. Samo je bez obrazloenja rekao da
73

se akcija prekida. im smo doli u Zagreb, saznali smo da je Bui no prije ubijen u Parizu. Sva trojica smo bili iznenaeni ovom vijeu. Postali smo svjesni da su nas olak i njegovi nalogodavci iskoristili da obavimo svoj dio posla u pripremi terena za Buievo ubojstvo. Kasnije sam saznao, povezujui neke dogaaje, da je Buiev ubojica po svoj prilici bio Vinko Sindii, "Pitagora". On je bio suradnik Jerka Dragina, ali je u Parizu oito tajno kontaktirao i s olakom. Ne mogu sa sigurnou tvrditi tko je Sindiiu pribavio oruje za zloin, no kad se zna da su olak i Mareta imali diplomatske putovnice, postoji vjerojatnost da su to bili oni. Inae, dok smo Dragin, Manfred i ja u lokalu ekali obavijesti od "Marka" o Buievom kretanju, olak je etao po Parizu, to znai da je imao vremena Sindiiu predati oruje i postaviti ga na mjesto izvrenja ubojstva. Posebno je zanimljivo, to sam saznao puno kasnije od olaka ili Marete, da je Franjo Herljevi, ondanji savezni sekretar unutarnjih poslova Jugoslavije, od Savjeta za zatitu ustavnog poretka predsjednitva SFRJ i predsjednika Tita, dobio odobrenje za likvidaciju Buia. Ja, meutim, a tako i moji kolege Dragin i Manfreda, nisam znao za sve to. Mi smo mislili da je cilj naeg boravka u Parizu pojaana akcija praenja Brune Buia. Neposredno prije davanja ovog iskaza, od jedne ene u Splitu, koja je do umirovljenja radila u SDB-u Split, takoer sam saznao da je Buia ubio Sindii, kojega ja nikada nisam vidio", naglasio je Zeli. Blagoje Zeli se pred upanijskim sudom u Zagrebu ponovno pojavio 3. prosinca 1998. Sve to je ovoga puta rekao bilo je u stilu "ne znam, ne sjeam se". Nije mogao odgovoriti na pitanje suca ni kada je postao naelnikom operative u Centru SDS-a Split, nije se mogao sjetiti to je radio godine 1978. kada je Bui ubijen, ni tko
74

mu je naredio praenje Buia. Zaboravio je sve to je kazao u ranijem svjedoenju. Sjeao se samo pseudonima, ali ne i pravih imena svojih suradnika, poput "Lae", "Marinka", "ime". Nije se mogao sjetiti je li ikada ranije vidio Sindiia. Priznao je da je iao u Pariz radi prikupljanja informacija o "aktivnostima terorista", ali "nikada tamo nije bio po pitanju Buia", nije se ovom prigodom mogao prisjetiti ni sadraja razgovora sa stanovitom Milicom, djelatnicom SDS-a, koja mu je, kako je kazao ranije, potvrdila daje upravo Sindii ubio Buia. Tijekom sasluanja Blagoju Zeliu se neoekivano obratio Vinko Sindii pitanjem poznaje li osobu s prezimenom Holcer, na to je ovaj uzvratio da poznaje nogometaa Hajduka s tim prezimenom. Na to je Sindii uzvratio kako je Holcer osoba "koja je bila Zeliev vanjski suradnik i odgovara fizikom opisu osobe za koju francuska policija sumnja da je poinitelj djela - zdepast, valovite kose, europskog izgleda". O Buievoj likvidaciji i Sindiievoj ulozi mnoge pojedinosti zasigurno zna i Stane Dolanc jer je i on obnaao dunost saveznoga sekretara za unutarnje poslove pa se i danas smatra najbolje obavijetenim ovjekom o dogaajima u tom periodu. Hrvatsko pravosue eljelo ga je sasluati, odnosno, njegovu izjavu dobiti preko slovenskih kolega. Upuen je zahtjev za njegovo sasluanje preko kolega iz slovenskog Interpola. Meutim, Stane Dolanc nije se pojavio pred sudom u slovenskoj Novoj Gorici, to je Sindiiev odvjetnik po slubenoj dunosti Zdenko Haramija objasnio da "Dolanc jo uvijek pati od veliine i ne eli se pojaviti pred pravosudnim organima". Procjena je i da ima zatitu slovenskih vlasti, koje bi, da su htjele, imale naina osigurati njegovo svjedoenje u postupku protiv Sindiia. Ali, slovenski Interpol hrvatskome sudu nije dostavio podatak o Dolanevoj adresi. Teko je vjerovati da to nije znao. Za vrijeme istranog postupka Sindii se ponaao samouvjereno, na momente ak drsko, provocirajui svjedoke, odvjetnike
75

i novinare. Tjednik "Arenu", od kojeg trai tri milijuna kuna odtete, Sindii je tuio, jer mu je, kako navodi u optunici, u dva teksta "nanesena dueva bol i povrijeena ast i ugled u Hrvatskoj i u svijetu." Slino obrazloenje naveo je i tubi protiv tjednika "Globus", novinara Mate Baia i djelatnika Komisije za utvrivanje ratnih i poratnih rtava Boe Vukuia. Od optuenika za teki zloin, Sindii se, dakle, pokuava prebaciti u poziciju tuitelja, a zahtijeva i znatnu materijalnu nadoknadu. Rukom pisanu tubu protiv "Arene" Sindii je sam sroio u pritvoru kada je proitao dva teksta u "Areni", jedan pod naslovom "Sindii bi morao odgovarati pred sudom za ubojstvo naega brata Josipa Senia", u kojem ga se, pie Sindii, opisuje kao "egzekutora Udbe" i drugi tekst Udbin killer napokon pred hrvatskim sudom", gdje stoji kako je "osumnjien za ubojstva emigranata Josipa Senia, Branka Jelia, Stanka Niia, te muko ubojstvo Stipe eve, njegove supruge i keri". Na prigovore suda o neurednosti tube Sindii odgovara: "Moja tuba nije neuredna. Nalazim se u pritvoru i novine mi nisu dostupne, a ove tekstove dobio sam fotokopirane od mojih posjetitelja, pa na listovima nije bilo ni broja ni datuma. to se tie odgovornosti, smatram da su svi odgovorni i ostajem kod tube i u tom pogledu. Spreman sam na nagodbu, ako mi se tueni ispriaju, a to se financijske nagodbe tie, spreman sam pregovarati o visini tete." Predsjednica vijea upozorila je tuitelja kako, s obzirom na hitnost postupka u predmetu, mora uplatiti 10.000 kuna sudske pristojbe, jer nije traio molbu za oprost od trokovaj te mu napomenula da ubudue trai oprost od plaanja pristojbe. "To u platiti ako moram, nema problema, pa i sada sam platio 160 kuna da me dovedu iz pritvora na ovu raspravu", rekao je Sindii, galantno potpisavi nalog za sudsku pristojbu od 10.000 kuna, promrmljavi kako e oprost sljedei put traiti. Kada je rasprava ve zavrila, a prisutni su s olovkama u ruci ekali kako bi potpisali zapisnik, Sindii se, sjedei izmeu dvojice
76

pravosudnih policajaca, odjednom nasmijao i rekao: "Novinari su prepisivali jedan od drugoga, svi su oni krivi", a kada ga je sutkinja opomenula da uti, jer je rasprava gotova, Sindii je odgovorio: "Nemam ja straha od oiju javnosti, zar se to ne vidi?!", smijeio se tuitelj, prije no to je u pratnji pravosudne policije uao u policijski kombi, te je odvezen u pritvor. Sindii, dakle, "nema straha od oiju javnosti", a neki svjedoci priznali su da su ucjenjivani, da su iskaze davali pod stresom i da su zabrinuti za vlastitu sudbinu. Jedino tako moe se odgovoriti na pitanje kako se dogodilo da su relevantni svjedoci izgubili pamenje, tim vie to su neki od njih svojedobno ve dali iskaze koji teko optuuju Vinka Sindiia. Prijetnjama je, oito je, cijelo vrijeme bio izloen i Blagoje Zeli, poevi od filma o Buiu, preko spomenutog iskaza iz godine 1992., pa do svjedoenja u istranom postupku protiv Sindiia. Stalno ucjenjivan i pod prijetnjama, ovisno od koga one dolazile, Zeli je svoje izjave prilagoavao u korist ili protiv Sindiia. Da su i neki drugi svjedoci ucjenjivani i izloeni prijetnjama, sud je izvijestio svjedok Ivan Cetini, bivi djelatnik Udbe iz Rijeke. Paralelno s pripremama za suenje, u medijima se vodila velika polemika oko Buievog ubojstva. Mnogi svjedoci pate od zaborava, a pojavljuju se drugi kojima se nakon dvadestak godina vraa sjeanje o kojem su dosad utjeli. U intervjuu "Veernjem listu" u veljai 1999. oglasio se stanoviti Zvonimir Vasilj, hrvatski politiki emigrant s 40godinjim staem u Njemakoj, s tvrdnjom da su Buia, ali ne samo njega, ubili Udbai iz Sarajeva Branko Pletikosa i Tomislav Tomo Kokor! Kako je doao u kontakt s Pletikosom i Kokorom, Vasilj je Veernjakovom novinaru ispriao u razgovoru u njegovu lokalu u Mnchenu. "U mene je bilo sastajalite hrvatskih emigranata iz cijeloga svijeta.
77

U stanu je uvijek bilo od 10 do 15 osoba, a njemaka policija neprestano ga je pretresala i traila oruje. Policija mi je ak rekla da je moj stan glavna centrala hrvatskih emigranata za Europu. Tako je polovicom sedamdesetih udba Pletikosa doao u moju blizinu u Mnchenu. S njim sam se upoznao u gostionici u blizini moga stana, kad mi je priao posve nepoznat ovjek predstavivi se imenom Branko i rekao da mi je susjed iz Sarajeva, te da je navodno sin gospode Nate koje sam se dobro sjeao, ali da se njega ne mogu sjetiti jer je bio mali kad sam emigrirao u Njemaku. U razgovoru mi je rekao da e mi rado pomoi elim li neto poslati roditeljima u Sarajevo. Kako je gostionica sasvim do moga stana, gotovo sam svakog dana navraao u nju. Meu gostima sam esto uoavao i tog Branka, koji je uvijek pokuavao doi u moju blizinu i zapoeti razgovor sa mnom. U njegovu drutvu uvijek je bio ovjek kojeg je Branko nazivao kumom. U poetku nisam nita nasluivao, ali njihovo esto dolaenje u gostionicu izazvalo je u mene sumnju, posebice jer sam znao da su provokacije jugoslavenskih agenata poinjale upravo njihovim dolascima u lokale. Tada sam telefonski nazvao svoju obitelj i prijatelje u Sarajevo, te se raspitao o njima i doznao da je Branku prezime Pletikosa i da radi u Udbi, a daje ovjeku koga je zvao kumom ime Kokor. Odmah sam obavijestio ui krug prijatelja i pokuao organizirati njihovo ubojstvo. Meutim, u tom uem krugu bio je i tefan Duji, koji je nakon priprema likvidacije udbaa napisao okruno pismo i u njemu naveo kako sam ga nagovarao na ubojstvo te mu nudio 15.000 njemakih maraka. Poslije tog pisma uprava naeg drutva "Herceg-Bosna" odluila ga je smjesta iskljuiti. Nakon objavljivanja pisma odmah je dola njemaka policija, pretresla mi stan i ormare na radnom mjestu, te traila oruje i eksploziv", prisjea se Vasilj. Vasilj tvrdi kako je posve siguran da su upravo Pletikosa i Kokor u Parizu ubili Brunu Buia. A siguran je, zato to je, nakon spoznaje da rade za jugoslavensku tajnu slubu, pratio sva njihova kretanja u emigraciji:
78

"Kako su bili iz Sarajeva, zainteresirali su me, a ionako sam vodio obavjetajnu slubu nae organizacije, pa sam o svima imao sve podatke. Pratio sam ih kad je 6. lipnja 1975. u Stuttgartu ubijen Ilija Vui. Tog istog dana oni su se zatekli u tom gradu. Bili su i u Parizu kad je ubijen Bui. Ja sam, naime, im sam uo za ubojstvo, nazvao svoje u Sarajevo da mi ispitaju gdje su Pletikosa i Kokor. I tad je Pletikosina majka rekla da su obojica u Parizu. Budui da su uokolo priali kako im nitko ne moe pobjei zato to pucaju unakrsno, posve sam siguran da su pucali i na Danu arca koji je ipak preivio, a za Pletikosu sam siguran da je 9. listopada 1981. u Mnchenu ubio i Antuna Kotia. Pletikosa i Kokor bili su, koliko znam, najopasniji Udbini ubojice, veoma dobro istrenirani. A da su ubili Buia, svjedoi i injenica to sam je uo od svojih, da se Pletikosa poslije tog ubojstva po Sarajevu hvalio kako je od Tita za zasluge dobio veliki zlatni lanac to ga je nosio oko vrata. No, kako su valjda doznali da smo ih namjeravali ukloniti, vie se nikada nisu pojavljivali u Njemakoj". Vasilj je objasnio i zato nije mogao dobiti njemako dravljanstvo, iako je formalno ispunjavao sve uvjete: "Njemake su me vlasti odbile s obrazloenjem da k meni dolaze nepoeljni ljudi iz prekomorskih zemalja" te da je to "glavna centrala hrvatskog otpora za Europu". Udba je, tvrdi Vasilj, imala plodotvorne odnose s njemakom tajnom policijom. Tako su Nijemci prije atentata na Luku Kraljevia doli k Vasilju s namjerom da mu oduzmu oruje da se ne bi mogao braniti. Vasilj kae: "Kad je Tito dolazio u Njemaku, policija bi mi odredila da se svako jutro moram javljati gdje sam i to radim. Ja sara, meutim, tada pobjegao u panjolsku i vratio se tek kada je Tito otiao. S dikom mogu ponovno ustvrditi da su u moj stan navraali i u njemu boravili najvei sinovi politike emigracije. Za njihov boravak i razgovore nitko nije doznao, premda je Udba u Sarajevu nastojala doznati svaku pojedinost o mom ivotu, kretanjima i susretima. Tako je Udba pri sasluavanju tukla
79

Ivicu Novakovia kad bi spomenuo moje ime, a u tome je prednjaio udba Kokor. Htio sam ih obojicu likvidirati, ali tada je u Njemakoj na snagu stupio zakon po kojemu se svakog emigranta moglo izruiti uini li kakvo tee kazneno djelo. Ali, da sam i uspio, siguran sam da bi Udba pobila sve moje u Sarajevu. Njemakoj policiji pak nisam nikada vjerovao. Stalno su me ispitivah' i njih sam se vie bojao nego Udbe." Tomislav Tomo Kokor, roen 1941. u Vareu, u Sarajevo je doao 1973. kada se kao operativac zaposlio u tamonjem Centru Slube dravne sigurnosti. Nakon odreena vremena, preao je u republiki centar, dogurao do inspektora, a u mirovinu je otiao godine 1990. U vrijeme rata bio pomonik zapovjednika za sigurnost Sarajevske brigade HVO-a, a od listopada 1994. do lipnja 1996. bio je predstojnik ureda Kreimira Zubaka u Sarajevu. O Vasiljevim optubama da je sudjelovao u Buievom ubojstvu Kokor kae: "S emigrantima sam bio u dodiru samo pri ispitivanju u Sarajevu, a Bui ionako nije bio predmet interesa bosanske slube sigurnosti niti je ta sluba, koliko znam, organizirala bilo kakva ubojstva emigranata", povienim je tonom priao Kokor, povremeno zastajkujui u govoru, ali i priznajui kako je svaki odjel strogo radio za sebe, pa tako i ne moe znati to su drugi radili. Za Vasilja je znao kao emigranta koji je "svojevremeno bio predmet slube, jer je, iako se nije bavio terorizmom, bio blizak tim ljudima". No, kae da nikada nije odlazio iz Sarajeva i izvan Jugoslavije, osim jednom godine 1974., kada je bio u Titovu osiguranju na putu u Dansku, nijeui tako da se ikada osobno upoznao s Vasiljem, a pogotovu ne u njegovu lokalu, kako to ovaj tvrdi. "Zvonko Vasilj danas je senilan starac koji se svaim voli pohvaliti. To to on pria je suludo", zakljuio je Kokor. Na pitanje poznaje li Branka Pletikosu, Kokor je odgovorio da su zajedno radili u istom odjelu SDS-a. Pletikosa je roen u Sarajevu godine 1944., a koncem 1992. u rodnom gradu ubio ga
80

je snajperist pred zgradom lista "Osloboenje". O Vasiljevim optubama samo jednom reenicom oglasio se i Kreimir Zubak: "Ne elim komentirati, nema anse za razgovor, a i Kokoru bi bilo bolje da nita ne govori!" Logian zakljuak nakon izjava Vasilja, Kokora i Zubaka je da bi svoj trojici bilo najmudrije da ute. Vasilj, oito je, u nekim detaljima govori neistinu. Kokor je viegodinji udba s neasnom karijerom, a Zubak je svoj ured mogao zaposliti primjereniju osobu. Tomislav Kokor trenutno radi kao "referent za port" u Hrvatskom kulturno umjetnikom drutvu "Napredak" u Sarajevu, kojem je na elu dr. Franjo Topi.

81

SINDIIEVA OBRANA
Sindiiev branitelj po slubenoj dunosti, odvjetnik Zdenko Haramija tvrdi da sudu nije predoen ni jedan konkretan dokaz za optubu protiv njegovog branjenika. Osim toga Sindii dri kako nisu sasluani neki svjedoci iji bi iskazi ili njemu u prilog, meu ostalima i Jaka Kuan, Chris Cvii, neki ljudi iz emigracije, iz Slube dravne sigurnosti, ali i njegovi prijatelji koji bi trebali potvrditi da u vrijeme kad je Bui ubijen Sindii nije bio u Parizu. Nijedan od ispitanih djelatnika Slube dravne sigurnosti nije potvrdio da je dao Sindiiu nalog za Buievo ubojstvo i nije ga izravno teretio. Teretili su ga posredno time da se Sindii navodno hvalio kako je ubio Buia. "Ali, budimo ozbiljni. Koji bi se to profesionalni ubojica hvalio svojim egzekucijama. To je neozbiljno", tvrdi Sindiiev branitelj. U iskazu pred istranim sucem Sindii negira ubojstvo Brune Buia, a u svoju obranu navodi: "Iz bive Jugoslavije bjeao sam tri puta, Mjesec dana sam proveo u zatvoru zbog pokuaja bijega preko granice, dok konano u prosincu 1964. nisam otiao u Italiju, a nakon toga u Njemaku. Budui da sam ilegalno preao granicu, bio sam bez dokumenata. Vidjevi na kiosku novine "Hrvatska drava" kupio sam ih, elio sam upoznati ugledne Hrvate kako bi mi pomogli ishoditi politiki azil. Pisao sam dr. Branku Jeliu, a nakon nekog vremena dobio sam poziv od dr. Jelia da doem u Berlin. Dobio sam posao u ureivanju lista i s dr. Jeliem ostao oko etiri godine. Dr. Jeli je vodio organizaciju "Hrvatski narodni odbor", a ja joj nisam pripadao jer ne elim pripadati ni jednoj organizaciji. Nekoliko godina kasnije upoznao sam enu koja me nagovorila da uzmem jugoslavenske dokumente. Uzeo sam ih nakon konzultacija s dr. Jeliem. Objasnio mi je da mu treba osoba koja ima dobre kontakte u Jugoslaviji i ondje moe nesmetano putovati. Osjealo se buenje masovnog pokreta u Hrvatskoj.
82

Vrativi se u Rijeku idui dan dobio sam poziv na razgovor u Slubu dravne sigurnosti. Pitali su me elim li s njima suraivati. Nisam potpisao nikakve dokumente, ali su oni iz mog ponaanja shvatili da pristajem. Dali su mi broj telefona na koji se mogu javljati. Nekoliko puta sam ih zvao iz Berlina, a kad se zbog nekih problema nisam mogao vratiti u zemlju, dogovorili smo da se vidimo u Milanu. Dola su trojica djelatnika SDS-a i to Melkior Baranovi, Dane Gaji i Jerko Dragin. Nastavili smo se viati sve dok Baranovi nije pao. Moj je posao tada bio pomagati hrvatski nacionalistiki pokret. Zbog pomaganja hrvatskim separatistima uspostavio sam kontakte s njemakom kontraobavjetajnom slubom. U Njemakoj sam ostao do 1972. godine kad je ubijen moj znanac Stipe evo i njegova obitelj. Jugoslavenska policija me je uhitila u Rijeci. Bio sam sasluavan kao svjedok u vezi njihove pogibije. Buia sam upoznao 1969. godine u Parizu preko hrvatskog emigranta Josipa Senia iz Australije. To je bio moj jedini kontakt s Buiem. U svibnju ili lipnju 1978. godine bio sam na gradilitu moje kue kad mi je doao inspkektor SDS-a iz Rijeke s porukom da njegovi efovi sa mnom ele razgovarati. Priopeno mi je da moram odnijeti pismo Buiu u London. Budui da se radilo o kurirskom poslu pristao sam. Dobio sam krivotvorenu putovnicu i telefonski broj u Amsterdamu na koji se mogu javiti ako zatrebam pomo. Bilo mi je strogo zabranjeno proitati sadraj pisma, ali nisam mogao izdrati da ga ne otvorim. Kad sam proitao to pie odluio sam ne predati ga Buiu. Nakon pet dana nazvao sam Amsterdam. Obavjeten sam da se vratim u zemlju. Na povratku kui u Amsterdamu sam sreo Blagoja Zelia i jo jednu osobu. Ispriali su mi da ekaju atentatora na Buia kojemu trebaju osigurati logistiku podrku, a ako zatreba pripomoi u akciji. Nakon toga vratili smo se u London, ali sam ih vodio na krive adrese ne elei im otkriti gdje stanuje Bui. Akcija je propala. Vratili su se natrag rekavi da e Buievu adresu saznati preko telefonskog broja. Naime, znali su njegov broj telefona, ali ne i adresu stana. U srpnju 1978. ponovo su me pozvali rekavi mi da se spremim za
83

London. Zadatak je bio sastati se s osobom koja e likvidirati Buia. elio sam to sprijeiti pa smo se posvaali. Kad se u zemlju vratio neobavljena posla optuio me da sam opstruirao plan Buievog ubojstva. Misim da me Blagoje Zeli iao tuiti efovima. Nakon dvije neuspjene potrage za Buiem, nazvali su me i trei put rekavi da ovaj put ja moram izvesti akciju. Buia sam, po tom planu, trebao ubiti u kafiu "Cluny" koji se nalazi u Latinskoj etvrti Pariza. Slijedeeg dana otiao sam u Pariz gdje sam preuzeo pitolj "Valter" kalibar 7,65. Taj sam dan kafi "Cluny" zaobilazio u velikom luku, a pitolj sam bacio u Seinu. Sluba je poludjela uvi ta sam napravio. Nisu me ostavljali na miru. Dali su mi do znanja da je Bui u Parizu i da sprema atentat na jednog jugoslavenskog diplomata, a oruje za akciju nabavit e mu Bilandi koji ivi u Njemakoj. Sluba je traila od mene da Buiu predam pitolj kako bi mu podmetnuli atentat, a u tom sluaju bi ga bilo mogue uhapsiti. Udba je Buia namamila u Pariz, a ja sam otputovao predati mu oruje. Kad sam doao u restoran gdje me, po napucima Slube, trebao ekati Bui, doao je drugi djelatnik Slube, preUzeo je pitolj rekavi mi da je moja akcija zavrena. Povukao sam se i nisam vie imao nikakve veze s tim sluajem. Bilo je oko 16 sati kad smo se inspektor Udbe i ja rastali. Kasnije sam uo da je Bui ubijen u veernjim satima. U vrijeme Buievog ubojstva bio sam u jednom baru u centru Pariza." Zanimljiva je i Sindiieva pria o pokuaju ubojstva Nikole tedula u kotskoj: "U kotsku sam bio poslan ubiti tedula u kolovozu 1988. ali to nisam napravio. Ponovo su me poslali u listopadu iste godine sa istim zadatkom, ali ni tada nisam pucao. Pokuaj tedulova ubojstva je insceniran "orcima". Mene su uhitili u Londonu kamo me nije slala Udba nego urotnici koji su pripremali prevrat u Jugoslaviji." Ovo je svakako najmisteriozniji dio Sindiieve izjave. Kad su sasluani ostali svjedoci, Sindii je u bitnome promijenio svoj
84

iskaz govorei da na dan ubojstva Brune Buia nije bio u Parizu. Naime, nakon to je uo iskaz Jerke Dragina, efa Udbe iz Rijeke, koji je svjedoio da se na dan Buievog ubojstva, po naredbi svog efa Stanka olaka, preko Amsterdama vratio u Zagreb. Sindii se sada prisjetio da na dan Buievog ubojstva nije bio u Parizu. Na kraju svjedoenja naveo je i da je osoba koja je u London imala zadatak ubiti Buia - Luka Sekula, a da je sa Zeliem bio Jerko Dragin. Prema ocjeni Sindiieva branitelja, sud nee imati laku ocjenu u prosudbi Sindiieve krivnje. Od biih Udbinih djelatnika nee biti lako izvui istinu. Tijekom istrage pokazalo se da je amnezija kod veine njih u uznapredovaloj fazi. Ali, nije ona samo posljedica godina, koliko i zabrinutosti za vlastitu sudbinu i potovanja jednog od najvanijih pravila slube: da se velike tajne odnose u grob. Sasluan kao svjedok Ragib Merani, u meuvremenu pokojni, u to doba djelatnik SDS-a u Rijeci, spominje postojanje "udarne grupe" koja se bavila pitanjem emigracije. U Rijeci je to bio Jerko Dragin, u Splitu Blagoje Zeli, u Osijeku Josip Perkovi. U centrali u Zagrebu bili su Sreko imurina i uro Luki, a u Beogradu Stanko olak. O postojanju i djelovanju "udarne grupe" znao je najui krug suradnika. Ragib Merani misli da o poslovima "udarne grupe" na likvidaciji hrvatskih emigranata nije znao ni naelnik cjelokupne policije u Rijeci Davorin Suanj, iako je isplaivao novac za osobu pod pseudonimom "Pitagora". Osim svjedoenja Blagoja Zelia, na procesu protiv Sindiia najvee zanimanje javnost je pokazala za svjedoenje Josipa Perkovia. Prieljkivao se dolazak Stane Dolanca, a Stanko olak, ovjek koji najvie zna o Buievoj smrti, jo uvijek je u Beogradu i
85

nedostupan je hrvatskim pravosudnim tijelima. S panjom iekivano svjedoenje Josipa Perkovia, svojedobno efa hrvatske Slube dravne sigurnosti, a danas savjetnika u HIS-u i predavaa na Obavjetajnoj akademiji u Zagrebu, razoaralo je sve koji su oekivali spektakularne izjave. Perkovi je istranoj sutkinji naveo da je u vrijeme Buievog ubojstva radio u Osijeku, te istrazi nije mogao podastrijeti podatke koji bi potkrijepili tvrdnje da je Sindii Buiev ubojica. Vie je govorio o ustroju Slube dravne sigurnosti. Ivan Lasi je u vrijeme ubojstva Brune Buia bio djelatnik mostarske Udbe, a obraivao je "neprijateljsku emigraciju". Iz Mostara je premjeten u Beograd postavi nasljednik Stanka olaka. Kad je olaka pitao tko je mogao tako brzo saznati za Buiev dolazak iz Londona u Pariz i ubiti ga, olak mu je odgovorio: "Tko ima dobre suradnike taj moe i to da sazna!". Kasnije je, pria Lasi, od drugih suradnika saznao da je "Pariz obavio Pitagora". O odnosima Sindiia i Perkovia, Lasi kae da mu se Perkovi alio kako ima problema s "Pitagorom". olak je rekao Lasiu da e Perkovi imati problema sa Sindiiem, jer je rije o nepopravljivoj osobi, koja je, dodue, za slubu spremna sve uraditi, ali samostalno, bez pomoi. "Kada Sindiiu ponudi nekoga kao pomo u akciji, on to odbija s obrazloenjem da ne eli nikoga, nego samo da mu se kae koga i gdje, a ostalo je njegova briga", rekao je olak Lasiu naglasivi da je Sindii obavio "i Pariz i Zrich i Veneciju",. to je znailo, kazao je Lasi, da je Sindii ubio Buia u Parizu, Stanka Niia u Zrichu, te obitelj evo u Veneciji. Dodatnu dramatiku cijelog sluaja Sindii je navijestio izjavom koju 2. sijenja 1999. uobjavljuje "Novi list": "Ukoliko u
86

Hrvatsku ne dovedete Josipa Majerskog, javno u rei sve to znam. elim da ga smjestite u zatvorsku eliju do moje, te da mi omoguite da se s njim javno sukobim. U protivnom u progovoriti." Ovakvu prijeteu poruku, pie Robert Frank, neposredno prije Boia uputio je Vinko Sindii Josipu Perkoviu iz sudnice upanijskog suda u Zagrebu. Tu informaciju, novinaru rijekog "Novog lista" potvdio je i Josip Majerski, ali i "jedan izvor upuen u zbivanja i okolnosti koje prate istrani postupak protiv Sindiia. Time se potvruje da su odnosi izmeu Vinka Sindiia i Josipa Perkovia ozbiljno narueni, te da je meu njima, posebno sa Sindiieve strane, nastupilo krajnje nepovjerenje". Ako je nastupilo zahlaenje u odnosima Sindiia i Perkovia, to predmnijeva da su ranije bili vrlo bliski. Na sudu je da dokae imaju li Sindiieve rijei realnu podlogu. U nastavku prie, kao potkrijepa ranijih tvrdnji, u "Novom listu" se navodi: "U dobro upuenim krugovima nije tajna da je Josip Perkovi, neposredno uoi Sindiieve odluke hoe li pristati ili nee na izruenje Hrvatskoj u kojoj bi mu se sudilo samo za ubojstvo Brune Buia, posjetio Sindiia u zatvoru u kotskoj. Tada je, navodno, sklopljen sporazum po kojemu je Sindii dobio garancije da e u sluaju da pristane na izruenje Hrvatskoj biti puten na slobodu, jer na sudu nee biti dokaza koji bi potkrijepili njegovu odgovornost u sluaju ubojstva Brune Buia." Oito preplaen slijedom dogaaja - o kojima javnost zasad uglavnom nita ne zna, jer je sve to se deava oko "sluaja Sindii" obavljeno velom mistinosti pod kojim djeluju hrvatske obavjetajne slube na ijim se elnim pozicijama nalaze utjecajni pojedinci koji su u njih preli iz bive Slube dravne sigurnosti - Sindii je navodno ve dao svoj tajni iskaz koji je trenutno pohranjen na sigurnom mjestu. "U tom iskazu Sindii je navodno dao imena i prezimena osoba koje su aktivno i direktno sudjelovale u akciji likvidacije Brune Buia.
87

Time si je stvorio odstupnicu, odnosno osigura kojim si namjerava spasiti ivot", pie Robert Frank. Da je Sindii u gotovo bezizlaznoj situaciji, bez obzira na navodni dogovor s Josipom Perkoviem, potvruju izjave Nikole tedula i Mladena Schwartza. Stedul je poruio Sindiiu da glavu moe spasiti jedino ako javno progovori o svemu to zna. U protivnom, poruio mu je tedul, protiv njega bi mogle biti poduzete akcije. Schwartz je, pak, priprijetio Sindiiu da u Hrvatskoj, bude li puten na slobodu, nee biti siguran. Koliko god se Schwartza, kao ultradesniara sklonog javnim ekscesima, ne shvaa ozbiljno, injenica je da Sindii, zbog sumnji da je likvidirao nekoliko hrvatskih emigranata, mnogima predstavlja metu u koju bi rado zapucali.
"Trai istinu, uj istinu, ui se istini, ljubi istinu, govori istinu, dri se istine, BRANI ISTINU DO SMRTI." Jan Hus

U dobro upuenim krugovima malo tko vjeruje da je Sindii nevin, ali nitko nije kriv dok mu se krivnja ne dokae. Stoga moramo pitati to e se dogoditi ako se Sindiiu ne dokae krivnja. Hoe li Sindii ostati samo medij preko kojega e se obraunavati razliiti politiki klanovi?! Dosadanji tijek procesa pokazuje da dravno odvjetnitvo nije dopustilo da sukob politikih grupa kompromitira israne radnje. Inae bi se postupak protiv Sindiia pretvorio u farsu, a to bi bio najlaki nain za prikrivanje tragova koji vode ne samo do ubojice, ve i do nalogodavaca likvidacije Brune Buia. Meutim, alosno je, da nekima u vrhu hrvatske vlasti i krugovima koji vode istragu nije stalo da se sazna puna i potpuna istina o okolnostima koje su prethodile Buievoj likvidaciji.
88

Suenje Vinku Sindiiu povod je da u Hrvatskoj i svijetu oivimo uspomenu na mnoge rtve politikih atenatata, na istinu o Hrvatskoj, na cijenu slobode. Naalost, istini je, kao i u ovom sluaju "sueno boriti se protiv lai. Istina e pobjeivati, ali e se la uvijek vraati, te e se istina uvijek iznova morati boriti s njom. Ako to ne bude inila, bit e zauvijek izgubljena". Stoga s pozornou treba oekivati poetak suenja i na sudski dokazanim injenicama temeljenu presudu. Jer, kao to ne zastarijevaju ratni zloini, tako ni krivci za ubojstva hrvatskih politikih emigranata ne bi smjeli ostati nekanjeni.

89

POGOVOR
Danas, kada su zemni ostaci Brune Buia, nakon 21 godinu konano nali svoj ovozemaljski mir u tiini zagrebakog Mirogoja, mnogi se, ini se s pravom, pitaju kako bi izgledalo hrvatsko danas da je Bruno uspio izbjei sve zamke Udbine hajke? Neprijeporno je da bi bio i u vodstvu pokreta koji je predvodio stvaranje hrvatske drave, ali je sigurno i to da bi taj pokret bio drukiji nego to ga danas mnogi shvaaju. Samim tim i Hrvatska bi bila drukija. Daleko suverenija, demokratskija te uistinu socijalna i pravna drava. Iako pojedinac teko moe bitnije utjecati na globalne povijesne tijekove, ipak moramo ustvrditi da nam danas, kada smo uhvaeni klijetima globalizacijskog utjerivanja u sivilo Pakta o stabilnosti nedostaje istoa moralnog korektiva kakav je, sklopom svoga ivljenja i javnoga djelovanja bio upravo Bruno Bui. Zbog toga je danas za hrvatski narod i dravu vana svaka rasprava o ivotu, radu i ubojstvu Brune Buia, pa se Klub hrvatskih povratnika iz iseljenitva s velikim zadovoljstvom prihvatio izdavanja ove dokumentarno-romansirane prie o ubojstvu tog lidera hrvatske politike emigracije i istragama koje su nakon toga uslijedile, a koje naalost do dana dananjega nisu u potpunosti razotkrile zloinake strukture koje su to ubojstvo naredile, organizirale i izvrile. Vlado Glava

90

O AUTORU Marko Markovi roen je u Tomislavgradu godine 1963. U hrvatskom novinarstvu prisutan je posljednjih desetak godina. Novinarstvom se poeo baviti u Studenskom listu godine 1987. Radio je u Globusu, Slobodnom tjedniku, Slobodnoj Dalmaciji, Veernjem listu, a utemeljio je i vodio tjednik Panorama. Autor je vie dokumentarnih filmova na Hrvatskoj televiziji.

91

92