1.

Distribucija fonema Dva razliita glasa su dvije foneme ako mogu unijeti promjenu u znaenje rijei, to podrazumijeva prvu funkciju fonema. Jezike jedinice ulaze u paradigmatske i sintagmatske odnose, a paradigmatski odnosi stupaju u opoziciju. Druga funkcija fonema, formativna, jeste da stvaraju ve cjeline. Distibucija fonema podrazumijeva ukupnost poloaja koje fonem moe imati u govornom lancu. U svim jezicima fonemi se niu jedan za drugim, odnosno ulanavaju se. To ulanavanje vri se po nekim kriterijima, a osnovni kriteriji su da se izmeu jedinica mora ostvariti kontrast (tj. da nisu iste ili priblino iste), ali i da se jedna pored druge ne mogu ostvariti jedinice koje su izuzetno udaljene. Distribucija fonema ni u jednom jeziku nije nije potpuno slobodna (prate je neka ogranienja koja su zasnovana ili na prevelikim slinostima ili prevelikim razlilitostima). Za svaki jezik djeluju ogranienja na razliitim kriterijima. U naem jeziku broj ogranienja je ranije bio mnogo vei nego danas. Do kriterija koji dovode do ogranienja moemo dii prouavanjem sloga. Jeziki znak je linearan jedinica iza jedinice i diskretan razlae se na jedinice. Slog nije diskretan, odnosno ne moe se razlagati. Morfeme imaju osobine linearnosti, a foneme nisu linearne. Kada se na jednoslonu rije dodaju derivacijski morfemi, rijei se ne ponaaju na isti nain: rad + nik = radnik, rob + ski = ropski, junak + e = junae i sl. U jednoslonim rijeima ne postoje dva umnika razliita po zvunosti jedan pored drugog. Kad se narue pravila distribucije fonema, dolazi do alternacije fonema, odnosno fonem se ostvaruje kao glas tipian za neki drugi fonem ili kao nulta vrijednost. Iako se alternacije esto nazivaju drugom rijeju promjenama, ova dva naziva nisu ista promjena je proces kojeg su izazvale okolnostima kojima je uzrok nepoznat, a alternaciji moemo utvrditi uzrok zbog ogranienja u distribuciji fonema. Ogranienja u distribuciji fonema rezultiraju glasovnim promjenama (na dijahronjskoj ravni) i alternacijama (na sinhronijskoj ravni). 2. Priroda alternacija u naem jeziku Po svojoj prirodi alternacije se dijele na: fonoloke (proizilaze iz same prirode fonema, te nastaju zbog fonolokih, odnosno obaveznih ogranienja u distribuciji fonema; u naelu, ogranienje djeluje bez izuzetka i potrebno je samo poznavati strukturu pravila) i morfoloke (nastaju zbog morfolokih ogranienja u distribuciji fonema, a posljedica su steenih navika ili gramatike prirode; pored strukture neophodno je znati i gramatiki kategoriju, odnosno kad e doi, a kad nee doi do ogranienja). Alternacije se javljaju na granicama morfema, a to su: na granici izmeu prefiksa i korijena rijei, korijena i sufiksa, osnove i nastavka, korijena i korijena (polusloenice i sloenice), te rijei i rijei (akcenatske cjeline). Sve ovo su ustvari fonetske rijei. Alternacije se ne prikazuju uvijek. Iako je na pravopis naelno fonetski, to se pravilo ne ostvaruje u potpunosti, stoga neki tvrde da je na pravopis ustvari morfoloko-fonoloki. Alternacija je najdosljednija na granici izmeu korijena i sufiksa. Prikazivanje alternacije izmeu prefiksa i korijena je s osjetnim brojem izuzetaka. U polusloenicama i sloenicama (stanputica), te

u akcenatskim cjelinama se ne prikazuje (kod kue). S obzirom na to koji od alternirajuih fonema uvjetuje alternaciju, razlikuju se regresivne (fonem iza utie na prethodni) i progresivne (fonem ispred utie na naredni, one su mnogo rjee npr. III palatalizacija). Progresivne alternacije mogu biti kontaktne, kada su fonemi u neposrednom dodiru, ali i distantne, kada fonemi nisu u neposrednom dodiru (npr. mnogo mlogo). 3. Jednaenje suglasnika po zvunosti Dva umnika razliita po zvunosti ne mogu se ostvariti jedan pored drugog. Jednaenje suglasnika po zvunosti je regresivna asimilacija. Zvuni: b, d, g, z, , d, Bezvuni: p, t, k, s, , , , f, h, c Ovo su tzv. minimalni parovi, odnosno fonemi koji se razlikuju samo po prisustvu/odsustvu jednog akustikog obiljeja zvunosti, u ovom sluaju. Kae se da je ovo najdosljednija alternacija, odnosno da za nju nema izuzetaka/odstupanja. Izuzetak je zapravo samo naziv za neadekvatno biljenje izgovora, a ne odstupanja u zakonitostima jezika. Pravopis bosanskog jezika istie da ova alternacija nee biti prikazana u pismu: 1. kada se bezvuni f, h i c nau ispred zvunih suglasnika, npr. otac bi, grof ga i sl. 2. ne biljei se u velikom broju rijei gdje bi bila otvorena mogunost za dalje promjene kojim bi se izmijenio lik/znaenje, npr. nadtrati, podtekija, predtakmienje, postdiplomski 3. u polusloenicama i sloenicama, npr. ivanigradski 4. u strukturama: ds (gradski), d (odetati), s (vostvo) 5. u orijentalizmima i ostalim rijeima stranog porijekla, npr. tekbir, plebs, dragstor i sl. 6. pojedina geografska imena, npr. Vaington 7. vlastita imena i prezimena se biljee onako kako ih piu njihovi nosioci Ne ponaaju se sve rijei na isti nain: npr. svjedoiti svjedodaba i biljeiti biljeaka. Fonem d nastao u procesu alternacije ne vraa se u gen. pl. u , a fonem nastao u procesu alternacije vratit e se u fonem . 4. Jednaenje suglasnika po mjestu tvorbe Obuhvata s i z, te h ispred prednjonepanih i n ispred b i p. Ova alternacija je zasnovana na razliitosti artikulaciono-akustikih osobina, u ovom sluaju kompaktnosti (s i z), akutnosti (h) i gravisnosti (n). 1. S i z ne mogu se ostvariti ispred palatala kao s i z, ve kao tipina realizacija za foneme i , odnosno alternirat e s njima: pas + e = pae, s + epati = epati, iz + ukati = iukati i sl. 2. Ogranienje nije tako snano kao u jednaenju suglasnika po zvunosti, a najjaa opozicija je izmeu osnove i sufiksa. Postoje dvije kategorije u kojima ogranienje ne djeluje: a) do alternacije s i z nee doi ispred lj i nj, ako su s i z zavrni fonemi

prefiksa, npr. izljubiti, iznjuiti, snjuiti i sl. b) ispred lj i nj koji su nastali refleksom jata, npr. snjegovi, posljednji 3. H se nee ostvariti ispred sufiksa koji poinju sa ili , npr. trbuh + i = trbui, Bih + anin = Bianin, drh + em = drem/drhem i sl. 4. Sonant n ne moe se ostvariti ispred b i p, ve e alternirati sa m, npr. stan + beni = stambeni, zelen + ba = zelemba i sl. Iako kod ovog ogranienja ne postoje odstupanja u govoru (za razliku od odstupanja vezanih za s i z), u pisanju se ono ne biljei: a) u sloenicama, npr. jedan + put = jedanput, crven + perka = crvenperka i sl. b) kod vlastitih imena i prezimena, npr. Sinanpai 5. Gubljenje suglasnika Za razliku od prethodne dvije alternacije, ovdje je ogranienje zasnovano na slinosti fonema. Posljedice su date u nekoliko pravila koja odreuju strukturu: 1. dva ista suglasnika se ne mogu ostvariti jedan pored drugog, a ukoliko doe do takve situacije, jedan e alternirati s nultom vrijednou, npr. Rus + ski = ruski, bez + zvuan = bezvuan, pet + deset = ped + deset = pedeset, kamen + ni = kameni i sl. *U pisanju alternacija se nee uvijek prikazati: a) superlativ pridjeva koji poinje sa j, npr. najjai, najjednostavniji i sl. b) u rijeima poput: poddijalekat, vannastavni, preddiplomski, hiperradikalan, kreppapir, preddravni i sl. 2. d i t nee se ostvariti: a. d i t ne mogu se ostvariti ispred afrikata, npr. goved + e = govet + e = govee *Ogranienje izostaje najee na graniciprefiksa i osnove, i to u situacijama kada moe doi do izmjene lika, npr. potiniti, otcvrkutati i sl. b. d i t nee se ostvariti ispred sufiksa tina, npr. Hrvatina, boletina, neimatina, potapalica i sl c. d i t nee se ostvariti ako su ispred njih s i z, odnosno i , a iza bilo koji suglasnik, osim r, v, i j, npr. bolest + nik = bolesnik, gost + ba = gozba, grozd + ni = grozni i sl. *Izuzeci se javljaju u sljedeim sluajevima: a) u ovakvom okruenju, moe se nai izuzetak poput: popustljiv, prstni (: prst) i sl. b) grupa stn pisat e se u rijeima stranog porijekla kad se od njih prave prisvpjni pridjevi, npr. aoristni, azbestni, protestni i sl. c) grupa stk pisat e se kod imenica enskog roda tvorenih od imenica mukog roda na kinja, npr. turistkinja, pijanistkinja i sl. 3. fonema s nee se ostvariti u: a. sufiksu ski, ukoliko se imenica zavrava na ili , npr. beki b. sufiksu ski, ukoliko se imenica zavrava na ili , npr. lupe + ski = lupeki, varo + ski = varoki i sl. c. ukoliko doe iza , ili nastalih palatalizacijom, npr. juna + stvo =

junatvo = junatvo, dru + stvo = drutvo = drutvo, Bog + stvo = bogstvo = botvo = botvo i sl. 4. fonema j ne moe se ostvariti iza palatala , , nj ili lj, to je instrumental imenica koje zavravaju na neka od ova tri fonema, npr. no + ju = nou, e + ju =eu, krnj + ji = krnji, obitelj + ju = obitelju i sl. 6. Prva palatalizacija k, g, h + i, e, (a, j, s) = , , (A, j i s nisu mogli izazvati prvu palatalizaciju, osim ukoliko je ispred njih bio neki poluglas ili vokal prednjeg reda.) Za morfoloke alternacije pored strukture, neophodno je poznavati i gramatike kategorije, odnosno oblike i tvorbu rijei. Oblici rijei: 1. alternacija se vri samo ispred -e (tzv. iskonsko e), i kod rijei srednjeg roda oko i uho ispred i (oi i ui) 2. vokativ singular imenica mukog roda ija osnova zavrava na k, g ili h; npr. vojnik + e = vojnie 3. prezent glagola ija osnova zavrava na k, g ili h, a tvori se dodavanjem nastavaka em, -e, -e, -emo, -ete, -u; npr. pek + em = peem (ali peku, zato to u nije vocal prednjeg reda) 4. II i III lice aorista, npr. ja pekoh; ti pee, on pee 5. trpni pridjevi koji nastaju dodavanjem nastavka en, npr. peen Tvorba rijei: Kod tvorbe rijei alternacija e se javiti ukoliko tvorbeni sufiks poinje sa e ili i: 1. augumentativ na ina: junaina, druina, praina 2. deminutiv na ica: ruica, noica, muica 3. ukoliko se glagol tvori formantom iti: lijeiti, snjeiti, druiti, praiti 4. prisvojni pridjev na in: majin, djevojin 5. Ovakvi primjeri su rijetki. Vie je primjera u kojima ne dolazi do alternacije prilikom tvorbe rijei: bakin, muhin, dugin i sl. Prva palatalizacija se takoer moe javiti i ispred: 1. a, npr. trati (: trka), zraak (:zrak), mraak (: mrak) U prolosti ova alternacija nije se mogla vriti ispred a. Naime, vrila se ispred poluglasa prednjeg reda ili jata (koji je vokal prednjeg reda). A od jata prepoznajemo tako to uporedimo oblik infinitiva i prezenta: trati i trim; ova odnos a:i govori da je tu nekad bio jat. U tvorbi imenica, a je nastalo od poluglasa, a uoavamo ga na nain to poredimo oblik nominativa s oblikom genitiva, gdje neporojano a ukazuje na poluglas. 2. j i s, npr. vuk + ji = vuji, junak + ski = junaki 3. U prolosti ispred j i s koji uvjetuju altrnaciju nalazio se ustvari poluglas prednjeg reda. Prva palatalizacija razlikuje se od jotovanja zato to kod palatalizacije j ostaje, npr. iprag + je = ipraje (palatalizacija) i krav + ji = kravlji (jotovanje) 4. *3. c, z = ,

5. Postoje primjeri prve palatalizacije gdje c alternira sa z sa : mjesec mjesee, knez knee; ali u prolosti jezika to c i z bili su k i g. Odstupanja: 1. hipokoristici, npr. rukica, nogica i sl. 2. pridjevi od vlastitih imena, npr. Hankin, Milkin i sl. 3. imenice izvoenja, npr. taka takica, maka makica 7. Druga palatalizacija/sibilarizacija k, g, h + i = c, z, s Ona se dogodila ispred tzv. sekundarnog i koje je porijeklom od diftonaga oi i ai. Ovo je alternacija koja je vie vezana za odreene oblike rijei nego za tvorbu novih: 1. oblici imenica mukog roda u svim padeima mnoine osim genitiva i akuzativa, npr. junak + i = junaci, junacima, itd. 2. oblici dativa i lokativa singulara imenica enskog roda, npr. ruk + i = ruci, (o) ruci 3. oblici imperativa i imperfekta glagola ija osnova zavrava na k, g ili h, npr. sjei: sijeci, sjecijah (Druga palatalizacija vrena je u slavenskoj epohi. Moe se rei da ona gotovo zaobilazi fonem h, npr. svrha svrsi i sl., a veliki broj primjera moe bit ii s alternacijom i bez nje, npr. epoha epohi/eposi) Odstupanja: 1. vlastita imena, njihovi hipokoristici i prezimena: Selka-Selki, Meho-Mehi, Kreho-Krehi i sl. 2. u etnicima i kteticima, npr. Bosanka-Bosanki, Sarajka-Sarajki i sl. 3. kod imenica izvedenih na osnovu boje, npr. crnka-crnki, plavka-plavki i sl. 4. kod hipokoristika: baka-baki, seka-seki, zeka-zeki (odnosno, dvoslone forme s dugosilaznim akcentom) i sl. 5. kod imenica enskog roda izvedenih od mukog roda kojim se oznaava vrilac radnje, npr. pekar-pekarki, profesor-profesorki i sl. 6. rijei kod kojih bi alternacija mogla dovesti do pogrene interpretacije, npr. vaga-vagi : vaza-vazi 7. uprotavanje bi moglo nastupiti i u suglasnikim skupinama: -ck-, -k-, -k-, -dk-, k-; npr. kocka-kocki, maka-maki i sl. 8. kod suglasnike skupine tk-, npr. patka-patki i sl. 9. veliki broj rijei stranog porijekla, npr. freska-freski, maska-maski, psihapsihi i sl. 10. (Imenice enskog roda u sibilarizaciji vrlo su nestabilne.) 8. Trea (historijska) palatalizacija Slina je sibilarizaciji, ali je uvjetuje fonem i koji je ispred. Rije je o jedinoj progresivnoj palatalizaciji, npr. kliknuti-klikati-kliati, dignuti-digati-dizati, niknuti-nikati-nicati. Najee se javlja pri tvorbi glagola nesvrenog vida od

glagola svrenog vida. Ako velar k, koji dolazi poslije vokala i, alternira sa c, a iza njega se ne javljaju vokali prednjeg reda, ve a, onda je rije o treoj palatalizaciji, npr. ovca (ovo c je nekada nastalo od k: ovika-ovica-ovca). 9. Alternacija suglasnika sa j/jotovanje Kao i palatalizacije, i jotovanje je posljedica ogranienja: Ispred suglasnika j ne mogu se ostvariti nepalatalni suglasnici. (Prednjonepani su i nastali kao rezultat jotovanja i palatalizacije.) Alternacija se naziva jotovanje po grkom nazivu za j-joti. Ogranienje je trajalo dugo, vremenom je slabilo i ostvarivalo se u razliitim kategorijama, ali za razliku od palatalizacija, rezultati jotovanja su uvijek bili isti. Jedno jotovanje od drugog moemo razlikovati samo u gramatikim kategorijama i broju suglasnika koje je ono zahvatilo. Struktura: a. nepalatalni + j = potpuno jotovanje/staro b. neki nepalatalni + j = nepotpuno jotovanje/novo i najnovije a. Jotovanje pojam integracije, npr. ut + ji = ui. Fonemi t i j alternirat e s treim fonemom, pri emu oni nestaju u procesu jotovanja, a umjesto njih javlja se novi palatalni fonem. Kako je suglasnik j preuzeo palatalnu komponentu, u tom procesu se izgubio. Dakle, pojam integracije podrazumijeva da se dva suglasnika integriu/spajaju i daju novi suglasnik. b. Jotovanje ukljuuje i pojam interpolacije, odnosno umetanje fonema l izmeu nekog suglasnika i fonema j, te tako nastaje fonem lj, npr. grub + ji = grublji (javlja se umetnuto/interpolirano/epentetsko l). Interpolaciju zahtijevaju dvousneni b, p i m, te usnenozubni v i f. Prvo se dogaa interpolacija, a zatim integracija koja je zajednika za sva jotovanja. 9. 1. Staro jotovanje d, t, s, z, l, n, c, f, k, g, h, b, p, m, v + j = palatali Staro jotovanje je potpuno i obuhvata sve nepalatalne suglasnike. Potvrde ne moemo nai za c, npr. klicati-kliem u kategoriji prezenta, te za r, npr. more-primorje (rije je u palatalnom r). Kategorije: Oblici rijei: a. komparativ pridjeva tvoren sufiksom -ji, to su veinom jednosloni pridjevi koji imaju dug vokal u osnovi, npr.ut + ji = ui, mlad + ji = mlai, vis + ji = vii, brz + ji = bri, bijel + ji = bjelji, crn + ji * crnji, jak + ji = jai, drag + ji = drai, tih + ji = tii, tup + ji = tuplji, grub + ji = grublji, strm + ji = strmlji, suv + ji = suvlji i sl. (Ne moemo pronai nijedan pridjev koji se zavrava fonem f, jer on nije autohton, odnosno preuzet je iz stranih rijei.) b. u oblicima prezenta tvorenog nastavcima -jem, -je, -je; npr. gloem, maem, veem, piem, briem, meljem i sl.

c. trpni pridjev glagola na -iti, npr. roen, sagraen, proen, voljen, paen, plaen i sl. d. imperfekat glagola na -iti, npr. moljah, raah, paah, proah i sl. e. imperativ koji se tvori nastavkom -ji, npr. krei, pii, brii, mei i sl. Tvorba rijei: a. pri tvorbi uestalih glagola nestvrenog od svrenog vida na -iti, npr. sagraditi-sagraivati, ishraniti-ishranjivati, raspaliti-raspljivati i sl. b. u tvorbi ktetika ili nekih drugih rijei ukoliko sufiks poinje s -j, npr. Pariz-Parianin, Vakuf-Vakufljanin, Rim-Rimljanin, sel + jal = seljak i sl. c. sekvence st i zd jotovanjem alterniraju sa t i d, npr. umaten, grodan i sl., no vano je naglasiti da se jotuje samo prvi lan sekvence. Takoer. zanimljivo je da su ovo jedine etiri autohtone dvolane finalne konsonantske grupe u strukturi sloga, te da je ovaj put jotovanje distantno. 9. 2. Novo jotovanje d, t, l, n, v, f, b, p, m (dakle, iz starog jotovanja izuzeti su s, z, te k, g, i h) + j = palatali Kategorije: a. zbirne imenice tvorene nastavkom -je, npr. lie, grmlje, snoplje, groblje i sl. b. instrumental singulara imenica enskog roda na suglasnik, npr. mau, krvlju i sl. c. prisvojni pridjev tvoren nastavkom -ji, npr. telei, kravlji i sl.; s i z nee biti zahvaeni, npr. klasje, pasje i sl. *d. glagolske imenice koje se tvore nastavkom -je, npr. oranje, raspee, nadahnue i sl. 9. 3. Najnovije i podnovljeno jotovanje a) Najnovije n, l + je (jat) = nj, lj Vezuje se samo za ijekavski izgovor i to kada se l i n nau ispred je (koje je nastalo refleksom kratkog jata), te alterniraju sa lj i nj, npr. lijep: l + je + i = ljepi. Negdje se ovo naziva i ijekavskim jotovanjem. U dijalektima ono je zahvatilo i foneme t i d, te se alternacija javlja tako gdje ne treba, npr. evojka, erati i sl., no ovakvi oblici nisu standardizirani. Jotovanje se deava samo na granici osnove/korijena rijei i sufiksa. b) Podnovljeno t, d - , Podnovljeno jotovanje obuhvata sekvence t i d, pri emu alternacija zahvata ne samo prvi lan grupe, kao to je to sluaj kod starog jotovanja, ve i drugi, npr. umaen i sl. 10. Alternacija refleksa glasa jat

Glas jat mogao je dati tri tipa refleksa. Po tim refleksima organski idiomi dijele se na tri tipa: ekavicu, ijekavicu i ikavicu. Knjievni jezik prihvatio je samo ekavsku i ijekavsku varijantu, a potisnuo ikavski izgovor. Alternaciju u jednoj rijei izazvala je promjena strukture rijei. U jeziku, kao i u prirodi, odvijaju se procesi uzajamnog suodnosa kvaliteta i kvantiteta. Ako se u rijeima proirivala osnova, dolazilo je do redukcije kvantiteta. Dugo jat daje ije, a kratko jat daje je. Alternacije ije i je vezane su za kvantitativne promjene u okviru rijei i morfolokog su karaktera, a alternacije e i i vezane su za promjenu u rijei i fonolokog su karaktera. 10. 1. Kraenje jata a) Alternacija ije sa je: Oblici rijei: 1. Imenice, proirivanje osnove rijei: a. imenice m. r. koje proiruju osnovu alternaciju imaju na relaciji singular : plural, npr. cvijet-cvjetovi, svijet-svjetovi; izuzetak su imenice koje proirujui osnovu mijenjaju i akcenat, npr. lijek-lijekovi, grijeh-grijehovi, brijest-brijestovi, trijem-trijemovi is l. b. imenice s. r. koje proiruju osnovu alternaciju imaju na relaciji N, A, V jd. : ostali padei, npr. dijete-djeteta; te na relaciji singular : plural, npr. tijelotjelesa c. imenice . r. koje proiruju osnovu alternaciju imaju na relaciji G pl. : ostali padei, npr. drvocijevka-drvocjevaka, pripovijetka-propovjedaka, kolijevka-koljevaka. U pravopisnoj normi ova alternacija moe i da izostane. 2. Glagoli: alternacija je prisutna na relaciji glagol svrenog vida : glagol nesvrenog vida, npr. obavijestiti-obavjetavati, pobijediti-pobjeivati, ocijeniti-ocjenjivati i sl. (Akcenat se pomjera s refleksa jata na nastavak.) 3. Pridjevi: alternacija je prisutna na relaciji pozitiv : komparativ, npr. bijelbjelji i sl. 1. Tvorba rijei: a. glagol : imenica, npr. pripovijedati-pripovjeda, ozlijediti-ozljeda b. imenica : pridjev, npr. zvijezda-zvjezdan c. imenica : imenica, npr. pijesak-pjeara d. pridjev : pridjev, npr. bijel-bjeliast e. do skraivanja dolazi i pri tvorbi sloenica, ukoliko je jat u prvom dijelu sloenice, npr. cijev + vod = cjevovod, zvijer + kradica = zvjerokradica, sijeno + kositi = sjenokoa i sl. b) Alternacija ije sa e: U naem jeziku postoji fonoloko ogranienje koje glasi: Kratko jat iza skupine suglasnika u kojoj je drugi suglasnik r, daje e. To je proces koji se ostvario u jeziku i koji je u rijeima s izvornim kratkim jat, poput: vrea, srea, breza, mrea i sl. Ova altenacija deava u svim istim kategorijama kao i kod alternacije ije sa

je: Oblici rijei: a) Imenice: 1. m. r.: brijeg-bregovi 2. s. r.: drijebe-drebeta b) Glagoli: otrijezniti-otrenjavati *ukoliko se jat nalo na poetku rijei iza r kojem je prethodio prefiks koji zavrava na suglasnik, nee doi do alternacije, npr. razrjeavati, razrijediti i sl. c) Pridjevi: trijezan-trezniji Tvorba rijei: crijep-crepi, vrijedan-vrednoa, grijeh-grehota, drijebedrebad, brijeg-bregovit c) Alternacija ije sa i Rije je o fonoloki uvjetovanoj alternaciji koja se javlja ukoliko se jat nae ispred o koje je po svom porijeklu nastalo od l, npr. dio-dijela, cio-cijela. d) Alternacija ije s nulom Ova alternacija javlja se na relaciji infinitiv prema prezentu, imperativu, glagolskom pridjevu radnom i trpnom, npr. prodrijeti: prodrem, prodri, prodro, prodrt. 10. 2. Duljenje jata a) Alternacija je sa ije 1. oblici glagola sjei: sijeem, sijeci, sijecijah, sijekui (ali sjekoh i sjekavi) 2. svreni : nesvreni glagolski vid, npr. ispovjediti-ispovijedati, pripovjeditipripovijedati, zapovjediti-zapovijedati 3. prezent : ostale forme, npr. razumijem-razumjeti, uspijem-uspjeti 4. imenice tvorene sufiksima -e i -lo, npr. dospjeti-dospijee, sjesti-sijelo b) Alternacija je sa i Ova alternacija se javlja kada se kratko jat nae ispred o koje je svojim porijeklom nastalo od l, te ispred j, odnosno lj. Najee se susree kod gl. pridjeva radnog u mukom rodu, npr. letjeti-letio, vidjeti-vidio, htjeti-htio (ispred o), biljeiti (ispred lj), sijati (ispred j) i sl. Izuzeci: sjeo, jeo i sl. *vrio (gl. pridjev radni) i vreo (pridjev) c) Alternacija e sa ije 1. svreni : nesvreni glagolski vid, npr. lei-lijegati, dozreti-dozrijevati 2. nesvreni vid : uestali oblici, npr. letjeti-lijetati 3. kod tvorbe imenica od gl. formi, npr. prekoriti-prijekor, prepisati-prijepis d)Alternacija i sa ije Podrazumijeva relaciju liti-lijevati, izliti-izlijevati i sl. U ovu alternaciju ne

ubraja se sluaj crnjeti-crniti. Pravilo da dugo jat daje ije, a kratko jat je ima svoje izuzetke: 1. genitiv mnoine, npr. uvjet-uvjeta 2. kada se jave konsonatske sekvence sonant + konsonant, poto ovakva skupina produava prethodni vokal, npr. ponedjeljak-ponedjeljka, zasjenakzasjenka i sl. 3. kod sloenica, pri emu se osnova zavrava na sonant, a prefix poinje konsonantom, npr. djelo-djelce, nedjelja-nedjeljni i sl. 4. kod rijei koje u svojoj osnovi imaju mjera, mjesto i sjesti, npr. zamjerati, premjetati i sl. 5. u glagolskom prilogu prolom alternacija se ne javlja, npr. izgorjevi, razumjevi i sl. 6. u hipokoristicima, npr. djed-djedo, djevojka-djeva i sl. 11. Nepostojano a Vokal a moe biti iskonski, od jata i od poluglasa. Svaki poluglas koji se nalazio na drugom mjestu od kraja vokalizirao se. Rije je bilo o jakoj poziciji i dato je a. Kategorije: 1. Imenice a) imenice mukog roda koje zavravaju na -ak, -ac, -ar, -an, -am, -at; alternacija e se odvijat na relaciji N sg. i G pl. prema ostalim padeima, npr. vrabac-vrapca-vrabaca, stalak-stalka-stalaka, metar-metra-metara, ovanovna-ovana, nokat-nokta-nokata i sl. Postoje dva sufiksa -ak i -ar, dugi i kratki. Kod dugog se ne javlja alternacija, npr. stolar-stolara, junak-junaka i sl. b) imenice mukog roda koje alternaciju imaju na relaciji N sg. prema ostalim padeima. Takve imanice zavravaju se na -ao, a o je nastalo od l, npr. posao-posla-poslovi, orao-orla-orlovi, kotao-kotla-kotlovi i sl. c) imenice enskog roda koje zavravaju na -ao i -an, npr. plijesan-plijesni, misao-misli i sl. 2. Pridjevi: alternacija se javlja na relaciji N sg. neodreenog vida mukog roda prema enskom i srednjem rodu, npr. dobar-dobra-dobro, hladanhladna-hladno, upalj-uplja-uplje i sl. *Broj jedan ponaa se kao pridjev: jedan-jedna-jedno. 3. Zamjenice: alternacija se javlja na relaciji N sg. mukog roda prema ostalim padeima, npr. kakav-kakva-kakvo, takav-takva-takvo, nekakavnekakva-nekakvo, sav-sva-svo i sl. 4. Glagoli: glagolski pridjev radni na relaciji muki rod prema enskom i srednjem rodu, npr. tresao-tresla-treslo, rekao-rekla-reklo, naao-nalanalo i sl. *5. Pojedinani sluajevi: a) glagol jesam: jesam-jeste-jesu

b) prijedloke forme (neke od njih imaju a): s-sa, pred-preda, uz-uza, k-ka (tzv. pokretno a) c)imenice mukog roda ija osnova se zavrava na grupu suglasnika, osim -st, -t, -zd, -d, (-), (-); alternacija se javlja na relaciji G pl. prema ostalim padeima, npr. konflikt-konflikata, recept-recepata. *Jedan dio stranih rijei se adaptirao, pa se i u N sg. moe javiti a, npr. objekat/objekt i sl. d) imenice enskog roda ija osnova se zavrava na grupu suglasnika, osim -st, -t, -zd, -d, (-), (-); alternacija se javlja na relaciji G pl. prema ostalim padeima, npr. igla-igala, zemlja-zemalja, pjesma-pjesama, esmaesama i sl. Grupe sa fonemima lj, j, m, r i v bie razbijene ukoliko se G pl. tvori nastavkom -a, no ukoliko se tvori nastavkom -i, nee doi do alternacije, npr. esma-esmi, -molba-molbi, borba-borb, torba-torbi i sl. *Kod autohtonih konsonantskih grupa ne dolazi do alternacije, npr. potapota (G pl.), bata-bata (G pl.), godite-godita i sl. Takoer, imenice koje zavravaju na -nj, a oznaaju konkretan pojam nemaju alternaciju, npr. kronja-kroanja i sl. e) imenice srednjeg roda se ponaaju na isti nain kao i imenice enskog roda, npr. stablo-stabala, staklo-stakala, jutro-jutara i sl. 11. Prelazak l u o Prije gubljenja poluglasa ova alternacija bila je fonoloka i stastojala se od toga da l alternira sa o ako se nae na kraju rijei ili sloga. Svako l na kraju sloga se zamijenilo sa o. Kategorije: 1. glagolski pridjev radni mukog roda : enski i srednji rod, npr. naao (: naal)-nala-nalo 2. N sg. i G pl. : ostali padei kod imenica tvorenih od gl. pridjeva radnog sufiksom -ac, npr. italac-itaoca-italaca 3. kod imenica mukog roda na -ao, -eo, -io i dugo -o, alternacija se vri na relaciji N sg. (A sg.) prema ostalim apdeima, npr. posao-posla, pepeopepela, dio-dijela, sto-stola i sl. 3. u imenicama izvedenim od gl. pridjeva radnog sufiksom -nica/-na, npr. radionica/radiona, istionica/istiona, sluaonica/sluaona i sl. 4. u rijeima izvedenim sufiksom -ba, npr. dioba, seoba i sl. Kategorije u kojima se alternacija ne vri: 1. imenice na -lac, ali koje nisu tvorene od gl. pridjeva radnog, npr. palac, malac i sl. 2. ukoliko je slog ispred l dug, alternacija izostaje, npr. znalac, tkalac i sl.