UPRAVLJANJE RESURSIMA SISTEMA SIGURNOSTI

1
 UPRAVLJANJE RESURSIMA NACIONALNE SIGURNOSTI
(predavanja)

Pojam menadžmenta i bitne karakteristike menadžmenta?

Uvod u menadžment

Menadžment je jedna od najvažnijih ljudskih aktivnosti. Još davno od kada su ljudi počeli se okupljati u
određene skupine da bi postigli ciljeve, koje ne mogu kao pojedinci ostvariti, menadžment je bio
neophodan da osigura koordinaciju između pojedinaca.

A kako se društvo sve više razvija i oslanja na skupni rad, a mnoge organizovane skupine (preduzeća,
kompanije, institucije) postaju velike, zadatak menadžmenta postaje sve značajniji.

Menadžment je jako kompleksan pojam u definiranju (između ostalog što se riječ menadžment poklapa
sa drugim riječima: rukovoditelj, administrator, nadglednik, direktor itd.), pa se i u stučnoj literaturi
pojmovi često poistovjećuju.

Uostalom, izraz menadžment, teško je adekvatno prevesti na naš jezik (često se menadžment prevodi
kao upravljanje, ali to nije tačno jer je upravljanje ima širi pojam i značenje), bliže je pojam
rukovođenje, jer i menadžment vuče svoje korjene od glagola „manage“, koji potiče od latinske riječi
„manus“-ruka.

Pojam menadžmenta:

Istaknimo neke definicije uvaženih autora:

KOONTS Harold i WEINRICH Heinz – definiraju menadžment kao proces oblikovanja i održavanja
okruženja u kome pojedinci, radeći zajedno u grupama, efikasno ostvaruju odabrane ciljeve.

KREINTNER R. – Definira menadžment kao proces rada s drugima i pomoću drugih na ostvarivanju
organizacijskih ciljeva u promjenjivoj okolini uz efektivnu i efikasnu upotrebu ograničenih resursa.

PO KUNCU: Proces oblikovanja i održavanja u kojem pojedinci radeći zajedno u grupama efikasno
ostvaruju odbrambene ciljeve.

Menadžer je osoba koja planira, donosi odluke, organizuje rad i poslovanje, angažuje i vodi ljude,
kontroliše resurse (ljudske, finansijske, materijalne...). Nije dobar onaj menadžer koji sam izvršava
odluke!

Meandžerstvo je vještina upravljnaja ljudima uz pomoć znanja.

KARAKTERISTIKE MENADŽMENTA:

M. Buble zaključuje da iz navedenih definicija proizilaze neke bitnije karakteristike kao što su:

1. Rad s drugima i pomoću drugih

2. Ciljevi preduzeća
3. Ravnoteža efikasnosti i efikasnost
4. Ograničeni resursi
5. Promjenjiva okolina.

2
 Pr okol
l in iv

om ina
a
ko e nj
Rad s drugim i

je n
a o mj
pomoću
o

ji v
drugih
Pr

preduzeća
ciljeva
Ostvarivanje

Ravnoteža Izvući najviše

efektivnosti i iz ograničenih
efikasnosti resursa

Ključni aspekti menadžment procesa ( Kreitner )

1) Rad s drugima i pomoću drugih

Ostvarivanje ciljeva preduzeća, izvršavanjem određenih zadataka, zahtjeva kolektivnu akciju koja je
nezamisliva bez menadžmenta. Istina, operativne zadatke ne izvršava neposredno menadžment, već to
on čini s drugima i pomoću drugih koji su nositelji određenih zadataka.
A kako je menadžment odgovoran za ostvarivanje ciljeva, on osigurava svu podršku (reklo bi se
logističku) obavljajući svoje specifične funkcije. Tako pomaže drugima u ostvarivanju ciljeva preduzeća.

2) Ciljevi preduzeća

Preduzeće između ostalog postoji da bi ostvarilo određene ciljeve, a to zahtjeva kolektivnu akciju. Tu
akciju predstavlja menadžment. Bez postavljenih ciljeva menađžment bi bio besciljni proces, o
uspješnosti ne bi mogli govoriti.

3) Ravnoteža efikasnosti i efikasnost

Efektivnost je postizanje ciljeva, a efikasnost je postizanje ciljeva najmanjom količinom resursa. Za ovu
ravnotežu odgovoran je menadžment.
Efikasnost se ovdje definira kao odnos „outputa“ i „inputa“. Efikasan menadžment traži da se riješe
problemi i reduciraju troškovi a efrktivni menadžment traži kreaciju produktivnih alternativa i porast
profita.

4) Racionalno korištenje ograničenih resursa

Ograničeni resursi stalni su faktor o kojem menadžeri moraju stalno voditi računa, jer resursi nisu
neograničeni, oni imaju svoj vijek trajanja. Da bi se ostvarili organizacijski ciljevi uvjek će trebati, a
često i nedostajati ljudi, sirovina, novca, vremena, mašina itd. Racionalna upotreba resursa, definiše i
cijenu outputa. Zato je zadatak menadžera da obavi što više posla sa što manje upotrebljenih resursa.

5) Promjenjiva okolina
3
 Promjenjiva okolina je glavni izvor problema ali i izazov za menadžment. Kada se tržišno, tehnološko,
političko i kulturno okruženje ne bi mijenjalo, upravljanje preduzećima bio bi rutinski posao. Zato se
pred menadžment postavljaju dva osnovna zadatka:

• pripremiti se što bolje za nastupajuće promjene i

• adaptirati se na nastale promjene.

Iz predočenog da se zaključiti da menadžment poduzima akcije k o j e ć e o m o g u ć i t i d a p o j e d i n c i

p r i d o n e s u n a j v i š e š t o m o g u z a d a ć a m a s k u p i n e.
zadaćama cijele skupine.
Menadžment se odnosi radi toga na sve vrste organizacija (male, velike), profitna i neprofitna
preduzeća, na proizvodnju i pružanje usluga itd... ( agencije, bolnice, univerzitete ...)

Menadžer ?
To je osoba čiji primarni zaadaci proizlaze iz procesa menadžmenta.
• On planira i donosi odluke,
• organizira rad i poslovanje,
• angažira i vodi ljude,
• kontrolira ljudske, financijske, fizičke, informacijske i dr.resurse.

Prema nekim autorima to je „ osoba koja ostvaruje svoje zadatke radeći uz pomoć drugih ljudi - i to
onih nad kojima ima direktnu nadležnost ( njemu podređeni) i onih nad kojima nema direktnu
nadležnost ( npr. štabni specijalisti).

Menadžer , dakle, ostvaruje svoje ciljeve angažiranjem drugih da izvršavaju zadatke, a ne da on

sam izvršava te zadatke. On mora naći put - kako motivirati sudionike u procesu rada.

Funkcije sigurnosnog menadžmenta?

FUNKCIJE SIGURNOSNOG MENADŽMENTA

Mnogi znanstvenici i menadžeri smatraju da za uspješnu analizu menadžmenta, neophodno je imati

jasna znanja, tj. dovoljno poznavati taj proces koji ima mnoštvo aktivnosti, a koje možemo ukratko
nazvati funkcijama menadžmenta.

Te funkcije su:

1. planiranje
2. organizacija
3. kadrovsko popunjavanje
4. vođenje
5. kontrolisanje

Planiranje. Najbitniji zadatak menadžera je u oblikovanju okruženja, tj. organizacije kako bi djelovanje
pojedinaca koji rade zajednički i u skupinama bilo učinkovito. Planiranjem se premošćuje jaz između
onoga gdje smo sada i onoga gdje želimo ići. Planiranje je intelektualno zahtjevan proces koji traži
svjesno određivanje smjerova djelovanja i temeljenje odluka na svrsi, znanju i ispravnim procjenama.

Organizacija je produžetak planiranja. Organizacija definiše strukturu i funkcionalne nadležnosti, koliko

ljudi treba, ko će šta raditi itd.
4
Organizovanje je faza procesa menadžmenta u kojoj se definišu poslovi koje treba uraditi, vrši podjela
rada, grupišu poslovi u odgovarajuće strukture i koordiniraju aktivnosti svih članova organizacije radi
ostvarivanja postavljenih ciljeva.

Kadrovjranje je usmjereno na materijajjzacju organizacije poduzeća. Kako su organizacijom određene

uloge, kadroviranje ima zadatak da se te uloge dodijele određenim ljudima koji će ih najbolje izvršavati.
To se ostvaruje na razne načine:

• identifikacijom raspoloživih kadrova

• regrutiranjem novih kadrova
• selekcijom i profesionalnom orijentacijom
• promocijom
• planiranjem karijere
• kompenzacijama te osposobljavanjem i
• usavršavanjem.

Vođenje je proces kojim se utiče na druge kako bi se angažirali na najbolji način radi efikasnog i
efektivnog ostvarivanja organizacionih resursa.

Kontrola je faza menadžmentskog procesa koja mora da omogući da se sve planirane aktivnosti i rezultati
zaista ostvare. Njena suština se sastoji u monitoringu aktivnosti zaposlenih.

H. FAYOL (1920) ističe: planiranje, organiziranje, naređivanje, koordiniranje, kontroliranje (kruta je,
ima primjese vojničke terminologije)

P. DRUCKER (1961) ističe: postavljanje ciljeva, organiziranje, motiviranje i komuniciranje, mjerenje i

ocjenjivanje postignutih rezultata, razvoj kadrova (traži više kontakta s ljudima, umjesto naređivanja
zagovara komuniciranje, motiviranje, itd. ).

KREITNER (1989) navodi 8 funkcija menadžmenta, i to:

• planiranje,
• odlučivanje
• organiziranje
• kadroviranje
• komuniciranje
• motiviranje
• vođenje i
• kontroliranje

H. KOONTZ ( 1988 ) navodi ovih 5 funkcija kkoje se najčešće izučavaju u literaturi poznatih autora:

Planiranje

Organiziranje

USPJEŠAN Kadroviranje
MENADŽER
Vođenje i
Stupanj vremenske angažiranosti menadžmenta u pojedinim funkcijama (tipovi menadžmenta)?
Kontroliranje
5
FAYOL, DRUCKER, KREITNER

OSTVARIVANJE funkcija menadžmenta – na svim nivoima

TOP menadžment planiranje

organizovanje

MIDLLE menadžment organizovanje

vođenje

LOW menadžment vođenje

Ostvarivanje funkcija menadžmenta

Funkcije menadžmenta ostvaruju svi menadžeri, ali stupanj vremenske angažiranosti nije im isti
Top menadžment (menadžeri na najvišoj razini) najviše vremena utroši na planiranju i organiziranju
poslova u poduzeću,

Middle menadžment (menadžeri na srednjoj razini) najviše vremena utroši na organiziranje i vođenje.

Lower menadžment (menadžeri na prvoj razini) najviše vremena potroši na neposrednom vođenju
zaposlenih u ostvarivanju utvrđenih ciljeva.

Top
menadžment

Midlle
menadžment

Lower
menadžment

Planiranje Organizovanje Kadroviranje Vođenje Kontroliranje

Udio vremena u ostvarivanju pojedinih funkcija managementa

Kadroviranje rade svi. Kontrolisanje najviše vrši top menadžment, ali i ostali nivoi.

Upravljanje, rukovođenje (vođenje) i komandovanje (zapovjedanje) pojasniti kao pojmove u

razumjevanju sustava nacionalne sigurnosti?
6
UPRAVLJANJE
Upravljati se može ljudima, finansijama i materijalno tehničkim sredstvima.
Upravljanje se u najširem smislu shvaća kao odlučivanje, donošenje odluka kojima se određuju
društveni ciljevi, globalni putevi i načini ostvarivanja ciljeva. Akti upravljanja imaju najvišu snagu, a ko
donosi te akte on upravlja. Tim aktima ništa ne može protivrječiti, oni su superiorni i najviši su pojam.

Upravljanje je kontinuirano djelovanje svih faza (planiranje, usmjeravanje, kontrola i ocijenjivanje)

donošenje odluke, ali i utvrđivanja politike i ciljeva upravne organizacije u okviru šireg sistema pravila,
odnosno u okviru već donijete odluke koji treba ostvariti.Upravljanje je odlučivanje tj. širi pojam od
rukovođenja.

RUKOVOĐENJE
Društvena djelatnost kojom se ostvaruju ciljevi koje postavljaju organi upravljanja te se u tu svrhu
formiraju odgovarajući organi za odgovarajuće oblasti (predsjedništvo, izvršni organi, itd.), i
rukovođenje se razumije kao jedna od funkcija upravljanja.

Rukovođenje u sistemu sigurnosti

Skup poslova i zadataka kojima se ostvaruje jedan cilj, to je proces permanentnog prikupljanja, obrade
(analize podataka), donošenja odluka, dodijeljivanje zadataka i kontrole ostvarenih rezultata.
Ono je jedna od funkcija upravljanja.

Rukovođenje, upravljanje ili menadžment

Posebna naučna disciplina, multidisciplinarnog karaktera, koja se bavi istraživanjem problema
upravljanja poslovima, poduhvatima i društvenim sistemima. Ova disciplina proučava upravljanje kao
složeni proces sa nizom potprocesa, i kao grupu ljudi koja upravlja procesima i sistemima, a takođe
proučava sve pojedinačne upravljačke probleme i fenomene vezane za efikasno izvršavanje određenih
zadataka i poslova.

MENADŽER ostvaruje svoje ciljeve angažovanjem drugih na izvršavanju zadataka a ne da on sam

izvršava zadatke. Menadžer planira, donosi odluke, organizuje rad i poslovanje, angažuje i vodi ljude i
kontroliše ljudske, finansijske, fizičke, informacijske i dr. resurse.

Pojam (definiranja) sustava nacionalne sigurnosti?

7
POJAM I TEMELJNI ELEMENTI SISTEMA SIGURNOSTI

Sistem nacionalne sigurnosti danas u suštinskom smislu predstavlja sintezu svih podsustava u društvu,
jer osigurava temeljne uslove za opstanak i razvoj društva, kvalitetu života i djelovanja u smjeru
povećanju optornosti društva i prirode od ugrožavanja, te otkalnjanja posljedica što ih prouzroče izvori
ugrožavanja.

On predstavlja stanje u kojem je moguće normalno odvijanje svih prirodnih i društvenih odnosa
urađenih i razvijenih (uobičajenih, dostignutih) funkcija i održavanje stvorenih, stečenih vrijednosti i
kvaliteta.

Sistem nacionalne sigurnosti savremenih država obuhvata funkciju i strukturu na području nacionalne
sigurnosti koje ne uključuju samo:

• Sposobnost države za očuvanje vrijednosti svoga društva pred unutarnjim i vanjskim

ugrožavanjima mira i slobode građana, već i

• Zajedničko djelovanje s ostalim društvenim podsustavima radi daljnjeg razvoja društva u

cjelini.

Osnovni pojmovi:

SIGURNOST
INTERAKCIJA POJMOVA

EKONOMIJA

Da bi jedna društvena tvorevina predstavljala sistem, ona mora zadovoljiti najmanje tri uslova.

Dobar sistem nacionalne sigurnosti ima tri uslova:

1. Da ima društvenu svrhu (da preko nje ostvari određeni društveni cilj i potrebu),
2. Da postoje određene aktivnosti (djelovanja, akcije) preko kojih se ostvaruje takav cilj,
3. Da postoje i da se na odgovarajući način mogu angažovati osposobljeni i opremljeni nosioci tih
aktivnosti.

Cilj: postojanje društvene zajednice, nesmetani razvoj i opstanak države i njenih institucija.

Aktivnosti: oružana borba, neoružani oblici suprostavljanja agresoru, obavještajno-sigurnosna

djelovanja, Civilna zaštita, ekonomske, pravne, političke, obrazovne, kulturne, diplomatsko-konzularne,
itd.

Nosioci: Društveno teritorijalne zajednice (država, entiteti, kantoni, općine), ostvarujući to putem;
oružanih snaga, policije, obavještajno-sigurnosne službe, pripadika CZ, privrednika i građana.

Dobar sistem sigurnosti predtavlja najveći stepen jedinstva različitosti, što znači da se sve različite
pojedinosti dovode u međusobni sklad.

Kao takav, on je CJELOVIT, SLOŽEN, UREĐEN, DINAMIČAN I SVJESNO USMJEREN.

8
Nacionalni sigurnosni sistem podrazumijeva djelovanje cjelokupnog društva, države i svih državnih
organa u uzajamnoj ovisnosti radi jamčenja sigurnosti društvu, državi i pojedincu.

S obzirom na ciljeve i sadržaj, u okviru sigurnosnog sistema suvremene države razlikujemo dva dijela:

• funkcionalni (vrste i oblici aktivnosti)

• institucionalni, odnosno strukturalni (organizacija, nositelji aktivnosti idr.).

U sigurnosnu djelatnost savremenih država, između ostaloga, svrstavamo sljedeće aktivnosti:

• normativno-pravno reguliranje područja obrane i unutarnje sigurnosti,

• organiziranje, pripremanje i osposobljavanje oružanih snaga, policije, obavještajnih službi i drugih
državnih organa na području nacionalne sigurnosti,
• istraživanje, razvoj, kupovinu oružja i vojne opreme,
• održavanje oružanih snaga, sistema... i vojne tehnike,
• izgradnju i održavanje objekata vojne infrastrukture (aerodromi, luke, kasarne, poligoni, skladišta itd.).
• izgradnju skloništa i pripremu terena za obranu u slučaju moguće agresije i drugo.

9
 Temeljni elementi (sastavnice) sustava sigurnosti: sigurnosna politika, sigurnosna struktura, sig.
samoorganiziranje civilnog društva. Naznačiti promjene nastale u sigurnosnoj strukturi novijeg
vremena (U demokratskim promjenama zemalja bivše Jugoslavije).

SISTEM NACIONALNE SIGURNOSTI

SISTEM
NACIONALNE

SIGURNOSTI

SIGURNOSNA SIGURNOSNA SIGURNOSNO

POLITIKA STRUKTURA SAMOORGANIZOVANJE

vanjska, VANJSKA UNUTRAŠNJA

ODBRAMBENA ODBRAMBENA
odbrambena, STRUKTURA STRUKTURA
privredna, POLICIJA
ekološka, PRAVOSUDNI ORGANI
ORUŽANE CIVILNA
zdravstvena, SNAGE ODBRANA OBAVJEŠTAJNE I
energetska, SIGURNOSNE SLUŽBE

CIVILNA ZAŠTITA

PRIVREDNA ODBRANA

MJERE DJELOVANJA U VANREDNIM SITUACIJAMA

NEORUŽANO SUPROSTAVLJANJE AGRESIJI

ŠEMA SISTEMA NACIONALNE SIGURNOSTI

Civilna odbrana je izdvojena iz odbrambene vanjske sigurnosti u unutrašnju sigurnost: RS 1997. FBiH
1999.godine.

Osnovni elementi sistema nacionalne sigurnosti operativne su djelatnosti društva, koje osiguravaju njegovu
sigurnost. Suvremenim društvima zajednički su sljedeći elementi nacionalne sigurnosti (vidi Shemu ).

Sigurnosna politika proizilazi iz:

• Ukupne moći jedne države (ekonomnska, vojna, politička, kulturna...)

• Istorijske okolnosti razvoja države
• Geopolitičkog položaja

10
 • Međunarodnih odnosa(njenog položaja na međeunarodnom planu)

Državna politika se definira u :

• ustavu
• zakoni (o odbrani, o službi u os, zakon o policiji, sipi, osi..)
• rezolucije, deklaracije, odluke organa i vladajućih političkih struktura

a) Sigurnosna politika, koju u širem značenju definiramo kao djelatnost za pripremu osiguravanja pred
izvorima budućeg ugrožavanja u prirodi, društvu i među društvima. U užem značenju predstavlja zbir
svih mjera, djelatnosti i postupaka namijenjenih uspostavljanju i djelovanju sistema nacionalne
sigurnosti. U užem značenju, cilj je sigurnosne politike stvaranje koncepta mehanizama i sredstava,
kojima se osiguravaju unutarnja i vanjska sigurnost društva, a predstavlja konkretizaciju
političkih, organizacijsko-tebničkih i drugih načela sigurnosne politike u širem smislu;

b) Sigurnosna je struktura namijenjena osiguravanju sigurnosti na razini cjelokupnog društva i specifična

je za svaku državu. Većini država ipak su zajednička dva elementa tog sistema, a to su odbrana i
unutarnja sigurnost.

Radi ostvarivanja tih funkcija obrambeni element sigurnosnog sistema države sadrži dva temeljna
elementa: oružane snage i civilnu obranu.

Funkcije obrambenog elementa su:

• odvraćanje mogućeg napadača,

• obrana svog teritorija
• zaštita stanovništva i materijalnih dobara te uklanjanje posljedica agresije,
• neoružani otpor agresiji,
• djelovanje političkoga i drugih društvenih podsustava u ratu itd.

Funkcije unutarnje sigurnosti su:

• očuvanje zakonitosti i poretka,

• "informativna" djelatnost i
• zaštita cjelokupne društvene infrastrukture.

Faktori koji uvjetuju sigurnosnu sposobnost države:

• Političko ekonomska organizovanost i uspješnost;

• Geografski i demografski faktori;
• Geostrategijski i vojnopolitički položaj;
• Prava i dužnosti države koja prizilaze iz međunarodnih obaveza i članstva u međunarodnim
organizacijama;
• Javno mnijenje
• Vojno-industrijski kompleks (kapaciteti) i njegov uticaj na suštinu politike nacionalne sigurnosti.

c) Sigurnosno samoorganiziranje civilnog društva. Osim osiguravanja sigurnosti na državnoj

razini, u suvremenim društvima postoje i mogućnosti za osiguravanje sigurnosti na
individualnoj i zajedničkoj razini. Pritom je riječ o spontanom sigurnosnom i samozaštitnom
djelovanju pojedinaca, a i o različitim oblicima i stupnjevima sigurnosnog samoorganiziranja
11
 društvenih skupina (interesne, lokalne zajednice) na temelju prirodnog prava svakog subjekta na
samoodbranu, samozaštitu i samopomoć.

Utjecaj unutarnjeg okruženja i međunarodne zajednice na razvoj sustava sigurnosti?

Na sadržaj sigurnosne politike i sistema nacionalne sigurnosti suvremene države utječe cijeli niz
različitih činiocaa, koji proizlaze iz dva okruženja:

 unutarnjeg okruženja države i

 međunarodne zajednice.

Svaka je država „sui generis“ po svojoj povijesti, organizaciji i razvoju, i to se također vidi u njezinoj
sigurnosnoj politici i sustavu. U istraživanjima savremenih sistema nacionalne sigurnosti prevladavaju
istraživanja koja te sisteme promatraju na nacionalnoj/državnoj razini. Zato nacionalnu sigurnosnu
politiku i sistem treba analizirati na nivou države pomoću različitih empirijskih pokazatelja, koji
omogućavaju saznavanje njihove strukture i organizacije, ali i način djelovanja (motivacija i
učinkovitost).

Pored toga, važno je obratiti pažnju na činioce, koji uvjetuju sigurnosnu sposobnost države, kao što su:
 političko-gospodarska organiziranost i uspješnost,
 geografski i demografski čimbenici,
 geostrategijski i vojnopolitički položaj,
 prava i dužnosti države što proizlaze iz međunarodnih ugovora i članstva u međunarodnim
organizacijama,
 javno mnijenje,
 vojno-industrijski kompleks i njegov utjecaj na suštinu politike nacionalne sigurnosti itd.

Pri obradi sadržaja politike nacionalne sigurnosti izabranih država treba uvažiti utjecaje dvaju sklopova
čimbenika iz:

 vanjskog okruženja države: geostrateški i vojnopolitički položaj, međunarodni čimbenici

(regionalni, globalni);
 unutrašnje okoline države: društveno-politički, normativno-pravni, gospodarski, društveni (javno
mnijenje i drugo).

U metodološkom okviru treba posmatrati sljedeće parametre sistema nacionalne sigurnosti države:

 organizacijska struktura,
 motivacijska struktura,
 hijerarhijska struktura,
 djelatnosti, koje omogućavaju djelovanje sistema nacionalne sigurnosti.

12
Institucije države i njihov utjecaj na ekonomsku stabilnost BiH;
-formalne (poseban osvrt dati na iste-prava, dužnosti i obveze), neformalne
-prava, dužnosti i obveze; entiteta, Distrikta Brčko, kantona i općina u ost.razvoja sustava sigurnosti.

INSTITUCIJE DRŽAVE I NJIHOV UTICAJ NA (EKONOMSKU) STABILNOST BiH

Prema Dejtonskom Ustavu, koji je vrlo kratak i ima samo 12 članaka, BiH je složena država. Ustav uopće ne
rješava pitanje karaktera te države, u smislu je li unija, konfederacija ili federacija. Reklo bi se da je to
složena država sui generis, nešto između konfederacije i federacije.

Složenost BiH proizišla je iz činjenice da je to jedna država s dva entitrta, tri konstitutivna naroda, tri
različite konfesije, veći broj kantona i veliki broj općina.

Takva složenost jedne države rijetka je u svijetu (ili je nema), što se onda jako odrazilo na ustavna rješenja
glede mehanizama odlučivanja u svim institucijama političkog sustava ove države. Za očekivati je (a to se
dešava i danas nakon 12 godina od donošenja Ustava) da će to uvelike kočiti njezino funkcioniranje kao
države, te da će proći dugo vremena dok se čitav mehanizam donošenja političkih odluka tako uhoda
da će država funkcionirati bez problema, što sasvim sigurno utječe na razvoj sustava stabilnosti kakav je
poznat u demokratskim zemljama.

Kako je riječ o institucijama države koje direktno ili indirektno utječu na gospodarski razvoj
zemlje, i na njenu ukupnu stabilnost i sigurnost - osvrnuti ćemo se ukratko na ovlasti tih institucija.

Kako je sigurnost BiH, egzistencijalno pitanje, „života i smrti" svakog pojedinca, a i cijelog
društva, razumljivo je da u procesu formuliranja odluka i konačnom odlučivanju o tim pitanjima
imaju državne institucije, ali i neke nedržavne (neformalne).

Praksa pokazuje da najveću moć odlučivanja imaju administracija (formalne institucije) a tu spadaju:

1. Parlamentarna skupština BiH,

2. Predsjedništvo BiH,
3. Vijeće Ministara,
4. Ustavni sud,
5. Centralna Banka.

NADLEŽNOSTI INSTITUCIJA BiH PREMA USTAVU:

 Vanjska politika,
 Vanjskotrgovinska politika,
 Carinska politika,
 Monetarna politika,
 Finansiranje institucija i međunarodnih obaveza BiH,
 Politika useljavanja, izbjeglica i azila kao i donošenje propisa o tome,
 Provođenje međunarodnog i krivičnog zakona BiH, uključujuči i odnose sa interpolom,
 Postavljanje i rad zajedničkih i međunarodnih komunikacijskih uređaja,
 Donošenje propisa o transportu među entitetima i
 Kontrola zračnog prostora.

13
 Dakle nije bilo riječi o sistemu odbrane. Naknadno usvajanjem zakona o odbrani i drugih zakona
iz oblasti sigurnosti, ove nadležnosti se prenose na državne institucije.

PARLAMENTARNA SKUPŠTINA – OVLASTI:

• Donošenje i usvajanje zakona (može usvajati sve zakone),

• Odlučuje o izborima,
• Donošenje i odobravanje budžeta institucija BiH,
• Odlučivanje o ratifikaciji međunarodnih ugovora,
• Ako postoji saglasnost oba entiteta, može odlučivati i o drugim pitanjima (primjer Zakona o
odbrani – iz kojeg proizilaze slijedeće nadležnosti:

 proglašava ratno stanje na zahtjev Predsjedništva, u slučaju izravnog napada na BIH ili dio
BiH,
 proglašava vanredno stanje na zahtjev Predsjedništva kada postoji prijetnja postojanju BiH,
prijetnja napada na BiH ili dio BiH i neposredna ratna opasnost,
 vrši demokratsku parlamentarnu kontrolu nad OS i svim institucijama odbrane na nivou BiH,
 donosi zakone koji se odnose na organizaciju, finansiranje, popunjavanje, obuku, opremanje,
razmještaj i upotrebu OS BiH,
 nadzire i istražuje sva pitanja koja se odnose na organizaciju, finansiranje, popunjavanje,
obuku, opremanje, rzmještaj i upotrebu OS BiH,
 donosi propise o čuvanju tajnih podataka,
 potvrđuje postavljenje načelnika ZŠ OS i oficire čina generala.

Parlamentarna skupština je dvodomno parlamentarno tijelo: Dom naroda (5+5+5) i Zastupnički dom
(42 od čega 2/3 iz FBiH, 1/3 iz RS).

PREDSJEDNIŠTVO

Ustav i zakon o odbrani (Uloga predsjedništva u ostvarivanju sistema sigurnosti?)

Ono je kolektivni šef države (tri člana). Svaki konstitutivni narod predstavljen je jednim članom. Mandat
je 4 godine. Odluke se u pravilu donose konsenzusom.

OVLASTI PREDSJEDNIŠTVA:

• vođenje vanjske politike,

• imenovanje veleposlanika i drugih međunarodnih predstavnika, sa teritorije FBiH 2/3,
• zastupanje BiH u međunarodnim i evropskim organizacijama i institucijama i traženje članstva u
onim u kojima BiH još nije član,
• vođenje pregovora o međunarodnim ugovorima BiH, otkazivanje i uz pristanak Parlamentarne
skupštine, ratificiranje takvih ugovora,
• izvršavanje odluka Parlamentarne skupštine,
• prijedlog, na preporuku Vijeća ministara, godišnjeg proračuna Parlamentarnoj skupštini,
• podnošenje izvještaja, na zahtjev, ali najmanje jedanput godišnje, Parlamentarnoj skupštini o
izdacima Predsjedništva,
• koordiniranje po potrebi sa međunarodnim i nevladinim organizacijama BiH,

14
 • obavljanje i drugih funkcija potrebnih za izvršavanje njegovih dužnosti a koje mu eventualno
dodjeli Parlamentarna skupština ili na koje pristanu entiteti.

NADLEŽNOSTI PREDSJEDNIŠTVA PREMA ZAKONU O ODBRANI:

Predsjedništvo, djelujući prema konsenzusu, ima vrhovnu komandu i kontrolu nad OS i nadležno je da:

• zahtjeva proglašenje ratnog stanja od Parlamentarne skupštine,

• zahtjeva proglašenje vanrednog stanja od Parlamentarne skupštine,
• uputi OS u operacije tokom rata, vanrednog stanja ili mirovne operacije izvan zemlje,
• ovlasti ministra odbrane da naredi upotrebu i razmještaj OS,
• angažuje OS za pomoć civilnim organima u reagiranju na prirodne i dr. katastrofe i nesreće,
• određuje i mijenja veličinu i strukturu OS sukladno zakonu,
• utvrdi odgovarajuću nacionalnu zastupljenost u OS,
• odobri organizaciju vojnih snaga za zadatke i misije,
• postavlja, smjenjuje i unapređuje oficire u činu generala,
• imenuje i smjenjuje vojnodiplomatske predstavnike i vojne predstavnike u diplomatsko-
konzularnim predstavništvima BiH,
• informiše Parlamentarnu skupštinu o strateškim sigurnosnim i odbrambenim pitanjima,
• usvaja Sigurnosnu politiku i odbrambenu politiku BiH u cilju pružanja strateških smjernica u
vanjskim poslovima i pitanjima odbrane.

VIJEĆE MINISTARA (IZVRŠNA VLAST)

Predsjedavajućeg VM imenuje predsjedništvo BiH a potvrđuje Zastupnički dom. Predsjedavajući

imenuje ministre koji stupaju na dužnost nakon što ih potvrdi isti dom.

 Provedba politike i odluka.

 Podnošenje izvještaja Parlamentarnoj skupštini (najmanje jednom godišnje).
 Predlaganje zakona i drugih akata Parlamentarnoj skupštini.

USTAVNI SUD

Ustavni sud se brine o provedbi ustavnosti i zakonitosti a broji devet članova (4 delegira FBiH, 2 RS
a 3 predsjednik Evropskog suda za ljudska prava). Suci iz drugih država ne mogu biti državljani
BiH, niti bilo koje susjedne zemlje.

Ustavni sud je nadležan:

• Odobri Ustav i odlučuje o svim sporovima između entiteta međusobno, između entiteta i države
BiH, kao i entiteta i drugih državnih institucija.
• Ocjenjuje ustavnost odluka o uspostavi specijalnih paralelnih odnosa između entiteta i
susjednih država.

15
 • Ocjenjuje da li su odredbe Ustava i Zakona nekog entiteta u skladu sa Ustavom.

Odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće – nema žalbi. U prvom sazivu mandat je bio 5
godina bez mogućnosti ponovnog biranja. Sada je do navršenih 70 godina starosti.

CENTRALNA BANKA

Centralna banka BiH je jedina ovlaštena za štampanje novca i za monetarnu politiku na cijelom
području BiH i kao takva vodi finansijsku politiku države.
Nadležnosti banke uređuje Parlamentarna skupština. Centralnom bankom upravlja Upravno vijeće
CB BiH, a sastoji se od 5 članova, koje imenuje Predsjedništvo BiH na 6 godina, a upravno vijeće iz
svojih redova imenuje guvernera.

• Jedina vlast za izdavanje valuta, vodi finansijsku politiku države.

• Oblast uređuje parlamentarna skupština.
• Upravno vijeće CB BiH (5 članova)

Kada je riječ o menadžmentu ekonomske sigurnosti BiH, neophodno je istaknuti da mnogi autori
ističu formalnu i neformalnu organizaciju, te u tom smislu sve naprijed navedene institucije spadale bi
u formalnu organizaciju.

NEFORMALNE ORGANIZACIJE

Organizacije bez svjesnog zajedničkog cilja, pridonose zajedničkim rezultatima.

To je mreža osobnih i društvenih odnosa koja nije uspostavljena ili predviđena formalnom
organizacijom, već nastaje spontano druženjem ljudi (društvo iz pojedinog odjela, raja s petog sprata,
grupa s jutarnje kafe itd).

Mnoštvo je različitih neformalnih institucija u zemlji koje imaju uticaj na procese odlučivanja o
ekonomskoj stabilnosti zemlje, a istaknimo samo dvije:

• Mediji,
• Interesne skupine – organizuju se radi ostvarivanja trenutnog zajedničkog cilja.

Mediji imaju pravo informisati građane o radu državnih institucija. Oni mogu povečati zanimanje
javnosti za neko državno pitanje. Obično državne institucije u novije vrijeme formiraju odjele za odnose
sa javnošću kako bi pridobili podršku javnosti za rad tih institucija.

Interesne skupine su obično manje ili veče skupine građana, koje međusobno povezuje ostvarivanje
trenutnog zajedničkog cilja. To rade putem predstavnika u parlamentu, izvršnoj vlasti, preko raznih
udruženja kao i nedemokratskim putem, kao što je blokada granica, puteva itd.

16
Upravljanje sistemom sigurnosti u preduzeću?

UPRAVLJANJE SISTEMOM SIGURNOSTI U PREDUZEĆU

-razine upravljanja (zadaci)

-organizacijska struktura sustava zaštite i sigurnosti u poduzećima

UPRAVLJAČKI dio sistema – nadzire, upravlja, odlučuje, daje naloge - top menadžment

UPRAVLJANI dio sistema – izvršava naloge i izvještava o stanju.

Nadzor je kontinuiran i stalan, a izvještavanje po potrebi.

U fleksibilnim sistemima postoje 3 nivoa upravljanja:

• Vođenje.
• Operativno upravljanje.
• Izvršno upravljanje.

STRATEŠKI VOĐENJE CILJEVI (uprava)

OPERATIVNO UPRAVLJANJE ZADACI (voditelji)

IZVRŠNO UPRAVLJANJE REALIZACIJA (uposlenici)

Organizacija sistema zaštite i sigurnosti u preduzeću

Čine ga 4 cjeline:

• stalno dežurstvo (poznavati sve procedure i strukturu preduzeća),

• ljudski resursi (preduzeće se treba brinuti o ljudima),
• zaštita (tehnička, tjelesna i zaštita na radu),
• sigurnost preduzeća.

Tehnička zaštita:
17
 - protivprovalna, protivprepadna, protivsabotažna itd.

Institucije u demokratskim državama- od utjecaja na ekonomsku sigurnost (osvrt na iste)?

INSTITUCIJE POVEZANE SA EKONOMSKOM SIGURNOŠĆU BiH

Organi u većini država:

1. Šef izvršne vlasti (predsjednik ili premijer),

2. Vijeće za nacionalnu sigurnost (mi to nemamo)-savjetodavna uloga,
3. Resorna ministarstva (svako ministarstvo razvija svoju strategiju nacionalne sigurnosti).

 Postoje još i nezavisne institucije koje imaju svoje mišljenje i imaju uticaj na vlast (NVO).
 Parlamentarni odbori, komisije (osiguravaju demokratski nadzor nad zakonitošću rada).
 U sastavu ministarstva sigurnosti su: Državna granična policija i SIPA, a OSA nije.

MINISTARSTVO SIGURNOSTI

nadležno je za:

• zaštitu međunarodnih granica, unutrašnjih graničnih prijelaza i regulisanje prometa na

graničnim prijelazima BiH;
• sprječavanje i otkrivanje učinilaca krivičnih djela terorizma, trgovine drogom, krivotvorenja
domaće i strane valute i trgovine ljudima i drugih krivičnih djela sa međunarodnim ili
međuentitetskim elementom;
• međunarodnu saradnju u svim oblastima iz nadležnosti ministarstva;
• zaštitu lica i objekata; - prikupljanje i korištenje podataka od značaja za bezbjednost BiH;
• organizaciju i usaglašavanje aktivnosti entitetskih ministarstava unutrašnjih poslova i Brčko
Distrikta Bosne i Hercegovine u ostvarivanju bezbjedonosnih zadataka u interesu BiH;
• provođenje međunarodnih obaveza i saradnju u provođenju civilne zaštite, koordiniranje
djelovanja entitetskih službi civilne zaštite u BiH, i usklađivanje njihovih planova za slučaj
prirodne ili druge nesreće koje zahvataju teritoriju BiH, i donošenje programa i planova zaštite i
spašavanja;
• provodi politiku useljavanja i azila BiH i uređuje procedure vezano za kretanje i boravak
stranaca u BiH.

18
DRŽAVNA GRANIČNA POLICIJA

DGS je upravna organizacija u okviru Ministarstva sigurnosti BiH s operativnom samostalnošću,

osnovana radi obavljanja policijskih poslova vezanih za nadzor i kontrolu prelaska granice BiH i
drugih poslova propisanih zakonom.

DGS se finansira iz Budžeta institucija Bosne i Hercegovine i međunarodnih obaveza Bosne i

Hercegovine.

Nadležnost DGS-a

• Provođenje odredbi Zakona o nadzoru i kontroli prelaska državne granice kako je propisano tim
zakonom;
• Provođenje odredbi Zakona o kretanju i boravku stranaca i azilu kako je propisano tim zakonom;
• Sprečavanje, otkrivanje i istraživanje djela koja su propisana krivičnim zakonima u Bosni i
Hecegovini kada:
• su ta krivična djela usmjerena protiv sigurnosti državne granice ili protiv izvršenja poslova i
zadataka iz nadležnosti DGS-a; ili
• se ta krivična djela moraju goniti u skladu s odredbama o zloupotrebi javnih isprava koje služe
kao dokaz identiteta, o putnoj ispravi i obavezi posjedovanja vize, te odredbama o kretanju i
boravku stranaca i azilu ukoliko su počinjena prilikom prelaska granice ili su direktno vezana za
prelazak državne granice; ili
• ta krivična djela obuhvataju prijevoz robe preko državne granice čiji promet nije dopušten, robe
bez službenog odobrenja ili u slučaju kršenja važeće zabrane, ukoliko je DGS-u dodijeljena
dužnost nadziranja takvog odobrenja i zabrane na osnovu drugog propisa ili administrativnog
sporazuma s organom odgovornim za takvo gonjenje.

• Sprečavanje, otkrivanje i istraživanje drugih krivičnih djela na zahtjev nadležnog organa;

• Sprečavanje, otkrivanje i istraživanje:

• prekršaja koji su propisani Zakonom o nadzoru i kontroli prelaska državne granice, Zakonom o
kretanju i boravku stranaca i azilu, te drugim zakonima, ili
• drugih prekršaja na zahtjev nadležnog organa;

 Pružanje policijske ispomoći organizacijskim jedinicama u sklopu Ministarstva sigurnosti u

provođenju Zakona o kretanju i boravku stranaca i azilu i drugih važećih propisa iz ove
oblasti.
 Poduzima mjere zaštite zračnog civilnog saobraćaja i sigurnosti prostorija međunarodnih
aerodroma u BiH;
 Osigurava svoje organizacijske jedinice od opasnosti;
 Daje stručno mišljenje pravosudnim organima ili drugim institucijama na njihov zahtjev, a
vezano za vjerodostojnost dokumenata koji su korišteni ili su se namjeravali koristiti za
prelazak državne granice.
 Izvršava i druge poslove propisane zakonom i drugim propisom.
19
Područje odgovornosti DGS-a

DGS je nadležan za djelovanje unutar zone koja se proteže do deset kilometara od državne granice.

Izvršenje nadležnosti DGS-a može se proširiti van zone, ako se takve nadležnosti provode na vozovima,
letjelicama, plovilima.

Trenutno ima 89 graničnih prelaza.

ORGANIZACIJA I UPRAVLJANJE

Struktura

DGS je strukturiran s ciljem osiguranja koordinacije svih aktivnosti na centralnom, regionalnom i

lokalnom nivou, tako da pruži visokospecijalizirane usluge potrebne za izvršenje zadataka iz svoje
nadležnosti kao i da osigura dvosmjernu razmjenu informacija između centralnih, regionalnih i lokalnih
nivoa organizacijskih jedinica.

DGS se sastoji od sljedećih organizacijskih jedinica:

1. Glavni ured,
2. Terenski uredi,
3. Jedinice,
4. Centralni istražni ured,
5. Specijalizirane jedinice ,
6. Centar za obuku,
7. Ostale organizacijske jedinice definirane Pravilnikom o unutrašnjoj organizaciji.

Glavni ured sastoji se od Uprave za operacije, Uprave za administraciju i Odjela za unutarnju kontrolu.

Specijalizirane jedinice navedene u stavu 2. tačke 5. ovog člana su Jedinica za osmatranje i nadzor i
Mobilna jedinica za podršku i kontrolu.

Direktor
DGS-om rukovodi direktor DGS-a.
Direktor ima jednog zamjenika i jednog pomoćnika direktora za organizaciju i operacije.
Direktor ima čin glavnog generalnog inspektora.
Direktor DGS-a za svoj rad i rad DGS-a odgovoran je ministru sigurnosti i Vijeću ministara.

Zamjenik direktora
Zamjenik direktora zamjenjuje direktora u vrijeme njegovog odsustva i izvršava dužnosti koje mu
prenese direktor.
Zamjenik direktora ima čin generalnog inspektora.
Zamjenik direktora za svoj rad odgovaran je direktoru.

Pomoćnik direktora
Pomoćnik direktora rukovodi Glavnim uredom i za svoj rad odgovaran je direktoru.
Pomoćnik direktora ima čin glavnog inspektora.

Imenovanje i razrješenje direktora, zamjenika direktora i pomoćnika direktora

Direktora i zamjenika direktora imenuje i razrješava Vijeće ministara u skladu sa Zakonom o policijskim
službenicima Bosne i Hercegovine.

20
Pomoćnika direktora imenuje Vijeće ministara u skladu sa Zakonom o ministarskim imenovanjima,
imenovanjima Vijeća ministara i drugim imenovanjima Bosne i Hercegovine.

Na period od četiri godine uz mogućnost ponovnog izbora u drugom sljedećem mandatu.

Dužnosti i odgovornosti direktora

 predstavlja DGS;
 izrađuje godišnji plan rada prema smjernicama dobivenim od Vijeća ministara, te godišnji budžet
za DGS i predlaže ih na usvajanje Vijeću ministara posredstvom Ministarstva;
 rukovodi i usmjerava poslove iz nadležnosti DGS-a;
 učestvuje u izradi državnog plana aktivnosti koji definira pitanja koja treba da budu poduzeta u
vezi sa sprečavanjem ilegalnih migracija, kao i krivičnih djela i prekršaja iz nadležnosti DGS-a;
 definira operativnu strategiju za uspješno upravljanje granicom;
 osigurava pravilno izvršavanje smjernica i naloga tužioca o radnjama policijskih službenika u vezi
s krivičnim postupkom;
 osigurava saradnju s agencijama za provođenje zakona, te ostalim odg. organima u BiH;
 osigurava saradnju s organima za provođenje zakona i ostalim nadležnim službama stranih
država, kao i provođenje ostalih međunarodnih sporazuma u području nadzora i kontrole prelaska
državne granice, kao i drugih međunarodnih inst. koji se odnose na pitanja iz nadležnosti DGS-a;
 predlaže nadležnom tijelu pokretanje pregovora vezanih za zaključivanje međunarodnih sporazuma
o saradnji u vezi s pitanjima granice, uključujući sporazume o (re)admisiji;
 vrši stalne analize radi racionalnog rasporeda osoblja i tehničkih sredstava;
 osigurava primjenu i poštivanje utvrđenih standarda profesionalnih vještina i obuke za osoblje;
 osigurava da DGS uspješno primjenjuje odredbe Zakona o kretanju i boravku stranaca i azilu te
osigurava da osoblje DGS-a bude adekvatno obučeno u primjeni tog zakona.

Osim dužnosti i odgovornosti iz stava 1. ovog člana, direktor obavlja i druge poslove, kao što su:

 predlaganje Vijeću ministara Pravilnika o unutrašnjoj organizaciji, uključujući ukupni broj osoblja
i kriterije za popunjavanje, drugih pravilnika i drugih propisa predviđenih zakonom, u skladu sa
Zakonom o ministarstvima i drugim organima Bosne i Hercegovine;
 donošenje propisa u skladu sa Zakonom o policijskim službenicima Bosne i Hercegovine i drugim
zakonima;
 imenovanje rukovodilaca organizacijskih jedinica DGS-a, sa izuzetkom pomoćnika direktora;
 dodjeljivanje zadataka pomoćniku direktora i rukovodiocima organizacijskih jedinica u skladu sa
zakonom;
 donošenje odluka o zapošljavanju, raspoređivanju i prestanku rada osoblja DGS-a, u skladu sa
Zakonom o policijskim službenicima i drugim zakonima i propisima;
 uz saglasnost ministra, vrši nabavke oružja, municije, opreme i drugih materijalnih sredstava za
potrebe DGS-a;
 podnošenje godišnjeg izvještaja o radu i situaciji na terenu u nadležnosti DGS-a ministru, koji ga
dostavlja Vijeću ministara, a po potrebi ili na zahtjev ministra, podnošenje i posebnih izvještaja;
 dostavljanje izvještaja Parlamentarnoj skupštini BiH, Vijeću ministara i Predsjedništvu BiH, na
njihov zahtjev;

Direktor je odgovoran za zakonit rad DGS-a i za zakonito trošenje sredstava dodijeljenih DGS-u iz
Budžeta institucija Bosne i Hercegovine i međunarodnih obaveza Bosne i Hercegovine.
21
Direktor može prenijeti neki od svojih zadataka koji su propisani ovim zakonom kao i drugim
zakonima na zamjenika direktora, pomoćnika direktora i rukovodioce organizacijskih jedinica.

AGENCIJA ZA ISTRAGE I ZAŠTITU (SIPA)

SIPA je upravna organizacija u okviru Ministarstva sigurnosti BiH, s operativnom samostalnošču,

osnovana radi obavljanja policijskih poslova, a na čijem je čelu direktor, i koja se finansira iz Budžeta
institucija Bosne i Hercegovine i međunarodnih obaveza Bosne i Hercegovine.

SIPA djeluje isključivo na profesionalnim osnovama, ne zastupajući, ne štiteći niti podrivajući interese
bilo koje političke stranke, registrirane organizacije ili udruženja, bilo kojeg konstitutivnog ili drugog
naroda u BiH.

Nadležnost SIPA-e

 Sprečavanje, otkrivanje i istraga krivičnih djela iz nadležnosti Suda BiH, a posebno: organiziranog
kriminala, terorizma, ratnih zločina, trgovine ljudima i drugih krivičnih djela protiv čovječnosti i
vrijednosti zaštičenih međunarodnim pravom, te teškog fin. kriminala.
 Prikupljanje obavještenja i podataka o krivičnim djelima iz tacke 1. ovog stava, te praćenje i
analiza sigurnosne situacije i pojava koje pogoduju nastanku i razvoju kriminaliteta;
 Pružanje pomoći Sudu i Tužilaštvu BiH u prikupljanju obavještenja, te izvršavanje naloga Suda i
Glavnog tužioca BiH;
 Fizička i tehnička zaštita osoba, objekata i druge imovine zaštičene po ovome zakonu;
 Zaštita svjedoka;
 Provođenje međunarodnih sporazuma o policijskoj saradnji i drugih međ. instrumenata u njenoj
nadležnosti;
 Kriminalistička ekspertiza;

Policijski službenici zaposleni u SIPA-i primjenjuju policijska ovlaštenja u skladu sa Zakonom o

policijskim službenicima BiH i postupaju kao ovlaštene službene osobe u skladu sa zakonima o
krivičnom postupku u BiH.

Upravljanje i izvještavanje

SIPA-om rukovodi direktor SIPA-e, koji ima najviše ovlašteno policijsko zvanje.
Direktor ima jednog zamjenika i pomočnike direktora. Zamjenik i pomočnici direktora za svoj rad
odgovaraju direktoru.

Direktora, zamjenika direktora, pomočnika direktora za Kriminalističko-istražni odjel i

pomočnika direktora za Odjel za unutrašnju kontrolu imenuje Vijeće ministara na prijedlog
Komisije za izbor u skladu sa Zakonom o policijskim službenicima BiH na mandat od četiri godine, uz
mogućnost reimenovanja u drugom narednom mandatu.

Vijeće ministara imenuje i razrješava direktora, zamjenika direktora, pomočnika direktora za

Kriminalističko-istražni odjel i pomočnika direktora za Odjel za unutrašnju kontrolu prema uslovima i u
postupku u skladu sa Zakonom o policijskim službenicima BiH.
22
Direktor je za svoj rad i rad SIPA-e, te za situaciju na područjima iz nadležnosti SIPA-e
odgovoran ministru nadležnom za sigurnost BiH i Vijeću ministara.

Direktor podnosi izvještaje o radu SIPA-e ministru.

SIPA se sastoji od sljedećih odjela i jedinica:

1. Kriminalističko-istražni odjel;
2. Finansijsko-obavještajni odjel;
3. Odjel za zaštitu ličnosti i objekata;
4. Odjel za zaštitu svjedoka;
5. Jedinica za specijalnu podršku;
6. Odjel za unutrašnju kontrolu;
7. Niže organizacijske jedinice uspostavljene Pravilnikom o unutrašnjoj organizaciji.

Zaštičene osobe su:

a) članovi Predsjedništva BiH;

b) predsjedavajući Vijeća ministara;
c) ministri u Vijeću ministara;
d) predsjedavajući Doma naroda Parlamentarne skupštine BiH;
e) predsjedavajući Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine BiH;
f) predsjednik Suda Bosne i Hercegovine;
g) Glavni tužilac Bosne i Hercegovine;
h) strani zvaničnici u posjeti BiH i druge osobe po odluci Vijeća ministara.

Na obrazloženi zahtjev zaštičenih osoba iz stava 1., alineja d), e), f) i g) ovog člana, SIPA ce pružiti
zaštitu i ostalim članovima Parlamentarne skupštine BiH, ostalim sudijama Suda BiH, odnosno
zamjeniku Tužioca i ostalim tužiocima BiH, po odluci direktora, a na osnovu stručne procjene SIPA-e.

23
OBAVJEŠTAJNO - SIGURNOSNA AGENCIJA BOSNE I HERCEGOVINE „OSA“

Odgovorna je za prikupljanje, analiziranje, čuvanje i distribuciju obavještajnih podataka u svrhu

zaštite sigurnosti, uključujući suverenitet, teritorijalni integritet i ustavni poredak Bosne i
Hercegovine. Agencija ima ovlasti na teritoriju cijele Bosne i Hercegovine.

Financijska sredstva za rad Agencije u cijelosti se osiguravaju iz državnoga proračuna, sukladno zakonu
koji regulira trezor institucija Bosne i Hercegovine.

DUŽNOSTI I ZADACI AGENCIJE

 Agencija je odgovorna za prikupljanje obavještajnih podataka u svezi s prijetnjama po sigurnost

Bosne i Hercegovine kako unutar tako i izvan Bosne i Hercegovine, njihovo analiziranje i
prenošenje ovlaštenim dužnosnicima i tijelima, kao i za prikupljanje, analiziranje i prenošenje
obavještajnih podataka sa svrhom pružanja pomoći ovlaštenim službenim osobama kako je
definirano zakonima o kaznenom postupku u Bosni i Hercegovini, te ostalim mjerodavnim tijelima u
Bosni i Hercegovini kada je to potrebno radi suzbijanja prijetnji po sigurnost BiH.

 U smislu ovoga zakona, pod "prijetnjama po sigurnost Bosne i Hercegovine" smatrat će se
prijetnje suverenitetu, teritorijalnom integritetu, ustavnom poretku, osnovama ekonomske stabilnosti
Bosne i Hercegovine, kao i prijetnje po globalnu sigurnost koje su štetne po Bosnu i Hercegovinu,
uključujući:

• terorizam, uključujući međunarodni terorizam;

• špijunaža usmjerena protiv Bosne i Hercegovine ili štetna po sigurnost Bosne i Hercegovine na
bilo koji drugi način;
• sabotaža usmjerena protiv vitalne nacionalne infrastrukture Bosne i Hercegovine ili na drugi
način usmjerena protiv Bosne i Hercegovine;
• organizirani kriminal usmjeren protiv Bosne i Hercegovine ili štetan po sigurnost Bosne i
Hercegovine na bilo koji drugi način;
• trgovina drogama, oružjem i ljudima usmjerena protiv Bosne i Hercegovine ili štetna po
sigurnost Bosne i Hercegovine na bilo koji drugi način;
• nezakonita međunarodna proizvodnja oružja za masovno uništenje, ili njihovih komponenti, kao
i materijala i uređaja koji su potrebni za njihovu proizvodnju;
• nezakonita trgovina proizvodima i tehnologijama koje su pod međunarodnom kontrolom;
• radnje kažnjive po međunarodnom humanitarnom pravu;
• djela organiziranog nasilja ili zastrašivanja nacionalnih ili vjerskih skupina u Bosni i
Hercegovini.

Agencija vrši razmjenu obavještajnih podataka i ostvaruje druge oblike suradnje s obavještajnim i
sigurnosnim službama u drugim državama i drugim stranim i međunarodnim institucijama.

24
Agencija koristi svoja operativna sredstva i metode u svrhu pružanja zaštite institucijama od posebnog
značaja i objektima Bosne i Hercegovine kao i institucijama od posebnog značaja i objektima
Federacije, Republike Srpske i Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine, te diplomatskim misijama Bosne i
Hercegovine u inozemstvu, kao i prilikom državnih posjeta i drugih događaja, kako to odredi
Predsjedništvo Bosne i Hercegovine ili generalni direktor.

Agencija nije odgovorna osigurati fizičku zaštitu za gore navedene institucije i događaje.
Agencija surađuje s Međunarodnim kaznenim tribunalom za zločine počinjene na teritoriju bivše
Jugoslavije

Agencija pravodobno izvješćuje sljedeće dužnosnike i tijela o obavještajnim pitanjima kako na vlastitu
inicijativu tako i na njihov zahtjev:

• Predsjedništva Bosne i Hercegovine (kolektivno),

• predsjedatelja Vijeća ministara,
• ministra vanjskih poslova,
• ministra sigurnosti,
• ministra obrane,
• predsjednike, potpredsjednike i premijere Federacije i Republike Srpske,
• ministre unutarnjih poslova Federacije i Republike Srpske,
• predsjedatelja i zamjenike predsjedatelja Zastupničkog doma Parlamentarne skupštine BiH,
• predsjedatelja i zamjenike predsjedatelja Doma naroda Parlamentarne skupštine BiH,
• predsjedatelja i zamjenike predsjedatelja Narodne skupštine Republike Srpske,
• predsjedatelja i zamjenike predsjedatelja Zastupničkog doma Federacije,
• predsjedatelja i zamjenike predsjedatelja Doma naroda Federacije,
• kao i Sigurnosno-obavještajno povjerenstvo Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine.

Informacije se dostavljaju sukladno principu "potrebno da zna", osim ako nije drugačije propisano ovim
zakonom.

VANJSKO RUKOVOĐENJE I NADZOR NAD AGENCIJOM

Vrši VM, Predsjedništvo i Parlament (preko komisije za sigurnosno obavještajni nadzor, 12 članova, po
6 iz oba doma).

Predsjedavajući VM, nakon što dobije mišljenje Sigurnosno-obavještajnoga povjerenstva o prijedlogu

proračuna Agencije, podnositi prijedlog Vijeću ministara radi njegova uključivanja u ukupni godišnji
proračun institucija Bosne i Hercegovine, koji usvaja Parlamentarna skupština;

UNUTARNJE RUKOVOĐENJE I KONTROLA

Vrši generalni direktor, zamjenik direktora i glavni inspektor.

Agencija nema ovlasti fizički prisiliti na suradnju niti ovlasti za uhićenje.
Agencija se ne može baviti vojnim aktivnostima niti uvozom, izvozom, tranzitom ili posredovanjem u
prodaji oružja ili vojne opreme.

25
ORGANI I SLUŽBE ZAŠTITE I SPAŠAVANJA

To je podsistem sistema unutrašnje sigurnosti. CZ je jedan element tog sistema.

SISTEM ZAŠTITE I
SPAŠAVANJA

VLADIN SEKTOR NEVLADIN SEKTOR

PRAVNI
JAVNE MINISTRASTV OSTALA SUBJEKTI UDRUŽENJA HUMANITARNAE
USTANOVE O SIGURNOSTI MINISTARSTVA ORGANIZACIJE
GRAĐANA

ELEKTROPRIVREDA, VODOPRIVREDA,
RUDNICI, HEMIJSKA INDUSTRIJA,
FARMACEUTSKA INDUSTRIJA,
TELEKOM, ITD...

ŠEMA SISTEMA ZAŠTITE I SPAŠAVANJA

ZAŠTITA I SPAŠAVANJE LJUDI I MATERIJALNIH DOBARA OD PRIRODNIH ILI DRUGIH

NESREĆA U BOSNI I HERCEGOVINI

Zakonom je okvirno uređena zaštita i spašavanje ljudi i materijalnih dobara od prirodnih ili drugih
nesreća u Bosni i Hercegovini, i to:

 realizacija međunarodnih obaveza i saradnja u provođenju zaštite i spašavanja, odnosno civilne

zaštite;
 nadležnosti institucija i organa Bosne i Hercegovine u oblasti zaštite i spašavanja ljudi i
materijalnih dobara od prirodnih ili drugih nesreća u Bosni i Hercegovini;
 koordinacija djelovanja institucija i organa Bosne i Hercegovine, entitetskih uprava civilne zaštite i
nadležnog organa za civilnu zaštitu Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine;
26
 Operativno – komunikacijski centar Bosne i Hercegovine – 112;
 donošenje i usklađivanje planova i programa zaštite i spašavanja od prirodnih ili drugih nesreća;
 javno informiranje i odnosi sa javnošću;
 finansiranje;

Zaštita i spašavanje je oblik pripremanja i učešća nosilaca poslova i zadataka zaštite i spašavanja u
odgovoru na prirodne ili druge nesreće.

Civilna zaštita je planski organiziran dio sistema zaštite od prirodnih ili drugih nesreća koja obuhvata
organiziranje, pripremanje i učešće građana, preduzeća i drugih pravnih lica i profesionalnih službi,
organizacija i udruženja na zaštiti i spašavanju ljudi, materijalnih dobara i okoliša od prirodnih ili drugih
nesreća, te njihovih posljedica. Civilna zaštita je humanitarne i nevojne prirode.

Civilna zaštita bitan je element sustava sigurnosti. Ona je element podsistema zaštite i spašavanja, kao
najsloženijeg i najkompleksnijeg podsustava, sustava sigurnosti jedne države.
Naime, izgrađujući novu sigurnosnu arhitekturu za 21 stoljeće, evropske zemlje, polaze od procijene
da se više prijetnja sigurnosti ne očekuje od susjeda i zemalja u okruženju, već od prirodnih,
tehnoloških nesreća ili terorističkih napada ( što nije čin otvorene oružane agresije - već
ostvarenje ciljeva ( političkih, ekonomskih, vjerskih i dr.). Civilna zaštita kao element sistema
sigurnosti pomjera se iz vanjske - obrambene sigurnosti u unutarnju sigurnost.
Pored Civilne zaštite u podsistem zaštite i spašavanja stanovništva, njegove imovine ili okoliša,
spadaju i druge namjenske profesionalne službe koje zaštitu i spašavanje vrše kroz redovne dužnosti
ili na bazi dobrovoljnog neprofitnog angažovanja, npr. :

• Vatrogasna služba
• Spasilačka služba
• Služba za praćenje opasnosti i obavješćivanje o opasnostima - 112 (u BiH – Operativno -
komunikacijski centar BiH - 112)
• Elektroprivreda
• Vodoprivreda itd.

Institucije i organi Bosne i Hercegovine, entiteta i Brčko Distrikta BiH, u okviru svojih nadležnosti u
oblasti zaštite i spašavanja provode zaštitu i spašavanje po principu subsidijarnosti.

Oružane snage Bosne i Hercegovine pružaju pomoć civilnim organima u reagiranju na prirodne ili
druge katastrofe i nesreće u skladu sa Zakonom o odbrani Bosne i Hercegovine.

Ministarstvo sigurnosti BiH koordinira aktivnostima u planiranju i djelovanju institucija i organa

Bosne i Hercegovine u oblasti zaštite i spašavanja.

27
 VIJEĆE MINISTARA

MINISTARSTVO
SIGURNOSTI

SEKTOR ZA CIVILNU
ZAŠTITU

VLADA DISTRIKTA VLADA REPUBLIKE

VLADA FEDERACIJE BRČKO SRPSKE

FEDERALNA UPRAVA ODJEL ZA JAVNU MINISTARSTVO UPRAVE I

CIVILNE ZAŠTITE SIGURNOST LOKALNE SAMOUPRAVE

KANTONALNE UPRAVE ODSJEK CIVILNE REPUBLIČKA UPRAVA

CIVILNE ZAŠTITE ZAŠTITE CIVILNE ZAŠTITE

OPĆINSKE SLUŽBE ORGANI, SLUŽBE I REFERENTI REGIONALNE SLUŽBE

MZ I PRAVNIH SUBJEKATA
CIVILNE ZAŠTITE CIVILNE ZAŠTITE

ORGANI, SLUŽBE I REFERENTI OPĆINSKE SLUŽBE

MZ I PRAVNIH SUBJEKATA CIVILNE ZAŠTITE

ORGANI, SLUŽBE I REFERENTI

MZ I PRAVNIH SUBJEKATA

Upravljanje zaštitom i spašavanjem Bosne i Hercegovine

KOORDINACIONO TIJELO BOSNE I HERCEGOVINE ZA ZAŠTITU I SPAŠAVANJE

28
Vijeće ministara BiH formira Koordinaciono tijelo Bosne i Hercegovine za zaštitu i spašavanje ljudi i
materijalnih dobara od prirodnih i drugih nesreća u Bosni i Hercegovini, kojeg čine predstavnici:

 Vijeća ministara BiH – (devet članova)

 Vlade Republike Srpske - (pet članova)
 Vlade Federacije Bosne i Hercegovine – (pet članova)
 Vlade Brčko Distrikta – (dva člana)

NADLEŽNOSTI ORGANA I INSTITUCIJA BOSNE I HERCEGOVINE

Vijeće ministara BiH u oblasti zaštite i spašavanja:

 utvrđuje Prijedlog programa razvoja sistema zaštite i spašavanja na nivou institucija i organa
Bosne i Hercegovine i dostavlja ga Parlamentarnoj skupštini Bosne i Hercegovine na usvajanje.
 uređuje način prelaska državne granice prilikom primanja i/ili upućivanja međunarodne pomoć
 donosi Metodologiju za izradu procjene ugroženosti i Plana zaštite i spašavanja od prirodnih ili
drugih nesreća institucija i organa Bosne i Hercegovine;
 donosi Procjenu ugroženosti od prirodnih ili drugih nesreća Bosne i Hercegovine;
 donosi akt o formiranju Koordinacionog tijela Bosne i Hercegovine za zaštitu i spašavanje;
 donosi akt o formiranju Operativno-komunikacijskog centra Bosne i Hercegovine - 112,
uvođenju evropskog broja za hitne situacije –112 i propisuje uvjete i način funkcioniranja
Operativno-komunikacijskog centra Bosne i Hercegovine - 112;
 donosi Plan zaštite i spašavanja od prirodnih ili drugih nesreća institucija i organa Bosne i
Hercegovine;
 proglašava nastanak i prestanak stanja prirodne ili druge nesreće na teritoriji BiH,
 odlučuje o traženju međunarodne pomoći za zaštitu i spašavanje;
 odlučuje o pružanju međunarodne pomoći u slučaju prirodne ili druge nesreće;
 formira, od specijaliziranih jedinica i službi civilne zaštite entiteta, Brčko Distrikta BiH i drugih
institucija, organa i pravnih lica na nivou Bosne i Hercegovine, mješovitu specijaliziranu
jedinicu za zaštitu i spašavanje za djelovanje u slučaju prirodne ili druge nesreće, za učešće u
međunarodnim vježbama, operacijama pomoći i drugim aktivnostima, uz saglasnost nadležnih
organa entiteta, Brčko Distrikta BiH i drugih institucija, organa i pravnih lica na nivou BiH;
 predlaže finansijska sredstva u budžetu institucija i međunarodnih obaveza Bosne i
Hercegovine za finansiranje potreba za zaštitu i spašavanje iz nadležnosti institucija i organa
Bosne i Hercegovine;

Ministarstvo sigurnosti BiH

Ministarstvo sigurnosti BiH obavlja slijedeće stručne i druge poslove u oblasti zaštite i spašavanja iz
nadležnosti Bosne i Hercegovine:

 osigurava provođenje ovog zakona i drugih propisa iz oblasti zaštite i spašavanja koji se donose
na osnovu ovog zakona;
 koordinacija sa nadležnim institucijama i organima BiH, entitetskim upravama CZ i nadležnim
organom za CZ Brčko Distrikta BiH, izrađuje i predlaže Procjenu ugroženosti i Plan zaštite i
spašavanja ljudi i materijalnih dobara od prirodnih i drugih nesreća u Bosni i Hercegovini;

29
  u koordinaciji sa entitetskim upravama CZ i nadležnim organom za CZ Brčko Distrikta BiH,
prima i raspoređuje donacije namijenjene strukturama sistema zaštite i spašavanja BiH;
 izrađuje i predlaže Program razvoja sistema zaštite i spašavanja institucija i organa Bosne i
Hercegovine;
 izrađuje i predlaže Vijeću ministara BiH propis o načinu prelaska državne granice prilikom
primanja i/ili upućivanja međunarodne pomoći u zaštiti i spašavanju;
 predlaže akt o formiranju Koordinacionog tijela Bosne i Hercegovine za zaštitu i spašavanje;
 izrađuje i predlaže akt o formiranju Operativno-komunikacijskog centra BiH - 112;
 izrađuje i predlaže Vijeću ministara BiH organizaciju, opremanje, uslove i način funkcioniranja
Operativno-komunikacijskog centra BiH - 112 i način dostavljanja i distribuciju podataka;
 promovira i izdaje stručnu i drugu literaturu iz oblasti zaštite i spašavanja;
 razmjenjuje podataka iz oblasti zaštite i spašavanja sa drugim državama;
 ostvaruje međunarodnu saradnju u oblasti zaštite i spašavanja;
 predlaže traženje međunarodne pomoći za zaštitu i spašavanje i koordinira provođenje SOP-a za
njen prihvat;
 usmjerava nadležne organe na vođenje baze podataka o rizicima od prirodnih i drugih nesreća,
opasnim materijama, snagama, sredstvima i drugim podacima značajnim za zaštitu i spašavanje
u Bosni i Hercegovini, u skladu sa međunarodnim konvencijama;
 traži od Ministarstva odbrane Bosne i Hercegovine angažovanje Oružanih snaga Bosne i
Hercegovine u slučaju prirodne ili druge nesreće, nakon što se iscrpe raspoloživi civilni resursi
za odgovor na prirodnu ili drugu nesreću;
 osigurava uslove za rad Koordinacionog tijela Bosne i Hercegovine za zaštitu i spašavanje i
obavlja stručne i administrativne poslove za potrebe ovog tijela;

SREDSTVA JAVNOG MINISTARSTVO

INFORMISANJA SIGURNOSTI SEKTOR
CIVILNE ZAŠTITE

OC DRUGIH INSTITUCIJA OKC B I H

OC OS BIH
U BIH 112

CZ FEDERACIJE CZ REPUBLIKE SRPSKE DISTRIKT BRČKO

KANTONI REGIJE

OPŠTINE

ŠEMA OPERATIVNO KOMUNIKACIJSKOG SISTEMA BIH

FINANSIRANJE, JAVNO INFORMIRANJE I ODNOSI S JAVNOŠĆU

30
U budžetu institucija Bosne i Hercegovine i međunarodnih obaveza Bosne i Hercegovine osiguravaju se
finansijska sredstva za:

 opremanje, obučavanje, rad i funkcioniranje Centra - 112;

 opremanje, obučavanje, rad i funkcioniranje Koordinacionog tijela;
 stručno usavršavanje i osposobljavanje državnih službenika i zaposlenih na poslovima zaštite i
spašavanja u institucijama i organima na nivou Bosne i Hercegovine;
 naknadu troškova djelovanja u zaštiti i spašavanju međunarodnog karaktera čije izvršenje naloži
nadležni organ za zaštitu i spašavanje;
 pružanje pomoći drugim državama, entitetima i Brčko Distriktu BiH u slučajevima prirodnih ili
drugih nesreća;

AGENCIJE ZA ZAŠTITU LJUDI I IMOVINE

Zakonom su uređeni uvjeti za osnivanje agencija za zaštitu ljudi i imovine, djelatnost agencije, uvjeti za
stjecanje certifikata, način poslovanja agencije, obavezno organiziranje službe zaštite, unutarnja
služba zaštite, evidencije i druga pitanja od značaja za organiziranje i rad agencija na teritoriji
Federacije Bosne i Hercegovine.

Agencija ima svojstvo pravnog lica.

U djelatnost agencije spadaju poslovi koji se odnose na zaštitu ljudi i imovine koja se obavlja kao
fizička i tehnička zaštita.

Fizička zaštita, po ovom zakonu, predstavlja zaštitu ljudi i imovine od uništenja, oštećenja, krađe i
drugih oblika opasnog ili štetnog djelovanja na zdravlje i život ljudi, odnosno na imovinu.
Tehnička zaštita, po ovom zakonu, predstavlja zaštitu ljudi i imovine tehničkim sredstvima i opremom
koja je namijenjena za te potrebe.

Poslovi zaštite ljudi i imovine ne podrazumijevaju ulično patroliranje.

Agencija ne može imati policijska ovlaštenja niti ovlaštenja pravosudnih organa (sudova, tužiteljstava i
dr.), a niti može obavljati poslove za domaće ili strane državne odbrambene, sigurnosne ili
kontraobavještajne službe, kao i poslove koji spadaju u nadležnost organa unutarnjih poslova.

Pri obavljanju poslova iz svoje nadležnosti agencije ne mogu primjenjivati operativne metode i sredstva
koje na osnovu posebnih propisa primjenjuju organi unutarnjih poslova.

Agencije ne mogu osnivati političke stranke.

Agencija može obavljati poslove zaštite u skladu sasvojim nadležnostima samo na osnovu ugovora
zaključenog u pisanoj formi s pravnim ili fizičkim licem. Agencija koja obavlja fizičku zaštitu može u
ovu svrhu posjedovati vatreno oružje kratke cijevi za najviše jednu petinu svog osoblja, a koje će čuvari
nositi za samoodbranu.
Lica koja obavljaju poslove fizičke i tehničke zaštite dužne su prilikom obavljanja tih poslova nositi
radnu uniformu, koja po boji, kroju i oznakama ne smije biti jednaka uniformi policije ili uniformi
službenika drugih organa vlasti. Radna uniforma mora biti na vidnom mjestu označena znakom agencije

31
i na njoj istaknuta službena iskaznica osobe koja nosi tu uniformu.

Nadzor nad provođenjem ovog zakona vrši Federalno ministarstvo i kantonalni organi unutarnjih
poslova, u skladu sa ovim zakonom.

Prihodi i rashodi državnog proračuna?

FINANSIRANJE INSTITUCIJA BOSNE I HERCEGOVINE

Budžet
Budžet predstavlja akt Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine kojim se utvrđuje plan
finansijskih aktivnosti budžetskih korisnika, koji obuhvata projekciju iznosa prihoda i utvrđenog iznosa
rashoda za period jedne fiskalne godine.

Budžetski korisnici su sve institucije Bosne i Hercegovine i svi ostali organi koji se finansiraju iz
budžeta i regulatorni organi;

Prihodi podrazumijevaju, bez ograničenja, poreske i neporeske prihode, transfere iz budžeta entiteta,
ostale prihode utvrđene zakonskim propisima uključujući prihode od poslovnih aktivnosti budžetskih
korisnika;

Rashodi predstavljaju umanjenje budžetskih resursa i čine ih: tekući troškovi (plaće i naknade za
zaposlene, materijalne troškove i usluge, troškovi osiguranja, bankarske usluge i ugovorene usluge),
tekući grantovi, kapitalni izdaci, servisiranje duga, grantovi dodijeljeni ostalim nivoima vlasti,
subvencije i donacije;

Grantovi su namjenska bespovratna sredstva za tačno određene namjene.

Jedinstveni račun Trezora: predstavlja sistem koji se sastoji od svih bankovnih računa koji se vode u
ime Ministarstva finansija i trezora Bosne i Hercegovine kod jedne ili više poslovnih banaka, putem
kojeg se vrše sve transakcije koje se odnose na budžetska sredstva i evidentiraju u sistemu Glavne knjige
Trezora;

Uloga pojedinih državnih organa u donošenju državnog proračuna?

Ministarstvo finansija i trezora nadležno je za pripremu budžeta, izvršenje budžeta i finansiranje

budžetskih institucija, koordinaciju aktivnosti kako bi se osigurala budžetska sredstva i investicije javnih
sredstava, te obavlja ostale aktivnosti u oblasti finansiranja budžetskih korisnika u skladu sa Ustavom i
zakonom.

32
Ministarstvo finansija i trezora je također nadležno za donošenje računovodstvenih procedura, izvještavanje
budžetskih korisnika, upravljanje jedinstvenim računom Trezora i sistemom Glavne knjige Trezora.
Ministarstvo finansija i trezora ima isključiva ovlaštenja za emisiju i upravljanje cjelokupnim unutrašnjim i
vanjskim dugom Bosne i Hercegovine.

Cirkularno pismo budžetskim korisnicima: Ministarstvo finansija i trezora dužno je proslijediti

cirkularno pismo budžetskim korisnicima, koje će sadržavati uputstva u pogledu pripreme zahtjeva za
dodjelu sredstava iz budžeta, rokove za podnošenje zahtjeva za dodjelu sredstava i ograničenja u
pogledu potrošnje, najkasnije do 1. jula tekuće godine za narednu godinu.

Cirkularno pismo sadržavat će osnovni sadržaj Dokumenta okvirnog budžeta i indikativnu gornju
granicu rashoda za narednu fiskalnu godinu, izvedenu iz Dokumenta okvirnog budžeta za svakog
budžetskog korisnika.

Podnošenje budžetskih zahtjeva: Svi budžetski korisnici moraju za narednu godinu podnijeti svoje
prijedloge zahtjeva za finansiranje Ministarstvu finansija i trezora najkasnije do 1. augusta tekuće
godine.

Ministarstvo finansija i trezora razmatrat će procjene prihoda i zahtjeve za odobrenje rashoda budžetskih
korisnika. Nakon konsultacija i pregovora s budžetskim korisnicima, Ministarstvo finansija i trezora
utvrdit će dodjeljivanje sredstava za svakog budžetskog korisnika.

U slučaju nepostizanja sporazuma o dodjeli sredstava između budžetskih korisnika i Ministarstva

finansija i trezora, za donošenje odluke nadležno je Vijeće ministara.

Ministarstvo finansija i trezora će za narednu godinu podnijeti Nacrt budžeta Vijeću ministara najkasnije
do 1. oktobra tekuće godine.

Prijedlog i usvajanje Budžeta:Vijeće ministara obavezno je Predsjedništvu Bosne i Hercegovine

podnijeti Nacrt budžeta za narednu godinu najkasnije do 15. oktobra tekuće godine.

U skladu s vlastitim poslovnikom, Predsjednitvo Bosne i Hercegovine dužno je podnijeti za narednu

godinu Prijedlog budžeta Parlamentarnoj skupštini Bosne i Hercegovine do 1. novembra tekuće godine.

Parlamentarna skupština Bosne i Hercegovine razmatra Prijedlog budžeta koji podnosi Predsjedništvo
Bosne i Hercegovine, i u skladu s vlastitim poslovnikom usvaja Zakon o budžetu do 31. decembra
tekuće godine u skladu s odobrenim budžetom za tu godinu.

Privremeno finansiranje korisnika proračuna?

Privremeno finansiranje: Ako Parlamentarna skupština Bosne i Hercegovine ne usvoji Zakon o

budžetu prije početka fiskalne godine, finansiranje će biti privremeno sve do stupanja na snagu tog
zakona.
Privremeno finansiranje, s ciljem obavljanja aktivnosti zakonski utvrđenih budžetskih korisnika i
izvršavanja međunarodnih finansijskih obaveza Bosne i Hercegovine, vrši se srazmjerno sredstvima
utrošenim prema tromjesečnom prosjeku za prethodnu fiskalnu godinu.

Budžetski korisnici ne mogu započeti nove ili proširene programe i aktivnosti dok se ne odobre u
Zakonu o budžetu. Izuzeće se odnosi na otplatu javnog unutrašnjeg i vanjskog duga koji se plaća s
dospijećem obaveza.

Nijedan novi dug, bilo unutrašnji ili vanjski, ne može nastati dok se ne usvoji budžet. Budžet se mora
usvojiti najkasnije do 31. marta svake godine. Ako se budžet ne usvoji do 31. marta, nakon toga se
33
neće realizirati rashodi u bilo koju svrhu osim isplate neizmirenog duga sve dok se budžet propisno ne
usvoji.

Prikupljanje prihoda

 Poreza na dodanu vrijednost na nivou cijele države, nadležnost dodijeljena Upravi za indirektno
oporezivanje BiH,
 Prihodi po osnovu transfera budžeta entiteta, namijenjeni finansiranju administrativnih trokova
države,
 Prihodi iz budžeta entiteta, namijenjeni servisiranju duga,
 Prihodi i plačanja koji nastanu nakon isteka prethodne fiskalne godine, ali prije 1. februara tekuće
fiskalne godine, koji potiću iz prethodne fiskalne godine priznaju se kao prihodi i plaćanja u
finansijskim završnim obračunima za prethodnu fiskalnu godinu, u skladu s uputstvima Ministarstva
finansija i trezora.
 Prihodi koji nastaju iz iznajmljivanja sredstava (imovine) i pruženih usluga kao i takse, (naknade),
novčane kazne i druge vrste prihoda priznaju se tek nakon izvrene naplate.

Izvršenje budžeta

Po donošenju budžeta, Ministarstvo finansija i trezora dužno je obavijestiti budžetske korisnike o

odobrenim budžetskim sredstvima i alokacijama budžetskih sredstava po vremenskim periodima.
Ministarstvo finansija i trezora bit će odgovorno za izvršenje budžeta.

Ministarstvo finansija i trezora utvrdit će plan alokacija raspoloživih budžetskih sredstava budžetskih
korisnika u datom periodu.

Ministarstvo finansija i trezora izdavat će ovlaštenja za buduća opterečenja budžetskih pozicija i za

potrošnju na tromjesečnom ili drugom osnovu.
Ministarstvo finansija i trezora dostavljat će mjesečni izvještaj Vijeću ministara o svim neisplaćenim
obavezama.

Ministarstvo finansija i trezora izvršit će budžetske transakcije putem automatiziranog sistema Glavne
knjige Trezora i obavijestiti budžetske korisnike o stanju uplata izvršenih u njihovo ime te o
raspoloživim resursima iz budžeta prema propisanim klasifikacijama.

Uravnoteženje budžeta: Ako se tokom fiskalne godine zbog vanrednih prilika i potreba ili izmjena i
dopuna propisa povečaju rashodi ili umanje prihodi, Ministarstvo finansija i trezora može pristupiti
uravnoteženju budžeta sniženjem predviđenih rashoda ili iznalaženju novih prihoda. U tom slučaju,
izmjene i dopune budžeta podnose se hitno Parlamentarnoj skupštini Bosne i Hercegovine.

Budžetsko izdvajanje za tekuću rezervu ne smije preći iznos od 3% ukupnog budžeta, izuzimajući
iznos za servisiranje duga.

Sredstva tekuće rezerve mogu se koristiti za:

a) finansiranje hitnih i vanrednih izdataka i programe koji nisu uvršteni u budžet;
b) finansiranje troškova međunarodnih sporova i arbitraža;
c) finansiranje novih institucija Bosne i Hercegovine koje tokom fiskalne godine steknu
status budžetskog korisnika;
d) grantove neprofitnim organizacijama.

Prioriteti plaćanja:

34
U slučaju smanjenja planiranih mjesečnih gotovinskih priliva, Ministarstvo finansija i trezora izvršit će
isplate prema sljedećem rasporedu prioriteta:
a) plaćanje servisiranja programiranog duga;
b) plaće i naknade zaposlenih;
c) neosporene obaveze za robe i usluge;
d) transferi i grantovi u skladu s međunarodnim obavezama;
e) ostali transferi i grantovi; i kapitalni izdaci

Uprava za neizravno oporezivanje (menadžment, zadaci, obveze)?

SISTEM INDIREKTNOG OPOREZIVANJA U BOSNI I HERCEGOVINI

Pojam "indirektni porez" odnosi se na uvozne i izvozne dažbine, akcize, porez na dodatnu vrijednost i
sve druge poreze zaračunate na robu i usluge, uključujući i poreze na promet i putarine.

UPRAVA ZA INDIREKTNO OPOREZIVANJE

Uprava je jedini organ u Bosni i Hercegovini koji je nadležan za provođenje zakonskih propisa o
indirektnom oporezivanju i politike, koju utvrdi Vijeće ministara na prijedlog Odbora, kao i za naplatu
i raspodjelu indirektnih poreza na teritoriji Bosne i Hercegovine.

Uprava je nadležna za sva druga pitanja koja joj mogu biti povjerena zakonom.

Uprava ima direktora koji je odgovoran za upravljanje Upravom. Direktor predstavlja Upravu. Uprava
nema zamjenika direktora.

Direktor, putem Odbora, odgovara Vijeću ministara Bosne i Hercegovine o aktivnostima Uprave.

Direktora imenuje Vijeće ministara na prijedlog odbora u skladu sa Zakonom o ministarskim

imenovanjima, imenovanjima Vijeća ministara i drugim imenovanjima Bosne i Hercegovine, na period
od 4 godine.

Uprava ima vlastiti godišnji budžet, koji se usvaja u skladu sa Zakonom o trezoru institucija Bosne i
Hercegovine i Zakonom o izvršenju Budžeta institucija BiH i medunarodnih obaveza BiH. U budžetu
Uprave posebno se predvidaju troškovi Odbora. Usvojeni godišnji budžet je i operativni budžet Uprave.

Odbor se sastoji od šest članova. Članovi odbora su:

• ministar finansija i trezora Bosne i Hercegovine,
• ministri finansija Federacije i Republike Srpske ili osobe koje djeluju u tom svojstvu;
• tri stručnjaka za indirektno oporezivanje.

35
Članovi Odbora konsenzusom biraju predsjedavajućeg iz reda članova, na mandat od pet godina.
Direktor Uprave, predstavnik iz Distrikta i predstavnik Centralne banke imat će status posmatrača u
Odboru. Odbor se sastaje jednom mjesecno ili češće, ako to predsjedavajući smatra potrebnim.

NAPLATA I RASPODJELA PRIHODA PO OSNOVU INDIREKTNIH POREZA

Uprava vodi jedinstveni račun. Svi prihodi po osnovu indirektnih poreza, koje naplati ova uprava,
uplačuju se na jedinstveni račun.

Uprava osigurava da stanje na jedinstvenom računu sadrži neophodni minimum potreban da joj omogući
da izmiri sve obaveze koje se odnose na indirektne poreze koje naplaćuje, te da se podjela prema
državnom budžetu i budžetima Federacije, Republike Srpske i Distrikta vrše redovno u skladu sa
sljedećim:

• da se iznos koji se prenosi državnom budžetu zasniva na iznosu u državnom budžetu za tekuću
godinu;
• da se dio preostalog iznosa koji se prenosi Federaciji, Republici Srpskoj i Distriktu utvrđuje na
osnovu njihovog udjela u krajnjoj potrošnji prikazanog u prijavama poreza na dodatnu vrijednost;
• da se iznos koji je potreban za finansiranje obaveza vanjskog duga oduzme od udjela Federacije i
Republike Srpske, te da se direktno uplaćuju u državni budžet.
POREZ NA DODATU VRIJEDNOST

Predmet oporezivanja

PDV se, u skladu s odredbama ovog zakona, plaća na:

 promet dobara i usluga koje poreski obaveznik, u okviru obavljanja svojih djelatnosti, izvrši na
teritoriji Bosne i Hercegovine uz naknadu;

 uvoz dobara u Bosnu i Hercegovinu.

Standardna stopa PDV-a na oporezivi promet dobara i usluga i uvoz dobara u Bosnu i Hercegovinu
iznosi 17%.

Posebni oblici ugrožavanja sigurnosti?

NEKI POSEBNI OBLICI UGROŽAVANJA SIGURNOSTI

To su: Organizovani kriminal i korupcija, siva ekonomija, mobing i dr.

Ovi oblici prisutni su u svim područjima društva i gospodarskog života, a njihova najveća šteta je što
iskvaruju prioritete razvoja i pogubno djeluju na javnu odgovornost i moral.

Organizovani kriminal je vrsta nezakonite radnje u kojoj postoji organizacijska struktura slična
korupciji ili udruženju.
Osnovni cilj mu je sticanje materijalne koristi ili dohotka (prodajom droge, prostitucijom,
krijumčarenjem oružja, švercom, piratsvom u muzici ili filmu i dr.)
Organizovani kriminal je plansko izvršenje kaznenih djela sa svrhom postizanja dobiti i moći.
Najmanje rade dva sudionioka. Često je u sprezi sa politikom, medijima, pravosuđem, gospodarstvom.

36
Pod korupcijom se smatra svaki oblik zloupotrebe ovlasti radi osobne ili skupne koristi, bilo da se radi o
javnom ili privatnom sektoru. Tu se podrazumijevaju razne društvene pojave: organizovani ili privredni
kriminal, loša vlast, ljuska prevrtljivost, bahatost vlasti i sl.
Pod korupcijom se podrazumijeva: davanje i primanje mita, zloupotreba položaja i ovlasti, sklapanje
štetnih ugovora, odavanje službene tajne i zloupotreba državne ovlasti.

Siva ekonomija: ili rad u neslužbenom gospodarstvu (rad na crno), uveliko utječe na mogućnost
normalnog obavljanja ragistrovane djelatnosti, jer se cijena radne satnice smanjuje, a davanja državi
ostaju ista. U zemljama naše regije udio rada na crno je poprimio zabrinjavajuće razmjere.
Siva ekonomija podrazumijeva obavljanje ekonomske aktivnosti mimo odgovarajuće pravne regulative
ili protivno pozitivnim propisima.

Mobing je specifičan oblik ponašanja na radnom mjestu, kojim jedna osoba ili grupa njih, sistemski,
psihički (moralno) zlostavlja ili ponižava drugu osobu, radi ugrožavanja njezina ugleda i časti, ljudskog
dostojanstva i integriteta, sve do eliminacije sa radnog mjesta. Zlostavljana osoba je nemoćna
suprotstaviti se (odbraniti).

Prvi naučnik koji je počeo istraživati mobing je njemački psiholog Heinz Levmann, koji je zaključio da
svaki radnik ima šansu 25% da bude jednom žrtva mobinga.
Mobing se dijeli na vertikalni i horizontalni.

U novije vrijeme sve više ljudi traži stručnu pomoć zbog stresa na radnom mijestu.
Pojavni oblici ugrožavanja ekonomske i mjere zaštite od istih?

EKONOMSKI RAT I EKONOMIKA SISTEMA SIGURNSTI

Ekonomski rat obuhvata manje otvorene i prikrivene privredne i druge mjere, koje imaju za cilj
slabljenje i eliminaciju ekonomskog faktora protivnika.

Ekonomski rat može se voditi prije, za vrijeme i poslije oružanih sukoba država.
Mnogi uzroci ljudskih sukoba su ekonomske prirode, a među njima se ističu:

• želja za dostizanjem i ostvarivanjem visokog životnog standarda,

• problemi zbog zbrinjavanja velikog broja stanovništva,
• nastojanje industrijski razvijenih zemalja da nadziru izvore sirovina,
• očuvanje trgovačkih puteva do izvora sirovina (nafta, plin).

Sloboda iz dana u dan postaje sve skuplja, iako se stalno poziva na slobodu i demokratiju.

Cilj vođenja ekonomskog rata je, da se što više oslabi i paralizira ekonomska i vojna moć protivnika. To
se može raditi i u miru i u ratu. U miru se mogu postići ciljevi, tako da se nemora voditi rat.

OBLICI, METODE, SREDSTVA INTENZITET EKONOMSKOG RATA

Kroz historiju, ti oblici su bili primitivni: - uništavana su materijalna dobra.

Najčešće primjenjivani oblici ekonomskog rata su:

• Zabrana uvoza i izvoza (embargo) – potpuna i djelimična, npr. Zabrana SAD o izvozu
naoružanja bivšim socijalističkim zemljama.
• Bojkot (dopunska mjera zabrane trgovine),
• Ekonomska i vojna pomoć (obično je daju velike sile, SAD daje bespovratno),

37
 • Ekonomske sankcije (kao oblik ekonomskog rata, danas uglavnom provode UN protiv
neposlušnih država, koje krše međunarodne norme),
• Uništavanje materijalnih dobara (primjer u našem ratu),
• Trka u naoružanju,
• Krijumčarenje roba (provodi se kada nije moguće doći do roba na legalan način),
• Ilegalno i masovno ubacivanje krivotvorenih novčanica,
• Carinski rat,
• Trgovački rat,
• Klirinški sporazumi (gdje se bez novca stvaraju dugovi putem čekova, uplatnica).

Objasnite sistem planiranja, njegove funkcije, komponente i rezultate?

PLANIRANJE - ŠTA JE TO?

Planiranje je složen skup međusobno povezanih procesa, kojim se izazovi, rizici, ciljevi, prioriteti,
misije, resursi kao i raspodijela resursa, definišu kao zadaci.

Planiranje je najbitniji zadatak menadžera u oblikovanju okruženja, tj. organizacije kako bi djelovanje
pojedinaca koji rade zajednički u skupinama bilo učinkovito.

Planiranjem se premošćuje jaz između onoga gdje smo sada i onoga gdje želimo ići.

Planiranje je intelektualno zahtjevan proces koji traži svjesno određivanje smjerova djelovanja i
temeljenje odluka na svrsi, znanju i ispravnim procjenama.

Važnost planiranja se očituje kroz 4 (četiri) aspekta :

 doprinos planiranja svrsi i ciljevima

 primat planiranja među manadžerskim zadacima
 sveprisutnost planiranja
 efikasnost stvorenih planova

Ciljevi

Ciljevi su važna krajnja točka prema kojoj su usmjerene organizacijske i individualne aktivnosti.

Načela i smjernice za planiranje

Svrha i priroda planiranja

38
  Svrha svakog plana je pridonijeti postizanju ciljeva.
 Ciljevi moraju biti jasni, dostižni i provjerljivi.
 Efikasnost plana se mjeri njegovim doprinosom svrsi i ciljevima.

Struktura planova

 Da bi planiranje bilo koordinirano pojedinci zaduženi za planiranje moraju razumjeti i prihvatiti

planske pretpostavke.
 Plan će biti učinkovitiji ako su strategije i politike jasno shvaćene.

Proces planiranja

 Odabir prave alternative ovisi o ograničavajućim činiocima koji su presudni za postizanje

željenog cilja.
 Planiranje mora obuhvatiti buduće vremensko razdoblje kako bi sadašnja odluka imala bolji
učinak.
 Fleksibilnost planova je potrebna da bi se umanjila opasnost od neočekivanih događaja.
 Planove je potrebno periodično provjeravati i mijenjati ukoliko to situacija zahtijeva kako bi se
došlo do željenog cilja.

Planiranje vodi proces razvoja snaga i povezuje potrebe sa resursima.

Konačni rezultat: sveobuhvatan i konzistentan set dokumenata za planiranje koji podržavaju sigurnost
Bosne i Hercegovine.

Koristi se za razmatranje izazova za sigurnost BiH i određuje kako se tim izazovima ili potencijalnim
izazovima na realan način suprostaviti.

Obezbjeđuje ključne informacije za vođenje budućih Procesa utvrđivanja potreba

Obezbjeđuje ključne informacije i prioritete za tranziciju ka fazi programiranja SPPBI, kao dijela
cjelokupnog Sistema upravljanja resursima.

KOJE SU NJEGOVE GLAVNE KOMPONENTE?

 Sigurnosna Politika

Koji su to izazovi uopće sa kojima se zemlja suočava i kako bi BiH trebala odgovoritit na njih da bi
zaštitila vitalne državne interese.
• Kada: Po potrebi
• Ko priprema: Vijece Ministara
• Odobrava: Predsjedništvo

 Odbrambena Politika

Kako bi OS BiH trebale podržati BiH Sigurnosnu Politiku u širokom, strateškom i vojnom smislu.
• Kada: Po potrebi
• Ko priprema : MO
• Odobrava: Predsjedništvo

39
  Vojna Strategija

Kako će Oružane Snage BiH izvršiti obaveze date u Odbrambenoj Politici i kakve vojne sposobnosti i
potrebe će biti potrebne.
• Kada: Godisnje, oktobar
• Ko priprema : ZŠ
• Odobrava : Nacelnik ZŠ

 Smjernice za Odbrambeno Planiranje

Prioriteti MO BiH kao i cjelokupne smjernice za izradu odbrambenih Programa i odbrambenog

Budžeta
• Kada: Godišnje, april
• Ko priprema : MO
• Odobrava: MO

 Plan Modernizacije

Praćenje potreba za prelazak od sadašnjih snaga ka buducim snagama

• Kada: Po potrebi
• Ko priprema : ZŠ
• Odobrava: MO

PLANIRANJE - KAKO FUNKCIONIŠE?

40
Upotreba termina „planiranje“ ili „programiranje“ resursa u sistemu sigurnosti?

Programiranje

Šta je to

• Kontinuirana aktivnost koja se ponavlja.

• Analizira ulaze kako bi se odredili potrebni rezultati .
• Organizuje i uređuje višestruke potrebe za sredstvima u grupe logičnih setova odluka .
• Alocira resurse i primjenjuje finansijska sredstva na osnovu prioriteta .
• Izgrađuje sposobnosti sa finansiranim i nefinansiranim elementima .
• Konačni rezultat maksimalne sposobnosti i minimalan rizik .

Šta uključuje

• Definisanje i analiziranje alternativa Trenutnih snaga

• Definisanje i analiza mogućih opcija za Buduće snage
• Ocjenjivanje opcija koje dozvoljavaju razmjenu alternativa
• Izrada balansiranih snaga sa maksimalnim sposobnostima za misiju u okviru ograničenja
očekivanih sredstava

Kako funkcioniše

• Programiranje je orijentisano rokovima i događajima

• Definiše posebne dokumente i rezultate
• Specificira rokove koji se ponavljaju svake godine
41
 • Raspored Ministarstva finansija se mora poštovati
• Aktivnosti su kontinuirane – mnoge aktivnosti se rade istovremeno
• Zahtjeva “Intenzivnu koordinaciju” kako se približavaju rokovi

Programeri prevode smijernice i ciljeve planiranja u tačno određene aktivnosti sa procjenjenim

troškovima

Vrše “Šta ako” analize kako bi dobili više sposobnosti unutar definisanih ograničenja

Programeri nastoje da sagledaju sve alternative, te traže mogućnosti zamjene kako bi se postigli ciljevi
ljudi koji vrše planiranje

Najvažnije u ovoj analizi odabira najpovoljnije opcije je sastaviti sve potrebe kako bi se izradio
uravnotežen program

Uravnoteženu alokaciju otežavaju ograničenja sredstava

Programiranje nasuprot budžetiranja

 Programi su logične grupe resursa

• Programeri razmatraju potrebne elemente

• Programeri finansiraju elemente koji daju maksimum sposobnosti OS BiH
• Krajnji rezultat pokazuje cijenu svakog programa

 Budžeti su struktuirani planovi finansiranja

• Personal koji radi budžet aplicira očekivane nivoe sredstava

• Koliko sredstava računa ide za svaki programski element
• Sve se sabira kako bi se dobile ukupne potrebe za sredstvima

 Ljudi koji rade na programu i budžetu izvještavaju o

• Program
Finansiranim
iranjei nefinansiranim potrebama  Budžetiranje
• Primjenjuju sredstva na osnovu prioriteta
• Proces od vrha ka dole • Proces od dna ka vrhu
• Procjena rizika • Koristi ukalkulisani rizik
• Ocjenjivanje alternativa • Budžet baziran na ulaznim informacijama
• Ispunjavanje ciljeva planiranja • Ostaje unutar strukture
• Izgradnja Budućih snaga • Finansira Trenutne snage
• Dugoročne projekcije • Daje projekciju za sljedeću godinu
• Prioritetizacija korištenja sredstava • Prioritetizacija korištenja sredstava
• Uspostavlja liste nefinansiranih • Uspostavlja liste nefinansiranih potreba42
potreba • Reaguje na izvršenje
• Reaguje na izvršenje
 Programiranje nasuprot budžetiranja

SPPBI – Objašnjen proces

 To je kontinuiran ciklus međuovisnih aktivnosti

• Zahtjeva intenzivnu koordinaciju osoblja

• Mora ispoštovati uspostavljene rokove

 Daje jasnu povezanost između

• Planiranja odbrane – Prioritetizacija sposobnosti kako bi se podržala strategija

• Programiranja odbrane – Alociranje sredstava po potrebama po prioritetu – Buduće snage
• Budžetiranje odbrane – Ocjenjivanje izvršenja spajanjem kategorija sredstava sa
programskim elementima – Trenutne snage
• Izvršenje budžeta – Implementiranje planiranih aktivnosti i korištenje sredstava kako je
ranije odobreno– Trenutne snage

43