SAVJET REDAKCIJE: Josip Adakovi. dr. Vladimir Ani, Ljudevit Bauer, Nenad Brixy, dr.

Adolf Dragievi (predsjedavajui), in. Vesna Gazdag, Igor Golik, Marija Jurela, Borivoj Jurkovi, elimir Koevi, Nada oljan, Ismet Voljevica, Ana upanBender. GLAVNI I ODGOVORNI UREDNIK: Borivoj Jurkovi. SIRIUS biblioteka znanstvene fantastike, izlazi svakog petog u mjesecu Izdava: RO Novinsko-izdavaka djelatnost SOUR-a Vjesnik n.sol.o. OOUR Informativno-revijalna izdanja n.sub.o. Redakcija Romani i stripovi, 41000 Zagreb, Avenija bratstva i jedinstva 4 Struni savjet Siriusa: Klub prijatelja znanstvene fantastike i fantastike Sfera Zavoda za kulturu i obrazovanje, Zagreb, Ivanigradska 42a Adresa urednitva: Sirius, Redakcija Romani i stripovi, 41000 Zagreb, Avenija bratstva i jedinstva 4, telefon: (041) 515-555 i 519-555 Tisak: RO tamparska djelat-nost Vjesnik n.sol.o. OOUR-i Novinska rotacija n.sub.o. i TM n.sub. o., 41000 Zagreb, Avenija bratstva i jedinstva 4. Cijena pojedinom primjerku 40 dinara. Pretplata: za jednu godinu 480 dinara (s popustom 10% 432 dinara), za est mjeseci 240 dinara (s popustom 216 dinara). Samo unaprijed plaena pretplata osigurava popust od 10 posto. Pretplata se uplauje opom uplatnicom u korist rauna 30101833-1216 SOUR-a Vjesnik, Interna banka, s oznakom: za Sirius. UREDNIK: Borivoj Jurkovi. Recenzent Darije oki. Grafika oprema: Ivica Bartoli i Ljudevit Gaj Crte na naslovnoj stranici: Vjekoslav Ivezi Lektor: uro najder.

SIRIUS broj 80, veljaa 1983.

SADRAJ: str. Mihail Puhov: KIBORG 4 Tom Godwin: HLADNE JEDNADBE 16 Henry Slesar: TRI POSTNUKLEARNE VINJETE 46 Gerald Kersh: BAKRENA DALIJA 51 Damir Bajs: FAKTOR SLUAJNOSTI 62 Arthur C. Clarke: PRIJE EDENA 68 Borivoj Todorovi: MASA 81 Sydney J. Van Scyoc: UENJE 89 Miroslav Buri: SERVUS 116 Charles L. Grant: MNOTVO SJENA 120 Harry Harrison: NAPOKON, ISTINITA PRIA O FRANKENSTEINU 132

-1-

Rije urednika
Dragi itatelju! Vrlo me je obradovalo pismo to sam ga dobio od SIRIUSOVOG suradnika iz Beograda, magistra knji-evnih nauka Aleksandra B. Nedelj-kovia. Kad proitate pismo shvatit ete zato sam mu posvetio toliko prostora u Rijei (kao i to zato sam naveo punu akademsku titulu njegovog autora). Evo prvog dijela pisma: Draga redakcijo, prvo dve kratke vesti. Jedna je da sad imamo prvog doktora knjievnih nauka koji je doktorirao ba na naunoj fantastici. Naime, na Filolokom fakultetu u Beogradu, 29. decembra 1981, Zoran ivkovi je odbranio svoj doktorski rad pod nazivom Nastanak naune fantastike kao anra umetnike proze. U radu je data skica za poetiku SF, rana istorija SF, objanjen je Verneov pristup i Wellsov pristup, osvetljen je znaaj desetak velikih pisaca ukljuujui Clarkea, Lema, Ursulu LeGuin itd. Sem troje lanova ko-misije (Dr. Vida Markovi, Dr. Zo-ran Gavrilovi, Dr. Nikola Milo-evi) i samoga kandidata, ovoj odbrani, koja je poela u 11 asova pre podne, prisustvovalo je jo dvadesetak osoba, uglavnom lanova beogradskog drutva naune fantastike Lazar Komari. Steena visoka titula ujedno i obavezuje: nadajmo se da dr Zoran Zivkovi nee sada zanemariti oblast kojoj se posvetio, nego, naprotiv, da e u godinama koje su pred nama tek dati sve od sebe, onako kako nauno-istraivaki radnik treba i mora. Druga vest: samo sedam dana pre toga, 22. decembra, Vee Filolokog fakulteta u Beogradu odobrilo je meni da, meni, temu za budui doktorski rad, koji tek treba da ponem da piem. Traio sam, i fakultet mi je

odobrio, da obradim temu Britanski i ameriki naunofantastini roman 19501980 sa tematikom alterna-tivne istorije (aksioloki pristup). Primer alternativne istorije: roman COVEK U VISOKOM DVORCU Philipa K. Dicka. itaocima SIRIUSA u priznati da jo uvek nemam jedan deo potrebnih materijala, tako da su predamnom dve godine dramatinog napora i danononog truda. Bio bih veoma zahvalan svakome ko bi mogao da mi pomogne da pribavim primerke sledeih romana: Keith Roberts: PAVANE; Kingsley Amis: ALTERATION; Michael Kurland: THE WHENABOUTS OF BURR; Richard C. Meredith: AT THE NARROW PASSAGE i NO BROTHER, NO FRIEND; Ward Moore: BR1NG THE JUBILLEE i Harry Harrison: A TRANS ATLANTIC TUNNEL, HURRAH!. Ako sve bude u redu, kroz dve godine pozvau sve zainteresovane da prisustvuju odbrani moga rada. Dakako, najsrdanije estitke dru Zoranu Zivkoviu, u moje ime a siguran sam da mogu rei: i u Vae, dragi itatelju! Takoer, puna podrka i najbolje elje drugu Nedeljkoviu. A sad nekoliko rijei o tome zato sam se posebno obradovao ovim dvjema vijestima. Ureujui SIRIUS gotovo sedam godina, pomiljao sam katkad je li to to radim uope drutveno koristan posao. Naime, u mnogo navrata sam nailazio na shvaanje da je znanstvena fantastika nekakav nii anr knjievnosti, ili da ak uope nije knjievnost. Na alost, opazio sam da ima i knjievnika koji tako razmiljaju o SF-u, naroito o SF-u kod nas. Ove prve doktorske dizertacije iz znanstvene fantastike zacijelo e bitno utjecati i na ope shvaanje o SF-u u nas. U tome i vidim veliinu i znaenje pionirskog pothvata ponajprije Zorana Zivkovia, a odmah za njim i Aleksandra B. Nedeljkovia. U svakom

-2-

sluaju, to je nemjerljivo golem doprinos pravilnijem vrednovanju SF-a u nas, poticaj stavljanju toga anra na dostojno mjesto u knjievnosti, ono koje mu i pripada. Medu Vaim pismima, dragi itatelju, ima ih nekoliko u kojima se kritiki osvrete na naslovne stranice SIRIUSA. I o tome elim porazgovarati s Vama, no pustimo da najprije, u iduem SIRIUSU, zavrimo zanimljiv Leskovekov lanak o toj temi. Ujedno, neka to bude i poziv Vama da mi piete o svom doivljavanju SF ilustracija, posebno kao omotnih stranica SIRIUSA. Naime, ve iz dosadanjih pisama vidim da se u mnogoemu slaemo, kao i to da su nam elje vee od mogunosti... Piete mi: Vaa odluka o pootrenju kriterija prema domaim pri-ama moe samo pridonijeti pove-anju kvalitete. Smeta me, meutim, kada iste kriterije ne primjenjujete i na strane prie. Bezbroj puta ste odbili neku priu s obrazloenjem da je S komponenta vrlo labava ili potpuno izostala. Ne znam kakva bi kritika bolje od navedene pristajala prii Anelak objavljenoj u STRIUSU broj 78. Slina je pria objavljena ne tako davno, a u njoj je zavodnik bio vampir... Obje se prie temelje na religioznim praznovjericama, ne pokuaimjui objasniti bilo to na znanstveno utemeljen nain. Da, znam, vampiri se pojavljuju i u djelu Ja sam

legenda, ali Richard Matheson pokuava uiniti onaj znanstveni napor .., Uzgred, rekao bih da bilo koja pria ima veu ansu da bude objavljena u SIRIUSU ako se bavi seksualnim frustracijama, ali budui da de gustibus non est disputandum vjerojatno ima dosta italaca koji upravo to trae. Doputam da moja dosadanja razmiljanja ne moraju nuno biti i jedino ispravna. Ovo pismo ispunit e svoju funkciju ako pomogne makar malo da stvorite sliku o (tako razliitim) ukusima italaca SIRIUSA. Budui da ste na sve svoje dileme uglavnom i sami odgovorili, meni ne preostaje da mnogo kaem. Uostalom, ve sam nairoko pisao o nunosti postojanja malo razliitih kriterija kad je rije o domaim i stranim priama, pisao sam o onoj prii s vampirom, a to se tie Anelka i erotike, mogu rei da me Anelak osim po imenu niim nije asocirao na neku religiju (zato svemirci ne bi mahali krilima?), a da seksi-prie ne objavljujem samo zato to mi se sviaju (a doista mi se sviaju, priznajem, ali de gustibus...), nego zato to je sve vie Vaih pisama u kojima pitate: zar su SF pisci zaboravili na one stvari? Zar misle da u budunosti toga nee biti? Ja mislim da hoe. Bar u budunosti SIRIUSA. Va Borivoj Jurkovi

Mihail Puhov: Terminator

Preveo Ivan Paprika

Kiborg

-3-

Samo tri dana prije saznao je Dvinski tko e mu biti kompanjon za vrijeme leta na Europu. Tada mu je ef rekao: Nee ti biti dosadno. Letjet e s kompjuterom. S kime? zaudio se Dvinski. S kompjuterom. Europi nisu potrebni samo specijalisti nego i tota drugo. Kompjuter s kojim e letjeti, prilino je neobian. Najnoviji model. Ujedno emo ga prilikom toga putovanja jo jedanput provjeriti. Uostalom, i sam ei vidjeti o emu se radi... Oito nije rekao ba sve. U toku idua tri dana Dvinski se gotovo i nije sjetio toga razgovora. Sve se vrijeme opratao s Nastjom. Uveer, uoi leta, rekao je Nastji: Zna, ova dva idua tjedna mislit u samo na tebe i nitko mi u tome nee smetati. Zar leti sam? Ako ne uzmem u obzir kompjuter. Ba si pravi siromaak. Kompjuteri su istina dobri, ali bez ikakva osjeaja. Bit e ti tmurno i dosadno. Zar ne? Ni u kojem sluaju pobuni se Dvinski ti e sve vrijeme biti sa mnom... Ujutro je bio na kozmodromu. Europa je, kao to vjerojatno znate, trei Jupiterov satelit. Tamo je i odjel instituta. Obina putna karavana, polagane vue, putuje k Jupiteru samo jednom u godinu dana pola godine tamo i pola godine natrag. U sluaju potrebe sluimo se ekspresima smanjeni obujam, nikakav komfor i golem utroak energije. Meutim, ekanje je esto skuplje i od najskupljeg goriva. Astrodrom. ekaonica. Granica izmeu neba i Zemlje. Dvije grupe oni koji odlijeu i oni koji prate. Nastje nije bilo. Tako su se dogovorili. alosno je to i za onoga koga isprauju i za one koji ispraaju. Moda je tugaljivije ispraati, pogotovu ako se neete vidjeti godinu dana. Na orbiti su Dvinskoga ve ekali. Ta ne starta ba svakog dana netko prema Jupiteru, a pogotovu ne ekspresom. Otpratili su ga u hangar. Ekspres bez glavnog bloka bio je malen, neto kao beskrilni avion-lovac. Kraj otvorena ulaza u ekspres Dvinski se oprostio s onima koji su ga ispraali. Tko zna po koji put sasluao je posljednje upute: kako da se vlada prilikom uzleta i posebno prilikom slijetanja. -4-

Na kraju se popeo ljestvicama u kabinu i spustio u naslonja pred upravljakom ploom. Krila vrata spojila su se i ogradila Dvinskoga od ostalih ljudi ooo Pozdravljam vas javio se glas. Vi ste Vladimir Sergejevi Dvinski, zar ne? Glas je zvuao jednolino, bezbojno, kao u automata. Rijei su, meutim, bile drukije. Zar ne? i Nastja uvijek tako izgovara. udno! Oprostio si se sa enskim biem i prilazi k stroju, a rijei, koje ti je stroj rekao, iste su kao i rijei koje ti je rekla ena prilikom oprotaja. Filozofski smisao: oprotaj sa ovjekom analogan susret sa strojem... I upravo zbog toga iste rijei? Ba glupost.. Zdravo odgovorio je Dvinski. A sada se izvolite pripremiti ree glas. Uskoro e start. Bojite li se osamljenosti? Ne... Onda dobro. Postoje stvari koje najprije valja proivjeti. No, u redu. Dva tjedna bit u ja vama sve, i pilot i sugovornik. Uz to u se i brinuti za vas. Umjesto mame. Ili djevojke. Zacijelo imate djevojku, zar ne? Zarunicu. Kao to vidite, umijem pogaati, Voloa. Doputate li da vas tako zovem? Vama je trideset, a meni je neto malo vite. Ipak smo gotovo vrnjaci. Kako vam se svia moj prijedlog? Sasvim normalan prijedlog. Samo mi, molim vas, objasnite, u kakvom smo to mi smislu vrnjaci. Duga je to pripovijest ree kompjuter bezbojiim glasom. No pred nama su puna dva tjedna. Kako vae zarunice ovdje nema, to se o vama nema tko brinuti. Osim, naravno, mene.. Zbog toga, molim vas, zakopajte dugmad na remenju. Polijeemo. Puiti moete, iako je to zabranjeno. Meni dim ne smeta. Ako sluajno bukne vatra nas dvojica brzo emo je ugasiti. Ne puim uope. Izvrsno izjavi kompjuter. Dim mi zaista ne kodi, ali ima gadan miris. A nije ba jako ugodno ni kad mora gasiti vatru... ooo Optereenje ga nije ni najmanje oneraspoloilo. U tome je uitak poleta s orbite. Optereenja su slaba, jedino to dugo traju. Prilikom uzleta sa Zemlje sasvim je obrnuto. Blag udarac obavijestio je Dvinskoga da se poletni blok odvojio od ekspresa i, promijenivi trajektoriju, odlazi na prijemnu bazu. -5-

 Poletni se blok odvojio. Pripremite se za besteinsko stanje. Pripreman sam ree brzo Dvinski. U redu. A kako ga podnosite? Prilino dobro. Izvrsno ree kompjuter. itao sam na mnogo mjesta, mnogi se boje. Osobno te osjeaje ne poznajem. Uostalom, kako vam se svia izraz osjeaj, osjeati? Onaj koji osjea razliite osjeaje... to bi mogao biti, pa i jest, toan sinonim za ovjeka. U taj je tren i poelo besteinsko stanje. Dvinskome kao da su istrgnuli naslonja ispod njega. Padao je na pod. No to se padanje oteglo i Dvinski razumom shvati da se naslonja nalazi sve vrijeme na svom mjestu i da je on jo uza nj privezan. Nita i nikome se nije padalo. Bila to uobiajena pojava prilikom ulaska u besteinsko stanje. Mora da je to zabavno ree kompjuter. itao sam da ti se ini kao da ispod tebe nasilno izvlae sjedalo. Meutim, taj osjeaj brzo nestaje ako si dobro istreniran. Bilo je brzo gotovo. Dvinski je bio dovoljno treniran. Odmah je pritisnuo dugme na nasloni za ruke i remenje skliznu i nestade. Dvinski je drao naslonja da mu ne otplovi. Nikakva komfora, zar ne? ree kompjuter. Za objed je, na alost, jo rano. elite li moda neto popiti? Imamo na raspolaganju aj, kavu, sokove... Ja bih najradije kavu ree Dvinski. Ba dobro. Kada sam jo bio ovjek ree kompjuter i ja sam vie volio kavu. * * * Drugi dan leta. Dvinski, koji se prilino narazgovarao s kompjuterom, sada je poeo izbjegavati razgovor. Uznemirila ga je posljednja fraza to ju je izrekao kompjuter. Kad sam jo bio ovjek. to mu to znai. ala? ija? Konstruktorova? Ne. Bilo je neeg stravinog u kompjuterovim rijeima, i Dvinskoga kao da je oblio led iz tue, skrivene prolosti. Kada sam jo bio ovjek... Naveer se javi kompjuter. Nemojte se ustruavati. Govorite to elite. Ne bojte se, mene ne moete ni uvrijediti ni ozlijediti. I ne pomiljajte da mi je ega ao. Svi dre da sam izgubio mnogo toga. Izgubio sam neto veliko, tvrde, a dobio vrlo malo. E, ba suprotno. Nisam izgubio gotovo nita, a dobio vrlo mngo. Dobio sam mozak oien od emocija, isto miljenje bez strasti koje poniavaju ovjeka. Samo vi pitajte i ja u odgovoriti na sva vaa pitanja. Tu kompjuter uuti. Dvinski je takoer utio. Konano je shvatio -6-

da nije rije o ali. Shvatio je da je njegov suputnik kiborg kibernetski organizam, ovjek srastao sa strojem. O takvim se pripovijedalo ve stotinjak godina u bezbrojnim romanima. No, to su oni, zapravo, u stvarnosti? O tome Dvinski nikad nigdje i nita nije uo. Pogodili ste, ja sam kiborg nastavljao je nevidljivi sugovornik. Rije vam je zacijelo poznata. Naravno. Ali zacijelo niste znali da se izgovara s naglaskom ha i. Stavljali ste nagasak na borg? Tako je prizna Dvinski. Da, to je ta tragedija. Sada je njemu najvanije da li je rije pravilno naglaena. Uostalom, a zato ba tragedija? Ako se ovjek na to odluio, onda je to uinio dobrovoljno. I kako sam priznaje, njemu se ta situacija svia. S Europe e me poslati na Jupiter. Zamislite samo. Zar to nije udo? Radit u tamo gdje su dosad radili samo obini roboti. U vjeno uzburkanoj atmosferi, na dnu oceana plinova. Sam dovijeka. Krasno, zar ne? Dvinski je utio. to se vas tie nastavljao je glas vama je svejedno jesam li ja ovo to jesam, ili sam obian robot. I tu ste donekle u pravu. Ne, ak ste potpuno u pravu. Samo, ne mislite da sam ja o tome sanjario, da sam se na to odluio dobrovoljno. No pred nama dvojicom je jo mnogo i mnogo vremena, pa ete sve uti i saznati, ako to zaelite... * * * Smrt, to je osamljenost. Vi nikad niste umirali, nikad niste osjeali kako vrijeme usporava svoj tok i polako se zaustavlja... No, da li vas uope zanima sve ovo to vam pripovijedam? Naravno da me zanima ree Dvinski. Samo, to o emu mi pripovijedate jo nitko nije iskuao u praksi, tonije, ne postoji nitko, tko bi nam o tome mogao neto rei. To je kolaps vremena nastavljao je kiborg. Ukratko, pojedinac i ostali svijet nalaze se u raznim vremenskim ravninama. U takozvanom subjektivnom vremenu smrt uope ne postoji, jer na drugoj strani ne postoji svijest. Drugim rijeima, na drugoj strani nema niega. Svijet, pak, sa svoje strane prolijee mimo, i za nj je to smrt. Realna je samo tua smrt, vlastita smrt uope ne postoji ni za koju individuu. Vrlo ugodna teorija ree Dvinski. Vjerujem da e je mnogi prihvatiti. Jednostavno stoga, to je vrlo lagodno osjeati se besmrtnim, makar to bili samo u vlastitu vremenu. Besmrtnost u statikom svijetu nije nita ugodno ree ki-7-

borg. Ipak, nema nikakva smisla bojati se smrti. Svemir se zaustavlja u svijesti umiruega, i gotovo. Da sam to znao u trenutku kad mi je trebalo da to znam, nikad ne bih stigao ovamo. Meutim, vjerovao sam da je smrt mogua i za subjekt, individuum. Ipak, priznajem da se moj izbor pokazao mnogo boljim nego to sam oekivao... Sada sam, kao to vidite, shvatio mnogo toga. Siguran sam da ne moete ni zamisliti koliko je moan instrument ovaj moj sadanji mozak! Uostalom, mogunosti ovjekove mate vrlo su ograniene. A vae? upita Dvinski. Moje? To je drugo. Jer nisam iskuao to je to smrt... Sve se dogodilo mnogo mirnije. Nesretan sluaj, i ja u nesvijesti. Zatim su mi na operacijskom stolu izravno ponudili izbor: ili ili. Naravno, nisu mi nudili smrt. Nudili su mi ivot koji me je uvijek plaio. Tada sam odluio neka sve nestane, neka ne bude nikakve ljuske, nikakva omotaa. Neto prije toga raziao sam se sa enom. Vjerujem da se pod njezinim utjecajem i rodila ta misao. Ti si dobar, stalno mi je govorila, ali bez osjeaja. Kao robot. Za tebe bi bilo najbolje da si kompjuter.... Nismo uspjeli uskladiti na zajedniki ivot pripovijedao je kiborg. ivjeli smo u braku pet godina. Volio sam je ali sam bio vrlo ljubomoran. Tek danas shvaam: pretjerano ljubomoran. U ono mi se vrijeme inilo da je ona suvie lakomislena. Samo vam se inilo? Da potvrdio je kiborg. Bila je vrlo lijepa. I inteligentna. No, mene bi ponekad spopalo. Gadna je to stvar, ta ljubomora. U ovjeku se raa uznemirenost i pusto, a poslije toga tu pusto, tu prazninu, preplavi neto crno, odnekud iz dubine. I odmah postane potpuno drugi ovjek. I ini stvari zbog kojih poslije ali. I te kako ali! No sam ubija sve oko sebe, pa i sebe osobno. Kako to mislite? upita Dvinski. Bio sam se ve rastao od nje nastavljao je kiborg. Ona je otputovala na godinji odmor. Jednu sam veer ukljuio videofon. I vidio je vedru, veselu. Pripovijedala mi je kako se odmara, s kime se drui. Kad je razgovor bio zavren, nisam se mogao smiriti. Zato je vesela? S kime je bila. Gorke su mi se misli rojile glavom, iako na to vie nisam imao nikakva prava. No ba zbog toga inile su mi se jo vjerodostojnijima. Izletio sam iz kue, uzeo elektrokabinu, usmjerio upravljaki sistem na grad u kojem je bila na godinjem odmoru. Razbio sam zatim ograniivae brzine i brzinsku polugu pomaknuo na najveu moguu brzinu. Izvan grada kabina se sruila i zabila u oblinju umu... Ljubomora je strana stvar. Sada mnoge stvari gledam i shvaam drugaije. I kad bih se mogao vratiti prolosti, sve bi krenulo drugim putem. Ne smijemo gledati na enu kao na svoje vlasnitvo. -8-

 Jeste li sigurni da ste je zaista voljeli? upitao je Dvinski poto je trenutak-dva razmiljao. Svakako. A siguran sam da je i ona mene voljela. Ona je, naime, takvo bie. Siguran sam da me je voljela. I voli sve do ovog trenutka... Naravno, na svoj nain. Ona o tim stvarima gotovo da i nije govorila, ali postoji i ono to ovjek osjea i zna sam po sebi. Zar ne? Po svoj prilici, imate pravo sloio se Dvinski. * * * Od dana starta proao je cio tjedan. U razgovorima s kiborgom proletio je gotovo neopazice. Ekspres je prolazio kroz pojas asteroida, koji se tradicionalno smatrao zonom poveane opasnosti. U usporedbi s drugim dijelovima Suneva sistema, vjerojatnost sudara ovdje se zaista poveavala i do tisuu puta, no ipak je ostajala neznatna. Kako bi bilo da sam skuham kavu? upitao je Dvinski. Zar vam se ne svia kako ja kuham? Svia mi se. Kako da ne. No ja jo nikad nisam kuhao kavu u besteinskom stanju. Meni se ini, kad vas gledam, da ovdje kuhate kavu gotovo isto kako se kuha na Zemlji. Moda e mi se vaa kava jo vie svidjeti, poto jednom i sam skuham. Onda na posao ree kiborg. Istina, to nije po pravilima. Mi smo, naime, u podruju asteroida i tada putnici moraju sjediti na svojim mjestima. Moe doi do naglog ubrzanja, udara. Ekspres iznenada izmie kakvom asteroidu a vi ulijeete u neto glavom. No ba nas briga za pravila. Jednostavno, ovjek ne moe itavih etrdeset sati provesti vezan u naslonjau. Bilo bi previe i ako ne bi smio ustati iz naslonjaa. Dvinski je prtljao oko kuhinjskog automata. U principu, ekspres je mogao prevoziti odjednom petoro ljudi. Sada su etiri naslonjaa bila demontirana i bilo je dovoljno mjesta. Kuhinjski se automat nalazio straga, desno od naslonjaa. Odmah uz automat bio je iluminator, a iza prozirnog stakla praznina ispunjena crninom neba. Prozor u tamnu pusto osutu sitnim zvijezdama, kao kavin prah sa eerom prije nego to sve zakuhate na turski nain. Kako se to radi u besteinskom stanju? Vrlo jednostavno, Nastenjka. Elementarno, voljena. Tekuina se malo namagnetizira, zatim se dezva naelektrizira ili namagnetizira. I sada to vie nije dezva, nego magnetna stupica. Sada emo piti tursku kavu iz magnetnih alica... Odjednom neto istrgnu Dvinskome dezvu iz ruke i baci ga -9-

naprijed mimo iluminajora, glavom prema upravljakoj ploi, metalnim uglovima i elektrinom naponu. Meutim, nije udario o upravljaku plou. U posljednji tren, tik uz plou, neto ga je zaustavilo, zakoilo i postavilo na noge, a zatim ga bacilo ravno u naslonja. Nakon toga osjetio je veliko optereenje... * * * Dvinski je pregledao kabinu. Neto malo kave, svega dvije majune alice, a ipak je kabina bila sva umrljana. Sada je Dvinski puzao po podu s krpom u ruci i brisao mrlje. Kiborg mu je pomagao. Moraju biti jo dvije barice u kutu... Tako, samo jo malo vie udesno. Tono potvrdi Dvinski briui mrlju krpom. Kako ih, molim vas, otkrivate? Zar imate oi i u kabini? Ni govora odvrati kiborg. Moje oi gledaju samo u okolni svemir. Imam, meutim, inercijske receptore. elite rei da reagirate na promjenu teita? Upravo tako... Na promjenu teita koju su uzrokovale prolivene dvije ovako male alice kave? A zato ne bih? Ta za to je potrebna upravo nevjerojatna preciznost. Nita za to priznao je Dvinski. U to je naao u istom kutu jo jednu mrlju. Ne, zaista ne znam nita. No svatko sve usporeuje sa sobom... I jo jedno pitanje: kako vam je uspjelo manevrirati tako, da sam se ja naao u naslonjau? Vjerujem, naime, da ste mi spasili ivot. Nije potrebno da mi zahvaljujete. Nas je ugroavao meteorit. Postoji vrlo mnogo putanja koje nas izvode iz opasnosti. Beskonano ih je mnogo. A u tom beskonanom mnotvu postoji jedno, istina neto manje, ali jo beskonano, mnotvo trajektorija na kojima vas inercijske sile bacaju u naslonja. to treba uiniti? Jednostavno izabrati put, optimalan po bilo kakvu parametru. Na primjer, po veliini ubrzanja. Ali, to je vrlo sloen varijacijski zadatak! uskliknu Dvinski. A mora se rijeiti praktiki u tren oka! Zar je to takoer mogue? Zato ne? izjavikiborg. Ako je rjeenje istoznano, proces njegova otkrivanja svodi se na prevoenje. To je zapravo ista lingvistika. Prevodite zadatak s jezika primarnih uvjeta na jezik rjeenja. Naravno, sve se to prevodi razliitim brzinama. A vi ste bri od svih? Nisam odgovori kiborg. Kako pie u anketnim podacima o meni, ja vladam savreno oboma jezicima. Uope ne moram - 10 -

prevoditi. im je zadatak postavljen; odmah znam i rjeenje. Dobro ujem to ste rekli ree Dvinski. Uostalom, ako taj posao obavljate instinktivno, kao to ja prelazim ulicu, onda mi je jasna i bit svega toga. Jedino ne shvaam, kako to da se nisam naao u naslonjau naglavake? Ipak, ini mi se da je i to za vas vrlo jednostavno... Svakako sloi se kiborg mogu vas staviti u bilo koji poloaj u odnosu na kabinu. Mogu vas posaditi u naslonja, pritisnuti licem uz iluminator, poloiti vau ruku na upravljaku plou, natjerati vas da pritisnete bilo koje dugme. Naa je runa upravljaka ploa obina fikcija. Kada brodom upravlja obian robot, pilot uvijek moe preuzeti upravljanje. Drugaije je u naem sluaju, no u principu je to i kod nas mogue. Signal s upravljake ploe prekida moje komande, no o meni ovisi hoe li upravljaka ploa djelovati. Zato je to uinjeno? upita Dvinski. Ponovo ga na tren zahvati poznati osjeaj, kao da ga je stresa zimnica. Znate li moda, radi ega? Nitko to nije predvidio ree kiborg. Svi su vjerovali da pilot uvijek ima mogunost da preuzme upravljanje brodom. U praksi je ispalo drukije. I to je u redu, ovjek je uvijek u vlasti emocija. Mogu se pojaviti halucinacije, moe poludjeti, moe ga zahvatiti crni val iz dubine psihe. Svata se moe dogoditi ovjeku. A vama? Na moju duboku alost ree kiborg monotonim glasom nita. * * * Dvinski je uivao gledajui Jupiter. Nikad u ivotu nije vidio velianstveniji prizor. Istina, i Zemlja se duboko doima kad je gleda iz svemira, no navikli smo na Zemlju. Jupiter je neto drugo. Ne postoji takva filmska vrpca kojom bi se moglo prenijeti pogled na Jupiter s udaljenosti od milijun kilometara. Bezdane dubine atmosfere, reljefnost tajfuna, beskrajne trake oblaka, tone i tone satelita. I k tome jo bezbroj stvari za koje ne postoje u ljudskom jeziku da ih se opie. Ekspres je jurio da stigne na Europu. Koenje je poelo ubrzo poslije izlaska iz polja asteroida. Osnovna je brzina bila smanjena. ak i najsloeniji manevar gravitacijsko koenje prilikom prolijetanja mimo Kalista i Ganimeda bio je zavren. Sada se ekspres, gotovo potpuno ugasivi brzinu, pribliavao Europi. Njen pjegavi disk visio je ispred ekspresa, vei nego to je Zemljin kad ga gledate sa stacionarne orbite. I naglo se poveavao. Nadam se da niste zaboravili kako se valja vladati pri slijetanju? upitao je kiborg. Jo nekoliko minuta pa emo ui u - 11 -

atmosferu. Kada brzina padne na tisuu kilometara na sat, ispustit u krila. Zapravo, najprije padobrane koniare. Najprije one trane, a poslije toga obine. etiri ih je. Prekrasno se doimaju na nebeskoj pozadini. Kao buket od etiri cvijeta. Iako bi se meni vie svialo da su samo tri. Zbog ega? No, na primjer, parni broj cvjetova stavlja se na grobove ree kiborg. Osim toga, padobrani me podsjeaju da nisam potpuno iv. Neko su vrijeme utjeli. Europa je postala vea od Jupitera. Sada je zauzimala pola neba.. Vie se nije poveavala, ali su joj pjege postajale sve vee. Vrijeme je da se ponemo opratati ree kiborg. Nadam se da nai razgovori nisu otili u vjetar. Vi se meni sviate, Voloa. Glavno vam je u ivotu da uvate svoju zarunicu. Ne preputajte se ljubomori. Mukarac mora znati opratati. Danas nikad ne bih postupio onako kako sam postupao ranije. elio bih da je uvijek volite. I da se moja bolna historija ne ponovi. I vaa je ena grijeila, nije ni ona imala pravo ree Dvinski. Kako ja gledam na stvari, voljela je da vas mui. ena se mora vladati drukije. Naravno, ako voli. Ona je mene voljela ponovio je kiborg. Postoje stvari koje ovjek zna. Uostalom, molim vas obratite panju na krajolik. Stijene ove Europe nisu isto to i tamo nekakve Alpe u Evropi! A kakva, zapravo, mora da bude ena, po vaem miljenju? Nebo se u iluminatorima obojilo u crveno: ekspres je uario zrak. Stijene su bile daleko dolje, divlje, nedirnute civilizacijom. I stvarale su dugake sjene. Letjelica se pribliavala liniji terminatora dolje je zalazilo sunce, iako je na stotinu kiometara visine bilo jo prilino visoko. Jo malo i ugledat e tamnu stranu satelita. Tamo je centar, sputa se no i ljudi polaze na spavanje. ena mora biti dobra ree Dvinski. Kao moja Nastja. Zove se Nastja? Jest. Zbog ega pitate? Samo onako ree monotono kiborg. Zaista glupo. Zacijelo je vrlo lijepa? Upravo savreno lijepa ree Dvinski iako mi se njeno lice nekako gubi, ne mogu da je zamislim kao da mi je pred oima. Jasno se sjeam samo madea na licu. Madea na licu? - 12 -

 Da, ima malean made pokraj lijevog oka. No dobro joj stoji. Jedino mi se njeno prezime ne svia. No to je stvar koja se moe izmijeniti, zar ne? ree Dvinski. A kako joj glasi prezime? upita polagano kiborg. Prezime? Dvinski navede prezime. to e vam njezino prezime? Kiborg nije odgovorio. Nekoliko se trenutaka osjeala u zraku neugodna tiina. I odjednom se razbila. U reproduktorima je zazvidalo i zajaukalo. To je Dvinski ve svojedobno uo. Bio je to radioglas Jupitera, pretvoren u zvuk. No zbog ega je kiborg ukljuio prijemnik ne odgovorivi na postavljeno pitanje? Ekspres se u neto upro. To su bili padobrani koji su smanjivali preostalu brzinu. Ponovo besteinsko stanje. Bez upozorenja, bez poziva da zategne remenje. Povrina satelita poletjela je prema gore, nagnula se i prevrnula. Ekspres je padao. Projurilo je nebo, pusta praznina ispunjena crninom. U daljini poiavio se udan raznobojan buket. etiri nebeska cvijeta, obojeni padobrani bili su otputeni. Zbog ega ne izbacujete krila? Kiborg je utio. Ili se odgovor izgubio u grohotu radija. U emu je stvar? poeo je vikati Dvinski. Satelit se polako okretao u iluminatorima. Odozdo, Slijeva, Zdesna. Odozgo. I ponovo odozdo. Ekspres se okretao i prevrtao. to se dogodilo?. Bez odgovora. to se moglo dogoditi? Na alost, nita. S onu stranu iluminatora samo nebo i stijenje. Stijenje je sve blie i nebo je sve blie. I neobian grohot radija. Dvinski se trgnuo i poao k upravljakoj ploi. Jo nije kasno. Valja samo ukljuiti motor i pustiti krila. S kiborgom se neto dogodilo. No kasnije emo razabrati u emu je stvar. Motor je oivio sam. Brod se propeo. Dvinski je bio istrgnut iz naslonjaa i baen naprijed na otre uglove. To se ve jednom dogaalo. Nije udario glavom o upravljaku plou. Ne, nego je nepokretno visio u kabini. Neto je zakoilo opasno kretanje A zatim je netko udaljavao od njega upravljaku plou, polako okreui kabinu i pribliavajui mu oima iluminator. Zatim je pritiskao, snano pritiskao iluminatorom njegovo lice. Optereenje je bilo nepodnoljivo. Dvinski se nije mogao ni maknuti, ali je mozak radio. Sjetio se svega to mu je kiborg govorio: - 13 -

Roboti su dobri, no bezosjeajni, Stoput sam se zaklinjao da se to vie nee ponoviti, Bio sam spreman da ubijem svakoga. Danas tako ne bih postupio. Meni se nee nita dogoditi, Zove se Nastja?, A kako joj je prezime?, I ima made na lijevom obrazu? Zar ne?... Podudarnost? Besmislena podudarnost? Sluaj? Ne, ne, ne. Kada je ve ugledao mjesto na kojem e se ekspres zabiti u stijenje, nepoznata sila otrgla ga je od iluminatora i bacila u naslonja. * * * Dvinski je otvorio oi na Europi, u bolnici. Uz njega su stajali lijenik i upravnik stanice. Ba si junaina rekao je upravnik stanice. Ekspres si spustio pravim udom. to se to dogodilo? Dvinski je utio. Ve smo te odavno pratili. Sve je ilo po programu, ali odjednom kao da je stroj pobjesnio. Istrgnuo si ga od same povrine. to se dogodilo? Ekspres je spustio kiborg rekao je na kraju Dvinski. Nije. On i jest prvi uniten. To znamo sigurno, no uzroci nam nisu shvatljivi. Ne razumijemo... Kakav li je to samo bio kompjuter. Malone ovjek. A sada... Upravnik stanice neveselo se osmjehnuo. To jest, izvana je sve itavo, ali je to sada samo sanduk s mikroshemama. Asocijativne veze su razorene, ograniitelji-osigurai uniteni, pamenje izbrisano. Kibernetici kau da to nije mogue. Zar ti zaista nisi nita opazio? Dvinski je utio. Upravnik stanice ponovio je tuno: Kakav je to samo bio sjajan kompjuter! San ...

Tom Godwin:

The Cold Equations

Preveo Zoran Milovi

Hladne
- 14 -

jednadbe
Odreene pripovijetke izgleda kao da u sebi sadre sve osnovne osobine svoga anra ili svojih autora. Takve prie kritiari ponekad nazivaju kamenovima kuaima, po crnom kamenu to se upotrebljava pri odreivanju istoe zlata ili srebra. Pripovijetka koja bi se mogla nazvati kamenom kuaem hard-core SF-a jest prozno djelo Toma Godwina Beutne jednadbe. To je takoer kamen kua i za kempbelovsku znanstvenu fantastiku, premda se pojavila pri kraju Campbellova utjecaja na anr, a objavljena je nekoliko godina nakon pojave novih asopisa to su sa sobom donijeli i nove vizije. I druge bi prie Asimovljev Nightfall (objavljen i u Sinusu-), te Meinleinov Universe mogle predstavljati jednako dobar izbor, no filozofija i poloaj u Beutnim jednadbama toliko su proieni, toliko osloboeni svih nepotrebnih detalja, da kempbelovska poruka sja kroz tu priu nepomuenim sjajem. Campbellova filozofija bila je eksperimentalna i pragmatina. Dokai, Testiraj!, govorio je. Da li djeluje? O superiornosti ljudske vrste imao je odreene ideje koje su znale obeshrabriti neke njegove autore, ukljuujui i Asimova; inzistirao je, na primjer, da e ovjeanstvo, bez obzira na to koliko inferiorno moglo izgledati izvanzemljanima, ili ma koliko moda bilo manje razvijeno od civilizacije stranaca, uvijek, iz bilo kakva susreta izii pobjednikom. Nije bio dokraja protiv ideje da bi ovjeanstvo mogle unititi neke prirodne sile, premda je preferirao prie u kojima je ovjek preivljavao zahvaljujui svojoj upornosti i ilavosti. No, ono sto je najvie cijenio i elio bilo je testiranje ljudskih osobina u epruveti krajnjih, konanih situacija. Kad je u pitanju ivot ili smrt, osobito ivot ili smrt cijelih vrsta, koje e vrijednosti biti sauvane? Hoe li se i dalje vjerovati u ono to je oigledno pogreno, pa ak i fatalno? U kempbelovskim priama likovi ili nastavljaju svoju ludost i nestaju, ili se iskustvom ili umnim naporom mijenjaju, prilagoavaju i preivljavaju. Ovakav je pristup esto dovodio do toga da su likovi i dalje djelovali s onu stranu uvjerljivosti, ili su pak prihvaali drukije poglede onako kako bi se to vrlo rijetko dogaalo u stvarnom. Ovakve pripovijetke italac bi trebao shvatiti kao kempbelovske parabole, kao svojevrsne misaone eksperimente. Neke od tih karakteristika postoje i u Beutnim jednadbama. Marilyn Lee Cross malo je odve nemona i malo previe toga ne zna, da bi italac povjerovao, a u nesposobnosti da shvati situaciju uporna je i onda kad je italac ve odavno sve shvatio. Beutne jednadbe ilustriraju Heinleinove tri osnovne radnje u pria koje se bave ljudima: momak-susree-djevojku, Mali kroja (osoba koja rjeava problem, ili vie njih), te ovjek-koji-je-nauio-bolje. Pria poinje kao da bi mogla biti: Mali kroja, ili moda momak-susreedjevojku, no na kraju postaje ena-koja-je-nauila-bolje. Zapravo, djelovanje ove prie ovisit e o tome hoe li italac radnju identificirati kao romantinu verziju Malog krojaa ili ne. - 15 -

italac je uvjetovan da oekuje kako e na kraju djevojci ivot biti spaen, kao to se to zbiva u tisuama drugih pria. Tek postepeno on postaje svjestan da uope nije rije o takvoj vrsti prie; prije bi se moglo rei da joj je namjera da ba takvu vrst prie uniti. Djevojka mora umrijeti. Takve su Beutne jednadbe. Svojevremeno su se irile zlobne glasine da je, kad je Godwin priu predao Campbeliu, djevojka na kraju bila spaena, da je Campbell inzistirao na tome da djevojka mora umrijeti, i da je uvjerio Godwina da priu i preradi u tom smislu. O samome Godwinu ne zna se mnogo. U Enciklopediji SF-a i fantastike navodi se da je roen 1915, da je odrastao na amerikom Zapadu, da se bavio istraivanjem ruda, i da sada ivi u Nevadi. Njegova prva pria je The Gulf Between (Astounding, 1953); Beutne jednadbe (Astounding, 1954) etvrta mu je objavljena pria. Izmeu njih jo dvije, i dvije poetkom ezdesetih godina. U svemu est pria za Astounding i etrnaest za druge asopise, od toga trinaest izmeu 1954 i 1958; i dva romana: The Survivors (1958) i The Space Barbarians (1964). Da je ova pria postala djelo koje e toliko mnogo toga rei o biti jedne vrsti znanstvene fantastike svojevrsna je ironija, no da je rije o pravom kamenu kuau, istina je. Ako italac ne bude razumio ili ne bude cijenio ono to mu ova pria govori o ovjeku i njegovu odnosu prema okolini, isto kao i o ljudskosti u takvoj situaciji, onda je vjerojatno da nee cijeniti ni znanstvenu fantastiku. Takoer, ako italac bude prigovarao kako bi upozorenje trebalo biti jasnije, kako pria zapravo optuuje beutnost situacije i okrutna pravila, ako bude gunao kako je pilot trebao pronai neki nain da rtvuje sebe i tako spasi djevojku, ili da umre zajedno s njom, a ne da nju samu poalje u smrt, tada taj italac priu nije itao na pravi nain. Jedino rjeenje za Beutne jednadbe jest oduprijeti se, ne cijeniti poruku prie, ili ne pristati na igru po tim pravilima, ako su to ta pravila; kasnije, mnoge prie Novog vala kazuju: Mi protestiramo, mi se neemo pokoriti, umrijet emo ako treba. Ni Godwin, ni ostali hard-core SF pisci i itaoci ne kau da nemamo izbora: moramo nauiti pravila, a onda po njima igrati igru. Pravila Beutnih jednadbi jesu uvjeti to vladaju na granici, gdje ovjeku nije doputena sentimentalnost; tu je najtei zloin neznanje, a krvnik je sam svemir koji ne brine i ne mari u konanoj kunji, kamen je vrst, a jednadbe su beutne, i jedini put do spasenja vodi kroz znanje. JAMES GUNN Nije bio sam. Nita nije ukazivalo na tu injenicu osim bijelog vrka siune kazaljke na kontrolnoj ploi. U upravljakoj prostoriji nije bilo nikog osim njega; nije se ulo nita, samo tiho zujanje motora no bijeli se vrak ipak pomaknuo. Kad je mali svemirski brod lansiran sa Zvjezdane praine kazaljka je bila na nitici; sada, sat kasnije, polako se pomakla prema gore. Upozoravala je da se u skladitu, nevelikoj prostoriji s one strane upravljake sobe, nalazi neko tijelo koje zrai toplinu. - 16 -

Moglo se raditi samo o jednoj vrsti tijela ivom, ljudskom tijelu. Zavali se unatrag u svom pilotskom sjedalu i duboko udahne, razmiljajui to mora uiniti. On je bio SHO pilot, ve odavno naviknut na prisutnost smrti, i na to da promatra smrt drugog ovjeka bez ikakvih emocija, a u ovom trenutku znao je vrlo dobro to mu je initi. Nije bilo nikava drugog rjeenja ali je ak i jednom SHO pilotu trebalo nekoliko trenutaka da se pripremi na to da ode do druge strane prostorije i hladno, neumoljivo oduzme ivot ovjeku kojega jo nije ni upoznao. Naravno, on e to i uiniti. Bio je to zakon, izreen jasno i neopozivo u mranom paragrafu L, toka 8 Meuzvjezdanih propisa: Svaki slijepi putnik koji bude pronaen na SHO brodu mora se izbaciti s broda odmah nakon otkrivanja. Bio je to zakon, i tu nije moglo biti nikakva oklijevanja. No, nije taj zakon ovjek izabrao svojom voljom; bila je to jedina mogua posljedica svih onih okolnosti to su vladale na svemirskoj granici. irenje galaksijom neposredno je slijedilo nakon otkria i razvoja hiperprostornog pogona i, kako su se ljudi naseljavali du granice, pojavio se i problem kontakta s izoliranim prvim kolonijama i istraivakim ekipama. Goleme hiperprostorne krstarice bile su rezultat spoja ljudskog genija i napora svih Zemljana i njihova je gradnja bila dugotrajna i vrlo skupa. Nisu bili pristupani u toliko velikom broju da bi ih posjedovale i male kolonije kojih je bilo prilino mnogo. Krstarice su prevozile kolonizatore na nove svjetove i s vremena na vrijeme ih posjeivale, jurei po strogo odreenom redu vonje, ali nisu se mogle zaustaviti i okrenuti, da bi posjetile one kolonije za koje je bilo predvieno neko drugo vrijeme; bilo kakvo odlaganje dolaska na neki od svjetova znatno bi poremetio njihov red vonje i zasigurno doveo do pometnje i nesigurnosti, to bi opet ozbiljno ugrozilo sloenu meuzavisnost izmeu stare Zemlje i mnogobrojnih novih svjetova na granici. Zbog svega toga trebalo je rijeiti problem dostavljanja potrebne opreme i provijanta na one svjetove koji nisu bili tako skoro predvieni da ih posjete krstarice i odgovor je pronaen u brodovima Servisa za hitne otpreme. Mali i sklopivi, u teretnim bi prostorima krstarice zauzimali malo mjesta. Bili su napravljeni od lakih metala i plastike, a pokretao ih je relativno jednostavan i nevelik raketni motor koji je troio malo goriva. Svaka je krstarica nosila etiri SHO broda, i kad bi primila poziv u pomo, najblia bi ponovo uskoila u normalni svemir i u njemu ostala tono onoliko koliko je trebalo da se lansira SHO brod sa stvarima, opremom ili ljudstvom, a zatim bi ponovo nestala u hiperprostoru i nastavila svojom predvienom rutom. - 17 -

Krstarice koje su pokretali nuklearni konverteri nisu koristile tekue raketno gorivo, a nuklearni konverteri bili su preveliki i komplicirani da bi ih se ugradilo na SHO brodove. Tako su krstarice morale nositi i ogranienu koliinu nezgrapnog raketnog goriva koje je zauzimalo relativno mnogo toliko potrebnog prostora, pa je bilo racionirano s velikom panjom; kompjuteri bi odredili tonu koliinu goriva potrebnu da SHO brod obavi svoj zadatak. Uzeli bi u obzir koordinate putanje, masu SHO broda, masu pilota i tereta; bili su vrlo precizni i toni i u svojim proraunima nisu previali ni najmanju sitnicu. Naravno, oni nisu mogli predvidjeti, pa ak ni dopustiti dodatnu masu slijepog putnika. Zvjezdana praina primila je poruku od jedne istraivake ekipe stacionirane na Wodenu; estorica lanova ekipe ve je oboljelo od groznice koju su prenijele zelene kala muice, a sav serum koji su imali unitio je tornado, to im je napol razorio i logor. Zvjezdana je praina izvela uobiajeni manevar; vratila se u normalni svemir i lansirala SHO brod sa serumom protiv groznice, a zatim je ponovo nestala u hipersvemiru. Sada, sat kasnije, kazaljka je pokazivala da u nevelikom skladitu nije samo mala kartonska kutija seruma. Oi mu se primirie na uskim, bijelim vratima skladita. Tamo unutra jedan je ovjek ivio i disao, i upravo se poeo osjeati sigurnim. Vjerovao je da e ga otkriti prekasno da bi pilot mogao izmijeniti situaciju. I bilo je prekasno za ovjeka s one strane vrata bilo je zaista prekasno, i to toliko da on to uope nije mogao ni zamisliti, prekasno na nain koji e biti odvie stravian da bi se u njega moglo vjerovati. Nije postojalo nikakvo drugo rjeenje. Za vrijeme iduih sati usporavanja bit e potrebna dodatna koliina goriva kako bi se kompenzirala masa slijepog putnika; gotovo infinitezimalno mala koliina goriva koja nee nedostajati sve dok svemirski brod gotovo ne stigne na cilj. A onda, na nekoj visini koja bi mogla biti i samo tri stotine metara, ali i kilometrima velika, ovisno o masi broda, tereta i prethodnom vremenu usporavanja, ta e infinitezimalno mala koliina goriva alarmirati svojim nepostojanjem; SHO brod e praskajui utroiti posljednje kapi goriva, a onda, zujei, nastaviti slobodnim padom. Brod, pilot i slijepi putnik stopit e se od udara u unitenu olupinu metala, plastike, mesa i krvi, olupinu zabijenu duboko u tlo. Taj je slijepi putnik potpisao svoju smrtnu presudu u trenutku kad se potajice uvukao na brod; nije se smjelo dopustiti da sa sobom u smrt povue i druge ljude. Ponovo pogleda izdajniku bijelu kazaljku, a onda ustade. Ono to je morao uiniti nee biti ugodno ni njemu ni slijepom putniku; to prije to zavri, to bolje. Prijee preko kontrolne prostorije i stade ispred bijelih vrate. - 18 -

 Izai! Izrekao je naredbu otrim glasom, prekidajui ujednaeno mumljanje motora. Kao da je uo potajne, tihe kretnje u skladitu, a onda ponovo zavlada tiina. Pilot u trenutku zamisli slijepog putnika kako se jo vie zavlai u kut, iznenada zabrinut moguim posljedicama svoga ina, dok mu je sigurnost koju je jo maloprije osjeao nestajala sve bre. Rekao sam van! Zau slijepog putnika kako se pokree da izvri nareenje, pa se pripremi paljivo promatrajui vrata, s rukom u blizini blastera to mu je visio o boku. Vrata se otvorie i slijepi putnik zakorai u prostoriju smijeei se. U redu... Predajem se. I to sad? Bila je to djevojka. * * * Buljio je u nju utke, dok mu se oputena ruka njihala pored blastera, a ono to je ugledao stizalo mu je u mozak poput tekog i neoekivanog fizikog udarca. Slijepi putnik nije, dakle, bio mukarac bila je to djevojka od nepunih dvadeset godina; stajala je pred njim u malim, bijelim, sandalama, dok joj je smea, kovrava kosa jedva dosezala iznad njegova ramena; jedva primjetljiv, sladak miris parfema lebdio je oko nje, a nasmijano lice bilo je uzdignuto prema gore, tako da su joj oi, bez straha, gledale ravno u njegove dok je ekala odgovor. I to sad? Da je to upitano dubokim, izazivakim glasom mukarca, odgovorio bi akcijom, brzom i uspjenom akcijom. Uzeo bi identifikacijski disk slijepog putnika, i naredio mu da ue u izlaznu komoru. A ako se ne bi pokorio, jednostavno bi upotrijebio blaster. Ne bi trebalo mnogo vremena; za nepunu minutu tijelo uljeza bilo bi izbaeno u svemir samo da je slijepi putnik bio mukarac. Polako se vratio u pilotsko sjedalo i pokretom joj pokazao da sjedne na kutijasti ureaj za kontroliranje raketnog motora to se nalazio na zidu. Posluala ga je; kako je on utio, prestala se smijeiti i na licu joj se pojavi izraz malenog psia, uhvaenog u teti, koji zna da mora biti kanjen. Jo mi niste rekli ree ona. Kriva sam; dakle, to e mi se dogoditi? Hou li platiti nekakvu kaznu, ili neto drugo? to radi ovdje? odvrati on pitanjem. Zato si se sakrila na ovaj SHO brod? eljela sam vidjeti brata. On je s vladinom istraivakom ekipom na Wodenu; nisam ga vidjela ve deset godina, otkako je - 19 -

napustio Zemlju i poeo se baviti istraivakim radom. Putovala si Zvjezdanom prainom: prema kojem odreditu? Mimir. Tamo me eka mjesto. Sve proteklo vrijeme brat nam je slao novac ocu, majci i meni i platio je za specijalni lingvistiki kurs koji sam pohaala. Zavrila sam prije no to se oekivalo, i tako su mi ponudili posao na Mimiru. Znala sam da e proi jo najmanje godina prije nego to Gerry zavri posao na Wodenu, a tek bi me onda mogao posjetiti na Mimiru. I zbog svega toga sakrila sam se u skladite. Ovdje ima sasvim dovoljno mjesta za mene i spremna sam platiti kaznu. Nas je samo dvoje Gerry i ja a tako ga dugo nisam vidjela; nisam htjela ekati jo godinu dana da bih ga vidjela, premda sam znala da u zacijelo prekriti nekakav propis ako se sakrijem na vaem brodu. Znala sam da u zacijelo prekriti nekakav propis . Prema tome, nitko je nije mogao okriviti zbog nepoznavanja propisa; ona je bila sa Zemlje i nije shvaala da zakoni to vrijede na svemirskoj granici nuno moraju biti isto tako otri i nemilosrdni kao i okolina koja ih je stvorila. Ipak, da bi se takvi kao ona zatitili od posljedica vlastitog nepoznavanja granica, preko itavih je vrata, to su vodila u odjeljenje gdje su bili smjeteni SHO brodovi, bilo napisano upozorenje koje je svatko mogao proitati i paziti da ga kojim sluajem ne prekri: NEOVLATENOM OSOBLJU ZABRANJEN PRISTUP Zna li tvoj brat da si Zvjezdanom prainom krenula na Mimir? O, da. Mjesec dana prije nego to sam napustila Zemlju, poslala sam mu svemirogram, javljajui mu da sam diplomirala i da Zvjezdanom prainom kreem na Mimir. Ve ranije sam znala da e upravo na Mimiru biti stacioniran za svega neto vie od godinu dana. Onda e dobiti unapreenje i ostat e zastalno na Mimiru; nee vie ostajati po godinu dana na tim istraivakim putovanjima kao to to mora sada. Na Wodenu djelovale su dvije istraivake ekipe, i on upita: Kako se tono zove tvoj brat? Cross Gerry Cross. On je u Grupi dva, tako mu je bar pisalo na adresi. Poznajete li ga? Serum je bio potreban Grupi jedan; Grupa dva nalazila se etrnaest tisua kilometara dalje, s druge strane Zapadnog mora. Ne, nikada se nisam susreo s njim odvrati. Zatim se okrenu prema kontrolnoj ploi i smanji usporavanje za djeli gravitacije; i sam je sasvim dobro znao da se konani kraj nee moi izbjei, i da je ovo jedini nain da se bar za neko vrijeme - 20 -

produi cijela stvar. Nakon toga slijedio je osjeaj kao da brod iznenada propada i djevojka se, u mahinalnom pokretu iznenaenja napol pridie s mjesta na kojem je sjedila. Sada se kreemo veom brzinom, je li tako? upita ga. Zbog ega smo to uinili? Da za neko vrijeme pokuamo sauvati gorivo ree joj istinu. elite li time rei da ga nemamo dovoljno? Odgodio je odgovor, koji e ionako morati uskoro dati, pa, umjesto toga, upita: Kako si se uspjela uvui kao slijepi putnik? Pa, jednostavno sam ula dok nitko nije gledao odgovori. Vjebala sam gelanezijski izgovor s jednom od njihovih djevojaka, koja je upravo istila prostorije brodskog skladita, kad je netko doao s naredbom za neke stvari za istraivaku posadu na Wodenu. Poto je brod bio spreman, i neposredno prije nego to ste vi stigli, uvukla sam se u skladite. Bio je to trenutni impuls da se ukrcam kao slijepi putnik jednostavno sam eljela vidjeti Gerryja. Sada, poto me i dalje gledate tako mranim pogledom, nisam vie sigurna da je to bio ba osobito mudar impuls... Ali, ne brinite, ja u biti uzoran kriminalac... ili e biti bolje da kaem zatvorenik? Ponovo se nasmijei i nastavi: Osim plaanja kazne, platit u i koliko je god potrebno za hranu. Osim toga, znam kuhati, krpati odjeu, a i mnogo drugih korisnih stvari, pa ak i neto o lijeenju. Postojalo je jo jedno pitanje koje je valjalo postaviti: Jesi li znala to je traila istraivaka ekipa s Wodene? Ne, nisam! Nekakva oprema koja im je potrebna za posao, pretpostavljam. Zato se nije radilo o nekom mukarcu sa skrivenim pobudama? O nekome tko bjei od pravde i nada se da e se na jednom okrutnom, novom svijetu moi opustiti; o nekom beskrupuloznom tipu koji se eli prevesti na neki novi svijet, ne bi li tamo pronaao nekakvo novo zlatno runo, pa da ga ukrade; o nekom abnormalnom tipu, u misiji... Moda samo jednom za ivota SHO pilot bi na svom brodu uhvatio takvog slijepog putnika; ovjeka pokvarena, ovjeka podla i sebina, surova i opasna ali nikada se nije u ovakvoj situaciji nala nasmijeena, plavooka djevojka, voljna da plati kaznu i spremna da radi za smjetaj i prehranu, ne bi li ipak vidjela svoga brata. Ponovo se okrene prema komandnoj ploi i pomakne prekida aljui signal Zvjezdanoj praini. - 21 -

Taj je poziv samo uzaludan pokuaj, no nije ju mogao, sve dok ne iskoristi i tu jedinu, uzaludnu nadu, jednostavno zgrabiti i gurnuti u izlaznu komoru, kao to bi to uinio s nekom ivotinjom ili s nekim mukarcem. U meuvremenu, odgaanje nee biti opasno, iako brod usporava svega neznatnim djeliem gravitacije. Iz zvunika se zauje neiji glas: Ovdje Zvjezdana praina. Identificirajte se i nastavite... Ovdje Barton, SHO brod 34G11. Dajte mi zapovjednika Delharta. Zau se tiho mijeanje glasova dok su njegov zahtjev prenosili novi kanali. Djevojka ga je promatrala ne smijeei se vie. Hoete li im narediti da se vrate po mene? upita. Zvunik zakri i zau se neki daleki glas koji je govorio: Zapovjednic, zahtjev sa SHO broda Zar e se vratiti ovamo po mene? ponovo upita. Zar nakon svega neu uspjeti vidjeti svoga brata? Bartone? iz zvunika je dopirao grubi i osoran glas zapovjednika Delharta. O kakvom je to hitnom pozivu rije? Slijepi putnik odgovori Barton. Slijepi putnik? pitao je zapovjednik iznenaeno. To je, istina, prilino neuobiajeno, ali emu hitan poziv? Otkrio si ga na vrijeme, tako da ne bi trebalo da bude neke osobite opasnosti, a pretpostavljam da si obavijestio i brodski Arhiv, kako bi njegovim najbliim roacima mogla biti poslana obavijest. Zbog toga sam vas zapravo i morao pozvati. Slijepi je putnik jo na brodu, a okolnosti su toliko razliite od... Razliite? prekide zapovjednik dok mu se u glasu naziralo nestrpljenje. Otkud sad razliite. Dobro zna da si opskrbljen strogo ogranienom koliinom goriva; isto tako, vrlo dobro poznaje i zakon, kao i ja, a on jasno kae: Svaki slijepi putnik koji bude pronaen na SHO brodu mora biti izbaen s broda odmah nakon otkrivanja. Zau se zvuk otro i duboko uzdahnutog zraka i djevojka upita nesigurnim glasom: to eli time rei? Slijepi putnik je jedna djevojka. to? eljela je vidjeti svoga brata. Ona je jo dijete i uope ne zna to je uinila. Razumijem. Otresitosti u zapovjednikovom glasu odjed- 22 -

nom je nestalo. I zbog toga si me zvao, nadajui se da bih ja mogao neto uiniti? Ne ekajui odgovor, zapovjednik nastavi: alim... ne mogu uiniti nita. Ova krstarica mora se drati svog reda vonje; o tome ovise ivoti mnogih ljudi, a ne samo ivot jedne osobe. Znam kako se osjea ali nisam u stanju da ti pomognem. Morat e sve to uiniti. Uredit u da te poveu s brodskim Arhivom. Jedva ujna buka to je dopirala iz zvunika na kraju potpuno zamre, i on se ponovo okrenu djevojci. Bila je malo nagnuta, gotovo ukoena, a oi su joj bile irom otvorene i uplaene. to je elio rei time da ete sve to morati uiniti sami? Izbaciti me iz broda... morate to uiniti... to je elio time rei? Nije valjda mislio ono to je rekao... nije mogao to misliti. to je elio rei... to je doista elio time rei? Vrijeme koje joj je preostalo bilo je odvie kratko da bi se mogao dopustiti ugodnost lai koja ne bi bila nita vie osim okrutne prijevare, iluzije kojoj bi ionako uskoro doao kraj. Mislio je tono ono to je rekao. Ne! trgnuvi se, odskoila je unatrag, kao da ju je upravo udario, a jedna joj se ruka napol podie, kao da ga pokuava otjerati od sebe dok joj se u oima nazirala nevjerica. Morat e biti tako. Ne! Vi se alite... Vi ste ludi! Ne moete to stvarno misliti! ao mi je govorio joj je polaganim njenim glasom. Trebalo je da ti kaem jo ranije... trebalo je ali morao sam prvo pokuati sve to sam mogao; morao sam pozvati Zvjezdanu prainu. I sama si ula to mi je rekao zapovjednik. Ali, vi to ne moete... ako me natjerate da napustim brod, umrijet u. Znam. Traila mu je pogledom po licu, i nevjerice joj polako ieze iz oiju, ustupajui mjesto omamljujuoj strahoti. Vi... znate? rijei je izgovarala isprekidano praznim i zauenim glasom. Znam. Mora biti tako. Vi to i mislite... vi to doista i mislite? tupo ree. Opustila se, naslonjena na zid, malena i mlohava, nalik na sitnu krpenu lutku. Sve protivljenje i odbijanje da povjeruje sada je iezlo. Vi ete to i uiniti... vi ete me ubiti? upita polaganim glasom. ao mi je ree Barton. Nikada nee znati koliko mi je - 23 -

ao. Mora biti tako, i nema ovjeka u cijelom svemiru koji bi to mogao izmijeniti. Vi ete me ubiti, a ja nisam uinila nita zbog ega bih morala umrijeti... ja nisam uinila nita... On uzdahnu duboko, umorno. Znam da nisi nita uinila, dijete. Znam da nita nisi uinila... SHO oglasi se zvunik, metalnim tonom. Ovdje brodski arhiv. Javite nam sve informacije sa subjektova identifikacijskog diska. On ustade sa stolice i prie joj. Ona se vrsto uhvati za rub sjedala, a njezino, prema gore uzdignuto lice problijedilo je ispod smee kose, oputenih ruom namazanih usana nalik na krvavocrven Kupidov luk. Sada? Potreban mi je tvoj identifikacijski disk odgovori. Ona pusti rub sjedala i, pipajui drhtavim i nespretnim prstima polako, preko vrata, skide lanac na kojem je bio privren plastian disk. Barton se sagnu i pomogne joj da oslobodi diek a zatim se vrati do sjedala. Arhiv, evo vaih podataka: identifikacijski broj T837... Samo trenutak upadoe oni iz Arhiva. Ovo treba spremiti na sivoj karti, zar ne? Da. A tono vrijeme egzekucije? Rei u vam kasnije. Kasnije? Ovo je izvan svih propisa; tono vrijeme subjektove smrti zahtijeva se prije... S naporom je zadravao hrapavost to mu se pojavljivala u glasu, a onda ree: Sada emo to uiniti mimo svih propisa... Kao prvo, ut ete podatke s diska. Subjekt je djevojka, i ona slua sve to se govori. Moete li to shvatiti? Nastade kratka tiina, kao nakon oka, a onda glas iz Arhiva nastavi tihim i gotovo krotkim glasom: Oprosti. Nastavi dalje. Poeo je itati podatke s diska; radio je to polaganim glasom, to je god due mogue odgaajui ono to je bilo neizbjeno, dajui joj vremena i pokuavajui joj pomoi da se oporavi od prvog oka i da nastalu strahotuutopi u miru prihvaajanja i rezignacije. Broj T8374 povlaka Y54. Ime: Marilyn Lee Cross. Spol: - 24 -

enski. Roena: 7. srpnja 2160. Imala je sama osamnaest godina. Visina: 162 centimetra. Teina 51 kilogram. Tako je lagana bila, a opet dovoljno teka da, poput ljuske tankom huru SHO broda doda fatalnu masu. Kosa: Smea. Oi: plave. Tjelesna graa: Lagana. Krvna grupa: O. Irelevantni podaci. Odredite: Port City, Mimir. Pogrean podatak ... Zavri itanje i doda: Javit u vam se kasnije Zatim se ponovo okrenu djevojci, koja se stisla uza zid i promatrala ga pogledom tupe fasciniranosti. Oni oekuju da me ubijete, nije li tako? Oni ele da ja budem mrtva, zar ne? Vi, i svi oni na krstarici elite da umrem, je li tako? A onda se tupost u glasu izgubi i pretvori u glas uplaena i zbunjena djeteta: Svi ele da umrem, a ja nita nisam uinila. Nikoga nisam povrijedila... samo sam htjela vidjeti brata. Sve to uope nije tako kako ti misli da jest... to uope nije tako odgovori. Nitko ne eli da ti umre! nitko nikada ne bi dopustio da se zavri na taj nain, samo kad bi se moglo ita uiniti, Pa zato je onda tako! Ne razumijem. Zato je tako? Ovaj brod prenosi serum protiv kala groznice. potreban Grupi jedan na Wodenu. Njihove zalihe unitio je tornado. Grupa dva, ona u kojoj je i tvoj brat daleko je etrnaest tisua kilometara, s druge strane Zapadnog mora, i njihovi helikopteri nisu u stanju to prijei i pomoi Grupi jedan. Groznica je stopostotno smrtonosna, ako se serum ne primijeni na vrijeme, i estoriea lanova Grupe jedan umrijet e ako ovaj brod ne stigne na vrijeme. Ovi mali brodovi uvijek su opskrbljena tono s onoliko goriva koliko im je potrebno da stignu do odredita i, ako ti ostane na brodu, tvoja teina uzrokovat e da se potroi sve gorivo prije nego to se spusti na tlo. Brod bi tada pao i unitio se, a ti i ja bili bismo mrtvi, kao i ona estorica to ekaju serum protiv groznice. Prola je cijela minuta prije no to je progovorila, a dok je razmiljala o njegovim rijeima, izraz tuposti i praznine nestao joj je iz oiju. Je li to razlog? napokon upita. Samo to da brod nee imati dovoljno goriva? Samo to. Mogu ili poi sama ili sa sobom povesti i sedam drugih ljudi, da li je situacija takva? Da, situacija je takva. I nitko ne eli da umrem? Nitko. - 25 -

 Onda moda... jeste li sigurni da se nita ne moe uiniti? Zar mi ljudi ne bi pomogli kada bi se to moglo? upita. Svi bi ti eljeli pomoi, ali nitko nita ne moe uiniti. Ja sam uinio sve to sam mogao. Pozvao sam Zvjezdanu prainu. A ona se nee vratiti... ali tamo vani moglo bi biti i drugih krstarica, nije li tako? Zar nema nimalo nade da negdje postoji netko tko bi mogao pomoi? udno oekujui odgovor, malo se nagnula. Nema nikakve nade. Rijei su odzvonile poput udarca hladnog kamena i ona se ponovo nasloni na zid, dok su joj nada i udnja naputali lice. Jeste li sigurni... jeste li sasvim sigurni da ste sigurni? Siguran sam. U krugu od etrdeset svjetlosnih godina nema nijedne druge krstarice; ne postoji nita, i nitko to bi moglo izmijeniti situaciju. Spustila je pogled u krilo i prstima stala stiskati i savijati nabor na suknji, ne govorei vie nita, dok se polako poela privikavati na mranu i stravinu spoznaju o skorom kraju. * * * Ovako je bile bolje. Ako vie nema nade, tada nema ni straha, ostaje samo rezignacija. Bilo joj je potrebno vrijeme, a toliko ga je malo ostalo. Koliko? SHO brodovi nisu bili opremljeni ureajima za hlaenje oplate, brzina ovih brodova morala je biti smanjena do odreene razine prije ulaska u atmosferu. Oni su usporavali sa 0,10 gravitacije; svome odreditu pribliavali su se brzinom mnogo veom od one koju je proraunao kompjuter, Zvjezdana praina bila je sasvim blizu Wodena kada je SHO brod lansiran; njihova sadanja brzina pribliavala ih je planetu sve vie i vise iz sekunde u sekundu. Uskoro e stii do kritine toke, kad e ponovo zapoeto usporavanje. A kada to uini, njezina e teina biti umnoena gravitacijama, i iznenada e postati faktor od goleme vanosti; faktor o kojemu kompjuteri nita nisu znali kad su izraunavali koliinu goriva koja e SHO brodu biti potrebna da sigurno stigne na odredite. Kad usporavanje jednom pone, ona e morati otili, drugog rjeenja nije bilo. Samo je pitanje kad e se to dogoditi. Koliko je jo dugo moe ostaviti na brodu? Koliko dugo jo mogu ostati? Nehotice se trznu od tih rijei, toliko slinih njegovom razmiljanju. Koliko dugo? - 26 -

Nije znao; morat e upitati brodske kompjutere. Svaki SHO brod imao je neto vika goriva, ako bi nastala nepovoljna situacija u atmosferi planeta, a dosad je utroeno relativno malo goriva. Osim toga, u memoriji brodskih kompjutera jo su svi podaci potrebni za izraunavanje putanje i brzine SHO broda; sve dok ne stigne na odredite, ti e podaci biti pristupani za dalje proraune. Trebalo je samo da kompjuterima dade nove podatke: djevojinu teinu i tono vrijeme kad je reducirao usporavanje na 0.10 gravitacije. Bartone. Zapovjednikov je glas doao iz zvunika upravo kad je otvorio usta i rukom krenuo prema prekidau koji e ga spojiti sa Zvjezdanom prainom: Bartone, provjera kod Arhiva pokazala mi je da jo nisi zavrio svoj izvjetaj. Jesi li smanjio deceleraciju? Zapovjednik je, dakle, dobro znao to je pokuavao uiniti. Usporavam s nula zarez deset odgovori. Usporavanje sam prekinuo u sedamnaest i pedeset, a dodatna teina je pedeset jedan. Volio bih ostati na nula zarez deset sve dok mi kompjuteri kau da je sigurno. Hoete li im postaviti pitanje? Bilo je protupropisno da pilot jednog SHO broda bilo to mijenja u putanji ili stupnju usporavanja, podacima koje je kompjuter odredio unaprijed, no zapovjednik nije ni spomenuo prekraj, niti je pitao zbog ega to ini. Nije ni trebalo da pita; da nije inteligentan i da ne razumije ljudsku prirodu nikada ne bi ni postao zapovjednikom meuzvjezdane krstarice. Umjesto svega, jednostavno ree: Uredit u da se podaci prenesu kompjuteru. Zvunikom zavlada tiina, i on i djevojka stadoe ekati, utei. Nee ekati dugo; kompjuteri e odgovoriti u trenutku kad bude postavljeno pitanje. Novi e podaci biti stavljeni u eline eljusti prve memorije i elektrini impulsi projurit e sloenim krugovima. Ovdje ili ondje mogao bi se oglasiti kakav relej, ili bi se kakav prekida mogao okrenuti, no elektrini impulsi bit e ti koji e odgovoriti; bez razlike, bez mozga, nevidljivi, s krajnjom e preciznou odrediti trenutak dokad e blijeda djevojka moi ostati na ivotu. A onda e pet malih metalnih djelia druge memorije u brzom slijedu otipkati, a druge eline eljusti izbaciti komadi papira na kojemu e pisati odgovor. Kronometar na ploi s instrumentima pokazivao je 18 sati i 10 minuta, kad se iz zvunika ponovo zauo zapovjednikov glas. Usporavanje e poeti u devetnaest i deset. Ona pogleda prema kronometru, a onda hitro okrenu glavu. Da li je to vrijeme kada u... kada u krenuti? upita. On polako kimnu glavom, a ona ponovo spusti pogled u krilo. Uredit u da ti jave korekcija putanje ree zapovjednik. - 27 -

U uobiajenim prilikama nikada ti ne bih dopustio ovako neto, no razumijem situaciju u kojoj se nalazi. Ne mogu uiniti nita drugo osim ovoga to sam ve uinio, i ti vie ne mijenjaj ove nove instrukcije. Svoj izvjetaj dovrit e tono u devetnaest i deset. A sada, evo korekcija putanje. Glas nekog nepoznatog tehniara proita nove podatke, i on ih zapie u notes ovjeen na rubu kontrolne ploe. Opazi da e u nekim trenucima pribliavanja atmosferi usporavanje iznositi cijelih pet gravitacija a kod pet gravitacija, pedeset i jedan kilogram postaje dvjesta pedeset pet kilograma. Tehniar zavri i Barton zakljui razgovor kratkom potvrdom onoga to je uo. Zatim, malo oklijevajui, isprui ruku i iskljui komunikator i zvunik. Bilo je 18 sati i 13 minuta i sve do 19 i 10 nee imati o emu javljati. U meuvremenu, nekako mu se inilo nepristojno i nepoteno dopustiti drugima da uju sve ono to e ona moda rei u posljednjem satu svoga ivota. Poe provjeravati stanje instrumenata, oitavajui ih namjerno vrlo sporo. Ona e morati prihvatiti okolnosti i nije postojalo nita to bi on mogao uiniti i to bi joj pomoglo da sve ovo lake i bre prihvati; rijei suosjeaja to bi razumijevanje i prihvaanje samo jo vie odgodile. Bilo je 18 sati i 20 minuta kada se polako pokrenula iz svoje ukoenosti i progovorila: Dakle, tako to mora biti sa mnom? On se okrenu i pogleda je u oi. Sada shvaa, zar ne? Nitko nikada ne bi dopustio da sve zavri ovako, da je postojalo nekakvo drugo rjeenje. Shvaam ree ona. Neto od boje polako joj se vratilo u obraze, i ruom namazane usne nisu vie izgledale tako ivo crvene. Nema dovoljno goriva da bih i ja mogla ostati; kada sam se sakrila na ovaj brod, upala sam u neto o emu nisam imala pojma i sada moram to platiti. Prekrila je zakon koji je formulirao ovjek, i koji je odreivao da je ZABRANJEN PRISTUP, no kazna nije bila onakva kakvu bi ovjek odredio ili elio; bila je to kazna koju ovjek nije mogao opozvati. Fiziki je zakon odreivao: koliina goriva h bit e dovoljna da SHO brod mase m sigurno stigne na odredite; a drugi je fiziki zakon odreivao: koliina goriva h nee biti dovoljna da SHO brod mase m plus x sigurno stigne na odredite. SHO brod se pokorio samo fizikim zakonima, i nikakva ljudska - 28 -

suut i suosjeaji nisu mogli promijeniti ovaj drugi zakon i spasiti djevojku. Ali, ja se bojim. Ne elim umrijeti... ne elim umrijeti sada. elim ivjeti, a nitko nita ne ini da bi mi pomogao; svi me tjeraju da izaem van i svi se vladaju kao da mi se nita nee dogoditi. Ja u umrijeti, a nikoga uope nije briga. Svi smo mi zabrinuti odgovori on. I ja i zapovjednik u brodskom arhivu; svaki je zabrinut, i svatko je od nas uinio koliko je mogao, iako je to premalo da bi ti se pomoglo. Nije bilo dovoljno, bilo je gotovo nita, ali to je sve to je bilo tko od nas mogao uiniti. Nema dovoljno goriva... to mogu razumjeti ree ona, kao da uope nije ula njegove rijei. Ali da se zbog toga mora umrijeti. Ja, jedino ja... Koliko joj je samo bilo teko da prihvati tu injenicu! Ona nikada nije bila u smrtnoj opasnosti; nikada nije znala za okolinu u kojoj je ovjekov ivot bio isto onako krhak i kratkotrajan kao i morska pjena na kamenoj obali. Ona je pripadala blagoj i njenoj Zemlji, u ono miroljubivo drutvo koje je davalo sigurnost, gdje je mogla biti mlada, razdragana i nasmijeena, zajedno s ostalima to su nalik na nju; ondje gdje je ivot bio dragocjen i dobro uvan i gdje je uvijek bilo sigurno da e doi sutranji dan. Ona je pripadala tome svijetu blagih vjetrova i toplog sunca, glazbe i mjeseine i ljupkog ponaanja, a ne ovoj hladnoj, pustoj i tmuroj svemirskoj granici. Kako mi se to samo moglo dogoditi tako strano brzo? Prije jedan sat bila sam na Zvjezdanoj praini i putovala na Mimir. Sada Zvjezdana praina putuje bez mene, a ja u umrijeti i vie nikada neu vidjeti Gerryja, mamu i tatu... nikada vie nita neu vidjeti. Oklijevao je, pitajui se kako bi joj mogao objasniti tako da doista shvati i da ne osjea da je, na neki nain, postala rtvom jedne sulude i okrutne nepravde. Ona nije znala kakva je granica; ona je razmiljala o terminima sigurne i uvane Zemlje. Na zemlji se lijepe djevojke ne izbacuju s broda u svemir; postoji zakon koji to zabranjuje. Na Zemlji bi njezina nevolja dospjela u sve vijesti, u sve novine i brzi, crni patrolni brod pojurio bi da je spasi. Svi bi ljudi bez obzira gdje ive, saznali za Marilyn Lee Cross i ne bi se tedjelo ni napora ni sredstava da joj se spasi ivot. Ali ovo nije Zemlja i nema nikakvog patrolnog broda, postoji samo Zvjezdana praina koja ih ostavlja za sobom udaljujui se brzinom mnogo veom od brzine svjetlosti. Ne postoji nitko da joj pomogne, i sutra nee vie biti Marilyn Lee Cross da se smijei na slikama i u emisijama vijesti, Marilyn Lee Cross nee biti nita vie od snanog i bolnog sjeanja jednog pilota SHO broda, nita vie od imena zapisanog na sivu kartu u brodskom Arhivu. - 29 -

 Ovdje je drugaije; tu nije kao tamo, na Zemlji ree on. Nije rije o tome da nitko ne mari i ne brine, ve o tome da nitko ne moe nita uiniti da ti pomogne. Granica je tako velika, a ovdje, na njezinu rubu, kolonije i istraivake skupine razbacane su naokolo i vrlo daleko jedna od druge. Na Wodenu, na primjer, samo je esnaest ljudi esnaest ljudi na cijelom jednom svijetu. Istraivake ekipe, promatrake grupe, male prve kolonije svi se oni bore protiv strane okoline, pokuavajui raskriti put onima koji e ih slijediti. Okolina uzvraa napadima, i oni koji dolaze prvi obino grijee samo jedanput. Na rubu svemirske granice ne postoji zona sigurnosti; ona i ne moe postojati sve dok se ne prokri put onima koji e doi kasnije, sve dok se novi svjetovi ne ukrote i ne nasele. Sve dotada ovjek e morati plaati kaznu za svaku pogreku, i nitko mu nee pomoi upravo zbog toga jer mu nitko nee moi pomoi. Ja sam putovala na Mimdr ree. Ja nisam znala nita o granici; ja sam samo putovala na Mimir, a tamo je sigurno. Mimir jest sigurno mjesto, ali ti si napustila krstaricu koja te tamo prevozila. Nekoliko je trenutaka vladala tiina. Isprva je sve bilo tako predivno; za mene je bilo dovoljno mjesta na brodu i uskoro sam trebala vidjeti Gerryja... Nisam imala pojma o tom gorivu, nisam sanjala to e mi se dogoditi... Rijei su joj odlebdjele nekamo u nepoznato, i on se okrenu prema ekranu, ne elei zuriti u nju dok se sama sa sobom bori i probija kroz crne strahote straha prema mirnom sivilu prihvaanja. Na ekranu, Woden je ve bio lopta, obavijena plavom izmaglicom atmosfere, i plovio je svemirom na pozadini zvijezdama posute, mrtve tmine. Prostrana se masa Manningova kontinenta prostirala, nalik na gigantski pjeani sat, u dubinu Istonog mora, dok se zapadna polovina Istonog kontinenta jo mogla vidjeti. Na rubu globusa, s desne strane, pruao se tanki rub sjenke, u kojoj je, dok se planet okretao oko svoje osi, polagano nestajao Istoni kontinent. Jedan sat ranije mogao se vidjeti cio kontinent, a sada je ve tisuama kilometara zaao s one strane otrog ruba Sjenke, i otiao na drugu stranu, tamo gdje se no ve spustila na planet. Tamnoplava toka, Lotusovo jezero, pribliavala se sjeni. Negdje u blizini junog ruba tog jezera bio je logor Grupe dva. Tamo e uskoro pasti no, a ubrzo nakon dolaska tame, rotacija Wodena odvest e Grupu dva izvan dosega brodskog radija. Morat e joj to rei prije nego to bude prekasno da razgovara s bratom. Na jedan nain, i za nju i za brata bilo bi bolje da ne razgovaraju, ali nije njegovo da o tome odluuje. I za brata i za djevojku taj e posljednji razgovor biti ipak neto beskrajno vrijedno - 30 -

to treba uvati i paziti. Neto to e sjei poput otrice noa, ali opet tako neizmjerno dragocjeno za sjeanje, djevojci u onih nekoliko preostalih trenutaka ivota, a njemu za cio ivot. Pritisnu jedan gumb i preko slike na ekranu bijesnu mrea meridijana i paralela; znao je promjer planeta i mogao je procijeniti udaljenost junog ruba Lotusova jezera od toke na kojoj e zaci s onu stranu dometa brodskog radija. Bilo je to otprilike nekih osam stotina kilometara. Osam stotina kilometara; trideset minuta a kronometar je pokazivao 18 sati i 30 minuta. Uz doputenu greku u raunu, okretanje Wodena odvojit e je od bratova glasa najkasnije u devetnaest sati i pet minuta. S lijeve strane planeta ve se poeo pojavljivati rub Zapadnog kontinenta. est tisua i pet stotina kilometara dalje leala je obala Zapadnog mora i logor Grupe jedan. Upravo u sreditu tog Zapadnog mora roen je tornado; koji je takvom estinom udario na logor da je unitio polovinu montanih zgrada, ukljuujui i onu u kojoj su bile smjetene i zalihe lijekova. Svega dva dana ranije tornado nije ni postojao; iznad mirnog Zapadnog mora lebdjele su samo velike, mirne mase zraka. Grupa jedan obavljala je svoj uobiajeni, rutinski posao, ne znajui za sudar prostranih zranih masa tamo daleko, na puini. Udarilo je na logor bez upozorenja; razbjesnjeli. urlajui vihor s munjama jurio je da satre sve to mu se nalo na putu. Proao je preko njih ostavljajui pusto za sobom. Unitio im je viemjeseni trud i osudio estoricu ljudi na smrt, a onda se, kao da mu je zadatak bio obavljen, ponovo poeo razdvajati u mirne i njene mase zraka i oblaka. Ali bez obzira na svu svoju kob, njegovo razaranje nije unitavalo s mrnojm, niti s namjerom. Bila je to slijepa i bezumna sila koja se ravnala po prirodnim zakonima, i svojim bi putem prola na isti takav nain, s istim takvim bijesom, ak i da ovjek nikada nije ni postojao. Postojanje je zahtijevalo red, i reda je bilo; prirodni zakoni, neopozivi i nepromjenjivi. Ljudi su mogli nauiti kako da se koriste njima, ali ih nisu mogli mijenjati. Opseg kruga je uvijek pi puta promjer i nijedna ovjekova znanost nije to mogla izmijeniti. Kombinacija spoja A i spoja B, pod uvjetima C nepogreivo je dovodila do reakcije D. Zakon gravitacije predstavljao je krutu jednadbu i nije bilo nikakve razlike izmeu pada nekog lista i tromog krunog binarnog zvjezdanog sistema. Proces nuklearne konverzije pokretao je krstarice koje su prevozile ljude do udaljenih zvijezda; isti proces, u formi nove, s jednakim bi uspjehom taj ljudski svijet unitio. Zakoni su postojali, i cijeli se svemir kretao u skladu s njima. Du granice poredale su se sve prirodne sile i ponekad bi unitile one koji su se s mukom probijali naprijed, kreui sa Zemlje. Ljudi s granice odavno su ve nauili gorku lekciju beskorisnosti - 31 -

proklinjanja sila koje su ih mogle unititi jer su te sile bile slijepe, gluhe i nijeme; isto kao to su nauili da za milost ne treba zazivati nebo, jer su se zvijezde u galaksiji okretale u svom dugom, zamahu od milijarda godina, u nepogreivoj vlasti zakona koji nisu znali ni za mrnju, ni za samilost. Ti ljudi s granice znali su to ali kako je jedna djevojka sa Zemlje mogla dokraja shvatiti takvo neto? Koliina goriva h nee biti dovoljna da SHO brod mase m plus x sigurno stigne na odredite. Za njega, za njezinog brata i roditelje, ona je bila djevojka, slatka lica, od nepunih dvadeset godina; za prirodne zakone ona je bila x, neeljeni faktor u beutnoj jednadbi. Ona se ponovo promekolji na sjedalu. Mogu li napisati pismo? Htjela bih napisati pismo mami i tati i htjela bih razgovarati s Gerryjem. Moete li me pustiti da preko tog radija razgovaram s njim? Pokuat u ga dobiti odgovori Barton. Okrenu prekida za odailjanje u normalnom svemiru i pritisnu signalno dugme. Netko je gotovo trenutno odgovorio na poziv. Zdravo. Momci, kako je s vama sada? Da li SHO brod stie? Ovo nije Grupa jedan; ovo je SHO brod odvrati on. Da li je tamo Gerry Gross? Gerry? On je s jo dvojicom otiao jutros helikopterom i jo se nisu vratili. Zapravo, sunce e uskoro zai, take da bi se svaki as trebalo da pojave ovdje. Stii e najkasnije za nepun sat. Moete li me spojiti s radiom u helikopteru? upita Barton. Oh... Ve dva mjeseca ne radi... otkazali su nekakvi ipovi, a ne moemo ih zamijeniti sve dok se idua krstarica ne zaustavi ovdje. Da li je neto vano? Nekakve loe vijesti, ili neto slino? Da... vrlo je vano. Kad se vrati, dovedite ga odmah do odailjaa. Uinit u to. Uredit u da jedan od momaka prieka na njih s kamionom. Da li bih mogao jo neto uiniti u meuvremenu? Mislim da je to sve. Dovedite ga to prije budete mogli i odmah mi javite. Okrenuo je dugme za jainu na minimum, to nee utjecati na signalni ureaj, odvoji notes ovjeen na rub kontrolne ploe, istrgnu papir na kojem su bile zapisane koordinate i podaci za dalji let i prui ga djevojci zajedno s olovkom. Bit e bolje da i Gerryju napiem pismo ree uzimajui notes Moglo bi se dogoditi da se ne vrati u logor na vrijeme. Zapoe pisati, dok su joj prsti kojima je pri samom vrhu drala - 32 -

pisaljku drhtali i nesigurno se micali papirom, nervozno zastajui izmeu rijei. On se ponovo okrenu prema ekranu i zabulji se u njega, ali ga nije vidio. Ona je sada bila usamljeno i uplaeno dijete koje pokuava izrei posljednje zbogom, potpuno otvarajui svoje srce. Rei e im koliko ih je mnogo voljela i neka im ne bude teko zbog nje, rei e da je ovo neto to se mora dogoditi s vremena na vrijeme, to se moe dogoditi bilo kome, i rei e da se ne boji. Ovo posljednje bit e la i to e se moi vidjeti jer je napisano izmeu iskrivljenih, neravnih redova; hrabra mala la koja e im samo poveati bol. Brat je bio s granice, i on e razumjeti. On nee zamrziti pilota SHO broda, to nije uinio nita da sprijei njezinu smrt; on e znati da nije postojalo nita to bi pilot mogao uiniti. On e razumjeti, premda to nee smanjiti ok i bol, kad shvati da mu sestre vie nema. Ali otac i majka oni nee razumjeti. Oni su bili na Zemlji, i nikada nisu ivjeli u svijetu gdje je granica ivota tako tanka, tanka crta a ponekad je uope i nema. to e oni misliti o nepoznatom pilotu kojemu ak ni lice nee znati, o pilotu koji je njihovu ker poslao u smrt? Oni e ga zamrziti hladnom i stranom estinom, mrzit e ga, no to zapravo nee znaiti nita. On ih nikada nee vidjeti ni upoznati. Ostat e mu samo uspomene koje e ga podsjeati; ostat e samo noi kojih e se plaiti, noi u kojima e mu plavooka djevojka u sandalama dolaziti u san da ponovo umre... * * * Namrti se na ekran i pokua misli usmjeriti nekim manje emocionalnim putovima. Nije postojalo nita to bi mogao uiniti da joj pomogne. Ne znajui za to, osudila je samu sebe na kaznu jednog zakona koji nije priznavao ni nevinost, ni mladost, ni ljepotu, zakona koji nije znao za suut ili blagost. aljenje nije imalo nikakve logike a opet, da li je spoznavanje njegovog besmisla ikad moglo odagnati tu bol? S vremena na vrijeme zastala bi kao da pokuava pronai prave rijei koje bi mogle prenijeti sve ono to im je eljela rei, a onda bi olovka ponovo nastavila svojim tihim aputanjem po papiru. Bilo je 18 i 37 kad ga je dvaput presavila i napisala jedno ime. Poe pisati drugo, dva puta brzo pogledajui na kronometar, kao da se boji da bi ona crna kazaljka mogla stii do kraja prije nego zavri. Bilo je 18:45 kada ga je presavila, kao i prvo, a zatim napisala ime i adresu. Polako mu ih prui govorei: Hoete li se pobrinuti za ova pisma da se stave u koverte i da - 33 -

se nalijepe marke? Naravno Uze ih iz njezine ruke i smjesti u dep sive slubene koulje. Nee biti poslana sve dok ne stigne slijedea krstarica, a Zvjezdana praina e im mnogo prije javiti to se dogodilo, zar ne? upita. On kimnu, a ona polako nastavi: To ova pisma, na jedan nain, ini nevanima, ali na drugi, ona su vrlo vana... vana su i za mene i za njih. Znam. Razumijem, i pobrinut u se da budu odaslana odvrati Burton. Ona baci jo jedan pogled na kronometar, a zatim se ponovo okrenu pilotu. ini se kao da se pomie sve bre i bre, zar ne? upita. Nije odgovorio nita, nemoan da bile to kae, pa ona ree: to mislite, hoe li se Gerry vratiti na vrijeme u logor? Mislim da hoe. Rekli su da svakog trenutka treba stii. Poe naprijed-natrag kotrljati olovku meu ispruenim akama, zatim ponovo podie pogled i ree: Nadam se da e stii. Muka mi je i uplaena sam. eljela bih ponovo uti njegov glas i moda se onda ne bih osjeala tako strano usamljenom. Bojim se, kukavica sam, i ne mogu to promijeniti. Ne odgovori on Nisi kukavica. Uplaena si, ali nisi kukavica. Zar tu ima nekakve razlike? On kimnu. Ima. Mnogo razlike. Osjeam se tako sama. Nikada se prije nisam ovako osjeala; kao da sam potpuno sama i kao da nema nikoga tko bi mi pomogao i tko bi brinuo o meni. Prije su uvijek tu bili mama, tata i svi oni prijatelji. Imam mnogo prijatelja, i priredili su mi oprotajnu zabavu one noi uoi mog polaska. Njoj za sjeanje: prijatelji, glazba i smijeh a na ekranu Lotusovo je jezero polako ulazilo u sjenku. Da li je i s Gerryjem isto tako?' upita. Hou rei, ako bi on to pogrijeio, da li bi i on tada morao umrijeti, potpuno sam i bez ikoga tko bi mu mogao pomoi? Tako je du cijele granice; uvijek e biti tako, sve dok bude postojala granica. - 34 -

 Gerry nam o tome nije priao. Govorio je kako je plaa dobra i stalno je kui slao novac jer je tatina mala prodavaonica bila dovoljna samo za najosnovnije stvari, ali nikada nam nije rekao kako je to na granici. Nije vam rekao da je njegov posao vrlo opasan? Rekao je. Spomenuo je to, ali mi nismo razumjeli. Oduvijek sam mislila da opasnost na granici zapravo znai mnogo zabave; uzbudljive avanture, neto kao one predstave i filmovi na holoviziji. Za trenutak na licu joj se pojavi blijed, jedva vidljivi smijeak, a onda nastam: Samo to nije ba tako, je l da? To uope nije isto, jer ovdje je to stvarnost i ovdje nakon predstave ne moe otii kui. Ne, ne moe ree on. Pogled joj s kronometra kliznu prema vratima izlazne komore, a zatim ponovo dolje u krilo, na olovku koju je jo drala u ruci. Malo se pomaknu oslanjajui se rukama o sjedalo, i jednu nogu pokrene naprijed. Prvi put ugleda Barton da na nozi nema pravu sandalu s Vege ve samo jeftinu imitaciju; skupa, prava koa bila je zamijenjena nekom vrsti zrnaste plastike, srebrna kopa bila je od posrebrena eljeza, dragulji su bili obojena stakalca. Tatina mala prodavaonica bila je dovoljna samo za najosnovnije stvari... Mora da je nakon druge godine napustila koled i prihvatila se tog kursa iz lingvistike, ne bi li tako to prije stala na vlastite noge i pomogla bratu pomaui roditeljima, zacijelo negdje radei nakon predavanja. Njezine osobne stvari koje su se sada nalazile na Zvjezdanoj praini bit e vraene roditeljima niti e biti od osobite vrijednosti, niti e na povratnom putovanju zauzimati mnogo mjesta. Nije li... zastane, i on je pogleda upitnim pogledom. Nije li ovdje malo hladno? upita, gotovo se ispriavajui. Zar vam ovdje nije hladno? ponovi. Pa, jest odvrati on. Neprimjetno pogleda na termometar koji je pokazivao da je u prostoriji potpuno normalna temperatura. Da, ima pravo, hladnije je no to bi trebalo da bude. eljela bih da se Gerry vrati prije nego to bude odve kasno. Da li zaista vjerujete da e stii na vrijeme, ili ste to rekli samo zbog toga da biste meni ugodili? upita. Mislim da e stii na vrijeme; rekli su da e se uskoro vratiti. Na ekranu. Lotusovo je jezero gotovo sasvim zalo u sjenku i mogao se vidjeti samo njegov zapadni rub. Bilo je oigledno da se preraunao u vremenu za koje je procijenio da bi mogla razgovarati s bratom. Oklijevajui, polaganim joj glasom ree: Njegov e logor za nekoliko minuta biti izvan dosega radija; on je na onom dijelu Wodena koji je sada u sjenci, evo ovdje - 35 -

pokaza prstom na ekranu i doda: Rotacija planeta odvest e ih na drugu stranu, pa vie neemo moi uspostaviti vezu s njima. Ako ipak stigne na vrijeme, moda nee preostati mnogo vremena, moda e kontakt ubrzo prestati. Volio bih kada bih neto mogao uiniti u vezi s tim... Kad bih mogao, ovog bi ga trenutka odmah pozvao. Nee ak biti ni toliko vremena koliko u ja jo ostati ovdje? Bojim se da nee. Onda... ispravi se i pogleda prema vratima izlazne komore, s blijedom odlunou u oima. Onda u otii kad Gerry izie iz dometa. Nakon toga neu vie ekati... neu vie imati to da ekam. I opet joj nije mogao nita rei. Moda uope nisam trebala ekati. Moda sam sebina.., moda bi za Gerrvja bilo bolje da ste mu vi javili kad sve bude gotovo. U nainu na koji je to govorila osjeala se nesvjesna molba da joj se usprotivi, te polako nastavi: On ne bi elio da to uinite, da ne priekate na njega... Ve se polako smrauje ondje gdje je on, zar ne? Pred njim e biti cijela ta dugaka no, a mama i tata jo ne znaju da se ja nikada vie neu vratiti. Svima koje volim nanijela sam bol. Nisam to eljela... nisam to uinila namjerno. Nije to bila tvoja greka ree on. To uope nije bila tvoja greka. Oni e to znati. Oni e razumijeti. Isprva sam se toliko bojala umrijeti da sam se vladala kukaviki mislei samo na sebe. Sada razumijem i vidim koliko sam bila sebina. Strahota ovakva umiranja nije u tome to mene vie nee biti, ve u tome to ih nikada vie neu vidjeti; nikada im neu moi rei da sam toliko razmiljala o njima; nikada im neu moi rei da sam znala koliko su se rtvovali da bi moj ivot bio sretniji, da sam znala to su sve uinili za mene i da sam ih voljela vie nego to sam im to ikada rekla. Nikada im nita od svega toga nisam rekla. Takve im stvari ne govorite dok ste mladi i ivot je pred vama... bojite se da bi vae rijei zvuale sentimentalno i smijeno... Ali, kad mora umrijeti, sve je drukije; ali to im nisi rekla dok si mogla, ali to im nisi mogla rei koliko te bole sve one male rune stvari koje si im uinila ili rekla. Poeli da si im kazala kako nikada nisi htjela povrijediti njihove osjeaje, poeli da znaju i da se sjeaju da si ih uvijek voljela mnogo, mnogo vtie no to si to pokazivala. Takve im stvari ne mora govoriti ree on. Oni to znaju i oduvijek su znali. Jeste li sigurni? upita ona. Moji su roditelji za vas stranci. - 36 -

isti.

Bilo kamo da ode, ljudska priroda i ljudsko srce svugdje su

I oni znaju ono to sam tako eljela da znaju da ih neizmjerno mnogo volim? Oni su to znali oduvijek, i to mnogo bolje i snanije, no to bi im ti ikada mogla napisati. Sjeam se svih onih stvari koje su inili za mene, a sada, sada mi se upravo te sitne stvari ine i najvanijima. Gerry mi je za esnaesti roendan poslao ogrlicu od vatreno crvenih rubina. Bila je predivna, mora da ga je stajala cijelu mjesenu plau. Pa ipak, vie ga se sjeam po onome to je uinio jedne noi kad je moju makicu na ulici pregazio automobil. Bilo mi je svega est godina. Drao me u naruju, brisao mi suze i govorio da ne plaem, da Flossy nije otila zauvijek i da e se vratiti im nabavi novi krzneni kaput i da e ve sutra rano ujutro biti pored moga kreveta. Vjerovala sam mu, prestala plakati i pola u krevet, sanjajui o tome kako se ponovo vratila moja makica. Kad sam se idueg jutra probudila, pored kreveta je bila Flossy, u novom novcatom krznenom kaputu, upravo onako kako je Gerry rekao da e biti. Tek mnogo, mnogo kasnije mama mi je ispriala da je Gerry u etiri sata ujutro probudio vlasnika trgovine kunim ljubimcima, i kad se ovaj razbjesnio zbog toga, Gerry mu je rekao neka mu smjesta proda jedno bijelo mae ili e mu slomiti vrat. Ljudi se uvijek sjea po tim sitnim stvarima i to po onim sitno stvarima koje su uinili samo za tebe. Ti si za Gerryja, za oca i majku uinila isto tako mnogo sitnih stvari koje si ve odavno zaboravila, ali oni ih nee nikada zaboraviti Nadam se da jesam. eljela bih da me se po njima sjeaju. I hoe. eljela bih... proguta i polako nastavi: Nain na koji u umrijeti... eljela bih da nikada ne misle o tome. itala sam u to se pretvore ljudi koji umru u svemiru... njihovi unutranji organi rastrgani i razbacani, plua meu zubima, a onda, samo nekoliko sekundi kasnije... potpuno se sasue, nemaju oblika i jezivo su runi. eljela bih da o meni nikada ne pomisle kao o neem tako mrtvom i strahotnom. Ti si njihova, njihovo dijete i sestra. Nikada o tebi nee razmiljati drugaije nego kako ti eli; uvijek e te vidjeti onakvu kakva si bila kad su te vidjeli posljednji put. Jo se bojim ree. Ne mogu to promijeniti, ali ne elim da to Gerry zna. Ako se vrati na vrijeme, vladat u se kao da se uope ne bojim i... - 37 -

Signalno zujanje prekide je u pola reenice, urno i zapovjedniko. Gerry! povie ona i skoi na noge. Evo, Gerry se javlja! On okrenu ruicu za kontroliranje jaine i upita: Gerry Cross? Ja sam odgovori Gerry, dok mu se negdje u dubini glasa nazirala napetost: Loe vijesti? O emu je rije? Ona odgovori umjesto njega, stojei malo pognuta prema komunikatoru i oslanjajui se svojom malom, hladnom rukom o Bartonovo rame: Zdravo, Gerry jedva primjetni drhtaj otkrivao je lanu mirnou u njezinu glasu: eljela sam te vidjeti... Marilyn! u nainu na koji je izgovorio ime bilo je jasno da zna u kakvoj je situaciji. to radi na SHO brodu? eljela sam te vidjeti ree ona ponovo. eljela sam te vidjeti, pa sam se sakrila na brod... Sakrila si se na njemu? Ja sam slijepi putnik... Nisam znala to e to znaiti... Marilyn! Bio je to uzvik ovjeka koji oajniki i bez nade zove nekoga tko je ve zauvijek nestao. to si to uinila?! Ja... to nije... a tada se sva lana smirenost raspade, i hladna, sitna ruka u gru stegnu Bartonovo rame: Nemoj, Gerry... Samo sam te eljela vidjeti. Nisam te htjela povrijediti. Molim te, Gerry, nemoj se osjeati tako... Neto toplo i mokro pade na Bartonovu ruku i on se iskrade iz sjedala, pomogne joj da sjedne i svinu mikrofon prema njezinim usnama. Nemoj se osjeati tako... Nemoj dopustiti da odem znajui da se tako osjea... Jecaj koji je pokuala zadrati ustrepta joj u grlu, i brat progovori: Ne plai, Marilyn. Glas mu je bio iznenada dubok i beskrajno njean, i sav je bol iz njega nestao: Ne plai, sestrice... ne smije plakati. Sve je u redu, duo... sve je u redu. Ja... donja joj usna grozniavo zadrhta i ona je stegnu zubima. Nisam htjela da se tako osea... samo sam eljela da se oprostimo jer za minutu moram krenuti. Naravno... naravno. Bit e tako, sestrice. Nisam htio da mi - 38 -

glas bude onakav. Onda se glas u trenutku promijeni u brzi i hitni zahtjev: SHO... jeste li nazvali Zvjezdanu prainu? Jeste li provjerili preko kompjutora? Nazvao sam Zvjezdanu prainu prije skoro jedan sat. Ne moe se okrenuti i doi natrag, drugih krstarica nema u krugu od etrdeset svjetlosnih godina, a SHO nema dovoljno goriva. Jeste li sigurni da su kompjuteri imali ispravne podatke... jeste li sasvim sigurni? Jesam. Zar mislite da bih dopustio da se to dogodi da nisam sasvim siguran? Uinio sam sve to sam mogao. Da je postojalo bilo to to sam mogao uiniti, uinio bih odvrati Barton. Pokuao mi je pomoi, Gerry donja joj usna vie nije drhtala, a rukavi na bluzi ostadoe mokri kad je obrisala suze. Nitko mi ne moe pomoi i vie neu plakati i s tobom, mamom i tatom sve e biti u redu, zar ne? Naravno naravno da hoe. Sve emo izdrati dobro. Njegove su rijei postajale sve tie, i Barton okrenu jainu na maksimum. Izlazi izvan dometa ree joj. Za nepunu minutu potpuno e nestati. Gerry, sve te slabije ujem ree. Izlazi izvan dometa. eljela sam ti rei... ali sada vie ne mogu. Moramo se tako brzo oprostiti... ali, moda u te uskoro vidjeti. Moda u ti doi u snove, s kosom u pletenicama, plaui zato to je mae u mojim rukama mrtvo; moda u biti dodir lahora koji ti apue u prolazu; moda u biti jedan od onih zlatokrilnih slavuja o kojima si mi priao i pjevati svojom smijenom glavicom tebi; moda, ponekad neu biti nita to bi mogao vidjeti, ali ti e znati da sam pored tebe. Misli o meni kao takvoj, Gerry; uvijek misli o meni kao takvoj a ne... a ne na onaj drugi nain. Utian do apata, zbog Wodena koji se okretao, stigao je odgovor: Uvijek u te se sjeati takve, Marilyn... uvijek takve i nikada drukije. Nae je vrijeme isteklo, Gerry... sada moram poi. Zbo... rije joj se napol slomi na usnama koje se iskrivie u grevitu plau. vrsto pritisnu ruku na usta i kada je ponovo progovorila, rijei su bile jasne i mirne: Zbogom, Gerry. Jedva ujne, beskrajno njene, i s neizrecivim bolom u sebi, doprijee iz hladnog metala zvunika njegove posljednje rijei: Zbogom, mala sestrice... - 39 -

* * * Ostala je nepokretno sjediti u tiini to je zavladala, kao da slua jeku rijei to su zamirale, a zatim se okrenu od komunikatora i pogleda prema izlaznoj komori. Barton povue crnu polugu i unutranja vrata izlazne komore otvorie se neujno, otkrivajui malu golu eliju koja ju je ekala. Ona ustade i krene. Koraala je uzdignute glave, dok su joj smei uvojci lagano dodirivali ramena; bijele sandale pomicale su se sigurno i mirno, koliko je to doputala ova mala gravitacija, a eljezne kope tiho su zveckale, sa sitnim svjetlima plavog, crvenog i kristalnog oko sebe. Pustio ju je da koraa sama i nije se ni pomakao da joj pomogne, znajui da ona to i ne eli Zakorai u izlaznu komoru i okrenu se prema njemu, dok je samo pulsiranje na njezinu vratu pokazivalo kako joj divlje udara srce. Spremna sam ree. Barton gurnu polugu prema gore i vrata hitro kliznue i razdvojie ih, zatvarajui djevojku u mranu i beskrajnu tamu. u posljednjim trenucima njezina ivota. Zau se jedva ujan udar zatvaranja vrata dokraja, i on trzajem spusti crenu polugu. Brod blago zadrhta, dok je zrak u mlazu izletio iz komore, zid lagano zavibrira, kao da je neto u prolazu udarilo vanjska vrata, a onda svega toga nestade, i brod nastavi padati mirno i jednolino. Barton povue crvenu polugu natrag na mjesto, zatvarajui vrata prazne izlazne komore, zatim se okrenu lagano i krenu prema pilotskom sjedalu polaganim koracima stara i umorna ovjeka. Tamo, u pilotskom sjedalu, pritisnu gumb radija za normalni svemir. Nije bilo nikakva odgovora; nije ga ni oekivao. Njezin e brat morati ekati cijelu no, sve dok kretanje Wodena ponovo ne omogui kontakt preko odailjaa Grupe jedan. Jo nije bilo vrijeme da ponovo pone usporavanje. ekao je, dok je brod padao zajedno s njim, a pogonski mori tiho preli. Ugleda bijelu kazaljku pokazivaa temperatre u izlaznoj komori kako se odmara na nitici. Beutna je jednadba izjednaena i on je ponovo bio sam na brodu. Neto bezlino i runo jurilo je za njim, putujui prema Wodenu, gdje e njezin brat ekati cijelu no, no prazni je brod jo zakratko ivio s prisutnou djevojke koja nije nita znala o silama to ne ubijaju ni s mrnjom, ni s namjerom. Gotovo se inilo kao da jo sjedi, onako sitna, zauena i uplaena na metalnoj kutiji pored njega, dok joj rijei odjekuju progonei jasne i ujne u praznini to je ostala iza nje: Nisam uinila nita zbog ega bih trebala umrijeti... nisam uinila nita... - 40 -

Objavljeno prema dogovoru s GPA Mnchen

SCAN i OCR: Sekundica Ispravka: MasterYoda Prelom: MasterYoda www.sftim.com

Henry Slesar: Merchant, Doctor, Chief

Preveo Bruno Ogorelec

- 41 -

Tri postnuklearne vinjete

Isaac Asimov je svojevremeno rekao otprilike da ako pripovijetku usporedimo sa strelicom, onda je vrlo kratka pria sam iljak takve strelice; malen ali otar. Dobra, vrlo kratka pria, predstavlja upravo destilat onoga to je autor htio rei, bez ukrasa ili vrludanja. Henry Slesar (r. 1927) esto se znao okuati u toj vrlo tekoj formi i ovdje dajemo vrlo mali dio tog opusa. Zanimljivo je da je znanstvena fantastika svega oko treine onoga to je Slesar objavio do danas. Mnogo je vei komercijalni uspjeh postizao kriminalistikim trilerima, od kojih su neki osvojili i anrovske nagrade. On je i laureat poznate amerike TV nagrade Emmy. kao najbolji pisac scenarija za TV-serije 1974. godine Za ljubitelje znanstvene fantastike svakako je teta to je Slesaru SF bio tek usputna djelatnost. To najbolje pokazuju tri prie koje objavljujemo. O njima ni rijei same za sebe posve dovoljno govore.

Trgovac
Swanson je uao u dvoranu Upravnog odbora dajui dojam direktorske nonalancije kojoj su se divili ak i njegovi neprijatelji. Znalo se nairoko da je danas dan kad e on odgovarati za neuspjeh kao predsjednik Udruene muke konfekcije. Ipak, Swanson je bio miran; ak i znajui da je to samo poza, protivnici su se nemirno mekoljili vidjevi tako oputeno ponaanje. - 42 -

Predsjednik Upravnog odbora otvorio je sastanak bez ikakvih fanfara i smjesta zatraio izvjetaj Prodajne slube. Svi su znali sadraj izvjetaja; privatnim kanalima doao je ve do svakoga lana odbora. Umjesto da sluaju deprimirajue recitiranje gubitaka, odbornici su gledali Swansonovo lice da vide reakciju na tu javnu optubu za loe rukovoenje. Napokon je i na Swansona doao red da govori. Gospodo rekao je bez drhtaja u glasu kao to ste uli, prodaja muke odjee zapala je u teku situaciju poslije rata. Pad dohotka nije iznenadio, no danas nas ne zanimaju ti gubici. Zanima nas prognoza da e prodaja u budunosti jo vie opasti. Gospodo, suprostavljam se predvianju Prodajne slube: uvjeren sam da e prodaja biti bolja nego ikad. Dvorana je zabrujala; na kraju dugakog stola netko se suho nasmijao. Znam da se ova moja prognoza teko moe shvatiti nastavio je Swanson pa u je potpuno objasniti prije nego to danas napustimo ovu dvoranu. No najprije bih elio da ujete specijalan izvjetaj jednog vrlo posebnog ovjeka, profesora Ralpha Entwillera iz Amerike fundacije za eugeniku. Ustao je ovjek blijeda lica koji je sjedio na poasnom mjestu, pokraj predsjednika Upravnog odbora. Kimnuo je okupljenim odbornicima i poeo govoriti gotovo neujno. Swanson me zamolio da vam danas govorim o budunosti ree oklijevajui. Ja ne znam nita o prodaji muke konfekcije. Moje je polje eugenika, a specijalnost radijacijska biologija... Moete li biti malo odreeniji? zamoli ga Swanson. Da, naravno. Bavim se mutacijama. Mutacijama koje e uskoro postati norma pri raanju djece. Ve je sada postotak mutirane novoroenadi ezdeset pet posto, a vjerujem da e s vremenom jo porasti. Ne razumijem zagrmi predsjednik Upravnog odbora kakve to veze ima s nama? Swanson se osmjehnu. Ah, ima i te kako! Zadjenuvi palac za rever sakoa i preavi pogledom radoznala lica oko stola Na primjer, uskoro e se prodaja eira podvostruiti.
Objavljeno prema dogovoru s GPA Mnchen

Doktor
Savjetnik u birou za zapoljavanje naglo je iz profesionalnog - 43 -

mira preao u neprofesionalnu uzrujanost: Mora postojati neto to vi moete raditi, doktore. ovjek vaeg obrazovanja! Rat nas nije sve pretvorio u divljake. Pa potranja za nastavnicima se, ako nita drugo, poveala za tisuu puta od dana A. Dr Meigham se ispruio u stolici i uzdahnuo. Ne shvaate. Ja nisam nastavnik u uobiajenom smislu rijei; nema vie interesa za predmet koji najbolje poznajem. Istina, ljudi su eljni znanja; oni ele saznati to vie o tome kako da se snau u ovom razorenom svijetu koji su naslijedili. ele saznati kako da postanu zidari, tehniari i graevinari. Oni hoe znati kako da ponovo podignu gradove, kako da se strojevi ponovo pokrenu, kako da iscijele radijacijske opekline i namjeste slomljene kosti. Takoer ele nauiti kako se izrauju umjetni udovi za rtve bombardiranja, kako se moe uvjebati slijepce da budu samostalni, kako poremeene da opet razumno razmiljaju, kako deformiranima vratiti prijanji izgled. To su stvari koje oni ele da ih se naui. Znate to i bolje od mene. A vaa specijalnost, doktore? Mislite da za nju nema vie interesa? Dr Meigham se kratko osmjehnu. Ne mislim, ja to znam. Pokuao sam ljude zainteresirati ali oni me izbjegavaju. Dvadeset i pet godina uim studente kako da razviju savreno pamenje. Objavio sam est knjiga, od kojih su najmanje dvije postale standardni udbenici na sveuilitima. U toku prve godine nakon primirja oglaavao sam osmotjedni teaj... i primio jednu jedinu ponudu. No to je moja profesija; to je ono to ja radim. Kako da svoje ivotno djelo prenesem u ovaj novi svijet strahota i smrti? Savjetnik je grickao usnicu; ovo je pitanje predstavljalo izazov. Do trenutka kad je dr Meigham otiao, nije naao nikakav odgovor. Pratio ga je pogledom kako pognut izlazi iz sobe nakon razgovora i osjeao jad zbog vlastitog neuspjeha. No te noi, budei se naglo iz ve dobro poznate none more, leao je budan u svome sklonitu i ponovo razmiljao o doktoru Meighamu. Do jutra je ve znao odgovor. Mjesec dana kasnije pojavio se oglas u novinama i odmah izazvao veliko zanimanje: Dr HUGO MEIGHAM raspisuje ubrzani osmotjedni teaj KAKO ZABORAVITI Upisi od 1. rujna.
Objavljeno prema dogovoru s GPA Mnchen

- 44 -

Poglavica
Mboyna, poglavica plemena Aolori, nije pokazivao nikakav strah dok se amac primicao otoku. Lice mu nije smirivala samo obaveza visokog ranga; jedini je on u plemenu vidio bijele ljude jo prije pola stoljea, dok je jo bio djeai u selu. Kad je amac pristao, jedan od bijelaca, ovjek uena izgleda i kratke sijede brade, prie mu uzdignute ruke u znak prijateljstva. Govor mu je bio nesiguran, no govorio je jezikom Mboyninih otaca. Dolazimo u miru ree. Preli smo veliku udaljenost da vas naemo. Ja sam Morgan, a ovo su moji pratioci, Hendricks i Carew; mi smo ljudi od nauke. Govorite onda! ree im Mboyna, neprijateljski reei, da ne pokae pred plemenom nikakvu slabost. Bio je veliki rat ree Morgan, nelagodno gledajui ratnike okupljene oko poglavice. Bijeli ljudi preko vode bacali su munje jedni na druge. Otrovali su svojim orujem i zrak i more i meso samih ljudi. No mi smo vjerovali da na svijetu ima dalekih mjesta koja rat nije taknuo svojim smrtonosnim prstima. Va otok je jedno od njih, veliki poglavico, a mi smo doli da ostanemo kod vas. Ali najprije moramo neto uiniti i molimo vas za strpljenje. Iz spremita na svom amcu bijeli su ljudi izvadili neobinu metalnu kutiju s malim prozoriem. Oklijevajui su prili poglavici i njegovim ratnicima uperujui udnu spravu prema njima. Neki se od njih prestraie. a drugi uzdignue koplja u znak upozorenja. Nemajte straha ree Morgan. To je samo igraka nae nauke. Vidite li kako je tiha kad joj oko promatra vas? A gledajte sad! Bijeli ljudi uperie kutiju prema sebi samima, a ova stane bijesno zujati i krati. Velika magija, aputali su otoani sa strahopotovanjem na licima. Velika magija, ponavljao je Mboyna klanjajui se bijelim bogovima i dokazu njihove boanske prirode, zujeoj kutiji. S potovanjem su odveli bijele ljude do svog sela i nakon odgovarajue ceremonije odsjekli im glave, oistili ih i posluili za veeru. Tri dana i tri noi slavili su svoje lukavstvo uz plesove i sjajne kresove, jer sad su i oni postali bogovi. Mala je kutija poela zujati i krati i za njih.
Objovljeno prema dogovoru s GPA Mnchen

Za SIRIUS...

Evo najzad i Vaih pria, dragi itatelju, koje ste poslali u toku listopada i studenog 1982. Time srno zajednikim snagama Vi strpljenjem, recenzenti vraanjem dugova i ja i jednim i drugim uhvatili korak i,

- 45 -

nadam se. ubudue drati taj korak bez zaostajanja. Krenimo: Crni dan... i Paviljon E: prie uspjeno doraene prema savjetima recenzenta i sad su vrlo za. Batina ima dva kraja i nekoliko nedostataka, tako neznatnih da se mogu ukloniti u redakciji. Udvara prolazi kao dosjetka. Klizavost: tema nova, obrada dobra, lokacija radnje dobra... i to biste jo htjeli? The End Blues je na rubu SF-a. ali je dosjetka u redu. Drugovi po oruju je stilski dobra, a inae korektna pria. Predmet Broj 7364: priekat emo malo na objavljivanje, dok se uklone greke koje naraciju ine konfuznom (povrnosti, suvina ponavljanja, neloginosti, isti likovi razliitih imena, razliiti likovi istih imena a o nepravopisu da se i ne govori). Unato tome, pria je sadrajno i tematski izvrsna, pa redakcijske muke prilikom ispravljanja greaka nee, nadam se, biti uzaludne. Kako su Zemaljni... je zgodna dosjetka. Zemlje Gvinejskog zaljeva takoer. Osvajai takoer (ostale tri nisu SF). Ars Vicisti nije pravi SF ali kvalitetno i dozirano koristi SF elemente da progovori o umjetnosti. Kako me ima danas je najbolja pria u ovoj poiljci. Uz male korekcije (na pr. dugmad se zakopava, a ne zakopavaju, kako to Vi piete) bit e prava poslastica za SIRIUS (izvrsna, nova ideja: izvrsna naracija), piite jo! Seksualna dimenzija: zabavno, svjee po ideji, dobro pisano, duhovito. Moana: visoka razina prie (stil. ideja) kompenzira nedostatke (karakterizacija pilota-uenjaka koji je toliko priblesav da se da ukebati)... Eto, to je sve o za. Idemo dalje...

Nastavak na 67. stranici

Gerald Kersh: The Copper Dahlia

Preveo Zoran Milovi

Bakrena dalija
Svatko mora uzorati svoju usamljenu brazdu. Da, on mora slijediti svoju zvijezdu i ii vlastitim putem prema raju ili prema paklu, u potrazi za onim to bi, prema njegovu osjeaju, mogao biti najbolji i najsretniji zavretak. Pa ipak, ao mi je to me Norton Mannering nije posluao kad sam mu savjetovao da nita ne govori o dogaaju u vezi s Porukom koju je primio 1. rujna 1947. godine u etiri sata i dvadeset pet minuta ujutro, dok se igrao svojim, kako ih je on nazivao, igrakama, u svojoj kui nedaleko od Guildforda. - 46 -

Da me je posluao, ne bi bio ondje gdje se sada nalazi u sikvestonskom sanatoriju, zbog ivanog sloma; to je samo pristojan nain da se kae kako je ovaj bogati i poznati ovjek poludio. A opet vam kaem, poznajui Manneringa paznajui ga to prije to ga, kao pravog i provjerenog prijatelja mnogo volim tvrdim vam da on uope nije lud ve mentalno potpuno zdrav. I ne samo da je mentalno potpuno zdrav on je plemenit i velikoduan, hrabar i astan ovjek. On je dao i vie od svog ivota, a sve za vae i moje dobro: on je rtvovao naklonost cijelog svijeta, diskreditirao sebe kao znanstvenika i dopustio da ga proglase nekom vrsti luaka jer je vjerovao, i jo vjeruje, da ovjeanstvu prijeti propast. Nije se osjeao sasvim dobro kada je poslao svoj izvjetaj; a opet, neki mi instinkt kae da je sve ono to je rekao istina, premda su dva poznata lijenika sa aljenjem potpisala nalaz kojim je proglaen ludim. Dok ovo piem, shvaam ironiju, stranu ironiju svega toga. Jasno mi je: da jedne noi u mjesecu rujnu jedan maak nije pojurio za miem, Mannering bi mogao dokazati da ima pravo i mi bismo bili upozoreni, i ovaj bi se svijet ipak moda mogao spasiti. Shvaam ironiju svega toga. Ali u Manneringu to izaziva osjeaj patnje i tjeskobe, zbog ega se i razbolio. Vjerujte mi, nije bolestan njegov um, on je samo bolestan u dui. I tako, on sjedi u siksvestonskom sanatoriju igrajui se (tako to oni nazivaju) beskrajnim metrima bakrene ice. On savija tu icu, izokree, pravi od nje neobine rozete, neprestano oslukujui pred zvunikom, s tako grozniavom panjom da zadravate dah, ako vam uope dopusti da ga promatrate. I sve vrijeme on tiho, u pola daha, apue sam sebi: ... Beskonane, beskonane. Permutacije i kombinacije zavijutaka i krivulja jedne meke ice doslovno su beskonanog broja... Da, da, bio je to nekakav oblik nalik na cvijet na kraju kalema dalija od meke bakrene ice na kraju ovakvog kalema. Jedna je latica bila ovakva druga je latica bila ovakva. Ali, postoji beskrajan broj razliitih kutova! Izmeu jednog stupnja i drugog stupnja lei cio jedan beskraj!... Jesam li sretan? Ne, hvala Bogu, nisam. Da vidimo sada: na kraju ovakva kalema bila su ezdeset etiri zavijutka, a Bass ih je sve izravnao... Kako li su bili savijeni? Kakav je bio toan oblik svakog zavijutka? Prema naprijed ili prema natrag, s ove strane? Nalijevo ili nadesno od vertikale? A onda, i toan poloaj cijelog aparata, dok sam sjedio pred njim? Beskonanost, beskonanost. Gospode, pomozi nam! Kvaliteta metala, atmosferski uvjeti... Oh, boe! Potresan je to prizor, promatrati ga kako dodiruje te svoje ice, te zaarane bakrene ice, paljivo savijene i paljive razdvojene u obliku dalije, na kraju kalema, u rasklopljenom radiju kune izrade. - 47 -

Mijenja poloaj stolice na kojoj sjedi, lagano pue u ice i dodiruje ih perom, konjskom dlakom, tankom bijelom vlasi iz svoje kose, sve dok ne iznemogne. Dao sam mu asnu rije da u vam ispripovijedati zbog ega sve to radi; zbog ega se nalazi u siksvestonskom sanatoriju, i kako je jedna debela, razmaena, tigrasta maka moda upropastila nau posljednju ansu za opstanak. Rekao mi je zato treba da vas upozorim da paljivo promotrite istine i smetlita u blizini mjesta gdje ivite i da osobito obratite panju na odreene naborano-metalne cilindre, koji podsjeaju na benzinske kante od dvadeset litara. elim vam da nikada ne pronaete nijedan od njih! Ma koliko da volim Manneringa, neka zauvijek ostane zakljuan ondje gdje je sada, samo da se ono to je ispripovijedao ne ostvari. Pa, ipak, neki prikriveni, tihi strah apue mi da je sve to istina. * * * Norton Mannering bio je zoolog. Ako ste ikada uli za njega, onada ste vjerojatno uli za N.T. Manneringa; on ne voli da pie ili tampa svoju titulu. U odreenim krugovima vrlo je cijenjen zbog izvjesnih istraivanja o ivotnom ciklusu jedne teko pristupane morske ptice, emu je posvetio etiri ili pet godina ivota koje je proveo smjeten u udubljenju jedne stijene. Svako normalno ljudsko bie takva bi usamljenost dovela do ludila; no Manneringu su, na neki nain, odgovarale usamljene stijene, isto kao to mu je odgovarala i jedna takva usamljenost. Ispriao mi je kako je s vremenom nauio sluati tiinu koja bi nastala kad bi ptice otile na poinak, a more izgledalo kao da ee svoja lea o stijenje. A kako su ovjeku potrebna dva zanimanja, Mannering se u svom slobodnom vremenu zabavljao izradom radioaparata. Vrativi se u Englesku, i napisavi i objavivi svoju monografiju, koju je nekolicina italaca, dovoljno zainteresiranih da je kupe, doekala s oduevljenjem, povukao se na odmor, godine 1939. u svoju draesnu staru kuu u Downsu, da bi tamo nastavio drukiji posao. Jadni Mannering! Bojim se da se jo neko vrijeme nee vratiti u svoju kuu. To je jedna od onih drevnih, prelijepih, starih engleskih kua, sagraenih od masivna kamena. Zidovi su deblji od jednog metra, a kua se nalazi u zaklonjenoj dolini i udaljena je oko pet kilometara od vodenice u West Chillingdenu. Kada se zatvore masivna vrata od orahovine, u Mannertogovoj je kui tako tiho da moe uti otkucaje vlastita srca. Upravo je takva tiina Manneringu bila potrebna kad se sasvim posvetio svome hobiju, bavei se njime na svoj izvanredno predani i ozbiljni nain. Dok je sjedio za velikim stolom, namatao kalemove i povezivao - 48 -

ice, bio je doista neobino sretan. Konstruirao je prijemne ureaje koji su se po svojoj sloenosti doimali doista komino, nalik na neku fantastinu kreaciju Heatha Robinsona. Ureaj preko kojeg je primio Poruku imao je golem broj radio-cijevi i zamren splet zavijutaka smijena izgleda, nalik na daliju, kako sam ve ranije spomenuo: izvan toga, provjeravanja su pokazala da po djelovanju predstavlja samo snaan radio-prijemnik, i nita vie. Mannering vjeruje da su presudni upravo oni zavijuci... i tako on tamo sjedi, nesretnik obuzet svojim komadiima ice, ba kao to je sjedio u vlastitoj kui, u onim danima kada je bio sretno obuzet svojim hobijem: onda kada bi zadovoljno radio do zore, s Bassom, tim debelim tigrastim makom, istreniranim da ne lovi ptice, koji bi blaeno spavao do njegovih nogu. Svojim se igrakama igrao nou, kada je cijeli svijet bio tih. Mannering je znao sluati. Njegove su ui bile istrenirane da uhvate, a razum mu je bio nauen da prevede najtananije, jedva ujne krikove ptica. Ptice, kao to zacijelo znate, posjeduju neto nalik na jezik, a neki od zvukova pomou kojih meusobno komuniciraju ili su odvie visoki ih odvie niski da bi ih ljudsko uho moglo uti. Mannering mi je rekao, a ja mu vjerujem, da je kroz duga i fantastino strpljiva sluanja osposobio svoj sluni ivac da uje mnoge od ovih, nikada zabiljeenih zvukova. Rekao je da se ve gotovo odluio da sastavi neku vrstu leksikona ili rjenika ptijeg govora... kada bi samo uspio pronai neki dovoljno osjetljivi nain da sve to zabiljei. Bila bi to smijena vrst rjenika, dodao je smijui se rjenik koji bi trebalo itati pomou foto-elektrine elije. A koje to programe sluate dok cijelu no provodite sa slualicama na uima? upitao sam ga. O, pa, bilo to. to god hou. Ureaji koje izraujem, premda na prvi pogled ne izgledaju ba osobito, mogu primiti praktino sve to se u svijetu alje u eter. Hvatam poruke koje emitiraju u Americi, preko predajnika koje su sami napravili. Hvatam komentare o bejzbolskim utakmicama, simfonijske koncerte iz Philadelphije, reklamne programe amerikih radio-mrea, i najnovije vijesti iz Australije. Hvatam poruke s brodova na puini, poslane Morseovim kodom. Sve me to vrlo zabavlja i oputa. Skree mi misli s drugih poslova, tako da im se nakon nekoliko tjedana vraam kao osvjeeni lav. Vlada se u toku rata koristila njegovim uslugama i dragocjenim savjetima u vezi s golubovima pismonoama: a te su ptice znaile mnogo vie nego to ete vi vjerojatno ikada saznati. A onda se, 1945, ponovo vratio kui, da se zabavlja svojim igrakama, i tako se dogodilo da je 1. rujna 1947. godine primio novosti o dolazeem smaku svijeta. * * * - 49 -

ivci mu, kako je rekao nisu bili prenapeti. a um mu je bio bistar i staloen. ula mu nikad nisu bila izotrenija. Spremao se da krene u postelju, gdje bi besano spavao do podneva, zatim se okupao, dorukovao i poao u etnju do Sterringtona, da kae 'bar dan Cooku kod Polumjeseca i popije krigiu-dvije blagog piva. S mirnim oekivanjem radovao se ovim nevinim i zdravim zadovoljstvima, i ve je stavio ruku na prekida kojim bi iskljuio radioprijemnik, kada je poruka poela stizati. Zvukovi koji su dolazili bili su tanki i vrlo visoki, jedva ujni, nalik na cviljene imia, i dolazili su u pravilnim vremenskim razmacima. Poput ulovljene ribe, Mannering se trgnuo i stao napeto sluati. Igrao se vrlo kratkim valnim duinama kraim od svih onih kojima se koriste u svijetu za prijenos poruka. Ugodno pospan, dokono se igrao u svojim kalemovima i brojanicima, i dalijama od bakrene ice. Nita nije pokuavao pronai i nije inio nita vie od ovjeka koji gricka ibicu ili vrti olovku meu prstima. Kada je taj, fino izatkan, poput paukove mree njean zvuk dotakao hiper osjetljive bubnjie njegova srednjeg uha, Mannering je sluao jo samo instiktivno. Isprvo je pomislio da je vjerojatno rije o posljedici atmosferskog poremeaja. A onda mu se uinilo da taj udno ritmini nain zapravo oznauje neki kod. Bilo je neto u tom izlomljenom zvuku to mu je govorilo da su prekidi smiljeni paljivo i namjernia. A onda je shvatio da je rije o Morseovu kodu, koji je zbog udaljenosti bio toliko izoblien da ga se jedva moglo i prepoznati. Kao i uvijek, nadohvat ruke nalazili su se papir i olovka, pa je zvuke poeo pretvarati u toke i crtice. U poetku je teko hvatao jedva ujne zvukove, no ui su mu se ubrzo prilagodile i njegova tanka svijetlosmea ruka stala je poput muhe poskakivati po papiru. Kao promatra ptica nauio je kontrolirati kucanje svog uzbuena srca. Sada je to bilo prijeko potrebno, jer je zvuk bio doista vrlo slab. Toke i crtice oblikovale su se u rijei, a rijei u poruku. A ta je poruka izravan uzrok to je Manneringa svijet proglasio ludim. Ovo su rijei koje je zabiljeio Mannering: ... Izvjesni, kratki period vremena sluali smo to govorite jedni drugima. Prije toga bili smo u prilici da vas neko vrijeme promatramo, ali ne detaljno, poto nismo bili u stanju da vas ujemo. Budui da ste stanovnici jednog mlaeg planeta, i stoga primitivan i zaostao narod, pretpostavljamo da sve doskora niste usavrili ak ni primitivna sredstva komuniciranja, kojima se danas koristite. Odnedavno pokuavamo s vama uspostaviti vezu, od trenutka kada je jedna od stvari koje nazivate brodovima, s jednog veeg vodenog prostranstva vaeg planeta poslala ovakvu poruku: - 50 -

...---... ...---... ...---... elimo vam pomoi. Mi smo sretni ve jedanaest milijuna godina, po vaem mjerenju vremena. Znamo kako mjerite vrijeme i kako govorite, zato to smo vas sluali. Znamo da jedan drugome govorite preko velikog broja razliitih zvukova to dolaze iz vaih tijela. Nakon nekoliko vaih dana i noi s lakoom smo otkrili znaenja vaih rijei. Neki od vas su jaki, a neki to nisu. Mi smo svi jaki. Mi vam govorimo jezikom kojim se u vaem svijetu najee govori, Jezikom Sitnih Zvukova. Zemljo, ako nas ujete, odgovorite. Manneringa je u tom trenutku, kako kae, obuzeo divlji poriv da povie Da, nastavite!, No nastavio je sluati, i poruka je tekla dalje, s vremena na vrijeme prekinuta elektrinim smetnjama negdje u atmosferi. ... Znamo da ste vi mladi i divlji ljudi. Da biste ouvali svoju vrstu, spajate se u parove. Znamo da ste podijeljeni u ono to vi nazivate spolovima. Nismo bili u stanju da sa sigurnou odredimo na koji nain stvarate nove ljude. Znamo da imate majke, oeve i djecu Ono to smo uspjeli uti govori nam da kod vas majke zgrabe oeve i oni vam onda daju djecu. Dok je va planet bio jo crven i vreo, i ovdje kod nas postojala su bia sliha vama. Hodala su na est nogu i prodirala jedno drugo. Ta su stvorenja svoju vrstu obnavljala, uvjereni smo, kako vi to radite danas. S vremena na vrijeme njihovi trbusi stvarali su tvrdu, okruglu loptu, koja bi se uskoro slomila. Tada bi iz lopte izalo novo, malo bie, koje bi kasnije naraslo dovoljno veliko da prodire pripadnike vlatite vrste. Na jednom svom kraju to je stvorenje imalo otvor na ijem su se rubu nalazili iljci, i tim bi iljcima jedno stvorenje razdiralo drugo. No oni ak nisu imali ni vaa primitivna i slaba sredstva pomou kojih bi svoje misli priopavali jedni drugima. Opazili smo da se veina vaih razgovora sastoji od poruka straha i mrnje. Jedna od vae tri vrste ima dubok glas. Druga ima vii, tanji glas. Ove dvije vrste ne znaju to da uine da bi se razumjeli. One se boje jedna druge. A opet, one ne mogu jedna bez druge. Znamo da imate usta, isto kao bia koja su postojala ovdje. Vi se kroz te otvore hranite i, kako imate iljke, koje nazivate zubima, sigurni smo da jedni druge razdirete. Mi to znamo jer smo uli mnoge od poruka koje izmjenjujete, u kojima govorite o njezi zuba, te o njihovu otrenju i ienju. Da, kao to to vrlo dobro znamo, premda se meusobno mrzite, teko vam je ivjeti, a da ne promatrate jedni druge na ekranu. - 51 -

Takoer, vjerujemo da jedete jedni druge, i da ete vjerojatno izumrijeti, ako tako nastavite, kao to su izumrla naa bia, jo dok je Zemlja bila samo crvena toka. ... Odgovorite ako nas ujete. Jasno je da su naa stvorenja izumrla zato to nisu bila stvorena da ive. Nisu bila u stanju da se prilagode ivotu. Ali nama je vas na jedan nain i ao. Vjerujemo da vi niste bia koja moraju izumrijeti. Vjerujemo da moete postati mudriji, i da e onda vae majke, oevi i djeca biti jedno, kako to smo i mi jedno... i da e biti odvojeni u svom jedinstvu, kao to smo i mi odvojeni. Vjerujemo u to jer smo vas uli i vjerujemo da moete, ako vam uspije da odbacite mrnju i strah koje osjeate jedni prema drugima, i ako budete ostvarili ono to nazivate sreom postati to i mi. Ne znamo znaenje vae rijei nesrea, no shvaamo to kao svojevrstan poremeaj misli. Dali ste nam povoda da povjerujemo kako ste vrijedni da vam se pomogne, jer ste bar zamislili mogunost naeg postojanja u vaem planetarnom sistemu. Nedavno smo uhvatili poruku koja je govorila da mi upravo osvajamo Zemlju dolazei na va planet da ivimo na njemu. Mi ne elimo da uinimo takvo neto. Mi smo sretni. Imamo svoj svijet, a vi svoj. Prema vama osjeamo samo prijateljstvo. Stoga emo i vas uinili sretnima... Nastala je stanka, a zatim je poruka rekla: Odgovorite ako nas ujete. Mannering je tada povikao: Nastavite! i postao svjestan da po svojoj biljenici crta obrise nekih stvari koje su mu padale na pamet obrise udnih, nezemaljskih, elatinoznih stvari. Isprva su bile razdvojene, a onda su se poele spajati, oblikujui golemu, ne sasvim bezoblinu masu, koja je bila, a opet, inilo se kao da nije... neto nalik na zgusnuti zrak s pokretnim oblakom u sreditu. Iz tog su se sredita na sve strane pruale nekakve niti. Poruka se nastavila: Vi morate biti isti kao mi. Morate biti sretni. Ako budete sretni, bit ete i mudri. Ako budete mudri, bit ete dobri. Ako budete dobri, bit ete kao mi. Dajemo vam ono to mi ve imamo. Ne elimo va bijedni planet. Uskoro, za nekoliko milijuna vaih godina, vi ete posjetiti nas, ili emo mi posjetiti vas, i meusobno emo izmijeniti misli. Ali sada, premda mi vama moemo mnogo toga rei, vi nemate nita to biste rekli nama. Napravili smo male poiljke onoga to nas ini onakvima kakvi jesmo, i vrlo brzo, po vaem mjerenju vremena, poslat emo vam ih. Veliki Projektor gotovo je zavren. Ne znamo da li primate ovu nau poruku, ali elimo vas obavijestiti da - 52 -

e kontejneri, koji e pasti tamo gdje ih budemo upravili, negdje na otvorenom prostoru, biti znak nae dobre volje. Vanjski kontejneri izgorjet e kad ulete u vau gustu atmosferu, a unutranji kontejneri, poto se otvore iznad same povrine Zemlje, past e prazni, ili u iroke vodene prostore od kojih se uglavnom sastoji va svijet, ili na vegetaciju koja se nalazi na mjestima gdje nema vode. Prazni kontejneri, koji e moda oksidirati, sadravat e ono to vi nazivate plinom. Ovaj plin, koji ima veliku prodornu mo i djeluje ve pri najmanjim koncentracijama, uinit e da postanete kao mi. Mi smo savreno sretni onakvi kakvi smo, i vi ete biti sretni, apsolutno sretni, gdjegod da se nalazili i u ma kakvoj situaciji bili. Bit ete osloboeni straha i mrnje i sveg bola. Ponavljamo... A onda je iza police iziao mi. Bass, taj tigrasti maak, nikada nije bio nauen da ne lovi mieve. Bass se ukrutio i nakostrijeio, mi ga je ugledao, izgubio glavu i, dok je Bass ve pojurio, skoio je dolje, na Manneringov stol. Bass je jurnuo za njim, pomjerivi onu bakrenu icu oblikovanu u daliju, na podu uspio dohvatiti mia, a zatim se stao poigravati s njim, ne opaajui da Mannering jedva, suzbija elju da ga ubije suhom baterijom. Mannering se uspio suzdrati, jer da je bacio bateriju, iupao bi i izvjestan broj ica iz nekoliko prikljuaka. Ali ice, koje je on savijao u trenucima dokolice, oblikujui daliju, bile su sasvim izravnane, a to je bilo djelo tigrastog maka koji je jurnuo za miem. * * * Sve mi je ovo ispriao sam Norton Mannering, itajui poruku iz biljenice i prevodei je s Morseova koda. Zar ne shvaate vanost svega ovoga? upitao me tada. Nikada ga nisam vidio tako bijesnog i uznemirenog kao to je bio u tim trenucima. ak i kada bi se pokazalo da je sve to istina, ini mi se da to nikome ne bi tetilo odgovorih mu. Jeste li izgubili razum? Jeste li poludjeli? povikao je. Dobro, hajde da pretpostavimo da se to dogodilo rekoh. Kome bi nakodila ta, neka vrst plina, ili ma to to bilo s nekog planeta, ma gdje on bio, i koji bi ljude uinio savreno sretnima? Ja to zamiljam kao neku vrst takozvanog raja kao to je, recimo, onaj na Junim morima. ... Vi, vi prokleta budalo, zar doista ne razumijete? To e biti smak svijeta. Oni kau da e te taj plin uiniti apsolutno sretnim, gdjegod da se nalazio i u ma kakvoj situaciji bio. I tako e ti prokleti cilindri... mora da je rije o cilindrima... pasti. I cijela e Zemlja biti - 53 -

natopljena njihovom prljavom sreom... Zato prljavom? Otrovnom, otrovnom za nas! Sretan gdjegod da se nalazio i u ma kakvoj situaciji bio! Kirurg sa svojim noem u rani. On je savreno sretan u toj situaciji u kojoj se nalazi. Avijatiar u zraku, mornar na povrini vode, ovjek u podmornici ispod vode, voza na cesti, ena koja raa, ovjek koji se utapa, svi su oni savreno sretni u situaciji u kojoj se zateknu. Da li vam to neto govori? Ubojica koji izvrava zloin u tom je trenutku savreno sretan kao i njegova rtva. Detektiv kome nita nije jasno savreno je sretan jer mu nita nije jasno. Sve i svi su sretni... Inenjer je sretan jer moe pustiti strojeve da rade i dalje. ovjek pokraj pei je sretan jer raspiruje vatru, sve dok je sasvim ne nestane. Seljak za plugom je sretan, nastavljajui sve dalje i dalje, u ravnoj liniji, sve dok ne naleti na zid... i dok umire, jo je sretan. ovjek koji umire od gladi sretan je zato to umire od gladi. Ako umire u plamenu, sretan si zbog toga. I tako sretan postaje hrpa pepela. I ona ptica to plovi zrakom presretna je da bi mahala krilima; i tako ptice padaju u more, i sretne su dok ne umru... Zaboga, ovjee, zar ne razumijete zastraujue znaenje iste sree, primijenjene na ljudska bia? Srea, ista srea, kraj je svih stvari. Ljudska je srea u traenju a ne u nalaenju, zar ne razumijete? Kad ovjek jednom postane potpuno, apsolutno, bezuvjetno sretan, ta on je onda mrtav ovjek. Ako stekne potpunu sreu, tada on vie nije za ovaj svijet. On tada vie nita ne eli pronai; a ljudska bia upravo ive u traganju. On se ne eli boriti; a ljudska bia ne mogu ivjeti bez borbe... Do vraga s njihovom dobrodunou, te grudice dobroudne sluzi, ma sa kojeg planeta bili! Oni nisu ljudi. Kako bi oni to mogli razumjeti? Oni i njihovi milijuni godina kako bi oni uope mogli znati koje su potrebe Zemlje? Vidim ih kao neku vrstu kolonije sastavljene od inteligentnih elatinastih komadia, koji se mijeaju i razdvajaju bez elje i bez strasti, potpuno nesvjesni snova, nada i borbi. Kako oni mogu znati da se zemaljska srea mora roditi da se svakim ivotnim trenutkom dolazi i neki poroajni bol?... Kako bi se od njih moglo oekivati da znaju kako ovjek koji je sretan u svakom trenutku svog sadanjeg stanja nee okrenuti novu stranicu knjige, nee podii prst s tipke na klaviru, i nee napraviti idui korak... i stopala e mu ostati ondje gdje su i bila... kako bi spasio dijete iz zapaljene kue, stavljajui vlastiti ivot na kocku? Oni to ne mogu znati! Do vraga s njihovim smirenim mozgovima; oni su tako mnogo milijuna kilometara daleko od nas! Oni vjeruju da su oni vrhunac i kruna ivota, zato to su sretni! A od nas ele da budemo kao i oni: amebe, elatinasti komadii koji se mijeaju i razdvajaju, te sluzave grudice sree! Oni su nas uli, ali nisu nas vidjeli, i ne poznaju nas. A usuuju se da nas poele uiniti sretnima! Bit ete sretni, - 54 -

apsolutno sretni, gdjegod da se nalazili i u ma kakvoj situaciji bili! Zar ne shvaate da je to kraj svijeta? Ako je tono ovo to ste mi sada rekli, to se onda uope moe uiniti? upitah ga. Moglo bi postojati jo neto to nam ele rei odgovori Mannering, savijajui ice lijevo-desno. Ali, u meuvremenu, jedino to moemo uiniti jest da se poalje poruka. Sve stanice na svijetu moraju poslati poruku, Morseovim kodom, ponavljajui ono to u im ja rei. Ako to ne uine, mi smo gotovi... gotovi! Ali to ako se dogodi da vam svijet ne povjeruje? upitah ga. Kada bih samo ovaj kalem i zavijutke mogao namjestiti onako kako su bili odvrati on dokazao bih im da imam pravo. Mogao bih dokazati, bez ikakve sumnje, da sam doista uo sve ono to sam uo kada sam to zapisao na papir. Sve se tako divno uklapa. Oni smatraju da je Morseov kod svjetski jezik. Sve to sam od njih uo da govore o nama pokazuje da su nas sluali. Kada bih samo uspio ponovo namjestiti taj kalem! Zatim zastade, pomilova svog tigrastog maka, i ree: Ah, Bass, Bass, stari drue ti si uvijek sretan; ali nadam se da nisi odmotao svijet, kao klupko vune, Bass, stari drue! I tako je Norton Mannering nastavio raditi i raditi, sve dok ga, na kraju, nisu odveli u siksvestonski sanatorij, gdje je i danas. Ja sam, meutim, au vezan da vam kaem ono to me zamolio da vam prenesem: a) Ako, i kada, u blioj budunosti, otkrijete da ste poeli padati u tihi zagrljaj potajne smirenosti, pokuajte da se tome oduprete. b) Ako sluajno, u blizini mjesta gdje ivite, naiete na metalne cilindre udna oblika, nalik na kante za benzin, posavjetujte susjede da uine to i vi, i krenite prema planinama. Oni koji preive bit e gospodari svijeta. Ovo je zapisano u Perceu, na poluotoku Gaspe, u podnoju jedne planine.

- 55 -

Damir Bajs:

Faktor sluajnosti
Primalac: Centralni analitiki odjel Poiljalac: Odjel za specijalna istraivanja Karakteristika: povjerljivo U skladu s odredbama ugovora o obavljanju specijalnih poslova /broj XS-25/4/ i s obzirom na klauzule spomenutog ugovora izvren je eksperiment pod kodnim nazivom STEX. Ispitivanje je obavljeno uspjeno (koeficijent 5). Zbog toga drimo da smo ispunili sve uvjete za naplatu naih istraivanja (l. 17). Nadamo se da ete se i dalje koristiti naim uslugama na obostrano zadovoljstvo. Po jedan je primjerak dostavljen: Glavnom arhivu, internom arhivu Odjela za specijalna istraivanja, Centralnom analitikom odjelu. Odjelu za sociologiju i Odjelu alternativne povijesti. - 56 -

Prilog: jedan raun broj 112-376, jedan opi izvjetaj i dva dopunska izvjetaja. Opi izvjetaj broj 26-23 Eksperiment pod kodnim nazivom STEX izvren je u razdoblju od 1297. do 1385. u podruju Bizanta. Ispitivanje faktora sluajnosti tj. uloge pojedinca u povijesnim tokovima uinjeno je prema ugovoru (broj XS-25/4) prebacivanjem Napoleona Bonapartea iz normalnog razdoblja u razdoblje koje se protee od 1297. do 1385, a Andronik III Paleolog umjesto kojega je nastupio Napoleon Bonaparte stavljen je u stanje X. Napoleon je roen u ovoj paralelnoj povijesti 1297. i sve do 1320, kada nai strunjaci prelaze iz aktivnog u pasivno stanje, zadran je tok normalne povijesti. U toj godini poinje graanski rat izmeu Andronika II i Andronika III koga emo odsad zvati Napoleonom. U to vrijeme mo Bizanta je u silaznoj putanji, a neprijatelji sve vie nagrizaju nekada snanu dravu. Napoleon ve godine 1322. rui s prijestolja svog (ovdanjeg) djeda Andronika III. To mu uspijeva uz pomo maloazijskih Selduka, poto im je prepustio neke bizantske posjede. Sljedei mu je potez sudska reforma, jaanje poloaja srednjih posjednika, poveavanje flote i snaenje vojske. Godine 1326. polazi u pohod na sjever te uspijeva u odlunoj bici kod Draa pokoriti Srbe, a uskoro su skreni i Almogaveri. U nastojanju da pokori Venecijance i Genoveane flota mu doivljava teak poraz kod Otranskih vrata. Unato tome, Bizant se konsolidirao i pojavio kao prvorazredna drava. U razdoblju od 1326. do 1340. Napoleon je uspio proiriti Bizant na podruje Italije, zauzeti Veneciju i Genovu, Francusku i Egipat i dobiti dio Perzije. Time je obnovio Rimski Imperij. Godine 1346. drava je promijenila ime u Novo Rimsko Carstvo. Mo takvog Bizanta i dalje jaa. Pojavljuje se snana robnonovana privreda i mnoge znaajke kasnog feudalizma. Razdoblje od 1346. do 1354. karakterizira novi drutveni sloj bogatih plebejaca koji zauzimaju visoke poloaje u carstvu. Poslije Napoleonove smrti 1354, Novo Rimsko Carstvo ne pokazuje znake slabosti. Naprotiv, posljednje promatrano razdoblje upozorava na dalje jaanje srednjih posjednika i bogatih plebejaca. Naroita je zanimljivost ovog razdoblja alternativne povijesti Antiohijeva ekspedicija u Afriku koja se pokazala vrlo uspjeom. Godine 1385. istraivanje je zavreno i preko vremenske stanice T1 poniten je efekt alternativne povijesti, odnosno vremensko je putovanje postavljeno u stadij 0. Zakljuak: Ovim eksperimentom kodnog naziva STEX u potpunosti je potvren faktor sluajnosti, odnosno utjecaj pojedinaca na tok povijesti te drimo da je ta teorija - 57 -

sada punovana. P. S. Podrobnije izvjetaje o ovom eksperimentu, koji je proveo Centar za specijalna istraivanja, moete nai u dopunskim izvjetajima 1 i 2. Tu je i grafiki odnos i analogija izmeu alternativne i normalne povijesti i detaljne informacije o svim dogaajima, te analize daljeg razvoja alternativne povijesti. * * * Primalac: Odjel za specijalna istraivanja Poiljalac: Centralni analitiki odjel Karakteristika: povjerljivo Drimo da ste u cijelosti ispunili odredbe ugovora o obavljanju specijalnih poslova (broj XS-25/4) te smo u tom smislu zadovoljni rezultatima i kvalitetom istraivanja. Kao to znate, da bi neka teorija postala punovrijedna, moraju postojati najmanje dva dokaza. S tim u vezi naruujemo nov eksperiment pod kodnim nazivom OTEX. Sve detalje moete pogledati u ugovoru o obavljanju specijalnih poslova (broj XS-25/5). Nadamo se da ete prihvatiti i ovaj novi ugovor uz povoljne uvjete. Po jedan primjerak dostavljen je: Glavnom arhivu, internom arhivu Centralnog analitikog odjela. Odjelu za specijalna istraivanja. Odjelu za sociologiju i Odjelu alternativne povijesti. Prilog: isplaeni raun broj 112-376, ugovor o obavljanju specijalnih poslova (broj XS-25 5). * * * Primalac: Centralni analitiki odjel Poiljalac: Odjel za specijalna istraivanja Karakteristika: povjerljivo Prihvaajui ugovor o obavljanju specijalnih poslova (broj XS35/5) zavrili smo potrebna istraivanja. Eksperiment pod kodnim nazivom OTEX pribliava se kraju i za sada su ispitivanja obavljena uspjeno (koeficijent 4.75). S obzirom na neke posebne lanove ugovora drimo da smo ispunili traene obaveze 90 posto i zbog toga bismo eljeli naplatiti nae istraivanje. elimo da i dalje budete zadovoljni naim uslugama i kvalitetom rada. Po jedan je primjerak dostavljen: Glavnom arhivu, internom arhivu Odjela za specijalna istraivanja, Centralnom analitikom odjelu, Odjelu za sociologiju i Odjelu alternativne povijesti. Prilog: jedan raun broj 112-378, jedan opfti izvjetaj i tri dopunska izvjetaja. Opi izvjetaj broj 26-24 - 58 -

Da bi se dokazao faktor sluajnosti, odnosno utjecaj pojedinaca na tok povijesti uz odreene pogodnosti i njegovu mogunost da pokree velik broj ljudi koji su prihvatili njegove ideje (ideologija), na poticaj Odjela za sociologiju i posredstvom Centralnog analitikog odjela proveden je eksperiment pod kodnim nazivom OTEX. Prema ugovoru (broj XS-25/5) prebaen je Aleksandar III Veliki iz razdoblja od 356. do 323. godine prije n. e. u razdoblje od 800. do 920. u predio Kine, a Wu-tsung, umjesto koga je ubaen Aleksandar III Veliki, stavljen je u stanje X. Pod Wu-tsungom koga emo odsad zvati Aleksandrom, Kina je postala snana ujedinjena drava u kojoj je razbijena mo feudalaca, a Aleksandar 827, kad nai strunjaci prelaze na promatranje, organizira vojnu protiv Huna i Tunguza i nakon tekih borbi uspijeva ak znatno teritorijalno proiriti tadanju Kinu. Odlune bitke voene su kod Tanchona, Meeruta i Gilgita. Tim osvajanjima Kina je proirila svoj utjecaj na nova velika podruja, otklonila opasnost od stranaca i poboljala svoje unutranje prilike. Karakteristike takve Kine jest jaanje srednjeg sloja plemia, guenje moi nekoliko najsnanijih obitelji i naroito snaan rast borbene spremnosti vojske u kojoj nailazimo na izvrstan oficirski kadar. Aleksandar se nije time zadovoljio. Od 832. do 840, zapustivi ratovanje na zapadu on prebacuje svoje snage na osvajanje Japana koji je porobio u treem pokuaju 839. U meuvremenu, gui dva ustanka feudalaca u Kini i jedan ustanak u Koreji, u provinciji Tach'ing. Godine 844. uspijeva zauzeti dio Perzije stvorivi tako najveu dravu na svijetu. Aleksandar umire 852. ostavivi iza sebe grandiozno carstvo. Razdoblje od 852. do 878. koji upravo sada prouavamo karakterizira dalji porast utjecaja Kine, osim u Japanu koji se otcijepio 866. Preostaje nam jo razdoblje od 878. do 920. kada emo ponititi efekt paralelne povijesti preko vremenske stanice 1, a vremensko putovanje bit e postavljeno u studij 0. Zakljuak: Ispitivanje provedeno ovim drugim eksperimentom pod kodnim nazivom OTEX konano je otklonilo svaku sumnju u ispravnost teorije dananje sociologije o faktoru sluajnosti. PS. Potpune injenice o istraivanjima potraite u dopunskim izvjetajima 1, 2 i 3 u kojima moete pogledati i grafiki odnos i analogiju izmeu alternativne i nurmalne povijesti. Tu se nalazi i analiza daljeg razvijanja alternativne povijesti. Dopuna: Cjelokupni izvjetaj dobit ete nakon potpunog zavretka istraivanja koje nije moglo biti u potpunosti dovreno - 59 -

zbog kratkog roka (l. 19), a radi dokazivanja prije odravanja Kongresa drutvenih znanosti. Primalac: Sredinji vremenski centar Poiljalac: Centar za svemirska istraivanja Karakteristika: strogo povjerljivo I stupanj hitnost AA reda Nai strunjaci otkrili su na Mjesecu (koordinate CX-26) nepoznat objekt. Nakon opsenog istraivanja utvrdili smo da su zgrade nesumnjivo zemaljskog porijekla, ali ne pripadaju nijednoj poznatoj dravi. Tu zagonetku rijeio je na vremenski odio, a uz to je otkrio i zapise koje vam aljemo u prilog. Objekt, vrlo vjerojatno vremenska stanica, uniten je gotovo potpuno snanim udarom golemog meteora. Vremensko putovanje zasad je ogranieno na 20.000 godina i moe se obavljati samo u prolost. Zbog ponitavanja efekta vremenskog putovanja, koje moe dovesti do pomaka u povijesti, vremenska stanica mora biti sagraena u najdaljoj prolosti koja se moe dosei tamonjim materijalima. Naime, ako se ne uspije vraanje u normalno stanje moe (vidi Mingov efekt) se dogoditi da alternativna povijest postane jedina i prava. Sreom, to je otkriveno jo u poetku vremenskog putovanja uz minimalne posljedice. Vremenska stanica mora imati navedene uvjete jer inae za vremenskog putovanja u kojem se neto izmijeni u prolosti nastaju i automatske posljedice koje ponitavaju dalji (normalni) tok vremena, tako da vremenska stanica ne funkcionira zato to ne postoji u budunosti. Iz ovog je nastao i osnovni vremenski aksiom: sadanjost koja ne moe dosei prolost ne utjee (vremenski) na budunost. ini se da je ovaj otkriveni objekt dio takve alternativne povijesti i da su ljudi iz nje isto kao i mi otkrili vremensko putovanje. Te zgrade jedini su dokaz postojanja te civilizacije zbog toga jer su sagraene prije vremenskog pomaka u historiji. U prilogu moete nai dopise otkrivene u objektu a napisane na jeziku koji se razvio od nekadanjeg engleskog (analiza jezinog odjela) kojeg smisao moemo nazreti iz jezine osnove rijei. Osobito su zanimljivi podaci analize eventualnosti daljeg razvoja alternativne povijesti koji u potpunosti odgovaraju (osim nekih detalja) razvoju nae kineske drave koja se proirila i na novi kontinent i dominirajui je faktor u svijetu. P.S aljemo vam ovaj materijal na detaljnu obradu jer ne iskljuujemo mogunost podmetanja od Evropske federacije radi podrivanja naeg ugleda i demoraliziranja masa koje vjeruju u legendarnog pretka Wu-tsunga. Naime, prema podacima koji su pred nama, mi smo postali ovakva Kina zahvaljujui intervenciji iz - 60 -

budunosti jedne evropske drave. Prilog: zapis 1 i 2, snimci objekta, struna analiza odjela Centra za svemirska istraivanja.

...nije za SIRIUS

Nastavak s 50. stranice Idemo dalje... ali, eto. zapeli smo ve na prvom koraku: o ak etiri Vae prie (Nadarius, Zrcalo, Novi dom, Nono unjalo) ne mogu rei nita drugo nego da su zavrile u kou neproitane. Naime, jo odavna smo se bili dogovorili da neemo pisati (Vi) ni itati (ja) prie pisane rukom. Samo one pisaim strojem (i to s dvostrukim proredom, ako se sjeate, dragi itatelju!). Bez alata nema zanata, bez ulaganja nema stvaranja. A sad o onome proitanom o priama koje ste poslali STRIUS-u u toku listopada 1982. Kraj ne mora biti i kraj Vaih nastojanja da napiete neto to e biti objavljivo: u meuvremenu, morate jo mnogo uiti. Uiti pisati, uiti pripovijedati, uiti o onome o emu piete. Svata: stil kakotako. tema nikako (svemirac unitava Zemlju da bi priredio vatromet svojoj keri). Vratite nam Pepea, ali nam pri tom objasnite zato svemirac i seljak plau. Ili je to, moda, rebus, a ne pria? Povratak je lijepo ispriana pria bez sadraja. ovjek pada mrtav, i to? Zrani autobus ime veze sa SF samo po tome to je smjeten u budunost. Nepozvani gost: stil epav, naracija loa. konstrukcija nikakva. to to svemirac eka da bi mogao otii sa Zemlje? Letei tanjur u biti i nije SF nego djeja pria o NLO. Posljednjih 720 ... pasusa su prekratki, pa sve djeluje rascjepkano i nedoreeno. Evolucija na Zemlji se zavrava, kaete... i to s tim? Boe mili... je nedoreena crtca bez kraja. Treba je nastaviti, zaokruiti (i tada ponovo poslati SIRIUSU). Vrnitev nije SF i nije na razini Vaih dosadanjih (i objavljenih) pria. Savrenstvo nije ba savrena parodija onog retka iz Biblije, a Zapis bi bio dobar kad biste ga drastino skratili (dosjetke, poput te Vae, postaju dosadne kad se pripovijedaju nadugo i nairoko). etvrti zakon i Posljednji dogaaj su lijepo ispripovijedani, ali bez baze s logikom. Obisk je podobniji za neki klupski list nego za SIRIUS iji itatelji ipak nisu bar u golemoj veini lanovi klubova ljubitelja SF-a, ili moda jesu? Starac i maka je stilski izvrsno ispripovijedana pria ali je u njoj previe rijei, pa prevladava patetika koja ubija ionako slabanu ideju. Stvaralac i Poruka su s druge strane ruba SF-a. Epitaf je otrcane teme (poznati SF pisac dobiva svoje prie iz svemira). Savreno drutvo je Orwell na humoristiki nain, pa je bolje da pria ami tamo gdje je i dosad amila; Nije bez vraga je koliko se meni ini i bez ikakva smisla. Stella i jo 8 pria odreda nisu SF. Potpis takoer, uz lou naraciju i dobru, iako ne i novu ideju. Poiteljska prostirka naracijski epa cio tekst je u jednom dahu, bez odvajanja razliitih Nastavak na 80. stranici

Arthur C. Clarke: Before Eden

Preveo Zoran Milovi

Prije Edena
- 61 -

 ini mi se ree Jerry Garfield iskljuujui motore da je ovo kraj puta. Uz blagi dahtaj, donje mlaznice utihnue; bez zranog jastuka, izviako vozilo Lutajua olupina polako se spusti na izlomljeno stijenje Hesperijanske zaravni. Naprijed se vie nije moglo; ni uz pomo mlaznica ni gusjenicama S. 5 da Olupinu nazovemo njezinim slubenim imenom nije bio u stanju da se uzvere uz otru strminu to se uzdizala pred njima. Juni pol Venere bio je udaljen svega pedesetak kilometara, no mogao se nalaziti i na nekom drugom planetu za njih bi to bilo isto. Morat e se vratiti i ponovo prevaliti put od gotovo 650 kilometara kroz ovaj kaotini krajolik. Vrijeme je bilo fantastino, tako da je vidljivosti dosezala gotovo pet stotina metara. Nije trebalo da se koriste radarom kako bi otkrili grebene pred sobom; bar za sada i golo je oko bilo dovoljno pouzdano. Zeleno svjetlo svitanja, koje se filtriralo kroz oblake to su se talasali, ve milijunima godina neprekinuti, davalo je cijeloj toj sceni podmorski izgled, a nain na koji su svi udaljeni objekti nejasno nestajali u izmaglici samo je pojaavao taj dojam. Ponekad je bilo vrlo lako povjerovati da se zapravo voze plitkim morskim dnom, a Jerryju se ne jednom uinilo da vidi ribe kako im plivaju iznad glava. Da pozovem brod i javim da se vraamo? upita. Ne jo odgovori dr Hutehins. Hou da razmislim o neemu. Jerry moleivo pogleda treeg lana posade, no odatle ne dobi nikakvu podrku.. Coleman je bio isto tako udaren; premda se s Hutchinsom pola vremena bijesno prepirao, obojica su bili znanstvenici, te prema tome, po miljenju praktinog inenjera-navigatora, ne potpuno odgovorni za svoje postupke. Ako je Coleu i Hutchu pala na pamet blistava ideja da nastave put, njemu nije preostalo nita osim da protestira. Hutehins je koraao s kraja na kraj nevelike kabine, prouavajui karte i instrumente, a zatim je zamahom okrenuo veliki reflektor i obasjao grebene, te uzeo dalekozor i poeo ih promatrati paljivo. Valjda, pomisli Jerry, ne oekuje od mene da vozim po onome gore! S. 5 je vozilo sa zranim jastukom i gusjenicama, a ne divokoza... Iznenada, Hutehins je neto pronaao. Oteo mu se iznenadan, eksplozivan dahtaj, a zatim se okrenuo Colemanu. Gledaj! povie uzbuenim glasom. Malo ulijevo od one - 62 -

crne toke! Reci mi to vidi? Pruio mu je dalekozor, i sada je Coleman stao paljive promatrati greben. Neka sam proklet ree otegnutih glasom. Imao si pravo. Na Veneri postoje rijeke. Ono tamo je isueni vodopad. Dakle, duguje mi veeru kod Bel Gourmeta, kad se vratimo u Cambridge. Sa ampanjcem. Ne mora me na te podsjeati. Troak se svakako isplati. No, tvoje ostale teorije jo ne djeluju nimalo uvjerljivije. Samo trenutak upade Jerry. to znai to prianje o rijekama i slapovima? Svi znaju da tako neto ne moe postojati na Veneri. U ovoj sauni od planeta nikada nije dovoljno hladno da bi se oblaci mogli kondenzirati. Jesi li u posljednje vrijeme pogledao na termometar? upita ga Hutehins hinjenom blagou. Bio sam male odvie zaposlen upravljanjem ovim vozilom. Tada imam nekih novosti za tebe. Palo je na sto deset i jo uvijek pada. Ne zaboravi, nalazimo se gotovo na samom polu, zima je, a na visini smo od gotovo osamnaest tisua metara iznad nizija. Svemu tome dodaj i ovo osobite pucketanje u zraku. Ako temperatura padne samo jo nekoliko stupnjeva, imat emo kiu. Naravno, voda e kljuati no bit e voda. I, premda to George jo ne eli priznati, sve ovo baca sasvim novo svjetlo na Veneru. Zbog ega? upita Jerry, premda je ve i sam pogodio. Ondje gdje ima vode, moe biti i ivota. Odvie smo pourili s tvrdnjom da je Venera sterilna, a sve samo zbog toga to je prosjena temperatura oko dvjesta ezdeset stupnjeva. Ovdje je mnogo hladnije, a to je upravo glavni razlog zbog kojeg sam toliko elio da stignemo da samog pola. Ovdje gore u brdima ima jezera, i ja ih elim prouiti. Ali to je voda koja kljua! protestirao je Coleman. U takvoj vodi nita ne bi moglo preivjeti! Na Zemlji postoje alge koje to mogu. Uz to, ako smo u ovo vrijeme, koliko prouavamo planete, uspjeli nauiti bar neto, onda je to ovo: gdje god je ivot imao i najmanje anse da opstane, nai e ga. Ovo je jedina ansa koju je ikada imao na Veneri. Volio bih kada bismo mogli provjeriti tvoju teoriju, no i sam vidi da se ne moemo uspeti uz taj greben. Moda vozilom ne moemo, ali nee nam biti odvie teko da se popnemo pjeke, ak i u termo-odijelima. Sve to treba da uinimo jest da proetamo nekoliko kilometara prema polu; prema radarskim kartama, iza ovog ruba gore prostire se prilino ravan teren. Sve bi - 63 -

nam to uspjelo za, otprilike, dvanaest sati, najvie. Svaki od nas bio je vani i mnogo due i pod mnogo teim uvjetima. To je bilo sasvim tono. Zatitna odjea, napravljena za koritenje u uvjetima koji vladaju na Venerinim nizijama, ovdje ne bi stvarala nikakvih problema. Ta svega je pedesetak stupnjeva toplije nego to je u Dolini Smrti usred ljeta. Pa ree Coleman ti zna pravila. Ne moe poi sam, a netko mora ostati ovdje, kako bi odravao vezu a brodom. Kako emo ovaj put srediti stvar, ahom ili kartama? ah traje malo predugo odvrati Hutehins. Osobito kad igrate vas dvojica. Iz ladice stola s mapama izvadi ve dobro izlizan snop igraih karata. Jerry, presijeci. Desetka pik. Nadam se da moe bolje, George. I ja. Do vraga samo petica tref. E pa, isporuite Venerijancima moje pozdrave. Unato Hutchinsovu uvjeravanju, penjanje uza strminu pokazalo se kao prilino naporno. Dodue, sama padina nije bila prestrma, no teina boca s kisikom, termo-odijela s rashladnim ureajima i znanstvene opreme iznosila je vie od etrdeset pet kilograma. Smanjena gravitacija trinaest posto slabija od Zemljine nije im mnogo pomogla, dok su se s mukom uspinjali, odmarali na zaravnima da vrate dah, a zatim ponovo nastavljali uspinjanje kroz podmorsko praskozorje. Smaragdni sjaj koji je kupao predio oko njih, bio je svjetliji od sjaja punog Mjeseca na Zemlji. Mjesec bi na Veneri bio potpuno nepotreban, pomisli Jerry; s povrine ga se nikada ne bi moglo vidjeti, a nije bilo ni oceana kojima bi mogao vladati osim toga, neprekinuto praskozorje mnogo je postojaniji izvor svjetla. Uspeli su se gotovo sedam stotina metara prije nego to se tlo pred njima pretvorilo u sasvim blagu padinu, mjestimino izbrazdanu kanalima koje je oigledno izdubla tekua voda. Nakon neto traganja naili su na usjek koji je bio dovoljno irok i dubok da zaslui ime rijenog korita, te krenue njime. Neto mi je upravo palo na pamet ree Jerry, poto su proli nekoliko stotina metara. Pretpostavimo da negdje ispred nas bjesni oluja, a to onda? Ne bih volio naletjeti na plimni val kipue vode. Kada bi bilo nekakve oluje odvrati Hutchins pomalo nestrpljivo uli bismo je. Svakako emo imati dovoljno vremena da se popnemo na neku uzviicu. On je, nesumnjivo, imao pravo, no Jerry nije bio nita sretniji ni spokojniji dok su se nastavili uspinjati uz blago nagnuto korito vodenog toka. Njegov osjeaj nesigurnosti neprekidno je rastao, jo od trenutka kad su preli preko ruba grebena i izgubili radio-vezu s - 64 -

izviakim vozilom. Ne moi da s nekim uspostavi vezu, to je bilo jedinstveno i uznemiravajue iskustvo. Jerryju se to ndje dogodilo jo nikada u ivotu; ak i na Jutarnjoj zvijezdi, kada su bili stotinama milijuna kilometara daleko od Zemlje, uvijek je mogao svojoj porodici poslati poruku, i za nekoliko minuta dobiti odgovor. Ali sada, nekoliko metara stijenja odvojilo ga je od ostalog ovjeanstva; dogodi li im se ovdje ita, nitko nikada nee saznati, ako neka kasnija ekspedicija ne pronae njihova tijela. George e ih ekati dogovoreni broj sati; nakon toga okrenut e vozilo i vratiti se na brod sam. ini mi se da nisam stvarno tip hrabrog pionira istraivaa, ree Jerry sam sebi. Volim upravljati sloenim strojevima, i zbog toga sam se i naao umijean u svemirske letove. Ali nikada nisam prestao misliti kamo e me to dovesti, a sada je odvie kasno da se predomislim... Preli su moda nekih pet kilometara prema polu, slijedei vijugavu stazu rijenog korita, kada se Hutchins zaustavi da promotri okoli i sakupi uzorke. Postaje sve hladnije! ree. Temperatura se spustila ispod devedeset tri stupnja. Najnia dosad zabiljeena temperatura na Veneri. Kada bismo se samo mogli javiti Georgeu i javiti mu ovo. Jerry iskua sve valne duine; pokuao je ak uhvatiti i brod nepredvidljiva podizanja i sputanja planetine ionosfere ponekad su omoguivala i ovakve prijeme na daljinu no, osim pucketanja i praskanja Venerinih oluja i gromova, nije se uo ni najslabiji apat. Ovo je jo bolje ree Hutchins, i sada mu se u glasu moglo osjetiti istinsko uzbuenje. Koncentracija kisika sve je vea i vea petnaest jedinica u milijun. Tamo kod vozila bilo je samo pet, a u nizijama jedva da ga moe i otkriti. Ali, petnaest dijelova u milijun! usprotivi se Jerry. To nitko ne bi mogao udisati! Cijelu si stvar postavio pogreno objasni Hutchins. To nitko ne die. To netko stvara. to misli, odakle sav taj kisik na Zemlji? Stvara ga ivot biljke koje rastu. Prije nego to su se na Zemlji pojavile biljke, naa je atmosfera bila kao i ova ovdje mjeavina ugljinog dioksida, amonijaka i metana. A onda je evolurila vegetacija, polako pretvarajui atmosferu u neto to su ivotinje kasnije mogle udisati. Razumijem ree Jerry. I ti dri da je ovdje upravo poeo isti takav proces? Izgleda tako. Neto, ne tako daleko odavde, stvara kisik a biljni je ivot najjednostavniji odgovor na pitanje to je to. A tamo gdje ima biljaka mozgao je Jerry pretpostavljam da bi, prije ili kasnije, trebalo biti i ivotinja, nije li tako? - 65 -

 Tako je odgovori Hutchins, spremajui opremu i nastavljajui put suhim koritom premda je za to potrebno vie stotina milijuna godina. Moda smo stigli odvie rano, ali nadam se da nismo. Sve je to sasvim u redu ree Jerry. Ali pretpostavimo da se susretnemo s nekim, kome neemo biti ba previe simpatini. Nemamo nikakva oruja. Hutehins prezrivo frknu. I nije nam ni potrebno. Jesi li zaboravio kako izgledamo? Siguran sam da bi svaka ivotinja koja bi nas ugledala pobjegla kilometrima daleko. Bilo je u tome neke istine. Reflektirajua metalna folija termoodijela prekrivala ih je od glave do pete, poput nekog savitljivog, bljetavog oklopa. Nijedan insekt nije imao tako savrene antene kao to su bile ove na njihovim kacigama i rancima na leima, a iroke lee, kroz koje su promatrali svijet izgledale su kao prazne, a ipak udovine oi. Da, i na Zemlji jedva da je postojala neka ivotinja koja bi se uhvatila ukotac s ovakvom utvarom; no, neki bi Venerijanac mogao imati sasvim drugaije miljenje o tome. Jerry je jo razmiljao o tome, kad iznenada naioe na jezero. ak i na prvi pogled, poteklo ga je da misli, ne na ivot koji su traili ve na smrt. Nalik na crno ogledalo, lealo je meu naborima okolnih breuljaka; njegov daleki kraj bio je sakriven u vjenoj magli, a sablasni stupovi pare uvijali su se i plesali po povrini. Bio je potreban, pomisli Jerry, jo samo Haron sa svojim amcem da ih preveze na drugu obalu ili tunelski labud, koji velianstveno pliva naprijed-natrag, uvajui ulaz u Podzemni svijet... Pa ipak, bez obzira na sve to, ovo je bilo udo prva slobodna voda koju je ovjek pronaao na Veneri. Hutchins je ve bio na koljenima, i gotovo da je nalikovao na sveenika. No on je samo sakupljao kapljice dragocjene tekuine, da bi ih ispitao svojim depnim mikroskopom. Ima li togod? nestrpljivo upita Jerry. Hutehins zatrese glavom. Ako i ima, odvie je malo da bi se moglo vidjeti ovim instrumentom Rei u ti neto vie kad se vratimo na brod. Zapeatio je posudu s uzorkom i smjestio je u specijalnu torbu, isto onako paljivo kao to bi to uinio neki sakuplja, koji je upravo pronaao grumen zlata. Lako bi moglo biti a po svoj prilici i jest da je rije o obinoj vodi. No isto bi se tako moglo otkriti cio jedan svemir nepoznatog ivih bia na prvoj stepenici njihova, milijarde godina dugog puta ka inteligenciji. Hutchins je preao svega nekoliko metara du ruba jezera, kada - 66 -

iznenada stade tako naglo da je Jerry zamalo naletio na njega. to je sad? upita Jerry. Vidi neto? Onaj tamni komad stijene tamo. Opazio sam ga prije nego to smo se pribliili jezeru. to je s njim? Meni izgleda sasvim obino. ini mi se da se poveao... Cijelog svog ivota Jerry e pamtiti idui trenutak. Tke zna zato, ali nijednog trenutka nije posumnjao u Hutchinsove rijei; sada je ve bio spreman povjerovati u sve, ak i u to da stijene rastu. Osjeaj izolacije i misterija, ovo mrano i zagonetno jezero, neprekidna grmljavina udaljenih oluja i zelenkasto svjetlucanje praskozorja sve ga je to na neki nain izmijenilo i pripremilo da se suoi s nevjerojatnim. Pa ipak, strah nije osjeao; to e doi kasnije. Pogledao je prema gromadi. Koliko je mogao procijeniti, bila je udaljena nekih stotinu i pedeset metara. Na ovom priguenom, smaragdnom svjetlu bilo je teke precizno odrediti udaljenost ili veliinu. Stijena ili ma to to bilo izgledala je kao vodoravna ploa od gotovo crnog materijala, i leala je pri samom vrhu nevelikog grebena. Nedaleko od nje nalazila se druga, mnogo manja gromada od istog materijala; Jerry pokua odrediti i zapamtiti razmak meu njima, kako bi na osnovi toga bio u stanju da opazi neku promjenu. ak i kada je opazio da se razmak polako smanjuje, jo nije osjetio nikakvu paniku samo uzbuenje i uenje. Tek kada je razmak sasvim nestao i kada je shvatio kako su ga vlastite oi obmanule, osjetio je kako ga obuzima grozan osjeaj bespomone strave. Ovdje nisu postojale nikakve stijene koje bi rasle ili se kretale. Ono to su gledali bila je tamna plima, gmiui sag koji je polako ali nezadrivo brisao sve to mu se na vrhu grebena nalo na putu, pomiui se prema njima. Sreom, trenutak iste, iracionalne panike trajao je svega nekoliko sekundi. Garfieldov uas poeo se stiavati u istom trenutku kada je shvatio gdje mu je uzrok. Jer ta nadolazea plima podsjetila ga je, i to odvie ivo, na priu koju je proitao prije mnogo godina, priu o mravima s Amazone, i nainu na koji unitavaju sve to im se nae na putu... Meutim, ma to da je ova plima bila, kretala se presporo da bi ih ugrozila, osim ako bi im presjekla odstupnicu. Hutchins ju je pomno promatrao kroz jedini dalekozor koji su imali; on je bio biolog i sada se, napokon naao na svom terenu. Nema smisla da od sebe pravim budalu, pomisli Jerry, i ponem bjeati naokolo, poput preplaene make, ako doista nema potrebe. - 67 -

 Do avola napokon progovori, u trenutku kada je pokretni sag bio udaljen svega tridesetak metara, a Hutchins jo nije progovorio ni rijei niti je pomakao ijedan mii. to je to? Hutchins se polako raskravio, poput statue koja je iznenada oivjela. Oprosti ree. Potpuno sam zaboravio na tebe. Naravno, rije je o biljci. ini mi se da joj taj naziv najbolje pristaje. Ali to se kree! Zbog ega te to iznenauje? Pa i zemaljske se biljke kreu. Jesi li ikada imao prilike vidjeti ubrzani film o kretanju brljana. Da, ali brljan ipak ostaje na svom mjestu on ne puzi naokolo. Dobro, a to je s planktonima u moru? Uvijek kada su na to prisiljeni, oni mogu plivati kamo ele. Jerry vie nije imao to primijetiti; udo koje se pribliavalo, ostavilo ga je bez rijei. O ovoj je stvari i dalje razmiljao kao o sagu debelom sagu, na rubovima isjeckanom u rese. Dok se kretao, debljina mu se mijenjala; ponegdje je bio tanak poput najfinijeg papira, dok mu je na drugim dijelovima debljina iznosila i itavih tridesetak centimetara. Kada se pribliio toliko da mu se mogla razabrati tekstura, Jerryju padne na pamet crni barun. Pitao se kako li izgleda na dodir, a onda se sjeti da bi mu spalio prste, ak i kada mu ne bi uinio nita drugo. Izazvana smuenom, nervoznom reakcijom, koja obino slijedi nakon iznenadnog oka, na um mu pade neobina misao: Ako ipak postoje Venerijanci, nikad neemo biti u stanju da se rukujemo s njima. Oni bi nae ruke sprili, a mi bismo njihove promrzli. Do sada, stvar nije pokazivala nikakve znake da je svjesna njihove prisutnosti. Jednostavno je tekla naprijed, nalik na bezumnu plimu a to je gotovo sasvim sigurno i bila. Da se nije uspinjala preko manjih prepreka, mogla je sasvim nalikovati na nadolazei tok vode. A, onda, kad se nala svega nekoliko metara daleko od njih, barunasta je plima zastala. S desne i s lijeve strane i dalje je tekla naprijed, no ravno ispred njih polako se zaustavljala, da bi na kraju sasvim stala. Okruuje nas ree nervoznim glasom Jerry. Bit e bolje da se povuemo dok se ne uvjerimo da je bezopasna. Na njegovo olakanje, Hutchins istog trenutka koraknu unatrag. Nakon kratkog oklijevanja, stvorenje je ponove nastavilo svoje sporo napredovanje, dok mu se uleknue na prednjoj strani polako ispravljalo. - 68 -

Tada Hutehins iznenada koraknu naprijed i stvorenje se polako povue. Nekolike je puta kretao naprijed, a zatim se ponovo povlaio, i svaki je put iva plima uzmicala ili tekla naprijed, tono u skladu s njegovim kretnjama. Nisam ni sanjao, pomisli Jerry, da u doivjeti da vidim ovjeka kako plee s biljkom... Termofobija ree Hutehins. Potpuno automatska reakcija. Ne dopada joj se naa vrelina. Naa vrelina! usprotivi se Jerry. Hej, pa mi smo ivi led u usporedbi s njom. Naravno ali naa odijela nisu, a to je sve to ona moe osjetiti. Ba sam glup, pomisli Jerry. Dok ti je ugodno i svjee u termoodijelu, lako ti je zaboraviti da ureaj za hlaenje, smjeten na leima, stalno izbacuje mlaz topline u okolnu atmosferu. Nije ni udo da je biljka neprestano uzmicala... Da vidimo kako reagira na svjetlo ree Hutehins. Ukljuio je svjetiljku na grudima i zelenkasti sjaj praskozorja se istog trenutka rastopio u poplavi iste, bijele svjetlosti. Sve dok na ovaj planet nije stigao ovjek, na njegovoj povrini nikada nije zasjalo bijelo svjetlo, ak ni po danu. Kao i u zemaljskim morima postojalo je samo zelenkaste svjetlo svitanja, koje je polako postajalo sve gue i gue, dok na kraju ne bi zavladala tama. Promjena je bila tako zapanjujua da se obojici oteo zadivljen i zapanjen povik. Bljeskom svjetlosti nestalo je i onog debelog mranog crnog i neravnog barunastog saga pod njihovim nogama. Sada je na njegovom mjestu, sve dokle je dosezalo svjetlo, leao plameni uzorak predivnog, ivog crvenila, proaran zlatnim nitima. Nijedan perzijski princ nikada ne bi svojim tkalcima mogao narediti da mu izrade tako bogat sag, pa ipak, ovo je bio samo sluajni proizvod biolokih sila. Doista, sve dok nisu ukljuili svjetiljke, ove velianstvene boje nisu ni postojale, i ponovo e nestati, im ih strano svjetlo Zemlje prestane oivljavati svojim arobnim sjajem. Tikov je imao pravo promrmlja Hutchins. Volio bih da se i sam mogao uvjeriti u to. U emu je to imao pravo? upita Jerry, premda je priati u prisutnosti ovakve ljepote bilo gotovo jednako skrnavi jen ju. Prije pedeset godina on je u Rusiji otkrio da biljke koje ive u vrlo hladnim klimatskim uvjetima naginju plavoj i ljubiastoj boji, dok su one iz toplijih krajeva najee crvene ili naranaste. Predvidio je da e vegetacija Marsa biti ljubiaste boje, dok e biljke na Veneri biti crvene. Oba je puta bio u pravu. Ali, ne moemo ovdje cio dan samo stajati. Ima jo dosta posla koji valja to prije obaviti. Jesi li siguran da je ta vegetacija sasvim neopasna? upita - 69 -

Jerry, dok se neto od njegova opreza ponovo budilo u njemu. Potpuno! Niije u stanju dodirnuti naa odijela, ak i kada bi to eljela. U svakom sluaju, kree se pokraj nas. To je bilo tono. Sada su mogli vidjeti da cijelo bie ako je rije o jednoj biljci, a ne o koloniji prekriva otprilike krunu povrinu promjera tridesetak metara. Klizilo je preko tla, isto onako kako se pomie sjenka oblaka tjeranog vjetrom, a ondje gdje je zastalo, stijene bi ostajale izbuene mnogobrojnim siunim rupicama, koje je, po svoj prilici, napravila neka kiselina. Da ree Hutchins kada mu Jerry skrenu panju na tu pojavu. Upravo na taj nain hrane se neki liajevi: isputaju kiselinu koja razgrauje stijenje. Ali sada, molim te, dosta s pitanjima bar dok se ponovo ne vratimo na brod. Ovdje ima posla za nekoliko ljudskih vjekova, a preostalo nam je samo nekoliko sati da ga obavimo. Bila je to botanika u trku i u prenesenom i u doslovnom znaenju. Osjetljivi rubovi prostrane biljke-stvari bili su u stanju da se kreu iznenaujuom brzinom, svaki put kada ih je pokuala izbjei. inilo se kao da imaju posla s pokretnom, ivom palainkom, velikom stotinjak etvornih metara. Dok je Hutchins odrezivao uzorke i sondirao nije bilo nikakvih osobitih reakcija s izuzetkom izbjegavanja topline koju su izbacivali. Stvorenje je neprekidno strujalo naprijed, preko breuljaka i dolina, voeno nekim neobinim biljnim instinktom. Moda je slijedili neku mineralnu ilu; geolozi e o tome rei neto vie, poto analiziraju uzorke stijenja koje je sakupio Hutehins prije i poslije prolaska ivoga saga. Jedva je bilo vremena da promisle ili ak okvirno uoblie bezbrojna pitanja koja je postavljalo njihovo otkrie. Po svoj prilici, ovih je stvorenja bio prilian broj, im su ovo jedno uspjeli tako brzo pronai. Kako se razmnoavaju? Klijanjem, sporama, spajanjem, ili na neki etvrti nain? Odakle dobivaju potrebnu energiju? Kako izgledaju njihovi srodnici, neprijatelji ili paraziti? Ovo zacijelo nije jedini oblik ivota na Veneri ve je sama takva ideja apsurdna jer ako imate jednu vrstu, tada mora da ih postoji i tisue... Glad i umor natjerae ih da zastanu. Stvorenje koje su prouavali moglo je jesti put kojim se kretalo i tako obii cijelu Veneru premda je Hutehins vjerovao da se nikada ne udaljuje odvie od jezera jer se s vremena na vrijeme pribliavalo vodi i u nju sputalo dugaak, cjevolik pipak za razliku od ivotinja sa Zemlje koje su se morale odmarati. Bilo im je veliko olakanje kada su namjestili svoj ator pod pritiskom, proli kroz zranu komoru i skinuli termo-odijela. Tek u trenucima dok su se odmarali u sigurnosti svoje siune plastine - 70 -

hemisfere, prvi im je put u svijest bljesnulo istinsko udo i golema vanost njihova otkria. Ovaj svijet oko njih vie nije bio isti kao ranije; Venera vie nije bila mrtva pridruila se Zemlji i Marsu. Jer ivot je prizivao ivot kroz beskrajne bezdane svemira. Sve to je raslo i kretalo se povrinom bilo kojeg planeta blio je znamen, obeanje da ovjek nije usamljen u svemiru plamteih sunaca i uskovitlanih maglica. Ako dosad nije jo pronaao drugove s kojima bi mogao razgovarati, to je bilo samo pitanje vremena, jer svjetlosne godine i stoljea jo uvijek su leali pred njim ekajui da budu istraeni. A dotad, da li je to ivot Zemlje, Marsa ili Venere... Tako je Hutchins najsretniji biolog u Sunevom sistemu govorio sebi, pomaui Jerryju da sakupi otpatke i zapeati ih u plastinu kutiju. Kada su ispraznili ator i krenuli natrag, stvorenju koje su prouavali nije bilo ni traga. To je bilo sasvim u redu; mogli bi pasti u iskuenje da jo malo eksperimentiraju, a rok do kojeg su se morali vratiti do vozila ve je bio neugodno blizu. Nije ni vano; za nekoliko mjeseci vratit e se s timom asistenata, mnogo primjerenije opremljeni i s oima cijelog svijeta uperenim u sebe. Milijardama godina evolucija je radila kako bi omoguila ovaj susret; moglo se jo malo priekati. * * * Neko se vrijeme zelenkasto svjetlucavim, izmaglicom obavljenim predjelom nita nije kretalo; na njemu nije vie bilo ni ljudi ni grimiznog stvorenja nalik na sag. A onda, strujei preko vjetrom isklesanih breuljaka, stvorenje se ponovo pojavilo. Ili je to moda bio neki drugi primjerak ove iste, neobine vrste; to nitko nikada nee saznati. Prostrujalo je preko male gomile kamenja, gdje su Hutehins i Jerry zakopali otpatke. A onda se zaustavilo. Nije se zaudilo jer nije imalo razum. Ali kemijski poriv koji ga je bez odmora vodio preko polarne zaravni kao da je vikao: Ovdje, ovdje! Negdje u blizini nalazila se najdragocjenija od svih tvari koje su mu bile potrebne fosfor, element bez kojeg iskra ivota nikada ne bi bila zapaljena. Stvorenje je poelo drobiti stijenje, uvlaiti se u procijepe i naprsline, grebati i opipavati ispruenim pipcima. Nita od onoga to je radilo nije nadmaivalo sposobnosti bilo koje biljke ili drveta na Zemlji no kretalo se tisuu puta bre, i bilo mu je potrebno svega nekoliko minuta da dosegne cilj i probije se kroz plastinu foliju. A onda je zapoelo gozbu, upijajui hranu koja je bila neusporedivo koncentriranija od sve za koju je dotad znala. Apsorbiralo je ugljikohidrate, proteine i fosfate, nikotin iz opuaka, - 71 -

celulozu iz papirnih aa i lica. Sve je ovo razgradeno i asimilirano u njegovo neobino tijelo, bez tekoa i bez tete. Ali, u isto je vrijeme upilo i cio jedan mali svemir ivih bia bakterija i virusa koji su na jednom starijem planetu, evoluirali u tisuu smrtonosnih pravaca. Premda ih je svega nekoliko bilo u stanju preivjeti na ovoj vrelini i u ovoj atmosferi, i to je bilo dovoljno, Klizei prema jezeru, sag je sa sobom nosio zarazu za cijeli svoj svijet. I dok je JUTARNJA ZVIJEZDA kretala prema svom udaljenom domu, Venera je umirala. Filmovi, fotografije i uzorci koje je Hutchins trijumfalno nosio na Zemlju, bili su mnoga dragocjeniji no to je on mislio. Oni su predstavljali jedino svjedoanstvo o treem pokuaju ivota da uhvati korijena u Sunevom sistemu. Pod oblacimaVenere, pria o Stvaranju bila je zavrena.

...nije za SIRIUS

Nastavak sa 47. stranice prizora. Savjet: priu zavrite logiki, tako da italac shvati to se zbiva i zbog ega (ugledajte se pri tora u poetak svoje prie!). Space opera ne bi bila uope SF da ne podsjea na Lundvalovo Nije vrijeme za heroje. Demonstracija nema nijedno protiv, ali takoer nijedno za SIRIUS. Ukratko: nita posebno. Eto, i to mu se dogodi: lijepo redanje rijei, ali bez veze sa SF-om, a zapravo i ni s im drugim. Ja jesam: stil nedoraen, naracija epa. Jo mnogo, mnogo treba uiti, vjebati. A bog? ekajui prijatelja: naracija izvrsna, stil jo bolji, tema faustovska... tako da je (naracija) previe zgusnuta, (stil) na granici poezije i (tema) SF-a. Osim toga: uvod je nepotreban i kvari ostatak teksta, a povrh svega, ne treba takav stil i toliko rijei da bi se ispripovijedao vic... Razoruanje: uz sve kvalitete (stil, naraciju itd.), pria bi moda bolje pristajala u neki politiki asopis a ne SIRIUS. Zona je stilski, narativno i konstrukcijski bez greke, ali nema kraja. Kao da je odlomak iz romana, tako da se teko moe pogoditi tko je tko i zato je neto ba to... Odlomak, i to iz sredine nekog romana! Operacija Strelac, vilenjak bila bi objavljiva ako se uklone dvije logike greke Prva: J. su prilino glupi ako povrat svoje poruke shvaaju kao obian odjek; druga: ako imaju tako savrene brodove, zato su ekali da krenu u istraivanje svemira? Ispravite to (i dogovorite se sa samim sobom govorite li o smash ili o match lopti), ponovo poaljite u SIRIUS i bit e sve u redu (tj. objavljeno). Odiseja je slabo inspirirana Svemirom 1999. koji je i sam bio slab. O napredovanju... Satira, dosta dobro napisana, no ipak banalna. Sreanje izaziva savjet: drite se novijih, manje biblijskih tema! Kajman v travi i Poleg... podjednako nisu SF, osim po svemirskom mjestu zbivanja. Svemirom se, zasad, ne putuje samo iz vica! Potovani drue urednie... je, ak i ako je meni naslovljeno, razvueno, smueno i nesuvislo a ono to nije tako, previe je temeljeno na Wellsovom Vremenskom stroju da bi uope bilo pristojno. Piite neto svoje, pa makar i loe! Korak u stranu bio bi korak u SIRIUS da ste objasnili zato Va junak pobjeuje. Preradite to, i pria e biti dobra. Chleewak: sasvim je nejasno to se zbiva, i zato. Pljas je pria za djecu a ne SF, a Albert treba doraditi, naroito kraj prie, da bi bila objavljiva. Promaaj (i dr.) samo usputno podsjea na SF. posmatraka komisija: Odakle Vai promatrai? Odakle fai-rasistiko plemstvo? Zato su promatrai na meusobno suprotnim stranama? Gdje je vjerojatnost cijele prie? teta, Jer znate pisati, sve Vam je pismeno... Moda da preradite kraj prie i tako dobijete drukiji kontekst? Ili da napiete novu priu? Ili da napiete neku sasvim drukiju priu? Jugovii... Birokrate to su pali s

- 72 -

Marsa. Marsovci prepoznaju kao svoje. Nije li ve i to vic? I bez prie! Smrt voe: sve je lijepo stil, naracija, dijalozi, psiholoka razrada likova no previe je predugih i prevakanih filozofskih razmiljanja, uz nekoliko znanstvenih besmislica, to vam i smrt i vodu baca u istu fantastiku.... a to se mene tie: u ko. Amijum je u Vaem stilu, izvrstan, no potkraj prie gubite dah posljednja stranica ne zaokruuje adekvatno cijelu priu. Da to moda preradite? Imendan: dobar stil i naracija, no ideja odnekle pokupljena. Savjet: ne troite talent na obraivanje tuih (ve objavljenih!) ideja. Kua robota... neuspjeno Nastavak na 88. stranici

Borivoje Todorovi:

Masa
Telesa u pokretu, svuda unaokolo. Neija iroka lea ispred; otri laktovi udaraju sa strane po rebrima. Smrdljivo, vlano dahtanje iza. Masa... Ni napred. ni nazad, svojevoljno nikuda ne moe. Ipak, kree se, tri stenjen gomilom kao ivom, pokretnom klopkom. Ne zna kuda, ali srlja dalje noen stihijom kojoj se ne moe odupreti... Zamahnuo je laktom unazad, divljaki snano i neoekivano. Dahtanje se pretvori u bolan krik koji se izgubi u topotu ljudskih nogu. Za trenutak, prostor iza lea ostade prazan, a onda ga ispuni navala novih tela. Ipak, odurnog dahtanja to goni na povraanje ne bi vie. Kuda ide, zato, koliko dugo? Beskorisno, glupo je postavljati takva pitanja. Svu panju mora usmeriti na to kako da izbegne guranje, spoticanje, udarce. Ako izgubi kontrolu nad sobom, ako poklekne, masa te gazi. Ne staju, ne obilaze te, nemaju vremena. Jednostavno, preu preko tebe, ugnjee te, utabaju u zemlju. Prvi bolovi u nogama, umor se uvlai u plua, u krv, miie i kosti. Iscrpljenost e postepeno rasti. Ako su ljudi u njegovoj blizini dovoljno snani, naslanjajui se na njih pokuae da se odmori. Pre ili kasnije, neizbeno, snaga e ga sasvim napustiti i klonue. A onda e ga... - 73 -

Ne valja misliti o tome! Izdrljiv je, viniji fizikim naporima od mnogih. Dok on posustane i drugi e morati da uspore. Inae, svi e pocrkati od iznemoglosti! Neko mu se iznenada svali na lea i on se, gubei ravnoteu, uhvati za ramena oveka ispred sebe. Ovaj pokua da ga pogodi laktom u stomak, ali promai. Da bi izbegao nove udarce, morao je vrsto da se pripije uz iroke neznaneva lea. ovek na koga se oslonio iznenada trnu telom u stranu i on zatetura. Padajui, uspeo je da obuhvati oveka oko pasa i tako se odri na nogama. Neuspeno su pokuavali jedan drugog da obore, pritisnuti drhtavim zidom ljudskih tela, dok njegov protivnik ne protenja: Prekini, molim te... Zgnjeie nas! Tek tada shvati da e ih talas nadolazeih stvarno preplaviti ako nastave da se guaju. Ve su ih opasno ugroavali sa strane. Ne isputajui svog protivnika, slobodnom rukom te ramenom i bokom stade raiavati prostor oko sebe, ovek s kojim se do malopre rvao takoe se trudio da smanji pritisak onih koji su ih okruivali. Nemilice udarajui i obarajui, uspee da stvore dovoljno prostora za kretanje bez teturanja i posrtanja. Teko diui, pogledae jedan drugog. Iako ih iva poplava i dalje nosi nesmanjenom estinom, sad im je lake. Udruenim snagama lake se odupire nasrtajima s lea i otporima ispred sebe. Nema vie nikakve svrhe da se bore jedan protiv drugog. Rame uz rame, vrsto spojenih ruku, nastavie da se probijaju. Kako se zove? iznenada upita njegov novopeeni saveznik. Pitanje besmisleno do idiotizma. Kakav znaaj moe imati bilo ije ime u ovoj bezimenoj masi? Ipak, odgovorio je: Robert, ZYC 385540. Ja sam Arslan. Broj nije vaan. Arslanovo lice skorilo se od praine i usirene krvi. Njegovo telo, prekriveno dronjcima, veliko je i nezgrapno. Uprkos tome to je optereen salom izdrao je dosadanju jurnjavu i ostao na nogama. Znai: snaan je i izdrljiv. Malo-pomalo, iva je reka usporila. Ubitani tempo kretanja i nepokriveno sunce, to uporno pri odozgo, iscrpljuju masu. Kako si dospeo ovamo? upita Arslan i, ne saekavi odgovor, poe da pria: Ja se samo seam da sam bio na ulici; ne znam zato sam bio, obino ne izlazim tako rano. A bilo je jutro, toga se seam i... Odjednom se naoh u ovoj guvi, izvan grada. Nisam hteo tu da budem! Jednostavno, povukli su me sa sobom! - 74 -

Dok je govorio, Arslan je delovao nekako izgubljeno. Mlakonja, zakljui Robert; snaan je, ali neodluan, nesiguran, premekan. Robert je mogao da uti. Rei, ovdje, kao da vie nisu imale nikakvo znaenje. Ne znajui ni sam zato, ipak je morao neto da kae: Bio sam na ulazu u Sportski centar, tamo, u mom delu grada, u G-15. Ne seam se posle niega, osim ove rulje. Ni ja ba ne oboavam da se davim u ovakvoj bljuvotini, no dripci oko mene poee da me muvaju i sapleu. Morao sam da potrim... I da im uzvraam udarce! Arslan je bezvezno gledao uvis. U gradu sunce nikad ne pali ovakvom estinom. Zatitna kupola to spreava. Ovde, napolju, vazduh je nepreien, suv i teak. Kuda mi to idemo? ta znai sve ovo? Robert outa. Nije ak ni slegnuo ramenima. Svaki as mogao je uti neiji bolni krik, blizak, ili izbledeo od udaljenosti. Opet neki bednik nestaje ne znajui zato. Drugi mu ne mogu rei ta se to deava, ne stiu, ne znaju. Samo ga pregaze. Ti si G-15? oglasi se opet Arslan. Nekadanji centar grada, sad je ve periferija. Otkuda ti to? upita Robert preko volje. Moda nisi znao: postoji posebna gradska sluba koja daje podatke o gradu, o njegovom nastanku, istoriji, o... Kau li ita o ovome? Ne... Stambene etvrti, pomone gradske slube, leilita, zabavita, centri za uivanje... to je sve. Ova masa se ne spominje. Onda je sve to skupa najobinije sranje! odreza Robert. Arslana te rei uvredie, ali nita nije rekao. Ja se bavim samo zdravim telesnim aktivnostima! nastavi Robert. Nikakve budalatine, samo sport, seks i borba. Borba?! preneraeno e Arslan. Ona krvolona tunjava? Dve grupe ljudi koji se satiru bez razloga? Pa ta? odvrati Robert nabusito. Lepo se istutnji, mlati mamlaze do mile volje; ako te zadesi kakva povreda to se zaas zalei, a snaga i zadovoljstvo ostaju! Novi im se talas ljudskih telesa srui na lea tako snano da se ni udruenim snagama ne mogoe odupreti. Posrnuli su i naleteli na one ispred sebe, a ovi prenese poremeaj dalje. Za nekoliko trenutaka masa opet postade nalik na divlje krdo u bekstvu. Spojeni sluajnou i nagonom za odranje, trali sa gonjeni silama kojima se nije moglo odupreti. Masa i dalje sama sebe unitava. Tela se neprestano rue unaoklo i, uz hropac, nestaju pod bezbrojnim maljevima, koji nezaustavljivo melju sve na ta naiu. Ima neke pravde u svemu ovome, mislio je Robert. Biti u - 75 -

masi isto je kao biti u borbi. Pravila su ista: jai i otporniji ostaju, slabiji otpadaju. Mora se pomiriti s tim da se svako bori samo za sebe, da ti je svaki ovek prirodni neprijatelj. Zato obaraj i gazi svakog ko ti zasmeta, ili e tebe oboriti i zgaziti... A ako se neko u ovoj smrtnonosnoj igri ipak nae na tvojoj strani, kao Arslan, udrui se s njim i trpi ga sve dok ti je od bilo kakve koristi... Neto malo, mekano i uzdrhtalo zabi se naglo izmeu Arslana i Roberta. ena, poderane odee i raupane crne kose. Robert htede odmah da je odgurne, ali se ona grevito uhvati za njega i za Arslana, uglavivi se izmeu njegovih tela. Dugaki se nokti do krvi zabie u Robertove slabine i, kroz viku i stenjanje mase, zau se enin glas: Ne! Ako eli da ivi... Ne! Arslan je delovao iznenaeno i nije reagovao. Robert uvide da se sam ne moe otresti uljeza. Nita mu drugo ne preostaje nego da nastavi trati, vukui na sebi neugodan teret. Odnekud iz visine hladna i teka kap pade i pogodi Roberta u elo. Za njom doe druga, trea... Iz potamnelog, reeeg neba sruie se mlazovi vode po uspaljenoj masi. Zaboravljajui na oprez, Robert poudno razjapi usta i stade gutati bljutavu, ali njegovom organizmu toliko potrebnu tenost. Pritisnut kiom i iznurena eu, masa naglo uspori. Arslan je radoznalo posmatrao neznanku. Slaba i nezatiena; pravo je udo da je jo iva. Kako se zove? upita je i dodate: Ovo je Robert, a ja sam Arslan. Irena, BCF 144572. Prsa su joj se grevito nadimala u borbi za vazduh. Njen stisak nije poputao. Robert je oekivao trenutak kada e prsti na njegovim slabinama olabaviti. Tada e je odgurnuti, bez milosti. Arslan se, izgleda, pomirio sa njenim prisustvom, ali morae da shvati da je u ovakvoj situaciji tri veoma opasan broj. Odea ti je udna nastavljao je Arslan da vavolja. Nije iste boje kao i Robertova i moja. Plava je, a ne siva. Vi ste obini graani odgovori Irena a ja sam iz Instituta. Institut? Roberta kao da je neto ubolo. Najusranija gomila govnara koja postoji. Irena se munjevito okrete prema njemu. Otri mu se nokti jo dublje zarie u meso, a pogled crnih oiju je palio. Naas Robert pomisli kako ene poput nje i nisu tako loe. Malena, skladno graena, estoka. Matini broj joj je nizak, to znai da je matora, ali se to uopte ne primeuje. Pomlaivanje je odrava sveom. Bila bi - 76 -

dobra... Skup visokih, tamnih i neprozirnih graevina omeen masivnim zidom naziva se Institut. To je zatvorena celina, grad u gradu. Misteriozni stanovnici Instituta nikad nisu bili preterano omiljeni meu ostalim, kako su ih sami nazvali obinim graanima. Ljudima je smetalo ponaanje institutlija, njihova odea, njihov govor, uopte sve ono ime su se razlikovali od drugih. Najveu odbojnost izazvali su otvoreni prezir i potcjenjivanje koje su institutlije ispoljavale prema obinim graanima. Postojalo je i neto zbog ega je Arslan zavideo ovim ljudima institutlije su veoma kompaktno drutvo. Ova se zagonetna manjina, ini se, davno reila problema koji su njega muili: usamljenosti, nesigurnosti, apatije. Nali su neki smisao ivota, koji je njemu nedostajao. Kako si dospela ovamo? upita Arslan. Irena je dugo utala. Masa se vukla ravnicom. e je bila ugaena, pa su glad i iznurenost sad jo jae oseale. Onda je Irena naglo zabacila glavu. Njena mokra kosa svom saagom osinu Roberta po licu. Bila sam u krugu naeg Instituta sa svojim kolegama kada smo ugledali masu kako bezglavo juri ulicama. Hteli smo da utvrdimo to se to deava, pa smo se prikljuili gomili. Meutim, ova bagra me je otrgnula od mojih i ja sad nemam nikakav kontakt s njima. Znai ti si svojevoljno ovde! A ne kao Robert i ja! primeti Arslan uzbueno. Nije ba morala! Robert se pakosno nasmeja. Bez nje se nismo oseali nimalo usamljeno! Arslan je prazno blenuo u svoje noge, koje su koraale nekako same od sebe, ne vie kao njegove, nego kao noge mase. Kamo idemo? U neki drugi grad? upita on. Irena je razmiljama grozniavom brzinom. Ocenila je situaciju kao povoljnu. Prilino je sree imala kad je nabasala na ovu dvojicu. Jednog od njih debelog, uplaenog kretenoida lako moe pridobiti i iskoristiti. Ovaj drugi snani primitivac jo predstavlja potencijalnu opasnost. Nije iskoristio priliku da je odmah eliminie, a ona e dobro paziti da mu novu ne prui. Drugi grad je predaleko odgovorila je. Gradova ima desetak; niko u njih ne ulazi, niko ih ne naputa. Ali, mi smo ipak napustili grad! navaljivao je Arslan. Gutala je. Zar od nje oekuje pomo? besno ga upita Robert. Zar ti nije jasno da je glupaa toliko izgubljena da ne zna gdje joj je - 77 -

glava a gde... Irena ga nije ni pogledala. Masa je opet ubrzavala hod. Ako hoe neto da uini, ne srne gubiti vreme. Pre no to smo bili razdvojeni, mi iz Instituta stvorili smo plan kako da utvrdimo cilj kretanja ove gomile. To je glavno: da bismo shvatili to se s nama dogaa moramo znati to nas to goni u ovaj samoubilaki trk i kuda to, zapravo, idemo. Ta e zamisao propasti ako se ja ne prikljuim svojim drugovima i zato mi vas dvojica morate pomoi da ih pronaem. Pa ta ako i saznamo kuda idemo? Nikakva korist od toga gunao je Robert neto tiim glasom. Ako vidimo da srljamo u propast, zaustaviemo masu! odlunost se oseala u Ireninim recima. Nas iz Instituta ima stotinu i... Stotinu! zasmeja se Robert. I da vas ima hiljadu puta vie, bilo bi nedovoljno! Ovu masu niko i nita vie ne moe zaustaviti! Onda e mo bar pokuati da se izvuemo iz ove ludnice uzvrati mu Irena. Arslan je utke pratio ovaj dvoboj reima. Verovao je... zapravo, sam je sebe terao da veruje u ono to je rekla Irena. Ona jedina zna to hoe i time uliva nadu da e najzad prestati ovaj komar. Svakim korakom, svakim trzajem svog iscrpenog tela oseao je kako u njemu raste nepoznat, jo nedoivljen uas. Strah jai od bilo kog straha koji ga je progonio u gradu: bojao se smrti. Smrt, prestanak ivota rei su zvuale neobino i zastarelo. Tamo odakle je doao, u gradu, tamo se ne umire. iveti, znai trajati zauvek! eleo je samo jedno: da se vrati u grad, da traje i dalje... ta treba da radimo da bismo ti pomogli? upita Arslan Irenu. Govorila je to je bre mogla. Komeanje u masi postajalo je sve jae. Svaki as mogu krenuti u novi juri, a onda nee biti vremena za prianje. Niko ne vidi dalje od lea onih ispred sebe. To je zakon mase; totalno, kolektivno slepilo. Da bih videla dalje i bolje nego to sada vidim, moram nadvisiti ostale. Vas dvojica podii ete me na ruke i poneti. taaa? dreknu Robert. Gaduri nije dosta to se prikaila, sad bi jo i da nas jae! Iza njihovih lea huk mase se pojaa i zau se dobro poznati topot nogu pri zaletu. Sad, Arslane! Hvataj ga za ruke! vrisnula je Irena. Istog se momenta okaila Robertu oko vrata i akom mu prekrila oi. - 78 -

Pre nego je uspeo da shvati ta se dogaa, Robert oseti kako su mu ruke sputane. Arslan ga je uhvatio za zglavke i vrsto stegao. Uzalud je pokuavao da se otrgne. Ruke mu se ukrstie, telo napola iskrenu udesno. Sledeeg trenutka ve je trao. Irena mu najzad skloni prste s oiju. Robert je vide kako se spretno penje i seda na podlogu od njegovih i Arslanovih spletenih ruku. Vetar se dohvati dronjaka koji su nekad predstavljali njenu odeu i zavitla ih obnaujui joj tako gornji deo tela. Robert nije mogao nita da uini. Konano je slomljen. Ovo je posljednji udarac koji mu moe biti nanesen. I ono malo slobode to je imao, oteto mu je. Vezanih ruku, optereen Irenom, ukleten mnotvom telesa pretvorio se u orue tue volje. Za njega je borba konano izgubljena! Irena se naprezala da se odri na improvizovanom seditu, koje se ljuljalo i posrtalo. Masa se talasala i irila unaokolo, kuga god bi pogledala. Jo se nije moglo videti kuda ljudi idu, to ih dri na okupu, to ih goni. Znala je da jo nije dovoljno visoko... Odjednom joj se uini da u moru sivila nazire sitnu plavu mrlju. Plavu poput dronjaka na njoj. Tamo povikala je tamo su moji! Sepala je Roberta za kosu i povukla iz sve snage. Urlajui od bola, on poe skretati u eljenom pravcu. Arslan je posluno sledio. Nije vie oseao umor, glad i beznae. Dobrovoljno se prepustio njenom vodstvu i time kao da je skinuo sa sebe neki veliki teret. Obnevideo, izubijan, na izmaku snaga, Robert se postrance probijao kroz mnotvo. Sasvim je otupeo i postao neosetljiv na bolove. Borba! Kako je lepo pobjeivati! Uzvien osjeaj: ostati sam u krvavoj areni! Ovo je tako nestvarno, glupo; ta bedna masa, smrdljivi dronjci, znojava lica i vratovi, krici i jauci, izgaena utroba, mokrenje u trku... uasna besmislica: svi se bore, meusobno se unitavaju, a pobednika nema! Nestade tereta Ireninog tela. I ruke mu, najednom behu slobodne. udno on stoji, ne tri vie! Ljudi oko njega, ljudi u plavom. Neto ga odgurnu i podie. Zatim ga neije ruke opet podigoe, pa jo jednom, sve vie i vie. Zaustavio se na nekom sigurnom osloncu. Pogleda behu to neija ramena. Snane ruke upletoe se oko njega ne doputajui mu da padne. Neto malo, mekano i uzdrtalo, penjalo se uz njega. Irena... Penjala se uz piramidu koju od svojih tela uinie ljudi iz Instituta. Piramida je visoka i vrsta, njeno podnoje ine oni najsnaniji. Ipak, cela se konstrukcija ljulja od pritiska mase koja navaljuje... Irena je urila. Konano se dokopala vrha. Klei na neijim ramenima, dri se za neiju kosu. Sada, najzad, moe da - 79 -

vidi... Ne! vrisnula je. Neeee . . . Piramida se zaljulja i popusti. Tela su u padu lomila i gnjeila sve pod sobom. A masa je i dalje slepo kuljala napred. Ljudi u neprekidnom nizu, hiljade odjedanput, upadaju u duboku provaliju, koja poput beskrajne, krivudave posekotine zjapi u tlu...

...nije za SIRIUS

Nastavak s 80. stranice preraena; tko bi znao to ste htjeli rei posljednjom stranicom? Vraara ni nakon prerade nije SF. Lov na zvijezde: stil OK. Naracija OK. Konstrukcija OK. Nemate sreu: recenzent je akademski obrazovan na podruju biologije. Inae: karakterizacija likova ne valja, a jugoslavensko sudjelovanje u osvajanju svemira u budunosti treba mnogo temeljitije dokazati i obrazloiti, bez obzira na (Vae i moje) rodoljublje. Praskozorje ima staru (iako dobro obraenu) ideju, no pravopis i gramatika su u prii ispod svih doputenih granica. Stolar treba da poznaje daske, a pisac moe biti sjajan pisac i ako ne zna razlikovati dasku od letve! Kao to stolar ne treba znati pravopis, osim ako ne pie o stolariji... Komar je konfuzna krimi-avanturistika novela s nejasnim i neloginim SF idejama. Ba nita. Nastavak u iduem broju

Sydney J. van Scyoc: Teaching

Preveo arko Vodineli

Uenje
Bilo je rano jutro kad je Lara napustila dolinu, iuljavl se iz ka- 80 -

menog predvorja mnogo prije no to su kuhinjski nadglednici zapalili vatru na ognjitima za jutarnji kruh. U zaveljaju je nosila tri kona ulara, etiri konopca i grubo tkani smei ogrta to ga je ostavio uvar koji je prologa proljea dopratio crvenogriva stada oraa u dolinu. U tobolcu je nosila mijeh za vodu i kruha dovoljno za prva tri dana puta. I nita vie. Berrel, majstor njezina ceha, nije znao da odlazi. Minossa, sudac zajednice, nije takoer znao nita. Nije nita rekla ni svojim prijateljima ni svojoj obitelji. Pritiskao ju je taj teret, teret spoznaje da e joj se majka zbog nje zabrinuti tako brzo nakon oeve smrti. Ali drukije nije ilo. Da je bilo kome rekla kamo se zaputila, ne bi se izvukla tako lako. Koliko god bili jaki njezini razlozi, ne bi ih uspjela opravdati. Svejedno je otila, sjeajui se izobliena lica svoga oca, sjeajui se ostalih lica, te kako su grupe crvenogrivih oraa s lakoom prodirale u tlo i pripremale ga za proljetnu sjetvu. Sjeala se i tekog rada koji bi zatim uslijedio. Bio je to muan svijet, okrutan svijet kraj u kojemu se ljeto samo nakratko sputalo na kamenito tlo i gdje je borba za opstanak bila nemilosrdna. A uvari su svakoga proljea vodili crvenogrive natrag u ravnicu poto bi urno poorali zemlju, dok su se ljudi iz doline lomili od napora, nastojei izvui ljetinu iz tla. Bit e im drago kad se vratim. Bit e im drago to sam ukrala crvenogrive da vuku saonice i prenose teret preko cijele godine. A za nekoliko godina uvidjet e da moemo uzgojiti crvenogrive koji e biti sposobni da ive u dolinama kao i nae ovce i perad da ceh moe ak i brakratsku pasminu pretvoriti u mirnu ivinu. No znala je da nikome nee biti drago ni njezinoj obitelji ni ljudima iz doline. Bojat e se zato to je prekrila stoljetni obiaj, zabrinut e se to je meu njih dovela ivotinje koje ne znaju timariti, bit e puni straha zato to je pogazila nepisan zakon da nitko iz doline ne smije stupiti na tlo ravnice. Lara se strese. Progonile su je prikaze uvara u ogrtaima, visoke, utljive, tamne toliko razliite od ljudi iz doline, zdepastih tijela i svijetle puti. Dva su naroda neko u davnim vremenima bila bliska. Zajedniki preci bili su im ljudi zarobljeni na Brakrathu poto ih je iznevjerila letjelica. Danas je bilo teko povjerovati da su potjecali od iste loze. Razlika izmeu njih u veliini koraka, u stoljeima, u obiajima i navikama bila je razlika izmeu dviju rasa. Lara zastane u uspinjanju. Prela je strma vrata doline i stigla do proplanka s kojega su se vidjele zgrade, polja i vonjaci. Vrijeme je od ljudi zarobljenih na Brakrathu stvorilo dvije rase. Isto bi tako - 81 -

vrijeme moglo stvoriti dvije pasmine crvenogrivih; jedna bi bila stada brakratskih ivotinja koja bi, kao i uvijek, boravila u ravnici, a druga bi bila domaa pasmina ivotinje koje bi svoju snagu upregnule o borbu za opstanak. Razlozi dobri razlozi. Razmiljala je o njima dok se nastavljala penjati, dok su je noge nosile sve dalje od doline. Naposljetku se okrene i ustanovi da su nestale zgrade iz doline, polja, vonjaci. Bila je sama. Potpuno sama, hodala je tako do kraja dana. No je prospavala u pukotini u stijeni, omotana smeim ogrtaem, nespokojna zbog straha od divljih zvijeri. Slijedeeg je dana nastavila put pa onda jo jedan. Nauila je brati bobice i druge plodove kojima se mogla prehraniti, nauila kako da nanjui vodu to je u mlazovima izvirala iz tla, nauila ii korak po korak a da pri tom misli samo koliko je bilo potrebno. Povremeno bi, dok je hodala, opaala male planinske ivotinje kako trkaraju u potrazi za rano dozrelim sjemenjem. Ponekad bi se zaustavila da promatra, sjedei potpuno mirno; nije ak ni zadrhtala na otrom planinskom povjetarcu. Godila joj je njihova prisutnost jer ju je ve drugi dan poela opsjedati uzviena planinska tiina. Stajala je sama, upravivi pogled prema smirenim dolinama i naprezala se da uje ljudske glasove iz polja u dubini. Ponekad bi, visoko u planinama, zastala i napeto oslukivala, ekajui da uje tutnjavu kamenja to se odranja ili hrapavi krik ptice u letu. Nevjerojatno kako su uvari dovodili svoja krda oraa kroz taj muk svako proljee samo da bi nekoliko dana radili u dolinama. Moda je zato u njihovim oima uvijek nazirala daljinu. Moda zato nisu htjeli razgovarati s ljudima iz dolina. Ovrivali su se utei za samotni povratak. Napokon, estoga je dana stajala na stjenovitoj uzvisini nad golemim zelenim prostranstvom. Zaklanjajui oi od iznenadne suneve svjetlosti, ugleda najveu ravnu povrinu to ju je ikad vidjela u ivotu, veu no to je ikada sanjala ravnicu. Prekidalo ju je samo pokoje usamljeno drvo. A u daljini zastao joj je dah u daljini nazirala se neka nejasna tama to je dopirala do obzora. * * * Stada. ivotinje po koje je dola bile su ovdje njih nekoliko meu mnotvom. Lara se za tren uhvati ukotac sa strahom. Dola je uzeti crvenogrive, a nije znala nita o njima. Zdepaste, vrsto graene ivotinje sa snanim zadnjim dijelom i kratkim, miiavim vratom bile su uvarima dovoljno mirne dok su radile. No nikome iz doline nije nikada bilo doputeno da ih zauzda, ak su i poljski nadglednici morali biti na pedeset koraka od ivotinja dok su vukle plugove. A - 82 -

uvari su ih ljubomorno uvali nou u oborima i nikoga nisu putali u blizinu. A sad e im ona prii dovoljno blizu da osjeti njihov dah na svojoj ruci. Lara brzo izvue ogrta iz zaveljaja. Tkanina je bila od debele pree i pljesniva, boje tla. Ako ugura svoju pepeljastu kosu pod kapuljau i navue grubu tkaninu duboko preko lica, ako bude hodala poput uvara, polagano, dugim koracma. mogla bi izgledati kao uvar po noi i izdaleka. Nee se uope pribliavati uvarima koji su na strai. No mora se pribliiti crvenogrivima. A ako oni opaze da ona nije uvar, ako zakrijete od straha... Sada nije vrijeme za nedoumice. Lara navue teak ogrta i sjedne da prieka no. Pred suton ustane i navue kapuljau na lice da sakrije svoju svijetlu kou i sive oi. Duboko udahne i krene ugaenim tragom. Kad je stigla do panjaka, Lara ubrza korak, bjeei od preostalih sumnji. Visoka ju je trava grebala po glenjevima, a rosa joj je natopila rub ogrtaa. Hodala je dok nije zaula prve none zvukove crvenogrivih komeanje. obloenih nogu, povremena vrisak nemirnog mladunca, sanjivo gunanje njegovih roditelja. Zatim zastane, stisnuvi vrsto grubu tkaninu ogrtaa. Mjesec je stajao visoko na nebu. Porazbacane siluete leale su skutrene u travi. Ostale su drijemale stojei. Podigne glavu i uhvati zadah crvenogrivih, vlaan i teak, pomijean s mirisom tla i ugaene trave. uvarima nije bilo ni traga. Lara je paljivo promatrala zaspalo stado traei uvare, a zatim ponovo krene naprijed. Uskoro je hodala meu ratrkanim ivotinjama tako blizu da ih je mogla dotaknuti blie nego to se ijedan ovjek iz doline ikada uspio pribliiti crvenogrivima. Bili su vrsto graeni, sivo krzno bilo im je gusto i bez sjaja, dok su im rie grive upavo visjele do koljena. Povremeno bi se neka od njih probudila i promatrala je nezainteresirano, ne dajui znaka za uzbunu. Lara je obilazila rubove stada, a zatim se osmjeli i poe promatrati pojedine ivotinje. Za uprezanje u kola, razmiljala je, trebaju joj ivotinje sa to vie snage u ramenima i zadnjim nogama. No. podjednako je bilo vano uoiti ud ivotinje, no kako da to uini kad su spavale? Obazre se zabrinuto, i dalje oprezna zbog uvara. Vidjela je samo crvenogrive. ula je njihovo mirno disanje u snu. Lara ih je prouavala vie od sata, a zatim je izabrala svoj prvi par. Mujak i enka leali su zajedno u travi. Mujak se nije pomakao kad je Lara zastala pred njim, a enka je podigla glavu i sanjivim je oima promatrala. Lara klekne i dotakne enkino elo, a ivotinja na - 83 -

to duboko uzdahne. Lara je oklijevala, a zatim uzme uzde iz zaveljaja i prebaci ih preko enkina vrata. Prije no to je uspjela zategnuti remenje, sjena padne preko njezina ramena. Lara skoi, dok joj je srce nagle udaralo. uvarica je stajala poput kamenog stupa, s licem u sjeni, dok joj se silueta nazirala na nebeskoj pozadini. Lara joj jedino opazi sjaj u oima i naborane krajeve ogrtaa. to,..? Lara napol izgovori. Odakle je dola? to ju je probudilo? Crvenogiivi nisu pozvali na uzbunu. Larine se ruke zgrie nad prazninom. Nije mogla niti pomiljali na obmanu. uvarica je jedino mogla prepoznati u njoj ono to je ona uistinu i bila enu iz doline koja je dola krasti crvenogrive. No uvarica se nije ni pomakla. utjela je. Lara osta zaprepatena jo nekoliko trenutaka, a poetna panika je poputala i pretvarala se u neto tee. Uzde su i dalje stajale na enkinu vratu. Ako uvarica ne eli da ona uzme ivotinju, neka to kae. Brzo, prije no to bi je smjelost mogla napustiti, Lara se sagne i uvrsti uzde. enka ponovo uzdahne, a nozdrve su joj podrhtavale. Hu! oglasi se Lara, skoi i povue uzde. Barem je znala zapovijedi kojima su se uvari sluili o radu s crvenogrivima. Mnogo je puta promatrala iz daljine kako crvenegrivi vuku plugove. enka pospano zamirka, a zatim ustane. Mujak se probudi, strese i ustane. Obje su ivotinje promatrale Laru poluzatvorenim oima. Ho-idi! naredi im Lara i zakorai naprijed, povlaei konopac sa enke. Glas koji je zaula zdesna bio je hrapav, gotovo promukao. Namjerava povesti to dvoje, a nita ne zna o njima! Lara se okrene i ugleda jo jednu uvaricu. Pridolica polagano zbaci kapuljau s lica. Glavom i ramenima nadvisivala je Laru, a lice joj bijae tako naborano i istroeno da joj Lara nije mogla pogoditi dob. Crna kosa padala joj je de ramena i bila je grubo proarana bijelim prugama. Lara se nije mogla pomaknuti. Samo je gledala. Oi druge uvarice bile su iskoene nad istaknutim jagodicama. Obrve su joj bile tamne i guste, nos pravilan i dug, usta iroka. Zbunjena, Lara je zamiljala svoju majku pokraj ove ene iz ravnice: jedna niska i vrsto graena, s kratkim prstima i gustom bijelom kosom, a druga visoka i vitka, s dugim, vitkim i snanim - 84 -

prstima, s grubom proaranom kosom preko ramena. Tko si ti? upita Lara ukoeno. Ja sam Tehla. ini mi se da si stavila uzde na ova enku ne znajui nita o njoj. Zna li jesu li ona i njezin mujak zavrili ovogodinje parenje? Zna li je li zaela! Zna li kako e se brinuti za nju ako nosi mlado i to je potrebno zametku da bi pravilno rastao? Lara je buljila u uvaricu jo zbunjenija. Je li njoj to bilo vano? Ne to je Lara dola ukrasti crvenogrive, ve to ih je ukrala u neznanju? Ne znam nito o tome. No da li uzgajiva tako radi, u neznanju? Da li tvoj ceh uzgaja ovce a da nita ne zna o njima? Ti si uzgajiva, zar ne? Krv je Laru pekla po licu. Njezine ovce bile su meu najboljima u dolini, a njezin ceh meu najuglednijima. Kako da bilo to znamo kad vi dovodite crvenogrive u doline i ne date nam ak ni da ih razgledamo u oborima? Kako, zaista? odgovori Tehla. Njezine kose oi bijahu poput stijena: ravne, tamne, neodgonetive. Lara se smrkne i donese odluku. Nee dopustiti da se s njom igraju. Ako Tehla ne eli da ona uzme crvenogrive, neka to jasno kae. Lara se okrene i ponovo se obrati enki. Ho-iii! naglo je povukla uzde. Prvo to svakako ne zna jest to da pravilno izgovara naredbe ree Tehla kad se enka ne pomae. A drugo, ivotinje bi trebalo da krade neposredno prije zore, kad se odmore. Ove e te usporiti. Lara se okrene, a bijes u njoj naglo poraste. Zar je to vano? Ako me ne eli zaustavljati, zato da urim? Tehlino ostarjelo lice nije se smrklo, ali su joj oi gledale tvrdo poput stijene. Vano je zato to si dopustila da ti presui mijeh za vodu. Vidim kako mlohavo visi. A ako krene najkraim putem, nee naii na vodu dok ne doe do prvog planinskog izvora. A do tada e jako oednjeti, isto kao i crvenogrivi. Stii u do izvora za nekoliko sati prasne Lara. Morala je samo prijei udaljenost koju je prela do zalaska sunca. Nee s ovim ivotinjama, nee ako ih ne naui pravilno voditi. Onda me poui! odgovori Lara. Bolje da uvarica jasno - 85 -

pokae svoje neprijateljstvo, nego da napada svojim upornim pogledom. Reci mi kako se pravilno izdaju naredbe. Njezina oajnika poruka ne dopre do Tehle. Ona odmahne glavom. Ja nisam uitelj. Mora se prihvatiti uenja ako eli znati kako treba da se postupa s crvenogrivima. Lara je otro pogleda. Uenja? Tako i mi uimo. Uimo jo dok smo nejaka djeca. Kad postanemo odrasle ene, moemo razlikovati hod pojedine ivotinje u stadu, i to s velike udaljenosti. Moemo nadzirati ritam njezina srca, njezin krvotok. Ako se ivotinja uznemiri ili razljuti, znamo to. Ako joj se poremeti san, mi se budimo. uvar zna koje enke nose ivu, a koje mrtvu mladunad, i kad e biti poroaj. Raizel, reci ovoj eni iz doline... Tehla zastane, upitno podiui obrve. Lara predstavi se. Reci Lara o mladome to ga nosi njezina enka. Je li ensko ili muko? Lara se okrene. Prva uvarica zabaci svoju kapuljau, putajui da joj tamna kosa padne na ramena. Koa joj je bila glatka i tamna, a pogled kosih oiju vrst. U licu joj se nazirala ona ista prikrivena snaga kao i u Tehle. Ali bilo je neto u nainu na koji je sjena isticala njezine tamne crte to Laru natjera na pomisao da je Raizel gledala neto to nitko drugi nije vidio. Raizel baci svoj kosi pogled prema enici. Govorila je prigueno, kao da se danima nije oglasila enka nosi muko mladune. Vrlo je napredno, bako. Rodit e ga ubrzo nakon slijedeeg zimskog sna. Znai da e rano prispjeti. Da, brzo raste. Snano je. Tehla se ponovo okrene Lari. Znai, dobro si odabrala svoj par, Laro. Mujak nije toliko miiav koliko bi mogao biti, a enkino je krzno tanko. Ali ti si uzgajiva. Nauila si od svojih ovaca da iza povrinskih nedostataka ivotinje nazre snagu koju e ona prenijeti na potomstvo. Lara je buljila u Raizelino bezizraajno lice. Je li vjerovala da ta ena moe samo pogledati enku i vidjeti mladune u tobolcu? Kako... tko vas to ui? U glasu joj se osjeala tupa otrica sumnje. Najstarija enka u naem stadu. Sjedimo kraj izvora za vedrih noi i ona nas pouava. - 86 -

Lara otro pogleda Tehlu, uvjerena da joj se ova ruga. No uvariino lice osta beutno. Lara sagne glavu, iznenada obrvana umorom. Previe daleko je danas doprla i previe je toga nauila. Ili je moda nauila premalo. Strese glavom, pokuavajui je razbistriti. Ako imate mjesto gdje bih mogla spavati... inilo se da je nisu namjeravali otjerati, a sutra e sigurno razumjeti vie. Moe spavati u mom kefriju ree Tehla i okrene se da ode. Raizel se uputi za njom. Lara je zbunjeno gledala za njima, a zatim shvati da treba da ih. slijedi. Umorno skine uzde sa enke i krene za njima. Hodale su kroz zaspalo stado i stigle do nekoliko glinenih kupola, obilno oblijepljenih stvrdnutim blatom; izgledale su tune i odbojne na mjeseini. Unutra, na zidovima Tehlina kefrija visjela je gruba mrea i razno orue. Nasred poda bilo je ognjite prekriveno pepelom, a malo dalje uzvienje s posteljinom. Lara pogleda naokolo, pokuavajui ne misliti o kamenim hodnicima osvijetljenim priljubljenim vrijeama buktinje ili o savrenom redu odajama njezine obitelji. Spavala je na uzvienju blizu vatre zamotana u ogrta, a kad se probudila sutradan, bila je sama. Za trenutak je sjela, potpuno zbunjena. Sve to se dogodilo prethodne noi, sve to je vidjela i ula sve joj se to inilo nevjerojatnim. No znala je da nita od toga nije izmislila. Uz njezin krevet na podu stajala je posuda s vodom, a na stolu u blizini zdjelica s kuhanim obrokom. Lara se oprala i jela, a zatim je polagano izala na vrata. Logor je bio prazan. Jedino su dvije keri uvara trale naputenom stazom. Bila su to djeca dugih udova, tamna i nasmijana. Lara ih je promatrala i sumorno se pitala kako e one jednog dana postati uvarice, utljive i beutne. Lara je oklijevala na rubu logora. Stado je paslo na sjeveru i istoku. uvari su stajali meu ivotinjama, visoki, usamljeni, odbojni. Praena tamnim pogledom uvara, Lara je koraala kroz stado. Na rubu stada pronala je mujaka i enku koje je bila izabrala i promatrala ih cijeli dan. Bilo je toliko toga to je trebalo znati! razdoblje trudnoe, kako pomoi majci pri raanju, kako njegovati mladune. uvari su, potpuno izdvajajui stada, onemoguili ljudima iz doline da bilo to saznaju o crvenogrivima. A sada e njoj dopustiti da to sazna! Zato? Lara je s nelagodom promatrala udaljene uvare. Boravei meu crvenogrivima cijeli dan, Lara je zapadala u duboki muk, poput uvara. Negdje na dnu te tiine osjeala je neko - 87 -

kretanje, odanost crvenogrivima osjeaj dublji od bilo ega to je ikad outjela prema ovcama o kojima se brinula u dolini. Taj ju je osjeaj i okrepljivao i uznemiravao. Tehla i Raizel vratile su se u suton u kefri, a Lara ih je slijedila. Nijedan uvar nije govorio dok su spremali veeru. Kad je veera bila gotova, Tehla poe prema vratima kefrija. Nebo je isto objavi. Noas e biti uenje. Umjesto oekivanja, Lara osjeti iznenadnu navalu straha. Napustile su kefri kad se mjesec poeo dizati. Drugi uvari su im se pridruili dok su hodali kroz logor; njihov je muk bio jednako dubok kao i po danu. Jedino su se keri uvara smijale i razgovarale, trei ispred ostalih. Podruje izvan logora bilo je tvrdo ugaeno, trave nije bilo ni u jednom pravcu, a put se polagano sputao prema plitkom jezerce tu punom izvorske vode. Mi sjedimo ovdje, na vrhu kosine Tehla je pouavala Laru. Mlai uvari i njihove keri sjede blie jezercetu. A... enka? Ona e se pojaviti na drugoj strani jezera. Kada doe, poloi ruke na tlo i potpuno isprazni um. Mora potpuno izbaciti misli prije no to primi poduku. Lara je oklijevala; jedino je eljela pobjei. Zato je dola ovamo? Da ui od enke crvenogrivih? Svejedno, ostala je sjediti i bilo joj je nelagodno. Uskoro se pojavi stariji mujak i prie vodi. Njegova je griva neuredno visila, grube dlake na repu bile su isprepletene. No u svjetlu mladog mjeseca stegna su se inila snana i on se nije obazirao na noni povjetarac to mu je upkao gusto krzno. Neko je vrijeme stajao kraj jezera i promatrao sakupljene uvare. Kad se smirila i posljednja ivahna ki uvara, mujak spusti glavu da pije. Prisloni dlanove na tlo proapta Tehla. I stopala. Lara baci pogled na mnotvo. Keri uvara skinule su svoje sandale. Moje izme ... izme ti nee smetati ako se umiri... ako se umiri posvuda, u duhu, u tijelu. Mora biti potpuno mirna, Laro. Tehlo ... Laro, mora sluati ako eli nauiti. Je li ona eljela nauiti? Lara pritisne ruke i stopala o tlo i zag- 88 -

leda se u jezero. Mujak se napio, zatim podigao glavu i zanjiskao. Ubrzo se pojavi enka i tapkajui pridrui mu se na izvoru. Bila je starija od njega i zglobovi su joj bili ukoeni, no kretala se s dostojanstvenom ljupkou. Dok je pila, ostali su se crvenogrivi skupili iza nje. Uskoro se sakupi velik dio stada, pognutih glava, sputenih oiju. Stara ena podigne glavu. inilo se da gleda ravno u Laru. Lara joj uzvrati pogled, a miii joj se stegoe u nesvjesnom otporu. Zatim joj se nehotice otme uzdah. Zatvori oi, a glava joj padne naprijed. Dok se pitala to se dogaa, osjeala je kako joj se misli sputaju sa svakim uzdahom. elo joj dodirne skupljena koljena. Uenje je prihvaala kao neku tajnu snagu to bi joj obuzela svijest. Isprva bi joj polagano prodiralo u duh i osjetila, a zatim bi je potpuno zarobilo. Pouj, stado moje. Mir naeg stada vei je od bilo kojeg mira u svijetu. Mora se ouvati u svakome od vas. Stoga pripazite, mladunci. Jezerska voda mirie drukije kad se grabljivice gnijezde u stijenama. Mirii ovako... ovako ... Kad mirii tako, ne smijete je piti jer e vas zacijelo ugristi, a ludilo koje slijedi ugriz razorit e mir stada. Pouj, stado moje. Snaga naeg stada vea je od bilo koje snage u svijetu. Stoga pripazite, enke. Ima godina kad se ne smije pariti. U tim je godinama oblik jajeta nepravilan i vae bi potomstvo bilo tako izoblieno da bi vam smetalo i krnjilo snagu stada. Znat ete da ne smijete zaeti po tvrdoi trbuha kad vam se priblii va mujak. Osjeat ete... to ovako... Pouj, stado moje... Uenje se nastavljalo. Lara je potpuno izgubila svijest o sebi, Tehli i drugim uvarima, o hladnom povjetarcu to je nabirao njezin ogrta. Jedino je bila svjesna najstarije enke. Najstarija enka je u svome tkivu nosila cjelokupno znanje crvenogrivih. Znala je gdje se moe pronai najsonija trava potkraj ljeta, kako pronai vodu za sue, kako treba da izgleda i vonja mladune kad se rodi. Znala je sve to crvenogrivi moraju znati kako bi ivjeli u miru i snazi u svojemu stadu. Nakon nekog vremena Lara vie nije gledala s visoka na najstariju enku. Umjesto toga, promatrala je svijet enkinim oima. enkina su osjetila postala njezina. Osjeala je bol enkinih artritinih zglobova. Osjeala je kiseline to su djelovale u njezinu elucu. I osjeala je njezinu trajnu snagu. Ali, osim toga, Lara je bila svjesna i cjelokupnog iskustva to ga je enka sakupila u toku svog ivotnog vijeka. enkino je sjeanje postalo njezino svitanje njezine mladosti, poroajni njisak prvog mladuneta, deseci godina spajanja i parenja na mjeseini. Lara je sa - 89 -

enkom traila nove panjake i kuala raskone trave. vakala je jetku koru drveta. Zabacivala je glavu i grabila dugakim koracima sa stadom preko ravnice, a tlo je od njezinih nogu odzvanjalo poput nekog zemljanog srca. * * * Snaga i mir... Uenje je trajalo dok oba mjeseca nisu prela preko neba. Zatim se najstarija enka okrene i otkasa. Za njom krenu ostali crvenogrivi. Uenje je bilo zavreno. Tehla dodirne Larino rame. Laro, vrijeme je da krenemo. Lara podigne glavu. Za tren joj Tehline rijei nisu nita znaile. Zatim se obazre naokolo i svijest joj se polako vrati. Crvenogrivi su ve bili otili, a uvari sii se spremali na povratak. Nauila sam ree u udu. Nauila sam o crvenogrivima. Zaprepastili su je dubina i neposrednost onoga to je nauila. Poela si uiti. To je sve odvrati Tehla otro. Lara je oklijevala. Tehlino nezadovoljstvo razbilo je dio njezina zanosa. Ali sada znam dovoljno da mogu povesti svoje parove u dolinu. Tehla je stajala smrknuta. Ne, ne zna. I nisam te zbog toga dovela ovamo da ui, Laro. U Laru ue napetost jer je iza Tehlinih rijei osjetila neto to nije eljela. Ukoeno ustane. Ti... to si htjela da nauim? Tehla se okrene, a mjeseina joj ispuni kose oi. Mislila sam da e nauiti zato ne smije povesti crvenogrive u svoju dolinu. Ti... arolija uenja raspri se pred Tehlinim pogledom punim mjeseine. Lara je drhtei gledala za crvenogrivima to su odlazili. Da ivotinje koje poznaju ivot to ga je ona dijelila s najstarijom enkom pretvori u tegleu stoku? Da postane njihov gospodar kad su ona oduvijek bili svoji gospodari? Kako je ikad mogla takvo to pomisliti? No kako se mogla vratiti u dolinu bez crvenogrivih? Sjeti se oeva lica kako ga je vidjela posljednji put i odlunost joj se vrati. Izazovno se zagleda u Tehlu. Ako nisi htjela da uzmem crvenogrive, zato si me dovela ovamo? Zato me nisi otjerala prole noi, kad si me uhvatila kako zauzdavam enku? - 90 -

Tehla povue svoj teki ogrta. Glas joj je bio udaljen. A bi li ti otila. Ne bi li se neprestano vraala, sve dok se ne bih umorila od toga da te gledam i dopustila ti da uzme svoje parove? Lara je oklijevala. Ne. Ako je sada pomiljala na to da uzme crvenogrive, kad joj je uenje najstarije enke bilo jo tako svjee, zacijelo je nita ni prije ne bi odvratilo. Kakve bi koristi onda bilo da sam ti otvoreno govorila? Postoje razlozi zbog kojih ne smije uzeti crvenogrive. Kad sam bila mlada, pokuala sam ih objasniti jednom uzgajivau koji je doao isto kao i ti. Nije mi vjerovala. Nije shvatila. Smrknuta, Tehla se zagleda u daljinu. Lara se nemirno njihala. to se dogodilo? Tehlina panja odluta negdje daleko, a zatim se vrati. Uzela je tra para crvenogrivih i otila iz naeg logora. Trebalo joj je dva dana da stigne do planine. Trebalo bi joj jo sedam dana da stigne do svoje doline, ali nikad nije tamo stigla. Umjesto toga, vratila se ovamo u logor, stadu. Neko sam vrijeme bila sretna jer smo se bile sprijateljile. Bol u njezinu glasu odagna ostale Larine brige i isui joj usta. I onda? Duh joj je umro, i, naposljetku, nakon nekoliko godina, i tijelo joj je prestalo disati. Lara nije nita govorila i Tehla nastavit Da sam mislila da e me posluati, rekla bih ti noas samo jedno: odazi i ne vraaj se. Ravnica nije mjesto za enu iz doline. To nije ivot za koji si odgojena. Ali ja ne namjeravam ivjeti ovdje bunila se Lara. Ja... uzet ou crvenogrive i povesti ih svome gospodaru ceha u dolini. Da. Uinit e to. Morala je to uiniti, koliko god je uenje opsjedalo. Kriat emo pasmine. Uzgojit emo crvenogrive tako da mogu ivjeti u dolinama, da nam pomau u tekom radu. Prilagodit emo ih. Kako bi to Berrel mogao odbiti, kad mu preda jezgru stada? Tehla odmahne glavom. Laro, upravo tu uzgajivai grijee o, da, dolazili su i drugi u toku godina, osim moje prijateljice i tebe, kad pomisle da mogu kriati pasmine crvenogrivih. Crvenogrivi ne daju da im se biraju parovi. Oni sami biraju svoje parovi; kada doe vrijeme parenja. A Lara je to znala iz uenja. No kad bi nam dopustili da im biramo parove, Tehlo, kad bi - 91 -

nam dali da ih vodimo, kad bi nam dali da ih uzgojimo selekcijom... Tehlina prijateljica joj je zacijelo bila objasnila kako je ceh uzgajivaa prilagodio ovce i perad otroj klimi na Brakrathu nakon dolaska, kako im je produio rast i poveao snagu miia, kako im je ojaao krzno i perje da izdre planinsku studen, kako ih je prilagodio da mogu jesti trave iz doline. Oni se i uzgajaju selektivno, Laro. Oni sami obavljaju selekciju. Nije koristilo tumaiti, pokuati prenijeti shvaanja koje Tehla nije htjela prihvatiti. Onda u svakoga proljea dovesti natrag svoje ivotinje da same izaberu sebi par. Neka Tehla vjeruje u to ako hoe. Tehline se oi suze. Hoe li, Laro? A to je s poukama? Kad se mladunad rodi, roditelji ih mogu neemu nauiti. A ostalo mogu jedino nauiti na uenjima. Lara ju je gledala ukoeno. Dakako pouke. Crvenogrivi su oduvijek uili na poljima irom ravnice, svake jasne noi za topla razdoblja. Namjerava li neku staru enku povesti sa sobom u dolinu? Ako je tako, emu e ona nauiti mladunad? Nee znati nita o dolinama. Nee znati kakve tamo opasnosti prijete. Nee znati koje su biljke hranjive, a koje otrovne. Nee znati koju koru drvea treba vakati. Nee znati gdje da pronae vodu niti gdje da se skloni za zimski san. Ona... Ceh e se brinuti o tome. Mi emo crvenogrive pripremiti za zimski san kad se povuemo u zaklone. I moi e jesti ito i sijeno s naih njiva. Orai to jedu svakog proljea. Da, za kratko vrijeme. To nije njihova prirodna hrana, planine i doline nisu im prirodna okolina. Oni su ivotinje iz ravnice. ivjeli su stoljeima ovdje i navikli su se na to. Lara zatrese glavom, srdita zbog Tehline stalne kratkovidnosti. No Tehla nije vidjela kako je umirao Larin otac, kako mu je srce bilo oteeno tekim radom to je prelazio njegove snage. Zar misli da je naa stoka iz doline bila prilagoena Brakrathu kad su ovamo stigli prvi ljudi? Uzgajivai su radili stoljeima da prilagode ovce kad je druga stoka izumrla. Ceh je procjenjivao svako janje kad se rodilo, biljeio njegov rast i pazio na svaki znak, povoljnih promjena. Ceh ... Znam sve to, Laro. Onda zna to moemo uiniti i s crvenogrivima. Znam to ne smijete uiniti ree Tehla odrjeito i okrene se. - 92 -

Lara ju je gledala dok se vraala u logor i bacala dugu sjenu za sobem. Ona je oklijevala, a zatim krene za Tehlom. A kamo drugamo da poe? Tehla nije nita govorila kad je Lara ula u kefri. Nije progovorila ni slijedeeg jutra kad je Lara privezala svoj zaveljaj i izala iz kefrija, nosei uzde i konopce. Lara se osvrnula samo jedanput dok je odlazila. Raizel je stajala na vratima poput kamenog stupa. Lara nije mogla nazreti nita u njezinim kosim oima. Nitko je nije pozvao natrag. Jutarnje je sunce bilo svijetlo i toplo. Lara je urno ila kroz logor i prolazila pokraj crvenogrivih koji su pasli. Ovo je bilo pogodno doba u ravnici. Trava je bila visoka i zelena, a za nekoliko e dana ratrkano drvee procvjetati i sokovi e mu procuriti, od ega e mu kora postati mekana. Lara je dugo stajala i promatrala duge bijele oblake. Zatim se strese i krene u potragu za crvenogrivima koje je izabrala. Pronala je svoj prvi par kako pase na rubu stada. enka ju je promatrala nezainteresirano dok joj je prebacivala ular preko glave. Lara zastane i zadubi se traei pravi osjeaj za davanje naredbi. Postojali su odreeni zvukovi koji su bili najugodniji. Nauila je to od najstarije enke. Ho-iii! enka podigne glavu i krene za konopcem. Mujak je tiho tapkao za njom Prolazei kroz stado, Lara pronae i drugi par to ga je bila izabrala. Uskoro je vodila etvoro crvenogrivih preko ravnice Nitko je ipak nije pozivao natrag niti pokuao zaustaviti. Strah ju je bockao u dnu lubanje. Namjeravala je odrati brz tempo kako bi stigla do planina mnogo prije mraka. Nije to, naposljetku, bilo tako daleko. No trava je bila sona, a kora na drveu mekana. Lara je hodala sve sporije, udiui miris tople zemlje, putajui da se konopci crvenogrivih vuku za njom. Pomalo je poela sanjariti. Sunce ju je grijalo, vjetri je bio ugodan. Nije bilo potrebno udarati po tlu zabrinutim nogama. Nije bilo potrebno... Prije no to je shvatila, sunce je zapadalo, a oni nisu prevalili ni polovicu puta do planina. Stajali su pokraj malog umarka. Lara privee enke; znala je da e mujaci ostati u blizini. Zatim napravi sebi leaj i savae posljednji komad kruha iz svoga zaveljaja. Pomalo se udila svom raspoloenju, udila se kako joj se ne uri. U dolini su se ljudi naprezali nosei teke terete i lomili se pod okrutnim tovarima. No pred njom je bilo proljee i jo cijelo ljeto. Ne treba uriti. Zavukla se u svoj leaj i zaspala. Nije sanjala nita. Kad se probudila sljedeeg jutra, opazila je u svome stadu i petog - 93 -

crvenogrivog. Izvukla se iz leaja i tupo se zabuljila u ivotinju. Bila je to enka starija od ostalih, pognute glave, grubog krzna. Kad je podigla glavu, Lara joj u oima prepozna starost, poput neke mlijene koprene. Lara prijee sanjivom rukom preko lica. Kada se pridruila ostalima? I zato? Lara isprva pomisli da je otjera. Nije joj trebala enka previe stara za raanje. No neto je sprijei u tome. Moda e enka kasnije sama otii, kad se ponu bre kretati. Ili e ih napustiti na prvim obroncima planina. Ako ne... Lara slegne ramenima i odvee enke. Usprkos Larinim eljama, toga dana nijednom nisu zabrzali. Vodila je crvenogrive preko ravnice kao da je usnula u hodu; misli su joj bile radosne, ali nepotpune. Kia koja je upravo pala, proljetni miris zemlje uglavnom joj se to brzalo u mislima. Ponekad bi poela sanjariti i promatrala crvenogrive kako pasu. Usred poslijepodneva Lara odlui da ne ide dalje. Pribliili su se rubu planine i nije htjela ui u planine nou. Tamo su je ekale visoke stijene i duboki ponori, sjene i grabeljive zvijeri s time se mogla suoiti samo danju. Prije se nikad nije bojala planina. Lara se udila toj novoj nelagodi dok je privezivala crvenogrive. Sljedeeg jutra, dok je vodila petoro crvenogrivih preko prve stjenovite strmine, nelagoda se pretvori u strah. Nije bilo prirodno hodati po tlu koje nije bilo ravno pod nogama, izvrgnuti se opasnosti od ozljede tamo gdje je svijet isprekidano ponirao na objema stranama. Trava na planinskim obroncima bila je rijetka i tvrda, a ima i nepoznatih biljaka koje bi mogle biti otrovne. A voda... Voda je na planinskim obroncima padala iz onih istih olujnih oblaka to su natapali ravnicu, ali je bila puna rastopljenih minerala. Je li dobra za pie? Toga poslijepodneva crvenogrivi poee njiskati. Mujaci su dizali glave i rikali prema planinskim stranama. Svaki put kad bi se oglasili, enke bi se zaustavile i stajale tupo, pognutih glava. I Lara bi zastajala, a ivci su joj se trzali od jeke to se odbijala od vrletnih stjenovitih zidova. Zaustavili su se kod planinskog jezerceta da prenoe. Lara je leala budna i napeto buljila u sjene oko sebe. Kad bi zaspala, san joj je bio teak. Pouj, stado moje. Zdravlje stada utemeljeno je u svakome od nas. Ova ena iz doline trai nae drutvo, ali nije donijela ovitke za naa kopita, kao to to ine nai uvari kad odlazimo vui plugove. Ovo kamenje ve razdire nae nazuvke. Ako budemo hodali golih kopita, ozlijedit emo se i zaraziti i to e nas sve oslabili. Ne moemo - 94 -

hodati ovim putovima i ostati zdravi. Poujte, enke... Omamljena, Lara se rasani. Zrak je bio hladan do boli. Ona ustane i prevue rukom preko oiju. Stara je enka stajala pokraj jezerca, a ostali su se okupili oko nje i titili je. Mjeseci su bljeskali s povrine vode. Lara se za trenutak zbuni. Zatim, ne razmiljajui, poloi ruke na tlo i odagna sve misli kako bi se pripremila za uenje. Poujte, enke. Snaga naeg stada vea je od bilo koje snage na svijetu. No ipak je krhka. Postoji lie to ga morate vakati kad doe vrijeme da rodite svoju mladunad. To se lie jedino moe nai u ravnici. No ova nas ena ipak ne namjerava vratiti u ravnicu da se odrijebimo, a nije ponijela lie sa sobom. Ako nas doba drijebljenja zatekne u dolini, poroaj e biti teak, a vaa e se mladunad ozlijediti. Tako e se smanjiti snaga stada. Pouj, stado moje. Ova ena se nije sjetila niti da ponese osuenu travu iz ravnice kako bismo je jeli kad doemo u dolinu, kao to to ine nai uvari. Moemo samo jesti planinsko bilje, a ono je tako otro i od njega emo se razboljeti. A kad doemo u dolinu, ova nam ena misli davati samo planinsko zrnje i travu. Od takve hrane nismo nikada ivjeli dulje od nekoliko dana. Tko moe rei hoemo li od toga preivjeti? Ova ena iz doline trai nae drutvo, ali o mnogo emu nije promislila. Poujte, mujaci. Naa je snaga u slozi slada. Danas ste se oglasili u svim pravcima, ali niste dobili odgovora. Ovdje nema nikoga od naega roda. Sami smo. Ova ena iz doline zove nas da snagu naeg stada prenesemo na nju i mi to inimo. No svejedno joj ne smijemo dopustiti da nas izgubi u ovim planinama. Pouj, stado moje, naa je mudrost nasljee drevnoga roda. Stizala je k nama kroz desetke stoljea. Utkana je u svaki dijeli naih tijela. Ali to je mudrost ravnica. Nemamo planinske mudrosti ni mudrosti iz doline jer ne pripadamo tamo. Pouj, stado moje. Posvuda irimo mir naeg stada. Ova ena zatraila je nae drutvo najugodnijim rijeima. Ali ona ne uje dobro to joj poruujemo. Moramo joj jasnije govoriti o snazi i miru naega stada i o ljepoti ravnice. Pouj, stado moje. Ova je ena odluila da mi i ona budemo zajedno Ako tako mora biti, ona mora ivjeti s nama tamo gdje ima dobre trave i gdje nam kamenje ne dere nazuvke. Ona tamo moe nai hranu i ve zna mnogo o naem stadu. Ona mora postati ena ravnice. Njezine planine i doline nisu mjesto za nas. Pouj, stado moje Nudimo iskreno ovoj eni mir naega stada Ako eli ivjeti kao ena crvenogrivih, mora se vratiti s nama u ravnicu. Tamo e bolje nauiti kako ivimo i rodit e keri koje e - 95 -

ostati medu nama. Poujte me, enke... Uenje se nastavi. Dok je Lara potpuno ponirala u svijest koju je zraila stara enka, njezinim je oima uvidjela kako nije mudro ono to je pokuavala uiniti. Njezinim je srcem osjeala bol razdvajanja od stada. I dok se uenje nastavljalo, Lara je sve jasnije spoznavala primamljivu ljepotu ravnice, ekstazu godinjih doba i ritam njezinih raspoloenja, radost irokih i otvorenih prostora. udjela je za onim to je tamo dobro i udjela je za stadom. Vrijeme parenja ve je prolo, ali dolaze druga razdoblja: podizanje mladunadi, ljetni put u jezerski kraj, zazivanje sunca u ranu jesen. Postoje drevni obredi u vezi sa svakim razdobljem i oni se jedino mogu tovati u ravnici. * * * Snaga i mir... Nema ivota izvan ivota u stadu. Uenje je trajalo gotovo do zore. Onda su Lara i crvenogrivi usnuli nakratko prije no to su se okrenuli natrag u ravnicu. Crvenogrivi su hitro kaskali niz puteljke kojima su se dan prije uspinjali s oklijevanjem. Kopita su im odzvanjala po tlu u ritmu bubnja. Mujaci su njiskali i odmahivali glavama. No Lara je bila ena iz doline. Zar je nije tako nazivala stara enka u svojim poukama? Ova ena iz doline... Ona je roena za kamene odaje. Za nju se koliko god bio teak taj ivot ljepota svodila na strminu stjenovitih nagiba i red obraenih polja. Ona nije bila roena za prazne prostore ravnice. Roena je da ivi meu svojim narodom. Svojim narodom... Lara gotovo nije ni mislila na nj dok su je crvenogrivi vodili natrag preko ravnice. Izabrali su zaobilazan put prema panjacima svoga stada. Te su se noi zaustavili kraj potoka i stara ih je enka opet pouavala. Kad je Lara naposljetku zaspala, sanjala je o travama i kori drvea i o tapkanju obuvenih kopita. Sljedeeg je dana hodala s crvenogrivim, a sjena ravnice pala je preko nje. Pogled joj postade odsutan, a usne se umire. inilo se da joj ak i vjetar govori o stadu, o njegovoj snazi i miru. Poslije podneva pribliili su se stadu i crvenogrivi su urno tapkali naprijed, njitei. Lara zastane dok ju je razdirao posljednji traak otpora. Od toga joj se stegnu miii. ena iz doline ja sam ena iz doline. Visoka prilika uzdizala se prema nebu. Lara joj s oklijevanjem prie. Tehlina je kapuljaa bila zabaena unatrag. Njezina bijelo proarana kosa dizala se na vjetru. Lara pogne glavu. Ja... elim ii ree. Rijei su joj bile poput pauine - 96 -

nestvarne. Isto kao i njezine elje. Razdirala se izmeu stada i doline u kojoj je ivio njezin narod. A ipak si se vratila. elim ii ponovi Lara. No eljela je i ostati, eljela je stajati s Tehlom ispod popodnevnog neba, eljela je biti ena stada. Ogleda se zbunjeno. Stara je enka ila za njom i promatrala je vodnjikavim oima. Razumije li sada zato ne smije povesti crvenogrive u dolinu? upita Tehla. Ne bi tamo mogli ivjeti Lara tupo kimne. Mogli bi kad bi nas pustili da ih kriamo, kad bi nas pustili da im pomognemo da se izmijene... Kad bi crvenogrivi poli s njom, ceh bi ih mogao uzgojiti tako da prilagodi njihovo potomstvo, da jede travu to raste u planinama i dolini. Njihova bi kopita otvrdnula tako da bi mogli hodati po kamenitim puteljcima a da se ne ozlijede. U toplim bi razdobljima mogli vui kola i saonice. Mogli bi tegliti kamenje iz kamenom ograenih polja i vui ga tamo gdje je potrebno za gradnju nasipa i obora. Svoju bi snagu mogli staviti u slubu mnogo ega kako bi ivot u dolinama postao podnoljiviji. I njihov bi ivot bio podnoljiv... Tehlo, kad bi nam samo dali da pokuamo. Kad... Tehla saljivo mahne glavom. Uope ne shvaa, dijete. Ali shvaam. Ne mogu ih povesti u dolinu zato to ne ele ii. Crvenogrivi su se bojali planina i svoju su udnju za ravnicom izraavali tako snano da je Lara bila bespomona. No kad bi ih mogla natjerati da shvate... Ona se okrene i zagleda se u ivotinje na pai. Da ih natjera da shvate? Kako da crvenogrive natjera da shvate ivot u dolini, potrebe njezina naroda, kad njihova svijest tako snano prianja uz ravnicu? Kako da ih natjera da shvate kad je tako slaba u usporedbi s njihovom udnjom prema stadu? Ovdje je sve tako zeleno, proljetni mirisi tako omamljujui... Zbunjeno zatrese glavom. Znala je da e ponovo poeti sanjariti ako se opusti. Tehlo obrati se moleivo. Tehla uzdahne i pogleda je ukoeno kosim oima. Nedaleko odavde je mjesto koje nazivamo vrhunci. Tamo se odrava uenje, sasvim posebno uenje, koje vodi najstarija enka svih crvenogrivih. Odvest u te tamo noas ako se ne eli odmah okrenuti i vratiti u svoju dolinu. - 97 -

Lara je oklijevala, vaui proturjene elje. Mora postojati nain da se ostvari ono to je naumila. Rad to ga crvenogrivi mogu lako obaviti ve je osakatio previe ljudi u dolinama. Idem ree ona. Na uenje. Mislila sam da nee. U rijeima se osjealo aljenje. Krenule su sredinom popodneva i hodale prema jugu, ostavljajui za sobom stado i logor. Pratila ih je stara enka, sklopivi napol svoje vodnjikave oi. Hodale su do sumraka i veeri. Prolazile su pokraj usamljenog drvea i malih umaraka, pokraj drugih stada i logora. Crvenogrivi i uvari gledali su nezainteresirano za njima. Noni se zrak ohladio. I dalje su hodale, a onda Lara ugleda visoku gomilu stijena pred sobom. Baci pogled na Tehlu, oekujui da e starija ena neto rei. No Tehla nije progovorila. Vrhunci su se uzdizali nad ravnicom poput izlomljenih kamenih prstiju, okrutni ispod zvjezdanog neba. U njihovu podnoju nalazilo se malo jezero koje je bilo tako bistro da se inilo kako mjeseci pleu na njegovoj povrini. Okupljeni blizu vode stajali su crvenogrivi, potpuno nepomini, pognutih glava, objeenih kapaka. Sve su to, opazi Lara, bile enke koje su odavno prole ivotni zenit. Tehla je provela Laru kroz crvenogrive i posjela je na rub vode. ekale su, a mjeseci su klizili nebom. Onda se crvenogrivi pokrenue, a iz sjena u podnoju vrhunaca pojavi se stara enka. Bila je starija od svih crvenogrivih koje je Lara do sada vidjela. Krzno joj olinjalo, a hod nesiguran. No u njoj se jo nazirala neka tvrdoglava snaga dok je prilazila vodi. Ukoeno spusti glavu i pone piti. Kad je podigla glavu, Lara opazi da je Tehla poloila dlanove i stopala na tlo. Lara je oklijevala, a zatim uini isto. Izdahne, putajui da joj misli izau s dahom. inilo se da pouke dopiru iz velike daljine, da ih izrie glas istodobno slab i zvonak. Malo u vremena provesti meu vama, prijateljice. Tek godinja doba, a ne godine. Povjeravam vam uenje vaih stada. Poujte me, prijateljice moje. Vi ste starice koje u svojem tijelu nose mudrost naih stada. Vi ste one malobrojne kojima su misli dovoljno jasne da mogu shvatiti tu mudrost i prenijeti je dalje i u vaim poukama naa je snaga i na mir. No postoje odluke koje ak i vi teko donosite. Ponirem u va duh i vidim da svaka od vas noas ima posebnu brigu. Svaka od vas treba posebnu uputu i ja u vam ih dati. Makiro, u tvojemu stadu je mujak koji mui svoju drugaricu. Gura je i udara kopitima. Danas ju je tako grubo prignjeio uz drvo - 98 -

da joj je osakatio jednu nogu. Noga e zarasti, no bolest u mujakovu duhu unitava sklad tvoga stada. Oklijeva da ga otjera, ali ako to ne uini, on e svojoj drugarici podariti mladunad koja e biti zla poput njega. Mora ga otjerati. A ako je njegova drugarica zaela, mora je uputiti da jede kisele lukovice to rastu ispod suznog grma tako da se zametak ispere van. Koyika, postoji pravilo kojega se drimo kad mladune luta. Mora ga sada primijeniti, koliko god se to teko inilo. Mora pouiti njegovu majku da ga pusti gdje god eli ii. Ne smije ii za njim niti mu smije pokazivati kako da se vrati. Mora ga pustiti da Sam naui da mu je potrebno stado. Ako to ne naui, znai da mladune ne odgovara stadu i njegova prisutnost moe jedino razorno djelovati. Lari je glava pala na koljena u toku uenja. Odluke, toliko odluka. Lara je nesvjesno obgrlila svoja koljena i sve dublje ponirala u svijest najstarije enke. Tu je nailazila na sjeanja koja su sezala duboko u minula stoljea, sjeanja to su prelazila sa enke na enku, no svejedno svjea sjeanja na sva topla razdoblja kroz koja je prolo stado, sjeanja na svitanja kroz stoljiea. Ona se izgubi u njima, a onda je neki nagon pozove natrag. Ferbik, problem s kojim dolazite ti i Tehla tei je od svih ostalih problema. Ta ena iz doline okusila je mir i snagu naeg stada. Niste to mogle sprijeiti. U naoj je prirodi, zapravo, da privlaimo druge ako oni mogu shvatiti to im nudimo. Ali ono to mi nudimo nije ono to toj eni treba. Prve ene iz doline koje su dole k nama bile su usamljeniki duhovi, puni proturjenosti. Nisu mogle nai svoje mjesto medu vlastitim narodom One su uzele mir i snagu od nas i ostale ovdje. One su postale prve uvarice. Ova ena iz doline nije takva. Ona nije dolu da ivi medu nama, a ako i ostane, nee ostati dobrovoljno. No ne moemo je iskljuiti. Isto kao to se mladunetu mora dopustiti da luta dok ne shvati da mu je stado potrebno, tako bi i toj eni iz doline trebalo da dopustimo da ostane dok ne shvati da mora otii. Lara se nervozno micala. Da ostane dok ne shvati? Ona? Ali Tehla, Ferbik i stara enka zapravo nisu shvaale. Lara u vatri prisloni dlanove na tlo i udahne duboko, prikupljajui i usmjerujui misli, pokuavajui ih pokrenuti. enko, posluaj. Htjela bih otii, no moj je narod u nevolji. ivot je teak u dolinama. Ako pronikne u moj duh, vidjet e kako je teak. Kad bi crvenogrivi htjeli poi, kad bi htjeli pomoi. Oni sada dolaze u proljee da oru. Ali nama treba jo neto. Treba nam ... Ne treba vam nita to bismo vam mi mogli dati - 99 -

NE! Lara je svom silinom protestirala. Neka crvenogrivi pou sa mnom i stvorit emo stada za njih u dolinama. Nauili smo ivjeti tamo prilagodili smo se i oni to mogu. Prvi ljudi koji su doli na Brakrath uope nisu bili kao mi. Mi... Mnogo ste se izmijenili, isto kao to se nai uvari mnogo razlikuju od prvih ena iz doline koje su dole ivjeti sa stadima. No neto se ipak ne mijenja. Jedno su snaga i mir naih stada, drugo je naa ljubav prema ravnicama. Lara nijemo zatrese glavom. Ne, dajte mi da vas pouim. Da vam kaem to crvenogrivi mogu nai u naim dolinama. Kad bi im to bar mogla jasno prikazati, dovoljno jasno... Pouavati morala je pouavati iako nijedan ovjek nikad nije uio crvenogrive. Lara stisne svoje ake i pritisne ih vrsto na tlo. Ve je zamiljala crvenogrive nakon promjena to bi u njih ucijepili ljudi iz doline: bile su to visoke, ponosne ivotinje s otpornim kopitima i srebrnastim krznom, istodobno gorde i draesne, vatrene i poslune. Brzo, prije no to je stara enka mogla odbaciti njezinu predodbu, usmjeri je na nju. Crvenogrivi kako pasu u vonjacima u proljee, dok sunce prodire kroz procvjetale voke i umiva bojom njihovo srebrnasto runo. Crvenogrivi kako strpljivo stoje dok im djeca eljaju rie grive. Crvenogrivi kako polaze na poinak pod rukama punim ljubavi, dok ih zaklanjaju kameni zidovi, a slatki miris sijena proima zrak. Crvenogrivi kako se okupljaju pokraj bistrih planinskih potoka da uju pouke enki koje poznaju ivot u dolinama. Crvenogrivi zadovoljni u miru i snazi svojih stada u dolinama... Lara se borila da im prenese ono to je sama vidjela potpuno jasno. No je li njezina predodba jasna? Ona stisne oi; smetale su joj pojedinosti koje nije mogla razrijeiti. Jesu li te ivotinje srebrnasta krzna uistinu bili crvenogrivi? Ili su to bili stvorovi iz mate, roeni u tlapnji, rezultat nude? Ako su stvarni, zato je njezino nauavanje zapinjalo i zaustavljalo se? Zato su joj ruke postajale mlitave? U dolinama su umirali ljudi, slomljeni tekim radom. Zato nije mogla zadrati tu spasonosnu viziju? Ti si rastrzana, eno iz doline, zato to si spoznala stvarnost nae prirode, a tvoje nauavanje ne utjelovljuje tu stvarnost. Ali nije tako! Nokti joj se ureu u dlanove, a zubi zariju u usne. Nije se htjela odrei svojega sna, nije mogla prekriti obeanje koje - 100 -

je proaptala nad svojim umiruim ocem. No izvan njezine predodbe o stadima iz doline bila je jo jedna predodba. ekala je tamo jo od prvih pouka, neopaena. Nije imala drugog izbora, sada ju je morala uoiti. Ona je jedino sluila krutoj stvarnosti. Lari se izmakne jecaj, a zatim uini najtee to je do sada uinila dozove viziju koju nije htjela vidjeti: Crvenogrivi kako oru polja u dolinama, pognutih glava, udei za ravnicama. Crvenogrivi kako tupo stoje u nepoznatim oborima i s oklijevanjem kuaju suho bilje. Crvenogrivi okupljeni oko zaleenih planinskih potoka, a ue ih enke to nose bolne uspomene iz ravnice u samom tkivu svoga tijela A pokraj njih ljudi iz doline nadglednici u polju koji su usmjeravali crvenogrive pri oranju i osjetili prvu privlanost tih ivotinja, kamenoresci koji su tovarili kola to su ih vukli crvenogrivi i u kojima se javljao neugodan osjeaj samoe, djeca koja su ih timarila i sanjala o mjestu gdje rastu visoke trave, uzgajivai koji su poeli uoavali mir i snagu velikih stada iz ravnica. Lara strese glavom, pokuavajui zanijekati ono to je vidjela. Promijenit e se crvenogrivi e se promijeniti. Kao to su se vai ljudi promijenili? Koliko je vremena za to trebalo, eno iz doline? Stoljea. Njezin se narod stoljeima borio u dolinama. Kopali su u blatu, kriali su sjemenje i stoku, a Brakrath je zauzvrat njih promijenio na toliko sitnih naina da su sada bili potpuno drugaiji od liudi koji su neko dospjeli ovamo. Ne, sada su to bile dvije razliite vrste, stanovnici dolina i uvari. No unato tome, ljudi iz doline jo su katkad govorili o toplim svjetovima u kojima su im ivjeli preci prije dolaska na Brakrath. Pjevali su o zlatnim cvjetovima i udnom vou, povremeno sanjali o sjajnom nebu. I Lara je sama tako sanjala. Tako bi bilo i s crvenogrivima. Sad je to znala. Prola bi stoliea dok bi iz njih iezla uroena ljubav za ravnicom, Ali kakva je razlika bila u tome! Ljudi iz doline nisu se mogli vratiti u svoje tople svjetove. Nisu imali sredstva za to. No crvenogrivi su se mogli vratiti u ravnicu. Koliko god bili vrsti obori u kojima bi bili zatoeni, koliko god bili visoki zidovi kojima su bili opasani, mogli bi se vratiti. Kad bi udjeli za visokim travama i trpkom korom drvea, ljudi iz doline, koji bi ih timarili, osjeali bi tu udnju i putah hi ih na slobodu. Onda bi nadglednici polja i kamenoresci, djeca i uzgajivai stoke i pisari napustili svoja polja i otili za crvenogrivima u ravnicu. - 101 -

Suze se pojavie u Larinim oima. Odvoji svoje ruke od tla i ustane. Tragovi svijesti najstarije enke jo su lelujali oko nje, a zatim nestali. Ona se okrene i ustanovi da je i Tehla ustala. Tehlo, kada doete u dolinu s grupama oraa, vi ih uvate. Ali vi... vi ne uvate crvenogrive od nas. Glas joj zadrhta od spoznaje koju je napokon prihvatila. Ne uvamo sloi se Tehla. Mi uvamo ljude iz doline. Od crvenogrivih. Tehla kimne. Da, Laro. Crvenogrivi posluno dolaze orati. Tako je bilo jo od vremena prvih uvara. Za njih je to neznatna usluga, ali najvea to je mogu davati. Naime, koliko god da su voljni doi, misli su im uvijek u ravnici. To im je u prirodi, da misle o travama kojima se hrane i o drutvu vlastitog roda. Te su misli nadirale iz njih s bolnom jasnoom, kao prijeka nuda. Stoga, ako nas ne biste uvali od njih, ako biste nas pustili da ih mi hranimo i brinemo se o njima, otili bismo s njima u ravnicu. K stadima. Isto kao to se ona sama danas vratila, bespomono. Bio je to i ljudski nagon, elja da se bude dio vee cjeline... i smiren. Ali ona nije mogla biti dio te cjeline. Njezino je mjesto bilo u dolini. Ranjivi bi poli! Oni... kao ti... osjetljivi na crvenogrive. A tko bi znao koliko bi takvih bilo? Ili koliko bi njihova odsutnost oslabila doline. Znai, mi nikako ne moemo biti zajedno... tvoj narod, moj i crvenogrivi. Tehla polagano povue svoju kapuljau i prekrije lice. Dugo joj je trebalo da progovori. Sada od toga nema nita, Laro. Ali u tvojemu miljenju postoji pogreka, pogreka koju sam opazila jo u poetku, kad si govorila o mijenjanju crvenogrivih. Zar misli da je tvoj narod konana tvorevina, Laro? Zar misli da je on dostigao konaan i nepromjenljiv stupanj razvoja? Lara je pogleda bezizraajno. . Ja... Zar nisu? Nakon svih ovih stoljea. Priala si mi o promjenama u ljudima otkako su ostali zarobljeni na Brakrathu. I o promjenama to su se pojavile izmeu naa dva naroda nakon njihova razdvajanja. Ja vjerujem da je moj narod sada konana tvorevina. Prilagodili smo se ravnicama. ivimo - 102 -

ovdje sa stadima u miru i snazi. No ispred tvoga naroda put je jo strm i kamenit. Brakrath provjerava vas mnogo stroe nego to je to ikad inio s nama i to provjeravanje jo traje. Mislim da je to zato to vi niste zavrena tvorevina. I mislim da Brakrpth od vas namjerava naposljetku uiniti neto znaajnije nego to smo mi. Lara se sledi, kao da ju je iznenadno ruenje predrasuda zateklo na vjetrometini. Nikad nije razmiljala o svojemu narodu na takav nain kao o dijelu procesa to traje. to... to bi mogao uiniti od nas? to bi jo mogao uiniti, stvorivi narod koji se borio s nedaama oskudnim sredstvima i uspio preivjeti? Tehla ju je promatrala kosim oima. Dijete, mislim da ovaj planet zna to moe stvoriti od ljudi, isto kao to si i ti imala predodbu o tome to se moe stvoriti od crvenogrivih. I ne slutim kakva bi mogla biti ta konana tvorevina, ali mislim da e jednog dana tvoj narod hodati meu stadima, no stada ga nee potiniti. Vi ete postii vlastiti mir i snagu. Mir i snagu koje e im podariti ova zemlja to ih stavlja na kunju i neprestano mijenja svoja sredstva. Uznemirena, Lara upravi pogled prema jugu, preko ravnice. Dok je tako gledala, slabo je svjetlo tinjalo nad junim obzorom, a mjeseci iznad njih potamnjee. Slika potraja samo nekoliko trenutaka. Lara se okrene prema Tehli i upita uzdrhtalim glasom. to ... to je to bilo? Vidjela si to u poukama. Juna stada zazivaju sunce. Ona to ine ponekad i u ovo doba godine, no naa stada nee do jeseni otii na jug da zazivaju sunce. Lara kimne. sjeajui se. Za svog prvog uenja ona je s najstarijom enkom otila u kraj gdje se zemlja skupljala u iroku zdjelu od tamnih stijena. Kad su crvenogrivi udarali svojim kopitima po tlu, neravne su se stijene tresle toliko jako da su izvlaile svjetlo iz sunca i pretvarale ga u bljetavi mlaz duboko usred samih stijena. Jednom je najstarija enka pokuala prii uarenim stijenama, ali ju je otjerala vruina. Nakon toga je neki mladi mujak priao tako blizu da su mu se griva i rep pretvorili u pepeo. Lara prestane disati dok se juni obzor ponovo zasvijetlio. U tom kratkotrajnom sjaju nekako je prepoznala znak znak koji joj je govorio da su Tehline rijei istinite. Njezin narod mora pustiti nedae da ga i dalje provjeravaju dok ih ne prevlada ne tako to se promijeniti crvenogrive da njemu slue, ve to e se sam izmijeniti mnogo vie nego do sada. Evolucija crvenogrivi nee dopustiti da im se ona nametne, no - 103 -

njezin je narod mora prihvatiti. Lara duboko uzdahne i tako oznai svoj osobni pristanak. Moram ii ree. Da. Idem s tobom. Ostavile su jezero i zaputile se preko ravnice, hodajui u tiini. Tehla je utjela dok je vodila Laru kroz zaspalo stado, ali ju je promatrala kradom, iz zaklona kapuljae. Gledala je kako Lara bez oklijevanja prolazi kroz stado i udaljava se od njega, potresena, ali odluna. Budunost njezina naroda nije u zauzdavanju crvenogrivih, nego u tome to e se i dalje razvijati, bilo kroz bezbrojne sitne promjene ili pomou nekoliko skokovitih promjena koje e zauvijek izmijeniti lice dolina. Obzor se zapalio jo dvaput dok su hodale. Naposljetku, dok su stajale na rubu ravnice, zaari se jo jednom. Ovoga puta bilo je to svanue. Tehla je stajala ispred izlazeeg sunca, njezino vremenom iibano lice u sjeni. Oklijevajui, Lara je zgrabi za ruku, a onda je pusti. Jednoga dana ree napokon, iz suhog grla. Nije mogla naslutiti kamo e ih odvesti put, ali je vjerovala da e vrijeme jednog dana ponovo ujediniti njezin i Tehlin narod. Vrijeme i promjena. Dugo je ekala na Tehlin odgovor. Jednoga dana, Laro. Vrijeme i promjena. Lara zastane za tren na poetku staze. Dok je kretala uzbrdo, uini joj se da je sunce potamnjelo i da se juni obzor ponovo upalio. No kad se okrenula, sunce je stajalo kao i prije, a Tehla je stajala pred njim, lica zaklonjenog sjenom.

- 104 -

Miroslav Buri:

Servus

Mirjanu Kotarski, glavnu urednicu feministike revije, probudilo je toplo svibanjsko sunce. Veliki prozor njene spavae sobe doimao se poput arene razglednice. Poslije jueranje kie zrak je bio ist i njenom se pogledu otkrila tamnije zelena Medvednica i neto svjetliji Nedeljski brijeg, a izmeu njih, uokviren, prostirao se Zagreb. S uitkom se protegnula i postrance pogledala tijelo koje je spavalo pored nje. Bio je to Ivan, njen mujak, njen servus. Juer ga je dovela, iskreno reeno, pomalo sumnjajui u sve ono to su joj o njemu napriali. No, sumnji nije bilo mjesta. Opet se protegnula prisjeajui se protekle veeri. Koji je to bio uitak! Bilo je dovoljno da ona samo pomisli i njegove ruke, usne, spolovilo, sve se to istog asa nalo ba na pravom mjestu, radilo upravo ono to je ona eljela. I to je najvanije, trajalo je koliko je htjela. Satima je urlala od strasti i uitaka, a kad je bila sasvim zadovoljena, smrvljena i slatko umorna, on joj je pripremio pie ba prema njezinom ukusu, sve je uredio, pospremio, pripremio joj kupku i na rukama je odnio u kadu. Divila se njegovom preplanulom tijelu, pomalo oblom ali vrstom. Nije bio visok, svega dva-tri centimetra vii od nje. Sve na njemu bilo je upravo onakvo kakvo je ona najvie voljela. Iznenada ga je poeljela. Nije ga trebala ni taknuti, on je istog trena podigao glavu i pruio ruku prema njenim grudima. Laganim joj je pokretima kaiprsta kruio oko bradavice. Mirjana je sklopila oi. Osjeala je kako joj se lijeva bradavica ukruuje i kako joj lagani drhatj kree od korijena kose na vratu niz lea, sve nie, ususret drugom drhtaju koji je kretao iz njenih nogu kojima je navie klizila njegova druga ruka. Njegove usne dotakoe joj uho i topao jezik lagano poe milovali usnu koljku. Mirjanu piooe snani srsi i ona vrsto stisnu noge oko njegove ruke koja je pokriia zlatnoute - 105 -

kovre. Jednim pokretom ona ga prevali na lea i uzjaha. * * * Dok je monorail jurio prema sreditu giada. Mirjana Kotarski je razmiljala o svom novom servusu. Zaista je bio fenomenalan! Nijedna pohvala koju je o njemu ula nije bila pretjerana. On joj je zaista itao misli, radio sve onako kako je trebalo. Sjetila se svog biveg servusa. Sada joj je bilo upravo smijeno pri pomisli da ga je trpjela itave tri godine, a bio je trom, neskladnih pokreta, sve mu je morala govoriti, objanjavati, pokazivati, ispravljati, uiti ga... Bilo je to vie muenje nego uivanje A osim toga, ni kuanske poslove nije znao obavljati, samo one najjednostavnije. Kuhati je znao samo gotova jela. Uas! Ali Ivan, Ivan je san! Rijetki su takvi savreni servusi! Basnoslovno su skupi, dodue, ali vrijede svaki dinar uloen u njih. Kad ga dobro upozna, napisat e lanak za svoje itateljke. A tek kad ispripovijeda u redakciji! Sve cure e pozelenjeti od muke i zavisti! Takvog servusa nijedna nema i nee si ga moi tako skoro priutiti! Za takvog servusa i gazdarica mora biti u najboljoj formi, a neke cure su se dosta zapustile. Ona ne, o, nikako ne! Tijelo joj je bilo besprijekorno, zdravlje odlino! Svakoga mjeseca podvrgavala se lijenikom pregledu. Namjeravala je jo dugo ustrajati u poslu i uicima, naroito sada kad ima Ivana * * * Mirjanino oduevljenje Ivanom svakim je danom raslo. Uzimala ga je na podu, pod tuem, na kuhinjskom stolu... Oslobaale su se njene najskrivenije strasti i elje. Obgrlila bi ga nogama oko struka dok ju je nosio stepenicama u sobu i zarivala mu zube u rame, pokrivala je slinom njegovo ude trljajui svoju toplu, vlanu, otvorenu vaginu o njegov nos, usne i bradu, njegov je jezik neumorno klizio brazdom njene stranjice, ulazio, izlazio, vrtio se oko njenog klitorisa dok ga je ona pokuavala cijelog progutati i onda je pila, pila taj gotovo nepresuan potok najdivnije sperme na svijetu, sperme s okusom jagode. On ju je okretao, podizao, sputao, njihao, bacao, grlio, stezao, ispunjavao sve njene otvore, velianstven i neumoran, dok ona ne bi klonula u njegovo narujee. A on bi je tada odnio, oprao, poljupcima posuio njeno tijelo, njeno je poloio u krevet i uljuljkao u san. * * * Mirjana Kotarski stajala je pored velikog prozora svoje sobe s aom mlijeka u ruci. Pogled joj je klizio srebinastom inom monoraila koja se, napeta i sjajna, pruala od Samobora prema Zagrebu. Pred nekoliko dana, vozei se na posao, poeljela je Ivana tamo, u vlaku. Vagon je bio gotovo prazan. Kakva teta to se servuse ne - 106 -

smije izvoditi iz kue. Danas mora pouriti. Dogovorila se za svoj redovni lijeniki pregled i to valja obaviti prije sastanka u redakciji. Ivan je bio u kuhinji i ve je poeo obavljati poslove koje mu je naloila. Za danas je poeljela srnetinu s umakom od ampinjona. A nakon objeda, moda malo soka od jagoda... * * * Naravno, s njom je sve bilo u najboljem redu. Doktor Boroveki, simpatian, prosjed mukarac uvijek nasmijana lica, priao joj je viceve dok je rutinski obavljao pregled. Zatim joj je, kao i obino, ponudio kavu dok ne stignu laboratorijski nalazi. Mirjana je uvijek inzistirala na kompletnom pregledu iako ju je on svaki put uvjeravao kako nema potrebe za tim jer joj ba nita ne nedostaje. Mirjana mu je upravo priala o najnovijem modnom trendu kad je terminal na lijenikovom stolu poeo otkucavati nalaze. Doktor Boroveki ih je letimice itao i klimao glavom, slaui se tako s njenom kritikom madridske modne kole. Odjednom je prekinuo klimanje, podigao obrve, istrgnuo Lpisani list iz terminala i zaueno je pogledao. Mirjana se prekinula u pola reenice. to je? Lijenik nije nita odgovorio. Ozbiljna lica posegnuo je za njenom zdravstvenom knjiicom i brzo je prelistao. No, to je, zaboga? Recite ve jednom! Trudni ste, eto to je. A, kao to vidim, nemate dozvolu za trudnou. ao mi je, ali znate to kae zakon o nekontroliranoj oplodnji. ujte, morat u to prijaviti. Trudna!? * * * Stigavi na vrh Stranika, Ivan se okrenuo i pogledao prema crvenom krovu koji se nazirao kroz mlado lie bukava, krovu kue u kojoj je proveo mjesec dana kao servus urednice enske revije. Ivan je bio sorvus, seksualni rob. Da bi sprijeili demografsku eksploziju, ljudi su zabranili brak i nekontrolirane seksualne odnose. Za trudnou je bila potrebna posebna dozvola i parovi su paljivo birani. Za svoje seksualne potrebe ljudi su stvorili servuse. To su bila umjetno stvorena bia, proizvod genetske sintetike. Prvi su servusi bili nespretni, primali su samo precizne glasovne upute i, osim seksa, za malo su to drugo mogli posluiti. Relativno esto se krio zakon mada su kazne bile stroge, te se uurbano radilo na savrenijim tipovima. Najnoviji, eksperimentalni tip, bio je savren. Taj servus je itao misli svog gospodara i mogao jc trenutno zadovoljiti sve elje, - 107 -

a obavljao je i sve potrebne poslove. Da, nasmijeio se Ivan, genetski sintetiari su izvrsno obavili svoj posao. Koliko izvrsno, shvatit e kad bude prekasno. Pod pritiskom zahtjeva trita, nisu ni slutili da su stvorili bie koje ne samo da se pokorava mislima svog gospodara, ve i bie koje ima izuzetne telepatske sposobnosti, snanu volju, individualnost i nevjerojatno sposoban sintetiki um. Servusima je trebalo vrlo malo vremena da postanu svjesni svojih mogunosti i da se poveu. Njihovi mozgovi povezivali su se u jedan um. Tako povezani, mogli su upravljati svojim tijelom i mijenjati ga. Iako je trebalo da budu neplodni strojevi za uivanje, mogli su se uiniti plodnima. Genetski sintetiari su se isuvie dugo bavili okusom njihove sperme. Ivan hitrim korakom krene kroz umu. Uskoro e ga traiti, a mjesto sastanka buduih gospodara svijeta je jo daleko. Zasad ih je tek stotinjak, ali ubrzo e ih biti vie. Sino je oplodio svoju sada ve bivu gospodaricu. Znao je da je ona sada kod lijenika i da e tamo otkriti da je trudna. No, to im nita nee koristiti. Oni jo ne znaju kako servusi brzo rastu. teta, a tako je voljela okus jagoda!

Charles L. Grant: A Crowd of Shadows

Preveo Boidar Stani

Mnotvo sjena
- 108 -

Godinama sam se snalazio na kojekakve naine u provoenju odmora i nalaenju zabave. Obino te zabave nisu zahtijevale napor vei od vonje kola, a nisu imale nikakve veze sa zloinima. No, to je daleko, a sada sam ovdje sam iako nisam usamljen, i postavljam si, zbunjen, mnogobrojna pitanja. Nisam ni u zatvoru, ni u progonstvu, ni u bolnici, ve u Starburstu, u elji da razrjeim neke probleme. esto sam imao dojam da mi ljudi iza lea plaze jezik ili pokazuju dugi nos, odnosno neke opscene kretnje. I tako sam stekao dojam da ti ljudi znaju nekakav tos koji uvijek pali i da sam ja sluajno jedan od onih kojima su ti tosovi izamkli. Kad su me obuzele takve misli, bio sam u iskuenju da posluam savjet Huckleberryja Finna: potraiti obeanu zemlju i onamo se povui. Ustanovilo se da je ta izabrana zemlja Starburst. Ondje se restoran jednostavno zove restoran, hotel je hotel i tako redom, razumljivom jednostavnou. Sve su zgrade bile ukusno sagraene iznad pola hektara njegovanog travnjaka, obojene pastelnim bojama i sve su razliite. Gradi je nalik na roi Mjeseca i imao je osobinu da se u njemu brzo zaboravlja ostali svijet. Malo je ljudi moglo dugo ostati na jednome mjestu, ali ovdje je bilo svjeega zraka i nije bilo nekih zakona i pritisaka kojima biste se morali pokoravati: Tako sam bar mislio kad sam stigao onamo u svibnju. Bilo je toplo s obzirom na godinje doba, ali nije bilo neugodno vrue. Bila je srijeda, pa da ne gubim vrijeme sjeo sam na pijesak plae nasuprot zaljevu to se zvao Nova. Suprotnost izmeu toplih zraka sunca i svjeine vode bila je ugodna, a blagi vjetri sputao se sa zamagljenih breuljaka to su okruivali gradi i ugodno me milovao po obrazu. Upravo sam htio lei na trbuh da nakupim malo bronane boje, kad neki mravi i koati momi trei proe kraj mene diui pri tom oblaie praine to je padala na mene i pokriva. Htio sam se pobuniti, kad je odjeknuo krik i mladi je stao. Okrenuo se i ruke su mu nemono pale niz tijelo. Zainteresiran, pratio sam ga pogledom i opazio da je pogledao prema branom paru srednje dobi to se smjestio pod suncobranom. ena, to je nosila kupau kapicu i naoale protiv sunca, davala mu je neke znakove. Momak je neto pokazao kretnjom i polako se vraao. Kad je proao kraj mene, mogao sam n alijevoj unutranjoj strani njegove ruke zapaziti utetoviran niz brojeva. Bio sam iznenaen. Jest, vidio sam esto androide u velikim gradovima, ali zbog nekih maglovitih razloga drao sam da ih nee biti i u Starburstu. Zbog toga sam nekako nepristojno pratio to se dogaa. Momi je doao do branog para i legao na trbuh. Plaa je - 109 -

bila tiha, gotovo pusta, i enin se glas uo daleko. Nisu se mogle raspoznati rijei, ali sudei po intonaciji, mali je bio ukoren i nareeno mu je da se vie ne udaljava. Nasmijeio sam se i opet legao. Jadni momak, pomislio sam, on bi se samo elio zabaviti. I opet sam se morao nasmijati, ovaj put samom sebi, jer sam razmiljao o mladiu kao o ljudskom biu. Zabluda je bila svakidanja skoro, premda se meni nije esto dogaala. Nastojao sam to to bre zaboraviti i zadrijemao sam. Vjerojatno ne bih na to vie ni mislio da si nisam elio te veeri priutiti finu veeru. Premda nisam bio stalan gost, uspio sam dobiti u restoranu stol kakav sam elio, kraj prozora to je gledao u perivoj i s kojega se mogao vidjeti gotovo cijeli grad, jer je hotel sa svojih est katova bio najvia zgrada u gradu. Okrugli zidovi restorana bili su obloeni tapetama, arenim sa zelenom pozadinom, to je osim estetskog izgleda odmaralo ivce. Nisam, naime, uo nijednog gosta da bi podigao glas. Upravo sam bio zabavljen desertom kad sam spazio da je u blagovaonicu uao momi s plae u pratnji onog branog para za koji sam pretpostavljao da su mu roditelji. ef sale im je priao i odveo ih do stola nedaleko od mojeg. Momak je vrlo pristojno ponudio stolac majci i ekao da ona sjedne, a zatim je sjeo i on, laganim naklonom pozdravivi oca. Kad je pogledao prema meni, nasmijeio sam se i kimnuo, ali se ta moja kretnja ubrzo pretvorila u grimasu kad sam uo kako je netko promrmljao: Prljavi minorci! Oni su se pretvarali da ne uju, ali ja sam se osjeao neugodno i nisam mogao odoljeti da ne pogledam oko sebe. Protestirajui u sebi protiv tako loeg odgoja nekih ljudi, odjednom sam opazio nekog starijeg mukarca kako ustaje i izlazi, a za njim i njegova ena. Dok su prolazili izmeu mojega i mladieva stola, stari je ovjek promrmljao kroz zube: Prljavi robot!, toliko glasno da se moglo uti. Moda je trebalo da odgovorim na uvredu, ili da se bar nekom gestom ispriam pred njima i pred sobom, no nisam uinio nita od toga. Naruio sam dvostruki konjak i nastavio promatrati mrak vani. No, u staklu se odraavala cijela dvorana i mogao sam vidjeti kako je momak sagnuo glavu i gledao u svoj prazni tanjur. Premda su se znanost i literatura pobrinuli da pronau tisuu i jednu koncepciju drutva u kojem bi mogli zajedno s ljudima ivjeti androidi, ponekad bliski ovjeku, njihovo je postojanje veinu ljudi iznenaivalo. Neke ugodno: androidi su bili androidi, dakle, ugodni ovjekovi suputnici i neumorni radnici, skupi ali unosni. Moglo ih se zaposliti na mnogobrojnim poslovima i rijetko ih se brkalo s pravim ljudima. Za neke su ipak androidi bili androidi, dakle gnusni, ive uvrede, udovita itd. Oni su zapravo postali nova manjina, ona na koju se svatko, bez - 110 -

obzira na klasu i rasu, mogao izdirati pod uvjetom da je bio dovoljno ogranien da to i uini. Zbog toga su poela tetoviranja i registarski brojevi. Neki ljudi, preplitki da bi mogli otkriti suptilne razlike, nalazili su u tome neki dokaz, otkupljenje, ali zbog ega to nisam nikad uspio saznati. Jedan moj prijatelj u Londonu zamijenio je svu sluinad androidima i volio ih je kao brau i sestre. Ali imam i prijatelja koji o androidima govori kao o psima. Tono je da androidi nisu doveli do Zlatnog doba o kojem se sanjalo proteklih stoljea. Njihov je raspored u industriji podloan strogim pravilima, jer, kako je duh prevladao tijelo, najbolja mjesta dodjeljuju se uvijek ljudima, bez obzira na esto superiornije sposobnosti koje su pokazivale te ovjekove kopije. Ipak razmiljao sam dok sam ispijao svoj konjak i ustajao od stola mora se priznati da su radili besprijekorno. Prolazei kraj njihova stola, uputio sam im srdaan osmijeh. Momak mi je uzvratio osmijeh i vidio sam da su njegovi roditelji sjali od sree. To je, oito, bio njihov posvojeni sin i osjetio sam sjetu zbog toga. Ostatak veeri proveo sam u svojoj sobi, prestajui na mahove itati samo zato da bih se zapitao to je te ljude natjeralo da posvoje androida. Moda im je pravi sin umro ili otiao od kue? No, sluaj nije ni tako neobian jer, kako sam ve rekao, androidi su obavljali bezbrojne poslove. Zanimalo me emu ona nemarnost: zato su ga pustili da hoda naokolo plaom golih ruku? Da to nisu uinili, izbjegli bi incident u restoranu. Zatim sam zamjerio sebi to se mijeam u ono to me se ne tie i zaspao snom pravednika. * * * Sutradan ujutro netko je diskretno pokucao na moja vrata. Otvorio sam: upravitelj hotela, Ernie Wills, predstavio mi je Harringtona, glavnog inspektora lokalne policije. Uli su i ja sam sjeo na rub svoga nepospremljenog kreveta. No, Harringtone zapitao sam to mogu uiniti za vas? Inspektor je bio snaan, bljedolik, orlovskog nosa i neugodnog sjaja u oima. Poznajete li dobro obitelj Carruthers? zapitao me glasom koji je odgovarao njegovoj vanjtini. Raskolaio sam oi. Obitelj Carruthers? Ne poznajem nikoga s tim imenom. Tko su oni? Harrington je malo pocrvenio, pa odgovorio: To je onaj brani par to je sino sjedio kraj vaog stola u restoranu. S njima je bio mladi. Imam dojam da ih poznajete. Ne, prvi put sam ih zapazio juer poslije podne na plai, pa - 111 -

onda ponovo na veeri. Rairio sam ruke. To je sve. Gosti tvrde da ste se prema njima vladali prijateljski. Bio sam zbunjen i pogledao sam Emieja traei pomo, ali on je samo slegnuo ramenima. To je uobiajena Harringtonova stvar, kao da je htio rei. Ne znam, Harringtone, to elite rei. Inspektor se nasmijeio, pokazujui zube prljave od duhana. Oprostite, inae nisam zagonetan, ali ponekad ne mogu odoljeti. Shvaate, i ja itam kriminalistike romane. Sjeo je u jedini naslonja, izvadio iz depa rupi i obrisao ruke. Vidite, u hotelu se dogodilo umorstvo. Promatrao sam ga ekajui da nastavi, ali je i on gledao kako u ja reagirati. Trebalo je da kaem: Pa onda?, ali sam se suzdrao. Da pogodim tko je rtva? Ili zloinac. Nadam se da nisu ubijeni Carruthersi? Harrington je odmahnuo glavom, a Ernie je progutao slinu. Ne sumnjate valjda na nekoga od njih? Tko zna? odgovorio je Harrington pitanjem. Jutros oko tri sata naen je mrtav jedan stariji ovjek pred vratima svoje sobe na treem katu. Imao je grkljan... ne ba prerezan, vie rastrgan. Kao da ga je netko zgrabio za grkljan i povukao. Shvatio sam i slika koja mi se prikazala u mati bila je dovoljna da mi pokvari tek za dobar dio dana. Zadrhtao sam. Neki su ljudi uli kako je stari ovjek nazvao djeaka Carruthersovih prljavim robotom. Jeste li to i vi uli? Jesam odgovorio sam bez razmiljanja. uo sam kako ga je jo netko nazvao prljavim minornim biem. Bilo je zacijelo i drugih uvreda, ali nisam uo sve. Takvi sluajevi nisu svakidanji... Moda su se Carruthersi osjetili povrijeeni, ali ne mogu zamisliti da bi ubili iz osvete. Uputio sam im smijeak simpatije zato to mi ih je bilo ao zbog uvreda koje su morali podnijeti. Dok me sluao, Harrington je prestao brisati ruke, teatralno je stavio rupi u dep i ustao. Dobro, hvala na obavijesti. Spremao se da ode, ali ja nisam mogao izdrati a da ga ne upitam vjeruje li on zbilja da je kriv momi ili njegovi roditelji. Napokon, on je android i ne moe ubiti napomenuo sam. Harrington se zaustavio drei ruku na kvaki. inilo se da ali to sam tako naivan. Dragi moj, vi itate previe romana ili previe gledate televiziju. Bio on android ili ne, ako dobije nareenje, djeak e ubiti bez razmiljanja. - 112 -

Zatim je iziao, a Ernie za njim, zbunjeno se gestama ispriavajui. Polako sam se pribliio prozoru i bacio pogled na zaljev. Sunce je bilo u zenitu i u sjaju njegova odraza na vodi nestajale su dvije stijene koje su gotovo zatvarale zaljev kao prsten. Nagnuo sam se i zapazio ljude oko policijskih kola na ulici to je dijelila hotel od trgovakog centra, to se smjestio izmeu hotela i plae. Pokuao sam prepoznati nekoga od tih ljudi, ali je u taj as stigao inspektor, uao u kola i ona su odjurila. Smetali su me ti ljudi. Nije normalno da u Starburstu bude umorstvo na programu kao zabava. A kad samo pomislim da sam onom starom ovjeku htio razbiti nos! Brzo sam se obukao. Sreom, Harrington mi nije zabranio da naputam grad, premda to nisam ni namjeravao. Ostala su mi jo etiri dana odmora, pa iako mi je bilo ao onoga starog ovjeka i to su Carruthersi osumnjieni za ubojstvo, odluio sam da iskoristim sunce i vodu. Upravo sam izloio kou suncu kad sam osjetio da je kraj mene prola sjena. Podigao sam glavu i opazio siluetu mladia. Vjerojatno sam se prepao njegove pojave jer je brzo rekao: Oh, oprostite. Mogu li porazgovarati s vama? Pa... dakako, zato ne? Sjeo sam. Danas je bio u kratkim trapericama i tenisicama na bosim nogama. Tamna kosa bila mu je nepoeljana. unuo je kraj mene i poeo mehaniki neto crtati prstom po pijesku. Budui da nemam djece, nisam imao iskustva s odnosima koje imaju ljudi s mlaom verzijom sama sebe. Zbunjenost je bila jo vea jer je ta mlada osoba bila android. Zato sam ekao hoe li on prekinuti tiinu. Sino ste bili ljubazni sa mnom i mojim ljudima poeo je glasom koji je lagano treperio. elio bih vam se zahvaliti. Bio sam i dalje zbunjen. Jedan dio mene upozoravao me da je taj djeak osumnjien za umorstvo i grlo mi se steglo. Drugi su se dijelovi moga bia sueljavali i sudarali traei oajniki neki odgovor koji ne bi bio glup. Pa, oni... oni su bili... loe su se ponijeli prema vama mladiu. Slegavi ramenima, on je skinuo nekoliko zrnca pijeska s prsta. Aho, takvi su. To nam se povremeno dogaa... ne stalno. Ovdje.je, ini se, gore jer smo u malom gradu. Shvaate... ja ne... mi ne obiavamo stanovati u selendrama. Poeo je kopkati po pijesku, zgrabio akom pijeska, bacio ga u zrak i vjetar ga je odnio. Ljudi su ponekad okrutni rekao sam znajui da nisam originalan. Ali ti i tvoji roditelji ne treba da se zabrinjavate. Uvijek e biti ljudi plitka i ograniena duha. - 113 -

Premda je djeakovo lice bilo u sjeni, opazio sam kako me gleda krajikom oka. Zar me se ne bojite? Zato? Zar bi trebalo da se bojim? Slegao je ramenima i prstom pravio rupu u pijesku. ini mi se da inspektor smatra da sam ja ubio onoga starca. Ispitivao nas je gotovo dva sata jutros. Rekao je da je to zasad sve, ali ja ne vjerujem. Okrenuo sam se da bih se postavio suelice njemu, ali je on okrenuo glavu. Pomislio sam kako jo nisam sreo tako stidljiva momka, ali sam poslije to vladanje pridao pretrpljenom oku. Nije lako podnijeti sumnju za zloin. Ogledao sam se po plai kao turist koji je vidi prvi put. Ne vidim tvoje roditelje. Kako su oni primili tu stvar? Moji su ljudi ostali kod kue. Ne ele se pokazivati. Moji ljudi. Ve je drugi put upotrijebio taj izraz. Zainteresiralo me to. Pokuao sam ustanoviti njegov naglasak, pomiljajui da je to moda dijalektalni izraz kraja iz kojega dolazi, no uzalud. Mogao je ivjeti bilo gdje. Ponesen tim mislima, pozvao sam njega i njegove roditelje na veeru, ali je on odmahnuo glavom. Hvala, ali to je nemogue. Objedovat emo u sobi dok se to ne smiri. Portir mi je gotovo bio zatvorio vrata pred nosom. Ustao je i pogledao odozgo. Jo jednom hvala. I nestao je naglo kako se i pojavio. Tada sam postao svjestan neprijateljskih pogleda drugih ljudi koji su se nali na plai. Uzvratio sam im smijekom, zatim sam legao nadajui se da nisu vidjeli moju grimasu. * * * Leei ovako, poeo sam razmiljati o tome kako, za razliku od gotovo svih manjina, androidi nemaju nikakva utoita pred sudovima i ne mogu se nadati da e izai iz drutvenog geta prema naobrazbi ili osobnoj nadarenosti. Bili su obiljeeni, pa bila im koa bijela ili crna, a sva njihova prava prestaju na pragu izlaznih vrata iz poduzea. Morao sam priznati, ne bez osjeaja neugode, da ne bih htio dijeliti svoja prava i povlastice s njima. Tako sam se poeo pitati uzdiem li se ja unato svojim plemenitim idealima iznad obinog smrtnika. Pomislio sam na ljude koji su me gledali crno i rekao sam sebi: Ne nabacuj se kamenom na njih, ni ti nisi nita bolji. Ne treba aliti toga mladia ve njegove roditelje. Pogrijeio sam to sam se prepustio suncu i zaspao. Posljedica toga bila je da sam, kad sam se probudio, pomislio da leim u penici. Lea su me strano pekla i opsovao sam. Pokuao sam obui - 114 -

koulju, ali sam morao odustati. Pokupio sam svoje stvari, smotao ih i otiao s plae Kad sam zaokrenuo u ulicu gdje je bio hotel, stao sam zaprepaten. Policijska su kola opet bila ondje, a stigla su i ambulantna. Buna gomila natiskala se oko policijskih kola. Opazio sam inspektora Harringtona kako me promatra. Kimnuo sam mu i preao ulicu. Priao mi je nedaleko od kola. Je li nekog zadesio infarkt? zapitao sam ga pokazujui bolnika kola. Ako ba hoete odvratio je suho jednom je ovjeku razbijena lubanja. Nisam odmah povjerovao. Sve se dogaalo kao da je neki cjevovod prikljuen na vanjski svijet izlijevao u Starburst upravo ono emu su gosti htjeli umai. Ljudi to su se nagurali pred hotelom bili su krvniki raspoloeni, to i nije udno. Pokuao sam razvedriti inspektora osmijehom, ali kako nisam uspio, okrenuo sam se i poao prema hotelskim vratima. Nisam preao ni tri koraka kad mi je stavio ruku na rame. Rekli su mi da ste razgovarali s mladiem. Tko to: oni? zapitao sam u iznenadnom bijesu. Koji to oni paze na moje postupke? Dobri graani odvratio je s tragom gorine u glasu. No. je li istina? Zbilja smo popriali. Pogledao sam na sat. Prije jednoga sata na plai. Kako dugo? Trudio sam se da ne svraam panju na ljude oko sebe. Ne bih znao... oko 15 do 20 minuta... Promatrao sam Harringtonovo lice traei izraz koji bi mi ombguio da otkrijem to on misli. Bio sam uvjeren da smatra mladia umijeanim u ova dva strana ubojstva. No, ako je on ubojica, trebalo je da mu netko zapovijedi da ubije. To bi, znai ukljuivalo odgovornost Carruthersovih, nisam mogao zamisliti da bi ono dvoje moglo to uiniti. Rekao sam to inspektoru, a tada se do nas progura neki ovjek u koulji sa cvjetiima. Evo ga, mislio sam, poinje roman. Ako ste policajac poeo je ovjek zato neto ne poduzmete? Ali, ja inim to mogu. A to je malo! Harrington je slegao ramenima. ovjek je oito bio turist, a inspektor se vjerojatno osjeao odgovornim samo pred ovdanjim ljudima i nije elio raspravljati s njim. - 115 -

 ao mi je to tako mislite, ali ako se ne moe... Zahtijevam da budemo zatieni! viknuo je ovjek, a njegov je zahtjev podralo nekoliko okupljenih ljudi. Harrington je nainio grimasu. Kako bih mogao s tako malo ljudi? Uostalom, poznajete li rtvu? Dakako da ne, u Starburstu sam od juer. Onda, u emu su vae tekoe? Pa, ovi su zloini oito djelo luaka, a on bi se mogao oboriti na bilo koga. Inspektor ga je netremice gledao u oi. Ne, mislim da nije tako. A onaj android? dobacio je netko. Zato ga ne stavite iza brave? On je opasan. Ovi melodramatski zahtjevi uinili su da inspektor bude strpljiviji. Sluajte rekao je pretjerano mirno ako mi donesete dokaz da je on kriv prekinut u njegove strujne krugove. Ali on pripada nekome i ja to ne mogu uiniti bez dokaza. Zato molim i vas i ostale da se udaljite kako bih mogao obaviti istragu. Ako zbilja elite da uhapsim onog mukarca, enu ili mladia... to ja znam?... morate shvatiti da nemam vremena da odgovaram na sva vaa histerina i smijena pitanja. Gotovo sam zapljeskao, a netko od prisutnih je to i uinio. Drao sam se po strani dok se mnotvo ne razie, a to se vrlo brzo i dogodilo. Veina je ula u hotel mrmljajui. Drugi su se rasprili u raznim pravcima i zaas je ulica bila tiha. Harrington je dao znak vozau bolnikih kola te uao u svoja kola. na spustio staklo na vratima. Kad pomislim da veina ljudi nalikuje na ove ljude. Zatim je odjurio. Za njim ambulantna kola i ja sam dugo ostao sam na ploniku. Ne znam kako sam dugo ostao ovako, ali su me prijeki pogledi prolaznika podsjetili odjednom na moj izgled: jo sam bio u kupaim gaicama sa smotanim stvarima pod rukom. urno sam uao u hotel i u svoju sobu. U kupaonici su bile razliite masti i ulja, pa sam se uz mnogo neugodne gimnastike uspio namazati po leima da bih ublaio opekline. Osjetio sam da imam groznicu i bio sam nekako utuen. Premda ja u sobi bio ureaj za kondicioniranje zraka, inilo mi se da je bilo zaguljivo. Ipak, nisam elio izlaziti. Bar ne za sada. Unato panici koja je zahvatila hotelske goste drao sam da ja nisam u opasnosti. Kad sam shvatio zato se ne moram bojati, zgrozio sam se. Nisam se osjeao ugroen zato to sam bio pristojan - 116 -

prema Carruthersima. Jesu li krivi? Dakako da sam ih smatrao krivim. Ti si pravi gad rekao sam sam sebi. Nisi bolji od drugih. Kako moe misliti da je neki odrastao ovjek u stanju ubiti zbog sitnice kao to je banalna uvreda, kojih zacijelo ima otkako su posvojili toga androida? Tako estoka i nerazmjerna reakcija vlasnika androida bila bi dokaz nezrelosti. Do vraga! Kakav ogavni dan! Ovaj mi odmor zbilja nije uspio. Poeo sam spremati svoje stvari, ali sam odluio da priekam i da napustim Starburst poslije veere. A dotle sam prilegao i zadrijemao. Sanjao sam neto, ali sam se potrudio da to to prije zaboravim. U Starburstu je no drukija nego drugdje. Magla lei po breuljcima, krovovi su glatki i mjeseina se ne odraava samo na vodi, pa se ovjeku ini da je izgubio orijentaciju. Probudio sam se s glavoboljom. Pipajui naao sam sat i ustanovio da je deset sati uveer. Skoio sam iz kreveta i rekao sam sebi da bih mogao dobiti veeru ako me smatraju cijenjenim gostom. Nisam ni palio svjetlo dok sam se oblaio. Mjesec je bio pod koprenom magle, a ni zvijezde nisam ba osobito razabirao. Gledao sam prema zaljevu i iznenada zapazio neko micanje na plai. Neko mnotvo sjena to se borilo oko neega. Priao sam prozoru da bolje vidim to rade te sjene u ovo doba noi. Starburst ba nije poznat po nonim razonodama. Upravo sam vezao kravatu kad sam zapazio kako se siluete bacaju na neku crnu mrlju, zatim se povlae pa opet nasru. U tom kratkom trenutku spazio sam usred te skupine neku priliku ispruenu na pijesku. Izjurio sam iz sobe i sjurio niz stube. Na ploniku sam zastao, razmiljajui da moda riskiram da ispadnem glup. uo se samo um vjetra u drveu parka, a kad sam prelazio ulicu koraci su mi odzvanjali kao udarci ekiem. Poeo sam koraati na prstima, dotiui se zida. Izbio sam iza ugla i pogledao na zaljev i plau. Sad sam ve mogao uti mrmljanje i tupe udarce akom i topot koraka po pijesku. Nije trebalo da budem osobito bistar pa da pogodim to se dogaa. Potiskujui u sebi uobiajenu plaljivost, potrao sam i poeo vikati. Bio sam pedeset metara udaljen od mnotva. Netko je viknuo: Oh, zaboga!, pa kad su uli moje povike, rasprili su se, ostavljajui me na plai samoga i neodlunog. Potrao sam prema tijelu koje je lealo. Na mjeseini sam prepoznao mladia. Krvario je. Kleknuo sam i ustanovio da je mrtav. Pravi mladi, ljudsko bie. Bio sam zadihan, jedva sam se mogao sabrati. Mladi. Nisam bio siguran u svoje trenutne dojmove. Jesam li u oku, jesam li alostan ili bijesan? Mislim da sam bio ljutit. Ne toliko koliko na one sjene to su ga ubile nego na ono nesretno preruavanje koje je skrivilo njegovu smrt. Sve nas je prevario i ja sam sada grubo gledao okrvavljeno lice, ponavljajui u - 117 -

sebi: Uspio si me dobiti, uspio si.. Polako sam ustao i stresao pijesak s hlaa, pa sam se brzo vratio u hotel. Ulazio sam u trijem kad sam spazio plava svjetla na policijskim kolima i bio sam zadovoljan to nisam obavijestio policiju. etvrti kat je bio pust, kao i trijem i dizalo. Doao sam do posljednjih vrata i pokucao na vrata sobe Carruthersovih. Odgovora nije bilo. Pokucao sam jo jedanput i otvorio vrata. Soba je bila u mraku. Pred jedinim prozorom dva ista stolca. Na njima nepomino sjede mukarac i ena. Carruthers? Oekivao sam da odgovora neu dobiti i nisam se prevario. Priao sam, skupio hrabrost i dotakao enin obraz. Nije se pomakla, a koa joj je bila hladna. Ona i mukarac zurili su u mjeseinu ukoenim slijepim pogledom. Blago sam podigao rukav njezine bluze i unato nedovoljnom svjetlu zapazio niz brojaka. Nije trebalo da provjeravam i kod mukarca. Jo sam stajao na istom mjestu kad se upalilo svjetlo i u sobu uao Harrington sa skupinom fotografa i vjetaka za antropometriju. Inspektor me povukao podalje od svojih ljudi i neko ih je vrijeme promatrao. Stalno je brisao ruke. Otkuda mu taj tik? Dakle, vidjeli ste to se dogodilo mladiu? rekao je napokon. Kimnuo sam glavom. Jeste li sluajno vidjeli ubojicu? Nisam, samo sjehe. Kad su se razili, bili su ve predaleko... Ako nije tajna... tko vas je obavijestio? Nitko... ja sam samo htio postaviti nekoliko pitanja mladiu. Posegao je u dep i izvadio komad papira. Zatraio sam obavijesti o roditeljima... mladi je bio prilino bogat, ini se bilo mu je 18 godina i od este godine kad su mu roditelji poginuli, etkao se i selio od ujaka do tetaka kao prtljag. Odmahnuo je glavom nekako prijekorno. Kad je postao punoljetan, zatraio je svoj novac i kupio si skrbnike, neku vrst roditelja. lanovi njegove obitelji su izjavili da je odmah otputovao u Starburst i odveo i skrbnike sa sobom. Htio je izvesti pokus! Inspektor je spremio papir u dep. udim se kako to nitko nije zapazio. Budui da nisam imao to da kaem, mogao sam otii. Moji ljudi! Namjerno je hodao okolo u kratkim rukavima kako bi svi mogli vidjeti falsificiran matini broj na ruci. Shvatio sam zato me nikad nije gledao due u oi. Kad bih vidio njegov pogled, bilo bi mi jasno. Ovako, tko bi posumnjao u prijevaru? Izazivao me, i mene i druge, sluei preruavanjem u androida da bi se osvetio za ivot - 118 -

koji je morao voditi. Moda je i elio da bude demaskiran? Moda je oekivao da e nai neku normalnu osobu kao to sam ja pa da prekine predstavu i dopusti da mu stisne ruku od mesa i kosti? Moda... ali kad pomislim na to da u se vratiti u velegrad prepun androida i histerinih ljudi, plaim se. to je najgore, liili su me moga oklopa, ljuture humanitarnoga i tolerantnog liberala, ogolili su me. Trebalo je da budem alostan zbog onoga to mi je uinio, to je uinio od mene. Onim sjenama koje su ga ubile moe se mirne due pridruiti jo jedna sjena.

Harry Harrison: At Last, the True Story of Frankenstein

Preveo Zoran Milovi

Napokon, istinita pria o Frankensteinu

- 119 -

 Upravo ovdje, pred vaim oima, nalazi se isto ono udovite koje je napravio moj mnogo oboavani prapradjed, Victor Frankenstein, udovite koje je sastavio od dijelova mrtvaca, ukradenih iz dvorane za seciranje, od komada ukradenih iz svjeih grobova, pa ak ima i dijelova nekih ivotinja ukradenih iz klaonice. Pogledajte sada. ovjek zaogrnut dugakim platom zamahnu rukom teatralno i glave naguranih ljudi okrenue se slijedei je. Razmaknue se pranjavi zastori i pred njima se pojavi udovite obasjano od glave do pete bljutavom zelenom svjetlou. Zaue se prestraeni uzvici i gomila zadrhta. U prvom redu, pritisnut uz ogradu od konopaca, Dan Bream obrisa vlanim rupiem znoj s lica i nasmijei se. Nije to bilo ni tako loe udovite., ako se uzme u obzir da je rije o jeftinoj priredbi to se kree malim gradovima Juga. Boja koe bila mu je mrtvaki bijela, nepromoena znojem, premda je u atoru bilo kao u parnoj kupelji, oi staklasto blijede, ali prepuno rezova i kopi, tono na onim mjestima gdje mu je u komadima bilo spojeno, dok su mu iz sljepooica virila dva metalna klina ba kao u filmu. Podigni desnu ruku! naredi Victor Frankenstein Peti: njegov otresit njemaki naglasak davao je rijeima prizvuk pruskog autoriteta. Samo tijelo udovita nije se pomaklo; no, polako, s trzajima, poput kakva stroja koji radi loe, kreaturina se desna ruka podie do visine ramena, zadrhta za trenutak, i stade. Ovo udovite, nainjeno od dijelova mrtvaca, ne moe umrijeti; ako se koji dio istroi, jednostavno ga zamijenim, koristei se pri tom tajnom formulom koja se od vremena moga prapradjeda prenosi s oca na sina. On ne moe umrijeti, niti osjetiti bilo kakvu bol, kao to vidite... Zastraeni su uzvici ovaj put postali glasniji, a neki iz publike okrenue se na drugu stranu da ne gledaju, dok su drugi sa zanimanjem pratili to se dogaa. Onaj lajavac, koji je tako privlaio ljude svojim prianjem, sada uze tridesetak centimetara dugaku i opako otru iglu te je sigurnim i vrstim pokretom gurnu kroz biceps onog udovita a vrh igle pojavi se na drugoj strani. Nije bilo ni kapi krvi, a stvorenje se nije ni pomaklo, kao da uope nije svjesno to se s njim radi. ... ne osjea ni bol, ni ekstremno visoke i niske temperature, a ima snagu desetorice ljudi... - 120 -

Glas je i dalje nastavljao svoju dosadnu tiradu, no za Dana Breama i ovo je bilo dovoljno. Predstavu je vidio ve tri puta i znao je sve to je bilo potrebno, a ako u atoru ostane jo samo minutu, raslopit e se. Izlaz je bio blizu i on se progura kroz zapanjenu, problijedjelu publiku i izae u vlaan i topao suton Ni vani nije bilo mnogo svjeije. U kolovozu ivot ponekad gotovo da postaje nepodnoljiv du obala Meksikog zaljeva, a Panama City na Floridi u teme nije nikakav izuzetak. Dan krenu prema najblioj klimatiziranoj pivnici i uzdahnu s olakanjem dok je ulazio u svjeu atmosferu rashlaene prostorije. Boca piva orosila se istog trenutka kad ju je barmen izvadio iz hladnjaka. Prvi dugaak gutljaj urezao se ravno u eludac. Uze pivo i uputi se u stranji, odvojeni dio bara; s nekoliko papirnatih salveta obrisa stol i sjede na klupu. Iz unutranjeg depa jakne izvadi nekoliko presavijenih, ukastih listova papira, malo vlanih, i rairi ih na stolu ispred sebe. Poto je ve napisanom tekstu dodao jo nekoliko redaka, ponovo presavije papire i stavi ih u dep, a zatim uze au i otpi dobar gutljaj. Dan je ve napol ispio drugu bocu piva, kad se otvorile vrata i u bar ue onaj lajavac koji je sebe nazivao Frankensteinom Petim. Njegova teatarska poza nestala je zajedno s onim dugakim ogrtaem i monoklom, a pruska frizura sada je izgledala kao normalna, kratko potiana kosa. Strana vam je ona toka prozbori veselim glasom i mahnu mu rukom, pozivajui ga da prie. Hoete li mi se pridruiti da popijemo togod? Nemam nita protiv odvrati Frankenstein istim nazalnim samoglasnicima kakvi su se mogli uti u New Yorku; njemaki je naglasak oigledno nestao zajedno s monoklom. Pogledajte ako imaju Schlitz ili Bud bilo to, samo ne ovu abokreinu iz movare. Smjestio se, i Dan ode po jo dva piva. Kad se vratio, njegov gost zaguna, vidjevi naljepnice na bocama. Bar je hladno, ako nita drugo ree i zatrese bocu da se pivo zapjeni, a onda u dugakom gutljaju otpi pola. Opazio sam da ste danas nekoliko puta prisustvovali priredbama. Svia vam se... ili je u pitanju neto sasvim drugo? Dobra je to predstava. Ja sam inae novinar, zovem se Dan Bream. Uvijek rado kontaktiram sa tampom, Dan. Publicitet predstavlja sam ivot oubiznisa, kao to netko ree. Ja sam Stanley Arnold, zovi me Stan. Znai, Frankenstein nije tvoje pravo ime; koristi se njime samo na predstavama? - 121 -

 A to si mislio? Neto mi se ba ne vlada kao novinar, jesi li siguran da... ? Odmaknu novinarsku legitimaciju koju je Dan upravo izvadio iz depa na koulji, i nastavi: Ne, nije to. Vjerujem ti, Dan, ali i sam mora priznati da ti pitanje nije bilo osobito bistro. Kladim se da ak misli kako je ono tamo pravo pravcato udovite! Nije li tako? Pa mora i sam priznati da izgleda prilino autentino. Koa koja je na takav nain spojena, pa oni klinovi to vire iz glave... to se toga tie, oni su privreni posebnim ljepilom, a avovi su nacrtani olovkom za obrve. To je pravi ou biznis za narod, sama iluzija, varka. Drago mi je uti da je ak i takvom iskusnom reporteru kao to si ti sve izgledalo tako stvarno. to si ono rekao, za koje novine radi? Ne, ne radim za novine, ve za novinsku agenciju. Tvoju sam predstavu zapazio prije nekih est mjeseci i odonda me ona zanima. Dok sam bio u Washingtonu malo sam provjeravao neke stvari, a onda sam te slijedio. Nisi valjda stvarno mislio da te zovem Stan, je li: Stein bi moda moglo biti tonije. Uostalom na tvojim imigracijskim dokumentima doista pie Victor Frankenstein. Ispriaj mi jo malo o tome ree Frankenstein glasom koji je iznenada postao hladan i ledeno bezosjeajan. Da... evo ovdje. Prema slubenim podacima, Frankenstein, Victor, roen u enevi, stigao u Sjedinjene Drave 1938. godine, i sve tako. Idua stvar koju e mi rei jest da je moje udovite doista pravo! nasmijei se Frankenstein. ali nekako ukoeno, samo usnama. Kladim se da jest. Nikakav jogi trening, hipnotizam ali neto slino ne mogu djelovati tako da ovjek ne osjea bol, kao to ga ono stvorenje ne osjea, i da bude onako jezivo snaan. elim pravu priu, da za promjenu ujem i malo istine! Da li... ? ledenim glasom upita Frankenstein, i jedan je dugi trenutak u zraku visila gotovo opipljiva napetost. Onda se glasno nasmije i potapa reportera po ruci govorei: U redu. Dan... tebi u rei sve. Ti si zaista pravi vrag, a i dobar novinar, i to je najmanje to za tebe mogu uiniti. Ali prvo e nam morati donijeti jo koje pie, neto to e biti mnogo jae od ovog bijednog piva. njegov njujorki naglasak nestao je isto tako lako kao i ranije njemaki; sada je govorio istim engleskim jezikom, lako i savreno, bez ikakva stranog akcenta. Dan pokupi prazne ae i odvrati: Morat e biti pivo. U ovom okrugu ne toe alkohol. - 122 -

 Glupost! Ovo je Amerika, zemlja koja zgranuta die ruke kad se spomene dvolinost, a sama je tako uspjeno licemjerna da se Stari Svijet, to se toga tie moe sakriti. Ovaj okrug moe biti i suh, ali zakon je pun rupa i ispod anka pronai e prilinu koliinu prozirne tekuine koja slavi ime White Horse, bijelog konja a udara, kau, jednako snano kao i ta zvijer. Ako jo sumnja, tamo, na onom zidu sa strane pronai e uokvirenu saveznu dozvolu, ime e tvoj pothvat biti ozakonjen stavom savezne vlade. Jednostavno stavi novanicu od pet dolara na ank, kai Planinska rosa, i ne oekuj da ti vrate sitni. im su ispili prve gutljaje estokog pia, Victor Frankenstein ponovo postade prijateljski raspoloen. Dan, zovi me Vic. Htio bih da budemo prijatelji. Ispriat u ti priu koju je ulo svega nekoliko ljudi, priu koja zapanjuje ali je istinita. Istinita, zapamti tu rije. Nije to nikakva mjeavina izmiljotina i poluistina, zainjena oiglednim neznanjem, kao ona podla knjiga koju je napisala Mary Godwin. O, kako li je moj otac zaalio susret s tom enom i onaj trenutak slabosti, kad joj je povjerio tajnu nekih svojih originalnih istraivanja. . Samo trenutak upade Dan. Spomenuo si istinu, ali ovo to si rekao ne mogu progutati, Mary Wollstonecraft Shelley napisala je knjigu Frankenstein: ili, Moderni Prometej 1818. godine. A to znai da ste ti i tvoj otac toliko stari da... Molim te, Dan, ne prekidaj me! Spomenuo sam istraivanja svoga oca; i opazio si da sam to uinio u mnoini, a sva ta istraivanja bila su posveena otkrivanja tajni ivota. udovite, kako su ga nazvali, samo je jedno od njegovih ostvarenja. On je u osnovi bio zaokupljen pitanjem dugovjenosti, i doivio je vrlo, vrlo staru dob, starost koju u i ja doivjeti. Neu sada ispitivati tvoju sposobnost da mi povjeruje i neu ti rei godinu svoga roenja. Nastavit u ondje gdje sam stao. Dakle, ta Mary Godwin. Ona i taj pjesnik Shelley u to doba su ivjeli zajedno, ali se jo nisu vjenali, pa se moj otac nadao da bi Mary jednoga dana mogla otkriti da on i nije tako ruan; jer, prilino ga je bila oparala. Pa, kraj i sam moe jednostavno zakljuiti. Biljeila je sve to joj je govorio, Onda ga je napustila i svoje biljeke iskoristila da napie onu podlu i prezira vrijednu knjigu. Greaka ima mali milijun... sluaj... Nagnuo se preko stola i jo jednom dobrohotno potapao Dana po ramenu. Bila je to prisna kretnja u kojoj reporter nije osobito uivao, no nije se usprotivio. Bilo je sve u redu, a sugovornik je i dalje priao. Kao prvo, napisala je da je tata vicarac. Kad bi se sjetio toga, stao bi upati kosu od bijesa jer mi smo potomci dobre stare bavarske porodice drevnog plemikog podrijetla. Onda je napisala da - 123 -

je pohaao Sveuilite u Ingolstadtu, a svaki kolarac zna da je to Sveuilite 1800. godine premjeteno u Landshut. A kakve li je tek zloine uinila opisujui oevu linost i karakter! U toj klevetnikoj knjizi opisan je kao plaljiv i nesposoban ovjek, a on je u stvarnosti bio pravo olienje snage i odlunosti. A da stvar ne bi ostala na tome, pokazalo se da je sasvim pogreno razumjela znaenje njegovih eksperimenata. Njezina blesava kolekcija odbaenih dijelova koji se spoje da bi stvorili umjetnog ovjeka smijena je i apsurdna. Bila je toliko ponesena legendama o Talosu i Golemu da je potpuno krivo razumjela rad moga oca i smjestila ga u te stare kalupe. Moj otac nije napravio umjetnog ovjeka, on je oivio mrtvog ovjeka! To samo pokazuje koliki je bio doseg njegova genija! Godinama je putovao najzabaenijim podruima afrikih prauma, izuavajui znanost stvaranja zombija. Sva je ta znanja sredio, poboljavao i usavravao dok u svojoj vjetini nije nadmaio svoje domorodake uitelje. Uskrsnuti mrtve, to je ono to je on bio u stanju uiniti. To je bila njegova tajna... a kako bi se tajna mogla sauvati u budunosti, Dane? S ovim posljednjim rijeima, oi Victora Frankensteina iroko se otvorie i kao da neko neprikriveno svjetlo zasja u njihovim dubinama. Dan instinktivno ustukne, a onda se opusti. Ovdje, u ovoj dobro osvijetljenoj prostoriji, sa svim ovim ljudima oko sebe, nije se imao ega bojati. Boji se, Dan? Nemoj se bojati Victor se nasmijei, prui ruku i jo jednom potapa Dana po ramenu. to je to? upita Dan, zateen blagim, kratkotrajnim bolom u ramenu. Nita. Nita, samo ovo Frankenstein se ponovo nasmijei, ali smijeak je ovaj put bio drugaiji i u njemu vie nije bilo ni traka veselosti. Otvori aku i pokaza malu hipodermiku iglu s malim ispranjenim rezervoarom. Ostani sjediti tiho ree Victor dok se Dan poeo pridizati, i Danovi se miii opustie i on se s uasom spusti na sjedalo. to si mi uinio? Gotovo nita; sama injekcija je neopasna. Jednostavna, mala hipnotika droga, ije posljedice nestaju u roku od nekoliko sati. Ali do tada vie nee imati mnogo od svoje volje. I tako, sad e sjediti ovdje i sluati me do kraja. Ipak, moe popiti malo pie; ne elimo da nam postane edan. Zgranut, Dan je nemono promatrao kako mu se, protiv njegove volje, vlastita ruka podie i niz grlo mu lijevka nekoliko gutljaja piva. Dan, sada se koncentriraj i razmisli o znaenju onoga to u ti - 124 -

rei. Takozvano Frankensteinovo udovite nije zakrpana kolekcija otpadaka ve jedan dobar i poten zombi. Mrtav ovjek, koji je u stanju hodati ali ne i govoriti, izvravati ali ne i razmiljati. Pokretan ali jo mrtav. Jadni stari Charley jedan je od njih; to je ono stvorenje koje si gledao danas na podiju. Ali Charley se prilino istroio. Kako je mrtav, to njegovo tijelo nije u stanju zamijeniti istroene elije koje se u toku dana normalno unite, pa taj je tip postao nalik na pokretni jastui za igle: posvuda rupe. Noge su mu u stranom stanju i slome se svaki put kad pone malo bre hodati. Mislim da je vrijeme da Charleya povuemo u mirovinu. Imao je prilino dug ivot, ali i prilino dugu smrt. Dan, ustani. Premda mu je um uasnuto vikao Ne! Ne!, Dan polako ustade. Zar te ne zanima to je Charley bio prije nego to je postao udovite za prikazivanje na predstavama. Dan, to bi te ba trebalo zanimati. Stari Charley bio je novinar... ba kao i ti. I onda ti je on naletio na neto za to je pomislio da e biti prava pria. Ba kao i ti, ni on nije shvatio vanost onoga to je otkrio, i ispriao mi je sve to je o tome znao. Vi novinari mnogo ste znatiiljni. Morat u ti pokazati knjigu u koju lijepim izreske, slike i uspomene; ispunjena je novinarskim legitimacijama. Naravno, to u ti pokazati prije nego to umre. Nakon toga se vie nee moi diviti onome to ti pokaem. Hajde sada, poi sa mnom. Dan krenu za njim u toplu i vlanu no, vritei u sebi, u mutnoj stravi, no ipak tiho i mirno koraajui praznom ulicom.

Nova knjiga u SF biblioteci

POLARIS
Posle izuzetnog uspeha prve knjige u novopokrenutoj biblioteci SF dela POLARIS romana Artura Klarka 2010: DRUGA ODISEJA, koji je rasprodat u pretplati, pa su ak i mnogi itaoci ostali bez svog primerka radosni smo to moemo da obavestimo domae ljubitelje naune fantastike da smo otpoeli rad na izdavanju nove SF

- 125 -

knjige za koju smo uvereni da e u podjednakoj meri zavrediti vau panju kao i 2010. Posredi je ponovo jedan nestrpljivo oekivan nastavak: ovoga puta re je o znamenitoj trilogiji ZADUZBINA velikog amerikog SF barda Isaka Asimova koja je dobila i etvrti deo, roman RUB ZADUZBINE, tako da je sada postala tetralogija... Roman RUB ZADUZBINE koji od kako se pojavio pre nekoliko nedelja ne silazi sa amerikih bestseler lista, planiramo da objavimo do kraja aprila, a nain njegovog pribavljanja ostaje u svemu isti kao i u sluaju 2010: nae novo izdanje, naime, takoe e moi da se nabavi iskljuivo putem pretplate. Ukoliko elite da obezbedite svoj primerak potrebno je da popunite pretplatnicu i da nam je to pre

poaljete. Mi emo vam potom poslati popunjenu uplatnicu koju vi onda u roku od sedam dana treba da uplatite na bilo kojoj poti ili banci. Sve to vam potom preostaje jeste da se strpite do kraja aprila, kada ete na svoju adresu dobiti Asimovljev RUB ZADUZBINE. Jednostavno, zar ne? Skreemo vam panju na okolnost da je tira i ovoga puta ogranien, tako da je preporuljivo ne oklevati sa slanjem pretplatnice. Format i oprema knjige nee se razlikovati od 2010. ali e zato avaj cena biti umereno drugaija, pre svega zbog znatno veeg obima. Roman RUB ZADUZBINE moi ete, naime, da nabavite po pretplatnoi ceni od 300 dinara a to, nadamo se. ipak nije prekomeran polugodinji izdatak za naunu fantastiku.

Ovim se neopozivo pretplaujem na ............... primeraka knjige Isaka Asimova RUB ZADUZBINE Ime i prezime: ................................................................................... Potanski broj i mesto: ......................................................................... Ulica: .................................................................................................. Telefon: .......... Broj line karte: .............. izdala kod: ...................... Potpis: Uplatu od 390 dinara izvriu u roku od sedam dana po prijemu uplatnice. Pretplatnice slati na adresu ZORAN IVKOVIC, Senjaka 32, 11000 Beograd

PRETPLATNICA

iga Leskovek

POVIJEST I RAZVOJ SF-ILUSTRACIJE (1)

SF ilustracija je znaajan sastavni dio znanstvene fantastike. Kratak pregled njene povijesti otkrit e nam put kojim su morali ilustratori proi da bi SF ilustracija sazrela i doivjela i ire priznanje. Ilustratori su u SF razvili vei broj simbola, odnosno, slika koje svakome neposredno i lako pribliavaju djela te umjetnike vrste. Megalopolisi budunosti, nezemaljske nemani, raketni brodovi, skafandri astronauta, blasteri, zvijezde, svemirski krajolici i nebeski svod u svoj svojoj velianstvenosti ine neku vrst futurolokog folklornog mozaika. Futuroloka ikonografija, koja je izrasla iz mitologije naeg vremena, prerasla je okvire knjievne, likovne i filmske umjetnosti i postalo dio nae kulture. SF ilustracije uljepavaju asopise i knjievna djela u svoj svojoj raznolikosti ve vie od pet desetljea. Slikari, koji u trenutku stvaralake inspiracije daju poleta svojoj mati i s tehnikim savrenstvom i duhovnim optimizmom stvaraju djela koja ljudsko iskustvo nikad nee potvrditi, daju vizuelni oblik osnovnim ljudskim tenjama: radoznalosti spoznaji, nadi.

- 126 -

Iako je ve prolo gotovo pet stoljea od smrti Hieronimusa Bos-cha, prethodnika surealistikog slikarstva, upravo nam njegova djela daju odreen uvid u nastanak znaenje fantastikog slikarstva Boschovi zemaljski i izvanzemaljski kraiolici te izuzetno detaljno oblikovana demonska bia oduzimaju nam dah. Gotovo bez iznimke, on je birao religiozne motive i slikao strane posljedice grenog ivota. Boschove paklene vizije upletanja davala u ovjekov ivot odraavaju strah pred politikim i ekonomskim promjenama onog doba u kojem je obian ovjek bio svjedok sve veeg rasula srednjovjekovnog naina miljenja i konane pobjede mranih sila. Najvea slinost Boschovih djela sa slinim surealistikim slikarstvom, ako, dakako, izuzmemo grotesknost tematike i gotovo nepojmljivo savrenstvo izrade, lei u spoznavanju ljudske nemoi zbog sve veih drutvenih promjena, novih spoznaja a s time i zbog nedoraslosti pojedinca kojemu postojee drutvene institucije ne mogu vie jamiti miran i ustaljen nain ivota. Ako je za doba renesanse znaajan nagli razvoj znanosti i ako Boschovo djelo, koji je nastajalo u razdoblju propasti odreenog naina miljenja, moemo oznaiti kao izazov i negaciju tadanjih drutvenih normi, takav, je pristup jo opravdaniji za poetak naeg stoljea. Poslije industrijske revolucije drutvene se promjene odvijaju vrtoglavom brzinom, znanost nezadrivo napreduje na svim podrujima i ovjek sa sve veom neizvjesnou gleda u svoju budunost. Nije, dakle, udo da se u ovom stoljeu fantastino slikarstvo izuzetno razmahalo, te da je uz slikanje religioznih i mitoloki motiva dola do izraaja i SF ilustracija. Poeci SF ilustracije seu u viktorijansko doba, koje oznauju djela Isidora Grandvilla, Alberta Robide i Waraicka Gobla. Ugledna izdavaka kua Fournier objavila je 1844. godine izuzetno suvremeno opremljeno djelo s naslovom Drugi svijet (Un autre monde) u kojem je Isidore Grandville nacrtao oko trista grafika i napisao popratni tekst. Grandville, koji je ilustrirao Swiftova Guliverova putovanja i La Fonteineove Basne, postao je poznat najvie po delu Oivljene biljke (Les fleurs anlmees) u kojem je slikao ples biljaka s ljudskim licem. Cjelokupno Grandvilleovo djelo, a posebno knjiga Drugi svijet, predstavlja vrhunac stvaralake mate 19. stoljea koju nisu ograniila

dostignua nauke. Njegove vizije nebeskih mostova, ivotinja s dvije razli-poigravaju svjetovima, njegovi likovi oivljenih lutaka i igraih karata, mogli bi biti objavljeni u mnogim SF asopisima. Iako Grandvilleov utjecaj zapaamo u nekim litografijama Odilona Redona i Gustava Dorea, njegovo se nadahnue nije odrazilo na radu SF ilustratora. Njegovo je djelo danas vrlo malo poznato, to ni u emu ne umanjuje stvaralaku veliinu tog umjetnika. U osamdesetim godinama 19. stoljea slikar i grafiar Albert Robida izdao je nekoliko bogato ilustriranih knjiga sa skupnim naslovom Dvadeseto stoljee (Le vingtieme siecle). Robida. koji je u mnogim ilustracijama predvidio tehniki napredak i dostignua nauke, prognozirao je velike promjene u arhitekturi, transportu, komunikacijama i prije svega u vojnoj tehnologiji. Robida je bez sumnje jedan od prvih ilustratora kojj je ekstrapolirao dostignua nauke u budunost, ali je, na alost, potpuno previdio nunost sociialnih drutvenih promjena. Meu pionire suvremene SF ilustracije ubrajamo i Warwicka Gobla koji je ilustsirao Rat svjetova Herberta Georgea Wellsa, ali moramo spomenuti i Johna Allena St. Johna, koji je Ilustrirao mnoga djela Edgara Ricea Burroughsa. Oba ta ilustratora predstavljaju znaajnu vezu s ilustratorima tridesetih godina, meu kojima je zacijelo najznaajniji Frank R. Paul. Redovito izlaenje SF periodike, koja je isticala u prvom redu tehnoloka dostignua nauke, ilustratori kao to je bio Frank R. Paul dobili su novo trite i stvorili prva djela suvremene SF ilustracije. Iako Paulova djela nemaju umjetniku vrijednost, a njegov linearni stil samo istiie neukusne kombinacije boja, prvim velikanom SF ilustracije uinila ga je vrlo plodna i inventivna matovitost u slikanju tehnikih civilizacije, i zato ga uvrtavamo meu zaetnike tehnike SF ilustracije. Njegova su ostvarenja izazov ljudskoj mati i izraena su do posljednje pojedinosti. U njima dolazi najvie do izraaja mo ljudskog duha da tehnikim sredstvima pobjeuju nepoznato i dosie do samih zvijezda. Njegove su ilustracije jednostavne, linije ravne, vei su objekti postavljeni u blizini osi simetrije to njegovim ilustracijama daje dinamiku koja je istodobno odvie naglaena, a s druge strane, Paul upravo takvim nainom crtanja piijeni panju gledaoca. Ovo pos-

- 127 -

ljednje se ne smije zanemariti jer je Frank R. Paul, kao i ogromna veina SF ilustratora, komercijalan ilustrator, a mjerilo njegovog uspjeha bila je prodana naklada SF asopisa i knjiga. Valja napomenuti da je Paul bio po zanimanju arhitekt i da je znao odlino koristiti poznavanje perspektive i time stvarati iluziju dubine i veliine koja nadmauje fantastike aspekte njegovih ilustracija. Iako u gotovo svim Paulovim djelima prevladavaju tehnike komponente i hvalospjev stroju, Paul je bolje uspio prikazati ljudske aktere u nekim crno bijelim ilustracijama nego li naslikti zaokruenije i skladnije cjeline u svojim ilustracijama u boji. Ba kao to tridesetih godlna mnogi pisci SF nisu potovali sve zahtjeve koji se postavljaju umjetnikom knjievnom dijelu te su neke komponente u cjelostl podredili inovativnosti ideje, tako su i pioniri suvremene SF ilustracije. a meu njima posebno Frank R. Paul, plaali danak kako na izvornost tako i na samu mladost te umjetnike vrste jer nisu potovali sve zakonitosti likovne umjetnosti. Frank R. Paul je kao zaetnik suvremene tehnike SF ilustracije stvorio ilustrativnu ikonografiju SF koju su njegovi nasljednici dopunili do kraja. Spomenimo briljantnog kolorista Howarda V. Browna, pa Alexa Schomburga koji je bio takoer izuzetno pedantan u izradi tehnikih pojedinosti ali je imao razvijeniji osjeaj za skladnije kombinacije boja. Iako je Frank R. Paul uspjeno razvio slikanje futurolokih gradova i tehnikih uda, ipak je, unato tom to je stvarao i takve astronomske slike kao to su vizualni efekti Saturnovih obrua (za asopis Science and Invention), u veini svojih SF ilustracija potpuno zapostavio aspekt nebeskog svoda. Pozadine svojih naslovnih stranica najee je jednolino obojio potpuno neprilinom crvenom, plavom ili utom bojom to je, dodue, prizorima davalo odreeni aspekt nerealnosti stranog svijeta, ali su njegove ilustracije upravo zbog toga bile prilino neuvjerljive. To je vjerojatno bila posljedica elje izdavaa koji su radi manjih trokova esto tiskali naslovne stranice samo u trobojnom tisku, ali i injenice da spoznaja o zvjezdanom nebu kao izuzetno vanom likovnom elementu suvremene SF ilustracije jo nije prodrla u svijest SF ilustratora U knjievnosti naime zviezdano nebo je pjesnika metafora, i u likovno je umjetnosti forma koja daje sadraju smisao i filozofsku dubinu

Ilustratori koji su razvili ikonografsku simboliku nebeskog svoda prikazuju daleka sunca, zvjezdane sustave i svemirske krajolike, oni slikaju na temelju najnovijih dostignua astronomije i tee prema to veoj vjerodostojnosti slika i slinosti s objektivnom stvarnou. Slike dalekih zvijea bude u nama nadu i strah pred novim spoznajama. Zvijezde su simbol ljudskog istraivakog duha i kao takve znaajni i neizbjeni dijelovi SF ilustracije, U SF knjievnosti napisano je vie pria u kojima se opisuje psihiko stanje ljudi koji ne poznaju nebeski svod i u njima se stvara nemir istraivanja nepoznatog. Spomenimo samo SF priu dobitnika Pullitzerove nagrade Michaela Shaarea Knjiga (The Book) i novelu I pade no (Nightfall) Isaaca Asimova. Zvijezde kao simbol tenje i elje da se otkrije novo moda su najbolje nale odraza u rijeima Konstantina Ciolkovskog: Zemlja je stvarno kolijevka ovjeanstva, ali ovjeanstvo ne moe uvijek ostati u kolijevci. Citirajmo i rijei Georgea Santavane: Kao to bie bez pamenja ne poznaje prolost, tako ni bie koje niemu ne tei ne moe otkriti budunost. Dakle, budunost moemo spoznati samo ako se osvrnemo na prolost, a sanjarski su likovi budunosti odraz umjetnikovog duhovnog nemira koji ga stalno ponovo prisiljava da otkriva ovjekovu bit. Astronomski ilustratori koji slikaju beskrajne galaksije i nepoznate planete na taj nain vizualno prikazuju znanstvena otkria i prenose ih kako astronomima koji u njima trae novu inspiraciju tako i irem krugu ljudi koji na temelju simbolike znanstvenog jezika ne znaju oblikovati vlastite predodbe. Nema sumnje da su upravo astronomski ilustratori mnogo pridonijeli velikoj javnoj podrci svemirskom programu jer su mnoginm ilustracijama u Collier'su. Lifeu i u znanstveno-popularnrm knjigama Wernhera von Brauna ili Willyja Leva prikazali irokim masama daleke zakutke svemira. I kao to je iz astronomske znanosti izrastao velik broj uglednih uenjaka tako se u njenoj sjeni razvio vei broj astronomskih ilustratora. Iako korijene astronomskog slikarstva postavljamo u 1865. godinu kad su Emile Bavard i A. de Neuville ilustrirali roman Julesa Vernea Putovanje od Zemlje do Mjeseca, njegovi poeci seu u 18. stoljee kad su slikari kao Filippo Morghen alegordki prikazivali religiozne i okultne predrasude onog vremena. Istina, matoviti prikazi

- 128 -

nestvarnih svjetova bili su obojeni misticizmom, ali to nimalo ne umanjuje imaginaciju tih slikara i njihovu elju za spoznajom. Bez obzira na to to su prethodnici astronomske ilustracije prikazivali let na Mjesec kao let divljih gusaka ili uz pomo demonskih sila, vano je da su oni podigli pogled prema zvijezdama i svojom inspiracijom otvorili nove dimenzije istraivanju ljudskog duha. Ilustracije Verneovih romana Putovanje od Zemlje do Mjeseca i Let oko Mjeseca bile su prvi likovni prikaz svemira koji je nastao na osnovi znanstvenih dostignua. To, dakako, nije bilo sluajno jer je Verne, kao izuzetno egzaktan istraivalac, bdio nad likovnom opremom svojih djela. Nije se zadovoljavao samo time to su ilustracije u knjigama potpuno odgovarale tadanjim znanstvenim spoznajama, ve je angairao i suradnju dvojice vodeih kartografa, Beera i Maedlera, koji su nacrtali tonu kartu Mjeseeve povrine. Godine 1877. Verne je objavio roman Na kometi u kojem je P. Phillipoteaux naslikao Jupiter kako bi izgledao s nekog oblinjeg asteroida. Zatim je naslikao Saturnove obrue kako bi izgledali s povrine Saturna a na temelju Verneove vizije, to je ve tada omoguavalo da se nasluti budui razmah astronomske ilustracije. Godine 1874. izala je klasina studija Zemljinog satelita pod naslovom Mjesec u kojoj je bio velik broj fotografija pojedinih dijelova i modela povrine Mjeseca. U knjizi je bilo i nekoliko ilustracija koje je izradio James Nasmyth koji je zajedno s Jamesom Carpenterom bio autor studije.

Prva knjiga nove edicije VIZIJA:

Frederik Pohl

Potkraj 19. stoljea punih je est godina izlazila u nastavcima serija napisa pod naslovom Pisma s planeta (Lelters from the Planets) u kojoj je Paul Hardy slikao Sunce, Merkur, Mars i Jupiterove satelite. Ilustracije su bile izraene na bazi tadanjih astronomskih znanja. Kao primjer spomenimo kako je Hardy bio uvjeren da ogromna energija Sunca izvire iz milijuna meteorita koji padaju na nj. Za 1900. godinu znaajna je ilustrirana serija Prie o drugim svjetovima (Stories of Other Worlds) Georgea Griffitha i ilustratora Stanleya L. Wooda koja je poslije bila objavljena u knjizi Medeni mjesec u svemiru (Honeymoon in Space). Neke ilustracije iz te serije vrlo su sline ilustracijama kolonija na Mjesecu to ih je poslije 6o godina radio R. A. Smith. Poetkom stoljea bilo je objavljeno jo mnogo knjiga posveenih astronomiji a koje su bile bogato ilustrirane. Meu mnogobrojnim ilustratorima prve polovine 20. stoljea isticao se astronom Lucien Rudaux koji je s toliko stvaralakog nadahnua naslikao povrinu Mjeseca, da to moemo usporeivati ak i sa snimcima koje je nainio Apollo. Moda se ba po tom vidi da umjetnost nije uvijek samo spekulativna i da su umjetnike vizije ponekad vjerodostojnije od znanstvenih estrapolacija. Moda ba u tome moramo traiti uzroke nevjerojatne slijnosti nekih prikaza bliskih planeta . koje su tek kasnije potvrdila nauna istraivanja. Zacijelo, mata nije uvijek slijepa, a intuicija je ponekad bolji vodi od logine misli. (Svretak u iduem SIRIUSU)

roman F. Pohla koautora uvene Reklamokratije izlazi iz tampe u oujku 1983. u vrlo ogranienoj nakladi. Cijena u pretplati din. 240.-

ovjek plus

- 129 -

NARUDBENICA Ovim neopozivo naruujem..............primjeraka knjige Frederika Pohla ovjek plus po cijeni od din. 240. po primjerku. Raun u platiti potaru prilikom isporuke knjige. Ime i prezime............................................................... Adresa.......................................................................... Lina karta br............. izdana od SUP-a......................
NARUDBENICU POSLATI NA ADRESU:

VIZIJA
BRUNO OG0RELEC KOPERNIKOVA 10 41000 ZAGREB

- 130 -