KLASICIZAM I PROSVJETITELJSTVO

( 17. I 18.ST)

U Engleskoj i Francuskoj javljaju se novi oblici duhovnog razvoja. - u Eng. > racionalistika filozofija ; temelj joj je razum - u Fr. takoer > razum, filozof Descartes, 17.st. : Cogito ergo sum (Mislim, dakle, postojim) - ova izreka je temelj novovjekog racionalizma (Sumnjati se moe u sve, osim u sumnju, u misao. Ima ju ovjek, a dao ju je Bog.)

U knjievnosti - KLASICIZAM, 17.st. a) u likovnim umjetnostima, suprotno od baroka, mirnoa, po uzoru na tradicionalnu grku i rimsku umjetnost - u antici, dakle, nalaze uzor sklada , reda i stabilnosti, kakvo je tada i fr. drutvo b) u knjievnosti se upozorava na vjene ljudske komponente: ljubav, moral, ast, takoer pod utjecajem antika knji. - tragiara Eshila, Sofokla i Euripida Teoretiar klasicizma Boileau (Boalo) u djelu Pjesnika umjetnost utvrdio je osnovne elemente klasicistike estetike (na temelju djela Corneillea i Racina ) : - gajiti savrenstvo, kult forme, uzvienost govora, jasnou i harmoninost stila - djelo mora bit i moralistino, didaktino (pouno) i racionalno (mora vladati, razum, misao)

Predstavnici : - Pierre Corneille (Pjer Kornej) - otac francuske klasicistike tragedije, najpoznatija je Cid (Sid) - dominira razum , ne potuje traena jedinstva ,Cid traje 36 sati zbog opsenosti dogaaja, zovu ga i tragikomedijom radi sretnog zavretka - braka po naredbi kralja, kojega zapravo ele, iako je Cid ubio Himenina oca - Jean Racine (an Rasin) - tragedija Fedra - dominiraju emocije, bogovi upravljaju sudbinama junaka, koji, kao Tezej, trpe i bez krivice, tragiku izazivaju Fedrine emocije, ast kod Hipolita, la slukinje Enone o Hipolitovoj krivici (udvaranja Fedri) - osobine njihovih klaicistikih drama : aleksandrinci s cezurom - Jean Baptiste Poquelin (an Baptist Poklen) zvani Moliere (Molier) - pisac farsi i komedija. Kritizira staleke predrasude i upozorava na negativne pojave u aristokratskoj sredini ,a navedeno znai obnavljanje klasine tragedije i raanje prave komedije.

Osim klasicizma postoji i drugi knjievni tip: PREDROMANTIZAM sa sentimentalizmom. Potpuno je razliit od klasicizma po estetici, ali ih povezuje vrijeme - 17.st.

PROSVJETITELJSTVO - 18.st., Francuska Jaa duhovni pokret politiki sve jaeg graanstva. Prosvjetiteljstvo je logian nastavak racionalistike filozofije. Osim u Fr. razvija se jo u Engleskoj, Njemakoj i Austriji (pobornik car Josip II.) Najznaajniji predstavnici : - Voltaire (Volter): roman Candide , i Diderot (Didro) - zaetnici su uvene fr. Enciklo pedije , filozofi i knjievnici. - Jean Jacques Rouseau (Ruso), suradnik na Enciklopediji , pisac romana Julija ili Nova Heloise (Eloiza), filozof i knjievnik. Svi su oni svojim demokratskim stavovima znaili prodor probuenog graanstva, vjesnici su revolucionarne graanske klase i niza graanskih revolucija u prvoj pol.19.st. - osobina : optimistino vjerovanje u racionalnu objanjivost svijeta. - pisci 18. st. koji su izvan tokova , i danas spadaju u svjetsku knji. : D.Defoe (Robinson Crusoe) i J.Swift (Gulliverova putovanja)

HRVATSKA KNJIEVNOST PROSVJETITELJSTVA, 18.st. Poklapa se sa svjetskim prosvjetiteljstvom samo u temeljnim shvaanjima - isticanju potrebe za prosvjetom i kulturom i naglaavanje moralno-poune uloge knjievnosti. Razlog je taj to su dijelovi Hrvatske bili dugo pod turskom okupacijom, koja je izazvala ekonomsku i kulturnu zaostalost. Najznaajniji predstavnici: Matija Antun Reljkovi (Slavonija) : Satir iliti divji ovik Titu Brezovaki (Zagreb) : Matija Grabancija Dijak Andrija Kai Mioi (Juna Hrvatska) : Razgovor ugodni naroda slovinskoga Ruer Bokovi (Dubrovnik) - znanstvenik i filozof Povjesniari : kajk.podruje - A.B. Kreli : Annuae, Dubrovnik - F.M.Appendini

- isusovci u sjemenitima njeguju kolsku dramu - novo doba osjea se i u djelovanju franjevaca koji u svojim spisima i predavanjima govore puku o njegovom ivotu i povijesti , a ne samo o vjerskim stvarima - za Marije Terezije (1740. 1780.) i Josipa II. (1780.-1790.) - prosvjetiteljstvo je slubena kulturna politika (oni su tzv. prosvijeeni vladari) - kajkavski dijalekt radi razvoja knjievnosti i interesa za jezik , dobiva osobine knjievnoga, standardnog jezika , i na njemu se razvila itava jedna knjievnost - veinsko podruje ima tokavsko narjeje - prosvjetiteljstvo se iri i na podruja s mletakom vlau - Zagreb postaje kulturno i knjievno sredite svih Hrvata ; sjev.Hr.- banska Hrvatska - Dubrovnik se oporavlja od velikog potresa 1667.g. i ponovo ima plodnih pisaca * vrijeme akademija i itaonica (u Dub. - Akademija ispraznih) ; zanimanje za jezik

Latinizam u 17. i 18.st. U svim dijelovima Hrvatske razvile su se knjievnosti na regionalnim narijejim , koja u 18. st. svako na svojem podruju dobivaju znaenje knjievnoga jezika, jer su tada na njima razvijene cijele knjievnosti. Usporedno se i dalje , od samih poetaka hrvatske knjievnosti, njeguje i knjievnost na latinskom jeziku, i to kod uenih ljudi i po samostanskim kolama. U 18.st. sve se vie gube kulturne i gospodarske razlike izmeu pojedinih dijelova Hrvatske, ali Dubrovnik stagnira pa i dotrajava, jer iako je slobodan , 1667.g. ga je zadesio potres, a drugi je problem to je izoliran od ostalog dijela Hrvatske.