Sie sind auf Seite 1von 28

SVEUČILIŠTE U ZAGREBU

FILOZOFSKI FAKULTET
Odsjek za arheologiju
Ivana Lučića 3

Mateja Hulina

DIMINI KULTURA

Seminarski rad

Mentor:
Prof. dr. sc. Tihomila Težak-Gregl

Zagreb, 2009.
SADRŽAJ
1. UVOD
2. POVIJEST ISTRAŽIVANJA
3. KRONOLOGIJA
4. GENEZA DIMINI KULTURE
5. LOKALITETI
6. NASELJA
7. POKOPAVANJE
8. KERAMIKA
8.1.TSANGLI
8.2.ARAPI
8.3.AGIA SOFIA
8.4.OTZAKI
8.5.DIMINI
9. GOSPODARSTVO
9.1.POLJOPRIVREDA
9.2.OBRTI
9.3.TRGOVINA
10. DRUŠTVENA ORGANIZACIJA
11. ZAKLJUČAK
12. SLIKE
13. POPIS SLIKA
14. LITERATURA

1. UVOD
U kasnom neolitiku Grčke javlja se nekoliko različitih kulturnih pojava. Ovdje ćemo se
baviti kasnim neolitikom na području Tesalije.
Tesalija je pokrajina u sjevernoj Grčkoj. Nalazi se južno od Makedonije i istočno od
Epira. Njezin veći dio čini nizina koja je okružena planinama Khásia i Cambunia na sjeveru,
Óthris na jugu, Pindos na zapadu, Olimp na sjeveroistoku, te Óssa i Pelion na jugoistoku.
Najveća rijeka je Piniós koja zajedno s nekoliko pritoka teče dolinom Tempe i ulijeva se u
1
Egejsko more. Planine dijele Tesaliju na sjeverozapadni dio, oko grada Tríkala i istočni dio,
oko grada Lárisa (www.britannica.com/EBchecked/topic/591885/Thessaly 29.11.2008.).
Geoarheološka istraživanja su pokazala da se krajolik u neolitiku značajno razlikovao od
današnjeg. Dizanje razine mora koje je počelo na kraju pleistocena nastavilo se tijekom
čitavog neolitika, tako da su neka naselja bila smještena dalje od obale nego što su danas. S
druge strane, djelovanjem rijeka obala se proširila, pa su neka naselja danas dalje od obale
nego u neolitku (npr. Dimini u zaljevu Volosa) (http://www.ime.gr/chronos/01/en/nl/
index.html 22.11.2008.).
Paleobotanička istraživanja i analize polena pokazale su da se klima u neolitiku nije
značajno razlikovala od današnje. Bila je sredozemna s vrućim i suhim ljetima i hladnim i
vlažnim zimama (http://www.ime.gr/chronos/01/en/nl/index.html).
Kasni neolitik Tesalije uobičajeno se naziva Dimini kulturom, po lokalitetu nedaleko od
Volosa u istočnoj Tesaliji. O geografskom i kronološkom određenju Dimini kulture postoje
oprečna mišljenja. Jedni je smatraju pojavom koja je trajala tijekom cijelog kasnog neolitika u
čitavoj Tesaliji (Otto 1985: 41), dok je drugi smatraju lokalnom pojavom u istočnoj Tesaliji na
kraju kasnog neolitika (Theocharis 1973: 101; Otto 1985: 41). Ovo drugo mišljenje
prevladava danas (Alram-Stern 1996: 138).

2. POVIJEST ISTRAŽIVANJA
Istraživanja neolitika u Tesaliji počela su krajem 19. st.. H. G. Lolling je 1884. god.
napravio popis prapovijesnih lokaliteta u okolici Volosa u kojem spominje Sesklo i Dimini, no
on sam nije kopao na tim lokalitetima. Na samom kraju 19. st. V. Staïs je iskopavao mikenske
tolose u Diminiju i naišao na neolitički sloj (Hauptmann & Milojčić 1969: 13).
Prva sustavna iskopavanja izveo je Ch. Tsountas 1899-1906. god. Locirao je 63
lokaliteta, a mnoge je i iskopavao. 1901. počeo je iskopavanje u Sesklu, a 1903. u Diminiju.
Osim toga iskopavao je i magule Argissa, Tsangli i Mesiani. Rezultate istraživanja u Sesklu i
Diminiju objavio je 1908. god. u knjizi: Ai proistorikai akropoleis Diminiou kai Sesklou
(http://www.ime.gr/chronos/01/en/nl/index.html). Također je prvi napravio periodizaciju

2
neolitika Tesalije podijelivši ga na periode A (stariji neolitik), B (mlađi neolitik) i Γ (brončano
doba) na temelju keramike, te je svrstao keramiku u skupine prema ukrasu (Hauptmann &
Milojčić 1969: 13; Otto 1985: 29).
Od 1907. do 1910. iskopavanja su provodili A. J. B. Wace i M. S. Thompson. Iskopavali
su lokalitete Rachmani, Tsangli, Tsani, Zerelia, Lianokladi, Elateju u Fokidi, Heroneju u
Beotiji, te neke lokalitete u Makedoniji. Rezultate iskopavanja u Tesaliji objavili su 1912.
god. u knjizi Prehistoric Thessaly (Wace & Thompson 1912).
U prvoj polovici 20. st. u Tesaliji su istraživali i A. Arvanitopoulos, K. Grundmann i F.
Schachermeyr (Hauptmann & Milojčić 1969: 13-14).
Tijekom 1950-ih, 1960-ih i 1970-ih istraživali su V. Milojčić i D. Theocharis.
(Hauptmann & Milojčić 1969: 13). V. Milojčić je od 1954-1958. iskopavao magule Otzaki,
Arapi i Argissa, 1966. Agia Sophia Magoulu, a 1967-1977. Pevkakia Magoulu. Napravio je i
novu kronologiju za neolitik Tesalije (Otto 1985: 34).
Krajem 20. st. broj poznatih neolitičkih lokaliteta u Grčkoj dosegao je tisuću, a arheolozi
su počeli surađivati sa stručnjacima s drugih područja, a takva interdisciplinarna istraživanja
izvode se do danas (www.ime.gr/chronos/01/en/nl/index.html).

3. KRONOLOGIJA
Prvi koji je kronološki podijelio neolitik Tesalije bio je Ch. Tsountas (1908.). Njegovi su
periodi A = stariji neolitik; B = mlađi neolitik; Γ = brončano doba. Ovu su podjelu prihvatili i
Wace i Thompson (1912: 236-237), no svoje su stupnjeve imenovali brojevima I, II i III.
Podjelu neolitika na rani, srednji i kasni neolitik uveo je Weinberg 1947. god., a takva je
podjela uz izmjene prihvaćena i danas (Alram-Stern 1996: 83).
Sljedeća kronologija je Milojčićeva (1959: 1-33). Ona glasi ovako:
1) rani neolitik –pretkeramički, protosesklo i predsesklo I-III
2) srednji neolitik – Sesklo I-III
3) kasni neolitik – Tsangli, Arapi, Otzaki, Dimini
4) halkolitik – Larisa, Rachmani (Otto 1985: 34).
Demoule i Perles (1993.) su podijelili neolitik Tesalije na pet stupnjeva:
1) rani neolitik

3
2) srednji neolitik
3) rani kasni neolitik (Tsangli-Larisa, Arapi)
4) kasni kasni neolitik (Agia Sofia, Otzaki, Dimini)
5) halkolitik ili završni neolitik (Rachmani) (Alram-Stern 1996: 84).
Teocharis (1973: 101) dijeli kasni neolitik Tesalije na pred-Dimini stupnjeve (Tsangli i
Arapi) i Dimini kulturu (Otzaki i Dimini).
Razlike između Milojčićeve kronologije i novije kronologije Demoulea i Perles značajne
su ponajprije u tome što je stupanj Larisa kod Milojčića u halkolitiku, a kod Demoule i Perles
u ranoj fazi kasnog neolitika. Milojčić je smatrao da crnoglačanu Larisa keramiku treba staviti
u halkolitik, no kasnije je takva keramika pronađena zajedno sa Tsangli keramikom (Platia
Magula Zarkou, Makrychori 2), pa ju je K. Gallis smjestio unutar Tsangli stupnja kasnog
neolitika. Gallis je također uveo stupanj Zarko između srednjeg neolitika i Tsangli stupnja
(Gallis 1987.). Ipak, na većini lokaliteta postoji diskontinuitet između srednjeg i kasnog
neolitika koji se očituje u napuštanju naselja, promjeni načina gradnje, pojavi crnoglačane
keramike i promjeni pogrebnog rituala, odnosno pojavi incineracije (Alram-Stern 1996: 90-
91).
Kasni se neolitik Tesalije, dakle, dijeli na stupnjeve Tsangli-(Larisa), Arapi, Agia Sofia,
Otzaki i klasični Dimini. Hauptmann (1981.) podijelio je keramiku srednjeg i kasnog Dimini
perioda na Otzaki A (srednji Dimini), B (kasni Dimini) i C (klasični Dimini), no kronologija
tih perioda je samo hipotetska i napravljena je prema stilovima jer je keramika sva tri perioda
pronađena zajedno u jednoj jami u Argissi (Alram-Stern 1996: 138). Kronološke podjele
kasnog neolitika bit će detaljnije obrađene u dijelu seminara o keramici.
Što se pak aposlutne kronologije tiče dolazimo do većih problema. A. Whittle (1985:
136) spominje jedan C14 datum iz Seskla i jedan iz Argisse koji daju sredinu 4. tis. pr. Kr. za
kasni neolitik, dok su u knjizi E. Alram-Stern (1996: 99 :Abb.3 i 100: Abb.4) navedeni
datumi za iste lokalitete oko 4500 BC i trajanje kasnog neolitika i halkolitika 5300-
3700/(3500) BC, s time da je kasni neolitik datiran od 5300-4300 BC. Teocharis (1973: 112)
spominje C14 datume koji bi datirali kasni neolitik Tesalije između 4300/200 i 2800/700 BC,
s time da su „pred-Dimini“ faze (Tsangli i Arapi) datirane 4200-3700 BC, Dimini faza 3700-
3300 BC, a halkolitik 3300-2800/700 BC. Na internet stranici www.ime.gr/chronos/01/en/nl/
index.html navode se datumi za ranu fazu kasnog neolitika 5300-4800 BC, te za kasnu fazu
4800-4500 BC. S obzirom na starost navedenih datuma, smatram da bi trebalo povjerovati
ovim novijima datumima koji datiraju kasni neolitik Tesalije na kraj 6. i 1. pol. 5. tis. pr. Kr.

4
4. GENEZA DIMINI KULTURE
Nova se kultura može razviti na više načina, npr. autohtono, dolaskom nove populacije
ili utjecajima iz nekog drugog područja na staru populaciju.
Tsountas je smatrao, kao i Wace i Thompson, da je neolitičko stanovništvo Grčke bilo
povezano s Tračanima, no Tsountasovo je mišljenje da je u kasnom neolitiku došla nova
populacija sa sjevera (Tsountas 1908: 395 i dalje), dok Wace i Thompson izvode porijeko
Dimini iz Sesklo kulture (Wace & Thopmson 1912: 243). Mylonas (1934: 183 i dalje) smatra
da je Dimini kultura nastala pod utjecajima iz jugoistočne Europe, a Grundmann (1932: 107)
se zalaže za podunavske utjecaje. Kaže da je crnoglačana keramika iz mlađih faza nastala pod
utjecajem vinčanske kulture i istovremena je s Vinčom II, a slikana Dimini keramika je
nastala pod utjecajem srednjoerdeljske i LBK kulture. Milojčić (1950/1951: 1 i dalje) smatra
da se Dimini kultura razvila pod utjecajima sa sjevera, i to crnoglačana keramika pod
utjecajem iz Makedonije i Srbije (Vinča A-C), Tsangli slikana keramika s istočnog
Sredozemlja, a srednja Dimini faza iz zapadnog Balkana i egejskih otoka. Schachermeyr
(1953/1954: 1 i dalje) navodi utjecaje Vinče A i Boian kulture, a Teocharis (1969: 288-289) se
zalaže za autohtoni razvoj.
Alram-Stern (1996: 104) navodi sličnosti Dimini kulture s Maliq 1 i danilskom
kulturom.
Gallis je uveo prijelazni stupanj (Zarko) iz srednjeg u kasni neolitik, no u arheološkom
materijalu ipak postoji diskontiniutet u naseljavanju između ta dva razdoblja, a nakon toga
dolazi do promjena (Alram-Stern 1996: 90-91).

5. LOKALITETI
Od mnogih lokaliteta kasnog neolitika u Tesaliji neki su bolje istraženi i više se
spominju u literaturi, pa ih treba i ovdje spomenuti.
Eponimni je lokalitet Dimini (slika 1). Nalazi se u blizini istoimenog sela na zapadnom
rubu doline Volosa, oko 3 km od obale zaljeva Pagassai (zaljev Volosa), no u vrijeme neolitika
nalazio se bliže moru. Naselje je smješteno na niskom brežuljku oko 25 m visine, a
zauzimalo je površinu od oko 8000 m², od kojih je oko 4000 m² iskopano
(www.ime.gr/chronos/01/en/nl/index.html). Dimini je naseljen od kraja 6. tis. pr. Kr. (Bailey
2000: 170) ili početka 5. tis. pr. Kr. Nalaza iz „pred-Dimini“ stupnjeva nema. Iznad slojeva

5
Dimini kulture nalazi se mikenski sloj (Alram-Stern 1996: 327). O izgledu naselja, arhitekturi
i djelatnostima koje su se tamo obavljale bit će riječi kasnije.
Sesklo se također nalazi u zaljevu Pagassai, 15 km od Volosa. Bio je naseljen od
pretkeramičkog neolitika do brončanog doba zahvaljujući plodnoj nizini i izvorima vode. Ovo
je i eponimni lokalitet kulture srednjeg neolitika Tesalije (Sesklo kultura). U kasnom neolitiku
bila je naseljena samo akropola na kojoj je izgrađena građevina u obliku megarona i okružena
je zidom (www.ime.gr/chronos/01/en/nl/index.html). Za vrijeme kasnog neolitika i halkolitika
naseljen je i položaj Sesklo-Pyrgos koji se nalazi sjeverno od akropole, na suprotnoj obali
rijeke, a predstavlja naselje specijalizirano za lov i preradu kože (Alram-Stern 1996: 326).
Pevkakia je također važno naselje Dimini kulture. Nalazi Dimini kulture pripadaju
srednjoj i kasnoj fazi, a nakon toga slijede tri Rachmani sloja. Zanimljivo je da je u donjem
sloju Rachmani kulture pronađeno mnogo Dimini keramike što ukazuje na to da se ona tada
još uvijek upotrebljavala (Alram-Stern 1996: 331-332). Kuće u Pevkakiji su bile pravokutne s
podovima od nabijene zemlje i kamenim temeljima zidova. Unutar kuća su se nalazila
ognjišta. Krajem 5. tis. pr. Kr. naselje je, kao i mnoga druga u to vrijeme, okruženo bedemom
(Bailey 2000:171-172).
Agia Sofia Magoula je dala ime jednom od stupnjeva kasnog neolitika. Nalazi se SZ
od grada Dendra, 300 m od istoimenog sela. Lokalitet je iskopavao Milojčić 1966. god.
Stratigrafija otkriva slojeve od stupnja Tsangli do Rachmani. U naselju je pronađeno i
nekoliko kosturnih ukopa, te megaron (Alram-Stern 1996: 363-364).
Arapi Magoula se nalazi oko 6,5 km od Larise. Iskopavli su ju Milojčić i Hauptmann
1955. god. i pronašli su slojeve pred-Seskla, Tsangli, Arapi stupnjeva (Arapi stupanj je i dobio
ime po ovoj maguli), te slojeve s Larisa, Dimini i Rachmani keramikom (Hauptmann &
Milojčić 1969: 1-5).
Argissa je važan lokalitet za stupnjevanje Otzaki A-C stupnjeva koje je načinio
Hauptmann (Alram-Stern 1996: 365).
Platia Magoula Zarkou, lokalitet koji se sastoji od groblja i naselja, 30 km od Larise
(www.ime.gr/chronos/01/en/nl/index.html), važan je za stupanj Zarko koji se datira između
srednjeg i kasnog neolitika, a K. Gallis ga je izdvojio na temelju nalaza s ovog lokaliteta.
(Alram-Stern 1996: 91)
Otzaki Magoula je također dala ime jednom od stupnjeva kasnog neolitika. Istraživao
ju je Milojčić 1953-1959. god. U naselju je pronađeno mnogo jama za skladištenje i rupa od
stupova, te tragovi palisada. (Alram-Stern 1996: 351, 357-358)

6
Osim na ovim lokalitetima nalazi iz nekih od stupnjeva kasnog neolitika Tesalije su
pronađeni i na lokalitetima Tsangli, Tsani, Makriyalos, Karagyos Magoula, Pyrasos,
Klambaka, Ftiotska Teba, Rachmani, Kouphovouno, Lianokladhi, Tsapocha i drugim.

6. NASELJA
Neolitička naselja u Tesaliji uglavnom su telovi što se vidi iz većine njihovih imena
(magoula je grčka riječ za tel). Broj im se tijekom 2. pol. 6. tis. pr. Kr. značajno povećao,
naročito u istočnoj Tesaliji (Bailey 2000: 170; Whittle 1985: 70-71).
Najpoznatije naselje svakako je Dimini pa ću s njime početi. Kasnoneolitičko naselje
Dimini prostire se na telu površine oko 1 ha (Halstead 1993: findarticles.com). Krajem 6. tis.
pr. Kr. izgrađeno je šest koncentričnih kružnih zidova koji su zatvarali četiri glavna dvorišta,
a u sredini sela nalazilo se otvoreno dvorište (slika 2). Unutar svakog dvorišta nalazili su se
velika zgrada, spremišta i prostori za obavljanje različitih aktivnosti. Značajno je napomenuti
da se takvi prostori za obavljanje različitih aktivnosti, kao što su kuhinja i radionice (o kojima
nam svjedoče ostaci oruđa) nalaze unutar zgrada za razliku od ranijeg razdoblja kad su bile na
otvorenom (Bailey 2000: 170-171).
Centralno mjesto u naseljima kasne Dimini kulture zauzima megaron. To je zgrada
koja se sastoji od dvije prostorije i trijema. Ostaci takvih građevina pronađeni su u Diminiju,
Sesklu, Visviki i Agia Sofiji. Megaron u Sesklu ima dvije prostorije i trijem. U većoj prostoriji
nalazi se pravokutno ognjište, a u manjoj dvije polukružne platforme s vertikalnim
opločenjem. Podovi su od crvene gline i kamenja. U Agia Sofiji megaron je smješten na
platformi od ćerpića koja je od ostatka naselja odvojena jarkom koji je okruživao središnji dio
naselja (Bailey 2000: 171-172). Na ulazu je imao dvije ante, također od ćerpića (Alram-Stern
1996: 363). Megaron u Diminiju također ima tri prostorije, a ispred njega se nalazi
pravokutno dvorište veličine 30x25 m s dva ulaza i trijemovima. U Visviki Magouli nalazi se
najveći megaron iz ovog razdoblja duljine 30 m (Teocharis 1973: 101). Halstead smatra da su
ovdje živjeli pripadnici elite (Halstead 1993), dok Chourmouziadis smatra da se megaroni
trebaju datirati u kasnije razdoblje (Alram-Stern 1996: 329).
Akropole Diminija i Seskla okružene su kamenim zidovima. Tumačenja tih zidova su
različita: mogli bi biti zidovi za obranu, simbolične granice između različitih kućanstava ili
potporne strukture za neke građevine (Whittle: 1985: 148). Zidove je najprije Aslanis (1900.)
interpretirao kao bedeme za obranu koji su postali nužni jer se u naselju gomilalo bogatstvo i

7
koncentrirala se moć, no kasnije ih je Chourmouziadis interpretirao kao ograde između
kućanstava, odnosno dvorišta, koje pokazuju stupanj urbanizacije (Alram-Stern 1996: 111).
Umjesto kamenim zidovima neka su naselja bila okružena jarkom ili drvenim
palisadama. Agia Sofija je bila okružena jarkom (Bailey 2000: 172), a Oztaki je imao drvenu
palisadu, što se može vidjeti po ostacima rupa od stupova (Alram-Stern 1996: 358).
Ljudi su živjeli u nadzemnim kućama. Kuće (slika 3) su bile pravokutne i mogle su se
sastojati od jedne do tri prostorije. Temelji su bili kameni, a zidovi od ćerpića ili šiblja
premazanog ilovačom. Podovi su bili od nabijene zemlje ili kamenja (Alram-Stern 1996:
110). U Pevkakiji su kuće činile paralelne nizove i bile su odvojene uskim ulicama. Unutar
kuća nalazila su se ognjišta, a prostorije su bile odvojene zidovima (Bailey 2000: 171). U
Otzakiju su pronađeni ostaci rupa od stupova koji su činili zidove i nosače krova, tzv.
„Pfostenhaus A“ koja je jedina sačuvana kuća iz kasnog neolitika na tom lokalitetu (Alram-
Stern 1996: 357). Osim nadzemnih kuća na lokalitetu Makriyalos 2 pronađeni su i ostaci
zemunica (Vlachos 2002: 120).
Osim kuća u naselju su se nalazili i različiti drugi objekti kao što su jame za
skladištenje, radionice, jame za otpad. Takve se jame razlikuju po obliku i veličini, a njihova
se funkcija određuje prema materijalu pronađenom u njima. U naselju se smještavaju
različito, pa se npr. u Otzakiju pojavljuju u skupinama i postoje područja u naseljima gdje
nema jama (Alram-Stern 1996: 357). U Pevkakiji se pojavljuju i jame okružene ćerpićima.
Osim u jamama zalihe su se mogle skladištiti u pitosima čiji se broj za vrijeme kasnog
neolitika značajno povećao (Bailey 2000: 171-172).
Radionice se prepoznaju po skupinama oruđa i materijala koji se nalaze na jednom
mjestu. Raspodjela materijala, alatki i hrane u naselju je uglavnom jednolika, no postoje neki
materijali koji se koncentriraju na određenim mjestima u naselju. To može ukazivati na
specijalizaciju u proizvodnji ili raslojavanje društva u kojem neki predmeti postaju dostupni
samo određenoj grupi ljudi i stvaraju se elite (Halstead 1993).
Postojanje megarona moglo bi ukazivati na postojanje određene hijerarhije u društvu,
odnosno postojanje elite koja bi u tom megaronu živjela, a sličnost megarona u različitim
naseljima moglo bi potvrđivati postojanje različitih elita koje se trebaju međusobno potvrditi,
a to čine razmjenom darova.
Gore opisana naselja bila su prilično mala. Smatra se da je u Diminiju moglo živjeti
200-300 ljudi u 30-40 kuća (Adrimi-Sismani 1999: 7).
7. POKOPAVANJE

8
Broj neolitčkih ukopa u Tesaliji vrlo je malen. Ukopi su kosturni i paljevinski, a broj im
se nešto povećao u odnosu na rani i srednji neolitik. Pokopavali su se u obične jame, jame
obložene kamenom ili u velike pitose u zgrčenom položaju. U pitosima su se pokapala
uglavnom djeca, ali ima i odraslih. Takvi su ukopi uglavnom pojedinačni (Hourmouziadis
1973: 202, 211).
Groblja su vrlo rijetka i mala. Jedno od njih se nalazi u Soufli Magouli i pripada stupnju
Larisa. Ukopi su kosturni u pitosima, položeni u plitke jame (Hourmouziadis 1973: 202) i
paljevinski. Spaljene kosti su stavljane u keramičke posude, iste kakve su se svakodnevno
upotrebljavale i položene su u plitku jamu. Mogle su biti poklopljene drugom posudom ili
okrenute naopačke, a smatra se da su mogle biti pokrivene tkaninom ili kožom koje se nisu
sačuvale. U jednoj jami je moglo biti do tri ukopa. Prilagale su se druge posude i figure
(http://www.ime.gr/chronos /01/en/nl/index.html).
Groblje u Platia Magouli Zarkou smješteno je 300 m od naselja i sadrži više od 50
paljevinskih grobova. Upotrebljavalo se isključivo za vrijeme Tsangli-Larisa stupnja.
(http://www.ime.gr/chronos /01/en/nl/index.html)
U Diminiju je pronađeno 8 paljevinskih grobova ispod podova kuća i u posudama uz
ognjišta s kraja 6. tis. pr. Kr., te ukop iz 2. pol. 5. tis. pr. Kr., također ispod poda kuće, koji je
kao prilog imao opsidijansku jezgru. Takav je ukop pronađen i u Pevkakiji (Bailey 2000:
194).
U Agia Sofiji, u naselju, pronađen je mali tumul. Prekriven je slojem zapečene gline, a
na vrhu je jama s pepelom. Ispod se nalazi konstrukcija od dvije komore od ćerpića, smještene
jedna iznad druge. U komori se nalaze dva kosturna ukopa, jedno dijete i jedna odrasla osoba.
Označavanje groba tumulom ukazuje na moguće postojanje pogrebnih rituala i kulta predaka
(http://www.ime.gr/chronos /01/en/nl/index.html; Alram-Stern 1996: 363).

8. KERAMIKA
Kasni neolitik Tesalije dijeli se prema najnovijoj peroidizaciji (Demoule & Perles
1993) na pet stupnjeva na temelju keramike. Milojčić (1959.) i Teocharis (1973.) dijelili su je
na četiri stupnja. Ti su stupnjevi redom: Tsangli, Arapi, Agia Sofia, Otzaki i Dimini. Prva dva
stupnja čine ranu fazu kasnog neolitika, a ostala tri kasnu fazu kasnog neolitika i međusobno
se dosta razlikuju.
8.1. TSANGLI

9
Tsangli je najstariji stupanj kasnog neolitika Tesalije i slijedi nakon prijelaznog stupnja
iz srednjeg neolitika koji je K. Gallis nazvao Zarko, prema lokalitetu Platia Magula Zarkou
(Alram-Stern 1996: 91). Stupanj Tsangli dobio je ime po lokalitetu na kojem je prvi put
pronađena velika količina ovakve keramike. Ostali lokaliteti sa Tsangli keramikom su Arapi,
Otzaki, Tsani, Kouphovouno, Platykampos i Tsapocha (Hauptmann & Milojčić 1969: 19).
Rasprostire se po čitavoj Tesaliji, a horizont iste crnoglačane keramike pojavljuje se i u
srednjoj i južnoj Grčkoj, na Eubeji i u Makedoniji (Alram-Stern 1996: 91). B. Otto naziva
ovaj stupanj i Dimini I (Otto 1985: 121).
Keramika razdoblja prijelaza srednjeg u kasni neolitik je siva, pečena redukcijski i
slikana sivom bojom, tzv. „sivo na sivom“. Ukrasi su linearni, a oblici šalice s trakastim
ručkama, amfore i bikonične zdjele. Kontinuitet u tehnologiji izrade srednjoneolitičke i ove
keramike ne postoji (Alram-Stern 1996: 134). Prije je ova keramika datirana u kasnije
razdoblje. Tako ju je Tsountas stavio u svoj stupanj Γ, a Milojčić u svoj Larisa stupanj
(Hauptmann & Milojčić 1969: 44).
Keramika stupnja Tsangli može se podijeliti u više skupina prema ukrasu. Hauptmann i
Milojčić (1969: 20) ju dijele u dvije skupine: monokromnu keramiku sive, smeđe ili crne
površine s politurom, bijelo slikanim, urezanim ili plastičnim ukrasom (slika 4) i slikanu
keramiku s mat ili tamnim ukrasom na crvenoj, svijetlo oker ili smeđoj površini gline ili na
smeđem, crvenom ili bijelom premazu, a rjeđe i polikromnim crvenim i crnim ukrasom na
bijelom premazu (slika 5). B. Otto (1985: 121) pak dijeli keramiku stupnja Tsangli u četiri
skupine: siva, smeđa ili crna keramika s politurom; siva, smeđa ili crna keramika s bijelim
slikanjem; siva, smeđa ili crna keramika s utisnutim ili plastičnim ukrasom; mat tamnosmeđe
ili crno slikana keramika. Uz ove se pojavljuju i monokromne neukrašene posude sive, smeđe
ili crne boje.
Fina crnoglačana keramika Larisa stupnja prije se datirala u halkolitik, između Dimini i
Rachmani stupnjeva, no kad je pronađena zajedno sa Tsangli keramikom Gallis ju je
izjednačio sa stupnjem Tsangli (Alram-Stern 1996: 90). Schachermeyr smatra de je ova
keramika nastala pod utjecajem anatolskih metalnih posuda (Hauptmann & Milojčić 1969:
37), te ju sinkronizira s Vinčom A na temelju sličnosti u oblicima i profilaciji posuda (Otto
1985: 122).
Oblici posuda slikane i monokromne keramike se razlikuju, osim dijela keramike koji
oblicima podsjeća na Sesklo keramiku. Posude slikane keramike imaju tanke, zavinute
stijenke koje se blago zadebljavaju kod oboda i ramenog prijeloma, dok monokromne i
polirane posude imaju jako izražena zadebljanja kod prijeloma. Oblici se dalje razvijaju tako

10
da prijelom postaje sve izraženiji (Otto 1985: 121-122). Najčešći oblici posuda su tzv. „stalci
za voće“ i šalice s visokim stijenkama (Alram-Stern 1996: 136). Također, uobičajeni su oblici
s uskim izljevom i okruglim trbuhom, a šalice imaju S profil, konkavan u vratu i konveksan u
trbuhu. Ručke su trakaste i tvore ovalno uho bademastog oblika. Noge se proširuju prema dnu
(Otto 1985: 122).
Ukrasi su linearni u horizontalnim zonama, široke vrpce koje naglašavaju oblik posude
(uz obod, vrat, rame), različiti trokuti, zupci, lukovi, cik-cak motivi, karo motivi, vertikalne
valovite linije, točke. Ostaje mnogo praznog prostora, a postoji i tendencija slaganja ukrasa u
metope ili horizontalne zone ukrasa (Otto 1985: 122).
Smatra se da se lokalna istočnotesalska slikana keramika Tsangli stupnja razvila iz
Sesklo keramike (Alram-Stern 1996: 135; Hauptmann & Milojčić 1969: 37) jer pokazuje neke
sličnosti sa Sesklo III keramikom kao što su tanke stijenke, bijeli premaz, mat i tamni ukrasi,
način pečenja i sklonost prema polikromiji (Hauptmann & Milojčić 1969: 37).
8.2. ARAPI
Keramika stupnja Arapi (slika 6) u stratigrafiji je iznad stupnja Tsangli. Rasprostranjena
je u istočnoj i srednjoj Tesaliji, a manje u zapadnoj Tesaliji. Neki od lokaliteta na kojima je
pronađena su Arapi, Otzaki, Argissa, Kouphovouno, Pyrasos, Platykampos, Zerelia, Tsangli,
Tsani i Tsapocha (Hauptmann & Milojčić 1969: 49). B. Otto ovu keramiku svrstava u dva
stupnja: Arapi ili Dimini IIA i Agia Sofia 5 ili Dimini IIB (Otto 1985: 123,125).
Hauptmann i Milojčić (1969: 49-50) dijele keramiku stupnja Arapi u četiri skupine
prema ukrasu: glačana keramika – crnoglačana koja je iznutra pečena crveno, a izvana je u
donjem dijelu ponekad obojana crveno, ukrašena je politurom, plastičnim ukrasom ili
urezivanjem i crvenoglačana (ili smeđeglačana) koja je u oblicima, ukrasu i tehnici ista kao
crnoglačana; slikana keramika – keramika s bijelim premazom i crnosmeđim slikanjem ili
polikromna (sa crnosmeđim i crvenim slikanjem) i keramika s crvenim premazom s
tamnosmeđim ili bijelim slikanjem.
Oblici posuda koji su u prošlom stupnju bili isključivo oblici monokromnog i glačanog
posuđa (oblici slični oblicima Vinče A) sad se prenose na slikane posude. To su na primjer
posude jako profiliranog ramenog prijeloma. Profili su S (trbušaste posude) ili bačvasti, a
obod može biti okrenut prema unutra ili prema van i zadebljan. Ručke često strše iznad oboda.
Česte su i bikonične posude različitih oblika, terine s vertikalnim ručkama, posude s
izduženim vratom. Prvi put se pojavljuju i plitke zdjele s cilindričnim ili valovitim obodom i
čvorastim drškama ispod oboda koje su tipične za klasični Dimini (Otto 1985: 124).

11
U stupnju Agia Sofia 5 osim gore navedenih oblika javljaju se i pehari sa strmim
zidovima konkavnog ili konveksnog profila, kalotaste šalice s valovitim obodom, „zdjele za
voće“ koje mogu biti plitke zdjele ili na visokoj nozi, kruškolike šalice, posude s vratom,
blago koničnim vertikalnim ručkama i kuglastim trbuhom (Otto 1985: 126).
Ukrasi se sastoje od različitih valovitih i cik-cak linija, grupa linija, frizova girlandi,
lukova, tankih ravnih linija. Površine se počinju dijeliti u zone s različitim ukrasom. U Agia
Sofia 5 stupnju ukrasi počinju prekrivati nešto veće površine posude. Javljaju se spirale (slika
7) i viseći motivi te sivo slikanje na sivoj površini (Otto 1985: 124-126).
8.3. AGIA SOFIA
Keramika stupnja Agia Sofia (slika 8) osim u Tesaliji pojavljuje se i u zapadnoj i
srednjoj Makedoniji, Etoliji, Akarnaniji, Albaniji i Fokidi. Prema Schachermeyru čini vezu
između Arapi i Otzaki i klasične Dimini keramike (Alram-Stern 1996: 136-137). B. Otto
(1985: 128) dijeli ovaj stupanj u dva dijela: Agia Sofia 4 ili Dimini IIIA i Agia Sofia 3 ili
Dimini IIIB. Prema nekim autorima on čini početak Dimini kulture (Schachermeyr,
Weinberg). Hauptmann ga naziva Otzaki A (to se odnosi samo na Agia Sofia 3). Neka od
nalazišta na kojima je pronađena keramika Agia Sofia stupnja su Agia Sofia, Argissa, Otzaki,
Rachmani i Pyrasos (Otto 1985: 128).
Prema ukrasu ova se keramika može podijelti na crvenu keramiku s bijelo slikanim
ukrasom, crvenu keramiku sa crnim slikanjem, crnu keramiku s bijelima slikanjem,
polikromnu keramiku, pastelno slikanu kermiku s ružičastim ukrasom na crnoglačanoj
površini, smeđe slikanu keramiku na smeđoj površini i crnosmeđe slikanu keramiku na
svijetloj površini. U stupnju Agia Sofia 3 osim ove keramike javlja se još i urezivanje (Otto
1985: 128). Također se javlja i bijela inkrustacija koja graniči s pastelno slikanim poljima
(Alram-Stern 1996: 137).
Oblici posuda su duboke šalice s blago uvučenim obodom i čvorastim ručkama ispod
oboda, kalotaste šalice s valovitim obodom, bikonične zdjele sa širokim cilindričnim vratom.
Česte su kuglaste i bikonične zdjele. Noge postaju šire, a vratovi uži. Kuglaste zdjele ponekad
imaju vertikalne ručke koje nadvisuju obod. U Agia Sofia 3 stupnju javljaju se još i duboke
ljevkaste šalice i ritoni s kuglastim recipijentom i ukošenim otvorom na srednje viskoj
prstenastoj nozi (Otto 1985: 128-129).
Ukrasi ovog stupnja ispunjavaju čitavu posudu. Javljaju se okomite i kose linije, viseći
trokuti, valovite trake, cik-cak i w motivi. Trake su u početku obojene u cijeloj širini, a kasnije
su prugaste. U stupnju Otzaki A (Agia Sofia 3) javljaju se spirale, meandri, mreže i šahovnice

12
(Alram-Stern 1996: 137). Ukrasi se dijele u dijagonalna polja što je novost u ovom stupnju
(Otto 1985: 128).
8.4. OTZAKI
Hauptmann je podijelio keramiku srednje i kasne Dimini kulture na tri dijela: Otzaki A,
B i C. Otzaki A izjednačen je sa stupnjem Agia Sofia, Otzaki B sa stupnjem Otzaki, a Otzaki
C sa stupnjem Dimini. Ipak, ne postoje jasne granice koje odijeljuju ove stupnjeve. U jami 3 u
Argissi pronađena je keramika sva tri stupnja zajedno, što bi značilo da su istovremeni, a
njihova kronologija samo hipotetska, napravljena na temelju analize stila (Alram-Stern 1996:
138).
Keramika Otzaki B (slika 9) stupnja čini stilski prijelaz iz Otzaki A u Otzaki C (Alram-
Stern 1996: 138). Neki od lokaliteta na kojima je pronađena su Agia Sofia, Argissa, Otzaki i
Rachmani (Otto 1985: 129).
Ova je keramika ukrašena urezivanjem ili tamnim ili bijelim slikanjem na crvenoj
podlozi. Motivi su mrežasti ukrasi u horizontalnim nizovima, velike spirale, cik-cak vrpce,
rešetkaste i šrafirane linije. Dijagonalne mreže tipične za klasični Dimini još se ne pojavljuju
(Otto 1985: 130). Također se pojavljuju šahovnice, S-motivi i valovite trake (Alram-Stern
1996: 138).
Popularni oblici ovog stupnja su kalotaste šalice, bikonične terine, amfore, vrčevi,
posude za voće na visokoj nozi, šalice s visokim cilindričnim izljevom, duboke šalice sa
šiljastim izljevom i buklima ispod oboda i šalice s dvije vertikalne ručke (Otto 1985: 130).
Keramika stupnja Otzaki C lokalna je varijanta klasične Dimini keramike u
sjeveroistočnoj Tesaliji (Alram-Stern 1996: 138).
8.5. DIMINI
Dimini (slika 10) je posljednji stupanj kasnog neolitika Tesalije. Naziva se i klasični
Dimini i neki ga smatraju samo jednim od stilova kasnog neolitika Tesalije (uz npr. Otzaki C)
(Alram-Stern 1996: 138-139). B. Otto (1985: 130-132) dijeli klasični Dimini u dva stupnja:
Agia Sofia 1 ili Dimini IVB (klasični Dimini) i Dimini IVC (kasni klasični Dimini).
Keramika stupnja Dimini IVB pronađena je u većim količinama na lokalitetima Agia
Sofia, Rachmani, Dimini, Sesklo i Kouphovouno. Ukras je na ovoj keramici slikan i to crnom
bojom na svijetloj površini ili crnom na crvenoj površini. Motivi se sastoje od šahovnica i
meandara koji pokrivaju čitave površine posude, šrafirani su ili ispunjeni linijama i grupirani
u pojaseve (slika 11). Ukrašene površine se odvajaju klinastim motivima ispod ručki. Ukras je
uređen, a osim već navedenih motiva čine ga i vertikalne ili dijagonalne linije, trokuti, tekući

13
ukrasi od spirala i meandriodnih kuka, stepeničasti ukrasi (S, L, T i Z kuke). Keramika iz
Seskla i Diminija koju je objavio Tsountas ima i urezane ukrase (Otto 1985: 131).
Popularni oblici su duboke šalice s malom površinom za stajanje i blago uvučenim
obodom, amfore s vertikalnim ručkama s malim ušicama, kuglaste i blago bikonične terine i
šalice na visokoj ljevkastoj nozi. Keramika je vrlo kvalitetno izrađena (Otto 1985: 131).
Keramika stupnja Dimini IVC vrlo je slična keramici stupnja Dimini IVB, no ukrasi su
mnogo raznovrsniji. Osim slikane keramike javlja se keramika ukrašena urezivanjem i
bijelom inkrustacijom (slika 12). Motivi i oblici posuda u ova dva načina ukrašavanja su
jednaki. Ukrasi ovog puta ispunjavaju čitavu površinu, spaja se više vrsta motiva i taj se ukras
naziva „Flichenteppich“, a smatra se da je mogao biti prenesen s tekstila (Otto 1985: 132-
133).
Keramika ukrašena urezivanjem mogla je biti tamnocrvene, smeđe ili crne boje.
Chourmouziadis je 1976. god. u Diminiju otkrio okruglu konstrukciju s mnogo keramike
ukrašene urezivanjem i zaključio je da je to bila peć u kojoj se ovakva keramika pekla.
(Alram-Stern 1996: 139)
Klasična Dimini keramika, osim na lokalitetima istočne Tesalije pronađena je na
širokom području sve do sjeverozapadne Albanije i srednje i istočne Makedonije (Alram-
Stern 1996: 139).

9. GOSPODARSTVO
9.1. POLJOPRIVREDA
Najvažnija gospodarska grana u Dimini kulturi svakako je bila poljoprivreda. Uzgajali
su mnoge vrste biljaka i životinja koje su osim za hranu upotrebljavali i za sekundarne
proizvode, ali i za trgovinu, odnosno razmjenu dobara.
Neolitička naselja u Tesaliji smještena su uglavnom u aluvijalnim ravnicama koje su
pogodne za poljoprivredu (J. Renfrew 1973: 149). U kasnom neolitiku došlo je do promjene
načina iskorištavanja poljoprivrednog zemljišta. Počele su se u većoj mjeri krčiti šume za
obradive površine i pašnjake (Alram-Stern 1996: 201), te je došlo do specijalizacije u
uzgajanju žitarica tako da su sada počeli uzgajati samo jednu vrstu pšenice u velikim
količinama, npr. u sloju Dimini kulture u Sesklu prisutna je samo Emmer pšenica (J. Renfrew
1973: 151, 163).
Još od ranog neolitika u Grčkoj su se uzgajale tri vrste pšenice: Emmer (Triticum
diccocum), Einkorn (Triticum monococcum) i heksaploidna krušna pšenica (Triticum
aestivum), zatim ječam (Hordeum vulgare), proso (Panicum miliaceum), zob (Avena sativa) i

14
različite mahunarke (grašak /Pisum sativum/, leća /Lens culinaris/, grahorica /Vicia ervilia/).
U kasnom neolitiku ovim su biljkama dodani i bob (Vicia faba) i Lathyrus sativus (Alram-
Stern 1996: 186).
Osim kultiviranih biljaka pronađeni su i ostaci divljih vrsta. U Diminiju su pronađeni
karbonizairani ostaci sjemenki vinove loze, masline i badema, te karbonizirani ostaci
smokve(Alram-Stern 1996: 330) koje su pronađene i u Sesklu i Rachmaniju (Whittle 1985:
163). Osim navedenih skupljale su se i različite druge vrste voća i orašastih plodova kao što
su trešnje, pistaciji, šljive, divlje kruške, jagode i drugo (J. Renfrew 1973: 162-163).
Od domesticiranih životinja za vrijeme kasnog neolitika porasla je važnost svinja i
goveda, a porasla je i važnost divljih životinja. I dalje su se uzgajale ovce i koze, a pronađeni
su i ostaci pasa (Bökönyi 1973: 174). Od divljih životinja pronađeni su ostaci jelena, zečeva,
divljih svinja, srna, medvjeda, pragoveda i ptica (Alram-Stern 1996: 330).
Životinje su se koristile prvenstveno za jelo, što se vidi po tome što su klali mlade
jedinke. Ipak, od životinja ima i mnogo drugih koristi pa su upotrebljavali i njihove
sekundarne proizvode kao što su mlijeko, krzno, vuna, gnoj. Goveda su također mogla vući
terete, a psi čuvati stada (Bökönyi 1973: 175-176; Alram-Stern 1996: 188-201).
Raspodjela hrane (i biljne i životinjske) u naselju (Dimini) je jednolika, pa se može
zaključiti da su resursi svima bili jednako dostupni, barem oni bazični kao što je hrana.
Chourmouziadis to objašnjava egalitarnim društvenim uređenjam, dok Halstead kaže da je to
posljedica jednake strategije iskorištavanja životinjskih proizvoda u čitavoj zajednici bez
obzira na status, a postoje i elitni proizvodi koji su dostupni samo određenoj grupi ljudi
(Alram-Stern 1996: 330; Halstead 1993).
9.2. OBRTI
Obrti kojima su se bavile neolitičke zajednice u Tesaliji uključuju proizvodnju
keramičkih posuda i drugih predmeta, predmeta od školjke, kosti ili kamena, proizvodnju
tkanine i vjerojatno niz drugih djelatnosti koje ne možemo uvijek direktno vidjeti iz
arheološkog materijala. Svi ovi predmeti također su bili predmeti trgovine i razmjene s
drugim zajednicama.
Obrt o kojem u arheološkom materijalu uvijek ima najviše dokaza je proizvodnja
keramike. Postoji jedan nalaz iz Diminija koji Chourmouziadis tumači kao peć za keramiku.
To je okrugla građevina s temeljima od zapečene gline, fragmenata keramike i kamenja u
kojoj je pronađeno mnogo keramike ukrašene urezivanjem. G. Schneider se ne slaže s tim
tumačenjem i smatra da se takva keramika nije pekla na visokim temperaturama za koje bi
bile potrebne peći (Alram-Stern 1996: 327). Osim keramičkih posuda, koje su opisane prije,

15
od keramike su se proizvodili i drugi predmeti kao što su figurine, utezi i pršljenci (Alram-
Stern 1996: 164,169).
Figurine su uglavnom antropomorfne, a osim od keramike mogu biti i od kamena.
Budući da su u Diminiju nađene jednolično raspoređene po naselju nema dokaza za
specijaliziranu proizvodnju (Alram-Stern 1996: 329). U Diminiju i Pevkakiji su pronađeni i
tzv. ring-idoli (slika 13), u Diminiju kameni, a u Pevkakiji keramički. To su vrlo stilizirani
antropomorfni likovi (slika 14) čiji oblik potječe još iz gornjeg paleolitika (Kyparissi-
Apostolika 2005: 134). Figure su u Dimini kulturi općenito vrlo shematizirane, ravne,
nedostaju im spolni atributi i detalji lica. Vrlo su rijetko oslikane ili ukrašene urezivanjem
(Alram-Stern 1996: 329). Također se pojavljuju i zoomorfne figure te keramički modeli kuća.
Jedna je takva kuća pronađena u Platiji Magouli Zarkou (slika 15). Model se datira u ranu
fazu kasnog neolitika. Prikazuje pravokutnu kuću bez krova u kojoj se nalazi peć s kupolom
za kuhanje i pravokutna izdignuta klupa. Unutar kuće nalazi se osam antropomorfnih figura
koje vjerojatno predstavljaju obitelj (http://www.ime.gr/chronos/01/en/nl/index.html). O
značenju figura postoje mnoge teorije kojima se ovdje neću baviti.
Od kamena se proizvodilo različito oruđe, oružje, nakit, figure. Upotrebljavali su se
opsidijan, rožnjak, jaspis, sileks. Većina se tih sirovina uvozila. Opsidijan je dolazio s otoka
Melosa, rožnjak i jaspis iz sjeverozapadnog Balkana, a sileks iz Dobrudže (Alram-Stern 1996:
171, 204). U Tesaliju su ove sirovine dolazile u obliku jezgri koje je trebalo dalje obrađivati.
Alatke su se izrađivale tehnikom indirektnog pritiska. To su bila razna sječiva, sječiva koja su
se uglavljivala za srpove, vrhovi za strelice i druge alatke (slika 16). Na nekima od njih može
se vidjeti silikatni sjaj nastao od rezanja organskog materijala te tragovi dodatne obrade.
Vrhovi strelica važni su za kronologiju jer se na početku kasnog neolitika pojavljuju trokutasti
vrhovi s trnom za nasad, a kasnije vrhovi u obliku lista (Alram-Stern 1996: 173-176). Također
su se upotrebljavale glačane sjekire, dlijeta i drugi predmeti od glačanog kamena (Adrimi-
Sismani 1999: 15).
U kasnom neolitiku pojavljuju se i prvi metalni predmeti. To su uglavnom sitni
predmeti, nakit od zlata i srebra, te bakrene perle, igle, žice i slično (http://www.ime.gr
/chronos/01/en/nl/index. html).
Mnogi su se predmeti proizvodili od kosti ili rogova. Takvi su predmeti na primjer
harpuni, udice, spatule, igle, vrhovi za strelice (http://www.ime.gr/chronos/01/en/nl/index.
html).
Proizvodnju tkanine ne možemo vidjeti direktno iz arheološkog materijala jer se
tkanina vrlo rijetko sačuva. Ipak, o njezinoj proizvodnjisvjedoče nam ostaci utega za tkalački

16
stan i pršljenaka, a ponekad i keramičke posude imaju otiske tkanine ili pletene prostirke na
dnu (slika 17). Neki smatraju da su ukrasi na keramici mogli biti preneseni iz tkanine
(Renfrew 1973: 187; http://www.ime.gr/chronos/01/en/nl/index.html).
Jedna od najzanimljivijih sirovina u neolitičkom Diminiju je školjka spondilus
(Spondylus gaederopus L.). To je školjka iz Sredozemnog mora, a predmeti načinjeni od nje
rasprostiru se sve do Srednje Europe (Alram-Stern 1996: 177). Chourmouziadis je prilikom
istraživanja Diminija 1970-ih pronašao oko 500 školjaka, a pola je bilo spondilusa. Obrađenih
spondilusa je bilo 60% dok je od ostalih školjaka samo 4-7% bilo obrađeno. Najpogodniji dio
za obradu je lijevi dio valve jer je tanji. Zanimljivo je da su nalazi spondilusa bili
koncentrirani na dva mjesta u naselju. To su kuća N u Domestic area A i dvorište u Domestic
area C. Na prvom mjestu je pronađeno 45 od 74 kolutova, a na drugom 122 od 143 dugmeta.
Osim kolutova i dugmadi pronađene su i cilindrične perle od spondilusa. Gotovo svi kolutovi
su slomljeni, dok su dugmeta i cilindrične perle uglavnom čitavi (Halstead 1993).
Kolutovi (slika 18) su prvenstveno bili narukvice, a kad su se slomili mogli su se
preraditi u privjeske ili amulete tako da bi se napravila rupica za vješanje. Dugmad (slika 19)
je osim od spondilusa ili neke druge školjke mogla biti i kamena. Sastoji se od dvije
konveksne površine od kojih jedna ima dvije rupice, često sliči na sjemenke. Služili su kao
ukrasi na odjeći, a mogli su imati i simbolično značenje. Uglavnom su vrlo mali, dimenzija 1-
1,5 cm, a njihova proizvodnja, kao i proizvodnja perli i nakita, zahtijevala je veliku vještinu
(Kyparissi-Apostolika 2005: 137-138).
Vratimo se na spondilus. Postojala su, dakle, dva mjesta u naselju Dimini na kojima su
koncentrirani nalazi predmeta od spondilusa. Tsuneki ih tumači kao specijalizirane radionice.
Mnoštvo slomljenih kolutova smatra posljedicom loma tijekom proizvodnje, te proizvodnju
predmeta od spondilusa za izvoz navodi kao jedan od glavnih razloga nastanka naselja Dimini
na položaju gdje je nastao. Halstead se ne slaže s ovim tumačenjem. On navodi da su otpatci
od proizvodnje predmeta od spondilusa jednoliko koncentrirani po čitavom naselju, pa nisu
mogle postojati specijalizirane radionice. Raspodjela predmeta, prema njemu, nastala je nakon
proizvodnje, a na dva mjesta akumulirali su se tijekom nekoliko desetljeća. Takva nejednaka
raspodjela nastala je uslijed razvoja trgovine, odnosno razmjene dobara i nastajanja elite
(Halstead 1993).
9.3. TRGOVINA
Zajednice Dimini kulture trgovale su i razmjenjivale dobra međusobno i na velike
udaljenosti. C. Perles navodi tri sustava razmjene: razmjena uporabnih predmeta (npr. hrana),

17
prestižnih predmeta i predmeta od društvenog značaja. Razmjenjuju se na primjer prestižni
predmeti za uporabne (Alram-Stern 1996: 203).
Već sam spomenula da su pripadnici Dimini kulture uvozili različite sirovine iz
udaljenih krajeva. Opsidijan (slika 20) su dobivali s otoka Mela, rožnjak i jaspis iz SZ
Balkana, sileks iz Dobrudže. Pitanje je kako je funkcionirala ta trgovina. Bloedowa je terija da
su opsidijanom s Mela trgovali ribari koji su lovili tune. Oni bi došli do Mela, nabavili
opsidijan, izradili alatke koje su im bile potrebne, a ostatak neobrađenog kamena ili jezgri bi
razmijenili (Alram-Stern 1996: 203, 172).
Trgovalo se i keramičkim posudama, pa tako importi Dimini keramike postoje sve do
istočne Makedonije i Albanije (Alram-Stern 1996: 139), a u Diminiju su pronađeni importi
keramike iz doline Drama u Makedoniji (Renfrew 1973: 190).
Razmjena prestižnih dobara ili robe od društvenog značenja važna je za zajednice koje
imaju hijerarhijsko uređenje jer takvi predmeti daju ili potvrđuju status elite. Jedan od takvih
prestižnih predmeta je spondilus. U Tesaliji, gdje ga ima puno nije prestižni predmet sam po
sebi i mogli smo već vidjeti da ga posjeduju gotovo svi u naselju, no kao sredstvo za razmjenu
dobiva novo značenje. Također, značenje im se mijenja u udaljenim krajevima gdje se
stavljaju u grobove kao prestižni predmeti (Kyparissi-Apostolika 2005: 137).
U kasnom neolitiku naselje Dimini podijeljeno je ogradama na različite posjede.
Ograđeni posjedi sugeriraju prestanak dijeljenja svih dobara unutar zajednice, što znači da su
se svi proizvodi morali razmjenjivati. Hrana i alatke su uglavnom raspoređene jednoliko po
naselju, dok spondilus nije. On je mogao biti prestižno sredstvo razmjene koje se moglo
razmjenjivati unutar ili izvan zajednice za hranu, radnu snagu, bračne partnere ili neke druge
predmete, a mogao je služiti i elitama u razmjeni darova. Već sam prije spomenula i da je
većina predmeta od spondilusa slomljena, a neki su i spaljeni. Postoje arheološki i etnografski
dokazi koji svjedoče o namjernom spaljivanju vrijednih predmeta da bi im se povećala
vrijednost u socijalnoj mreži razmjene darova. Da bi ovdje to mogao biti slučaj pokazuju i
nalazi iz Agia Sofije gdje je pronađeno svega 12 kolutova od spondilusa od kojih su dva
popravljana, a samo jedan spaljen. Nadalje, akumulacijom velike količine prestižnih predmeta
stječe se socijalni status, ali da bi se bogatsvo pretvorilo u status potrebno je spriječiti njegovu
inflaciju, odnosno spriječiti druge da ga skupljaju. To se također može postići spaljivanjem
vrijednih predmeta (Halstead 1993).
Kad se uspostave elite, moraju se potvrditi i pred drugim elitama. Pod pretpostavkom
da su takve elite živjele u megaronima, dakle, u svakom naselju s megaronom postojala je
elita, da bi si međusobno potvrđivali status morali su sudjelovati u razmjeni darova. Kao dar

18
je mogao poslužiti spondilus, pa Halstead (1993.) objašnjava njegov nedostatak u središnjem
dvorištu Diminija tako da je elita iz Diminija sav svoj spondilus podijelila susjednim elitama.
Takva je razmjena funkcionirala i s elitama iz udaljenih krajeva, gdje su prestižni predmeti
dobivali na vrijednosti i promijenili značenje.

10. DRUŠTVENA ORGANIZACIJA


O društvenoj organizaciji zajednica Dimini kulture može se reći vrlo malo. To su bile
male zajednice, živjeli su na obiteljskim posjedima koji su se sastojali od kuće i radionica, a
bili su ograđeni, što ukazuje na podjelu unutar zajednice. Iz raspodjele hrane, alatki i
svakodnevnih predmeta ne vidi se raslojavanje društva. Ipak, postojanje megarona i središnjeg
dvorišta u više naselja moglo bi ukazivati na postojanje elita. Akumulacija prestižnog
predmeta (spondilusa) na nekoliko mjesta ako ne ukazuje na specijalizaciju u proizvodnji,
ukazuje na nekakve socijalne razlike unutar zajednice (Halstead 1993).
Važno je reći i da je za organizaciju društva bitna i specijalizacija u proizvodnji. Obrada
opsidijana ili spondilusa zahtijevala je vještinu kakvu nisu posjedovali svi članovi zajednice,
pa je logično da su se neki morali specijalizirati za to, a čim netko proizvede predmet koji nije
za njegovu osobnu uporabu ili uporabu nekog unutar njegove obitelji i razmijeni ga za drugi
predmet, dolazi do diferencijacije u društvu (Renfrew 1973: 187).
Dakle, možemo reći da su zajednice Dimini kulture imale određenu društvenu
hijerarhiju na čijem je vrhu mogla biti elita koja je živjela u megaronu, ali o detaljima
možemo samo nagađati.

11. ZAKLJUČAK
Ovaj pregled Dimini kulture daje osnovne informacije o navedenoj kulturi, materijalu,
načinu života njezinih pripadnika i drugim aspektima koji su važni za određenje neke kulture.
To je kultura kasnog neolitika Tesalije ili samo jednog njegovog dijela u istočnoj
Tesaliji, ovisno o autorima. Ako uzmemo da je to kultura čitavog kasnog neolitka, dijeli se na
pet stupnjeva: Tsangli-Larisa i Arapi, koji se nazivaju i pred-Dimini stupnjevima i Agia Sofia,
Otzaki i Dimini, koji čine Dimini stupnjeve. Stupnjevi su određeni na temelju keramike, koja
je u ranijim stupnjevima polirana i slikana, a kasnije slikana i ukrašena urezivanjem. Danas
većina stručnjka ipak smatra Dimini samo lokalnom pojavom u kasnom neolitiku istočne
Tesalije i ne govore više o Dimini kulturi nego samo o kasnom neolitiku Tesalije koji se
sastoji od više lokalnih pojava. Takvo mišljenje vjerojatno je točnije od onog da cijeli kasni
neolitik čini jedna kultura jer je ipak nastalo u vrijeme kad je istraženo mnogo više lokaliteta.

19
Gospodarstvo je tipično neolitičko, uzgajaju se razne biljke i životinje koje su mogle
živjeti u grčkoj klimi. Proizvode se kamene alatke od cijepanog i glačanog kamena, figurine
od kamena i keramike, nakit od školjaka, kamena, metala. Posebno je zanimljiva školjka
spondilus koja se kao prestižni predmet može naći sve do srednje Europe. Svim proizvodima
se i trgovalo unutar i izvan zajednice.
Ukopi su u ovoj kulutri biritualni, s time da je spaljivanje novost, pa bi mogla biti i
indikacija nove populacije koja je nositelj ove kulture, zajedno s prekidom u naseljavanju
između srednjeg i kasnog neolitika.
Dimini kultura vrlo je važna i zanimljiva pojava za proučavanje i svakako bi ju trebalo
dalje istraživati.

12. SLIKE

Slika 1. Dimini Slika 2. Rekonstrukcija naselja Dimini

20
Slika 3. Rekonstrukcija neolitičke kuće u Volosu

Slika 4. Glačana keramika stupnja Tsangli Slika 5. Slikana keramika stupnja Tsangli

21
Slika 6. (lijevo) Keramika stupnja Arapi

Slika 7. (dolje) Posuda stupnja Arapi ukrašena


spiralom

Slika 8. Keramika stupnja Agia Sofia Slika 9. Keramika stupnja Otzaki


22
Slika 10. Keramika stupnja Dimini

Slika 12. Posuda stupnja Dimini ukrašena


Slika 11. Slikana posuda stupnja Dimini
urezivanjema

Slika 13. „ring-idol“ Slika 14. Antropomorfna figurina

23
Slika 15. Keramički model kuće iz
Platia Magoule Zarkou Slika 16. Litički materijal

Slika 17. Dno keramičke posude s


otiskom tkanine ili prostirke Slika 18. Kolutovi (narukvice) od Spondilusa

Slika 19. Dugmadod spondilusa Slika 20. Vrh strelice od opsidijana

24
13. POPIS SLIKA
Slika 1. Dimini http://www.ime.gr/chronos/01/en/nl/
index.html 22.11.2008.
Slika 2. Rekonstrukcija naselja Dimini http://www.ime.gr/chronos/01/en/nl/
index.html 22.11.2008.
Slika 3. Rekonstrukcija neolitičke kuće u Snimila: Mateja Hulina, 4.5.2006.
Volosu
Slika 4. Glačana keramika stupnja Tsangli Hauptmann & Milojčić 1969: T.7
Slika 5. Slikana keramika stupnja Tsangli Otto 1985: T. 43
Slika 6. Keramika stupnja Arapi Otto 1985: T. 46
Slika 7. Posuda stupnja Arapi ukrašena http://www.ime.gr/chronos/01/en/nl/
spiralom index.html 22.11.2008.
Slika 8. Keramika stupnja Agia Sofia Otto 1985: T. 51
Slika 9. Keramika stupnja Otzaki Otto 1985: T. 53
Slika 10. Keramika stupnja Dimini http://www.ime.gr/chronos/01/en/nl/
index.html 22.11.2008.
Slika 11. Slikana posuda stupnja Dimini http://www.ime.gr/chronos/01/en/nl/
index.html 22.11.2008.
Slika 12. Posuda stupnja Dimini ukrašena http://www.ime.gr/chronos/01/en/nl/
urezivanjema index.html 22.11.2008.
Slika 13. „ring-idol“ http://www.ime.gr/chronos/01/en/nl/
index.html 22.11.2008.
Slika 14. Antropomorfna figurina Adrimi-Sismani 1999: 21
Slika 15. Keramički model kuće iz Platia http://www.ime.gr/chronos/01/en/nl/
Magoule Zarkou index.html 22.11.2008.
Slika 16. Litički materijal http://www.ime.gr/chronos/01/en/nl/
index.html 22.11.2008.
Slika 17. Dno keramičke posude s otiskom http://www.ime.gr/chronos/01/en/nl/
tkanine ili prostirke index.html 22.11.2008.
Slika 18. Kolutovi (narukvice) od Spondilusa http://www.ime.gr/chronos/01/en/nl/
index.html 22.11.2008.
Slika 19. Dugmad od spondilusa Adrimi-Sismani 1999: 23
Slika 20. Vrh strelice od opsidijana http://www.ime.gr/chronos/01/en/nl/
index.html 22.11.2008.

14. LITERATURA
Adrimi-Sismani 1999 Αδρύμη-Σισμάνη Β., Το νεολιθικο Διμηνι,
Volos 1999.
Alram-Stern 1996 Alram-Stern E., Die Ägäische Fruhzeit, 1.

25
Band. Das Neolithikum in Griechenland mit
Ausnahme von Kreta und Zypern, Wien
1996.
Bailey 2000 Bailey D. W., Balkan Prehistory: Exclusion,
Incorporation and Identity, Routledge 2000.
Bökönyi 1973 Bökönyi S., Stock Breeding, u: Neolithic
Greece (D.R. Teocharis), National Bank of
Greece 1973., 165-168.
Gallis 1987 Gallis K. J., Die stratigraphische Einordnung
der Larissa-Kultur: eine Richtigstellung,
Prähistorische Zeitschrift 62/2, 1987.
Grundmann 1932 Grundmann, AM, 1932.
Hourmouziadis 1973 Hourmouziadis G., Burial Costums, u:
Neolithic Greece (D. R. Theocharis), National
bank of Greece 1973., 202-212.
Halstead 1993 Halstead P., Spondylus Shell Ornaments from
Late Neolithic Dimini, Greece: Specialized
manufacture or Unequa Accumulation?,
Antiquity, Sept. 1993. http://findarticles.com/
p/Articles/mi_hb3284/is_/ai_n28629139?
tag=artBody;col1 (9.11.2008.)
Hauptmann & Milojčić 1969 Hauptmann H., Milojčić V., Die Funden der
frühen Dimini-Zeit aus der Arapi-Magoula
Thessalien, Bonn 1969.
Kyparissi-Apostolika 2005 Kyparissi-Apostolika N., Tracing symbols of
life and symbols of death in Neolithic
archaeological contexts, Documenta
Praehistorica XXXII, 2005., 133-144.
Milojčić 1950/1951 Milojčić V., Zur Chronologie der jüngeren
Steinzeit Griechenlands, Jdl 65/66,
1950/1951
Milojčić 1959 Milojčić V., Hauptergebnisse der Deutschen
Ausgrabungen in Thessalien 1953-1958.
JbZMusMainz , 1959., 1-33.
Mylonas 1934 Mylonas G., I neolitiki Epochi en Elladi
(1928) Rezension Matz, Gnomon 10, 1934.
Otto 1985 Otto B., Die Verzierte Keramik der Sesklo-
und Diminikultur Thessaliens, Mainz am
Rhein 1985.
Renfrew 1973 Renfrew C., Trade and Craft Specialization,
u: Neolithic Greece (D. R. Teocharis),
National bank of Greece 1973., 179-200.
26
J. Renfrew 1973 Renfrew J., Agriculture, u: Neolithic Greece
(D. R. Teocharis), National Bank of Greece
1973., 147-164.
Schachermeyr 1953/1954 Schachermeyr, Dimini und die Bandkeramik,
Mitteilungen der Anthropologischen
Gesellschaft in Wien 83, 1953/1954.
Teocharis 1969 Teocharis, AAA 2, 1969.
Teocharis 1973 Teocharis D. R., Neolithic Greece, National
bank of Greece, 1973.
Tsountas 1908 Tsountas Ch., Ai proistorikai akropoleis
Diminiou kai Sesklou, 1908.
Vlachos 2002 Vlachos D., Changes in the Production and
Use od Pottery from The Early Neolithic to
the „Secondary Products Revolution“:
Evidence from LN Makriyalos, Northern
Greece, Documenta Praehistorica XXIX,
2002., 119-126.
Wace & Thompson 1912 Wace A. J. B., Thompson M. S., Prehistroic
Thessaly, Cambridge University Press, 1912.
Whittle 1985 Whittle A., Neolithic Europe: A Survey,
Cambridge University Press 1985.

Web stranice: www.britannica.com/EBchecked/topic/591885/Thessaly 29.11.2008.


http://www.ime.gr/chronos/01/en/nl/ index.html 22.11.2008.

27