Ivan Aralica

etverored

1996.

Jednisurekli: Hrvatskivojnicimorajuumrijeti, dabiJugoslavijamoglaivjeti. Drugisuimodgovorili: Jugoslavijamoraumrijeti,dabi mogaoivjetihrvatskinarod. Ajasamivioudoliniizmeutadva brijegadoksuseonisamoumomvijeku nekolikoputasudarali.

1.
Drama je mog ivota poela onu veer kad je jedna knjika dramanakazalinimdaskamazavrila. Biojetozadnjiipredzadnjiprizor Dameskamelijama,u kojojjeglavnuulogu,likkurtizaneMargueriteGautier,igrala BoenaKraljeva,ajanjenaljubavnikaArmandaDuvala,ne tako veliku ulogu kakva je Boenina, ali svakako ulogu bez kojenjenaglumanijemogladoidopunogizraaja.Mizernu ulogubezkojesenemoe,pasezatoidogodilodasamjejatu veer,kadseustanovilodajenosilacroleljubavnikaodleprao bez najave, mogao iz nude odigrati, kako predstava pred punimkazalitemnebibilaotkazana. Nasamrtijedamaskamelijama ivnulakaotoseivneu knjikimdramama,nasvjetlupozornice,iakopriajudatakva vrsta oivljavanja postoji i u stvarnom ivotu, u to ja sumnjam jer me do danas u to stvarni ivot nije uvjerio. Preplavljena blaenstvom to me vidi i to mi, uz prigodne rijei, moe predati zavjetni dar, uruila mi je medaljon sa svojimportretomirekla: Sauvaj ga, on e kasnije pomoi tvom sjeanju. Ako se jednogdanautebezaljubikakvalijepadjevojka,koju euzeti za enu, i nae kodtebetaj portret, reci joj da je to portret jedneprijateljice,kojase,akojojjedopu tenodaprebivaiu najmranijemkuturaja,zatebeizanjuizdanaudanmoli Bogu.Akoonabudeljubomornanatvojuprolostizatraiod tebe da rtvuje portret, uini joj po volji, bez straha i bez grinjesavjesti.Jatiunaprijedopratam.MojArmande,dali meujeidalisimedobrorazumio? Istinizavolju,nisamjesluao.Adasamjeisluao,taj tekst,kojimijeodprvogdananeshvatljiv,nisad,nakraju balade, ne bih mogao razumjeti. Dok je ona izgovarala svoj dugi monolog, ja sam razmiljao o sutranjem danu, jer je dananjibioprikrajuijeropreksutranjemnisamimaohra brostirazmiljati.
7

Ondajenapozornicuula okevikaikoketnimglasom rekla:DobramojaMarguerite,pisalasimidasinasamrti,a jateevovidimkakosiustalaikakosesmije. U tom trenutku ja okreem glavu prema Gustavu, jo jednom mukarcu, postarijem, koji slui da se dama s kamelijamaboljeistakne,ikaem muupovjerenjudanaa umirualjubavneuje,tojeustvarnostineizvedivo,jermije damanarukama: OhGustave,kakosamjanesretan! Morampriznatidasamtajuzdah,sobziromnaprinududa samprestaobitiinspicijentipostaoglumaczajednuve er,is obziromnaonotomeizapredstave ekalo,istisnuoizdubine ojaene due. Ako su to gledaoci primijetili i pripisali moju nesreuglumljenojtuzizasmrudameskamelijama,nemam nitaprotivtoga,osimdabimoraliznatikakojanisamsamo glumac,kakouduioplakujemjojednuumiruudamu,koju samvolio,iakojeona,kaoiMarguerite,zanekebilakurti zana a za neke romantina ljubovca. Mora da je umirua dama, ona to sam je drao na rukama, preula negaciju u mojojizjaviostanjusreeumojojdui,kadjerekla: Jasamnasamrti,alisamtakoersretna. Putamjedagovori,neispravljamnjenprevid,jerpisacu tomdijeludramezamojuulogunijepredvidionikakavtekst. Kako je neobina stvar taj prvi ivot, a kakav e tek biti drugi? izgovara dama misao koju je pisac preuzeo od jstonjakog vjerovanja o inkarnaciji, to je meni uvijek bilo drago uti,alizaturobunebihdaoniprebijenuparu.Kakav drugi ivot! Razgovarajteomeni koji put, moli me ikae: Armande, daj mi svoju ruku. to ona eli, ja inim. Uvjeravamtedanijetekoumrijeti.Niutonevjerujem.Da minijetekoumrijeti,nebihsebojaopreksutranjegdana. SadnascenuulaziGastoniMargueritesnjimne topria. Jatoinesluam.TekkadonareeAh,kakojetoneobino, jaje pitam to tu moe biti neobino i ona izgovara svoje posljednjerijei:Vienetrpim.Gotovobihrekladase ivot vraa u mene. Osjeam blaenstvo kakvo nikad nisam osjeala...Ah,jauivjeti!Oh!Kakosedobroosjeam.Onaje sjelaiinilosedajezaspala.Netkokae,inimiseGaston,da onaspavaisaddolazirednamenedaodigramzavrnicu. Nekoliko puta za redom izgovaram njeno ime, a potom, slijedeiuputuudidaskalijiOnmoraupotrijebitisnagudabi
8

istrgnuosvojurukuizMargueritine,pokuavamizvuiruku izstiskapokojniinihruku.Misliosamdatajnaportrebasa mo malo odglumiti, ali sam se prevario. Boena me epala takojakodasammoraosnanotrgnuti,paopetnijeilo.Kao dasujojserukezalijepilezamoju!Potegnemlijo jae,sa stolice ujesvalitinapod.Zato,prestravljenviem:Mrtva! Onakokakojepredvienoutekstudrame,aliionako,budui dasamudamiskamelijama itavuveergledaoinetodru go,kakomijesdnaojaenedueuskipjelo.Akoonaumirei lijepojojjeumirati,nekaumire,jaumrijetinisnjomnibez njene elim!Boenamije,sreom,ispustilaruku.Datonije uinila,svaliobihjenapodipokvariokrajpredstave,kojom, pozamisliredatelja,dominiraslikalijepogislatkogumira nja. Osloboenmrtvaevastiska,mogaosampriiGustavui reimunjemu,gledalituimagliovogasvijeta: Boemoj!Boemoj!toebitisamnom? Bilojejo toga,nekolikoganutljivihreplikaizustaGusta va i Nichette, ali ja to vie nisam sluao. Bilo je spontanih estitki, imjepaozastordasamdobroodigraoArmanda, dagaboljeneigraniMari i,kojijetuve ernekamopobje gaosileimene,inspicijenta,dagazamijenim;bilojetuikla njanjaisprediizmeuzastora,bilojeicvijeaisuza,jersmo sviznali,iglumciipublika,dasutradanuveerneebitipred staveidajeneebitidobogznakada.Bilojetumnogotuge, ali je za mene sve to zavrilo onim vapajem to e biti sa mnom? I s pozornice sam otiao po odgovor ravno Mirti u njenusobicu. Damajeskamelijama umrlarekaosam joj kadsamje tamonaao.Sadtrebavidjeti to ebitisnama.Nekaona samo pria kako je smrt lijepa! Ne bih elio da i nas dvoje odvueusmrt. Slaemsestobom.Jaseipakiramdasetonebidogodilo reemiona. Ukartonskikovei,kojikodnjenikadnisamvidiopa ga jevjerojatnonabavilazaovupriliku,ikojijestajaopred ogledalomgdjejeMirtaiveeraspripremalaglumcezaizla zaknapozornicu,pomnoihodabirui,slagalajevlasuljuna vlasulju.Kolikosammogaovidjetidoksamsepresvlaio,nije uzimala vlasuljealon i rokokostila, kojezapremaju mnogo mjesta,ve vlasuljebidermajerivlasuljezasuvremenike,gra
9

ane,seljake,intelektualce,snahe,starice,vlasuljes elomi bez ela.Nijeihstavljalaizravnoukovei.Prijenego eih tamopohraniti,polagalabiihukartonskukutijuspoklopcem, kutijuukojojsusevlasulje uvaledanebigubileprirodnu svjeinuidasenebipraile. Ima lidobaralat,totijepolaposla.Amaskiranjeje umjetnostukojumnoginevjeruju,paniti.Daoglumcimai ne govorim! Dobra je maska pola dobro odigrane uloge. Ali gospodatonepriznaju!Oni itavuulogupripisujusvojojda rovitostigovorilajeMirtaiukoveinastavilaslagatismo tkekrepaisvevrstebradaibrkova,nosnikit,mastiksieter zarastapanjemastiksa,pamunitil,grebenar,knifisveostalo tosluiizradivlasuljailijepljenjunoseva,bradaibrkova.Na krajujenapoasnomjesto,usredinukoveia,smjestilali menukutiju,nenaetu,liilamarkeLeichnerukojojsuboje oznaenebrojevima.Beztihseliilanijednamaskanemoe zavritinidovestidosavrenstva, toje eljasvakogmajstora kojimaskusmatraumjetnou. Maska je svemona, maskom se moe sve postii govorilajeMirtazatvarajuikovei.Uzbuena,narubupla a!Idaneproplae,moralajeneprestancegovoriti.Moe poveatiisuzitioi.Odmravoglicamoenapravitidebeloi podbuhlo.Snosommaskermoeuinititopoeli.Sobrazima takoer. Moe ih umanjiti i poveati, podignuti i spustiti. Maskamoesve,paijednoginspicijentakakavsiti,kojijeiz dosadenauio itavtekstdrame,zajednuveerpretvoritiu glasovitog glumca, koji je podvio rep i klisnuo prije svih, ostavljajuinamadarjeavamo to emospredstavom,dali dajeigramosinspicijentomuuloziArmandailidaizi emo pred prepuno gledalite i kaemo: Gospodo, raziite se, veeraspredstaveneebitijerjejedanodnaspobjegaodan ranijenego emoisviostaliuraditi toion,razilazeisekud kojimilimoji.E,tadasamjauskoilauigruireklada ute tako maskirati da nitko u gledalitu nee zamijetiti kako slavnogglumcazamjenjujeinspicijent.Kadtikaem,maskaje umjetnost! To utiteksutrapovjerovati,kadseosvjedoimdasmo, ja glasom, a ti maskom, prevarili publiku i kritiare. Iz razgovoranauliciiiznovina!Lakojemoguedasmouspjeli. Samimtim tosudoliveerasukazalite,uzdravljenjihove pameti i prisebnosti treba sumnjati. Ostavimo to za sutra, sadatepitam to etitajkovei i to etito tosiunjega
10

nabila.Ako kovei isve tojeunjemuostavi ustanu, u redu,nekapotrebnipriborumjetnicibudepriruci.Ali,akotu prtljagunosi sasobom,'prvo,mislimdabiutajkovei bilo boljestavitirublje,adrugo,kogatinatomputunamjerava maskiratiimislilitidatamokamoidemonematogaalatai togmaterijala? Prvo, toserubljatie,nosimnasebiuniformu,aispod njesamoono toivojniknosiispod;drugo,jaitamokamo doem,anekamoemodoi,namjeravamraditikaomaskerka, jer drugo raditi ne znam, pa e mi za prvu ruku ovo to u koveiunosimdobrodoi;itree,jesilitisigurandasena putu neemo morati pretvarati da jesmo to nismo, i da to ponekad nee ii i tako daleko da emo morati mijenjati vanjtinu? Izkazalitasmo, inimise,iziliposljednji.Jasamtrebao pogasiti sva svjetla na pozornici i u svim prostorijama iza pozornice. Ali, kad smo krenuli prema sjevernom izlazu i vidjeli da nigdje nikoga nema, gasio sam i svjetla u prostorijama kroz koje smo proli. Na portirnici nije bilo vratara,paMirtareedaitutrebapogasitisvjetlaizatvoriti vrata. Moda je bolje da se svjetlo ne gasi i da se vrata ne zakljuavajurekaosam.Tojevjerojatnobilaivratareva procjena. Tko poeli ui, nee razbijati vrata, to bi, da su zakljuana,sigurnouinio. Stanovalismouunajmljenomsuterenskomstanuoddvijepro storije u jednoj od onihkua to se pruajuuz sjeverni rub perivoja u kojem je Sveuilina knjinica. Od kazalita do ulaska u kuu, prolazei ispod tek ozelenjelog drvea po ugodnojnoi,nismosusrelinijednogetaailiprolaznika. U stanu su nas doekale dvije kartonskekutije to ih je Baja,Mirtinbrat,kojijeimaoklju naegastana,zanaeg izbivanjadonioiostavionaprolazudaihzapazimo imustan uemo. Poto je pored kreveta smjestila svoj kovei s vlasuljamailiilom,Mirtajedohvatilano,njimerazrezala pagukojomsubilevezanekartonskekutijeiiznjihizvadila dvije uniforme, jednu manjeg broja, za sebe, i drugu veeg broja,zamene.Nismoseiznenadili,Bajanamjeteuniforme obeao, aknasizaveliinupitao.Mirtajepredloiladaih odmahisprobamokakobiimalavremenadanetoskrati,pro iri,produiisuzi,akotreba,nagazdariinoj ivaojmaini
11

kojusmoimaliustanu,gdjeje,izuzevnasdvoje,naegabilo maloilinimalo! Uniforme su bile vojnike, ali nas dvoje nismo mogli po goditikojojvojscipripadaju.Nisubileniustake, ute,nido mobranske,sivozelene,anisupripadaleniposebnimrodovi ma ustakihidomobranskihpostrojbi,zrakoplovstvuilimor narici. Odgovor je naem u Bajinu pismu koje smo nali u jednojodkartonskihkutija.Bajapiedamujeuniforme,po narudbi,daopukovnikJosoRukavina,njegovidol,apukov nikjedonjihdoaoumagazinugdjesusedijeliliodjevnipred metivojnimjedinicama ijajeodjeaiobuabilapohabanai neprikladna za put. Javlja nam da ne razbijamo sebi glave pitanjemkojojvojsciteuniformepripadaju.Tojesamoodje a prikladna za put, a za koga je krojena i ivena, to u ovom trenutkunijevano.No,akoba eleznati,rei eimdasu uniforme ivene za kozake i erkeske jedinice u njemakoj slubi i da su bez oznaka, ako se oznakom ne dri koom podivenitur.Biloihje tetaostavitiuskladitima,avojsku povestinadalekputustarojodjei.Zatojedonesenaodluka dasedijelesvimakojinemajuprikladneodjee,bezobziratko suidalipripadajuilinepripadajuvojnimjedinicama.Toliko uBajinupismu! Poonomu tosmomoglividjetidoksmoihobla ili,bile sutouniformesivoplaveboje,slineonima toihnosezrako plovci,uniforme iveneoddobrasukna,uniforme ijaseblu zasprijedazakopavaipoosnovnimoznakamakroja,postru ku,depovimaiovratniku,nalikujenaruskukoulju,naru baku.Potosmoonjimadoznali toseimalodoznati,ipo to smoihsvojimoimarazgledali,potomodjenuli,pogledali jedno drugo i svatko sebe sama u ogledalu, obostrano smo zakljuilidanamodgovarajuveli ine,danamuniformelije popristajuidaeunjimabitizadovoljstvoputovati. Akojetonoto toBajapie,dauovojodjeineemobiti sami,da ejemnogiimati,lakojepogoditida ejemnogii poeljeti,pabibilodobrodananjustavimosvojeoznake.Vesti inicijalenemamokada,alijaimamdrugorjeenjereklaje Mirta. U svojim je torbama pronala kutiju sa slovima, odabrala tri koja e joj trebati, namoila ih na jastuiu s bojomzapeateinabokuhlaa,iznaddepaaispodveziceza pojas, otisnula nae inicijale. Na mojim hlaama I T, na svojimaMM. Uniformesmosvuklii,kakoseponovonismohtjeliobla itiucivilnuodje u,jersepribli avalapono asutrasmo
12

moraliranoustatiinastavitipripremezadugoputovanjeu nepoznato,zagrlilismoseisvalilinapostelju,gdjesmoprije snavodiliblagu,duguisnenuljubav. Kadsampokuaozaspati,upredsnu,jednamiizreka,koja jekaoribaizmorskihdubinaisplivalaizmogsjeanja,nije daladatvrdousnem.Odjea inigospodina,govorilamije majkakadbimespremalazanedjeljnumisu.Taodjeakoja ini ovjekagospodinomsadje,kaoprodrljivaribasdnana povrinu,upadalaumojrazrijeenisaninijemidoputalada namiruitvrdospavam. Akojetonodaodjea ini ovjeka,morabititonoidata uniformanekogavragaznai.Onasenemoeobuibezopa snostidateunjojnetkoneprepoznakaoKozakai erkeza, kakotolakomisleniBajamisli.Uniformainivojnika,aobian je ovjektekuuniformivojnik!Uniformaznaiipripadnitvo pojedinim vojskama, drao Baja ili ne drao do izreke moje majke i onog to proizvodi moj sneni mozak, on bi morao znatidaseuniformauratnedaneneobla isamotako,jerti je efijertijeunjojudobno.Ali, tojeBajamogaoznati a toneznati,bilojepitanjenakojeseniupolbijeladanane moenaiodgovor,akamolieganaiusnuoponoi. Itakootomu itavuno,uvijekukrugnaistinain.Kad samsesutradanprobudio,draosamsvetonepotrebnimop tereenjemiprihvatiooblaenjeerkeskeuniformekaotobih prihvatiooblaenjeprikladneodjeezasubotnjepenjanjena vrhSljemena.Dotadasamznaodajenaaputnauniforma bezoznaka,atadasamotkriodajeibezkape, tojepostalo posebno znaajno. Uniforma moe biti samo kapa i odjea s oznakamakojojsevojsciikojemroduvojskepripada;auni forma bez oznaka, bila ili ne bila s kapom, samo je svako dnevnaodjea.Unaemsluajuodjeaskonimturom.

MoraosamotiikodBaje, utinajnovijevijesti,onekojesene mogunaiunovinama,one todonjegadopiruiz posebnih izvora, najvie od pukovnika Rukavine i Nove Senjaka, ministra u nekom ministarstvu. I da vidim kako teku pripreme zapolazak, kad tonokreemo i to sve sasobom trebaponijeti. NaputudoJuriieveulice,gdjejeBajastanovao,nakio sku sam na Cvjetnom trgu kupio Hrvatski narod, kao to sam ga kupovao svako nedjeljno jutro kad bih prije ru ka
13

proetaodoTrgaupotrazizadrutvom.Danedjeljnojutro nijeobino,moglosezapazitipovelikombrojuvojnikaimno tvusvijetasaselaiizprovincije.Ijednisuidrugibesciljno lunjaliulicamailisjediliuzrubnogostupainastubamais predulaznihvrata.O ito,netosekrupnopokrenulo,ne to seizglobiloizsvakodnevnekoloteine,aliniguve,ninereda, nioajajo nijebilo.Svenetoupripremizapokretioeki vanjuspasonosnezapovijedidasetuostaneinikamoneodla zi.Neznamnidanasjelitodoistabilotakoilisamjasvoje duevnostanjepreslikavaonaono tosamvidiookosebe. Dok sam prolazio Trgom, gdje nema opasnosti da se su dari s prolaznicima jer te mogu vidjeti izdaljega i zaobi i, bacampoglednanovine,zapo etaknazadnjestranice,gdje senalazeoglasipokojimasenajboljepoznajepulsirali ivot u gradunormalnimiliubrzanim,bolesnimpulsom.Nalazim tu da netko prodaje posteljinu u koju ubraja strunjau, ja stuie,perinuidvavunenapokrivaa. ovjekoitonema to jesti!Drugiprodajezlatninu!Zanimljivo,kojijetonovacda nas, marke ili kune, toliko vrijedan da se za njega prodaje zlato?I tosetodanasnemoekupitizlatom,amoglobise kupiti markama i kunama? Ako tu problem nije teina, ne znam o emu bi se drugom moglo raditi. ovjek ima toliko zlatadamugajetekonositi,paelinetopretvoritiumarke kojejelaketeglitiputem!Aonda:Gospoaprimaosobuk sebiusobu.Upitati:Vlaka97.Nekaeprimalisemukoili ensko, vjerojatno jer se ensko podrazumijeva kao to se podrazumijevaudorednanaravoglasivaice.Alizatosenebi trailo i muko, zato gospoa ne bi zlorabila udorednost oglasnika? Da mi nije Mirte, koja je navalila da iskoristi priliku i ode u svoj civilizirani zapadni svijet, i da mi nije njenabrata,kojinatomputuoekujeapoteozu,najboljebibilo da odem u Vlaku do te gospoe i upitam je eli li muko primitiksebiusobu,barnakraevrijeme,doksesveovone smiri. Sudei po tih nekoliko oglasa i mojim reakcijama na njih, izoblienim sumnjama, neke su tetive ivota u gradu pukle,anekesusenapeledorasprsnua. Traim u Hrvatskom narodu recenziju izvedbe Dame s kamelijama, da vidim to je recenzent uspio zapaziti za vrijemepredstaveinapisatisino kasno,doksmojaiMirta vodiliblaguljubav.itam: RasprodanogledalitebilojedugopoddojmomBoeneKra ljeveiVeljkaMariia.Zavrijemerata,kadjekoncentracijate
14

ka,nesamozakazaliteve pogotovozaumjetnike,asmrtje gostdnevninaegvremena,teatarjeopetpobijedio.Gledali te je ipak bilo potreseno i nad turobnom sudbinom Marguerite Gautier...IprestajemitatijersamsTrgapreaonanogostup u Juriievoj, gdje bih sotvorenim novinama smetao svijetu nenaviknutunagradskuvrevudabezsudaranjaprolazejedni poreddrugih. NevjerujemdajeMirtatakavumjetnikdabiodmoglica mogla napraviti lice glumca Mariia, niti vjerujem da sam tako dobar imitator da bih mogao odigrati njegovu glumu Armanda..Bit eda.koncentracija,okojojrecenzentVladimir Kovai pria kako u ratnim danima slabi i kodglumaca i kod kazalinepublike,sino ugledalitunijebilanavisokoj razini. Ili gledalite razliku izmeu mog oponaanja Marii eve glume nije zapaalo ili ju je pripisalo ratnoj dekoncen tracijiglumaca?A tosetiepotresenostigledalitanad tu robnomsudbinomMargueriteipobjedeteatranadratnimstra hotama,tonekarecenzentprianekomdrugomanemeni,ja valjda znam, i po sebi i po drugima nad ijom je turobnom sudbinom publika bilapotresena i kogaje oplakivala uliku dameskamelijama, topriadajesmrtslatkai tovjerujeda ejojsvigrijesibitioproteni,jerjemnogovoljelaimnogoza ljubav rtvovala.Istotakodobroznamdajeratpobijediotea tar,akonipo emu,ondapotomu toveeraspredstavenee biti,jersusviizvoaikrenuliputemglavnogglumca,posa krivalise ekajuione todolazeilise,kaoja,spremajupo bjei.

Bajusamnaaoushiena,utamnoplavojuniformivojnihpi tomaca,iakojenjemukaostudentupravatreegodinepripa dalasamouniforma asneradneslube,sivozelenkastaine odveparadnaodjea.Namojepitanjegdjejetonabavio,ka e midaihjebilotamogdjejeinaeuniformenaaokoliko hoeikakvihhoe,svasuskladitaotvorenaidanasmoe dobitisveono tojuerdobitinisimogao.Toizobiljepredod lazakdobarjepredznakizobiljakojenasiovejerijeizna ajnonaglasiotamooekuje.Svemijetogovoriokreuise po sobi u sporom ritmiziranom hodu, pri emu je posebnu panjupoklanjao mimohodupored dva ogledalaukojimase odraavao njegov lik u pitomakoj odori, s pomnjivo zae ljanomTarzanfrizurom,kojajebilanesamoumodive i
15

znakstatusamladihpripadnikaustakevojnice.Svakiputkad biproaoporedogledalaipogledaoseunjemu,lijevombiili desnom rukom, ovisno pored kojeg je ogledala prolazio, za gladioonustranutarzanicekojaseuogledaluodraavala. No,nitarzanica,jutrosposebnolijepozaeljana,jerjeglavu itavu no imao opasanu rupcem, koji kosu u zaliscima sljubljujeuzglavu,aonunatjemenuputadastrikaopjevji rep,nipitomakauniformanisurazlogdaseBajavinuoused moneboradosti. Kakva srea! Kakva sluajnost! Nepojmljivo! Kad sam juerizvojarneiznosioonevae erkeskeuniforme,naizlazu vidimkakosenekinatporunikmuismotorkotaem.Nee damuupali!Dignuotajglavu,psujeitareznojs ela.Vidim, poznat mi je! Kad tko, Keko Tomljenovi, moj gimnazijski kolega!toje?,pitamga.Needaupali,apotpunojenov. Njemaka marka NSU, iz magazina, neka rezerva. Ti se razumije umotorkotae.Baja,kaemiKeko.Daj,molim te,pogledaj tomuje.Jaznammotorkota voziti,aliseu mehanikunerazumijem.Ipak,pogledamividimdajeKeko zaboravio otvoriti dovod benzina iz rezervoara u motor. Otvorimbenzin,zakurblamimotorrikne!DajemgaKekuda uhvatiruice upravljaaiodmagli, aonmenika e:Etoga tebi,Baja!Jaseutonerazumijemineudastimimamposla. Nai u drugo prijevozno sredstvo ili u ii pjeke... Kakva srea!Kakvasluajnost!ZnadajemojGuzziuslabomstanju, na popravku kod Miceka Jurleka? Odem k Miceku i kaem mu: Prestani popravljati Guzzija. Darujem ti ga. Samo mi prikolicu s Guzzija premjesti na NSU. Da napravi one sklopke!Ionsretan!Hoe!Kakonebibiosretankadjeza maloradadobiorabljenmotorkota.On egasreditiibit e kaonov.Amenijeobeaoda emitosprikolicomdodanas srediti.Alimujanevjerujem.ZnatitogakretenaJurleka,on jeuzonogatkojetrenutnosnjim;akadsnjimnemanikoga, onjesamsvoj.Nebudemliuznjega,ontosprikolicomnikada neenapraviti.Akojesadanetkosnjimugarai,onzanjega radi;akonemanikoga,onpopravljasvojGuzzi,iakotajpoklon nije odradio. Zato moramo ii k Jurleku i biti uz njega dok namtonesredi.Akadsredi,tinasjedaloizamene,Mirtau prikolicuigarinazapad. AMagdalena? Onaimaosiguranprijevoz,nekikamion.Asamnomne binihtjelaii.Kae,tobijojnjezinirekli?
16

 Pametno! Ona se na motorkotau ne bi ni odrala rekaosam.Bajasenasmijaokadjeshvationa toaludiram,i krenulismokonomkretenuMiceku.

NalismoganaGuzziju,doslovce,uronjenaunjegadouiju. Rastaviojesve tosedalorastavitii,potojesvakidiooistio odstaremastiipremazaonovom,zapoeosveonorastavljeno sastavljati. Ili je mislio da emo doi neto kasnije ili je oekivao da i neemo doi, da e mu Baja prepustiti oba motorkotaa! Poeo se izmotavati kako, evo, samo to nije preao na rad s naom prikolicom. Da je istina to govori, dokazivaojetime tojeprikolicuprijenaegdolaskaodvojio odGuzzijaiprimaknuoNSUu. Mismo utjeliiuvaavalinjegoveisprike,alismomudali doznanjadasenemi emodoknamneobaviposao.Vide i danamnemoeizvrdati,svojskijeprionuonaposao.Naono zavarivanje,natobrtvljenje, tolijesvetobilo,jersejajo manjeodBajerazumijemumehaniarskeposlove.Dokjetra ioprikladnekomade eljezaudrvenojsanduini,gdjejebilo svegaisvaega,koje ezavaritinamotorkota inanjihna bitive postojeebrtvenaprikolici,dokjenamje taoaparat zazavarivanjeiturpijomstrugaoleitezavar,govorioje to bimutogtrenapalonapamet,apadalomujesamoono to seticaloposlainaegodlaska.Sveono tojeizrekaodoksam jabiouznjega,abiosamdoknijepoeovariti,nebisezbog obiljaizreenogadalozabiljeitidasamsvetoipopamtio.Ali netomalo,ono toseticalonaegputovanja,moramnavesti jerusetogaestosjeatiudanimatostojepredamnom. Evo,ja!Jasenikadanemijeamupolitikuizatosam pametniji od svih politiara. Goni se, ostavi me! I to ti je politikanadpolitikama.Sadjedniodlaze,drugi edoi,aja samstalnotu.Menikau:Mijenja se,Micek!Nemijenjam seja,ovjee,mijenjajuseoni!Ajaostajemuvijekisti.Tebise, Baja,istoudimtoodlazi.Patositibio?Tamonetomeu studentima, asna radna sluba i tomu slino. Svui tu uniformu, koju nikada do sada ni nosio nisi, obuci radni kombinezonidoekajihakohoe,ovdjesamnomugarai! Popravlja svojmotorkota iniza totenijebriga!Ja uto potvrditi igotovo! Ima lijepufrizuru, ima motorkota,pa kad raspali od Crnomerca do Maksimira, za tebe e se djevojkelijepitikaomuhezamuholovku.Emtizeca! ekat e
17

nareddasjednunastranjesjedaloiobujmeterukamaoko pasa.Patiprisloneliceuzlice!Tijuri,avjetartibacaensku kosupolicu.Baja,promisli toradi!Sjetiseonoga togubi! Iodkogadabjei?Odonih todolaze,onihpartizana,onih komunista.Pa,ovako:kadrazmiljamtkosuoni,komunisti, velikastvar,gadnastvar,trtamehvata.Alikadjatoprize mljim,pasesjetimsvojihprijateljaiznanacakojisuoti liu partizane, istominasrcubudelake.Patosu,Baja,dobri deki!Tinekeodnjihpoznaje,popravljalisutiGuzzija tosi gamenidarovao.Onekojetinepoznaje ,poznajemjaimo gutireidasujo boljiodonih toihzna.Sluajovamo! VidaMeglupoznaje,dobarjekaokvasankruh.TonijaMar tinjakaistozna .Tajnikomunijedaodaplaticehmimonje ga.Tomujebilonetokaopitanje asti.ZvonkecaPajekaisto zna,onogautoelektriara.Tajsamoo enamaslini.Dajmu dobrupucuitaj emislitidajeukomunizmu.DragecaSkr beinanezna,tojeistina,alinemislidajeitagoriodnjih trojice, akjeibolji,taj ezadobruklopusvimasveoprostiti. Nezna nivrataraPuneca,alitojemustrakaoisviostali. Eto,tiesadadoi,tosusvetistranikomunisti.Baja,nema seegabojati...E,aliMatoGodec,autolimar,tojene toisto drugo.Tajihjesveosimmenezaludiokomunizmomiodveo u umu.Tajjezajeban!Ali,pokualionnetomenipodvalji vati,neetodatidrugideki,znajuonitkojeMicekJurlek.I tebebioni,Baja,kaosvojustarumuterijuzatitili... uj to mijejutrospriaoJuraZvonarek,tu,na ista,bogec,ju tros doaoizbolnicenaRebru.Otpustiligajerotputajusve kojemoguotpustiti.Anjemujekomad eljezazgnjeiosamo triprstanalijevojnozi.Kae,biokodnjihusobineki etnik Rista.I uoonkakosepria,etopartizananavratima.Ma nijesemislilonavratimabolnice,negonavratimagrada.Zna kako se ono kae! A on glupan pomislio: eto ih na vratima bolnice. I kako je uo, tako je takom, jer je imao ranjenu nogu, udariobolniaraisestruprekolea.Jedvagasvladali daidrugeneizudara.Pobjesnioje!Akadsugaprimirili,pi tajuga tojepoeomlatiti takom.Onkaedagajeuhvatilo veseljekadje uodasupartizaninavratima.Kaumu:nisu dolitvoji, etnici,dolisupartizani.Aonodgovaradajeto svejedno,ipartizanisunjegovi.Isadtumenene tobrine: akosuetnikuipartizaninjegovi,toondatomRistidouoni moji deki koje je Mato Godec nagovorio da odu u parti zane?Hoelioninjihsvrstatinasvojustranuili eihsvrsta tinastranuustaa?Tome,emmuzeca,brine!Jer,modame dekiodRisteiRistinihpartizananeemoizatititiniako
18

buduhtjeli?Aposebnomebrineono tomijeJuraZvonarek na kraju rekao. Kae on meni: Pazi, Micika, ako je Rista poeotui takomsamokadje uodasupartizaniublizini, kako etektuikadpartizaniuuugrad?Tibokca,a?Ima pravoJura!Ajaopetvjerujemnaimdekimada emoimati nausocijalistikurepublikuidanamnitkoneemoinita.A vabenekaiduvrit!

KadjeJurlekpoeozavarivati,kadsuiskrepoletjelenasve strane i on prestao govoriti, da mu jarko svjetlo vara ne bi prouzroiloupaluoiju,udaljiosamseodBaje,kojijepratio sve toMicikaradiiodzavarivaaizaaoudijeloveradionice gdje su bile parkirane olupine raznih vrsta vozila, koje su nalikovalenaribljekostureskojihjeskinuto.svetojevaljalo pojesti.Odneseno toje komunedostajalo!Natojsam etnji otkriodauprostranojradioniciMicikanijesam.Nasamom kraju, pred nekim kioskom, bio je parkiran luksuzni automobil. Sagnut nad volanom, u njemu je po elektri nim instalacijama kopao i petljao neki mladi, valjda, autoelektriar,akojetajikakvozvanjeimao.Akotonijebio naunik bez zvanja i znanja. Dok je on kopao i petljao po icama,udaljiviseodnjega,damajstornebisluaonjihov razgovor, dva su ustaka asnika, najvjerojatnije vlasnici automobila, vodili temperamentan ali priguen razgovor. Da ne bi umukli kad mene ugledaju, zastao sam iza jedne oglodaneolupinei,tekkadsamsesklonio,zapaziosamsliku obojiceuvelikomretrovizorustarogautobusaizakojegsamse sakrio.Sadsamihmogaoi utiividjeti.Biojetomladolik bojnikisredovjeanvojnikapelan. tojebilosaZvonimirovomlinijom?Gdjesezagubila kad je trebala postati vidljiva, kad je trebala proraditi? Do juersumuustabilapunaZvonimirovelinije,asadonjoj uti.Uvjeravaonasjesveda eseZagrebbraniti,dapreko Zvonimirove linije nee partizani prijei. A sad, to moe vidjeti? Sva je vojska kao stado nagrnula u grad i nikakve obrambenelinijenema.Tavojskapoulicamaivojarnamanije vojska,tojeruljakojanezna to esasobom,jeronajkojijoj je zapovijedao nije znao to e s njom govorio je vojni kapelan. Davamistinukaem,oe,janeznam tojebilostom linijom. Zato se od toga odustalo i je li se odustalo. Valjda
19

postojinekirazlog.Dapae,javjerujemdapostojiidagaon zna govorio je bojnik, koji, ini se nije, bio dorastao kapelanovojestiniiobavijetenosti. Jagaznam,akogavineznate.Tajrazlog!Tojegerila,to jeonanjegova:Akopartizaniuuugradove,mi emootiiu umeisamo emonaizmijenjenimpoloajimanastavitirat. TojebilaalternativaZvonimirovojliniji.I tojeostalood nje?Mislitedajemoguetevojnikesuliceposlatiu umu? pitaojekapelan. Ne,misovolikimbrojemvojnikanemoemovoditi ge rilu.Akadjetako.ondajegerilanemoguauovomasu,pase postavlja pitanje imamo li pravo izvrgnuti novom pokolju narodimladerekaojebojnik. Hvalavamnaobjanjenju!Iakosamjatoobjanjenjeuo odasnikasviiminomnegotogaviimate.Asvismogami uli od jednog ovjeka. Od njega smo ga uli! rekao je kapelan i pokazao na sliku to je na zidu visila, polurazderana,samonajednom avliu.Aotkuda,molit u lijepo pitao bih ja njega kad bi mi dopustio da mu se pribliim sad najednom toliki obziri prema pravu na izlaganjenaroda rtvama,kaddosadatihobziranismoimali, kadsmoseponaalitakorastronokaodanasjepedesetane petmilijuna?Otkudasadnajednomto? Nijeistoonoprijeisadarekaojebojnikprijejetrajao rat u itavom svijetu, a sad je rat zavrio, sad je ratovati zloin. Pokreta se rata ubio prije etiri dana. Ubio, nestao, predaovlast,svejedno!Nemaga! Nismomivodilinisvjetskinieuropskirat!Zapravo,mi smogavodili,anismogatrebalivoditi,negosmotrebalivoditi svojrat.Isadbismomi,kadbibilopameti,trebalivoditisvoj rat.Barsada!Minismouprilicidabiramoizmeudobrogai loega;prilikesutakvedamibiramoizmeuzlaigorega.Zato imislimdajeboljesadaseoduprijetisvom estinom,ilina Zvonimirovojlinijiiliu umama,negobjeati.Kamobjeati? Gdjejetazemljaukojubjei?Kojijetodomain to ete primiti?Ubijegusekrijevelikaopasnost.Izveditolikinarod naputbezcilja,i tosiuinio?Izloiosigasmrtnojpogibli, sramotnom stradanju, uinio si ga bespomonim pred neprijateljemkojineznatojemilost. Inestalisusretrovizora.Ni uoihvienisam.Doksam oekivao da se ponovo pojave, zauo sam paljenje motora, a
20

kadsampogledaotkoto ini,ugledaosamihobojicunapred njim sjedalima. Bojnik je upravljao automobilom, a kapelan mu je sjedio zdesna. Vjerojatno je i dalje uvjeravao sebe i vozaadanebitrebalobjeatinazapad.Svejedno epobjei! Time e svoje lamentacije o otporu, o voenju rata u svoju korist,svestj.napukiverbalizamkrozkojiseizsebeizbacuje strahodputauneizvjesnost,kao tolaar, ijojlaiproputa dno,loncemizbacujevodudabimogao, akibesciljno,plutati idanebipotonuo.

Baja, ja sam ti garant, sto godina govorio je Micek kuckajui ekiem po varu da odstrani gare i provjeri je li eljezodobrozavareno.Samo,kadnae vremena,premazi var,najprijeminijem,aondacrnombojomdanehra.Isto godina!Garant!Prije eovo eljezopuiipokazanakostur motorkotaanegomojvar.Garant!Vozi,Baja!Jasmoiti kvit!Guzzijemoj,aovojetvoje.

Baja je vozio prema Novakovoj ulici gdje je u jednoj od prekrasnihkua ivioNovoSenjak,njegovgospodinministar, sasvojomsuprugomMalvinom.Biojetodunosniknajvieg rangadokojegsudoprlaBajinapolitikapoznanstva. Meninijeprviputdagaposjeujem.Bajanijemogaoodo ljetidraimadameneupoznajesasvimaonimakojejesam poznavao, jer je svako svoje poznanstvo drao predvorjem u nova poznanstva s ljudima na vrhu vladaju e kreme. Meni se, im sam ga prvi put vidio, taj ovjek nije dopao. Nisam mogaoshvatitidajeBajatolikozaslijepljenidautom o vjeku nevidisiromakazabrinutazasvojukouisvojobraz. Obraz,kojijebionajupitnijastvarunjegovu ivotu.Prialo sedajeciganskogporijekla,dajeodonihCiganakojisupri hvatilikatolianstvo, tonijebiloposebnovano,kaonibilo kojedrugoporijeklokadjeupitanjukarakternacrta.Alije vanokadse elisteiuvidunjegovukarakterolo kusliku, jersetomporijeklupripisivalanjegovaprevrtljivostupolitici. Zapravo, njegovapostojanost, usmislu da se odri navlasti krozsvemijeneiusmisluonoga tojekretenMicikarekao za svojsluaj,daseonnemijenja,daonostajeisti,negose mijenjajuoni todolazeiodlaze.Tomseporijeklunajvjero jatnije stoga to postoji stereotip da Cigane ne moe niim
21

uvrijeditiakoimuzuvredudademilodar,stereotipistotoliko problematiankaoisvakidrugipripisivalainjegovaosobina dalakoprelaziprekouvreda.Prelaziojeprekonjihkaodaih ne uje,akoihjesluao,ikaodaihnijebilo,akobimuih netkodrugisaopioilibigaonjimaobavijestilenovine.Kamo te uvrede trpa, a bilo ih je puna torba, nitko nije znao, pogotovoneonikojibiplanuli,izgubiliprisebnostirasulise na najsitniju primjedbu. I jedno i drugo, da je u politici postojanonolikokolikomupostojanostomoguavaostajanjeu njoj,idaganemoe uvrijeditiniuvredomizbacitiizsedla, dokazivano je djeliem njegove biografije, po kojem je prije ratasudjelovaoudesetakjugoslavenskihvlada,dabise,kad jeratpoeoibilaosnovanahrvatskadrava,naaoiunjenoj vladi, s portfeljem koji nikad nije bio ustaljen, jer je Novo Senjak bio istinski ministar, to znai ministar za to god hoe,ministarunekomministarstvu. Baju je upoznao kao nadobudnog aktivista studentske mladeinanekomsusretu,nanekomsastanku,prijegodinu dana, a kako je bio ljepljiv na sve to bi mu u odreenom trenutkumoglopomoi,ilidaseuspneilidaseodri,poklonio mujemalopanje.ABaji,kojije eznuozapanjomonih to sepenjusvakojutronaMarkovtrg,nijetrebalomnogo.Odatle suseizlegliBajinipovremeniodlasciuNovakovuulicu,nevie odjednommjeseno,jergospodinministarimapunoposla. Za pola sata, koliko je susret trajao, Novo bi ga nakljukao tajnimvijestimaodkojihbimoj ogor iviomjesecdana,do drugog susreta, koji bi uslijedio kad bi se Bajine baterije ispraznile.Nanovompunjenju estobi uostarevijesti,malo prepravljene, ali i kao stare u novoj opremi dobivale su munjinukojabiBajunosilaistoonakokaodajevijestprviput uo. Takvajednavijest,vijestkojasestalnoobnavljalaikojaje u Bajinu zanosu imala znaaj lajtmotiva kroz itavu godinu njihovapoznanstva,bilajepriaonjemakomtajnomoruju koje ejednogdana,kadizieiztvornikihhala,preokrenuti ratnusreusasaveznikenanjemakustranu,kao tojebilo napoetkurata.TajnojeorujenosiloimeFau3ipripada lo jeporodicive poznatihorujaFau,kojasueksplodirala podbrojemjedanidva.Otomuseiujavnostiprialo,toje bilatajnasamozaonogakojiotomunijeni tahtio uti.Baja jepakodsvogministradonosiopojedinosti o tome doklese stiglo s izradom, to su pokazali pokusi, koja koliina toga
22

orujatrebadabisesnjimekrenulouakcijuikakvisepoli tikipreokretioekuju.IzBajinihsampriadoznavaodato orujeimarazornumo,daunitavasve ivoiruisve toje podigla ovjekovarukanaprostoruoddvadeset etvornihki lometara.Toeorujeprisilitiprotivnika,najprije,nabezglavo povlaenje,apotom,kadbudesabijenustupicu,napredaju. Tajneinformacijeotomorujunisunidodanasprestale curiti. Ipak, nemam snage, sada dok me vozi u Novakovu ulicu, gdje emoNovuSenjakapitati tonajviavlast kae, trebalisepovlaitiiliostatiugradu,upitatiBaju tojebilos timorujem,jeliproizvedenoilinije,hoelizapucatiiliseve ispucalo u priama o njegovoj razornoj moi i presudnom utjecajunaratnusreu.NemarazlogadapremaBajibudem pakostan,dokjeonpremameniiMirtitolikoobziran,premda mi,neoddanas,njegovizanosiidolimainjegovovjerovanjeu ono toidolikau,sveviesmeta.Makarionusvemutome imaonekakvopravo:kamo e dospjetiakonikomunebude vjerovao,anisiostaobezpotrebe,nisiotupioinisipoludio,da vjerujeidasenada! Vratanamje,nakonkratkezvonjave,otvorilaslukinjai odvela nas u prostran salon, gdje smo nali Novu i njegovu gospouMalvinu.Uznjihjonajmanjepetnaestakmukaraca raznihgodinaisvegatripostarije ene.Jelinekogaodnjih Bajapoznavao,neznam,niskimsenijerukovao,niprema komusenijeophodiokaodagapoznaje.Sudeipotomu,bite da nikoga nije poznavao, ali kako se nije rukovao ni s domainomnisnjegovom enom,tomusenemoepokloniti potpunavjerodostojnost.Modajenekogaipoznavao? Svasumjestabilazauzeta.Imeuonimakojesmozatekli biloihjenanogama.Ioni tosusjediliioni tosustajali dralisuseskrueno,kaodajeususjednojsobimrtvac,ami seskupljamoupredsobljudabismo,kadnamdopustepristup odru,preminulomodalipoast,krianjem,prskanjemsvetom vodomikratkommolitvom,aoaloenimaizrazilisuut.Nije seznalokojimrtvacleiususjednojsobi.Danijemojadamas kamelijama? Da ja ponovo neu izvlaiti ruku iz njezina predsmrtnogstiska?Nijeseznalonitkojeoaloen,nitko izraavasuut.Alidajeusalonuatmosferabilapogrebna,bila je!Daseekalotoebitispokojnikom,ekalose!Toilineto drugo,aliseekalo! Nakondugog ekanja,kadsmoseve upitali emudalje ekati,ovjekkojijestajaouznas,pogledaviprijetoganasat, rekaonamjeispodglasa:
23

Gospodo,sadjejedan.Tonoujedanitridesetgospodin ministarimazakazantelefonskirazgovorsPoglavnikom.Tada emoznatina emusmo.A dotada...Izauti, umjestoda kaekakotrebaekatiiutjeti. Kad smo doli i uklopili se u pogrebni ugoaj, nekih je aputanja,slinihonomu tosmogamaloprije uli,ibilo,ali subivalisverjei tosmobiliblietrenutkutelefonskograz govora,dabidesetakposljednjihminutazavladalagrobnati ina,nakrajukojejegospoaMalvinadalamuuznakdaje sudbonosni askucnuo,damoraustati,otiiususjednusobu, okrenuti brojeve telefona koje zna napamet, a onda, drei slualicunauhu,sasluati toseima uti,makolikotobilo gorko.Novojeposluaoenuiotiaoususjednuprostoriju,a iznjedotelefonanekamodalje.Nijezaboraviozatvoritivrata, ni onana salonuni svaona kroz kojaje trebao proi da bi dohvatio slualicu, to se u tiini salona razgovijetno ulo. Pretpostavljamdajetobioustaljeniobredkadbirazgovarao s kraljem, poglavnikom i predsjednicima vlada u kojima je bioministar.Pretpostavljamdataceremonijaitadiskrecija nije uprilienazaovuzgodu,kakobinas fascinirao,kao da govorisnekimsonogasvijeta. ovjekkojisedru iosBajom ivoliolakovjernemoradajeuivaouteatru togajeodvre mena do vremena mogao upriliiti kako bi lakovjerni povje rovalidaimajuposlasposrednikomizmeuzemljeinebesa. VratanakojajeiziaoNovootvorilasusenakonpolasata telefoniranja, primanja poruke, povjerljivog razgovora ili ekanjanismoznaliegakoliko.Novoihjeotvorio,aliihnije zatvorionitijeuaousalon.Ostaojenavratimaisvratanam seobratio. Gospodo, naao sam Poglavnika u dobru raspoloenju. Mogurei,optimistikiraspoloena.RekaojedaZagrebnee bitibranjen,jernebimogaobitiobranjen.Zaobranunema moodgovarajuegoruja,nitibinamdoteklostreljivazaoruje togaimamo.Osimtoga,budemoligabranili,bolj evici e uz pomo Anglosaksonacarazoritigradkojijedoovogtrenu tkaostaonetaknutratnimrazaranjima.Minatakavavantu rizam,nananoenje tetehrvatskomnarodu,nemamomoral no pravo. Zato je Poglavnik odluio da se vojska, dravna upravaicivilikojito elepovukupremaAustriji,gdje ese stavitipodzatituciviliziranihnaroda,Engleza,Amerikanaca iFrancuza,koji esnjima,premaratnimzakonima, ovjeno postupati.Nataj enainbitisauvanoljudstvoiizbjegnuta
24

surova komunistika osveta. tovie, Poglavnik misli da e uskoro izmeu Rusa i zapadnih saveznika doi do ratnog sukoba,paezapadnjacizatraitisaveznitvosHrvatimaimi emo se u Hrvatsku vratiti kao pobjednici. Sve u svemu, gospodo,situacijajestmuna,alinije,kakosteuli,bezizlazna ibezdobrihizgledazakonanupobjedu.Poglavnikmijejo rekaodaonodlaziizZagrebadanasposlijepodne.Razumije se,izsigurnosnihrazloganijemirekaonisatpolaskanismjer kretanja prema Austriji. Mislim da to za nas nije ni vano, neka krene kad tko moe tijekom noi i sutranjeg dana, a putovisudobrisvikojivodeuAustriju,gdje emonaivojsku zapadnihciviliziranihnaroda. Ni nas dvojica ni itko od gostiju na rastanku nije se s domainompozdravio.Aipakjetobiorastanakznaajnijiod svih dosadanjih. Moda je za ganutljiv rastanak kod nekih gostiju i bilo volje, primjerice kod Baje, ali za to nije bilo prilike,jersebraniparSenjak,NovoiMalvina,uzdubok nakloni dovienjasvima, povukoe ususjednu sobui za sobomhitrozatvorievrata,ostavljajuigostimausalonuna voljudaseraziuodmahilinakonkraeizmjenemisli,ukojoj onisamineelesudjelovati. Bajasenekovrijememotaoposalonu. inisedamunije sve bilo jasno, pa je neke pitao kako e tei ta predaja zapadnim saveznicima. Na to mu pitanje nije imao tko odgovoritiuskupiniljudiodkojihnitkonijedavaoodgovorena postavljena pitanja koja su svi odreda jedan drugomu postavljali. DokjeBajatragaozaodgovorom,jasam,gledajuislikepo zidovima salona, pronaao da je sa zida iznad stolice za pisaimstolomnestalajednapoveaslika.Tosejasnovidjelo jerjeprostor togajeprekrivalabiobjeljiodostalihdijelova zidakoji sunasvjetluipraini poutjeli.Tusenalo aki malopauine,znakdaslikanijedavnoskinutaidaposluga nijeimalakadazidpomesti.Gotovosamsigurandauklonjena slikanijeprikazivalanipejza nimrtvuprirodu,gotovosam sigurandajetomoraobitiportretnamjestugdjesuseiprije njegova sklanjanja dogaale smjene portreta po filozofskom naelukretenaMicike:daseonnemijenja,daonostajeisti,a oni se mijenjaju, portret. Kad za tu mudrost znade jedan kretenizgarae,zatozanjunebiznaoijedanprofesionalni ministar koji je ministarsku fotelju zauzimao u vie vlada i viedrava.
25

Kolonevojske,civilaisvakojakogsvijetapremazapadnomsu seizlazuizgradapoelekretativeukasnompopodnevutoga danainastavilesekretati itavuno.Premdasmo, tosetie odluke i to se tie priprema, i mi mogli krenuti toga popodneva, im smo se vratili od ministra, na put nismo krenuli meu prvima, odmah iza Poglavnika, nego smo odluilipriekatisvitanjesljedeegdana,osmisvibnja,kojije padaouponedjeljak.Bajajetunokodnasprespavao,potoje motorkota sprikolicomuguraouhaustorilancemgavezao zarukohvat,damugatkoneukrade, tojeuovojbjeaniji biloprirodnooekivati.

Kadsmoseusvitanjeprobudili,tojeiloibezbudilicejer smosvetrojeimalilagansan,ikadsmoizguralimotorkota naulicu,zapaziosamdapticeumladomzelenilukestenjai brezapjevajukao toihnikadnisam uopjevati.Neka em datakonisupjevaledrugihjutara,kaemsasvimpreciznoda ihjanisamnikad uotakopjevati.Tajmijepjevuiniobe smislenimsvakiodlazak.Moesezbiti togodhoe,danasi sutra,te epticepjevatisutraistokao topjevajudanas.A ipaksamodlazioismatraonunimotii. Naepripremezaodlazak,uklju ujuiutosve tosmo do togjutraitojutrouinili,jedvadasemoglonazvatipri premama,akoseimanaumudasmoodlaziliunepoznato, na dalekiputprekostranihzemaljagdjesunasoekivalisu sretisrazliitimvojskama.Tesupripremebilenarazinipri premazajednodnevniizletuokolicugrada,gdjenasoekuje sve to je potrebno za ugodan provod u jednom danu. Kad smo zakljuali stani sjeli na motorkota, jai Baja nadva sjedala,aMirtauprikolicu,mismo,osimMirtinakov eia, etkicazazubeibrijaegpribora,odputnihpotreptinaimali uza se jo samo prikladnu odjeu i tri deke kojima smo se namjeravalipokrivatigdjebudemonoivali.UztojeBajana glaviimaokonukapukakvunosevozaimotorkotaaina oale za prainu i vjetar, Mirta sunane naoale i maramu kojomjevezivalakosu,ajanisamimaonipokrivalozaglavu nibilokakvenaoalejersamsmatraodatomeninetreba:od vjetrausesklanjatiizaBajinihlea,abudelipraine,zatvo rit uoi.Mislio sam;akotajputpotrajenekolikosvibanj skih dana,kakvemitoputnenedaeivremenskenepogode moguinitinepremostivetekoe?
26

Kakve su bile nae pripreme za put i s koliko smo lakomislenosti na nj poli, pokazat e se ve na prvom kilometruputovanja.Prolismopokrajkazalitaijasmosei Mirtapogledalitusmoseupoznali,tusmosezavoljeli.Za nama je ostajalo ono to je bilo samo nae. Stezalo nam se neto oko srca pa nismo ni primijetili kako Baja skre e u stranu,zaustavljamotocikligasimotor. Nekiovjek,oitoBajinznanac,stojeipokrajautomobilau kojemjebila enasdvojedjece,moliojeBajudaiskrcanas dvoje i da njim ode do Trenjevke, kako bi odande donijeli nekoliko kanistara benzina to ga je on zaboravio ukrcati u automobil. I ne samo to, nego je zaboravio i rezervoar napuniti,pamujetuponestalobenzinaibezBajinepomoine moe ni naprijed, na zapad, ni natrag, na Trenjevku po kanistre.AkogaBajaodvezenaTrenjevku,injemu edati kanistar,dva,kolikomutrebaikolikomoepovesti. EmtiudariseBajapo elu.Dobrodasamnaiaona ovog Blazinia. Sama Providnost! Ni ja nemam ni pun rezervoarnibilokakvurezervu.Aviiziite!rekaonamje. Daj,Blaziniu,sjedajizameneiodjuriekaovjetar. Dok su oni bili na putu do Trenjevke i natrag, ja sam promatraogospouBlaziniinjezinodvojedjece.Ionaidjeca bilisuveselitoodlazenatajput.Dralajejedinomnezgodom tosuzaboravilinalitibenzinurezervoar.Sad,kadsena ao muevznanackoji erijeititunezgodu,prednjenomobitelji vienevoljanema:autojenov,mu jedobarvoza,aputdo Austrijeneeprviputuzmuaprevaliti.Dugojegodinasamo uAustrijikupovalaodjeu,pasuitajautotamokupili. KadjeBajadoaosbenzinomiBlazini muustupiodva kanistra,aMirtaihstaviladosvojihnogu,ostavilis moobi teljsretnom tojeprvunepriliku,sigurnonajveu,rijeilana tako lak nain. Oni esadnastaviti ugodnoobiteljskoputo vanje. Eto,nismobilijedinikojisuovoputovanjeshvatilikaoizlet umaloudaljenijuokolicugrada.

KadsmosepribliiliIliciizjednesporedneuliceblizu rno merca,nalismojeusvoj irinizakrenuvozilimanamotor nuikonjskuvu u,biciklimaipjeacimasvihuzrasta.Ljudi

27

suseopratali,obeavalijednidrugimadaeseuskorovidjeti, nagovarali jedni druge da krenu na put ili da od puta odustanu. Sve se doimalo ishitreno, lakomisleno, bez prave nude,izhira!Iakotunismodugostajaliipromatrali,bilismo svjedocikakosunekinagovaranjeiprihvatili,vraaliseilise pridruivali onima koji su ih zvali da s njima krenu, bez ikakvihpriprema,onakosulicedreipraznerukeupraznim depovima. Ulica nije bila toliko zakrena da se Baja motorkotaemnebimogaoubacitiutubujiculjudi,vozilai ivotinja. ekali smo prolazak kamiona sa studenticama iz asne radne slube, meu kojima je bila Bajina djevojka Magdalena Matija. Baja je odluio voziti iza toga kamiona kakobiMagdalenudraonaokuikakobisesnjomnalaziona odmoritimaikonaitima.Dobiojeobavijestdaeonikrenuti rano, kao i mi, oko est sati, i nadao se da bismo ih mogli presresti na rnomercu oko sedam, ali se dogodilo ono s benzinomisadnismoznalidalisudjevojkeotileiliihjo trebaekati. Doksmotustajalineznajui tonamje initi,donasjes Gornjeggradadopiraomirispaljevine.Imirisajeidimabilo tolikodanisumoglipotjecatiodmalevatre.Ilijegorjelaku a ilisugorjelevatrevelikekaolomae.Rekoenamoniokonas da to u Banskim dvorima pale povjerljive spise, a kako je jutrovlano,dimsenedieuvisine,premaSljemenu,nego pada po gradu i koloni ljudi i vozila koja se na zapadnom izlazuizlijevaizgrada. Daljnjegnasje ekanjaoslobodiojedanBajinznanac,koji nikamo neodlazi,kojiizoblinjekueizlaziodvremenado vremenadaviditkojesvekrenuonaput.UpitaojeBaju to eka, toneupadakadjeodluioii,akadmujeBajakazao to je posrijedi, ree da je taj kamion s djevojkama asne radneslubeusivozelenimbluzamaihlaamaproaokadje onzadnjiputbionaulici.Tako,bit eprijepolasata!Bajaje daogaspasmoseukljuiliukolonu. Putjestbiozakrenodjednogdodrugogruba,ali,kako nijebiloprometaizsuprotnogsmjera,Bajajeuspijevaopre tjecati pjeake, zaprena kola i kamione. Bilo je i guranja i psovki, ali ni na jedno ni na drugo nismo obraali panju. Brzinakretanjakoloneucijelostinijeprelazilabrzinukreta njaumornogilijenogpje aka,panibrzina tosmojeposti zalipretjecanjemnijeprelaziladesetakkilometaranasat.Neki suseizvlailiiztogkrkljanca,sjedalinazemljupokrajputai
28

neto ekali,netorazmiljali,najvjerojatnijedaliputnasta vitiilisevratititamootkudasupoli.Bilojeipijanih,kojisu sevaljalipotraviivikalidaonineeiinikamoili,obratno, da eiipamakarimtorakijainedala.Tipijanikao ep vikalisudaimseteksadarazbistrioum,dateksadavide to nikaddosadanisuvidjeli,dateksadashvaajustvarikojeza sveetirigodineratanisumoglishvatiti. Kamionsdjevojkamaasneradneslube,meukojimaje, kako je Baja oekivao, morala biti i Magdalena Matija, sustigli smo na obali Save kod Podsuseda, nakon puna dva sata prestizanja. Ako se zna kolik smo put preli, moe se znatiikojomsmosebrzinomkretali.Atekkolonakojajebila jo sporijaodnas!Djevojkesusjedileukaroserijikamionana klupama koje su bile pribijene na pod od lijeve do desne strane. Gledale su u smjeru kretanja vozila i bile nam okrenuteleima.Daprivuenjihovupanju,Bajajezatrubio. Nijednasenijeokrenula,valjdastogatosusevebilenavikle nepridavatinikakvupozornostnivicinitrubljenju, egajeu ovojguviipolaganomputovanjubiloiprevie.Tekkadjeipo trei put zatrubio, jedna se djevojka obazrela, ugledala ga i prepoznala.Onimajeokosebereklakogavidi,paseprema namanajednomokrenulaitavazadnjaklupa. Neznam tosuuiniledjevojkekadsuprepoznaleBaju. Nakon kraeg vremena pred onima iz zadnjeg reda, koje su sjedileigledalenaprijed,nalaseMagdalenakojajestajalai gledalanatrag,premanama.Bilajetoizrazitolijepadjevojka, kao papir iste i bijele puti, zelenih oiju i plave kose s uvojcimakojisujojpadaliporamenima,djevojkakojusmojai Mirtapoznavaliizvienja,kadbinamBajauprolazupokazao nanjuirekaodajetonjegovaodabranica.Nikadnassnjom nije upoznao, pa nismoznali ni dali se ni gdje ons njom susree.Ilijesamopoizdaljeggledakaoimi? RekohdaneznamkakosudjevojkenagovorileMagdale nu dajeizdubinekaroserije,sneznamkojeklupe,dovedu pred zadnji red, odakle je mogla vidjeti motociklista koji ih slijedi.Jesulijojrekledajetuonajkojijojseudvara,iakomu ona ne daje povoda za udvaranje niti mu govori to o tom udvaranjumisli?Jesulijojrekledajetuonaj tojojdosauje, ilisujenakakavtrikdignulesnjenamjesta idovelepred nas?Kakogodbilo,ona,kadjeugledalaBaju,nijepokazala nikakvoosjeanje,nidajojjemrskonidajojjedrago tojei naovomputuslijedikao tojujeipograduslijedio.Trljalaje
29

sneneoi,idvaputazijevnula,akadseuvjerilazbog egasu jekolegiceizmamile,okrenulaseiotilanasvojemjesto. Spavala je! rekao je Baja. Probudile su je! Voli spavati. Nalazio je razumijevanje za Magdalenino ponaanje, openito i maloprijanje. Dola je iz Vukovara, na prvoj je godini studija. Dri se roditeljskog savjeta da ne poputa mukarcimadokneupoznanjihovopotenjeipravenamjere. Driseimajinasavjetadazaspikadjojjenajtee.Nakonsna sveebitidrukije,vedrijeiutebiiokotebe. Vie nismo pretjecali vozila, ili smo za kamionom s djevojkama,ipreteklibismosamoono tobiionpretekao.Iza nasjeilanekadomobranskajedinica,dijelomnakonjimaa dijelomnakaramailafetimatritopa.IzaZapreia,doksmo se pribliavali slovenskoj granici, putovanje je postajalo sve bre. Niti se smanjivao broj putnika niti su se prijevozna sredstvamijenjala,negosesamodsebestvaraonekakavred na uskoj makadamskoj cesti. Oni to su pjeaili, a dobrim dijelomioni tosukrenulinabiciklima,nisumogliizdrati tempo,guranjeipretjecanjemotornihvozila,jahaaizaprega, pasuse,kadjeduinaputarazrijedilamasu,poelikretati lijevim i desnim rubom ceste. Sredina ceste preputena je motornim i zaprenim vozilima, koja su se, zato stoje na kotaima bilo svega i svaega, kretala samo neto bre od pjeaka. Sva srea to su proteklih dana padale lagane proljetne kie, pa je kolnik bio vlaan a samo ponegdje i blatan. Mnogo bi gore bilo da je put bio praan ili sav u kaljui! Tekpredveer,kojikilometarizaenkovca,kadsmonaili nanaputenukompozicijuvlaka,sjetilismosedatogadana nismonitajeli,jo gore,dasmo,pripremajuisezaodlazak, zaboraviliponijetihraneizajedandan. inisedanismobili sami, u naputenim vagonima, uz oruje koje nije nikoga privlailo,naloseiprepeenihlistiakrumpiraikockicau kojimajebilaslijepljenakavaieer.Ljudikojisubiligladnii bezikakvihzalihahranenavalilisunapeenekrumpirieina tu mjeavinu kave i eera. Uinile su to i djevojke asne radneslubekojehranunisuponijelekaonimi,ilisuhtjele poveatizalihe.Nastroje,danebiponovilipogreku,natrpali smo tim krumpiriima i kockicama sve stoje bilo uplje na naojodjei,motorkotauiprikolici.
30

Bajajeimaoidopunskiposao.Kadsuvidjele tojeuva gonima, djevojke su asne radne slube poiskakale iz svog kamionaipoeletrpatikockiceikrumpiri eutorbeidepo ve,samojeMagdalenaostalasjeditinaklupikaodaneshva ao emuseradiilikaodao ekujeda edrugedjevojkeui nitizanjuono tojeonazasamusebetrebalauiniti.Bajase u vagonima, gdje je bilo svega i svaega, doepao platnene torbice, napuniojekockicamakavesa eeromi prenim li stiimakrumpiraiodniojedokaroserije,ukojojje,jo uvi jek,Magdalenasjedilasama. Uzmi!rekaojeBaja.Trebateti! Onajeustalabezrijei,uzelatorbicuipoelajesti.Gledali sujednoudrugo.Onaje vakalalistiehrskavogkrumpira, aBajajeuivaoutomukakojedehranukojujojjeondao.Ali tasreanijemoglabeskrajnopotrajati.Uzbukusuimpri le drugedjevojke,poeleuskakivatiukamionirazbileidilu. Bajaseknamaimotorkotauvratiosretanipresretan. Vidjelosetoponainukakojezakoraionasjedalo,kakonas je upozorio da budemo spremni na polazak, kako je upalio motor,aposebnokakojepritisnuonapapuicuzagorivoprije nego e motor ubaciti u brzinu da bi motorkota kliznuo kao to pri iznenadnu polasku klizne mamuzom podboden konj. Izvukli smo se iz guve nastale oko vagona s hranom u istom poretku u kojem smo i bili doli: na motorkota u sredini, ispred nas kamion s pripadnicima asne radne slube,izanastopnikabitnicanakonjskuzapregu,asjednei sdrugestraneputapjeacikojepolakopretjeemo.Voziseu prvojbrzini,malokadudrugoj,a imnaiemonanizbrdicu,u leru, na konici. Sunce je zalo, hvata se mrak i mnoge skupineskreusputanalivadu,u umuinaseosketrgove gdjekaneprenoiti,adruge,onekojesekreunakotaima,jo ustraju na vonji, pale automobilske farove i fenjere na zaprenimkolimaisvesevieuvjeravajuda enonavonja bitinemogua,paenajboljebitidaskrenusputaizanoena livadi.To inemnogi,pajetouinioivoza djevojaka asne radneslube.Skrenuojenalivaduispredvisoke ume,gdjeje jedva naao mjesta. Za njim smo skrenuli mi, kojima je smjetajbilolakenai,azanamatopnikabitnica,kojase smjestilauzsamrubputatakodaodnjenitkovi enalivadu nemoeskrenuti.
31

Sjahujem s motorkotaanakon prvog dana vonjei, za udo,osjeamponos tosamprevaliotajput, tosamnaovo putovanje krenuo i to sam dio ove beskrajne povorke. Uz ponososjeamiprkos toidemsovimljudimakojisukrenuli unepoznatoadanepokazujunikakvastraha.Akadsezapi tam emusenadamnakrajutogaputovanja, to,vjerojatno, sudjelujeiumomponosu iumomprkosu,odgovaramdaje ve bilovrijemekrenutinazapad,ucivilizaciju,gdjeme e kajunesluenemogunostirada,napredovanjauposlui,bude lisree,netoslaveukazalinimkrugovima,na emugodona bila steena, na glumi, na pisanju tekstova ili, to e biti najniarazina,nainspicijenciji. Za Mirtu dobro znam da osjea neto slino: eli postati vrhunski majstor maske koji e za svoj rad biti dobro nagraen. O Bajinim razlozima za ovo putovanje ne treba mnogorazmiljati,onslijedisvojepolitikeidealeiidole:otii, pokloniti se civiliziranom Zapadu, dobiti njegovu podrku i kuisevratitikaopobjedniknadmrakomkojijenatrenutak izmilioizbalkanskih uma.Ijo:onslijedisvojuTrnoruicu, kojaspavakadgodimaprilikuzaspati.AzatoMagdalenaide naZapad,ijeliponosnaiprkosnakaonastroje,toneznam nitimoguznati.Imalinekeciljevekao toihimamonastroje iliona, etvrtaunaojskupini,ciljanemainaovajputodlazi samozato tonanjidunjenekolegicesastudija? togodod togabilo,mislimdanionanijebilaodve zabrinutakadjeu svakojprilicimoglazaspati.

2.
Neznamkolikosamodprveizbjegli kenoiprobdioumotan u dekuakolikoprespavao,neznamjesamliimalospavaoili samiusnubdio,ali,kadjeciknulazorainaputusepojavile prveskupine pjeaka, prvi automobili i prva zaprena kola, menisevienijedaloglumitispavanje,ustaosam,idrhturio naprohladnomjutruzaogrnutdekomgledajuikakoprame novimaglevisenadpozaspalimdomobranima,pripadnica ma asneradneslubeisvimaostalimakojisuzanoilina livadi izmeu ume i puta. Nisam se ni rasanio a ve sam primijetiodanisamjedinibudan.Bilanasjenekolicina,meu namaisatniktopnikebitniceskojomsmojuerputovaliod
32

Podsuseda.Mladmise,bljedolikimrav ovjek,kadsammu priao i poelio dobrojutro, predstavio kaoRudi Hunjeta, u graanstvuuitelj,udomobranskojodorisatniknazapovjed nommjestutopnikebitnice,kojaseusput,aputujeodVin kovaca,prepolovila, toinijeloe,jerovo toihjeostalone morapjeaiti,sviimajumjestausedlu,nalafetimaiukara ma.Kaemsatnikudasamjacivilidasamsamozbogpri stankadabudemodjevenuprikladnuodjeuuuniformi,ana zapad putujem iz karijeristikih pobuda, znate ono, civili zacija,mogunostuenjaivelikezarade.Onjepakvojniki, ako nekamo putuje, mora imati zapovijed kamo putuje, pa bihgamolio,akojeima,damika ekamomiidemo,kamo idesvaovavojskaisavovajnarod? Previeoekujeteodmeneree.Janizasebeneznam kamoidem,nizatoidemtamokamo,kakovidite,ipakidem. Azapovijeddaidemdobiosam,jonapolasku,ionajeovdje. Otvoriojekonitorbakukojemsamvidionekolikopoha banih zemljovida, biljenicu, logaritamske tablice i okruglu konatukutiju.Uzeojetukutiju,aostalopoklopiopoklop cem ne zakopavajui ga. Kutija je po svemu nalikovala na kutiju od kreme za cipele, onoj od dva jednaka dijela. Na sastavupoklopacabilajesljubljenaljepilomkojeseskrutnulo kaopeatnivosak,iotvoritijekutijubilomoguesamoakose taplombapolomi.Izkonatekutije,kaokodmetaraodtankog lima koji se izvlae iz slinih leita, strio je komadi papirnatevrpce.Satnikjeuzeokutijusdvaprstalijeveruke, kaiprstomipalcem,onakokakobiuzeokoliceisteveliine,a vrpcu na istovjetan nain prstima desne ruke. Priao mi je sasvimblizuirekao: Sadetevidjetitosuminapolaskudaliisaznatisveto ijazadananjidanmoramznati. Poeo je paljivo istezati papirnatu vrpcu, pri emu se konatakutijanijevrtjela,aliseunjojvrtjelanekaosovinai nekokoliceokokojegjevrpcabilanamotana.Navrpcisuse vidjela slova pisana strojem u dva reda. Ali se nije dalo proitati to pie sve dok satnik, ugledavi okomito ucrtanu crvenuliniju,nijeprestaovrpcuizvlaiti. Daljenesmijemo.Tujesve tomijezapovjeenoza dananjidan.Onje itaoglasno,ajasluaoipratiopogle dom to ita:Dana8.svibnjarazmakodhrvatskoslovenske granicedoprilazaZidanomMostuprijeiuusporenomhodu.
33

Imajnaumudasioddanasnatuojzemljiidasemoraodno sitipaljivopremapuanstvu.Neotimatinivodunihranu!Sa momolitiiplaati.Akosusretneteslovenskepartizane,izbjega vajtesukob,ali,napadnulivas,branitese. Acilj?upitaosam. Unutra,napreostalomdijeluvrpce. Moelisetopogledati? Ne!Akoizvuemvrpcudokraja,tobihmogaouiniti,ne mogujevratiti,jerseosovinaikolicenakojemujenemogu natrag okretati. Ako moj pretpostavljeni, a ja susret s njim oekujem negdje na putu, nae vrpcu izvuenu i vie od zapovijediizdanezadankojijeutijeku,moramepodvrgnuti stegovnimmjerama.Ajatoneelim!Kadbihbiouiteljiliono tostevi,jabihsvojojradoznalostiudovoljio,ali,gospodine,ja samjouvijekasnikHrvatskevojskereemiRudiHunjeta iodemeusvojeljudekojisuspavaliimeusvojekonjekojisu paslipolivadi.

Kad je sunce odskoilo, topniki konji bili osedlani i upregnuti,adjevojkeizasneradneslubenalivadiiuumi dovravalejutarnjutoaletu,priaosamBaji,kojiseumiona potoku i sada dotjerivao svoju tarzanicu, i ispriao mu svoj razgovorsasatnikom,posebnonaglaavajuikakosatnikima konatu kutiju s trakom na kojoj su ispisane zapovijedi za pojedinidan,pajetu,valjda,ispisaniciljputovanja.Rekao samtoBaji,kojiodpoetkavjerujedaovimpovlaenjem,ma koliko ono bilo kaotino, upravlja jedan vii um, onaj to je preko telefona gospodinu Novi i njegovoj Malvini otposlao zapovijedipredsampokret.Bajijebiloneshvatljivodajasum njamupostojanjecilja.Zanjegasuplaniciljputapostojali,a to togamineznamonijeodznaenja,sve emodoznatikad doevrijeme. Ipotojeuozapostojanjekonatekutijeukojojpostojitaj planitajcilj,ispisanicrnimslovimanabijelojvrpci,dr ei da jetotajtrenutakspoznaje,navaliojenamenedaobojica odemodozapovjednikabitniceidaganagovorimonekaku tijuotvori.Bajajamida ejeponovoslijepitiidasene e moipoznatidajeotvarana.Rekaosammudajanatosatni kanagovaratineu. elili,nekagaidenagovaratisam.Imo lim,nekasatnikunekaekakosammujaotkriopostojanje
34

te kutije. Ipak sam ga podsjetio kako nije lijepo nagovarati ovjeka da kri vojnu stegu i time mu utirati put u zatvor. Nego, mi se drimo satnika! Nae danohode usuglasimo s njegovima!tobudenjemu,nekabudeinama!Netrebajuriti bezglavokao tonekipreporuuju.Nikadanezna jelibolje zakasnitiiliuraniti.Uzsatnikaemostiikadstiitreba! Tobihmoraoreizapovjednicidjevojakaivozaunjihova kamionasloioseBaja. Zatosamtitookutijiikazaorekohivemuvidjehlea kako u trku odlazi do vozaa, koji je ve bio za volanom, i zapovjednice, koja je nadzirala ukrcavanje djevojaka, meu kojimasamvidioiMagdalenu.Ovogaputaubudnomstanju, ispavanu!Bajajeiutrkugladiosvojulijeputarzanicu!

Nacestunijebilolakoizii,bilajezakrenapjeacimaiza prenim kolima. Na trenutke se promet rijedio, ali ba kad smominaumilikrenuti,nastalajevelikaguva.elimoliiiu jueranjem poretku, djevojke prve, mi za njima, a iza nas bitnica, moramo na nekoliko trenutaka zaustaviti kolski promet. Iziao sam na cestu da pokuam nagovoriti kojeg koijaanekazastanedokmineupadnemo.Iposreilomise danaiemnaJosipaSertia, eljezniaraizmogrodnogsela kojisaenomidjevojicomukolima,tomiriunasijeno,gura naciviliziraniZapad,koji einjega,vlakovouizGeneralskog Stola, primiti u svoje velikoduno naruje. Poto smo se pozdravili, ne propitujui se ni za zdravlje ni za to drugo, potosamgazamoliodaodglumikvarnakolimaipo tojeon pristaobezvelikognagovaranja,upitaosamgatoon,zaBoga milogabjei,kolikogodnastajZapadprimaorairenihruku, kadimadvasinaupartizanima? Imam!Alijednogaimamimeuustaama.Tajjesamu GeneralskomStolupoznatijiodonedvojiceupartizanima. Pa to? Ona dvojica u partizanima ne mogu zatititi njega,alimogutebe. E,mojIvaneTelebaru!Dokmojadvasinapartizanadou damezatite,mene esusjediubiti,ozlojeeninamogsina ustau.Ipourit eseupravozatodabuduhitrijiod mojih sinova!

35

MirnosmoputovaliidoBreicaikrozBreice,idoKrkogi krozKrko.Putnijebioonakozakrenkao tojebiodoksmo putovalikrozHrvatsku.Nijebilo ekanjadase epodepii kolonakrene.Ljudskasemasarazvuklanadugomputu,pa makar nisi mogao juriti, nisi ni zastajao, ilo se polako ali postojano.Nisampoznavaotajputnitisamimaopodatakao kilometrai izmeu jednog i drugog mjesta, pa ne znam po emu sam oekivao da emo do Zidanog Mosta, ovakvim tempomkretanja,stiiiprijekrajadana.Razumijese,akona putuneiskrsnunepredvienepotekoe.Razmiljaosamka kvebinaravitepotekoemoglebiti.Dokuiosamsamodvije: da nam tko preprijei put, minira most i neto slino ili da doe do borbe s partizanima. Ono to e se zbiti kod sela Rono,koje,doksmokroznjegaumiruprolazili,nijebilonita runijeoddrugihsela,nijebilonijednonidrugoodtedvije oekivanepotekoe. Avionenismoniulinividjeli,samosmozaulipucnjavuu pozadini, na prijeenom dijelu puta. Mi, zapravo, ni tu pucnjavu, od buke motora, nismo jasno uli. uli smo samo nekakav umodnizaeksplozija,a imsmoga uli,ugledali smo avioneiznadsvojihglavaidoivjelipucnjavuavionskih mitraljeza po koloni nabojima, koji su u dodiru s ciljem eksplodirali kao to eksplodiraju kukuruzna zrna kad se na vruemlimupretvarajuubulke.Doksmojosvibilinacesti, prvijeaviondoletiotakoniskodasam,kaodajeukaroserijis djevojkama asneslube,vidiomitraljescapodpartizanskom kapomkakopokoloniispucavadugirafal. Bajajebioprisebanpajeskrenuosputanizlaganupa dinu dodnagrabe,kojajestajalanadsamimsprudomSave. Zaklonnijebiolodanijebioobrastaosvibanjskomkoprivom, koja ne pee kako e u srpnju pei, ali nas, kad bismo je dodirnuli rukama i licem, ni sada nije tedjela. Moda nas takojakonebiniopekladanijedoletiodrugiavionidanismo, peklanepekla,moraliukoprivulei.Izmeunaletadrugogi treeg aviona imali smo vremena i smogli hrabrosti da ustanemoizkoprivaipogledamotoseokonaszbiva. Koliko smo mogli vidjeti, pjeaci su se ili posakrivali po grabamailisubjealinizpadinu, todaljeodcestei toblie rijeci.Najveidiopripadnica asneradneslubeposakrivao seispodkamiona,amanjijediozalegaopookolnimgraba ma. Samosudomobraniuzsvojekonjeitopoveostalinasred ceste.Negdjejedan,anegdjeidvojicadralisukonjezauzde
36

i nastojali im vale to vie pribliiti prsima, umirujui ih tapanjem dlanom po vratu i sapima, da ne podivljaju od strahainepobjegnubezglavokao tosupobjegliipodivljali konji u civilnim zapregama. Vojniki konji, naviknuti i na pucnjavu i na obuzdavanje u pucnjavi, podnosili su strah topuinamjestuidrhtureikoompo itavomtijelu ineije slinom jezerskoj vodi kad je namreka olujni vjetar, ali su konjicivilnihzapregaiokocesteinacestistvaralikaosibili uzrokbrojnimnesreama.Kadjenaletioitreiavionamise bacilinazemljugdjenijebilokopriva,kolikosmostrahovalida enasavijatiarpodpetokrakompresjeirafalom,tolikosmo seibojalidaprekonasneprotutnjekopitadvajukonjaiprou kolatoihpodivljalikonjizasobomvuku.Veimsudijelomto bilenaputenezaprege.Koijaje,kadjemitraljiranjepoelo, ispustiouzdeizajednosonimakojejevoziopotraiozaklon,a konjisunacestiostalisamii,onakouplaeni,poelibjeatina sve strane. U bijegu su se sudarali s drugim zapregama, njitaliirzali,samisezapletaliiupadaliugrabeigrmlje,ne tedeinikogatkobiimsenaaonaputu. Iza etvrtogavionapetise tosmogaoekivalikadsu namdomobranireklidapartizani imajupetavionaidasvih petodjednomnapadajunijepojavioiputnicisusestalidizati izzaklona,prilaziticestiinastavljatiput,akosubilipje aci,a akosuseuneemuvozili,traitisvojavozilaigledatimoguli unjimanastavitiputovanje.Nassmotrojeizgrabeizgurali na motorkota istaliuzrubceste,izmeukamiona asne radneslubeibitnice.Zaudo,nastraniceste,onojdorijeke, tosmojeizgrabemoglividjeti, nijebilonimrtvihnite e ranjenih.Bilojeokrznutihgelerom,ogrebenihiope enihko privomkolikohoe! Ali na drugoj strani ceste, koju nismo vidjeli dok nismo izili iz zaklona, bilo je i mrtvih i ranjenih, a ponajvie po lomljenihkola.Pozornostjeprivla iozadnjidioseoskihtalji ga, kojijeostaougrabikadsupobjenjelikonjirudoiprvi dioodvuklineznasekamo.Natojpolovicirastrganihtaljiga, na vrei brana, drei se ruicama za lanac koji je vezivao stupove, stajala je djevojica, ni starija od pet ni mlaa od etiri godine. Drei se lanca, stupila je nogicama po vrei branaideralasekolikosejaederatimogla.Povremenoje isputalakrikoveuasnutostikao toto inenasmrtprepad nutadjeca.Svikojisunacestibilimoglisujei utiividjeti, alijojnitkonijepritekaoupomo.Jedno, tojeutomtrenu
37

nutkusvatkolijeiosvojstrah,adrugo, todijete,ostalosamo uzadnjemtraputaljiga,kadsudruginjegovisuputniciiznjih poiskakaliiliodjezdilinaprvomu,zarepovimakonja,nijebilo ni u kakvoj ivotnoj opasnosti. Moglo je pustiti lanac, sii s vree,napustitikolaipriiljudimabeziijepomoi. Kaoisviostali,niBajanijepotraodjevojiciupomo,iako jujeuoio,kaotosujesviuoili.Ali,potojepostalooitoda djetetunitkonepriskaeupomoanetkobiipakmorao,Baja je pogledao prema djevojkama asne radne slube, ugledao svoju Magdalenu i vie povlaenja nije moglo biti, ako je u oima svoje ljubavi i njenih prijateljica elio ostati dostojan Tarzanfrizure,kojujespravomnjegovao,jermujedobro pristajala. Ostavio nas je uz motorkota, otrao do grabe i polovi.cetaljiga,djevojicurazdvojioodlancaiknamajedonio u naruju. Imala je utu kosicu, sve na uvojke, imala je umazanolice,umazanosuzama,branomikolomautojuje slancananosilanaobraiekadjesnjihbrisalasuze. DjevojicujeodBajepreuzelaMirtaisvebibiloblistavo Baja bi postao milostiv junak u ovoj dungli, a mi njegovi pomagai i poklonici da je djevojicu imao tko od nas preuzeti,njenotac,njenamajka,ibrinutionjojbrigukao to je brinuo prije naleta onih prokletih aviona. Taj se netko, meutim,nijejavljao.Tkoznaotkudasutetaljigedovezenei tu se raspolovile, tko zna to je bilo s onima koji su uz djevojicuputovali?Jesulipoginuli,jesuliserazbjeali,jesuli tamogdjejeiprednjidiotaljigailisuse,kadsuimpobjeglii kolaikonji,predomislilii,umjestodaidunaprijed,zakonjima isvojomdjevojicom,vratiliseodaklesuikrenuli? Cestomsekretaosvatkotkosenabilokojinainmogao kretati.Imismomoralikrenuti,kamion asneradneslube, nas troje i bitnica, ali nismo krenuti mogli, jer nismo imali komu predati djevojicu. I umili smo je, i utjeili smo je i nahranilismojeslanimkrumpiriima,alijenismoimalikomu predatidaseonjojbrine. tosnjom,pitalosenastroje; tos njom,pitaosesatnikHunjeta; tosnjom,pitalesudjevojkei njihova zapovjednica. Ljudi pored nas prolaze, dolaze iz pozadineotkudasudoleitetaljigesdjevojicom,alinitkood onihtodolazeiprolazenekaedajetonjegovodijete. Dajeostavimokrajputa,nekatustojiiplaedoknjezini nenaiu?Nijelijepo,nijeuskladusasutinommilosrainije dostojno onog to znai Tarzan frizura. Da je sa sobom povezemo,naMirtinimkoljenima,gdjeseodpoetkavoziMir
38

tinkoveisperikamailiilima?Moglibismokadbismoznali dokle emojetakovozitiikomu emojenakrajutogaputa predati.Moglibismokadabismoznalikamomizapravoidemo i tonassvenatomputu eka.Moglibismokadbismomogli znatidajeitamonegdjene emo.moratiostavitikrajputai zakljuitikakobibiloboljedasmojeve ovdje,kodRonog, ostavili,kao tosadazakljuujemokakobibilonajboljedaje Bajanijeniskidaosvreebrana. Kakojeplitkaposudicaukojojdrimomilosreikakose brzo troe zalihe junatva! Kako je elja za samoodranjem dubokai,kadiztedubine ikne,kakonatkriljujeinasisve okonas! Netkoree,netkooddjevojakaidomobrana,dasekrenuti mora,dasestajatinesmijeidadjevojicunosimo,malojedni, malodrugi.Akonitadrugonebudemomogli,ostavit emoje unekomveemnaselju,netko ejenaiiodvestikui.Drugi rekoedatonevalja,bit emokrivi todjevojicanikadnee naisvojeroditelje,kojimorajubititunegdjeupozadini,koji ese kadtad pojaviti na ovom mjestu. Zato jeostavimo na njenoj polovici kola i na njenoj vrei brana. I to kao da odluismo!Alinitkonijeimaosnagedadjevojicuodnesedo njenevreebrana.Tekjedanvojnik,naopezaprepatenje, reedaeontouinitikaddruginitkonee. Jaznam,dijetemoje...reeonuzimajuidjevojicuu naruje...jaznamkakoseovozove.Nijemiprviputdaovo inim.Oprosti! Vojnikjeiskoraioskolnikanalivaduuputiviseprema ostatku onih kola. Bio je praen pogledima sviju nas, ponienihiojaenihnadsvojombespomonouinadonimto utojbespomonosti inimo,kadjedjevojicaukriluvojnika rairilarukeiviknula: Mama!Bako! Dvije su ene, jedna sasvim mlada, ne mnogo starija od pripadnica asne radne slube, a druga u etrdesetim godinama, trale prema vojniku koliko su bre mogle i odjednom obje uzele djevojicu u naruje, ljubile je i grlile. Razumijesedasmosolakanjemprihvatiliovakavzavretak! Alijeovakvuzavretkuprethodiodrukijizavretak,onajkad je vojnik s djevojicom u naruju poao prema vrei brana govoreidaondobroznao emuseovdjeradi.Zatojepravi zavretak:taj uzagrljaju bakeimamesunukomikeri,u
39

bakinuimaminuzahvaljivanju,unjihovojispricidadjevoj icu nisunaputalenegosuizgubilevlastnadkonjimaipoispadale izkola,iunjihovojpriidajedjeddjevojicepoginuoprijetri dana a da joj je otac negdje u vojnim postrojbama na ovom putu bio bez sjaja, bez osjeanja da smo neto uinili i uinjenimpobijedilineiscrpnukoliinusebinosti. A tojebilousluajusdjevojicom, tojetovojnikprije svihnasznao,doznalismoimsmokrenuli. NeznamjelistanjenadijeluputaodRonogdoZidanog Mosta, kamo smo do mraka morali stii, iskljuivo bila posljedicaona etiriavionskanaletailijetakvostanjevladalo i prije dolaska aviona. to god bilo, ono nije nalikovalo na stanjenapututosmogadotadbiliproli.Odjednomsuseuz rubceste,sjedneisdrugestrane,uzsamkolnikipodaljeod njega,u itunanjivamaiutravinalivadama,pojavileleine mrtvih konja, smrskana seljaka kola, razliita prtljaga, prevrnutiautomobili,automobilikojigoreiautomobilikojisu jednostavnostali,crknuli,ipostalibeskorisni.Valjdasusvim onimbiciklimatosmoihvidjelidakreuizZagreba,naovom dijeluputa,poljunanuineutabanu,izduilegumeipopucala pedalatolikoihjebiloodbaenihugrabamaporedputa. U tom kru od vozila i prtljage koja se iz vozila rasula leali su ljudi za koje nitko nije znao, jer ih nitko nije pretraivao,jesulimrtvi,jesuliuranamailisusamoumorni odputaiiznenaenjapaspavaju.Uzone tosulealiisnivali vjeniiliokrepljujuisan,susretalismoene,djecuimukarce kakosjedeilistoje,plau,buljeuprazno,aakosepokrenu, sudei po tomu u kakvu su stanju, prije e natrag nego naprijed.Biloihjeiizgubljenih,doista,onihkojisuizgubili svoje znance i svoj rod, i onih koji su se izbezumili i samo odlutali.Ijedniidrugisunasprisusretuumimoilaskupitali jesmoli ulizatogaitoga,jesmoligamodavidjeli,takoi tako izgleda. Koga emo mi uti, koga emo vidjeti i prepoznati? Tadasamshvatio tojevojnikznao,amiznalinismo,kad jeuzeodjevojicuizBajinihrukuiponiojedonjenepolovice kola.Sadijaisviostalikojisenadajudoitamokamosmo poli,znamovojnikovoznanje.Ni utinividjetiniodbaena vozilaniljudeuznjihtotraepomoniutinividjeti,nego samoiinaprijed,akoseitinemisli,pomauiim,zaustaviti naputu.

40

Kod sela Orehovo, nadomak Zidanom Mostu, sredinji dio kolone je stao. Naprijed se nije moglo, a jo manje natrag. Pjeacisujo nekovrijemenapredovali,alinakratko.Veina ihsepridruilaonimakojisuiprijezastojazastalidvoumei sedaliiinaprijed,ostatigdjejesuilisevratitikui.Suncese klonilozapadui,budelizastojduepotrajao,danasZidanog Mosta,odreditasatnikovebitnice,neemovidjeti. Od Zidanog Mosta dopirala je estoka pucnjava, nimalo slinapucnjavikojanasjepratila itavput,sporadinoj,ve pucnjavakojagovoridaseisprednasvodiestokabitka. Izpozadinesunailadvamotorkotaainanjimapodva crnca, kako smo, ako ih nismo zvali bobanovci po zapovjedniku Rafaelu Bobanu, nazivali pripadnike Crne legije.Jedanjecrnacvozio,adrugijeogla avaodasesputa sklanjaju vozila, kako tko zna i moe, makar tko i u Savu morao skoiti. Da ga ozbiljno shvate, povremenoje pucaoiz strojnice. Suvoza na drugom motorkotau, koji je takoer povremenopucao,biojenetoizdanijiuobavijestima tose prednamadogaaitoesekodnaszakojitrenutakdogoditi. Partizani su nam zakrili put kod Zidanog Mosta. Moramoizbitiep!Sklanjajtesedavojskamoeproinaprijed. Kogagodovi tozanamadolazenaunaputu,ubit ega reeiode. Nismo mnogo oklijevali. Mjesto za konaenje nije bilo najzgodnije:uzanispustnavrhukrivineispodkojete eSava. Stisnulismose, tonamjepreostalo,ikamion asneradne slube,iHunjetinabitnica,inastroje.AzaHunjetinubitnicu, uzgredkazano,to tosepredkolonomvodibitkai toCrna legija hita u pomo nije znailo ba nita. U njihovoj zapovijedizadananjidanlijepopiedastupeuborbusamo akobudunapadnuti,aonizasadanapadnutinisu. Kadsmoseskloniliustranu,vozeibrzinomkojomsmoi dovde vozili, budui da se po ovakvu putu bre voziti nije moglo,nailajekolonacrnacaukojojjebilodesetkamiona. Za svakim kamionom vukao se top. Legionari su sjedili u karoserijama,naklupama,anakabinesubilapostavljenapo dvamitraljezascijevimausmjerukretanja.Crnaimjebila odjea,kamionisuimbiliobojenisivo,topovisivozeleno,aza njima je padala crna no puna oekivanja hoe li do jutra uklonitipreprekesputa,ihoemoli,kadseprobudimo,moi nastavitiputovanje.
41

Nizano odosmognadevetisvibnjaneznamreijesmolije probdjeliiliprespavali.Bilojeijednogaidrugoga,pa ebiti da smo bdjeli. Borbe su na Zidanom Mostu trajale do pred samo svitanje, a kad je pred svitanje pucnjava utihnula, uhvationasjejo veistrahnegodokjetrajala.Nismoznali tkojepobjednik,nismoznalijeli epprobijenihoemoliu razdan krenuti naprijed ili nai uzmiu, kad nam ne bi preostalonitadrugonegopovrataktamootkudasmokrenuli. Inatompovratkuposvemanjerasulo! U tim trenucima iekivanja ni ja ni Mirta nismo mogli spavati.Ogrnulismosedekamaisjelinasprudgledaju ipod sobomrijekukojaumiinadsobomzorukojasvie.Pitaosam jebili,dajesadaunaemsuterenskomstanuidazna to sadaznade,krenulanaciviliziraniZapadsasvojimvlasuljama iliilima?Krenulabi,alibezoduevljenja!Bezlakomislenosti, kakosadocjenjujestanjeukojemjedonijelatuodluku.Treba priekatiividjeti,prilikesuteke,alisebrzomijenjajuinisu beznadne. Moda je cilj tu odmah pred nama, iza Zidanog Mosta? Znalikojajeonozvijezda?upitalame. Toliko astronomije ipak znam. To je zvijezda Danica, zvijezdaZornjaailiVeernjaa,kakojezovuuGeneralskom Stolu.PlanetVenera!Tojnenedostajeimena!Itobibilosve toodastronomijeznamanebihznaonitolikodatazvijezda nijesvijetlilamojimranimustajanjimazaljetnihferija,kadje, dabiseizbjeglaega,trebaloporanitinapoljskeradove. Hajde da uz pomo te zvijezde igramo romantini igrokaz!Mismoipakkazaliniradnici,bezigreiromantikene moemo. Dakle, ovako! Ti vidi koliko ih se na ovom putu izgubilosamoudvadana,pamoe pretpostavitikoliko eih seizgubitinakondesetdana,akosamotolikoputdociljabude trajao.Inassedvojemoemoizgubiti.Nitkonamnejamida smoodtogazatieniuovojguvi,uovomkrkljancu,gdjesvi netogubeinekogatrae.Gdjesemnogigubeinenalazese! Akosenamatodogodi,jaobeavam,aitiobeaj,da emose svako jutro buditi i gledati u zvijezdu Danicu, mislei intenzivno jedno na drugo. Ako i budemo izgubljeni, s pogledimakoji esenatojzvijezdikriati,bit emojednouz drugoiraditemojednozadrugo. Prihvaam! Meni je, ini se, ve na poetku ovog putovanja namijenjena uloga romantinog ljubavnika. Neka takobudedokrajaputa!
42

Razdaniloseidonaegmotorkotaa,uzkojismoprovelino, dolazi satnik Rudi Hunjeta s namjerom da pred nama iz konatekutijeizvuevrpcusdnevnomzapovijeuzasebei svojubitnicu.Izanastroje,izadjevojke asneradneslube! Jasambioprisutanjueranjemizvlaenjuikutijameivrpca danasnisuopinjavalekolikojuer.KakosuMirtainjenbrat izvlaenjuvrpceprisustvovaliprviput,iznjihovajeponaanja bilovidljivodakonatukutijugledajukaotojeMojsijegledao goruigrmnaSinajuida,istokaoiMojsije,oekujuglassa zapovijedimakamodaseideikakodaseponaanatomputu, zapovijedimakojauznaputakpropisujuinagradekojima e bitinagraeniakosenaputkabudupridravali. A taj glas iz konate kutije, po mom dojmu, bio je prozainijiodjueranjegakolikojeponavljanjeprozainijeod prviputuvenognaputka.Zadevetisvibnjabitniciseodreuje put od Zidanog Mosta do Lakog nadomak Celju, gdje bezuvjetno mora zanoiti, kako bi u Celje prispjela tek sutradan.DasmouZidanomMostu,tonebibiodugput,alini odmjestagdjesmonoili,blizinaselaOrehova,doodredita nijedaleko,pa emozaranastiiuLakobudeliprobijen ep kodZidanogMostainebudeliavionskihnaletakaojuer.I ovoga se puta preporuivala suzdranost pri susretu s domaim partizanima, ako oni ne napadnu prvi, i strogo zabranjivalo otimanje hrane od stanovnitva kroz ija sela prolazimo. Taman smoproitali tonavrpcipie,kadnasnetkosa Zdravo, drugovi pozdravi na slovenskom jeziku. Mi pogledasmo u smjeru otkuda pozdrav stie i ugledasmo tri partizanaodjevenauengleskeuniforme.Zastaonamjedah,i nismoznalinitadrugonegoimodgovoritisDobrojutrona hrvatskom.Obazrelismoseokosebeisjednestranevidjeli domobraneasdrugedjevojke asneslubekakozureutatri pristojnoodjevena ovjeka,nimaloneprijateljskiraspoloena, kaotobizuriliutroglavuzmijukojabiizgrmljaisplazilana put i ustremila se na zapovjednitvo nae dobrom voljom sastavljeneskupine.Daljeodpozdravarazgovorsenijemicao. Gledamominjih,gledajuoninas! BraoHrvatirekaojejedanodnjihvisigurnoznate daseHitlerubioprijetjedandana.Alisigurnoneznatedaje Njemakanoaspotpisalakapitulaciju.Ratjezavren! BraoHrvatirekaojedrugibiliviustaeilidomo brani,nepucajtenanas,a mineemonavas.Dajtedaza jednikirazoruamoNijemcekojisubiliinaiivaiokupatori.
43

DruerekaojetreipartizanBajinamabitrebaotvoj motorkotadaodemotamogdjeseNijemcirazoruavaju.Da namga? Sad je bio na Baji red da odgovori prihvaa li noanju njemaku kapitulaciju i suradnju Hrvata na razoruavanju zajednikogneprijatelja,dakako,dokazujuijednoidrugous tupanjemovojtrojicisvojmotorkota sprikolicom.Bajusmo gledaliMirtaijaiimalirazumijevanjazanjegovtekipoloaj, strahujui i za odluku da i za odluku ne. Baju su gledale djevojke,oekujuiodnjegadaseusprotivi,jersugasvevi djelekaoneukrotivapripadnikaUstakemladeikojispreman doekujesvakuprilikuukojojmoepokazatisvoju vrstinu. Bajusugledaliidomobrani,na elusasatnikom,neznajui kako u ovoj prilici tumaiti zapovijed da se partizanima ne pruaotpor,osimakosnjihovestranenisunapadnuti. GospodineMeog,mislimdavamjetakoimerekaoje satnik Hunjeta, procjenjujui da ovo nije napad na koji bi trebaloodgovoritivatromgospodineMeog,moguvamsamo reidasunaminoaspobjeglatrojicadomobranaidazavas trojeimakodnasmjesta.Vasdvojicausedla,agospoana lafet. Eto,prijevozimate!rekaojetreipartizan.Moese rei, bolji od vonje motorkotaem! Kad zaete u planine, kakvivasputovitamooekuju,ilievammotorcrknutiiliete potroitisavbenzin.Konjskajezapreganatakvimputovima boljiprijevoz! Hvala, satnie, na ponuenoj usluzi. A vama gospodo odgovaram:radije ugazapalitiiligurnutinizspruduSavu negovamgadragovoljnopredati.PokuatelisilomiBaja zavuerukuutorbukojajevisilaoupravljaumotorkotaa sili useoduprijeti.Bit emizadovoljstvoakobarjednogod vasusmrtim.Dosadanisamubionijednogpartizana,pabi bilovrijemedatovejednomuinim. Nastaojetrenutakraspleta. Oni pred nama kreu vikala je zapovjednica asne slube.Djevojke,nasvojamjesta!tef,pali!Kreemo! Kakohoe,mladiurekaojetreipartizan.Stakvom glavomneedalekodogurati. Nakonje!zapovjediHunjeta. Na svoja mjesta! ree nam Baja i mi, smotavi na brzinudeke,uzestokoroktanjemotora,sispustaprijeosmo
44

nakolnikkojijebiomokarodroseiliodkiice kojajejuer ovudaprsnula.Ilismo,barmikojismosedralisredineceste ibilinakotaimailiusedlima,dvaputabrenegojuerprije zastoja, udei se takvoj propusnosti. Usput, kao i juer, susretali smo oajnike uz njihova nepokretna kola, izduene bicikleipobijenuzapregu,ilismo,pogotovouselima,susretali manjeiveeskupinepartizana,naoruanihinenaoruanih. Kaoionatrojicatosuodnastrailamotorkota,iovisunas obavjetavalioHitlerovojsmrti,opotpisivanjukapitulacije,i pozivalidazajednikipohvatamoirazoruamoNijemce,koji sepokuavajuprobitidoAustrijeiizbjeipravednukaznu.Za razlikuodonetrojice,oviodnas,osimpomoiurazoruavanju Nijemaca,nitadrugonisutraili.Iznjihovihpoziva,povikai preklinjanja doznali smo to se to juer zbivalo u Zidanom Mostu. TujeizsmjeraZagrebanailakompozicijapunanjemakih vojnika. Malobrojna skupina partizana minirala je prugu i, kadjeprvivagon,buduijelokomotivabilastraga,naiaona minu i odletio u zrak, osula kompoziciju vatrom, a Nijemce pozvalanapredaju.AliseNijemcinisuhtjelipredati,negosu pokualipartizaneodbacitiodpruge,popraviti tetu kojuje minauinilainastavitivonjuvlakompremaCelju.Utomu nebiuspjeli,kao touspjelijesu,daimupomo nijedola Crnalegija,kojajepartizaneotjeraladalekoodpruge,dok sujeNijemcipopraviliiproduiliput.Dasetonebidogodiloi kodnovezasjedekoju eleteipartizanskiodredimalobrojnih slovenskih partizana postaviti njemakom okupatoru, ti su partizani molili brau Hrvate da pomau a ne odmau razoruavanjeNijemaca. To je dobro rekao nam je Hunjeta za kraeg zastoja predsamprolazkrozZidaniMostdoksegodosjeajuslabiji, neenasnapadati. NijetrebaloulazitiuZidaniMost,napopri teborbekoja sevodilaunoikadjeNjemakakapitulirala,davidimoza to sekolonadanaskreebrenegosekretalaprotekladva dana.NaulazuuseloBregpresreonasjejedanodonihka miona u kojima su se vozili crnci prepun razgoropa enih vojnika.Doksunasmimoilazili,za toimjetrebalooslobodi tiprolazzastajuiporedputa,onisunama,pjeacimainesre tnicimatosuostalibeznadedaovajputikamovodiupu ivaliprijetnjedasesvi tobrekreemo,jerdaeonikadse buduvraali,avratit esetijekomdananjegdana,pobitisve
45

kolebljivce,svekojiodustajuodputa.Upuujuinamprijetnje, isputalisuuzrakrafaleizaracakojimasusviodredabili naoruani. Nistometaradaljenakonsusretascrncima,vi enismo uzputsusretaliniplaljiveoajnikenionekojisuseodluili napovratak.Modajebiloonihkojisuskretaliuumeisela, kaotosvakenoiskreuigubeseHunjetinitopnici,alitakve usputnismomoglisusretati.Svejehitalonaprijedne eleise susresti sa crncima kad se vrate i kad pred sobom budu tjeraliljudekaostadoovaca.AkakojeputodZidanogMosta premaCeljujuer,doksutrajaleborbeizmeuNijemacaipar tizana,bioispranjenodhrvatskihizbjeglica, tosubje aleod borbiusvojojpozadini,sadsmoodZidanogMostaimaliput nezakrenikolonajemoglanapredovatibrenegoprethodnih dana. Na prolazu kroz sam Zidani Most doekuje nas mnogo prevrnutih vagona, mnogo naputenih vagona, mnogo nesahranjenihmrtvacanad ijimleevimazujemuhe,mnogo orujasvakevrste,mnogomunicijezasvaoruja,mnogovrea sbranomimnogokonzerviimarmelade. inimisedasuod svihkojisuodstupalipremazapadujedinoNijemcimislilida enatompututrebatiinetojestiidasejestineeimati to ako hranu ne ponesu sa sobom. Iako je sva ta hrana bila ispreturanaipokrivenarojevimamuha,pronalismosnageda oko tjelesa mrtvih pronaemo nekoliko konzervi i tako obogatimosvojezalihe.Nesamonastroje,idjevojkeiz asne slubesveosimMagdalene,kojajeiovuzgodupropustila,pa sezanjenuhranupobrinuoBajaiHunjetinidomobraniu tom su kru i meu tim mrtvacima nali poneto za jelo. Hunjetinivojnicivelikukantumarmelade,kojajebilanaetai nakojojsubilirojevimuha tosu,prijenegonamarmeladi, bilinakrvimrtvihljudi. Ostruigornjislojinosikantunalafetzapovjedioje satniksvojimvojnicimakojisupremamarmeladipunojmuha pokazivaligaenje. Damijetkooovomuprijetridanapriao,damijeovo predskazivao,nebihmuvjerovaorekaosamMirti.

NamostuprekoSavinje,odmahdonjenauauSavuineto predravanjeceste,odkojejedansmjervodinasjeverprema Celju,adruginazapadpremaLjubljani, ekalanasjeneka

46

kva kontrola i, kao to se moglo oekivati, usporila prijelaz preko rijeke. Dok smo prilazili mostu nismo mogli znati o emuseradi,oprebrojavanju,oprovjeri,opopisu?Nijednood toga tonamjepadalonapametnijemogloizdratiprovjeru zdravograzuma: emusadjo ito?Oni tobikontroluproli, otilibiuzrijekuinisunammoglireioemuseturadi,zato tolikoekamo.Tekkadsmomostuprilinastotinjakmetarai gotovo doli na red, vidjeli smo da kontrolu vri grupa crnaca, onih istih ili njima slinih koji su probijali ep i prijetilidaevatrenimbiemnatjeratinaprijedsveonekojisu klonuliduhomielesevratiti.Kadsmoprilijoblieistupili na sam most, vidjeli smo da grupom crnaca zapovijeda satnik bez lijeve ruke do ramena, medvjed od ovjeka, bikovskoga glasa, a i ponaanja. Hunjeta ga je prepoznao i, uzdahnuvi:Boe,totajludiabanovdjesadaradiotkrio crnevoimeinjegovunarav. Koliko ja znam njega su iz Crne legije otjerali zbog pijanevanjainasiljaipostavilizazapovjednikafarmevojnih krava negdje u okolici Karlovca. Mora da je ostavio krave i obaneiponovosenaaomeucrncima.Alikakoi tosad meunjimatrai? Prve su na red dole pripadnice asne radne slube. Kamionsezaustaviopredabanom,onsepopeonapapuicui povirio u karoseriju, gdje su bile djevojke, i kroz prozor u kabinu,gdjejebilazapovjednicasvozaem. Uredu!Uniformajetu,agdjesukape?rekaoje. Namanisupropisanereklamujezapovjednica. Aoznake?pitaoje. Nito!reklajezapovjednica. Sad uvamjapropisati.Svi etedobitikapeinanjima slovo U. Takvi emo izii pred zapovjednike i zapadnjake. Nemaizmotavanja:Minismobiliustae!Svismobili,isada smoustae!Jestelirazumjeli? Pa!reklajezapovjednica. Dijeliimkape!zapovjediojecrncima tosugapratili noseiuvreamaustakekape. Kadjedoaorednanastroje,djevojkesubilepodkapama imismoznali toabanzaprolazmostomtra i.Bajaseispri avao abanudaustakukapunenosisamozato tonagla viimakonu,voza ku.Natomuje abanodgovoriodane
47

maproblema,dobit eikapusaslovomUiodvojenoslovoU, dagaprikopanavozakukapu,panekanosinaglavi tokad poeli. Mene je ukorio to imam lijepu uniformu a nemam prave kape i svojim mi je rukama nabio kapu koja mi je pokrilaiuiielo. A gospoa? Ona je izvoljela obui hlae s potkoanom guzicom, ali joj se kapa i slovo U ne nose? Nabij joj je! zapovjedio je jednom crncu i, dok je ovaj nabijao kapu na Mirtinubujnukosu,abanjedoaodoHunjete. Vidi,vidi!Kogatomojeoivide?Nisiliti,satnie,onaj Hunjeta, onaj uitelj? ree. Pa gdje se ono nas dvojica zadnjiputsusretosmo? Nakravljojfarmi.Tisiuioregrutekakosemuzukravei batinaosiihkadnebiznali,ajasamdoaoposljedovanje sira. Jest,jest!Ondasamtijaopsovaomajku tomegnjavi sasvojimsirevimadokobavljamfinuobukunovaka. Da,batako,satnie! E,sadpazi,Hunjeta, to utirei.Najradijebihtebii tvojojsatnijinabionaglaveustakekape,alinemamdovoljno kapa.Trebajumizaonekojiidugologlavi.Nego,ti e itvoji vojnici skinuti s kape domobransku oznaku, malo slovo U iznadgrba,inato etemjestoprivrstitiveliko,ustakoslovo U,kojemjegrbusredini.Razumije? Razumijem ree Hunjeta, skide kapu, odvrnu domobransku oznaku, baci je preko ograde mosta u rijeku i isprui ruku prema crncu da mu dade ustako slovo U. Gledajui toimradisatnik,iostalivojniciuinieisto,tako bezikakvaopiranja. Samojedanvojnik,konjevodaci,inise,malotup,neskide kapuineuzenovoslovo. totisvojuneskida?upitaga aban.tousporava prolaz? Ja je neu ni skinuti, ja u pod ovom kapom i ovim znakomprijeiprekomostareekonjevodac. Azatotako,delijo?pitagaaban. Ja sam pod ovom kapom i pod ovim znakom ratovao etirigodine.Itobihsejapredtimzapadnjacimaprikazivao onim to nisam bio? Nisam imao ast biti ustaa, bio sam
48

itavratdomobranskitutlekitakav useipredzapadnjacima pokazati.Pa,kudpuklodapuklo! Jelikonjevodacimaojo tokazati,nikadseneeznati.U rijeigajepresjekaohitaciz abanovapitolja.Gaaogajes dvametrarazmaka. Zaepi uz pucanj je viknuo aban i s dva ga metka pogodiouusta.Nedajtedaometaprolaz!Bacitegaurijeku! rekaojecrncima.Prolazi!rekaojesvimanamakoji smo dobili nove kape ili novi znak i bili ustraeni i zaprepatenikonjevodevomsmru. No oddevetognadesetisvibnjaprovelismonalediniuz crkvuigrobljeokonje,zakojunamseuinilodajeopinsko vlasnitvo, pa nas mjetani Lakog nee optuivati da im unitavamo usjeve. Na livadi je rasla trolisna djetelina u cvatu,tamanzakonjskizub,iHunjetini esekonjidosutra najesti. S livade je vodio lagan prilaz Savinji, koju uzvodno slijedimo jo od Zidanog Mosta. Na rijeci smo pojili konje, grabilivoduzapie,umivaliseipralinoge.Ulogorilismose prijezalaskasunca,raunajuida emosveteradnjemorati obavitizavidjela.OdZidanogMostadotecrkvice,predsamim ulazomuLako,usputnismosusretalinicivilenipartizanes njihovim pozivima da sada, kad je rat zavrio, zajedniki razoruamo Nijemce i ne dopustimo im da pobjegnu u Austriju. Prestala su upozorenja: Otraga idu 'crnci', ne zaostajteinevraajtese!Veinajeljudiizkolone,kaoimi, pronalanonismjetajnegdjekrajputa.Tuno nismoleali ponaosob.SMirtomusredini,zato tojevieodnasdvojice bilazimogrozna,sloilismosejednoporeddrugogaizaspali vrsto kao nijednu drugu no od ovih to ih provodimo pod vedrimnebom.JasmoseiMirtaranijeodBajeizvukliispod dekaipoliseumitinaSavinjuprijesvih.Nakonumivanja vjebalismopromatranjezvijezdeZornjae.Razdvojilismose, jaizajednog,aMirtaizadrugogsprudaipromatralizvijezdu. Mirtamijerekladajetoidiotskaigra,danjomeizazivamo nesreu.Rastanak!Osimtoga,dokgledazvijezdu,nemislina moj pogled koji se s njenim na njoj kria, nego na moju prisutnostizasusjednogspruda.Odgovoriosamjojdatuigru neigramotobismoeljeliizazivatinesreu,negojeigramoda bismonesreupreduhitrili. Moramoneprestancemislitidasenaovomputu,gdjese mnogi gube,nipodkoju.cijenunerazdvoiimojednooddru
49

goga.Zagrljenismosesloiliidasevieoveidiotskeigrene igramoidaseivinerastajemo. PotomsmootilidoBajeiprobudiliga.Jedva!Tekkadsmo mu rekli da su sve djevojke na nogama i da je Magdalena otilanaSavinjupratisei eljatikosu,uspravioseadanije nioiotvorio.Otvorioihjetekkadjeodsestreprimioru niki krenuopremarijeci. OtilismoidoHunjetedaprisustvujemoizvlaenjuvrpcei proitamo to na njoj za dananji dan pie onaj koji je ovo putovanje smislio prije mjesec dana. Onda kad je Hunjetu poslaonaput! Hunjetusmonali,akosetakouovimprilikamamoerei, sretnazbogdvijestvari:nijedanmuoddomobrananoasnije kidnuou umu,pa eidaljemoivuisvojetopove,inijedan domobrannijeskapeskinuoslovoU,panaputuneeimati neprilika s bezrukim abanima, koji ovakvo vrijeme dre svojim vremenom. im smo mu prili i im nam je kazao razlog svom dobrom raspoloenju, pristupio je izvlaenju vrpce. TamojepisalodasedesetisvibnjabitnicaodLakogtreba pribliitiCelju, toranije.UCelju esudjelovatiusmotri to e je obaviti Poglavnik. On e u tom gradu doekati sve hrvatskejedinicekoje etamodoiizsvatrismjera:izonoga to od Zapreia preko Krkog i Zidanog Mosta, kojim mi idemo, vodi u Celje; iz onoga to u isto odredite vodi iz Krapine,RogakeSlatinei entjurja;ionoga topremaistom ciljuvodiizVaradina,prekoPtujaiSlovenskeBistrice.Na kraju stoji napomena da treba uspostaviti vezu sa zapovjednitvomsmotre.Nekabudestrpljiv,jeresenaokupu naivelikavojska!Zapovijedieidaljedobivati.Nekaeseod koga!Odzapovjednitvaparadeiliidaljeizkonatekutijes vrpcom? OdLakognismodalekoodmakli,sveganekolikokilometara, iuseluTremerje,gdjesmobilizaustavljeni, doekala nas je potvrdaonogatojezadananjidanpisalonavrpciizHunje tinekutije.Tonijenitimoebitisluajno!Tojepodudaranje svih dijelova plana koji je napravljen bar etiri tjedna prije svojezavrniceuCelju.Izvozilakojasuilaisprednasizau stavilasekao tosmoseimizaustavili,dobilismoobavijest dasesklonimouzdesnustranuceste, toviemoemo,ida dobivenuobavijestprenesemonaone toputujuizanas,ka
50

kobi,noenaodustadousta,doladokrajakolone,magdje kolona zavravala. Uz to smo upozoreni da budemo mirni, skrueniidostojanstveni,jerpredstojiprijelomnitrenutaku naem ivotu. I neka nikako s mjesta ne kreemo dok ne dobijemozapovijeddakrenemo,kakoseuCeljunebistvorila neopisivaguva,uvjetovanaslijevanjemvojskeinarodaiztri putna smjera. A zapovijed kad krenuti dobit emo s ela kolone.Otudaenamdolaziti,odustadoustaprenoene,isve drugeobavijesti. ZapoetaknamjavljajudajePoglavnikjueruLjubljani dogovorionaupredajuEnglezima. S ela nam se kolone potom zapovijeda da poruke ne izvikujemosvi,negodaizaberemoljudekoji ebitinavezii izvikivationo to elokoloneodlui.OnojenaulazuuCelje. MismoodabraliBaju,nekabudnoslua to emudovikivati zapovjednica asne radne slube i to prenosi Hunjeti, a on onima toputujuizanjegovebitnice.Potoseobavijests ela kolone da nas u Celju eka smotra poklopila s dnevnom zapovijeunavrpci,Hunjetanamjeotkriozanjegaznaajnu tajnu:njegovabitnicapripadadomobranskomgorskomzdrugu pod zapovjednitvom generala Periia; za njegaHunjeta ne zna gdje je, ali ga se nada susresti na smotri i tom mu prilikom predati neraspeaenu konatu kutiju koju je od njegaiprimio. Nedugo nakon dobivenih zapovijedi i obavijesti, po osloboenoj su cesti iz pozadine, jedan za drugim, poeli vrvjeti luksuzni automobili pretrpani putnicimai prtljagom. Krozzatamnjena,blatnaipranastakla,ubrzojvonji,jedva smo zapaali, zato to su najee sjedili na stranjim sjedalima,daseutimsnanimvozilimanalazevojni asnici, ponekadsami,uskupinamapo etvoricaipetorica,aponekad sa enamaidjecom.Bilojeigospodeucivilu,alinipribli no kolikogospodeuuniformama.Nijenasni udilonismetaloto naspretjeu.Znase,kadjeparada,naprijedidunajvaniji,za njimamanjevani,bezkojihparadenemoebiti,inakraju nevani,bezkojihbisemoglo,kojisetrpe,abilobinajbolje kadihnebibilo.Sebesmo,dakako,ubrojilimeuonedruge, bez kojih parada ne moe. Zato smo bez zavisti, tovie, sa zadovoljstvom toproputamodaiduprvionikojinasvodek spasu,promatralitukolonulijepihiudobnihvozila.Danam nisu rekli kako je Poglavnik juer bio u Ljubljani, oekivali bismo da se i on tu negdje, dobro skriven, nalazi. Ako se
51

nenalazion,nalazisenetkodrugitkogatuzastupa!Neka prolaze!tojetihlimuzinavie,tonamjeputizvjesniji. Pitalismosesamojesulisetiautomobilinalaziliukoloni otkad se i mi u njoj nalazimo, pa sad, kad je dola vijest o smotri,iduna elo, tobinambilodrago uti,ilisuonina pututekodjuer, tonam utinebibilodrago,jersebine bismomoglinavestirazlogekojisuihnavelidanaputkrenu saznatnimzakanjenjem. imesebirazbijamoglave!Onisu znalidauCeljutrebabititekdesetisvibnja.Upravoto!Daje torazlogkanjenjugovoriiHunjetinakutijasvrpcom. Uz luksuzne automobile u pretjecanju je sudjelovalo i nekolikokamionasvojnimjedinicama.Nisuiliuformacijama jedanzadrugim,ilisuratrkanoi,kolikosemoglovidjeti,a vidjetisemoglomalozato tosukamioniimalinovecerade, bili su to asnici i podasnici osobnog odjela Poglavnikova tjelesnog zdruga ili pripadnici ustakog obrambenog zdruga kojimajezapovijedaoMaksLuburi. Onisunasmimohodili,as elasukolone,odustadousta, stizale vijesti. Uz Poglavnika e na sveanoj tribini biti engleskimaralAlexander.Kadprednjimadvojicomizvrimo mimohod,prelazimopodengleskuzatitu,podblaguupravu zapadne civilizacije. Eto nam onoga to prieljkujemo! Mi emoipakbitidobitniciuovomratu. Zatim uslijedi zaudna zapovijed: da s kapa i odjee skinemoznakUibacimogadalekoodsebe!Akosunamina dugmadimaznakoviU,ilisuvezeninadijelovimaodjee,neka dugmadisparamoibacimo,akonienekaizreemoiisuemo. Englezi nas ne pristaju primiti pod tim znakom, jer svaku stranaku vojsku, pa i ustae, dre faistikom i komunistikom,drenespojivomsazapadnomdemokracijom. I neka se nitko ne udi ovoj zapovijedi, ona je odavno oekivana i za nju su izvrene pripreme kad je u sijenju odlueno da se sve hrvatske snage ujedine pod jednim imenom, Hrvatske oruane snage. Tada je nestalo ustaa i domobrana! Bar tosenaeskupinetie,nastroje,djevojakaibitni ara,svismo,izuzevBaje,lakasrcaposkidalisasebeikapei znakove abanove.Bajapaknijezapovijedproveodokraja:s kapajeUskinuo,aliihjeumjestouSavinju,potopiouduboki dep erkeskih hlaa. Ispred nas i iza nas bilo je prosvjeda slinih prosvjedu konjevodca pred abanom: Pod ovim sam etirigodineratovao,uovom upredPoglavnikainasmotru
52

izii, da vidim kakvu kapu i kakav znak on sada nosi! Ne znamkolikojetogotporabilo.Kolikogoddagajebilo,kadje stigla sljedea zapovijed, otpor je prestao, bez tete, jer nije bilonikogaslinaabanukojibikanjavao. Naomkolonom,glasilajetazapovijed,kojauCeljeulaziiz smjeraLakog,zapovijedat eAnteMokov,ustakipukovnik, koji to zbog odbojnosti Engleza prema ustaama vie nije, i domobranski general, koji je i prije i sada zapovijedao Poglavnikovimtjelesnimzdrugom.Onjeizdaosveobavijestii svezapovijedikojesunampreneseneodustadousta.Asad ostanite mirno na svojim mjestima, on e izdati i konanu zapovijeddakrenetenaparadu!

Uslijedilajestankakojaepotrajatipunisatvremena.Niti je tko pristizao sa zaelja kolone, niti su nam s njena ela slane obavijesti i zapovijedi. Pogotovo ne onu koja nam je obeana i koju smo iekivali, da se pokrenemo. Kad se ekanje otegnulo i vie od jednog sata, nastaje vrijeme istezanjavratova,dabisevidjelo tosesprijedadogaa.Neki susepenjalinakabinekamiona,nekinastablaokoputa,neki suizlaziliinapobreja,alinitkopredsobomnijevidionita osimkolonekojastoji. Slijedeijo odZidanogMostatokSavinje,cestajenatom mjestuilasdesnestraneterijeke.Kao tojeinilanaitavu prevaljenompotezu,ikodTremerjajenapravilazavoj,pases kabinaistabalamogaovidjetisamodiokoloneodulaskado izlaska izzavoja. Na mjestugdje smo mi zastali, Savinjuje premoivalaeljeznikapruga.Sdrugestranerijekedizalose brdo. Neki su, kad im je dosadilo istezanje vrata, do li na misao da se popnu na taj brijeg u nadi da e s njega pui poglednacestuodzavojadopredgraaCelja.Mnogisu eljeli prijeimostipopetisenabrdo,alisusepribojavalida eu meuvremenustiizapovijeddasekrene,toevoziloukojem putuju morati posluati. Moe im se dogoditi da na paradu podupjeice,ilidananjunikadainestignu. Nagovaranoddjevojaka,izlo en alopojkamadaseiste zativrati ekativienemoe,uvjerendae,akokolonakre ne prije nego se on vrati s vidikovca, sustii koga god bude elio, preko eljeznikog se mosta uputio samo Baja. S odo bravanjem su ga ispratili svi kojima je istezanja vrata i ekanjabilodosta.
53

Nemanikakvog elakolone!rekaojeBajakadsevra tio. Onih limuzina nema! Na sredini pravca od zavoja do predgraastojedvakamiona,aisprednjihsvedogradanema niega.Sjedajte!rekaojemeniiMirti.Trebaiiividjeti tosetamodogaa.Kreneteliiviprijenegosemivratimo, nai emosenegdjenaputurekaojezapovjednicidjevojaka, aprekonjeisvojojMagdaleni,kojajejedinabilaukaroseriji. Iskoristila je priliku kad auto ne treska, ispruila se na praznuklupuizaspala.

Po slobodnoj strani ceste, vozei punom brzinom pored kolonekojajeistezalavratove,mismouasprolizavojiizbili naravnidiocesteinjimesedovezlidodvakamiona.Obasu na karoseriji imala cerade i pripadala onim teretnjacima u kojima su se, neravnomjerno posijani po koloni limuzina, provezli asnici i podasnici osobnog odjela Poglavnikova tjelesnog zdruga i pripadnici zdruga koji je, pod zapovjednitvom Maksa Luburia, uvao logore. Ni u karoseriji ni u kabini stranjegkamiona nije bilo nikoga. U prednjemu, u karoseriji, takoer nitko, ali je u kabini za volanomsjediokrupan ovjek,takodajelicezabiousredite volana. Nesilazeismotorkotaa,Bajajeotvoriovratakabinei povikom Ej pozvao ovjeka da se probudi. S upravljaa se podiglo podbuhlo lice, od sna bunovna ili od rakije pijana ovjeka. U njemu smo prepoznali abana koji nam je u ZidanomMostunabijaoustakekapenaglavu,isilionasda skidamosasebeznakbivihdomobranai ijemoznakbivih ustaa.Sadninanjegovojkapininareverimanjegovebluze nijebiloustakogobiljeja.Nabluzinijebilo aknidugmadi, kojeje,najvjerojatnije,pokidaokadjestiglanaredbadasesa slovom U pred Engleze ne moe izii. Nije nas prepoznao. Kogaeonovakavprepoznati!Aidanijeovakav,zaronmoe znatikolikimajekapunabionaglavu,ikolikoihjeposlaoniz Savinju.Adanasjeiprepoznao,sadatonebipokazaojersei unjemuuvezistimznakovljemistimkapamane tobolno prelomilo.Nijenasprepoznao,alinasjesnekimzamijenio! Onda,idelise!?Jelitapozornicave namjetena?Jesu lisenanjojnaredaleoneglaveine,oneprdonje toseslikaju uzPoglavnika?pitaonasjekaodasmomioni toihoekuje da se vrate iz Celja i povedu ga. Ja sam uvijek govorio:
54

onjedobar,alise,brate,okruiogovnarima.Dajadoemdo njega,damujakaemtonarodmisli,nebionzapovijedaoda seskidajuznakoviikidajudugmad!Onda,idemoli?Ulazii vozi!Dazna,daimamobjerukeidaznamvoziti,nebihja ovdje ekao,gariobihjazanjima.AlimiMokovree:Sjedi tu, ekaj,doi enetkopotebe!Svakamu ast,poslaovasje! Hajde,ulaziigari! Pijanabudalo!Zatebejepretekazadaaikravupomu stireemuBaja,zalupivratimakabineidadegasdodaske. Niodkoganeometani,dosreditasmoCeljastigliutren oka.

Ugradunasjedoekalovelikoi,beztuepomoi,neobjanjivo iznenaenje.Nakonrazgovorasaabanom,nismooekivalida emozateibinusglaveinama,mimohodipredajucivilnogi vojnogljudstvapodengleskuzatitu,pastestranenikakvog iznenaenja nije bilo. Nismo, dodue, znali tko se i zato posluio abanom, ali smo slutili da se iza svega toga krije nekakvaprevaraida,prematomu,neoekujemonibinuni glaveinenanjoj.Celjskojeiznenaenjebilodrugevrste. to smoseviepribliavalisreditugrada,tosmo,natrotoarima, uparkovimaisporednimulicama,zatjecalisvevi eljudi.Nije udan bio samo broj ljudstva, premda je i to zapanjivalo, udna je bila mjeavina. Pomijeani, pod orujem, bili su partizani,NijemciisvirodoviHrvatskevojske.Zajednosubile civilneizbjegliceizHrvatskeiceljskigraani.Nakuamasu sevijorileslovenskezastavespetokrakomzvijezdom,adolje,u ljudskojvrevi,vilesusezastavesustakimznakovljem.Biloje tusrpskihicrnogorskih etnika,bilojetu erkeskeikozake vojske,svaega,initkonikoganijenapadao! Sve se to ljudstvo motalo po trotoarima, parkovima i sporednimulicama.Naglavnimputnimsmjerovimamogaoje biti samo onaj tko prolazi kroz grad, pjeice, na konju ili u kakvuvozilu.Rednaprometnicamaisavjetekojimsmjerom krenuti,davalisunaoruanislovenskipartizanikojisunosili crvenuvrpcunalijevomrukavu.Oninisudoputalidaseitko, dulje nego mu bude pruena uputa kamo da ide, zadri na kolniku,onisuonekojibisepoeljelizadratiugradu,silili da se miu s glavnih prometnica. Zahvaljujui njihovu prometovanju,kolikijeneredvladaonatrotoarima,toliki je redbionaprometnicama.
55

Kadsmodoliusamosreditegradanakrianjecestaiz etirismjera,ikadnismoznalinakojustranukrenuti,obratili smosejednomodtihredarazapomo izaudilise togovori tenimhrvatskimjezikom. Pretpostavljamda eliteuAustriju?rekaonamje. Od ovograskraimaviecestakojetamovode.Akopoete cestomizamojihlea, toidenasjever,stii eteprekoFran kolovaiVitanjadoSlovenjgradecaiPrevaljaubliziniaustrij skegranice.Cestanijenajbolja,nanekimjemjestimapopri linouska,alinigdjenijetakouskadamotorkotaemneete moiproi.Akopoeteovomcestom,meni zdesna,stii ete samodoempetra,gdje,ne elitelizalutatiuLjubljanu,mo rateskrenutidesnoidoiuVelenje.IizVelenjasecestera vajunadvakraka,aobavodedoaustrijskegranicekodPre valja.PoetelidesnoodVelenja,doi etenaMislinje,odakle putvodidoSlovenjgradeca,RavnamanaKorokemiPrevalja. A ako iz Velenja skrenete lijevo, preko otanja ete stii u Meicu,aotudatakoeruPrevalje.Ovoje, tosetrasetie, najgoriput,alimislimdajenanjemunajmanjagu vaidase njimedogranicedobrimautomjodanasmoestii. Oprostite,mogulivasnetoupitati?umijeaosamseu razgovor izmeu Baje i prometnika. Koliko vidim, vi ste jediniHrvatmeuredarima.Otkudaviovdje? Jasamjedanodvasizkolone.Samosamnaglavunabio titovkuiprometujem.Ovdjesedanassvemoe.Partizanaje malo!Pokualisunasrazoruati,alisuihcrnciohladilipa sad samo reguliraju promet. ele da to prije proemo kroz grad,kakobiumiruproslavilizavretakrata.Kadsvinai prouija ubacitititovkuidoizavama.Onda,jestelise odluilikojimeteputem? OnimkojimjekrenuoAnteMokovikolonaluksuznih automobilatojedolaotkudaimidolazimorekaojeBaja. OnisuotiliusmjeruVelenjairaspitivalisusezaputod Velenja preko Sotanja do Meica. To je taj najloiji ali najslobodnijiput.Dali enjimeiproduiti,ili eodVelenja skrenutinaMislinje,toneznamrekaojeprometnik. AjesuliovdjeuCeljubiliPoglavnikimar alAlexander? pitaosamga. Ovdjenisu!Onitamoekaju!kaeprometnik. Gdjetamo?pitam.
56

Tooni tosusMokovimotiliznaju.Onisuiodjurili sporednomcestomdatajdoekpripreme.Takosubarrekli! uvjerava nas prometnik. Ali nisam siguran da e tu sporednu cestu nai. Zamislite, on, general, iz Zagreba je poaobezzemljovida!Imenepitakudadaide! Stii ujanjihipitatirekaojeBaja,pasmosepovezli tosmobrevozitimogli.

Samomalendioputa,krozCeljeiodCeljadomjesta alec, morali smo zaobilaziti kolonu izbjeglica, istina, prili no raz rijeenu.Od alecado empetra,gdjejekolonaskretalana sjeverigdjesmodobiliobavijestdacrnelimuzinenisuhtjele iinaMislinjekudajeveinaizbjeglicaila,svedo otanja, kad smo sustigli zaelje limuzina, na putu, izuzev seljakih zapregaikrava,nismosusrelinikoga.Kolonusmolimuzina sustiglinaizlazuizotanja,kadseuskacestajoviesuzila, poelasepenjatiivijugatiikadjesvakopretjecanjepostalo nemogue.Agdjebiseukazalaprilikadasepreteknesamo jedno vozilo, bilo je nasmrt opasno! Po takvoj se cesti ilo polaganopasmomoglidovikivatisbjeguncimauautomobilu nazaeljukojijebiootvoren.Unjemusubiledvijemlade ene idvaavijatiarska asnika.OdnjihsmodoznalidajeMokov na elu i da idu nekamo gdje ih eka Poglavnik koji e ih stavitipodengleskuzatitu.Vonjajenazaeljutrajalavrlo dugo,apomaknijebiovelik.Suncejezalozazapadnobrdoi poudolinamakojimasmovijugalipadaojesuton.Poovakvoj secestinijemogloputovatiinaelusukolone,ujednojudolini uz potok pitke vode, odluili stati i zanoiti. Na samoj cesti vozilanisumoglaostatisvuno,trebaloihjesklonitiustranu, najvie na usku ledinu koja je dijelila cestu od potoia. Mnogimasenije urilosklanjatiautosceste,pasmo,u elji da toprijeizbijemona elokoloneiupitamoMokovagdje e bititaprimopredajaismotra,okojojiHunjetinavrpcagovori, imali dosta muke da se probijemo. Kad smo dogurali do sredine i vidjeli elo koje je zastalo ispred nekih planinskih kua, zapazili smo da se mukarci, preteno visoki vojni asnici, na udan nain pripremaju za noenje, koje, nije potrebno ni rei, nee biti na ledini, nego na sjedalima automobila.Zaprilikeukojimasmobilipraviluksuz! Mokovljevusmo novuTatrunali praznu. Bilajeparki ranapredulazomlijepelugarskekue.Sputasmovidjelida
57

jekuapunaasnika,pasmoseuputilitamopretpostavljajui dajemeunjimaiMokov.Nalismo asnikekakoradeisto ono tosuradilii asnicikojesmomimoili.Ijednisuidrugi svlailivojnikoodijeloaoblailicivilno;prvisutoradilikod svojihvozila,adrugisuuliulugarskukuudaihnepoeljni nebigledaligole.Mirtajeostalauzmotorkota,ulugarnicu smoulisamonasdvojica,uniformiranikaoisviostali,pana nas nitko nije obraao panju. U ovom je bijegu najmanje iznenaivalonaiseubliziniovjekakojegdotadanikadanisi vidio.Stalismonavrataigledalitounutrarade. Nisu mijenjali samo gornju odjeu, mijenjali su i rublje. Umjesto sivih vojnikih gaa i isto takve koulje, oblaili su bijelegaeijo bjeljukoulju,veuikravatedoksujo biliu samomrublju.Umjestozelenkastihvunenih arapanazuvali sucrne,odsvile.Aumjesto izamalakiranesalonskecipele. Umjestovojnikihbluza,oblailisuprslukeikapute tofanih odijela, istovremeno se liavajui inova i ordenja. Umjesto akiraspojasom,oblailisuhlaesnaramenicama.Mismoi daljestajalinavratimaigledalitopresvlaenje,tosijevanje golihguzica,tedlakavenogeirunjavaprsa tosmoihsvedo maloprijevialipokrivenegajtanima,ulatenimsarama,po zlaenimordenjem,epoletamairaznobojnimlentamaiear pama. JeliovdjenetkotkosezoveAnteMokov?upitaosam. Da, to elite?odgovorioje ovjekkojijesvukaogaei pokazaonamtur. Gdje emo se susresti s Poglavnikom i maralom Alexanderom?pitaojeBaja. Oemutajgovori?upitaojeMokov. OonomutonamjeobeanodaesedogoditiuCelju,pa smo morali stati u stranu i propustiti vae limuzine ree Baja. Jadasamvamtoobeao?Jadasamvassklanjaosputa? kaeMokov. Vi!Paneetemivaljdareidajetouvaeimebezvaeg znanjainiobezrukisatnikaban?kaemja. Modaion,alijasigurnonisamkaeMokov. Neetemivaljdareidaljudiukolonikojojvistojitena eluneidupremamjestugdje ePoglavnikizvritismotrui stavitiihpodzatituEnglezakaemja.
58

Neu!Alionimoguvjerovatiu togod eleibezmoga nagovora.Zarvimislitedasamimjanarediodasepresvla e? reeMokov. AlisteimreklidaponesucivilnaodijelakaeBaja. Ne,togasuseonisvisamisjetilireeMokov. A tostenamagovorili?Dacivilnoodijelonenosimoni na sebi ni uza se, da moramo biti u uniformama iako smo civili,kakobivojskebilovie,kakobiimpresioniraliEngleze! kaeBaja. Jadasamvamtogovorio?udiseMokov. Vimeniniste,alijestovajkrajvas,ustakipukovnikJoso RukavinakaeBaja. Rukavinaseprviodsvihucivilioisvojuvojnikuodjeu, smotanuuklupko,bacioukutlugarnice.Kakojeprepoznao Baju im smo se pojavili, pourio se presvlaiti, da bi, presvuen,pristupioBajiismirioga. Dajseurazumi,Baja!Nevrijeajgospodu.Utekojsmo situaciji.Nitkonasneelizatititi.Preputenismosamisebi. A civilno odijelo, gospodine pukovnie, niste zaboravili ponijeti?Menistereklidaganesmijemnositi,ninasebini uza se. Da ga na sebi ni uza se ne smiju nositi ni moji suputnici,ovaj ovjek,mojzet,imojasestratamouprikolici motorkotaa. Je li ili nije istina to govorim, gospodine pukovnie? Baja,nezovimeviegospodinepukovnie.Javieniza tebenizakogadrugognisamgospodinpukovnik.Jasamiza tebe i za svakoga drugoga samo Joso Rukavina. Joso! Razumije!?AniMokovnijegeneral,onjesamoAnte!Ati nainegdjecivilnoodijelopasepresvuciibudikaoimikae Rukavina. Gdjedaganaem,Joso?Nassmotroje,gdjedanaem dvacivilnaodijelaiproljetnuodjeuzajednuenu?Gdjedaih naemkadsucivilnaodijelanavelikojcijeni?rekaojeBaja. Mi vas, gospodine Joso, neemosmetati. Mi smo samo doli vidjeti da li ste nas onom paradom u Celju obmanuli, kakobistenaszaobili,odvojiliseodnas,isutra,kadsvane,u Austrijudoliprijesvih.Sadsmovidjeli toseimalovidjeti rekao sam. Vraamo li se, Baja? pitao sam ga. Pretpostavljaosamda emosevratititamogdjesmoostavili Hunjetuidjevojkeasneradneslube.
59

Na povratku smo se nagledali asnika kako u civilu, ulateni i utirkani kao da odlaze na proslavu Desetoga travnja, prema potoku, preko livadice, nose svoje uniforme, svoje inoveiordenjedaihbaceugrmljekrajkorita,kakobi ih prve bujice odnijele bestraga. U tom poslu, da se iz luksuznihTatriodstranesvitragovipripadnitvavojsci,aki miriskamfora, tosepostizaloprskanjemkolonjskevodepo sjedalima, pomogle su im supruge, zarunice i ljubavnice. I onesuodlaziledopotokaiunjbacalesitnepredmete,me u kojima je bilo mnogo papira, najvjerojatnije osobni vojni dokumentinjihovihsupruga,zarunikailjubavnika.Bajaje pijuckaoirunopsovao!Mirtasepitalakako enamtiljudi tamoaonajeupostojanjetogatamo arkovjerovalamoi pogledatiuoiihoeliJosoRukavinaikadvietraitidaga oslovljavajugospodinepukovnie.Jasamse alioitjeioih prirodoznanstvenim podatkom da zmije koje prezime svlae starukouidobivajunovu,jerjenovagodinainovasrea,aza novusreuiodjeatrebabitinova. Za danjeg svjetla doli smo do otanja, a budui da se nounismopouzdavalivoziti,nalismopraznu upu,ugurali unjumotorkota ituprovelino oddesetoga,danaceljske parade, na jedanaesti svibnja, dana velike potrage i lutanja kojekuda.

Ujutrosmoseranoprobudilii, imsmoMirtaijaodvjebali krianjepogledanazvijezdiDanici,onasjedneajasdruge strane taglja, sjeli smo na motorkota i krenuli. Bajina je zamisao bila, to mu nas dvoje nismo mogli, pa ni pokuali osporiti,dapronaekamionsMagdalenomidjevojkama.Sve doPolzele,gdjeputodCeljaskreepremaVelenju,mislilismo da je Bajina namjera lako izvediva, jer smo vozili po uskoj, looj,aligotovopustojcesti.AlismoodPolzeledoCeljanai li nazakrenostkojanamjeonemoguilavonjuiprisililanas dasjaemoiguramomotorkota.Tadanamseuinilodaje Bajinanamjera,daodemonamjestogdjesmodjevojkeostavili ividimojesu,,lijo tamo, neostvariva. To muipakni jani Mirtanismosmjelirei,ajomanjepredloitidamotorkota okrenemo i otputimo se tamo gdje svi idu, a djevojke prepustimosamimasebi,unadida emoihnaovimcestama, ilitamokamosviidemo,ponovosusresti.Nismotopredloili nizatotonamjebiloaodaBaja,kogajenosioidealizam,na
60

kon pokopa jedne iluzije, one u lugarnici, doivi jo jedno, mnogobolnijeodricanje.Daostanebezmogunostisluenjavo ljenojosobiiiskazivanjaprednjom,nemareigledalionana teuslugeitoiskazivanjeubudnomilipospanomstanju. NaguranjemotorkotaainasporuvonjuodPolzeledo Celja utroili smo sve vrijeme do prve otpodnevne ure. Po Celju,traeiuzaludonogprometnikaodjuer,unamjerida ga pitamo je li zapazio kamion pun djevojaka asne radne slube,aakojest,ukojemsusmjerukrenule,utroilismojo dvasataitakosenaputupremaZidanomMostu,gdjesmo djevojkeostavili,nalitekizmeutreei etvrteotpodnevne ure.TadasmorekliBajidanemasmislaiidoTremerjagdje smo ih ostavili jo juer, jer je nemogue oekivati da svi prolaze tim putem, ada onestojei ekajunas. Nijesedao odvratiti,moraosesamuvjeritiuono tomukaemo.Doli smo tamo, rezgledali mjesto traei neku poruku, ali osim kolone u kojoj su bili novi ljudi, nove vojske, ovoga puta mnotvocrnogorskihetnika,nismonalinitainikoga. Vremenasmoimalijo samotolikodasevratimouCelje. Zanoili smo u parku blizu raskrija i tu doekali zoru dvanaestog svibnja. Padala je kratkotrajna kiica, toliko da skvasiprainunacesti,aondaserazvedrilo.TogjutraMirtai jazvijezduizaoblakanismomoglividjeti.Bilajetoopomena da e,izgubimoliseuovimguvama,bitijutarakadsenina zvijezdi,ukrtajuipoglede,neemomoisresti.

Kad smo se odluivali kojim putem da krenemo iz Celja, prevladalojemiljenjedapoemonajboljimputem,onimna kojisenajveibrojizbjeglicaupuuje.Mislilismodajenajbolje iikudmnogiiduistogatosmosenadalidasutakvuodluku idjevojkedonijeleida emoih,makaruzakanjenjuodkoji dan, na tom putu sustii. Poto smo proputovali dio puta, premdasmoprestizaligdjegodsedalo,ubrzosmouvidjelida e od prestizanja biti malo koristi. Mnogo opasnosti, mnogo psovkiodonihkojesmozaobilazili,avieihjeodpolovicebilo pod orujem, pa smo od opasnog i nekorisnog prestizanja odustali.Ilismoonombrzinomkojomjeilatarijekaljudi, vrlopolakozaonogatkosjedinamotorkotau. OdVelenja,gdjesumnogiizkolone,uprvomredujedinice Crne legije i Poglavnikova tjelesnog zdruga, odluili prenoiti,kolonaserazrijedilaimoglose,doduerijetko,ipre
61

tjecati.PutjeiaouzrjeicuPakuineznamozbog ega,dali stoga to je kraj vode najzgodnije logorovati, ili zato to je negdjenaprijeddolodozakrenja,sve tojenaputubilou sunev smiraj, na putu je ostalo preko itave noi od dvanaestognatrinaestidansvibnja.

Ustalismouzoru,odgrickaliprenekrumpirie,ijasezaliha opasno smanjila, pa smo razmiljali o nabavi nove hrane, odgledali zvijezdu Zornjau i, kad se kolona poela kretati, krenuli smo i mi. Nali smo se usred kolone postrojbi prve hrvatske udarne divizije, koja je bila sastavljena od Poglavnikovih tjelesnih i gorskih zdrugova, tonije reeno u bojnibojnikaGaveza,jo tonije,uonom tojeodnjeostalo. Milei to je pravi izraz za brzinu putovanja kojom smo putovali, od vojnika smo doznavali kojoj jedinici pripadaju. Gdje su drugi dijelovi jedinice, je li s njima i zapovjednik divizijegeneralGregori,vojnicinisuznalirei.ZatojeBaja kazao njima gdje je generala vidio, u lugarnici, to ih je razljutilo i, ini se, zabrinulo i raalostilo. Ali, ni tako polagano,milei,nismodugoputovali. Pribrajajuiono tosmosino dokonakaproliiono to smo,milei,prevalilitrinaestisvibnja,nasedmomiliosmom kilometruodVelenja,kadsmouliuvrakiuzakkanjonkroz kojije,usporedosPakom,vodioput,zbogzakrenjasumorali statisvionikojisusekretaliuvozilima.Veinapjeakaineki koji su jahali na konjima razmiljee se po livadama, ako se uski komad zemlje livadom moe nazvati, i tako nastavie napredovatiuzlijevustranuceste.Onikojinisuhtjelistatini kadjeodustadousta,izdubinekanjona,stiglazapovijedda seostanenamjestuinepravinered,svesuvi epunilitijesno zemljiteizmeubrdaiceste,doksesaminisuuvjerilidaihto nikamonevodi,pasuzastali,natomuskomprostoru,jerna cestizanjihnijebilomjesta. Iakojestiglazapovijeddase eka,iakojezapovijeduprvi mahposluana,iakosusenestrpljiviuvjerilidaprolazanema neproelisecestom,jerjetankozemljitebivalosvetanjea kanjonsveui,ipaksemasa,kadseekanjeoduilo,korakpo korakpomicalanaprijediljudijeutomkanjonu,utojrupi, tosevrijemeekanjaotezalo,bivalosvevieivie. BojnikTomaGavez,energian ovjek,uspiojepritjerati svojevojnikeuzdesnustranucesteitakoosloboditilijevuda
62

bi se sam mogao kretati od kraja na kraj ceste to ju je zapremala njegova jedinica i civili, mi i nekoliko drugih automobilakojisuseunjojzatekli. Od bojnika smo, koji je, za razliku od onih to su se presvlailiucivilnuodjeu,imaouzasezemljovide,doznalida sekanjonukojemsmozastalizoveHudaLuknja, tobisena hrvatski moglo prevesti kao Vraja Rupa. Ime nimalo dopadljivo, ali prilino esto za tjesnace, kanjone i klance. Hudoj Luknji s jedne strane stoji brdo Peovnik a s druge Tisnik. Kroz nju se preko sela Doli dolazi do Mislinje, u dolinuistoimenerijeke,uzkojuvodiputsvedoDravograda, krajnjeg cilja naeg putovanja. Odatle do austrijske granice nije daleko. Govorei i nama i svojim vojnicima gdje smo i kakvojemjestogdjesenalazimo,bojnikjepokazivaosveve e znakovezabrinutostizbogtoga tosetouHudojLuknjizbiva dasenemoenaprijed,makarimilei. Ujedanmahnamjerekaodajedozakrenja,moda,dolo kodGornjegDolia,gdjesenaacestaspajascestomkojaiz CeljaideprekoFrankolovaiVitanja,alijedomaloodbaciotu mogunost.Jer,kolikagodbilanavalaljudstvaiztogsmjera, onajtkoupravljaprometommoraobidopustitiukljuivanjeu prometikolonikojanadireizsmjeraHudeLuknje,pogotovo toodGornjegDoliapoinjecestaboljaodobjecestekojesu dotle vodile iz Celja. Te su ga brige navele da prema elu kolonepoaljeporuku:Pitaj toje?Nakondvasataporuka sevratilakaoodgovor:Spartizanimasevodepregovori,na je pregovara pukovnik Franjo Sudar. Bila je to, i prema miljenju bojnika, ohrabrujua vijest. Jedno, daje Sudar, zapovjednikproslavljeneosmedivizije,poznatihsudarovaca, meunama,na eluovognarodaiovevojske,adrugo, to e onznatiuvjeritislovenskepartizanedasuslabijiidaimje najpametnijepustitinasproiikrozovuvrajurupukao to sutoiniliposvudadrugdje. Ali...zaustiojebojnik,alinijenastaviogovoriti,oito zapadajuiponovoustarenedoumice. toali?pitaosamga. ModapukovnikSudarvienemapredsobomslovenske partizane? Negokoje?pitaBaja. Ne znam koje. Vidjet emo ih ree bojnik i pogleda strminenadkanjonom,PeovnikiTisnik.
63

Slijedeinjegovpogled,zapazilismodanatimkosinama postoje i neke kolibe, neto kao umske kuice za odmor ili vinogradarskeklijeti. TasubrdaprohodnareeGavez.Danedangubite, okrenitetopovskeimitraljeskecijevipremaonimku icama! zapovjedio je mitraljescima i posadi dvaju topova. Pre blizusudaupotrijebitenianskespraverekaojetopnicima. Odaberitedvijeinanianiteihkrozcijev! Tono u podne, prije nego je do nas doprla ikakva vijest o ishodu Sudarovih pregovora s partizanima, s vrhova i obro nakabrda tonadvisujukanjoniunjemucesta,uskelapti e zemlje i korito rijeke Pake, grunula je vatra iz svih vrsta orujapoljudskojmasikojaseutajtjesnacbilanatiskala. Paljba je otvorena i po dijelu kolone u kojem smo se mi zatekli. Nas nije mogla tui puana i mitraljeska vatra s kosina iznad naih glava, jer su nas zaklanjale hridi to prethoderupagiubrdukrozkojuseprovlaiicestairijeka. Nekoj vrajoj rupi! Od izravnih smo se pogodaka mogli skloniti, ali nismose mogli skloniti od granata iz haubica i minaizbacaa,kojesunajeepadaleba ispredterupeu brdu. Dok smo mi tu ekali, netko je podeavao nianske spravenahaubicamaibacaimamina! imjezaglunapucnjavapoela,zaulisejauciranjenihi prolomilanjiskakonja,izkolonejeGavezovebojne,usuludoj vonji, izletio jedan automobil, crna i potpuno nova Tatra, i poeo prema rupi u brdu voziti onim dijelom puta to gaje bojnikoslobodiodabimogaokomuniciratisasvojimvojnicima. Uonojpucnjavi,uonojstrciipotrazizazaklonomnatojure e vozilonitko nijeobraaopozornost osim nas dvojice, mene i Baje. Mirtu je pucnjava zatekla u prikolici, Baju i mene dvjestametaraispredmotorkotaa,premaprolazukrozbrdo. Kadjepoelogruvati,potralismodoMirteivozila,alijeprije nasdonjestiglaonaludacrnaTatra.Akadjedola,iznenada jeskrenulaudesnoilijevimbokobranomudarilauprikolicu takojakodajevarludogaJurlekaprsnuokaostarakost,a prikolicazajednosMirtompoletjelaniz strminuunabujalu Paku.Odguraviprikolicuuprovaliju,Tatrasezaustavilana njenurubu.Otvorilasusevrataiizcrnejelimuzineiza ao mladgospodin. Nassmodvojicatralipremanjemuiizdalekamuprijetili daemogamiubiti,akopartizaninee.
64

Nemojte,molimvas!govorioje.Ovomijeprvavo nja u ivotu.Imaosamvozaa!Nijehtionaputsamnom,pasam moraosamvoziti. Ubitute,budalo!vikaojeBaja. Bez potrebe! Prije nego emo mu se pribliiti, granata bacaa pala je na vjetrobransko staklo Tatre i, zajedno s hrpomkovega,raznijelaigospodinainjegovusuprugu.Zatim je eksplodirao benzin i Tatra se u komadima i plamenu otkotrljala prema brzacima Pake, tamo gdje je i Mirta s prikolicomdospjela. Padalajeminazaminom,advamitraljeza,onaruska to ihzovuMaksim,utvrenakodonihkuanabrdu,pokoloni sutuklapolakoaliubojito.Zatosmo,umjestodapotr imoza Mirtom,potraimojeipruimojojpomo,akojojjepotrebna, moraliprileiizagrebenanastranicestedorijeke.Svikojisu pokuavali pregaziti rijeku i dokopati se ume u podnoju brda,padalisupokoeniodtihmitraljeskihrafala,doksuje gaziliilidoksu,pregazivije,tralipremaumi. Iz leeeg poloaja, svega nekoliko metara od povaljenog motorkotaa,izkojegjecuriobenzin,gledalismonizstrminu premarijeciidozivaliMirtu.Vidjelismodajeprikolicapalau vrbaknaobaliPakei,onakoprevrnuta,ostalaugranjukojese bilonadvilonadvodu.Mirtunitismovidjelinitismo ulida nam se odzivlje u kratkotrajnim predasima izmeu jedne i drugeeksplozije.JeliMirtameuleevima tosupopadaliu voduiplove,tonismomoglividjeti,akoisaminismo eljeli poginuti.ekalismodasevatrasmiripadapoemoupotragu zanjom.

Uprvimtrenucimaovogpokolja,jersetobitkomnazvatine moe,ibojnikinjegovivojnicibilisuzbunjenisilinomvatrei tekimpoloajemukojemsusenali.Onikojinisupokoeni prvim rafalima potraili su zaklone na zemljitu, oko topovskihlafetaiizamrtvihkonja.Kadsusepribraliiuo ili ona dva ubitana mitraljeska gnijezda, njih nekoliko uz bojnikanapunieonadvatopaiopaliepojedanhitac.Jedan jepogodakbioizravan.Planinskajekuicaodletjelauzrak,a mitraljez je uutio. Drugo su mitraljesko gnijezdo topnici pogodili nakon nekoliko usporednih, iz oba topa ispaljenih, granata.PovikalismoHura!aliseizzaklonanismomicali. RekohBajidabismosesadamoglipokrenutiipotraitiMirtu.
65

Gledajuikakobismotouinili,gledajuicestuizasebei savonajprostorokoceste,primijetilismodase,razvijenipo dnuklancaipopadinamasobjestranekanjona,formiragusti streljaki stroj crnaca. Gledajui ih u udu kako idu uspravnokaodaseeupoZrinjevcu,pretpostavljalismodato nije prva navalna linija, da istovjetni streljaki strojevi nastupajunadijelovimabrda toihminevidimo,idatamo zalazepartizanimazalea.Danijetako,zarbiseovi toih gledamoovakonemarno etaliispredcijevionima tosunas dosadasbrdadoslovnoklali? I ba kako smo predmnijevali, prve su u borbu s partizanima, na oba brda iznad kanjona, stupile zalaznice crnelegijeitreebojnePoglavnikovatjelesnogzdruga,ijije zapovjednikbiobojnikStjepanZduni,jedanodonihkojinije napustio svoje vojnike. Tek tada, kad se razlegla estoka pucnjava na Peovniku i Tisniku i partizani prestali nekanjeno mrcvariti kolonu izbjeglica u Hudoj Luknji, streljakisustrojevicrnaca,abilasudva, estokokrenuli du kanjona. U prvom su stroju crnci nastupali u paru. Jedanjenosiodvasandukamunicijeiimaozauzeteobjeruke. Njegovojeramesluilokaooslonaccijevimitraljezatogajeu rukamadraostrijelac,njegovdruguparu.Ilisuhodom,ne saginjui se, i svakih nekoliko koraka ispaljivali rafal od dvadesetakmetaka. Poto je prvi streljaki stroj proao i partizani po nama prestalipucati,namjeravalismoustatiipretraitisvakigrmi svakuudolinunebismoliMirtu nali ivuilimrtvu.Alije ondanaiaodrugivalcrnacakojisuuprobojiraskrivanje cestetjeralisve tojeostalo ivo,aodvozilasve tojebilo pokretno.NasvesestranevikaloNaprijed!atkonaprijed nijehtio,pogotovoakojenasebiimaouniformu,crncisuga kanjavalinaistroomkaznom.Danasnezateknuuuniformi abezorujaidanasprimjernonekazne,uzelismopukeod mrtvihdomobranaisdrugimvalomcrnacakrenuliujuri i raiavanjecesteodmrtvihljudi,mrtvihkonjaioteenih vozila. Tajsmoposaoobavljali tosmoboljemoglisvedopotkraj dana,doizlaskaizvrajerupe,doselaDolia.Nevidioga,o mojBoe,nikadvie!Tususeobjezalaznicecrnacaidijelo vatreebojnePoglavnikovatjelesnogzdrugasusrelesjedini camacrnacakojesukrileputkrozHuduLuknju.Nebiloje! Sa sobom su s okolnih brda doveli vie od tri stotine veza
66

nihpartizana.Poodjeijenaprvipogledbilovidljivodato nisu Slovenci, da to nisu slovenski partizani s kojima smo onakoskladno ivjeli,putovaliiusputrazgovarali.Doznajemo od njih da pripadaju majevikoj brigadi sedamnaeste istonobosanskeudarnedivizijekojajeusastavutreeju goslavenskearmijena ijemje eluKotaNa.Kaunamda jeitavaarmijadoladapresjeeodstupanjehrvatskevojskei narodakojijeslijedi. Primicalaseno.Crncisuidaljeprogonilirazbijenuma jevikubrigadui druge jedinicesedamnaeste istonobosan skedivizije, todaljeodcestekojajedolinomMislinjei lau smjeruSlovenjgradeca.Neznajui to esnjima,crncisu zarobljenepartizanenatjeraliuvoduPake,kojatunegdjeiz vireinatommjestunijeduboka.Poredavisedvojicapodvo jica,onakokakosuiliuproboj,svesuihpobili.Akoimrane nisu bile smrtonosne, voda ih je uguila. Kad su to obavili, krenulisunaprijed,negoneiovajputnikogapredsobom. Iako zahvalni to su nas proveli kroz Hudu Luknju i otjeralipartizanedalekoodputa,jasmoiBajajedvadoekali daseodnjihodlijepimo,barstotinjakmetara,barkojuuru hoda. eljeli smo se vratiti do mjesta pred vrajom rupom, gdjesmoostalibezMirte. Akadjetvrdozanoilo,zakljuismodatomjestopomraku neemo nai, i ugledavi kraj ceste, nad koritom Pake, ne kakavkuerak,mlin. toli.uemounutraizovnemoimali koga.Odazvaesedvojica.Rekoenamdaizanasimaukui mjesta, da imaju kruha, a ovdje su nali nekog kiselia. Pojedemokruh,popijemokiseliizaspimo.Tvrdo,kao tosui onadrugadvojicaspavali,kao to iinaespavajupodnapiti ljudi.

Tek etrnaesti svibnja ujutro, kad smo se probudili i vidjeli daje kua u kojoj smo zanoili klijet s dvije vinske bave, upoznalismosesnaimsustanarima. Jedan od njih bio je Stipe Ivas, mladi od devetnaest godina, kotunjav i okretan. Pripadao je gorskom zdrugu generalaPeriia,doksezdrugnijeraspaonegdjeokoRogake Slatine,avii asniciotilinaprijedostavljajuivojskudase snalazisama.Onsesnaaotakodaseujednomokrajuskrio, akadjeokrajzavrio,ostaoizgubljeninikakodanaesvoju jedinicu. Na jednak je nain postupio i sino kad su crnci
67

sve ivo tosezateklouuniforminatjeralidauzmepukui kreneuproboj.Nekojevrijemetraoscrncima,aondase skloniouklijetiprepustiocrncimadaposaodokrajaobave sami.Odnasjeuodajeprolazprobijen,alinamnijevjerovao dasmosevratilinikadsmomureklidaje enaradikojese vraamojednomodnassestra,adrugomnevjenanasupruga, panijevjerovaodajeprobojizvren. Uprobojnijevjerovaonidrugina sustanar,SilvijeHiar, violinistuvojnojglazbiPoglavnikovatjelesnogzdruga.Ionje, kad je njegov zapovjednik, satnik po inu, uzjahao bijeloga konja i uz povik Hura, za domovinu! krenuo na juri uz crnce, trao uz satnika s violinom ispod ruke, samo do neuglednedrveneklijeti,gdjejezatekaoStipuIvasa.Unjega jeprvogauplaenidjeakiz epurinezatraiomilodarkojim e, preivi li ove strahote podignuti kapelicu Svetom Anti. Modaicrkvicu,budulidareljivijioniodkojiheprositimilo dare!Hiarmujedaotritisuekuna! Nas je Stipe za prilog zamolio ujutro, a kad smo uli o emu se radi, kad nam je rastumaio da takve zavjete daju mornariuolujamaidaotudapotjeuonekapelicepootocimai primorju,inassmodvojicapriloilipotritisuekunasvaki. Kako ni Ivas ni Hiar nisu vjerovali daje put prohodan, naprijed se nisu usuivali ii sami, pa su pristali da nas priekajudoksenevratimoizpotragezaMirtom,aonda e dalje uz nas. Tog jutra, etrnaesti svibnja, nakon sedmodnevnog zajednikog putovanja prvi sam put sam promatraozvijezduDanicu,neznajuidalijeMirtagleda,a akojegleda,odaklejegleda.Osjeanjasutaneopisiva!Zato? Zato to svaki pokuaj opisa osjeanja, elei dosegnuti njegovu snagu, zastranjuje u patetiku i banalnost. Rei u samo toliko da mi je to jutro bilo vraki teko gledati u zvijezdusamonekolikotrenutaka. Nitalakiodtoggledanjanijebionitrenutakkadsmo, pomno obiavi mjesto nesree, pretraivi svaki komadi zemlje, uzevi deke i torbake s motorkotaa koji je u komadimaleaonazemlji,zakljuilidadaljemoramopoibez nje.Morampriznati,ipakmijebilolakenegodasmojenali mrtvu.Odsad uijanjukaoBajaMagdalenutraitinaovim putovima,zemaljskim,gdjeseljudilakogube,inalazitijena nebeskimputovima,nazvijezdiDanici,gdjesesvirazdvojeni nalaze. Prihvatimo li gubitak kao poetak traenja s izvje
68

snounalaenja,akoiuplovimousamoobmanu,bolemolak epreivjeti. Svratili smo se u klijet nad Pakom, pokupili violinista i skupljaa milodara i krenuli prema izlazu iz Hude Luknje. Doksmoprolaziliporedmrtvihionihkojisuumiralijerim ranenijeimaotkopoviti,sjetiosamsedjevojicetojujeBaja skinuosraspolovljenihkolaipoukeonogavojnika:tovidi, ne vidi, to uje, ne uj! Krajnja sebinost, krajnja beutnost.Amoelisesebinouibeutnouzvatiistanje kadtinitanepreostajenegodaseodbespomonostizatiti sebinouibeutnou? Na jednom dijelu te ceste dolinom mrtvih, kako bi od sada HuduLuknjutrebalozvati,najednojlivadi,nekisuleinari usred gluhe noi, kad cestom nitko nije prolazio, posjetili mrtveupotrazizanovcem,zlatomiskupocjenimpredmetima. Izvlailisuimizodjeenovanikei,spramsvjetlazvijezdaili baterijskelampeunjimatrailinovac.Pretraujuinovanike iznjihsuizbacivalionesliicedragihosoba toihsvinosimo uzasei,kadnamjeteko,adrageosobeuznasnisu,gledamo njihoveslikeitjeimosevjeromdarastancinisuvjeni.Sad, kadjesvanuodanisunceotkriloono tosuleinariuinili nou,okomrtvihljudistojerazbacaneslikenjihovihukuana, slikesvjenanja,slikeroendanskihgozbi,slikezaljubljenih parova,slikeiz kolskihklupaisasportskihnatjecanja,slike novoroenadi i slike djece u igri bezbrojne slike njihova ivota koji je skonan u Hudoj Luknji. Uz slike su pisma, izlizana, zguvana, itana, noena, pamena! Vjetar to piri ispodsuncanosiiprevreslikeipapirdokihnezadjeneza busentrave,zagrm,zaodjeuikosumrtvih.*

*PartizanskisupovjesniarineradoirijetkogovoriliopokoljuuHudojLuk njiizato tojetuizvrenovjerolomstvonapadomnakolonuprijenegose vratiloizaslanstvospregovoraspartizanima,izato tojetuizvrenzloin nad civilnim bjeguncima, a najvie zato to su tu dijelovi sedamnaeste istonobosanske divizije, osobito majevika brigada, doivjeli veliki poraz, tojebiodokazdaHrvatskavojskaniupovlaenjunijetrpjelaporaze,dajei tadabilakadrazadatiestokudaracsvomprotivniku. Akadsuipakgovorili,jersunetoreimorali,potobipriznalibroj svojihgubitakaosamdesetidvamrtvaistoosamdesetestranjenih,ipoto bi naveli da je na strani protivnika bilo tri tisue mrtvih, deset tisua devetsto ezdeset zarobljenih, uz etiristo ubijenih konja, posluili bi se prianjempriakao tojepriadaserazvilaljutaiogorenaborbakadsu

69

 Gledaj! rekao mi je Baja upirui prstom u jednog satnikakojijeleaonauznakokruensvojimdomobranima. NijelitoHunjeta? Satnika su leinari noas obili, i njegov su novanik isprazniliinjegovesuslikerazasuli.Nalisumuudepui onukonukutijusvrpcom.Otpeatilisuje,akadunjojnisu nalinita,bacilisujenanjega.Digaosamjesnjegovihprsai gledam: kutija je iznutra obloena barunom; na kolicu s osovinom oko kojeg je bila omotana vrpca ostao je samo komadi papira i na njemu ispisana posljednja postajaputa prevaljenapremazapovijedimaCelje.DaljeodCeljanita! Daljeje odCelja bila vraja rupa i u njoj vjetar koji, i kad umremo,razvijavanaeuspomene.

ponekipoloajinastanovitimvisovimaponekolikoputaprelaziliizrukeu ruku i sotonizacijom Hrvatske vojske, kao toje da su ustae upadale unaokolouseljakagazdinstva,ubijali,pljakaliipalilidoksunjihoveobi teljistrepjeleskutreneuzvozilaizaprenakolanacestiustrahuodtekog oruja.Jedanjeodtihpovjesniarausotonizacijiiaonajdaljetvrdeidaje skupinapartizanameukojimajebioi tefanVerti izPtuja,nailana ustaekojesupekleuhvaenogpartizananaranju. Imaistineunjihovuneumjerenuhvaljenjudamajevikabrigadanije dopustila neprijatelju dapredahne, i dajepo njegovoj koloni ukanjonu tuklasvimeimejeraspolagala,alinemaistineuzakljukukakojemrtvih hrvatskihvojnikabilotoliko,kakojeunitenotolikotehnikedasenjihove kolonevienisumoglepovlaiti.Istinajedasupartizanibiliporaeni,ada susehrvatskivojniciicivili,ostavljajuisvojemrtve,idaljepovlailiprema granici. Udvijesestvarislausvipovjesniari,bezobziranapolitikipredznak,i sviprenosiociusmenihpredaja.Prvo,dajebistraplaninskarijekaPakatri dananakonbitketeklakrvava.Idrugo,dajeuHudojLuknji,kaoposljedica nepodnoljivogsmradaodraspadajuihleinaljudiikonja,kojesuseljaci djelomicepokopaliuplitkegrobnice,dolodopromjenauprirodi. etirise godineutomkanjonunijeodraslinjaplodilonita ijuoplodnjuobavljaju pele,jersupeleve treidannakonbitkeieznuleinijeihudolinibilo puneetirigodine.

70

3.
Akotejesreanapustila,otplivatenizPaku;akotesrea podupire,moi eplivatiiuztakobrzurijekukakvajePaka. Zato tomePakanijeodnijelaizato tonisamostaomrtavu tojprokletojrupikrozkojusetiskacestairijeka,jabihmogao reidajesreajouzameidauzrijeku,akitakobrzukakva jePaka,moguplivati.Ali,zato toseMirtazagubila,dane kaemonogroznije, tojeMirtuPakaodnijela,nemogurei damesreaslui,jerjasreebezMirtenemamotkakosamje upoznao jedne veeri na poetku Macbetha dok je pravila maskustarogkraljanaglavimladaglumca. Meunama,valjdastogatosmobilikazaliniradniciito smoznalidasepatetikamoeglumiti, toseona,uglavnom, glumi i na daskama i u ivotu, nikada nije bilo patetinih rijei.NepamtimdasmoikadjednodrugomurekliVolimte ili Ljubavi moja. Meutim, odsutnost patetike u rijeima oslobaalojeprostornjenostima,kojesuseprotezaleodzore do mraka, od mraka do zore, u svim radnjama to smo ih zajednoradili,naposluikodkue,nanogamaidoksmoleali jednouzdrugo.Tosesteranjeljubaviistanjezavisnostidalo obuhvatiti uzreicom, kojom smo se sluili i kojoj smo se istovremenopodsmjehivali:volimosekaomutavi,ljubimose kaomutavi! Sad,kadjenestalauPakizaklonjenaplamenomonogzlo sretnogautomobila,sadkad seizgubilaikadvienemogu gledati njene plave oi, njene piknjice na nosu i obrazima i uivatiblagodatinjenepoduzetnosti,kojameipovelanaovaj put, sad je ta mutava ljubav i ovisnost progovorila punim glasom.Tajglasitapatetinaljubavklizilisunadvakolosije ka.Kakojepronaiakosezagubilaiako,kaosveovoljudstvo, hrleizapadu,traimenekaotojanjutraim?Kakopreuzeti njenu ulogu koju je od prvog dana imala u naem neozakonjenombraku,kakoupravljatisudbonosnimkoracima, kakoodreivatitovaljaatonevaljainiti,ikakokormilariti uovojolujiukojumeonapovelatvrdeidajevinakormilu? U Hudu sam Luknju uao kao ovjek voen i poprilino ravnoduanpremaonomu toseokonjegadogaa; kao o vjekkojije,iakosurazoaranjaslijedilajednozadrugim,bio sklon nadanju i podloan obmanama i iluzijama itavog ko
71

lektivitetaukojemjezateen.AizHudesamLuknjeiziao kao ovjek koji preuzima sudbinu u svoje ruke, koji nema iluzijadanasnaputuigdjeitadobroeka,ikaoovjekkojije spreman,slijedeiegoizam toseposvudaokonasrazlistao, raditisamoiiskljuivonaosobnompreivljavanju,kolikogod se pritom sluio zajednitvom s drugim ljudima. Prelazei prekolivada tosesteruodonerupeubrdu,pokojojje itav kanjonnazvanHudaLuknja,doselaDolia,prolazeikrozono snopljepokoenihljudi,kojisuipodvodstvomipodprisilom crnacajurialiizklancapreplavljenasmru,naoruaosam sestrojnicom,pitoljeminoemkojesampreuzeoodmrtvog domobrana. To je Baja uinio prije mene. Ivasa smo nali naoruana, samo Hiar, pravdajui se kako je njemu teko nositiiviolinusaetirigudala,nijehtiouzetioruje.

Nasetvorica,trojicanaoruanaajedansviolinomigudalima, zaputilismoseodDoliapremagraniciunamjeridadonjei doemo,alismalonadeda emojeprijeineposlui.Jjuoaa srea i ne pronaemo li kakvo prijevozno sredstvo. Na putu nismobilisami.KrozHuduseLuknjujo uvijekprolazilo,a prolazili su i oni to su se za vrijeme jueranje borbe posakrivaliilionikojisujo uvijeknadiraliodCelja.Nijedni ni drugi nisu imali prijevozna sredstva, pa niti smo mi, takoerbezvozila,njihsustizalinitisuoninasprestizali.Bili sutoostacigolemeljudskemase,kojimasenitadobronepie i koji e, ili ovdje ili negdje drugdje, biti protivniku lagan plijen. Ako smo ipak nekoga prestigli i ako nas je ipak netko sustigao, Ivas bi od njega traio milodar za gradnju kapele SvetomAnti,kojinasjespasioodsmrtiuHudojLuknji.Nije bilo ovjeka koji se nije odazvao njegovoj pronji, najee darujuikuneimarke. Naraskru,gdjeseujedanpremaSlovenjgradecuslije vajudvaputa,onajkojimsmomidoliionajprekoVitanja kojimodCeljanismohtjeliii,odluilismozastatiipriekati neeliizjednogilidrugogsmjeranaiikakvovozilo,tuza stati,daseraspitazanajboljismjerbijega,itakonampru iti prilikuidaimpokaemokamotrebaiiidaihzamolimoza prijevoz. Dugo nije nailazio nitko izuzev onih koji su sli ili nama,kojejeIvasmoliodamuudijelemilodareikojisumu,
72

nezaustavljajuise,milodaredavalipouzdajuisesamousvo je noge. Od Vitanja nisu ni takvi dolazili, bilo zato to su potoci ljudstvaiz tog smjerauspjeli pobjei prije negosu ih partizani presreli, bilo zato to su im partizani uspjeli zatvoriti put. I ba kad nam se uinilo nepotrebnim tu dangubiti,jerjejedansmjermrtavanadrugomunemavozila, izHudejeLuknjenailakolonaodestbolnikihkola. Pribliienamseistadoekadsustiglinaraskrebez putokaza.Pooznakamananjimavidjelismodasutovozila pokretnebolnicePoglavnikovatjelesnogzdruga,kojajestalno sjediteimalanaKuniaku.Kaosvabolnikavozilaiovasu bila zatvorena, pa nismo mogli vidjeti jesu li popunjena ranjenicimaibolnikimosobljem,nikadsmose nadvirilina prozore koji su.bili ispod samog krova. Jedino je dvometra Hiarmogaoodozgopogledatikrozteprozore.On mije,na pitanjeimaliunutramjesta,odgovoriodabigasemoglona i kadbisesestreilijenicistisnuli,jerbolesnikeuprvimkolima nijevidio.ZaputpremaDravogradupitaonasjedebelibojnik kojijesjediouzvozaa.PoslaosamBajuispredkola,ajasam sedebeljkustavionauslugu.Rekaosammuukratko tojes nama etvoricomizamoliogadanaspoveze.Voza je utio,a bojnikjerekaodanasnemakamoutrpati, svejepunokao ipakkotica,putjelo,gumesuimizlizaneivelikojepitanje dokleeionidoi. Nepovezetelinas,izreetatemovamgumerekaosam izaudiosesamsebi togovorim.Nisamtorekaoniljuteise niprijeteimglasom,rekaosamtodaisprobamjelipromjena tojeumeninastalanakonMirtinanestankastvarnailije samoprivid. Mislilidabibuenjetihgumapreivio?pitamedebeli bojnik. Nemislimizatomenijebriga!Akakvubisteviimali koristodtogadameubijete?Gumevammojasmrtnebini zakrpalaninapuhalarekaosam. to da radim, momci, kad mjesta nema!? zavapio je bojnik.Akogajenapolaskuibilo,usputsugaispunilioni kojesmomoraliprimiti,jersunamprijetilibuenjemguma. Ondaprimiteinasetvoricu,davamnebibilouzaludto stepokupilisveonekojisudosadtrailidaihpokupiterekao jeBajapetljajuinetookookidaanastrojnici.
73

Dok smo vodili tu prepirku, kojoj se kraj nije mogao predvidjeti,jernitismomibilipripravnipucatiugumenitije bojnik imao sranosti proi pored nas, na cesti koja do raskradolaziizsmjeraVitanja,cestikojomnitkonijeproao otkako smo mi tu ekali, odjeknula je jaka eksplozija i privuklapanjuinasnacestiionihukolimapokretnebolnice s Kuniaka. Kad smo pogledali u smjeru eksplozije, vidjeli smorazmrskankamionuplamenu,auskoroidrugikakouz eksploziju, zajedno s ljudima u njemu, raskomadan polijee uvis. Od buke motora bolnikih vozila nismo uli jauke ranjenih ljudi, ali smo vidjeli one koji su ranjenike kupili i nosiliihupozadinudoitavekoloneraznihvozila,kojaje,kad sudvaprvakamionanaletjelanaminu,zastala,jerniodvatre ikrhotina,niodtjelesamrtvihiranjenih,niodstrahadaioni nenaletenaminu,nisumogliproduitidalje. Evo nam partizana! rekao sam debelom bojniku i vozaubolnikihkola. Maknitenamsesputadakrenemo!oajavaojebojnik. Poveitenasilipucamougumevikaosam. Alikamodavassmjestimo?zdvajaojebojnik. NablatobranerekaojeBajanaprednjeblatobrane! Ondasepenjitenablatobrane,alinekrivitemeneakos njih padnete i poginete odahnuo je bojnik, zaraen sebinoukaoisvimi,alioitoovjekkojiimaisrceiobraz. Sjeosamnalijeviblatobranprvihkola.Nogesamstaviona papuicuskojeseulaziukabinu,turnaoblinublatobrana; jednom sam se rukom drao za leite lijevog svjetla, a drugom,rairividlan,zaravnupovrinuhaube.BajaiIvas potrailisuistovjetansmjetajnadrugom vozilu,aviolinist Hiar pokuao se, oponaajui mene, smjestiti na desnom blatobranu.

PutovanjecestomkojasijeepoljaipratirijekuMislinjuniz vodno,putovanjeputemnakojemnemaniusponanizavoja, iako sam sjedio na blatobranu i jedva odr avao ravnoteu, bilo je moje najbre putovanje u sedam dana bijega. Vojnih jedinicakojebibileveeicjelovitijenismosustizali.Nailazili smosamonapojedinceiskupine,ostatkeraspr enihpostroj bi, bez zapovjednika i, najvjerojatnije, bez ikakva znanja u kakvomsupoloajuikamo estii,skupineslinenama e
74

tvorici, koji smo se sluajno nali i drali se jedan drugoga misleikakoimanetoutvrdnjidajeuovimprilikamabolje bitiugrupinegosam. Svedoselamartno,ijesamimekaoiimenaostalihmje stadoznavaoiliizHunjetinazemljovidailisputokazakojisu preivjeli rat, inilo mi se da nas kolona automobila punih partizana,ijasudvaprednjavozilanadomakDoliunaletjela na minu, nee sustii, jer e u strahu od mina napredovati polaganije od nas. Ali u martnu, budui da sam se vozio okrenut natrag, na dugoj ravnoj cesti, na svoj sam uas primijetio da nas partizani u zarobljenim njemakim kamionimaslijedeisustiubrenegotosmooekivali.Rijetki bjeguncinakojesunailazilinisuimprualinikakavotpor,niti suimbiliprepreka.Dapae,sluilisuimkaodokazdaput nijeminiranaidabezbojaznimogunapredovati. Tamo kod Dolia, razgledajui razbojite na izlasku iz kanjonamrtvih,vidiosamikamioneukojimasusedovezli pripadnicimajevikebrigadeprijenego enapravitizasjedui pokolj u Hudoj Luknji. Crnci su, obraunavajui se s Majevianima, te kamione otetili ili zapalili. Nisu samo kamionibilinjemaki,dioobilnogplijenakojijepartizanima zadnjih dana pao u ruke, nego su i vozai bili njemaki. Vjerojatnopartizani,pretenoneukiseljaciizBosne,zatolik broj kamiona nisu imali dovoljno vozaa, pa su prisilili Nijemcedaihvoze.Mivienemamoposlaspartizanimakoji pjeae,nisonima topo umamaigoramagaze umske staze.Nasgonepartizanikojipraecestamaunjemakimka mionima,snjemakimvozaima. Uztakvuspoznaju,gledajuiihkakonasslijede,pobojao samsedanidograniceneemostii.Sjedeinablatobranu, svoje strahovanje nisam imao s kim podijeliti, a jo manje pronainaindaprogoniteljezaustavimo.

Na raskru pred ulazom u Slovenjgradec, pred putokazom ijajejednaploica,graenauoblikustrelice,pokazivalana putkojivodiuDravograd,adruganaputkojivodiuRavnena Korokem, sustigli smo domobransku jedinicu veliine dviju satnija. Zastali su jer kao ni mi, nisu znali kojim putem krenuti.Kadsmoimistali,buduidaodnjihinjihovihvozila nismomoglinilijevonidesno,siaosamsblatobranaiupi
75

taovojniketkoimjezapovjednik.Javiosezastavnikirekaoda sezoveJosipFalevi.Odmahjedodaodaonnijezapovjednik, daovotovidimokonjeganijenikakvajedinica,dasutosamo ostacibojnebrzoghrvatskogzdrugakojegsupartizanirazbili naplanini utnici.Njegasuvojniciimenovalizapovjednikom, jervieginameunjimanijebilo;viiasnicisuizginuliilise odvojili i pobjegli sami. Zajedno smo pogledali karoseriju kamiona koja je, odvojena od kabine, stajala pored puta u smjeru Dravograda. Netko je od onih to su pred nama bjeali, i vodili brigu o nama to za njima dolazimo, karoserijom preprijeio put, ne da se mimo nje ne bi moglo proinegodaseporednjenemoeproi,adajeneprimijeti. Onikojisubrinulionamatonailazimo,nakaroserijisucrve nombojomnapisali: Odstupanje preko Dravograda je prekinuto! Skrenite za RavnenaKorokemiodatleiditenaPrevalje! Imatelimina,nagaznih,onihzakamione?pitaosam zastavnikaneznajuiteminenazvatipravimimenom. Mislimdanetoimaujednomkamionu.Da,sigurnoima, vidiosamrekaojezastavnik. Znate to uvampredloiti!Ovukaroserijuodgurajtes cesteipazitedalegnenaonustranunakojojpieupozorenje dasepremaDravograduneide.Itucestuminirajte!rekao sam. Zaboga,aonikojibjeezanama?rekaojezastavnik. Onidotihminaneestii.Njimadotleneedatidadou! rekaosam.Kadtouinite,zapovjeditepokretcestomna Ravne.Miemovasprestii,avizaostanite.Tadaminirajtei tucestu.Ako elitedoidoPrevalja,naviemjestaminirajte cestuzasobom,minirajtedoklegodbudeteimalimina! Anaitozanamaidu?jouvijekmepitaozastavnik. Akozanamanetkonaiide,tajnaciljneestii.Tosam vamverekao!Zanamaidekolonaodstotinuvozilaukojojsu vozaiNijemci,aoni tosevoze,tosupartizani.Shvaateli, zastavnie?rekaosam. Onmeshvatioidaosenaposao.Vojnicisugaslu aliisvi suposlovibilibrzodogotovljeni,karoserijagurnutaustranu imineukopaneukolnik.Jasamsjeonasvojblatobranibol nica je s Kuniaka pretekla ostatke bojne brzog hrvatskog zdruga,kojinisuni asa asili,kojisuobaviliposaoipohitali
76

zanama.Zbogonoga tosamsmislioiuzpomo zastavnika proveoudjelonisamseosjeaovojnikom,jo manjejunakom. Osjeao sam se onim to sam bio, kazalinim radnikom, za sada inspicijentom, a u budunosti, budu li ambicije zadovoljene,glumcemilireiserom.Svetosamsmislioiizveo uz pomo vojnika i njihova sluajnog zapovjednika samo je reija, samo je sitna kreacija u ovoj kaotinoj predstavi bez dirigentaireisera.Bezikogatkobimisliokamoseovoide,i kudanasovovodi! Jedva da smo zaobili Slovenjgradec i zaputili se cestom koja je imala mnogo zavoja i neto manje uspona, jer nije slijediladolinunijednerjeice,negojebiralaprolazeizmeu niskihbrdaca,kadsusejednazadrugomzauledvijesnane eksplozije.Timejepredstavatosamjeizreiraodoprvogina bilazavrena.Koliko e inovadoRavnabitiovisit eodaru zapaanjapartizanskeprethodniceioraspoloivimminamau posjeduzastavnikoveskupine.

Do Ravnog smo stigli oko dva sata poslije podne, bez vjjb. smetnji.AlismotugdjesespajaputizSlovenjgradeca,kojim smo doli, s cestom iz Dravograda koja se na tom mjestu s lijeve obale Mee, preko drvenog mosta, prebacuje na njenu desnu stranu naili na mnotva ljudi, konja, zaprega i motornih vozila, mnotvo koje nam nije dopustilo da se ukljuimouprometiproduimoputpremaaustrijskojgranici. Drvenimostnijemogaopropustitisveljudstvotojedolaziloiz Dravograda. Mnogi od onih koji su ili pjeke ili jahali na konjima silazili su niz sprud i gazili rjeicu, koja nije bila duboka. Svi su bili izbezumljeni i neskloni bilo kakvim ustupcimakojibiinatrenutakusporilinjihovbijeg.Vojvoan ski partizani, koji su im sprijeili da prijeu Dravui uu u Austriju,kadimjebilanadohvatruke,slijedilisuihustopui moglisusesvaki aspojavitiiokoovogtijesnogmostakako sunamreklikadsmonekeodnjihnaglavimostamolilidana trenzastanuidopusteizlazaknacestubolnikihvozila. Zapravo se tu nije imalo koga moliti. Uslugu to smo je traili, da kuljanje strahom izbezumljene mase naas stane doksemineukljuimoupromet,mogaojeuinitisamoza povjedniktemase,atakvoganijebilo.Kolasusepojedina no,naaprvaaostalakadizbijuna elo,svremenanavrije me moglaukljuitiupromet,alidebelibojniknatonijepri
77

stajaodreidaesebolnicaraspritiidasevienikadanee prikupiti. A pokretna bolnica moe djelovati samo ako je cjelovita. Nama etvorici je preostao izbor ili da siemo s blatobrana i nastavimo put pjeke ili da ekamo dok se ne pojavepartizanitonasodDoliaprogone.Bilibismoodabrali pjeaenje ali nas je, mene i Baju, bojnik zamolio da ga ne naputamo,dasmogaodjutrosdvaputaizvukliizneprilika, paoekujeda emogaiizovogjadaizvui.Izbavilibismoi njegaisebe,alikako?KadbitajmostprekoMeesamona nekolikotrenutakapostaoneprohodanisvebibilorijeeno,mi bismobjealidalje. Bilo je korisno rekao mi je zastavnik Josip Fal evi, najvii asnikuostacimabojnebrzogzdruga, ijasekolona prikljuilanaoj,aon,videidanemoenaprijed,doaodo prvihbolnikihkoladavidio emuseradi.Trismoihputa zaustavili.I etvrtibismo,alinamjeponestalomina.Ipakje svezaludu!Onisutuiuskoro esepojaviti!Nadirune tedei niljudenivozila. Viditelivinainkakodaseubacimouovumasu?pitao samga. Nevidim!Aakomislitenamo moga ina,zaboravite nato!Nidasamgeneralonimenebiposluali.Kadsevojska raspadne,onanevidi inove.Ovimemojislijedesamozato tosamineznajukamobi...Aliznamza tonasoviodMi slinja tako uporno progone. Znam otkako sam ugledao taj most! Zato?bilojejedinotosamgauspioupitati. Odnekudsnekeodokolnih ukasonih toseuzdiu nad lijevomobalomMeeiznadceste tovodiizDravograda, ilisonih tostojeMeizdesna,preko ijihjepodnojavijugao putkojimsmomidolizapucaojetekimitraljezimecisu, cijepajui daske na drvenom mostu, zapljutali kao grad. Tekom mitraljezu pridruila su se druga oruja i orua i najednomjemost,naselje,ceste,Meuilivadeokonjezasuo iv oganj olovnih i eksplozivnih zrna. Dva su kamiona bila pogoenanasamommostuibujicajeljudinjimeprestalatei, zbogvozilakojasusepretvorilaubakljeizbognajgu evatre kojoj je most bio izloen. Vojska i narod, sve to se nalo nabijeno na dravogradskoj cesti naputalo je prijevozna sredstvaiscesteprelazilonalivadu,nebili,gazeiiplivajui Meu,dolidoputakoji eihizvestiizovoguarenoggrotla.
78

U taj se trenutak, kad je presahlo kuljanje mase preko mosta,putprednamaproistioimismozauzelinaamjesta nablatobranima.Doksuvozaibolnikihkolapalilimotore, zastavnikmijeFaleviodgovorionapostavljenopitanjezato nas partizani od Mislinja ovako uporno i samoubila ki sli jede. Dobilisuzapovijeddanaovommostuprekinuodstupanje izarobesvetosenalazinacestiodDravogradadoRavna.To upravosadaine.Mismoopetzadnji,ilimeuzadnjimaree iodeususretsvojima.

Zadnji ili, tonije reeno, meu zadnjima, budui da su za namailionikojsuuspjelipregazitiilipreplivatiMeu,mi smo polagano, ali neometano, doli nadomak selu Prevalju, gdjecestaponovoprekodrvenogmostaprelazirijeku,slijedije nekolikokilometarauzvodnoijednimodvojkomskreeubrda dabidomaloizbilanaaustrijskugranicu. Most je u Prevalju, kao i onaj u Ravnama, imao drvenu grauidaanikolnik.Izdvamitraljeskagnijezda,kojasuse nalazilanabreuljkuiznadselaslijevestranerijeke,mostjei komadcesteslijevaizdesnadranpodstalnomvatrom.Vozila kojabiseodluilaprijeimostvozilasukrozkiuzrna.Dva bacaasistogonogbrijega,poumljenajelom,bacalasuminu zaminompokuavajuipogoditimost,sruitigailizapaliti.I prijenaegdolaskajednajeminamostpogodila,vjerojatnos nekom zapaljivom smjesom jer je most po sredini uz lijevi bokobranizgarao.Najveibrojminamostnijepogaao.Padale su okolo, po rijeci, livadi i selu. Mnogi su se u vozilima zalijetaliiuspijevaligabezveeteteprijei. Na se bojnik na to nije mogao odluiti. Zastali smo na prilazima mostu, u mrtvom kutu, gdje nas mitraljezi nisu moglidohvatitiaminobacaimanismobilizanimljivi,jersu raunalida emo,svi,sruelimost,ivozilailjudstvopastiu njihove ruke, kao to su pali oni koji su se nali izmeu Dravograda i Ravna kad je odstupanje u Ravnu bilo presjeeno.Odnasdomosta,nalivadiinjivama,nalazilose mnotvomrtvogiivogsvijeta.Mrtvisulealiimirovali,aivi sulealiipuzli.Krilisuseizaolupina,mrtvihljudiimrtvih konjainastojalisedokopatiMeeicestesnjenelijevestrane. Stonamjebilo initi?Ilipuzitipozemljiodzaklonadozaklo
79

naigazitirijekuili,sjedeinablatobranima,projuritimostom krozplamenitanad. Nijemisesjedilonablatobranui ekalodokmostizgori.I tosamrekaosvojtrojici!Bojnikusampredloiodasamodlui hoeliiskuatisreuvozeiprekomosta ili epoipjeke,a neoteeno vozilo ostaviti partizanima. Nije htio pjeaiti, a nijenimogao,ukolimajebilonepokretnihranjenika.Dakle, iskuat esreu?Hiargajezamoliodamupovezeviolinui gudalo.StimbimubilonezgodnopuzitiigazitiMe u.Toje bojnikdraorazumnim. Nas smo etvorica, drei se jedan drugoga, puzei po mokroj zemlji i koristei zaklone, vrbe, tjelesa ljudi i leine konja,uzatijimakadnebipucalosokolnihbrda,dolina obaluMee,kojajestbilabrza,alinijebilapreduboka.Kadmi naobalu,iprvojevozilobolnicesKuniakadolonamost,a ostala su ga vozila slijedila u stopu. Mi smo prijelaz preko rijeke odabrali nizvodno od mosta, jer je na tom dijelu prilaznog zemljita bilo mnogo starih debelih vrba, a na suprotnojobalivelikastijena,siguranzaklonodmitraljeskih metaka, iako bi razumnije bilo da smo ga nali negdje uzvodno, kamo su mnogi ili, dalje od mosta i mitraljeske vatre.Uinilismotoistoga tosmosenadalida ebolnikim kolimauspjetiprijelazprekomosta,pa emo, imsezajedno naemonacestipodonomstijenom,uzjahatisvojeblatobrane ikrenutipremanovimiskuenjima. Dospjelismosespustitinizsprud,smoiticipeleinogavice, izmjeriti Meinu dubinu i savjetovati Ivasu da milodare, zbijene u platnenu vreicu dri visoko nad vodom, kad je minobaca jednom granatom pogodio prvo bolniko vozilo ravno u vozaevo staklo, bojnika i vozaa usmrtio, a motor zapalio.Plamenmotoraspojiosesplamenomkojijedotada gorioposredinimosta,uogradiinadaanomkolniku.Sadje svom irinomposredinimostbuktiouplamenu.Nekesuod dasaka i greda, ve dogorjele, kaouarene glavnjepadale u rijeku. Meu tim krem od mosta i kola u rijeku je pala i Hiarovaviolina,zapravonjenizdrobljeniostaci.Svesmoto gledali stojei okamenjeni dokoljenauvodi. Itekkadsmo, odavi duno priznanje naem smionom bojniku, vidjeli da bolniko osoblje naputa nepogoena vozila i kree preko livadadapregazirijekuiputnastavipjeice,odluilismosei mipokrenuti.Pogotovo tojeibacakaimitraljeskavatras
80

okolnih brda prestala. Nisu ludi da tuku po svojim novim, ispranjenimbolnikimkolima! togodsnamabilo,ninepun satneeproiionieseunjimavoziti. Eno ih! Eno glazbe Poglavnikova tjelesnog zdruga! vikaojeHiar.Naaosamih!Enoih!Gledajteispodlukova mosta,basadprelazerijeku. Pogledalismo.Janeznam tosuBajaiIvasvidjeliispod lukova drvenog mosta, ije su ograde i kolnik gorjeli a iz plamenauvodupadalougljevlje.Neznamnidalisu tood dima i vatre mogli vidjeti. Ja sam vidio asnika u odjei glazbenika Poglavnikova tjelesnog zdruga na bijelom konju, kakogazirijeku.Adalisuonitosugaslijedilibiliglazbenici nisam mogao vidjeti. U masi to je gazila za bijelcem i konjanikom bilo je i civila i vojnika, pa je moglo biti i glazbenika,alidabitobilaglazbenakapelaucjeliniipred njomhrabrikapelniknabijelomkonjuutonisamsiguran. Evonaegkapelnika! ujeteligakakovie:Zamnom, momci?istaromantika! Akonijebiove vienaslikananekojdrugojrijeci,une kojdrugojslinojzgodi,uonojukojojseHiarizgubio,akoje satnik bio stvarnost, mi ga uskoro nismo mogli vidjeti ni onolikokolikosmogavidjeli,jerjemostposredinidogorioi mnotvo je glavnja, plamenova i krijesnica poletjelo prema rijenom koritu, zatvarajui dimnim i vatrenim zastorima otvore ispod mosta, kroz koje smo kakotako mogli gledati kapelnikanabijelomkonju. Zatomiseovomoralodogoditi?Itobasadakadsamih naao! Ostao sam bez violine. Kako u se pred kapelnikom ispriati?rekaojeHiarikrenuopremamaticirijeke,tamo gdjejemeudrvenimotpacimasmostavodanosilaikomade njegovarazbijenogglazbala.Mismogaslijedili,akakosmo dolimeuonajkrtojeplutao,domenejedoplivalogudalo. itavo!Poniosamgadozaklonaispodstijenesdrugestrane rijeke. Evo,nosibarnjega!rekaosamHiarukadje ivdoao domene. Ongajeuzeo,preaoprstimaprekostrune,kojajeomlo havjela,daiznjeiscijedivoduizahvaliomi. Nijebilovremenazapla nadizgubljenomviolinom,ni smo viebilivezaninizakogaikrenulismo,birajuiodmi
81

traljeskih metaka najzaklonjeniji dio puta, dok se na putu prema poljani i tom odvojku za austrijsku granicu nismo utopiliumasipjeaka,mokrih,izmorenihiuplaenihkakvi smoisamibili. Jelisuncezalo,neznam,alinjegovesvjetlostinijebiloniu doliniMeeninasunanojstranibregovaiznadcestekojom smoilikadsmodolidomjestagdjeseopetpucalo,alimnogo manje nego oko ona dva mosta. To zapravo i nije bilo selo, sveganekolikokua,modanidvadomainstva,imeutim kuamacrkvaslijevestraneceste,dorijeke,ikapelasdesne, dobrda.Ispredkapelenalaziseploanakojojpieimemjesta, a ispred crkve putokaz, ija je strelica usmjerena nadesno i pokazuje odvojak puta prema planinama. Do tog se odvojka ideusponompogolombrdu.Ispodteuzbrdice,togodvojkai toggologbrdasterusepoljailivadeoko rijeke, po emuje lokalitetiseocenanjemudobionazivPoljana. Ne mogu se nikako sjetiti je li podloga putokaza bila u bijeloj ili u svijetloplavoj boji, ali sam siguran daje bila obrubljenacrnimokvirom.Istotakonemogusesjetitijesuli na tom putokazu bili upisani kilometri koji nas dijele od Poljane do mjesta na koje putokaz pokazuje, ali se dobro sjeam da je na putokazu velikim crnim slovima pisalo PLIBERK, a ispod toga malim, u zagradama, BLEIBURG. Togasedobrosjeam,jerseuznas,doksmo italitonaploi pienaaovojnik,kakosemogloproitatinaamblemu toga jenosionalijevomrukavu,iztristodevedesetidrugePlave divizije,ukojojsu,podzapovjednitvomnjemakih asnika, sluiliHrvatiobueniuStockerauu.Upitaonasjeznamolito nanjemakomznaiBleiburg,iz egasuiSlovencinapravili svoje iskrivljeno Pliberk. Kad smo mu rekli da ne znamo, pouionasjedatoznaiolovnigrad.Sobjejerukeuhvatio narameniceruksakaikrenuopremagolombrduprekokojegje zavijaoputprematomolovnomgradu.

Krenuli smo za njim. Nismo otili daleko, svega nekoliko korakaizaputokaza,kadsmoponovostali. Sklonivisesputadanesmetagomilikojastalnonadirei zaklonivisezacrkveniziddabisezatitilaodpuanevatre todopiresdrugestraneMee,pokrajmalihkolazamunici
82

ju, kola s dva kotaa i dvije rukunice, meu koje se upree jedankonj,iznadnepominogranjenikautimkolima,stajala je uplakana bolniarka i molila prolaznike da joj pomognu vozitikola.Onaihsamavozitinemoe,anemoeniostaviti ranjenikasamog. Mladi je vojnik mirno leao i gledao taj silni narod koji prolaziineemuilinemoepomoi.Nijednegeste,nijedne grimasedabiprosvjedovao,korio,ljutiose.Samoblagapatnja imirkojigovorikakojepreaocrtukojadijelibrigeinemire ovogasvijetaodmiraonogaukojineradoodlazimo.Ukoloni, sastavljenojodljudikojisupregaziliMeuitamonadrugoj obali ostavili i zaprege i motorna vozila, nije bilo ni jednog konja koji bi se mogao upregnuti u rukunice malih kola za prijevozmunicije,anijebilonimotornogvozilazakojibise rukuniceprivezale.tojepreostaloonomukojibiseodluioda pomognebolniarkiiranjeniku?Nitadrugonegodasesam upregneurukuniceipokuavuikolasranjenikom.Poravnu bitodoneklemogao,alipouzbrdicinidonekle.Kolabimogla izvuigrupaljudi,alihajdejetinaiutojindividualiziranoj masigdjesvatkospaavasvojukou. Nas smo etvorica zastali pokraj kolica, to drugi nisu inili,iubolniarkesepojavilanadada emosemiupreiu njih.Prestalajeplakatiirasprialase. On je pripadnik druge satnije tree doknadne bojne dvadesetiprvogustakogzdruga.Danjihnijebilo,nitkood vas sada nebi prolazio ovim putem. Nitko! Oni su jutros u zorunailionimtamoputem,onimodMeicaiCrna.Znam, snjimasambila!IovdjesmonaPoljaninali itavubrigadu slovenskih partizana, brigadu nekog landora. Taj landor nijedaodaidemouAustriju.Iondasunaikrenulinajuri, prsaoprsa,samobombamainoevima.Pogledajtemrtvace, tamodoljeispodonihkua!Naiinjihovipomijeani!Naisu ihotjeraliuone umetamo,otkudapovremenopucaju.Aline smiju naprijed, jer prilaze cesti brani i dalje druga satnija, koja e se zadnja povui, kad posljednji na ovjek proe ovuda.Aovajjeranjenprijedvasata.Jadnalisamijaion! Ostavitiganemogu!Neu!Danijenjeganitkoodvasovuda nebiproao. Dapokuamo!rekaojeBaja. Moemo! I to emo uiniti?Premjestit emoga s do brognaloemjesto.Ostaviligaovdjeiligaostavilitamodo kle emogadogurati,svejednogamoramoostavitirekao
83

samisjetioseonedjevojiceisavjetaonogdomobrana:Niut nividjetmojamukasvaje! Ne ostavljajte me govorila je ena za nama kad je vidjeladasmokodnjepobudililanunadu. Poisnama!Ostavigasamog!Njemuvienitkonetreba savjetovaojojjeHiar. Neugovorilajebolni arka.Ostat uuznjegadok mu oi ne sklopim. I povui u se tek kad se drugasatnija budepovlaila.Janjimapripadam,avinepripadatenikomu. Sramvasbilo!Nesamovasnegosvihkojitudaprolazitebez stida.

Na to smo raspelo naili prije nego emo prijei austrijsku granicu,usamsumrak,nauzvisiniuzcestu,uzvisiniokokoje seovijalaplaninskastazaigubilasemeujelama.Uzvisina nijebilaveaodjednogmetrai,akoseprimaknedesnomrubu ceste,stajalajesvakomputniku,svakombjeguncunadohvat ruke.Kri jebiodrven,obojenpaklinom,kakvihimabezbroj naraskrima,aSpasiteljevojetijelob'ilosasvimbijelo.Bijela jebila akiperisomakojamujeopasivalabokove.Posljednje svjetlo etrnaestogsvibnja,svjetlodanakojise,nasreu,za vrava,napozadiniodcrnogdrvaisticalajetotijeloinitko iv tko je mimo njega prolazio, u kakvom god stanju bio, nije mogaoproiadanezapazinjegovuraspetubjelinu,mrkikrii mranupozadinuukojuuvirestaza. Okokriajebilaetvrtastaograda.Graenaodoguljenih oblicaprepiljenihnadvojeiumoenihukolomaz,kaoikri, daduljeizdrenasuncuikii,onaje,uduiniodtriivisiniod jednog metra, opasivala prostor oko kria veliine devet kvadratnihmetara.Tajprostoruzogradeporedcestedovrha a uz ogradu do brda preko polovice, bio je ispunjen novanicamakunaimaraka.Bilojeutomkounauurenih, zguvanih, presavijenih, izglaanih i novanica vezanih koniem,onihkojesuprometaneiuprometanjusepohabale, abiloihjeiusvenjevima,potpunonovih,kojenikadanisu koriteneikojesusvojomteinompritiskaleonezguvanei nauurene,prijeeidaihvjetarneodnese. OnikojisuvidjelibijeloSpasiteljevotijelo,avidjelismoga svi, na posljednjem svjetlu dana to smo ga samo s Bojom pomoupreivjeli,pretraivalisudepoveitorbake,vadilio
84

tudasmotuljkeilisvenjevenovanicaibacaliihprekoograde odprepiljenihoblica,krialise,mrmljalimolitveinastavljali put.Imismotonakaniliuiniti. Dasvebacim?pitaonasjeIvasipokazivaoplatnenu vreicusmilodarimazagradnjukapeleSvetomAnti. Baja je rekao da ne zna, neka ini to hoe. Violinist s gudalom,abezvioline,kojijo nijenaaosvogakapelnikana bijelomkonju,svojuisturomantiku,savjetovaojedabitobilo dobro,jerbisesvimilodarinalinajednommjestui,akose neto elisagraditi,lakebisesagradilo.JasampakIvasu savjetovaodaprikupljenemilodarezadrizasebe,daihidalje prikuplja,jerodnovcaunutarogradeodprepolovljenihoblica nitkonikadanitaneesagraditi.Jedno, to eseuspomena na nas zatirati i trajat e koliko budu trajali otisci naih stopalanaputu;adrugo,novacbaenprekoograde,novacje baennizvjetar,namjerno,dagavjetarodnesenanebokamo e i svi nai vapaji stii. Ako tko bude gradio kapelice kao uspomenuna na put ispas, gradit emo ih samo mi. Zato nekaIvasnosimilodare,aprekoogradenekaubaciodsvoga novcakolikomoe.

Kojim smoputem od tog kri aputovali, ako je putova bilo vie,krozkojasmomjestaprolazili,akojeusputbiloikakvih mjesta, gdje smo pre li austrijsku granicu ni ta od svega toga neznam.Palajeno,okoli senijemogaovidjeti,puto kazi itati,aputusporeivatisonim tojeucrtanoukartu. Nakon onoliko zla to smo ga proivjeli u minulom danu, utonulismoumlakimrakbezpucnjave,slaganimvjetromi zvjezdanimnebom,pasmo,gaze ijedanuzdrugogaijedan za drugimzadrijemaliuhoduidoivjelipoznatunelagodu, koju redovito do ivljava umoran putnik, to no u, umjesto dalegneizaspi,moraputovatiineznakad etomputova nju,tommuenjusnom,doikraj.Bilajetoprvano nased modnevnom bijegu kojom smo putovali, ne svojom voljom nego kolektivnom inercijom da se i po noi ode todaljeod mjestanakojimasmovidjelitolikosmrtiidoivjelitolikostra ha.Premdasamznaodasetojinercijitrebaprepustitiioti i todalje,nadamse,uAustriju,gdjenaspartizanineemoi progonitikaodosada,menijetononoputovanjetekopa dalo:nevolimputovatiadatononeznamkudaputujemi kamoputujem.Istinabog,premaonomputokazuznamdaje
85

ciljnaegaputaolovnigrad,alibih eliovidjetikakavput do njega vodi, i znati da li sigurno tamo vodi. Nita od te potrebe! Samo mrak, nas etvorica jedan uz drugoga, ljap kanjeobueizrikanjezrikavacapookolnimlivadama,zrika vaca koji su u noi krijesili zvukom kao to zvijezde krijese svjetlou. Najednom, ali doista najednom, iz mraka smo izbili na hrbatnekakvabrijega,odaklejecesta,toseinouvidjelo,ila podnojembrdaispodkojegsesteralatrokutastaravan.Toda putidepodnojembrda,todajeprednamatrokutastaravan pokazivala su nam svjetla nekog gradia i vatre koje su zapaljeneskrajanakrajpolja,anajgueuzcestukojomsmo trebali ii i uz cestu koja je trokutasta polje presijecala po sredini.Bilojetumalihvatarakojesujedvatinjale,bilojetu vatarauzkojesusemoglagrijatidvatri ovjeka,abilojei vatarakakvesuonelogorske,onesvibanjske, toihzovemo ivanjskim kresovima. Svjetla vatara po polju olovnog grada, akojetoon,svjetlazvijezdanasvibanjskomnebukojasuzem ljiblianegoiujednomdrugommjesecu,zrikanjezrikavaca koji no krijese zvukom i eto ti slike doline spasa, eto ti nagradezaono tosipropationasedmodnevnombijegu.Ta harmonijavatara,okokojihsevideljudi,kamioni,konjiikola, taj bliski sjaj zvijezda, ta pjesma zrikavaca na kraju dana punogzla,tosenikadnezaboravljaipravaje teta tonaste slikeitizvukovisilenasan, toihnemoemosvunogledati isluati. Kako ostali, tako smo i nas etvorica uinili. Na jednom mjestugdjeseotvorioprazanprostor,tojeznailoprostorbez zapaljenevatre,silismosceste,premasvjetludrugihvatara i nakupili drva, a, kad smo ih sloili, otili smo do prvih susjedadanamposudegoruuglavnjuzapripalunaevatre. Jasamiaopopripaluiuzvatrunaaoskupinuavijatiara, jo budnu,urazgovoru.Dokbirajuglavnjukoja egorjetikad jebudemnosiodonaegognjita,pitamihotkadsuovdje.Kad rekoedasutuodjutros,pitamihtoimanovo. Ah, toimanovoga!rekaojejedanu inusatnika. DanassuEngleziuonomdvorcutosvijetlinabrduipokaza rukomprematojsvjetlostiprimilinaeizaslanstvo.Kadsu seizaslanicivratili,proirioseglasdaenasEngleziprimitiu svoje zarobljenitvo. Nakon te vijesti, koju nitko nije ni potvrdionizanijekao,nekisuzapovjednici,anemaihmnogo, pristupili popisivanju i reorganizaciji prisutnih jedinica s
86

ciljem da se Englezima preda popis jedinica, ljudstva i zapovjednitva. Navodno to trai engleska komanda u Bleiburgu.Nekisuicivilepopisivali!Ilojesporoitraljavo,ali jebiloljekovito! Uztevatretogore,utimljudimatouznjihbde,noase od tih dobrihvijesti tinjati mnogo nade. Nada jetinjala iu nama etvoricidoksmovatrupripaljivali,doksmoseuznju grijaliidoksmo,kadsevatraugasila,uznjupozaspali.

Jedvasamdoekaosvitanjepetnaestogsvibnja. eliosamna svjetludanavidjetipoljegdjeseutaborilaHrvatskavojskai mnotvonarodakojijetuvojskuslijedioizrazliitihpobuda. Ponekadvrlorazumnih,akoseradiloorodbinstvu,ponekad vrlo nerazumnih, ako se radilo o iluzijama. A htio sam pogledatiizvijezdunakojoj ese,akojeostala iva,akose bilogdjenalazi,ukrstitimojiiMirtinipogledi,mojainjena pitanja,mojeinjeneprie.Kadjezorakonanociknula,ovo potonje nisam mogao ostvariti, jer se iznad naeg vatrita uzdizaoizduen umovitbreuljakkojijezatvoriopogledna jutarnjeneboodsjeveradojugaibionajviinamjestugdjese Zornjaanalaziujutarnjesate. akkadbiseinavrhbrda popeo,apalomijeitonapamet,jersamzvijezdu arko elio pogledati,nebihjevidio.Dokbihsedovrhapopeo,razdanilo biseisvjetlostbizvijezdenestalaudanjojsvjetlosti. Zatosamsjeonapanjprepiljenogbrijesta,okrenutlicem Bleiburkompolju,iupitaose:OBoemoj,jelimojaMirtau tojmasisvijeta,kojidijelomjospavaadijelomtumarauokolo misleikakoepreivjetiovajdan?Akojetamo,utomnarodu, samaiizgubljena,iliudrutvukojejeokosebeokupilakao tosamgaijaokupio,jerjeugrupilake,imalinainada jenaem?Imalinainadajedozovem?Imalinainadaje kojimudomprivuemsebi? Sino je avijatiarski satnik spominjao prestrojavanje vojnihjedinicaipopiscivila,gdjesu,kodkogasutipopisi.Da ihnaem,daihpogledampadavidimjelinanjimaimeMirte Meog? Da mi je znati gdje si u ovoj ljudskoj masi, u ovom mravinjaku,damijeznatinakojemsimjestuuovompolju, togaprouavami eznemzatobom,jabihdotebedoaoi, umjestojutarnjezvijezde,gledaotvojepodrugljiveoi,piknjice potvomlicuitvojukukuruznukosu.Kadbihsesvegatoga
87

nagledao,upitaobihte:Stara,na totiovopoljemirie,na krajilinapoetak?Ti,kojaniujednomkrajunegledakraj, reklabidasmonanovompoetku, tojezatebesvakikraj, nakonegabihtejaupitao:Stara,napoetkuega?

I po vatrama u noi moglo se vidjeti da je Bleiburko polje trokutastaoblika.Sad,kadgadanjugledam,tojejo lake zapaziti. Brdo na ijem smo podnoju zanoili i brdo njemu preko polja tvore dvije stranice trokuta, iji se vrhovi pribliavaju kod dvorca i gradia ispod njega. Taj razmak izmeu krajeva dva brda s gradiem i zamkom iznad njega nalikujunalijevakkrozkojiprotjeesve topoljemtee,kroz kojiseprovlaisvetopoljemprolazi,ivodotociiputovi.Jedan potok tee u podnoju jednog brda, a drugi u podnoju drugoga,dabisetamogdjeselijevaksuava,predulazomu gradi,sastaliiodatleteklizajednokoritomrjeicekojaoptae gradi i vee ga s dvorcem na brdu u jedinstvenu i lako branjivucjelinu.Slinopotocimaiceste,slijedeipotokeipod nojabrda,sastajuseugrlulijevkaikrozgradi prolazekao jedinstvenputnismjer,kojie,kadproekrozgradiiusmjeri sepremaunutranjosti,slijedititokrjeice.Krozsredinupolja vodijo jednacesta,glavna,kojasesdrugedvijezdruujena slivu potoka i na spoju te dvije bone ceste. Da bi se slika trokutastapoljazaokruila,razmaknutekrajevebrdauulozi hipotenuze, idui po visokom nasipu. presijeca eljeznika pruga. Polje se stere i s onu stranu prunog nasipa, izvan trokuta,inatomsedijeluvidebrojneizbjeglice,najvi ecivili, alijeveinavojske,pomijeanasnarodom,utrokutu. Dajetkodanimasmiljaokoje emjestoodabratidaunj namamiovolikuvojsku,opkolijeiuininemonom,nebiga smislioboljegnegogajesmislilapukasluajnost. SlivovipotokaispodgradabilisugranicadokojejeHrvat skavojskasmjelanapredovati,avodotocipotokaupodno jubrdameadokojesuseizbjegliceivojskasmjelipro iriti. Na elukolone,oko voritacesta,prepre ujuiprilazegra diu i prolazu u dubinu austrijskog teritorija, stajali su en gleskitenkovi, ijisutopoviimitraljezibiliupereniuvojskui narod, tojekroztoBleiburko drijelohtioproi.Nanekim odtenkova, ijajeposadaizorudoekalanakupolamagrdo sija,spremnapucatinaonekojipokuajuprijeimostilipre gaziti potok, vile su se engleske zastave i zastave, ako sam
88

dobro vidio, trideset osme irske pjeake brigade. Tenkovi Shermanbilisuukopaniilisupronalizakloneizakuai zemljanihizbreina, pazei daim i topovi i mitraljezi mogu izravnotuiprilazepotocima,cesteipoljeotkudabi,odluili senasamoubilakiproboj,Hrvatskavojskamoglaudariti,kao tojeinilauvienavratakadsuprednjunaputubijegastali partizani.Nisamvojnik,nisamupuenuratovanje,aliikao nestrunjakmogaosamocijenitidaHrvatskavojskausukobu s oklopom Sherman i ovom pjeakom brigadom, kojaima obuuod elikanamotornipogon,nemanikakvihizgledada seizovemiolovkeizvuekrozBleiburkavrata. Englezimazdesna,nabrdu tomijenasuprot,vijesecr venazastavanekejedinicekomunistikevojskeJugoslavije,a Englezima slijeva, na brdu na kojem se nalazi, nedaleko od dvorca,vezanazavrhjelekaoionacrvena,vijeseslovenska zastavas petokrakom zvijezdom. Te zastavene znae drugo negodanajednombrdu stojepartizaniizVojvodineiBosne, to su nas progonili kroz Sloveniju, a na drugom slovenski partizani, koji su u poetku, dok su bili malobrojni, prema namabilidobri,anakraju,kadsuimupomo nanjema kim kamionimapristiglisrpskipartizani,goriodSrbijanaca. Jer,onajtkotinabijegupostavljazasjede,uprilicijedati nanesevie teteodonogtkoteprogoni!Nevidim,tamomi poglednesee,alinebitrebalosumnjatidasuibrdasonu stranu eljeznikognasipa, torubejugozapadnidioBleibur kog polja, otkuda smo noas doli, zaposjeli partizani, oni kojisunasprogoniliodMislinja,onikojisunaspotiskivaliod DravogradaionikojisunampresijecaliputuRavnama,Pre valjuiPoljani.Tisunasslijediliustopu,pomraku;oni ijese zastavevijunavr,ikamajeladolisuizaengleskihtenkova;i sadsmotugdjejesmo,snadomda enasEngleziprimitiu svojezarobljeni tvoidanasne eizruitivojscijugoslaven skihkomunista.

Kadjesunceiziloiznadbrda, tozvijezdiDanicinijeuspjelo jerjeprijeizlaskaizgubilasjaj,iobasjaloBleiburkopolje, hrvuisesrijetkimoblacimakojibigasvremenanavrijeme zasjenili,dogovorilismosedanestojimonamjestu,dasene razilazimojerjeugrupilakeidazajednikisva etvorica traimotosmoizgubili;violinistsgudalomsvogkapelnikana bijelcu ispred glazbe Poglavnikova tjelesnog zdruga, Baja
89

Magdalenuspavalicu,kojase,valjda,nakonHudeLuknjepro budila,akonijetamozauvijekzaspala,ajasvojuMirtu.Ivas eusputskupljatimilodarezagradnjuspomenkapeleako seizsvegaovogasretnoizvuemo. imsmoskosineispodcestesilinapoljeiprekobrvnaod dvije spojene jele preli potoi, nali smo se u logoru pripadnika Crne legije Rafe Bobana, tree bojne Poglavnikova tjelesnog zdruga koju je vodio bojnik Zduni i Luburieva ustakog obrambenog zdruga. Smjetaj i red hrvatskihudarnihjedinica,kojesuseizdvojilesgbjegunaca,u kojima nije hite civila i u kojima je vladala svakodnevna atmosfera,kaodaokonjihnemanikakveopasnosti,izaudila nasjeiugodnoiznenadila.Violinistjeiskoristiopriliku,kad smoprolaziliporedmomakabojnikaZdunia,daupitajednog zna li gdje je glazba Poglavnikova tjelesnog zdruga, gdje je glazbanjegovejedinice. Ljudi,gledajteovo udo!Ovajtrainauglazbu!Zbilja, recitemiakoznate,gdjejezavrilanaaglazba? pitaoje svojedrugove,aonisumuodgovorilidaneznaju.A to e tebiglazbakadimasamoodijeloglazbenikaigudalo?pitao gajeisamodgovorio.Nita!Netrebajuti.Negotiostanitus nama!Ostavigudaloiuzmistrojnicu!Doiovamo,neto uti upovjerenjurei.Vidi lionajdvoracnabrdu?Vidi!E,tamo sepregovarasEnglezimaipartizanima.PrimelinasEnglezi, onda tri, trai svoje kolege i kapelnika, vi ete ii ispred Zdunieve bojne i svirati. A pokuaju li nas Englezi izruiti partizanima,uzmistrojnicuisvirajsnama.Vidjet eglazbe! JesilimodabiouHudojLuknji? Momakinjegovidrugovismijalisuseovoj ali,kojajeza nassadravalaivanuobavijestopregovorimakojiseidanas vodeudvorcuiunaprijeddonesenuodlukukakoeseponaati premadvamoguaishodatihpregovora.Onisusesmijali,a mi smo otili postieni. Blago onima koji odluke donose unaprijed i bez dvoumljenja, blago onima koji ne poznaju kolebanjeiblagoonimakojiiodluke tovodeusmrtdonoses podsmijehom.Blagonjima,akotakvihima,akoionikojise takvima prikazuju, ispodposprdnasmijeha tokrijezebnju, takvinisu!

90

OdoneklijetiuHudojLuknji,odtrenutkakadmejesusreoi zaprosio milodar, ja nikako da shvatim koji to razlozi Ivasa nukajudaodjednihtraimilodar,audrugihganetrai,i kakotodamilodardobijesvakiputkadseodluizatraitiga. Pitamsebiligadobiosvakiputidaprosibezizborapotim samonjemuznanimkriterijimanitamsrdalibi.kadbisreda molio,naiaoinaonekojibigaodbili,pa akipotvorilidaje prevarant,da esvetostrpatiusvojdep?Mimokolikihsmo ljudiproliujueranjemdanu!Samojerijetkiodnjihprosioi svisusenapronjuodazvali.IliIvasznaprepoznatiljudekoji edatiilismosvimiuovimkolonamasmrtispremnidarivati kaotosmodarivalidoksmoprolazilikrajonogkri anaputu odPoljanedoaustrijskegranice? Bili smo usred logora Crne legije, meu vojnicima to juriaju u paru, kad se Ivas obratio za milodar etvorici crnaca koji su sjedili na kutijama municije, dvojica sa arcimaunaruju,advojicapraznihruku. Dajte prilog za gradnju kapele Svetom Anti ako se iz svegaovogaiviizvuemorekaojekaotojegovoriosvimau kojihseodluiomilodarzaprositi. SvetomAnti,kae?rekaojejedanodonedvojice, to seodaracanisuodvajali.AkojezaAntu,dat u, tone bih!ImenijeimeAnte,AnteZlatanovi!AAnte emiisinu biti ime, ako ga budem imao. Ja sam, prijatelju, od prvog danaunutrareeipokazanaslovoUnareverusvogkapu ta, danebibilozabunegdjejeontoodpoetka.Dat uti zlatnik,najboljuvalutu!Svugdjepali!Ali,pazi,prijatelju, to utirei!Onitamoudvorcu,kau,pregovarajuonaojkoi,a mibaotomurazgovaramo,kadtiispruiruku.Tamosupred dvoracotiliLuburi,Zduni iBoban.Neznamhoeliihu dvoracpozvati.Otilisuda uju to esetamodogovoriti!E, pazi sad! to god oni dogovorili, ja znam svoje. Ja sam od prvogdanaunutra.Meniovuuniformuniarcanitkonee oduzeti!Onitamotosuzastavenajeleizvjesili,mogumiovo oruje samo mrtvu iz ruku uzeti. Ja znam svoje! Ne to se uka o predaji partizanima. Ni lud! A mislim da to ni Poglavnikneedopustiti.Znam,nemislim!E,saddajatebi kaemovako!Evotizlatnik,strpajgautorbu!Akotistom torbomukojojnosi prilogezanama,zamnom,jerjaznam svoje,krene,paseizvueizovoga,ondaesagraditikapelu. Ali, ako se ti iz ovoga izvue tako dajte Englezi predaju partizanima, onda kapele nee biti, onda bacaj tu torbu od
91

sebe jer e zbog mog zlatnika izgubiti glavu. Neka tebi taj zlatnikbudeblagoslovljen,aligovorimtiistinu.Jaznamsvoje! Ja sam od prvog dana unutra i mene Englezi nee nikome predavati.KadbiiBobandoaoirekaodasepredam,nebih gaposluao!Jaznamsvoje! Odmah do crnaca, izmeu poljske staze i glavne ceste za Bleiburgkojajeilasredinompolja,nailismonaranjenikei bolniko osoblje. Mislili smo da bi se Mirta ili Magdalena moglenalazitimeubolniarkama,kojihjemnogovienego bolniarailijenika.Mislilismoda enskoide enskomkad zavladarasulo.Osim tosmosenagledaliprizorakakavjebio onaj kod crkve u Poljani, nikakvog traga o naim enama meutimenamanismonali.Alismonalimnogonadedae ove ranjenike primiti Englezi i da e njihove patnje trajati samodoktipregovori,okojimasvigovore,nezavr e.Dotada, tesuenetjeileneutjeiveiprevijaleraneakosuihjoimale imepreviti.

Nimeuorunikimjedinicama,kojesusesmjestileizmeu ranjenikaieljeznikognasipa,uzglavnucestu,nismonikoga nali. Istinabog, nismo tamo nikoga ni traili, nego smo se popelinaeljeznikinasipipogledalitkojetamosonustranu. Atamojebilonepreglednomnotvonaroda,poleglapopolju bezikakvareda.Traitinekogautojmasibilabiludost.Zato smo se okrenuli i, idui glavnom cestom prema Bleiburgu, proliporedhrpakamiona,topovaizaprenihkola,kojisus ceste skrenule nalijevo, na tvrd, breuljkast teren i tu u najveembrojusluajevanaputene,jersuseivozaiionikoji su se vozili primakli gradiu, slivovima potoka i pregovaraima.Ljudisuostavilisveiotilinaprijeddavide tosetamodogaa.Kao toobino inekadimnetko,doku masinastupaju,negdjesprijedazaprijeiput.Dakakodanisu ili sami, ili su u skupinama, u satnijama, u vodovima ili tonije kazano, u onomu to je od satnija i vodova ostalo. Dralisusenaokupujerjeugrupilake.Alisevojnikog reda,upravljanazapovijedimasjednogmjesta,izjedneglave ili jednog stoera, vie nisu drali. I tako su se od vojske pretvoriliunaoruanugomilukojanijeznalanitoenikamo e,osimtojevjerovaladajeugrupilake,kaotosmoinas etvoricavjerovali.Dekisedreskupaiidunaprijeddavide
92

tkojetozaprijeioput,ikojijevragstimpregovorima. tone zavravaju! itavimputemodnasipadomostovanaslivovimapotoka susretalisunasengleskidipovi.Unjimasuvozaiiposada namitraljezubiliEnglezi,aponekolikoputnika,nekaddva nekadtri, asnicijugoslavenskekomunistikevojske.Englezi su utjeli,puililuleigledalinassvisoka,jersunavisokom bili, kao da smo gusjenice to su pritisnule polje i cestu, gusjenicekojejo netrebagaziti,pasutrubedipovastalno uposlene.Urastjerivanjugusjenicascestepomagalisuimi titovci.Tisunasrazgonilipucajuibievimavrlovjeto,kao totorade obaniuravnicama,kadrazgoneovce,prasadili krave. Koristei pozornost to su je izazivale trube i bievi, partizani su obezglavljenim vojnicima dobacivali umirujue rijei koje, kad se sabere sve to smo ih na tom putu uli, ovakozvue: Drugovi,ratjezavrio!Nemasmislavieratovati!Dosta jebiloubijanja!Odbaciteorujeivratitesekui!Nikomuse tkonijepoiniozloineneenitadogoditi.Aviihniste inili, inilesuihvaeglaveine.Onitostojepredmostomioni to u dvorcu pregovaraju, a pregovore zavriti ne mogu, trae nemogue.Vratitesekui,zemljajeporuena,zajednoemoje obnavljati i zajedno emo graditi najpravednije drutvo na svijetu,komunizam. Drugovi,odbaciteorujei nitavam se needogoditi. Najednomoddipovabiojeirazglas,kojise,dodue,nije uo s kraja na kraj polja, ali se uo dovoljno daleko da, uz pomoprijenosaodustadoustauonedijelovegdjemuglasne dopire,svisaznaju totokomunistipriajuiupriinude.Te poruke,kolikogodnekomubilelaljiveiodbojne,kao tosu odbojne onomu crncu to je otpoetka unutra i to zna svoje, te poruke su uspjele vojne postrojbe preobraziti u gomilu koju na okupu dri jo samo krilatica Drimo se skupa, zajedno je lake! Taj zov su posluali pokolebani, umorni, obezglavljeni, izmueni i obeznaeni ljudi, a da ni znalinisukakogasluaju.Makartobiozmijskizov,onprua nekumogunostkaddrugumogunost,osimginuti,nitkovie neprua.

93

Natornjubleiburkecrkve,kadsmodoliispredmostagdjese okupilo ono to se dralo zapovjednitvom Hrvatske vojske, zazvonilo je podne. Istovremeno se podnevni zvon, sitniji od zvona upne crkve, zauos tornjia kapelekoja jestajalau predvraudvorca.Iznadnas,gotovonadohvatruke!Bautom trenutku,kadsuponudesozvuenogdipanajjaetretale, leteiuzdupoljasmjeromglavneceste,naletjelasutriaviona utakoniskomletudaihnismozapaziliprijenegosunambili nad glavama. Samo to su ta tri odletjela, zauli smo um naletadrugetrojkei,kakosmosadasvupanjupoklonilitim avionima,nekisuunjimaprepoznaliengleskeSpitfireito tosuprepoznaliglasnoizvikivali.Leteinisko,ninadvadeset metaravisine,avionibi,daganisuzaobilaziliiprolazilikroz bleiburki tjesnac, zakvaili ne dvorac nego poumljene obronkeispodnjegovihzidova. Vjetar tosugadvanaletaizazvaladizaojeivitlaokao vihor sve to je bilo papirnato i platneno na zemlju. Tre i nalet,opetutrojcu,i etvrtiodmahzanjimpodiglisutakav vjetardajenosiokapesglava,bluzeprebaeneprekoramena, zavojenasuiluisveprnjeisavplatneniikartonskiotpad kojiostajezavojskominarodomnalogorovanju. Nevjerojatno,tinaletiavionaitajvihor tosugaizazvali unio je oduevljenje meu ljude, do maloprije snudene i oajne. Poeli su vikati, skakati i oponaati vihor. Ne znam zato.Bilozato tosutoprviavionikojinasnadlijeuniskoi ne boje se vatre iz naeg oruja, bilo zato to su u tom paradnomnadlijetanjuvidjeliznakengleskenaklonosti? Jesamlivamrekaogovoriojedomobranskizastavniku mojojblizinidasuEnglezionamaobavijeteni? tovie,da vodebriguonamaida enasprimitiusvojezarobljenitvo? Tisuavioninajboljiznak. Kadsesleglapraina tosujeavionskinaletiizazvalipo cestamaipolju,kadsusepapirismirilinagruvaniuneku rupui kut, kad su zastave hrvatske, engleske i partizanske prestalebunovijoritiiobjesilesenasparinibezvjetra,kadse ulo kako ito raste, nestalo je i vihora nade u ljudima, a smiraj koji je nastao, kad je s tornja bleibur ke crkve zabrencao poziv za otpodnevnu molitvu, sav se skrutnuo u grevitopitanje:tosuoniudvorcudogovorili,ijesulii ta dogovorili?

94

Uvrijememolitvenogzvona,kojijebiobliedrugojnegoprvoj uritogpopodneva,nassmo etvoricaidaljebiliispredmosta gdje se okupljalo zapovjednitvo Hrvatske vojske, gdje su izabrani emisari za pregovore u dvorcu i gdje se iekivao njihovpovratak.Sonustranumostaipotoka,onudogradai dvorca,stajalasudvatenkasposadompripravnomzaborbeno djelovanje.Nijemosugledalipremanamaisamimpogledom prijeiliprolazprekorjeice,kojajedesetakmetaradesnood mostanastalaoddvapotoka.Pristupmostusnaestranenije nitko zabranjivao, a ipak nije bilo guve pred njim, jer su narod i vojska imali obzira prema asnicima i pustili ih da ostanusami,stvarajuinatajnainokonjihniimnebranjeni zatitni krug. Oni koji su bili drski kao nas etvorica, to povazdan neto i nekoga traimo, mogao se pomijeati sa zapovjednicima i razgovarati s njima to hoe. ekajui povratak pregovaraa, ni asnici nisu imali nikakva posla. Dosaivalisuse,strepjeliibilipripravninarazgovordabise razgovoromoslobodilidosadeineizvjesnosti. Od njih smo, iz njihovih ljutitih odgovora i jadikovki, doznali da su od svih naputeni, da ovo to vidimo pred mostom,zajednosonomtrojicom tosumostpreliiotiliu dvorac,nisunikakvozapovjednitvoHrvatskevojske,dameu okupljenim asnicimanepostojinikakvahijerarhija,danema centra odluivanja, da s vrhovnim zapovjednitvom nemaju nikakve veze otkako su krenuli iz Zagreba. Ovo je samo skupina asnika pojedinih vojnih jedinica, cijelih ili raspolovljenih,kojase,kadjevidjeladavodstvanema,okupila pred ovim mostom pa pokuava odigrati ulogu glavnog zapovjednitva. Usporeujui to to smo uli s onim to smo vidjeli, posvuda osim u taboru crnaca, mogli smo zakljuiti u kakvomsmojadnomstanju.Dabinamiprimjerompokazali kakonikakvevrhovnekomandenema,reklisudatri asnika tosuotilanapregovorenisunikakvovrhovnozapovjednitvo niti izaslanici poslani od vrhovnog zapovjednitva, ve ljudi kojesuoni,tiistiasniciokupljenipredmostom,odabraliioni koji su bili voljni da ih izaberu i poalju na taj nimalo lak zadatakdaneprijateljupredajusvojuvojsku. akjeiuovoj skupiniispredmostabilopozvanijihodnjihtrojice,aliseoni nisu dali izabrati tvrdei da oni znaju svoje i po svojem e postupiti,kakogodpregovorizavrili. JaimiBajajatie,Bajaee;jadabiihumirio,Bajada biodagnaonjihovezleslutnjeprenosimodojmove tosmo
95

ihstekliobilazeitaboritaupotrazizasvojima.Kaemoim kako u vojsci i narodu postoji uvjerenje da su jueranji razgovori s engleskim zapovjednitvom u dvorcu bili ohrabrujui,danamjepruenanadadaenasEngleziprimiti uzarobljenitvoikakosudananjirazgovori,na ijiseishod eka, samo utanaenje do pojedinosti juer dogovorene predaje, ak su i nadlijetanje aviona, koje je bilo strahovito nisko, vojska i narod shvatili tako kao da ih Englezi ne zaboravljaju,znajuzanjihivoderaunaonjima.Anisuto nadlijetanjeaviona,istinabogbezborbenogdjelovanja,shvatili kaoprijetnjunebuduliposlunipremaporukamakojesuim izdvorcastigleikoje ejo stizati.Odgovorilisunamdaje upravo ta lano pobuena nada najbolji dokaz kako nad vojskominarodomnemanikakvogzapovjednitva,kakosmo izgubljen sluaj, preputeni sami sebi, pa neka se u danim prilikama snalazimo kako nam se svidi. Na odsutnost zapovjednitva podsjea i odsutnost bilo kakvog sistema prenoenja zapovijedi. Mi nismo bili u stanju obavijestiti vojskuinarod tojenaem ovjekujuerudvorcureeno.A da smo i imali kakav sistem obavjeivanja, recimo, taj engleskidipsrazglasom,nedostajalobinamsnageotvoreno vojscireitosmotoudvorcuuli.Odsvegatoseuvojsciiu narodupriaotomposjetuirazgovoru,istinajesamotodasu juer, kad su nam preprijeili put, Englezi, ne elei borbu, primiliudvoracjednognaeg ovjeka,kojemve danasnitko imenanezna,jerjetaj, uviono tosumuudvorcurekli znaosvojeiotiaotamokamojeznaodaseidenakontakva odgovora. Naemje asnikuengleskigeneral,kojise,kakose uje, zove Patrick Scott, rekao da britanska vojska ne moe pri hvatiti nau predajuiz dva krupna i za njihvana razloga. Prvo,nasastankutrojicevelikihsaveznikauJaltidogovore no je da se na svretku pobjedonosnog rata zarobljeni neprijateljski vojnici moraju nai u rukama onih saveznika protivkojihsuratovali.EngleziTitadrezasvogsaveznika,a kakosmosemiitavratboriliprotivTita,aneprotivEngleza, Amerikanaca i Rusa, mi po dogovoru u Jalti moramo u zarobljenitvo jugoslavenske komunistike vojske, koja je tu, okonas,nabrdima,spremnadanaupredajuprihvati.Drugo, Englezisuseuugovoru,sklopljenompredkojidansTitovim izaslanicima, obvezali da e mu izruiti sve jugoslavenske zarobljenike koji se nau u njihovim rukama, a neskloni su njegovojvlasti,na to eTitouzvratitipreuzetomobvezomda edodvadesetiprvogsvibnjausedamnaestsatiizajugosla
96

venskegranicepovuisvojuvojsku,kojajeprodrlauAustriju progoneiustopuneprijatelje.Posao togaScotttrebaobaviti namasemoeinitibljutavisvakakav,aligaonmoraizvriti, makarseinjemutakav inio.Onjeuinteresuviepolitike!I to je nalog komande osmog ekspedicionog korpusa, kojem pripadaiScottovabrigada! Akojepodnevnamolitvaubleiburkojcrkvizapoelaneto prijedvasataitrajalajednuuru,moradajebilazavr ilakad je engleski dip iz dvorca pred most dovezao generala Herenia i pukovnike Crljena i Servatzija. Oni su na glavi mostaiziliizdipaiizazvalipozornostokupljenih asnikas druge strane rjeice, koji su dugo ekali njihov povratak da uju toimdonoseizonogzaaranogdvorca,zakojisuznali dajevlasnitvoplemikeobiteljiThurnValsassinaitrenutno prebivalite generala Scotta. Kao veina drvenih mostova prekorjeiceipotokaualpskimpredjelimaiovajje,isjednei sdrugestrane,biouzdignutiznadrazineceste,pretpostavljam zbog estih bujica i poplava, kad, tako uzdignut stoji povie vodekojaplaviokolnapoljainetrpiudarcebujice,kojabiga odnijela da je nii ili u razini polja i ceste na njemu. Zahvaljujuitomuzdignuumosta,kadgajepreloistalona njegov kraj, pred okupljenim se asnicima izaslanstvo nalo kaodajenapozornici.Servatzijebiorastresen.Tosejasno vidjelo, stalno je gledao u zemlju. Hereni je bio utuen i neradojepristaodasezaustavipredokupljenim asnicima. Htio je mimo njih proi bez rijei, i bio bi to uinio da mu prolaznijebiopreprijeenidasenijebojaosablaznikojubi izazvaloizbjegavanjeodgovornosti.Crljenjebioljut,razjareni spremangovoritikakobinastavioraspravuizdvorcakojase nijezavrilaponjegovojvolji. Jasamengleskomgeneralurekaoono tobimusvakiod vasrekaopjenioseCrljenusrdbi.Naisucivilipoliu izbjeglitvo u nadi da e u zapadnim zemljama stei pravo azila i tako se spasiti od komunistikih i velikosrpskih progona,koji euslijeditiikoji e eljeznommetlommestisve stojehrvatskoisve toseboriloprotivkomunizma.Dasuse nai vojnici htjeli predati partizanima, mogli su to u initi i tamouzemlji.Onisupakpolinaovajputunadidaeimbiti omoguenopoloitiorujepredzapadnimsaveznicimaitako doipodzatitumeunarodnogratnogprava, togazapadne demokratske zemlje strogo potuju, a komunistike ga niti priznajunitiprimjenjuju,nitidonjegadre,negosesnjim izrugujuizovugazapadnomdekadencijom.
97

Toseznaloitonijenimalozadovoljiloradoznalost asnika. Netkojetoirekao:daneduljistim tojeontraio,nekakae tojeEnglezodgovorio! Mrtavhladan,kaodaprednjimstojikrepanaribaane predstavniktolikihljudskihsudbina,odgovoriomijekakonije tonoono tosamrekaookomunistima,naprotiv,tonojeda njihovi saveznici partizani priznaju meunarodne ugovore o ratnompravuidasuseobvezalipostupatiuskladusnjima. Jomijerekao:Vasenarodnetrebabojatinaihsaveznika! Vi niste smjeli ni narod ni vojsku zastraivati svojom propagandominagovaratiihdanaputajuzemljubezikakve potrebe. Kad ga je general Hereni na blag nain htio uvjeriti da to nije tono, da njegovi saveznici kao i svi komunisti,nepriznajumeunarodnoratnopravo,negosvoje, revolucionarnopravo,kojeje istorazbojstvo,onmujehladno i gadljivo odgovorio: Nemate pravo! Tito je osobno obeao generalu Alexanderu da e ovjeno postupati sa za robljenicimakojeemomupredati.* Zatim su iz asnike skupine uslijedila pitanja tko je od partizanabioprisutanpregovorimaikakvejeuvjetepredaje postavljao. Crljen je htio da na to pitanje odgovori general Fereni,alijeonodgovorprepustioCrljenukojijerekaodasu pregovorima prisustvovali dvojica komesara. Samo je jedan govorio,drugijezasvevrijemeimaozaivenaustapaCrljen neznatkojetaj.Onaj tojegovoriozoveseMilanBasta,liki Srbin,trenutnokomesarpedesetiprvevojvoanskedivizije. Mladi, bahati, umiljeni i beskrupulozni komunist i srpski ovinist, komu su svi Hrvati koji se bore za svoju dr avu faisti,koljaiiizrodikojetrebaodredapotamaniti.Njemusu, uostalom, komunizam i srpski ovinizam, po onomu to su pregovaraiiznjegovihustamogliuti,istastvar. OnnepregovararekaojeCrljenontraibezuvjetnu predajuurokuodjednogasata.Akojeprihvatimo, enesei djecamoguvratitisvojimkuama.Vojnicii asnicibit eza

* asopisDieFurcheubrojudvadesetitriodsedmilipnja1958.godine donosilanaksvogdopisnikaAleksandraKelerapodnaslovom:210000ljudi zajedanautomobil.U lankuKelergovoriojezovitomotkriupremakojem je Vladimir Bakari, predsjednik federalne jugoslavenske republike Hrvatske, u pijanom stanju, na jednom primanju, izjavio da je engleski generalPatrickScottdobionadarluksuzniautoPackarddabipredBlei burgompredaocijeluhrvatskuvojskupartizanima.

98

dranikaozarobljenici.asnicieotiiuMaribor,gdjeepred sudiziisamoonikojibuduokrivljeni,ostali ebitiputeni kuama.Akoneprihvatimooveuvjete,za etvrtsatazapoet enanasopinapadizzrakaisazemlje,bezobziranacivilno puanstvo tojesnama.Ineemoseimatipravopozivatina konvencijemeunarodnogratnogprava,jernismovojnici,jer ratujemonakonsvretkarata,padasmobanditi,hajduija!* EnglezsestakvompredajomsloiorekaojeHereni, uzevirije kadmujenitkonijenudioikadsenijeo ekivalo daejeuzeti,pajeme uasnicimazavladalati inaveane gotojeprethodnobila.Rekaojedajerazumna, ovjenai uskladusdogovorommeusaveznicima.PukovnikCrljeni jasmoznalidanekidijelovinaevojskeneeprihvatitipreda ju partizanima. Zato smo, i bez prethodnog dogovora, htjeli produitivrijemepredajenaviesati.Nakolikoseviebude moglo!Bastajetoodbio.Jedansatiniminutuvi e.Rekli smo da mi za jedan sat ne moemo ni obavijestiti sve nae jedinice,jernamvezenefunkcioniraju,pamoedoidone sporazuma. Onda se u natezanje oko vremena umijeao ge neralScottisavjetovaoBastidanamdadedvasatazapreda ju.Tojeproduenjevremenabiloneznatno.Mismohtjelimno govie.Pomogunostidosutraujutro!Komunistisuitakvo produenje odluno odbili. Mi smo se pozivali na Englezov prijedlog,aliEnglez,kadjevidiodanjegovprijedlogodbijaju komesari,nijenanjemuvieinzistirao.Naprotiv,poelogaje smetati tosemiopiremotakokratkomrokuzapredajupo zivajuisenanjegovprijedlog,pajenajednomteatralnoustao sa stolice, ukipiosei rekaonam: Gospodo, vi steopkoljeni engleskim tenkovima koji stoje na raspolaganju naim saveznicima.PotomseokrenuoBastiirekaomu:Gospodine komesaru,proveditepredajupoduvjetimakojestepostavili. Pristalaovagospodanapredajuilinepristala,nakonjednog satamojitenkoviiavioni, ijeunaletenaruiti,stojevamna

*Tobyllow,sadanjilordAldington,efglavnogstanapetogkorpusaengleske vojske,kojijepotpisaozapovijedoizruenjuKozakaiHrvata,nainzistiranje NikolajaTolstoja,kojigaoptuujedajetomzapovijedipoinioratnizloin, kae da tragedije nisu nikle iz konspiracije ili neosjetljivosti, nego kao posljedicaadministrativnekonfuzijeposebice tosetieHrvataoprostive nesposobnosti da se ocijeni narav sudbine koja je izruene zarobljenike oekivala... Tvrdim da nijedan od odgovornih britanskih oficira nije u to vriiemeznaodaedoidopokoljarepatriranihzarobljenika.

99

raspolaganju. Ja sam utio, jer vie nisam imao to rei. PukovnikaCrljenaspopaojebijespa,ako eli,nekavamsam kaetojegeneralurekao. Rekaosammu:Gospodinegenerale,nikadvampovijest neeoprostitiakodopustitedatristotisuaHrvatapadneu rukekomunistimaivelikosrbima,koji eihnanajgorinain masakrirati. Nije ni okom trepnuo. Fuka se njemu na povijestkojajepunaengleskihzloina. Utomtrenutku,amoglojebitiokotrisatapopodne,umjesto zvona s bleiburke crkve koja zovu na molitvu, odasio se Bastin razglas montiran na dipu koji je polagano vozio sredinjom cestom preko Bleiburkog polja. asnici su zautjelidabigamogliuti.Nijebiodalekoodnasizatojebio preglasanirazgovijetan. ut eseibit erazumljivinaveu udaljenostnegojeova tonasdijeliodnjega,aliseskrajana krajtaborita,odjednogdodrugogbrdaioddvorcadoplanina kojerubeostatakpolja ispod prunognasipa,nee uti.No, tada eproraditiprijenosvijestiodustadousta.Ono tojeiz zvunikaizilobit eogoljenonanekolikorijei,na:Ratje zavren,TamosenegdjenaprijedpredajeorujeiDoekali smo prieljkivanu predaju Englezima. A iz zvunika je izlaziloonotojeBastapomnosastavio,dasenebividjelo to sepodtimkrije. Izbjeglo stanovnitvo vratit emo kuama. Cjelokupna vaavojska,akourokuodjednogsatapristanenabezuvjetnu kapitulaciju, bit e provedena u zarobljenike logore. Prema pripadnicima vae vojske postupat e se prema meunarodnomratnompravuoratnimzarobljenicima.Svim oficirima i vojnicima bit e ostavljena najnunija oprema. Generali do daljnjegnareenja mogu ostaviti svoje posilnei osobnonaoruanje.Ukolikoseneprihvateoviuvjeti,smatrat emosobziromnatodanastavljateratneoperacijeposlije slubeneobustaveDrugogsvjetskogratadavasviene titi meunarodno pravo o ratnim zarobljenicima. U tom sluaju tretirat emovaskaoodmetnike, iju elikvidacijupomoii naisaveznici. Nakon itanjaovogvjetosloenogtekstavjetojerseu njemu nigdje ne kae komu se Hrvatska vojska predaje uslijedilibiusmenipozivinapredaju,suputamagdje ese predajavriti.
100

 Brao Hrvati! Rat je zavren! Faistika je Njemaka kapituliralairatavienema.Odloiteoruje!Izvjesitebijele zastave!Svatkoidesvojojkui.Nevraajteseputemkojimste doli!Tajjeputminiran.ProduitecestomdubokouAustriju, tamo vas ekaju pripremljeni logori. Kad proete pored engleskih tenkova, odloite oruje i produite put! Brao Hrvati,neekajteistekrokaodjednogsata,odmahkrenitena predaju!*

Potpunazbrka!Potpunaprevara!rekaojeCrljenkadsmo saslualionotojeizrazglasadopiralo.Ljudiemislitidaih Englezi uzimaju pod svoju zatitu, a Englezi e ih samo razoruati i oruje predati komunistima. Ja u ovomu ne sudjelujem,janitanisamnipotpisaonidogovorio,jasesam nepredajem.Avi,nekasvatkopostupikakoeli! Tkohoedasepreda,nekasepreda,jasepredatineu rekaojeRafaelBoban.Brao,tkosene elipredati,neka poezamnom! ZanjimsupoliCrljen,Hereni,Servatzisvatriprego varaa Maks Luburi i svi asnici crnaca, Poglavnikova tjelesnog zdruga i Luburieva obrambenog zdruga. Samo nekoliko orunikih asnika, a od domobrana gotovo nitko! Koliko eimseusputvojnikai asnikapridruiti,dokbudu ilikrozvojskudotaboracrnacaidrugihudarnihjedinica, ne znam. Znam sigurno da u kolonama koje e, kad vojska preda oruje, krenuti iz Bleiburga, crnaca, crnih uniformi nijebiloidasusesvikojinisuznali tosedogodilonaglavi mostapitalikudnestadoecrnci,kojisunamdoBleiburga kriliput.Aigonilinaspredsobom! Nassmo etvoricaishodpregovoraudvorcu uliizprveruke. Nismobilinikakvajedinica inismoimalizapovjednika.Bili smo lutajua skupina, jer je u grupi sigurnije, i odluku
*Izrazgovora togajeMilovan ilasdaoEncounteruuprosincu1979. godineizdvajamoovajodgovor:Dabudemotvorenminismomoglinikako razumjeti zato su Britanci inzistirali da vrate te ljude. Vjerovali smo, gledano u ideolokom kontekstu koji je prevladavao u to vrijeme, da e Britanciimatimnogorazumijevanjazateizbjeglice,zato tosuizbjegleiz komunizma.Raunalismoda eBritancipokazatiklasnusolidarnostsnji ma,anekismoseodnasipribojavalidabiihmogliunovaitizabudue borbeprotivkomunistikihvladaiposebnoprotivnae.Ali,nanaeveliko iznenaenjeoninisunitaodtogauradilinegosuihpredalinaeruke,

101

dali emootiizacrncimaili emosepredatimoralismo donijetisami,pojedinano,svakizasebe. Daponemodsebe!Nisamseznaoodluiti.Uzamenije bilo one koja je donosila odluke, ili mi pomagala da ih donesem. Sam bih najradije natrag, kui, ali, ako bih nju naaoionamisavjetovaladazacrncimaidemonaulju eni Zapad,radobihjeposluao.Damisetamoideidemisei poredonogskotaubleiburkomdvorcu! BajabibezustezanjapoaozaRafomBobanom.Tonjega netrebanipitati,utosemoravjerovati.Ali touinitisMa gdalenom Matija? Crnci e imati muka da se probiju iz obrua.Oni esesamiprobiti,ali etoprobijanjezadjevojke naprvojgodinistudijabititekoivelikojepitanjehoeliihna njegapovestizapovjednica asneslube.Jerradiseokrhkim djevojkama,svajeprilikada eseodluitinapredaju,pa to godseizatogakrilo.Zato eBajasodlukompriekati.Onne gubinaduda eMagdalenu,akonijenegdjezauvijekzaspala, naiureduzapredaju,kadpredajaponetamogdjejeEnglezi ve pripremaju. Ne nae li, on e za crncima, makar ih moraodanimasustizati. ViolinistHiarnikadnebihtiosamzacrncima.Njima vie glazba ne treba. Njih vie nikakve parade i nikakve sveanostineoekuju.Alionpodsvakucijenu,prijenegose preda, eli nai svoju kapelu i svog kapelnika. Neka mu je ostalosamogudalo,pridruiteimse,patobudenjima,neka budeinjemu! Odonog,odkogasetomunismonadali, ulismojasnui nedvojbenuodluku.StipeIvas,pripadnikrazbijenoggorskog zdruga generala Periia, sada sakuplja priloga za gradnju kapeleSvetomAnti:Akoseizovogaizvuemo,ostavljanas, sad odmah, i ide u taborite 'crnaca' da tamobude kad oni krenu,onako,dvapodva,kakosmoihvidjelidakreuajuri, uHudojLuknji. Kad sam poeo ovo s kapelom rekao nam je nebi valjalo da to ne dovrim, da u grm bacim ovu vreicu s prilozima. Jesteli uli tomi jerekaoonajkoji jeodprvog dana unutra i koji zna svoje? Ako se izvuem predajom i vratimsekui,kapeluneumoisazidati.I to e onda:dao obeanje, bio uslian, a obeanje ne mogu ispuniti! Ako krenemzacrncimaiizvuemseizovoga,svojeuobeanjeu slobodnomsvijetu,valjda,moiispuniti.Ijasmoisvetacmirni onmeneizvukaojanjemukapelu!E,atoe,takotije!
102

Kad sam se s njim opratao, kad sam mu poelio da se izvueizovogaisagradikatedraluanekapelu,inilomiseda ovogmladiapoznajemdvijegodineanedvadana.Stosusve mojeproivljenegodinenaspramtadvadana!Razlikasemoe samodoivjeti.Rijeimaizreinemoe!

Rastanci,rastanciirastanci!Jedninapredajupristaju,drugi jeodbijaju.RastancisuzavladaliBleiburkimpoljem.Muevi suseoprataliodsvojihsupruga,oeviodsvojedjece,odrasli sinovi od svojih starih roditelja. Brat se rastajao od brata, sestraodsestre!Braasuserastajalasasestrama.Roakse rastajao s roakom, prijatelj s prijateljem. Jedni su bili za predajuipovratakkui,drugisubilizaprobojibijegutuinu. Ljubese,plauijedniidrugi.Nitkonikomnezamjera,nitko nikognenagovaradauinionotoeonuiniti.Razlozisuiza jednu i za drugu odluku poznati. Oni koji su se odluili na predajunadajusemilosti,aonikojisuseodluilinaproboj znajudanjimaoprotenoneebiti. Svi su ti rastanci teki, ali su najtei, najdramatiniji rastanci drugova po oruju, zapovjednika od svojih jedinica. Dramatiniinabijenielektricitetomkojiprijetidasijevnekao munja.Takvihrastanakanijebilomnogo.Veinasejedinica raspalaiprijedolaskanaBleiburkopolje.Opisatusamodva rastankauonimjedinicamakojesuidoBleiburkogpoljaina tom polju ostale itave. Bilo je teko, bilo je muno gledati razbijanjetihjedinica,kojesuizdralesvaiskuenja,asadsu se morale pretvoriti u masu bez identiteta. Taj prelazak iz organiziranevojskeuobezlienumasunajboljejeizraziojedan mladipitomac,kogasamuokakolomirukeiduugovorei: Jo prijepetnaestminutabiosamponosanpitomac a snike kolehrvatskihobrambenihsnaga!Pripadniknepobi jeenevojske,kojajebilakadraudaritiinasamogvraga.A sada, ostavljen od svojih zapovjednika, ekam da budem ra zoruan,ponienipopljuvanodzadnjegljudskogoloa!Uas! Eh,tibleiburkirastanciitebleiburkepretvorbe!

Nekijesatnik,zakogamirekoedasezove uroPetnjari, postrojiosvojusatniju,kojajeostalagotovoupunomsastavu. Blijed,ustreptao,gledaojeuzemlju,anevojnicimaulice.

103

Ondajevidiodatoneide,gledatiuzemlju,pajepogledaou vojnike. Ali, kad jepoeogovoriti, opetmu jepogledbiona vrhovimacipela. Ratjezavrenzazelenimstolom.Naisupretpostavljeni generali zavrili pregovore. Ostaje i dalje politiki rat za glasove na izborima. Za vlast koju e narod izabrati na slobodnim demokratskim izborima. Do tog e vremena biti vlastprivremena.Usvakom emjestubitinarodnisud.Tu e narodsuditionimakojisuseogrijeilioratnezakone.Najvea ekaznabitipetgodinaprisilnograda.Potonamjedomovina razorena,svi emosudjelovatiudobrovoljnomradunaobnovi zemlje.AsadsepredajtetamoEnglezima!Dajteimoru jeu ispravnomstanju! Oito,Petnjarijesluaoipamtiotosukomunistigovorili prekorazglasa. Sad nas razoruava vikao je jedan domobran i prijeti namnarodnimsudomzaonestvarizakojesinamdo juerdijelioodlikovanjaipohvale! Ja sam prije rata odgovorio mu je Petnjari ivio mirnim ivotom seoskog uitelja. Kad sam dobio poziv za vojsku,odazvaosamsekaotosteseisviodazvali.Ispunjavao samzapovijedipretpostavljenihkao toisada inim.Akako mijepridui,tosamojaznam.Odovogtrenutkanisamvi e va zapovjednik. Ja sam izdao svoju posljednju zapovijed predajtese!Ovumizapovijednijebiloprenijetinavas,moje pratiocedoposljednjegcilja.Akosmatratedajeovapredaja, ovaj poraz doao mojom krivnjom, izvolite, stojim vam na raspolaganju. Uutio je, ostao na mjestu i zaplakao. Satnija se uas raspala. Nezadovoljni, njih desetak, odoe prema taboru crnaca,aostalisestadoepripremati za predaju. Potoje vidiodasviodoesvojimputemisatnikkrenesvojim.Njegovi sudomobranistvaraligrupice,jerjezajednolake,aonje otiaopotraitigrupusebislinih.Vrlojevjerojatnoda eje naijerjetakvihkaoonpunoBleiburkopolje.

Poredpotoka toteeupodnojubrdanakojemsmoproveli no,zatjeemopostrojenubojnubojnikaBraceTomljenovi a. U stavu su voljno, ali vlada mrtva tiina. Bojniksesprema netorei i ekatiinuukojoj e se utikako muha zuji.
104

Trajeto dugo, dugo, to traenje tiine za ujnost muhe i ta tiinanastalautomoekivanju. Momci,vojnicimoji!Djecomoja!rekaojeTomljenovi . Vojskomojanepobijeena!Prednamasucrnidani!Odlueno jedasepredamo,dasvimoramopredatioruje,osim asnika kojima ostaju opasa i pitolj. Ja vas kao va zapovjednik oslobaam vojnike prisege i od ovog ste trenutka slobodni. Iditekamo elitei inite todritedajezavasnajbolje.Moja jeosobnaodlukadasenepredam,dajoneisputamorujeiz ruku.Vojnicimoji,tkohoe,nekameslijedi,atkonee,neka sepredaineebitizamjerkesmojestrane.Vaskojiostajete molim da svu municiju, strojnice i mitraljeze dadete onima kojiezamnomii,akotoodvaszatrae. Izstrojaseuprvimahizdvojilostotinjakljudiisvrstalouz svoga bojnika. Druga se stotina iz bojne izdvojila polake, jedan po jedan, jer su od onih to su ostajali preuzimali municijui pukemijenjali zastrojnice i mitraljeze. Jednoga stojeiaouzTomljenoviaipreuzimaostrojnicuodonogkojise odluionapredajuujemkakokae: Lako je vraati se kui vama to ste iz Podravine i Zagorja. Vas moda i potede, u vaim selima nema mnogo Srba.Mi izBosneiHercegovinenemoemosevratiti kui. Akosvepreivimoidoemokui,kodkueenasubiti. KadjeTomljenovi,negubeivrijeme,jersatbrzoprolazi, krenuosonima tosuuznjegapristali,oni tosuseodluili napredajupoeeseskupljatiugrupiceporodu,zemljatvui starimprijateljstvima,pitajuise todasada,kadsusamii slobodni,rade.Neznajuinatoodgovoriti,mnogisuplakalii kleli zemlju tose'ne prosjedne, anebo toimnepadne na glavu.

U etirisatatogapopodnevaBoban,Luburi,Zduni isvioni kojisuimsepridruilipovelisucrnceuprobojprekopadi nabrdaLibia tosedieBleiburkompoljusazapadnestra ne,padinakojesedodirujusa eljeznikimnasipomileebar kilometarjunijeodmjestagdjesenajelivilakomunistika zastavai,posvojprilici,nalazilaglavninapartizanskihsna ga. Pucnjavaizmitraljeza,strojnicaipuakapoelajeodjed nomsvom estinom.Aonda,kadsusenaobroncimaLibi a, nikilometarudaljenimodglavneceste,pojavilecrneunifor me unezaustavljivutrku,puanajeistrojnikapaljbapo
105

stalasporadina,aodjekivatisupoelerunebombe.Nitonije dugotrajalo.Ipuanavatraieksplozijebombibivalesusve rjeeisveudaljenije,daihseokoetiriipolniutinijemoglo. inisedajecrncimauspjelo! U etirisatatogapopodnevahrvatskezastave,izuzevonih to su ih odnijeli crnci izmeu Libia i prunog nasipa> prestale su vijoriti. Skinute su sa tandaraca i baeJie na zemlju, a Bleiburkim su poljem zavijorile bijele zastave, zapravobijelekrpe,bijelirunicina tandarcimaskojihsu skinute zastave. Komadi bijelog platna vezani za vrhove kukuruzovihtrskiili,unajveembroju,depnirupiivezani zacijevpuakatamogdjesenalaziprednjinian.Vikalose: Skidaj hrvatske zastave i vjeaj trijele! I svi su to inili. Vjealisubijelekrpetamogdjehrvatskihzastavanikadnije bilo,navrhovepuaka,navrbovekolce,inakukuruzovinu. Svekaoznakvoljezapredajom,kaoznakrazlikeodonihkoji sukrenuliilproboj.Dasutobilejednoobraznebijelezastave, moglobisereidajeBleiburkopoljenajednomprocvjetale bijelim cvjetovima. Kako su to bili neisti rupii, umaljani runiciikomadiodznojapoutjelihkoulja,tuocvjetanjune moebitigovora. U etiri sata toga popodneva, im je poela pucnjava i zavijorilesebijeleprnjetine,uengleskimdipovima,kojisui dalje kruili cestom, nisi mogao vidjeti nijednog od onih komesara koji su preko zvunika oglaavali ultimativnu predajuiobeavalimiranpovratakkuama.Nijeihbilonina zemlji,meuEnglezima,nijeihbilonigdje.Ilisuseprepali pobune crnaca, ili su nestali potujui s Englezima dogovorenipostupak,daih,kadpredajapone,tunebude.Mi smoeznulizanjima,eljelisrnodaihnikadvienevidimo,a ipaksmosepitalizatosusetakonagloskrili,nepokazujui interesnizanasnizaratniplijenkojibiimpripredajimogao pastiuruke? Uetirisatatogapopodneva,potosuizvrilisvepripreme ustvaranjukordonadugadvjestometarakrozkoji eproisvi onikojisuodabralipredajuizarobljenikelogore,engleskisu sevojnicipopelinasvojetenkove,nanizaneuzlijevuidesnu stranucestekojasluizakordon,aodtogprolazaionihkojie njime prolaziti odijeljeni su bodljikavom icom u obliku rastegnutihkolutova. U etiri sata toga popodneva poela je predaja, poeo je prolaz kordonom ibacanje oruja na mjesto koje suEnglezi
106

obiljeili,azatim,naizlazuizkordona,povrnaprovjerajesu lidoistaasnicionikojisuzadraliopasaipitolj. Uetirisatatogapopodnevanebosenaoblailo,danpostao tmuranipoelajepadatisitna,sporakiica.itavnamjedan priduibilotmurno.Otkakojekiapoelasipiti,aminabili kapenaglaveiuzdigliovratnikekaputauzvrat,uduijebilo jotmurnije. U etiri sata toga popodneva nas smo trojica sjela na prazansandukizkojegsuodnijelimunicijuoni tosuotiliu proboj.Sliilismo lastavicama,ujesen,kadsespremajuna selidbuikad,ueinatelefonskojici,ekajudaseprijeduga leta okupi itavo jato. Gledali smo u kolonu onih to nose krpetinenakolevima,pukamaitrskama,onihkojiulazeu kordoni ekalineelinaiioniskojimabismoinastrojica krenulinatuneizvjesnuseobu.

ekalismopunatrisataipoeligubitinaduda eijedanod nas trojice nai ono to trai. Hiar je prvi naao. Ne glazbenike, oni su, iako u posebnim uniformama, izdaleka nalikovali na sva uniformirana lica. Naao je instrumente, trubeibubnjeve. Enoihv.rekaojetosuoni!Samojejednaglazbau bijegu.Potomjeustaosasandukai ekaodanaiu,kakobi imsepridruiosgudalomuruci.Ilisupolaganokaoiitava kolona.Nikakvogbijelcanijebiloprednjima.Ikapelnikide pjeicekao topjeiceidesve toprolazikrozkordon.Nikola zaprenih, koja su vozila stalke i notni materijal, nema uz njih.Tosenegdjeuzputzagubilo.ModauMei,nizkojuje otplutalaismrvljenaHiarovaviolina.Nekasvevodanosi, glavnodasuonitu!zakljuiviolinist. Ali, kad se glazba primakla, ugledasmo da ispred nje, u nevelikoj grupi, mnogo manjoj nego to je bila kad je u kamionukrenulanaput,idupripadnice asneradneslube, bezsvojevoditeljicekojaseunjihovojskupini,dokjesnjom bila,jasnoprepoznavala,jerjeoddjevojakabilaikrupnijai starija.imihjeugledao,Bajajedjevojkamapohrlioususret. OdmahpotomizgrupesedjevojakaizdvojilaMagdalenai,ne isputajuiizrukukolacsbijelimrupcemnavrhu,potrala premaBaji,kogaje,otkakojeznam,izbjegavala.Nijemusamo prila,pozdravilasesnjimiupitalagagdjejebio,negogajei zagrlila oko vrata, stavila svoj obraz uz njegov, propla
107

kalaistalnoponavljalakakosemogaoizgubitikadimjebilo najtee,kadihjepolovicanastradala,kadimjezapovjednica nestalaikadsuostalibezkamionaihrane.Grleiga,vukui ga za ruke, odvela ga je meu djevojke, u njihove zadnje redove.Bajasetomgrljenju,tompovlaenjuitomsvrstavanju pokorio. Neostajsam!rekaomijekadjevidiodajeHi arotiao ksvojimglazbenicima.Nesmijeostatisam!Dobrozna to znai grupa. Ako je Mirta u koloni, nai e je na drugom mjestu. Bezvoljnosamustaosasandukaisvrstaosetamogdjesu sedodirivaleskupinedjevojakaiglazbenika,tamogdjesuseu mojoj blizini nalazili Hiar, Baja i Magdalena opet nas etvero.Neujednomredu,jernikakvihredovanijebilo.Na predajuseilohrpimice. Prolazili smo kroz kordon opasan bodljikavom icom i tenkovima.Jasamsvojustrojnicubaciotamogdjesumirekli dajebacim,iosjetiosamolakanjeupravoonolikokolikoje teiloorujekojesamnosioodHudeLuknjedovde.Nakon kratkotrajnogadogovaranjapreko icetrebaliiminstrumente uzeti kao ratni plijen, kao to su oduzimali doglede i fotoaparate, engleski su vojnici dopustili glazbenicima da zadre svoja glazbala, pa je i Hiaru ostalo njegovo gudalo. Netoprijeizlazaizkordonanailismonaengleskevojnike kojisuprilinopovrnoutvrivalitkoje asnikikomutreba ostaviti opasa i pitolj do dolaska kui, kako je preko zvunikareeno.Misleizapitomakuodjeudaje asnika, iji je kakavtakav sjaj uspio sauvati, Baji su dopustili da zadri ipitoljiopasa, tojeBajasampoelio i tomuje silnogodilopreddjevojkom,kojamujevisilaolaktuikadje strojnicubacionagolemuhrpupjeakognaoruanjaikadsu mupriznaliasnikupovlasticu. Obavilismosve tosmoimaliobaviti.Promiemokorakpo korakizmeuodbaenogoruja,bodljikave iceitenkovadok sitna kia sipi, a engleski vojnici stoje na kupolama iza mitraljezaibrzometnihtopovakojisuunasupereni.Obrijani suinamirisani.Pokrajnjihsubavespivom.Urukamadre krigleililule,nekiijednoidrugo.Gledajunaskao tosegleda beskrajninizgusjenica,koje,neznajuikamoseide,plazeza zatkomonetoprednjimaplazi. Nekolikojeodonih tosusenalazilinakupolamatenkova u rukama imalo olovku i notes. Ti su nas brojili i brojeve
108

upisivaliunotes.Kadsviproemo,kadsvakiodnjihzbrojito jeupisaoikadseusporederezultatisvihpopisivaa,znat e, otprilike,kolikoje gusjenicaprolokroz dvaredabodljikave ice.

U sam sumrak, u kini sumrak koji nastupa ranije i traje dulje,usputsmopoelisusretatiipokojegpartizana.Englezi suputovalisnamazajedno,pratilisunas,akosejedanvojnik nasvakihstometaramoezvatipratnjom,apartizanibise pojavljivalistojeikrajputanajednommjestu.Injihjebilo malo,manjenegoEngleza.Danisugovorilionotosugovorili, mnogenebismoniprimijetiliizbogtoga tojepadaosutoni zbogtogatosubiliodjeveniucivilnaodijela,aoduniformesu imalisamokapuinanjojcrvenuzvijezduodsukna.Govorili su isto ono to su govorili i njihovi drugovi na Bleiburkom polju. Drugovi,ratjezavren!Vamatrebaodmora.Jomalopa etesenahranitiiodmoriti.Idetesvojimkuama,atamoemo zajednikigradititojeuratuporueno. Jedankojijestajaokrajputaigovorio tosuisviostali govorili,kadjenaiaoBajapodrukusMagdalenom,zaletiose uredovezarobljenikakaokobacujatosjenicaipokuaoBajis prsa skinuti znak ustake mladei, sjajan znak, u suton upadnijinegonadanjemsvjetlu.Uoivizaranatotajsmjera, Bajajeuzmaknuoi napadaupljunuoulice.Neodustajui, napada je udario Baju akom u sljepoonicu, a Baja je potegnuopitoljihtioupartizanapucati.JasamzgrabioBaju zarukuiiznjemuistrgnuopitolj,aEnglezizpratnje,kojije pritrao kad je primijetio komeanje, uhvatio je partizana, djeakamlaegod esnaestgodina,odvukaogaugrmljekraj putaitamoostavio. Skinito,Baja,sgrudi!Izazivlje!Nemasmislarekao samkadseBajaprimirio,potosmoodmakliodmjestagdjeje dolodoneprilikeinaliseumrklumraku. Neurekaoje.Nekapuknu! Dobrotikae!Skinito!reklajeMagdalenakunjajuiu hodu,objeenaoBajinlakat. Uredu,skinuturekaoje,skinuosprsaznakmladeii zavitlaogaumrak.Etovamga!Jaibeznjegaostajemono tosambiosnjim.
109

Ilismovrloloomcestom,najloijomodsvihpokojimasmo dotadahodali.Uskaje,punalokavailokvetina.Pomrakune moemobiratisuhedijelovepagazimona tonaiemo.Ipo lokvetinama u kojima je voda do glenjeva! Ve sam negdje rekaodamehvatatjeskobakadidemputemzakojineznam kamo vodi, makar to bila umska staza ili poljski puteljak. Kartu koju sam uza se imao nisam mogao razviti dok je padalakia,jerbijesmoila,idokjebilodanjegsvjetla,jerbi memoglividjetipratioci toradimioduzetimizemljovidkao ratni plijen. Kad je minula pono, ilo se polako i noge su odrvenjele. Primijetio sam u jednog glazbenika baterijsku lampu.Zamoliosamgadamiosvijetlizemljovid nebihlina njemunaaotragputakojimidemo.Onmiposvijetli.Gledam, odBleiburgauunutranjostAustrijevodinekolikocesta.Bez nekogoslonca,samotako,pogledom,nedaseutvrditikojaje odtihcestaucrtanihukartuonakojomidemo.Ilicestakojom idemonemaputokazailiihumrakuoblanenoipospanim oimanemoemovidjeti.Tekkadbihvidioimenekogmjesta, mogaobihnakartinaicestukojomidemo.Jednoje, inimi se, sasvim izvjesno, ulazimo sve dublje i dublje u austrijski teritorij.Pitamljudeokosebe,sveglazbenike,nekamikau tomislekamoovajputvodi.Onioovomputuni taneznaju, akihtoinezanima,dovoljnoimjedaznajukakoihputvodi uzarobljenikelogore,kojisutamonegdjeudubiniAustrije ve pripremljeni za doek. Zar im to nije preko razglasa reeno?Atamoih ekasuhaposteljaiobilnahrana.Zarimi nijetoobeano?* Pred zoru nebo se razvedrilo, a zvijezde kroz zrak pun ozona zasjale punim sjajem. Pojavila se i zvijezda Zornjaa. Mogaosamje gledati neokreui seni lijevonidesno, ipo tome sam zakljuio da nas put vodi na istok, ne sasvim u srediteAustrije,alisvakakounjenteritorij.Usvitanje,kao daihjeno progutala,iznaesepratnjenestaliengleskivoj niciipojavilisepartizaniuvelikombroju.Nekisustajalikraj

*MuionasjeproblempieusvojojknjiziRatjezavrensedamdana kasnije komesar Milan Basta kakoovuogromnu masu svrstatiu zaro bljeniku kolonui uputiti natrag uzemlju,uDravogra.Velikbroj civila, seljakakola,ratnatehnikaiostalikrnapututoznatnooteavaju.Nijelako vratititumranugomilukojajestotinamakilometarateilasamonaprijed,s namjeromdapotopotopobjegneizJugoslavije.Zatojepotrebnomnogovie naihsnaga,utolikoprije tosemogaooekivatilokalniotporpojedinacai grupa,kaoibjeanje.Noiumovitipredioomoguavabjeanje.

110

cestekaoidotada,anekisunaspratiliiduiuzrubcesteili polivadama.Razdanjivalosepasmovidjelikakvajevojska tonasjezarobila. Bili su to izrazito mladi ljudi, momci izme u esnaest i devetnaestgodina,nekirazvijeniimuevnijegoblija,aneki krljaviibebasti,pravadjeurlijaideriad.Rijetkisunasebi imaliuniforme,aionikojisujeimali,nisujeimali itavu,ve udijelovima,netkohlae,netkobluzuanetkokinukabanicu. Kadbi,sluajno,sviodjevnipredmetibilivojni,ondajetobila mjeavinaskrpljenaodnjemakih,talijanskih,domobranskih itkoznakojihiijihuniformi.Sveilikratkoilipredugo!Nita po mjeri! Najvei ih je broj bio u civilnoj odjei, u srpskim suknenim akirama, u izvezenim seljakim koporanima, mnogisunanogamaimaliraskvaeneseljakeopanke,anije bionimalenbrojonihkojisubilinaprostobosi.Nevojni kisu nosilipuetinenaramenima,biliprljaviinepoeljani.Ipo uzrastu,ipostasu,ipoodjeiipovojnikomdranjusuta suprotnostvojscikojusuprovodiliuzarobljenitvo,iakojeta vojskanaputuiuborbamaprovelanekolikotekihdana,bila gladna,izluenaneizvjesnouineispavana. Po neurednosti i prljavtini, po odbojnom ponaanju i mrzovolji,vienegomukarci,upadalesuuoinjihove ene, kojih je bilo gotovo jedna treina i koje su bile ljue i smrknutijeodmukaraca.Uoimaimse,doksunasgledale, vidjelamrnjapsaipohlepahijene.Naspramnaihena,tesu jadnicenalikovalenastrailauprosovupolju.Kolikosegladi vidjelonanjihovimlicimaiukretnjama!Gladizahla amaiji su turovi i koljena podiveni koom, gladi za kaputima podstavljenim krznom, gladi za cipelama uz nogu, gladi za izmamasjajnihsaraizakonimtorbicamaukojimaje isto rublje.Gledalesu,mjerkale,alinipitaleniotimalenisuni ta. Kaonimukarci!* Zaustavili su nas nekoliko stotina metara pred mostom koji je, kako smo mogli proitati na putokazu, premoivao

*UspomenutojknjizikomesarBastapieiovo:tojekolonadaljeodmicala, naisuihsveorganiziranijesvrstavaliuredove,pojaavalitempopokretai broj oruane pratnje. Poslije se ispostavilo daje veina ovih zarobljenika misliladaideudubinuaustrijskogteritorija,usaveznikelogore.Totosuih vodilipartizani,nijejo znailodasevraajuuJugoslaviju...No jeinisu primijetilikudaidu.Ovdjeondjevidesenacestinjema kinatpisi.Nouse tekoorijentirati,pogotovuutolikojmasi.

111

DravuivodiougradLavamude.Izvadiosamkartuikriom pogledao gdje smo. Cesta od Bleiburga do Lavam ndea na mojoj karti nije bila ubiljeena, ali sam po poloaju Lavamndea zakljuio da smo sada blie jugoslavenskoj granici nego juer, dok smo bili u Bleiburgu. Postalo mi je jasnotosenoasdogodilo.* Nisam imao ni potrebe ni vremena da svoju spoznaju priopim onima oko sebe. Prljavi, otrcani i nedorasli vojnici kojisunasprovodili,poputhrpeovarskihpasa,zalajalisuna nasuglas:Trk,trk,trk!Potosuponekolikohitacaopalili uzrak,uperilisuunaspuanecijevineprestajuilajati.Imi smo,spotiuisejedniodruge,potralipremamostu. Kaosvidrvenimostovi,kakosamve negdjeopisao,iovaj jebiouzdignut,vienegoijedandrugi.Tolikouzdignutdase sacesteisprednjeganijemoglovidjetitosenanjemudogaa. Pretrpali smo taj uspon i nali se na mostu. Tek smo tada moglividjetida,zarazlikuodslinihmostova,ovajimavrata nastranikrozkojusmouli,paih,najvjerojatnije,imaina onojnakoju emoizii.Uzogradumostastajalisupartizani odjevenikaoionitosunasdomostadopratili,alisveodreda snaniizrelimukarciirobustne enetine.Ionisulajali: Trk, trk i Nabij, nabij! sve dok se most nije napunio ljudima.Tadasuzatvoriliulaznavratamosta,kao tosu,i prije nego to e nau grupu natjerati u taj tor, zatvorili izlazna. Odjednom, partizani i partizanke to su stajali uz rub mosta,svatkonasvomodjeljku,poeerazoruavati asnike, pretraivatinamtorbe,njedraidepoveiuzimati toimse svidi.Tkobiseopirao, ukali sugaiudarali kundakomu rebra,alijetakvihbilomalo,pasu,dautjerajustrahukosti, tukliionekojisenisuopirali.Ipak,pljakusuograniilina oduzimanje satova, nakita, prstenja, pitolja, bodea i svega onogatobimogloposluitikaooruje. Nekise asnikdvatrikorakaizanasoduproinijedaoda mu skinu opasa s pitoljem, jer da je dogovoreno da e ga nositidoknedoekui.etvoricasugazgrabiliiprekoogra de bacilauDravuzajednospitoljemiopasaem.Moliosam Bajudanepruaotporineletiu Dravu.Magdalenamise
*Piuiotojprevari,komesarBastaslavodobitnozakljuuje:Mnogisuse iznenadilikadsusevesutradannalinajugoslavenskomteritoriju,naputu uDravogradiMaribor.

112

pridruilaiBajajemirnootrpiopredajuoruja.Mirnijenego gubitakznakeUstakemladei. Bili smo do kraja razoruani i, ako smo togod vrijedna imali a to nismo znali sakriti, okradeni. Tada su partizani ponovonaslonilileanalijevuidesnuogradumostai,viui Trk, trk! poeli udarati po nama onim to im se nalo u rukama,najvieopasaimaikundacimapuaka.Potralismo nabijajui se po. sredini mosta u nadi da emo, trei po sredini, izbjei udarce slijeva i zdesna. Ali nam to nije uspijevalo, i zato to su se partizani odvajali od ograde i primicalimasi,izato tosuopasai,osobitoakojeudarano brnjicom, dosezali i do sredine uskog mosta. Tim nevoljama pridruilaseionakojojjeuzroklabilnakonstrukcijamosta. Od trka stotina ljudi most se ljuljao a pojedine su daske u njegovukolniku,neprivrenezaosnovu,iskakaleisudarale sesvrhovimaobuebjegunaca.Mnogibisamoposrnuli,aneki su i pali. Morao si preskakati preko palih ili se zaustaviti, pomoiimdasedignuipritomprimatiudarce. Ja smo i Baja trali drei Magdalenu izmeu sebe i primajuiudarce,ionekojisubilinamijenjeninamaionekoji subilinamijenjeninjoj. Sdjetetomunarujuisprednasjetralamlada,snanai lijepa ena.Daskaizkolnikazapelajojjezanoguionajes djetetom pala na most. Jedan ju je partizan psova i tukao opasaem. Kudsibjeala,hrvatskakurvetino!govoriojojjedokse enauzmojuiBajinupomopridizalananoge.Njenojedijete Bajanosiodokrajamosta,ajasamjevodiozaruku,jerjeu padupovrijedilakoljenopajelaganohramala. Sdrugenasjestranemostadoekalapratnjanakonjima. Gdjesucrnci?!Tolikoihjeprolo,anijednogcrnca meu njima nisam vidio. Dasenisupresvukli?govorioje jedanodnjih. Nego to! Sve je to crno ispod odjee i ispod koe odgovoriomujedrugi.

PutnasjevodionizDravu.AjaznamkamoDravateekad tee kroz Austriju. Prisilili su nas da trimo. Uli smo u Jugoslavijuitralinekovrijeme.Ondasustraarizapovjedili danazemljulegnemopotrbuke.Kao tosudotadavikali:
113

Trk,trk,trk!takosusadavikaliLegi,legi,legi! tonam jebiloudno,jerseninasrpskomnekaelegi.Poleglismoi jaiBajaiMagdalena.IHiarjesglazbenicimaleaonegdjeu blizini. Ljubitezemljukojusteizdali!Kogavidimodajeneljubi dobit ebatine.Ljubitedokvamminekaemodajedosta zapovijedalisustraarinakonjima.

4.
Danijebiloonezvjerskevike:Legi,legi,legi!i estokrakog bia koji je dohvaao one koji su se pomicali traei bolji poloaj, da nije bilo neizvjesnosti to tako dugo traje to ljubljenjezemlje,leanjebinaputubiosvojevrstanizasluen odmornakonputovanjakojejetrajaloodsutonadozore.Tek kadsamnakonpolusatnogleanjasustimapunimzemlje,oko tisuumetaraisprednas,uodastraariviu:Digse,digse, dig se! a odmah potom Trk! dok su oni oko nas i dalje zapovijedali:Legi!imlatilibiem,kojiima estkrakovaa nazavretkusvakogkrakaolovnukuglicu,shvatiosam emu sluionoTrk,legiidigse! Obornapravljennamostu,kojijeuprvomredusluioza razoruavanje asnika,samojeumanjojmjerimasuljudiod nekoliko stotina tisua uspio razdvojiti na manje dijelove, kojimabise,dokbuduputovali,moglosigurnoupravljati.Ne gubeionotojenamostupostignuto,dabiseizmasekojaje kuljalaizbleiburkenoiizdvojilegrupeoddvijedotritisue ljudiipovjerilepartizanskojjediniciuveliiniete,tejegrupe putemtrebaloodvojitirazmakomodnekolikokilometara,kako bi se i u hodu i u zastoju zbog bilo ega mogle zaokruiti i dratiustezi.Tko esesvenaiuskupiniodtritisueljudi, ene, vojnici, asnici ili intelektualci, u ovom trenutku sprovodnicimanijebilovano,aliidajest,naskupinenaspo vrstama zarobljenika nisu mogli ni na mostu ni uz put razdijeliti. Kad je nakon jo pola sata leanja i nad nama poela dreka: Dig se! bilo mi je jasno da su moja predvianja tona, da je grupa ispred nas najmanje tri kilometraudaljena,ada egrupaizanas, tojeostalaleati kad smo mi potrali, za nama zaostati isto toliko dok je na nogenedigne:Digse!
114

Prijedvijesamgodinenanekojvrstimedenogmjesecas Mirtom bio na ljetovanju u Crikvenici i gledao ribara kako pripremajekuzaparangalodneobinogivrlodugogmorskog crva.Neobinogjerjecrvimaotisuuparinoica, toobini crvi nemaju, a vrlo dugog jer je crv prelazio duinu od tri metra. Kao to je ribar tog crva, ivog i dok je jo obilno krvariotrepereinoicama,rasijecaonakomadie,istosutako nai sprovodnici bleiburku kolonu rasijecali na grupe, ne obzirui se nimalo na to to ona krvari. Slino ribaru i sprovodnicieodsjeenekomadenadjenutinaudicuparangala skojimjenevidljiviinepoznatilovackrenuoulovnaljudske dueiivote. Nisu samo partizani, da bi njome lake upravljali, seg mentiraliljudskumasunaskupine,imisami,kojismomar iraliutimskupinama,segmentiralismosenamanjegrupe. Onesunastaleiliprijegolemekoloneubleiburkojnoiiliu tihnekolikosatihoda,pretresanja,tranjaileanjanazemlji. Ljudisuutimgrupamaestovrlomaloznalijedniodrugima. Ponekad samo ime i prezime, ponekad in i rod vojske, ponekadrazlogkojiihjenatjeraonabijeg,aponekadni taod svegatoga,samopoznatoliceusvomokoliu,odjeunanjemu istvarikojeuzasenosi,torbu,torbakiliplatnenuvre u.Pa ipak,premdasmojedniodrugimaznalimaloilinimalo,mi smose,sjedinjenimjestomukoloni,osjealisvojimainerado gledalinaonogtkobinezvanzalutaomeunas. MeneiBajusredovimaisprednas,ukojimanisustupale samopripadnice asneradneslubenegoisupruge asnika ijisumueviotilizacrncima,spajalajeMagdalena,kojaje nekeodnjihotprijeaneketeku.koloniupoznala.Sredovima iza nas, u kojima je bilo najvie glazbenika, ali i drugih vojnika, asnikaicivila,kojisusemeunjimanali,sluajno ili kao znanci otprije, povezivao nas je Hiar. Tako se, zahvaljujui svom sastavu, na cetverored naao u koloni okruenbrojnimznancimakoje,akoihnismoznaliBajaija, znala je Magdalena i Hiar, to je bilo isto kao da ih i mi poznajemo, jer smo u svakom trenutku od njih dvoje mogli doznatitkosu.Zatoseimoglodogoditidasmo ovjekakojise meunamanaaonetoprijeulaskauDravogradsvizapazilii dasmogadraliuljezom. Knamasugauguralistraari,aonseispriavao tosmeta.I doistajesmetao.Pratiocisuzahtijevalidastupamou etve roredovima, a on je, kamo god bi doao, bio peti, pa taj za
115

htjev straara nije mogao biti ispunjen i u dva su navrata drugizbognjegadobiliudarceknutom, esterokrakimbiems olovnim kuglicama na vrhu svakog kraka. Iako ga nismo pitali,rekaonamjedasezoveBla Blaini idapripadako turakoj jedinici kojajebila naizobrazbi u Stockerauu, a u Zagrebsevratiladvadanaprijebijega.Njegovikoturaimar irajuna elunaeskupine,ispreddvijesatnijedomobranai enskog dijela nae kolone. Iz njegova ga je etveroreda izvukao jedan partizan kad je vidio da na prstenjaku lijeve ruke nosi predivan zlatni prsten s bijelim opalom u kruni. Odvukaogajedoplotaobrasladivolozom,gdjemujepoku ao skinutiprstenkadve nijemogaotouinitionako,uhodu,ni sprovodnikniBlakotura. Naime,Blaevajemajkaprijedvijegodinesvomsinu,kao uspomenu na svretak gimnazije i polaganje mature, kupila zlatan prsten s bijelim dragim kamenom kao simbolom nevinostiiduhovneistotekojajekrasilanjenasina.Onje,da neiznevjerimajinuljubaviuspomenu,stalnonosioprstenna ruciinakondrugegodine,dokjebioukoturakojjedinici,gdje su mu prsti ojaali a ruka ogrubjela, ustanovio da prsten prekozadebljanogzglobavienemoeskinuti.Mazaojeprsti sapunicomivazelinom,aliprstenprekozglobanijemogao,pa mujesamopreostalo,eliligaskinuti,dagapresijee. Partizankojigajeodvukaozaplotsdivolozomnamuiose pokuavajuiprstenskinutisprsta,alinijeuspio.Skinuomu jesamopitomakubluzusramena,daomusvojotrcanigunj od seljakog sukna i otrao naprijed da se ponovo nae na svommjestuuzkoturae,anjemujezapovjediodaupadau kolonuknama,akone elidagajednimhicemoborisnogu. Sadnijeimaobluzu, ijimbirukavommogaopokritiprsten,a rukavom koulje, koja se kopala dugmetom i bila mu prekratka,tonijemogaouiniti,paje,daopetneizazovekojeg sprovodnika,lijevurukustalnodraoudepuiraspitivaose ima li tko od nas klijeta kojima bi mogao presjei prsten. Klijetanipilienitkoodnas,meutim,nijeimao. CestakojomsmoilipratilajekoritorijekeDrave.Ponekadbi se njenoj obali pribliio na nekoliko metara, a ponekad, zaobilazei udoline, od njene bi se vode udaljio i stotinjak metara.Bezobziranatublizinuscestesedorijekenijemoglo lakosii,jersuihdijelilestrmineobraslegustim bunjem i prepletenedivolozom.
116

etveroredovisuhodalipolovicomcestedorijeke,adruga jepolovica,onadobrda,ostajalanaupotrebupratnjiirijetkim automobilimakojisunasprestizaliilizaobilazili.Prelazaks desnognalijevidioceste,snaenanjihovustranu,prelazak onogneugaenogdijela ljunkakojisestvaraizmeukotaa zaprenihkola,kanjavaoseudarcembia,vikom:Odbij!i najgrubljimpsovkama,paganismoniprelazili,osimkadga nijebilomogueuoititamogdjejeitajdiocestebiojednako ugaenkaoisviostalidijelovi. Nai su pratioci, sve odreda pripadnici srpskih i voj voanskih jedinica, bili i konjanici i pjeaci. Na otprilike svakihstometarajahaojepojedankonjaniksbiemuruci. Izmeu dvojice konjanika pjeailo je, kao to smo i mi pjeaili,nekolikopartizana,nikadvieodpetorice.Straari kojisuilipjeicestrogosusedralisvojihdijelovakolonei, ako se tako moe rei za ovjeka u kretanju, bili uvijek na istom mjestu. Konjanici su pak, nadzirui svojih stotinjak metara,mijenjalipoloajtakodasubiliasnasrediniaasna krajevima toga prostora. Samo ovjeku otupjelu od gladi, beznaa, ei i udaraca moglo se uiniti da u provoenju kolonenema reda, dajetohrpa straarakojaprovodi hrpu zarobljenika.Kaotojebiloplaniranosjeckanjetrakavicekoja jeizilaizbleiburkenoi,takojeiprovoenjekolonateklopo unaprijedskrojenomplanu. Samojedankonjanik,onajnabijelcu,obuenuenglesku uniformu,kogasupratiocizvalikomesarMilo,nenavodei komujeonkomesar,roju,satnijiilibojni, partaojenasvom bijesnomkonjulijevomstranomcesteod eladozaelja itave kolone,davaoupute,kudioihvaliodranjepratilaca,ananas, kao da ne postojimo, nije obraao panju. Za njega je bilo vanosamotodalinjegovivojnicivresvojudunostkakoim jezapovjeenodajevre.Snamajesamoprekonjihopio. Naipratioci,nesamoonapetoricakojesmomogliizbliza promatrati nego i svi pripadnici tree jugoslavenske armije kojanasjezarobila,bilisu,kakosamvejednomrekao,odje veniuudnumjeavinu.Uosnovijebilacivilnaodjeaiobua, narodna i graanska: akire od sukna, seljaki koporani i graanske jakete; arape do koljena i neki bastard izmeu opankaicipele togajeproizvodiovukovarskiBata:civilne hlae,paakicivilnekape,ubareikaketisnemalimbrojem eirauskaoboda.Natucivilnuosnovudodavanisudijelovi uniformi svih moguih vojski koje su ratovale na naim po
117

drujima,njemakih,talijanskih,maarskih, ruskihi domo branskih.Nitivojnikidodacinisubiliubogznakakvustanju. Vie nego novih bilo je izlizanih, otrcanih i zakrpanih. U usporedbi s nama u koloni, s nama koji smo se pristojno i lijepoodjenuliprijenego emokrenutinaputpremaokrilju zapadnecivilizacije,tajevojskabilaizrazitorunoiloeodje vena. Viao sam ih i potpuno golih i bosih, onih kojima su zijevalagolakoljenaigolirukavi,aprstiviriliizraspaleobue. Svi ti mladi, sirovi, neodjeveni i neobuveni ljudi, svi ti pobjednicisvjesnisvojepobjedei eljnidasenjomeokoriste, da postanu lijepi, odjeveni, priznati i voljeni, pripadali oni naim pratiocima ili jedinicama koje smo usput susretali, gledali su na nas oima gladne zvjerke u noi koja prati ranjenu ivotinju,njuikrvnjenihranaiznojnjenihnaporai eka trenutak kad e postati bespomona, da se otrim deraimabacinanju.Pratnjatihgladnihodrpanaca,itekako svjesnih da ekao pobjednici s nama moi initi to ele, a najmanje eodsvega tonammoguuinitibitidanassvuku, trajeprekratko,tekodzore,dabi,dokjonisuuvjerenikoliko vladajunama,mogliotvorenopokazatisvojenamjere.Osimto ga,dobrejeodjeeiobuenanamabilotolikodapratioci,kad bijeiuzeli,izuzevonogatobisamiobukli,nebiznalitobis ostatkom.Samojepitanjevremenaiprigodekad enasina kojinainpoetisvlaiti.Asebeoblaiti! Svisunaipratioci,izuzevkomesaraMiloakojijevladao sobom,biliegzaltiranidokrajnjihgranica, tosupokazivali onim Trk, Legi, Dig se i Odbij, a ponajvie prostae njem,ukojemjeslanjeumajinubilaosnova,asveono tose dodavalouoblikupridjevaikomentaraduhovnabijaenad gradnjatihsirovih,nezrelihiubitijadnihiupla enihljudi. Svisuonibiliegzaltirani,alisu,ipak,njihove ene,kojihnije bilomalo,bilejoegzaltiranijeodmukaraca.Onesuvritale, krijetale,psovaleimlatile,poniavajuitakoisebeisveoko sebe.Tegoropadnedjevojkeiene,tebubuljiave,neumivenei nepoeljanecuretineuseljakim akiramainjemakim i njelima,srunimbombamaokopasainjemakimmajserima naprsima,todnoljudskogivota,todnorunoeinakaznosti, nijesemoglousporeditinisa imrunim,zlimijadnim to samdotadauivotuvidio.Nenalazeitomuslinostuivotu, naao sam je u lektiri, to nije, u lektiri o slikarstvu! Te ene tupih i nabreklih pogleda, njihova vanj tina i njiho vokreveljenjepodsjetilisumenaslikeslikaraCallota,koji je ivio u sedamnaestom stolje u i u svojim crte ima
118

ovjekovjeiogrozoterataiporatnihobraunavanjapobjednika nadporaenima. Samonanaemstometarskomodjeljkukolone,odjednog dodrugogkonjanika,meupratiocimakojisuilipjeicebile suidvije ene,jednacrnka,mravainetostarija,posvemu seiniudanailibibarutimgodinamaudanamoralabiti,koja jeizvikivalasamostandardnoTrk,Legi,DigseiOdbiji standardno nas slala u majinu, i druga mlada, debela djevojka,kojojnijemoglobitivieodosamnaestgodina,kojaje imala mukaraki glas i znala na standardnu zapovijed i psovkudodavaticionizpogrda.Mogaobiihnekolikonavesti, kaoprimjer,aliseneusuujemnavestinijednu,jersebojim dabiitajednausmrdilaovuknjigu,kojupiemu eljidane bude ni smrdljiva ni gadljiva, iako e biti puna slika nad kojima se ovjeku zgadi i puna ljudskog jada koji zaudara i kadkrozvjekovestrujiovjekovjeennaslikama,uzapisimaiu kamenukistom,peromidlijetom. Ova se potonja ena, ije je mjesto u pratnji bilo ba tu negdje oko nas, vie uz djevojke nego uz glazbenike, zvala Bosiljka, jersujekolegeuizravnom kontaktiranjuodmilja nazivale Bosilje, a preivala se uri, jer su je kolege u neizravnom oslovljavanju zvali urika. Od ramena do glenjeva pokrivala ju je kabanica njemakog asnika, kabanica namijenjena krupnijem ovjeku od nje. Iako joj je bilapreduga,kabanicajojnijebilapreiroka,jerjeBosiljkaza svojih osamnaestak, moda manje moda vie, godina bila podebela i irina joj je kabanice odgovarala. Opasana opasaemnakojemsuvisiledvijekragujevke,azanjbile zadjenutedvijenjemakebombesdrkom,bubuljiavalica,s pramenjemulijepljenekoseispodtitovke,onajeneprestance neto govorila, vikala, psovala, zapovijedala, od ega je promuknula, ali. je, umjesto da prestane i odmori glasnice, poveavalaikoliinuizgovorenihrijeiipojaavalatonkojim ihjeizgovarala. Nisamvidiorazlogzatokolonamorastati,jaioniokomene samo smo uli viku straara oko nas da se prenese po vezi nekakolonastaneividjelikakodvakonjanika,onajsprijedai onaj straga, kreu prema neemu to se zbiva pored kolone djevojaka asneradneslube.VidjelismoikomesaraMiloa kako galopira s ela kolone, gdje ga je zatekla vijest da se netodogaaunjegovojpozadiniidatrebadoiividjetitoje.
119

Udrecistraara,dastanemo,dasenemiemo,nijese uo glasBosiljke uri,koji seinaedotada uokaoprviglas, onajkojinadglasavainajgrlatijeinajegzaltiranije.Nekenam djevojke ispred nas rekoe da se ba njoj dogodilo to to se dogodilo i zbog ega je kolona morala stati. Zamolio sam Hiarada mi ustupi svojemjestokrajnjeg u etveroredu na lijevojstranii,kadsamizduiovrat,vidiosamdadvadesetak metaraisprednasleiBosiljka.Izmeunogunjenihdrugova, izmeu arapetinai akiravidjelosekakoseBosiljkagri, praakaiprevija,slinoodsjeenomkomadugliste,ne tedei pritomnisvojelicenisvojukabanicuodpraineitucanikana cesti. Kad je povika pratilaca prestala, a kolona se umirila i napelauida uje tosetonacestizbiva,razlegaoseponovo Bosiljkimglas,ovogaputakaohropac,kaorezanje,amogaose pretvoriti u suvisle rijei i reenice samo zato to je imao uvijekistipoetak:Dajmi! Dajmitogaucrnojuniformidagazakoljem!Dajmida musekrvinapijem!Dajmitogalegionaradagaubijem!Daj mi to banditsko dijete da ga isijeem na komade! Daj mi, majicumunjegovu,to... Zatojojnedatevezu?rekaojekomesarMilo kadje doaonamjestozbivanja.Dajtejojvezu! Ondajejedanodpratilaca,doksujojdrugadvojicaodrala ruke i glavu da njima ne mlatara po cesti, Bosiljki skinuo titovku s kose, to nije bilo lako, jer je s obje strane bila pribadaomzakosupribodena.Potomujetonajedvitejade uspjelo,pribadaejesebizadjenuozarever,akapomje,drei je vrstou aci,poeomahatiispredBosiljkinihruku,kojesu nesuvislo lamatale tamoamo. Cilj mu je bio da Bosiljka zgrabi kapu jednom od svojih ruku. Prstima kojima je po zrakunetolovila!Modaistoono tojetrailairijeima to sukuljaleiznjenihzapjenjenihusta. Veza,alo,veza,Bosilje!Tusmo,veza,alo,veza!Bosilje, tusmo,nisiseizgubila.Uhvati,alo,vezagovoriojeonaj to jemahaokapomeleidajeBosiljkazgrabirukom. Zapovjediteonimadagledajuurijekurekaojekomesar Milo. Gledaj u rijeku, gledaj desno! Majku... zagraktali su naipratioci.Moralismogledatiurijekudanebismovidjeli kakoBosiljkahvatavezuiizsvojebolesti,koju emoodsada
120

esto viati i prozvati je partizanskom boleu prelazi u normalnostanjekoje,poonomu tosamdosadakodnjevidio, nijebilonitamanjebolesnoodsamepartizanskebolesti. Ubit emosvakogatkobudegledaonalijevovikalisu pratioci svedokBosiljkanijeuhvatilakapu, prestalatraiti Dajmiiprestalasepraakatikaokomadiodsjeenegliste. Kadjezapovjeenodasekreneubrzanimkorakom,vidje li smoBosiljkunanogama,sa majseromna prsimaibom bamaokopasa.Onaj tojojjeskinuokapusadjojjetuistu kapupribadaamapribadaozakosu,aoni tosujedralisad sujojdlanovimastresaliprainuskabanice.Nistotinjakko rakaprevaljenogputa,vesmojeulikakopsujeiprostai.Ni dvije stotine metara prevaljenog puta, bila je ve na svom mjestu,uzlijevibokkolonegdjesusenalazile asnike enei pripadnice asneradneslube,namjestugdjejebilaiprije nego tojepalanacestu,ornazaviku,psovkuipocikivanje kaodasenijenivaljalapocesti. ZbilosetonetoprijeulaskauDravograd,naonommjestu gdje cesta naputa tok rijeke Drave, koja tu pravi zavoj, i udarapreacempremaprvimkuamagradskognaselja.Nitaj dogaaj,kaonisluajpartizanskebolesti,nisampratiood poetka.Boljerei,nisambiooevidacpoetka,kao to ubiti onomdogaajukojijeuslijedioodmahnakonovogaisnjim inio jedinstvo. Poetak su mi ispriale Magdalenine prijateljicekojesuizpozicijetreegredaisprednasvidjelei ulesvetosedogodilo.Adogodilosemunjevito! Pratilacnakonjuspoetkanaegodjeljka,naavisesam u tom dijelu kolone, jer su prethodni odmakli a oni to ga slijedezakasnili,svukaojesvojustarubluzu,kojaje,dokjoj rukavi na laktovima nisu zinuli, pripadala njemakom podasniku. Svuenu je bluzu drao u ruci u kojoj je drao uzdeomotaneokozapea,dokjeudesnicidraobi. Ejti!rekaojejednomdomobranskom asniku,navodno Hercegovcu,nakogajedugovremenamotrio.Ti toima Tarzanfrizuru!Ti toima crnugrivunaglavi!Da,da,ti! Majinutinabijem!Svucidolamicupadaseoramo! Domobranskiseasnikpraviodasetonjeganetie,iakoje svimaokonjegabilojasnodasetobanjegatie. to, nee? rekao je pratilac i udario mladia biem prekolea.Mladise asnikstresaoodboli tojujeizazvao remen sa est krakova u ije je vrhove bila uivena olovna
121

kugla.Kadjepratilacipodrugiputzamahnuo, asnikjego limrukamadoekaoesterokrakiremenipovukaogaksebi,u namjeridagaistrgneizpratioeveruke, tomujeiuspjelo. Meutim,drakjebiazakvaiokonjanikazaraspornako ulji,konjse,uplaenodnasrtaja,maknuoustranu,pratilac senagnuonadesno,ispaoizsedlainaaosenazemlji.Dokse onsnalaziouonom tomusezbilo, asnikjeudolamiciizvu kaonoizsaradesne izmeizabiogapratiocuulijevustranu prsa. Skinuo mu je s grudi njemaki majser i torbu s o kvirima za municiju i, proavi kroz etveroredove ena, s cesteskliznuonizstrminupremaDravi.Tekkadjesvebilo dokonano,adokonaloseuvremenumanjemodtriminute, dotralajeBosiljka,opsovalanammajkuiotposlala,inaprijed inatrag,porukudakolonastane. Majicuvamnagarim, touinistepotenu ovjeku!Sve eteovoplatiti!Tkomrdne,pucam!govorilajeionaidrugi pratiocisvedoknegdjeizpozadinenijedoaokomesarMilo. Zapovjediteimdasjednu!Podvojica,leanalea!Ruke podlaktiti!rekaojeonnegubei ivceineslijedeivikui strogostkojujetraioodsvojihvojnika. Sjedni!Leanalea!Rukupodruku!vikalisupratioci du itave kolone, a one koji to nisu znali uiniti uili su udarcimakundakaulea.Tojepomoglodatajpoloajvekod prveprimjenebrzonauimo.BajasespariosMagdalenom,to jerazumljivo,ajasHiarom.Nijemigabilolakodratiispod lakatajerjebiomnogoviiodmene. Enoga,pliva!rekaojekomesar.Popnitesenaonu stijenu i pokuajte ga pogoditi zapovjedio je Bosiljki i jo dvojicipratioca. Mi,sjedeinacesti tojeodrijekedijelistrmina,raslinjei livadauzkorito,nismomoglividjeti tobjegunacradii tose dogaa s njim dok ga gaa ono troje sa stijene, Bosiljka njemakimmajseromaonadvojicaizpuaka. Jopliva!reejedantojegaao. Predalekojezamajser!ustvrdiBosiljka. Pobjee,majkumunjegovureetreistrijelac. Nakontogasusesvatrojicasastijenevratilidokomesara Miloaneobavljenaposla. Sklonitedrugasacesterekaojekomesar.Ipokrijte ga dekom. Kad doemo u Dravograd poslat u nekoga iz sanitetadagapokupiisahrani.
122

Ona trojica to su uzalud gaali bjegunca sklonie ukraj cestepokojnikovotijeloipokriegadekom. Bosilje,uzminjegovakonja!zapovjediojekomesari uutiokaodanetosmiljaprijenegoizdazapovijeddakolona krene. Dvojicamladihporunika,kojisusjedilinaslonjenileimana leautreemetveroreduizanas,meuglazbenicima,mislei da je taj mir i ta neodlunost komesarova prava prilika za njihovumolbu,okrenuesenjemuinakoljenimagastadoe molitinekaimdopustiiziiizkoloneizacizaprvigrm,imaju proljevinemoguvietrpjeti,zaasebitigotovi. Ustanite!Doiteovamo!rekaoimjekomesar.Skinite sasebecipele,hlaeibluzu! Onitobezrijeiprotivljenjauinie. Trkizaonoggrmaitamobuditedokvasnepozovem! Oniotrae. Bosilje,svucitu injelinusasebeiobucijednuodovih uniformi!Batineopanketakoerzamijeniovimcipelama.A drugu uniformu uzmi ti, drugarice rekao jedrugoj eni u naoj pjeakoj pratnji. Lijepo mi se dotjerajte, ali brzo! Imatevremenadoksejanevratim.Malo! Komesarjesjahaoskonjaikroztravuigrmljeoti aodo onedvojiceporunikau arapamaidonjemrublju.Neznam tosudrugimislili,jasampomisliodakoristiprilikudaisam obavinudu.Misliosamtakoerdaeonotodvijepartizanke svuku dvojica porunika obui. Partizanke su se presvlaile pred svima nama. Crna je ena svukla sa sebe suknene akire i njemaku bluzu, a Bosiljka nita drugo osim kabanice.Ispodkabanicenijeimalanitadrugoosimkouljei pletenogpulovera.Kouljujeuguralauporunikovehlae,a puloverjeostavilaispodporunikovebluze.Doksunjihdvije, ve propisno odjevene i opasane opasaima, obuvale cipele dvojiceporunika,ugrmljusu,tamogdjesuseporuniciskrili pred oima kolone i kamo je komesar otiao, odjeknula dva hicaizpitolja.Samodva!Skamenilismosesjedeinacesti oslonjenijedninadrugeleima. A tomilijepoizgledate!rekaojekomesarizlazeiiz grmlja na cestu i zakopavajui usput sponu na futroli za pitolj.A,tostemilijepe!
123

Hvala,druekomesaru!odvratilesunjihdvije,nejasno dalinadaruilinakomplimentu. Nita!Nitazato!odgovoriojenazahvalekomesar,sad ve u sedlu svoga bijelca. Bit ete vi i ljepe obuene! Zasluileste!Ovosamjaovimaukolonihtiopokazatidasvaki odjevni predmet na njima pripada vama, da je svaka stvar kojuuzaseimajuvaaidavambezopiranja,zasvojedobro, morajudatisvetopoelite.Anajmanjejetopoeljetimoete dacipelesnjihovihnogu,bluzesnjihovihramenaihlaes njihovih bedara prijeu na vae noge, na vaa ramena i na vaabedra.DoMariborasvimimoratebitiobueniiobuveni unovo.Aopet,ono to emoimmioduzeti,neebitinistoti dio onoga to e im biti oduzeto. Sad moemo krenuti! zapovjediojeiodjahaonaelokolonezadravajuidugopogled nazarobljenicimaisprednaegetveroreda. Razliit je to bio pogled od onoga kojim je gledao dvije partizankedokimjelagaodasulijepeuporunikojodori. Istinajestdasusadabilepristalijenegoprije,jersuprijebile grdobe,alinijednanidruganisubileonolikolijepekolikosu bilelijepedjevojkei eneukoloni,osobitopripadnice asne radneslube,svestudenticeprvegodine,udobiisastatusom kadsuiukojemsuenenajljepe. uliste tojekazokomesarMilo reklajeBosiljkaiz konjskogsedlasve tojevae,tojenae!Irekovamjekako izlaskaizkoloneradipianjaisranjanema!Kakonemakroz grmljepaprekorijeke!Nego,tkomorapisatisrat,nekaserei piaugae.Osimakone elizavritkoonadvojica.Nekga nosiugaamaiistresetamogdjebudedatodmor!Razumije te?pitalajeigrohotomsenasmijalakao tosesmije enas Callotova crtea uinku jednog zamaha svoga noa: nadvoje rascijepljenojlubanjisvogprotivnikakojaje,kaonajovrstoj stapkiuvenuocvijetsdvijelatice,udvadijelavisilaoneras poluenuvratu. Neznamjesulijeilinisudrugiposlualikadimjedola nuda.Mijesmobilitjeraniitretiranikaostoka,alismobili jo dalekoodtoga dapostanemostoka.Iuovakvim smose prilikamastidjelijednidrugih.Neznam tosudrugiuinili, kaem,alijasam,kadmijedogustilopavienisammogao izdrati,pustiovodudamiteenizbedra.Nisamtonikomu okoseberekao,nisamnikogapitao toonradiunudi,nisam gledaotragovekapizatuimstopalima,alimislimdanisam biojedinikojijetouinio.
124

UDravogradunamostugdjecesta,preaviDravu,izbijana putzaMaribor,doekalesunasskupinebugarskihvojnikas koarama kruha, raenog i kukuruznog, ija teina nije prelazila pola kilograma. Jedni su, stojei kraj puta, uvali koareikruhunjima,adrugisu,noseipokrui ilidva, zalaziliunaeredoveitrgovali,iakosuimtopartizaninerado doputali. tosuimipakdoputali,razlogjebiotaj tojeto bilaslabatrgovina,uprolazu,sloimplatiama,i totrgovci nisurazbijalikolonu,kojaje,trgujuiilinetrgujui,svejedno prolazila. Ima uru,dobije hljeb!govorilisubugarskivojnici. Bracika,dauru,dobijehljeb!Sele,hljebzaurudajem! Nemamo uru, ali smo gladne rekla je jedna od Magdaleninih drugarica mladom Bugarinu s dva kruia u rukama. Bugarin se zbunio, pogledao sebi u noge, a zatim, stavivijedankruipodpazuho,drugiizlomina etiridijela i podijeli ga etveroredu djevojaka koji je iao ispred nas. Podijeliviiedankruhizmilosra,sdrugimsenaaounaem redu.Bracika,dauru,dobijehljebnudioje. Maiosamsepodlijevopazuhoiotudaizvadiorunisatto samgasazapeabioskloniodoksunaspljakalinamostu kodLavamndea. imsamizdalekavidiokakvasetrgovina vodinakrajumosta,odluiosamtrampitisatzakruhibar donekleutaitiglad,sebiinjimatrojeuredu.Kadsamvidio milosremladogBugarina,bilomijedragotosnjimtrgujem. Bugarin je sa satom napustio prostor ispred naeg etveroreda, a dok sam ja lomio i dijelio kruh, on je, zaustavivi se ukraj puta, stavljao sat na podlakticu lijeve ruke.Vidim,napodlakticimujedesetakrunihsatova.Bit e uraizaonetouvajukruhukoarama! Stavljajteuustamalekomadeidugo vaite!uimja onomojetrojekakogladanovjeksmalojelamorajesti.Tusu kolumnogiljudiuspjenozavriliisvikauda,kolikogod male komade stavljao u usta i koliko god ihdugo vakao, s etvrtinom kruha od pola kilograma u jednom danu sit ne moe biti, ali, bude li imao vode, moe izdrati i najvee napore. Bili smo blie podnevu nego svitanju. Sunce se izdiglo nad planineisasredinenebagrijalodolinuDrave.Zrakjetreperio kaototreperiparanadloncemukojemnalaganojvatriisku havavoda.Rosa,kojajeprekonoibilanavlailatanaksloj
125

cesteve jeisparilainadkolonomsedizaooblakpraine.U sparini,nasuncukojejepeklokaosrpanjsko,tekosmodisali iznojiliseipolicuipo itavutijelu.Uzaludjebiloskidati odjeu, bluzu i koulju. Vjetra nije bilo niotkuda, a vlaga, mlakailjepljiva,jednakojeizbijalaiizobuenogiizogoljenog tijela. inisedajeznojabilomanjenaprsimaiispodpazuha akosiubluzinegoakosiukouljiilisasvimogoljen. ejepostajalaneizdrljivijaodgladi. Daimseznojnebislijevaoniz eloivrat,onikojisusa znakomnakapibaciliikapu,atakvihje,kadsmopredavali orujeuBleiburgu,bilomnogo,sadsu,vezujuidvaidvaugla, naglavestavilirupie,najeebijeleili areneukojimaje bjelina prevladavala. Od tih je rupia kolona pobijeljela. I enesu,dasprijeeslijevanjeznojasglaveprekovratanalea i preko ela u oi, povezale kose rupiima koje su prije vezivanjasavileuguvu. Jo juero einitkonijebrinuo.Mnogisuvojnicibilibez uturica,aionikojisuihimali,kojiihisadauzasenose,nisu ih upotrebljavali, kaoni civili koji su uzasenosili nekakvu posuduzavodu!Zatovodunositiu uturiilikakvojdrugoj posudi,zatodasemuiidasevodazagrijava,kadvodatee i izvire posvuda oko tebe? Ima je u koritima istih rijeka, ima je u grabama pokraj ceste, ima je na izvorima to izbijaju iz stijenja, ima je na lijepo ureenim krajputnim esmama!Dojuerjevladalotovodenoizobilje,ave danas skapavamood ei.Mi,kojismonetopojeli,vieodonihkoji nisujelinita. Zarjezasamojedandanmoglopresahnutionoobiljevode togausvibnjudajuslovenske umoviteplanine?Dodue,mi se ne vraamo putem kojim smo bjeali, ali svejedno, tako velikarazlikaizmeuputakojimsmobjealiiputakojimnas vraajunemoebiti.Kakobimoglabitikadnasgonecestom uz rijeku ija se voda moe piti s istom slau kao i voda gorskogpotokastometaraispodvrela.Kaonacestikojomsmo bjeali,inaovojsesplaninskihvisovaurijekuslijevajubrojni brzaci. Vidimo ih, ujemo ih! Pjenuaju se slijevajui se niz stijenjenadnodubokihjaruga,protjeuispodputa,akadse pojavenadrugojstrani,brzajujednakohitropremarijecina dnudoline.Iovdjeje,kaoinaputovimabijega,vodaposvuda uokolo. Nemavodedoknedoeteulogor.Pouripa ebitvode! Tamovas ekajupunebavekaeBosiljkaiuzima uturicu
126

skonjskogsedla.Mukanjome,pije,nalijevausta,skidagrlo uture s usana i ispljunu vodu, samo da malo promukam grlo, kae sebi i nama. Vama je bolje ne pit. Manje ete piatugae! Odjednom dreka pratilaca da kolona stane, da nitko ne mrdasmjesta,da epucatiakotkopokuasiisceste.Neto sedogodilomeusatnijamadomobrana tomarirajuispred pripadnica asneradneslube. inisedajenetkopobjegao, dajenetkoskrenuosputakojimmoramoiineosvruisena vodotokeposvudaokonas. Netkojeugledaodvadesetakdomobrana,dolje,krajrijeke, koji su niz oputinuskrenuli bezdoputenjastraara. I upo zorionasdasuonikrivcizazastojkolone.Natomjemjestu raslinjenakosini todijelicestuodkoritaDravebilonisko, sasjeeno, pa smo mogli lijepovidjeti domobrane kako trae mjestouzrijekugdje ekleknuti,prileiipitikaotoivotinje piju. Svima su glave povezane bijelim rupiima, pa sudimo da,moda,inisudomobrani.Naime,domobranisuuveem brojusauvalisvojekape.Kapesusaznakomnajeebacale ustaekojesuustaamapostalenasilu.Sviihgledamo,sviim zavidimonahrabrosti,svismospremniuinitiisto toioni akonasodjednomobuzmehrabrost,akonizstrminuodjednom zajednikikrenemo. Dvadesetakglavasbijelimpovezimananizanihuzrubrije neobalepijuvodu.Kakojetolijepaslikaoimaednaovjeka! Odjednom, kao zapovijed da stanemo, po ljudima koji s bijelimpovezimanaglavipijuvoduzaprataenjemakimaj serirafalnompaljbom.Gledamividimkakonabijelimrup iima izbijaju crvene kuglice. Svaka od glava iji se rupi ispritasjednomiliviekvrica,namjestugdjejepilavodu, potoneurijeku.Pucnjavaprestaje.Svesuglavesbijelimrup iimapotonuleurijekudoktijelakojimapripadajupotrbuke leenaobali. Kreni!derusepratioci. Onitamoostadoepit!kaeBosiljka. Naizlaskuizjednogzavojaiulaskuudrugi,tamogdjecesta slijedi rub duboke uvale, prvo to sam ugledao na kraju vidljivogakomadacestebioje irok,debeomlazvode.Izbijala jeizlijepooblikovanogzidakojijepraviobranunabrzakui svuvoduiznjegaputaokrozrupuusebi,ilijebiomaska,
127

podzidnastijeni,izkojeizbijavoda.Avodaje ikljalakroz kameniolukipravilalukpadajuinekamodolje, toodtijela ljudiukoloninisammogaovidjeti.Kaoisvidrugivodotocikoji sudolazilisbrda,provlailiseispodcesteiotjecaliuDravu,i ovajjebioslijevestraneceste.Doksamoimapiovodustoga mlaza,misliosamdabih,pokuamlidonjegaiusnamadoi, moraoprijeiidiocesterezerviranzapratioce,njihovekonjei automobile. Ne bih ni doao do mlaza a ve bih napravio prekraj i zasluio udarac knuta po leima. Bi li to bila podnoljivacijenazadvagutljajavode?Primjeujemdaimoje suputnike privlai debeo mlaz, itava kolona prelazi opasnu crtuposrediniputaiprimiesevrelu. KojeedanmoesenapitfrikevodevieBosiljka,koja jeprolaesmuizaustavilasetamogdjeputponovozavija,da biseizvukaoizuvaleiudaljiood esme. udimse toito Bosiljkadoputaitojenitko,kaddo esmedoe,neposlua, makarnjenaponudainebilaiskrena. udimse,ali,istiniza volju,vieseniemuneudim! Tek to sam se primaknuo mlazu, vidim da se od ceste kojomidemoprema esmisputaodvojakputa.Ispodzidaiz kojegizlaziolukinizkoji ikljamlaznalazisekoritopojilaza zaprenumarvu,konjeivolove.Nasamojglaviodvojkakojise sputadovodekolonajeosvojilasavzabranjenidioceste,kao dasmjerauputiti sedomlazai pojila ispodnjega. Ja uto uiniti!Ja utouiniti,makarnitkoizkolonenebudehtio!A vidimdanee!Vidimnetodrugo!Kadkolonadoenatoskre tanjepremavodi,nastanekomeanje,ikolikosegodtrudido tog mjesta primaknuti se mlazu, sad se nastoji od njega udaljiti.Ustuknuosamijakadsamdoaodotogskretanja.U etveroredusambiodrugislijeva.ZgrabiosamHiara,kojije bio krajnji, za ruku i povukao za sobom, dok sam Baju i Magdalenu odgurao na desnu stranu ceste, da iz daljine, u prolazu, gledaju debeli mlaz vode i da ne uzimaju ozbiljno Bosiljkinuponudu. Dolje, naodvojkuputakoji vodi do vode, izmeupojilai otvoraispodcestekrozkojiprotjeeneutroenavodaizkorita, vidiosamhrpumrtvihljudi,aodmahzatim,kakosamo ima traioonogatkotouini,partizanau arenim arapamakako sjedinapanjuiznadizvora,dri majsernakoljenimaigleda neelitkosiipovodukao tosusilioni toleenaodvojku puta. Nee li koga zanijeti, zaslijepiti i opiniti vodeni mlaz kadgaugledanazavojuispredprilazaesmiipojilu.
128

VenaprilazimaunaseljezvanoRadije,kakosmopro italina limenojploikojasejedvadralanadrvenomstupu,cestase poela udaljavati od rijeke Drave. Izmeu ceste i rijenog koritasteralosepolje,ablievodilivadaobrasla aomoko nekolikojezeraca tosusliilaplavimoima.Nadijelupolja, onomutosenalaziokocestezakojuputokazgovoridavodiu naseljeVuhred,vidjelisuseostacijedneodbolnicaHrvatske vojske.Tisuostacizapremaliikutpoljaizme ucestekojom smo ili i ceste koja skree u Vuhred, krajeve obiju cesta i dobardionjihovakolnika. Prazna ambulantna kola, oteena i prevrnuta; kola na konjsku vuu, bez konja i koijaa; nosila, krvave plahte i pokrivai, zavoji, boce i kutije od potroenih medikamenata; bolesnici na livadi i na nosilima; dijelovi osobne opreme bolesnikaibolnikogosoblja,porcije, uture, liceiviljuke; dugetrakezavoja,krvavihiposvebijelih,najrazliitijihirina, krvavegaeikouljesvesetonalaziloukrajtedvijecestei sezalo nama pod noge. Nekad je to bila bolnica jednog od zdrugovaHrvatskevojske,sada,kadjebolnikoosobljeotilo samoilijenasiluodstranjeno,kadsusvikonjiispregnutiiz kolaiodvedeni,aispravnamotornavozila,iambulantnaiona zaprovijantimedikamente,odvezenadadrugimaranelijee, sadjetoostataknekadanjebolnice,koji euskoroinekamo bitipremjeten.Kamo,tosmomoglividjetii utikadsmose nalimeunjenimostacima. Prijenego enanosilimaponijetiranjenikecestomprema Vuhredu, partizani su ih po nogama i rukama u gipsu i zavojima,poranamanakojem god dijelutijelabile, udarali eljeznim ipkama,daranjenikausmrteilidagaonesvijeste estinombolikojauslijedinakonpovredestarerane. Ne gledaj nadesno! komandirala je Bosiljka i njeni drugovi,oni tosuiliuzna diokolone,oniisprednasioni izanas,kadbividjelidanampozornostzaokupljamrcvarenje na livadi i kad kolonom ponu strujati jauci i rezanje koji prethodepobuni.Gledajnalijevo!Negledajnadesno!Tamo nematovidjeti! Pamtimpoukustarogdomobranadajespasonosnone u tiinevidjetinita,samoproimimo.Ali,kadsamsena ao na desnomkrilunaeg etveroreda,uzsamrubceste,kamo sam dospio ustupajui bolji dio kolnika Baji i njegovoj izne moglojdragani,nisammogaonevidjetiono tomijebilodo nogu,nisammogaone utikakopodudarcima eljezne ipke
129

hrskagips.Netomijebolesnoiprokletoprivlailopogledna tuzabranjenusranu,aimoraosamsenatustranuosvrtati akonisamhtiozapetizanosila,zaranjenikeizavojekojisu pokrilirubceste.Odlanulomijekadsam uozapovijeddako lonastane,dasestisneuzlijevustranuceste,bli enosilimai ranjenicima, da se svi okrenemo licem straarima i da priekamodokneproedrugMilanBasta. MorapouritdoMariboradapredaraportkomandantu treearmijedruguKostiNausaopilanamjeBosiljkadok smoekalidatajBastaproe. Bastasevozioupotpunonovomd ipu,d ipunakojem senizelenkastabojajonijebilaosuila!Sjediojenazadnjem sjedalu, iza vozaa i pratioca, uspravljen. Drao se objema rukama za rukohvat koji je ugraen na naslonu vozaeva i pratioeva,sjedala.DipjebiootvoreniBastusmomoglilije povidjeti.Nisamzapazionitananjegovulicu tobisemoglo zapamtiti,valjdastoga tosedip,vozeipomakadamu,po ljunkuirupamaukolniku,treskaoilicesekomesarovotreslo ne doputajui mi da uoim njegove obrise i karakteristine crtekao toihnemoguuoitininacrteukojijeizraenu tehnicipedesetcrtatamogdjebibiladovoljnaisamojedna. Utomtruckanju,utomstajanju,kaodajenaparadi,iutoj laganoj vonji, kao da vri smotru svoga plijena, uoio sam samonadutostbalavcakojiumiljasebidajekljunisudionik povijesti.Alinisadaneznamjesamlitoproitaounjegovu dranjuilisammutosamopripisao,poznajuinjegovuulogu ubleiburkomdvorcu.* GospodineBastaviknuojestari,potpunosijedidomo branskipukovnikSilvijeNiederlanderkojisenalazioutreem

*UsvojojknjiziBatjezavrensedamdanakasnijeBasta eovajmimohod bleiburkih zarobljenika ovako opisati: Poslije podne esnaestog svibnja krenuo sam u Maribor u tab armije na referiranje. Ogromna kolona zarobljenika omela me je da na vrijeme stignem. Automobil se s mukom probijao. Drum je bio prohodan tek na nekoliko kilometara od Maribora. KolonaseoteglaodDravogradadoMaribora,naduiniodgotovo ezdeset kilometara.Putjetrajaopunatrisata.Pruilamiseprilikadazavrijemete usporene vonje posmatram ljude, njihova lica i poneto razmiljam o ustakoj izdaji. Na nekoliko mjesta zaustavljao sam se uslijed zastoja, zastanakailiodmorakolone.Meuzarobljenicimabilojedostamlaih,ali vie sredovjenih, ak i potpuno sijedih ljudi u vojnikim uniformama i s rancimanaleima.Naneobrijanimlicimaumor,nespokojstvoiapatinostS velikimsuinteresomgledalimojakola.

130

etveroreduizanas,meuglazbenicima,kadnasjekomesaru sporoj vonji mimoilazio. U bleiburkom dvorcu, koliko ja znam,nijedogovorenoniovoipokazakaiprstomnakolonu nionotamopapokazaistimprstomnaostatkebolnicei mlaenje eljeznimmotkamaranjenikaporanama.Pukovnik SilvijebiojeiodHiaravii,zaglavuviiodsvihukoloni. Onako visoka, sjedokosa, starca meu djecom, Basta ga je morao zapaziti i prije nego stoje pukovnik progovorio. Zato gajei uo,uzasvubukukojujestvaraoradmotoraihrskanje gumapotucanikumakadama. Starabudalo!dobaciomujeBastabezustruavanja. Dasibiopametan,nebi pod starostkrenuoputem izdajei zaludioovemladieidjevojke.Valjdaznadasvenemoebiti dogovoreno,padainetrebabitidogovoreno.Vidjet e tijo togatonijedogovoreno. Ba u trenutku kad je Basta dorekao odgovor starome Niederlanderu, osjetio sam kako me netko povlai za lijevu nogavicu,kaodametkoizzemljeksebizove!Prestra iosam seiokrenuodavidimtkometozove,nehajuizazabranuda se na tu stranu ne smije gledati. Na zemlji do svojih nogu vidimranjenika.Objesumunogeugipsu.Doksmomistajali akomesarBastaprolazioudipu,onje,puzeinarukama, siaosnosilaidoplaziodomojenogavice. Brate, tko si da si, jedno mi uini! Zovem se Ivan Marinovi. Iz Bruke sam, iznad Benkovca. Preivi li, javi mojimadasekuineuvratiti.Ovi tonasnoserekoeda u jo danasubolnicu.Aliimjanevjerujem.Doksambiona kolimaprijenegotoemespustitinazemlju,doksambiona viemu,vidiosam toradesonimakojeodnoseividiosam gdjejetabolnica.Tosuonajezercauzrijekusli naoku.Ona tookonjihrastea,paseodaaineviditoponjimapliva. Tamonasbacaju*rekaomijeranjenikiotpuziodosvojih nosiladanesmetakolonikojaedoaskrenuti. E,Basta,Basta!E,komesaru,ovogaupregovorimanije bilo!rekaosamsamusebi.
* Milovan ilas u svojoj knjizi Wartime donosi i ovaj podatak: Ta su ubijanjabilapotpunoluaka.Bilisuubijaniodvojeno,svakaskupinatamo gdje su preuzeti kao zarobljenici. Godinu ili dvije kasnije mrmorilo se u Centralnom komitetu Saveza komunista Slovenije da imaju problema sa seljacimaiztihpodrujajersupodzemnerijekeizbacivaletjelesa,aonakoja su trunula u plitkim masovnim grobnicama nadimala su se tako daje izgledalokaodazemljadie.

131

Bosiljkaje,kadsmoseponovopribliiliDravinimobalamai vuklisecestomkao tosevodavuekoritom,sjahalaskonja i dala ga onoj crnomanjastoj partizanki neka ga ona jae. Treba biti pravian, komentirala je svoje sjahivanje, treba s drugomsvepodijeliti,itekoeiveselje,zadnjukorukruha,pa ikonjskosedlo.Partizanimajedrugarstvosvetinja!Istotoliko svetokolikojesvetamrnjapremaneprijateljimasvihvrsta. Nijerekla,alise inidajesjahalasamozatodavidikakojoj stojiporunikovauniforma.Tousedlu,kolikogodhtjela,nije dokrajamoglasagledati.Kolikogodbilarunaikolikosegod nama inila runom, teila je da bude lijepa i od svojih drugovavoljena.Izbiljajebilaljepauporunikojuniformi negouonojkabanicinjemakogpodasnika. etiribombeo pojasubilesujojpretekezaopasa pajojjepodpritiskom elika klizio niz bluzu prema kukovima. Zato ga je Bosiljka neprestanopritezalaipodizalapremasisama,akrajevebluze istezalanadolje,nastojeidamreketoihopasastvarabudu ravnomjernorasporeene,sprijeda,stragaipokukovima.Da pogleda kako joj stoje cipele, noge je dizala visoko kako bi nogavicaogolilakapicu,anjojsepruiopoglednaobuuod prstijudopeta. Kaokazalini ovjekpitaosamsekakobisetaosoba,kad bihje postavio na pozornicu i odjenuo kao to jeodjenuta i obavijestio publiku kako je dola do te odjee, dojmila gledalita? Bi li im bila smijena ili strana ili i smijena i strana? Sve ovisi o poloaju iz kojeg je gleda: iz kolone je grozna;kadbijesusreonaputuisnjomneimaoni ta,bilabi smijena; s malo retua u vanjtini i duhovnosti, ako si joj drug,moglabipostatiiidealnadrugarica. Ej,titamo!Ti,ustao,stompijevevomkosom!reklaje Bosiljkakoraajuiuznaetverored,uzHiarevlakat. Mislinamene?pitaojeBaja. Adanakognegonatebe!Ima litiTarzanfrizuru? Ima.Noseliustaetarzanicu?Nose.Jesulisviustaekoji noseTarzanfrizuru?Jesu.E, paonda,kadjesvetako, to mepita nakogamislim? toneisturi kosusdesnestrane glave, ispod kape, ko na komesar Milo? Nee jerbo tako kosu nose partizani! Ma s kim ja priam! Da li ti, ustao, koristi zarobljeniku kolonu za ljubakanje?! Ti ko da si na korzu, uzeo curu ispod ruke pa uiva! Lako je tako bit zarobljenik! Dobro, nek ti bude! Tjeraj ljubav, vidjet emo dokleedotjerat.
132

UhvatiosamBaju,kojijeiaouzame,zarukui, vrstoje stiui, ispucanim usnama aputao mu u uho, zaklanjajui ustaizanjegoveglave,dagaBosiljkaizaziva,datra ipovod iakosnamamoeuinititogodelibezikakvapovoda,dauz nasnehoda enanego udovitepadagamolimnekaradi sebeisvijunaszadriprisebnostineusprotivijojse,pa to god ona rekla i traila. Baja je na moj stisak odgovorio stiskom, ali nisam znao smisao njegova odgovora na moje preklinjanje.Kaeliontimuzvratnimstiskomdaseslaesa mnom i da e me posluati ili mi poruuje da se sprema udariti klinom na klin? Uini li ovo potonje, Bosiljka, u sedmomnebuotkakojeulauporunikehlae,needopustiti dajenetkosTarzanfrizuromskidasnebesa. Aniti,droco,neuiva naovomkorzunitamanjeod svogustae!reklajeBosiljkaprelazeisBajenaMagdalenu. Aonda,buljeiuMagdaleninedojke,kojesusekrajikomraz golitilekadjeMagdalenaskinulabluzuiraskopaladvadug meta na koulji ispod vrata, dojke bijele, bez bubuljica, bez nabora, dojkenaliknapjenu: Vidi,vidi toustakadroca ima!Zlatnuogrlicu!Curajespustilanieunjedrapamislida jeneemovidjet!Skidajto,droco,idodajmeni!Dostasijeti nosila, sad je dolo vrijeme da je i ja nosim. A onda, do Zagreba e pjeait, pa bi ti je teko donde bilo nosit. to eka?Skidajidodaji! OdluiosamsepohrvatisBajompokualibilo touinitii molioBogadaprosvijetliumMagdaleni,djevojcikojunisam poznavaopainisamznao toodnjeuovomtrenutkumogu oeati. Ono to sam od Baje o njoj uo, one mladenake idealizacije,dajeizfineobitelji,dajefinoodgojena,dasefino ponaa, nije mi za procjenu njena ponaanja na Bosiljkin nasrtajnitaznailo. Rado uvamjeustupitireklajeMagdalena,amenije odlanulo.Ovogsmoputaspaeni!Dobilistelijepoodijelo,i ova e vam ogrlica uz njeg pristajati. Meni je stvarno doteala.Nanosilasamjese!reklajeMagdalenaipokazala dajeifinaipametna. Dobivi ogrlicu, Bosiljka ju je neko vrijeme razgledala koraajui utkeuznas.Zatimjujestavilaulijevidepna prsima porunikebluze i, kao da se u njoj probudiloneto stida,zanaim etveroredomzaostalanekolikokoraka.Tako nas je ostavila na miru. Ispustio sam Bajinu ruku, a Magdalenirekaodajeuiniladobroono tojeuinila,ineka takopostupiusvimslinimsluajevima.
133

Akosetakopostupitibudemoglo!odgovorilamije. Akonebudutrailitosenemoeskinutisasebekaoogrlica. Zatusudjevojku,dokjeBajuizbjegavala,dokgajedrala naodstojanju,ne eleidatoodstojanjebudeniveenimanje negotoonaeli,njeneprijateljicetvrdiledauvijekspava.Ako tonijebilajednaodigaratojeprijateljice,udogovorusonom koje se to tie, igraju da bi zaljubljenog momka zajedniki vozaleneznam tobidrugomoglobiti.Naime,pospanosti lijenostduhamenisunespojivesMagdalenomotkakojeprila Bajiidospjelaumojublizinu. Nakon koji kilometar hodanja bez Bosiljkina zanovijetanja, nakonnjenabezglasnogmatanja,kojejelakopretpostavitii bezikakvaoitovanja,kakoetobitikadseonaunovojhaljini pojavi s ogrlicom oko vratana nekom sveanom primanju izbilajeprepirkaizmeunjeipukovnikaNiederlanderakojije marirao u treem etveroredu iza nas. Bio je to nastavak prepirke izmeu Baste i pukovnika. Ono to je pukovnik zapoeo a Basta prihvatio, Bosiljka je htjela produiti, preuzimajuiuprepircikomesarovupoziciju. Ej,titamo!Ti,starabudalo!Kudjetebevragponiopu temizdaje.Kojetebetrebo!?Mogosisjeditkodku eigledat svojaposla.Aondigosijedugrivuipravacuizdajnike!go vorilajeBosiljka. Janisamsampoao!Jasamdobiopozivdadoem,ja sammobiliziranodgovoriojojjepukovnik. Nelai!Kotakvestarcemobilizira?Samsitiio! Niujednuvojsku,niuovuijuodorunosim,niututvoju bezodore,janebihdragovoljnoiao.Jasamprofesorkemijei uvojskuidemsamokadmoram. E,sadsiispojogorinegotosammislila.Uvojskuhoe nasilu,aneedragovoljno!Pa,budalostara,jeliti,kadve moraii,boljebitdragovoljacnegoprisilnomobilizovan!Kako toneshvata! Jasetonetrudimshvatiti,panikadneunishvatiti.Za menesusvevojskeistesuvine! Idamitebesadamobilizujemo,tibiiosnama? tobimipreostalo?Moraobih! Uredu!Mobilizovat ujatebe.Mladi nisidatemobi lizujemuvojnike.Tisistarikonjimobilizovat uteko tose
134

konjimobilizuju.Zavuuijahanje!Kadsikostarikonjsluio banditima,moe inamasluit.Uzjahat ute,davidimkako starakonjinanosisedlo. Uzjaikadtisejae!rekaojepukovnik. I Bosiljka ga je uzjahala. Podvikujui kao to jahai podvikuju,mamuzalagajenogamapotrbuhuibedrima.itav kilometar! Ala, snane konjine! rekla je kad je sjahala, jer je komesarMilo zapovjedioodmoru ljivikukojiseprotezaouz cestu. Nazemlju.Dvojepodvojeoslonjeninaleainalakenis obje ruke. Jadan je to odmor! Uostalom, nije ni namijenjen namanegopratnjikojahodapjeice. Samo je komesar Milo ostao na svom bijelcu i jahao s krajanakrajkolone.Sviostalipratioci,ioni tosujahaliioni tosupjeaili,posjedalisunapovienozemljiteuzrubceste dobrdaivisoke umenanjegovimobroncima,dabinas,idok sjede,jeduipiju,moglidratinaoku.Vode,samodanamje bilovode!Samonanekolikokorakaodnaszdesnateevelika rijeka, a slijeva bistar potok na kojem straari nalijevaju uturice. Policimasepratilacavidjelodanamnetkos elakolone,po slobodnom dijelu ceste, dolazi u susret. Pratioci su prestali jesti, ustali su i stavili ruke na oruje. Komesar Milo je, ostajuinakonju,staoukrajputabaporednas,datudoeka onetodolazeitolikupozornostizazivajukodnaihstraara. Narode!rekaojekomesarMilokadsmoisamiugledali prainu koja se dizala za automobilom u mahnitoj vonji. DolazeRusi!Zaustaveliseibudulitrailitoodvas,dajteto godzatrae.Anebudeteliimali todati,menezaono to e vassnainesmatrajtekrivim! Auto se zaustavlja ispred komesara tako naglo da nas posipa ljunkom koji vrca ispod guma. Voza ostaje za upravljaem,advojica,onaj tojesjediokrajvozaaionaj to jebionastranjemsjedalu,iskauizvozilakaomladihrtovi. Uinienekolikokorakadokomesaraitustadoe. Moe?pitajuga. Moe, drugovi! Kako ne bi moglo. Za vas sve! kae komesar.
135

DvasuRusanosilanaramenimaepoletevelikekaoduga bavice ijajezapremninadesetlitara.Sjalesusekaodasu izvezene zlatnom niti. Na grudima im je visilo po desetak ordenja,tomalihtovelikih,tosmeihodbakra,tobijelihi utihodlakiranoglima.Sudeipoepoletamabilisu asnici. Koje su inove imali, ne znam, ne poznajem oznake inova ruske vojske. Sudei po ordenju, bili su prekaljeni i dugogodinjiratnici,zatotoseordenjenedajesvakomuizato tosetolikoordenjanemoeskupitiunekolikomjeseci. Da su profesionalni vojnici i da imaju veliko iskustvo sa zarobljenicima,pokazalisuodpoetkadokrajapretresakoji nijepotrajaoduljeoddvadesetakminuta.Kadsuzalimeu nas i poeli nas pretraivati, nisu traili da se osovimo na noge.Nisunasnitapitalinitisusnamarazgovaralidrukije osim gestama ili, kad bi ipak progovorili, jednom jedinom rijei.Djevojkesuimbilezanimljivijeodmukaracaiodnjih supoeli.Jedanodjednog,drugioddrugogkrajakolone!Nisu svakogapregledavali,samoonuilionogazakojebi,ponekom udnommjerilu,ustanovilidanetouzasekriju.Pretraivali susobjerukeprsa,pazuha,struk,kod enameunoje,kod mukaracamonje,kodjednihikoddrugihnogaviceicipele. Zavlailisurukeispodkoulja,majicaigaica,alisuiprelazili prstimaprekotihodjevnihpredmetakadimse,tkoznazbog ega,nijedalokopatiispodnjih.Kaodalovezlatneribiceu travnatoj muljevitoj rijeci! Svaki put kad bi neto napipali, lani,prsten,ogrlicu,narukvicuilisat,nebisamiuzeli,nego bi u onog kod koga je stvar pronaena zatraili da im pro naenosamdade.Najeegestom,anekadiuzdodatakrijei Davaj.Prihvatilibipredmetsdvaprsta,pogledaliga,bacili uzrak,doekaliu akui,dokbigastavljaliudep,viknuli Ura! Za samo dvadesetak minuta, prelazei prstima po naim tijelima, iznad i ispod koulja i gaa, po mlijenim grudima pripadnica asne radne slube i po runjavim i znojnim prsima vojnika, nakupili su pune depove satova, lania,prstenjaiogrlica,vrijednihibezvrijednihpredmeta, uspomenaiuporabnihstvari. Kad su doli do etveroredova u kojima su bili preteito mukarci,atosubilioniizamene,izgubilisuvoljuiprestali pretraivati. Zaustavili su se kod Blaa Blainia i njegova neodoljiva prstena koji nisu morali ni traiti. udila su se obojica,akosamdobrorazumio tosugovorili,itomukakoje tolijepprsten,itomukakoganitkoodpratilacanijeveuzeo.
136

Blaimjepokuaopomoidaseprestanu uditi:prstenje takolijepjerjetomajindarzamaturu,anemoeseskinuti jer je lanakprstadanasdeblji negoondakadjeprstenna kaiprstnataknut. Rusi sugasluali i kandarazumjeli, ali nisuslijedilinjegovumisaonegosvoju:kakodaprstenskinu nenateuisesnjim.Vesupokazalidaznajuposaoobavljati ibrzoibezmnogonatezanja.JedanseRusneemudosjetioi rekaotoonomudrugomu, toniminiBla nismorazumjeli, pa je otiao do dipa. Tamo je otvorio kutiju u kojoj bijae pohranjenprirunialat. tojeodalatauzeonismovidjeli,ni dok je traio po kutiji i bio nam okrenut leima, ni kad se okrenuo koloni i poao prema nama, jer je ruku u kojoj je draoalatskrioizalea.Nekagapresijeku!aomigaje,ali migajevedosta!Svimaseoilijepezanjega.OviemeRusi osloboditimukagovoriojeBlainidreiispruenuruku.A akumujepridravaoRustojeostaouznjegaiekaodamu sedrugvratisklijetima. Svi osim Blainia, koji je, ispruivi ruku i gledajui u stranu,prepustioRusimadasprstenomrade toele,umjesto klijetaurukamasmoRusakojijedolazioodspremnikaza alatugledalikarekojimasesijekuianepreprekenapravcu juria. karesuzinuleisklopilese,aprstjebiopresje enu korijenutakodajeprstenostaonaodsjeenomkomaduprsta. Blaseonesvijestio. StarijepukovnikNiederlandertraioimalitkojoda.On imazavoj,padadekuzavijemoruku.Dagavratimosvijesti prijenegokrenemo!Ostaneliunesvijestikrajputa,ubitega. Rus, koji je donio kare i odsjekao prst, obrisao je krv sa sjeivanavisokojtravi,vratioalatuspremnikipopeosena stranje sjedalo automobila. Rus, koji je dobio prsten s komadomprsta,otiaojedopotoka,prstbaciouvodu,prsten opraoodkrviinataknuoganasvojlijeviprstenjak.Kadje sjeouvoziloidaovozauznakdakrene,najprijejepokazao prstenkomesaruMilou,aondagapozdraviotomistomlije vomrukom.Zanjimjeostaooblakpraine. Od njih treba uiti rekao je komesar Milo svojim vojnicima, koji su kao i on ostali zaprepateni ruskom dosjetljivou.Odnjihsetrebauiti.Pokuatemo. Sreom,prijenego tosezaulavika:DigseiKreni, pukovnikjeuspiozavitiBlainiuramuimomakseosvijestio. iv sam! rekao je. Sve e se drugo pretrpjeti. Bez jednogseprstamoeivjeti.
137

Kad se proe selo Brezno, cesta, slijedei Dravino korito u blagomluku,postajegotovoravnaipreglecmakaorijetkogdje naovomputovanjuodzore.Odrijekejedijelisveganekoliko metara,dijelomaaiiblja,adijelomlivadesmladomtravom ipoljasmladom penicom. Neznamje likomesarMilo,u arkoj eljidapokaenamaisvojimvojnicimakakobrzoui, odjahao naprijed i pronaao komad pogodna puta gdje e pokapatisvojubistrinuilijetajkomadputaodabraonasumce kadgajeugledaojauina elukolone.Ueniciovakvevrste, kompilatori, vole i jedno i drugo. Vole ii na provjereno i sigurno, a vole se i prikloniti improvizaciji i srej i u koju dubokovjeruju.Kakogodbilo,kadsekolonaotegnulapotom blagopovijenomipreglednomdijelucestekomesarjenegdjesa sredine kolone, to e rei u blizini naeg etveroreda, zapovjediotrk. Trk, bando! proderali su se pratioci i tom trku uz obveznu bandu, dodavali ono to je proizlazilo iz njihove mate, duhovnosti i kunog odgoja, a to, izuzev nekoliko sonih izraza nae Bosiljke, ne kanim biljeiti. Odmah sam zapaziodanaipratiocinetrezajednosnama,nipjeacini konjanici,dasesamorazvlaenaodstojanjedvostrukoveeod dosadanjeg,akadgapostignu,tuiostaju. Takosedogodilodasmomitraliaoniserasporeivalidu cestesblagimzavojem,odmjestagdjejebilozaeljekolone kadjetrkapoeladomjesta togaje elokolonedosegnulo kadjekomesarzapovjedio:Nalijevokrugikadjepoeodrugi krugtrke,premamjestuotkudasetratipoelo.Sad,kadsu sestraariravnomjernorasporediliukrajputa,doekivalisu naspsovkamaiudaralionim toimsenalourukama,biem sa estolovnihjeziaca,kundacimaikoljem tosuganaliili nabrzinuposjekliugrmlju. Nalijevokrug!stiglajezapovijedizgrlana ihpratila ca kadsmodotralinamjestootkudsmotratipoeli.Opet smoilipremamjestu tosmogabilidosegnuliuprvomtr anju,odpolazitatrkeudaljenukilometar,mo dakilometar i koju stotinu metara, a kad smo do njega doli, opet stie zapovijed da se okrenemo i trimo ispod bieva, kundaka i kolacaipo etvrtiput,najvjerojatnijepetiili estikilometar puta,posuncukoje ari,onakogladnii edni,podteleaci ma, dekamaiostalomopremomkojusmodotadauspjelisa uvati.Neki,mahomranjeni,bolesniistarijiljudiodustaju odtrkeilijeunazemljukrajputa.Stra ariprelazenatu
138

stranu,tukuposustaleisileihdaseukljueutrku.Sprijedai stragaodjekujupucnjeviizpitolja.Kolonomsepronosivijest daubijajuonekojiodustajuodtrke,kojipadnuinemoguse dii.Kaoodgovornatokolonomstrujisavjetdaodtrkenitko neodustaje,aakotkozbiljanemoedalje,nekagadrugi,koji jo mogu, uzmu pod ruke i pomognu mu. Opet se uju pucnjevi, sprijeda, straga i u naoj blizini. A kolonom se pronosijojednavijest:ubijajuionekojipomauiznemoglima. Kaopotvrdadasuvijesti toihkolonaprenosiistiniteslue leevipokrajcestekojutamoamovepopetiputpretravamo. Na poetku pete trke iz usta stotinjak pratilaca stie zapovijed koja bi se, kad je odijelimo od psovki, prijetnji i batina,dalaovakoizrei: Na lijevu stranu ceste, pred noge straara koji stoje, mlate i gonebandu, bacitesve vrijedne predmete toste ih dosad uspjeli zadrati kod sebe. Zlatne i srebrne lanie, ogrlice, privjeske, narukvice, naunice, ukosnice, broeve, pribadae,dugmadsrukavakoulje,satovesvihvrsta,runei depne, enske i muke! Fotoaparate, penkale, upaljae i tabakere,bilokakveibilood ega!Svetodragovoljnoizvadite iz svojih depova i torbi, iz svojih moanja i meunoja, i baciteprednogesvojihsprovodnika,akone elitedavasovako tjeramo do mraka i ubijamo po redu, kako tko iznemogne i prestanetrati.Boljevamsetihstvaricasadodreiispasiti ivot,negozbognjihizgubitiglavu. Nekasvatkobaciponeto,nekasvatkobacibilo to,neka svatkodadepolovicuodonoga tojedosadauspiosauvati! odustadoustastrujikolonom.Iprednogestraarapoinju padati zlatnici, prstenje, lanii, ogrlice, usnici, penkale, dugmad,satoviitabakere.Alijo uvijekunedovoljnojmjeri. Dok nije izdana zapovijed za ponovnu trku, estu! Onda je kolonom prostrujio vapaj: Dajte im to god imate! Spaavajmose!Svenasvieodustajeodtrke. Imate deset minuta vremena da otrite na rijeku, napijetesevode,natoite uturiceivratitesenasvojemjesto ustroju.Samodesetminuta!Mi emonavaesatovegledati dalistetoni.Tkozakasni,odemuglava!vikalisustraari kadsmodovriliestotranjeinalisenaistommjestuodakle smotrkuipoeli. Mismokrenulipremarijecipovodu,astraarisu,svaki nasvomodjeljkuceste,poeliskupljatizlatninuisrebrninu.
139

Onotosupokupilistrpalisuuteleakeidepove.Kadsmose vratilinacestusvodomu elucuiusvemudrugom tosmo uzaseimaliamoglojedrativodu,nalismoihveseleiorne da nam poklone jo malo odmora, lea uz lea, ruke ispod lakata. Dok smo mi tako sjedili, oni su se meusobno obavjetavalitojekomudonijelanaatrkainastrah. BilobimidragodasuovoRusividjeli!Ionibiodnas imalitonauitirekaojekomesarMilokadjedoaounau blizinu,iublizinuBosiljkekojajeopetstalauznas. Narode,javljajunampovezidadolazesvatovireklanamje Bosiljkakadseprestaladoaptavatisasusjednimstraarom nakonju.Tonisuvainegonaisvatovi.Visamosjeditei utite,ami emosvatovepozdravit. enisekomandanttree armije drug Kosta Na. Na komandant! A nevjesta je drugarica Duanka Jovii, sekretar Skoja nae armije, moj sekretar. enesepa ta!?Rat jezavrio,bando,isad ese zenitmomciidjevojke.Onikojinisuzastraniliuizdajukovi! Svatovisusevoziliutridipaijednomkamionu.Zastave, jednajugoslavenskaadrugakomunistika,nisubileuprvom vozilu nego u zadnjem, u kamionu. ini se da svatovska povorka u poetku nije imala vie od dva dipa, da je trei dobila tek kad ju je susreo komesar Basta, podnio izvjetaj mladoenjiipridruiosesvatovimaosobnoivozilomkojimje putovao.Uprvomdipu,nasjedaludovozaa,sjediojerumen debeljkoubluzisgajtanima,ubluzinakojojjeordenjebilo teenegosuknoipodstavaodkojihjebluzasaivena.Draoje urucibocurakijeibiojedinimeusvatovimanakresan,jedini kojijesvatovanjeshvatiokao deranjeiopijanje.Izadebeljka susjedilimladenkaimladoenja,uuniformama,bezikakva znaka na sebi da se danas ene. U drugom je dipu bilo onoliko asnikakolikoihjeudipmoglostati.NikodBaste nije bilo praznih mjesta, a na kamionu s dvije zastave na krajevima kabine nalazila se druina glazbenika koju su tvoriledjevojkeimukarci,sviuniformirani,stamburamau rukama,nasebiiliporedsebe.Onisusviraliipjevalinekakve pjesmeitrudilisedabuduveseli,aliveselinisubili,jerim pjevanjeisvirkanisuninatonalikovali. Veseojebiosamoonajrumenidebeljkosrakijomurucii ordenjemnaprsima,navodnonekiruskivisokiasnik. PrvisedipzaustavioisprednaskadjeKotaNadovla dotaknuovozaaporamenuinetomurekao.Najvjerojatni
140

je da stane i zato da stane. S poetka smo mislili da se svatovska kolona zaustavlja kako bi se komandant armije pozdravioskomesaromMiloem,kojisetajtrenuznasnaao, i upitao ga kako ide posao. Ubrzo smo shvatili da njega ne zanimanikomesarnipartizanka uri,negodagazanimaju glazbenici u plavim odorama, ija se glazbala nisu mogla sakriti i na ijim je odorama bilo mnogo gajtana, irova i izvezenihlistova,laticaivitica. Dignitesenanogesviviutimplavimuniformama,stim instrumentima!rekaojeNa,apotosusedigliionikoji suimaliinstrumenteionikojisuihbaciliilinesretnoizgubili kaoHiaronih,praveisenevjet,upita:Kostevi? MismoglazbaPoglavnikovatjelesnogzdruga,gardijska glazba,kakobivireklikazaojekapelniku inusatnika,ne onako nadahnuto kao kad je zapovijedao juri za domovinu prekoMee,aliiovogaputastreperavomemocijomukojojse mijeaoplatosutugdjesuiponos tosubiliono tosevidi da su bili. I to mogu dokazati svakog trenutka, ak i uz pomanjkanjeinstrumenata! Ondasteviustae!rekaojeNa kaodaizriesmrtnu presudukojasesamaposebirazumije.Minismobiliusta e, mismobiliustakaglazba,atojenetodrugo.Minismonosili pukenegoinstrumenterekaojekapelnik. Drue komandante, sve je to banda, sve bi to trebalo postrijeljati.Onisudizalimoralustaama,pasujo goriod ustaarekaojekomesarMilo. Nemojtako,drue!umijealaseurazgovormladenka. Zato ih streljati? Svirali su ustakoj bandi, sad e svirati nama.Zatonebisvirali,toimjeposao!?Osimtoga,moglibi poduiti sviranju one nae omladince u kamionu koji ono nekolikopjesamatoznajustalnovrte. Drugaricaimapravo!rekaojekomesarMilo.Nisam natomislio!Imapravo! Atoviznatesvirati?upitaojeNakapelnika. togod elite!Opernearije,potpurije,koncerte,korani ce,svakupjesmuzakojupostojenoterekaojekapelnik. Aimatelitutajnotnimaterijal?pitaNa. Nemamo. Bili smo ga povezli sa sobom u zaprenim kolima, ali su kola pogoena granatom na prijelazu preko rijekeisavjenotnimaterijal,zajednosastolcima,odnijelaili potopilavoda.
141

Nemaritosuostalibeznotnogmaterijala.Naiemoga u svakom veem mjestu. I u Deutschlandsbergu rekla je mladenkamladoenji.Jasamzatodaihpokupimo.Neto notnog materijala imaju i oni nai u dramskoj i muzikoj sekciji.Akosezajednikipotrude,venamsutrauveermogu svirati. Svikojisusauvaliinstrumentenekaistupeizstrojai neka se ukrcaju u kamion, tamo gdje su i ostali lanovi dramskeimuzikesekcije.Ti,drugaricerekaojeBosiljkii ti,drue,rekaojekomesaruMilouizvriteovonareenje! Brzo,daneekamo!Onimibezinstrumenatanetrebaju.Njih gonitedalje! Glazbenicisukrenulipremakamionu.Usputsuprolazili kroz provjeru. S jedne je strane stajala Bosiljka, a s druge komesar Milo, pa su izmeu sebe proputali samo one glazbenike koji bi pokazali instrument. I Hiar se, nakon neuvjerljivogopratanjasnastroje,jernijebiosiguranda e proi, uputio prema tom spasonosnom kamionu. Ni prvi ni zadnji,meuzadnjima!Naprovjerijerekaodajeviolinist,ali dajeviolinuizgubio,ostalomujesamogudalo,jednood etiri kojajesasobomponio.Tojekaojednatreinainstrumenta! Akosenauionedrugedvijetreine,bilokakvaviolina,onbi mogaodizatimoralkomuhoe! Ne moe pro, uo si komandantovu naredbu. Bez instrumentaniko!Vratiseustroj.Dajtogudalo!zapovjedila mujeBosiljka.Onjojgajedao,pokornokao tojesveinio,a onagajeslomilaprekokoljenaibacilaugrmlje. Slutiosamdaneeii!Ali,eto,pokuaosam,pasadne razbijamsebiglavujesamlitrebaopokuati. imsamostao bez nje, im sam vidio kako njene ostatke nosi rijeka, znao samdaemeudaratinesreazanesreom.tosamjabeznje? Nita! I tu Bosiljka ima pravo! rekao je Hi ar kad je svatovskapovorkasdijelomglazbenikakrenulasvojimami svojimputem.*
*Jagica(Ico) ivinjak,pripadnikglazbePoglavnikovatjelesnogzdruga,u svojimuspomenama,pisanimpotkraj ivota,osudbinidijelateglazbe,dijela tosugapartizaniodvelidaimdiemoral,pieiovo: IstuveerdolismouDeuschlandsberg,udioAustrijekojisupartizani okupiraliinamjeravalizadrati.Ostalismouistimuniformama.Samosmo stavilizvijezdunakapuizdravo!Htjelisuutomgraduimatisvojuglazbu koja e im donijeti naklonost domaeg stanovnitva. Austrijski su graani zbiljabilioduevljenipojavomovevrsneglazbe.Sviralismouraznimdvora nama,asvakogdanaopodnenagradskomtrgu.Bilismopridru enijednoj

142

Usamzalazaksuncabilismopredploomnakojojjepisaloda seprednamanalaziselozvanoJan evaGora. elojekolo ne skrenulosglavnecesteipolooputinomprekopeninih polja prema obali Drave, gdje se, okru eno bodljikavom i com nabetonskimstupovima,nalazilonekakvozdanje.Opu tinakojomsmoilinijebilanogostup,negokolskiputpokri ventankimslojemtucanika.Datuprolazekolavidjelosei kad smo kroz ianu ogradu, izme u dva betonska nosaa ice,beztragakakvihvrata,uliutravnatiograenprostor. U sredini tog prostora, tridesetak metara od rijeke, kojoj je pristup bio slobodan, to nas je obradovalo jer neemo biti edni,nalazilosezdanjevi enaliknabarkunegonazidani cu. Dajebilooddrva,danijebilozidanociglomipokriveno crijepom,bilabibaraka.Napostoljuuvisinizaprenihkola podignutajeku aslinabaraci,takodajojodtemeljadoru ba postolja, posvuda uokolo, ostaju tri metra slobodna prostora. Taj slobodni prostor, ta terasa, taj ispust, kako ga godnazvali,moradajesluiozapretovarrobe,izzaprenih kolaukuu,izkueuzaprenakola.Kuajepakisjedneis drugestraneimalajednolianrasporedotvora.Kaonagolu binjaku,vratapaprozor,redalosepetnaestvrataipetnaest prozora. Kakav je raspored prostorija u kui izvana se nije moglovidjeti.Postojiliuku isamojednaprostorijakaou

kulturnoumjetnikojgrupi.Tisuraspolagalinekakvimnotamakojesunam dali.OdmarevaimalisunotesamozaBudiseistokizapad,pasmoto najviesvirali.TajegrupabilaodnekudizVojvodine.Imalisumalipjeva ki zbor koji je pjevao partizanske pjesme. Davali su neke manje komade, igrokaze iz partizanskog ivota. Preteno su to bili mladi ljudi, dobrim dijelomdjevojkeodesnaestdoosamnaestgodina. Austrijancisubilioduevljeninaimsviranjem.Govorilisu:Tipartizani, tojekultura!Nedjeljomsmoiliucrkvuzajednosgraanima,pasugovorili: Au,oniakiduiucrkvu!Partizanisuznalitorade:htjelisuihprevariti! Upoznao sam poblie jednu djevojku iz one vojvoanske grupe koja je stanovala zajedno s nama u kancelarijama tvornice stakla. Ime joj je bilo Vedrana,sviralajebisernicuinijeimalajonisedamnaestgodina.Dvadeset itreegasvibnjanestalajeionaisvinjenidrugovi.Minismonividjelikadih jenestalo.Nakontridanaevotiihnatrag.PitamjaVedranu:Padobro,gdje stebili?Onareekaoizvansebeinegledajuimiuoi:Mismosvojatri dana odradili, sad neka odrauju drugi. Sve smo ih pobili! Njih tiideset tisua!PunilismonjimatenkovskerovoveokoMaribora.Itisiustaa,itebe u ubiti! To ree i poe se tresti. Dobila je onakav napad kakve smo mi nazivalipartizanskabolestilikozara.Sruilasenazemlju,poelagreitii vikatidaeubiti,da esveubiti.Biosamiznenaeniprestraen,makarmi nijebiloprviputvidjetinapadajtebolesti.Ublizinisubiliikomesaridele

143

magazinima, a tolika su vrata radi toga da bude krai put utovaraiistovararobeodkolauzispustdopojedinihdijelova skladita?Ilijekuarazdijeljenanaonolikopregradakakoliko jeulaznihvrata? im sam na naoj obali Drave ugledao skelu, a na suprotnoj eljezniku postaju, znao sam da je kuamagazin koji stanovnitvu na lijevoj obali rijeke slui da u njega privremenoskladitirobukojuotpremailidobiva eljeznicom. Dok smo prilazili magazinu sa sjeverne strane, dok nisam vidio tosedogaana elukolone,misliosamdabismomogli provesti no u toj kuerini s mnotvom otvora, u njoj i na ispustimaokonje.Ali,kadsamdoaonadiodvoritaizmeu kueirijekeividiodakolonusmjetajusamonatomprostoru, ovjekdoovjeka,leanalea,znaosamdaemonoprovesti kaotosmoprovodilikratkeodmorenaputu,oslonjenileima jedannadrugoga.Ostalamijenadadabarpodlakenineemo moratibitiitavuno. Dali su nam vode koliko smo htjeli, ali na rijeku nismo smjelisilaziti.Uzimalismojeizlonaca tosuihzarobljenici, odstraeodabranizatajposao,raznosiliiduiizmeuredova. Ako je netko imao kakav komadi hrane, eer, bombon, okoladu ili bakot, mogao je veerati. Ako nije imao nita, mogao je pasti travu ili ne veerati. Mnogi su pokuali s travom.Nijeilo,jo nismobilidotemjereizgladnjeli.Nudu smomoralivrititugdjejesmo.Urupicu,pazatrpati,akoje velika.Aakojemala,uzpomo onihokosebesklonitiseod oijuostalih,olakatiseisauvatinetoodljudskogponosa. No,velikunu dumalojetkovr io,jedno,bilismomladii
gat,njegovzamjenik,pasuodmahpriskoiliupomo.Xjojpomaudasene slupa, a mene ispituju: to je govorila? to ti je rekla? Branio sam se: Nitaminijerekla.Samosenajedanputpoelatrestiipala.Oito,bilojojje zabranjenokazatigdjejebilatatridanai tojetamoradila.Tojemorala ostatitajna! Sad vjerujem prii onog Sime Dubajia, kad izjavljuje daje bio stalno pijan, dok je zapovijedao streljakom jedinicom koja je vrila pokolj nad jamamauKoevskomRogu.Tojesamopijan ovjekmogao itavpreivjeti. Nagonititemladeljudenatakvonetozamenejeveizloinodonog tosu gatimladiljudinamainili. Neka italacobratipozornostnadanenestankatamburaiceVedrane, daneimjesto togajespomenulaprijenapadapadavice,pa ebezpomuke pogoditiukakvojjevezizapisJagice ivinjakasHiarom,drugomIvana Telebarauetveroreduisglazbenikomkojije,ostavibezglazbala,ostaobez due,sreeiivota.

144

moglismosesusprezati,adrugo,nismove gotovodvadana nitajeliizavelikunudunismoimalipotrebe.Znalismoda jetaigrasobavljanjemnudedioprogramazaponiavanje,za ubijanjeotpora,zarazaranjedostojanstvaiosobnosti,pasmo je trpjeli kao to smo otrpjeli itav program dananjeg poniavanja.Ogrnulismosedekama,kabanicama,onim toje tkoimaoisauvaozaogrtanjeiprostirkui,outjevivlaan dahrijekeublizini,pokualiuhvatitimalosnaiprijenegose potpunosmrai. Primijetio sam da su na strai oko zarobljenika i meu njihovimredovimagotovosame ene,ameupratiocimaihje bilo,pomojojprocjenijednatreina.Mukarcisusenalaziliu kuii,sudeiporazgovorukojijedonasdopirao,razgovoru preko zalogaja, dalo se zakljuiti da veeraju i da e, kad poveeraju,zamijenitisvojedrugaricenastraidajuiinjima prilikudasenamirunahrane.Potosepotpunosmrailoiz kuesujedanzadrugim,noseifenjereurukama,naispust zapretovarrobepoeliizlazitisitiinapitimukarci.Otkuda toliki fenjeri? Ili su ih partizani nosili sobom, to je nevjerojatno,vidjelibismoih,ilisuihnaliutomsklonitu. Moda im je netko fenjere dopremio prije nego to smo mi ovamodolikakobiuspjenijeobavilinonostraarenjekraj zarobljenika. Jedanjefenjersiaosispustaiuputiosepremanama.Tek kadnamsepribliionadvatrikoraka,vidjelismodajeto kolskifenjerkojiokostakalcaima ianuzatitnumasku,da sestaklocilindranebirazbilokadsefenjer,objeenokola, ljulja.FenjersezaustaviopredBajinimnosomipotpunomu osvijetliolice.Glavaonoga tojefenjernosiobilajeusjeni, iznad svjetlosti, i Baja je, zaslijepljen svjetlou nije mogao vidjeti.NeznamjeliBajaprijepoetkarazgovoraznaoskim erazgovorvoditi.Pretpostavljamdajeznaoidajeodpo etka igraoigru istukaosuza.Ali,tkozna,modainijebilotako kakojapretpostavljam. Danapomenem,usporedostimfenjerom tosvijetlipred Bajinimoima,idrugisufenjerisilisispustaizalimeu redovezarobljenika. Jeli,ti, tosibio?pitaojestraar tojedonasdonio fenjer,poglasusepoznaje,komesarMilo. PripadnikUstakemladeikaeBajasvjetlostifenjera, jeronogatkosnjimrazgovaraodtesvjetlostinemoevidjeti. KolikosiSrbaubio?pitakomesar.
145

Naalost,nijednoga!kaeBaja. A,tako,naalost!Kadsipristupioustaama? Godinetisuudevetstodvadesetidevete. Akolikotijegodinasada? Dvadeset! Znai, u etvrtoj si godini postao ustaa! Ako ja dobro poznajem povijest ustatva, ustaki jepokret osnovan tego dine,dvadesetidevete.Razumijem tosimihtiorei,dasi ustaa od roenja! Sluaj, banditu, ja u te svojom rukom ubiti,paeznatiskolikosamjagodinapostaokomunist. toeka,tominepokae!?rekaomujeBaja. Ima vremena! Sad u ovo uiniti rekao je i uhvatio Magdalenuzaruku. Odveojujepremakuismnogootvora. Iz Magdaleninih usta uli smo samo jednom izgovoreno BajinoimeMartine.Zasvevrijemedokjujekomesarvodiou kuu, pri svjetlosti sam fenjera vidio njenu ispruenu ruku, prema nama i njenu Martinu. Oekivao sam da Baja nee izdrati, taj zaziv imena i to traenje pomoi ispruenom rukom,daeseuplestiuobraunskomesaromiprijenegoto Magdalenaproekrozjednaodonihpetnaestvrata.Mojese oekivanjenijeispunilo.Bajajeostaomirnosjeditiikadsuse vratazakomesaromiMagdalenomzatvorila. Istovremeno kad i komesar Magdalenu, neki su straari takoerodabrali eneipoveliihukuu.Neki,nesvi!Nisam vidiodajebiloikakvaotpora. Straari koji enebirati nisu htjeli, poredali susvojefenjerepo rubuispustadaosvijetle, kolikomogu,iproeljekuesmnogovrataizarobljenikena ledini.Akoubrojenjunisampogrijeio,devetnaestjefenjerau kuuodvelodevetnaestena.Janijednojnisamvidioliceosim Magdaleni, ne znam tko su bile druge odabranice, pret postavljamdasubilelijepeimladekaoiMagdalena,inevine kaoona,iobrazovanekaoonaidasu,kaoiona,bileodabrane zavrijememara,nadanjemsvjetlu.Prisvjetlufenjerabilesu samopronaeneunoi! Jesiliihvidjela torade!?reklajeBosiljkaonojcrnoj mravojpartizankikadsenalaunaojblizini,anijeniod nas htjela kriti to eli rei. I komesar s njima! ree i pijunu.Onibisesutratimkurvetinamaoeniliprijenego nama.Onesuslatkeifine,amismrdimonaznojiuniformu.
146

Nekrade tahoe,ovimasenee eniti!Anasnasmetlite! Razumijelititatoznai?! Moglosejasnorazlikovatikadsukrikovi,jauciizapoma ganje bili posljedica poetnog opiranja, kad spoznaje da su nadvladane, a kad penetracije i razdiranja himena. Po vrsti razliitih,ijednih,idrugihitreih,bilisudugiiprodorni,pa nam se inilo da od dubine njihove boli i ponienja trepere svjetlaufenjerimanarubuispusta.Daseradiloozrelim e nama,sigurnobiiondabiloprodornevriskeodtrivrste,ali priguenije.Inebibiloonogzavrnogvriska togaisputaju djevicekadnasilnogubedjevianstvo. UjekunajjaevriskenevinihdjevojakaBajasepokrenuoi, kao kad maka skae gospodaru na rame, zaskoio crnu partizankusleaizajednosnjompaonazemlju,adatonitko odokolnihstraaranijevidio.Crnajepartizankavrisnulai pozvalaupomo kadjujeBajaoborioinastaviosmirivatina zemlji.Njenkrikipozivpridruilisusekrikovimaipozivima silovanih djevojaka, pa ga njeni drugovi nisu mogli uti i prepoznati.Bajajesazemljeustaospartizanskomkapomna glaviistrojnicomurukama.Staojetamogdjesvjetlostfenjera ljudeinividljivima,aliihneiniprepoznatljivima. Vriskajedjevojakaprestala. UkuujeutralaBosiljka.Kojuminutunakonnjenaula ska,ukuijepoelapucnjavaizsamojednestrojnice.Pojedi nanapaljba,najvietrimetkajedanzadrugim!Dokjepuc njavatrajala,aneetrajatidugo,naispustsuizlazilistraari koji su u kuu uveli odabrane ene. ovoga puta bez fenjera. Potojepucnjavaprestala,naispustjeizilaiBosiljka. Svesamih!Daznate,prasci!reklaje. Drugaricerekaojekomesaropasnojenakojitinain lijei ljubomoru.Inezaboravidasiuinilagorustvarnego tosmojemiuinili! Komesare,ovdjesam!rekaojeBajaiuistomtrenutku poeorafalnomvatrompucatipostraarimanaispustu,kao daobaraglinenegoluboveposlaganenadasku.Promaitinije mogao ni da je htio. Pri kraju rafala vidio sam kako Baja vrluda, kako mu strojnica ispada iz ruku i kako pada ne uspijevajuiseodratinanogama. Aondajenastaomuk! Mineustajemosasvojihmjesta,ostajemonanjimai eli mopotonutiuzemlju.Treperesvjetlapreostalihfenjera.Ne
147

gdjenetkoplae.Netkojaueuhropcu,anetkotraipomo. Preostalipartizani,meukojimasenemoe utinikomesar niBosiljkaaonibise ulidamogugovoritiopominjunas kratkimzapovijedimadanemrdamo,da epucatiusvakoga tkoseuspravi. Neznamkolikojepotrajalataitakvatiinaineznamjeli tkoodnas tosmobilinazemljidotlezaspao.Oni tosunas uvali spavali sigurno nisu. U neko doba noi dola su tri kamiona puna partizana. Poiskakali su iz vozila, preuzeli straunadzarobljenicima,aonimakojisunasjuerprovodili reklidapokupesvojemrtveiranjene,panekasnjima,uona tri kamiona to su njih ovamo dovezla, urno krenu prema Mariboru.*

Sviezora.Vidimdanas uvajusredovjeniljudi.Traimzvi jezdu Danicu. Mislim na svoju Mirtu i preko zvijezde joj poruujem da vie ne ivi ni njen brat ni njena nesuena nevjesta.A iviliona?Zarsamodnas etvorona ivotuostao samoja?UzmenejeostaoMirtinepoznat ovjek,violinistbez violine. I dok preko zvijezda razgovaram s onom koju toliko volimdasenikadnisamusudioreijojkolikojevolim,jerbi svaka izjava bila ispod razine ljubavi, ujem kako jedan straargovoridrugomu: Ma,totijebilaomladinska etaprvebrigadevojvoan skedivizije.Ludo,mladoiobijesno! teta,izginuihdvadese tero!Isveihjeovajjedanpobio.Pogledajga!Primjeuje li to?ZarnevididaimaTarzanfrizuru?Svebinjihstarza nicomtrebaloizdvojitiipokokati.Tisunajljui!Tajimjeko kotovrepznaktajnogbratstva...Aitajkomesar!Gdjemuje pametbila?tomujetotrebalopreddrugaricama?

*Jednomjeutelevizijskojemisijioporatnimubojstvimanatompodru ju,o ratunakonrata,kakobirekaoBasta,FrancekPuar,prometnikna elje znikojpostajiFale,priaokakojeuratuporedrijeke,kojujesamiskopao, sahranjivaomrtve tosuostaliizakolonekojajeumagazinskomdvoritu provelano izmeu esnaestogisedamnaestogsvibnja.Tadajeiovorekao: Bilojemnogorazbijenihkolskihfenjera.Aodmrtvihbiojejedanmladi bujne plave kose i devetnaest djevojaka. Djevojke su mogle imati izmeu petnaest i devetnaest godina. Sjeam se, bilo ih je kojima su grudi tek propupaleinalikovalenanarane.

148

5.
Nismoranokrenulinaput,tekkadsedobrorazdanilo,pa smoseimalivremenaiumitiiobrijati,akosetkohtioumivati ibrijati.Bilojevremenaizadoruak,akojetkoimaotojesti. Brijalismoseiumivali, eljaliseimirisalilicegotovosvi,a dorukovao je malo tko, jer su kod veine zalihe hrane bile iscrpljene.Aikodonihkojimajeostalonetohrane,buduida je nisu mogli troiti sami, budui da su je morali dijeliti s drugovimaiz etveroreda,zalihesusebrzotanjileidoveeri e u svih nas biti prazni depovi i torbaci. Svima e nam preostatidajedemoliesdrveaitravusledine, tosuve toga jutra, koristei slobodno vrijeme, inili oni koji su poznavali hranjive trave i lie, a oni koji se s tim znanjem prviputsusreumarljivosugausvajaliodonih tosuidosad znalitojeglad. UslobodnovrijemeprijepolaskajasmoseiHiarmorali pobrinutizanoviparu etveroredu.Nismohtjeliuredubiti biloskimniostatiudvojedanaspratiocismatrajuonimakoji namjeravaju pobje i pa ne dre ni do kolone ni do etve roreda kao njene osnove. Znali smo da par moemo nai i meuredovimakojisujuerbiliprednamaimeuredovima kojisunasujueranjemmaruslijedili,pasmopokualiza kljuititojebolje.Sloilismosedaparnetrebatraitimeu enama,jersmopredmnijevalida euskorodoidodiobena muku i ensku kolonu i da bi taj par, uzmemo li ga, bio kratko vrijememeunama.Kadsmoprelinaizborizmeu mukaracakojisujuerilizanamainakonodlaskaglazbe nikaostalibezsvojih etveroredova,vidjelismodanam,bu duidasusemnogizdruiliilipridruili,odznanacanepre ostajenitkonegopukovnikSilvijeNiederlanderiBlaBlaevi. Pukovnik je svojom visinom, sijedom kosom i mukim dranjem, privlaio, kao munje hrast na osami, panju pratilaca.Tosmosviokonjegamoglividjetijueranjegdana. Zatosusviizbjegavalidagaprimeusvojred.Bla evi pak,s ranom na ruci, ovisio je o pukovniku, koji mu je ranu prvi previo, a i jutros ju je previjao moljakajui zavoje i medikamente od svih koji su ih jo imali i bili ih voljni ustupiti.NizaranjenimBlainiemnijesenitkootimao,pasu njihdvojicakaoinasdvojicaostalibezpara.Predloilismoim dasezdruimo,aonisupotosunasjuerupoznaliiznalito sedogodiloBajiiMagdaleni,radonatopristali.
149

Akose ovjekneusteebiticinik,auovimjeprilikamato bio opasan luksuz, mogao bi rei da etverored to smo ga sastavili za danas nije bio ni bolji ni gori od jueranjeg. Ranjeni Blaini nee biti vei teret od Magdalene, a ni markantnipukovnikneeprivlaitiveupanjupratilacanego tojujejuerprivlaioBajavodeiMagdalenuispodruke.A drugo,itusmosadnacinizmu,mislimdajeboljebitiudolini ispodhrastakojijenabrijeguiprivlaimunjeizolujnogneba, negostajatisamnabrijegustrojicomjednakimsebiineznati ukojeg eodnas etvoriceudaritigrom.Ili,jo gore,stajati samnavrhubrijegasonomtrojicomupodnoju. Nakrajuoputine toodskladita,gdjesmoprenoili,vodi doglavneceste,na etverored,kaoione tosuseprednama nizali doekuje crnomanjasti partizanski asnik na zekastu konju,ukonojbluzi,sbiemuruci,iizvikujeono tosui ostali straari izvikivali, da pourimo polako i da to prije iziemo na cestu. Ni od njega kao glavnog starjeine ni od njemupodinjenihpratilacanijese uloniDigse,niTrk, niLegi,stojepripadalorjenikuomladinskeetekojanasju juer sprovodila. Ovi su govorili Pouri, Prikljui i Ne zaostaj,kaotopratiocibilokojiibilo ega,obinogovore.Ne znamjelitobiloprijenego tosmominaili,ali,kadsmo izilinacestu, asnikjeonomudapourimododaoiverbalnu razglednicuoonimakoji enasdanasprovoditi. imsam uo njegovglas,jo prijenego to ugapogledati,pogodiosamda jetoistionaj ovjek ijisamgovor uouzoru,doksamgledao zvijezdu,govoronezrelostinaihjueranjihpratilaca,potrebi dasesnamavjetijepostupai,napokon,oznaenjuTarzan frizureipostupkupremaonimakojijenose. Pourite, ujkani! govorio je. Nee vas i danas sprovoditi oni balavanderi od juer. Gadne su vam stvari napravili, ali ni vi njima, sveca mi, nisteostali duni! Toga danasneebitinisnae,a,nadamse,nisvaestrane.Akobi svaetogodbilo,bitegadno!Danasvassprovodepripadnici este krajike brigade koja je ovog asa u sastavu pedeset i prve divizije, a prethodno je bila u sastavu trideset i este. Prekaljeniborciizbanjalukeokolice.Imaunjojpredstavnika svihnarodainarodnosti.Jugoslavijaumalom!Odgovorniljudi podmojomkomandom!Ajasamvam,ujkani,VujadinPri a, komandanttreegbataljonaslavne esteproleterske,komuje zadatakdavas iveizdravedanasdotjerauMaribor.Hajde, ujkani,pourite!Sadsveznateiredjedaivisveodsebedate kakoseonojueranjenebiponovilo.
150

Bilonamjedrago utida epostupcistraaradanasbiti blai i da Baja, ako se to obistini, nije poginuo jedino kao osvetniknegoikaodobroiniteljkojije,rtvujuise,partizane priveopameti.Imalismopravonadatiseboljemu,nismose imali pravo obmanjivati, jer smo ve jednom bili grdno obmanuti.Zatosmorazglednicuonaimstraarimaprimilina znanje i ekali njenu provjeru, a Vujadina smo Priu, komandanta treeg bataljona slavne este proleterske, prozvaliUjkanom,nedovodeitimnazivomusumnjunjegovo ime i prezime, ve njegovo obeanje da e se s nama danas lijepopostupati.Meunamajebiloustaa,neprevelikbroj, kojitonipodkojucijenunebizatajili,ionihkojisutotajili, kojisuse,akosumogli,preruavaliudrugeuniforme,alisve nasnazivatiustaamamogaojesamoonajkojionamanita dobronemisliikojisnamalijepopostupasamozato to e tako lake ostvariti zamisli o sudbini nosilaca Tarzan frizure.Tosammisliojaisvionikojisu ulinjegovrazgovoru svitanje,anijenasbilomaloupolju ujnostinjegovaglasa. Takosuneto, inise,slutiliionikojisugaprviput ulina spojuoputineiceste.ZajednikismogaprozvaliUjkanom.On namapogrdu,minjemunadimak! Taj je Ujkan srednjobosanska proleterska sirovina, proizvod loe pilane, cjepanica ili daska, neobraeno drvo. Nema nieg prozirnijeg od sirovine koja se pravi lukava, duhovitaimudra.Ontitupredoimaizvodibijesneglistei mislidavidisamoono totionpokazuje,damunevidirep otraga.Atigaprozireinemoeseothrvatinapastidamuto nekae.Kaeli,okrenuterit,ibnutiterepompoustimai opalitikopitomuprsagovoriojeNiederlander. No, togodmioekivali,u togodsumnjali, togovorili a topreuivalikaoono tosepodrazumijeva,putovanjeje pod Ujkanovom komandom postalo podnoljivije. U nejedna kimvremenskimrazmacima,kadbiosjetiodasmosezamo riliikadbipronaaozgodanpristuprijeci,Ujkannamjeda vaopolusatniodmoridoputaodapijemovoduizrijeke,da nalijevamo uturice,daseumivamoida,ako elimo, upa motraveiberemoliesdrvea,spremamotoutorbeiusput vaemo.Premajueranjemdanubilojetoobiljedobarai milosra.DajelinamtoUjkanodsrcailizato toznaznanje, nijebilovano.Nasvakomzastanku,adokrajaputautom danubilasutri,prikazivaobi,kao toputujuiglumac pri kazuje,jednuodsvojihpredstava.Unjimajesirovinaizsred
151

njobosanskepilaneigralamudra,lukavaidovitljiva ovjeka. Ali ja ni za jednu nisam kao pukovnik mogao rei da je prozirem,daznam toonaznaiudoslovnomiprenesenom smislu.Prisjeajuisenjegovarazgovorausvitanje,pomnoga gledajui i sluajui neto se moglo zakljuiti, ali mutno i dvosmisleno. Nijetosprozirnousirovinetakojednostavno kaototvrdiNiederlander!

Naprvomzastanku,kadsmosenapilivodeikadsepolusatno vrijeme bliilo kraju, kolonu je nadletjelo jato vrana. Strvinarkama se uinilo neto zanimljivo pa su poele u krugovimanadlijetativelikuskupinuljudi.Naviknutedana mjestu taborovanja, gdje ljudi jedu, nalaze otpatke hrane, ekalesudasedignemoiodemo.Dokneodemo,one enas nadlijetatiinastojatisvisineuoitiodbaenekomadehrane, kakobi,imseprostortaboraisprazni,sletjelenatajizzraka uoeni zalogaj i u letu ga zgrabile pretjeui druge ptice i noseigatamogdje eganamirusamekljucati.Pticenisu znaledaovaskupinaljudijedelieigrickatravuidaizanje neeostatinimrviceodbaenehrane.Pticesupticeineznaju savspektarponaanjaljudi.Sameseponaajupremaonomu tosunaslijedileodpamenjavrstekojojpripadaju,aneznaju zaljudskoodstupanjeoduobiajenog. to je Ujkanu smetala ta ptija nazonost, to ptije neznanjeoljudskimnavikamaiizuzecimaodnavikanitkonije znao kad smo ga ugledali kako iz strojnice pojedinanom paljbomgaajatovrana. Skidamihsneba!govorioje. Nijepogaaosvakimmetkom.Oddesetmetakapticubiu letupogodiojedvajedanmetak.Ali,buduidajebiouporani dapticenisuodletjeleuplaivisepucnjave,nitiihjesmetalo to pogoene padaju na zemlju, Ujkan ih je pet skinuo s neba. Neplaitese,ujkani!govorionamje.Neunavas! Ovo je za trening oiju! Moram biti u formi, i moram dati odukadui.Jatoestoradim,Anajvolimgaativraneiabe u bari. aba, na alost, nema jo! Bit e i njih! Ono kad krekeu a ja raspalim rafalom! Ne volim kreket aba i graktanje vrana! Tako vam je to sa mnom, ujkani! Hajde, pokret!
152

Nadrugomzastanku,odmahnapoetku,prijenegotoemos ceste krenuti na pojilo, Ujkan je sjahao s konja i priao mladomvojnikuunovojustakojuniformi. Ti!ekajmalodaseneegasjetim!rekaojemladiu. Nije ekaosamomladi,kojisezvaoLujoMilievi,negoi svimiokonjega,jersmoznali, imsepratiocizarobljenicima takoobraaju,dazapozvanogisvenasslijedevanazbivanja. Ti si Hercegovac? uti Hercegovac? Je li? pitao je mladia. Jesamodgovoriomuje. Izovese? LujoMilievi,fraLujoMilievi. Takoje! FratarMilievi! Sjeam te se koda jedanas bilo! Ti si bio u sastavu Francetieve Crne legije kad je prodrlauipovo.Jesi,biosi,priznaj! Nisam! Ma,priznaj,bolan!Tkopriznapolamuseprata.Istom siCrnomlegijomdoaou ipovo,mojerodnomjesto.Sjea seipova? Ne! Pa da, nee ovjek da prizna! Tu si, Milieviu, uinio velikugadost.Napragunjihovekue,svojomsirukomzaklao enuidjevojicu.Ta enabilajemojamajka,atadjevojica mojasestra.Priznajipolatiseprata! Neee!zanijekaojeMilievi,zaljuljaose,paounesvijest iskljokaosenarubcestepoklopivigornjimdijelomtijelagrm divolozeiprocvalogpasjegdrijena. Milievi jestupaoureduisprednaega,pasmosenali meuonimakojisumupokualipomoi.Asve tosmomogli, bilojedagaskinemosgrmaiispruimonatravnatuzemlju. Bijednik!rekaojeUjkannadispruenimmladiemu nesvijesti. Mislio je da u se osvetiti. Usro se od straha i skljokao!Gnjida!Dodajmitu uturicurekaojeBlau,akad mujeBladaouturicuukojojjebilomalovode,proliojevodu pomladievulicu.Polijevajtegadadoeksvijesti,akone mislitedagaostavitetugdjejest.Bijednik!

153

Zatimjeotkopaoremennapoklopcusvogkonogtorbakai iznjegaizvadiokomadkruha.Jasammubionajbliipaje kruhgurnuomeniuruke. Nemojgasampoderati!Dajganjemukadseprobudi. Iakojeonmeni zaklaomajkuisestru,janjemuneunita naaouiniti.Onmenekamenom,jaunjegakruhom.Dajmu tajkruh,neksenajede!Nekmusudinarodnisud,jane u rekaojaUjkan,uzjahaokonjaiostavionassame. Nisamznaotouskomadomkruha.Nisamgahtiodrati urukama,draitigladneljudeokosebeisamsebedovoditiu napastdaodgriemdioiliga itavapojedem,pasam,kadsu drugiotilinarijeku,kruhstaviouMilievievutorbuiotiao dovode,kamosuidrugibiliotili.Kadsmosevratilisrijekei naliMilieviaprisvijesti,potpunoobavijetenaoUjkanovu ponaanjunakonnjegovapadaunesvjesticu,rekaosammuda otvoritorbuida eunjojnaidokazoistinitostionoga tosu murekli.Onuinikakosammusavjetovaoiiztorbeizvadi komadkruha. JatajkruhnebihjeoreeMilievi. Onda ga izlomi i podijeli! rekao sam mu. On tako i uini. Mene je dopao jedan zalogaj koji sam dugo vakao i preko njega u ustima upitao mladia: to je od onog Ujkanovaistina? Nita osim dasam iz Hercegovine rekao mi je i is priao kako je dospio u tu novu ustaku uniformu. Kad je dolovrijemedasebje i,njihjenekolicinamla ihfratara, kojisusetekzaredili,krenulanaputufratarskimhabitima. U Zagreb sudoli tri dana prije nego to eiz njega poeti bjeanija.Utatridanaposvudasuseokonjihobavljalepri preme za daleko i slavodobitno putovanje na civilizirani Za pad.Svisuimreklidajenatajputnezgodnokrenutiuhabi tuiucivilnomodijelu,nizbog egadrugoganegozbogtoga to nihabitnicivilnoodijelonisuzadug mar,zanaporno putovanjepranimiblatnimputovimabezpripremljenihko naita.Zatonekasepobrinuinauvojnikoodijelo,sukneno, s kabanicom. Preko nekog znanca, koji je imao pristup ma gazinimaodjeeuvojarnama,dolisuuprostranoskladite gdje je bilo vojnike odjee koliko hoe i kakvih brojeva poeli,alisamoone tosujenosileustaeilegionari. utei crne! Odluili su obui ute uniforme. DoBleiburga su i na kapiinareverimanosiliustakeoznake.Tusuihpodirektivi
154

poskidaliiskapaisrevera,alinjihovtragnisjednognis drugog mjesta nisu mogli izbrisati, pa im paranje u prikrivanjunijemnogopomoglo.Ubleiburkojguvi,kadse nijeznalotkokamoidei tosegdjezbiva,Milieviseizgubio izfratarskeskupineiostaosam.Odjeubibioradozamijenio zacivilnoodijeloilizafratarskihabit,alinidojednoganido drugoganemoedoi.IsadmudolazitajUjkaniz ipovai kae to kae. Kako da ne pobjegne u nesvijest kad je stvarnostnesvjesticaisnovienje;kakodanepokuarazumi realnostnaisonudrugustranusvijesti,unesvjestici?! Na treem zastanku Ujkan je opet sjahao sa svog zekana i priaonaemreduprijenego to emosva etvoricakrenuti premarijeci. Dajmi,bogati,recijesilitiustaa?pitaojepukovnika Niederlandera. Nigovora,ustaesudragovoljciistranakavojska,aja ne pripadam ni jednoj stranci i u vojsku sam mobiliziran. Doveden sam preko svoje volje, na silu! Ili sam se odazvao svojojdunosti!Kakoelite!rekaomujepukovnik. Daj, ne izmotavaj se! I ne tumai mi kao pukokolcu! Budimukoirecimijesiliustaa?nastavljaojeUjkan. Nisam,ovjee,jasamdomobranbraniosepukovnik. Iakohoenevolimustae! Nemojmirei!uj,nitatiseneedogoditi.Ratjegotov. Lijepo priznaj! To mi je potrebno radi evidencije. Ne mogu vjerovatidanisiustaa.Tauniforma,tiinovi! touniforma, to inovi!Znatelivi, ovjee,daodtri naestogsijenjaovegodinepostojijedinstvenavojska, Hrva tskeoruanesnage,islovoU,naovajilionajna insmjeteno i okieno svi nose na kapama i reverima. Moja je uniforma pukovnika uniforma tih jedinstvenih oru anih snaga. Ako vi meunama budete traili one koji suprije trinaestogsi jenja bili ustae a koji domobrani, oko toga ete se dobro namuiti.Amojisu inovi,tristiliziranatrolistanazlatotka nompleteru, inovipukovnikaHrvatskihoruanihsnaga.Da samprijetrinaestogsijenjabioustaai elioustaaostati, hrvatskibimigrbnakapibiounutarslovaU.Kakosambio domobranidomobran elioostati,Umistojiiznadhrvatskog grba.Jelivamsadjasnotkosam?Moralobibiti,jerja,za
155

razlikuoddrugih,sasebenisamskinuonijednuoznaku.Sve jejonameni.Gledajteiitajte! Petlja,petlja!Menibisamotrebaloznatijesilitius taa ili nisi. Samo to! Radi evidencije! rekao je Ujkan i savjetovaopukovnikudaotomodgovoru,aliujednostavnom obliku,razmislidonarednogsusretasnjim.

IspodkuanaseljaKamnica,nadomakMariboru,uDravije otok,jedanodmnogih to eih,osobitoutokukrozravnicu, bitidouauDunav.Namostu topremoujeDravinpritok, bezimeniplaninskipotok,doekalanasjestraasnaredbom da eneprodueputcestompreko mostausmjeruMaribora, donekogdrugogtaborita,amukarcinekauzobaluotoka, puteljkom, siu do rijene obale i otuda mostom, koji je napravljen za ovu zgodu, prijeu na rijeni otok, gdje e taborovatidokodatleneodu.No,no idan,nekolikodanai noi,tojonitkoneznainetrebaznati! Most kojim prelazimo na otok nekoliko je usporedno poloenih dasaka preko etiri vojnika amca. Daske su neprivrene, amcitonupodteretomidiusekadjeteret manji.Sveseklima,svesenjie,svepluta!Amisekaozrnje nizdrven lijebprosipamonaotok,dijelomravan,obraen,a dijelom,osobitouzobalu,obrastaovrbomirakitom.Obradivi jediozarastaoutravuibit euskopannetokasnije,kaddoe vrijemezasadnjukupusa.Tuseilanisadiokupus,vidiseto poostacimakorijenakoji,suhi,streiztrave.Smjestilismose natomkupusitu,onakokakosmobilirasporeeniukoloni. Ujkanjetraiodaninaspavanjunerazbijamo etveroredove, alinijetraiodasjedimooslonjenileimanalea,negonamje dopustio da se, postrojeni i dok spavamo na kupusitu, ispruimopozemlji,prostremonetopodase,akoprostrijeti imamo to,ipokrijemoseakosepokritiimamo ime.Jasmo se i Hiar pokrili dekom, pukovnik i Bla pukovnikovom kabanicom.Ulismouno snamjeromdaje,kolikogodbila vlanaihladna,prespavamo. Neznamkojejedobanoibilo,satmijeotiaozakruh,ali mora da je bilo negdje oko ponoi kad kroz san zauh aputanjeiotvorihoi.Uzpukovnika,kojijeleaodomene, kleaojeUjkan.Licejepribliiopukovnikovu. Probudise,stari!aptaoje.
156

Budansamodgovoriojepukovnikaptom. Danastavimoprekinutirazgovor! Nastavimo! Moda si ti ustaa bio samo pet mjeseci? Ono potkraj rata,odtrinaestogjanuara,kadstesvinakapemoralistaviti slovoU. ovjee,rekaosamvamkakojetobilodosijenja,akako nakonsijenja.Akoba hoete,nekavambude,zaevidenciju: biosamustaazadnjih estmjeseciisadsam,prematomu, ustaapriznadepukovnikionotonijebilaistina. Amajkutitvoju!sikeUjkanIpaksibioustaa!Atu me itavdanlae!Temobilizacija,tepreimenovanjevojske, teinovi!Teovo,teono,aonotamoustaa! Mrklijemrak.NevidimorujekojimseUjkanslui,alina mjeseini vidim zamahe njegove ruke. Pononi se posjetilac uspravlja.Pukovnikkrklja,aBla se,podistomkabanicoms njim,nemie.Ilitvrdospavailijepremroodstraha? Onako,uprolazu,Ujkanmeudaranogomuglavu.Tresem seimislim:SadsmojailiBla naredu.inisedanismoni jedannidrugi! Jer,ilisamusebiilinekomukojiradi toionradi,Ujkan apue: Pomojojevidenciji,ovojenoasdeveti.Koji ebitikad zbrojim sve zajedno, vidjet emo. Mui me to nije okrugao broj.Gdjelijeprilegaoonaj tosamgajuerkruhomhranio? Nezna?teta,nisamnanjegpazio!Amogaosamuevidenciji imatiokrugaobroj.Deset! Ostataksamnoiproveoustrahuipolusnu.Pukovnikbise umirio,aondanajednomprokrkljaotrzajuiudovima.Zadnji sutrzajibilipredzoru.Bla jeizvukaoglavuispodkabanicei premameniiHiaru,kojitakoernijespavao,proaptaokako se ini da je pukovniku kraj i kako on vie ne namjerava izigravati spavaa. Ustat e, a kabanicom e pokriti samo pokojnika.Nijeseuspravio,toodstraaranijesmio,samoje sjeo na zemlju a otraga se podupro rukama, to smo nas dvojicabiliuiniliprijenjega. Svatrojicasmogledalisvitanjemobasjanoistononeboi nanebosklonuzvijezdu Zornjau, samo sam jarazgovarao s nekimtkoovoga asa,akojena ivotu,gledatuistuzvijezdu
157

kojuimigledamo.Umeniosimpitanjajeli ivaigdjeje,ako ivi,nemanitavanijedajojkaem.Izsvihsurijeiiscurile emocijei,kojugodupotrijebi,doimljeselaganomisuhomkao komuinakukuruzovaklipakadsnjegaskinuutozrnje. Zar da joj kaem to mi je nakon Ujkanova noanjeg odlaskanajveabriga:kakonai etvrtogauredu?Mislimna mladogfratra,nesmetami togajeUjkanjuerobiljeio,a noashtioposjetiti.Vesamjednomrekao:ilibitiuzdrvokoje privlaimunjuilibitijednooddrveakoje emunjuprivui. Svejedno?Ne,boljejeonoprvo,akosemoebirati. Kao da ujem njen odgovor preko zvijezde! Dobro je biti proraunat,aliseuovimprilikamanitapouzdanonemoe predvidjeti.Inekanetajim,tajmisemladifratarsvi aisamo u ga zbog toga primiti u svoj red. Kruim pogledom po ljudimakojileeulanjskomkupusituividimdajeiLujo Milievi budan.Pitamga,postojenjegovredostaobezdvije ene,pristajelidoiunaetverored.Kimamiglavomuznak da pristaje. Sad emo, kad padne zapovijed da krenemo, u redubitiBlaini,Hiar,Milieviija,IvanTelebar. Apokretjezapovijeentekudesetsatikadjeprigrijaloi kadsmopobrstilisveliesvrbairakitanaotoku.Izvlaili smo se preko mosta, penjali se puteljkom uz strminu po sprudu planinskog potoka i na cesti svrstavali u kolonu. Za premjetanjesotokanacestubionamjepotreban itavsat, jernasstraarinisupourivali.Vieimjebilostalodoreda negodobrzine. Ninamostuninaputeljkunijebilozarobljenika,svisu stajalisvrstaniukolonunacesti,samoihjenekolikoostalona otokuukupusitu.Svileeisvisupokrivenikabanicomili dekom. Onisuostalinaspavanju!kaeUjkan.Alatvrdasna, ljudi moji! Pa, kad hoe, nek spavaju, mi odlazimo! Pokret, ujkani!

Mariborskakadetnica, kolazapriuvne asnikejugoslaven skevojske,predkojusmodoliopodne,imalajedvojakolska vrata,obojaslunimnadvraem.Najednomjenadvraupi salo Civili, na drugom, onom zdesna nama koji dolazimo, pisalojeVojnici.Natpisisubilinabijelimtrakamapakpa pira,ispisanicrnombojomi itljiviistovremenokadseivrata
158

ugledaju. Prilazei tim vratima i tim natpisima u nadvrau imalismovremenarazmislitispadamoliucivileiliuvojnike, imali smo vremena odluiti na koja emo vrata ui u prvu kuunakonzarobljavanjaiimalismovremenazanaduda e izatihvratabitiboljenegotojebilonaputudonjih. Oekivali smo da je izbor vrata na koja emo ui na i pomirilismosesrastankom.Uovoj arolikojljudskojmasini odjeanidokumentinemogubitidokazjesilicivililivojnik. Oblaioje tojetkoimaoobui,iliono,akojeimaoizbor,u emu je mislio lake putovati. Dokumenata mnogi i nemaju uzase,odbacilisuih,zagubiliiliihnikadinisuimaliuzase. Malo je pravih, najvie je dvojnih, probranih izmeu vie mogunosti koje e nosioca predstaviti u najbezbolnijem izdanju.Sigurno evlastitiizborbitilakeprihvaenodonih kojienadziratirazdiobu,akogapotkrijepiodjeaidokument, alieseiporedodjeeiporednedostatkaosobnihispravavla stitiizbormoratipriznatiakonetkoovo arolikoljudstvozbilja elipodijelitinacivileivojnike. Nas smo se etvorica dogovorili kamo da koji krene, na civilnailinavojnavrata.BlaBlaininijemogaobirati,onje biostoernistranik, tosevidjelonanaramenicamanjegove domobranske odore. Dva stilizirana trolista na suknenoj podlozi! Imao je i vojnu knjiicu u kojoj je pisalo i gdje je zavrio obuku i to je po inu. Silvije Hiar bio je na muci kamodasebeubroji.Kaoglazbenik tojejedinobio,onspada ucivile;akaopripadnikglazbePoglavnikovatjelesnogzdruga, u ijoj je uniformi i pod ijim je znakovljem, on je vojnik, tovie,pripadnikelitnihustakihjedinica,Hiaruzasenema niosobneiskaznicenivojneknjiice,nijeihniodkueponio. Obojejedraosuvinimzapotvrdusvogidentiteta.Mislioje dasuviolinai etirigudaladovoljnazaidentifikaciju.Akako usebineosjeapripadnostnikomuiniemuosimviolini,one se, kae, ugurati meu civile i misli da e njegov izbor biti doekanspohvalama,zato toseonsam,svojevoljno,odrie pripadnitvaPoglavnikovutjelesnomzdrugu.LujoMilievije tugovaozacivilnimodijelomifratarskimhabitom.Ijednojei drugo oznaka civilstva, prvo vie od drugoga. Ni on, kao i Hiar,nijeimaonikakvihdokumenata.Civilnih,jervojnihnije mogao ni imati! Ve jednom osvjedoen da je ovdje odjea presudandokument,nijevjerovaoda emudopustitiulazna vratakrozkojaprolazecivili.Ipak epokuatikroznjihproi, patobude!
159

Inajposlijeja, etvrtiuredu!Znase tosam.Stopostotna civilnabudalakojajenaovajputpolaslijedeisansvojeene okulturnomZapaduisannjenanaivnogivatrenogbratao paradama i bratimljenju antikomunista. Ja sam u drutvu svogetveroredanajistijicivil,alijeinamenivojnikoodijelo. erkesko,akogabuduprepoznali!Kaodvojicamojihdrugovai jasamvanjtinomvojnikauduicivil.Zatouseijakaoioni pokuatiprovuiispodnadvraazacivile.Sadljuto alim to svoju odoru, novu, s hlaama na kojima je tur podiven koom, nisam zamijenio za civilne prnje nekog partizana iz pratnje.Takvihjezamjenabilo,jasamihdvijevidio.Mo da bihijatouiniodapreprekanijebilautomu tojepratilaca bilomaloanas,sdobromodjeommnogo,pasusepratioci, svlaeinasmilomilisilom,lakoobukliiobuli.Mnogikojisu htjelizamijenitivojnuzacivilnuodjeuostalisubezprilikeza zamjenu. Kadjedolovrijemedasedijelimo,kadsmosepribliili partizanimakojinadzirupodjelunavojnikeicivile,neznamo tonamje initi,dalidaseopratamoilidasebezpozdrava rastanemo.Urastanak,naime,nijedanodnasnevjeruje.I kakotoobinobivakadneizvjesnostcarujeduhom,ne inimo nita suvislo, samo utke srljamo, Bla prema vratima za vojsku,anastrojicapremavratimazacivile. Stanite, vas trojica! Kud ste navalili! Ovamo je za vojnike!graknulasunanastrojicastraara,asvakijeod njihepaosvoga. JasamfratarpravdaseMilievi. Joito!Fratariustaa.Tosezna!Gonisenaovustranu, jebomajkufratarsku!viestraarkojijezgrabiofraLuju, udaraganogomustranjicuitjerazaBlaem. Jasam,gospodine,violinist.Jasviram,glazba,znate... pokuava Hiar svom izbacivau objasniti svoj identitet, ali vididazatonemavremena. to,Cigosi?Manemojmezajebavati!TiCigo,abijelsi komaslacivisokkokolaczahmelj.AonCigo,malicrniCigo! Ima odijelogeneralsko!Gledaj,tutijenareverubiloUve e odpotkove.Tjerajsetamomeuustaluk,majcitiganabijem! Cigo,violina!Ti e menezezati!govoriojestraarkojije Hiaraodguraopremavratimazavojnike. Misli mezajebavatiuzdraveoi!Ticivil!Pogledajse! Ogledalonemamdasevidi odglavedopete,alivaljdaibez
160

ogledalaznautosiobuengovoristraarkojisesamnom objanjava. Reklisumidajeuovomlakeputovatibranimse. Kogatitucauzdraveoi?Koga,bre?Dajsepriberi!Tisi vojnik, premda ja po toj uniformi ne znam koje vojske. Na likujeminaRusa.Samotigurajtamo!Tamoeseveispitati kojavojskahlaenaturupodivakoom.

Trokatnazgradamariborskekadetnicesdvojaulaznavrata, duganekolikostotinakoraka,samojeproeljeokrenutoulici prostranog kompleksa vojarne, tosmo ga ugledali kad smo krozdugsvodizilinadvoritekojem sekrajnevidi,jerse tamogdjebimoraobitidiepoumljenobrdo.Krozsredite poljunanogprostoraukojemsmosenali,dijeleionekojisu ulinavratazacivileodonihkojisuulinavratazavojsku, od proelne zgrade do poumljena brda protezao se zid od cigle.Biojetakonizakdasigamogaoprekoraitiinijemogao sluitikaopregrada.Sluiojezamarkiranjedajeprijelazs jednognadrugi diokruga,kakosezovuotvoreniprostoriu vojarnama, nedopustiv ili nepreporuljiv. S jedne i s druge strane tog zidia, ostavljajui dovoljno prostora za postrojavanjevojnikaiudesetoredpodubinistroja,uzdizale susedugakedvokatnezgradeodcrveneisivecigle.Bilesu pokrivenecrijepomkojijepocrnioodstarosti,anapojedinim mjestima, gdje se za crninu uhvatio liaj i mahovina, pozelenio.Prozorisunatimkuamabiliveliki, etvrtasti,bez kapaka, ali premreeni gustim eljeznim ipkama u vodoravnomiokomitompoloaju.Ipoopemdojmuipotim eljeznimmreamatesukuenalikovalenaskladita toih viamonavelikimeljeznikimpostajama. Pred svakom od tih zgrada, na dijelu kruga za po strojavanje postavljene su prepone od stolova s uskim prolazomusredinitebarikadekrozkojijeodjednommogao proisamojedan ovjek.Uztestolove,kaoiuz itavzidod cigala, stajali su gusto poredani straari sa strojnicama na gotovsigledalinaskakomirnoprilazimoonomuskomotvoru, gdje nekoliko oficira komunistike vojske provjerava zarobljenikeiodreujetkokamotrebadaide. Na prvoj prepreci, ispred prve zgrade, na kolskoj ploi kojusuzajednosnogarimaiznijeliiznekeoduionicakadet
161

nice,davidimoizdaljine,kredomvelikimslovimapie:US TAE, LEGIONARI, POGLAVNIKOV TJELESNI ZDRUG (vojnici,podoficiriioficiri). Ploainatpisnanjojneostavljajuudvojbinikogatkoje ita,a itamojesvi,koganaovojprepreciizluujuizkolonei odvodeuzgradusoznakomAl.Odonihkojisubliemjestu provjere,stiuobavijestidaseizdepovaiiztorbakaizvade vojne knjiice kojima e dokazati da nisi ni ustaa, ni legionar, ni pripadnik Poglavnikova tjelesnog zdruga. Odnosno,izkojih eseproitatidatamospadaidasemora smjestitiuprvuzgraduzdesna. ireseglasovidasetunije dobrosmjestiti,dabibiloboljeproduitidosljedeeprovjerei sljedeegizluivanjaizkolone,iakozasadnevidimo topie nadrugojploiineznamokogatamoizdvajaju.Tkoknjiicom nemoedokazati,jerjenema,danepripadaniustaama,ni legionarima ni zdrugovcima, a to arko eli, morat e se pozvatinaodoru,akotatojeonnosinepripadanijednomod ta tri roda vojske. Ukoliko je pak odjeven u ustaku, legionarskuilizdrugovskuodoru,bezdokumenatajeielirei danijeto tomuodorakaedajest,kolikosegodtrudionee musevjerovati,pajebolje,preporuujuoni toizblizaprate kakoseprovjeraobavlja,daseokotoganetrudi,moesamo dobitibatina.Ustaamasenedreonikojisuuustaamaod trinaestogsijenjakadsesvahrvatskavojskapoustaila.To semoedokazatiodjeomiknjiicominiimdrugim.Rijeima senevjeruje. Bukvicu!rekaojepartizanskioficirfraLujiMilieviu. Nemamvojneknjiice.Jasamfratarkaeon. Fratar?Pakakosisenaaouustakojuniformi? Tako!Obukaosamonotomijedolopodruku. Naivno!Kogatimislivarati?!Hajde,meuustae! IMilievinasnapusti. Blaa su pitali, kad su mu knjiicu proitali, je li in stoernog stranika isto to i in starijeg vodnika u jugo slavenskojvojsci,aliimBlanatopitanjenijeznaoodgovoriti, jerdaseonnerazumijeniuvojskeniu inove.Onjesamo maturantihtiobistudiratiekonomiju. Ovisudomobranizvekanireemupartizanskiasnik. Pravesezvekanima,bolanreedrugi.

162

I Bla je proao prvu barijeru, priznali su mu domo branstvo. Oko Hiara su se namuili da pogode komu on s tom uniformom, jer dokumenata nije imao, pripada. Ustaanije, nemanicrnuni utuuniformu,ainedoimljesekaoustaa. Kad ga pitaju to je, kae da je violinist, pa bi, po svemu sudei,mogaobitidomobranskipriuvni asnik.Kaedanije nipriuvniasnik,dajesviraoustaama,paseneznabiliga sekaoustakogzabavljaatrebaloubrojitimeuustae. Goniganaprijed!Bioustaailirezervnioficiristomuse pie;trinaestibataljon!rekaojepartizanskioficiriHiarje otiaozadomobranima.Moradajesretantomujetouspjelo. Stalnojegovoriodajesasvimalakenegosustaamaikadsi pod njihovom komandom i kad si s njima u partizanskom zarobljenitvu. Oko mene se nisu mnogo trudili. Upitali su me imam li knjiicu. Kad sam im rekao daje nemam, i pokuao im objasniti zato sam bez nje, iako sam u uniformi, nisu mi dopustilidagovorim. Baciomomakbukvicu!Htioodoficirapostatiredov.Ne pali taj vic kod nas! Tornjaj se, domobranska oficirino! rekaomijeonajtojeuodluivanjubioglavni. Nadrugojnasjeprovjeri,tamogdjesuizdvojenesmjetali uzgradusoznakomA2,doekalanova kolskaploainanjoj natpis:DOMOBRANIIONIKOJISUSAMOODSIJENJA BILIUSTAE. Pred tom je provjerom u na im redovima, meu onima kojinisuimaliknjiicu, vrstdokazdasubilidomobraniida suUnakapinosilitekzadnjihpetmjesecikaopripadniciHr vatskihoruanihsnaga,vladalastrepnjahoeliimuspjetida seugurajumeudomobraneili eihproslijeditinaprijed,me uasnikeipodasnike.Opejemiljenjebilodaesenajgore provesti oni koji su zateeni u ustakim i legionarskim uni formama, ali nitko nijeznao rei to eim se dogoditi. Sad najednom,kadnjihmeunamanema, iriseglasdasuneki slovenskipartizani,kojisuusvakojprilicipokazivaliravno dunostpremaonomu to enamsedogoditi,savjetovaline kimnaim asnicimaipodasnicimadaseprerueuobine domobrane, jer da e domobranski asnici i podasnici, koje srpskipartizanidreprikrivenimustaama,zavritiistoona

163

koloekako ezavritisveustaeisvilegionari. to eimse toloedogoditi,nislovenskipartizaninisuznali.Zato,deki, sviudomobrane!Tonijevojskakojubipobjednicimrzilikoliko mrzeoneostale! Oni tosuprovjeravaliiliprocjenjivali,akosenijeimaloiz egaprovjeriti,jelitkodomobranilidomobranski asnik,oko meneseiHiaranisumnogodvoumili. togodmigovorili,za njihsmobilidomobranskiasniciposebnesorteizatoposebno obiljeeni. Imali smo asnike odore za koje oni nisu znali kojemrodudomobranstvaikojem inupripadaju.tomarida onineznaju!Zaludusmomitvrdilidajetoodoraglazbenikai uniformaerkeskogvojnikakojujejedanglupicivilobukaoda muputovanjebudeugodnije.Njimajetusve isto:tornjaji prolazi! NaBlaususezadraliduenegonanama.Nijeimbilo jasnojeli instoernogstranika, tomupieuknjiicii to musemoevidjetinasuknenimnaramenicama, inposebno obuenogpodoficira,vodnika,starijegvodnikaislino,ilijeto inkojisedajevojnicima,kaotosurazvodnik,desetarimlai vodnik. Jesilitipodoficiriligovnubrat?pitalisuBlaa. Bla nijeznaoodgovoritipasuzakljuilidajeovopotonje. Nijepotrebnodastoernogstranikaunapreujuupodoficira. Nekaseontornjaudomobranine.Bitemubolje!Inadobri Bla,mahnuvirukompodzavojem,odeudomobranskukuu A2,anasostaviunaprijeeneudomobranskeasnike. Hiarjeproklinjaovezoveigajtanenasvojojodjei,ajatur podstavljenkoom,zakojusupartizanimislilidajenajveiin usvakojvojsci.Bilisupomamninakonuodjeu.Nakone kabaniceinahlaeskonimturomposebice! NatreojprovjeriispredzgradeA3doekalanasjeploas porukom:REZERVNIOFICIRIIPODOFICIRI.Zarazlikuod dosadanjih izdvajanja i dioba, koje su komunistiki oficiri obavljalinaosnovidokumenata,odjeeivlastiteprocjene,ako s prvom i drugom nije bilo sve isto, na treoj je prepreci razdvajanje aktivnih od rezervnih domobranskih asnika vrenosamonaosnoviosobneizjave,iakosetoluenjemoglo vritiipodokumentimazaoneasnikekojisuihimali. JasmoseiHiarnaliprednovompotekoom.Petljatii dalje tosmoikakosmoovdjezateeni,nemasmisla.Nasta

164

vimoliidaljetako,njima emoprepustiti,potosunasve proizveli u asnike,i da odluejesmoli rezervniili aktivni. Zato ebitiboljedasamiizvrimoizborodonog tonamse nudi. Izbor bolje mogunosti, koja je postojala na svakoj od dosadanjihdioba,paepostojatiinaovoj,inise,posljednjoj. Tko e nam rei to je bolje' odabrati: aktivno ili rezervno asnitvo?PitamojedandrugogaisluamobojnikaIli akako govori: Tkomoe,nekasejavikaoaktivniasnik.Amoesvatko, jeronitunitanebiljee.Samonasluekao toselueovce namuzneijalove.Aktivni asniciusvimpravnimdravama radesvojprofesionalniposao. kolovani egavojnicivritiiu komunistikoj dravi. Oni su profesionalci! A partizanskoj vojscitrebajuprofesionalnivojnici,jerjenjihovsadanjikadar nekolovaninestruan. Kojelinaivnostibojniekaemusatnikosi. todanasdvojicakaemo?pitamHiara. togodda kaemo,lagatemoineemopogrijeiti. Zatorecimo tojereiboljekaemiHiar,alinekae tojebolje. Izrazi aktivni i rezervni asnik za nas su bili strani, nezgrapni i smijeni. Mi smo za aktivnog govorili da je djelatni,azarezervnogdajepriuvni.Ikaototoobinobiva kaddvijedosadpoznaterijeizadvasrodnapojmamijenja s dvije dosad nepoznate rijei, nismo uspijevali svaki put pogoditi da je aktivni djelatni a rezervni priuvni, pa smo mijealiizaaktivnogmislilidajepriuvniazarezervnogda jedjelatni.Bilojemalovremenada ovjeknauidvijestare rijeizamijenitisdvijenove.Dodatnujezbrkuunosilaina a dvojbazatodaseizjasnimokadbudemoupitani. Kad je Hiar doao na red i bio upitan kamo spada, odgovorioje: Upriuvne! Bandojedna,totijetopriuvni?izderaosepartizan. Rezervniumijeaosamsekaoprevodilacshrvatskoga nasrpski. Aktivni,aktivni!zabrzaojeHiarneshvaajuidasam mu htio pomoi i mislei da je priuvni, kako se izjasnio, i aktivni,kakojesamasebepreveo,istoznano.

165

Ondaprodui!reemupartizan.AtiidiuA3kaza meni,misleidasamjasonomupadicomrezervnirekaoza sebetosam. Itako,zabunauprevoenjurastavimeod ovjekaskojim samproveopetdanadugihkaopetgodina.Od ovjekakoga samzavoliokao tosezavolionaj tosnjim,beztrzavica,u slozi i zajednikom ispomaganju proivi pet dugih godina iskuenjaiisposnitva.OnodeuA4,zadnjukuuunizu,aja uA3,kuudonjegove.Nipozdravilisenismo! Koliko sam mogao vidjeti, a mogao sam dovoljno jer su napisinanjihovimploamabilividljiviiiznaihredova,civile supodijelilinatriskupine,naseljake,radnikeiintelektualce. Intelektualcisuuliuzgradunasuprotonojukojojsamseja naao,pa ebitidajenosilaoznakuB3,jersuizgradeza smjetaj civila bile obiljeene slovom uz etiri broja. Jesu li civiledijelilipremadokumentima,premaizjavamailiprema procjenineznam.

Sutradan,devetnaestisvibnja,zvijezduDanicunisammogao vidjeti.Prenoiosamuprizemlju,uprostoriji ijiprozorgleda nazapad. itavusunopredkadetnicudolazilezarobljenikekolone, ulazilenadvojavrataiprolazilekrozpreprekenakojimase obavljaladiobai itavuseno punilanaazgradaukojusu smjetenipriuvniasniciHrvatskihoruanihsnagaioni,kao to sam ja, koji su meu njih ubrojeni. Bili smo umorni i gladni,pasmopozaspaliimsmodolidosvogkomadiapoda, alimirautomprizemljugdjesumeuguralinijebiloniobno ni kad je svanuo dan. Bilo je tijesno i kad sam ja doao, a obno je bivalo sve tjenje. Uvijek si se, ne prekidajui san, nekamomoraopomicatiinekomupravitimjestodasjedneili legne.Akadjedansvanuobilojetolikotijesnodasumorali neto poduzeti, ili prestati dovoditi nove, ili nas pustiti da iziemo na dvorite ili nas nekamo premjestiti. Ni prvo ni drugonije dolazilou obzir. Novi e dolaziti doknovihbude. Pustelinasnadvorite,pomijeat emosesonimaizdrugih zgradaitako ebitiponitenrezultatdugotrajnediobe.Nema drugenegonasnekamopreseliti! Na leaju sam upoznao Tadiju Jelia. U civilstvu je bio inovnikna eljeznici.Izslavonskobrodskogjekraja.Priuv
166

nije asnikpostaojo ustarojjugoslavenskojvojsci.U etiri godine domobranstva napredovao je od zastavnika do natporunika.Stimeinom,inise,zavritivojnikuslubu. Sudeipotomudasuobjedravekojejevjernosluiopropale neuspjenuizaludnuslubu.Onje,kaoija,krozovediobe ostao bez svojihpajdaa u etveroredu. Ponudiomi je da se drimo zajedno i da pokuamo nai jo dvojicu prije nego uslijedemarevi. Napokretsunas,kadjedopokretadolo,sililiudarcima nogomuleaiglavuonihkojisujoleali,aukamapolicui vratnimilamaonihkojisunaprvipozivskoilinanoge.Nisu nasizgonilinavratanakojasmoukuuuli,negonanjima nasuprotna,onakojasuvodilanaparkiralitekojejesluilo zasmjetajzaprenihkola,kamionaiartiljerijskihorua, to se moglo vidjeti po nekoliko olupina i konjunicama u pozadini.Naizlazusmoizzgrade,prijenego enassvrstatiu etveroredove, morali prii straarima koji su vezivali zarobljenike. Tu je bilo nekoliko kolutova telefonske ice. Jedan je straar malom sjekirom odsijecao komade te ice i slagaoihnaklupicudosebe.Oni tosunasvezivali,abiloih je desetak, dolazili su do te klupice, uzimali po nekoliko komadaipozivalizarobljenikedaimpriudvojicapodvojica. Veunaruskinain.Primitivno!kaenamnatporunik Kneevi.Rukuzaruku,prekomiica!Pazite,kadvasbudu vezali,napnitemii toviemoete!Oni estezati tojae budumogli.Stezanjejeglavnakarakteristikatogvezanja.Da testranozaboli,pokua liseodmaknutiodonogskojimsi vezan!Kadvassvezu,olabavitemiiibitevamlake. Bando, ne pokuavaj drijeiti ono to mi sveemo! Ovo jest telefonska ica, ali njome, odrijeite li je, neete moi odaslatipozivzapomo unevoljikoja evasnakondrijeenja snai.Bando,ovojenajlakevezivanjetogapoznajepovijest. Rusko, ovjeno vezivanje! I nemojte zloupotrebljavati nau dobrotu!govorilisuonitosunasvezivali.

Izgradasmo,kroznjegovrubnidioTezno,izilinacestupre ma Celju. Na naoj desnoj strani prostiralo se polje s mno tvomseljakakojisuobraivalisvojenjive.Neobraajupo

167

zornostnanaukolonu,bilostoga tosubeutnibilostoga tosusenaovonavikliizakljuilidazbognaegprolaskane trebadangubiti.Slijevestranenalazilase uma,naniskui ravnu zemljitu, pa od nje nismo vidjeli nita osim visokih stabalauzodvodnikanalusporedanscestom.Potosmostigli do putokaza i prvih kua sela Bohove, skrenuli smo ulijevo putem koji vodi kroz umsku prosjeku. Stotinjak koraka od odvodnogkanala,dubljeu umi,nailazimonadrvenmostkoji premouje svjee iskopanu pancergrabu, iroku, otprilike, sedamidubokudvaipolmetra.Adugaku?Kolikosemoe vidjeti slijeva i zdesna od mosta, kroz umsku prosjeku, nekolikostotinametarailikolikajeduga umaodpredgraa TeznodoselaBohove.Biojetopouzdanznakdaseuumiima tobranitiodtenkovakojibinapaliizsmjeraceljskeceste. umskinasjeputdoveona istinuokruenuvisokom u momsasvihstrana.Potosmopreliprekojo jednetenkov skegrabe,kojajeilarubom umeiopasivalasavograeni prostor, nali smo se pred kapijom koju su tvorile dvije na istovjetan nain sagraene barake. Graene na betonskim temeljimavisinejednogmetra,imalesuoblikvelikogslovaL. Duajestranatvorilaproelje,akraavratnice irokihvrata koja su se rasklapala kao harmonika i ostavljala prolaz po potrebii elji.Stazanastalauprolazuizmeudvijebarake, ravnaipoljunana,nastavljalaseuzduitaveograeneisti ne.Moradajesluilakaouzletitevojnihaviona.Uzuzletnu stazu,akojetobilovojnouzletite,napojednakojudaljenosti vidjelosepopethangarasasvakestrane.Moglisuslu itiza smjetaj letjelica i ratne opreme, ali za smjetaj ljudstva sigurno nisu bili graeni, jer nisu imali ni jednu ni drugu lastavicu,negosamolunikrovodjednogdodrugogtemelja. Naulazunamjereenodajednidrugimamoemoodrijeiti icu s ruku, ali da taj komad ice bezuvjetno sauvamo za vezivanje kad iz ovog logora krenemo nekamo dalje. Jer da telefonsku icu treba tedjeti, ona je skupa i nismo vrijedni daje na nas mnogo troe. Tko taj komad telefonske ice ne sauva,bit evezanbodljikavom.Pasadnekaradi tohoe, nekajeizgubiilisauva!Inaesmouovomlogoruvoljnosve doknasponovonepozovudakrenemo. Vodejebilodovoljno,na esmamaiukoritima,zapieiza pranje. Ve pet dana ne jedemo nita, ili gotovo nita osim liaitrave;neobavljamovelikunudui ivimosamoovodi,
168

sretniikadnjeimauizobilju.Nauzletnojstazitravenijebilo, tamonijerasla.Adajeiraslaprijenegojezrakoplovnabaza pretvorena uzarobljeniki logor, nas dvojicu ne bi doekala, popaslibijebilionikojisutamodoliprijenas.Kao tosu popasli onu ispred i izmeu hangara. Ali, izmeu hangara graditeljisuuzletitauTezanskoj umiposadilipodvareda jabukovihstabalaca.Debloimjedebelokaorukauzapeu,a kronjanetoveaodcrnogseljakogkiobrana.Nakronja manezatjeemonijednoglistia,svejepobrenoipojedeno. Stabalca su bijela, bez kore. I koru su gladni ljudi ogulili i pojeli. Ostale su nepojedene samo granice izrasle proljetos. Uzsvakujejabuicuponekolikozarobljenika,lomegranice odlanjskegodineijeduih.todanasdvojicaradimo?Daimi, doktihgranicajo ima,netopojedemo?Ne,Tadijaznaza netobolje! Boljealiopasnije!Daopasnonijebiloidrugibisetomu dosjetili i popasli zelenje prije nas. Ve smo vidjeli kako je uzletite u Tezanskoj umi zatieno s dva reda tenkovskih graba.Jedanredopasuje itavu umu,adrugiideuzsamu ogradu s vanjske strane. Sama je ograda uzletita od bodljikave icerazapetenagustoposaenebetonskestupove, koji su, kao labui vratovi, svinuti prema vani, prema tenkovskimgrabama.Uz icuistupoverastekupina,malinai divolozapenjuisepremavrhuograde,alinisudosegledalje odpolovice.Udonjemsudijeluogradetraveipovijuestvarale ivicukrozkojupogledneprodire.Svanjskestraneograde,na prostoru izmeu tenkovske grabe i ice, nalaze se straari. Njihnezanimajunigrabe,ni uma,niposjetisvanjskestra ne.Onisamopazeneelitkoodzarobljenikapokuatipobjei krozbodljikavu icu,paprijetesvakomuonomutkoseogradi priblii. Tadija je predloio da prilegnemo na ledinu na kojoj se zeleni neto nejestive trave i da, hinei kako jedemo i taj smrde, dopuzimo do ograde i nenjegovane ivice na njoj u kojojimaikopriva,najjestvenijegbiljauproljee.Puzlismo,a on me uio da koprivi kidam samo vrike, samo mlijene dijelove, i neka ih jedem bez straha da e mi opaliti usne. Nikakobratidonjelienastabljici,liestarijeodpetdana; onobimiiprsteopeklo,anekmoliusne.Dugosmosezadr ali uztu ivicuskoprivama,jerkoprivutrebapaljivobratiijer ubranotrebadugovakati.Straarinasnisuprimijetili,alisu nasprimijetilizarobljenicii inili tosmoimi inili.Tekoda eodkoprivauz ianuogradudosutra,kadsmoodluilipo
169

novoupau,ostatiitavienegojeostaloodmladihstabalaca jabuka. Hoe! rekao mi je Tadija, strunjak za koprive. Koprivekaoigljiverastuprekonoi.Zarnisi uoizreku:gle, rastekaokopriva! Iprekonoieih,budulirasle,jeli!rekaosam. Zasienikoprivama,aidaljegladnisvega tojenamijenjeno ljudskojishrani,nassmodvojicakrenuliu etnjuuzletitem da vidimo koji je hangar najmanje pretrpan i da u njemu pronaemo leite za narednu no. I gle uda Bojega, na uzletnojstazi,gdjesumnogitumaralitraeiono eganema, naiosmonaviolinistaSilvijaHiara,mogdrugajo odHude Luknje,inafraLujuMilievia,sveenikauustakojodori. PredstavljamimsvognovogdrugaTadijuJelia,aTadijinjih trojicuipredlaemdaodsadbudemoetverored,simesenjih trojicaslau. Odmah se upitasmo kako to da su nas nakon stroge selekcijeukadetnici,strogeinepravednejernijedanodnas nijedospiotamogdjepripada,ponovosmjestilizajedno?Nato nitkoodnasneznaodgovoriti.Sudeiporijetkimznancimaa mnogoviepoodorama,uTezanskojsuse umiponovnonali zajedno ustae, legionari i pripadnici Poglavnikova tjelesnog zdruga. Svi, vojnici, asnici i doasnici! Od domobranstva djelatniipriuvniasnici,aodcivilasamointelektualci. U meusobnoj razmjeni miljenja radi ega ta dioba i ponovnoskupljanjeonihkojisubilirazdijeljeni,dolazimodo zakljuka da ima nekog, nama zasad nedokuivog smisla, odvojitielituodobinogpuka,mozakodtijela.Toseuslinim prilikama uvijek ini, bilo stoga da elita ne utjee na ponaanje puka, bilo stoga da mo elite, nakon odreenog usmjeravanja, iskoristi onaj koji je izvrio njen odabir i separaciju. Ono prvo gotovo je sto posto tono, jer je pobjednicimasadanajvanijeosiguratipokornostmase,onog to se zove obian ovjek; a ono drugo moglo bi biti tono samoakojetonatvrdnjabojnikaIlica,dajedobroizjasnitise aktivnimasnikom,profesionalcem,jeresvakomreimu,pai komunistikom, biti potrebni obrazovani kadrovi u vojsci, prosvjetiigospodarstvu. Kadsvetozaokruimo toznamo, tosmoreklii tosmo zakljuili,vidimodaosvomsutranjemdanu,adainespo
170

minjemodanekojislijedezanjim,znamoopasnomalopadae najbolje biti maknuti se s uzletita, u nekom hangaru nai zaklon od kie koja prijeti i prespavati no u nadi da emo sutraznativienegoveeras. Zora dvadesetog svibnja zori, ja se budim, ustajem i iz hangara izlazim na mokro uzletite, otkuda u poletjeti do zvijezde.Ozvijezdomoja,gdjesi?Akosi iva,pomozimi;ako siotilauplavet,dajmiznakdasitamo,pa emilakebiti poizatobom.Prvomprilikom,zvijezdomoja,aonasenee ukazati prije narednog mara, ispisivat u i bacati uz put papiriestvojomadresom.Snaomzagrebakomadresomjer drugeneznam!Napapiriu ebitimolbanalaznikudatitaj papiripoaljepotomosvomtroku.Porukanapapiriuimat esamojedansadraj:kojimputovimahodamiskojegsam mjesta toga dana gledao zvijezdu Zornjau. Olovku imam, papirie skupljam! Od deset nalaznika jedan e, valjda, biti dobarovjek! Nitko nas nita nije pitao, nitko nas nikamo nije tjerao, nitkonamnijedonosiohranuipitaozazdravlje.Samosunovi pristizali,iobno isutradandokasnihpopodnevnihsati.Sve toje,opkoljeno icom,raslonaravniciusredTezanske ume nestajalojepodnoktimaizubimazarobljenika.Odobeanja Tadijinada ekoprivaobno izrasti,nijebilonita.Kakoje koprivarasla,takosujejeli!Niuzhangare,niispred ivice,ni u ivici vie se nije moglo nai ni jestiva lia ni jestivih stabljika. Sve to je ostalo u plotu bilo je s bodljama kao malinaikupina,ilijepeklokaostarakopriva,ilijesmrdjelo kaobunika. Ali je Tadija naao novo mjesto gdje raste kopriva, slak, trputacikiseladivoloza.Onirastuuzplotnasamomkraju uzletnestaze,tamogdjeseporedvrta,potokauvrtui ume dieoronuoineodve raskoandvorac.Utomsusedvorcu smjestilikomunistikivojnicikojiuvajustrausvanjskestra nelogora euisepodorujemizmeuogradeitenkovskih graba.Preddvorcemje,duumskogputaparkiranodvadeset kamiona,auvrtusuporedanistolovinakojimastraaruava ili se odmara kad nije u slubi. Ne, neemo se mi prikrasti njihovim stolovima i ukrasti dio njihova objeda. Mi to ne moemo, od tih nas stolova dijeli bodljikava ica i deseci strojnica toihstraaridreuzaseidokjeduidokdangube. Sve tomihoemojestdasekaojuerpuzeidovuemodote ianeogradepada,krijuiseodstraara,jernamonitone
171

bi dopustili, pobrstimo u ivici sve jestivo zelenilo. Najprije mladukoprivukaoposlasticu!Ato tosmonakanilimoramo uiniti to prije, da nas drugi ne preteknu, da nam i tu ne ostanesamoogoljenastabljika,starakopriva,malina,kupinai bunika. U napad na zelen krenuli smo sva etvorica. Puzili smokaotopuevipuzea,kadsmodolipodplod,lomilismoi grickalikaotogrickajupuevigolai. Sonustranuograde,straarisukaoimiuivaliudobrom objedu.Njihovzapovjednik,koristeipriliku tosunaokupui uvelikubroju,odrateimdnevniaspolitikihinformacija. ujemodaimkanigovoritioplemenitojmrnji, lanku to gajeuBorbinapisaoMilovan ilas.Poglasuuzapovjedniku i predavau prepoznajemo naeg Ujkana. Pravim imenom Vujadina Pricu, komandanta treeg bataljona slavne este proleterskebrigade. Dakle,tojedrug ilasrekao,aneja.Ma tarekao,onje tostaviocrnonabijelo.Nemoetevimenirei:TiVujadine izmilja!Akomeninevjeruje,njemumora vjerovati!Kud bismomidolikadidinebivjerovali!Aontulijepokaetko je i to je na neprijatelj. On odgovara na pitanje je li na neprijatelj ljudsko bie: Faistiki psi osjeaju da su psi, bijesnipsinanajniojstepeniciljudskihbia.Daljeonkae kakostimpsimatrebapostupati.Tojeposebnopotrebnoza pamtiti! Tu meu nama ima mekuaca i kolebljivaca, pa se nekaju, pa se dvoume, trebalo bi, i ne bi trebalo. Evo vam idina rije o tome: Nemojte ih ispitivati, nemojte troiti vrijemeuzalud,nepravitesefinipremanjima.Pobijteihkao tosepsiubijaju,kakosuizasluili.Osvetitenedune rtve! Oni nisu sauesnici, oni su pravi zloinci. Traiti u ovim zvijerima neto ljudskoga znailo bi pripisivati im neto to nemaju,nitimoguimativeposvomsocijalnomstanju. Tose tosamproitaoodnosinasvefaiste,alikod ideimaneto posebno za ustae. Posluajte: Hrvatske su ustae najokrutnije zvijeri, bez srca i due. Njihovo srce je gnijezdo zloina, njihov mozak slui jedino za iznalaenje uvijek sve stranijihzloina.Menitunekiodvaskau:nekasuustae, onisuHrvati,amismounajveembrojuSrbi,panebivaljalo daihmikanjavamo,nekato inenjihovi.Evo,drugovi, too njihovu hrvatstvu pie ido: Oni nisu Hrvati, oni su krvoedne ivotinje iz ume njemakofaistikih im perijalista.tonassilidaratujemo,daginemo,datrpimosve i svata? Ljubav prema narodu. A kako se dokazuje ljubav premanarodu?Neujadavamodgovorim,padanetkokae:
172

na sekomandantpreserava,nego emomiposluati ilasa. Pakad uje,recidanemapravo! Jedinipokazateljuovom asuljubavipremanarodujestdubinamrnjepremaneprija telju.Topamtite,itogasedrite.Asadnakrajuneto,ona ko,okruglootomutojetoplemenitamrnja,jojednom,ali jaekazanonegodosad,sonijimjezikom:Mrzitiokupatora, mrzitinjihovepomonike,ovajogavnirakulijepomnarodnom tijelu,mrzitiihsvomduom, itavomsvojommilju,usvakoj kaplji krvi, znai biti proet plemenitim i velikim osjeajem osvetnika naroda... Osjeati samilost i milost prema ovim krvoednimivotinjamanebiliznailoizdajuupravoonog to tetjerauborbu?Nepotednamrnjapremanjima,tojeonoto trebabititvojprogramitvojazakletva,plemenitiarideala,za koje se bori... Sjetite se daje veliki voa naprednog ovjeanstva drug Staljin rekao: 'Ne moe se pobijediti neprijateljakosenenauimrzitiga...'Uite,drugovi,uite mrziti, ovo vam je jedinstvena prilika! rekao je Ujkan privodeikrajusvojsatdnevnihpolitikihinformacija.Tose ne smije propustiti! Kad ja ovo proitam, obuzme me tolika mrnjada mislim jedino na prirodne jame, ponikve, duboke ume,rijeke,movare,lokve,naputenerudokope,tenkovskei pjeakerovove,naroitonarovove!Tojekopanozavrijeme rata,jeli?Tonakonratatrebazatrpati,jeli? tetajedaih prazne zatrpamo,jeli? Najboljejeda unjihsahranimoone kojisuihkopali,jeli? Narednuno,onuizmeudvadesetogidvadesetiprvogsvib nja,sanjaosamsankojimi,kadsamgaodsanjaoiprobudio se, na san nije nalikovao nego na stvarnost, dok mi je, po vezano s tim snivanjem, na san nalikovala Ujkanova inter pretacija ilasova lanka o plemenitoj mrnji. udnovata zamjena,okojojsamMirtuprekozvijezdeobavijestio,alisam, kaoiuvijekotkakomeunamazvijezdaposreduje,ostaobez odgovora. Ne znam to je s njom, ali za sebe sa sigurnou mogureidapojmanemamkakotodamesestvarnostdoimlje kao san, a odsanjano kao stvarnost. Ipak, ako mi je kao snivau i zamjenjivau koji se odrie vjerodostojnosti do putenonetorei,utojzamjeniposredujevjerojatnost.Meni se,jednostavnokazano, inidaumomsnuimavierealnosti, vievjerojatnostidajetoistina,nego tojevjerojatnodaje Ujkanovo predavanje o plemenitoj mrnji istinito. Moda samjapredavanjesanjao,asvojsandoivio?Kakogodbilo,taj san i to snovito predavanje dvije su stranice istog lista u
173

knjizi snivanja i ivljenja, snivanja o ivotu i ivljenja u snovitimstanjima. Evotoga,neznamega,snailidjeliastvarnosti. SpavamunekakvojlokvipokrajDrave.Leimutojlokvi,a netkodolazi,drmameibudi: Brate,brate,probudise!Ubijajusveonekojileekae tajtomebudi. Probudimse,gledamokosebei,onakobunovan,neznam to se oko te lokve, na tom sprudu dogaa. Zora je i jo se dobronevidi.Prionomalosvjetlostiipaknetomoguvidjeti. Posvudasuokomeneleeviljudikojisu,kaoija,prenoiliu lokvama.Narijenomsprudujednaglavavisi,nadolje,prema vodi, a noge su ovjeka, ija je glava, okrenute na gore. Ne vidimna emutaglavavisiinevidimna toseoslanjajute nogedokstrenajutarnjemnebu. Tu mi slike leeva, lokava i rijeke s objeenom glavom nekamonestajuijasenaemukolonikojapolakogmiekroz zoru.Tadaslijevestranekoloneodjekne udanglas,kojimi jezivozvui,jezivijeodobjeeneglave: Hrvati,Hrvaaatii! Nekolikoputatako!Ikolonastade. Odozgor, s brda, kroz paprat, ide zrakoplovni asnik. Uz njegaide ena obuena takoeru odoru zrakoplovca. Onjoj bacarukuprekoramena. asnikudrugojrucidri majseri gonipredsobompartizana,bosa,pod ajkaom,upoderanoj odjeinjemakogvojnika.Zrakoplovniasnikdovodipartizana predoficiraukonojbluzi,jednogodonih tonasprate, to zapovijedajupratiocimakolone. tojebilo?pitaoficirzrakoplovca. Jasamsasuprugomgorespavao.Onjedoaoihtionas jesvuiiubitinas.Jasamgarazoruaoidoveovamga.Evo, pamuvisudite! Kakvojetoponaanje!reeoficirukonojbluzionom partizanu. Nisamvidiokako,aligajeoficirubio. uosamdajepuklo. Aonogjezrakoplovcainjegovuenuutjeraoukolonu. Tu vam je mjesto! I ne bojte se! Nee vie biti slinih ispadarekaojeoficirsuprunicima.

174

Umjesto danam donesu objed, bilo to, repu, kukuruz, zob, kau,togasudanaupodnepoelipraznitilogoruTezanskoj umi, dajui nam znati da, dok smo tu, iz njihovih ruku nikakvehraneneemodobiti.Nisunassvrstavaliukolonei upuivalinapjeaenjedonovogodredita,kao tosutodo sadaradili.Odvozilisunaskamionimauturama,togadana jednomizapodneva,adrugiputusumrak.Nijebiloprozivke jernikakvihpopisanijebilo.Tretmanjebiokaopremastoci, odbrojitjeraj!Odvozilisuonekojisusamihtjeliiimeuprvi ma, a ako njih ne bi bilo, zali bi dublje u logor, zapasali onoliko koliko im za tu turu treba, i otjerali ih pred sobom premaizlazu.Nedasetomunitkonijeopirao,negosuljudiu obasluajailidragevoljemisleidatamokamoidunemoe bitigorenegotoimjebilouTezanskojumi. Malo otpora tom odlaenju moglo se nazreti samo u propitkivanjukamoihtovode.Razumijesedanamodgovor nije mogao dati nitko drugi nego pratioci. Od onih to bi jednomotili,nitkose,kadkamionidoupodruguturu,nebi vratiodanamkaekamoseideitonastamoeka.Atoida susevratiliidasunamreklidajetamogore,negoovdje?Zar bismo ita mogli promijeniti, osim to se vie ne bi javljali dragovoljno,negobismo ekalidanaszapau,kao toseribe zapasujumreom,idogurajudokamiona. A pratioci su nam, kad smo ih upitali, rekli da idemo u vojsku, u trinaesti bataljon. Da je to istina, kleli su se na asnu rije. A kad smo ih pitali kolik e taj bataljon biti, savjetovali su nam da oko brojnosti bataljona ne razbijamo sebiglavu.Trinaestihbataljonaimakolikoibrigada.Mnogo! Svakabrigadaimasvojtrinaestibataljonukojemseobavlja preodgoj zalutalih i zabludjelih. Kad svladaju obuku i preodgojese,iduuprekomanduudrugebataljoneiliidu,ako su odsluili vojni rok, kui. Tako su nam govorili: Idete u trinaestibataljon!itakosunamobjanjavalitoznaisluba utojjedinici. Jaznamzajedandrugibataljonkojijepostojaounaoj vojsci rekao je Tadija. Zvali su ga podzemni. Podzemni bataljon!Akojekomunistimatrinaesti toinamapodzemni, ondajegadno.Aliistinajeitodapostojeradnibataljoni,ba taljonizapreodgojkanjenikaizatvorenika.Imismoihimali. Akojepartizanimatrinaesti toinamaradni,ondapredna mainisutakoloidani.Zatopredlaemdasene urimo,da sedragovoljnoneprimiemokapijiidasenedamozapasati.
175

Utjeno je bilo to ni dragovoljce ni zapasane nitko nije pitaozaonajkomadtelefonske icekojimsmobilivezanikad smodolaziliuTezanskuumu.

Tadijinsavjetdaneidemogrlomujagodebiojerazlogdai dvadeset prvi i dvadeset drugi svibnja samo gledamo kako drugiodlaze.Aonajzaboravkomadatelefonske ice,kojismo uzaseuvali,ponukaonasjedainasetvoricadragovoljno,ali meu posljednjima, pa je ta dragovoljnost bila slabana, krenemopremaregrutnomcentruzatajtrinaestibataljon, to godonbio,radniilipodzemni.Udrugojturi,nonoj,dvadeseti drugisvibnja! Valjarei,tomijepromaklokadsamgovorioodolaskuna uzletiteuTezanskoj umi,dasuonedvijebarakeuobliku slova L, to stoje na ulazu i tvore svojim poloajem iroka vrata,odhangaragdjesmosemoralizadravati,bileudaljene prekotristametaraiograenetrnovomivicomuoblikuluka, kojiseusrediniprekidaodapropustiuzletnustazukojase prua od ulaza do kraja uzletita. Mi u taj prostor ograen trnovom ivicom,otkakosmoovamodoli,nogomnismosmjeli stupiti.Pristupnamnijebranilatrnova ivica,branilesuga jakestrae. Sadsmo,odlazeiutrinaestibataljonjugoslavenskevojske napreodgojiizobrazbuuduhukomunizma,utajtrnovikrug uvedeniisvrstaniudvijekoloneetveroredova,iodmah,zato to se sve radilo urno, odvedeni prema vratima baraka na ulazu,jednakolonanajedna,adrugakolonanadrugavrata. Odjednom bi u baraku ulo deset etveroredova, to znai etrdeset ljudi. Tek kad smo uli u baraku i nali se u prostoriji kakva se obino susree u takvom tipu nastamba, vidiosamdasviprozori,inalijevojinadesnojstrani,stoje neobino,kapkeimajuiznutra,idasusvionizatvorenipases vanjskestranenemoeniutitoseunutraradi.Svjetloutoj zatvorenojprostoriji,slabosvjetlo,davalesudvije arulje to visenauvijenojelektrinojici. Asadvasmolimrekaojejedanpartizanstojeina vratimanasuprotonimanakojasmouliiugodnonasizne naujuirijejumolimdasvesvojestvari,odjeuiobuu, skinetesasebeiostaviteuzlijevizid, toblievratimanatoj stranisobe.Jesmoliserazumjeli?Hajde,svlaise!Razu mjelismoseisvlailise,aonjenastavio:Danasjemalo
176

zahladilo, iniseda ekiai golnijeugodnobiti,alitonee dugopotrajati.Mukarcismo,majkumu! Kadsmosesvuklidogolaostavivinasebisamogaice,bez doputenjaaliibezprosvjedaodstrane uvara,uprostoriju nahrupinekolikopartizanasvreama.Ulisukrozvratana lijevojstraniuzkojusmoslagalisvuenuodjeu,posvojprilici izkrilabarakekoje iniproeljeulaza.Ujednevreestrpae nauodjeu,udrugeobuu,autreetorbe,isvetoodnesoe krozvrataotkudasudoli. A sad se ispred mene svrstajte u dvored! rekao je partizan tonasjesvukaodogolaiostaviobezodjee,kojaje, unedostatkudokumenata,svihovihdanabilaiodjeaidokaz naegidentiteta,kojanamjeudiobamaodreivalasudbinui dovelanaspredpartizana tonamjednomrijejuomekava srca,iakonasliavasvenaeubogeimovine.Sparilismoseja iHiar,TadijaifraLujo,istalijedniizadrugih,dabismo, doelidoformiranjaetveroredova,biliujednomredu. Buditemirnii ekajterekaojeonajumiljatipredkojim smosesvrstaliudvored.Dok ekate,davamkaem tovas sveoekuje.Kadvaspozovu,iziietenavrataizamojihleai pretratiprostorizmeubarakeitenkovskogjarka.Nadtim smojarkompodigli ator,apod atoromnapravilikupatilos toplomvodom.Tuetesedobrookupati,tijeloiglavu,osuitii prijei u susjedni ator, gdje e vam biti podijeljena nova odjeaiobua.Radna,kakvapripadatrinaestombataljonu.I toonda?Ondajesvamagotovo.Ulaziteukamioniodlaziteu svoju jedinicu. Tamo ete veerati. Pazite, ne prejedajte se! elucisuvamprazniiprejedanjebivammogloprisjesti...Sad ekamodaseokupajuonitosupredvamaotilinakupanje. Kadtineto eere,trebaznatidajeto totisaeerom nudebezeeragorkoapnuomijeTadijanauho. Nekakrenu!rekaojepartizankojijeotvoriovrataiza leapartizanutomoli.Svejespremnozadoek! Trk,neusteise!rekaojeonaj tojedosadmoliokadje odnasnetotraio. Istralismonapjeanputpredulazomulogorinatrali na dvoredni palir straara koji su se razvukli od izlaza iz barakedomostanatenkovskomjarku,gdjejestajaloneto, koliko se u suton moglo vidjeti, slino atoru, pa smo se ponadali da bi to moglo biti montana kupaonica. Straari, izmeukojihsmoskakutali,stajalisuraskreeninaujedna
177

enomrazmakuidralirukenaleima. utkesupromatrali nautrkuihramanjepopijeskukojijezatabanebioprekrupan. Stoj! Ni makac! povikali su straari kad je elo dvoredadolonamosti. Pribliilisunamse,pokazalikomadetelefonske iceiza povjedilidapriljubimorukuuzruku,podvojica,kakobinas moglivezatinaruskinain.Bilismozateeniinismoseimali kada ni sjetiti da bi trebalo napregnuti miice. im su nas povezali,nogamasunas, akamaikundacimapotjeralipre komostianagrabi.Atamoje,okrenutzadnjimdijelomizla zusmosta,stajaoparkirankamion ijajekaroserijapokrive naceradom.Ispredulazaukaroserijupostavljenesustepenice pokojimaseusporedomogupenjatipodva ovjeka.Sasvake stranestepenicanalazisepojedanstolanastolustraars biem u ruci. Svaki par zarobljenika, penjui se tim ste penicamaizmeutihstolova,dobiobinajmanjepodvaudarca remenjempogolomtijelu,jedanodjednogadrugioddrugog straara;aakosuseuspinjalisporo,dobilibipotriivie.Zato sugoliljudikrozudarcebievaprotravalibrenego tobise toodnas,onakoizgladnjelih,ponienihipoivinenih,moglo oekivati.Visok,mlohavinespretanHiardobiojetriudarca, jaistotoliko,iakobih,dasambiovezansTadijom,pro aos dva.* Umrakusmosekaroserijetijelomuztijelonalasva e tvorica.Tadijajerekaodamuse inikakotajtrinaestibataljon nijenitadrugonegopodzemni.Stimsmosetekasrcainas trojica sloila. Poto su nas svu etrdesetoricu strpali u ka mion,ukaroserijujeuaojedanpadrugistraar,aobojicasu
*EvosvjedoenjajednogjugooficirakakosuubijanizarobljeniciuMariboru. PorunikJovanKecman,sinVidoja,rodioseuDrvaru1926.godine.Mladje demobiliziran jer je bio nesposoban da bilo to naui i da bilo koga emu podui. Nakon demobilizacije nastanio se u Petrovaradinu, u Reljkovievoj ulici na broju 8, otkuda mu je bila supruga. Od Mare Sremeve kupio je posjedsvelikimvinogradomiprepisaoganapunicu,kakobimogaoprimati punidjejidoplataknatrojedjeceipunumirovinu.Kaobogat ovjek,uzto lijenina,iaojeodkrmedokrmeiupripitomstanjupriaosvata.Meu ostalim,ikakojezasluioin: Biosamu estojkrajikojproleterskojbrigadi.Jednojutrodoekomesarte mepita:'Mali,bilitiunapreenjeuoficirski in?'Ajabalavacinitane znam,jersamponajviebiokurir,smijemseikaem:'Neznam,drueko mesaru,totizna.''Matisihrabaripametan,aakonezna,nauit e,svi semiurevoluciji kolujemo',kaekomesar.Daljeonree:'Jovice,imamje danposaozatebe,toetipomoidadobijein.''Hou,samotireci,drue!' Noasinekolikonoiizatogamoramolikvidiratibandu.''Makakone!'kaem

178

urukamanosilaupaljenefenjerekakveviamonakonjskim kolima. Straari su zatvorili platnene poklopce na ulazu u karoseriju i kamion je krenuo. Nije vozio dugo, svega koju minutu.Straarisfenjerimanisunasbievali,alisuodnas traili da utimo i mirujemo kao to miruje vozilo u kojem smo.NisunambranilidasemolimoBogukadnasjefraLujo pozvao na molitvu, valjda zato to smo se molili apuui. Prekrstilismoserukomkojanijebilavezana,imoliliKrunicu. Ne znam koliko smo od Krunice izmolili dok smo ekali parkiranina umskomputudasenapunepreostalikamioni kao tojena bionapunjen.Kadsmokrenuliiprestalimoliti zajednikumolitvu,jersetoodtreskanjailjuljanjavi enije moglo, poelo je sijevati i grmjeti. Zapuhao je jak vjetar. Cerada je titrala, a kamion se ljuljao. Nismo znali iz kojeg smjeradolazi,aliizkojeggodbilo,dolazilojevelikonevrijeme. Akojetkomolitiidaljehtio,moraojemolitism. Dat uvamjedansavjetrekaojeTadija.Neznam valjali,nisamgaisprobao,nisamimaoprilike.Kadnasbudu strijeljali, ato jesadavienegosigurno, gledajte uprstna otponcuonogatkouvaspuca.Akospramsvjetlaonihfenjera prstnaotponcubudetemoglividjeti.Mislimdahoete!Kad prstnapraviprvipomak,padajtenalea.Nikakovieoddvije sekundeprijenegotoepucanjprasnuti.Pokuajte,nitavas ne kota! Moda preivite strijeljanje, ako vam poslije, kad padnetenazemlju,nebudugaaliuglavu.

ja.Predveerdoenasokodvadesetkomandosaumariborskugimnaziju. ekalismoposao.Udvoritesudovodiliskupinuposkupinuljudivezanih icom,aondasuihdrijeilitrojicupotrojicu,pasuimreklidaseskinuida uuuhodnik,tedaidukrozzgradunaizlaz,daese,navodno,ondjeokupati idobitinovoodijeloiiiunarodnuarmiju.Sdrugestranezgrade ekaoje spreman kamion, pokriven ceradom i nacurikan pravo na ulaz. Ondje je gorjelaslaba aruljaividjelosesamomalookostranjestranekamiona.Uz stepenice smopostavili stol i jasamse popeona nj,a nastepenicama je stajaodrugivojnikdobrovoljac.Obojicasmoimalitokmake,tekemaljeve,pa kad zarobljenika vidimo na izlazu kako tri prema nama, ja ili drug ga maznemopoglavi.Tajbisamouiniohikipao,advajakagadrugazgrabe onakogologiuzaletugaruknuukamion.Kadbisekamionnapunioiljude postalotekonabacivatigore,daobisenalogdatajkamionode,adasedrugi nacurikanaistomjesto.Nekogsamtakomarnuopo ivericidamujeodmah mozak prsnuo na sve strane, a poslije sam se uvjebao, pa je ilo mnogo lake.Kadsmoseumorili,dobilismosmjenu.

179

 Dugosenismovozili,aukojemsmosmjerui li,neznam.Ne znamnikolikojevozilabiloukoloni.Znamsamodajekamion bio i ispred i iza nas. Ispred jer je na voza psovao majku vozaukamionaispredsebe tonaglokoi.Astragajersam pribljeskumunjekrozrasparanuceradunastranjemdijelu karoserijevidiodanasslijedijednovozilo.Odjednomjevoza nagloprikoio,tkoznapokojiput opsovavimajicuvozau ispredsebeiskrenuoulijevo,nizstrminu.Potrenjiinagibi masmokamionaosjetilidasevienevozimonipocestinipo poljskomputu,ve livadomkojaje, tosegornjegslojatie, ravna,alijetaravninavalovitakaoveinazemljitaupodno jubrda.Tisunasnagibibacalisjednenadrugustranukaro serije,sprednjegnastranjidioiobratno,svedoknismostali. Tadaseokonaegkamionasjatilomnotvopartizana.Ona dvojica tosusnamadolanoseiuzasefenjere,iskoiena livadu,otvoriestranjavratakaroserije,podmetnueoneiste stepeniceuzkojesmoseukaroserijupopeli,izapovjedi eda izlazimo van dvojica po dvojica, kako smo uli i kako smo vezani. Bre,bre,kia e! ulismoiztameneijiglaskojimi se uini da je Ujkanov. Ne mogu jamiti da nas je to on pourivao.Osimtogaglasa,slinusuzapovijedizricaliidrugi zapovjednici. U ovom ili onom obliku, a najee: Bre! Pobitetugamadpabrzonazadukamione!Neemodazbogte gamadipokisnemo! Nasvjetlostifenjera,nabljeskovimamunjaiuzgrmljavinu kakvusammalokaduo,osimkamionaukojemsmomidoli,i lijevoidesnoodnasvidiosammnogokamionapodceradama. Ali,kolikoihjebiloukupno,natojvarljivojsvjetlosti,dajei bilovremenazabrojenje,nisammogaovidjeti. Neto uipakreibezpretjerivanja!Svjetlostfenjerauru kamastraara, svjetlost fenjerakoji se njiu navjetru i pri hodu onih to ih nose; svjetlost munja koje blijete sa svih strananebom,aponajvieiznadnaihglava,taprodornasvje tlostkojareetamukaono tasvjetlost,isvetesvjetlosti, nisubilenitapremasvjetlostimakojesusepalileigasileu mojojglavi.Janeznam,niti uikadznati,jesulisvjetlosti kojesam oima gledao i grmljavina koju sam uimasluao, potjecaleodmunjananebuistijenjaukojemizgarapetrolej, ilisupotjecaleodfenjeraumojojduiiodolujekojajetamo nastala.
180

Bre,bre!Postrojtetustokuuzivicujarkaipucajtebez komande!Kia e!Pogasit enamsefenjeri.Tokovi enam zaglibitiublatu.Ma,kudjebasadodluilapadati,majkujoj jebem!Njojionomutkoje aljekadnijevrijeme.Bre,bre! derusenasvestrane. Guralisunas,vukli,tjerali,naprijedumrak,akadsmo dolidograba,istovjetnihonimatoopasujuTezenskuumu, trailisudaseokrenemolicemnjima.SjetiosamseTadijina savjeta! Spram ukaste svjetlosti fenjera i jarke svjetlosti munjeneonoj tobljesnepaseugasi, negoonoj totitra pruajuitrakavicusjednenadrugustranunebaugledao sam djevojako lice, uokvireno plavom kosom to je vjetar vijorinasvestrane,kakonianiunasdvojicuikakorukom pokuava smiriti uvojke koji joj smetaju pri nianjenju. Iznenada se sjetih, ne znajui kakve to veze ima s tom djevojkom,dabidanasmoraobitidvadesetitreisvibnja.Dan moje smrti koji nitko nee pamtiti, jer nitko za njega nee znati.Iodmahzatim:Gdjesi,zoro,gdjesi,mojazvijezdo,da jojprekotebekaemmjestogdjesamzavrioidankadjeto bilo, uz inscenaciju kakvu nijedna pozornica na svijetu ne omoguavaikakvunijedanscenografnemoezamisliti! Plamen koji je izbio iz cijevi strojnice zaklonio je lice djevojkesplavomkosom.Odjeknulisupucnjinasvestrane, nitavniuusporedbispucnjevimagroma.Osjetiosamnagao, nesavladiv trzaj na ruci koja je bila vezana s Hiarevom rukom.Netometeko,tekokaoodvaljenastijena,povuklo natrag,udubinutenkovskegrabe.Letiosamgubeisvijest,od straha,udarcaprostrela ovjekbezsvijestinemoeznatiod ega.*
* ovjeknepoznataimena,kojijenakonratapobjegaonaZapadipristao svjedoitiosudbiniHrvatskevojske,alinijepristaokazatisvojeimebojeise osvetejugoslavenskepolicije,pasugasakupljaidokumenataobleiburkoj tragedijivodilipodbrojemtrideset,oubijanju asnikaiintelektualacanad tenkovskim grabama daje pouzdane podatke. Bezimeni svjedok, po redu tridesetistakvom eljom,biojekaovoza prisilnomobiliziranuKrievcima kadje estabrigadapobjedonosnonapredovalapremaMariboruikadsujoj zavozila toihjezaplijenilatrebalivozaiidrugoosoblje.Razlognjegovu bijegunaZapadbiojestrahda egajugoslavenskapolicijakaonepouzdana svjedokastranihzloinananekinainukloniti. Nastrijeljanjesuihodvodiliugrupamaveliinestodopetstoljudi,kako kada.Vozilisuihukamionimaprekrivenihkaroserijana ijimjeceradamas jedneidrugestranebioznakCrvenogkria.Jasambiojedanodvozaatih kamiona. Prve se vonje najbolje sjeam. Kad je kolona kamiona prepuna golihzarobljenikastiglananekulivadu,zateklismotamomnogopartizana sastrojnicama.Trebalomijemalovremenadasepriberemodtre njeuka

181

Prvotosamugledaokadsamseosvijestioiotvoriooi,bilaje lipovagranaucvatunakristalnoplavomnebu.Stegrane,s njenakrajnjeglista,klizilaje,polagano,kapljaobasjanasun cem,akadbioteala,padalajemeniravnonabradu.Lipin cvijet,oroenkiom,zadraojenasvojimlaticamatolikois kriavesvjetlostidasepretvorioubaklju.Asunceodkojegsu potjecalesvetevodeneisvjetlosne arolije,tosuncenanekom odnebosklona,istonomprijenegonazapadnom,nisamvidio jersambionadnujame.Naleevima,aliipaknadnu.Koliko sesjeam,utomtrenutkunisammislionina to,nigdjese nalazim,nitoturadim,nitoesamnombiti.Uzblaenstvo tomesvegaobuzelo,davidimlipovugranu,kaplju, neboi sunevuzraku,jedinotosamjodoivljavaobilajetupabolu desnoj nadlaktici koja mi je icom bila vezana s Hiarovom rukom.Peckavaboliznaddesnoguhanijevrijednaspomena. Ipak,doksamuivaoublaenstvuidoksumikapljeslista, jednazadrugom,padalenabradu,rasprskavaleseivlaile usne,upitaosamse tojesHiarom.Nisamsepomaknuoda to provjerim. Zakljuio sam napamet da mije zdesna, daje zatrpan leevima i da sigurno negleda blaeno u osunanu kapljuvode. Ne znam koliko je potrajalo to blaenstvo buenja i gledanja, sat, dva ili samo nekolikotrenutaka, kad sam, ne miuise,vidiodanetkohodapojarkugazeiodle adoleai

mionu,jersmovozilivalovitimterenom,goredoljeilijevodesno.Kadsam semalopribraoostajuiuzvolan,uosamviku:'Silazidvojicapodvojica!'im suprvisili,doekalisuihbatinama.Kundak,kolac,noga!Lupalisuihpo glavi,licui elucutakookrutnodanisammogaogledatitustrahotu.Meu ubojicamajebilomalodobnikaodpetnaestdosedamnaestgodinaineobino mnogoenamlaedobi.Osupnutovimstranimprizorom,uprvimahnisam ni primijetio jarak od tri metra dubine i etiri irine. Tomu se jarku nije mogaovidjetikrajnislijevenisdesnestrane.Biojedopolovicezatrpan leevima. Neki su od onih to smo ih mi dovezli, kad bi bili pretueni, ustrijeljeniibaeniujarak,odozdojaukali:'Ubijteme,jo sam iv!'Ubojice susecininorugale:'Minikogane ubijamo,mi elimodasvi ive.'Nekisu molili:'Boemoj,IsuseiMarijo,pomozitemi!'Tojezazivanjepomoimeu ubojicamaizazivalosprdnjuismijeh.Sveodredasuihguralinarubjarka. Tamosuih ekaleubojice.Jedandajenalog:'Pucaj!'Krvnicipucajuugrudi, uzatiljakiistovremenoubijenoggurajuujaraknadrugeleeve. Takosuseredom,izdanaudan,praznilikamionisaznakomCrvenog krianaceradama. Svakisudanubrigaditrailivojnikekoji elestrijeljati.Mnogisuse ljudiklonilitoga,anajviesusejavljalimlaiSrbikojisudoprednekoliko mjesecibilietnici.Atakvihubrigadinijebiomalenbroj.

182

dase,kakonebipaojerjeputpoploenleevimasklizaki neravan, pridrava rukama za stijenku grabe djelomino obraslu travom pazei da se osloni na travnat bus a ne na vlanuilovau.Ugaicamakaoisvimi, iviimrtvi,biojeto snaan,visokovjek,tolikorutavponogama,prsimairukama dasamnaaspomisliokakotoinije ovjek,kakojetonekiod primata tosenekim udomzatekaouovim umama. ovjek jedolaziogazeileeveipazeida,kadvegazitimora,negazi ponjihovimlicima.Kadikadbistao,pogledaookosebeitiho upitao: E,brao,imalimeuvamakogaiva? Dugo mu se nitko nije odzivao. A ja, koji sam ga uo i mogaoseodazvati,nisamhtioprijenegomisepriblii,jedno, tojonisamznaojesamli ivilijekapljakojugledamkaplja nebeska, a drugo, to sam izbliza, kad ga, ne miui se, pogledomodozdogore,htiovidjetijelitajrunjaviovjekdoista jedanodnasilijenekiuljezkojitraibogznato.Ali,doksam ja ekao da mi prie, netko je izmeu mene i tog rutavca uskoioprekoredaijaviosezarije: Jasam iv.Alinikakodaseodrijeimodsvogparnjaka kojijemrtavizatrpanleevima.Doiipomozimiotpetljati icureetajtoseprekoredajavio. Jasamiutomuimaosreukazujerutavidokotpet ljavatelefonskuicu.Metakmijeokrznuonadlakticuipresje kao icu.Jasamse,akodobropoga am,jo upaduoslobo diosvogparnjaka.Tomespasilo.Dasambiovezanzanjega, iako me metak nije pogodio, iz onog se tamo blata ne bih
Jednom sam s drugom dvojicom vozaa bio primoran puniti pitolj zapovjednikusvogbataljonamajoruVujadinuPrici.Onje,prijenegonamje daodapunimo,izbrojiometke.Naveerjeizjaviodaje,premaevidencijikoju odpoetkaovogaposlavodi,dosadaubiodvijetisueietrdesetujkana,kako je on zvao Hrvate, sve odreda, uvi to, politiki komesar bataljona Petar Milenkovi pohvalisedajeonubiooko etiristotineujkana,modaivie,ne vodi tonu evidenciju. Njegov zamjenik Kundak je na to dodao: Moj komesaru,janimanjenivienegodvaputatoliko. Jednomsamhtioprovjeritiduinujarka,alimijejedanvojnikrekaoda zatonemamovremena.Dagaobiemsjednognadrugikrajtrebalabimi najmanjejednaura.Jarakjebiodugdvaipolkilometra,amismobilinegdje posredini.Pitaosamgajelijaraknasvimmjestimapunle evakao toje pundionakojemusmobili.Odgovoriomijedajepoprilicitakoposvuda. Moja je jedinica zatrpala taj jarak uz pomo jedinica iz drugih brigada. Premaonomutosuprialikomandantikomesar,naonomjemjestuubijeno vieoddvadesetietiritisueljudi.

183

mogaoizvui...Jasam,zna,odavnobudan!Padalajestrana kia.Jaodzorehodampoovojjamiitraimimalitko iv. Nikoganemaosimtebe! Imene!usudiosamsejaviti,patobude! Ondasmotrojicaivireerutaviovjek. A,tositi,Ivanereemionajtomujerutavioslobodio ruku.Jesam,natporunieTadijarekoh. Nadlakticami jebilanauljena. Nita.Metakmijepro sviraoizmeuuhailubanjeoderavikomadkoeskosom.Ito jenita!Kaoiostaladvojicapreivjelih,uspiosamseosoviti na noge, pregaziti preko dva lesa, nasloniti se na stijenku grabeiupitati to emosad.Kakoizgrabedoledine, umei polja? Davamsepredstavim,deki!JasamFrantaPodolnik,iz Fuina, drvosjea, u devetom stajaem zdrugu asniki na mjesnik.Avi? Kadsmose Franti Podolnikupredstavili,pitameTadija jesamlisluaonjegovsavjet.GledamHiara,onajdionjegova tijelakojisevidi.Pogoenjeuvrat. MislimdanisamkaemTadiji.Onajecurabilalo strijelac.Ismetalajojjekosa.Njegajepogodilauvrat,mene izauha.Bit edamespasilaHiarevavisina.Htjelanasje pogoditiuglavu,jednimrafalomobojicu.Jednajeglavabila via,drugania,pacuranijeznalaizvestiono tojenaumila. Ati? Jasamgledaoprstnaokidauiuspjelomije.Malomije bedrookrznutokaeTadija. Preivjelismo,alikakoizjameiziipitamosepodrugi put. Franta predlae da pri jednoj stijenci grabe naslaemo leeve kao to se slau cjepanice, jedan red uzdu, drugi okomito. Pokuavamo, ali odustajemo i prije nego to smo sloili temeljni red. Leevi nisu ni kruti ni uspravni kao cjepanice,leevisukrivi,zgrbljeni,rairenihrukuizgrenih nogu,leevisuseohladjeliipostalislinikvrgavimigranatim stablimagraba torastenakamenituisuhuzemljitu.Kako ihgodsloio,kadnanjihstanenogom,leeviklizekaosrdele u ribarskoj kaseti. Od njih nikada neemo sloiti kamaru prekokojebismomogliiziinalivadu.Imasamojedannain, daihnaslaemoodjednedodrugestijenke,alizatonemamo snage,zakljuujeFrantaiodustajeodsvojezamisli.
184

Pokuavamo s usijecanjem rupa u glinenu stijenku, dovoljnodubokihdaunjihstaneprednjidiostopala.Akoje busenjetravevrstouraslouilovau,dreisezanjurukamai oslanjajuisestopalomnarupuuilovai,moglibismose,od rupedorupeiodbusadobusa,doepatilivade.Zamisaoje dobraiuspjelabidailovaanijeraskvaenananoanjojkii, pasebusenjetravalako upaarupesenapritisakstopala razvaljuju.Nakonnekolikopokuajaiodtogaodustajemo. DolismonamisaodanasdvojiculakihsnaniFrantana svojim leima jednog po jednog podigne do ledine. Kad se naemoizvangrabe,naiemoneto,nekodrvo,ue,biloto, i spustiti ga u jarak da se Franta s pomou toga izvue za nama.PrvisamsejatrebaopopetiFrantinaramena,kadse nadjarkomzaueneijiglasoviidvijeseglavenadnesoenad nas. I ne znajui tko su ti ljudi to u nas dugo zure razro gaenim oima, mi smo, kao goludravci kad nad gnijezdom osjetelepetmajinihkrila,zinuliiuglaszavapilidanampo mognu,danasizvukuizovegrabe.Gledajunasigledaju,ali negovore!Inerekoenita,pogledaeseiodoebezrijei. Kadsenakonnekolikominutaopetnadnesoenadgrabu,spu stienamsnanoue.Komadkonjskeorme,tranjgevaljda! Hitro,hitro!pourivalisunasdoksmosepenjaliuz ue,paikadsmoodjarkapolipolivadizanjima, tosuse stalnoosvrtaliokosebe,ustrahudaihnezateknupartizani. BilasutodvaslovenskapastiraizselanaPohorju, etrdesetih godina,vrlojadnoodjevena,usamimdronjcima.Jedannamje rekao,odmahkadsmoizgrabeizili,dasezoveJanez,ada namprezimene elikazati,pasebojimdanamnisvojepravo imenijekazao,jerjeuSlovenacatolikoJanezadajetoimeza Slovenca postala inaica. A drugi nam je rekao da ga ne zovemonikako,niimenomniprezimenomkojenamneelika zati,aakosmorazumniljudi,znat emozatotakopostupa. PredloilismoimdaihobojicuzovemoJanezi.Onisusestim sloiliipoznanstvojebilosklopljenoutrciprekolivade,sve okonekakvagrmljaipotravi,kojajetabanebolavienego drugdje,kaodajetekpredkratkovrijemekoena. IzjednogtakvoggrmaJanezisuizvuklidvijenaprtnjae pune odjee. Pokazali su nam kamion, parkiran na jednom puteljku.Ostavljenukvaru!Dalinoasiliprijeviedana,to se ne moe znati. Rekli su nam da je kamion pun odjee i obue. Neka sva trojica odemo do njega i uzmemo to nam treba,alinekanegubimovrijemenaobla enjeiobuvanje,
185

venekasesodabranomodjeomiobuomurukamavratimo do njih. Oni e nas ekati iza toga grma, ali, naiu li drugovi,pobjei ene ekajuinas,aminekasespaavamo ondasamikakobudemoznali! Kamion je bio pun domobranske odjee, obue i rublja. Samosmocipeleobuli,daisprobamodalinampristaju,ida moemobreibezbolnijetrati,aostalosmostrpaliuruksake iliprebaciliprekoleaiponijeliurukama. im su nas ugledali da se vraamo, Janezi su ustali i krenuli prema umi. Mi smo ih slijedili na razmaku od stotinjakmetarasvedoknismozalidubokoubrdaidoknas njihdvojicanisudoekalakodlijepaizvora.Dopustilisunam dasenapijemovode,nisunamdopustilinidaseodmaramoni da se oblaimo. Dok pijemo vodu, oni nam uz pomo rijei, gesta i grimasa kazuju svoju priu, u koju smo nas trojica upalinezvaniineeljeni. OnisusPohorja,gdjeimajustajeigdjeimjeselo.Si lisu udolinuDrave uvidasenacestiuzrijekupredajevelika vojskaida,akosisretan,moe doidodobreobueiodjee. Njimasesreaispunila,nailisunakamionukvarupuno djevnihpredmeta,pavetreidansilazesbrdaudolinuDra veivraajusekuiubrdapunihnaprtnjaa.Znalisuzastri jeljanjanadgrabama,alidograbanisusilazilisvedojutros. Panijutrosnebidaumirnompoetkudananakonnoanje olujenisuzaulinaeglasove.Bilisuradoznali.Nadnijelisu senadgrabu,ugledalinas,prestrailiseipobjegli.Ubijegusu sesjetilikakosmoupravomiprilikadaiskupegrijeh toga ve treidan ine.Akotrojicuodtihnesretnikaspase,bit e imoprotengrijeh togadrskoiopetovano ineprisvajajui, kaooni tosuSpasiteljaraspeli,odjeumrtvihljudi.Nemari tosujenaliukamionu,anenamrtvacima!Janezinisubili sentimentalniljudi.Svesunamtogovoriliu ali,kojaimje bila potrebna nakon ivane napetosti to su je proivjeli kraduiodjeuiizvlaeinasizgrabe. Sve do podne pjeaili smo jedan za drugim na elu s Janezima. Uspinjali smo se, sputali, zaobilazili i prelazili brvna dok nismo doli do sjenika, koji je bio u vlasnitvu jednog od Janeza, onoga to nam nije htio otkriti ni ime ni prezime.Nakoritusmoseumiliiokupali,ausjenikuobukliu uniformetosmoihuzeliizonogkamiona.Janezisuusjeniku imalidvakomadakukuruznakruha, tosuihizselasebiza objed ponijeli, ali ih sami nisu htjeli jesti nego su kruh podijelilina
186

nas trojicu. Oni e, rekli su, jesti kad naveer dou u selo. Odnekudsudonijelitekproklijalalukapasmokaoljudiruali prviputnakontjedandana.Jo doksmobilinaputu,Janezi sunampokazalitravukiselkastaokusaisavjetovalinamdaje usput vaemo.Hranjivajeistvaradojamsitosti,iakoseod njenikadnitkonijenasitio.Anasjenikusunampokazaligdje tatrava,duguljastalistaikiselkastakao ipkova pica,raste izobilno, jer je sade i njeguju. Ne zasitimo li se lukom i kurunjakom,preporuujunamdasekrijepimotomtravom, dokseonisutraujutronevrateizselainedonesunamhrane, danajedemoidaponesemosasobomnaput.Neesevratiti obojica,vratitesesamoJanezijijesjenik,onajtotajisvoje ime, pa se pravi Janez s nama pozdravi i zaeli nam svako dobroodBoga. Hvalavamnasvemu tostezanasuinilirekaomuje Tadija,uzodobravanjeFrantePodolnikaimoje. Ovo je djelo Bogu bilo ugodno. Neka je Bogu hvala! rekaojeonprteinaleatekunaprtnjau. imsmoJanezeispratili,pojeli tosunamdaliinapilise vode,namjestilismoleajnasjenikuiizvaliliseunamjerida spavamo dosutra,daseodmorimo,pa daujutro,odmornii siti,krenemonaputneznamkamo.Svunojepadalalagana proljetna kia, svu no smo je sluali na liu bukava, na indrisjenikaiudrvenimolucimaispodstreha.Alineznam jesamlitunospavaoilinisam.Akojesam,neznamkolikoje totrajalo;akonisam,neznamkolikosambiobudan.Spavao, nespavao,predamnomsuuvijekbileslike tosamihsino prijenesvjesticeijutrosnakonnesvjesticevidio.Cijevstrojnice u plamenu, njihanje fenjera, sijevanje munja, lice djevojke kojojvjetarrazbacujekosedokumenegaaiosunanakaplja kienalipovulistu.

Janez koji taji svoje ime doao je rano ujutro, netom sam s Mirtom preko zvijezde Danice pokuao izmijeniti nekoliko rijei.Nebojebilooblanoizvijezdasetogajutranijemogla vidjeti.Donionamjekukuruznogkruha,kuhanogkrumpirai luka,azaputipokomadsuheslanineigrumenmrvljenog sira.Htioseodmahvratitiuselo,alismogazamolilidajo maloostanesnama,danamkaegdjesenalazimoidanam preporui tonamjedalje initi.Posluaojeiostaosnama doksmominaglasrazmiljalikamodakrenemo.
187

Uobzirjedolazioponovniprelazakaustrijskegraniceiput na na dragi Zapad. Obeshrabrujue je bilo iskustvo s tim prelaskom i s ponaanjem zapadnoeuropskih vojnika prema nama.Uspijelinamprijeigranicuidoiunjihoveruke,opet enasizruitikomunistima,kao tosutove jednomuinili. Zato smo otvorili raspravu o drugoj mogunosti, da se pokuamoprobitidoZagreba,odnosnodoFuinaiSlavonskog Brodadosvojihkua.Kako?Svesucestezakrenekolonama zarobljenikaijugoslavenskomvojskom,kojaje,radizavrnih bitaka u ovim krajevima, Sloveniju pritisnula kao skakavci itnopolje.Posvimsucestamazarobljeniciivojska,apreko polja,brdairijekanemoemouineprimijeeniuHrvatsku. Valja pretpostaviti da su i hrvatske ceste, brda i polja pritisnuliskakavcispetokrakomzvijezdomna elu,paseni tamoneemomoikretati.Tedvijemogunostibijega,odkojih nijednanevrijedi,postavljajuprednaspitanje tojetobijeg zakojimtragamo.Bijegjekamopobjei!Akonezna gdjete ekautoite,ondabijeganemainemojnanjnimisliti.Akoti je bijeg trenutno rjeenje, bjeanje iz jedne u drugu omu, smiraja u utoitu nikad nee nai. Nai e ga u akama onogatkotelovikadneuspije iziiizjednogiuiudrugi kripac.Bijegjekamopobjei,panema liutoita,nebjei! Ostaninasjeniku!TobibilomoguekadbiJanezdopustio,ali ontoneedopustiti.Onjeostaosnamasamoda ujekamo odlazimo, iako ga smjer ne zanima. Zanima ga samo da odlazimo!Otomunekanebrine,miodlazimojerbiostanakna sjenikuprekonjegovevoljezanasbilonajnesigurnijemjesto nasvijetu.Alisavjetkamodakrenemo,moenamdati. Vratite se u zarobljeniku kolonu! rekao nam je ne trepnuviokom. Nije ostao samo kod golog savjeta, svoj je savjet i obrazloio.UAustrijunitimoemonitibiimalosmislaii,jer bi nas odande vratili; do Zagreba je preko uma i rijeka nemogue;nasjenikunemoemoostati,jerjePohorjepuno domaihpartizanakojilovebjegunceikoji enaslakopronai namjestimagdjesuseonidojuerkrili.Nemanegonatragu kolonu!Sadsukomunistiizkolonaizluilionekojesuhtjeli pobiti.Kolone tosadakreuuHrvatsku,kolonesuljudikoji sevraajusvojimkuama.Akonismokrivi,povratkasesvojoj kuinetrebabojati. Akojeo krivnji rije, mi zbiljanismo krivi, razmiljamo naglaspredJanezom,slijedeilogikunjegovezaudneprepo
188

ruke.Atkosmomi?Jedanpriuvnidomobranskiasnik,jedan priuvni domobranski doasnik i jedan civil u vojnoj odjei, pogrenosvrstanimeuonekojetrebastrijeljati,zato tooni koji su probirali ujkane radi evidencije nisu znali da je priuvninatporunikeljeznikiinovnikizSlavonskogBroda, daje asnikinamjesnikobiandrvosjeaizFuina,adaje momaku erkeskojuniformikazaliniradnik,inspicijent,au nudiglumaciscenograf.Akoitakvekaomibudutrpaliu tenkovskegrabe,grabaneebitidovoljnoineenasimatigdje pokokati. Nita nego zabuna! Nita nego nemar i neznanje! Nita nego prijeke i sulude naravi nas su trojicu odgurale tamogdjenespadamo.Isadkadsmosesamiizvukliodande gdjenamnijebilomjesto,sami emootiiitamogdjenamje mjesto,meudomobraneicivilekojiukolonamaodlazesvojim kuama. Janez nas je samo njemu poznatim stazama doveo nadomakcestikojaodMariboravodidoCelja,irekaonamda nastupreputasamimasebi.Narastankusmogajo jednom zamolili da nam kae svoje ime, selo i zadnju potu, kako bismomu,kaddoemokui,moglizahvalitinasvemutojeza nasuinio.Inagraditiga!Ne,ninarastankunamnijehtio otkrititkoje.Atosetienagradezauinjenodobroinstvo? Akosamzasluio,Bogemiplatitirekaoje.

6.
NacestukojavodiodMariboradoCeljaspustilismoseo broncimaPohorjaprolazeikrozvonjakeisjenokoesela ije imenismoznali.Predpogledimaseljakanijebilolakosakriti se.Svisu,istaroimlado,biliizvankua,napoljima,uzplug,u vrtovima, uz motiku, na livadama, uz krave. Spasonosno je bilo to ti ljudi, zabavljeni svojim poslom, nisu obraali po zornostnavojsku,bilaonaporaenaipobjednika,kojalunjai dangubi u dane kad bi valjalo da sve ruke budu na motici, pluguikosi.Kadbisemoralisusrestisnama,nisupokazivali zanimanjetkosmoikamoidemo.Njihovajeutnjagovorilada ne vole nau blizinu, da ne ele ispitivanje svoje savjesti i milosra,idaimjenajdraekadodemos milim Bogom ne dotiuiihse.To toseokonjihzbivanijenjihovrat,makar se zbivaonanjihovojzemlji.Onomalo ovjenosti tosmoje
189

nali kod dva Janeza, zateena u leinarenju, govori da je njihova eljada tobreodemosvojimputem,kao toodlaze bujicenakonpovodnjaavojskenakonsraza,bilarazumljiva, opravdanaiponasprogonjeneviekorisnanegotetna. Poto smo, slijedei seoski put koji je vodio na glavni cestovnipravac,doliublizinuceste,naputokazu, tostojina poetku seoskog puta, proitali smo da se selo zove Morje. Popelismosenamaliizbreakobrastaolijeskom,ispodkojeg se sterala zaputena livada, a s njega se pruao pogled na dobardiocesteipremaCeljuipremaMariboru.Vjerojatnobi seuzcestunaloiboljemjestodasmogatraili,alismose zadovoljili tim brijegom, da nam bude vidikovac, i tim lijeskovimgrmljem,danambudezaklon.Stogmjesta,koliko god nadvisivalo cestu i pobreje kojim se pruala, nije se mogaovidjetivelikdiokolnika,jerjekolnikvijugaoizdolineu dolinu i jersugana pojedinim mjestima nadvisivala velika stablabukava,brijestaijele. Kolnik se nije vidio, ali se vidjelo kuda cesta vijuga. Po praini!Pooblacimaprainetosujesbijelecestedizalenoge tisualjudiustarimcipelama.Tioblacipraine,kojasepoela dizatiimseosuilavlagaodnonerose,amismodolibau to vrijeme, dizali su se lijeno i pokazivali nam kuda cesta prolazi. Nadvisivali su doline kroz koje se cesta provla i i stabla ispod ijih kroanja kolone vijugaju. Prainu si vidio prijenegoljudeinadijelovimacestetojezaklanjajukronjei uvale i na dijelovima koji su pogledu otkriveni. Ljudi su siuniuusporedbisprainomkojudiunjihovenoge.Ljudi sukaomravi!Mile!Idaneprae,njihovosetegobnomiljenje nebividjelodaljeoddrugoggrmakrajputa.Kaomravlje! Sudei po oblacima praine i onomu to smo izravno na cestimoglividjeti,pojedinesukolonetvorileskupinuoddvije dotritisueljudi.Izmeukolonabiojeizvjestanrazmak,ne vei od tri kilometra, i otvoreno je pitanje bilo jesu li te skupine od dvije do tri tisue ljudi zasebne kolone ili su to samodijelovikolonekojojminevidimonipoetkanikraja,pa joj o brojnosti ne moemo nagaati, kao to nagaamo o brojnostinjenaodjeljka. Kao tounebeskimoblacima,kadsukiniiligradonosni, sijevajumunjeipraskajugromovi,istosutakoiuoblacima prainenadcestompratalipucnjevistrojnicaipalucalipla meni jezici na otvorima puanih cijevi. U to se pucalo? U zrak,ubrdoiliumeso,odprainesenijevidjelo.ulasedernja
190

vastraaraizpromuklihgrlaifijukpuanihzrnaiznadnae promatranice. U praini, koja je vijugala pobrem kao Kumova slama nebom,kljualojekaouuzavreluloncu.Amismo,vejednom opreni,htjeliuiutajkazan,utajdim,utuvikuipucnjavu! I tojejo udnije,nismosepitali emudaponovosilazimou pranikotao,negokakodaseunjegaubacimo,adapritom pokuajunebudemootkriveniikanjeni.OBoe,danamje samo mirno se prikljuiti koloni, te od ujkana i njihovih asnikaosuenihnasmrtpostaticiviliitutlastidomobrani, kojekaomarvutjerajukui,dasetamobavesvojimposlom, obraujupoljaimrerukepotvornicama.OBoe,danamjeu tomkazanupostationotojesmo! Daiziemonacestupredstraara,kaemomukakosmo zaostalizasvojomkolonom,izamolimogadanamdopustida stupimoukolonukojojjeonupratnji,neizvjesnojenakakvog emo ovjekanaii.Budeliodonih toimjepratilakogposla dosta,zbogumorailizboggaenja,reienamnekaupadamo; a bude li od onih koji trae priliku da pokau strogost i uprilie osvetu, sam e nas pobiti kao dezertere ili e nas izruitigorimaodsebe,kojietoistomnogostrunijeizvesti... Adaseneprijavljujemostraarima,dastraarezavaramoi kriomupadnemoukolonu?Kadbinamtoiuspjelo,nebi nam uspjelo izbjei komeanje meu zarobljenicima, to e nastati kad se uguramo meu njih i poremetimo redoslijed etveroredova.Kadstraaritoprimijete,doudonasiupitaju nasgdjenamjeetvrtiizreda,todaimodgovorimo?Jesmoli mu dopustili da bjei u grmlje a da to nismo prijavili na vrijeme? Zato emo sva trojica biti kanjena najstroom ali pravednomkaznom! Olakotnabiokolnostbiladaljudiukoloninisupopisani,da ne postoje popisi ni dijelova ni kolone u cjelini, da se zarobljenicitretirajukaobezimenokrdo,kao tosusetretirali prije diobe na one koje treba odmah ubiti, i na one koji e putovati kui i uz put biti samo sluajno ubijeni. Nikakvih popisa nije bilo, samo odavde dovde, kao to se stado ovaca goni,lui,sjavljujeutoriiztoraizgoni.Utomjenepopisanom stadujediniredu etveroredu!Nekadjetaolakotnaokolnost postojala,apostojiliisada?Akojepopiskoloneproveden,pa ak i etveroredovi zapisani, onda je neprimjetan ulazak u koloneneizvediv.Tada,nesamo tosmotrojicabez etvrtog negosmoitrojicanepopisanih.Bjegunci!Psiskitnicekojisu nalisvogamacakana,svogastrvodera.
191

tonamje initi?Dasepovuemodubljeuplaninu,gdje emooodlucidastupimoukolonujojednomrazmisliti? Predpodne,kadsmoizgubilisvakunaduda emosebez smrtne opasnosti prikljuiti koloni, iznenada nam se ukaza prilikadapostanemodiojedneodnjih.Tonoispodbrijegana kojemjebilolijeskovogrmljeamiunjemuskriveni,zaustavila sejednaodkolonada,kakosustraarivikali,pustepijevcu voduonajkojizatimeimapotrebu,idaobavionodrugoako tkoizatimepotrebuima,tobibilovelikoudoitobiotkrilo datajimaskrivenezalihehrane. Neididalekoodceste!Samonadesnustranu.Nedaljeod prvoggrma.Tkokrenepremabrijegu,unjeg emopucati! izvikivali su straari, jedni jedne, drugi druge zapovijedi, otkrivajuinaglaskomotkudasu.Meunjimajeonihstvrdim izriajem,ijekavacakojipotjeuizLikeiliizokoliceKnina,i onih s mekim izriajem, otoana sa ibenskog i zadarskog arhipelaga.Daneradimukazalitu,tosigurnonebihznao pogoditi. SadjeprilikarekaojeTadija.Pomijeatisesnjima moemonalivadi,anazapovijed:ukolonu,svrstat emose kaoiostali.Za etvrtoga emoseuredunekakomoratisnai. Ovdjeulijeskinikadneemodoidonjega. Doksmoseprikradali,uinilomiseda meuonima to drijee hlae i vade pijevca vidim ovjeka koji ima zavoj na lijevoj ruci, i komu, zbog te rane, posao oko otkopavanja dugmadinaprorezuhlaaneidelako.Granjemijezaklanjalo ovjekovolicepanisammogaovidjetitkojeto,alimeslijepa intuicija nagnala da povuem Tadiju za bluzu, da stanem isprednjegaidanaeprikradanje,kadsamsenaaona elu, usmjerimnarasporaktogaotkopavarukaovijenaprljavimi pohabanimzavojem.Iakoslijepaistoganepouzdana,intuicija me, to joj se ne dogaa esto, dovela u blizinu Blaa Blainia, mladia komu su Rusi odsjekli prst da bi s njeg skinulizaglavljeniprsten.Rekaosamsvojojdvojicidrugovada ostanuizagrmadokbudempitaoBlaamoemoliupastiu kolonu.Akomikaedamoemo,pozvatuih;akomikaeda nemoemo,vratituseknjimaugrmljesamilisBlaem. Nakonkratkotrajnogiznenaenja tomevidi,poeojeku katinadstanjemukojemsenalazi.Ranumunitkoneprevi ja,nemazavojainitkozatonemari,aonsebojisamodmo tati zavojipogledatiranuotkakogaprstsvejaeboli;dani
192

manitanijejeo,nitravenilia, totekodjutros,otkakosu ihizveliizoneprokletekadetnice,moeiniti;ukoloniubijaju svakogatkonemoehodati, tkogubikorakili nazastanku padnenazemljupanemoeustati,aonosjeadaneemoi daleko,da emoratizaostati;ubijajusvakogatkonemasvoj red,svojuetvorku,prljenukimikolone,anjemusudvojica iz njegova etveroreda rekla da e na prvom zastanku, na ovomu, pobjei; on sada, kad viknu Pokret, nema svoga etveroreda;onaj etvrti tonije eliopobjeiuguraoseured iz kojeg jejedan izostaoi bio ubijen. Bla je ostao bez svog reda,Blajeiverakzdrobljenaprljena,njega ekaopetogau redu ili kao onoga koga nitko u red nee, ubiti im kolona krene. Jaustobomuredrekaosammu. Tisijedan!Ubitenasobojicuodvratiojesavsetresui odstrahaislabosti. Nassmotrojicarekaosammu,otiaougrmljeipozvao onudvojicudasepokauiBlauistrai.Alioprez!Prijenego to e izii iz grmlja na vidjelo, neka otkopavaju rasporke, izvadepijevceipusteimvodu.Doksutooni,paijasnjima, slono radili, Bla se smirivao i pitao nas imamo li kakve hrane.Valjdasetamogdjesmobilijedevienegoukoloni? U domobranskoj odjei, koju sam uzeo iz onog kamiona poredtenkovskihrovova,uunutarnjemdepiukabanicena aosamnoi skoricamauoblikuribe,nakojimajesobje stranepisaloSarajevo.Biojeo tarkaobritvainjimese, iakojebiomalen,moglorezatisve topoeli.Izvadiosamiz torbe onaj komad Janezove slanine i, prije nego to u mu odrezatiimalokukuruznogkruha,odrezaomunoiemuzak komadi slanine.Htiosammuslaninuizrezatinakriicei odvojitiodtvrdesasuenekoe,alimiBlanijedopustio.Uzeo je slaninu u jednu a kruh u drugu ruku i stao naizmjence odgrizati sad slaninu, sad kruh, s halapljivou koju susreemokodgladnaiiznemogla ovjeka,shalapljivouija jeosobitostvelikaeljadasejede,ivelikanemodasetaelja ostvari.Savjetovalismomudajedepolakoi vaedugo,bit e zatoiukolonivremena!Onnasje, inimise,htioposluati, ali je u njemu bilo neto jae od njegove volje. Cesto je polusavakani zalogaj gutao. Slaninu je odgrizao tako da bi itavkomadstrpaouusta,gornjimzubimapritiskaokou,a donjim,sjekutiima,rasijecaoslaninuiodvajaojeodkoe.U

193

jedanmahnetojeispljunuoneprestajuijesti.Uskoromuse udesnomkrajuustapojaviotanakcurakkrvi. tositoispljunuo?pitaosamga.Zatotiizustatee krv? Nakoisamslomiozubreeprekozalogaja.Nemari! Petica!Biojeplombiran.Slomiobisekadtad! Kad su straari povikali: Pokret i pozvali nas da se svrstamo u etveroredove, Bla je bio prvi koji je zapovijed posluaoiizveonasizgrmljanacestu.Sadjeonimaosvoj etverored, tri svoja ovjeka s kojima e dijeliti tekoe i izmjenjivati rijei ohrabrenja, ljude s kojima e u kratkom roku, za nekoliko sati, sklopiti prijateljstvo gradei ga na uzajamnoj pomoi i na injenici da je etverored prljen u kraljenici ovih kolona, zarobljenicima jedini oblik uzajamnosti, a pratiocima jamac pokornosti. Kakva je srea imati svoj etverored! Kakva je srea ne biti peti! Kakva je sreaizbjeiodgovornosttotijeetveroredostaokrnj! Odmaknuli smo tek komadi puta, toliko da podignemo prainu,kojajedvadaseslegladokjetrajaozastoj,kadsuu naoj neposrednoj pozadini odjeknula dva hica. Bla se nije okrenuodavidiu tosutostraaripucali.Okrenulasmose nas trojica i vidjela da je jedan hitac usmrtio petoga u etveroredu,adrugiovjekakojijeostaoleatinaledinikadje zapovjeenpokret,bilozato tosekretatinijemogao,bilozato to putovati nije htio. Osvjedoeni o tome u to je pucano, svratili smo pogled na Blaa. On je imao lice ovjeka koji utnjomkazujekolikojebioupravukadnamjerekao toseu kolonidogaa,ikadjestrahovaodabisenetoslinoinjemu moglodogoditi.

Snaelijevestrane,podijelucestenamijenjenustraarimai kolima koja nas mimoilaze i pretjeu, u blizini naega reda kretao se straar, mlad ovjek crnih brkova, visoka stasa i koatalica,ikojijeuvijeknetosamsebipodbrkgovorio. Najeemusesusana,iakosusemicalekaotosemiuusne ovjeka koji govori, nisu rijei odvajale i postajale ujne. Ponekadbisezauo apat,aponekadbiseustarazglavilaiiz njihbiprovalilonekolikonesuvislihrijei.Iztihnekolikopro kljualihrijei,govorakojijeneprestancetekao,nijesemoglo razumjeti to ovjekamuidasamsasobompria.Itosvad ljivo!Kaodagatkoza toproglaavakrivim,aonsekrivne
194

osjea. A i taj neprovjereni dojam kako se pravda pred optubom da je kriv, stekao sam na osnovi nekoliko prokljualih rijei, koje su iknule kao vrela voda iz podzemnoggrotla:Nisamkriv,Krivojetakomisliti,Treba imeneuti. Straar je bio odjeven u odjeu skrpljenu od nekoliko uniformi, tojebilapartizanskamoda.Menisuzapelezaoi erkeske hlae podstavljene koom na turu, to nije bilo rijetkostvidjeti,nekadnanamaasadananaimstraarima. Premdajebilasmijenapomisaodabina njemumoglebiti moje hlae, upravo sam na to pomislio. Ako je i smije no, mogue je! Bio on prisutan mom izvoenju na strijeljanje i sudjelovaoupodjeliodjeeubijenih,ilijedomojihhlaadoao unekomskladitugdjeseskladitiodjeaubijenih,odaklesu jenosilipartizanikojinadruginaindoodjeenisuhtjeliili nisuznalidoi,svejedno.Akosuhlaemoje,ondabinaboko vimaiznaddepaiispodpetljekrozkojuseprovlairemen,s objestrane,moralibitiinicijali/.T.,kojejeMirtaslovima, to ihjenamoilanajastuiuzapeate,otisnulanasivoplavom suknu.Nisamtomogaoprovjeritiodmah, imsamsesjetiote gluposti,jerjestraarnasebiimaonjemakubluzukojaje pokrivalamjestonahlaamagdjesuseinicijalimoglinalaziti. Kad mu je u bluzi postalo vrue, straar ju je skinuo i prebacioprekoramena.Tadasam,nasvoje uenjeustanovio dahlaenabokuimajudvainicijalnaslovaotisnutapeatnim crnilom. Ali ne inicijalna slova moga imena, nego imena Mirtina:M.M.MirtaMeog! ovjee,htiosamgaupitati, recimi,akoBogaznade,otkudatitehlae,izna li togodo onojkojaihjeprijetebenosila?Ne,topitatiipaknisamsmio! Razmiljaosamonainukakodagabatoupitam.Traio sambezopasannain.Kakav,kadjesvakiopasan,kadsvaki govori kako je uzimanje odjee od zarobljenih vojnika leinarenjenajgorevrste?Vjerojatnotajnainnikadanebih sam pronaao da mi straar nije pruio priliku. Pjeaei sasvimblizunaegreda,uuspavljujuemugoaju,kadseulo samo struganje obue koja die prainu, straar je poeo razgovijetno,ispodglasa,govoriti: JasamAnteRunje,krojaizOsijeka.Menenekriviteza to to vam se dogaa. Ja s tim nemam nita. Ja sam prije mjesecdanabio toivi,domobran.Akadjekrenulonizbrdo, nisamhtiobjeatisvamanegosamseubaciomedupartizane. toivitonisteuinili?Javassamozatodrimkrivima.A
195

mogliste!Nemoetenizamislitikolikojedojueranjihdo mobranameunamatovasgonimo.Ubijamoimi,kaoistari partizani.Prisiljavajunaskomunisti!Kau,hoe liilinee, drue?!Dokaise,drue!Dokaidasisepromijenioidamrzi neprijatelja! I mi se dokazujemo! Evo, skinut u s nogu svakoga tko nije u svom redu i tkoizostaje. Ti namjeravaju klisnutiugrmlje.Ajazato tosamteskinuosnogunisam kriv.Prvo,natjeralisumedasedokazujem,adrugo, toniste otiliupartizanekadija? Dasmoznali to enamsedogoditi,uinilibismoto to siitiuiniokaemuTadija. Nismo znali, i mislili smo da e nas Zapad prihvatiti rairenihruku. MoralisteznatidajeZapadtrul.Samagnjile !Idakod togjadnikapomoineetenai.Tosamstoputa uoodnaeg komesara.Nemislitedajemenilakokadmeizaberuuvodza strijeljanje.Nijelako,alisemoramdokazivati.Nedokaemli se,odeijaumajinu!A totoznaidokazivatise?Toznai znatipreivjeti.Atojeglavnastvar:preivjetidokazujuise navama.Ali,daznate,jastimtovamseini,nemamnita. Imatelijepehlae!rekaosammu. Ilijepeidobre.Aturjeodkoe,moe sjestigdjehoe, namokroineravno.Vodaneprobija,aneravninene uljaju. Tkojeovospodivanjemturasmislio,dobrojesmislio.Kadbi se mene pitalo, svakim bih vojnikim hlaama tur podio koom.Krojasam,znamjatovalja!rekaojeRunjo. Odlinesu.Akakostedonjihdoli?pitaosam. Ne,nisamihsvukaosjednogodvas.Akonatomisli ! Zamijenio sam ih s jednom drugaricom. Evo, tu su njezini inicijali, ali joj ja imena ne znam. Ja sam njoj dao plave avijatiarskehlae,aonameniove.Onajepredloilazamjenu, jersuimojeavijatiarskebilelijepe. Skinuosamihsjednogzrakoplovcakadsugapovelitamo otkuda nema povratka. Ja mu kriv nisam, a meni su hlae trebalerekaojeRunje. Znatelitootojdrugarici?pitaosamga. Nitaposebno.Samotolikodajeupartizanimaodsko ra. To mi je kazala dok smo mijenjali hlae. Prije zamjene hlaavidiosam jenekolikoputa.Vozilajekamione. udno, ena,aznadevozitikamioninu!Itomijeupalouoi.Nakon zamjenehlaanisamjenikadvievidio.Tkoznakojimputem
196

sadavozionukamioninu,i gdjedereturmojihhlaa!Zna, partizanicijenevozae.Zarobilisumnogokamiona,aneznaju njima upravljati, pa su vozae mobilizirali sve odreda, bez provjere.Tineto,kao,ispituje mene?Modatipoznaje tu M.M.konatogtura?Jelitatvojaznalavozitikamion? Jestrekaosam.Bratjojjevoliomaine,pajeinju nauiovoziti. E,jebiga!Malenlijesvijetrekaoje,oitorazoaranto je svijet tako malen i to se u njemu zna sve to tko radi. Nakontograzoaranjaizgubiojevoljudasnamarazgovara. KrojaRunjebiojekrojasvojesudbineidjelomicesudbine onihnakojimasedokazivaokakobivlastitusudbinuprekrojio nadrugaijinainnegobimubilosuenodajedokrajaostao meunama.Posljedicetogdokazivanjaiprekrajanjaposamog krojaa nee biti lake. On e dugo, a moda i trajno, imati potrebudasepredsamimsobomispriavazaono to ini,ili kakoonkae, togaprimoravajuda iniipotrebudaseod vremenadovremenapribliionimanakojimasedokazivao, da se ogleda u njihovim oima, da ispripovjedi svoj sluaj i ponudiisprikuzaono tojeuinioitoini.Daprovjerimisle liidrugikakoonniemunijekriv! Atosetievijestikojumijedonio,dajeMirta iva,davozi kamionidamijenjahlae,zbunjensam,smeten,izgubljen,i neznamtodakaem,todamislimiemudaseodtevijesti nadam. Dodue, jo ne znam kako je iz prikolice, koja se u Hudoj Luknji odvojila od motorkotaa, dola do sjedala za upravljaem kamiona, kao to ne znam ni je li svijet tako malen da se u njemu dogaaju udna suoenja, ali, ako je tono da se izvukla iz Hude Luknje i ako je to no da je djevojka koja je s krojaem zamijenila hlae Mirta Meog, onda je moja radost pomuena tekim pitanjem i gorkom sumnjom. Mora li se i Mirta, da bi ostala iva, da bi je prihvatilikaosvojuidabivozilakamioninu,dokazivatikao toseikrojadokazuje?Akosetakomoradokazivati,ondaje, to se mene tie, svejedno je li ostala u vodama Pake ili je dospjela za upravlja kamiona. A to onda ako se ne mora dokazivatikaoRunje,i toondaakojesjelazavolanijuri cestamadabinegdjenalamene,svogabratainjegovulijepu odabranicukojastalnospava?Zbilja,toonda? O, zvijezdo moja, koju jutros od oblaka nisam mogao vidjeti,kadtesutraugledam,recimitojesnjom!Dokazujeli seilimetrai?
197

Na ulazu u Celje, pred velikom trgovinom boja i lakova, doekala nas je grupa mladei s kistovima i temeljnom crvenombojomuvelikimlimenkama.Tihskistovimaibojom nijebilovieoddesetak,aostalisugledali tooniskistovima rade.Nisubilibuni,nisuiskazivalinikakvumrnjuprema nama.Ono tosuradilishvaalisukao alu,ioni tosuto inili i oni koji su ih bodrili da to ine. Nisu ni parole izvikivali,samosusedobrozabavljali,imeusobnoisnamau koloni.Atosutotakoveseloradili? Namoilibikistubojuikrenulipremakoloni.Kadbise nali meu zarobljenicima, na leima bi jednoga ili dvojice ispisali slovo U i vratili se tamo otkuda su krenuli prema etveroredovima. Onda bi komentirali kako su U nacrtali, a kadbisedovoljnonabrbljaliinasmijali,ponovobikrenulis kistomnamoenimubojumeugladneiumorneljude,ljude posivjeleodjadaipraine.Kojiimjebiokriterijizboraljudi kojima enaleima,ponekadnakouljiaponekadnabluzii kabanici,ispisatislovoUitakogaobiljeitiimenomzloinca, tonijebilojasno.Ali,kakonisuiskazivalinikakveemocije,a mrnjenajmanje, inisedaihjenetkonaovuneukusnu alu nagovorio,abuduidautomkrajuzavrijemerataustaanije moglobiti,valjdanisuniznalidatoslovoUzna iistokaoda sunaleanesretnikunapisalikolja. Jedna djevojka, kojoj nije moglo biti vie od petnaest godina,zaletjelasezaleanaeg etveroredaiuspjelautili asslovoUispisatimeninakabanicuaBlaunabluzu.Ja sam iza nekoliko koraka, im smo izili iz vidokruga te obijesne djeurlije, kabanicu bacio u grabu kraj puta i predloioBlaudaonistotakouinisbluzom.Odgovoriomije dabiion,kadbijeimaoikadbinanjojispisaliU,kabanicu baciougrabu,alibluzunemoe,jeremu, imsuncezae,u samojkouljibitihladno.Zanjegajetotekigraneodgojenih dripaca, koja nikomu nee nakoditi, pa zbog tog slova ne trebabacatibluzu,nitisamja trebaobacitikabanicutoliko potrebnu na zastanku i noitu. Nisam mislio daje natpis koljabezopasnonositinaleima, akikadsugaispisala obijesnadjeca,kojasunagovorenailineodgojena.Tko eve zaprvim uglom znati da sunam todjeurlija, nasumce, na leima ispisala. Tko god to vidi, a o toj djeci ne zna ni ta, mislitedasunatpisikoljaispisaninakondugeitemeljite provjerenaleaonihkojisutozasluili.Kojisuzasluilidase u koloni prepoznaju i da se s njima, ako se to komu bude htjelo,postupakaoskoljaima.
198

 Skini to s lea, ovjee, ostat e bez glave ako neka budala,ilinekiojaeni ovjek,povjerujedajeUispisanona leimaonogatkogajezasluionaleimanositirekaosam. OstatuondabezbluzejadaseBla. Nee!Svucije!Imamnoi.Ja utoUizrezatinoem, tako da potedim podstavu. Umjesto U imat e izrez na leima.Izrezneznainitarekaosam. ProlismokrozCeljei,iduiseoskimputemnasjeveroistokne due od etiri kilometra, doli do malog sela Bezigrada u smiraj vrueg i pranog dana. Tek to smo kroza nj proli, nali smo se pred vratima logora smjetena na obronku izmeudvasela,Bezigrada, ijesmoimeuprolazuproitali,i nekogdrugogselascrkvomusredini,dokojegnismodo li,a odlogorajeudaljenokolikoiBezigrad.Nablagojstrminiispod kojeje prolazio put, ne ba blizu ulaznih vrata ali ni odve daleko od njih, logor je imao etvrtast oblik i bio ograen bodljikavom icom koju su razapeli na betonske stupove povijene prema unutra, istovjetna s ogradom uzletita u Tezanskoj umi, s tom razlikom to su tamo stupovi povinutipremavan,aovdjepremaunutra.Pouzdanznakda ovonijevojarnapretvorenaulogor,negozarobljenikilogorod samapoetka. Unutarlogora,stupnjevitoporedaneudvaredapo etiri, nalazile su se barake duge trideset do etrdeset metara, barakesmalimprozorimanakojimasusevidjelereetke.Ito jebilapotvrdadajetobioiostaologor,nekadazanjema kea sada za partizanske zarobljenike. U sredini, izmeu dva etveroredastupnjevitoporedanihbaraka,nalazilosenekakvo betonskospremitenejasnenamjene,sdonjestraneodrazine zemljeuzdignutojedanmetar,asgornje,dobrda,sraslosko sinom. Strae su bile izvan ice, kao i u Tezanskoj umi, a zarobljenicisuserazmjestiliposvudaokobaraka.Samoihnije bilo ispred onog betonskog spremita nejasne namjene, na prostoru koji je mogao biti sredite logora, nekakav trg, u svakomsluaju,zbornomjestogdjeseformirajukoloneigdje sekolonamadajerazlaz. Svratalogorailoseravnodozbornogmjestaispodonog betonskog spremita. Jo u hodu, bez zapovijedi koju bismo uli,straarisuizkoloneizvlaililjudeobiljeeneslovomUi upuivaliihdabrenegokolonapoupremabetonskomspre mitunejasnenamjene.Doksekolonasmjetalanazboritu,
199

izdvojili su njih stotinjak obiljeenih crvenom bojom na le ima.Straa,kojaihje doekalaispredbetonskogspremita, povelaihjeuzastubenanjegovukrovinuplou,odaklesu, tominismomoglividjetijersmosenalazilinaniojrazini, kroznekakavotvorsiliuunutranjostbetonskogspremita nejasnenamjene.Kadsusvisili,straarisuzanjimazatvo rili eljeznavrata.Nismovidjeli,alismo ulikakojelupnulo kaotolupnueljeznavratakadihsesvisokaispustiizruku. Odepi rekao je partizanski oficir koji je stajao na krovinojploi spremnika,jednomodstraara tosuseoko njegaskupilikadsuobiljeenezatvoriliubeton.Nismovidjeli gdjetaj tomujezapovjeenoodepljuje,ni toodepljuje,ali namseuiniloda ujemo umvode.Tektada,potaknutitim umom, zapaamo da su u zemlju podno betonskog zida ukopanakorita, a daiz zida virekameni slivnici. I koritai slivnicisuhi!Nijelitajbetonskisanduksastubamapostrance, s koritima ispod donjeg zida, sa eljeznim poklopcem na krovinojploi,spremnikzavodunapravljennavreluilina vodotokugorskogpotoka,dabilogorimaoobiljevodeikadsu suni dani, i kad vrelo, ako je vrelo, i kad vodotok, ako je vodotok,nisudovoljnoizdani?Napitanjenamnijeimaotko odgovoriti, um je vode bio slab da bi potvrdio nau pretpostavku,slavinesunadkoritimaidaljebilesuhe,pasmo ostaliibezodgovoraibezdokaza. Sad ePeriaraspalitigovorancijudoksespremnikza vodubudepuniorekaojeAnteRunjedokjestajaouznas. Sadjesvestimbetonskimsandukom,stimspremnikomza voduistimPeriomkoji edratigovor,neznamokomu,bilo dokrajajasno. Jo jednomtihvalarekaomijeBla hvatajuileni izrez na svojoj bluzi koju je drao prebaenu preko lijeve podlaktice. Nemanaemu!Idrugiput!rekaosam. A ona su djeca s kistom i crvenom bojom bila onako vesela,onakobezazlena! rekaojeBla. Tkobisenadao ovakvomkrajuteigre! Nitaovdjenijeveselonibezazlenorekaosam. Sad etevidjetitkojekriv.Janisam,padasamivodu svojomrukompustiouspremnikrekaojeRunje.Sad e Peria dati svoj mali prilog grandioznoj borbi. Drugovi i drugarice! I vi drugi to ste nitko i nita! Vi ljudske nule! Osjeasekodmnogih,paikod lanovaKomunistikepartije,
200

tomoeimativrloloihposljedica,dajeratzavrenkadsmo vojniki likvidirali neprijatelja. Nema sumnje da je time postignutvelikuspjeh,aliserat,ljudimoji,nastavljaidalje, jer jo uvijek nije unitena kapitalistika reakcija. Osnovna suprotnostusvijetupostojiizmeusocijalizmaikapitalizma. Zatoreakcijanastojisvimsilamadanamsvugdjeotearadi danamsprijeiovjeanstvodovestiusocijalizam.Reakcijase sluisvimmoguimsnagamadaoslabinaprednesnage.Kod nas jo uvijek postoji pitanje tko e koga. Sad je prijelazno doba kad se postavlja pitanje: ili socijalizam ili natrag u kapitalizam! Treega nema! Mi imamo sve preduslove da ostvarimosocijalizam,alitrebatemeljitoidokrajaobra unati s ostacima faizma. To su njihovi kadrovi koji e im vjerno sluiti,izatoihtrebanemilosrdnolikvidirati.Samo emotako sauvati tekovine nae borbe, likvidacijom ustaa i ostale reakcije.Aovojebiomojmaliprilogtojgrandioznojborbiu svjetskimrazmjerimazavriojePeria.Asadbrzo,nema razlaza,odmoraisnadokoveneizvueteizspremnikaine odvueteuonudolinublizuputa.Uonerovovetamo! Tadajenizkameneslivnikeispodkoritapoelateivoda. Spremnik se praznio. Oni koji su u njega sili, kad je voda istekla,iotudaizvlailileeveljudiobiljeenihcrvenombojom, prialisunam,doksmoleevevukliibacaliuonerovove,da spremniknijedubljiodmetra,dasuljudisoznakomkolja naleimamoralikleatijedanuzdrugogadokjevodapunila spremnik, dobrim dijelom ve ispunjen njihovim tijelima. I zato tojespremnikplitak,izato tojevelikdiozapremnine bioispunjenljudima,izato tojepotokobilovaovodom,spre mniksenapuniozakratkovrijeme,aljudisepodavilidokje Peria drao govor o grandioznoj borbi kapitalizma i socija lizmanakuglizemaljskoj,popritudragusvimkomunistima toliko da su elavu Lenjinovu glavu, koja je sve to smislila, najvoljeliusporeivatisglobusom,timpopritemodsudnebitke. Kadsmonakonodvlaenjapodavljenihdorovova,gdjesuih drugi zarobljenici zatrpavali, oekivali smjetaj u kojoj od baraka,munjevitomsebrzinomzbiosluajkoji enamsnove ispuniti veom stravom negodavljenje obiljeenih. Iz smjera jedne od baraka lijevo od kolone, koja se, obavivi prijenos mrtvihtijela,ponovouspostavilai ekalazapovijedzasmjetaj i noenje, naiao je mladi partizanski porunik u utoj engleskojodori,kakvesuimalipartizanidalmatinskihbriga
201

dakojisubilibliemoruimjestugdjesupristajalibrodovis engleskimratnimpoiljkama.Blajebiokrajnjiuetveroredu stestrane,i imseporunikpojavio,onseodvojioodnasi krenuonesigurnimkorakompremanjemu.Ujednomtrenutku obojica su stala i zagledala se jedan u drugoga, a onda su jedandrugomupoletjeliuzagrljaj. Bla!rekaojeporunik. Jadranko!rekaojeBla. Zavladaojemukdoksusenjihdvojicaljubili. totijetaj,porunie?pitaogajePeria. Brat,druemajoreodgovoriojeporunik. Patoakotijebrat!Zargamoraljubitikadjereakcija, izrod?rekaojePeria. Pa muio se porunik stojei pred majorom u stavu mirno.Bratjebrat,patobio! Nije, porunie! Nije! I brat je izrod ako je neprijatelj socijalizma. Nego, to se ja s tobom tunateem! Doaosi k namaprijedvamjesecaizdomobrana.Ostavilismotidomo branskiinporunika.Mislilismo:mladje,dokazat eseibit enamkao kolovan ovjekkoristan.Sadvidimdajetobila zabluda.Umjestodasedokazuje,tisisepokazaoupravom svjetlu.Isadjamoramispravititunautekugreku*re
* Potkraj tisuu devetsto devedeset i tree, Simu Dubajia koji je dvije godineprijetoganacestamaokoKninapostavljaobalvane,ubijaoputnikei sasvojimsijedimdugimbrinamabiomedijskisnanoeksponirandoknije otiaouBeograd itamo seprimirio izmedijskog jemrakanatrenutak izvuklanezavisnatelevizijskapostajaStudioB,kojajeprikazalafilmiz produkcijeBBCa, snimljenjo tisuu devetsto i devedesete pod naslovom Britanska izdaja. Film govori o krivnji Engleza za stradanje zarobljenih hrvatskihvojnika.KljunijesugovornikunjemuSimoDubaji,kojije,bez ustruavanja,ledenimglasom,kaodagovoriobrojugledateljanautakmici, posvjedoio kako je potkraj svibnja i na poetku lipnja tisuu devetsto etrdesetipetezapovijedaobataljonom tojenapodrujuSlovenjgradeca, Celja,Lakog,ZidanogMostaiKoevjapobiookotridesettisuaHrvata. NapoetkufilmprikazujekakoseDubaji sasvimpredaovjeri.Aktivanjeu crkvenomodboru,nosivelikidrvenikrinaprsimaisebenazivagrenikomi pokajnikom.Uprimaojsobioskudnonamjetenogadvoipolsobnogstana,u kojojseodjeasuinaradijatorima,ikonajesvetog orakojiubijazmaja,a ispodnjekandilokojestalnogori. Da bi potvrdio svoju odanost pravoslavlju, Dubaji se esto kria, a goste pozdravlja sa: Mir Boji! i Bog ti pomogao! Stalne su mu potapalice: Boesauvaj,BoguhvalaiSauvajBoeiMajkoBoja!

202

kaojeiopaliodvametkaizpitoljaporunikuuprsa,adva Blau u glavu. Braa su pala jedan preko drugoga, nisu se dugomuila.Sveganekolikotrzajaimirzauvijek! Zapovjeenonamjedasesmjestimouonubarakuizkoje jeiziaoiknamapoaozlosretniBlaevbrat.Tugovalismoza Blaemibrinulikogadanaemodagazamijeniuetveroredu kadnoasilisutrakrenemonaput.

Drvosjeajehtiodabiblijskubraunesahranimoumasovnu grobnicu,uonerovovegdjesusahranjeniionipodavljeniu spremnikuzavodu.Pokopat emoihuposebangrob,jednog uzdrugoga.Tojebilomogu e.Kadjezano alo,svisustra arinapustililogorinas,kolikonasjegodunutrabilo,anije nas bilo manje od deset tisua, ostavili same, da lunjamo logoromkolikonasjevoljaidaspavamogdjestignemo.Nama jestbilo doznaenomjestogdjebitrebalopreno itii sutra, kad koloneponovokrenunaput,naisenazbornommjestu; namajestbiloreenodaneprilazimoogradi,alinama,izuzev prelaska ograde, kad su straari izili iz logora i preli u vanjskoosiguranje,unutarlogoranijebilozabranjenonita. Sutra, kad kolone krenu iz ovog do nekog drugog logora, straarineetraitidasesvrstamouonekoloneukojimasmo
Napitanjekajelisezbogtihtridesettisuasmaknutihljudiodgovara: Boesauvaj!Zatridesethiljadaustaakojesampobionemamkajanja. alimtoihtamonijebiloistohiljada. NapitanjezarvjerujedasumeutolikimpoubijanimHrvatimaba svi biliustaeodgovara: Svi! O tomupostojeidokumentinaengleskomjeziku.Titojedonio odlukudaoninestanu,ajasamsamoizvriozadatak. Napitanjezbog egaseondakajeakosenekajezbogtolikihubojstava odgovara: Pitanjekajanjamoralnajestvardueisrca.Valjasekajatisamoza grijeheprotivIsusaHrista.Stogasepitam:imaliikakvemogu nostidami Isussudizato tosambiokomandantbataljonazalikvidaciju,kadjeBog odrediodatobudemupravoja?Njegovajeeljabiladajabudemtajkojiese osvetitiustaamazaonolikazlatosuihpoinilinamaSrbima! Znam da osveta nije po Hristovim naelima, ali po Jahvinim jeste. Mojsijeve su knjige mahom o klanjima i ubijanjima. U njima je osveta proklamiranakaoglavniaksiompostojanja.Rukazaruku,okozaoko,noga zanogu,krvzakrv!Nisamjatoizmislio,tojeJahvino,amismoprihvatili Starizavjet.Naisrpskisveci,NemanjaiLazar,bilisupravihriani,aoni suiratovaliiubijali.

203

juer doli, jer koja bi to kolona bila ne znamo ni mi ni straari,nego enasizlogoraputatidaizlazimokaoovceiz toraiformiratinovekolone, ija etrajnostponovobitisamo putodjednogdodrugoglogora.Stalaneutimkolonama,ako itobudemogue,bitisamo etverored, etiri ovjekavezana jedanzadrugoga.Nasiluvezana,jersve toseneznadrati etveroreda,topluta,tojeviak,ostajezakolonomkaolie zagranomkojuvukucestom.Zatojenaabrigaoetvrtomeu redu sutra, kad kolone krenu, bila ravna brizi lista ija je peteljkanapuklainjimezavladaostrahda esutra,kadse vuagranenastavi,ostatikrajputa.IzatojeFrantaPodolnik odluio da se Blau i njegovu bratu iskopa zaseban grob: tugujuizaonimkogasmoizgubili,objavit emo eljudamu naemozamjenu!
Napitanjetojebionjegovposaoutimlikvidacijamaodgovara: Jasamvodioakciju,alinisamprisustvovaoegzekuciji.Sjediosamispred krme,primaoraporteistalnosam,uvelikimkoliinama,usebeulijevao Bakarsku vodicu. Neprekidno sam bio pijan. Mrtav pijan! Zbog toga ne iskljuujemmogunostdasamupravojanarediodasenakonstreljanjau jamebacaeksploziv,kakosenikoivnebiizvukao. Napitanjekakosuseponaalionikojisuubijalizarobljenikeodgovara: Ljudisusesastreljanjavraaliludi,potpunopomahnitali.Jedanmije doviknuo:Mama,jasamgladani edan.Piobihijeo!Njihbardesetak zavrilojeuludnicijo zavrijememasakra,kojijetrajaopetdopetnaest dana,kakozakoga.Nekivienisumoglinazadkadsuseotreznili.Mnogisu dobilitakozvanupartizanskupadavicu,avelikaihjeveinaostaladokraja poremeenaitraumatizovana. Napitanjedakaetkojeizravnozapovijedaostreljakimstrojemkadtonije bioon,odgovara: LjuboPeria,zvanDinko,rodomizibenikaiHrvatponacionalnosti.Tajje biokomunistisvejeiniodasedokaekaokomunist.Aidrugejenatosilio. Inae,prostainaiovjekbezveze!Prialisumi,nisamtomebioprisutan,da seprednjimuBezigradukodCeljaodigralabiblijskascena.Peri ajevidio susretsvogapartizana,porunika,sazarobljenimbratom.Ubioihjeobojicu. NijetajmariozaBibliju...KrajtogPeriebiojestraan.Krajemezdesetih ili poetkom sedamdesetih radio je kao pukovnik jugoslovenske armije u NovomSadu.Imaojedvasinakojejejakorazmazio.Starijijeuzeonjegov dipimladenakirazularenopoveosvojedrutvonavonjugradom.Kadse vratiokui,Ljubogajestranoizgrdioidolojedoestokeraspre,ukojojje sin izudarao oca. Peria je rekao kako njega nitko nije udario i ostao nekanjen.Azatimjeotiaoukomandu,uzeoizladicepitoljiubiosina im mujeotvoriovrata. enajeistralaizkupatila,pajeinjuubio,amlaegje sina ranio, pucajui na njega dok je iskakao kroz prozor i bjeao preko dvorita.Nakrajujeisebeubio.Otomusutadapisalesvenovine.Naravno, nijebilonigdjespomenutodajePeriabiokomandantstreljakogbataljona.

204

Siavi do onih rovova u koje su pobacali podavljene u vodospremniku, Franta je otuda donio neto ime se zemlja kopaizgre,netoizmeumotikeikrampai,doksmotraili leajuzjunizidbarake,jerjeubaracibiousmrenzrak,u mekojjezemljinekolikokorakaodnaspoeokopatigrob.Ni odkoganijetraiodamupomogne,samjeodluiosveuiniti, a nama je rekao da spavamo, treba se odmoriti i pribrati snaguzasutranjidan.Uovomlogorunijebilotravekaou Tezanskoj umi.Posvudajebiopijesakkaonazborituispod vodospremnikailicrnicakakvunalazimonapobrejimagdje sunekadrasleguste ume.Frantaje,vian umii umskom zemljitu,zagrobodabraonajpogodnijemjesto,unasipukoji jenastaokadjenapobrejugraenastepenicanakojoj ebiti podignutabaraka,uzemljivejednomprekopanoj,aligrobni u takvoj zemlji, alatom koji je imao, nije bilo lako iskopati. Kopaogajepokrajnasipokrajmnogihdrugihljudikojisu lealiuokolo.Kao tonamatokopanjenijesmetalo,istotako nijesmetalonijednomodzarobljenika. Frantajekopaoodmjereno,ujednakimrazmacima, tedei snagu i znajui da posao ne obavlja nagljenje ve upornost kojoj nema kraja. To je njegovo nono kopanje umornim, gladnim i ponienim ljudima bilo uspavanka, neto slino veernjemzvonuudaljini,netoslinokoracimamajkekoja tapka po kui dok u krevetcu spavamo zatieni njenom brigom,netoutjenouizvjesnomoekivanjuda emosutra, ako se iz sna neprobudimo, biti ljudski sahranjeni rukama nekogdobrogdrvosjee,zvaoseonilinezvaoFrantaPodolnik, bioonilinebioasnikinamjesnikHrvatskihoruanihsnaga. NeznamdokojegjedobanoiFrantakopaogrob,neznam kakojesamdovukaobrauispustioihuzemlju.Znamsamo da je, kad sam se probudio u svitanje kako bih s Mirtom porazgovaraoprekozvijezde,zemljanagrobubilaporavnana, anacrnojsipkojzemljiodbijelihoblutaka, toihjeFrantana mjeseini naao u ljunku zbornog mjesta, stajao je nevelik kri.Iznamdajedrvosjealeaouzameitvrdospavao. Brate,bratenetkomezvaokadjevidiodasambudan. Tajmeprekinuourazgovorusnjom. tohoe?pitaosamgaispodglasa,daneprobudim umornogaFrantu. Vidiosamdasteostalibez etvrtoga,amojasusesva trojicarazila.Nisuseslagali.Pasammislio...
205

Dateprimimo!Atkositi? Luka Katuin iz Bogievaca. Nisam vojnik, ja sam krenuo uz konje. Pokupili konje i kola po selu i tata rekao: Kad je takoidi! Budi uz konje i, poto ih doveze tamodo Zapada,tisekuivratiskonjimaikolima.Kadvidi tose dogodilo! Odnio vrag i konje i kola! Sad moram spaavati glavu. Akosicivil,tonetraidrutvocivila? Makoga e ovdjenai?Ovojesveizgubljeno!Ovdjese sveizmijealo!Aciviljesam,vidiodijelo,ruke,lice! tojesrukamailicem? Licemiopaljeno,seljako;rukeotvrdle,koijake! Tadijajeuonarazgovoriprobudiose. Primi ga, Ivane rekao je. Jedno je sigurno: iz Bogievacaje.Pogovoruznamdajeotuda.Ajelipoaouz konje ili je na granicu izbio kao vojnik u kolima to ih je nekomrekvirirao,tojesadsvejedno.Toovdjenitkonepita,pa todamipitamo! Bit u vam pouzdan rekao je Katuin kad smo mu kazalidasvojestvari,akoihima,doneseidopolaskaostaneu naojblizini.Otiaojeivratiosesdekomkojujesmotaou trubu,bacioprekoramenaizavezaojojkrajeve.Takvogsmo gapamtili:konjuarLukasdekomodkojesenikadnijera stajao. Snovimjutromulogorsuu liinovipratioci.Poonomu to sugovorili,ikakosusepremanamadr ali,sasvimrazliiti odjueranjih.Nijeihbilomnogo,nijeihbilonionolikoko liko ih je u naoj pratnji juer bilo i koliko nas je u logoru doekalo.Aionojebilomalo!Sadihnijebiloni etvrtinaod jueranjegbroja.Utombrojustraaraiutimnjihovim e stimizmjenamaimanetozanasneshvatljivo.Kaodaimne dostajevojnika,kadihnemajunizasolidnupratnju;kadim jednipobjegnustogmunogposla,pahitnomorajudopre mitidruge;kaoda eledaimsvavojskaproeobukudokazi vanja na zarobljenicima, pa ih esto mijenjaju, kako bi svi dolinared;kaodasvi eleosjetitislastpobjednikauiivlja vanjunadpobijeenima,paseredajujerzasveodjednomne mamjesta;kaodanaspromjenama eleizluditi,panamjed nom aljumirne,zaprogon,osvetuiiivljavanjenadnemo
206

nimablinjimanezainteresiraneljude,adrugiputbijesnepse kojikoristesvakuzgodudaubijaju,poniavajuimue. Kakonam je zapovjeeno, svi smo s ono malostvari to smo ih uza se imali izili na zborno mjesto ispred onog betonskogspremnikazavodukaoispredkakvepozornice.Na krovinoj ploi spremnika stajao je plavokos ovjek u inu kapetana,okruennekolicinomstraara.Mjestojejueranje, alijepredstavanatojpozornicisasvimdruga, tosevidjelopo pozivima da se skupimo na zborno mjesto, po leernom i strpljivom ponaanju kapetana dok je ekao da se gladni i pospani dovuemo tamo gdje nas je pozvao i po toj, ve opisanoj,malobrojnostipratilaca.Kadsmoseskupiliiuti ali, kapetannamjeodraogovor. Drugovi!Drugaricamaseneobraamjerihmeuvama nema,akosenekanijesakrilaumukehlae.Preputamva madajepronaete!Dakle,drugovi,jaznamdastegladnii umorniidaste, todakrijemo,ustraeni.Pozivamvasdase jo malo strpite, pa ete dobiti hrane koliko elite. Vi sada ideteuZagreb,aonda,kadvastamopopiemoiizdamovam novelinedokumente,idetesvakisvojojkui.Mismokomu nisti irokogrudni,svesmovamoprostili. tojedosadabilo, moralojebiti,jervasjevaljaloproeljati eljeznim eljem, daod istihodvojimoneiste,odzdravihgubu,otrov,zarazu. Sadsteodsvega istiimoetekui.Akuineetepjeke,do stajebilopje aenja,idetevlakom.Naceljskomvaskolodvo ru ekajupraznekompozicije.Istina,nisuvagoniprveklase, ali i vagoni za teret i stoku dobri su onima koji su danima pjeaili. tojebilo,biloje,neponovilose!Jelida etebiti dobrideki?Asadpolako,grupapogrupairavnouvagone! Nitko na pitanje plavokosog oficira hoemo li biti dobri dekinijeodgovorionidahoemonidaneemo,alijejedna grupaPodravaca,kojihjemeunamabilomnogo,zapjevala, tosuprihvatilisvikojisuznaliikojinisuznalipjevatitu pjesmu: Jasamjunakizdaljine,izteravnePodravine. Menemojamajkazove:'Doisine!' Od logora pokraj sela Bezigrada do eljeznike postaje u Celju, uz zvuke tu ne podravske pjesme, potaknut kontek stomoficirovagovoraobesmislenostibijegakadsmonado makkui,intenzivnorazmi ljamtoprijeioveljudedabjee ikadpobjeimogu,itoihponovovraaukolonukadjednom
207

pobjegnu,o emusam,morampriznati,kratkorazmiljaokad samsamdoniotakvuodluku. Tomsamprilikomrekaodabjeatimoesamoonajkojizna kamobjei,aovogbihputadodao,ionajkojiznaodkogabjei. Onaj od koga bi mi trebali bjeati mijenja ponaanje i na trenutkenamse inidajeSotona,danamnitanepreostaje negobijeg,anatrenutkedazna tojepratanje,daluidobre odzlih,kriveodnevinih,idaemouznjegamoiivjeti. Upoetku,kadsenajavljivalakatastrofaikadsmokrenuli usveopibijeg,znalismociljbijega,civiliziraniZapadkoji e namotvoritisvojanjedraizatititinasodtavorenjauropstvu, odduhovneifizikesmrti.Ali,kadsmouzveliketekoedoli natajZapadionnamzalupiovratimaprednosomiizruio nasnaimneprijateljima,uzprijetnjuda etoponovouiniti ponovimolibijeg,vienismoznalikamo emobjeatiakose odluimobjeatiizzemlje. Odluimolibjeati,kakosetadagovorilo,u umu, toje znailopostatiodmetnik,nismoznalitkonasutoj umi eka, tkojeorganizatorodmetnitvaikakvisumuciljevi.Zatoje bijegu umubioisto toibijegubijeg.Radnjabezikakvih izgledada epobjei,isvrlovelikimizgledimadaeponovo bitiuhieniponovovraenuneto,modaigoreodkolone. Nismo zaboravili ni treu mogunost, bijeg kui. Preko rijekaibrda,stranputicamadosvogdoma!Prvo,kadbinami bile poznate te staze do svog doma, kad bi se ovolika masa ljudi i mogla razmiljeti krajolicima i nesmetano umaknuti oima pobjednika koji vladaju prometnicama, morali smo raunati da na dom nije mjesto slobode, da je okruen straamaistevojskekojaiputovimanadnamastraari,ida emoudomukaonadlanubitiizloeniprovjeritihstraara,i gdje smobili iod koga smo bjeali. Adrugo, mi smoovdje, dalekooddomakojiimaimeikomuseznapovijest,tekbroju masi, osoba bez biografije i, ako sve oko nas i mi sami ne budemopobijeni,ainilonamsedaneemo,nadalismosena ovim putovima stei legitimitet, nekakav papir iz kojeg se moe vidjeti da smo ispatali i ispatanjem stekli pravo na ivotusvomdomu,papirkoji edomaeprogoniteljeprijeiti danasidaljeprogone. Osimcilja, inimisedajezabijegpotrebnoineokrnjeno dostojanstvo.Uvjerenjedasipravednik,dasibioiostaona

208

pravomputuidapripada onimakoji,usuprotprivremenim potekoama, u konanici pobjeuju. A nae je dostojanstvo bilo ranjeno nizom nevjerojatnih ponienja, koja su nas od ljudipretvorilau ovjeuljke.Nekadslavnepukovnije,bojnei zdrugovi,nekadslobodniljudi,prolazeikrozstalnaponienja, izgladnjivani,morenihodomi eu,svlaeniibievani,postali smopregrtnevoljei akajada,ljudiodkojihjepomisaona bijeg, tojeznailokoraknavlastituodgovornost,biladaleko kao zvjezdano nebo od zemlje. Isprepadani i izvarani, ukljuivalismoseukolone,dreise etveroredakaojedine slamkespasa,jedinogpouzdanogkolektiviteta,ikretalisebez cilja i misli o cilju, kao hipnotizirani nasiljem, kao bolesni mjeseari. A kad ne misli kamo ide i kamo e stii, ne mislininaspasubijegu. A to je sa smru koja jedne kosi a svima prijeti? Zar suoenje sa smru i ovjeka bez cilja i ovjeka svedena na ostatke ovjenosti ne sili da bjei? Smrt je svakako vaan pokreta bijega,alijesasmrunevoljautome tojeosobno iskustvosmrtiuvijekiskustvosmrtikojabira.Jednezadesi, druge potedi. Nikad ne kosi sreda. Osim toga, ne postoji vlastito iskustvo smrti, u iskustvu se smrt javlja samo kao tuasmrt.Nemogunostukljuivanjaiskustvavlastitesmrtiu svojepamenjetemeljnijeprilognaemdoivljajusmrtikao tuesmrti,tonas,nakonopetovanihpotvrdadajesmrtsamo tua,navodinaprivikavanjena ivotuztuesmrti,otupljuje nam eljuzabijegomodsmrtneopasnostiiizotravavjetinu izbjegavanjaprilikakadbismrtmoglapostatiinaa.Takoje uivotuopenito,akakojekolona, inise,zgusnut ivot,tako jeiunjoj.tojeuivotudesetgodina,tojeukolonidesetsati. Zatoondanebismoostaliukoloni,pamabilaikolonasmrti?

Vagoni,kojisunas ekaliiukojesuseporedu,kadsejedan napuni,poinjesepunitidrugi,ukrcavalionina elukolone, nalazilisusenakolosijekuprisamomizlazuizpostajeusmje ruZidanogMosta,pasmomoraliproidobardioputauztra niceceljskeeljeznikepostaje,kojajeprostranajerseravau tri smjera, da bismo doli na mjesto ukrcaja. Pa i kad smo tamodoli,moralismo ekatinared,jerjenabijanjeljudiu vagoneiziskivaloizvjesnovrijeme,kolikogodljudibiliposlu niikolikosegodradovaliputovanjukui,koje e,mislilisu, trajatidoranogpopodnevatogadana,dvadeseti estisvibnja.
209

Doksmo ekalinaukrcaj,krajnasjestaovlakskompo zicijomodpetteretnihvagona,umanevru,snamjeromdatih petvagonaprikopazakompozicijuukojusmosemiutova rivali,abrojilajenajmanjedvadesetvagona.Dvasepartizan skaoficira,iduiuztajvlakizsmjeralokomotivekojajevago nepredsobomdogurala,zaustaviekodjednogodtihvagona. Trebalobividjetijesulipuni.Akonisuinjihbitrebalo napunitidovrha.Mjestaneebitidovoljnorekaojejedanod oficira. Nisuplombirani.Daotvorimoividimo!rekaojedrugi. Nakon kratkotrajnog petljanja oko tri zapornja za zatva ranje vagonskih vrata, koja su se otvarala na iber, vrata zajednikimsnagamanaglootvorie.Potosuotklizladokraja, bubnuetakojakodasejedanodljudi tosuspavalinapodu vagonaprobudiiskoinanoge,doksuseostalibudiliipro tezalineustajuispoda.Svisutrljalioibraneiseoddanjeg svjetlakojejenahrupiloumrakvagonakadsusevrataotvorila. Kaj smo ve u Londonu? rekao je mladi vojnik, ni osamnaest mu godina nema, u odori tristo devedeset druge plave legionarske divizije, u kojoj su vojnici bili Hrvati, a asniciNijemci.KajjeLondontakblizu? Koji London? Jebo te London! dobaci mu jedan od oficira. Nas su Englezi ukrcali u ovaj vlak, mi smo se njima predali.Svekajjeostaloodplavedivizije!Oninamnisuni ' reklikamidemo.AlsvidekimisledaidemouEnglesku.Evo, pitajteih,akomeninevjerujete! todaihpitam?Vjerujemti!Asadzna daneide u Englesku.Englezisukurve,nisuhtjelireidatevraajukui, jertikuinisihtio.Asadjezikzazube!Zatvaramovrata rekao je oficir i poeo povlaiti vagonska vrata ispred nosa djeakakojisubuljilisnenikaomajamladunad,neznajui jesulibudniilisanjaju.Akobudepotrebno,ovdjeihsemo e naguratijodvadeset,panekaioniputujuuLondon! Koliko sam vidio, u kompoziciji su bila samo tri vagona praseaka,ajedanjeodnjih,onajsrednji,zapaonasetvoricu. Ta nam srea nije bila draga, ali joj izbjei nismo mogli. U vagoneseulazilopo etveroredovima,panismomoglinipo uritinizadratisekakonastasreanebizapala.Tosu,ako tkonezna,onivagonikojiimajudvapoda,anamijenjenisu prijevozustokesitnogzuba,prasadi,ovacaikoza.Kakoseu
210

njimanajeeprevozesvinje,zovuihpraseaci.Iupraseake je ukrcano osamdeset ljudi, etrdesetorica na jedan a druga etrdesetoricanadrugipod.Istoonolikokolikoseukrcavaloiu teretne vagone s jednim podom. Olakica, da je na podu praseakabilasamopolovicaodbrojaonih tosusenalazili napoduteretnogvagonasjednimpodom,dananamjejerseu praseacimanijemoglostajatinanogama.Buduidasmou njimamoralikleati,sjeditiilileati,akosmosekakotako eljelismjestiti,bilonamjepotrebnonajmanjedvostrukovi e mjestanegoonima tosuihzapalivagoniukojimase ovjek moeosovitinanoge. Po svoj prilici, u naem se vagonu odavno nisu vozile ni ovce ni prasad. U njemu nije bilo ni svjeih brabonjaka ni svjeeg praseeg izmeta. Samo suha kora iji je sastav bio davno izbrabonjan, utaban i osuen izmet. Ni traga travi, kukuruzu i sijenu! Nasuprot tomu, ve zagrijan na suncu, vagonjepoovjembrabonjkuipraseemizmetuzaudarao i vienegodasmosenaliusvjeimizmetinama.Sasuenase koranapoduljutilapodnaimrukama,nogama,koljenimai turovima i od toga se dizao prah. A kako smo bili pognuti, ustima blizu poda gdje se mrve suha govna, taj smo prah udisali, on nam se hvatao za ruke i odjeu. Lica e nam nakonsatvonje,kadsezbogtrenjevagonaprahbudepo jaanodizao,bitisivakaodanasjetkoposuolugom. imsmouli,doksejo nismjestilinismo,zanamasuse zatvorilavrata. ulismokakostraaribrtvejednu,drugui treubravu.Pretpostavljamdajeunaukompozicijuiuonih petnepopunjenihvagona tosunaputuuLondonzalutaliu Celje, bila ukrcana etvrtina od broja zarobljenika koji su minulu no proveli u logoru Bezigrad. Ubrzo nakon ukrcavanja, krenuli smo prema Zidanom Mostu, da bismo ustupilikolosijekkompozicijipraznihteretnihvagonakojaje dolazilaizanas. No, kako smo brzo krenuli, tako smo, ni nakon polsatne vonje,brzoistalinapostajiGloboko.Staliisatimanimakac smjesta.Nivratapraseakanivratateretnihvagonaneotvara juse.Suncezagrijavadrvooklopljeno eljezomnekolikoputa jaenegodajevlakupokretu.Praina,iakosenetruckamo, pa i ne vrpoljimo se pretjerano, postaje nepodnoljiva. Zbog zagrijavanja, sigurno! Zrak u vagon ulazi kroz nekoliko u skih prozoranakojimasu ianemreeirebrastikapci,pa svatkoelibitiprozoriimablieiudisatisvjezrak.Natajse nainsmanjujeionakomalidotoksvje ine.Praina,vruina
211

inedostatakzrakaznojenjemcijedeiznaihtijelazalihevode. Anas,pijuizalihevode tosmojeponijeliu uturicama,sve viehvatapanikaod ei,akoovostajanjeuGlobokomina ostalimpostajamadoZagrebabudeovakodugotrajalo. Ne ujuseni eljezniarikojiprovodevlaknistraarikoji provode nas u vlaku. Ili ih nema ili su se skutrili u sprovodnikim kuicama na kraju teretnih vagona. Umjesto njih, na postaji buci skupina mladia i djevojaka koji, kako djelomino vidimo kroz prozorie s rebrastim kapcima, u rukama nose kante s bijelom bojom od krea i kistove za lienjezidova.Kadsusepribliilinama,shvatilismodaneto ispisujupovagonima.Dugosutrailiravnupodlogugdje e ispisati ono to ispisuju, jer praseaci, zbog dva poda i dva redaprozoriauvisinisvinjskenjuke,nemajunaproeljima mnogotransparentnogprostora.Ispisujuivagone,radi ega valjdaiekamotoliko,mladeseneobuzdanozabavljala.Pitali sunaskrozprozorijelinamtijesno,igdjeobavljamonudu kadnasuhvati.U dep! Toimjesnudom jakosmijenoi beskrajnosedugohihouponavljajui:Udep,udep!Dok jedannijerekaodamodanidepanemamo.emususeopet nastavilismijati,dokdruginijerekaodato inimouporciju.A ako ni nje nema? I tako besmisleno unedogled, gdje bismo mogliobavljatinuduakojenemamoobavljatigdje? Ovo je za njih! kae djevojaki glas. Ovi prasei vagoni! teta tosvagospodanisutakoudobnosmjetenaveli mladi. Nismo imali vie takvih vagona odgovara mu netko. Pratilacrobijailipratilacvlaka? Jaseudimtoihvoziteiuovakvimvagonima.Oninito nisuzavrijedili.Trebaloihjetjeraticestom,kaostoku,pje ice poprainikaedjevojakiglas. Trebalo je, slaem se odgovara joj glas onog istog mukarca. I bili bismo ih gonili pjeice i dalje, ali nam nedostajesprovodnika.Inaiseljudiumorehodajuiuznjih. Moramoljudemijenjatisvakihtridesetkilometara.Zatosmo odluilidaihprebacimoeljeznicom. Sadbarznamozatosevozimo,anepjeaimo.Imlade koja ispisuje vagone i pratioci govore hrvatski. ini se da domae stanovnitvo u svemu ovomu nerado sudjeluje, da jedvaekadaimiipartizaniodemoodaklesmodoli.
212

Nitkoodnasnemasatainitkoneznakadsmo,ispisanikao uskrnjajaja,krenuliizGlobokoga.Akojepo ezisuditi,bili su to popodnevni sati. Zalihe su vode bile pri kraju. Jedan domobran,stariji ovjek,ijedanseljak,goni konjakaoina Luka,nisuizdralie,prainuizgrenpoloajtijela.Oni to suimbliekaudaneglumesmrtkakobidobiliprostorza leaj,dasuprestalidisati.Petnaestminutavonjeiopetsmo stali.OvogaputauZidanomMostu. Stali smo na uu Savinje u Savu, iznad mosta koji premouje pritoku, mosta na kojem su nas, u bijegu na Zapad, pripadnici Crne legije silili da na glave nabijemo ustakekapeinanjihstavimoUshrvatskimgrbomusredini. Stalismonaonomzavojuiznaddvijurijekaodakle, akikroz uske prozore praseih vagona, puca pogled na obilne vode dvijurijeka.Naesuzalihevode,kolikogoddasmoih tedjeli, bile na Zidanom Mostu do kraja potroene. Gledati u vodu, gledatikakosebrzacipjene, ednuje ovjekupaklenamukai svemise inidasmotuistalikakobismotumukumuili. Usnesunam seosuile, usnesu nampucale, apredoima namjeteklapitkavodagorskerijeke.Akogledatinismomogli, iliakosnagezatonismoimali,uuimanamje umilavoda dvijurijeka.Uuskojdolini, akidonasupraseaku,dopirala jesparinavlagetolikodraga ednu ovjekuakonagovjetava susretspitkomkapi,itolikomunaednuovjekuakoznada muusneneesrknutivodu tosenalazinadohvatruke.Tko nastomuidvostrukommukom,i euipogledomnavodu? Jelitosluajnostilisunasnamjernoovdjezaustavili?Akone ekamo ubacivanje na kolosijek prema Zagrebu, ako nas namjerno ovdje dre i ako nas namjeravaju drati dok ne pocrkamo,ondajesvetosmislioumslianumuonogPerie koji je rukom bezazlene djeurlije sluajno obiljeene ljude daviouspremnikuzavodu.*

*Donosimozapaanjepreivjelogsudionikakolonaimareva: Svatkoodonihkojisusenaliuprilicidabrinuogrupizarobljenika postupaojepovlastitojsavjesti,akakosukriterijimoralaiosje anjaodgo vornostipaliispodgraniceovjenosti,rezigniranosudjelovanjeuobostranom psihikom kanjavanju, to su razoarani zarobljenici iz svojih nesretnih sudbina,ukojimanijebilomjestanadi,prenijeliinapolulude,histerino razdraljivestraarekojisusesmirivalisamonovimnedjelima,postaloje sasvimnormalnomreakcijom.Ponekadse inidasuzarobljenici,preivlja vajui,prisiljavalinatakvepostupkeosvetnikibijesne,azapravonemone pobjednike,kojisusvojimzarobljenicimamoglinauditisamofiziki.

213

Iz kua tostojeuzsam brijegslijeveobaleSavinje,na glavizidanogmostapokojemujetoraskredobiloime,izile sudjevojkeimladii,ovogaputadomailjudijersugovorili slovenski,noseimeusobomkoarepuneokruglihhljebova. U prvi smo mah mislili da se kod domaeg stanovnitva pojavila samilost i da nas ele nahraniti, ali kad su ispod nasipanakojemjezaustavljenanaakompozicija,poelilomiti hljebove,jestiihidovikivatinamdagledamokakoonijedu, vidjeli smo da je njihov izlazak pred nas plod istog onog paklenog mozga koji nas edne ve satima dri ovdje kako bismo, edni,gledaliuprotokdvijurijekaispodnas.Jelisu, lomili,bacalikruhribamaidovikivalinamnekacrknemo! Naeg Luku Katuina, ovjeka koji je poao uz konje, spopalajevelikanuda.Gdjedajeobavi,pitaoseonipitali smo se svi mi do njega na podu prase eg vagona. Najprije smose udili toimanudu.Mijeostali,uzsvutravukoju smopojeliuovihdesetdana,nismoosjetili.Kadsmogaupi tali otkud mu nu da, rekao nam je da je imao zalihe pre peenog kruha i da ih je pomalo tro io. Po svoj prilici, to namnijerekao,nedijele iprepeenacniskim.Teksmopo tompoelisudjelovatiuraspravigdjeuinitiono toseuiniti mora. Hoelibititvrdoilimeko?pitagaTadija. JaoekujemdaebititvrdokaorogrekaojeLuka. Telebare,dajnoi!rekaojeTadijameni.Atiizvuciiz hlaajedanoddvarubakoulje!Kojieli!rekaojeLuki. Tadijajenoiemzarezao,apotomotparaokomadkoulje, kojimuje,kakojekouljabiladuga,ionakobionepotreban. Odtogjekomadanaistinainotparaotraku.Njujezadrao,a ostatak je platna dao Luki, rekavi mu neka od sada bude njegovabrigakakoeseoprostitisonimtogamui.Akadse Lukaosloboditereta,donijet egaTadijilijepoumotanautaj komadkoulje. I, zbilja, poto je Luka uinio to mu je reeno, donio je teret kojegse oslobodioumotanausivoplatnovojni keko ulje.Teretjebioduguljastdesetakcentimetaraitvrdkaoro ijednogodinjegjaria.Tadijagajeopreznouzeopaplatno ukojemujeroibioomotaoonomplatnenomtrakomvezujui jekao toseveemananakikicamadjevojica.Neto mojim noiemanetoprstima,razmaknuoje icenareetkiikroz proireno okance izgurao zamotuljak pazei da ga baci
214

to dalje od vagona. Polo mu je za rukom i da smotuljak padne na podzid nasipa, i da se niz kameni ukoeni zid zakotrljapremamostunaSavinji.Premakoaramahljebovai mladeikojanasjedrailakao toosedraegladnepsena lancu.Skauiodkamenanakamen,svehitrije,praenoima mladia i djevojaka otkako je izbaen iz praseeg vagona, umotaniseroismanomdokotrljaodokoarashljebovima. Omladincisuganekovrijemesumnji avogledali,aondasu, uvjereni da ne moe biti eksplozivna naprava, jer takvo to zarobljenici ne bi smjeli imati, pokazali smjelost, odrije ili manuividjeli tojeunutra.Jo nekolikotrenutakagaenja, pasuzaredalenajteepsovke. Jo tomoete,alinitoneetedugo!dovikivalisunam oni od koara ispravno shvaajui Tadijinu poruku da emo preivjetiibeznjihovakruha. Ujekunajteihpsovkiigronji,natosmomiuvagonima ostali nijemi, nad dolinom je dviju rijeka sijevnula munja i razlegaoseprasakgroma,dug,sliankotrljanjugromadeniz kamenu strminu. Omladinci su se zgledali, uzeli koare i s hljebovimasepredkiomskloniliukueizkojihsuprednas biliizili. Urazmacimaizmeujedneidrugemunje,jednogidrugog groma, uli smo zvonjavu crkvenih zvona. Nismo mogli razaznatizvonelizvonadarastjerajugradonosneoblake,ili moda zvone veernje pozdravljenje Mariji. to god bilo, kleknulismonapodiujednomiudrugomodjeljkusvinjskog vagona,ipoelimolitiglasnoiuglasZdravoMarijo,milosti puna... Molite,samomolite!Nionavamneepomoi ulismo straara kako govori penjui se u kuicu za eljezniara iza naegavagona. I ulismoznakpitaljkomdavlakkree,upravokadjepo krovu vagona poela bubnjati kia. Oko nas ednih voda pljuti!Amiseidaljemolimo.

Nekesmo ianemreeikapkenaprozoriimauspjeliotvo riti, drugeistrgati, a kroz tre e samoprovui ruku. e je bilatakovelikadanismomislilinaposljediceonoga toradi mo.Tjeilonasjetosuprozoriitakouskidasekroznjih,ni na stajalitu a nekmoli u vonji, nitko nije mogao izvui,
215

pa nismo mogli biti potvoreni za pokuaj bijega i kanjeni. Slaba utjeha! Kroz te prozorie, polegavi na pod, ispruili smo ruke, ako je bio sasvim otvoren, najmanje etiri na svakomu.Urukamasmodraliposudeihvatalikinicu.Kad bismoosjetilidajeposudaoteala,uvlailibismojeuvagoni pilionotojeunjunakapalo.Nijeilobrzo,nijenikiapadala uvijekjednakomjainom,nismosviimaliposudeimoralismo ihjednidrugimaposuivati,ali,vozeiseistoonakosporokao do Zidanog Mosta, hvatajui kapi iz oblaka i one to su se slijevaleskrovavagona,uzveliksmotrudpreko itavenoi utaili e inapunili uturice,kakobismoimalizalihevode kadkiaprestanepadati. Jesmolitukiuizmolili,jelisenebosmilovalonanaskad jevidjelokakonasdraejelomipiem,jelinamProvidnost dosudila kraj tei od skapavanja eu, nije na meni da prosuujem, ali ta kiai taj izum, da je hvatamo u porcije, mnogesuodnasspasiliodsmrtiupranompraseaku,asve odnesnosnog eanjadodolaskananepoznatoodredite.Za kojevienevjerujemodajeZagreb! Kiakojajestalnopadala,sadrominjajui,sadpljuteii tjerala straare da trae zaklon u kuicama za eljezniare, no kojajebilajaaodsvjetlostina eljeznikimpostajamai na oprezdazavrijemedugihstajanjaupostajamakoristimo samoprozorienaneosvijetljenojstranivagona,bilisuuzrok danistraarini eljezniari,svedoknijesvanulo,nisuotkrili kakodolazimodovode. Akadjesvanulo,doksmoprolazilikrozprvupostaju,iza Brezica, koje ime nismo uspjeli proitati i u kojoj vlak nije stajao,zapucalojeponamasjedneisdrugestranevlaka,iz pitolja,puakaistrojnica.Oni tosupucalipoporcijamau koje ispruene ruke hvataju kinicu nisu mogli biti nai pratioci.Onisusevozilivlakomkaoimi.Tojemoralabiti nekapartizanskajedinicanaproputovanjuilizateenanatoj postaji.Nisamuspiospasitisvojuporcijuodaluminija.Pogodio jujemetakdokmijebilaurucipajeodletjela,ali,namoju sreu,nisambioranjen.Nekimajeuspjelospasitiposuduine dopasti rana. Trojica su ostala bez porcije i zadobila lak e ozljede. Jednog je prostrijelio metak koji je probio stijenku vagona.Snjimsmouvagonuimalitrojicumrtvih. Nakontogokrajauprolazu,kiajeprestalapadati.Alida je i padala, sa zalihama vode u uturicama i u elucu, na danjemsvjetlu,teseopasneigrenebismoigrali.
216

PrijeulaskauPodsused,naonomuskomprolazuizmeuo bronka Medvednice i korita Save, kroz koji prolazi cesta i eljeznikapruga,vlakjeiznenadastao,kaodaetupriekati signal da je ulaz u podsusedsku postaju slobodan. Najprije muk i iekivanje, a onda glasovi straara sa strane vlaka okrenutarijeci.Netoodvezujunazapornjimavrata,akadsu odvezali,vrataklizeustranuiumraksvinjskogvagonasdva poda ulazi svjetlo i svje dah jutarnje rijeke, mladih vrba i procvjetalogaa,ukojemprevladavadivoloza.Odtranicado rijeke,odnasdovode,sputasestrminaozidanakosimzidom iliobraslagrmljem.Kadbisekamenilikakavdrugiokrugao predmet niz nju zakotrljao, ako ga ne bi zaustavilo grmlje, otkotrljaobisedokoritaipotonuouvodu. Imalimeuvamakrepanih?pitastraar. Trojica.Dvojicasuumrla,ajedanjeustrijeljenkadsu pucalipozdjelicamaskinicomkaemo. Nijemnogokomentirastraar.Udrugimvagonima imaihivie.Dajtemiihovamo!Trebaoistitivagoneprije negouemouZagreb.Tamonebismoznalitosnjima. Dovlaimodovratavagonajednogpojednogmrtvaca.Od rukedoruke,jerihnemoemonositiitako,barnatrenutak, odati poast njihovim zemnim ostacima. Mi ih dovuemo do rubavrata,jedanihstraaruhvatizarukeadrugizanoge, zanjiu dva puta i na znak: Ho ruk bacaju niz podzid prema koritu rijeke. Ne mogu ih baciti do vode, daleko je. Dvojicasusedorijenogkoritaotkotrljala,jedanjele zapeo za vrbovo granje. Jedan se od straara brine zbog toga i pokuavasiinizpodzid,otkvaitileizakotrljatigauvodu. Pusti, ta se mui! Drugi e ga otkvaiti. Mi smo za njega dosta uinili. Dolazi ovamo da zatvorimo vrata, vlak kree!

Mnogiodnas,navlastitoonikojisupotjecaliizZagrebainje goveokolice,odavnosuskupljalineispisanepapiri eispre malise,kaddounapodrujeHrvatske,pisatipismasvojima imolitiihdanaspotraeispaseodgladi.Nalismoiolovke, ja akdvije,malene,injihkaoinoi uonojdomobranskoj odjei.DoksmosepribliavaliZagrebu,koristilismostajanja vlaka,kojanisubilarijetka,iispisivaliporukenatepapiri e. Nasvekolikosmoihgodimali,jernismomogliraunatida
217

etakvompotomsvakonaepismostiinasvojuadresu.Ali, akoihpoaljemodesetibacimonapravomjesto,jedno ena svoju adresu morati doi. Bila su to istovjetna, umno ena pismanasamojednuilivieadresa,aimalasusadrajslian mompismuMirti.Pismosesastojalooddvadijela,odpisma nalazniku papiria i od papiria osobi kojoj se obraamo traeipomo. Dionalaznikucedulje: Dragiprijatelju,kadnae ovuceduljicu,kaoBogate molim poalji je o svom troku na adresu Mirta Meog, Mauranievtrgbroj7,Zagreb. Dioupuenadresatu: DragaMirta,jasamdoaouZagreb.Neznamgdjeu biti.Traimeposvudaidonesimihrane. TvojIvan. Odnas etvoricepismasmopisalisamojaiTadija.Franta jerekaodanemakomupisati.Imakomu,majciiocu,alioni nisuljudikojibimoglidoiuZagrebitugapronai,oniseu svom ivotu nisu makli iz Lia, njegova rodnog sela kraj Fuina.LukajeodbijaoipomisaodapieuBogievce,onje iaouzkonjeionesesigurnovratiti. A todapiem?rekaojedobroudniFranta.Netkobi jo uselu,tkomeimanazubu,mogao utigdjesamidoida seosladi.Nekaidesvekakoide! im je vlak, nakon obavljenog ienja vagona, krenuo, prilegaosamnapodinamjestiookonaotvoruprozoriuda toboljevidimpruguinjenneposredniokoli.Sviostalikoji sunapisalipismaijedandioodluilibacitiuzprugu,adrugi kadsenaemonaKolodvoru,pruilisurukekrozprozoriei drali u prstima papirie. Mogli smo ih bacati i po pruzi pretpostavljajuidaiprugomnetkohoda,danetkoodnaih meupragovimanamjernotrainaeporuke,ipretpostavlja jui da e ih vjetar s pruge odnijeti na cestu koja je s tranicamavelikimdijelomusporedna.Moglismo,dasenismo opredijelilikako emoihbacatisamonanadvonjacimakoji prelazeiznadcestaiulica,aodPodsusedadoKolodvoraima ihnekoliko,veihimanjih. Sad!viknuosamkadsmonailinaprvinadvonjak,i papiriisupoletjeli.ImojjeMirtipoletio!BaciogajeFranta,
218

janisammogaoi kiljitiokomidratirukuispruenukroz prozori.Sad!viknuosamkadsmonailinadruginad vonjakitakovikaosvedoknismostiglidoulazauKolodvor. Nisam mogao vidjeti kako papirii padaju iz naeg i iz ostalihvagona.Dabihtovidio,moraobihbitinacestiispod nadvonjaka.Zatosamzamiljaokakoteceduljicelaptajukao tolaptarijetkisnijegneobinokrupnihpahulja.Mogaosam zamislitikakoiznenaenotepahuljegledajuonikojiihprvi put vide, i kako ih love oni koji danima oekuju poruke od svojihmilihidragihkojisupredkojitjedanotilinauljueni Zapadisadimotudanaovajnainpiupismai aljupakete. Da,ipakete!Nekiodnas,onikojisuuspjelisauvatiprstenili lani,nevjerujuidaetoidaljemoiskrivati,umotavalisu zlatoupapirieimolilinalaznikedagapoaljunjihovima,kao potvrduvijestidasuiviikaovapajdaimsepomogne. Paketiisazlatomipapiriispozlaenimporukama!Moe se rei da iz vlakova, dok prelaze preko zagrebakih nadvonjaka,sipisuhozlato.Tususenaleipozlaeneruke kojesuhvatalepapiriesporukama,stavljaleihuomotnice, ispisivalenanjihadresu,lijepilepotanskumarkuibacaleu potanski sandui da poruke i zlato dou onomu komu su poslani. Pozlaene su ruke, darujui joj samozatajno dobroinstvo,iduuinilezlatnom.

Posljednje to sam kroz tu rupicu vidio, kad su zakripale konice,biojekomadperonaispodbijeleploenadvaeljezna nosaa, ploe i na njoj ime postaje ZAGREB. Ispod ploe stajaoje eljezniar.Urucijeimaofenjer,naleimatorbu,a naglavikapu. titnikjekapepokrivaooiidobardionosa. Vidiosammusamobrk,dvaobrazaibradu.Nakapijebila crvenazvijezda.Ono tomiseusjekloupamenje,biojetaj masnititnikitajarkocrvenazvijezda. Nemamnitaprotivnijednezvijezde,nijednog titnika. Nekase ire,inekazastiruoikomuhoe!Protivimsesamo onojzvijezdiionomtitnikukojiemenizastrtiizaslijepitioi da ne mogu vidjeti onu iji se pogled s mojim na zvijezdi Zornjaisusree.Aovajje titnikupravoto,iovajezvijezda upravoto!

219

Izlazimoizvagonaipostrojavamosenaperonu.Partizanaje vienego toihjedosadasvihzajednouznasbilo.Vi eihje nego nas, dva na jednoga! Oni uz nas ne straare, oni su svojim tijelima i orujem zapremili itav peron, osim uska prostorakojijezanasrezerviranikojisuonisasvihstrana opkolilikaomoreotok. Preko kolodvorskograzglasa govori ovjek koji je umek avao izgovornekihsuglasnika, tojedjelovalostranoineo bino. Mnogo se ljuti i pravi dugu stanku nakon to kae Drugariceidrugovi,atogovorivrlo esto.Utimstankama,i onda kad kae neto vano, sluaoci mu odobravaju skandiranjemTito,Tito!Bit edatoTitonegdjegovori,a razglasgaprenosipoKolodvoru.Najveidionasprvigaput sluamo. Gledamkolodvorskisatiplousnadnevkom.Danasje,ipo momraunuipoonomu topienaploi,dvadesetisedmi svibnja. A sati je jedanaest. Koliko je dana proteklo ovim peronom otkako sam napustio Zagreb? Malo, nevjerojatno malo! A opet tako mnogo! Vagoni u kojima smo se vratili ispisanisuvapnom.Teksadamoemoproitationotonamje pisalonaleima:Vodimoustakekoljaenasuenje,Smrt ustaama,Doljereakcijaitomuslino.Vapnosejonijebilo osuiloaudarilajekia,pasuslovaprocurilaisad,kadih itamo,inisedaplauodstida.tobiseslovasramila!Sram zbogbestidnostipripadaonimatosuihnapisali. KrenulismopremaizlazusKolodvoraprekoneizgraena prostora togakoristevozilazapretovarrobeuvlakoveiiz vlakova. I kad smo se nali na ulici, bili smo okrueni mnotvomvojnikakojisupravilidebeo palirosiguranja.Tko bipokuaopobjei,zaglaviobiseuprvomredutog palira.To bisedogodiloionomutkobisepokuaonamapribliiti. Koraajuipognuteglave,obratiosampozornostnaono to Titogovori,jersamzapaziodagovorionama. to se tie onih izdajnika koji su se nali unutar nae zemlje,usvakomnaroduposebicetojestvarpro losti.Ruka pravde, ruka osvetnica naeg naroda dostigla ih je ve ogromnuveinu,asamojedanmalidiouspiojepobjeipod krilopokroviteljavannaezemlje. Okakvimtajpokroviteljimagovori?Mitakveme uoni mazakojesmomislilida enambitipokroviteljitamonismo nali. Nai pokrovitelji s uljuenog Zapada izruili su nas
220

njegovojnemilosrdnostii,kolikoion,sukrivcisuunaojgladi, mukama,ponienjuiumiranju.* Nigdjecivila!Samovojniciioruje.Ijednaosamljenadje vojkanaonompovienomprilazuzakolakojaodvozeidovoze poiljkepredvelikapotanskavrata. Djevojka jeodjevenau crvenusuknju,plavubluzuicrne arape.Nanogamajojcipele odzmijskekoesvisokimpotpeticama,anaglavibijeli eirs plavomvrpcomiznadirokogoboda.Tajobodjojpokrivadobar dio lica, pa ne mogu vidjeti da li nas djevojka ispod njega kriompromatrailise,kaonamodnojpisti,koketno etkane zadovoljna toje,zbognaegprolaskaulicom,prisiljenaneko vrijeme ostati pred zatvorenim potanskim vratima. Da li neto kazujunjenenervozne,naglekretnje;dali jetoizraz nezadovoljstvailibojaznidaradi toraditinebismjela?Kako jojkosaispodeirapadapovratu,uimaiobrazima,odnjena oblija vidim manje nego to sam vidio od oblija onog eljezniaraispodpetokrakeimasnog titnika.Netrudimse dajeprepoznam,muimsedaodgonetnemprezirelinas to joj ometamo prolaz, ili moda meu nama trai neko drago lice. Gledam joj struk, noge, kosu i kretnje, gledam je
*Odlukaolikvidacijiviedesetakatisuapripadnika'kvislinkihpostrojbi', koje su u Sloveniji zarobili jugoslavenski partizani i onih koje su, nakon predaje u Austriji i Italiji, partizanima izruile jedinice britanskoga feldmaralaAlexandera,vjerojatnojedonesenanatajnomvojnomsastanku Tita i zapovjednika etiriju partizanskih armija u Zagrebu deseti svibnja tisuudevetsto etrdesetipete.NanjemusuuzTitaizapovjednikearmija bili prisutni i predstavnici generaltaba jugoslavenske armije. Ne postoji zapisnikstogsastanka! Tuverzijutraginihdogaajaizsvibnjailipnjatisuudevetsto etrdeseti petegodineiznosiuknjiziTraenjaMitjaRibii,predsjednikjugoslavenske vlade sedamdesetih godina, visoki vojni funkcionar slovenskih partizana i poslijerata efOZNEzaSloveniju.UknjiziRibii navodidajeodlukuo bezobzirnom fizikom unitenju diktirala vojna logika da se zalede potencijalnog frontalnog sukoba imeu britanskih i Titovih snaga, zbog Churchillova inzistiranja da se partizani vrate na stare jugoslavenske granice, oisti od trojanskog konja kojeg bi u tom sukobu predstavljali zarobljenici. Neposrednaratnaopasnosttrajalajeodprvidoosamnaestilipnja.Odlu ne jugoslavenskemjereirazumnadiplomatskaaktivnostpridonijelesutomuda planzaengleskiprodorkrozpostojnskaimodajo iljubljanskavratanije bio ostvaren. Na sreu, nisu se upleli u novi rat. I tako su se masovno likvidacije, sve te izvanredne mjere i nervoze u prvom mjesecu nakon osloboenja,pokazalekaonetonepotrebno,nepromiljeno,kaohisterinoi bezglavonasilje,pieRibii.Onuknjizidemantiradajeuodlucidaseubije vietisuaslovenskihdomobranasudjelovaoislovenskivojniipolitikivrh, teodlukupripisujeTituinjegovutabu.

221

kaotomukaracgledaenu,ipitamsezartogajouvijekna zemljiima. Tek kad smo proli pored potanskih vrata, kad je vie nisam imao na vidiku iz doputenog poloaja, kad sam se moraoobazretiakosamje eliovidjeti,izatoosvrtanjedobiti udarac palice po leima, tek sam tada pomislio: O Boe, jesmo li se u ovih nekoliko minulih trenutaka gledali bez posredstvajutarnjezvijezde?

7.
KadsenakrajuBranimiroveuliceskreneudesnoipro eis poddugognadvonjakakojimprolazi eljeznikapruga,iz bije se na irok lokalitet koji se zove Kanal. On se stere izmeu korita potoka Medveaka, koji je dijelom pod plonikoma dijelomjo uvijekotvorenivrijedikaogradski odvodni kanal, i sabirnog kanala koji ispod pruge prolazi neto blie Kolodvoru i, lomei se, uvire u glavni odvodni kanal, zapravo, produbljeno i ozidano korito potoka Medveaka,krozkojeuSavuotjeeveinagradskihotpadnih voda. Po sredini tog prostora, na kojem se nalaze vrtovi i drvenenastambevrtlara tosutusamopovremenoprebivali, vodiputeljakzvanZavrtnica.Imemujeotudatosenjimeilo zavrtovekojisutunalismjetajba zbogotpadnihvoda, koje su optjecale zemljite sa svih strana i inile ga svojevrsnim rijenim otokom. Naime, nekad su se otpadne vodebezstrahaisramaupotrebljavalezazimskognojenjetla. itavubizimupotojzemlji,doknanjojnebibiloraslinja, vrtlari prolijevali vodu iz kanala, nasitili je duikom i u proljeenanjojdobivalinajboljusalatu,kupus,graak,blitvu, pinat i drugo povre. Nedopustivo je bilo samo otpadnim vodamazalijevatizemljudokjenanjojpovre,pasusevrtlari kleli sanitarnim inspektorima da to ne ine, a sanitarni su inspektori predopinskimvlastimajamilidavrtlari govore istinuitakopravdalisvojuplauisvojenamjetenje.A toje bila istina, znali su samo krastavci koji su tamo kao nigdje rasli. Nisamesto,alijesamunekolikonavratasMirtomdolazio na Kanal. U etnji! Ne sjeam se da bi taj prostor po rubu odvodnogisabirnogkanalakojigaopasujubioograenbod ljikavomicomnakolju.Asadsamgaupravotakvog,ograena,

222

naao. U ici su se nalazili neobraeni vrtovi ugaeni stopalimatisualjudi,nekebarakenanovoizgraeneistotine vrtlarskihkueraka,dobromiznanihsa etnji,skrpljenihod svega i svaega. U ici se veim dijelom nala i Zavrtnica, puteljak kojim emo ui u taj, i na prvi se pogled vidjelo, improviziranilogor,najveiinajtraljavijiodsvihukojimasmo dotadabili. Dok smo uzdu eljeznikog nasipa prolazili sa strane Branimirove ulice, na nasipu nisam primijetio nikoga, vjerojatno stoga tojeta strana ili ozidana ili se nalazi iza nekoliko baraka. A kad smo proli ispod nadvonjaka i skrenuli sasvim udesno, ispod samog nasipa kuda je vodila Zavrtnica,nakosinismonasipaugledalimnotvo enarazne dobi,staricaidjevojaka,udanih enasdjecomibeznjih.Ne moeseznatiotkadasetunalaze.Nevjerujemdasuoekivale samonauilibilokojudrugukolonuposebice.Onesu, inise, doekivale sve kolone u nadi da e u njima pronai nekoga svoga;onesutustajaleonolikokolikosumoglestajati,koliko suimsvakodnevniposlovidoputali,ikolikosuimstraari doputali; onesutustajaledaisplausvojebrige, da obave svojudunost,dazasvojedragenepropusteuinitiono tose uinitimoe;onesustajaletudaseuvjereimalirazloganadi, imalirazlogatrududasevoljenomupomogneili esemorati pomiritisnovimstanjem,snovimodricanjimaisnalaenjima. Tesu enebilerazdraljive,izluenebrigominesnom,kivne naonetosuimsvetouinili. Pustiteihkui!vikalesute ene. toim inite? to suonikrivi!Bilisusamovojnici!Ratjezavr en!Dostajebilo smrti!Vratiteihnama! to emomibeznjih?Inasubijtes njima,inasvoditesnjima,akovamsevodiiubija! Enomogasina!vikalajejedna enanasamomvrhu nasipapokuavajuiseprobitikroznaetaneeneidjecuidoi dokolone.Pustiteme, ene,nalasamga!Kaodasepred njenimnavaljivanjemsvamasapokrenulapremaZavrtnici. Dosta!Ostanitenamjestu!vikalisustraaribranei enamasilazaksnasipaipristupkoloni,braneiionoj toje nala sina i uspjela se progurati do dna nasipa. ena nije uzmicala i straar opali rafal u zrak. Drugi put pucam u meso!Tektada eneustuknue,meunjimaionakojaje vidjela sina, a nije mu mogla sad odmah dati ono to je za njegaponijela.

223

 Eno Konjske Smrti! vikale su ene povlaei se natrakepremavrhunasipa.Onekojesubilenasamomvrhu, na tranicama, spuznue na drugu stranu nasipa da bi se sakrileodonogatojaeitogaenezovuKonjskomSmru. NisamjaKonjskaSmrt,kurvetineustake!Jasamsmrt zavaejepce,koji e,akove nisu,ubrzoostatibezkite.Ja samStojanStojkoizNoilaiove etestvariodsadaraditisa Stojkominjegovimdrugovimailiihuopeneeteraditi.E,a tovamjamogu!Takovamjesueno!Odbij!vikaoje ovjek na konju, maui biem to ga nose obani i konjokradice, biemsaestolovnihjeziaca,kojismoimaliprilikeupoznatii osjetitinaleima. PredKonjskomSmru,konjskimkopitimaiolovnimbiem svesuse enesjednestranenasipapremjestilenadrugui otuda,provirujuiiznadtranica,gledaletkosveideukoloni. Jedna od tih ena to su izvirivale uspravila se i, nosei dvogodinje dijete u naruju, kao mjesearka za nonim suncem,krenulanizkosinupremakoloni. Enomogamua!EnomogaBartola!Enotate!govorila jesebiidjetetu. Istovremeno kad i ena s djetetom niz nasip, iz etveroredaisprednaeg,odvojiviseodkolone,uznasipje prema eni krenuo ovjek u avijatiarskoj uniformi. Dok je prolazio pored nas, Franta ga je vukao za rub bluze i preklinjaodasevratiusvojred. ovjeknijesluaoniFrantu ninasnekolicinukojismoFrantipovlaivali,a,inise,nisebe sama. Vuenmagnetizmom oinstva, u mjesearskom stanju kaoinjegovaena,krenuojeuzagrljajeniidjetetu.Naaose posrednasipa,svegatrikorakaispred eneidjetetakadjeu ruciStojanaStojkaizNoilaopaliopitolj.Bartolsezanjihao i,njiuise,paouzagrljaj eneidjeteta.Grleiga,ljubeiga, onagajeuzpomo snage tojeunjemuostala,nekovrijeme uspjelazadratiuspravnim,aondaje,kadjeomlohavjelotijelo ostalo bez trunka moi, pala zajedno s njim i djetetom na kosinunasipa. Eto,sadgaima,gospoo!rekaojeStojkozvanKonjska Smrt,nagloobrnuokonjanalijevoipoaoulogor,jerenevie nisunavaljivale. Skrilesusezadrugustranunasipaiotudanisupomaljale glavu.Smrususemoraliuutkatinjihovijeziciipodmukle namjereonihukoloni,misliojeonajizNoila.
224

Ulismoulogoristaliuzdu Zavrtnice.Reenonamjedatu ekamodaljnjanareenja,i ekalismoihsvedoknijedoao mladpartizanskioficirunovojuniformiengleskogoficira,koja nasebinijeimalaoznaku ina,alijebilasvjeeizglaanai sprijeda, ispod lijevog prsnog depa, okiena redom krpenih nadomjestakaza estordena.Popesenaklupuispredjedne barake i pozva nas da ga paljivo sasluamo. On je Mato Rajkovi,zapovjednikekipeistraiteljauovomlogoru.Odtoga koliko emo ga paljivo sluati i posluati, ovisit e naa daljnjasudbina.Onznadabismomiradonetopojeli,jersmo, vjerojatno, na putu izgladnjeli, ali nam on ne moe elji udovoljiti prije nego se obave prijeko potrebne formalnosti. Kadihobavimo,nai esenetoidasepojede,nakazanu,ili akonamnetkona netodoneseizgrada.Unoenjehraneu logor, ako to dosad nismo znali, doputeno je, ali samo pokornimaiposlunima,toemolakorazumjeti. Vistedosadabilirazvrstavaniporazliitimosnovama, najee po rodu vojskekoji stesluili i po inu, na brzinu, odoka,napovjerenjeilipremadokumentukojistepokazali. U ovom logoru ta e obrada biti nastavljena, ali mnogo te meljitije.Njimasetamo urilo,namaseovdjene uri.Svaki e odvasdobitisvojkartonukoji ebitiubiljeenisvivai podaci,alinesamoonikojenamvika etenegoionidokojih e istraitelj,uzimajuiuobzirono tostevirekli, todoku mentiovamagovorei tokauljudikojivaspoznaju,utoku temeljiteistragedoiitekihtada,kaopotpunovjerodostojne, ubiljeitiukarton.Vietesadadobitilistiekojetrebaispuni ti. Koji znaju pisati, sami; a koji ne znaju, uz pomo onih ljudi zastolovima tosjedei ekajudavambudunausluzi. Paziteivikojiznatepisatiikoji etesamiispunjavatianketni listi,ivikojieteodgovaratinaupitepisara tobiljeite,i todoputatedaseubiljei.Najprije,nezavaravajtesedanas moeteobmanuti,inemojtedavatikriveodgovore,jersemi prevaritinedamo.Midostatogaisamiznamo,a tonezna mo, moemozakratkovrijemedoznati.Naemolidatko to skriva, da je ne to zatajio, zatajeno emo mu udvostruiti, ako seradiokrivnji.Aoniemusedrugomnemoeraditi, samosekrivicetaje!Priznaj,ipolatiseprata!Zataji,igrijeh etiseudvostruiti.Apotom,vodira unadaosvakojrijei koju e napisati,ili e datidasenapieovisitvojadaljnja sudbina. Ovisi dali emotepustiti daide odmahkui, da bude kanjen zasluenom kaznom, ili dakrene nadaljnju
225

obradu,nadaljnjeisljeivanje.Sveodiskrenostizavisiizato iskrenostiznadsvega!rekaojeMatoRajkovi*,prijenego to su nam pisari poeli dijeliti anketne listie, a i olovke onimakojisuodgovoreodluiliispisatisami. Sva smo etvorica uzeli olovke i odluili sami ispuniti anketni listi, iako su nam ruke drhtale, iako smo bili iscrpljeni putem, glau i ponienjem. Stali smo zaneki stol jedanporeddrugogaonakokakoukolonistojimoipoeliod imena,prezimenaidana,godineimjestaroenja.Odgovorina ta pitanja nisu nam predstavljali nikakvu tekou, kao ni odgovor na zahtjev da upiemo ime oca i ime i djevojako prezimemajke.Zaudilonasje tosmosva etvoricaroeni iste godine, to smo za smrt jednako premladi. Tek prvi kvartalovjekovavijeka!JasamsedodatnoudiotojeTadija roenuPetrinji,itosumutamoiotacimajka. Sa zavrenom kolom ve je ilo malo tee i bilo neto raznolikije. Ja smo i Tadija upisali gimnaziju zanemarujui nekolikosemestaraneredovitogstudija.Frantajenapisao est razreda puke kole, a Luki je, naem konjuaru, zadrhtala rukaion,nanaeuenje,napisadajeuBogievcimazavrio osnovnu koluod etirigodine,auZagrebudvogodinju kolu Hrvatskog radie, iz koje je iziao kao kolovani i izueni bravar. Nekedugovjeneslubenitkoodnasnijeimao.Tadijaje bio inovniktekdvijegodine,jainspicijentsamopolagodine vie.Frantabrojgodinaotkaddrvasijee,nijeznaojerihsijee
*MatoRajkovi,uratuinakonrataozna, toznaipripadnikkomuni stike policije, potom novinar Veernjeg lista, to znai komunistiki po licajacnazadatkuunovinarstu,ubrojnim lancimaglorificiraradkomuni stikihpolicajaca,akadgovoriosvomposluiposlusvojihkolegaulogoruna Kanalu,pieiovo: U to su vrijeme u Zagrebu dva sabirna logora za uhap ene inovnike, slubenike, vojne i druge nosioce vlasti u takozvanoj Nezavisnoj Dravi Hrvatskoj.JedanjelogornaKanalu,drugiuMaksimiru.Ovdjeradedvije istraneekipe,ajasamim ef.OdgovoransamzasvojradAntunuBiberu Teheku.Ontraidaistraiteljiradebrzoitono.Tamogdjeveprvaistraga pokaedajerijeoteemzloinu,uhapenikazadrati.Ulakimsluajevima pustitinasloboduidatinaznanjeputenomedaoekujemolojalnostprema naojvlasti. Istrane su ekipe bile jake. Koji ef istranog odsjeka ne bi poelio takve istraitelje kakvi su bili vrlo inteligentni Mladen Zvonarevi, revni Darko peti,uporniJovoLonarVoloaistaloeni,ozbiljniJocoKatana, ovjek profinjenihmanira.

226

otkakozasebezna.Iopetjezapelonakonju arukojinasje iznenadio svojom bravarskom kvalifikacijom, pa nas je iznenadioikadjenapisaodajeubravarskojradioniciTome Piljka, to na egrtovanje to kao radnik, proveo sedam godina. ekao sam da odgovori na naredno pitanje pa da otkrijem tko je taj Luka konjuar. Ono to je u anketnom listiunapisaoosebi,uinilomisenespojivimsonim tojena poetkuosebigovorio,dajenabijegkrenuouzkonjeidase namjeravaovratitikuikadteretprebacidoposljednjepostaje naZapadu. Tadija je u rubrike o vojsci ubiljeio da je priuvni domobranski natporunik i da je zarobljen u domobranskoj uniformi; ja da nisam vojnik, ali su me zarobili u erkeskoj uniformi; Franta da je priuvni asniki namjesnik devetog domobranskogstajaegzdruga;aLukaseitupreznojavao to daupie.Onje,kao,biouraznimrodovimavojskei,umjesto da ih nekoliko navede, naveo je samo domobranstvo ne spominjuijedinicu.O inusenijeizjasnio,azauniformuje rekao da je na bijeg krenuo uz konje, u civilnom odijelu, razumijese,uemujeisada. Tadijauneprijateljskojvojscinijeimaonikoga,dakako, osimsebesama,alijeupartizanimaimaosestru,odprvoga dana;jaupartizanimanisamimaonikoga,alimijeotacbio neprijateljski andar,abratustaa,pasmo,sobziromna moje erkeske hlae, svi bili neprijateljska vojska; Franta nijeimao,iliuanketnomlistiunijehtioimati,nikoganina jednojninadrugojstrani;aLukaje,iakogazatonitkonije pitao,odgovoriodasunjegova etiribrataiotaciuratubili onotosuiprijeratabili,seljacibezuniforme. Nazadnjeanketnopitanjezatosmobjeali,Frantasui Tadijaodgovorilidasusepovla ilisasvojimjedinicama,da su sluali zapovijedi; ja sam odgovorio da sam se htio na Zapaduusavritiustruci;aLukajeostaoprisvomu,poaoje uz konje, pa to god o tomu ef grupe istraitelja Rajkovi mislio. Listie smo predali tamo gdje su se ispunjeni listi i predavali.Reklisunamdasegdjegodsmjestimoidadr imo otvoreneui,bit emonasasluanjepozvanikadnanasdoe red.Nasasluanjesupozivaliprekorazglasa,pasimogao uti kadteprozovuakotijeiepuuima.

227

Smjestili smo se u jednoj od vrtlarskih koliba, po svemu se ini, kolibi za alat, jer je i za najoskudnije stanovanje bila pretijesna.Smjestiliikrenuliupotraguzahranom,onomkoju namjeRajkovi obeao,aliobeanjenijeispunio,ionomkoju bismomogliisprositiodstarihzatvorenika.Vodejeulogoru bilokolikohoe,vodeizvrtlarskihcrpkiposvudauokolo.Na svakoj je parceli bila po jedna. Neto smo hrane isprosili i meusobnopodijelili,alinamse inilodajeodisproenogvie ostalonazubimanego tojeprolokrozjednjak.Potomse moesuditikolikojetehranebilo. Njukajui za hranom, ustanovili smo daje ovo labavo branjen logor, da je ovo nekakav stacionar u koji se slijeu zarobljeni i osumnjieni i iz kojeg, nakon sasluanja, ljudi odlazedanjuinou.Nekamoodlazeiovamosevienevraaju. Odlazepjeiceiodvozeihkamionima,sceradamaibeznjih. Rekoenamdasetudugoneostaje,sveganekolikodana,ida setunema topojestiakotitkoizgradanedonesejelo.Ono topovremenodijeleizkazananemoesedratijelomnikad bibiloredovitodijeljeno.Stacionarjeopkoljenbodljikavom i comkojajerastegnutaodjednogdodrugogdrvenogkolca,kao tosepraveianeograde,alijebodljikavaicajednostruka,a kolevi su daleko jedan od drugoga, pa se ica moe razmaknutielilisekroznjuprovui,ajolakeelilikroz njukomu todati.Straarikojistraaresvanjskestrane ice, pozapovijedianesvojevoljno,jersemnotvuljudiuicihrana nedijeliredovitoniudovoljnimkoliinama,doputajudaene kroz icu dodaju hranu svojim muevima, brai i sinovima. Zato se veina logoraa kree uz icu na nasipima kanala i oekujedasonudrugustranuugledanekogasvogaiprimi netoodnjega. IvanTelebar!vikaojestraarsvanjskestrane ice. TkojeIvanTelebar,nekasejavi!Zanjimsuilogora i,meni nepoznatiljudi,poeliprozivatimojeime.Shvatiosamdajeto uprilienjesastankasonimtkomekroz icu elividjeti,pa sampozvaosvojeizetveroredadameslijede. Dvijeje icerazmaknuoFranta,ajasamkroznastaliot vorispruiorukei,prijenego to enampristupitistarica koja, kakomirekoe,menetrai,akojuja,akomipamenje nisuizbrisalemuke,prviputvidimiunjojneprepoznajem ni majku,nirod,nisusjedu. akni enuvienujednomna ulici!Odjevenakao toseodijevajuprigradskeseljankekoje su odbacile narodnu nonju, a gradskuprigrlileprilagodivi
228

jenarodnoj,ta enaudugojcrnojsuknji,crnim arapamai cipelamasvisokompetom,tastaricaubluziipregaiciglene boje,sasijedomkosomikavenommaramomnaglavi,nijemi, kakove rekoh,nalikovalaninakogapoznata,aipaksamje, sazaveljajemurukama,nekombijelomplatnenomvreicom, doivljavao kao najbliskije eljade, moje od davnina i moje dovijeka,kaoutjelovljenjemilostikojasesputasrosompoput manenebeske.Bijelaplatnenavreicainjenabijelakosa,lice koje je starost posrebrila sivilom, kao da su roeni iz sjaja jutarnjezvijezdei,potosuoblikovaniustaricu,prilisuovoj razmaknutoj ici, kroz koju bih i ja mogao proi svjetlosti zvijezde u susret, kad mi put ne bi prijeio straar koji me dozvaodapriemianojogradi. Dokmijeurukedavalaplatnenuvreicu,gledaosamsamo uono to mi prua, a nisam iskoristio prilikuda joj izbliza pogledamlice.Akadsamurukamaimaoono tomijestarica donijela,iodluiojepogledatiiupitatitkoje,bilojekasno. Staricajeotilaprekobrvnanakanaluimogaosamjojvidjeti samolea,auskoro,buduidajestraarstaoizmeumenei nje,ninjih.Mislisumibiletekekaostajaevode,kretnjesu mibileusporenekaozijevdosade,osim eljezajelom,svesu midruge eljebileumrtvljenekaopokoenatrava,pasamse tektadasjetio,kadje enanestalapremanadvonjaku,dasu ruke iz kojih sam uzeo vreicu bile mlade i da nikako nisu odgovaralesijedojkosiipopepeljenomlicustarice.Bilesuto mladenjegovaneruke,splavim ilamananadlanici,slijepo oblikovanimnoktimaispodprozirnoglaka,bezbora,iakosu bilekoate,ruke enekoja iviodradasvojihruku,alijojje posaofin,mekanineostavljatragovanadlanuijagodicama. Zabavljenmiljudasusjedine,bjelinatorbeiposrebrenolice potekliodsvjetlostizvijezde,nisamobratiopa njunatodasu ruke enekojamijedonijelahranuzrakejutarnjesvjetlostis nebaitakosampropustioprilikuupitatijedalijesilasa zvijezde. S hranom u rukama, gladan, ja sam bulaznio! A sve te prieobjeliniiposrebrenjuusvjetlosnojpjeni,svetepri eo mladimrukamasplavim ilamananadlanici,svejetosamo sadrajbulanjenjagladnaiizmuenaovjeka. tostoji,Ivane?toeka?Drijei!rekaomijeFranta Podolnik,dobrodu nidrvosjea,kojemsuoibilezakrvavlje ne odnesanice. tose udi?Nepoznaje je?Aotkudbije poznavao? ena je nala tvoje pismo. Osobno ga je odnijela
229

naadresuitamonijenikogazatekla,pasesmilovalaidonijela tihranu. Dijelimoitedimo!rekaojeTadija. Ovosudobriznaci!rekaojekonjuar. Sutradansunas,doneklesamositejersmohranumorali te djeti,svu etvoricuistovremenopozvalinasasluanje.Preko razglasa,netoprijedevetsati,doksunjihtrojicaspavala,aja bdiojoodgledanjajutarnjezvijezdeipreklinjanjanjenasjaja damikaegdjejeonaitosadaradi.Ujednosmoobavijeteni da na sasluanje doemo u baraku s tom namjenom, ja na vratabrojpet,Tadijanabrojosam,Frantanabrojdevetnaest iLukanabrojtridesetitri.Barakaukojujetrebalooti ibila jepotpunonova,du Zavrtnice,nipo emuslinavrtlarskim straarama po logoru. Na njenim su nas vratima doekali straarii,kadsmoimjedanpojedanreklisvojaimena,jedan po jedan dobili smo pratnju dvojice koji su nas odveli do odgovarajueg broja sobe, pokucali na vrata i, poto su im iznutraodgovorilidajeulazslobodan,gurnulibinasusobua samiostalinastraiispredvrata. Pridesnomzidusobe,nakojemujevisilaTitovaslika,za stolomipisaimstrojemsjedilajemlada enauuniformi,bez kape na glavi i, poto me upitala kako se zovem a ja joj odgovorio,uzelajesastolamojanketnilisti,ustalaipola prema stolu za kojim je sjedio ovjek i itao novine ne odvajajuipogledaodslovanikadsamjauao. DrueVoloa,oprostitetovamsmetam,alijevrijemeda ponemoreklajeena. Nita,nita,drugarice,posaojeposao.Jasamsemalo zadubiouovaj lanak.Uh,kad eovozavriti,padanamiru itam! rekao je drug Voloa, to mu je vjerojatno bilo konspirativnoime,sadrazotkrivenoilegalizirano.Pogledaoje papiri tosamgajuerispisao,pogledaojemeneirekao: Aha,tisitaj!Opa,bato,znamomisveotebi!Rekavito, ispruiojelijevurukuipriekaodamudrugaricauuniformi dade drugi papir, na kojem je napisano to sve o meni. Drugarica mu dade to trai, on pogleda to sve to tamo o menipieiodnekudispodstolastadeizvlaitidugaak tap slianpastirskojbatini. Rukohvattapabiojesavinutkaokodveinetapova,alije savinuti dio, to nije esto, zavravao kuglom slinoj kugli
230

topuza,dokjeuspravnidio tapa,nadijelu tojevirioiznad stoka,biokvrgav,jersuostaledokrajaneporezanegranena stabalcuod ijegjedrvetaikorijena tapnapravljen.Potoje tapuspravioiosloniosenanjega,Voloajepoeoustajatisa stolice,pasamvidiodamuslijevomnogomnetonijeuredu, da mu dio noge manjka, da ima protezu ili taku. to je posrijedi, nisam mogao vidjeti od stola. Ustao je, uinio nekolikokorakaipokazaodabeztog tapanemoeniustati nikretatise. Gospodinemajorerekaosamneznajuinidalijemajor nidaligasmijemzvatigospodine.Drugomgasigurnone moguoslovljavati,onbisenatonaljutio. ek, ek!rekaojeonskraujuirijeinave poznati nain.Kogatitozovegospodine?uhvatioje tapzadonji dio,akukom tapazakvaiomi vratipoeolaganovui k sebi.Vuentomkukom,doaosamdonjegovastola,akad dalje nisammogao,idaljevuen,nagnuosamsenadstoli prignuoglavupremaVoloidokrajnjihmogunosti. ek, ek! Timenigospodine!Tigospodinommoe zvationogLoj zekaStepinca*,onogsmrdljivogpopa,amenenemoe.Jase vrijeatinedam. Oprostite,ali janeznamkakodavasoslovimrekao sam,sVoloinimstolomispodbradeikukomnjegovatapaiza vrata. Nikako!Nikakotimeneneoslovljavaj!rekaojeVolo a. Negonamreciistinutosibio,itosiradio. Jasamtajtamo,tajzapisani,IvanTelebar.IzGeneralskog Stola!Biosaminspicijentukazali tu.Nisambionaoruan,
*TihjedanaAlojzijeStcpinac,zagrebakinadbiskup,upismupredsjedniku vlade Narodne Republike Hrvatske Vladimiru Bakariu, za koje je Voloa vjerojatnoznaoinanjegapredTelebaromreagirao,pisaoiovo: Konano, namee se pitanje: gdje postoji moralno opravdanje za progon tisuahrvatskihasnikaistotinatisuahrvatskihvojnika,kojisuunajboljoj vjeriipotpunompredanjudaslueHrvatskomNarodu,vrilisvojevojnike dunosti.Poetikimipozitivnimnaelimaratovanjani jedanodnjihnebi smiobitipodvrgnutkazniosimonih,kojisuprekrilimeunarodneprincipe ratovanja i moda nepravedno napadali mirno puanstvo, koje uope nije sudjelovalouratnimoperacijama.Neebitimodasuvino,daseuobranu ovihhrvatskih asnikaivojnikanaglasiito,dasuonisvojuborbusmatrali kao obrambenu borbu protiv svih onih nepravdi, koje su im po priznanju predstavnika'narodnogoslobodilakogpokreta'poinjali ovinistikireimi predratneJugoslavije.Pogotovokadsuti asniciivojnicidanasnajspremniji dasuraujuna obnovi i procvatu onakve Jugoslavije, koja bibilaistinska garancijaravnopravnostiijednakostisvihnarodaJugoslavije.

231

nisamsluiovojsku,nisamsudjelovaoniukakvimakcijama, nisamnikogaubio,nisammrtva ovjekavidiodoksenisam daoubijeg,nisambiouborbiosimnabijegu. Tinisi,tinisi!Amimislimodajesi.Jerznamodasuti otacibratkrvoloci.ZnalitotijebratradiouRibniku? Neznam.URibnikunikadnisambio.Toznam! Totikae!Ajabihsekladiodasibratubio egrtdok steuRibnikuubijalizarobljenepartizanerekaojeVolo ais vratamidigaokukutapa.Doksamseispravljaoiodmicaood Voloe,udariomeutjemeonomkvrgomnakrajusavinutog rukohvatatolikojakodajeudaraczveknuokaodajekvrga udarilaodaskustola. Poletjele su mi svjetlice ispred oiju i uhvatio sam se akamazaudarenomjesto.Kreveljiosamse,jaukaoikrozto jaukanjegovoriokaonavijen. Janisamnigdjebio,janisamvidionikakvezarobljene partizane,japartizaneuopenisamviao. Svemiznamo!reeVoloaiodrapimebatinompouhu takoestokodamiseuinilodamigajeotkinuo. Vi tvrditeneto tonikakonemoebititonorekao sam. Abrattvojeljubavnice,MartinMeogzvaniBaja?Injega smoizmislili?Togpoglavnikaustakemladeinasveuilitu!I njega smo izmislili? Toga to je tamo negdje kod Maribora pobio hrpu naih ljudi kad se doepao oruja? A bio je zarobljenik!Jeli,scenskiradnie,injegasmoizmislili?Isad, sveokotebesamezmijeljutice,otac,brat, ogor,atineotrovna bjelouka!Manemojmirei!Svistevignijezdootrovnica! rekaoje,napraviostankuipotomupitaodrugaricu:Jesili sveovozapisala? Jesam, drue Voloa. Ukratko, ali sve! rekla je ena koja je doista sporo ali ustrajno kucala za sve vrijeme mog razgovorasVoloom.to,tosamoonazna! Onda dopii: Nepopravljiv, na daljnju provjeru, juni pravac, ifraBanje.Jeligotovo?Izvuci!Dajovamo!Uze papir,stavinanjegaparaf,pruigamenizajednosolovkomi ree:Itisepotpii!Ovdje! Moguliproitati?upitah. toetiitati!Nevjerujenam?Reci!
232

Pa,redjedaproitam! Potpii!rekaojeVoloaizamahnuotapom. Mislim,akomesadopalionimbuzdovanom,probit emi lubanju,ipotpiemadaineznam tosampotpisao,izuzet zakljukadasamnepopravljividapodifromBanjeodlazim nekamonajug. Sadsimirandoktenepozovemo.Izlazi!reeVoloai, sreom,neudarimeponovotopuzompoglavi.

Prepriavali smo jedni drugima kako je bilo na saslu anju. Batine sam dobio samo ja. Njihovi su istraitelji imali obje nogeinisuseoslanjalinatapnipriustajanjusastolicenipri hodu.TadijaiFrantaimenaimnisuznali,aLukinsezvao MladenZvonarevi.Snjimasupostupalilijepo,aliimkaoni moj meni nisu dopustili da proitaju zapisnik prije potpisi vanja,jerdabitobilosuvinozadravanje.Tamoionakonije zapisano nita to nije reeno, treba imati povjerenje u istraitelje.To evjerojatnobititakokakokau,dasetamo nema to proitati, jer je napisano ve uveno, ali je udna konspiracijaokoneegau emunemanikakvetajne,ponjiho vuosobnompriznanju.Aakotonijeponiavanjedaimnedaju itatitopotpisuju,ondaseneznatobidrugomoglobiti. Zarazlikuodmene,komujeuzakljukudopisanodasam nepopravljividaidemnadaljnjuprovjeru,TadijiiFranti jedopisanodakaoasnikipodasnikmorajuproipredvieni tretman.Tosvakakonijeisto,barnijenaistinainreeno,a jeliistouprimjeni,iu emujerazlika,akoistonije,trebat e priekatiividjeti.NiLukazakljuaknijeimao,onganijeuo. Nije uo nikakvo zakljuivanje, nikakav izdiktirani dodatak. aknionajkojijenamatrojicibiozajedni ki,junipravaci ifraBanje.NjemujesamoZvonarevinarastankurekaoda esejo jednommoratividjeti.Jerdastvarisnjimnisuna ovomsasluanjuraiene.Traitesedopunskeobavijesti!

Menesuopetprozvalistra ari to uvajustra uizvan ice. Odazvala smo se sva etvorica. Odluio sam bolje pogledati stariinerukeiupitatijetkojeona.IovajjeputFrantara irio icu, a ja ispruio ruku kroz otvor. Dok smo se mi
233

namjetalidaprimimopoiljku,staricaje,stojeiuzstraara, odnasi icebilaudaljenavieodtridesetmetara.Onajebila s onu stranu brvna, na drugoj obali kanala. Straar je pita jesamlijatajkogaonatrai, tone ujemo, topogaamopo gestama,aonamukimanjemglavepotvrujedasamjanjezin i damenitreba odnijetihranu. Ali,kadjetrebalodakrene prema meni, opet sa zaveljajem u bijeloj vreici, nije to uinila,negojevreicupredalastraaru,adokjeonkretaos vreicom prema nama, ona se okrenula i otila u smjeru nadvonjaka.Niodgledanjarukuniodrazgovorasastaricom nemanita.Neznamsamojelijojstraarzabranioprilazici, iligajeonazamoliladami,umjestonje,kojojjete kohodati pobrvnu,odnesejelo. Zatomionanijedonijelavreicu?upitaosamstraara. Zarnijesvejednotkotijedonosi?rekaomije. Imate pravo! rekao sam, a trojici svojih drugova: Juer sam bio sklon misliti da mi hranu dariva milosr e, starica koja je nala moje pismo a nije nala adresata, ali danas u to vjerujem manje nego juer, jer se milosre iscrpljuje u jednom davanju, jer je milosre obino jednokratno. U otpodnevnim satima toga dana, dvadeset i osmi svibnja, straajesvanjskestraneogradepozvalada ici prieLuka Katuin,na konjuar.Mislilismodamujetkodoniohranu. Pasmouznjegapolainastrojica,kaoikadjehranameni donesena. Jedna je muka hranu dobiti kroz icu, druga je muka odluiti to valja odmah jesti, jer je kvarljivo, a to sauvatizacrnedane,atreajemukakakohranusauvatiod onih jadnika kojima hranu nitko ne donosi, koji u gradu nemajunikogasvogaiprisiljenisu ivjetiodpronjeikrae. Njimasvipomalodajuisvijednakoodnjihhranukriju,jerje tolikodabiuaspojelisvetostigneio tednjisenebimoglo ni misliti. Solidarnost u patnji i mukama hvale je vrijedno ponaanje, ali preivljavanje, samoivost zvana, i bez hvale ima u ovakvim prilikama veu vrijednost. Zato smo se i udruili, zato se i ponaamo kao etverolani opor da preivimo. Mimo oekivanja, na ici smo zatekli mladu djevojku, ni osamnaestjojgodinanijebilo,u utojhaljininaplavecvjetie oblikomslinerazliku,beziegaurukama.Straarjebioiza njenadrugojobalikanala,iznadnasadagraha,kojisepropeo
234

pokoljuigotovonadvisionasip.NastupalismoizaLukeneko likokorakaionnam,kadjeprepoznaodjevojku,reedase vratimo, od hrane nema nita. Neka ga priekamo u naoj kolibizasmjetajalataivrtnihplodova.Poslualismoga,ali smo, ostavljajui ga s curom iz susjedstva, kako nam je predstavio djevojku kad nas je zamolio da se vratimo, osvrnuvi se vidjeli kako se s curom iz susjedstva izljubio krozicu,oprezno,daihotriianiiljcineogrebupolicu. Otili smo i ekali puna tri sata. Nismo znali to se s Lukomicuromna icidogaa,anismoniotilividjeti tose zbiva,potujuinjegovu eljudamunediramouintimu,za koju smo znali da postoji, da nije mala i da nije laka! Uostalom,veduljevrijemesumnjamounjegovupriukakoje iaouzkonje. Luka se na vratima kolibe pojavio vidno uplaen, s razderanomkouljominaleimainaprsima.Naleimaje imaouzdunubrazgotinuodnekogotrogpredmeta,izkojeje obilnoteklakrv,anaprsimajeproaobezogrebotina. Od ega ti je to? pitao ga je Franta, koji je na ao nekakvukrpuinjomemuobrisaokrvslea,kakosenebi razlilapokouljiihlaama,pazeidakrpomnedodirnerane. Provlaiosamsekrozbodljikavuicu! Pokuaosibjeati?nastavljaFranta. NerekaojeLuka,akadsemalosmirio,preputajui Frantidamuranudokrajasredi,onakopogrbljen,ispriao namjetosezapravodogodilo. Kadsmomiotili,njegovajecuraizsusjedstvazapra vo djevojka kojoj se neko vrijeme udvarao, kojoj je napisao pismo i bacio ga kroz prozori praseeg vagona uspjela nagovoritistraara,dobrailiglupa ovjekakadsenatodao nagovoriti, da Luki dopusti proi kroz icu i doi do njenih roditeljakojisusenalaziliuonomnasadugrahapenjaa,me ukoljemiliem,jersusebojalidaihtukojiznanacnevidi. Dobriiliglupistraar,svejedno,kojije etaoponasipukanala idraosvisinenaokuitajgrahpenja isve tojeunjemu, dopustiojecuridaLukaproekroz icupoduvjetomdase, kadseugrahunae,nemiesjednogmjesta.Odklupicei panjanakojimajevlasnikteparceledorukovaodokbiradio usvomvrtu!Djevojkaizsusjedstvapristalajenatajuvjet, pridrala rairene ice i, kad seLuka izvukao na ist zrak, odvelagadosvogocai majkekoji sui sami sjedili na onoj klupiciusredvisokoggrahanakojemsucvjetaliprvicvjetovi.
235

Lukanamnijeotkriotojescuromizsusjedstvainjenim roditeljimarazgovaraopunatrisata.Kakvesutamoprepirke voene,kakvepogodbesklapaneikakveucjenepadalena ast i na glavu! inilo nam se da je cura iz susjedstva, iako mlada, neko vrijeme bila prilenica iz susjedstva i da je u grahu traila podmirenje dugova i ispunjavanje obeanja. Jednojeipakotkrio,dasurazgovaraliionjegovubijegu,daje stari bio spreman s njim zamijeniti odjeu, jer on u svojoj odjei,iakojestcivilna,nebimogaoproinezapaeno,takve prnjenosesamologorai.Gotovodajepalaodlukadasestari svlai,aliseLukanijehtiosvlaiti,nijehtiobjeati.Stoekad pobjegne?Dasekrijepogradu?Jednommoraizrupevani opet u logor. to da bjei preko granice sa curom iz susjedstva?Zarve tamonijesambio?Nemadrugogizlaza negokrozlogor,sasluanjaimareve. Kakojepriaobijegustalnisadrajsvihnaihrazgovorai svakenaeutnje,bilojetonajmanje,gotovonita,tonamje mogaootkritiizdugograzgovorascurominjenimroditeljima. Ainisedajetamobilotekihprepirkiokoodabiranjaputaza izlazakiokopoinjenihnesmotrenosti. Doksuonitakosjedili,kovaliplanoveobijegu,ucjenjivali jednidruge,prijetiliipsovali,promijenilasestra ananasipu. Umjestoonogdobrogiliglupogstraara,nanjegovojemjesto doaodrugi,niglupnidobar.Onaj tojeotiao,odlazei,nije svojojzamjenirekaokogaimauvisokomgrahuispodnasipa, prijestoga tojebioglupnegostoga tojebiodobar.Kadje novi straar, odmoran i oran za izvravanje obveza, vidio odrpanogLukuurazgovorusdjevojkomidvojestarijihljudi, zakljuiojedatonemoebitinitkodruginegologora kojise provukaokroz icuirazgovarasasvojimposjetiocima.Sjurio jesnasipaiobruiosenaLuku. Jesilitilogora?pitaogajebijesno. Jesam priznade Luka, koji se pomirio sa sudbinom logoraaiodustaoodzamjeneodijelasperspektivnimtastom. Atoondaturadi,majkutijebem!proderaosestraar iiupaokolaczajednosgrahom. Pustiomedakrozicuproemonajtojeprijevasbiona strairekaoje.Onagajemolilaipokazanacuruiz susjedstva. Matkotepustio,banditujedan?Tkotejesmiopustiti? Tkomoeizmoliti da tepuste?Htio si ti bjeati! I onim kolcemokokojegsesviograhudarigapolijevomramenu.
236

Idjevojkainjeniroditelji, toiznenadistraara,skoieu Lukinu obranu i zajedniki se uhvatie za kolac viui na straaradanesmijetako,dasuioninapartizanskojstrani, dasuonidoistaizmolilidagapropustekroz icuidaeseoni alitiviojkomandi.Straarsezbuni,otupinapad,nesjetise daimaoruje, aLukaiskoristi prilikuiprekobrvna pojuri prema ici. Kroz icu se provukao onakav kakvog smo ga vidjelikadjedoaouklijet,irekaonamdagadvastraara, onajtojeiupaokolacijojedan,traeipologoru. Jednoga u rasparanoj koulji, krvavih lea, s Tarzan frizurom! Njega traimo! govorio je netko prolazei pored kolibe,ali,nasreu,nesvraajuiunju. Obucimojubluzu!Stavinaglavuzavezanirupi!Brzo! rekao mu je Franta. Tako! Sad izii van i prati ta dva straara u stopu! Uvijek za njima dok kroz icu ne odu na svojestraarskomjesto.Izlazi!Sluajtosamtirekao!Totije najsigurnijesklonite. Luka se vratio u sumrak i rekao da su njegovi uporni progoniteljiotiliidajeFrantinnainskrivanjauspio.Rekao jedausvimtimneprilikamaimaijednadobrastvar:curaiz susjedstvainjeniroditeljinisuhtjelistraaruodatinjegovo ime!Imalisugasnagezatajiti!Tajemo oita,itojedobro! Da su odali njegovo ime, straar bi otiao u baraku za sasluavanjeiprijavioga,otudabigapozvaliitrailidakae zatojepokuaobjeati. Totajenjeimenajestbilodobro,sloilasmoseinastrojica, alismoipak,zasvakusigurnost,predloiliLukidamuFranta ostriekokoticu,dokjoimadanjegsvjetla,noicama, toih je naao meu alatom u kolibi, a vrtlarima su sluile za rezanje vrika bilju ili za rezanje lika kojim su stabljike vezivanezakolje. NaTarzanfrizurusepale!Divljaju!rekaojeFranta dokjeiaoLuku.Zatotrebaskinutitajmamac! Sloilismosedajeito ianjezaLukudobro.Alismosva trojicaznali, tomunismorekli,dauonomu tomusetoga dana dogodilo, zanemarujui dobre pojedinosti, gledajui openito,nemaohrabrujuihznakova. Dankojijeslijedio,dvadesetidevetisvibnja,nalikovaojena prethodni.ProhladanusvitanjedoksamprekozvijezdeMirtu pitaojeli,akojeizHudeLuknjeizila iva,sauvalaisvoj
237

kovei sperikamai minkomzamaskepostaojevru im jesunceodskoilozajednokopljei imsemagla,satkanaod rosnepraine,posuila.Dodvasataposlijepodnedanjeza nas etvoricuprotjecaobezdogaanja.Drugisupozivanina icuidrugisupozivaninasasluanje,drugesudovodiliulo goridrugesuukolonamaodvodiliizlogora,amismo ekalii pomalojeliodonogtomijestaricadonijela. TonoudvasataLukajepozvanprekorazglasadahitno doe pred vrata svog istraitelja Mladena Zvonarevia. Otiao je u nadi da e zapisnik s njegova sasluanja, kao i nai,zavritisnekimzakljukom,nekimpravcemkretanjai nekom ifrom,alivratiosevrlobrzoadaZvonarevi anijeni vidio,sonomcuromizsusjedstvaisjo dvamomkasvojih godina, jednim u partizanskoj uniformi s inom porunika i drugimucivilu,uplavimhlaamaikariranojkoulji.Onajs titovkomizvijezdomnanjoj,odorujajeimaosamopitolj. Svetrojenosilisuurukamagitare.Idanasuonojutojhaljini scvjetovimarazlikanasebi,djevojkaje,zarazlikuodjuer, kadsmojevidjelikakoozbiljnosLukomrazgovarapreko ice, bilaizuzetnovesela, akineprirodnoveselazaovologorsko okruenje. Naprotiv, druga dva Lukina gosta nisu bila ni posebnotunaniprevieozbiljna,aliniveselostnisuhinili. Bilisusamozadovoljni tosutu,ugostimakodsvogznanca Luke.PredkolibomjecuraizsusjedstvagitarudalaLuki,uz znaajansmijeakirijeidajegitaranjegovabilaiostala,da ona, kako mu je poznato, ne zna svirati na njoj i da nitko nakonnjegananjojnisviraonije. PotosuvrtovinaKanaluopasani icominanjihnaleglo mnotvo logoraa, od vrtova su ostali samo uga eni ostaci povra,obrisilijeha,straareikolibezaalatskrpaneodkoje ega,iklupicesastoliimakojesuvrtlari,nabijajuikoleveu zemljuipovezujuiihkomadomdaske,gradiliposvudagdje im se inilo zgodnim odmarati se i blagovati. Jedan takav stoli na dva kolca i dvije klupice, takoer na kolevima, posluili su Lukinu drutvu da se razmjesti, uzme gitare i pone pjevati predratne pjesme o rascvalim vonjacima, o starogribarakeri,oenjizaputovanjima,oMlijenojstazii okojeemudrugomu,toseuovimdanimaiuovimprilikama ininestvarnim,tolikonestvarnimdajetobilaprijeperverzija negosentimentalnosjeanjenaminuledane.Djevojkau utoj haljininacvjetoverazlikasjelajenaklupicu,ogolilanogedo polovicebedara,papjevaiklik e,anjihtrojicapritislinagi
238

tareidrmajuli,drmaju. emusvetosliiuovimvrtovima jada,uovimnasadimagladi,ranaisveprisutnesmrti? Ovovolim!Starodrutvo!Maza,tojestja! krip,tojest ti! i pokaza na Luku. Srp, to jest ti! i pokaza na partizanskog porunika. Macola, to jest ti! i pokaza na momkauplavimhlaamaikariranojkoulji. Staro drutvo, ali nove prilike! Novi, kako se to sada kae,rasporedsnaga!Tisi,Mazo,ostalaistamaza!Aliinisi baista,ikodtebesekojetapromijenilorekaojeSrp. Ista,ista!klepetalajeMaza. Jasampostaopartizanskiporunik.Pobjednik! kripje od ustakog porunika, koji se silno ponosio svojim inom, postaozarobljenik.AMacolajepostao...E,tositi? Odbornik,sekretar...rekaojeMacola. Starodrutvo!Da!rekaojeLuka.Painije!Zbiljanije! Ustaromsmodrutvunasdvojica evilinju,nauMazu.Ito se znalo u susjedstvu. A tko koga sada u novom starom drutvuevi,tosenezna.Iliseznaitkoeviikogaeve? Hajde,krip,nemojtako!Gubi,nervozansi!Nitkomene nijeevioosimSrpa.Topriznajem.Topriznajeion.Jeli,Srp? Jest,Mazo!kaeSrp. Atisime,krip,htioeviti,alitinisamdala.Macolanije nipokuavao,jerjeznaodanemapristupadokjeSrptu.A susjedstvopusti,nekapriatohoe!Jelitako,Macola? Takoje,Mazo!Dajpjesmu,onuogrmljukrajpotoka!Ali, ja razumijem kripa i ono njegovo o evi. Njemu, deki i puce,nijelakobiti tojebio,ipostati tojesada.E,tose moraotplakati.Alismomiuznjega,staripajdai,dagaraz veselimo.Dajpjesmu!Rekaosam,opotokuugrmlju! Moe! klikeMaza. Vas trojicaponite, muzika pa rijei!Ati, krip,nemojsrati!Tkojemene evioosimSrpa? Nitko!Atigubiinemojseljutiti.Gubikaoovjek! Bilo je dugo to muenje uz pjesmu, na koje je Luka as pristajaoipjevaosvoljom,kaonekaddavanonanekomplatou u zagrebakim predgraima, na travi uz sprudove Save, a doas,kadbisesjetio totajposjetimazacilji tojesvrha tom pjevanju, tuno udarao po icama i gledao Mazu kako pjevairazgoliujenogedogaica.Uzdiuiglavuiznadsvega

239

toseokonjegazbivaupjesmijetraioprostorzadisanjei ivot,oponaajuiribu tosvaki asizranjanapovrinudabi udahnulazraka,jerjevodatolikoprljavadaseunjojnina krgenemoedisati. Namatrojici,kojismosjediliunaojpalaiod iblja,lima, dasakaikartona,spoetkajetapjesmaetverolanogdrutva iz zagrebakog predgraa bila zanimljiva, dok nismo otkrili ulogusvakogaod etirisudionikateopakeigre.Kadsmote ulogeotkrili,bilonamjesvetoodurnokao tonamjeodurno svako drugo muenje. Kao svako drugo grubo nasilje! Jer, hajde, recimo, ovojenasiljes grumenom duhovitosti, ovo je profinjenaperverzijaukojojtroje, enaidvamukarca,eleiz osveteotkantati etvrtoga,kojiimsezbogneega,vidjelose zbogega,silnozamjerio! Itajerafinirana,perverzna evauoitrajaladokasnog popodneva,kadnamjesvima,kojismojebiliprisiljenislu ati igledati,postalaodvratna,kadjepoelavikastraaradase svipostrojimoujedanred,koji eskrajanakrajlogoraii prekonekadanjihlijeha, ikadsusviistraitelji, odjednom, ostavilisvojekancelarijeinaliseisprednovebarakedavide kakoenasstraaripostrojiti.Lukajemoraosnamaured,a SrpsuiMacolakrenulipremabaraci,gdjesuseskupiliistra itelji. Dajmigitaru,kripreklajeMazaprijenegotoepoi zanjima.Tvojaje,nemaBoga,alitizasadnetreba.Aja u je uvatikaouspomenunatebe.Budibezbrige,ibeztebe e onasvirati!Znase,urukamamogaevca!

Lukajeustrojsasobomponioisvojutorbuideku. touzase nosidekuprebaenuprekoramena,tonasnije udilo,odnje semalokadrastajao,alinasje udilo tonositorbukadje vidiodasmomisvojeostaviliukolibi.Pretpostavljalismoda onosvrsiovogpredveernjegpostrojavanjanetozna,dasu muotomunetopriapnulinjegovidananjiposjetiociilida mujetojuerugrahu,u aruprepirkeiucjena,biloreeno. Zatogainismopodsjetilidanasnitkoodstraaranijezvaou stroj sa svim svojim stvarima, nego su svi vikali da se postrojimou jedan red. Osim toga, padalo jeu oi da jena krajusnaga,dajeostaobeztitakakojepoaouzkonje,ida se,ogoljendokosti,izgubioustrahu to esnjimbiti,jerje dobroznao tosedogodiloonimakoji subilislininjemu,i
240

ustaei asnici.Prepustilismoganjegovupjevu,dablagom rijeiimenujemostanjeukojemsenaao,alismogastaviliu sredinudanebiosjetiodaganaputamo.Stoje,predBogom trebabitiiskren,bilaistina. Mirno!Tiina!Nemrdaj!Nirijei!deralisusestraari, kojihnijebilomanjenegokadsmoizvagonaizilinaperon zagrebakogkolodvora. Istraitelji,imojVoloakogajebilolakoprepoznati,kad smo se primirili postrojeni u vie usporednih jednoredova, uoeubarakuotkudasuibiliizmiljeli.Oniubaraku,aiz barakeizioe,jednozadrugim,ljudii ene,njihtridesetak, ijasulicabilapokrivenamaskamaodcrnogkartona.Maske susliilepokladnimaisasvimjemoguedasubilepokladne,s prorezimazaoiiustaiizboinamazanosijagodice,alisuod pokladnih bile dublje, pokrivale su i ui i, za razliku od pokladnihkojesuubojama,svesubilecrne.Oni tosunosili crnemaske,eneimukarci,bilisuodjeveniikaovojniciikao civili, ali mi se ini da je maskiranih civila bilo vie nego vojnika. Idui jedna za drugom, utke, u neravnomjernim razmacima, ali nikad manjima od deset koraka, one su se pribliile prvom jednoredu i zapoele polagano ophodnju od zarobljenika do zarobljenika. Svaka od maski kroz crni je karton pogledalasvakog odzarobljenika,pajesvaki odnas prolazio provjeru nepoznatih kriterija onoliko puta koliko je bilo maskiranih ljudi. Manje od trideset ili vi e? Ne znam, nisamtupoastpunustravemogaobrojiti,jersumeoikoje supiljileuljudeiprimicalesemeni,oikojesugledalekroz prorezekartona,izluivale. Dovoljnoje bilo dasamojednamaska upre prstom ulo goraaive binanjegaskakaladvastraara,grabilagaza ruke i vodila u baraku, valjda na provjeru kod istraitelja. Prokazivanjaprstom,tosamodmahprimijetio,nisubila e sta.Izprvogsureda,doksumaskedoledonas,aunjemuje bilookotristaljudi,ubarakuodvedenasamo etiri ovjeka. Bude li tako posvakom redu, raunaosam da e ih biti iz dvojenostotinjak.Prvihdesetmaskitemeljitojeodgledalonas etvoricu,napoetkudrugogjednoreda,iproloneuprijevi prstom ni u jednog od nas. Ali, kad nam je pristupila crna maskau utojhaljinisrazli kovimcvjetovima,uprlajepr stomuLuku,panjegastraariodmahpograbieipovedoeu baraku.Doksugaodvodili,jo sudvijemaske,jednauvoj nikoj odori, a druga u plavim hlaama i kariranoj koulji,
241

uprle prstom u Luku, elei time posvjedoiti da je odabir maskeuutojhaljinitriputaispravnijioddrugih,jersugatri maskepotvrdile.Itetriisveostalemaskekojesuihslijedile nassutrojicuostavilenamiru. Maskesuotilenaodabir, egaikoganeznamo,udruge redoveibiranjejetrajalodosumraka,jerjei lopolagano,jer je jednoredova bilo mnogo i jer je odvoenje izabranih u baraku,iakopodprisilom,moraloteibezguveivike.Maske sunastavilebirati,amismoidaljestajaliustroju,nimakacs mjesta,nirijeiizusta,igledali toseokonasdogaa,i alili zakonjuarom,ibilimalicesretni tominismoodabrani.Po konjuarevusmosluajuznalidatajodabirnenosinikakvo dobro. Pred baraku za presluavanje, vozei natrake po Zavrt nici, nagurana su dva kamiona, jedan s ceradom, drugi bez nje.Straarisuotvorilistranjavratakaroserije,podmetnuli ljestvice,ioni tosuihcrnemaskeodabraleastraaripoveli do istraitelja poee izlaziti iz barake. Imali su ruke na leimasvezaneicom.Nekolikoihjeizilonevezano,alitinisu ukrcaniukamione,vesusepridruilinamaustroju.Padala je no i mi Luku sigurno ne bismo vidjeli kad je izi ao iz barakeiuaoukamiondananjemu,prebaenaprekoramena ivezanasdrugestranepodpazuhom,nijebilanjegovadeka. Maske su nestale! Nama daju razlaz i preporuuju spa vanje,advakamionapunavezanihodabranikacrnihmaski palemotoreikreu,prvionajsceradom,azanjimonajbez nje.Izilisunavratalogorai,diuiprainu,krenuliuznasip prema prolazu ispod nadvonjaka. Kad drugi kamion naie ispod svjetiljke to je sjala na nosau privrenu zamost i osvjetljavalaprolazispodnjegaisve toproe,neka enau kuicinamostuvrisnuiistraotudaviui: Prepoznala sam ga! On je! Jaoj meni! ini se da je druge enesmirujudokonavie:Nemogu utjetidoknjega odvodenastrijeljanje.Nemogu! I taj vrisak ene koja je prepoznala nekoga svoga, i taj apat ena koje straare skrivene u kuici da bi, dok nou njihovu eljadodvodenastratite,prisvjetlostisvjetiljkepre poznale odvode li njihove i bivale sretne ako nikoga svoga nisu prepoznale, sve je to bila samo uzgredna epizoda, ne znatnabilje kana irokomplatnumuka,strahovaistrada njakojasunasposvudaokruivala,anisuse ulaodpobjed nikihfanfaranividjelaodpobjednikogbljetavila.Svejeto
242

u znaku pjevanja starih pjesama uz gitare s onim koji ode opasandekom. Nonoa,misezavlaimoukolibu,anaLukaputputuje! Kogadovestinanjegovomjestou etveroredkadkrenemou junompravcupodifromBanja? Ej,zatotitakoranoustaje ibulji uistok?Ovojetree jutrototegledam.Jesili enuopameu?pitaometrideseti svibnja ovjekkojije,sjedeinaklupiciblizunaekolibe,bdio kaoija. Azatotinespava?uzvratiosammu. Ranamepeekaeihvatasedesnom akomzalijevo rame. Zarsiranjen? Jesam,tu,ispodlijevogramena,umiicu,alikrijemda samranjen.Nemojtonikomrei.Aidrugasamizgubio.Sino su crne maske prokazale tefa Petrinjaka, mog velikog prijatelja. On mi je i ranu previjao. to u kazati njegovoj sestri kad danas doe na icu i pita me gdje je? ree mi ovjekajasjedohnaklupuuznjega. Stimsamseovjekomdruioitavtajdan.Upoznaosams njimTadijuiFrantu,pasunamseionisvremenanavrijeme pridruivali.Mismotrailietvrtog,aon,kojinijeznaotosu marevi,traiojesamonadomjestak tefuPetrinjaku;traio jenekogatkoesnjimprikupljatiidijelitihranu,inekogatko emuprevijatirane.Misliojedasamjataj,inijeseodmene udaljavao.Morampriznati,jasamtojljepljivostiizmicao,jer onsonomranjenomrukom,iakose inilodajenaputuoz dravljenja,nijebiopraviizborza etvrtogauredu.Nisamhtio samdonositiodlukuipitaosamzamiljenjeFrantuiTadiju. Tek kad su ga oni ispipali sa svih strana i rekli mi da je momakdobar,kazaosammunekanamsepridrui,nekasvoje stvaripreneseunaukolibu,ida emoodsadabitizajedno. Onjeponudujedvadoekaoipriznaodanaspromatraotkako smodoli,idamusenaezajednitvodopada. Na novisupatnikzvaoseHinko tajminger,abiojerodom Karlovanin,pozanimanjupostolar.DoknijeranjenuKozi brodunaUni,pripadaojeprvojhrvatskojudarnojdivizijiko jajebilasastavljenaoddijelovaPoglavnikovatjelesnogzdruga
243

i tri gorska zdruga. Bio je pripadnik Poglavnikova tjelesnog zdruga, druge bojne. Divizijom je zapovijedao general Gregori, naelnik stoera bio je Nali, njegovom bojnom zapovijedao je bojnik Gavez, a njegovom satnijom satnik Medi.Nakonranjavanjadospiojeubolnicuna alati,gdjesu mu,namjestivizdrobljenuramenukost,poviliranuilijevu rukustaviliugips.Gipsmujebioiokopasadabiseimalaza to privrstiti ispruena ruka. Rana je, prema rijeima lijenika,dobrozacjeljivalaivjerojatnobive bilazacijeljela dauZagrebnisudolipartizaniilijeenjenjegoveranebilo preputenonjemuitefuPetrinjaku. Nakrajumiseubolnikojkapelidvadesetidrugitravnja, kad je svima bilo jasno da partizani dolaze, jedan je domobranskiasniksvimpripadnicimaPoglavnikovatjelesnog zdruga,svimustaamailegionarima,svimakojisuzbograna morali doekati partizane u bolnici, svima koji nisu imali domobranskedokumente,podijeliodomobranskevojneknjiice u kojima je pisalo kojoj su jedinici pripadali i tko im je bio zapovjednik satnije. Hinko je prema toj knjiici pripadao domobranskom gorskom zdrugu generala Periia, a satnik mujebioAnteZlatanovi.Mjestoranjavanjapostalomujeono stvarno, Kozibrod na Uni. Domobranski asnik koji im je podijeliote,a todrugonegolanedokumente,savjetovaoim jedatajnunikomuneodaju,da e,odajuli,skrivitiisvoju smrt i smrt mnogih svojih drugova koji su takav dokument primili,jedino tosuzanjih,kojiubolnici,ranjeni,doekuju partizane, mogli uiniti njihovi zapovjednici i lijenici. Savjetovaoimjeidanekavojneknjiice,prave,zapaleupei, odmah,imseizkapelevrateubolnikesobe. Kakojebiobezdomobranskeodore,kaoisvionikojisu primili nove vojne knjiice, podijelili su im u crkvi neto odjee.Hinkojedobiolijepedoasnikehlae.Zaostalonije vano,proljeejeidolaziljeto! Na kraju nam je rekao da dobro zapamtimo jedinice i zapovjednike koje emo nai upisane u knjiici, i da to na sasluanjima, koja e biti duga, muna i nasilna, stalno ponavljamoida,zaboga,nepromijenimoiskaz. Hinkomislidasamotojknjiiciitomsavjetuimazahvaliti tojejonaivotu. U ranejutarnjesatedesetisvibnjakrozprozoresuibo lesniciibolnikoosoblje,kojejeuznjihostalo,gledalikakou dvoritebolnicenaSalatiulazetrojazaprenakola,dugaka,
244

bavanska,sdugakimivisokimogradama.Kolasu,kaoci ganska, bila pokrivena utom ceradom, a oko cerade na stupovima i ogradama, kao kod ergara, visili su kotlovi i limenkeraznihveliina. Izstrahairadoznalostinaikalismosenaprozorima, jersmoznalidaetogadanapartizanipreuzetibolnicukae Hinko. Uztrizaprege,udvoritevojnebolnicenaSalatiuaojei bolniki vod, dvanaest drugarica koje su drale konjske tranjgeurukamaiupravljalekonjimailii leuzkola.Onesa tranjgamazategoeuzdeiuzpovikeHej,Zekane!iStoj, Rio! zaustavie se. im se konji smirie, njih se dvanaest okupi oko trinaeste, koja je bila starjeina voda, i krenue premaulaznimvratimavojnebolnicegdjeihje ekaoravnatelj sa svim sestrama, u nadi da e se obaviti primopredaja bolnice, kako je to obiaj u svim ratovima, gdje je svaka bolnicanausluzisvimakojisuranjeni,bezobzirapripadajuli pobjednikoj ili poraenoj strani. I ravnatelj i asne sestre izduili su vratoveoekujui napeto prve rijei osloboditelja, kakosupartizanisamisebezvali. edaovoraskuimo,drugaricereklajetrinaestaoko kojesuseostaleokupile.Idemo,trk!dodadeioneu oe kroz vrata i razioe se po katovima, a da ni rijei nisu progovorilenisravnateljemnisa asnimsestrama,kaodaih naulazuubolnicunijenibilo,kaodajeprimopredajabolnice ukojojsepodnosiizvjetajobolesnicimaiosobljugospodska izmiljotinanakojusenetrebaosvrtati. Vidi li, tef, tko nas pobijedi? rekao je Hinko Petrinjakuisprozoraotiaodosvojeposteljeilegaounjus ispruenomrukomkaogalebsranjenimkrilom. Unjihovusobu,ukojojjebilodvadesetranjenika,ulaje malena partizanka, obuena u utu englesku bluzu i hlae koje su joj bile i kratke i tijesne. Stranjica joj je bila kao berda.Zalizalajepramenjedugekoseisplelagaupletenicu, koja joj je dosezala do vrha stranjice. Na tjemenu, na zalizanomdijelukose,imalajekapuspetokrakomizrezanuod crveneohe. im ue pria Hinko uputi se prema naim krevetima. Podigao sam glavu mislei da e me pitati za zdravlje.Ipakjeonabolniarka,ainaesu asnesestrelijepo pazile ranjene partizane, pa e se i ona valjda lijepo predstaviti.
245

Vraga, ona i ne pogleda ranjenike nego udari pravo na Hinkov noni ormari i poe po njemu prevrtati zateene stvari. Nije nala nita vrijedno njezine panje, pa zatvori ormari, uspravi se i na vjealici iznad Hinkova uzglavlja ugledalijepouglaanedoasnikehlae.Skinuihsvjealice, pogledaiupitaobojicu,HinkaiPetrinjaka: ijejeovo? MojeodgovoriHinko. E,sad emose orati,drue!reeipoeraskopavati svojehlae,tu,prednosomnjihdvojice. Svojekratkeitijesnehlaejedvajeskinulapreko irokih guzovaidebelihbedara.Naasjeostalasamougaicama,dok jesvojehlaemotalautrubuibacalaispodkreveta.Zatimje Hinkovedoasnikehlaezaasobuklaipotpasalase.Kadje vidjelakakojojlijepostoje,poskoilaje,vrisnulairekla: Jebote, tomidobrostoje!Gledajte,cure!obratilase drugimbolniarkamausobi.Bogavamvaega,imatelijo toovakodobro?pitalajenjihdvojicu. A njih su dvojica ostala zapanjena: kakva je to sestra bolniarkakojabogaraiuzimaosobnestvariranjenika?Ali, kad su pogledali po sobi da vide to druge bolniarke rade, vidjelisunjihpetkakootvarajubolesnikekovegeiormarie, prevru po njima i uzimaju to im se svidi. Njihova ih je bolniarka,onasdupetomuveliiniberde,euiposredsobe, pozivala da na tren prekinu krau i pogledaju kako njoj podasnikehlaelijepopristaju. Bogeczagorski!rekaojeHinkosvom tefuPetrinjaku. Vidilidasunaspoeliipodrugiputoslobaati? Nakon dva dana, dvanaesti svibnja, opet rano ujutro zapovjeenoimjedasvionikojimoguhodatiiziunadvorite ipostrojese,akojinemogu,nekaostanuukrevetu.Svisesele unovubolnicu,onikojimoguhodati,ii epjeice,aonikoji nemogu,bit enanovomjestoprebaenibolnikimkolima. Petrinjak,kojijebioranjenunogu,alimujeranazacijeljela pajemogaohodati,reeHinkunekaionkrenepjeice.Jestda rukumoradratiraskriljenu,alimunogamanijenita.Ionse odluinapjeaenje! Reenoimjedanitkonadvoritenesmijeiziiubolnikoj pidami. Ono to pripada ovoj bolnici, mora u njoj i ostati. KakosuHinkoiPetrinjaksvesvojestvariiodjevnepredmete
246

prilikomdolaskaubolnicubilipohraniliubolnikospremite, koje su oslobodioci poistili, a ono to im je u kapeli dano odnijelesubolniarke,nisuimali todrugoobuidobolnikih pidama. I oni se u njima uputie prema izlazu iz bolnice. Tamo bolniarki, koja je pregledavala tko izlazi i tko to sa sobom nosi, rekoe da nemaju to obui svuku li bolniku pidamu. Skidajtetosasebe,pasvasjebo!reesestradrugarica, zaletisenanjihkaokobacnasjenicuiskidesPetrinjakai donjiigornjidiopidame,asHinkasamodonji,jergornjis raskriljene ruke nije bilo lako skinuti i jer on nije imao potkouljukaoPetrinjak,pajojse,valjda,uinilosablanjivo dagaistjeranadvoritesasvimgola.Nakrajuimjesvakomu dalanogomuguzicuinaglavakeihizbacilanadvorite. Hinko je ostao u gornjem dijelu pidame, a Petrinjak u potkoulji.Odpasanaviebiojeugipsu,lijevujerukuimao rairenu, na eljeznoj ipci, pa mu je preostala samo jedna rukazdravaislobodnadanjomepokrijemu kusramotumeu nogama. Petrinjaku su za taj posao na raspolaganju ipak ostale dvije ake. Uli su u sredinu gomile na dvorite izbaenihranjenika,dabisenjihovasramotamanjevidjela, ali,kadsusetamonali,vidjelisudabezgaanisusamonjih dvojica,golihjebilokolikoionihugaama. Nadvoritusuihzadralisvedopodnevnogzvona,aonda su ih svrstali u etveroredove i tuna je povorka golih, polugolihiodjevenihranjenikakrenulaprometnimgradskim ulicama,Drakovievom,Palmotievominesjeamsekojom jo. Proli su i Zrinjevcem i ispred Kolodvora. Tamo ih je pogledom pratila masa svijeta. Jedni su pljuvali po njima i vikali:Bando,dolijaliste,adrugisu,daimsesuzenevide, pokrivali oi akama, okretali seodnjihi bjealinekamou stranu. On su i Petrinjak krili svoju mukost, ali je bilo vojnikakojisvojusirotinjunisuskrivali,negosupu talidase vidisvetoseimavidjeti. Smjestilisuihunekakvu kolu,nekakavdommladei,to lijetobilo,napodovebezikakveprostirkeipokrivaa.Kakoje samobilotunogledatigoleipolugoleljudekakoleenapodu bezprostiraa.Ranjenisuimoralibi biti ubolnici! Gladni, bolesni, bez iije pomoi, a strae posvuda oko njih. Ve sutradan u novom ih je obitavalitu, koje je bilo negdje u blizini Kolodvora zviduci su se lokomotive uli kao da je peronnadvoritukueukojojsubiliposjetilaPetrinjakova
247

sestra.Vidjelaje toimtrebaiistogdanaijednomuidrugo mu donijela hlae s jo nekoliko komada najnunije odjee. Tomususeobradovalivienegodaimjetkopoklonioslobodu. Imanetoneizdrivoponiavajueutomudahodagol! to se dalje zbivalo s njim i s njegovim drugom tefom Petrinjakom,Hinkonijemoraopriati.Utomjeobitavalitu,u malomnotesu tomugajesolovkomdonijela tefovasestra, poeovoditidnevnik.Podsvakinadnevakpojednureenicu, rijetkopodvije,samoudvanavratavieodtoga.Pokazaonam jetajdnevnikidaodagaproitamo, tonijebiloteko,jertu se itati vie od deset minuta, imajui na umu i to da postolarovrukopisnijebilonajitljiviji,nijeimaloto. Premaonomutojeudnevnikuzabiljeio,utojsubolnici ostali do dvadesetog svibnja. Do tada prozivke, popisi, raspored i presluavanja cijeli dan i no. Komesar ga je utnuo nogom i rekao mu da je dukela, propalica i da ga trebastreljati.Glad.Odvelisupoveuskupinu,anitkone zna kamo. Dobili smo prvi put kukuruzni kruh, jedan na etiri ovjeka.Nitazajelo.Gladiodlazakdrugeskupineu nepoznato.MojaiPetrinjakovaskupinazakojidan ebiti preseljenaunekidrugilogor. Zapisnadanuoipreseljenja,tonijedvanaestisvibnja,bio je za njegov nain voenja dnevnika, svaki dan po jedna reenica,vrloopiran.Togadanabiljei:Petrinjakovasestra namjerekladajenjihovkumMiko,voza kamiona,uSavi prepoznaoIvekaiDrageca,dekekojisusnamabiliubolnici naSalati,jedanbezdesne,drugibezlijevenoge.Mikojedeke svojimoimaulicepogledao.KadmujePetrinjakovasestra rekladatonemoebitiistina,onjojjeodgovorio:'Jebogi bogme,svesuihuSavupobacali.One tonisumoglihodatii tosu ostali usobi. Njih etiristoi pedeset.' Ne znam dali Miko govori istinu, ali oni to nisu mogli hodati nikad nisu dovezeni u novu bolnicu, a reeno im je bilo da e biti prevezeni.Imenisutorekli,alimejePetrinjaknagovoriodas njimpoem. Novoprihvatilite,sadve logorjerzanjegalijeenjavie nijebilo,biojesabirnilogoruPrekom.Tusuzateklivieod pedeset tisua vojnika vraenih iz Slovenije i zagrebakih civilakojisuuhienikodkueitamodotjerani.Bojaosedane zavriuSavikao tosuzavrilinepokretniranjeniciizbolnice naSalati,sadsamozato tojeranjen, toimarukuugipsui to nee moi raditi. Petrinjak mi iza barake klamfom ra sjekaonaleimagipsiodvalioga,iakosambiojouranamai
248

slomljeneruke,alisamsebojao,jerseprialoda eranjeni kojinemoguraditibitilikvidirani.Takosamnavukaobluzu kojusamdobionapokloniuvrstiosemeduzdrave. aksei zaradjavljaokadsutrailionekojienetoraditi. UlogoruuPrekomproboraviojesedamdana,aondaje zajednosPetrinjakomprebaenulogornaKanalu,istogdana kadsmoimidoliunjega.Zatihjesedamdanaudnevnik ubiljeio:NekisunaidolidoMariboraikaudasuondje poubijani mnogi nai ljudi, a oni koji su doli u Preko odreeni su za vojsku jer su mladi. Zaista, ode povea skupina ljudi, oko tri tisue, da ih, navodno, obuku u partizanskeuniforme.Dobilismorijetkupuru.Neprekidno dovozezagrebakecivile,mladeistare,mukeienske.Dani su nam dugi kao godine: nitko ne zna kamo i kad e biti odveden.Nonasupresluavanjamunaiduga.Jasedrim onoga topieumojojvojnojknjiici.Opetsunekidoliiz Slovenije, a neki odvedeni pjeice za Skopje tako kau straari.Otila je povea kolona zaVrac tako sepria. MeneiPetrinjakasutra aljuulogornaKanalu.Jo enas ispitivatitkosmo. Pod jueranji nadnevak, kad je ostao sam, Hinko je zabiljeio:MogdrugaStefaPetrinjakaprokazalajeosobapod crnommaskomionjeodvedenunepoznato.Jamislimzatojer jereklada on nije bio domobran, kakomuu vojnoj knjiici pie, nego pripadnik Poglavnikova tjelesnog zdruga. to e ubiljeitipoddananjidan,kadjepostaojedanod etvoriceu redu,neznam.

Utrisatatridesetiprvisvibnjaprekorazglasajenajavljena prozivka i spremanje za odlazak onih koji budu prozvani. Svrstavanjeukolonuonimredomkakojetkoprozvan,trajalo je od pet sati do svitanja. Zvijezdu sam Zornjau togajutra gledao svrstan u etverored s Frantom, Tadijom i Hinkom. Gledaoimislionapapirie tosamihpripremioi tosamih djelomiceispisao,kojeudopunitiiposijatiusput,imsaznam ciljismjernaegputovanja.Neostavljajme,zvijezdomoja! Kolonaukojojjebilotisuudotisuuitristoljudikrenula je Zavrtnicom, ispod nadvonjaka, Branimirovom do Ko lodvora.Nanjenu eluilisudomobranski asnicis inovima viimodsatnika.Prvislijevanosiojetransparentnakojemje pisalo:OVOSUPOGLAVNIKOVIOFICIRIIVOJNICI.Dvojica
249

usredininosilasuPavelievurukomnaslikanusliku.Aetvrti je u redu nosio transparent s natpisom: SUTRA E I ON PROIOVIMPUTEM.Ispodtogajecrvenombojomucrtana strelicakojajepokazivaladasetotogorepieodnosinaonog saslike. NaKolodvorusmonabijeniuvagonezaprijevozstokesa zakovanim prozorima. Krenuli smona jug i bili iskrcani na eljeznikojpostajiuKarlovcu.KrozKarlovacsmoprolikao tosmoproliidioputakrozZagreb,ukoloni,sPavelievom slikomisvimonimpisanijamana elu.Nastavilismoputovati kroz Kordun, gdje su nas pokazivali tamonjem srpskom stanovnitvupriinjavajuimutimevelikuradostizabavu.

8.
KolonakojajeodZagrebadoKarlovcaprevezenavlakomnije bila sastavljenasamoodljudstvazarobljenauSlovenijiido Zagreba dopremljena raznim smjerovima i na razne naine, negoiodljudstvapolovljenapograduiokolnimmjestima,a porijeklom iz sredinjih ili junih dijelova Hrvatske. Porijeklom,ilisuuztekrajevebilivezanislubom,bilovojnom bilo civilnom. Do te smo spoznaje doli i uvidom u mjesto roenja i slubovanja lanova naeg etveroreda i propitivanjemostalihpripadnikakolone toihveeuzjuni smjer i ifru Banja. Oni koji su bili rodom iz tih krajeva donijelisuuvagonima, imsupoimenimapostajaotkriliu kojemsmjeruidemo,preoptimistianzakljuakdanasvozeu mjestoroenja,stanovanjaizaposlenja,ida enastamo,kad smonaKanaluizbjegliodabircrnihmaskiikadnasnou,po naloguistraitelja,kamioninisuodvezliunepoznato,pustiti svojim kuama, kao to su neki i na Kanalu, pogotovo Zagrepani,biliputeni.Tajjeoptimizamsplasnuokadsmose iskrcaliuKarlovcuibiliponovosvrstaniukolonu,sparolama islikomna elukakvesmonosiliinaprolazukrozZagreb,i kadsmokrozgradkrenulicestompremaSlunju,anitkood Karlovana,kojihjeukolonibilonajvie,neostadeugradui neodesvojojkui. Istiemsastavkolone dabihkazaokakokolona nijebila oerupana,kakoje,ucjeliniuzevi,bilapernata,anekinjeni pripadnici i bogato opremljeni. Od nje se imalo to oduzeti.
250

OnikojisuuhapeniuZagrebuiokolici,dovedeniulogorna Kanalu,tuispitivanii,kakosuporijeklombilinegdjesjuga, biliupueniujunomsmjeru,imalisunasebidobruodjeui obuu, izletniku, i preobilnu opremu, porcije, uturice, runikeimnotvodrugihsitnica.Netosuodtogasasobom bilidonijelikadsubiliuhieni,anetoimjedonosilaobitelji rodbina,popotrebiinarudbi,doksuboravilinaKanalu,neki ipovietjedana.Sve tosusasobomdonijeli,sve toimje donesenoulogor,ponijelisusasobomnajuniputuuvjerenju daeimsvetotrebatiidabeztoganeemoiivjeti.Aonikoji suoerupanidoliukolonamasaustrijskegranice,ponekad bezikakvih potreptina, a ponekad i bez dijelova odjee, na Kanalusu,bilodarovimarodbinekojaihjeposjeivala,bilo pronjom od onih koji su imali vika, popunili i zaokruili svojugarderobuiopremu.Ijedniidrugi inilisukolonu,kad smoseuKarlovcuiskrcali,privlanimplijenomzagrabljivice, kakvihsmosemi,stari lanovikolona,nagledali,anovajlijeo njimanitanisuznale. im sam ugledao nau pratnju, koja nas je doekala na peronu karlovake eljeznike postaje i tu na postrojila, naslutio sam da e biti peruanja, jer je kolona bila i bolje odjevenaiboljeopremljenaodnaihpratilaca.Rekaosamto svojima,pasmose,tobisereklo,izmjerilikolikosmoteki. Nas trojica, Franta, Tadija i ja, odjeveni smo bili u domobranskuodjeutosmojenalikodtenkovskihgraba,ne biloihvie.Nijenova,nijenistara!Usporedilisesnajboljim to kolona ima, bar u prvi mah nee biti privlaan plijen. Nadalismosedaderainaneeiitakodalekodabiinae uniforme, kad se oerupa sve areno perje, grabljivicama postalezanimljive.Jedinotekevojnikecipele,kojesmosva etvoricaimali,moglebizapratiocekakvevidimopredsobom imati prednost pred plitkim civilnim cipelama, u kojima su mnogi u koloni poli na put. Hinko je ipak bio neto bolje odjevenodnas.SestranjegovadrugatefaPetrinjakazanjega sebrinulakaoizasvogbrata.Imaoje akitorbushigijen skimpriboromi,zamislite,nepromoivukinukabanicu!Sto opet nije bila rijetkost! Dobar dio onih koji su iz Zagreba kretali u koloni prvi put imali su uza se kinu kabanicu s kukuljicom,kakvajeiHinkovabila. Sudei po odjei a po emu bi se drugom u prvi mah moglosuditi?naisupratiocimogliibitiinebitiregularna partizanskavojska.Vidjelismoigoreiarolikijeodjeveneparti
251

zane,doslovcegoleibosedoknasnebioerupali,paipaksuse nazivali slavnim udarnim divizijama i brigadama. Prema tomu, obueni jednako loe kao i oni to smo ih sreli na austrijskojgranici,iovibinaKordunumoglibitinekaudarna brigada.Samo,onisunaaustrijskojgranicibilimladiljudi,a ovisusredovjeniilisasvimstari,sveodredasjedokosi.Upo habanoj i pokrpanoj odjei, svi na konjima. Ali na kakvim konjima?Osimnekolikouhranjenihjahaihkonjapodsedlomi vojnomormom,svesutobilakljusadispregnutaizplugai pojahanakadimjejaha naglavustavioularodkonopaana leakomadsuknaodbiljcailikakvedrugeponjave.Nekesu od tih raga bile tako niske da su se noge jahaa vukle po zemlji.Kakvigodbili,konjesupodsobomsviimali,isvisu imali novei jednoobrazne partizanske kapesazvijezdom od crvene ohe.Jedansudrugoga,nedodajuipredznakdrue, zvaliimenom,prezimenomilinadimkom.Takosuoslovljavalii zapovjednike,nenavodeiimni innipoloajutojvojscina tatarskim konjima. Tako su jednog zapovjednika, koji je prenosio zapovijedi od ela do zaelja i u toj ulozi stalno trkarao du kolone, zvali Radia, a drugoga, koji je bio na elu,kodPavelieve slikeiparola,iizdavao zapovijeddase ubijesvakionajkoji,kadkolonakrene,nebudeusvomredu, zvalisuGaonja. SvesamiMiunirekaojeovjekuetveroreduizanas. totijeto?pitaosamga,alimionnijeodgovorio. TakoKarlovanizovukordunakeSrbeapnuomijena uhoHinkotajminger. Dok smo prolazili gradom pored sjetnih pogleda veine prolaznika, biloje i nekolikopokuaja danas napadnui da nam togodotmu.Naoruaniseljacipodzapovjednitvomsvog GaonjeiRadicenisutodopustili.Unama,kojismoiskusili kolone,pojavilaseslabananada,lahorodnade,daenasova vojskabranitiioddrugihi,tojejovanije,odsamesebe. TakojeibilosvedoksesTuranjskihbrdanismospustiliu Tuilovi itamo,neoekivano,nakonusiljenogmara,gonjeni povicima konjanika na loim konjima, dobili odmor, na njivama, samo uz desnu stranu ceste, da bi straari na konjimalijevommoglinesmetanocirkulirati. Hinkorekaosam tajmingeru,kojemjeovo,zanema rimoli etnjusgologuzimranjenicimakrozzagrebakeulice,
252

bilo prvo putovanje u koloni dobro bi bilo da svoju kinu kabanicustrpauFrantinustaruvreetinu. Zato?pitaojeHinko. Strpajidoas e vidjetizato.Uostalom,titove zna. Zbog istog onog zbog ega si ostao bez podasnikih hlaa i pidame. oranjeje,kakosusvipartizanikojesamvidionazivali turadnju,otpoelokraimgovoromzapovjednikaGaonje,koji jejahaonabijelomkonju,boljemodsvih.Opetovaogajetri puta,naelu,nasrediniinazaelju,jergainaenebismouli bezobzira tojebionakonjuibezobzira tojebiopoprilino grlat. Bandoustaka!rekaoje.Pasvammaterjebo!Sad e bitioranjeodjeeiobueizmeuvasimojihvojnika.Ako niste znali to je to, ja u vam rei. To vam je ovako: ja zatraimtvojehlae,timiihdadeizauzvratdobijemoje.Je lipravedno?Jest,jervistebanda,amismovojska.Abanda od vojske mora biti loije obuena. Je li tako? Ako se netko suprotstavi,paneedaseora,metakuelo,nogomudupei ugrabukrajputa.Jelijasno?Jasnoje,kakonebibilojasno, pasvammater...! Kad je odrao govor o oranju, to je, valja priznati, savjesnoobavio,isjahaoskonjaunaojblizini,vidjelosedaje to ovjekniskarasta,jedarikrivonogkaostepskijaha.Sa spljotenimnosom,ispupenimjagodicamaioimausaenim duboko ispod eone kosti, u licu je bio prava nakaza. Je li preao etrdesetu i rano posjedio, ne znam. On je prvi zapoeooranjetako toje,iduidesetakkorakauzkolonu, prstompozivaopojedinezarobljenikedasnjiveiziunacestu. Kadsugaposluali,rekaoimjetkotosnjimora.Tihlae, tibluzu,ticipele!Nakraju,tikinukabanicu,alibezzamjene jer Gaonja nikakve kine kabanice nije imao. Tako je primjerom svojim vojnicima pokazao da oranje ne treba usko shvaati kao zamjenu, nego ga, gdje zamijeniti nema to,moe proiritiinaoduzimanjebeznaknade, toseonda imenujeimperativomglagolaoratiiglasiorni! Zanjimsu,oponaajuigaigovorominainomodabirato e dorati a to ornuti, sve kako i on uinili i njegovi vojnici.Kadsuponovouzjahalinasvojukljusad,akolonase digla i krenula, u novoj ih odjei, koju su i na konjima jo namjetali,nisimogaoprepoznati.Nisunasoniuzalud,dok
253

smo prolazili kroz grad, branili od pohlepnih nasrtljivaca i strvodera.Mismonjihovi!Onisutoznalijo kadsusnovom kapomnaglavikrenulinamaususret,onisuiiliprednasda novoj kapi nau i prikladnu odjeu. Njih nisi mogao prepoznati,alinioneukolonikojisudomaloprijeimalilijepu odjeu,asadsubiliodjeveniuseljakeprnjeiodrpanedijelove svihmoguihuniformi. Nasetvoricuoranjenijezahvatilo,tosamjapredvidio, zato to je straarima na raspolaganju stajao bolji izbor od onog to smo mi na sebi imali, i zato to je, kod brojanog odnosa da tridesetak logoraa dolazi na jednog straara, u Tuiloviuponudapremailapotranju.Bojaosamsedatako nee biti u drugim mjestima, pa sam i predlagao da nas trojica,Franta,Tadijaija,izreemokapicenacipelamaitako odnjihotklonimoopasnostprilikomnarednogoranja.Bolje namjeimatiovecipelesizrezanimkapicama,negonekedruge koje enambititijesneisvakojake.Nebudelioranjenego orni, moe nam se dogoditi da ostanemo i bosi. Nisu me posluali.Kaudazatoimavremena!Nisamuvjerenda eu svakojprilicivremenabiti.Nekaimbude,iizTu iloviasmo putnastaviliucipelamaitavihkapica.

OnotonamsedogaalonaputuodTuilovia,prekoVojnia, SlavskogPolja,Vrginmosta,Topuskogimnotvadrugihselai zaselaka,padoselagdjesenalaziologorskrivenpod ifrom Banja, ne da se opisati kao to se opisuju drugi dogaaji vezaniuzput,takodaseusputnazbivanjaveuuzmjestogdje su se dogodila i osobe kojima su se dogodila, zato to su se istovjetna dogaanja dogodila na svim putnim postajama, i zato tosuseistovjetnestvaridogaalesvimanama.Kadbih touinio,upaobihu,ponavljanje,glibusvakomprianju. Stjecao se dojam da su doeci to nam ih prireuje pu anstvousputnihnaselja,unaprijeddogovoreni,vjerojatnoo nog trenutka kad sepo tim mjestima prikupljala Gaonjina vojska,kojaje,potoseskupila,odjezdilauKarlovacdanas dovedeipokae.Kadbisekretaloodmjestadomjesta,kolo najeilausiljenimmarom,tostraarimanijebilotekopro voditijersujahalinakonjima,akadbidolaunaseljeibila opkoljena enama,djecom,starcimaimu kinjemnesposob nim za vojsku, sve samim odrpanim i gladnim svijetom,
254

Gaonjajenareivaodasezastane.Usredonevike,usredonih prostakihpsovki,kamenovanjaiudaraca akomitoljagom! Nakonudaraca,pljuvanjaipogrda,tajbisenarodpomijeaos nama i nastalo bi orni uzimanje bez zamjene, jer taj narodnijehtioilinijeimao tosnamamijenjati.Akobisetko od kolonaa usprotivio pa ne bi htio izuvati cipele i svlaiti hlae,onajkojibigaodluioizutiisvuipozvaobistraarau pomo.Ovajbipakrepetiraopuku,ihlaebibilesvuenea cipele izuvene. To bi orni trajalo dok bi god Gaonja smatraodatrebatrajati. Dosta,narode!Ajde, tojetkougrabio,dobrojeugrabio. Povlaiseustranu!Kolona,krei!vikaobi. Jo,jo!odgovaraobinarod. Ne moe. I drugi ekaju, i njima treba neto ostaviti. Odbij,narode!rekaobiamibismokrenuli,postajuiosorni premagrabeljivcimakojinisunavrijemezavriliposao,jerih straarivienisutitili.

Utomnarodukojinasjedoekivao,utojruljinijebilomladih izdravihmukaraca,samibogaljiiljudiuvisokimgodinama, pa su najnasrtljivije bile mlade ene, a najdrskiji nedorasli momii od dvanaest do petnaest godina. Te primitivne enturaebezsramaimilosraskidalesusnassve tobiim se svidjelo, sve to je od odjee i obue valjalo i usput nam stalnopsovaleustakumajku.Frantajeizonesvojevreetine, u koju je uzalud sakrioHinkovu kinu kabanicu jer ju je u Vojniunanjuilajednaodtihenaiodnijela,uspiospasitipar arapa.Nitaposebno,polovnarobaodrunskevunesdomaih ovaca!USlavskomPoljujenanjeganasrnulajednagoropadna alapaadajojdadetearapepsujuimuustakumajku. JanisamustaarekaojojjeFranta. Kakonisi?AjesiliHrvat?upitalagajealapaa. Tojesam! Pa onda si i ustaa! odgovorila mu je kao da se ta jednakostsamaposebirazumije.Dajarapeigubisedokse nisampredomislilaiprobolatenoem. Daj joj arape! rekao je jedan straar drei Franti puanucijevnaleima.
255

KodkuaneznamkojegselaizaVrginmosta,gdjenasje doekalo mnotvo naroda i gdje su s nas skinuli sve to je valjalo,stalismoispredskupineseljakakojihnijebilovi eod trideset,daseionipomognu,kakojerekaoGaonja,akoim togodnanamazapnezaoko. Jasamjo uVojniunatrimjestaproparaokapicesvojih cipelaitakveih,razderane,sauvaodotihkua.AFrantai Tadija,kojimeninaprilazimaVojniunisuposluali,utom sumjestuostalibezsvojihvojnikihcokula,akaonadomje stakodonihtosucokuleobulidobilinjihovegumeneopanke, tojebilovelikasrea,jersuibezopanakamogliostati.Kaoi mnogidrugiukoloni,Hinkojebezsvojihcipelaostaotako er uVojniu,auSlavskomPoljusedomogaonekakvihcipeletina, toihjeukraoseljakudokjeonizuvaosvojuaobuvaoobuu koju je uzeo nekom iz kolone. Videi kako mu ukradene prilinodobropristaju,zasvojimajemanje alionego tosu FrantaiTadijaoplakivalisvoje. KodtihkuaizaVrginmostaimojesuserasparanecipele svidjele nekom balavcu od etrnaest godina koji je nosio kratkutalijanskupukuurukama. Dajmitesvojecipele!reemi. Odlazi,zarnevididasupoderane?kaemmu. Ibalavacode,aliseuskorovratisastraarom. Izuvajse,banditu!reemipratilac. ekaj malo! Ne mogu bos! pobunim se oekujui ne kakvorazumijevanje,nekakvuzamjenu,jerdjeakovuobuu nasvojenogenisammogaoobuti. Nisamtenitapitao!Izuvajsei ibajdaljebos!reeon iuperipukuumene.Kadsamseizuo,balavacuzecipelei naredimidapoemisprednjegauprvogrmlje,s imesestra arsloioizaprijetiomidatogmomkasluamakonemislim ostatibezglave.Potosmosenaliugrmlju,narediomijeda sesvuemdogola.Togmije asakrozglavuprostrujalamisao dajeovokraj,da emetajmalidivljak,kadsvuemsvesa sebe, ustrijeliti jednim metkom. Dakako, pomislio sam i na bijeg.Akamodrugdjenegoukolonu?Tobihvjerojatnobioi uiniodameuzkolonunije ekaoonajstraar tomeprisilio dasepokoravammalomrazbojniku.Meutim,kadsamsvesa sebeskinuoikadjetrebaloodluiti:pobjeiiliostatidame mali razbojnik ustrijeli, mali je pokupio moje gae, arape, potkouljuikouljuisvetoodniodosusjednoggrmagdjesam
256

ugledao hrpu odjevnih predmeta i gdje je mali pljaka u meuvremenu i moje cipele sklonio. Preda mnom su ostale samohlaeibluza.Rekaomijedatoobuemnagolukouida sevratimukolonu.Onodedrugogasvlaitinaistinainina istom mjestu. Moram priznati da sam odahnuo duom im sam,ugledavihrpuodjee,najvierublja,jersuostalo toje valjaloopljakalionikojisupljakaliprijetihkua,zakljuio datajbalavacneubija,daonsamopljaka,svakamu ast, domiljatokaokakavstarac. Da bi mi, kad krenemo po putu punom ljunka, za titili tabane, moji su na dva dijela isparali Frantinu ispranjenu vreetinuiokosvakeminoge,kakosunajboljeznali,omotali pojednupolovicu.KodFranteseudepovimanaaoikomad pagekojimjepovezaopolovicevreaodglenjevanavie.Za vezivanje vree oko stopala, gdje paga ne bi dugo izdrala, naaojekomadiceuplotukrajkojegsmosjedili,pasam,kad je kolona krenula, na sebi, ipak, imao kakvutakvu obuu. Nadaosamse,itosamrekaodrutvu,daovabarnikomunee zapetizaoko. Nerecidvaputa!kazaomijeTadija.Akoseovajput otegne,skinut esnassvedoposljednjekrpice.Uzet eiono to je na poetku oranja bilo njihovo. Tada e skidati i komadevreesapagomiicomstvojihnogu. Oninaskrozovaselanevodeniradi egadrugoganego dabinasmoglipljakatiipljuvatiponamarekaojeFranta. Na samom prilazu logoru pod ifrom Banja, na usponitu putu tood Topuskogvodi krozseloCemernicu, ispreddvo rinihvratakojasuzaraslaupovijuu,zateklismostarcas bocomrakijeuruci.Biojetonizakstari,suhonjav,svisokom elom, s neto malo prorijeene kose iznad uiju i zatiljka. Imaojecrven,kapulastnostpijanice,rascvaoirupi astkao dajeodspuve,ilicebolesnogrumenilakakvoimajuljudi kojisenetrijezne.Ovratusumu,vezanavezicama,visila dva paravojnikihcokulaipar utihmokasinki,aprekora mena,jednasvrhdruge,bileprebaenedvijebluzenjemakih vojnika.Ujednojjerucidraobocuodpolalitreisvaki asna njen grljak ispijao sitne gutljaje, otpuhujui glasno kad bi grljakmaknuosusanaikadbimu estokarakijaskliznula niz grlo. U drugoj je ruci drao dva para vunenih arapa vezanapodvezama,pajenjimavitlaokolikoibocom.Tr ka rao jeodvratadokoloneiodkolonedovratatakodabina kraju trke udario i u vrata i u nekoga u koloni. Iako pijan,
257

tresui ramenima, povijajui vrat i vitlajui onim arapama, uspijevao mu kazati zbog ega je veseo: doao je do obilnog plijena peruajui kolone koje su danas ovuda prolazile. Put je bio ravan. Starac je i, sa svojom vanjtinom i sa svojimponaanjem,biodovoljnodugounaemvidnompolju da ga zapazimo i da ga prouimo. Bio sam krajnji u etveroreduimnogosamgaboljevidioodonihudubinireda. Pribojavaosamsedasestompijanombudalomnesudarim, jermise,sonimplijenomnasebi,uzasveono tosamtoga dana vidio i doivio, taj ovjek sa svojim pijanim veseljem gadio.Ibamisedogodiloono tosam elioizbjei. ovjekse zaletioumenei,onakopijan,spetljaosesamnomnekoliko sekundi. Dok me pipkao, nisam znao to da uinim, da ga odgurnem ili da od njega ustuknem, pa nisam uinio nita. Prepustiosamnjemudaseodmeneodlijepi. No, kad se ovjek od mene odvojio, i oteturao prema dvorinim vratima, a ja pourio za svojim redom da nadoknadimizgubljenekorake,primijetiosamdamiovratu visiparonihcokula tosuvisileovratustarca,idamina lijevojruci,vezanpodvezama,visipar arapa tosudomalo prijevisilenastarevoj.Uarapamajebilonetoteko.tobi to moglo biti? U papir umotani komadi hrane? Kruh, sir, slanina?Ujednojsamcipelinaaogaice,udrugojpotkoulju. Prviputme,otkakoputujem,obuzeloosjeanjedaomeni naovomjadnomputunetkovodibrigu,danisamnaputen,da imam pokrovitelja i zatitnika, da sam odabran i da mi se nitanemoedogoditi. Jelibilostvarnoono tostevidjeli?upitaosamsvojeu redu. Jestpotvrdilasusvatrojica. Ondajanitaneznam!Ondajaneznamnita!rekao sam. Sagraen na neplodnu zemljitu na uzvisini, s tri strane okruen umama a s etvrte cestom i livadama, udaljen od sela ije je ime nosio, mali je etvrtasti logor emernica sa svih strana bio ograen bodljikavom icom. U sredini toga etverokutanalazilasedrvenakuanadvakatasagraenau posavskomstilu,kuakakveseuvelikombrojumoguvidjetii na Baniji. Oko te kue nalazili su se gospodarski objekti, tagalj i tala, koji su, zajedno s kuom, opasivali dvorite. Unutartogadvoritaiokonjegaraslasustablaljivaijabuka, stara,nenjegovanaikrljava.Na etiriuglalogorskeograde,
258

nahrastovukolju,podignutesustraarnicetakodaizsvake odnjihpucapogledina itavlogorinanjegovuneposrednu okolicu. Dvije su straarnice i na zemlji, sa svake strane ulaznihvratapojedna.Vratasusezatvaralajeomodkolja isprepletena bodljikavom icom. Otvaraju se samo onda kad izlaze ili ulaze logorai. Straari su imali prolaz kroz straarnice.Naulazuzdesnabilajenekakvabrvnarasli na ekaonicama to ih seljaci prave na stajalitima autobusa. Logorskajeogradatemeljitonapravljena,ninaliknaonuna Kanalukrozkojusemogloprovlaiti.Uzemljusu,nekakvu crvenu ilovau, debelu ali neplodnu, bili pobijeni hrastovi stupovi,visokitrimetra,nimetarrazmakajedanoddrugoga. icajebilaprivrenazatestupoveunizovimatakogustoda izmeu jedne i druge ice razmak nije bio vei od tri cen timetra.Nipticakroztu icunebimoglaproletjeti!Takvaje ogradapodignutautrireda,pajepostojaounutarnji,sredinji ivanjskired,metarudaljenijedanoddrugoga.Uzvanjskije red ice vodila staza kojom su etali straari od jednog do drugoguglalogora,odjednedodrugestraarnice.Ugradnji toga logora i materijalu koji je upotrijebljen vidjela se ruka seoskogmajstorakojiseugradnjikoristioonim tomujebilo priruci,aliitemeljitostnalogodavcakojemu,jebiociljdaiz togobruaodhrastovinei icenitkonemoelakoizii. Na kapiju logora u emernici stigli smo pred sunev zalazak. Kolona se razvukla i tu se ekalo da se nabije ovjek na ovjeka,pa enamondaotvoritivrata.Smaknutisulazaonu napravustojenekizovuje,anekijarac!Kadsuvrataotvorili ikadsunamreklinekaulazimo,nisudopustilidaseraziemo pologoru,kojije,odmahsmotovidjelijerjebiomalen,bio prazan,bezlogoraakojibituprebivaliprijenas.Zapovjedili su nam da ostanemo u blizini ulaza, bit e vremena da upoznamosvojnovidom. tosesamogdomatie,rugalisuse straari,onnijeprimjerenzagrebakojikarlovakojgospodi, navikloj na prostrane stanove, cvjetna dvorita i parkove s klupamauhladovini,aliimsemoravjerovatinarije dasu dalisveodsebekakobinamsagradiliprikladnoprebivalite. Te njihove ale, koje su nas pratile uz put i, evo, s njima putovanjezavravamo,nedajusenipamtitinizabiljeiti.To prostatvo nabijeno mrnjom i cinizmom nije sadravalo ni zrnoduhovitosti. Kadsmosviuliinalisegustozbijeniizmeubrvnare sline ekaonici i kuta logora koji je bio nii od ostalog ze mljita,svjeeprekopanipokrivenhrastovimgranjem,pred
259

nasjeiziaoGaonja,bezkonja,kaoiostalistraari.Pogledao nas je, odvagnuo kakvog smo raspoloenja, i zapovjedio da sjednemonazemljuida utimokaodasunamustazalivena olovom.Atkoprogovori,on emuosobnoustazalitiolovom. Tuzapovijed,dasjednemo,doekalismosolakanjem,prvu otkakosmoGaonjusreli. Sjedimo, utimo, ekamodaGaonjaprogovori. ekanjeje dugoiimamovremenapogledatitosenalaziokonas. Gledaj! apnuo mi je Tadija pokazujui na brvnaru slinu ekaonici,kojanamje,kadsmosjeliokrenutiGaonjii kutulogorapokrivenuliem,bilaizalea.Pogledalasmosva trojica i ispod krova brvnare ugledali hrpe stare, uprljane, krvave odjee, sline onoj u kojoj smo bili mi na kraju dananjegputa,odjeeukojojsenitkonebiosjeaoudobno, odjee u kojoj bi se svatko osjeao ponien. Gledali smo tu hrpu,gledalisujeidrugilogoraiinitkoneupitaijejeto,tko jetosvukaosasebeikomujetrebalodasvuenotamodonese. Nitko nije pitao! Logor smo zatekli prazan, pa to da koga pitakadznadajetoodjea,slinanaoj,odjeaonihkojisu proliistiputkaoimi,kojisutuboravilinekovrijemeiodatle otili,posvemuse ini,goli,akoimtko,kadsuprolipored bodljikavogjarca,nijedaoboljuodjeu.Nitkonijepitao ijaje toodjeaizatojesvuenaitunabacana,bilozato tosusvi toznali,bilozatototonisuhtjeliznati. Dok ekamo da Gaonja progovori, ja skidam s nogu vreetinu, pagui icu,aFrantavadijeloiz arapaidijeliga naetiridijela.Jato inimdabihmogaoobuti arapeicipele, aFrantadajeloposakrivamopodepovimainjedrima. Gledajte!kaenamopetTadijakadsamsvezaovezice nacipelamaimogaopogledationotonampokazuje. Tajjekutbionetoniiodostaloglogorskogterena,bioje zapravo poetak vododerine koja se iza ograde sputala niz brijeg. I prije prekopavanja ulegnut, bez trave i bilo kakvog drugograslinja,tajjepoetakvododerineprijenekolikodana morao biti prekopan. Kad je iskopana zemlja bila ponovo vraenanastaromjesto,svrhnjesunabacanehrastoveoblice istovjetne stupovima u tri reda iane ograde. Budui da takvihoblicanijebilodovoljnodabisesavprekopanidiokuta pokrio, naknadno su posjeena hrastova stabla u oblinjoj umiidonesenaovamozajednosliemigranjem.Poliu, koje se samo sparuilo, moglo se pogoditi da su stabla posjeenaprijedvatridana.
260

Tadija nas nije upozoravao da gledamo ni vododerinu ni hrastovo granje nad oblicama, on je elio da pozornost obratimo na mravog bijelog lovakog psa koji se etao po oblicamaiprovlaiosekrozgranjenjukajuizemljuidiui njuku u zrak, kao to to ine lovaki psi kad slijede trag divljai.Togbijelogpsa,komuserebravidenarubusuneva zalaska,uznemirenairaspomamljenapsakojihodauzdu i poprijekoprekopanezemlje,nedotiuije,samopogranjui deblima, nismo gledala samo nas etvorica, gledala ga je i veina onih koji su uz sav umor i strah, mogli jo poneto zapaatiikojisubudnimoglidoekatidaGaonjaprogovori. Taj mravi pas koji njuka, i taj Gaonja koji trai olovnu tiinu,mnogimasuizstvarnostiprelaziliusanpostajuilikov niznakumoraisvekolikogjada tosugatogadanaproivjeli odizlaskadozalaskasunca. toseudite!?progovoriojeGaonja,uzkogajestajaoi Radia.Meninemanitaudnoutomutodobarpasiispod hrastiananjuiizdajnikukrv.Jelion uvarkueilinije? Tojebiloonakousputreeno,jonijepoeopravigovor,alina njeganismodugo ekali.Sluajovamo,bando!Sluajme to uti rei i gledaj u onehrastie ispod kojih lei vaapasja braa.Pokuateliuteiilinapastibilokogaodnas,svi ete,a ne samo onaj koji je pokuao bjeati i koji je napao, biti pokoeni i ovdje do njih pokopani. Trebamo vas kao radnu snaguuizgradnjizemlje,kojusteviporuili,aliakonebudete pokorni,poubijat emovasdoposljednjega.Makartobilona nautetu!Hranuetedobitisutra.Neejebitidovoljno,alie se od nje moi ivjeti. Tko na takvoj hrani nee da ivi, ne mora.Mibanikoganeemosilitida ivi.Spavatimoetegdje elite, oko ljiva, na ledini, u staji, taglju i kui. Gdje god gospodapoele!Alidamimnogone etkateidanepriate! Pucamo na one to galame i mrdaju tamoamo. Na zahod nitkonesmijeiinou.Takavjereim:seriipiajpodanu! Zahodi su vam tamo, nema kabina, na otvorenom. I nema zahodaza eneizahodazamukarce.Otpisito!Svinaiste rupe! Nema mnogo ena. Ako ste kavaliri, kad ih vidite da ue, okrenite od njih glave! E, sad, jo malo politike naobrazbe! Znate li to je rekao drug Doka Jovani, moj komandant,ajasamvojnikestelikeproleterskebrigade?Ne znate?Rekaoje:Moramostreljatisvebanditekojisuslu iliu hrvatskojvojsci!Anjegovajerijezamenesvetinja! Stoko!govorinetkoizamojihlea,tihokaoda apue molitvu.Tiproleter!Gaonjaupartizanima!Ti,DuanPu
261

varzvaniGaonja,itajuztebe,StoleJanjanin,zvaniRadica, bilistedoprednekolikomjesecipodzapovjednitvomMilutina Vujoevia,etnikogvojvodeuTopuskom.Itosudrugomogli biti nego Vujoevievi etnici oni koji su nas danas pratili jauinakonjima?Asadproleteri! Tuse,kaodogorjelavotanica,gasimojaizdrljivostzataj dan.Sbijelimpsomkojinjui,shrpomodjee,sGaonjomkoji drigovorisa apatom ovjekaizamojihlea,tonemusani neznamnikakojenikadajeGaonjazavriosvojunastupnu besjedu. Kadsamseprobudio,amogaojebiti etvrtisatnovogdana, drugilipnja,predsvitanje,pogledaosamokosebeinaledini, gdjejekolonasjedilausunevzalazak,nisamugledaonikoga. Nisvojepajdaeizreda,tomezaudiloiprestrailo.Pogledao samuvedroneboinaaomjesecnazapadnomnebosklonu,a zvijezdu Danicu na istoku. Oko mene u niskoj travi zri u zrikavci.Osimnjih,niutinividjetiivastvora! Pokuavamgledatiujutarnjuzvijezduiupitatitkojebio onaj pijani starac koji mi je dao cipele, arape, gaice, potkouljuinetohrane,alimimisaobjeiitraiodgovorna pitanjezatomemojiizredanisuprobudili kadjeGaonja zavrio besjedu i kad su oni nekamo otili. Zato, umjesto u zvijezdu,gledamnazapadispramsvjetlamjesecanazalasku vidimobriseoneposavskekue,onog taglja,one taleionih ljivaudvorituiokonjega.Mutnom,joneispavanomglavom zakljuujemdabihsemoraopomaknuti,iakosamsinouood Gaonjedasenoupologorunesmijenikretatinigovoriti.Ne mogu ostati sam, moram k ostalima! I osama se smatra prijestupom, pripremom i pokuajem bijega. I za nju je nagradazemljaispodhrastiaihrastovalia. Ej netko me tiho zove iz smjera one brvnare sli ne ekaonici.Nesmijemezovnutiglasnije,panastavljadozivati zvidanjemslinuzrikuzrikavaca.Kadsammuseokrenuo, kae mi: Doi, samo pazi da te ne primijete oni u straarnicama. Niemu se ne udi rekao mi je ovjek. Gaonjajedraodugugovoranciju.Ljudisuilipozaspaliilisu postalipospani.Kadjedaorazlaz,onisupospaniotilidalje,u kuu i oko kue, a ti si ostao spavati. udim se to ih nije ostalovie. Jaimampajdae!Zatomeoninisuprobudili?
262

 Nisu, onako pospani, ni znali da spava. A kad su primijetili da te nema, nisu se smjeli vratiti, jer su sa straarnica zapucali u zrak kao upozorenje da e pucati u mesoinakretanjeinaviku.Atisisvetoprespavao! Zatotinespava?pitaosamga. Janisamdoaosvama.Jasamodonihtosutubiliprije vaegdolaska.Jasamsenaspavaoprekodanadoksamvas ekao.Ainemoguspavati.Oduiju!Pojedoemeui!Imaih masautimprnjetinama,ukojimadanjuspavamikrijemse! Neizdrljivo!Ionda,kaddoeno,iziemiztihprnja,otresem uiizodjeekolikomogui,evo,ovako ekamdojutra,dase opetzavuemutuodjeu,damenastavigristimilijungladne gamadi. NegdjedoljepremaTopuskomtekemitraljez. Nisisnamadoao!Kakotodasiostaotisam?pitamga. Dasepredstavim.JasamPetarJanjacizDonjeDoline krajBosanskeGradike,rojnikdrugoggorskogzdruga.Ati? I ja mu kazah tko sam, to on ne poprati nikakvim primjedbama.Nasjeovdjeprije etiridanabilonetooko pet eststotina.Iondadoeneto,neznam to,pazadva jutra,ovakopredzoru,odvedoeposto,podvjesta,doljena Toplikukosu. uje tektanjemitraljezainitavie.Zadva namsejutrabrojsmanjinasto,nastopedeset.Aondatree zore dovedoe taj ostatak u taj kut. Najprije nareenje da kopamozemlju.Pa,kadsmojeiskopali,doenareenjedase svlaimo dogola. Nama petorici, takoer golima, zapovjedie daodjeuprenesemo uovubrvnaru. Nekolikosmo puta ili tamoamodokodjeuneprenesosmo.Akadsmojeprenijeli, ja vidim to je na stvari! Nisam se htio vratiti do jame, uvuemseuteprnjetine,drem, ekamizaujemmitraljez. Roke!Nousamseizvukaoispododjeeividimtehrastie tosteihivividjelidokjebiodan. Itosadnamjerava?pitamga. A to?Pomijeatisesvama.Zarmisli datunetkodri do popisa? Ja ovdje ne smijem doekati dan. Ti bi moda i mogao.Jabihimbiosumnjiv.Ineusemoiviekritiuovoj odjei,odnijet ejenekamo.Sadkadstevidoli,kadjeima tkonositi.Zatotipredlaemdami,dokjoimamraka,puzei krenemopremaonimadolje,dasenegdjemeunjihsmjestimo pa da se ujutro zajedno s njima probudimo. A ti e kao prijatelj utjeti o mom sluaju. I molim te, upoznaj me sa
263

svojimdrugovima,danebudemsam,daneki odstraarau menineotkrijestarog.Ne eleonisvjedokazaono to ineni kadnekrijuonotoine.* Puzimo nas dvojica usporedo i dopuzismo do one tale. Uspravili smo se, tu nas sa straarnica ne mogu vidjeti, i pokuavamouiunutra.Pipamopomraku,aligdjegodpipne, kamogodkrene,stojineijaglava,neijenoge.Sve ovjekdo ovjeka, samo da ne bi spavali na otvorenom. elimo li naprijed, moramo po njima gaziti. Onda ja s druge strane zgradeugledamnekakvosklonite,graenosonimhrvatskim uglovima, na kojima su planke prekriene i isturene, za razlikuodnjemakihuglovakadsljubljeneplankezavravaju ravnim kutom. Po onim izboenim plankama popesmo se u potkrovlje. Gore sve mirie na penicu i kukuruz, ali ni penicunikukuruznemoemonapipati.Sveprazno,mirisje itaricaostaoudrvu.Napipasmopraznu krinju,spustismose unju,legosmojedanuzdrugogainastavismospavati.

* Radica Stojiljkovi, straar u logoru emernica, koji se tisuu devetsto etrdesetisedmedoseliouVrbasinastanioukuiprotjeranogNijemca,kad se u tom mjestu zaposlio kao konobar, u pripitom je stanju, ne odoljev i nastupu iskrenosti, jednom gostu, koji je sluajno bio iz Topuskog i jo sluajnijesudionikkoloneukojojjeputovaoiIvanTelebar,ispriaokakoje dolodotogadaje,prijenego eprispjetinovakolona,utomlogorupobijeno est stotina hrvatskih vojnika i asnika. Prema zabiljeci toga gosta, Stojiljkovi je kazao: To nisu bile samo ustae, bilo je tu svaega, i domobranaicivila.Mismoihsvezajebali!Kakosmodolidonjih?Kadsmo mi samoinicijativnosagradili logor,Oblasnijekomitetposlaona eljudes BanijeiKordunadaobiudrugelogore,uZagrebunajvie,daizdvojeizmeu zarobljenikaonekojisurodomiznaihkrajevailisuunjimaslubovalii ratovaliidasvetodoveduuCemernicu,datimamisudimo.Svekojesu pronali,njihoko eststotina,dovelisuulogorsagraennabrzinu.Meu njimajebilonajvieKarlovana,paljudiizGline,Petrinjeidrugihmjesta. Pomalosmoihdotucali!AlikadjestiglaobavijestdanamizZagreba alju novuturuodtisuuipetstoljudi,moralismoiliodbitiprijemilinapraviti mjesta za nove logorae. Kako ih odbiti? Njih su slali nai ljudi koji su isljeivalipozagrebakimsabirnimcentrima.DuanPuvarzvaniGaonja, upravitelj logora, htio je nove logorae, da ih pokae narodu, da ih narod propustikrozsvoje ake,anijeznao to esastarima,pajeodOblasnog komitetazatraioidobiodozvoludaihsesvijurijei.Veidiozavriojena Toplikojkosi,aonotojeostalokopalojesebijamuuuglulogora.Kadsuje iskopali,mismoihnaganjaliunutraisvelikvidirali.Samosmoostaviliosam mladia,kojisuusjeklihrastie,polilipoleevimakre ikarbon,vratiliu jamu iskopanu zemlju i pokrili je hrastovim granjem. Ta su osmorica predana tabuKomitetanarodneobraneionisuihlikvidiralinaToplikoj kosi.Takozato,osimnasstraara,nitkonezna.Adanismotouinili,nebi mogliprimitinovukolonuiprireditinaroduvelikozadovoljstvo.

264

Spavali smo sve dok nas nije probudio razgovor na dvoritu. Sunce je ve bilo odskoilo. Sili smo s potkrovlja magazina kako smo se i popeli na nj, od planke do planke. NalismoFrantuispodjedne ljive.Pitaonmenegdjesam, gdjesamseizgubio!PitamjaFrantukudodoe,ikudmene ostavie!Predstavljammusvognovogznancaikaemdajetaj noas,kadsamseprobudioisnjimsusreo,pogodiokakosam senaaosamnalivadikrajgrobnicepodhrastovimliem.

Kao to smo i oekivali, jer nam je to Gaonja u svom si nonjemgovoruobeao,okodesetsatipoelesupripremeza ruak.Straarisuizdavalizapovijedi,asvesuradnjeobavljali logorai, koji bi se sami javili ili bi ih straari odabrali. Na dvadesetognjitanaloenajevatrai,dokseplamenrazgarao, logorai su u kotlovima donosili vodu. Voda se donosila s potoka,kojijetekaonekolikokorakaispodlogora,adonjega sedolazilonamalavratauogradi,vratazavodu.Nismoje grabili iz matice potoka, ve iz bunara to ga je potok nalijevao,abiojeiskopanisagraenuznjegovokoritodavno prije nego to je logor osnovan. Poto bi na ognjite od tri ciglena prijeklada namjestili bavu, u kojoj je nekada bilo strojno ulje, izlili bi u nju kotao vode, to bi ga s potoka donijelaetvorica,podvojicanaizmjence,nakolcuprovuenom kroz uice. Druga bi dvojica donijela krupno mljeveno kukuruznobranoodreenozajednubavu,vreuukojojje moglo biti dvadesetak kilograma, i to sasuli u vodu. Tu bi smjesu jedan logora stalno mijeao drvenom mjeajom, a drugibiloiovatru.Itosetakokuhalodugo,dugo,duljeodtri sata.Daseraskuhaibudegavie,idavodaishlapiipurase stvrdne,kakosunamgovorilistraari. Kolikogodtakaaodkukuruznogbranabioslabruak, pogotovokadsmoznalidajetosve to emodobitiujednom danu,zanaskojiputujemoodaustrijskegranicebiojetoprvi ruakskuhanulogoru,pazatovelikaradostinadadabise, bar tosegladitie,natojkaimoglipreivjetijadikojinas prate. Doksepurakuhala,nastalajepotragazazdjelamaukoje emopuru, kadbudedijeljena,primati,iza licamakojima emopurujesti. NapolaskuizZagrebasvisuuzasenosili priborzajelo,alijetoodTuiloviadoemernicebilopokra denoiostalojeunassamoono tosenijesvidjelonipratioci
265

ma ni narodu koji nas jeperuao, malendio, najvie starih ulubljenihvojnikihporcija,koje,ikadbiihnaputunaao, samo bi "nogom utnuo u stranu. Ljudi su se razmiljeli po logorutraeibiloto,koruodhrastovadrveta,komadlimaili daske,akadnidotoganebimoglidoi,odluivalisuda e puruprimitiucipelu,uopanakilinasarustareizmetine. Mismosauvalijednualuminijskuporcijuspoklopcemi odluili da dvojica, Tadija i Hinko, u nju prime puru. A za preostaludvojicu,Frantuimene,dobromseFrantiposreilo nai sjenilo za svijeu uline rasvjete, koje je i prije nas nekomuulogorusluilokaozdjela,jersmouotvoruzagrlo arulje nali nabijen drveni ep. lice su nam usputni grabljivci sve pokrali, ali je Franta od etiri lipove treice mojimnoiemizdjeljaotri lice,nakojima einakonruka imati to raditi da bi ih uinio priblino slinim pravim licama. Drugi se logorai oko nabave lica nisu trudili koliko se trudioFranta.Akonebuduimalijestiniimdrugim,odluili sujestiprstima. Narode,bandoposrana!Navali!Ruakjegotov,iakoga nitko od vas nije zasluio vikao je Gaonja, koji je za tu prigodudoaoulogor.Istoilimalodrukije,alijednakopa ninodaenestatiakosebrzonedoe,izvikivalisuistraari. Izmueni glau i dugim ekanjem i podjareni izazovnim pozivima, zatvorenici su bezglavo potrali prema bavama pureiizazvalineopisivuguvu. Ni jedan od nas etvorice nije vidio kad se i kako to dogodilo. I mi smo kao i ostali trali da budemo to blie kotlovima,akojemogue,prviuredu.Odjednomsmo,budui daprvidobaavanismodoli,ulikakostraaribjesneimlate kundacima one to su bili do samih baava, pa nisu mogli natragodmasekojaihjepritiskalaslea. Odbij,bando!Desetkorakaodbij!vikalisustraari,to onimasprijedanijebilolakoposluati. Akadsmoseodmaknuliodbaavaspurom,svismovidjeli daudvadesetojbavi,onojubliziniGaonje,naglavakedubi ovjek, komu su se noge, virei iznad bave, neko vrijeme trzale,apotomumirilei,saviviseukoljenima,palepreko rubalimenkesvrelompurom. Eto,marvo!Nijestineznatekoljudi!Viditeli tajeovaj uinio, nasrnuo i udavio se u kai! A sad u ja vas nauiti
266

kako se jede. Pred svako bure da se postroji ezdeset i pet komada! Tek kad se postrojite i kad vas izbrojim, poinje dijeljenje.Svatko edobiti!Svejeizraunato!Danas ezdeset petnasvakuoddvadesetburadi!Asutraemovidjeti!Akovas budemanje,smanjujesebrojburadi!Svejeizraunato!Sve timakopura!zavriojeGaonjaiotiao. Sasvojompuromurazlupanojporcijiisjenilulampeuli ne rasvjete,sklonilismoseizataglja,danasdruginevidekadu puru, koja je i nezasoljena i nezainjena, budemo stavljali malosoliizbakelitnekutijicekojujeFranta uvao,ikadpuru budemoprismakalikomadiimaslanineodnaihutedaidara sneba.Svesmotoobaviliprijenego tonasjepronaaoPetar Janjacizamoliodauznassjedne. Ovobitrebaloopratirekaosampokazujuinaporcijui sjenilo.Usmrdjetesedosutra! Nemasetoovdje imepratirekaojePetarJanjac. Jedvada etedobitivoduzapie,aopranjusu aiumivanju nemanigovora.Zato,doksepuraneskori,isjeniloiporciju dobrootaritetravom. Zarupotokunemadovoljnovodeizapranjesu aiza umivanje?pitamga. Ima,aliznalitoonikaukadimsetoree?Kau,voda jeupotokudatee,anedajevisvupopijete.Pravijerazlog nedoputaju estoizlaenjepovodu,bojesedabitkonatom putupobjegao...Aonosonimtoseudavioukai!Nevjerujte dasesamudavio!Onjejadnikprvidotraodobave.Tadasu mudvastraarapodiglanogesazemlje,akadseon,gubei ravnoteu i tlo pod nogama, uhvatio rukama za rub bave, preokrenulisugainabiliglavomukau.TojeGaonjin tos! Takoseinama,navlasistoovako,dogodilokadsmoprviput nagrnulinabavespurom. Nakon ruka pedesetorica je bila prozvana i odvedena, kakoimjereeno,udrugilogor,jerdajeuovomupretijesno. Meuprozvanimabilojenajviecivila.Nasnitkonijedirao.I to bi bilo sve to se zbilo tog prvog dana naeg boravka u emernici.Kadpreivi dan,kadtiseutomdanunijenita dogodilo,kaodasenigdjenitainikomunitainijedogodilo! Sebinostjedrugoimebeutnosti,puevakuicazaranjiva golaakakavjeovjek.

267

Noisunaotvorenom,naroitoodponoidozore,bezpokri vaa na goloj zemlji, i vlane i hladne, zato smo odmah s veeri,jernakondvanaesteurebit enemogue,trailimjesto zaleaju taglju, tali,hambaruiposavskojkuiodpodruma dopotkrovlja. NijesamoodjeaskinutasubijenihukojojsekrioPetar Janjacbilapunauiju.Izdanjaukojimasulogoraispavali, ako su tu mogli nai mjesto, vrvjela su od tih nametnika. tovie,iui zateeneuodjei onihkoji su morali umrijeti, pokupljenesupotimzgradamagdjesemoralospavatiipod cijenudasisvunohranatojgamadi. Kadbismoseujutroprobudili,kadbisunevezrakeprobile krozotvoretronihzdanjaamisasebestreslislamuiui to bi se zatekle u njoj, imali smo priliku promatrati rijedak prizor.Streseneuiubrzobisesakrileuprahuispodslamnate povrine poda i, dok bi one rile po glinenu prahu i tra ile ljudskukouukoju ezaritirilceisisatikrv,dlaicenapo leininjihovazatka,njihovihticalaiglaveodozdosuprianjale za slamu, a kako mi tu u to na sebi nosi slamku nismo vidjeli,inilonamsedaslamkepopodusameputujuiplove. Slijedei navadu svih logoraa otkad je svijeta u kojem postoje logori, na suncu bismo se svukli dogola, a koulju, gae,bluzu,hlaeiostalorazastrlipotravi.Suncepripeei tjerauidanapuste avoveisiuutravugdjejehladovina.I tom smo prilikom gledali prizor koji se rijetko via. Naputajui avove i zakrpe, gdje su se krilei nesle gnjide, bjeeipremazemljiitravi,jersesunevatoplinanabijelom pamunom tkanju primicala toki vrenja, ui su svojim dlaicamanapoleini itavatijelamicalekoulju,pa jeona drhtalaanamaseinilodajetreselaganpovjetarac. Natajnain,skupljajuinouuipokuiu avoveodjeei istjerujui ih iz avova po danu, na ledini, uz pomo sunca, logorai su,miioni tosutubiliprijenas,uimanapuili itav prostor logora. Natkriveni i nenatkriveni! Bilo je sve jednogdjeproveono igdjedanjuboravio.Gdjegodbio,biosi izloen najezdi, poplavi uiju. itav je logor bio jedno i jedinstvenouinjeleglo. Vedrugogdanaboravkaulogoru,pokalendarutre ilipnja, u kojem smo se bavili prouavanjem ivota uiju i nainu

268

obraneodnjihuzateenimprilikama,predveer,potojebila prozvananovapedesetoricaiodvedenautajdrugilogor,Hinko jepoeopokazivatiznakovebolesti.Tekojegovorio,iteko disao.Tijelomujeklonulo,aelogorjelo. Sutradan, etvrtilipnja,doksmoizodjeeuzpomo sunca istjerivaliuipokupljeneminulenoinasjeniku,bilojejasno dajeobolioidamuuhladumoramonaileajibrinutiseo njemu.Tuiosenaboloveuramenojkosti,tamogdjemuje bila rana koju je morao kriti i od straara i od logoraa. Odmotalismozavojividjelidaseranaucrvala.Sva etvorica smo, na obred, vrhom spljotena drvca vadili crve iz povrinskogslojarane.Dolazilonamjedapovraamoiboljele sunassljepoonice.Nismoznali tojeudubiniraneisvismo zbogtihcrvibilizabrinuti,samojeFrantagovoriodatoni ta loenemoraznaiti,dajeonznaonekeranjenikekojimaje rana nakon crvanja zacijeljela bre nego onima u kojih nije bilaucrvana. Uz to jeHinko obolio i od srdobolje. Zlonikad nedolazi samo!Odtesmogabolestilijeilikakosuseodnjelijeilisvi logorai, ja ne znam po ijem receptu, ne znam po ijem iskustvu. S ognjita smo uzimali ugljen od hrastova drva, mrviligauprah,mijealisvodomdokojesmotekodolazilii davalimudatopijesvakihnekolikosati. Pred veer je, uza svu nau brigu, zanijemio, i nije se mogaoosovitinanogebeznaepomoi.Pitalismogadaliuje irazumije tomigovorimo,aonjepotvrdnimkimanjemglave odgovorioidanasujeidanasrazumije.Gestamanamjedao znakidamusevidmuti.Upitaosamgamogulizatajdan,i doklegodbudebolestan,nastavitivoenjenjegovadnevnika,a onmijedaoznakdamogu,dapae,zahvalanmije. Zatajsamdan,kaodaHinkopie,zabiljeio: Ranamiserastrovalaidobiosamproljev.Nejedemni ta, samopijem.JutrosjemrtvoosvanulopetZagrepana,porijeklom izovihkrajeva.Svesutoljudikojinisunauilinatrapaciloe postupke.Ljudiizuredaiusrednjimgodinama,prili nouhra njeni,pasudobilikrvaveproljeve,anisusehtjelilije itiguta njemprahaodugljena.Prijesmrtinousuzapomagaliodbolova, astraajespromatranicapucalapokuiigospodarskimzgra dama.Moralajebititiina,dasezrikavd uju,ikadseumire. Jednogsupojednogiznijelinalojtramakrozvratazaodlazak povodu.Donijelisuihnaonustraarskustazusjunestrane
269

logoraibaciliujarugu.Leevisuseskotrljalidodna,straari susespustilizanjimainanjihnabacaliilova ukojajebila crvenakaokrv.Bitibolestankao tosamjaigledatikakoseto radi!Nijelako! Za peti sam lipnja zabiljeio, i ovoga puta oponaajui postolara,alinedreisenjegovekratkoe: Svakuveerodvodepopedesetljudi.Iveerassuihodveli. Svakijedan,jernasbivamanje,ijednabavanaognjituma nje.Danasihjebiloosamnaest,sutra eve bitisedamnaest. Pobavamasevidikakokopnimo.Nastaviliseovimtempom, za sedamnaest dana na ognjitu nee biti ni jedne bave. Danasmijemnogoboljenegojuer.Ranameneboli,samo peeibridi,aproljevjezaustavljen.Samsemoguosovitina nogeiboljevidim.Dopustilisunam,akotkoima ime,daod drvaizdjeljamolice.Ali,imebiljudinapravililicukaduza senesmijuimatinitaotro?Franta,kojijenamaizdjeljao lice,kojeskrivamo,nijesedaonasanjkati.KaedatoGaonja eliotkrititkouzaseimakakavnoiilibilotootro. Za esti sam lipnja, pravei biljeku prije dvanaest sati, zabiljeio: Jednog su inovnika ubili, jer je upao korjenie nekih travaijeoih.Reklisudatajprokletibanditnetreba ivjeti kaduztakodobrulogorskuhranujo ikorijenjejede.Ijednu su enuubili,jerjejadnica,nedobivivode,kojudijeletako krtokaodajesmjesecadonose,uzelaispodkotlapodliven komadzemljeiprinijelagausnamadagasi eitimsisanjem ublaiedonarednepodjelevodezapie.Obojesuihodnijeli nalojtramadocrvenegline,tamogdjeodnoseione toosvanu mrtvi.ObradovalismoseposjetuTadijinesestrekojasenajavi la na kapiji i traila da Tadija izie pred nju... i tu sam prestaobiljeitiuHinkovdnevnik.Prizdraviojepajemogaoi samzabiljeiti,akojehtio,tosedokrajatogadanadogodiloi stomsestromisasvimanama. Akotijesestradolauposjetizovetedaprednjuizie na kapiju,nemora nassilitidapoemostobom.Posjetjetvoj, amismosamoradosnizbognje.Akotisestranetodade,ne mora naszvatizasvjedoke.Mivjerujemoda e sve tood nje dobije,amoesepodijeliti,snamapodijeliti.Ono toza diobu nije, zadri zasebe i neemo ti zamjeriti. Sve smo to kazaliTadijikadjeponjegadoaostraarsvijeudamuje
270

sestranaulazu,snaredbomdadovratapoezanjim,ikad nas je Tadija molio da ga ne ostavljamo samog, da s njim, dreiseodstojanjaodtridesetkoraka,iziemodovratainje govesestre. emudaizazivamostraare, emudaimpoka zujemonauuzajamnost?Tadijarazumijenausuzdranost, mimislimodajetosusretbrataisestrekakvihsmona ici logora na Kanalu viali svakog dana i svakog sata. Ali to takavsusretneebiti!Onsesasvojomsestromnikadaniu emu,pogotovoupolitici,nijeslagao,papredmnijevada etaj susretbitinastavakdavnanjihpolitikihsvaa,u kojem e onanastojatidokazatidajebilaupravu,dajesadaupravui da ebitiiubudue.Osimtoga,onjenijevidio etirigodine, otkakojeotilaupartizane,paneznau tosetadjevojka, sadaveena,pretvorila.Neznaskimesesusresti!Zatonas eli kao svjedoke! A kad bi ikako mogao, on bi ovaj susret izbjegao,akikadbiznaodamunosizaveljajshranom.Jer, i ta e hrana biti nastavak nadmetanjatko jeu emuimao pravo.Razumijese,imalagajeonakojadonosihranuonomu ijesuvizijepropale,abudunostpostalamrana. PoslualismogaipolizanjimsamoFrantaija,jerse Hinko jo oporavljao od bolesti, koja je naglo buknula i, sreom,naglosplasnula. Tadijina sestra, ije ime ne znam, u logor nije ula kroz straarnicukakosuto inilisviosimlogoraa.Nijeuopeula nego je zastala ispred bodljikavog jarca na ulazu. Bila je u drutvu trojice partizanskih oficira, jednog majora i dvojice kapetana. I sama je na potpuno novoj engleskoj uniformi nosilaoznakekapetanskogina:naramenima irokeepoletes trizvijezde.Orujadugecijevinijenasebiimalakaoninjena tripratioca.Imalajepitolj,kaoinjihtrojica,ineto tonjih trojicanisuimali,raketnipitolj,prviolijevom,adrugiode snombokunalakiranomopasau.Imalajekosukaoveina onovremenih gradskih ena, trajnu ondulaciju, kako se to govorilo.Natojjekosititovkasmetalnomzvijezdom,ukojuje ugraviransrpieki,stajalakaotobistajaladajenabijena grmi kakva cvijeta kovrava lia. Imala je blijedo lice, ukastoiistokaoovajpapirnakojempiemsvojeuspomene na rat nakon rata. Imala je usne jedva primjetno narumenjene.Dokjojsebratpribliavaoupratnjistraarai nas dvojice daleko straga, nije pokazivala znakove ljutnje. Dapae, samilosno se smijeila i, da izmeu njih nije stajao

271

jaracodkoljaibodljikave ice,pomisliobida esesbratom, kadjojsepriblii,zagrlitiipoljubiti. Atulisi!reklaje.Nijesenipomaklasmjestanitijeu srdbupreokrenulablaenisamilostanizrazlica. Kakovidi!rekaojeTadija. AhtiosipobjeinaZapadinastavitiborbuprotivnas! kaeona. Htiosamsamopobjei.Borbemijebilodosta!rekaoje on. Da, gospodin je natporunik postao krotak. Zna li da samtedolaubitisvojomrukom?reklajeona. Neznam,alimogupretpostaviti!No,akotouini,misli linaono to ereimamakadzato uje?Kako eseonapri tomosjeati?kaejojTadija. to mama ima kazati! Rekla sam joj kad sam ovamo pola,inijekazalanita.Ionaznadabanditkaotinetreba dagazitravureklaje,izvuklaraketnipitoljiprekojaracas metar udaljenosti ispalila raketu Tadiji u lice. Jo dok je plamen rakete buktio na bratovoj glavi, ne pogledavi ga, vratila je pitolj u futrolu i okrenula se svojim pratiocima. Jedanjojodnjih,major,pruirukudasenanjegaosloni.Isve etverokrenupremavozilu,kojeihje ekalonacestiokrenuto prednjimdijelompremaTopuskom. to da radim? Naela ga, a nije posao zavrila kae straar i gleda kako se Tadija, spaljena lica i raspoluene glave,borizadvijeminute ivota.Izboriojeitri,aondajesve bitkeodjednomizgubio. Frantajemoliostraarenekanamdajualatidopusteda misahranimoTadiju.Nisunamdopustili.Kaoiostalekojisu umiraliulogoru,odnijelisuganalojtrama,baciliujarugui zatrpalicrvenomglinom.

Uveer,iza talja,oplakujuisuhihoijuisuhihduanaeg Tadiju,nanjegovosmomjestou etveroredu,oekujuinova putovanja,primiliPetraJanjcaizDonjeDolinekrajBosanske Gradike. Njegovo mjesto roenja o njemu je kao odraslu ovjekugovorilomaloilinita.Pomjestujeroenjamoraobiti ratarili obanin,anijebionijednonidrugo.Uopenijebio seljak.Alibilobitekoreiidajegraanin.Biojestanovnik
272

gradskihpredgraa,ledinanaulazuugradove,pustopoljina uz velika sela. Bio je, naime, lan putujueg cirkusa. Meu osobljemtogcirkusaposljednjipoznaenju.Prijebipredstave, doksecirkuski atorpuniogledaocima,pookruglojpozornici zaularvodio arenogponija,maskotucirkusaLuna,u ijem su sedlu jahala djeca i odrasli pla ajui jedan krug jahanja kovanicomoddvadesetipetpara.Biojelivriranivodi ponija sve dok mu ne ponudie uniformu Poglavnikova tjelesnog zdruga. U njoj da paradira i da ne voda nikakva ugava konjia, ije balege, pobalega li se za kruenja pozornicom, mora pokupiti sam vodi uz gromoglasan smijeh gledalita, kakobizvijezdecirkusamogledoinaistupozornicu.

Prekoputalogorskihvratasjarcemodbodljikave iceikolja nalazilasekuazidanaodcrvenihopeka,posvemuse ini, ladanjskakuanekoggraaninakojijevoliovisinei istzrak. Sadjesluilastraarimakaokasarnaizbornomjesto,tusu ruali,spavaliiboravilidoknisubilinastraarskimmjestima. Iztejekue estodopiralasvirkaharmonikeibunapjesma pjevaa s malo sluha, a toga popodneva, esti lipnja, bila je najbunijai,razmjernojaini,najnemuzikalnija.Dobro,moda smo mi imali odbojan odnos prema sadraju tih pjesama, i imalismoga,aliseovdjenijeradiloorijeima,kojesenisuni razaznavale, nego o pjesmi kao pjevanju. Istina je i to da nama,sobziromnablizinusmrtii ivotkojimsmo ivjeli,ni dokakvepjesmenijebilo,adostraarskeponajmanje.No,uza sveteograde,pjesmejestraarainjihovihgoi,odpoetka gruba, kako se no pribliavala, postajala sve grublja i sve glasnija,jerjegrlakojapjevajubivalosvevie. Drugovi su priredili zakusku kae straar koji prati nosaekotlasvodomzapie.Biteidrugarica!Meze,pijaca paondaigranka!Bitenoastabananja! Gostisuitavopopodnedolazilipjeice,nakonjima,udvoja kola na konjsku zapregu i u dva automobila. Harmonika je neprestanotretala,uzbornomjepjevanjubiloprekida,vje rojatnokadsemeziloi pilo.A tosujeli, tosupili,tomi nismovidjeli, ali smo, kaoljudi moreni glaui eu,inten zivnozamiljali.Komadesira,krikeprutaimekanikruh!U susjedstvugoenja,veselja,pjesmeiraskalaenihigara,nas nijesmetalanipjesmanimirisjela,kolikunamjebriguzada valostrahovanje to etiljudi initikadseopiju. to e initi
273

nekiodnjih,jerjepoznatodaalkoholdijeliljudenadvijesku pine,nakrotke,plaljive,punekajanjaigrizoduja,inapodiv ljale,agresivne, eljneizravnavanjaraunaizdobakadsubili trijezniinemonidaitauine. to eovipotonji initikad zanoa? Suncejebilouvrikamahrastove umezapadnoodlogora kadsuseoglasilistraarisastraarnicaipozvalinasdaseu etiriredapostrojimoispredulaznihvrata.Togadananijebilo prozivkezaodlazakudrugilogor,pasmomislilida etosada bitiobavljeno.Stogasmosedostrojavuklipunistrahahoemo libitiprozvani.Nijeseznalokamoodlazeoni tosvakogdana smanjuju broj baava u kojima se kuha pura. Da li odlaze tamogdjejeboljeiligorenegoovdje?Svejedno,nitkonijevolio da ga prozovu, jer je svaka prozivka, i kad te zovu da ide nositivoduzapieidolazi uprilikudasedobronapije,u sebi sadravala neto prijetei, neto emu ne moe predvidjetikrajniusputnaiznenaenja. Potosmosepostrojili,straarisusulaznihvratamaknuli u stranu onog icanog jarca, a od kue graene crvenom opekomkrenulajeskupinaodpedesetakljudiienaviui: Tkoeli,nekaihpogleda!Idemoihsvipogledati! Ulisunavrata,alidaljeodnjihnisuili,tekkojikorak premaunutranjostilogora.Valjdasuodstraaraupozoreni da ne idu dalje, da se ne pribliavaju logoraima, jer su i logorai,ikueukojimastanuju,i itavaledinanakojojje logor,puniuiju,stjenicaibuha.Imukarciiene,ovepotonje pogotovo, buljei u nas, smijui se i dobacujui prostakluke, dralisuodstojanjeioduljivacaioduljiveledine,pokojojsu gazili kao da ispod svake vlati trave drijema zloest poskok koganijepametnodirati.Tonamjebilodragovidjeti.U isu, stjeniceibuhepostalenaaobrana,nakineskizid.Kadnebi bilo njih, od prijetnji to nam ih upuuju neto bi moda pokualiiostvariti. Mislim, ali ne mogu tvrditi, da sam iza le a sitih i razgoropaenihljudi, tosuihuizaustavilenaulazu,vidio togamladiakadjedoaodovezanihkonjanakojimasugosti dojahalinazakuskuiples,odrijeiojednogavezanazastupi pojahao.Akogatadanisamvidio,sigurnosamgavidiokadje nakonjuprojahaomimoonih tosusenatiskalinaulazui kasomkrenuodu naegastroja.Njegovadosjetljivost,dauz

274

jae konja i da se na konju do nas probije kroz polje uiju, stjenicaibuha,izazvalajeupodnapitomdrutvuburuoduev ljenja.Jahanazekastukonjiu,nevinujahanjupajekaskao vie nalik na magarca nego na konja, bio je mlad ovjek u engleskojuniformi,snjegovanimbriimaseoskogkicoais kosomkojujesvukolikojeimaprebacionalijevustranudabi na ogoljeno tjeme s desne strane mogao nabiti titovku s petokrakom.Jauidunaegstroja,nijenitagovorio.Nijeni trebaogovoriti,govorilisuoninaulazu.Aidaje togodrekao, nebiganitko uoodnjihovedreke.Samojepodbadaokonjia dasemie,zagledaonamulice,plaziojezik,stavljaopalacna usta i mahao rairenim dlanom, onako kako inimo onomu komu elimoreidajebudala.Osimularanaglavi,konji je navratuimaozobnicutkanuodvune.Nitaneobino,takve zobniceutimkrajevimaestoviseokonjskomvratu. Jauitamoamouzdu stroja,jaha jesmanjivaoduinu kretanjaiujednomiudrugomsmjeru.Akakosamsenalazio posredini,prviodnas etvorice,kadsusezaustavili,konjsu se i jaha preda mnom zaustavili. Jaha je, izazivajui kod sudionikazakuskeiplesaurnebesansmijeh,skinuozobnicus konjskogvrataiobjesiojemeniovrat. Nekaivinezoblje!rekaojelicemokrenutsudionicima veselice,kojigaodsvojevikenisumogli uti,alisu,ineujui ga, mogli pogoditi to im eli rei. Zatim je ponovo poeo trkaratinakonjiusvomduinomstazeodjednogdodrugog krajastrojazaboravljajuizobnicuobjeenuomomvratu. Svratio sam pogled na otvor zobnice koji mi je stajao u razinipojasaividiodajeuzobnicuuguranatorbaodbijele krpeslinaonimtorbamaukojimamijenepoznatastaricau logoru na Kanalu donosila hranu. Sijevnulo mi je! Okrenuo samseFrantikojijebioizamene. Izvucitoisakrijunjedra!rekaosammu.AFrantine trebadvaputagovoritiistustvar. Zauzeo sam ponovo svoj prvobitni poloaj. Konjska mi zobnicavisiovratu!Prazna!Jahajedojahaodomene,sagnuo se,skinuozobnicusmogvrataistaviojenakonjski,akadje krenuopremaizlazuizlogora,gdjesuga ekalioduevljeni straariinjihovigosti,povikaoje: Kljusesenazobaloiizpraznezobnice!

275

KaoiuvijekkadmeProvidnostdariva,kaddobijemdokaz danisamnaputenidaseomeninetkobrinejanisamni ta znao. Nitavieodonog tosam vidio i uo. Osim, uovom sluaju, da je ona s kojom sam jutros razgovarao preko zvjezdanesvjetlosti,samailisamnom,odlazilanahipodrom, jerjevoljelaetnjeuzSavuijerjevoljelagledatiijahatidobre konje. Boemoj,kakavsmostrahtenoiodsitnihsatidozorepro ivjeli!Kakosu,slijedeionogjahaanazekanu,napustililo gorskavrataiotiliucrvenuladanjskukuu,takosunasdo ponoi sasvim zaboravili bavei se jelom, piem, pjesmom, plesomieventualnimtabananjem,akojebilatonastraareva pretpostavka. Ali nakon toga bavljenja sobom, u pono, ako smopopoloajuzvijezdaznalioditatitonovrijeme,nastala jeuraganskapucnjavaizsvihoruja tosuihgostiistraari kojisutereveniliimaliuzase.Uznemirilismosemi,uznemi riliseistraarinastraarskimmjestima. Mismo,videikakosvijetleimecipadajupologoruiliga niskonadlijeu, silisasjenika, spotkrovljais katovasvih zgrada i potraili zaklonu podrumu i prizemlju kueili na zaklonjenim iulegnutimdijelovimaterena.Silazeiitraei glavizaklon,moralismosekretati,tojenoubilozabranjeno, i govoriti, to je bilo jo zabranjenije. To je kretanje i taj je govor izazvao straare na promatranicama, koji su najprije povikali da se umirimo i umuknemo, a kad ih nismo mogli posluati,jersumeciispaljeninavrataiprozorecrveneku e cijepalidaskeokonasiranjavaliljude,ionisuosulivatrupo namaipozrakuiznadnaihglava. Nekisulogoraibilipogoeni.Jaucidoneba!Pozividaim sepomogne!Tojedodatnouzrujalostraareionisuobnovili paljbu urlajui da zapomaganje prestane jer e jo ee pucati.Kadbijaucijenjaliastraariseprimirili,uigrusu upadali oni iz crvene kue i krug bi se obnovio. Uz kratkotrajnepredaheizmeujaukaranjenih,vatrenesrdbe straaraipijanogodgovoragostiju,ovajevrtnjarana,vatrei ludilatrajalasvedosvitanja.Aonda,kaodasetamomeu njimanetodogodilo!Kaodajemeunjihnetkodoaoirekao kakojedostadivljanja,doljeseugraduodnjihoveludostine moenamiruspavati. ujusekoracikonjskihkopita, kripa zaprenihkolaipaljenjeautomobilskihmotora.Apotommuk samoranjenicvileispodglasa.
276

Kolikojeutojpucnjavibiloranjenih,neznase.Ranjenisu, pogotovoakosuimranebilelake,svojunesreukrilibojeise jo neeggoreg.Mrtvihjebilopetero!Nalojtramasuihkroz vrata za vodu do crvene gline odnijeli prije osam sati jo neotrijenjenistraari,kojimajezapovijedaoRadiailiStole Janjanin,akojebiodobroobavijetenonajaptaizamojihlea. Togsunasjutrapozvalidaspotokadonesemovodekoliko jebudemomoglipopiti,todosadnikadnisuuinili,niprijeni nakonrukaodkukuruznekae.Obinosupovoduuzjedan kotao ila etvorica. S razlogom se javio na etverored u cijelosti:nakondorukaizoneplatnenetorbebilismo edni. Navodujeuzpetkotlovaidvadesetlogoraailastraaod deset ljudi, kojom je zapovijedao jo neotrijenjeni Stole JanjaninzvaniRadica. Jasamgrabiovoduizbunarazana kotao,akadsamga napunio, si sam s ostatkom vode nagnuo na usta i po eo piti. Tkotije,banditu,dopustiodapije?reemiRadicaija odmahprestadohpitiipruihsisljedeojtrojicidapunesvoje kotlove. Iako sam ga posluao, Radica me nije ostavljao na miru.Nego,upiruiumenesvojpijanipogled,skidesramena puku,repetiraigurnumetakucijev. Ma,neeljicutitvoju,otkudjatebepoznajem?reemi ajapostadohsvjestandamujenetopuhnulouglavu. Ne znam to, dobro sigurno nije! Nesvjesno se ponem povlaitinatrakepremastrminiispodkojejebiosagraentaj protonibunar,aostalilogorai,videidatuslijediobraun izmeu mene i neotrijenjenog Radice, stadoe se izmicati i stvaratiokonasslobodanprostordatrijeskaodtunjavenebi inanjihpala. Meniseinidaitiznatkosamja,jeli?reeon. Na muci sam, treba li rei da ga poznajem po imenu i prezimenu ili da o njemu nita ne znam? Nisam znao ime mogu ublaiti njegovu srdbu, ime raspriti njegovo sumnjienje. Time to znam tko je, a samo se za glasovite znade,ilitime tonikadzanjegovoimenisam uoidrimga nikogoviem,grmaljembezimenaikorijena? Znamrekohiodmahseugrizohzajezik. Vidio sam kako mu sijevnue pijane oi kao da je pro naao dokaz za ono to mu je maloprije puhnulo u glavu.
277

Kaiprstmujetraiookida,kaodajenaumioskratitinau raspru. De,de,daujem!nukame. StoleJanjaninkaemigubimdahprijenego tosam muizgovorioprezimedokraja. Negoto,imamjapravo!SjeamsejatogagovoriStole iprimiekundakramenu. Tada neki stariji straar prie Janjaninu i ve na mene naciljanojpucipodiecijev,takodamimetak,akoJanjanin opali,preletiiznadglave. Radice,totoradi?!reemutajovjek. Neeljumusvetu,tajmijeubio aletakaeikundak pukevraanozi,asvupanjualkoholiziranogmozgaprenosi narasprusastarimstraarom. Madaj!kaemustraar. Jest,neeljumunjegovu!Znamiime.Amomje aletu imekoimeni.Otkudabimuimeznaoakoganijeubio?tvrdi Radicaikolutaoima. Madaj,Radice,nemojbitilud!Tvojjeotac ivizdrav!Ja samgajuervidio.Tidonjegamoepjeicedoizadvasata. Srami se! Nisi ga obiao ima pola godine kae mu stari straar. Jeli iv?Kadtikae daje iv,ondaje iv.Nisamznao, misliosamdasugareznuli...Alijeovajbandithtiobjeati. Piojevoduprijenegojeuaoulogor,danebude edandok bjei.Trebaga...idaljejeRadicatjeraosvojupjesmu. Mapustiovjeka,nebudilud!Dostajeovogabilo!Zarne zna dasunamporuilidosta?* Izanasjeboljedaovo
*OnajRadicaStojiljkovi,straaruemerniciikolonistuVrbasu, ijesmo svjedoenjeonastankuiradulogorau emernicive citirali,onjegovuje rasputanjusvomgostuurestoranugdjejebiokonobar,rekaoiovo:Proulo setamogoreuOblasnomkomitetudamilogoraetamanimokaotakore.Na Toplikoj kosi! I doe one noi kad smo imali zabavu sa enetinama iz Topuskogdepeaiunjojpiedosta,pretjeraliste!DrugseTitozbogtakvih stvari mora opravdavati inozemstvu koje kae: mi smo vam izruili zarobljenike,aviihsvepobiste.Neidetotako!Jebotepas,svividimodaje Gaonjapresro!Aionmiseusroodstraha,nijenionbio ist,ionjeurovao sa etnikimvojvodomuTopuskom.Ovamopresro,atamojesamjeogovna! Jebotepas!Tolikeljudepobiti!Goni tojeostalo!Skidaj icu, upajkolje, nemavielogorauemernici!NisunamdopustilidamidoSiskaotpratimo preostalerobijae.Nisunamvjerovali.

278

prestane. Poivinili smo! rekao je Radici stari straar. A meni?Atimaruogradu!togaizaziva! Ijapotrahpremamalimvratimazavodonoe,ostavljajui kotaosvodomFranti,PetruiHinku. Do sada sam bio svjedok dolazaka u logor, u ovaj u e merniciionajnaKanalu,pobjednikauminulomratu,stvar nihionihkojisutosamo eljelibiti,kojisutrailiinalazili zarobljenikeskojimasubiliprisnidokihratnijerazdvojio,is onimakojisuimtijekomratauinilinetoruno.Sprvima,da im se podsmjehne zbog doivljenog poraza, s drugima da izravnajuraune.Tekojetorei,aliimaosamrazumijevanja ipremapodsmijehuipremaosveti.Nisamodobravao,razumio sam!Jer,idasudananjizarobljeniciuulozipobjednika,a pobjedniciunjihovojkoi,dogaalabisepotpunoistastvar. MojsluajsRadicomnabunaruupozoravamedapostoji sasvim iznimna vrsta prepoznavanja i podsmijeha i, na toj osnovi, izravnavanja rauna. Ispod takvog prepoznavanja ne postojinitastvarno,nikakavpredivot,nikakvenesuglasice, nikakvi dugovi, postoji umiljaj, bolest, mrnja bez granica, sadistika nastranost i sve bolesti ovoga svijeta na kojima poiva nasilje. To umiljeno poznavanje i prepoznavanje izokrenutajeslikasvijetauoboljelumozgu,smijenakadsu okolnostitakvedajenjennosilacnemoeprenijetinadruge,a strana kad je njen nosilac moe emitirati i nametnuti kao istinu.Imaliitastrasnijenegobitipredmetfiksacijemozga oboljelaumiljajem,kojite inionimtonisiikojiimamoda tetimeiuini? Ostatakdana,ukojemumalo tonezavrihkaoubojicaoca jednog straara, i naredni dan, osmi lipnja, protekli su bez ikakvihdogaanja,sdojmomdasmonaputeniidaemo,kao ostavljeni na kraju svijeta, u toj ici i meu tom gamadi, dokonatisvojehodanjepoovojzemlji.Netosenegdjedogo dilo,anismoznali to,pasamzamolioHinkadanamproita to je za taj dan zabiljeio. Iz nekoliko njegovih reenica zakljuiosamdajeitogdanabiloitekakovanihzbivanja. Vladazatije,netoseoekuje.Danasnijebilonivodeni pure.Nestalisuikotloviukojimasedonosilavodaiba veu kojimasekuhalapura.Iizcrvenekueprekoputaulazaulogor straarinekudodnosepokustvoiposue.Danasnijedanstra arnijeuaoulogor.Oni tostraaresvanjskestrane ice,na
279

naeuenje,svanjskogredaogradeskidajubodljikavu icui motajujeukolut.Dalikradu icuilirazvaljujulogor?Moda ijednoidrugo.Ondasuukralii naedananjesljedovanje purezajednoslimenimbavama.Gladnismoi edni. e je goraodgladi!

9.
Zaizlazakizlogorapostrojavalismoseuosvitdevetilipnja. Straarisunasbrojili,anjihovjezapovjedniknosionekakve popiseuruci,alinijednomnijeunjihpogledao.Sobziromna todajenavatribilopetnaestbaavakadseproliputkuhala pura i imajui na umu veernja odvoenja po prozivci i jutarnje sahrane u crvenoj glini, nas je, kao ostatak kolone kojajeprijenekolikodanadolau emernicu,moralounovoj kolonibitiokodevetstotina.Kolikosunasstraariizbrojili, koliko nas je na popisu ostalo neprekrienih, to nam nisu rekli.Ipak,nebitrebalobrzopletozakljuitidaotonombroju nijevoenabrigaidanegdje,bezprisutnostinaihoiju,nije izvrenaprimopredajaizmeustarihstraara,kojihnijebilo nigdjevidjeti,inovih,kojisu,imsuseujutropojavili,kodnas izazvaliuenjetojesadovo!? To uenjekodsvihlogoraanijebiloisto.Kodnovajlija, koji su poznavali samo Gaonju i njegove seljake, ta e promjena izazvati provalu optimizma i, uglavnom, neopravdanihoekivanja,akodnasstarihkolonaa,kojismo doivjelipromjenepratnjeipoznatanamjebilarazlikame u njima, dolazak novih straara izazvao je samo oduak i olakanje,unadida emoovajdioputadonepoznatogcilja lake prevladati. Raunali smo, kolona je mala, pratnja je mekaiputovanjeebitilakeodostalih. Poimenima,aonisusesamoimenomoslovljavalipasui svog zapovjednika zvali Mujaga, i po prezimenima moglo se zakljuitidasusvetomuslimaniizoblinjeKladue,vojsci nevini ljudi, neka muslimanska jedinica zadnjeg poziva, sastavljenaodljudikojisuprevalili etrdesetu.Bilisuaroliko obueni,uodoresvihmoguihvojskikojesusetijekomrata kretaleovimkrajevima.Kapesuimbilejednoobrazne,titovke, a nosili su ih na glavi bez kose nabijene do uiju. Takve, razvaljenenagornjemdijelu,nisubileninaliknaonekico ke
280

titovkenaglavamanaihdosadanjihstraara,titovkamakoji masusvaetirirubanagornjemdijelubilasloenakaolistovi neproitane knjige. Uz nemar prema tim nabijenim, raskupusanim kapama, jo su vei nemar pokazivali prema petokrakamananjima,odreda,odcrvene ohe.Nekimajena kapiostaosamojedankrak,samocrven varak,aveinisu visilepribodenesnekolikokonia. Sluajovamo,naroderekaonamjenapolaskuMuja ga. Janeusvau.Houdaserazumijemokoljudi. toje bilo,biloje!Janisamoni,aoninisuja!Menisureklidavas dotjeramdoSiska,ija utouiniti.Tkobudedobar,bit emo mudobri!Tkobudepogan,nekamubudepogano!Jaznamda bi trebalo da neto pojedete, ali vam ja nemam to dati. A napoj uvamdozvolitigdjegodnaiemonavodu.Samored, molim! Narode, svakakva naroda ima! Kroz svakakva emo sela proi. Jai neznam kakva! Neki e htjeti da vas tuku, neudatidavasdiraju.Neki ehtjetidasvukutoprnjatoih nasebinosite,nitoneudati.Akomikaudastebanditiida zasluujete batine, ja u im rei: Stani malo! Oni su nai zarobljenici i treba s njima ljudski postupati. Ako su krivi, narodnieimsudsuditi.Avirukeksebi!E,sadpaziovamo! Akovamnarodusputbudedavaohranu,uzmitejenasvoju odgovornost. Kad bi mene pitali, ja bi vam rekao da je ne uzmete.Imaih totrujuhranu.Neizmiljam,vjeremi!Juer sutakootrovalitunegdjegoredesetljudiukoloni.Aopet,ima ljudi to ele i nahraniti i napojiti, Boga radi. Ja sam vam kazaotosamimaorei,aviinitekakoznate.Samojednoda znate:izkoloneneizlazi, etverorednerazbijaj!E,tumilosti neebiti.Sadsmoserazumjeli? Jesmoodgovorio jevelikbrojzatvorenika.Bilo im je dragoutiMujaginerijei,togodseizanjihnalazilo. E, onda kreni i pouri polako! Ni ja konja pod sobom nemam!rekaojeMujagaiprviiziaonavrataemernice,u ijimstraarnicamaviestraaranijebilo. Oni to su jo juer straarili, eno ih, skidaju s kolja bodljikavu icuimotajujeukolutove.Trebat eimzaograde na livadama i njivama. Do veeri pokupit e sve i odnijeti. Ostatesamoui,stjeniceibuhe!

281

Zaista,mismo urilipolako,onakokakosmomogli,nitkonas nije tjerao i, uz nekoliko odmora, proavi bez ikakvih neprilika Glinu, oko jedanaest sati, kad je sunce pripeklo, stiglismouseloPrekopu,selonaravnuiplodnuzemljitu. imsmoseprimaklitomselu,donosnicanamje,mije an sisparenjimabujnograslinja,doproimiriskruha.Mirisonih hljebova tosemijeseodpeninaikukuruznabrana, tose domaim kvasom kvasaju u drvenim koritima i to se u tepsijama,razdijeljeninadvojeiizbockaniviljukom,pekuu dvorinimpeimailiupenicamazidanih tednjaka.Tajmiris nijemogaodolazitiodkruhakojisetekpee,izjednekrune pei iiz jednogzidanog tednjaka. Onje dopiraoodstotinu hljebovatose,zamijeeniuranojutro,predpodnehladeprije negoponeuinaiprijenegoihiskriajunaprostrtustolu. Teko je pretpostaviti da su ti hljebovi peeni za nas, iako nitaljepeodtoganebibilo;tekojepretpostavitidaemood tihhljebovadobitiitavieizuzevmirisa,aipak,svakiodnas zamiljakakotehljebovelomi,kakomuseprelomljenikruh puiurukama,kakoodlomljenikomadprinosiustimaikako zagrizauhrskavukorunakojojtriceodkukuruzablistajukao listiipozlate. Udiuimiristogakruha,gledajuiokosebekakosusvi, paistraari,timmirisomzaneseni,izsjeanjamijeizronila slikazimskogjutraupekarniciuPetrinjskojulici.Zima,snijeg prekrioulice,podnogamahrskamraz,anavratapekarnice, kao sada iz Prekope, suklja miris svjeeg kruha, najljepi mirisodsvihkojipostoje.Apekarnicaimaizlogiutomizlogu svevrstekruhaipeciva to sejutrosprodajuinaotvorena vrata miriu. Pred staklom izloga prostrana je daska, a na dascipromrzlivrapciskakuuiivkaju.Nebojesekupacakoji ulazeiizlazeizpekarnice,idaljepjevajublagupjesmukruhu, blagodatiravnihpolja,kieisunca.Pjevajuiudarajukljunom ustakloizakojegstojepogae,pletenice,emlje,kruiiisve onoobiljeoblika tosepraviodvodeiprahapeninogzrna. O,kadbisetkoodtihljudi tokupujukruhsjetiotojegladi po dasci ispred stakla posuo aku mrvica, da gladne ptice neto pojedu, da ne otprhnu gladne, jo gladnije s mirisom krunimunosniciislikomkruhauoima! O, da se tko od onih to ive u tim kuama gdje se od jutroskruhpekao,sjeti tojegladiizienacestuskoarama kruha i podijeli nam ga, da izPrekope ne izi emo gladniji nego to smo u nju uli! O, da se tko sjeti kako smo i mi
282

vrapci koji na dasci izloga pekarnice pjevaju blagu pjesmu imenukruha. Akadsenitkotoganijesjetio,mismo,slijedeizovmirisa, prema kruhu u krunim peima i penicama zidanih tednjakakrenulisami.Nijenamnitkoizdaozapovijed,nijeto unaprijeddogovoreno, jedanjeto uinioprvi isvisuostali, omamljenimirisomkruha,krenulizanjim.Ikadsukrenuli, kadjenestalodvoumljenja:iiiliostati,nastalajetrkaprema kuamakojesubilesjedneisdrugestraneceste,udaljene pedesetdodvjestakoraka.Mujagajevikao: to inimo,neka nebjeimoizkolone,pucat e;straarisubezglavolarmalii htjeli nas zaustaviti rukama, a kad im to nije uspjelo, ne hoteipucatiumeso,pucalisuuzrak.Kolikobidlanomodlan dvaputa,nacestiodlogoraanijeostalonikoga.Nisutamo ostalinistraari.Slijedilisunasdokunihvrataipreklinjali da se vratimo, da emo grdno nastradati. Sve im je bilo uzalud,netoukuamasjednestraneceste,netoukuamas druge strane ceste, itava je kolona bila po kuama sela Prekope. Ni jedan nam se mjetanin na ulazu u kuu nije suprotstavio,nijednavratanismonalizatvorena.Kaodasu naseljeliioekivali! Nas smo etvorica uli u prizemnicu, iji je ulaz bio obrastao lozom, a ukupan izgled nije odavao ni rasko graditelja ni bogatstvo domaina. Iao sam prvi i odmah s vrata, ne osvrui se na domaina, ovjeka u pedesetim godinama,krenuoravnopremapenicizidanog tednjaka,na ijimjeotvorenimvratacimajoutepsijimirisaotopao,peen kruh. Sagnuo sam se, opipao koru i osjetio da je vrela, a ovjek,kogasmoukuizatekliinismopitalismijemoliuzeti njegovkruh,ustadesastoliceipribliimiseslea.Potapa me dlanom po ramenu, kao da me pita to ja to radim. Iznenaen vrelinom kruha i zapahnut toplinom penice, okrenuosamseisusreooiuoisdomainom.Onnijerekao nita, panija!Onjeustuknuodvakoraka, a jasamgolim rukama uhvatio vreli kruh, izvadio ga iz tepsije i, kako ga onakovrelanisamdugomogaodratinadlanovima,baciosam gaunarujeFranti.OvajPetru,avodi ponijaponovomeni. Hinkojeumeuvremenusvukaobluzu,rairiojeikruhsmou njuumotali.Povlailismosenatrakeizkuhinjeuhodnik,iz hodnikanadvorite.Prokletstvo!Jesmolizaboravilikakose ispriavaikakosezahvaljuje?Nirijeinismoznaliizgovoriti.
283

Domain nas je slijedio do kunog praga, dalje nije iao, vjerojatno stoga jer nije znao to je znaila kratkotrajna pucnjavakojanasjepratilakadsmotraliodcestedokua. Neka vam Bog blagoslovi svaku mrvicu toga kruha rekaojeovjekzanama.Tajseblagoslovnikadnezaboravlja! Mismobiliuliuneuglednukuuizatosmosetamonali samo nas etvorica. U vee i naoitije kue upadalo je i po dvadesetaklogoraa.Sve tosenalozajelouzrnuikomadu opustoilisu,bilotakotosusamiuzimaliilitako tosuimto eneistarijiljudi,zateeniukui,samidavali.Nekisunali veii ukusniji komad,alisusvinaliponeto.Aoni tosu ugrabilihljebovedijelilisuihnaveibrojljudi,danitkone ostanebezkomadakruha. Nismoseutimkuamazadraliduljeoddesetakminuta.I prokletstvo!Nakontogkratkogizletaponovosmosesvinali nacestimeusvojim uvarima.Onipak,kadsuvidjelidase vraamo s jelom u ustima i u rukama, bili su sretni to se vraamoistotolikokolikoimi tojedemo.Nisunamodobrili ono tosmouinili,alisupokazalistrpljivostirazumijevanje. Reklisunamdaposjedamouzcestuidanamiru,kaoljudi, pojedemotosmonali. Izkua,doksmomijeli,odbrojneeljaditosmoihzatekli nitkoizkuaninadvoritenijeizlazio.Znalismodavirekroz prozore i da prate to mi na cesti radimo, a ni naim pratiocimatonijeostaloskriveno. Ej, ene!Vi toviritekrozprozore!Donesitevodu,dase oviljudinapijuizajela!viknuojeMujagadvaputa,jednom premakuamadesnoodcesteadrugiputpremakuamalijevo odceste.Anamajerekao:Dobro,neka steuinili toste uinili,alimitone initevie!Ovoje,inimise,vaeselo,pa stedobroproli!Inebjeite,Alahomvaspreklinjem!Gadnu etemistvarnapravitiakoponetebjeati:ilimijedapucam uvasiliusamnajebati. Prvesuiziledvije enenoseisievepunevodeilonie, kaodaprovjeravajumislilitajozbiljno.Kadsuvidjeledaje poziviskren,idrugesu enepolenabunar,napunileposue vodomiponijelegapremacesti.Za enamasuiziladjecai starijiljudi.Nekesu enebrisalesuze.Svesu,ione toplau ionekojeneplau, utjeleipokosimilovaledjecukojasuse motalaokonjihovihsukanjaiu udugledalanaskakojede mo neobziruisenina tookosebe.Kaoglodavciukavezu
284

kad im uvari zoolokog vrta ubace aku zrnja, sivi, gladni glodavci! Samosustarci,meunjimaionaj tojeblagosloviosvaku mrvicu ukradenog kruha, htjeli sa straarima zapodjeti razgovor.Akadsugazapodjeli,odnekudsuizvadili uturicu rakijeiponudiliihpiem. Ajde,moe!rekaojeMujaga.Branivjera,branipar tija,ali,kadbi ovjeksvakogasluao,ostaobibezpametii gaa.Uzdravlje!reeipotegnuli,potegnu.Rakijajedo bra,alijesvedrugosranje! tovucarajuoveljudepoputovi ma,poovojjebenojvruiniipraini?toihnepustekuama? Jeliratzavrioilinije?Kaudajest!Pa,jebiga, toihonda mui!Dajdajo jednomgucnem!ipotegnuli,potegnu. Dajdrugima,menijedosta!reeipljunuustranu. tojeuinioon,uinilojejonekolikostraara,aliihdobar dionijehtiorakijati. UPrekopismosezadralisatvremena.Mujagajebiojo uvijek toliko trijezan da je izdao zapovijed neka se krene polako, do veeri semoramo dovui do Siska. Kadsmoselo napustilishranomudepovimaielucu,dremljiviionikojisu pilirakijuionikojisuzalogajzalijevalisamovodom,Mujaga senaaoporednaegreda.Vidimo, ovjekjedvahoda,neto mrmljaizapleenogama.Neznamotomunajednombi.Pijan ovjek,nitadrugo! De,ponesimiovoreeMujagaFranti,kojijebiokrajnji uredu,idademusvojupuku.Jebiga,ubijme,akotise ubija!Samojenosi!DoPetrinje!Inekazujnikomudasije nosio!Nebjei!Nemakudpobjei.Aubitmoe.Itobiimao odtoga?govoriojehodajuiuznas,teturajui! Naovim eputovanjimasvatadoivjeti.Aakopreivi patonekadanekomubude priao,neetivjerovatigovori Frantaizakljuuje:Nezgodajesamoutomu tobi ovjek pobjegao kad pobjei ne moe; a kad moe pobjei, nee da bjei. Inesamo tomunosi puku,inesamo toganee ubiti,inesamo tonee pobjei,negosiipunstrahadase njemuinjegovimvojnicima togodrunonedogodi.Kao,mi bismozatobilikrivi!Pa,tojeovo? CirkuskaePetarJanjac,goni ponijaukrugcirkuske pozornice,kojiznatojecirkus.
285

Iopetrazmiljanjeobijegu.Otomusamsverekao,danisam rekao nita, kad smo se, preivjevi pokolj na tenkovskim rovovima, vratili u kolonu. Sve to sam tada kazao, da bih prikazao mudrim taj suludi in, bilo je suvino rei, pa je suvinoisveonotobihovomzgodomtomumogaododati.Nas su potvarali da namjeravamo bjeati, nas su ubijali zbog pokuaja bijega. A injenica jest da su mnogi od nas eljeli bjeati,istokao toje injenicadasumnoginabijeguizbog bijegastradavali.Istinajedasebijegskupoplaa,aistinajei dase,negledajuinavisokucijenu,bjealoupornoisuludo. Ali, zato nas je veina meu onima kojima se bjei kad se bjeatinemoe,aostajeukolonikadbimoglipobjei?Evo, saddoknamjepukauruciidokMujagatetura?Nalazimo ispriku u tomu to bismo bijegom uinili nepravdu tom ovjeku.Jelipoznatodajeigdjeikadbjegunacvodiobriguo posljedicama to e ih, uspije li bijeg, imati njegov uvar? Netojedrugoposrijedi!Samo utododatipa uobijegu,toj naojstalnojmisli,prestatigovoriti. Ratjezavrio,nestalesuzaraenestraneiminemamood koga komu pobjei; rat je zavrio, pobjednici su u zemlji i inozemstvuiporaeninemajukamopobjei;ratjezavrioimi kodsvojekue,kojajepodnadzoromnovevlasti,nemoemo nai utoite bez privole te vlasti; rat je zavrio i mi smo pripravninapokorunakonkojedolazioprost;ratjezavrioi mi ne elimo ratovati i nakon rata; rat je zavrio i sve to elimodadesesvestinadvijerijeipravona ivot.Ratje zavrio i to je razlog to, i uz san o bijegu, ne bjeimo kad bjeatimoemo.

Zajednuno ijutrodojedanaestsatinisammogaoupoznati logorViktorovackaotosamupoznaoonelogoreukojimasam proboravio nekoliko dana. Koliko sam mogao vidjeti za to kratkovrijemetajselogornalaziupredgrauSiska,uzcestu izsmjeraPetrinje.Tojedobroograena umaslinaparku, nekadanjeskrovitoizletitegdjesumnogedjevojkeuljetnim veerima gubile nevinost a mukarci stjecali trofeje. Tko je ikad taj raj za osamljene parove koji ele ii do kraja pretvorioulogor,nijemiznaoreinitkokogasampitao.Vidio samnekubarakunabreuljkudokojegnisamdoao,ividio samnekolikobarakaispodbreuljkaukojenisamnizavirio, jersunambraniliijersubileprepune.
286

Na jedobriMujaga,ve potpunotrijezan,sasvojimKla duanimaisasvojompuetinom,ostaonavratimalogora,a nasje,svrstavajuinasu esteroredove, tomijebilanovost, preuzela unutarnja logorska straa i stjerala izmeu dvije barake pune logoraa. Rekoe da tu ostajemo do polaska iz logora. Samo na tom kratkom putu od ulaska do prostora meu barakama unutarnja je straa pokazala koliko se razlikuje od Mujagine pratnje. Kundaila je koga je stigla kundaiti.Svikojisunosilisanobijegu,abjeatinisuhtjeli kadsumogli,sadsusepokajalitoizaPrekopenisupobjegli,i timepotvrivaliispravnosttezedase udjelozabijegomkad se bjeati nije moglo, a da se odustajalo od bijega i nadalo oprostunakonpokore,kadsebjeatimoglo. Usvitanjedesetilipnjajutarnjusamzvijezdumoraogle dati kroz granje lipa i hrastova koje je natkriljivalo prostor izmeudvijebarake.Puhaojelaganvjetarinjihaolie,pabi mi, kad se namjestim i prodrem pogledom do zvijezde, zanjihani list povremeno zatvarao vidik. Molio sam zvijezdu nekamikae,nekamineskriva,jelimiserazumpomutiopa ubunilumislimdame titionakojaovogtrenutka,kaoija,u njugleda,ilimijerazum,prisiljendaudeseterostruisvoju mo,doaodospoznajekojaseunormalnimprilikamanebi moglaspoznati?Pitaosamto,alizvijezdinazraka,kojase as krilaizalistaa asseizanjegapomaljala,nitanijerekla, osim tomisenamigivanjemnarugala. tosetumoe,uvijek jeopenjesazvijezdamaiopenjeprekozvijezdasadravalou sebi dobru dozu nebuloze i ludila, pa me zvjezdani muk i namigivanjenemorajuzabrinjavati. PratiocikojisunaspreuzelitogjutrauViktorovcunisuni poodjeinipoponaanjusliilipratiocimakojisunasdotjerali uCemernicu,ajomanjeonimakojisunasiznjeodveli.Samo su po strogosti, po predanosti poslu i po gaenju koje su pokazivalipremanama,nalikovalinaonesredovjeneseljake nakonjiimakojisunaspreuzelinakarlovakoj eljeznikoj postaji.Doimalisusekao kolovani,profesionalnipodmladak onih, za nudu mobiliziranih seljaka treepozivaca. S pratiocimapodMujaginimzapovjednitvomnitoimnijebilo zajedniko. Bilisutosveodredamladiljudi,nijedannijeprelaziodva desetipetu,lijepoobueni,urazliiteodore,alisvenovoido tjerano.Odorujasuimalisamostrojnice,engleske,njema ke,ruske,bilo ije,samodajestrojnica,naprsimabezuvjetno.
287

Sastavnidionjihoveodjeei, inimise,znakprepoznavanja bilesurazliitekinekabanice,razliitepoboji,pomaterijalu od kojeg su ivene, najvie od koe i gumiranog platna, i razliite po porijeklu, po vojsci kojoj su prvobitno bile namijenjene. Nisam vidio da bi i jedna bila bez kukuljice, premda su ih, kad su doli k nama i preuzeli nas, najee nosiliprebaeneprekopodlaktice.Netkoje,neznampo emu, u njima prepoznao knojevce, pripadnike korpusa iji je zadatakdauvadravnegraniceidaoistidravuodostataka raznihneprijateljskihvojski,prualioniilineprualiotpor. AkosutooniknojevcikojimajeGaonja svakuveerslao prozvanupedesetoricunarazgovornaToplikojkosi,ondase nemamo niemu dobrom nadati od ovih profesionalaca, ija poslovnostkodnasizazivaudnusmirenost. ZapovjednikimjebionetkokogasuzvalikapetanRaaili, bezkapetanasamoRaa.Biojetostasit,izuzetnolijep ovjek, kaodajesiaosfilmskogplatna,onihfilmovakojigovoreo romanticiratovanja,paredateljzanosioceglavnihulogabira ljepotane.Iziaojeprednassonimpopisom tosmogajuer vidjeliuMujaginojruci.Traioje,kad ujemodajenaeime prozvano,idaseodazovemoidapodignemoruku.Tkosenebi odazvao, a odazvali se nisu oni koji su u nekoliko navrata odvedeniiz emernice,onikojisuosvitalimrtviionikojisu na razne naine ustrijeljeni, njegovo bi ime nekoliko puta precrtao,a poredimena onihkojisuseodazivalistavljaoje kvaicu.Kadjeprozivkuobavio,daojepopisjednomodsvojih knojevacairekaomunekatonosiukancelariju,dasehitno prepieuisto.Potosetajuskorovratiosprijepisom,opetnas jeprozivaotraeiovogaputadaiziemoizstrojakojijebio isprednjegaipostrojimoseustrojizanjegovihlea.Svisu preliizstrojaustroj,samojeneprozvanostaoPetarJanjac,a nassmotrojicajediniznalizato. to, tvojeseimeizgubilouprepisivanju?Zatosenisi javiokadteprviputnisamprozvao?pitaojeRao. Mislio sam ne moram. Niste traili da se javi tko nije prozvan.Apraviloje:neodgovarajkadnisipitanrekaoje Petar. Ima pravo!rekaojeRa o.Imeseizgubilo,aliseti nisiizgubio.Recikakosezove!AkadmuPetarkaza: to sibio? DomobranrekaojePetaridoaoknamaunovistroj.
288

Kadsmobiliprebrojeni,popisaniipostrojenizaodlazak, naisupratiociposjedaliusedlauhranjenih,sna nihkonja. Jauinabijelcu,predstrojjeiziaoRaoiodraouobiajenu nastupnubesjeduzapovjednikastraenapojedinimdionicama puta,nastupnubesjedupokojojsmoihpamtiliipokojojsmo, otprilike, mogli pogoditi kako e se pratioci prema nama odnositi. Traim od vas red i disciplinu. Ne inite nita i ne zamiljajtenita tonijedozvoljeno.A tojedozvoljeno,ja u vam rei. Dri se svoga reda, ne prelazi iz reda u red i ne zaostajzasvojimredom!Strogokanjavamsvakogatkosetoga ne dri. Ne razvlai redove, i to kanjavam! ime? Biem, kundakom i metkom! Tko ne moe hodati zbog bilo ega, bolest,ranaili tajaznam,ostajesjeditikrajputa.Nakraju kolone idu bolnika kola s bolnikim osobljem. Oni e ga pregledati, pruiti mu lijeniku pomo ili ustanoviti da zabuava.Izabuavanjesekanjava!Pa,molim,izvolite! to vamjo imamrei?Nita,ostalo etevidjetinaputurekao namje,asvojimknojevcima:Onukolonuprepolovite!Pola ihidenaprijed,ondadolazeoviiz emernice,azanjimaona drugapolovinakoloneustaa,legionaraidrugegadije. Tako smo doznali vanu stvar, da nismo sami, da smo pomijeaniskolonomkojojsamoProvidnostmoeolakatiput.

Od Siska do Popovae ili smo usiljenim marem, za kakav smobilisposobni!ZaonekojisunamsepridruiliuVikto rovcunemogureiukakvojsukondicijibili.Mipakiz e mernice,okrijepljenijueranjimobjedomuPrekopi,gdjesmo inetozalihazadanasstekli,imalismosnagedaprelazimopo trido etirikilometranasat.Dokle?Tosenijemogloznati. Na onomalohranenajboljejebilonemisliti.Misle inanju, ostat e beznje,niznatinee kakojujesamamisaopojela! Noasiliuoinaegprolaska,popoljima,prepunimrjeicai potoka, kroz koja je cesta prolazila padala je obilna ki a i ulokvilaseusvimudubinama.Akonerazbijemo etverored, akosepredugonezadravamo,akosmohitri,knojevcinam nebraneusputgrabitivoduiztihlokvica,najeeizudubina tosuihumekojzemljipored ljunanogslojacestenapravili papkom krave a kopitom konji. Nas smo etvorica imali porciju,poklopacnanjojibakelitnukutijicuukojojjeFranta
289

draosol.Solsmopremjestiliukomadi platna,pasmovodu iz otisakakopita i papaka grabili poklopcem s porcije itom bakelitnom kutijicom. To su inila dvojica na bokovima etveroreda. Usput, hitro zagrabljenu vodu slijevali smo u porcijuipilikadbioednjeli.Nesjeamsedabiitkonatom dijeluputa,kolikogodmar biousiljenikolikogodtonekim zagrebakim inovnicima teko padalo, sjeo ukraj kolnika i priekaopomo lijenikeekipe,kojaje,vozeiseubolnikim kolima,ilazanama. Izostajanja su poela tek na potezu od Popovae do Vi drenjakaipostajalasveeakadsmoodtogsela,planinskim putemprekobrdaMoslavakegore,krenulipremaMustafinoj Kladi. Od Popovae do Vidrenjaka cesta je pred koji mjesec bilausvoj iriniposutadebelimslojemtucanikainijeimala onog dvotranog uravnanog dijela to ga prave eljezom okovani kotai zaprenih kola. S kraja na kraj sve sam goli kriljevac,teksmrvljen,tekizkamenolomaprispio.Astraari nedoputajudaidemotravnatimrubom,jerseondarazbijaju etveroredovi,negoravnopotim,kaonoeviotrim,kriljama. Na one to su sjedali kraj ceste i odluivali se priekati lijenikeibolniareskolimaknojevcisenisuljutili.Nebiih aknipitalizatodonosetakvuodluku.Jesuliutrudilinoge, jesuliutijelumalaksali,probijajuliim kriljekrozpotplate, jesuliimtabaniprokrvariliiliimse togoddrugodogodilo? Brinuli su se o popunjavanju etveroredova i o hodu kolone uvijek istim tempom, a preko onoga to iz kolone ispadne prelazili su utke, kao da to nije njihov posao. I nije! To je posaoekipelijenikaibolniarakojaslijedikolonunarazum nojudaljenosti. Mi smo imali muka s Petrom Janjcem, a on sa svojom lijevom cipelom. Nakon kratkotrajnog hoda po tucaniku pot plat mu se lijeve cipele rascijepio na nekoliko dijelova i u komadima otpadao, dok kapica nije ostala bez potplata, a Petrovtabanbezzatiteudodirusotrimkamenjem.Ljudis takvom sreom, ljudi koji bi ostali bosi na jednu ili na obje noge,sjedalibisraskrvavljenimtabanimaporedcestei ekali lijenikadaimprevijeranuidodijelibilokakvuobuu.Petar sepokazaokaobrzopletovjeki,immusetodogodilo,donese odlukudaeionstatiipriekatitesanitarce. Nee!rekaosam,ionsetomuiznenadio. Zato?Oni emiprevitinoguiprevest emeukolima ovajpoljunanidioputa.Tojenajmanje!rekaoje.
290

 Neka oni to drugima rade, a ti se osloni na mene i Frantu,pahramlji!Desnomnogom vrstogazi,akadlijeva doenared,oslonisenanasrekaosammu.Poslu aomei takosmoilidioputa. Neetotakodugoiirekaonamjeknojevacskonja,s visoka.Vinistetudapruatepomo.Imaonajkojijezato zadueniostavionasnamirumisleidatasolidarnostnee bitidugavijeka,daneeizdratidokrajapoljunaneceste. Ipak,izdralaje,nanauicirkusantovusreu.Hinkojena rubucestespazioodbaenukonurukavicutojenoseradnici kojiradesotrimkamenom.Naprnjacisujojbilipoderanina dijelu koji pokriva jagodice prstiju, ali su joj dijelovi koji pokrivaju dlan, nadlanicu i zapee bili itavi. Ja sam joj odrezaonaprnjake,izrezaoprostorzaglenjeveidaojePetru, nekajenavuenastopalo,akadtouini,nekanastopalou ostatku rukavice obuje svoju razvaljenu cipelu. Tako e mu rukavica sluiti kao potplat i, uz lagan oslonac na naa ramena, kad knojevac ne gleda, doi e do kraja ovog prokletogtucanika.Svesmotouiniliuhodu,kriom! toje?Prohodaoovjek!rekaojeknojevackadjevidio daPetarhodatucanikomneoslanjajuisenanaaramena. Naviknuo se! rekao sam, a knojevac se osmjehnuo. Znaajno! Da bi se znalo to je taj osmijeh znaio, a ja sam znao, treba rei da je prije toga negdje daleko iza zaelja kolone, tamo gdje su lijenici i bolnika kola, zapucalo, najprije rafalno,aondapojedinano,potrimetkazaredom.Ono to sampredmnijevaooslanjalosenaprividnunebriguiizraenu dobrohotnostknojevacapremaonimakojisuizostajali,auto me uvjerila pucnjava daleko na zaelju. Ni ono to sam predmnijevao ni ono u to sam se uvjerio, nisam povjerio svojimdrugovima.Nisambiosigurandabimipovjerovali.Za njiheosvjedoenjemoratidoinadruginain. Od Vidrenjaka, kad smo skrenuli udesno, cesta nije bila posuta tucanikom, pa su oni koji su imali slabe ili nikakve potplatemoglilakehodati.Alijetosadabio umskiputkoji seuspinjaoipadao,iaopravoizavijao,inasvimdijelovima vienalikovaonadnovododerinenegonaput.Ukolnikuje samo mjestimino bilo neto kamena zabijena u ilovau, a

291

sveostalobilojeizrovano,vlanoodnoanjekie,klizavoi nepouzdanodabudeoslonacnoziuhodu.Danjeprilaziokra ju,neboseoblailo,aknojevcisuprijetilidanemaodmora prijestonogsajmitauazmi,pasuljudinaovomdijeluputa umnogoveembrojuodustajaliodhodanja,sjedaliukrajputa iekalipomokojasevueizazaelja. Bilo mi je teko gledati te ljude na zemlji, na kladi, na suhom liu, kako sjede i ekaju neto u to i sami debelo sumnjaju.Ali,eto,daljenemoguovako, eleiskuatitodrugo, patogodbilo!toihjevieostajalokrajputa,tojenazaelju kolonepucnjavabivala eaiduljejetrajala.No,kakoseu dane naih putovanja pucalo na sve strane kud god smo prolazili, toj pucnjavi, ini mi se, nitko osim mene nije pridavaonikakvoznaenje. Prijenego emouiuMustafmuKladu,nekolikobrvnara poredputavododerine,zauosam apat etvoriceizredakoji nasjeslijedio: Ne izostaj! Ubijaju one koji zaostaju! Nema tamo nikakvihlijenika,samovodzastrijeljanje.Prenesidalje!I mismoprenijeli,daznajusvionotosamjaodavnoznao.* KadsmoprolikrozMustafinuKladu,odjednomgrmljavinai prolom oblaka! umski put slian vododerini pretvara se u potok.KapetanRaajaenabijelomkonju,umraku,nakii, zaogrnutkabanicomskukuljicomidajenaredbustraarima da ubiju svakoga tko i metar skrene s puta po kojem plavi voda.Nojesvemrklija,kiajaa,sijevanjemunjaigrmljavi na sve su uestaliji. Kako su prema pucnjevima groma sla
*Znanstvenik kojisebaviokolonamasmrtinudizakljuakkojijeovdje potrebno navesti: To je bio samo prilino primitivan nain polaganije i uspjenije likvidacije tisua ljudi bez obrane, koje su naoruani partizani tjeraliuraznimsmjerovima,abiloimjeglavnodajekolonaupokretu.Itako suuzpomo dizenterije,pjegavogitrbunogtifusaidrugihbolesti,zajedno kaznililjudskeivote.Modaimprilikenisudoputaledrugi,efikasnijinain genocida,onisuiovakoostvarilisvojezloinakeciljeve... Milovan ilas,komunistikipokajnik,oistoj stvariuknjiziWariimepie: Sigurno je da je meu ubijenima bilo i onih koje bi i najstroi i najnepravedniji sud potedio. Ali ratovi, a specijalno revolucije i kontrare volucije, ravnaju se prema dogmatskim i ideolokim kriterijima koji u po stupkuistrebljenjapostajustrastipraksa,navikaivrlina:osobajekrivane zato toje,moda,uinilaneto,negojednostavno tojepripadalaneemu. Bijesimrnjasuvaniimbeniciutimodlukama,alineodluujui.

292

bani pucnjevi puke, sprijeda i straga, posvuda gdje ima skretanjasputa!Kakojepremasvjetlosti tojenapravisamo jednamunjaslabanasvjetlostelektrinihlampi toihimaju knojevcii svijetle njima kad nas kontroliraju! Sitni li smo prema nebu! uje se vrisak na zaelju kolone, zaudo prodorniji od pucnjave! Sijee mozgom kao prasak groma. Bljeska, lijeva, sve se cijedi, sve tee! Ali je volja da i ovo preivimonenaeta.Nassmose etvoricauhvatiliispodruke. Ako se jednom posklizne noga, drugi e ga zadrati da ne padne.Pazimonastraare,pazimonarubputa.Itovidimo? Uliu,ispodstabla,sprambljeskamunje?Vidimokako neijarukanaliubriekrvsotricenoaprijenego ega uvui u korice. I vidimo bijelog konja kako njiti i eli se otrgnutisuzdekojuudrugojrucidrionaj tone elikrvlju oneistitileitesvognoa. A onda pljusak prestaje. Tiina, samo rijetki pucnjevi dalekoizanas. uje se kako ljapkamopo mokrom putu. S granakaplje.Anaobzorusevidesvjetlanekogveegmjesta. Onikojipoznajuovajkrajkaudajetotaazmaidaemose uskoronainanjenustonomsajmitu. U mraku, u kutu azmanskog stonog sajmita, gdje smo, leeimokrinamokrojzemlji,imaliprovestino,pronalismo polusruenu daaru i u njoj aku suhe slame. Franta je pronaaoikomadedasaka,jasamodjednognoiemisjeckao drvozapotpalupasmosvetonaslagalinaonusuhuslamu. Danamje igicapadaupalimovatru!Frantajebiosmioni jednog je knojevca, koji je sve vrijeme izbliza gledao to radimonegovoreinamnita,zamoliodanam,akoimaigica, zapali vatru. Knojevac nije ni rijei progovorio, priao je slami, kresnuo igicu i zapalio je. Bez rijei je i otiao ne pomaljajuiliceispodkukuljice. Tako smo doli do vatre. Oko nje smo se okupila sva etvorica,danamseprijesnaprosuimokraodjea.Kadsu ljudividjeli tosmomiuinili,prozebliodmokrinekaoimi, poelisu initi tosmoimiuinili.Uassuvatreplanulepo itavomsajmitu,aostacisudaarenestajaliuplamenutih vatara.Sajmitemse iriomirisjelovesmoleizadahljudskog znoja.Prviodsmoleujelovinikojajeizgaralanavatri,drugi odisparenjatosusedizalaizodjeekojasenavatrisuila. inisedajenetkoodknojevacakapetanuRai,kadje ugledaovatreposajmituiupitaotkojenaloioprvu,rekao
293

dasmotouinilanas etvorica.Zatoje,nepropitujuitkoje taj,doaodonaevatreistaoiznad nas doksmosjedilina opekamaiztemeljaonedaare,sasvimblizuplamenu,ibili omamljeni mirisom jelove smole, toplim parama iz svojih njedaraisnomnakonmunogputa. A,takovi,bandoustaka!Nijevambilodostarazaranja za etirigodine,nijevambilodostaruenjaipaljenjadokje rat trajao, nego to i sada, u miru, radite? kae nam bez uzbuenjaRaa. Mokri smo, hladno je! Morali smo naloiti vatru, kapetane!kaemmuja. Dok sam se opravdavao, sjedei na cigli kao i dotad, i gledaouliceRai,vidiosamdauznjega,izasvogastarjeine, stojipoznatakukuljicaipodnjom ovjeknevidljivalica,kojije svojomigicompotpaliosvetevatrenaazmanskomsajmitu. Stojidastemokri.Alistojiitodabistesedosutraibez vatre osuili. Ne elite se strpjeti i pokazujete drugima pri mjerom kako se treba snalaziti. Od one barake nita nije ostalo, sve gori, a mi smo sajmite trebali ostaviti onakvo kakvosmonalipoduavaonasjeikadnanjegovepoduke nismoodgovarali.Obazreoseokosebedavidiimaliublizini kojiodstraara,akadgajeugledao,reemu:Popiinjihova imena i odmah mi donesi taj popis! Moramo to primjerno kazniti. OnajkomujeRaarekaodanaspopie,istionajkojinam je pripalio vatru, s blokom je i olovkom u rukama i ao od jednogdodrugogaipitaokakosezovemokretavimglasom kakvim govore djeaci kad uu u razdoblje mutiranja. Na njegovo monotono pitanje kako se zovemo, odgovaramo bez voljei udimosezatoRaa,kadmujetoliko aorazruene daareazmanskogsajmita,nedadepogasitivatre.To emu seusebiudimoFrantaglasnopitapopisivaanaihimena. tobitimedobio? tojeoddaarezateeno,tojesada na vatri. Njemu je potrebno da to izgori, kako bi prikazao loginim ono to e sutra uraditi rekao je potpaljiva i popisiva, iskinuo list iz bloka s naim imenima i odnio ga Raikapetanu. Sutradan,jedanaestilipnja,usvitanje,podvedrimnebom, nakojemjo svijetlesamosjajnijezvijezde,stojimopostrojeni na azmanskomsajmitu,doknas,poodjelima,stra aribro jei brojodnoseRai,kojigabiljeiusvojblok.Kadjedobio
294

izvjetajodonihknojevacakojisubrojili,podvlaicrtu,zbra jaidobivenizbrojusporeujesbrojnimstanjemkojijekolona imalanapolaskuizViktorovca. Da,netonasjejutrosmanjerekaoje.Tojerazum ljivo,mnogisuzavriliubolnici. Izdepajeizvadiopapiriipogledaotonanjemupie. A sad ovo! rekao je. Kad smo sino doli na ovo sajmite,tujegledajtetamogdjevampokazujemstajala lijepabaraka.Njesadavienema.Svajepoloenanavatrama tosteihnoasloili.Tojerazaranjenarodneimovineitose moraprimjernokazniti.Najstroomkaznom!Onekojisuprvi vatre naloili kaznit emo, a one koji su vatre od njih pripaljivaliopomenutemodatodrugiputnerade.Oni tou ihprozvatinekaiziupredstroj:MileKukavica,Stojan uk, imun Zec i Jankec Golob. to je ovo, sve sama ivotinjska prezimena? Predstrojneizlazinitko! Kadsmo ulida,sino popisanaajutrosproitana,imena nisunaa,usrcanamulaziblagastrujatoplinepasepo inju pomalo topiti i kucati kao to su kucala prije prijetnje strijeljanjem toodsino visinadnaimglavama.Usrcumi bivasvetoplije,ajagledamujutarnjuzvijezduipitamjegdje jenazemljismjetenaonakojajesadagledaimislinamene. Nemaodgovoraatonijeutjeno.AlijeutjenoitopozivRae kapetanaostajebezodgovora.Bezodaziva! toneizlazeonikojesamprozvao?pitaRaa.Poznaje liihtko?Nitioniizlazenitiihtkopoznaje.Kapetanponovo ita imena. Kukavica, Zec, uk, Golob! Tko mi je sino u mrakudaoovajpapiri?pitasvojeknojevce.Tkomije ovopodvalio?estisekapetannasvojeeenegotoseikad nanas estio.Strijeljat ugaumjestonjih!Nijesejavio nitko. Tko se kada javio da ga strijeljaju? On ga onda sam pronainemoe.Derepapiri nakomadie,hvatauzdesvoga konja to mu ih dobacuje seiz, die se u sedlo i zapovijeda pokret. SvugdjeimadobrihljudikaeFrantamisleinaonog knojevcakojije,umjestonaih,usvojblokupisaoizmiljena imena. Menenetko titirekaosammisleinazvijezdukojase kaokristaluvodiistopilanasvjetlostijutra.
295

Gledam kosu Frante Podolnika i vidim da je Franta, ne znajui za postojanje dobrih ljudi u naoj blizini, noas posijedio. Osretnoselo tefanje!NekaBogiStjepanPrvomuenikbudu tvojizatitnici! Ve prilikomulaskautoselo,na elujekolone,gdjejebio Raa,poelasporadinapucnjava,kojajepotrajala,sveomili manjomuestalou,svedokiznjeganismoizili.Upoetku nismo znali to se to na elu zbiva. Do tada se pucalo na zaelju,gdjesenalazilabolnikaekipa,doksmojo unjeno postojanjevjerovali.Potosmozalidubljeuseloinalisena onimmjestimagdjesunacestilealenetomispaljene ahure, otkrilismorazlogetojpucnjavi. Prethodnicaknojevacapucnjavomjetjeralaseljanedaih scesteidvorita,gdjesuseokupilidanasdoekaju,stjerau kue, gdje e, dokle god kolona bude prolazila, ostati iza zatvorenihvrataiprozora. Ukue!vikalajeprethodnicapucajuiseljacimaiznad glava. Zatvori vrata! Zatvori prozore! zapovijedali su i pucalipokrovitima. to su seljaci namjeravali kad su im s crkvenog tornja promatraijavilidadolazinovakolonazarobljenika,vidjelose po bavama i koritima to su ih poredali uz cestu i nalili pitkom vodom. Ili smo, kao to je kolona ila, po desnoj polovici puta, pa smo vodu mogli grabiti samo iz korita i baavanatojstranikolnika.Nezamislivojebilodaprije emo nalijevupolovicuipomijeamosesknojevcimainjihovim konjima.Stoga jenadesnomboku etveroredagazioFranta kojijeimaonajduikorakinajdueruke,pajemogaolakeod naspriikorituizagrabitivode.Odmahdonjegabiosamja, damupomognemidagazamijenimbudeliubavamaioko baavainetovieodvode. Knojevcisuljutitogledalinatakoritainajradijebiihbili izvrnuliiprolilidataradnjanijeiziskivalasilazakskonjai naprezanjeokoprevrtanjavelikihbaavaikoritaukojimaje biloipodesetakhektolitaravode.Ali,doklesmosegodmi dralireda,daklegrabiliizkoritanezaustavljajuise,idokle godsunasseljaci izavratai prozora utkepromatrali kroz rupeizavjese,onisuostajalimirni.Napeti,da,spremnipucati uzrakimeso,alimirni!
296

U svom dotadanjem ivotu nikada i nigdje nisam vidio toliko treanja koliko sam ih tada vidio u selu tefanju. Modasamihiimaoprilikegledati,modasamibiouslinom trenjiku,aliihnisamgledaostolikomglau,stolikomeljom daihuberem,pakaodatihprilikainijebilo.Tre njesuse granale u dvoritima, u vrtovima, ispod, pored i iza kua; trenje sunadrastaledvorineivrtne ogradei nadnosilese nad nogostup izmeu taraba i odvodnog kanala du puta; trenje su nadrasle kue, tagljeve, kukuruzane crvene, osunane,rumeneibijeletrenje.Ugrozdovima,nakitama, nasavinutugranju!Treanjajebilozasvekoare,svesprtve isvausta!Ipitalismosetoetomselutoliketrenje!Nijelii njihtkoposadiozanaskaotojezanasusputporedaobavei koritainalioihvodom?Posvudasutrenjekaoprviproljetni rodizazovnovoe,atrenjesu tefanjskeizazovnijeodsvih. Samonasjestrahodsmrtimogaosprijeitidaseneobjesimo otrenjevogranjeineponemozobati. Pretpostavljam, ne mogu sa sigurnou tvrditi, da seko lonausvojsvojojduininalameukuamaselakadjeponjoj poelapadatikiaodkriakakruha,kobasica,slanineisira. Hrana je na nas bacana iza taraba, iza kroanja lipa i treanja,kroztavanskeprozore,iz tagljeva,svinjacaisvega drugoga touseoskomdvoritupruazaklonpogledusulice. Onikojisubacalinisusedalividjeti,alismomoglizamisliti kako,skriveni,stojenadzdjelamaikoaramaibacajukrikei komadepazeidapadnunakolonu,ilibarunjenublizinu.Sve to je pogaalo kolonu spremno je doekano i spremljeno u torbe i u depove, da bi se jelo kad mana s neba prestane padati. I ono to je palo blizu ceste s desne strane dalo se dohvatitiizavriloje unaimspremnicima.Onopak tobi palonalijevupolovicuputa,podkonjskakopita,ostajalojena zemlji i mamilo nas istom snagom kojom su nas mamile trenje. Knojevcisuibacanjehraneskrivenihseljakadoekalii trpjelimirno.Napeto,alimirno!Nisulistrpljivizato tomi ipaknegdjenetomoramojestidabismoostaliuspravnina ovimputovanjimabezcilja? Mama, glejte, tef! viknula je djevojica otvorivi tavanskiprozori prizemnekueutrenjamaslijevestrane ceste,onepokojojstraarijau.Tajje tef,vjerojatnostariji bratdjevojice,moraobitiukoloninegdjeblizunas.Alisena sestrin poziv nije odazvao. Je li rukom dao znak, ne znam, nismovidjeli.
297

Navratakueizkojejedjevojicazvalaiziesredovjena ena,jakaiodluna,noseiurukamasprtvicusainjenuod koariceibijelogrupca,slinuonimaukojimaseteacimau poljenosiobjed.Uasje,doksukomadihranepadaliokonas, prelaprekodvoritaiizbilanamostitopremoujeodvodni kanal izmeu taraba i kolnika. Jedan joj knojevac konjem preprijeiput,akadjepokualaproimimo,natjeraojekonja na njui sruio je u kanal. Ono to jebilou sprtvici, kruh, slaninaisir,prosusepomostiu.enasdnajarkapunablata od noanje kie, poe larmati i psovati nerazumljivo koga. Knojevci se uznemirie i skupie oko nje u veem broju. Samosu,gubeimir,prouzroiliguvuinered.Jer,najednom krinue svi prozori i sva vrata a seljaci se pojavie ispred svojihkua.Miemoposljednjiporemetitired. Ne izdravi sirenski zov treanja i hrane koja nije dobaenadokolone,nekiodnaskrenueiprematrenjamai prema hrani koju su, usput, uz trenje, kupili i spremali u depove.Smjelihiludihnijebilomnogo,njihpetnaestak.Svi smo ostali marirali u koloni i oekivali da vidimo kako e petoricaludosmjelihzavriti.Nekisuuspjelipojestinekoliko treanja,nekisuihtekbiliubralikadsuzapratalestrojnicei njih su desetorica, brojio sam, ostali leati pod stablima treanja, a ostali su uspjeli pobjei, dotrati do kolone i nastavitimar. O,sretnoselotefanje!NekateBogiStjepanPrvomuenik tite!Amikojismotajputprolikroztebe,nikadaneemo zaboravititvojihtreanja.*

*UprvojpolovicilipnjalanoviKomunistikepartijeuBjelovaruposlalisuu svojCentralnikomitetuZagrebudopisukojemujeiovopisalo:Nanaem okrugujakisutragovifaizma.Ljudiiztogokruganalazilisusemasovnou neprijateljskoj vojsci, to se najbolje vidi iz toga to za vrijeme prolaza neprijateljskih kolona stotine ena eka s koarama hrane ne bi li meu zarobljenicimanalelanovesvojeobitelji...Narodjepoboaniklernanjega ima jak utjecaj, a kler nam je danas najopasniji neprijatelj. Omladina je masovnookupljenaukatolikimdrutvima...Zadatku ienjaterenaprilo se dosta energino, ali ne s dovoljno plana. Uhapsili smo oko dvije tisue ljudi.Jedandionjihjenakonistrageputenkuama.Glavnepotekoetose nijemoglopristupitiplanskomienjuterenabilesunedostatakvojske,slab pregledljudikojisuseonasogrijeiliisporostuizdavanjuiskaznica,pase nijemoglopristupitimasovnimracijamaposelima,jernemamopregledatko seprijavio,tkonije.Svinaiaktivistiposelimasudjelujuutomzadatkuna tajnain toobavjetavajuorganepolicijeosumnjivimljudima,apolicijaih nemoesvepohapsitijernemadovoljnosnaganaraspolaganju.

298

NabrijeguiznadPlivnikerijeke,nasamomulazuugradBje lovar,nailismonazdanjavojarneVojnovi,gdjeemo,prema dareljivoj najavi knojevaca biti smjeteni nekoliko dana. Radiprovjere!UpitaosamnekeBjelovaraneukoloni,kojisu sebojalipovratkausvojgrad,aposebicenatozlogukomjesto, otkuda vojarni takvo ime? Nije li taj Vojnovi bio nekakav vojvoda?Rekoedanije,daimenepotjeeniodpolitiarani odvojnika,a, inise,niodkojeg ovjeka.Tusuoddavnina rasle lipe, moda u vlasnitvu nekog Vojnovia o kojem se nitanezna.Amodaimedolaziodvojske,odvojnice,kojaje na tom mjestu izvodila vjebe jo od vremena kad je grad osnovankaovojnitabor?Prijeodvojnicenegoodvlasnikalipa, jernatoupuujeipodatakdasetuodvajkadanalazibarutana po kojoj se i brijeg na kojem je vojarna Vojnovi zove Barutanski. Kakogodbilosetimologijomtog udnogimena,tujeprije etiri godine poela gradnja vodotornja, kapele, vojarni, stambenihzgradaza asnike,kazalinedvoraneiogradekoja je sve to opasivala. Kad je gradnja dovrena, tu se uselila orunikakola. Prema tim kazivanjima, mogli smo oekivati udoban smjetajuorunikimvojarnamailinegdjedrugdje.Tosmoi oekivali dok smo ulazili na sjeverni ulaz namijenjen tenkovimaisvimvrstamavozila.Alismoseubrzoosvjedo ili daodtogoekivanjanemanita.Vojarneistanovezauzelaje straa,kakonamrekoepripadnicicrnogorskihpartizanskih jedinica, a nama je ostalo zemljite ispod lipa, u krugu prostraneograde.Iakoprostrano,jerjebiloprenapueno,za nausekolonunalomjestajedinookobarutane,kojajebila blie Plivnikoj rijeci nego ulazu u vojarnu na vrhu Barutanskogbrijega.

Ve sam na dva mjesta u ovim kazivanjima govorio o pre poznavanju,jedanputopravomprepoznavanjuipriredbikoja jeuznjegaupriliena,adrugiputoprepoznavanjuukojem samjabioprepoznatiumalodanisamzavriokaoubojica oca svog ubojice. Ovdje u Vojnoviu, za naeg estodnevnog boravka,odjedanaestidosedamnaestoglipnja,nitasedrugo i nije dogaalo nego prepoznavanje. Na njihovu putu od Bleiburga ili kojeg drugog mjesta do nepoznata cilja, u Vojnovisusvraalidesecitisualjudiunamjeridameunji
299

mapronausveonekojisuporijeklomizbjelovarskogkrajaili suseutomkrajuprijeratanalazilikaoslubeniciiradnici,a uratukaopripadniciHrvatskevojske.Izdvojenejetrebalotu kaznitiilipomilovati! inilosedami,kojiodavdenepotjeemoiuBjelovarui njegovojokolicinikadnismoradili,kadsmoodstarosjedilaca doznaliokakvimseprepoznavanjimaradi,nemoramobrinuti brigukakvusuBjelovaranibrinuli.Iskustvonasje,meutim, pouilo da ima prepoznavanja i prepoznavanja, i da zbog toga ne bismo smjeli biti pretjerano oputeni. Ta se razlika nijeizvanavidjela,zanjujemogaoznatisamoprepoznati. Samo on! Bojim se da ni onaj koji gaje prepoznao, ili prepoznao,sasvimjasnonijeznao.Njemujebilopotrebnoda nekogaprepoznainanjemuiskalisvojbijes.Ajeliprepoznao iliprepoznao,tomuponekadinijebilovano:svistjeraniu Vojnovi,ujednakojsumjerikriviisvejednojetko etiod njihplatitiraun! Uztedvijevrsteprepoznavanja,kojesupostojaleposvuda, u Vojnoviu emo upoznati jo tri vrste: prepoznavanje po popisu i dokumentima, prepoznavanje graana oi u oi i prepoznavanjenamamljenje.Prvo usamoopisati,jernije dnoodnas etvoricenijezakvailo.Druga udva,kojasunas pogaalaipogodila,predoitikazivanjemonoga tosedogo dilo. OnotojeodnjegovekoloneostalonaputuodViktorovcado Vojnovia,kapetanRaapostrojiobisvakojutrookodesetsati tamo gdje su logorovali, ispod barutane. On ili netko od njegovihknojevacazapoeobisprozivkomkojabipotrajala itavsat,idulje,akoumeuvremenunebidolioniradikojih jekolonapostrojena.Nedoulidokprozivkatraje,strojsene birazilazionegobiostaopostrojensvedoknebidoli.Oniradi kojih smo se postrojavali i koje smo ekali, bili su oficiri OZNAekojisudolazilispopisimaidokumentima.Okupljeni predstrojemukrug,prevrtalibipapire tosuihdonijeliio neemsedogovarali,akadbisedogovorili,jedanbiseodnjih okrenuostrojuiviknuo: Nekaizie...Idodaobiime! Tajbiiziaoisvrstaoseuposebnuvrstu,kojubinekamo odvelikadbizatajdanoznaiizvriliodabir,zapravo,pre poznavanjepopopisuidokumentima.Kakosutosvebililjudi izBjelovaraiokolice,mislilosedaihvodenasasluavanje,
300

nakonegaeihposlatikuiilinaizdravanjekazne.* udno jebilo toBjelovaranenisuodvojiliodjednom,jednogjutra, negosuihodvajalimalopomalo,nekolikojutara,inakraju ihnisusveizdvojili.Velik eihbrojostatiiukolonikadiz Vojnoviakrenenadaljnjeputovanje. Valjapriznatidaseoznakoprepoznavanjeodvijalobez ikakva nasilja, tiho, uljueno, bez trunka dramatike. A zavravaloseodlaskomodabranihipodjelomjedinogobroka, kaeodkukuruznogbrana,onimakojisuostajaliukoloni to jesmjetenauzbarutanu.

Drugioblikprepoznavanjaobavljaoseupopodnevnimsatimai trajao je do kasno u no. Kako smo mi u Vojnovi doli u predveernjesate,upoznalismogaprijeodprvoga. Smjestilismoseuzlipovodeblopokrajbarutane.Dvojica suostalauzstvari,oznakunaegtabora,apreostalasudvo jica bila slobodna i mogla su hodati s jednog na drugi kraj Vojnovia, da izvide to se gdje dogaa, osobito, jesu li doputeniposjeti,idapronaugdjesemoedobitivoda.Ja sambiomeuslobodnomdvojicom. Otiaosam dovodotornja.Tumi rekoedatamonikada vodenijebilo,pajenemanidanas.Nego,akotraimvodu, mogujedobitinadonjemizlazuizvojarne,tamogdjeseizvan ogradevidizgradaklaonice.TamogrupalogoraaizPlivnike rijekedonosivoduilijevajeulimenebave.Akobudesreei ne naem dug red, mogao bih se napiti i doi do zaliha, dopustelimistraari.Nekaddaju,nekadnedaju!
*Napozivniciupuenojuzvanicimanaproslavupedeseteobljetnicestradanja i pogubljenja na podruju bjelovarskobilogorske upanije, nalazimo i ovaj podatak:NauempodrujugradaBjelovaramasovnapogubljenjapoelasu u noi od etrnaestog na petnaesti lipnja tisuu devetsto etrdeset i pete godine u umi Lug kod Trojstvenog Markovca, koja je od sredita grada udaljenatrikilometra.U umiLugdvadesetidrugogsrpnjatisuudevetsto devedesetidrugegodineotkrivenjeprvilokalitetodukupnosedamgrobita, izkojihjeizvaenodvjestodvadesetiosamkostura.Sobziromnapronaene predmete,meukojimasudepninoi,remen,novaniciizlatnipredmeti, moglobisezakljuitidasvitimuenicinisudovedeniizbjelovarskogzatvora, negosu,natemeljuizjavasvjedoka toihjeprikupljalaOZNA,biranimeu onimakojisunaKrinomputudoliuBjelovaribilismjeteniuvojarni Vojnovi.OnisuprozivanikaoBjelovarani.Onekojisusejavili,misleida ebitiputenisvojimkuama,pripadnicisutreecrnogorskedivizijevezali icom i odvodili u Lug ili neko drugo stratite, kao stoje Jasenak kod KlokoevcaigrobljeSvetogAndrije,gdjesuihstrijeljalimetkomupotiljak, tosvjedoerupenaiskopanimlubanjama.

301

Lunjajui po logoru, susretao sam skupine i pojedince iz okolice Bjelovara i iz udaljenijih krajeva, to su dobili doputenjeodstraaradauuuvojarnuitupotraeonekoji su im u minulom ratu netonaao uinili. Bilo ih je ak iz Crne Gore, po svoj prilici, dio onih koji su do li u posjet vojnicimaizcrnogorskedivizije,pa,kadsuve tu,hajdeda potrae onoga to im je stao na ulj! Nisam bio previe oprezan, mislei, iako mi se iskustvo takvom miljenju protivilo,datiljudidobropoznajulicaonihkojetrae.Kakobi menemogliprepoznatikaoBjelovaraninailiHercegovcakad jautimkrajevimanitisamivionitikadanakratkobio.Meu timegzaltiranimtragaima,kojisuiliodgrupedogrupe,od jednogdodrugoglogora,bilojei enaimukaraca,uciviluiu uniformama,bilojeakidjece. Vodusampronaao,napioseidobiodoputenjedasobom ponesempolaporcije.Straarisu,zbogsumrakakojijepadao, prekinulidonosvodesPlivnikerijeke. eljelisudasebave toprijeispraznepadazadanaszavreposao.Poaosamk svojimakadizajednoggrmaiziepredame enaodtrideset doetrdesetgodina,odjevenauhaljinuodneegsivog,raskrili ruke, malo se pognu i, topui nogama kao pijevac kad namjeravakvocnutikljunomunetoopasno,reemi: Konanosamtenala!Sadsimoj!Nisamuzaludovamo dolazila! Zgrabilamezarukavonerukeukojojnisamnosioporcijus vodom i stala potezati prema nekoj skupini, ne znam da li straara ili tragaa slinih sebi. U sumrak, ispod kroanja gustihstabala,nijesevidjelo! Javasnikadanisamvidio!rekaosamjoj.Zakogame todrite? Vidiosi,vidio!Samomeondanisigledaoulice.Gledaosi mimeunoge.Atogasadaneevidjeti!Zartinisipripadnik Crne legije Jure Francetia koja je u istonoj Hercegovini bila? Nisam! ZartiuseluUlogunisisilovaojednu enu prednjene dvojedjece? NitisambiouCrnojlegiji,nitisamvidioseloUlog,niti samikadikogsilovao. Znamjatakve!Needaprizna!Misliseizvui.Ineoe kujemodtebedaprizna!reklajeidaljemevukuizaruku.
302

Nisamsedaopomaknutismjesta.Videidame samanee odvuitamogdje eli,odluilajepozvatipomo.Straara,a modaisvojeznancemeucrnogorskimvojnicima!Prostrujalo mi je kroz svijest da mi je odzvonilopozoveli ih. Izusti li i samorije!ZavritukaolegionarJureFrancetiakojijepred njihovomdjecomsilovaosnahepoUlogu.Nisamsmiodopustiti daprogovori!Vodusamjojizporcijebaciouliceizaslijepioje zaasak, tolikoda mi ispusti rukav. Ondasam je munjevito udario akom posred lica, onesvijestio jei oborio nazemlju. Pobjegao sam prema barutani. Moja srea, nitko iz one skupinepremakojojme enavukla,nijevidio tosamuinio, kako sam vodom i akom jo jednom povrijedio onu koju je crnalegijavejednombilanagazila. tojenjuizUlogadovelouVojnovi?Nijelimodakurva nekogodoficiraiztreecrnogorskedivizijekojaseusputbavi prepoznavanjem?tojemoglobitizabavnoikorisno!Uetau vojarnuitkotisedopadnekaedatijetajuiniotoelida tijeuratuuinjeno,biloilinebilouinjeno.Zatimpozove straareionidou.Nitaneispituju.Veuprepoznatog,prave biljekuodjednereeniceialjugauonuistuskupinukojusu jutros iz stroja kolona izvukli oznai, policajci koji djeluju tiho i sporazumijevaju se migovima, kao lijenici za vrijeme operacije. Prije nego sam otiao k svojima i ispriao im to se dogodilo, ne da ih uplaim nego da ih upozorim kako nije bezopasno onima to po logoru tragaju pokazati lice, otiao samtamogdjesedijelilapura.Tusamnapipaomokruzemlju, zablatiodlanoveitoblatonaniosebinaliceivrat,anisruku blatonisamskinuo.Stomcrnomilovaomnalicu,usumrak sampostaocrnac.SvesamtoradiodaonaizUloga,kadse osvijesti,nebiprepoznalaionogakojijujesilovao,ionogakoji jujeonesvijestioudarcemake. Nikadsezanoalo,nikadsmopolijegalipozemljiihtjeli zaspati,tinastragainisuostavljalinamiru.Hodajupogru pamaupratnjistraara, tonose icuzavezivanjeprepozna tih,panekifenjerimaanekibaterijskimlampamaosvjetlja vajulicazaspalihibudnihzarobljenika,kaodapodanunisu imalidovoljnovremenazatajposao.Imalisu,premdasura spolagalisamopopodnevom,jerjejutarnjevrijemerezervirano za oznae, ali su se htjeli iivljavati traei nas spram svjetlosti svijea, kao da smo zvijeri, ptiurine, ribetine, op enito ivotinjekojesenoulovejersedanjuvjetoskrivaju.
303

Apriinjaimzadovoljstvo tonamninounedajumira kao tonamganisudalipodanu.Priinjaloimjevrhunsko zadovoljstvokadbinekoga akiponoiprepoznaliiotpremili tamokamosuodlaziliiprepoznatipopopisuidokumentima. Premdasamzamriolicedamenionaskojomsesvakog jutrapogledomrukujemnazvijezdinebiprepoznala,jasam, doksuskupinetragaakruilevojarnom,akruilesudopola noi, budan leao okrenut licem zemlji. Bojao sam se kao SotoneoneizUlogaipremiraoodstrahakadbisesvjetlila tragaa primicala naem logoru uz lipovo deblo. Pet su me puta udarali nogom u slabine i traili da pokaem lice. Glumeigreveu elucu,premasvjetlostisamsvijeaizlagao izmuenoiodslabostiibolipocrnjelolice. Toganetrebaniprepoznavati!Taj edosutraotegnuti papke! rekao je jedan nosa fenjera maui mi svjetlou ispodnosa.

Enoje!rekaojesutradan,dvanaestilipnja,oko etirisata, PetarJanjac.Neodgovarajtenanjezinapitanjaustaojei otiaonadrugustranubarutanedasesakrijeodone tonam sepribliavala. Petar je pobjegao, a mi smo doekali krupnu partizanku kojajeilaupratnjidvojicestraaraidvijestarije ene.Iona jebilaobuenauutuengleskuuniformu, tojebioposljednji kriktadanjepartizanskemode,znakvisokogstatusa.Njene debele guzove hlae su jedva obujmile, pa je izmeu tura i nogavicanastaonamrekanrazdjeljak.Istojetakoiprednji dio hlaa bio napupen, a rasporak razvuen, pa se stjecao dojamdasujojhlaeoddvadijela:tijesnoga,kojiobuhvaa guzoveitrbuh,iprostranoga,ukojemsutanjunenoge.Bluza je engleskog vojnika po svom kroju u prsnom dijelu bila prostrana, pa se tu nalo dovoljno mjesta za enine prsi i tkanina nije nabrekla kao na gornjem dijelu hlaa. Bila je samodobropopunjena.Navelikojglavidebelalicaislabekose nosilajevelikukapu.Imalajeengleskustrojnicuitorbakod utekoe,ajeliimalainekakavin,nijesevidjelo. JelimeuvamaPetarJanjacizDonjeDolinekodBo sanskeGradike?pitalajeinasizarobljenikeokonas,kojih jebilomnogo.Nismojojodgovaraliniminibilotko.Rekli sumidajeovdjeunutra,alisenejavljanamojepozive,niti gamogusresti.Aondaseokrenesvojojpratnjiikaejoj:
304

Molilasamozna edamigaonipronauiizrue,alinee da miuineuslugu.Kau,dajprijavuidokumente,mi emo provjeriti,paakonaemodajekriv,poduzet emoodgovara juemjereibeztvojepomoi.Kau,dojuersemogloto toti eli,asadasevienemoepritisakinozemstvananajvie rukovodstvo,paseodnastraidokumentacija.Ati,kau,ui u logor i trai! Ako ga nae, ini s njim to eli! To je individualnaosveta,zubzazub,stimoznainemajunita.I sadgajatraim,alihajdegati avolenaiuovolikojmasi ljudskihgnjida!Ponovoseokrenulanamaiupitalanas: PetraJanjcatraim,prijeratavodiaponija,cirkuskemasko te,auratustranogkoljaauPoglavnikovutjelesnomzdrugu. Hougausvoje ake,aneprekoprijaveidokumenata,pada budepomilovan.Avi,gamadiljudska, togakrijete!Gledajte ovo!ionarazgolitidesnustranuvrataidobardioprsa. Ovajjeoiljakodnjegovanoa.Poeomeklatiimisliodame zaklao,alinije,preivjelasamnjegovno.Tajvodiponijanije znaonizaklati.Da,da, utitevi,krijeseon!Nai ujanjega odsadadosudnjegdanareeiodetraitiPetraokokazalita zaandare. Petar se, videi da ju je vrag odnio, vratio k nama. Prenosimomuodrijeidorijei toje enarekla,ipitamoga tkojetauniformiranaalapaa eljnadamuseosveti,ijeli istinadajojjeonnapravioonugadnubrazgotinunavratu. Prema onomu to nam je rekao, Petar je s tom enom radio trigodineucirkusuiskitaoseodgradadograda,od vaaradovaara.Onajebilaprodavaicaulaznicadokpred stavanebipoela,akadbipredstavapoela,jednakokaoi Petar,obavljalabitehnikeposlove,zatezalauadisajle,do nosilanapozornicu ivotinjskekaveze,prostiralatepiheiku pilabalegu.Taje ena,azoveseSpiridonaAtanackovi ipo rijeklomjenegdjeizokoliceVrca,imalaodprvogsusretapik nanjega.Nedamuje eljela togodnaaouiniti.Svi lanovi cirkusa zreli za ljubav bili su u branim ili u ljubavnikim odnosima,samojeSpiridonabilanesparena.Onaseneskrive nonudilavodiuponija,balegarucirkusaimisliladamutime ini ast.Ipotomujeotvorenoreklada eli evu,aonjoj jo otvorenije odgovorio, pred svjedocima, da to nikad ne bi uinio,makarusvomvijekunepo evionijednu enu,onaga je poela progoniti mrnjom razjarene tigrice. Istovremeno se dogodila i nesrea koja je mogla tragino zavriti, ali, sreomilinesreom,nije.Jednasesajla, ijijekraj, eljeznu
305

kuku,Petarmoraodobroprivrstitizanosa atora,tijekom akrobatovevonjebiciklomponjoj,otkvailai,dokjeakrobats biciklom padao na strunjau, projurila pored Spiridonina vrata i napravila na njemu kukom duboku brazgotinu ne povrijedivi joj ni jedan vitalni organ. Kad se Spiridona iz bolnicevratilastombrazgotinomnavratu,tvrdilajedajojje toPetarJanjacnamjernouinio,dajujepokuaoubiti.Petar jojjeodvratio,javno,datakogovorijerjenijehtiopoevitikad musenudila.Itakojeucirkusunastalatokakojojsusei nasmrtozbiljniizvoaicirkuskogprogramaitehnikiradnici, nezainteresiranizahumorupredstavi,odsrcasmijali. Nakoniznenadnogposjetateopake ene,kojanikoganije ostavljalaunedoumici tojesvekadrauiniti,Petarje,kaoi ja,danjubioprogonjenizeckomujepaszapetama,anou, opetkaoija,spavaoslicemokrenutimzemljiipremiraood tragaaslampaimauruci.Ali,unarednatridana,tonijedo esnaestilipnja,nitisejavilanjegovaSpiridonanitisejavila onakojajemeneprepoznalakaocrncaJureFrancetia. Togadana,posljednjegdanauvojarniVojnovi,potosmo primiliipojelisvojobrokkae,jedanjestraarscrnogorskim naglaskom iao od gornjeg ulaza u vojarnu prema pojilitu, onimlimenimbavamazavodu,ivikao: PetarJanjacnekaseodmahjavinakapiju!Dolamuje sestrauposjet! ulismotoiposavjetovalisetrebalisepozivuodazvatiili netreba.Prvo,takvipozivinisubilirijetkost.Vidjelismodase prozvani odzivlju i otuda se vraaju s hranom. Da li se svi prozvanivrate,tonismomogliprovjeriti,anismonimislilina todokPetranisupozvali.Idrugo,taseSpiridonanejavljave treidan,anijeniupornautraganjukaoonikojesvakogdana viamo, pa je vjerojatno otila svojim poslom, da u slavi i pobjediuivanadruginain.Zatosmo,naPetrovprijedlog, zakljuili da izie pred sestru, a da ga ja pratim, da mu pomognembudelitrebaopomo,ilidabudemsamosvjedok onogatomusemoedogoditi.IakojetosamPetarhtio,nato nebismobilipristalidanamzalihehranenisubileprikraju. Nismopoliravnonavrata,negosmooprezno,sastrane, od stabladostabla, prilazililjudimakojisubili naulazuu vojarnu.Meunekoliko ena tosusetamonalazile,Petarje prepoznaosvojusestru,djevojkuoddevetnaestgodina.Uru

306

kamajenosilako aru.Menijerekaodaostanemgdjesam, izalipovadebla,aonesepribliitivratimakojasu,istokaoi itavaograda,bilaodpletene iceu eljeznomokviru.Sestru emoividjeti,alisesnjomneemoinirukovatinipoljubiti. Akostraaridopuste,adopustitekadsugapozvali,sestrae muprekovrata dodati koaru, on ejeisprazniti i potrpati donesenuhranuubijeluplatnenuvreicu tojenosiuzase.I Petarkrenudadogovorenoizvri. Sestra ga je ugledala i pola prema vratima, ostavljajui koarutamogdjejeidotadastajala. Petre plaui je govorila nisam ja kriva! Ona me prisililadadoem,datezovem. Brat su se i sestra nali na vratima. Izmeu njih je bio iani pleter. Iza sestre, slijedei je u stopu, stajala je nasmijeena Spiridona Atanackovi, prodavaica ulaznica u cirkusu,pokazujuioiljaknavratu,aizaPetradvastraara, jedankojimujeunakrsnostavljaozapeanaleaidrugikoji jezapeavezaoicom. Petre,nisamjakriva!grcalajesestra.Zaprijetilaje daemeubitiakosnjomnepoem. Okrenuo sam se i otiao do svojih da im kaem to se dogodilo. Nisu nam ostavili mnogo vremena da sjedimo u svom taboruiznadbarutaneituoplakujemovodiaponija.Pozvali sunasukolonu.Nekreesenaput,samosepremjetamoiz jednoga u drugi logor. U Vojnoviu je postalo pretijesno. U Bjelovaru smoprepoznati i izdvojeni kolikonas se tumoglo prepoznati i izdvojiti, sada moemo dalje, da nas drugi i drugdjeprepoznaju. IzilismonakolskavrataVojnovia,naonanakojasmoi uli,inismokrenulinilijevonidesno,otkudasmodo li,ve pravo,nizbrijegdociglane,ukojuje elokoloneve ulazilo dok joj je sredina bila na brijegu. Put kojim smo ili bio je posut zdrobljenim crijepom, kao i veina putova u blizini ciglana. Po takvu putu, po krhotinama od razbijene cigle i po crvenojpraini,dvojicasustraaravuklamrtvoPetrovotijelo premaboriima tosurasliuproduetkubrijeganakojemje sagraenavojarnaVojnovi. Naslonjenanazidsusjednekue,plakalajePetrovasestra. Gledaojenjenplasamoetveroredbezetvrtoga.
307

Zanjegajecirkuskapredstavazavrenarekaosam. Zavrenojeposljednjejahanjeokoringazadvadesetipetpara pokrugu.* Na novi logor bio je ciglana koja trenutno ne radi, ali nije tomu davno kako je radila punom parom, to se vidjelo po zalihamaopekeicrijepanadvoritu.Mjestogdjesetaciglana nalazila,udolini,uzpotok,zvalisuKlanjac,arazlogdasuje tu podigli, sasvim blizu gradu, bila je glina koju su kopali nekolikostotinametaradalekoodpei,sonustranubrijegana kojemsenalazioVojnovi. Usvemu tosmo ivjeliiproivljavali,ustanjunekevrste grozomornogsna,bilojemnotvorazlogazaneprestanstrah. Pa opet, kad na to stalno stanje straha padne novi razlog strahu,priznalibismojedandrugomdasmoseprestraili.A dodatnosmoseprestrailikadsmougledalijameizkojihje iskopanaglina.Iglinuuzasjeenubrijegukojomsusetejame moglelakozatrpati,jernadjamamaglinavisi. Nismosenismjestili,ave namzapovjediedatovarimo cigluutrikamionakojasuudvoriteciglaneulazanama. Poredali smo se u tri reda od kamare do karoserije, na svakikamionpojedan,ipo eli,izrukeuruku,dodavatici glu.Sporojetoilo,radilisutoumorniigladniljudikoje nitko nijepourivao.Biosamprviudrugomredu,dizaosam cigleskamareidodavaoihFrantionHinkuitakojetoi lo daljekroz ruke. Digao sam jednu ciglu kadmi se u ini da sam u kamari otkrio upljinu. Zatim cigla po ciglu i preda mnomseotkrijerupa,aurupi ovjek.Gledamjanjega,gleda onmene.Onidaljesjedi,jadodajemcigleipomalogaotkri
*PriaomijeprijateljJ.P,kojijeodrastaouBjelovaru,dasuuprodu etku brijeganakojemjeVojnovi nakonrataizrasliborovi,ispodkojihsuvje bali vojnicitosuboraviliususjednojvojarni.Ispodborovaibrijega,naPlivnikoj rijeci,nalazilasegradskaklaonica,kojaje,kao tojeutovrijemebioobiaj, odvajalamesoodkosti,mesoprodavalaakostibacalapsimaimakamakoji suseuoporimamotaliokoklaonice.kolskadjeca,kojasuradifinanciranja ekskurzija kupila i prodavala otpad, esto su dolazila u blizinu klaonice i skupljalakosti tosuihmakeipsibilirazvukliokoborova,upravotamo gdjesuvojnicivjebaliizapotrebevjebekopalirovove. Jednogadanazakupacotpada,komusudjecaprodavalakosti,upitaihgdje sunalijednukost.Onamuodgovoriedasujenalimeuborovimaiznad klaonice,tamogdjevojnicikopajurovoveigdjesepsiimakezavlaekad gloukosti. Znatelividasutoljudskekosti?upitaihzakupacotpada.

308

vam.VidegaiFrantaiHinkoioniblienjima.Asviutoj upljinividimo ovjekaslinanama.Jeliilinijedomobran? Na njemu je stara i prljava domobranska odjea. Stara da starijanemoebiti,prljavadaprljavijanemoebiti! Iziivan,staniureditimenidodavajciglu!rekohmu kadsamgaodzidaotolikodaiz upljinemoeizii.Pravise dasisnamaodpoetkaipriajnamtkotezazidao! ZazidanisezvaoFranjoMarek,biojegra aninBjelovara a po zanimanju kroja. Dok je juer u ciglani pred istrai teljskimstolomsjo desetoricom,posljednjiuredu, ekaoda dadeizjavutkoje,priemupartizanskikapetankicokiodje venipogledagaonakvogkakvogsmogaimiu upljininali, svegaudronjcima. Uh,kakvabanditina!reekapetankadgajeponjuioi osjetiozadahznojaineistoe.Smrdljivaciodrpanac!Smr dikaokakvaivotinja! Istovremenojedlanovimaprolazioprekosvojenoveodore oduzetenekomdomobranskomasniku. Takoje,kapetane,smrdim!Onotojejuernamenibilo, tosadavinosite,ajasamobukaovaedojueranjeodijelo.I zatozaudaram! Straa!pozvaojeulickanikapetan. AMarek,momakspretanisnaan,iskoristipriliku toga se kapetan gadi dotaknuti i zametnu trag, bjeei pred straarimakojisusesporoodazvali.Doedozarobljenikakoji sujuer,istokaoimidanas,izrukeuruku,prenosilicigluiz ciglanedoskladita,izamoliihdagazazidaju,morasesa
Otkudaljudskekostimeuonimatosuihpsiimakeoglodali,todjecanisu znalanitiimjetozakupacrekao. MeutimseborovimanalaziispomeniktipanuFilipoviu,onomutosuga uKragujevcuobjesilinatrgu,aonje,doksumunamicaliomunavrat, vikao da ivi Komunistika partija Jugoslavije. Vojin Baki koji je taj kip radiozaKragujevac,jedanjeodljevakdarovaoisvomrodnomgradu.Uprvi su ga mah postavili u perivoj, a potom prenijeli meu te borove kad su pretvoreni u memorijalni park poginulim komunistima i njihovim simpatizerima.Kipjeimaootvorenausta,aiznutraje,kaoisvakiodljevak, bio upalj.Kroztuje upljinuulazilaiprizemljiselokvilavoda.Uljetne danenatabiotvorenaustaizlijetalirojevikomaraca.Djecasugledalaita ustairojenjekomaracaokonjih.Znalasudaonvie:ivjelakomunistika partija Jugoslavije, ali nisu znala kakva je veza izmeu te vike i onih ljudskihkostijutosuihprodavali,meukojimasumodabileikostivodia ponija,cirkuskemaskote.

309

kritipredstraarimakojinjukajuuokolo,ipredkapetanom kojiponavlja:Gdjesetajsakri,majkumujebem!Mislioje da esam,kadpadneno ipotjerazanjimprestane,odzidati ciglu i izvui se iz kamare, ali, kad je no zanoila i on to pokuao, nije mogao nita uiniti, nije iz rupe mogao van. Njegovajekolona,iunjojonikojisugazazidali,otilajutros ranoi,daminismodoliidanamnisuzapovjedilidaukrca vamocigluukamione,Marekbizavriozazidanukomori. Marek ne zna kako se dogodilo da su oko njega i iznad njeganaslagalivieciglenego tojeonmoesruitiiizvui se. Ne zna jesu li to uinili zarobljenici, ne oni koji su mu pomogli u bijegu i zazidali ga, nego oni drugi koji su prve zamijenili na poslu i nisu znali nita o zazidanom, ili je to uinioonajzalickanikapetankadje,njukajui,otkriodase bjegunacsklonioubrdocigleiodluiodagatu, ireikamaru uvisiuir,umoriglaui eu?Zarobljeniciiznjegovekolone, koji bi mu na to pitanje mogli odgovoriti, otili su i ono e zauvijekostatibezodgovora. Svoj nam se trojici svidio taj kroja, koji ni nakon noi provedeneuzazidanomzatvoru,kadjemoraoraunatida e meu opekama i zavriti, nije izgubio smisao da se ali, ni snagudatovaricigluukojojjedomaloprijeumirao.Predloili smomudanamsepridruiuredu.Izgubilismoprijenekoliko satietvrtoga,iMarekjepristao. Ponovosmoimalicjelovitredzaputovanjekoje euslijediti sutraujutro,sedamnaestilipnja.*

* O tim putovanjima bez kraja, pogotovo o onomu koje e Ivan Telebar zapoetisedamnaestilipnja,AlojzijeStepinac,nadbiskupzagrebaki,uve spominjanompismuVladimiruBakariupie:Krutajesudbinatihljudi, cvijeta hrvatskog naroda. Oni su vrili svoju vojniku dunost u najboljoj vjeri.Sadonimorajulutatiodjednenesreedodruge,izloenisuispadima ovinistikemrnje,kaoratnizarobljeniciusvojojvlastitojdravi.Mjeseci prolazeadasenemogujavitisvojimobiteljima. Kadovjeksvetogleda,samoseodsebenameepitanje:dalijekadhrvatski narodusvojojpovijestiprepatiotolikonevoljakaooveposljednje etirigodine iovihnekolikomjeseciposlijesvretkarata?

310

10.
Ne volim kad su jutra oblana, posebice kad je oblano na istonojstranineba;nevolimjutarnjeizmaglice toprekrivaju zemljuinedoputajunampogledizblatapremakuinaega spasa u visinama; ne volim krovove hala od daske i crijepa kakavjenadciglanomukojojsmoprovelino;nevolimkad me peku suzne oi; ne volim kad me svitanja zatjeu ispod granjasgustimliemu umiizkojenemalakogizlaskana istacnitaodsvegatoganevolim,jerutakvojutronemogu prekosvjetlostizvijezdesnjomrazgovaratii jermeobuzme tjeskoba,kaodatoneumoiuinitiniujednomjutru to e mi ga sudbina darovati. A toga jutra s njom nisam preko zvijezde razgovarao i zbog crijepa na krovu ciglane, i zbog oblaka na istonom nebu, i zbog izmaglice koja je pala na klanacipotoktoprotjeenjegovimdnom. Umjesto razgovora s njom, stajao sam u stroju i slu ao nastupnubesjedunovogzapovjednikanovejedinicekojaenas provoditi naredni dio puta, komu se kraj ne zna, ali mu je svrha svima potpuno jasna, pogotovo na im pratiocima i njihovim zapovjednicima. I prvi pogled baen na straare otkrivadajeteksvakipetinakonju,ostali epjeaitikaoi mi.Tonamulijevanadudanasneetjeratinausiljenimar, kao to ine pratioci na konjima, kakvi im god konji bili, kljusad ili lipicaneri. S druge strane, to umanjuje znaaj utjehe, iskustvo nas je pouilo da su straari pjeaci esto zloestiji nego konjanici. Moda stoga to ih pjeaenje izjednaujesnama,pasetrsezloom tojenanamaiskaljuju pokazati kako nisu isto to i mi, i kako su samo zbog nas, marve, prisiljeni na tako dugo pjeaenje. Meu onima na konju, ali, zaudo, ne na najboljem, ve na vremenom mlakonji koji se jedva kretao, bio je i zapovjednik novih pratilaca,kojibi,uvjerensam,puknuokaonagaenitobolac daunastupnojbesjedinijeotvorioduu. Davamjaneka emtkosami tosam,kazalibioni, ova vojska kojom komandujem. Zato u sam rei. Zovu me Gedo.Ni inmikapetanatomGedinedodaju.Kao,jasam taj instekaonavojnojakademiji,anekodnjihu umi,pa mitaj innevrijedi.Jasam kolovanoficir,ane umskirad nik priuen za oficira. Zovu me Geda, to e rei kolovan ovjekizkrajagdjesvisvravajuvisokekole.Jelitako?Tako je, dabome! Nemam ja vama to tu mazati, nije vama ovo
311

prvoputovanje.Vistenaovimputovanjimastekliakademsko obrazovanje. Vi znate to vas eka ako ne budete mogli pjeaiti.ekajuvasbolnikakolakojaiduzakolonom.Tkone moepjeaiti,nekastanemalokrajputaiprieka!Znamda vi ta bolnika kola zovete hijenama, istaima prirode od strvina.Bit edaimatepravo,ali tojatumogu,nisamjata kola izmislio! ta je, tu je, Boe moj! Je li tako? Tako je, dabome!Nas eputvoditikrozraznaselaivaroice,autim selimaiverazliitiljudiirazliitinarodi.Nekivasvoleaneki vasmrze!Itojasadtumogu?Datjeramone tovasmrzeda vasvole,aonetovasvoledavasmrze?Tamanposla!Jause slagatisnarodom,patamogdjevasmrze,ija uvasmrziti,a tamogdjevasvole,pustit udavasvoleidavamopipljivo iskazujusvojuljubav.Jelitako?Takoje,dabome!Aodovih toimjazapovijedamtraimsamodavastjerajuodBjelovara idotjerajudoVirovitice. Janjihnisambirao, dali sumi ih, odlomiliodtecrnogorskedivizije.Ijaihprviputvidimkaoi vi.Akakoeonituosnovnuzapovijestsprovesti,tosemenene tie.Mogu davaskundae,mogu!Mogudavasubiju,mogu! Mogudavasmoreeu,mogu!Mogudavamsvezubestjeraju u grlo, mogu! Mogui da vasmite i da vas nose na leima, mogu!Jaimnitabranitineu.Jelitako?Jest,dabome!Asad ujavamasvima,od eladozaelja,lijepoiljudskirei:da vamjebemmajku!VisteHrvativelikagovna.Inijemivas ao.Isamozato tosamprofesionalnivojnik,netjeramvas kao to vas ovi iz umetjeraju. Vi ste, govnari, krivi to je propala Kraljevina Jugoslavija u kojoj sam ja kolovan za oficira.Onavamnijevaljala,avaljalivamovakomunisti ka? Htjelistesvojudravu?Agdjevamjesadatadrava?Upizdi materinoj!Kakvastevigovna,akoostanetenaivotu,vietei ovuruiti.Zatovaminedajudapreivite.E,ba mebriga! Kreite! Izmaglicajenestala inismoiziliizdolineukojojjebilaci glana, a oblaci kad smo od Velikog Trojstva krenuli prema androvcu.Peklojekao toponekadpeeulipnju, eenego usredsrpnja.Putujemoodseladosela,prekopolja,livadai umaraka, kroz mlado zelenilo koje isparava i miri e na kuhanozelje.Znojimose,tekodiemo,aiznadsvega eamo. Tolikodanamodjednogdodrugogselanikadanemogudotei zalihevodeuporcijamai uturicama.Naulazusmousvako seloednikaosunagodina. Auselu naszatjeu koritaporedanauzcestu,nadohvat ruke,punaistevodekojase,iakojenasuncu,nijepregrijala,
312

jersukoritanalijevanatekpredna dolazak.Samoonajkoji jepoljetnojeziputovaoodizvoradoizvora,odrijekedorijeke i od jednog do drugog bunara, znat e kakva je radost bila gledati ta korita uz cestu i taj narod pred kuama, to nas pogledimapratiitonamjekoritanapunio. Izmeukorita,takoeruzcestu,nanizanisustolovi,klupe ilidaskenanogarima.Nanjimakomadikruha,krikeslanine imrvesira.Straarinedoputajudanasdoekujeneiskrian kruh,neusitnjenaslaninaineizmrvljensir.Bojeseda nam mjetani u hrani ne dostave oruje ili bilo kakav otar predmet. Nau li na stolovima zaveljaj ili koaru s neizrezanim kruhom i neusitnjenim mesom, bacaju ih u dvoriteitraedasetousitni. Iizmrvljenuhranusastolovaivoduizkoritauzimasamo prvizdesnauetveroredu.Ostalinesmijunikupitinigrabiti, da se pred stolovima i koritima ne bi stvarala guva i da kolonanebistala.Desniskrajauzimapieijeloidijeliih svojima u redu. Ne smije grabiti previe hrane, da oni iza njeganebiostalibeziega.Natopazestraariilakomima uzimaju sve iz ruku, ili ih udarcem prisile da ono to su neodmjerenozgrabilibacenazemlju.Itako,uzimalipomalo, moe najestisebeisvojatridruga.Imoestvoritizalihuza danekadtihstolovaokocesteneebiti.Takosmodoekaniu VelikomTrojstvu,androvcu,Klotru,Pitomai,StaromGradcu ipiiBukovici. Tosunaisinoviimiemoihhranitiulismopovikeiz dvoritaikua. Samohranite!Alioniiduidalje,tamogdjevasne ebiti! odvraaimGeda. Zatogoniteovejadneljudenatajnain? Jelizloinbitihrvatskivojnik? Onisuusvojojzemlji,pustiteihkuama! Menisureklidasusvetobileustaeidasusvizasluili smrt.Ikogasaddasluam?odgovaraimGeda. Tjerajih,tjeraj!Zatebesmosvimiustae,anajejedini grijehtosmoHrvati. Djevojko,nemojmikvaritidobroraspoloenje!Jasamuz narod, a kad ste vi nalili ta korita i postavili te stolove s kruhom,jaih,akomenenaljuti,neurasturiti!odgovara jojGeda.
313

U pii Bukovici,selupredViroviticom,tajeidilakoritas vodom,stolovaskruhomiseljakakojinashraneirazgovaraju sa straarima, naprasno prekinuta. Bio je to nagovjetaj ponaanjanaihpratilaca toemogaupoznatikaddoemou selogdjenasnarodmrziizdnadue. Nekajeena,iniseupnikovakuharica,jersetodogodilo u blizini upnog dvora i jer je uz nju stajao sveenik, ne zadovoljavajuisenuenjemkruhaivode,predkolonuizilas pladnjem na kojem su bili peeni naresci i kruh namazan namazomodpaprikai rajica.Posrebrenpladanj,nanjemu istubrus,anavezenuubrusukruh;nakruhunamazisvrh togazarumenjeniodrescitojeprivukloosmoricukrajnjihna desnombokuetveroredadapoupremaupnikovojkuharicii uzme svatko svoj dio ponuena jela. Ali je, na alost, tako sloenihsendviabilosamosedamiokojednogsusedvojica posvaala.Gurkalisuse,rjekali,otimaliiondakadsuostala estorica nala mjesta u svom etveroredu i nastavila marirati,ostavljajuinjihdvojicudalekozasobom. Obezobrazilise!Razmazilismovas!reejedanstraar. Biojeljut,izvadiojepitoljiustrijeliojednogodonedvojice.S dvametka! Videi to, onaj drugi baci i kruh i narezak i potra za svojimetveroredom. Napustilisuetverorediprisililimedauspostavimred! reestraarinapustimjestozloina. Jaomeni!Jaomeni,doBogamoga! tosamtouinila! lomila je ruke i upala kosu upnikova kuharica. Da im nisamponudilatojelo,ovajbijadniksadabioiv. Nesvaajtesemeusobom,padavasoniovakomire! savjetovaonamje upnikiistodobnotjeiosvojukuharicuda jenaaneslogakrivazaono toseutrenokazbilo,anikako njenomilosre. Boe, kako su plemeniti ljudi skloni olakoj samooptubi, samozatotosu,nehotice,dalipovodzloincudaizvrizloin! Prije ulaska u Viroviticu skrenuli smo udesno i napustili glavnu cestu kojom smo dotad ili i kojom smo, da nismo skrenuli,trebalodauemougrad.Hodalismonjivompreko ugaenaita,toznaidanismoprvikojismoovudaskrenuli. Mi sevuemo tim ugaenim poljem, a Geda odlazi na elo koloneipenjesenapruninasip.
314

 Sad emo jedan mali dio puta od praga do praga, tko moe,nekaskae,tkonemoe,nekaipoljunkugazi!govori nam ne silazei s konja. Sva etvorica u redu moraju ii izmeudvijeine,nemaratrkavanja!Naonetosenauizvan ina,pucamo!Menisureklidasteviovomnaroduovdjena nijelimnogozla.Menisurekli,jatonisamvidio!Itajvamje narodprirediodoek.Zatouovajgradmorateuisagnutido zemlje.Naklonjeni!Pokorni!Ono:puzit e predamnom,maj kutijebem!Jelitako?Takoje,dabome!Idamitakopokornii pognuti trite od praga do praga. Tko padne, ima da bude pregaen.Asadsepenjinaprugu! Padavidimo kakotou praksiizgleda. Na prelasku s polja na eljezniku prugu kolona je presjeklaputeljakkojimseizoblinjihkuauzsamnasipilo ugrad.Natomseputeljkuiizsmjerakuaiizsmjeragrada nakupilo po desetak ljudi, koji su strpljivo ekali da se mi popnemodotranicaioslobodimoimprolaz,kadliseizgrupe koja je dolazila od grada izdvoji seljanka sijede kose, zabraenacrnommaramom,inabiminaglavu vrstkarton presavijenuoblikukrovanadvijevode.Kartonmijepokrioi glavuiramena. Nosito, titit eteodsuncareklamijeseljanka,kojoj jegrlotakopromuklodasamjedvarazumio tojerekla.A to jetekmislilarei,akojegovorilau iframa,toniponjenu glasuniizsmislanjenihrijeinisammogaorazabrati. Straari su se bavili naim postrojavanjem za trku od pragadopragaupozipokajnika,panisuzapazili imemeto seljankaosedlala.Pritrajnomosjeanjudamenetkozatiuje kad sam u smrtnoj opasnosti, karton sam skinuo s glave i, dreigauruci,skrivenaokustraara,krenuona eljezniku prugudaijasasvojimazauzmemstavzapokajnikutrku. Sagnise!Nie!Dozemlje!vikalisupratiociiskupljali senapoumljenojlediniduprugedobrda. Tralismoneometanodoknismodo lidoplitkogusjeka uzemljanubrijegu.Tusunas,stojeiporedanipovrhulijeve straneusjeka,doekali,poodjeisevidjelo,seljaciizbrdskih selaokoViroviticeipoelinasodozgo,sagnuteinabijeneme utranice,tuikamenjem tosugaprijenaegdolaskabili pokupili s gornjeg sloja prunog nasipa. Kamenjem veliine jajaioraha!Sjetiosamsekartonapresavijenauoblikukrova

315

na dvije vode i, blagoslivljajui seljanku koja mi ga je dala, pokrih njime glavu i vrat. Kad me jedan kamen pogodio u debelomesoadrugilupnuoukartonnedotaknuvime,prema jainibolaudebelommesumogaosamzamislitikakobime bolio udarac u potiljak da nad njim nije bio onaj karton. Boljelo me? Onesvijestio bih se i stampedo bi me pregazio meupragovimakadbimiitijelopostalopragprekokogase tri. tosesveukolonidogaalo,nisammogaovidjeti.Mogao samponetozakljuitipoonom tosugovorilii inilistraari doksubraninanasistresaliprunokamenje. Neprelaziinu!Ipucanj.Daliuzrakiliumeso? Sagnise,majkutijebem!Crnojsezemljisagni!Ljubije! Irafaltkoznauto. Gaziga!Nepreskaiga!Itojeprag! Gurnigaprekoine!Tako!Idvahicaizpitolja. Gurajte jo malo! uli smo Gedu. Ponestat e im kamenja i proi ete kroz usjek. Onda e ko kuka, koliko hoe,moidalierane.Ajasovim,daznate,nemamnita. Jasamopostupamkakonarodeli.Jelitako?Jest,dabome! Govorilisuioni tosunasgaalikamenjem,alija,izuzev psovki, usklika kad nekoga dobro pogode, prijetnji, iskalji vanjabijesa,pozivanaosvetuinaslaivanjanaemponienju, nitanisamrazumio.Atonedrimvrijednimbiljeenja,niti setodadezabiljeiti,kaotosenedazabiljeitilaveirezanje psa,iakoobilujeisadrajemiosjeanjima. Uspraviseiskreinalijevo!zapovjediojeGeda.Opet idemonacestu.Udovoljilismovoljinaroda.Iopet emo,ako narod zatrai. Eto to ti je narodna volja! Tamo te kruhom aste,aovdjekamenjemgaaju.E,jebemtijatakvupamet kojasenanarodoslanja! Alikadtraedaseoslukujebilo naroda,jaugaoslukivati.Uspravise!Li iraneinebriniza one tosuostaliuz ineipragove.Tovamjenaroddao.E, jebemtinarodinjegovupamet! Ispustiosamizrukeonajspasonosnikarton. Prolazimo kroz nekakav park ili drvored u kojem su stabla mlada,zasaenaprijedesetakgodina.Sputamosepremace stii elokolonenailazinaskupinuseljakasokolnihbrdakoji
316

urukamadrevile,grablje,sjekire,motikeitoljage.Kakosu tosvesredovjena eljad, inisedasunatrenostavilaradu poljuidolaovamoopetponekompoljodjelskomposlu,jersu sa sobom ponijeli alat. Ne daju prolaz koloni, neto trae i Gedaodlazinaprijeddasesnjimarazjasni. tojeovosadopet?Ovonijedogovoreno.Opetnekiusta nakkukomimotikomgolorukognaroda!Jebovasonajtkovas dienaustanak! tohoete?Akovamseosveivalo, toniste dolitamonausjekpatuklikamenjeminaosveivalise.Ono jebilodogovoreno,onojebilouprogramu,aovajvaustanaks vilamanije! Traimodanamdanadiorekaojebrkatstarac. Kojidio,jebotevadio?Panisamjacarevharalija,ati MusaKesedijakojijenapraviouprimorjukulukudprolazi carevineblagoiodsvakogtovara toproeuzimasvojdio.Ne vodimjatovareblaga,negovodimovahrvatskagovnakojasu sruilaKraljevinuiotvorilavrataovojnarodnojdravi.Dravi narodasvilamaikamenjemurukama.Sklonitemisesputa, daprovedemovagovnapadasesnjimarazduim! Nesklanjamosedoknamneda barjednogadagami ovim...ipokazaaklju.Masamojednoga! Dobro,kadjeva diotajjedan!Sluajte to uvamrei! Jebali vi meni majku ako vi ovu svoju narodnu dravu ne budete sruili prije nego su nai andari sruili Kraljevinu. Dabome, budete li vladali kamenjem i vilama! Ali to ja tu mogu. Jebitese!Ti,babo,stanikrajkolonei akljomizvuci jednoga.Kojegahoe.initemutostenaumiliuiniti.Meni kitapucaizanjihizavas. Prolazili smo kroz drvored mladih stabala. Prolazili smo ispodbabine aklje.Prolasmosva etvorica.Babajezakva ila mladia s visokom kosom. S kokoticom! S Tarzan frizurom!Uredovimaizanas!Zakvailagajekukomakljeza ovratnik,akakosemladi otimao,nijehtioizstroja,babisu pomoglidrugiseljacivukui akljuigrabeimladiarukama. Odvuklisugadubljemeumladostabalje.Tamosuseokupili okonjega i netkovilama, netko grabljama a netkomotikom dokrajiligakaotosedokrajigmaz.

317

Utjeralisunasudvoritepilane.Ograenalivada,usredini zgrada, uokolo skladita rezane grae i jelovih, hrastovih i bukovihbalvana.Nismoprvidoliutupilanu,nismosami,pa nas smjetaju tamo gdje jo ima mjesta, izmeu balvana i skladitaparketa,dugakenadstreniceukoju emosemoi sklonitiponelipadatikia,jerjojjetek etvrtinaispunjena parketima.Odmahbismotamo,dapodkrovomzanoimo,ali moramoostatiustrojudoknamGedanedavoljno. Svi smo potroili zalihe vode, svi smo edni. Gladovati ovjek moe danima, jednom neto pojesti i opet gladovati; hranu moe pomalo troiti i dugo mrvicama taiti glad. S vodom i eu je muka. Zalihe se brzo troe, a napiti se ne moe zajedandan,kao tosenajestimoe,izajedan,iza dva,izatri.Vodumoraredovitopiti,akadjenemauzaseu svakojprigodi,shvati daje ovjekvodozemac.Prijenekoliko smosatiimaliobiljevode,u uturamaiukoritima,asadu ovojpilaniumiremood eiipogledimatraimoimalitugdje bunarili esma.Imabunar,aliihjeokonjegatolikoda emo pocrkatibudemoliekalinared. A sad, govna hrvatska, sluajte to u vam na kraju dananjegputareipoeojeGedasvojuzavrnubesjedu, to dosadanji zapovjednici pratnje nisu inili. Moete mi rei togodhoete,alinemoetereidaseobeanognisam drao,danisamsluaoglasnaroda.Blonaroda,kakotooviiz umekau!Sve tovamsedogodilo,runoilijepo,narodnoje djeloanemoje.Asadvasostavljamdasvamasutranastavi put drug Vasa. Sretno vam bilo s njim! I na kraju vas sve aljem u pizdu majinu! Govna hrvatska! Sad ste se tu sparuili ko vareni krastavci, a im se malo oporavite ruit eteiovunarodnudravu.Jebomeneonajtkonijeakotone budeteradili.Znamjavas,govnajedna! Onjeotiao,misesmjestiliuzparkete,aulogorsupustili pet asnihsestaradapomognuranjenima,dapodijeleneto hrane i da napoje one koji umiru od ei leei na zemlji. Hinkojepogoenuvratisestramujejodomnamazalaranu kojajejakokrvarila.Frantajekaoijadobioudaracudeblji diotijela,alikaonijakrvavipodljevsestrinijepokazao,jer onazatonijeimalalijeka.FranjoMarekjeproaonajbolje, kamenmujeokrznuorukuirasparaorukaviznadlakta.Ja samsjeonaparket,aFrantajelegaonauznaki ekaosestru kojajeiznemoglimadijelilavodu. PretvaratusedasambolestanrekaojeFranta.Ko ristisvakuprilikudapreivi,paneepogrijeiti!
318

PoslualisugaioponaaliMarekiHinko.Svatrojicalee ispredmenenasuhomzemljanompodutogskladita,tesu arezaparkete. Sestravodaricadolaziidajesvakomupopolaloniavode. Loni je od aluminija. Pratim ga i kad sestra njime grabi vodu, i kad ga prinosi ustima mojih drugova. Ali njeno lice uokvirenobjelinomvelanegledam,izbojaznidananjemune proitam kakav sam jadnik. Ako niste znali, rei u vam: saaljenje boli isto onoliko koliko te boli i ono zbog ega te saalijevaju. Potojenjihnapojiladajuisvakomupopolalonia,sestra mi je prila, zagrabila pun loni i ponudila ga meni, iako nisam pokazivao da skapavam od ei kao moji drugovi. Podignemglavuipokuamjepogledatiulice,dabihjojrekao nekatuvodudadejadnijemodmene,ja unabunarusamza sebe potraiti pie. Ali nije dopustila da joj vidim lice. Okrenulaseipokazalamicrnidiodjevianskogvelanasvom zatiljku.Lonimisvodomnitadanijeodmaklaodusta.Aja, prihvativitajloni idotakavijojruku,vodupohlepnopopi jemnaiskap.Ikadsamvodupopiohtiosamjepogledatiuoi, aliseonaniovogputanijedalavidjeti.Otilajedodrugihkoji sulealinazemljiibilidoistaiznemogliili,kaoFranta,hinili iznemoglost.

Bio sam jednom u onom davnom ivotu na izlobi slikarice ijegseimenanesjeam,slabopoznateumjetnice,nastavnice crtanja u osnovnoj koli. Slikala je slike s obiljem ljudskih figura u svakodnevnim prigodama, na poslu, pri objedu, u etnji.Kolikojegodpanjupoklanjaladoslovnomprijenosuiz ivotaubojuicrtenjihoveodjeeikretnji,tolikojezaputala oblikovanjenjihovalica.Izuzevvanjskogobruba,graninecrte izmeulicaikose,licairupca,licaipraznogprostora,onaod lica nije slikala nita drugo. Ostavljala je prazan prostor, u bjeliniilikakvojdrugojboji,ovisnoobojipodlogenakojojje sliku radila. Iao sam od slikedo slike opsjednut eljom da otkrijem ijeliceskrivatapraznina.Razumijesedatonisam otkrio,alisam,izlazeinavrataizlobenedvorane,zakljuio kako je slikarica, preputajui gledaocima dovravanje nezavrenihportreta,postiglaono toje eljela:dajojseslike gledajukrozodgonetavanjezagonetketkosekrijeizanjihovih obrubljenihpraznina.
319

Netomiseslinodogodiloitogpraskozorja,osamnaesti lipnja,kad emonapustiti Viroviticuikrenutidalje. Gledao samjutarnjuzvijezdui,kaoisvakojutro,misliogdjejesadi to sad radi moja Mirta. Sivo mi se nebo uinilo haljinom, svjetlost zore svilenom kukuljicom, a svjetlost zvijezde bjelinomizakojesekrijenepoznatolicekaonaslikari inim slikama. Ne znam zato sam se toga jutra sjetio slikariine izlobe, ni zato sam bjelinu zvijezde prispodobio bijeloj praznininjenihslikanamjestimagdjebitrebalobitiiscrtano lice prepoznatljiva ovjeka. Je li stoga to mi jesino asna sestradalapunlonivode,iakominipolovicanijepripadala, ilistoga tojeFrantaporedsvojeglave,kadsusestreoti lea onseosovionanoge,pronaaohranuuplatnenojvreicikoja jesliilaonimvreicamaukojimasmoidotadaprimalihranu odljudiudnedobrote? Opetsmosepostrojilizapolazak,opetsunasprozivali,opetsu biliprekrienionikoji sunajueranjemputovanjunestali, opetsudopisivaninovi,iopetjeukoloniostaloneupisanih. Na Marek meu potonjima nije bio sam. Mi smo gonjeni putovimakaokrdoinaisusepratiocipremanamaodnosili kaopremastoci.Ono tomije,doksamse uditimogao,bilo zaudno, bilo je to tu okolnost, da nema tone evidencije o sastavukolone,nitkonije elioiskoristiti. udno,premdani samtonisamhtioiskoristitinitisamznaokakobisetomoglo iskoristiti.Akoskupinuskojomsiduhovnosrastaonetkodr i stadomiomoguavajojoblike ivotanamijenjenastoci,onda budi siguran da e uskoro biti ovca i da e se ponaati u skladusponaanjemstada. Ponovo su svi straari bili na konjima, na ragama i kljusadi. Jedanjebioinamotorkotauslinuonomunakojemsam sBajomkrenuonaZapad.Jurcaojenamotorkotauskraja nakrajkoloneibukomibrzinomplaiokonje.Tojeizazvalo ovjeka, za kojeg e se domalo ispostaviti da je zapovjednik pratnje,Vasu,kakogajeimenovaoGeda. Joka, prestani s tim prdecanjem! Joka, uje li me, budalo?galamiojeVasa,aligaJokanije uo,netoodbuke motora, neto zbog kone kape koja mu je pokrivala ui, a najvie zbog silenosti to je na sjedalu motorkotaa. Daj, recitemudaprestane!
320

Jokajeprestaotekkadsudvojicasjahalas konja,stala prednjega,zaustavilagaireklamudaugasimotorinu. Sluaj,bando!rekaojeVasazapoinjuisvojunastup nubesjedu.Ovajdioputajavasprovodim.Nistemiprvi,a niposljednji.Znamstakvimapostupati.Ainavama une tonauitikakodapostupamsonima toizavasdolaze.Neu vasvoditikrozselagdjevamkoritapunevodomanastolove iznosehranu.Vodit uvaskrozselaizkojihsudolioniselja citosuvasjueruparkupresrelisvilamai akijama.Njima u vas pokazati, oni vam imaju neto rei. Toliko za sada. Ostaloetevidjeti,pakadvidite,priatetejelivamsesvidje lo. Vasajebiostamen ovjek,nizakrastomajedar,nabubrio odmiia,kaokvasankruh.Obrazisumuserumenjeli, elo mastilo, ali mu se oi nisu vidjele. Nosio je velike sunane naoaleizakojihsusekrileoiidobardiolicaokooiju.Imao jeprekratkeusnedamubeznatezanjazatvoreusta,pasumu bijeli zubi bili ogoljeni i kad uti i kad govori. Naglavi mu griva,anekosapazatokapudrizadjenutuzaopasa.Nosi pagin na prsima, a torbu s okvirima za municiju na boku. Stogamijeneshvatljivozatojeprekoobaramenaprebacio redenikepunemetaka,kadtimecinisuza pagin.Nanogama su mu niske izme njemake konjice i na njima mamuze. Podbadao je konja bez potrebe. Konj se, sputan uzdama i mamuzan,pjeniona valamaistupionogama,paseiniloda jahakonjajedvaobuzdavadanepoletiunebo. Pokua li tko bjeati nastavio je Vasa nedovrenu besjedu napravit e lo posao. Ja sam mu garant! Vodim banduve posedmiputinijedanminijepobjegao.Abiloje pokuaja. Garantiram da u svakoga skinuti s nogu na sto metara.Pogaamuglavu,uzatiljak!Jasamvamgarant!Vasi nitko nije i nee pobjei, osim pod zemlju. Iz kolone pod zemlju!Gledajsadovo!pasieskonjaiskinupaginsprsa. Viditelionajvjetrokaznavrhudimnjakapilane?Garant,sto metara udaljenosti! Sad u ga ja proburaziti. Naniani i pusti rafal. Naboji su bili svijetlei i u rano se jutro kroz izmaglicu vidjelo kako lete prema vjetrokazu na vrhu dimnjaka. Neki pogaaju rep vjetrokaza, a neki udaraju u ciglu na vrhu dimnjaka i rasprskavaju se iskrei u snopu varnica.Sadstevidjeli tomogu.Atomoeisvakiodmojih drugara.Zapamtiteto! Govori,tkojetaj?pitanetkounaojblizini.
321

IzKusonjajekrajPakraca.Nemalijevogoka.Zatosei hvalidadobrogaa.Aokomujeizbiokonj,kopitom.Prijerata jebiokonjokradicaodgovaramuinformator,kojihjeosvemu punakolona,jernemakrajakrozkojiprolazimoadaukoloni nebiimalosvogpredstavnika. Izbiomuga jekonj,azatosammujakriv ujese netko. IzaViroviticepruaseseloSuhopolje.Nailazimonaprevrnuta korita, stolove i klupe. Viamo samo pse i make, seljaka nema, oni su iza vrata, prozora, tagljeva i kua. Vire, ne smijusepokazati,nesmijunalitikoritaistavitikri kekruha nastol.Netkoihjeuplaio,netkoimprijeti.Modasuunekoj drugojpriliciupoznalijednookogVasupasesad,kadznajuda jeonzapovjednikpratilaca,neusuujunitauiniti? UCabunijesvespremnozadoek.Sveizilonaput vieJokamotorist.Biojeotiaoispredkoloneisadse,kad smo proli Suhopolje, vratio s tom vijeu. Ja sam za to zasluan. Da nijemene, uCabuni ne bi znali tono vrijeme kadnailazibanda.Ajaprotutnjimkrozselovi ui:Narode, vodimoustaenasuenje!Izaitedaihvidite! Tisi,Joka,klasa!Beztebenita!kaemuVasa.Pazi samodatitamotorinanecrkne,paodtebenikakvekoristi neebiti. Meniseinidaovisveznaju.Igdje enastkodoekati,i imeenasdoekati!kaeFranta.Svebihrekaodajeovo sve pripremljeno i uvjebano, kao kakva predstava. Cirkus, ske,zajebancija! totiseima initi! uosiVasukolikojeovakvihkolona dosadvodio.Imoe vidjeti totajmajmunnaonojmotorini inirekaosammu. Cabunjani su nas doekali koji kilometar pred svojim selom. ene,mukarci,djecaistarci!Naodvojkuputaprema papukimbrdimaitamonjimnaseljima!Nismoseiznenadili, tonamjeskretanjeu umeVasanajaviounastupnojbesjedi. Jer, da smo proslijedili glavnom cestom izmeu ravnice i papukih obronaka, naili bismo na sela u kojima bi nas doekivalakoritasvodomistolovismrvamakruha. Cabunjanisu,naoruanitoljagamai tapinama,napravili palirsobjestraneputapremabrdima.Mismomoralitr ati
322

kroz taj palir, paakodobije udarac, dobio si ga, a ako ga izbjegne,dobrojedasigaizbjegao.Bilajesreadasumnogi biliibeztoljageibeztapina,pouzdajuisesamousvojeake. Nekisuseograniilinapsovkeipljuvanje.Onistoljagamai tapinama mlatili su koga dohvate, i po emu dohvate ne ulazeiukolonu,aonisusesa akamazalijetaliukolonui, kakoodnjihnismomoglibjeati,stvaraliveliknered.Iztog smopaliraizilismnogoudaraca,alinijedannijebioopasan poivot.NionajtogajedobioHinkotajminger. Njega je tapina vrhom zahvatila od tjemena do sljepo onicerazderavimumesodokosti.Dajesamodvacentimetra bioblienapadau,tapinabimurascijepilalubanjukaotoje rascijepila estorici drugih ljudi koji su trali pred nama i prekokojihsmomi,kadsupali,moralipreskakivati.Hinkuje teklakrvnizlice,pasmonatrakepoderalitorbuodbijelog platnaukojojjeFrantajuernaaohranu,dabismomupovili elo.Krvjeprobilazavoj,kojijenalikovaona almu,alisekrv nizlicevienijecijedila.Rekaonamjedasezboggubitkakrvi osjealoe,akadsmovidjelidazaostajeiposre,jasmogai Frantauhvatiliispodruke. Htjeli smo vjerovati da smo kroz Cabunu proli s manje tete nego to smo je mogli imati da je Hinko bio tapini dvatricentimetrablie,alinismomoglisakrititjeskobuda smo tim udarcem, kao zajednica ija otpornost ovisi o otpornostipojedinca,naeti. OnajnasjedivljaknamotorkotauuCabuni,kadsmoproli kroz palir aka,toljagai tapina,napustio,apredulazomse unovoseloopetvraaidonosiradosnevijestiodkojihnam koljenaklecaju,anebosenadglavompoinjeokretatipoput vrtuljka. U Levinovcu e biti velianstven doek. Doli i oni iz Miokovieva.Svenakolima!Svatovi!Nevieno!Jasamihiz Miokovievadoveo.Ja!govoriojeJoka. Joka,kadsebudem enio,zvat utezastarogsvata.Da miorganiziraiuveseljavasvatovekaemuVasa. Izbilja,naprilazutomseluudolini,pokrajputakojisli jedi mali potok, naili smo na prizor slian stonom sajmu. Krajputainaokolnimnjivama,polivadamaivrtovimamnogo jeljudi,konjaivolova,anavisovimamitraljeskagnijezda, ije sucijeviokrenutepremanama.Mitraljescipolegliizaoru ja
323

kaodaoekujuzapovijednekaraspaleponama.Ukronjama na stablima ljudi spukama. Na kuamazastave. Dernjava kojuonitosederudrepjesmom. DrueTitoiStaljine,evovaeomladine! Straarinastjerajudapourimo,da toprijedoemona tajvaar.Tekkadsmoseprimakligomili,kadje elokolone uloumasu,apratiociodjahalidamasuzaobiuidoekaju nas kad iz nje iziemo, tek tada smo vidjeli kakva je to predstava.Nova,kaoiuvijek!Goraodvienih,kaoiuvijek! Konjskaivolovskakola,izkojihjeispregnutavunamarva iodvedenadapasepookolnimlivadama,postavljenasusobje straneputaucikcakliniji,ostavljajuiposrediniprostorkroz kojiesekolonaprovlaitikaozmija.Asavjetajsilnisvijetna kolima. Starci, ene, djeca! Ipak je najvie mladei! Oni su oboruani svime to se od alata moe nai po seoskim tagljevima. akimaljevima!Nakolasusmjestilikotloves vrelom vodom. Valjda nas njima ne namjeravaju pojiti! Kad ovjek gleda sve te toljage, vile, motike, grablje, sjekire i maljeve,mislidanitkokroztoibljeneeivproi. Svatkosvoga!Nevieodjednoga!Trebaidrugimaneto ostaviti!viustraari. A to eteuinitionomukojioboridvojicu?pitanetko odonihnakolimaiizazivasmijeh. Pljuteudarcikojinanosebol,kojiponiavaju,kojizadaju raneikojiusmruju.Prolamajusejaucikaoznakprosvjeda, kaooduakdubokeboliikaopredsmrtnivrisak.Tekobibiloi dasukola,sonimatonanjimastojeimlate,uzputporedana u ravnoj crti, jer ni trei ravno ne bi bilo lako umaknuti tolikimudarcima.Krozcikcakseprolazmukeutrostru uju. Na ravnom nas pravcu tuku s bokova, a na bijegu sa zaokretima i s bokova, i s ela, i sa zaelja. Neto me oblo pogodilo po desnom ramenu ne priinivi mi veu bol, pa Hinka, koji visi na mojoj lijevoj i Frantinoj desnoj ruci, jo uvijek mogu vui. Vidim i daje Frantu netko polio vruom vodompovratu,aliseiondobrodriinepomiljadaostavi Hinka. Ovu u dvojicu osloboditi tereta! povikao je snaan ovjeknakolimakojasustajalaprednamaikojasmomorali zaobii skretanjem ulijevo da bismo izbjegli udarcu zamah nutogmaljau ovjekovimrukama.Tajnammanevarnijeu spioimaljpogaaHinkauglavu,kojajeve bilaoko elai zatiljkapovijenazavojemzbograneodtapine.
324

OsjeamnalaktovimakakojeHinkonakonudarcama ljem klonuoi sasvim seoslonionanaeruke,aligaidalje vuemo.Ispustimoliga,odustajemooduzajamnosti,vezivnog tkivau etveroredukojinasodravana ivotu.Ostavimoliga nacestidagagazeonikojizanamasrljajupremaspasuinas emotrojicazajednosnjimbitipregaeni. Ve kod narednog zaokreta i izbjegavanja novih udaraca Hinkonampostajenepodnoljivoteak.IjaiFrantazbogsla bepokretljivostidobivamonoveudarce.Mareksenudida e zamijeniti jednogodnas.Frantaija,trei,iskosagledamo jedan drugoga, a potom obojica Hinkovo tijelo koje, vueno naimrukama,odkoljenananiepuzipozemlji. NetrebaodgovaraFrantanaMarekovuponudu. Nas dvojica istovremeno izvlaimo ruke ispod Hinkovih pazuhaiputamogadapadnelicemnazemlju,dagapregaze svikojizanamadolazeidagapokupebolnikakolakojaprate kolonu. O,Boe,o,mojBoe!Jelitou etverolanomlancuuza jamnostijednakarika,najprijenaeta,potomprekinuta?Imo elisetajgubitakuovimprilikamanadomjestiti,moelise lanacponovoulaniti? NaizlaskuizLevinovca,ono tojeodkoloneostalo,naVasinu zapovijed, zastaje kako bi se prorijeeni redovi popunili premjetanjemsazaeljana elokolone.Sudeipobrojuonih tosepomiu,na Hinkoimavelikodrutvo.Koliko,brojitibi semoglo,idoibisedopriblinotonogbrojkamoglo,alitone inimoniminitkodrugi.Mnogoihje,ahtjelibismodaihjeu Hinkovudrutvumanje.Manjinambrojdajeveu ansuda emoiunovomseluinovupreponusretnosvladati. Jelibilodobro?pitaJokastraarepretjeuikolonui nadglasavajuibukumotora.Jelibilokako?ponavljajer nikakodasenasitiuvijekistogodgovora. Samotako,Joka!Nikakonegotako!Zapeticu! urimkaeJoka.UVoinumorabitijobolje.Ibite kadjakaem! Kolonajepopunilaredoveikreedalje.Una jereddoao ovjekkrvavalicaodranenegdjenatjemenuispodgustekose. Nepitamogatkoje,neispitujemogakakavje,ne elimoses njimulanivati.Inerazmiljamozbog egatakopostupamo.
325

DalizbogpijetetapremaHinkuilizbogtoga toumirevolja zaudruivanjem,asnjomieljazapreivljavanjem? TajmijeputdoVoinaupamenju istabjelina.Izmeten, oien prostor od svakog smisla. Ta zasljepljujua bjelina, kojaznaisve tounjustavi ineznainita,staviounju netoilinestavio,sluajslianportretimaoneslikarice,bilaje poetakpustoikojaenastatiumenidosmirajadanaitrajati tjednima,paneuznatinigdjesamniukojemdanuivim,to sam oduvijek znao, jer ivotom bez vremenskog okvira i prostorne podloge ne mogu ivjeti. Neu znati ni to se sa mnomdogaa.Ne,pamenjeneenestati,ono ezapodlogu imati tu bijelu prazninu preko koje e prelaziti slike kao u kazalitusjena,ajaihneuznatipovezatiusmislenniz.Bit etosjenekojesuiskoraileizpriepalutajusame,snadom da e ih tko ponovo u priu uvrstiti i spasiti od nestanka. Isprikumolim,ipomo molimkadtapustabjelina,zaetana putuodLevinovcadoVoina,sasvimmnomeovlada. U Voinu je sve spremno! kae Joka, koji se odande vratio i paradira motorkotaom du kolone, plaei bukom konjeavijeunas,onolikokolikojeunamaostalomoidase iznad straha, kao stalnog stanja duha, jo i ustraimo zbog neega. U Voinu nas je pred zidom nekakve utvrde, na ravnici, doekala omladina koja je, dok smo se mi zaustavljali i postrojavali igrala koloi pjevala. Oko kola je bilopoprilino starijeg svijeta, ali ni mlade ni stariji uza se nisu imali nikakvih predmeta kojima bi nas udarali kad zavri ples i utihne pjesma. Ta razigranost i raspjevanost, bez mrnjom iznakaenihlica,kakva smosusretaliudvaprethodna sela, ulijevalisuunasnadudaseovdjeneedogaationakvestvari kakvesusetamodogaale. Vasa je zapovjedio da zbijemo redove rame uz rame, a potom,kadnasjezbio,darazvuemo etveroredudubinui napravimo razmak izmeu vrsta od metar i sedamdeset centimetara, to je visina prosjeno visoka ovjeka u koloni. Kadjeitopostigao,naredionamjedalegnemopotrbukeida svojestvari,akoihjoimamo,stavimoporedglave. Djevojkeimomcirekaojeokupljenojmladei,kojaje prestalaplesatiipjevati,alikolonijenapustilajesteliovo eljeli? Jesmo!odgovoriemuuglas. Evo,imatetosteeljeli!
326

Kolovoo,naprijed!vikalisuihvatalisezarukekaoto sehvataukozarakokolo. PjevajuipjesmukojusmoiuLevinovcu uli,DrueTitoi Staljine, evo vae omladine, kolom su krenuli preko naih tijela.Aigratikologazeipoljudskimtijelima,makartokolo bilo samo hodanje u jednom redu za kolovoom koji ide do krajakolonepasevraa,nijenilakoniugodno.Svisugledali danamstanunalea,najsigurnijioslonac,alisvakiputnebi pogodili,pasunamstajaliinaglavuinavratinanoge,a estobiseiokliznuliidotaknulizemlju.Tozadravanjena tijelu,tasvojevrsnaakrobatika,tobiranjemjestagdjedase ugazi,tojekodmladeiizazivalovelikoveselje,pasekolonad namaviesmijalonegopjevalo. Napriukakojenamabilo,netrebatroitirijei.Osobito kad bi nam stali na rane to smo ih bili zaradili u dva prethodnasela. Ipak,kadsemlade izdovoljilakolomnanaimleima,za to joj je trebalo pola sata cike i smijeha, a mi se sluajui Vasinuzapovijeduspravili,nazemlji,iakojenekimazatrebala pomo pri ustajanju, nitko nije ostao da doeka hijene i higijeniare. Vaajeiaouzkolonui,pozivajuidaizievanonajukoga upreprstom,predstrojjeizveopetnaestljudi.Izvedenisui Franjo Marek i Franta Podolnik. Na je red bio po sredini kolone,Vasanijehtioiiodkrajadokrajastrojaiprobirati, pozvaojeonekojisumubiliblieitakojeodnaegredauzeo dvojicu. Ako se sluajno ne varam, ako ih nije radi neeg drugogodabrao! Staniteuredjedanpojedaniiditepremaonomovjeku rekaoimjeVasa. Okupljeninarod,imladekojajeprestalaigratikoloipje vati,sodobravanjemsupratiliiodabirzarobljenikainjihov put do onog ovjeka. A taj ovjek, to se vidjelo po njegovu oblijuipoponaanju,nijebioprizdravojpameti.Bilajeto luda koja luae i luakanjem uveseljava selo. Otuda toliko odobravanjaonomutoontrebauiniti. Kad mu je pristupio prvi meu odabranima, ovjek je izvadiodepninoiirekaomu: Budimiran!Izrovait ute!Udarit uti ig.Kaoovcii konju.UrezatutislovoUnaelo.
327

Taj je, miran ili obamro od straha, ostao kao u zemlju ukopaniluakmujeslovourezaosvedokosti. Dobroje,Milutine!vikaojeokupljeninarod.Samo nastavi! Budimiran,urezatutislovoUuelorekaojeMilutin drugomuporedu.AdrugijebioFranjoMarek, ovjekkojise zbogotrajezikamoraozazidati. Jaustaanikadnisambioitimeni Uueloneeurezi vatirekaojeMarekseoskojludi. Straa!pozvaojeVasa.Veiteovogaistavitegauza zidtvrave.KadnijedopustiodamugaurezeMilutin,urezat umugaja. StraajeMarekusvezalarukeotraga.Jedanjekrajueta kojimsugavezalidraojedanstraaradrugikrajdrugi.Od veli su ga do tvravskog zida i tamo ekali dok je Milutin ostaloj trinaestorici urezivao slova u elo. Oni kojima bi ga urezao, uz odobravanje svjetine to Milutin dobro radi svoj posao,vraalisuseusvojred,paseiFrantavratiodomene. Kadsu vidjeli to se dogodilo Mareku, ni jedan se vienije suprotstaviourezivanjuslova. Tako! I rovaenje je ovaca zavrilo rekao je Vasa. SamodajojaovomuucrtamslovoU,pamiodosmodalje! Skinuoje paginidugonianio, akad jepoeopucatiu Mareka,nijeprekidaodoknijeispucaopolaokvira.Oni tosu Marekadralinauetu,dasenemiesmjesta,ispustilisu krakove uadii onje pao. Izanjegajenatvravskom zidu, krvlju i udarcima u buku metaka koji su proli kroz Marekovotijelo,ostaloispisanoslovoU,suenihkrakova,jer promjerMarekovatijelanijepisarudoputaoveuirinu. Vaajezapovjediodasepopuneredoviidasekrene.Netko jedoaonaMarekovomjesto.Aliprazninukojajeokomene zavladala,bjelinu,pusto,tajnijemogaoispuniti.Hvataome strahda uutojbjelini,utomneispisanomprostoru,nestati akoseFrantitogoddogodipase,kadsmokrenuli,oslonihna njegovorame. to, zlo ti je? pitao me je Franta dok sam mu gledao curkekrvikakotekuikakosekrutnuokoonogprokletogslova kojimnasigoukaostoku. Ovo e se kolo i rovaenje pamtiti kliktao je Joka i odjuriopredkolonudodrugogsela.Kolikotihselajo ima?I gdjesuselaskoritimavode?
328

Sad eteuiuselo oralijeukojemstenetakodavnopalili kueiubijalinarodnajaviojeJokakadseodandevratioi projuriomimonas.Vidjetetekakoevasonidoekati. Samo da ovo u oralijama ne pokvari kia. Gadno se mutiovoizaleaiidebrenegomiopisujeVasaono tosvi moemovidjeti. Ulazaku oralijebiojepraensijevanjemigrmljavinom. Smrailose,alismoiutomzamraenjuvidjelidaJokalae, dautomselunemaspaljenihkua.Poelesupadatiiprve krupne kapi kie. irimo ruke, a kad nam kaplja padne na dlan,prekonavlaenogmjestaprelazimojezikomiusnama. Pouri!vieVasa.Jakosesmrailo,idaljesunanjemu velikesunanenaoaleispodkojihsenevidionadupljaiz kojejekonjskokopitoizbilooko.Daispunimoprogram,pa nekapadakolikohoe! A program je sto metara ceste na kojoj su poprijeko poloene daske iz kojih stre vrhovi avala. Cesta je, da zarobljenicinebiskretalilijevoilidesno, ograenakoljemi bodljikavomicom.Izate eicestajatiseljaciikolevimanas natjeratidatrimopootrim iljcima avala.Imaidodatak, bodljikava ica koja je na odreenim razmacima razapeta preko puta od jednog do drugog kolca! Nju, da nam ne bi zapela za nogu, moramo prekoraiti i u iskoraenju stopalo jaenabitinavrhoveavala. Moda bi program bio prekinut, moda bismo stali i priekali da oluja proe, da elo kolone nije zagazilo na te daskesavlimakadsugromovi,oblaci,munjeikiaskrupom spojilineboizemlju,anarodse,okupljendanastjerapreko tihprepona,razbjeao.Buduidajeve treinakolonebilau programu,moralisunatjeratiipreostaledvijedagaprovedu, nakii,utami,podolujnimnebomibezseljakakojisunasna tokolevimatrebaliprisiliti.Vasajeodstraaratraiodanas, kad nemaseljaka,oninatoprisile.Istraarisunaspoeli kundaitiiubijatisreda! Vidi liti toonradi?rekaomijeFranta.Azatim: Ubituga!Pameni:Ivane,pokuajpreivjetisam,jaidem daizbijemidrugookoizglavetomoravompsu! Ubijte svakoga tko nee! nareivao je Vasa, koji se nalazionaulazuuprogram,naprilazuplonikuoddasakai avala,namjestugdjesumnogizarobljenicipokuavalizaobii iprolaziavleunjemu.
329

Franta je nasrnuo akom na jednog straara, ali ga nije uspiosdvaudarcaoboriti na zemlju, pasenastavios njim hrvatiiotimatiza pagin.Vasajetovidio,dogaaloseblizu njega.Dreipaginujednojruci,pucaojeipogodioFrantuu lea. Potom je, takoer jednom rukom, jer je drugom drao uzde, digao pagin visoko iznad glave. Konj mu je njitao i propeo se na prednjenoge, pa se Vasa, iz nae perspektive, inio visok do oblaka, koji su letjeli nekoliko metara iznad zemlje.Munjajeizoblakapalucnulakaozmijskijezikispojila sesvrhomcijeviuzdignutog pagina,akonjsuikonjanikna trenutakpostaliizvorsvjetlostiispodmranogneba.Zasmrdio je pale odjee, mesa i konjske dlake, a nekoliko je ljudi, zarobljenika i straara u blizini palo na zemlju zajedno s Vasom, njegovim konjem i paginom, koji na sto metara pogaapticuuletu!Garant! UbiVasu!vikalisustraariipustilinasdazaobiemoi icuiavle. Gledam.Frantajepaonalea.Otvoriojeustainebomu napaja edno grlo. Franta ostaje hijenama u bijelom, a ja odlazimsbeskrajnombjelinomusebi.Rei,samsammalo je;rei,opustoensammaloje;utjeti,nirijejunipokretom nereinitatojejedininaindasenetokaeodonogtobi seimaloreidanijeposvemanjebjeline.

DoMikleua,kadsmoponovodolinamagistralnucestukroz Podravinu, hodam s trojicom u redu koje ne poznajem i ne elimupoznati.Ionisenaistinainodnosepremameni,bilo tonikadnisuznaliza etverolanilanacuzajamnosti,biloto su izgubili volju da organiziraju otpor i prepustili se pustoenjubjelinekaoija. UMikleuuuzcestuzatjeemokorita,dodueprevrnuta, alinamjeitodostadabismoznalikrozkakvoseloprolazimo, paseoputamo.Izvedriloje,sputaseno ioekujemozastoj bilogdje,samodalegnemoidaseispruimo. Usredteopustoenostiitogoekivanja,priprelaskulokve nasred ceste, mene gr hvatau objenoge. Kaoda ih jetko prekokoljenapresjekao.Jedvauspijevamdoteturatidoruba cesteisjestinazemlju. Prilazi mi lijep,visokstraarukinojkabanici kojunije skinuo,iakojekiadavnobilaprestala.Vodikonjanapovocu.
330

Radijehodanegojae,kaoinekidrugistraari,jerimjekia prekosedlasmoilatur,iporedkinekabanice.Staojepokraj mene. Diise!kae. Jadaljenemogu,atisvojezna:ilisamsvrisamnom ili me prepusti higijeniarima! kaem mu i hvatam se za nogegdjemigrulisnimmiiimauzrokujejakebolove. Ne,nee tiumrijetikaemion.Ja utespasiti.I obuhvatimeokopasaipodignumesazemlje.Hajde,penjise na konja! Dok me podizao i smjetao u sedlo, ree mi: Nee daleko jahati. Samo do eljeznike stanice. Pa ete vlakomdoOsijeka.todavashranesastolovaipojeskorita! DoOsijekasusvevaasela. I dogaa se neto nevieno: zarobljenik jae pratioeva konja,apratilacidepjeiceivodikonjazaular. tojestim ovjekom?Kakavjetoizljevdobroinstva?Jelitoopetjedan odonihsluajevakadmenetkonepoznat,kadmeProvidnost zadravadanepadnemujamubezdna? Znamdarazbijasebiglavuzatoovoinimkaemitaj lijepi ovjek. Misli da sam Hrvat. Ali, da zna, ja nisam Hrvat,nitibihtekaoHrvataikadspaavao.Zapaziosamteu Virovitici.Biosiudrutvutrojicekojisubilipravivojnici.Tiu vojscinisidugobio,ilijenisiniomirisao.Tisi,svemise ini, meu njih zalutao. A njih su trojica bili drugo i zato su ubijeni...Daljetenitanepitam.Danassmoihpunopobili,i joemo,alitiepoivjeti. Modamitouspijekaemmu.Akosenaejotakvih izkojihiznenadapoteesamilost. Vjerujuto,paeihsenai. Skonjasampreaouvagon.Grmijeunogamapopustio, alimise itavotijelozgrilo.Doplaziosamdouglavagonai smotao se u klupko kao uplaen je. Prespavao sam i predrhtaovonjudoOsijeka. Sjedimnaikiprednjegkotaavojnikihkolanasuhompolju, koje,kakookosebeujem,zovuZelenopolje.Neznamnikako samamodoaonikolikosamtuve danainoi.Neznamni kojijedanumjesecunikojiutjednu.Neznamnigdjejekoja stranasvijeta,gdjeizlazisunce,gdjemjesec,aneznamnigdje jekojazvijezda.Neznamnitkosamjani toradimnaovom
331

suhompolju.Samoznamdaurukamadrimporcijusjuhomi davjetar,kojivijesuhimpoljeminosiprainu,dobardioovoga sitnog pijeska ubacuje i u moju juhu. Znam da za listiima tjestenine licom ne treba roniti duboko, jer u na dnu zagrabiti zrnca pijeska, koja e mi, kad jelo stavim u usta, hrskatipodzubima,grepstimigrloijezik.Ali,uzasveto to znamdajevjetarujuhunasuopijesak,ronim licomdodnau namjeridazagrabimlistietjesteninemakarihispijeskom pojeo! Idaljesjedimnaikionogkotaa,alimivieurucinijeni porcijani lica.Njihmijeizruku,kadsamstaogrepstipo praznomdnu,uzeoonajkojimijeidoniotojeloitajpriborza jelo.TajmijerekaodasezoveZlatkoTrlin,anekadjedavno biorukovodilacrasvjeteupredstavikojanosinaslov Damas kamelijama.Nikad uozadramupodtimnaslovom!Sluami gledamtogaovjeka,aliunjemuneprepoznajemnikoga.Osim onogatoonjest,ovjekakojimidonosihranu. Idaljesjedimna ikikotaavojnihkola,aonajmeZlatko Trlin iadogola.Kosukojuostriepaljivoskupljanahrpicu dosvojihnogu. udise togasenesjeam,ipriakakojeon sadaupartizanskojvojscibrija,jerseon,osimurasvjetu, razumijeiutajzanat.Tomujeiotacradio itavivot,itoto jeznaookosivezivalogajeuznekuenukojasezvalaMirta,i kojajebilamojanezakonitozakonitasupruga.Sluamgaisve ujem,alinislovcanerazumijem.Ondamionpri adajeu logoruZelenopolje,nakojemsuhivjetarpijeskompunikotlove i porcije, zavladao tifus pjegavac to ga raznose ui, i da je dolazapovijeddasviosjekibrijai,vojniicivilni,izgrada dounatoZelenopoljeioiajusvedlakenanekolikotisua zarobljenika to se tu nalaze, kako bi se ui kolikotoliko potamanile i tako sprijeilo irenje bolesti na stanovnitvo itavoggrada.Jagledam toonradi:aon,kadmemainom oiaodogola,trpamojukosusonehrpiceupapirnatuvreicu inosijetamogdjegorivatraiotkudadopiresmrde spaljene kose,gnjidaiuiju.Natuvatrunebacakosusamoon,to ine isviostalibrijai,kojihjemnogoikojiiajunasvestrane. Idaljesjedimna ikionogkotaaisamusebinalikujem naSibilukojojsekolosreeskinulososovine,paseviene zna tko je gore a tko dolje, to znai da ne zna na ijoj je stranisrea.Sadmenionaj tokaedajebiorukovodilacra svjeteuDamiskamelijamanoicamastriebraduukojusam

332

zarastao,vodeiidaljeraunadamidlakenepadajuuokolo, negodabuduskupljenenajednomjestoiosmuenenaonoj vatrikojajeusmrdila itavlogor,anajvieonustranuprema kojojvjetarnosidim.Pokrajnassunekakvarazvaljenakolas kojihjeikota nakojemsjedim.Nekolikologoraapokuava odvojitipojedinedijelove,akadimtouspije,zamahujutime kao bojnom sjekirom ili buzdovanom. Ja gledam torade, a onajtome,potojebraduostrigao,sadabrije,tumaizatoto inei emuimsluetidijelovikola.UmislilisebidaNijemci, kojisusmjeteniuposeban,ograendiologora,imajuzalihe cibuka, onih tvrdih etverokutnih kolaia i peenih krumpiria, ega su uvijek u izobilju imali, pa naoruani toljagamaupadajukroz icuNijemcimaiiznuujutecibukei peene listie krumpira. A Nijemci toga nemaju pa nastaje tunjava. Ovo je zvjerinjak, ovdje vlada borba za hranu. Tu zarobljenikenetrebaubijati,tuseonimeusobnoubijajuza komadicibuka.Imenebiubili,dokjedemhranu tomijeon donosi,danjeganemauzame,dameonne titi.Ovojekavez poivinenihljudi,ijaiznjegamoramjo danasizii.Akoto neuinim,ovi emeorujemodkolskihdijelovanoasubiti. Mislit edamijeon,kojimijedonioporcijujuhe,ostavioza zalihuinetotvrdo,kruhilikobasicu.Ubit eme,imaojato uzaseilinemao.Zatoseve danasmoramodseliti.On ei nekaMirtasvetosrediti. SadmoramskinutisvesasebedamitajTrlinobrijeistid nedlakeidlakeispodpazuha.Inatimdlakamaimagnjida,i meutimdlakama ivibijelailiprtenau,kojajeprijenosnik jednevrstevirusa toizazivabolestzvanutifuspjegavac.Kad samsesvukaobezstida,tajjeovjekobrijaosvedlakesmene, zamotaoihumojuodjeuinavatrubaciosveono tosamna sebiimao.Plamenjesuknuoizaasje,sasvimsivimuima tosu ivjeleudlaci,isasvimprtenimuima tosu ivjeleu avovima odjee, progutao moju odrpanu uniformu. Premda samostaogol,Trlinanisamupitaototouini.

Stojimpredlijepimvelikimdvorcemuparkupunomvisokih stabala,dvorcuslinuonima toihnalazimonailustracija ma Andersenovih bajki. Na meni je pidama na pruge. Za rukume,danepadnemjerseljuljamkaodastojimnadasci nasredmora,drionajrukovodilacrasvjeteupredstaviDama skamelijamaikaemidasetajdvoraczovedvoracMakaMa
333

me.IpriamibajkukojunikodAndersenanikodbraeGrimm nisam naao. Bila jednom jedna osamljena grofica s dvije makeijednimmakom.Groficanijeraala,alisusemake macilei,buduidaihgroficanijeliavalanjihovapotomstva uzpomo vreeivode,kakotodrugidomainiradesmajim nakotom, za nekoliko je godina dvorac bio pun maaka i maora. Grofica je u podrumu i prizemlju uredila male prostorijeniskastropanamijenjenemakama.Kolikogrofica, tolikoseinjenaposlugabavilamakama.Veidioprihodas grofiina imanja troio se na uzdravanje maaka, pa su je ljudi prozvali majkom maaka, a njenu kuu dvorac MakaMame.Jatosluatimogu,alikoraativienemogu panavratadvorcaistravajudvije asnesestre.Hvatajume ispodrukeiuvodeukuu,aovjektomedotlevodiokaeda eonnavratiti,daujaozdravitiidaemonasdvojicaponovo sudjelovatiuizvoenjuDameskamelijama. Leim u dvorcu MakaMame na svom komadu poda pokrivenaslamomidekom,aokomeneleedruginasvojadva kvadratnametraprostora.Podglavommijeopekaumotanau slamu i krpe. Pokrivam se samoplahtom, jer jeu toj uskoj prostoriji niska stropa vrue i zaguljivo. Ovo nisu sobe za ljude, ovo nalikuje na tenare. Ili da to nisu maje plesne dvorane? Kad god se probudim, nad sobom ugledam dvije asnesestre.Onemehrane,onemidajuinjekcijuubutinu, onemepoje,onemibriuznojs ela.Licaimnevidim,nema ga kao na portretima one slikarice. udim se to mogu razlikovatibjelinunamjestugdjebitrebalebiticrtelicaod bjelinevelakojetomjestouokviruje.Hodajupognute,nemogu se uspraviti od stropa koji je u majim plesnim dvoranama znatnoniiodstropaudvoranamagdjeljudipleu.Pokazuju namcrvenikri nabijelojtraciokorukeikaudaihsene bojimo,onesuodMeunarodnogcrvenogkria,onenasnee trovatinijelom,nivodom,nilijekovima.Tokauonimakojise bojenjihovihhaljina.Menenebrinetkosuone,nitkoihje ovamoposlao,nihoelimeotrovati,menijesamodrago uti kadnjihovehaljine uteokomene,kad ujemnjihov apati kad,nadnesenanasebe,vidimnjihovolicebezcrta. imone obaveposaookomene,jazaspiminebudimsedokoneponovo ne dou. Zato mi se i dogaa da ih vidim svaki put kad otvorimoi. Mirnoleimnasvojojslamiisvomdijelupodabude ise od jednog do drugog posjeta asnih sestara, ali poznajem i
334

burnauznemirenja topadajuizmeutih posjeta.Moebiti danpamalosvjetladolazikrozprozormajeveliine,amoe bitiino kadjeiumajojdvoraniitamoizamajegprozora dubok mrak. Najprije mi se tamonegdje iz dubine provalije nadkojomstojim,ukaeglavasrilcemidvaticala.Ondado laze sjajne modre oi. Zatim tri para dlakavih i lankovitih nogu,odkojihsvakazavravakotanomkukom,slinojkuki tojujeuViroviticiimalaonababakojajeizkoloneizvla ila zarobljenika.Kadto udovitedoeumojublizinu,izrastu mu krila pa ono, uz silnu buku, uzleti i stane kruiti nada mnom.Uonome tozujiiletiprepoznajemkrilatuu koja miprijetida emekukama toihimanasvih estnoguiz vui izkoloneiodvui,iodvui,iodvuitamogdje uneiji biti,kaoionaj togajebabakukomizvukla.Stra nosebo jim tekrilateprteneui,paviemizovemupomo.Sestre tada dotre i pitaju to mi je, a ja im ne znam rei da me progone krilate ui. One dre svijeu nada mnom, briu mi elo,dajunapitak,ajarukamastiemskutnjihovehaljine. Saskutomurukamaponovozaspim. I dalje leim na svom leaju, ali od nekog vremena poinjemrazlikovatidanodnoiiviemeneposjeujukrilate ui. Jednoga jutra daje jutro, znam po tomu to mi kroz zatvorene vjee probija svjetlost s majeg prozora ujem nekodozivanjeizdaljine.Tajmenezove.Tajjeta!Odazvaobih seiotiaokonojkojamedoziva,alisamzapaoutjesnacslian Hudoj Luknji kroz koji umi rijeka slina Paki. Nikako ne uspijevamproikroztajtjesnac,prekoterijeke,idoitamo odaklemetajglaszove. ujem:Ivane,probudise!Ovajje dodatak,daseprobudim,bilouespasauz iju usepomo izvuiiztjesnaca.Otvorimoiinadsobomugledamlice asne sestre. Meutim, ovoga puta njeno lice, uokvireno bjelinom vela, ima i svoje crte, svoj izraz, svoje oblije. I kad me jo jednomzovneimenom,jautojasnojsestriprepoznajemonus kojomsamseposlijeHudeLuknjesusretaosamoposredstvom zvijezde. Ivanekaemionatebijesadamnogobolje,tisebrzo oporavljaiuskoroeozdraviti. Otkakomisejavilaiotkrila,zapravo,otkakosamjepre poznao,jervaljapretpostavitidaseonanadamenadnosiod prvogdanaboravkaudvorcuMa kaMame,stalnomidola zi,vieputaudanuivieputaunoi.Progovoriosam,alimi senegovorinitiimam torei.Poredmojihpotvrivanja,da,
335

dobroitakoje,onajeprisiljenagovoritivienegobigovoriti trebalo.Nebitrebalogovoriti,dostabibilodagledamojedno udrugo.Ve samjednomrekaodaje utnjanajizraajnijigo vor. Nemapotrebenidabjeinidateotimam.Kamobjeati, kamo da te sakrijem ako te otmem? Pomogao mi je Zlatko Trlin,zna,onaj toteje iaoinamojnagovordoveoovamo. Nalismojednogakojinasjehtiosasluati,ireklimudati nisibioniujednojvojsciidanemoe bitikrivzaono tosu inili tvoj brat i otac. Otii emo k njemu i ti e potpisati izjavudanikadanikomunee,podprijetnjomnovihprogona, kazati gdje si bio, to si vidio i to si sam doivio. Nikada, nikomu,nita!Isve ebitikao tojeprijebilo,dobit e iisti posaoukazalitu.Radit emozajedno, ivjet emozajedno reklamijejednom. Ipristaosamdaupotpisati,iakomeduaboljelakadsam se sjetio onih s kojima sam iao u etveroredu. Ne mogu zamisliti da u ih i ja, ponovo, sahraniti u grob, u grob zaborava.Ali uibolesneduepotpisati, tonebihpotpisao? Nestanelimene, to emisedogoditinepotpiemli,jeriiz Osijekakolonenastavljajuputnaistok,nestat eiposljednji koji pamti ono to im se dogodilo. Sahranit u ih i bit u grobljenjihovihgrobovajedinokojeonoimaju. Znam rekla mi je drugi put, kad sam se ve mogao pridiisaslameikadmijepoelasmetatinjenaodjea,jerje u njoj, iakojebila lana, nisam mogaozagrliti i poljubiti znamdaozapadnoj uljuenosti odavno nemisli ono tosi nekadmislio,doksesnjomnisisusreo.Uostalom,kaoija!A sadbihteupozoriladasuzdranijeizraavaidobromiljenje o naem svijetu i o ovjeku openito, jer e, bude li mu vjerovao bez ogranienja, ponovo pasti u zabludu i prvom prilikomnasjestinalai.Usuujemsetvrditidanajveidio dobroteizatitekojatejepratilanaputu,dobroteizatite kojojima zahvaliti tosiovdje,potjeeodmene,premdane sporim da si imao i drugih dobroinitelja. Neke sam oblike pomoismiljalaiprovodilaprekodrugihlica,kakosamznala imogla,anekesamsamasmislilaiprovelaudjelokriju ise iza maske to bih je za tu prigodu stavila na lice. Nisam upotrebljavalasamomaske tosamihuonomkoveiupo nijelanaput.Postojeidrugemaske,podnjima emoodsada ivjeti. Ukratko, ini mi se da sva uljuenost i sva dobrota

336

svijetastanuu koljkusdvapoklopca,jedansampoklopac ja,adrugisipoklopacti! Stojim pred dvorcem MakaMame. Na sebi imam polovno civilnoodijelo.UzamejeMirtaskoveiemza minkuipe rikeuruci.Skinulajelaneredovnikehalje,ionajeucivilu, u plavoj svilenoj haljini sa eirom slinom eiru ene na vratimazagrebakepote.Izilismoizureda ovjekakojije naaovremenadadokrajasasluapriutkosamja,ikako samdoaonaZelenopolje.Tomsam ovjekupotpisaoizjavuo nikad, nikomu, nita. Deseti je srpnja i tri je sata poslije podne. Ve deset minuta traje pomrina etvrtine sunca i trajatejoezdesetidvijeminute.Ljudiokonasgledajukroz zagaravljenastaklatuzamraenustranusuncaikaudaje dobro vide. Nas dvoje to udo sa zamraenim suncem ne zanima.Vrlovano!Zamraeni ediosuncaopetza ezdeseti dvije minute zasjati, a ono to je u nama mralo i trajalo ezdeset i est dana, nikada nee zasjati budem li se drao netompotpisaneizjave.

UZadruiZagrebu,prosinac1996.

337