TISZAPOLGAR

BODROGKERESZTUR
HUNYADI-VAJSKA
 TISZAPOLGAR KULTURA
eponim: Tiszapolgar-Basatanya, općina jugoistočno od Miskolca (okrug
Hajdu-Bihar)
Rasprostranjenost: plavna područja istočno od rijeke Tise, tj.
istočnoslovačka nizina, na sjeveru do izvora rijeke Tise i Bodroga,
Alföld, zapadna Transilvanija, rumunjski Banat, Vojvodina - Banat,
istočna Bačka i istočni Srijem, južna granica Dunav od Beograda do
Đerdapa
„ Istočna mađarska ravnica (Alföld) prije
novovjeke regulacije bila je plavno i
močvarno područje - vlaga i tlo pogodno u
prvom redu za uzgoj stoke, ali i za
poljodjelstvo; vodeni tokovi rijeke Tise i
njezinih pritoka povezuju to područje s
rudonosnim planinama uokolo (najprije
kamen i sol, potom kovine)
„ Iako tu već u kasnom neolitiku postoje
predispozicije za razvoj eneolitika, do bitnih
promjena dolazi tek s tisapolgarskom kulturom:
nestaju naselja tel tipa (izuzetak Crna Bara u
Vojvodini), novi oblik naselja uvjetovan je
promjenama u gospodarstvu (veći udio
stočarstva u odnosu na poljodjelstvo i lov);
groblja se odvajaju od naselja (ukopi u
redovima, položaj pokojnika određen s obzirom
na spol, strogo definirana orijentacija, vanjsko
obilježavanje grobova, spaljivanje kao novi ritus
- posljednje dvoje ipak nije opći običaj)
„ Bakreni predmeti (sjekire-čekići) svjedoče o već
visokom stupnju metalurške tehnologije; dokazi o
lokalnoj metalurškoj produkciji ustanovljeni su na
lokalitetima Lučky, Tibava, Tiszapolgár-Hajdunanasi
út
„ Keramika: specifični uniformni stil obilježava
nestanak slikanja, a češće korištenje plastičnih
(reljefnih) ukrasa na tamnoj, sjajnoj površini, te
urezivanje i ubadanje /istočni i jugoistočni susjedi u
vrijeme tisapolgarske kulture zadržavaju još slikanje
kao dominantni ukras: Petreşti i Ariuşd-Cucuteni-
Tripolje, dok na zapadu kasne lenđelske kulture
također zanemaruju slikanje/
 kronologija

„ 50tih godina uspostavljen je relativnokronološki slijed za

istočnu Mađarsku Tiszapolgár – Bodrogkeresztur -
Baden, a 60tih i 70tih za zapadnu Mađarsku Lengyel -
Balaton/Lasinja - Baden
„ 60tih je utvrđena istovremenost mađarskog eneolitika s
Trojom I-V, a to znači 2300-1900/1850. g. pr. Kr.
„ s pojavom C14 datuma ovo je kronološko određenje
uzdrmano, pa već 1963. I. Bognar-Kutzian opredijeljuje
mađarski eneolitik u razdoblje između 3300. i
2400./2300. pr. Kr.
„ 70tih godina na temelju analize zlatnih
privjesaka i bakrenih artefakata mađarski
eneolitik je pomoću nekalibriranih C14 datuma
smješten između 3600./3500. i 2300./2200. g.
pr. Kr.
„ kalibrirani C14 datumi smještaju eneolitk
Karpatske kotline između 4300. i 2900. g. pr. Kr.
„ posljednji prijedlog I.B.K. na temelju kalibriranih
C14 datuma bio je:
rani eneolitik 4210±220 - 3800±200
srednji eneolitik 4010±220 - 3595±170
„ C. Renfrew:
rani e. 4500/4400 – 4000 B.C.
srednji e. 4000 – 3600/3500 B.C.
kasni e. 3600/3500 B.C. – 2600/2500 B.C.
„ - prva prava eneolitička kultura, mada bakrene
predmete već poznaju i rabe i nešto starije
kulture kao vinčanska, Herpaly-Csöszhalom,
Oborin, rana Salcuţa, ali tek u tisapolgarskoj
kulturi bakar dobiva i gospodarsko značenje
„ - neki su autori držali tisapolgarsku i
bodrogkerestursku kulturu neodjeljivom
kulturnom cjelinom u kojoj je B. zapravo mlađi
razvojni stupanj
„ - slovački autori (S. Šiška) pak govore o
polgarskom kulturnom kompleksu:

„ POLGAR I - Herpaly
„ POLGAR IIa - Herpaly-Oborin I
„ POLGAR IIb - prototiszapolgar
„ POLGAR III - Tiszapolgar
„ POLGAR IVa - Bodrogkeresztur I
„ POLGAR IVb - Bodrogkeresztur II
„ POLGAR IVc - Lažnany
 na području Tiszapolgár Basatanya proteže se
obronak brežuljka na kojem je 1929. g.
Mađarski narodni muzej otkrio ranoeneolitičko
groblje; između 1950. i 1954. Akademija je
iskopala cijelo groblje: 156 eneolitičkih grobova i
1 germanski grob, ali bilo je i naseobinskih
nalaza: neolitičkih (Szilmeg skupina),
kasnoeneolitičkih (Viss skupina badenske
kulture), brončanodobnih (rana Nagyrev
kultura), željeznodobnih i sarmatskih.
„ eneolitičko groblje koriste nositelji Tiszapolgár i
Bodrogkeresztúr kulture
 Regionalne skupine

„ Lučky (Lucska) - uz gornji tok rijeke Tise,

istočna Slovačka, dio Ukrajine
„ Basatanya - Alfold sjeverno od rijeke Maros, pa
do podnožja Bükk i Zemplin gorja, na istoku do
transilvanskih Alpi
„ Tiszaug - prostor između rijeka Tise i Körös
„ Deszk - uz donji tok rijeke Tise: Vojvodina,
rumunjski Banat, zap. dio Transilvanije
 Naselja

- daleko rjeđa od grobalja - nijedno nije u potpunosti istraženo

- najveća su Basatanya, Lučky i Deszk, u skupini Tiszaug nije
istraženo niti jedno
- najčešće su smještena u plavnim područjima na lesnim
gredama (nakon povlačenja vode u proljeće ostaje tlo pogodno
za poljodjelstvo i stočarstvo), nisu utvrđena (dokaz da je riječ
o mirnom razdoblju, pa ni arheološki materijal ne pokazuje
stranih utjecaja - granice među pojedinim skupinama nisu
oštre) - izuzetak je naselje Lučky koje je s najpristupačnije
strane bilo zaštićeno drvenom palisadom
- kuće duguljastog i lagano trapeznog tlorisa, nadzemne, drvena
građa poduprta okomitim stupovima - gradnja kuća ne
pokazuje bitan napredak u odnosu na kasni neolitik – građene
su od tanjih stupova i zidova, pa su i podložnije propadanju;
Crna Bara - tragovi nadzemnih nastambi u tehnici lijepa,
naboja, pletera i kolja
- ognjišta su pronađena samo izvan kuća
- jame, okrugle ili ovalne, rjeđe četverokutne, šire se ili
sužavaju prema dnu koje je ravno ili blago konkavno -
veličine 120-140 cm u promjeru - uglavnom su nastale
vađenjem gline, a sekundarno se koriste za bacanje otpada
 Pokapanje

„ groblja se lociraju izvan naselja (dokazano za sve skupine, pa je

vjerojatno i za Tiszaug
„ neka su dugotrajna: Basatanya, Debrecen-Nyulas, Lučky, Tibava,
Deszk, Srpski Krstur, Tiszaug
„ smještena su na izdignutim brežuljcima, gredama i padinama,
također u blizini vode (zbog transporta i lakše orijentacije)
„ prevladavaju kosturni ukopi, ali sporadično dolazi i kremacija u
Lučky skupini. Prvi paljevinski ukopi otkriveni su 1880. g. u Lučky: 4
u žari i 3 rastresita. Tibava je biritualna nekropola s oko 10%
paljevinskih grobova.
„ grobne jame pravokutnog ili ovalnog oblika, obilježene vijencem
kamenja ili im je dno ispunjeno oblucima - no to nije uobičajeno
pravilo
kosturni ukopi najčešće su zgrčenci, a rjeđe ispruženi na leđima -
čvrsto određen položaj prema spolu (muški na desnom boku, žene
na lijevom) - orijentacija ugl. istok-zapad uz manja odstupanja
„ većina grobova ima priloge: bakrene narukvice
u muškim i dječjim grobovima, a ogrlice od
kremenih zrna u ženskim
„ uočljiva socijalna diferencijacija: bogati i
siromašni grobovi
„ simbolični ukopi u Basatanya i Bodz spart
„ grobovi u redovima - horizontalna stratigrafija -
vjerojatno su imali vanjska obilježja jer nema
preklapanja između starijih i mlađih
„ ukopi u naseljima su rijetki, a kad i postoje onda
su smješteni u napuštenim dijelovima
 Gospodarstvo

„ Stočarstvo prevladava: dokazan uzgoj goveda, ovaca, koza, ali i psa

- svinje se pojavljuju samo kao juvenilni primjerci (uzgoj zbog mesa), dok se
goveda, koze i ovce uzgajaju i iz sekundarnih potreba (mlijeko, vuna,
koža), a to dokazuje veliki broj odraslih životinja
- jedini nalaz konja: grob 3 iz Deszka B (domesticirani mali stepski konj)
„ - važan udio u privredi imaju lov i ribolov, ali daleko manji nego u
prethodnoj potiskoj kulturi - divlje životinje: bivol, jelen, vepar
„ - poljodjelstvo prisutno, ali s manjim značenjem nego stočarstvo - rijetki su
nalazi žitarica - prevladavaju u južnijim predjelima, poglavito u Vojvodini
„ metalurgija je koncentrirana u sjevernoj skupini
Lučky, u ostalim nalazimo samo gotove
proizvode od bakra (najčešće čekićaste sjekire)
„ prva pojava zlatnih predmeta u tom prostoru:
privjesci u obliku diska s 2 ili više rupica koji
imitiraju one starije od spondilusa – u nekropoli
Tibava pronađeno je devet privjesaka od tankog
raskucanog lima, kružnog oblika, promjera 1,5-
2,5 cm - tipološki su najbliži privjescima
(idolima?) Gumelniţa kulture
 Bodrogkeresztúr
„ Eponimno groblje Bodrogkeresztur - iskopavao Lajos
Bella 1920-22. i odredio kao eneolitičko s obzirom
na nalaz bakrenog noža
„ Pusztáistvánháza - nekropola koju je iskopavao
J.Hillebrand i uočio da je riječ o istoj kulturi, pa ju je
nazvao bodrogkeresturskom:Kronološki ju je smjestio
u početak eneolitika zbog prisutnosti samo
jednostavnih bakrenih predmeta
„ Jászladány grob 18 - 1935. u njemu je otkrivena
sjekira s 2 oštrice, tzv. križna sjekira i otada je
pripadnost brojnih takvih nalaza sjekira određena
bodrogkeresturskoj kulturi, a potonja smještena u
razvijeni ili srednji eneolitik
 Rasprostranjenost
Alföld, pjeskovito međuriječje Dunava i Tise nešto
rjeđe, u sredogorju istočno od Budimpešte
miješa se s Ludanice kulturom; istočna Bačka,
Srijem i Banat, najjužnije nalazište Višesava kod
Bajine Bašte, središnja Transilvanija (izolirana
pojava, vj. duž rijeke Maros - Decia Muresului),
istočna Slovačka (koegzistira uz lokalnu Lažnany
skupinu); najkasnija faza kulture ustanovljena je
u Šleziji, pa i istočnije sve do Krakova
 Naselja

„ slabo istražena: Tarnabod, Szekely, Derecske

(površinski nalazi, jame, nema tragova kuća)
„ Crna Bara - naselje tel tipa (stratigrafija:
„ Ia potiska kultur
„ II tisapolgarska
„ III bodrogkeresturska
„ Gomolova II - eneolitički humus - možda i
kratkotrajna prisutnost bodrogkeresturske k.
„
Groblja
brojnija, izdvojena iz naselja
„ u razvijenoj fazi kulture strogo određena orijentacija
grobova u redovima (istok-zapad), položaj pokojnika
prema spolu, točno određen raspored priloga (primjerice
“Milchtopf” uz karlicu ili glavu (Magyarhomorog),
kalotaste zdjele oko glave, kremeni noževi ispod lubanje
ili uz bok kod muškaraca, a uz bok kod žena, zlatni
privjesci kod žena na grudima (možda su visili oko
vrata), križne sjekire kod čela - držak je vj. bio u lijevoj
ruci
„ Prevladavaju kosturni ukopi u zgrčenom položaju -
izuzetak su dva paljevinska ukopa (Jászladány grob 29,
Fönyeslitke grob 4) u kojima je paljevina rasuta u jami
između posuda
„ nositelji rane bodrogkeresturske kulture svoje pokojnike
često pokapaju u grobljima tisapolgarske kulture, ali ne
uništavaju starije grobove (T. Basatanya, Tiszavalk-
Kenderföld
„
Periodizacija
I.B.Kutzian - na osnovi horizontalne stratigrafije T.
Basatanya:
„ starija faza - još su uočljivi elementi tisapolgarske
kulture
„ mlađa faza - prisutnost elemenata Hunyady-Vajska
(Scheibenhenkel, kratki vrat na posudama koji se prema
vrhu sužava, posude koje kao da se sastoje od 4
mjehura, 4-kutne posude, pojava “Furchensticha”
„ Dimitrijević:
Bodrogkeresztúr I - T. Basatanya - nastavlja se
tisapolgarska tradicija ukrašavanja rogolikim izbočinama
i ubodno-žigosanim ukrasima
Bodrogkeresztúr II - Pusztáistvánháza, Ketegyháza,
Jászladány, Szentes-Kistöke, - bogato ukrašavanje
urezivanjem kao naslijeđe Tiszaug skupine; pojava
kantarosa
Bodrogkeresztúr III - Hunyady-Vajska
 Keramika

„ uglavnom grobna, naseobinska slabo poznata -

slabije kvalitete u odnosu na kasni neolitik i rani
eneolitik, kvaliteta ovisi i o veličini posuda
(manje bolje, veće lošije); sjajno glačana i
polirana
„ gruba keramika- crveno pečena
„ ukras: plastične izbočine (naslijeđe
tisapolgarske); urezivanje s ubadanjem (mreže,
šahovnice, ljestvičasti motivi, meandarski +
bijela inkrustacija)
Szentes-Kistöke
„ Milchtopf = lonac za
mlijeko (10-30cm
visine), trbušasto
tijelo, dugačak vrat
(inačice s
naglašenim i
nenaglašenim
prijelazom), 2 male
ručke uz obod
„ zdjele: polukuglaste,
često s omfalosom,
ravan obod
„ duboke polukuglaste
ili cilindrične s 2
ručkice uz obod
 Zlatni predmeti

„ privjesci: pločasti i prstenasti - dolaze u ženskim

grobovima na prsima, možda su visili na ogrlici
„ konična puceta
„ perle: bikonične, bačvaste, cjevčice, glatke i
narebrene
„ štapići: obični ili poput žezla, vj. dio ukrasa na
glavi
„ prstenje
„ narukvice: žičane, spiralne
„ Mramorne perle - najbrojniji ženski nakit
Progar
 Metalni predmeti
„ najviše u matičnom prostoru Alfölda i u Erdelju - preko 200 kom bakrenih sjekira
„ većina bakrenih predmeta dolazi kao prilog u muškim grobovima
„ igle i šila: okruglog ili četvrtastog presjeka, kratki (ispod 10cm) i dugi (12-22cm), vj. im je
bila različita funkcija; položaj u grobu blizu nogu
„ Noževi: tanke, uske oštrice (12-19cm) deltoidnog oblika; položaj u grobu uz bedro
„ dlijeta: uska (do 12cm) rjeđi nalazi
„ sjekire:
„ plosnate - pretežito tzv. Szakálhát tipa (jedan dio površine sasvim ravan, a drugi zaobljen,
sječivo lepezasto
„ čekićaste - samo tip Apátkeresztúr (pentagonalnog oblika, otvor blizu tjemena)
„ jednosjekle - prijelazni oblik, lučno povijena osovina i profilirane oko otvora
„ dvojne ili križne - tip Jászladány, velike, vj. služile kao simbol moći (sjekira iz Osijeka s
bakrenim drškom teška 17 kg, ukrašena!)
„ bojne - tijelo okruglog ili ovalnog presjeka, tip Čoka
„ Nakit: perle, prstenje, narukvice, ukrasne igle s veslastom glavicom ili tordiranim tijelom
Magyarhomorog
Magyarhomorog
Magyarhomorog
 HUNYADI-VAJSKA SKUPINA
„ Nositelji Černavoda III kulture pod pritiskom
stepskih populacija šire se iz donjeg Podunavlja
u Olteniju i Banat gdje nailaze na starosjedilačka
naselja Salcuţa IV kulture. Ovi pak lančanom
reakcijom kreću dalje na zapad i jug (Prigrevica i
Baranda u jug. Banatu). Sjevernije zalaze u
područje Bodrogkeresztur kulture gdje kao
rezultat miješanja oslabjele Salcuţa IV i
autohtonog stanovništa nastaje jedna specifična,
ali i kratkotrajna pojava Hunyadi-Vajska.
„ Jedno od osnovnih
njezinih stilskih
obilježja je pojava
pločastih završetaka
ručki (tzv.
Scheibenhenkel)
kakve se nalaze i na
posudama Salcuta IV.
Vajska (jugozapadna Bačka) - groblje od 6
kosturnih zgrčenaca s rukama kod brade,
određeni položaj na lijevom (žene) ili
desnom (muški) boku prema spolu,
orijentacija I-Z; grob 5 (ženski) sadrži kao
priloge 3 posude i 2 zlatna privjeska s
rupicama
Hrvatska
„ I bodrogkeresturska kultura i Hunyadi
skupina u Hrvatskoj se pojavljuju samo
kao rubne pojave uglavnom u istočnim
dijelovima, ali su ostavile uočljive utjecaje
u drugim eneolitičkim kulturama.
„ Miješani horizont Salcuţa IV –
Bodrogkeresztur - Lasinja u Vinkovcima
„ Grobni nalaz iz Velike Skele u Vukovaru s
bakrenim nakitom - Z. Marković pretpostavlja da
pripada Vajska-Hunyadi skupini (Vajska je naime
blizu Vukovara).
„ Istoj skupini Marković pripisuje i bogati grobni
nalaz iz Vukovara (kosturni ukop sa sedam
bakrenih priloga: dijadem, četiri spiralne
savijene ploče, dva duguljasta navoja; pet zrna
od spondilusa ili kamena), koji je N. Kalicz
pripisao Balaton II-III skupini tj. Retz-Gajary
kulturi
„ Nalazi iz Orolika (iz iskopavanja) i Opatovca
(površinski nalazi s višeslojnog naselja, nađeni
zajedno s materijalom ranobrončanodobne
vinkovačke kulture): keramički ulomci s tipičnim
ručkama plosnatog završetka, okomitim i
vodoravnim plastičnim rebrima s otiscima nokta
ili prsta
„ Zlatni nalaz Split-Gripe neki također povezuju s
bodrogkeresturskom kulturom jer je spomenuta
ostava sadržavala i bakrenu sjekiru križnog tipa