Istočna linearna keramika

• kultura istočne linearne keramike = osnovna

kategorija, pojam istočna razlikuje je od
linearnotrakaste (volutove) keramike koja je
rasprostranjena u većem dijelu srednje i
zapadne Europe, a u mlađim fazama prodire i u
zapadnu Ukrajinu, te Moldaviju. Ista kultura u
istočnoj Mađarskoj nosi naziv alfeldska
linearnotrakasta keramika (skraćeno se u
mađarskoj literaturi citira njemački ALK ili
engleski ALP). Ovamo treba ubrojiti i Ciumeşti
kulturu u sjev.zap. Rumunjskoj.
• Naseljavanje Slovačke u neolitiku u prvom je
redu određeno njezinom pripadnošću
Karpatskoj kotlini, a potom i diobom Slovačke u
dva dijela, od kojih je zapadni vezan uz Dunav i
Podunavlje, a istočni uz Tisu i Potisje. Granica ta
dva svijeta definirana je vodenim tokovima i
njihovom pripadnošću dvjema spomenutim
velikim rijekama. Iznimka je područje Spiša čiji je
razvitak određen riječnim dolinama Poprad i
Dunajec koje dolaze sa sjevera iz jugoistočne
Poljske, pa je i arheološka slika bliža onoj u
Poljskoj.
• U cijelom sjevernom Potisju moguće je
izdvojiti dvije osnovne skupine linearne
keramike: slikanu keramiku istočnog
potisja (istočnoslovačka nizina) i urezanu
keramiku zapadnog potisja koje u
Slovačkoj obuhvaća kotlinu Košica,
kotlinu Šariša, Gemer područje (Rimavska
kotlina i slovački krš).
 Podjela Jana Lichardusa
Stariji stupanj
• protolinearna keramika: Michalovce-Hradok
• starija LT keramika: Lučky, Barca-Svetla III, Barca III
Srednji stupanj
• prijelazni horizont koji ujedno označava prijelaz starijeg u srednji neolitik =
posljednji izdanci starije LT keramike
• Gemer (Ardovo, Domica, Čertova Diera); Alföld I, Kopčiany
Mlađi stupanj
• izdanci srednje faze, pojava najstarijeg stupnja Bükk (Bükk A), Tiszadob
• Tiszadob – Kapušany; pretklasični Bükk (Bükk AB)
• izdanci kasne Tiszadob, klasični Bükk (Bükk B)
Kasni stupanj
• prijelazna etapa prema mlađem neolitiku
• Bükk C, slikana keramika tipa Satoraljaujhely
 Podjela Stanislava Šiške:

• U sklopu kulture istočne linearne

keramike rasprostranjene u jugoistočnoj
Slovačkoj S. Šiška razlikuje lokalne
kulturne skupine i tipove (pojmom tip
obilježava manje komplekse nalaza čiji
položoj još nije točno utvrđen: primjer tip
Domica I i tip Gemer).
• Lokalne kulturne skupine razvrstava
prema razvojnim stupnjevima:
• stupanj protolinearne keramike: Košice-Červeny rak
• stariji stupanj: skupina Barca III
• skupina Kopčany
• srednji, prijelazni stupanj: tip Domica I, tip Gemer
• prijelaz Kopčany u Raškovce
(Michalovce-Hradok)
• mlađi stupanj: skupina Tiszadob I (Prešov-Šarišske
Luki), II (Kapušany), III (Šarišske Michalany)
• skupina Raškovce I ( Michalovce-Hradok, ide zapravo
još u onaj prijelazni stupanj), II, III
• skupina Bükk
1. Žljebljenje
2. Duboko urezivanje
3. Tanko urezivanje
4. Urezivanje/slikanje
5. Slikanje
6. Otiskivanje
7. Otiskivanje prsta
8. Brazdanje prstom
9. Plastično ukrašavanje
Barca III
Raškovce
Tiszadob
 Szatmar skupina
• Protolinearni stupanj u istočnoj Mađarskoj
– odgovara stupnju Košice-Červeny rak u
istočnoj Slovačkoj (ranije Michalovce-
Hradok)
• Vidljivi elementi tipičini za Körös kulturu
(impresso ukras, plastični ukrasi)
 Alföldska linearna keramika
• Rasprostranjena od rijeke Maros duž Tise
do ist. Slovačke (odgovara Barca III
stupnju u ist. Slovačkoj)
• Naselja: otvorena, ostaci zidova od
ilovačke, jame, ognjišta
• Grobovi: kosturni zgrčenci u naseljima sa i
bez priloga
 Tiszadob
• rasprostranjenost: obje obale Tise
u njezinom gornjem toku, ugl. isto
područje kao ALT (sjeverni dio
• Mađari drže da slovački Gemer
predstavlja isto što i Tiszadob, a
zapravo ovaj Tiszadob ujedinjuje
Gemer i Kapušany tj. starija
Tiszadob = Gemer, mlađa
Tiszadob = Tiszadob-Kapušany
• prijelaz između ALT i Bükk kulture
• keramika se razlikuje od ALT jer je
dobro glačana i polirana, glina je
miješana s pijeskom, često je
tamnosive do crne boje
• ukrasi: 3-5 paralelnih urezanih,
tankih linija, bogatije od ALT
 Szilmeg
• najslabije poznata jer do danas nisu objavljen veliki nazališni kompleksi
• raskprostranjenost: od Matra gorja i južnog područja Bükk gorja do srednjeg
Potisja između Egera i Polgara – omeđeno Tiszadob, Bükk, Esztar i
Szakalhat skupinom s kojima se vrlo često miješa
• oblici ALT, ali nema urezivanja kao ukrasa, pa ipak se ubraja u LTK jer:
• gruba keramika pokazuje srodnost s ALT
• razvila se u području koje je zapremala samo ALT i okružena je isključivo
kasnim ALT skupinama
• sličnosti u proizvodnji keramike sa Szakalhat i Esztar skupinom →fina
keramika smeđesive polirane površine, ciglastocrvena gruba, ručke s
“ovratnikom”, štipanje kao način ukrašavanja
• antropomorfne posude
• glina: fino obrađena, ugl. s kvarcitnim primjesama
• ukras: udubljeni ornamenti, štipanje, rovašenje, plastični ukrasi, istisnuti
bukli, plastične podijeljene vrpce
Szilmeg
 Esztar
• vrlo kvalitetna slikana keramika,
nema urezanih motiva – ipak
pripada LTK jer:
• područje rasprostiranja poklapa se
sa onim ALT
• podudarnost u oblicima (zdjele s
valovitim obodom, posude na
cjevastoj nozi čiji je recipijent u
presjeku četvrtast, kuglaste šalice,
oblici grube keramike)
• pojava slikanih fragmenata Esztar
tipa na lokalitetima ALT, pretežito
u njezinom istočnom području
• tehnika tj. slikanje prije pečenja i
ornamentika keramike ALT
dopušta povezivanje s Esztar
skupinom
• rasprostranjenost: istočni dio srednjeg Alfolda, sa središtima između
rijeka Sebes Körös i Berettyo i sjev. do Debrecena, ali rasprostire se
i sjevernije sve do Tise, često pomiješana sa Szilmeg skupinom;
istočnu granicu nije moguće utvrditi jer se nalazi javljaju još i u
zapadnom Erdelju
• istovremeno u poriječju rijeka Samos i Kraszna javlja se slična
keramika, ali tehnički i tipološki drugačija (motivi se sastoje od
širokih slikanih traka koje podsjećaju na urezane trake Tiszadob i
Bükk kulture (bivša Satoraljaujehly); nema crvene prevlake
• keramika prije pečenja dobiva fino poliranu purpurno crvenu ili
smeđu prevlaku na kojoj se slikaju uzorci najčešće crnom, rjeđe
crvenom i samo iznimno bijelom bojom
• motivi: uže ili šire trake postavljene vodoravno, okomito, koso ili
lučno, svaku široku traku prate snopovi linija; kompozicija od 4
ponovljena motiva →naslijeđe ALT
• urezivanje vrlo rijetko, ugl. tipa Szarvas-Erpart ili import Bükka
Esztar
Szarvas-Erpart skupina

• 1966. g. Kalicz i Makkay su

ovaj tip tretirali kao zasebnu
skupinu, no sada je drže samo
jednim tipom kasne ALT – ugl .
dolazi zajedno s ostalim
skupinama (Tiszadob,
Szilmeg, Esztar, Szakalhat, ali
i sama
• prethodnica ovome tipu je u
ranoj fazi ALT
• Ukras: kombinacija urezivanja i
ubadanja – tipičan motiv je vrh
strjelice s valovitim tuljcem što
je zapravo dalji razvoj
rastvorenog meandra i motiva
strjelice ALT
Bükk kultura

Špilja Domica
 Rasprostranjenost

• sjeveroistočna mađarska i jugoistočna Slovačka: obronci Bükk gorja,

Hegyala gorja, Tokaj-Prešov gorja, te u dolinama rijeka Sajo (Slana),
Hernod, Bodva, Eger, gornje toka rijeke Ipel i na desnoj obali rijeka Tisa i
Bodrog
• na istoku graniči s Tiszadob skupinom, na sjeveru i zapadu sa zapadnom
LTK, a na jugozapadu sa Szilmeg skupinom
• granica prema zapadu teče linijom od rijeke Eger do gornje toka rijeke Ipel
• regije s importom i utjecajima Bükk kulture: područje Tiszadob kulture
(istočna obala srednjeg toka Tise, bazen Košica, uz Bodrog
(Satoraljaujhely)
• prodire i jugozapadno i sjeverno od matičnog područja gdje se miješa sa
zapadnom LTK (do Dunava, gornjeg toka Nitre, te do doline Trnave; u
Mađarskoj se importi B. kulture nalaze u području Zseliz kulture i na
zapadnoj obali Dunava
• pojedinačnog importa ima i u Moravskoj, Malopoljskoj (Tatra gorje kao
najsjevernija točka); najjužniji nalazi: Vlaška jama kod Trsta (?), Crna Bara
u Vojvodini
 Szakálhát skupina

• odstupa od ostalih skupina istočnomađarske LTK i

pokazuje drugačiji razvoj
• pripadnost ALT keramici dokazje činjenica da na
mnogim SZ. lokalitetima još traju nalazi ALT karaktera;
po pokazuje i ornament meandra
• geneza:
• a) ALT kao lokalni prethodnik
• utjecaji vinčanske kulture (Tellovi)
• nastup oblika i ukrasa transdanubijske LTK
• o aktivnom sudjelovanju Körös kulture nema više ni
govora jer nema vremenskog dodira među njima
• eponimni lokalitet Hódmezővásárhely- Szakálhát iskopavao 1934. J.
Banner i ustanovio stariji period (odgovara današnjoj ranoj ALT) i
mlađi (što je današnji Sz) – većina arheologa nalaze je isprva
pripisivala potiskoj kulturi – tek 1958-1961 Banner je izdvaja kao
zasebnu skupinu
• rasprostranjenost: područje obje obale Tise u njezinom srednjem i
donjem toku do ušća rijeke Maros na jugu; na sjeveru duž rijeka
Zagyva i Tarna do podnožja Bükk i Matra gorja; na istoku je
ograničeno pustom Hortobagy; na zapadu se nalazi duž lijeve obale
Dunava u sjev. Bačkoj – južno od Marosa ne može se točno
definirati – poznato je više lokaliteta u Vojvodini (Crna Bara –
Matejski Brod, Čoka, Iđoš, ali nije jasno je li riječ o samostalnoj
pojavi Sz. k. ili se tu nalazi kao import u okviru vinčanskih lokaliteta
– možda se južna granica Sz. poklapa sa sjev. granicom Vinče B (a
to bi bila rijeka Maros)
• samostalnost Sz. kao skupine potvrđuju:
• vlastiti prostor rasprostranjenosti
• oblik naselja koji odskače od ALT – na jugu se
javljaju tellovi
• glavni oblici, tehnika proizvodnje, ukras i slikanje
keramike u ist. Mađarskoj karakteristični su
samo za Sz skupinu i odstupaju od ALT
• nije vremenski paralelna sa samostalnim
periodom ALT, već je kasnija
Naseljavanje
• manja naselja susreću se u grupama, jedno blizu
drugoga i predstavljaju većinom samo jednu stambenu
fazu, dok na jugu ima i višeslojnih naselja
• pravokutne kuće (6-8m x 3-4) dijelom ukopane ili na
samoj površini sa šatorastim krovom (to pokazuju koso
postavljeni kolci); ognjišta izvan, ali i u kućama
Pokapanje
• skupina grobova unutar naselja (Devavanya-Sarto),
zgrčenci na lijevom ili desnom boku, bez priloga
Szakalhát