Beruflich Dokumente
Kultur Dokumente
robusne a. africanus
australopitecine
h. ergaster (A)
Donji paleolitik započinje prije 2,5 miljuna g. s izradom prvih poznatih alatki (sjeckala i
sjekača) koje pripadaju olduvanskoj kulturi, a izrađivao ih je h. habilis. Moguće je da su i
australopitecine koje su živjele sa i usporedo s h. habilisom izrađivale alatke, ali one danas
nisu prepoznatljive jer sliče prirodno nastalom kamenju. Toj teoriji u prilog bi išao
eksperiment s čimpanzom Kanzee koja je naučila raditi izrađevine no one se nisu razlikovale
od prirodno nastalih oštećenja na kamenu. Također je u kontekstu s A. garhi (nalazište Bouri)
nađena životinjska lubanja razbijena alatkom. Najstarije alatke nađene su na nalazištu Gona
u Etiopiji i datiraju pred 2,6-2,5 miljuna g. Počeci tehnologije vidljivi su na nalazištima
Swartkrans (Etiopija, robusni australopitek u sloju s alatkama), Sterkfontein (Etiopija), Hadar
(Etiopija), Koobi Fora (Kenija) i Olduvai (Tanzanija). Uz h. habilisa je vjerojatno postojala i
vrsta h. rudolfensis no nije poznato koji je od njih predak kasnijih ljudi kao ni to to koji je, ili
su oboje, izrađivao alatke.
Ašelejenska kultura pojavljuje se na području Afrike prije 1,7 miljuna godin i razvija se iz
oldovana. Ova kultura se rasprostire u Africi, zapadnoj Aziji i Europi, a traje do prije 250 000
g. Kultura se može podijeliti na ranu i kasnu, a u kasnoj se vide dotjeranije alatke na
1
odbojcima i korištenje mekog čekića. Koristi ju h. ergaster odnosno h. erectus koji se razvio
iz h. habilisa prije 1,5 miljuna godina. To je čovjek koji je prvi izašao iz Afrike i proširio se na
Aziju i Europu. Ipak, u Europi se i dalje koristi oldovanska tradicija što možda znači da je
čovjek tu došao prije početka korištenja ašelejenske kulture. Ove oldovanske alatke u Europi
su datirane od 1 000 000-500 000 g. BP. Ašelejenske alatke javljaju se u Europi prije pola
miljuna godina i koristi ih h. heidelbergensis, tj. arhajski h. sapiens po nekima. Najraniji
dokazi prisutstva ljudi na području Europe su Le Vallonet (F), Isernia la Pineta (I), Šandalja
(HR) i Prezletice (CZ). Antopološki nalaz iz Španjolske (Gran Dolina) datira se prije 800 000
g., a pripisuje se h. erectus/ergaster ili ranom h. heidelbergensisu. Osim ašelejenskih šačnika
koristi i sjekire izrađene levaloaškom tehnikom pa neki smatraju da je to dokaz da se iz njega
razvio neandertalac. Također, moguće je da se iz njega razvio h. sapiens u Africi. H.
heidelbergensisu pripisuje se izrada kopalja, upotreba vatre (250 000 g. BP) i prve nastambe
(Terra Amata). Također u ovo razdoblje pripada i «figurica» iz Bereckhat Rama.
2
Šatelperonijenska kultura je prijelazna kultura iz srednjeg u gornji paleolitik u Francuskoj i
dijelu Španjolske i dugo se pripisivala anatomski modernim ljudima no nakon što je nađena u
asocijaciji s neandertalcima zna se da su je oni izrađivali. Najčešća alatka je
šatelperonijenski šiljak ili nož napravljen na sječivu dok se obrada nalazi na zaobljenom rubu.
Pošto kultura ima dosta gornjopaleolitičkih svojstava neki smatraju da su je neandertalci
razvili pod utjecajem modernih ljudi. Također, kultura nalikuje na B tip musterijena s
ašelejenskom tradicijom gdje su česti noževi hrptenjaci. U ovoj kulturi nađen je i nakit s
nusproduktima izrade što znači da su ga naendertalci samostalno izrađivali. U šatelperonijenu
se javlja moderno ponašanje: kulturno definiran sustav, simbolika, sofisticirana izrada alatki,
korištenje projektila i lovno umijeće.
Magdalenijanska kultura datira se između 20 000 i 10 000g. BP. Što se tiče alatka vidljiva
je mikrolitizacija i razvijena koštana industrija, a špiljska umjetnost je na vrhuncu.
Epigravetijenska kultura datira između 20 000 i 10 000 g. BP. To je finalna kultura gornjega
paleolitika na području Hrvatske, a koristi mikrolite, gravetice, šiljke s usjekom, pločice s
hrptom i kratke grebala.
HRVATSKA
Sjekač iz Šandalje I vjerojatno je istodoban s najstarijim europskim alatkama.
Ašelejenska kultura u Hrvatskoj javlja se u Punikvama s dva šačnika i još nešto rukotvorina
te u Donjem Pazarištu s jednim šačnikom.
Srednji paleolitik – Krapina, Vindija, Mujina pećina, Veternica... U Krapini je ustanovljen
šarentijenski tip musterijena.
Kod nas nije prisutan gravetijen već epigravetijen paralelan sa solitrejenom i
magdalenijenom.
Vindija G1 – nađena je mandibula neandertalca datirana 29 000-28 000 g. BP u asocijaciji s
gornjopaleolitičkim alatkama no neki misle da se radi o krioturbacijama ili bioturbacijama u
sloju. Moguće je da je dio alatki pomiješan no asocijacija neandertalca i koštanih alatki je
moguća. Vjerojatno se radi o selentijenu. Prijelaz iz srednjeg u gornji palolitik označava
3
Vindija. Ustanovljeno je da su neandertalci iz Vindije često jeli meso. Koštani šiljci pronađeni
su u asocijaciji s musterijanskim i gornjopaleolitičkim alatkama.
Šandalja II – najveće gornjopaleolitičko nalazište u Hrvatskoj, orinjasijen, samo Šandalja
ima rani epigravetijen, a usto ima i kasni. Orinjasijen u Hrvatskoj se satoji od slučajnih
nalaza: Bukovac, Ravni kotari...
Epigravetijenska kultura datira između 20 000 i 10 000 g. BP. To je finalna kultura gornjega
paleolitika na području Hrvatske, a koristi mikrolite, gravetice, šiljke s usjekom, pločice s
hrptom i kratke grebala. Nalazi se na Rabu, Korčuli, Braču, Hercegovini i Crvenoj Stijenu
(Crna Gora).
Crvena Stijena pripisuje se orinjasijenu mediteranskog tipa no nema tipičnih orinjasijenskih
alatki niti datacije da bi to mogao biti orinjasijen. Moguć je stratigrafski hijaks između
epigravetijena i musterijena.
4
MEZOLITIK
Mezolitik je period između zadnjeg ledenog doba i početka poljoprivrede. Tradicionalno se
uzimaju 10000 i 5000 g. BP iako se mezolitička obilježja, mikrolitizacija i ribolov, javljaju
već i ranije. Također, neolitička obilježja poput keramike, sedentizma, glačanja kamena i
kompleksnije društvene organizacije javljaju u kasnom mezolitiku. Isto tako kod mnogih
grupa se mezolitički način života nastavlja u neolitiku.
U mezolitiku se događaju ključne promjene: rangirana društva i agrikulturalna ekonomija, a
čovjek počinje dramatično mijenjati okoliš. Također se razvija tehnologija.
Klimatske promjene su najdramatičnije u sjevernoj Europi gdje se uslijed topljenja leda
odvijaju dva procesa: povišenje razine kopna i razine mora. Tunru zamjenjuje šuma,
glacijalne životinje se sele na sjever, a za njima i neke grupe ljudi. Razvijaju se mali sisavci
što mijenja taktike lova.
Najčešća sirovina je kremen i rožnjak, akoriste se kvarc, kvarcit, škriljevac, rogovi, drvo i
kosti. Karakteristika mezolitika je i korištenje različitih lokalnih sirovina za alatke. Jedini
poznati kamenolom je Sveti Križ u Poljskoj, a drugdje se koriste površinski nalazi.
Prisutna je mikrolitizacija, a alatke su vješto dorađene. Mikroliti su služili kao vrškovi koplja i
strelica što i dokazuje nekoliko nalaza gdje su smolom ili konopljem vezani za drveni dio.
Također su nađeni u životinjskim i ljudskim kostima.
Za mezolitik su karakteristične kremene sjekire i bradve. U Rusiji su u ranom mezolitiku
nađene motike koje su mogle biti upotrebljavane za zemljoradnju.
Izrađivale su se košare, mreže i udice.
Prve keramičke posude se javljaju prije 5600 godina u Skandinaviji. Upotreba posuda je
možda indikacija polu ili savim sjedilačkog života.
Živilo se u šatorima i kolibama uz koje su često jame za kuhanje, skladištenje i otpad. U
Norveškoj su nađeni kameni temelji i zidovi kuća, a u Danskoj drveni podovi. Najbolje
očuvane kuće su u Lepenskom Viru gdje su se mezolitički lovci vjerojatno nastanili na duže
vrijeme.
U mezolitiku su kolonizirani mnogi otoci što ukazuje na postojanje čamaca, a postoje dokazi
da se ribolov nije bio vezan samo uz obalu.
U Rusiji su nađene skije.
Mezolitička društva su bila fleksibilna i prilagodljiva što se tiče prehrane, a to znači da su
ljudi tada dobro poznavali svoj okoliš i promjene u distribuciji izvora.
U mezolitiku se javljaju ukopi pasa koji pokazuju da su bili domesticirani i jako cijenjeni.
Možda su i pomagali u lovu. Za lov se koriste zamke, a u Španjolskoj je na špilji nacrtan
koordiniran lov. U sjevernoj Europi se vjerojatno lovilo pojedinačno slijedeći životinje. Za
one koji su živjeli na obali prevladavala je morska ili riječna hrana. Lovile su se i ptice zbog
perja, a možda i hrane.
Iskorištavanje okoliša je bilo organizirano i vješto.
5
METODE LOMLJENJA KAMENA
Lomljenje kamena ima za cilj proizvodnju lomljevine koja se može odmah upotrijebiti ili
dalje obrađivati kako bi se dobili određeni tipovi alatki.
6
TIPOLOGIJA I TEHNOLOGIJA A.K.A. LITIČKA
ANALIZA U ARHEOLOGIJI
Tipologija i tehnologija su dva najvažnija pristupa litičkoj analizi. Dok je tipološki pristup
statičan te ima za cilj stavljanje nalaza u krono-kulturološku sekvencu, tehnološki pristup je
dinamičan, on pokušava rekonstruirati proces proizvodnje te na temelju toga zaključiti o
ponašanju čovjeka i socijalnim odnosima između populacija i skupina. Ranije se pokušavalo
razlučiti koji je pristup bolji pri analiziranju arheološkog materijala no danas je jasno da bi se
oba pristupa trebala koristiti zajedno jer će tako dati vjerniju rekonstrukciju pojedinih procesa
i vjerniju interpretaciju djelatnosti na nekom nalazištu.