Tzv. trakokimerijski utjecaji datiraju se u 9. i 8. st.
KIMERANI Kimerane spominju asirski i akadski izvori, a najstariji je Odiseja (8.st.). Prapostojbina Kimerana nalazila se između Dnjestra i Maiotisa. Iessen ovu kulturu definira na području sjevernopontskih stepa i Kubana. Osnovali su savez s Tračanima protiv Lidijaca. Na tom prostoru se kasnije pojavljuju i Skiti. Terenožkin je definirao praskitsku kulturu: Černogorovka i Novočerkassk fazu na temelju oružja i dijelova žvala. Kossak pripisuje neke oblike sličnim obrednim ukopima vojničkih kasti i tu se gubi etničko značenje koje se pripisivalo materijalu. Dubovskaja – oružje i konjska oprema kao artefakti musle dite različitih kulturnih grupa. Nova istraživanja smještaju prapostojbinu Kimerana u Pokavkazje otkud su preko Ponta došli u Europu. TRAKOKIMERANI Grobovi s Kavkaza i Osetije pokazuju da su ratnički jahači bili integralni dio stalno naseljene zajednice. Na Kavkazu se pojedinačno nalaze razvodnici za uzde. Prostori između Kavkaza i sjevernog Irana te na gornjem Dnjestru u Transilvaniji pokazuju obostrane kontakte i tipologiju sličnih žvala, metalnih posuda i ukrasa za sprezanje. TRAKOKIMERIJSKI KRUG Postoji hipoteza o seobi Kimerana prema zapadu na području Karpatskog Podunavlja. Strabon govori o vojnoj akciji Kimerana i tračkih plemenaduž jonske obale. Schmidt datira tu akciju u sredinu 8.st. – teza o seobi prema zapadu. Reinecke 1925. izdvaja sjeverni trakokimerijski krug i datira ga u Ha B. To su ostave s nalazime konjske opreme u Karpatskoj kotlini. Reinecke i Hoernes pokazuju sličnost karpatskih i sjevernokavkaskih nalaza iz starijeg željeznog doba. Karpatski-jugoistočnoalpski krug je trački, a sjeverni Pont i Kavkaz kimerijski. Reinecke indirektno podržava tezu o zapadnoj seobi Kimerana izdvojivši ostave u Karpatskoj kotlini. Nestor podržava trakokimerijski prodor. Definirao je vodeće oblike: žvale, dugmad, razvodnici, oprema za sprezanje konja. Steinkirchen grob (Donja Bavarska) – početak željeznog doba, kraj 8. st. Nađene su psalije, konjska oprema, možda dio kola, KPŽ igla stare provinijencije, ukrasi za remenje (radionice). Kossack zaključuje da već u KPŽ (12.st.) ima konjske opreme što se pripisivalo trakokimerijskom prodoru. Gaszdapusztai je to definirao kao slične kulturne pojave i odbacio teze invazije. Kemenczei misli da su ostave dokaz ratničkih pohoda i definira ih kao skrivalačke. Također, njihova prisutnost javlja se uz mogući put prodora. Metzner-Nibelsick zaključuje da se bave trgovinom i stočarstvom. ARHEOLOŠKI IZVORI Načine sprezanja konja je razvijen na istoku. Preuzimanje nove tehnike možda znači direktni kontakt između Karpatske kotline i sjevernog Kavkaza do jugoistočne Panonije. Kronološko nerazlikovanje oblika u ? razvoj vlastitih oblika u Karpatskoj kotlini Kontinuitet izmađu brončanog i željeznog doba vidljiv je i u keramici (daljska grupa). Grupa Mezocsat u sjeveroistočnoj Mađarskoj nalazi se na sjecištu puteva. Pokapaju se skeletno, a česti su prilozi kamenih žrvnjeva. Vjerojatno su samo preuzili način pokapanja. Tumul 1, Pecs Jakabegy – bimetalni bodež, psalija, sjekira. To su sve pontsko-kavkaski importi dok je keramika domaća. Ostava Šarengrad-Baščine – važna za početak željeznog doba, brončanodobni i željeznodobni nalazi. Ostava Ilok – sličnost oblika razvodnika sa starom KPŽ. Križoliki razvodnici s prstenastom nogom koji se kasnije javljaju u Hallstatu. Vukovar-Lijeva bara – kosturni grob, brus Šarengrad-Renovo grobovi – kosturni grobovi, keramika Baserabi faze, samo razvodnik Dalj – konjska oprema Budinjak, tumul 139/6 – konjska oprema Ostava Adaševci – europski oblik psalije, ptičje pritome na ukrasima za konje. Neki negiraju da je ovo zatvorena cjelina zbog nalaska brončanog pojasa i misle da su to nalazi iz raznih grobova. Pojavljaju se oblici koji se javljaju kasnije. Ostava Legrad – razvijeniji oblik psalija, šuplji križni razvodnici, psalije s ptičjim protomama, Podzemelj – nešuplji križni razvodnik, latenski mač Sv. Petar Ludbreški – kalupi za razvodnike i sjekiru s 2 ušice, metalurška radiona Kaptol, tumul IV/1 – Ha C2, psalije