OSNOVNI UZROCI HRVATSKOG PROLJEA

1. 1. Gospodarske i politike prilike; ,,sluaj Aleksandar Rankovi

Hrvatsko drutvo je sredinom 60- tih godina 20. stoljea obiljeeno tekoama federalizma, centralizma i sve oitije nacionalne neravnopravnosti u Jugoslaviji te zastoj u gospodarskom kretanju. Na politikom planu je takoer bilo dosta nepovoljno stanje. ,, Vodee politike snage utjelovljene u komunistikim strukturama vlasti i same su procijenile da postoji duboka drutvena kriza, pa su ve od poetka 60- tih godina pokuavale pronai rjeenja za ublaavanje nezadovoljstva i suprotnosti, ali unutar postojeeg komunistikog sustava.1 ,,niska razina razvijenosti proizvodnih snaga, nepovoljna ekonomska struktura, niska obrazovna i struna razina radnike klase, ekonomske suprotnosti i druge razlike izmeu sjevera i juga, tenje k centralizmu i etatizmu, teko prihvaanje drugaijih miljenja od onih slubenih, svoenje Socijalistikog saveza na blijedu kopiju partije, onda je tendencija vraanja jednopartijskom sistemu mnogo blia i stvarnija nego ona koja bi vodila ukidanju partije ili u neki viepartijski system.2 U ljeto 1965. poduzete su neke dravne mjere glede poboljanja i poticanja trinog privreivanja. Smanjeni su porezi i neki drugi privredni doprinosi. Smanjena je i carinska zatita, uvedena ogranienja u proraunsku i investicijsku potronju, rast plaa je ovisio o produktivnosti rada. Provedeno je i usklaivanje sa svjetskim cijenama. ,, Dinar je denominiran ( 100 dinara= 1 dinar) i devalviran ( 1 USD= 12, 5 novih dinara). 3 Cilj je bilo dakle unaprijediti proizvodnju, modernizirati privredu te poveati produktivnost. U Hrvatskoj se paralelno sa poveanjem broja zaposlenih osoba poveao i trend iseljavanja u Njemaku u interval od 1965. do 1968. godine. Iz Hrvatske je gotovo 47, 6% radno sposobnog stanovnitva otilo na rad u Njemaku. jaanje unutar gospodarstva i privreivanja prouzroilo je sukobe na unutar vladajue komunistike elite. Postojalo je miljenje da takve gospodarske tenje uzrokuju naruavanje zacrtanih socijalistikih drutvenih odnosa. Sredinom 1966. dolo je do otvorenog sukoba oko pravaca drutvenog razvitka te mjesta i poloaja sigurnosnih slubi. Sukob je poznat kao ,,sluaj
1 2 3

Skupina autora, Povijest Hrvata 3, kolska knjiga, Zagreb 2007., 333. str. Miko Tripalo, Hrvatsko proljee, Multigraf, Zagreb 2001., 23. str. Skupina autora, Povijest Hrvata 3, 334. str.

Aleksandar Rankovi. ,, On je slubom dravne sigurnosti od ratnih dana rukovodio neposredno kao osoba koja je u ovlatenim dravnim i stranakim tijelima nadzirala i usmjeravala njezinu djelatnost. Rad slube bio je nedodirljiv pa su se javljale zamjerke zbog odreivanja drutvenog poloaja brojnih njezinih djelatnika. Osim toga, sluba je poela nadzirati i samog Josipa Broza Tita, svakako nedodirljivog nositelja vlasti.4 Dakle, ovdje moemo vidjeti kako je Aleksandar Rankovi otiao ,,daleko u svom upravljanju Partijom smatrajui se vanijom linosti od samog Josipa Broza Tita. 1. i 2. srpnja 1966. godine sazvana je etvrta sjednica Centralnog komiteta Saveza komunista Jugoslavije na Brijunima. Na njoj su Aleksandar Rankovi i pojedini vodei ljudi u Slubi podnijeli ostavke na sve stranake i dravne dunosti. Najavljena je i reorganizacija i drukije odreivanje poloaja sigurnosnih slubi u drutvu. Treba samo napomenuti da slube u Jugoslavenskoj narodnoj armiji tj. JNA nisu bile spomenute i da su ostale izvan svake rasprave.

1. 2. Utjecaj vladajue ideologije na rjeavanje hrvatskog nacionalnog pitanja

Utjecaj vladajue ideologije prema nacionalnim pitanjima republika je bio u negativnom kontestu. To se ponajvie ogleda o utjecaju po uzoru na socijalistike snage, povijesnih faktora, marksistike ideologije i ideologije po uzoru na SSSR. ,, Odnos prema nacionalnoj politici socijalistikih snaga, a prije svega njihovog komunistikog krila, u Jugoslaviji je bio pod utjecajem bar tri ravnopravna faktora. Prvo, pod utjecajem specifinih histrorijskih okolnosti, koje su dovele do postojanja mozaika nacionalno razliitih, iako veinskih, slavenskih naroda, uz znaajne grupacije neslavenskog ivlja na istom teritoriju. Drugo, pod utjecajem marksistike ideologije u njenoj izvornoj, nedovoljno jasnoj i teorijski nerazraenoj varijanti. Tree, pod utjecajem kominternovske interpretacije te ideologije, koja se mijenjala usporedo s borbom razliitih frakcija u rukovodstvu SKP, posebno u Staljinovo vrijeme, kada je velikodravni interes SSSR-a postajao sve presudniji i iznad svakog drugog interesa. 5 Ideja o nacionalnom jedinstvu Srba, Hrvata i Slovenaca, Makedonaca, Crnogoraca i Muslimana i o ostvarenju zajednike jugoslavenske drave realizirana je zbog posebnog povijesnog puta tih naroda
4 5

Zdenko Radeli, Hrvatska u Jugoslaviji 1945.- 1991., kolska knjiga, Zagreb 2006., 360.- 361. str. M. Tripalo, Hrvatsko proljee, 56. str.

zahvaljujui shvaanjima njihovih vodeih politikih snaga da nijedan od tih naroda nema dovoljno snage da tu slobodu i nezavisnost ostvari, a kasnije i sauva samo svojom brojnou, vojnom i ekonomskom moi. Meutim, ovisno o stupnju postojee nezavisnoti, pa i nacionalnih ambicija, kretala su se i poimanja karaktera te nove i zajednike drave, to vie to teritorij Jugoslavije naseljavaju in eke druge etnike grupacije, koje ne spadaju u junoslavenske narode. ,, Te su se koncepcije o karakteru zajednice kretale od one Velike Srbije i unitaristike Jugoslavije sa srpskom hegemonijom, pa sve do federativne ili konfederativne zajednice ravnopravnih naroda.6 Unitarizam i internacionalnizam istiu na prvo mjesto neki dravnotvorni i klasni interes i time negiraju nacionalno pitanje i potcjenjuju nacionalne osjeaje, tako i nacionalizam apsolutizira nacionalni interes i time negira i ne vidi njegovu klasnu bit. Prema tome, unitarizam i centralizam su veliki protivnici. Komunisti su se zapravo borili, ponajvie ezdesetih godina 20. stoljea za samoupravljaku socijalistiku zajednicu, koja predstavlja sintezu socijalne i nacionalne emancipacije, a poiva na svijesti da bez klasne emancipacije nema nacionalne i obrnuto. Nacionalni interesi naroda unutar Jugoslavije imali su ponajvie duboku povijesnu podlogu. Sve u svemu ploaj nacionalnih ideja nije bio povoljan, ali u usporedbi s ostalim vienacionalnim i unitaristikim dravama, moe se rei da je Titova Jugoslavija imala najblai oblik nepotivanja nacionalnih interesa.

2. HRVATSKI OTPOR JEZINOJ AGRESIJI

U obnovljenoj je Jugoslaviji komunistiki reim potiskivao nacionalne culture u nastojanju da se one umjesto stope u jugoslavensku mjeavinu proetu marksistikom ideologijom. Kao okosnica integracijskih procesa nametala se srpska kultura. To se posebno iskazivalo na podruju jezika. ,, U prosincu 1954. objavljen je tzv. Novosadski dogovor, koji su pod pritiskom Partije pripremili i potpisali srpski i hrvatski jezini strunjaci, a kojim se utvruje da je jezik Hrvata i Srba jedan jezik s jednim imenom, srpskohrvatski, odnosno hrvatskosrpski 7 Pripremljen je i objavljen zajedniki pravopis 1960. godine, a zapoet je rad i na zajednikom rjeniku, no on nikada nije dovren. Meutim unato objavljivanju i zajednikog jezika i rjenika, slubeno se
6 7

Isto, 62. str. Hrvoje Matkovi, Povijest Jugoslavije, P.I.P. Pavii, Zagreb 2003., 354. str.

upotrebljavala samo srpska varijanta u politici, upravi i vojsci. Srpski se jezik dakle, nametnuo kao dravni. Hrvatska kulturna javnost, jezikoslovci i knjievnici bili su zabrinuti tim stanjem. Uslijedio je odgovor Matice Hrvatske i Drutvo knjievnika. ,, Napokon su Matica hrvatska i Drutvo knjievnika Hrvatske javno istupili objavljivanjem Deklaracije o nazivu i poloaju hrvatskog knjievnog jezika 17. oujka 1967. godine. Deklaracija se poziva na suverenitet hrvatskog naroda, koji je ostvaren u NOB-u, i na neotuivo pravo svakog naroda da svoj jezik naziva vlastitim imenom.8 Nakon objave Deklaracije, u Beogradu su srpski knjievnici objavili document pod nazivom Predlog pitanja za razmiljanje. U njemu su ostakli pravo svakog naroda da dade ime svom jeziku i da se brine o njegovu razvitku i upotrebi. Traili su das vi Srbi i Hrvati u drugim republikama dobiju pravo na upotrebu svog jezika, posebno u izdavatvu, novinama, kolama, itd. Milo anko, potpredsjednik Savezne skuptine je objavio niz lanaka protiv Deklaracije. Deklaracija je ocrnjena i optuena kao ,,zaplotnjaki in. Tito se takoer javio na sve te dogaaje. ,, CK SKH pod pritiskom Tita dijela elnika u Hrvatskoj, osudio je Deklaraciju i traio odgovornost za njezino donoenje i potpisivanje. Partijske organizacije u velikim tvornicama ( prvomajska, rade Konar, Astra..) dobile su nalog da organiziraju proteste i osude Deklaraciju kao napad na bratstvo i jedinstvo.9 Tito je u govoru u Pritini 26. oujka 1967. ustvrdio da objava Deklaracije znai dravi no u lea, a Vladimir Bakari ju je oznaio kao neprijateljskim inom uperenim protiv socijalistike revolucije. Tada su se zaredale partijske istrage i kanjavanja u organizacijama u kojima su bili potpisnici Deklaracije. Miroslav Krlea kao potpisnik Deklaracije bio je primoran dati ostavku na lanstvo CK SKH. Osim njega, tada su udaljeni i Vjeeslav Holjevac i Vlatko Pavleti. Pojava Deklaracije je dakle, poetak irokog nacionalnog pokreta koji e zahvatiti cijelu Hrvatsku. Pokrenuti sui novi asopisi usmjereni s ciljem ralambe hrvatskih kulturnih i uope drutvenih prilika odnosno upoznavanja i povezivanja s europskim drutvenim i kulturnim kretanjima. ,, Tako su samo 1968. godine pokrenuti asopisi ,,Hrvatski knjievni list, ,,Kritika, ,,Kaj, ,,Dometi, ,,Prolog, ,,Pogledi itd. Posebno mjesto imao je studentski i omladinski tisak.10 Organizirane sui centralizma i neureenog federalizma unutar Jugoslavije. razne kulturne manifestacije koje su poticale hrvatska nacionalna obiljeja s coljem otrgavanja od krutog

8 9

H. Matkovi, Povijest Jugoslavije, 355. str. Skupina autora, Povijest 3, str. 462. 10 Z. Radeli, Hrvatska u Jugoslaviji, str. 371.

3. STUDENTSKE DEMONSTRACIJE I POTPORA SLOVENIJE

Praksa je pokazala da je osvarivanje privredne reforme puno tee u praksi od njezina programiranja. Problem nezaposlenosti posebno je zabrinjavao mlau generaciju. Stagnacija u ekonomskom razvoju nije mnogo obeavala glede rjeenja tog problema. S druge strane izvjesna demokratizacija omoguavala je relativno otvorenije tretiranje problema, pa su tu priliku iskoristili student organizirajui velike demonstracije. Masovne studentske demonstracije bile su potaknute studentskom bunom u Europi. ,, Zapoele su u Parizu zauzimanjem Sorbonne i postavljanjem barikada na ulicama. Iz Pariza proirile su se na Njemaku, Austriju, SAD in eke druge zemlje.11 U Jugoslaviji su najprije zapoele u Beogradu 3. i 4. lipnja 1968. godine. Nakon toga su se prosvjedi proirili na Zagreb i Ljubljanu. U svojim proglasima student su traili likvidaciju nezaposlenosti, ukidanje velikih socijalnih nejednakosti, poboljanje materijalnog poloaja studenata i njihov jai utjecaj na rjeavanje drutvenih problema, posebno na sveuilitima, te politiku demokratizaciju. Meu studentskim parolama najpoznatije su: ,,Neemo restauraciju kapitalizma i ,,Dolje crvena buroazija. Studentima su se prikljuili i nastavnici. takoer su pozivali i radnike da im se prikljue, ali tom pozivu nije bilo odaziva. Sedmog dana demonstrantima se obratio Josip Broz Tito preko beogradske televizije najavljivajui akciju protiv sporosti koja dolazi u rjeavanju raznih problema. Govorio je o nunosti uklanjanja nesocijalistikih pojava, o potrebi hitnog rjeavanja studentskih problema. ,, Izlaganje je zavrio pozivom stidentima da se private uenja i polaganja ispita. Iste veeri je vodstvo demonstracija odluilo da se demonstracije prekinu.12 Nakon uklanjanja Rankovia i njegove grupe umanjena je mo saveznog sredita. Moemo slobodno rei da je u Hrvatskoj vladao veliki strah dok je Rankovi bio potpredsjednik republike. Time su ojaala republika sredita to je dovelo do jae nacionalne afirmacije potiskivanih nacija. Sredinom 1967. i tijekom 1968. godine dolo je do smjene rukovodeih kadrova u Hrvatskoj. Novi mlai revolucionari su bili Miko Tripalo, Savka Dabevi Kuar, pero Pirker i drugi. Unosili su nove poglede u hrvatsku. Odluili su se za radikalnije promjene u gospodarstvu i politici. Vladala je opa borba za demokratizaciju drutva i za hrvatski nacionalni suverenitet. U borbu za novi gospodarski sustav pored Hrvatske ula je i Slovenija. Prilikom raspodjele sredstava meunarodnog zajma za
11 12

Skupina autora, 268. str. H. Matkovi, Povijest Jugoslavije, 359. str.

gradnju cesta u Jugoslaviji 1969. godine dolo je do vrlo zaotrenih odnosa izmeu slovenske vlade i federacije. Savezna je administracija odluila novac za gradnju ceste dati Srbiji, to je razljutilo slovensku vladu. Slovenska je vlada optuila federaciju za zanemarivanje. To sui iznijeli pred Saveznu skuptinu. Ovaj dogaaj poznat je jo pod nazivom cestna afera. U Ljubljani je dolo do demonstracija. Ova afera je bilo veliko upozorenje da federacija ne radi onako kako je namjeravala, te da je zanemarivanje pojedinih naroda naglaeno i u drugoj Jugoslaviji.

4. MEUNARODNI DOGAAJI

Ne moemo sa preciznou definirati uzroke hrvatskog proljea, a da ne prouimo dogaaje u Europi koji su se tada zbivali i koji u uvelike utjecali na samu akciju hrvatskog proljea. 1968. se u ehoslovakoj tj. u Pragu odvijao dogaaj koji je pokrenuo lavinu nacionalnih pokreta pojedinih naroda. Rije je o tzv. Prakom proljeu. Politika previranja u ehoslovakoj s ciljem odupiranja i odvajanja od sovjetskog utjecaja bila su aktualna i sve intenzivnija kako na kulturnom tako i na politikom i ekonomskom planu. Aleksandar Dubek je tada u Pragu bio glavni nositelj politike Komunistike Partije. ,, Sovjetska okupacija ehoslovake samo je privremeno odgodila sukobe oko drutveno- ekonomskih pitanja i reforme federacije. Glavni nositelj politike Komunistike Partije bio je Aleksandar Dubek. 13 Socijalizam je u ehoslovakoj bio neto drukiji od ruskog te je sovjetski utjecaj i okupacija znatno pogoravao odnose i mogunost uvoenja socijalizma po ehoslovakoj zamisli. Ovo je nakon istupa Jugoslavije iz Kominterne 1948. drugi znatno vaan dogaaj koji je poljuljao vrsti staljinistiki blok SSSR-a. Meutim ,,slom proljea uslijedio je ubrzo nakon to su tenkovi iz SSSR-a uli u Prag i zaustavili prosvjede, demonstracije i sve aktivnosti vezane za isticanje posebnosti ehoslovakog modela politike i gospodarstva u odnosu na sovjetski model. Ta je intervencija bila 20. kolovoza 1968. godine. Odmah dan poslije odrana je sjednica na Brijunima na kojoj je otro osuena vojna intervencija SSSR-a na ehoslovaku. Tito je dao negativnu izjavu kao svoju analizu te intervencije na Prako proljee. Sve su zemlje varavskog pakta stale uz SSSR
13

M. Tripalo, Hrvatsko proljee, 128. str.

osim Rumunjske te su Rumunjska i Jugoslavija bile dvije kritine zone. Desetak dana nakon sjednice u Brijunima postojala je opasnost sovjetskog napada na Jugoslaviju, meutim Tito je uspio smiriti odnose sa SSSR-om. Po uzoru na prako proljee tri godine kasnije uslijedilo je ono to zovemo hrvatsko proljee.