Srpska Dubrovaka Biblioteka Br. 1.

Povjest Dubrovake Republike

Njemaki napisao I VN H R I S T I J A N v. E N G E L

------ -

Preveo, opaskama popratio i nadopunio I V A N kan. S T O J A N O V I

Izdane i naklada
Srpske Dubrovake tamparije A. Pasaria

1903.

I V A N kan. S T O J A N O V I

C ita o c im a .

K lasina Italija, taj bogom blagoslovljeni krajf bjee p o zvala u razmaku od 14 vi jekova, da po trei put zapise novu epohu u razvitka ovjeanstva. Pro past svjeckog carstva, / f ri stofo r Colombo i Napoleon Bonaparte - - te tri magine rijeci mogla je jedina Italija da dovikne svijetu kroz kratko vrijem e . 1 dok blaga nauka fTrutova poplavi svijet vodom krsta, oda kle je imala da nikne Ijubav, m ir i mudrost, dotle mati K o r sianin natopi K vropu krvlju , iz koje su imalo, da niknu no va pokoljenja s novim idejam a . K ra ljicu mora"\ staru- takmicu naeg grada, bjee ve davno slomio, i ve se pribliavae naoj A te n i U zao cas vlastela se odazvase njegovu pozivu i prim ie n svoju kuu gosta, koji se prom etna gospodarom , te iako propade Dubrovnik. Poslije pada republike nastade posljednji in dubrovake tragedije: narod osiromaen razbjea se svukud po svijetu, a vlastela, videci da j e sve propalo, podade se apatiji te se p o vukose u svoje zaseoke, da tu -mimo izumru. N jihovi dvori , nekadanje roite rita, politike mudrosti v blaga, puni svega to god moe- ovjek u mati da zamisli, izazivahu motriocu pakostan posutijeh, pun ironije, je r bijahu slini da mas kom pokrivenoj postelji, na. kojoj u grdnijem mukama izdie sa mo ubica, opkoljen pjesmom, cvijeem i kadom, M udri, ljubljeni, dobro vigjeni, a veina i bogati sprovedoe svoje p o sljednje dane daleko od svijeta, ne enei *< ;, te tako dubrovaka tragedija svrsi bez krvi, dostojanstveno, mirno i filozofski, kako se to moglo nai samo u vlastele , ija sa koljena bila ubrojena megja najstarija i najplem enitij u E vra op i , - III -

D ok j e stari D ubrovnik na ovaj nain umirao p od kla sini jem nebom, na obalama Jadranskoga Mora, nicao j e novi Dubrovnik u dalekom svijetu. N ati sinovi rastureni po n a j daljim, krajevi ma, gonjeni instinktom f koji bijahu naslijedili od svojih praotaca, biva trgovakijem duhom, ne potpom agani ni od koga i ne uzdajui. se ni u koga , ako ne u se i u raku zatitnicu sv. V lanja, koji j e jo strazio nad njihovim m rtvije m gradom , obogatie se, i povrati e k rodnom kraju , te tako Dubrovnik se pren e i p riin i kao ovjek , koji udaren iz gubi svijest, pak, netom se malo povrati, stane da pita , gdje je i odakle je. I ta ma j e trebalo odgovoriti m ijprvo pokazaju mu prolost, da se osokoli i da vidi, da se nema ega sramiti, ni pred, nikim obarati oi, je r da bi se njegovom povjelu m o gle i ja e i vee drave s pravom ponositi, i da ljudi, koji imajn onako sjajnu p roti ost, imaju dotta moralne popudbine za nas tajna vremena i iskuenja. $ drage strane, kako rekosmo, vlastela prignuvsi glavu sudbini , malo po malo izumirahu, daleko od svijeta i bez po tomaka , a niko ne zna za sto. P ak govorkae, da to ine naumice, e bi se tako istraili. K oliko j e u , tome istine, bog zna. K u d su rijeke tekle , potoci ostaju, veli narod. Mustela do m a log izuzetka iskorijenile se, ali njihova Ijitbav k nauci i dobri p rim jeri ostavie dobar plod u zametku. N jih naslijedie u ino rahlom svijetu, uenici im i sumisljenici, u koje s punijem pravom , uz ostale odline umove i karaktere, moemo uvrstiti naeg D a m Ivana te tako, kad j e opa potreba nastala , da neko m oralno podigne narod i pokae mu dinu prosi ost, ci je lo puanstvo, instinktivno, kao iz jedn og gela, za,upi; D um Ivan i niko vise! D a kaemo ovdje koju D m n Ivanu, nama se ini ni vie ni imanje, ve d<i bi to bila uvreda naem narodu. K o j e bio D am Ivan, kako j e uprav na hnsansku ivio , da j e bio od ponosa gradu i staliu, kome j e pripadao , nije potreba da kaemo. Zastaemo samo ovdje, da pokaemo, koliko je bilo opravdanu zahtijevanje naroda. D um Ivan Stojanovi, kako svak zna , na poj en hrica-nakom ljubavlju do uda, i ako nikao iz naroda , bijae okorjeli aristokrat. Od rane mladosti do svoje sm rti dru io se s vlastelom, a osobito s G rofom Nikom Velikijem P u ciIV -

em, koga j e na D u m Ivan smatrao njekim udovitem glede uma, karaktera i dobrote, te tako upio duh dubrovake vlastele uprav na izvoru , je r j e zatekao megju njim a jo i nekadanjih senatora, a njegovi savremenici bijahu sve sinovi vlastele, koja su vladala jo malo godina p rije . Pored toga praktinog is kustva, n poznavae dubrovake starine kao malo ko, a obo ruan klasinom naobrazbom mogae dublje neko iko da shvati sutinu dubrovake republike, koja se uz srpski ivalj osnivala na romanskom klasi izmu. S druge strane, da nadopuni p ra z ninu, koja j e nastala od pro pasti dubrovake republike do da na dananjega, nije mu bilo prem ca, je r uen, potovan i ljubljen od svakoga , a uz to dubok poznavalac srca Ijuckoga, znao j e najbolje tok i razvitak naih stvari. A ko se pak uz to nadoda njegov prostrani um, koji j e prodirao gdje drugi ni dog ledati ni jesu mogli, to se zaista nije moglo boljega ni da odabere za taj posao. Tu njegovu radnju, koja j e na alost, uslijed prerane pieve sm rtit ostala nedovrena , evo turamo sada u svijet kao prvu svesku Srpske Dubrovake Biblioteke, a uz nju prilaemo ono malo listova od tree epohe, koju j e D u m Ivan namjeravao opirno obraditi u form i dijaloga. Prijevod Engelove povjesti (osim izvora i potvrda) i D um Ivanov nastavak izlazio j e u podliscim a lista D ubrovnika od. 189S i 1899. god.

*9*.

UVOD.

Posto se svalei ovjek uope ima smatrati s jedne strane kao lice samo za'sebe, a s druge opet kao estica, koja pri pada kojekakvoj Ijuckoj zadruzi, ne ostaje mu u starosti, nego da misli, sto e biti od njega iza smrti koja se pribliuje, a uz to jo i da se sjea prolosti svoga mjesta, svoga naroda, svoje domo vine, i da razmilja, koliko li se silno razlikuju pri janja vremena od sadanjijeh. Mladost mine, a sve svjecko zabave same se otklone od njega: on umre moralno prije nego li materijalno. Kad ve nije sposoban da radi tjelesno, ojaa u njemu mo miljenja, u em nalazi svoju najprijatniju zabavu. I tako sve do smrti provodi vrijeme vjebajui se u p oslima, gdje radi samo duh njegov, prost od materije. Pitae kogod: emu sve ovo razmiljanje? Sto ima esa initi s predmetom?! Uprav nema I . . . Ali ima subjek tivno, da itaoci uzmognu razumjeti, to me je navelo na prije vod ove historije domorone Hoe li ona sluit da i m rvu ak promijeni i oblaksa sadanje stanje domovine?! Ne ce nikako!... Hoe li bit vana za domoroce? A gdje su? Ako ih ba i ima, toliko ih je obuzela sadanjost, da kad bi oni poli razmiljati to se je dogagjalo ne samo u davnijem davninama, 110 dapae tek ciglijeh pedeset godita u natrag, bilo bi isto kao i ribi, kad bi se digla iz vode da ode ivjeti u vazduhit. Vrijedi li pak za ne-Dubrovane? ! Jo manje; a to je njima stalo !... Dakle, za koga?... Historija dubro vaka vrijedi i vrijedie samo za malu aku uenjaka: budi inostranijeh, koji ostranjeni od posala, svaki u svojoj dravi i
..VII

mjestu, zabavljaju se moralnom filozofijom, koju daje historija sadruena sa psihologijom. Takovijeli e biti u svakome mjestu i u svakome vijeku ; neka su rari nantes in gurgite vasto!" K o se je danas rodio i odgojio u Dubrovniku, ne zna nita o povjesti dubrovakoj. 1 ako su istinite rijeci Tommasea ,,un popolo, che non sa la sua storia un popolo morto ; un po polo che neppur cura di saperla, un popolo perd u to;1 ) ipak se no mogu primijeniti na sadanje prebivaoce, jer su gotovo sve inostrani* Dubrovnik kao dravica sliio je kakvom male nom rijetkom kukcu u prirodoslovnoj zbirci, koji kad se smei, ne ostaje mu ni traga. Nema jo ni sto godina od pada repu blike ; ali razorna sila" kako pie jedan Italijanac bila je taka, da se je ne samo predmet unitio, nego ak i sami spomen da je negda postojao. Njeki Francuz pie o Mle cima: enise rsigno n 5tre plus, quJune merveille de 1 art ancien (qu on devrait mettre sous verre pour la con server in tacto) s? est endormie dans le faste et la souverainete de ses annales. a) Dubrovnik, koji nema spomenika umjetnosti ljucke, jer ih nije mogla ni imati aka puka, koja se je dvanaest vijekova borila za svoju neodvisnost, u kojoj se je borbi kretao vas njegov ivot politiki ; ne moe sad imati neke osobite va no sti, nego samo za arheologe i za filozofijske povjesniare, koji se u samoi bave filozofijom Ijucke zadruge. I mi se da kle nadamo, da emo dajbudi kod tijeh stei neku naklonost i priznanje, prevodei ovu Engelovu po vjet s njemakoga. Mi smo bas nastupili u ono doba ivota, kad nam vee ne preostaje nita drugo, nego filozofijsko razmiljanje o prolosti ove zemlje, koja nas dade na svijet, kao i o svojoj linoj buduno sti duhovnoj. I tako nijesmo nikad zaludni, kad smo ostali osamljeni. Ciceron kae u svom govoru pro P lancio : num quam minus otiosus quam cum otiosus, nec minus solus, quam cum solus." 3) D okle ova radnja ako B og da izide sva do kra ja, bie pae itaocima svake vrste, a za rodoljuba i malo na
1) Narod, koji ne zna svoje historije, mrtav je ; narod, koji se ne brine da je upozna, propao je. 2) Mleci se podlozie svojoj sudbini, da ve nijesu uita drugo, do li samo neko Sudo star umjetuosti (koje bi trebalo staviti u stablo, da se odri cjelovito) i uspa vae se u oholosti i u velianstvu svojijeli krouaka. 3) Ead nemam posla, najmanje sam besposlen, a nikad nijesam manje usamljen, nego kad sam sam.

VTLI

slade i alosti melanhonine. Bie pae jo i za nage novine J 5 che mi fan ripassare le mie lezioni e che mi pettinano pel il d delle feste con certi complimenti pieni di garbo e di edifi cante carit e dottrina" ') kako pie Pukin u svom E vgeniju" na str. 8. po prijevodu Delatre-a. Napokon treba da napomenemo itaocima neke stvari, te se odnose na nau radnju. Engelova je povjest najkraa, a u isto doba i najtacnija to se ima, pa i ako sama po sebi ne vrijedi bog zna koliko, jer je vie hronaka nego historija, ipak je zanimiva radi tacnosti u godinama raznijeli dogagjaja, kao i radi kritike nekijeh predaja i zgoda po metodu njemakom. *) Kad je ita, dogje ti na pamet izreka Vopiska, latinskoga spisate lja, koji je ivio u Rimu za vremena cara Dioklecijana, i koji ostavi ivotopise cara Aurelijana i Tacita: Nemo scriptorum, quantum ad historiam pertinet, non est aliquid mentitus, in quo Livius, in quo Sallustius, in quo Cornelius Tacitus, in <uo denique Trogus, manifestis erroribus convincerentur. 3) I uprav Engel ne sastavi drugo nego kronake kao s nakanom, da po njemu kogod drugi opet izvede pravu historiju. Annales libri
1) Koje me protresaju i umivaju glavu kako ide i treba e nekijem komplimen tima pu nijem uijunosti, ljubavi i pouke, ba da se araja* 2) Ivan Krstitelj Engel rodio se b f. 1770. u Leutschen-u u Ugarskoj, a umro 1814. u Becu. Iza kako je svrio nauke u Njemakoj, postao je inovnik na esarkom dvoru u Beeu a doenije oeneor i konsistorijalni savjetnik, te je g. 1813. atekao plemstvo. Napisao je pored ostaloga: Povjest Ukrajine i ukrajinskijeli kozaka1 * (Halle 1796), u dva voluma, i Povjest ugarske drave i susjednijeh joj zemalja , u pet voluma, od kojijeli je peta ba ova povjest Dubrovnika koju prevodimo. Ta knjiga tampana Beu kod Antuna Doll-a 1807. pod naslovom Geschichte des F rey staates Ragusa von Johann Christian von Engel i posveena nadvojvodi austri j s k o m Ivanu Krstitelj.i (Seiner Kaiserlichen Hoheit, dem Erzherzoge Johan Baptist von Oesterreich, knigl. Prinzen von Ungarn und Bhmen, General di rektor des Genie-und Fortifi-kazions-Wesens, ee. ec. dem erhabe nen Freunde der Natur und der Wahrheit dem Kenner uud Befrderer grnd licher Wissenschaften ehrfurchtsvoll gewidmet.), dosta je rijetka i u samom Dubrovniku. Ima 8 stranica predgovora i b dodatkom, u kome su isprave i po tvrde, 344 stranice teksta male 8-e. Pred naslovnim listom je bakrorez luka du brovaka a na njemu otisak jednog starog dubrovakog srebrnog novca grosso s liea i nalija. Tako je istu i na potonjem listu otinut drugi uovac libertina ' Oba novca do onda nikad prije ueotisnuta. 3) Svaki pisae, koliko se tie historije, u neem se prevario ; ocitijeh pogreaka moe se dokazati i u Li viju, i u Salustiju, i u Korneliju Taitu pa napokon i u Trogu.

IZ

tantumodo" pie Gcllje quod factum quoquo anno ge stura sit, id demonstrabant, quasi diarium, quod Graeci epheme rida vocant, namque neque alacriores, neque segniores anna les libri commovere quidquam possunt." ) On isti opet prilae, da valja razmatrati svaku zgodu u povjesti po nekijem moral nijem naelima, a ne baviti se prosto dogagjajima, ne razabiruci ni za uzrok ni za posljedice, kao Sto se radi po kolama. To se zove: fabulas pueris narrare, non historia scribere.'r ' 2) Zato emo uz tanu Engelovii povjest nadodati i njeke pri mjedbe i filozofijska razmiljanja, ne bi li ova historija bila komu i magistra v it a e " 3) kako govori Ciceron i ako ne u politikom smislu, jer to sad nije doputeno, ali dajbudi za ivot privatni. Historija je Engelova kratka: dopire samo do francuske prevrate. Povjest pada republike i zgode Dubrovnika sve do danas nadostaviemo sami, sluei se Herberom i nekijem ru kopisima, to ih imamo. Na svrhu emo pri mj eliti, poto smo ve napisali povjest dubrovake i z o b r a e n o s t i d a treba izni jeti i uzroke te kulture, koja ima svoj osnov u povjesti, jer je izobraenost posljedica povjesti i zgoda raznijeh vreme na. Uza sve to treba jo imati na umu, da je povjest naro da, drava i t. d. stvar realna, dok su posljedice kulture, knji evnosti i ostalijeh stvari idealne, pojavne: manje ive nego stvarni predmeti, koji ih uzrokuju. Evo Dubrovnik ostavi jo ive svoje zgrade, a ako e i neka s\roja bogastva: blagaj nice, oporune ostavtine novane, kojijema se sad premee i od nainaca i od ino stran ij eh, kako je kome drago. Dakle laudemus viros gloriosos et parentes nostros in g e neratione sua 5) (Ecclesiast gl. 44) u morali, u obrazovanju, u klasinoj knjievnosti ! A li svi ti veliki ljudi u pisanju i u razlinijem umjetnostima, da se posluimo rijeima sv. Pisma : perierunt quasi qui non fuerint, et nati sunt quasi non nati ; t;)
1) Anali samo imo opisivahu,, sto se je degagjalo svaku goditu, kao Int-viiik to Grci zovu efemerida , jer <u am Li ue mogu potaknuti ni i.a, sto ni puhtreue i uesmotLGtte. 3) Djeci basne priati a ne povjest pienti. S Uiteljica ivot. 4) V. Dubrovaka knjievnost,1 1 Dubrovnik 1900. 5) Hvalimo ljude siaviie i roiiiteJje svoje. 6) Pogiboe kao da ih nije ni bilo, i rodie se kao da se i nijesu rodili.

X -

samo onijeh u istinu permanet bona* *) koji osnovae i uzdrae dravu, ne sastavcima u prozi ili poeziji, nego djelima svojijem, i ako ne ba na alost cum semine e o ru m "2) t.j. i ako nema traga njiliovijem porodicama, da po njiliovijem tee vinama jo moe siromah i crkovnjak i koji gragjanin nai komad kruha et filii eorum propter illos manent.3)'' Sv. Pism o hvali ujedno sve ue v ne i slavne ljude u narodu Izraelskomu ; ali za one, koji su inim a i djelima svojijem ostavili spomen, ne govori sunt nati, quasi non nati" ; nego spominje po na samo sva njihova djela poevi od glave 44. pa sve do svrhe, te opisuje uprav povjest naroda u formi hronake sve do svr etka knjige Ecclesiastica . I mi dakle, poto smo dovoljno pohvalili kulturu i knji evnost dubrovaku u prijanjijem naijem opisima, hvalimo jo i realne ine sta rij eh Dubrovana u politikom i zadru nom ivotu, jer ta njihova djela i danas u ope vie utjeu na dananje prilike, nego li njihov knjievni ivot, koji da je i vii bio, ne moe imat uticaja na prosti puk, nego samo na uene ljude. Ponimo dakle po Engelu prestavljati politiki i vot s kakvijem pragmatizmom historijski jem, kako to su vazda inili povjesnici, koji su drali historiju granom filozofije i morale, poevi od staroga Polibija pa sve do dananjega L u iza Blanche-a.
Ivan kan. Stojanovi,

1) Ostaju dobra, 2 ) Sa sjemenom svojijara. 3) I sinovi njihovi ostaju poradi njih.

PREDGOVOR.

Osnova, da, izradim povjest susjednijeh zemalja ugarske drave dovela me je sama na misao, da uzmem za prijedmet svojijeh povjesnikijeh ispitivanja povjest republike Dubrovake. Turam je u svijet u doba, kad se je opa panja, raznovrsno zabavljena udnovatijem dogagjajima naijeli usunijeh dana, vie nego ikada okrenula na ovu malenu republiku. Moja namisao u svijem povjesnikijem radnjama, pa dakle i u ovoj, ila je za tijem, da dadem u ruke svijetu ne povran poskupac ve poznatijeh stvari, nego istinit pri kaz znamenitijih dogagjaja Dubrovnika, erpen iz vrela neupotrijefoljenijeii u njemakom knjievnom svijetu, prikaz, koji bi bio koristan i diletantima i pravijem povjesniarima i koji bi u pravom smislu proirio i prokrio povjesniko polje obzirom na onaj maleni pojas zemlje. Pored mnogog napornog nastojanja ne bi mi mogue debiti iz samog Du brovnika eljene rukom pisane lironike i isprave, kojijeli tu ima dakako prilian broj ; tijem ugodnije bijae za mene poznanstvo Gospodina Stijepa ot Bajevia, sada . k. konsula u Livornu, i G.a grofa yala. Prvi, rogjen u Popovu u Hercegovini, odgojen u Dubrovniku, u povjerljivom do pisivanju Sa Gjurom Ferriem i sa drugijem dubrovakijem

II

uenjacima, im ade dobrotu prepustiti mi za novce o svom odlasku iz Bea sve svoje knjige i rukopise o Dubrovniku, poimence pak rijetku Razzi-jevu Storia di Raugia, Potonji rodom od plemenita koljena, iji su preci ve u IX. vijeku bili poznati i slavni u paniji a docnije u Siciliji radi velikijeh djela, ostojanstava i imanja,^ uenjak, izdavalac knjievne ostavtine prijatelja mu Metastasia, pisac djela Sur la libert V galit des hommes, za vie od tri dece nija opunomoeni ministar dubrovake republike na . k. dvoru u Beu, posjednik vrlo bogate zbirke Aldino vijeli i drugijeh najstarijih izdanja klasicar, imade takogjer dobrotu da me pomogne pri mojoj radnji sa vie knjiga i rukopisnijeh vijesti. Zahvaljujem milosti Njegove esarske Visosti Nadvojvodi Ivanu priopenje natpisnog bakroreza, koji prikazuje luku i grad Dubrovnik; pogodnosti g. opata Neumann-a sliku dvaju jo neotisnuiijeh dubrovackijeh novaca, dobroti i prijateljstvu austrijskog Ivana MiUler-a, . k. dvorskog tajnika u tajnoj dvorskoj i dravnoj kancelariji baroria .1osipa ot Hormeyer, njekoliko drugijeh vrijednijeh priloga i ispravaka moga djela.
v

Ja ga zovem prilokom mojoj povjesti susjednijeh zemalja ugarskog kraljevstva, koja je izila od god. 1797. u Halle kod Gebauer-a u 4 dijela in 4 (u nizu ope svjecke povjesti) i ija prva sveska sadrava povjest Panonije i Bugara, druga Dalmacije, Hrvake i Slavonije, trea Bosne i Srbije, etvrta, u 2 odjela, Vlake i Moldavske. Ovdje spada dalje povjest o Haliu i Vladimiru u 48. sv. ope svjecke povjesti 4 (Halle 1796. kod Gebauer-a). Onijem te imaju ove knjige svakako bi bilo milije, da je i povjest Dubrovnika bila pecatana u istom formatu i nakladi ; nego u ovome sublunar
avi V. Gerii. Ern. de Frankenau} Bibliotheca ] f ispanica ileraldca, 1724,, 4 str, 18. Etat de la Noblesse V an 1783 Paris , str. 231. Lipsia?,

III

nome svijetu ne ugagjaju sve prilike volji i osnovi pisca, a ve sadanje nevoljno stanje Sjeverne Njemake imalo bi me osloboditi dunosti da se dalje opirno opravdavam. Obradio sam povjest Dubrovnika do kraja XVIII. vije ka. Megju zgodama koje se od tada zbie najznamenitije su spor s Rusijom, 1803. i zauzee grada i zemljita dubro vakoga od strane Francuza (26. Maja 1806.). 0 objema samo njekoliko rijei u predgovoru. Car Aleksandar I. bijae g. 1803. imenovao nekoga gospodina Fontona svojijem generalnijem konsulom u Dalma ciji, koji je imao sjedjeti u Dubrovniku. On povede sa sobom 2 grka sveenika, da mu slue u njegovoj konsulackoj kapeli. Dubrovaki senat, ili bolje njegova veina, a na elu im Gradi, Pozza, Giorgi i Sorgo, odluci da se proenu iz Dubrovnika ova 2 grka sveenika, jer da je sv. Frano Asiki prorekao g. 1220. (v. moju povjest 23), da e se Dubrovnik samo dotle odrati u svojoj neodvisnosti i svojem blagostanju, dok bude zatvarao svoja vrata pristaama grke ispovijedi. Iza ovoga progonstva stigoe depee, pune prijet nja, od ruskoga dvora; na to se senat nagodi s pomenutijem konsulom kako je bolje mogao. 0 zauzeu Dubrovnika od strane francuske vojske, gene ral Lauris ton izjavi dodue da je to samo vojniko i pri vremeno zauzee; ali se iz docnijega proglasa francuskog providura dalmatinskog, Dandola, razabiralo znamenitijih i trajnijeh posljedica. Dubrovako zemljite postade ratnijem popritem megju Francuzima s jedne i Rusima i Crnogorcima s druge strane: Allgemeine Zeitung sadri o ovome isprave pogledom na obje strane. Dalji je razvitak posao nastajnog povjesniara. B e, Deembra 1806.

A.

PRETHODNO ZN AN JE
o istorijskoj knjievnosti Dubrovnika.
I. Pisci izvor II. Tugjmski preragjivai
.. dubrovake povjesti.

III. Prigodno znamenitije spominjanje povjesti i ustava dubrovakoga n drugijem knjigama.

- oc^ oo -

I. Pisci izvora u hronolokom redu. 1216.

Meletius, najstariji povjesniar dubrovaki, vele da je ivio u XII. vijeku i poetkom XIII., oko godine 1216. za doba nadbiskupa Leonarda, koga on jo spominje u svojijem heksametrima. Od njega se naime sauvalo u sve 91 neuglagjenijeh heksametara bez ritma, paek bez hronolokog auljestva i reda; ovi se heksametri bave veinom duhovnijem prije dmetima i moima, i aamo tamo amo spominju koju politiku zgodu. Coleti i Milio de Sorgo dadoe ih peatati, prvi u Illyricum Sacrum, sv. VI. Mleci 1800. nadalje, poljednji u knjizi male etvrtine, te aadri Gommentariolus Lud, Cerv. Tuberonis de orig. & incremento urbis Rkacusanae sa drugijem malijem sastavci ma, Mhacusii 1790. 4 v. str. 45 i dalje. Nijedan od ove dvojice nije pri tome imao pred sobom pouzdan izvor; izgleda da cjeline, kako je izila iz Melecijevijeh raka, nema vie ni u originalu ni u vjernu prije pisu. Da se je ono 91 heksametara sauvalo treba zahvaliti dubrova kom povjesniaru Nikoli Bagnino,, koji ih je u svome djelu tamo amo naveo u ulomcima. (Valja da je Nikola Ragnina jo god. 1545. imao 8?e stihove Melecija)- Iz Ragnmeih je dominikanac Serafin Cerva (f 1759.) akupio, sloio ujedno i pridao svojoj dubrovakoj biblioteci.

1370 1400.
Ivan od Ravenne, ije je vijesti tamo amo rasprane sakupio vojvocki modenski bibliotekar i profesor Girolamo Tiraboschi u 5. di jelu svoje Storia della Letteratura ltaliana} Modena 1725. 4 str. 870

V ili i dalje. On ge rodio u Ravenni oko g. 1374., kaSnje postade ue nikom i kunijem drugom slavnoga Petrarke ( f 1374.), pouavao je krajem XIV. vijeka u Padovi besjednitvo, i tu bijae kanelar. Slutnja da je bio u Dubrovniku profesor, paek ak tajnikom senata, osniva se na dvjema rukopisnijem djelima koja ostae poslije njego ve smrti. 1). Historia Ragusn Joannis de Ravenna. Pod ovijem natpisom nalazi se njegov sastavak u nekom Codex-u negaaje parike dvorske biblioteke. (Catalogus, MSS. Bibliothec. regiae Paris. VoL IV. p. 249 Cod. 6494). Moe bit da je to isto djelo, kojijem se pod natpisom: Ephemerides Ragusanae posluie i koje navedoe Filip de Diversis i Jakob Petar Luccari. U istom parikom kodeksu nalazi se jo jedan librum rerum memorandarum Joannis de Ravenna. 2). Codex epistolarum Joannis de Ravenna, Ovaj se uva1 ) u biblioteci dominikanskog manastira u Dubrovniku, i ima zlataijeh uresa i nasarana poetna slova. Da su ovi rukopisi tureni a svijet, znalo bi se vie o ivotu Ivana od Kavenne; a ovaj postaje tijem tathniji, to je po mnijenja nekolicine u isto doba ivio njeki drugi Ivan od Rivenne i umro god '1406. kao profesor u Firenci.

1434,
Philippus de Diversis de QuaHkf lanis} rodom iz Luke, bi god. 1434. od senata pozvan u Dubrovnik kao Artium Docto r i profesor retorike. Lucca bijae u to doba razdijeljena u stranke Qaartigianaca i Quinigianaca i Filipa de Diversis, kao Quartigianca proene iz zemlje Pavao, poglavica stranke Quinigianaca koja bijae jaa. Filip kao prognanik pogje najprije u Mletke; i poto mu mle taka vlada ne odredi stalno mjesto (radi esa se poslije kaj ala), ode odatle u Dubrovnik; tu ga senat upotrijebi s koristi u onamonjoj uenoj koli podignutoj u zgradi la Sponza. Oko god. 1444. po vrati se Filip u Mletke i odatle posla molbe u Luka, da ga se opet pozove natrag u njegov zaviaj; kojijem uspjehom? nije poznato.
^ Po propasti republika rukopisa vie uema. dominikanska biblioteka sva propada, zato ni ovoga

IX Jo se o ijemu zua samo da ja bio oenjen i imao sinova. Ovi se njegovi rukopisi nalaze jo u Dubrovniku: 1. Oratio in funere Sif/ism. Imperatoris 1437. 2. pro electione Alberti Regis 1438. 3. in funere 1439. Iz ovijeh se besjeda, izreenijeh u Dubrovniku, moe od prilike prosuditi, kolik je jo onda bio u Dubrovniku ugled ugarskijeh kraljeva. 4. Descriptio Ragusina u 4 dijela, u kojijem se govori o kli mi, o poloaju, o vodama, o crkvama, o javnijem zgradama, o razliitijem magistratima i o pohvalnijem obiajima Dubrovana. Ovakva topografija iz oiiijeh vremena za nas sad vrijedi kao drago cjen povjeaniki spomenik.

1471.
Bernardus Ghetaldus Historiam virorum illustrium patriae suae Ragusinae confecit 1471, Ovo javlja Coleti str. 33. Nego Appen dini 1J. str. 29, ispravlja ovu vijest ovako: da je Ghetaldi, domini kanac, opisao samo ivot svoje znamenitije brade u redu, i takpgjer da ovoga rukopisa vie nema.

1 4 9 0 -1 5 2 2 .
Ludovicus Cerva ili Cervarius Tubero poznat je osobito radi povjesti svoga vremena (1490-1522.), a za to mu dade glavno gra divo, naime materijal za prianje ugarskijeh i turskijeh zgoda, nje gov zatitnik, Grgur Frangepanif nadbiskup Kaloki. Ispravnijih biografakijeh vijesti o njemu, nego to smo do sada imali, priopio je ve moj mnogo potovani prijatelj gosp. Ludwig v. Scheius u Z e i t s c h r i f t von and fr Ungarn IV. 1803. str. 166 i dalje, iz predgovora najnovijeg izdanja njegovi)eh Komentara (Dubrovnik kod Karla Autu nar Occhi 1784, 8), Appendinijeve vijesti o njemu, koje izgledaju pouzdanije kad se upcredi vie rukopisa za dubrova ku povjest, ne slau se u njeem sa podacima predgovornika; za to u prenijeti iz Appendini-a biografiju ovoga neobinoga ovjeka.

XII L adovicus Tubero Patricius Ragusinus de Cerva & Abbas Congregationis Melitensis S. Benedicti, Gregorio Frangepani, Coloci ensium Pontifci Salutem. Da je Tuberon svoje Komentare svakako odredio za peatauje, vidi se iz rijei spomenutog posvetnog predgovora: rut posteris quoque juicium de Te meum testatum situ.

Nicolaus Ragnina, vlastelin, ija je porodica po prii iz Tarenta. On je otac novije dubrovake povjesti, koju je nastavio do 1545. Njegova hronika dodue nije jo prosta od sredaje-vjenog ukusa i stila; ali ona dajbudi donosi zgode, te se zbie poslije g. 1400., hronolokom odregjenou i opirno. Njemu zahvaljujemo sauvanje Melecijevijeh ulomaka. Ni njegova h roni ka, koja se u ru kopisu uva u dominikanskom manastiru dubrovakom, nije peatana kao mnogo toga to se tie dubrovake povjesti, i ako Mihajlo Sorgo ve g. 1790. poda ugodnu nadu, da e do brzo ugledati svijet. Razzi se puno njom sluio.

1545.
Bieloslaus Tiburtini, puanin u Dubrovniku, poe god. 1545. djelo, kje nastavie njegovi potomci, i koje je jo sauvano pod ovijem natpisom: Origine e Genaologie di tutte le famiglie dei Cittadini della Citt di Ragusa, quali successivamente sono uscite di tempo in tempo, cominciando circa l anno 1300. fiuo all anno 1500., comminciate a descriversi da Bieloslavo di Gradoje Tiburtini fino all anno 1400, e seguitate da Evangelista de Brailo Tiburtini nipote del detto Bieloslao fino all' anno 1450, & poi da Evangelista di Gabriele Tiburtini nipote di detto Evangelista fino all1anno 1500, ed am pliate per me Giovanni Evangelista.

XIII Ove genealogije, ne vlasteoskijeh ve puanskijeh porodica Dubrovnika, koje je imao u rukama Appendini, pruaju u isto doba sliku trgovine, obrta, podizanja i opadanja drave u raz nijem vre menima. Neki lio de da su Tiburtini sastavili slinu genealogiju iz vlasteoskijeh porodica, koja da se izgubila. Drugi su genealogiste dubrovaki; Mafija Drzi (de nobilium familiarum origine) Lujo Bii i Hristi/or Vlajki ( f 1728.).

1 5 5 5 -1 5 6 0 .
Ljudevit Beccatelli, rodom iz Bologne, nadbiskup dubrovaki od 1555-1560* napisa izmegju ostaloga: Cronaca salle cose di Ragusa e di Spalatro, ali se ova ne moe vie nai ni u samom Dubrovniku.1)

1558 1596.
Flavius Jacobus Eboracensis, po svom pjesnikom imenu Bidacus Pyrhus (vele da Didacus znai u panjolaca isto to i Jakob), rogjen 1517. u Evo ri u Portugalskoj, uio je pod Petrom de Soto u Salamanci, portugalski ga inkvisitori Parede i Melio prognae iz zemlje kao nevjernika jer sumnjahu da je Jevrejin, putova zatijem u Englesku, Franc usku, Belgij u, vicarsku, Italiju, Egipat i dio Azije, posta 1552. profesorom filologije u Jakinu, i poto bijae i ovdje sumnjiv da je Jevrejin, dogje god. 1558. u Dubrovnik, ivljae tu do god. 1596,, pogje zatijem u Kotor,2) i umrije kao Jevrejin, i kako vele lei pokopan u groblju panjolskijeh Jevreja do Kotora. Bijae izvrstan filolog i drahu ga libidom njegova vremena. U povjesniku nau svrhu zasluuje da ga se spomene radi njegove: Elegia de illustribus familiis , quae Rhagusae exstant, ad am plissimum Senatum. Nahodila se u izdanjima njegovijeh pjesama u Krakovu 1582. i Mlecima 1596,; ali poto je vrlo rijetka, Mihajlo de Sorgo dade je 1790. prepeatati ujedno sa Commentariolus Tuberonis i
V

') Ovo djelo propade u trenji 1GG7. s) Umrije u Herceguovome.

XIV drugijem. Ne ispunja gotovo ni 4 lista u etvrtini. Sorgo joj nadoda takogjer jo epigramacku pohvalu Filipa Atrirella (tajnika florentinskog poslanstva odregjena za Carigrad), i himnu ovome grau od Mihajla Tarchaniotes Marullus, Carigragjanina, koji bijae rogjen u Dubrovniku god. 1453. poslije turskog osvo]onja Carigrad, pa se zatijem sa svojijem ocem Pavlom Tarchaniotes preseli u Pi renen zajedno sa Ivanom Laskaris-om i drugijem Grcima.

1564 1585.
Frano Gondola, vlastelin, jedan od najboljih megju dubrovakijem povjesniarima, no iji rukopisi na alost kao mnogi slini ne ugledae svijeta. Najznamenitiji je megju ovijem rukopisima Appa rati# ad historiam Ragusanam, koji je sabran iz arhivi ja republike. Osim toga ostavi nakon sebe: 1). Commentarium rerum a se in tribus legationibus gestarum. 2). Scholia, Summaria Indices legum Ragusinarum. 3). Indicem alphabeticum Senatus Consultorum, Umrije, ne navrivi 50 godina, god. 1585. Njegovijeh ruko pisa dopade naljestvom Junij Resti, koji se njima, kako emo nie vidjeti, dobro sluio za svoju hroniku Dubrovnika.

1587.
Seraphinus Razz% dominikanac iz Firence, bijae god. 1587. nastojnik svijeh dominikankijeh manastira na dubrovakom zemlji tu i god. 1588. za 5 mjeseca vikar dubrovakog stnog kapitula. Njegova je Storia di Raugia pogledom na prve dvije knjige ve ijem dijelom samo italijanski prijepis Ranjiuine hronike: ali kao suvre menik pria opirno pomorske i kopnene ratove Dubrovana i nj i hovijeh hrisanskijeh susjeda s Turcima. Osim toga ostavio je nakon sebe biografije dubrovakijeh nadbiskupa, a taj se rukopis nalazi u dominikanskom manastiru u Firenci, te se njime sluio Riceputi a po njemu drugi. Peatano istorijsko djelo naega Sera/lna Bazzi ima ovaj natpis: La storia di Raugia scritta nuovamente in tre U hi da F. Seraphino

XV Mazzi Dottor Theologo Domenicano. In Lucca per Vincezio Busdragki (platano 1595.) Tako je rijetka u samom Dubrovnika, da je egzemplar, koji ja imam, 1750. u Dubrovniku svojeruno vjerno prepisao gosp. Gjuro Ferri. Na prvom je mjestu biljeka o 29 sta rijeh dubrovakijeh vlasteoskijeh porodica, koje bijahu jo a ivotu god. 1588. Prva knjiga bez predgovora sie do god. 1400. U predgovoru druge knjige pisac napominje itaocima, da njegova knjiga, u Du brovniku ve dovrena, gotovo ipak ne bi bila radi nestaice na kladnika ugledala svijeta, da mu nije pri pea tanju iste pomogao Marin Kaboga, mladi dubrovaki plemi koji stanovae u Jakinu. Druga knjiga sie od g. 1400. do 1571. Trea knjiga sadri topo grafici opis poloaja, utvrgjenja, zemljita, ostrv, zakona i obiaja, i popis najotmenijih vlasteoskijeh porodica ; n predgovora ove knjige Razzi slavi Ivana ot Vita Ghetaldi kao svoga zatitnika i kao o vjeka koji je odvojio sa sabranoga iskustva u putovanjima i sa znanja. Razzi je nadoda1 svome djelu, u poast etirima vlasteoskijem porodicama Benesciaf Bncchia, Cerva i Pozza, za koje vele da su porijeklom iz Kotora, opis Kotora ili Ascrivium u heksametrima od Joannes Bona de Boliris, plemia iz Kotora, Iliji Dubrovaninu (He llas Ragu si us). U mojem se egzemplaru nalazi takogjer Relazione delV horri bile terremoto sequito nella Citt di Ragusa ed altre della Dalma zia ed Albania il giorno del 6 Aprile 1667, O ovoj trenji ima takogjer slovjenska pjesma od Bartolomeja Bettera (Jakin 1667.) latinska od jezuita Benedikta Rogacci (1670) i od Gradi 1675. (v. nie lanak Gradi), zatijem slovjensfca pjesma od Jakoba Paimota ( f 1680) sa natpisom: Dubrovnik ponovljen, u 20 knjiga, ali nedovrena pa jo slovjenska od Nikoh Ivova de Bona, s natpi som: Grad Dubrovnik Vlastelom u trescgnu, biva, grad Dubrovnik avojijem gospodarima poslije trenje (peat. 1667).

1590.
usebim Caboga, vlastelin iz porodice Caboga, koja vele da je porijeklom iz Ferma, napisao je latinske anale o Dubrovniku i

XYI biografije nadbiskupa dubrovakijeh, ali je ovo oboje izgubljeno. On je uprav bio Benediktinac i umrije kao takav u Stonu 1590 ; svoje rukopise ostavi Chrysostomu Bagnini, biskupu u Stonu; Razzi, Mavro Orbini i Frano Serdonatus s hvalom ga spominju; Ooleti pie, da su propali a strahovitoj trenji g. 1667. Benedikt Orsini, franjevac (*j- 1653) imao ih je jo u rukama, htio ih je turiti u svijet/ ali ostade kod same nakane. U Gloria Comnena istoga Orsini<5a sau vano je dva tri ulomka od njih. Caboga poe jo drugo djelo, ali ga ne dovri, niti ga pregleda za poljedni put; nosi natpis: De exemplis illustrium Virorum Ragusanae Civitatis) & exterorum, qui in eam aliquo beneficio noti habentur ; od ovoga je ostalo nekoliko lista u manastiru Kongregacije Mljecke sv. Benedikta. Da je Ta taerono v Commentarius de orig. Turearum bio peatan 1590. u Fi renci o troku Mateja Bone i brigom Frana Serdonatus, ima se takogjer zahvaliti nastojanju Eusebija Caboge.

1601 .
Mauro Orbini, na neki nain spada takogjer u niz dubrovakijeh istorijskijeh pisaca, jer u svojem Regno delli Slavi, peata nijem u P e s a r od Hieronyma Concordia fol., pria i dubro vakijeh dogagjaja, ali uprav tako nekritino i zamreno, kao to je na alost nagrdio svukoliku povjest slovenskijeh stanovnika na Ja dranskom moru. Meenati ovoga benediktinca bijahu vojvode od Urbina, koji mu otvorie svoje biblioteke, a on tad sve to nagje sabra ujedno bez ukusa, reda i kritike. Neko vrijeme bijae lan Mljecke Kongregacije, zatijem pogje k stoujskom biskupu Chryso stomu Eagnina odatle pogje u Ba kao opat benediktinskog ma nastira sv, Marije u Bau: napokon se vrati u svoj zaviaj gdje umrije g. 1614. Njegova je knjiga stajala neko vrijeme u rimskome Index Prohibitorum, samo -s toga to se odvie pozivae na eretike pisce. Upravo ova knjiga doivje nekoliko poasti. Minorit Martin Rosa iz Stona prevede je u latinske stihove s natpisom: Compendium totius Nationis Linguae Illyricae, in quo hreviter origo ipsius N a * tionis ostenditur, extensio ejus copiosa reges fidei Catholicae totius Dalmatiae, Bosniae, Serviae atque Rasciae, quos habuit. In fine vero sub umbra aquilae magnarum alarum Respublica Ragusina

XVII Madridu bod Frana Martinez 1638 Ovo je lakrdijako djelo posveeno grofa Olivares. Najbolja su stvar u knjizi Kose vijesti o dubrovakijem pomorskijem oficirima, te odvojie u slubi' panjake krune. Osobita pjesma u toj knjizi nosi natpis : Descriptio Ragusinae Reipublicae sub umbra aquilae magna rum alarum. Knjigu Mavra Orbini prevede jo na ruski Teo fan Prokopovi, nadbiskup u Novgorodu. Mam> Orbini poinje povjest ilirskijeh Slovjena godinom 600. i nastavlja je do 1466.
11

quodammodo moratur. Peatano

1605.
Jacohus Luccari, najpoznatiji dubrovaki istoriar, ali i megju svijem naj nepouzdani ji. Rodi se ,od vlasteoske porodice 1551., koja je po nekijem porijeklom iz Epira a po drugijem iz Tesalije; otac mu se zvae Petar Luccari (za to ga zovu po dubrovakom obiaju i oponaanju slovjenske navade, po kojoj se oevo ime kae nadodatkom vi, Jakob Petrovi Luccari). Ve u 20. godini (1571.) ugje u senat, i sluio je u raznovrsnijem domaijem slubama i po slanstvima u tugjinu. N. p. bosanskome pai, i u Carigrad, a bio je takogjer jednom knez republike. Putovao je u Italiju, Majorku i Afriku ; po povratku radio je na svome Copioso Ristretto degli annali di Magusa, pri em se osobito sluio sa Effemeridi Ivana od R a venne i gdje ter gdje arhivijem republike. Umrije 1615. dne 22. Maja. Dolci, Cerva i Appendini izriu o njemu ovaj kruti ali dobro osnovani sud: Malo marei za pravila hronologije i povjesti, po brkao je red i sulj estro vremen i dogagjaj. Htio je obuhvatiti zgode cijeloga svijeta i s toga prui tijem manje za dubrovaku povjest. Ne drae se logina reda, nego pomijea skupa staro i novo, geografske, istorijske i politike vijesti. Vrijednost njegovu sainja vaju njegovo poznanje poprita nekojijeh dogagjaja i velika naita nost mnogijeh pisaca (ali ove nije probavio kako treba). Prvo izdanje njegove knjige izagje u Mlecima kod Antuna Leonardi 1605., ali poto je postalo veoma rijetko, Andrija se Trevisan pobrinuo za novo g. 1790., 325 str., 8, koje imam pred sobom: s& posvetom senatu, sa biografijom Luccari-a i s pozivom da se njegova povjest, koja sie samo do g. 1660., nastavi do naj novijih vremena, koji poziv, nimalo astan za Dubrovane, dosada
ITT.

XVIII ostade bez uspjeha, jer i sama Appendinijeva povjest sie samo do g. 1718. Iza 4 knjige njegove povjesti dolazi u izdanju od g. 1790. vije8t o sforma del governo Aristocratico della rep. di Ragusa zatijem popis: 27 starijeh vlasteoskijeh porodica te cvatijahu u doba Luccari-jevo, tugjinaca koji bie poaeni dubrovakjem vlasteoskijem naslovom, doapjelijeh porodica, 6 porodica te bie primljene u vlasteoski senat po smrti Luccari-jevoj, dubrovakijeh nadbiskupa od 691-1777., napokon katalog pisaca, kojijem se sluio Luccari.

1650.
Joannes de Gondola, franjevac, sin Marina de Gondola (f 1650). vele fpo Dolci-u) da je izradio dubrovake anale do god. 1484.

1671.
Nicolaus Bona , dubrovaki vlastelin, rogjen g. 1600. f 1678., na glasu sa svoje valjanosti; on je ne samo u najgore doba potresa od 6. Aprila 1667. pomogao razborito i uspjeno pri vogjenju unutrnjijeh posala republike, nego je i dvaput u vrlo znamenitijem poslima iao turskome dvora kao poslanik i napokon i vlastiti ivot pregorio 2 a svoju domovinu. Neovjean ga bosanski paa, jer ne donese oekivani novae, dade zatvoriti i u verigama odvui u Siliatriju, gdje umrije g. 1678. Od njega je ostalo: 1). Praxis judiciaria juxta stylum Curiae Hagusanae, napisano g. 1671., peatano 1784. u Dubrovniku kod Karla Occhi*) 2). Descriptio Ditionis Hagusanae. Vrlo kratak geografski sa stavak, ispunja 9. str. 4, te ga god. 1790. tari u svijet Miho Sorgo ujedno sa Tuberonovijem Commentariolus. Njegova pjesma o dubro vakoj trenji spomenuta je gore (lanak Razzi).

1 6 7 5 -1 6 8 3 .
Stjepan Gradi, dubrovaki vlastelin, opat i uvar Vatikanske biblioteke ( f 1683.). Od njega ima:
*) Praxis Curiae Hag. ima u nikopieu i od imuua Benessa, koji ivljae 1581.

XIX 1). Massime politiche pel buon governo della Bepublica di Bagusa. Ora] se rukopis uva kod sekretarijata republike. 2). Diatribe antiquitatum Bagusanarum. Peatano u Dubrovni ku 1790. ujedao sa Commmtariohis Tuberonis, de origine & incremento urbis Bhacusanae. Ova Diatribe ispunja samo 2 strane 4. 3). Carmen de laudibus Beip. Venetae d' suae patriae dadibus. Venet. 1675. Ovdje se nalazi opis velike trenje Dubrovnika, koji je peatan po onoj Diatribi str. 62-65.1 ).

1785.
Junius Resti' li Junius Antonii de Restis, vlastelin, ija poro dica vele da je porijeklom iz Epidavra, On naslijedi znamenite ru kopise Frana Gondole, sabrane iz arhivija republike, i htio ih je obraditi za potpunu povjest Dubrovnika, koju namjeravae dovesti do svoga vremena: ali ga prestie smrt. S toga napisa samo 13 knji ga, u kojijem je sadrana povjest Dubrovnika do 1451. On je do due gdje te gdje odve opiran u uzgrednijem stvarima, ali je ovo njegovo italijanaki napisano djelo, na alost jo uvijek u rukopisu, daleko najznamenitije od s rij eh rukopisnijeh radnja o dubrovakoj povjesti, a to radi autentinijeh vrela iz kojijeh je orpeno i radi isprava koje su umetnute. Kad Junij Resti umrije g. 1735,, njego vo djelo dogje u ruke njegova prijatelja Vlaislava Gozse (*j- 1746), koji napiaa za nj uen predgovor, ali ne uini nita za njegovo peatanje. U moju sam raspravu 0 Sigmundovu boravku u Dubrovniku 1396. (Zeitschrift v. u. f. Ungern. Knj. IV. sv. 4.) umetnuo ulomak iz Reati-jeve hronike, koji, poto je cio crpen iz autentinijeh zapi snika velikoga i maloga vijea republike, dovoljno dokazuje znamenitost radnje Junij a Resti.

1737.
Ignjat Giorgi, najprije jezuit pa benediktinac ( f 1737), turi u svijet 1730. Ricerche anticritiche, u svrhu da dokae; da se sv. Pa^
') Za povjest dubrovaku znamenita su i njegova pisma.

XX
vao razbio 8 brodom ne kod Malte, ve kod Mljeta u Jadranskom moru. Ove prouzroie druga polemina djela, ua koja Giorgi odgo vara u Apocrisi alle opposizioni di certi Anonymi; poljednjije spis peatan u Mlecima tek 1760., po njegovoj smrti. Politiki bi i antikvarno znamenitije bilo njegovo djelo: Sulle antichit Illyriche, da ga je dovrio, ili kad bi samo ugledali svijet i ostavljeni ulomci. On je poeo jo drugo djelo, ali koje ostade takogjer nedovreno, i koje sad kola u rukopisu, s natpisom: Vita ' carmina nonnullo rum civium Rachusinorum. Dolci se sluio njime u Fasti lit. Ragus. U predgovoru svome Ilirskom Psaltiru nabraja Giorgi preko 30 uenijeh Dubrovana, koji su ivjeli prije god. 1500,

1759.
Seraphinus Cerva, uen i radian dominikanac iz Dubrovnika, (umrije u dubokoj starosti 24. Junija 1759.). Kad dovri besjeduike nauke, ugje u dominikanski red, pogje u Mletke i tu upozna od uenjak Concina, Gonigliati, de Rubeis i Patucci literaturu i nje zinu vrijedno at. Po svome povratku sabra u Dubrovniku i u Kimu mnotvo istorijskog gradiva s natpisom: Adversaria. On uvidje dobro potrebu da se slui javnijem arhivijem, ?a to je imao i dozvolu: u predgovoru k svojem Metropolis Sacra Ragusina pise: Certe ex tabulariis publicis plurima erui pose omnino ignota scitu dignis sima antiquitatis monumenta, experimento didici, qui in singulis codicibus, quos evolvi, semper aliquid reper, quod adnotarem, & in adversaria referrem; verum omnes hujusmodi tabulas evolvere non unius hominis res est, etiamsi longissimae aetatis & ab alia qua cunque opera vacui. On sastavi osnovu za tri razliita djela: 1). Sa era Metropolis Ragusina.1 ) 2). Vitae hominum illustrium Ragusi norum 3). Monumenta Congregationis S. Dominici Ragusanae, Sva ko je djelo imalo iznosili 4 sv. in folio. Popravio je hronologiju svojijeh preasnika po ispravama. 1 ovo blago lei zakopano u do minikanskom manastiru u Dubrovniku tako zakopano, da se nije mogao sluiti ovijem znamenitijem pripravnijem radnjama ni Coleti za V. knjigu svoga Illyricum Sacmm. Vei dio njegovijeh rukopisa
Po smrti ter. Cerve senat zapovjedi da mu se doaeae rukopis i unisti kojeta to vladi nije bilo po volji.

XXI
bavi se crkvama, manastirima, biskupijama, sto nijem kpitulima i moima; ali bi II. djelo, koje gore spomenusmo, bilo bez sumnje znamenito za politiku povjest Dubrovnika. Surevnjivost i plahost od javnosti, kojijem dubrovaki dominikanski manastir bdije nad ovijem uenijem blagom, donijee Dubrovanima ponienje, da je Coleti-u, tugjincu, prvome bilo red da obradi crkvenu povjest Du brovnika. Poznatiji je i vie upotrebljavan 1Y. preostali rukopis S. C. s natpisom; Bibliotheca Ragusina in qua Ragusini S e c to r es, eorum gesta & scripta recensentur. Sadrava u 4 sveska 500 pisaca, od kojijeh neki naravno iiijesii zasluili da ih se spomene. Giorgi, Bassich i Appendini slaie se ovijem djelom, i tako i mi dobismo oda tle indirektno pouke i vijesti.

1754 1777.
Sebastianus Dolci, franjevac, teolog republike, plodan pisac. Od njegovijeh djela ova se bave dubrovakom povjesti: 1). De Illyricae linguae vetustate & amplitudine, Veuetiis 1754. 2). Epistola anticritica de antiquitate A . Epp a tus Ragus. cum serie chronolog. Archiepiscoporum. 1761. 3). Diss, historico ckronologica de perpetua nae Ubertate. Ined. Ma, ReipubL Ragusi-

4). Fasti literario Ragusini, sive virorum Uteratorum, qui usque ad a. M D C C L X V I in Ragusina claruerunt ditione, prospec tus alphabetico ordine exhibitus & notis illustratus. Venetiis 1767. apud C*ap. Storti. 4 str. 66. Ovom sam se izvrsnom knjigom pomonicom sluio uz Coleti-a i Appendini-a pri obragjivanju ovoga hronolokoga pregleda dubrovakijeh povjesniara. Sm Dolci nije bio u stanju da dobavi i da se posloi Cervi nijem rukopisom : Bibliotheca Ragusana, iz kojega bi bio mogao jo koji lanak nadodati, popraviti i popuniti. Kad je govor o Dolci-jevijem Fasti lit. treba jo spomenuti: Gjura Bassi (f 1765), uena jezuita, koji je napisao biografije svijeh dubrovakijeh jezuita i ostavio ih u rukopisu, i Ambrosija

XXII Gozze, dominikanca, koji je napisao biografiju svijeh uenijeh Du brovana svoga reda, ( f u 64-oj godini, 1632).*)

II. Tugjinski obragjivaci dubrovake povjesti.

U obragjivanju povjesti Dubrovnika imao sam dva uvenija i preasnika, te su u literarnom svijetu dovoljno poznata, a da bih imao razloga da opirno o njima govorim, I). Gosp. vijenik Gehhardi u Liineburg-u, ovaj, povjesti na zalost rano oteti, marljivi uenjak sastavio je u cjelinu povjest Du~ brovnika najprvi megju svijem Nijemcima u treem dijelu svo je ppvjesti ugarskog kraljevstva i drava s njim u svezi. Leipzig, kod Weidmann-ovijeh naljednika 1781. 8, Njega ide pravedna hvala, da je prokrio put, i sve pruio, to se moe po pravici tra iti od njega i od pomouijeh sresta va njemu pristupanijeh, II). Piarista Frano Marija Apgenini, koji ivi u Dubrovniku, u dvije sveske svojih Notizie (storico critiche sulle antichit storia e letteratura de Ragusei, U Dubrovniku kod Martecciini, I. 1802., 332 str., II. 1803. 336 str. 4.*) Opirniji prikaz ove knjige nalazi se u boljim kritinijem li stovima Njemake, n. p. u Hallische . L. Z. 1804. br. 157. i 158,, 1805. br. 85. Zato ne treba a je prikazujem, ve arao pri mjeujem, da mi je ovo djelo veoma mnogo koristilo pri pisanju ovoga svoga, ali da sebi laskam da sam u kritinom popravljanju kao i u irem upotrebljavan} u izvor, proirenju i zgodnom poregjenju dubrovake povjesti poao dalje od ovoga svoga cijenjenog pre* asnika.
') Antun Sorgo u prvoj polovici ovoga vijeka napisa: Fragments sui' L Hiatoire Politique et Littraire de T ancienne Rpublique de Raguse et sur La Laugue Slave. Paris, Imprimerle de Madame Portiimaun, 1839. Knjiga bijae zabranjena u * Austriji. Sadri u kratko cijelu povij est Dubrovnika do 1840. godine. Bavili su B 6 jo dubrovakom povjesti M. Fiici, Messi, Skurla, Gelciei Vojnovi, Vuoeti i ost. Ulomaka o dubrovakoj povjesti nalazi se i u radovima Jugoslavenske Akademije, u Slovnicu , n Zabavniku Narodne tioniee Dubrovake Dubrovniku i r. a ) Senat unisti prvi svezak ove radnje Appendinijeve i zapovjedi mu da je preradi onako, kako to je sad imamo.

XXIII III. Prigodno znamenitije spominjanje

dubrovakog ustava

i povjesti u drugijem knjigama, ili tugjinske obrade pojedinijeh prijedmeta koji zasijecaju u ovo.a j)
1). Philippus Alegret, benediktinac, napisa djelo koje nijesam vidio : de Ragusina Nobilitate, 2). Martinus Bosa , 0 ovome vidi u lanku : Mauro Orbini. 3). lUyrci Sacri Tomus VI. Ecclesa Ragusina cum Suffa* ganeisj auctore Daniele Furiato} & Jacobo Goleto Soc. olmi Jesu alumnis. Venetiis apud Sebastianum Goleti 1800- fol, 540 str* Ovi jem sam se djelom sluio s velikom koristi, spominjem ga u kratko jednom rijei: Goleti. U njemu se pria posve malo politikijeh dogagjaja, pa ni same crkvene prilike Dubrovnika nijesii potpuno pripovidjene, osobito one novijih vremena. 4). Od putnika te spominju Dubrovnik, treba zabiljeiti Tho~ mas-a Watkins i najnovijeg putnika Pouqueville ( Voyage en Albanie 1805. 3 sv. 8). Cassas nije vidio Dubrovnik. 5). Pisci, koji pisahu o republikama, kao Franciscus Romanus de Eepublicis (1515. u Medina Campo), lo. Bodinus De Republica (Francof. 1609. 8 lib. II.), Francesco Sansovino, governo delle Republiche, uplitahu sad krae sad dulje vijesti o Dubrovniku, ali su ove manje znamenite, jer pisci ne poznavahu tano mjesta. 6). Gosp. vijenik Brettschneider ima francusku knjiicu u 12-ini s natpisom : la RpubMque de Eaguse} ali je nijesam mogao vidjeti. 7). Da gotovo sve knjige, koje se bave dalmatinskom povjesti, upliu vijesti i iz povjesti dubrovake, razumije se po sebi, te nije potreba da nabrajam ove ili koje druge spise gdje se Dubrovnik uzgrede spominje. Jedno samo nije izlino da primjetim, biva, da su istorijsko-geograMi i literarni rjenici u Njemakoj obino neo pisivo mravi i nedovoljni u lanku Dubrovnik. Sam Hassel u svo jemu statist, nacrtu svijeh evropskijeh drava svezak II. 1805. Braunschweig kod Wieweg-a, in folio, zna priopiti o Dubrovniku samo ove vijesti:
a ) Najvie po Coleti etr. 32.

XXIV
H Sastavni djelom; Mala republika Dubrovnik lei megju 35-36 ist. duljine i 42 40'-43 10' sjev. irine sa obiju strana rijeke Ombla. Kopno broji po Cromer*u 22, a ostcva (elaficki Andrijini otoci Mljet, Lastovo i Tizzola) 8 milja2. Politiki dnevnik rauna svukoliku povrinu na 22 milje9. Bona rauna u svoje doba 50.000 stanovnika, Hassel rauna za sada 56.000. Ovi stanuju u 5 gradova, u 3 varoice, u 95 sela, te na kvadratnu milju rauna se 1867 ljudi. Dubrovnik vele da ima 8000, Ston 4000 itelja. Zemlja je na kopnu neplodna, ali na ostrvima veuma nasporita. God. 1779. brojilo se 162 broda od 10-40 topova pod dubrovakom zastavom, 29 ih je lealo na igalima. Zatitni novac Poiti iznosi 25.000 pjastara ali naj jai utic ai na Dubrovnik ima[e] <5esar austrijski kao gospodar Dalma cije . Vojaka broji 1200 ljudi, od kojijeh 160 garde; prihodi se raunaju na 100.000 dukata, a po drugijem 300.000.* S). U mjesenom liatu : Esprit des journaux Bruxelles Sept. 1806 ima kratka biljeka o Dubrovniku ponajvie crpena iz Appendini-a.

B.

P O V JE S T DUBROVNIKA.

Periodi dubrovake povjesti.

1). Dubrovaka drevnost, od godine 2473 stvorenja svijeta do g. 656 poslije Hrista, 2). Dabrovnik pod srpskom god. 656 1204.
*

i vizantijskom

zatitom,

3). Dubrovnik pod mletaekijem zatitnijem gospostvom god. 1204 1357. 4). Dabrovnik pod ugarskijem god. 1857 *-1527. zatitnijem gospostvom

5). Dubrovnik pod otomanskijem zatituijem gospostvom god. 1 5 2 7 -1 8 0 6 .

PRVI PERIOD
Prastaro doba dubrovako. Zgode Epidavra sve do osnivanja Dubrovnika.

God. 2473. od postanka svijeta do g. 656. pos. Hrista.

Pisac povjesti ne smije mimoii ovo doba, ali se nema ni odve dugo baviti oto njega. Pria o Kamu i Harmoniji je najstariji historijski podatak za povjest ove zemlje. Ead je Kadmo, vladar Teb i osvaja Beocije sa svojom Harmonijom g. 247S. bio prognan iz Beocije, kae se, da je iskao, te i naao utoite kod Enheljana (Engelova povjest Ugarske, II., 416.). Tada ba bijahu Eaheljani u ratu sa Ilircima, i na njihovo pitanje oigovori im proroite: Izaberite za vogju Kama, i pobjeiete! Eadmo postane vogja Eaheljana, i pod jarmi lirce. Kau, da je on osnovao i grad Aclmdu (Ohrid), nazvan jo i Lychnidum po jezeru Lychnis, i a se njegova grobnica, kao i ene mu, ima traiti u onijem peinama i hridima, koji se i dan dananji nahode na brdu Snijeoici ili u stijenama konavoskijem, u Konavlima, predjelu dubrovakomu, bliza razvalina Epidavra. U tijem su se peinama legle zmije osobite veliine i strahoe, te po tome se spominje u prii, da su se Eadmo i Harmonija po smrti prometnuli u zmije. Ime Enheljana izlazi od to znai jegu lja, jer su oni, bavei se ribolovom, najvie hvatali i jeli jegulja. Uz Eriheljane spominju se u prii u isto doba i Ilirci, neko trako
*) Duktor uve su primjeri iie oznaeno slovim n 7 a prevodioeve brojevim a.

pleme, koje kao da je takogjer pozajmilo svoj naziv od rijeke Ilura; ili od druge kakve prirodne zuamenitosti. Sin Kadoaov i nasljednik njegov u vladi nad tijem pukom zove se po prii Ilir.1 ) Poslije dogjoe grke' naseobine, po svoj priliei Partenci, iz Peloponeza oko g. 3411. od postanka svijeta, i sagradie Epidavar, koji prozvale tako moda po imenu svoje postojbine u Pelopouezu. Oni donesoe sa sobom i svetkovanje Eskulapij;^ te to vz rokova, da se pojmovi o tome boga ljekarstva spoje sa pojmovima o zmijama peina toga predjela.2 ) Epidauru? m ima doloro razlikovati od - Epidamnus-a ili Dyrrachmm~a. daoanjeg Draa, druge njeke gr ke naseobine. ini se, da je pidavar bio malena samostalna republika po grkome kroju, i da se odrao u nezgodama onoga vremeua i poloa ja sve dokle se ne pojavie g. 3777. od postanka svijeta, n jadran skom moru nadmoniji Rimljani s pomorskom silom, da ukrote Teu tu, kraljicu ilirsku. Partenci otpravie poslanike u susret konsuliraa C. Fulviju i . Postumiju, te predae i sebe i grad svojevoljno Rimljanima. Ova podlonost nije onda jo za dugo trajala, jer vidirao, da Partenci ve oko g. 3792, plaahu hara kralju Filipu Maedonskome, a oko g. 3811. da im se trebalo pokoriti Pleuratu, sinu Skerdilajda, pa opet Oenciju, sinu Pleuratovu cko g. 3S24), Sila

!) Legenda se zove svaka povjest mas tavi jem idejama zamrena; to kae i suma rije legere izabrati. Legendus, legenda ono to treba izabrati, dakle ono u emu treba odvojiti Istinu od prie. Da je Kadmo doao megju liire, to prvi pripo vijeda Ovidije u svojijem Metamorfozama. Ime ilirskog naroda, tako prozvana od grkijeh povjesniara, im i svoj korijen u grkoj rijeci, sto znai u naem jeziku: uma, dubrava, u koju je, kako kau, u prvo doba bila obrasla sva obala jadranskog mora. Prof. Kotar u svojoj raspravi Starine bokokotorske (V. Program gimn. u Kotoru, 1879-80) kae, da su. ti Ilirci u ope imali opet razlieitijeL plemena, megju kojijema bij aliu i Euhe!jam, koji su na jugu stanovali ak do rijeke Skumbi (Ganuosos u starom vijeku). Dakle Enlieljani su bili svi primorei Arbanije i zaljeva kotorskoga, a dopirali su, koliko se zna, i do Epidavra. Fartene! su pak Grci, kao i oni koji dogjoe e Kad mom, imajui opet i oni, kao i svaki drugi narod, razliita i mona, i oni su se bas imali ratpflc-TtVi!.'; biva: protezali uz llirce, urogjenlk ovijtvk zemalja, 2) Jer je zmija posveena Eskulapiju. a u zmiju se opet Xadmo pretvorio po vjerovauju ondanjeg naroda. a) Moja povjest Ugara, kralj. II.. od str. 427 u uap.

Gencijeva bi utrkana od Rimljana g. 3836., i tako Epidavar postade rimska imovina. | U gragjanskijem ratovima megju esarom i Pompejem bio je Epidavar opsagjen od M. Oktavija, vojvode Pompejeva, ali ga oslo bodi opsade Yatidje, esarov vojvoda, oko g. 3955. od post. svije ta. Provincija Ilirija bijae dopala u dio Juliju Gesaru. Iza smrti Uesarove 3960. megju ostulijem narodima ilirskijem pobunie se i E^iavnuai; Asinije Polijon, koga Avgust posla u Dal macija i llirijur oko g. 3962. savlada Epidavar i Partence u vie okraja, ) ali ipak ne mogae podjarmiti sve dalmatinske i ilir ske narode. Ovi gragjanski nemiri, ratovi i bune, kao i svagje dalmatin ske pod Avgustom, opustie cijelu Iliriju, te omalie i pleme Partenaca, koje Strabon, savremenik Avguatov, spominje uz one ilir ske narode, koji su jo preostali u malom broju i koji su ivjeli samo jo u malo sela i megju ruevinama negda cavteijeh gradova. Docnije, kad nastie mirna vremena, Rtmljaui dovedoe tamo svoje kolonije: Plinije nazivlje Epidavar oblo rimskom naseobinom & Jo i sad preostajtt od onog doba razliiti rimski natpisi^. Plinije zna za jedan potres, uslijed koga. se je stari Epidavar5 od prije na hridnom otoku, i oijeljen-od kopna morikijem prodorom, poto bukne kopno, opet sastavio a krajem^. Tako od otoka posta, poluotok. Tad bi sproveden i glasoviti, dijelom obzidani, vodovod njekom ravnicom, koja se po tome prozove konavosko polje1 ), jer je voda bila pro vedena za 20 itatijan.ddjeh milja daljine iz brda koja. krue ovu ravnicu. 0 obraanju Epidavrana na kranstvo imamo prvi pouzdani trag od prilike g. 360 iza Hrista. Sv. Jeronim nam dohrani ivo topis sv. llarijona, po kojem je ovaj amakn.uo njeku veliku, straho vitu i u praznovjerju tovanu zmiju, nazvanu Boas, i da je tim na inom utro put kranskoj nauci u Epidavar. Pria se jo, da je on svojom molitvom, za vrijeme njekog potresa pod vladom cara Julia) h) < ) (l) ') Dio Cassius e. 48. Lib. 3., e. 14. Appendili! I, od str. 44 uuap. Plin. Lib. li., c. 59. Konavli talij. Canali vodovod.

jana Apostate, stiao bijesne valove morske, i da je zaprijeio, da se po uovo ne ocijepi od kopna poluotok, na kom je bio Epidavar. Uspomena njegova jo ivi po crkvama i kapelama dubrovakijem.') God. 495. potpane Epidavar sa ostalom istonom Ilirijom pod vrhovnu vlast Yizantije, i uestvovae svijem zgodama Vizantije, koje sam ja opisao u dragom dijelu ugarske povjesti od st*\ 442 u naprijed. Jedan biskup Epidavra potpisa g. 530 kanone sinoda solinskoga. Okolo g. 592. i 593. bio je Florencije biskup Epida vra (II. dio Ugarske poTijesti str, 450).G ) Od god. 549. Slavjani su bili najopasniji neprijatelji Ilira, pa dakle i Epidavra. Za njeko vjijeme kodili su mu samo etama; kad Avari oko g. 610 osvojie Solin, 3 7 a je prilika da se Epida var jo drao. No od g. 620. naselie se Hrvati u Dalmaciju, a od 630*640. Srbi zauzee Z ah umije i Travu inju. Travunjani, za dugo vremena pogani i nekrteni, u savezu sa Neretvanima, stado e sve vie i vie zadirkivati rimske naseljonike u Epidavru, Napo kon se g. 656. sadruie sa Saracenima, i, dokle su ga ovi s mora opsjedali, dotle ga Travunjani opkoiie sa aaha. 1 tako pade Epi davar, i bi razoren. ei dio stanovnica bi pogLbljen, neki dio po veden u ropstvo, a neki utekoe.

*) Pripovijeda, se, da sv. Jlav udari, u ime sv. Trojice, tri kria na onom mjestu, dokle je putujui utiao more, i da je tu poslije souat dubrovaki sagradio Tri Crkve (sv. Gjurgja-, sv. Klimenta i sv, Hara), na sadanjem Bouiuovu, u namjeff. da se tijem uzdri pria u narodu. a) Ovaj Fiorencije je spomenut mnogo puta u poslanicama pape sv. Grgura Ve likoga (kuj. 8., poslanica 10). Tu nuka sv. Grgur episkopa Zadarskoga, da razvidi parbu, jer Xatais, mitropolit solinski, protjera toga Florencija hotimice iz Epida vra, a da l^ije ni bio sugjen po kanonima u saboru episkopa. Kad govorimo 0 sv. Grguru papi, nije s gorega da uzgred umetnemo, kako se ovaj papa tui na navalu Slavjsna u Dalmaciju, i izvodi svjedoanstvo llclm ;dija (knj. I. gl. 11): Slavorum nomen tam late patuit, ut pene careat exstimatione , te budui poslije zarobljeni od JNijemaca, Bugara i Mol davaa, da dobie ime u biva: robovi

DRUGI PERIOD
Dubrovnik pod razliitom tugjom zatitom} ali ipak potpuno nezavisan u unutranjoj upravi. Postanak grada, aristokracke republike i mjeavina italijanske i slavenske krvi.
656-1204.

g .1. Osnivanje i naziv Dubrovnika.

Jo preostali stanovnici Epidavra i cijelog predjela bjeei se rasprae. Najvei se dio povue 11 umovite i krevite strane na podnoju brda, dananjeg Brgata, pri samom moru, gdje su se i od suha mogli lake braniti: ovdje oni sagradie stanove, i ivjee u poetku o ribanja i lovu.1 ) Njihovo prebivalite bi nazvano, po svom poloaju u dubravi, od susjeduijeh Travunjana i Srba Dubrov nikom, a tako se zove i danas u slavenskom jeziku. [Novo-Grci u Fanalu, radi lakeg izgovora, nazivlju Dabrovnik Dobra Venedika, a Turci natucaju Paprovnik].'1) Pfeblvaoci sami nazvae svoje mjesto lUchusa, a docuije Ragusa. Konstantia Porrogemt misli da je t grka rije od Arj
') U ujekijem se kodeksima spominje, da se oni nastanie privolom Selimira vojvode travunskoga, u dva graca, koja su, po tekstu Miiiia i Cerve, bila u Bur no, a po onom Petnieci-ja u Breno (upa). Eukopis MatteL-a veli, da poslije: ,,ven sero quei di Gradac e di Spilan a Lmisa1 1-, a to su ba ona dva graca u upi, Njeki Ivan, episkop Epidavra, koji ut-oee u Bunio izmegju g. 630. i 63., nastani se u Lausu, i uprav bi prvi episkop dubrovaki. Jo se kae u istom rukopisu Mattei-a: Poi vensoro molti c a t u n a r i To su bili po pokvarenoj rijeci grkoj gra niari, prebivaoei Zahnmlja u okolini Travunije. 3 ) U Crnoj Gori ima i danas njeko seoce, koje se zove Dubrovnik ba po svojoj umovitosti.

fi

hrid, i da ae I promjeuilo u r , pa da je od Lausa i musa, postala Ragusa. Metii' se ini prilinijo, da se to ime izvelo ili od roccha li ri (Ho collusa, IUchiiija), ili od Chiusa (Richiusa, osamljen, po naravi vrst umski kraj).

g 2, Proirenje grada. Umrioenje stanovnika novijem pridolicama italjanskoga roda. Prvi tragovi patricij ata.
I Ba isti Konstantin javlja, da se Dubrovnik od evog osnutka pa Ido njegova vremena u etiri maha uveavao novijem doseljenici ma; ali ne biljei epohe ovog uvttivanja. Ove se epohe mogu tek od prilike ugonenuti po povjesti dal matinskoj. 0 jednoj je sam Konstantin natuknuo priajui, da sa se 500 godina prije njega (raunajui od g. 949, u natrag, dakle oko g. 449.) solinski gragjani doselili u Dubrovnik. Tako bi uprav ima lo hiti, ali je pogreka u broju: ili jer se nije dobro sjeao ili jer je loe napisao. God. 610. Avari zauzee i opustoie Solin: stanov nici rpimice pobjegoe u druge predjele, a osobito na otoke. Tada po svoj prilici jo i ne bijae Dubrovnika; ali poto je on bio sagragjen oko g, 656, mogue je da su se s 'otofe i drugijeh privremenijeh prebivalita doselili u novi tvrdi grad. No bie i iz drugijeh gradova Dalmacije zajedno nagrtai malo po malo novi doseljenici u pouzdani Dubrovnik, j*r od g. 656-999 ne bijae Dalmacija nikako u mirnu i sretnu strnju. Dalmatin sko-i talijanski primorski gradovi ne bijahu u najboljem spora za mu ga Hrvatima, svojijem susjedima na suhu; g. 805-807 bilo je svagje izmegju istomjeh i zipadnijeh careva radi vrhovne vlasti nad Za drom i drugijem primorski jem gradovima dalmatinskijem. Moe biti da je jedno i drugo pribavilo Dubrovanima mnogo novijeh pridolica iz Dalmacije. Konstantin Porfirogenit spominje njekolike strane porodice, koje da su se od nekle drago preselile u Dubrovnik: sva se njihova imena izgovaraju rinaski, a zovu se: Gregorius. Arsaphius, Vicfcorinus, Vitalius, Valentiaus, Archidiaconus, Baventinus, otac protospfctara SMana.1) ini se da je stara rimska razlika izmegju vitezova i prostog puka (equites et plebei) ve odavna bila u Epidavru, pa da se otoV

) Po ujekjtm tekstima ovi su svi iz Solina (Salona).

7 lea udomaila u Dubrovnika. Ba ta ista razlika bijae i u primorskijem gradovima, rinukijem u Dalmaciji, te je donijee sobom novi naseljemci, koji su otamo stizali. Po tome bi se reklo, da je patri cij at bio prastara uredba, u Dubrovniku. Prvi stanovnici i prvi doseljenici, koji sa za njima doli u Dubrovnik, bijahu svi krvi rimsko-italijanske, i odi su dali znaaj nastajnim vijekovima. Do jedanaestog vijeka se u Dubrovniku govo rilo osobito italijanski. Tek docnije mogoe srpako-slavenski doselje ni cii koji pridogjoe u velikom broju, nadvladati jezik italijanski i uvesti njeku zajednicu italijanskog i slavenskog jezika, koja jo i sad ivi u Dubrovniku.1 )

8. Obezbijegjenje Dubrovnika sa suha pod zatitom Travunjana i Zahumljana.

Kako se Dubrovnik uveavao, ne mogoe ve njegovi stanovnici ivjeti o samom lovu i ribanju, te se poee rairivati, polja i vino grade obraglivati, a dii to uzmognu raditi slobodno i bez zapreke, plaali su 30 zlatnika upana srpske Travunije, i isto toliko godinje upanu srpskog Znhuruija, jer je izmegju njih bilo zatvoreno zemljite dubrovako.2 ) Plaanje ovog danka oslobodi Dubrovane u isto doba i od paaDja siaveukog u unutranja njihovu vladavinu. Uza jamna trgovaka sveza, s ovijem srpskijem narodima bila je isto ko risna i za j^dne- i za druge, te se ini jo da se Dabrovnik do skora okoristio svojijem poloajem za brodarstvo i trgovinu niz Primarie.
Ir

g 4. Obezbijegjenje Dubrovnika s mora najprije istonjakom zatitom g -800-868.

Koliko se podizalo u Dubrovniku brodarstvo i trgovina, toliko su bili tetni procvatu grada, saracenski i neretvanski gusari, koji
') U Kpirlayni su bili prija Grci, pa oivia Rimljani ; s toga i ilau dananji kad se spominju u naroda vremena jo od pamtivijeka, rete se obino : kad su ovdje bili Grci, T T drevnom dubrovakom narjeju, oavem italijautiue. ima jo mnogo rijoi koje su oito korijena grkoga; *) Travimija je z&hvataU Trebmje s okolicom, Konavle i upa sve do Du brovnika, a Hum ili Zaliumlje dananju Hercegovinu.

su gospodarili u jadranskom moru. Njeka, i ako nepouzdana, pria dubrovaka kae, da su Dubrovani u osmom vijeku oko god. 782. odrali sjajnu pobjedu nad Maracenskijem gusarom Spuentom, po mou basnovitog Rolanda, koji da je pritekao u pomo Dubrova nima, i da s toga njegov kip resi arsen dubrovaki.1 ) Pouzdanije je, da se Dubrovnik, onda jo nejak na moru, mogao nadati svom spasu s mora jedino od brodovlja istonijeh ca reva i od mletakijeh poduzea. Ivan Participatius, dud mletaki, oko g. 820, njegov nasljednik Tradonico oko g. 840, i Orsat Participatius oko g. 864; nastojali su, da u savezu s Grcima zapri jee gusarenje, ali bez odluna uspjeha. God. 865. bio je i sami Du brovnik za 15 mjeseca opsjednut s mora od Saracena sa 36 brodova. Tome se onda svak u velike udio, a nada sve istoojaci, za koje je Dubrovnik bio najglavniji grad u Dalmaciji; vizantijski pisci, koji priaju o ovoj opsadi, nazivlja Dubrovnik glavnijem gradom Dalma cije. U ovoj nezgodi obrati se Dubrovnik caru Vasiliju Maedoncu, i zaprosi pomo. Ya 3 ilije zbilja z*pobjedi svr>m admiral]u Nieti, da oslobodi Dabrovnik Saraceai ili Arapi, koji su se bili nastanili u Siciliji, oka nie se jadranskog mora, a osvojie naprotiv Bari u Pulji (Apuliji). Dd, ih otole protjera, porui car Vasilije pomone ete u zupan T rav trnje i Zahumlja, a u Dubrovana brodove, na kojima su se prevezle ove pomone ^te u Apuliju oko g. 868. fl) Onda se za kratko vrijeme opet podigne ugled istone drave u Dalmaciji i na jadranskom moru. Njeki carski komesar Caesarianus dobi nared bu, da u pratnji sveenika, konano obrati u kransku vjeru Neretvane, Zahumljane, Travunjane, Srbe i Hrvate, i da ih privikne gragjanskoj uredbi. I gami Resti ne porie, da bi Dubrovani kad i kad ovijem esarkijem pretorima davali godinje darove (zabtitoe danke), ali se ipak nijesu mijeali istoni carevi u unutraoju vladu grada.

l) Rolando ili Orlando bie bio po svoj prilici kakav vitez kranski sa napa da, koji je branio Bri sto vn vjeru. Cantii ka./.c, daje u starijem njomakijem martirologijama bio uvrten meg-ju sveco. Slobodni gradovi po Evropi imali au vazda njegov kip. Njegov se kip nalazi n. pv. u Bern i, u Frankfurtu i t. d. a) V. moju povjest Llrvaok i Dalmacije, str. 4G2.

g 5. Uveavanje Dubrovnika doseljenicima iz Arbanije oko god. 865.

U ovijem smutnjama saracenskijem, dokle su ovi gusari osvajali Kotor, Risan i Budvu, moe biti, da se vie stanovnika ovijeh i drugijeh arbanakijeh gradova preselilo u Dubrovnik. Po starijem priama porijeklom su iz Kotora vlasteoske porodice dubrovake : BeneBsa, Bacchia, Pozza; po istijem su priama Luccari doli iz lessija u Arbaniji, a Sorgi ia Redoni isto u Arbaniii. Ovi arbanaSki doseljenici bijahu rimsko-italijanskog porijekla kao i pleme prvijeh gragjana, koji su osnovali Dubrovnik.

6. Stanje kranske vjere i hijerarhije u Dubrovniku do IX, i X. vijeka.

Poto su Epidavrani bili ve krani, za stalno se uzdra kranska vjera u Dubrovniku, a po jeziku italijansko-rimskomu bie se moda i bogotovje uredilo na nain italijansko-rimski. I u drevnom Dubrovniku je dakle bilo sveenik^ ali koji su pik naslov oni mogli imati, ne moe se ispitati, te se moemo zaista i manuti toga poala. Toliko je samo izvjesno, da je Dabrovnik u X. vijeku imao svoga biskupa; ovaj je naslov po svoj prilici imao jo i od prije vrhovni sveenik dubrovaki. Vie dubrovakijeh pisaca, zavedeno njekom smijenom tati nom, nastoji da postanak svoje nadbiskupije prenese u to mogue davnija vremena. Gondola kae, daje u arhivu republike toboe vidio bulu pape Zaharije (741-762), kojom da je ovaj podigao dubrovakog biskupa Andriju na cast aribiakupa i darovao mu pallium, ali je nije iznio na vidjelo; pa i ako Eeati po njemu istu stvar pie, ipak je vrlo teko ne posumnjati, da je igda i bilo te bule. Dubrovnik je onda jo imao sasvijem tijesno zemljite, moda samo nje koliko italijan3kijeh milja prostora, a bila bi nesmislica, da nadbi skup bude bez podlonijeh biakupa1 ).
l) Razzi pie, a po njemu opet i Lueoari, da je iza pada Duklje g. 980. pobje gao u Dubrovnik incognito Ivan, arib iskup dukljanski, i budui Dubrovnik Lio u ono doba bez biskupa, da on postale biskupom s naslovom aribiskupa. Ovo da rivanje u si ova je bila obina, stvar onijem vremenima. Kako pie Cantu, costo bi patrijarh, poto Turei zauzee vizantijsko carstvo, po naputku dvora carigrad skog, proizveo za biskupe prebjegle sveenike a naslovom biskupija, kojijeli je ve bilo nestalo. U njili se ugledae i rimski pape, te bi i oni imenovali dosta bi skupa in partibus1 '.

10 Bio sad dakle istinit ili ne bio dukljanski sinod od g. 877., koji spominje paljetkar pop Dukljanin, na kora da je biskup dubro vaki ostao podloan nadbiskupu epljeckome, i koliko god se dalo pravo dubrovakijem spisatelj i ma p o v je s ti, kad navod svoje razloge da pobiju priu o ovom sinodu, ipak se jo za ovo vrijeme ne moe priznati, da je bilo kakva aribiskupa u Dubrovniku, a ovom tvrd njom Dubrovani ne gube nita. ! Vanije je naprotiv za nastajna vremena, to je bugarski knez Bogoris ustanovio u Ohridu g. 870. aribiskupiju istonog obreda. (Moja povjest ugarskog kraljevstva II. 461.).

7. Dolazak srpsko-slavenskiieh doseljenika u Dabrovnik oko g. 890.

Doznajemo po njekoj staroj prii, koju sa ne malo izvrnuli Melecije i pop Dukljanin, da sa Srbi travunski i zahumski znatno ave dali Dubrovnik i umnoili broj njegovijeh stanovnika. Na nain dostojan povjesti, ta se stvar moe shvatiti ovako: upan Travunije, kojemu je i sam Dubrovnik plaao hara, zavisio je dodue o srpskom nadupanu; ali oko g. 870., za vlade vrhovnog upana Vlastimira, Krajina, upan Travunije, postade neodvisan*/ Sin ovog Krajine zvao se Pavlimir: on je vladao ba u ono nemirno doba, kad je spomenuti knez bugarski Bogori3 podjarmio, poharao i u pusto obratio cijelu Srbiju i Travuniju. Eegbi da je oko g, 890. Pavlimir, praen sveenstvom, boljarima i naji munijim stanovnicima Travunije, traio i naao u Dubrovana uto* ite i zatitu od gnjeva Bogorisova. Uslijed njihova dolaska uvea se grad i zemljite dubrovako, a za obranu bi sagragjena i jedna tvrgja. Iz zahvalnosti na dobrom prieku, sagradi Pavlimir na sred grada crkvu sv. prvomuenika Stjepanu, koji se slavi nada sve megju Srbima, u koji hram i po vijestima cara Konstantina bjee poloene moi sv. Pankracija. Pavlimir se do njekoliko vremena povrati u svoju otadbinu, ali regbi da zaosta u Dubrovniku vie Travunjana, koji se u njemu oenie i nastanie. Tako se ve iz rana pomijea krv rimsko-italijanska sa srpsko-slavnskom : vlasteoske porodice Bucignola, Gozae, Palmota, Proculi, Zamagoa
V

a). Appenini. str. 110. b) V, moju povjest Srbije, str. 181.

11 porijeklom su iz Huma ili Zahumlja. Dubrovako slavensko narjeje i sad je jo najsrodnije srpskome, kako je sasvijem zgcdno primjetio gosp. Dobrovski u mojoj povjesti ugarskog kraljevstva (III., str. 154). Italijantina megjutim osta jo u prvenstvu sve do XI. vijeka, do dolaska vie slavenskijeh stanovnika, i osta kao u poetku slubeni jezik republike/

8. Prvi sukob Dubrovana s Mieciima u zaetku njihove moi oko g. 942-958.

Pisci mletake povjesti^) javljaju sa svijem u kratko, da je dud Petar Kandijski III. (koji je upravljao kormilom republike izmegju g. 942 i 958) bio namislio da ukroti neretvanske gusare, i da je za to naoruao SO ratnih brodova pod zapovijesti Orsata Badoarija i Petra Kusola, na kojijema oni odjedrie put Neretve i Dubrovnika. Oni isti priaju, da taj vojni pohod nije imao nikakva dobra us pjeha i da se brodovlje bez slave natrag povratilo; ali da su, uslijed ponovljenijeh prijetnja dudevijeh, Neretvani ipak obeali da ne e initi nikakva kvara mletakijem brodovima.
u) Primjedba. Ovu su priu ileleeije i pop Dukljauiu iskitili na ovaj nain: Dok su trajali nemiri u njegovoj otadbini, Pavlimir utee u Eim; ali tu nije bio dobro vigjen, a lt tome jo zvali su ga Srbi natrag da im obnovi otadbinu. On dogje dakle u graku luku s njekoliko Rimljana i s biskupom Ivanom nosei sv. tjelesa Nereja, Ahileja, Domitiie i Petronile, i sagradi tvrgju i crkvu sv. Stjepanu, u koju bjee poloene te moi. Pomou dubrovakom on se povrati u Srbiju, ali Rimljani, koji uijesu htjeli da idu s njim u Srbiju, ostae u Dubrovniku. Ova je pria po svoj prilici izmiljena, da se otkloni svaka prilika, da je grko-istoui crkovui obred ikad postojao u Dubrovniku. [Luccari spominje u svojoj povjesti tano chiesa di S. Maria dei Greci , gdje bi ukopan njek vojvoda srpski. Valja daje ta crkva bila i do njegova vremena, jer ne spominje mjesto na kom se nalazila. To bi jo mogao najbolje dokazati ujeki starodavni trebnik (staroslavjanskit istone crkve) u crkvi sv. Nikole na Prijekome. I povjesniar PyiTlms Didacus spominje uz Melecija, da je Pavlimir pobjegao u Mm, te kanje, kad se praen od svoje vlastele vraao u Dubrovnik, da mu se pridruila i Saraca, praeclara domus1 1 , koja se naselila u Dubrovniku, Primjedba prevodioeva]. b) Megju njima je najnoviii knez Jakob Filias i. koji je veoma temeljito obradio u 8 knjiga mletaku povjest sve do godine 1100. Memorie storiche de Veneti e secondi. Tomo V ili., in Venezia presso Modesti Fenzo 1798., 8., str. 8.

12 0 ovom ratnom pohodu, koji nije poao za rukom Mleiima, ouvala se u Dubrovniku njeka pria, koja zasluuje da se spo mene. U desetom vijeku bijahu Neretvani odve silni u jadranskom moru, pa i sam Fittasi ne porie, da su oni dosta mletake krvi prolili, mnogo mletakijeh brodova razbojniki napali, pa da su Mleie prisilili ak i na plaanje godinjeg danka a). Oni zauzee Mljet, Korulu, Bra, Lastovo, i uope vei dio otoka u jadranskom moru. Kae se da su tada Dubrovani, za obezbijegjenje svoje tr govine, upotrijebili politiku te sklopili savez i prijateljstvo sa ovim neretvanskim varvarima. Govore da je Dubrovanin Vito Bobali bio dapae i prvi ministar Maja, vrhovnog upana neretvanskog, i da je dosta uestvovao u zadirkivaaju Mleia. Kadi toga htjedoe sad Mleii da kazne Dubrovane, te pod izgovorom da e u Du brovniku nabaviti vode i hrane za dalje putovanje na istok, poku ae svojim brodovljem napad, koji im se pak izjalovi, jer Stojko, paroh crkve sv. Stjepana, prokaza i vrijeme i mjesto napada, te svi Dubrovani skoie na oruje i juri bi odbijen. Taj duhovnik ree iza toga, da mu se u snu prikazao i oitovao mu namjere ne prijateljske sveti Vlasij, njekad lijenik a po tom biskup u Sevasti kapadocijskoj, koji je muenikom smru obrio g. 313, za vlade Licinijeve, Na to senat izabra sv. Vlasija za pokrovitelja republike : lik njegov stavi na peate i stijegove i sagradi mu velianstvenu crkvu na podnoju Brgata1 ). Pomenuti je svetac jo uvijek pokrovi telj grada, a za spomen toga dogogjaja slave Dubrovani svake
a) Filiasi T. VIII.. str. 74. lapor. Le Bret, pojest Italije, L, str. 460. *) God. 975. odabrae Dubrovani sv. Vlaha za svoga parca (Appendimi). Stalno je da je 13. vijeka postajala, crkvica av. Vlaha na onom mjesta, gdje je do nazad malo vremena bila fin a n c ija straarnica na vratima od Pila. Ovu, mala crkvica bi oborena u 13. vijeku, da ustupi mjesto gradnji klaustra manastira kalugjeriea delle Clarisse , te mjesto nje bi sagragjen tar u tome manastiru na cast sveeu. God. 1348. kuga istrai 11,000 dua, te se Dubrovani zavjetuju, da e sagraditi erlivu sv. Vlahu. C t. 1849-52 bi sagragjen prelijep hram na mjestu gdje se danas nalazi sveeva crkva, u romanskom stilu na tri broda, to prebogato ureen s dvora, a osobito u umitrasnjosti svojoj, od italijanskog majstora Giovanni da Siena. Ova crkva preivi trenju, ali 1706. izgori sasvijem. Iste godine, po na redbi senata, mletaki arhitekt Marino Groppelli poene iz temelja da gradi novu crkvu, te gradnja bi svrena stopro 1715. Te iste godine bi posveena od Dubrov anina Ignacija Giorgi.

13

godine sjutri dan iza Marijina Oienja (Sretenje) vjersku sveanost, spojenu sa vojnikim evolucijama, veselom paljbom i klicanjem, je dinu svetkovinu kad se u Dubrovniku i prosti ovjek osjea kao dravljanin ), ali uz to poini i koji nered & ). Opametivi sa ovom zgodom, sve vie i vie utvrgjivahu Du brovani svoj grad i sagrad U se veliki bedem na vratima od Pila, gdje su Mleii litjeli prodrijeti.

9. Svagje s Bugarima i Nijemcima 97 6 983,

Ove utvrde do skora dobro poslui e. Samuilo, kralj bugarski, koji uze za prestonicu Ohrid, osvoji Dra po svjedoanstvu CedrenoV U ) a Dubrovniku je samo prijetio oko god. 976., ali ga nije mo gao osvojiti. Dubrovani se hvale, da su (oko g. 988.) svojom postojanou pomogli osujetiti osnove cara Otona II., koji je hotio da istonjake aa svijem lii uticaja u Dalmaciji, budui se u vrstoj svezi s Neretvanima oprijeili caru uasnom pomorskom silom. Luccari^ pripo vijeda po Ivanu iz avene, da je njeki dubrovaki trgovac junaki oslobodio cara Otona II. kad ga gotovo uhvatie Grci na moru, pa da je s toga car vrlo lijepo doekao dubrovake poslanike, koji dogjoe k njemu u Iiim, i da je svog osloboditelja, trgovca dubrova kog, obasuo astima i dostojanstvima i jo mu poklonio dobara u Maisenu.

10. Drugi sukob Dubrovana s Mleiima oko g. 997. svrava privremenijem priznanjem mletake zatite.
Pisci mletake historije, poimence Dandulo1 ), javljaju o toj stvari ovo: Smjeli dud Petar Urseol II,, ne samo to uskrati Keretvanima do tad obini danak, nego podloi sebi i Istriju a pria) V. opis toga u Appennini-ja I., 177. b) Putovanja Tome Wattius-a, poslanica 42., koju navodi i Appennini. [U toj se poslanici izmegju ostaloga govori i ovo: Ja ne cijenim da so nahodi ijedan put mirniji, erertij i, estitiji i zadovoljniji od Dubrovakoga, Prim. preto.\. c) Dubrovako izdanje 1790., str. 21. *) Andrija Dandulo, dud mletaki, priloi g. 1342. estu knjigu statutu mie taekome. Sastavi povjest mletaku spojenu sa povjesti ostalijeh naroda, mnogo cijenje nu od Baronija. Foscarini opet spominje, da je napisao rijeku drugu hroniku, isklju ivo mletaku.

14

morskijem gradovima dalmatmskijem, protjera Neretvane s vie oto ka i na svrhu okruni svoju vojnu osvojenjem nei'etvanskijeh otoka Lastova i Korule. Iza ovog osvojenja, kako pie Dandulo, dogjoe biskup dubrovaki i ostali poslanici ovoga grada i zaklee mu se vasalskom kletvom^ oko g, 997. Reklo bi se da su se tad Dubrov ani za stalno obavezali, da plaaju danak Mleiima, a to se sa svijem i slagalo sa politikom, koje su se oni do tada drali kao slaba drava prama jaoj. Dubrovani su se mogli nadati, da e pomou Mletaka biti obezbijegjena njihova trgovina od Neretvana. No ovaj put nije bila duga vijeka ova obaveza plaanja danka, te nije tada prouzroila ni mijeanje Mleia u unutranju upravu Dubrovnika. Dubrovaki Ijetopisci priaju teaj ovijeh dogagjaja neto druk ije, po predanju narodnom, ali za- cijelo bez pouzdana osnova. Kako oni pripovijedaju, Mleii sa ve g, 993. uhvatili njeki trgovaki brod dubrovaki, koji je kako kau nosio robe za 25.000 dukata vrijednosti, i da su izdali njeki proglas; po kome nije smio jedriti nijedan trgovaki brod po jadranskom moru, a da ne iskrca svoju robu u Mletke. Dubrovani da su iskali natrag svoj brod i, kad nijesu dobili pravo, da su se obratili caru Yasiliju, koji da je ohrabrio Dubrovane po njekom kalugjeru Mihajlu pismom punim utjehe i obeanja pomoi (a to je pismo tampano u italijanskom prevodu kod ppendini-ja I., str. 246, ali je oito apokrifno). Mleii da su za tijem poslali poslanike u Dubrovnik i pokuali da prekinu savez sa carem Vasilijem, da opravdaju svoje dotadanje ponaanje, i jo da obeaju Dubrovanima mir i prijateljstvo; ali da Dubrovani vie nijesu htjeli da odustanu Gd saveza sa istonjacima. Da se skoro iza toga pokazalo u Gruu 90 brodova istonoga cara, i poto se na njih ukrcae dubrovaki poslanici Simone de Barba, Ronda de Bieste i Sergio de Catena, da je zajedrilo put Mletaka i Istrije. Da je ovo brodovlje u Poli prisililo Mleie na njeku nagodbu, u kojoj je i Dubrovanima bila obeana pristojna naknada za tetu. Iza ove nagodbe da su se dapae Mleii sadruiii sa istonjacima radi za jednikog proganjanja Neretvana, a da je Dubrovanima trebalo odustati od saveza sa Neretvanima po carevom naputku, D& je ovaj savez Neretvane nauio pameti, tako da su u naprijed jo ssmo iz
a) IUtio Ragueieusis Episcopus cum, suis conveniens, ei Jem Principi sacramenta omnia facientes, obsequia multa detulerunt. A . Dandulus.

15

Omia po malo gusarili. Za ove svagje izmegju Mleia i Neretvana da su Mleii opet uhvatili jedan brod dubrovaki na putu iz Apulije, na koji se bilo ukrcalo 40 neretvanskijeh boljara. Da je senat oko g. 1000 otpravio put Mletaka poslanike Jakoba Luccari i Dobru di Kibizza, da ga ita natrag. Kad senat mletaki ne uslia ove poslanike, da su se oni na Markovu trgu obratili puku, stavljajui mu prijateljski pred oi, koliko li bi silno bio koristan po obje strane dotadanji trgovaki saobraaj izmegju Mletaka i Dubrovnika, i koliko bi tetno bilo po narod u Mlecima, kad bi izostali dubro vaki brodovi sa hranom i robom, i na to da su poslanici otputo vali. Uza sve to da je dud Urseol ipak silovitijem nainom otpravio na Lastovo nove dubrovake poslanike, a megju njima i prelata Ivana, Kad su zatijem Dubrovani prekinuli svaki trgovaki saobraaj sa Mlecima, da se na to ozlovoljio puk u Mlecima i da je prisilio senat g. 1001, da preko poslanika Otona i Orsata sklopi s Dubrov anima mir i prijateljstvo pod istijem uvjetima, na ime pod ovijem: 1) da se povrati ugrabljeni brod dubrovaki; 2) da se na izmjenice imaju slati godinji darovi: od strane Mieia 14 komada skrletne svite, a od strane Dubrovana 2 bijela konja i tri bave ribolskoga vina; 3) da se u ratovima uzajamno pomau po jednom ubojnom galijom; 4) da ae obnovi u Mlecima trgovanje s Dubrovnikom. I sam Filiasi ) odbaca izvjee njekog docnijeg hroniara (Anno tator ad Chron. Dau.), po kom je Urseol poslao svog sina za vladara u Dubrovnik, te i sam priznaje, da jo i onda nije bio duga vijeka mletaki uticaj u Dalmaciji i Dubrovniku

Trei sukob Dubrovana s Mieiima za vlade Dominika Contarmi, izmegju g. 1043-1053.

duda

O ovoj zgodi nita ne spominju pisci mletake povjesti. Du brovaki analisti nasuprot pripovijedaju, poto je dud Contarini opet zaprijetio Dubrovniku i naoruao brodovlje puno gragje, da njom sazida tvrd katio pokraj samog Dubrovnika, da tako dri grad u stezi, da su Dubrovani udrnenijem silama podigli z?- dva mjeseca
u) VII I . str. 151. b) Tu isto na str. 1S4-

16

njefcu vrst* gradia pod imenom sv. Lovrijenca1 ) i da su tako zastra ili uda, da nikako ne pokuava ni da se iskrca, niti da napane.

1 2 . Uveanje dubrovake oblasti darovima srpskog kneza Stjepana Vojislava 1040-1050,, i njegova sina Mihajla 1050-1080.
Kae boditelj od stva prema lo primorje se da je Stjepan Tojislav, obnovitelj Srbije i njen oslo vrhovne vlasti vizantijske oko g. 1040 1050-, iz prijateljDubrovanima, njima darovao upu, Rijeku, Gru i cije do Oraca plodni predio2). Isto tako dareljiv kau
V

) Minuli vijekovi, te svakojake prie pomraise nam malo ne sasvijem postanak ove tvrgje. I ako so ne zna uprav vrijeme, kad. su Mleeii pokuali da sagrade tvrgju: ili za vlade duda Contarmi-ja, kako Engel spominje, ili pak za dudevanja Otona Urseola (10G-13S), kako bi njeki htjeli da dokau; ipak se kao dosta vjerojatno moe ovdje navesti to prie o tom dalje razloe. Posto se Mleiima iz* jalovi namjera, oni, da nadoknade trokove oko uzaludnog preduzea, davali su u naprijed robijaima, te su vozili na galiji, u 14 mjeseca onu platu, koja su im od prije davali za 12., tako da su jo i prolog stoljea, kad Iti mletake galijo plo vile mimo Lovrijenac. robijai vikali razljueni 11a reenu tvrgju mala-paga" (losa piata). Ove se prie nalaze jo drukije sklopljene i iskiene svakoj akijem epizoda ma; ali se iz svega toga moe istorijski ustvrditi samo toliko, da je na onoj hridi, u XI. vijeku bio dumanski stan i crkvica, odakle i ime sadanjoj tvrgji, iji je te melj bio udaren istom u XIII. vijeku, te je kroz tri vijeka bila preinaivana, dok je tok u XVI. vijeku dobila sadanji oblik. Prvi se put ona spominjo g. 1301., te poslije jo 1368. Vrijedno je napomenuti, da je na ovom Gibraltaru dubrovakom bio glaso viti top Gster , te ga je salio vrli italijanski vajar Giovanni Baptista D Arbe, ije je ime na daleko slovilo. On uresi Dubrovnik jo mnogijam cijelima umjetuosti, kao nt p, zvonom u zvoniku gdje ure kucaju i 1 d. Na topu bijae slijedei natpis: A. S. MDXXXVII JUPITER OMNIPOTENS ITERTJM SI PERDERE VELLET CRUDELEM GENTEM VIRIBUS IPSE SUJS, NEMPE EGO TUNO IOVE SAEVIREM CRUDELIUS IPSA VI QUAM BAPTISTA PRAEBUIT ARTE MANUS. OPUS BAPTISTAE ARBENSIS IN ARCE S. LAURENTII, a J Orbini kae u svom Regno degli Slavi" na str. 393,, da je granica megju dubrovakom Rijekom i Humskom upanijom obiljeena velikijem utesanjjem kame nom na Vrijesnoj glavici povie Prijevora u Rijeci.

17

da je bio i Stjepanov sia Mihajil (1050-1080.) prama Dubrovanima, svoj ij em saveznicima. On im darova otoke Kolo ep, Loput i Sipan*/

13. Stanje crkve dubrovake u XI. vijeku.

Hijerarhijska povjest dubrovaka ovoga vremena pria samo o modima, manastirima i darovima sveenstvu. Njki pomorski kape tan Fruncije donese oko g. 1012. iz Strakola, luke na egejskom moru, moi sv. Zenobija i svete Zenobije1 ), koje biskupi Niifor2)
a) Oto je od prilike glavni sadraj njeke starodavne predaje, koju je dodacima i izvrtanjem pokvario pop Dukljaniu. On pria istu stvar o Stjepanu, kralju Hrvat ske i Dalmacije, da se u bolesti zavjetovao i da je doao u Dubrovnik sa svojom suprugom Margaritom da se pokloni crkvi sv. Stjepana; da je ova Margarita, po smrti Stjepan ovoj, pobjegla u Dubrovnik, da jo darovala crkvi sv, Stjepana koma de sv. kria, pa da je sagradila zidine gracke i t. d. On kae, da se idui za njom u potjera prikuio Dubrovniku Bogoslav, sin Prelimirov a unuk Stjepanov, sa 10000 ljudi, ali bez uspjeha; da je Silvestar, sin Bogoslavov, bio povraen du brovakom po moi u svoju banovinu i da je s toga darovao Dubrovanima one otoke. Sve je ovo samo nagrgjena pria ; istina je gorje kazana. Miliajlo, sin Stjepana Vojislava, bio je i po drugijem istinitijem ogagjajima historijski) em, pri jatelj Dubrovana, kako to e se jasno vidjeti po 14. T ) Njeki dubrovaki pisci spominju, da Fruncije kupi te moi u jednog grkog kalugjera za 300 perpera. 1) Pastor hujus metropolis. Meletiua. 3 ) Ovaj se episkop Niifor spominje oko g. 980*1033 malo prije no je Dubrovni ku bila darovana upa, Grru, Rijeka, Zaton j sve primorje do Oraea. Coleti (De Eel. Bag., str. 41) pise u iskvarenoj prii, slijedei Luccari-ja i Orbini-ja, da su Dubrovani primili ova mjesta od Kreimira, vladara hrvakoga. I sam Coleti pi e: Haec quidem loca non ad Oroaam, sed ad regnum Serbiae pertinebant, quia Ore si mirus liaec ex paterna hereditate sibi retinuerat.'1 Evo kako se ova pria na grdi : Tjei mir, veliki upan srpski, uzo za enu ker Cedomiia, upana hrvakoga. Tjei mir je imao dva sinar Kreimira i Predlmira. Djed njihov Cedomir, upan hr vaki, ostavi svu hrvaku upaniju unuku svome Kreimira, koji tako posta banom hrvaki jem, a brat mu Predimir zauze upaniju srpsku. Pria se po tom izgrdila, .sto je Kremi sir, kao upan Hrvake, uzeo komad oevine i pridruio upaniji hr vakoj, i to su ta primorska mjesta. Za staluo su negda postojale u Dubrovniku bogomolje sv. Margarite, sv. Je lene i sv. Lucije* Bogomolja sv. Margarite, sagragjeua na ast hrvake kraljice Mar garite, koja utee u Dubrovnik sa dvije bogoljubne ene: Lucijom i Jelenom, bila je na onom mjestu, gdje se sad nalazi mrtvica vojnike bonee. Po tome se ne mo e porei, da su i hrvaki vladari kao god i srpski iskali utoite u Dubrovniku, kao dravi slobodnoj i neodvisnoj; ali se nikada no moe priznati, da su banovi i upani hrvaki dali koje svoje zemljite Dubrovniku.

18

i Comes Vitalia Veteranus primie sa velikijem potovanjem i poloie u crkva sv. Marije. Kako pripovijeda Melecije, ove moi uininie mnogo udesa. Kae se da je g. 1023. biskup Vitalis balom Benedikta Vllf. dobio pravo, da moe sve dok je iv upotrebljavati pallium ad mis sae sacrificia. (Donekle bi se moglo posumnjati, a je ikako i bilo te bule, ali bi bilo suvino, da se to ovdje pretresa. Neka se pro ita kod Coleti-ja VL, 42.)) Benediktinci takogjer kau da su ve u XI. vijeku g. 1023. bili namjeteni na Lokrum prigodom njekog poara, koji se udunuo
) Jedini fra Salio Dolci sjaomi nje tri arhiepiskopa pod imenom Vitalija, a drugi svi dva: Vitalija I. i Vitalija 1L, koji je poslije bio svrguut a dostojanstvo, radi neurednosti. Zi to se i ne zna, koji je Vitalis ukopan na Lokni mu, gdje nm so cita na grobu: Ille requiescit Vi talis Archieps Ito ni Theodori Filius P, cui. am*, humilit. B. VitaJis I. bijae od vlasteoske kute Ovcarevia (Grosjze). U starijom je listinama na ivan: blaeni Vital episkop. Sva je prilika, a se dubrovaki episkopi imali samo naslov arhiepiskopa, a ne tili pravi metropoliti, jerbo kad se u Bani osnova arhiepiskopska stolica, barski arhiepiskop bi imenovan zakonitijem nasljednikom ve razorene Duklje, i to se zgodi osme godine poto papa Benedikt VJJI. namjesti Vitalija za dubrovakog ar hiepiskopa. Barski arhiepiskop zahtjee, da srpski episkopi kotorski budu pod Jijim, a ne vie pod spljeokijem arhiepiskopom. Dubrovaki biskup je opet zahtjevao, da je on zakoniti metropolit svjjeh srpakijeh biskupija obreda latinskoga, jerbo Ivan, najposljenji metropolit dukljanski kom je to pravo pripadalo, uteeo u Dubrovnik i bi biskup dubrovaki s naslovom negdanje metropolije dukljanske, i da zato pra va nastrop olitska pripadaju biskupu dubrovakomu, isto kao to i episkopi rimski de jure divino imaju pravo na prvenstvo u crkvi vasionskoj po tome, sto je sv. Pe tar, koji dizae prvenstvo megju apostolima, poao u Rim i tu umro. Prije nego se ustanovila arhiepiskopska stolica u Baru, nije ni bilo to raspre: svi su bili podlo ni arhiepiskopu spljeckome, kako nasljedniku metropolita solinskoga. Premda su kraljevi srpski branili Dubrovnik, ipak su zahtjeva!! pred papom, da metropolit bude episkop barski, jer je Bar u srpskoj zemlji. Ta je raspra trajala gotovo 100 godina, poevi g. 1024. za pape Benedikta V ili, pa sve do g. U 21., kad je bio papa Kalisto IT., koji naredi, da srpski predjeli Zali umij a i Travunije, pod koju spadaju i TConavle, kako pie i Parlati, budu pod arhiepiskopom dubrov^kijem. Barski pak arhiepiskop zadrao je jo i do dana dananjega prazan naslov: Pri mas regni Serbiae ,

19

prizivanjem sv. Benedikta, i da im je g. 1044. upan zahumski da rovao crkvu sv. Pankracija na Mljetu; ali au po svoj prilici lane listiue osnivanja, kao i darivanja i potvrde. Ignjaoije Gjorgji je vr lo zgodno primjetiO; da su Benediktinci mogli bit ovamo pozvani tok oko g. '1123. s Monte Casino^ (a bili su; a istinu pozvani tek oko g. 1192. 19.)'). Po Meleciju dogjoe u Dubrovnik g. 1026 moi trojice mue nika sv, Petra, Lovrijenca i Andrije, koji su, kako se kae, obrili muenikom smreu kod Kotora, i bie ' sahranjene u posebnoj crkvi. 1 danas se svake godine na 7 Jalija slavi u Dubrovniku crkvenom sveanou njihova uspomena.2) U isto doba su znali Dubrovani da dobave s istoka glavu sv. Vlaha Kapadocijskoga, svoga pokrovitelja. Mi ae usteemo zajedno
a) U njekoj tobonjoj povelji od god. 1044., koja je u prilog lokrumskijeh Bene diktinca, govori se o Consensu Mobilium & Ignobilium, senum juvenum & : puerolum. (Muratoli utiqut. Ital. IV., dias, LII). l) Listinu, kojom se daje u to doba Lokrum kalugjerima pod arhiepiskopom Yitslijem, i Muratori odbija kao apokrifnu, a to je najvee i Ignjaeije Giorgi. Ka otoku Tremiti u Italiji je ivio njeki Petar pustinjak, rofgen u -IJubrovmku, i kad se vrati u svoju domovinu s njekim jeromonaliom Leonom, nastanisi na otok Lokrum, gdje mu se naini i kuica i mala bogomolja. Dakle je g. 1023, doao taj Petar pustinjak, a stoprv g. 1123., dakle eitavijeh sto godita docnije, dogjoe kalugjeri iz Monto Casino, i senat im darova Lokram za zavjet radi poara, koji se dogodi 112-3, na dan sv. Benedikta. l) Kad biskup ndrija Zmajevi, Pera Hanin, kae u svom Crkvenom Ljetopisu , da su ovi sv. muenici bili rodom vi Zanjioa, malog zatona na poetku poluostrva Lutice, gdje se je, kako kau, njegda nalazio grad Kose, i da su bili pogubljeni g. 1106. od odmetnika katolike erkve, a preneseni iz Lepetana u Dubrovnik tek f*. 1249. To nije nikako mogue, jer se i po drugijem dubrovakijem piscima moe jasno razabrati, da je istinita vijest Melecija, koji kae da su l>ili preaeseni u Du brovnik g, 1026, Dakle sva je prilika, da su oni bili mueni i smaknuti od ara lo na, koji su razorili Kotor g. 860., a kako kae Coleti i grad Kose, Dalje pria isti ZmfKjevi, da eu se ovi sveti muenici jedne noi objavili u snu njekoj pobonoj starici koja odmah to javi u Kotor, ivotorani odbie ovu staru kao suludnu, a ona tad pogje u Dubrovnik i javi cijelu stvar senatu. Dubrovani dogjoe i obno is kopae tjelesa i ponesoe ili u Dubrovnik, a tu staricu hranie do smrti. Trgovci sagradie hram pomenutijem svecima (gdje je sad sredina Place), i u nj poIoie te svete moi. Hram pade u trenji g. 16G7., te njihove moi docnije bijahu smjetene u atomi crkvu. Porodica Sorgo ostavi 10.000 fiori na, da se kamatama te svote avake godine poljepava otar tijem svecima u stonoj crkvi. Austrija, kad zauze Dubrovnik, ink&mera tu svotu.

20

sa Razzi-jem, da istaknemo pitanje, je li ovo prava glava ev. Vialia, ili ona koja se tasti u Pernii u Pulj (Apuliji).1 ) Znamenitije je, to se oko g. 1044. svidjelo papi, po svoj pri lici u sporazumu ea Stjepanom Vojislavom, knezom srpskijem, da arhiepiskopu grkom u Ohridu stavi nasuprot katolikog arhiepi skopa u Bar, i da ovomu podloi episkope i crkve Zahumlja,.Srbije, Travunije, Kotora, Ulcinja, Dri vasta, Polate i Skadra.
l) Glava, ili bolje komad glave, sv. Vlaha Ibi po povjesniarima Razzi-ju i Gondoli donesena 11 Dubrovnik g. 1026. Cestica grkljana, kako pi& G Pariati: guttur, in piside inaurata, sive os linguale , bi donesena iz 'Kaske g. 1438 od nj oko ga Stje pana Uleiujanhia, Marinova sina. Lijeva ruka dogje iz Hllet&ka na 5 julija 1346., ali nijedna povjesnik ne pie na koji nain. Ta, ruka bi ukradena iza irenje od uje koga popa Antuna Vukicevia, koji pobjee u Italiju sa jednom dumuom. Doenije se nagje u G enovi, odakle bi povraena. Na 4 julija eini se opet svetkovina kao i najprije kad je dola iz Mletaka (Translatio S, Blasii). Njeki Oj uro KadovanoviCrescimani dobije na dar kost desne ruke sveSevo god. 1453. od Tome Paleologa, despota Moreje a brata cara Konstantina XL, s toga to mu spase ivot na svojoj lagji, kad Turei uarie na despotova dravu. On pak darova tu kost rodnome mje stu god. 1458, Ka njoj je ovaj natpis:
TOA1ASO PALEOLOG0 DESTOTA DEL PELOPONESO DONATO A GIORGIO EADO VANO VICE CI Vi RAGUSEO 1453.

Drugi komad desne rake mi'a zio se u Dubrovniku ve god. 1421. Spomena je vrijedno i kako je dola u Dubrovnik peleuiea lsukretova. God. 843. njeki brod mletaki na putu sa istok:*, iskrea u Dubrovnik njekog Ivana, popa arbanakog, koji na polasku iz Dubrovnika, ostavi u zaklad pelenieu njekom Srgju, parohu crkve sv. Vida. Taj Srgj umirui ree, da je zakopao njeku svetinju u crkvi sv. Vida, pa ako dogje pop arbanaki, da mu povrate taj zaklati. Poslije 00 godina, drugi paroli sv. Vida krene put Jerusolima, i ostane za dva gollista. Kad se u to doba obarala pomenuta crkvica sv. Vida, da se na njezi nu mjestu sagradi kua, za arhiepiskopa, nagje se pelenica, koja se dade dum nama sv. imuna. One su je stri gle i davale tamo amo, tako da se smanji sasvijem, te se na svrhu odredi, da stoji u stnoj crkvi. Ova polenlea bi ukradena od njetoga Italijanca Vanini-ja, koji ree na pouzdano njekoj bluniei, svojoj ljubavnici, da je digao pelenieu i da e je prodat u Italiji. Bludnica ta dubrovaka odmah obavijesti senat, koji uput poalje potjeru na brod, kojijetn je Vanini imao putovali, i nagjoe pelenicu, a Vanini pobjee u bestrv. Kako Razzi pie nalazilo se u Dubrovniku i tijelo sv. Sinuma, koje je bilo preneseno u Zadar izmegju god. 1057 i 1063. I Meiecije to potvrgjuje i ako erkva zadarska stavlja u XIII. vijek svetkovinu prenosa (translatio S. Simeoni). (v. Farlati, Eecl. Eag, str,, 4).

21

14. Knez srpski Mihajil, prijatelj Dubrovana. Prvi stalni po etak nadbiskupskog dostojanstva u Dubrovniku 1076-1J21.
God. 1073. svrgoe Dubrovani svoga biskupa^ Vitalija1 ), jer je bio okrivljen radi nemoralnog ponaanja i svakoj akij eh nasilja, i stavie mu za nasljednika njekoga sveenika Petra. Papa posla (jrirala Sipontina za komesara ispitatelja; i zahtjevane da Vitalija oslobode iz tamnice. Svrha ispitivanja bi ta, da Vitali je ostade svrgnut. Novi biskup Petar zamoli nadbiskupski pallium, od Grgura VIII. i zadobi ga na predlog vladara srpskog Mihajla, prijatelja Dubrov nika^ koji se bijae sporazumio s papom po savjetu Dubrovana. Na to se poali nadbiskup spljeeki Lavrencije, a papa tad naredi Petru, nadbiskupu barskom, da stvar razvidi, a biskupa Petru zapovijedi, da ne upotrebljuje palli um dokle se stvar ne rijei. Uspjeh ispi tivanja nije javljen, ali bi se ipak reklo, da je Petar i u naprijed upotrebljavao pallium. ftegbi da je dubrovaka biskupija uprav zakonito osnovana g. 1121. ovom prigodom. Za vlade srpskijeh knezova, koji su vla dali iza Mihajla, regbi da je nestalo katolike biskupije u Baru, Sad je trebalo da se rimska kurija promisli, kako e jo u naprijed imati po mogunosti utjecaja na Srbe, Neretvane i Arbanase. Za to Kaliksto II. darova vrhovnom sveteniku dubrovakom Geraldu ast nadbiskupa, pallium i sudbenu oblast nad svijem crkvama u Zahumlju, Srbiji, Travuniji, Kotoru, na Rosama, u Budvi, J3aru^; Ulcinju, Skadru, D vasta i Fol&ti.

15. Ponaanje Dubrovana za doba normanskijeh navala na Arbaniju 1081-1083.

Robert Guiscard napade Dra g. "108 L znatnom pomorskom i kopnenom silom. Grki pisci tvrde, da su ga u tome potpomagali Dubrovani i drugi Dalmatinci. Hronike dubrovake govore o dvje ma dubrovakijem galijama i o jednoj galiji iz Kotora, koje su
a) ') b) c) U papinskoj se buli kae: Episcopum Vestrum, Coleti, str. 55, Vitalija II. po Farlati-jxi. Moja povjest Srbije, str. 186. Krivo se nazivlje Avvarorum u tekstu kod Coleti-ja, str. 60.

22

uza nj pristale. Mleii su naprotiv pod dudom Silvijem bili na strani Grka. Kae se da su se Dubrovani borili dapae i proti cara Ateksija, i da car o malo nije bio posjeen od njekog Dubrov anina, da nije odbio udarao nekakav njegov oficir (po dubrovakom preanju). Na svrhu je trebalo, da se na poetku g. 1082. Dra preda Normanima-, kojijem je bio opet ugrabljen po smrti Robertovoj i iza Boemundova povratka a Italiju g. 1085. (Tako isto ne uspjee pokuaji Boemundovi da savlada Dra ni g. 1 L7-1108.). [ Dubrovani dakle izgubia svoje normauske prijatelje, i svojijem postupkom za ovog rata mdraie na osvetu Mleie, kojijema g. '1085. Vizantinci ustupie cijelu Dalmaciju.

g 16. Dogovaranje Dubrovana sa knezovima srpskijem Bodinom i Vukanom, sa ugarskijem kraljevima Ladislavom I. i Kolomanom. 1083-1105. Praznina u dubrovakoj povjesti do 1142.
Regbi da je takogjer Bodin; Mihajlov sin, bio prijatelj kato like vjere i Dubrovana, a neprijatelj Grka. Sukobivi se sretno s njim zarobi ga vojvoda grki Ivan Ducas. Bodina naslijedi Vukan, postojani pristaa istone vjere, ovjek surov i ratoboran. Kae se po predaji dubrovakoj, da su Srbi u to vrijeme pritijesnili grad dugom opsadom, i da su na ustuk Dubrov anima sagradili katio sv. Nikole.1 ). Tek g. 1111. mogli su Dubrov) Kralj srpski Badoslav izbavi Bodina iz ropstva vizantijskog; ali on, nezahval ni sinovac, tek se povrati na oevinu, lisi vlade strica Eadoslava, koji se povue u Travuuiju na mali zaostatak svoje drave, i slomljen od starosti i jada sprovede zadnje dane u molitvi i pobonijem razmiljanjima, darovavi monasima od Lokruma mnogo zemalja i crkvu sv. Petra u upi na Bijelome . Njega naslijedi najstariji sin Branislav, koji ee izmiri s Bodinom posredo vanjem Petra, biskupa barskog. U to se zgodi, da se Bodin oeni Jakv intoni, keri Arhierizijevom (Arliierizio di Bari), koja tasta i ohola nagovori mua, da gleda na koji nain do vrha sinovima Eadoslavovijem. Bodin, po eninom naputku, pozva na dvor Bi anislava sa bratom mu Gradislavom i sinom Predinjom (po drugijem iz vorima Eranislava sa bradom Gojislavom i Berinjom) te ili potvori da rade protiv a njemu i baci u tamnicu. Ostala svojta Branislavova, videi se na nevolji, potrai utoite u Dubrovana. Bodiu, obaznavi da su ih Dubrovani zakrilili, planu gnje vom, te prijetei ratom zaiska ih natrag po svojijem poslanicima. Dubrovani namisle odmah da ne pogaze zadanu rije ; ali poto se u prostranoj dravi Bodino-

23

ani izdajstvom zapovjedaika srpskog Yuka Gredica zauzeti i razo riti ovaj katio, na ijem mjesta kau da je bila sazidana crkva sv. Nikole, i da je naregjeno, da se na Uskrs svake godine ini op hod, a da sa Vuka primili m^gju vlastelu dubrovaku. Kau da od njega proishodi vlasteoska porodica Gradi.1 ). Ovom se prigodom razmakoe zidine gracke.
voj nalazilo mnogo trgovaca diibrovakijeh, tla 111 on ne bi 3 maknuo i dobra im zaplijenio, odgovorie mu da prieka koji dan dok se posavjetuju. Megju tijem isti dan polju tajno ulake trgovcima, da tupe sve svoje imanje i da bjee doma. Na kon malo dana poslase odgovor Bod inu, da ih oni ne mogu predati, jer se to pro tivi i boijoj i ljuekoj pravdi. Na to se Bodin rasri, i sakupivi silnu vojsku udari tabor pod Brgatoia, odakle imajui osobito valjane majstore pripravi napadaje ba po devet zaKona. A li Dubrovani ipak ne klonuse dvtliom, no junaki odbijahu nje gove jurie. U to se zgodi, da je prilikom jednog od glavnijeh okraja izgubio gla vu Kosar (ezar), brat Jakvinte, koga ubi Koejap&r,- po njskijem sura, a po njekijem opet brat Branislavov. Kad to zau Jakvinta, nagovori mua da odmali dovede iz Skadra zarobljene rogjake, te ih dade ubiti na grobu Koarovu. Svojta Branisi avo va zgroena na to odmah otputova iz Dubrovnika, da trai pomo od careva vizantijskijeh, a arbijepiskop dubrovaki Petar s opatom od Lokruma ode u tabor Bodinov, te ga pokara a moralne strane radi tog nedjelja, na to se on pokaja, i kako kau sagradi na Lokni mu prelijep grob svojijem rogjacima. U to radi nedae oruja i radi nestaice hrane poe maUksavati duh u vojsci Bodin ovoj, te on, da je osokoli, proglasi javno po telalima, da se Dubrovnik ve ne moe drati, no da e pasti do koji dan, s toga da prikupe sile i da se dre junaki. U taboru Bo riinovi! se nalazio njc'sakav prognani Dubrovanin, kojem se ne zna ni ime ni uzrok zato je bio prognan, te on viknu ua vas glas Dubrovanima, koji su bili na graekijem zidinama, da se dre i ne boje, jer je Bodinu ponestalo hrane. Na tog Du brovanina nasrnue Boriinovi ljudi i rauie g*f ali on ipak sretno umae za vre mena. Bodin je bio prisiljen kretat ispod Dubrovnika i 3 toga, to su bili buknuli nemiri u njegovoj vlastitoj zemlji radi smrti Branislavo ve, kog je njegov narod veo ma volio. Pri polasku ostavi Bodin posadu na onom mjestu gdje je sad crkva sv. Nikole na Prijekome, da uznemiruje grad svakom prigodom. Nakon njekoliko vre mena doge samrtni as Bodinu, te ga savijest stade nemilo muiti, i on, da bi ublaio Boga, darova prel sunu smrt Sumet monasima Lokruma (po njekijem onaj dio umeta, koji nije bio darovao upan srpski Stjopan Yojislav), koji dar potvrdie kanje i sin njegov, kralj Gjorgje, i rogjak mu Gerda Grubea, sin Bran i slavov, (?) po nagovoru Jakvinte, koju je takogjer savjest muila po smrti Bodinovoj. Posada na Prijekome bijae tm u oku Dubrovanima, koji poee lukavo op iti na- prijateljsku sa zapovjednicima tvrgje, te ili malo po malo iz daleka nago varati, ne bi li predali tu tvrgju, a da e im senat za to biti zahvalan, darovati im plemstvo i jo kojeta. Trgovci iz Bara (Antivari), koji su trgovali s Dubrovani ma, te kroz to vrijeme dok je tvrgja opstojala bili estokrat i uznemiri van i, dogo-

24
Zna se po svjedoanstvu Luccari-jevu), da su Dubrovani po slali darove ugarskom kralju Ladislavu, kad je g. 1091 dopro do Kupe i potukao hrvake knezove. U op^e se slagalo s ondanjom dravnikom mudrou dubrovakom, da darovima predobijn aa se modne gospodare, a moglo bi bit da su od kralja Laislava oeki vali pomo proti surovoj rato boru osti Vukanovoj. ! Kad su g. 1096 krstai putovali Dalmacijom, nagjoe Dubrov nik u cvijetu i slavan: po Yimu Tyrius-u on je bio jedan od 4 najznamenitija g radai Dalmacije. Kad je kralj Koloman ospojio veliki dio Dalmacije i kad je uljegao u Zadar g. 1105, kae se da su mu takogjer doli s daro vima poslanici dubrovaki. Od 1111 1142 ne znamo pripovidjeti nita znamenita o Dubrovniku 0 .
vore se s Dubrovanima, da e oni pred samu svrhu korizme dovesti silu vina, te ga pod vrlo niska ciieuu proturiti ljudima Bodinovijem, na koje kad se opiju, da Dubrovani navale i s?? ili istrage. Vuk Grre di i Miaskouja, zapovjednici tvrgje, napokon po pusti e Dubrovani ma, te da bi im bio laki posao, otpuste mnoge ljude kui po svoj prilici da. pro slave uskrs . Na uskrs pak 9 barski trgovci izopijae zaostale vojnike, te u zgo dan as Dubrovani provalise iz grada i posjekoe sve koji ti i tako svrsi Bodinova opsada. a) str. 37. se nijesu htjeli preda

Metropolis. c) I ovo je doba pop Duk ljamu. uvio ii prie, po kojijem su sastavljene i lane
listine. Po spomenutom Dukljaumu kau da je Bodin bio oslobogjen iz grkog suanjstva, naime iz Antiohijc, pomou mieta kij eli brodova (o ovom nema ni traga kod pouzdanijeh spisatelja). Govori se da je po svom oslobugjenju izazvao nemire u Hrvakoj protiv Zvonimirova, sina Radovana ili Radoslava (ali Bodin je Lio srp ski knez, a nije imao cesa ei uit sa Hrvakom). Kadoslav pobjee u Travunijii, a posto njegovi sinovi ni tu ne bijahu ob.ezbijegjeni, utekoe u Dubrovnik. Sad kau da je Bodin potaknut od svoje ene Jakvinte za 7 godina pritijesnio Dubrovane opsadom s toga to su primili sinove Radoslavove, i da je u blizini grada postavio kastio sv. Nikole. Dubrovani propustie potajno u Skadar sinove Radoslavove, ali ih Bodin tamo uhvati i pogubi. S ovom su priom spojene jo i lane listine. Kajui se radi onog te se do godilo, kaze se, da je Bodin g. 1103. na samrtnoj postelji darovao zavjetajem crkvu sv. Martina u Sumetu Benediktincima na Loimmnu (Coleti, str. 58). Govore da ga je g. 1114. naslijedio u Imeevskom prijestolu srpskom Bodinov sin Gjorgje, i da je g. 1115. potvrdio darivanje ove crkve (nek se proita udnovata listina kod Ooleti-ja str. 59). Lueari kae, da je matre sua Domina on glavom doao sa svojom majkom (cum sliku Bogorodice na Regina) u Dubrovnik, i da je pohodio

25

17. Nastojanje nadbiskupa dubrovackijeh da prisvoje sebi sva prava barskijeh nadbiskupa. Zavagja radi toga sa bosanskijem banom Borisom i sa Stjepanom Nemanjom srpskijm 1142-1169.
Nastojanje dubrovaki]eh nadbiskupa poduprto od senata u Dubrovniku, da podloe sebi sve crkve, koje su od prije bile podreMljetu. Treba da se ovdje spomene i popravi jo jedan drugi anahronizam Razzi-jev, jer se on po Eazzi-ju uvukao u Le Bret-ovu povjest mletake drave I.} str. 507, a otolen i u Gebliardovu povjest Dubrovnika III., str. 817, Razzi biljei da se ve u XII. vijeku Dubrovnik podvrgao mletakom upravitelju (Rettore) ili knezu (Conte), a kad tamo nije nego tek u poetku XIII, vijeka. Ovo su rijeci samoga Uazei-ja: Posto te Dubrovnik g. 1122 dosta uveao i poljcpao zgradama, stadoe vla stela podozrijevati jedan na drugoga. Bojahu se da se koji pojedinae izmegju njili ue bi po,silio, te da ili to mine, poslale po opem dogovoru i pristanku poslanike u Mletke, da zamole senat da im svake tri godine poalje za rektora kakvog mle takog vlastelina, ali da on nema nikakvo moi da raspolae poslima republike bez privole velikog dijela vijea. Ova molba bijae veoma dobro dola Mleiima, te oni poslae eljenog rektora, kome Dubrovani odreie pristojnu plafcu. Tako se vladalo za, 30 godina u .Dubrovniku (dakle od prilike do 1150, ili 1152.); svake tree go dine doao bi novi rektor. Od Mlecia se Dubrovani naueie izvrsnom uregjenju dravnom. Kue se gradile na mletaku, kao to su i do sad ostale. Oko g. 1J 50. zavadie se Dubrovani s banom bosanskijem, te im na zahtjev poslae Mleii 500 p!aenika, koji ueiniae besputuosti po Dubrovniku, oakvrnie enskinje i ost., pa ne samo to im je to rektor gledao kroz prste, no je jo i na ruku iao tijem prestupcima. Plemiima Dubrovakijem. poe bit krivo na aavisnost od Mletaka, i na bijede iz toga nastale, za sto im je pored svega toga trebalo jo i plaati. Dok su stie vijest, da je ban bosanski od Dubrovnika. Mle oni premiljali kako de se pomoi u toj nezgodi,

s vojskom na Neretvi pri ob a ii morskoj, dva konaka daleko

taki plaenici odoe mu na susret s njckoliko Dubrovana, te zametnue okraj i izgiboSe. Dubrovani sklopiSe mir s banom, a mletakog rektora opremie brodom natrag u Mletke s porukom, da im od sad ve ne treba nikakav rektor, jer su ve dosta izuili mletaki ustav. Oko g. 1152. izabrale za rektore 3 dubrovaka vlaste linu: Petra Ranjinu, Marina Bonu i Pavia. Gondolu tako, da jedan iza drugoga vlada za 6 mjeseca republikom. Pod takvijem su rektoratom oni ivjeli mirno od prilike 50 godina (dakle do 1192.) Iza ovog triumvirata opet je (oko g. 1192.) bio postavljen tajuijem glasanjem velikog vijea veinom glasova jedan eigli rektor koji je imuo vladati jeduu godinu dana sa platom od BO O perpera. Ova je pripovijest R m i-je v a po svoj prilici l.aua, jer: a) O tom nita ne m iju savremeui pisci mletake povjesti, jer bi oni teko pro pustili da zapisu u svoje anale zgode tako asne po Mletke.

26

gjene barakom nadbiskupu svjedoi ondanju samostalnost dubrova ke republike. Papa Inoencij II. je g, 1142. po novo povjerio nadbiskupu dubrovakom Andriji) cijelu dijecezu nekadanje nadbiskupije barske
b) p pendini nije naao
otu

priu

nijednog drugog dubrovakog kroniara, te da od

je s toga i ispusta sasvijem. e) Mleii se u ovo doba nijesu drali tako vrsto u Zadru i Dalmaciji,

casa do casa nijesu mogli biti izbaeni. Tako su ih liili posjeda u Dalmaciji Ugri 1118., 1136., 1167., a Orci 1165 i 1171. d) Bazzi-jeva starija povjest Dubrovnika sastavljena po onoj Sikole Radine, nagrgjeua je u ope hronologijskijem pogrekama, ee i za citava stoljea. Anakronistina jc i pria Appendini-jeva, da je srpski upan Desa darovao Dubrovanima otok Mljet g. 1141, a benediktinskom manastiru na ii ljetu (u Babinu polju) da uiva dohotke ovog otoka, jer jo Dea vladao tek od g. 1 1 6 2 ,-1 1 0 5 . [Evo kako se moe tumait, da je bilo g. 1102. Beneiktinaca na Lokrumn, kad im je te godine, kako kae Coleti, Bodin darovao crkvu sv. Martina u Su metu. Ve smo rekli (po Ignaciju Giorgi) da je g. 1023. doao na Lokrum pu stinjak Petar s jero monahom Leonom s otoka Tremiti u Italiji. Oui su bili dakle prvi monasi na Lokrumu, a njima su naravno pridolazili i drugi, i tako se oui uzdrae sve do dolaska, pravi jeli benediktinski jeli kalugjera sa Monte Casino. Poznato je, da sv Vasilije Veliki prvi osnova statute kalugjerima istonoga obreda, a sv. Benedikt onijem zapadnoga. Poto su u ono doba nicale na mnogo strana omanje drube monaha, ne mogae sve ivjeti po tanijem statutima pomenutijeh svetaca, te bi s toga uzele samo ime jednoga od njih 1 vladale se po njekijem pravilima, koje su sluajno mogle obaznati. Cak i dan dananji jo ispovije daju kalugjeri istone crkve po Boki-Kotorskoj, Hercegovini i t. d., da ne ive uprav po statutima sv. V asili ja, i ako se zovu Vasilijevci. Tako n, pr. i skolopi u Mlecima priznaju, da nijesu reda sv. Jozefa Kalasancija, kao to ni sve duvne (suore di carit) nijesu reda sv. Viencija. Tako je bilo i s ovijem monasima na Lokrumu sv. Benedikta ivui praktino po ujekijem I oni uzee za svog patrona statutima. Tek onda kad

njegovijem

dogjoe pravi Benediktinci s Monte Casino, zdmie se, kako kae Ignacije Giorgi (v. citat kod Coleti-ja od str. 66 u nap.), s novijem kalugjerima i p rimise potpuna pravila reda sv. Benedikta. Sto se tie pak u ope darivanja zemalja Dubrovanima, red jo spomenuti, da su iz poetka, a i kasnje u dosta sluajeva, vlatri srpski zadravali sebi vrho vnu vlast a darivali zemlje Dubrovanima samo za uitak. Naveemo samo je^au primjer. Da su bili na Mljetu zakoni srpski, a da je iz poetka senat dubrovaki samo dohotke primao i vladao Mljetom kao njekom pro njom (fendo), svjedoi po slanica senata caru Urou V., (1355 130?), sinu Duana Siluog: Gospodine caru Mljet jest carstva ti a mi imamo zabavu iz njega*. <Maj kov, str. 202) Primjed

ba prevodioevu.]
') Andriji II.

27

(Y. 14). Andrija je s toga drao nekoliko provincijalnijeh sinoda posredovanjem papiuijeh. poslanika, ali je mogao skloniti na posluh veoma malo biskupa, jer sa bili veinom na srpskom i stonom, zemlji tu; poimence se pokapae trajno uporni, biva odani istonoj crkvi, episkopi Ulcinja Drivasta i Kotora1 ). Kae se da je tada dobjeglo u oblast dubrovaku mnogo ka tolika iz Srbije, gdje se irila istona vjera i iz Bosne, gdje se rasprostiralo patarenstvo. Kau da je uz ostale bilo primljeno u dubro vaki senat i pribjeglo plemstvo bosansko, a nadbiskup dubrovaki
]) Parlati navodi dva pisma, kojijema bi baen anatema na episkopa kotorskog, jer nije litio da dogje na sabor dubrovaki. Red je spomenuti, da se velika epolia razdora erkve u istonu i zapadnu uema smatrati kao kakva zgoda materijalna,
K o jo j

se zna taeno vrijeme kad bc je ili vjerozakonska, i

desila, nego kao i svaka druga moralna prevrata, bila politika kojoj se hoe vremena dok dopre do potpune zreloeti. Razdor je uprav zapoeo sa Konstant mom, kad je

on sagradio Carigrad

odabrao ga za prestonicu ritnskijeh careva nazvavi ga Novijem Rimom , kom su po njegovoj elji imale pripasti malo po malo sve povlastiee staroga Rima, kao i episkopu carigradskom crkveno prvijenstvo episkopa rimskog. Otolen Henotig cara Zenona, kojim bi proglaen vasionskijem patrijarhom Ivan Postila, patrijarh carigradski, pak Ektessi cara Heraklija- i t. . Razdor bi konano dovren tek iza sabora fiorentinskoga. Dakle narodi koji

m vrili sluba boiju po istonom obredu, kolebali su se mnogo i mnogo godina

megju Rimom i Carigradom. Za to je bilo naravno, da srpski upani i kraljevi pristaju njek&d uz papu rimskoga a njekad opet uz patrijarha carigradskoga, hoaliu da budu potvrgjeni as od jednoga a - as od drugoga (V, u Jagievoj Historiji knjievnosti poslanice sv. Save papi rimskome), dokle se na svrhu odinetnue i od Rima i od Carigrada osnovavi svoju vlastitu patrijariju. Hrvati iskale iz po etka sveenika, u istonijeh careva, da ih upute u kranskoj nauci, a oni ih sa vjetovae, da se za taj posao obrate papi rimskome. Dubrovnik, kom je cijela kultura bila na osnovi latinskoj jo u Ep i davru, drali postojano erkve zapadne, t. j. skijem navadama. Trljali su i italijanskoj,

nije bio zapleten u le raspre, jer su se ak i njegovi prvi stanovnici, dok su bili rimske po svojijem italijannjeko doba samo oni doseljenici, koji su dolazili iz obreda

susjednijeh srpskijeh zemalja pod 1atinsko-italijunsku aristokraciju dubrovaku. Vrijedi jo znati, da su prije savrena razdora metropoliti grkoga imali pod sobom episkope latinskog obreda i obratno: latinskijem episkopima su bili podloni episkopi obreda grekoga, kao sto dokazuje jo i sad gdjekoji sluaj po Aziji i Africi. Papa Aleksandar III. alje g. 1167. na 29. Peembra episkopa barskoga obreda grkoga arhiepiskopu dubrovakomu, da ga pouava u obredima latinskijem, jer se u ono doba Sesto prelazilo iz jednoga obreda u drugi.

28
Mihajil Tribunius^ (1153-1189), i ako Mlei po roda, ipak se sta rao da podvrgne svojoj vi asti i biskupa bosanskog. Borisu1 ), banu bosanskom (1153-1169.), bilo je protivno i to sa se selili njegovi podanici i to se smiljalo podvri biskupa bosan skog nadbiskupu dubrovakom. On opustoi g. 1159. oblast dubrovaku, a nadasve dolinu upe; g. 1169. zaprijeti iz nova. Dubrovani, poduprti od Kotoraua, Peratana i Ulnjana, sakupie 8000 ljudi pod vrhovnom zapovjedi Miha Bob ali i generala Iva erve2). Boris bi kod Tre binja pobijegjen, s bosanske strane osta mrtav na bojnom polju Toma Yukmirovi, a s dubrovake Ivo erva: hrabrost posljednjega ivi jo u uspo meni Dubrovana po starijem pjesmama^Mir se uglavi i bi sklopljen uzajamni ugovor za trgovinu i bezbijednost, po kom nije trebalo da plaaju ni Bonjaci u Dubrov niku, ni Dubrovani u Bosni nikakva nameta ni carine. Ban je tre balo da nadoknadi ratne trokove i da alje Dubrovanima svake godine po dva lovaka psa i po dva konja bijelca. 0 biskupu bo sanskom i o zavisnosti njegovoj o nadbiskupu dubrovakom nije bi lo govora.
V

lato tako ne pogje za rukom nadbiskupu Tribuniju, da pod vrgne sebi crkve u Ulcinju, Kotom i Baru. Stjepan Nemauja je bio i suvie zanesen za istonom crkvom, te to nije htio dopustiti. Ualud je papa grmio u bulama i brevima 1158, i 1167; uzalud je prijetio crkvenom anatemom. Papiua kurija pokua ponovo g. 1179., da postavi nadbiskupa u Bar, ali kad ovaj nije bio pripozuat
a) VIjest Maasi-jeva, da se ovaj podloio mletakom patrijarhu
i: Orado, nema

nikakva osnova, kako dobro kae Coleti. . ') Boris, nezakoniti sin Kolemanov, u narodnoj predaji nazvan 1jari, ivi jo u uspomeni naroda dubrovake okolice, kako sam se i sam mogao uvjeriti kad
y

sam

tu koro bio u upi. *) Orbini pie u svom Eegno degli Slavi na str. 3t7. da je ban bosanski bio nagovoreu da zarati na Dubrovnik od episkopa bosanskoga, 'koji se nije htio podlo iti arhiepiskopu dubrovakom, a bio je i sam po sebi ovjek ratoboran, te je na padao na upane humske i travunske, dok ih nije savladao i podloio svojoj vi asti. Kotor ana je dolo 400 vojnika u pomo Dubrovanima pod vodstvom Petra Bolioe, a Peratana 1 0 s vogjom Mi lo em Sestokriliem. Ovi vogje se bokeljski po Senat du slije zavadie megju sobom u Boci Kotorskoj, gdje je bilo tete i krvi. brovaki posla Nikolu Boau koji smiri Peraitane s Kotoranima.

b) Kai ; Razgovor ugodni.

29
od Stjepana Nem.an.je, povrati oko g. 1188. nadbiskupa dubrovakom ava prava barskog arhiepiskopa.

18. Mirno uveavanje dubrovake oblasti i trgovine 1160-1169. Dubrovani pomau Grcima a opet osvoje Dalmaciju 1171., odbijaju navala Mleia i stavljaju se pod okrilje Viljema kralja sicilskoga 1178.
V

Njeki susjedni plemi Dekusije, gospodar mjesta Zrnovmee, sa stavnog djela Konavala, uda oko g. 1160. svoju Ker za cjekakvog Dubrovanina Mikau i ustupi svome zetu pod njekijem uvjetima svoje okruje, koje tako dogje u oblast dubrovaku. Senat, kom se vie svidjelo da goji mir i prijateljstvo sa su sjedima, nego Ii da se svagja radi rasprostiranja- duhovne nadlenosti nadbiskupa dubrovakog, ivio je u veoma dobrijem odnosajima i sa Kulinom banom bosanskijem, koji je bio naklonjen patarenstvu1 ). Ovaj oko g, 1169. dopusti Dubrovanima, naime dvojici brade iz Dubrovnika, koji su uzeli u zakup njegove rudnike, da zasnuju izmegju Olova i brda Jakotina, nedaleko od dananjeg Sarajeva (Eosna araj), trgovako pazarite, koje posta do skora trgovakijem gradiem i nazra se (mali) Dabrovnik. God. 1148. bi sklopljen trgo vaki ugovor s Molfetom, a 1169, sa Pizom. Ovo dokazuje golem procvat trgovine s Italijom. Kad je g. 1171, ci-r M&nojlo oteo Ugrima i Mleiima Dal maciju (osim Zadra), kae se da su ga u tom pomogli Dubrov ani i posavjetovali ga, da pozatvori svekolike MJeioe na vizantijskom zemljitu. Brodovlje Mletako, pod duzdom Yitalom Michielijeia, pohara najprije Trogir; kad je za tijem projedrilo mimo Dubrovnik, nagie istaknutu carsku zastavu i naoruane ratne brodove
') Jo i sad, kad lijeko ti Dubrovniku koe da dokae revuost kojeg dogagjaja, rcBo obino: to je bilo kad je Kuljen po svijetu liodio . Za ogled naeg narodnog jezika u ono doba vrijedno je ovdje naznaiti nje* ke retke iz listine Eulinove, koja je bila pisana- g. I1S9. irilicom u Dubrovniku: U ime ote a , i sina i svetago oulia. Je ban bosanski Kuiiu prisezaju tebje, knee Ervan i vsiem gradjam ubraveam, pravi prijatelj biti vam od Tako mi boe pomagaj i sveto evangjelje! selje I do vieka, i prav goj [mir] drati s vami i pravu vjeru dokolje SLm i v ..........................

30

dubrovake, koji dudu ne htjedoe iskazati poasti. Po Tijestima dubrovakijem usudie se Mleii na juri, ali bie odbijeni. Po mletackijem izvjetajima u jedan dan bilo je osvojeno vie opkopa i na dosta mjesta sa bile istrgnute carske zastave a zasagjene Markove. Sutri dan sve je bilo spravno za drugi juri, kad li nad biskup Mihajil Tribunius sa svetenstvom i poslanicima vijea i naroda zamolie duda da im oprosti, uvedoe ga u grad i zaklee mu1se na viernost, jednu kulu razorie po njegovoj zapovijedi i obeae da I e nadbiskupa dubrovakoga podloiti patrijarhu u Grado. Tako Vital Michieli odjedri dalje put istokaA Kad ga pak onamo zadesi nesrei i kad njegovo brodovlje postane manje strano uslijed poraz i kuge, Dubrovani nijesu liajali za nita od onog to su obeali, nego odoe pod okrilje Viljema, kralja sicilskoga. Regbi da je njemu po nekom ugovoru bilo ustupljeno pravo, da moe drati u Dubrov niku posadu i sicilskoga zapovjednika.

1 9 . Rat i mir sa velikijem upanom srpskijem Stjepanom Nemanjom 1184. i na dalje. Stona crkva dubrovaka sagragjena na troak engleski 1190.
Stjepan Nemanja, koji je hlepio da proiri granice svoje i koji je po smrti Manojlovoj (1180) postao smjeliji, kao god to je sebi podloio Kotor, regbi da je smjerao i na Dubrovnik, Po vij estima dubrovaki jem navali na Dubrovnik s mora vogja njegov Miroslav, a sa suha on sam oko g. '1184. Njegovo brodovlje bi uniteno od Mi ha Bobali, a njegova kopnena vojska, koja se sastojala iz 20.000 konjika i 30.000 pje aka, nije mogla g. 1185, nita uiniti, jer on nije bio vjet opsijedanju, a uz to je njegova vojska, a nadasve konjica, sasvijem u brzo trpjela oskudicu u svakoj potrebi. Na dan njegova polaska ba se slavila svetkovina trojice muenika kotorskijeh, ijoj se pomoi pripisivalo, to se on otklonio. Nemanja posla zatijem u Dubrovnik kao pokli sare upana Mendala i Domana emicu, s kojijema knez dubrovaki (jervazij sklopi na dan Kuzme i Daoajana ovu pogodbu: 1) da i jedna i druga strana zaboravi sve uinjene tete; 2) da Dubrovnik zadri prijanji posjed, a da Nemanja zadri sebi samo Roat i Kua) Le Bret L, str* 331.

31

nla (sad Petrovo selo); B) da bude slobodna trgovina i promet Du brovanima po zemljama Nemanjinijem, i obratno Srbima u Dubro vniku; 4) da se ukinu danci Dubrovanima na njihove vinograde i i polja; 5) da Nemanji ostane vrhovna vlast nad Korulom i Visom; 6) da uzajamno paze da ne bi u Dubrovniku naao nijedan nepri jatelj Nemanjin potpore u neprijateljskijem poduzeima i obratno; 7) da podanici i jedne i drcge strane budu jednaci kad se rijeavaju parnice prdd sudom. Dobri sporazum sa Nemanjom i Kulinom, sa Srbima i Bonja cima, oivi dvostnko trgovinu dubrovaku. Kad s g. 1192. Nemanja opet zaratio sa Vizantiucima i kad ie bio potuen na rijeci Moravi, kau dapae da je traio da ga Dubrovani prime kad bi ga zade sila nesrea, i da mu je bilo obeano. Regbi da su Dubrovani dru gijem njekijem savezom sa upanom humsHjem Vukom obezbijedili svoju trgovinu na kopnu i na obali Neretve. Po smrti Viljema sicilskoga, poslae oni g. 1192. Isaku Angjelu u Vizantiju tri poslanika, koji im obezbijedie i carsku zatitu. Kralj engleki Kikard Lavljeg Srca sluajno sa svoje strane doprinije njeto poljepanju Dubrovnika. Na povratku svom sa istoka g. '1192., napadnut od teke oluje, zavjetova se, da e podii crkvu blaenoj Djevi ondje, gdje se sretno iskrca. Brod njegov pristade pri stijene Lokruma i on s*d htjede da tu gradi crkvu. Senat ga rijeima navede, da osnuje ovu crkvu u samom Dubrovniku, a na to pristane i papa. I tako je bila sagragjena staa crkva u Dubrovniku novcem darovanijem od Rikarda, emu senat pridoda to je jo nedostajalo*). Ova se stona crkva srui u trenji g. 1667. *).
*) Bazzi pria proti svakoj kronologiji da se ovaj dog&gjaj desio g. 1116.; ali prilae njeku zgodu, koja je znamenita s toga, jer ciokazuj 6 kako je vrij ala tamonja hijerarhijska diplomacija. On kae, da je papa pristao na promjenu zavj&ta jedino uz uvjet, da senat sagradi i jednu crkvu na Lokrumn. Senat to uini, te podie na Lokrumn i benediktinski manastir za pripomo ovoj crkvi, / a napomenu na ovo dolaze lokimmski Benediktinci jo svake godine na dau Oienja sv. Marija i vre slubu boiju u stonoj crkvi, pri eem njihov opat upotrbijava mitru i biskupsku ljaku, Tako au dakle Benediktinci osnovani na Lokrum.ii tek od g. 1192. u napr., njihove tobonje starije listine i darovi. !) Kako hoe mnoina historika a ujedno i narodna predaja, a lane su

dubrovaka kate Rikarda La

drala S. Maria Maggiore bi sagragjena g. 1090. od engleskog kralja koji i Engel spominje.

vljeg Srca, kad se vraao kui iz Palestine s kri/.arsljeb vojna, i to na isti nain

32

20. Dubrovnik se zaplete u nove duhovne raspre i

poslove 1197-1200.
Bernard, nov nadbiskup dubrovaki, koji je nastojao da uvea svoju iurisdikciju, naprti republici neke razmirice sa susjedima.
Ovu bi tvrdnju bilo teko sasvijem oboriti; ali bez sumnje nije potpuno isti nita^ osobito kad se uzme na um, da se u senatakijem aktima od 13. Deembra g. '14=87. nalaze sljedee rijee; L i gentilhomim sono stati fondat ili di questa nostra citt et della prefata chiesa di S. Maria Maggioro . Stalno se jo moe dokazati, da je crkva bila osnovana, n XIII. vijeku od senata dubrovakog prihodima od na meta m brodarstvo. Zan se da se je jo gradila g. 1272 (dakle 82 godino po do lasku Rikardovu), a u cap. XXVI., Lib. I. delio statuto kae se, da su radnici i protomagister bili plaeni od javnog erara. U XIV. vijeku nije lula jo dovrena dajbui u imutranjosti svojoj, jer je stoprv g. 1318. (dakle 128 godina po Rikardovom dolasku) bio pozvan u tu svrliu Micliiele da Bologna, koji je ova crkvu bez ikakve sumnje podigao do onog ugleda, do kog je bila doprla po svemu svijetu. Po svemu ovome meni se ini najzgooiji zakljuak, da je Rikar Lavljeg Srca ili aam ostavio njeku svotu novanu, da njom sagrade crkvu, koju au svot i Dubrovani urnuuliii tijem pomorskijem nametom, bogoljubnijem prilozima senat i privatnijei osoba, a ^vlasve milodarima vlastele, kako se to oito vidi po njiliovijetn oporukama, ili je on samo zapoeo radnju, a Dubrovani je dovrili- Meni se im da je priKnija ona piva tvrdnja, jer, kako smo vidjeli, erkva se jo gradila g. 1272., V R anjina kae da je radnja lula dovrena u 44 godine, dakle u najgo rem sluaju po nau tvrdnju gradnju- je bila zapoeta g. 1228., a kad tamo znamo po historiji, da je Eikard ve bio umro g. 1199. Osobito jo imam napomenuti, da Luecari kae u svojoj povjesti* da se je novcem ostavljenijem od Ritarda mogao udariti samo temelj crkvi i prvo njeke ruke kamenja* Po stala 80.000 dukata u zlatu oevidaca razliitijeh naroda bila je jedna Ranjini gradnja jo crkve ogromna svota za ono doba; a po svjedoanstvu

od najbogatijih, a bea sumnje najljepa

erkva- kako oni vele - in tutta l IIm a , Osobito je vrijedno opisati ovu prelijepu erkvu, da se vidi kako je ve u XI1L vijeku evala- umjetno at a Dubrovniku, koji u tom pogledu bijae daleko odvo jio u napretku od svojo slavenske brae, u em ga je natkriijivala jedina Italija. Crkva bijae okruena uzdignutom poljanom, gdje je sve bilo mramorom preoogato ureeno, te nijesi zn&o da li se ima vie diviti finoi mramora, ili pak umje tnikoj izradi ogromnijeli stupova, te izmegju njih vjeto postavljenijeh kipova i sli ka. Unutranjost bijae prebogato ukraena mozaikom i uprav majstorskijem basreIjefima, kojijem. vjeta raka prevaanog italijanskog umjetnika Miehiele da Bologna udari peSat jo vee velieanstvenosti, prikazujui razne zgode iz starog i novog za vjeta, Gdje god se okrene bijae kipova od mramora, tua i suhog srebra uprav neprocjenjive vrijednosti. Dvostruki red kolosalnijeh stupova profine izradbe podupirae svodove dijelei ih u tri broda, a n srednjem pak od uji ii stilila je nebesa predi vno izvedena kupola, O lavili tar bijae pokriven lici nie om put od pre-

ss
Najprije je hotio da podvrgne svojoj vlasti biskupa bosanskog, u eem mu .je iao na raku g. 1197. i ban Kulin, koji se s politikijeh razloga gradio naklonjen katolikoj crkvi. Bernard je radi ove stvari i aam putovao u Rim, ali se Kulin do skora opet privoli patarenstvu, a katolikom biskupu Radogostu, kog je Bernard bio rukopoloio, stavi nasuprot patarenskog episkopa Danila. Iat-o tako prevari Bernarda i Yukan; veliki upan zahumski. Vukan se gradio odve vatren'katolik, te posredovanjem Dubrovana odasla u Rim poklisare g. 1198. Tek su mu bili g. 1199. pris pjeli papini poslanici^ sazva sinod u Bar i tu opet postavi nadbiskupa neodvisna o Dubrovniku. Uz to su Dubrovani pretrpjeli od Vukana zadirkivanja jo i u politici i trgovini. Osim svega ovoga trebalo je da sveenstvo dubrovako prilae i etrdeseti dio svojijeh prihoda po naredbi Inoencija III. od g. 1199, za tobonje potrebe svete zemlje.

21. Politika buna u Dubrovnika s koje ospje pod vlast mletaku 1203.
Uslijed francusko-mletakog osvojenja Carigrada Dubrovniku nestade istone zatite. Malo prije toga traio je Komnen od Du brovana taoce, jamce vjernosti, koje sad ve<5 nije trebalo slati. Na
ftnog mramora te poduprt sa, 4 prekrasna stupa. Propovjedaonica je bila od naj

skupljeg mramora, to tako izragjena da se sit uijesi mogao nagledati. Tron episko pe v bijae isto od mramora, a od suhog srebra pak la pala dell aitar maggiore , na kojoj jo bilo u dva im a 18 slika prelijepe izrado, to Ibi se na italijansku reklo a mezzo rilievo . Osim svega ovoga ko bi bio kadar opisati silno zlato, srebro i drago kame nje, ijem su zidovi bili uprav natrpani, a ko pak prebogato sbraniate moi sveta ca uvezanijeh u snbo zlato, srebro, biser i drugo drago kamenje? ! Za vrijeme Luccari-ja bilo je tijeli moi preko 300, te je Dubrovnik pravom bio dran za jednog od najbogatijeg gradova u svijetu, to se tie moi i prebogatijeli uveza njihovijeh, s cesa je kako znamo bio hvaljen od mnogijeh oevidaca po kraljevskijem dvorovi ma n Evropi. Svemn ovome treba jo nadodati i naslikana stakla po prozorima od najboljijeli kola italijanskijeb, te su uprav nekako majestetino proputala zrake sunane, prelijevajui se u bezbroj raznijeli ara. Zaista kad sve ovo predoimo, me ni se oiui da moemo smatrati ovu erkvu za jednu od najljepijeh i najbogatije^ crkava te ili je onda uope bilo. Ovu crkvu ne samo da oteti, nego je uprav sasvijetu i 7 , temelja razori trenja g. 1667. Njekoliko godina iaa toga b i sazidana sa1 ctauja katedrala po naredbi senata od uvenog italijanskog arhitekta Andreotti.

3 >

34

protiv bijae znamenitije i tee po Dubrovnik, to se Mleci osilie za vlade duda Henrika Dandula. Pod izgovorom kntake vojtse Mleii se g. '1202. opet doepaa Zadra i jo mnogo dalmatinski]eh pri morski]eh mjesta, osvojie Dra i Krf, pa na svrha ovladae i samijtm Carigradom. U tako pogibeljno doba vladali su ak i unutranji nemiri u Dubrovnika. Knez republike bijae onda Damjan Jada. Kad progje godinji rok njekova kneevanja, znade da zadri jo za godinu dana svoju ast, a kad i to vrijeme protece, ne dopasti da se sastane veliko vijee da mu .bira nasljednika. On se pouzdavae u svoj um, u svoj ugled, u svoje bogatstvo i u jaku etu togjijeh plaenika pod zapovijedi iijekog Ugrina Gapara, Izgovarae se, da hoe da ostane na elu republiku jedino radi pogibnijth prilika drave od strane Mleia, i da e se odrei asti tek mine pogibao. Megju plemiima najvema mu se oprijei porodica Bobali iji su lanovi Vlasij, Volcij i Domanja imali bit oimah uhvaeni, ali oni ipak umakoe u Bosnu pomou kapetana Gapara. Knez je zadobio za rfebe puk svojom popularnou i mitom, a plemie je nastojao da uzdri u stezi strahom i enitbenim vezama, i tako se odra sam na vladi dvije godine dana. ' Najpogibeljniji mu neprijatelj bijae njegov vlastiti zet Pijerko Benessa. On sakupi oko sebe glavne protivnike samovladaoeve, te im stavi pred oi da je strar pr^m kakljiva, kad bi se proti njemu upotrijebila sila i da se ne mogu nadati po moi ni od Grka ni cd Srbije, nego da se treba kakvom korisnom pogodbom po Dubrovnik baciti u naruaj mletaki, i da se za obezbijegjenje domae slobode i slobodna trgovanja ima sklopiti ui politiki savez s ovom repu blikom, koja je na glasu sa svog izglednog ustava i velike pomorske sile, i koja je veoma zlamenita za Dubrovnik s trgovakijeh prilika. Miho i Vito Bobali najee se opirahu ovoj pogibeljnoj tugjoj ovi snosti, ali bie zamuknuti, te sam Pijerko odjedri put Mletaka tobu radi trgovackijeh posala. Ovdje on sklopi sa senatom ugovor, u kojem bijae glavna pogodba, da Dubrovanima ima bit poglavar knez mletaki vla stelin, ijem bi se uinila dostojna poast mletakoj republici, a u isto doba sasvijem smirile i domae svagje dubrovake vlastele oko najvie dravne asti, ali da acma biti nikakvijeh drugijelj izmjena ustava i stezanja dubrovake slobode. Tad Mleii, pod izgovorom

35

da se idu pokloniti novom caru u Carigradu, naoruae 6 galija pod. zapovijedi Jakoba Marosini na kojijema je bio i Beneasa. Ove galije priatadoe pod Lokrum, te sam Pijerko pozva tasta Damjana Judu1 ) da dogje na Lokrum, da se porazgovori s mletakijem poslanicima i da vidi darove namijenjene za Carigrad. On dogje; ali tek je stupio na mletaku galiju digoe sidro. Iz oajanja to je tako grozno bio prevaren udari glavom o prednji dio broda i osta mrtav. Tad po stade mletaki vlastelin Loreazo Quirini, prvi knez u Dubrovniku, i ako su se opirali i Bobali i druga pojedina vlastela ovoj nagloj promjeni dravnoj.

') Juda se zvala stara vlasteoska parodica koja je izumrla je prije trenje. Orbini pie u svom legno degli Slavi" na str. 189., da je pak poslije po robio cijelo imanje Jude mislei da je bio izdajnik. Jo Orbini spominje, da je bio prvi knez Marko Dandolo, ali rta nije imao nikakve vlasti nad republikom. Druga su vlastela bila protivna tijem knezovima mletackijeli, tako da njeki mladi vlastelin Saraea navali na- kneza mletakoga u erkvi, ali ga nije ubio, i premda su bile istrage radi toga, Saraea ipak osta slobodan. Po Eazzi'ju pak bijae u ubrovuiku 61 knez mletaki od g. 1332. sve d.o g. 1358., kad je potonji knez Marko Souranzij trebao da isti iz Dubrovnika po dogovorima republike s kraljem ugarskijem i po spletkama i pogodbama arhiepi skopa lilija, Sarak. U ovom se s Razzi-jem slaze i Lucio (Memorie di Trau, lib. VI., cap. ), Dan dananji se ua svaku ruku tumai ovo gospodovanje Damjana Jude. Xjeki govore, da je liotio oboriti republiku i proglasiti se kraljem pomou careva srpskijeh, da tako oslobodi Dubrovnik od Mleci a. Njeki knjievnici mletaki opet govore da bi Mleii onda bili uzeli Dubrov nik da se nijesu bojali susjedne velike drave srpske, koja je bas u to doba iza N(imanje sve vise jaala. Kad sam bio u Mlecima uvjerio sam se, da to mnijenje traje u ovom gradu jo i dan dananji. Zemlje oko Dubrovnika bile su srpske a njima su upravljali Dubrovani i plaali hara kraljevima, srpski jem, tako da je valjalo, da svaki srpski car ili potvrdi tu upravu ili da te zemlje istijem njima proda ili daruje radi usluga koje mu je inila republika dubrovaka. Rapasti u to doba na Dubrovnik bilo je isto kao uprtiti se u kakav osinjak, jer mletaka republika nije taeno znala kakva je ud tijek srpskijeh careva, ni kolika je sila njihova, koja je imala bit mnogo vea na suhu nego ii u Mleia, koji an opet bili siloviti na moru. Uprtit se dakle i nagazit na jedno nepoznato .a , kao Sto je bilo za Mleci e carstvo srpsko, bilo je muno Mleiima, koji govore, da su ostavili-slobodu Dubrovniku, samo s namje rom, da bude kako njeki most megju dravama srpskom i mletakom, da jedni uzbudu znat preko Dubrovana namjere, sile, i sve ine drugijeh. I tako drave srpske bijahu u prva vremena golema zaprjeka Mleiima. da ovladaju Dubrovnikom. Kad se pak osili ugarska kraljevina koja oslabi Mletke i kad Dubrovani tajno pribjegoe pod njezinu zatitu, ni tad ne mogoe Mloii uzeti Dubrovnik, kao ni onda kad lelam posta zatitnikom republike dubrovake. Ovo mnijenje sadanjih kritiara povjesti mletake i dubrovake ini mi se da odgovara istini

TREI PERIOD
Dubrovnik pod vrhovnom oblasti mletakom 1203-1358, U ovo doba uveava svoju vlast, ali mu opada izvanjska pomorska trgovina i ugled,
22. Prve posljedice podlonosti Mleiima za kneza Lorenca Quirini 1208-1.216.
Jo je g. 1119. trebalo^ da se ukloni iz Dubrovnika Bernard dotadanji mitropolit dubrovaki, valja da radi toga Sto ga je mrzio Damjan Juda, i da primi od pape mjesto u Eaglekoj g, 1203. Nje govu stolicu zauze odmah g. 1204. njeki Mlei, imenom Leonard. Sinovi Damjana Jade, Grade i Lutar bie zatvoreni u ZadraJ *) Regbi da su prvi knezovi ili presjeduici secata koje au Mleci dali Dubrovanima za dugo godina ostali na upravi, to je bilo uz* rokom svakojatijem zloupotrebama i pokuajima, da republiku pot puno podjarme Mlecima. Tako Appendini spominje sasvijem u kratko da se g. 1206. Lorenzo Quirini usudio na jedan takav pokuaj u sporazumu s nadbiskupom Leonarom, ali mu se on izjalovi postoja nou Dubrovana. U toliko se za ovo doba u Dubrovniku sve malo po malo preobrazi: u nonji, u obiajima, navadama i ustavu po ugledu na Mletke, tato da kanje Ivan iz Ra vene i Manojlo povje*
a) quod ibi non poterat eeeure morari* et si regressum liabeat ad illam (Ue.closiam Hagu sii) mortis sibi periculum imminebat. Yerba Innoe. III. 89. de anno 1203. ap. Colet um p.

b) Luceari p, mea 67 is libro dei diversi di N otaria.

37
snik Hrvoje, vojvode spljeckoga, kog Luccari navodi, nazivlju Du brovnik malijem Mlecima1 ). U poetku vlade mletakijeh presjednika senata Dubrovani su jo marljivije pazili na ostala svoja prava nezavisne vladavine i na interese republike. Tako n. pr. sklopie u ovo doba ovaj ugovor s Kotoranima, koji su priznavali vrhovnu vlast srpskijeli vladara: Luke obiju gradova treba da Jaudu pristapane brodovima i jedne i druge traue koje ugovaraju. Ako bi bio Kotor s mora napadnut od koje mu drago drave (osim Mleiea i kraljeva sicilakijeh, s kojijema Dubrovnik ivi u prijateljski]em odnoajima), treba da im Dubrova ni priteku u pomo. Isto tako kad bi ko udario na Dubrovnik, valja da mu Kotorani priskoe u pomo, izuzimajui Stjepana, kralja srp skoga, i brata njegova Vukana, s kojijema Kotor ima posebne ugo vore, Uz to jo, da ine jedni drugijem svake prijateljske usluge, i da se uzajamno brane od gusara,

23. Nezadovoljstvo Dubrovana sa drugijem mletakijem knezom Ivanom Dandulom, 1216-1230j koga prognae god. 1230. Pogodbe sa Srbijom.
Lorenca Quirini naslijedi oko g. 1216 u knetvu dubrovakom Ivan Dandulo. Ovaj donese sobom svu olaolast mletakog vlastelina; on zaprijei tfve pogodbe Dubrovnika sa vanjskijem silama, ava ener gina srestva za zatitu trgovine na suhu i na moru; kad sa dravi prijetile zle namjere neprijateljske, nije se sluio vlau nego daro') God. 1235. senat ukinu njeke obiaje, kao n. pr. fermine gozda iza sprovoda i odredi, koliko so ima. dav-iti miraza i darova; kako ima biti olbueena svaka ne vjesta, i kakvo vezove moe nosit na obui i na kalj inama ; da se nema nosit me od dena pogaa pred nevjestom, Hao ni kokoi, patke, i t d. ; da mladoenja i nevjesta nemaju davati darove on ijem koji ih oblaee i svlae; da pir nema trajati vise jednog dana; da nevjesta ima drati krunu na glavi jedan dan a ne osam dana; da nema mladoenja drati osam dana uza se dva mladia n! nevjesta dvije mladice; da se nema stavljat oko prstena zapisS ni mladoenja nosit na prsima rute petoprsuiee radi zla oka i uroka; da se ne smije davat nevjesti, kad dogje u kuu muevIju, da jerle njekn arobnu hranu; da se niko ne moe oblait u koe ni uza se nosit zakrstene vode, i t. d. Ako koja porodica prekri te zakone, da pane u ana temu od prilike za 30 godita (po crkvenom sinodu Leonardo vom). Sve je ovo ragjeno s namjerom, da se uz vlasteostvo osnuje i gragjanski stali, koji se imao razlikovati od prostog puka seljakog.

ss
vi ma te je tako istroio blago republike i snizio joj ugled, Dosta su jada zadavala trgovini gusarenja Omiana, zadirkivanja Srba, ziprjete Mteia, a Dandulo nije hajao da doskoi zlu. Kad je nadbiskup Leonard iao da pohodi katolike i njihove crkve u Bara, bio je iza gnan iz grada i doekan kamenjem, po svoj prilici priojasom on danje srpske vlade, koja je bila silno zanesena za istonom crkvom. Dubrovani su mogli bit veseli, kad su na svrhu Stjepan kralj srpskil i veliki upan Yukan ipak pristali da se obnove stare trgovake pogodbe. Kae se, da su Dubrovani oko g. 1224-1230 od Stjepanovog nasljednika, Radoslava hrapavoga, primili na dar otok Lasto vo (koje ima 30 italijanskijeh milja u n a o k o lo ).K a d je Ridoslav bio svrgnut g. 1230 i postao kraljem Srbije hrabri Yladislav, Du brovani, kojijema je bila dojadila vrhovna vlast mletaka, zaiskae u njega zakrilje i prijateljstvo protiv volje knfza mletakog, K nje mu odoe senatori: Marn Codazzo, Gjervasij Naimezio i Petar Stre ha, i sklopie s njim savez za napadaj i obranu, dobivi ujtdno pot vrdu svog zemljita i starog sLjboduog trgovanja; a dubrovani sa svoje strane obeae, da e mu zajedno s njegovom porodicom n sluaju kakvijeh nesrea dati pouzdano zaklonite u svom gradu. Ivan Dandulo i preko volje potpisa ovu pogodbu. Ba u to doba bijahu Mleii u teki iem prilikama na Kandiji, a uz to se prosu glas, da 6a se do skora u jadranskom mora. pojaviti grko brodovlje cara Ivana Vataces. Sad senat stavi knezu pred oi, kako moe biti pogibno i njemu i dravi, ako Grci zateku kneza mletakog u Du brovniku, te ga sklonie razlozima i prijetnjom narodne bune da se na dubrovakoj galiji na vrat i na nos povrati a Mletke.

24. Nova jo vra pogodba podlonosti izmegju Dubrov nika i Mletaka 1232. i povratak kneza Ivana Dandula.
AH ipak Mleii sasvijem u brzo oporavie svoj ugled na Kan diji i jadranskom moru, a Dubrovani i njihova trgovina osjetie
Kau d a je g . 1220 doao sv. Franjo Aaiski iz obeane zemlje, i da je palivalio i blagoslovio Dubrovnik radi njegove revnosti za katoliku vjera. Crod. 1232 dogje u Dubrovnik papin poslanik A konci je i po savjetova se sa nadbiskupom clubrovakijem i kotorskijem biskupom, kako bi ae imali istrijebiti j eretici \ \ Bosni. [Za spomen dolaska sv. Fr&nja u Dubrovnik bila je postavljena u crkvi Sigurate na Prijekome ploa s natpisom koja durimo u sadanje doba u neznauju razlomie i upotrebne kad ee crkva kal drmala, Primjetba vrevodioova].

a)

38

pcsljedice odmetania. Od vladara srpskog Vladislava nijesu se mogli nadati nikakvoj pomoei na mora; gragjanstvo i trgovci poee roptati, a uz njih pristade i jedan dio vlastele, koja sa takogjer trgo vala, u senatu nasta razdor; tako da se na vas glas trailo da se obnove prijanji odnoaji sa Mlecima. Na 13. Januara 1232. bie poslani u Mietke poklisari Vlahua sin Bodace i Gjervasije sin Naimerija 3 nunijem upustvima i piinomoi da uglave a Mlecima sa vez koji drahu da je potreban za sreu Dubrovnika i da zaista natrsg kneza mletakog. U maju 1232. bila je sklopljena sa dudom Jakobom Tiepolom i mletakijem seaatom nova pogodba izmirenja i podlonosti. Sadraj je pogodbe po aktima bio ovaj : 1) Nadbiskup dubrovaki treba da bude diavljanin mletaki. Dud e dobiti od pape potvrda, da on bude podvrgnut patrijarhu u Gra do, da treba da patrijarh potvrdi njegov izbor i da se izabrani i potvrgjeui nadbiskup ima posvetiti u Grado, gdje on tada i ina obeati poslunost patrijarhu u Grado. Svaki nadbiskup treba da se zakune na vjernost duda koji je na vladi. 2) Cijelo svetenstvo dubrovako je duno da se u sto noj crkvi tri put na godimi sveano moli za duda. patrijarha, nadbiskupa i kne za, a za to e sveenstvo primati godinje tri perpera: jedan od duda, drugi od nad bi 3kupa a trei od kneza. 3) Kne,za e dubrovakog imenovati dud sa veinom mletakog senata; novoimenovani e se svaki put zakleti na vjernost dudu. 4) Jos e ae isto tako zaklinjati na vjernost dudu i svi Dubrovani od 13 godina u naprijed, i to e se ope zaklinjanje ponavljati sva ko 10 godina; uz to e se zaklinjati na vjernost i svakom fcnezu, U zakletvi knezu bie klauzola sa pridrajem vjernosti dudu, asti Mletaka i srei Dubrovnika)5) Ako bi se dud iskrcao u Dubrovnik, treba da bude doekan sa svijem poastima i namjeten u dvore nadbiskupove. 1 ivjegovi zastupnici red je da budu na pristojan nain primljeni i ukonaeni. 6) U vojnama mletakijem koje bi se protegle samo do Brindisi, biva samo po jadranskom moru, Dubrovani su duni pripomoi nov cem koliko mogu, a u pomorskijem vojnama jo na dalje, kad se
u) t T iigiisani, kae Filiast, erano i pi svegliati do Dalmati, e perci i nostri
filiusando del proprio potere alle volte pesarono troppo su di esse. YJJL, str. 184.

40

zadigne vie od 80 brodova, Dubrovane je red da sainjavaju tride seti dio pomorske sile mletake. 7) Kao i u Mlecima, treba da se i u Dubrovniku uzme ulaznina svakom stranom brodu koji stigne n luko* a od toga de pripasti trdina nadbiskupu, tredina knezu a treina dravnoj blagajni. 8) Mleci i Dabrovnik imae iste neprijatelje i prijatelje. 9) Dubrovnik ne smije primati omike dalmatinske gusare, nego je dapae jo u dvakoj pomorskoj vojni duan pritei s 50 ljudi na oruanoj lagji, i ozbiljno goniti i napadati sve gusare, koji se oglase izmegju Draa i Mletaka. 10) Na 1. Novembra svake godine treba da Dubrovnik dade duz du kao dar 12 perpera (dukata), a republici mletakoj 100 starijeh tekijeh perpera, a uz to jo 400 perpera mletakom knezu u Du brovniku, Jo e knez uzimati sve druge obine uzgredne dohotke svoga ina osim poreza na so. 11). Dubrovani su bili duni da dadu svake godine 12 talaca, sve mladia od vlasteoskih porodica, od kojih su estorica imali provesti po godine u Mlecima, pa za njima opet ostala estinja drugo pola godine sve na trokove Dubrovana. 12). Trgujui a Mleiima valjalo je da Dubrovani u njihovu gradu plaaju ovu carinu : Na robu iz Romanije 5 po sto j, fl Afrike i Egipta 20 * B Sicilije 2 7 B b) Slavenska, biva bosansko-srpaka roba, koju bi Dubrovani do bavljali iz predjela 70 milja udaljenih od Mletaka, imala je bit prosta od carine, ali samo tovari od etiri broda te robe bijahu prosti od carine a brodovi koji bi mimo te doli s takom robom, trebalo je da plate 5 % kao i za robu iz Humanije. 13). Od korintskoga zaljeva na nie imalo je biti Dubrovanima slobodno trgovanje i u ratno i u mirno doba^ a sto se tie drugijeh mjesta, valjalo je da vrijedi i za Dubrovane zabrana trgovanja- sa strane Mleia, 14). U samijem Mlecima mogli su Dubrovani trgovati samo u Mleiima, a ne sa strancima, koji su se tamo bavili.
a) qnjntum. b) quadragesimum.

41
J5). Ova je pogodba imala vrijediti za tri godine, a hode li i na dalje trajati, vi si de o volji dudevoj* Umjereni spisatelji mletaki priznavaju s Filiasi-jem, da su ovi uvjeti s mletake strane bili na svaki nain odved zategnuti i da su u sebi sadrali klicu za razvrgnude ove pogodbe. Kako ee razabire po kasnijim rijeenjima mlet. senata, mletaki je knez imao sa sobom dovesti u Dubrovik jo i jednoga pomodnika ili pod-kneza, kom je valjalo da Dubrovani dadu plate najmanje 50 dukata mle taki] eh i srake godine 2 nove dravne haljine. Uz to dobi mletaki knez jo i upustvo, da se, dokle traje njegova ast, ni za cigli jedan dan ne udalji iz Dubrovnika (nego da prati i pazi na svaki korak Dubrovana). Iza svijeh ovijeh uvjeta ne moe biti ved nikakve ozbiljne prijegonice oko toga, da li je Dabrovnik zbilja bio podloan Mleidima od g. 1232. do 1358. Dakako nije b ilo u Dubrovniku mletake stra*?, pa i domade posle republike raspravljao je i odluivao i dalje dubrovaki senat sa knezom mletakijem na elu; ostae vlastiti novci, zastave i grbovi republike; ipak ostale atvari bie udeene sasvijKm na vedu korist Mleida. Njekoji ae uvjeti poslije strogo i ne vraliu. Tako n. pr. regbi, da nije papa nikad pristao na elju dudevu, da nadbiskup dubrovaki bude podvrgnut patri]ariji u Grado i da se mogu birati samo Mleidi za nadbiskupe u Dubrovnika, kao to se vidi po arhiepiskopima to su redom bili birani. Ko u cjelini sve osta na snazi od g. 1232. do g. 1358. Mleidi poslae najprije istoga, g. 1230. protjeranoga Ivana Dandula, opet kao kneza u Dubrovnik1 ), ali je jo onda bilo odregjenoj da se knez ima mijenjati svake dvije godine.

25. Doba od 1232-1268. Mleii malo po malo uvruju svoju mo u Dubrovniku, a dubrovaki patriotizam naprotiv nastoji da ouva nezavisnost u unutranjoj upravi i dobre odnosaje sa susjedima.
Neka su se Mleidi trudili, nadasve iz prva, da omili Dubrov anima to je vie mogue nova odvisnost; ipak su se od sad una prijed obje drave gledale megju se krivijem okom,
') U originalu, jamano grekom, ti Mletke,

42

God. 1235. vsliko i malo vi je (S e u Dubrovniku, sakupljeno zvo njenjem zvona na javnoj poljani, ustanovi spasonosne zakone na ustuk pretjeranoj raskonosti pri vjenanjima i u oprtmi ruha nevjestina, pii emu je predsjedao ne knez mletaki, nego dubrovaki podknez (Vice Comes Ragusii) Petar Beli s l a v i t , a nadbiskup Arengjerije (Rimljanin, dakle ne Mlei) i svetenstvo dubrovako potvr dile ovaj zakon duhovnom an atf mom. Knez mletaki, da otkloni h Dubrovnika ovog nadbiskupa i da stavi na njegovo mjesto kakvoga Mleia, tui ga pred papom, da je posvetio njekakvog jeretikog biskupa bosanskog, te da je i sam naklonjen patarenst?u, Tako Arfcngjerije bi svrgnut i prognan u Galiju, to 1237, dogjo na njegovo mjesto njeki Mleci < 5 i me non Ivan, kog papinom privolom do pade itava duhovna oblast barake nadbiskupije. Godine 1236. bi ponovljen ugovor podlonosti sklopljen 1232, sa dudom Jakobom Tiepolom. Novi srpski vladar Stjepan Uro (1237-1272) nije iz prva ni hajao za ono razmaknute duhovne jurisdikcije, a poto je i onako njegova ena Jelena pripadala zapadnoj crkvi, dogje u Dubrovnik bez i malo zazora, i to posjeti crkve i moi, te jo potvrdi Dubrov anima pravo na njihovo zemljite, i sloboda trgovanja. God. 1237. bile su dokonane prijegonice sa Spljeanima oko granica i sucke. nadlenosti stanikom ili sastavljenijem zavrnijcm sudom, u kom su bili poslanici obiju gradova, a omiki gusari bie prisiljeni prije tnjama i vojnikom silom, da ne smetaju dubrovakom brodarstvu. Za obezbijegjenje trgovine po suhu bi sklopljen savez sa Krajanima. Od g. 1240. zakljuili su se razni trgovaki ugovori sa: Rt canati, Fermo, Rimini, Ravenna- i Ferrara. Regbi da je g. 1242. Du brovnik sa Zadrom i drugijem gradovima dal mati nskiiem priznao vrhovnu vlast Bele 17., no 1244. odree se Bela 17. svega, to je u Dalmaciji bio osvojio.^ Mletaki nadbiskup Ivan do skora priini nezgoda Dubrovani ma. On je oko g. 1249. hotio da u potpunoj moi zadobije svoju vlast nad Barom i nad svijem katolikijem crkvama u Srbiji, to pade u oi Stjepanu Urou, te zaprijeti neprijateljstvom i samome Du brovniku. Ivan se ne umiri, nego otpravi tubu na papin sud 1251 i 1252. Regbi da se je radi ovoga Uro prikuio s vojskom Dubrova) Coleti, str. 9fi. b) Parlati, 111jt . Sacr. V.

43

nikii, te samo kad mu obeae godinji danak od 2000 perpera, mogoe ga ublaiti i skloniti, da obnovi stare trgovake veze. Nad biskup Ivan, koji na ovaj nain nije bio omiljen u Dubrovniku, h tje de da stee nov oslonac, izradivi da se njegova nadbiskupija pod loi patrijarhatu u Grado; ali se tijem jo vie omrazi, te mu ae na svrhu g. '1257. trebalo odrei asti, a Dubrovani do vedo e stvar pred papinskom stolicom dotle, da je bio odregjen za arhiepiskopa u Dubrovniku, ne vie Mleci, nego Sardiujanin Aleard 1258. Ipak g. '1259, bi obnovljen prijanji ugovor podlonosti s dudom Mari nom Morofiini. Mletaki senat nije malo pazio na ove dogagjaje, te naredi god. 1266., da svagdanji knez u Dubrovniku uzvodi sa sobom na samo jednoga nego i dva mletaka pomonika (ili podkneza); drugi novi pomonik imao je primati od Dubrovana takogjer 50 dukata mletakijeh plate i svake godine dvije nove promjene dravnijeh ha ljina^ Go. 1268. Mleii bie provcdii, da se Aleard premjesti na lijeku Sardinsku nadbiskupiju, a da na njegovo mjesto bude iza bran Andrija, Mlei po rodu, kog je lino volio dud Laurencije Tiepolo. Ali papa Grgur X , srdit na Mleie, ne potvrdi izbor, i prisili Andriju, da se odree. Ivan XXI. postavi g. 1276. za nadbi skupa Sabiija, rogjenog Dubrovanina.

26. Doba od 1268-1800. Dubrovani trpe skupou, poar i izvanjske napadaje sa suha. Njihovi se zakoni kroje po mletakom kalupu.
U m i pripovijeda, da je g. 1272. zavladala u Dubrovniku glad

i skupoa, (jer je susjedna Srbija bila opustoena uslijed unutranjijeh avagja izmegju Uroa i Dragutina, a Bosna poharana radi patarenskijeh nemira). tJ ovoj nezgodi pomoa njeki prijatelj Du brovana, po imenu Sorgo, trgovac iz Redoni u Arbaniji: on nakupova ita po istoku, i dogje sa svojijem punijem brodovima u Dubrovnik; ovdje on dijelom proda ito za cijeno, dijelom dade u dug, dijelom da rova siromasima, Kadi ovijeh svojijeh zasluga bi primljen megju dubrovaku vlastelu, i od njega potjee porodica Sorgo, koja je poa) Spisak nilehikijeU knezova u Dubrovniku ud god. 1260. unaprijed v. u do
datku br. II, po Razzi. Zakon od god. 1260. vidi u dodatku pod br. U LI.

44

zoata tao brovakoj .

zasluna

knjievnoj

u politikoj

povjesti

du

Ba ove iate 1272. godine budu : statuti, zakoni, obiaji i for mule zakletve, iz raspranijeh biljeniki] eh spis, nastavljeni u jedan zakonik, pod naslovom: Libro di Statuti. Kaz umije se, da jo to veijem dijelom bilo udeeno po mletakom uzoru i kroju. Ondanji knez dubrovaki zvao se Marko Iriustiniani, koji jo, po primjeru svojijeh pregj, vrio sudsku vlast u vanijem prilikama sa 5 vrhovnijeh sudaea, izabranijeh po njegovu mnijenju, dok je u manje va nijem stvarima sudilo njekoliko njegovijeh dvorskijeh asnika^, on sam priredi zbirku i dade je na pregled i potvrdu trostrukom vije u u Dubrovniku (velikom, malom i vijeu umoljenijeh), koje mu je odobri. (liiistiniani, pravi Mlei, ali pravian ovjek, koji se tano drao ugovora megju Mlecima i Dubrovnikom, kae u uvodu, kako se i zato se dao na posao ovog zbornika zakona: jer su naime do tadanji statuti bili razasuti u mnogo knjiga i akata, po gdje gdje manjkavi, nejasni i protuslovni, dok izvor prava ne umije biti ujed no i izvor prijegonica. Knjiga statuta je razdijeljena u 8 knjiga, a svaka knjiga u poglavlja. Prva se knjiga bavi izabiranjem inovnika; druga njihovijem zaklinjanjem; trea posliraa suckijem i civil nije hi ; etvrta e nidbom i udadbom i opravom ; peta unutranjom grackom i uliarskom policijom; esta zloinstvima i kaznama; sedma pomorskom trgovinom i brodarstvom; osma o via ramijeh predmeta spojenijeh ujedno. Po sudu Appendi ni-je vom: ova knjiga statuta sluzi na a*t ljuckom umu i vremenu, u kom je potukla. Znamenito je, da nje zin postanak pada bas u isto vrijeme, kad je Henrik dao zakonik Svegj anima, kad je Alfons X. proglasio u Kas ti lij i svoje las partidaSj kad su se Englezi stavili na posao da osnuju svoj parlame1 1at, kad su Francuzi primili zbornih zakona od svog svetog Ljudevi ta, i kad je muogo gradova u Njemakoj i Italiji, diui se iz zbr ke, nastojalo da uvede njeki sistem u svoju upravu, koji je imao o bez bij editi prava cjeline kao i prava pojedinaca." Ked povraen u unutranjosti drave do skora je uspjeno uti cao na izvanjske prilike, tod. 1283. i 1287. bili su uglavljeni trgo vaki ugovori sa najprvijem tritima sicilskijem: Sirakuzom, Mesia) milites familiae suae.

45

nom, Barletom itd. i u njima obezbijegjena uzajamna gragjanska pra va. Vojvoda Stjepan Kotromanovi, koji je 8 ugarskijem etama bio u Bosni, uaatojao je, za vlade Ladislava Kumanca, da postane nezavi snijom gospodarom Boutie, omilivi Bonjacima radi svoje naklonosti pataren&tvu, U isto ga doba obuze elja, da se doepa primorskog grada Dubrovnika, kao luke za izvoz bosanskijeli proizvoda i za svezu sa ostalom Evropom. Ou udari w toga preko planina i opustoi ognjem i maem cijelu okolinu Dubrovnika, te zarobi dapae neko liko vlastele, koje je moda zatekao na njihovijem seoskijem kuama, i objesi Bena Gondolu^. Njegova namjera bijae, da grad iznenadi nesluenijem napadom, ali se u tom prevari. Oadanji knez dubrova ki t Petar Lovrov Tiepolo, valjano se spremi protiva njemu i zatrai pomo&ie ete ia Mletaka. Mleii se posluie prijetnjama preko svojijeli poslanika, koji odoe 3 Tiepolom u tabor Stjepanov, to ga navedoo na odstupanje i mir. Ovom zgodom odredi senat mle taki na 1.1. junija 1276., da knez dubrovaki moe radi posala du brovaki jeli otputovati za osam dana na tbore i dogovore, poto do sad nije imao dopust, da se za svog slubovanja ni za cigli jedan dan udalji iz graekog kotara^. Ba iste ove godine bie pokoreni omiki gusari. U ovo doba umrije i nadbiskup Salvije, i premda su Mleii proveli, da za nadbiskupa bude izabran njeki Fra Maiko, malobiaamu iz Mletaka1 ), ipak su Dubrovani doradili, da nije bio potvrgjen, nc je na svrhu g. 1281. bio postavljen za nadbiskupa dubrovakog njeki Fra Bono (Bon ave ut ura), malobiaaniu iz Parme. U ovo se vrijeme Mleii ZAvadie sa srpskijem kraljem, Stjepa nom Milutinom Uroem. God. 1282. zabranie srpski novac, s mle takim igom, ali 3 manjom mjerom i jezgrom, svugdje osim u Du brovniku, gdje se ova zabrana nije mogia vriti, radi svagdanjeg trgovakog openja*^. li^gbi da je ovu zabranu uzeo za zlo Stjepan Miluiiu, te stade smetati dubrovakoj .trgovini, kad nije mogao, da se osveti Mleiima. God. 1286. Milutin pribavi sebi i Bosnu. JeHsava, udovica Kotromanova, pobjee sa svojim sinom Stjepanom u
a) Lo B ret: rnvu:t poyjost mlytaeka, 1.* 598. Moja povjest 8il>ije, str. 333, l>) Vidi u dodatku p rilog tir. VI. r) Izdatak ln\ V.

') Ovaj Fra, Marko ivi u prednji dubrovakoj, po kojoj se ulaxak Alale Erae jo i danas zove: Fra Markova ulica.

u manastir

46

Dubrovnik i tu nagje zaklonite, ali sad je jo bilo gore po Dubrov nik, jer mu je grozila os reta Milutinova. Knezu se mletakom uini nuno, da g. J286. zabrani, po svoj prilici radi trgovakijeh zadjevica, koliko Dubrovanima, toliko Mleiima-, da putuju u srpske zemlje, pripadale one Milutinu, ili Dragutinu, ili Jeleni, materi obojice^. Kotorani, tienici Milutinovi, koji su ae bili zavadili s Dubrovani ma radi njekakva zaloga, pirili su vatru, dok je nijesu sasvijem ras pirili. Kau da je g. 1289* Milutin opkolio Dabrovnik i da jc grad u tjj opsadi dosta nevolje pretrpio uslijed gladi i boletina. Tad ja Mleiima bio zaloen za 3500 dukata i vie nepovratan kri od zlata s komadima krsta Hristova. Tek se grad oporavio iza ove nezgode, bi g. 1296. eafcokijem poarom pretvoren u prah i pepeo1).
a) Dodatak br. VII.
') Vrijedi spomenuti, da ba u isto doba, kad je bij esilio onaj strani poar u a , 21. Mara (svetkovina sv. Benedikta), nj elf i gospodar Savia (no zna se bas. je li bio o porodice Gondola, premda ga tato nazivlju najstarije listine manastira L o kruma) posije darova u srebru kalugjerima cd Monte Cassino, molei ih, da poJju u Dubrovnik trojicu izmegju gebe, h anala Monte (Jassina, koje izda na svijet nje ki Leo Ostiensis, pa Petar Moimcus i Audio de Nuce, vadi se oto: T 1 Ovi kalugjeri dogjoe s mnogo kodeksa erkoynijeh i orugja i odeda. Dozvolom pape Kalista II. i arhiepiskopa dubrovakoga, postave iU najprije kod ^ J t e sv. Marije u lioatu rjuae dicitur Jriosiata, sive de Rosato, vel Roseto, de Bosis . ( i uprav se u crkvi Eoata vidi na slici grob Bogorodice osut rtmrna j. Listina govori, da im se dade Roat ,,citm portu et pia catione sua, cum servis et ancillis, et pertinentibus suis . Gak i nakon dosta vremena iza toga, ustanovi se zakonom, da niko osim kititigjera ne smije ribat u E ije za osam dana prije sv. Benedikta, koji je su ovi u Boatu bili prvi pravi kalugjeri reda s*r. Benedikta, a da su oni dan se monasi nat imao doi na misu i na objed u kalugjera na Lokrumn. Gjorgji opet prilae, da na Lokrumu tek sada postali pravi Benediktinci primivi potpuna pravila sveeva reda. Gjorgji jo spominje, da su ova tri kalngjera za maio prebivala u Eoitu, i posto je Mljet od srpskog kralja bio podan Dubrovniku na obragjivanje i uiva nje, da se preselie na Babino Polje na Mljetu, kod erkve sv. Mihajla, ostavivi lioat i umet i sve one zemlje i crkve ^xospu Veliku od Roata i sv. Martiua u Suinetu) kalugjerima na Lokrumu. Na Mljetu je bio jo od davnina manastir kalugjera srpskijeb, istonoga obreda. Tu nakon malo prigjoe benediktinski kalugjeri, i kako tad jo ne bijae odluen razdor istone crkva sa rimskom, iz poeetka m zajedno prebivali kalugjeri obiju obreda. U taj su manastir dohodili na zavjet po boni pokornici iz srpskijeh zemalja, jer je tu bila udotvorna ikona Bogorodice. Taj je hram pohodila i Katarina, ena Stjepana Tomaevia, posljednjeg kralja bo sanskog, gdje joj i sin umrije. Na grobu mu je bio urezan ovaj natpis .,llic jaeet filius Tomasii, Regis Bosmae . Poslije, kad Turci zauzele Bosna, ona pogje u Rim,

47

Toj bijedi pridogje jo i svagja megju gragjanima, jer je izgorjelo mnotvo biljeriifekijeh spisa; listine o vlasnitvu i njegovijem gra nicama izgobie se; uestae silne parnice. Vie stanovnika odlui se iseliti u Siciliju, K alabriju. i Ap uliju ; i sam senat htjede osta viti grad u pustoi i prenijeti ga na zgodnije mjesto, u draga sv. Martiua. Vice Vuka sovic, ugledan vlastelin i mio puku, posredova; on stavi puku pred oi, kako je drava, oslabljena raseljen jem ili preseljenjem, u najveoj pogibli; da izgubi svoje zemljite naprama Srbima i Bonjacima, kao i zaostatak svoje izvanjske samostalnosti i slobode trgovanja. On sam razdijeli 4000 perpera sirotnijem pogorjelcima, doskora se ugleda na nj veina vlastele, dajui take m ilo dare, a sami senat dade ii naprijed novaea iz dravnijeh prihoda za gradnja cijelijeh ulica, iji su vlasnici bili duni, da plaaju ka mate iavi (il Patrimonio della Republica), parnice oko vlasnitva bie po pravdi izravnane i grad se die malo po malo poljepan iz zga rita. (rod. 1298. uestvovahu Dubrovani sa etiri galije pomorskoj bici kod Korule, gdje Genovljani odnijee pobjedu, ali oni spasie nvoje galije iz poraza pomorske sile mletake. God* 1299. odve mnogo izgubi dubrovaka trgovina, budui Turci pod Os manom uspjeli proti Grcima u Maloj Aziji, i oplijenili ili spalili mnogo evropskijeh magazina, a megju njima i dubrovakijeh.

i tu jo

da papa Sisto 111. poda. hrani i kuu sv. Jeronima

popOTiina na

rod :i slovtusknga, kao Sto i duima opstoje kanonici sv. Jeronima. iza kalugjeri so nastane kod crkve sv. fitiliajla na Sipanu, pak na ma lomu otakn H v. Andrije, pak g. i 222. u manastir sv. Jakoba na Ploama, posto Ivan Ciondola, budui bez djece, ostavi sva svoja dobra kalugjerima. U XVI. vijeku senat eukiijd svijeh pod jednog starjeinu, koji je prebivao na Mljetu, a manastir na Lokni mu pogje pod upravu kalugjora sv. Gjustine u Padovi. Poslije senat preda crkvu Rogata kauonieima dubrovaukijem, sa svijem ze mljama Riiata i um ota. Rful u XV] 1. vijeku senat zamoli, da se obnove stara pro tenja i povlastice, koje je imala crkvu u lioatu, Rim ne dade, jer je senat Ibio uzeo sam po sebi zemlje kfJugjera, a ne obavijestio k&Ingjere de Monte Cassino. Da kle uprav mesyn godinama. t29Ti. i 1321, dospije manastir Renediktmaca u Roiatu, a u t1 doba osnova se fratara Male Brae, a Benediktinci su imali jus p aro eli iale, talsn da se njeki dum Ivan, paroli oci lionata, nije htio podioziti vi asti adi iep isko pa i zadobije anatemu. C'ijeui se, ila je od naroda dubrovakog, te se razbjeao iza poara, na

stala u Siciliji naseobina, kasnje grsid, nazvan Fagnea.

48

Mleii su se megjutijem mnogo trudili, da privuku na svoju stranu sveenstvo dubrovako i da ili sklone na izbor mletakijeh nadbiskupa. Jo sa g. 1386. naredili, da se ubrovakijem kanoni cima imaju podati ne 3, nego 4 perpera godinje za javne molitve, spomenute gorje u 24. Pored svega, toga bi oko g. 1292. njeki Milanac, a 1303. Udinjanin izabran za nadbiskupa dubrovakog i postavljen od pape, a tako je ilo i docnije. Tako n. p. Tuma, nad biskup dubrovaki, oko 1324-1341. bijae iz Brixena, a njegov na sljednik Ilija rodom Dubrovanin.

g 27. Prijateljski i neprijateljski odnoaji Dubrovnika naprama Srbiji i Bosni 1S0-1S24.

Iza pomorske bitke kod Korule, iza koje mletaka zastava nije bila za njeko vrijeme mnogo tovana na jadranskom moru, Mleiima dobro poslui dubrovaki stijeg i brodarstvo. S Kotoranima je naprotiv bilo u ovo doba zadjevica i pomorskijeli okraja. Sto je republici spravilo novi napad sa srpske strane1 ). Stjepan Milutin je oko g o dine 1305. protjerao u 3osne Pavla bribirskoga ; tad Kotorani potakoe Milatina, da jo jednom kidie na Dubrovnik, gdje je jo uvijek boravila udovica Kotromanova sa svojim sinom, te da ujedno oduz me Dubrovanima otok Lastovo, gdje su se stanovnici bili pobunili proti vlasti Dubrovakoj2). Senatu dubrovakom pogje za rokom, da
) Naveemo ovdje to Orbini spominje (str. 301) o uzroku zadjevica Dubrovnika s Kotorom i estokijeh ratovanja, koja uprav zapoele '1101,, i trnjahu do g. 1420., kad Kotor pade pod Miecie: L a causa, e 1 origine delle inimicizie il quale oltre esser scismatico, fu eziandio uomo con Cattavo fu Voislav Vojnovich, conte di Usix, ehe signoreggiava il paese intorno a Raglisi, perverso. Costui non restava di travagliarli a tutto suo potere, onde i Ragusei mandarono a pregar i Catarini in ajuto, ma i Catarini si scusarono di non poter fare ci se non con loro pregiudizio. Allora i Ragusei mandarono le galere a minare le saline. I Catarini restarono molto offesi e si uniron con Vojno vi eh contro Iagusa enc," 2) Orotl. 1315, Stjepan Uro Milutin zapita natrag Lastovo, koji otok bi podan od Stjepana Nemanje Hrapavoga, unuka Nera auja Velikoga, Tih omi tova sina, koji se oeni ua Kudok siju, kier Aleksija, brata Isaka ivom neu a, cara istonoga. Tad Stjepan {Jros Milutin zaprijeti ratom, ali so odmah smiri, s ugovorom, da Lastov^i ostanu pod Dubrovnikom, ali da oni sami budu vlasnici na Lastovu, ft ne nijednu Dubrovanin i da imaju svoj zakonik. Dogovori s Lastovcima se zapisu inter statuta god. 131 U , koji se spisi zajedno sa zakonikom Mljeta sad nah ode u bekom arhivu,

49

ugui bunu na Lastovu i da se tako krepko spravi na otpor protiva Milutinu, da ga progje elja prava opsade. Poto je Milutin kasnio samo novcem Srbe, ubice kakvog Dubrovanina, Dubrovani mu vratie ilo za ogojilo, ukinuvi zakon, po kom su podanici dubro* vaki bili kanjeni smru rit di ubijstva kakvog Srbina,*. God. 1307. izdade papa uvenu bulu, kojom bi katolicima sasvijem zabranjeno svako trgovanje a nevjernicima. Ko se nije po njoj vla dao, gubio bi svoju robu. I akoae ova bula nije u Dubrovniku ni kad potpuno vrila, ipak je prijeila trgovinu radi uticaja na savjesti, te Dubrovani nagjoe docnije, da je potrebno, da ih bazilejski sabor '1433, formalno oprosti vrenja ove papine naredbe1 ). U ovo doba Dubrovani uglavie trgovake ugovore 3 carem Androni tom uz godinju platu od 300 dukata, te pomou ovoga sa veznika Stjepaoa Milutina naatojahu, da i ovog srpskog vladara za dre dobro faspoloena. Za neko vrijeme sva je bila' prilika, kao da e se Milutin privoljeti zapadnjatvu; ali po&to MleSii i Karlo de Valois osvojie Dra oko god. 1311,, posta on jo kivniji na MLei< S e i Dubrovane. God. 1315. zaprijeti Dubrovniku novom opsadom, ali ga Dubrovani urairie posredovanjem Andronikovijem), poto mu obeae plaati godinji harai- Godine 1315,^ dobie Dubrov ani dodataka svome ustavu pod naslovom: Libro di Reformazioni. God. 1318. ugarska mo Karla Roberta utrka oholast onog srpskog vladara te ga i za Dabrovnik uini manje stranijem: on izgdje se nalaze i sve ostala poglavite stare listine dubrovake otkad je Austrija zavladala Dubrovnikom. Bas tada u strahu od opsade pregjose 8 Jamina (groblje) n grad (Luccari: knj. L, str. 49.) Fratri Male Brae

a) Lucius: Memorie d Trau, lib. VI.,

stva, 111., str. 475.

eap. 9.

Moja

povjest ugarskog kraljev

') Jo g. 1S73., daMe 60 goditit prije sabora bazilejskoga, papa Grgur XI., ko ji je boravio u Aviujonu, dopusti Dubrovanima, da trguju sa nevjerni cima. On dumtaxat ad terras, quae per im dopusti, da mogu ploviti samo na dva broda

Sold anum detinentur ; ali da ne smiju na tijem stranama trgovati ni eljezom, ni lijesom, ni orujem, i da se vazda, prije no se upute, imaju zakleti pred arhiepi skopom, da e tauo vriti te naredbe. a ) Stjepan Duan (id est animosus) Silni, kad stupi na prijestolje i kako pi e Uoleti Imperatoris Romanorum et Bascianonim titulum sumpsit ovaj harae za potrebe hrama sv. Nikole u Bari (u Apuliji), namijeni

h) Moja povjest Srbije, str. 246. c) Po drugijem 1335,

50
gilbi Mavu i Bosnu i umrije 1321. *) Malo iza njegove smrti 1322, dogje Karlo Roberto u Dalmaciju i pozva preda se Stjepana Kotromanovi<$&3 koji se do tad uzgajao u Dubrovniku, i proglasi ga 1322. gospodarom Bosne i oeni poljakom kneginjom Jelisavom. Stjepan Kotroraanovi se pokaza zahvalan Dubrovanima; on uze za svog dravnog tajnika kanonika Bobali iz Dubrovnika, koji se srano bio za njega zauzeo; mnogo Dubrovana namjesti u Bosni, i dubrovakoj trgovini je iao na raku vie no iijoj drugoj. Dubrovani poee osje ati mo ugarske drave 8 dobrotvorne strane. Za njih je dolo u dobri as i pokorenje kneza Mladena bribirskoga, gospodara Omia i Skradi na, od Mleia i Ugra g, 1322., jer je tijem bilo ukinuto gusarstvo. Do skora se Dubrovanima dala zgoda, i oni je pohlepno ugrabie, da zadue novog kralja srpskog, Stjepana Uroa III. Kad se on naime izustio, da se naumio oeniti kneginjom Blankom, ke ri Filipa, vojvode tareuckoga, i kad je hotio poslati darova slici sv. Nikole u Bari g. 1323. i 1324., Dubrovani mu ponudie svoje v brodove, a on njima darova za to malen komad zemlje povie upe. Naklonost srpskog kralja nije mogla ipak dovoljno tititi dubrova ku trgovinu od svijeh nezgoda sa strane srpskijeh zapovjeduika Trebinja, Konavala, Draevice, i t. d.

28. Novi nemiri u Dalmaciji. Prijateljski odnoaji sa Stjepanom Uroem III. Dobitak poluostrva Rata i ostrva Posrednice* 1824-1338.
Po odlasku Karla Rcberta iz Dalmacije nastae opet u ovoj zemlji nemirna i mutaa vremena, te Mleii stadoe u mutnu loviti, i, poduprti od Dubrovana, osvajati primorske gradove jedan za dmgijem, dok i Spljet ne podvrgoe svojoj vlasti g. 1327. Gjuragj, Mladenov brat, i ostali hrvatski i primorski knezovi ponovie razbojnitva po moru i po suhu; ak i opata benediktinskog s Lokruma do kopae ove neprilike na sred ostrva i odvedoe u suanjstvo. Njeki vlastelin dubrovaki Menze udrui se s grofovima hajducima3); on
) Vrijedi ovdje spomenuti, da na prijestolje arhiepiskopa dogje Saraka, koji sklopi prve saveze Dubrovnika sa Ugarskom i formalno po posljednjijem zgodama uini, da se Pulb rov tiik oslobodi od Mletaka, kako emo vidjeti. .... a ) Ovo je prvi primjer sto povjest kiic, da su dubrovaka vlastela g u stila i pr va napadala ua Srbe.

51
iz Ostrovice etovae po srpskijem zemljama, tako da Stjepan Uro III. zaprijeti svojom osvetom samome Dubrovniku, radi ega Dubrovani poslae poslanike u Bar, da umire kralja. Vie nego ovo poslanstvo koristio je rat Uroev, koji je ba tada buknuo sa bugarskijem kra ljem Mihajlom, 1328-1330. Ovaj ga rat navede, da zamoli Dubrov ane, da mu dobave italijanskijeh plaenika ; senat odmah dade saku piti cete po Italiji i preveze ih na brodovima dubrovakijem. Ovi se plaenici veoma odlikovae, nadasve u odsudnom boju na 16, Julija 1333.<^, gdje bi svladan Mibajlo. Dubrovani ne uinie su manje, a da ne estitaju Urou na zadobivenoj pobjedi, te mu tad predloaie; da bi njegovom privolom otkupili poluotok Rat od bana bosan skog. Pristanak na ovo .izvojti im sekretar Uroev Bacchia, Kotoranin. Dubrovani radi toga zapodjedoe pregovore sa Stjepanom Kotromanovicem, iji je tajnik bio njihov zemljak Domanja Volca Bobali, dubrovaki kanonik, koji je u Bosni radio protiva raskolni cima. Tako oni primie g. 1333. cijelo poluostrvo Rat s lukom i tvrdijem gradom Stonom uz godinji danak od 1000 perpera. Poluostr vo bi odmah razdijeljeno, tri dijela vlasteli, a jedan dio puku, pod zabranom, da ne smiju nita prodati tagjincima ili Slovjenima; kalugjeri istone crkve, kao i patarenski sve&mici, bili su poslani iz van zemlje, a na mjesto njih dovedeni u Ston franjevci, koji su stanovnike imali obratiti na katoliku vjeru. Ne samo Veliki Ston, no i novo osnovani Mali Ston bi utvrgjen; oba grada bie spojena zidinama s kulama, koje se pruahu za jednu italijansku milju da ljine od Velikoga sve do maloga Stona, a bijahu odregjene, da od bijaju sve napade sa suha, naime sa strane gortaka (Morlaka), na poluostrvo. Ova utvrda stala je blagajnu republike 120.000 dukata; ulazak u trrgju stonjsku bio je strancima zabranjen bez osobitog dopusta poglavice republike, a uprava je bila predana jednom knezu dubrovakom. Stjepan Kotromanovi pregleda po poslanicima sve utvrde, i poto se uvjeri, da su Dubrovani dovoljno spremili po luostrvo za obranu, potvrdi svoj dar, te jo pristavi k tome g. 1345. i ostrvo Posrednica na utoku Neretve1 )* Poluostrvo ragja vinom,
a) I po Vizantincima imao je srpski kralj u ovom boju 1000 keltskijeh najmljenika ii svojoj slubi. Moja povjest Srbije, str. 63, l) Predaja je, tla se od sfcraue Dubrovana- ueimlo mnogo nasilja prilikom podjele zemalja, i da su poslije Koreulaai, Hvarani i Bra-eajii, kad su bili predani Dubrov-

52 itom i maslinama, a primorje dava ribe i morske soli; samo to u samom Stonu nije zdrav uzduh, jer je pun pare iz barutina. Jo valja opaziti iz ovog doba, da ve tada Dubrovani dobavljahu italijanske profesore i da, otvorie jednu kolu. Tako n. p. '1838. ivljae kao profesor u Dubrovniku Nikola de Veneto s platom od 10 perpera, Antun de Fermo 1043, sa 40; uitelj (Magister) Andrija 1346. sa 20; uitelj Petar 1347. sa 35 perpera.

29. Odnosaji Dubrovnika naprama Stjepanu Duanu 1336. 1337, 1338. 1346. Pokuaj Mlecia, da. podjarme Dubrovnik 1340. Kuga g. 1348.
Kad je Stjepan Duan g. j 336. umorio svoga oca Stjepana Uroa i doepao se prijestols, poslae Dubrovani poslanike, da mu se poklo ne i estitaju. Poto se pak Daan bio oenio Jelenom, sestrom bugar skog vladara Aleksandra, Neda, polusestra Uroa III., udovica Mi* haj la kneza bugarskog, nije bila vie obezbijegjena u Srbiji od progonstava Aleksandrovijeh, te utee u Dubrovnik i bi ovdje sa svojijem sinovima Ivanom i Aleksandrom gostoljubno primljena po sta roj navadi republike. Radi ovog doeka, Duan uze na zub Dubrov ane, i ve se spremae na vojnu protiva Dubrovniku, kad mu se nat javi preko poslanika, da je Neda brodom umakla put Carigrada. Poto je ba u ovo doba g. 1338. Duan s vojskom napastovao Ugre na Savi. zadovolji se uvjeravanjima Dabrovcana. Mleii, kojijema je sad vie nego igda bila trn n oku mo ugarske drave i brini, kako e zadobiti primorje dalmatinsko, po kuae g. 1340. jo jednom, ne bi li Dubrovane sasvijem pritisli pod svoju vlast, i na korist mletaku izmijenili ustav i zakonodav stvo: ali im se pokuaj izjalovi postojanou Dubrovana, koji da pae izradie, da je g. 1 3 4 2 . papa Benedikt XII. imenovao za ar hiepiskopa Iliju, dubrovakog vlastelina od porodice Saraka, koji je ivio u istoj kui s kardinalom Colonna. Taj se Ilija pokaza poslije kao jedan od najoitijih neprijatelja Mietakijeh.
jiiku, odmah se od njih odmetuuli i podloili se Mleeiimft, straei se, da im sc ne dogodi to i Stonjanma i Itanima, biva da im D u bm eaui ne podijele zorniju izmegju sebe. a) Appeudini, str. 290. Od
so

ne uputa u potankosti o tom.

53

I ako Dubrovani nijesu mogli na ino, a da potajno ne budu protivai Mleiima radi neuspjela pokuaja od g. 1340., ipak bie usilovani, da im, god. 1845. i docaije, pomai pri opsadi Zadra i u drugijem preduzeima proti Dalmaciji. Ba u to doba dobi Ilija Sa raka nalog od pape Klementa VI., da u sporazumu s ugarskijem dvorom kua, kako bi se Duana moglo obratiti na rimokatoliku1 ) vjera. Ilija upotrijebi ovu zgodu, da obavijesti- ugarski dvor o na klonosti senata i naroda u Dubrovnika i njihovoj elji, da se podlo e ugarskom ezlu. Ako se moe vjerovati povelji, koju navode Pufresne i Brankovi^, Dubrovani su g. 1346. bili poaeni posjetom od novookruEijenog srpskog cara Duana. Po Luocari-ju Dubrovani su tad vjeto otklonili mnogobrojnu vojniku pratnju. Stjepan je sa svojom suprugom i sa svojijeui sinom Uroem bio pricekan sa pimijem sja jem i svijem poastima; zadivie ga svetkovinama, zabavama i sli kama, koje su prikazivale njega i njegovo pobjede2). Oa obnovi sve stare privole svojijeh predaka i potvrdu posjedovanja Rata i Stona5);
U originalu, jama eno grekom, ua srpska.

a) PoVjest Srbije, sti\ 279.

*) Xavesemo ovdje, to Coleti, po Luccari-ju i Orbmi-ju, pria o caru Duanu. Poto se u prvo doba D usanove vladavine probudi u c . -viui srpskoj mrnja, b trno va srpskijeli protiva zapadnoj crkvi, sveenici latinskoga obreda ae utjeealm papi Beneiktn 511. Ovaj naloi senata dubrovakome, da emiri Srbe istone crkve sa Srbima crkve zapadne. Senatu to pogje toliko za rtikom, a Duan posla poklisare u Kim papi JiLoontiju' VI. g. lo 4 ., da mu prikau svu ujegovii usklonost rimskoj crkvi. Duan pooe iskreno ljubiti dubrovaki senat, Luecari pripovijeda, da ja Duan bio eato puta ponukan od svojijeli namjesnika i doglavnika, da jednom dospije s Dubrovnikom i, kad dogje Dubrovniku u poliode, da trgne sablju i klikne: Ovo je sve srpska zemlja! Dubrovnik je moj.!-1 Impulsus fuerat , pie Coleti (str. 128) ut Ergasi um in suam potestatem redigeret, num^nam itd id adduci potuit . Ja e/iatim mnogo ovaj senat radi ujegovijeh vrliua odgovorio bi ja to ne u uiniti, dapae Dubrovnik hi slui sa svoje latiuske izobraenosti i bogastva i trgovine, za izobraenost i korist moga carstva, i da bue trgovako stovari to zemalja carstva mi. On se u Dubrovniku zadr>n, oaarn dana sa svojom pratnjom, te priloi ma nastiru ev. Klare i prihode od ribanja u Novome i Kotoru uz darovo ujegove su pruge Jelene, i ugovori, da mogu u tnj manastir dohoit srpske mladice, da primaju kod umana knjievni uzgoj. 3) Ovo putvrgjeuje predaje Rata i Stona republici dubrovakoj bi uzrokom, da 911 kalugjeri istone crkve preli otolen u dva manastira svetogorska, i da se sklopio

54

njegov pak protovestijar^ bi primljen megju vlastelu dubrovaku. Njegova supruga obdari manastir sv. Klare drugijem kamenjem i biserom, i izradi od senata za ovaj manastir godinji dar u soli, koji je kanje bio zamijenjen novcem. Dubrovani su bili duni, da i od sad, kao god i od prije, plaaju Duanu godinji hara, no ou darova jedan dio ovog haraa crkvi sv. Mihajla u Jerugalimii, pak, ako se moe vjerovati njekoj ispravi odregjenoj za crkvu sv. Nikole u Bari ddo. Scupi XXV , Aug, 1346.&A i 200 perpera u tvrdi jem groima mletakijein, dakle drugi dio ovog haraa, spomen atoj crkvi u Bari u ApuHji, za kupovinu svijea votauica. (rod. 1348. u Dubrovniku kao i drugovdje, stade mesti strana kuga, koja zanije 40 vlastele, 300 gr&gjana i 7000 prosta puka, a trajala je 6 mjeseca, poinjui od 15. Decembra 1347. Jedno s dru gijem kopalo S3 dnevno 120 eljadi. Oporuke, koje su onda bile e ste, valjalo je, da blagajnici stone crkve sv. Marije radi dobrog re da slau u debelu knjigu- U ovijem se nezgodama senat savjetova, da e sv. Vlahu sagraditi ljepu i veu crkvu, koja bi i dovrena u 6 godina.

3 0 .-Tajne pripreme i poetak buna, po kojoj Dabrovnik ogje pod vrhovnu vlast ugarsku. 1349-1358.
Mleii su u ovo doba vrlo revnosno nastojali, da zadobiju pri jateljstvo i naklonost Stjepana Duana. Jo g, '1348. zapoe prija
li govor, po kom su kalugjeri svake dvije godine dolazili u Dubrovnik, da prime novani dohodak za ono, sto sti bili uklonjeni sa ovog manastira u Stonu, Coleti (.str, 132) opisuje njihov dolazak u senat: Najprije su pjevali Salve regina u staroslovjenskom jeziku, pa su etiri kalugjera prinosila na siniji mnogo voa s Atosa, pridijevajui svaku dobru sreu sonatu; tad bi im knez rekao koju uljudnu rije primajui darove i poslao bi ih blagajnicima Gospe Velike, da prime ugovoreni prinos nazvan svijea . Poto bi se obavili jo njeki obredi, uzeli bi jednu sovrauu (pjeuez u zlatu), te bi je prekinuli na dvije pole. Jednu bi polovicu kalugjeri po nijeli sa sobom, pa bi je na povratku opet donijeli, i bi li so taj komad s oaijem te je ostao u Dubrovniku, znak je Atosa. Taj se prinos plaao i poto su Turci priljubio bio, da su oni pravi kalugjeri s gore zauzeli Bosnu i Hercegovinu; dapae

je senat jednom bio optuen od kalugjera tultanu, koji jednijem fermanom zapovjedi republici, da vri tu svoju obavezu sve dokle traje dubrovaka republika. a) Nikola Buchia, po svoj prilici iz Kotora.

h) Coleti, str. 127. Moja povjest Srbije, str. 212, gdje treba izmijeniti godi
nu 1350.

55

teljsko dopisivanje^ izmegju njega i duda Andrije Dandula, gdje Duan nazivae Dandula svoji jem predragijem bratom. , Poto je Ljudevit I. pii&tao na primirje s Mleiima za 8 go dina, ode g. 1348. u Napulj,, ali se u jurta vrati u Vranu i CMtrvicu; tadanji arhiepiskop dubrovaki Ilija, od vlasteocke dubrovake porodice Sa rak 8, i tri vlastelina dogjoe, da mu se poklone. U ovoj zgodi bi po svoj prilici sastavljen osoov, koji se iza toga izveo, da se Dabrovnik oslobodi od svoje mletake ovisnosti, jer je sveenstvo dubrovako, kao god i ono po svoj Dalmaciji, bilo odvie protivno Mleiima1 ). Stjepan Duan nasuprot navali g. 1849. na Stjepana Kotromanovia u Bosni, i opustoi ovu zemlju, ali ipak nije mogao predobiti glavni grad Travnik. Mleii, koji su prije zna1 ! i eljeli ovaj napad na ovog vasala ugarske drave, primie Duana za plemia mle takog na 25. Maja 1350. Ba iste ove godine pokuae Mleii, da putem enidbe izmire Stjepana Duana sa Stjepanom Kotromanoviem, te da tako ovoga potonjega odbiju- od ugarske krune. Htjedoe oni, da se carevi Uro oeni Jelisavom, jedinicom eri bana bosan skoga; ali uzalud; oiaj se brak ne sk lo p it. Duan se poslije toga sve dublje i dublje zapltt u rat s Grcima, i njegovo prijateljstvo nije mnogo koristilo Mleiima za obranu Dalmacije od Ugra. Do due z&davae Duan g. 1353. i 1354. posla kralju Ljudevitu u man) Kani de duobus nunmis Imp. Raeciae.
') Saraka prije smrti sazva vlastelu i preporuci im, da nikad vise ne postavo arhiepiskopom kojeg Dubrovanin, jer bi taj sa sveenstvom mogao predo biti puk na njihovu tetu. Zua se, da se Saraka prvi odrekao svoga biskupata, i ako je uvijek zadrao naslov arhiepiskopa, Njegovo ime stoji u poveljama ugarskijem. Kralj Ljudavif odredi, da svi episkopi dubrovaki imaju pravo sjedjeti u senatu u Ugarskoj. Nije jasno kada je umro Saraka, ali se ipak pouzdano zna, a je ivio u Dubrovniku jo k a g. 1373. Iza njega- dogje ITgjo Cikada, premda, su Mleii svojijem spletkama nastojali, da bude postavljen za episkopa njeki Domeni ko, biskup koru lanski. Poslije Cikade, koji ee odreee, upravljali su dubrovakom biskupijom kano nici, megju kojijema i njeki Vlaho Gleda, koji nije bio ni djakon ni sveenik, dokle dogje za arhiepiskopa Petar Calice. U ono doba imagjahu benefitia crkovna obino i svjetovni ljudi, te kao kardinali i kanonici, samo bi se postrigli u znak, da sv. Martina n Tours-u. bijahu

su erkovnjaci (tonsura).

1 svi. kraljevi francuski megju oatalijem naslovima imali su i onaj kanonika erkve

b) Moja povjest Srbije, str. 283. Za ovu se Jelisavu oeni pae kralj Ljudevit 1.

56

vanskoj banovim ratni jem kretanjima, a g. 1355. ustupi Skradin Mleiima, ali g. J 353. ipak buknu rat Ugra proti Mleiima u Dalmaciji i u Terrafermi, a Duan krenu 1356. ne na Biograd, n e go na Carigrad, i na tom poiiola umrij 18 Decembra. Tako je sad Mlecima trebalo, da se ogledaju sa svom silom ugarskom, te poslae u Dabrovnik dva plemia, Pavla Laureana i Andriju Contareni-ja, prokuratore sv. Marka, koji zaiskae, da ira se po pogodbi pri tee u pomo sa etiri galije, i toplo preporui Du brovanima, da utvrde svoj grad i grad Sto;], jer sa ete Ljudevi ta 1. bGem upale u Hum i zaprijetile Stomi. Prokuratori su bili priekam sa svijem prisidnijem potovanjem i odanosti; jedna gali ja bi odmah naoruana i poslana, a utvrde postavljene. Dapae kad se Zadar predao ugarskijem etama na 17. Septembra 1357., senat dubrovaki posla saaljenje u M letk e,'a iz Mletaka opet dogjoe ulaci s opomenama na vjernost i s uvjeravanjima, da e Mleci una prijed smatrati Dubrovane za svoje gragjane, i da e im znatno proiriti trgovake povlastica. - Prokuratorij kojijema je bilo rijp g je no, da pohvataju njeke sumnjive Dubrovane i da iii otp ra ti, put Mletaka, cijenili su za zgoduije, da niijem ne davaju u ok; Megju tijem pak Dubrovani poslae u julija g. 1357., po kojekakvijem izgovorima, kao poslanike ugarskom dvoru, arhiepiskopa Jlij u sa jo etiri vlastelina. Ori sklopile s Ljudevitom L pogodbu, da Dubrovnik dogje pod zatitu krune ugarske, da za to plaa sva ke godine zatitni danak,^ da u javnijem molitvama spominje kra* lja ugarskoga; ipak da ne bude megju njegovijem zidinama ni stra e ugarake ni ugarskog kneza, a da inae na zemljitu ugarskom uiva najveu slobodu, trgovanja. Za ove uvjete ugovora zna se po uspjehu, a tako ih spominje i Appendini; sam ugovor nijesam mo gao dobaviti. Poto je Ljudevit I. jo 7. Julija 1357. potvrdio Du brovanima posjedovanje S t o n a i za cijelo je. ve ove iste godine i mjeseca bio sklopljen ugovor izmegju Ljudevita I. i Dubrovnika. Od strane ugarskog dvora dogje u Dubrovnik bosanski biakup Nikola s potvrdom ovog ugovora.

a) Po Razzi-ju, 500 dukata na godimi. U Esprit des journans Sept. 1S06 priz naje se, tla je ovisnost D u b m n ik a o kruni ugarskoj bila dionee fr naturelle. b) Vidi iliJeevieeva izvjesit o pesfcoj patrijiu'iji, u izvatku K. k. j>riv. Anzei
gen aus den gesammteu Krblimiieru, Y L t str, 78., a u originalu u Pray cliia , 11., utr. 552. llerar-

57

Malo za tijem, u februaru 1S58., pregnue se Mleii na uveni mir s Ljudevitom I., kojijem mu je bez ikakvijeh daljnijeh uvjeta bio ustupljen vas kraj i primorje od kvarnerskog zalijeva pa sve do graniea Draa, pa poimenice i Dubrovnik. Za pravo nijesu htjeli Mleii iz prva u pregovorima za mir ni da uju za ustupanje Dubrovnika, poto on ne pripada Dalmaciji, te jo na 2. januara 1358. jedan dudev otpis na kneza Marka Soranzo podade mletako gragjansko pravo svijem Dubrovanima; ali Ljudevit zaintai, da mu se ustupi Dubrovnik. Tijem radosniji bijahu Dubrovani, to su s Ljudevitom ve bili uglavili posebni ugovor. Ivan Delfino, sin duda mletakog, dogje sa dvije galije u Dubrovnik, nosei naredbu zad njem mletakom knezu u Dubrovniku Marku Superanciju, ili Sor an eli, da isti iz grada, jer da sada ima ui s etama ugarski za povjednik1 ). Dubrovani ispratie kneza s velikijem poklonima, dok su' mletaki inovnici, koji au odlazili iz drugijeh gradova dalmatiliskijeh, pretrpjeli od puka dosta poruga i uvreda. Dapae i du devu otpisu od 2. Januara 1358. ukazae ast, da ga u cjelini dodadu pri kraju statuta dubrovakijeh^ (v. dodatak br. VIII.). Senat dubrovaki preuze odmah sasvijem mirno egzekutivnu vlast, koju je do tad vrio knez, i odredi za rektore Iri vlastelina : Petra Ranjinu, Marina Bonu i Ivana Gondolu, tako, da se u ovoj slubi svako est mjeseca izmjenjuju jedan za drugijem. Ovo imenovanje bi javljeno kralju Ljudevitu L, koji to odobri. Vojnika straa, koju je drao senat u Dubrovniku, bila je sad unaprijed sastavljena ponajvie od ugarskijeh, bosanskijeh i drugijeh plaenika, ali su zapovjednici bili Dubrovani, Oprezno i umjereno vladali su se Dubrovani i sa Mle iima, koje su ve bili zadobili ljubeznijem ponaanjem prema Marku Sorancu. Oni poslae u Mletke Jakoba Mencu, da zahvali za sve dokaze naklonosti, koje su primile za 150 godina svog saveza s tom gospodom, preporuujui se i za unadrijed, kao susjedi, njiho vom prijateljstva. Mleii doekae poslanika vrlo uljudno; pa i ako su u srcu eljeli skoru zgodu, da opet zavladaju Dalmacijom i Du brovnikom, ipak niijem ne iskazae ovu elju, nego obasue Mencu
*) Po Eanjiiii su mletaki knezovi bili u Dubrovniku za 97 godina, 10 mjeseca

I 21 'lau. M o ih je u sve 8 : prvi dogje Marko Dandulo, sin dudev, na 7. A pri

la, a;, 12W., ft liiijposJjerlnji Marko Soranzo ostade u Dubrovniku do 15. maja 1356. a) Luehis, Mem. di Trati. Mleei 1074 ., IV., str. 364 .

&

58

poastima i uvjeravanjima; dapae, kako kae Razzi, udijelie Du brovanima znatnijeh trgovakijeh prednosti na mletakom zemljitu. I Ljudevit I. priznade im potpunu slobodu trgovanja po svijem zem ljama, pa ak i s onijem dravama, koje bi bile s njim u rata. Ba on isti ponudi Dubrovanima uporabu ugarske zastave za obezbije gjenje njihove trgovine, ali oni to odbie.a) Tako dogje Dubrovnik pod okrilje * ugarskog kraljevstva, pod okrilje, koje, bez tekijeh uvjeta za Dubrovnik, donese mnogu korist republici, te zajedno s razboritom upravom drave i zgodnim vlada njem prama vanjskijem dravama pomoe i unaprijedi cvjetanje re publike, Zahvalna uspomena ovog vremena, o kom <5emo sada raz loiti, nije jo sasvijem iezla u Dubrovana. Na dan sv. Vlaha i na tri druga praznika, pjevala su, jo za U im -jevijeh vremena, tri ili etiri kanonika po itanju sv. evaugjelju ove molitve: Exaudi Christe! Unus Deus, Christus vincit, Christus superat. Domino nostro Sixto, Summo Pontifici ac salus & vita. Exaudi (ut supra). universali Papae,

Domino nostro Rudolfo, serenissimo Imperatori Romanorum, salus, honor, vita et victoria. Exaudi (ut supra). Domino Regi nostro, Ungariae, okemiae, Croatiae, salus, ho nor, vita & victoria. Exaudi & c. Domino Paulo, reverendissimo in Christo Ragusino, salus & vita. Exaudi & c. Patri Archiepiscopo

Domino Rectori nostro illustrissimo, salus, vita, honor & victo ria. Exaudi Christe.1 ) v
a) Appendini, I,, str. 212-229.
') Uelisi ITviste ! Jodan Bog, Hrist pobjegjujfi, Tirisi nailvJagjuje. Gospodinu naemu Sikstu, najviem poglavici i sveukupnom papi, spas i i vot. Uslii (kao gori). Gospodinu naemu Rnolfu, prejasnom caru poltjeda. Uslii (kao gori). rimskomu, spas, cast, ivot i ast,

Gospodinu kralju naemu. Ugarske, Ueke, Dalmacije, Hrvatske, spas, ivot i pobjeda, Uslii (kao gori). Gospodinu Pavlu, preposto van omu u Kristu ocu nadbiskup pas i ivot. Cslii (kako gori). Hriste.

dubrovakomu,

Gospodinu rektoru naemu presvijetlomu, spas, ivot, cast i pobjeda. Uslisi

59 Kako kae Appeudini (I., str, 168) ove se hvale jo i sad pje vaju na slian nain, U dodatku stavljam poradi povjesniara popis mlet&kijek kne zova u Dubrovniku od 1260 1358., onako ta to sam naao kod Easzi-ja, (r. II.)1 )

l) P ri zavretku ovog perioda spomenuemo njeke od unutranjijeh zgoda re pu blike. U ovo doba Lastovci ubie njekogi svoga sveenika, to s toga bi na njili ba ena anatema, koje se oprostie, kad je papa poslao episkopa iz Trogira, da tu stvar rijei. Takogjer op*t benediktinski s Lokruma ne litje primiti svjecke nadzor nike postane od republike, te pogje u Rim i svaesa nalaga na senat; ali se po bija te mu za kaznu bi naregjeno, da kleei pred senatom i arhiepiskopom Kaliem (Calice) pita oprotenje. God. 1379, Savin Getaldi, vlastelin dubrovaki, poda otok Daksu. fratrima Male Brae, koji su imali tamo njeko propee sasvijem umjetno drvu izragjeno, koje se sad, kako govore, nahodi u hram i fratara u Konavlima. Na Daksu doliogyahu pokornici sa svijeli strana, jer tamo bijae deset maienijeli bogomolja (stationes). Tu dogje ak iz Njemake jedan od prvijeli velikaa njemakog cara, i kao pustinjak laik tu provede ivot i umrije. Kako pripovijeda Ranjina (str. 229). bi na pono<H 6. Januara g. 1351. ve liki potres u Dubrovniku, koji obori njeke kue. Te je iste godine car Duan pitao u republike dub:ovacke 20 vlastele od 10 godina, da dogju u njegov dvor i da tamo budu uzgojeni; ali mu ta elja ne bi ispunjena, no ran poslae samo tri vla stelina, koji postae kasnije njegovi velikai. DitSau darova Dubrovanima dosta knjiga srpskijeli u rukopisu, od ^ojijeh mnoge bie sscnvane kod kalugjera sv. Ja koba na Ploama. Te se godine pojavi kuga u Dubrovniku. Bas kad Duan dogje u Dubrovnik, bi zabranjeno vlasteli, da trguju mesom, kako se cita n mkupiau lianjine, (str. 227): Et apposta f fatto, ei quasi tutti li nobili non guardavano, facendo beccarla scorti gavano e vendevano carne et per obviare et separare li nobili dalli plebei, siccome si vede in statuto 1. 8, a cap. 93 et presente, s \ sserva1 '. Duau, ako moljeiu nije hotio posjetiti Kotoraue svoje podanike, da se ne zamjeri Dubrovanima, koji su tada ratovali sa Koto ranima.

ETVRTI PERIOD.
Dubrovnik pod okriljem ugarske krune od g. 1358. do 1526., ili do bitke na Moliau, Za ovo doba dopire Du brovnik do najvieg vrliunca stanovnitva, trgovine i bogastva, poto i ugovorima s Portom i plaanjem joj zatitnog danka obezbjegjuje svoju trgovinu na istoku.

31. Prethodne ope primjedbe ovom razdoblju.

Ne da se porei, da nema u njeku ruku protuslovlja u nat pisu ovog perioda. Dubrovnik pod ugarskom zatitom, a ipak kad i kad plaa hara Porti. Ta se stvar ima shvatiti i rastumaiti ovako: Ugarska je 2atita Dubrovniku koristila i valjala ave dok je 1) Ugarska imala pod svojom vlasti Dalmaciju; 2) dok je imala uticaja u Bos ai i Srbiji, dok je dakle svoji jem otkriljem mogla ti titi dubrovaku trgovina po sa hu i po moru. No; kako je pozaato, ve g. 1420. Dalmacija pregje pod vlast mletaku, Srbija pak 1459-, a Bosna 1483. pod vlast tursku. Neza visnosti Dubrovnika i njegovoj trgovini prijetili su i Mleii i Tur ei, a ugarska drava nije bila dovoljno jaka, da ga zatiti. Ne mo e se dakle zamjeriti Dubrovanima, to su ugovorima i novcem za dobili prijateljstvo Porte i tijem obezbijedili svoje naseobine u Bo* sni, Srbiji, Romaniji, Maedoniji i Bugarskoj, kao i svoje pomorsko trgovanje po istoku, a u isto doba pak, pomou turske sile, ne dali Mleiima, da kuaju podjarmiti Dubrovnik. Pri svemu tome, oni au ipak dosta savjesno vrili pogodbe ugovora s Ugrima, kao to emo

61

vidjeti po jasnijem injenicama; njihovi su ooalanici kad i kad do lazili na dvor ugarski sa dancima i darovima; tek nakon bitke na Mohau bi prekinut ovaj ugovoreni savez sa Ugarskom.

32. Vlada Ljudevita L 1358.-1382. Prvi tragovi dogova ranja sa Turcima. Trgovake pogodbe su Ankonom i sa istonijem vlasnicima. U ostalom vjerna privrenost Dubrovana ugarskoj kruni u m letakijem i bosanskijem smutnjama.
Pod vrhovnom vlasti ugarskom osta u Dubrovniku na snazi po mi j ve m a stari ustav, gamo to je nestalna k n eevi a vlast bila vie ograniena, jer su Dubrovani po svom iskustvu cijenili da je to nu no. God. 1358. bi napravljena nova knjiga z& zakone te e se unapri jed krojiti, koja se po svom uvezu zove zelena knjiga i sadri odluke senata od g. 135S. do 1462. Jedan od najznamenitijih novijih zakoua bijae zakon od 21. novembra 1365., po kom nikakav pojedinac nije mogao stei za sebe nova zemljita od tugjina, nego aamo republika kao cjeli na, a) Ilija se odree dubrovakog arhiepiskopata, ali ipak zadra naslov, i ode na dvor ugarski, gdje se nalazi u poveljama do 1373. i gdje se po svoj prilici zauzimao za svoj rodni grad. Nikola Altomanovi, gospodar Huma i Uice, ae u to oteti Dubrovanima poluostrro Rat, ali bi pomou r lVrtkovom potuen u dolini upi, i Dubrovani ucijenie njegova glavu sa 1000 perpera, (rod. 1371. iz gubi on sasvijem svoj ivot, i republika se oslobodi ovog neprijate lja. Za dvije godine su Dubrovani bili krvave bojeve sa Kotor anima radi aoli i drugijeh trgovakijeh zadjevica, koji se stiae bosanskijem i arpakijem posredovanjem.1 ) Bale, nemirni susjedi
a) Lucius: Memorie di Trau, str. 390.
') Kako pie Or bini (od str. 300 unap.), Mleuii su potajno nagovarali na dubrovako To Vojuovieva unuka ttoma.iiOYa i Bal Se, da udare zemljite, obeava /,aumu s ga Du obazna preko

jui prvome Ston i Rat, a Balama Kotor i Dra, u namjeri da oni lijama Dubrovnik, tek se sadru/,e Bale s Altomanoviem.

brovana Ljudevit, kralj ugarski, i teko svijem zaprijeti. Ali opet g. 1B71. Dubrov ani prvi zakiuue, otetivi soline u Hereegnovome. Kotorani pozvae u pomo Tvrtka, kralja bosanskoga, a Dubrovani opet podmitie i predo bie na svoju stra nu Bale, koji sad navalie na Kotor maem i ognjem. Kotorani ustae na svoje plemstvo i nad njekijem se plemiima izvri pokolj u erkvi sv. Nikole. Plemii se

62

Dubrovnika, gospodari Travunije i Konavala, bili su takogjer ukro eni od IVrtka. Tako su Dubrovani malo po malo, ugarsko-bosanskom pomou ostali mirni sa suha, ali im ipak ne bi milo, da je Tvrtko sagradio izmegju Dubrovnika i Kotora grad Herceguovi i omeo njihova trgovinu soli. Ljudevit I. zauze se za Dabrov&ne kod pape Urbana V,, da im dopusti trgovati s nevjernicima, to oni i zadobie. S toga oni uglavie oko g. 1365. formalne trgovake ugovore sa sultanima Egip ta, Sirije, Ikonije i Bitinije. Jedan od najmonijih vladara u Maloj Aziji bijae tada u Brusi ili Prasi nasljednik Orhana, koji je umro 1359; ovomu poslae Dubrovani, na zahtjev svojijeh trgovakijeh fi lijala na istoku, poslanike sa darovima, i ponudie mu 500 dukata na godinu, da mogu slobodno trgovati po istoku. Sultan im za to izda ferman, koji se jo nahodi u arhivu republike1 ), i na njemu je mjesto potpisa otisak ruke sultanove umoeno u crnilo. Ovaj je fer man ili hatnama osqov svijeh k&snijih povlastica Porte, te ga Turci, kad im ga se izaesp, smatraju i aste kao svetinja. Dubrovani, starajui se uvijek o svojijem trgovakijem poslima, uinie, da im g. 1373. papa Grgur XI. potvrdi njihove trgo vake ugovore sa Attkonom i slobodu trgovanja u Egiptu i Babiloniji, samo da ne dovoze oruja ni ratnog pribora^; a ta im je slo boda leala na srcu toliko vie, to je prije otkria predbreja Dobre Nade prelazila Egiptom indijska, persijaka i arapska roba. esto op enje s istokom bi povodom, da se tu prije no drugovdje osnovao zdravstveni ured (lazaret), naime ve 1377. godine.W
kotorski tavi uljeeahu vlasteli dubrovakoj, feoja od stralia-, da se vremenom po ugledu na Kotorane i Dubrovani ue polume protiva senatu, zazove preko bana hrvakoga i dalmatinskoga u Dubrovnik Meojn, tad najbogatijega Ko turan ina j Mata Oataiil-ja, vogje ustaa, a u Kotor poslae Aiata Gjorgji s galijama, da smi ri narod s plemstvom. Tako ostae u miru do g. 1383, Kanje se opet zavadie, jer Dubrovani uhvatie jedau brod kotorski, koji je bio duau njekom Dubrovani nu. Senat posla Milia Bobali sa pet galija, a osvoji Kotor, koji ae bijae zdruio sa gospodarima Zete. Tad Kotorani poslae Jer a Draga, da umiri Bobalij. Poslije

se Kotorani sami pre&doe Mleciima, kad su im bila dojadila vlastela u XV. v i

jeku. J ) Taj ferman Austrija prenese u Bee. a) Ooleti, str. 138.

bj Appendini, 1., str. 311.

63

Sasvijem u dobri as bijae im doao rat, koji je buknuo 1378. megju kraljem Ljudevitom I. i Genovljanima s jedne, a Mleiima a druge atra ne. Vjerni svoji] em obavezama naprama Ljudevitu L, naoruae dvije galije, te zapovijed nad njima predadoe hrabrom pomorcu Matu Gjorgji1 ), Z i pravo nije ovaj mogao zaprijeiti, da Mleii jo 1378. ne opustoe obalu poluostrva Kata, ali inae ipak nanese dosta tete Mleiima, jer se dobro razumio u topnitvo. On se g. 1379. vjeto otklonio iz pomorske bitke kod Kjogje (Chioggi), iji je naopak svretak u naprijed proz:io, te je g. 1380. za dao jada Miei&ma u I atriji. Na '16, Avg. g. 1381. bio je sklopljen mir u Uitadeli, (Cittadella); Gjorgji zadobi geuovsko vlasteoatvo, a trgovini dubrovakoj budu podane mnoge slobode u Genovi. Kada je g. J3S2. Ljudevitu I. sluilo brodovlje, da njim kre ne put Napulja protiv Ljudevita d Anjou, i kad je radi toga kra ljica Jelisava rasturila pisma^ 11a sve primorske gradove dalmatin ske, pa i na Dubrovnik, dadose uz ostale i Dubrovani dokaze svo je nslnuoati; ali smrt Lj a devi tora (11. Sept. 1382.) osujeti svu tu namjeru.

') Mato

Gjorgji, rogjeu u Dubrovniku, provede djetinjstvo bogatae

u veliku siromatvu

Pogje sluit njeke

po svijetu, te sakupi novaca i kupivi liroti dogje 3

njim kreatijem u Kotor. \ % Kotora, gdje se nikome nije litio kazati, fco je nj sto je, dogje odrpan po suhu u Dubrovnik. Njegovi su mi al ili, da je ve umro, te ga i ne pozna, niko osim ene, kojoj prikrio i, da, nikom ne govori nita dokle ne dogje 1 1 rod iz Kotora, a on ode i skloni se u Ro^ar ije kod Do meni kan aoa, kojijema se kaza po imenu i javi da je njegov brod tek onda, kad je ovaj stigao pod Lokrum. Tad mu dogjoe na poklonstvo u Rozarije svi njegovi rogjaci, koji su ga prije tje rali od sebe, jer su mislili da je prepukli siromah, videi ga onako odrpana. Tada im on odgovori: Grand merci ne vama, nego brodu i momu bogastvu ! biva? hvala njima, da mi se rogjaci i gragjani klanjaju. S toga se taj njegov prvi brod prozvao Grand merci'1 , kao i cijela porodica Gjorgji. Poslije, kad republika Crenuans ka izvojti pobjedu nad Mieeiima, njezin senat posla poklisare u Dubrovnik, da zahvale vlasteli, sto su joj poslali 11 pomo Mata Gjorgji, koji tad zadobi plemstvo Genuansko. Dadose mu i grb, 11a kom je crveni krst zuamenovao plemstvo Genove. Umrije u Dubrovniku g, J400,

a) Ludus kod Selnvandter-a, H L, str. 400.

64

. 331 ) Vlada Marije I. 1382-1386. Vjernost Dubrovana, i savez njihov sa ostalijem dalmatinskijera primorskijem gradovima za zajedniku obranu.
Od dalmatinskijeh primorakijeh gradova, koji se poklonie kra ljici Mariji, kderi Ljudevita I., Dabrovnik bijae megju prvijm. Nje govi poslanici Petar Gondola i Stijepo Luccari dogjoe u Budim, i isposlovae povlasticu, po kojoj su samo Dubrovani, a nipoto Dal matinci i Hrvati, bili ovlateni trgovati sa soli u Hercegnovomu i Drae vici (tuli izmegju Kotora i Dubrovnika) i okolni jem stranama^U toj se povelji kae: Nai vjerni, knez, suci, senat i opina dubro vaka; kao to je u poveljama Ljudevita stajalo. Kad je vojvoda anuvinski 1384. uinio nesigurnijem Jadransko more, otplovi Mato Giorgi protiv njega, i uhvati jedan brod, na komu bijae mnogo odlinijeh Francuza. Karlo VI., kralj francuski, odasla poslanika, Petra Prescinella, u Dubrovnik, i pitae da se puste zarobljenici uz otkup od 100.000 dukata; Dabrovani uputie stvar kraljicama Elizabeti i Mariji koje se nalaahu u Poezi, i ta se ponudie da < 5 e ih pustiti bez otkupa, samo da unaprijed budu slobodni od neprijateljstava i da dobiju u francuskoj zatitu za trgovinu. Oboje im bi pismeno zajameno pred oima ugarskoga dvora^- Tom prili kom nagjoe se u Dubrovniku poslanici Napulja, vojvode anuvinakoga, Savoje i Milana. Kad kraljice malo zatijem u Karlu drakome, i po njegovoj smrti (na 6. februara 1385.), u njegovu sinu Ladislavu dobie opasne neprijatelje, Dubrovani stupie u savez sa drugijem dal-, matinskijem primorskijem gradovima, i pomogoe ne malo njima i Sigmunoviima, da se ovi krajevi opet umire.

34. Vlada Sigmundova od 1386. do 1396. Njegovo boravljenje u Dubrovniku 1396. i posljedice toga.
Dok je u Dalmaciji, Hrvatskoj i Bosni pocam od 1386. jo bilo nemira, Dubrovani se drahu uvijek vjerno i mirno, i bijahu zapo'). U originalu pogreno 34., otuda uuapiijed razlika u brojevima paragrafa izmegja originala i prijevoda,
rt) Datum Budae Saliattlio prox, pust, quindenas testi P&gfhae. Coleti p. 134.
h) Appoiid. Il, ftt. Jt)S.

65 sleni obnavljanjem trgovakijeh ugovora sa sicilijanskijem gradovima: Barletta, Messina, Siracusa, i gradnjom sjajne kneeve palae sa korinckijem i dorskijem stupovima. Godine 1388. povrati Sigmund mir u susjednoj Bosni, ali samo za kratko vrijeme; godine 1389. boj na Kosova odlui pokorenje Srbije Turcima. U bosanskijem nemiri ma, koji su zatijem nastali, drahu se Dubrovani uvijek ugarske kru ne, i na siuptini svijeh dalmatinskijeh gradova, koju je biskup za grebaki juna 1396. u Ninu drao, da izmiri Z&drane sa iteljima ostrva Paga, bijahu i dubrovaki izaslanici1 ). Ba godine 1396. dadoe Dubrovani jo otvorenijih dokaza svoje privrenosti kralju Sigmundu i ugarskoj kruni. Sigmund bjee izgubio bitka kod Nikopolja protiv sultana Bajazita, na 26. septem bra 1396.- on se spasi3) sa Ivanom od Kanie, aribiskupom Granskijem i Stefanom od Kanie na jednoj mletakoj galiji, koja bjee u Dunav doplovila, i mimo sve zasjede Turaka prispje kroz Crno mo re i Dardanele na 19. deembra 1396. pod Lokrum3). Odmah mu
) Kralj Ljudevit, kad preuze Dalmaciju Mleeiima 1357., darova juni dio oto ka Paga zadarskomu plemstvu, a gornji iteljima Raba. Zadarski pemi uinie dio otoka, koji taki porob i poraz od Paana, da im Ljudevit oduzme darovani

im opet darova kad se u Zadru izmiri a plemstvom, kojom im prilikom 1871. da rova srebrni koveg za tijelo sv. imuua. Godine 1393. Paani sc pobune protiv Zadra i istjeraju njegova zastupnika i vikara arhiepiskopova, i namjeste nekoga Stjepana Bormeo. Zadarske galije oruane pod zapovjedi Dama de Nasso paki grad i smaknu pa, da razvidi, Zadrom. Bune gradova dalmatinskijeh protiv plemstva u tijeku povjesti esto se do* gagjahu. Imaemo prilike spomenuti, i u Zadra, i u Spljetu, embra 1300., kad se osobito Trogirani i u Kotoru, kivni na Trogirani kako su Dubrovane pozivali, da ih mire: N. pr. plemiku u Trogiru je plemstva porodicu znamenita Tako no 6 deubie ; poslije bit i nekoliko ih Sto je buntovnike, a poglavico zakovane dovedu u Zadar, porobe megju

kojima bijae i onaj Bormeo. Kralj Sigmund poalje u Zadar zagrebakoga episko u stvari. Kp iskop poaove sastanak u Nin, na koji bjehu pozvana i vlastela dubrovaka; tu pod nekijem uvjetima i kletvama Pag ostane pod

pobunie protiv

bijahu

Oega.

ke kod Nikopolja, gdje je Sigmund bio potuen, narod se u Spljetu plemstva, koje se obrati ibenanima za pomo,

pobuni protiv

nu ovi im nita ue odgovorie ;

tada se obratie Dubrovanima, Ovi su mnogo brodova i na njima vojske iskrcae se tajno u Spljetu, te sa ugarskom posadom, koja je tu bila, pobijede narod u Spljetu i spase plemie, koje su mnogo vremena hranili trokom republike. ) Jedna bogata dubrovaka kua blizu Nikopolja pri vrij ei Sigmunda, ugosti ga i dade mu nekoliko tisua dukata, da moe uspjeno bjeati. s) Luccari pie, da su galije pristale pod Koloeep (Kalamotu) a ne pod Lokrum. 9

66 dogje u susret izaslanstvo od tri dubrovaka vlastelina, koji ga po zovu u Dabrovnik. Na 21. deembra uljeze u grad, a prieka ga ondanji knez Marinica Resti sa cijeli jem senatom i podnese mu kljue graeke, koje mu kralj odmah povrati. Njega nastane u kueevoj palai i devet dana sa cijelom pratnjom bjee izdravan na trokove republike. 1 haljine koje njegovi pratioci dadoe napraviti, bjehu plaene na trokove republike. Telale, koje je u Bo3nu poslao, opremie na javne trokove; na 23. deembra darovae mu 2000' du kata, osim toga odluie platiti kralju unaprijed i dvogodinji da nak. Na 26. decembra poastie ga komadom ubrusa Isusa, Hrista, i vojsci na mletaHjem galijama, koje ga u Dubrovnik dovezoe, darovae 200 dukata i zalihu dvopeka i vina. Prema temu uini kralj kneza Marina Resti vitezom zlatne mamuze, darova mu zlatnu kolajnu, tak zlatriijeh mamuza i sablju, i izjavi, da ta ast prelazi na sve budue knezove. Ovaj kraljevski ugarski dar ivi jo u uspomeni Dubrovana, jer, kad knez umre u mje secu svoje slube postave na njegov lijes sve gornje znakove dostojanstva. Takogjer dopusti kralj republici, da kuje srebrni novac sa njegovom slikom; ovi su srebrni novci jo u prometu i zovu se Artiluki Ali Dubrovani miljahu, da dobiju od kralja Sigmunda i realni jih koristi; oni eljahu jednu povelju darovnicu za Primorje, Sigmund odgovori, da < S e o toj molbi promisliti u Ugarskoj i da de im i u tome po mogunosti ugoditi. Na 30. decembra odree se kralj pra en i od jedne dubrovake galije i od trojice vlastele: Martolice Cerva, Bafa Gozze i Marina Junija Bona. Morao je otaviti bolesna aribiskupa Granskoga, komu su takogjer, dok se oporavio, sve po trebno davali na raun republike. Poto je on pak za vrijeme bolesti hotio piti strana vina. ne usudi se knez i malo vijee odobriti uvoz tijeh vina za njega protiv zakona, ve donesoe stvar pred veliko vijee, koje to dopusti. Ova je anegdota na ast Du brovanima, jer su oni znali tako lijepo dovesti u sklad to vanje prema zakonu sa gostoljubljem i sa obzirom prema kralju i aribiskupu. Krmar na dubrovakoj galiji, koja je kralja do Spljeta pratila, zvae se Ivan i imae za pomo nikeetiri sina: Mata, Petra, Fran ka i Zovana. Te sinove uze kralj Sigmund u svoju slubu, i podie

67

ih malo po malo do najve&jeh asti- Od ovoga vremena stupalo je kad i kad vie Dubrovana u slubu ugarske krune, i vezivahu jo tjenje veze svoga rodnoga grada ea ugarskom krunom.

g. 35. Dalje vladanje Sigmundovo 1396-1487. Drava se iri po suini; dubrovaka trgovina n najviem cvijeta. Osu jeeni su pokusi urote i podjarmljenja. Uvode se suknarske tvornice. Osniva se sirotinjski dom; procvala je knjievnost. Ugovori s Bajazitom i Muralom.
Kralj Sigmund do malo odra svoju rije, da e biti naklon republici i glede proirenja drave na suhu. On odredi g. 1397. Hrvoju za hana bosanskoga, i pisa Dubrovanima, da se pogode s njim za Primorje, poto mu je on dao za to potrebne naredbe. Ali istom se Sigmund bjee drugdje okrenuo, Hrvoja se odmetne od kraljeve stranke i okrene se1 ) Ostoji i Ladislavu Napuljkomu. Dubrovani i u tijem prilikama ne okanie se svoje osnove po veanja; stadoe se pogagjati s Ostojom, koji je trebao novaca za ratove sa Tvrtkom Scurus. Sam Hrvoja2) bijae im dobar pomaga.
a) Dalje vijesti o toj etvorici brae i o porodici de Thailotz spadaju u ugarsku
puvjest. K ovijem svijem injenicama tampao sam ispravne svjedodbe u asopisu o Ugarskoj i za, Ugarsku 1803. Knjiga IV. sveska i . str. 225 do svrhe. ') Iz povjesti poznate su stranke, koje su kiisale u Ugarskoj proti Mariji i Sigmundu u prilog Ladislav napuljskoga. U isto vrijeme i Bos mi, koja je priznavala vrhovnu vlast ugarsku, pocijepa se na strauke: jedan dio hoae Ostoju za kralja, a drogi Tvrtka, nezakonitoga sina Tvrtka Velikoga (v, Orbini st, 356 i nad. ), koji Dubrovanima proda jednu naseobinu u Neretvi, i koji sagradi tvrgjavu u Novomu. Tvrtko Veliki nije imao djece od zakonite ene, nego Tvrtka Scurus (c. j. vanbracnog sina) sa Vukosavom, jeduom, gospogjom bosanskom. Ovoga Tvrtka Satrtis zbai L bosanski velika Os toj a Kristi, koji mu je bio u svojti sa strane a, kako pie Orbili i, proda Dubrovanima Primorje Primorci pobuuili protiv Dubrovana pod zapovjedi ICristi. Ne majui Os toj a ijem platiti vojsku, kojom je ratovao proti Tvrtku, nauckan od velika (Terre Nove). Pa budui se Dobroslava kneza Gjupe ili

Stupe, Milkovia kneza Oepiku;^ Eadia kneza Trnova, Vlatkovia i Pavlovia knezova Slanoga i Gredelja kneza Majkova Ostoja pomagase ovu butm, e da bi se Primorje opet Bosni povratilo. 2) Ovaj Hrvoja bio je isprva knez u Jajcu; ena Jelica donese mu u priju grad Omi. Poto su Spljeani bili u ratu sa svojijem plemstvom, kao i svi ostali dalma-

68 jer njihov zemljak Miho Kaboga bijae na slubi kod ovoga Hrvoja^ i jer mati Hrvojina bijae Dubrovkinja iz kue Luccari; a i mati Ostojina pokaza im se aklona. Svijem ovijem putevima doprijee dotle, da im je Ostoja god. 1398. zbilja prodao okrug Primorje ili ti No vu Zemlju (Terranuova). Pod ovijem okrugom treba razumjeti pri morje od Oraca do Stona i Imotice, dugo 30 italijanskijeh milja, 6 iroko, sa gradom Stonom i varoicom Smokovljem. To je jedna od 4 krajina ili ti kneevina, u koje se dijeli zemljite republike. Da ae obezbijede sa avijeh strana, kupie Dubrovani i obnovljenje zatite turske za godinji hara, radi ega ih prekarae i papa Boiiifaeij IX. i kralj Sigmund. No potonjega umirie do malo novcem, Bajazit dopusti Dubrovanima, da mogu slobodno trgovati i s onijem dravama, koje bi bile u ratu s Turcima, te tako, kad se Mleii i Geuovljaui zaratie 3 Turcima, Dubrovani ostadoe gospodari trgo vine na istoku. Pored svega proirenja zemljita koje dobie od Ostoje, Dub rovani nikako ae ne htjedoe skloniti, da dre za kralja Ladislava Napuljskoga proti zakonitomu kralja Sigmund u; ta vie, kad u Zadru god. 1399. zavladaju nemiri izmegju vlastele i puka, koji mo gahu biti opasni i za samu ugarsku vrhovnu vlast kao i za vlastelu dubrovaku, dubrovaki senat posije galije i vojsku a Zadar, koje prijetnjama i oruanom silom stave puk u red i opet povrate vladu vlastele. Iz osvete radi toga Ostoja pokua prevrnuti sam oblik vlade u Dubrovniku te, poto zajemi gospostro nekolicini zaduene vlastele i gragjana a bijae u dogovoru i sa nezadovoljnicima u Primorju utanai 3 njima, da mu otvore gracka vrata, kad se u odregjenu no pojavi s vojskom ispred zidina. Desetoga Marta 1400., na dan 40 muenika, po jednom pismu koje uhvatie, bude ova zavjera otkri vena; zavjerenike, megju kojijem etvoricu iz vlaateoskijeh porodica, ija je imena Buzzi preutao^, pohvatae; mukama natjerae ih da
tinski gradovi, hotimice prea dose se Hrvoji da im vlada, to odobri kralj ugarski, pod ijoj vrhovnoj vi as ti stajae Dalmacija. Spljeani tada uzajmie u Dubrovana 3000 dukata zalaui neke posude erkovue, koje i ostadoe u Dubrovniku, jer ne vratie nikad duga. a) Appendini II. str. 120.

b) Zvahu se: Nikola i Jakob Zamagiia, Lo vrti i iSimo Bod&zia.

69
priznaju, pa ih stratie. Ni njihova rodbina ih nije alila, jer se vie obazirala na korist domovine nego na krvno srodstvo, llazzi pripovijeda republikansku anegdotu, da je djed jednoga od ovijeh mladijeh zavjerenika u onaj as, kad su ga stratili, proao preko po ljane ne u crnu, nego u svom dravnom odijelu. Nekoliko zavje renika po bjee u Spljet1 ), liegbi da se u ovo vrijeme uvelo, da kneevska vlast traje samo mjesec dana i da je tu vlast senat jo vie stegao. Od sada Ostoja uzuemirivae neprestano republiku i zahtjeva se da se izjavi za Ladislava Napulj koga, tijem vie to Sigmunda 1401. uhvatie sami njegovi velikai i to jedno napuljsko brodovlje 1402. digne bunu na Mljetu. Republika ugui ovu bunu i ne hoae nikako da pristane uz Ladislava, i ako drugi dalmatinski gradovi bijahu ve to uinili. God. 1403. Ostoja navijesti formalno rat Dubrovanima pod ovim izgovorima: ) da su primili mnoge nezadovoljnike Bosance, a megju njima i 2 Kotromanovia, koji u rata Tvrtka s Oatojom ne htjedoe plaati porezu; ) da su zlostavljali u Primorju bosanske plemie, koji su tu imali svojijek dobara, i da su ih ugnjetavali pod izgovorom iatrije) Kagniua ili zove Krvetii t. j, sinovi Krve (Cesare) Orsata Zamagua. Kaguina reii, da su to bili rasputeni mladii, koji nijesu mogli trpjeti strogost re publiku, te se dogovorie sa Vukainom Vladislaviem, vojvodom Trebiuja, sa Vlatkom Vucetiem, vojvodom Popova, i sa Mitrom Markoeviem. vojvodom Huma, da s vojskom dogju na devet mar a na Ploe kod crkvice sv. Antuna (Sije su omijiue bile blizu Tabora jo u nae jetmstvo). Neki Nikola Prisli, prozvan Kudjelica. izdajom pohvata njihova pisma i prea ih senatu. Pridodaje hova tjeiesa leala tri dana pred Orlandom, pa ih Male Brace, a u sv. Luci kod Poa tjeiesa njekjjeh puana, za to svake godine na devetoga Raguina, da u nji mladijeh pristaa. 1 ukopae kod vrata manastira

marca senat bi inio sveani ophod u crkvi

sv. Vlaha, i tu bi sveenik propovijedao narodu, da bude vjeran republici. Ragnina pripovijeda, da je jedno dvadeset godina prije ovoga dogagjaja bila osjeeena glava i Mihu de Cal isti, Matu Menze i Klimu Bona. Ovi, kaonuti raspustenjaci, bili su duni do oi nekomu Marinu Bnzoli, pa mu hoahu uzei kuu pomou neh ij eh spreta na nain dananje dinamite, koje je spravljao neki avae, analima. Storani postao vitezom; ro po komu se sve to obaznalo. To potvrgjuje i Storani u svojijem bijae knjievnik dubrovaki, ivio je i umro u Italiji, gdje je

dio se u Popovu u Hercegovini od hercegovake porodice Stojanovia; bio je odgo jen u Dubrovniku; u Italiji potalijauci svoje prezime Stojanovi u Storani.

70 bljenja patarenstva, te da njegovijem poslanicima nijesu. htjeli po vratiti Primorje, kad ga je iakao natrag1 ); c) da ne e da priznaj u bosauako nego samo ugarsko okrilje, i da ne e da pobodu na svoje zidove Ostojinu zastavu. Dubrovani se mucahu da umire Ostoju darovima i poklonima, ali uzalud: bosanska vojska pod vojvodom Sandaljem Hrauiem pri bliavae se i injase se, da e opsjesti Dubrovnik. Marin Gozzo Jakob Gondola razbiju ovu vojsku, ulet s galijama u Neretvu i po haraju oblinje strane. God. 1404. Ostoja ukroti sasvijem Tvrtko 5curu; Hrvoja naprotiv pristane az Tvrtka i uz Ladislava Napuljskoga, koji ga naimenuje Vojvodom spljeckijem. Na drugom sara mjestu^ kazao, s kojom je mukom Sigmund utiao bosanske nemire u god, 1407-1410. Dubrovani mu u tom vjerno pomogahu; njihov pomorski zapovjednik Volco Bobali razbije devet napuljskijeh galija, koje prijetijahu Kotoru, i Dubrovniku, i pohara jedan dio Bosne. Za ovijeh bosanskijeh razmirica miljahu Dubrovani o umnoenju i o urednoj upravi svoga blaga osnivanjem raunskog zbora (pet inovnika za vogjenje rauna) i o poveanju svoga zemljita, te o dlaci da im ne pogje za rukom prisvojiti lijepa ostrva: Korulu, Hvar, Bra. Hrvoja, vojvoda spljetski, bijae ih sebi privukao i kad se 1409. pomiri s kraljem Sigmundom, ustupi jedno od tih ostrva, Korulu, Dubrovanima, ali ipak da njegova vrhovna vlast bude svegj priznavana. Dubrovaki senat dodae birae kntza korulansko ga, ali taj knez nosae naslov: N. N. de mandato D. Hervoyae Ducis Spalati, Comes C o rcy ra e i Kad naprotiv 1413. Hrvoja opet padne u nemilost kralja Sig munda i izgubi svoje spljecko vojvodstvo, nastojahu. i Dubrovani i Spljeani, da od kralja Sigmunda zadobiju ostrva. Pred kraljem,
l) Predaja veli, da ee mnogo nasilja i osuda na smrt poinilo po svemu Primorju. To svjedoci Krvavi D , mjesto, gdje su se Dubrovani borili s Primorcima, Jo je i danas obiaj u nekijem selima Primorja, da sve ene nose crno ruho. !Nek.i da su se Ijetopisei vele, da uspomene tijeh nasilja po Primorju bijahu uzrokom,

poslije Korculani odmetnuli od Dubrovana i potpali pod Mletke, da im se ne do godi sto i Primorcima g. 1398 i 1399. Storani pie: da tu, kako u Stonu, erano

molti homeni di fede sen-iartet. a) Moja povjest srpsko-bosanska; dio III., str. 358. i nadalje. b) Lucius u bogatijem Memorie di Trau ; str. 396.

71 onako potrebnijem u novcu kao Sigmundom, bilo je sve, ko < 5 e vi ponuditi i ko < 5 e bolje platiti : Spljeani ponudie galije, ali Dubrov ani novce>, i ovi dobiju sva tri ostrva kao kraljev dar, koji im donese u Dubrovnik prepozit bosanski. Eadi toga uine, da Marin Resti zauzme vojskom ta tri ostrva i da zarobi Hrvojine trae, te da ostrvima upravlja jedan njihov vlastelin, koji je nosio naslov : N. N. de mandato gloriosissimi Sigismundi Regis Ung. electus in Consilio generali Rag sii Comes Corcyrae, Pharae [*, e. Lesinae] & Brazzae1 ). Tada htjedoe Dubrovani da se doepaju i zamka Davna, pod* mitivi Hrvojinog zapovjednika, ali im to ne pogje od ruke2)* Kako se dogodilo, da Dubrovnik nije odrao ona tri ostrva, a ipak godine [420,, pri mletakom podjarmljenju Dalmacije i Albani je, ostao u svojijem dotadanjijem odnoajima o tome razni pisci razliito pripovijedaju. Treba najprvo kazati, to Razzi god. 1414. navagja. Kad Dubrovani vidjee, da je Muhamed pobijedio svoga takmaca Musu, da je Srbiju skuio pod svoju vrhovnu vlast i da je njegov Sandak u Bosni u velike napredovao, poslae mu poslanike i ponudie mu godinji hara od 500 dukata, da im on potvrdi i proiri trgovake zatite dobivene ve<5 od Orhanova nasljednika, na to on i pristane. Trebalo je da ovi ugovori pobude na ugarskom dvoru nezadovoljstvo prama Dubrovanima, preurda su Dubrovani dali umetnuti u tursko me fer man u primjedbu, da ratovi Turske ne treba da zapletu Dubrovane. Zavidjeli su im novu steevinu i Spljeani i Mleii, a osobito Korulani3) pokazivahu se nenaklonjenima, da s njima Dubrovani
a ) Ta isto ; str. 395. ) N. N, po nalogu preslavnog Sigmunda, kralja ugarskoga, izabrani u velikom vijeu dubrovakom, knez Korule, Hvara i Braa. a _ ) Tlast dubrovaka* nad Korulom, Bracem i Hvarom trajala je satno 14 mjeseei. 3) l)a su Mleii bili kivni na Dubrovnik, posto ili je valjalo istiti odatle poslije vise od jednoga vijeka vrhovnoga vladanja, svjedoe ljetopisi. Mleii zapalie trgovite dubrovako u Neretvi i po Stonu kue na obali. su od toga vremena uekali gusare, ili su sami gusarili po obalama dubrovaekijem. God. 1380. Posto je Nere tva bila bosanska, to su od Ugarske Mleii bili prisiljeni platiti Bosni 15.000 du kata preko ruka ubrovakijeli. Takogjer gusari iz Bari prijealm Dubrovniku, ali ih slavno pobjedi Mato Georgi. Od kuge g. 1360 1361. umrije i Saraka aribiafcup, poto se od ree aribisknpstva i svake asti ugarske i dogje provesti sta rost u domovinu. Kuga je harala opet g. 1400. i trajala je od kuge umrlo u gradu i okolici vie od 5000 eljadi. dvije godine; tada je

72

vladaju. Na Koruli, veli Appendini, buknu ustanak, koji je senatu trebalo uguiti vojskom* Tada ivljae na ugarakom dvoru jedan rogjeni Neretljanin, imenom Vladislav SachezA koji je kod carice Barbare mnogo vrijedio, i koji izmami naredbu, izdanu na ime Sigmundovo, kojom se republici naregjivalo, da odstupi ona tri ostrva, jer da ih je car i kralj poklonio spomenutomu Tladislavu. Senat, koji nije sumnjao ni o kakvoj prijevari, a predvigjao da (S e odranje ovijeh ostrva stajati krvavijeh ratova, isprazni ih bez po govora i predade ih Sachez-u, koji ih zatim g. 1420. prodade Mlei ima. Petar Lauredanus, mletaki admiral, uze ih u posjed, ali primi upuatva, da Dubrovane na nijedan nain ne uznemiruje. Lucius nagagja, da se to dogodilo po pogodbi, koja su Dubrovani po poslanicima u Mlecima sklopili^, jer da se inae nalazi tragova, da je bilo neprijateljstva na moru izmegju Mletaka i Dubrovnika, ali da su Dubrovani isposlovali, da im povrate vei dio uhvaenijeh brodova. Oini se da su se Dubrovani ve onda pozvali na tursku zatitu protiv M le i i tako sprijeili, da ih ne proderu Mleii, 1420. i 142 L, kao ostale dalmatinske i arbanijske gradove, megju kojima Kotor; nrsuprofc pak, regbi, da im je valjalo ustupiti Mlei ima svoja prava na ona tri ostrva, Jakov Spon pripovijeda u svojijem putopisima c>} da su Mleii promijenili s Dubrovanima ostrvo Korulu za hrid sv. Marks-a1 ), koja je u blizini Dubrovnika i gdje se bijae iskrcala jaka eta Mleia te tu hoae graditi malu tvrgjavu, da odatle prijeti Dubrovanima. Gubitak spomenutijeh ostrva nadoknadie Dubrovani (poto su 1417. sa papom Martinom V. radi trgovine sa Pesarom i Recanati-jem sklopili nov korisni trgovaki ugovor) poveanjem svoje oblasti na kopnu predjelom Konavlima. Oni kupie 1419. u bosan skoga boljara, Sandalja Hrania, dio Konav&la od Yitaljine do So kola, Petar Pavlovi, drugi bosanski boljar, iji je bio drugi dio Konavala od Sokola do Oboda, umrije 1420. i Hrani, koji je tu oblast prisvojio, prodade je opet Dubrovanima, kojijem je osobito
u) Luccari ga zove Liidisl. Arosel.
b) Memorie di Trati st, 442. < ) Amsterdam 1679. 12-o str. 37. ') Mleii au zvali tako ostrvo Lokrum blizu Pubrovnika. Vidi lijepu i uenu raspravu profesora . Vueetia o Lokrumu.

73 bilo stalo do utvrgjene hridi Sokola, jer im ona mogae zatititi oblast prama Kotoru, koji bijae u vlasti Mleia. No Raoslav Pa vlovih, pravi batinik Petra Pavlovima, oprijei se radi ove druge prodaje i zaprijeti vojnom uz pomo bosanskijeh i turskijeh eta. Trebalo je da Dubrovani privremeno puste drugi dio Konavala, dok napokon ne kupie g. 1427., kad je Raoslav Pavlovi trebao no vaca, njegov ustup ovoga komada zemlje za 27.000 dukata. Tako Dubrovnik dobi jeduu novu krajinu k svojoj oblasti u duljinu od 25 italijanskijeh milja, kojom jo i sada upravlja osobiti knez iz kola dubrovake vlastele izmjenice po nekoliko godina. Poto je Raoslav Pavlovi i nadalje draio Dubrovane, poslae oni 1431. Petra Luc cari i Gjura Gozze kao poslanike Muratu, i natjerae ga prijetnjama aultanovijem da miruje, no je za to trebalo ne malijeh darova, da ra sultan i divan privedu na dubrovaku stranu. U Konavlima uvedu odmah katoliku vjeru odstranivi grkoiatonu i patarenstvo. Republika osobitijem zakonom od godine 1421. iskljui iz dubrovakijeh diimanjakijeh manastira, gdje ih esto davahu na uzgoj, sve djevojke istonog obreda, jer su one zbunjivale du nane u katolikoj vjeri. Na to se razljuti despot Srbije, Stefan Lazarevi, i dade pohvatati sve dubrovake trgovce u Srbiji i za plijeniti njihova imanja. Republika radi toga polje jednoga posla nika, Pau Resti, koji otkupom od 30,000 dukata uini, da se povuku natrag naredbe Siefana Lazarevida> Dubrovani pomogoe despotu Stefanu i osloboditi Srebrnik, koji je Ostoja 1423. opsjedao. Koncil bazelski, na kojemu je bio i Ivan Stoicus ili ti Stojkovi, rogjeni Dubrovanin, kao kardin i legat Evgena IV., naloi poetkom godine 1431. Dubrovanima, da svijem silama uznastoje skloniti Sandalja Hrania, vojvodu humskoga, Gjurgja Brankovia, despota Srbije, Raoslava Pavlovia, gospodara Travunje i Tvrtka, kralja Bosne, da se odreku istone i patarenske vjere i da uestvu ju n koncilu, Dubrovani su dobro znali, da e im biti muka uza lud, i g. 1432 , preko poslanika Martolice Giorgi i Lovra Sorgo, opravdae se radi neuspjeha u svome nastojanju. Ba ovi poslanici obratie se kralju Sigmunda i svomu zemljaku Stojkoviu, i ispoalovae odluku (decretum) koncila dd.o XI. Kal. Jan, 1433., u kojoj^

a) Appendili! 11. str, 329.

b) Oole ti str. 159.

10

74 se hvali odanost Dubrovana katolikoj vjeri i ugarskoj kruni, i daje se pravo da trguju sa nevjernicima (Muhamedancima), i da im sve dotle, dok ne bi bilo ope krstake vojne protiv nevjernika, dovoze svaku vrstu trgovine osim hrane i oruja, da grade crkve u njihovijem zemljama i da postavljaj a trgovake agente. Naprotiv Dubrovani jo 1433, odbie oblo Jeleni, eni Saudalja Hrania, moljeai dopust za gradnju jedne istone crkve u zagragju kod Du brovnika; i 1434. prisustvova Hraai velikoj procesiji na dan. sv. Vlaha u Dubrovniku. Uope bijae Dubrovnik od 1427-1487. na vrhuncu svoga bogastva i svoje snage. Jedan glavni izvor ovoga bogastva bijae dobro prijateljstvo sa Gjurgjem Brankoviem, despotom Srbije (od 1427.). Maria Eesti i Divo Gondola, koji mu estitie kad je sio na prijestolje, upotrijebile zgodnu priliku i zakupie za republiku bo gate zlatne i srebrne rudnike u Novom Brdu, Janovu i Kratovu za 200.000 dukata na godinu.^ A li su Dubrovani umjeli iz ovijeh rudnika iskopati na godinu mnogo vie od te svote. Njihovi zlatari, kojijeh bijae pun grad, razumjeli su se, kako se lui zlato od srebra i iz srebra i s tijem dobijahu udo: dravna blagajnica tako se obogati, da je krajem XV . vijeka bilo a njoj, kako kau, 7 milijoua cekina gotovine^; Philippus de Diversis svjedoi, da je u njegovo doba (1434. i nadalje) stanovalo u Dubrovniku. i u zagragjima oko 40.000 ljudi. Trgovina Dubrovana nikad ne bijae bujnija, nego li tada. Mogae se podijeliti u 5 glavnijeh grana: 1) Opremanje trgovine iz Italije i Sicilije za istok. Ta se trgovina sastojala iz svilene robe, voska, sladora* parfimerija i t. d. i prelaae veinom preko Dubrovnika, radi povlastici Dubrovana na tur skoj zemlji.) Dubrovani vrahu na svojijem naseobinama u Siciliji
a ) lu obedientla fidelissima Ecgis Hung. perseverans, Regibus Fluug. gratti &
i

consueta servitia: exhibens. it) Da su ovi rudnici davali toliko prihoda Gjurgju v. Alem oir es de 1 Institut National. Sciences morales & politiques. T. V. Paris 1 an XIL str. 4f>9 i dalje, Cdje Bu putue vijesti Bertrandon-a de la Broquire od god. 1433. c> Appendini, I. str. 236. Frauc. Filelfus, koji je ivio XY. vijeka, zove iMiImov ni k vi svojijem poslanicama : maximam auri avgentiqne Officinam. Appenditi! 11. Btr. 391.

d)

Philippus de Diversis koti Appendili! L str* 238.

Merces

ex Italia Hagu sii

expeditionem habent.

75

i Napulju lijeku vrat trgovakog sugjeuja>. I u Mlecima imahu u ovo vrijeme svjju vlastita trgovaka naseobinu, a tako isto u Barleti,. Mesini, Sirakusi. 2) Pomorska trgovina na Istoku, za Egipat i Afriku, doputena od pape a o bez bijeg] ona turskom zatitom. 3) Promet sa Srbijom i Bosnom, 4) Promet sa ostalijem turskijem pokrajinama, gdje je bilo pravijeh dubrovakih trgova kij eh naseobina. 5) Neposredna trgovina sa Afrikom, Spauijom, Francuskom, Ita lijom. Philippus de Diversis ovako kae o dubrovakoj trgovini po suhn: dubrovaki trgovci donose su suhe zemlje alata, srebra, kada, voska i druge trgovine od velike vrijeduosti iz Jedrene, Kase, a osobito ?z Novog Brda (ex novo monte) i iz Bosne.W Bijae vlastitijeh dubrovafeijeh trgovakijeh naseobina i filijala u Seraju (Sa rajevu), Novom Pazaru, Novom Brdu, Biogradu, Vidinu, Ruuku, Siliatriji, Sotiji, Bukaretu, Trgovita, Skoplju i Jedreni: ta se trgo vina vodila karavanama; glavna stanica bijae u Sofiji, gdje su sva ke godine, sa dubrovakijeru poslanicima koji noahu sultanu hara, slali iz Dubrovnika trgovakog suca. Sve ove naseobine u turskijem i srpski jem zemljama imagjtshu potpunu slobodu oporuke, vlastiti sud u gragj ans tijem poslima, katolike crkve, groblja, i bijahu oslobogjeue cd tegotuijeh nameta. Oko god. 1450. brojae Dubrovnik 300 trgovakijeh brodova.1 e ) U tako velikom blagostanju podie se i industrija, rasko i kultura kod Dubrovana. Ve oko 1430. god. podie se na javne tro kove dam za siroadi i posto ba tada opet oive znanosti u Ita liji, uredi se i podie kola u Dubrovniku. Grod. 1434. bude Philip pus de Diversis de Quartigianis iz Luke (v. gore knjievni uvod) namjeten u Dubrovnik kao profesor retorike. Ia zahvalnosti sastavi on opis Dubrovnika u 4 dijela, koji, i ako nedotjeran u stilu, ostaje kao dragocjen spomenik iz onoga vremena, i kola u rukopisu po Dubrovniku.
a ) Povlastice za to bij ali u dobili 1420-1428. od kralja Alfonsa. h) Appeaiui 1. str. 232. c) Tu i eto, str. 212. iz Palladius Fuscus. God. 1437. bi dovedena voda iz umeta. d ) Ooleti str. 157.

76

Zadujijeh godina vladanja Sigmundova sve jae pritiskae sila turska Srbijance i Bosance, a Sigmundov se uticaj manje osjeah ; ali ipak, kad kralj Sigmund umre 1437., Philippus de Diversis dra ma sjajno posmrtno slovo. Jo je spomena vrijeao, da je Matija Luecari primio u svojoj iilijali u Biogradu kralja Sigmunda, kad je bio 1428. potuen u Srbiji, i darovao mu 15.000 dukata. Jedna zadruga trgovaca u Dubrovniku, koja nastavae u predgragju1 ) koje se zvae Prijeki, vele da je imala fonad od 20 milijona dukata. Nje ki pomorski kapetan, Pracat^), ostavi republici 200.000 cekina kao batinu.

. 36. Godine vladanja kralja Alberta 1. 1437-1439.

Albert poasti svojijem osobitijem povjerenjem Dubrovanina Matka de Thaltz, koga je Sigmund uzeo u svoju slubu On se protivljae, koliko mogae, i turskomu napredovanju u Srbiji, ali uc mogne zaprijeiti, da Murat ne zauzme god. 1439. vei dio Srbije a s tijem, na veliku tetu Dubrovana, i radnike u Novom Brdu. Tom prilikom Murat zatrai i od Dubrovana, da mu se sasvijem pokore i da se odreku svake veze sa kraljevstvom ugarskijem; ali Dubrov ani odbiju to i pozovu se na starije fermane, po kojijem se ratovi Porte nita ne ticahu Dubrovana. U pratnji Sandalja Uranica bi jae i zet mu vojvoda humski, Stevan Kosaa; ovoga Dubrovnik primi megju svoju vlastelu. Kad 1439. umre kralj Albert, dra mu Filip de Diversis takogjer sveano posmrtno slovo.

. 37. Jelisava i Vladislav I. 1439-1444. Gjuragj Brankovi

u Dubrovniku.
Megju drugijem ugarskijem zemaljskijem baronima, protivnici ma Jelisave, bijae i Dubrovanin, ban Hrvake i Slavonije, Mati ja de Thalltz. Da ovoga zadobije za sebe, polje Jelisava poslan stvo senatu dubrovakomu i zamoli, da obrate Matiju, te ponudi
') x\egda pregragje, u ovo doba, dio grada. a) Docnije ovom Pracktn podigne senat spomenik, koji se danas nalazi u knezevskom vorn. Ovo je jedini spomenik, koji je republika podigla svomu gragjaninu.

a) Filipp. de Diversis kod Apendi ni JI, str. 113.

77 senatu, da 6e mu ustupiti Omi i Krajiuu. Senat se zahvali i ne primi dara, da ne uzima s rag je s Kosaom i s Turcima, & i odbije p a a uje u razmirice o ugarskoj kruni, te Matija de Thal lo tz o staue i nadalje privrenik kralja Vladislava I. poljskoga, koji poda du brovakom knezu (rektoru) naslov arhirektora, no, po volji senata, knez se tijem naslovom rte aluae. Gjuragj Branko vid, koji 1439. bijae pribjegao iz Srbije u Ugarsku i ne naao tamo pomoi, dogje morem u Bar, jedini grad, koji mu jo bijae ostao vjeran. I tu ga potjera Murat : Dubrovani, koji 3u dosta Ij ubavi bili du ai ovomu knezu i eljeli da se povrati na vladu u Srbiju te da oni i opet dobiju bogate radnike u Novom Brdu, poalju u Bar brod, koji ga dovede najprije u Budvu, a zati jem 1440. u sam Dubrovnik. Murat zatrai, da mu ga predadu : pristanu li T Dubrovani bi smjeli zadrati blago Gjurgjevo i biti za avegj slobodni od haraa za zatitu Portinu, i njihova oblast na su hu, izmegju rijeke Drine i Kotora, bi im ae poveala; ne pristanu li, prijedae im ognjem i maem, Dubrovani aahu prava gostoljupstva, oni ne predadoe Gjurgja, no ga brodom opremie dalje, u Skradin, otkle se mogae povratiti u Ugarsku, Srpski pisci tvrde, kako je poznato, da je Gjuragj morao ostaviti u Dubrovniku svoj dravni arhiv i svoje blago (do 10 m ilijuna); po dubrovakijem pis cima ou ga je docnije, god. 1444., primio natrag. Sam Marat cijenjae Dubrovane, sto uvahu tato tvrdo pravo gostoprimstva; on drae da drava, u kojoj se dri do vjernosti i vjere, koliko god malena bila} zasluuje da ivi i do najpotonjeg vremena; ipak ne prezre veliku svotu novaca, koju mu Dabrovnik ponudi za umirenje. I ovo dokazuje, da b Gjuragj Brankovi nije nezadovoljan oprostio od Dubrovnika, jer je 1444,, kad je po pobjedama Hunjadija i po ugovoru s Muratom opet dobio svu Srbiju, uzeo u svoju slubu njekoliko vlastele dubrovake i namjestio je na visoke asti u dravi. Od ove vlastele povjest spominje poglavito trojicu : Paska Sorgo, Damjana Giorgi i Luja Resti, o ijim djelima imaemo do malo prilike da pripovijedamo. U ostalom Dabrovnik 1440. sklopi po Marinu R e s tii nov trgovaki ugovor s Jakinom (Ancona).
a ) Vidi moju povjest Srbije, str. 385.

b) Coleti str. 161.

78

. 38, Godine

vladanja Ladislava

Posmreta

1445-1457.

Ivan liunyad nalazi u Dubrovanima, doglavnicima Gjurgja Branko vica, dobro prijatelje. Razmirice republike sa S (.ela nom Kosaom. Bijeg mnogijeh rigrada, u Dubrovnik i Italiju Grka, nakon osvojen ja Ca Muhamed 1458. ,Sultan

podvostruuje 1457. harao Dubrovanima.

Dubrovaui, koji ae 1444. bjehu pridruili papskom brodovlju u Heleapontu su 2 galije, morahu se radi toga, posredovanjem de spota Gjurgja, prignuti na plaanje veega danka, 1000 dukata, Turcima. U ostalom regln da sa. do smrti Gjurgjeve 1457. opet drali pod zakupom rudnike u Srbiji i uivali s^e prednosti. Dapae, na korist njihove trgovine, Gjuragj izda naredbu, da dubrovaki trgovac ne treba da sudom goni dunika srpskoga, nego da ga ba mo e dati zatvoriti u kuu, dok god ne p l a t i . P a s k o Sorgo, komu je Gjuragj dao Teplicu za naljedno dobro, uini mu velikijeh usluga u pregovorima sa Turcima, Ugrim'i i Mleiima. Po Damjauu Giorgi povratie Dubrovani Gjurgju iza god. 1444. njegovo blago u Smederevo^; i ovoga zadri Gjuragj kod sebe u slubi ujedno sa njegovijeh 5 sinova: Nikolom, Paskom, Jerom, Junijem i Marinom. 1 Luja Reati upotrebljavae Gjuragj Brankovi za razna poslanstva kodstranijeh sila. Ova 3 Dubrovana nikako ne odobravahu, to je Gju ragj '1448. dao zatvoriti u Smederevu Ivana Hunyada. Pokuae svijem silama nagovoriti Gjurgja da pusti Hunyada, te kad nita ne opravie, nauckae srpski narod, da silovito trai od Gjurgja, da ga pusti. Gjuragj napokom pristane, ali zadra kod sebe sina Ivanova, Ladislava Hunyada, kao taoca. Dok je ovaj, od god. 1448-1450., stajao u Smederevu, sinovi Damjana Giorgi pokazae mu se u sve mu prijatelji, te se tako preporuile porodici Hunyadi-Konin. Po tom docnije pozove kralj Matija I. cijelu porodicu u ugarsku slubu, nadari je 1483. dobrima: Novigrad, Vinodol i Ledniee u Modrukom kotaru, koja je oduzeo Martinu Frankopanu, i naimenova Marina namjesnikom u Senju,^ a Junija Giorgi pak radi hrabrosti ugarskijem generalom.
u ) Razzi, kuj. I i . iz Tuberoua. b) Appendili! IL 115. ) Appendici li. 116.

79

No ova ista porodica uinila je znatnijeh usluga i svojoj otad bini. Stefan Kosaa, vojvoda humski, zadijevae Dubrovane jo od. 1445. radi trgovine sa soli u Hercegaovomu ; ali sasvijem se poma mi, kad mu ena i sia Laislav pobjegnu u Dubrovnik 1452., te zaprijeti ratom. I ne pokuavi da se pogode, Dubrovani ovoga puta prihvfitie se oruja. Dubrovaka vojska, pojaana plaenicima iz Ita lije, izagje mu na susret pod Martinom Cerva, ali bude potuena; buna itajanskijeh plaenika dovede pae republiku u veliku pogibaa. Dubrovani poznae, da su Mleii navili Kosau i da su se sporazumjeli s njim, da Kosaa zauzme Dubrovnik i da ga zatijem preda Mleiima. Poalju dakle poslanike papi Nikoli V. i navedu ga, da odvrati Mleie od svakog pomaganja Kosae; opremie na dalje poslanike i Gjurgju Brankoviu, despotu u Srbiji, i sultanu; ova oba dvojica zauzee se za Dubrovane, koji bijahu ucijenili gla vu Kosainu su 10.000 dukata i sa vlasteostom ub/ovakijem. La dislava, sina istoga Kosae, poslae Dubrovani sultanu, da tui oca. Na svrhu 1452. njeki Kapii-paa ih pomiri. Stefan Kosaa, koji radi ucjene ne bijae ni od svojijeh bezbijedan, dogje glavom a Dubrovnik i ostavi pae kao njeki zalog svoga sina Stevana, koga je odgojio Andrija Sorgo; on plati Dubrovanima svu tetu i ratne trokove. Prijateljstvo novog sultana Muhameda bjehu Dubrovani zado bili jo 1451. obeavi mu vei godinji danak, naime ne samo 1000, nego 1500 dukata.^ Ovaj je danak, kae Razzi, jo god. 1453. i 1454. bio povean na 5000 dukata radi ovog uzroka: glasoviti Skenderbeg, potisnut od Turaka, utee u Dubrovnik; bude lijepo primljen i potajno na jednoj dubrovakoj lagji prevezen u Apuliju. To obazna Muhamed i za kaznu udari Dubrovanima hara od 3000 dukata. Nakon godine dana povrati se Skenderbeg iz Apulije opet u Dubrovnik, i bude odvezen dalje u Redoni u Albaniji. I to uje sultan, te sada nametnu Dubrovanima hara od 5000 dukata. Red je bilo da Dubrovani budu sa svijem tijem zadovoljni, jer je turska iila rasla svakom godincm. 29. Maja 1453. bijae Muha med osvojio Carigrad, i mnogo Grka utee u Dubrovnik i Italiju. Koliko god je republika okuala od Turaka, to je primala hrianske bje gunce; ipak ni ovoga puta, na svoju diku, ne uskrati gostoljublja
a ) Razzi II. glava 2.

80

grkijem bjeguncima. Po Coleti-ju^, bie ugoteni i nadareni 11 Dubrovniku : Komneni, Laskari, Paleolozi i Kautakuzeni; uenjaci Ivan Lascaris i Pavao Tarehaniotes bie dodue primljeni i opre mijeni dalje Jakin, jer, da izmaknn srdbi sultanovoj, ne smjedoe ih zadrati dulje u Dubrovniku, a oni sami hitahu na dvor slavnoga Lorenca Medici. ena Pavla Tarchaniotes rodi u bijegu u Dubrovniku Mihajla Tarchaniotes, od koga ima jedna oda u slavu Dubrovnika.^

39. Godine vladanja Matije Korvina 1458-1490. Turci sve to vie steu mo6 ugarskog kraljevstva na jugu, a Dubrov ani, i ako priznaju kralja Matiju Korvina, te i ako ili on cijeni, treba ipak da neprestano kupuju i tursku zatitu.
Kad Muhamed 1459, osvoji Srbiju, te zaprijeti Bosni i Her cegovini i 8. Novembra 1459. dade spaliti Mileevo, pri emu du brovaka kopnena trgovina pretrpi ne malu teta pobjee ponovo mnotvo boljara iz ovijeh zemalja u Dubrovnik, Ston i t. d. te budu s ueem primljeni. Matija Korvin postavi svukud na granice stra e za obranu, a Dubrovani po njegovu oekivanju pomogoe bana hrvakoga orujem, a bosanskoga kralja Stefana Tomaa su 3000 mjera soli. Omanji zamci 11 dubrovakoj oblasti, koji ne bijahu vrlo tvrdi, bie porueni; jedino sam Dabrovnik sve se vi&e utvrgjivae; senat predvigjae navalu Turaka. Skenderbeg, koji na poziv pape i kralja Ferdinanda napuljskoga putovae za Ap uliju, pregje trei put preko Dubrovnika te bude priekan 1460. sa svijem po astim a. Ugarski general Junij Giorgi, porijeklom iz Dubrovnika, zada kvara 1462, turskoj vojsci na granici; Dubrovani na zahtjev kralja Ma tije pripomogoe 1462. da se ugarska kruna iskupi iz raka kralja Fridriha,^ a bjegunica Jelena, udovica srpskoga despota Lazara, bi ugotena 1362. (!) u Dubrovniku. Sve to douje Muhamed s velikom neugodnou, te kad mu se suvie Stefan Kosarid 1402. potui na Dubrovane, da su ga pomogli protjerati iz Hercegovin i postavili
a) Str. 166. Upor. Appendili! str. 204 Commontariolus Tuliwonie str. 73. b) Nalazi se u dodatku florentinskog izdanja 0 r y o n a n iim a Viilfivija Macens 1497. i u C om m entariolus Tuherom s 1790, 4.0. Pray, hist, regum II. str, 400.

81 mu za nasljednika sina V la t k a ,n a r e d i on Isak-pai skopljanskomu 1462,, da, se zarati s Dubrovanima i da opet postavi Stefana K o sarima, Pasa op3ijedae Dubrovnik uzalud, ali pohara oblast du brovaku.^ Jo tee zaprijeti sultan republici god. 1463., kad poplavi Bo snu i Hercegovinu. inilo se da je odluena vojna na Dubrovnik; Dubrovani pribjegoe se molitvama i litijama, 9. Jana 1463. bi drana sveana litija te su arka molitva sveenika i vlastele m ije ae sa plaem i jecanjem prostoga puka. Litija ae bijae gotovo ni svrila, kad dogje glasnik od pae rumelskoga i zatrai, da se po slanik senatov nagje kod sultana, da uje zapovijedi. Ujedno se pro su pria, da se Muhamed ve bio uputio da navali na Dubrovnik, ali da mu se konj vidjevi njekog starca tri puta propeo i o dlaci ga ne bacio, te uzevi to za zlu slutnju da je sultan odustao od na mjere. Dubrovani drahu, da je onaj starac, to se prikazao, bio sveti Vlasij, te zahvaljivahu njemu na spasenju. Pravi razlog, zato se bjee odustalo od opsade Dubrovnika, mogae se tek docnije sa znati, na ime ovaj: da je Stefan Kosari vrlo vjeto napastovao tursku vojsku planinskijem ratom, tako da nije mogla obladati Her cegovinom, i da je pukao glas o velikijem pripremama kralja Matije Korvina. Sa strahom i trepetom poslae Dubrovani traeno po slanstvo; od ovoga zahtjevae Muhamed, da Dubrovnik preda sulta nu cijelu oblast na suhu, i da se oblast grada stegne na njegove zidine. Poslanici javie senatu ovo zahtjevanje po ulaku, a oni sami trebalo je da idu za sultanom kao njeki taoci u Traciju. Senat bje e u najveoj neprilici, to e odgovoriti ; njeki mladi vlastelin Nikolica Serafin Bona dade najbolji savjet, koji i posluae: bude od govoreno, ako bi Muhamed ostao pri svom traenju, Dubrovnik bi popustio, ali bi se u tom sluaju grad sam podvrgao kralju ugar skomu i primio ugarsku strau. Ova se alternativa na svigjae sul tanu, te on otpusti poslanike s obeanjem, da sve to se tie prili ka n Dubrovniku ostane kako je i bilo, Izmakavi ovoj pogibli, Du brovnik se u velike prestrai Avgnsta 1463,, kad poleti u uzduh jedan dio kneeve polae, pod kojom bijae topovska debana, koju
<0 V. moju povjest Srbije, str. 431.
h) OJ gori. J42. j>nei nje potonja (u utu povezu). zbirka zakona 1 chibrovaldjeli, Codex erocens

11

82 i

s nepanje ili zloe zapalie. Poar koji je po tom nastao oteti jako Dubrovnik, tako da je tada trebalo udiriti veu porazu na vino u kopnenoj oblasti republike, da se pomognu javna blagajnica i ote eni pojedinci. Kako je poznato u jeseni 1463, Matija Korvin osvoji opet Bo snu. Regbi da je on ve 1462. podao Dubrovanima, uz veliku pohva lu njibove stalnosti i vjernoati, 2 povlastice : jednu, da njihov rektor uznosi naslov arhirektora (sto je ve Ladislav I. bio dopustio, ali aurevnjivi senat ne dao nikada da se primjenjuje) a) drugu, da Da brovnik uzima pravo, da peati crvenijem v o s k o m .U ovijem ispra vama Matija zvae rektora i senat svoga grada Dubrovnika svojijem vjernicima, i slavljae, da su oni jedini grad, koji se u njegovu kra ljevstvu Dalmaciji dri stalno ugarske krune. I u istinu Dubrovani za prvo vrijeme vladanja Matije Korvi na produie ne vjerovati Turcima i uvati se, i u svakoj prilici zau zimati se za stvar hridanstva i ugarske krune. Kad Turci 1464. ponovo prodru u Bosnu, sakupe Dubrovani vojsku i postave za za povjednika slavnoga Sigmunda Malatesta, prognatoga gospodara od Rimini, koga pomirie s papom Pijem II. i upotrijebie za utvrgjenje svoga grada, jer Malatesta bijae valjan ininjir; pa i ne bijahu nenaklonjeni, da se pridrue savezu hrianskijeh sila proti Turcima, koji je Pije II. pripravljao. I nadalje oni primahu hriane bjegunce iz Bosne, Srbije i Hercegovine: tako n. p. 1464. Katarinu, udovicu bosanskoga kralja Stefana Tomaa, koja se u svom bijega u Kim zadra njeko vrijeme u Dubrovniku i na Mljetu, gdje joj sin umre; tako neku drugu Katarinu, udovicu bosanskoga kralja Stefuna Tomaevia; oni privrijeie porodice Sttfina Kosaria, Vlatkovia i Blagaja, koje od straha od Turaka pobjegce iz Hercegovine. No da je i ovoga puta god. 1465. bila potegjena Hercegovina, uini Ma tija Korvin svojijem pripremama na r^t. Ove 1465. godine kuga po hara Dubrovnik, senat trebalo je da pobjegne iz Dubrovnika na hrid Daksuj Dubrovani ponovo se utekoe molitvama i litijama, te poto je kuga prestala u doba sveanosti Tjelova, kad se Dubrovnik 1462.
a) Appendili i, L str. 187.

. b) Kovachich, formulae solennes styli, str. T i50. Lucf-ari postavlja g. 1462. za datum ove isprave.

83

god. oslobodio i od priblienja Muhamedova, odredi senat osobitom naredbom, kako e se unaprijed ta sveanost jo sveanije slaviti. Ovo iste godine dogje u Dubrovnik Stefan Kosari, bude priputen u biranju kneza (Frana Sorgo), i ostavi svoju oporuku u arhivu se nata, Kad on 1466. umre u Hercegnovomu, nagje se da je postavio Vladislava gospodarom gornje Hercegovine, a Vlatka gospodarom do nje, i d* je odrtio senat za izvritelja svoje volje. Vlatko se oe ni kerju bjegunca kralja Karla Alfonsa napuljskoga; Dubrovani, koji ma do vedo se nevjestu u Herceg nov i, potroie za pir do 10000 dukata. Senat imae velike muke pri diobi da izmiri oba brata; oni se svagjahu estoko ; jedan proti drugomu iskae pomo tursku, tako da na svrhu oba moradoe plaati hara sultanu. Matiju Korvina zabavljahu od 1467. razmirice eke, od njega se ne mogae do god. 1475. oekivati pom oi; naprotiv bijae tarskijeh straa i zamaka na same 2 milje od Dubrovnika. T J ovijem prilikama ublaie Du brovani opet Portu tanijem plaanjem svoga danka, i inie da im papa Pdvao II. 1468. opet potvrdi slobodu, da trgaju sa Turcima, koji im bijahu tako blizu, izuzevi jedino trgovanje s orujem.^ God. 1469. zavadi sa senat s dubrovackijem nadbiskupom Timotejem Mafiji radi duhovnikog prava sugjenja; svagja dogje do toga, da je nadbiskup 14. Marta udario interdiktom republiku. Senat mu 28. Marta navijesti, da digne interdikat, ako ne e da obidi s toga neugodnijeh poljedicaA> Ovom postojanou s jedne, a onijem vremenima primjerenom popustljivomu s druge strane, uklonivi se nat njeke naredbe u duhovDijem stvarima, mir se opet uvede. God. 1470. pozvae nadbiskupa Timoteja na ugarski nabor; on da de nainiti velik arebrni vr i tako zvani baio [legje.i] od srebra, da ponese na dar kralju Matiji, ali ga zatee smrt u Maju 1470. te se ne mogne nai u Budimu,^ God, 1471. poslae Dubrovani Porti samo 3000 dukata haraa,
n) Coleti, str. 180.
v

b) udnovato rijee lije senata glasi: Prima pars est, quod rogetur Archiepiscopus

ut permittat populum nostrum absolvi & communicare propter maximum tumultum existentem iu civitate, alioquu noe operam dabimus; ut cognoscat id nobis displi cuisse, & molestissimum esse. [Prvo je, d se zamoli nadbiskup, da dopusti da se na puk moe ispovijedati i prieesivati radi prevelikog nemira koji je u dravi, inae da emo ae post-arati, da upozna, da je ta stvar nama nemila i vrlo neugodna.]
c) Coleti. str. 1S2,

841 rajete 5000; oui pokuae smanjiti hara i opravdati se svojijem si romatvom, jer se Muhamed bavljae u Persiji, te se dakle ovoga puta ne bojahu tete. Tri tisue dukata bude primljeno, ali tek dubrovaki poslanici dogjoe kui, kad turski paa po zapovijedi sultanovoj pohara konavsku krajinu ognjem i maem, te se ne za dovolji, dok Dubrovani ne samo isplatie ostatak, nego i pristadoe da unaprijed plaaju po 8000 dukata haraa.; God. 1474. sultan podaijedae Skadar; i poto tu dva rogjena Dubrovanina odvojie hrabrom obranom kao arbanaki oliciri, bi udaren na Dubrovnik hara od 10000 dukata. God. 1475. bjee se povratio Matija sa svojijeh esko-sleskijtdi vojana. On obazna, po svoj prilici po dubrovakijem poslanicima, kako se Dubrovnik za njegove izonosti bijae uzdrao na nogama usred tolikijeh bura i sauvao vjernost prama njemu; alid a Dubrov ani pak, prestravljeni cd rastue sile turske i od povienja haraa, oekuju samo od njega povoljnije prilike u Boa ni i Hercegovini, Po svoj prilici u ovo doba.^ dade kralj Dubrovanima, uz potvrdu nji hovog starog grba, kao nov priloak feniks sa zlatnom krunom na glavi, na modrom polju; sy. Vlasij, parac republike, imae nositi grb. Ipak regbi da Dubrovani ne upotrebljavahu ovo poveanja grba. No kako je poznato 1477. zapodjene se nesretni rat s Austri jom, i Matijin uticaj na bosanske, hercegovake i dubrovake prilike ponovo zapne. Red je bilo dakie da Dubrovani i od sada kao i do sada plaaju godinji danak sultanu Muhamedu, tako n, pr. 1480. po poslanicima Jakobu Petru Bona, Ivanu Palmota i Vlahu Caboga. Kad na 3. Maja 1481. Muhamed umre, poslae Dubrovani nove poslanike Bajazitu, koji sreom uspjee, da se hara Porti sma nji za 3000 dukata i da zadobiju novijeh olakica uz potvrdu dotadanjijeh. Na 14. Februara 1481. snagje Dubrovnik trenja a u Oktobru 1481. kuga, koja je trajala 3 godine dana i pomela mnogo svijeta, megju kojijem 92 vlastelina i 43 vladike. Za vrijeme ove 'zaraze injae se da Mleii hoe da zauzmu Dubrovnik. Oni opremie brodovlje od 60 galija, kako govorahu^ da zaplovi put istoka: ali njeki kapetan dubrovaki na slubi mletakoj
a) Bazzi II. gl. 5. h) Kovachii formulae, et. 549. 550. In hoc felici nostro (ad riguum) adventu. [ ovom naem aretuom dolasku (na vladu].

85 opomene Dubrovane, da ae uvaju. Doista brodovlje se pojavi izme gju Lokruma i Dubrovnika, ali se iznenadi, kad nagje zidove gracke, brdo Bi'gat i luku zauzete od vojake i topnitva: ipak se zadovolji da pozdravi grad topovskim mecima, a pozdrav mu i odvratie. God. 1482. u Februaru osjeti Dubrovnik nove udarce od po tresa, on obezbijedi sebi milost sultanovu obinijem dankom i da rovima, u vrijede osti od 1340 dukata, koji budu podijeljeni megju lanove divana. Kad Bajazit 1483. osvoji Hercegovinu, i Vlatko kao bjegunac dog^e u Dubrovnik, spopade Dubrovane takav strah, da su po Nikolici Palraota i Nikoli Gondola poslali Bajazitu 12.500, a njegovijtm doglavnicima 550 dukata, e da odvrate od sebe svaku oluju, Jedan turski vojvoda A lka bijae se ve stao dogovarati sa zapo vjednikom ugarske gracke vojske, da iznenada navali na Dubrovnik; no senat otkrije zavjeru, te zapovjednika sa 2 sukrivca dade zadaviti i u vredama baciti u more. Osvojenjem Hercegovine bi odluena ovisnost Dubrovnika od Porte, dok god Dalmacija ostane u mletakijem rukama; jer Dubrovani imagjahu hiljadu razloga, da se uvaju Mleida; inte res trgovaki, blizina Turaka, mrnja i strah od Mleia, i oslabljenje utieaja ugarske drave na juga nametnue Dubrovanima nudu, da ivu u najboljem sporazumu i sa Portom i sa turskijem sanda cima u Boa ni i Hercegovini. No Bosna jo ne bijae sasvijem iz gubljena za Ugre, i dokle god se ona drala tek 1528. preda se Jajce Turcima njegovahu Dubrovani ne samo Portu, nego i ugarski Dvor, stranom radi trgovakijeh iuteresa, stranom radi nade, da stvar kranstva moe jo jednom nadvladati u onijem krajevima. Koliko su Dubrovani imali uzroka da se boje Mleia, pokazilo se osobito godine 1484. Ovi potonji bijahu tada u ratu s A l lons om od Ferare, i sluajno nagje se u to doba u rijeci Padu njekoliko brodova dubrovakijeh, koje kardiu Hippolit ne pusti, nego njih i njihovu vojsku upotrijebi za obranu grada. Mletako brodov lje pod Angelom Trevigiano-m uljeze u rijeku Pad, ali baterije s obala uz pomo dabrovakijeh tobdija otvore vatru na nj i natje raju ga u bijeg. Iz osvete za to izda mletaki senat na 21. Septem bra 1484. naredbu, koja je u velike stezala trgovinu Dubrovana a Mlecima i sa svijem mletakijem zemljama; dubrovaki agenti, koji do tada bor&vljahu u Mlecima, i naseijenici bie istjerani, svaki

86'

brod dubrovaki imae u naprijed plaati u svakoj luci mletakoj 100 dukata za usidrenje, mnoinu carine n. p. 20 solada za svaku mjeru ita, 5 dukata za svatu bavicu ulja, 20 postotaka od svake drage trgovine: ta vie, za naknadu tete, koja ih je snala kod lUvene, zaplijenie tada nekoliko brodova dabrovakijeh. Tijem vie dadoe se Dubrovani na trgovanje s ostalom Ita lijom, u Arhipelagu, na Istoku i u Africi; god. 1485. ogradie na sip li ti muo (molo) za proirenje njihove luke. U ovo doba pozvae u Dubrovnik i njekoliko italijanskijeh uenjaka za profesore, peatnike i tajnike. Takovi bijahu tajnik Ksenofonat Filelfo iz Tolentina ( f 1470.), kancelar Vartolomej Sfondrato ( f 1503.). Kad u to vrijeme slovjenski jezik oblada i u sudovima-, izda senat 1472. zakon, da se daj budi odluke i rijeenja senata imaju donositi i sastavljati u italijanskom jeziku.> U kolama bijahu namjeteni vri jedni ljudi, i seri at odlui na 4. Avgusta 1490,, da se pozove iz Firenze Demetrij Chaleoeondylas za profesora grkoga i latinskoga jezika uz platu od 500 perpera. Ondanji slavni astronom i mate matiar Ivo Gazeli, koji je stajao u prepisci s biskupom i pjesni kom Janus Pannonius, dade ve i matematine sprave napravljati u Dubrovniku. Odgoj i obiaji bijahu strogi; senat ne trpljae pozorine igre, ni borce, ni pelivane.^ Mekutvo italijanske kulture brino se otklanjae, a rasko bijae steguut javnijem naredbama. 1 za rukotvorine promislilo se u Dubrovniku dosta za rana. Oko 1490. god. pozovu iz Firenze Petra di Pantella, da osnuje u Dubrovniku suknarstvo; jer radi trgovine bijae obilje fine vune iz Afrike, osrednje iz Italije, i krupne iz Bosne i Srbije. Senat plaa e ovoga osnovaoca suknenijeh tvornica, pokloni mu kuu i zemlje naokolo, odredi z i svaki komad sukna 1 dukat nagrade. Eadi tvor nice sagradi se po neimaru Honofriju iz Napulja vodovod, kojijem se iz sela Sumeta dovelo toliko vode, da su valjaonice i mastionice bile dovoljno snabdjevene, i da su se i u samom gradu mogli po dignuti edrvani. Do 5 godina bijae tvornica sasvijem upuena.

a) Appendini I. 205. In arengliis

Consiliorum nostrorum uti lingua, Slava ne

queant, nee alia, nisi lingua Latina Ragusaea. [U besjedama naijeli Vijea ne moe se upotrijebiti slovjenski. ni nikakav drugi jezik osim dubrovakoga latinskoga.]
b) Palladius Museus kod Appennini I. 203.

87

. 40. Godine vladanja Vlaislava II. 1490-1516. Odnosaji Dubrovnika prama TJgrima i prama Porti ostaju isti. Trgovina cvate i nadalje, a knjievnost se u velike iri.
God. 1491. poslae Dubrovani na krunisanje Yladislava II. tri poslanika: Stijepa Marina Zamagna, Iva Sorgo i Iva Stijepa Gozze sa darom od srebrnog posugja u vrijednosti od 800 dukata, osim toga u gotovu novcu 4500 dukata, ijem plate obini danak za 9 godina unaprijed. Poslanike primie vrlo ljubezno, na njiho vu polaska kralj im daruje bogato izvezenu zastavu Matije Korvi na sa njegovijem grbom, i ta se zastava za uspomenu jo vjea u stnoj crkvi o velikijem sveanostima-1. God. 1492. makoe se Turci u Bosni, te se injae, da prije te Dubrovanima. Za svaki sluaj zamolie oni pomo ugarsku i zadobie njekoliko vojske, a u sluaju napada bi im obezbijegjena jo jaa pomo, Dubrovani naime imahu tada na turskom dvoru velika neprijatelja, poturicu Ahmeta, negdanjega Stevana, sina Stefana Kosae, koji je negda bio odgojen u Dubrovniku, te kazivao, da su mu Dubrovani zadrali velik dio oeve mu batine. On tui za to Dubrovane sultanu Bajazitu, svomu tastu, a ovaj pozove Dubrova ne 1493. pred svoj sud. Sasvijem da su Dubrovani po svojijem poslanicima: Nikolicom Gondola, Boom Saraca i Martinom Bona prikazali priznanicu Ahmetovu, da je sve primio, osudi ih ipak sultan, da u tri roka plate 10.000 dukata; i red bijae da se oni prignu, e da se otmu svijem napastima. Da to nadoknadej sklope s Ferdinandom Y. i Isabelom panjol skom trgovaki ugovor 1494., te, o gonjenju Mavr, dadu u naru za dobru platu svoje lagje za prevaanje Mavr u Afriku; a poslae 1494. i poslanike o krunisanju kralja Alfonsa u Napulj, da im on i nadalje bude pri ruci za trgovinu. God. 1499. bijae novijeh zadjevica s Bajazitom. Kad on opsijedae mletaku drinu Modone u Moreji, tui jedan paa Dubrov ane, kao da su oni potajno u dogovoru s Mleiima i kao da do voze hranu i debanu mletakoj vojsci u Moreji, za to paiSa iznese lana pisma. Dubrovani bie pozvani na sud ; njihovi poslanici osraa) liftzzi JI. g], ti.

88 mote tuitelja, dokau da su iznesena pisma izmiljena, i izrade da bude zadavljen. Petnaestog Novembra 1501. bie naimenovi razni poslanici: 2 za Mletke, radi jednog broda krcata panjskom vunom, to ga Mleii uhvatie, 2 za sandaka u Avioni, 2 sa dankom za Cari grad, jednoga za francuskog potkralja u Napulju, jednoga za veli kog admirala panjskoga Consalvo, na svrhu Nikolicu Ranjinu s jednim pratiocem za Ugarsku, da estiti kralju Vladislavu II. vjen anje s Anom i da mu preda srebrno posugje u vrijednosti od 1000 dukata i danak za 9 godina uoaprijed.^ Crod. 1509. okoristie se Dubrovani nezgodom, u kojoj se nalaahu Mleei radi kambrijskog saveza; oni zatrae i zadobiju, da se ukinu naredbe izdane 1484. god-, kojijem se stezalo dubrovako tigovanje u mletakoj oblasti; s druge strane pak Dubrovani snabdije vahu Mletke itom i ratnijem potrebama. Naprotiv Abunasar, sultan egipacki, otme im u Aleksandriji 5 lagja. Ovoga Abunasara ublae oni 1510. i sklope s njim koristan ugovor za trgovanje s istonoindijskijem plodovima preko Egipta i Sirije. God. 1512. trebalo je da dubrovaki poslanici prinesu novomu sultanu Selimu obine darove o stupanju na prijest, i za to primie u Julu te god. potvrdu sviju trgovakijeh povlastica u turskoj dravi; ipak o l tad unaprijed trebalo je, da Dubrovani plaaju ca rine 5 % od robe. [ste godine 1512. imali su Dubrovani razmirica s carem Karlom V. radi jedae viskajske lagje, ukradene od turskijeh gusara u luci Zatonu. Osim pojedinijeh teta, koje su snale Dubrovane gubitkom brodova po gusarima/J ili kod kue s kuge i s trenje, bijahu oni cijelo ovo vrijeme mirni i blaeni. Pallad'us Fuscus kae, da su Dubrovani u ovo vrijeme imali preko 3000 trgovakijeh brodova u raznijem morima. Zuanosti, pomognute bogastvom, cvatijahu oe vidno, i iz njihove kole izagje vie dubrovakijeh uenjaka. Marin Beci chemo, uitelj u ovoj koli od 1492. posveti svoje Castigatio nes in Virgilium, Ovidium, Ciceroaem, Servium & Priscianum 1495,
a) Bazzi 11. gl. 8. b) Tako a. p. potue kod Rod* dubrovaki zapovjednik Andrija, Cerva gnsara

Fra Jaim zo, koji bjee uinio Dubrovanima mnogo tete u Jadranskom i Jonskom moru.

89 senatu; njega naslijedi Daniel Clarius iz Parme, U ovo doba ivlja e povjesniar Ludovicus Cervarius Tubero, latinski pjesnik Aelius Lampridius Crvinus (upravo ltija Cerva; rogjen 1460. od vlasteoske porodice Cerva; dogje 1476. u Rim, postane tu lanom jedne Aka demije, kojom prilikom uze ono ueno ime, oeni se u Dubrovniku, ali ranom smrti izgubi enu; posta kanonik i umre 1520,), latinski pjesnik Iran Gazze; ve tada bavljahu se slovjenskijem pjesnitvom Vlaho Dri (rogj. 1474) iko Menze [Menfieti] (rogj. 1475 ^ 1524.), Mavro Vetrani[] (rogj. 1482 * J * 1570) i Stijepo Gozze, sainitelj uvenog slovjenskog spjeva Derviate , (1500-1525.).

t 41. Godine vladanja Ljudevita II. 1516-1526. Veza izmegju Dubrovnika i Ugarska postaje sve to slabija: na protiv uharaenost Porti sve osnovanija. Strana kuga u Dubrovniku.
Ne nalazim izriita spomena, da su Dubrovani bili poslali poslanike Ljudevitu II. o stupanju na prijesto. Naprotiv, kad se Sulejman 1519. popeo na prijest turski, nagjoe se kod njega dubro vaki poslanici, i donijee, osim obinog danka, darove za sultana i njegove doglavnike u srebra, zlatu i t. d., vrijedaost ega iznaae 8280 dukata. God. 1520. na Spasov dan potres oteti Dabrovnik u velike: brdo Brgat zamalo se ne strovali. Kad Sulejman razori dr avu mameluku u Egiptu (1520,), obnovi slobodu trgovanja Dub rovana u Egiptu. God. 1521., kad osvoji Biograd, poslae Dubrov ani opet poslanike, estitie mu i poklonie mu se, te zadobie oprotenje od carine u svijem turskijem lukama i tritima, i dopu tenje da kupuju ita u turskijem pokrajinama za svoju potrebu. Go dine 1523. poslae Sulejmanu 5560 dukata u darovima, da zagladenjeke pogreke koje bjehu nastale, a 1523. i 1526. uine Dubrovani da im papa podijeli nova doputenja, da nose Turcima trgovinu, hranu, ta vie i oruje. Sasvijem da su Dnbrovani po zdravstvenom uredu preduzeli zgodne mjere proti kui, i sasvijem da su tako rano, po doktoru Jakobu Godoaldus (u kunijem zarazama godine 1416. i 1422), ve uveli naelo luenja bolesnijeh od zdravijeh: ipak ne mogoe sasvi12

90 jem preprijeiti, da se kuga ne unese i ne rairi. God. 1526. do nese ]'e iz Jakina u Dubrovnik jedan pomorski kapetan brodom krcatijem vune, naavi nain, da vunu potajno unese krijumarski q grad bez pregleda. Netom se pojavi zlo, bude ovaj kapetau uhva en, i na kolima vogjen unaokolo i usijani jem klijeti ma tipan do smrti, ali zlo se tako razmaha, da je dnevno umiralo 100 ljudi. Tad napuste grad; senat i stanovnici otidu u Gru, stanovahu pod atorima, u brodovima i u daarama, i uvahu se od svakog mno gobrojnog sastajanja. U gradu ostane samo straa od 100 ljudi pod zapovijedi 6 vlastele, i monasi, u samostauims. Cijela straa posta, rtva kuge; dragu zamjenu postie isti kob. Od fratara i dumana umre 160 dua; zlo se rairi na galije i na suhozemnu oblast re publike; svega umre 20.000 ljudi u 6 mjeseci. Za ove kuge kau, da se ugasila mnoga vlasteoska porodica. God. 1605. brojae se 99 izumrlijeh porodica vlasteoskijeh (od kojijeh 9 inozemnijeh knezova) i 27 cvatuijeh plemikijeh porodica. Tek bijae zlo prestalo, kad se kod Molunta ukazu 24 jedra afrikijeh gusara. U 2 dana senat opremi 10 velikijeh brodova, 2 galije, jednu fustu i 18 brigantina pod zapovijedi Marini ce Za ma gna; s ovijem i su 2 mletake galije, to se pridruie dubrovakom brodovlju, bie sretno istjerani Afrikanei iz Jadranskog mora.

PETI PERIOD
Dubrovnik pod turskom zatitom od god. 1526 do najnovijega vremena.

Ovaj se period moe zgodno podijeliti u tri dijela: 1) Od 1525. do v e lik o g p o tre sa 1667., 6. A p rila . Republika dolazi ee u kripac izmegju iutresa hrianstva i turske nadmonosti, gubi mnotvo ratnijeh i trgovakijeh lagja u panjskijem pomorakijem vojnama, a svoju kopnenu vojaku i stanovnitvo 8 potre3 a. 2) Od g. '1067. i l i t i od p o tre sa do m ira po a revak oga 1718. Republiku, koja se polako oporavljala od trenje, upada ponovo u napast radi ratova Mleida s Turcima i radi turskijehosvajanja u Hercegovini, tts tek mirom poarevakijem povraa se prekinuto openje po suhu sa turskijem zemljitem. 3) Od 1718. do n a jn o v ije g a vrem en a. Unatrnje promjene u g. 1763.; razne prepirke s Rusijom; mrnarica republike oporavlja se u francuskom revolucionarnom ratu. Republici dolazi u susjestvo s dal matinske i s arbanake strane naljedni car austrijski i kralj ugarski, za tijem car Napoleon, koji dade zauzeti Dubrovnik 26. Maja 1806.

Prvi odsjek 1525-1667.

g 42. Ponaanje Dubrovana kad Turci podjarmie jedan dio Ugarske. Ferdinand L potpomognut od panije, obnavlja svoja suverenska prava 1525-1535. Dubrovani pomau panjolcima kod Golete 1535.
V

1 Poto Turci nakon mohake bitke bjehu preobladali u Ugarskoj, Dubrovani se rahu sasvijem po trgovaku. Kad g. 1529. Budim pregje u turske ruke, Dubrovani zakupe carine u Badi mu i uine, da im Sulejman potvrdi stare povlastice ugarskijeh kraljeva o slo bodnom trgovanju u zemljama ugarske krune. Takovo ponaanje ne svidje se kralju ugarskomu Ferdinandu 1., koji se pozva na svoja iranska prava na Dubrovnik, ali se Dubrov ani na nj osvrtahu isto koliko na Ivana Zapolju, koji je traio 8. Januara 1531. zaostavi i tekui danak ugarske k r u n e , P o molbi Ferdinanda L, zaplijeni Karlo 'V , a paniji u Kadikau 1531. jedan dubrovaki brod krcat su 700 baava vina, z\ naknadu viskajskoga broda, to su ga Turci god. 1511. uzeli u luci Zatonu; i vino i brod bi prodano* Sam Ferdinand uini, da iz Senja i B,ijeke izagjt: oru ane lagje proti Dubrovakijem trgovakijem brodovima. Dubrovaui i na dalje pristajahu uz sultana, kome jo 1532. poslae poslanike sa darovima vrijcdnijem 10.000 dukata. Za to god. 1533. Ferdi nand 1. polje pravo poslanstvo, da trai od Dubrovana, da mu pladaju godinji danak i da ga pomau proti Turcima. Po R m i-ju senat odgovori, da sultan, kao gospodar Budima i najveega dijela Ugarske, trai sada onaj danak, to su nekad plaali Ugarskoj, te da oni ne mogu taj danak nikomu drugomu placati; u ostalom da ne maju gotovi jeli ni novaca ni ljudi, da pomognu kralju F^rdiuandu proti Turcima. ta vie senat pogje dotle, da dade saimiti zastava s grbom ugarske drave, koja se ^ila na zidovima uz dubrovaki barjak sa slikom sv. Vlasija. Na to sa strane panije i Ugardke izagje stroga zabrana trgovanju Dubrovana n tijem zemljama; sve dubrovako imanje u Siciliji i Napulja bi zaplijenjeno, opatijski ad miral uhvati 7 brodova dubrovakijeh i prisili ih, da slu^ u broa) Pray Epistolae Procerum. I. str. 168. e. Yienii.

93

dovija za zauzee Korene u Moreji. Mihajlo Bucignoli, koga Dubrov ani poslae caru Karlu V. u Regensburg, da posreduje u tijem stvarima, ne opravi nita. Drugi poslanik, Mihajlo Resti, oboli u Eegensburgu ba kad je stvar uputio na bolje. Napokon poslae Karlu V. Nikolicu Sorgo i Marinicu Zamagna sa darovima vrijednijem 2000 dukata; Sorgo umre u putu za Francusku, ali Zama gna izvri 1534. eljeno poravnanje. Interes ugarske krune naime uzmae pred interesom panjskijem, Karlo V. jo tada namjeravae kazniti afrike gusare, te trebae dakle da mu Dubrovani obeaju, da i ako ga raii obzira prama Turcima u tome ne mogu otvo reno i na ime republike pomagati ipak ne e prijeiti svoje pri vatne brodare, da stupe sa svojijem dubrovakijem brodovima u panjsku slubu. Dakle g mjesta se obnove stare trgovake povlastice Dubrovana u paniji i u objema Sicilijama; a pravo kralja ugar skoga Ferdinanda I. na danak i ovisnost osta za sada netaknuto. Dubrovani, pazei neprestano samo na trgovaku korist, uvedu 1530-1535. u Dubrovniku po naputku Nikolice Luccari, koji je putovao po Italiji i nada sve po Toskani, svilene tvornice, i obie trgovanje do Goe u Istonoj Iadiji, u Persiji i u amerikijem voda ma. U srcu rado gledahu ruenje gusarskijeh gnijezda u sjevernoj A-fccjcl, te dopusfcie, da 1535. etiri dubrovaka broda za raaa du brovaki j eh vlasnika prate panjsko brodovlje u njegovoj sretnoj vojni proti Goleti i Tunisu i proti gusaru Arijadenu Babirosaa, oda kle ec s velikijem plijenom povratie. Dok po Jeru Gradi i Marini ci Zamagua estitahu J536. Karlu V. u paniji radi sretnog svr etka ove vojue i spremahu darove vrijedne 2000 dukata: poalju u isto ob.t, Februara 1536., poslanike Sulejmanu, koji je u Persiji vojevao proti Sofi-jii, da ostanu i na dalje kod njega u milosti.

43.

Neugodnosti republike sa strane, lirianskijeh sila radi njene privrenosti Turcima 1536-1540.

Dvolino, i samo radi osobitog poloaja oprostivo ponaanje Dubrovnika ne dopade se ni kralju Ferdinandu I. ni Mleiima: uskoci i s ugarske i s mletike strane uznemirivahu Neretvu i du brovaku kopnenu trgovinu za tursko zemljite. U to doba ivljae u Dubrovniku nadbiskup Filip Trivulzi iz poznate milanske poro-

94 dice istoga imena, javni pristala Trancuske, & naprotiv ueprijatelj panije i Mletaka. Ovaj htjede da upravlja ne samo nadbiskupskijenij nego i politikijem poslima u Dubrovniku, {te tijem razlju ti senat, a republiku dovede u pogibao. U republici bijae, od njekoliko vremena, za obezbijegjenje slobode zakon, da nijedan rogjeni Dubrovanin ne moe biti nadbiskup, da se tako preprijei zla upotreba duhovne vlasti u svj^tovnijem poslima. Popunjavanje nadbiskupstva ostavljae se dakle svaki put papi, koji bi za to birao razne talijanske prelate. Pri tadanjem blagostanju Dubrovnika bija e i nadbiskupstvo korisno, te talijanski prelati rado se primahu to ga mjesta. Naprotiv, generalni vikar trebae ponajvie da je rogjeni Dubrovanin, a kanonici da su iz vlasteoskijeh porodica, jer oni po znavahu ustav republike i vogjahu nadbiskupa u upravljanju duhovnijeh posala. Tako bijae nadbiskup u Dubrovniku od 1521. Filip Trivulzi. Godine 1537. dade on uhvatiti u Konavlima mletakog ulaka, koji noae slubene naloge Sinj ori je njenijem zapovjednicima pomorske sile u Albaniji, u kojijem stajae, da Sinjorija namjerava zdruiti se s carem Karlom V. proti Turcima. Nadbiskup, koji je bio odan in teresima Frana L, kralja francuskoga, i koji je za a ago znao z i sa vez Francuske s Turskom, poalje ova pisma francaskijem poslani cima u Carigrad. Mleii se za to veoma ivo potue senatu, a osim toga trebalo se Dubrovanima bojati sa strane panije zabrane tr govanja u paniji i Napulju. Senat se nagje ne u maloj neprilici. Proti samom nadbiskupu nije smio preduzeti stroge mjere, jer on bijae u milosti kod Sulejmana, koji ga bijae senatu naroito pre poruio, i jer se pri tome radilo o poslu turskoga dvora. Zadovolji se dakle, da po odaslanicima senat* opomene nadbiskupa, da se ne usprti u vanjske poslove. Jednoga vlastelina, Pozza, kojega je nad biskup upotrijebio, da uhvati pisma, senat kazni, i poalje poslan stvo u Mletke, da prikae, da je nadbiskup postupao bez znanja i protiv volje senata, paek da je senat odmah po dogogjaju poslao za nadbiskupskijem glasnikom ulaka u Carigrad, da ako je mogue donese natrag pisma. Ipak Mleiima osta njeka pizma na Dubrov ane, i jo god. 1537. pljakahu uskoci kraj Stona i po Rutu, a mletako brodovlje pod zapovijedi Pesar a, koje se zadra u Gr uu 27 dana, poini ne malo nasiljl i haranja. Godine 1538. navedoe

95

hrianske sile Pavla 111., da zabrani cijelomu hrianstvu prodavati Dubrovanima oruja, praha, konoplja, eljeza, konop i drva za gradnju brodova, jer ih prekarae, da su vini preprodavati te ratne potrebe Turc ma; dapae Pavao III. navali na Dubrovane, da se bez okolienja odbiju od turskog zatitnog saveza i da pregju u pacjsko-mletako-austrijski savez proti Turcima, te da opreme 5 galija i plate 10.000 dukata u zajedniku ratnu blagajnicu. Dubrov ani polju odmah u Rim domenikanca Klimenta Ragoina, da pri kae svetomu ocu poloaj Dubrovnika. Dubrovnik naime, stijeujen izaieg.jn mora i tmskog zemljita, valjalo bi da postane prva rtva turske srdbe. Da Dabrovnik sa svojim uakijem ikamenitijem zemlji tem ivi 3 /4 od godine proizvodima turskijeh zemalja, te da ne moe ivjeti bez prometa s turskijem pokrajinama. Da bi takovijem pri stupanjem u savez hrianskijeh sila Dubrovnik samo propao, a hri anstvu pak nita ne pomogao; toliko moi, samostana, crkava u Dubrovniku palo bi u turske ruke, a Mleci, koji znaju za ove prili ke, hoe samo tijem prijedlozima propast Dubrovnika iz surevnjivo&ti. Ove razloge uvai papa, a po njemu i saveznici; Klimenat Ragfiina povrati ae s ovom veselom vijesti 16. Maja 1538. natrag, a Dubrovani bijahu tijem radosniji, jer se susjedni bosanski sandak ve zbilja pripremae na Dubrovnik, sumnjajui, da hoe da se dri panije i Mletaka. Jo godine 1538. progje preko Dubrovnika fran cuski poslanik za Carigrad, a senat ga vrlo lijepo primi. Papinsko brodovlje pod patrijarhom akvilejskijem, Markom Grimani, pokaza se Jula 1538. u jadranskom moru, i njegova vojska opljaka s pomanjkanja stege ostrvo Lopud, i mnogo mrnara s Koloepa, Sipana i Cavtata bi na silu uzeto i odvedeno na papinske brodove da slue za plafcu; ipak povratie zarobljenike i jedan dio pljake s ostrva Lopuda. Za hriansko brodovlje, koje se sabirae u Sv. Maunu bijae car Karlo V. uzeo u naru od privatnijeh vlasnika 13 velikij^h dubrovakijeh brodova. No kako je poznato ne uspije preduzee ovog brodovlja, sastavljenog od 323 lagje, na Prevezu, te se povrati sa samijeh 180 lagja u Kotor. Ovdje dubrovaka republika upane u novu pogibao, Drae se ratno vijee radi daljijeh preduzea brodovlja, i Doria, panjski ad miral, ujedno sa Ferd. Gonzaga, potkraljem napuljskijem, posvjetova, da se Turcima otme Hercegnovi u Hercegovini. No Tikentije CapeiV

96 lo, mletaki vrhovni zapovjednik, predloi na to, da se navali na Dubrovnik kao na savezni grad Turaka, i da se odatle dalje prodire u tursko zemljite. panjolci odgovorie, da oni nijesu doli da vojte na hriane, nego samo na Turke; da im je papa i car pre poruio, da tede Dubrovnik, isto kao da je vlastiti grad carev. Odlui se dakle, da se opsjedne Hercegnovi, i to i uine. Gim se nat (obazna o predaji ovoga mjesta britanskoj vojsci, poalje odmah kao iposlanike a darovima Marinicu Zamagna i Nikolicu Sorgo panjskomu zapovjedniku, i zamoli da ne stupe na dubrovaku zemlju. Spanjski zapovjednici to sveano obeaju i reku potajno poslanicima, da se uvaju od navale Mleia. Po tome Dubrovani Novembra 1538. stanu graditi nove utvrde na gradu, i obalise njekoliko crkava, ba nica, kua i vrtova u predgragju sv. Jakoba od Vinjice sve do istonijeh vrata, sa tetom od 200.000 kuda. O polasku hrianake vojske bi ipak opustoena dubrovaka krajina Konavli, i sve ivo i druga hrana odagnana, te se tijem snabjede straa u Hercegnovomu, i nijedan od dubrovakijeh mrnara, koje bjehu uzeli u slubu na papin ske brodove, ne povrati se. Uspomena ovog po Dubrovane tako skupoga dogagjaja bi ovjekovjeena na vratima put istoka, koja je ininijer Dorijin, Antonio Ferramolino iz Bergama, ponovo utvrdio i sagradio, ovijem natpisom: Este procrl saevi! Nullum haec per saecula Martem Castra timent, sancti quae fovet aura senis1 ). Da ne ostane nikakve dvolinosti o njenom ponaanju, poalje republika jo Decembra 1538, domenikanca Ragnina i M, Stijepa Gondola kao poslanike s dankom i darovima sultanu, koji 3 e stoprv bjee vratio iz Vlake, i sultan ih sasvijem lijepo i primi. Godine 1589. poalju Dubrovani takogjer poslanike s darovima rijadenu Barbirossa, kad je opsjedao Hercegnovi, da obezbijede tegjenje dubrovakoga zemljita. Ipak Oktobra 1539. nastane i u gradu i u zemlji velika glad i skupoa, a Mleii umnote je zadirkivanjem, otevi Decembra 1539. etiri dubrovake lagje krcate itom iz Istoka i jedan brod, koji je dolazio iz Aleksandrije, krcat svakovrs nom trgovinom. Poto dubrovaki poslanici ne mogoe nai pravde u
') Budite daleko, bijesni ! Ova tvrava, koju ogrijeva blijesak svetoga starca, ne boji se za vijekove nikakva rata.

97 Mlecima, senat poradi, da Sul ej man posreduje; a kako je mletaka Sinjorija bila 3 njim u pregovorima o miru7 red je bilo da pristane, da oduzeti brodovi budu povraeni i da teta bude nadoknagjena. Nestaici ita trebalo je doskoiti uvaanjem iz Bosne komorama; Marta 1540, ovoj se nevolji pridrui jo i kuga, te Dubrovnik vidje i taj jad, da se jedan od njegove vlastele, Lucijan Caboga, dao na gusarstvo i lovio brodove istijeh svojijeh zemljaka.

. 44. Uestvovanje dubrovakijeh vlasnika brodova u panjskijem preduzeima proti Algiru i Tripolisu 1541. i 1555., na tetu dubrovake mornarice. Dubrovani vie puta u opasnosti sa strane turskog brodovlja i zapovjednika u Bosni 1544-1566. Stanje trgovine i knjievnosti 1541-1570.
Dok senat 1541, radijae da od pape Pavla III. dobije, da se u Stonu i Ratu osnuje osobita biskupija (koja je do sada pripadala biskupiji mletaSko-dalmatinskog ostrva Korule) i da novomu bisku pu stonjskomu, kao zamjeniku i pomoniku nadbiskupa dubrovakog, izvojti 200 dukata prihoda: stupi ponovo 13 dubrovakijeh privatnijeh brodova u panjsku slubu i uestvova u nesretnoj vojni proti Algiru, gdje veina ovijeh brodova propane, tako da ih se samo 6 mogne spasiti na Majorku; na samom ostrva Lopudu brojae se 300 udovica, koje u ovoj nesrei izgubie svoje mueve. Godine 1542. uhvatie senjski uskoci 2 dubrovaka broda; a kad vojska kralja Ferdinanda I. obsijedae 1542. Petu, mnogi dubrovaki trgovci, koji imahu filijala u Ugarskoj zauzetoj od Turaka, pretrpjee znatnu tetu, I turska preduzea na korist Francuske proti Napulju i Siciliji po^ am od 1542., pod admiralom Dragut-om, smutie ne malo du brovaku trgovinu, a god. 1544. stradae kopnena trgovina sa zadjevanja sandaka hercegovakoga lakomoga na novce, kojega Dubrovani napokon morahu natjerati na mir sultanovijem fermanom. Na svrhu pomiri se panija s Francuskom i Portom 1545. Porta 1545. vie puta zabrani Algircima, da kode dubrovakoj zastavi, te se Dubrovani mogahu do 1570. skoro bez smetnje odati trgovini. Ova trgovina bijae dodue izgubila od svoje znameni tosti otkriem Rta [Dobre Nade] i iakljuivijem trgovanjem Portu giaua ia

98 i s Afri kom, a proiri se na zapadu i ak do Amerike potpomaganjem pa njolaca. Tada ne bijae nikakva rijetkost, da brodovi dubrovaki idu sami po ^englesku trgovinu a nadasve po engleske svite u Englesku, kao to to dokazuje jedno pismo od kardinala Eegiualda Polus-a iz Londona senata od 15. jula 1 5 5 8 ^ ; i plovidba Dubrovana proteg ne se do Perua i Mehika. ! U ovijem vremenima mira i pokoja i dubrovaka literatura znatno napredova, nada sve u doba, kad ueni Ludvig Beccatelli 1555-1560. bijae nadbiskup u Dubrovniku. Povjesniar Nikola Kagnina, otac nove dubrovake istorije, pisa u to doba svoju kroniku, koja see do god. 1545.; Andrija Cubranovi saini u to doba svoju Jegjupku ili ti Egipanku (Ciganku), aljivi slovjenski spjev od 158 kitica po 4 stiha (tampan u Mlecima 1559.), a Marin Dri svoju Tirenu, tragikomediju; latinski pjesnik Flavius Jacobus iz Ibra, inae nazvan Didacus Pyrrhus, ivljae u to doba u Dubrovniku i opjeva djela najznamenitijih dubrovakijeh patricija. Vlaho Bjeloslav Tibur tini pone misliti o genealogijama vlasteoskijeh i pukijeh porodica, a Frano Gondola injae oko 1564. godine izvatke iz dravnog arhiva za dubrovaku povjest. Neprestano se brinulo, aa su kole dobro po punjene. Godine 1546. bijae upravitelj kole u Dubrovniku Nikola Poterius; godine 1550. Ivan Musonio iz Kremone; god 1560. gla soviti filolog Nascimbeno de Nascimbeni, koji je prikazao senatu svoje biljeke o C ic e r o de i n v e n t i o n e . Kao to se razabira iz jednoga pisma Ivana Krstitelja Amalthei, tajnika republike dubro vake, Nascimbeni-u od 26. oktobra 1560,&>, imae ovaj tako zvani Lector pubblicus 200 dukata u zlatu plate, osim toga 280 kuda stalnjeh darova; kad pri pogrebima imae drati slovo u slavu, i to mu dono ae po koji kud. Amalthei raunae, da mu treba troka za sebe i za 2 sluge za cijelu godinu 50-60 kuda, jer da je sve cije no. Da ostalijem novcem moe korisno raditi i trgovati po Istoku, po Siriji, paniji i Euglekoj, bez brige, povjerivi novac oima svo jijeh uenika. Da se obee sluiti 2 godine, ali samo da o njemu visi, hoe li dalje ostati. Da e imati uza se jo 2 uitelja; da treba da 4 ure dnevno vjeba svoje uenike u itanju i razumijeva
V

u Istonoj Indiji, ali ipak jo trajae s turskijem Istokom

t i Coleti, str. 239.

b) Kod Appendisi 1. str, 206,

99 uju klasikijeh auktora po vlastitom izboru, i da im zadaje raduje; ostalo vrijeme da mu je slobodno, te da za svoja predavanja ne stoji pod otrijem nazorom. Osim nadbiskupa Beccatelli, samoga taj nika Amalthei, njegova brata peatnika Aurelija Amalthei, da e u Dubrovniku nai jo mnotvo drugijeh Itali janaca n. p. kao tajnike republike Marina Sfondrati i Vilima Dondini. Da e u dubrovakoj vlasteli nai slobodoumne i vrlo skladne ljude. Znamenito je, da su ve 1560. god. doli prvi Jezuiti u Dubrovnik, jo za vremena Lainez-a, poimenice panjolac Nikola Bobadilla sa 2 druga; ali je isto tako znamenito, da od toga vre mena pak sve do god. 1684. Jezuiti ne bijahu u stanju da podignu vlastiti kolegij u Dubrovniku, te da utiu na odgoj omladine, sasvijem da su od 1560. skoro uvijek boravili u Dubrovniku po 2 ili 3 Je zuita, a od 1600 dizali i redovnu stanica u Dubrovniku. Prvi razlog da ih se pozove, bijae visoko mnijenje senata o istoi nji hova vladanja i njihova ponaanja, oni imahu da poprave u tijem. stvarima ponaanje dubrovakoga klera i da prednjae puku propo vijedima, ispovijejtima i ivljenjem u pobouom k ra n stvu ,U z ovo odregjenje ne mogahu oni unaprijed dugo ostati prijatelji s ostalijem dubrovakijem klerom, te senat, koji ljubljae mir i koji i inae na* laae da su njeka naela Jezuita, to se tie openja s nevjernicima, protivna trgovakom interesu koji je vhdao u Dubromiku, ne mo gae se nego tek 1684. odluiti, da im dopusti redovan kolegij. Kako rekosmo, mir u Dubrovniku bijae m ilo pometen u go dinama 1545-1570. Godine 1547, otme im turski gusar Dragut Reis, odmetnik od Porte, njekoliko brodova. Godine 1552. bukne nov rat izmegju Karla V. i Francuske; kad Karlo V. tekom toga rnta dade napasti po knezu Ivanu od Cerde Tripolis i Gerbi, priskoi u pomo paa Piali i potue, panjolce ujedno s Dubrovanima, koji bijahu stupili u njihovu slubu : 6 dubrovakijeh brodova propadne tada sa svom vojskom. Ipak bijae odvie vlastele zainteresovano trgovinom sa panjolskom i pomorskom slubom kod uje, da bi se mogao ostvariti zakon, koji bi branio dabrova kijem brodovima da stupaju u tugju slubu. Kad godine 1566. bjee buknuo nov rat izmegju Mletaka i Porte, bijae Dubrovanima od koristi sistem nji hove neutralnosti i njihove zatite; Tarski admiral Yruz Hali, poto
V

a) Coleti, str. 241,

100

uze io, ugje u jadransko more sa 134 lagje i dok potedi Dubrov ane, koji mu poslae u susret odaslanike s darovima (izuzevi po koje pljakanje na njihovijem ostrvima), pohvata tijem vie robija iz Dalmacije, koje pak na molbu Dubrovana pusti, tako da su tada mnogi mletaki podanici bili oslobogjeni od ropstva po Dubrovani ma i povraeni u svoju domovinu.

45. Vrijeme od g. 1570. do 1600. Dubrovani su opet u pogibli od strane Turaka, radi svoje sveze sa panijom 1570-1573.; uznemireni su od Uskoka u mletako-turskom ratu od 1570. do svretka, te od 1580. i unaprijed unaj mljuju panjolcima lagje za njihove pomorske vojno, i ako na veliku tetu svoje mornarice.
Kat izmegju Mletaka i Turaka postajae sve to ei, te na raste do velike ogorenosti. Kad Turci 1570. osvoje Egipat, skloni se i Papa Pije Y i kralj Filip II. panjski, da se zdrue s Mleiiraa proti Turcima. Naprotiv pokaza ae tursko brodovlje u jadran skom moru i opljaka Dalmaciju. Izmegju sultana Selima II. i Du brovana nasta megjusobno nepovjerenje. Sultan drae Dubrovane oitim prijateljima panije, a Dubrovani od svoje strane ne vjero vahu turskomu brodovlju, nada sve poto admiral digne na ostrvu Sipanu opata i jednoga fratra. Hnogijem novcima uspiju Dubrovani da ih otkupe i da umire admirala, koji malo zatijem otplovi natrag u Arhipelag. Dubrovani se sada pripremie svakojako proti kakvoj navali turskoj: oni izmolie od pape Pija V. njegova ininijera, Saporosa Matteucci, koji podigne na junoj strani grada novu tvrgju 37. Margarite. Ivan Flori bi odaslan Filipu IL, da ga moli za zatitu u sluaju pogibli bilo proti Turcima, bilo proti kakovijem napadajima Mleia, nadalje za pripomo u itu i oruju.' Kod pape Pija V. drae tada senat stalna poslanika, jednoga od najrazboritijih patricija, Frana Gondola; ovaj i spo slova, da je papa podupro molbu Dubrovana na panjskom dvoru. Papa Pije V. bijae u velike sklon Dubrovanima, on poasti u svojim pismima prvi put njihovu -dravu imenom: republika; uznese njihovu privrenost katolikoj vjeri, papi i katolikom kralju, i isposlova potvrdu njihove molbe
V

101

na panjskom dvoru. Dubrovanima se prui zgoda jo u godini 1570., da osobito zadue papu, panjolce, dapae i Mleie. Zdru eno papinako-panjsko-mletafeko brodovlje razbije se 29. Dedembra 1570. u jadranskom moru, Antun Colonna, papinski admiral, bi spaen od brodoloma od dubrovakijeh stanovnika Srebrnoga i primljen u Dubrovnik ga svim poastima. U tomu istomu brodolomu Sforza Pal lavicini, zapovjednik mletake eskadre, bi baen na najkrniju obalu Lokruma, te i njega Dubrovani spase i u Dubrovniku lijepo prime i ugoste. Napokon i zapovjednik mletakijeh galiju, Frano Tronco, koga je gonio turski kapar Caracosa, bi primljen u luku dubrovaku i njegova predaja otklonjena darovima. Ovi povoljni dogogjaji doprinijee ne malo, da Gondola, du brovaki poslanik u Rimu, isposlova u?, pomo Pija V., da se u savez triju sila proti Turcima umetne naroit lanak ovoga sadraja : Ne < 5 e se poiniti nikakvo neprijateljsko djelo proti Dubrovniku, nemoj ako bi papa s vauijeh razloga to drukije naredio. Ovaj lanak, koji pripoznavae i obezbijegjivae neutralnost Dubrovnika, bi od velike koristi republici, kad hriansko brodovlje dne 7. Oktobra 1571, izvojeva kod Korule najpotpuniju pobjedu nad turskijem i zadobije premo u jadranskom moru. Dodue padoe Dubrovani s gori pomenutoga vladanja u su mnju kod sultana, da pomau stranci panjskoj; sandak bosanski pljakae ovda onda 1572. njeke strane kopnene drave, i njekoliki gusari pljakahu na oatrvu Mljetu. No senat nmijae po putu posla nika i novca opet domalo pribaviti povjerenje sultanovo i mir od njegovijeh zapovjednika. Kad se dakle 1573. sklopi mir izmegju Porte, Mletaka i pa nije, bi izabran Dubrovnik za mjesto, gdje e se izmijeniti zarobljenici jedne i druge strane. panjolci naime bijuhu izgubili u vojni na Tunis i Goletu 1573. vie izvrsnijeh asnika, n. p. Glabrija Serbelloni, Turci pako i u pomorskoj bici 1571. mno ge sandake. Za vrijeme ovoga rata i docnije poe se i u Dubrovniku znali za reformaciju, te se nagje besjednika, koji se pod nadbiskupom Hrisostomom Kalvinom slobodno us udie kuditi rasputeno ponaanje njekijeh duhovnika i eljeti izmjenu crkovnijeh pravila. Nadbiskup bijae senatu za tu stvar odvie mek: senat, da zaprijei napredo vanje novotarija, dade spaliti od delata knjige Matije Flacius-a

102 (ujekoga Dubrovanina, rogjena 1520. u dubrovakom selu umetu), koje unijee u Dubrovnik, i, poto nadbiskup Hiis^stom bjee 1575. umro, nastavi njegova na ije dui ka Vic ka Portici i Jezuite JGmerika de Donis i Julija Mancinelli, da vrlo otro po3 tupaju proti svakoj novosti. T J doba Razzi-jevo, dakle oko godine 3578., brojae se u Dubrovniku 10.000 ognjita ili ti dimnjaka, Ifozzi broji na svako ognji te po 3 due, te procjenjuje dakle tadanje puanstvo Dubrovnika na 30.p00 dua. U gradu bijae 41 crkva, 2 fratarska i 8 dumanj^kijeh manastira. Na vrhu brda Brgata stajae straa, da pazi i dojavlja svaku lagju, koju bi ugledala u puini. Gradivo z* gragjenje brodova, osobito na igalima grake luke, dolaae ponajvie s brda Gargana i sa brda Sant Angjela u Apuliji. Razzi rauna prihode dravne7 ali po jednom starijem proraunu, kojega je vidio kod Nikole Ragnina. na ovaj nain: Prihodi samoga Dubrovnika39765 dukata Stona 1830 n Ko navala 590 Od soli iz Stona 15900 fl Svega 58085 dukat* Poto rashodi iznoahu samo 37290 to on rauna godinji viak od 20.000 dukata.. God. 1577. dogje do sudara izmegju Dubrovana i senjskijeh uskoka. Ovi potonji, upravo od svojijeh austrijskijeh zatitnika ra stavljeni da uznemiruju tursko brodarenje po jadranskom moru, arkahu se kad i kad i s dubrovakijem brodovima, te se opravdavahu, da je dubrovaka republika podlona sultanu. U jednom takvom bo ju ubie Dubrovani oca vojvode senjskoga, Gjara Dauisi-a. Sin, plamte od osvete, dade a mjesta opremiti mnotvo brodova proti Dubrovniku, te Dubrovnik morade da se s tekijem trokovima, na da sve na poluostrvu Ratu, spravi na obranu. Republika se za to obrati papi Grguru XIIL, koji se sjedne strane zuze pri austrijskomu dvoru, a s druge strane ublai Gjurgja Daniia svojijem ugledom i namijenjenom mu platom. Znatniji bijae gubitak, koji zadesi dubrovaku mrnaricu godi ne 1581. Kad Filip II. htjede da od Portugalske uini panjsku pokrajinu, izmegju ostalijeh unajmi 40 n&jvedijeh dubrovakijeh bro-

103

dovaT te ili poalje krcate vojakom u Lisabon. Oluja uniti vei dio tijeh brodova u luci lisabonskoj. Sasvijem tijem Dubrovani i nadalje, radi gramzivosti, opre mahu brodove i unajmljivahu ih paniji. Od god. 1584. do 1654. ima popis od preko 300 dubrovakijeh privatni]eh brodova u panjskoj slubi, od kojijeh su jedno za drugijem 173 propali.^ Do bar dio regbi da je propao 1588. u panjskoj ekspediciji tako nazvanog nepobjedivog brodovlja. Ipak malo zatijem Pttar Ohmuevi, pomo rac iz Slanoga, sastavi brodovlje od 12 brodova sa tri katarke, ukr ca na njih 3200 ljudi iz Dubrovakoga, stupi u panjsku pomor sku slubu, zapovijedae kao panjski admiral u Iudiji i na Oceanu i 1596. bijae boj s Englezima. Od toga vremena pa sve do 1654. stajahu svegj dubrovaka brodovlja u panjskoj slubi, te Dubrov ani: Dolisti, pod Filipom III. 1604 1620, Maibradi, pod Filipom IV. 1621-1665., i Martolossi, ovaj potonji g ostrva Lopuda, bie obasuti panjskijem ordenima i astima; ali neprestano opremanje ovijeh brodovlja i od rojena propalijeh brodova nakodi u velike du brovakoj trgovakoj mrnarici. Za ovo doba ivljahu 3 povjesniara: Frano Gondola, Serafin Kizzi i Eusebij Caboga; Simo Benessa saini godini 1581. svoju P r a x i s C u ria e R a g u s in a e , Antun Mtdus odlikova se kao mate matiar, astronom i filos<vf; Nikolica Gozze pisa o naravi i biu re publika (tampano 1591. kod Aldus-a u Mlecima); Dominko Zlatari (rogj. 1556- * J * 1608) njegovae lijepe znanosti u slovjenskom ruhu ; on prevede Tassovu Amintu, Sofoklovu EEektru, ljubav nu priu Pirama i Tizbe (tamp, u Mlecima 1598.). Dapae i jed nom pjesnakinjom epigrami mogae se Dubrovnik pohvaliti u ovo doba, Cvijetom Zuzzeri udatom Pescioni, jednako vjetom slovjenakom kao i i talijanskom gragjenju stihova, 1577-1600. kola u Dubrovni ku imae u ovo doba dva slavna uitelja (oaim vie drugijeh) Frana Serdoriatus-a i Kamila Camilli, obadva pozvana iz Italije u Dubrov nik; na ovu kolu ne imahu jo uticaja Jezuiti,

a) A p p eu d in i 1, str. '^16.

104

46. Vrijeme od 1600-1667. Mir republike traje u glav nom i nadalje, i ako je prekinut 1602. bunom na Lastovu, 1612. uskokijem a 1618. mletaki]em razmiricama, 1631. od pae bosanskoga, 1645. strahovanjem u tursko-mletakom ratu. Mrnarica i pomorska trgovina umanjuje se radi panjske pomorske slube; knjiinost se neprestano die.
Godine 1602. htjedoe se Lastovci otresti dubrovakoga gospostva, govorei da se premalo pazi na njihove stare slobode i da ih se krnji; oni se paek obratie mletakom providum dalmatin skom, Filipu Paschaligo, i zaiskae mletaku zatitu, i da potpanu pod biskupiju korulansku. I doista malo zatijem pojavi se mletako brodovlje od 2 galije i 12 drugijeh brodova sa vojnicima pod Ber nardom Veneri, koji kao da hoahu paziti na dogogjaje i pomagati odmetnike. No senat i knez toga ostrva, Serafin Zamagna, to bre postavie jau vojniku strau na ostrvu i pokorie odmetnike, tako da se opet svukud vio barjak svetoga Vlasija, kad se Mleii poja vie. U toliko Dubrovani poslae poslanike providuru i ujedno Gjura Gezze papi, da preko ovoga zadre Mleie od svakog dumanskog preduzea. Na to slijedie vrlo prijateljske izjave Mleia: da nijesu bili poslali brodovlje s dumanskijem namjerama, nego samo radi toga, da zaustave napredovanje bune i zaprijee, da se ne bi uskoci zdruili s odmetnicima. Tijem svri stvar. Svegj jo stradae dubrovako brodarenje sa senjskijfh uskokaaO i tube pape i Dubrovana pred carakijem dvorom ne hodahu koristiti, osobito poto ovi ljudi, to ivljahu od otimaine po moru, ne potovahu vie ni carske zapovijedi* Godine 1612. ugje u Rijeku 11 senjskijeh lagja, poharaju naokolo mletako [?], dubrova ko i tursko zemljite, i prodadu svoj plijen Vlasima. Tarci se rasrdie, to im se Dubrovani snanije ne oprijee; uzalud se za to Dubrovani, po Akilu Pozza, potue pred carskijem komesarom u Senj. Jae bijahu mjere, koje Mleii prihvatie proti senjskijem uskocima: oni htje doe ba osvojiti i zauzeti Karlopag, kad nadvojvoda Ferdinand pozove u jadransko more proti Mleiima panjsko brodovlje pod admiralom
a) Nadvojvoda 'Ferdinand uvjeri Dubrovane jo Oktobra 1600. po G-juru Stobaeus,

biskupu lavantskom, da e ti Senju dati povesti istragu radi proti Dubrovniku,

pomorskog

gusarstva

105
Osanna. Sada stvar uze drugo lice. Ossuna zatiivae panjskomu dvo ru odane Dubrovane, te im obea, da e im ne samo izvojtiti mir od uskoka, nego da e i poniziti mletaku premo u jadranskom moru; prama tomu Dubrovani ga pomagahu hranom i vojskom. Megjutim Ossuna ne opravi nita proti Mleiima: oluja mu raspri brodovlje, te on morade natrag u Brindisi. Ugovor potpisan u Ma dridu 24. Jula 1617. pomiri paniju i Mletke, pod pogodbom da se iskorijene uskoci. Tada Mleci 1618. zatvore po moru grad i luku dubrovaku, ali se Dubrovnik vrlo hrabro branjae pomou nekolike napuljske vojske, koje bijae dobavio, pod zapovijedi Marina Yodo pila. 0 ss una, potkralj napuljski, bijae veoma nezadovoljan onijem ugovorom i podsijedanjem Dubrovnika, te po navaljivanju dubro vakoga poslanika u Napulju, Petra Frana Stay, poalje u jadransko more novo panjsko brodovlje od 12 brodova: pod izgovorom, da ne d Mleiima, da utvrde luku sv. Kria [Gru]. Pri tome se nianilo na zavjeru, koja je u isto vrijeme imala buknuti u samijem Mlecima po marki zu Bedmar-u. No ta zavjera bi otkrivena, namje ra Ossune osujeena, i njegovo brodovlje povrati se natrag, ne opravivi glavnu stvar, [pak se ovom prilikom Dubrovnik oslobodi od podaijedanja, jer koliko blizina panjske flote, toliko i oluja prisili Mleie, da pohitaju svojijem brodovljem natrag u Dalmaci ja. I ako je sada Dubrovnik uz to i tu korist imao, da su uskoci 1618. sasvijem iskorijenjeni od nadvojvode Ferdinanda i da su nji hovi razbojniki brodovi bili spaljeni: ipak im Mleii ne mogahu lako oprostiti, to se bijahu zdruili sa panjolcima. Senat, radostan da se spasio iz ove nezgode, nadari znatnijem darom usluge, koje mu Petar Frano Stay bjee uinio kod potkralja Ossune. Koliko su Dubrovani traili da sauvaju milost sultanovu, vidi se i otuda, to su njihovi poslanici 1621. trali s darovima za sultanom Osmanom sve do Poljske u razglaenoj Hotimskoj vojni* XI ovo doba dubro vaki danak iznoase 12.500 dukata. Tako imahu Dubrovani sa svijeh strana opet mir, i snabdjevahu panjolce brodovima i vojskom pomorskom i kopnenom. Njiho va pomorska trgovina bijae oslabljena s toga unajmljivanja brodo va paniji, ali njihova trgovina po suhu trajae i nadalje bez smet nje na turskom zemljitu. Dodue paa bosanski Abas bijae 1631.
a) Appennini, H. sir. 160.

14

106
zatraio od njih. nesline avote novaca i bjee dao uzaptiti dubro vake poslanike na povratku iz Carigrada; ali senat poalje ti Bosnu Vicu Bratutti, vjeta, tarskomu jeziku, i ublai pau darovima i l i jem rijeima ovoga valjanoga dubrovakoga posrednika (koji je poznat i u knjinosti kao prevodilac Saa-Edina). Godine 1639. snagju opet Dubrovnik jaki udarci potresa* Malo za tijem, godine 1645 , zavadie se Turci i Mleii radi Kandije ili ti Krete, te Dubrovani bijahu prisiljeni, da se uvaju i jednijeh i drugijeh. Ovo svoje strahovanje jave papi Inokentu X . i prime od njega u piamu od 12. Septembra 1645. uvjerenje, da e im biti zaplee, i njekoliko darova u oruju i debani. Pomorski i kopneni rat izmegju Porte i Sinjorije i bukne 1647., te trajae uz mnoge izmjene sve do 1664., ponajvie na koribt Mleia. Dubrov anima pogje za rakom, da u tom ratu ouvaju svoju neutralnost i da ostanu u neprekidnoj spezi sa turskijem zemljitem, poto se po prite rata ne protegne iz Dalmacije do neposredne njihove blizine. Po srei Dubrovana odustane se od namjere, smiljene od sultana god. 1656., da se sakupi vojska u Dubrovniku, pa da se otuda osvoji Dalmacija. Kad godine 1665. mletako brodovlje pod Cornaro-m i Markizom de Ville progje mimo Dubrovnik, bie obadva zapovjednika poaeni poslanstvom i darovima. Pri ovom vanjskom miru cvatijse i nadalje knjinest kod Dubrovana, dapae se i oevidno podigne. Od povjesniara ivljahu u ovo doba Jakob Luccari i Divo Gondola. Pjesnik Divo Gon dola, sin gori po menu toga Frana Gondola ( f 1638. u 50. godini i vota) prevede Tassov Jerusalim i snabdjevae slovjenski teatar Dubrovniku raznijem dramama, n. pr. Arijadnom, Otmicom Proserpine, Galatejom, Armidom, Cererom, Kleopatrom, rtvom Silvane i Amora. On isti opjeva u jednom slovjenskom epu u 20 pjevanja., Osmanidi, djela Osmana i Poljak u vojni od god. 1621. Senat kao da je unitio 14. i 15. pjevanje toga epa, radi pretjerana straha i obzira prama Turcima. Dono Palmota (*j- 1657.), pjesnik Kristijade (tampane u Rimu 1670), njeke vrste slovjenske Mesijade u 24 pje vanja, prevedene iz italjanskoga od Vida, snabdjevae i teatar ko madima ponajvema uzetijem iz starine n. pr. Ahil, Edip, Otmica Helene; dijelom pak dramama uzetijem iz narodne povjesti junijeh Slovjena, kao : Danica, ki Ostoje, Pavlimir i Captislava. Ivo Bona

107

( f 1658.) pisae egloge i druge omanje pjesme nazvane Plandovanje, ili ti plodovi dokolice. Kajmund Zamagua (-[' 1644.), domenikan&e, tampa u Mlecima, 1639. pravila slovjenske ortografije. Sto se kole tie, u ovo se doba na alost odustalo od sistema pozivati slavne italijanske lilologe. Poetkom XVII. vijeka omladinu dubrovaku uae dubrovaki duhovnik Petar Palikua, latinski pje snik epigrama, odgojen u Italiji: kad je njega nestalo; jezuiti izvojtie, da se njima povjeri briga oko kole. Tu uahu oui osobito latinsku knjievnost, i tijem udarie osuovu kasnijem opadanju slo vjeuske literature i slovjenskog teatra u Dubrovniku. Dubrovaki vlastelin M&r.inica Gondola, koji 1624. stupi u jeauicki red, zavjeta svoje imanje na korisfc jezuita, od ega jedan dio valjalo je da nosi dobiti sve dotle, dok bi se sakupila dovoljna glavnica, da se osnuje vlastiti kolegij od barem '12 jezuita. Dodue, ispoetka se nije rav noduno gledalo, gdje su jezuiti privukli sebi posao oko odgoja, i godine 1(338. ini se da su po naredbi senata tri jezuita, sto su se nalazili u Dubrovniku, ostavili svoju stanicu; ali ve god. 1654. bie poavani natrag, i jednomu od njih, Mihajlu Steneriu, bi povjereno kolarstvo.

47. Povjest potresa u Dubrovniku 6. Aprila 1667.

0 ovom dogogjaju, koji je i dan-danauji stratia uspomena Dubrovanima, koji je potresao za mnogo godina cvjetanje drave, iskorijenio mnoge porodice, zakopao u zaborav vie povelja, bibliote ka i rukopisa, za pola vijeka uinio nezaatuijem trgovinu i morna ricu dubrovaku: ima raznijeh vijesti u pjesmi i u prozi, koje je Appendiui poredio, zato se mi drimo njegova prianja. Bijae po italijanskom nainu brojenja 14 ili ti po naoj diobi ur izmegju 5 i 6 ura u jutro, pri vedrom nebu, kad veina sta* novnika bijae jo u kui, u postelji, a njeki po crkvama na jutrenji, kad, ne potsjeeni ni bilo kakvom plahtom vjetra ni kakvijem meteorom na to vanredno, vidjee gdje im se kue s iznenadna ali za to eega potresa rue nad sobom. Vie od 5000 ljudi bi u jedan mah pokopano u ruevinama sviju kua; jedino tvrgje, lazareti i njekoliko drveuijeh kua samo popucae a ne sruie se sasvijem. Tek sada u se krenje brda, zvidanje vjetra, sudaranje brodova u

108

luci na zapjenuenomu moru, koje se etiri puta izgubi i etiri pu ta zaklopi, dok se tle ispod noga tresijae i oblak od praine zastirae horizont; za tri puta ostae brodovi u luci na suha, tad opet dolaae voda sa silom i bijesom i hodae izvrnuti brodove i razlupati o stijene. Dok 600 ljudi, dijelom osakadenijeh i ozlegjenijeh, bijae istralo iz svoji jeh kud* i s uzdignu tijem rukama vapijae boga, zapuha vjetar nad ruevinama i, poto tamo i amo bijae go rio i oganj na ogojitima, bukne domalo estok poar, koji traja vie daqa i tijem slobodnije se irae, to svi bunari bjehu presahli. Simo Ghetaldi, knez republike, ujedno sa vedijem dijelom vijenika, koji ae bjehu sakupili oko vladinog dvora radi ureene senacke skupti ne, bjehu zakopani pod ruevinama. Dok oai Dubrovani, ;koji bi jahu izmakli propasti, netom ae osvijestie hitahu u pomod svojoj rodbini i prijateljima ,>, a jo preostali deseti dio sveenstva sa nadbiskupom podavae otajstva umirudijem i kukaj udij em ( zaprijeti plamen da de zahvatiti arsen i spremu od praha, te vedina pobjee iz grada na polje i na lagje pred strahom od eksplozije. Po sredi ruevine ne dadoe plamenu da se dokopa arsenala; prestraeni vratie se opet natrag, da pribave pomodi ouijem te bijahu zatrpani u ruevinama, osobito poto plamen presta da hara; no nadogje i tre a nesrea, da prevri mjeru zla. Vlasi i seljaci sa kopna, koji spjeahu na trg u Dubrovnik, provale 3. Aprila u grad, pokradu srebro, dragulje i t. d., to nagjoe u ruevinama crkava i kuda, i pobiju one to im se oprijeie. U ovoj pobuni skupile se na svrhu 25 jo preostalijeh cdraslijeh plemia; Nikolica Bona, najsraniji megju jijima, sakupi jo preostale vojnike: razbojnike istjeraju, vrata gracka zatvore i nove ete razbojnikijeh seljaka, to priticahn, doekaju ognjem, Zatijem pomnjivo pretraie, gdje se jo ujae kukanje i jadauje pod ruevinama i pomogoe, te se tako povrati u ivot vie eljadi, to bjee tek treeg dana iskopauo i to u toliko bjehu popili svoju vlastitu mokrau. Megju zgajeenijem bijae i holandijski poslanik odregjen Porti Gjuragj Crook, sa mnogo lica njegove pratnje: naprotiv bijae spaen Jakob Vandam, holandijski
koje pri tom upotrebljavah!'., naj.laivalni skupe novce za spasava-iije Sovjeta iz ruevina, ili ga i spasavahu samo da ga mogu oplijeniti. S ovo eljadi einjae se i pjeka pogodba, to im dayaliu l /t od onoga, to M jo spa gli iz ruevina.
a) Bastasi i noeaci,

109

konsuo odregjen za Zmirnu Ne bijae porodice, koja ne bijae izgubila koga. Potres segue od Mletaka do Moreje, razori osim Dubrovnika i Budvu, prodrma ostrvom Lopudom i Sv. Kriem [Gruem] i poini mnogo tete u Perastu, Kotoru, Ocinju i Baru, Za osam dana osjeahu se pomattji udarci i podizanja zemlje: i oni to se spasie stanovahu na polju u kolibama^oko grada,^jer ne smijahu povjerovati miru od trenje.

Drugi Odsjek 1667-1718.

48. Kepublika se pomalo oporavlja od posljedica trenje.

1667-1670.
Senat ^od 25 plemia, iz poetkajnesloan i neodluan, sasta ae 24. Aprila, uredt_se nanovo, primi I I novijeh vlasteoskijeh po rodica ( 51) i jednoglasno prisegne, da ne e ostaviti svoje domovi ne i da de se brinuti, da se opet podigne, i da se sauva*'dotadanji ustav. Oa se obrati tugjini za pomo, nada sve vrlo mnogo djelova e Stijepo Gradi, dubrovaki poslanik u Kimu, kod Klementa IX ; 'sa svijeh strana pourie se, da po primjera papinu pomognu Dubrova nima pri novom gragjenju njihova grada do voenjem svakovrsnijeh potreba. Ordje Coleti pria anegdotu^, da se 500 grkijeh i srpskijeh porodica "istone vjere bijae ponudilo, da e se naseliti u Dubrovnik i u Dubrovako plaaju na godinu 2500 dukata, ali da je senat od revnosti spram katolike crkve odbio tako korisnu ponu du i da je vie puta objavio da ne trpi istonjake. Na turskom dvoru pak radijae o pripomoi s veoma sretnijem uspjehom Marojica Caboga, komu tadanji vezir Sulejman bijae lini prijatelj. To prijateljstvo bijae ovako niklo: pomenuti Sulejman, mladiak, po rodu od nieg stanja, pobjegnuvi od kue sretne du brovake poslanike kad ba hitahu put Carigrada 3 dankom, u ijem
a) Njegov

izvjetaj

o potresu

dubrovakom v. stara i nova drava Dalmacije

str. 209.
b) Str. 277.

110

drutvu bijae i mladi Marojica Caboga. Sulejman stupi za slugu u Caboge, uini mu kori nij eh usluga u putovanju i nerado se rastavi od njega u Carigradu. Po njegovu povratku dogje do ruka izmegju mladoga, vatrenoga Caboge i tasta mu, tadanjega kneza republike; on ga ubije na javnom mjestu sugjenja pod trijemovima republike polae, i bi za to uzapen. Potres ga oslobodi od tamnice, te pogje kao oaslanik u Carigrad i nagje svog starog slugu Sulejmana kao velikog vezira turske drave i kao predusretljiva, zahvalna prijatelja. Ipak uza sve ove mjere mogae se grad samo polako podi i iz svojijeh ruevina. Pomorska trgovina sastojae tada, i skoro jo za 50 godina, iz malog broja malenijeh obalnih lagja (trabakul), koje se vie ne usugjivahu izvan jadranskog mora; ipak Du brovani traie, da se poslue svijem koristima, koje im pruae mletako-turski rat. Uz to im ne malo pomogne kopnena trgovina s turskijem zemljitem, koja je i za ovoga rata bez omete trajala.

49. Dubrovanima ne daju mira Mleii i Turci 1670-1683.

Poto Mleii 6. Septembra 1669. bijahu sklopili mir a Tur cima i ustupili im Kandiju, ali za to zadrali Klisu, Novigrad i vie mjesta u Dalmaciji, traahu da se okoriste nesreom Dubrovana i naklonou njekijeh turskijeh ministara MLeciima, osobito velikog vezira Kara-Mustafe; te izmegju ostaloga uine da im turski Dvor udijeli ferman, da se u turske pokrajine ne smij a uvoziti nikakvo drugo sukno nego mletako. Tako isto muahu se, da Spljetu gradu pribave stovarno pravo, t. j. da izrade kod Porte, da postane jedino trgovite za zemaljske proizvode Bosne i susjednijeh turskijeh po krajina. Proti ovom potonjem prijedlogu ustae Dubrovani i radijhu kod Porte, da se to odbije, pokazujui kolika je do tada bila kopnena trgovina turskijeh pokrajina preko Dubrovnika. No ba ta izvjea pobudie lakomost Kara-Mustafe, koji prekori Dubrovane, da su u potonjem ratu sve stvari prodavali Turcima preskupo. Za naknada da trai iznos od 146000 talara, te udari Dubrovniku vei godinji danak. Uzalud Dubrovani prikazivahu nesreu, koja ih tu skoro 1667, tako teko bijae zadesila. Kara-Mustafa osta pri svom pretjeranom zahtjevanju, te pobudi i potpomogne i zahtjevanja i odiranja susjednijeh turskijeh sandaka, najskoli onoga bosanskoga.

Ili

U ovoj nevolji republika potajno zamoli kralja Karla napuljskoga za pomo u vojsci i ratnom priboru, a 4 neustraiva lana senata po nude se za ponovna pogagjanja u Carigradu i u Bosni svrhom Jana 1677. Marin Caboga i Grjuro Buda preuzee na sebe poslanstvo za Carigrad, Nikolica Bona i Marinica Grozze poslanstvo za Bosnu. Za to je doista trebalo mnogo portvovanja za dobro drave, jer ove poslanike gledahu kao da idu na smrt; i zbilja ava 4 bie zlostavljeni, a jedan od njih, Nikolica Bona, ostavi ivot za domovinu, Caboga i Buda, poto se zadre tak mjeseca u Carigradu i ne htjednu prista ti na visoka zahtjevanja Porte, budu zatvoreni u tamnu kulu zgrade, koja bijae odregjena za konak kunijeh bolesnika, da ih se prisili na pristajanje. Okrueni kunom zarazom, obezbijedie se samo brinijem uzdravanjem od izlaenja iz svoje tamnice; oni pisahu sasvi jem odluno senatu, da vole umrijeti, nego pristati na visoka po dr avu tetna zahtjevanja, te opominjahu senat, da se ne osvrne na njihovu smrt; nego da tvrdo ostane pri svom protivljenju. Jo gore progjoe Bona i Cfozze. Poto oni ne donijee pai bosanskomu tra ene novce, dade ih paa s mjesta vri u njeku tamnu jamu i na kon tak mjeseca povesti u Siliatriju, gdje tada boravljae Muhameda 1Y. Tu ih bace u jo neanosniju tamnica. No oni ostae stalni, pri kraenju pretjeranijeh zahtjevanja, i dogovarajui se pismima sa po slanicima u Carigradu pisahu senatu ono isto to mu bijahu pisali i carigradski poslanici. Nikolicu Bona spopadne u tamnici smrtna bolest, i poto mu uskratie svaku njegu i lijeniku pomo, umre u tamnici 1678. Na svrha se Divan zadivi ustrajnosti poslanika du brovakijeh, pusti na slobodu ona 2 u Carigradu i Grozze u Silistriji, i zadovolji se umjerenijem dankom i darovima. Senat odmah na redi, da se Nikolica Bona sjajno pokopa na javne trokove. Rektor kole u Dubrovniku, Ivan Krstitelj Tolomei, jezuit, kasnije kardino, dra mu ganutljivo nadgrobno slovo, a u dvorani velikog vijea u Ihibrovniku bi mu na mramornoj ploi podignut ovaj spomenik jedini ove vrsti to se do tada digao u Dubrovniku i Nicolao de Bona, Joaunis Filio, singularis prudentiae Senato ri, qui difficillimis Reip. temporibus legatione sponte suscepta ad vicinum Bosainae proregem, & ab eo per vim in Silistriam transD. O. M.

112 missns, ibi diuturno in carcere pro Patriae libertate catenatus obiit morte ipsa, animique constantia immortalitatem nominis in omnem posteritatem promeritu*, hoc es Senatus Consulto monumentum ho noris & memoriae positum M DCLXXVIIL1 ) No Kara-Mustafiaa osveta proti Dubrovanima ne bijae zasi ena, nego samo njena provala odgogjena, i Dubrovani, koji to znagjahu, pripremahu se tajno za svaki sluaj. Njihov poslanik na pa pinskom dvoru, kanonik Petar Bosdari, poslui valjano republiku u tome, on paek i ugovarae 1680. za Dubrovnik o zaatnu zajmu u Gen ovi. Begbi da au tada zapoela i pregovaranja s kraljem Leopoldom I. Kara-Mustafa obazna za te priprave i zaprijeti, jo prije nego je 1683. poao na opsijedanje Bea, da < 5 e se osvetiti Dubrov anima, sasvijem da su ovi 1688. poslali svoj danak turskomu sul tanu u Biograd. Kako je poznato ono neuspjelo podsije danje stade vezira glave, te s Dubrovanima po smrti njihova dumanina postu pae Divan s vie blagosti i prijaznosti.

50. Ponaanje Dubrovana u austrijsko-mletako-turskomu ratu 1684-1699. Dubrovani osjeeni od turskoga zemljita bacaju se u naruaj cara Leopoida I. 1684. Karlovaki mir 1699. i poarevaki 1718. obnavlja svezu zemljita i zatite s Turcima.
Poto se Marta 1684. bijae sklopio savez izmegju cara Leo polda I. i pape Inoentija XI., izmegju Poljake i Mletaka, proti Turcima; poto sam papa Inoentije XI. navaljivae na Dubrovane da pristupe uz ovaj savez; i poto se rat sa strane Austrije proti Tureima sretno zapodjene: polje Dubrovnik Avgusta 1684. Rafa, sina Vladislava Gozze, u Be s nalogom, da posredovanjem panjskil) D. 0 . M. N ikoliei Bona, sinu Ivanovu, vanrene razboritosti senatoru, koji u pretekijem vremenima drave svojevoljno preuzevi poslanstvo za susjednog pasu bosan doskoga; i o ovoga na silu poslan u Siliutriju, tu u dugoj iamnioi za za sve vijekove, po odluei senata ovaj spomenik M D C LXXVIIL asti i uspomene slobodu bi

moviue okovan umre, samom smrti i postojanou duha zasluivi neumrlost imena postavljen

113

jem obnovi s carem Leopoldom I. stare odnoaje zatite i podvrenosti prama ugarskoj kruni. Ugovor o tome bi dokonan 20. Avgusta 1684, posredovanjem panjskog poslanika markiza Borgamenero iz megju baruna Strattmann-a a jedne strane i dubrovakoga poslanika 3 druge, te dne 1. Deembra bi potvrgjen od senata. Za zatitu kralja Leopolda I. obeae Dubrovani godinje 500 dukata zatitna danka (kao u vrijeme Ludviga L godine 1357.), ipak se to imalo pla ati tek onda, kad bi Dubrovani bili oslobogjeni od susjestva i teke premoi turske sa kopna. Ovijem ugovorom, to ga cijela do nosim u prilogu br. XII., obezbijedi dakle senat sebi neutralnost sve dok carsko oruje ne prodre dolje do kraja Dalmacije i Bosne, to, kako je poznato, ne izvri se; a i ogradi se proti udarcima Mlei, koji postae pogibeljni Dubrovniku. Mleii osvojie tekom rata Risan, Hercegnovi, Zupce i Carinu, te njihovi Vlasi ne tegjahu dubrovaku zemlju, koja je sada bila odijeljena od turske dra ve. U ovom stanju stvari ahu Mleii svojijem brodovljem i kaparima zatvoriti i unititi i dubrovaku pomorsku trgovinu. U ovoj nevolji obratie se Dubrovani svomu zatitniku, caru Leopoldu I, Herberstein primi zapovijed od Leopolda, da se zauzme za Dubrov ane, a dogje i jedan carski residenat u Dubrovnik.^ Tako tada kralj ugarski spasi po drugi put svojom zatitnom rukom Dubrova ne iz pogibli da ih Mleii ne proderu, pogibli, koja postade tijem tea, to Mleii irahu sve vie i vie svoja osvajanja do u tursku Hercegovinu. No se Dubrovani i ovaj put vratie pod tursku zatitu, jer Leopoldovo oruje ne prodre donle, dokle se iz poetka uhvalo. Netom se pojavi nada da e se zakljuiti mir, oni se odmah opet priblie Divanu, poalju Bua u Carigrad i g. 1696. plate naknadno Porti cio danafr, koji dugovahu za prole godine, u iznosu od 80 kesa*>. U karlovakijem pregovorima o miru izradie novcem, da su turski pregovaratelji zapeli, da se ima obnoviti veza po suhu izmegju Dubrovnika i turskoga zemljita (karlovaki mir 1699. lanak 2,), te red bijae da se Mleii odrekli avojijeh tamonjijeh osvojenja i da
a) Bicaut, nastavak otomauske Porte str. 108. h) r nastavku otomanske Porte, na str. 135,, nalazi se pismo Dubrovana sulta nu, u komu uvjeravaju, da su to 80 kesa na silu istjetili od puka dati vise. i ila ne mogu

15

114

ih zamijene za druge. Tato osta Dubrovnik i kasnije ko i prije potharaen Porti i bavljae se svojom trgovinom po moru i po suhu kao i pregje; za vee obezbijegjeflje trgovine slahu kad i kad soko lova i darova panjskomu potkralju napuljskomu, i to koliko 1708, potkralju kardinalu Crimani, toliko i god. 1710, nasljedniku mu Don Karlu Borromeo. Tako ostade i do 1717., kad bukne nov mletako-turski rat. Ali se i ovdje Dubrovani pobrinue, da ae u IX. lanku poarevakoga mira ovo zavede: Da se ne prekine veza izmegju Dubrovni ka i turskoga zemljita, imaju Mleii napustiti Popovo, Carinu, Zupce i druga susjedna mjesta; a treba da se obnovi i kopnena ve za izmegju Kina i Dubrovnika . Poetkom XVIII. vijeka ne imahu Dubrovani nego 20 trabakula. vie brodova,

5 1 . Stanje knjige i vlastele dubrovake 1667-1718.

Slo-

vjenska literatura pada sasvijem, a ni latinska nije znatna. Utemeljenje jezuitskog kolegija 1684. Stara i nova vlastela u Dubrovniku.
Jezuiti zadobie u ovo vrijeme sve to vie uticaja na odgoj omladine, oni sami brinjahu ae o koli, i malo po malo istiskoe slovjensku knjigu. Godine 1678. ivljae u Dubrovniku Tolomei, je dan od njihovijeh najvrsnijih uitelja omladine. Godine 1684. pretvori se njihova stanica u Dubrovniku pravijem kolegijem, a do god. 1700. sagrade i sjajnu i veliku crkvu. Duh slovjenske knjinosti dodue jo lahorijae nad Dubrov nikom, ali sve slabije i slabije. Jakob Pai mota ( f 1680.) napisa svoj izvrsni elegijski spjev: Dubrovnik ponovljen, Ivo Gondola ( t 1721.) saini 4 slovjenske drame pod imenom: Sunanica^ Eadmio7 Baklica i Oto} nadalje jednu idilu: Suze pastira Radmila i vie drugijeh omanjijeh pjesama. Antun Glegjevi, od puke porodice, poda drame: Olimpija, Damira i Zorislava; no jer pisae i satire, bi 1728. vrgnut u tamnicu te malo zatijem umre. I Marin Tudiai, senator dubrovaki, iznese na slovjensko pozorite, ija potpora on bijae, njekoliko slovjenskijeh prijevoda Moliere-a. Od njegova

115
vremena, ija uspomena jo ivi u Dubrovniku, opade slovjenako pozorite ujedno sa njegovom knjievnosti. No i u latinskoj knjinosti i u ozbiljnijem znanostima nema Dubrovnik za ovo doba nego malo slavnijeh imena. Spomena je dostojan jedini Nikolica Bona (Pravis judiciaria 1671. i Descriptio ditionis Rag us.) i Stijepo Gradi, uvar vatikanske biblioteke u Rimu ( t 1683.). Povjest dubrovaka ne nagje u ovo doba nijednoga radenika. Neumrli filolog Anselmo Bandiiri rodi se 1671. u Dubrovniku. Bie korisno za slijedee, da po Nikolici Bona iz bliega ozna imo razliku, koja nastade iza potresa a Dubrovniku izmegju stare i nove vlastele. U davnini vele da je bilo u Dubrovniku 117 vlasteoskijeli porodica, ija se imena mogu proitati u Luecari>} s velike ku ge 1526. i a prirodna izumiranja spadoe do god. 1605. na 27 po rodica. Iza trenje 1667. nalaahu ae u Dubrovniku ba tijeh 27 vlasteoskijeh porodica, i to ove; Bassegli, Ben es sa, Bindola, Bobali, Bona, Bonda, Buchia, Caboga, Cerva^ Croce, Ghetgldi\ Giorgi, Gon dola, Gosse, Gradi, Luccari, Menze, Palmota, Pozza, Proculo, Prodanelli, Ragnina, Restir Saraca, Sorgo, Tudisi, Zamagnafr) ; ali od ovijeh 27 porodica ne bijae nego samo 25 glav sposobnijeh za se nat i za inove, to ne bijae dosta za popunjenje svijeh inova, a osim toga bukne nakon potresa njeko nezadovoljstvo puka i gragjaastva proti ovoj nekolicini starijeh mladika dubrovake vlastele, koje prijeae iseljenjem. Da ih umire, prime 11 novijeh vlasteoskijeh porodica iz trgovakog i gragjanskog sloja, i to ove: Bosdari> Clasci, Giorgi-Bernardo, N a t a l i , Pievizzi, Porroni, Primi, Serratura, Zlatari, Sorgo-Bobali, Vodopie. Samo stara vlastela pri dre za sebe: 1) da se ne e mijeati enidbom sa ovijem novijem porodicama, i po svoj priliei 2) da upravljaju veijem i unosnijim inovima republike. Od gornjijeh 27 starijeh koljena bijae po Appendini godine 1802. jo 17 ivijeh, a od novijeh 3, koje mi odlui amo poloenijem pismom *).
a) U dodatku njegova Copioso ristretto. b) Bazzi oko god. 1594. broji jo 2. porodice lu c ig n o li i Martini, koje pak fcjeliu to 1605. izumrlo. e) Po Luecari-jevu izdanju od g. 1790, str. 288 i Paoli. J ) Danas su skoro sve ove porodice izumrle. Jo ima mukijeh potomaka od ovijeli porodica: Bassegli, Bona, Bouda, Caboga, (rlietaMi, Grozze, Grradi, Pozza3 Saraea,

Zamamna.

116

Trei Odsjek od 1718. do najnovijega vremena.

5 2 . Stanje Dubrovnika poetkom 1724. ovoga doba, u godini

0 tome imamo jednu ispravu dostojnu vjere, izvjee tadanje ga nadbiskupa dubrovakoga, Rajmunda Gallani, kongregaciji o i renju vjere (Congregatio de propaganda fide) u Rimu, pisano 20 Oktobra 1724., izvjee, koje ae ponajvie bavi duhovnijem stvarima, ali po gdjegdje baca svjetlost i na svjetovne prilike. Po njemu e mo Sastaviti potonje lanke.^ Dubrovnik se die na svom starom mjestu, dosta lijepo opet sagragjen, ali to nije vie onaj stari bogati trgovaki grad, koji je cvao trgovinom na istoku i zapadu. Broji samo 1300 kua i oko 2000 stanovnika. Nadbiskupsko mjesto nema prihoda vie, nego oko 250 rimskijeh kuda. Nadbiskup jedva da moe izdravati svoju kuu a io manje seminar. (Radi ovijeh malenijeh prihoda, regbi da nijedan italijanski prelat ne hoae primiti nadbiskupatvo, ili daj budi ne ostajae dugo, nego bi primio ragje kakvu italijansku biskupiju; te senat valjalo je da odstupi od naela: ne htjeti urogjenika za nad biskupa. Od 1722. popunjahu ovu ast ponajvie urogjenici: Rajmund liallani, negda apostolski vikar u Carigradu, bijae rodom Dubrovanin.) 0 odgoju omladine brinjahu se neprekidno jezuiti, i tijem po Gallani-ju uzdra se jo prosvjeta i uglagjenost ponaanja. Naprotiv, tijem gore stajae pouka u vjeri u selima. Dvadeset i est parohija u Dubrovakomu bijae zlo snabdjeveno, njeke tako zlo da parosi ne mogahu ni ivjeti. Bijae dakle i malo natjecatelja na parohijska mjesta, te je valjalo da nadbiskup njeke duhovnike jedino prijetnjom prisili, da se barem naizmjenice za 2 mjeseca prime takve parohije. Bijae mladia i staraca, koji ne bijahu shvatili prve poetke vjere, i njeki odaljeni parohijani ne dolaahu, radi prevelikog opsega pa rohije, nego samo jednom na godinu u crkvu. Izobraeni ljudi stadoe itati i francuske knjige i govoriti sablanjivo o postu, bievanju i drugijem crkovnijem obiajima i
a) Coleti str. 72.

117

pobouijem obredima, Kad bi ih nadbiskup prekorio, odgovarali bi, da rimski katalog Prohibitorum j zabranjenijeh knjiga,] nije bio kod njih objavljen te da za to nije ni obavezan. Nadbiskup dakle dade sve ano proglasiti taj katalog, a senat dade javno spaliti idovski Talmud. Drugu znamenita injenieu prua Appedini. Po njemu od prili ke 60 godina iza trenje t. j. oko godine 1727. zajedri prvi dubrovaki brod izvau jadranskog mora, naime do Smirne pod kapetanom Casiiari iz Cavtata; do tada iza trenje ne bijae nijedan dubrova ki brod iziao izvan jadranskog mora. Primjer Casilari-jev obodri druge, pomorska se trgovina malo po malo dizae, osobito pak u doba frane usko-panjako- engleskog pomorskog rata. Strogost, da se u Dubrovniku nema trpjeti nikakva druga vjera osim katolike, trajae bez prestanka i nadalje. Oko g. 1724. kupi srpski boljar, Sava Vladislavi, vrt i kuu u Dubrovniku i poto imae megju vlaatelom mnoge kune prijatelje i goste, a i od Petra L, cara ruskoga, bjee dola senatu 03bita poslanica da podupre njegovu molbu, miljae on, da e moi izvojtiti da mu dopuste, da u svorae vrtu, za svoju porodicu, sagradi istonu crkva, u koju imae ukopati svoju staru majku. No potpuno sabrani senat odbi obio i odluno ovu molbu. Jo godine 1743. poalje Benedikat X I V. osobito pismo dubrovakomu senatu i tadanjemu nadbiskupu Angelu Franchi, u komu preporuivae, da ne dada, da se u Dubrovakomu nasele ljudi istone vjere, kalugjeri ili drugi kakvi duhovnici, i da ne trpe njihovih obreda u Dubrovakomu, dapae da i one isto ne hrime, kojijem je radi trgoviue trebalo dopustiti da se za koje vrijeme nastane u Dubrovniku i u Dubrovakomu, pouava u katolikoj vjeri jedan za to odregjeni duhovnik. Kad drugi dubro vaki nadbiskup, Hijacinat Milkovi god. 1752. zauzme svoje mjesto, 1 ponude mu istoni hriani i Zidovi, koji boravljahu u Dubrovnika, obine darove; ali ovaj nadbiskup, doraenikanac, prezre te darove, ta vise i zaprijeti im, da e se proti njima najstroe sluiti zako nima republike.
V

g. 53.

Vrijeme

od

1 7 2 4 4 7 6 3 . Dubrovnik se oporavlja u

dugom mirUj trgovina mu i knjievnost opet se podiu.

Kad ee za dug razmak vremena o kakvom maloj dravi, kao Dubrovnik, nema to rei, to je dobar znak: jer takva slobodna

118

drava cvati izvrsno u vanjskom i nutrnjem miru. Za ovo vrijeme bijae turska drava na miru, te i Dabrovnik uivae blagod&ti mira, i povea ne malo svoju trgovinu, osobito za francusko-panjsko-engle skog rata 1740-1748 i 1755-1763. Bez prestanka po poslanicima uzdravae se zatitni odnoaj s Turcima, a po poslanstvima prija teljski sporazum sa susjednijem hrianskijem vlastiraa. Tako n. p. oko god, 1754. bi poslan u Napulj Karlu VH. nadbiskup dubrovaki Hijacinat Milkovi, domenikanac, rodom iz Dubrovnika.*^ U ovo mirno doba cratijahu i znanosti u Dubrovniku; njeni gojitelji i vodii ostae uvijek jo Jezuiti. Ignacije Giorgi, f 1737. i Dono (Junij) Resti, f 1735., obragjivahu povjest dubrovaku; njih naslijedi Serafin Cerva f 1759. i Sebastijan Dolci f 1777., od kojijeh prvi ima velikijeh zasluga osobito za crkvenu, a potonji za knjievnu povjest Dubrovnika. Sigmund Tudisi, biskup trebinjski, T 1760* napisa povjest svoje biskupije i svojijeh preasnika u inu. Ivanom Alethy f 1743. i Ivanom Lukom Zuzzerri f 1746. izgubi svijet prerano dva vrla starinara i poznavaoca novaca, ti Dubrovni ku ivljae glasoviti lijenik Marko Fiori ( f 1756), a u Beu njegov vrsnik, lini lijenik carice Amalije a zatijem pod Marijom Tere zom dvorski savjetnik i poslanik republike, Petar Bianchi, Jezuicki odgoj pritiska e nada sve slovjensku narodnu knjievnost, koja do 1772. do godine ukinua jezuit ne mogae se osobito podi i. Iza Petra Bokovia, prevodioca Cida i njekijeh Ovidijevijeh herojida, ( f 1727.) obidie se u kratkijem slovjenskijem pjesmama, ponajvie svetog sadraja, bez izvrsne slave: Ignat i Ane Bokovi oko god. 1758., zatijem gospogje Lukre Bogascini, Marija Faccenda, Kate Sorgo i braa Jozo * jr 1764. i Damjan B etto adi.

54. Buna u Dubrovniku godine 1763.

Ora buna sastoji se u glavnome u tome, to su nove vlasteoske porodice, primljene u senat iza potresa, koje do sada ne bijahu spo sobne za sve inove u republici i ne smijahu se mijeati enidbom sa starijim porodicama, postigle i ova dva prava, to tako postale sasvijem jedake starijim porodicama. Starije vlasteoske porodice zvahu se za salu Bolonjezi a novije Salamankezi, jer je Bologna
a) Ooleti, str. 380.

119

najstarija Universitt, i starija od tek god. 1222. osnovane universi tati ii Sal am anci.1 ) No ono to se god. 1763. silom izvojevalo, ostavi za sobom sjeme nesloge ; Btare vlasteoske porodice po svom miljenju smatrahu taj dogagjaj epohom opadanja republike, jer tijem uvrijegjen njihov ponos prouzrokova vie od jedne stranke i spletke. 0 potankostima ove nalik-revolucije ne mogoh dobaviti tanijeh izvjetaja, te sam prisiljen da ovdje, dakako jasnije i tanije, pripovijedim ono, to je gospodin Gebhardi o tome pokupio regbi iz novinarskijeh vijesti. Jedan staro-vlastelin ini mi se, mla di Caboga zaljubi se u er jednoga novo-vlastelina, i proti dotadanjijem zakonima i obiajima zarui se s njom. Stvar dogje na pretresanje pred veliko i malo vijee u Dubrovniku, te veina starovlastele hoae i u jednom i u drugom vijea da se zaruke razvrgnu; i da se zarunika izbaci iz vijea. Za nj se vatreno zauzmu ne samo sve novo-vlaateoske porodice, nego i vie mladia staro-vlasteoskih po rodica, koji imahu mjesto i glas u velikom vijeu, te kad stariji lanovi stare vlastele ne hoahu popustiti ni u jednom vijeu nego ostae pri svom rijeenju, zakloni se njihova protivna stranka za puk, koji ba tada bijae postao nezadovoljan radi novijeh poreza koje mu name ta e . Oruanom rukom prodrijee u kneevu polau, protjerae sa kupljenu staro-vlastelu i starije lanove i prisilie inovnike da se zahvale na svojijem inovima. No poto novo-vlastela ne imahu od mah smjelosti da preuzmu svu vladu u svoje ruke, vladae za njeko vrijeme u republici potpuna anarhija: nita se ne sugjae jer ne bi jae prisjed, nijedna pokrajina ne imae svog kneza, nijedna tvrgja svog zapovjednika. Puk se dubrovaki u ovoj anarhiji ponaae s izglednijem mirom i redom ; bavljae se obragjivanjem zemlje i trgo vinom, svojijem najmilijim poslima, i ekae da se stara i nova vlastela pogode, zadovoljan tijem, da u svakom sluaju treba da do bije polakauje porezaog tereta. Sada nastae pregovori izmegju jedne i druge stranke: novo-vlastela pozivahu se na posredovanje papino; a staro-vlastela prijeahu da e i neposredno i preko francuskoga konuula u Dubrovniku i francuskoga poslanika u Carigradu iznijeti stvar pred sultana, pozvati u pomo pau bosanskoga i prije predati Turcima Dubrovnik da njim vladaju, nego li se odrei svojijeh starovlasteoskijeh prava. Na svrhu izjavie novo-vlastela, da e, ako se
') Netaeuo; starija vlastela /valili se Salamankezi, mlagja Sorbonesi,

120

starija vlastela i nadalje usprotive, biti prisiljeni sami preuzeti vrhovnu vlast, i ako starija vlastela za 3 dana ne pristanu uz njih, izabrati izmegju sebe samijeh kneza i ostale poglavare. Ova silovita odluka prekine zbrku. Vie stare vlastele pregje sada na stranu nove vlastele i ojaa je do a /3 od svijeh lanova velikog vijea. Sada mo gahu ae izbori zakonito obaviti i izabrani doista namjestiti. Dodue i ovaj se put izabere knez izmegju stare vlastele, ali za to nestane sada sasvijem razlike izmegju starije i novije vlastele, a puku se dignu razni tereti.

55. Prvi sukob Dubrovnika s Rusijom. Mir u Pizi. 1768-1774.

Kad god. 1768. bukne rat izmegju Porte i Rusije, i admiral Orlov bi poslan s velikijem brodovljem u jadransko more, srete u arhipelagu mnogo dubrovakijeh brodova, koji noahu iz Aleksandrije i iz drugijeh afrikijeh, istocnijeh i grkijeh luka ito i hranu u Carigrad. Orlov postupae ne samo s ovijem, nego i sa svijem osta lijem brodovima dubrovaki jem, kao s neprijateljima. Uzalud dubro vaki zapovjednici brodova prikazivahu, da sa ih turske pae u Aleksandriji i drugovgje prisilili, da proti svojoj volji krcaju hranu za Carigrad. Poto je ruska sila na moru odrala megdan za cijeloga rata do 1774., moe se lako suditi, koliko je za to vrijeme dubro vaka trgovina tetovala. Dubrovani se obra tie bekom Dvoru za njegovo posredovaDje: oni poklonie tada carskoj blagajnici jednu haljinu kralja Stjepana I. ugarskoga; njihov tadanji poslanik u Beu, Frano Jozo Gondola (s kojijem je 1773. izumrla porodica ovoga imena), biskup paderbornski, upre sve sile, nada sve godine 1771,, da skloni caricu Mariju Terezu, koja ga liuo potovae, na krepko zauzimanje za Dubrovnik; ali poto za suvremena vladanja carice Tereze i Katarine ta dva carska dvora, radi lako razumivijeh razlo ga, ne stajahu u najtjenjoj vezi, tako zauzimanje austrijsko za Du brovane u Petrogradu ne donese eljenog uspjeha. J S T a to republika poalje u Petrograd vlastelina Frana Ragnina (koji bi imenovan rimskijem kraljevskijem grofom), ali ga carica Katarina II. ne pripozna za ministra republike, a jo se manje obazirae na njegova prikazivanja. Kad se spremae za polazak, posla mu obini dar za

121 tugje poslanike od 1000 dukata; ali Ragnina izjavi nosiocu, da kad ga carica nije pripoznala ministrom njegove republike te ma ne dala da za ovu to korisno izradi, da ne 6e ni za sebe da ima di jela od dobitaka poslanika, ali ipak, da iakae carici svoje potovanje i visoku cijenu to polae u njenu milost, moli, da mu dade jed na medalju to su bile skovane o dogogjajima njena vladanja, da je u svojoj porodici uuva kao spomen milosti tako velike ' carice. Tek mir izmegju Turaka i Rasa 1774. dovede i do posebne po godbe izmegju Rusije i Dubrovnika, koju admiral Orlov u Pisi kaza u pero spomenutomu vlastelinu Franu R ignina. U toj pogodbi nema nita znamenito osim lanka, koji nalagae Dubrovanima, da pri stanu na gradnju kapele istonog obreda u gradu Dabrovniku. No Dubrovani, odavna uobiajnom ukoenou to se tie tolerancije, umijahu na svakojake naine otkloniti izvrenje ovoga lanka, a ca rica, mirna da vidi ako e i u tkesi, gdje se izvela jo jedna od ideja miljenica Petra I.? ne nastade vie za tom stvari,

56. Mirno doba od 1775-1787. izuzevi privremene raspre s Napuljom (1782-1783), Ponovni procvat trgovine. Stanje

knjinosti.
Mir turskoga carstva bijae i za Dubrovnik u ovo doba blago slovljen. U Beu imae od 1775* vrlo radina i vrijedna ministra u licu grofa Ayala, uena Sicilijanca, koji je, poradi vie svojijeh spisa i poradi zbirke vrlo mnogijeh prvijeh izdanja i skoro svijeh Aldinovijeh izdanja klasiar, poznat i cijenjen i u uenom svijetu. Samo godine 1782. zaplete se republika u razmiricu g Napu ljom. Napulj eki dvor pozva se na stare ugovore Dubrovana n. p. sa kraljem Vilhelmom sicilskijem (od god. 117B. V. . 18 gori) i zahtjedne, da se postavi u Dubrovnik zapovjednik tvrgje (governatore degli armi) i to oficir u slubi krune napuljske. Ovaj zahtjev, kad ga odbie, podupre spomenuti dvor zapljenom svijeh brodova dubrovackijeh u napuljskijem lukama i svijeh imanja dubrovakijeh u jednoj i drugoj Siciliji. Republika se pozove na zatitu cara Josipa II, a ovaj izjavi u odgovorima ministra KaUnita-a, da (S e se zauzeti za tu stvar, jer da zna vrlo dobro za svoja zatitna prava na Du brovnik, Grof Ayala poradi energinijem prikazima, da se austrijski 16

122 ministar u Napulju zauzme za Dubrovace onoliko, koliko doputahu prijateljski odnoaji obiju dvorova. No dvor napuljski osti u glavnoj stvari nepomian: godine 1783. valjalo je pristati na pogodbu, po kojoj postavie napuljskoga governatore degli armi, ali mu naruie, da se d po to ne mijea u posle republike i da ne prouzrokuje se natu ni najmanja neugodnost ni nepriliku. Za ovog trajnog mira oito se oporavljae dubrovaka trgovina, osobito za sjevero-amerikanskoga rata, pravom neutralnog plovljenja. Po politikom urnalao> ugju i izagju 1779. godine 162 broda pod dubrovakijem stijegom od 10-40 topova, a 29 ih leae na igalima. Odatle se vidi da Dabrovnik dodae ne dostie sroj pregjanji sjaj, ali mu se ipak primae; dubrovaka luka Slano brojae 1500. godine 32 svoja broda, a u najnovija vremena samo 6; od svijeh trgo vakijeh naseobina i stanica dubrovakijeh u turskoj Evropi i u Siciliji preoBtajae samo jedna bosanska stanica i druga u Barleti. Trgovina s turskijem zemljama trajae i n&dalje bez smetnja, dapa e god. 1778. primi senat od turskoga sultana ferman, po kome se doputae u susjednom zemljitu trebinjskom, naime dokle do pira e oblast biskupa travanjskoga, slobodno vrenje hrianske vjere, V za to republika primi osobitu pohvalu od kardinala Castelli, kao poglavice kongregacije de propaganda fide. Glaa dubrovake uenosti bjee u ovo doba na daleko rairio Dubrovanin Rugjer Jozo Bokovi f 1787, i senat mu postavi spo) Na vrhuncu svoje slave sta men-plou u dubrovakoj sto noj crkvi.c jae nadalje u ovo doba Benedikat Stay, rogjeni Dubrovanin, profe sor besjednitva u rimskom arhigimnaziju, koji na nain i u stiho vima Lukretijskijem predavae Njutonovu i Kartesijevu filozofiju, i koga papa 1762. imenova tajnikom za latinsko dopisivanje a 1769. svojijem tajnikom za papinske breve knezovima. U ovoj slubi uz digne se do kanonika sv. Marije, kunog prelata, vijenika Indeksa i peatnika pokornitvp. (Canonico di S. Maria, Prelato domestico, Consultore dell Indice e Datario della Penitenzieria) i pridra ino ve i povjerenje i pod Pijem VI. ( f 1801 ve slabaak i sit ivota). U samom Dubrovniku ivljahu opat Brnja Zamagna, slavan latinski
a) Najnovije stanje republike dnbrova&ke. Godina i 785. Sv. S. etr, 384,

b) Appeadini, str. 175.

c) Coleti str. 21.

123

pjesnik, prevodilac Odiseje, dopisnik uenoga baruna Sperges u Beu, i slavni pjesnik Rajmund Kuni (rogj. 1719 t 22 Sept. 1794.), prevodilac Ilijade, Teokrita i grke antologije u latinske stihove. Od ukinua Jezuit (1772.) podie se u njeemu i slovjenska narodna knjiga u Dubrovniku; senatori Petar Ignjat Sorgo i Luko Bona (*{* 1778) bijahu njeni prijatelji i poznavaoci; prvi popani dva pjevanja Osmana to su falila. Ipak ova knjievnost ne mogne vie do bi ti u novija vremena viega poleta. Jo ivi dubrovaki uveni nauenjaci: senator Dono Resti i Grjuro Ferri njegovahu vie la tinsku pjesmu, a od leksikografa Joakima Stilili ne u se nita otkad se otragu njekoliko godina povrati a Dubrovnik iz Budima, gdje izagje prra knjiga njegova ilirskog rjenika.

, 57. Dubrovaka republika, koja osta postegjena u turskom ratu 1788-1790, zaplete se u francuske svjetske razmirice, dok Austrijanci Juna 1797. ne zauzmu Dalmaciju.
Kad godine 1788. bukne nov rat izmegju obiju carakijeh dvo rova i Turaka, bijae vladanje Dabrovana opreznije i budnost nji hova poslanika u Beu od velike koriati za republiku. Godine 1788. Lambro Cazzioni dobi dopust, da u Trsta opremi brodovlje i njim kodi turskoj pomorskoj trgovini. Netom izagje iz transke luke, napadne na dvije dubrovake lagje i opljaka ih, izjavivi da ima smatrati Dubrovane i postupati s njima sasvijem kao s turskijem po danicima. No grof Ayala u Bii izradi krepkijem prikazima i uvje ravanjem stroge neutralnosti Dubrovnika u ovom ratu, da je carica Katarina II. na prikaze bekoga dvora izdala shodnu naredbu, da se otete lagje i tovari povrate. U poetku francusko-koalic.ijskog rata 1792, izjavi beki dvor republici vie puta svoje nezadovoljstvo, to dubrovaki brodovi nose hranu a osobito ita iz arhipelaga u Marsilju. Republika na to porai u Be, da se to dogagja bez njena znanja i volje, te da se ona nee protiviti, ako se sa zapovjednicima tijeh brodova, koji se puste uhvatiti pri takvom poslu* usp03tupa kao 8 neprijateljima i objese ih o katarku. Tei za Dubrovnik bijae odnoaj s Francuzima, netom ovi osvoje mletaku dravu, a nada sve 7 ostrva, i luku u Krfa 1797. Francuzi

124

poalju iz Erfa jednoga povjerenika sa dvije ubojne lagje i zatrae u zajam 2 milijona lira, da tijem plate strau u Krfu i ostalu francu sku vojsku, koja od dugo vremena ne bijae primila platu. Povjere nik izjavi u tadanjem tonu i po pretjeranom megjunarodnom pravu francuskog direktorije, da e senat u Dubrovniku, ako ne pristane na traeni zajam, biti odgovoran direktoriju za sve posljedice, koje bi mogle nastati a neplaanja francuske vojske. Strabivi senat pri stane odmah na zajam od 70.000 dukata u zlatu; od tada se ne u nita o povratku toga novca. U Dubrovniku se bojahu za vrijeme pregovaranja o miru u Leobenu i Campo Foroaiju 1797., da se o predaji Dalmacije Austriji ne bi povela rije o austrijskom zauzeu Dubrovnika, da se tako spoji i zaobli posjedovanje Dalmacije sa Albanijom. Dubrovani progjoe kao toliki knezovi njemakog carstva; oni njuahu nepre stano pogibli sa strane Austrije i radijahu proti bekom dvoru, sve dotle, dok nije sasvijem njeko drugi izvrio na njima ono od esa su prezalL Najtunije preporuke i tube iznaae tada Dubrovnik u Ca rigradu, i Porta ne bi lijena s najhitnijim tubama u Beu i Parizu, Direktorij ne nagje za zgodno da sultana jo vie uvrijedi, te polje u Dubrovnik admirala Bruixt kao poslanika francuske republike, koji obinijem lijepijem rijeima obezbijezdi i poijem i im za uvi jek slobodu i neodvisnost.

58. Dalje ponaanje Dubrovana u udno va tijem dogagjajima godine 1798. Nezadovoljstvo bekog i petrograckog dvora. Neosnovani strah Dubrovana od austrijskog susjestva

u Dalmaciji.
Kad godine 1798, pariki direktorij osnuje efemernu rimsku repu bliku, poini senat dubrovaki, po pristranijem izvjeima ostarjeloga i oslabljeloga Dubrovakoga poslauika u Rimu, Benedikta Stay, ludost, te prvi od svijeh evropejskijeh vlada prizna pomenutu republiku i opre mi Stay-u dotino vjerodajno pismo. Kad za to obazna dvor beki, silno prekori dubrovakog poslanika u Beu i ukore poprati prijet njama. Grof Ayala po ije s mjesta ulaka u Dubrovnik i svjetova se nat, da istoga asa poalje pouzdana ovjeka kao opunovlaena ula ka, da od Stay pita natrag pisma, koja ve bijahu opremljena u Rim*

125

Pred bekijem ministarstvom opravda u ostalom dogogjaj kao izlukavljeno djelo ne cijelog senata, nego jedne stranke: i poto senat poslua njegov savjet i zatrai natrag ve opremljena pisma, osta stvar bez daljijeh posljedica. Kad ove iste kobne 1798. godine Juna Francuzi zauzmu tvrgju i ostrvo Maltu, stignu u Petrograd tube proti Dubrovanima, da dubrovake lagje donose francuskoj strai na Malti ito iz arhi pelaga, Na to se raspali do krajnosti srdba Pavia I. i izli se u najeijem prijetnjama. Senat izjavi, kao to bjee ve uinio godi na 1792-1793,, da su zapovjednici brodova radili bez znanja i na redbe senata, koji se ne protivi, a se s tako vijena zapovjednicima, netom ih zastanu na djelu, postupi kao s neprijateljima, i kazne ih smru. Na to se utia gnjev cara ruskoga, Napokon jo godine 1798. bukne i ustanak seljaka u Konavli ma proti senatu, radi njekijeh novijeh daa nametnutijeh od senata. Poslanik republike ti Beu dobi naredbu, da pita od carskoga^ dvora pomo od 2000 ljudi redovne vojske za uguenje bune, a on i dobi je opudt, da moe uestvovati za spomenutu svrhu jedno odijeljenje od 1200 ljudi austrijske vojske. Dok ulak s tom vijesti bijae jo u putuj pusti senat da mu potvornijem izvjeima nalau, da su bunu tijeh seljaka potakli i raspirili Austrijanci, da se tom pri likom doepaju Dubrovnika i njegova zemljita. Obzirom na to razaslae vanredne poslanike: dva u Be, da iz bliega razvide na mjere bekoga dvora; dva u Carigrad, da se pozitivno (i kao da je poozreuje istina) potue na ponaanje austrijskoga dvora. Beki poslanik republike, im sazna za taj korak senata, posla ulake u Dubrovnik i Carigrad i nastoja skloniti senat, da promjeni te na redbe i da zaprijei poslanike imenovane za Carigrad, da ne prika u svoje tobonje tube. Poljednji ulak stie kasno, one tube bie prikazane te ih Reis-efendija priopi carskomu inter nuncij u na veli ko udo ovoga poljediijega* Ovaj korak izazva u Beu pravedno ne zadovoljstvo, koje grof Ayala znade utoliti i izraditi, da dvorsko ratno vijee ponovi naredbe, da austrijski odio vojske pod generalom Brady krene na buntovnike. Ta se eta stade primicati, aenat izda proglas pun prijetnje, i to djelova: mir se povrati, poglavice se spasoe bijegom, nji hove slike bie spaljene, njihove kue razorene, a manji krivci trebalo je da sa konopom oko vrata mole na poljani senat za milost, koju i dobie.

126

59. Stanje Dubrovnika na kraju XVIII. vijeka.

Voyage en More C;>nstantinople & en Albanie pendant les annes 1798-1801. par F. 0. H. L, PouqueviUe, Docteur en M edi cine. Membre de la Commission dea Si;ience3 & des art d Egypte dedi , S. M. 1 Empereur Paris 1805. T. III, str. 292 do svrhe. *) to Pouqueville pria u posljednjoj, X X X [. glavi o Duhrovniku, obaznao je iz jednoga pisma Be33res-a, lana iste egipacke komi sije, i po drugijem vijesti ma. Ua sam nije bio u Dubrovniku. Ovu glavu moemo smatrati kao poskupac onoga, to uenjaci u Francu skoj znadu o dananjem Dubrovniku. Dubrovnik ostaje na 36. gradu duljine i 4220' irine, po dnu brda Brgata, koji brani grad od zapadnijeh i sjevero-zapadnijeh vjetrova. Grad prikazuje neveliki etverokut, ije se sjeverne i june strane strmo uzdiu. Opkoljen je neprekinutijem zidom, na kome su tamo i amo oble kule sa pukaricama. Samo na istonijem vratima ima utvrda na rogove. Ulice su uske ali iste, a glavna je ulica ira i ljepa od oatalijeh, sjee grad u duljinu od sjevera k jugu. Nain gragjevine ku& je neto osrednje izmegju istone i italijanske arhitekture. Od javnijeh zgrada ove su velike i u gockom stilu: kneev dvor, stna crkva sv. Vis ha, crkva svete Marije, svetoga Petra, Lovrijenca i Andrije, napokon negdanja crkva jezuicka a sada domenikanska3). Stanovnika ima 15.000; republika uzdrava etu od 100 vojnika, koji uvaju strau na vratima i kod kneeva dvora. Zemljite Dubrovnika iznosi po prilici 50 etvornijeh roilj i podijeljeno je u 7 kneina, a njima upravljaju dubrovaka vlastela, koja se svake 2 godine, ili svake godine, ili svako samo 6 mjeseca
) Put u MorejUj Carigrad i Albaniju kroz godine 1798-1801. od F. C. H. L. Poutjueville, doktora medicine, elana komisije zuanosti i umjetnosti u Egiptu, po sveeno N. V. cani. U Parizu 1805. knj, III, str, 292 do svrhe. l) Opis grada je netaean. Dabrovnik ostaje na 42051' irine po dnu brda Srgja, koji brani grad sa istoha i sjevero-istoka. Stona erkva nije sv. Vlalio nego Gospa f koju i pisac spornije pod imenom sv. Marije. Crkve ev. Petra, Lovrijenca i Andrije nije u to doba bilo, jer je propala od trenje god. 1667. (V idi str. 19. opas 2). O stilu tijeli gragjevina i o drugim znamenitijem gragjevnijem spomenicima dubrovackijem vidi lijepu raspravu Gelcioh-a Dello sviluppo civile di Ragusa nik, 1884. Dubrov

127

mijenjaju prama znamenitosti mjesta, a mogu samo poslije 2 godine zauzeti opet isto mjesto. Hvale njihovu mudru i tedljivu upravu, koja se m>a uporediti samo a upravom u staroj Holaniji. Najzna menitija su provincijalna mjeata: Gra i Ston, Republika ima osim toga pet malijeh ostrva, od kojijeh su najzaatnija Lastovo i Mljet, inova ima toliko, da nijedan vlastelin nije bez mjesta. Vlasteoski jeh porodica ima oko 40.), megju kojijema su njeke vrlo stare. Pomorski je stijeg republike bi, u srijedi je sv. Vlasij, a za stava republike nosi natpis Libertas, okruen vijencem hrastovog lia. Nita nije udnije od pogleda po gradu u radaijem danima, od, jutra do podne. Poglavina lica, tajnici, pisari i nii inovnici, svi su u crnoj dugoj haljini, koju stee pas; velik ogrta* naboren gotovo kao vratna mahrama u ena, pokriva im prsi; na glavi nose vlasalju ii la Despreaux, a za nju uvijek zadjenu po njekoliko pera, da svak vidi da su sluge zakona. U ruci dre njeku vrst kape ili Subare, u kojoj hrane ubrasac i kutiju. Ova je nonja po zakonu, nijedno se poglavino lice ne smije od nje odaleiti. Vidi se mlade vlastele od 15-16 godina tako umotane, a lice im se jedva raspoznaje pod kutrvom vlasuljom. Nita nije tugjincu smjenije od te makarate. Tako odjevenijeh lica bude od 200-300, te se moe lako zamisliti, kako to upada u oi u malenu gradu kao to je Dubrovnik. Turci iz Bosne i iz Skadra polaze esto Dubrovnik, gdje trguju sa volovskijem kosama, marvom i sapunom. Ori su Turci podvreni samo na oko kontumaciji, ali ipak treba da je progju da smiju ui u grad. Skadarski paa alje svake godine turskog trgovakog povje renika, koji sudi tijem turskijem trgovcima* On stanuje izvan grada, u jednom dijelu Lazareta i tu sudi sjedei na divanu ispred vrata. Tri ili etiri pandura stoje mu na zapovijed, na pola goli i od gladi istroeni. Oni su mu u isto doba sluge i iz vrioci njegovijeh osuda. Nita nije krae od naina, kako on presugjuje parnice. On saslua obje stranke, ako su oba od njegove narodnosti, obojicu osudi na obrok batini ; ako Turin tui Hrianina, ovoga polje pred njegov sud, a Turina izmlati, imao pravo ili krivo. Tako je parnica zavr ena batinama: i zaista bi se imali uditi, da jo moe biti stranaka kojima je do parbe, kad ne bi znali za svadljivu ud svijeh naroda, koji stanuju u evropskoj Turskoj.
a) Samo 2 po Appendici, I. 200.

128

Luka je dubrovaka vrlo malena, te u nju mogu pristati samo plitki brodovi, ali po lege od grada put sjevero-zapada ostaje lijepo igalo sv. Kria [Gru], gdje mogu pristati svi brodovi republike; to je prostrana luka najljepa u Dalmaciji. K*van [ ? ] to je okruuje obiluje vodom i pokrivena je zaseocima, gdje ljetuju najpogiavitija gospoda dubrovaka. Puki je jezik u Dubrovniku slovjenski, ali se pored svega toga govori tu dobro italijanski. Vei dio Dubrovana su pomorci, i znamo da brodovi ovoga maloga grada pokrivaju Megjuzemno more; njegova vlada, skrojena po mletakoj, i njegov promet pri ba vie ovoj republici slavu da se zove Mali Mleci 1 Holandija. Dubrovani su vrlo skromni, i kad im se prigovori, da su varalice kao^ Jevreji i otimai kao Turci, odgovaraju, da nijesu ni Turci ni Jevreji nego jadni i Dubrovani (non siamo n Turchi n Errei, ma siamo poveri Ragusani)1 ), Njihova se trgovina znatno podigla za poljednjeg rata izmegju Francuske i Porte, i po vrlo tanijem vijestima bijae tada do 200 dubrovakijeh trgovakijeh brodova, ali im od toga doba afriki gusari ne dadoe mira. Dubrovnik plaa sultanu hara,^ a tako isto caru i papi, prvomu od straha a drugoj dvojici od naklo nosti (0 poljednijem haraima nije nita poznato). No su ti harai po sebi neznatni i spominju samo staru ovisnost republike.

') Po predaji: Non siamo n Turchi n Ebrei, ma siam* onesti Ragusei. a) 0 ovomu harau i 0 poslima dubrovakijeh poslanika u Carigradu godine 1804., pa 0 dubrovakom sumnjivom i dvolinom postupanju prema Turskoj i dru gijem hrianskijem silama, govore prilozi br. IX. i X. U prilogu XI. je putovanja dubrovakijeh poklisara u Carigrad god. 1792. dnevnik

Isprave i druge potvrde povjesti dubrovake.

Br. 1.
Isprava o podvrgnuu Dubrovnika pod mletaku zatitu 1232; nepotpuno izdana od Bernarda Nani, mletakog vlastelina, u raspravi de duobus Imperatorum Rassiae numis ed altera 1752. 8, (KXXVIII. str.), ovdje potpuno po autentinom izvoru:
In nomine domini nostri Jesu Christi men. Anno domini millesimo ducentesimo trigesimo secundo mense majo quinte Indi ctionis. Cum hinzola^ bodatie et Gervasius naimerii viri nobiles mmtii et procuratores Cuitatis Ragusii ad presentiam illustrissimi domini Jacobi teupuli dei gratia venecie dalmatie atque Chroacie ducis quarte partis et dimidie totius imperii Romanie dominatoris accessissent, nomine et uice eiusdem Ciaititatis Ragusii! petentes concordiam pactum et reconciliationem domino duci et Comuni Yenecie ! ostendentes commissionem quam habuerant super hoc in hunc modum. Anno In Carnationis domini Millesimo Ducentesimo Tri
ff) B im o la kod Nani.

U ime gospodina naega Isusa lirista. men. Godine gospodnje 1232. mjeseca Maja, pete indikcije. Izaavi pred lice preavijetlog gospodina Jakoba Tiepolo, po milosti bojoj duda mletakoga, dalmatinskoga i hrvakoga, gospodara tri etvrtine cijeloga carstva romanskoga: vlastela Binzola Bodacijev i Gervasij Naimerov, poslanici i zastupnici grada Dubrovnika, u ime i mjete istoga grada Dubroynika, pitajui od gospodara duda i opine mletake slogu, ugovor i pomirenje, pokazujui nalog koji dobie o tome na ovaj nain: Godine upuenja gospodinova 1282, pete indikcije, 13. dana mjeseca Januara. Mi zakleti suci grada Dubrovnika: Ivan Gondolin, Gervasij Marinov, Andrija Dabranov, Matija Bodacijev, Bubana Petrov, i mi vijenici: Damjan Bocinolin, Balatija Gervasijev, Petar Boleslav,

132
cesimo Secundo Indictione Quinta Mensis Januarii tercio decimo die intranto. Nos quidem Jurati Judices Ragusii^ ciuitatis. Johannes gundule. Geruasius marini. Andreas dabrane. Mathias bodacie. Bubanna petri. Et nos Consiliarii. Damianus bocinoli. Balatia geruasii, Petrus ballislaus. thomas pezane. Johannes lampri* et cunctus po pulus Ragusinus, Oomitentes comitibus namque vobis Binzole bodacie. et Creruasio naimerij nobilibus viris concivibus et nuntiis nostris, et plenam virtutem et comissionem et potestatem vobis damus, ut totum ordinem et pactum, que pro nobis et nostra civitate Rag usio feceritis cum domino nostro Jacobo theupulo magnifico duce Venecie. firma habebimus imperpetuum, Hec autem carta nullo testimo nio rumpi possit. Ego autem presbyter pascalis et Comunis notarius juratus ex consensu et laudatione prescriptorum judicum et Consili atorum. et cuncti populi Ragusini. scripsi complevi et roboravi hoc. Quare dictus dominas dus ad petitionem eorum condescendit, et concordiam et pactum usque ad tres annos et tantum plus, quantum voluntas domini ducis Yenecie fuerit, inter utram que partem initum
b) Ovdje N&ni prekida.

Toma Pezanov, Ivan Lamprov, i cio put dubrovaki, povjeravajui vlasteli i to vama: Binzola Bodacijev i Gervasije Naimerov, plemiima, sugragjanima i poslanicima naijem, dajemo vam nalog i vlast, da emo za svegj drati tvrdo ono, to za nas uinite s gospodarom naijem Jakobom Tiepolo, presjajnjm du dom mletakijem. Ovo se pak pismo ne moe slomit nikakvijem svjedoanstvom. Ja pak sve enik Pae i zakleti biljenik opinski, po pristajanju i potvrdi gore apomenutijeh sudaca i vijenika i cijeloga puka dubrovakoga, napi sali, sastavih i potvrdih ovo. Radi toga spomenuti gospodin dud prista na njihovo pitanje, te se uglavi i potpie s obje strane sloga i ugovor za tri godine i toliko vie, koliko ushtjedne gospodin dud mletaki, na ovaj nain: Mi, ve reeni poslanici dubrovaki, poslani od opine naega grada, koja opreznom odlukom nagje da je najkorisnije za nau zemlju, da se podvrgnemo gospodaru mletakom, molimo, da nam Udijelite kneza po vaoj volji. Ovoga pak, to se nalazi nie, naa dubrovaka zemlja hoe da se dri. Dubrovani e uvijek birati ar hiepiskopa iz Mletaka i imae obrane od glave do pete (?); i ako

133

eat et firmatam in hunc moum.^ Nos Ragusanorum nuntii iam dicti per Comune Civitatis nostre transmissi, a quo fuit provida deliberatione inventum pro eo, quod terre nostre videtur plurimum fructuosum, quod venecie domino^ subderemur Petimus, ut nobis ad voluntatem vestram comitem concedatis. Hee enim, que continen tur inferius, vult terra nostra Ragusina observare, Ragusini semper archiepiscopum eligent de Yeneciis. et habebunt a gradu videlicet usque caput aggeris. Et si dominus dux a domino papa poterit optinere, quod Archiepiscopatus Ragusii Gradensi eclesie supponatur, ejus electionem presentabunt domino pathe (patriarehe) gradensi, confirmationem electionis postulantes. Et confirmatione facta veniet electus ad sedem patriarchalem, et consecrationem de manu sua accipiet, facietque ei fidelitatem. Reverentiam et obedientiam debi tam ei exhibere promittens. Preterea statuimus, quod idem archiepiscopus jurabit fidelitatem domino duci et successoribus suis, nisi pro eis remanserit, et sic facient omnes archiepiscopi, qui imperpec) Ovdje Nani opet prihvaa; u njega je reeno: Kcigusinorum. ) Dominio kod. Nani.

gospodin dud uzmogne izvojtiti od gospodina pape, da arhiepiskopat dubrovaki bude podloen crkvi u Gradu, prikazale njegov izbor gospodinu patrijarha Gradskomu, traei potvrdu izbora; i dobivi potvrdu dodi e izabranik k stolici patrijarhijskoj, i primie posveenje od njegove ruke i zadae mu vjeru, obeavajui da e mu iskazivati duuo potovanje i posluh. Osim toga oregjujemo, da e isti arhi episkop prisei vjernost gospoinu dudu i njegovijem nasljednicima, osim ako hi to po njima izostalo (V). I tako e initi svi arhiepiskopi, koji ikad budu na dubrovakoj stolici, onijem dudevima koji tada budu. A sveenstvo e triput na godinu: na boi, na uskrs i na svetoga Viasija, u stnoj crkvi, svake godine sveano pjeti hvale gospodinu dudu, gospodinu patrijarhu, svomu arhiepiskopu i knezu. Radi toga blagoslova'primae tri perpere: jednu od nas, drugu od arhiepisko pa, treu od kneza. I Dubrovani e imati uvijek kneza i kneeve iz Mletaka, onoga ili ti one, koje im gospodin dud sa veijem di jelom svoga vijea ushtjedne dati. Knez e prisei vjernost gospodi nu dudu i njegovijem naljednicima, i tako e initi uvijek svi knezovi to budu onijem dudevima koji budu. A i sva vlastela, od

134

tuum erunt in Ragusina sede, ducibus qui per tempora erunt. Clerus autem ter in auno^ ln nativitate domni et in pasca resurrectionis et in festo sancti Blasii, laudes cantabunt in majori ecclesia sollempniter domino duci. Domino patriarchi. Archiepiscopo suo et Comiti omni anno. Propter quo/J benedictionem recipient yperperos tres. Unum a nobis. Alterum ab Archiepiscopo, tertium a Comite. Habe bunt quoque Kagusini semper Comitem et Comites de Veneciis. quem vel quales dominus dux eum majori parte sui consilii eiB dare voluerit. Qui jurabit fidelitatem domino duci et successoribus suis, et sic facient omnes Comites qui erunt per tempora, ducibus qui erunt per tempora imperpetuum. Jurabunt autem et omnes ho mines Comitatus, a tredecim annis et supra fidelitatem domino duci et successoribus suis, et ipsa fidelitatis sacramenta renovabunt sin gulis annis decem. Jurabunt quoque fidelitatem Comiti omnes et Comitibus omnibus faturis imperpetuum, salva Udelitate domini ducis ad honorom Venecie et salutem Ragusii, cum bono et honore ac salvatione Yenecie,^ Et si forfce contigerit dominum ducem vel successores suos Ragueium applicare, recipient eum honorifice ac illum procurabant et nuneios suos similiter. Et si dominus dux vof) kod Nani je n m eta to : scilicet, f) Quum Nani. y ) Ovdje Nani prekida sasvijem.

13 godina unaprijed, pri ei de vjernost gospodinu dudu i njegovi jem naljednicima, i tu e zakletvu vjernosti ponavljati svako deset godina. Prisei e uvijek svikolici i vjernost knezu i svijem buduijem knezovima, ouvavi vjernost gospodinu dudu za ast Mletaka i dobro Dubrovnika sa dobrom i asti i spasom Mletaka. I ako se sluajno dogodi, da gospodin dud ili njegovi naljednici dogju u Dubrovnik, primie ih asno i skrbi e se za njih, a tako i za njegove poslanike. I ako se gospodin dud ushtjedne nastaniti u kuu arhi episkopa. imae je za svoju poast po volji. Ako li ne, dae mu se asna kua dok tu ustoji. I njegovijem poslanicima odredie za konak pristojnu kuu. I koliko god puta Mleci opreme vojsku do Draa i od Draa nizdoli, i do Brindisi i od Brindisi nizuoli, kako uine Mleci uinie i Dubrovani, po broju svoje snage. Ako pak opreme vojsku od trideset ili vie ubojnijeh lagja, koje imaju

135

luerit hospitari in damo Archiepiscopali, habebit eam ad suam h o norificentiam et volutantem. Sin autem, dabitur ei domus honora bilis usque dum steterit ibi. et nuntiis suis decentem domum pro hospicio assignabunt. Et quotiens fecerit Venecia exercitum usque durachium et a durachio et infra et usque brundusium et a brundusio et infra. Sicut Yenecia faciet sic facient Ragusini secundum numerum virorum suorum. Si vero exercitum fecerit a triginta lignis armatis et supra que debeant transire durachium et Brundusium, facient inde Ragusini tricesimam partem et stabunt in servicio Yenecie usquem dum steterit exercitus Yenecie. Tollent Ragusini de omnibus navibus extraneorum, que illuc applicuerint ad portum fa ciendum, illam rationem quam Venecia tollit extraneorum navibus, di vi dent que illam in tres partes- De q ilibus unam dabunt Archiepi scopo aliam Comiti et tercia sit Oomunis Ragusii. Omnes qui erunt amici Yenecie, Raguini illos pro amicis habebunt et omnes qui erunt inimici Yenecie, Ragusini illos pro inimicis habebunt. Et non recipient caeichios neque Dalmesanios vel alios grossarios et predatores sive raubatores in Civitate Ragusii vel ejus districtu, neque eis dabunt aliqua victualia. Et si Yenecia miserit contra cacichios et Dalmesanios galleas ad offendendum eos, Ragusini similiter tunc mittent ad offendendum eos lignum quioquaginta hominum decenter armatorum. Et omnibus aliis grossariis et predatoribus sive raubaproi Dra i Brindisi, Dubrovani e initi trideseti dio od toga i stajae u slubi Mletaka dok ustoji vojska mletaka. Dubrovani e uzimati od svijeh tugjijeh brodova, koji tamo pristanu u luku za posao, onaj dio, koji Mleci uzimaju od tugjijeh brodova, i razdijelie ga u tri dijela; od toga e dati jedan dio arhiepiskopu, drugi knezu, a trei opini dubrovakoj. Svi koji budu prijatelji Mletaka i Dubrovani e ih drati za prijatelje, i svi koji budu neprijatelji Mletaka i Dubrovani e ih drati za neprijatelje. I nee primati Kaie ni Dalmatince ili druge gusare i plakatelje ili ti razbojnike u grad Dubrovnik ni u njegovo okruje, i ne e im davati nika kve hrane, t ako Mleci opreme galije proti Raiima i Dalma tincima da ih gone, tad e jedaako i Dubrovani opremiti u potjeru brod sa 50 ljudi pristojno oruanijeh. I vojevae proti svijema dru gijem gusarima i pljakateljima ili ti razbojnicima pomorskijem, i

136
toribus maris facient Werram, et eos offendent bona fide sine fraude a durachio et infra usque Veneciam, Dabunt quoque Ragusini omni anno in festo omnium, sanctorum domino duci pro regali yperperos duodecim et Comuni Yenecie in Yenecia yperperos aureos ueteres recti ponderis Centum. Et corniti suo in eodem termino yperperos CCCC de suo Comuni, et omnes alios introitus, et hono rificentias comitatus consuetas excepto introitu salis. Obsides autem dabunt Ragusini duodecim de duodecim parentati bus no biliorum illius terre, moraturos semper sex obsides in Yenecia ad expendium ragusinorum in medio anno et alios sex in medio anno in Cambio. Et si eorum aliquis moreretur vel fugerit, dabunt alium in loco ejus, jurabunt autem Comes Ragusii et antepositi in aliquo officio Civitatis, et unusquisque insuper pro suo capite, se sic omina serraturos nisi remanserit per domicum ducem et majorem partem sui consilii. Et fideles erant domino jacobo teupolo inclito Yenecie duci usque dum vixerit in ducatu. Et bec sacramenta renovabunt Ragusini quisque pro suo capite in omnibus suprascriptis singulis annis decem. Preterea Ragusini de mercibus Romanie quas veneciara apportaverint, dabunt in Yenecia Comuni Yenecie quinque pro Centenario, et de mercibus ultramarinis et terre egypti. Tonissi et barbarie solvent quintum. Et de mercibus regni Sicilie solvent quadragesimum Comuni Yenecie. De mercibus vero sciagoni < S e ih, iste savjesti bez prijevare, od Draa nanie sve do Mle taka. I Dubrovani de svake godine na dan Svijeh Svetijeh da vati na dar gospodinu dudu 12 perpera, a opini mletakoj u Mle cima sto starijeh zlatnijeh perpera prave teine. I istoga roka svome knezu 400 perpera od svoje opine i sve druge dohotke i obiajne asti vlasteoske osim dohotka od soli. Dubrovani de pak dati dvanaest talaca od dvanaest vlasteoskijeh porodica one zemlje, od kojijeh de uvijek est talaca boraviti p godine u Mlecima na tro ak Dubrovana, a p godine ostala estorica u zamjenu. A. kad bi koji od njih umro ili pobjegao, dade drugoga na mjesto njegovo. Prisedi de pako knez dubrovaki i starjeine svakog ina gradskoga, i suvie svaki napose, da de se tako drati zakletve, osim ako to ne izostane po gospodinu dudu i vedem dijela njegova vijeda (?). I bide vjerni gospodinu Jakobu Tiepolo, svijetlom dudu mletakomu, dok

137 vonie, in venecia nichil solvere debent. Et tantummodo cum quatuor navigiolis a septuaginta miliariis infra debeant Ragusini Venecias venire per annum. Et si aliter Ragusini Veneciam venerint, solvent quintam de omnibus mercibus Romanie quas Veneciam apportbunt. Et tam per Werram quam per pacem licitum est Ragusinis ire ad mercandum a Oulfo doranti infra. Ia aliis vero partibus vetitis per dominum ducem Venecie ire non debeant Ragusini. nisi secundum quod fecerint Veneti. Ia Veneciis vero non debent facere Ragusini mercatum cum foristeriis. Et hee concordia et pactum a modo usque ad tres annos expletos firmatum est et ab utraque parte de bet firmiter observari, et tantum plus quantum placuerit domino duci Venecie. Insuper nos jam dicti Binzola bodacie et Geruasius naimerii nuntii et procuratores Civitatis Ragusii per nos et dictum Comune Ragusii juramus ad sancta dei evangelia supra animas no stras et omnium hominum Ragusii hanc concordiam et pactum, ut dictum est superius, firmum et ratum habere et nullo modo contra

uive kao dud. I ovu e zakletvu ponavljati Dubrovani, svaki ponapose, svake 10 godina, kako je reeno gori. Osim toga Du brovani e od trgovine iz Romanije davati u Mlecima mletakoj opini pet od sto, a od trgovine prekomorske i iz zemlje egipacke Tuaiza i Berberije plaa e petinu, a od trgovine iz kraljevstva sicilskoga plaa e etrdesetinu opini mletakoj. Od trgovine pak i z : Slavonije [Balkana] nemaju u Mlecima nita plaati. I na godinu samo sa etiri lagje, od 70 miljara na nie, imaju Dubrovani doi u Mletke. I ako drukije dogju Dubrovani u Mletke, pladae petinu od sve trgovine iz Romanije, koju donesu u Mletke. I toliko u ratu kao i miru slobodno je Dubrovanima trgovati od zaljeva korinckoga nizdolje. U druge pako krajeve, zabranjene od gospodina duda mletakoga, nemaju iti Dubrovani, osim po onome kako uine Mle ii. U Mlecima pak ne smiju Dubrovani trgovati s tugjincima* I ova sloga i ugovor bi potpisan od sada do navrene tri godine i obje strane imaju ga vrsto drati, i toliko vie koliko se svidi go spodinu dudu mletakomu. Mi ve gori reeni: Binzola Bodacijev i Gervasij Naimerov, poslanici i zastupnici dubrovake drave, za sebe i za reenu dubrovaku opinu, kunemo se na sveto boje evangjelje, duom svojom i svijeh ljudi dubrovakijeh, da emo ovu slogu i 18

138 venire. Iu hujus autem rei testimonium, et ut hec magis robur obtineant firmitatis, preaens paetum et concordiam jussit jam dictus dominus dux sui sigilli muuimine roborari. Datum Yenecie in pa latio ducatus per manum Gabrielis scribam ducatus aule Yenecie scribe.
Sigillum jjcndens avulsu in.

Br. IL

Imena mletackijeh rektora ili ti knezova, koji od 1260-1358. upravljahu u ovomu gradu; iz Razzi (knj. 1. na svrsi).
Prethodne biljeke : 1) trajanje ina bijae od 1232. obino odregjeno za 2 godine, ili 2) vanredni dogagjaji skraivahu to vri jeme ili ga produljivahu, a 3) ponjeki knez, kad bi se inilo zgodno mletakoj gospotini, bijae i jo jednom poslan u Dubrovnik. 4) Razzi je svoj spisak uzeo od drugijeh nepomenutijeh ubrovakijeh pisaca. 5) Od strijih mletakijeh koezova prije 1260. spomeousmo mi u 22. i 23. njeke, k<jji nam od 1232-1260. nijesu poznati po redu. 6) Istinitosti Razzi-jevog spiska ima potvrde i inae. Tako je n. p, po 26 sasvijem pravo, da je Marco GfiaBtioiani 1272. bio knez dubrovaki; tako su kneevi Andrea Dauro i Benedetto Faliero spomenuti i u drugijem ispravnijem vijestima u godinama 1305-1308. (Lucius Memorie di Tra. Lib. VI. cap. 9) i t, d. Evo toga spisfca: 1. Marco Dandolo oko 1260. 2. Giovani Tiepolo 1262. ugovor, kako je reeno gore, drati kao tvrdo uglavljene, i da se ne emo o njih na nijedan nain ogrijeiti. Za svjedoanstvo pako ove stvari i da se ovo bolje utvrdi, reeni gospodin dud zapovijedi, da se ovaj ugovor i ova sloga potvrdi njegovijem peatom. Dano u Mlecima u dudevu dvoru rakom Gabrijela dudeva pisara, pisara mletakog dvora.
PeSat koji je visio, otkieu je.

3. Tristano Ponte Storto 1266. 4. Pietro di Lorenzo Tiepoli 1268. 5. Marino Contarino 1269. 6. Jacomo d Osso d Oro 1270. 7. Marco Justiniano 1272. 8. Marino Baduero 1273. 9. Pietro di Lor. Tiepoli 1275 (upor. 26) 10. Andrea Venieri god. 1277. 11. Mareo Justiniano 1278. 12. Marco Geno 1279. 13. Niccolo Mauriceni 1281. 14. Egidio Quirini 1281. 15. Giovanni Giorgi 1283. 16. Mirinole Mauriceni 1284, 17. Jacobo Vittori 1284. 18. Niccolo Quirini 1286. 19. Andrea Dandolo 1291, 20. Marino Baduero 1292. 21. Marino Mauriceni 1296, 22. Marino Gendivi 1298. 23. Marino Dauro 1299. 24. Marco Cornaro 1301. 25. Jacobo Candalmir 1302. 26. Marino Baduero 1302. V .j 27. Andrea Dauro 1305. 28. Benedetto JMiero 1306, 29. Andrea Dauro 1308. 30. Bartholemeo Gradenigo 1309. 31. Pietro Michaeli 1311. 32. Andrea Marcello 1311. 33. BarthoL Gradenigo 1312. 34. Pietro Geni 1314.

141
Br. III. Izvadak Iz mletakijeh zapisnika senata, tampanijeh kod

N ani, MCOLXVI. IV. Maii in Majori Consilio.

Capta fuit pars ia C. M. quod Comes Ragusii habeat duos Socios Venetos, & tam ilii, qui modo additu a, quam alteri, quem habere consveverunt Comites Ragusii hactenus, teneatur & debeat idem Comes librarum L. Venetiarum, vel abinde superius proquolibet ipsorum omni anno pro salario & vestes, videlicet duas robas recentes & convenientes omni anno.

Br. IV. Izvadak iz mletakijeh zapisnika senata MCCLXXVL IL Jan, in M. C.

Capta fuit pars: quod cum in Comiasione Comitis Ragusae continetur, quod per totum tempus suum non possit exire de Ragusio, quod addatur, si ei casus occurrerit, quod possit ire ad parlamentum extra districtum Ragusii pro factis dictae terrae, quotiea Casus adveniet & at&re, si ei videbitur, per octo dies. Bi prihvaena odluka u velikom vijeu, da knez dubrovaki uzima dva druga Mleia i da tako ovomu, to je sada pridodanf kako drugomu, koga obino do sada imahu knezovi dubrovaki, bude dran 1 duan isti knez svake godine za platu svakomu od njih 50 libara mletakijeh, ili vie od pedeset, i haljine, naime svake godine dvije nove i pristojne haljine. Bi prihvaena odluka, da se onomu to je reeno u nalogu za kneza Dubrovnika, da za cijelo svoje vrijeme ne moe izai iz Dubrovnika, pridoda, da, ako mu se sluaj desij moe izai na do* govor izvan okruja Dubrovnika radi posala reene zemlje, kolikogod puta se sluaj desi, i stati, ako mu se uini, za osam dana*

142

Br. V. Izvadak iz mletakijeh zapisnika senata MCCLXXXI1. III. Mart. in M. 0.

Capta fuit pars: quod addatur ia Capitulari Camerariorum Communis & aliorum Officialium, qui recipiunt pecuniam pro Com muni, quod teneantur diligenter inquirere denarios Regis Rasiae contrafactos nostris Venetis Grossia & teneantur eos incidere. Et mit tantur litterae de precepto per Sacramentum omnibus Rectoribus preter Comitem Ragusii & addatur in commissionibus illorum Recto rum, qui de caetero ibunt propter Dominium, praeter dictum Comi tem Ragugii &c.

.Br. VL MCCLXXXV. XXX. Maii in M. 0.

Cum in Istrumento pactorum aeu fidelitatis, quod habent Ragusii nobi3cum, contineatur, quod clerus ter in anno in Nativitate Domini, in Pasqua resurrectionis & in festo S. Biasii laudem canta bunt in majori Ecclesia solenniter D. Duci D. Patriarchae, Aeppo Bi prihvaena odluka, da se nadoda u kapitularu kamerarij [zakoniku] opine i ostalijeh ureda koji primaju novac za opinu, da su drani pomnjivo traiti novce kralja rakoga> krivotvorene po naijem mletakijem groima, i da su drani usjei ib. 1 neka se poalju pisma o naredbi pcd otajstvom svijem upraviteljima, osim knezu dubrovakomu, i neka se pridoda u nalozima za one upravi telje, osim kneza dubrovakoga, koji o unaprijed iti radi uprave, osim reenoga kneza dubrovakoga i t. d. Poto je sadrano u ispravi ugovora ili ti vjernosti, to imaju Dubrovani s nama, da e sveenstvo triput na godinu : na boi, na uskrs i na dan sv. Vlasija sveano pjeti hvalu u stnoj crkvi gospodinu dudu, g. patrijarhu, svomu arhiepiskopu i knezu, svake godine, radi koga blagoslova e primati tri perpere: jednu od Nas duda, drugu

143 suo & Corniti omni anno, propter quam benedictionem recipient yperperos trea, unum a Nobis Duce, alterum ab Aeppo & tertium a Comit?, & per Statuta Ragusii seu consvetudinem Cornea debeat dare Cinonicis ia Nativit&te Domiai duos Yperperos de suo proprio, unum pro Domino Dace & alium pro se & ia die S. Blasii debeat dare dictus Comes eisdem Canonicis yperum unum; capta fuit pars, quod sicut Capitulum fUgusii debet recipere yperperos tres secundum pacta pro benedictione dictarum laudum ; ita debeat a modo annuatim de gratia Yperperos IY. secundum conavetudinem & atatuta Ragusii.

Br. VII. MCOLXXXVI. die XXII. Junii in M. 0.

Capta foit pars, quod quando Comes Ragusii constringet omaes hominea de Ragusio, qui noa vadant ia terras Regum Raxiae & Re ginae Matris eorum, possit constringere omnes homines de Yenetiis & nostros fideles mercatores qui essent Ragusii, ad voluntatem D. Ducis, qui non debeant ire in dictas paites. -

od arhiepiskopa i treu od kneza, i poto je, po ustavu dubrovakom ili obiaju, knez dufvn dati kanonicima na boi dvije perpere od svoga vlastitoga: jednu za gospodina duda, a drugu za sebe, i na dan sv. Vlasija ima dati reeni knez iatijem kanonicima jednu per peru; bi prihvaena odluka, da, kao to kapituo dubrovaki ima primati po ugovoru tri perpere za blagoslov reenijeh hvala, tako od sada uzima godinje od milote 4 perpera, po obiaju i ustavu dubrovakomu. Bi prihvaena odluka, da, kad knez dubrovaki priaili sve ljude iz Dubrovnika, da ne idu u zemlje kraljeva rakijeh i matere im kraljice, moe prisiliti [i] sve ljude iz Mletaka i nae vjerne trgovce,^; koji se nagju u Dubrovniku, po volji gospodina duda, da ne smiju iti u reene krajeve.

144

Br. V ili. Ulomak poruke (reskripta) dudu mletakoga Ivana Delfino od 2. Januara 1858. Dubrovanima, iz Appendini I. str. 211.
Yolentes eundem amorem & curam erga Vos, quemadmodum ad patriam propriam gerere, petitionem ipsam benigne duximus admittendam. Itaque omnes Ragusaei, nati in Ragusio ex eis na scituri de caetero sint Cives nostri Venetiarum, possint mereare tanquam Cives Veneti, navigando cum navigiis nostris &c.

Br. IX. 0 sasluanju dubrovakijeh poslanika u Carigradu god. 1804.

Kova rukopisna vijest oigled aoea iz Carigrada.

Potonji poslanici dubrovaki bili su ovdje ljeti 1804. sa dan kom, ali se nigdje ne prikaz de ni ukazae, bilo od stida radi svojijeh dugijeh brada, s kojijem, po cerimonijskom obredu, red je da predadu danak, bilo s osnovanijih razloga, to su naime uzalud uradili sve to je mogude, da se pri sasluanju kod vezira i sultana uspostupa s njima kao i s ministrima ostalijeh evropejskijeh dvoro va. No Porta bijae neumoljiva i ne ost upi ni dlake od staroga cerimonijskoga obreda, po kome oni ne smijahu kao drugi poslanici objedi vati sa vezirom, Sta vie ni kao lica to pripadaju poslanstvu ostalijeh poslanika sa drugijem ministrima Porte, nego sa tumaem, 1 to ne u dvorani nego u predsoblju. i njihovo je odjelo u ovoj prilici sasvijem neobino, ni tursko ni evropejsko, nego njeka udna stara ilirska nonja s dugijem bradama. Uzalud je i konsuo republike

Htijudi se vladati prama vama istom ljubavlju i brigom, kao to prama svojoj domovini, cijenismo da se vaa molba Ijubezno primi. I tako svi Dubrovani, rogjeni ili koji < S e se unaprijed ragjati u Du brovniku, neka budu nai gragjani mletaki, neka mogu trgovati kao i gragjani mletaki, brodei s naijem brodovima i t. d.

145 ve<5 od mnogo godina kuao da mu se udijeli stepen ministra kod Porte. Do sada bijae njegovo traenje uzaludno, i ne bi redi da e unaprijed imati boljega uspjeha.

0 cerimonijalu, kojega se Dubrovani dralni prama republici mletakoj jo u najnovija vremena pred padom Mletaka,
Rukopisna vijest jednoga mletakog uenjaka, Karla Antuna Marin, pisca civilne 1 politike povjesti trgovine mletake (Storia civile e politica del commercio do Veneziani), Alleci 1880. 8. u vie knjiga. (Iz njegova originalnog rukopisa).

Anche a tempi nostri prima della caduta del nostro governo usavano i Ragusani alcuni ceremoniali, che sapevano d una quasi servile divozione, igli facevano ricordarla. Pagar un tributo a una gran potenza maritima, o ad una molesta, per poter liberamente e sicuramente esercitar in mare il proprio commercio, non e cosa, che avvilisca un dominio sia grande sia piccolo. Al modo di pagarlo si deve por mente. In primo luogo era mortificante per i Ragusei il prestar omaggio nel pagarlo non al Principe immediato, ma a suoi commendanti. Di fatto il Capitaneo detto del Golfo o sia il Vice Amiraglio^ riceveva ogni tre anni la Deputazione destinata a complimentarlo. Questa si portava nella galea commendante con il
Dico Vice Amiraglio, in quanto ehe il primo Amiraglio Corfu, dal quale tutti gli altri dovevan dipendere.
a)

era il General di

1 u naa vremena, prije pada nae vlade, sluahu se Dubrov ani njeiim cerimonijama, koje udarahu na gotovo ropsku odanost, i injahu da se je sjeaju [?]. Plaati danak kojoj velikoj pomorskoj sili, ili kojoj neugodnoj, da se moe slobodno i bezbijedno po moru trgovati nije stvar, koja ponizuje gospostvo, bilo veliko bilo ma leno. Treba uzeti na oko nain kako, se plaa. Najprije bjee muno za Dubrovane pokloniti se pri plaanju ne upravo principu, nego njegovijem doglavnicima. istinu tako zvani kapetan od zaljeva ili ti podadmiral^; primae svake tri godine poslanstvo, odregjeno da mu se pokloni. Oro bi polo na zapovjednikovu galiju sa dankom, koji
u) Kaem pod admiral, u koliko je prvi admiral bio general Krfa, od kojega su svi ostali imali zavisiti.

10

1.46
tributo, il qxtal consisteva in una panattiera d argento di se oncie, in cere lavorate, eoafitture, vini, erbaggi. Se nell atto di presentarlo i deputati dicevano, di esser venuti a nome della Marinaresca, il Capitaneo diceva: elle vengono a nome del loro governo interrom pendoli; e quando i deputati parlando di Ragusi dicevano : la nostra Republica: Il Capitaneo pare gli interrompeva replicando: il loro governo. i Quando un legno di rango armato in guerra di ragion Vene ziana si presentava a quella piazza, ella era la prima a salutarlo; il quale gli ridondava con tiri pari. E se un capitano generalo in tempo di guerra approdava a Raglisi, si dovevano tosto portare nel Buo bastimento, detto galea bastarda, alcuni deputati nobili a com plimentarlo, ed a lui presentavano in atto di omaggio la cosi detta cescga, che era una specie di podiglione o di panno rosso e veluto, o damasco, il quale decorosamente copriva tutta la puppa della galera ed oltre ancora per maggior suo ornamento e deocro nella solennit. Ci mi do a credere, che primo sia stato Pietro Orseolo li. ad ave re da Ragusei questo Omaggio, mentre rieeva quella Citta in dedi zione. Tali era gli ceremoniali, gli omaggi, che si praticavano ai commendanti di mare della Rep. di Venezia da quella de Ragusi, Al commandante sopremo della Dalmazia, detto Proveditore generale, si praticava altrettanto omaggio, riconoscendosi in esso un se sastojae iz jedne srebrne kronje od 6 una&a, iz uragjenoga vo ska, slatkii, vina, povra. Ako bi poslanici predavajui danak rekli da su doli u ime mrnarice, zapovjednik bi ih prekinuo i rekao: vi dolazite u ime svoje vlade; i kad bi poslanici, govorei o Dubrovni ku, rekli : naa republika, kapetan bi ih takogjer prekinuo ponav ljajui: vaa vlada. Kad bi se kakva velika mletaka lagja, oruana za rat, prika zala pod onijem gradom, grad bi je prvi pozdravio, a lagja bi odgo vorila jednakijem hicima A ako bi koji glavni zapovjednik u vrijeme rata pristao u Dubrovnik, trebalo je da odmah nekoliko vlastele po~ slamka izagju na njegovu lagju, tako zvanu galiju kopilau, da mu se poklone, i darivahu ga u znak potovanja tako zvanom t to bijae njeka vrst zastiraa [?] od crvene svite i kadife ili od dam&ka, koji bi sjajno prekrio cijelu krmu od galije i jo vie, za

147 superiore in dignita, e facendosi concio ramemorare 1' antica Raguae a dipendenza dal Veneto Dominio. Appena arrivato a Zara il nuovo Proveditor Generale, la Republica di Ragusa con lettere consolandosi seco lui d esser giunto, gli feceva intendere, che quanto prima avrebbe spedito un suo ambasciatore a fare le sue congratulazioni i suoi uffizi per essa. Questo ambasciatore veniva accolto con tutti gli onori militari, e veniva condotto nella ultima camera, che era quella dell udienze straordinarie e solenni. Il Generale era sedente sopra magnifica cattedra collocata sopra pi d1un gradino di succinto della porta, che era coperta da un baldachmo di drappo d1oro ri* cMssimo, di cui erano comperti altresi le pareti e le sedie di quella stanza. Era vestito col manto d oro, aveva in testa bereta a cuneo detta afim o, lo scettro in mano. LAmbasciatore sedeva in una cattedra a piedi del trono, recitava il suo Offizio, interrotto sempre del Generale, quando parlando di Ragusi, diceva la mia Republica, il General rispondeva, il suo, o il vostro governo. In tanto i comnjen vei nakit i sjaj u sveanosti. To mi daje da mislim, da je Petar Oraeolo II. bio p m , to je imao od Dubrovana ovaj poklon, kad je primio onaj grad na predaju. Takove bijahu cerimonije, po kloni, koje republika dubrovaka iskazivae pomor skij em zapovjedni cima republike mletake. Vrhovnom zapovjedniku Dalmacije, tako zvanom glavnom providuru, iskazivahu isto toliko potovanje, priznajui u njemu vi ega dostojanstvenika i opominjui tijem staru dubrovaku ovisnost od gospostva mletakoga. Netom bi nov glavni providur prispio u Zadar, dubrovaka bi republika, estitajui mu pismima gdje je do ao, inila razumjeti, da e im prije poslati svoga poslanika da mu estiti i zamjeni je u dunostima. Ovoga poslanika primahu sa svijem vojnikijem poastima i vogjahu ga u potonju sobu, to bi jae za vanredne i sveane saaluaje. General sjegjae na divnoj sto lici, postavljenoj na vie od jedne stepenice od vrata [*?], koja bijahu pokrivena baldakinom od vrlo bogate zlatne tkanine, ime bijahu pokrivene takogjer stijene i stolice one sobe. Imae na sebi zlatan plat, na glavi kapu na klin, reenu afozzo, ezlo u ruci. Posla nik sjegjae na stolici po dno prijestolja, itae poruke, prekidan uvijek od generala, kad, zborei o Dubrovniku, govorae moja repa-

148
mandanti delle galere ed i subalterni Rappresentanti e gli ufficiali di primo Rango si trattenevano nell1anticamera, e gli uffizi ali d rango minore nelle sussequente.

X. 0 dvolinom i sumnjivom postupanju Dubrovnika prema Turskoj i drugijem silama.

Sagredo ti Memorie istoriche de Monarchi Ottomani in Venezia 1697* 4 str. 50, govori o Dubrovanima kod god, 1606: Da su Dubrovaki poslanici u Carigradu s haraem morali za vrijeme svog tamonjeg boravka mjeseno obavjeivati Porta o svijem prilikama hrianstva, a osobito M leii. Da je ovaj hrianski narod tako srastao (inviscerato) sa turskim carstvom, da je postao slian Turcima i u navadama i obiajima. Da on javlja Turcima sve vijesti o hrianstvu, i da su mu osobito vrlo mili ratovi megju Mlecima i Portom, da na tetu mletake trgoviae podigne svoju* Italijanci govore o Dubrovniku radi njegove politike prevrt ljivosti le sette bandiere di Ragusak, sedam zastava dubrovakijeh, M Stara i nova drava dalm.u str. 232. Sam Razzi priznaje posve naivno o Dubrovanima ovo: kod g. 153B. Stigoe pisma od sultana, gdje zahvaljuje na vijestima poslanijem Porti o napretku hriana u Moreji. Nadoda da vie vje ruje izvjeima Dubrovana, nego samijem svojijem paama i sanda cima, Dubrovani su navikli, da, kao to izvjeuju papu i i talijanske vladare o pokretima Turaka, tako javljaju i sultanu sve to doznadu o pokretima hrianskijeh sila.

XI. Putni dnevnik dubrovakijeh poslanika, Carigrad g. 1792. koji pogjoe u

Kao to je poznato, Dubrovnik alje svake 2 godine poklisare Porti, da joj predadu uglavljeni zatitni danak. Gospodin Stefan pl. blika, general odvraae: tvoja ili vaa vlada. Megjutijem zapovjednici galij i nii zastupnici i glavni oiiciri stajahu u predsoblju, a nii oficiri u drugijem sobama.

140 Rajevi, negdanji . k. konsularni ageiiat u Bukaretu i . k. sa vjetnik, sad konsuo u Livornu, rodom blizu. Popova u Hercegovini, ustupio mi je za prijepis putni dnevnik, vogjen kod dubrovakog poslanstva, boje je g. 1792, putovalo u Carigrad. Bilo bi dakako eljeti, da se pisac dnevnika upustio u poune potankosti, osobito o sadanjem stanju proputovauijeh krajeva. Ali i ovakav, kakav je, dnevnik vrijedi kao literarna rijetkost i znamenitost, jer koji je novi putnik naiao na ove krajeve? Za one, koji se bave geografskijem opisima ili kartama, topografski e detalj biti pun pouke. Ali e se i ugarski iatoriar sjetiti znamenitih dogogjaja iz srpske i ugarske povjesti, kad naigje u ovome dnevniku na imena polja Kosova, rijeka Rake, Marice (ili Hebrus) Ibra, krajeva i gradova S koplja, Pritine, Mitro vice, junaka Miloa Kobilia, Marka Kraljevia i Gjurgja Despota. Ispitiva rimskih starina nai e dodue malo to i ne dosta opirno, ali ipak po togod tamo i amo. Neki aneg doti neto vrijede m tursku i dubrovaku povjest. Kadi ovijeh uz roka mislim, da kratki sastavak zasluuje mjesto u dodatku povjesti Dubrovnika. Prijepis ovdje umetnut prispodobio sam pomnjivo sa onijem, te mi dade gosp. pl. Rajevi.

Giornale del viaggio a Constatitnopoli latto dagli Ambasciatori della Republica di Ragusa alla sublime Porta TAtmo 1792.
Li 15. Aprile colla solita pompa uscirono dalla Citta alle Plocce, dove si trattenero V intiero giorno seqvente. 17. do. Dalle Ploece salito il monte passarono a Bargat, Vil laggio dello stato di Ragusa, sul conime della Turchia; questo viaggio e di tre qvarti d ora.

Dnevnik o poliodu poslanika republike dubrovake uzvienoj Porti u Carigrad, godine 1792.
Dne 15* Aprila, na obini sveani nain izagjoe iz grada na Ploe, gdje se zadrae cijeli nastajni dan. Dne 17. istoga. S Ploa prevalivi brdo stigoe na Brgat, selo dubrovake drave, na granici turskoj; ovaj put je trajao 3 etvrti od ure.

150 18. do. Lunga pezza camminando per mortali (strada cosi detta, perche tutta di sasso vivo dei piedi di cavalli, che continuamente la battono, acavata q forma di mortaj) indi per collinette vestite di varj arboscelli, lasciato a sinistra il piano di Popovo, tragittaro no un gran Torrente simile a un m petabil Fiume, e giunsero a Siano in Turchia. Questo viaggio e computato di sei ore. 19. do. Avendo salito uti monte imminente a Siano, per altre colline e vallete arrivarono al piano, indi al Paese di tliubigne, situato alle radici di una continuata catena, di colline e monti, impie gando sei ore di cammino. 20. do. Dopo aver passato il rimanente del piano, traversando molte altre colline, scesero ia quattr ore a Stolaz, situata al lato orientale di un altro bel piano, che prende il nome dalla Citta suddetta. 21. do. Passato il Fiume Bregava, e traversato il suddetto piano, camminando per collinette e monti, e gli uni e le altre ve stite di alberi, finalmente scesero in un gran piano, per cui cam minando lunga pezza, passarono il Fiume Narenta, dove Buniza gli si unisce, sopra un bel ponte di antica struttura composto di 14 archi; Dne 18. istoga. Hodei dugo po mortarma (put tako nazvan jer vas od iva kamena* izduben od konjskijeh kopita, te neprestano po njemu gaze, u oblik mortar [muara], pa po breuljcima sa raznijem stablima, ostaviv s lijeve Popovo Polje, prevezoe se preko velika potoka slina ovelikoj rijeci i prispjee u Slano u Turskoj [?]. Ovaj je put trajao 6 ura. Dne 19. ist. Prevalivi brdo vrhu Slanoga, preko drugijeh breuljaka i dolina stigoe na ravnicu, zatijem u kraj Ljubinje, koje lei na podnoju neprekidne verige bregova i planina, upotrijebivi 6 ura hoda. Dne 20. ist. Prevalivi ostali dio ravnice, prpsavi mnoge druge bregove, sioe kroz 4 ure u Stolac, te lei sa istone strane druge lijepe ravni, nazvane po reenom gradu. Dne 21. ist. Proavi rijeku Bregavu i prevalivi reenu ravan, hodei breuljcima i planinama, pokrivenijem stablima, napokon sidoe u veliku ravnicu, po kojoj hodei dugo, progjoe rijeku Nere tvu, gdje utie B unica, preko lijepa mosta 3tare gragje, sastavljena

151
indi per lo steaao piano eoa viaggio di 8dtt6 ore giunsero a Mostar, Citt cosi detta dall antico Ponte, fatto fabbricare, come si dice, da Antonino Imperatore, di un sol arco, tuttavia in buonissimo stato. 22. do. Camminando per lo stesso piano, indi salendo alcun poco, nello spazio di due ore arrivarono alle radici di un asprissimo monte detto Porim, ove si fermarono in un Han a motivo d impe tuosissimo vento da Tramontana, che non permetteva si azzardasse la salita del monte. 23. do. Essendo cessato il vento, per moltissime giravolte sali rono Porim, per la costa vestito tutto di bellissimi alberi, indi a poco altre sovraposte altissime montagne; scesa appena la cima delle qvali entrarono qrasi in un piccol piano formato da collinette, che sono la continuazione di tali monti ; quale piano attraversato fecero la grande orrida scese di Lipete, tutta coperta di grandissimi alberi in fondo della quale vi un bel Lago, che lasciato a sinistra comminciarono a salire per via molto precipitosa un asprissimo monte, per la cima del quale continuata da varie collinette giunsero final mente al Han di Borki, luogo deserto, cosi1chiamato dei Pini, che in vista veramente teatrale vestono le spalle di una Catena di monti, i quali restano alla destra della strada. Questo viaggio si computa di sette ore. od 14 lukova; onda po istoj ravnici iza 7 ura hoda priapjee u Mostar, grad tako nazvan po starom mosta, koji, kako kau, dade nainiti esar Antonin; most ima samo jedan luk, te je i sada u vrlo dobru stanju. Dne 22, ist. Hcdedi istom ravnicom, zatijem penjui se malo, za 2 ure prispjee do podnoja veoma krevita brda, reena Porim, gdje se zadrae u nekom hanu zbog prevelika sjeverna vjetra, koji ne doputae, da se uspenju na brdo. Dne 23. ist. Kad prestade vjetar, po nebrojenijem zavijucima uspee se na Porim, vas odjeven sa strane prelijepijem stablima, malo zatijem na druga previsoka brda nad Porimom ; netom se uspee na njih, ugjoe gotovo n malu ravnicu okruenu breuljcima, koji su nastavak planina : prevalivi tu ravnicu, poslije duga vremena i s velikom mukom uspee se na Lipet, vas pokriven golemijem sta blima, a u dnu se nalazi lijepo jezero; ostavivi ovo s lijeve, poee

332
24, do. Camminando lunga pezza quasi per piano, indi dopo una non indifferente scesa, con cammi facile tra monti arrivarono a Kogniz, Paese, dove vi e1 un ponte ben inteso di pierra, il qvale divide Hercegovina da Bosna. Ivi fermatisi alcun poco, passarono il detto ponte, e camminando per un Ora in circa tra monti fecero la gran salita di due altre montagne, la prima chiamata Ivan ve liki, la seconda Ivan mali; indi per varie piccole scese e salite giunsero al Han di Tarcin, luogo deserto, impiegando nel viaggio ore sette. 25, do. Con altre piccole scese e salite, camminando prima lungo le radici di un monte, e poi per altre piccole colline e valli, presero alloggio al Han di Kissjalak, luogo deserto, cos chiamato dall acqua minerale acetosa, che ivi scaturisce a benefizio di moltis sime qvalita dTinfermi. Io questo viaggio comunemente s impiegano cinque ore di tempo. 26, do. Per istrada tutta piana dopo aver quazzato parecchie volte il Fiume Fojniza, arrivarono in Bussovaccia con viaggio di ore cinque. ae peti vrlo strmijem putem na prekrevito brdo, preko ijeg vrhp,, nastavljena raznijem breuljcima, stigoe napokon u Borov han, pusto mjesto, tako nazvan po borim a, koji upravo teatralno pokrivaju plei verige od planina, koje se nalaze s desne strane ceste. Ovaj put ae rauna 7 ura. Dne 24. ist. Hodei dugo gotovo ravnicom, zatijem poslije ne ba prelakog penjanja, idui lako megju brdima, stigoe u Konjic, kraj gdje ima most, dakako od kamena, koji dijeli Hercegovinu od Boane. Zadravi se tu neto malo, progjoe reeni most, i bodei po prilici uru megju planinama, poee veliko penjanje na dvije druge planine, od kojijeh se prva zove Iran Veliki a druga Ivan M ali; zatim poslije razna neznatna silaenja i penjanja stigoe u han Tarin, pusto mjesto, upotrijebivi za put 7 ura. Dne 25. ist. Iza drugog malog silaenja i penjanja, hodei najprije du podnoja brda, pa onda drugijem malijem bregovima i dolinama, stigoe na konak u han Kiseljak, mjesto pusto, tako zva no po mineralnoj kiseloj vodi, koja tu izvire za dobro mnogovrsnijeh bolesnika. Za ovaj put obino treba 5 ura vremena.

153 27. do. Cou non molta salita e scesa arrivarono al piano di Travnik irrigato dal Fiume Lascva, camminando lungo il quale giun sero in qvattr ort Ila mentovata Capitale d Bosna, ove bene accolti, si fermarono quattro giorni. Li 2. Maggio ricalcando le medesima strada in sei ore arriva rono al Han di Bielalovac, luogo deserto, tra Bussovaccia e Kissjelak. 3. do. Dopo aver quazzato, come prima, il Fiume Fojniza, e passato di gran pezzo il Han di Kissjelak, finirono di ricalcare la strada di primaj e comminciarono a salire un gran monte; scesa di alt] vanto la cima del qvale passarono al Han in luogo deserto, qvale dalla cima di detto monte prende le denominazione di Kobiglia glava. 4. do. In segvito di mediocre discesa, camminando qvasi per piano, qvazzarono varj rami del Fiume Bosna, ed entrarono in Saraevo, una volta Capitale della Provincia di Bosna cosi denominata dal detto Fiume. Saraevo e1 utia Citt molto popolata e mer canti le, situata dalla costa di un monte sufficientemente aspro. 5. do. Dopo una mediocre salita, con alcune altre salite e scese framezzate da piccoli piani lungo il Fiume Migliaasa, ramo del Bosna, in cinque ore arrivarono al Han di Paele, luogo deserto. Dne 26. ist. Posve ravnom cestom, iza kako pregazie nekoliko puta rijeku Fojnicu, stigoe u Busovau, poslije 5 ura hoda. Dne 27. ist. Penjui se i slazei ne vele, prispjee u ravnicu Travnika, natopljena rijekom Lavom, uz koju hodei stigoe u 4 ure u spomenuti glavni grad Bosne, gdje dobro priekani, zaustavie se etiri dana. Dne 2. maja. Hodei opet istijem putem u 6 ura prispjee u han Bjelalovac, pusto mjesto, megju Busovacom i Kiseljakom. Dne 3. ist. Poto pregazie, kao prije, rijeku Fojnicu i progjoe dobrahno han Kiseljak, opet pogjoe prija nj ijem putem i po ee se peti na veliko brdo ; kad se neto primakoe vrhu poinue u hanu, u pustu mjestu, koje po vrhu reenog brda zovu Kobilja glava. Dne 4. ist. Poslije osrednjeg slaenja, hodei gotovo ravnicom, pregazie razne pritoke rijeke Bosne, i ugjoe u Sarajevo, jednom glavni grad pokrajine Bosne, tako nazvane po reenoj rijeci. Sarajevo je grad vrlo napuen i trgovako mjesto, a lei sa strane prilino krevita brda.

154 6. do. Varcati monti asprissimi e di oridissimi precipiaj ; pas sato prima il miserabil Paese di Pr&chia, in sei ore giunsero al Han di K&seikari, situato in deserto tra monti. 7. do. Salito e aceso V asprissimo monte detto Hragaen, cammi narono lunga pezza tra monti, ed arrivarono al Paese di Gorascde. Indi passato il vicino precipitoso, e mezzo rovinato ponte di legno sopra il rispetabil Fiume Drina, camminarono lunga pezza per piano; poi salito un altro monte, e passato il Fiumicciatolo Jagnina, con nove ore di viaggio alloggiarono al Paese di Cjajnik, situato sulla costiera di un monte. 8. do. Fatta in due ore la salita del altissimo monte Kovac, dove un altra volta rientrarono in Herzegovina, eon piccole e varie scese presero alloggio nel Han di Bojanichi in deserto, impiegando in tutto questo viaggio ore sei. 9. do. Con altre salite di collinette, e scese sempre maggiori arrivarono al rispettabil Paese di Tasclgia, ove videro parecchie an tichit Romane, specialmente un iscrizione a Caratteri unciali in Dne 5. ist. Poslije osrednjeg penjanja i poslije nekoliko dru gijeh penjanja i slaenja, prekinutijeh malijem ravnicama, du rijeke Miljase, pritoka Bosne, za 5 ura stigoe u han Paele[?], pusto mjesto. Dne 6. ist. Prevalivi vrlo krevite planine sa strahcvitijem ponorima; preavi prije nevoljni kraj Prau, u 6 ura stigoe u han Kaikari, te lei u pustinji megju planinama. Dne 7. ist. Prevalivi krevito brdo, reeno Hranjen, igjahu za dugo megju planinama i prispjee u kraj Goradu. Zatim preavi susjedni strmi i na pola srueni most od drva, preko velike rijeke Drine, igjahu za dugo ravnicom; zatim ispevi se na drugo brdo, i preavi rjeicu Janjinu, nakon 8 ura puta stigoe na konak u Oajnik, te lei sa strane brda. Dne 8. ist. Ispevi se u 2 ure na visoku planinu Kova, gdje po drugi put ugjoe u Hercegovinu, iza malena i razna penjanja padoe na konak u han Bojanie u pustinji, iza kako putovae sve ga 6 ura. Dne 9. ist. Iza daljeg penjanja po breuljcima i sve vieg slaenja, prispjee do ovelikog kraja Taslida, gdje vidjee nekoliko rimskijeh starina, osobito natpis nncijalnijem pismenima sa strane osuo-

155 un lato di base or rovinata, ma che utia volta serviva di sostegno o a qvalche gran colonua, o a qualche statua, come pure qvattre belle colonne di marmo, che ora servono a sostentamento dell atrio di una Gianica. Fu detto, che un ora in circa distante da Tascligia vi si veggono altri bellissimi monumenti antichi. In quello viaggio impiegarono qvattr ore. 10. do. Varcato il monte Babba, e passato sopra di un rovi natissimo ponte di legno il Fiume Lini, in ore sei giunsero a un piccol Paese nominato Priepoglie. 11. do. Con mediocre salita arrivati al pieeoi Forte detto Isargik, dove presero le prime quardie (che mutandosi di paese in paese in maggiore o minor quantit sempre gli accompagnarono lino a Filippopoli) indi sormontata mia gran montagna, poi passata una profonda, ma nel suo orrore bella valle, alloggiarono in un Han situato in Milloscev D, luogo deserto, impiegando nel viaggio ore cinque. Il mentovato forte Isargik si dice Patria di Solimau Passa, che nato bassamente nel se col passato, giunse ad essere su premo Visir. Costui stizzato eoi proprio genitore fuggi da Casa. Per istrada ai scontr cogli Ambasciatori di Ragusa, che in loro com pagnia avevano un Giovine nobile, per nome Maroiza Caboga. Unito ad essi li servi bene da Garzone fino alla Capitale, e specialmente si fece amare dall suddetto Maroiza. Ritornati gli Ambasciatori a vice sad oteene, koja je jednom sluila za oslon kakvu veliku stupu ili kojem kipu; kao takogjer etiri lijepa stupa od mramora, te sad slue kao potporaa potrjemka damije [?]. Bi reeno da se po prilici uru daleko od Taslide nalazi drugijeh lijepijeh starijeh spomenika. Ovaj put prevalile u 4 ure. Dne 10. ist. Prevalivi brdo Babu i preavi preko vrlo ote ena drvena mosta rijeku Lim, u 6 ura prispjee u malen kraj reen Prijepolje. Dne 11. ist. Poslije osrednjeg penjanja stigavi k maloj utvrdi, reenoj Isargjik, gdje uzee prve strae (koje ih, mijenjajui se od mjesta do mjesta uvijek praahu u veem ili manjem broju do Plovdiva), zatijem prevalivi veliku planinu, pa pregazivi duboku, ali u svojoj strahoti lijepu dolinu, padoe na konak u han u Miloevu Dolu, pustu mjestu, iza 5 ura putovanja. Spomenuta utvrda Isargjik

156 R aglisi coll progresso di tempo il mentovato Nobile Caboga avendo che dire col suo zio, attuai Kettore della Republica, Io trucido1 nell atto che sedeva in publica forma sotto le volte del Palazzo Retto rale. Fatto prigione, vi stette rio serato fino al gran Terremoto, in cui rovino1 Ragusa; d'onde liberato e spedito Ambasciatore alla sublime Porta, trov il sopra detto Solimau installato per Gran Visir, da cui riconosciuto per suo antico amico e beneiatore, fa molto onorato e regalato, e gli furono accordate tutte le chieste grazie. 12. do. Per colline amenissime solamente ricoperte di erbe, con piccole salite e scese abbandonanzo Hercegovina, rientrarono un altra volta in Bosna, e in cinqve ore di cammino giunsero a un mediocre Paese detto Sienize, denominazione presa, come e credibi le, dal fieno, che in somma qvantit si raccoglie n suoi contorni. In questo Paese videro la prima volta la vera Cicogna, che nidifica sopra i tetti delle case, ucello, che in seguito ebbero occasione di vedere spessissimo, e che sebbene in parte simile, pero molto diverso da quello, che in Kagusa e in tutta l Italia comunemente si chiama Cicogna. govore da je rodno mjesto Sulejmaa-pae, koji rodivi se u nisku stanju, dospje da postade velikijem vezirom. Ovaj svadivi se s ocem pobjee iz kue. U putu se susrete s dubrovaki]em poslanicima, koji u svom drutvu imahu mlada plemia, Marojicu Kabogu po imenu* Pridruiv im se, sluio ih je dobro kao djeti do glavnog grada, a osobito ga zavolje reeni Marojiea. Iza kako ae poslanici vratie u Dubrovnik, s vremenom ae spomenuti plemi Kaboga posvadi sa svojijem ujakom, tadanjijem knezom republike, i ubije ga u aau kad sjegj&e u slubi pod svodom kneevskog dvora. Zatvoren u tamnicu, ostade u njoj do velike trenje, kad se srui Dubrovnik; zatijem oslobogjen i poslan kao poslanik uzvienoj Porti nagje reenoga Sulejmana ustoliena za velikog vezira; ovaj ga prepozna kao svog starog prijatelja i dobroinca, poasti ga puno i daruje, i bie mu udijeljene sve traene milosti. Dne 12. ist. Po lijepijem breuljcima pokrivenijem samom tra vom, nakon malenijeh penjanja i slaenja., ostavivi Hercegovinu* ugjoe po drugi put u Bosnu i poslije 5 ura hoda prispjee u osrednji kraj,reen Sjenica, koji dobi to ime, kao to je vjerovatao, od sije-

157 13. do. Per bellissime pianure variate da piccole colline tutte di terra, e coperte di sole erbe e fiori in cinque ore arrivarono al meschino Paese detto Duga Pogliana. 14. do. Fatta una lunga scesa tra due montagne, qvindi cam minando fra di esse, che sempre pi andavano scostandosi fra di loro, e formando una specie di stretto e lungo piano, in cinque ore arrivarono a Novi-Pazar, Citt rispettabile, bagnata dal Fiume Baska, e una volta assai freqventata da mercanti Ragusei, che formavano Colonia. Ivi si trattennero l intiero giorno seqvente. 16. do. Dopo aver camminato una scarsa ora per il piano, per altrettanto tempo salirono un asprissimo monte, sic cui diviso in tante colline di terra mezze coltivate, e mezze in arboscelli, fecero quasi tutto il restante del viaggio. In distanza di un ora dal aeqvente alloggio trovarono urta fonte, che scorreva m un urna antica ben lavorata, ma molto patita, coll1iscrizione latina, che per troppa fretta non ebber commodo di leggere, sul fine per una scarsa mezz ora fecero una rapida scesa, impiegando in tutto il viaggio ore sei, ed arrivarono in Baguska, dove si esce dalla Bosna per entrare nella Provincia volgarmente detta Rumelia. na, koje se kosi u velikoj mnoini u njegovoj okolici. U ovome kraju vidjee za prvi put pravu rodu, koja savija gnijezdo po krovovima kua; ta je tica, koju unaprijed esto vidjee, i ako dijelom slina, ipak mnogo drukija od one koju u Dubrovniku i u cijeloj Italiji obino nazivlju rodom. Dne 13. ist. Preko prelijepijeh polja aa maleni jem breuljcima svijem od zemlje, i pokrivenijem samom travom i cvijeem, u 5 ura stigoe u nevoljni kraj, reen Duga Poljana. Dne 14. ist. Silazei dugo megju dvjema planinama, zatijem hodei megju njima, koje se jedna od druge sve vie odaleivahu i nei kao neku usku i dugu ravnicu, u 5 ura stigoe u Novi Pazar, velik grad kvaen rijekom Rakom, i jednom esto polaen od du brovakijeh trgovaca, koji cinjahu koloniju. Tu ostae cijeli nastajni dan. Dne 16. ist. Iza kako su hoili gotovo uru ravnicom, za toliko isto vremena uspee se na veoma strmo brdo, na kojemu, razdijelje nu na toliko breuljaka od zemlje, polovicu obragjenijeh a polovicu

158 17. do- Accompagnati da moltissime quardie, venute volontarie, per aver veduto in vicinanza la sera aranti alcuni assassini, dopo aver camminato un pezzo tra la strettura d monti, e dopo aver lasciato a destra il forte Sveciaa ora disabitato, e fatto edificare, come si dice, da Jerina, moglie di Giorgo Despot, passarono sopra un ponte d legno qvasi diroccato e pericolosissimo il fiume Ibar, indi il Paese detto Mitro viza, e di la a poco entrarono nel gran piano di Cosso vo, trovato qvasi tutto in praterie fiorite, essendo coltivata la menomissima sua parte 11 detto piano pericolosissimo per le piccole macchie, che vi sono, attissime, alle imboscate. Lo stesso tanto dai lati, che lo chiudono, quanto nella sua area e se minato di Paesi e villaggetti. Per arrivare a Vuciatargne, Paese di alloggio, guazzarono il fiume Sitima, ' e di li a una scareza mez~ L ora passarono un1antico e bene ideato ponte di pietra, gi restato a secco, segno evidente, che Sitniza ora ha divertito antico ano letto. Qvesto viaggio e stato di sei ore. obraslijeh stabaljem, uinie gotovo vas ostali put. Uru daleko od na rednog konaka nagjoe izvor, koji ntjecae u starinsku kamenicu dobro izragjenu, ali mnogo oteenu, s rimskim natpisom, koji zbog velike hitnje nemadoe kad procitati, napokon za gotovo p ure brzo slaahu, upotrijebivi za cijeli put 6 ura, i prispjee u Bagusku, gdje se izlazi iz Bosne, da se ugje u pokrajinu obino nazvanu Kamelijom, Dne 17. ist. Praeni od straa, dolijeh svojevoljno, jer vidjee u blizini veer prije nekoliko razbojnika, iza kako gaahu njekoliko megju planinskijem klancima, i ostavivi s desne utvrdu Zveao, sad pustu, koju dade sagraditi, kako vele, Jerina, ena Gjurgja Despota, pregjoe preko drvena mosta, gotova sruena i vrlo opasna, rijeku Ibar, pa zatijem kraj reen Hitrovica, a malo zatijem ugjoe u veliko polje Kosovo, koje nagjoe gotovo cijelo u cvijetnijem livadama, jer je obragjen vrlo mali dio polja. Reeno je polje vrlo pogibno radi malena grmlja, vrlo zgodna za zasjede. Isto je polje koliko sa strana te ga zatvaraju, koliko po zemljitu , napueno mjestima i seocima. Da dogju u Vuitrn, mjesto konaka, pregazie rijeku Sitnicu, a gotovo p ure daleko odatle pregjoe preko stara i dobro smiljena kamena mosta, koji je na suhu, oit znak, da je Sitnica sad promi jenila svoje staro korito. Ovaj je put trajao 6 ura.

159 18. do. Camminando lunga pezza per detto piano, passarono il fiume Lab, o Lau, videro a man ai ni str a in distanza di tre miglia in circa una chiesa, ove ai dice sepelito Milosc Kobilich, e di li a non molto andarono a vedere la sepoltura di murate Secondo. Finalmente dopo aver salite e scese alcune collinette di terra, com ponenti lo stesso piano, dall eminenza dell ultima scuoprirono in bellissima veduta il sottoposto Paese di Prisctina, dove presero alloggio, dopo aver camminato qvatre ore. 19. do. Casualmente per istrada insolita attraversarono il detto piano, che poi lunga pezza costeggiarono per luoghi ingombrati tutti da macchie molto commode agli assassini; terminato il quale fecero ime mediocre acesa, indi camminarono molto tempo lungo il iumi~ ciatolo Lepenez, e in ultimo arrivarono in Kacjanik. Tri queste vici nanze si dice, che accadesse la rotta di 12.000 Tedeschi, comman dati dal generale Piccolomini. Questo viaggio communem ente computato di nove ore; ma essi ne impiegarono dodici abondanti. In Oonstaritinopoli ebbero certa notizia, che in questo giorno sulla strada consveta, e creduta dover essere presa dagli ambasciatori, si erano appostati cento ciqvanta assassini che averebbero dato adosso a sola trentaqvattre persone, compresivi i veturini, e le scorte avute in Prisctioa. Dne 18. ist. Hodei za dugo reenijem poljem, pregjoe rijeku Lab ili Lav, vidjee s lijeve strane u daljini po prilici od tri milje , ne vele daleko odatle crkvu, gdje vele da je ukopan Milo Kobili, n pogjoe vidjeti grob Murata II. Napokon iza penjanja i slaenja po nekijem breuljcima od zemlje, koji sainjavaju isto polje, s vrha posljednjeg brijega otvori im se vrlo lijep pogled na kraj Pritinu koji lei na nie, gdje konaie, iza 4 ure hoda. Dne 19. ist. Sluajno neobinijem putem prevalile to polje, a zatijem igjahu za dugo stranom kroz mjesta sva zapaana grmljem, veoma zgodnijem za razbojnike; svrivi polje, slaahu nekoliko, zati jem igjahu za dugo uz rjeicu Lepenec, i napokon prispjee u Kaanik. Ovdje u blizini vele da je potueno 12.000 Nijemaca pod zapovijedi generala Piccolomini. Ovaj put obino raunaju 9 ura ; ali je njihov trajao obilatijeh 12. U Carigradu doznaju pouzdano, da je taj dan bilo zasjelo na obinom putu, kojijem se mislilo da e proi poslani-

160
20, do. Camminando tra due orridi monti per istrade precipi tosissime, e in un luogo per mezzo di un gran sasso traforato per opera (come con molte altre favole raccontano) di Marko Kraglievich, poco dopo il quale passo si precipito un Cavallo del bagaglio, giun sero a un ponte di pietra mezzo diruto, che unisce due monti; quale appena varcato, sulla strada un momento prima passata casco atterrato dalla impetuosit del vento un grande albero con molto spavento d cavalli, e pericolo de cavalcanti. Usciti dallo stretto delle montagne camminarono pi dTun ora per il piano, ove e situato Uschiup, Citta d alloggio, nella vicinanza della qvale videro un antico A.cqvedotto mezzo rovinato, volgarmente detto Gerina Ciupria cic Ponte di Jerina, moglie di Giorgio Despot, per ehe da lei fa bricato, acqvedotto fatto a forza di archi, molto simile a qvello d Pisa. In piccola distanza da Uschiup scorre il fiume Vardak, attra versato da un bel ponte di pietra mezzo rovinato, e in qvesta parte rimesso di legno* Nel forte di Uschiup videro sei pezzi di Canoni sfogoinati, e mezzi sepolti in terra: sopra uno di essi vi si vede la stemma Imperiale col nome dell artifice, e colla data del 1683. ci, sto i pedeset razbojnika, boji bi bili udarili na sama trideset i etiri ovjeka, ubrojivi i koijae i strae uzete u Pritini. Dne 20, ist. Ho deli megju dvjema strahovitijem planinama vrlo krevitijem putem, a na jednom mjesta kroz velik kamen pro bijen (kako priaju u mnogijem drugijem priama) od Kraljevia Marka; malo iza kako progjoe taj kamen strovali se konj od prtljage; stigoe k mostu od kamena, napola sruenu, koji spaja dvije plani ne; netom pregjoe taj most, na cestu koju progjoe malo prije pade slomljeno od sile vjetra veliko stablo, na veliki strah konj i .opasnost konjauik. Iziavi iz klanca planina igjahu vie od ure ravnicom, gdje se nalazi Skoplje, mjesto od konaka, u ijoj blizini vidjee star vodovod napola sruen, obino zvan Jerina uprija, biva, most Jerine, ene Gjurgja Despota, jer od nje zgragjen; vodovod sagragjen na lukove vrlo je slian onome u Fidi. Nedaleko od Skoplja tee rijeka Vardar, preko koje se nalazi lijep most od kamena, napola sruen, i u ovom dijelu popravljen drvom. U utvrdi Skoplja vidjee est zaepljenijeh[?] topova, napola zabodenijeh u zemlju : na jednome od njih vidi se carski grb sa imenom umjetnika i s d&tuJ

101
Ia questa eitta si fermarono tre giorni per cambiar le vetture; e vi stettero con riserva, mentre cominciava ad aversi qvalche sentore di peste. La suddetta giornata si computa di sei ore. 24. do. Attraversato il piano di Uschiup salirono alcune colline tutte di terra, indi venero in un altro piano qvasi formato da altre piccole e qvasi insensibili colline vestite di sole erbe, sotto una delle qvasi giace il paese di Cumanovo, dove preser alloggio, arri vandovi in sei ore di tempo, 25. do. Passate molte collinette, come jeri, cominciarono a salire altre colline e monticeli! vestiti di alberi, luoghi attissimi alle insidie, e in sei ore e mezza arrivarono a Strazin, Han in deserto. 26. do. Fatta una gran scesa di monte, giunsero ad un bel lissimo piano, qvale attraversato ebbero a qvazzare sette volte un Fiumiciatolo, indi camminando sempre tra monti (passo pericolosis simo) in sei ore andarono a posare in Egri Palanka, Paese, che trae i suoi maggiori proventi da bei lavori di ferro, il qvale cavato dalle vicine miniere, agevolmente si lavora con commodo delle acque, delle qvali abbonda. mom 1683. U ovome se gradu zaustavie tri dana radi promjene kola; i ta stajahu na opreza, jer sumnjahu da se javlja kuga. Taj se put rauna na 6 ura. Dne 24. ist. Prevalivi ravnicu Skoplja, uspee se na njekoliko breuljaka, sve od zemlje, zatijem dogjoe u drugu gotovo ravnicu na injenu od drugijeh malijeh i gotovo neosjetljivijeh breuljaka, obraslijeh samo travom, pod jednom od kojijeh lei varo Kumanovo, gdje padoe na konak, stignu vi u 6 ura. Dne 25. ist. Preavi mnoge breuljice kao juer, stadoe se peti na druge breuljke i brdaca, zastrta stablima, mjesta vrlo zgo dna za zasjede, te a est ura i po prispjee u Stracin, han u pustinji. Dne 26. ist. Prevalivi-veliko brdo, stigoe u prelijepu ravnieu, koju kad pregjoe, sedam puta trebalo je da pregaze njeku rjeicu, zatijem idui neprestano megju brdima (vrlo pogiban klanac) nakon est ura odoe na poinak u Egri Palanku, varo, koja crpe svoje najvee prihode is lijepijeh radnja od gvogja, koje se vadi iz blinjijeh rudokopa te se lako preragjuje pomou vode, koje ima izobilja.
20

162 27. do. Avute a sommo stento alcune poche scorte, caminando lunga pezza tra monti continuamente battuti da assassini, giunsero alle radici del monte Gagardan, o Bagardan, che con molta fatica dovettero salire escendere: in seqvito attraversando parechie colline, che sempre pi allungandosi vanno a formare una specie di piccol piano qvasi tutto incolto, dell ultima di quelle videro in bellissima prospettiva, e dopo una scorsa ora entrarono in Chiusteadil, o Giustinianopoli, situata in un bel piano, ma attualmente infestata dalla peste, che faceva molta strage. Ci non dimeno andarono a vedere le Terme, che bellissime e di molto commodo si mantengono a be nefcio di chi ne ha bisogno. Nel viaggio d qvesta giornata impie garono sei ore di tempo. 28. do. Aceompagnati da cinqvanta scorte, dopo aver passato il piano ben coltivato, qvindi sopra un ponte di pietra il fiume Rftuna-Yoda, entrarono in uno stretto di colime or nude, e dai lati soltanto vestite di qvalche albero or coltivate, finito il qvale salirorono un monte sufficientemente aspro; in ultimo qvasi per piano fatto da collinette, e chiuso da altre colline pi alte, et alla destra in maggior contananza da monti altissimi, e piani di neve, in sette Dne 27. ist. Pribavivi na velike muke njeto malo strae, idui za dugo megju brdima, koja neprestano obilaze razbojnici, sti goe do podnoja brda Gagardana ili Bagardana [?], na koji se s velikijem trudom uspee i spustie: zatijem pregjoe njekoliko breuljaka, koji daljei e se sve to vie sastavljaju kao njeku ravan, gotovo cijelu neobragjenu; s potonjeg otvori im se divan pogled, te nakon vie od jedne ure puta ugjoe u ustedil ili ti Juatinianopolis, u lijepoj ravnici, ali sada zaraen kugom, koja je morila malo i veliko. Sasvijem tijem odoe da vide Toplice, koje uzdravaju vrlo lijepo i udobno za dobro onijeh, kojijem su od potrebe. Ovoga dana upotrijebie za put est ura. Dne 28. ist. Praeni straom od pedeset ljudi, preavi lijepo obragjenu ravnicu, pak preko mosta od.kamena rijeku Rauma-Toda, ugjoe u tijesnac od breuljaka, sad golijeh i sa strana samo obraslijeh po kojijem drvetom, a sad obragjenijeh: kad ih pregjoe, uspee se na dosta vrletno brdo; napokon gotovo ravninom, napravljenoj od breuljia i zatvorenoj viijem breuljcima, a s desne u veoj daljini previsokijem brdima, punijem snijega, stigoe u sedam ura u Dupnicu, va-

163
ore giunsero a Dupniza, Paese attualmente molto appestato, e dove gi erano morte pi di 3000 persone. Questa circostanza li costringe a prender alloggio in una stretta 0 meschinissima stalla. 29. do. Dopo tre ore di camino per il piano di Dupniza rin chiuso tra colline di terra tutte coltivate, ed alla destra di la dalle colline riparato dalla gran Catena di monti, mentovata nella prece dente giornata, e dopo aver incontrati nel detto piano alcuni assas sini, di numero per molto inferiore all e qui pagi 0 degli Ambascia tori, in un ora e mezza salirono uno stretto di monti molto peri coloso, perche attissimo alle imboscate: Fatta qvindi la scesa nel sottoposto bellissimo piano, in un altra ora e mezza entrarono nel Paese detto Samokov, pi che mai amorbato dal dominante mal contagioso. 30. do. Dopo aver camminato alqvanto tra s per colline, e dopo aver fatta una mediocre Bcesa, entrarono in uno grande stretto di monti. Cosi camminando passarono sopra un ponte di le gno il fiume Mariza, ossia Ebro, che essendo qvasi nel suo princi pio, con poche ma precipitose acque scorre limpido e freschissimo. Indi seqvendo sempre la via tra monti pi 0 meno stretti fra loro, ro sada u velike okuenu, u kojoj bjee ve umrlo preko 3000 dua. Te ih prilike prisile, da odsjednu u njeku usku i vrlo knkavnu staju. Dne 29. ist. Nakou tri ure hoda dupnikijem poljem, zatvorenijem sve izmegju obragjenijeh breuljaka od zemlje, a s desne strane, onamo iza breuljaka, zatienijem velikijem lancem brda koji juer spomenusmo, i nakon to sretoe u tom polju njekoliko razbojnika, ali u mnogo manjem broju od pratnje poslanika, u uru i p popee se na brcki klanac vrlo pogiban, jer vrlo zgodan za zasjede; spustivi se zatijem dolje u prelijepu ravnicu, u drugu uru i p ugjoe u varo zvanu Samokov, vie nego ikad zaraenu ku nom bolesti. Dne 30. ist. Idui njekoliko megju i po dolinama, i prevalivi osrednju uzbrdicu, ugjoe u veliki brcki klanac. Tako idui pregjoe preko drvena mosta rijeku Maricu ili ti Hebrus, koja, tu tek u za metku, bistra i veoma hladna tee prenaglo s malo vode. Zatijem uvijek drei se puta megju brdima, vie ili manje stijenjenijem megju sobom, u osam ura dogjoe u Kr-Drventu, selo u kom na-

164 in otto ore giunsero a Karsc-Darrenta, villaggio abitato da Greci scismatici, volgarmente detti Bulgari in una Casa dei qvali presero Alloggio. 81. do. Con piccol cammino tra monti lungo il fiume Mariza scesero in uu grandissimo piano sul principio sparso di alberi di noce molto grandi, e commodissimi per i viandanti. Questo piano e molto pi grande c bello di qvel di Cosso vo, perche essendo egual mente lungOj e assai pi largo, e d pi esatta pianura, non scoprendovisi in cui alcuna collina fuori di due, come scogli nel mezzo di esso, s i qvali situata Filippopoli, come si dir nella seqraite giornata, e fuori di alcuni ben alti tumuli di terra fatti ad arte di tratto in tratto, per indicare ai passaggieri la strada in tempo di neve, con sei ore di camino arrivarono in Tatar-Pazargik, Paese grande e molto mercantile, gli abitatori dei qvale si mostrano molto umani e partecipanti delle morbidezze della Capitale delL Impero, bench siano da essa molto discorti. Primo Giugno camminando sempre per detto piano con molto incommodo, non essendovi sulla strada alcun albero, alla cui ombra si possa riposare, tornarono a vedere il ih me E ro tratto tratto parso stavaju Grci izmatiei, koje na puku zovu Bugari, te u jcduoj njiho voj kui odsjedoe. Dne 31. ist. Nakon kratka hod>i megju brdima niz rijeku Ma rien, sioe u veoma veliko polje, na poetku koga rastu tamo i amo golemi orasi, vrlo zgodni za putnike. Ovo je polje mnogo vee i ljepe od Kosova, jer je jednako dugo a mnogo ire i ravnije, i jer na njemu nema breuljaka, osim dva, kao dva ostrva usred njega, na kojijem je smjeten Plovdiv, kao to emo rei sutranjeg dneva, i osim njekoliko mnogo visokijeh zemljanijeh humova, navla napravljenijeh svako njekoliko, kao biljeg putnicima kad snijeg zame te nakon est ura hoda stigoe u Tatar-Pazardik,- veliku i jaku trgovaku varo, iji se stanovnici kau vrlo ljucki i zadahnuti mekotom glavnoga grada carevine, i ako su mnogo daleko od njega. Prvoga Juna, hodei uvijek tijem poljem s velikom neugodnosti, jer putem ne bijae ni jednog drveta, pod kojijem bi se moglo po inuti, nanovo ugledae rijeku Maricu i u njoj svako njekoliko po mnotvo malenijeh divnijeh ostrva. Horacij u I. knjizi poslanica,

165
tutto di amene isolette. Orazio nel Lib. I. delle Epistole parlando di un fonte di sua villa, lo paragona all Ebro nel' Epis. 16, con scrivendo: Fona (itilitu rivo dare nomen idoneus, ut nee Frigidior Thraciam, nee purior ambiat Ilebrus. Per dare un senso di verit a qvesti versi, bisogna supporre, che Orazio abi a inteso deli origine deli Ebro, ove in realta e non meno puro, che fresco, come disse nella giornata antipassata. Nel progresso pero, come si comincio ad osservare in qvesto giorno, oltre che non sono fresche le sue acque, sono anche tanto torbide, che qvasi fanno nausea a berle. In sei ore di cammino arrivarono a Filippo poli, Citta multo abitata e mercantile, una volta assai freqventata da Ragusei a motivo del comercio. Esaa situata su due colli, che soli essistono in qvel grandissimo piano, dalla eminenza dei qvali si vede in bellissima prospettiva non meno la Citta sotto posta, che il detto piano, per mezzo di cui serpeggia reso navigabile il mentovato liume Ebro, Se la detta citt fosse proveduta di altre govorei o jednom izvoru u svom z&seoku, uporegjuje ga s Maricom u poslanici XVI., piui: Fons etiam rivo dare nomen idoneus ut nec Frigidior Thraciam, nec purior ambiat Hebrus1 ). Da ovi stihovi uzimaju istinit smisao, treba uzeti da je Horacij mislio 0 nametk u Marice, gdje u istinu nije manje bistra nego hladna, kako rekoh prolog dana. Ali unaprijed, kako ae poe opa ati ovoga dana, osim toga to nije hladna, njezina voda jo je toli ko mutna, da se gadi piti je. U 6 ura hoda stigoe u Plovdiv, grad jako napuen i trgovaki, koji Dubrovani jednom esto polaahu radi trgovine. Lei na dva brijega, koji su jedini na onoj golemoj ravnici, i s njihova se vrha otvara prelijep pogled ne samo na grad, koji lei podno njih, nego i na pomenutu ravnicu, ,sred koje zmijevito tee pomenuta rijeka Marica, koja je uregjena za plovidbu. Da je pomenuti grad saabdjaven drugom vodom, a ne onom Marice, nita
') Izvor podesan da dade ime i potolui, o t o g a ne optiee 'f raciju. ni Hebar liladuiji ni bistriji

106 !
acqve, che q velle dell1 Ebro, nulla man car ebbe alla naturai sua feli cit. In essa gli Ambasciatori si trattenero l ' intiero giorno sequente pei mutar le vetture. 3. do. Seqvitando a camminare fino al termine del detto piano, indi per falde di piccole cd amene colline giunsero in otto ore a Jegni-Mahala, villaggio abitato da Bulgari, ed alloggiarono in casa di uno del Paese. 4. do. Con cammino per falde di altre colline in qvattre ore arrivarono ad un altra villa di Bulgari, chiamata Semig, ove F an no 1750. alli 10. di Novembre mori di febre maligna il aig, Biagio Caboga, Padre di Giovanni attuai Ambasciatore. Il figlio volle ve dere la casa e il sito, dove mori suo Padre, e parlar colle persone della casa, che allora in et tenera prestarono al moribondo qval che servizio. 5. do. In sei ore, per istrada sufficientemente buona, dopo aver passate varie collinette, giunsero in Harmanli, piccol Paese de Turchi. 6. do. Per buone strade framezzate da varie colline in cinqve ore, dopo aver passato un bel ponte di pietra, arrivarono in MustajPascia, Paese cosi nominato dal detto ponte, fatto costruire dal mento vato Passa.
i _. . _ ... _ ------------_ ___________________ _ _ i

ne bi falilo njegovoj prirodnoj srei. U njemu se polaniei zadrae cijeli nastajni dan radi promjene kola. Dne 3. ist* Hodei naprijed do kraja pomenute ravnice, zatijem podancima malijeh i ugodnijeh breuljaka, u 8 ura stigoe u JenjiMahalu, selo u kojem ivu Bugari, i konaie u kudi ovjeka iz mjesta. Dne 4. ist. Hodei podancima drugijeh breuljaka, u 4 ure prispjee u drugo selo bugarsko, nazvano Semide, gdje god. 1750. dne 10. Novembra umrije od pogane groznice gosp. Vlaho Kaboga, otac Ivana, sadanjeg poslanika. Sin htjede da vidi kuu i mjesto, gdje mu umrije otac, i da govori s eljadi od kue, te onda jo kao djeca podvorie u em Kabogu na umoru. Dne 5. ist. U 6 ura, putem prilino dobrijem, preavi razne breuljke, prispjee u Harmanli, malenu tursku varo. Dne 6. ist. Dobrijem cestama, ispresijecani]em ranijem breulj cima, preavi lijep most od kamena, stigoe u pet ura u Mustaj-Pau,

167
7. do. Per istrade sempre migliori con sei ore di cammino entrarono in drianopoli, Citt bellissima, popolatissima, e molto mercantile, frequentata pure da Ragusei, che ivi tengono nu ViceConsole, dipendente da qvello di Con stan tinopoli. Essa abbonda pure di storioni, che si pescano nel vicin Ebro, il qvale non in molta distanza va a sbocare nel mare vicino a Enos. Ivi si trattenero altri due giorni per cambiar le vetture. In qvesto tempo andarono in Kaiakag, luogo distante da Adrianopoli due miglia in circa, dove i mercanti franchi hanno le loro case di campagna. In qvella vicinanza vi sono le sepolture de Catolici, ed ivi andarono a insinuazione del sig. Caboga, che con molta tenerezza volle vedere qvella del suo Padre. 10. do. Dopo aver camminato cinque ore sempre qvasi per piano formato da piccole colline, si fermarono in Campagna aperta fuori di Hapsa, ed ivi pernottarono, perche entro al Paese fioccava la peata, che in 200 Case, delle qvali composto, aveva gi ucciso pi di 400 persone. 11. do. In dieci ore per istrade molto buone, e con piceole salite di colline arrivarono in Burgum, Paese pure infestato non poco dalia peste, e insigne per lavori bellissimi di terraglia, dai qvali cava i suoi maggiori proventi. mjesto tako nazvano po reenom mostu, koji dade sagraditi pomenuti paa. Dne 7, ist. Sve ljepijem putevima, poslije 6 ura hoda ugjoe u Jedrenu, prelijep grad, vrlo napuen i ivo trgovaki, koji polaze i Dubrovani, i koji dre tu potkonaula, koji visi o carigradskomu Obiluje takogjer jesetrama, koje ribaju u blizini u Marici, koja ae u nevelikoj daljini izlijeva u more blizu Enosa. Tu ostae druga dva dana radi promjene kol. Kroz to vrij em odoe u Karagag, mjesto * udaljeno od Jedrene od prilike dva milja, gdje hrianski trgovci imaju svoje zaseoke. Tu se u blizini nalazi groblje katoliko, koje pohodise po elji gosp, Kaboge, koji iz velike njenosti htjede da vidi grob oin. Dne 10. i at. Nakon pet ura hoda, gotovo uvijek idui ravni com od malenijeh breuljaka, zaustavile se na otvorenu polju pod Hapsora i tu nooie, jer je u mjestu mela kuga, koja u dvjesta kua, iz kojijeh je sastavljeno, bijae pomorila 400 ljudi.

168
12. do. Con nove ore di viaggio per istrade come sopra giun sero a Ciorlia, Paese trovato qvasi desolato dal contagio, il che gli obblig a pernottare in Campagna aperta. 13. do. Appena messi in viaggio videro alla deatra in qvalche distanza il mar di Marinara, e qvanto pi s innoltravano, tanto pi si accostavano al mare, finche in vicinanza di Silivria (dove presero alloggio dopo aver camminato otto ore) entrarono coi cavalli nel mare, per compiaceaza di averlo riveduto a capo di 58. giorni. 14. do. Dopo sei ore d camino passarono il ponte grande, che traversa sopra le paludi un non piccol seno di mare: indi sa lito un colle vennero in prospetto di Conatantinopoli, e camminando con su per colline, in distanza di un ora da ponte piccole si fer marono in un1 boschetto molto delizioso, specialmente per alcuni platani di maravigliosa grandezza. Qvesto piccol bono tanto pi si rende piacevole, qvanto la Tatar-Pazargik fiuo a qvesto luogo pu dirsi non vi sia albero, sotto cui possa riposare un viandante bruciato dal sole. Indi partiti presero alloggio al detto ponte piccolo, impie gando in tutta la giornata ore undici. Dne 11. ist. U deset ura, vrlo dobrijem cestama i s malijem penjanjima na breuljke, stigoe u Burgas, varo takogjer ne malo zaraenu kugom i uvenu sa lijepijeh lonarskijeh radnja, iz kojijeh crpe svoje najvee prihode. Dne 12. ist. Nakon devet ura hoda cestama, kao i gori, pri spjee u Oorliju, mjesto koje nagjoe gotovo opustoeno kugom, i to ih nagna da prenoe na otvorenu polja. Dne 13. ist. Netom se uputie, vidjee s desne u nekoj daljini Mramorsko More, i koliko vie igjahu naprijed, toliko se vie pribliivahu moru, dok u blizini Silivrije (gdje odsjedoe nakon 8 ura hoda) ne ugjoe s konjima u more, od radosti da bu g a nakon pede set i osam dana opet vidjeli. Dne 14. ist. Nakon est ura hoda pregjoe veliki most, kojijem se prelazi preko movar nejki ne mali zaljev morski; zatijem uspevi se na breuljak, otvori im se pogled na Carigrad, te hodei po bre uljcima, uru daleko od maloga mosta, zaustavie se u umici divnoj nadasve radi njekoliko makljena goleme veliine. Ovaj mali uitak tijem je ugodniji, to od Tatar-Pazardika do ovoga mjesta moe

169
15. do. Coa tre ore di viaggio giunsero nella Capitale, com pagnati nell ultima ora qvasi da tutti i Nazionali attualmente e s i stenti in Consta liti nopoli, venuti loro incontro: e andarono a smon tare in Fener, luogo di consveta abitazione agli ambasciatori di Itagusa. Iscrizione di eui si parla alla giornata 9. Maggio: T. NE. SEX. T. A. NO. E. Q B. DE. C. M. 8. T. AK, IV. PE. CVS. FI. LI. 0. PL EN. TIS. SI. MO. IN, ME. M O IU AM . PO. SV. IT. L. D. C. D. Altra Iscrizione trovata in Tascligia sotto due busti di basso rilievo qvassati dalia dominante barbarie :

DEXTER.
T E , A M V L S. VI. & P. T E. M. S I I , T E. F L E. Q. se rei da nema nijednoga drveta, pod kojijem bi mogao poinuti putnik izgorjen od sunca. Krenuvi odatle, konaie kraj spomenutog malog mosta, upotrijebivi cijeli dan jedanaest ura. Dne 15. ist. Nakon tri ure puta stigoe u glavni grad, poljednju uru hoda praeni od gotovo svijeh narodnjaka, koji sad ive u Carigradu i koji im dogjoe u susret, te (dsjedoe u Fenjer, obino mjesto stanovanja dubrovakijeh poslanika.
N a t p i s 1

D.

M.

t.

o kome je govor dne 9. Maja:

[Vidi gori]

Drugi natpis nagjen u Taslidi ispod dva poprsja basao-rilieva, oteena od varvastva koje vlada:
[Vidi gori.]

21

170 Si desidera l interpretazione di qveste due Iscrizioni. Iscrizione sopra la sepoltura del Si. Biagio Caboga, della qvale si parla alla giornata 7, Giugno. D. 0 . M. ILLMUS D. D. BLASIUS CABOGA. PATRITIUS SENATOR QVE RAGUSINUS. MAIO RUM SUORUM SANGV1NE MERITIS AC LEGATIONIBUS CLARUS. RELIGIONE VIRTUTE AC REBUS GES TIS PRO REPUBLICA CLARIOR. AB SENATU BYZANTIUM* AD MAGNUM SULTAN UM. MAHMUD. V. LEGATUS MISSUS. LETHO IN VIA PRAEVENTUS PRO PATRIA eli se protumaenje ovijeh dvaju natpisa. Natpis na grobnici gosp. Vlaha Kaboge, o kojem ae natpisu govori dne 7. Junija. B[OGU] P[REDOBROME] PREVELIKOME]. PRESVIJETLI G O S P O D I N GOSPODIN VLHO KA BOG A VLASTELIN I VIJENIK DUBROVAKI SVOJIJEH PREGJA KOLJENOM ZASLUGAMA I POSLANSTVIMA SLAVAN VJEROM KREPOU I DJELIMA ZA DRAVU SLAVNIJI OD SENATA U CARIGRAD VELIKOME SULTANU MAHMUDU V. KAO POSLANIK POSLAN SMIiGU U PUTU ZATEEN

m
STRENUE YITAM PROFUNDENS. ] N SUORUM FELICITATEM CIVIUM ORATOR AD DEUM MIGRAVIT. DIE X. NOVEMBRIS. ANNO AETATIS SUAE LI1L DNI VERO M. D. C. C. L.

XII.
Obnovljenje staroga dubrovakog zatitnog ugovora sa ugarskom krunom pod Leopoldom I., 20. Avgusta i

J. Deeinbra 1684.
(Iz autentinog izvora.)

Noa Rector & Consiliarii Reipublicae Raguseae iiotum testatumque facimus omuibu3 & singulis, quorum intereat, aut qaomodolibet interesse poterit; quod cum viderimus felicitatem armorum Caesareor. contra Tyrannum Christianitatis a Deo Ter Optimo Max. beari, Nosque non exiguo ani rui impulsu anhel averi mna, < & impense desideraverimus, sub antiqua Augustissimae Domus Austriacae clienZA DOMOVINU HRABRO IVOT NE TEDEI SVOJJJEK SREU GRAGJANA ZAGOVARATELJ K BOGU SE PRESELI DNE X. NOVEMBRA GODITA SVOGA VIJEKA LIIL A GOSPODNJEGA MDCCL. Mi Knez i Vijenici Republike Dubrovake javljamo i objavlju jemo svijem i svakomu koga utiti ili kako god bi utititi moglo da, kad vidjesmo gdje Bog Tri put Najbolji Najvei blagosiva sreu oruja Oesarskoga proti Tiranu Hridanstva, ne malom pobudom uzdahnusmo i silno zaeljesmo stupiti pod starinsko podlonitvo i

172 tela & protectione Nos recipere, ut saluti Rei publica e nostrae aecu ri prodesse, & modernae felicitatis, futuraeque pacis optatissimae par ticipes quoque fieri possimus; hinc nobi3 necessarium visum fuerit, ut ea, quae de super praestanda, speciatim determinarentur. Cum itaque inter Sacrae Caesareae Mattis Consiliarium liitimum & Au lae Cancellarium Exc. Dominum Theodorum Asthetum Henricum L. B. de Strattmaun, & nostrum Senatorem Nobilem Domiuum R&phaelem Vladislaum de Gozze, mediante Exc. Dno Marcbione de Borgamencro Serenissimi & Potentissimi Catholici Regis in Aiila Caesarea Oratore super articulis singulis aut capitibus 9ubs eque riti bus conventum sit. Sequitur Tractatus. Iu Nomine Sanctissimae & individuae Trinitatis. Notum testa tum que sit hisce, quorum interest, universis, quod Nobiles Spec tabiles Domini Rector & Consiliarii Reipubiicae Raguseatj literis suis Ragusae vigesima secunda Aprilis anno currente 1684. ad Sa cram C. et R. Mattem datis per ejusdem Reipubiicae Senatorem & zatitu Previnje Kue Austrijske, e da obezbijegjeni uzmogaemo do prinijeti spasu nae Republike i postati uesnici sada uje sree i bu duega eljno iekivanoga mira. S toga nam se uini da je potreb no, da se posebno odredi, to po gornjemu treba vriti* Za to bi uglavljeno izmegju Tajnoga Savjetnika Svetog esarskog Velianstva i Dvorskog Kancelara Svijetlog Gospodina Theodora Astheta Henrika h. B. ot Strattmann i naega Senatora Plemenitoga Gospodina Rafajila Vladislava ot Gozze, posredovanjem Svijetlog Gospodina Mar cinone ot Borgamenero, Besjednika Prevedrog i Premonog Katolilikog Kralja na esarskom Dvoru, 0 pojedinijem lancima ili po glavljima, to dolje slijede. Slijedi Ugovor. U ime Presvetog i nedjelivog Trojstva. Nek je znano ljeno svijem onijem koje utiti, da su Plemenita i Dina Koez i Vijenici Republike Dubrovake svojijem pismom, u Dubrovniku dvadeset drugoga Aprila ove 1684. godine, i objav Gospoda danijem Svetom

17S Ablegatum Domiuum Raphaelem de Yladislao Gozze humillime in sinuari fecerint, quam laeto animi affecta continuas Sacrae Caesa reae Mattis contra Tyrann um Ottomani cum victorias*" perceperint, spe et Jiducia in Deum freti, eas in periidum hostem porro tanta felicitate decursnras esae, ut Sacrae Suae Mattis qua Regis Hungariae antiquissima protectione, hactenus per vim Turcicam aliquan tisper iuterpolata posthac itera m & quasi postliminio gaudere & frui possint, submisse petendo, ut memorata Respublica, in priorem pro tectionem Augustissimae Domus Caesareae & Regiae recipiatur; quem admodum vicissim parata esset, lidelissimam clientelam praestare, uti & annuam recognitionem quingentorum aureorum Hungaricorum in argumentum majoris obsequiosae suae dependentiae solerter pendere. Quare Altisse dicta sacra Sua Caesarea & Regia M* gratum & acceptum hubens isthunc charissimae sibi Reipubiicae Recursum, per intimum suum Consiliarium & Cancellarium Aulicum Exc. D, B. de Strattmaun cum dictae Reipubiicae Ablegato & Senatore Dno. Raphaele de Yladislao Gozae tractari fecit, interveniente Exc. Duo . i k. Velianstvu po Senatoru i Poslaniku iste Republike. Grospodinu Rftfajilu ot Yladislava Gozze, najponiznije inili prikazati, kojom su radou u srcu uli za neprekidne pobjede Svetog esarskog Velian stva nad Tiranom Otomanskijem, oslanjajui se o uhvanje i uzdanje a Boga, da e one i unaprijed tolikom sreom tei, da e moi po novo i regbi prihvaajui opet stara prava radovati se i uivati sta rinsku zatitu Njegova Svetog Velianstva kao Kralja Ugarske, za titu, koja je do sada silom Turskom bila za njeko vrijeme preki nuta; smijemo molei, da spomenuta Republika bude primljena u prijanju zatitu Previnje esarske i Kraljevske kue; ona bi s dru ge strane bila pripravna vriti najvjernije podlonitvo i za dokaz vee smijerne svoje ovisnosti briljivo plaati godinje priznanje od pedeset zlatnika ugarskijeh. Radi toga Previnje spomenuto Njegovo Sveto Oesarsko i Kraljevsko Velianstvo, primajui milo tu molbu premile mu Repu blike, naredi, da njegov tajni Savjetnik i Dvorski Kanelar Svijetli Gospodin B. ot Strattmaun pregovara sa Poslanikom i Senatorom reene Republike, Gospodinom Rafajilom ot Vladislava Gozze, uz

174 Marchio ne de Bordameli ero, Sacrae R. Catholicae Maj est ti a in Aula Caea Oratore; quippe cum Regi eno haec Respublica difficil limis etiam ejusdem temporibus singulari semper curae fuerit, & hodiedum adhuc inprirois chara sit, ita vieissim Respublica se suae Regiae Mti. Catholicae ob cumulata in se ex Regia benevolentia & gratia beneficia immortali devotione devinctam prolitetur, & tandejn in tales, qui sequuntur, redintegratae protectionis respective & clientelae articulos convenit: P r i m o : Sacra Caea & > Regia Mtas nominatam Rempubl. Ragusaeam cum omnibus suis Nobilibus, Civibus, Incolis, Subditis, nec non toto suo Statu, bonis juribus & appertiuentiis recipit in sigularem & specialem suam tutelam & protectionem, eo modo, quo eadem sub gloriosis suis praedecessoribus, Regibus Hungariae anti quitus luit, stetit que. S e c u n d o , cum Sua Mtas dictam Rempublicam ejusque emo lumenta eadem cum reliquis Hungariae partibus Regiae benevolenposredovanje Svijetlog Gospodina Marchio ne ot Bargante nero, Be sjedu i ^ ra Svetog Kraljevskog Katolikog Velianstva na (Jesarskom Dvoru; jer kao sto se njegov Kralj i u najmunijim danima ove Republike uvijek osobitom brigom starao za nju, pak i danas oso bito mu je mila, tako s druge strane Republika priznaje, da je ujegovu Kraljevskom Katolikom Velianstvu obavezana vjenom odanoSu radi nebrojenijeh dobroinstava iz Kraljevske dobrohotnosti i milosti prama njoj te napokon prista na ove i ovakve lanke ponovne zatite odnosno i podionitva, koji slijede : P r v o : Sveto Cesarsko i Kraljevsko Velianstvo prima spome nutu Republiku Dubrovaku sa svom njenom Vlastelom, Gragjanima, Stanovnicima, Podanicima i sa cijelom njenom Dravom, valjanijem pravima i pripadnostima u svoju osobitu i posebnu obranu i zatitu, na onaj nain, na koji je u starini ista bila i stajala pod slavnijem njegovijem preasnicima, Kraljevima Ugarske. D r u g o : Njegovo Velianstvo grlei reenu Republiku i njene koristi istom milotfu kraljevske dobrohotnosti kao i ostale djeiove Ugarske, obeaje da on i budui njegovi nasljednici ne e se ni u em ii prijeiti ukupnijem ni pojedinijem povlasticama, pra vima, slobotinama, a osobito pak slobodi trgovanja reene Republike,

175 tiae gratia complectatur; promittit, a se & futuris suis successoribus universa & singula dictae Reip. privilegia, jura, immunitates, inprimis vero commercii libertatem ullatenus impeditum iri, quin potius nmnia haec sarta tecta & in illibata sua libertate permansura esse. Spondet & pollicetur T e r t i o omaern amicitiae & bosae vicinitatis culturam fore inter Saae Caeae Mtis. subditos, & memoratam Eynip. ita ut reci proce & mutao .unus alterius commoda & emolumenta amica com municatione coasilio & auxilio, iidaque absistentia & ope procuret, & ad avertenda tam subditorum Suae Mtis, quam Reip. damna & oppressionem, a quocunque illa fiat, omnem operam onus alteri prae stet. Etenim Sacrae Caeae Regiae M. est, eritque semper auis Succes soribus & posteris Respublica ista iuprimis cara, & quae ejus quandocunque interesso poterunt, aeque ac propria suarum proviciarum curabit, universo per hoc testatura Mundo, quanti hanc Rempublicam de uni versa Christianitate optime meritam aestimet & diligat. Habebit insuper Q u a r t o Sacra Sua Mtas rationem etiam Reipubl, in futura pacificatione cum Turca ad ejusdem defensionem, Econtra ta vie, da e sve ovo zdravo i itavo ostati u neokrnjenoj svojoj slobodi. Obrice i obeaje T r e e : da e ae njiviti svako prijateljstvo i dobro susjestvo izmegju podanika Njegova e sara kog Velianstva i spomenute Re publike tako, da uzajamno i iz mjenice jedan nastoji o koristi i do biti drugoga prijatelj 3kij em openjem, savjetom i pomou, i vjernim po dupiranjem i snagom, i da e jedan za drugoga uloiti sve, da od vrati tete i nasilja kako od podanika Njegova Velianstva, tako i od Republike, od koga god to bilo. A Svetom Oesarskom Kraljev skom Velianstvu jeste i bie svegj njegovijem Nasljednicima i po tomcima ova Republika osobito mila i 0 onome, to mogne nju kako god utititi, brinue se jednako kao i za svoje vlastite pokrajine, elei tijem posvjedoiti pred cijelijem svijetom, koliko cijeni i ljubi ovu Republiku, koja je vrlo zasluna po cijelo Hrianstvo. Suvie e t v r t o : Njegovo Sveto Velianstvo u buduemu mirenju s Turskom vodie brigu i 0 Republici na njenu obranu. Naprotiv Pe t o : Od strane spomenute Republike preko gori reenoga Preavijetlog tfospoina Poslanika panjakoga Marcinone ot Borga-

176
Q u i n t o a parte mentionatae Reip, per praefatam kc.mum Dominum Legatum Hispaniae, Marehionem de Borgamenero, una cum dictae Reip. Dno* Ablegato altissime dictae Sacrae Caeae R. M. ejusque successoribus omnis clientelaris fides et debita promitti tur obsequiosa veneratio. Vigore cujus S e x t o Resp. omni possibili modo, communicatione, consilio, auxilio, assistentia & ope Suae M. suorumque successorum & totius Augustissimae Austriacae Domu3 honorem, commoda, jura & inten tiones terra marique fideliter promovere & augere satagat, colatque cum ejusdem Statibus & subditis inviolata amicitiae, bonae vicini tatis & commerciorum jura, nec Suae M. ejusque successorum aut Domus adversariis ullo usquam tempore directe vel indirecte adhaeeat, aut alias fidae clientelae legibus ullatenus contraveniat, sed eam inposterum Sacrae C. & B. M. ejusque Successoribus in omnibus salvam immaculatamque praestet. D e n i q u e , ut supra, expressum est, etiam in luculentius hu jus Caeae & Regiae protectionis argumentum fingulis annis Sacrae mener, ujedno sa Gospodinom Poslanikom reene Republike, obeaje se previnje reenom Svetom esarskom Kraljevskom Velianstvu i njegovijem nasljednicima sva podlonika vjernost i duno smijemo potovanje. Uslijed esa
f

S e s t o : Republika e na svaki mogui nain: priopivanjem, savjetom, pomaganjem, potporom i snagom muiti se, da po suhu i po moru vjerno promie i mnoi ast, koristi, prava i namjere Nje gova Velianstva i njegovijeh naljednika i cijele Previnje Austrij ske Kue, i gojie nepovrjediva prava prijateljstva, dobroga susjestva i trgovine sa dravama i podanicima njegovijem, i nee ni u koje vrijeme nikad direktno ili indirektno pristati uz protivnike Njegova Velianstva i njegovijeh nasljednika ili Kue, ni ti e se inae ikako ogrijeiti o zakone vjernog podlonitva, nego e ga unaprijed itavo i neoskvrnjeno u svemu vriti prama Svetomu esarskomu i Kra ljevskomu Velianstvu i njegovijem naljednicima. N a p o k o n , kao to je gore reeno, za oitiju potvrdu ove esarske i Kraljevske zatite, dae svake godine Svetomu Velian stvu i zakoniti]em mu batinicima i nasljednicima briljivo izbrojiti na Dvor Njegova Velianstva pet sto zlatnika Ugarskijeh, koje je i

177 M, & legitimis ejusdem haeredibus & successoribus in Regno Hunganae quingentos aureos Hungaricos antehac pendi solitos, in Aula Suae M. accurate numerari faciat, remota prius per Dei Gratiam ex illis partibus potentia & violentia Turaci a. Remittit tamen Sa* era C. B. M. Reipubiicae ea omnia benigne quae hacte nus ob praesentem tyrannidem Turcicam omissa fuere, & non soluta Regno Regibusque Hungariae; et tunc iterum supradieta solutio quingentorum annuorum aureorum inchoabit, quando, uti praemittitur, potentia & violentia Turcica a dicta Rep. remo vebitur. Quod itaque faustum & Rei Christianae proficuum sit, hoace mutuae, protectionis respecti ve & elientelae restauratae & a tem porum injuriis ven dicatae novos Articulo a Sacrae Caeae & R. M. nomine ejusdem Consiliarius Intimus ac Cancellarius Auli cus Exc. D. Raro de Stratta] an, a parte vero Reip. Raguseae Esc.mus Orator Hispaniarum Regis, Dominus Marchio de Borgamenero, nec non dictae Reip. Senator & Ablegatas Dominus Raphael de Vladislao Gozze propriis subscriptionibus & appres sis sigillis suis muniverunt. Datum in Civitate Caea Viennae prije obino plaala, iza kako se po Milosti Bojoj odalei prije mo i sila Turska u onijem stranama. Ipak Sveto . i K. Veli anstvo dobrostivo otputa Republici sve ono, to do sada, radi dananjeg tiranstva Turskoga, bi proputeno i neplaeno Kra ljevstvu i Kraljevima Ugarske; i gori reno plaanje od pet sto zlatnika godi nj ij eh poee opet onda, kad bude, kao to se pretpostavlja, odaleena od reene Republike mo i sila Turska. Da dakle ovo bude sretno i Stvari Hrianskoj korisno, ove nove lanke uzajamne obrane, odnosno i podlonitva obnovljenog i nanovo steenog od nepravde vremena, svojijem potpisima i svojijem tisnutijem peatima 3nabdjee u ime Svetog i esarskog i Kra ljevskog Velianstva: njegov Tajni Savjetnik i Dvorski Kanelar Svijetli Gospodin Baron od Strattmann, a sa strane Republike Dubrovake: Presvijetli Besjednik Kralja Spanjskoga Gospodin Marchio ot Borgamenero i Senator i Poslanik reene Repu blike Gospodin Rafajil ot Yladislava Gozze. Dano u esarskom
_ V

22

178 die vigesima quarto, Augnati anno millesimo sexcentesimo octuagesimo

T. A. Henr, Lib. Baro de Strattman. (L. fcj.) Marchio de Borgamenero m. p. (L. S,) (L. S.) Raphael Vladialaua de Gozze, Senator & Ablegatus. i Quapropter Nos huic Tractatui sine intermissione satisfacientes, istum per omnia & singula approbamus, confirmamus & ratum virtute praesentium declaramus, simnlque sancte promittimuSj omnes & singulos supra descriptos articulos firmiter & constanter serbare, nec ut iisdem ulla ratione contraveniatur, aut quolibet modo violentar mnime permittere vel le. In cujus rei fidem hoece subscripsimus & sigilli nostri ordinarii appen sione munivimus. Datum Ragusae die prima Decembris anno Domini 1684. Rector & Consiliarii Beip. Raguainae. Marincus Orbinus V. Secr. m. p. (L. S.) Gradu Beu, dvadesetog dana Avgusta, godine tisuu est sto osam deset etvrte. T. A. Henr. Lib. Baron ot Strattman. (L. S.) Marchio ot Borgamenero s. r. (L. S.) (L, S.) Rafajil YJadislav ot Gozze, Senator i Poslanik, Radi esa Mi pristajui bez izuzetka na ovaj Ugovor u cjelini i u pojedinostima ga odobravamo, potvrgjujemo i izjavljujemo da je snagom ovoga priznat, i ujedno obeajemo sveano, da emo tvrdo i postojano drati sve pojedine gore napisane lanke i da neemo nikako dopustiti, da se nikakvijem razlogom prestupe ili na bilo koji nain oskvrne. U vjeru te stvari ovo potpisasmo i snabdjesmo otiskom naega redovnoga pea ta. Dano u Dubrovniku prvoga dana Deembra godine Gospodnje 1684. Knez i Vijenici Republike Dubrovake. Marinko Orbini Podtajnik a.- r. (L. S.)

179

Br. XIII.

Dubrovaki novci.
Upo re di Qaiclet Vo vages Constantinople par terre Paris 1664. Habet aliqua de re numaria Dalmatiae Slavoniae Ragusae. (str. 49) naveden u
'

S. I. G L Lipsii Bibliotheca Numaria sive catalogus auctor, qui usquem fine seculi XVIII. de re monetaria aut numis scripserunt T. L 1801. 8. str. 324.1 ) U . k. kabineta novaca vidjeh

Ovee novce.
I. Srebrni novac. DUO AT. REIP* RHAGUSINAE. Grb sa voj vokijem eirom i sa 4 kriva ljeraena, slina Slje menima u ugarskom grbu. Slika sv. Vlasija g. B. 1723. A u s p i c i i s T u i s a DEO. Snimljena u Mo n n o i e s en a r g e nt V i e n n e 1769. str. 484. Opisana od Madai u Th a l e r k a b i n e t . Isp. slinu od god. 1781. u K h le r-ov ijem Mnzbel ns t i guner e n 1736. str. 182. II. Srebrni novac. DUCAT ET SEM, REIP. RHAC. 1747. Grb kao gori. RECTOR REIP. BHACVSIN. Slika kneeva s uvijenom vlasuljom u dravnoj haljini od kadife. Snimljena tu isto i opisana od Mdai. III. Srebrni novac. RESPUBL. BHACVS. Djevojka s viticama, poprsje, u panjskoj nonji,
*) pore di Quiclet, Put u C arigm l suliijem, Paris 1664. Ima ujeto o n ore im i dalmatinskijem, slavonskijem i dubrovackijem (str. 49) naveden u S. I. G r. Lipsijevoj biblioteci novaca ili ti katalogu pisaca, koji su do svrha XVIII. vijeka pisali o novcima. E. 1. 1801. 8. str. 324.

180
*

DUCE DEO. FIDE ET JVST. tit sa pismom iznutra: LIBERTAS. Gore kruna voj voka. S obje strane hrastovo lie. Dolje 1793. Do sada to ja znam nesnimljena. Vidi sliku n* kraju ove knjige.

Manji novci*
I. Srebrni novac. Slika Sv. Vlasija I Pismo naokolo: S. B la s iu s R a g u s i i Slika Spasiteljeva Na jednoj strani IC, na dragoj XC. Do sada ne snimlje na. Vidi sliku na na slovnom listu ovoga djela.

II. G ros. a rge. trip . c iv i. R agu. 1632. Grad Dabrovnik izme gju dva malena grba. Slika sv. Vlasija (R.) Pismo naokolo kao gori. III. Zlatni novac; sv. Vlasij gdje nosi grad. S. B. 1683. Pismo naokolo: PATR. RAE1P. ( bc) RHAGVSINA.E, Spasitelj sa krugljom TVTA SALVS Ima slinijeh srebrni]eh novaca, od kojijeh je jedan naslikan u E h r e n e r o n i s c h e s M n z k a b i n e t str. 267. br. 33.

NAJNOVI JA

POVJEST DUBROVNIKA
od

Ivana kanonika Stojanovia

Uvod.
Gosp. I* Kirchmayer napisao je tu skoro u Smotri Dalma tinskoj 4 4 o Eagelovoj povjesti dubrovake republike: da je veoma kratka no sona i ba pogledom na epohe dobro uregjeaa; ali, veli Kirchmayer, povjesniari ne pisae nikad o padu i raspu ove repu blike u. dahu politikom i filozofskom, pa nastavlja; Questa pagina della storia interessante e commovente vogliamo noi tentare di ri produrre alla m eglio. 1 ) Tako i ja sad nadodavam ovaj nastavak izvagjen iz Erber-a, Gelcich-a i iz njekoga rukopisa bezimenoga, da Be spomenu oni hrabri Dubrovani, koji ae borie da se odri jo ova dravica ba onadar, kad ve nije mogla dalje postojati, kao to prolazi sve zemaljsko. Neka ovi hrabri ljudi nijesu imali uspjeha; ali za njihove nakane i napore moemo ih usporediti sa svijem juna cima te spominje Engel. Ti su junaci: Luko Bona} bratani onoga Frana Bone, kome vojvoda austrijski, Eugen Savojski, predade zapovijed nad konjanikijem etama austrijskijem, i koga u velike h valja e i tovae esarica austrijska Marija Teiezija; Milio Bona opet, koji je bio Dubrovniku to Dandolo Mlecima i jo vie, kako emo vidjeti. Oba ova ovjeka saanjijeh vremena odvojie u velike za propasti svojijeh domovina; ali emo Milia Bonu nai vie dostojna alovanja i simpatije domorodac i tagjinske nego Dandola. Priloimo jo Frana Bonu i Iva Natali* Ovo su ti junaci koji padoe zajedno s domovi nom. Eo proita do kraja ovaj nastavak, pozdravie ide prolosti,

') Kusaemo da prikaemo to bolje uzmoguemo ovu interesantnu i dirljivu stranicu povjesti.

184 biva domovine, rijeima Giusti-a, koje se mogu zgodno primijeniti na dananje dane: patria nostra, o fiaccola, che spenta Tanto lume di te lasci, e conforti Chi nel passato sogna e si tormenta; Vivo sepolcro a un popolo di morti, Invano, invano dalle sante mura Spiri virt negli animi scontorti ! "*) Ovaj epigraf stoji domovini nad grobom. Ko ita njezinu po vjest i ovaj nastavak o njezinoj smrti slian je onome, koji esto ide u koje grobite da pohodi svoje eljade, i tu boravi njekoliko vrh njegove ploe. H i to moemo bez straha, da nam ko zamjeri. Kad tugjinci toliko piu i polaze grobite ovo, zato ne moemo i mi? A divan je poloaj ovoga grobita i za to ga tugjinci i pohagjaju u dananja vremena. Pristoji se u velike i nama glava 61. proroka Isajije, kad veli: Consolabitur dominus omnes ruinas ejus"), danas se evo raspi materijalni poljepavaju; ponet desertum ejus quasi delicias,3) i uprav danas tu gj in ac na ho di kod nas materijalnu rasko, gdje mu ne moe vie nita moralno duh zanimati; et ponet solitudinem ejus quasi hortum domini% raskono je prebivanje, divan poloaj, divni vidici u Dubrovniku, gdje ve nema Dubrovana, de sertum ejus quasi hortum domini. Oni Dubrovani koji su jo u ivotu, po rijeima istoga proroka, nemaju samo diviti se ljepoti grada kao to ine tugjinci; ve imaju razmiljati za svoj odgoj du evni, sa istorijom svojom u ruci, otkle su potekli i od koje su kovine sazdani, kao to veli Isajija Izraelcima: Attendite ad petram unde excisi estis, biva otkle ste, et ad cavernam loci de qua prae cisi estis5 ), biva od koje ste rude skovani.

*) 0 domovino moja, o zubljo te ugaena ostavlja toliku svjetlost nakon sebe, i krijepi onoga, koji snijeva o prolosti i sebi ue da, mira; ivi grobe narodu mrtva ca, zaman, zaman krepodu zadalmjiva iz svetijeli zidova savijene duhove. 3 ) Utjeie gospodin sve njegove razvaline. 3) Uinie od njegove pustinje rasko. 4 ) I uSinie od pustinje njegove gradinu gospodinovu. 6 ) ekajte uz kamen iz odrezani, koga ste izrezani i uz peinu mjesta od koje ste

185 Vjerozakon i ljuckota, dvije su najplemenitije stvari u ovjeka, U objema dvjema gospoduje ide, koji ovjek po hotjenstva ima prigrliti. Ide vremena doastoga gospoduje u vjerozakonu; ide vre mena prologa gospoduje u ljuckoti. To je povjest. Nikad se sa sadanjou ne moe ovjek uspeti vrhu sebe. Grci zvahu itanje vctYvfixri^ to znai ^poznanje vrhu, vrhovno poznanje . Uiti dakle povjest svoje zemlje i duboko je razmatrati, osnova je uljugjenosti. Ne bojmo se ensure. Gdje <5e zabraniti spominjat stvari prole, kojijem se i trag pometnuo, dok (S e u nastajnom vijeku izlinjati sa svijem i spomen? A najpae u Dubrovniku dove la forza distruttiva umana in meno di cento anni ha fa,tto perdere anche la memoria delle cose in questa generazione che nasce , 1) kako govori spisatelj italijanski. Straiti se od mrtvijeh, od onoga koga ved nije, niti de uskrsnuti!? Istoriju pada i raspa Dubrovnika razdijeliemo u tri epohe; prvo: pad i smrt Dubrovnika; drugo: bide toga moralnoga tijela mrtva iza smrti, i njegov ukop; treda je epoha danas, kad se sasvi jem raspade i poinje smrad.

l) Grdje jo razorna sila ljudska u manje od sto godina uoiiiila da nestane i Bpomeii stvari u pokoljenju koje nastaje.

Prva epoha,
I. udao je, da pravo reemo, da se ova tvrgjava, tako ogromna za ono doba, skloni odmah na predaju Lauristonu. Bilo je i drugijeh razloga tajnijeh, radi kojijeh ova malena republika pade i tako sra motno propade. Jedan rukopis, to se nabodi u porodice Kaznaia, njeto razjanjuje. Cose tutte da sapersi, ma non tutte da dirsi1 ) napisano je u naslova toga rukopisa. Ragusa, la buona vecchia indebolita da 15 secoli di vita e di originaria civilt sua propria, e da quattro anni di sicurezza esterna^ e da trenta anni di prosperit, svilupp in tale tempo dal suo corpo tutto il veleno del lusso, della mollezza e di una reciproce invidia. La nazione tutta e la pi parte dei patrizi, perso lo spirito repubblicano, si trovarono disposti a ri cevere con abbattimento tranquillo, e taluni anche con piacere, un sovrano estero Vlastela, uzdrmana ved od toliko vremena radi unutrnje nesloge, moe se redi, oreku se vladanja. Grozno kidisahu jedna na drugu stranke Salamankez i Sorbonez, ili da bolje ree mo stranke puka i istijeh patricija. Drava se priginjae demokra ciji. Evo dakle i u Dubrovniku mikroskopino se ponavlja istorija M arija, Sul, Katilin, Kras, Antonii, Pompeja i eaar, dokle se sve skui pod vlast cara Napoleone Mnogo godina prije, ideje endi) Dobro je da se svo ovo zna, ali nije da se govori, *) Dubrovnik, dobri starao, iznemogao poslije 15 vijek ova ivota i originalne vlastite uljugjenosti, i' poslije etiri godine izvanjske bezbijenasti i trideset dobrostauja, poi odi u to doba iz svoga tijela vas otrov raskoi, mekoputnosti i uzajmine zavisti. Cio narod i vei dio vlastele, izgubivi duh republikanski", nagjoe ae voljui da prime mirnom sustalosti, a njeki i s nasladom, tugja vladara.

187 klopedist bile su osvojile grad i probudile simpatiju prema Fran cuzu. Ko de Evropu osvojiti svukoliku? Napoleon ili Aleksandar? To je bilo tad politiko pitanje. Radi francuske, onadar bezbone, uljugjenosti, koja osvoji plemstvo gotovo svekoliko, a s druge strane porodi mrnju, koju je vazda prost i neuk puk imao prama svakoj crkvi koja nije rimo katolika, senat se skloni da otvori vrata Francuzima, i tako zado volji i svoje simpatije i ujedno simpatije prostog pobonog naroda, jer se u to doba Napoleon bio izjavio, o svom krunisanju rukom pape Pia VII., carem braniteljem erkve rimo-katolike. Ali vrhu ovoga, to smo dosad rekli, treba malo opirnije progovoriti, stavlja jui unaprijed neke opaske moralno-filozofske i neke pojedinosti, koje se ne nahode napisane, ve ive u predaji. Grehota da po smrti naijeh suvremenika i vrsnika posve ieznu. II. Svaki grad, narod, drava napreduje, ali u okrugloj jednoj crti. Evo kako : Potreba ragja izum ; izum ragja lagodnost ; lagod nost ragja nasladu; naslada ragja rasko; rasko ragja mekoputnost; mekoputnost ragja rasputenost; rasputenost ragja siromatvo; siro matvo ragja opet potrebu. Oko ovoga kruga vrti se ljudstvo i svaka povjest vlada i narod na zemlji. Druga uvodna opaska nam kae, koliko je razlina republikanska vlada od monarhije. Kad se u republici pojave stranke: oslabe je, upropaste, unite; monarhiju naprotiv ojaaju i dovedu je do apsolutizma, samo da oni, koji su na kormilu vlade, uzumiju vladati0, pie jedan dananji publicista. Monarhija koja je slijepo apsolutistika, i koja ini samo ono to ona hode, imajudi veliku silu vojniku i uzdajui se samo u nju, do brzo moe propasti. Govorio je njeki njemaki vojvoda: Na ba juneti se sve moe uiniti, samo ae ne moe sjesti . U jedan as bukne urota i iznenada se nagje u opasnosti. Pukovi jednoduno do ravo ustanu, pak se megju sobom poslije kolju i natjeu vrhu onoga to hode i to nede i tako se raskomada, te uine sebi korist ili tetu; to to visi opet o prilikama razliitijem unutrnjijem ili vanjskijem. Parlamenti, sabori, sjednice i ostalo u monarhiji su munjovodi i barometri vlade, da vidi na emu je, da se uzumije vladati. Par lamentima, saborima, sjednicama monarhija mjeri svoje sile sa

188 silama puka ; razabire svoje sile u silama podlonik!. A sile su na roda: vjera, narodnost, razliita njihova uljugjenost i razliita nji hova istori ja. Teko se varaju one vlade f koje cijene da je sadanjost sve i budunost koju sadanjost ragja. Sadanjost izlazi od prolosti. Budunost je napun njeki, njeka dovrenost, njeki razvitak prolosti. Tako je i u ijeri, i u narodnosti, i u knjievnosti, i u umjetnostima svakojakijem. Grci su u razvitku svoje uljugjenosti vazda prikazivali pjesmom, slikanjem, pripovijetkom, drevna bajoslovna djela junaka (polubogova) svojijeh. Narodne pjesme Omirove, nazvane Ilijada i Odiseja, dohode bit osnovi pitomosti grke. Rimljani su imali svoje Penates i Manes u svakoj kui: biva boanstva moralne sile svake porodice i plemena ; jer Penates" izlazi od penes" a penes znai latinski kod ; Manes znai oni koji traju* qui manent me gju svijem promjenama naroda rimskoga. Moralne sile nije mogue dakle utamaniti sredstvima materijalnijem. Ova ih mogu uduiti da za as ne djeluju, ali su te sile mikrobi koji se tajno gnijezde i plode. Sva je dakle politika umjeti tijem silama upravljati, pokle materijalna sila ne moe unititi ni jednu silu moralnu. Nije to u prirodi: Naturam expelles furca tamen usque recurret , 1 ) Gdje je prava republika sve su sile pod lonik! skopane zajedno, kao spletene* Za to prava republika ne moe biti vele prostrana. Gdje je velika prostranost uprav nije jedna republika entralizovana, nego mnogo republika sadruenijeh, da se brane jedna uz drugu proti vanjskoj navali. To su bili stari grki ^Amphyctiones, koje su ih drali protiva Persijanaca, premda su se megju sobom teko inadili. Republika rimska imala je svoje sredite senatus populusque romanus", a municipiji bijahu sve sitne repu blike samo odvisne, osvem to su imali narod, koji su se zvali sodi. Rusija, koja se dri za najapsolutnije carstvo u Evropi, ima svoje artel, svoje opinske drubine. Careva vlada ne e da i do njih dopre, ona ostavlja te sile narodu i njima upravlja kako one zakljue: tako se tumai ustrajnost samosilnoga carstva ruskoga. Iz ove druge opaske uvodne, o kojoj smo do sad zborili, moemo zakljuiti ovo: Da je ovjek u zadruzi svakoj vazda ovjek, biva prima vei uticaj od forme nego od sutine jednoga predmeta, budi moralnoga budi materijalnoga. Na primjer reci prostu Englezu: ti
') Tjeraj prirodu vilama, a ona se ipak vraa.

189 si u republici: onde, ti odgovoriti da nije nego u monarhiji. A za to? Jer mu je forma vlade monarhina, iako je sutina republikanska; a neuk narod razabire samo formu, a ne sutinu vlade. Reci Fran cuzu: ti si u monarhiji; odgovorile ti da Francuska sad nije nego republika; jer su sad tamo forme republikanske a vlada sasvim jedna stranka na nain monarhini, i za to ova republika trudno je da traje i radi prostranosti i radi kidisanja stranaka. Zakljuimo izre kom oca Felix-a Jezuita: Forma je vlade puku to stil piscu . Ako je forma parlamentarna i slobodna u sitnarijama, prosti puk cijeni da nema blaenije vlade do te. Kad smo ovo sve rekli, haj demo o Dubrovniku. Valja najprvo prilikovati ovu malenu republiku jednoj osobi. % na se da ovjek udruen ili narod ima iste strasti, istu narav, istu dud u njeemu kao ovjek pojedinac. Republika dubrovaka prilikuje se prebogatoj gospogji, koju ostarjelu udari iznenada kap, tako da joj obamru mnoga uda i oslabi joj jo prijanja njezina duhovitost i razum, pokle svaka nemo d ti i po glavi, da nijesi ve< S oni to si bio, ali nita ne manje mogla je jo hoditi i baviti se oko svojijeh posala. Ta kap materijalna, koja snagje republiku, bi trenja, koja obatali njezine zgrade i njezine materijalne sile. S tre njom poinje materijalna propast Dubrovnika. On se njeto poslije okrijepi, ali nije ve to je prije bio. Potreba da ugje u plemstvo mnogo puana, evo probudi razmiricu i prkos staroga plemstva pra ma novome: stranke Sal&mankez i Sorbonez. Jur onadar M. Giorgi i Stjepan Gradi pisahu jedan drugome, kako je nepristojno, da su neki od bratstva Lazarin (sv. Lazara) i Antonina (sv. Antuna) bili apisani megju vlastelu i kako < S e to probudit nemir u gradu. Mnogi od staroga plemstva, kojijem je bila vee dosadila strogost ivota republikanskoga, strogost moralna jer je bila ve ula francuska enciklopedija sa idejama socijalnog prevrata dosta prije, nego Du brovnik osvojie francuske ete, pregju u stranku puku Sorboneza* Jedan od Kabog prvi se oeni za Sorbonezicu. To silno uzruja staro plemstvo, tako da su se u senatu toliko megju sobom prepirali i prkosili, da za est mjeseca ostade grad bez upravitelja, bez sudova, prava anarhija. Svetenstvo za mnogo dana po nared-bi episkopa inilo je molitve u hramu sv, Vlaha, da Bog pomiri vlastelu. U to est mjeseea ne dogodi se nijedna grapa, nijedno ubojstvo, nijedno
24

190 zloinstvo. Puk ostane moralnoati svojoj skrajnjoj, a bez ikakve vlade, jedini primjer u povijesti Ijuckoga roda", pie jedan spi satelj francuski. Njeka se vlastela i preselie, kao glasoviti Antun S orgo u Pariz. Ovaj, kad je poslije pod Napoleonom bio umoljen da njeto u ime domovine poradi kod vlade francuske, fcaapi; Kako? a jo ivuju oni nesretnici! Ori novi plemii uinjeni iza trenje zvali su se uomini nuovi na latinsku. Dokle emo biti n ovi?6 * upita jednom novi vlastelin vlastelina staroga kova. ,,Dokle se raz zerete*1, odgovori. Evo dakle nesree moralne u moralnome Dubrov niku. Nesretnici, tako ib je zvao Napoleon 1. U memoarima pi smenijem Marmont-a stoji upisano a jednom pismu Napoleona Eugeniju, imenovanomu kralju Italije: Da mi je samo zoati to misle i na to ciljaju ovi nesretnici (biva Dubrovani). Predaja je jo n puku, da su. dotle bili doli, da kad bi novi plemi doao za koji posao u kuu Salamankeza, ovaj bi ga primio ili na vratima od kue ili u kuhinji, stavljajui na noge hlamine. Ovo stavljati na noge hlamine kad ti dogje u pohode osoba manjega stalia, bilo je pravilo po svijem dvorima evropejskijem. Altesti, Dubrovanin, kad je bio u najveoj milosti u Petrogradu kod carice Katarine, primao je neke ter neke ruske visokorodne u hlaminama. U hlaminama (bio je taki Ceremonijal) kardinal rimske crkve valjalo je da prima njeke episkope m partibus i sveenike niega stalia. Ova nemarnost i ovi prkosi dubrovaki bijahu poznati po Evropi. Voltaire u jedno me svom dijalogu veli: Hoe li da ti priam o sadanjemu svijetu i da ponem od kinekoga cara pa sve do stranaka koje kidiu u Dubrovniku? III,
*

Godine 1797. francuska osvoji Jonska ostrva. Na 17, Oktobra 1797. mir je od Campo-Formio bio ve sklopljen. Kepublika mle taka propade i bi formalno predana Austriji skupa sa Istrijom i Dalmacijom. Poznato je, da u poetku navale francuske Austrija, Kusija i Njemaka bijahu sklopile savez (koaliciju), da utrkaju pre vrat francuski. Kad je Francuska nasrnula na Italiju, Austrija, da sauva bar togod u Italiji od Francuza i od francuskijeh ideja, pri vremeno uze sama uvati Istriju i Dalmaciju. Napoleon, koji jo ne

191 bijae car i koji bijae izrekao jednom Ja u biti drugi Atil* Mle cima , u Campo-Formio zapie Austriji Mletke i mletake zemlje: lutriju, Prinl i Dalmaciju, Jo se kau inostranu pohodiocu u arse nalu mletakome pero i kalamar, kojijem Napoleon potpisa predaju Mletaka Austriji, koja uljeze na 19. Januara 1798. *) A sad promi slite je li se mogla odrati taka zemlje u Dalmaciji nezavisna kao Dubrovnik, uzdrmana i oslabljena od stranaka! Republika od Poljic, veoma manja od Dubrovnika, bi odmah osvojena od Austrije: republiku sv. Marina u Italiji, da se sauva od navale francuske, namjeravae osvojiti papina vlada. Kardinal Alberoui poeo je bio osnove, ali nije bilo na vrijeme, Francuz je ve bio udario na Italiju. Godine 1798. general austrijski Brady dogje iz Kotora u Kouavle sa 1200 ljudi, da smiri bunu konavosku proti Dubrovniku, Se nat dubrovaki bijae naime udario porez na so, da se okrijepi ma lo blagajnica republike, poto bijae zajmio francuskom direktoriju 600.000 fraDaka, kad dva poslanika s Krfa dogjoe pitati tu svotu. Taj novac nije nikad bio povraen, ni od Napoleonove vlade, ni po slije; a osim toga francuski general Massena, kad osvoji Genovu, bijae digao a toga banka dubrovakijeh 20.000 gvineja, koje bijae prije mnogo vremena ostavio republici glasoviti Miho Pracat. Bra dy dakle uljeze iz Herceg-Novoga u Konavle, da smiri Konavljane koji bijahu ustali proti Dubrovniku, kako rekosmo, poradi poreza na so ; to bijae prvi formalni porez, koji republika naredi svojijem po danicima i komu se, osim Konavljana, bila podloila sva okolica. Kad buknu ustanak, senat polje poslanika u Be kod Bone ve spomenutoga, a drugoga poslanika Sultanu u Carigrad. Divan porui bekom dvoru, da poto je Austrija uljegla u Dalmaciju, neka ona pomogne dubrovakoj, republici, koja stoji pQ d obranom Sultana, i da utrka bunu konavosku. Austrija primi dobrovoljno to posrednitvo, je li od ljuba vi za republiku ili a drugijem namjerama, to se ne moe zoati. Zna se samo, da je car austrijski, kao kralj ugarski, bio dran braniti i priskoiti u pomo republici dubrovakoj kad se nagje
') U arsenalu se mletakomu jo kau ostaci glasovitoga B u cin tori (broda), koji genei&I francuski Seruvier izgori, tla. mu rastopi zlato. Te ostatke Austrija prenose u Pulj, ai i god. 1S48. kapetan pom orati Puljizevi (Dubrovanin) uzme ih iz Pulja i prenese opet u Mletke,

192
u pogibli, jer ae car austrijski Karlo VI., otae Marije Terezije, bio zakleo za sebe i svoje nasljednike, da e braniti vazda neodvisuost republike dubrovake. Zna se jo, da je proastoga vijeka veliku ulogu imao zakon d arrondiasement (zaoblivanje), kako u ovome naemu zakon del fatto compiuto (gotovo djelo). to je doba bio konsuo raski u Dubrovniku neki Fonton, koji bijae primio od svoje vlade tajnu naredbu, da pazi senat dubrovaki i da otro s njime postupa, ba protivno od naina, na koji je postupao La Brure Derivaux, konsuo francuski, otac pjesnika. La Brure dogje a Dubrovnik jo god. 1776. Ovi La Brure, otac i sia, (sin se i oeni za neku Dubrovkinju Kisicu) pomognu da se uvuku u glavu mladosti dubrovakoj neki pojmovi poznati ve po Evropi, ali koji se aristokratskom Dubrovniku tinja hu grdne novosti. Fonton je kazivao prama Dubrovniku svu stro gost i apsolutizam ruske vlade. Svaki as hoe da mu se promijeni stan, gdje ima prebivati. Najpoalije kad mu nabavie to se najbo lje moglo, poeli da mu se sagradi bogomolja obreda crkve istone. Senat mu prikae, da republika od svoga postanka nije nigda pri mala obrede nijedne crkve osim rimokatolike, i da nijedna ispovijest koje druge vjere nije imala mjesta u Dubrovniku osim Izrael ske; pokle trpjet Izraelce same od pamtivijeka je obiaj kao zakou po svijem dravama svijeta. Prikae mu jo, da njemu ne slui cr kva istonoga obreda, poto je Fonton, premda konsuo ruski, bio rimo-katolik. On senatu odgovori da su take naredbe od njegove vlade; da senat nema gledati, slui li mu ta bogomolja ili ne, nego da ima ugoditi Rusiji. Senat preko papina poslanika u Petrograd u zamoli rusku vladu da toga ovjeka odalei iz Dubrovnika, ali uza lud. Fonton dakle i La Brure prikazuju u malome pitanje, hoe li zapremiti Dubrovnik Rusija ili Francuska. Da o Fontonu zaglavi mo: iza kako Lauristcn god. 1806. uljeze u Dubrovnik, odmah ajutri dan naredi da Fonton isti iz grada. Pria je, da je odlazei rekao: Birbi, me la pagherete! Dubrovnik je trajao sa svijem svojijem razmiricama i stranka* ma. U toliko god, 1802. Napoleon se proglasuje carem. Austrija, Njemaka i Rusija ine drugu koaliciju, a kod Trafalgara g, 1805. potueno je francusko brodovlje od Englez; na kopnu Napoleon pobijegjuje kod Auaterlitza. Te iste godine sklapa se mir u Pounu. UBtrija pobijegjena vraa Napoleonu Mletke i Dalmaciju. U

193
ugovoru pounskomu potpisuje ae, da tursko carstvo ima ostati uepo vrij egj eno sa svijem svojijem povlasticama, koje ve ima, im e gju kojijem je turska obrana vrhu Dubrovnika. U tajnoj istoriji Le v i s i Goldsmith a (Levis Goldamith interprete della corte di giusti zia e del consiglio delle prede: Iatoria segreta del Gabinetto di Bonaparte; Italia, 1814. pag. 201, 202.) pie: Neppure la pace col l'Austria fa rispettata. Branau non era evacuato dai Francesi. I / in violabilit della Turchia e dei suoi diritti stipulata nel trattato di Presburgo tanto solennemente non fu rispettata, giacch i Francesi s impadronirono di Ragusa.1 ) Napoleon, zanesen iza bitke kod Austerlitza velikom milju da sasvijem uniti trgovinu i pomorsko pm jenstvo Engleske, uvidje da u Dalmaciji ima zemljite nezavisno i neutralno, biva Dubrovnik. Ziane u svojoj svemoguoj vlasti osnovu da zapremi i Dubrovnik, ostavljajui ga slobodna u poslima i zakonima njegovijem, samo da vojske francuske zauzmu tvrgjave i drugo nita, da ne bi Englezi po dubrovakijem obalama iskrcavali i ukrcavali svoj u trgovinu i ' da brodovi dubrovaki ne prenose engleku trgovinu (kontinentalna blokada), I uprav je stijeg sv. Vlaha leprao sam slobodan po mo rima Evrope, poto tada sve vlade bijahu zaraene, a republike mle taka i genoveska, ogromne poradi svoga mogustva pomoru, bijahu odavna unitene. Dubrovnik je broj io 170 brodova u procjeni od 16 milijuna pjastara (pjastra je dolar amerikanski) ; to brodovlje davalo je Dubrovanima dva milijuna na godinu, a oni su opet od toga davali u blagajnicu vlade 150.000 pjastara. Godina 1797-8-U. trgo vina s Bosnom i Albanijom davala je 300.000 pjastara. Od 1800. do 1805. golemo se bogastvo natrpa u DabrovDik. Predaja je pote kla od naijeh otaca, da je bilo njekijeh bogataa u prosta puku, koji su imali u kui do 12 slubenika. I mi se spominjemo iz svoga djetiujstva i lino poznamo neku negda gospogju, koja umrije poslije u siromakom sklonitu (bnica Antuninska), koju su u njenu bogastvu sluile 10 slubenica. Poznasmo u svome djetinstvu njeku drugu, koja je imala pokujstvo od sobe i od stola sve od srebra pozlaena jali od suha zlata, do suda za none tjelesne potrebe. Tako majstori
l) S i mir s Austrijom ne U potovan. Francuzi ne bijahu ostavili povreljivost Turske i njonijeh prava govorena onako sveano u voru ne bi potovana, jer Francuzi osvojie Dubrovnik. Braaau. Ne* ugo

Poaunskom

194
razliitijeh zanata, ljudi ponajvie Hercegovci, koji ae preselie u Dubrovnik, i ljudi nadoli iz susjedne Italije bijahu u imunosti i u ponaanju tako ponositi (a nijesu umjeli ni itati ni pisati), da bi se sad pred njima stidio i inovnik najtiega stalia. Poto stranka puka bijae ojaala, i gragjania i seljak mogao se oblaiti gizdavo i gospocki, i kuda napraviti gdje u vremena prije trenje nije mol gao. Nama je djeei pripovijedala naa baba, da jednom dogje k njoj ^ladika staroga plemstva i kad razvidi njezinu postelju, koju drahu etiri kipa pozlaena, i njezinu svilu i kadifu, zaupi: nOtkud! otkud! ne pristoji se to tebi moja L. nego nama! Ama kad su dola ovaka vremena! Ali poslije Crnogoraca, i kad je brodovlje saveznika eglo i plijenilo brodove dubrovake, koji su poslije bili usilovani (poto Francuz bijae jur uao u Dubrovnik) ploviti po moru pod francaskijem stijegom a smetnuti onaj sv. Vlaha, poto ostae mnoge kue popaljene: djedovi mnogijeh porodica dubrovakijeh ostali su bez igdje iesa i spavali pod bijeljem. Mi smo mnoge od tijeh poznali u djetinjstvu. Ali vratimo se na povjest. Napoleon je ve car. Evropa je gotovo sva u njegovoj ruci. Velika sile: Rusija, Austrija, EogleSkai Njemaka opiru se njegovoj sili. Lauriston s vojskom uputi se pjeice preko Dalmacije, kao da ide u Kotor, a prije polje senatu poslanieu, da on ide preko Du brovnika, da mu se vojska okrijepi u Dubrovniku. Tako isto po Fontonu vlada ruska senatu porui. Knez republike bijae tad jedan Ghetaldi. Vijealo se odmah to se ima initi: ili Rusa primiti ili Francuza. Vei je dio bio za Francuza, s uzroka koje smo ve na pomenuli. Mnogo je doprinijelo protivnosti prama Rusiji osorno po naanje Fontona u Dubrovniku i tajni dogovori Konavljana, silom ukroenijeh, ga Crnogorcima, kako emo vidjeti. Na svrhu predobije savjet vlastelina Nika Pozze, koji ustane i rece: Gospodo etnu vi jeate ? Da uzmognemo ovo rijeiti, trebalo bi da mnogi i mnogi budu objeeni u puhu} a pak i nekoliko ih megju nama: dakle otvorimo vrata od grada tugjinu i ospijmo. Takav prijedlog Pozze uini velik utisak megju vlastelom. Lauriston se pribliivae; dva senatora pogjoe na 26. Maja 1806. na Oraac, gdje se nahodila Lauristonova vojaka. Tu no od 26. Maja Lauriston bi obavijeten od ta dva senatora tanko po tanko i tajno, u

195
kome se biu nalazi republika. Imena se senatora ne nahode u ru kopisima. Njeki cijene, da je tad na Oracu bio dogovor, kako imaju Francuzi uljesti i kako se ponaati i to uiniti. U vee, dakle, kobno i nesreno od 27, Maja, iz Makarske uljeze francuska vojska u Du brovnik. Lauristona prieka na vratima od grada Ghetaldi, koji do gje pod baldakiaom prama generalu, da uini vie utiska na Fran cuze. Primjeujemo ovdje, da, bio udes bio sluaj, porodica je Ghetaldi kneevala ba u dvije najnesrenije epohe za Dubrovnik, biva kad je bila trenja i kad je tugjinac zauzeo ovo zemljite. Ba kad su Ghetaldi i Lauriston hodili put dvora kneeva, pukovnik Testa zapovijedi da zabubaju bubnji svi, i vojska ugje u grad: njeki u Lovrjenac, a ostali po manastirima, po kuama, po crkvama Male Brae, Dominikanaca i Jezuita. I tari bijahu puni prtljag i oru ja. nE eos nella notte di quel giorno memorabile** pie Kirchmayer, le mura e le torri di Ragusa, vergini di tanti secoli da ogni passo dello straniero, udirono echeggiare le grida delle guardie francesi; quelle mura costruite da Malatesta e da Soporoso Matteucci per ordine dei pontefici Pio IV. e Pio V., al quale Matte acci oltre la paga la repubblica don una gratificazione di 12.000 zecchini. Mara e torri; insigne monumenti.di forza e di poesia medievale! ammi rabile involucro tuttora esistente! involucro d un contenuto pi ammirabile ancora, ma che ora pi non esiste.1) IV. Osvanu proglas Lauristona Dubrovanima, na francuskom, italijanskom i srpskom jeziku. Evo g a f Napoleon L Car Francuza i Kralj Italije. Muoge koncesije, uinjene neprijateljima Francuske, napravile su republiku dubrovaku biem neprijateljski)em Franc uske, tim vie pogibnijem to se krije oblikom prijateljstva i neutralnosti. Ulazak vojske
') I tako u ioi onog znamenitog dana zidovi i kule dubrovake, od vijekova nedirnuti korakom tugjina, eue gdje odjekuje vika francuakijek timara; oni zidovi sagragjem od Ma-lateste i Soporoaa Matteucei na zapo vijest papa Pia IV. i Pia V kojem Matteucci-u, osim plate, republika pokloni 12.000 dukata. Zidovi i kule! euveoi spomenici moi i poezije sredo-vjene! divni omot koji jo traje! Omot jos divnijeg sadraja, ali kojega vise uijc.

196 francuske u Dalmaciju, mjesto da je zaprijeio tako ponaanje* bi zgoda, da neprijatelji nai to vei uticaj steku na vladu dubrova ku, i koji god bio razlog, za to ovaj senat neprijateljima naijera ugagja, car se imao dosjetiti. Njemu je stalo, da dospiju ve ove spletke tako protivne zakonima neutralnosti. Zato, u ime i po nared bama cara Francuza i kralja Italije, ja uzimljem u posjed grad i sve zemljite dubrovako. No ipak javljam, da je namjera Njegova Carskoga Velianstva pripoznati nezavisnost i neutralnost ove vae vlade odmah im Rusi iziu iz Arbanije, negda mletake, i iz Krfa i iz ostalijeh ostrva negda mletakijeh, i kad rusko brodovlje ostavi slobodne sve obale dalmatinske. Ja obeavam pomo i obranu svijem Dubrovanima. Ja u nastojati, da budu potovani zakoni i obiaji sadanji i svaki imetak, i na svrhu, prama tome kako prcbivaoci budu postupali s nama, uiniu da se Dubrovani ne e moi tuiti nego hvaliti, to je vojska francuska prebivala u njihovu mjestu. Sadanja je vlada uzdrana, ona e svoje poslove i svoja dranstva isto opravljati ; odnosaj republike prama vladama, koje su u prijateljstvu s Francuskom ili neutralne, ostae svegj isti. G. Brure, komisar u poslima trgovakijem, vrie pred senatom sve posle car skoga komisara. Dubrovnik 28. Maja 1806.
General divizije, vojni adjutanat Cara F ra m m a i Kralja Italije, zapovjednih vojske Njegova Velianstva u dravi dubrovakoj

Aleksandar Lauriston.
Prvijeh dana Francuzi su sipali novaca po puku. Teferiilo se do mile volje. U Dubrovniku, gdje je negda oka mesa valjala koliko austrijska 2 karantana (karantan = V j 2 n.), ruka kruha 1 karan tan, kuto (3 /4 litre) vina isto toliko, a kuto ulja '10 karantana (ovo su meni i svijem vrsnicima mojijem pripovijedali svi nai sugragjani ve izumrli),1 ) u tome Dabrovniku Francuzi davahu zlatni napoleon da se opere koulja. Svi manji zanatlije, sve ene prislukinje imali su pjenez u zlatu i srebru po pune Sake. Dubrovnik prvoga mjeseca posta pijavica zlata i srebra francuskoga; to je valjalo na
l) Meni S K i pripovijedali, da neki pop na Konalu, imajui jednom objedu dva francuska podoficiru, nije za taj objed potroio Toliko je ave cijene bilo!
za

goste

u ji

em ioiku

(34 ne).

197
kon malo sve izrigati. Novac je francuski bio kao slatka hrana te se daje onome, koji je na smrt osugjen, da uiva i uzima sve to mu se prohtije. Bio je grad kao rtva okrunjena vijencima, koju vo de da je zakoljtL U toliko mutilo se ispod vode, i u Dubrovniku i u Carigradu, od Franeuz pomaganijeh od stranke puke proti vla steli, da zazvoni ura smrti. Vrag iznese Luku i Gjanluku. Tijem se imenima u zadnjijem dubrovakijem narodnijem pje smama oznauje stranka puka (Sorbonez). Bila se rasula po Du brovniku njeka demokracka knjiga, tampana proastoga vijeka u Amsterdamu, napisana francuski od nekoga Dubrovanina bez imena, koju sam proitao. U njoj preporuuje republiku, ali njeku republiku sastavljenu ponajvie iz demokrackijeh elemenata. U toliko Sebastiani; poslanik francuski u Carigradu, obavi jesti Portu, da privremeno, biva dokle se Evropa aasvijem ne smiri, Dubrovnik zapremaju Francuzi; i zato da mu C h i r i c o , konsuo re publike u Carigradu, preda arhive konsulata. To god. 1807. senat obazna i posije odmah Karla Natali u Carigrad, koji se sastane s velikijem vezirom u JedrenL Za to odmah obazna Sebastiani i prijetei u ime Napoleona, uzme arhiv Chiricu. Kad se Natali nakon godite dana vratio doma, jur je bilo proglaeno ukinue republike. Sultan odmah obavijesti pau u Sarajevu, da stoji na oprezu, i da ga izvijesti u kome je biu republika tako nakrcana vojskama francuskijem. Ali je sve to bilo masno na prazno. Poslanstvo Natalievo u Carigrad potakne Marmonta, koji se nalazio u Friulu, da dogje u Dubrovnik. Ali pustimo nek Marmont sm pripovijeda (u knjizi 8. poevi od g. 1805. do 1806.); General Lauriston bijae poslan kao komisar za predaju mjesta u Dalmaciji, i general Molitor s jed nom divizijom da uzme u posjed. Putovanje njegovo bilo je aporo, i komisar austrijski, izlazei iz Kotora, dade otvoriti vrata Rusima s izgovorom, da Austrijci nijesu vie duni biti se za nas. Car, obaznavi da su Rasi u Kotora, zapovijedi Lauristonu da zapremi Dubrovnik, biva same tvrgjave, kao u zamjenu i kao srestvo da iz bliega pazi na Boku Kotorsku. Dubrovnik, koji ivljae do tada u velikoj srei, iji su stanovnici umiljati, obrtni, inteligentni, vidje kako u ovijem sukobima nestaje sve njegovo dobrostanje, a u tijem se sukobima stalno vidjela i sudbina. Lauriston nagje u Dubio va-

198
nima stanovnitvo podloeno: valjan i poten ovjek, ali apsolutno mediokar, nije ni za jedan sm dan opravdao svoja sreu. Lauriston ne uini nita u Dubrovniku, samo utvrdi Lokrum. Austrijci, odlazei iz Dalmacije i iz Kotora, uzee sa sobom sve to je bilo njihovo, sve topove i oruje, i jo topove i oruje to su bili nali i to je bilo mletake negda republike, i to se po pounskom ugovoru imalo predati kraljevini italijanskoj. I izlazei iz Kotora na 5. Marta 1806- predae Rusima sv e . . . Slijede paka neke Marmontove opaske, koje se ne mogu spomenuti. Marmont, govorei o Dubrovniku, pie ovako: *Ljucka mata ne zamilja pri morski kraj savreniji i ljepi' od Dubrovnika; zato car smiljae veoma iroke osnove; onaj grad imae postati glavno primorsko v trite istocnijeb mora." itaju se jo u knjizi 10. Memoara Marmonta, vojvode dubrovakoga (due de Raguse) ove rijei: Prebi vao c svijeh dubrovakijeh zemljita ne moe biti nego do 30-40 tisua dua. Plemstvo, najstarije megju plemstvima u Evropi, ima zapovijed od drevnijeh vremena. Njeke ti porodice kau sa dokazima da su plemenite jo od vremen Karla Velikoga. Pa nadod&va; * italac e sad lako pojmiti ponos ove aristokracije. PonaaDjeje ; pie Marmont, zanimljivo u svakoj vrsti puka; svoju vlastelu dre kao ogledalo svoga ponaanja u ivotu svi Dubrovani. Uzgoj su i nauke vlastela njihova traila vaxda u Italiji, tako da velian stveno ponaanje daje Dubrovniku njeki oblik striijeh gradova.1 ) Go&pogje dubrovake stoje uporedo sa damama Milanskijem. Pravo zemljite Dubrovnika bilo je more, i imao je u proastome vijeku 270 brodova. I to su Dubrovani, onaj sreni puk, kome smo mi Francuzi otili da mu osorno izgulimo i mir i dobrostauje. Ljuckota dubrovaka bila je tolika, da kad s njima blago postupaju namje snici vlade, koja ih gnjavi, oni ne pokazuju nikakvu mrnju proti tijem osobama, ve krotko i uljudno s njima postupaju, neka su oni hotimini radnici njihove nesree. Dijele se u dvije stranke: Salamankeze i Sorboneze. Nije mogue opisati u kojoj pogrdi Salamankezi dre Sorboneze. Prolo je i 100 godia, da se taj grad nah odi u tijem strankama. Svaki Dubrovanin nastojao je predobiti drugoga Dubrovanina u aristokraciji. Sa takijem zanosima samoljubivosti
., ) I Tommaseo pie: Ra^usn, piccola eit, vero, mn, len. grad, istma, ali poglavm ). capitale. (Inibroviiik m a

199
svoje su nesree utjeli manje u ivo: naa nazonost pobrkala je megju sobom mnogo stepena aristokrackijeh. Ja sam mnogo poputavao s poitanjem prama vlasteli dubrovakoj, ali im nijesam mo gao povratiti ono to su ve bili izgubili. Promislite kakav se naao Dubrovnik na 28. maja 1806, i tajui prilijepljenu izjavu Lauristona, i kad sjutridaa obazna da se - njeki ruski brodovi nahode jur oko Grua, i da su njeki imali opkoliti Zaton, poto je francuska vojska imala tuda proi put Dubrovnika (radi esa je trebalo da se vojska u dvom putovanju odalei od obala morskijeh i da prohodi preko brda), i kad se prosu glas, da su ae liusi ve iskrcali u Hercegnovi! Sad poinje katastrofa. Da reemo alegorino r stari Dubrovnik snagje kap po drugi put. Rusija tjera Francuze iz Dubrovnika, neutralnog zemljita. Da je Francuz bio uljegao dva godita poslije, biva 1808., nesree gubitka imanja, to lika ubij at va i pohare kua ne bi se bila dogodila. Dubrovnik bi bio izgubio svoju slobodu, ali ne svoja imanja i po moru i po suhu. Godine se 1808. Napoleon i Aleksandar rukovae pomireni (to je svakako malo potrajalo). Napoleon obea Aleksandru gospostvo nad evropskijem istokom. Tu misao dri Rusija kao tajni amanet jo i danas. Samo treba opaziti da Rusija goji taj amanet jo od vremena Petra Velikoga,1 ) koji joj ga oporukom prerui. Napoleon je g. 1808. tom milju samo blaznio Aleksandra do g. 1812. Megju ostalijem do tada slobodnijem dravama pade i Dubrov nik, ali pade, kako emo vidjeti u tijeku ove povjesti, na nain tra gian i velianstven ; ne pade kao Epaminonda ve kao Sani. Kad klonu uini da ga probodu. Iz bezimena rukopisa, napisana italijanaki, i koji nema ni svrhe ni poetka, vadimo ovo to slijedi. Marmont osta za prvi put malo vremena u Dubrovniku. Videi to se spravlja, utvrdi bolje Lokrum, a poslije sagradi tvrgjavu Srgj (Fort Imperial); tu je prije bila samo bogomolja u ast svetijeh muenika Srgia, Baka i ost., branitelja Dubrovnika prije nego republika proglasi svojijem parcem sv, Vlaha i udari njegov lik na avoj stijeg i grb. Zgradi se takogjer tvrgjava i na Koloepu i na

Po zauzeau Krima, Katarini IL bi pisom: Put koji vodi u Carigrad.

jjo

dignut

Sebastopoli u triumfalui luk s nat

200
Daksij na Lopuu, na Sipana i prama Sipanu gdje se zovu Bocche False u.

Sad dolazi navala Crnogoraca4), pod zapovijesti Vladike Petra. Ovaj Vladika, rukopoloen u Ugarskoj, progje mladost u putovanja kroz Poljsku, Rusiju i Austriju. Drug mu u putovanju bio je njeki pop dubrovaki, Frano Dolci po imenu. U Petrogradu i u Becu vla dika bi poaen mnogijem nagradama i redovima vitekijem. Paa arbanaki, odmetnuvi se Sultanu, prijeae Crnoj Gori, za to vladici bi red da se s putovanja vrati doma. Kad ga svojijem Crno gorcima pobijedi pau, zadobi tovanje od svijeh dvorova. Kao sa veznik Rusije trebalo je da vladika ide da tjera Francuze, koji su. bili, proti openome pravu naroda, zasjeli u Dubrovnik. Rusi su po slije alili teta koju nanijee zajedno s Crnogorcima, a osobito je to boljelo sentimentalnog cara Aleksandra i vladiku Petra. Ali Crno gorci nijesu bili sami; kumovae im Hercegovci, mnogi Konavljani i mnogi drugi seljaci dubrovaki. Republika (veli bezimeni ruko pis) ima vrlo mnogo svjedoaba svojijeh podanika proti vlastitijem podanicima. Konavljani, zdrueni s Crnogorcima, kazivali sa ovijem put a ravnici konavoskoj i upskoj. Oni sami paljahu kce svojijeh gospodara. Gdjekoja kua, u urbi pohogjena od Crnogoraca, bi po slije udobno oplijenjena od Konavljana, koji paek poruivahu svo jijem gospodarima, da e im uei kuu i da, ne e vie biti kmeti. Ne emo sve potanko prepisivati iz toga rukopisa: kako Austrijanci ostavie Cavtat i Konavle, a jo ih Francuz ne bijae doao zauzeti po pounskom ugovoru, to dade zgodu Rusima da se iskrcaju gdje hoe, odmah, prije nego Francuz uljegae. Ne emo na isti nain podrobno pripovijedati sve sukobe na Brgatu, u Kuparima, na Orsuli; ni kako dogjoe s Crnogorcima Kotorani, pomagai odav na dogovoreni, pod vogjom svojijem Vojnoviem; ni kako se bro dovlje rusko iz Krfa protegne od upe do Dakse; jer bi bilo dugo sve to ispripovijedati. Samo emo spomenuti, da Francuzi gubie i po Brgatu i po upi i po Srgju (tvrgjava sv. Srgja jo nije bila zgragjena), te se tako potjerani povratie na Pile. Dri se, da je u tijem sukobima poginula jedna tisua ljudi, megju kojijem i jedan

201 francuski general, iju glavu osjeenu nosie na trklji do Srgja. Dogje u baicu u grad 40 ranjenijeh Francuza. Kad Crnogorci, koji su niz brdo od Brgata do Srgja orili kamenje, prispjese pred crkvicu sv. Srgja, pokloni e joj se i ui nie litiju tri put oko crkvice, jer je srpski obiaj (veli rukopis) tri puta oko kakve crkve skrueno ophoditi, da se dobije blagoslov ili protenje. Taj obiaj poboni traje i u Dubrovakomu megju prostijem pukom. Francuzi ostavie i Kanta fig i Zaton, gdje bijahu posagradili aneve, tako da Rusi i Crnogorci dogjoe slobodno i do umeta; tu otete vodovalju, da voda ne ide u grad. Ofcole se rasprae po Rijeci i po Gruu. Vla dika za jednu no uzme knak u Rijeci u dvorcu Sorga, kojemu jo otprije njegov gospodar, Antun Sorgo, kad se imao preseliti u Pariz, bijae dignuo sve mramorje i mramorne kipove, koji su resili onu gradinu (sad vlasnitvo porodice Papi) i kaldrmao opekama, a sve ponio u Gru. Tu se vladika Petar srete s nekijem fratrom, lajiknm manastira Male Brae u Rijeci, po imenu fra Lukom, Mljeaninom, koji bijae doao iz manastira da pohodi Vladiku i da ga zamoli, da uznastoji da Crnogorci ne bi egli po Rijeci, a osobito da potede manastir. Vladika d fra Luci tvrdu vjeru, da e nastojati, da se to ne dogodi. Rusi se na 18. Ju nija iskrcaju na Lokrum, ali ih tu potukoe baterije s Lokruma. Isti dan (18. Junija) Crnogorci, vogjeni Konav ljanima (veli rukopis), poee po Konalu paliti kue (kue Ghetaldi, Gromovi, Koboevi i druge, a na Ploama kuu Natali i jo njeke). Tad se odasvud bjealo u grad do 21. Junija, a bijae se poelo bjeati jo od kad Crnogorci uljegoe u Konavle. Bilo je u gradu bjegunaca do 4000. Vlada francuska orua njeke kao ete pomone, no ove bie vie od omete nego od pomoi; pa se preko turske zemlje vratie doma. Obeavalo se mnogo dubrovakijem seljacima, ako Rusi osvoje Dubrovnik: da e ih osloboditi od kmetovanja, da e za 10 godina raditi oko zemlje bez ikakva nameta. Sela Vitaljina i Strava odmah to povjerovae. Risi kod Kantafiga uinie isti proglas Rijeanima i Gruanima. Na 26. Junija utabori se Vladika na Bosanci. Megjutijem u zatvorenu gradu turahu se proglasi, da
') Pohod Crnogoraca od god. 1806. ostavio je nemilu uspomenu u puku uijrova&komo, iako da se naroduj neprijatelji njome slue i dauas, kad se na silu zabo ravlja da su vinovnici veeg dijela one pohare bili kmetovi dubrovake vlastele.

202 svak daje ko ima suvie drv za goriva, da izie ko hoe i ko se nema ime hraniti. Sve se gustijerne zapeatie i davalo se svagdano svakomu vode na mjeru. U carinari se nagje 15.000 puanijeh zrna i 132 topa, i jedan, golemi top u Mineti, vas od mjedi, koji zadivi Francuze toliko, da mu ddoe ime Bella d o n n a S v i ti topovi bijahu saliveni u Dubrovniku od nekijeh Italijanaca, zazvanijeh iz Kimini od Republike 16, i 17, vijeka. Nagje se 500 kovega tanadi, mnogo stupe i kremena. Sve to bijae ' darovao republici panjski kralj Karlo I., kad je Kara Mustafa hodio da opsjeda Be. Na 20. Junija jedan Gruanin ubije putem na pravednu bogu jednoga Kusa. Rusi raspaljeni s toga, ponu i oni paliti njeke kude po Gru u i po Konalu, megju kojijem i onu velianstvenu polau Bondinu kod Tri Crkve , unijevi to vee unutra bave pune praha po na redbi zapovjednika. Iz topova pucalo ae na grad, i osta ranjena samo jedna ena, Francuzi polju tri ulaka u Dalmaciju da trae pomod. Uhva tie tri Crnogorca na Pilama, posjekoe im glave, pa ih bacie u more. Jedan ulak francuski bi poslan na brod ruski, da ree od strane Lauristona, da ved jednom prestane navala, jer da e on (biva Lauriston) uiniti, da poradi Dubrovnika plati kaznu ono 18.000 Rusa koji bijahu ostali zarobljeni u bici kod Austerlitz a. Signavin, ruski admiral, odgovori da nema nikakvu vlast vrhu Crnogoraca. Prispije iz Makarske 400 Francuza do Osojnika, no im se valjalo povui u Ston. Senat izjavi Lauristonu, da bi on poao govoriti s ruskijem admiralom; to mu ne bi doputeno. Poslije pogje do admirala Jemin a Plo (to je bio kadija ili ti sudac turski koji je prebivao u Laza retu, i koji je sudio podanicima turskijem) i prikae mu, da se ve ostavi paljenja i grape, jer da Dabrovnik stoji pod zatitom turskom i da (S e obavijestiti o tome Sultana. Odgovori admiral, da on ratuje samo po moru, a Crnogorci na kopnu, i da on ne ratuje ni proti Turcima ni proti Dubrovanima, nego proti Francuzima, i kad ovi izi u, da 6e vlada ruska sve s Dubrovanima napraviti. Jo kad je Lauriston bio uljegao u Dubrovnik, taj Jemin pismeno je odmah protestovao, velei da je Dubrovnik zemlja turska, i da drugo nije nego primorje turske Hercegovine, i da su Hercegovci drali vazda i dre Dubrovnik kao svoj grad; Lauriston odgovori Jeminu na na in veoma dvolian. Konsuo austrijski za isti razlog pogje kod Si-

203
gnavina, a Jemin kod Vladike na 22 Junija; megjutim se bombardovalo na grad. Mnogo bunaba dogje u grad i neki ostae ranjeni. Bilo je kruha jo za 4 mjeseca, a vina i drva za 5 dana; hrane vojsci bilo je jo za 15 dana. Pukovnik Testa. (Francuz), koji je bio na Po sata kad se bombardovalo s Bosanke, utee u crkvica koja je na vrh Posata. Vidjelo se iz grada na vrha brda Srgja Crnogoraca, gdje sjede na kanapama, pa stoil, trpeza i ost., a neki jo za al obneni od gospogj. Sjutri dan po sv. Ivana bombardovanje francu sko i crnogorsko bilo je estoko. Ostae mnogi mrtvi s jedne i s druge strane. Tako je opsjedan je trajalo do 3 Julija, Na 2. Julija, u noi, uzbijesni oluja, koja potraj a do 4. Julija u jutro. To je bio dan od pakla. Na 3. Julija sioe Crnogorci i popalie mnogo kua. Puk od Pil side stanovati u Kolorinu, pod obranom topova od Lovrjenca. Prava slika Troje kad je gorjela, kako je opisa Vergilij: jer bijae oblano, puhae vjetar, a vas onaj dim izgorjenijeh kua na Konalu, po Pilama do Danaa, pokrivae grad. U to Hadibeg iz Popova skupi 1000 Hercegovaca katolika i na granici vrhu Slanoga zaprijei Crnogorcima da pogju u Ston. Od 2. Julija 2900 bunaba pade vrhu grada sa Srgja i s Bosanke, ali nevjeto. Topovi crnogor ski bijahu dovedeni iz Kotora. Samo dvije bumbe crnogorske* (veli rukopis) dogjoe u grad i oborie dvije kue; tad se vas puk gracki skrije: svak u prag svoje kue. Opazi se da sti nestala dva to pa sa aneva Srgja, i da anevi bijahu pusti. Dakle dogje pomo. Valja znati, da neki Pjemontez, jo prije dolaska Franc uz, dogje u Dabrovnik sa tri austrijska oficira, da izvadi narisano sve zemljite dubrovako; ovaj Pjemontez govorio je dobro srpski. Prouka ae da je taj opet doao. Lauriston zabrani uz teku kaznu, da se ne govori o njema; ali kad dogje, bi veliko veselje megju francuskijem vojska ma. i u gradu se obeselie njegovu dolasku. Pone se vikati po gra du; Slava! Slava sv. Vlahu! Slava sv. Muenicima kotorskijem Petra, Lovrjenca i Andriji! Iz primorja prispije general Molitor. Njegova eta od 200 ljudi sukobi se sa etom Crnogoraca u Slanomu i na Osojniku, pa prispije kroz Hercegovinu do Carine, tvrgjave turske. Crnogorci i Rusi, tako iznenada zaskoeni, pobjegoe: njeki u (iru, njeki u Rijeku, ostavljajui aneve, topove i mnogo hrane. U Grua slazei na vrat i na nos, Crnogorci ispalie mnogo hitaca za zadnji put i popalie sve to je bilo- u luci lagja velikijeh i malenijeh.

204
Vladika u te dane pozar bio je na brodu ruskome? jer Signavin nije se vele uzdao u hrabrost toga epi3kopa, ovjeka mirne (Sudi i blagostiva. Hodio je, jer mu bi nuda da u rat ide, kao poglavica politiki i zato kao vrhovni vojvoda, ali samo formalno. Busi odoe iz Cavtata na 7. Julija, a Crnogorci sjutri dan preko Konavala. Kad Molitor dogje prvom na Brgat nagje na Srgju i na Bosanci 2000 Rusa, osim Crnogoraca. Generai ae tad posavjetuje aa svijem zapovjednicima. Jedan srzenat (koga poslije uinie pukovnikom) ree, da bi dobro bilo posao avriti prijevarom. Molitor polje 200 ljudi proti Crnogorcima, a ostaloj v oj spi naredi, da se neprestano vrti oko glavice povie Kneiee u umetu, i da svi bubuji neprestano bubaju. Da ne bi t prijevare, Francuzi bi bili pobijegjeni. Odmah na 8 Julija odluie generali francuski, da se u Dubrovniku mjesto anca sagradi golema tvrgjava na Srgju. Rusi a Gruu obaznavi za Molitorovu prijevaru, ne hoahu primiti na svoje brodove Crnogorce. Kad je Molitor hodio preko Makarske u pomo Dubrovniku, bio je skupio u svoju vojsku 300 Makar ana pod upravom Nonkovia, koji se poslije malo po malo sami r&sprae i vratie doma preko turske zemlje, jer Hadibeg iz Utova do putao je prolazak i Francuzu i Primorcima i Makaranima, ali sa svojom vojskom Popovaca nije htio prei granica, H da ne povrijedi zakone neutralnosti" veli rukopis. Ali Crnogorcima ne dade, da oru ani prekorae granicu tursku. Molitor se poslui jo jednom prije varom. Napie pismo, toboe namijenjeno zapovjedniku francuskom u gradu, a u stvari naredi ulaku, da kakogod uini da to pismo, kao nehote, dogje u ruke Crnogoraca. Pisalo se u tome listu da ide 100,000 ljudi, a tamo ih je bilo samo 1600. Vladika se nagje ba na Bosanci u dan bjeanja. Jaui dogje do Nuncijate a pobije side pjeice i ukrca se na ruski brod. Stadoe bjeati i Rusi, koji u bi jegu izgorjee jo kua i ponesoe sa sobom sve to nagjoe na igali ma. Trista dubrovakijeh plavi, malijeh i velikijeh, propade u doba opsade, i k tome topova. Bila su vremena od iara: ko vie moe blaena mu majka! Vladika vraajui se kui, kad sve potanko obazna, udari mnogo anatema na Crnogorce radi njihove okrutnosti. U poetku jo, kad bijahu istom doli u Konavle i poeli plijeniti, veli rukopis da je Vladika plakao. Jedan stari Stimeanin preda mnom je pripovijedao, da mu je u ono doba bilo 15 godita, i da

205
je jednom s ocem doao na Bosanku u tabor crnogorski i tu vidio Vladiku gdje plae i vie: Rajo! rajo! da od Boga nagje, to uradi ti od Dubrovnika! Da reemo togod o Konavljanima. Za doba opsade (pie u rukopisu), jo u poetku kad su Crnogorci hodili na Bosanku da opsjedaju grad, upljanin ubije putem Konavljanina, koji je nosio barjak crnogorski, pod kojijem je hodila eta. Crnogorac ubije odmah toga Zupljanina, a drugi upljanin toga Crnogorca, dokle na svrhu barjak osta u Crnogoraca, Na 5. Julija svi Konavljani ist upie iz vojske crnogorske i proda vahu po Brgatu i po upi svoj plijen. Od toliko dakle pukaranja padoe u grad samo 15 bunaba sa tetom. Gdje su ti toliki iz upe to utekoe u Hercegovinu ivei za 20 dana po hridinama! Gdje ti je blago i pokujstvo sakriveno! Gdje su otvoreni grobovi, u kojijem se nagje po togod sakriveno! Gdje ti je Vladika izruen od Rus, od kojijeh ga neki nazvae izda jicom i ne htjee ga primiti, dokle ga na svrhu neki Korulanin ukrca u lagju i preveze na brod dubrovaki, koji, zaplijenjen od Rus, imao je s ruskijem brodovljem zaploviti put Kotora. Tu se najvie prodavao plijen dubrovaki. Poslije se potanje obazna i prvi dolazak Crnogoraca u Konavle i u Cavtat, i to uinie Crnogorci po Konavlima, i kako su Crnogorci nosili glavu jednoga francuskoga m enta koga ubie, kako porodica Klaia u Popoviima uzdigne odmah na svoju kuu barjak ruski, kako ti Klaii rekoe da na Zvekovici ubie etiri Crnogorca, i kako na to Crnogorci odmah pogjoe iskati ubojice pa, naavi ih, ubie iz osvete i bacie u istu jamu, gdje su se nalazila ona etiri Crnogorca. U te dane udarahu podanici republike jedan na drugoga, a vlast bijae nemona da zaprijei te izlijeve stare mrnje. Jedan nostromo na pr. na 1, Julija uee sam jedan brod na igalu skoro zgragjen, da se osveti protu Vileniku. Da se vratimo na bijeg Rusa u Kotor. Bilo je vidjeti mnotvo svakakva pokujstva dubrovakoga ukradena, da lei na obalama ko torskoga zaljeva. Da su Francuzi tjerali Ruse do Kotora, bili bi osvojili vas onaj plijen. Tu se jedan ruski oficir odree slube, g o vorei, da ovi dogagjaji ne mogu doi do ui cara Aleksandra a da mu na srce ne pane velika tuga, a i povjest kae, da Aleksandar bijae veoma zanesen i upit u misticizam i sentimentalizam kaonuti uenik i pristaa mistine proroice, plemkinje Kriidner iz Rige.
V V

23

206
Poto Marmont bijae otiao 11 Spljet, ostane Lauriston. Ovaj bi esto pozivao na objed po 5 - 6 senatora i s njima se razgovarao 0 tetama dubrovaki jem. Napokon se procijeni teta na 13 milijuna franaka, i to se imalo javiti caru Napoleonu. Na, 7 Septembra 1806. pojavi se brodovlje rusko blizu Stona. Testa pogje sa 200 ljudi na Peljeac, ali prije nego on stigne, Ruai osvoje Korula. Iza bitte na Koruli, koja je trajala 9. i 10. Septembra, Korulani iz svoga grada pobjegoe u Blato, gdje se bijahu iskrcali Rusi. Korulani bijahu za Rusa, i tu zajedno s Rusima uinie etu. od 1000 ljudi 1 udarie na grad Korulu. Ovaj ae preda Rasima na 12 Oktobra. Na Peljeca Rusi zaplijenie sve lagje, da ne bi doli Francuzi. Rasi poslije povratie te lagje. U toliko neki Konavljanin Obradovi, koji je u vrijeme opsade sa svojim drugovima iz Vitaljine nosio barjak i pomagao Crnogorcima, dogje u Konavle i * & Crne Gore, poslan, ka ko on govorae, od Vladike, i zaite da mu svaka kua dade po talijer, kao naknadu to sa Konavljani otimali plijen Crnogorcima u opsadi dubrovakoj. I ba se u Konavlima nagje mnogo pokuji>tva dubrovakoga; n. pr. Rijeani pripovijedaju, da se je u crkvi u Roatu nalazila planeta (odeda) sva izatkana od suhoga zlata, i da su je sakrili bili u jedan grob, ali da je poslije opsade ve nijesu nali. Ova se odeda nahodi i sada na Mrcinama u jednoj bogomolji, i bio sam da je vidim. Sadanji Konavljani mi rekoe, da oni ne znadu otkle im je to dolo. Netom pomenati Obradovi dogje, spnte ga Konavljani u polju i dovedu u grad, i ta bi ustrijeljen. Na 1. Aprila 1807. dogje u Dubrovnik vrhovni general francuske vojske. Zaite od senata radnika, da se gradi put od Pila do Stona. Senat imenova Diva Go7ze nastojnikom vrhu toga posla, i udijeli radnicima 1020 stara ita. God. 1807. Antun Sorgo, koji je prebivao u Parizu, bi imenovan poslanikom republike pred Napoleonom. Sultan bijae nare dio da se pokloni republici 60.000 stara ita preko vezira bosanskoga, i vlada dubrovaka polje u tu svrhu u Travnik senatora Saracu. Po naredbi esara Frana l.; austrijski brodovi izidoe na 30 Marta iz Jadranskoga mora, jer se tad Austrija lijepo gledala s Napoleonom, i dala mu esarsku ker za enu. Jo ne bijae etvrte koa licije. Sto se tie onijeh 13 milijuna franaka i teta dubrovakijeh, Napoleon je bio obavijeten odmah kad se Ju ni ja mjeseca Rusi iskrcae u Cavtat a se zdrue s Crnogorcima, jer Evgenij, namjes-

207
nik Napoleonov u Italiji, na 2. piamo senatu, koje ovako zvoni: G ospodo ! N. V. Car Francuza, Kralj Italije, naregjuje mi da procijenim, koliku ju Va grad pretrpio tetu, poto je Njegova namjera podati gradu pomo. Ja nastojim izvriti naredbe N. V. i milo mi je da sam Njegov tuma onoga poitovanja, koje on goji za ovu dravu, i kojoj hoe da nadoknadi svako zlo, koje pretrpje u vrijeme rata. Evgenij Napoleon. Napoleon nije izvrio to je bio obeao. Takogjer m* bekom kongresu 1815, bi odlueno u ime svijeh vlada zastupanijeh u tome zboru, da se sastavi komisija u Dubrovniku, koja bi procijenila te tu. Te godine tadanja vlada zvala je svaku porodicu dubrovaku da ree koliko je izgubila. Posljedica te komisije est reste un mystre pour le public, veli Antun Sorgo u svojoj povjesti. Hadibeg u Utovu naredi da se kazni svaki Hercegovac, u ijoj se kui nagje dubrovakog pokujstva. Hercegovci prestraeni od toga krutoga bega __ \ svom hitnjom rasprodae po upi i po Konavlima to su imali dubrovakog plijena. Iza opsade i pohare Dubrovnika mjesto Lauristona preuze vladu Marmont, koji sasvijem zasjede u Dubrovnik svrhom Julija 1806. Dogje iznenada. 0 Marmontovu ulasku Lauriston zapovjedi, da se puca iz avijeh tvrgjava na pozdrav. Marmont uini velik objed se natu na 15. Avgusta, obljetnicu cara Napoleona. Poslije zapita u senata za prvi put 16.000 pjastara a nakon malo ura 36,000, uz prijetnje. Senat mu dade 14.000. U toliko dogje novina da je sklo pljen mir megju Rusijom i Francuskom, Marmont posije Lauristona u Kotor, ali kako admiral raski nije jo bio primio iz Petrograda zapovijed, tako ne htjede brodovlje rusko ni vojska iziti iz kotorskoga zaljeva, i Lauriston se vrati u Dubrovnik. Ali pustimo sad Marmonta da pripovijeda u svojijem Memoires4 1 . Lauriston prije mene sa gradi tvrgjavu na Lokrumu. U opsadi neprijatelj, mjesto da je stavio nisko, u kakvo polje, svoje topove, pucao je na ovaj grad nesmotre no s brda. Zaisto ona vatra nije mogla nikoga prepasti, ako ne djecu. Car mi naredi da idem u Dubrovnik sa tri regimenta i 8a Avgusta 1806. poalje iz Monze

208

tri drage ete, koje dovede iz Utrechta. Na 15. Julija ja se uputih; kad dogjoh u Zadar, obaznah da je Molitor jur oslobodio Dubrovnik. Kad dogjoh, nadogradih bolje tvrgjavu na Srgju i nazvah je Fort Imperial na ast Napoleonu. Kasi jo nijesu htjeli izai iz Kotora. Austrija se i Francuska bijahu tad zauzele da oiste zaljev kotorski, ali druge prilike evropske potakoe rat megju ove dvije dra\e. Admiral ruski primi naredbu da se zdrui s englekijem brodovljem, koje tad zapremi Jadransko More. Bra bijae sredite spletaka ruskijeh. Braanj pristajahu uz Ruse. Ja poslah generala Gruillet-a, koji utamnii sve bogatae iz Braa, ustrijeli jednoga koji je bio najpravedniji, a druge sve oslobodi, primajui od njih mito, tuillet bi utamnien od nas i dignut mu in generala. Napoleon ga osudi da slui po carinama. Pismo Evgenija Marmontu od 2. Avgusta 1806, Car mi pie svojom rukom ove rijei : Moja je namjera, da se ne odlazi iz Dubrovnika. Pii Marmontu da metne tvrgjave po brdima i onom vladom da upravlja, samo da ostavi slobodno Du brovanima da trguju, u tome smislu ja razumijem neodvisnost te republike. Neka se u Stonu napenje stijeg italijanski. Ston ima spa dati Dalmaciji a ne Dubrovniku. U dogovoru parikom govori se, da ja imam pripoznati neodvisnost Dubrovnika, ama se ne govori da moje vojske imaju iz njega odlaziti, Knjiga Lauristona (iz Kotora) Marmontu od 11. Novembra 1806. Dalbert, major austrijski, koji ide k vojvodi Karlu, obavijestile Vas to govore Rasi, zato ne de da iste iz Kotora. Ne nahode oni drugijeh razloga, nego ovaj: poto Francuzi jo nijesu izili iz Du brovnika1 ), ne < S ni Rusi iziti iz Kotora. Slijede opaske Marmonta o zgodama u godini 1807. Dubrov ani mute i u Beu, i u Petrogradu, i u Carigradu. Njima se ini da je mir u Tilsitu potvrdio njihovu nezavisnost. Senat prikae po pis od 54 porodice, koje republika os ugj uje u progonstvo, kao pro tivne republici. To me veoma smuti, otro sam se vrhu toga inio uti. Oni sve porekoe. Tajno pisae pai bosanskome, koji opet sve nama pripovidi. Stie mi proglas Cara, da brodovi dubrovaki imaju ploviti pod stijegom kraljevine italijanske, i taj proglas prilijepih po zidovima. Oni skinue na proglas svukud.
l) Po parikom ugovoru prije spomenutome.

209
Knjiga Ciausla Marmontu od 7. Januara 1808. Senatori vijeaju svaki as, i alju tube, koje sv Vam ja aljem, latina je da sn uspeli italijanski stijeg mjete onoga sv. Vlahal), ali nastoje da njihovi brodovi to ne uine. Druge tube to se iznose proti onome senatu, nemaju oanova. Senat hoe da polje kneza Kabogu k Cara u Pariz; ja to ne mogu dopustiti, prije nego upitam Va dopust. Imadu poslanika svoga u Parizu, kneza Sorga, zato se ne slue njime? Strah ih je da ne pogine republika, i u tome imadu razlog. Knjiga Marmonta N, N. od 30. Marta 1808. nNa 2. Avgusta 1806. N. Visoanatvo Evgenij pisao mi je ovako: Car mi naregjuje, da Vam piem da njegova namjera nije iziti iz Dubrovnika, i da se imaju tvrgjavama oruati visine brd. Veliki vojvoda od Neufchatel pisao mi je na 8. Julija 1808. Odlu eno je, da se Dubrovnik posve zdrui s Dalmacijom. Treba graditi tvrgjave po svijem dal mati uskijem obalama. Molitor je doao u Spljet i u Ston po moru, i ne bi bio mogao pomoi Dubrovniku, da su Rusi prije bili zapremili Jadransko More, kako uinie poslije, kad cijelu godinu 1807. nijesu izili iz Jadranskoga Mora, dokle ae nije uinio m ir. VI. Dospjelo opsjedanje. Poruen Dubrovnik ostane republika sa mo po imenu- Otane u puku ona proata i naravna mrnja prama Rusima i Crnogorcima, koja je trajala i iza kako se promijenie sve politike prilike. Ja cijenim, da se ne e nai megju uevnijem itateljima koji god, da se udi, kako je jedan crkovnjak i jedan episkop kranski mogao biti vogja u onako stranom porazu. Povijest je krcata primjer kako episkopi jedne i druge crkve uestvo vahu u bitkama i u opsadama i u ratnijem porazima. Nije toga bilo samo u starije doba, to se dogagjalo i u devetnaestomu vijeku, toliko (da reemo ironiki) prosvijetljenome od eniklopije i prevrata
') Po miljenju Napoleon i Francuza, Dalmacija, sva i Dubrovnik spadaju kra ljevini italijanskoj. Pisci proastoga i ovoga vijeka broje knjievnike dubrovake u knjievnike italijauske. Tako Gioberti u svome Primato , Toliko malu ili nijeduu cijenu imaliu o narodu slovjenskome brojno najveemu.

210
francuskog. U istoj eposi, ako ne iste god. 1806 .} vojske su Sanfe dista pod zapovijedi kardinala Ruffa palile i ubijale po Kalabrijama na obranu papskijeli. drava. Vladika Petar, u poetku svoga episko pata i dokle je bio u drutvu 3 dubrovakijem popom Franom Dolci, bio je vas upit u liberalne ideje francuske; ali kad se Napoleon proglasi despotom, ohladni za nj ili. Vladiku poslije smrti crkva crno gorska proglasi svecem, premda ga ni Sinod ruski, ni ostale crkve ne pripoznaju. To nepriznavanje koga za sveca obino je i u zapad noj crkvi. Ima dosta primjera, gdje jedan sam grad, jedan narod broji koga u svece, a crkva ga rimska nije formalno proglasila, ka ko n. pr. starodavnoga popa Zoila u Zadru1 ), Nego vratimo se na povjest. Senat na tajno zamoli paa bosanskoga za pomo; pritisnut od sile francuske zamoli pomo i u Carigradu, To je bilo ba u ono doba, kad je Napoleon drao svu Evropu u svojoj vlasti, ba onda kad s hajdukom silom zdrui legitimiram, i kad se vie nije mogao zvati ainom francuskog prevrata, nego kralj po legitimizmu, i kad se oeni za Mariju Lui zu ker esara austrij skoga* premda je bio ovjek ve oenjen. Papa Pio VII., kome bija hu otete crkovne drave, udari anatemu na Napoleona, koji bijae prekrio ne samo Ijucke ve i boije zakone. Papa bi utamnien. Sva katolika crkva tjeila je poslanicama svoga poglavicu u suanjstvu. Papa je primio poslanic i od episkopi istone crkve, a megju njima i od vladike crnogorskoga. Kardin Fesch, ujak Napoleonov i savjetnik njegov u prvijem godinama carstva, bijae glavni prijatelj Faustina Gagliuffi, latinskoga knjievnika dubrovakoga- Feach kao pop bio je rukopoloen u doba francuskog prevrata, i da se ne zakune vladi straha kod Robespierre injae sto mu bijae drago, odree se popovstva i ivljae kao inovnik do god, 1801. Napo leon ga poslije imenova arhiepiskopom u Lionu, pa kardinalom. Fesch nagovori Pia VII. da dogje u Pariz da krunie Napoleona).
') U Bruxelles postoji akademija Bolauietfi (nazvana tako po ujeuom osili vau Bolandu) iji su lanovi sami Jezuiti. Ta se akademija bavi jedino pretraivanjem ivota evetae* i svako nekoliko izdava djela vrhu toga. jednome od tijeli djela govori se i o Vladici Petru. 3) Iza bekoga kongresa, kad papa opet uljeze u Kim, objavi proglasom po Kimu da e biti kanjen svak, ko ae pokae pristaom Kap ole on a. Jedan dan pod kipom Pasquino, nagje se ovaj epigram : Padre santo ! non nostro il peccato: Voi lo avete unto, e noi lo al>biam leccato. (Sveti oe uijesmo mi krivi: ti si ga pomazao a mi ga polizali).

211
laa papina suanjstva Fesch izgubi svaki uticaj pred Napoleonom. Da se to ne dogodi, Fesch i Gagliuffi bili bi dosta valjali kod Napoleona za Dubrovnik. Gagliuffi je sam pisao tako svojijem prijate ljima. Poslije je ovaj Gagliuffi btio pohoditi svoju domovinu. Uputi se i dogje do Trsta. Ali kad u Trstu obazna u kome je biu Dubrov nik, vrati se natrag u Italiju* U Dubrovniku Marmont nastojae kakogod ispod vode navesti senatore, da se odreku vladanja. Ne mogavi na taj nain nita uiniti naredi da ae sakupi senat na 31. Januara 1808,, dade okruiti vas dvor vojnicima, iz tvrgjava naperi topove prama gradu i posije neke porunike sa nekijem Dubrovanima, (koji su bili od stranke puke) da proitaju senatu, da u ime Cara Francuza doapijeva aristokratika vlada dubrovaka. Notom od 3. Jauija Napoleon obavijesti evropske vlade, da je ukinuo republiku dubrovaku; i tako Renner g. 1889. u svome Diariju napisa: Dubrovnik umrije dne 3. Junija 1808, i od toga asa nestade ga iz povjesti Ijuckoga roda". Ali uprav ne umre jo, nego mu utamnienu na 31. Januara bi proitana smrtna osuda. Republiku, rekli smo, snagje dva puta kap (trenja i opsjeda), ali je jo mogla vriti svoje posle. Bi naskoena na putu od hajduke sile Napoleonove i sugjena; osugjena pak na bekome kongresu (1815). Mise mort pie istorik francuski Pisani i Sorgo. Vidjeemo as kad je izdahnula. Poslanica Napoleona Marmont*u. Pariz 18. Februara 1818. Gospodine Generale Marmonte! Primam tvoju od 1.' Februara. Odobravam sve to si uinio od senata dubrovakoga. No ono, to je bolje, jest, da polje dese tak od poglavitijeh u Mletke, ili u Milan da sauva one nesretnike od svakoga ekscesa, koji bi ih mogao dovesti i do vjeala . Prije ove Napoleon polje Marmontu dne 10. Februara 1808. ovu poslanicu: Ponaanje Dubrovana nije razumljivo. Moj konsuo David obaznao je i inio mi znati, da je onaj tako zvani (pretenda) senat dubrovaki poslao darova pai od Bosne. To mi isto javljaju iz Carigrada. Utamnii trojicu od glavnijeh buntovnika i uzmi ar hive onoga senata. Navijesti im, da e svak, ko se bude dopisivao a kojom tugjom vladom, biti smatran izdajicom i ustrijeljen . Posla-

212
nica Claus eia Marmontu od 7. Januara 1808,, (koju ve donijesmo) bi poljednji uzrok koji potae Marmonta na ukinue senata. Antun Sorgo u svojoj povjesti (negda zabranjenoj u Austriji) opaa: Ovo ponaanje Marmontovo neobino u diplomaciji i nimalo pristojno navadama dvorskijem ovoga vijeka, zaudi ali ne prestrai senatore. Oni se spomenu starijeh Rimljana u senatu pred Brenom i njego vijem galskijem vojnicima, i uzdre svu svoju hladnokrvnost i do stojanstvo u onome kobnome asu. Protestovae i pismeno i naustice, niti se prije razidoe, nego to pregledae raune i namirie plate inovnicima prijanje svoje vladavine . Ostane dakle grad da spada kraljevini i talijanskoj, iji kralj bijae Napoleon, a inovnici ma bie naimenovani neki Dubrovani od stranke puke i neki Dal matinci, a vrhovnijem namjesnikom Dubrovnika i Kotora Domenico Garagnini iz Trogira. A kad dospje rat megju Austrijom i Francuskom god, 1809,, Dubrovnik i Kotor padnu pod dravu zvanu Illirio Francese". Dubrovnik nije bio spomenut u pounskom ugovoru, kad je Austrija dala Francuzima Istriju i Dalmaciju, koje sainjavahu dravu ilirsku. Evo s esa je senat vazda se drao svoga prava i ekao samo as, da ga izjavi vladama. Da bude ironija vea, Mar mont poslije naucka i navede Saba Giorgi, poljednjeg imenovanog kneza republike (koji nije nikad kneevao) i s njime jRaa Andrviaf da pogju u Pariz da se poklone Napoleonu, kao novi podanici. Giorgi se vrati s naslovom kneza (conte) a drugi kao vitez (cavaliere). Jo Marmont imenova Miha, sina Saba Giorgi, pukovnikom narod ne strae (guardia nazionale), koja tad bi ustanovljena. Ovo' putovanje Saba Giorgi s Androviem u Pariz, da se po klone Napoleonu, ima dovesti svakoga itaoca do snebivanja. Tek imenom knez republike, ba onadar kad je ova imala propasti, da se pogje pokloniti silnome otimau slobode svoje domovine! To kae prem oito u kojem se potitenom biu Dubrovnik ve nahodio. Moe se odatle zakljuiti: ili da je vlasteli ve dodijalo bilo vladanje gradom uzdrmanijem od stranaka, koje za sto godita tako runo i nemilo kidisahu po Dubrovniku, ili da vlastela nakon toliko pretr pljenoj eh nevolja bijahu ve pala u bestunost i putala da svak od njih ini to hoe (kako to se vidjelo u poljednje doba, kad se vei dio od njih dade na skrajnju rasputenost i raskou), ili, to je prilinije, oba ova uzroka djelovahu zajedno. Nijesu svi bili tad

.213
ni Katoni ni in&nati. U ostalom neka itatelj sudi kako hoe* Marmont u svojijem Memoires pie, da se moe reif da je u svijem ovijem zgodama vladala neka sila vrhunaravna, koju neki zovu sudbina, a neki ruka boija*. Francuzi iznenada ulaze u Dubrovnik sa Lauriston om, iznenada Marmont svojevoljno ukida vladu republi kansku, a Dubrovani dohode obadvojici u susret i na poklon! Tu skoro, u isti dan (10. Junija), primih dva pisma: jedno iz Oraca, a drugo iz Gorieije, u kojijema, drugijem rijeima, isto se kae. Sa draj je tijeh pisama ovaj: Paroh od Oraca, Miho Radilovi, osta vio je o dolasku Francuz biljeku s natpisom: Memoria delle co se successe nell anno 1806" (Uspomena o dogagjajima g. 1806.), i to na prvom listu Knjige krtenijeh (Liber baptizatorum) od g. 1806. Radilovi pie talijanski: G. 1806., na 25. Maja u jutro, kad im se niko nije nadao, dogjoe francuske vojske u Ston, pa zauzevi Ston Mali i Veliki i ostavivi tu jednu posadu, uputie se u Dubrovnik. Noevae prvo vee u Slanome. Sjutridan proslijedie i zbog rgjavijeh pute va, valjalo im je opet prenoiti na ravnicama Ljupa. Dolazak Francuz bi tako tajan, da u Dubrovniku za to ne obaznae nego na 26. na podne. Dva senatora, Toma Bassegli i Karlo Natali odoe odmah u susret generalu Lauristonu. Dogjoe na 24 ure (Zdrava Marija), u smrknute, na Oraac i poslae uhode da opajkaju, kuda su Francuzi krenuli, jer ih ne nagjoe na Oracu. Kod obaznae da su otili na Ljuba (u Klievu) uzjahae konje i kre nue put Ljupa . 1 ) Zaustavimo se askom i promotrimo, da poznamo bi<Se on danjega Dubrovnika, ko su bila ta dva senatora. Tomo Bassegli uio je kole u enevi. On bi prvi vlastelin dubrovaki, koji se oeni za tugjinku, krei tako obiaje domorodne. Uzme za enu barunicu Born, ker glasovitoga astronoma, kojoj, poslije neko liko vremena, dosadi strogi aristokraeki ivot vlasteoski, te se s do zvolom mua odijeli od Dubrovnika i pogje da ivi u Be. Bassegli bijae prijatelj astrologa Balsa?n-&, koji mu proree propast republike, jo u ono doba. Ovaj Bassegli htio je da uvede mnoge novotarije u
') Kao neto sto je sve/,i s ovijem prianjem, naspominjemo da je ovaj pop Faflilovi, kc\ji je za 40 godina popovao na Oracu, bio svjedok oeigleac, kad na malene cete Crnogorci prorlrijese do Oraca i Tr&tenoga. Napisao je u starosti ta kogjer knjiicu o parohijalnoj crkvi fiospe od Oraca, i tu pria kako po bijegu Cr nogoraca nagje u drai inkonu, i kako je popravio crkvu.

39

214
Dubrovnik. Predaja nam je sauvala ovu zgodu : jednom stane be sjediti u senatu, kako nije zdravo kopati mrtvace po crkvama-, i ka ko uljugjeni narodi to ve pomeu, Njegova besjeda uini velik uti sak megju vlastelom, iza kako je ve bio uznemirio senat svojom enidbom za tugjinku. Imalo je doi do glasovanja, hoe li se pri miti ili ne prijedlog Bassegli-a. U toliko ustane vlastelin staroga kalupa i ree : Gospodo ! Sve to je rekao ovdje Bassegli, puno je svake uevnosti, ali samo vas molim da ne glasujete o njegovu prijedlogu prije nego se uini litija erkovna preko grada. Tad ete moi vidjeti vratove fratara, kako se late od debelin, pa ete mi umjeti poslije kazati, udi Ii im kopanje po crkvama ili ne. To nag na u smijeh vlastelu, i ta ala obori vas uevni govor Bassegli-a. Bio je ovjek mnogo izuen u tadanjijem modernijem naukama. Glasovita bijae takogjer biblioteka porodice Bassegli. Dr. V. Bogiiu, kad je pohodio opinsku biblioteku u Mlecima, rekoe, da su dobavili kodeks zakona mletakijeh, koji nijesu nikako mogli doba viti u Mlecima; taj kodeks sadri zakone, kojijem su se vladali Mleii odmah kad sa se iza Atile gradile Mletke. Dobavie ga iz biblioteke porodice Bassegli, iza pada republike dubrovake, kad je svak raznosio tamo i amo po svijetu ko je to bolje mogao od knjig, kodeks, listin, kao to se raznosi i dan dananji. Pita se: je li taj Bassegli mogao biti sasvijem odan obiajima, staroj stro goj formi aristokrackoj, kad je otiao u susret Lauristona? Dru gi je Karlo Natali, rogjen u Rusiji, slobodno vie odan republici nego li Bassegli, ako se i nije za njom zanosio. Porodica Natali, ubro jena u vlastela iza trenje, dakle novoga kova, vue lozu od stare srpske porodice Budislavia iz Neveainja (vidi Coleti). Tommaseo prikazuje u svojijem opisima Karla Natali kao uzor uljudnosti i udvornosti dubrovake i tanog ivota po galateu tada openitog me gju vlastelom. Jero, otac Karla, sluio je ruskoga cara, kao to Brnja Kaboga austrijskoga esara. Pria se u puku, da kad se Jero povrati iz Rusije (tu se i oeni za francusku kneginju Latour) u Du brovnik, dogje jednom u aenat u vojnikoj odjei ruskoga pukovni ka, ali bi iz dvorane protjeran, dokle se ne obue na dubrovaku. Porodica Natali igrala je veliku nlogu u asu, kad je sasvijem izdahla republika, i to uloga junaku, koju povjest hvalei spominje, kako emo vidjeti.

215
Francuska vlada, k a proglasa ukinua republike, udari u tako velike novotarije, neobine puku i seljacima okolice, da puk i se ljaci, ak i sami Konavljani, poee aliti propast prijanjega stanja st7 ari i traiti, ne bi li se mogli osloboditi Francuza, i ne bi li, sred one mjeanije po Evropi, mogli ponoviti svoju republiku. Stran ke se sve to manje injahu uti, i kadtdogori lu do nokata sveko like se pometnue. Treba dakle togod to znamo o nemilijem po javama francuskoga vladanja pripovidjeti mlagjemu narastaju. Poeemo sa svetenstvom. Jur proastoga vijeka papa Bene dikt XIV. na 23. Maja 1744. pisao je ovako arhiepiskopu dubravakome Angelu Franchi Malobraaninu: Grave esse episcopatus onus tibi asaentimur: et illud nos quoque fuimus experti; graviorem vero Ecclesiae Raguainae regendae curam esse intelligimus eorum esem plo, qui ab illa se abdicaverunt. (I mi smo od tvoje, da je teko breme episkopata; i mi smo okuali to breme; ali da je briga vla danja dubrovake crkve jo tea, razumjesmo po primjeru onijeh, koji se na njoj zahvalie). Ko pozna povjest dubrovaku u odnosu sa crkvom, zoa, da je ova bila samostalna samo u lanima vjerovanja i obredima, a to se tie prava crkovnijeh i kanona, tu je odluivao senat. Znamo da je Rim to trpio samo u Dubrovniku. Na druge drave udarao je anateme ; ali. poto je Dubrovnik branio i uzdra vao po turskijem zemljama vjeru katoliku, baciti anatemu na Du brovnik, bilo bi isto, to i upropastiti sve katolianstvo po istoku. Znajui sve ovo, mogli bismo misliti, da se sveenstvo dubrovako moglo samo radovati dolasku Francuza. Sve naprotiv. Onolika onda nja francuska bezbonost uznemiri i uzbuni proti Francuzima du brovake popove, i ako ne odve aaketicne i mistine. Vlala fran cuska postane mrska i sveenstvu i puku, kad vidjee manastir sv. Marije obraen u kazermu i potjerane dumne ; kad vidjee i mana stir sv. Klare pretvoren u kazermu i arsen; kad vidjee manastir sv. Katarine od Siene pretvoren u kolu, iza kako bie potjerane dominikanske dumne. Negda glasoviti jezuicki licej, u kome su pouavali Skolopi i ueni popovi, bi pretvoren u bnicu vojniku, kako je ostalo do dana dananjega, U tome liceju bijahu uveni uitelj i dva brata Appendimi, Urban i Frano, i jo glasoviti hampredi i liosani. Ova dvojica bijahu pozvana iz Italije. Republika je troila oko toga lideja 22.476 franaka na godite; vazda je bilo na

216
koli trideset pitomaca: deset sasvijem o troku vlade, deset na po lovinu o troku vlade a na polovinu o svome, a deset o svomu troku. I manastir sv. Jakoba posta kazerma; mnoge bogomolje po gradu i zagragjima bie pretvorene u magazine. I to se sve do godi pod Lauristonom, prije nego je Marmont ukinuo republiku. Jesu li mogli sve to hladnokrvno gledati sveenici i puk dubrovaki? Od jednom vidjeti prevrnute sve prilike, pometnute sve obiaje gracke i narodne ; ona mjesta u kojima se razlijegahu samo molitve i psalmi, da sad odjekuju psovkama i klevetama! Na nas to vie ne djeluje, jer smo se u tijem prilikama rodili, ali naijera oima to je imalo biti strahovito. Marmont uze i Opera Pia (Blago Djelo) koja je imala onadar 32.386 fr. glavnoga. Ostavi samo za bnicu graeku i za zavod kopiladi 23.470 fr. Uze popovima blagajnicu i bie zvano Congregatio presbyterorum S. Petri in Cathedra. Au strija poslije neto od tijeh manastira inkamera, a neto povrati, li pod Uvjetom vladinog nadziranja a poslije pod porezom. Lauri ston, im dogje, zabrani fratrima da zvone, jer da mu smeta. Tako isto poslije neki general austrijski uini obataliti krstionicu, koja bijae u obliku okrugle zgrade izvan stone crkve na poljani iza sa kristije, jer da mu die svjetlost u njegovu uredu. Knez Medo PiicicS piui poslije o tome nadoda: Tome generalu vjekuvjena svjetlost svijetlila! VII. Garagnini zaite na 10. Oktobra 1808. od sveenstva, da se zakune da e biti vjerno caru Napoleonu, kralju Italije, pod koju kraljevinu spada i Dubrovnik, i novome liberalnome ustavu; ali, sasvijem da se arhiepiskop Ban, koji je od 1800. stolovao u crkvi dubrovakoj, bio zakleo na vjernost u ime svega svoga sve* enstva1 ), ipak se nagje popova, koji se ae htjedoe zakleti, opirui se tako arhiepiskopu. Ti bijahu: Miho Karaman, Ivo Mitrovi, Gjuro Gali, Petar Gali, Pero Lali. Od Malobraana bijahu: fra Tomas (koga u Dubrovniku drahu za sveca), fra Vincenco, fra Luigj, oba') Pismeno obeanje vjeinosti toga arhiepiskopa uahodilo se u Dubrovniku

do poljednjijoli dana. Koliko ja znam, ne nah odi se vie. Tugjinci, koji esto brskaju po starijom hartijama, bie ga odnijeli sa sobom. U tome pismu ee citalo, u koje se uvjete i u kojoj formi sveenstvo zakleio.

217
dva ova iz Peljeca, fra Silvestar, i glasoviti fra Antun Agi, koga Francuzi i utamnie. Ovaj i Da smrtnoj postelji vapljae u Boga da se ponovi republika. Oii Dominikanaca vladi se opirahu fra Vincenzo Cuki, fra Vineneo Giaime, koji umrije u Popova kao prognanik, i glaso viti fra Ivan Rosaver, jedan od najboljih teologa evropskijeh na po etku ovoga vijeka. Papa Pio IX. govorio je episkopu Zubraniu, da on ne pozna Dubrovnik nego samo po Rosaveru. Kritino reetanje knjiga prorok njegovo je odlino djelo, po kome dananji njemaki teolozi izvode svoja tumaenja. Jer Rosarev vas svoj ivot nije drugo uio nego sv. Pismo. Poljednji rabin (kad je bilo u Dubrovniku Izraelaca na stotine, kaonoti n bogatu i trgovakom gradu) dosta mu je koristio ; jer Rosaver itae sv. pismo jednu godinu u jeziku jevrejskom, drugu opet u grko me, a treu u latinskome. Roaaver ode odmah u Italiju (u Bolonju), gdje i umrije. On govorae: Kad ovjeku propane domovina i ugju nova vlada i nove prilike, tad ima ili ostaviti svoj zaviaj i poi u tugjinu, ili ostati i ne prtiti se u nijedan posao gragjanski, a ako si u kojem zvanju gragjauskom ili dravnom, dran si djelovati po zakonima i zapovijedima one vlade, koja ti je. Isto pie i glasoviti Hugo Grotius. Najvei pristaa Franeuz bio je Dominikanac Andio Maslac, o kojemu je bolje ne rei nita, kad se ne smije pripovidjeti svekoliko. Velianstveni manastiF, dok je bio Provincia Rhagusina, poslije je imao sasvim propasti, jer je s jedne ovce sve stado gubavo. Francuzi poee udarati poreze, dizati iz crkava srebro i zlato, da to upotrijebe za izdravanje francuske vojske, i tom prigodom neki crkovnjaci odvojie harakterom, megju kojijem spominjemo fratra, lajika Male Brae, fra Bernarda Ivelju s Lastova, koga dobro lino poznavasmo. On je bio crkovnjak hrama (laico sagrestano). Kad dogje komesar od policije Frezza sa nekoliko vojnikijeh prati laca, da digne 3 otar neke lance i naunice, to viahu na Gospi, fra Bernardo ree: Ja dignuti ne u: evo vam oidje ljestve, hajdete pa diite sami. Sri fratri na to pristae. Neka utnja pobonosti obuze Frezzu i Francuze, te se utei vratie natrag* U pobonome Dubrovniku, koji su vlastela od na bez vojake i oruja drali i krotili samo vjerom, mi strogo vjere i crkve katolike, a s druge strane ke zahtjeve Rima, u ovome Dubrovniku od jednom davnijeh davni drei se i sa odbacajui ne-> posta oevidno,

218
da su se sredstva vladanja i odanosti promijenila. Mjesto moralne sile, biva vjere i crkve, nastupi materijalna, biva militarizam, koja danas dri svu Evropu. U teoriji ustanovi tu silu francuski prevrat, a Napoleon je stavi prvi u djelo, a od njega se nauie drugi. Koja je bolja? Koja je pristojnija ovjeku? Pokle svaka ima pro i contra to je posao politiara. Kad vjera ve ne djeluje nita u za druzi ljuckoj, treba se latiti drugoga sredstva, i tako bi bio oprav! dan militarizam, udnovato je bilo onijem starijem Dubrovanima gledati sve enika lica, gdje ih. sude vojniki sudovi, dok ih. prije sugjahu je* dino crkovni. A opet da vojnicima ne moe suditi drugi sud do vojniki. Fratar Malobraanin, otac Anaklet Dupi, bijae na 2. Av gusta otiao na Lopud, iza kako je Lopud bio, kako emo vidjeti, osvojen od Engleza, da izvri obrede protenja svetoga od Porci unkule* Di kao dubrovaki uhoda na sred mora uhvaen od Francuza i doveden pred ratno vijee. Trebalo je, da se gotovo svi Dubrovani zauzmu da ga od smrti izbave. Ne samo to bogomolje bie obraene u shranita, nego se i sveta tajna braka obrnu u prost ugovor megju mukijem i enskijem (matrimonio civile). Ustanovise se i dvije loe Framasun: jedna u gradu a druga na Pilama, naKonalu. Marmont rijei libe ralno parbu megju nekijem Izraelcem i arhiepiskopom. Evo to je bilo: Jo prije nego uljegoe Francuzi, neka slubenica kranska sluila je u izraelskoj kui. Tu se na smrt razboli izraelsko dijete. Slube nica, u zanosu vjere, kad nikoga ne bijae u sobi, na tajno krsti to dijete, koje poslije ozdravi. Ona to opovjedi arhiepiskopu a ovaj senatu. Dubrovaki senat bijae odavno utvrdio u svome zakoniku, da se dijete krteno ima smatrati hrianinom, i da se ima poua vati u hrianskoj vjeri i da zato ima biti oteto iz kue roditelja nevjernika. Po dolasku Franesiz otac Izraelac obrati ae Marmontu, da mu se povrati dijete, ve dobro podraslo. Marmont odmah pri stane na oev zahtjev, paek u doba kad je najria etnja po placi, uzme dijete za jeduu ruku, a otac za drugu, te se tako proetaju da svak vidi1 ). Puk i gospoda, zanesena fraucuskijem idejama, tjerali su na francusku. Kad bi kia padala ne bi nosili tit, nego bi se zamo) Isti sluaj dogodi se i u Bolonji pod papom Tijem I X Poslije vlada itttlijanska vrati roditeljima Izraelcima dijete krstouo.

219
tali u plat. Ko je tako inio znalo se da je od stranke francuske, demokracke, biva protivan starome ustavu. Kad bi ko koga srio pu tem po kii bez tita rekao bi mu: A i ti kisne* !, mjesto mu redi: J ti si od stranke francuske! U jednu rije, ar francuski bio je estok, razumije se u prvo vrijeme, dok B rancuzi ne poee oti mati, udarati poreze, smucati pred vojnike sudove svakoga, koji bi to pisnuo proti vladi i dok se ne prosu glas da de Napoleon poeti dizati i Dubrovane na vojsku. Treba da opazimo, da je u okolici dubrovakoj velika nestaica krtenica i ostalijeh parohijalnijeh listina. Premda republika nije primila formalno kanone tridenckoga sabora (koji to pripisuju), va dei se da Dubrovnik spada zemljama in partibus i da plaa hara Sultanu radi svoje nezavisnosti, pa da za to tridencki kanoni ne vrijede za Dubrovnik (s vremenom, malo po malo bie primljeni ti kanoni), ipak o dolasku Francuza svi upnici imahu svoje knjige od krtenica i ostalo. Poslije se nagje, da je toga vedijem dijelom nestalo. Sva tara pade na Crnogorce. Poslije se iznagje, da su pod vladom francuskom sami upnici egli knjige krtenijeh, kad obaznae, da e Dubrovani hoditi na vojsku, eda tako sauvaju od vojnike slube ajbudi one, o kojijem se nije moglo tano znati koliko im je godita. U ona godita, kad je crkva sa svojijem kano nima bila tako obataljena i prava gragjanska pometnuta, ko de na tanko pripovijedati to su inili popovi, a vele vede draoci beneficija? Sva zemlja dubrovaka bila je zavezana nekom pronjom crkvi (beneficia simplicia). U ono doba prvijeh dana nestalne vlade francuske to se sve rasproda, i beneficija kanonika i beneficia simplicia, i na stotine legat vrhu zemalja, iji plod bi jae namijenjen da se govore mise i drugi crkovni obredi. Nije toga bilo samo pod Francuzima, to se dogodi i pod Austrijom : ostae kao uspomena na to neke isplate vladi ili Petru i Pavlu, to zvahu livelli , a nekijem bogomoljama propade sasvijem bide i ostae do danas obataljene. Dospije vjerska sila, koja je drala ave vlade. Sad kad je za mijenila materijalna, biva oruje, desetine i beneficija obratie se u poreze. Kad Austrija poslije zapremi Dubrovnik, dogje komisar iz Bea, da razgleda ovo novo austrijsko zemljite. Koliko je ova vaa republika imala crkava i bogomolja! Ovako malen grad, a ovoliko

220
crkava , komisar ree Baru Betteri, koji ga je pratio. Na to (Se ovaj: flEh, Eccellenza, erano tanti corpi di guardia! (Ah, Preuzvienosti, ovo bijahu, sve atraarnice),* Imaemo prilike da spomenemo jo drugijeh izreka starijeh Dubrovana o ulasku Austrije. Boravak Francuza ostano je traga i u navadama i u jeziku dubrovakom. Ugje dosta francuskijeh rijei u dubrovako narjeje, koje se jo i danas uju. Ne znam kako, ali Francuzi u deset go dita rasprostranie vie svoje nauke, svoju kulturu i svoj jezik po Dalmaciji, nego Nijemci u osamdeset. Osim jezika italjanskoga, koji je svijem Slovjenima dalmatinskijem obian, nema u Dalmaciji ovjeka, da se broji uen, a da ne ita francuske knjige, dok ih ima dosta koji ne znadu njemaki. Ovi jezik ne moe, da tako reemo, da se aklamatizuje u nas. Lako je ugonenuti uzroke. Jedan je uzrok moralni, unutrnji, a drugi materijalni, politiki, izvanjski. Kultura, losofija, umjetnost francuska grana je kulture grko-latinske, kao i italijanska ; kao to su slini jezici, sline su i kulture. U francuskoj kulturi, kao i u italijanskoj, gospoduje duh sintetikit a u velikoj kulturi njemakoj sasvim je obratno; tu vlada duh razmiljanja, analitiki, a ne inspiracije. Gdje je ve jedna kultura uhvatila jak korijen, kako e nametnuti protivnu? Hoe se dugo vrijeme i sila. Lasno je uvesti kulturu tugjinsku ondje, gdje nema nikakve druge, gdje je narodna kultura nerazvijena, gdje su paesi vergini} kako se obino govori. Bosna i Hercegovina s toga prije e se ponijemiti, nego Dalmacija. Istorija prijanjijeh vremena velika je zadje vica svakoj vladi bila, i bie svegj. Ludost je rei: Ovo je bilo i vie nije, dolo pa prolo. Tragovi se prolosti ne dadu niijem pomesti. Prispjesmo da govorimo o poljednjijem asovima Dubrovnika. Poslovica italijanska Un bel morire tutta la vita onora (lijepa smrt ini estitijem cijeli ivot)M pristoji se u velike Dubrovniku; umrije, ali borei se* Ariostov stih Andava combattendo ed era morto ostvari se u povjesti dubrovakoj, te je s toga dostojan hvale ne samo ivot ve i izdahnue Dubrovnika. Ponavljamo ono to stoji pri svrsi djela kojemu je natpis: Ein Gedenkbuch der Erhebung Ragusas in den Jahren 1813-14. Aus dem Archiv fr sterreichische Geschichte B. LXIV. II. Hlfte

221
s. 537 j separat abgedruckt *) B .......... wir unsere Achtung nicht versagen knnen, wenngleich ihr Streben bald der Macht der Ver hltnisse unterlag, ihr Hoffen das Bereich der Mittel weit ber schtzte. 2 ) Kad Nijemci tako piu, to imamo mi? Priloimo, da ako Karlo Nodier u svojijem spisima zove despotizam francuski u Dnbrovniku affabile ed elegantew (prijazan i elegatan), drugi Fran cuz, Jubert, opet pie, da kad se pripovijeda o porazu i padu Du brovnika On il ne fait, que rappeler une grand iniqut (samo se spominje velika nepravda) . Izdahnue Dubrovnika, da reemo lije niki, nije bilo drugo nego smrtna kriza. Velika su protezan]a smrtni ustanci dubrovaki od god. 1813-14. Junaci domorodni, i ako uza ludni, bili su Frano Bona i Ivo i Jero Natali (dva sina Jera jur spomenutoga); jo od vlastele Pijerko Bona, Od puana: Marko Marinovi, Vlahe Zglav, Ivo Koprivica i Gjuro Selak. ini se, da je spomenuti Frano Bona sastavio povjest ovoga ustanka; Marko Marinovi pak prepisa svojom rukom mnogo itavijeh knjiga dubrovakijeh knjievnika. Opisi Frana Bone bie do g. 1867. est puta prepisani. U dan dananji ne znaju se jo nego dva rukopisa: jednoga ima, ini mi se, prof. Gelcich, a drugoga Kaznai. Mariti Zlata ri na italijanskom napisa i peata hvale Marku Marinoviu, a pop Miho Karaman napisa i pjesmicu, koja poinje ovako : Bio iv i zdrav, Vlaho Zglave! Marinovi! Koprivica! Neumrle vae slave Spominjale djece dica. Treb gredom prikazati bie Evrope u to doba. Napoleon je sve; po njegovoj se volji vlada Evropa. Napoleon ima sedamdeset i dva milijuna podanika. Ima u vojsci 500 generala od eta veijeh i manjijeh, ima 400 milijuna u novcu od plijena naroda. Engleska, u svrhu da ga slomije, plaa 800.000 ljudi. Pruska je od Napoleona poniena i daje mu 20.000 ljudi. Austrija mu daje za enu ker earevu
') Spom en-kujiga o ustanku 2 ) Dubrovnika u godinama 1813-14, Iz arhiva za

austrijsku povjest knj. LX1V. II. polovica, str. 537, napose peeatauo.

ne moemo odrei nae poei tanje, i ako njihovo nastojanje brzo pod

iite sili prilika, i ako njihovo naatije daleko precjenjivae srstva.

30

222
Mariju Luizu i ini savez s Napoleonom. Metternich se dri u p o litici natela, da je najbolje pivi ne zametnuti rat, nego drati se neutralan; (najbolji nain da dobije togod za sebe) i dava Napoleoni! 30.000 ljudi, ali pod zapovijesti generala austrijskog Sehwarzenberga. Napoleon se spravlja da pohodi Rusiju. Idem da svladam Aleksan dra; kad bude Rusija utrkana, proglasiu svijeta mir vasioni , govorae. vedska se zdruuje s Engleskom. Napoleonu u putu dogjoe u Dragjane na poklon: Frano esar austrijski, Fridrih kralj pruski i mnoge nadvojvode i vojvode njemake; a kad mu javie da su mu doli kraljevi na poklon, odgovara: ^Neka ekaju . Napoleon bijae sujevjeran kao i Aleksandar, b razlikom, da je ovaj imao dvije sile: jednu oruja, a drugu vjere u svojijem vojskama i podanicima, dok Napoleonove vojske bijahu bezbone. Napoleon drae sama sebe poslanijem od Boga. Sam ree, jo kao general iza bitke kod Mareuga: Ja sam kao aa, u koju je ulivena srdba boija, i iz koje se narodi imaju napiti. Kad ne budem ve<5 Providjenstvu sluiti, Bog t5e sa mnom zavitljati, kao to se ini sa aom4 '. To se sujevjerje Napoleonovo umnoi, kad se iza osvojenja Italije vrati u Francu sku. Pie pak Marmont: Dogje u Aix (Provence), pa udari preko Roquevaire, u koiji po noi* Iznenada koija bubne u neto. Kola se slome, Napoleon i ostali iziu iz koije. Bijae golem hrek na sred puta. A u isto doba, kad je koija udarila u taj hrek, deset koraka dalje, most, preko kojega je imala proi koija, srui se. I d ae bi sluajno nasred puta onoga hreka, koija bi bila dola na most i svi se potopili u rijeci; povjest ne bi imala to pripovije dati o Napoleonu. Da ne bi onoga hreka nasred puta, drugaije bi bile prilike danas po Evropi (Memoires L. IV), Hajdemo da kaz nimo onoga cara , govorio je Napoleon putujui put Rusije, naega prijatelja, koji nee da bude neprijatelj em Engleske. Hajdemo da nam dade razlog svoga ponaanja . Aleksandar prikazuje prama Napoleonu dub narodni, i vojsci francuskoj, opitoj slavom, stoji nasuprot vojska opita posluhom. Iz svetijeh gradova vie se i zove na rat krstaki. ine se liti je, nose se moi. Stogodinji Platon, arhimandrit manastira sv. Srgja, i patrijarh udara anatemom Napoleona, tako da ovoga prate anate me i zapadne i istone crkve. Kako je svrila navala na Rusiju 1812., spominjae sev dok tee svijet. Taillerand, koji je docnije imao
V

223
veliku ulogu u Bekom Kongresu, odvraao je Napoleona od puta u Rusiju. Ovaj se s njime svai, kao prije s Feschom. Jednom Napo leon dovede Tailleranda do prozora sobe, u kojoj se razgovarahu vrha toga, pa otvorivi prozor ree mu (bijae podne): Vidi li onu zvijezdu na nebesima?" Taillerand odgovori da ne vidi. A ja je vidim, odgovori Napoleon. Tijem je htio simbolino rei, da on vidi svoj udes, cijenei se poslanikom bosijim, i time je htio jo plaiti narode. U Pariz svaki cas stizahu obavijesti da Napoleon dobiva, dok 29. buletin ne objavi rasap vojske njegove, vei jem dijelom radi grdne zime, a Zdravlje Njegova Velianstva nije bilo nikad bolje kao sad^. Tako se pisalo, dok je milijun matera i udovica plakalo po Evropi. Tad Sane generalu Malet-u de Dole u Parizu, da zasnuje urotu sa mladosti, koja se god. 1S4. bila zaklela da e ubiti Napoleona, netom se prui prigoda. U jednu no6 za Maleta je bio vas Pariz. Jedan sam od generali osta vjeran Napoleonov pristaa i svojom vojskom uhvati Maleta. Ovaj, upitan od generala da oituje sve ortake one urote, ree: Ortak mi je sva Francuska, a i ti bi bio, moj generale, samo da mi je polo za rukom . Napoleon se vraa u Pariz iza poraza u Rusiji i ite nove voj ske. Pohodi papu u Fontainebleau, gdje je bio utamnien, i prisili ga, da se odree vladanja svjetovnoga. Papa potpie, ali poslije, po to se dogodi sve to se dogodilo, protestira, velei da je na silu potpisao. Rusija se i Njemaka spremaju na Napoleona. U Njemakoj vas narod, malo i veliko, u ime narodnosti tjera Francuze iz Nje make (Aprila 1813.). Austrija, prepadena od njemakog narodnog ustanka i bojei se da e se Pruska sad rairiti, biva posrednicom mira megju Njemakom, Francuskom i Rusijom. Sklapa se ugovor u Zlatnome Pragu (Avgusta 1S13.), koji se izjalovi, jer Napoleon trai sve to bijae osvojio i ne priznaje se pobijegjenijem. Ugla vljuje se etvrta koalicija proti Napoleonu. Engleska troi 1,533.000 lira sterlina na godite dijelei taj novac megju saveznike. Austrija tad ostavlja Napoleona i pridruuje se saveznicima, koji skupa imagjahu 520.000 ljudi, a vrhovna vlast' nai vojskama daje se Schwar zenberg u iz harnosti prama Austriji, to je pristala uz saveznike. Kod Leipziga se bije boj nazvan: bitka narod . Napoleon gubi. Austrija osvaja Italiju do Rima, i papa vraajui se u Rim na hodi

224
svoje drave zapremljene od Austrije. Saveznici ulaze u Pariz. Mar mont, tad vrhovni general posade Napoleonove ostavljene u Parizu, ne opire se, nego ih puta da ugju, kad Napoleon bijae u Chatilonu u dogovaranju sa saveznicima, Napoleon se ne odrie niega; hoe sve to je osvojio. 'Dok vojske saveznika bijahu u Parizu, prisilie senat da proglasi, da je Napoleon zbaen s prijestolja carsko ga. Saveznici opet ine proglas potpisan od svijeh careva, da ko uzme oruje, da tjera Francuze svuda gdje se nahode, imae svoje povraeno. Mleci i Italija nijesu mogli ustati, jer ih bijae ve osvo jila Austrija. Jedini Murat u Napulju nadae se postati kraljem italijanskijem i dogje do Pada. Zna se njegova svrha. Pristae Napo leonove zovu Marmonta izdajicom carstva francuskoga, dubrovakijera izdajicom u (Ragusin traitre, jer je imao naslov nuc de Ra gusei vojvoda dubrovaki). Zanimivo je, da jo god. 1810. (pie Marmont) Decres, vrhovni ministar brodovlja, sve proree samome Marmontu: ttMi emo se svi soriti, i sve ovo ima dospjeti strallo* vitom katastrofom ; a Tayllerand govorae, da je navala na Rusiju poetak petoga akta velike tragedije ovoga vijeka. Ovake vladahu prilike, kad Dubrovani, uzdajui se u rijei kraljev saveznik, ustae da ponove republiku. Sokoljae ih pak i to, to Austrija, i ako bijae zauzela Dalmaciju, ne bijae jo zapremila ni Kotor ni Dubrovnik, i to ovaj poljednji nije bio spo menut u pounskom ugovoru, jer ne bijae dio drava mletako-italijanskijeh. Engleska bijae jur zapremila i uvae Jadransko More, kad Dubrovani ustae. Bar on Montrichard bio je vrhovni zapovjednik vojske u Du brovniku poslije Marmonta. Vojska je brojila 2100 ljudi i 1&5 topo va. Na 12. Maja 1813. neki brodovi engleski, doli a Korule i s Lastova, osvoje Olib i Rudu, dva ostrvca pusta, a ne mogoe odmah radi Francuza zapremiti Sipan i Lopud. Skrovito se Englezi iskrcae pod Slanijem: tu porobie neke kue na obali Slanoga i potopie neke lagje pune hrane za Francuze, kako se pripovijeda u rukopisu Vlaha Shilli. Englezi, kako pria Pisani, osvoje malo poslije Sipan i Lopud, i tu postave opet zakone republike i zazovu na Lopud Jera Natali, da upravlja tijem ostrvima po zakoniku dubrovakomu, pod obranom engleskom. Austrija u isto doba zauzimlje Hrvaku i Dal maciju. Mnogi Hrvati, koji su bili vojnici u franouskijem regimenV V

225
tima, da ne budu opet predani kao bjegunci vladi francuskoj, pobjegoe ne Lopud. Buna kotorska osokoli takogjer Dubrovane na usta nak. Kotorani se nikad nijesu svojevoljno predali Francuzu, to se ne moe isto rei o Dabrovanima. Napoleon bi usilovan da digue Kotor duhovnoj vlasti vladike crnogorskoga, i da postavi u ibeniku biskupiju za svu Dalmaciju. Prvi pravoslavni episkop bi Kraljevi, odan Austriji. U isto doba kad je crnogoski vojvoda Plamenac pu tovao put Petrograda, da sklone Aleksandra, da Kotor dogje pod Crnu Goru, drugo poslanstvo Kotorana rimokatolik^ putovalo je u Be, da se svojevoljno preda Austriji. Plamenac, ovjek na boiju, prijateljski otkrije Kraljeviu u ibeniku uzrok svoga putovanja u Kusiju. Kraljevi obavijesti odmah Tomaia, austrijskog generala u Zadru, koji polje isti as Dabovia i Tiakovia s vojskom, da zapreme Kotor. Genova se proglasi takogjer republikom. Sve ove zgo de poticahu jo jae Dubrovane da misle za sebe. Stigne proglas narodima od saveznik (prije nego Napoleon ode na Labu) da e svaki puk, kad bude istjeran Francuz, dobiti svoje, da saveznici kane povratiti Evropu u prijanje stanje. Vlaho Kaboga zapone tragediju u Cavtatu (poraz i ustanak Dubrovnika poinju u Cavtatu, isto kao to postanak Dubrovnika poinje u Cavtatu [Epidavru]). Netom brod engleski dogje u Cavtat, Kaboga oituje se neprijateljem Francuzi. Englezi u Cavtatu dadu na
V

tajno Kabogi ovaj proglas, da ga prospe u puku: 10. Oktobra 1813. Evo vam vau republiku i moviaa oslobodi slavnoga imena; Dubrovani ! se pribliuju vojske austrijske i engleske, da brane vau slobodu. Zdruite se s nama, da se vaa dood sile francuske. Spomenite se, Dubrovani, svoga borite se za svoju slobodu, kako su uinili panjolci
V

i Rusi za svoje domovine.u General austrijski Hiller posije takogjer proglas istoga kalupa. Ne treba se smijati na ove proglase: stara je to navada svake po litike. Cita se paka u Atti dell* archivio presidiale della Luogote nenza; rapporto di Milutinovic, Rag-usa 27. Marzo 1814 da je Loven pretjerano pisao o namjerama saveznika. Poto Frano Bona dogje u Konavle, da tu pobuni proti Francuzima, prosu se glas, da su Crnogorci na Debelom Brijegu. To je bila doskoica vlade francuske,

226
poto pul dubrovaki spominjae Crnogorce kao Deko strailo (to isto ponovi Austrija g. 1848., kako emo vidjeti). Konavljani se oruani upute i ne nagju nikoga. Zaudi se i kapetan Moietti, koji je zapovijedao etom Francuza. Bona polje neke Konavljane na brod engleski da se poklone. Tu im Loven i Hoste obeae mas nijeli na prazno. Stadoe goniti Francuze i francuskog pukovnika Papi iz Pridvorja. U toliko nema Engleza u pomo. Nakon 4 dana eto opet Papi u Konavle, da silom namee poreze. Konavljani zatrae, da Bona zaite pomo u Engleza ; Bona da ne e, jer da se strai osvete francuske. Konavljani tad pogju sami u Kotor kod Hoste i bie lijepo primljeni i opremljeni s obeanjima. Nakon malo pogje Kaboga u Kotor da prikae tube Cavtaana. Hoste polje nekoliko brodova u Cavtat pod zapovijesti Maclonaid-a, koji u Cavtatu napenje stijeg britanski, a Kaboga bi imenovan upraviteljem Cavtata i Konavala, kako prije Jero Natali upraviteljem Lopuda. Rukopis Kaznaiev kae ovako (prevagjamo a italijanskoga): Vlaho sin Ber narda Kaboge. Bacie oko na ovoga preduzetnoga ovjeka, osrednjeg talenta i koji umijae hiniti. Ovaj ovjek bijae manje odan intere sima domovine, nego svojijem. Njemu plemstvo povjeri sudbinu ze mlje proti vladi francuskoj, koja nemagjae nego samo malo itali janskijeh eta i hrvackijeh, pod krtijem i glupljem generalom Montrichard-om . Kad Englezi dogjoe u Ston, eta hrvaka pobjegne sama: ne ispalie ni hica. Eoglezi poatave Mara Kaboga upraviteljem Stona i Rata, a Luka Bonu upraviteljem Primorja. Odbace Pijerka Bonu, jer oito bijae kazao da je od stranke republikanske. Zikonik je bio dubrovaki, a nigdje nije mahao stijeg sv. Vlaha, nego engleski i austrijski. Frano Bona nagovarae Kabogu, da pie u Carigrad Mihu Booviu kod poslanstva pruskoga, da ovaj pita pomo u Sultana. Miho Boovi bio je u mladosti, za doba republike, utekao iz Du brovnika, jer bijae omlatio prdeljusku nekom vlastelinu i ode u Ca rigrad, ali je uvijek, do poljednjeg asa, sluio republiku. Kaboga ne poslua Frana Bonu, govorei da je dosta ekati pomo englesku. Vlastela pitahu Lovena, bi li u Cavtatu uspeli stijeg sv. Vlaha. Lo ven im odvrati, da on to- ne moe dozvoliti, ve da se obrate veli komu admiralu u Trutu. Vlastela su se htjela skupiti u Cavtatu, u kui Kaboge. Kaboga nije htio ni po to. Poslije Frano Bona pogje

227
skrovito n Trst. Oluie poslati Ira Natali i Frana Bonu, da kpe seljake, da potjeraju Francuze iz Dubrovnika. Kaboga nije na to pristao. Ali kad Hoste na 15. Novembra 1813. naredi, da se pripenje u Cavtatu stijeg sv. Vlaha, i Kaboga pone buniti Ko navija ne, da udare na Francuze* Prijanje drugovanje Konavljana sa Crnogorcima i njihovo plakanje nije bilo do nastavak bune konavoske proti senatu poradi poreza na so, koja bi utrka na od Austrije, dokle bijae u Konavlima general Brady. Ali iza pounskoga mira, kad Austrija izide iz Ko tora, Konavljani nastavie ujedno s Crnogorcima bunu prije zapoetu, guenu za toliko doba od Bray-a. A opet, kad god. 1808. dospije republika i kad Francuzi odmah u prvo doba poee nemilo zanovetati porezima i despotizmom, Konavljani poeljee prijanje zlo, jer je taka narav Ijucka, poto je svegj gore ono to poslije dohodi. Pitaj Bonjaka i]i Hercegovca, da ti uprav iskreno ree, to mu se sad iui od prijanje vlade turske, pa e uti to e ti odgovoriti. Na 25. Novembra 1813., ove ete seljake, a na elu im Vlaho Kaboga i Ivo Natali, prikazu se do brda Srgja. Pone na njih puc njava sa Srgja i s Lokruma. Dva broda engleska pucahu na grad ali bez tete. Urotnici nalazei se na Bosanci prekinu tijek vode u Sumetu, da voda ne ide u grad. Francuski general Montrichard polje odmah Miha Giorgi pukovnika francuske gragjanske strae, da utjera silom iz Grua, iz Lapada i iz Rijeke u grad svakoga vlastelina, da ne bi bunili puk. Miho Giorgi otide i k svojoj vlastitoj majci, koja je prebivala u Grug, te i njoj ozbiljna lica navijesti odluku vlade, da ide u grad. Ova ena dade tad lijep primjer patriotizma: digne se sa stolice i omlati mu jednu po obrazu. Vlastela svakolika bie utjerana u grad pod pratnjom francuskijeh vojnika. S Bosanke se vidio taj alosui prizor, a to uspali jo vie buntovnike. Vogjeni od Pijerka Bone preko Rijeke i Graa dojurie do Pila, ali vatra s tvrgjava prisili ih, da se vrate u Gru, Isto ponovie nakon tri dni, [ali jednako bez uspjeha. Pijerko pogje u Primorje i tu napenje stijeg sv. Vlaha; nije mogao naprijed u Ston, jer austrijski general Tomai bijae jur poslao iz Knina proglas sindaku peljekomu i stonjskomu, da se zakunu, da 6& se predati tesaru austrijskomu. Grad je bio zatvoren, a Francuz je u njemu zapovijedao.

228
Ovu bunu, potaknutu od Kaboge, Bone i Natali, neki drahu, odmah, u poetku prdnjom. Saveznici su imali jur u bekome kon gresu dijeliti megju sobom plijen, koji bijae zgrnuo Napoleon, poto iza bijega iz Rusije Napoleon bi potuen poslije i u boju kod Leipziga i Austrija, koja je do tada prijateljevala s NajJoleonom, zdrui se sa saveznicima. Stoji paka tacno upisano u aktima beko ga sastanka, da savezniei, iz harnosti prama Austriji to se je k njima pridruila, obeae joj predati mtjvei i najbolji dio osvojenijeh zemalja. Pie pok. Kaznai, da se razumjelo od prve, da, poto Austrija bijae ve zauzela Dalmaciju i Kotor, zanago ne < 5 e trpjeti u srijedi svojijeh zemalja zadjevica malene republike, nego da e je usmrtiti per modum facti, biva po onome pravu, koje zovu fatto compito (svreno djelo). Hoste uputi u Dubrovnik dva proglasa, u kojijem pie, da on nema nijedne vlasti, da postavi vladu republikansku, nego da je poslan samo da tjera ujedno s butnovnicima Francuze. Vlastela sa i puk dubrovaki sva obeanja i mazanja engleske vlade drali kao vjera i Bog, jer na starinsku cijenjahu, (povjest staroga Dubrovnika potvrgjuje taj lijepi obiaj) da se dana rije ne moe pogaziti. Na ma, koji ivimo u ovome vijeku, to nije nikakvo udo, jer smo se obikli masnome na prazno; rekao bi pjesnik: Le promesse per noi son cose vecchie, Assuefatte abbiam le orecchie.1) Pa Tayllerand, koji je imao znamenitu ulogu u bekom kongresu, bio je jur postavio kao osnov svake politike naelo: La gran de morale tue la petite (velika morala ubija malu). U toliko se Frano Bona bijae vratio iz Trsta s punijem pa gom obeanj, i neki brodovi dubrovaki zajedrie put Senjske Ri jeke sa stijegom sv. Vlaha. Kad su s Rijeke imali odjedriti put Dubrovnika, bi im naregjeno, da skinu taj stijeg i da uspenju barjak austrijski. Dakle evropske vlade bile su jo, prije dovrena bekoga kongresa, na tajno odluile predati Austriji Dubrovnik, jer bez toga ne moe se razumjeti, kako se to moglo dogoditi. U Gruu je u to liko stanovala eta buntovnika iz upe i iz Rijeke, 400 Konavljana,
') Obe&uija su namfi stara stvar,

Obiklc su na njih usi.

229
50 Engleza i neki bjegunci Hrvati, i ta vojska prekinu svezu izme gju grada i Srgja. Da je Kaboga bio, kako pie u rukopisima, imenovan od Ho ste-a glavnim namjesnikom drave dubrovake (governatore generale dello Stato di Ragusa), nije prilike, jer pismeni dokazi iz arhiva rat noga u Beu (Feldacten 1813., sv. 12. br. 66.) zovu ga privremenijem upraviteljem zemljita dubrovakoga, a drugovdje ga zovu vrhovnijem zapovjednikom ustanka, Montrichard u noi 8. Deembra 1813. izide sa 220 ljudi iz grada da udari na buntovnike dubrovake, pa za Francuzima izide mala eta Hrvata pod zapovijedi Crrguria, koja bijae ostala vjerna Francuzima, i navalie da opkole manastir sv. Krsta u Gruu, gdje je stajao Bogojevi, zapovjednik dubrovakijeh ustaa; ali se vratie u grad iza bitke od etiri ure. Nagje se od Dubrovana jedan mrtav i pet ranjenijeh, megju kojijem Pijerko Bo na. Francuzi su imali dva mrtva i sedam ranjenijeh. Montrichard sjutradan turi po gradu ovaj proglas.: Gragjani ! *Prije malo godita ete Crnogoraca dogjoe da pale vae ku e. Danas opor vaijeh domorodaca vara seljane vae i vodi ih do zidova vaega grada, da kradu, egu i sijeku. Prokunite ove neredne svoje gragjane, branite s nama sebe i svoje sinove i svoje imanje. Veliki Napoleon pazi vas. ivio Car Napoleon . Na 24, Deembra arhiepiskop polje poslanicu parosima i osta lijem popovima, da se pokore vladi francuskoj i zaprijeti im, ako se opru, anatemom i kanonima crkovnijem. Sjutradan, glavom na Boi, kao za rug toj poslanici, ustae se prikazae na Pilama da jurie na grad, Frano Bona bio je ovjek vatrenijeh ustava za narod i do movinu. Kaboga, poto vidje da ga vlastela strogo paze, otvoreno se baci u ruke Austrije, primajui i aljui neprestano od god. 1814. dopise austrijskome generalu Tomaiu, Svretkom godine 1818. Tomai polje Kabozi i Boni pismo, u kojem zahvaljuje to su bun tovnici tjerali Francuze i navjeta im f da im dolazi u pomo gene* ro austrijski Milutinovi, da opsjedne grad i istjera sasvijem Fran cuze. Milutinovi, im stigne s Hrvatima, odmah je htio raditi za Austriju. Kaboga mu prikae, da bi to za sada bila velika smionost,
31

230
jer da (Se se Dubrovani u prvi mah opirati Austriji isto kao i Fran cuzima, Milutinovi se tad lati obine politike, biva pone hiniti, te dopusti da se u Gruu pripenje stijeg sv. Vlaha, zajedno ga britanskijem i austrijskijem, samo da mu Dubrovani hrane vojsku. Kad dogje Milutinovi, Hoste je valjalo da se potei poi u Kotor. Cr nogorci bijahu zauzeli Hercegnovi i pucahu na Kotor. Genero fran cuski Gauthier preda na 2 Januara 1814. Kotor buntovnicima. Mi lutinovi bijae doao na 3. Januara u Gru i odmah se uputi put Kotora, da ga ne zauzmu Crnogorci, a ostavi Kabogu da zapovijeda hrvakoj vojsci, te prispije u Hercegnovi na 6. ' Januara. Vladika Petar pie pismo Milutinoviu, da je zauzeo Kotor u ime ca ra ruskoga. Milutinovi preplaen stane blazniti po zalijevu kotorskome katolike, da se predadu Austriji. Katolici odgovore, da to ne mogu uiniti radi pravo sla vnij eh, kojijeh ima Tie. Milutinovi se povrati u Grru na 13. Januara. Dogje iz Hercegnovoga s Milutinoviem i pop Brunam, stara uhoda austrijska, koji bi Dubrovanima odavao to misli gener, a generalu opet to misle Dubrovani, Najposlije sm Milutinovi protjera ovoga popa katolikoga. Kaboga u toliko tjenje se sprijatelji h Milutinoviem. Frano Bona predloi Kabozi, da sakupi vijee od vlastele, koji bi se mogli imati, da tako formalno Milutinovi obazna, koje su namjere Du brovana. Kaboga to ne htjede ni po to. Tad Frano Bona, zajedno sa Nikom Gozze, po svoj okolici dubrovakoj tajno sabere 46 vla stele, na 18 Januara, u Rijeci, u selu Mokoici, u noi, u kui Ma ta Giorgi, na moru. Taj poljednji, nesreni dubrovaki senat (ako se moe rei) zasluuje da opirnije o njemu progovorimo. Odluie : 1. poslati Miha Bonu svakome kralju savezniku, da ite pono\ljenje republike; 2, uzdrati Vlaha Kaboga kao vladaoca nad svijem zemljama dubrovaki]em; 3. pisati Mihu Booviu u Ca rigrad i uiniti ga poslanikom Dubrovnika pred Sultanom; 4. navi jestiti sve ove odluke Milutinoviu i zapovjednicima engleskijem ; 5. izabrati komiaiju za izvrenje ovijeh odluka, i da se kupi novac, potrebit za to izvrenje. Tu paka neki, za sluaj da ne bude ni kakva uspjeha, ponovie programe stare povjesti, ali je mnoi nj a od njih, rasputena i slaba haraktera, koji je uvijek egoistian, samo rijeima preporuivala te programe, nemajui ni malo volje da ih i iz vri. Neki rekoe, da se moli Sultan, da im pokloni kakvo ostrvo u

231
Grkoj pod istijem pogodbama i da ae tu presele s novijem. Dubrov nikom. Ima i u davnini slinijeh primjera. Herodot u 1. knjizi pri a, da pri navali Persijanaca Bijanat svjetovae Jonce, da se presele u Sardiniju, kako to se Trojanci, po propasti Troje, svud rasprae. Hoste, kad primi pismeno odluke ovoga poljednjega senata dubrovakoga, nije se udostojio na njih odgovoriti. Milutinovi, ne znajui to e kako li e, polje Karla Natali s listom u Zadar na poklon Tomaiu, onoga istoga Natali, koji pogje na poklon Lauristonu. Tomai odgovori, da on nije ovlaten iz Bea nita odobriti. U toliko Milutinovi nabavi dva topa i jo s brodova engleskijeh dva golema. Montrichard se ne predaje. Pone na 21. Janua ra 1814. pucanje na grad. Izide dva puta Francuz na boj. Kopri vica i Zglav ne daju, da se gracka eta francuska zdrui s etom, koja je na Srgju. Na grad pucaju s kopna ete buntovnika zdruene a Hrvatima Milutinovia. Na poslu sa Ivo Natali, Frano Bona, Nika Saraca, Mato Mili, Antun Doderlin, Petar Perievi, Noko Ghe taldi, Marcij Bona: svi su navalili da se grade anevi. Pover do hodi s brodom engleskijem u Gru i odmah proglasuje, da on ne zna za tu republiku dubrovaku. Milutinovi pokua juriati na Srgj, ali ga suzbi pukaranje. Englezi stavljaju 10 topova kod Brgata da se puca na tvrgjavu Srgj, a Ivo Natali dri se sa 300 ljudi na Bosanci. Milutinovi mu prikae, da je uzaludna njegova pomo, jer smeta da se puca na Srgj, da se mogao uglaviti od prve, da je cijelj opsjedanja da se istjeraju iz Dubrovnika Francuzi, a ne da se ponovi republika, koja da je od saveznik odavna stavljena na pa zar kao robinjica, i nala odmah kupca, kad su saveznici nadbili Napoleona i vas njegov iar po Evropi megju sobom podijelili u bekom sastanku. Montrichard sazove vojniko vijee, da se odlui hoe li se predati, jer u gradu bijahu ve poeli jesti konjskoga mesa, kako govori rukopis Kaznaia. Sasvijem da su majori Sebe i Paccioni i Miho Giorgi bili protivni predaji, Montrichard se ipak predade na 27. Januara 1814, Ivo Natali, kad vidje da se Montrichard s Milutinoviem dogovara bez njega, predloi Kabozi, da se vrhovna zapo* vijed nad orujem i vojskom dubrovakom, koja trai republiku, pre da Hoste-u, i tako da se Englezi odvoje od Austrijanaca. I vlastela i puk koji je bio u voj3ci odobrie nakane Natalideve, dok Kaboga

232
odgovori, da o tome nema ni govora. U gradu na 27. Januara puk usilova Montricharda da se preda. Brzo se taj dan napenje stijeg sv. Vlaka, a puk vikae ivjela republika! . Milutinovi prije nego ugje u grad, ree na svrhu Kabozi i Matu Pozzi, da se on dogovo rio s generalom francuakijem a ne s Dubrovanima, i da e braniti prava esara austrijskoga, koji mu je naredio da zapre mi Dubrovnik. Pover, zapovjednik engleskog broda, koji nije htio primiti u pohode nijednoga Dubrovanina, iskrca 200 vojnika engleskijeh da ae zdru e s Austrijancima. U toliko se u grada puk sam lati oruja i po gje na tvrgjave. Napenje se svud za neko vrijeme stijeg sv. Vlaha. Marko Marinovi zaavli topove francuske i na Molu i na Bevelinu. Nardi, inovnik francuski, bi naskoen da preda puku kljue od gra da. Selak hvata topove vrhu vrat od Pil. Ucovi uva vrata od Ploa zatvorena. Ivo Natali, koji je stojei s vojskom na brdu Bo sanci sve te pokrete promatrao, brao sleti na Ploe s etom i hoe da ugje u grad. Poslani su na Ploe Sabo Giorgi i Divo Bosdari, da bi kakogod Natalia zaustavili, jer je u njegovoj eti bilo upljana, Brgaana j Konavljana, i s njihova pljakanja po Ploama i za gradom svak se bojao, da se to ne dogodi i u gradu. A uprav bio je drugi razlog. U ovoj opsadi, Englezi, Austrijanci, Dubrovani, svi tjeraju Francuze jednoduno, a svaki od njih ima napose svoju na mjeru, kako i u nae dane u politikijem polemikama naijem. Kad poslije dogjemo do naijeh dana, uzeemo ovu opsadu kao primjer za ono to se danas dogagja. Na 28. Januara dakle, Natali je stajao na Ploama. Milutinovi se taj dan u jutro uputi s hrvakom vojskom put grada i ugje na B ure po podne. Natali imae 1000 buntovnika, a vrata od Ploa bijahu zatvorena. Milutinovi kad ugje upita Kabogu, to znai ona vojska na Ploama. Kaboga mu odgovori, da on to ne zna nita. Uljegnu u grad najprvo Englezi, pa bataljun Hrvat. Straa narod na s pukovnikom Mihom Oriorgi uini im vojnike poklone. Miluti novi upita to je to, i kad obazna, zapovjedi da se narodna straa raspusti i da svak pogje doma. Vojska Natalia stojei na Ploama, kad vidje da svuda ve mae barjak engleski i austrijski, pomami se i stane sipati grdne psovke proti Natalia, jer da ih je prevario. 1 tu tako godine 1814,, na 28. Januara, na 3 ure po podne, iezne ba na Ploama poljednji daak slobode dubrovake i svaka nada

283
da < S e oivjeti. Bi nazoan tome izdahnuu jedan jedini njezin, Ivo Natali, kao sveenik kraninu na umru. VIII. Sjutridan, na 29, Januara, Milutinovi naredi Sabu Giorgi, naeoniku, da skine stijeg sv, Vlaha; a kad mu Giorgi odgovori da ne moe, jer da ga je puk pripeo, tad on glavom potri sa malo svojijeh hrvackijeh vojnika, viui ; Skini taj barjak, jer u drugai je pucati, i trebalo ga je skinuti. Ivu Natali porui, ako jo togod piane, da e ga povesti u zadarske tamnice, A kad pismeno obavi jesti Tomaia u Zadar o svojoj radnji, pisae: ovjek sumahnit je ovaj Natali, vrue je glave, i prije bio je dostojan petrovaradinskijeh tamnica, ali u ostalom dobar i p o t e n Frano Bona, r&zumjevi mnogo vremena prije na to sve cilja, sam se odalei i stade da ivi skrovit ivot, kako emo unaprijed vidjeti. U toliko se pribliivao praznik sv. Vlaha. Milutinovi, i ako je bio vjere pravoslavne, naredi proglasom, da se svetkovina ima izvriti, i da sva vlastela imaju doi na misu. Na dan sv. Vlaha, eto ti Milutinovia u Gospu Veliku na misu sa ostalijem vojnikijem glavarima, a bi nazono i nekoliko vlastele. Milutinovi preko mise pogje i ajede na prijestolje, gdje je negda sjedao knez republike. Poslije miae Milutinovi je sa svijeom ueenom pratio Iitiju oko grada mjete kneza. Poslije pozva na objed vlastelu, ali ni Na talia ni Frana Bonu, nego svoje pristae, a ono 200 buntovnika, te se nagje u Gruu, bi taj dan dobro ugoeno po kazermama s Hrvatima. Nagje se u Dubrovniku 163 topa, megju kojijem dva daro vana od cara Karla V. republici, za uzdarje radi pomoi to Dubrov nik dade u ratu proti Afrianima, u kom pogibe vie od 200 bro dova; odatle potee pria od trista Vica udovica na samome Lo* pudu, poto Lopud bijae u ono doba glasovit radi mnotva brodo va. Kad Francuz uljeze u Dubrovnik, republika je brojila 360 svo jijeh brodova, od kojijeh neki izgorjee, a neke Englezi zaplijenie, te se mnogi pomorski kapetani vratie doma u izgorjene kue; me gju ovijem neki pomrijee kao prosjaci u bnicama, i neke poinavasmo lino u djetinjstvu. Austrija ona dva spomenuta dragocjena topa premjesti u arsen beki. Montrichard, kad se predade i apre vlastelin

234
mi da odlazi, digne nekoliko stotina dukata, (po rukopisima 5000) to bijahu odregjeni za bnice. Na 15. Februara 1814., inovnici, naeonici opina zaklee se esaru austrijskom. Na 4. Februara jur je bila otila vojska engleska. Milutinovi hoe pod oblikom slobod nog glasovanja (plebiscito) da prikae kao zakonito zapremanje Au strije. Tad se opet pozove puk, da svak dogje u opinu, da kae, ko liko je tete svaigova porodica imala od haranja Crnogoraca. Izide opet pitanje o onijem 13 milijuna franaka obeanijem od Francuza. Vlastela jednoglasno protestovae, velei da ekaju odluke bekoga kongresa, te da za to ne e glasovati. Milutinovi tad pozatvara svu vlastelu i metne strau pred vrata svake vlasteoske kue, da ne bi izili da bune puk. Arhiepiskop naredi sveenstvu, da svekoliko prisegne vjernost Austriji. Taj se obred izvri na 2, Mara. U taj dan 1814. zaponu preko sluaba crkovnijeh i molitve za esara (collecta pro im peratore) mjete za republiku dubrovaku i njenu slobodu (pro republica ragusina et ejus libertate). Neki Dubrovanin, koji nije do bro razumijevao latinski, uj ui gdje se u molitvi za esara pjeva el ad Te gratiosus mleat pervenire, pomami se, prekarajui popove, da su laskavei preko naina. Dobro je , govorae, moliti Boga da se svak spase, a nada sve kraljevij to razumijem i ja. ama moliti da budu pred Bogom jo i gracijozi, to ne razumijem !). Ostrva bijahu jo u vlasti engleskoj. Milutinovi naredi Jeru Natali da mu ih preda, ali mu ovaj odgovori, da ne moe, jer da eka odluku dvora britanskoga, od kojega je primio upraviteljstvo nad ostrvima. Tomai iz Zadra obavijesti o tome u Be, ali bi zaludu, jer se vlada britanska jo nije bila odluila kroz tu godinu 1814., da preda oatrva Austriji. U toliko Kaboga, koji je bio postavljen za upravitelja grada od Milutinovia> dobije komendu sv* Leopolda. Milutinovi zaite dosta vojske, da je namjesti po granicama radi kuge, da se iz Hercegovine ne uvue u Dubrovnik. Vlada turska u proljee te godine pojaa takogjer vojsku po granicama. Milutinovi se pre padne, cijenei: evo Turci hoe da opet podignu dubrovaku republiku, svoju miljenicu ! ali ga umirie poslanice Pavlia, konsuta austrijskoga u Sarajevu.
l) Gracijoz (talij. grazioso) clulbrovaekom ijaletku znaci ljubiti, a u bogo slovnom jeziku; pun milosti, protenja (biva boijega).

235
Miho Bona krede u Be da brani dubrovaku stvar pred zbo~ rom saveznika, premda mu to putovanje ne odobravaju ni Tomai, ni Milutinovi, ni Englezi. Treba malo opirnije govoriti o ovome bekome sastanku. Valja ga razdijeliti u dvije epohe: prva pada u doba prije nego Na poleon pobjee s ostrva Elbe i iskrca se u Francusku te se uzdri sto dana na vlasti, druga poinje poslije kobne bitke kod Waterloa, kad Napoleon pade da se vie ne digne. Kongres se poe kupiti na 26. Novembra 1814. Bijahu nazoni vladaoci Pruske, Austrije, Rusije, Bavarske, Virtemberga; Castlereagh zastupae En glesku, a Tayllerand Francusku. Velike igre, velike sveanosti, bali, zainjaha taj zbor o kojem viahu evropski udesi. Vojvoda de Ligne govorio je : Uhvatilo*se kolo ali se ne mie . Troak plati Austrija (40 milijona franaka). Za hranu svakoga dana troilo se je BOO.000 franaka. U toliko na 1. Mara 1815. Napoleon se prikae u Cannes. Prije toga iskrcanja car Aleksandar bio je dua kongreaa. Tayllerand, koji se prije navale Napoleonove na Rusiju bio s ovijem svadio, nasto jao je da Burbonci opet zasjednu na francusko prijestolje oteto im, i tijesno ae sprijatelji s Metternich-om; radio je takogjer da Alek sandar ne uzima prvijenstvo u kongresu. Zanimiv je anegdot s ovijem u svezi. Valja najprvo znati, da Taylerand, rogjen od visokorodne porodice francuske, u doba prije velikog prevrata, kad Francuskom vladahu kraljevi, imao je odmah u prvoj mladosti, pra ma svome visokom porijeklu, biti prvijem francuskijem maralom; nego, kako je hramao jednom nogom, bi odlueno da ae zapopi. Cim bi rukopoloen, imenovan je episkopom. Bukne prevrat. Tayllerand se a mnogijem drugijem crkovnjacima odree vjere i episkopata. Veliku diplomacku ulogu vrio je i pod republikom i pod N&poleonom. Kako spomenusmo od prije, on odvraae Napoleona od po hoda u Rasiju, i svjetovae ga, da obezbijedi i utvrdi ono to bi jae do tada osvojio, Napoleonu dodiju svjeti i prekaranja njegova, pa mu jednom osijee, da pogje itati aslovac (breviarium) jer da je pop, pa da je to za njega. Kad se iza poraza u Rusiji Napoleon kao bjegunac vrati u Pariz, pogje u pohode Tayllerandu, udei se opet s njim sprijateljiti; Tayllerand mu porui po sobara, da ga ne moe primiti, jerbo da upravo ita aslovac, toli paek da je ba sad na molitvama od poveeernja (completorium, talij. compieta), a

236
valja znati da je poveernje poljednji dio molitava svakoga dana. Tijem je htio redi, da je Napoleonov dan ve dospio, i da mu nastaje za navijek crna no. Tayllerand, u svrhu da postavi opet Burbonce na francusko prijestolje, izmisli u diplomackome pravu no vu rije: legitimizam; ali govorae da se ta rije pristoji samo vla daocima koji imaju prostranu dravu i mnogo podanika. La Fayette u svojijem Memoires (kuj. 5. str. 311. od god. 1838.) pripovije da, da se s prva car Aleksandar rugao legitimizmom Ljudevita XVIII., koji se, proglaen kraljem istom god. 1814., potpisivao ovako: Mi po milosti boijoj kralj Francuz u devetuestom goditu naega kraljevanja ; a nije bilo nego prvo godite kraljevanja, Ali po legitimizmu vladanje republikansko i carstvo Napoleonovo ne broji se, kafco da ga nigda nije ni bilo. Govurio je Aleksandar: ^Ja sam zato bio otiao k njemu u Compiegne, da mu dignem iz glave te ludosti, ali su me drugi pretekli . Eo bi bio r e k a o n a s t a v l j a La Fayette u spomenutijem memoires da (S e Aleksandar, ueen Napoleonovijem bijegom s.Elbe i poslije bitke kod Waterloa, sve odobriti to je odbijao u prvoj eposi kongresa, biva prije bitke kod Waterloa! Dakle legitimizam i zakon du arrondissement vladali su u tome bekome kongresu. inilo se da Austrija, koja je u 22 go dine rata s Francuskom i s Napoleonom mnogo rtvovala u tijem ratovima, ima najvie prava za legitimizam i da najvie ima biti na darena. A poto je kongres sazvan u svrhu da narodi iza tolikog vojevanja uzimaju mira, dadoe Austriji jo vlast, da preko rijeke Pada dri vojniku posadu u Ferrari i u Oomacchio, neka su to bile papske drave, (za to je jedini od kraljeva, koji nigda nije potpisao rijeenja bekoga kongresa, bio papa, jerbo mu je po naelu du arrondissement bio otet i Avignon u Francuskoj). Dubrovnik po spomenutom naelu #du arrondissement bi predan Austriji, poto joj bi predana Dalmacija. Ni republika mletaka ne bi povraena, za to to Mleii i ostali Italijanci ne bijahu ustali da tjeraju Francuze, jer je prije proglasa saveznika, po kome su Kotorani i Dubrovani bili ustali na oruje, Italija bila jur zapremljena od Austri je. Da se dade kakav moralni razlog, i da se tako legitimuje zau zee Dubrovnika, porui se Milutinovi* da izjavi, da za Dubrova ne, koji, razdijeljeni u stranke vlasteosku i puku, ve 100 godina

287
nemilo kidiu jedni na druge, nije vie republika. To Milutinovi izusti vie puta vlasteli. Miho Bona dakle dohodi u Be u prvu epohu kongresa. Po vjest Antuna Sorga, peatana u Parizu god. 1839. i strogo tad za branjena od Austrije, kae da neki saveznici, biva Engleska, Busija i Turska bijahu od prve mnijenja, da se ponovi republika dubro vaka. Na str. 22 28 te povjesti stoji: Le gouverneur anglais de Corfou avait repondu offioiellement h la mme commission; que son gouvernement reconnaissait les droits de Raguse son aneienne indpendance (Namjesnik engleski na Krfu bijae odgovorio slube no istoj komisiji: da njegova vlada priznaje prava Dubrovnika na njegova stara nezavisnost) . Stoji takogjer u istoj povjesti da i Francuska a prva po Talleyrandu protgeait la cause des Ragusains, se rappelant les aneiens traits (da 2. Aprii 1776) avec la rpublique (branjae stvar Dubrovana spominjui se starijeh ugo vora [od 2. Aprila 1776.] s republikom). 0 Turskoj pie: #La Porte avait envoy des ordres pressants au pacha de Bosnie de reconnaitre immdiatement la renaissance de la rpublique" (Porta bijae poslala hitnijeh naredaba bosanskom pai, da odmah prizna ponovljenje re publike). S toga se, veli rukopis i Erber u svojoj povjesti, dvor beki uznemiri. Austrijski knez Colloredo obavjesti podmarala Bellegarde, da Dubrovani s Turcima, svojijem hraniteljima, nastoje da ponove republiku. Kako rekosmo, Miho Bona dogje u Be a prvu epohu kongre sa, kad Aleksandar imae prvijenstvo u njemu, kaonoti strenitelj, i kao onaj koji, moe se rei, sm porazi Napoleona. Bio je Aleksan dar, kako prije spomenusmo, mnogo naklonjen misticizmu. Zajedno s barunicom Krliderer, kod koje je svaH dan tajno dolazio i s njom za dugo vremena trajao u molitvi, snovao je neko drugo pravo evropsko, reko drugo hridanstvo. Krliderer se drala proroicom, obnoviteljicom hrisanstva. Kuda bi prohodila, svud bi joj stanovnici hodili u susret i kleali, a ona bi dijelila siromasima neke jestojske. Po njezinu nadahnua Aleksandar napie uvjete Svetoga Saveza , gdje se Rusija, Njemaka, Austrija, Engleska obavezivahu vriti sve kreposti evangjeoske. Sve to bi napisano u stilu mi stinom. U jednu rije politika i despotizam uzmu neku formu bi blijsku. Saveznici se, prama ovome prvome programu Aleksandrovu, 32

238
obavezuju vriti kreposti evangjeoske i vladati kao oci sa svojijem po danicima. Taj Aleksandrov program blaznio je svaku naivnu pamet. A to je sve to znailo? Znailo je f da se saveznici, kao pravi oci pukova, slau da vre ono to cijene oni da je bolje za njihove si nove (biva svoje podanike), ali da nemaju ove pitati ni u emu ; i tako nastade aksiomat despocki: Sve zapukt ali nita zajedno s pu kom, Proti ovome programu Engleska odmah protestuje i Gjorgje IV. izjavi, da ne e stupiti megju saveznike u ime Engleske, jer da je program proti prvijem naelima engleske vlade. Takovi su se pro grami kovali u poetku kongresa, i ono to smo o Dubrovniku i o Kotoru pripovidjeli bilo je po nadahnuu tijeh programa, te naro di, da pravo reemo, poee ufati. Kad evo ti Napoleona opet u Francusku, ba kad je Talleyrand svojijem finijem lukav stvom bio postigao u kongresu, da se vlade ponu gledati na pre* zoko i kad bijae potisnuo Aleksandra s prvoga mjesta. Antun Sorgo na str. 23 pie: Les ministres du congrs de Vienne par une espce de pudeur voulaient respecter an moina un reste insigmfcant des anciennes lib e r t i de l Europe. Tout paraissait favoriser la cause de la justice; mais la foudroyante m parition de Bonaparte a Frjus tt tout avorter (Ministri bekoga kongresa na neki nain od atida hoahu poto vati daj budi neznatan ostatak starijeh slobotina Evrope1 ). Cinjae se da sve pogagja stvarima pravice; ali naglo kao grom pojavljenje Bonaparta u Frejus uini da se sve izjalovi) . Cete poslane od Ljudevita XVIII. da tjeraju Napoleona, od meu se i pristaju uz njega. Maral Neyt kad je poljubio ruku novome kralju, ree mu: Ja u ti dovesti Na poleona u kavezu zatvorena i uputi se da ga tjera. Sjutri dan osvanu kao Napoleonov maral. Takogjer maral Soult pie na 8 Mara kralju, da je Napoleon dosta po Evropi hajdukovao, a 26. Mara iste godine bio je ve general Napoleonov. Kad iatom stade na francusko tle Napoleon vie: 0 Francuzi! na po puta do Pariza: 0 sunarodnjaci ! a u Parizu: 0 moji podanici \ Bije se boj kod Wateroa i Napoleon gubi vojsku svoju od 185.000 na 18. Junija 1816. U Beu pri tako nenadnoj promjeni saveznici mijenjaju pro gram. Diu sad arojicu senti mentalizma i mistiizma, tjeraju pro roicu Krderer, koja je htjela u svom romantinom sentimentalizmu,
l) Kako to l>i 8 nekijem dravama njemaekijera, k:iko sto ostavie u Poljskoj krakovsku republiku, koju Austrija ukie 1847.

239
uzimajui togod iz evangjelja, umijesiti narode za filantropiju, za neko filosofato hrianstvo, kako to u nae doba miali Tolstoj. Sva ova romantina eljad zaboravljaju rijei sv. Pavla: Nemo potest fDdamentum ponere, nisi quod positum est, Christus Jesus" niko ne moe postaviti drugi temelj, da ljubav sadrui narode, nego sa mo onaj, koji je od Boga bio ve odavna postavljen, Isus Hrist. Biva, bez duhovne zadruge crkvene nema kosmopolitizma. Krderer, koja je do tada arala Aleksandra, bi protjerana u Krim i tu dospije 1824. u 58. godini. A to bi od poslanstva Miha Bone u Beu? Tada vie nije bilo mogue da govori s kojijem kraljem saveznikom, ni sa en gleskijem lordom Castlereaghom (zastupnikom Gjorgja IV ) koji, kako rekosmo, odmah u prvoj eposi kongresa odvoji se u ime svoje vlade od savezni ka, izjavljujui da e Eogleska i unaprijed tjerati svoju politiku napose, kako to i danas ini. Bona napie zname nito pismo, pravo remek-djelo, da se preda svakome savezniku na pose. To pismo uzbudi diplomate, ali bi prikazano u drugoi eposi kongresa, kad se vlade poslije boja kod Waterloa ne bojahu vie Napoleona, te bijahu odluile jedaoglasno kako mu drago ve jednom umiriti Evropu. Ponu paziti strogo Bonu i napokon mu dogje nared ba da se iseli iz Bea koliko prije, u roku od 15 dana. Njegovo piamo bi na najstroi nain zabranjeno od Austrije. Govori se, da nije moglo doprijeti do Dubrovnika, nego da su ga kriomice neki Du brovani u Beu proitali. Zna se koji su, no ih ne slui imenovati. Kongres se svri i Dubrovnik bi uvrten megju zemlje podane Austriji -da bude s vremenom dio moralan Dalmacije kako je vazda bio dio materijalan biva geografski; samo da esar austrijski ima nositi, radi istorijske uspomene, mjete Marmonta, naslov voj voda Dubrovnika i Zadra, (jer Napoleon ustanovi prije vojvodinu dubrovaku, pak poslije zadarsku) i da upravitelj Dalmacije sa sje ditem u Zadru, mjete mletakoga velikoga providura, ima imati birokracki naslov upravitelj Dalmacije, Dubrovnika i Kotora , Castlereagh upitan na 20. Mara 1815., jo u prvoj eposi kongresa, od engleskog parlamenta, kako se to u bekome sastanku pa zari 8 narodima kako sa stokom, odgovori: da je poglavita namjera, da se postavi sistem, po kojemu bi narodi megju sobom ivjeli u miru i za to da ne slui ponavljati vlade jur oborene, da se nena-

240
vide megju sobom; da se ne treba osvrtati na predrasude naroda, kad se radi o tome, da Evropa ve jednom odabne i uzima mir; da narodi u jednoj dravi, neka su razliiti jezikom, povjesti, vjerom i kulturom, smijeani zajedno ipak slue za opa civilizaciju, oso bito kad vlada s njima blago postupa. Ovaj ugjeni mir i bezbijednost vrope zahtjeva, da se opremo nekijem sentimentalnijem ide jama . I tako potreba da se uatanovi mir, poglavita potreba, pa strah da se opet Francuska ne pomami (kako se i dogodilo), pa smionstvo i bezonost, to daje pobjeda kojoj se nijesi nadao (W a terloo), bie uzrokom, da kongres ne uini nita za boljitak narod i samijeh vlada. Evropa se samo za neko vrijeme pokrpi, i u tome krpeu, zbucani kako mu drago i zdrueni, nagjoe se pod istom via* dom gradovi, plemena, narodi jezik i kultura razliitijeh1). To sve bi sjeme drugijeh ratova, buna i pomama to buknue nakon malo u devetnaestome vijeku i koji imaju buknuti u dvadesetomu: kad iste vlade saveznik!, koje potpieae odluke sastanka (Rusija, Nje maka, Austrija, Engleska* Francuska) jur se nahode da imaju i goje eiljeva megju sobom protivnijeh, i jur dan i no stoje jedna proti drugoj na oprezu. De Pradt u dvije svoje knjige, koje odmah iza kongresa izda u Parizu, sve je prorekao to se do danas dogodi lo i to se jo ima dogoditi. Sentimentalni i istorijski obrazloeni opisi Miha Bone probu di mrnju mjete saaljenja, i da nije odmah iz Bea oistio, bili bi ga utamniili, kako to malo poslije okovae u Budimpeti Du brovanina Rugjera Betteru, kad turi u svijet neku povjest dubrovafiku, u kojoj protestovae proti zauzeu Dubrovnika od strane Austrije. Kad Napoleon obali republiku mletaku (jo ne bijae car), ispovjedi na tajnu Vinencu Dandolu, da je njegova namjera predati Mletke Austriji. Dandolo oda to senatu, a senat odmah izvadi iz blagajnice republike sve to je bilo novaca, te polje Dandola u Pariz do direktorija, da odvrati Napoleona od njegovijeh nakana vrhu Mletaka. Napoleon se tad nahodio u Milanu. Obazna da putuju mletaki poslanici put Pariza; odmah za njima polje generala
') Tommaseo u nekoj svojoj knjizi spominje koliko se elemenata posve protivuijeb nalazi samo u Dalmaciji, pod jednom upravom ; megju ostalijem smijenijem kontrastima biljeimo: seljak h Imoekoga i vladika dubrovaka!

241
Duroc-a, koji ih uhvati na granicama Pjemonta i odvede u Milan. Dandolo izide pred razljuena Napoleona, ali mu upravi besjedu tako rjeitu o narodu i domovini, da se Napoleon zaplae. Jedini put*, pie Murmot (1. c,), to se Napoleon, na vrhuncu svoje slave i sile, zaplakao . Sam Napoleon pie na ostrvu sv. Jelene: Moj Boe! od dvadeset i osam milijuna Italijanaca, ja nije sam poznao nego dva prava: Dandola i Melzi-au* Ovaj vladae Milanom u ime Napoleonovo. Dandolo dakle bi sreniji od Miha Bone: probudio je pla jednomu Napoleonu, a Bona mrnju i progonstvo, jer je bio zaboravio da lei u Ijuckoj prirodi, da poslije ne moe ni uti ni vidjeti onoga, koga zna da si nepravedno uvrijedio. Netom saveznici na sastanku predae Dubrovnik Austriji, Mi lutinovi se odmah poteai, da to navijesti Dubrovanima. Dogje na misu u Gospu Yeliki; poslije mise uzide na propovijedaonicu da proita puku odluke kongresa i da preporui vjernost i posluh svijem inokupno. Bilo je da se prodeveti, vidjeti jednoga generala na pro povjedaonici mjete popa ili fratra, i to jo generala vjere pravo slavne. To se isto dogodi na Koruli, ali Koseri, poljednji episkop korulanski, razbije poslije propovijedaonicu, gdje je svjecki ovjek svjecke stvari oglasivao, i uini novu.

Druga epoha.
Tako propade s obine nepravde ljudi i s politikog nepotenja, koje je osobiti biljeg naega vijeka, malena drava, koja ima da zahvali nesrei svoj postanak, pregalatvu i obrtnosti svoje trajanje, potenju i umu svoj sjaj \ ona nije mogla nikada nikomu uiniti zla, a mnogijem uini korisnijeh usluga. Narod koji je sastavljae, hra njen uvijek korisnijem trgovanjem, koje mu je mogla pribaviti jedino sloboda njena stijega, trebalo je svakako da se raspra i da ga nestane poto izgubi tu slobodu: njene obale trudom oplogjene postade opet golom pustinjom kao prije dolaska Kadma. Ali male ni broj nesrednika, koji ostae priljubljeni uz hridi te ih vidjee roditi se, ne smiju oaj ati o dom ovini.................................. Uspr kos oinske vlade, koja sada upravlja, Dabrovnik e uvati ovu uspomenu do poljednjeg pokoljenja, i historija je ima sauva ti na svojijem listima . 1 ) Ove rijei Antuna Sorga ini se kao da su napokon]a oporuka svojijem domaijem gazde na umoru, ili
j) c'eet ainai que prit, par 1' injustiee ordinaire des liommes et l improbit po l i t i l e plus partieulfere notre siede, un petit tat qui dut au malheur sou origine, au courage et l industrie sa dure, 1 honiteur et au talent sou illustration, qui ne put Jamais faire du mal a persoime, et rendit a plnsiturs d utiles serviles. La populaton qui le formait, nourrie toujours par le commerce avantageux que pouvait lu procurer la seul indpendance de sou p avi Ilen. doit ncessairement, apres 1 avor perdue, s parpiller et diaparatre : ses ctes laborieusement feondes redeviendront dea dserts arides comme avaut le dese ente de Cadmus. Mais le petit nombre des malheureux, restant eramponos aux rocker3 qni les virent naitre, ne doivent pas daesprer de la patrie............ Malgr le gonvernement paternel, qui rgit maintenant, Raguse gardera ee souvenir jusque & la deruire generation, et histoire aussi doit le conserver dans ses pages1 1 . (Fragments sur 1 Mstoire poiitique et littraire de V ancienne rpublique de Raguse et sur la langue slave; Paris 18S9.)

243
rijei, to govore obino svojta i susjedi, kad pritre u kuu iza izdahnua domaina. Rijei utjehe, ali rijei de comuni} koje moga za as utjeiti jednoga ili drugoga, ali nigda cijelu porodicu. Njima jednako ostaje onaj udes, kojega dopadoe. Kako jedna smrt ima sto uzroka, tako opet ista smrt bude sjeme silesije uzroka, koje razumiju oni te ostanu ivi. Dubrovnik umre a sinovi m u? to se dogodi od njih? Mi koji smo sinovi onijeh sinova, mi moemo najbolje to pripovidjeti, jer smo bili oe vidni svjedoci otaca i njihova rada poslije svega onoga to ih zadesi. Udarac, koji zadesi nae oce, i ako je doao do nas, bi nam laki jer dogje iz daljega, a nae sinove moe istom lako oinuti. Ali ostaje uspomena, ostaje istorija. Spominjanje je svojstvo' due. Bee Tait: Vladaoci ovoga svijeta bili bi sreni, sve bi im hodilo za rukom togod poele, da tako lasno mogu uiniti da se za boravi, kao to lasno mogu zapovidjeti da se ne govori. * * Istorija je n aro d i gradova neka sablaat, neko strailo, koje se prikazuje svi jem Hamletima, biva potomcima narod i plemen, i to ba kad spavaju, biva kad padnu u bestunost i besposlenost. Temistoklu ni jesu dali spavati kipovi Miltijada, te po noi etae po Ateni i ano* vae novijeh podhvata u svojem slobodnom narodu. Ali sablasti mrtake onoga koji spava, biva koji je izgubio svoju slobodu, dohode ga straiti sve da on i ne e. Ta je Hamletova prikaza, nama i svijem narodima koji se u naem bia nahode, istorija. Kako to filosoja naega vijeka ve nikako ne vjeruje u objave nijedne vrste, tako i politika, ne znam bih li rekao despotizma ili moralne rasputenosti (to je sve jedno), ne vjeruje da im historija moe koditi. Ta politika misli: kao to mrtvi ne ustaju, tako se ne ponavlja vie ono to je jednom uniteno. U jednoj francuskoj drami pie: A to bi se dogodilo od ivijeh, kad bi mrtvi poeli ustajati? Prvo je dranstvo vlade potene, i koja hoe napredovati u svojijem na mjerama: da zaprijei da se mrtvi prikazuju. Kad bi se ploe gro bova poele dizati same po sebi, u zadruzi ljuckoj ve ne bi bilo ni reda ni zakona, ne bi se znalo ni ko pije ni ko plaa* Kad dobro promidi, ko uskrsne bude svegj antidinasta, antipolitiar*\ Ljudi, koji su sluale ove rijei, potvrdie da je tako usklikom: H Ce est clair. Il ni y a de scurit, que si les morts sont bien m o rtsV ) Nema
) Ovo je jasno. Nema bezbijejioeti nego kad au mrtvi pouve nurtvi.

244
bezbijednosti ni za vladu ni za zadruga ljucku, nego kad je dobro utvrgjeno, da je onaj, koji je umro, ba umro, biva kad pone zau darati. Mi u Dubrovniku ivemo u toj eposi: sada svud zaudara. A kad mrtac pone zaudarati red ga je ukopati. A ukopati, pogledom na gradove, narode, vlade, znai: treba zaboraviti sve ili kad se zaboravlja sve. aka ljudi, koje bi danas mogao na prste prebrojiti i koji jo spominju rijeima ili pismom svoju prolost, isto su kako neka 3Vjetlost to se kadgod pomoli u groblju; tu svjetlost italijanski zovu fuoco fatuo a njemaki Irrlicht. Stari Grci vjerovahu, da kad bi mrtac ostao neukopan, njegova bi se sjena skitala tamo amo i ne bi mogla prei rijeku Lete (rijeku zaborava). Sto je samo vjero vanje u pojedinog lica, to je realnost za narode ili plemena, kad izgube slobodu. Ako nijesu ba dobro ukopani, biva ako ih se sa svijem ne pritisne, tako da nastupi potpun zaborav, stari se oblik njihove vlade neprestano prikazuje, neka je taj stari oblik zamije njen novijem. Francuska, na priliku, jo die monarhijom, zasve da je vlada republikanska. Monarhija je odve dugo tu trajala, da bi republika mogla uduiti napomenu na nju. Dabrovnik je dihao svo jijem duhom do dan dananjijeh, jer ga Austrija nije bila ukopala: smrad moralni nije se jo bio outio. Naumismo da anegdotino pripovijedimo kakav je bio Dubrovnik na palogu prije ukopa.
V

L Ko je istom umro, ako je iv bio lijep, postaje prelijep; ako je bio osrednje ljepote u ivotu, mrtav u prve ure postaje lijep. San je u mnogome slian smrti. Pjesnik Byron pie: Nema drae stvari nego gledati lijepo eljade kad spava . Moe biti, da je tu izreku uzeo iz sv. Pisma, iz Salamunove Pjesme nad pjesmama , gdje stoji: Adiuro vos, filiae Jerusalem, ne suscitetis, nee vigilare faciatis dilectam donec ipsa velit (Zaklinjem vas, keri jerusalimske, da ne probudite dragu i da joj ne inite bdjeti dok sama ne ushtjedne). Ko je vidio Dubrovnik u prvo doba vlade austrijske, mogao se snebivati i pitati: je li mogue da su ova eljad pod Austrijom? Kako s njima vlada blago postupa! I one gomile pjesama, to se napisae o dolasku esara Frana T. u Dabrovnik, moe se s pravom rei da nijesu bile pusta laskanja, jer duh dubrovaki, satirian per

245
nije se mogao u jedan as promijeniti i upasti u po dlost. Antun Sorgo govori o esaru Franu I. : vladalac podoban da uti savijest, iza kako je pohodio svoje nove podanike, zapovidje da ae s njima blago postupa.1 ) Pripovijeda se, da esar Frano I., poto okua kako je opiti sa vlastelom, jednom ree: w Da imam toliko drava, koliko ima dubrovake vlastele, svakome bi od njih dao jednu da njome vlada . .Treba napomenuti, da je Frano I. bio dobro obavijeten o staroj politici republike. Kad esar Frano I. dogje u Dubrovnik; vlastela su mu, to se zna, imala doi na poklon. Stari senator Niko Pozza u ime svijeh izree ove poklonstvene rijei u jezika italijanskomu : Maest ! non il timore, non la speranza, ma la religione soltanto, e V educazione tramandataci dai nostri antenati ci guida innanzi la Maest Sua. (Velianstvo! nije s t r n i j e ufanje, ve je samo vjera i uljugjenost, preruena- nam od naijeh otaca, to nas vodi pred Vae Velian stvo). Pozza je htio rei: Nije strah , jerbo ti nijesmo ni krivi ni duni; nije ufanje , jer se Dubrovnik za nas ne e vie pono viti.2) Moglo se vidjeti na licu esarevu, da se neto malo uzbunio na te rijei, pa suzbijajui unutrnje utnje odgovori: Signori, voi siete saggi, e vostri figli mi ubbidiranno (Gospodo, vi ste mudri, a vai sinovi sluae m e )/ Ovaj esarev odgovor ima kao dva emistihija: prvi Gospodo, vi ste mudri, drugi vai sinovi sluae meu. Ovdje ne treba komenata. Postupanje Austrije pra ma Dubrovniku kae to je htio rei taj esar: vi ate gospodo svijesni; istorija hvali mudrost dubrovakog senata; vi kako svijesni znate, da je red pred prilikama da prignete glavu i da se ukaete vii od njih. Nije im rekao: vi ete me sluati, nego: vai e me sinovi sluati. Oni dakle i svi nai oci dokle budu ivi, tjerae svoj duh dubrovaki; sudie im se po zakonima dubrovakijem; nikakav teret ni porez ne e ih zadesiti; ne e ih uzimati u vojnike. A kad izumru malo po malo svikolici, sinovi njihovi a jo vie unuci, koji
excellentiam,
') . . . . priuce oap ab le de lemords, aprs avoli visit ses nouveaux sujets eut ordonn de lefi traiter avec Ibout," (1. e.) *) Unuk Nika Poze, neumrli na Medo, istu je misao izrekao ovijem stihovima,

u Ovijeti :
Svakome se hoe na lijeka Ylastelmu nikad do vijeka.

33

246
e istoriju svoje domovine poznavati -koliko onu od -Japana, bie duni da vre svako dranstvo, svaki teret, koje im Austrija bude nametnuti, da budu jednaki ostalijem podanicima carstva. Dakle u odgovoru esar navijesti vlasteli, kako nova vlada misli s njima po stupati, biva da e potovati obiaje, zakone i ud dubrovaku. Yladaoei obno ne idu u pohode u privatne kue; ali jo bi jae iv, pritisnut od starosti, pjesnik latinski, glasoviti prevodilac Odiseje i Teokrita, kanonik Zamagna. U zuak osobitog potovanja Frano I. pogje mu glavom u pohode. Cesar je htio povratiti vojniku bonicn kolama, ali mu nakana, kako govore, ne bi izvrena od zadarskijeh poglavara. Megju ostalijem poastima, bilo je i rasvijetljenje grada. Otac Tomo Tvrko na ini transparenat, na kojemu se itao ovaj epigram latinski: Apolon je boanstvo svijeh nauka. Eskulap je boanstvo Ijekarstva. Apolon je slikan vazda kao mladi, jer svaka nauka raste novijem teorijama: Eskulap, premda je sin Apolona, slikan je uvijek bijelom bradom, da se uznabude da ljekarstvo hoe staraku razboritost, a ne plahost mladosti, da vri svoje posle. U Dubrovniku je sin Eskulap istjerao iz kue svoga oca Apolona. Ti, koji si esar u pravdi otrouman, ne trpi ovaku nepravdu . esaru se svidje epigram i obea da e se kolegij povratiti kolama. Ali, kako rekosmo, vlada zadarska, valjda radi ekonomije, ili radi poznate zavisti dalmatinske prama Dubrovniku, to ne izvri. Cesar pogje takogjer u pohode knezu Gozze na Trsteno, gdje i rua. Preko ruka zau se s dvora nekakva buka U to se velik pas doulja do esara, kao da hoe da g& brani, i st^ne ga lizati. Na to esar klikne: Ovdje me i psi hoe dobro! Da je esar Frano I. htio da se izvri prvi dio njegova kom plimenta vlasteli, biva: gospodo vi ste mudri, iva je istina, jer za sve one koji se rodie pod republikom, ostade status quo ante. U dan dananji to se obino ne dogagja. Najbolji primjer pruaju nam susjedne zemlje, zapremljene od Austrije, Bosua i Hercegovina. Kad tugjinac, koji ne zna kako je do juer tsi bilo} dogje u te krajeve, pomislie da su to od starine austrijske pokrajine. Tu se nije ote zalo s novotarijama. Vlastelin dubrovaki upita tu skoro bega: Jeste li se pak obikli na novu vladu? Ovaj e njemu, kako se vlastelin nije nadao: Kad ste se vi obikli, obiknuemo se i mi. Odgovor bega

247
ima dublji smisao, te zasluuje opirnije tumaenje. Taj odgovor sadri i odgovor na pitanje: za to je Austrija dopustila da Dubrov ani ivu po svojijem obiajima i zakonima, zato im nije namet nula nikakav teret. Dubrovnik, a uza nj, obzirom na stvar o kojoj je govor, vie ili manje i ostali gradovi Dalmacije, imagjahu prije zapremanja austrijskog ne samo svoje zakone, syoje obiaje, svoju kulturu, nego i svoj osobiti duh. U dalmatinski jem gradovima pod vladom metakom vladae duh rogjen iz smjese kulture italijanske (grko-latinske) s krvi i udi hrvakom ; u slobodnom Dubrovniku pak, duh rogjen iz smjese iste kult are italijanske (grko-l&tinake) s krvi i u li srpskom.1 ) Imamo dakle puk dalmatinski i puk dubro vaki. A sad nova vlada njemakoga duha zavlada Dalmacijom, pra ma zakljucima bekoga sastanka. Nijedan duh ne moe se ubiti, dokle sam ne iezne: Spiritum non possunt occidere veli i sv. Pismo. Austrija dakle valjalo je da se sudari s duhom tugjeg naroda, koji se ne slae s duhom njemakijem. To je u Zadru simbolino rekao korulanski vlastelin Ismaeli, ovjek neobian i vrlo satirian. Lilienberg, namjesnik dalmatinski, zamoli ga jednom da mu pozajmi kakvu knjigu za itanje, a Ismaeli mu polje slovnicu italijanska i katehizam u narjeju hrvakom. Tijem je htio rei: ovo treba da ue oni, koji vladaju Dalmacijom, sve dok ljudi ovoga duha budu ivi. U istinu je posve prirodna stvar, da se hoe mnogo i mnogo vremeDa dok tugja kultura zavlada u puku, koji ima svoju vlastitu. Treba dakle pustiti da duh, koji ima za sobom starost od to liko vijekova, slobodno die, dokle po sebi ne izlinja i ne izvjetri smru onijeh, koji diu tijem duhom. Naprotiv gdje nema nijedne kulture, vladi je novoj lako navrnuti tugju. Kad Engleska, gdje je vlada po openitom priznanju uzorna i razborita, zavlada u Africi i u Australiji, prva joj bi briga, da ae to prije oslobodi urogjenikd; davalo ae n. pr* estoka piva i opija divljacima da ih nestane, i da tako uine mjesta engleskijem doseljenicima. U ovome se smislu ima uzeti izreka, da je u Engleskoj bolje biti pas ili maka nego divljak, i da je Engleska eden pas, maaka i inijeh ivotinja, samo ne ljudi divljijeh i pripuklijeh siromaha.
L ) Ne tU se porei a je sva Dalmacija smjesa dviju narodnosti, latinske i slo vjenske, koja se smjesa razdijelila , jt rjfiiilu, rid je ie m unaprijed.

1,1

dra narjeja : srpsko i hrvako; u emu pak

248

U duhu dakle osvojenog naroda lei, hoe li podlei odmah tugjoj vladi. Austrija n. pr. nije mogla nikako ukrotiti Italiju. A Dalmacija? Tu u najveem broju prebiva narod slovjenski, bilo srp skog bilo hrvakog plemena. Ali je taj slovjenski narod u svojoj prolosti bio uvijek odmah ukroen od jae sile materijalne i mo ralne drugoga naroda. Italijanatvo je svegj imalo pmjenstvo. Prvijem republikama dalmatinskijem vladala je rimska aristokracija vie uljugjena. Toj vladi Hrvati podleguu; pa dogje Ugarska; pa republika mletaka. aamom slobodnom Dubrovniku do juer vladahu rimske porodice pribjegle po raspu Epidavra. Prebivaoci svijeh zemalja oko Dubrovnika, darovanijeh republici ili muniipiju dubrovakomu od srpskijeh kraljeva, kad dogjoe pod Dubrovnik, bijabu sve dotle kmeti, dok ne bi nakon duga novicijata postali imuni i uljugjeni, i tad bi stupili u puanstvo, a neki, radi osobitijeh zasluga, megju. vlastelu. Turgenjev zove alovjenski narod nazione liquida" {itak narod): hoe se kakav drugi elemenat da se s njime slije, da postane tvrdo tijelo. Da u Dalmaciji ivi samo elemenat slovjenski, Austriji bi lako bilo uiniti od njega tvrdo tijelo; ali ovdje ima jo uvijek prvijenatvo kultura italijanska (grko-latinska), Neko upitan da u malo rijei kae, to je ta Dalmacija, odgovori : Dalmazia una provincia austriaca, dove si pensa e si parla in italiano, si comanda in tedesco, e si ubbidisce in slavo, cio con tutta la bonariet inerente alla nazione slava. (Dalmacija je austrijska pokrajina, gdje se misii i govori italijanski, zapovijeda njemaki, a slua slovjenski, naime sa svom dobrotom koju u sebi hrani slovjenski narod.)w II. Napoleon govorae, da pozna samo jedan retoriki trop koji ostavlja dubljega traga u dui, a to je ponavljanje. S toga emo ponovo navesti rijei pisca italjanskoga : Poto D ubrovnik po naredbi osvojitelja pogibe 3. J u l ija 1808., od tog asa pre sta pripadati povjesti Ijuckoga roda i usvajajui ih, ne mamo vie to da priloimo povjesti rodnoga grada. Od tog asa Dubrovnik presta ivjeti samosvojnijem ivotom, njegova sjajna zvi jezda ugasi se za uvijek, njegova sudbina nagje se prikopana uz atidbinu tugju i on posta siuan pokrajinski grad u najzaputenijoj

249
i najudaljenijoj pokrajini velike drave: zrno biaerovo prte pod rvnjem i dragocjeni prah izmijea se i izgubi u mlivu. Ne ostaje nam dakle, nego da poloimo Dubrovnik na odar mrtvaki na palog, dok ne pone smrad, to jest dokle ne izgubi sve svoje crte obraza, oliene u duhu Dubrovana koji ga nadivjee. Odar mrtvaki Dubrovnika jest njegov divni prirodni poloaj, a na kiti su mu: kultura, navade, obiaji i harakter moralni, koji nije mogao poginuti nego tek smru starijeh Dubrovana. A vai < S e me sinovi sluati", ree car Franjo vlasteli. To anai: Vai e se sino vi izjednaiti u dudi, u navadama, u harakter u svijem ostalijem po danicima Austrije. Koji je pak to harakter, koji vlada austrijska zahtjeva od svojih podanika, vidjeemo u treoj eposi ; za sada rei demo samo, da ga je javno obiljeio nadvojvoda austrijski Karlo, brat cara Franja, u zanosu jedne bitke, kad je vojevao proti Na poleonu. Jedan dananji spisatelj njemaki pie o smrti Dubrovnika: Dubrovnik prikazuje prolaznost i nitavilo ljuckijeh djela. Priroda, koja se vazda obnavlja, stoji im [Dubrovanima] nasuprot, kao da hoe sakriti crne misli, to ih bude dubrovaki zidovi napominju prolost; ona ih obavija bujnijem zelenilom, brtanom, kao da hoe okititi vijencem grob svojijeh nekadanjijeh sinova.1 ) Gibbon, pisac engleki, veli: iak dubrovake slobode bio je trajna provokacija moi i dostojanstva okolnih carstava. Ako je da kle bio provokacija moi i dostojanstva, tu mo i dostojanstvo ujed no ukaza Austrija, koja ga zauzme, a priroda mu sahrani ostatke u divnu poloaju, gdje sada poiva od toliko boraba prepaenijeh u toliko vijekova. Koju mo i koje dostojanstvo spravi Austrija mrtvo me truplu Dubrovnika, pokazaemo priaju o dudi, obiajima, pona
V 1

*) Ako je v r i j e m e namjestilo brstan da pokriva zidove Dubrovnika i parca mu sv. Vlaha, smr t je na vratima od Trogira namjestila svoj simbol, Sempre, koji pokriva sv. Markst. Vrijeme kosi i 0110 to smrt po na samo ne moe pokositi. Taj empres 11 Trogiru je udnovat: u kamenju od zidina su mu ile i za to ne moe vastjeti, nego ive krljav i patuljast. Preuesimo ove materijalne aimbole na mo ralu: vrijeme je jae od smrti. S m r t je ubila samo vladu mletaku u Dalmaciji i u Italiji, ali u, kultura, navade italijanske ostae i stoje neporuene: u Dubrovni ku je v r i j e m e ubilo ne samo vladu nego i 'ud i kulturu i navade dubrovake. S toga se Dubrovniku vise pristoji bi1 stan, simbol vremena, nego li empres, sim bol smrti.

250

anju naijeh otaca odmah izs, zauzea: najprvo vlastele, pak puka, pak seljaka, a naj poslije sveenstva dubrovakoga. Najprije da pomenemo one, koje vidjesmo na djelu u posljed njoj borbi dubrovakoj, kad pregoe da tjeraju. Francuze: Cabogu, druga Milutinovieva, Frana Bonu i Iva Natali. Po definitivnom zauzeu Dubrovnika, prije nego bie postavlje ni stalni iaovniei, javne slube obnaahu privremeno gragjani du brovaki, izabrani megju pukom. To bijahu trgovci, majstori svake ruke, kouhari i t. d. To probudi kan pjesniki dubrovaki i poee vrvjeti satire, epigrami i slino. Megju mnogijem sainiteljima spo minjemo Luka Diega Sorga i Kaznaeia. Vlada austrijska ne injae zaprjeka, znajui poslovicu dal detto al fatto c un grau tratto1 1 (od reena do uinjena ima hoda). Milutinovi i Caboga nagjoe se u Beu, i tu. se megju njima porodi raspra. Prvi Caboga potvori Milutinovia, da se za svoje privatne posle sluio vladinom vojnikom blagajnicom, a Milutinovi sa svoje strane Cabogu radi nekijeh njegovijeh privataijeh navada. Caboga progje zlo, dok Milutinovi ispluta ist na povrinu. Cabo ga, koji je bio istom imenovan vladaocem zemalja mletakijeh, bi odaleen iz Bea i namjeten u Cavtat. Tu ivljae do smrti, i bi pokopan u Rijeci. Bus divljijeh rusica i danas resi njegov grob u selu Komolcu. Poslije predaje Ivo N a t a l i sasvijem se povue u privatni i vot. Umre na Konalu u dubokoj starosti. Za ivota bio je uzor pobonosti, to se vrlo dobro spominjemo iz naega djetinjstva. Po vi e ura provagjae u crkvama u molitvi, i to u crkvama koje narod malo polaae. Ostala su u predaji njegova blagodarnost prama si romasima, premda i sam bijae siromaan, i njegovo bolee srce za ivotinje. Vidjesmo ga u naemu djetinstvu, gdje prati ili vodi za ruku uboge do u bnicu, kad bi ih na putu to zateklo- Mjesto da ubije muhu ili komara, otvorio bi prozor, da ih se tako oslobodi. P i sae i lanaka politikijeh i moraloijeh u listu Avvenire* koji poe izlaziti u Dubrovniku g* 1848. Ukopan je u groblju od Tri Crkve. Frano Bona tjerao je zanat odvjetnika do stare starosti. Premda je bio upit u Voltaire-a i Rousseau-a, ipak je vjerovao u hrianstvo. Polazio je crkve i primao katkad sv. tajne. Govorae popovima: Ja vjerujem sve ono to je meni i vama za ko-

251

rist due da se vjeruje, a nita ne vjerujem, to nahodim da je samo vaa korist da ja vjeru jem . Kad bi ga okruni poglavar ili episkop u kojoj sveanoj prilici pozvali na objed, ne bi nigda otiao. Na dan sv. Vlaha ne izlaae iz kude. A kad bi ga ko upitao za uzrok, odgovarae: w Sv. Vlaho! sv. Vlaho! o non puote o non vuole (ili ne moe ili ne de). Ovaj se odgovor na prvi mah ini dilema, ali u zdravoj morali i u zdravoj nauci bogo slovlja nije: jer sv. Vlaho non vuole perch non puote (ne (S e jer ne moe); a zato? evo zato: sveci (ba zato to su sveci) hode ono to Bog hode. A Bog kad jednom praeceptum posuit non preteribit (postavi zapovijed, ne de je mimoiti). 0 drugijem licima, koja su se istaknula o padu Dubrovnika, malo ili nita moemo redi. Pijerko Bona ivljae kao privatan ovjek, bavedi se porodini] em poslima i narodnom knjievnosti. Na pisao je sijaset drama, pjesama, fcolenada; to sve rasprodade tamo amo njegova kdi, koja je jo iva. Karlo Natali umrije kao visok inovnik austrijski. Tomma seo ga hvali u velike. Jero N a ta li ivljae takogjer privatno, Austrija uzvisi mnogo vlastele na velika mjesta. Bruja Ca boga bijae austrijski podmaral jo za doba republike* Ovaj Ca boga ivedi u tugjini, bijae zaboravio materinski jezik; ali sve do smrti drae u Beu na stolu u sobi od posjeda Gundulideva Osmana. Kad bi ga pohoditelji pitali, za to dri tu knjigu kad je ne razumije, odgovarae: Drim je, jer u ovoj knjizi stoji najveda slava moga naroda i moje domovine. Njemaki povjesniar Mller posveti tome Cab ozi neku povjest Dubrovnika, za koju se ne zna gdje danas postoji* Pripovijeda se, da kad Caboga dogje u Dubrovnik i ostade tu za neko vrijeme kao oficir enija, pogje jednom u poho de kneginji Anikli Gozze, koja, rogjena od visokorodne kude de Va io is (kako pie u parohijalnijem maticama), uda se od 14 godita za kneza Gozze. Poto ga kneginja nije mogla odmah primiti, valjalo mu je da neko vrijeme eka u predsoblju. Kad ga napokon primi, ne zamoli ga za oprotenje radi dugog ekanja. A Caboga hitro iz misli podbok i ree: Gospo! ekajudi ovdje \ i predsoblju, raz miljao sam kako du Vam uiniti komplimenat, bolji od onoga koji sam bio ved pripravio, ali mi ne dogje nita na pamet, nego zabo ravih razmiljajudi i onaj prvi. Ona odgovori: Razumijem taninu i

252

dubinu podbok dubrovake gospode; ti su podboi uvijek ubavi i klasini, neka su satirini, to rado priznajem i primam. Caboga umrije u Beu, bi ukopan u Batahovini u Rijeci u polai svoje po rodice, a izvagjeno mu srce bi u posudi metnuto a zid stone crkve Grospe Velike, s lijeve strane velikog fcara, dok se s desne istog tara nalazi epitaiije Bokoviu. Neki stadoe prigovarati, to je srce Caboge metnuto uporedo sa epitafijem Bokovida, jer da se slava Caboge ne moe uporediti sa slavom Bokovia. Ali lijenik Ivo Kaznai odgovori na to malijem epigramom, u kojemu stoji ovo: Pu stite, neka jedna strana stone crkve prikazuje Dubrovnik stari, a druga Dubrovnik sadanji". Miho Bona, poslanik na bekome kongresu, umrije u Du brovniku. Bijae u svoje prvo doba ovjek veoma bogat i pretjeran volterijanac. Troio je to je vie mogao, a sve od tage radi propasti gospostva dubrovakoga. Ovaj Bona upita jednom uvenog latin skog satirinog pjesnika Dona Resti : Dono ! Dono ! tako ti ! ti si bio u Italiji, reci mi gdje bih mogao najsikurije uloiti svoj novac na kamatu, da ne stoji vas kod mene. Na to Dono: Ako vas svoj novac razmijeni u menzaline1 ), i poda po jedan menzalin svakome onome, koji te dri u repu, eto si vas novae namirio. Ovaj se odgovor mo e uvijek ponoviti svakomu bogatau, koji ne ini dobra drugomu. Divo Bozdari, ovjek prebogat,4 ) oeni se za Jelenu, ker ovoga Bone. Ta ena bijae veoma lijepa i umrije mlada. Natpis na zidu u crkvi Gospe od Milosrgja i, danas spominje krepost, udvor no st i ljepotu ove gospogje. III. Do sada priasmo o pojedinijem licima, koja se istakoe o pa du republike. Hajdemo sad da reemo togod o vlasteostvu u ope, u prvijem godinama vladanja austrijskoga.
) Dubrovaki novac, po prilici jednak njemakom pfenuigu. 2 ) Spominjemo se iz djetinjstva, da smo sluali kao poslovieu: Bozdarevo bie. Porodica je Bozdari porijeklom i i Eijeke. Iza velike trenje bi ubrojena megju vlastelu, a to radi grdna bog&Btva, to donese prvi Bozdari. Ovaj se zvao uprav S k apri end a, a Bozdari mu bijae iz poetka samo najevak. Kad bi naime go vorio o svome bogastvu, rekao bi uvijek da su to boiji dari, i odatle mu osta ime: Bozdari. Taj prvi Bozdari pokloni mnogo novaea republici, koja onda bij asti u potrebi, da zadobije plemstvo.

253 Kad ovjeka stara iznenada pritisne kakva nevolja, da promi jeni vas nain ivota, naudi mu zdravlju, * moe mu doraditi i smrt. Taka promjena nije manje teka jednomu gradu, jednomu na rodu. Nova vlada, i ako u prva godita puta da tjeraju na svoju, ipak svegj treba da stoji na oprezu. S toga bi dovedena u Dubrov nik prilina vojnika sila, i ustanovljeno neto, to bi danas rekli Informations-Bureau, iji lanovi nijesu bili ni vojnici ni inovni ci, ve sami prebivaoci, za to plaeni, megju kojijem je bilo dva tri sveenika. Vlasteli ne ostade drugo, nego podati se ili rasputenosti, ili knjinosti, ili pobonosti. Ne dogodi se nego ciglo jedno samoubijstvo. Poto radi ratovanja prijanjega mnogi bijahu osiromaili, e sar austrijski naredi, da se svakom vlasteoskom licu, rogjenom pod republikom, ako je uprav osiromaio, ima davati potpora od 32 nov ia na dan (biva cvanciku, koja je u ono doba vrijedila dosta). Primie tu potporu svi, koji bijahu osiromaili, osim jednoga, kojega poznamo; ovaj je ne htjede uzeti, primajui ragje iz susjestva mi lostinju. Ova je potpora trajala do prekolani: neka gospogja bi po sljednja, koja je primala. Ovu je potporu vlada s vremenom povea vala, tako da je spomenuta gospogja primala 1 fior. na dan. v to su dakle inila ova vlastela, negda vladaoci, a sad podanici ? Na to sa se dali? Na pobonost? Na knjievnost? Da reemo togod o pobonosti. Kao to se svaki ovjek ima posmatrati sa dva stanovita, naime kao lan zadruge ljucke i kao ovjek napose, biva individualno; tako i svaka vjera na zemlji ima dva lica: jedno je vjera kao slu bena, dravna vjera, a drugo je vjera kao skup lanaka, koje vjeruje svaki ovjek, U prvome smislu jedan, kojega cijene dobrijem katolikom, pravoslavnijem it. bio bi dobar muhamedanac da se rodio u Maroku, dobar budista, da se rodio u Tibetu i tako na prijed. Sluaj je bio, da Dubrovnik zauzme Austrija, katolika drava; beki sastanak, da je bila drugaija politika nudaj bio bi ga predao i vladi koja nije katolika, kao to katoliku Poljsku dade pravo slavnoj Busiji, mnoge katolike dravice njemake protestanckoj Prusiji. Pretpostavivi sve ovo, biva da vjera ima dvostruk harakter : socijalni, izvanjski s jedne strane, a s druge unutrnji jasno je da se ovjek moe, u svrhu da ivi spokojno, kazivati odan vjeri one
34

254 drave u kojoj je, a u stvari ne vjerovati nimalo. Ovo je prvo naelo pogledom na pobonost. Drugo je pak to, da vjera hrianska u svo me savrenstvu (i tad se zove regnum Deif scientia sanctorum) ne zahvata nego izabranike. Ljuderit XIV., kad je bio na vrhuncu moi, govorio je, da ima vie podanika u svom kraljevstvu nego Hristos u svom kraljevstvu na zemlji. Na to primjeuje spisatelj humorista*. E Sua Maest Cristianissima non diceva poi tanto male, anzi la corte dei Borboni in Francia cristianissima senza neppure essere cristiana (Njegovo Najhrianskije Velianstvo nije ba rgjavo govorilo, paek je dvor Borbo naca u Francuskoj najhrian skiji, a da nije ni malo hrianski). Ovo se zove superlativ bez pozitiva. I uprav uzmi sve milijune hriana, od sv tri crkve, katolike, pravoslavne i protestancke : koliko ih ima kome je ukazu.no kraljevstvo hoije et ostendit illi regnum D ei?1) Koliko ih i aia koji radikalno znaju to znai biti hriauin et dedit illi scientiam sanctorum ") Dakle i maleno plemstvo dubrovako brojilo je istom po kojega pravoga hrianina; ostali su vrili katoliku vjeru samo na izvanjski nain; biva in functionibus et cerimoniis3) (slubena vjera). Piemii dubro vaki, kojijem je valjalo da slue kao inovnici da mogu ivjeti, vrili su tu slubenu vjeru, a ostali su cijenili, da poto je dospjela republika koja ih je silila na vrenje vjerskijeh obreda i na moral nost bez ega republika nije mogla trajati da im je sad slobod no raspustiti se i to javno, te tako propasti i oni i njihove porodice, ili se dati u neenstvo, da se lake mogu baciti u raskonost. Zato se gosparu svaki as opija? Da ne znam gdje sam, odgovorio bi neki vlastelin. Neki drugi, koji dogje do skrajnje potrebe, da mu je valjalo nositi sveano ruho, jedino to je imao, vikae: Faccio gala per necessit (nainjam se od nevolje). Neki dogjoe do skrajnje potitenosti u sadanja vremena, da je zazorno neke stvari i spominjati, a zazorno je bilo za istu vladu austrijsku, tako da ne do putae da potomci vlasteoskijeh porodica vre koju niu slubu u dravi. Ipak mnoga vlastela odrae svoj prijanji sjaj ak do tree epohe. Mnogi su dostojanstveno na sebi trpjeli koulju Dejanil) i ukaza mu kraljevstvo bozije. s ) i dade mu znauost svetaca. *) u slubama i obredima.

255 re1 ), stojei na brdu Ettfts (brdo pobijegjenja). U ostalom ko bi bio tato smion da im sudi? Cesto duboka mudrost izvire iz samoga jezika. Grki dbafivi&raeiv (anaginoskein) znai: poznati vrhu sebe togod, biva: pameu iziti iz realnosti = i t a t i togod, jer kad*se ita, izlazi se iz realnosti; (singinoskein) pak znai poznati zajedno, pak jo znai: p r o s t i t i . I uprav ko prata, zna sve unutrnje i izvanjske prilike onoga koji grijei* Mi znamo svu povjest vanjsku i nnutrnje, duevno bide nekijeh, pa ou7Ylv t* > aM llJ t6 V (dakle pratamo). Dostojanstveno su nosili Dejanire koulja Niko Pozza, Marko Pozza (otac Medov), Luco Pozza. Marko se bavio oko svoje po rodice i svoga imanja. Luco bijae uzor nevinosti i duhovne i tje lesne istoe, a Niko se bavio opio skij em poslima, svojom porodi com i latinskom knjinosti; od njega ima rukopis pjesmica, koje nose vas miris Tibulove poezije. Ne govorimo o D o n u Resti ni o B r n j i Zamagna. Zamagna bijae prijatelj Josipa Marinovida iz Perasta, koji bijae nidrug dubrovakoga kanonika Ferida. Ovaj Marino vid, koji je bio Jezuit, izide zajedno s Zamagnom iz ovoga reda, poslije njegova ukinua.2 ) Dostojanstveno ivljahu i ostale neke vlasteoske porodice, kao Zamagna, G jorgji, Saraca i neke Ghetaldid. Spomenimo N i ka Pozzu oenjena za Mariju Ragnina. Ovaj plemi, poto mu neka trgovaka preduzea u napoleonskijem ratovima pogjoe naopako, imao je utedi s duga.3) esar se Frano I, zauze za njega i odredi mu godinju potporu, od nekoliko stotina fjorina. Pozza ivljae u Beu, gdje i umrije. Marija Jfognina, njegova ena, bijae uzor dubrovake gospogje. Bijae pobona i toliko uevna, da se dopisivala s muem u latinskom jeziku. Niko Pozza ivljae u Beu posve usamljeno.
*) Priu o Dejaniri i o Hrelju (Hercules) esto upotrebljavaju katoliki propovijednici, osobito Laeordaire. Kad Hrelja dogje na brdo Etta, tu mu I) ej an ira dade oaranu koulju, koju kad obue, ue mogae a je snosi, te se pomami i izgori. Bogoslove! pod tom kouljom razumijevaju putenu pohlepu, od koje, kad j e estoka, ovjek izgine. Pod simbolom te koulje mi ovdje uzimljemo prirogjeno gospostvo, koje, nemajui vise svoga prijedmeta, vri na tajno srce, tako da se mnogi dadu na oajanje i na raspu stenost. Zamagna se vrati u Dubrovnik, a Marinovi pogje u Mletke, Kad u Mlecima proglase papom Pija YJL (konklav se tad vrio u Mlecima), povede ovaj Ma-rinovifc sa sobom u Bim, gdje napie mnogo bogoslovni)eh knjiga. *) Utei s duga: fallire, bankrotirati.

256
Znamenito je, da premda je toliko godina ivio u Beu, nije nauio ili nije htio nauiti ni rijei njemaki. Njegova uenoat bijae neo bina. Neki mladii dubrovaki, koji bijahu doli u Be da uine ispit iz matematike, da postanu doktori, ukazae Pozzi, koji ih za to bijae umolio* svoje zadae matematine. Pozza ih pregleda, po hvali i u isto doba im ukae na koliko su se jo naina mogle ri jeiti te zadae. Ostanu zabezeknuti ti novi beki doktori i zaupie: to smo mi prama ovakoj dubrovakoj eljadi!1 ) Luka Gozze bio je u slubi esara austrijskog na mnogijem dvorovima evropskijem. Njegova uenost bijae znamenita, znamenita
J) Sadanjf k u l t u rfcregeri s koca i konopca govore (uo sam ih na, svoje usi) da to se tie nauka fizienijeh, pa grkoga i latinskoga, stari nijesu znali uita. 1 to je, ini mi se, ve ukikano u glavu sadanjoj djeei, Sto je klasino zim uje otaca naijeli prama dananjijem profesuriimaV Jedna zera! Ipak je s druge strane istina, da cesto i glasoviti ljudi ostanu pobijegjeni, kad se najmanje nadaju, uveni .Rugj er B o k o v i prepirao se jednom u Padovi cijelu no s nekijem Grjurom Gukoviem iz Hercegnovoga, mladiem vjere pravoslavne, vrhu neki jeh problema geometrije, i na svrhu osijece da Cukovi ima razlog. Taj ukovi bijae samouk u matematici i grkoj knjievnosti. Prevede cijeloga Lukijana, ali ne dade da se izda pod njegovijem imenom. Maffei, pisao prve italijanske tragedije Merope", upita jednom seljaka: Sto bi ti dao, da zna sve to ja znam? Ne bih dao nita, ali bih dao krvi ispod grla da znam sve ono to ti ne zna odgovori, Sami pak doivjesmo slienijeh dogagjaja. Neki episkop, propovijedajui u Rijeci rije boiju, bijae izrekao nekoliko sitnijeh istorijskijeh pogreaka. Taj dan bijae u crkvi i N i k o V e l i k i Pozza, brat Medov, koji poslije upozori episkopa na pogreke, na to ga ovaj lijepo zamoli za oprostenje. Bar o Be t e r a , negda kolski nadzornik, javno pred djecom popravi latinsku zadau i naredi da se ne dostatno promijeni u odlino, kazujui profesoru da ono, to on cijeni da su gramatike pogreke, bi upotrijebljeno od latinskijeh pisaca, ija imena profesor nije bio nigda Suo ni vidio! Vrijedno je zabiljeiti i ovo: A n t u n K a z a l i , pjesnik dubrovaki, koji prevede iz grkoga Ilijadu, da postane profesorom na gimnaziju u Zadru, valjalo je da uini ispit i dobije nedostatno. Skolop otac Tomo Tvrko, izui latinista) kad je po ukinuu Skolopft. u dubrovakom gimnaziju litio zadobiti mjesto na za darskome, primi naredbu da uini ispit, On to ue htjede i ostade u Dubrovniku kao privatan ovjek. Takogjer Jezuitima, koji dogjoe na gimnazije po ukinnu kolopa, dogje iz Bea naredba, da se podvrgnu bekomu ispitu. To Jezuiti po ustavu reda nijesu mogli, i odaleie se. Glasoviti Romagnoli zamoli u Lombardiji 11 vlade austrijske katedru prava. Dobije odgovor, da se podvrgne ispitu u Beu. Larko ja zamisliti smijeh i poruge megju knjinieima Italije na taj odgovor.

257 otvorenost i sloboda njegovijeh izreka. Slobodne ure svakoga dana, premda je ivio u glavnijem gradovima, provagjae u itanju klasika latinskijeh, italijanskijeh i francuskijeh. Horac, Virgilij, Dante bi jahu mu kruh svagdanji. Sloboda njegova jezika, premda je bio diplomat austrijski, za dugo (S e se spominjati. Javno je pripovije dao pred diplomatima, da je plemstvo njegove porodice starije od plemBtva i habzburke dinastije. Nijesu mu mogli to porei, jer i Marmont to potvrgjuje u svojijem Memoires : Aristokracija je dubrovaka jedna od najstarijih u E m p i. Jednom se desi na objedu kod arhiepiskopa bekoga, zajedno s drugijem diplomatima. Preko objeda ree arhiepiskop: Ne moe se porei, da e Njegovo Velianstvo uiniti dosta dobra u Dalmaciji, da e prosvijetliti Dal maciju, i va Dubrovnik, gospodine knee! Evo je naredio da se svud po gradovima otvore puke kole. To je bilo dosta, da se Luka digne s trpeze i pogje a, r usklikom: A gdje se ja nahodim?!* Poslije imjestie arhiepiskopa to je taj Dubrovnik, i tad ovaj na pie Luki pismo, u kome pita oprotenje i veli, da puke kole ne e nimalo prosvijetliti Dubrovnik, Kad poljednji put dogje u Du brovnik, upitan to mu se ini o Dubrovniku nakon to ga nije vidio za toliko godina, odgovori: Zaista, da nijesu stavili one ta blice *), teko bih bio mcgao razaznati, je li ovo onaj prijanji Du brovnik. Niko Veliki Pozza, koji nije nikad napisao slovce vrhu iega, o smrti Lukinoj napisa mu biografiju u nekom listu. V laho G h e t a l d i dogje jo pod Milutinoviem kao mladiak na politiko einovnitvo (onda vlada, kad se ticalo vlastele, nije gledala je li svrio pravne nauke ili nije). Nekoliko godina bio je upravi teljem cijele Dalmarije. Bavio se, kao i ostali, klasiizmom la tinskijem i grkijem. Kad god smo ga pohodili u njegovu ljetnikovcu u Rijeci, nagjosmo ga svegj s Teokritom, jali s Horacem, jali s kojijem drugijem auktorom u ruci. Drago mu je bilo pisati elegija, epigrama, oda latinskijeh, pa i kad je pritisnut od starosti i bolesti leaft u postelji. Cijenim, da se sve to nahodi sada u biblioteci Male Brae. tampao je u Mlecima latinski prijevod Osmana**. Taj prijevod rasturi po evropskijem dvorovima, kao u Vatikanu, Na poleonu III. i drugijem. Umrije u Dubrovniku.
V

!) Bijae naime izila naredba a se po svijem kotarima namjeste tabliee, koje bi naznaile kotar, opinu i ost.

258 Luko Diego Sorgo vas svoj ivot bavio se pravljenjem latinskijeh. stihova, od kojijeh neki ostae pc razliitijem kuda ma, a neki bie i prevedeni radi vrijednosti satirine. Kao djeca sluasmo ga otvoreDijeh usta, ad bi deklamovao na pamet komade iz Virgi lij a ili Lukreeija. Nika Gradi bi poljednji knjievnik latinsko-dubrovaki. On je u isto doba i poljednji vlasteoski knjievnik: u lt im a s extitit ho rum, Napisao je, megju ostalijem, dramat Kosovka Dje vojka i komediju ^Spravljenica"; prva tampana u Dubrovniku, druga na Cetinju. Sada demo malo opirnije govoriti o trojici vlastele, koji na nas i na mnoge duge uinie velik utisak, jer mi i mnogi nai vranid opdismo mnogo s njima. Ta su trojica : Vlagj Gozze, Niko Pozza reeni V e lik i i Jozip Bona, 0 Vlagju ne demo govoriti kao o knjievniku, ved kao o nastran-oeku i pretjeranu aristokratu. Poznavao je samo knjiev nost francusku, i to kao niko drugi u Dubrovniku, Imao je poli tiku otroumnost da te zadivi. ivio je posve osamljeno, samo Sto bi gdjegod pohodio kavanu, da igra aha s nekijem papuarom Marijanom, svojijem znancem, A kad bi mu prigovorili kako se udostojava igrati s papuarom, odgovorio bi: Dolo je vrijeme, da ni ti velikai i bogatai, kad ih izame, drugo nijesu sego Mari jan A, Marijan B, Marijan C, sve sami Marijani. Kad dogje znamenita godina 1848., sasvijem se otugji od svijeta, ivedi u svojoj polai, ili u Eijeci u svom ljetnikovcu. Kad u nodi od 25* Mara stie vijest, da je u desarevini proglaen ustav i kad uje po gradu viku i tarlanbuku da nije mogao usnuti, digne se s postelje i pogje naprozor, da upita prvoga susjeda to je. Ouvi novost klikne: Ha, ha! non m a t u ro! bide poslije po dravama kolik, una recrudescenza cio del dispoti smo*, kako se poslije i dogodilo. Upitan to dese na svrhu dogoditi od Dubrovnika iza svijeh promjena pod novijem ustavom, ree: Ragusa deve f in ir la una volta, e questo con un ballo ungherese 1 ). Govorae da Austrija, kad se trsi svijeh pogibija i kad se vede smiri, valjade da dentraliauje sve svoje drave, sastavljajud mozajik od malijeh dravica u jedno tijelo, da kakogod na
) Dubroviiik valja jednom da svri, i to s madarskom igrom. spijemo u treu epohu, povratiemo se na ovu izreku. Kad pri-

259

svrhu svrha izide neki narod austrijski. Tad (S e njemaki jezik postati dravnijem jezikom i openijem jezikom narod u Austriji. Ali prije nego to pone, da e se vriti commercio libero. Duani e se erevijara, avaca, drvodjelaca dubrovakijeli malo po malo pozatvarati, jer de crevlje, koulje, odijela dolaziti iz Bea, a nainci iskae glavi mjesta. To e biti prvi znak della gran forza della centralizzazione (velike snage Centralizacije). Naravno je, da je ovjek s ovakijem idejama, pretjerani]em i za ono doba, imao biti paen od policije. Nekoliko puta bio je oaugjen na kuni zatvor. Jednom dogje mu pismena naredba, da ae ima zatvoriti doma za 12 ura, jer u kavani bijae neto natuknuo proti vladi. Kad primi spis, klikne : inim u Zadar atok proti osudi, pitajui visoku vladu, imam li taj zatvor izvriti po danu ili po no i, jer se u osudi o tom ne govori. Iz Zadra mu ne dogje nikad odgovor; valjds* su se samo nasmijali. Bijae tako pretjeran aristokrat, da ga zvahu anima fiera e nobile. Jednom se posvadi s nekijem drugijem vlastelinom, kojega neki gragjamn bijae prije jednom zamlatio po obrazu, te ree tomu vlastelinu: Ja s tobom nemam esa initi, jer si ga imao pozvati na megdan i ogledati se s njim, ili se obui u fratre kao fra Cristoforo u Manzoni-a. Jednom mu je valjalo poi u okrunog poglavara. Vlagj je imao naslov kneza, a poglavar bijae baron5 ). Poglavar ga primi, ali mu ne ponudi da sjedne. Iza kako je neko liko govorio s hog, Vlagj ree poglavara: Gospodine barune 1 I ako sam ja knez, ipak vam doputam da sjednete; evo sjeatiu i ja , i sjedne; sjedne i poglavar, prodeveen od takvog podboka, Nego ne treba se uditi, da je to uinio vlastelin. Tako smionstvo ukaza i seljak Konavljanin, i to na sudu. Sudac opomene Konavljanina da digne kapu, jer da je u esarskom uredu. Konavljanin poslua i pone ispitivanje. U toliko dogje drugi inovnik i s klobukom na glavi sjedne uz suca, koji takogjer stavi klobuk na glavu, te stanu duhaniti. Kad to vidje Konavljanin, ree: Bogme, i ako je ovo esarski ured, gdje treba stajati gologlav, kad vi, esarske sluge, ne ete, ne u ni ja* i stavi kapu,
5 ) Austrija u prvo dolja do god. 184S. stavljali! je za okruile poglavare u Du brovniku svegrj plemie, da se uzdri neko ekvilibrije prama dubrovakom plemstvu ; za isti razlog prvi episkopi valjalo je da dre slugi* u livrejama, klobucima napeti jem, da uzimaju kakva uticaja megju vlastelom.

200

Koliko ga je puta Luka Gozze vukao, da pogje u koju slubu, d& ne stoji sve u Rijeci, oko maslin i loz! A on bi mu odgovo rio: Meni je dosta da priivukam; sluiti ne u, jer ili perom ili metlom, sve je jedna sluba. Tako je slijedovao Alfieri-a, koji za vrijeme vlade francuske u Italiji nije doputao, da mu se u noi kljuem zatvore vrata od kue, govorei: I tako sam rob; pustite me dajbudi da mogu iziti kad hou. Vlagj izlaae na dvor uvijek u kapi, nikad u klobuka. Kad bi mu kogod to zamjerio, odvratio bi: flAh! cosa dite? Ragusa non pi citt da cappelli! (to velite? Dabrovnik nije vie grad za klobuk)! Premda je u mladosti bio volterijanac, u starosti se, poslije god, 1848., otugji mnogijem prijateljima, jer bijahu volterijanci. Javno pone dokazivati Hristovo boanstvo i vjerovati ostale lano ve vjere, tako da prije smrti primi sv. tajne. Neka gospogja, koja poznavae Vlagj a, opisala je u Gazzetta di Trieste* od 7. Aprila g. 1889., upravo vjetaki originalnost ovoga ovjeka. Kad itamo te retke, uvijek kliknemo: Na, evo ga! Ovaki je bio! Prevagjamo neto iz toga lanka: Qui n a pas l esprit de son age, de aon ge a tout le malheur *,), govorio je esto ovu izreku Voltaire-a. Vlagj ne pue na nenadane promjene svoje domovine, samo se skui u se, zatvori se u se. Bio je postao ve nerazumljiv, jer ni on ve nije nikoga ra zumio. Oh udesa Ijuckoga! ma za to ivot narod ima podlei istijem zakonima, kojijem i ivot fizini ovjeka? 0 starjeti, grohnuti, i ve ga nije! ini mi se sada, da gledam onoga staroga plemia, (gentiluomo)! kod njega stajae jo jedna sjena vremena prijanjijeh. ini mise sada, da joj govori: Tere! to mi inimo jo ovdje na svijetu? ne vidi da smo prilike od muzeja! Hajdemo, ne osta vimo traga od sebe, jer ivjeti i u uspomeni sadanjega svijeta, ini mi se pogrda. Ja, malahna, sjedala sam na naslonjai; as bi ispod oka pogledala njega, as nju, i nijesam razumijevala nita, samo sam u sebi promiljala: ovi nijesu kako drugi. Sto su oni? To mi je ostalo od uspomena djetinjstva, koje nijesam zaboravila. Ne u zaboraviti nigda onu veer, kad me stari vlastelin zazove k sebi. Uzoholi me, da aam ja prijedmet njegove simpatije, a sad se tomu smijem. Stavi me malenu na koljena i podigne mi bradicu, da ga
*) Ko nem kan (duh) svojega doba, taj ima svu nevolju svojega doja.

261

gledam^ pa me celune; pak priloi opet svoju obinu frazu francu sku, Pusti, pusti, uinie se i ona s vremenom ree Tereza, Ove me rijei uvrijede, te joj odgovorili : Ako misli upravo onako, kako si sad o meni rekla, zla si. Razumjela te je, Tere ree Vlagj. Ona slegne pleima. Kad Vlagj iezne s pozorita ovoga svijeta i tako se ukloni ve sukobu starijeh ideja s novijem (di m secolo contro V altro rma{0 _ jednoga vijeka oruana proti drugomu), ona, mlagja od njega, catane iva, ivei u samoi i bi poruga i smijeh mladosti sada njoj. Ona je mahnita, govorili su, jer vidi svijet i ivot onako kakvi nijesu, A tako ba nije bilo, jer neka je drala glavu u oblacima, ntjela je da nogama eplje kaluinu ovijeh vremena, biva moralnu kaluinu. Bila je kao mladika na dubu, kojemu se pro mijenila atmosvera, i za to je ginula. Bila je hrianka, nije svo jevoljno sebi digla ivot, nego se pustila u m r i j e t i (si lascio morire)* 1 kad joj andio smrti navijesti da odlazi, ree: Evo me, spravna sam; izvrih prama domovini svoja dranstva i mrem alei jedino to, da ih drugi ve ne e vriti, Ova Tereza pseudonim-je neke gospogje, ije ideje nalikovahu onijem Vlagja, osim to je na sv. Vlaha stala zatvorena kao Frano Bona, i itala uz mnoge oenae molitvu proroka Jeremije, koja se pjeva po crkvama ti petak veliki u veer: Recordare Domine quid acciderit nobis (Spomeni se, Gospodine, to nam se dogodilo). Vlagj nije nikad iziao iz Dubrovnika, osim svake godine do Rijeke (dubrovake). Prigovarali su mu da je to uzrok, da su mu ograniene ideje. A tako je i bilo. Ali on opet odgovarae, da ko putuje i ko ita novine (to se dan dananji u velike ini), vidi samo povrinu stvari i ne naui nita, jer zanesen od vrtloga razliitijeh utisaka i ideja protivnijeh, ne moe da shvati neke poglavite ideje (idee madri), po kojim se vlada ljucka zadruga, kakav god bio oblik vlade. Dosta je znati zgode poglavne, to su se u vijeku do godile. Iz ovijeh se ragjaju druge, koje se mogu predvidjeti. Koliko i koliko spisatelja proree francuski prevrat, na osnovi idej i zgod svoga vremena! Rousseau ak prorokova, da e Korsianin biti car Evrope, jer Francuzi u ono doba drahu Korsiku kao najzaputeniji kraj u francuskoj vlasti. Vlagj ponavljae svegj ovu francusku izreku: 11 faut tcher de conserver toujours la vue des choses en grand; s
85

262

vous vous arrtez aux details, iis vous confondront, et vou aurez une vue fausse: les succes, ou le contretemps du moment et Vimpression, quils font, ne doivent compter pour rien.1 ) Ko gleda 3 vrhunca visoka brda, bolje vidi od onoga, koji je na breuljku, a ko je u dolini ne vidi nita.2 ) Na glasu je s neobine uevnosti i dostojanstvena ivota Niko Pozza reeni V e lik i, da se razlikuje od drugoga Nika Pozza, brata mu. Niko Veliki brat je glasovitoga Meda, 0 kojemu ne treba ni ta spominjati, poto je poznat sverna narodu srpskomu kao zvi jezda u plejadi narodnijeh knjievnika. Premda bijae prekomjerno uevan u mnogijem granama Ijuckoga znanja, ipak taj ovjek ne napisa nigda nita. Uevnost i aristokratinost bijahu sakrivene u njemu; samo oni koji su s njime opili mogli su se 0 tome uvjeriti. Mi ispovijedamo, da smo uprav sve to znamo duni ovome ovjeku. Za vrijeme naeg popovanja u Rijeci, gdje Niko Veliki ponajvie prebivae, bijasmo u prigodi da se esto s njime sastanemo. Filo zofija, knjievnost latinska, italijanska i narodna bijahu mu vrlo dobro poznate, a to je udnije, i bogoslovlje, kako to potvrgjivahu mnogi episkopi i sveenici dubrovaki i dalmatinski. Koliko je teza bogoslovnijeh rijeio, koje u prvi mah ne umjeamo ni mi ni drugi rijeiti! Pripovijedao nam je na tajno mnogo sitnarija i anegdota 0 vlasteoskijem porodicama dubrovaki]em, i tajne e ostati i umrijee s nama. Vlada austrijska cijenila ga je. Kad je esar Frano Josip pohodio Dubrovnik, sastane se u Rijeci a njime (bijasmo nazoni tome sastanku) i ree mu na vas glas: Signor conte! oh quanto piacere provo di averLa veduta; essere a K&gusa e non averLa ve duta non sarebbe stata buona cosa (Gospodine grofe! koliko mi je drago da sam Vas vidio; biti u Dubrovniku a ne vidjeti Vas ne ae biti dobro). Zatijem je hodio esar s njime p ure i razgova rao se 0 stvarima, koje niko ne zna. Treba napomenuti da je eear i prije bio uo za ovoga ovjeka.
') Traba , nastojati {1a se uvijek sauva pogled stvari u velikom ; ako ae zausta vite u a potankosti, one e vas pomasti i dobijete kriv pogled ; asoviti uspjesi ili asovite neprilike i utisci, koje oni tine, nemaju se smatrati za nita. ,J ) Putujui sastanem se jednom s jednijem gosparom Nijemcem, meni uepoznatijem ; sluajno paue govor vrli u novina dalmatinskijeh* i kako lddiu jedna na drugu, kako se linosti izvrgavaju poruzi i smije Im, da je ve dolo muno ivjeti. A . N i jemac tiho, tilio: ,,Iu W i e n l a c h e n d a r b e r " (C Beu ae t omu smi j u) .

263

Ne samo to je sam ljubio uenost, ve se i zanosio za oni jem koji uenost ljube. Oa prvi uini, da Bogii postane ono to je sad: dika Dubrovnika. Mnogi tugji uenjaci spominju izreku sv* Augusti aa, koji ostavi napisan o, da je poznavao u Bi mu nekoga, kojega drae najuenijim ovjekom svojega doba, ne samo ve i najuenijim megju onijem koji ivljahu prije njega i koji e ivjeti poslije; a sv. Augustin ne spominje mu ni ime! Si licet in parvis magna exempla referre, takav je bio u Dubrovniku Niko Veliki. Ko ga je poznavao, potvrgjuje izreku Leopardi-a, da biva na svijetu ljudi neobino uevnijeh, a da za njih ne zna nego samo flil dio Genio ed il Fato. Genij ih uresi a udes ne da i ne e da se objave. Niko Veliki ivljae privatno, bavei se oko svoga imanja. Koliko ga puta zatekosmo u mlinici ili pri tijetenju dropa; sjedei razgledae teake, a u ruci mu to? ne novine zaisto, jer nije bilo nijedne u njegovoj kui, nego Plautove komedije, ili prispodabljae Odiseju s ruskim pjesnicima. Dostojanstvo aristokratsko uvae toliko, da . . . . da bi se ovjek snebio kad bi se mogle pripovidjeti neke tajne. Oesto bi u razgovoru, bilo o domaijem posiim a sa slugama, bilo s kojijem drugijem, odjednom kao nesvijesno kliknuo: popovi! popovi! ili italijanski: p re ti! preti! preti! eljad od slube mene i mnoge druge pitahu, kakva je to mana gospodareva. Mi, to se sna, nijesmo imali to da odgovorimo, a i da smo, ona nas e ljad ne bi bila razumjela. Ovaj usklik p r e t i! p r e ti! preti! nalazi sc u Guerrazzi^a kao m o t t o na poglavlju jednoga njegova romana. Guerrazzi pak uzeo ga je iz govora nekog italijanskog slikara, koji imajui u jednom zboru spomenuti zloinstvo nekoga popa, radi po tovanja prama vjeri ne ree nita, nego samo: P r e t i . Kad ma sluaoci viknue da toj imenici nadoda kakav pridjev, smete se, ne dogje mu nita na pamet, nego ponovi; P re ti! e cosi ho detto tutto (popovi i tako sam rekao sve),1 ) Niko Veliki je tijem svojijem interkalarom htio moda apostrofati svijet: Svijete! svijate ! koliko
*) Ovaj auegdot nadava 11a izreku starog, prostog dubrovakog popa Dum Andr Seduta, koji vas svoj ivot nije nijednu knjigu proitao do sv. Pismo i koji govo rae: Odovle uahodmi, da sve to je dobra 11a svijetu, sve je malo od popa, i ta kogjer sve to je zla.

264 je dobra u tebi i koliko zla, a od svega toga izvor je sveenstvo, jer je ideja boanstva prva ideja i izvor ostali]eli. Izgovarae jo jednu neobinu izreku, i to kad bi susrio voj niko lice: Ecco una ragione! questo tale a p p a r t ie n e alle ra g io n i (Evo razloga! ovaj spada megju razloge). Jednom sjegjae pred duanom; u toliko poee prolaziti vojnici; cijenei da e ih biti maio, ostade i dalje sjedei, kad tamo itav bataljun. Uznemiren da ih ima vidjeti svijeh, uzme stoi i uljeze u dudan s usklikom: Ma quante ragioni, ragioni che non finiscono mai! (Koliko razlog! nikad svriti). Mi bi smo mu govorili: Gosparu, ako su sad vojnici razlozi (ragioni) reda u svijetu, prije smo bili mi popovi i crkva. Na to on: V i ste sad sili na nie, kao note4 * a malije m slovima u svakomu zakoniku, i tu ete i ostati. Simbolom pravijem Dubrovnika, njegove povjesti i njegovijeh napora drao je Rijeku kraj Dubrovnika (OmbJa). Govorae: Rijeka ima izvor tako irok kao malo koja velika rijeka u Evropi, pa koja korist! istom izide iz izvora susreta more, koje je proguta. Uzmi da su zgode Dubrovnika Rijeka,^ more je bogme udes, koji je odmah gutao i guta sva djela dubrovaka, bilo materijalna bilo moralna. U gracke posle nije se nikad prtio. Zahvali se takogjer na ponugjenoj mu asti da bude lanom Gospocke Kue u Beu, poznajui sajetnost asti u ope. Josip (vulgo Beppo) Bona, sin Pijerka, obeavao je da e biti novo svijetlo Dubrovnika, ali umrije prem mlad. Poznaju ga svi nai suvremenjaci. Kad ve nastanu neka godita, i Dubrovnik poe zaudarati smradom nemoralnosti i modama uneemjem odasvud, to probudi satiri nu matu njegovu, i u drutvu Kaznaia i Rafa aria odvoji kao neobi an satiriar. Njegovijeh satira ima velik broj, to tampanijeh to u ruko pisu. Najljepa je Nedjelja naB rsa lja m a , Uporegjuje stari Dubrov nik s mrem, koji je jo n&palogu u grobu, dokle mu ne stave za uvijek plou: Uzganuta kadgod srca Grob otvorim naeg lani/) I sporedim slavnog mrcafi) S ludjem danas, to se bani, Za ne izrigat u od gada Udrem u sm'jeh, smjeh od jada.M
') nae prolosti. *) stari Dabrovnik.

265
Govorae da je satira complementum (svretak) knjievnosti. Svaka knjievnost visi o politikoj i drutvenoj morali naroda; a kad se pojavi satira, znak je da je vie ta morala izlinjala; satira nije dru go do napokonji sjaj svijee koja se ima udunuti, i koja esto u asu kad se ima ugasiti zaplamta i zaprka. Zato je Grci nijesu imali7 & Rimljani jesu. Satira je razliita od komedije, jer ova prikazuje mane i grijehe lic pojedinijeh, a satira lic udruenijeh, jer niko ne moe porei da regis ad esemplum totus com ponitur orbis (po primjeru kralja vlada se cio svijet), biva da morala puka visi o vladi. To je osnovni kanon povjesti Ijucke. Le rivoluzioni cominciano dai go verni (prevrati poinju od vlad) govori jedan spisatelj, a drugi opet: Le sedizioni cominciano da basso* (pobune poinju odozdo), a poslovica veli da rts glave riba smrdi. U Rimljana, pokvarenijeh esarizmom, pojavi se Horac i drngi satiriari. Satira se ragja iz osjeanja oprjeke izmegju prijanje moralnosti i sadanje nemo ralnosti. Kako morala ima svegj uticaj na umjetnike i na knjiev nike1 ), tako, kad se vee morala pokvarila, onaj koji je jo osjea, izrazuje to u satiri* Pukne godina 1848. Stadoe se birati poslanici za sabor, sta rjeine za opinu, za strau narodnu itd.; tu se svak prtio, malo i veliko. Stranka aristokracka, uz koju pristajahu i mnoge starinske porodio dubrovake koje ne bijahu vlasteoske, oglasi se satirama. Po povi se dodue nijesu inili uti, jer stranke: vladina, puka i vlasteoska bijahu u borbi, i nije se znalo koja e na svrhu odoljeti; a gdje je to tako, popovi se ne prte. (Sasvijem tijem izide satira i sveenstvu, jer su, kako im je bilu dranstvo, pritezali za vladu;
') I)a nijesu imali vjere umjetnici, ue bi mi sad gledali po Italiji neke idealne ljepote po Starima italijimskijem. 1 u arhitekturi hramova izraena je neka misao moralna i vjerska, koje sad Tise nema. Umjetnici i pisci sadanji izrazuju. real nost prirodnu, ili, da bolje reemo, prepisuju je perom ili dlijetom ili kistom. Eadi pomanjkanja vjere i morsi nosti postade dananji verizam. iNIeki slikar francuski imao je naslikati Isusa Krista. David, glasoviti slikar, odvrati ga od te rabote, govorei: Ne e uspjeti, jer nema vjere. Satira se moe izraziti i slikanjem i kipovima; o tome ima neizbrojnijeli primjera. R a fa e l jednom naslika sv. Petra i Pavla sa tako crvenom pomasti, da se inilo da sa pjani ili jedoviti. Upitan za razlog odgovori: Ueinio sam ih onakieh, kao da se sjeaju u koje je ruke pala njihova erkva, koju osnovale u Rimu.

266

satira im prigovarae da to ine samo za korist novanu, a da im nije stalo za narod). A zato ne bijahu jo izlinjale stranke aristo kracka i puka? Jer bijahu jo u ivotu oni koji magna pars fue runt1 ) u starijem razmiricama o ulasku Francuza i Austrijanaca. Josip Bona oko god. 1848. bijae jo dijete, a ve tada ae ukaza u njemu satirina ica. Kao gimnazijalac stajae jednom u Ka lani s Nikom Velikijem. Tu se bijae nagomilalo svakijeh nadrimudraca iz sel, vjere katolike i pravoslavne, i prepirahu se o stvari ma vjerskijem, udarajui jedan na vjeru drugoga. Mladi Bona ree tad Niku Velikomu: Mi sjedimo podalje, pribliimo se malo; jer otkad je god. 1848. i neuki puk poeo razloiti o vjeri, o knjiev nosti i o politici, izidoe u logici neki novi silogizmi, za koje stari ljudi nijesu znali. Ti silogizmi nemaju jo svoga imena. Privremeno, dokle ne dobiju ime, nazovimo ih syllogismi et argumenta ad opan kam. Pribliimo se dakle da vidimo kakvi su ti argumenti. Niko Veliki razglasi izreku mladoga Bone i navijesti ga narodu kao vrsna satiriara. Bona docnije preduze da dava na vidjelo knjievnu antologiju, koju bijae ve prije njega poeo turati u svijet Medo Pozza, biva Dubrovnik, Zabavnik Narodne tionice. Tu je antologiju poslije njega uregjivao kanonik Skurl a i pop Kukuljica, dokle na svrhu profesor Luko Zore ne osnuje knjievni list Slovinac. No udes nemili Dubrovnika nije bio sit nesrea, to ve zadade ovoj zemlji. Umrije Josip Bona rano, a nakon malo i Niko Veliki. Pjesnik Sundei o smrfci Nika Velikoga oglasi se pjesmom! Bona htjede da ga ukopaju u Rijeci do groba Vlagja, di quell1anima hera e nobile, a Niko Veliki poiva u Lapadu, u porodinoj grob nici. E morte li scamp dal veder peggio'*8 ), da reemo s Leopardi-em. IV. Neki stari gospar dubrovaki, koji se bavi poezijom, posla mi tu skoro sitnu knjigu i u njoj ovaj epigram s natpisom R e liq u ia e reliquiarum ; ') su lbili glavni uceeiiici. 5 ) 1 smrt ih sauva da iie vide gore.

267 Nai oci sinci tunjeh dana Ostaci su starih Dubrovana; Jo enjahu o d i za narodom, Izgubljenom slavom i slobodom; Mi sinovi njihovi smo paka Pravi ostaci od ostataka. Kad smo dakle ostaci, lasno nas je paljetkovati. Ti nai paljeUari mogu biti svi oni, koji dogju u ime vlade da nama upra vljaju. Ne slui da im vlada daje dopust i propie modus tenendi (nain dranja), jer se radi o sitnarijama. U vinograd ve potrgan od vlastitog gospodara, biva od vlade, kojoj u bekom sastanku bi predan ovaj vinograd Nabotov1 ), moe po nekom pravu ili prasta rom obiaju svak askom uljesti, pobrkati, osladiti usta, napuniti depove i otiti, tijem vie to bi ti ostaci i sami po sebi izginuli. I to se ba sada u Dubrovniku dogagja, tako da do malo ne e biti ni ostataka od ostataka. 0 Dubrovniku se moe ponoviti ono to Lucij Anej F lo r ree o gradu Vejima: Hoc tunc Vejentes fue

runt? nunc fuisse quis meminit? ubi reliquiae? quodve vestigium? Laborat annalium fides, ut eos (Vejos) fuisse credamus (lib*
1. c* I2.)a.)

Sile su vlad oruje, sile narod pak vjera, jezik (narodnost), kultura i bogastvo. Svaka se vlada, pored oruja, slui i dan da nanji, kao to se sluila i prije i kao to e se sluiti svegj, narodnou, kulturom i bogastvom svojijeh podanika i s tijem pre mee, i premetae uvijek, za svoje namjere, neka su to sile po danik! Na izlobi dospjela Dubrovnika svijetlile su se sve te puke sile, dokle malo po malo stari ne iezoe, Vlada se austrijska dobro podnosila; putavala je da se te puke sile izrazuju, dokle
) I Antun Sorgo (). c.) zove Dubrovnik la viglia do Naliot". Pria Sv. Pismo {knjiga Kraljeva IH. gl.) da neki irtov po imenu Nabot imae vinograd, te se na lazio ba u sredini zemalja, koje bij ahn u vlasti kralja Akaba. Ovome bijae s toga trun u oku Kalotov vingrad i nastojale oko Nabota da mu ga proda. Kad mu to ue pogje za rukowa, kralj dade nekako zakonito smaknuti Nabota i prisvoji njegov vinograd. Dubrovnik nije mogao ostati slobodan koliko ni Nahotov vinograd; Trebalo je da bude osvojen, per fas ili nefas (zakonito ili ne). J) Zar ovo bijahu Vejenanl? Ko se sad spominje da su hiliV kamo ostaci?' ka mo tragoviV Znoji ge povjest, da nas uvjeri e su Veji bili.

268
se same ne ugase, to je valjalo da se s vremenom dogodi, poto ne bijae vie vlade republikanske koja ih je uzdravala i gojila. No voj se vladi u svakoj zemlji hode ustrpjenstva, dokle ne izlinja ud ili ti duh naroda, uliven od prijanjijeh vlada. Sv. Piamo livali Rimljane (v. knjigu I. Makabejaca gl. 8), da su malo po malo osvo jili svijet, jer su umjeli ugagjati vremenu i jer bijahu ustrpljivi: Possederunt omnem locum consilio suo et p a t i e n t ia (imae svako mjesto razboritomu i ustrpljivou). Tu hvalu zasluila je i Austrija ne samo s Dubrovnikom nego i s Dalmacijom, do ne koga vremena, biva dokle se ud i duh naroda ne udunue malo po malo sami smru starijeh; svoje pak osnove i namjere lanje je na metnuti mladomu narataju, koji je od juer na svijetu. Svi slavisti ue ex cathedra da je puk dubrovaki slovjenskosrpskog plemena. Dosta je ako navedemo Leger-a profesora slavivistike u Parizu: Baguse offre une generose hospitalit toujours aus Serbes opprimes. Cest dans ses murs et autour delle, que se dveloppe la litterature des Slaves du Sud partir du quinzime siede. La population de Raguse est slave de race serbe.1 ) A talijanska antologija te izlasae u Firenci pie g. 1867: Dubrova ni su jedini dio srpskoga plemena koji se sasvim podade zapad noj kulturi grko-latinskoj, poto svi ostali Srbi prigrlie kulturu vizantijsku i njemaku s toga u Dubrovniku vazda simpatija za Srpstvo, jerbo krv nije voda. A opet poto Dubrovani bijahu uvijek oda ni italijanskoj (grko-latinskoj) kulturi, oni simpatizuju jo i sa stran kom koja brani italijansku kulturu i koja se zove autonomnom; to liko da se danas u ova tijesna vremena zdruuju zajedno. Zato je to i kako je sve to, govoriemo pri svrsi naega prianja. Kao to se trenjom dogodi rasap materijalni Dubrovnika, da iz njega izide novi materijalni Dubrovnik; tako se jo onadar kad ga zauze Austrija uvigjalo, da ima doi i rasap moralni, i iz toga iziti neki novi, kako bi danas rekli, preporogjeni Dubrovnik. Nil magis iratis potuit contingere Divis! da ponovimo stih Stjepana Gradi napisan odmah iza trenje. U ono prvo doba vlade austrijske, kazao je grad svu svoju ljepotu moralnu, svu svoju kulturu, na
') Dubrovnik prima svegj plemenitom gostoljubivomu progonjene Srbe. Megju njegovijem se zidinama i oko njih razvija knjievnost juinijeh Slovjena otl petna estog vijeka n uaprijed. Puk je dubrovaki slovjenski srpskog plemeua.

269 mrtvakom svom palogu. Ona dar sa jo vrijedile izreke Jezuita Benedikta Rog acci1 ), Dubrovanina; jo je bilo dulia i ivoe poetike, jo trajahu stare navade u puku; inilo se kako da se n i je promijenila nego vlada. Jo se moglo rei; Sunt alacres circum praecordia lUmmae, et si saeer impulit ardor bacchari Phoebo, vix pectora plenior intrat illa deus . . . . Manet e cce - superstes antiquus decus, ipsa novas injuria vires suggerit.2 ) U ono dakle doba prvi tugji pohodioci i sami dalmatinski susjedi nijesu su se mogli nego diviti ovomu gradu, ovoj novoj austrijskoj steevini. U Wiener Zeitung* br. 246-247 iza g. 1830. nalazimo pod natpisom Dalmatische Reise-Skizzen: Ko ulazi u Dubrovnik jo pun osjeaja Dalmacije, kroz koju je imao proi, sjeti se odmah, da je doao u grad, koji je po sebi jedan svijetj koji je zasluio toliku znamenitost u tugjem svijetu neprekidnijem trudom i svojom duhovitosti. U nijednomu se gra du Dalmacije tugjinac ne moe obiknuti kao u Dubrovniku. Taj grad poveava u njemu pitomost koju ve ima. Kao da je pao s nebesa nahodi se u polju neke drevne naobrazbe i uti da je okruen nekom kulturom, koja ga ovija na svakom koraku, gdje se krene". Zato se i kako ta naobrazba nahodila srud, megju pukom, megju plemstvom, megju seljacima, vidjeemo pri svrsi ovijeh naijeh opisa. Mi koji smo se rodili u prvo deset godina vladanja austrijskoga, ne bi nigda svrili, kad bismo navalili da pripovijedamo svaku sitnariju, svaki anegdot. Bijasmo onda djeca, a kao djeca nijesmo se mogli naslagjivati onijem razgovorima, onijem nekijem obiajima naijeh otaca. Sad opet ostarjeli ne moemo prihvatiti ove dananje novosti ni naslagjivati se u njima; tako moemo rei, da smo se
') Ovaj veliki latinista dubrovaki iza trenje polje Jvozlmu III., nadvojvodi toskauskom, poslanicu, da se ponovi Dubrovnik, Umrije u Kimu kao izui knji evnik i filosof. Sve su latinske pjesme, sto se u crkvi pjevaju preko jutrnje i ve ernja na, dan sv. Viali a, njegove. Napisa knjigu filosofsku De Uno Necessario*. Engleski knjievnici nijesu htjeli iz poetka vjerovati, da je to napisao ovjek koji nije rodom Englez ili Nijemac-:. Napisao je takogjer moralnu knjigu tlD e a n i m i t r a n y ui II i t a t e'1 . a) Ovo hoe rei u naem jeziku: U srcu im gori vatra I kad ih Feb (bog pjes nitva), naaliue, ne moe ili on da ugje pun u sree (jer je srce gotovo sve zauze to obrtuoSu i naukom). Ostaje stari sjaj, i suma uvrijeda ulijeva im nove snage.
oli

270 (govorimo o svijem naijem vraniima) rodili u najnesrenije doba povjesti Ijucke. Ne uhvatili staro ni osladili, a novo nam se ne mili. Dove c1 comparazioni non c' felicit (gdje je uporegjivanja ta nema sree), pie neki Italijanac. liiaen ko se sad rodi!

V. ud i navade puka s vremenom se ine, a b vremenom opet nestaje ih, kad dogju drugi politiki elementi. Ali < 5 n d i navade puka vie traju, nego navade aristokrata; aristokrati prvi zameu novosti, poSto vie putuju po svijetu, vie ue i tako u neem u bolje a u neem u gore mijenjaju navade svoga mjesta* Puk koji jo stalno pribijen zemlji, na kojoj ae rodio, nema tijeh srestava, koja slue da se popravi ili da ae pokvari. U Dubrovniku vlastela, koja su odvajala dostojanstvom na drutvenom polju, uz malo izuzetaka, nijesu bili f i o r i di v irt (cvijet kreposti) u svomu domaemn krugu i u privatnom ivotu. Aristokracija poe tamnjeti i opadati; poee brakovi s eljadi iz prosta puka, ak sa seljacima. Zemlje, kue poee se prodavati komu mu drago, osim onijeh fidejkomisa; tako da, gdje god se obrne po Dubrovniku, svaki as moe kliknuti izreku Cicerona, koju izree Pompej kad bi pobijegjen od Cezara: 0 domus antiqua quam dispari dominaris domino !5 ) To opadanje aristokracije ide vazda u korist apsolutizma. Do kle je aristokracija na nogama, nigda ne moe (to nas povjest ui) ustati apsolutizam. Da ovaj nastane, treba najprvo da se izrav na polje socijalno, da ne vidi nego s jedne strane zapovjed nika i one koje on postavlja, a s druge one koji sluaju. Neki djeak dubrovaki iz vlasteoske porodice ree mi jednom (djeca ili kadgod reku da ostane!): rtNe (S u da mi niko asti u dananja vremena porodicu ni da mi pripijeva od kojijeh sam se djedova ro dio: bilo bi bolje da sam sin kakvoga kapurala. nego vlastelina dubrovakoga. Pak dakle dubrovaki tjerao je za dugo svoju dud i avoje stare navade, toliko domae koliko javne. Premda puk dubrovaki kao no ti trgovac i pomorac per excellentiam nije nigda bio pokuen u
) Drevna kiio, koliko nejednak gospodar tobom zapovijeda!

271

nekom vjerskom misticizmu, kome ga nastoje danas dovsti neki ter neki (kako svjedoi povjest njegova opiranja i maevanja a Ri mom), ipak se drao svegj vjere katolike i branio je i pomagao kao niko dragi, a u to je moda togod ulazilo i njegovo prignue kulturi grko-latinskoj u ope, koju je prigrlila rimska crkva. Po kuama pukijeiiij i bogatijem i siromanijem, sakupili bi se i do main i domaica i djeca i sluba na odregjenu uru u veer na zajednike molitve. Poznam nekog bogatog majstora, koji dogje u jednu kuu, gdje se na poklade kolo vodilo (jer tad nije bilo kavalkin ni veljun ve su bali bili privatni, na koje su dohodili samo prijatelji i znanci kue,), da uzme ker, jer se bijae usudila otiti na bal prije nego otac dogje doma da sakupi porodicu na openu molitvu. Tegnimo sad malo svaku vrstu gragjanstva. Najprije gragjane uevne i bogate, koji su bili neto srednje megju vlastelom i prostadijom. U kojemu drugome mjestu bilo bi ih se zanago dralo za plemie i visokorodne ! Toga pitomoga i uenoga gragjanatva bilo je mnogo. Gdje je Gjuro H id a! gdje Gjuro Grgurevi! gdje su B e t o n d i i! Doderlaini! gdje A ntun Drobac! gdje su Bo o v i i ! Messi! gdje su K aznaii i A n tu n i sin mu Ivo! gdje najstariji od svijeh tijeh A n d r vii Rado i Niko! gdje su dva Stalli! Kako nije bilo nego tri etiri kafane1 ) u nae djetinstvo, zim ske su se veeri prolazile hodei na posjed jedan u drugoga. Tu sa ueni govorili o knjievnosti, to bijahu akademije, kao posjedi kod kanonika Rada Radelje, ovjeka u velike uena, kojega Resti zove dulcis Radelja, a Androvi Niko koji se bavio grkom knjievnosti, posveti mu grku eiegiju koja poinje: & 'PaSXta (zdravo Radelja!). Ljekarnica arieva za dvadeset godina nije se mogla zvati padalitem beaposlenjak ve akademiara. Gdje su V u le t i i Frano i Damo! Frano Vuleti priae na posjedima iz ope povjesti, koju izvrsno poznavae. Gdje je Ivo Bizzarro, vlastelin} sabiratelj klasika latinskijeh, grkijeh i italijanskijeh, lan raznijeh italijanskijeh
l) Prije pada republike otvori se prva kafana u gradu blizu tone crkve, gdje bi dolazili vlastela i najprvi gragjani. Jednom se naudi jedan upljanin uljesti da v popije kavu. U to dogje vlastelin i kad ga vidi, zavice: ovjee, i z i i , j*rbo je ovo na s t r anj !

272

akademija! Gdje je sin mu Baldo, ljubitelj nauka fizinijeh!- Gdje li glasovita M a r ija Faenda, koja sama uae svoju djecu, i koju opat Fortis obilazei obale dalmatinske htjede pohoditi! Gdje su ostale gospogje u puku od boljijeh kua! Spominjem se iz djetinjstva, da sam se kao uenik prvijeh elemanata gramatike dosta puta desic kod gospogje, boja bi mi s kudjeljom u ruci inila ispit u povjesti rimskoj i srednjijeli vremena; i popravljala moje greke u hronologiji i u imenima kraljeva. i papa, koji su premetali svijetom u srednjijem vremenima. Znamo neke vlasteoske gospogje, te predui ku djelju umijahu pripovijedati dosta sitnarija, koje se zbie po dvoro vima evropejskijem. Uporedite sve ovo s dananjijem gospogjama i gospogjicama, i njihovijem radnjama i zabavama!! Ivo Booviznao je sve anegdote iz istorije dubrovake. Eodei u upa kao djeca poznasmo se s njim. Kad bi sjeli oko njega, dignuo bi se na noge. pa udri da se pria o Dubrovniku i o njegovoj gospoi; a mi ga sluali zinutijeh usta. Zao mi je to nijesam zapamtio sve te aneg dote. Spominjem se da nam je pripovijedao, kako prije pada re publike neki beg turski, spremajui se na abu, donese u ured bla gajnice republike nekoliko kesa zlata i zamoli inovnika, da mu ih spremi dok se vrati'. Baci tu u kutw , ree mu B i hajde. Progje godina, pa i druga, ni bega ni od bega glasa. Kad evo ti ga tree, da trai novce. Gdje si metnuo tu e i nai4 *, ree mu inovnik; i beg nagje novce na istom mjestu, gdje ih bijae ostavio, udei se da ih inovnik nije bio metnuo pod klju, nego pod sedam kljuca dubrovake brave", kako se pjeva u hercegovakijem pjesmama* Ta dubrovaka brava govorio je, da je bila vjera i Bog, biva zadana rije. Jo nam je pripovijedao, kako su se vrata od grada sva rano zatvarala, a ljeti bi se sdati* (tako su se zvali bastasi jali nosioci), hodei iz Grua sa soklinom dukata na ramenu odocnili, pa kod vrata od grada baci soklin na tle, pa tu lezi i spavaj do zore sa soklinom za uzglavlje. Pripovijedao nam je, ali zanosno, kako su za 0110 est mjeseca, kad nije bilo vlade u Du brovniku, popovi inili molitve da se smire vlastela (jer su bile u jeku stranke Salamankez i Sorbonez, dok se puk dubrovaki, vii u m oralnosti i sp a m e tn iji nego njegovi v la d a o c i 1 ', kako pie Antun Sorgo, ne okrivi uijednijem zloinstvom), a da je jedan pop vapio pred tarom sv. Vlaha; Ne daj, sv. Vlaho, da se

273 vlastela- igda pomire, jer nigda ne ivjesmo spokojuije kao sad 1 Re cimo ovdje uzgred, da, ako je taj pop bio poboan i dobriina, nije bio vele pametan. Narod je kao prostrano more. Nema bolje zabave ni oduka dui i tijelu, to' broditi ljeti po tikom moru. Ali. kad se to tiho more pomami, nema gorega pakla. Vjetrovi se svaki as mijenjaju, mijenja se svaki as i politika vlade, koja kree i u na rod potpuhiva. Mnogo je est mjeseca tiine, ali za tijem dogju, kao prirodua naknada, godita i godita oluje. To su stranke, pobune, demonstracije, glavna neprijateljstva, krvavi ratovi. A jo kad vlada, natane oito proti drugoj, tad su to gromovi i vihori, te obaraju i kue i gradove cijele. E! da smo upamtili sve anegdote dubrovake u ono prvo doba austrijske vlade ! Ima nekijeh, to se ne bi mogli ni danas iznijeti, i tako treba da s nama izumru i ne progju u predaju. Boovi nam je pripovijedao strogost puka u izvrivanja vjerskijeh obreda, n. pr. opsluivanje posta crkovnijeh. U staro doba bijae post u oi svet kovine svakoga apostola, dakle i sv. Matije, koji pada kadgod ba u poklade. Jedne godine tako se dogodi: poljednji dan poklad, bali, makarate a post. Pisalo se n Rim vazda za odrijeenje od toga posta, ali te godine dopust ne dogje na vrijeme. Nemir velik u puku, da se taj dan nemaju initi gozbe; kad evo ti u veer, u oi poklad) stigne dopust iz Rima. Govorio je Boovi: Ja u svomu vijeku ne vidjeh sjajnijih poklada od tijeh, niti e ih igda biti. Ideje francuske enciklopedije bijahu prodrle i megju dubrovako plemstvo, i u neke se uvue oita nevjernost. Pogje jednom plemi arhiepiskopu, te mu re&: Doao sam ti navijestiti, da znat1 bude, da. ja ne vjerujem ni u to". A episkop e njemu: Gosparu, hajde i budi miran, jerbo ti vjeruje. - , A m a to govori, kad ti kaem da je sve protivno !w Da uprav ne vjeruje", priloi biskup, ne bi ti bio doao u mene da me o tome obznani! Svijesna toga biskupa! Na posjedima i razgovorima odraslijeh nahodila bi se i djeca, i tako su upijali onu ud, onu ubavost u openju i ponaanju. Tako do temeljne promjene kola i dokle matere i oevi bijahu Dubrov ani, valjalo je da djeca budu zadojena tijem idejama i formama njikovijem. ovjeku u prvome je djetinstvu mati sve. Zato, kad po ee brakovi Dubrovana sa enama iz tugjine, ud i ubavost du brovaka ponu slabiti. Svegj ostaje istinita ona ideronova (Brutus):

274 Magni interest, quos quisque audiat quotidie domi, quibuscum loquatur a puero, quem in modum patres, paedagogi a c matres lo quantur/1 ) Lijep nain govorenja Latinci zvahu urbanitas, n to prevagjamo ubavost. Ubavost dubrovaka stajala je u narjeju oso bitomu dubrovakomu i u mijeanju izglagjenoga jezika nakoga (volgare) sa izrekama italijanskijem. Ciceron (o. c.) veli, da ima neka urbanitas dicendi quasi colorata oratio; cui Brutus: quis est, inquit, iste urbanitatis color? Nescio, inquam; tantum esse quendam scio.2 ) I uprav uzmi da o jednomu istomu prijedmetu govori Du brovanin i koji na domorodac iz Dalmacije: razlika u govorenju upasti (S e u oko i onomu, koji ne zna, ko su ta dvojica. Sto ztiai jedna vlada ukikana za toliko vijekova u jedan narod ! Cine za to smijeh oni, koji nastoje, da u sto ili pedeset godita sve to sravne i izjednae.3 ) Nekoliko dubrovakijeh knjievnika nakane da tampaju Osmana i mnoge druge dramate razliitijeh pjesnika, i da se napisu ivotopisi slavnijeh dubrovakijeh knjievnika ; upute u tu svrhu F r a n a M a rtecch in i, koji jo ivi, da po Italiji trai knjizevnik, koji bi napisali te ivotopise i turili ih u svijet, sa slikama. Martecchini se zauze za taj posao: Tommaseo, Cant, Ambrosioli, Bar bieri deirUngaro i drugi uestvovae u tijem ivotopisima. A. K a znai i Pijerko Bona bijahu na glasu radi svojijeh popjevaka, kolenada, javnijeh razgovora u makaratama, satira i prijevod. H i d a prevede Horaca i svega Vergilija, B e to n d i Heroide* Ovidove, pop Iv a n Salati<5 idilija Nijemca (jessnera, kanonik Feri basne Fedrove. Jo god. 1819. pisao je Gagliufh
') Mnogo stoji u tome, koga ko uje doma svaKi dan, s kim govori iz djetinjstva, na koji nain govore oevi, uitelji i matere. *) Ubavost rijeci kao slikovit govor; na. to e mu Brut: koja je to slikovitost govora V Ne znam, velju; samo znam da je ima. 3 ) Jedan inovnik iz Dalmaeije, uevan ovjek, htio je, boravei u Dubrovniku, nasljedovati u govoru i u ponaanju u sve i po eve Dubrovane, i uspije; svak bi bio rekao da je ba rogjen Dubrovanin, Jednom ibi pozvan na gozbu, gdje je bilo mnogo gospode. Donekle se ponaao kao svi ostali; ali od jednom, bie se ovjek bio malo napio, ukaze, da nije uprav rodom Dubrovanin. Tad I. K a z n a i , koji je bio na toj gozbi, priape nekomu te sjegjase do njega, talijanski; Ecco, tol to i l sorci no, si con oece a l l o r eli e a r m o n i a d i l v i o l i n o (kad se digne konjic komad rveta te se mee pod ice po fino vijoliiia tad se pozna koju armoniju daje vijoiin).

275 A. Kaznaiu vrhu Zamagnina idilija Navis Ragusina. U istomu listu spominje i Nika Pozzu i veli, da jedna oda Zamanjina bi 27 puta prevedena na italijanski, 3 puta na francuski a jedan put na engle ski i panjolski. Godine 1821. pie mu opet Gagliuffi: Ja bih htio prevesti O s m a n a 1 ), i pitam kakav rjenik, jer ne razumijem mnogo izreka, i ufam da u Osmana prevesti na italijanski, da se takmi a Ossian-om Cesarotti-a. Marko Casotti, spljecki knjievnik, koji dade na vidjelo poetike ivotopise blaenoga Avgustina Casotti i pobonoga arhiepiskopa spljeekoga Garagnini-a, oba Trogiranina, pie Kaznaiu na 30. novembra 1839., da mu je vrlo omilio njegov spia vrli u slovinskoga jezika, pa prilae: Noi dobbiamo sostenerci ad 'ogni patto (Treba da se odrimo na svaki nain) ; iza toga mu veli, da je Tommaseo pohvalio Kaznaiev prijevod Manzoni-jeve ode Cinque Maggio", koji je na nekijem mjestima bolji od samt) matice/5 ) Mnogo je ivotopisa Dubrovana izilo po italijanskijem listo vima, ali koja korist! cenaura ih je austrijska plijenila, kao ivoto pisi dum Pera M ilkovia, dum Vice i dum Pava Cumbelia, dubrovakijeh vikara u dugotrajnoj onadar sede vacante. Bijae strogo zabranjena i povjest dubrovaka Antuna Sorga. Mnogi stari sugragjani jo e se sjeati moe biti, kako je umakao kazni policije otac Inoencij C u li Malobraanin, rodom Spljeanin (vulgo F r a ta r gluhi), neka je bio pristaa policije.3) Kad mu nagjoe Sorgovu po vjest, odgovori, da ta knjiga nije njegova, ve da je nzajraio u ne koga Montanari, koji je umro osam dana prije, i da je ba hodio da je preda policiji. Policija povjerova! Luko i Y la h o S tu lli imali su mnogo rukopisa iz tugjijeh zemalja, Appendini pie, da se u Stulli-a nagje prepisan statut4 )
[) To uini docnije V l a h o Ga tka I di i to na latinski, a V i d o v i iz ibenika ua italijanski. a) 1 uprav Goethe prevagja n. pr. ono E i fu ga n ije . Er war, a Kaznaci: Ve

3 ) Neki spisi, nagjeni po smrti Culia, jasno dokazuju, a je bio prijatelj vladine poiieije. 4 ) Statut se zove knjiga te sadri zakone i obiaje uduoaj grada sa dot tenom vladom vrhovnom. Statuti svoj Evropi do francuskog prevrata. Kad bi vrhovna mjesta, to je znaGik da je mjesto zarobijeuo od grada i u kojoj je uregjen gradova i kotara trajali su po viaria ukinula atatut kojega vlade, a ne samo ptdlouo

276 grada Kotoru, tampan 1616., posveen Frauu Delfinu, provedituru mletakomu u Kotora, sazdan od Marija Buchia i Frana Bolice, glasovitijeh Kotorana. Isto tako Mleii dobavie iz Dubrovnika iza pada republike najstarije rukopise prvijeli statuta mletakijeh, koji vladahu u Mlecima odmah u poetku njihova postanka. Mimogred recimo, da je po svoj Dalmaciji bilo izobilja rukopisa, od kojijeh su neki razasuti po Evropi, a neki propali radi promjene vlade. N, pr. Petronij Arbiter Evropi bi bio poznat samo po nekijem ulomcima, da ae nijesu nala u cjelini njegova djela u Trogiru, u Marina S t a t ilija . A da ne bi Luija, velikoga povjesniara iz Trogira, ne bi se znalo ni za povjest To ma sa, arhidjakona spljeekoga, ni za Mia Madija, ni za popa D ukljanin a, ni za Cutheis-a, ni za Paoli-a, ni za pjesnika Marka Marulia. U poljednja vremena A n tun Drobac i otac Msdobraaniu Evangelista K uzm i mnogo uradie, da procvjetaju prirodne nauke u Dubrovniku. Drobac osnuje Muzej, koji nema to da zavidi ostali jem po Dalmaciji,1 ) a Kuzmi mnogo napisa u toj struci znanja; toliko da u poast njima bie nazvane njihovijem imenom neke novo otkrivene vrsti ivotinja (Turbonilla Kuzmici Brus. = Adostomia Humboltii; Prososthenia Drobaciana, Nik.) Pregjimo sad na prosti puk jo veseljak, jo rahat, jo drzovit, komu je Austrija putala da tjera svoju slobodu republikansku i ri jeima i obiajima. Puk pod Austrijom, a jo ne piada Austriji ni kakav porez osim carine, te je plaao i pod republikom! Pak pod Austrijom, a jo ne podloan vojnitvu! Puk pod Austrijom, a jo sugjen po zakonima republike! A proposi smijeno je bilo vidjeti (sjeamo se kao da je bilo juer) neke uene popove i neke gragjane gdje idu, naravno za platu, u ured pravde ili u koji drugi, da tu
njezinoj vrhovnoj vlasti. Tako *e vlaci fio stari svijet, tako srednja vremena, tako je vladala republika mletaka Dalmacijom, tako se republika dubrovaka smatrala u prva vremena kito drana da dava pronj e, biva da je pod pronjom (feudo, feuda taria), i da plaa harae onoj vladi, koja bi joj dala zemlje. Tako se tumai, zato senat dubrovaki, imajui od toliko vremena prije otok Mijet, pise caru srpskomu Uro u I. Mljet carstva ti je , biva statut je srpski 11 a Mljetu, premda Mljet spada dravi dubrovakoj. *) Ne znam to je sad od ono^a glasovitoga muztja V i u e n e a S o l i t r o Spljeauina, o ijim starinama pie Neugebauer a svojoj knjizi Sdslaven tampanoj u Mlecima.

277 mae inovnicima ne-dubrovanima zatone dubrovake i oporuke, ia latinskoga (ave je to bilo upisano latinski), a inovnike opet gdje psuju i proklinju Dubrovnik, jer ne znagjahu latinaki.1 ) Smijeno je bilo vidjeti stare inovnike republike i neku vlastelu, gdje preziru nove tugje inovnike. Jednom u nekoj skuptini neki inovnik izgo vori svata proti Dubrovanima: a su oholi, nastran-ljudi, nepristu pani, vrhu sebe, da se a njima ne moe opiti i ost. Tad ae digne prosta ena, podboi se iraskrivi: *A ko vas je zvao? A. Kaznai, uvi da neko huli Dubrovnik, te bijae primio mnogo usluga od Dubrovana, uini epigram, u kojem ree: ujem da taj i taj prezire Dubrovnik; nije udo: u naravi je svinjskoj da izvrati korito, kad se nalaba. Neko ree Luku Sorgo: nTravnaa) jesu etalita vaa, a on e njemu u latinskom stihu: Spravna ti je dakle paa*. R e m e d e lli udari jednom tapom psa nekoga vojnikoga kape tana; kad ga ovaj stane psovati, odgovori mu, da za dosta i dosta vremena tugjinae ne e moi Dubrovaninu imponjamts): ko sami to sam! jer puk, koji ve a svomu oajanju prebire i sama sebe, ne e da se u brke smije onijem, koji mu se dohode hvastati i kazivati pogledom, obrazom i postupanjem da su njeto! Smijeno je bilo vidjeti neke u prostu puku, gdje grde neku vlastelu, koja li zahu do podlosti novu vladu. Spomenuemo neku Luci ju Sambrajilo, Zupku iz Postranja (vulgo Luc ija Seanka) koja, kad bi susrela kojega od tijeh plemia, poela bi vikati: Hodfc e , hodHe, izdajiee Dubrovnika i sv, Vlaha! Policija je na svrhu zatvori. Kad izide iz tamnice, komisar je zazove preda se i zaprijeti joj, ako opet pone, da e je zatvoriti za dulje vremena. Ona tad nije vie vikala kao prije, ve kad bi susrela kojega od spomenutijeh plemia, rekla bi mu: Gosparu, ja ti se klanjam, a kad ti se po klonim, ti vie zna to ti hou rij et.4) Koliko smo u djetinstvu zen i enica vidjeli, gdje javno plau na dan sv. Vlaha! A kad bi
V

*) Ovo neznanje latinskoga unaprijed je neprestano raslo, dokle danas ne postade openito.

') U naem djetinjstvu srijeda je od pl ace bila pokaldrmaua pijeskom, te je naravno nioala trava. *) Od italij. i m p o r r e ad uno, initi komu osjetiti svoju vlast, starjeinetvo. 4 ) Ova ena, za uspomenu da je bila u tamnici, uSini molbenicu vladi, da joj dopusti da svake godine na Boi pogje u tamnieu i poda kalu s mlijekom i Melijem kruhom svakomu tamniaru. Bi joj doputeno i to je inila sve do smrti.

278

smo upitali kogagod starijeg gospara za uzrok, odgovorio bi : Plau jer se spominju prijanjega dobrog stanja pod prijanjom vladom, iji im je simbol sv. Vlaho\') Mi djeca tad bi togod razu mjeli k& o kroz maglu. Razumije se, da je o svetkovini sv. Vlah, kad bi u prva godita vas puk okaih sela dovrvio u grad, vlada stajala vie na oprezu, nego sad. Po tvrgjavam bi se naperiti to povi, po zidovima vidjeli bi se vojnici, koji takogjer stajahu na vratima od grada uz naperen top. Ovdje zasluuje da pripovijedimo neto, Sto se spominjemo kako da je sad. Naoj porodici stigne h daleka svijeta pismo od nekoga od nae svojte. To pismo proitae i pred nama djecom; bilo je humoristino i govorilo je ovako: ujem da se sada i u raju po sadio neki drugi svetac (sv. Jeronim) do sv. Vlaha, da mu bude pomonik u obrani. Pa smo itali u njemakijem novinama ii Frankfurta; Poto vlada u Dubrovniku bijae u noi postavila grb austrijski ba po dno noga kipu sv. Vlaha, tablica grba nije mogla pravo da stoji, i tad su malo otukli maljem noge sveeva kipa. U Dubrovniku se to ne zna, ali u N jem akoj se zna. Paek neki duhoviti njemaki spisatelj uini ovaj epigram: nU Evangjelju pie da vojnici lupeima slomie koljena, a Hristova ne slomie, kad vidjee da je mrtav; a sv. Vlahu u Dubrovniku, jur mrtvu, od straha d fc ne bi uskrsnuo, slomie koljena. Po ovme se vidi, kakva su bila ona vremena. U ono su se doba i sitnarije radile skrovito, jer vlada nije htjela alostiti avoje nove podanike. Danas je to drugaije. Danas se u sred bijela dana bez tolikijeh obzira rue i grde gracke zidine. pomorci, trgovci, zanatlije? Sto i kakvi su bili oni u prvo doba vlade austrijske? Bogatai i gospoda. Kultura se vlasteoska odmah u poetku uhvati puka* Vlastelu nasljedovati, to je bila za daa puka. Nigdje nije puk bio skopan sa svojijem zapovjednicima tako usko, to u Dubrovniku. Malenost grada bio je tomu prvi uzrok; drugi pak politika vlade republikanske. Dubrovnik je naseljen poro dicama iz oknijeh sela, koje dolaahu u grad da tjeraju trgovi nu i zanate; toliko da posta obian zakon u republici, da selja') Ima vise od sto godina da se Poljska razdijelila, a mi smo vidjeli jodnom kneginjii poljsku pasti u uesvijest, kad je lijeka gospogja bijae prekori!, da su Poljaci zaeluili da se od njih dogodi, ono to se dogodilo.

27 nin treba da dogje u grad, kad postane imuniji, i a bude gragjanin. Susjedni Hercegovci selili bi se u Dubrovnik, da uteku od turskoga jarma. Nema porodice dubrovake (oaira onijeh, koje dogjoe iz su sjedne Italije), koja nije porijeklom iz Hercegovine ili iz kojega okonoga sela. Stari seaat, po krvi gotovo vas od rimskijeh porodica, nagje se na svrhu petnaestoga vijeka i u esnaestomu opkoljen od naro da srpskoga. Povjest kae, da su ova dva naroda, rimski i srpski, u prvo doba bila razdijeljena; svaki sa svojom zastavom napose: Srbi sa za stavom sv. Srgja, a Rimljani sv. Zenobija. Kad je Srpstvo sve oplimalo, pleme rimsko, koje je gospodovaio, nagje da je svijesna, politika da ae zamijeaju u navadama i obiajima u jedan narod, i da pomet uu i sv. Srgja i sv. Zenobija, te se sloie pod jednoga treega sveca, s y . Vlaha. Tako povjest dubrovaka kae, da vlada uze oblik svojijeh po danika i uini se narod dubrovaki. Samo jezik u uredima ostane latinski, kad senat as consultus na svretku petnaestoga vijeka odlu i: Lingua slavica omnino prohibeatur1 ) u spisima ured. A a privatnomu ivotu sasvijem ae posrbie porodice rimske, bilo vla steoske* to dogjoe iz Epidavra ili iz Askrinija (Kotor), bilo gragjanske, te sluajno dogjoe iz Italije jali iz Dalmacije. Tako gospodari prisvoje navade svojijeh podanika, to nije jedini primjer u povjeati ljuckoj. Nije prijedmet ovoga naega prianja, da tjeramo taj povjesniki fakat do skrajnjijeh granica, to spada u filozofiju istorije. Dosta je ovdje samo napomenuti. Puk dakle u svakomu zanata, pa i seljak, primi uglagjenost, dajbudi izvanjsku, svoje vlade. Kako u stara vremena tugjinac nije mogao doi svukud da tjera kakav zanat bez dozvole opinske vlasti, tako su se zanatima bavili gragjani ve naseljeni. Oni majstori: zlatari, crevljari, avci, drvodjelci bili su razdijeljeni u tolika brastva, imali su svoje zakone, potvrgjene od senata, i sauvaj Boe, dirati u njih ili ih ne vriti. To sve Austrija nagje. Majstori bijahu bogati kao i gragjani. Majstor gospodar svojega duana doao bi samo da pregleda svoje radnike, svoje sluge, koji bi radili kroz toliko godina uglavljeni]eh, ili sluge do sprave. Sprava je bila originalnost u Dubrovniku i vrila se s nekijem obredima i svetkovinama. U djetinjstvu sam
Jezik slovjenski nek se posve aabrani.

280 bio dva tri puta nazoan tijem spravama. U kuama majstora bilo je kao u kuama gragjanskijem i vlasteoskijem. Porodom su ti maj stori bili obino iz Hercegovine. Brodarstvo propade sasvijem po zauzeu austrijskom. Muoge kue izgorjee, Englezi otee i nikada ne vratie okolo 130 plavi malijeh i veliki]et, a to u ftapoleonovu ratu s Engleskom (blocco continentale). Bi velika sveanost kad se zgradi prvi veliki brod kapetana Senkia u Gruu; ime mu bijae BeteV* Ovaj brod nemilo propade u nekom poaru3 ). Poslije, malo po malo, Dubrovani zgradie i drugijeh, tako a o dolasku sada njega esara bilo ih je 12 golemijeb, i igala gdje su se gradili bi nadjeveno ime Igalo Frana Josipa 1. U staro doba republike, prije dolaska Turaka, Bosna, Herce govina, Srbija, Arbanija trgovahu po suhu s Dubrovnikom, a preko Dubrovnika i s republikom mletakom i s ostalom Italijom. Telika korist, koju su Mleci crpli trgovanjem sa srpskijem zemljama, bila je uzrok, da se senat mletaki drao politike ne prtiti se u Dubrovnik i ne osvojiti ga nper avere uno scalo mercantile neutrale0 to to i danas Mleii pripovijedaju svakomu Dubrovaninu, koji dogje u Mletke. Novci srpski bijahu tako skovani u to doba, da su se inili mletaki. Dante prekori srpsku vladu radi toga posla: ........................... quel di Rascia Che male aggiusta il conio d Vinegia.

Paradiso c. XIX.
Documenta serbica iz Arhiva mletakoga (iznesena na vi djelo u Biogradu 1859.) govore: Stefano Duan, soggiogata Tllliria e ordinatala in feudi, si prodamo imperatore di Serbia e dei Vlasi4 ),
]) Bete b nazvan matematiar GrhetaklL S p i l a B etili a kaze se jos u Dubrovni ku i pria o toj peini, koju syak zna. P u l e n o m toga broda sUvio kip GlietaMia. I l i d a bi zamoljen da upie pod pulenom (uresui kip na kljunu od broda) epigram, on posij ovaj satirini: ' Za strailo morskoj ribi Nevjesta te ruta stavi.

Epigram nije bio primljen. 5 ) Poar i propast ovoga broda dadoe gragju biskupu Vodopiu za njegovu novelu Tuna Jele1 '. s) Da imaju neutralno trgovako pristan i*te. ') Vl as i su se zvali latinski narodi.

281 ide la conquista di Constantiuopoli, affine di tener fuori gli infe deli e tradurre la monarchia di Constantino Magno nella nazione slava, e volle socio all impresa il Doge di Venezia, ma questi non credendo esser interesse veneto, non tenne lMnvito 1 ). Poslije kad dogjoe Turci, Dubrovnik sklopi savez, da Turska brani republiku*). Ostade neprekidno trgovanje s Hercegovinom i pod Austrijom, pri vatno i javno, to je bilo do juer, moe se redi, na Ploama na Tabora tri puta na nedjelju. Cijene se prodavalo meso i govegje i bravlje, i vosak, i med, i voe, i svako blago boije5 ). Malo po malo preselie se iz Hercegovine i Hercegovci crkve istone, to nijesu mogli pod republikom. Nije ovdje mjesto da se iznesu veliki i duboki uzroci, zato politika senata nije doputala druge vjere u Dubrovniku osim Izraelaca, o kojijem tano zapovije da crkva hridansks, da ih se pusti da ivu gdje hoe. Glasoviti pa pa Inoentij III, uputi vrhu toga svemu hrianstvu glasovitu po slanicu, gdje govori megju oatalijem, da Izrael neka mrzi i zasijeda svaku crkvu hriansku, ali ipak i ne znajui Izrael neposredno dri sve crkve na svome temelju. Nostri portatores (nai nosioci) zove ih. Mnoge se imune porodice pravoslavne preselie i donijee svoje bie i novaca, to pod Turcima nijeau mogle ni oitovati, ni tro iti, ni trgovati s njima. Tako ti novi Dubrovani umnoie dubro vako bogastvo, Oni su donosili, a iz Dalmacije, iz Italije, iz Njemake, niko ne donese nita, nego odnese. Ovdje zasluuje, da zabiljeimo priu o nekomu doljaku pravoslavnomu, koja se jos pripovijeda u Dubrovniku, a i u Trstu je spominju njegovi potomci. Mi vjerujemo i ne vjerujemo, ali podobna je da bude spomenuta.
0 Stevan Duan, podjarmimsi Iliriju i uredivi je u pronje, proglasi se carem srpskijem i vlaki;em, namisli osvojiti Carigrad u svrini da iafcjera nevjernike, i da monarhiju Konstantin a Velikoga prenese u srpski narod, i htjede za druga u podvizi dida mletakoga, ali ovaj ne, cijenei da je to interes mletaki, ne oazva ae pozivu. a) Stari Dubrovani, zaneseni za bivu repu!) li kn, zvali u (kako smo etili doata puta u djetinjstvu) tursku vladu: Xa ae stari! I 3) i l i djeca pitali bi lijenika E a d i a , veoma uena ovjeka: do Staje, da D u brovani ovako eist-o piu naki, bolje nego Dalmatinci i Hrvati. On bi odgovorio E \ moj ainko ! kola jezika elovjenskoga bila je od davmjeh davnina Dubrotcanima na Taboru. Kad Tabor dospije, preuijee je u ^imnarJje, ali. uvjerite se da ue e vie biti ona.

282 Valerij Maksimi pie (Lib. I.), o udesima o priama: in anc piti opinione scio, quod exstimatio versatur : nostrum sit monu mentis scripturae consecrata haec, perinde ac vana non refugisse.*) Jo vo M ilakov i iz Mostara, prvi pat kad dogje na Tabor kao mladiak od 15 godina, zaudi se gradu Dubrovniku, te kanoti dijete umorno, pogje da spava. U snu prikae mu se starac sa ljakom, a kad ga on upita: ko si? nJa sam sv. Vlaho, odgovori mu. Moj ainko, ti si dobro dijete; ti, kad podraate, preseli ae u Dubrovnik i ninie dosta dobra i sebi i drugijem. Ovaj je san Milakovi pamtio i opovijedao porodici, k tako se i dogodilo. Dogje u Du brovnik, pone trgovati i veoma obogati, toliko da uini dosta do bra Dubrovanima zajmavanjem, koji se tako po njemu sad broje prvi bogatai. Biskup ga je dubrovaki esto polazio. Milakovi na umru ostavi mnogo novaca katolikijem crkvama sv. Vlaha i crkvi Gospe od Milosrgja. Po njegovoj smrti pue ova pria u puka. Ovi majstori toliko bogati, u ijim se kntma vidjelo i sre bra i zlata, to oni opet ostavie sinovima i svojti, tako da se i danas vide po nekijem kuama ostaci njihova bogastva, opili su vazda sa gospodom gragjanskom. Spomenimo koju od njihovijeh izreka, reen ij eh samo po zdrava razumu, jer, osim nekijeh, uope nijesu znali ni itati ni pisati. Godine 1848., kad su izabrani poslanici iz svega carstva ho* dili na sabor beki, i radi bekijeh nemira sabor bio prenesen u Kremsier*), i poto novine pisahu da se poslanici3 ) bave u sa bora pravima Ijuckijem, postankom zadruge Ijucke i ostalijem teo rijama idealistinijem, kako la Con stitue nte francuska prije Robespierrova vladanja, i kad neko to itae u duanu, jedan bogati majstor crevljar ustane i otme list tomu itaocu, govorei : ,,A. zato su otili! dakle ne e biti nita; ja predvigjam, da e doi gora vremena apsolutizma, nego to su bila. Ove idealnosti ne slue: bilja, bilja se hoe I ekajte to gore, nego je bilo do 1848. Neki drugi mamio puk po puta i po duanima, da oholost i ponositost nekijeh inovnika bude utrkana. Kad ga radi toga pol) Y jnam da neki vjeruju a neki ne vjeruju: naa je dunost da ovo, posveeno spomenicima pisma, ne odbacimo kao ispravno. *) Grad u Moravskoj, eeski K r o m er ir. *) Posaniei iz Dubrovnika bijahu dva; ^Niko A n d r o v i i Ivo E ad m i l i i.

288 zvae pred komisara od policije, i kad mu postavie obina formalna pitanja: kako se ti zove? odakle ai? ko ti je otac? i ost., zavie: Ja sam populo (puk) od Dubrovnika, otac mi je je stari Dubrovnik i drugo nemam esa odgovoriti/ Kad si populo, odgovori komisar, platie ti mjeBto svega pukau. No poto se poslije malo da na smutie stvari u Austriji, nije platio nita, jer je svak predao za svoj poloaj. One kobne godine, kad se neko u skupu majstora, (koji su mogli slobodno biti vijenici u kojoj dravici polupitomoj) izrazi, da at s vremenom mogu nadati i vioj slobodi, nego sto je bila ona, koju je uivao Dubrovnik do god. 1848,, i da se ti zavjeti imaju upravljati Bogu u molitvama, jedan drugi ree: Dosta je moliti oga, da bude svegj i unaprijed Dubrovnik kako i do sad, i da ne pane u gore. Ovaj odgovor spominje onaj Skipijona mlagjega afrifeanskoga, dok bijae ensorom. Za vrijeme rtve i molitve, te se obino cinjaku prije ensa, da bogovi ave to vie naapore i umnoe rimsku vlast, zavie u foru: Rea romana satis bona et magna est, itaque precor, ut eam perpetuo incolumem serrent. Ac protinus in pu blicis tabulis ad hunc modum carmen emendari jussit1 ) {Valerij Maksim, bib. IV.). Ne bi nigda svrili, kad bismo htjeli spomenuti sve izreke proate i pametne to smo uli. Poto amo mi i vei dio dananjijeh gragjana, koji se broje megju prve u gradu, sinovi jali unuci onijeh zanatlija, ne moemo srcu odoljeti, da ne spomenemo as jednu as drugu njihovu izreku. Premda te izreke mogu i nama i svakomu i po sebi panu ti na um, ipak dokle smo mi, biva avi nai vrsnici, u ivotu, meminisse juvabit* Malo po malo uvlailo se u Dabrovnik neko nehajstvo za vje ru i za opsluivanje dranstava crkovnijeh i u prost i neuk puk, i ako to nije bilo ba oito neznabotvo. Prepirala se jednom dva prosta i sebina ovjeka, oba bogata, o neumrlosti due. Jedan, koji je bio vidio, kako se govori, dva prsta svijeta i stek novaca, teko pritisne razlozima drugoga, bogata a prostaka: da nema uprav razlike u sutini ovjeka i ivotinje, osim u viijem i manjijem
') Drava je rimska dobro i velika je, toga molim, ria je za uvijek sauvaju itavu i zrlravu, I odmah naredi da a u jaynijem knjigama popravi na ovaj na* oiu molitva.

284
stepenima razuma. Drugi nije umio to vie odgovoriti, nego ree: Bie tako, kako ti govori, ali ja u tjerati, kako su me nauili, u svojoj vjeri; vriti obrede, pohagjati crkve i ostalo. Ako ne bude iza smrti nita, kako ti govori, ja ne u biti izgubio nita; ako pak togod bude, bogme, ja u biti togod i zasluio, pa Bog. Prvi se nagje na to tako pritisnut, da presta de mudrovati unaprijed1 ). Razgovarahu se jednom pred kafanom na Ploama . Kaznai i neki gospodar majstor. Sluajno progju tuda volovi put klao* nice. ,gosparu, ree majstor, da znadu ovi volovi gdje idu, a njih ovoliko mnotvo, to bi ae sad ovdje dogodilo ! A, jadan m eUref ne prketaj tako ti! odgovori Kaznai, a vidi Ii ovijeh dmgijeh volova (sluajno prolaahu neki vojnici da promijene strau); ovi znadu gdje idu, pak? Ovaj odgovor probudi megju njima lijepo razloenje i veoma zabavno za sve one, koji su tu hladovali. Dolo se do moralne filozofije, koja kae, da je velika razlika megju ivinom i ovjekom. ivina je pritisnuta od svijeta materijal noga. Materijalne katastrofe svakojake ine joj trpjeti i utamane u trenutak na hiljade hiljada ivina. I priroda (zima, ljeto, glad, sua, navale jaijeh ivina, stavljajui u ovaj broj i ovjeka) ine im trpjeti. I ovjeka pritiska uporedo sa ivinom materijalni svijet i njegove sile, no njega jo pritiska i drugi svijet moralni, za koji ne zna ivina, biva zadruga koja mu drago Ijucka (vlada), u kojoj ive. N. pr. Suvarov pie carici Katarini: Tvrgjava Izmajil ne moe se uzeti, no ako da u jedan as pogine 10.000 ljudi, a carica mu odgovara: Uzmi Izmajil na svaki naini^ Tri hiljade smo ljudi izgubili, mrtvijeh i ranjenijeh, bez ijedne koristi ree jedan general Napo leonu I. Ovaj, koji je vojnike zvao hranom topova, odgovori ge neralu: ,,Ne boj se da je to kakva teta carstvu; proastu no po francuskom carstvu same bludnice bie ih toliko novijeh narodile. Dakle dva svijeta, materijalni i moralni, pritiskaju ovjeka, a k tome on analizuje tanko po tanko svoje bolesti i nevolje, to to ne ini ivina. Slijedilo bi, ako nema iza smrti drugoga ivota, da bi ovjek bio najnesrenija ivina na svijetu. 0 materijalisti! to vam se ini o ovijem Kaznaievijem razloenjima?
]) N i k o V e l i k i P o z z a nekako obazua za, tu prepirku i porui majstoru, Ja je dobro odgovorio, ali da Ujjrav u smislu bogoslovnomu i po nauci kriaiistva tako razloenje ue v r i j e d i n i t a da dava na skeptiiza-m (argumentum scepticum), tako i jest uprav.

285 Malo po malo izumrijee atari majstori i njihovo bogastro radi sistema Centralizacije. Svak, ko je austrijski podanik, ima pravo da prodava i radi u carstvu i da se naseli gdje hoe; tako oslabie zanati domorodaca. Taj sistem ojaa vie ili manje svud po Evropi. Tijem se umanji ne samo dobit i bogastvo, ve i utnja za narodnost, vjeru i moralu. Evropa ima etiri iz vora, iz kojijeh sad potjeu rasputenost, skepticizam i nevjerstvo megju prostadijom. Oinie se da su paradoksi i bilo bi vrijedno da o tome podulje razloimo, ali tomu nije mjesto u prostoj kronaci. Ti su izvori nemoralnosti: sloboda tr g o v a n ja (com mercio libero), m ilitarizam, zakon da svak im a h o d i t i na k.olu i veliki napredak fizike, koji donosi da mahine ine ono, to je prije ruka ovjeija. A radnja je jedini nain da se razviju duevna i moralna svojstva ovjeka, kako nas ui prva knjiga (Genesis) sv. Pisma. Jednom u Parizu vidjelo se povie vrata od duana napis; Chemiserie moderne, to znai: ovdje je prodaja svake vrsti koulja po modi. Progju tuda slu ajno dva Italijanca. Jedan, koji nije znao itati francuski, upita drugoga, da mu ree, to je to upisano. Ili ne vidi, Che miserie moderne!a (koje su ovo tuge i nevolje modernijeh vremena) ! Dolaskom druge vlade dogje i mnotvo tugjinaca u Dubrovnik. Trebalo je otvoriti gostionici, priregjivati havalkine, veijune itd. U prva godita bio je velik zazor tu uljesti. Aller Anfang ist schwer, svaki je poetak teak, veli njemaka poslovica. Danas nije cijenjena bludnicom ena ni rasputenijem ovjek, koji tu ide o pokladima. Tijem se pometnue domai bali, gdje bi se pozivali samo susjedi i znanci. Kako se na kavalkine i veijune dolazi obino u makari, tako malo po malo nestae javne makarate, to bi se inile po poljanama grada. Jedno godite, kad je placa bila puna makara, u sumrak, bane odnekle makara u ominalu, pola bijelu a pola crnu, s verigom na nozi. Ta makara hodila je sama i ubrusom inila kako da otire. suze. Graja dospije na placi, svak dogje u se i stavi se u neku ozbiljnost; svi poteku za tom makarom, koja je, ne zborei nita i otirui suze, tijem moda znamenovala bie politiko graa. Poto je mirno hodila, policija se u nju ne uprti, inei kao da ne ra zumije.
SS

28fi Kako je dobit hodila sve na manje, zanatlije su cijenili, da je ubarnije poi na kavalkinu i na veljuD javni, jer kad bi se otilo na privatni bal, valjalo bi mnogo potroiti.1 ) Dobro ree gospogja iz plemenite kue Bonda jednoj Ruskinji, kad joj ova opazi, da vladike dubrovake prem krotko i prosto po stupaju prama svomu porijeklu: to et ! nama od naega staroga sjaja nije ostalo nita nego la politesse dfentretement.* Ta se poli tesse protegne i na slubu, tako da i dan dananji, kad opimo ako e i za malo 9 kojom starom enom ili ovjekom, odmah mo emo pitati: a jesi li ti sluio ili sluila u kojoj vlasteoskoj kui? eljad od slube, koliko u vlastele toliko u gragjana, dobavljala su se iz selO ,* Kad bi stupili u slubu zvali bi se djeti, djevojka*) na rimsku: puer, puella. Prijevod sv. Pisma vazda zove eljad od slube pueri, n. pr. Laudate pueri Dominum in domo David pneri sui (hvalite sluge Gospodina kui Davida, sluge njegova). Kod Rimljana sluge bijahu robovi. Poto hrianstvo ukide ropstvo, kod vlada republikanski]eh osta obiaj, da eljad od slube, premda mjesti bila robovi, budu zapisana kao lanovi porodice. enske, ako se ne bi udale, umrle bi u starosti u kui gospodarevoj, a muki bi
Neki zanatlija dubrovaki, koji imae mlagjabnn enu, litio da se proveseli u veljunu, a nemao nego jedan talijer,, U^me ga i pogje. ena, koja bijae ostala do ma., sjeti se, da je digao Iz krabiee oui jedini talijer. Sto e ti ona tad? Brzo se i ona makaraj i pogji 11a veljun. Svak ae divio iv oi te makare, koja zaara mnoge a najvie naega zanatliju. Ona ne skide makaru s obraza, ali ueiai. /nati da je ena. Na se zanatlija svu uo pozabavi s tom makarom i javno i tajno, i svakomu se inilo, da je ta makara nanesena za zanatlijom. Ovaj toj ivahnoj makari pokloni talijer, koji jo imao u?,a se. Na svrliu maSksire nestane. Sjutri dan u kui niesa, i kad je slao zenu da pogje gdjegod zajmati koji novi, ona mu preda talijer, ispovidjevi mu, da je ona glavom bila ona makara, s kojom se svu zabavljao. Ima priu 0 zgodama i gorij eli od ove, te se dogodile po javnijem blud nijem kuama, ali ne mogu se pripovidjeti, jer su upletene osobe velikijeli stalia, koje va lja poitovati radi asti, koja se ima nositi vladi i erkvi. 4) Jednom neka prosta ena neu data dogje k meni p omamljena, da je ispovjednik nije litio ispovidjeti, nego da dogje drugi put. Taj sveenik bijae istom doao, pa nije znao da u . Dubrovniku d j e v o j k a zuai s l u b en i c a. Upita je: jesi Ii ti udataV nijesam; dakle si ti djevojka? - nijesam po nijedan nain, odgovori. Kako? nijesi. ni mlata ni djevojka; moja draga, ima biti duga ta tvoja ispovijest, a ja sad nemam vremena, dogji drugi put. Ja joj protumaim taj qui pro quo, te je io smiri.
1 1o

287 bili ^apostati, nadgledatelji kue i imetka. S djecom, i plemikom i gragjanskom, dokle ne bi ula u povie kole, postupalo ae isto kao sa eljadi od slube, na rimski nain, kako sv. Pavao ui u avojoj poslanici: Dokle je edo maleno, nita se ne razlikuje od sluge, premda je gospodar od svijeh njih: cum heres parvulus est nihil differt a servo, cum sit dominus omnium.* Kako prije dolaska Austrije nije bilo gragjanskijeh kola, tako bi koji pop, pop od kue, pouavao u itanju, pisanju i u raunici i djecu seljansku, koja su sluila po kuama, (ensku slubu ne) i rogjenu djecu gospodara od kue, sve zajedno. Pripovijedao nam je Frano Bona, da je iao u popa na kolu zajedno sa svojijem djetiem, vrsnikom, i da bi ga ovj kadgod predobio u lekcijama. Svake nedjelje pak doao bi pop da pouava u kui gospodarevoj nauk hriauski, molitvice ili ti dotrijenicu} kako se govori u Dubrovniku, i djeca gospodarevu i muku i ensku eljad od slube zajedno. T J stara vremena, kako pie Cerva, dohodila m i hercegovaka djeca crkve istone na slubu kod vlastele i gragjana. N. pr. arhiepiskop dubrovaki M ilko vi bio je sin jednoga Primorca, koji je sluio u kui vlasteoskoj, i neke Anke, vjere pravoslavne, koja je u drugoj kui sluila kod Beter, Obiaj se uvede u pukijem kuama, da se u veer na zajedniku molitvu ima skupiti sva mladost koja slui, i ona vjere katolike i ona pravoslavne. Te molitve nijesu bile nego ,,Oena i Zdrava Marija1 ', to zovemo Rozarij, koje su molitve iste i u katolika i u pravoslavnijeh; poto su katolik i pravoslavni od iste vjere i ako nijesu od iste crkve.3 ) Ovaj obiaj starodavni, da slubenici pravoslavni mole Boga u veer zajedno sa gazdom i gazda ricom katolike vjere, trajao je jo u Kijeci za vrijeme moga tu popovanja. Svaki djeti i djevojka stajali bi u slubi do sprave. Iza sprave mogli su ponoviti pogodbu s gospodarem do druge pa i do tree sprave. egrt, djeti duana, mogao je poslije otvoriti duan za svoj raun, ali se htjelo da to puste majstori, koji bi ga prije okuali, je li sasvim vjet zanatu. Valjalo bi prouiti matice crevljara, drvodjelaca,
l) K a lij i n a moe bit da ne lui bio nigda imao pristupa pred earieu rusku Katarini], da nije naao u Petrogradu krasna mladia vjere pravoslavne, koji je imao velik uticaj 11a dvoru caiimu : a taj mladi bio je prije djeti u kui Eanjiue,

288 zlatar, i ost., da se o tome uzima ist pojam. Kadgod bi djeti re kao, da de poi na more. Pod republikom vlastela i p u ani (gra gjani prvi po redu iza vlastele, kako equites u Rimljana) obino su trgovali svojijem brodovima, meui za kapetane prijanje svoje djetie. Mogao je poslije taj kapetan broditi morem i za svoj raun. Imamo jo u Dubrovniku gospockijeh porodica, kojijeh su oci ka petani bili djetii. Kad bi djeti rekao, da e biti sveenik ili mirski ili manastirski, odmak bi ga gospodar taj dan stavio za trpeza, da jede s njim. U naemu sveenstvu imali smo sveenika, koji su bili djetii. enska iza sprave mogla se udati, obino za gragjanina zanatliju ili sa seljaka, i donijela bi tako u selo, u koje bi po la, uglagjenost gragjansku. Za to seljak dubrovaki ima neku uglagjenost gragjansku, koju nemaju ni italijanski seljaci. Iz ovijeh obiaja nastae u narjeju dubrovakomu neke oso bite rijei, posve nepoznate drugovgje: porabak i hniglin. Kako je uglagjenost tijeh djetia i djevojaka bila vie izvanjska nego unutra nja, biva samo povrna, tako se njihov sin jali ki zove i sad podrabak1 ), biva ne sasvijem izu u uljudnosti. Ti budu obino podrugue, mutikae, nehotice e te podbosti; budu hvalie golemi i ost. Sin jali ki opet kojega podrapka zove se m ig lin , m ig lin ic a , biva ne tano uljudan u sitnarijama postupanja. Politesse dentretement batini se jedino od otaca, ne stie se. Dospjelo to, Duhronik nije drugo do obina varo, grad unus ex millibus3 ), kao dan dananji. Savez megju djetiem i djevojkom i gospodarem bio je ne prekidan do smrti. Djevojka udata pohagjala je s djecom vazda kuu, gdje je sluila. Ako se ne bi udala, bila je lan kue do smrti. Ima mnogo primjera o vjernosti eljadi od slube. Dosta je da iznesemo dva iz ovijeh vremena, da ne spominjemo onoga vjernoga Primorca, (o kojem govori A. Sorgo u svojoj povjesti), koji se u jutro rano, na dan kad se imao megju saveznicima sklopiti mir poarevaki, baci na koljena pred svojim engleskim gospodarem, zaklinju ga, da engleska vlada odobri, da se preda Turcima Sutorina i Klek, da Dubrovnik ne bude s nijedne strane graniiti s mleta kom, republikom; ni onoga Paska Buconjia, koji je skrovito po lazio N ikolicu Bonu u Silistriji i primao njegove poruke senatu
Rabe je sluga, djevojka. a ) Jedan iz tisua, e reda.

289 dubrovakomu ; ni onoga Jaka Pri alida, koji izda senatu tajni savez dubrovakoga arhiepiskopa T rivulzia a Mleiima. Spomeni mo samo onu staru slubenicu, kojoj prijani njezin gospodar bijae duan nekoliko stotina i koju, kad ovaj utee s duga, nukahu da preko austrijskog suda trai svoje. Sauvaj, Boe, ree, da ja svoga gospara zovem na pravdu. Jedna druga enska glava slu ila je od mnogo godita u neke plemenite gospogje. Jednom nastupi gladno godite, te kruh poskupi kao nikad do tada. Poto gospogja bijae osiromaila, ova slubenica pristavljae od svojijeh no vaca Sto je manjkalo, da se kupi hrana, da se gospogja ne bi oalostila to je upala u siromatvo. To ae obaznalo tek nakon mno0 vremena. ** Mnogi gospodari i gospogje bez potomaka ostavili bi svoj imetak djetiu ili djevojci, a mnoge bi se gospogje udale za svoga djetia, to sto i sad traje po svijetu. U posljednja vremena republike, a i pod Austrijom, bilo je kuda vlasteoskijeh, koje su dijelile svoje slukinje na toliko vrst, biva; spravljenice, slukinje od mnogo godina, i te su imale neku potolast u kudi; pa djevojke srednje, biva ved pripitomlje ne; pa upe, up a vice, djevojke istom dole sa sela. Vanjski, vidljiv znamen da djevojka slui u kudi vlasteoskoj bio je b ije li trak megju pletenicama kosa, a crveni trak megju pletenicama bio je znak, da djevojka slui u kudi gragjanskoj. Znali su se posli spravljeuicS, srednjijeh i upavica. Obiaj je bio u Dubrovniku, da slubenice idu pred gospogjom a ne straga, kad bi ova izila iz kude, ili pjeice ili noena od dva nosioca u segjeti (nosiljci) otvorenoj ili zatvorenoj. Bio je ta kogjer obiaj, da djevojka pogje navijestiti dan prije kojoj dru goj gospogji, da sjutra na tu i tu uru bude doma ako moe, jer da de je pohoditi njezina gospogja. To su bili to sada b i g l i e t t i di visita (posjetnice), kojijeh onda nije bilo. Ali su to bili neki bigliettif koji ti navjeivahu, da valja da bude doma. Kekosmo da djeca i sluge bijahu jednako drani to se tie strogosti. Ni dijete, ni slubenik, ni slubenica nijesu mogli ni iz kude iziti bez dozvole gospodareve ili roditelja. Slugama ni djetetu ne kai lice svoje, stara je rije dubrovaka. Kad bi jedni ili dru gi togod sagrijeili i kad bi se obaznalo, nije tu bilo ni buke ni

290 talabuke u kui, nego bi gospodar doao pred slugu ili dijete, pa ga udno, rekavi mu uzrok, i odmak se odaleio; u veer o tome nije bilo vie zbora. Ljubaca odraslijoj djeci preko. 5-6 godita nije se davalo. Zato su ni ja ni svi moji vrsnici ne spominjemo, da su nas igda roditelji poljubili. Putavalo se djecu da plau koliko kode, a kad bi togod iskala ili kad bi ve dodijala plaem, pritrala bi mati ili otac i izbili ik, nadodaju onu izreku, koja je bila kao formula kazne: Ovo ti je da uzima za sto plakati. Za velifce pogreke i osorne rijei i ostalo, mogla su djeca i eljad od slube pitati i protenje. Ovaka strogost bila je i u krani. Hrana postavljena od ro ditelji ne bi se odmakla, dok se ba ne bi vidjelo da udi zdravlju. Kad preko objeda ne bi ktio da jede ovo ili ono jelo, a ti se dig ni s trpeze i stoj bez objeda ili bez veere i hajde gladan na kolu, dokle sjutri dan, radi velikoga glada, ne pojede onu hranu, koju juer nijesi htio. To je bilo pravilo. Koliko i koliko su nam puta vlastela i gragjani pripovijedali, da je po njiliovijem kuama to openit obiaj ! To je trajalo i u nae doba. Ne samo roditelji, ve i znanci i prijatelji njihovi mogli su javno na putu ili u kakvoj skuptini kazniti ili iskarati dijete, samo kad bi pitali prije dopust u roditelja. Spominjemo se, da su nas roditelji mno go puta poslali u koje mjesto ili u koju kuu, a da mi nijesmo znali zato nas alju, jer nam ne bi htjeli rei. A kad bismo doli kamo bi nas poslali, primili bismo bata i ukor od njihovijeh prijatelja! Ta ko je bilo po svijem kuama. U koli pak, kad bi uenik zgrijeio, uitelj je imao vlast da ga kazni po pravilima kole. Izvan kole ni ueitelji ni upravitelj nijesu imali nikakvu vlast nad uenicima. Upravljati djecom bio je posao roditelja. Ovi su pazili gdje ie, igra li, pohagja li igre, teatre itd.; uitelj i se u to nijesu mogli prtiti. Ako bi dijete bilo tugje, tu je vlast imao gospodar od kue, gdje je dijete stanovalo. Batinama i drugijem kaznama uenik je bio u koli podloan i do naega doba, i to dokle ne bi svrio gramatike nauke (to bi odgo varalo dananjemu sedmomu razredu gimnazijskomu^. Kad bi uljegao u sedmi razred (filozofiju), bio je smatran ^gosparem**. Neka ree lekciju gospar N. N., rek bi uitelj. Uenik bi rekao lekciju, ali s je d e i, ili bi odgovorio da ne moe, da nije spravan. To bi

291
mogao rei bez kazne, jer je ocjena uenika u glavnome visjela o

posljednjem ispitu na svretku godine. Radnje kolske mogao je uenik raditi koliko god hoe, mogao je ostati u koli u tu svrhu koliko je htio, etiri, pet, est ura. Kad bi bila radnja kolska, nije bilo mjesta drugijem lekcijama. Spomenusmo ve prije, da je u Dubrovniku vrijedilo rimsko na elo, koje spominje sv. Pavao: Dum heres parvulus est nihil differt a seroo (dok je naljednik malen ne razlikuje se ni u emu od slu ge)1 ). Vlada rimska sastojala se iz senata, biva od prvijeh R i mljana koje sabra Romul, i iz puka, biva od ljudi iz okolice te dogjoe u Rim. Svaki je od njih imao apsolutnu vlast vrhu svoje porodice. Dakle vlada senata imala je vlast vrhu podanika, a ovi' vrhu svega svoga poroda. Po tome nije nikako mogao nastati apsoluti zam, kad podanici, domaini, (patres familiae), imahu vrhovnu vlast vrhu svojijeh. Kad bi trebalo kazniti eljade podlono vlasti domaina (patria potestas), ili ga poataviti na koje mjesto javno, ili mu tra iti porez, valjalo je prije pitati dopust u domaina, u ijoj se vlasti nalazilo to eljade. Dakle vlada rimska, ono senams popuImque romanus (senat i narod rimski), izlazilo je iz vrhovne vlasti otaca vrhu njihove porodice. Kad izlinja i pogje u nita ta vlast, buknu apsolutizam, biva naelo, da vlast vlada ne ishodi iz oblasti oinske. Austrija, koja je imala Dalmaciju i gornju Italija, nije mo gla odmah uvesti svoje njemake sisteme o uzgoju djece. Sistem je kola dakle bio italijanski. Priloi tome nedospjetne bune italijanske od god. 1820. i 1848. pa unaprijed, koje nijesu dale vremena Austriji, da uvede svoje sisteme po uilitima i talij anskijem. A Dalmacija i Dubrovnik, gdje su vladali italijanski naukovni sistemi (jer je sva Dalmacjja pripadala republici mletakoj) drali su se dijelom Italije. G io b e rti (vidi njegov Primato) i mno gi drugi italijanski knjievnici broje dalmatinske i dubrovake knji evnike megju ltalijance. Paek M arin Drago Kotoranin, koji umrije na Koruli kao korulanski episkop g. 17SS., ostavi pismo gdje veli: Sotto i vocaboli di Italia e di isole adjacenti era inclu sa giusta lo stile della Romana Caria anche la Dalmazia, e la pro*
') Sv. Pavao posluio se odredbama rimskoga prava za dokaz, da je Bog Otac odredio Izraelcima dokle se imaju pokoravati pedagogijskijem zakonima Moj sije.

292 vincia di (Jattaro 1 ) (poslanica Frana ppendini-a adrji Ciccarelli-u). Dakle jezici latinski i grki bili su poglavit predmet kola gramatinijeh, a retorika, poezija latinska i italijanska i filozofija poglavni predmet kola viijeh. 0 narodnome jeziku nije bilo ni ipomena. Za Dabrovnik nije to bila velika teta,4 ) jer znam da smo se mi svi kao uenici u slobodnijem urama bavili itanjem Osmana i G jo r g ji e v ije h pjesama i drugijeh narodnijeh pisaca. Pa u Dubrovniku danas i najzaneseniji autonomai govore doma srpski. Opirno poznavanje klasiizma bio je plod dovrenijeh nauka. To je izvor svake knjievnosti i dan dananji. Ovdje vrijedi prepisati neto to je pisao Giusti Capponi-u: Quando io vi confessai di saper poco o nulla di lingua latina, mi rispondeste: tanto me glio; or credereste? di quel vostro tanto meglio non mi sono mai potuto dar pace, prima di esser arrivato da me a capire Tacito, Virgilio ed Orazio. Quel tanto meglio buttato da voi per compas sione mi fece rientrare in me stesso, e correre subito alle fonti di letteratura.*) Gfust-u se dakle inilo da se Capponi s njim ruga radi njegovijeh pjesama i stavi se da ui duboko latinski i bolje grki. Tu istina svi spisatelji svjedoe, i sm prvi srpski knjievnik D ositej Obradovi, koji pie: Vjerujte mi, gdje nema latinskoga jezika tu nema ni ivota, jer (ovo opet prilae Giusti) M L' aristocra zia dei dotti ha gli scrittori greci e latini per rifugio. I dottorucci ple bei hanno i giornali, le riviste, le enciclopedie, i dizionari per essere o diventare ogni giorno o creduli o rinnegati. Alla infima plebe che sa leggere restano i pochi buoni libri e la scuola del mondo.4)
f) t1 Pod rijeima. Italija i blinja ostrva razumijevala se u stilu I/iniske Kurije i Dalmacija i kotorska pokrajina. *) Ako je bilo tete po Slovjenstvo, to je bilo n ostaloj Dalmaciji, gdje se po gradovima govori samo italijanski. 3) Kad vam ispovjedili, da poznam slabo ili nimalo latinski jezik, odgovoriste mi: t o l i k * bol i e; a sad, biste li vjerovali? ono vae toliko bolje nije mi nikako moglo dati mira, prije nego postigoli da, razumijem sitm po sebi Taaita, Vergila i Horaoa. Ono toliko bolje, koje baoiste iz saaljenja, inilo mi je, da se s&beiem u ea i da treim otimah k izvorima svake knjievnosti. *) Aristokraciji uen ijeli grki su i latiuski pisci utoite. Dokturii ^lebejaki imaju novine, smotre, enciklopedije, rjenike, da Ludu ili poetami svaki dan vjernici ili odmetniei, Najnioj fu ri to zna itati ostaje ono malo dobrijeli knjiga i kola svijeta.

298 Aristokracija knjievnosti je klasicizam, jer ovaj iznosi i istinu i moralu i ljepotu u jednom jedinom pojmu. Kad je opis istinit, moralan (dobar) i lijep, zove se klasian. Jedan spisatelj italijanski govori: Noi chiamiamo la poesia, la musiea, la pittura ecc. *belle arti1 ), dakle pazimo samo na lijepo i na raskono. Prvi most da se pregje na materijalizam jeste zvati uenjem lij ep i jeli umjetnosti ono, to su nai stari zvali studia bonarum a r tiu m ,2 ) a ne p ulch rarum 3). Djela puna humora (francuski esprit), knjige gdje se kritikuje, gdje satire gagjaju na pojedine osobe, ne mogu nikad biti klasine,4) jer im manjka moralnost. Toga se naina pisanja valjalo uvati u starijem kolama. Da je najbolje uinio uenik radnju hu moristinu, uitelj bi je odbacio i pokarao ga. Jer valja da se spo menemo, da svaki oni, koji uloi da pie u svrhu da se komu ruga, na svrhu postane sam eljade od ruga i ini ti tugu, Francuzi go vore: l i y a quelquun qui a plus dfesprit que Voltairef c est tout le monde, a to znai: Biva na svijetu ko je duhovitiji nego Voltaire, a to je vas svijet. Da se iskua je li dobro uenik upuen u klasinijem jezicima, bilo je u ono doba i neko drugo sredstvo, biva uitelj bi ga u neke dane, kad su se ponavljale lekcije, postavio na katedru, da pouava ostale uenike, a uitelj bi sm sio na klupu zajedno s uenicima i hinio da ne zna i inio da ga uenik pita. Razumije se, da bi ui telj hotimice izvalio koju greku. U te ure ne bi nikad popravio uenika, koji je inio od uitelja, nego bi poslije ocijenio koliko zna. Ovaj je metod rijetko bio upotrijebljen, ali nije nimalo smi jean, jer poslovica starijeh mudraca govori ovako: Uiti sam, biti samouk, dobar je nain da togod naui; pouavati drugoga, bolji je
') Mi zovemo pjesnitvo, muziku, slikarstvo i ost lijepijem umjetuostima. 4 ) Uenje dobrijeli umjetnosti. *) Lije pij eli. *) M o n t i (No/zie di Cadmo) pise da je klasiizam groko-latinski sa *vora gomiom basaua ................ di dottrine un velo Che oeeiio vulgr noi passa. Par agli stolti Canora esser follia. Povero il semio Ghe in quei deliri ascoso il ver uon vede. i koprena uauka, kroz koju ne prozire prostako oko. Cini sc glupacim, da je to pjesnika ludost. Bijedna li um, te u onijem bezumnostima ne vidi sakrivenu istinu.)

39

294
nain da izide izuen; nahoditi 30 u posijelima knjievne eljadi, gdje se raspravlja o nauci i knjievnosti, najbolji je nain da izide savreno izuen.* Ta posijela bile su kole starijeh filozofa po Grkoj, Kad se ita, da je taj i taj pohagjao kole toga i toga, imaj a se razumjeti posijela. Bilo je toliko posijela, koliko je bilo sistema filozofskijeh kod Grk. Tu su vladala neka pravila i htjelo ae neki jeh trokova. To su bile kao itaonice razliitijeh politikijeh stra naka. Nadodajmo, da se uenik u viijem kolama mogao protiviti uenju profesora i rei mu, da mu se ini, da nije tako.1 ) Toga je bilo najvie na predavanju fizike, filozofije, bogoslovlja. Spominjem se, da je jednom u fizici uitelj uio, da je teorija emanacije svjetlosti iz sunca po prilici najistinitija, jer tako miljae Rokovi. Jedan uenik odgovori, da se to protivi sv. pismu, jer da je Bog stvorio svjetlost prvi dan, a istom etvrti sunce, i da je Ramfortova teorija titranja prilinija istini. To uini, da se uitelj odree J3okovieve teorije. U bogoslovnom pak sjemenitu, u Zadru, tolika su bila protivna razloenja, da bi profesor pitao milost da odgovori dragi put, dok doma proui svete oce i ostale tekste. Poljedica ovijeh metoda bila je, da preko praznika i poslije svretka kola uenici nijesu druge knjige itali nego drevne klasike* Vjebali bi se u sainjavanju elegija, epigrama, epistola na latinskom jeziku, to bi slali jedan drugomu. Tako je trajalo donekle, Austrija malo poslije promijeni metod, preinjajui ga malo po malo na njemaku, poto ie valjalo da Jezuiti ostupe od pouavanja, jer se pravila nji hova reda nijesu slagala sa zahtjevima bekoga ministarstva. Ne demo initi paralel izmegju staroga metoda kola i sadanjega, jer bi trebalo zagaziti u politiku; isto kako to se ne mogu initi paralele megju starijem sveenstvom i sadaujijem, jer bi ta kogjer trebalo zagaziti u politiku. Samo emo priloiti dvije opaske. Prva je, da danas uenik, kad svri kole, ini se kao da je uzeo puku da e pucati na sve klasine spisatelje grko-latinske, i to za svega svoga ivota. Druga je, da su sadanji uitelji i profesori uope vie iz ueni nego to bijahu stari (naravno ne bez izuzetaka), a uenici su malo ili nimalo vjeti klasinijem jezicima; isto kako to je dananje svefcenstvo uenije i sto puta moralnije, daj') Stara ujtrodua poslovica veli: Vise z;uu filozof i tovar zajedno (tovarom u Dubrovniku zovu magarla),,nego filozof sam.

295 budi s dvora, (i ovo, razumije se, ima svoje izuzetke) nego to bijae staro, a puk? puk sasvim tijem vjerom oslabio. Zato valja redi, da se i u jedno i u drugo uvukao koji drugi elemenat, koji pomraava i klasiizum i vjerozakon. To je ouo sto & & prosuditi doasta vremena; za nas je kakljivo o tome govoriti i pogibno veoma.

VI. Poslovica narodna veli, da na razvalinama oivi novo, i to u moralnomu kao i u materijalnomu smislu. Po ulasku Austrije oivjee i preporodile se u Dubrovniku dva stalia: seljaci i po povi, dok vlasteostvo, gragjanstvo, zanati, kultura, klasicizam, drutvena moralnost, izgubivi prijanje gojenje, malo po malo oslabie. Osvanu dakle seljacima i popovima. U ovijem dvama staliima stoji sok naroda. Jedan je snaga materijalna, drugi moralna. Zaslu uje dakle prikazati ove dvije sile, kakve su bile o dolasku ilustrije. Kad rekosmo da ove dvije klase oivjee pod Austrijom, to se ima razumjeti u smislu politikom i ekonomnom, i nema se ubro jiti mauastirsko sveenstvo, jer ovo ekonomno ne dobi nita, ako ne izgubi. Da reemo togod najprije o geljanima. Sto su s e ljan i dubrovaki? Narod srpski koji prebivae u okolici grada. Seljak dubrovaki bio je tjenje vezan s gradom, nego seljak dalmatinski. Kako svaka vlada nastoji, da sve svoje podanike stegne pod jednu domovinu i uini od njih jedan narod: tako je oko toga radila i dubrovaka republika. U gradovima Dalmacije gragjanin se tugjio od seljaka, kao i dan dananji. Gragjani tu govore italijanski i seljaka zovu r til nostro morlacco, i nostri villici. Kad narod slovjenski hrvakog i srpskog plemena zauze Dalmaciju, nazva mor-vlah (turski: crni Vlah, Rimljanin) podloena plemena. Dalmatinske slobodne republike italijanskog porijekla nazvae iza pada hrvake kraljevine Morlaeima sva okna sela, koja nijesu imala slobodu gragjansku onijeh republika i stajahu u daleku sa obraaju 3 njima, i ako sa koji ter koji tijek morlak bili rimskoga porijekla, ali pomijeani sa Slovjenima, te nijesu mogli pobjei u gradove i na ostrva dalmatinska. Kad dospjee republike rimskodalmatinske i panu pod oblast mletaku, jo vie ojaa po gradovi

296 ma kultura i knjievnost italijanska, te ime morlacco ostade da naznauje seljaka u opreci s gragjaninom. Republika dubrovaka, koja je htjela biti i trajati slobodna, htjela je sve okne zemlje, darovane ili kupljene od susjednijeh kra ljeva srpskijeh i bosanskijeh, da stui, da slije u jednu dravu, u jednu domovinu, a jednu narodnost: nazione ragusea (dubrovaka narodnost), kako je zovu povjesniari domorodni. Vlah') (morlacco) Dubrovanima nije bio drugo nego seljak, koji ne spada zemljitu dubrovakomu. Zato sela dubrovaka bie per antonomasiam nazva na: Rijeka (dubrovaka), upa (dubrovaka), Zaton (dubrovaki), Rat Dubrovaki ili samo Rat (rt). Samo Konavle, koje posljed nje pripadoe Dubrovniku, uzdrale svoje staro ime, a prije Konavala Primorje (maritima loca). Vlah je za Dubrovanina se ljak Hercegovine i zemalja oko Neretve, koje pripadahu vladi mletakoj. Poto dubrovaki seljaci brojno bijahu daleko jai od vlastele i od gragjan, Dubrovani, u 3vrhu da sliju u jedan narod sve se ljake zemljita dubrovakoga, primie njihov srpski jezik, a kulturu i ostalo zadrae. To ih je sve uio zdrav razum} jer gdje nema jednoga jezika, tu nema ni jednoga naroda. ovjeku je tugj svaki ovjek, koji govori drugijem jezikom, pa se ba nahodili i pod istom vladom. To potvrgjuje stara knjievnost i sv. Pismo. T J E e h ila ene tebanske pjevaju: Bogovi! ne dajte grad neprijatelju, koji go vori tugj jezik. Prorok Bar uh (4, 15) veli, da Gospodin Bog na Izraelce adduxit gentem de longiquo et alterius linguae. 2 ) A kad Ezdra poslije ropstva opet preseli Izraelce i dovede ih u zemlju svoju, pie, da je naao, da neki nesciebant loqui judaice, et objur gavi eos, et maledixi.3 ) Sv> Pismo veli, da je Bog pred kulom babilonskom smeo jezike, da pedepe zadrugu Ijucku, i od toga doba
) U Duana ou Zakoniku , koji turi u svijet Daniii, cita se svaki as: Srbin i Vlah ; u. p. ,,da Srbin eni se u Vlahe, da Viali plaa crkvi kao i Srbin i ost. Naslov carev srpskijeh bijae: (Jar Srbu i Vlaha (Imperatur Serborum ot Romanorum), Poslije kad Turci osvojie carstvo, potureie se avi vlasnici zemalja, a teaci i kmetovi, bili katolici bili pravoslavni, ugjoe u kastu Vlahu-, a Turci ih zvahu raja (ivo). 2 ) dovede puk iz daleka, koji govorae drugijem jezikom. 3 ) ise umijaliu govoriti jevrejski, i izgrdili ih i prokieli.

297 ovjek mui i utrkava ovjeka, koji govori tgjijem jezikom. Ima mnogo starijeh epigrama, koji govore, da ivine mue samo ivine druge vrsti, ali ne one svoje; to ini samo ovjek. Nijesu se stavili pisci tijeh epigrama, da razkost u vjeri, u jeziku, u kulturi ine ovjeka razliitijem u vrsti od drugoga, ine ga drugijem bidem. Ta je razlika jaa nego razlika u formi*1 ) Dubrovani, zadobivi okna sela, primie njihov jezik i tako od Rimljan epidaurskijeh i seljaka srpskijeh nastade malo po malo narod dubrovaki, kaono ti u istoj vlasti, iste vjere i istoga jezi ka. Nijesu se htjeli zvati ni Srbi, ni Hrvati, ni Dalmatinci, ni Ita li] anci. Zato pak u sadanje doba pravi Dubrovanin smatra sebe Srbinom, a vlada upire i nastoji, da se nazove Hrvatom, o tome de biti zbora kad prispijemo u tredu epohu, koja je epoha smrada i raspadanja ovoga slavnoga mra. Da je istina to smo rekli, dosta je otvoriti zbirke srpskijeh spomenika, sakupljenijeh od Mikloida, od arhiepiskopa N iko laj e vida i od Meda Puci da. Tu u svakoj poslanici kraljevi srpski na pominju Dubrovanima, da su im oni ^surodniei; svaka poslanica poinje: Knezu> Vlastelom i Dubrovanima surodnicima pozdrav. A senat opet u poslanicama kraljevima srpskijem nikad nije upotrijebio rije surodnik*, nego uvijek poslanicu poeo ovom formulom; Od

Dubrovnika gospodujuega.
Najbolji opis sela dubrovakijeh nahodi se u Periegesi kanonika Gjura Ferida. Grehota da sadanja uevna dubrovaka mladost ne razumije toliko latinski, da ga ita i itajudi nagje naslada poetino moralnijeh i domorodnijeh! Koji je pak odnoaj postojao megju se ljacima i gragjanima, moemo najbolje obaznati iz izvrsna djela A n tu n a degl Ivellio: Saggio df uno studio storico-critico sulla colonia e sul contadinaggio nel territorio di Jiagusa. Ovijem dje lom valja svak da se slui, ko hode da zna i da pie o seljacima dubrovakijem. Kako nije naa namjera da piemo istorij u sela dubrovakijeh; tako demo samo anegdotino spomenuti togod, stp se tie vremen
') Povjest ui, da narod, koji je podloim uarodu drugoga jeziku, onoe;* dri kao pedepsu, ako se s vremenom, ili kulturom, ili silom ne sliju u jedan narod. Sad Slovjenima Rajne i Baltikoga Mora Nijemci nijesu peepsa, jer su sasvijem ponijemeni. udili bi se, da im se to ree.

298 iza pada republike. No da reemo togod prije o ostrvima dubrovakijem. Ostrva dubrovaka nijesu nikad bili cijenjena kao sela: Koloep, Lopud, Sipan brojili su se u gragjanstvo dubrovako. Takogjer i varo Slano, grad Ston i primorske varoice poluoatrva Peljeca. Zna se iz povjesti, da ugarska kruna bijae daro vala Dubrovniku Korulu, Bra i Hvar, koji oBtae samo 14 mjeseca u vlasti dubrovakoj. Prebivaoci spomenutijeh otoka, kojijem dogjoe u pomo mletake spletke, pobunise se, te senatu dubrovakomu ne ostade nego da se odree tijeh otoka. Neprilinosti i okrutnosti, koje poinile Dubrovani po Ratu i po Primorju, pri dijeljenju zema lja, bie jedan od uzroka pobune spomenutijeh otoka. U toj buni bi upleteno i ostrvo Lastovo; poslije, jedino Lastovo ostade pod Dubrovnikom, uz pogodbu, da Lastovci ne uzbudu nigda kmeti gospara dubrovakijeh, i da nijedan Dubrovanin ne moe imati ni ped zemlje na Lastovu. Ostrvo se vladalo samo vi astitijem zakonima. Jedini teret, koji primie Lastovci, bio je, da dogju uvati grad i tvrgjave kroz septembar i oktobar, kad vlastela i gospoda gragjanska bijahu po konijem selima na jematvi. Grod. 1601. zametne se urota na Lastovu, u namjeri da se predadu Mleiima kao Korulani i Hvarani. Neki fra Jeronim Jegjupak, fratar Malobraanin u Dubrovni ku, bio je tajni posrednik izmegju Lastovaca i Mlei&L Kad je imao krenuti u Mletke, policija mu premetae sanduk u nekom duanu na irokoj ulici, pa ga zazva u kneev dvor i skrovito ga zadui. Poslije se Rim oglasi radi toga i zaprijeti anatemom. Stvar se izgla di, jer senat uini da se raskopa fra Jerovo tijelo, koje s Ploa, gdje su ae osugjeni kopali, bi preneseno u crkva Male Brae, u sprovodu, i ukopano na samom pragu od vrata manastirskih. Osim toga senat jo sagradi kod vrat od Plo dvije crkvice, to su sad magazini. Lastovo se izmiri sa senatom, koji mu potvrdi prijanja prava. M ljet, darovan Dubrovniku od srpskijeh kraljeva, imagjae ta kogjer vlastit zakonik. Kako je prije tu bio manastir pravoslavnijeh kalugjera, koji dopade, poto otok dogje pod Dubrovnik, kalugjerima katolikijem sv. Benedikta (isto kako to poslije pravoslavni kalu gjeri u Stonu ostavie manastir, u koji ugjoe fratri Male Brae, ega radi senat davae sve do pada republike poklon novani pravoslavnijem kalugjerima u Hilandaru [Athos]), tako Mljeani, koji

299 prije bijahu kmeti pravoslavnijeh kalugjer, po staroj zadubini srpskijeh kraljeva, ostae opet kmeti kalugjer sv. Benedikta. Kako rekosmo, Mljet je imao svoj zakonik. Samo je tu prebivao jedan knez, kao predstavnik republike. Razumije se da i ne spomenemo, da zakonici lastovski i mljecki bie pod Austrijom odneseni u Be, zajedno sa ispravama i ostalijem; kako to se dogodilo i u drugijem zemljama zauzetijem od Austrije. Kako se Mljet nalazi podalje od Dubrovnika, tako njegovi 8tanovniei nijesu mogli upiti onu izvanjsku uglagjenost, kao dubro vaka sela na kopnu. Mljaani su ostali samo pri zdrav razumu. 1 poto malo koja, ili bolje, nijedna nova ideja nije mogla do njih doprijeti, bili su tvrdokorni u svojijem idejama: Ni u pikatu mesa, ni u Mljeaninu ovjeka, bila je openita poslovica u puku i u nae dane. l g n j a t Gjorgji, poto napisa aljivo idilije Marunko i Pavica*, ukloni se iz manastira za svegj, bojei se osvete. Mnogo smo pria uli u djetinjstvu o Mijeanima, kao n, pr. onu, kad su ih pitali: w Ko je ubio kneza? (premda nema u povjesti da su ubili ikakva kneza), odgovorile: Bat* w Ali ko je drfcao bat? Svak. Ovo je u Dubrovniku ulo u poslovicu, kad se koe da se ree, da je puk bio jednoduan u kojoj pobuni. Kae se jo u Dubrovniku odraslu mladiu, koji jo djetinji: Sram te budi! da si na Mljetu, imao bi ve kuu djece. Valja da s toga, to au se Mljeani rano enili, Pitali Mljeanina, koja su jela najprijatnija, a on odgo vori: Jednom krmak zatjera jegulju kroz penicu pod smokvu zimicu, biva da je najbolja hrana svinjsko meso, jegulja, kruh i smokva zimica (jesenjska smokva). Poto su pod republikom sela, svaka kua po na po se a ne vlada, plaala popovski bir, pria se da bi Mijeani, pozdravljajui popa na putu, rekli: Sluga naa* mjesto Sluga Vaa*. Premda smo i ja i drugi popovi dosta puta uli, da nam koji parohijanin ree to u obraz, hotei nas prekoriti: A ja te hranim!* Jednom utrkae oholost jednoga kneza, koji je bio radi nekoga posla skupio u zbor sve poglavare mljecke. Vlastelin sjegjae na stiu, a oni, nemajui gdje sjesti, jedan po jedan izidoe na dvor, uzee po jedan kam, donijee ih u kuu i sjedoe na njih. Soba dakle, gdje je bio zbor, bila je puna kamenja. I kad im na svretka skuptine vlastelin ree, da iznesu kamenje, to bijahu unijeli, odgovo-

300 ' rie : Nije obiaj u . Mljeana a iznose iz kue sjedala, na kojijem su sjedali. Pripovijedao mi je neki pomorski kapetan, da sluajno jednom na Mljetu ugje da pita vode u jednu kuu, koju nagje otvo renu; tu ugleda starca gdje sjedi i, kako je obiaj, zapita; Moe li ae? a na to e stari: Eto, kad si ve uljeg, vidi i sam da se moelK . Bijahu ve doli Francuzi u Dubrovnik i ena kneza, kaonoti vladika dubrovaka, dogje jednom u crkvu na misu, napravljena po ondanjoj modi francuskoj, biva golijeh prsi i miica. Paroh, ro dom Mljeanin, prekori je, da drugi put ne dogje u crkvu tako obu ena. Ona ga uzme u prdaju. U drugu nedjelju, evo ti je u crkvu u istoj toaleti* Paroh bio je ve poeo misu; kad se preko mise okrene prama puku i ugleda gospogju, ne ree nita, nego ugasi svijee na tarn i ree puku: Danas je ve dospjela misau i otide a. Pop nije bio pedepsan, jer su se tada bila poela mijenjati vremena: vlada je dubrovaka izdisala, te nije imala sile da kazni. Mljet ima svoju istoriju, i dosta se o tom otoku napisalo: o vre menima rimskijem, pa srpskijem, i onijem pod republikom, N. p. da je otok bio prebivalite prognanika rimskih i gubavaca (guba je odavna izlinjala na otoku); da se apostol sv. Pavao u oluji, koja ga snagje u Jadranskom Mora, sklonio na Mljet (o ovomu je I g n j a t G jorg ji na pisao itavu knjigu, ali je stvar malo ili nimalo vjerojatna); da more izmetalo kosti mlada Mljeanina, koji je batinama navaljivao na roditelje, koji ga prokunu: Da bog da ti zemlja i more kosti izmetali! kako pie Orbini. Ima pria, kako je postao biskupom Mljeanin Graziani vulgo Graci, koju neemo priati radi njezine gnusne aljivosti. Appendini pie, da ima tu neto istine, pretjerane od mate na rodne. to se tie naijeh vremena, Mljeani nam se kau kao eljad od dosta zdrava razuma i od haraktera. Poto ne bijahu kmetovi du brovaki, kao ni Lastovci i kao ni stanovnici i ostalijeh otoka dubrovakijeh, kad im se promijeni vlada, nije im se stanje promijenilo u bolje, pa su s toga i danas, vie nego ostala eljad s dvora, pri klonjeni na stare dubrovake ideje i pripijevaju republiku. Lastovci i Mljeani govore, kaonoti pomorci, mijeajui talijantinu, ali na neki strani i oravi nain (kako to se moe vi djeti itajui Marunka Gjorgjieva) i s nekijem osobitijem naglaskom. Ali Lastovci jo gore, tako da su oni, koji nijesu nikad izili iz La stova, gotovo nerazumljivi.

301 Izuzev primorski Peljeac, gdje su se vazda davali na brodarstvo, poluostrvo K a t bilo je gotovo sve pod kmetstvom dubrovakijem. 0 Katu se spominje jo samo jedna poslovica: Mazga rdanska; to se govori o ovjeku tvrdokornu, svojeglavu i neum iljatu1). Najvie se sujevjerja nahodi i danas na Ratu; nije uda, jer se htjelo dosta vremena dokle republika oisti Rat od Pataren i dokle ga posve pokatolii. Hronike Go n d u l e i B e sti-a priaju, da je tu u poetku vladanja dubrovakoga bilo i nekoliko auto da-f i to od vjeStic. Bilo je krvavijeh okraja megju starijem vlasnicima ranskijem, Bo sancima, i novijem gospodarima, Dubrovanima, kako to svjedoi mjesto zvano Krvavi D i svagdanje crnilo koje nose ene gdjegogjice. Ovo poljednje, veli predaja, da je kao uspomena kad sa pali pod Dubrovnik. Kako to na isti nain veli predaja, da su Srbi u Ornoj Gori i Hercegovini, poslije boja na Kosovu, ovili kapu crnilom, te se samo na vrhu vidi malo crvenila. P r i m o r j e (Terrae Novae) protee Be gotovo od Stona do Oraca. 1 Primorci imaju osobit naglasak. S l a n o pak, premda spada nekako megju primorske zemlje, ipak se ne moe redi da je prosto selo, ve malen grad ili varo, te je jednom bila prebivalitem starodavnijeh upana bosanskijeh, Oh m u e v i a . Crkva Malobraana u Slanomu spominje velianstvo te bosanske porodice i negdanje bogastvo Slanjana uvrtenijeh me gju gragjane dubrovake. tJ petnaestomu vijeku imalo je Slano preko 150 brodova trgovakijeh, malijeh i golemijeh, upored s Lopudom. Ne slui nabrajati slavne i alosne zgode ostrva L o p u d a ; povjest ih je dubrovaka jur zabiljeila. Negda prebogati otok i na puen tisuama dua domovina je M i h a P r a c a t a i prvijeh kape tana, koji u ime panjskoga kralja doprijee do Per. I ovaj otok ima svojijeh pria i legenada, koje upotrijebie pjesnici svega naro da juno-slovjenskoga. N. pr, pria se, da je na Lopudu prebivala nimfa Kalipso, koja zaara Odiseja i sina mu Telemaha. Leenda je o M a r i j i L o p u j s k o j uprav istorijska zgoda, jer je sudbena pretraga bila napisana; ree mi to jedna vladika Natali, koja je i tala, Badi ljubakanja s kalugjerom na sv. Andriji ubie je braa, kad je zatekce na ribanju na moru.
') U knjievnosti dubrovakoj imaju dvije aljive pjesme: Yijee Potomsko i Poklai Lastovski.

04

802 Svak zna, koliko je lijep poloaj Trstenoga, s revnijem makljenima: jedan irok 13 metara (est ljudi moe ga zagrliti), dru gi 11 : svaka grana debela kao hrek velika stabla. Tu je i divna gra dina plemenite porodice Bassegli-Gozze. Austrijski nadvojvoda Spaso je napisao je prekolani romantino djelce o Trstenomu. Slijede pokraj mora O ra a c i Zaton, pa dohodi (sve hodei put istoka) divna Rijeka, pa grad, pa upa, pa Cavtat (latin ski civitas), Poljednje dolaze Konavle, koje uzdrae svoje staro ime; tako ih zove Konstantin Porfirogenit kad govori o Slovjenima ple mena srpskoga, koji se naselie u rimako caratvo, razorivi Epidavar, pedeset godina iza kako Avari, pa poslije Hrvati, razorie mnoge rimske naseobine po Dalmaciji, kad sasvijem propade Solin. Od svijeh seljaka dubrovakijeh Konavljani zadadoe najvie haka republici i Dubrovanima sve do dananjijeh dana. Ne demo ponavljati istoriju Konavala ni poljednje zadjevice. I kad Austrija uljeze, Konavljani se ukazae svegj protivni duhu dubrovakomu. Da B e o tome uvjerimo, dosta je proitati Puci (S eve Srpske Spomenike. Spomenuemo samo kavgu s porodicom Pozza. Petero brae Lasida, kojijem bijae vogja brat BogdaD, posvadie se radi neke gragjevine s Markom Poza i s njegovijem sinovima, Nikom Velikijem i Medom. Navalie na gradinu u Gruu i ispalie hitac iz puke kroz prozor; tad u malo ne pogibe Medo. Lasidi se poslije odmetoe u hajduke u Hercegovinu. Spominjemo se iz djetinstva, kad je stajala austrijska straa na vratima gradine Po^za. Turci uhvatie kod Trebinja neke od brade Lasida, a docnije kod Hercegnovoga eta austrijska uhvati Boa jali Bogdana. Vrhu ove zgode ima narodna pjesma, koja je izila ove godine u kalendaru Dubrovniku. Iza g. 1860. bukne urota protiva vlasnicima zemalja, koja je trajala vie godina. U to doba nijedan gospar dubrovaki nije smio pristupiti u Konavle. Dogovori su se inili u Cavtatu. Austrija po mogne vlasnicima dubrovaki]em i kmetovi odmetnici nekako se smire. Kad g. 1848. u Austriji planu opdena buna, vlada se mnogo bojala, da Konavle ne ustanu na oruje. U svrhu da uplai Konavljane, bi prosuta po Konavlima novina, da de navaliti na njih Crnogorci, kaonoti na prastaru srpsku upaniju. Tuno je bilo vidjeti

303 cijele porodice s djecom malahnom i starcima, gdje iz Kouavala prtljaju u grad s pokujstvom.!) Vikalo se: T C v o sutra, evo prekosutra Crnogo raca na Konavle! A kad tamo, ni Crnogoraca ni od Crnogoraca glasa! Bila vlada, bio ko drugi, ko je tu noviuu prosuo, bila je svakako zgodno izmiljena; jer u onoj openitoj pomami buna kona voska proti vlasnicima ae biti za vladu odvie. U dan dananji svaki se Dubrovanin ve odrekao gospodovanja zemljama konavoskijem i to prodajom, jer parbe megju gospo darima i kmetima bijahu este i zapletene. Konavljani su bili vazda na glasu kao najotroumni]i megju dubrovakijem seljacima. Na daleko je poznata ljepota Konavjaka. Dosta anegdota ima o tome. Vlastelin prolazei mimo polje konavosko zaupi: Da mi je znati koliko vlastele dubrovake ovdje kopal Na to e mu Konavljanin: A da je meni znati, koliko Ko navljana sjedi u senatu!0 Jednom neki mladi Konavljanin donese koi grogja dubrovakoj gospogjici, plemici. Ona uzme grogje, unese ga u svoju sobu, zatvori vrata i, kako bijae veoma pohlepna na grogje, pone ga zobati svijem ustima, a ne prstima zrno po zrno. Kad se dobro napucala, uzme jedan grozd, izvadi srebrna iglu iz pletenice i bodai zrno po zrno izide iz sobe put Konavljanina, koji je stajao pred vratima i prije virio kroz bravu, kako ona jede. Jede li se u vas, u Konavlima, grogje na ovakav nain, kako u nas u gradu? upita ga, w Ne, gospogjo, ree mladi, nego onako, kako Vi za vratima. Megje zemalja po Konavlima, bio im gospodar, gragjanin, bio Konavljanin, bijahu tano naznaene, u svrhu da se ne ragjaju parbe, u jednoj golemoj knjizi od popa Bukaveta, koji tu bijae paroh, i koji bijae matematiar i velik geometar. Ova knjiga pro pade pod Austrijom. Govori se da je imao jedan inovnik iz Dalma cije i da je sakrio ili unitio. Da je bilo te knjige, ne bi se bile dogodile tolike parbe; svak bi se bio vladao po njoj. Moe biti da se hotimice to i uinilo. Da je dubrovaki seljak odvojio pitomou od dalmatinskoga, o tome nije potreba ni govoriti. To jednoduno priznaju svi tugjinci, pa i sami Dalmatinci, Visokorodan Nijemac ree mi tu skoro, da
L ) Tad neki gospari dubrovaki, alei jadne bjegunce konavoske, govoralru im kao neki vlastelin u staro doba: Ako si i Konavljanin, ini mi Ibolest.

304 ae uvjerio, da je dubrovaki seljak uglagjeniji od parikoga. Ne znam je li to istina, samo znam da sam uo, gdje inovnici, koji dogju iz Dalmacije u Dubrovnik, ovako po prilici govore: Kad pu tuje iz Dalmacije za Dubrovnik, ti misli da putuje iz jednoga mjesta dalmatinskoga u drugo slino, kako da izide iz jedne sobe u drugu, u istoj kudi. Mi mislimo da je Dalmacija svud jednaka. Postoj nekoliko u Dubrovniku, zaviri u privatni ivot, u privatne ideje prebivalaca, i nadi de, da Dubrovnik politino jest Dalmacija, ali moralno ne. Osjeda da se nahodi u nekom drugom elementu, u kojemu prije nijesi bio.* Jednako sam uo govoriti jo nedozrelu mladost iz Dalmacije. Ne de! Dvanaest vijekova prolosti dubrova ke ne mogu izvjetriti tako brzo, u manje od sto godlSta.1 ) Dubrovako zemljite bogato je izrekama, frazama, priama, razliitijem imenima kukaca, riba, trav i ost. Mi ae za svoga popovanja nijesmo mogli baviti sabiranjem toga narodnoga blaga radi drugijeh. briga. No do toga blaga ne moe doprijeti nego samo onaj, koji ivi u tijesnom odnoaju aa seljacima, i to sa starijem, koji svojoj djeci vie ne preruuju ni reenice, ni prie, ni bajke, jer gaanja djeca seljanska valja da u kolama utuve u glavu nomen klature izumljene u Zagrebu, koje starijem bijahu posve nepoznate* Kad su prvijeh godina djeca dohodila k meni, da ih uim zoologiju i botaniku, ja bi im rekao: Moja djeco! hajdete, traite drugoga pouitelja, jer ja ove izreke nita ne razumijem. Tako su govorili i ostali parosi, moji vrsnici. Tue se i sada dosta puta sa suzama Da oima dubrovaka djeca, da ne razumiju neke radnje kolske; a kad ih ne razumiju, kako de prevesti na latinski? Gdjegod se koji uitelj nagje dobar, pa im tumai neke rijei akovane po Hrvakoj, koje nijesu srpsko-dubrovake.
') Dok sam jedno jutro sjedio u Mleeima na poljani, pred crkvom sv. Marka, i pio kafu, pristupi k meui star gospar mletaki, i zametnusmo razgovor. Upita, me: Jeste li Vitugjmae? Jesam. A odakle ste, molim Vas? Ja, da ne idem u dugo, rekoli: lz Dalmacije. A iz kojega grada, oprostite? Iz Dubrovnika, odgovoxih. Kakol iz Dubrovnika! Vi, nosei na svojijem pleima Tlastitu povjest od toliko vijekova, Vi mi govorite da ste iz Dalmacije! Recite bolje: iz Dubrovnika, sad priloena Dalmaciji, kako to se dogodilo s muogijem gradovima i dravama priloenijem drugoj dravi, a uijesu dio te drave nego amo politino, jer ti gra dovi i te drave imaju vlastite ideje, vlastitu uaroduost, vlastitu kulturu. Ja se smutih i odgovor toga Mleia uini na mene velik utisak.

305
Pu selima dabrovakijem, kao po dalmatinskijem, gesto se uje iata rije s razlicifcijem naglaskom; na isti nain razna sela imaju u nekijem rijeima razliit gramatiki doetak. Govorili sa mi neki stari Dubrovani, da su neke rijei postojale samo na Pri jekomu1 ', dok se za njih nije znalo na junoj strani od Place To jur dokazuje, da je prvi Dubrovnik bio, na hridinama sv, Marije, osnovan od ljudi narodnosti rimske, koji docnije, kako rekosmo, prigrlie jezik srpski, dok je sjeverna strana bila napuena stanov nicima narodnosti slovjensko-srpske, koji se a Rimljanima stopile u puk dubrovaki. Kad sam bio u Maj kovu, rekoe mi neki starci, da su oni u Majkovo doli iz Bugarske. Dakle ste vi Bugari? rekoh. Posve je vjerojatno, odgovorie mi. A moglo bi i biti, kad se sje timo, da se Bugari pod kraljem Samujilom protegoe i do Neretve. U junomu umetu eljad od brastva sv. Trojice govore ti: Dobro vi ( = va1 -.) i utro, srea ni ( = nam) dogje, kao Kotorani i svi Crnogorci. A toga nema a sjernomu Sumetu, oko crkve sv. Kuzme i Damjana, to oni zovu Bra ili Vrac.1 ) Takogjer u Rijeci prebivaoci sela Sustjepana cijene se Gruanima, i svegj megju Sustjepancima i Mokoanima, kao megju Sumeanima sjeverne i june strane, biva prkosa, po emu bi se reklo _ _ v da su razliita plemena. Po Rijeci i po Sumetu ostala je rije Zaemanin. Majka, kad se tui da je djeca ne sluaju, govori: A to du uiniti? Pravi su mi lacmani! Ree se djeteta Levo! lacmanine! prem ivahnu. To nam veli, da ta eljad, pravoga soja srpskoga, nijesu bila pomijeana sa starijem Rimljanima (Vlasima), pobijegjenijem u navali slovjenskoj. Iz malahna esto smo tuli. gdje bi koja stara ena, kad bi za tekla dijete pri kragji, rekla ovomu: koji si ti peH! Ovu rije peti naao sam u hercegovakijem narodnijem pjesmama i priama i znai : hitar lupe. Danas se govori o djetetu zlu i neposlunu da je festa, U Pridvorju, u Konavlima, vidjeh na pragu parohijalne crkve grob, na ijoj ploi bijae upisano PetitS. Ne znam, im a li sad u Konavli*
V V

') I na Trstenomu i na Lopudu ima mjesta, koja se zo^u Bra, Vra, jer su tu bile crkvice posveene ev. Kuzmi i D am janu, koji svetitelji bijalm lijenici. Vrao, biva, u staromu slovjeuskomu jeziku znaci lije n ik , jer ee drevno ljekarstvo dobrijem dijelom sastojalo u aranju i vraanju. Takogjer svaki hram po sveen sv. Trojici zovu Fermo, i pravoslavni i katolici. Odakle je ta rijee, ne zna ae.

806

ma porodica prezimena Peti<Sf ali ona ploa kae da je postojala. Da nije bio u staro doba kakav Konavljanin, koji se ometnuo u hajduke, pa po tome ostalo to prezime u narodu? Bilo kako bilo* dubrovaka rije peti6 znai: malen i tajni lupe. Ne emo sad iznositi sve legende i sve prie dubro vakoga naroda (recimo sad ovako, ait venia verbo!) od kojijeh su mnoge izumrle sa starijem, jer sve nijesu bile sauvane pismom Mi smo ih u mladosti i za doba popovanja uli mnogo, ali smo ih malo zapamtili, jer ih nijesmo pisali, radi ega se sada kajemo. Iznosim jednu, koju sam bio zabiljeio i predao nekomu knjievniku iz vedske. Pamtim je, jer nema nego 4-5 godita da sam je uo. Jedne rajske nodi mjeseca julija sjedio sam na mjeseini pokraj mora na Trstenomu. Do mene jedan gospar dubrovaki. Razgovarali se o Trstenomu, o Brseinama, o glasovitoj M a r i j i Faendi, koju je pohodio opat For ti a i uveni hrvaki knjievnik Ku ku lj evi , o p l a t a n i m a Trstenoga, pod kojijem je hladovati isto toliko slatko, koliko deklamovati u hladu koja Virgilijevu eklogu, i koji se broje u najvia stabla sadanje Evrope, 1 da osobito jedan platan Trstenog* usporegjuju s platanom Kefisoje, sela blizu Atene, ili g oni jem u Kasturi-u, selu na Krfu, ili s onijem Bujugdere na Bosforu, premda je prvi platan evropski u S t anki j i na otoku Kiosu u Grkoj, A kad bi se na Trstenomu osuili i poginnli oni platani, za nastajne vijekove raste jedan na Oracu, koji e ih zamijeniti. Govorili smo jo, kako ima predaja, da god. 743. dogje iz Mostara na Garite bogat katunar Vuk Ovarevi sa golemijem stadom i prvi od Srba uljeze u ono latinsko dubrovako plemstvo (Lupus Pecora lis, poslije porodica Gozze) i umrije god. 815. ostavivi sina Nikolu, koji porodi Radula, Labi nju, Vidosava i Vukosavu, od kojijeh potjee porodica Gozze, uvena u povjesti dubrovakoj radi toliko slavnijeh ljudi. Sred razgovora, u kojemu smo bili, bane k nama stara ena s Lopuda, velika govorua, i sjede da eka dokle dogje lagja, da je preveze na Lopud, koji se protegao prama nama. Izmegju ostaloga ta ena pone sipati o Lopudu pri janjemu i to je sad, te ree, da se jur sve ispunilo to je negda u staro doba, prorokovao neki pop, ^sveti dum Gjuro. I kad je zapitasmo, da nam pria to o tome popu, ona poe ovako sve u jedan duak:

307
S ove obale od Brsein nai su stari a ljetnijem noima gledali ophod oto crkve i glavice od unja, koji su inili sveti Apostoli izlazei iz crkve zajedno s popom, svetijem um Gjurom1 ). To au bila nevina vremena, kad grijeh svojijem crnijem krilima nije jo bio zastro Dubrovnik, Sveti pop dum Gjuro uo bi od sv. Apostoli mnogo tajna o zgodama nastajnijem, ali mu bi zapovigjeno, da ih nikomu ne kazuje. Sveti pop dum Gjuro imao je jo iva mater. Ova ena bila je vrlo pohlepna da obazna, to njezin sin ini svu no u crkvi od unja. Jednu no6 izide iz kude, dogje sama do lunarda% pogje preko Vraa i zaustavi se, da eka sina dok se vrati. Kad ovaj pristupi, majka klekne preda nj i zakune ga materinjijem mlijekom, da joj ree, to zbore s njim sv. Apostoli. Kako to Ilristos nije mogao svojoj majci odrei udo u Kani ga lilejskoj, tako sveti pop dum Gjuro nije mogao da ne oituje majci, to su mu objavili sv. Apostoli, i ree: Doi e vrijeme, da e za povijedati svaka fela od eljadi; pametni ljudi i ueni tad e mu ati i valjae da ine to im bude zapovigjeno, i jo e biti pogrgjeni i zanemareni. Doi e vrijeme, da e biti pogrgjene i zanema rene zemlje, i ne e niko htjeti da trudi teaki. Tad e se svuda graditi putevi. Bie putevi, putevi, sve novi putevi. Putevi e biti ondje, gdje se nekad kopalo i sijalo. Doi e vrijeme, da e batine biti zabataljene, novac e biti sve, i novaca bie vie nego je cijena sva koga nepominog imanja. Novac e biti jedino imanje. Kad nastanu ove stvari, popovi vie ne e biti kako sveti pop dum Gjuro, popo vi i episkopi ne e odvajati dobrotom nego prostranijem i lijepijem kuama i pretilijem objedima. Njihove e crevlje u hodu kripucati, njihovi e se prsteni iz daleka vidjeti; to e biti njihovi znakovi da su popovi. To se sve brzo obazna po Lopudu, jer majka dum Gjura, popa svetoga, nije mogla muati, a i cijenila je da ini dobro djelo, kad sve to razglasi.
') Na uUru, u parohijalnoj crkvi na Lopudu, stoji 12 kipova sv. Apostola, od pozlaena drva- Govori se da su ih Lopugjani kupili u Lon don u, i da su ae ti kipovi prije n&lioili u kraljevskoj bogomolji Henrika VIII. Poto se kralj i narod eugleski ometoe o crkve rimske i osnovae anglikansku crkvu, crkovni su se predmeti katoliki prodavali. l) U Dubrovniku lunaro se zove svaki put, koji dospijeva u dva puta (ital. bivio). Tiije dolazi od pokvarene rijeci luna (mjesec); dakle put u sliei mjeseca kad je u uhi, strada biforcuta.

308

Bijah a Rijeci. Jedno veer Miho Mare Marino ve1 ) zadocnio do< 5i doma. Ja sjedio na obali Rijeke, a do mene Mare Marinova, ekajudi sina, i zametnusmo razgovor. ena pone da pria : ula sam od svoje babe, kako je ivio neki hajduk, koji je odro i srnakao na stotine putnika. Dotui mu jednom taj ivot te pogje u grad i ispovjedi sve. Sveenik, uvi koliko je ljudi ubio, ne usudi se da ga odmah odrijei, nego mu ree, da eka od Boga koji znak oprotenja, i dade mu drven cijepae, govorei: Boravi u molitvi i u postu kao isposnik sve dokle procvati ova batina, koju e usaditi u zemlju kod tvoje pustinjake pedine. Hajduk uini sve, to mu sve enik naredi. Jedan dan, stojei pred pedinom, ugleda gdje prohodi neka baba. Kamo ide ? upita je, Ona mu isporijei, da je grdna zlohotnica, da joj je ved od djetinjstva drago bilo rastavljati milo od dragoga, i da ba u taj as ide da opravi taj posao, jer da je ula da se dvojica u najblioj varoi srano megju sobom miluju. Isposnik se iz dna due uzbuni na te rijei i klikne u zanosu svoje jarosti: Stotinu sam do sad smakao, da nu, poto si ti takva, da jo i tebe ohladim, a jednako mi je red initi pokora za svega i vota, ubio eljade vie eljade manje, sve jedno, te ti nju za grlo i zadavi je. A kad se vrati pedini, ugleda, da je usagjena bati na procvjetala, kao znak da od sad moe ufati oprotenje od Boga/' Bekoh da mi se svigja legenda i zamolih, da mi ispria jo koju. Na to de ona: Zlo je na svijetu tako skopano s dobrom, da kad bi Jskorijenio zlo, iskorijenio bi i dobro. Evangjelje veli, da se bez goleme tete kukolj ne moe istrijebiti u rasadu penice. To isto veli ova pria: Kad je Hristos sa sv, Petrom etao po pustari ovoga svijeta, jednom se desi da izgubie put. Nakon nekoliko lutanja ugledae
l) I I Rijeci, a mielim jednako i u svijem primorskijem sei ima,_mladia i djevojku zovu u narodu imenom majke a U6 oca, n. pr. Mho Mare Marinove, Mare Katina, Ivo Madiu i ost. To ima D e k o moralno znaenje. Oevi ae u primorskijem selima bave ponajvie brodarstvom ili ribanjem, t6 ili za mjeseca i godinu nijs doma, a kad ogju, dogju za malo. Radi toga uzgoj djece visi o materi. Otae je u prvo do ba samo po zakonu gragjanskomu i prirodnomu. MiLo Mare Marinove n. pr. znaci, da je Milio moralni sin Mare, koja mu je umijesila svojijem uzgoj o m onu u d , koju ima taj Milio, i da je Marin (pomorac^ zakoniti mu Mare. Tako se dakle govori po nekomu zakonu moralnomu, a ne za alu. U selima, gdje su oevi teaci, ovo ga nema.

309
ovjeka besposlena, zavaljena prama suncu, i upitae ga, ima li koji put, koji vodi u koje blinje selo. ovjek odgovori da ima, ali ae ne mae s mjesta, nego podie nogu i nogom ukaza put, tamo put zapada. Sv. Petra zaudi u velike bestuanstvo toga ovjeka, ali Gospoina ni malo. U toliko hodei ugledae obanieu i upitae je za put. Ona odmah skokne ostavivi stado, da bi posluila Hristosa i sv. Petra, i prijazno ih dovede na pravi put. Koju nagradu zaslu uje ova djevojka ? upita sv. Petar Gospodina. Neka se uda, to je prirodno i ugodno djevojkama,w odgovori Hristos. Dobro, ree sv. Petar, ti Gospodine zna da obdari ovjeka po pravici i onako kako mu ugagja; ali ko e biti mu onoj djevojci, po tvojoj svetoj volji? Onaj ovjek, kojega smo malo prije vidjeli gdje lei", od govori Hristos. Taka boija nakana iznenadi sv. Petra. Ne mogu se, ree Hristos, odaleiti od prvoga naelnoga pravila, udarena pri stvorenju ovoga svijeta: da je svako dobro od zla nerazdijeljivo. Velika ljubav za radnju osobito je svojstvo dubrovakoga se ljaka. Zazor bijae vazda (danas ve nije, otkad su poeli porezi), vidjeti lazinu (neobragjenu zemlju) u ijoj zemlji. Obragjene su ak i krapice (zemlja megju hridinama), koje jedva mogu uzdrati lozu ili dva struka kupusa. Zemlja puna hridina zove se u ope lavi (gen. lava). Idem trapiti na lave*, stara je rije teaka u Du brovakomu, To ini da ti dogje na pamet, da Lausa (otkle dohodi Eagma) ne znai drugo do kamenit kraj. Stoku nijesu gojili seljaci dubrovaki, jer su kao kmetovi radili oko zemlje, ije plodove nijesu mogli sakriti gospodaru. Premda Var on, koji je pisao o poljodjelstvu, ostavi upisane ove znamenite rijei: Prvi nain da obogati jest hraniti ivo. A kad ga upitae, koji je drugi nain, odgovori : Hraniti ivo. Upitae ga, koji je trei nain: Hraniti ivo*, ree. Toga nije moglo biti u Dubrovni ku, prvo: jer je odnoaj megju vlasnicima i teacima bilo kmetstvo; drugo, radi nestaice prostranijeh panjaka, tako da ako seljak hrani 5-6 ovaca, 2-3 kravice, zua se da ih pase po tugjem zemljitu; u svakome selu ima radi toga paraba izobilja. Seljaci dubrovaki imali su za svoje susjede Hercegovce, koji opet radi Turina nijesu smjeli gojiti ni lozu, ni masliDu, ni voke, nego velike stoke ivoga i ti jem su pazarili s Dubrovnikom. Paek su imuniji dubrovaki seljaci
41

310 drali svoju, ivotinju u Hercegovini, ili u najam ili na polovinu. Tako vlada nije mogla, kad se ticalo haraa, oito znati, koliko raja ima ivoga, je Ii njezino sve. Gdjekoji Hercegovci veoma obogatie paz&rei ivotinjama u Dubrovniku i hranie blago u potaji. Neki sa preselise u Dubrovnik i donijee novaca. Zato kad republi ka pie kralju ugarskomu, da Dubrovnik ne moe ivjeti senza esso paese d > Schiavonia, to se ima razumjeti srpska Hercegovina. Emet dubrovaki u neploduijem godinama rekao bi svojemu gospodaru: evo koliko je malo rodilo; tebi imam dati dio, kako u ivjeti s ovijem to ostane? Gospar dubrovaki nije znao, da mu kmet dri u Hercegovini toliku ivotinju, ili u najam ili na polovi nu. U jednu rije: niti je dubrovaki seljak mogao ivjeti bez Her cegovca, ni Hercegovac bez dubrovakog seljaka. U ovom smislu imali su razlog neki stari gragjani i seljaci dubrovaki, koji su kudili bune i urote hriana proti Turinu. Go vorili su mi neki stari Rijeani, da e doi vrijeme, da emo i mi Dubrovani, a vele vie i oni s nama, ljubiti tragove turskijeh konjskijeh kopita. Jedan dan, putujui ljeti iz Trebinja do Mesar, umoran sjahah s konja o podne blizu Slanoga u Hercegovini.1 ) Beg turski, unuk glasovitoga Hadi-bega iz Utova, pozove me u kuu, da sa s njim koju uru porazgovaram, dokle krenem na konak u Mesare, Po adetu turskom svaku etvrt od ure viknuo bi beg Osmana, momi a turskog, da me poslui kafom u fildanu ili lemunatom. U razgovoru s tijem begom uh neto, to nijesam nikad znao. Poto mi beg ispria svoje putovanje na Cab u, kako je vidio golem kamen krvlju natrapan, gdje je Abram rtvovao Bogu brava mjesto sina Izaka, pone zboriti o vlasteli dubrovakoj. Megju ostalijem mi pripovidje, kako mu je djed kupio ondje mnogo zemlje u nekoga vlaste lina. Zar su gospoda dubrovaka imala zemalja i po Hercegovini? upitah ga. Jesu, odgovori, a Vlasi im bili kmeti, neki u najam, a neki na polovinu; pa vlastela osiromaila, i kad dogje Austrija prodavali svoje i po Dubrovakom a kamoli ne e po Hercegovini. Kad im njihovi dubrovaki kmetovi slabo ve davaju, otkle e naa raja? Biva i danas na sudu u Mostaru parba, ija je neka atrnja), je li
i

') Slano se zove stanite u Sumaiji. l) Od i talijanske rijeci cisterna = gustijerua, buuar.

311
hrianskoga popa Vasa ili raje od Slanoga, To je prostrana atrnja, koju zgradi vlastelin dubrovaki od porodice Ovarevi<5 i za kme tove i za veliko ivo to je hranio, Ovaj je Ovarevi prvi vlastelin od ovijeh strana, koji bi upisan megju vlastelu i prvi zametnu osno vu, da vlastela sama zapovijedaju a ne vas narod, kako je bilo prije njegova dolaska." Jo mi pripovidje, da je i porodica Bona imala tu neto zemlje, koje poslije prodade, Ali se sve ovo u Vas moe bit samo pripovijeda (biva nije nigdje upisano), nadoda beg. Ovaj od pamtivijeka uski odnoaj dubrovakijeh seljaka s Her cegovinom stvori megju porodicama obiju strana neko openo prija teljstvo, koje se protegne i na vjeru. Uope seljak, toliko katolik koliko pravoslavni, ne zna koja razlikost dijeli ove dvije crkve; i poto obe dvije imaju osobite obrede i neke osobite svetkovine, dre to kao amanet osta vljen svakomu u svom mjestu i drugo nita. Katolici se slue sveen stvom pravoslavnijem, da vre neke svoje praznovjerice, pravoslavni opet katolikijem svetenstvom za istu svrhu* Kad n. pr. pop pravoslavni ne < 5 e da uini zapis, da proita svete molitve proti uroku, kad ko ga to snagje i ost., tad pravoslavni seljak tri u popa katolikoga. Na isti nain, kad pop katoliki ne (S e da blagoslovi togod, da zakanta*) povie ega, katolici se utjeu popu pravoslavnomu. Za moga popovanja po raznijem upama esto je bilo ovoga. Znam katolikijeh popova, koji sa, kad bi umro koji pravoslavni Hercegovac, sluili u sprovodu obredom latinskijem* A jedan pop u Katu, vitez austrijski, nije htio predati popu pravoslavnomu iz Hercegovine, koji je bio za to doao, mrtvo tijelo jednoga Hercegovca, prije ne go ga on sm ne opoje u crkvi katolikoj, po obredu latinskomu. U Dubrovniku se i danas dogagja, da koje bolesno eljade kato like vjere pogje a Trebinje, da bude blagoslov eno ili zakleto od popa pravoslavnoga. Hercegovci, kad se spremaju da pogju u koje selo dubro vako, reku: Idem sutra dolje u upu. upom zovu i Rijeku i Zaton
') Zakantati u Popovu znai: zakleti to tetno. Jednom ogju seljaei iz Popov sa eklenicom punom kukaca, tetnijeli usjevima, u Milkovia, vikara episkop dubro vakoga i treMnjskoga, da zakanta . Milkovi im odgovori, da u taj eas nije od eifa a kanta, nego da baia (plee), te iskrene one kukce i stane ih plesati nogama, govorei; Ovako i vi inite kad ogjete doma, vi i sva mladost. Vjerujte mi, da balanje valja vise nego kantanje!

312

i sve Primorje. Dubrovnik i Kotor nijesu drugo za njili do upa her cegovaka. To su fsti razlozi, koje iznese bosanski paa iza trenje, kad Dubrovani za nekojvrijeme nijesu mogli davati sultanu hara. Paa je govorio: Sad ve ne moe plaati hara, Dubrovnik je primorje turske Hercegovine, i ja ga u sultanovo ime zapremam. Svak zna, kako u ovoj prigodi pogibe glasoviti N i k o l i c a Bona. Domorodni obiaji seljaka dnbrovak''' isti su to i hercego vaki: Boi,1 ) svadba, krsno ime, pobratiu.:-, in a in e 2 ), ^ravi srpski obiaji, koji sve vie idu na manje, a gdjegod su se posve pometti radi sadanje politike, koja oko toga mnogo upire. Au strija, netom uljeze, zabrani pobratimstvo Taj je^narodni obred slian vjenanju. U svean dan dogju dva muka druga ^pred tar, da im sveenik proita koju molitvu i da i l f blagoslovi krstom i svetom vodom; od toga se asa ta dvojica smatraju vezani uskijem i neprekidljivijem prijateljstvom* Za moga popovanja taj se obred jo vrio. Kadgod bih pobratimio katolika s pravoslavni]em. Najzadnje pobratimstvo opsluih prije 5*6 godita, negdje na Konalu, Govore mi, da su sadanji paro3i sve to pometli i da se tomu svu da opiru. Boi se slavi i u gradu pucanjem iz puaka. Vojniki austrijski poglavari, koji su obino druge narodnosti (Nijemci), nali su se esto na udu radi toga pucanja. Prije malo godita neki oficir Nijemac, hodei s etom put Trebinja, nabasa na Brgatu na svatove sa sarucima oko glave, s tokama sjajnijem na prsima i koji, razumije se, metahu iz puaka* Trken! Trken! zavie oficir i za povijedi eti da opkoli svatove, i tuni vojnici, premda su bili Dalmatinci i znali za ovaj narodni obiaj, koji se nalasri i u njih; valjalo je da izvre zapovijed. Nego se sluajno namjeri tu neka bludnica dubrovaka, koja je znala njemaki, te ona uglavi oficira, da to nijesu Turci nego mjetani koji vode nevjestu. Takogjer jedan gener, uvi na badnji dan u veer pukaranje, i neobavijeten o tome, pusti iz kazerama vas bataljun vojnika i rastrka ih po ulical) U nas je u gradu ve nestalo badnjaka. Zamijenio ga je njemaki Christ-Bmim. V Krmine se zove gozba iza mrtvakoga sprovoda, koju eine svojta i susjedi u
kui umrloga, u veer i u prvu subotu iza opijela na grobu, s miiogijem udni jem obredima. Ka 24 Maja 1497. senat zabrani u gradu krmine, a dopusti po selima.

313 ma, da hrdaju po svijem vratima od kua, iz kojijeh se pucalo. Valjalo je da ondanji opinski naeonik pogje do generala i da ga obavijesti o ovome obiaju, koji 3vate godine ide na manje radi si stema opene Centralizacije, koji hode sve da izjednai. Seljaci iz oknijeh sela dolaze i danas pod barjacima i mefti iz puaka u grad na dan sv. Vl aha. Austrija prvijeh godina zabrani ovu svetkovinu, ali je poslije na molbe opine opet dopuBti. Samo jedne godine, kad pukoe prve puke u Hercegovini, bila je zabranila, ali se desi, da je okrunijem poglavarom bio u ono doba Dubrovanin Pavc Keetar, mnogo zasluan za domovinu, jer sa kupi starina pometnutijeh, dade oistiti kip Mi ha Pracata u Dvoru, aj' mnogo zargjao, skupi bir dubrovakijeh novaca, uredi arhiv, clu. i u h j 'npenici iz spisa, kojijeh je tu ono doba jo mnogo bilo. Ovaj poglavar uzme na se svu odgovornost, ako se to dogodi. Grovorilo se naime, da mno gi Dubrovani i tugjinci uestvuju u ustanku hercegovakom. I tako ni te godine ne bi zabranjena svetkovina. Govorio je puk: Zato e nam je zabraniti? Ova je svetkovina jedino to jo imamo I Seljanska brastva (confraternita) bijahu na podobu grackijeh brastava zanatlijskijeh, Brastva svakoga sela imagjahu pod republikom vlast da pedepu malene lupetine, poinjene u selu od djece i mladi da seoskijeh. Kad bi koji uvrijedio starijeg ovjeka, stavili bi mu preko mise w*q h c w , biva velik kamen, da dri kleei oko vrata, a za psovku tip ali cu na jezik. Taj su obiaj neka sela htjela tjerati i pod Austrijom, ali ova odmah to zabrani i postavi ^preture. Selo, koje je tjeralo taj obiaj i za vrijeme moga popovanja, jest O Bojnik. Osoani, daleko od Dubrovnika, gotovo kraj Hercegovine, kriom bi pedepsali batinama, iza mise, u jednoj kui blizu crkve, mladia seljanskoga, kad bi ga zatekli u lupetini u tdgjijem usjevima. Svako brastvo imalo je svoga gestd a1 ), starjeina, izabrana za godinu glasovanjem. U brastvu su bili jo starjeine, biva ljudi ve oenjeni i m I agj ei n e, koji bi uljegli u bratstvo od 18 godina. Ovi sa kupili bir parohu i crkvi, i sluili oko stola, kad bi se braa skupila pred crkvom u neke sveane dane, ili da biraju novoga

314 gestda. Ovaj obiaj traje i dan dananji po Zapi, po Rijeci, a moda i drugovgje.1 ) U nae djetinjstvo bio je svake godine na Torniti dan dernek Konavljana u Dubrovniku. Poljana na Pilama (gdje je sad Hotel Imperial) bijae krcata zaklane krmadi, to bi donijeli Konavljani da je prodavaju gragjanima za peciva na Boi. Austrija iza g. 1840. udari porez na ta trgovinu i tako nestade toga obiaja. To je bila sveanost gragjanska za svakoga; tralo je malo i veliko da gleda taj sveani pazar, a mi djeca nijesmo taj dan hodili na kolu. Malo po malo pometnu e ae svi ovi i dragi obiaji. Seljani pometnue i okroj svoje odjee. Gdje sa ti Peljeke s klobucima nakiemjem tolikijem perjem! Nema od toga ni traga. Gdje su ti ka pe konav&ske (beretto frigio) u obliku una! Gdje su ho n de l j i Konavojaka! Gdje su golemi saruci upljana, umeana, i obriena glava a dugijem perinom! H Ovo je moja dika, kao kita cvijea, to je vi zadjenete za klobuk ", govorahu mi stari umeani, kad sam popovao kod njih. I uprav perin kao muka dika vazda se spominje u narodnijem pjesmama i tubalicama. Kolo vode jo i dan dananji na razliite naine Konavljani, upljani, Primorci i Herce govci, bili katolici bili pravoslavni, uz gusle i uz mijenicu (diple), i preko gozbe pjevaju narodne pjesme. U tijem gozbama ene i djeca ne sjede za stolom, nego slue muke. Opaam, da u Primorju kolovogja sve kretnje u kolu zapovijeda na jeziku italijanskomu, premda italijanski ne razumiju, kako to se u nas kretnje u kvadrilji zapovi jedaju na francuskom. Hercegovci i nai seljaci, koji nose bjeljau (gornja haljina hercegovaka), vode kolo pjevajui ispod glasa kakvu pjesmu i bubajui nekijem instrumentom. Rekli su mi, da je to ostatak prastara bosanskog instrumenta, koji se zvao bugartica, donesen u drevno doba od Bugara u njihovoj navali.
') Desili se tu skoro u jednom upskom selu, na gozbi brastva. Bilo je jedno 30 Zupljana za stolom. Pri svrsi culi, gdje u oblinjoj kui glasno napijaju. Ovo su druga braa od istoga sei, ali a nama ne jedu, jer su od stranke hrvake, a mi smo Srbi rekoe mi. Ja se zaudili i viknui: A to je ovo sa Boga! Ima i go ra1 *, rekoe mi. Tu skoro umrije u selu dijete poraslo. Zakon je da brastvo dog^e na sprovod. Mi ne emo odgovorne nego ako otac obea, da e prei iz srpske stranke u lirvaeku A pop? je li doao pop? upitah. Jest, jer mu je red doi odgovorie. Tad mi sijevnu sva strahota onoga aks i ornata politike divde et impera, i n isto doba zlobnost onijeli, koji ih na to zavagjaju.

315

VII.
Kako ve rekosmo, seljak je dubrovaki mimo druge odvojio pitomou i radinou. U ostalom, predrasud, strasti i sujevjerja nalazi ae u njega kao kod svakoga drugoga seljanina i neuka gragjanina. A kao to Dubrovani uope slove s otroumnosti i zdrava razuma, koji se kod njih razvie radi lijepog poloaja prirodnoga i politike slobode, tako i seljak dubrovaki, kaonoti udionik tijeh da rova prirodnijeh, a donekle i politikijeh, kae neku neobinu duho vitost i zdrav razum. U ovome odvojie osobito Konavljani i Mljeani. Rijeani pak i upljani ne dadoe knjievnosti ba izuijeh ljudi, kao ostala okolica. Kanonik F e r i ovako se ali u svojoj Periegesis : Zato ve opade duhovita knjievnost dubrovaka? Znam zato: otkad rijeke dojilje poee po gradu dojiti djecu, Dubrovani poee sisati rijeku ud.K Proitaj jo satiru Pijerka Bone, koja poinje: itah juer iz knjiine, Na kojoj bi prat praine, udnovate stvari neke Vrhu nae ljepe Rjeke. Ja cijenim, poto su ova dva sela najblia gradu te se kmeti sastajahu esto s gospodom, da se radi toga razvi neka slabost haraktera i neutljivost u pomenutijeh seljaka. Uope je teko biti podloan, a jo tee imati svaki as pred oima onoga, komu si po dloan, da ti svaki as zanoveta. Pod oima se starjeine slua, na pet-est milja daleine ne slua se vie", veli veliki propovjednik dominikanski ovoga vijeka, Lacordaire. Umnost su i sloboda dva obraza iatoga novca, jedno svegj prati drugo. Umnost svegj podbada na slobodu, a ova je opet najbolja gojiteljiea one. Toliko da je sva ka filosofia, pa i bogoslovska morala naklonjena da oprosti ili dajbudi da blago sudi onome, koji se nalazi in invicibili ignorantia (u nepredobitnomu neznanju). Nema umnosti bez slobode. Treba naj prije da se uzmoe pohvaliti slobodom, pa da se podnese umnou. Sad se evo prilike promijeni e: Rijeani i upljani prebivaju u neg da gospockijem polaama; vlasnici su svega onoga, gdje su im dje dovi sluili kao kmetovi. U sadanja se vremena pokaza za to i u njih umnosti i zdrava razuma, da se kadgod prodeveti. Poslije etrdeset godina popovanja, ja o tome mogu svjedoiti. Dajmo koji primjeri
V

316 Poeu s djecom. Da maogo lj adi Platonova uma topa, a da mnogi i mnogi polaze velika uilita i da su ureeni naslovima dok tora, profesora-i ost., koji bi po svojoj pravoj cijeni imali kopati, svje doe veliki mislioci i nae iskustvo. U tome se slae i sv. Pismo, gdje pie: casus in omnibus. Dok sam se jedaom etao poljem, neki me momci, koji tu orahu, upitae, koja mi je to knjiga u ruci. Ovo su pjesme italijanske nekoga Danta* rekoh. A o em pjeva? Evo, hodio je po paklu, po istilitu i po raju, pa je sve napisao to je uo i vidio odgovorih. Vala! ako je tako, imao je biti prem mudar ovjek, ree neko mome. Ovaj je svijet uprav nekomu pak, nekomu istilite, a nekomu raj: Pakao za onoga, koji u jadu i nevolji podlegne zlu i izopai se ; istilite za onoga, koji i u tuzi i bijedi svaki dan postaje bolji i togod naui po svomu i tugjemu razboru; a najposlije raj za onoga, koji kua naslade i duhovne i tjelesne, a pravedan ae kae u svijem nasladama doputenijem i s Bogom steenijem. Osta doh zaugjen i rekoh sam sebi: ovo je dakle klju za razumijevanje Dantove Komedije! Vie od trista komentatora imao je do sada ovaj spjev Alighieri-jev. Ne znam, nahodi li se gdje u kojem od njih ovo vrhovno naelo. Ako je bila namjera Dantova ono, to mi ree ono mome, upravljajui leme rala, onda je Dante bio jedini pjesnik, koji se sluio svijetom vrhunaravnijem, da prikae svijet naravni, i koji je u isto doba slikao svijet materijalni, da iznese idejalne poj move. Dante je dakle klasian pjesnik per excellentiam, dostojan da bude prozvan pjesnikom svega ljuckoga roda.1 ) Dok jo nije bilo javnijeh kola, parosi su pouavali seosku djecu, a osobito djecu sela primorskijeh, gdje su se ponajvie davali na pomorstvo; dakle njeto lje i gore trebalo je da ih ue i iz geo grafije i italjanskoga. Jednom, nabrajajui djeci kako se zove svaka vlada evropska, rekoh, da se vlada papina zove Sveta Stolica. Ba u to doba bie papi oteti svi gradovi oko Rima, i jedno dijete, koje
l) Ko bi rekao, da je najz&clujl komentator Danta jedan seljak iz Murana, otoka
kod Mletaka, jedan gondoli jer, A n t u n Ma s c h i o po imenu, rogjen g. 1S2. Bi najprije djeti u duanu u Mlecima, gdje nauci citati i pisati, pa poslije gondolijer. Procita svega Danta i dogje do zakljuaka sliemjei ouijem naega momka seljako ga. Taj gondolijer prepliva g, 1855, rijeku Pad, da umakne Austrijancima, ali hi uhvaen u Ferari i poslan natrag u Mletke. Ivan, liralj saski, Manzoni, Capponi, Tommaseo, Hollendorf, Yitte i akademije Milana i Trsta bili su s njim u dopi sivanju.

317 bijae od oca to obaznalo, ree: Bie sveta stolica, ali joj se okrnula jedua noica. Nijesam se nadao, da u to uti od seljakoga djeteta. Bok sam jednom prevagjao djeci s italijanskoga izreku: prijateljstvo je jedaa dua u dva tijela, i ovjek kad ite prijate lja, da togod od njega naui, valja da trai boljega od sebe, neko dijete ustade govorei mi, da je to protivurjeje, i da on ne nalazi, da se one dvije izreke mogu sloiti. Kako prijateljstvo moe biti jedna dua u dva tijela, kad jedan od dva prijatelja, koji je bolji od drugoga, ima opet traiti boljega od sebe? Neobine otroumnosti a moda i sofistike u jednomu djetetu! A zdrav razum odrasle e ljadi! ujte i ovu. etah po obali mora, itajui knjigu Smiles-ovu Volere potere (ako hoe moe). Vas zanesen dokazima onoga engleskoga pisca, bijah uvjeren, da je to zlatna knjiga, najbolja knji ga, to se ovoga vijeka napisala. Neka ena, o kojoj sam ve znao da je, to se tie praktine pameti, najpametnija u mojoj upi, su srete me i upita me za knjigu. Ja joj hvalio knjigu do zvijezda, a ona e ti meni: Kad je sve to, kako veli, dokazano i istinito, uzmimo za primjer nau eljad ovdje, koju poznamo* U toj Vaoj knjizi sve su primjeri iz naroda engleskoga i njemakoga, gdje ih pomau drukije prilike. Sve je znati gdje i u koje vrijeme, kad se iznose izui primjeri haraktera i pameti kojega ovjeka. Sve stoji u gdje i kad.tt Promisli u sadanja vremena koliko hoe i radina i pametna siromana dubrovakoga, seljaka ili Hercegovca, hoe li oni samo svojom voljom i nastojanjem postii ono to ele? Evo ti Marka Barova, koji, ima etrdeset godita, trudi i kopa i preko no i, niti pije ni ti troi u jegjeke, pa nema ni cakala na prozoru, nema ni stca u kui. A Ivan Boov ne ini nita, nego sjedi uz gospara bogataa N. N, i pripaljiva mu lulu, i njemu e iza smrti gospodara ostati sve ono bogastvo. Kako je to? Iza ovoga razgo vora nikad vie ni ne pogledah knjigu Smiles-ovu. Vratimo se agli antichi amori, rekoh sam sebi, na stari klasiizam, koji ui: . . . vertere rerum Nemo queat faciem, aut usquam rem perficere ullam Invitis Dis . . . , Heu Fortuna! quis est crudelior in nos Te deus?1 )
!

) Niko ije ne moe promijeniti lice stvari, uiti dovriti ista, kad bogovi ne e . . . . Avaj, Sreo! koji nam je bog od tebe okrutniji? (Horae).

42

Poto se nastanili u Dubrovniku, namjera me namjeri na seIjansko mome, koje je sluilo u duanu. Takoga uda nikad ne vi djeh, niti u vidjeti. Neka otronmnost, neka naklonjenost nauci, pjesmarenju, uenju jezik zadivie svakoga. Gospodar bi ga gdjekad pu stio na pouavanje. Ja i jo neki htjeli smo ovo mome uprav sta viti na nauke, ovoga samouka, koji u tri mjeseca prevede uz malo pogreaka na latinski sve izreke iz vjebenice za prvi razred gimna zijski. Traio novanu pomo u Petra i u Pavla, ali zaludu. Neka su mi dubrovaka gospoda govorila : Ti si mu napunio glavu ! Poslije ode a svijet, bez traga. Ova zgoda uini, da ja i mnogi drugi povjerujemo u pomenutu Salamunovu izreku: casus in omnibus. Ovaj zdrav razum, to je drugo nego shvaanje u jedan as jedne ideje i u isto doba svijeh odnoaja, koji postoje megju tom idejom i svijem poglavitijem idejama ovjejega uma? To je neki nagon uma, to se zove sinteza. Tijem su nadareni juni narodi. Raiukati pak ideju i traiti, u kojem se odnoaju nalazi s ostalijem idejama ljuckijem, zove se analiza (scientia). Ovijem su nadareni svi sjeverni narodi. To je posao za koji se hoe dugo razloenje i razmiljanje. Zato je Germanija pazarite, gdje se ocijenjaju svi plodovi uma Ijuckoga svijeh naroda. Germanija je domovina kritike per eieellentiam. Ko se daje na njemake nauke gubi onaj prirodni slijepi kan (duh) junijeh naroda, te stvorie klasiizam a knjievnosti i u umjetnosti. Classicismus est scientia infiniti, a njemaka analiza scientia indefiniti, pie Bonghi. Ree dobro Giusti, da je zdrav ra zum onaj, koji svegj gospoduje u prostom ovjeku, komu je mens sana in corpore sano (zdrava pamet u zdravu tijelu), zdrav razum, koji shvaa ujedno i ideje prirodne, i ideje koje se jasnije naue razmiljanjem, i ideje koje daje sloboda, i ideje koje daje hoenstvo (biva ideje vjerske). Pak dogje vrijeme, gdje ponu teorije i sistemi, to nastaju iz razliita razmiljanja o narodima i ljudima. Ovo ree Giusti u dva epigrama. Evo prvoga: Il buon senso che gi fu capo-scuola Ora in parecchie scuole morto affatto : La scienza, sua figliuola, Lo uccise per veder come era fatto.1 )
') Zdrav je razum, koji ve bt glavom kole, u nekijem kolama posve umro: zuanoat, njegova ki, smae ga, da vidi kako je uinjen.

819

Ovo se ubojstvo dogodi u Njemakoj. Evo drugoga: . . . lingegno umano Partor cose stupende, Quando luomo ebbe tra mano Meno libri e pi facende.1 ) A Jezuit Felix ree: Izlazilo bi sad veoma manje knjiga, kad bi spisatelji imali po koju ideju vie! Ako sv. Pavao veli, da naa vjera ima biti rationabile obsequium (razloito sluanje), i to e nai po selima u njiliovijem idejama vjerskijem po zdravu razu mu.3) Zdrav razum uatkriljuje sve teorije, sva pravila u svakoj atru ci znanja; njega ubija fanatizam i svaka druga strast i veliko ita nje svega to ti dogje pod ruku; u politici ubijaju zdrav razum ne brojene novine i stranke, u morali kazuistika, u vjeri pretjerani mistiizam. Poto u prostu ovjeku svega toga nema, u njega zdrav ra zum natkriljuje kadgod uevnost. Zdrav je razum temelj i nekijeh iilozofskijeh kola, koje jo ivu, kao ona eidova. Sto je buon gu sto u estetici, to je zdrav razum u razmiljanju. Prost ovjek rei e ti : ovo je lijepo, ali ja ne znam zato ; ovo je istinito, ali ti ne umijem dokazati. S toga mnogi budu u emugod od drugoga poua vani, ali ne ostanu uvjereni. Neka mi se oprosti ovo podulje govorenje o zdravu razumu, jer je on najljepa moralna strana prostoga seljaka, VIII.
nom,

Poto Dubrovnik sasvim pade u smislu politikom i moral premda radi pitomosti svojijeh prebivalaca nije zasluio da do-

') Um Ijueki porodi ivnijeh stvari, kad je ovjek manje itao a vise radio. s) Jednom dogje u mene stara Hercegovka pravoslavna, da kupim drv. Bijae u korizmu, kad se Hercegovci, i katoliei i pravoslavni, ne mrse za cijelo vrijeme poeta. Hercegovku snagje mala snaga i ja joj ponudim malo juhe. Jok! ree post je. Ali kad si bna, nije grij eli omrsiti se, rekoh joj. Ti si pop'1 reee ona oua rti to mi govori ! Ja znam, da pred Bogom moemo nai milost samo naijem dobrijem djelima, biva molitvom, zadubinom i postom, i to kad se ta dobra dje la eine dobrovoljno, a ne za nevolju, i l i niti umijemo, niti imamo kad moliti Bo ga; milostinju ne moemo davati, jer smo i sami prosjaci, ko bi nama dao; zato ako ne postim i ne krotim tako botimiee samu sebe, reci mi: b kojim dobrijem djelom vlasti tijem imam ja iziti pred Boga? Moja eno, na taku tvoju besjedu ja ti nemam cesa odgovoriti, rekoh joj, znajui, stanem li joj kazuistikom dokazivati, da se moe omrsiti, da e mi se smijati u brke.

320

gje u ovo stanje u komu je sada, kako pie Niko Pozza, ubavi pje snik latinski: . . . quando immeritae res jam cecidere Ragusae Nostraque gens alio debet jam vivere pacto; (Duris sic visum Parcis!),1 ) Dubrovani stadoe nastojati oko popravljanja poloaja materijalnoga i obragjivati zemlje, jo dok Austrija ne bijae nametla nikakav teret, i kad se opet poe razvijati pomorska trgovina. Plemstvo je ginulo malo po malo. Nije bilo potreba t : ija, kao onaj to se do godi u Galiciji, kad seljaci poljski ubie svoju vlastelu, se nagje oslobogjena od tegote jedne drevne evropske aristokracije, ko ja je nekako smetala i vladi i narodu. Grozna zgoda u povjesti ovo ga vijeka! Rekosmo, da od sela dubrovakijeh svako ima svoje spomenike i lijepe poloaje, svoju obrtnost i plodove. Romantian je poloaj manastira u Jezeru na Mljetu. Na otoku jezero, na jezeru otok, a na otoku manastir. M l j e t pak ima i svoje istorijske uspomene, zabilje ene najprvo od starodavnoga Apiana, od Orbini-a i od Pera Bizzarra. Na Lastovu nagjoe fenikijeh natpisa, a uven je ovaj otok i radi ribanja koralja. Na njemu se takogjer nalazio grad, koji Mlei g. 997., kad otok bijae jo pod srpskom vladom, sasvi jem razorie, kako pria Dandolo. I Porfirogenit spominje La stovo. Vrijedna je spomena i peina, znamenita radi svoga prirodnoga kroja. R t se spominje kao plodan vinom. U S m o k o v i j a ni m a sa i danas vide tragovi malena rimskoga grada ; tu ima i natpis, koje zabiljei Feri. Oraac i Zaton slovie prije radi maslinova plo da. Oraac bi utoite uvenoga So der i no iz Fireoce, progonjena od pape iz porodice Medici. Trsteno, uveno s makljen, pohodio je lord Byron, veliki pjesnik vijeka, kako pie u svojoj poslanici Ani kl a de Valois, plemenita francuska gospogja, ena Pala kneza Gozze. Rijeka je poznata kao ugodno ljetno prebivalite dubrovake gospode. Gdje ti je planina Snijenica bliau Strave u Konavlima, na kojoj se nalazi lokva vode, ljeti pr? tudene a zimi prevrue. Gdje sn sela, negda varoi, te se natjecahu s gradovima! Sipan, po predaji utoite Ren at a de Valois u vrijeme krstakijeh rato. kad Dubrovnik zadesie nezasluene stvari, te Das narod valja jur da ivi po drugijem zakonima*, (tako htjede kruta sudbina!)

321 va. Jo se i danas neka mjesta zovu na Renatovo". Ta se negda zakotie i ag 1ji, zvijeri, koje jedu mrtvaka tjelesa, ali ih je ne stalo. Samo se jo u Ratu, sa strane mora od Neretve, uje kako zavijevaju, tako da sam se jednom u Ratu od njih uplaio i molio druga, da me vodi natrag. Ove su zvijeri oblikom i veliinom sline lisicama i skitaju se - skupa. U psalmima sv. Pisma, (u latinskoj Vulgati) zovu se vulpes (lisice): Tradentur in manus gladii, par tes vulpium erunt.1 ) (Psalam 68.). Pod Austrijom u prvo doba nema porez, nema nameta, samo ua vratima grackijem stoji kakav Dalmatinac, u narodnom odijelu, kao financijska straa, radi uvoza i izvoza trgovine u grad; to je sve. Gospoda, odana v e < 5 odavna svakoj rasputeno sti, koja se po nji hovu ngib^u uvue i po selima, poremetie prijanju otru panju na kmetove. Ku ada u nae dj'tmstvo bio blaeniji od aeljak, u kojijem je jo za neko vrijeme tinjala stara repablikanssa moral nost otaca! Neki od gospode, silom zgoda povjesnikijeh izgubivi gospostvo, stadoe bolje nastojati oko gojenja zemalja. Baro Dette r uze da pie djelo o boljem obragjivanju zemalja. Pjesnik Niko Pozza saini o tome divnu elegiju, gdje na poetku govori, kako se jednom etao sam samcat .....................tristissima fata volutans, Fortunam patriae et casus meditabar iniquos, Omniaque ut nostrae perierunt commoda vitae: Omnibus est eadem praeduri causa doloris.2 ) Seljaci naprotiv, nahodei se bez otre panje, blagosivahu n moje doba as i um, kad Austrija zapremi republiku. Dospjelo je gospostvo, dospjelo je s nama zanovetati. . . ovo su bile svagda nje litanije, kojijeh su nam u mladosti bile pune ui. Svud se po selima ovako govorilo, jer seljaci ne znaju ni za Machiavelli ni za Taylleianda. Pozza veli dalje u elegiji, da mu se prikaza starac, koji mu ree: i
') Doi e po ma i jesti < e ili lisice (eagljii. 4). - * prebirui prp-nevoljnu sudbinu, razmiljah o udesu domovine i opakijem zgodama, i kako nestae sve udobnosti naega ivota : svi trpimo s istoga uzroka grduu bol.

822
Parce m e tu ..................... Qui jam graviora times venienti bus annis. . . . . innocui vitam nec inire coloni Poeniteat.1 ) Pa mu jo govori, da polje tiu krilatu ovjeku, koji se od mladosti rado bavi uenjem raznoga poljodjelstva:
f

Bettera huic nomen, quem ta tibi duci amicum; Coeptum opus ut peragat, diasque in luminis auras Edat, et illyricas fauste sinat ire per oras3 ). -

O ekonomiji pak knez BorelH napisa raspravu, koju opet pobija Dubrovanin L u j o pi. Serragli. I ovo Pozza spominje u distisima, gdje hvali kanonika Radelju: Betterae illa mei fraterna ut ladera laudat! Ut facilis nostram poscit amicitiam!3 ) Koja korist od svega toga ! Poto teak porez pade na zemlje, Bettera se okani zapoetog posla. Kmet se izjednai s gospodarem, svaki seljak s gragjaninom, U parbama radi poklon i dohodaka vaz da je bila politika da ae pretee za seljaka. Tad uprav sasvijem nesta de vlasteoskog i gragjanskog uticaja na seljaka. Tad se ulo blago slova Austriji vie nego prije. Tad navalie seljaci, da priaju aneg dote o strogosti i tiraniji vlasteoskoj, od kojijeh sam zapamtio jedan. U poljednje dane republike jedno jutro hladovao na obali Rijeke vlastelin od porodice Bona. Iz mlina prolazio u grad seljanin Pri morac, kmet Bon. Vlastelin ga zaustavi i upita, kamo ide. Kmet, koji svoje gospodare nije lino poznavao koliko ni ovaj Bona kmeta, odgovori, da ide u grad, pa da se ima opet vratiti u Rijeku. Na to ga upita vlastelin: igov si ti kmet? Bon, gosparu0 odgovori seljak, i stane izmetati pogrde proti svomu gospodaru radi njegove strogosti. Bona ga je sluao hladnokrvno, i na svrhu ree ovjeku: Pokle ide u grad, bi li mi uinio ljubav, da odnese u grad zdu') Ne boj se . . . ti koji strepi da e godine donijeti i gore . . . i nemoj da ti je ao poeti ivjeti kao prost teak. 5 ) Bettera mu je ime, i 011 ti je prijatelj; nek dovri poeeto djelo i neka ga iz nese na boiji dan i pusti, da 8 dobrom sreom ide po ilirskijem zemljama. s) Kako braeki Zadar hvali ono djelo mojega Betterei Kako lako (Zadar) ite nae prijateljstvo!

32$ ru1 ) u dvor knjigu, to u je sad upisati, pa poekaj dokle ti da odgovor; a evo ti jednu perperu, da se u toliko gdjegod napije. Hou drage volje, gosparu, ree kmet. Bona uljeze u kuu i napie: Utamnii po zakoniku ovoga ovjeka, koji ti je donio list, jer je opsovao republiku**. Ne emo sad initi komente, je li to bila tiranija ili nije, to ide u druga razmatranja mo ralno-poli ti ka, koja bi imala slijediti iza ove povjesti. Dosta je da opazimo, da je slinu stvar opravio desar austrijski Josip IL jednomu biskupu2 ). Dogje dakle vrijeme, kad vlasnici poee prodavati svoje zemlje, osim onijeh pod fidejkomisom, svojijem kmetima, a to radi namet nutij eh poreza, tajne kragje, neplodnosti samijeh zemalja i rasputenosti svake ruke vlastele i gragjana. Tako se seljak nagje znatno slobodniji i u iato doba otvorie mu se nova vrata bogastva: brodarstvo opet nekako oivi. Dubrovnik i Peljeac ponu graditi golemijeh brodova; nasta plovljenje za Aleksandriju i Ameriku; slo bodno trgovanje Dubrovana a Hercegovinom, gdje se tjerahu velika
') Zduri su bili pod republikom to sad redari. Ovi zduri, kad bi Uluili doata vremena, stavljali bi samovoljno, bez starije naredbe, u tamnicu seljaka i gragjanina. Za to izide u Dubrovniku poslovica, kad je govor o staru ovjeku, koji ima nad sobom starjeinu mlagjega godinama, a eini togod iz svoje glave: Stara zdura u tamnicu, nos u ............ esar Josip U., kralj pruski Fridrili II. Veliki i Katarina I I , carica niska, napojeni liberalizmom francuske enciklopedije, sluie so tijem liberalizmom, da se oslo bode drugijeh. vlasti u svojijem dravama, i tako stegnu svu vlast u svoje ruke. Katarina se htjela osloboditi ruskoga sinoda i zato primi u Rusiju sve Jezuite, progonjene od cijele Evrope; Fridrili II. od malenijeh kneeva ujemakijeh; Josip II. od jarma episkopa, onizanijeh pravom kanonskijem, i za to proglasi Leges Josephinas. Poto je vazda upravljao biskupima i crkvom, Fridrih II. ga nazva: moj brat crkvenjakL 1 . Josip II. dogje jednom incognito u malenu gostionicu u Tratu, Go spodar gostionice ree mu, da su sve sobe zapremljene od episkopa, koji ide u Rim. esar se zadovolji da spava u sobi do kuhinje. U veer upita popa, biskupova pra tioca, i,a uzrok biskupova putovanja. Pop, n.e znajui s kijam govori, reee da biskup ide u Rim, da zadobije to i to crkovno beneficije, prije nego ga esar dada komu drugomu, i da se zato ide preporuiti. Ma to upita esar, bi li biskup imao dobrotu da ponese jednu njegovu molbenicu i da je preda kardinala datariju? Pop ree da bi, i sutridan esar predade episkopu zapeaeno pismo, u kojemu stajae, da se ni kako tomu episkopu nema dati ono beneficije veoma izdano u dohocima, jer da je episkop i onako veoma bogat. I tako je taj episkop, isto kao onaj kmet dubrova ki, nosio glavom svoju osudu.

824
kriomarenja, i smo susjedstvo turskoga zemljita bijahu takogjer uzroci da seljak obogati. Jevtino meso, jevtini turski duhan, koji se onda mogao unositi kako nita, jer je bilo lako podmititi onaj ma leni broj financijskijeh straa, veliki broj trabakula i bracijera, te prenaahu iz svakoga pomorskoga sela robu, koju bi seljak za malo kupio u Hercegovini sve to bijahu izvori bogastva. Jo je dakle turska vlada, ako ne diplomatino, a ono daj budi materijaluo i eko nomino, bila obrana Dubrovniku, kao Crna Grora Kotoru. Nai dakle oci imali su razloga da zovu Turina : Na ae stari1 bako smo esto uli u djetinstvu. Mnogi seljaci, vrativi se nakon toliko godita iz svijeta imu ni, otkupie se od kmestva. Neki ostae i dalje kmeti nekijeh moguijeh porodica vlasteoskijeh, kao Pozza, Gozze, Caboga i ost. Ovi seljaci od skoro obogaeni primie neku povrnu kulturu, to bi uzrokom komini]eh pojava. Svi nai suvremenici mogu o tome pri ati, a ja sm mogao bih napisati itavu knjigu, koja bi bila obilat izvor komedij. Posljedica toga bijae, da se kod mnogijeh pojavi nemoralnost i da seljake porodice oslabie. Pod republikom seljak, kad bi se vratio imuan iz svijeta, valjalo bi da prebiva u gradu. Pod Austrijom ostaje u svom selu i natjee se s kojom starom vlasteoskom ili gragjanskom porodicom i postaje propheta in patria, nasuprot evangjeoskoj izreci (nemo propheta in patria), Koja vrijedi samo u stvarima vjere i morala, nipoto u materijalnom i ekonom skom ivotu. Paroh, ako nije bogat, vrlo se malo nada, da e imati upliva kod takijeh. Svaki je as tuen pred crkovnijem starjeinama. upa, Mokoica i Trpauj pruaju o tome primjera, (Jzimaju stvar u ovomu smislu, ne moe se toliko kriati na popove, koji nastoje da obogate; ^Ecclesia tua nec temporalibus destituatur auxiliis1 ) moli se u jednomu oremus preko godine. Jo ako je selo blizu Hercego vine, pop, koji ne pristane na neke zahtjeve sujevjerja, osobito kad ae tie bolesnika, moe se nadati, kako se meni dosta puta do godilo, da e susresti popa pravoslavnoga ili kadgod ak i hodu turskoga, da tri kod katolika. Seljake porodice, imajui zemlje otkupljene od km estva, koje trebahu da budu obragjene, stadoe se dijeliti. Brat koji ne radi zemlju posvadi se s bratom koji radi i razdijele se.
l) Daj da tvoja crkva uzima i vremenijeh pomagala.

32fr Porodice seljanske ivljahu prije patrijarhalno, djed, otac i braa sa svojom djecom, tako da je porodica brojila po 20 i vie lica. Otae ili najstariji brat drao je zajednika blagajnicu. Sestra o udaji pri mila bi svoj miraz i sestra udata susjeda nazvata. Dola bi u rod na krsno ime, na babine1 ) i na krmine. Sad se dijele i do komi nosti. Gdjegod bude samo jedna soba, kako e je podijeliti? Stav ljaju u sredinu ljesicu. Jedna kuhinja, kako e je podijeliti? ine dva ognjita. Hoe se ruka boija da uglavi oca, da valja da ostavi togod i kerima. A nijesam joj dao miraz? govori. Koji pristane, a koji opet umre ne hotei. Narod veli, da je muka glava starija nego devet enskijeh, i za to je obiaj u Rijeci, a cijenim i po drugijem selima, da ae ispali iz puke vie hitaea kad se rodi muko, a samo par ili dva kad se rodi ensko. Tako selo po broju hitaca ve zna to se rodilo,' ali ne zna u koga. Megju strastima dubrovakoga seljaka osveta se najmanje pokazivala, jer jako ukroena od zakona republikanskijeh. Povjest ne biljei nego dva sluaja osvete u staro doba. Prvi je o popu na Peljecu, koji ubi pred crkvom vlastelina i pobjee na Korulu, gdje vladahu Mleci. Prije popova bijega, senat je traio u stonjskoga bi skupa, da mu preda popa, ali biskup ne htjede. Senat na to pone zadijevati biskupa i valjalo je da ga papa premjesti negdje u Hrva ku. Taj episkop imenom Stefani, rodom s Lopud a, prije nego se ukrca, proita u crkvi s tara anatemu na republiku. Takogjer u Rijeci, u selu Oajkoviima, neki Svetinja ispali puku na vlastelina, koji je tuda prolazio u flljuzi2 ), ali ga ne pogodi. Svetinja utee u Hercegnovi, gdje vladahu Mleci; iza pada republike vrati se opet u Rijeku. Ve smo spomenuli osvetu Lasi proti porodici Pozza, L jubomor st va megju takmacima o istu djevojku bilo je izobilja. Jednom navali na mene preko vjenanja mladi, htijui zaprijeiti vjenanje djevojke, jer da je njemu otprije bila dala rije. Sreom bi mnogo naroda u crkvi, te ga odaleie, i vjenanje se izvri, A preljubovsta ! Jednom pozvah enu udatu, da je ukorim i stavim joj pred oi svu grdobu njezina djela i tetu koju ini djeci
) Rodilji dolaalra u pohode svojta i prijatelji i noahu joj darove, olbieno slasti i dva goluba, a po selkna kakve druge jestojske. Ovaj se obiaj posve pometuuo i zvao ee doi na kabine.

2 ) ^ agja pozlaena; u tljugama sw ae vozila vlastela po Grmu i po Rijeci.

43

m
i kufcnjoj ekonomiji svojijem preljubom. Ali se ona toliko rasrdi, da izvadi ispod koreta no! Bijasmo sami u sobi, i ja otvorih prozor i stadoh da viem; na to ona pobjee. Sudu je nijesam tuio od straha, da mi se kad izvri pedepsu gdjegod u samoi ne osveti. Jednom opet preljub ovjeka dovede njegovu enu da opravi neto, radi ega se ja i biskup nagjosmo u neprilici, kako emo popraviti. Nego ta ena izmuena ljubomorom pade do malo u suhu bolest i umrije. to je pak opravila ne slui pripovijedati, to je prijedmet od romana. Gdjegod se bore dva nstva protivna n. pr. vjera i Ijubav. Neka Vlahinja vjere katolike od tuge a nevjernosti muevlje pade u grevi. Dovedu je k meni, da joj oitam molitve i da je priestim. Ja, videi to joj je, cijenih da je bolje da pogje u li jenika, pa da dogje kad ozdravi u crkvu na priest. Nakon mjesec dana evo ti Vlahinje opet. Pitah, je li ozdravila lijecima lijenika. o, odgovori i kad sam otila od vas, odmah sam pola u popa pra voslavnoga, koji mi oita neke strane molitve stranijem glasom i neisti me ostavi. Ovdje ustvo vjersko nadjaa ustvo ljubomora. Kako to je ideja bivstva (idea dell assoluto, dell1infinito, di Dio) prva ideja u razumu Ijuckoma i svud ulazi, tako je i vjersko ustvo prvo i ee od svijeh ostalijeh u stava. Nema vele vremena da bih pozvan na sad, da uglavim seljansku djevojica iz Primorja, da treba da se zakuue kao svjedok. Uvjeravah je vie od ure, da nije grijeh zakleti se kad zakon zapovijeda, ali ona nikako, ne e ter ne e, neka je bilo istinito ono, radi ega se imala zakleti. Kad ja otidoh, jedan od inovnika izumi svoju : dogje pred djevojku i velikijem psovanjem i prijetnjama toliko je uplai, da je skloni na za kletvu. Ovdje veliki strah nadvlada atnju vjersku. Seljak je dubrovaki, kako ve spomenusmo, slovjensko-srpskoga plemena, i po tom mu je harakter i ud slovjenska, dok se s vreme nom na mjestima ne pokvari, mijeajui se zbog trgovine s Italij an cima i s Nijemcima. Ovo se dogodi u primorskijem selima, gdje se seljak zanima ponajvie brodarstvom. U planinskijem selima jo vladaju starinska ud i obiaji. Moralna je harakteristika Slovjena uope: pjesnitvo i eut anasi ja. Ovdje ne slui ponoviti sve ono to je od pisaca ve toliko puta bilo reeno. Srpska narodna pjesma jedini je klasiizam, to stvori u knjievnomu svijetu uope slovjenski seljak. Premda se na tisue pjesnika urajetnijeh penje i

327
pentra po Parnasu, treba vazda da im narodni pjesnik da ruku, da se a Pegasom ne skotur&ju u dolinu. Poto ae od iskona bavi poljodjelstvom, narod je srpski demo kratian per excellentiam. Njegova aristokracija, biva upani, boljari i ostalo plemstvo, nije stvoreno od kraljeva, ved ishodi od naroda, te bi se najzgodnije moglo zvati patricij atom. Kad patricijat hode da se razlikuje od naroda, uzme u Slovjenatvu uope torme njemake, ili madarske, ili turske, ili kako u Dubrovniku forme rimake. Ali ovdje plemstvo mudrom politikom prigrli jezik i neke forme ivota od naroda srpskoga, jer se aristokracija dubrova ka nalazila brojno veoma slabija prama narodu, i za to nije him beno postupala kao Nijemci a podjarmljenijem Slovjenima, dok ih sasvijem ne ponijemie. Jer je himbenost prva harakteristika njemakijeh vlada i naroda: Germani versutissimi natumque mendacio genusl)i pie Velej Paterkuo (Lib. II, c. 118). Sre to su neki stari spisatelji, kao Prokopij (De bello Gothico), car Mavricij (Strategicon) car Leo (Tactica)y car Porti rogenit (De aministratione), episkop itmar (Chronicon), Adam Bremen (Hist, eccl., lib. IL, de scriptor, ed. Hamburg) napisali o Slovjenima u opde, sve se to moe kazati o dubrovakom seljaku. Res utiles vel forte difficiles omnea ad commune consilium referuntur3 ) (Prokopij): evo ti zbora pred crkvom; * Gentes Sclavorum servitutem amplecti coactae nemini libentius ser vire volunt quam suis3 ) (Mavricij): evo ti politike dubrovakoga senata da primi narodni jezik; Aberrant in religiosis ritibus, coeterum moribus, hospitalitate nulla gena honestior aut benignior4 ) (Bremen): senat dubrovaki trijebi patareustvo i unosi katolidizam, u ostalom puta da tjeraju na svoju. Eckhard vadi iz Jornandes-a, Prokopija i ostalijeh hroniara, kad veli, da Gens Vinula vel Venda, ex Sorabis puto, terram universi excolunt5 ). Fatale est (vele svi hroniari, ovdje navagjamo samo jednoga) Germanis linguam eorum mutare aut penitus abolere. Primum Germani Slavia natura inimi') Nijemci su veoma himbeni i rogjeni da lau. a ) Sve stvari korisne ili sluajno teke iznose pred zajedniko vijee. 3) Slavjanski narodi, prisiljeni da prigrle ropstvo, nikomu radije ne e da rubuju to svomu. *) Razlikuju se vjerskijem obredima, u ostalomu nijedan narod nije poteniji, ni blai u obiajima i u gostoljubivosti. s ) Narod vinidski ili vendski, mislim srpskoga porijekla, svi obragjuju zemlju.

328 cij eos discordiis dividunt, tum dissimulato odio, divisos aggrediimlur.*1 ) (3ini ti se da u ovijem rijeima ita program politiki dananjijeh vremena! A jedan njemaki hroniar pie: Zwischen den slavischen Vlkern bestand auch noch eine religise Feindschaft.) Ovo vjersko neprijateljstvo najvie kidie i slui politici dananjijeh vremena* Kaonoti poljodjelac, seljak ljubi nada sve svoju zemlju, na kojoi trudi i koja ga hrani, pa je zato nostalgija u njega jaa nego u gragjanina. Svud je dobro poi, ali je najbolje doma doi, doma domavca i kruha paljavea, vele narodne poslovice. Ova ljubav ini, da seljak sa zanosom brani sebe, svoju zemlju i svoj trud. S toga neprekidne parbe pod republikom megju gospodarem i kmetom. Nije pravo da sami rade teaci, a da sve raduju leaci, uo sam prolazei, gdje jedno mome pjeva u polju! ivei uvijek sred velianstva i neizbrojnijeh ljepota prirode, seljaka se ne moe oteti njihovome uticaju, on ih osjea, one ga zanose, i te osjeaje i te zanose on iskazuje pjesmom. Pjesmom, ko ja ide od oca na sina, biljei svoje zgode i nezgode, svoju povjest; njoj povjerava svoje tuge i svoje radosti. Ovdje pogibe Cerva u okraju Dubrovana sa Bariem bosanskijem, ree mi prekolaui upljanin, hodei sa mnom. A kako ti to zna?1 * flE, znam, ono* madne smo iza objeda pjevali pjesmu o tome. Poslije estetini] eh zanosa nastupe moralni, nastupi razmiljanje, i tad iziu legende, prie, poslovice i ost. Po ovom to rekosmo, regbi da Platou dobro govori: Ljepota je stepen koji vodi dobroti, a dobrota vodi istini. Savrena estetika ini ti .da progje na moralnost, a moralnost savrena vodi te istini. In malevolam animam non intrabit sa pientia3 ) veli sv. Pismo; a Hegel: Ukai mi tvoju mor&luost, a ja u i sam ugonenuti, koji je sistem tvoje filosofile, Prost seljanin ne kae nikakav zanos za umjetnijem ljepota ma, one mu se ak ne mile. Neka gospogja dubrovaka povede jednom u Mlecima, u pokladima, svoju slubenicu seljanku u Teatro
') U zo eas .Nijemci mijenjaju ujiJiov jezik ili ga posve ukidaju. Nijemci, [ > o prirodi neprijatelji Slavenima, prvo ooe razdorom razdijele, pa tad, krijui mrnju,

udare na razdijeljene.
3 ) Megju slovjeuskijeni narodima, postojalo je jo i vjersko neprijateljstvo. 3 ) U zlobnu duu m e ui mudrost.

329 Fenice*. Slubenica postoji koji as, pa e ti gospogji, da eli otiti doma, jer da joj se ue mili ondje stajati. Svak zna prianje Drakovo u Gorskom Vijencuu. Druga je karakteristika seljaka eutanasija (lijepa smrt). On je proet osjeajem, da je umrijeti isto tako prirodna ptvar kao ro diti se, i umire posve mirno. To proishodi odatle, to njegov ivot tee prosto, to su njegove naslade skromne i djeluju mirno i pola ko, i to je krug njegova znanja veoma malen, a poglavito, jer umire u starosti. Kultura donosi sobom ee poude za nasladama, ove drmaju ovjekom i svale ga u grob prije vremena. Nakon toliko vijekova kulture mi smo danas toliko slabi, da je u narodu postala poslovica, iperbolina koliko hoe, ali koja sadri neto istine: Doi e doba, kad e nositi jaje u dvojicuSvoje poglede na smrt narod je izrekao u poslovicama: Iz ivota ivot izvire, kad se oive tad se umire, to se moe razumjeti u smisla ne jednomu. Dokle je vijeka, dotle je i lijeka, biva ovjek ivi dokle mu je sugjeno. j,Jedna smrt sto uzroka" Mlad moe umrijeti, a star valja da umre Star vidi smrt, gdje udara na nj sprijeda, a polako ae privue ozada mladomu. Ree mi jednom seljanka: Zemlja zemlju plee, dok se od duga trenja ova gruda zemaljska (tijelo) sama po sebi ne idrobi. U narodu zaai umrijeti: doi do Boga. To odgovara itali]nnskoj : Tomba delV uomo, culla di Dio (grob ovje kov, kolijevka boija), kako pie na grobnoj ploi u Mlecima. Star seljak opazi mi jednom, da se po gradovima ali one, koji umiru, a nikad one, te se rode, i upita me, zato je to. Odgovorih mu: Jer ko ae rodi, moe biti i srean. A . on meni: Moe izai srean i kad umre, pa bilo togod iza smrti ili ne bilo. Seljak ne zna ni za optimizam ni za pesimizam. Nije svetac, pa ne ite smrt, ne govori kako sv. Pavao: Citpio dissolvi (elim se razmetnuti, nestati), ali kad mu dogje smrt, tad La gentilezza del morir comprende1 ). nKad dogje smrt", uo sam gdje govore neki seljaci staroga kova, kojijeh je jo bilo u nae doba, uvidi: gdje si bio? nigdje to si inio? nita. Ovo je sve, otkad se rodimo dokle umremo, ree mi jednom jedna pravoslavna,, neko prikazanije ili nakazanije, a to je pak sve ovo u sebi, jedini ti Bog zuade! Odmah mi dogje na pa met K a n t : La sensazione un fenomeno; ogni oggetto, causa della
') Razumije uliavot umiranja (Leonardi).

330
sensazione un ignoto x (sensacija je fenomen: svaki prijedmet, uzrok sensaeije, jest nepoznato i). Seljak se i kune smru: Smrt noga mi asa! Tako ti smrtnoga asa! Kod dubrovakijeh seljaka opazih jo neto: majka plae ako se dijete istom rogjeno ne zaplae ako ne plae preko krtenja; to svakako sluti na zlo; prirodno je, da plae, kad se rodi, a vele vee kad se krsti. Ako ne plae, ili e brzo umrijeti ili e prem nesrean biti u ivotu i prem plakati. To je sujevjerje, ali svako sujevjerje sadri u sebi malo istine. A kad se pred materom hvali ljepota, ili dobrota, ili umnost djeteta, ona ree: U kam se sve to uprlo!. Tu se oituje neka prirodna slutnja, da e zlobnost i zavist kidis&ti na dijete i da e on biti rtva tugje zloe. Najljepi primjer eutanasije vidjeh u Sumetu, pri umru jed noga starca. Niko Veliki Pozza nagovarao me je, da sklopim o tome idilije, jer saloni, bali, gracke sveanosti, govorio je, ne mogu nigda dati materijal za idilije. U salonima, na balima, na gospockijem objedima, govorae, ue rijei de bon ton, ali rijetko koja bude, de bon sens. Dakle, umirao ovjek; pristupie mu sinovi k postelji te mu govore: aa! Oaa! hoe da ti zovemo lijenika, ne bi li ti bilo lake? PNe, odgovori, ,6to ete zaludu troiti, nego znate li koja je? uzmite iz kue koju pletu i kupite malo rakije i togod da vi zagrizete dokle sam ja jo u biu, pa donesite da se svi skupa napijemo* i da napijem u vae zdravlje, a tako i vi i gospar pop meni napijte za orijeenje grijeha mojijeh i za spasenje due mo je. Prekolani takogjer star Konavljanin bio na smrti i po obiaju hotio da mu porodica klekne oko postelje, i da se s njim moli Bogu. Odjednom e prekinuti molitva i kliknuti: Neto mi je lijepo sad palo na pamet; denu skinite 8 iv^ka gusle, da to ispjevam; gre hota je da se zaboravi i ispjeva nekoliko puta malenu popijevku, da je djeca upamte, pa nastavi moliti Boga.1 ) U Rijeci ena na
') Povjest biljei idasian sluaj eutanasije u majci glasovitoga Goethe. Pozvana negdje na objed, udari je kap ba kad je imala iziti iz kue. Poloaie je ua po stelju i, kako je jo mogla micati prstima, zaiate olovku i komadi hartije, i uapie: Prostite, danas Vam ne mogu doi na objed, jer auas imam umrijeti. Kako da je umrijeti stvar obina, to se ini svaki dan! K a u n it z opet, glasoviti austrijski ministar pod Marijom Terezijom i Josipom II., nije trpio ni da kogod spomene smrt. Kad bi kogod umro i njega valjalo o tome obavijestiti, poelo bi ae o pokojniku pred njim govoriti; a kad bi Kaunitz upitao: kako je? gdje je? niko

331
umoru naredi djeci, da pogju u grad, da kape crne robe i da se to odmak skroji. Kad bi skrojeno zapovijedi im, da se obuku, da vidi kako im stoji. to sam se u ovijem opisima podulje pozabavio prostijem na rodom, krive su sadanje prilike. Bee Niko Pozza: Sic igitur tristis rerum me terret imago In patriam, ut patrios nequidquam quaerere mores Coner * * et illa milii totis potiora triumphis Foedera, queis pridem est gavisa Epidauria tellus.1 )

IX. Drugi stali, koji oivi dolaskom Austrije, jesu popovi, kako ve rekosmo. Sveenstvo se dijeli na manastirsko i svjeeko. Dolas kom Austrije manastiri ne dobie nita, ako ne izgubie. Svjecki sveenici postae silom pomonicom sile materijalne, militarizma. Ne, da je Austrija izumila tu silu vjersku; ona istie po sebi u svakom narodu. Ali vlada stade upravljati tom silom, kako to je inila i republika dubrovaka. U tome se ne moe zamjeriti Austri ji, ona postupa kao ostale vlade, kojijem je svaka vjera Arhimedova poluga za upravljanje s narodima. Sila vjere bi za politiku jedino srestvo, kojijem se Dubrovnik die do stepena slave, koju spomiminje povjest. Ali ova Arhimedova poluga, koja, kad se ima gdje nasloniti, moe maknuti nebo i zemlju, imala je za naslon samo vladu senata; sad ima sveenstvo i stranke klerikalne za naslon. Republika dubrovaka uze vjeru kao jedino oruje, zato puk dubro vaki bi poboan per excellentiam. Ali republika uze pod svoju vlast i sveenstvo i pretee za nekoliko vijekova zakone jozefinske4 ).
ne lii odgovorio nita. Po tomu muku razumio bi sto je. kad umro, kogod bi od svojte doao u pohode u ernu, ue govorei ') Ovako me dakle tu/na slika stvari vue k domovini, da domae obiaje.......... i od svijeh slava preci su mi ont obiaji bi mn ko od svojbine nita. uzalud pretraujem i zakoni, koji su

prije ^veseli li epidaursku zemlju. 5) Kad esar Josip II. poce vladati i premetat biem i kanonima orkvenijem, papa Pio VI. valjalo je da se proseta do Beea i tu, kad se euarete a ministrom

332 U Dabrovnik nije bilo potreba da dolazi papa, jer Dubrovani, kako ve spomenusmo, drahu o svom troku po svemu turskomu istoku do dvjesta crkava, i tako pomagahu katoliku vjera; sluba boija po obred katolikomu mogla se vriti usred tabora turskijeh. Udariti anatemom Dubrovnik Bimu je bilo isto to unititi sasvim katoliizam po Sultanovoj dravi. U ovu vjersku politiku senata, sveenstvo se nije smjelo prtiti. Imao je razlog papa Benedikt XIV, kad je pisao arhijepiskopu dubrovakomu, da je ?episkopat veliko breme svukud u katolikoj crkvi, a nada ave u dubrovakoj . Popovi bijahu drani kao i ostali gragjani, naime podloni gragjanskijem dranstvima. Beneficija, dohoci, uprava crkava bijahu u rakama vlade, a popovi u isto doba uivahu neku slobodu republi kansku. Pak bijae pun vjere i pobonosti, dok su se popovi u isto doba ponaali na nain, da bi se u dan dananji to inilo sablazan i protivno duhu klerikalnomu. Onda to ponaanje nije nikomu da valo u oko. Pripovijeda se da u pokladima bijahu tolike igranke pri vatne po Konalu, a da je vikar crkve dubrovake, dum Pero Milkovi, svu no udarao vijolin u orhestri. Popovi dolaahu u neke duane na razgovor s ibakom u ruci i u bijeloj, nonoj kapici i nikomu se to nije inilo udnovato. Uz poklade, kako su makare bile go vorae, fratri bi iznosili iz crkve klupe na placu, i tu sjedjeli za jedno 9 gragjanima i sluali govore i odgovore makara.1 ) Veliki knjievnik latinski, kanonik Zamagna, do stare je starosti ishodio iz grada s pukom i lov lovio za toliko dana. U pokladima stari popovi bijahu na glasu s dobre jee, w to ete?K , govorio je jedan u ali, zabranjeno je utjeti alasti na povrini koe, utimo ih da kle ispod koe/ Kao na glasu lovac u dubrovakoj se predaji spo minje Malobraanin, njeki otac Ilarij, Jednom se u Koiiavlima okladi a vojnikom Hrvatom, da e pogoditi nian u kojoj mu drago daleini, i dobi okladu.
? f 7 i I >

Kaunitzom, prui mu ruku da je poljubi, neka, je je lbio protestanat, kako to su inili ruski ministri i vladaoci, neka su bili pravoslavne vjero. Ali Kaunitz uzme Pia VI, za ruku i prorma, je u znak prijateljstva. Cesar Josip smatrao je papin dolazak kao diplomatian pohod i nakon malo vrati mu taj pohod, i po svijem crkvama rimskijem ne htjede kleknuti nego na golo tle, a ne na pripravljene od kadife blazine. *) Kadi pjesama od makar&ta na glasu je Antun Kaznai.

333 Sveenici su, tato se vidi, bili u svemu ravni drugim gragjaniraa, samo to za obine gragjanske prekraje potpadahu pod sud biskupov. No ako bi sveenik uradio to protiv republike, tad mu je sudio senat i bez biskupa, i kaznio ga progonstvom jali smru. Sveenstvo nije imalo plate kako danas, ve je ivjelo samo od priloga svake vrste, to dobivae od vrenja obreda crkovnijeh. Samostani tako isto, samo to su ovi imali i zemalja vlastitijeh, ako im je to bilo doputeno po pravilima. Malobraani (Franjevci) n, p. ivjeli su o samoj milostinji i bogatijem legatima, jer po pra vilima ne mogu imati svoga nego ono malo zemlje oko samostana. Poto je sveenstvo tako ivjelo, nije se mogao u Dubrovniku kako drugovgje po Evropi uvrijeiti nepotizam, o kome toliko priaja svi povjesniari i politiari. Ako je bilo nepotizma, to je bio samo pojedini sluaj, ni po to sistem. Na dubrovake popovske po rodice nije se mogla primijeniti rije Paskvinova1 ) : satiasti Do mine familiam tuam muneribus sacris (nasitio si, Gospodine, poro dicu svoju svetijem inima), to to se u najnovijim epohama mo e primijeniti, megju manje megju vie, na porodice svijeh nas po pova, tako da je danas opa sumnja (u istinu kadgod vrlo kriva), je li sad popovstvo uprav zazvanje boije ili srestvo za ivljenje i davat ivjeti. Parohije nijesu bile begluci ni paaluci*).
') Pasquino se zove kameni stup u Rimu, gdje su se za vlade papinske obino lijepile satire proti papama, sveenstvu i privatnijem ljudima. Ime je dobio od jed noga aava, maesiro Pasquale, koji je kraj toga stupa u staro doba imao svoju radnju i bio na glasu radi sklapanja satira, tako da ili kasnije krstie Pasquinate. 2 ) Tijeh paaluka porodiSnijeh pod imenom parohija bijae najvedma 11 Hercego vini kod pravoslavnijeh, gdje parohija .ostajae neprekidno u istoj porodici i prela m ae s oca 11a sina. U ostalom, i samostani jednog i drugog obreda imahu svoje paaluke, a 0 tome najbolje pria Matavulj u svom remek-djelu Fra Bruje Bakonja, glede verizma najboljem proizvodu nae dananje lijepe knjige. Nastaje pitanje, kako je pisao, pravoslavan, mogao onako taeno i vjerno do sitnica opisati ivot fratara u ouom dalmatinskom, katolikom manastiru. Valja se spomenuti, da prije politiSkijem raunom izazvanoga razdora megju narodom u Srbe i Hrvate, drugi odnoaj vladae izmegju zapadne i istone crkve u Dalmaciji. Pravoslavni sta roga kalupa obino uahu kole kod sveenika katoliekijeli, i pisac, ivei nepre stano B onijem fratrima, mogae ih u duu poznati i onako ivuo ocrtati. Nasuprot znam, da u vrijeme ustanka hercegovakoga popovi pravoslavni, koji prebjegoe s narodom u Rijeku Dubrovaku i tu bor avi se vie od dvije godine, otvorile kole, i djeca katolika, poto jo ne bijae u Rijeci opinskih narodnih kola, igjahu n njih 11a kolu. Naprotiv, mnoga djeca pravoslavna dolaahu u mene svake nedjelje

44

334 Ko ako megju popovima u Dubrovniku nije moglo biti histo rijskog nepotizma, bilo je, radi neenstva popova latinskog obreda, Perpetu, ali takvijeh Perpetua, da se ona Manzoni-jeva ne moe s njima ni uporegjivati. Ni danas im se sjeme nije sasvijem utrlo1 ). Kad Austrija ugje u Dabrovnik i pripoji ga Dalmaciji, poput politikoga promijeni odmah i ustav crkovni, te od Dubrovnika i Dalmacije uini jednu dravu crkovnu, Zadar posta glavnijem gra dom politikijem i crkovnijem; metropolije spljecka i dubrovaka bi e ukinute; biskupije osoraka, rapska, ninska, skradinska, trogirska, makarska i korulanska tako isto. Oser i Rab potparm pod biskupiju krku a metropoliju goriku; biskupija ninska zdrui se sa zadar skom; biskupija trogirska dopane biskupiji ibenskoj; biskupija makarska i mali dio biskupije trogirske dopane biskupiji spljeckoj3 ), te biskup spljecki dobi naslov Episcopus Spalatensis alias fealonitanus et Macarensis ; biskupija korulanska i atonska bie pripojene bisku piji dubrovakoj, te biskup dubrovaki dobi osim toga i upravu bi skupije trebinjske*). Radi ukinua arhiepiskopije dubrovake trajae parba mnogo godina izmegju Rima i Bea, te s toga za trideset godina stajae prazna biskupska stolica u Dubrovniku: od 1800., kad umre najpotonji arhiepiskop dubrovaki Bau, pa sve do 1880., kad Rim popusti i bulom pape Lava od 30, Julija Jjocuoa B. Petri*1 ukine ar~ hiepiskopiju dubrovaku i spljetsku i gore nabrojene biskupije. Kako njeke svetkovine i slube crkovne bijahu osobina ukinutijeh bisku
na dotrijeniu ujedno s djecom katolikom, ria ih uim moliti Boga. Nije se olirla pazilo na njeke stvari kako danas, niti je bilo ove mrnje. Megju starijom knjigama matice u Mokoid (u Rijeci) nagjoh njeke listove dl I7$090, na kojijem su, njekom smijenom italijanskom, pobiljeei svi prinosi o dohotku, sto paroli ij an i bij ali u duu i po zakonu davati parohu, radi esa ili on mo gase tuiti repu bi iei. Izmegju ostaloga zabiljeeno je i Sto paroljijani imaju po obi aju davati slubenici parohovoj, dakako s primjedbom, da se za to ne mogu tuiti republici, ako ne e ria daju. *) Danas u Makarskoj ima biskup, kao pomonik biskupa spljeekoga. 3) Kad Austrija zapremi Hercegov in u, uprava biskupije trebinjske bi dignute bi skupu dubrovakomu i predana mostarskome, koji, kao episkop trebinjski, i danas dri dva ostrva kraj Cavtata, Mrkan i Bob aru, i neke stanove u Dubrovniku. Republika je imala vlast od Kima, da ona imenuje episkope stonjskoga i trekiajskoga. Trebiujski je obino prebivao na optrvu Mri;ami, gdje je negda bila bogo molja i stan biskupov a danas nemaju nego razvaline.

335 pija, tako se vrahu i docnije, po ukinuu, da se navod ne bi zablaztiio, a kako je svegj bilo i bie, da regis ad exemplum totus componitur orbis (po primjeru kraljevu vlada ae cio svijet), tako se i entralizacija uvukla svukud, gdje ae god mogla uvui, te je dan danas i za Dubrovnik i za Kotor sv. Jeronim, zatitnik Dalmacije, svetac zapovjedni. Tako je isto Austrija prekrojila i episkopije pravoslavne. Sto lica pravoslavnoga episkopa bi prenesena iz ibenika u Zadar, a Boka Kotorska oeijepljena od biskupije crnogorske i pridruena Dal maciji. Dolaskom Austrije, dakle, biskupija dubrovaka stee Korulu, ostrvo plodno vinom, kamenjem za gragju (na glasu je kamen kor ulanski s ostrva Petrare), a najvie popovima. I danas Dubrovnik te tri vrlo potrebite stvari dobavlja obilno s Korule1 ), Ovo bjehu promjene u crkovnoj administraciji, a to se tie politike strane, zemljite dubrovake republike, koja je umjela zau zeti mjesto i u opoj povjesnici ljuckoga roda, po smaknuu slobode na bekom kongresu, dobi na ploi svoga groba naslov krotak i po nizan politiko okruje dubrovako, isto kako Imocki ili Met kovi . . , . Prvi biskup dubrovaki pod Austrijom, Giuriceo, kad dogje u Dubrovnik, ree jednom Antonu K&znaiu: Ne razumijem, kako su dubrovaki nadbiskupi mogli prebivati u ovako tijesnoj kui. (To je bila kua uz stoau crkvu, koju upotrijebie docnije za jedan dio sje menita.) to ete, ivjeli su na apostolsku, odgovori Kaznai. Drugi put ree taj biskup njekom vlastelinu; udo mi je, kako u Dubrovniku, koji je obilovao bogatijem crkvama i u kome su popovi vlasnici golema imetka, kakva nema u Dalmaciji, nije bilo sjemeni
') Negda se tijem odlikovalo Lastovo, ija je matica poznata s Tieijanove slike sv. Kuzme i Damjana. Kako je Lastovo imalo svoj ustav, tako nije moglo utii pod kuiestvo, ali za to su zemlje bile optereene mnogi]em beneficijima erkovnijetu. Odatle obilje popova. Tijeh beneficija bojala se republika i u Ratu, s toga je i po spjeila posvajanjem zemalja za gospare, gdjegogj i ua silu, kako pise eyVhellio u navedenom cijelu. Lastovo je imalo povlasticu koja i danas traje, da im paroh ima biti Lastovac, a tu povlasticu uivaju otkad protjerae sami svog parolia i, bez dopusta arhiepiskopova, namjestile jednoga svogli za upnika, radi ega arhiepiskop udari auafemom cijelo Lastovo. Iiepubiika nastoja da se anatema digne s Lastova, a ii a se ta stvar ne ponovi, naredi, da paroli na Lastovu bude svegj koji La&tovae.

336 ta." Na to e mu vlastelin: Sto se tie morala i strogosti ivota, prama dananjijem vremenima vas grad je bio sjemenite.1 ) U ona vremena stanje upnik & nije bilo ba najbolje. ivjeli su o samom biru, a kako seljaci grdno nastradae radi navale crno gorske, tako i upnici po okolici dubrovakoj zapadoe u jo gore stanje. Ovi upnici bijaku ponajvie ljudi neuki i nimalo izobraeiii; ivljahu kao i ostali seljaci, dijelei s njima i dobro i zlo. Kad bi izuili togod latinski, obrede crkovne i malo morale, bili bi odmak rukopoloeni. Mnogi su lje znali itati i pisati. To je moda bila politika republike, da ik moe drati za kmetove. Nain ivota ovi jeh upnika bijae vrlo moralan. Zalazili bi doista u narod, pristajali bi uz kolo, udarali bi i pjevali, ali prije svega zahtijevali 8u molitve, i kad bi uli kakvu psovku, imali eu vlast da kazne, tako isto da zabrane njeke krme, njeka igranja itd. U tome je njihova vlast bila mnogo veda nego li dananjijeh, vrlo izobraenijih sveenika. Popova je onda bilo vrlo malo, s toga su i parohije bile vrlo prostrane, tako da bi njeka udaljenija seoca malo kad i vidjeli svoga upnika. To je trajalo i u nae dane, te se vie puta dogagjalo, da je dijete umrlo u putu, prije nego bi ga donijeli do crkve, da ga pop krsti.3 ) Sa svim tim ne moe se rei, da je s toga vjera stradala. Kako onda nije bilo novina ni listova, kojijem se popovi danas uope ekskluzivno bave, tako oni tuni, koji su bili malo izobraeniji (i ako ne duboko ueni kao dananji popovi), upotrebljavah a ono malo svoga znanja za korist duhovnu, piui duhovne razgovore i itajui pobona djela, ili uei djecu itati i pisati. Uzmi kako hoe, poboaoat i u popovima i u puku bila je onda vea nego danas. Oitijeh krivica u popovima dubrovakijem i svemu sveenstvu po sa ) Ve6 Slijepo Grad u svojijem poslanicama vlastelinu Giorgi naporni nj ao po trebu sjemenita, ali senat odgovarae, da treba da mnogo troi za stono crkvu, ko ja da nije ni sjeua od onoga sto je bila prije trehije (16(j7. g.), s toga da ne preosta je novaca za sjemenite. pravdae se i tijem, Sto republika nije formalno primi la ni priznala odluke sabora tridentiuskoga. Pod republikom i prvijcli godina pod Austrijom djeen. od boljijeli porodica sluili L i kao klerici preko pontifkal i za to dobijaim piatu od crkve. J) To se i u mojoj parohiji dva puta dogodilo. Jednom pak donijese krstiti dijete ba preko mise, i valjalo mi je ostaviti misu i u svoj hitnji krstiti dijete na vrati ma od crkve, prije nego izdalme, pa za tijem opet nastaviti prekinutu siubu.
V

337 mostanima nije bilo nikad. Oni, o kojijem se ita da sa se rotili proti republici, bijahu svi mahom iz Dalmacije ili iz Italije. Zna se, da republika jednom na silu istjera sve fratre talijanske, konventuale od Male Brade,1 ) jer pristajahu uz Mleide, a fratre dubro vake de observantia ocijepi od provincije dalmatinske u zasebnu drava. Zna se takogjer, da malo prije dolaska Francuz, republika jedno vee ukrca u t rabakulu, koja je ila a Jakin, sve Domenikance italijanske, jer prijanjahu odvie uz zahtjeve Kima,3 ) Zna se, da je samo jedan lajik franjevaki, za koga se ne zna je li bio Du brovanin ili stranac, pobjegao u Tursku i tamo se poturio. Zna se iz povjesti, da je jedan fratar od Male Brae, Italijanac, doekao jednom arhiepiskopa i namlatio ga zaunicama, jer ga bijae njeto uvrijedio. I to je sve. Samo u zadnja vremena, pod Austrijom, dogodi se da jedan pop, upnik od Lisca, dum Simo Troani, ubi ovjeka Hercegovca, koji mu se uvue u kuu s namjerom da ga ubije i porobi; ali i to bi u obrani svoga ivota, te pop osta nekanjen. Ipak i megju ondanjijem popovima bilo je ljudi vrijednijeh i uenijeh. Kod njekijeh je bilo mnogo dobre volje, i ako nije bilo potrebne preme. Znam n. p. jednoga, koji je za zabavu prevagjao sv. pismo (iz volgate!) ne znajui ni jevrejski ni grki a borme slabo, vrlo slabo, i latinski. Jednom dogje u nekoga drugoga paroha, koji je bio na glasu da pozna dobro latinski, da mu protumai, to znai Abram stravit asinum suumt jer da nigdje u rjeniku nije mogao iiai glagol stravo! Njeki drugi paroh na Oraca bavio se za svog dugog popovanja od 40 godina prevagjanjem u narodne stihove svijeh lekcija svetac iz aslovea. Njeki trei pisao je latinski ivote
') Prije su fratri honventua i fratri de observantia ivjeli zajedno u iatom sa mostanu; dakle bila su dva manastira u jadnoj kui. *) U prvo doba republike episkopi, pristajui vie uz Hira nego li uz senat, bili au dosta puta zaplaeni i kamenjem i udardma, tako da je u zakoniku od 1451. g. bila odreena otra kazan za onoga te udari na putu episkopa kamenom. Uope episkopima nije tad bilo najlake. F a r i a ti spominje poslanicu pape jednomu arhiepiskopu, u kojoj mu veli, da se slobodno odalei iz Dubrovnika, si adest pe riculum vitae (ako mu je ivot u pogibli). To mnogi i ueinise, a mnogi i ako imenovani od pape arhiepiskopima duTbrovaekijem i ne zavirise u Dubrovnik, kao u. p. blaeni Ivan Domeuik, [,'repodobuL Kad arhiepiskop ne bi ugodio senatu, dobio hi tajno consilium abeundi i trebalo jo da ide.

338 svijeh popova, njegovijeh suvremenika. Jedan opet biljeio je sve zgode, to su se dogodile u njegovoj upi i u okolici do najm&njijeh sitnica. No, kako rekosmo, bijae i ljudi ba valjanijeh. Bijae na glasu besjednik upni k t ratenski, negdanji omenikanae, koji jednom u korizmi velikom asti zamjenjivae propovjednika u stoooj crkvi u gradu, kad jedne godine crkva osta bez njega, Veliko i malo vrvljae u crkvu da ga slua, jer vrlo lijepo propovijedae. Spomena je vrijedan i Mari, stari paroh mljecki, koga u starosti prenijee u Gospu od Milosrgja. On izda vrlo ubav ep: ivot Sv. Marije egipacke, pokornice. Ne smije se premurati ni popa I v a n a Kristia, profesora gimnazijskoga pod republikom i pod Francuzima, komu je pod starost, kad je dola Austrija i Skolopi se rairili, tre balo ii u parohiju u Olje i Topolo, gdje umre u krajnjem siroma tvu. Bio je dobio iz Italije naslov Doctor in iure canonico i prije smrti nagjoe rau tu doktorsku diplomu u slamnici' od kreveta, na kom je leao. Kad je vidi, rasplae se. Megju ondanjijem popovima bilo je takogjer ljudi od karak tera, i ako nijesu bili bog zna kako izueni. Takvi su bili upnik od Mokoice Radov an ov i i paroh na Pilama Lupi, ljudi tako ozbiljni, da svak, pa i biskup, osjeae, da treba njeke obazrivosti, kad se s njima govori. 0 Radovanoviu se pria, kako mu je njeki stari vlastelin, koji je bio doao na ljetovanje u Rijeku, a ne imao to da ita, poruio da mu polje kakvu zabavnu knjigu za itanje, a on mu poslao molitvenik, htijui mu tijem rei, da za njega, pritisnuta od godita, nije misliti nego o Bogu i o dui. Lijepu je opravio i jednom Rjeaninu, Dogje jednom njeki upljanin k njemu i znajui da se Radovanovi ne moe s jednijem eljadetom, stade mu nabrajati sve poroke i tajne toga eljadeta i govoriti na nj svega i svaeaa. Radovanovi ga je hladnokrvno sluao, a kad se nasluao, ree mu: Ti si zasluio za to, to si mi pripovidio, ru ak" i poasti ga jestivom i piem* To Rjeaninu odrijei i bolje jezik. Kad rua, Radovanovi ga doprati do vrata od kue i za vra tima mu pokae tap. Drugi put ovo e biti ruak, ree mu, tebi i svakomu, koji me dogje navijati na koga god, da ja budem orugje vae zlobe i nenavidnosti jednoga na drugoga. Ah, kad bi svaki starjeina, crkovni i politiki, slijedio ovaj primjer, ne bi bilo

339 toliko zlobe ni megju popovima ni megju gragjaaima! L u p i i jo dva popa, L a l i i Koi, bijahu vrlo poboni. Prvi biskup Giuriceo htio ih je malo poblie poznati, te ih sazove na objed. No oni nikad, osim za glavne posle, ne htjedoe pristupiti episkopu, pravdajui se, da nijesu nauni na te objede ni na posjela sa starjeinama.1 ) Lupi nije bio dobro vigjen kod vlade, jer bijae prijatelj Rada Androvia, o kome se govorilo, da je framasun. Lali, premda bijae vanredno poboan, bogat i dareljiv, usplamtio bi od uskoeaja kad bi ko spomenuo Jezuite. Svi dakle ovi popovi bijahu nastrani, svaki na svoj nain. Njeka sloboda i originalnost republikanska izbijae iz svakoga od njih. Da spomenemo jo dum Andr eputa iz Kata, koji je go vorio, da sve to je dobra i zla na svijetu dolazi od popova i koji nije gotovo nita drugo itao nego sveto pismo i umio ti rei u kome poglavlju i u kome stihu nahodi se avaka izreka iz staroga i novoga zavjeta. Jednom dvije lijepe gospogje, sjedei nainjene pred kavanom, vidjee ovoga popa gdje prolazi i htjedoe se naaliti s njim, Dozovu ga k sebi pa mu reku: Dum Andr, tako ti, zvali smo te, da nam ree, koja je od nas po tvom sudu ljepa? To vam ne umijem odgovoriti, ree, ali da ste me pitale, koja je od vas dvije lugja, moe biti da bih umio. Bio je nastran i onaj Bukaveta, koga ve spomenusmo kao velika matematiara i geometra i koji bijae pristaa filozofije cini ke. Kad bi doao u grad, svegj bi bio gost u koga vlastelina, ali prije nego bi pristupio stolu trebalo ga je izumivati i oistiti. Ne moemo ovdje a ispriamo sve to se o Bukaveti pripovijeda. Vrijedi spo menuti i Dum A n t u n a Obada, valjanog mehaniara, koji kanjen, istom rukopoloen, da za njekoliko dana ne opsluuje misu, ne htjede je vie nikada do smrti ni rei. Kad car Franjo I. posjeti Dubrov nik, on izagje pred cara, da mu daruje neku svoju radnja, i kad se suoi s carem, uhvati ga za ruku i prodrma ga dobro sasvijem na
') Obratno, njeki popovi, cijenei da jo traje sUriaska navada i pod episkopima luistrijsiujeni, kad god bi doli sa sela u grad svraaj iu u biskupa na ruak i u a kouitk, kao u svoju kuu, dok se na svrhu biskupu Guirit-eju dosadi, te im roe, da unaprijed, kad dogju u grad, osjeim u kog drugoga popa ue u biskupa, jer da im. biskup nije drug uego starjeina. I tako se taj obiaj pometuuo.

340 prijateljsku, na veliku sablazan svijeh na okolo dvorjana. Kao na' stran ovjek progje za to bez kazne. Lijepu je opravio i njeki .pop dubrovaki, Radi, koji je uio u Beu i tamo se razbolio i umro. Pri smrti uini oporuku i porazdijeli svoje veliko imanje, a sprovod naredi da mu uine to mogue sjajniji. Njegovu potonju volju izvrie i ukopae ga velianstvenijem sprovodom, a raune o po grebu opremie ujedao s oporukom u Dubrovnik, da se naplate, iz Dubrovnika primie odgovor, da taj Radi nije imao ni prebijene pare. Kad Austrija prisvoji Dalmaciju, Dubrovnik i Boku Kotorsku, htjede Centralizaciju primijeniti i na popove, pa naredi, da svaki pop prije rukopoloenja treba da dogje na nauke u Be. No tu opera et impensa periit (bi uzaludna muka), jer popovi dalmatinski ne znagjahu njemaki. Ministarstvo 9 toga naredi, da se u Zadru osnuje jedna bogoslovija za katolike, po metodu njemakome, a ru ga za pravoslavne. Dakle popovi se izuavahu na trokove vladine, dakle poee njekako biti vladini ljudi.1 ) U to doba bilo je u Dubrovniku na pretek sveenstva izuena u klasinijem knjigama. Imena kanonika Zamanje (Zama gna) i R a d e l j e trajae u uenoj Evropi dokle god ustraje spomen klasiizma; tako isto i ime kanonika Fe ri a , zasluna ne samo za klasiizam nego i za narodnu knjievnost. Spomenuemo jo njeke. S a l at i se istie kao prevodilac Gessner-a i radi pobonijeh knjiga u jeziku narodnome. Dva brata u mb e l i a , oba dva popa, odliko vae se po kolama pedagogijom. Pa i mnogi djaci, koji na alost prerano preminue, jo kao mladi bogoslovci odlikovae se tako, da njihova asna uspomena jo i danas ivi u Dubrovniku. Megju nji ma najvie se spominje neki Zglav, o kome nam mnogo priahu zadarski profesori kad uasrao bogosloviju u Zadru (1850-51). Njego vo pamenje bijae vanredno; dosta je bilo da proita jedan put po njekoliko listova kakve knjige; pa da ti odmah sve na izust kae. Umre mlad prije nego ae zapopio.
') Nijo ovdjo mjesto da protumaimo to uprav znai ova izrefca, da su sveenici postali nekako vladini ljudi, jer bi a to trebalo zagaditi u filozofiju i teologiju, liei emo samo, da sveenstvo liriiiusko uope, ve po Evome zvanju, treba da ugagja svakoj vi sufi, bila no znam kako okrutnu, tv. Pavao i sv. Petar ve6 n svo jijem poslanicama prvijem Jmanima nastojali u dokazati zakon itoat vladanja i Tiberij i Kali gu l i JNerun.

341 U najnovija vremena odlikovahu se kao pisci ili uenjaci : K azali, Gjupanovi, kanonik i vikar, Pul i i Vodopi. 0 njima ne treba da govorimo, jer su njihova djela i ivoti poznati i dana njemu narataju. K a z a l i je bio vie pjesnik nego li pop, i kad se ree da je ivio kao pjesnik, svak razumije tu izreku. Austrija, koja je, nada sve u prvo doba, po svojijem znanijem i neznanijem pristaama pa zila na sve to ko govori i radi, a nada sve popovi, koje je poela plaati, naredi ondaajemu biskupu, da Kazalija makne s parohije. I docnije je on mnogo pata bio kanjen po crkvenijem kanonima od biskupa. Vlada nije htjela nigda da mu udijeli stalno mjesto profe sorsko i kad se podvrgao profesorskom ispitu dobi nedostatno iz gr koga, on koji je ve bio izdao u prijevodu prva pjevanja Homerove Ilijade. Tek pod starost nagje zaslueni mir, kad mu drug u pjesni tvu, Vodopi<5, posta biskupom, te ga namjesti kapelanom u Tri Crkve. Ta i umre, poto mu se u zadnje godine ivota pomrai um.1 ) Crjupanovi je bio uzor erkovnog propovijedanja u Dubrov niku i po Dalmaciji. Svugdje se otimahu o nj, kad je trebalo dobaviti propovjednike u korizmi. Jednom je ak i bio optuen radi njekijeh slobodnijeh izreka na propovjedaonici i trebalo je da izagje pred ko tarskog poglavara. Ondanji biskup dubrovaki izgladi tu stvar pred vladom i oprosti ga te zadjevice. Za mene, koji ovo piem, slatka je njegova uspomena, jer je bio mladomu meni tadar popu veliki meenat. Gjuro P u l id ostao je u uspomeni dubrovakoj kao fcelikkarakter i ovjek dubok u znanju filozofije i bogoslovlja. Za moje mlado doba bio je katiheta.) Mi uenici filozofije kako smo ga slu ali! kako bi se veselili, kad bi dola njegova ura pouavanja! Tako bi nas zanio svojijem uprav akademijskijem predavanjima, da bi ura
') Od pjesama Kazalinijeli najvei utisak uini ondanjoj omladini njegova Tu balica vile Velebita i vile Nevesinja". U toj pjesmi dvije vile jedna drugoj svoje jade kae. Izmegju ostaloga, vila nevesiujska (srpska) tni se svojoj posestrimi vili velebitskoj (hrvakoj), kako au njena djeca, sinovi Dubrovnika, danas rastureni, da po bijelom svijetu itu glavi mjesto i da steku kunac kruha itd. A vila velebicka joj tad odgovara, priajui svoje jade t. j. nasilja po Hrvakoj. a) Ba u ono doba, kad je Puli boravio u Dubrovniku, nalazio se i P r e r a d o v i kao mlad porunik. Prerad ovi, dok je bio u Dubrovniku, uvijek se druio 3 Puliem, Betondiem, ICszalijem, Bizzarrom itd.; nikad ga ne vidjesmo s drugijem oficirima.

45

342 profila a mi se ne micali, no bi esto trebalo da sluga lupa u vrata i da nam prekine alatko uivanje. Stvar koja e se zanaio initi vrlo udnovata i neslina dananjoj djeci. Docnije Puli bi pre mjeten u Zadar i tu u vie prilika, pristajui i njegujui narodnu ideju, koja je onda poela da se budi, jo vie omrane vladi. S toga ga vlada i premjesti iz Zadra u Trento, u Tirol, gdje slovjen ski pokret nije mogao doprijeti. Kad pogje u mirovinu, ne htjede se s toga vie vratiti u Dubrovnik, no se naseli u Rimu, gdje i umre. U Rimu ga papa odlikova inom proto-dvoranina apostolske polae 8 biskupskom haljinom. Mrtvo tijelo prenijee mu Du brovnik.1 ) Mato Todopi je poznat svakome kao izvrstan pripovjeda i pjesnik. Njegova je djela svak itao, s toga i ne u da govorim o tome. Spomenu u samo, da ima mnogo njegovih epigrama i satira, koje nijesu tampane i koje su vrlo lijepe. itao ih je vie puta nama, ostalijem parosima, kad bi se gdje sluajno sastali, i znam da su nam se inile vrlo ukusne. Njegove anakreontike i ljubavne pjesme tampane su, ali pod pseudonimom. 1 Vodopi je poput Kazalija i Pulia pristajao uz narodni pokret i to u tolikoj mjeri, da je kao mlad paroh bio uz nos ondanjemu biskupu. Kanje je, kako se zna, postao biskupom dubrovakijem, ali nakon malo iza toga klonuo zdravljem i umro. Osim ovijeh bilo je jo i drugijeh popova, koji se odlikovae radom na knjizi, n. p. kanonik Stijepo S k u r l a i pop Lovro Ku kul j ic a. I po manastirima bilo je ljudi valjanijeh i uenijeh, i njihova e uspomena ivjeti dajbudi dok ne izumre jo ova aka starijeh Dubrovana, n&ijeh vrsnika. Kad je Dubrovnik bio pridruen Dalmaciji, ostavilo se na volju namastirima dubrovakijem hoe li se zdruiti s dalmatinskijem u jednu dravu. Malobraaui ne priatadoe na to, no duh dubrovaki uvahu dokle god mogoe, to jest do juer. Kad se o toj stvari glasovalo, svi jednoduno rekoe ne; isti otac I n o e n t i j e ul i (vulgo fratar gluhi), Spljeaniu, koga su liili da je tajna pristaa svakog zahtjeva vladina, glasova da ne. Tako franjevaki namastiri
') On bjee jedini pop katoliki, koji rece, kad se o tome radilo, da je pravo, da pravoslavni sagrade svoju crkvu u Dubrovniku.

34S u Rijeci, Slanomu, Kuni (Peljeac), Pridvorju (Konavli) i Dubrov niku sainjavahu i nadalje osebnu redodravu. Stari fratri, najveim dijelom Dubrovani, drahu se uporno starinskijeh navada toliko da, kad je vlada naredila da se vie niko ne smije kopati u crkvu, a njima umro njeki veoma poboni fratar, koga narod drae svecem, oni ga po zakona ukopae u groblje na Danama, ali po noi, podmitivi dobro strau na grackijem vratima, iskopae ga i u vrei unijee u grad i ukopae u svoju crkvu. Manastir Male Brae bi sagragjen god. 1817., kad njeki fratri po naredbi senata pregjoe s Jamin na Pilama u grad.1 ) Novaci i pokornici2 ) Malobraani ili bi prebivati na Daksu3), maleno ostrvo kraj Grua, gdje su bile tolike malene bogomolje (stationes), koliko je stanica u pobonoj zabavi puta od kria.4) Megju Franjevcima najpoznatiji bijae uli, koga ve spo menusmo, I ako je ovaj fratar bio vjeran sluga vladin, i ako je jedan put bio na sablazan manastira, jer, porijeivi se njeto s fra* trima, ne htjede vie sluiti misu dok ga biskup i vlada ne prisilie, ipak je on mnogo zasluan za samostan Male Brae, Jer u ono doba, kad su knjige i rukopise iz dubrovakijeh biblioteka raznosili i prodavali i tamo i amo, on je kftpio odasvud knjige i spise domorodne i sve vukao u manastir.5 ) Kad je umro, vlada htjede prisvo
l) Manastir Doraenikanaca gragjen je prije (god. 122*5.), a manastir sv. Klara (dauas vojniki arseno), u kome je prebivalo 70 dumana, godine 1290. ) Novaci se zovu mladii, koji istom oblae haljinu 1 ea i za godinu dana uee se pravilima. Pokornici su bili obieno gospoda is grada, koja bi za njekoliko dana, ponajvema uz korizmu, dolazila na Daksu, da ee mole Bogu i vre pokoru. Megju tijem pokornicima glasovit je onaj dvoranin esara njemakoga, koji se odree svijeta i na Daksi ee u ini iajikom, gdje ivei kao svetae doeka smrt *) Daksu ili ti Draksu (Draxa) darovao je Franjevcima Sabo G h e t a l d i , a po imeuu njegove ene (Draxa) dobila je i ime. Ovaj je Ghetaldi spomenut u listinama pod imenom Ghetaldi P i g i n o (epi), valja da s toga, to je porodica Grhetaldi onda bila razdijeljena u dva plemena. Franjevci kanje prodaoe Daksu vladi za tvrgjavu, a vlada je nazad malo godina preproda privatnu lieu. *) U hramu na Daksi bijae velik kri, remek-djelo urezanja na d n u od nepo znata umjetnika. Taj se kri nalazi danas u franjevakoj erkvi u Pridvorju. Jo ljepi krst ima kod Franjevaca na Badiji (Korula), a najljepi na ostrvu Boa kraj Spljeta. U Dubrovniku kri od Dakse znai velika suprotiva. 5 ) Nema sumnje da je f r a t a r g l u h i tajuo pisao privatne dogagjaje sveenika dubrovakijeh, i avjeckijeh i monaskijeh (cronache scandalose, kako on govorae). Poslije njegove smili komisija ih uniti, ali njeki prijepisi ostale po kuama.

344 jiti te knjige, te imenova komisiju, da pregleda biblioteku i uini popis knjiga. Sreom u toj je komisiji bio i Ivo Kaznai, te se tako kod Malobraana sauva mnogo rukopisa i knjiga. Traju li i danas u cjelini svi ti rukopisi i knjige, to je drugo pitanje, poto mnogi knjievnici, domai i strani, premetahu docnije tu bibli oteku. Od glasoviti jeh Malobraana otac . A g i 6 bio je o dolasku Austrije ve nastanjen u Asigju, jer se tu skloni od vlade francuske, koja ga je progonila. Njegovi suvremenici znaju za njegova djela i spise. Nadodaemo samo, da je u Italiji naao mnogo isprava o njekoj prvoj zadruzi knjievnika italijanskijeh, zaete jo pod papom Pavlom II. (god. 1464.). Svrha toga drutva, koje je pod raznijem imenima trajalo sve do XIX. vijeka, bijae oalobogjenje Italije od raznih samovladara. Ve u zaetku papa Pavao II. obazna za to drutvo i dade pozatvarati mnoge lanove. Agi umre prije no to izda te isprave, te tako propadoe. Tako isto propadoe i pjesme Elije Cerve Lampridija, latinskoga pjesnika dubrovakoga, koje Agi< 5 skupi po Italiji i popravi. Drugi uveni Malobraanin bijae B e n j i n Al berti ni, koji posta biskupom u Arbaniji a za tijem u Spljetu, ali umre prije nego sjede na novu stolicu. Njegov je rad oko klasine nauke uprav vanredan. Kako to je Voltaire prepisivao Massillon-ovu Le petit
Stampa ili graeka kadgod upotrijebi, a , i puk znagjae za njih, jer u jednoj satiri proti popovima od godine 1848. kae se: Ovo je dosta znati; Ak hoe d bei fatti Pitaj fi-atra gluhoga.
v

U jednoj poslanici od g. 1815. uvenome Mateju Kapom, Korulaninu, Cali pie o Dubrovniku, da je razdijeljen u dvije stranke, jedni da ame na republiku (desiderio inutile, veli, poich Do ci ha dato nelle mani dell amorevolissimo so vrano dell Austria), a drugi bogatiji da se bave svojijem poslom (V altro partito

vive da fedele suddito occupandosi de propri affari. U primo partito pi ricco ). U toj poslanici jo veli, da je skupio blaga bojega spomena dubrovakijeh i a ima do 500 omaDjih biografija. Ne hvali mnogo oca Joakima S tu Ili, Dubrovanina Malobraanma ( un uomo di cos poca abilit, che non ha mai letto alcun poeta Illirico). Stilili je naao, veli, iza ukinua Jezuita mnogo gra diva za svoj ijeaik, a sluio se i rjenicima ruskijem; ali ipak rjenik mu nije izvrstan. Pokrajinu Dalmaciju dijeli n troje : 1) prava Dalmacija, 2) Dubrovnik, 3) Kotor jer svaki ovaj dio ive svojijem vlastitijem duhom.

345 careme, tako je Albertini prepisivao Dantovu Boanstvenu Kome diju jedino za to, da utuvi u glavu raznolike izreke talijanske. U novija vremena odlikovao se u rjeitosti crkovnoj 0. Sabo K ranko vi, nasljednik prijanjijeh Kalia, Sey-, Domeni kan aca, i onoga paroha trstenskoga Putie, o kome ve goverismo. Franko vid umre u Bosni, gdje je bio imenovan episkopom. Spomenimo jo U rb an a Bogdan ovia; biskupa u Arbaniji, i Lj udevi ta Ouriju, biskupa arbanaskoga a docnije nadbiskapa aleksandrijskoga. urija je za mnogo godina bio propovjednik u crkvi i profesor matematike i fizike, te bi 3 katedre odmak hodio na propovjedaonicu. Umre u putu, vraajui se iz Aleksandrije u Dabrovnik, i bi baen u more. Nenadna smrt i uasno sahranjenje pobudi ope saaljenje, koje nagje 0 duka u ubavoj elegiji biskupa Vodopia. Suvino je da nabrajamo druge odline Malobraane i Domenikance, jer je 0 prvijem pisao 0. Ev a ng el i st a Kuzmi, a 0 drugijem 0, Avgusti n Gj ur gj evi , Svriu s 0. Pa ifi ko m Kadeljeviem, Malobraaninom, jer sam se s njim mnogo druio i jer njemu i pok. N i k u Velikomu Paci u imam da zahvalim na mnogoj nauci, te uvijek zahvaljujem Bogu, gdje mi je u ogore nome mome svemu ivotu dao, da se upoznam s ova dva ovjeka. Ra del jev i je u privatnom ivotu bio vie inik nego ita. Pjesnitvo mu je bilo goj i utjeha jedina ivota. Hotei ivjeti vaz da u samoi i ne odati se zahtjevima iijim, kako lector jubilatus polovinu ivota uini u Konavlima, nikad u grad i ne dohodei. Izabran starjeinom manastira grackoga nastani se u Dubrovniku za jednu godinu, pak odmah pogje u Rijeku, gdje dugo ostane. Iz Rijeke pogje u Bat i tu i umre. Pjevao je akavtinom, uzirui se u stare dalmatinske pjesnike; no malo koja njegova pjesma ugleda svijeta. U Rijeci prevede Ariostova Orlanda, ali upade u obinu po greku prevodilaca: ne uze narodni stih i jezik, ve se povede za originalom italijanskijem i pjesnicima slovinsko-dalmatinskijem. S toga mu prijevod i ne valja. Od mnogo vee vrijednosti nego li prijevod jesu njegova tumaenja u prozi alegoriji toga spjeva. Ariost je za nj bio Verne svijeta moralnoga. Kao to Verng miscit utile dulci (po uku preplee sa zabavom), te u fantastinijem romanima iznosi pouke iz prirodnijeh znanosti, tako i Ariosto sve pojave psihologije moral*

346 ne zaodijeva i prikazuje u fantastinijem epizodama. I kako je u avakome ovjeku, pa i u zadruzi Ijuekoj, pomijeano dobro i zlo, ple menitost i podlost, zloba i ljubeznost, tako se i u Ariostovu junaku Ijubav spaja s okrutnou, svetinja moralna s porokom, To se isto moe redi o svijem drugijem licima; za nijedno ne moe kazati ni da je sasvijem izvrsno, ni da je sasvijem pogrdno. Kako to se svjecki dogagjaji ne razvijaju logino, tako i u Ariostu niz dogagjaja nije u kauzalnoj vezi: uzrok dogagjaja, koji pria, ne nalazi se u onomu to je prije toga govorio: pjeva ije junatvo, pak iznenada izagje s kakvom satirom, kakvom izrekom pornografinom, da mnogo puta ne zna na emu si. To treba imati na umu kad se feita Arioata, jer kad ne zna to znai svaki onaj fantastini dogagjaj, kad ne zna da svaki junak i avaka junakinja nije nego simbol koje ljucke strasti, tad i na silu valja da klikne, kako kardinal d1Este, kome je Ariosto posvetio svoj ep: Messer Ludovico! Da dove avete cavato tante coglionerie?!a Uporegjujui Ariosta s Danteom; Radeljevi je govorio, da Orlando nije nego openito analizovanje svijeh osobina i straBti ovjeijeh, plemenitijeh i neplemeniti] eh, a da je u Dantu opis bia, u kome se nalazi Ijucki rod radi strasti i osobin plemenitijeh i neplemenitijeh. U kome se ovjeku za svegj ukorijene neplemenite, to je pakao; u kome se neplemenite pobolj avaju i nestaju, to je oistilite; a u kome vladaju plemenite, bilo da au se s njim rodile bilo da ih je postigao oistilitem, to je spokojstvo, raj. Ali Dante, hrianski pjesnik per excellentiam, uzi mlje svega ovjeka, kakav je i na ovome i na drugome svijetu. Iz poetka ga prati i nadahnjuje Beatrice, simbol utnje pjesnikoestetike, i daje mu Vergilija za uitelja, ali ga na svrhu ostavlja i predava sv. Bernardu, d ^ s , mu on ukae, koliko jedan stvor moe biti neposredno nadaren blaenstvom od Boga. Ona ga ostavlja, jer nijedna prirodna estetika utnja nije kadra da potpuno shvati bla enstvo to dohodi od Boga, a samo takvo blaenstvo je potpuno. Dakle, kako ve negdje rekosmo, Dante se sluio svijetom vrhunarav noj em u simbolima svojijem i 11 alegorijama i u metaforama, da prikae svijet ovaj zemaljski (pakao, oistiLite i neki dio od raja), i obratno, sluio se prilikama i metaforama prirodnijem, da kakogod izrazi svijet i ivot vrhunaravni. Ovako je Radeljevi tumaio Danta i Arioata, te je grehota da njegova tumaenja ae ugledae nikad svijeta 1

347 Radeljevi prevede jo i Telemaka Fnlon-ova i satire Ariostove. Potonje ne svri. Popravljao je jo Hidin prijevod Vergilija, ali nita od toga ne bi tampano.1 ) Dok je boravio u Rijeci svako jutro bi me poastio kakvijem epigramom, kakovom malenom zainkom, mnogo puta vrlo duhovi tom.) Vrlo zgodan i duhovit bijae i odgovor, koji mi dade, kad ga jednom, na navaljivanja biskupova potaknuta od fratara, skladno i stidno (bijah od njega mnogo mlagji) prekorih radi njekijeh djela protivnijeh pravilima reda. Reci ti svakomu, odgovori, da spiritualis3 ) homo judicat quemquam, ille autem a nmnine judicatur (duhovit ovjek sudi svakoga, a njega niko.* Poslanica sv. Pavia Korinanima L, gl. 11., st. 15.).*) Pod republikom slavni samostan Domenikanaca, gdje bi se uope vlastela i gospoda gracka Bogu posveivala i koji dade u t i jeku ivota republike mnotvo ljudi odlinijeh, evropejskog glasa, u svakoj struci znanosti ljucke, u zadnje doba stade hoditi na manje. 0 ulasku Austrije prem malen bijae broj otaca, i da se ne utru sasvijem, bi im sila zdruiti se u jednu redodravu. s Dalmacijom. Da to ne uinie, bili bi poginuli radi spletaka, koje su se bile zaeie u samome Dubrovniku a o kojijem ne emo da govorimo. Nakon godita i godita htjedoe neki fratri, da se opet ocijepe od Dalmacije, ali ne imajui nikakva prava na to, ne uspjee. Koje su se spletke tad kovale i ko im je bio pomonik, ne emo da govo rimo. Danas redodrava domenikanska cvjeta, crkva i samostan u veliku su napretku, tako da puk dubrovaki nalazi u tijem oima posluge, da ispunja dranstva i zabave vjerozakona, vele vee budui im esar austrijski darovao ostrvo Lokrum.
') Radeljevi mi je jednom prieao spletke fratarske, a se doepaju toga prijevoda 1 d ga tampaju pod imenom nekoga drugoga fratra. Grehota, to im ta ne upali, jer bi tako barem imali uz Koraeij* i prijevod Vergilija od Hide. a) Jednom kad me napadoe u novinama, poslui se tekstom prve knjige Salim elove gl. X : F ilii vero Belial despexerunt mm? i rekavi mi va sve protivnosti u ivotu i prijekore valja uzimati s uha ua uho zavri : ille vero dissimulabat se audireu (Regum. C.X. v. 27). *) Spiritualis homo anaci ovjek, u komu je via spametnost, genij Mi kau pje sniki, u kome razum filozofijski ili bogoslovski vie djeluje nego li prirodne pohote i strasti ljucke. *) Ovu izreku spominje i Niceolini piui ivot lorda Byron-a.

348 0 ulasku Austrije u Dubrovnik bijae jo iv otac I v a n Rosaver, najposljednji Domenikanac dubrovaki na glasa. Pod republi kom fiatar uinjen dade se na uenje svetoga pisma. Naui jezik jevrejski kod najpotonjih rabina. Padom republike i propasti trgovine i bogastva Jevreji omalie jer se preselie, ter rabin&t dospije. Jakov Pardo (f 1820) bi najposljednji rabin u Dubrovniku. Bijae ovjek vanredno bistar i uen, i Rosaver, kako negda sv. Jeronim, za mnoge stvari raspitivao bi se kod toga rabina, a i senat ga je kadgod zvao i pitao za savjet. Ovoga Parda i danas Jevreji, koji u vrlo malenom broju ostae u Dubrovniku, svake godine spominju preko molitve o sveanosti njihova velikog posta. Rosaver je vas svoj ivot proveo itaj ui i tumaei svete knjige. Jedne bi godine proitao sv. pismo na jevrejskom jeziku, druge na grkome a tree na latinskome; pa opet iznova tijem redom. Kad dospije republika preseli se u Bolonju (Bologna), govo rei da, budui izgubio domovinu kao gragjanin, ide u druga kako fratar. U Bolonji je naime sv. Domenik osnovao svoj red. Tako je uradio,- kako vidjesmo, i Agi, koji se preselio u Asigj, gdje je sv. Franjo osnovao red franjevaki. Papa Pije IX. ree jednom epi skopu dubrovakom, da pozna Dubrovnik Bamo po Rosaveru. isto kako to je negda govorio papa Benedikt XIV., da kad bi nestalo bogoslovske knjige od Sume sv. Tome Akvinskoga, ondanji Domekanci dubrovaki sami bi mogli Sumu ponoviti. Rosaver izda kritiko djelo latinsko o spisima proroka, psalam i djelima Salamunovijem, dokazujui da su mnoga poglavlja proroka Igaije uprav Zakarijina, da mnogi psalmi nijesu od Davida; pokaza sto je kohelet, zbornik Salamunov i priice njegove, i kako duboko valja sve to shvaati i tumaiti. Jer Ezra, koji iza progonstva babi lonskoga sastavi sv. pismo, izmijea spise proroka i pobrka ; ipak kanon1 ) Ezrin primi nepromijenjen crkva hrianska, slaui se u tom, to se tie knjig protokancnskijeh (t. j. izvorno napisanijeh jevrejski), potpuno sa sinagogom. Drugi redovi utamanie se prije dolaska Austrije, kao Benedektinei, Jezui ti . Skolopi se pod Francuzima bavljahu uenjem jezika klasinijeh. Na glasu bijahu Talijanci : dva brata Appendini, Ros a ni i Lamp re di. Ovoga potonjega, koji se bjee odvrgao od
*) Zbirka kujiga avetijeli.

349 crkve a u Dubrovniku se opet odrekao apostazije, spominje i Leopardi. Kad Austrija dogje, Kosani i Lampredi vrate se u Italiju, a dva brata Appendini ostae, i po ukinuu lieja dubrovakoga bie pre mjeteni u Zadar. U Dubrovniku osta gimnazija pod upravom vrlog latiniste 0. Toma Tvrka. Njeke zadjevice, koje je vrlo kakljivo ovdje pripovijedati, uine, da Skolopi odstupe i da kole prepuste Je zuitima. Kad njekoliko godina docnije vlada austrijska pregne ave da entralizuje i da sve kole u carstvu izjednai duhom i metodom njemakijem (i ako prizna raznijem narodima njihov jezik), te za tu svrhu odredi, koji se predmeti i kako imaju po raznim kolama uiti, i koliko i to od svakoga pojedinoga, i zavede jedno tijelo inovnika earskijeh pod imenom profesora, te ukine svaku slobodu u pouava nju i predavanju Jezuiti, po pravilima svoga reda, ne mogoe se tome podloiti, no je trebalo da odstupe i ustupe mjesto tijem svjeckijem profesorima, carskijem inovnicima. Sveenstvo nije vie ui telj kao sveenatvo. Biva i profesor sveenika, ali su profesori ne kao sveenici nego kao inovnici. Protesori mogu biti, isto kao i oiiciri vojniki, koje mu drago vjere. Pouavanje nije vie podlono crkvi. Katehizam je predmet pouavanja kao svaki drugi, dakle to liko kateheta koliko je vjera. Vidjeh po etiri gdje ulaze ujedno u jedan zavod: katoliki, pravoslavni, turski i jevrejski. Ovo je sve to se moglo rei o sveenstvu dubrovakome, svjetovnome i manastirskome, koje poslije pada republike ve prima svoju platu od vlade, premda je crkva, toliko katolika koliko pra voslavna, po dogmatima vjere neodvisna od svake vlade i u mnogi jem stvarima taka se i kae, jer je to osnovni dogmat i zapadne i istone crkve. Dogmate ni moralu nijedna vlada uope ne moe promijeniti. Svaka hrianska crkva po evangjelju ispovijeda, da svaka vlada dolazi od Boga, s toga je ona i pomonica vladina u upravi, ali samo indirecte a ne directe kako inovnitvo i vojnitvo. To je svak razumio svegj i razumije sad.1 ) Prije nego su poele kidisati stranke politike, bilo je zakonito upisati na vratima jednoga
*) Bosa u et kae: ,T Sa Majesto est limage de la graueur de Dien dans le monde. Dien est infini, Deu est tout. Le prince . . . c'est nu pergonnage partieulier; tout l 1Etat est en lui, :i volout de tout le peuple est renferme dans la sieime . . . . le priuee dans son cabinet e est l image do Dieu, qui assi e dans son trne, au plus liaut dea oieux, fait aller toute la nature. (Politique tire des pro pres paroles de V criture sainte L, V, art. IV, 1).

46

350 zavoda crkovnoga u Dubrovniku: nviribus unitisa; niko se na to nije sablaznio, jer je uprav tako. Sveenstvo je svegj jedna sila moralna u svakoj vladi. Slue li se vlade kadgod i nezakonito tom silom moralnom, to je drugo pitanje. Republika dubrovaka titila je katolianstvo do skrajnosti, nijedna crkva osim katolike nije se mogla podignuti u Dubrovniku, ali ipak odmetala je svegj zahtjeve Kima njoj nekorisne ili protivne1 ). Tako rade drave i danas. Da ne itemo primjere u ovoj monarhiji i u naemu narodu, uzeemo jedan primjer od vlade ogromne En gleske. Kad ono 1859. godine bi u rijekama krvi uduen veliki usta nak indijski, vrhovni vojvoda engleski izda proglas Indijancima, u kome se veljae: Vi vidjeste, da mi veemo odmetnike, vae dru gove, koje uhvatimo, svakoga na zjaj od topa uaega ; komu pred zjaj topa veemo trbuh, komu plee, komu strane zadnje, i top udilj raskomada ga i svaki etvrt tijela Taskomadan zavitla po zraku. To < S e biti kazan svijeh vas; mi ne demo da nai ljudi, neisti za vas, dotaknu vae tijelo, vjeaju vas jali sijeku vam glave. Ovijem naa vlada hoe da vam dokaze, da ne e uraditi nita, sto moze povri jediti Stanove vaie vjere. Vlada potuje svaku vjeru.*) U Atti della propagazione della fede ita se, da Eagleska posla brodovlje na jedno ostrvo australsko, da tu srui naseobinu katoliku pod upravom katolikijeh sveenika Amerikanaca, od straha da se na tome ostrvu ne M ugnijezdila Amerika a te iste godine ista vlada engleska alje svoje brodovlje kraj Madrasa u Indiji, da obrani engleske podanike, Indijance katolike, od navale tugjijeh misijonara protestanckijeh ! to se u poslovicama dubrovakijem veli uope o sveenicima, to svak moe proitati u zbirci poslovica dubrovakijeh, to ih je u Zagrebu izdao Gjuro Danii<S po rukopisu iz biblioteke Male Brae. X. Kako rekosmo, vlada austrijska, isprva pa sve dok ivljae car Franjo I., ne tamanjae silom dah dubrovaki, nego putae da sam po sebi izlinja i ugasi se, kao to se i ugasio, Car Franjo I. po*) Jedan arhiepiskop dubrovaki pise: Respublica Kat/usina omnium h eresiarnm mater ei magistra (republika dubrovaku mati i uiteljica svijeh krivovjerstava). Proglas Dftndu Pnut-u i Ballati Eas-u, vrhovmjem vojvodama ustakim, godi ne 1859.

351
znavae lino Dubrovnik bolje nego svi njegovi doglavnici. Pred takvijem carem zvati se Dubrovanin znailo je njeko velianstvo. Danas se o?a izreka ini smijena i naijem susjedima Dalmatincima i svijem inostrancima. A za to? Jerbo gojiti i uzdravati duh domovine ili ti duh kojega naroda moe se jedino, dokle ta domo vina ima svoju aristokraciju, bilo po znanju i uenosti, bilo po krvi i plemenitosti srca. Bez aristokracije nije vie narod, nego gomila eljadi rekao je jedan Nijemac. A Dubrovnik je izgubio svoju ari stokraciju i umnu i krvnu. Ugasila se u novoj sredini, kao svijea kojoj je ponestalo uzduha. U poetku je vlada austrijska bila meka i blaga, uvala se od novina protivnijeh duhu dubrovakomu, nije navaljivala nesnosne te rete ni plavila zemlju neprestanijem raspisima i obznanama, tako da je prvi car bio oboavan i od onijeh, koji su u starosti, pod nje govijem nasljednicima, postali protivni. Bilo je ipak promjena. Vi djeli smo n, p., da je liej bio prenesen iz Dubrovnika u Zadar, ali i u Zadru gojae se duh dubrovaki, jer Appendini tjei iz Zadra Dubrovane, da im se i tamo omladina njeguje u duhu klasinomu Quae Jader ae in placida studiorum sede recepta Caesaris auspiciis crescit delecta juventus.
(Appendini, Id ilj Phlegon et Aretas).

Pa Zadar, od davnina glavni grad Dalmacije, bijae njekako srodan po kulturi s Dubrovnikom; kolovogje duha dubrovakoga jo bijahu ivi u njemu, n. p. svi Kerse: Antun, koji 1825. saini elegiju Mariji Bokovici-Chersa1 ), Josip (f 1819.) i Tomo ( f 1826.). Bio je jo iv i kanonik K&delja, ijemu se sudu pokoravahu pje snici dubrovaki .................................... odere disertae Radeglides quidquid non probat Aonides.
l) Poe tiu i je natpis te eiegije od V l a h a St u l i i, o tome Kusani pie knezu OescalcM-ju u Rim: Biagio Stulli nelle lettere classiche nutrito pu aggiungere un nuovo lauro ai tanti che rendono s celebre Bagusa. Continui Signor Principe a sostener la causa del classicismo contro il romanticismo, perch eausa del Buono e del Bello e del Vero. (Vlalio Stul odgojen u knjizi klasinoj moe pri staviti novu lovoriku umogijem, to Sine tako glasovitijem Dubrovnik. Nastavite, go spodine knee, braniti klasidizam proti roraantiizmu, jer je to obrana Dobroga, L i jepoga i Istinitoga.)

352 i koji o Dubrovniku veli, kako i Zadranin Par avi a: Di altre citt pi infelice assai a Paravia: Perch mi mostri o Musa Con nero velo la gentil Ragusa? Mladi je jo bio i Niko Androvi, neak Kersin, o kome Lampredi pie Monti-ju (1826.) u Milan: Vi loda Aadrovi, nipote col tissimo di Antonio Chersa. Vi lodano il conte Nicol Pozza-Sorgo e Luca Stulli, mio medico, e Tommaso Chersa, degnissimo fratello del traduttore del vostro idillio (Nozze di Cadmo). Tutti questi Kagusei bastano per la falange macedona} come dice una Vostra igliuolaV) Govorei o klasinoj knjizi, koju da je trudno i zguliti, jer je jaka i tvrda korijena, Lampredi jo spominje Petra Alethy-ja, neaka i batinika Stay-na. U to doba mladi Paravia boravio je u Mlecima u prisnom prijateljstvu s Dubrovaninom Craljufom, koji kad pogje iz Mletaka upravi mu onu glasovitu elegiju: Jam aatis Adriaco, Paravia, in litore lusi Kako Rim pod Avgustom, tako Dubrovnik pod Franjom I. da de najpotonje. napore ivota, sjetivi se u svakoj vanijoj zgodi no voga cara. Kad car oboli'te ozdravi, Androvi posla o tome dvije pjesme u Be. Prva poinje :
Av^p^ou? so7toXL<fif}s pcXi^etv 5Xt<j*2)

a druga:
HatSa Aeo^XSou wpexb; Xfaev, %
ae

5 'Jtv3c<;.<t3)

Po smrti cara Franja I. sve to vie se irae i uvlaae i u Dubrovnik njemaka burokracija i Centralizacija. Dakako, ve za nje govo doba, iz arhiva dubrovakoga preselie se u Be sva znatnija djela, i da ne bi pokreta slovjenskoga, koji Austrija probudi 184S. proti Madarima, i da ne bi Mikloia koji izda Monumenta Serbica,
) Hvali Vas Androvi, vrlo ueni neak Antuna Kerse. Hvale Vas knez Nikol Pozza-Sorgo i Luka Stulli, moj lijenik, i Tomo Chersa, vrlo vrijedan brat prevo dioca vaeg idilija (Pir Kadmov). Svi ovi Dubrovani dosta su za falangu make

donsku, kako kae Vaa ki.

3) Leopolovi htjede da ostavi ljude. 3 ) Ognjica ostavi sina Leopoldova, a mene tuga.

353 i da ne bi dubrovakog pravoslavnog paroha Nikolajevia, koji kriom pod pseudonimom izda mnoge isprave o odnoajima senata i kraljeva srpskijeh, i da ne bi Kukuljevia, koji objelodani sve po etke kulture srpsko-hrvatske, dokazujui da je kultura srpska i hr vatska jedna te ista, i po sadraju u pjesmama, priama i legenda ma starodavni] em, i po pismu i po jeziku, i da ne bi Meda Pucia a za njim drugijeh, Bogiia, Daniia i ostalijeh blago arhiva dubrovakoga bilo bi propalo, jer arhiv, t. j. ono to je od arhiva ostalo bijae jako zanemareno.1 ) U to doba dakle, ko je digao to i sauvao blaena mu majka I U novije vrijeme neto je urednije drano; danas ima konaervator starina, koji se o tome i drugijem starinama brinej a od toga je i bila velika nuda, jer vas Dubrov nik u sto godina postao je muzej, kako pie jedan stari Dubrova' nin7 koji jo ivi: Grad Dubrovnik o _ d kada je pao Brtanom je svukud obrasao, Odasvud se preplie i vije I starinske zidine nam krije, Brtan, drjenak i travina ina alosni su biljeg ruevina . . . To je stigla jo sudbina ova Um i srce njegovih sinova.
V

Taj isti pjesnik kae: Grad Dubrovnik u vjekove stare Bi oazom sred divlje pustare, A kada mu novo doba svane I on isti pustarom postane. Na Dubrovnik mogle bi se potpuno primijeniti rijei, koje je Zola namijenio Mlecima; Veniae rsigne n etre plus qu'une merveille de Vart ancien, qu on devrait mettre sous verre, pour la
l) Priao mi je njeki vlastelin dubrovaki, danas pokojni, da je jednom prije 1848. godine uljegao u arliiv i u pou pogazio nekoliko listova razmetnutijeh. Prignuo se i dokuio ih da vidi sto sn, jer opazi starinsko piamo. Bila je to po godba senata dubrovakoga s kraljem danskijem iz XVI. vijeka o plovljenju du brovakijeh lagja kroz tjesuae Sund u Baltiko More!!

854 conserver intacte, endormiti dans le faste et la souverainet des ses annales. 1 ) Kako s arhivom tako je bilo i sa svijem drugijem knjinica ma. Knjige i rukopisi prodavali su se na sve strane od svijeta, ka ko svjedoi opat Fortis, koji je u to doba putovao po Dalmaciji.0 ) No biblioteka je bilo mnogo i po privatnijem kuama. Svaka vlasteoska kua imala je golemu biblioteku, jer itanje i ufeenje bijae od iskoni zabava plemenitijeh Dubrovana. Danas je najvea biblioteka fratara od Male Brae. Kako to je nestajalo rukopisa i , knjiga iz biblioteka i iz arhiva, tako se iz Dubrovnika nosilo i prodavalo sve to je bilo umjetnikijeh radnja od vrijednosti: slika, urezan ja, posugja, mramora, oruja, itd*. Dva golema topa, remek-djelo slijevanja, vlada htjede s Lovrijenca prenijeti u Be. Jedan se omae i skotrlja u more, gdje i danas kia, a drugoga odnesoe gdje naumie. Car Franjo I. vrati pak Dubrovniku novac od Blagog Djela i Javnog Dobroinstva, koje Francuzi bijahu zaplijenili; tako isto ui ni da se povrati popovima sve imanje Popovske Blagajnice, koju bjee osnovao u SIV. vijeku A n d r i j a iz Draa, arhiepiskop 1387-1393, da od nje bude pomoi popovima u starosti i u nevolji, jer prije nije bilo plate ni mirovine. * Prije nego zavrimo ovu drugu epohu ne e biti s gorega, da donesemo u prijevodu ulomke dvaju pisama oca u l i a , koja je upravio svome prijatelju Dru. M i h u M essi,a) tad lijeniku u Spljetu, i koje nam dade jedan gospar dubrovaki.
1 ) Mleei razabrani da budu samo udo drevne nmjetnosti, koje bi trebalo metnuti pod eaklo, e da se uzdre citavi, spavaju u sjaju i suvereustvu svojijeh anala.. (Home str. 704.). 2 ) Izmegju ostaloga Fortia pripovijeda, da su mu nudili na. prodaju sv. pismo vezano u zlatu. A ito hoete da uinim odgovori za alu od knjige, od koje ae razumijem ni prvu reenicu ? (In principio creavit Deus eaelurn et tarnt m). 3 ) M i h o Messi nastanio se docnije u Cavtatu kako opinski lijenik i tu proveo mnogo i mnogo godina. Tu je nazad desetak godina i umro u dubokoj starosti i u siromatvu, jer je za svoga ivota gledao mnogo vie kako e pomoi drugome nego kako e sebi tei. Cavtaani i Konavljani svegj ga se harno sjedaju. Vidi se po ovijem dvama pismima (julievijem, da je Messi ve onda kupio gragju za noviju povjest Dubrovnika i za to se i obraao na fratra glukoga a i inae znamo, da je on

355
Prvi je list od 3. avgusta 1838. i vaniji je od drugoga. I jedan i drugi napisani su talijanski. U prvome pismu veli alid: elim, da ovaj moj list ne bude proitan od nikoga, s toga bi uinio dobro, da ga uniti netom ga proita.................. U arhivu bive republike nalazio se debeli snopi knjiga, a natpis mu je bio: Dopisi uzajamni republike dubrovake i vlade francuske od godine 1790. do 1808. Te iste godine [1808.] ja sam vidio taj snopi knjiga, pa sam ga vidio opet godine 1811. Cijenio sam da je jo i sada tamo, i htio sam togod izvaditi. Rekoe mi, da se za to hoe dopust carev, i to da niko ne moe prepisivati, nego samo ondje proitati. Ufao sam vidjeti daj budi katalog. Iza toliko potekoa vidjeh ga, ali ne vidjeh vie onaj gori spomenuti snopi knjiga. Bie bio prenesen drugovdje s ostalijem starinama. Pa i da je jo u arhivu, nigda se ne bi dopustilo, da se tampa sadr aj. Znam i ovo, da je lijenik St u l l i bio spravio svezak pjesama u hvalu austrijskog oruja, koje dogje da ve svakoga u Dubrov niku smiri. Bile su to pjesme Stalli-j H i d e , Grgurovima, Zamanje, Maslaa i brae Appendini-j i Kersl, i u predgovoru hulilo se na vladu francusku i dubrovaku. To je bilo dosta da vlada zabrani tampu.1 ) Ja sam doao u Dubrovnik dvije godine prije pada republike, i znam to se pripovijeda o objema strankama. Kad bih pisao, pao bih u mrnju mnogijem licima i porodicama, koje su uestvovale i upi rale, da nastane ta velika promjena. Zato pisati danas o padu republike, to je navlaiti sebi briga dosadnijeh. Dosta je svegj tocca e passa t. j, spomeni i hodi naprijed. U arhivu suckome ima etiri debele knjige zakona dubrova kijeh i dosta knjiga Vijea Umoljenijeh (dei Pregadi), to su kako sad sucke rasprave. Ima vie od trista knjiga naputaka i izvjetaja (delle commissioni), to je republika od tamo i od amo primala i slala, i mnogo hronaka upis anijeh, koje bih ti ja dao, ali se ne bih nikada usudio, da iziu izvan grackijeh vrata. Bettera i Tromba,
sve rfo potoujijeli svojijeh dana pisao povjet dubrovaku. Sto se od toga dogodilo poslije njegove smrti, ne zn:tmo. Messi bijae ovjek uon i od svakoga Ijnb.ljeii radi svoje ljuwkote i ljubeljivosti. l) Vlada je anala, da car Franjo I. nikako ne 6e, da se za njegova ivota vi'ijegja aristokracija dubrovaka ni stranka aristokmka, a oni pjesnici bili su od stranke

puke.

356 negda inovnici republike, znaju sve to se dogodilo od 1800. do danas, ali ti niko ne e to upisati, ako ne samo na rije kazati. Ja sam prijatelj staroga Vice R i g h i , koji ive na Oracu, i dogje esto u grad, i bogat je. Prije je on bio, moe se rei, oliena hi storija dubrovaka, ali je sad ostario, a nita nije napisao. Cerva je dobar povjesniar, ali ne govori nita o stvarima stonjskijem i trebinjskijem, kako je bio obeao, i od godine 1700. nije unaprijed napisao nita. Pa mu je bilo i zabranjeno pregldati arhiv, toli paek republika iza njegove smrti zapovjedi, da se odstrani mnogo od spisa njegorijeh, to je ostavio; tako isto historijski spisi Appendinija bijahu dobro isklatreni od vlade onoga senata. To je on bio izvadio iz spomenika Giorgi i Mattei. Po kuama dubrovakijem ve nema spomenika ni knjigll; sadanja mladost gotovo se ve srami govoriti dubrovaki, a Stay, a Kuni naki htjeli su govoriti i u Rimu, premda biva 50 godita da su iz domovine izali. Ako dogje doma, iz Spljeta u Dubrovnik, slui se mnom. Niko se sada ne pouzdava pisati ba tano kako stvari stoje. Ja sam podnio mnogo do sad, jer sam bio iskren i pisao ono, to sam cijenio da je istina. Nastala su ve zla vremena, Biskup spljeeki1 ) u povjesti domovine moi e ti bit tamo u Spljetu od koristi ; on ubavo pie. -IVoj fra In. Culi. Druga poslanica oca ulia Mihu Messi nije cjelovita, ne zna se kad je pisana, ali se po sadraju moe ugonenuti. U njoj ima mnogo tajana iz privatnoga ivota njekijeh vlasteoskijeh porodica, o emu je fratar gluhi vodio taan raun, tako da se za nj moe ka zati, da je Svetonij dubrovaki. Ne moemo dakle nego donijeti samo ponjeki ulomak iz toga pisma. Biva mnogo da ti nijesam pisao veli Culi poeo bih pisati pak ne bih mogao proslijediti, jer bie i stanje nesretno ovog mjesta, koje svaki dan ide sa zla na gore, uini od mene, da sam ve postao kao lud, smeten, lotar. Ja ljubim Dabrovnik vie nego moju istu domovinu, jer ve od g. 1806. ovdje prebivam. Mnogo dobara i dobroinstava ja sam primio od Dubrovana, koji su sad osiromaili
') Ovo je Dubrovanin A lb er t i n i , koji bi imenovan biskupom spljeckijem, ali umre prije nego dogje u Spljet.

357 teko, a mnogo porodica brzo e. M i kako na novak, mladi fratar fra Brnardin iz Rata, ide u Spljet, da tu nauke ui, tako ti aljem po njemu novin alosnijeh, jer o Dubrovniku nema se to pripo vjediti da te obeseli ................ Zatijem ulid govori o njekome, ne kaui ga imenom, pa na stavlja: Ja sam bio njegov prijatelj i glasovitoga Aleti-ja i Galjufa, i imao od njih opisa tajnijeh, koje sam htio izgorjeti, jer su umrli vie kao Francuzi sadanji, nego li kao Dubrovani*1 ) Jo je iv Altesti, poznat radi uenosti i radi mahnitosti2. ) .............. ft Ovdje fratar pripovijeda prijatelju njeke porodine tajne njekoje vlastele, sasvijem privatne naravi, to iz lako shvatljivijeh raz loga preskaemo, pa nastavlja: 3Kad unsre Vlaho St u I l i i Niko Andr vi < 5 , pristaa Epikurov, izgubile se one njihove bogate biblioteke, najbolje u Dubrov niku, ukradene iz namastira sv. Domenika, koje je fratar Masi a pod Francuzima prodavao ispe i ruke cijenou ................ Sad ulid spominje nekoga suca (pretore), Dubrovanina, au strijskog inovnika, (stari Dubrovani mogu sumnjati ko to moe biti) i njega krivi, to je vlada u Dubrovniku uvela desetinu, jer izmegju ostaloga kae : Iz Bea gener Caboga, iz Trsta trgovac Pezer, iz Zadra Vlaho Ghetaldi piu u jedan glas, da je naredba carska, da se pla< 5 ?tju desetine u svakoj zemlji. Njemu [tome pretura] se pripisuje uvogjenje porez u Dubrovnik. Ja ne znam je li to istina, ali znam da je dobio od vlade od jednom etiri stotine fjorina, i da svake godine osim plate prima dvjesta fjorina: niko ne moe nai uzrok. Otiao je u mirovinu. Kazna bovja ga je stigla: Bog pedepe i na ovome svijetu one, koji dorade kakvo zlo domovini* flNa po Septembra imali smo u Dubrovniku Vladiku crnogor skoga i Vezira mostarskoga, koji, po naredbi Sultana, sastae se ovdje i sporazumjele o granicama svojijeh vladavina.3 ) Imamo jo ovdje
l) I to R a d m i I l i govorio je: Francuzi su narod velike djeetine i drugo nita, Ovo je onaj A n d r i j a A l t e s t i , o kome smo rekli, ria je kao mbulieak otiao u linsiju i postao tajnik carice Katarine, te imao velika utjecaja na dvoru ruskome, daljul' pie, da je s njim iao na kolu u Jezuit, i da od svijeh drugova nije imao nijednoga takmaca, osim njega, 3) Mi danas znamo, za to je Vladika Petar U. slazio u Dubrovnik i sastajao se sa Ali-p&som lievcegovakijem, i sto su bili uglavili, tili ali boe ne mogli izvesti.

358 brata careva. Grad je okien vijencima i cvijeem; na vrh Pila napravie oluk s natpisom: Francisco Carlo Archiuci Austriae adve nienti Bagusa plaudit. 0 ovoj zgodi tampalo se maogo pjesama. Ja ih ne hajem dobaviti, jer su prvi pjesnici dubrovaki ve svi izumrli, a sadanji nemaju dan dananji to da pjevaju o Dubrovniku. U Beu sa se tampale pjesme o smrti pokojnoga biskupa Gjuriea, i te pjesme niko ne dobavlja niti ita. aljem ti jedan opis o Jezuitima, 1 tu e vidjeti, da je Mus ta hi ni , uenik Androviev, rekao 0 njima sve to prije rekoe neznaboci. No mi imamo velikijeh dokaza, da Jezuite valja braniti. Branila ih je najprvo Katarina, carica ruska, pak Fridrih Veliki. Katarina pie papi ovako: Ne nalazim, da moja vlada moe ita iznijeti protiv ovijem crkovnijem oima. Vaa Svetost, kad bi dobro razmotrila, nala bi, da je istina to piem Vaoj Svetosti.1 ) Pismo svriva ovijem, vrlo harakteriatinijem, rijeima: Neki iz Dalmacije itu uvesti u Dubrovnik ortografiju hrvat sku, koju hudobe samo razumiju, a njeki Dubrovani, ili da bolje reemo Dubrovnika izgometi, idu za njima. Doapjte jedan dan i ove hrvake komedije. Preporuujem ti Evangjelistar oca Brnardina iz Spljeta, tampan godine 1480.
t

Kako rekosmo, tek iza godine 1840. zavede Austrija i u Du brovniku porez na zemlju i na kue. Tad tek, kako Machiavelli kae, ljudi outjee da su podloni. Porez udari i na imanja crkovna. To' je bilo korisnije nego ih prisvojiti za dravu, jer i Cavour, veliki dravnik italijanski, huljae vladu talijansku, to je posvojila za dravu mnoge namastire i crkovna bia. Tijem se drava okori stila koliko i ocean aom vode veljae jer od toga drava ne e imati onijeh stalnijeh prihoda, koji bi joj kapali, sve vei, da je, mjete prisvojiti ih, udarila porez na njih, U Dubrovniku je bilo mnogo protivljenja toj osjetljivoj novini, i mnogi se tvrdokorno opirahu novoj dai, ne hotei je nikada dobrovoljno plaati, no ekajui uvijek da budu porobljeni. Tako je bilo i u Ugarskoj
) 1 Carit u svojoj povjesti navodi ovu poslanicu earine Katarine papi Klimen tu XIV. Njeki sari anj i pi sei tvrde, ria je ta poslanica apokrifna. Je li t tako, ili je radi promijeujeuijeii prilika nestalo autografa iz arhiva?

359
1849. godine, poto je Austrija ruskom pomoi svladala ustanak madarski.*) Mnogo se govorilo, zato je Austrija tako kasno zavela porezu i ostale namete. Mislilo se, da je tijem htjela naknaditi Dubrova nima ogromne tete, koje ni krivi ni duni pretrpjee u francuskoornogorskom ratu i koje iznaahu jedanaest mi lij ona franaka. No to bijahu prazne rijei i neosnovana nagagjanja, jer nema potvrda, da se u Bekom kongresu ita odredilo o toj stvari. Istina je samo, da je Austrija iz politikijeh rauna i iz obzira na siromatvo potedjela te novo zadobivene krajeve od nesnosnih tereta. S toga je vlada austrijska bila u poetku onako i pripjevana. Nove dae ubrzae propast vlasteoskijeh a i mnogijeh gragjanskijeh porodica. Muoga vlastela bijahu ekonomno nastradala jo u onom crnogorsko-francuskom ratovanju, a mnogi u oajanju radi izgubljene vlasti i slobode podadoe se krajnjoj rasputenosti i rasipnosti, zatirali i sebe i svoje imanje. Ne hotei se eniti nemahu vise za koga uvati. Zemlja izdala; nove dae sve nesnosnije; vlastelin, puanin, seljak, kmet, sve jednaki podanici: to ne bjee vie ivot za njih. I tako njihove zemlje i imanja pregju sva u ruke drugijeh, ponajvie njihovijeh kmetova, a njih nestade. Sto je ivjelo i disalo starijem duhom, to je nestalo. Dan danas se n Dubrovniku mogu na prstima izbrojiti svi oni, koji su napojeni duhom dubrovakijem. Kad i oni pomru, eto treega Dubrovnika. Ta ve je gotov! Ova aica starijeh ljudi moe ponavljati rijei psalma 68: extraneus factus sum fratribus meis et peregrinus filiis matris meae (postah tugj brai svojoj i stra nac sinovima majke svoje). XI. Da reemo koju o adravstvenijem prilikama Dubrovnika u ovo doba: Kadi susjestva i ivoga saobraaja sa oknijem srpskijem i turskijem zemljama, gdje su zdravstvene prilike bile da ne mogahu
) Jedan olkir Geli priao mi je iz toga doba ovu epizodu: iSjoki velika ma darski jiije htio da, pJati porezu, s toga hi poslana cijela satnija vojnika, a 8 ujom i taj Geli kao oiir, da ^sjedne u polau \olikaSm i da ivi o njegovu trosku, dok se ne naplati zaostali pore/. Tu su se vojnici gostili i teferiili kao nikad do tada. Kad se jednom u obijesti odvie razigrae i veliku buku Sinj ahu, iza&e go spodar i naredi im da miruju: Jer ako mi tako uzdosagjujete ree platiu porez, a vi ete se vratiti otkle ste i doli! Opomena je djelovala.

360
biti gore, Dubrovnik je trebalo da se iz rana pobrine, e da se ouva od raznijeh kunijeh bolesti, koje su u tijem zemljama gotovo ne prestano karale. S toga je Dubrovnik ve u davnini bio dobro pro vigjen lazaretima i bonicama. Karavane su bile uvane na granici, lazaret bijae jedan na Brgatu, a drugi na Ploama; a u Gruu pak bijae od starina lazaret za brodove u Lapadu. Najposljednja kuga, koja se prikaza u Hercegovini, bila je go dine 1815. Pogibao je dakle bila velika. Nada sve ako se promisli, da je nekada na Taboru, u predgragju Ploa, tri puta na nedjelju bivao pazar, na koji au slazili Hercegovci, da razmijene svoju trgo vinu s dubrovakom. U njekijem starijem rukopisima veli se, da je ta trgovina bila od velike koristi po Hercegovce, jer je tijem ne voljna raja kriomice od Turina privrijedila koju paru, a borme mnogi se na taj nain i obogatio. Mnogo se tijeh imunijeh poro dica hercegovackijeh kasnije preselilo u Dubrovnik, a njihovi potomci i danas traju i bogati su. Uope moe se slobodno rei, da su od doseljenika jedini Hercegovci donosili novaca u Dubrovnik. Badi zatite pravo slavnij eh i radi svojijeh osnova na Balkanu Petar Veliki osnuje g, 1711. konsulat ruski u Dubrovniku. Od toga su Dubrovani zazirali, kako se vidi iz spomenika Remedelli-ja carici Mariji Tereziji, u kome veli: Dubrovanima ne bi po <5udi ugnijez di enje Rusije na Balkanu. Sv. Vlaho sauva ovaj put Dubrovnik od kuge. .No jedna druga kuna bolest harae u to doba po okolici dubrovakoj, nada sve u Zupi. Tu se bijae ugnijezdila sifilida i zarazila malo i veliko, tako da su tu bolest onda prosto zvali bolest upska1 * i da je trebalo podii u Gruu osobitu bnicu za te bolesnice. Upraviteljem te bonice bi postavljen lijenik Mi h o Da d i , na glasu ovjek radi v vjetine u grkome jeziku.1 ) On i A. S o d r n j a , koji prevede mnoge pjesnike grke na talijanski i te prijevode prikaza raznijem akade mijama talij anskij em, bijahu posljednji predstavnici dubrovaki gr koga klasiizma. Sa Sodrnjom, koji nesretno svri, moe se slobodno rei} da je nestalo u Dubrovniku potonjeg gojitelja stare grke knjige.
V V

') Vidjeli smo kod jednoga popa, staroga Dubrovanina, koji jo ivi drei se daleko od dananjijeh svijeh poganija, rukopis, u kome je prijevod svijeli epigrama, glasovite grote antologije: na njemu je peeat vlade sa dopustom:

mhil obstat ut

imprimatur.

361
U toj bnici za aifilitinc bolesnike namjerih se vie puta kako duhovnik i gledah na izdahnuu one strahote, koje od ljuckog tijela napravi ta pogana bolest. To bijahu samo onakaena lica, bez nosa, bez uiju, osuta ranama, da je strahota bilo i pogledati ib. Sreom toj ae nemoi dolo vrha. Godine 1836-38. pojavi se u E m p i na preskoke kolera, i od tada se vie puta tamo i amo prikazivala. Dubrovaka zemlja stra dala je od nje samo godine 1867-68. Tad je cd nje pomrlo mnogo naroda, nada ave u nekijem selima upskijem i u Sumetu, To mi bijahu najcrnji dani moga popovanja, kad bi mi umirali po dva po tri na dan. Kad se prvi put objavila kolera Dubrovani na dan sv. Vlaha poatavie za zavjet srebrnu kangjelu, koja i danas visi u hramu dubro vakog parca, i na zid crkveni jedan natpis. Potonjega nestade, a na kangjeli ae Sita nadnevak 111. Nonas Febhruar M D C C C X X X V I , Osim ovijeh zaraznijeh bolesti, koje su ovoga vijeka zadesile Dubrovnik, kronaka biljei i jo druga zla: oluje, glad i trenju. Najei i najstrahovitiji vihar ovoga vijeka bio je dne 6. Ja nuara 1825. godine. Silnu tetu napravi u poljima i batinama, raznese krovove s mnogi jeh kua i jedino dobro to uini srui kameni stub Orlandov1 ) pred hramom sv. Vlaha. Kad nesta slobode, nek ne bude ni njenog simbola! No kao da tako ne miljahu novi Dubrovani, jer taj kip, koji je obataljen preko 30 godina leao u Dvoru, opina dubrovaka pokrpi i opet naperi na prijanje mjesto,2) Kao da tijem rekoe : Orlando, budi nam drug, i predstavljaj kako i mi ono ega je nestalo: mi duh dubrovaki, a ti slobodu . . . I jadan Orlando stoji i eka da se nagje milosrdna ruka, koja e ba') O r la n d o je kip, koji su u srednja vremena imali svi slobodni trgovaki gra dovi Njemakoj. Bijae simbol slobode. Ono sve to se o Orlandu pripovijeda, l alio je bio doao u Dubrovnik i oslobodio ga od Arapa itd.. nije nego plod narodne maste. Ruka kipa Urlando va sluila je ujekada za mjeru. To bijae lakat dubrorakL Pred Orlandovijem kipom ibali su u staro doba i i gay ali idoiiice, ali dakako samo eljad iz niska puka. s) Kad su opet naperili Odanda, umogi su mrmljali, to je sad Orlando okrenutijeh legja prama -hramu, jer da tako nije prije bio. Njeki 'duhoviti Dubrovanin sastavi u tome epigram ovoga sadraja: Ako je Orlando znamen slobode, pustite ga da stoji kako je stavjjen, jer dananja sloboda ni u emu drugome i ne sastoji i?e, nego u buljenju i preziranju erkve i okretanju legja od nje, a u drugome emu uiko je ne moe nai.

362
rem na lij uklesati onu Juvenalovu: Liher ego?! Vnde datum hoc $umis tot subdite rebus ? (Ja slobodan?! Po emu moe to kazati ti, koji si podloan tolikijem stvarima?) Godine 1835-45. zovu se gladna godita. Kruh i svaka hrana bijae uasno poskupljela. Tijeh godina siromaniji ljudi po selima grdno stradahu i ljuto se borahu s glagju, a mnogi od gladi i poskapae, nada sve u Hercegovini. Spominjem se iz toga doba, da ni ja kao dijete nijesam bio avegj sit, jer roditelji ne mogahu toliko troiti za kruh. Godine 1843. na 14. Septembra iza podne teko ae zatrese zemlja. To bijae naj jai potres u Dubrovniku ovoga vijeka, i ta trenja ne preatade, no je trajala i ponavljala ae neprestano, as jae as slabije, za itavu godinu i po dana. Nije nita palo, ali mnoge zgrade popucae. eljad pobjee iz grada. Ko je mogao sklonio se u prijatelja ili u rodbine izvan grada. Vojnika posada izagje iz grada i ulogori ae pod atorima pred gradom, Spavalo se po Pilama, po Konalu, po Ploama; pod vedrijem nebom ili pod atorima. Spomi njem se, da sam u to doba kao dijete spavao na zemlji ujedno s nje koliko prijatelja iz grada, koji bijahu pobjegli iz grada. Tad ae opet otvori crkva sv. Spasa, koja je po padu republike sluila za carsko shranite soli. Novi episkop, koji ba u to doba sjede na dubrovaku stolico, izmoli od cara dopust i povrati crkvu staroj namjeni. Tako se poe u njoj opet sluiti sluba. Taj hram bio je sagragjen go dine 1520. po naredbi senata, jer te godine, na Spasov dan u jutro, bijae se strano zatreslo i dvojica poginue, a mnoge se kue raspukoe. Predaja veli, da su gospoda i gospogje nosile za zavjet gradivo za tu crkvu. XII. Prije kobnoga godita 1848., u kome utajane stare zadjevice megju pukom i preostalom vlastelom opet iz popreta z&plamtjee, valja spomenuti, da su te zadjevice, i ako ne izbijahu javno na p o vrinu, ipak tinjale i ivjele u privataijem pismima i satirama (no vina jo onda ne bijae). Ostavimo onu knjigu tampanu na francuskom jeziku od nepoznata Dubrovanina u Amsterdamu, u kojoj se doka zivae potreba republike demokracke. To su pripoznavala i uevna vlastela i govorila nam jo u nae doba, da nije sluajno Napoleon zapremio Dubrovnik, da bi, uslijed novijeh prilika, Dubrovnik (sa

363
malo krvi, to se zna) bio osta(> neodvisan, ali bi oblik republike postao demokratian u veemu dijelu. Da potvrdimo ono to gori kazasmo, iznijeemo dva pisma K a r l a G r u b i i a iz Bea njegovu rogjaku, ve spomenutome lijeniku Mihu Messi. Te dvije poslanice toga fanatiara i zlosretnog ovjeka nale su se megju miscella nea pokojnoga Messi, poslije njegove smrti. Pisane su talijanski. Je dna je poslanica od 14. Maja 1841. iz Bea, i u njoj kae veliku svoju apatija i mizantropiju: ivem ti skrovit pie mu zadubljen u prolosti, a pro lost nepokretna kao i udes izvor je uasnijeh misli. Prevario sam se, cijenei da nauka moe ublaiti bide i elemenata gorinu, u ko jijem ivim. Moj ideal bila je nauka. Nauka svaka kod kude bila mi je kao Muza, djeva idealna, ali ovdje u Njemakoj tako mi je prikazuju, da mi nauka ini konju. Sad razumijem, zato Be i Njemaka ne ulaze simpatino u tvoju matu. Sad neka mi dogje ko govoriti, da su naela i znaaji nepokretni; rekao bih mu da lae. BKtci popu Kazali, da u se kao samouk zabaviti ovo malo oko Bete1 ) naega, i dau mu o njemu tanijeh izvjetaja, jer se znadu u Beu, a u Dubrovniku se ne znadu. Iskau ovdje u bekom arhi vu njegove dopise, jer je on bio njeko vrijeme poslanik republike dubrovake kod bekoga dvora. U ostalom, ovdje u Beu nahode se 9va njegova djela i rukopisi njeki, koji nigda nijesu bili tam pani. Druga je poslanica podulja i pisana je 9. Junija 1842. U njoj ae kae: Razumio sam tvoj muk. Muk tumai velike boli i duboko promatra sve prilike i osjes ih. Livij i Tait tad ve ne slue, ne slui ni nauka ni uevnost. Sta ae sad ui? Formule, pravila, hipo teze, to hoe da zabiju u glavu svakome uenjaku, a ja bih htio openiti jeh imela, ja bih htio veliku sintezu svijeh nauka i uenja, a to je one to ti ne dadu. Newton-ovi problemij i zadae iz fizike
') Tijem se imenom u Dubrovniku zvao M a r i n G lieta] d i, glasoviti matematiar* 1 ilffcH M s na Ploama mft spila Jedina. GetaJdi je najpoznatiji dubrovaki uenjak kod Nijemaca. Pripovijedali su mi uekad mladi Dubrovani, da au ili njemaki profesori vie pta prekorili radi nemarnosti i tupoglavosti Getaldijem, kl u*ui im : .J'udne stvari, da ste vi stigragjaui slavnoga Geta dija ! Vi *te sad kao Beoani u Grkoj, premda su iz Teti5 bili i Epaminonda i Pindar.

364
tamne sa kako sva filozofija njem aka............... na svrhu, u dvije rijei da reemo, ja sam ovdje u svemu nazadovao. Htio bih sve nauke zaopiti pod jednom idejom, a to je ideja broja1 ), koja ulazi u svaku nauku, pa i u politiku. A p r o p o s od politike: ideja narodnosti ne ulazi mi. Sto je narodnost? Problem nije jo rijeen. Od dviju vlada, jedne narodne a druge tugje, koju bi volio? Sa povjesti u ruci vidi se, da u vlada ma doma ijem vie vlada tiranija, nego u vladama tugjinskijem. Pod vladom tugjom u pogibli ti je i ime tvoje narodno, koje ti brzo ne staje, i tvoje imanje; a pod vladom domaom u pogibli ti je i i vot i imanje. Da je naa [dubrovaka] vlada bila zla, ne e ti niko porei, nego ko je imao veliki jeh povlastica. U kojoj cijeni mo e drati vladu, od jednoga zbora vladalaca, koji su se za dvjesta godina kordekali, jesu li zakoniti etiri pet vlastelina novo imenovanijeh?a) Rei e mi, da onda, ako te je koji od vlastele mrzio, ostali bi te opet branili; a nije li veliko zlo slobodnu ovjeku, kako su se diili Dubrovani, imati potrebu, da te ko brani?3 ) Rei e mi: republika je dala velikijeh ljudi ; pod onom vladom Dubrovnik je bio slavan. Ali ostaje pitanje: je li prirodna nuda od Helot, da bude Spartanaca? Nai velikai bili su doista o politici Spartanci, potovani mnogo i od najsilnijih vlada, toliko da, kad Selim I. iza godine 1512. osvoji Siriju i Egipat i uniti vladavinu Mameluk, polje knjigonou iz okola svoga kod Alepa, da pregazivi pjeke Azi ju i Evropu pogje u Dubrovnik i javi, da se tu negdje u Aziji otvo rio hram katoliki, gdje se pria, da su grobovi Abrahama i proro ka. A prije toga, 1433. godine, kad Murat II. izgubi po hrabrosti Dubrovanina Lukari-ja, prije posvojenja Srbije htjede sklopiti mir s Ugarskom. Iz Srbije bi poslan za taj posao jedan kalugjer srpski kao poslanik u Ugarsku. Znajui Murat da, koliko u Srbiji toliko i
> V

l) Pitagora postavi -vrhovni]em naelom filozofije izagje filozofski pautojizam i materijalizam.

ideju

broja

(numerus),

otkle

A svaki broj nije drugo nego 1 -f~ 1 -f- 1

itd. Prava filozofija (ontologija) ima poeti, kao to vadi Platou u Pam onidu, od Jednoga (de Uno de Uno Kuto ueeeesario), i ta filozofija vodi do pri poznatija Boga in abstracto. 4) To su stranke Sa-lamaukeza i Sorbonez. Ove ideje Grubisieve lako je polliti. On se ne stavlja, da je duh dubrovaki, koji je ivio i u prostom puku svake stranke, bio ud ali uut ba od vlado aristokraeko, koja je trajala toliko vtjekova. *) A po cemu si i Itio slobodan ve po tom, to ti jo vlada domovino Itila neodvisna?

365
u Ugarskoj, sve poslove premee dubrovaki senat, naredi tomu kalugjeru, da se prije svrati u . Dubrovnik i da pita onaj senat, prista ju li vlastela dubrovaka na sve dogovore, koje ima sklopiti Srbija s Ugarskom; i te sve dozvole polju Dubrovani pismeno po tome kalugjeru u Ugarsku. No sva ta slava dubrovaka naslanjala se na varvarsku stro gost nad pukom, republici odanijem. utnja aristokracka jo je u njima. Ovdje C a b o g a , kao vojnik austrijski, imao bi se diiti linijem svojijem zaslugama za Austriju. Ali ne, on se vie dii da je vlastelin dubrovaki; on prvi ini postaviti svoju genealogiju u al manah svih jevropskijeh plemikijeh porodica, to izlazi u Njema koj, B o n a takogjr upisa u taj almanah, da su Bone plemii od godine 1027., a po svoj prilici bili su u vijeu dubrovakom i sto odita prije toga. Nai Dubrovani su mi doslali njeke pjesnike sastavke o smrti njihova prvoga biskupa. Ga s a l i je napisao pjesmu u engles kom jeziku, ali se ne e tampati, jer aahodi zapreka kod ensure. Pri kraju pisma govor je o njekijem domaijem poslima, to isputamo. Kao to se iz ovijeh pisama vidi, ovakav je i bio u glavnome znaaj Dubrovana i puke ideje. Svak vidi, to i koliko se mo e odgovoriti na sve ovo. One rijei, koje je V l a g j G o z z e rekao, kad je pukla 1848. godina, jesu kao proroite za Dubrovnik i okna mjesta dalmatinska. A , nije ovo zrelo! rekao je s prozora one noi od 25 Marta, kad je nastala talabuka po gradu i on uo o em se radi. Posljedice mu dadoe pravo. L a finiremo con un ballo ungheresea odgovorio je docnije, kad ga je neko, u tijeku nastalijeh pobuna i metea, za rug upitao, to misli, kako e to svriti. Sve to budemo unaprijed napisati, ne e biti drugo, nego potanko analizovanje ovijeh dviju Ylagjevijeh izreka.

XIII.
Povjest godine 1848. poznata je svakome i o njoj se i odvie pisalo na svakome jeziku. Ne treba s toga, da se ovdje njom vie bavimo, Napomenuemo samo, da se te godine probudila narodna svijest kod junijeh Slovjena i da je taj pokret, koji je htio da okupi sva juna, slovjenska plemena pod jedno ime, zahvatio i Du48

366
brovnik. Drugi se okoristio njime. Austrija je tad vjeto navrnula vodu na svoj mlin i tijem se izvukla i spasla iz bune madarske. 1 Madari ae osjetie, da nijesu Nijemci i da su se dobrovoljno1 ) podali Austriji, kao Hrvati Ugarskoj, po nekijem pogodbama i uvjetima. Sto e tadanja vlada? Probudi savjest Hrvatske obeava jui to no se govori mari e monti. V Ungheria pie Petrucelli della Gattina stata sem pre abitata da un popolo di gentiluomini. I / Ungherese ha una personalit, che conosce se stessa, nonostante che vi sia in esso una vanit ingenita8) . . . A Medo Puci veli: Iz poetka Ugarska imagjae i svoj ustav, i vrhovna ugarska vlada tako se malo prti la u posle opina pojedinijeh, da su svi Jugoslovjeni prelijepo mogli, dajbudi u teoriji, biti zadovoljni, Tfkoe poee kad, po izgledu francuskome, malo promijeni na demokracku ustav politiki. Jer Ugarska, kako svak zna, nije uprav sastavljena od jednoga naroda; ona je bila jedna vlada sastavljena od mnogo pukova, koji su ivjeli pod zatitom istijeh zakona u jednom tijelu, politikom. Bila je sim patina kraljevina, koja od mnogo pukova sluila se jednijem jezikom u poslima vladavine t. j. jezikom latinskijem, (isto kako plemstvo dubrovako, to je uzelo taj jezik u raspravama posala), da ne vrijegja tako osebnost ostalijeh naroda, koji su se bili pridruili kruni sv. Stjepana. Godine 1824. Szegny Stjepan prvi poe u ugarskom saboru govoriti madarski. Taj prvi poetak malo po malo dovede dotlePda je ugarski sabor g. 1844. zakljuio, da je madarski uredovni je zik kraljevine Ugarske. Tijem se Madari oprijeie Metternich-u i Nijemcima, kojijem je bio glavni cilj sve narode monarhije podvri germanizaciji i entralizaciji. A Hrvatima su Madari dopustili slu iti se njihovijem jezikom, ali pod uvjetom dokle svi naue madar ski . Jo su se Madari dobro spominjali cara Josipa II., koji na mjerom entralizacije za 10 godina nije bio otvorio sabora, i cara Franja I., koji za 12 godina bjee zatvorio sabor. Sve ove prilike
v

') Zsuimivo je spomenuti, da u ugovoru, sto ga je Ugarska sklopila sa Habzburgoveima, Btoji: kad austrijska kua ne bi koju od u tanaceti ijeli pogodaba vrila, Ugarska moe ustati na oruje. a) Ugarsku nastavaSe uvijek narod viteki. Madar je linost, koja zna za sebe, ma da u njemu ima prirogjene tastine.

367
nagonile su Madare, da uvaju svoj ustav. Malo po malo poee se Madari osjeati jaim, kulturnijim i bogatijim od ostalijeh naroda Ugarske, kao Slovaka, Rusina, Srba, Nijemaca. Ove narodnosti, kao god i Hrvali, osjetie se uvrijegjenjjem i poee se opirati madar* akoj prevlasti. Poe borba megju narodima odauijem kruni sv* Stjepana. Zaplamtje rat svijeh Jugoslovjena protiv Madara. Hrvati postavie ge nerala Jelaia kao diktatora svoje slobode. Srbi pravoslavni oku pi e se oko patrijarha Rajaia, Tom prilikom, biva g. 1848., pod vogjom Knianinom, dogje iz Srbije brai u pomo 8000 Srba.1) 1 ako au svi bili sloni u glavnom cilju, biva protiv Madara, ipak su se u politici razilazili. S toga je Jelai uvijek i naglasivao: Sto e Hrvati? to e Srbi? To je sve jedan narod, Jelai i Hrabovski sa vojBkama, prohodfi svu Ugarsku, dogju do Bea, te se zdrue sa Windischgrtz-om, da podue beku pobunu. Kout, madarski diktator, sa alovjenskijem generalima Dembinskim, Behmom, Damjaniem, tako se junaki borio, da Austrija pozove u pomo Rusiju, koja, u ime obrane legitimitati, poalje vojsku, i tada madarski gener Grgy pred Rusima poloi madarski stijeg. Poslije 1849. Austrija izjednai sve narode pod jednu vladavi nu i burokraciju. AH narodi jednom probugjeni ne mogoe zabora viti, da imaju avoje predaje, svoja prava, svoje obiaje. Tako brzo poslije g, 1848. nije se moglo uspavati uarode. Upotrijebile progon stva, tamnice. Ali koja korist? Nije bilo mogue, da svi ti raznoliki elementi u carstvu podlegnu materijalnoj vojnikoj sili, osobito po') Kad je Ugarska bila pobijegjena od Austrije pomou Rusije, beka1viada uagradi rtz liiti jem ordenima mnoge I'use, Srbe i Hrvate. Megju odlikovani jem bio jc i G-araaniu, prvi doglavnik vlade u Srbiji. C lara sanili vrati orden, piui, da ni je bila namjera Srbije da pomogne Austriji, nego da Srbi, dravljani ugarski, do biju narodni politiki ustav. To se isto dogodi u Padovi iste godine. Jedan ita lijanski lijenik lijeio je po Mnicama austrijske vojnike. Kad ga iz Bea odlikova e vite kijem krstom zaslug radi, vrati orden, govorei, da je ou sve to radio iz Jilantropijekog nagona, a ne da tijem ikakvu vladu slui. Jo jedan anegdot. Kad je Eadetzky u Milanu obilazio bonice, nagradi jednoga ranjenoga vojnika iz Hrvat ske su nekoliko evancika. Na to vojnik odvrati: Ja vraam; nijesam izgubio obje ruke, da primim tu nagradu, nego za ljubav svoje domovine. Hvala Bogu! Ostau So lav, samo da ostane moja domovina slobodna i njene povlastice neokrnjene, kako joj je od vlade obeano.

368

slije Sadove i Solferina. Megju tolikijem silama unutrujijem i vanjskijem nije mogla materijalna sila da odoli ; trebalo je da Austrija kakogod za svoju korlst prisvoji sebi moralne silne svojijeh podani ka, i tako buknu po carstvu jedno dvadeset dijeta, dijeticd sabo ra* Svakomu saboru bjee data neka povlastica, posve ograniena, a svaki pak bio je ovisan od velikoga sabora u Beu, kao sredita. U taj veliki sabor ne prikazae se Madari, Hrvati i Italijauci. Cesi i Poljaci takogjer se odaljie. Napokon se njemaki i madarski narod sporazumije na temelju dananjega dualizma. Tom pojavom poi nje za Dubrovnik trea epoha. Poto smo sve ovo u kratko spomenuli, vratimo se na svoj predmet. Kad g. 1848. buknu osjeanje jugoslovjenskijeh naroda, sva tadanja politika bijae u glavnome, da se Madari utrkaju, da se ponavlja i iri izreka Jelaieva : to e Hrvati? to e Srbi? To je sve jedan narod. Dubrovnik i Dalmacija odjeknue istom izre kom. Iz Dalmacije i Dubrovnika slale su se poslanice, pjesme, broire u Zagreb i Biograd, ispovijedajui da su Srbi i Hrvati ja dna cjelina. To je bio ilirski pokret. Ime Ilir imalo je zamije niti ime hrvatsko i srpsko. Srbi se ne mogoe privoljeti, osim drugijeh jakijeh razloga, mrtvomu imenu ilirskomu pored ivoga narodnoga imena srpskoga, koje je nar od nijem pjesmama os vo tano. U ovoj eposi veliku je ulogu igrao Vuk Stefanovi Karadi, Kad se srpsko-hrvatska nesloga poela javljati, Vuk je izmegju osta loga ovo napisao: Hrvati po pravdi mogu se zvati: 1. Svi akavei; 2. Kajkavci u kraljevini Hrvatskoj, koji sti se na to ime ve navi kli. Srbi po pravdi mogu se zvati svi stokavci makar koje vjere bi li, i makar gdje stanovali i i d. Ako hrvatski rodoljubi ne pristaju na ovu razumom osnovanu diobu, onda se za sad u ovome nita drugo ne moe uiniti, nego da se podijelimo po zakonu ili vjeri. Kojigod je zakona grkoga ili istonoga onaj makar gdje stanovao ne e se odrei srpskoga imena, a od onijeh koji su zakona rimsko * ga, neka kae da je Hrvat, kojigod hoe. Istina je7 da bi .se ino*
stranci mogli nasmijati ovakome naemu dijeljenju naroda u nje vrijeme; ali ta emo. kad smo nesreni ljudi, dana

te se drukije ne m oe! Eto, kako se Vuk fino ruga podjeli naega naroda po vjeri, koju su podjelu Hrvati zaveli.

369
Vuk je poeo pvoj rad kao siromaak u Beu,1) a pod upravom glasovitoga Kopitara uputi se pisati. Burne godine 1848. njegov rad na knjievnom polju bio je daleko odmakao i ve je mnogijem slu io za ugled i uzor. Kad g. 1848. pue slovjenski pokret u Austriji, ne samo na bojnom ve i na knjievnom polju, dozvolom austrijske vlade odrao se u Zlatnom Pragu veliki slovjenski sastanak. Na njemu su bili za stupljeni svi austrijski slovjenski narodi po svojijem prvacima, koje bi dugo bilo nabrojiti, kao to bi se ovaj kratki pregled odulji, kad bismo htjeli iznijeti ondanjijeh prvaka izreke, kao Vraasa i Gaja. Svaki se od njih izrazio, da kao knjievni jezik junijeh Slovjena treba upotrijebiti srpski, a u diftonzima srpsko-dubrovaki. U glavnome poprimie Vukova naela. Vuk je i poslije g. 1848. nastavio svoj blagotvorni rad skup ljanjem srpskijeh narodnijeh pjesama, pripovijedaka, poslovica i t, d. Mnogi Srbi i Hrvati slijedili su njegove stope, megju njima najvie se odlikovao Vuk Vrevi. Svak znade Vukov ivot, i kako je umro u Beu, i kako su mu prekolani bile prenesene kosti u domovinu. Vuk je bio veliki reformator srpske narodne knjievnosti i srpskoga narodnoga ivota. On se ne moe uporediti sa Dantom Alighierijem, koji se ima zvati ocem znaaja, narodnosti i knjievnosti italijanske, a kao pjesnik pripada ne samo Italijancima nego cijelomu Ijustvu sopra gli altri come aquila vola ;) ali ipak neke daleke slinosti s njim ima. Na pr. i Vuk i Dante ivjeli su u progonstvu i tumarali su od nemila do nedraga. Sva se Italija bila pokrenula, da prenese kosti i pepeo Dante-ov u Firencu, u hram S. Croce, iz lUvenne, ali na alost ne nagje se u grobu nita osim dvije kotice od jedne ruke. Dante je bio g belio, protivan politikoj prevlasti pap, i za to kako pie F oscolo;3) II cardinale del Poggetto un anno o due dopo la morte di Dante and a Ravenna a dissotterrar le sue ceneri.4) Vuku se to ne dogodi, i ako je bio prenesen ba
') Po uekijeni saanjijem piscima Vuk je u Jien primao milostinju od Miklth sia i drugijeh, nosei njima h kue do akademije knjige i druge potrebite stvari. *) Povrh drugijeh kao orao leti. a) V. Discorso su Baute capitolo 13, to navagja Ivan Morosini u Trstu 1900. str. 14. *) Kardin del Poggetto dan ili dva poslije smrti Danteove pogje u Bavemiu, da iskopa njegove kosti.

370
kad je bila najvea estina borbe iimegju Srb i Hrvata, j^r je bio ukopan u zemlii stranoga naroda. Kako su sadanji H m t i uestvo vali prenosu Vukovijeh kosti, poznato je. Zasluga je Vukova, da danas i Srbi i Hrvati piu istijem jezikom, koje mu drago oni bili politi ke ideje ili teorije jali utopije. Treba spomenuti, da je jo g. 1693. A b r a m F r e n z e l izdao jedno djelo: De originibus linguae Serbiate (O postanku srpskoga jezika), a njegov otac uredi neki pravopis, koji nije bio primljen od Srb. Ovaj pravopis isusovac T i c i n u s (g. 1679. u gramatici srpskoj) to vi&e prilagodi i pie: Pristoji se, da srpski jezik, kao brat ekoga, uzimade jedne te iste znakove. Ovo smo naveli, da ljudi vide, da je naziv: srpski jezik sasvijem opravdan. Da bi juni Slovjeni od obje crkve bili spojeni u liturgijskom smislu, papa proglasi, da e slovjenski apostoli sv. Giril i Metod slave jednom na godinu po vasionskoj katolikoj crkvi; premda se spomen tijeh svetaca slavio od davnina u dubrovakoj biskupiji Mara mjeseca. To se uini za ast svijeh junijeh Slovjena, i ako u dvije crkve razdijeljeni, jer se inilo, da e vazda zajedniki raditi svoje poslove. U tu svrhu je isusovac Ivan Martinov izdao ivotopise svijeh onijeh, koje Slovjeni katoliki i pravoslavni slave i u svece broje.1) Pjesnici srpski i hrvaki, u istu svrhu, pripijevali su na izmjenice zgode iz srpskoga i hrvakoga ivota: Vodopi (vigji Robinjicu); Kasali (vigji Tube Vile Velebita sa Vilom Nevesinja); Branko Radievi (vigji Gjaki Rastanak); Medo Puci (vigji Karagjurgjevku); Maurani (vigji Smrt Smail-age engia), ovaj hrvatski pjesnik za svoj glasoviti epos uzeo je gragju iz srpske povjesti; Preradovi) (vigji razne njegove pjesme a osobito Marka Kraljevia), Matija Ban u pjesmi: Ja sam slavne Dubrave plemeniti sinu, veli, da je iz praha dubrovakijeh pjesnika skoila prava iskra slavske
) Annus ecclesiasticus Graeco-Slavicus editus anno millennario sanctorum Oii'iJl et Methodii, Slavicae gentia Apostolorum, seu Commemoratio et Breviarium rerum gestarum eorum, qui Fastis Sacris a Graecis et Slavis illati sunt. Scripsit Joaunea Martinov Oazanensis, Presbiter Societatis Jesu. Bruxelles. Typis Henriei Goemar anno 1863. 5) Preradovi je prebivao i u Dubrovniku kao oficir ondanje vojnike posade. Na jednom posjelu u Dubrovniku uo sara odgovor nekoga duhovitoga mla dia dubrovakoga. Neko reee: Ko bi rek&, da je jedan austrijski gjeueru epjevo onako sraue pjesme, po narodnom duhu . Na to mladi odgovori: bili, gjener uinio pjesme, nego su pjesme uinile gjenerala. Nije, jadui

371
ljubavi, slavskoga bratimstva, kojom iskrom gore svi: Bugar, Hrvat, Srb, i sinovi tajerski i kranjski. Jo neto prije nego po&nem trea epohu. Nagjoh u jednoj kui, megju knjiurinama, jedan listi od malene knjiice. Tu neki Dubrovanin (alim da je listi rasparan i da se ne zna potpis) pie nekomu u Hrvaku, i zove ga svaki as : Preuzvieni gospodine ! U listia mu veli: da dah. Ilirskoga Primorja jo se skita i vere kraj pustoga mora} i hmilitt (to ima biti duh dubrovaki) on mu an i posramljen i potiten Prostite i dobrovoljno primite moj po zdrav naki a ne hrvaki, ali moe do vrijeme, da e bit Dalmacija sjedinjena Kroaciji i tako pribjena ita ut moriatur (tako da umre). 0ore za nju ako nije doletjela ona (ne zna se, je li Hrvaka ili Dalmacija) u duh ovako nenadno (t. j. g. 1848.) nikle megjusobne ljubavi, na uspomenama historifeijeh prava i na temelju slobode." Po ovom listiu pisanu g. 1848. vidi se, da sa ve i ti stari Dubrov ani slutjeli, da se ima neto zatim dogoditi, i svriti se ono, to se do danas dogodilo, con un ballo ungherese (sa madarskijem plesom), po proroanstvu staroga Vlagja.

RAZGOVOR
izmegju pisca, gospara Luka gragjanina, Sofronija uenika,

Nikole Bukala seljanina.

Luko
Motas in fine velocior. Svojijem pisanjem prem si se poteio.

Onaj koji ne pozna prave uzroke dananjega poloaja, ne moe nita nauiti, jer nita nijesi potanko pripovidio; onaj koji ih zna, uzalud je da tvoje podiske ita, jer prem malo ili nita o novijim dogagjajima razlae. Pisac Moj dragi ! U kitajskoj carevini postoji zakon, koga nema nigdje osim u Kitaju, biva, da onaj koji izdava kakvu povjest o dogagjajima svoga vremena, ta istoriju ne smije nikomu proitati nego je lijepo prepisati, sagnuti u listove, pa donijeti je mandarinu, inovniku historijskoga dijela akademije; taj mandarin je prima, ali je ni on ne smije proitati nego je zapeatiti carskijem peatom i metnuti u arhiv* Tu stoji spremljena, a da niko osim pisca ne zna to je upisano, sve dok ne dospije vladajua dinastija i dok se nova uzdigne. To je, kako svak vidi, censura generale (opa cenzura), koja ishodi dal senso comune. Ko moe pisati istoriju svojijeh vremena, a nikoga ne uvrijediti? To je nemogue. Koliko sam ja samo pod nio, i repatijeh ogriz, samo to sam togod spomenuo, to u dananjijem prilikama ide uz nos! Pitajte mene, pa i drugoga koga. Kad se pie, svaki as razmiljati, to se moe rijeti a to se ne moe, da ne nagrajie; koliko rijei i kakve rijei mogu se ili ne mogu

2
napisati, toj e dignuti, to su muke, koje su sto puta vee nego ista muka i dosada pisanja. Doputeno nam je, piui, vjebati se perom isto kao vojniku vjebati se na polju u koracanju, ali ne kako on hoe, ve se zna, koliko svaki korak ima biti dug, kad treba ustati i t. d. Kao to to nije prosto etanje, koje koristi zdravlju, tako isto ovako pisanje ne goji i ne un&pregjuje razum pisca i itaoca. S o f r o ni j e Ima razlog gospar pisac. Ne moe se, i ne smije ae tano pisati o ovoj epohi i o suvremenijem prilikama. Vremena, u kojijem ovjek ivi, za svakoga su otar zapovjednik. Svak je rtva svojijeh vremena. Svaki ovjek je ljubitelj sama sebe, i nee da ga niko dira u njegovim navadama. Tako su ti epohe. Ti moe o tugjincu zla i dobra nabrajati koliko hoe, to nas pae zabavlja. Tako ti je prosto govoriti i pisati o proslosti i o kojoj inostranoj vladi, ali na isti nain ne moe pisati o epohi u kojoj ivi. Pii slobodno sve to zna o dubrovakoj republici, cenzura te ne e zakinuti, kako je u svoje vrijeme zatvarala usta Tttberonu, Cervi, Appendiniju i ostalijem. Svaka osoba, kao i svaka epoha, hoe da joj se laska i klanja; kad je sigurna od svoga posla, puta kadgod, onako za alu, da je kogod mrviak brkom pekne. Luko Ba je tako sinko! Evo ti primjera. Ovijeh dana proitao sam Veleja Paterkula, latinskoga povjesniara, cum notis (sa tu maenjima). Ta tumaenja Isusovca Roberta Rigneza mnogo su mi pamet prosvijetlile. Ovu povjest izdao je g. 1522. u Bazileji neki bla eni Renan. Povjest Veleja, premda nepotpuna, krasna je i radi stila i radi misli; ali kad prelazi na obnovljenje drugoga Rima t. j. kad se Rim od republike prevrati u carevinu, tu se pisac mijenja, nije vie onaj isti. Tu se u zvijezde kuje Tiberij, a Sejan je uzor pote nja i dobroga politikoga ponaanja; i da nijesi prije proitao Diona, Tacita, Svetonija, sve bi vjerovao, kao to se dandananji vjeruje novinama. Zato ova naa epoha, koja se sada kuje, a nije jo svrena, treba da se osakaeno pripovijedi bus-bas, isto kao to sluajno trea epoha povjesti Velejeve svruje sa rijeima: consilia omnium civium aut pia . . . . pa nema vie nita. Neki komentator Vossio ovako je

3
nadopunio: aut pia si sunt consilia, o D ii! feliciter provehite, si nefaria pessumate. Take treba da su poude i svijeh onijeh, koji ovu treu epohu povjesti juao-slavenske i ovoga p r e p o r o g j e n o g a Dubrovnika ili ovoga t r e e g a D u b r o v n i k a hoe da pripovijedaju ili da pismom uknjie, ne poude bez cilja, beskrajne, neizvjesne. Pisac Tako je. Da su poude nae, ma u kakvom obliku bile, mogli bi ih pretresati, o njima razmiljati barem kao o idealu budunosti, ako ne za nas, za nae potomke. S o fr o n i j e Eeeimo v a k i duh. Luko A to inimo, ili cijenimo da inimo. Ali za to valja znati prolost do najmanjijeh sitnica. No kakav duh dubrovaki! Kakve smokve! K o o t o me sada vi e mi s l i ? Onomadne je rekao jedan mladi Dubrovanin jednomu staromu, kad mu je spomenuo povjest otaca: Ti e znati, moj dragi, kako je u Ateni negda bilo trideset tirana i kako au bili smaknuti, te zatijem opet uvedoe demokracku republiku, kojoj je prvi arhonat bio neki Euklid. Taj je postavio zakon, da e biti kanjen, ko samo spomene koji dogagjaj vladavine onijeh trideset tirana. I nasta u Ateni poslovica: Sto marim za ono to se dogodilo prije Euklida'? Kod nas nema toga zakona-, on nije ni napisan ni proglaen; ali u stvari postoji. Ko pie anegdote, duhovite izreke, obiaje pokoljenja, koje je ivjelo prije ovoga preporogjenoga Dubrovnika , udre na sto muka: smiju mu se, podrugivaju mu se, ili ga u najmanju ruku zanemaruju. K o za to jo ma r i ? To ti sadanji narataj vie u brke. Nego zna koja je; daj budi, ako nita drugo, a mi se megju sobom razgovarajmo upo* regjujui prolost sa sadanjosti. Razgledajmo sadanjost, i odasvuda je razmotrimo. Pjesnici i slikari tee vazda nai I se usred kakve oluje, kakve prirodne katastrofe sa pogibli ivota, toliko su zaneseni; govore, da je tu estina pjesnitva i umjetnosti. I u Boanskoj K o mediji najbolje je i najsrdanije pjevanje ono od pakla, gdje sa opi sane sve strahote i sve krivice ovoga svijeta. Zato, dakle, to isto
V

dajbudi jednu izvjesnu poudu, da se uzdri d u b r o

4
nema biti i za filosofa,? Da lijepo opiemo poloaj i prilike, u koji jem ivimo, treba imati neka stavna pravila, koja kao uzde treba da vode nau matu, naega Pegaza, da usampas gdjegod ne zanjori u propast. Ta su pravila izreke i mudrolije, koje su stari mudraci ostavili. Hvala Bogu ja i gospar prevodilac Engelove povjesti znamo dva-tri slova, ti, sinko Sofronije, obeava, da e izai pametan. Ako nema nauke, ali barem u naemu Nikoli Bukalu ima zdrava razuma, sto ga je nepokvarena donio iz umeta, U ono doba to se moglo. On e sluati i paugati ovdje oko vrta na Nuncijati (bre uljak povrh Grua), pa e rijeti gdje treba i on svoju. Hladujmo ovdje pred mojom kuom ovo pet-est dana, kad mi je gospar pisac s mladiem Sofronijem uinio ast pohoditi me ovako u veer, u sumrak ovijeh ljetnijeh dana. Ja u, dakle, poeti sa Machiavelli-jem. A znaete, da je Machiavelli imao doi u Dubrovnik za tajnika republike, ali ga je fjorentinska opina zvala, da joj bude tajni kom prije nego mu je doao poziv od senata dubrovakoga. Dakle, Machiavelli pie ovako. ujte. Lu k o
V

Evo to veli Machiavelli: Giudico impossibile senza offendere molti scriver le storie de propri tempi : e quindi facile rinvangare documenti negli archivi e saper le cose dei morti, quando impossi bile sapere ed anche sapendolo esporre le opere dei vivi: eppur si piange quel passato che si ha orrore di rinnovare. U ove tri reeni ce, kad se zadube, hajde ti togod napii o sadanjosti. S o f r o ni j e Molio bih vas, da mi ih malo protumaite. shvaam. Luko Do kraja ih ne

A ma vidi, sinko, i sam, to ini u sadanja vremena, ko hoe biti na glasu da je knjievnik: vere. se tamo i amo, otuca se od nemila do nedraga, da nagje i objelodani stare natpise, spome nike itd.; kupi poslovice, popijevke, izreke. Sve vlade imenuju svoje odline ljude uvarima starina zbog njihova znanja, ili ti da se bolje izrazimo, imenuje ljude, i ako ne duboke u spametnosti ali odline ra di marljivosti, poude i astoljubivosti; sve vlade podiu arheoloke mu zeje, kupe u kraljevskijem knjinicama i u drugijem naunijem zavodi-

5
ma listine, starine itd. A zato? Jer se ini, da se ovjek dan dananji ne moe baviti sadanjosti, aiti je tumaiti, niti je analizovati. Gdje je sadanjost, tu u svakom djelu bilo privatnom bilo gragjanskom dje luje razlog i osjeaj. A osjeaj, ti zna, ragja strasti, utopije koliko politike toliko svake druge vrste, s toga djela sadanjosti vie uti u na nau duu nego li prolost. Gdje je pak razlog malo ili ni malo proizvod naobrazbe, tu osjeaj slijepo kidie; i za to je onaj mladi Dubrovanin odgovorio onomu staromu: A ko od nas danas o tome misli? kad mu se ovaj alio, da je u Dubrovniku sasvi jem propao duh prolosti i prola kultura. Oko prolosti radi razlog a ne osjeaj; o djelima se prolosti razmilja; i tako se ragjaju istorijski pragmatizmi, u emu je najvei bio Polibij, grki povjesniar rimske istorije, za njim, to ja znam, Machiavelli u Dekadama Tita Livija, i na Cerva Taberon, fratar dubrovaki, ije je djelo rimska kurija metnula na index. Historija, dakle, progje u filosofiju, jer se historijske zgode gledaju ab alto (sa vieg stanovita) i sve in com~ plesso (skupa). To se za djela sadanjosti ne radi. Veliki broj novi na, koje ti donose potankosti i sitnarije, zanese ti glavo. Onaj koji hoe gledati i u sadanjosti na vas svijet in complesso i ab alto, valja da se malo ili nimalo zadube u novine, ako M i ostati vergin di servo encomio, e di codardo oltraggio. Ni k o l a Ovdje,, gosparu budi na emu si hotio bih te neto upi tati; ali se bojim da bi moje pitanje . . . . Luko Kao da pogagjam, to si me hotio pitati: kako ne pripadaju nijednoj stranci oni koji gledaju na sadanjost, kao na cjelinu i sa vieg stanovita. Je li to? Ni k o l a Vala! i ja sve neto mislim: ko ne pripada nijednoj taj je velik ovjek. Luko 1 stranci,

Tu ima dosta razgovora. Odgovori<5u i na tvoju, ali pusti me da dovrim ovo to sam poeo. Dakle, moj Sofronije, istorija prolo sti, bez osjeaja, koje samo sadanjost daje, prelazi u razloenje me-

gju knjievnicima i uenjacima, a u mata megju prostadijom. Ta mata u mladosti naroda ragja epe i mite, legende i hronake, i neke utopije to se zovu ideali. Za to sam rekao po Machiavelli : si piange quel passato, che si ha orrore di rinnovare. Lamartine veli, da hronaka nije povjest, da je to mrtva povjest; a da bude iva po vjest, treba da u njoj bude savjesti (coscienza), uporegjenja sa sa danjosti; i tada, da i ne e, moe uvrijediti bilo vladu bilo koju stranku. Pi s a c Due ti, gosparu Luto, kai jo koje pravilo, da po njima mo emo poslije govoriti i razumjeti sve to se dogagja u nae doba. Luko Evo ti nekoliko pravila op<5enitijeh, koja vrijede za svako doba. Na primjer Tito Livij veli: Nijedna drava, ne moe da miruje; ako nema vanjskijeh neprijatelja, nalazi ih u sebe doma. Bane (sedizioni) ragjaju se u niijem staleima i dopiru do viijeh (t. j. iz prosta naroda prelaze na izobraene ljude). Prevrati (rivoluzioni) ponu od viijeh stalea i prelaze na proBti narod. Prevrat zove se temeljna promjena politikijeh i drutvenijeh ustanova. ajte jo neke poglavite izreke, kao n. pr. ovu: vlast i potolast (autorit e potere) razliite su stvari. Vlast izlazi iz moralnijeh zakona; po njima neki ljudi imaju nad drugijem moralnu, zakonitu vlast (kao vlast oina, vlast ra zumna ovjeka nad nerazumnijem). Potolast (potere) dolazi po materij alnijem silama (kao potolast bogataa nad siromahom, pobjeditelja nad pobijegjenijem, gospodara nad slugom). Sv. Pavao u svojijem posla nicama trudi se, da potolast rimskijeh careva preobrati u zakonitu vlast, proglasujui, da svaka vladavina dolazi od Boga, pa bila vlast bila potolast. Svi zakonodavci jednoduno kaa, da izvjesno vrijeme (ne slau se o duljini vremena) nepravednu potolast obrne u zako nitu vlast, kad joj se u poetku nije niko protivio. Nikola i Sofronije Kako deS se opirati, kad nema naina. Luko Ima jo resistentia passiva (pasivni otpor). Krani se nijesu nikada bunili protiv rimskog carstva, pa je ipak kranstvo pobije-

7
diio* Ni Grci se ni jesu bunili protiv Rimljana, pa ipak j kultura njihova i supremacija njihova duha predo bila Rimljane, pobjeditelje, i vas svijet. Irska se nije sistemacki bunila protiv Engleske, pa ipak su najvei engleski umovi poeli ozbiljno misliti o izmirenju sa Ircima. Srpska misd moe pasivnim otporom, bez urota i buna proti germanizmu i madarizmu, s vremenom postati to Irska prema Engleskoj. Aktivni otpor Poljske prema Rusiji, svak zna kako je svrio. Neka mi se ne protuslovi, navodei mi sjevero-amerike drave, koje su orujem pobijedile englesku; ni balkanske narode prema Turskoj; ni primjer Ugarske prema Austriji, jer su tu drug injenice djelovale, i za to ovi primjeri ne spadaju pod gore nave deno pravilo. Da navedem jo koje pravilo, da uzmoemo poslije govoriti o naim vremenima i ne vraati se na iste stvari. Znajte, da u nae dane politiki sustav, po prevratu koji se ragja ab alto, svuda po Evropi uini, kako pie Bui ver, da jedni stoje uvijek u protivnosti prema drugijem (to su politike stranke). Po tome pravila sve vlade vladaju. Potreba openja i sporazuma megju pripadnicima pojedinijeh stranaka rodi urnalizam. Mi n. pr. u Dubrovniku imamo tri stranke. Tri su na broju, ali svaka ima svoje nuances, sfumature^ stepene, kao feto se obino dogagja. Ja sam Srbin ili Hrvat. Da ti kaem tanko po tanko to ja pod tijem idejama Srpstva ili ti Hrvatstva razumijem, to elim, i emu teim, ti bi mi rekao, da svi Srbi ili Hrvati nijesu moje misli. Sofronije Poto se gotovo po svoj Evropi podanici raznijeh drava dijele u toliko stranaka, a svaka stranka opet ima svoje nuances} sfumature nije pravo sve one, koji se imenuju pripadnicima jedne stranke, strpati u jednu rpu; valjalo bi za to svaku stranku podijeliti u toliko ojelaka . . . . Luko A to se i ini, koliko je mogue, ali se ne moe nikada tano odrediti, po onoj quot capita tot sententiae (koliko ljudi toliko u di) i za to politiari u tome smislu vele, da je jedino sred stvo, da se urnalizmu dogje vrha: umnoiti, koliko se vise moe, njihov broj.

8
Pisae to se stranaka tie, dan dananji u politici vrijedi i ova: ne unititi sasvijem nijednu stranku, da se ne bi druge uzobijestile, te u velikoj svojoj sili ustale protiv vlade* Luko zbirci izreka velikijeh starodavnijeh politiara navodi i ovu od nekoga grkoga pisca: poto je neki Ono dem s otoka Hija pobijedio protivnu stranku, da postane gospodarem cijeloga otoka, savjetovali su ga, da stane goniti sve preostale protivnike. Sauvaj Boe! odgovori od toga se treba uklanjati, jer kad bi se unitila cijela protivna stranka, ne stalo bi gradiva da se vri zloba ljudske prirode, i odmah, bi izme gju naijeh prijatelja nastala nesloga. A slavni Frano Bacon u zlatnoj knjizi: Izgledi moralni, pie: Kad jedne od stranaka nestane, ona to ostaje cijepa se. Jednak postupak izmegju dvije stranke ne dolazi uvijek od ^umjerenosti, ve veinom od neke postojanosti vlade prama samoj sebi i sa svrhom posluiti se sa jednom i drugom. Sof r o ni j e Kau da je onomadne neki vijenik i politiar na jednoj sjed nici jednoga gradskoga drutva kazao: Sad je vrijeme, sad je lijepa zgoda, da se Srbi Dubrovani unite. Drugom prilikom da je isti vijenik na opinskoj sjednici predloio, da se nijedna molbenica itali janski pisana ne primi. Promislite se, u Dubrovniku!! Luko to mi govori o tijem sitnarijama i lakardijama. To su sve neka eljad, koja zlobu i fanatizam tjeraju do stepena - n, kao to je Newton svoj biuom dotjerao do ti. Zlobu nazovi a} fana tizam b ; oboje zbroji i podigni taj zbroj do najveega stepena, koji nazovi ; pa eto ti moralnoga binoma Newton-ova za Dubrovnik i ostalu Dalmaciju: (a-f-bja
A p ro p o s . . . Guicciardini u svojoj

Sof roni j e
Ima i ljepijeh prispodoba, a da ih ne traimo po suhoparnoj matematici, ima ih u klasikijeh pisaca. Uzmi Danta, kad se naao u dno pakla, gdje je on metnuo egoizam (samoivost). Tu due kiaju

9
u ledu, u dvoje, u troje, u vie dijela rastrgnute, i svata kupi svoja raskomadana uda. Kad stranke jedaa na drugu kidiu, samoivci (egoiste), u srcu ledeni, upuuju se onamo, gdje je bolje za njihov interes i za njihovo astoljublje. Egoizam je dno pakla; a dno pakla t. j. temelj svijeta teko je bilo i Dantu opisati na ivo; on sm to ispovijeda: , . . . non impresa da pigliare a gabbo Descriver fondo a tutto Y universo, N da lingua che chiami mamma e babbo. Sadanje stranke od jedne domovine, od jednoga naroda, ine i stvaraju mnoge i razliite domovine, koje su do juer bile sve jedna. Pisac Ah spominjem se! Ima u spjeva XXV. Dantove Boanstvene Komedije. Stvar je ve dotle dola, da treba bez prestanka o svojoj domovini govoriti: ..............oim come ti muti Vedi che gi non Bei n duo ne uno! Mi koji smo ve stari, i Bog je hotio da doivimo, gdje ve u nas nema staroga duha i dubrovakoga karaktera,' ni unutarnje ni vanjske kulture, i da: Ogni primaj o aspetto ivi era casso Due, e nessun l immagine perversa Pare di lor. I da Dubrovnik postane udo nekijeh stranaka, za koje se prije nije nikada znalo, i po Dantu da reem: Divenir membra che non far mai viste. Dobro ree pok. dubrovaki biskup Vodopi jednom na objedu, gdje sam bio i ja s jednijem mladijem popom: SineiI sila nam je da budemo Hrvati, i to valja biti, ato ne < e & da te mnogi pro gone, premda ni mi u djetinjstvu ni nai oci, ni nafii dje dovi, nijesmo znali za to ime / 4 Na to ja nastavih, kako i mene seljaci, koji me poznaju, putem zaustavljaju otkada je po elo stranarenje i pitaju: Keci nam due ti, gosparu, tako je ovo izilo, da smo mi H rvati? H A to si im ti odgovori?* 2

10
upita me biskup. Tad sam ja seljaku ovako stvar rastumaio: Jesi li ti Slavjanin t, j. govori li naki?* upitam seljaka. Govo rim odvrati seljak. Jesi li pod austrijakijem esarom?* nastavih s upitima. Jesam i gospodin Bog ga poivio! odgovori. Dakle, kako tvoj djed, otac nijesu bili Austrijanci, tako nijesa bili ni Hrvati. Budu da si ti po narodu Slavjanin, budui da Hrvati sta nuju u Dalmaciji, te dopiru po jednijem do Cetine, po drugijem do Neretve, s toga i tebi to ime nameu, jer si Jugoslavjaniu austrij ski. Nije lo odgovor4 1 , odvrati biskup. Nikola Vjera i Bog, ako nijesmo znali za Hrvate, nijesmo bili Srbi. Kako je puk dubrovaki udario na sebe to im e? Pisac U kome smislu Dubrovanin nazivlje se Srbinom a nikako Hrvatom, i koje su namjere dubrovakijeh Srba prama driavi, o tome u govoriti, jer se ne moe sve u jedan put. To ostaje kao dulcis in fundo , je li gosparu Luko? Ali namjere Srba Dubrovana nijesu nimalo protudravne, kako misle neki haljavci. I o tome e uti. Luko Pravo! Una salus victis nullam sperare salutem. Pisac Ili per fa s ili per nefas na taj zakljuak svaki Dubrovanin treba i da dogje. Ti, Sofronije, to si umuknuo? Sofronije Hotio bih znati u ope, kad se dan dananji svaka vlada tako vlada, da pazi i uporavlja razliite stranke, da doputa da zastupnici po malijem i velikijem saborima slobodno govore i slobodno prkose, recite mi, je li vlada od koje stranke? 1 Luko
i

ni

Na to u ti odgovoriti jednom Gthe-ovom izrekom: Ja mo ga prelijepo megju dvojicom protivnika prosuditi pravicu, i to im obeati, ali obeati da ne u biti srcem ni za jednoga ni za drugoga, to pak ne mogu radi oso biti jeh prilika i okolnosti. Mudrost

11
politiku zove se Pallas Minerva. Ona se rodi! iz Zevsove glave. Glasoviti Bitkoii u knjizi: Mudrost starijeh naroda, tumai bistro i divno svu mitologija, sva djela bogova, polubogova i t. d. Evo kako tumai porod Palade. Kad to od mene uje, odmah e razumjeti, moe li biti vlada od koje strauke. Zevs isprva uzme Meti za enu. Metis iz grkoga glagola (Aiyruto zuai savjetovati se. Zeus izjede nju i svu djecu, koju je ragjala; te mu napokon iskoi iz glave oruana Pallas Minerva, bogi nja politike mudrosti. Ova je jo imala tit, i na njemu stajae glava Medusina, koja je mogla skameniti sva iva straila ovoga svijeta. Ova basna premda na prvi pogled nerazumljiva, sadri po Bakonu mnoge politike tajne, pae svu politiku istoriju. Po tome veli akon, vidi se da u poetku svijeta nije moglo biti apsolutnU jeh vlada, ve vlada sa savjetnicima. To su bili svelen ici koje ma drago religije; to su bile po Evropi opinske slobode; to su bile skuptine i neke muogobrojne vlade u vladi. Francuska revolucija to sve dokine, navijetajui ljudima openitu slobodu od svake vlade t. j. da je svaki ovjek po naravi i kralj i podanik svijeta, opine; i po Napolenu 1., sinu francuske revolucije, nasta apsolutizam. Ja sam ovo nadodao, jer Bakon pie o apsolutizmu svoga vremena: Tako se slue vlade, veli Bakon, savjetom velikaa i naroda, ali kad za kon treba stvoriti i u ivot uvesti, tada izagje Pallas oruana, i tako se zakon ne rodi od savjeta nego od vlade. Ali se taj vladin zakon bez militarizma ne ustanovljuje. Dakle Pallas Minerva oruana znai vladu sa militarizmom. Ali ni to nije dosta. Minerva ima u titu glavu Medusinu, koja moe skameniti strabila t, j. ustanke, bune, odmetnike. Medusu, veliku raskolnicu, po mitologiji, ubio je junak Persej, a Minerva joj metuu glavu u tit. Medusa od glagola |ae5 znai brinuti se za koga, da s njim po svojoj volji vlada. A to se uvijek ini davajui panem et circenses. A to hi dalje nastavljao? Pogibno je tumaiti klasicizam, i za to e ga brzo i nestati iz kola. Dobro mi ree jednom neki vii inovnik: V i ste miran ovjek; ne mijeate se ni u to; ali me je strah od Vaega kl asi ci zma Da kl e , ut a diverticulo fabula revertatur, svaka vlada, prima ua sebe neko mnijenje, koje joj za to stie koristi, te tako bude i ona od neke stranke; premda nijedna vlada stranke ne ragja, jer ih nalazi u podanika. B&zliite vjere, razliite kulture i

12
naobrazbe, razliiti jezici, razliite sebi plodni. Sofrouije Ali kad se vlada odlui za jednu stranku, kad od mnijenja te stranke stvara zakone i upute podanicima, ne e ba ni ona biti do kraja saglasna sa Bvijem idejama one stranke, koju je za svoju primila. P i &ac To se zna; tada bi ona sa Paladom oruanom u as unitila sve ostale stranke. A mi smo rekli da treba da ivu sve stranke za mnogo razloga. S of r o n i j e Molim, ponovite mi ih. Pisac Prvo: unitivi sve protivnifeke stranke, moglo bi doi vrijeme da vlada uzima od njih potrebu; svaka je politika vrljava kao i vrijeme; vanjske nenadne prilike mogle bi ta potrebu probuditi. Drugo: ako uniti sve protivnike stranke, ona koja je po vladinoj milosti na kormilu uprave, mogla bi pretjerati u svojijem zahtjevi ma i podi<Si se protiv vlade. Tree: za to je za svaku vladu bolje, da stranke kidiu jedna na drugu. Pisci po listovima, to su gladi jatori, toreri, uckai koji kokote uckaju u borbi (kao u Englekoj), a ljudi na vladi itajui to mnogo se zabavljaju. Borba svijeta! Borba stranaka! 1 tako iban i preiban budem: ja, ti, gospar Luko, Andrija, Petar, Pav, i tako zloba ljucke prirode, kako je rekao onaj Onodem iz Hija, ima se barem gdje iskrenuti. Vlada pak u parlamentima, u saborima, samo da obazna na emu je, puta po slanicima da samo tada mogu uivati slobodu govora, premda ih uzimlje ad notam; tada ti poslanici predbacivaju vladi mnoga djelu, da ih ona ini, a ine ih moda pristae one strauke, koju je vlada za sebe odabrala. isto rije, to su elementi sami po

Ni ko l a
A ma ba stranke kod nas kidiu jedna na drugu na n e mio nain. Sofroni je Blago tebi! Ti ne zna ni po mise. Da ti vidi po gradovima megju gospodom, popovima, trgovcima, uenicima, to je to I kako se

13
svagjaju, kako se die komad kruha jedaomu koji je protisne stranke, kako se premijetaju, kako se opine grabe, kako po listovima uzimIju u prdnju svakoga. Samo da ti pripovijedim desetu to se u Du brovniku dogagja! Luko Zua li, Sofronije, kada je Dante u spjevu tridesetom Pakla hotio sluati svagjtj onijeh, koji himbom drugoga varaju pretvara jui ae: Ad ascoltarli era io del tutto fisso, to ma je vogja Virgil rekao? Ono to ja i goapar na drg ovdje tebi: . . . . per poco che teco non mi risso; nego sinko sve te niske zadjevice, lakardije sluaj, kad ti ih ko pri povijeda, ali ih zaboravi, jer treba biti ovjek a ne prdnja. Za to cijeni i kad me kod tebe nema . . . . che io ti sia Se pi avvien, che Dove sien genti in Ohe voler ci udir sempre allato. fortuna t1accoglia, somigliante piato bassa voglia.

U svakoj stranci pazi, da li osoba iskreno vjeruje ili za svoju korist radi. Ti sinko zna, da u Dantovu Paklu stranari, sijaoci sistemi, muijenja, imaju uda raskomadaua t. j. nijesu itavi: jedno u srcu tajno nose* a drugo govore. U dnu Danto va Pakla nai e, da neki nose u ruci osjeenu glavu, a trup ide sam. Kad bih ja komentovao Dauta, refcao bih, da mnogi na svijetu, i to vei dio, kau se po glavi ko su, a ne po djelima srane vjere. To bi bili u najveem dijelu prvaci politikijeh stranaka. Oni ti kau samo glavu t. j. svoje politike misli; a ne kau ti srce t. j. na to smijeraju bilo za svoju korist bilo za svoje castoljublje; srce je u tjelesnom trupu; za to nose po paklu ovoga svijeta u ruci osjeenu glavu. Dante u estom spjevu Pakla veli: Superbia, invdia, avarizia sono Le tre faville eh hanno i cuori accesi. Sofr onij e Vi dvojica gospara po svoj prilici nakanili ste protumaiti cijelu Dantovu Boansku Komediju, ali bih se ja vratio na ono, to

14
je gospar pisac ve spomenuo t. j. da je ovo trea epoha Dubrovnika, tad je njegov tjelesni trup metnut na izlobu, premda mrtav. On t. j. Dubrovnik je za mnogo vremena pokazivao crte duhovitosti, velianstva, pameti, a sad se ve raspada i teko smrdi, te ga treba pokopati i grob dobro zaklaiti. Kukajte nad njim vi koji ste ga vidjeli, istom kad je izdahnuo, vi koji mu poznajete velianstvo i navade; a ja sam se juer rodio, fi'Mus postumus; ja ne mogu znati nego samo jeduu stvar o njemu. P i s ae
i

to zna? Sofronije Da je bio mnogo tust, zalit u pretilini; vidim da ga jedu i glogju mnotvo inostrauijeh crvi i kukaca svake fele, s kooca i s konopca. Pisac Ve je Ijeina zakopana. Zemlja je uzbujala od pr esiline. Ova pretilina kadra je donijeti usjecima novijeh gospodara velikoga plo da; kako i donosi, tako da nastaje trei Dabrovnik. Ni kol a Gospari, ako vam je drago milosti, protumaite mi te vae prilike, jer, kao nepismen ovjek, slabo razumijem o emu govorite. Luko Pretilina je novac, a njega je bilo i jo ima. Sofronij e Koliko sa pata dubrovakoj dravi dizali salo ! Proitaj nau povjest, pa e vidjeti, to su stari Dubrovani davali srpskijem kra ljevima (za darovane i kupljene zemlje, za slobodu trgovanja, za ko panje rudnika), pa Ugarskoj, Turskoj, Mlecima, papama; pa to i je bilo kroz toliko vijekova od ovoga ili onoga pokradeno; pa dodaj k tome velike gubitke u vrijeme velike trenje; razne milostinje; pomo u novcu Ugarskoj i drugijem dravama kad su vodile rat s nevjernicima. Ovo posljednje davali su tajno, jer se ivjelo o mi losti sultana.

15
Pisac Kako ne! Kad su se evropske drave spremale put Lepanta, pod vogjom Don Juan d Austria, Dubrovani, kao politiki pristae sultana, nijesu se smjeli pridruiti; ali ipak neki Ghetaldi, dubro vaki vlastelin, naorua na svoj troak jednu golemu galiju, na ko joj je, kae se, moglo stati do 500 ljudi. Radi ovoga dogagjaja re publika se kod sultana opravdala tijem, da ona ne moe ni raspola gati ni zapovijedati b imanjem i preduzeima svojijeh podanika. Ali slijedi, tofronije, to si hotio rei. Sofronij e Pa uzmite razne zavode i zaklade i ustanove: Blago Djelo, Jav nu Dobrotvornost i t. d. Uzmite koliko je Dabrovnik pretrpio tete u vrijeme svoje propasti ; pa koliko je toga tamo amo razneseno od razuijeh vlada i pojedinaca. Kad to sve zapie i zbroji, izai e ta ko velik iznos da protrne, da ti se kose najee i da klikne : nema vie ni pare! Luko Nije istina, moj sinko; i dan dananji, kad se po Dalmaciji kogod skita i ne zna gdje e glavom udariti, reku mu: Andate a Ifagusa (pogji u Dubrovnik). Ti ne zna tupu i nevoljn oknijeh gradova i veliko siromatvo veliki jeh mjesta ! A kako bi se stranke odrale, da nije novaca? Pisac Budite na emu ste. Je li vam ikad pala na pamet ova igrica slijepoga sluaja? Ne velim, kao da je to ba kogod hotio, nego sa mo onako, jer je mnogijem pa i meni to esto puta palo na pamet. A ma samo vigji sluajne zgode ! Kad je ono umro Dubrovnik, zna te, da se trup njegov koprcao, kao da nije ba bio sasvijem izdah nuo. Hotio se opirati Francuzima, hotio je tjerati Francuze pod vogjama, znate hvala Bogu, Franom Bonom i Ivom Natali. Dubro vaki duh uprav je izdahnuo na Ploama, kad je austrijski gjenero Milutinovi sa svojijem Hrvatima ve bio uljegao u Dubrovnik. Grad ska vrata na Ploama bila su zatvorena. Ona mala eta, koju je predvodio Ivo Natali, jo za to nije znala, nego se drala ako e i za p dana nezavisna. Kad obazna, razie se svak svojoj kui, a Natali ostane rtva ruga Milutinoviu, rtva prijekora Dubrovanima,

16
zato ili nije prije obavijestio da to ima biti. Dakle, pri smrti Du brovnika bili su sluajno prisutni Hrvati (vojnici), ali pravi po ple menu Hrvati. Sada poslije toliko i toliko godina dogje vrijeme, da se ukopa stari Dubrovnik, da mu se ploa povrh ljeine postavi i dobro zaklai. Opet je sluaj htio da se to dogodi pred prisutnijem Hrvatima, ali ne pravijem po krvi i po plemenu, nego pred nekijem naincima preinjenijem u Hrvate. Ovo vam napominjem kao neki slijepi sluaj a drugo nita. I ovo zabiljeite, kako je sluajno va ljalo da dva dubrovaka vlastelina, jedan pri smrti drugi pri pogre bu, uim adu indirektnu uloga. Povjest najzadnjijeh vremena treba da apomene i Iva Natali i Frana Gondolu, obojica rtve, ali u razlii tom smislu i obliku. Luko uo sam tu tvoju i ja. Ta opaska dolazi od proste eljadi. Moe biti da ne hoe rijeti nita, ali valeat quantum valere potest (ueka vrijedi koliko uzmoe vrijediti). Sofronij e A je li pak istina, da je Dubrovnik umro i da je pokopan? Gdje je naa omladina? Gdje ste vi aka utarijeh ljudi? Luko Da ti i na to odgovorim. Prvo u poeti od nas ake starijeh ljudi, kako nas ti zove. Zna li to je Irrlicht po groblju? Gdje su tjelesa tusta} i u pretilini, tu valja da toga bude, dok sasvijem zemlja ne omravi, i fosfor ne iezne. Nikola Tako vam ne znam esa, gospari, ja ne razumijem to govorite; hotio bi razaznati malo bistrije. Sofronij e Bude li kod vas u umetu kadgod dan, da se vide po lazinama, po groblju, po dcima neke ueene svjeice, koje as hmile as plamte, te izgleda da je sve u ognju ivomu. Nikola Sauvaj Boe! Kad se to desi, a mi odmah po popa, pa on zakune, i tako progje.

H l

Sofronij e Kau ovi gospari, da ima jo Dubrovana staroga duha, po ovom zemljitu hmile, kako one svjeice u vas u umetu. Nikola
A \ sad razumijem vae priice. vidim i ja, ne slui niko da

koji

ih zaklinje, i sami e ispasti. A ma omladina kad bukne, kad zaplamta, tu treba zaklinjalaea. Luko Ne boj se, ima ko ih zaklinje. Sofronij e Spominjem se jednoga italijanskoga pisca koji ree: prvo je dranstvo svake vlade da nastoji, da se mrtvi ne prikazuju, Luko Osim vlade ima i drugijeh sredstava, kojijem se mogu uguiti, ali sad nije 0 tome rije. Ista vlada zna, da smo svi mi pojedinci danas sutra. Ali ove druge stranke, ovaj njihov dananji djetinii narataj kad te susrete, ini se, da ti pogledom govori one Giustijeve, kao da smo sablasti proastoga svijeta, neki Lazari redivivi: 0 anime ingannate Ohe ci fate quaggi? Rassegnatevi, andate Nel numero dei pi. A mi njima svima koji piu, laju, klevetaju na nas, odgova ramo onom Giustija: Posate di censori Le forbici ignoranti; Proprio dei morti, 0 ciuchi! il ben dell intelletto. Odgovaramo im, kako ree onaj Italijanac : In ogni epoca ogni Lazzaro vive in contrabbando. Oni hoe da ih m i1sluamo, da sve zahtjeve njihove vrimo, kao da nemamo ni razuma niti imamo imati slobode. Perch volerci eunuchi Anco nel cataletto?
I
9

18
Come? guardate i morti Con tanta gelosia? Studiate anatoma Che il diavolo vi porti ! Pi sac, Svaka ljudska zadruga slii vojnikoj eti; ona moralno vojuje proti drugoj kakvoj zadruzi. Svaka eta, pa tako i ljudska zadruga, ima predstrau (1 avantgarde), vojsku (le corp) i zastavnicu (la derniere garde). U prvom redu stoje svi oni koji misle i ponaaju se, kako e misliti i ponaati se ljudske zadruge u nastajnom vijeku; u posljed njem redu stoje oni koji misle i ponaaju se, kako se do skora m i slilo i ponaalo. Ovi posljednji obino su zanemareni. Najvie stra daju oni u prvijem redovima (l1avantgarde). Od mladosti treba imati opaa. Rije o m l a d i n a kae mladost, a mladost je pretjerana. Ona u mitologiji slii Kasandri. Posluiu se Bakonom, da vam protu maim bie Kasandre. Kas&ndra, bie uio, Prijamova ki, prorokovala je, ali koja korist, kad joj niko nije vjerovao. A zato? Mitologija predstavlja, da je to bila kazna Apolonova boanstva. Apolon bio se zaljubio u nju, a ona odmotala njegova Ijubav. A tako je uope mladost. Ona odmee Apolonova ljubav. Apolon je upravitelj svijeh Muza i svijeh nauka; on dri u jednakoj mjeri sve nagone, sve sposobnosti i sve ljucke nauke. A to je ono to mladost uope nema, ve je pretje rana u jednoj sposobnosti, te jednijem nagonom uguiv druge bude pretjerana i u nauci. A starost? Nije uzalud ona stara latinska izre ka bila izumljena: in bona senectute (u dobroj starosti). Senectus estbona (starost je dobra), jer kad panu svi kipovi svijeh idejala, 030bnijeh, knjievni]eht politiki]eh, koje mladost gradi i za kojijem tei; kad ti kipovi, velju, panu, i kad se prikae, kako su sve stvari ta te, kako je isti ivot tat; kad se sutina istoga ivota prikae tako, da ti a koji as pano na pamet da ne vrijedi ni ivjeti, a kamo li biti togod u ivotu, kako je govorio oni stari dubrovaki pop Bukaveta: ne kom p o r t a i v j e t 1 , vidi se, da je starost umjerena, jer se ve zadabla i iskopala prave uzroke svijeh stvari i svijeh po' litikijeh i osobnijeh zgoda, upoznala temelj i ud svakoga ovjeka, te ob&znala da su ponaanja i udi svakoga ovjeka kao u geolo

19
giji slojevi, i da je bez duga iskustva i bez starosti muno, da ne reemo nemogue, doprijeti do stratum primitivum (do prvobitnog sloja). Za to mladost odbaca Apolona, za to on zaljubi stare Tirezije, stare rapsode, stare slijepce, i ini da nariu istine. Star ovjek, ved iskuan, ved ohrdan od suprotiv i od ljudske zloe, slijep je i gluh na ovom svijetu, biva, niti vidi, niti uje, biva niti hode da vidi, niti hode da uje, to se radi i govori oko njega i o njemu. Kad god se dogodi, da je poruga i hvala, kleveta i panegjirik za njega sve jedno. Zna, da je tako svegj bilo i da de biti; zna, da su veliki ljudi, a kamo li on, mikroskopian crvid, pregorjeli sve to. A ne go vorim vam nita} kad uprav vjeruje u vjerozakon i u Evangelje, ko liko ga to tjei i koliko mu to naknadi! Za' to fci velju* da starost ne moe initi nita, prvo, radi slabosti ivota, drugo, radi jakosti i dubine umnosti, jer u starosti, koliko ivot slabi, toliko se umnost umnoava i otri do nekog doba, pa se vrada natrag do djetinjstva (v. Cicero, De senectute). Poslovica je italijanska : Se da giovane si sapesse, se da vecchio si potesse, non c e cosa, che non si facesse* (Da mladid zna, da starao moe, nema stvari koja se ne bi uinila). Tada svijet, radi strasti, ne bi bio izvrstan, ali takogjer ne bi bio u ovom stupnju strane neizvrsnosti, u kojoj je. Luko. Bome! Ovdje nam je gospodin pisac uinio neku moralnu prcdiku, i hotio te je nekako prekoriti, o Sofronije, radi zanos, pretjeranosti, demonstracija. So f r o ni j e . Dakle, Vi ste protivni javnijem demonstracijama? Pisac. Neka ti odgovorim i na tu. Vanjske demonstracije znakovi su jedne ideje, koju se ima, a one, po sebi i u sebi, nijesu nikakva ideja. Znakovi su: zastave, itaonice, drutva, muzike, akademije, igranke i ost. i ako hode novine. Ba sam malo prije naao, ita jui jednog njemakog publicistu, neku izreku o urnalizmu, te sam je prepisao. Razumijemo, hvala Bogu, svi njemaki, i ako de i za nevolju. Da vam proitam: Die Journal-Kritik hat nicht Macht ber das Urtheil, wie sie whnt, sondern bloss ber die Aufmerksamkeit

20
des Publikums. Ihr Tadel ist eben so willkommen wie ihr Lob: es ist ganz Eins (Novinarska kritika nema sile na sud publike, kao to ona misli, ve samo da svraa panju publike. Njezina poruga isto je tako dobro dola kao i hvala: sve je jedno). Svi ti znakovi, sve to su vie eclatans u prikazi, sve to vei utisak ine na prosti puk, koji, neko za jednu svrhu neko opet za drugu zagrli koju politiku stranku, a uprav ne razumije duboko ni to je, ni otkle ishodi, ni na to vodi. Ovi znakovi spadaju ba ad remf da goje politiku stranku, jer bi u prostu puku presuila, a s vremenom i usahla, kad zemlja nije u svome soku plodna. Naa dubrovaka zemlja bila je po sebi plodna, dokle ne izjalovi t. j. dokle je bila iva stara ari stokracija, velim aristokracija i od plemena i od knjievnosti, i tada se i bez svijeh onijeh znakova mogla odrati naa stranka srp akodubrovaka, koja, to je u sebi bila, drugi dan u protumaiti. Da nema tijeh znakova i demonstracija,*^, pr. kako bi se bilo uvuklo u glavu sadanjemu upljaninu, Rijeaninu, Konavljaninu, da je on Hrvat, kako danas w si vuole l, dove si puote . . . . kad niti nje gov djed, niti njegov otae nije mu nikada rekao, da je od toga imena? S o f r o n i j e. Dakle, ti znakovi po svome svojstvu nijesu nita? Pisac. Proitaj ove dvije latinske rijei ad rem na jevrejski, eto, to su. Nije ba da nijesu nita. Oni zagnoje onu zemlju t. j. narod, koji u sebi nema soka da ragja i plodi, biva, nema one dvije aristokraci je. Da su jo kod nas na nogama one dvije aristokracije, biva da se nije udunuo sasvijem dubrovaki duh, one (t. j* aristokracije) bi tje rale na svoju, bez svijeh onijeh znakova, i bila bi danas resisten
tia passiva, Jeste li se uvjerili?

Sofronije. Valja rijeti, da su se po knjievnosti nai stari smatrali, da su Srbi. Luko. To ti je povjest, kako je uope zapovigjeno po kolama da se ui. Ja bih povjest stavio u universitati, jer u kolama ne smije uitelj kazati ni prave azroke ni prave posljedice dogagjaj, ni koju novu *

21
ideju novi dogagjaji nameu. Odavna je Aulo Gelij napisao: Seribere bellum aliquod quo anno, quo consule, et quomodo confectum sit, quis triumphans introiverit, non predicare quae lex rogatione lata ait, neque quibus consiliis ea gesta sunt, id fabulas pueris est nar rare non historias dictare (lib. 5 p. 18), jer historija uprav znai naue nje, a historiar je onaj koji pozna, onaj koji sudi. Nikola. Kako, gosparu? Vi ste rekli, da su se po knjievnosti nai stari smatrali, da au Srbi, i da je to povjest, kako je uope zapovigjeno da se po kolama ui. Drago mi je znati, da se po kolama ui. Drago mi je znati, da se po kolama naega dubrovakoga ze mljita ui i povjest naijeh starina. Barem e tako naa djeca znati; otkle su izali, i to sa im bili ukungjedi. Pisac. Ah jadan Nikola! Eto vi po selima i prosti puk u gradu vaz da uzimljete rog za svijeu. Sofronije. Nikola! ono se gospar alio. U istina ui se Bamo togod o dubrovakoj knjievnosti i natuca se, da su Dubrovani, iza kako su se za dugo vremena ispjevali n hrvatBku t. j, kako se govorilo i pisalo po Dalmaciji, uzeli n Si u, s kojijem su trgovali, rijei i izreka, umifcaV \ u Hrvatski jezik, te stvorili narjeje ili ti jezik dubrovaki. I to ti je sve to se ui. Ui se, dakle, da su Du brovani stojei po vas dan na Ploama na Taboru preobrazili svoj hrvatsko-dalmatinski jezik! Ali da su Dubrovani po plemena Srbi, da je sve dubrovako zemljite, osim grada na Lausi (t, j, dananji jani dio Dubrovnika), ili bilo prodato i darovano dubrovakoj re publici od srpskijeh vladalaca, ili stavljeno pod dubrovaku upravu uzdravajui srpski vladari svoju visoku vlast po putu zamjenice od toliko i toliko godinjega danka, to se nita ne ui, niti se zna, niti se ima znati, ^to ti je povjest, kako je uope zapovigjeno po kolama da se ui." Luko. Jadan Nikola! Ostavi stati ! Svegj seljaci, i vi i oni nai su sjedi iz Hercegovine, bili katolici bili pravoslavni, nijesu imali niti

22
imadu nego dva izvora za svoju naobrazbu: gusle i popa. Umna razloenja t. j. ono otkle , *kakott, zato, biva, razlozi, kako ih vi seljaci zovete, a to mi zovemo praktinom filozofijom stvari, nadahne pop kanoti u sadanja vremena izobraeniji u selu. Dakle, kad ono otkle , kako*, zato tumai, lako je da jedan razlog sta vi mjesto drugoga, i da tako prikae rog za svijeu, kako vi se ljaci govorite, a mi to zovemo sofismom. N. pr.: sada po naijem selima, gdjegod smo bili ja i ovdje gospar domatn, na sastancima, na gozbama, na pirovima, na dernecima vaijem, svegj i svud uli smo, kako napijaju istom jednom zdravicom: ivio na narod hr vatski i crkva katolianska." A zato to? Jer na drugi nain nije se naemu seljaku moglo uvudi u glavu, da je Hrvat, nego mu je trebalo prikazati, da, ko se hoe uzdrati u k&toliismu, treba da bude Hrvat. Tako rade i neki pravoslavni popovi uzimljui pravo slavlje i srpstvo kao sinonime. S o f r o n i j e. U toma imate razlog. Ali bi trebalo i seljaka togod u povje sti pouiti, da mu panu predrasude. A povjest je, kako ree Cice ron, uiteljica ivota. Luko. Jo e za dugo vremena naemu seljaku povjest visjeti o konj skom repu. Ne znam, razumijete li me. Sofronije. Ne razumijem. Luko. Nijesu li strune na guslama i gudalu od konjskoga repa? Izrazio sam se u figuri, ali tijem ne namjeravam ornalo vaiti ni gusle ni srpske narodne pjesme. Vrlo dobro mi je poznat njihov veliki znaaj u narodu. Seljak zna onoliko i onako svoju povjest, kako mu se pjeva uz gusle. Pjesma je jedini zain njegove povjesti; a gdje je prilika, da pjesnitvo bude uiteljica ivota? Za to i jest ukupni temeljni karakter slavenskoga naroda: pjesmica, i za to se nalazi u onom stanju u Evropi, u kome je danas, a koji bi mogao biti mno go i mnogo bolji. Lo Slavo , pie jedan sadanji Italijanac, ca pace di ogni ramo di civilt e coltura apprendere, ed esercitarla, eccetto di costituirsi da s politicamente. Abbisogna, cho un altro

23
popolo lo costituisca, e lo ritenga costitnito una volta, perch si scioglie da se e ci dipende dal suo carattere essenzialmente demo cratico, primitivo, quando dai primi tempi ogni famiglia patriarcale viveva agricola essenzialmente, al contrario dei popoli germanici guerrieri, conquistatori per eccellenza, uniti ognora sotto il co mando di uno.*1 ) I na povjesniar Antun Sorgo u jednom svom spisu veli, da au Slaveni u poetku bili poljodjelci a neki pastiri, Sciti; on izvodi imenicu Sciti od glagola akitati se, to ne odgo vara istini. Zatim nastavlja, da au Sciti ivjeli u neprestanoj megjusobnoj zavadi, svak na po se; to isto o Scitma potvrgjuje i latin ski pjesnik Horac u svojijem odama, te veli da su bili uvijek zavagjeni zbog zemalja i stoke. 1 ako je teko znati, da li su Horacevi Sciti bili Slaveni, ipak dud onijeh Scita sudara ae sa 6 udi Slavena, koji ivu od pamtivijeka megju sobom u zavadi. Nikola. Nemoj tako gosparu! Vrijegja nas tako govorei. Luko. A ma to sam krivo rek? Kai. Nikola. Da izame, kako je moj razum do hitio, sve to si rekao, iza lo bi, da za prosta ovjeka nema nego dva sredstva, koja ga pito me i izobrauju: pop i rep od konja. S o f r o n i j e. A ini li ti ae malo? Tjera da ti goji um i moral, a gusle t. j. pjesnitvo da ti goji osjeaj; samo da bu ta dva sredstva do bro uporavljena: prvo, tano po evangjelju, a drugo po klasiismu.

Nikola.
Gospari, rastumaite, due vam, to je s onijem da ree. mladi Sofronije hotio

') Slaven je sposoban da svaku granu prosvjete i izobrazeno&ti iiauei i uporavlja, osim tla se sm politiki uredi. Treba da ga drugi narod uredi i jednom uregjena da ga dri, jer se sm od sebe raspada i to visi o njegovu upravo demokratskom i prvobitnom haraktera, kad je u prva vremena svaka obitelj ivjela patrijarhalno i upravo poljodjelski, nasuprot germanskijem narodima po prevashodstvu ratnicima i osvajaima, uvijek ujediujeuijem pod jednom zapovjedi.

24
Pisac. Bravo, Sofronije, bravo 1 Ako te svijet ne pokvari, i e pokvariti. Luko. Kako i hode; nije mogue da ga u dananjijem prilikama ne

Pisac.
Ostavimo to na stranu, gosparu Luko! Ja sam htio rijeti, ako se ovaj mladi ne pokvari, da e izai dostojan imena, to ga nosi, jer Sofronije znai grki pametan, razborit.

Nikola.
Zar li utie i ime na harakter ovjeka? Ako je to istina, ba mi je ao, da kod nas u umetu nema nikoga, koji se zove So fronije.

Luko.
Sada je moda nazivati djecu velianstvenijem i poetikijem imenima, a tamo ih bude svakijeh : i lopova i tunta i blezga i bleina. Ali ostavimo sve to stat. Uope pada predrasuda (osim kod t. z. dekadenata), da neke arobne rijei, kao imena velianstvena, mogu udahnuti dobro ili izgoniti zlo: 3 toga se prije u svakom vje rozakonu elcsorditavalo, Ono pitanje Nikole, ono je glavna stvar, da mu ti protumai i da razumije, to je to klasiizam, to je tano po evangjelju , kako je Sofronije rekao. Pisac. Evo mi se svi ovdje nazivljemo, da smo od stranke srpskodubrovake, a to se zove hraniti kako u popretu harakter i duh du brovaki, dokle se uzmoe. I stranka srpska kao i ostale stranke ima svojijeh nuances (stepena). U termometru srpstva, dubrovako je srpstvo neto posebno, jer je narodno bez primjese politike i vjerske. Nikola. !

Kad je tako, zato vas mrze? Zato vas progone? A ujem, da u kolama, u crkvi, u inovnUtvu, ko se tako zove : zna mu digerica. Pisac. Ti si mi sad otvorio prostrano polje odgovorima. Kako tebi tako svakomu ne u odgovoriti nego na dva naina. Kako je Mene-

26
nij Agrippa Rimljanima, tako u i ja poeti s ovom basnom : Ne kada je lav vladao u gori sa etverononijem ivotinjama. Jedna ga rogom probode. A tvoj ti lav izda zakon, da iziu iz gore, njegova kraljevstva, sve rogate ivotinje. Bme se tu bjealo glavom bez ob zira. Zec priblii se hridini, gdje je leala tuna, te ree: oj kumice susjedo, ostani zdravo, ja bjeim. Kako bolan, kume zeko, zato bje i kad nema rogova? E, istina je ; ali to bolje, bolje, a vele vede plaljivoj ivotinji, jer ove moje produgaste ui na iljak, u sjeni ine se kako da su rozi; pa ko zna, kako bi oni mogli uzeti, odgo vori zec, i pobjee. Nikola Najbolje je biti po mia i p tice. Sofronije Vigji kako Nikola govori po zdravu razumu, to i La Fontaine u svojijem basnama. Luko ini ti se; a ma i tu ima jedan sofizam, pae sofizam proti prvomu naelu praktine moralne filozofije. Jedno je ovjek kao osoba, a drugo je ovjek udruen, biva koji pripada jednoj dravi, jednomu narodu. ovjek kao privatna osoba moe biti p mia i p tice prema drugomu ovjeku, privatnoj osobi. Jedno Ijucko udruenje, jedna drava mora svegj biti prema drugomu udruenju, prema drugoj dravi p mia i p tice; to ti je politika, to ti je diplomacija. Ali ne moe jedna oaoba za dugo biti p mia i po tice prema jednom udruenju i prema jednoj dravi. Valja da ga ova metne megju one, kojijem se on kae da pripada. Vlade ne znaju za nuances (stepene) stranaka i mnijenja, osobito kad one svoju vlast u potpunoj jasnosti nametnu podanicima. Tada zeeva produgaste ui dohode biti rogovi. Koliko je tisua i tisua zeeva na ovom svijetu bilo prognato, mueno, straeno, jer njihovo pona anje, kojekakvo pisanje, koja izreka, kakva rije, to nijesu mogli ili umjeli bolje izraziti, uinilo je da censure i policije uzmu ne rog za svijeu nego produgaste ui za rog. I Nikola A ma zato naoj vladi, kako se govori, smeta srpstvo?
4

26
Pisae Nemojmo nagomilavati pitanja na pitanja. Malo po malo odgovoridemo, kad dogje red, kad uzgovorimo o vladama, pa i o naoj. Vladi ne vonja ne samo srpska stranka ve i druge, o kojijem ne 6 u da govorim, Nikola Ja se ne razumijem, a ma vidim i sluam: druge stranke bie u svojijem namjerama moda protivne pravcu vlade, ali joj opet 3 neke druge strane koriste; ali sa srpstvom, ini mi se, da se vlada s nijedne strane ne koristi, biva srpstvo ne (S e da bude besvijesno srestvo i orugje. Sofronije uj ti Nikole! ini se, kako da po vas dan nema drugoga posla nego da ita novine, a kamo li da kopa ; a tamo znam> da ne umije ni itati ni pisati. Luko Nemoj tako skakati s plota u kupus, nego dovrimo, to smo prije poeli; protumaite, gosparu, Nikoli, kako bi bilo lijepo, da seljaka ue tano po evangjelju i da mu uzgoje osjeaje po kla sinom razloenju, kako bismo mi stariji rekli. Pisac Vi govorite: tano po Evangjelju! N ijem o protestanti. Evangjelje treba da crkva tumai. Sv. Augustin veli: Nec evangelio cre derem, nisi ecclesiae me firmaret auctoritas (ni u evangjelje ne bi vjerovao, da me crkvena vlast ne utvrgjuje). Luko Tada ulazimo u mare magnum bogoslovlja. To je *periculosae plenum opus abeae i za Vas i za Sofronija i za Nikolu. Sofronij e Vidim i ja. Nijesam dorastao do savrenoga znanja. Bakon veli, da povrno znanje ovjeka ocijepljuje od Boga, a samo savreno znanje da ga dovodi do Boga. Pisac Ja sam vam pripovjedio basnu o zecu i kuni; ja hou da sli-

27
jedim sadraj moga govora. Sada da vam drukije reem, zato naa srpsko-dubrovaka stranka nije dobro vigjena. ujte! Prvo, rekao sam vam da ljudska udruenja i sve vlade od ovoga svijeta ne zna du uuauees (stepene) stranaka. Drago u samoj je prirodi, da valja da uzmu zeije ui za rogove, jer svaki ovjek sudi po svome zanatu, po svojijem idejama i po svome poloaju, ft kamo li ne e oni koji su na vladi. Svaka vlada, bila monarhina bila republikanska, svako ljudsko udruenje, ili silom ili dobrovoljno, imaju traiti to im je korisno, a odstranjivati od sebe to sumnja da je tetno. ovjek kao pojedina osoba ima opet traiti, to je njemu koriBo: odmetati Sto cijeni da je po mo r a l u tetno; to opet isto ini svaka vlada, kao to rekosmo, ali se ravna po p o l i t i c i . Moral je stariji i u veoj je cijeni od politike, jer je ovjek prije osoban pa udruen. Ima se politika, dakle, ugagjati po moralu. Kako nas svagdanji ivot u6i, da ovjek, kao osoba, odstupa od morala; tako povjest ui nas, da su vlade odstupale od morala i odstupale jo vie, te se njihov postupak ve odavna ne zove moral nego politika. Sv. Franjo Saleski bio se jednom teko uzrujao, kad su mu bili rekli, da je neko djelo njegovo ba politiko. Politiko , ree, dakle nije po Bogu! A. Hristos u evangjelju rekao je, da je doao na svijet da svjedoi, da su sva svjetovna djela opaka (opera mundi mala sunt), a ja sam uradio jedno djelo politiko, svjetovno! Kad su ga mirili, da nije nego razborito djelo (prudenziale) i za to da je po Bogu, jer Hristos govori u evangjelju: budite razboriti kao zmije a prosti kao golubice . Svakako je neizvrsnoa, ree sveti episkop, jer bih ja dao tisuu zmija za jednoga goluba," Ni kol a Taka je, kako mi govorimo u umetu, svjetina, gosparu! Pisac To je Tacit rekao odavna: Corrumpere, et corrumpi saeculum vocatur. Strastima svojijem, zlobnosti svojom kvariti drugoga, i od tugje zlobnosti biti pokvaren, ako e i u starosti, to je svijet. Kad se ovjek kao osoba, dakle, mijenja u ponaanju, u odlukama} vele vee ovjek kao Man drutva. Kad moral dohodi biti koa koja se ustee i rastee, sad promislite, to ima biti politika. Moral je po naravi bo ljoj* politika po naravi ljudskoj, koja se mijenja. Cilj svake po

28
litike jest S kojijem ma, jer je i duhovno uzdrati i uvrstiti ono udruenje ljudi, kojijem vlada. sredstvima? U teoriji imalo bi biti moralnijem sredstvi svaka vlada postavljena, da joj podanici postanu izvrsni i materijalno. Vlada je za koriat ovjeka a ne ovjek za S o fr o n i j e A je li ba tako? Luko To je pretjerano. Istina je in abstracto a ne in concreto. To je pitanje sline onomu u metafizici. Ima li idej a priori? Regbi da ima, a u toliko sve se ideje suu jedua iz druge, iza kako ovjek ve<5 ima ideja, koje ma daju ueastvo, Tako ne postoji ovjek bez udruenja, niti udruenje bez ovjeka. Jedno i drugo djeluje u isto doba, premda su ovjek i vlada razdjeljivi. Pisac Ja sam hotio na to izai, ali ste me vi presjekli. Hristos je jedini zakonodavalac, koji je doao na svijet da popravi ovjeka kao osobu, a ostavio je vlade da budu onake kakve su bile i prije i kakve de ostati do svrhe svijeta, imale one oblik monarhijski, re publikanski, despotski. Prema Evangjelju to je sve jedno. Eto naa republika dubrovaka bjee uzela u svoj zakonik vei dio crkovnijeh zakona. Obredi katolike crkve bili su obredi i dranstva gragjan* stva. Ko te obrede nije mogo opsluivati, nije mogao biti ni pravi podanik republike. Sasvijem tijem vlada dubrovaka bila je u ne prestanoj raspri s Kimom, jer je govorila, da su obredi rimske crkve politiki zakoni u Dubrovniku. Senat upravlja politikom, dakle, vlada s osobama i bidem, pa i stvarima katolike crkve kaonoti sredstvima svoje vlade. Dubrovaka republika bila je po mia i po tice prema drugijem vladama. Sofronije Vi ste rekli, H da je cilj svake vlade uzdrati i uvrstiti ono udruenje ljudi, kojijem vlada, u svrhu da joj podanici postanu izvrs ni i duhovno i materijalno; a 11 teoriji da bi to imalo biti samo moralnijem sredstvima. A kad se vlada sastoji od vie naroda, po vjest u, da se u praksi obino jednomu narodu iui pravo a dru gomu krivo.

korist vlade.

39
Luko To je svegj bilo i bide, osim ako ti narodi ne uivaj a iroku autonomiju kao u vajcarskoj i u Amerikanskijem Savez nijem Dra vama. To se isto dogagja i u manjem skupu ljudi i u mnogobrojnoj porodici ; neke osobe ili bezonije ili umjenije i tu navraaju vou na svoj mlin, dok ne izide na njihovu i preuzmu prvijenstvo. Sofronije ^ . * Istina je. A propos, pada mi na pamet jedna pris, koju mi je otac pripovijedao. Neki fratar u nekom manastiru u Dubrovniku, sasvijem prost ovjek, iao je po kuama i po duanima da kalai po koji novi, da bi kupio po koji oblizak, premda je u manastiru imao i ruak i objed i veeru. Kad to obaznae starjeina i neki fratri; stadoe prikarati toga fratra, govorei mu : Ti si fratar kako i mi, to je nae to je i tvoje, ima ista prava koja i m i; zato nas tako sramoti? Istina je, odgovori fratar, sve je tako, a ma u vas sw kljuci. Na ovaj odgovor svi zinue i ne odgovorie mu nita. Izreka: u vas su kljui* vrijedi za velika i mala udruenja, za ve like i male drave, gdje je vie naroda; tu su obino kljui kod jed noga ili dvojice, a ostali stoje u stezi. Sa sustavom entralizacije posao nije teak. Luko To, sinko, vidi i ti da je tako. Kod nas ve zanatlije svake ruke propadaju i prosjaci su. Potrebe ivota rastu. Njih namee gospodujui narod, koji zemlju poplavi u svakoj struci djelovanja. Osim to uguuju kulturu pobijegjenoga naroda, ako politika i vanjske pri like doputaju, uguuju i jezik i obiaje. Nemoj da je kultura po bijegjenoga naroda jaa, da skloni na nju i pobjeditelja. Kao to su Rimljani, pobjeditelji, od Grkft, pobijegjenik, uzeli kulturu i knji evnost. Koliko je bila onda rimska kultura niska, neka posvjedoi ovaj primjer. Kad su Rimljani osvojili Kor inat, vojnici rimski palili su i harali remek djela grke umjetnosti. Kad je poslije toga kralj Mitridat nudio rimskomu vojvodi Meneju 40.000 sesteraca za jednu sliku, ovaj je cijenio da ta slika ima kakvu arobnu mo. Tako je divlja rimska predrasuda spasla jedno remek djelo. U istom Rimu po padu republike, carevi htjedoe da prevrnu i kulturu i knjiev nost. To Tait spominje u spisu De oratoribus (o govornicima) za

30
Kasija Severa. Taj Kasij pone pisati onako kako 8 u vremenu dekadence ima pisati puku, biva, samo povrno. A Ciceron, koji je i vio u tome prevratu, veli, da je Marko Katon u svojijem spisima bio nera-zumljiv ondanjemu narataju. Sofronije Po tome bi se reklo, da ae za izvrsnost kulture i knjievnosti hoe aristokracija. Pa i megju ivotinjama, kad u skupu ivu, vidi mo neku aristokraciju. Priroda je sve drugo nego demokratina, veli jedan italijanski pisac. Pa ba da u jednom udruenju svaki lan ima pravo podii glas, svegj se nagje neko koji e ponoviti onu fratrovur ali su u nas kljui. S toga uope ne trai pravoga starje inu nego one koji s njim vladaju. Ko hoe da zapovijeda dri u pagu onoga, koji bi uprav imao zapovijedati. To se ini ugagjajui strastima i slabostima, biva tamjanom . . . Nikola elio bih da nastavite prekinuti razgovor: zato stranka arpskodubrovaka, ini se, da mnogijem ide uz nos. Pisac Sofronije, moj Nikola, kaonoti mlad neprestano skae s plota u kupus i kao leptir nigdje se ne zaustavlja, pa s toga s raznijem p i tanjima prekida razgovor i svre ga na druge stvari. Ja u dakle slijediti prijanji govor. Najprvo sam po onoj basni rekao, da se uope svuda zeje ui ine kao da su rozi. Svaka vlada sudi djela, kao i pojedinci, po svome cilju, Vlada je moralno tijelo, koje iz se be hoe da izbaei, to joj se ini, da joj moe nauditi, ili to joj se ini, da joj se prijei. Kao pojedinci tako i ona slui se svako* jakijem sredstvima ne uvijek tano moralnijem i pravijem. Moral je jedno, politika i diplomacija drugo je. Vjera, kultura, knjievnosti jezik, bogastvo to su snage naroda. Kad jedna drava posvoji jedan tugji narod, posvojava i sve njegove snage. Kad je jedan narod pod loan nekoj drugoj vladi, on moe razvijati svoje snage i sposobno sti onoliko koliko hoe i dokle hoe vlada, koja s njim zapovijeda. Glavni i temeljni cilj svake vlade, koja upravlja raznijem narodima, jest kao i onaj hemiara, biva slijevanje i prelijevanje raznijeh ele menata, da izide neto tree. U sredinjoj Evropi od starodavnijeh

31
Germana i Slavena postala je dananja velika Njemaka. Hajde ti danas reci prebivaocu Baltika, da su mu kuungjedi bili Slaveni ; smijae ti se brke. Sva ljudska povjest nije drugo do slijevan je i prelijevanje naroda. U Austriji se to kualo i kua. Osobito pod Marijom Terezijom i Josipom II. Gdje je jaka kultura i knjievnost, gdje je budna narodna svijest, to slijevanje postaje 'veoma teko. efcka i Irka dva su klasina primjera. Nijemci nijesa mogli ehe ponijemiti, niti Englezi Irce uguiti, i ako ta borba traje od dugo i dugo vremena. I a herniji ima elemenata estokijeh, da se s dru gijem ne mogu siiti. Vlade su moralni hemiari. Slijevanje eleme nata u jedan ini se malo po malo. U i storiji su vijekovi kao o vjeku dani. To se u politici zove 'patientia (ustrpljivoBt). Zbog toga hvali sv. Pismo Rimljane. Kemiar, kad ima jedan elemenat preliti s drugijem, treba da odstrani sve one elemente blie, koji su srodni 3 elementom koji se ima preliti. Tako rade i politiari. Evo zato srpstvo kod nas in genere nije vele simpatino. U svakom novom stapanju elemenata ima jedan, koji se zove base, i vlade imaju osno vicu s kojom rade. 0 tome drugom prilikom. Ako me upitate za sredstva, kojijem vlade vre te hemike rabote; odmah vam velim, da 3u to militarizam i diplomacija (struka politike). Militarizam se jav no vri, diplomacija tajno. Sv. Pismo veli: dobro je kraljevske tajne skrivati (Knjiga Tobije). Vazda je bio kanjen, ko je otkrio tajne vlada; a nagragjen, ko ih je uvao. Jedan rimski plemi postao je senaturom prije navrsnijeh osamnest godina, to majci nije pripo vjedio pravu raspravu jedne senacke sjednice, kojoj je sluajno s ocem prisustvovao, ve izmisli neku porugnu urku, koju pak majka prospe po Rimu. Njemaki pisac Boerne veli: Diplomacija je umjetnost rei neto, kad se nema ili kad ne treba rei nita, ili ne rei nita, kad bi trebalo neto rei. Sofronije Vi ste zaboravili, da ima i tree sredstvo osim militarisma i diplomacije, ima i vjera, koja je naj jae sredstvo megju narodima. Pisac Ima razlog. Ali u sadanjijem vremenima, po zapadnoj Evropi to je sredstvo uope oslabilo; ali ne da ga nema, ali slabo djeluje. Rusija ini izuzetak. To carstvo ima: militarizam, diplomaciju i

82
vjera; ne zna ae koje je od ovo troje jae. Jo da Rusija ima kulturu Njemake, Evropa bi bila ruska. Po tome se vidi da je kultura najvea sila ljudskoga duha, U Evropi je sad vjera uope smetnuta, kan to se u kakvoj knjizi tampanoj dokazi i argumenti meu ad notas biva ispod tampanoga teksta. Da preuzmemo govor, presjeen od tebe, Sofronije, po tvome obiaju. Politiari svake drave, svake ze mlje treba da budu p mia i po ptice. Drukije se ne moe, jer po prostranijem dravama nije politika svuda ista. Zabranjeno je u jednom predjelu, u jednom gradu to nije u drugom. esto puta dogagja se, da censura plijeni i zabranjuje listove i spise u jednom mjestu, a drugom to isto doputa. Treba da brodari politika vlada, a brodari se, kako vjetar puhne; vjetrovi su u politici sve zgode, prilike, osnove bilo unutarnje bilo apoljne naravi. Jedna pametna vlada treba da njihove namjere iz daleka nanjui. Sv. Pismo kae. (v. knjigu Judite 1, 12.): Kad asirski car svlada Medijance, poalje po poslanicima proglas, da sva plemena naokolo pripoznadu njegovu vrhovnu vlast, pa i plemena izraelska. Kad su stigli poslanici, niko se nije inio uti, niti im je iko iskazao poasti. Kad to dozna car, odlui ratovati sa svijem plemenima. Za to? Ut defenderet se (da brani sebe). Povjest kae da je on prvi na njih navalio (bellam aggresivum), a sv. pismo veli: ut defenderet se (da brani sebe od njih). Po sv. pismu ratovanje toga cara prikazuje se kao bellum defensivum (obranbeni rat); dandananji, uope svaki se rat krati za defensivumy biva zakoniti. Eto vidite, da je sok politike hinjen je, biva govoriti jedno a initi drugo. I svaki ovjek u svakom svom djelu kae jedan razlog a ima i drugi Trahitur sapientia de occul#ts..Ne mogav lisica dokuiti onaj grozd grogja, ree, da nije zrelo. Tako je uope ponaanje ovoga svijeta. Luko Da svijetom vladaju i politika i oruje, bome nas ue dva najstarija klasina epa: Ilijada i Odiseja. Prvi slavi oruje a dru gi lukavoga Uliksa. Sva Odisejeva iskustva ini mu Omer kuati mnogo i po moru i po suhu; jo mu ini sai u podzemni svijet, biva da se dobro izui u prolosti i djelima onijeh koji su negda ivjeli, Vergil nam prikazuje Eneju, gdje na onoj kobnoj veeri kod Didone pripovijeda sve uzroke pada Troje. To su dvije sile: oruje i

33
prijevara. Nije uzalud pjesaik isukao one rijei, kad je drveni konj od Sinona bio uvuen u Troju: Opus fatale Minerme (kobno djelo politike mudrosti). Poslije toliko vije kov a Taillerand usudi se upisa ti: la grande morale tue la petite, biva, moral vlada i velikijeh Ij udski je h. udruenja ubija moral koji se propisuje ovjeku pojedinca. Kadgod postupati b moralno, kad se dese sve okolnosti i prilike, vie ko risti kojoj vladi nego himbeno postupanje. To se dogagja u ustavnijem vladama i u republikama, gdje je podanicima doputeno u javnosti pretresati i osuditi zakonitost ili nezakonitost djel. Imamo vie priaijera moralnoga postupanja republika. Jednom Temiatobles ree narodu: Atenjani ! Ima samo jedan i^ain da se trsimo ovoga posla, ali nij& posve poUen. Ofakij^h se govora teko danas uje, jer se za potenje malo pj1 1. Saunt dubrovaki svojijem postu panjem sa Ojorgjem Branfcoviem i Sktuiderbegom stekao je mnogo asti. Uza sve prijetnje sultanove senat ne htjede izruiti Gjorgja Brankovia niti odustati od pomaganja Skenderbega. Za velika dobra to je inio po sultanovi jem zemljKrn*. Dubrovnik je stekao veliko priznanja od sv. pape Pija V., koji ree: Ako se ovako usbude vla* dati, dubrovaka republika trajae jo koji vijek. Stara je izreka: a monarhijama pak sve se ima initi za puk a nita s pukom. Ta se rjegje dogagja, ujte ovaj anegdot. Ljudevit XIV ., kralj francuski jednom ree zbilja istinito, sto < $ e uiniti, i to je kasnije uradio, ali je takogjer znao, da mu neprijatelji ne e vjerovati. To se ovako dogodi. Ree jednomu panjskomu generalu, kuda de vojskom kre nuti, Ovaj gjener odmah to javi Nijemcima, koji, ne vjerujui, pogjoe drugijem putem i bie p o t u e n i . ............................................ ....

Sadraj.
str.

itaocima ................................................................... Uvod ........................................................................ Predgovor ...................................................................

III VII I

A. Prethodno znanje
o istorijskoj knjievnosti Dubrovnika. V,

I. Pisci izvora u hronolokom redu . . . . . . VII, Meletius (1 :2 1 6 )................................................. Ivan od Ravenne (1370-1400)......................... Philippus de Diversis de Quartigianis (1434) VIII. Bern ardus Ghetaldus ( 1 4 7 1 ) ......................... IX. Ludovieus Cerva ili Cervarius Tubero (14901 5 2 2 )......................................................... Nicolaus Ragnina (1 5 4 5 )................................. XII. Bieloslaus Tiburtini ( 1 5 4 5 ) ............................. Ljudevit Beccatelli (1 5 5 5 -5 6 0 )................ .... XIII. Flavius Jacob us Eboracensis (1558-1596) Frano Gondola (1564-1585)............................. X IV . Serapliinus Razzi (1 5 8 7 )............................. . Eusebius Caboga ( 1 5 9 0 ) ................................. XV. Mauro Orbini ( 1 6 0 1 ) ............................. . X V I. Jacobus Luccari (1605) ..................... X V II. Joannes de Gondola (1650) . . . . . . . X V III. Nicolaus Bona ( 1 6 7 1 ) .....................L . . . Stjepan Gradi (1 6 7 5 -1 6 8 3 )............................. Junius Resti ili Junius Antonii de Restis (1735) X IX . Ignjat Giorgi (1 7 3 7 )................................. .

Seraphinus Cerva (17 5 9 ) ................................. Sebastianus Dolci (1 7 5 4 -1 7 7 7 ).................... II. Tugjinski obragjivai dubrovake povjesti (Gebhavdi, Frano Marija ppo ndi ni) X X II. III. Prigodno znamenitije spominjanje dubrovakog ustava i povjesti u drugujem knjigama, ili tugjinske obrade pojedinijeh prijedmeta koji zasijecaju u ovo. (Philippus Alegret, Martinus Uosa, D. Fari at us & Jacobus Colotgs, Thomas Watkins, Pou que ville, Franciscus Romanus, lo. Bovinus, Francesco Sansovino, Brettschneider, H a s s e l ) ..................................................... X X III.

str. XX. X X I.

B. Povjest Dubrovnika.
Periodi dubrovake povjesti.
Prvi period: Prastaro doba dubrovako. Zgode Epidavra sve do osnivanja Dubrovnika. God. 2473 od post, sv. 656 posi. H . ................................................. Drugi period: Dubrovnik pod razliitom tugj om za titom, ali ipak potpuno nezavisan u unutranjoj upravi. Postanak grada, aristokracke republike i mjeavina italijanske i slavenske krvi (656-1204). , 1. Osnivanje i naziv D ubrovnika............................. . 2. Proirenje grada. Umnoenje stanovnika novijem pridolicama italjanskoga roda. Prvi tragovi patricij at a. . 3. Obezbijegjenje Dubrovnika sa suha pod zati tom Travunjana i Z a h u m lja n a ......................................... . 4. Obezbijegjenje Dubrovnika s mora najprije isto njakom zatitom g. 800-868 ............................................. . 5. Uveavanje Dubrovnika doseljenicima iz Arbanije oko g. 8 6 5 ....................................................................... . 6. Stanje kranske vjere i hijerarhije u Dubrovni ku do IX. i X. v ije k a ......................................................... . 7. Dolazak srpsko-slavenskijeh doseljenika u Du brovnik oko g. 890 .............................................................. . 8. Prvi sukob Dubrovana s Mleiima u zaetku njihove moi oko g. 942-958 ............................................. . 9. Svagje s Bugarima i Nijemcima 976-983

5 6 7 7 9 9 10 11 13

str*

. 10. Drugi sukob Dubrovana s Mleiima oko g. 997. svrava pri vreni onijem priznanjem mletake zatite. 11. Trei sukob Dubrovana s Mleiima za vlade du da Dominika Contari ni izmegju g. 1043-1053. - . 12. Uveanje dubrovake oblasti darovima srpsko ga kneza Stjepana Vojislava 1040-1050, i njegova sina Mihajla 1050-1080 ............................................................. . 13. Stanje crkve dubrovake u XI. vijeku . 14. Knez srpski Mihajil, prijatelj Dubrovana. Pr vi stalni poetak nadbiskupskog dostojanstva u Dubrobrovniku 1076-1121.............................................................. . 15. Ponaanje Dubrovana za doba normanskijeh navala na Arbaniju 1 0 8 1 -1 0 8 3 ......................................... . 16. Dogovaranje Dubrovana sa knezovima srpskijem Bodinom i Vuk ano m, sa ugarskijem kraljevima Ladislavom I. i Kolomanom 1083-1105. Praznina u du brovakoj jjovjesti do 1 1 4 2 , ............................................. . 17. Nastojanje nadbiskupa dubrovakijeh da pri svoje sebi sva prava barski jeh nadbiskupa* Zavagja se radi toga sa bosanskijem banom Borisom i sa Stjepa nom Nemanjom srpskijem 1142-1169 ............................. . 18. Mirno uveanje dubrovake oblasti i trgovine 1160-1169. Dubrovani pomau Grcima da opet osvoje Dalmaciju 1171., odbijaju navalu Mleiea i stavljaju se pod okrilje Viljema kralja sicilskoga 1 1 7 3 .................... . 19. Rat i mir sa velikijem upanom srpskijem Stje panom Nemanjom 1184. i nadalje. Stna crkva dubro vaka sagragjena na troak engleski 1 1 9 0 .................... . 20. Dubrovnik se zaplete u nove duhovne raspre i poslove 1197-1200 ............................................................. . 21. Politika buna u Dubrovniku s koje dospje pod vlast mletaku 1203 ..................................................... Trei period: Dubrovnik pod vrhovnom vlasti mle takom 1203-1358. U ovo doba uveava svoju vlast, ali mu opada izvanjska pomorska trgovina i ugled. * 22. Prve posljedice podlonosti Mleiima za kneza Lorenca Quirini 1203-1216 ................................................. . 22. Nezadovoljstvo Dubrovana sa drugijem mletaki-

13 15

16 17

21 21

22

25

29

30 32 33

36

str.

jem knezom Ivanom Dandulom, 1216-1230, koga pro gnae g. 1230. Pogodbe sa S r b ijo m ................................. . 24. Nova jo vra pogodba podlonosti izmegju Du brovnika i Mletaka 1232. i povratak kneza Ivana Dandola g. 25. Doba od 1232-1268. Mleii malo po malo uvruju svoju mo u Dubrovniku, a dubrovaki patrio tizam naprotiv nastoji da ouva nezavisnost u unutra njoj upravi i dobre odnoaje sa susjedima - ................ . 26. Doba od 1268-1300. Dubrovani trpe skupou, poar i izvanjske napadaje sa suha. Njihovi se zakoni kroje po mletakom k a l u p u ............................................. . 27. Prijateljski i neprijateljski onoaji Dubrovnika naprama Srbiji i Bosni 1300-1324 ................ .................... .. 28. Novi nemiri u Dalmaciji. Prijateljski onoaji sa Stjepanom Uro em III. Dobitak polu ostrva Rata i ostrva Posrednice 1324-1333 .........................* - - . 29. Gdnoaji Dubrovnika naprama Stjepanu Dua nu 1336., 1337., 1338., 1346. Pokuaj Mlecia, da pod jarme Dubrovnik 1340. Kuga g. 1 3 4 8 ,......................... . 30. Tajne pripreme i poetak bune, po kojoj Du brovnik dogje pod vrhovnu vlast ugarsku 1849-1358, etvrti period; Dubrovnik pod okriljem ugarske kru ne od g. 1358. do 1526., ili do bitke na Mohau. Za ovo doba dopre Dubrovnik do najvieg vrhunca stanovnik stva, trgovine i bogastva, poto i ugovorima s Portom i plaanjem joj zatitnog danka obezbjegjuje svoju trgo vinu na istoku. , 31. Prethodne ope primjedbe ovom razdoblju . 32. Vlada Ljudevita I. 1358-1382. Prvi tragovi do govaranja sa Turcima. Trgovake pogodbe s Ankonom i s istonijem vlasnicima. U ostalom vjerna pri vrenost Dubrovana ugarskoj kruni u mletakijom i bosanskijem s m u tn ja m a ..................................................... . 33. Vlada Marije I. 1382-1386. Vjernost Dubrova na, i savez njihov s ostalijem dalmatinskijem primor ski] em gradovima za zajedniku o b ra n u .................... .... . 34. Vlada Sigmunova od 1386-1396. Njegovo bo ravljenje u Dubrovniku 1396., i posljedice toga *

37 38

41

43 48

50

52 54

60

61

64 64

. 35. Dalje vladanje Sigmund ovo 1396-1437. Drava se iri po suhu ; dubrovaka trgovina u najviem cvi jetu. Osujeeni su pokusi urote i podjarmljenja. Uvode H e suknarske tvornice. Osniva se sirotinjski dom; pro cvala je knjievnost. Ugovori :s Bajaz.it om i Mu ratom. . 36. Godine vladanja kralja Alberta I. 1437-1439. . 37, Jelisava i Vladislav I. 1439-1444. Gjuragj Brankovi u D u brovn iku ............................................................. 38. Godine vladanja Ladislava Posmreta 14451457. Ivan Hunyad nalazi u Dubrovanima, doglavni cima Gjurgja Branko vica, dobre prijatelje. Razmirice republike sa Ste fan om Kosaom. Bijeg mnogijeh Grka, nakon osvojen ja Carigrada, u Dubrovnik i Italiju 1453. Sultan Muhamed podvostrui uje 1457. hara Dubrov anima - - - ................................................................. . 39. Godine vladanja Matije Korvina 1458-1490. Turci sve to vie steu mo ugarskog kraljevstva na jugu, a Dubrovani, i ako priznaju kralja Matiju Kor vina, te i ako ih cijeni, treba da neprestano kupuju i tursku zatitu.......................................................................... . 40. Godine vladanja Vlaislava II. 1490-1516. Odnoaji Dubrovnika prama Ugrima i prama Porti ostaju isti. Trgovina cvate i nadalje, a knjievnost se u velike iri. 4L Godine vladanja Ljudevita 11, 1516-1526. Veza izmegju Dubrovnika i Ugarske postaje sve to slabija: naprotiv uharaenost Porti sve osnovanija. Strana ku ga u D u b rov n ik u ..................................... * ........................ Peti period: Dubrovnik pod turskom zatitom od g. 1526 do najnovijeg vrem ena.........................................
P rvi odsjek 1 5 2 5 -1 6 6 7 .

42. Ponaanje Dubrovana kad Turci podjarmie jedan dio Ugarske. Ferdinand I. potpomognut od Spanije obnavlja svoja suverenska prava 1525-1535. Dubrov ani pomau panjolcima kod Golete 1535 . . . . . . . 43. Neugodnosti republike sa strane hrianskijeh sila radi njene privrenosti Turcima 1536-1540 . 44. Uestvovanje dubrovakijeh vlasnika brodova u panjolski]em preduzeima proti Algiru i Tripolisu
____ V

T54T i 1555., na tetu dubrovake mornarice. Dubrovani vie puta u opasnosti sa strane turskog brodovlja i za povjednika u Bosni 1544-1566. Stanje trgovine i knji evnosti 1 5 4 1 -1 5 7 0 ................. ............................................. . 45. Vrijeme od g. 1570-1600. Dubrovani su opet u pogibli od strane Turaka, radi svoje sveze sa Spanijom 1570-1573.; uznemireni su od Uskoka u mletakoturskom ratu 1576. do svretka, te od 1580. i unaprijed unajmljuju panjolcima lagje za njihove pomorske voj ne, i ako na tetu svoje m o r n a r ic e ................................. .4 6 . Vrijeme od 1600-1667. Mir republike traje u glavnom i nadalje, i ako je prekinut 1602. bunom na Lastovu, 1617. uskokijem a 1618. mletakijem razmiriricama, 1681. od pae bosanskoga, 1645. strahovanjem u tursko-mletackom ratu. Mornarica i pomorska trgo vina umanjuje se radi panjske pomorske slube; knjinost se neprestano d i e ..................................................... 47, Povjest potresa u Dubrovniku 6. Aprila 1667.
D ru gi odsjek 1667-1718.

. 48. Republika se pomalo oporavlja od poljedica trenje 1667-1670.................................................................. . 49. Dubrovanima ne daju mira Mleii i Turci 1670-1683 .............................................................................. . 50. Ponaanje Dubrovana u austrijsko-mletakoturskom ratu 1684-1699. Dubrovani osjeeni od turskog zemljita bacaju se u naruaj cara Leopolda I. 1684. Karlovaki mir 1699, i poarcvaki 1718, obnavlja svezu zemljita i zatite s T u rcim a............................................. . 51. Stanje knjige i vlastele dubrovake 1667-1718. Slovjenska literatura pada sasvijem, a ni latinska nije znatna. Utemeljenje jezuickoga kolegija 1684. Stara i nova vlastela u D u b r o v n ik u .............................................
Trei odsjek 1718 . do najnovijeg vremena.

. 52. Stanje Dubrovnika poetkom ovog doba u g. 1724. . 53. Vrijeme od 17^4-1763. Dubrovnik se oporavlja u dugom miru, trgovina mu i knjievnost opet se podiu. . 54. Buna u Dubrovniku g. 1 7 6 3 ..........................

str.

. 55. Prvi sukob Dubrovnika s Rusijom. Mir u Pizi 1768-1774 .............................................................................. . 56. Mirno doba od 1775-1787. izuzevi privremene raspre s Napuljom (1782.-1783.). Ponovni procvat trgo vine. Stanje k n ji n o s t i..................................................... . 57. Dubrovaka republika, koja osta potegjena u turskog ratu, 1788,-1790., zaplete se u francuske svjec ke razmirice, dok Austrijanci Juna 1797. ne zauzmu D a lm a c iju ................................................. * ........................ 58. Dalje ponaanje Dubrovana u udnovatijoin dogagjajima 1798. Nezadovoljstvo bekog i petrogradskog dvora. Neosnovani strah Dubrovana od austrijskog susjestva u D alm aciji............................................. , . . . . 59. Stanje Dubrovnika na kraju XVI1L vijeka.

120

121

123

124 126

C. Isprave i druge potvrde povjesti dubrovake.

Br. Br. I. Isprava o podvrgnu u Dubrovnika pod mle taku zatitu 1 2 3 2 ............................................. II. Imena mletakijeh rektora ili ti knezova, koji od 1260-1358 upravljahu u ovomu gradu; iz Razzi . . . . ...................................................... III. Izvadak iz mletakijeh zapisnika senata, tam panijeh kod Nani, MCCLXVL IV. Maii in Majori C o n s ilio ................................................. IV. Izvadak iz mletakijeh zapisnika senata M CCLXX VI. II. Jun. in M. C . ......................... V. Izvadak iz mletakijeh zapisnika senata M C C LX X X II, III. Mart. in M. C................... VI. M C C L X X X V . X X X . Maii in M. C. . . . VII. M C C L X X X V I. die X X II Junii in M. C. VII L . Ulomak poruke duda mletakoga Ivana Del fino od 2. Januara 1358. Dubrovanima, iz Appendini I. str. 211 .................................... IX, 0 sasluanju dubrovakijeh poslanika u Ca rigradu g. 1804..................................... O cerimonijalu, kojega se Dubrovani drahu prema republici mletakoj jo u najnovija vre mena pred padom M l e t a k a .......................... 131

138

Br.

141 141 142 142 143

Br. Br. Br. Br. Br.

144 144

Br,

145

str.

O dvolinom i sumnjivom postupanju Dubrov nika prema Turskoj i drugijem silama . . Br. X I. Putni dnevnik dubrovakijeh poslanika, koji pogjoe u Carigrad g. 1792............................... Br. XII. Obnovljenje staroga dubrovakog zatitnog ugovora s ugarskom krunom pod Leopoldom I., 20. Avgusta i 1. Decembra 1684. . . . Br, XIII. Dubrovaki n o v c i ..............................................

Br.

X.

148 148

171 179

Najnovija Povjest Dubrovnika.

U v o d ....................................................................................... Prva e p o h a ............................................................................. Druga e p o h a ........................................................................ Razgovor izmegju pisca, gospara Luka gragjanina, So fronij a uenika, Nikole Bukala seljanina . . . 183 186 242 1

Errata Corrige.
Str. III III VIII 51 VII IX redak 1 ozdo 13 15 ozgor 4 ozdo 1 3 ozgor ozdo ozgor ozdo ozgor najplemenitij u Evraopi podade enise Blauehe-a 1735 rukopisa aa dubrovaktl pOvjOfit iza cominciando Vineezio 1660 32 iza putnika neplodna sveenika oblast iza darova doao bi Pijerko oblasti vlast Naimezio iza ovaj . treba

najplemenitija n Evropi podadose Veaiae

Blanc-a
1775 povjesuikili rukopisa o dnbrovackijem ucenjaeima da Vincenzio 1600 33 Francuza brdovita sveenika viaet g. 1121. iz Mletaka
1 ILO
r,'>

XII 6 XV 1 XVII 2 XXIII 1 15 XXIV 9 8 11 21 18 21 14 25 21 34 i 35 36 2 3 38 15 39 11 1 41 43 2 48 2 19 6 9 1 3

dodaj treba

dodaj treba dodaj treba treba dodaj

dravljanin mletaki iza moli seuata 1259 Ssbrija iz a . g. 1386-

treba dodaj n treba dodaj

50 11 ukiuuto 52 6 1043. 56 1 ozdo 552 58 20 ozgor iza Bohemiae 62 1 takogjer 62, ?5, 76 i 97 filijala 65 I ozgor iz;i zaposleni 9 izaslanici 63 7 Stonom 10 ozdo desetog 70 5 ozgor poklonima 1 4 i?,a razbije 18 osnivanjem 22 - ustupi 72 14 .. je 11 ozdo siroad 20 r U pratoji 21 bijae i zet mu vojvo da humski 80 3 ozgor iza Lascaris 80 7 ozdo dodue iza 1362.

treba dodaj treba dodaj treba dodaj treba dodaj treba dodaj

vlasti kopnenu oblast Naimevio opasku pisevu: V. ispravu o ovoj stvari u do datku pod br. I. rodom iz oblasti mletake opasku pievu : lauea. Uporedi ispravu br. V I. opasku pievu: V. u dodatku isprave III i IV. 1252 Salvija opasku prevodioevu : Jamano tamparska p o greka mjesto g. 1286. omiko 1343. 452 Dalmatiae 1373. faktori ja i8S7. opasku pievu: V. moju povjest Ugarska II. str. 542 Slani jem devetoga posU jiicim a 1410. 1408. 1409, 1420. uahocad I Po amrti | naslijedi ga kao humski vojvoda zet mu Demetrij Chaieoeondylas, Manojlo Marulus, Todor Spanueinua lijepo opasku prevodioevu: Jamano tamparska po greka mjete 1462.

Str. 80 83 87 88 93 94 ti 96

redak 3 ozdo 8 ozgor 13 ozdo 9 U 11 7 ozgor 16 }) 7 ozdo

Flaceus Karla Alfonsa 10.000 3.000 paniji iza poslima 1537. zemljita.

treba r t n n T i dodaj rt

9?

5 ozgor

n 1540. ugje Egipat Tronco iza Dubrovniku

13

n dodaj treba dodaj treba dodaj

1 100 1 14 I ? T i 9 101 15 r ii 105 14 t; H 13 ozdo

Flaceus Alfonsa 100.000 300 Napulju republike 5 Junija Turei tad opet osvojie Hercegnovi, 4000 pa njolaca bi pod ma okrenuto, te se ponovo zavede saobraaj izmegju Dubrovnika i Turske, opasku prevodioevu : U originalu jamano tam parskom grekom 1340. 1566. Cipar Trono ni njegovoj oblati Samo se mletaka siujorija nije mogla osvetiti Dubrovanima, kao to je htjela, jer se Du brovani obratie Sultanu, a ovaj uini znati Mleiima, da ostave Dubrovnik na miru. 8 zlato, potresi vezane Maja u Beu 1684. 1693. Bassegli-Grozze, Bosdari, Cerva, Natali, Sorgo, I. dravna 1800 trattenevano Turskoj posarono einqvanta qvali

iza panjolcima.

19

108 108 109 111 112 113 ii J I 115 122 127 145 148 150 153 159 161

16 15 5 19 13 % 5 15 2 2 8 9 2 12 10 19 7

> ii ozgor n J T J ) ozdo t y ozgor ii r ozdo ozgor

1 1
ii ozdo ozgor ozdo ozgor r ozdo

u stendii 162 11 n con 166 12 167 Karagat 9 ti singulis 176 17 i Tureiea 177 4 i) insigni 195 15 y y kad 210 14 * 1 n 235, 336, 321 TaUeyraiNl Tayllerand i 33 ti Sitnije pogreke: Grenologie (XII), dominikankijeii (X IV ), zahtjevati (1S, 69, 81, 240, 249), eniibemm (34,) mletakijeA (35), gozda (37), Dwadulo (38), Dubrovani (38), urevodioeva (38), unaprijed (57), pomo nikeetiri (66), zapovjedi (67, 23), pobjedi (71), pogiba (79), zalitjevanje (81, 110, 111), Ugarska (89), uAwalo (113), ietjetili (113), promjeni (125), zamjeni (147), nejki (168), pobtjegjuje (192), aklamatizuje (220), smrtni (221), prete ribit (251), uaprozor (258), vingvad (267), nijesu w (269), jetLstvn (277, 324), Dubronik (288^, sjernomu (305), uzgojom (308), oorjeajuju (318), prelj uboveta (325), grevi (326), zapovijedi (331), prosvijetlile f3 6 1 ^ pripovjedim (13), Bnwjeraju (13), zeeva (25), oeijepljuje (26), knjievnosti (30), priznanja (33); kao i njeke nedosljednosti u pisanju: carigradskog (9), zatijem (100), ljudstvo (187), aristokratskom (192), c e n t r a (361), nee (361), despo&ki (28), Ijuskijeh (33) iapravie lako sam italae.

3 iza srebro, podizanja iza povesti ovi dokonan Deembra sirahu Bassegli, Bonda, iza Appendini a ISSO trattenevano Turskoj [?] passarono eiqvanta qvasi Custedil colle Kar aga g fingull Turccia insigne kod

treba dodaj treba dodaj r t

1 1
u i) treba dodaj

1 1
treba 1 ) T > 1

1 1
J I