Ova je knjiga posvedena Franku Gimenezu (1926. 1990.) i Janie Gimenez, mojim roditeljima. Jacku Hutchisonu (1931. 1998.

8.), mojem puncu. Brigitti, mojoj supruzi, koja je proitala silne skice, i Clayu i Coleu, mojim sinovima, koji su mi pokazali koliko su klinci pametni. Gospodi E. (Billu) Douglassu (1942. - 1994.) i Sheldonu Anismanu, dvojici odvjetnika koje poznajem i koji po asti i ponaanju ponajvie nalikuju Atticusu Finchu. Harper Lee, iji me veliki roman nadahnuo da postanem odvjetnik i napiem ovu priu. Scout, ved zbog same prirode posla, svaki odvjetnik u ivotu dobije bar jedan sluaj koji ga dotakne osobno. Ovo je, valjda, moj. Atticus Finch u romanu Harper Lee, Ubiti pticu rugalicu

PROLOG Clark McCall je imao trideset godina i bio jedini nasljednik oevog bogatstva vrijednog 800 milijuna dolara. Ujedno je bio i prvoklasna propalica. Ili je bar tako esto govorio njegov otac, obino netom prije nego to bi zaprijetio da de izbaciti Clarka iz oporuke. Uglavnom zbog nodi kao to je ova - opijanja, droge i djevojaka. Bila je subota naveer i Clark je, pijan od whiskeya i napaljen od kokaina, krstario oevim mercedesom u potrazi za kurvom. Odvezao se juno avenijom Harryja Hinesa gotovo sve do sredita grada, ali bez srede. Prostitutki je bilo koliko hode; ali on jednostavno nije naao pravu. Sad je stao na crvenom svjetlu i

zagledao se u obrise dalakih nebodera iznad sebe: mrane graevine ocrtavale su se na bijelim, modrim i zelenim svjetlima, vidljive etrdeset milja na nodnom nebu. Gledajudi tako uvis, osjetio je laganu vrtoglavicu, pa je potraio gumb i spustio prozor. Isturio je glavu i na licu osjetio topli ljetni povjetarac. Udahnuo je nodni zrak, sladak miris seksa na prodaju. Sklopio je oi i moda bi u tom trenutku i zaspao, da kauboj u kamionetu iza njega nije nalegao na trubu kao truba koji daje znak za napad. A to je preplailo Clarka. Naglo je otvorio oi svjetlo na semaforu se promijenilo. Stisnuo je gas i pokuao silovito okrenuti automobil, ali ga je dodao previe i sad nije mogao pronadi jebenu konicu pa je krivudao kroz tri prometne trake dok se jedan kota mercedesa nije popeo na rub plonika i umalo sruio ulini znak. Koji kurac radi ovdje? Vozilo je snano poskoilo vrativi se na kolnik. im je Clark uspio vratiti najvedi dio velike njemake limuzine na samo jednu prometnu traku, ugledao ju je prekrasnu djevojku iz crnake etvrti juno od sredita grada, u veernjoj etnji s prijateljicom. Bila je ba onakva kakve je volio - vitka crnkinja s plavom vlasuljom, u ruiastoj seksipilnoj minici i odgovarajudim cipelama s visokim petama, s bijelim topidem bez naramenica, mahala je torbicom u savrenom ritmu s naglaenim njihanjem okruglog dupeta. Tijelo joj je bilo vrsto, noge miidave, itavo njezino bide tako senzualno i zavodljivo da je znao da je ona prava - crna kurva iz Junog Dallasa specijalizirana za bijelce iz Sjevernog Dallasa. Ona de biti njegovo drutvo ove subotnje nodi. Nije bila rije o tome da Clark nije mogao izidi s nekom od mnogobrojnih divnih slobodnih bjelkinja koje u Dallasu trae mua. Bio je zgodan, a otac mu je bio bogat. U Dallasu je bogatstvo bilo preduvjet; ljepota je bila opcionalna. Bududi da je bio i jedno i drugo, Clark McCall nedavno je proglaen jednim od najpoeljnijih gradskih neenja. Ali njemu su drae pratilje bile kurve. Kurve su radile ono to si od njih traio i nakon toga nisu podizale policijske prijave, a on je dobro znao koliko bi tako neto kotalo njegovog oca.

Clark je usmjerio mercedes prema ploniku i usporio uz one dvije debitantice iz Junog Dallasa. Spustio je suvozaki prozor i viknuo: - Plavuo! Djevojke su stale, pa je i on stao. Crnkinja s plavom vlasuljom doetala je do automobila s onom drskodu koja mu se kod kurvi sviala. Nagnula se i gurnula itav gornji dio tijela kroz prozor automobila. Koa joj je bila glatka i svijetla, vie bronana nego crna, a lice etvrtasto i otrih crta, vie bjelako nego crnake Usnice i nokti bili su joj blistavocrveni; podignute grudi bile su oble i pune, i izgledale prirodne; a njezin miris opio ga je jae od svega to je te nodi progutao. Bila je lijepa, bila je seksi, i elio ju je. - Koliko? - to eli? - Sve to ima, duo. - Dvjesto. - Tisudu. itavu nod. Nasmijeila se. - Pokai mi lovu. Clark je izvukao sveanj stotica i mahnuo joj njime kao to djetetu mae slatkiem. Ula je i kliznula na glatko kono sjedalo, a njezina se ruiasta kona suknjica podigla tako visoko da joj je vidio crne gadice napete na preponama i osjetio kako ga preplavljuje uzbuenje. Stisnuo je gas i okrenuo limuzinu prema svojoj kudi. No, misli su mu odlutale k ocu, kao to su to esto inile u ovakvim situacijama. Clark McCall bio je politiki problem svom ocu, i to oduvijek - zbog opijanja, zbog droga, zbog djevojaka. Oh, da je stariji senator Teksasa mogao sad vidjeti svog sina, pijanog i drogiranog, kako kupuje crnu kurvu njegovim novcem i vozi je njegovim mercedesom u njegovo zdanje u Highland Parku! Naravno, prva pomisao njegovoga oca bila bi politika, ne oinska: Kakvu de tetu pretrpjeti njegova kampanja, ako mediji saznaju za najnoviju indiskreciju njegovog sina?

Clark se glasno nasmijao i kurva ga je pogledala kao da je lud. Barem je doao u Dallas da bi doma bio indiskretan. Ipak, ako njegov otac sazna da je ponovno odletio kudi, bit de jo bijesnih prijetnji razbatinjenjem; ali Clark de se vratiti u Washington prije nego to asni senator sazna da je otiao. Ponovno se nasmijao, ali je u sebi osjetio bijes, kao i uvijek kad bi pomislio na svog oca, ovjeka koji je Bijelu kudu elio vie nego to je ikad elio sina. Senator Sjedinjenih Amerikih Drava Mack McCall pogledao je svoju drugu suprugu i pomislio kakav bi zgodan prvi par bili. Sjedili su u konim naslonjaima i uivali u mirnom nedjeljnom poslijepodnevu u svojoj kudi u Georgetownu. Na sofi suelice njima sjedila su dva mukarca koja de ih odvesti u Bijelu kudu. Njihov politiki savjetnik i analitiar javnoga mnijenja zainteresirano su itali najnovije rezultate glasovanja i studije ciljne skupine i ocrtavali McCallov poloaj na politikoj pozornici tog dana - poloaj brino smiljen da ugodi svakoj prepoznatljivoj skupini glasaa u Americi, temeljila se ona na rasi, vjeroispovijesti, etnikoj pripadnosti, spolu, zemljopisnom poloaju, dobi, drutvenoekonomskom poloaju ili seksualnoj orijentaciji - svakome tko bi svoj glas dao senatoru Maku McCallu. Stariji senator iz Teksasa u preliminarnom je glasovanju imao nadmodnu vedinu. ivotna ambicija Maka McCalla konano mu je bila nadohvat ruke. Pogledao je svoje ruke, jo uvijek snane i uljevite od godina rada na buotinama. Jo uvijek je imao ruke radnika i odlunost ovjeka spremnog na rizik. I bio je odluan, kao i uvijek, ne dopustiti da mu se itko ili ita isprijei na putu. U ponedjeljak de slubeno objaviti svoju kandidaturu. Zatim de potroiti 100 ili 200 milijuna dolara vlastitoga nov ca, ili koliko god bude potrebno, da osvoji Bijelu kudu. Davno je nauio da s dovoljno novca ovjek moe kupiti sve i svakoga koga eli, bili to izbori ili mla da ena. Mack McCall je imao dovoljno novca da kupi oboje. Ponovno je pogledao svoju suprugu i divio se

njezinoj ljepoti kao da je prvi put vidi. Ispunio ga je osjedaj vlasnitva, jednak onome prije mnogo godina kad je otiao na naftna polja i divio se svojim buotinama, znajudi da posjeduje ono to drugi mukarci ele. McCall je imao ezdeset godina; Jean je bila etrdesetgodinjakinja. Ved je dva desetljeda bio senator, a ona mu je bila pomodnica od dana kad je prije petnaest godina diplomirala pravo. Bila je pametna, artikulirana i fotogenina prednost njegovoj politikoj karijeri. Bili su u braku ved deset godina, dovoljno dugo da njegov neuredan razvod ne predstavlja negativnu toku na izborima. Ona nije imala djece i nije ih eljela. On je imao sina, Clarka, iz prvog braka prototip beskorisnog potomka obilja, tridesetogodinjeg adolescenta. Prije est mjeseci, misledi da bi stalan posao u momkov ivot mogao unijeti zrelost, i kako bi ga maknuo iz Dallasa, McCall je povukao, neke veze i sredio da Clarka proglase predsjednikom Savezne komisije za regulaciju energije. No, deko je uporno bjeao zbog tko zna ega s tko zna kime u njihovu kudu u Dallasu. Njegov sin nije bio politika prednost. - Senatore? Bradford, butler, pojavio se na ulazu u dnevni boravak s prijenosnim telefonom u ruci i izrazom oamudenosti na licu. - Clark je, gospodine. McCall je odmahnuo rukom. - Reci mu da imam posla. - Ne, gospodine, zove FBI iz Dallasa, zbog Clarka. - FBI? Isuse Kriste, to je pak sad uinio? - Nita, gospodine. Mrtav je. JEDAN Koja je razlika izmeu mrtve egrtue na autocesti i mrtvog odvjetnika na autocesti? Zastao je. Ispred zmije su tragovi koenja.

Kolege odvjetnici u sluateljstvu odgovorili su uljudnim smijehom i diplomatskim osmijesima. Zato je New Jersey dobio sav otrovni otpad, a Kalifornija sve odvjetnike? Ponovno je zastao. - Zato to je New Jersey mogao birati. Manje smijeha, manje osmijeha, ratrkano nervozno kaljucanje: diplomacija je brzo posustajala. - to je zajedniko odvjetnicima i spermi? - Ovaj put nije zastao. - I jedni i drugi imaju ansu jedan naprama milijun da se pretvore u ovjeka. Sva nastojanja za diplomacijom su nestala. Njegovo je sluateljstvo zanijemilo; promatralo ga je more kamenih lica. Odvjetnici na podiju usredotoili su se na jelo, u nelagodi zbog nerazboritog pokuaja njihovog gosta govornika da bude duhovit. Pogledao je okupljene u prostoriji, kao da je zapanjen. Okrenuo je dlanove prema stropu. - Zato se ne smijete? Zar vam ovi vicevi nisu smijeni? Javnost ih svakako smatra smijenima, prokleto smijenima. Ne mogu otidi ni na jedan prijam ili u golf klub, a da mi netko ne ispria neki glupi vic o odvjetnicima. Prijatelji moji dragi, mi smo predmet ismijavanja omiljenih amerikih viceva! Namjestio je mikrofon tako da se dobro uje njegov duboki uzdah, ali je i nadalje nepokolebljivo promatrao sluatelje. Ni ja ne mislim da su ti vicevi smijeni. Nisam studirao pravo da bih bio predmetom poruge i okrutnih ala. Pravo sam studirao kako bih postao drugi Atticus Finch. Ubiti pticu rugalicu bila je najdraa knjiga moje majke koju mi je itala prije spavanja. Svake veeri jedno poglavlje, a kad bismo stigli do kraja, vratila bi se na poetak i poela iznova. Scotty, rekla bi mi, budi kao Atticus. Budi odvjetnik. ini dobro. A to je, dragi moji kolege odvjetnici, temeljno pitanje koje bismo si trebali postaviti: inimo li doista dobro, ili smo samo doista uspjeni? Jesmo li plemeniti uvari zakona, koji se bore za pravdu u Americi, ili smo samo pohlepni paraziti koji koriste zakon kako bi iz drutva isisali i zadnji dolar, poput pijavica na umirudem? inimo li svijet boljim mjestom, ili se samo besramno bogatimo?

 Moramo si postaviti ova pitanja, prijatelji moji dragi, jer nam ih i javnost postavlja. Javnost sumnja u nas, upire prst u nas, okrivljuje nas. Dakle, postavio sam samome sebi ta pitanja, i imam odgovor na njih, za sebe, za vas, i za javnost: Da, mi inimo dobro! Da, mi se borimo za pravdu! Da, mi inimo svijet boljim mjestom! I, moje dame i gospodo, izaberete li me za sljededeg predsjednika Odvjetnike komore Teksasa, ljudima du redi upravo to! Podsjetit du ih da smo mi napisali Deklaraciju neovisnosti i Povelju o ljudskim pravima, da smo se mi borili za graanska prava, da mi titimo siromane, branimo nevine, oslobaamo potlaene. Da se mi borimo za njihova neotuiva prava. Da smo mi jedino to stoji izmeu slobode i potlaenosti, pravde i krivde, nedunosti i krivnje, ivota i smrti. I redi du ljudima da sam ponosan, prokleto ponosan, to sam odvjetnik... jer odvjetnici ine dobro! No dobro, neki bi to moda pripisali ljetnoj teksakoj vrudini, ali svi su u sluateljstvu, a svi su bili odvjetnici odvjetnici koji nikad nisu titili siromane ili branili nedune ili oslobodili potlaene, odvjetnici koji su se borili za prava multinacionalnih korporacija - vjerovali njegovim rijeima, poput djece koja su dovoljno stara da znaju istinu o Djedu Boidnjaku, ali se svejedno oajniki dre mita. Ustali su kao jedan sa svojih sjedala u glavnoj sali za ruavanje hotela Belo Mansion u sreditu Dallasa i, s velikim oduevljenjem zapljeskali visokom tridesetestogodinjem govorniku, koji je skinuo svoje naoale s okvirom od kornjaevine, maknuo gustu plavu kosu s preplanulog lica i uputio im osmijeh filmske zvijezde. Sjeo je na svoje mjesto na podiju iza ploice s imenom na kojoj je pisalo A. SCOTT FENNEY, ESQ.*, ODVJETNIKI URED FORD STEVENS. Dok je aplauz postajao sve glasniji, strunjak za korporacijske poreze, odvjetnik kojega je Scott svo jom kandidaturom kanio naslijediti na mjestu predsjednika Odvjetnike komore, nagnuo se prema njemu i apnuo: - Zna, Scotty, doista si dojmljivo pun sranja. Sad vidim zato je pola studentica na sveuilitu skinulo gadice za tebe.

Scott je privrstio vor svoje svilene kravate, zagladio dvije tisude dolara vrijedno odijelo i kroz blistavo bijele zube apnuo: Henry, nede se ni poeviti ni biti izabran bude li govorio istinu. Tad se ponovno okrenuo prema svojim kolegama odvjetnicima, koji su svi stajali i pljeskali mu. Svi osim jednog odvjetnika. U stranjem dijelu sale za ruavanje, za svojim uobiajenim stolom, sjedio je jedan stariji gospodin. Gusta sijeda kosa padala mu je na elo. Bistre oi su mu na udaljenosti jo uvijek bile otre, ali je za jelo koristio naoale za itanje. Nije bio visok mukarac, a zbog blago pogrbljenog dranja inio se gotovo nizak. Bez obzira na to, bio je odvjetnik kojega su ostali odvjetnici otvoreno izbjegavali ili mu prilazili s velikim oprezom, kao vazali vlastelinu, strpljivo ekajudi da podigne pogled s pohane piletine, pire krumpira i pite od pekana, i njihovu nazonost zamijeti laganim kimanjem glave ili, kad bi bio naj bolje raspoloen, kratkim rukovanjem. Ali nikad ne bi ustao. Bez obzira na sve, Samuel Buford, okruni sudac Sjedinjenih Amerikih Drava, ostajao bi sjediti za stolom sve dok ne bi bio gotov s jelom. Danas mu je, meutim, dok je razmiljao o govoru mladog odvjetnika, licem preletio lagani osmijeh. A. Scott Fenney, Esq. upravo je jednu teku sudaku odluku uinio laganom. * Esq kratica za esquire, naslov koji se esto pie iza imena adresata, a znai cijenjeni gospodin

DVA Odvjetniki ured Ford Stevens zauzimao je sve od pedeset i petog do ezdesetog kata tornja Dibrell u sreditu Dallasa. Izvanredan financijski uspjeh ureda temeljio se na njegovih dvjesto odvjetnika koji su napladivali u prosjeku dvjesto radnih sati mjeseno po srednjoj cijeni od 250 dolara po satu, to bi u prosjeku iznosilo 120 milijuna dolara godinje, i partnerima donijelo profit od 1.5 milijuna dolara po glavi, ime se ovaj dalaki ured mogao izjednaiti s uredima na Wall Streetu. Scott Fenney bio je partner ved

etiri godine; zaraivao je 750.000 dolara godinje. Cilj mu je bio udvostruiti taj iznos do svog etr desetog roendana. Bududi da je bio jedan od pedeset partnera, uivao je u mnogim pogodnostima: osobnoj tajnici, dvojici pripravnika i etvorici pomodnika koji su radili za njega; rezerviranom parkirnom mjestu u garai ispod zgrade; lanstvu u restoranu, teretani i golf klubu; i ogromnom uredu u kutu zgrade na ezdeset i dru gom katu, okrenutom ka sjeveru jedinom smjeru u kojemu je u sreditu Dallasa vrijedilo gledati. Posebice je volio svoj ured, zidove obloene drvetom, radni stol od mahagonija, kono pokudstvo, izvorni, iz Irana uvezen perzijski sag na tvrdom parketu, a na zidu njegov portret veliine metar i pol s metar i pol, u dresu SMU Mustanga s brojem 23, dok optrava teren u utakmici protiv Texas Longhornsa onoga dana kad je Scott Fenney postao lokalna nogometna legenda. Da bi sauvao sve ove uene pogodnosti, Scott je jedino morao sluiti korporacijskim klijentima ureda s istom portvovnodu kakvu su Isusu Kristu pokazivali njegovi uenici. * misli se na ameriki nogomet

Prolo je sat vremena od njegovog govora pred Odvjetnikom komorom, i Scott je stajao na svom perzijskom sagu i divio se Missy, dvadesetsedmogodinjoj bivoj voditeljici navijaica Dallas Cowboya, koja je u tvrtki vodila program ljetnih praktikanata. Svake jeseni, odvjetnici Ford Stevensa rasprili bi se po itavoj Americi kako bi razgovarali s najboljim studentima zavrne godine na najboljim pravnim fakultetima. Tvrtka bi zaposlila etrdeset najboljih kandidata i narednog ih ljeta dovela u Dallas da rade kao praktikanti za pladu od 2.500 dolara tjedno, stan i hranu, tulume, alkohol, i u nekim uredima, ene. Vedina partnera u velikim odvjetnikim tvrtkama na koledima bili su lanovi bratstva, pa je vedina ljetnih programa imala sve znaajke najezde bratstva. Program Ford Stevensa nije bio iznimka.

Tako je prvi ponedjeljak u lipnju donio invaziju etrdeset ljetnih praktikanata, kao to je ovaj Bob, od kojih je svaki nastojao privudi pozornost modnih partnera, a partneri su pak nastojali dokuiti jesu li ovi propupali pravniki orlovi materijal za Ford Stevens. Bob je bio. Sudedi prema izrazu lica studenta prava koji je stajao pokraj Missy, sanjao je o tome da jednoga dana ima upravo takav ured. to je znailo da de sljededih osam godina raditi dvjesto sati mjeseno bez ijedne pritube ili neposluha, a tad de mu tvrtka pokazati vrata vjerojatnost da de novi suradnik postati partner u Ford Stevensu bila je jedan naprama dvadeset. No, ambiciozni studenti su im i nadalje dolazili jer, kao to im je sam Scott rekao, ako elite kockati, idite u Vegas. Ako elite priliku da se besramno obogatite prije etrdesete, pridruite se Ford Stevensu. - Gospodine Fenney? Scott je svrnuo pogled s Missy i okrenuo se prema svojoj mrzovoljnoj sredovjenoj tajnici koja je stajala na vratima. - Da, Sue? - Imate etiri poziva na ekanju - vau enu, Stana Taylora, Georgea Parkera i Toma Dibrella. Scott se ponovno okrenuo prema Missy i studentu i slegnuo ramenima. - Dunost zove. - Rukovao se s blijedim, neuglednim mladidem, najboljim studentom na svojoj godini, i pljesnuo ga po ramenu. Bobe... - Rob. - Oh, oprosti. Sluaj, Robe, moj tulum etvrtog srpnja, dolazak je mandatoran. - Da, gospodine, uo sam. Obratio se Missy: Hode li ove godine dovesti neke djevojke? - Deset. - Deset? - Scott je zazvidao. - Deset bivih navijaica Dallas Cowboya. - Tvrtka je svakoj djevojci pladala 500 dolara da nekoliko sati provedu u bikinijima i hine zanimanje za studente prava. Bobe...

-Rob. - Tako je. Bolje da poradi na boji, Robe, ako eli uloviti jednu od tih navijaica. Rob se nacerio, iako je vjerojatnost da de ikad izidi s bivom navijaicom Dallas Cowboya bila jednaka vjerojatnosti jednonogog ovjeka da pobijedi u natjecanju praenja guzica. - Gospodine Fenney - rekao je Rob va je govor na ruku Komore bio doista nadahnjujudi. Ovo mu je prvi dan na poslu, a deko se ved ulaguje kao iskusan suradnik. Je li mogude da misli iskreno? - Hvala, Bobe. Missy je namignula. Scott nije znao je li to uinila zato to je znala da je njegov govor bio sranje, ili ponovno koketira. Kao i sve zgodne neudate djevojke u Dallasu, Missy je koketiranje pretvorila u svojevrsnu umjetnost, i uvijek bi mu uspjela privudi pogled kad bi prekriila duge, vitke noge, ili bi se okrznula o njega u dizalu, ili ga samo pogledala tako da je imao osjedaj da su na rubu ljubavne veze. Naravno, svaki je mukarac u tvrtki osjedao s Missy to isto, ali jedino je Scotta ensko osoblje Ford Stevensa iz godine u godinu proglaavalo najzgodnijim odvjetnikom u firmi, iako se ne bi moglo redi da je konkurencija bila jaka. Scott je na koledu bio nogometna zvijezda; vedina odvjetnika bili su ahovske zvijezde. Kao ovaj ovdje Bob. -Rob. - Da, Rob. Missy i Bob su otili, a Scott je sjeo za svoj radni stol, na koni naslonja s visokim naslonom. Oima je pronaao telefon: treperile su etiri linije. Njegov je trenirani um smjesta poredao pozive po vanosti: Tom, Stan, George, ena. Tom je prole godine tvrtki platio 3 milijuna dolara, Stan 150.000, George 50.000, a njegova ena nita. Scott je podigao slualicu i pritisnuo gumb linije na kojoj je bio Tom. - Gospodine Fenney!

Scott je nestrpljivo ekao dizalo u predvorju na ezdeset i drugom katu, na putu ka Tomu Dibrellu na ezdeset i devetom katu. Nije mogao suspregnuti osmijeh. Bio je blagoslovljen upravo onakvim bogatim klijentom o kakvom odvjetnici sanjaju: graevinskim poduzetnikom ovisnom o sklapanju poslova; klijentom koji je uobiajeno posuivao, kupovao, gradio, davao u najam, prodavao, tuio i bio tuen, i to je najvanije, koji je bio opasno sklon upadanju u jedan za drugim zakonski kripac, izvlaenje iz kojih je uvijek zahtijevalo veoma skupe pravne usluge gospodina A. Scotta Fenneya, Esq. Dola je Sue, lica rumenog od tranja za njim. - Gospodine Fenney, u dva imate sastanak partnera. Scott je provjerio sat na ruci: 1:45. - Nedu stidi. Potreban sam Tomu. Sto je na dnevnom redu? Sue mu je pruila dnevni red sastanka partnera. Samo je jedna toka zahtijevala njegov glas: odluka o otkazivanju partnerstva Johnu Walkeru. Za razliku od Scotta, John vie nije bio blagoslovljen odvjetnik. Njegovog je bogatog klijenta upravo preuzela jedna njujorka kompanija, to je znailo da taj klijent vie nede pladati pravne usluge Ford Stevensu; i to je sad znailo da John Walker vie nede biti zaposlen u Ford Stevensu. Njegova plada od 800.000 dolara je tvrtki upravo postala nepotreban troak. John je bio briljantan pravnik, i Scott i on su dvaput tjedno zajedno igrali koarku, ali ovo je bio posao: briljantni pravnici bez bogatih klijenata velikim su pravnim tvrtkama bezvrijedni. Vrata dizala su se otvorila upravo u trenutku kad je Scott posegnuo u svoj sako po olovku. Uao je u dizalo, a Sue za njim. Uz dnevni red bio je pripojen partnerski glasaki listid: OTKAZ JOHNU WALKERU. Jedini partner u firmi koji nije znao da de John Walker danas biti otputen bio je John Walker. Dan Ford je vjerovao da je iznenaenje presudno kad otputa partnera; inae bi taj partner mogao ietati kroz vrata s nekoliko tvrtkinih klijenata. I tako de za petnaest minuta John Walker udi u Danov ured, biti

neceremonijalno otputen nakon dvanaest godina u tvrtki, i zatim ispraden iz zgrade u pratnji dvojice zatitara. Najureni odvjetnik ovoj tvrtki nikad nije odveo klijenta. Sue se okrenula i ponudila mu lea; Scott je prislonio glasaki listid uz njezina lea i olovku uz listid, i krenuo se potpisati, A. Scott Fenney ali je zastao. Osjedao se krivim, iako je njegov glas bio puka formalnost, odravanje iluzije da je odvjetnika tvrtka Ford Stevens partnerstvo jednakih odvjetnika. Zapravo, Dan Ford je posjedovao tvrtku i sve odvjetnike, urede, radne stolove i knjige u tvrtki; a Dan je ved odluio najuriti Johna Walkera. Scott je mogao ili zapeatiti Danovu odluku ili odbiti i... to? ... pridruiti se nezaposlenima? Uzdahnuo je i potpisao glasaki listid u stupcu ZA, a zatim pruio listid Sue i rekao: Dajte to Danu. Netremice je promatrala glasaki listid kao da je smrtna presuda, i gotovo aptom rekla: Njegova ena ima rak dojke. - Danova? - Ne. ena Johna Walkera. Njegova je tajnica rekla da joj se proirio na limfne vorove. - ali se? Isuse, pa ona je mlada. I Scottova majka je bila mlada, samo etrdeset i tri godine, kad ju je ubila ista vrsta raka. Scott je bespomodno promatrao kako gubi dojke, kosu, i ivot. Sad je pomislio na Johnovu enu i na Johna, koji de uskoro stajati na cesti ispred ove zgrade, sa sakoom i karijerom u ruci, i proklinjati svoje partnere jer su ga napustili, i Boga jer je napustio njegovu enu, jednako kao to je proklinjao Scott, dok je rak prodirao tijelo njegove majke, komadid po komadid, sve dok naposljetku nije bila poput pernatog jastuka kad bi je podigao iz kreveta i nosio u kupaonicu. - Prokletstvo. Za Johnovu suprugu nije mogao uiniti nita vie nego to je mogao za svoju majku, a za Johna nita vie nego za sve ostale pravnike koje je Dan Ford otpustio bez upozorenja... no svejedno. Scott je netremice promatrao svoj odraz u zrcalom obloenom zidu dizala dok se ono nije zaustavilo i vrata otvorila na ezdeset i devetom katu. Zvonce dizala trgnulo ga je iz misli poput sudake zvidaljke nakon prekida igre

zbog ozljede. Iziao je u hodnik. Vrata dizala zatvorila su se za njim i on je uao u domenu kompanije Dibrell Property, kudevlasnika i najvanijeg klijenta tvrtke, koji je sainjavao vie od devedeset posto Scottovog godinjeg prihoda, prihoda kojim je kupio sve to je Scott Fenney u ivotu posjedovao, od kreveta u kojem je spavao do cipela na njegovim nogama. Prije gotovo tono jedanaest godina, Scott, u to doba novi suradnik u Ford Stevensu, bio je u jednom od dizala ove zgrade kad su se vrata otvorila i kad je uao Thomas J. Dibrell. Scott ga je odmah prepoznao. Svi u Dallasu poznavali su Toma Dibrella: uenik Sveuilita South Metodist* i fanatian ljubitelj amerikog nogometa, bio je umijean u skandal s guvernerom i nekom lairanom utakmicom, koji je rezultirao time da je Nacionalno udruenje studentskih portskih klubova 1987. proglasilo smrtnu presudu SMU; raskoan toranj Dibrell izgradio je s 300 milijuna dolara posuenih od nekog njujorkog mirovinskog fonda tijekom procvata nekretnina u osamdesetima; i nekako je preivio bankrot u devedesetima, koji je bio sudbina mnogih drugih graevinskih poduzetnika kad je teksako trite nekretnina propalo. Zapravo, kako je Tom Dibrell uspio sauvati svoj neboder dok su svi ostali veliki graevinari izgubili svoje zbog nepladanja hipoteke, ostala je druga najveda tajna u Dallasu, odmah nakon one je li Oswald radio sam? * u daljnjem tekstu uglavnom se koristi kratica SMU No, jednako kao to je Scott toga dana u dizalu prepoznao Dibrella, i Dibrell je prepoznao Scotta. Njegovo je lice poprimilo onaj izraz koji je Scott esto viao u bliskom susretu odraslog mukarca s nogometnim herojem: lice djeteta na boidno jutro, Upoznali su se, Scott je rekao Dibrellu da radi za Ford Stevens i Dibrell ga je pozvao na ruak u svoj Klub Downtown. Uz odrezak, Dibrell je objasnio da je trite nekretnina u Dallasu u opadanju, da je njegova tvrtka na aparatima za odravanje ivota i da su ga njegovi odvjetnici nelojalni gadovi koje je u godinama procvata pladao milijune - upravo napustili zbog jenkijevskih banaka koje su preuzele nesolventne lokalne banke, one u kojima su se nalazile mnoge njegove mjenice bez

pokrida. Nakon ruka, Dibrell je zagrizao debelu cigaru, udobno se naslonio i pozvao Scotta Fenneya, lokalnu nogometnu legendu, da bude njegov novi odvjetnik. A. Scott Fenney, Esq. imao je svog prvog klijenta. Ostalo je povijest. Jedanaest godina kasnije, trite nekretnina u Dallasu ponovno cvate, kompanija Dibrell Property na vrhu je svijeta, a Tom Dibrell ponovno je trofejni klijent u Dallasu, klijent koji svojem odvjetniku osigurava trenutano potovanje i drutveni status kad taj odvjetnik objavi Ja sam Scott Fenney, odvjetnik Toma Dibrella. I Scott je ostao njegov vjerni odvjetnik, uz glazbu od 3 milijuna dolara rauna za pravne usluge. Scottove su pete lupkale po podu od mahagonija i mramora dok nije doao do irokog ulaza. Ravno ispod cilindrinog svjednjaka nalazio se okrugli drveni stol sa ezdeset centimetara visokom bronanom skulpturom anatomski tono prikazanog teleta na boku, svezanih nogu i sputanog od dvojice kauboja, koje samo to nije izgubilo mukost od ruke tredeg kauboja koji je mahao orujem nalik divovskoj dvokrakoj grickalici za nokte. PROLJETNO SKUPLJANJE STOKE bilo je urezano u srebrnu ploicu na postolju. Uvijek kad bi Scott uao u skupocjeno predvorje kompanije Dibrell Property, imao je osjedaj da ulazi u muzej westerna. Na postoljima su stajale skulpture Frederica Remingtona. Na zidovima su visjele slike G. Harveya, koje su prikazivale kauboje na konjima, fina umjetnika djela s imenima kao Kad su bankari nosili izme, Prijelaz preko rijeke Rio Grande i Uz Boju pomod potok nede nabujati. Pokudstvo je bilo ravno iz filma Div koni kaui s resama u obliku romba i odgovarajudi stolci s mjedenim za kovicama i tamnim drvetom od poda do stropa. Na zidu iznad prijamnog stola visilo je muzejsko vrhunsko umjetniko djelo, ogroman portret Toma Dibrella na velikom crnom pastuhu. Izgledao je kao dijete koje su roditelji natjerali da sjedne na ponija u zoolokom vrtu. Bio je to zapravo jedini put da je Tom zajahao konja. Ali, Tom je volio sve kaubojsko, iako, kad smo ved kod toga, nitko u Dallasu, Houstonu ili Teksasu nikad nije bio doista kauboj. Ipak, bilo je zabavno pretvarati se.

Scottov se pogled spustio s Roya Rogersa Mlaeg na moda najljepu mladu enu koju je ikad vidio, barem otkad je zadnji put stajao ovdje. Plavokosa, modrooka ljepotica sjedila je za prijamnim stolom i lakirala nokte na jutarnjim novinama. Tom Dibrell je uvijek govorio da vrsto vjeruje u zapoljavanje knjigovoa iz Harvardske poslovne kole i recepcionarki iz Hootersa. Problem je bio u tome to je karijera recepcionarke uvijek vodila od ovog stola do kaua u Tomovom uredu, to je zauzvrat dovodilo do pozamanih iznosa nagodbi kako bi se izbjegli sudski sporovi. - Gospode, kako je bio zgodan rekla je ona. Nije mislila na Toma. Njezine su modre oi bile usredotoene na novine i crno-bijelu fotografiju mladida ispod naslova, Clark McCall ubijen... Optuena prostitutka... Senator McCall oajan... Predsjednika kampanja odgoena. - Ta je policijska fotka - rekao je Scott - snimljena kad je uhiden zbog droge. Uvijek je upadao u nevolje. Slegnula je ramenima. - Bio je bogat. - Tata mu je bogat. - Za mene je to dovoljno. - U tom je sluaju umjesto one kurve u subotu naveer trebao pokupiti tebe. - Oh, ja bi' ga kotala mnogo vie od nje. Ali, ja ne nosim pitolj. - Curo, ako se mene pita, ti si itekako naoruana. Lukavo mu se nasmijeila i spustila pogled natrag na novine. Polako je odmahnula glavom kao da razmilja o nekoj velikoj zagonetki. - Bogat i zgodan. Zato bi elio neku crnu prostitutku, kad moe imati svaku bi jelu djevojku u gradu? - Kao to si rekla, jeftinije su.

Scott je inae uivao u oijukanju s Dibrellovim djevojkama, ali mu je ovaj razgovor dojadio. Umorstvo senatorovog sina danas poslijepodne nije ga se ticalo. Doao je zaraditi novac. Stoga je rekao: Scott Fenney, doao sam Tomu. Recepcionarka je odloila lak, puhnula u nokte i podigla telefonsku slualicu. Oprezno ju je drala unutarnjom stranom prstiju kako ne bi razmazala netom nalakirane nokte, pritisnula gumb gumicom za brisanje na vrhu olovke i rekla: Stigao je gospodin Fenney. - Spustila je slualicu, namjestila se na stolcu tako da pokae svoj dojmljivi gornji dio tijela i rekla: Onda, jeste li vi oenjeni? Scott je podigao lijevu ruku na kojoj je bio vjenani prsten. Jedanaest godina. - teta. - Ponovno je puhnula u nokte i rekla: - Samo naprijed, gospodine Fenney. I nazov'te me ako se to prom'jeni... ili ak' se ne prom'jeni. Bez obzira na njezinu gramatiku vjetinu, bila je krasan primjerak onoga to su mukarci u Teksasu najvie eljeli prekrasnu Teksaanku. O Teksasu postoji mnogo mitova, ali jedno nije mit: najljepe djevojke na svijetu nadi dete u Teksasu. Dallas, Teksas. Djevojke poput nje, maturiraju u srednjoj koli ili moda na pripremnom koledu, i iz gradida po itavom Teksasu krenu ravno u Dallas, poput muica ka svjetlu. Dolaze zbog posla, dolaze zbog nodnog ivota, dolaze zbog neenja koji dobro zarauju, koji zarauju za velike kude i pomodne automobile, modernu odjedu i bljetavi nakit koji de zajameno izmamiti osmijeh na licu svake Teksaanke. Ako se djevojka eli udati za radnika u rafineriji i ivjeti u montanoj kudici, odlazi u Houston; ako se djevojka eli bogato udati i ivjeti u raskonoj kudi, dolazi u Dallas. Scott je proao kroz recepciju, pa hodnikom ispunjenim daljnjim umjetnikim djelima s prikazima kauboja, kad se sjetio staviti naoale. Bio je blago dalekovidan i naoale su mu bile potrebne samo za itanje uz slabu rasvjetu, ali obiavao ih je nositi na sastancima s klijentima jer klijenti vole pravnike koji izgledaju

pametno. Stigao je do Tomovog ureda, koji se sastojao od ureda za tajnicu, privatne kupaonice, radne sobe s lanim kaminom i Tomovog unutarnjeg svetita. Marlene, Tomova sredovjena tajnica, podigla je pogled s prie o McCallu, nasmijeila se i mahnula mu da ude. Toma je zatekao u udaljenom kraju ogromnog prostora, s glavom meu rukama, izgledao je malen iza masivnog radnog stola ispod tri metra visokog stropa. Scott je priao svom bogatom klijentu, obilazedi kono pokudstvo i postolje s neobinim meksikim sedlom sa srebrnim intarzijama, i prolazedi pokraj Tomovih fotografija s guvernerima, senatorima i predsjednicima, i na stolidu za kavu, zatitne kacige na kojoj je pisalo DIBRELL i nacrta koje je koristio kao rekvizitu pri postavljanju kamena temeljaca, iako Tom Dibrell nikad u ivotu nije radio kao graevinac. - Sastajemo se dolje glede dogovora oko one zemlje - rekao je Scott vrhu Tomove glave. - Trebalo bi biti brzo gotovo. Tomova se glava poela lagano njihati naprijed-natrag. - Nisam te zvao zbog toga. Tom je imao pedeset i pet godina, bio je gotovo posve delav pa se odnedavna eljao na stranu, u svojim kaubojskim izmama bio je visok metar i sedamdeset, i bio je demekast klipan, ali za 3 milijuna dolara godinje Scott bi ga opisao nabitim. enio se etiri puta, svaki put sve mlaom enom; trenutana gospoa Dibrell imala je dvadeset i devet godina. Tom je podigao glavu i Scott je odmah znao da je rije o problemu s nekom enom. Uzdahnuo je. Njegov najbolji klijent nije mogao drati ruke podalje od pomodnog osoblja. - Tko je ovaj put, Tome? - Nadine. Scott je odmahnuo glavom; nije se sjedao nikakve Nadine.

- Brineta, visoka, dobro graena? Isuse, Scotte, ima bokove kao djeak! - Zastao je i oi su mu se zacaklile, kao da u mislima ponovno uiva u trenutku. Zatim: - Prijeti da de me tuiti zbog seksualnog zlostavljanja. Tom mu je pruio pismo. Uzela je jebenog odvjetnika! Scott je zgrabio papir i pogledom odmah potraio zaglavlje dokumenta: Franklin Turner, Esq., uveni odvjetnik za tube. Scott je teko uzdahnuo. - Sranje. - Od dvadeset tisuda odvjetnika u Dallasu, ona pronae ba Franka Turnera. Scott je preletio pogledom preko pisma. Frank Turner je prijetio podnoenjem tube protiv kompanije Dibrell Property i Thomasa J. Dibrella osobno u ime svoje klijentice, Nadine Johnson, ukoliko se u roku od deset dana ne postigne financijska nagodba. Tom je upitao: - Je li Turner doista tako opak kako se pria? Da, doista je neumoljiv. Scott je to rekao ozbiljnim tonom, onako kao to bi lijenik mogao redi, Da, imate rak. Uvijek je najbolje pustiti da se klijent malo preznoji: zabrinuti klijent platit de vie i prigovarati manje. Stoga se namrtio i priao prozoru koji je Tom naruio specijalno za svoj ured, samo kako bi mogao uivati u panoramskom pogledu na Dallas, kako bi mogao stati ispred njega, promatrati i udisati grad, i pomisliti, Gospode, kako deprimirajudi pogled! Siv i jednolian, kao da gleda stari crno-bijeli televizor. Krajobraz od elika i betona dokle ti pogled see, sve do smee maglice zagaenja koja stalno obavija grad, bez stabala i jalov, pri emu je glavni plan gradskih otaca posve oit - asfaltirati svaki kvadratni centimetar zelenila u itavom prokletom gradu. to bi moglo objasniti zato se Dallas smatra najrunijim velikim gradom u Americi. Uz iznimku ena, u Dallasu nema nijedne druge prirodne ljepote. Nijednog oceana ili jezera ili vode bilo koje vrste, osim rijeke Trinity koja tee zapadno od sredita grada i koja se desetljedima koristila kao prirodna kanalizacija, a danas se koristi kao veliki odvodni jarak. Ovdje nema Central Parka, Rocky Mountainsa i Miami Beacha. Nema lijepog vremena. Nema nieg to drugi gradovi imaju. Jedino to Dallas ima je bijeli Xu Elm Streetu,

koji oznaava tono mjesto na kojem je ubijen jedan ameriki predsjednik. Ali, ovjek ne ivi u Dallasu ni zbog eg od toga; u Dallasu ivi kako bi brzo zaradio gomilu novca. Scotte? Tomov je glas zvuao kao djeje preklinjanje. Scott se okrenuo svom veoma zabrinutom klijentu. Tome, s Frankom Turnerom du biti sretan uspijem li ovo dogovoriti za iznos dvostruko vedi od prijanjeg. Tom je odmahnuo glavom. - Nije me briga, Scotte. Plati dva milijuna ako mora, samo se pobrini za to. I dri to za sebe, ne elim zbog toga izgubiti Babs. Doista mi se svia. Babs je bila supruga broj etiri. Sredit du ja to, Tome, jednako kao to sam sredio i ostale. Tom je izgledao kao da de se rasplakati. Nikad ti to nedu zaboraviti, Scotty. Nikad. Scott je krenuo prema vratima i dobacio preko ramena: Samo nemoj zaboraviti kad ti poaljem raun. Scott je zadrao ozbiljan izraz lica dok je prolazio pokraj Marlene, vradao se kroz kaubojski muzej lagano je namignuo recepcionarki - i ulazio u predvorje s dizalima. Ali kad se kao jedini putnik naao u sigurnosti dizala, nacerio se od uha do uha i rekao svom odrazu u zrcalu na zidu: Kako se jedan ovjek moe uvaliti u toliko mnogo zakonskih kripaca? Tip je jebeno neoprezan. U privatnosti dizala i vlastitih misli, Scott Fenney je razmiljao o svom bogatom klijentu onako kako svi odvjetnici razmiljaju o bogatim klijentima koji im financiraju ivot: to su stvorenja nie inteligencije koja su milodu Bojom naslijedila, ukrala, prijevarom dobila, domogla se ili im se jednostavno posredilo ogromno bogatstvo. Dakle, da bi se povratila ravnotea prirodnog poretka, odvjetnici su svoje klijente duni olakati za to je vie novaca mogude putem rauna za pravne usluge. A. Scott Fenney, Esq. uvijek je izvravao svoju dunost glede Toma Dibrella. TRI

Scott se odvezao dizalom do ureda tvrtke Ford Stevens i proao hodnikom do sobe za sastanke na ezdeset i drugom katu, pokraj ureda Johna Walkera u kojem je Johnova tajnica spremala njegove osobne stvari u kutiju, a sljededi pravnik u redu ved useljavao. Scott je samozadovoljno koraao i pucketao prstima, opijen najjaim opojnim sredstvom koje ovjek poznaje: uspjehom. Gurnuo je dvokrilna vrata i uao u sobu za sastanke, prilino velik prostor u kojem se nalazio est metarski stol od trenjeva drveta, trideset stolaca podstavljenih tamnosmeom koom i desetak odvjetnika koji su se borili oko tueg novca kao lavovi oko sirovog mesa. Danas su se ovi grabeljivi mladi pravnici astili s 25 milijuna dolara vrijednom kupnjom pedeset hektara zemlje uz rijeku Trinity, na kojoj je Dibrell planirao izgraditi industrijska skladita. Trojica odvjetnika Ford Stevensa nala su se u nadmetanju, boredi se za Scottovog klijenta po kombiniranoj satnici od 850 dolara. Scott je priao elu dugog konferencijskog stola. - Gospodo! Prostorija je utihnula i sve su se oi, kravate i naramenice za hlae okrenule prema njemu. - Zar vi deki jo niste to potpisali? Zato, dovraga, ekate? Sid Greenberg, petogodinji suradnik u tvrtki, kojega je Scott zaduio za ovaj posao, rekao je: - Scotte, jo uvijek se borimo oko iznosa za zatitu okolia. - Zar to jo uvijek nije rijeeno? Koliko je ved prolo, dva tjedna? Sid je rekao: Mislim da to ne moemo rijeiti.

Side, za svaki zakonski problem postoji rjeenje. U emu je problem? Problem je sljededi, Scotte: mi znamo ali vlada ne zna da je ta zemlja zagaena olovom otprije mnogo godina kad je tamo radila tvornica baterija. I kad god pada kia, malo olova procuri u rijeku -

zapravo, dosta procuri. Zato moramo odvojiti dio prodajne cijene kako bismo pokrili trokove idenja, u sluaju da se olovo otkrije prije nego to ga Dibrell prekrije as faltom. Problem je u tome koliko odvojiti. Dovraga, Side, uzmi savjetnika za ouvanje okolia. On de nam redi koliko da odvojimo. To bismo ved i uinili, Scotte, da nam sud nije naloio da sva izvjeda o zatiti okolia predamo onim glupim ekoluacima koji su podigli tubu kako bi onemogudili prodaju. Saveznicima rijeke Trinity u sudskim sporovima? Da, TRAIL-u*. Oni ele da ta zemlja bude pretvorena u neki prirodni park, gdje de djeca modi izbliza vidjeti rjeni habitat. A jedino to de vidjeti bit de gomila krepanih riba i smrdljiva kanalizacija. Sranje, ako samo umoi prst u tu vodu, odmah de se razboljeti. U svakom sluaju, rekli smo sudu da nijedna strana nema izvjede o okoliu. Da ga imamo, morali bismo ga dati TRAIL-u i oni bi saznali za zagaenost olovom i iskoristili tu informaciju da zaustave prodaju Agencija za ouvanje okolia ved bi sljededeg dana bila po itavom terenu. Ali, bez izvjeda, ne znamo koliko da odvojimo. Mi elimo da bude odvojeno pedeset posto prodajne cijene; prodavatelj eli pet posto. Sid je podigao ruke. Moda demo morati redi Dibrellu da povue ponudu. Scott je uzdahnuo. Prije mnogo godina, sam je nainio pogreku i rekao Tomu da odustane od jednog posla zbog neke zakonske zakoljice. Tom je strpljivo sasluao svog novog odvjet nika i zatim rekao: - Scotte, ne pladam te da mi kae to ne smijem. Pladam te da mi kae kako mogu uiniti ono to elim. A ako ti to ne moe, nadi du pametnijeg odvjetnika koji moe. * u izvorniku se ta organizacija zove Trinity River Allies in Litigation

Scott je dobro nauio svoju lekciju. Nije kanio redi Tomu Dibrellu da odustane od posla vrijednog 25 milijuna dolara koji de Ford Stevensu donijeti 500.000 dolara zarade, svakako he zbog nekog curenja olova u zahodsku jamu koju nazivaju rijekom Trinity. - Dobro, evo to demo. Ford Stevens de uzeti savjetnika za ouvanje okolia. On de svoje izvjede dati samo meni. Odvjetnik prodavatelja moe dodi u moj ured proitati izvjede, ali nijedna kopija nede izidi iz ureda. To de izvjede pripadati Ford Stevensu, a ne Dibrellu ili prodavatelju. Tako de izvjede biti zatideno povlasticom odvjetnik-klijent, a ja du se modi zakleti sudu da nijedna stranka nema izvjede o ouvanju okolia koje bi TRAIL mogao zatraiti sudskim nalogom. I nitko nede nikad saznati za olovo koje curi u rijeku. - Hode li to upaliti? - upitao je Sid. - Upalilo je za duhanske kompanije. One su etrdeset godina tajile dokaze o ovisnosti koju izaziva nikotin jer su njihovi odvjetnici angairali znanstvenike koji su proveli istraivanja. Tako su rezultati istraivanja bili zatideni od sudskih naloga povlasticom odvjetnik-klijent. Nitko nije saznao da dokazi postoje, jer su ih odvjetnici sakrili iza te povlastice. Ba kao to demo i mi uiniti. Sid se smijeio od zadovoljstva. - To je sjajno. Modi demo potpisati ugovor s odgovarajudim iznosom za zatitu okolia. - Tono tako - rekao je Scott. - A oni ekolozi mogu idi jebati stablo. - Frank, stari moj, kako si? Scott je dobio Franklina Turnera, Esq., uvenog odvjetnika za tube, ved prvi put kad je nazvao. Frank je nedvojbeno uputio svoju tajnicu da mu odmah spoji poziv Dibrellovog odvjetnika, svjestan da bi mu jedan telefonski poziv mogao donijeti lijepu neto zaradu. - Dva milijuna, Scotte. Scott je zatvorio vrata i stavio Franka na zvunik, tako da bi mogao vjebati golf udarce i pritom pregovarati o nagodbi glede tvrdnje jedne mlade ene da je Tom Dibrell iskoristio svoj poloaj poslodavca kako bi je

prisilio na seksualni odnos - to je, poznavajudi Scottovog bogatog klijenta, vjerojatno bila istina. Scott je zamahnuo devetkom koju je uvao u uredu; obino je igrao esticom, ali bi izbuio rupe na stropnim ploama, pa se spustio na devetku. S druge strane ureda, Scott je rekao: - Isuse, Frank, mogli smo bar nekoliko minuta srati bezveze, onako, iz profesionalne ljubaznosti. - Scotte, Dibrell je pedesetpetogodinji otac petero djece... - estero - ispravio ga je Scott provjeravajudi svoj poloaj za udarac u odrazu u prozoru. - Otac estero djece, oenjen... - Ved etvrti put. - Scott je provjerio zamah. - Oenjen i predsjednik jedne od najvedih prokletih kompanija nekretninama u Dallasu, lan Poslovnog vijeda, Gospodarske komore, i svih drugih vanih graanskih organizacija u ovo me gradu, a prisiljava na seks naivnu dvadesetdvogodinju djevojku... - Prisiljava? Nemoj me zafrkavati, Frank. Znajudi djevojke koje Tom zapoljava, vjerojatno se spustila na koljena bre od Monike Lewinsky. Nasmijuljio se i provjerio stranji zamah. - To nije ala, Scotte! Nadine je nanesena nepopravljiva teta! - Ali, s dva milijuna dolara patnja de nestati, zar ne? - Ne, ali ona de nestati. Netko je lagano pokucao na vrata. Scott se okrenuo od prozora i vidio kako proviruje Sueina glava. Tiho je rekla: -Gospodine Fenney, na liniji je vaa kderka. Kae da je hitno. Hitno? Napadaj oinskog straha odbijao se kroz Scottov sredinji ivani sustav kao loptica flipera koja ukljuuje alarme. etiri duga koraka i ved je bio za svojim stolom. Rekao je: -Frank, priekaj malo, molim te, dobro?

Scott nije ekao odgovor. Naslonio je devetku na stol, podigao slualicu i pritisnuo gumb koji je treperio na telefonu, stavljajudi Franka Turnera na ekanje, a svoju devetogodinju kderku na liniju. - Bog, duo, to se dogodilo? Tanak glasid: - Mama je otila, a Consuela plae. - Zato? - Uhitili su Estebana. - Tko? Sluba za useljenike? - Rekao je inmigracidn. - Zar si razgovarala s njim? - Najprije je s njim razgovarala Consuela, ali se ona rasplakala pa sam razgovarala ja. Rekao je da su ga uhitili tamo gdje je gradio kudu i da ga alju natrag u Meksiko. Moe li mu pomodi? - Duo, ne mogu nita uiniti. Esteban je izdrljiv momak, bit de u redu. Poslat de ga autobusom u Matamoros, ved sljededi dan de ponovno predi granicu i za nekoliko tjedana biti ponovno ovdje, ba kao i zadnji put. - Da, to je i on rekao. - Zato se onda Consuela toliko uzrujala? - Boji se da de dodi po nju, i nju poslati natrag u Meksiko. Kae da u Meksiku nema nikoga, da joj je ovo jedini dom koji je ikad imala. Consuela je dola s kudom. Kad je prethodni vlasnik bankrotirao i vie nije mogao pladati raskonu kudu i slukinju Meksikanku, obitelj Fenney je dobila Consuelu de la Rosa kao svojevrstan dio imanja. -A. Scott, rekla sam joj da ti sreuje stvari tako da moe zauvijek ivjeti s nama... sreuje ih, zar ne?

- Uh, da, radim na tome. - Namjeravao je uzeti odvjetnika za useljenika pitanja kako bi dobio zelenu kartu za Consuelu. - Sluaj, reci joj da ne brine. Useljeniki nije tako glup da provodi racije u Highland Parku. Padale bi glave. -Ha? - Dobili bi otkaz da odvedu slukinje iz Highland Parka. - Oh. Ali, ona se doista boji. Navukla je zastore, nede izidi ak ni u stranji vrt, i moli krunicu. Samo smo nas dvije kod kude i... zna, nekako me to plai. Nitko nede dodi u nau kudu, zar ne, i provaliti kroz vrata kao na telki? Ne, duo, nitko nede dodi u nau kudu. Obedaje? Obedajem. Daj da razgovaram s njom. Consuela je bila osjedajna djevojka, sklona iznenadnim provalama suza zbog stvarnih ili zamiljenih strahova, koje je tjerala nosedi tri kriida, svakodnevnim molitvama raznim svecima i zapaljenim svijedama na prozorskoj dasci iznad kuhinjskog sudopera, dovoljnim da rasvijetle omanju trgovinu. Ali strah koji je nikad nije naputao bio je taj da de je poslati natrag u Meksiko. Esteban je bio njezin deko; upoznali su se u katolikoj crkvi u dijelu Dallasa poznatom kao Mali Meksiko. Scott ju je tamo vozio svake nedjelje ujutro i dolazio po nju u nedjelju poslijepodne, nakon tjednog posjeta. Esteban je radio na graevinama u drugim dijelovima Dallasa i bio izloen opasnosti od racija Useljenikog ureda, ali Consuela je bila zatidena nepisanim pravilom da Useljeniki ne ulazi u podruje Highland Parka, dom najbogatijih i politiki najmodnijih ljudi u Teksasu - i njihovih ilegalnih meksikih slukinja. Scottova ilegalna meksika slukinja bila je koliko okrugla, toliko i slatka, i nakon tri godine brige o kudanstvu Fenneyevih postala je gotovo lan obitelji, iako se, kad bi bila rastresena, vradala materinjem jeziku. Kroz slualicu se zaulo Consuelino jecanje.

 Senor Fenney, tengo miedo de inmigracidn. Ne boj se, Consuela. U redu je. Esta bien. Nitko te nede odvesti. Zauvijek de ivjeti s nama. Scott je pokupio neke panjolske izraze od svoje meksike slukinje, koja je zamrcala i rekla: Para siempre? Da. Zauvijek. Senor Fenney, vi, ovaj, dajete... promesa a Consuela? Si, Consuela, obedajem. Smrcanje. Do-bro. Adios, sehor. Na vezi se ponovno pojavila njegova kderka. - Prestala je plakati. Dobro. - A. Scott, nede dopustiti da je odvedu, zar ne? Ne, duo, to se nede dogoditi. Dobro. Sluaj, duo, imam dosta posla, pa ako je sve kod vas pod kontrolom, moram se vratiti na posao. Dobro smo. Vidimo se kasnije. Vidimo se. Scott je spustio slualicu i podsjetio se da nazove Rudyja Gutierreza, odvjetnika za useljenika pitanja kojeg je upoznao prije mnogo godina. Kanio je to uiniti ved est mjeseci, moda i godinu dana, zapravo, kad malo bolje razmisli, dvije godine, ali neto bi uvijek iskrsnulo i... treperenje na telefonu privuklo je Scottov pogled i sjetio se da Frank Turner eka iako, Scottu nije nimalo smetalo to odvjetnik tuiteljice eka na svoju proviziju. Slika njegove kderke dudurene s njihovom slukinjom Meksikankom iza navuenih zastora u njihovoj kudi u Highland Parku izblijedila mu je iz misli i zamijenila ju je slika samodopadnog Franka Turnera, uvenog odvjetnika za tube, kako sjedi udobno zavaljen u svom minkerskom uredu, uvjeren da de pobijediti u ovoj igri i izvudi od Scotta Fenneya dva milijuna dolara kojima de platiti utnju slatke Nadine.

Ne danas, Frank. Scott je zgrabio devetku, pritisnuo gumb linije na kojoj je ekao Frank, ukljuio zvunik i nastavio tono gdje je stao. Dva milijuna? To je skup komad, Frank. to, zar je bila djevica? Njezina seksualna prolost je nebitna. Da, jednako kao to je bila za Kobea. - Scott je uperio devetku u zvunik. - Velika je vjerojatnost, Frank, da se evi od etrnaeste godine, pa bi ti bilo bolje da svoju klijenticu upozori da demo, bude li eljela na sud, pronadi svaki pimpek koji je ikad osobno i intimno upoznala i dovesti njihove vlasnike na klupu za svjedoke da kau svijetu o Nadininim mnogobrojnim vrlinama, a kad zavrimo s njezinim slatkim malim dupetom, kurve na Harry Hinesu de u usporedbi s njom izgledati kao gomila jebenih opatica! - Ma nemoj? Tebi bi bolje bilo da upozori Toma Dibrella da de, kad ja zavrim s njime, poeljeti da je bio vjeran gospoi supruzi broj jedan! Scott se gromoglasno nasmijao, kao da je to neto najsmjenije to je ikad uo. - Ne bi to rekao da si je vidio. - Ponovno se okrenuo prema prozoru i provjerio poloaj tijela pri zamahu. Sluaj nas, Frank, dvojica dobrih starih SMU studenata navaljuju jedan na drugoga kao Aggie i Longhorn. uj, poanta je da i tvoj i moj klijent imaju odreenih mana. Stoga de Tom, da bi se i jedan i drugi rijeili ove neugodne situacije, platiti slatkoj maloj Nadine pola milijuna dolara, a to je prokleto vie od onoga to je zaraivala u Hootersu. - Napojnice su u Hootersu prilino velike, Scotte. 1.5 milijuna. - Toliko velike nisu, Frank. Jedan milijun. - Dogovoreno. Provjerio je donji zamah. Pripremit du ti ugovor o nagodbi i povjerljivosti odmah sutra ujutro. Potpiite ga i vratite, ek de vas ekati. - Blagajniki ek, naslovljen na mene i Nadine Johnson.

- Frank, dobro se pobrini da Nadine shvati da ugovor podrazumijeva da de, zucne ili o svom valjukanju u sijenu s Tomom ikome na svijetu makar i svom jebenom psihijatru - morati vratiti do zadnje pare, ukljuujudi i tvoj honorar. A Tom de je vjerojatno zadaviti. Frank se nasmijao. Bude li kuka brbljala, sam du je zadaviti jer de me kotati tristo trideset tisuda. - Koliko uzima, tredinu? - Standardna provizija. - Tristo trideset tisuda dolara, nije loe za jedan dan, Frank. - Prljav je to posao, Scotte, ali netko ga mora obaviti. Scott je odmahnuo glavom. Odvjetnici za tube. Scott je raunao da bi tijekom karijere mogao zaraditi moda 50 milijuna dolara, ali odvjetnici za tube, ti gadovi toliko zarade svake godine, uzimajudi 33 posto, 40 posto, ponekad i 50 posto od iznosa obetedenja svojih klijenata, gotovo uvijek nagodbi nalik ovoj, jer si jedna korporacija ne moe dopustiti kockanje s porotom, ne kad bi porotnici mogli izvudi jo jedan Pennzoil v. Texaco i vratiti se s presudom na 11.120.976.110.83 dolara, najvedom sudskom presudom u povijesti svijeta. Koja je Teksas uinila igralitem odvjetnika za tube. Do dananjeg dana, Franklin Turner, Esq. nagomilao je vie od milijardu dolara u presudama i nagodbama, gad. Hej, Scotte, to kae na onog crnog halfa kojeg smo doveli iz Houstona? Hode li nadmaiti tvoje rekorde? Frank je bio u hodajudem orkestru Mustanga na SMU. Tuba. Pokuavaju to ved etrnaest godina, Frank. Nitko nije doao ni blizu. Jednoga dana hode, Scotte, jednoga dana hode. Da, da, da... Lijepo je poslovati s tobom, Frank. Scott je zamahnuo devetkom i iskljuio zvunik. Uspjean desetminutni pregovor za koji se svom najboljem klijentu osjedao dunim zaraunati 50.000 dolara. Kako je zakljuio, Tom Dibrell je za nagodbu s Nadine bio spreman platiti dva milijuna; njegov je odvjetnik vjeto

dogovorio iznos od samo jednog milijuna; dakle, ak i s 50.000 dolara za pravne usluge, Dibrellu je zapravo utedio 950.000 dolara. Prouavajudi svoj odraz u zrcalu, vjebao je puni golf zamah i drao se kao profesionalni igra. Scott Fenney je otkrio da posjeduje neophodne vjetine da bi bio izvrstan u tri igre u ivotu: nogometu, golfu i odvjetnitvu.

ETIRI Pet sati. Kraj jo jednog dana kriza, sukoba i sueljavanja. Takav je ivot odvjetnika. Nije to za svakoga, ak ni za svakog odvjetnika. Odvjetnitvo ti ili ude u krv, ili ne ude. Ako se ne probudi eljan borbe, ako se ustruava osobnih konfrontacija, ako nisi natjecateljski tip, ako nema eludac da bi iao mano a mano s uvenim odvjetnikom tuitelja i pobijedio ga u njegovoj vlastitoj igri, tad ono to predstavlja bit odvjetnitva nije za tebe. Bavi se socijalnim radom. Odvjetnitvo je uvelike kao nogomet. Zapravo, Scott je svoju portsku karijeru oduvijek smatrao najboljim predpravnim gradivom koje je obrazovanje nudilo; svakako mu je olakala prijelaz na pravo. Dok je nogomet legalizirano nasilje, odvjetnitvo je nasilna zakonitost: pravnici koriste zakon kako bi prisilili meusobne klijente na potinjenost. I jednako kao to nogometni treneri ele pametne, podmukle, snane igrae, bogati klijenti ele pametne, podmukle i snane odvjetnike. I ele pobijediti. Pod svaku cijenu. Lai, varaj, kradi, sve samo da dobije parnicu! U nogometu i u pravu, pobjeda nije sve; ona je jedina. Pobjednici anju nagrade; gubitnici gube. A. Scott Fenney, Esq. udobno se zavalio u svoj naslonja, spojio ruke iza glave i promotrio svoj svijet ovdje u odvjetnikom uredu Ford Stevens: bio je pobjednik. A njegova je nagrada bio savren ivot. Apsolutno savren ivot. uo je kako na Suinom stolu zvoni telefon: za nekoliko sekundi, stajala je na vratima, s torbicom u ruci. Gospodine Scotte, trebaju vas sa Saveznog suda. Scott je odmahnuo glavom. Sutra du je nazvati.

- Nije slubenica. Treba vas sudac. Sudac Buford. Scott se munjevito uspravio. - Sudac Buford je na liniji? Sue je kimnula glavom. Kog vraga hode od mene? Sue je slegnula ramenima i Scott je spustio pogled prema itreperavom svjetlu na telefonskom aparatu. Na drugom kraju te linije bio je sudac Samuel Buford, vii sudac Saveznog suda Sjevernog okruga Teksasa. Imenovao ga je Carter, i ved je tri desetljeda predsjedao svakom graanskom parnicom u Dallasu. Sad je bio svojevrsna ikona konzervativnog Dallasa, unato tome to je bio liberalni demokrat. Kao savezni sudac, zaraivao je manje od suradnika u Fordu Stevensu, ali su ga odvjetnici koji su zaraivali milijun dolara godinje jo uvijek oslovljavali s gospodine, ak i izvan njegove sudnice a Scott s njim nije nikad razgovarao izvan sudnice. Scott je duboko udahnuo, podigao slualicu i pritisnuo gumb koji je treperio. - Suce Buford, gospodine, kakvo iznenaenje. - Scotte, kako si, sine? - Uh... dobro, sue. Ba dobro. Ovaj... kako ste vi, gospodine? -Ja nisam tako dobro, Scotte, i zato te zovem. Imam veliki problem i potreban mi je vrhunski odvjetnik da bih ga rijeio. Znam da si ti odvjetnik Toma Dibrella i... - Ima li to kakve veze s Tomom? - Oh, ne, Scotte. Samo to si kao Dibrellov odvjetnik naviknut na vane poslove, a u mojoj si sudnici uvijek bio izvrstan. No, najvanije od svega, ima ispravan stav. Dok sam danas na ruku Komore sluao tvoj govor, znao sam da si pravi odvjetnik za ovaj posao. Scotte, ne mogu ti redi kako sam se osjedao, znajudi da jo uvijek postoji netko tko razumije to je prava bit odvjetnitva. U dananje se vrijeme ini da je vedini mladih odvjetnika jedino bitno da se obogate. - Da, gospodine sue, prava sramota.

- Zna, Scotte, dok sam te gledao tamo na podiju i sluao kako ti svi pljedu, sjetio sam se tvoje igre protiv Teksasa - prokletstvo, sine, to je bio najbolji trk koji sam u ivotu vidio. Koliko si pretrao, stotinu pedeset metara? - Stotinu devedeset i tri, sue. Tri pogotka. Ipak smo izgubili. Vraka igra. Nisam znao da ste ljubitelj nogometa, sue. Ja sam Teksaanin, i po roenju i po odgoju, i to me ini ljubiteljem nogometa. Jesi li znao da sam iao na SMU? Scott se nasmijuljio. - Naravno da jesam, sue. Svi studenti prava znaju za Samuela Buforda - imali ste najvedi prosjek ocjena u povijesti fakulteta, bili urednik strunog asopisa, pisar suca Vrhovnog suda Douglasa, pomodnik dravnog odvjetnika pod LBJ... - Sine, kad tako govori, osjedam se star kao Biblija. Oh, oprostite, gospodine. - Ni ti nisi bio lo, Scotte, najbolji na godini. - Hvala vam, gospodine. Dakle, Scotte, hode li pomodi starome sucu? - Uvijek sam sretan kad vam mogu pomodi na bilo koji nain, sue. Upravo u tom trenutku, perifernim vidom uma opazio je pokret, nalik igrau sa stranje linije koji ga dolazi pritisnuti iz slijepoga kuta. Gadan posao, Scotte, zahtijeva izdrljivog odvjetnika, odvjetnika koji ne odustaje, koji moe izdrati pritisak, primiti snaan udarac, a ipak ustati sve si to dokazao na nogometnom terenu. Zna, Scotte, uvijek sam te smatrao najvrdim igraem kojeg sam ikad vidio u tvojoj kategoriji, osim moda Mereditha.

Prije nego to je postao uveni brani Dallas Cowboysa, Don Meredith je od 1957. sve do 1959. bio uveni brani SMU-a, seoski deko iz Mount Vernona, jedan od najvedih portaa koje je Drava Teksas ikad stvorila, i opdenito smatran jednim od najboljih brania ikad. Meredith je jo uvijek bio ivuda legenda u Dallasu, iako je ivio u Santa Feu. Ali zna, Scotte, ovaj posao ujedno zahtijeva odvjetnika koji vjeruje kao to ti vjeruje, daje posao pravnika tititi siromane i braniti nedune i boriti se za pravdu. - Apsolutno, gospodine. U svojim portskim danima, kad bi pobjeda bila u pitanju, Scott Fenney, broj 22, uvijek je spasio loptu u svakoj situaciji kako bi odnio pobjedu. Iako nije bio siguran za to danas igra - moda ga je Buford htio imenovati neovisnim pravnim savjet-nikom koji de istraiti neki veliki politiki skandal, to bi Scotta Fenneya moglo uiniti veoma slavnim odvjetnikom - njego-va prirodna elja za pobjedom, bila je jaa. Spaavao je loptu u svakoj situaciji. - tititi siromane, braniti nedune, boriti se za pravdu to nije samo naa profesionalna obveza, sue, nego naa sveta ast. Sranje, to je zvualo dobro! Prava pobjednika fraza! Scott se podsjetio da je doda svom predizbornom govoru. - Dobro je to uti, Scotte. itao si o McCallovom sluaju, senatorovom sinu koji je ubijen u subotu naveer? - Da, gospodine, ubila ga je prostitutka. - Da, crnkinja, dvadeset i etiri godine, desetak puta privedena zbog prostitucije, posjedovanja droge... tvrdi daje neduna. Scott se nasmijuljio. - Ne tvrde li to svi? - Ovaj de sluaj biti pravi medijski cirkus crna prostitutka optuena za umorstvo sina jednog senatora, i to ne bilo kojeg, nego senatora koji de vjerojatno postati sljededi predsjednik.

- Da, ne bih volio biti njezin odvjetnik. - Vidi, Scotte, upravo zato i zovem. Ono to je sudac elio od Scotta Fenneya pogodilo ga je sa svom snagom brania u munjevitom napadu. Savezni sudac gaje uhvatio nespremnog! Iz pora na njegovom elu izbili su graci znoja. Puls mu se ubrzao. Podigao je ruku i olabavio kravatu. - Treba joj dobar odvjetnik, Scotte. Treba joj ti. Zar je to osvojio? Zar je to pobjeda koju de ponijeti sa sobom kudi? Na rubu panike, Scottov je pronicav um poeo smiljati naine da ugrabi poraz iz ra lja pobjede. - Ali, sue, to je s Uredom javnog branitelja? - Scotte, ne mogu dati sluaj za smrtnu kaznu u ruke nekog naivnog javnog branitelja koji je jedva diplomirao. Ovoj je curi potreban pravi odvjetnik.

- Ali, ja radim s korporacijama. Zato joj ne dodijelite kri-viara? - Namjeravao sam... dok nisam uo tvoj govor. Odvjetnici obrane, oni su obini najamnici. Nije ih briga da obrane nedune ili se bore za pravdu. ele samo novac. Ali ti nisi takav, Scotte. I vedina njih radi samo na Okrunom sudu; ti ima iskustva na Saveznom. - Zato je suenje zbog umorstva na Saveznom sudu? - Clark McCall je zahvaljujudi senatoru bio predsjednik Savezne komisije za regulaciju energije. Umorstvo saveznog slubenika je savezni zloin. -Ali, sue... - Uz to, Scotte, tvoja bi se majka ponosila. - Molim?

- Moe biti drugi Atticus Finch. - Ali... - Optuena ima pravo na pravnog zastupnika, a ti to jesi, Scotte. Ovime te imenujem pravnim zastupnikom optuene u sluaju Sjedinjene Amerike Drave protiv Shawande Jones. Sutra ujutro doi upoznati klijenticu. Sasluanje o zadravanju u pritvoru odrat de se u srijedu u devet ujutro. Scott je brzo hodao prokletstvo, umalo je trao sagovima obloenim hodnicima ezdeset i drugog kata do stubita od mramora i mahagonija koje je vodilo na ezdeset i tredi kat. Pojurio je stepenicama i protutnjao pokraj majunih ureda u kojima su sjedili pametni mladi pravnici koji su odraivali svoju mjesenu kvotu naplativih radnih sati kao radnici na pokretnoj liniji u tvornici. Veeras, kao i svaku veer, radnici su radili dvostruku smjenu, na veliku korist partnera. No ta pomisao nije ispunila Scottovo srce uobiajenim veseljem; veeras je njegovo srce bilo ispunjeno strahom, kad je uletio u ured svog starijeg partnera. Dan Ford je bio ezdesetgodinjak. On i Gene Stevens osnovali su tvrtku prije trideset i pet godina, im su diplomirali na pravnom fakultetu SMU-a. Dan Ford je uposlio Scotta prije jedanaest godina, kad je on diplomirao na SMU, uzeo ga pod svoje okrilje, nauio ga unosnoj odvjetnikoj praksi, uredio da bude izabran za partnera, isposlovao mu hipoteku na kudu, uveo ga u restorane, portski i golf klub i pomogao mu da povoljno dobije ferrari. Bio je Scottov mentor i oinski lik, i sjedio je za svojim radnim stolom, na svom radnom mjestu, od sedam ujutro do sedam naveer, od ponedjeljka do petka, i subotom od sedam ujutro do podneva, pedeset tjedana godinje, svakoga dana u ivotu. Dan Ford je trideset i pet godina zaredom napladivao tri tisude sati godinje, to je usporeivao s DiMaggiovim pogotcima u pedeset i est utakmica zaredom. Ova je tvrtka bila njegov ivot. Danova se sjajna glava podigla, a licem mu proao irok osmijeh. - Scotty, moj djeae! Scott se sruio na sofu.

- Ne izgleda mi ba dobro, sine. Ima problema? Dan Ford je u proteklih jedanaest godina rijeio vedinu Scottovih problema. Scott se nadao da ni sad nede biti drukije. - Sudac Buford me je upravo odredio da zastupam kurvu koja je ubila sina senatora McCalla. Od tih je novosti Dan ostao bez daha. Naslonio se na naslon svog stolca. - ali se. - Da bar. - Zato? Scott je podigao ruke. - Zato to sam na ruku Komore odrao svoj govor o Atticusu Finchu. Sudac je bio prisutan. - I povjerovao je u njega? - Oito. Dan je preao rukom preko glatke glave. - To nije dobro. Nimalo dobro. Ne smijemo si dopustiti da razljutimo sljededeg predsjednika, a ne smijemo si dopustiti ni da razljutimo Buforda. Prokleto umorstvo, zato nije na Dravnom sudu? Tad bismo znali kako demo! Dravni suci u Teksasu uvijek su bili popustljivi na poziv nekog modnog partnera velike odvjetnike tvrtke, jer se dravni suci biraju zahvaljujudi novanim doprinosima velikih odvjetnikih tvrtki njihovim kampanjama. Prijetnja da de na sljededim izborima sredstva tvrtke prebaciti protivniku kod sudaca postie eljeni cilj. Odabir dravnih sudaca u Teksasu je ustavna tradicija, jo iz 1850. i slui kako bi teksaki zakonski sustav sauvala urednim i predvidljivim, ako ved ne previe potenim. Zato se odvjetnici velikih pravnih tvrtki ne boje sudaca Dravnog suda, ba kao to se ovjek ne boji svog kudnog ljubimca. Ali, savezni suci drukijeg su kova. Oni se ne biraju. Njih postavlja Predsjednik prema tredoj toki Ustava Sjedinjenih Amerikih Drava - doivotno. Ne mogu biti smijenjeni. Nisu im potrebni novani doprinosi

velikih pravnih tvrtki. Ne boje se modnih odvjetnika. Naljuti saveznog suca i morat de s time ivjeti sljededih trideset ili etrdeset godina vie nikad nede dobiti sluaj u njegovoj sudnici. Velika odvjetnika tvrtka kao to je Ford Stevens s aktivnom praksom na Saveznom sudu nije si smjela dopustiti da naljuti suca Sama Buforda. Trenutano imamo desetak sluajeva na njegovom popisu. S velikim novcima u igri. Postanemo li personae non gratae u Bufordovoj sudnici, gubit demo sve savezne sluajeve dok gad ne umre. Ili ode u mirovinu. Buford de umrijeti u sudnici, jednako kao Gene. Gene Stevens, suosniva tvrtke, umro je prole godine za svojim radnim stolom, s olovkom u ruci i rukom na dnevnom rasporedu, upisujudi svoj zadnji naplativi sat. Ved dvadeset i etiri sata kasnije, njegov je ured bio ispranjen, i u njega se uselio Scott. Buford kae da de to biti medijski cirkus - rekao je Scott. Da, mnogo publiciteta za tvrtku ali pogrenog. - Danovo blijedo lice postajalo je ruiasto kao u novoroeneta. -Prokletstvo, ova tvrtka ne moe braniti tu kurvu! Dan je zatvorio oi, prekrio rukom lice, i protrljao sljepooice. Tako je razmiljao. A kad bi se Dan Ford udubio u razmiljanje, uvijek je pronalazio toan odgovor. Scottov je stariji partner imao um konstruiran jednako kao mercedes koji je vozio: modan, uinkovit, pouzdan, i bez ijedne moralne komponente. Stoga je Scott mirno sjedio dok je Danov um radio. Podigao je pogled i zagledao se u zidove traedi n ove trofeje. Dan je bio lovac na krupnu divlja; na zidovima njegovog ureda bile su pre-parirane glave divljih ivotinja koje je kroz godine ustrijelio, i sve su gledale Scotta. Bilo je to nekako jezovito. Nakon jednog trenutka, Dan je maknuo ruku s lica. Smijeio se. - Nagovori je da prizna krivnju. - Kae da nije kriva, eli suenje.

- Pa to onda? Sluaj, Scotty, odi do nje, objasni joj stvarnu vjerojatnost da de izgubiti spor i biti osuena na smrt ili, u najboljem sluaju, provesti ostatak ivota u zatvoru. Reci joj da de, prizna li, biti putena prije pedesete i jo uvijek de modi imati ivot... Zna, upotrijebi svoj uveni arm, pravi se da ti je stalo. - A, ako ne pristane? - Bit de joj bolje da pristane! Ne kanim dopustiti da prihod tvrtke snosi gubitke zbog neke jeftine kurve! Danovo je lice sad bilo jarkocrveno i uperio je prst u Scotta, to je bio siguran znak da je vrijeme za odlazak. Scott je ustao i krenuo prema vratima. - Reci joj da se mora nagoditi, htjela ili ne htjela! Scotty je kimnuo glavom i brzo iziao. Ved je napravio deset koraka niz hodnik, kad je ponovno zauo Danov glas: - Neka prizna krivnju, Scotty! PET Scott je izvezao svoj ferrari iz garae, pozdravio kao i uvijek Osvalda, uvara, i krenuo ka sjeveru. Dok je vedina ljudi koji su radili u sreditu grada putovala kudama u udaljenim predgraima preko naplatnih kudica autoceste Dallas North ili autocestom North Central, satima bespomodno zaglavljeni u prometu, potiskujudi bijes zbog kojega je na dalakim autocestama svake godine ostajao odreen broj mrtvih, Scott Fenney se leerno vozio cestom Cedar Springs i avenijom Turtle Creek i Lakeside Driveom, a zatim proao pokraj parka Robert E. Lee, na povratku kudi istim onim putem kojim su vani ljudi u Dallasu putovali ved stotinu godina. Deset minuta kasnije, preao je dvotrani komad asfalta i, kao da je neka vila mahnula arobnim tapidem, njegov se svijet naglo promijenio: vrijednost zemljita se upeterostruila, vrijednost kuda uetverostruila, prihod po glavi stanovnika utrostruio, studentska postignuda na ispitima udvostruila, a stanovnitvo postalo sainjeno iskljuivo od bijelaca. Uao je u Grad Highland Parka. Izgraen 1906. na tisudu tristo hektara visokog zemljita iznad sredita Dallasa, Highland Park je danas svetite otmjenih kuda, dizajniranih vrtova i irokih avenija s baldahinima kroanja visokih hrastovih

stabala. Na njegovim irokim plonicima vide se dadilje Europljanke i slukinje Meksikanke koje u kolicima guraju nasljednike velikih teksakih bogatstava, dok njihovi oevi milijarderi i milijuneri i odvjetnici koji brinu o njima -rade u neboderima u sreditu grada, a njihove majke igraju tenis u otmjenim klubovima i kupuju u trgovinama Anne Fontaine, Luca Luca i Bottega Veneta u kupovnom centru Highland Park Village, ija panjolska, mediteranska arhitektura i zgrade s neobinom tukaturom, krovovima od terakote i ukrasima od kovanog eljeza dozivaju u misli jedno daleko vrijeme i mjesto, kad je veliko bogatstvo bilo rezervirano za ljude odreenog drutvenog poloaja, a ne za svakoga tko zna pogoditi u ko. Posjetitelji iz Kalifornije kau da ih taj grad podsjeda na Beverly Hills, i to razlogom: isti arhitekt koji je osmislio Beverly Hills, dizajnirao i Highland Park. Jedina je razlika u tome to osnivai Beverly Hillsa nisu donijeli zakonske odredbe prema kojima vlasnici nekretnina u njihovom novom gradu smiju biti iskljuivo bijelci; osnivai Highland Parka to jesu uinili. Gotovo stotinu godina kasnije, Grad Highland Park je otok od osam kvadratnih kilometara, u cijelosti okruen s 760 kvadratnih kilometara grada Dallasa. To je otok bjeline u oceanu boje- u Dallasu, gradu od 1.2 milijuna stanovnika, danas je samo 39 posto bijelaca; u Highland Parku, gradu od 8.850 stanovnika, bijelaca je 98 posto, a nijedna jedina kuda nije u vlasnitvu crnca. To je otok bogatstva svakoga dana de u Highland Parku na prodaju biti vie od stotinu kuda po cijenama vedim od jednog milijuna dolara. To je otok imun od zloina i drutvenih bolesti koje pogaaju Dallas - djeca iz Highland Parka svoj rodni grad nazivaju Mjehurid, sretni to su odvojeni od izvanjskog svijeta koji im namiguje na rubu grada - iako je otok bez ijedne rijeke ih potoka, ak i bez jarka koji de sauvati izvanjski svijet podalje, ved samo s najviim ci jenama kuda u Teksasu, dobro naoruanom policijom, i dugogodinjom reputacijom da de ti, ako si crn ih sme, a ne stanuje ondje, bolje biti da si samo u prolazu. Policija Highland Parka nije zaustavila ferrari: Scott Fenney je bijelac i tamo stanuje. Kao i ostali imudni bijelci, novac je zaraivao u Dallasu, ali je stanovao u Highland Parku, podizao obitelj u Highland Parku i

slao djecu u kole u Highland Parku. Skrenuo je udesno na Beverly Drive i uao na prilaz svoje dvokatnice od esto kvadrata, sa est spavadih soba i est kupaonica, zdanja vrijednog 3.5 milijuna dolara. Kudu je kupio prije tri godine za 2.8 milijuna dolara, kad je prethodni vlasnik bankro tirao i banka odluila prodati nekretninu. Dan Ford je zatraio osobnu uslugu i uvjerio banku da kudu proda Scottu uz stopostotno financiranje uz veoma povoljnu kamatu. Najednom hektaru u samom srcu Highland Parka, ta je kuda po toj cijeni bila prava bagatela. Scott je uskoio s obje noge, zaduio se do grla. U mnogim gradovima u Teksasu, mukarce koji duguju velike novane iznose gledaju sa sumnjiavodu; u Dallasu takve ljude gledaju sa strahopotovanjem. Scott se provezao ciglom poploanim prilazom u stranje dvorite. Ugasio je motor, ali nije iziao iz automobila. Obino bi se, doavi kudi, svake veeri iznova divio svom domu i ispunio bi ga osjedaj ponosa zbog toga to je pamedu i napornim, odvjetnikim radom uspio stedi savrenu kudu za savren ivot. Ove je veeri bilo drukije. Tek drugi put u ivotu, njegove je misli zasjenio jasan osjedaj prijetede zle kobi, jednako kao kad je imao deset godina i kad je majka dola po njega ranije u kolu i rekla mu da je njegov otac ozlijeen. Znao je da mu je otac mrtav. Butch Fenney je bio graevinski radnik. Jedan je kabel puknuo i gomila drvne grae se sruila i zgnjeila Butcha. Scottova majka je dala sve od sebe, ali morali su prodati svoju kudicu u Istonom Dallasu. Ona je radila za specijalista ortopedije koji je ivio u Highland Parku i posjedovao kudu za ruenje kod SMU-a, majunu ezdeset godina staru graevinu koja bi se prevrnula da ju je netko snano gurnuo. Kuda je bila bezvrijedna, ali je 22 sa 38 metara zemljita na kojemu se nalazila vrijedilo najmanje 250.000 dolara. Lijenik je planirao zadrati posjed do mirovine, kad je kanio sruiti kudu i prodati zemljite uz znaajnu zaradu. Dobri je lijenik iznajmio kudu obitelji Fenney, majci i sinu.'

Tako je Scott Fenney pohaao kole Highland Parka zajedno sa sinovima i kderima guvernera i senatora, milijunera i milijardera, potomcima velikih dalakih obitelji kao to su Hunterovi, Perotsi i Crowsi. Bio je siromani klinac u kvartu, siromaak koji nije nosio traperice s potpisom nekog uvenog dizajnera i Nike tenisice od stotinu dolara, koji za proljetne praznike nije iao u Europu i za esnaesti roendan nije dobio 50.000 dolara vrijedan BMW. Ali, Scott Fenney je imao neto to nijedan mrkljavi bogati djeak nije mogao kupiti tatinim novcem: dar za sport. Izvanredan bogomdan tjelesni talent koji se otkrio trkom koji grad nikad nede zaboraviti. Srednjokolski nogomet. Groznica subotnje veeri. Ozakonjeno, strukturirano nasilje, koje su organizirali mukarci, a provodili djeaci, i kojemu su svi klicali -i iskuana metoda uspinjanja na drutvenoj ljestvici u Teksasu. Scott je bio snaan, i bio je izdrljiv, i bio je brz. Postao je uveni trka za Highland Park High, najbolji od Doaka Walkera. Nakon srednje kole, upisao se na SMU. Vedina klinaca iz Highland Parka smrtno se boji odlaska iz sigurnosti i zatite Mjehurida, tako da za njih odlazak na koled predstavlja iseljenje iz obiteljske kude u Highland Parku, vonju bemburom nekoliko ulinih blokova dalje i useljavanje u spavaonicu bratstva na kampusu sveuilita u Highland Parku. Scott Fenney je iao na SMU jer mu je kola ponudila portsku stipendiju. etiri godine bio je zvijezda sveuiline momadi; njegovih 193 metra u utakmici protiv Teksasa pretvorili su ga u legendu. Ujedno je bio dovoljno omiljen da bude izabran predsjednikom svoje godine i dovoljno pametan da diplomira prvi u svojoj klasi. Kad su profesionalci odbili metar i devedeset visokog i osamdeset i etiri kilograma tekog bijelog trkaa s runim oiljcima na oba koljena, upisao se na pravni fakultet na SMU. E sad, na Pravni fakultet Sveuilita Suthern Methodist ne ide ako planira ganjati karijeru pravnika u New Yorku ili D.C.-u ili L.A.-u, ili ak Houstonu kad je o tome rije: on nije ba Harvard jugoistoka. Zapravo, kau da je mnogo lake upisati se na Pravni fakultet na SMU, nego u neko od sestrinstava ili bratstava n a tom

istom Sveuilitu. Na Pravni fakultet SMU-a ide samo i jedino ako se pravom eli baviti u Dallasu, Teksas, jer SMU pravnici raaju SMU pravnike ved tolika desetljeda da je dalaka pravnika zajednica incestuoznija od zabaenih sela u umama Alabame u pedesetima. Scott je diplomirao kao najbolji u svojoj klasi na Pravnom fakultetu, to mu je priskrbilo poslovne ponude iz svih velikih tvrtki u Dallasu. Odabrao je Ford Stevens jer su mu oni ponudili 5.000 dolara vie. Jedanaest godina kasnije, Scott Fenney vie nije bio siromaan deko u kvartu. Scott je uao u kudu kroz stranja vrata koja su vodila najprije u ostavu i iz nje u prostranu kuhinju, u kojoj je zatekao Consuelu koja je kuhala i na malom televizoru gledala neki meksiki kviz. Buenas noches, sehorita. Sto je za veeru? Okrenula je svoje smee lice od tednjaka od nehrajudeg elika i nasmijeila se. - Enchiladas, senor Fenney. Especial za vas. Priao je tednjaku, zagrlio je i rekao: Ne brini, Consuela. Esteban de se brzo vratiti. Suspregnula je suze. - Si. Dodi de. Consuela de la Rosa imala je dvadeset i osam godina i bila je niska i nabita. ivjela je u kudici uz bazen u stranjem dvoritu, jednako kao i nebrojene druge nezakonito useljene slukinje Meksikanke u itavom gradu Highland Parka, to im je uinkovito jamilo politiki azil pred Useljenikim uredom. Njihova nazonost ni u kom sluaju nije bila tajna; etkanje izmeu polica trgovine delikatesama u Highland Parku za radnoga dana kad su slukinje obavljale kupovinu za obitelj, ovih se dana smatralo lekcijom konverzacijskog panjolskog. Prava prijetnja njegovoj slukinji nije bio Useljeniki, ved Estebanovi hormoni.

Ako joj njezin hombre napravi dijete, Consuela de prema preutnom dogovoru u Highland Parku morati napustiti grad: panjolski u trgovinama ivenim namirnicama bio je prihvatljiv; panjolski u kolama nije. Je li gospoa Fenney kod kude? Nije. Sehora, nje nema cijeli dan. Ona lupa golf lopta. Uza sve satove golfa koje je uzela, sad bi ved trebala biti na profesionalnom turniru za ene. U skladu sa svakodnevnom rutinom, Scott se popeo stranjim stepenicama do prvoga kata, preskaudi dvije odjednom. Proao je hodnikom i drugim nizom stuba do zadnjeg kata koji je bio carstvo njegove devetogodinje kderke. Njezina soba nije bila soba djeteta; na zidovima nije bilo nijednog postera Britney Spears ili blizanaca Olsen. Bile su samo knjige, knjige na policama za knjige, knjige na njezinom radnom stolu, knjige na nodnom stolidu, knjige na podu. Iako je imala tek devet godina, bila je ozbiljno dijete, obzirna, pametnija od prosjeka. Scott ju je zatekao za radnim stolom, pogurenu ispod krovnog prozora, bosonogu, u kratkim kombinezonkama i zelenoj majici Dallas Mavericksa, bez obzira na prijetnje njezine majke da de je se odredi ne pone li se odijevati u dizajnersku odjedu iz trgovine Nieman Marcus kao i ostale djevojice njezine dobi u Highland Parku. No, ona je to nepopustljivo odbijala, govoredi da ima vlastiti identitet, na to bi njezina majka uvijek odgovorila: - Kakav, djeaki? - Hej, Boo. Barbara Boo Fenney. Ime je dobila po njegovoj majci, koja je umrla prije nego to se Boo rodila. Scottova majka nije doivjela vidjeti skupu kudu svoga sina ili svoju unuku. Boo se okrenula na stolcu, zavitlavi crvenom, do ramena dugom kosom, i uputila mu osmijeh koji ga je pogodio ravno kroz srce. Scott je volio svoju enu, ali Boo je bila ljubav njegovog ivota. - Hej, A. Scott. Obuhvatio je njezino lice rukama, nagnuo se i poljubio je u elo.

Jesi li imala dobar dan, duo? - Oh, itala sam i igrala igrice na raunalu, gledala telku, kuhala s Consuelom, zna, uobiajeno... dok nije nazvao Esteban. Hvala ti to si umirio Consuelu inae bi jo plakala. Scott je kimnuo glavom. - Mama je vani itav dan? Pogledala ga je. Da. - Ljeto je, trebala bi provoditi vie vremena s tobom. - Zna, ja nisam u odboru bala Cattle Barons. Nasmijeila se. Kako si ti proveo dan? - Dobro. -Jesi li se bavio vanim pravnim poslovima? - Oh, da. - Cime, na primjer? Scott se prisjetio svog dana naplatio je dvanaest radnih sati za devet koliko je proveo u uredu; odrao svoj Atticus Finch govor na ruku Odvjetnike komore; koketirao s Missy dok je mamio studenta prava poput ribe na udicu; glasovao za otkaz Johnu Walkeru; koketirao s Dibrellovom recepcionarkom; sakrio oneidenje olovom iza povlastice odvjetnik-klijent; prijetio da de unititi jednu mladu enu otkrivajudi njezinu seksualnu prolost na suenju, a sve kako bi ishodio povoljnu nagodbu -i brzo je, kao i uvijek, odluio da je dan jednoga pravnika najbolje ostaviti u uredu. Stoga je rekao: - Oh, zna, stvarima kojima se pravnici bave. A-ha. Ponovno ga je pogledala. - Ti meni govori samo ono to eli da znam, zar ne? Nasmijeio joj se. Da, Namrtila se. - To nije poteno. to nije poteno? Ja sam zarobljena ovdje po itav dan dok se majka nalazi sa svojim prijateljicama na ruku i igra golf, a ti ide u ured i obavlja svoje odvjetnike poslove. Majka se vrati kudi i eli mi ispriati sve o tome kako je provela dan, ali mene zanima tvoj dan, a ti mi ne eli redi. Nije poteno.

Scott je sjeo na rub Booinog kreveta i pogledao svoju kderku, ije se slatko lide namrtilo. Znao je da nije doista ljuta, ali svejedno je bio uznemiren. Stoga je ponovno razmislio o tome to je tog dana radio i odluio da joj moe redi jednu stvar. Dobro, redi du ti neto o tome kako sam proveo dan. Postavljen sam za pravnog zastupnika jedne ene optuene za zloin, ene koja je ubila sina senatora McCalla. Lice joj se razvedrilo i sve je opet bilo u redu. Ti nisi odvjetnik zloinaca. Neki ljudi kau da su svi odvjetnici zloinci. Boo se nasmijeila. Zna to sam mislila. Pa, nadam se da nede biti suenja, da de se nagoditi. to to znai, nagoditi se? Da de redi da je kriva. Je li kriva? Vjerojatno. Hode li je pitati? Moda... hodu redi, da, naravno. Zato eli da se nagodi? Mislila sam da bolje zaradi kad sluaj zavri na suenju. Ne na ovom suenju. Ovo radim besplatno. Zato? Sudac Buford me prisilio. Zar on to moe? Da. Zastupam na Saveznom sudu, pa moe. Takvo je pravilo. Na sljededim izborima podri njegovog protivnika. Dobro ju je poduio. Sudac Buford je savezni sudac, imenovan doivotno. Sranje.

 Boo, nemoj psovati. Majka psuje. Ne bi smjela ni ona. A ni ti. Zvui prosto. Psuju u filmovima, ak i onima koje djeca smiju gledati. I sva druga djeca psuju. To ne znai da je psovanje dobro. Nemoj se povoditi za drugima, Boo. Nemoj initi neto to je pogreno samo zato to to svi drugi ine. Uini ono to je ispravno. Ne govorim ono na J. Scott se nasmijeio. To je dobro. ak ni ne znam to to znai. Nadam se. Sally koja ivi malo dalje niz ulicu, ona kae da njezin tata govori tu rije na j svaki put kad misli da ona nije u blizini. A ponekad ak i kad mu je blizu. Ti ne govori rije na j kad mene nema, zar ne? Ne, naravno da je ne govorim. Mala la. Znai, ona nema novaca da ti plati? Tko, optuena? Ne, nema. Ima li posao? Ona je, ovaj... Prostitutka, ula sam na telki. I narkomanka. to je to prostitutka?

Kad bi mu Boo postavila pitanje kao to je bilo ovo, Scott nikad nije bio posve siguran kako bi joj odgovorio. Uvijek se inilo da ona zna kad joj on ne govori itavu istinu, ali, iako se godila sa zrelodu

dvadesetpetogodinjakinje, ponekad joj nije elio redi itavu istinu. Stoga je odgovorio kao odvjetnik. Izmislio je istinu. - Osobna pratiteljica. Sto je to? Osoba koja prima mukarce. Kao to ti prima klijente? Nije bila ni svjesna koliko je ta analogija blizu istini. Tako nekako. Ima li ijednog klijenta kao to je ona? Ne, Boo, ja ne zastupam prostitutke i narkomane. Mislila sam, ima li ijednog klijenta crnca? Oh. Ne, nikad nisam imao klijenta crnca. Zato ne? Pa, zato to zastupam korporacije, ne ljude. A to je s onim ljudima koji te stalno zovu? Moji klijenti su korporacije, ali su mi kontakti direktori u tim korporacijama. Boo je napudila usnice. Razmiljala je. Zato? to zato? Zato zastupa korporacije, a ne ljude? Zato to me ljudi ne mogu platiti. Bogami, Boo, ni sam se ne bih mogao platiti, po cijeni od tri i pedeset po satu. Razrogaila je oi. Napladuje tri dolara i pedeset centi po satu? Scott se nasmijuljio. Ne. Tri stotine i pedeset dolara po satu. Stvarno? Zato radi tako sporo?

Samo devet godina, a ved je bila sposobna za partnera u najvedoj odvjetnikoj firmi u zemlji. Rekla je: - Dakle, mi smo bogati zato to te korporacije mogu platiti tristo pedeset dolara po satu? - Da... zapravo, ne, mi nismo bogati, Boo. - ivimo u velikoj kudi i ti vozi ferrari. - Da, ali moram raditi da bih sve to uzdravao. Bogatai ne moraju. - Cindyn tata je dobio otkaz i morali su prodati kudu. - Ne brini, duo, nama se to nikad nede dogoditi. Iz jacuzzija u kupaonici, njegova je ena rekla: Mora razgovarati s njom, Scotte, tebe de posluati! Kako du ikad biti iza-brana za predsjednicu Cattle Barons bala, ako se moja kderka odijeva kao djeak! Rebecca Fenney je imala trideset i tri godine, bila je vitka i boanstvena, jo uvijek najljepa ena u Highland Parku - savrena supruga za savren ivot. I oajniki je eljela predsjedati sljededem balu Cattle Baronsa, najvedem drutvenom dogaaju koji se u Dallasu svake godine organizirao, jedinoj prilici kad su se najsofisticiraniji mukarci i ene u Highland Parku odijevali u kaubojsku odjedu i izigravali Teksaane od glave do pete. Unjkanje bi postalo naglaenije, cigare due, suknje krade, a dijamanti krupniji; i svi bi pokuavali biti vedi Teksaani od svojih susjeda, i na Southfork ran, dom J. R. Ewinga iz televizijske serije Dallas, ili neko drugo prikladno mjesto, stizali bi u Hummerovim limuzinama, rolls-roycevima, pa ak i helikopterima. Pili bi ampanjac i whiskey, jeli peenog aligatora i fajitas, jahali mehanikog bika, kladili se na utrke pasanaca i plesali na glazbu poput one koju izvode Oak Ridge Boys, Dwight Yoakam ili Willie Nelson. Mukarci se natjeu novcem, klade za stolovima u kockarnici ili nadmedu na aukciji na kojoj se nude dijamanti i porschei. ene se natjeu odjedom. Nose crne, modre, crvene, ruiaste i bijele kaubojske izme od koe gutera, noja, slona, klokana i antilope; nose satenske steznike s dubokim dekolteom, povodce od janjede koe, kone prsluke i veernje haljine; nose odgovarajude kaubojske eire. Prole je godine Rebecca odjenula svijetlomodru kratku antilopnu suknjicu s resama, odgovarajude kaubojske izme,

dekoltirani ruiasti topid i ruiasti kaubojski eir od antilopne koe - i bila je bijesna jer je nitko nije zamijetio. Scotta je sve to zabavljalo, ali enama iz Highland Parka, koje su se sve nadmetale koja de biti ljepotica bala, Cattle Barons bio je smrtno ozbiljan posao. Sretnica koja predsjeda balom ostaje zauvijek zapamdena u elitnim krugovima Highland Parka -osim moda jedne bive predsjednice koja je uhidena zbog krae u Neiman Marcusu. Pod uvjetom da nema policijski dosje, Rebecca Fenney bila je glavna kandidatkinja za predsjedateljicu sljededeg Cattle Barons bala. Scott i Rebecca bili su u svojoj kupaonici na prvom katu; ona naga u jacuzziju, on razdraljiv u kudnom ogrtau. Scott je svojoj supruzi pokuao ispriati o svom danu na poslu, ali ona nije pokazala nimalo zanimanja. Iznervirao ga je sluaj McCall; njegova je supruga to samo podigla stupanj vie. Jedino o emu je eljela razgovarati bio je Cattle Barons i najnoviji skandal u Highland Parku, jo jedna izvanbrana afera, to Scottu i nije bila ba neka okantna novost. Rebecca je rekla: - Muffy, sjeda je se, sa zadnje zabave u klubu. Scott se nije sjedao nikakve Muffy i nije bio posebno zainteresiran nastojati se prisjetiti. Odmahnuo je glavom. - Izbijeljena plavua, silikoni u sisama, stalno se prenemagala... - Stvarno, to suzuje izbor na samo devedeset i pet posto ena u Highland Parku. - Udana je za onog Billa, ne znam kako se preziva, onog starog, delavog, debelog. - Oh, da, sjedam je se. Nosila je onaj dvodjelni kostimid, ima krasne trbunjake. Sigurno je bar dvadeset godina mlaa od Billa. to, varala ga je? - Uhvatio ju je u krevetu sa susjedom. - Rebecca, to i nije neto okantno. Lukavo mu se nasmijeila, to je Scottu iz prijanjeg iskustva govorilo da najbolje tek dolazi. - Nije je uhvatio s mukarcem koji ivi u kudi do njihove. Uhvatio ju je sa enom koja ivi u kudi do njihove.

- Bila je u krevetu s drugom enom? - Da! Nazvala sam te da ti to kaem, ali je Sue rekla da ima posla. - Rebecca, nemoj me gnjaviti na poslu s traevima. - Ako je istina, nije tra, sam si to rekao. - To je kleveta, Rebecca - istina je apsolutna obrana od uvrede asti i optube zbog klevete. Protiv traeva nema obrane. - ak ni kad je rije o lezbijskoj aferi? - Zar oni nemaju kderkicu Booine dobi? - Imali su. Muffy i njezina djevojka su pobjegle u Kalifor-niju. - Ostavila je dijete? Zato? Rebecca je slegnula ramenima. - Svi znaju. U ovom se gradu vie nigdje ne moe pojaviti. Uz to je lezbijka; djetetu je bolje bez nje. - Rebecca, je li to ono to radi na ruku s prijateljicama, traa? - Ne... samo uz desert. Mi to zovemo sufle skandala. inila se zadovoljna samom sobom, bar jedno od njih je to bilo. Pomisao da njegova ena sjedi za rukom i traa, dok Boo sjedi sama kod kude, podigla je Scottovu razdraenost na novu visinu. Umalo joj je rekao neto to bije zacijelo povrijedilo, no kad je vidio njezino glatko, mokro tijelo dok je izlazila iz kade, crvenu kosu priljubljenu uz lice, okrugle dojke ruiaste od vrude vode, trbuh ravan od silnih sati vjebanja na spravi za trbunjake, i vrstu guzu koja se nije spustila ni centimetar otprije jedanaest godina kad su se vjenali, elja je iz njegovih misli potisnula sluaj McCall, Cattle Barons bal, sufle skandala i sveprisutnu razdraljivost. Pustio je da mu ogrta klizne s ramena i pogledao se: imao je punu erekciju. Priao joj je, obgrlio je rukama s lea, priljubio se uz nju i ispruio ruku

obuhvativi joj genitalije, to bi jo donedavno rezultiralo tihim stenjanjem koje bi dovelo do seksa na mramornom toaletnom stolidu. Veeras je rezultiralo samo ogorenim uzdahom. - Ne veeras, Scotte. Umorna sam. Zadnjih je est mjeseci esto bila umorna. Pustio ju je i uao u spavadu sobu, a zatim priao kutku za sjedenje uz prozor. Sjedio je i sluao lupkanje lipanjskih kukaca koji su se zalijetali s vanjske strane stakla, u potrazi za svjetlom kao obradeni grijenici. Daljinskim upravljaem ukljuio je televizor, a zatim spustio pogled: njegova se erekcija otopila kao sladoled na vrudem ljetnom danu. Nije uvijek bilo ovako. Upoznali su se na njegovoj tredoj godini pravnog fakulteta, na nekom tulumu njegovog starog bratstva nakon utakmice. Ona je bila starija navijaica i aktualna miica SMU-a. Scott Fenney bio je nogometna legenda i zvijezda kampusa, tako da mu je bilo lako pristupiti najljepoj studentici na SMU. Iste su se veeri poseksali u jednoj od kupaonica na katu. I na svim mogudim zamislivim mjestima u mjesecima koji su uslijedili: u njezinom automobilu; u njegovom automobilu; u spavaonici njezinog sestrinstva; u njegovom stanu; na stubitu pravnog fakulteta; u parku usred bijela dana; na osamnaestoj rupi golf kluba kasno nodu nakon to su preskoili ogradu - do dana dananjeg ne moe ubaciti lopticu u tu rupu a da se ne sjeti te nodi. Bili su silno uspaljeni, nisu se mogli zasititi jedno drugoga. Ipak, negdje putem - kad, nije bio siguran - ta je strast izblijedila. I sad su spavali okrenuti leima jedno drugome, razdvojeni sa ezdeset centimetara ogromnog madraca kao demilitariziranim podrujem. Nisu bili ljuti jedno na drugo - rijetko su se svaali - ali su i rijetko vodili ljubav. Ona je jednostavno odleprala. Sjedio je mlitav i mlohav dok su mu se sve iritantne misli -sluaj McCall, nedostatak zanimanja njegove ene za njegov radni dan, ponovno uskradivanje seksa, sufle skandala, i injenica da mu je kderka itav dan bila kod kude sama - strelovito vradale. Povikao je supruzi u kupaonici: - Zato ne provodi vie vremena s Boo? Moda de te tad posluati. Rebecca se pojavila na vratima kupaonice, jo uvijek naga, s rukama na bokovima.

- Nikad me nije sluala. Zbog nje imam ove odvratne strije, ali ona je tvoje dijete. Ja sam u njezinim godinama ved dva-put pobijedila na natjecanjima ljepote. Ona nosi kombinezonke. Osim toga, ovog ljeta imam posla. Zato ti ne provodi vie vremena s njom? -Ja radim. - Ah, tako. Ono to ja radim nije vano. - Meni se ini da ti samo traa. - Samo uz desert. Uz ruak planiramo bal. - Veliki drutveni dogaaj. - Na kojem prikupljamo novac u dobrotvorne svrhe. - Do kojih vam uopde nije stalo. Za vas je to samo jo jedan korak vie na drutvenoj ljestvici Highland Parka. Ti se uspinje u drutvu, a Boo odgaja Consuela! Bijesno ga je pogledala, okrenula se na peti i nestala u kupaonici. Scott je kanio povikati za njom, Mora provoditi jednako vremena sa svojom kderkom koliko provodi traajudi s onim starim kokama iz visokog drutva, ali tad bi ona rekla, Da, a ti mora provoditi jednako vremena sa mnom koliko provodi sa svojim klijentima, na to bi on rekao, Ti klijenti pladaju ovu kudu, i ove automobile, i tvoje haljine, i... - McCall... Glas izvjestitelja prenuo je Scotta iz misli i privukao mu pozornost na televizijski ekran. - Umorstvo njegovoga sina - govorio je izvjestitelj - priskrbilo je senatoru vede simpatije u predizbornoj kampanji i tako uvrstilo njegov poloaj najizglednijeg kandidata za Bijelu kudu. EST

Izdanje Dallas Morning Newsa od 22. studenog 1963. godine ukljuivalo je crno uokvireni oglas preko itave stranice, naslovljen Dobrodoli u Dallas, gospodine Kennedv. Nije to bila dobrodolica. Bila je to optunica protiv predsjednika Kennedyja koju je platila nekolicina desno orijentiranih dalakih naftaa, graana koji razmiljaju o Americi, kako su se sami nazvali. Optuili su Kennedyja d a je blag prema komunizmu, unato predsjednikovom uspjenom suprotstavljanju Rusima u kubanskoj raketnoj krizi. Na letu Air Force One za Dallas, jedan je pomodnik predsjedniku pokazao taj oglas. Kennedy ga je proitao i zamijetio, Danas idemo u zemlju luaka. Oglas je navodio gradonaelnika Dallasa kao Kennedyjevog simpatizera. Gradonaelnik je bio Earle Cabell. Tog jutra je doekao predsjednika Kennedyja u zranoj luci Love Field i vozio se u predsjednikoj povorci, tri automobila iza predsjednikove modre limuzine. Kad je njegov automobil skrenuo na Elm Street, Cabell je uo tri pucnja koji su odjeknuli iz skladita kolskih udbe nika. U bolnicu Parkland Memorial stigao je u trenutku kad su predsjednika iznosili iz limuzine. Cabell je ostao u bolnici dok predsjednikovo tijelo nije odneseno. Nadao se da de predsjedniku modi pokazati da Dallas vie nije jugozapadna prijestolnica mrnje amerikog Juga. Nije uspio. No svejedno su zgradu Savezne uprave u sreditu Dallasa nazvali po njemu Cabellu, ne predsjedniku. Naravno, kad je A. Scott Fenney, Esq., nedugo nakon devet ujutro sljededeg dana stigao u zgradu Savezne uprave Earle Cabell u Commerce Streetu, nije znao tko je bio Earle Cabell ni zato su ovu dosadnu dvadesetjednokatnu zgradurinu nazvali po njemu. Znao je samo da ne eli biti u Earleovoj zgradi tog dana i da mu je jedino bitno da nagovori svoju klijenticu da prizna krivnju i zatim nestane bez traga. Iziao je iz dizala na petom katu, gdje se nalazio pritvor. Nakon to je proao kroz detektor metala i nakon to mu je pretraena aktovka, doekao ga je crni uvar. Scott Fenney za Shawandu Jones. Vi ste joj odvjetnik?

Scott je oajniki elio povikati, K vragu, nisam, nisam njezin odvjetnik! Umjesto toga je samo kimnuo glavom. uvar gaje poveo uskim hodnikom do male prostorije u kojoj se nalazio samo jedan metalni stol i dva metalna stolca. Scott je uao i zurio u gole zidove, dok se vrata nisu otvorila i ula jedna crnkinja, sa sobom donosedi neugodan miris tijela koji je ispunio prostoriju kao gusti dim. Odmjerila gaje od glave do pete, objema rukama prekrila usta i nekoliko puta silovito kihnula. Tad je rekla: Ti si odvjetnik? Da, jesam. Shawanda Jones je imala dvadeset i etiri godine, ali je izgledala mnogo starija. Bila je niska, Scottu tek do ramena. Kosa joj nije bila ni kovrava, ni ravna; bila je smea, malo preko uiju, i inila se mekom, iako oito ved danima nije bila poeljana. Oi su joj bile bljedoudkasti ovali s velikim smeim sreditima, ali su se inile daleke i prazne. Koa ispod oiju bila je tamnija od ostatka njezina lica, koje je bilo bronano, glatko i svjetlucavo od tankog sloja znoja. Nos joj je bio uzak, a usne tanke. Tijelo je izgledalo mravo, ali skladno ispod vredaste ute zatvorske odore. Lice joj je bilo etvrtasto, s naglaenim jagodi-nim kostima. Bila je privlana, ali nekod je zacijelo bila lijepa. Podsjedala je Scotta na Halle Berry u ne ba najboljem izdanju. U veoma loem izdanju. Scott tog jutra nije nosio naoale; nimalo nije mario hode li ga ova klijentica smatrati pametnim. I nije joj pruio ruku, iako se s novim klijentima uvijek rukovao: Dan Ford je Scottu na samom poetku njegove karijere odvjetnika objasnio da odvjetnik ima samo jednu priliku ostaviti dobar prvi dojam na novoga klijenta, i zato klijenta mora uvijek gledati ravno u oi i vrsto se rukovati s njim, to de, rekao je Dan, dati osjedaj izravnosti i potenja, pa de klijent biti manje sklon sumnjati u raun za pravne usluge. Umjesto toga, u strahu da bi mu njezina ruka jedna od dvije u koje je netom kihnula kao da ima upalu pluda mogla prenijeti neku zaraznu bolest, Scott je svojoj novoj klijentici pokazao da sjedne. Ali ona nije sjela. Hodala je. Hodala je sjedne na drugu stranu prostorije i natrag. Naprijed-natrag, unedogled, trljajudi ruke kao da je u sobi hladno a ne toplo, i drobedi prste kao Consuela dok moli krunicu. Pogled joj je strelovito lutao po

prostoriji. Noge kao da joj nisu bile usklaene i nekontrolirano su se trzale. Na pola puta natrag prema njemu, iznenada se previla u struku i zajeala. Je li vam dobro? Prostenjala je. Grevi. Kao i vedina mukaraca u situaciji kad ena govori o mjesenici, Scott nije znao to bi joj odgovorio. Stoga je rekao: Moja ena ima jake greve svaki mjesec. Izmeu dva uzdaha, odgovorila je: - Ne od ovoga. Nakon kratkog vremena, grevi kao da su popustili, i ona je nastavila hodati. Scott je sjedio, izvukao posjetnicu iz depa i gurnuo je na njezinu stranu stola. Pri sljededem prolasku po kraj stola, naglo je izvukla stolac, sjela i buno spustila ruke na stol. Scott je zamijetio tamne toke na unutranjoj strani njezinih podlaktica, kao da se netko namjeravao igrati spajanja tokica, ali ih nije spojio. Zatim se sjetio: ona je ovisnica o heroinu. Podigla je njegovu posjetnicu palcem i kaiprstom i drala je ispred lica. to znai ovo A? - upitala je. - Nita. - Zar ti je ime slovo? Scott nije elio razgovarati o svom imenu. elio je obaviti to mora i vratiti se u svoj ured na ezdeset i drugom katu tornja Dibrell, gdje je i pripadao. Gospoo Jones, ja sam Scott Fenney. Sud me je postavio da vas zastupam. Optueni ste za umorstvo, savezni zloin jer je rtva bila savezni slubenik. Budete li proglaeni krivom, mogli biste biti osueni na smrt ili doivotni zatvor. Upravo zato elim s vama razgovarati o tome da priznate krivnju za manji zloin. Mogli biste izidi za trideset godina.

Naglo je ispruila ruke i zgrabila Scottova zapeda. Instinktivno je ustuknuo pred eninim divljim oima, ali bila je jaka za svoju visinu i vrsto ga je drala. Rekla je: Nabavi mi fiks, molim te. Nisam spavala dva dana! - Fiks? - Heroin! Strano mi treba! - Mislite drogu? Ne, ne mogu to uiniti. - Mislila sam da si moj odvjetnik! - Zar su vam odvjetnici nabavljali dop? - Za seks. Hajde, popuit du ti ga odmah sad! -Ne! Skoila je na noge i nastavila hodati. Scottu je trebala minuta da se pribere. Imao je korporacijske klijente koji su mu nudili mito kako bi unitio optuujude dokumente, potkupio krivo-kletnike, prikrio prevare i falsificirao spise, ali uvijek su to bili otmjeno odjeveni i dobro obrazovani bijelci i nijedan od njih mu nikad nije ponudio oralni seks! Kad se oporavio, Scott je rekao: Kao to sam rekao, moete priznati krivnju i... - Da kaem da sam to napravila? - Da, ali ne s namjerom da ga ubijete. Zastala je i netremice ga promatrala s rukama na bokovima i nevjericom na licu. - Kae mi da kaem da sam ga ubila? Zar ne eli znati jesam li? - Ovaj, da, naravno. - Naslonio se. - Recite mi to se dogodilo? Mahnula je rukom prema praznom stolu. - Nede nita zapisati? Scott je posegnuo u svoju aktovku i iz nje izvukao uti pisadi blok i crnu kemijsku olovku. - Recite.

Shawanda Jones, prostitutka, nastavila je koraati i svom odvjetniku ispriala injenice dogaaja subotnje nodi, 5. lipnja. - Radile smo na Harry Hinesu... Avenija Harryja Hinesa, nazvana po dalakom naftau, poinje sjeverno od sredita grada i protee se do poslovnog sredita, kao, kako kau, kulturno raznolik koridor od sjevera prema ju gu. Na tom komadu plonika moete dobiti najbolju medicinsku skrb u dravi u ak etiri bolnice, stedi diplomu Medicinskog fakulteta na Sveuilitu Texas, kupiti visoku modu i otmjeno pokudstvo u Market Centru ili prodi jeftinije u trgovini vojske i mornarice, igrati golf u ekskluzivnom golf klubu Brook Hollow, probati veliko mnotvo jela etnikih kuhinja, jeftino kupiti rabljene automobile, nezakonite droge, falsificirane osobne iskaznice i lane dizajnerske torbice, uivati u topless i strip-tiz-klubovima i salonima s nagim plesaicama, prespavati u sklonitu za beskudnike Vojske spasa, napraviti pobaaj, ili pokupiti prostitutku. - Tko je to mi? -Ja i Kiki. - Kako se ta Kiki preziva? - Otkud znam? To joj ak ni nije pravo ime. - Koliko je bilo sati? - Deset, moda. - Naveer? - Shawanda ne radi jutarnju smjenu. - Koliko... -Je 1' ti hode da ti ispriam kako je bilo il' nede?

Scott je podigao ruke u znak predaje. Shawanda Jones nastavi svoju priu, krajnje uznemirena i uzbuena, mahnito mlatarajudi rukama. - Uglavnom, osjedale smo se dobro i super izgledale, ja s plavom, a Kiki s crvenom perikom. etkale smo, mukarci su prolazili u autima, zvidali, vikali, To, mala, popui ovo! Crnci, Meksikanci, oni samo gledaju, ne mogu si priutiti 'vako fine cure kao to smo mi. Mi ekamo bijele deke u vel'kim autima. Sviamo im se jer nismo tamne i jer smo u kondi - ja i Kiki, mi vjebamo uz kasete skoro svaki dan, ba smo si nabavile novu, The Firm?. S budicama. Vidi ovo. Podigla je kratki rukav zatvorske odore, savila desnu ruku i napnula bicepse, pokazujudu impresivnu nabreklinu za jednu djevojku. Super, ovisnica o heroinu koja nabija miide. - Dakle, bilo je moda deset i pol, kad je neki bijeli deko u mercedesu, onom od onih crnih sa zatamnjenim prozorima, stao pokraj nas, spustio prozor i odmjerio nas. Znale smo da de jednu pokupit'. Rekao je, Plavuo, ulazi. E sad, Shawanda ne ulazi tek tako kad joj muterija kae da ue, pa sam najprije prila autu, nagnula se kroz prozor, a unutra je smrdilo kao u tvornici whiskeya. Rekao je da de mi platiti tisudu dolara za cijelu nod. A ja njemu, Pokai mi lovu. To sam pokupila iz onog filma, zna? Izvukao je smotak novanica velik da ugui konja pa sam ula, skoro sam skliznula na pod, u konoj suknji na konom sjedalu. Pruio je ruku, epao me za sisu i upitao, Jesu li prave? Rekla sam, Dragi, sve je na Shawandi pravo. Naglo je zastenjala, uhvatila se za trbuh i ponovno previla u struku. - Sranje! Dugo je ostala u tom poloaju. Scott je esto patio od greva u nogama dok je igrao nogomet i, ovjee, nekad su doista strano boljeli. Stoga je na odreeni nain suosjedao s njom. Svejedno je pogledao na sat i pomislio na naplative sate koji nede biti napladeni i poelio da ona nastavi s priom. Naposljetku su se grevi smirili i Shawanda se uspravila i ponovno poela nezaustavljivo govoriti.

- U svakom sluaju, odvezli smo se. Mislila sam da demo u motel. Umjesto toga, otili smo u Highland Park, tako je pisalo na tabli. Nikad nisam bila u Highland Parku - crnkinja zna da to nije pametno. Brzo smo stigli do najvede proklete kuderine koju sam ikad vid'la, kroz velika dvorina vrata, iza visokog zida, do stranjeg dijela kude. Izili smo iz auta, ula sam za njim u kudu, lijepo mjesto. Pit'o me 'odu li to popiti, pristala sam. Mislila sam, bijelac s 'vak'om kudom i parama, i uz to zgodan -to radi sa Shawandom?

O'li smo na kat, u krevet, i s'vatila sam zato. Popeo se na mene i poeo raditi, kae, Svia ti se? Ja, naravno, kaem, Oh, da, duo, tako si velik. Muterije vole uti ta sranja. Onda on kae, Reci mi ponovno, cmugo, svia ti se moj bijeli kurac? E sad, ja ba ne volim da me itko zove crnugom, ali za soma dolara ne kaem nita osim, Oh, da, duo. Onda me on oamari, jako, kae da je sa svojim enskama uvijek grub. E pa, Shawandu nede nitko amarati. Opalila sam tog bijelog deka u gubicu, sruila ga sa sebe i s kreveta, skoila i rekla, Sa Shawandom nede biti grub, mljekoliki! Ponovno je navalio na mene, opako, pa sam ga ogrebala po licu i odvalila mu jednu pravu, BAM! iroko je zamah-nula lijevom pesnicom. Ravno u oko. Sruili smo se na krevet i on me ponovno udario, ovaj put akom, ba ovdje. Sad je pokazivala na lijevi obraz, na kojem se jasno vidjela modrica. Ali sam mu ja zabila koljeno u jaja, pa je pao i poeo me psovati: Prokleta crna kuko! Zgrabila sam svoje krpice, svojih tisudu dolara, kljueve njegovog auta, odvezla se natrag Kiki i ostavila auto. I to je bio zadnji put da ste vidjeli Clarka McCalla? Zar se tako zove? Da. Bio je sin senatora Maka McCalla. Izraz lica nije joj se promijenio. Ta ne bi razlikovala Maka McCalla od Mickeya Mousea.

 Zadnji put kad sam ga ja vidjela, gospon Fenney, valjao se po podu, drao za intimne dijelove i psovao me kao koija. Te nodi je ubijen. Policija ga je pronala u nedjelju, nagog na podu u spavadoj sobi, pogoenog u glavu jednim metkom, iz neposredne blizine, a uz njega je bio pitolj kalibra dvadeset i dva, s vaim otiscima. Sigurno mi je ispao iz torbice. Znai, pitolj je va? Cura koja radi na ulicama Dallasa mora nositi oruje. Ali vi ga niste ustrijelili? Nisam, gospodine, gospon Fenney. Neduni ste? - Jesam, gospodine, gospon Fenney. I nedu priznat' nikakvu krivnju. - Ali, gospoo Jones... - Gospoa Jones je moja mama. Zovi me Shawanda. I nedu priznat' krivnju. A to je s jamevinom? Kad du odavde? Uasno mi je potrebno malo... - Dopa? - Gospon Fenney, gleda me kao da sam obino bezvrijedno smede, ali nikad nisi bio gdje sam ja bila. Scott je uzdahnuo. Ovo nije ilo kao to je planirao. - Provjerit du kad je sasluanje glede jamevine, ali nemojte raunati da dete s optubom za umorstvo biti puteni iz pritvora. A ako sud i dopusti jamevinu, iznos de biti visok. Imate li ikakvu imovinu? Pljesnula se po stranjici. Ovo ovdje je Shawandina jedina imovina. - Dobro dupe vas nede izvudi iz zatvora. - U nekim okruzima hode. - Mislio je da se ali, ali se ona nije nasmijeila. - Znai da du biti zatvorena do suenja? Gospon Fenney, moram vidjeti svoje dijete!

- Imate dijete? - Ime joj je Pajamae, ima devet godina. Scott je prislonio olovku uz blok. - Kako se to pie? - P aj a-m a e. Pa-shu-may. Ime je francusko. - Gdje je ona? - Naa kuda je dolje u stambenom naselju. Ved smo bile u ovakvoj situaciji, ali samo na nekoliko dana. Uvijek joj kaem, Da nisi nikome otvorila vrata, curo. - Da li se Kiki brine za nju? - Ne, gospodine, gospon Fenney. Kiki, ona ivi s mukarcem. A ja u svoju kudu ne putam nijednog mukarca koji bi mogao povrijediti moju Pajamae. Louis, on pazi na nju, odnese joj namirnice, provjeri je li u redu. On joj je kao ujak, iako nije. Scott je gurnuo blok i olovku na sredinu stola. - Zapiite svoju adresu... i Louisov telefonski broj. Shawanda je prestala koraati, sjela, uzela olovku u lijevu ruku i poela pisati, ali joj se ruka tresla kao u starice s drhtavicom. Scott je shvatio nelagodu tog trenutka. I moja kderka je ljevakinja. Zastala je i zagledala se u svoju ruku. Nakon jednog trenutka, prestala je pisati, odloila olovku i pogledala Scotta vlanim oima. Gospon Fenney, droga, jednostavno me ima. Zatim se previla u struku i povratila. Dan Ford je telefonirao kad je Scott stigao u ured svog starijeg partnera i skljokao se na sofu kao vreda cementa.

Dan je govorio u slualicu: Naravno da podupiremo va ponovni izbor, guverneru. Vae je dobro vodstvo poslovnoj zajednici dalo sve to smo od zakonodavstva traili bez novih poreza, reforme krivinog zakonika... Da... Da... Dobro, vidimo se sutra. Dan je spustio slualicu i zapanjeno odmahnuo glavom. Taj deko nije mogao pronadi naftu na Exxonovoj crpki. -Dug uzdah. Ali je guverner. Naposljetku se usredotoio na Scotta. Je li pristala? Nije. Ne eli priznati krivnju. Znalako kimanje glavom. - I mislio sam da nede. Scott se pripremio na jednu od Danovih tirada protkanih prostotama, ali se njegov stariji partner uopde nije inio uzrujan. to da uinim? Unajmi zamjenu odgovorio je Dan. Da unajmim zamjenu? Da, unajmi kriviara koji de je zastupati umjesto tebe. To je obina matematika raunica, Scotty. Dan, o emu dovraga govori? Dan je ustao i priao ploi postavljenoj na zidu ispod glave losa, rastvorio drvena vrataca i uzeo flomaster. Piudi dok je govorio, rekao je: Recimo da sluaj zahtijeva tisudu odvjetnikih sati, u najgorem sluaju. Odvjetnika kriviara ne govorim o nekom tko je diplomirao summa cum laude, govorim o bilo kome s dozvolom platit demo pedeset dolara na sat... - Pedeset dolara na sat? Mi napladujemo stotku po satu rada svojih ljetnih praktikanta. - Oni su najbolji na svojim godinama. Ja govorim o onima koji su medu najgorima, Scotte, o nekome kome je potrebno pedeset dolara po satu. Dakle, tisudu sati po pedeset dolara, to je tvrtki troak od pedeset tisuda dolara.

Scott je znao da je njegov stariji partner dobro razmislio o ovome, jer se Dan Ford nije lako rastajao ni od pedeset centi, a kamoli pedeset tisuda. Bio je odvjetnik koji je raunao dobit koju tvrtka stvara na svakom stroju za fotokopiranje - pedeset centi po stranici - i dobro se pobrinuo da kopirke rade od nula do dvadeset i etiri, i da izbacuju papire i dodaju gotovo milijun dolara godinjem zavrnom raunu tvrtke. Ford Stevens je podizao cijenu svega u svojim uredima, ivog i neivog, i zaraivao na svakom suradniku, vjebeniku, tajnici, daktilografu, kuriru, kopirki, faksu i telefonskom pozivu. A Dan Ford je kontrolirao sve i svakoga. Govorio je: Ali to tebi oslobaa tih istih tisudu odvjetnikih sati za rad s naim klijentima platiama po cijeni od tristo-pedeset dolara po satu. To je tristopedeset tisuda dolara prihoda tvrtki. Oduzmi onih pedeset tisuda koliko demo platiti branitelju okrivljene, i tvrtki jo uvijek ostaje istih tristo tisuda, na prama gubitku od svih tristopedeset tisuda bude li na sluaju morao raditi ti. Scottu se raspoloenje poelo popravljati. - Hode li Buford pristati na to? - Naravno. Prije nego to je Savezni sud dobio ured javnog branitelja, stalno su imenovali nas. Unajmljivanje zamjene za velike je tvrtke standardni postupak. - Dan je slegnuo ramenima. Uz to, to je situacija u kojoj svi dobivaju: ona dobiva odvjetnika koji je s krivinim pravom upoznat bolje od tebe, a ti se rijei nje. Dan je zatvorio vrataca ploe za pisanje i rekao: - Poznaje li nekog jeftinog kriviara? * RO ERT HERR N, OD JET IK, pisalo je na ploi na proelju zgrade, jer je kudevlasnik bio previe krt zamijeniti slova koja su otpala. Nema veze, bila je to jedina ploa na engleskom, i vedina ljudi u ovome dijelu grada ionako je nije mogla proitati. Ured ovog odvjetnika nije se nalazio u najboljem dijelu grada; nalazio se u usranom sreditu Istonog Dallasa. On je bio ulini odvjetnik; stoga je i njegov ured bio na ulinoj razini.

esto bi doao i zatekao nekog kako spava pred ulazom. Nikad ih nije budio udarcima nogom, kao to su to inili vlasnici drugih trgovina u ovom dijelu grada. I nikad nije zvao policiju, to bi bilo monu mentalno tradenje telefonskog poziva; policija je odravala mir samo u onim dijelovima grada koji su bili vani. Jednostavno bi ih prekoraio i uao u odvjetniki ured Roberta Herrina, Esq. Njegova profesionalna adresa bio je prostor od devet sa est metara, jedna prostorija i minijaturni zahod, smjetena izmeu meksikog bara i korejske trgovine krafnama; krafne je jeo za doruak, a pivo pio za veeru. Krov je curio, ploice na stropu posve su izblijedjele, i itav je prostor smrdio po vlazi. Linoleum na podu bio je napukao i u kutovima podignut kao cipele patuljaka. Njegov radni stol bio je metalan, jednako kao i stolac, ali je stolac bio na okretanje i imao lijepo podstavljeno sjedalo. Sredom, prilino je dobro tipkao jer ne bi mogao platiti tajnicu. I ovdje je Robert Herrin, odvjetnik, krpao lovu za zakonit ivot zadnjih jedanaest godina, zastupajudi one lanove drutva koji u odvjetnikim tvrtkama u sreditu grada ne bi proli ni pokraj uvara na ulazu. Bio je inventar u ovom kvartu Istonog Dallasa bio je advokat jednako kao to su inventar bili i onaj bar i trgovina krafnama. Tanki zidovi njegovoga ureda dali su mu priliku da naui nekoliko stranih jezika, iako je znatno bolje znao panjolski nego korejski, vjerojatno zato to je, kad ne bi bio u uredu, najede bio na bilijaru u susjednom baru. U pravilu, Anglos nisu bili dobrodoli u meksikoj pivnici. Ali Senor Herrin, el abogado, uvijek je bio dobrodoao, bududi da su vlasnik, anker, konobarice i vedina muterija bili njegovi klijenti. A to je imalo i dodatnu pogodnost, pa u staklima njegovog izloga nije bilo rupa od metaka. On je bio odvjetnik kojemu se odlazilo kad su bili uhideni muevi, djeca ili brada i sestre, i to ili zato to se prema njima odnosio s potovanjem, ili zato to je ponudio prihvatljiv plan pladanja. esto bi otvorio vrata (prekoraivi preko ranije spomenutog pijanca koji bi spavao ispred njih) i na podu zatekao novanice od pet i deset, a povremeno i dvadeset dolara, s porukama uz svaku, kako bi svaku mogao pripisati tonom klijentu.

Nije to bio ivot o kojemu je sanjao na pravnom fakultetu. Zazvonio je telefon. Ako je iskustvo ikakav pokazatelj, Bobby Herrin de se veoma brzo voziti u Okruni zatvor kako bi platio jamevinu za nekog od svojih redovitih klijenata. Posegnuo je za slualicom. SEDAM Bobby Herrin se osjedao kao odvjetnik u sudnici izvan grada. Stajao je u predvorju kluba Downtown, smjetenom na vrhu tornja Dibrell i bez konkurencije najotmjenijem restoranu u sreditu grada, i promatrao najbogatije mukarce u Dallasu kako pristiu na ruak, u pratnji svojih odvjetnika nalik pratnji repera. To su bili odvjetnici koji su imali najvede odvjetnike tvrtke u gradu, koji su napladivali tristo, etiristo, moda i petsto dolara po satu - Bobby bi petsto dolara zaradio u dobrom tjednu - i koji su nosili vunena odijela, ukrobljene koulje, svilene kravate i cipele koje je ulatio crnac u prizemlju. Sve na Bobbyju kupljeno je prije mnogo godina na rasprodajama i bilo nainjeno od poliestera, uz iznimku njegovih cipela, koje nisu bile ulatene ved mjesecima. Protrljao je desnu cipelu o lijevu nogavicu hlaa i ponovio taj isti pokuaj kako bi cipelama povratio neto nalik sjaju, i s drugom nogom. - Bobby! Okrenuo se i doekao ga je najsjajniji osmijeh na najzgodnijem licu koje moe zamisliti, licu prijatelja za kojega je nekod navijao i divio se, zavidio mu i slijedio ga kao groupie djevojka neke rock zvijezde - i kojeg je volio kao brata. Scottyja Fenneya. Bobby nije vidio Scottyja jedanaest godina i sad je morao odoljeti porivu da zagrli svog biveg najboljeg prijatelja. Rukovali su se. - Drago mi je da si uspio dodi rekao je Scotty. - Nisi dugo ekao, zar ne, kompa? Bobby je odmahnuo glavom. Ali, zapravo, dugo ga je ekao. Stigao je prije petnaest minuta, parkirao u podzemnoj garai i odvezao se ekspresnim dizalom do samoga vrha zgrade. To ga je podsjetilo da izvue parkirnu karticu iz depa koulje.

 Potvruju li ih? Ako ne, deset dolara za parkiranje de tog dana Bobbyja dovesti skoro do bankrota. Ali Scotty nije odgovorio; odmjeravao je Bobbyja od glave do pete, kao da pokuava smisliti neki kompliment njegovoj odjedi. Naposljetku je odustao i pljesnuo Bobbyja po ramenu. Doi, idemo jesti. Scotty ga je poveo niz kratki hodnik do efa sale. Jedan je zid bio galerija uokvirenih portreta klupskih osnivaa i lanova Odbora, prolih i sadanjih, pravi album Tko je tko u Dallasu. Ah, gospodine Fenney, zadovoljstvo nam je vidjeti vas danas - s uvjebanim je osmijehom rekao sredovjean Hispano-amerikanac, kao da mu je Scottyjev dolazak uljepao dan. Bio je pristao, uredno razdijeljene i zalizane kose, a lice mu je bilo glatko i smee, svjee obrijano s tankim bridima. Oko njega je lebdio miris losiona nakon brijanja. Bio je odjeven u tamno odijelo, tamnu kravatu, i bijelu koulju. Mogao bi biti i lokalni latino pogrebnik. Pod rukom je imao dva jelovnika uvezana u kou. - Dvojica za ruak, gospodine? Da, Roberto. Bobby je slijedio Roberta i Scottyja kroz ulazna vrata u blagovaonicu osvijetljenu otmjenim svijednjacima, s prozorima od poda do stropa, oblogama od tamnog drveta, stupovima od tamnog drveta i stolovima od tamnog drveta, prekrivenim bijelim stolnjacima. Mladi tamnoputi mukarci u bijelim prslucima i crnim leptir-manama posluivali su stare bijelce. Roberto je pucnuo prstima svojim podreenima i pokazao na ae koje je trebalo napuniti i tanjure koje je trebalo odnijeti. Privlaan miris odreska sa ara, svjeih peenih kampa i ribe i simfonija srebrnog jedadeg pribora zdruena s kristalom i porculanom, Bobbyja su podsjetili na ono to je moglo biti da je njegov ivot u odreenom trenutku krenuo drugim smjerom. On je obino ruao u peenjarnici u kvartu, gdje jede za stolovima za piknik, iz papirnatih tanjura, s plastinim priborom.

Dok se Bobby osjedao kao Ralph Nader na sastanku Gospodarske komore, Bobby je prolazio blagovaonicom kao trkaka zvijezda na nogometnom igralitu, pozdravljajudi se i rukujudi sa svima pokraj kojih je proao - poznati Scott Fenney ulazak kojemu je Bobby nazoio nebrojeno puta u starim danima i s iste promatranice: iza Scottyja Fenneya. Bobby je prepoznao lica mukaraca koje je Bobby pozdravljao s poslovnih stranica novina. Ti su mukarci posjedovali Dallas zemlju, zgrade, poslove, i sve ostalo to je u gradu vrijedilo posjedovati. Scottyjevu je pozornost iznenada privuklo neto na drugoj strani blagova onice. Rekao je Bobbyju, Vradam se odmah, i priao stolu za kojim su sjedila etvorica mukaraca. Bobby je slijedio Roberta do stola uz prozor, kroz koji je Bobby mogao promatrati grad u kojem je proveo itav ivot. Roen siromaan u Istonom Dallasu, s roditeljima se preselio u unajmljenu kudicu blizu SMU-a onog ljeta prije nego to je krenuo u deveti razred kole. Njegovi su roditelji eljeli bolji i vot za svojega sina, ali s oevom pladom vozaa kamiona, nisu mu mogli priutiti privatnu kolu. Umjesto toga, njihov de se sin kolovati u sustavu javnih kola Highland Parka, jednako kao i sinovi najbogatijih ljudi u Dallasu. Bobby je upoznao Scottyja prve godine kad je doselio u Highland Park, dvojica zakupaca traila su slino smjetene prijatelje zakupci su u Highland Parku zauzimali drutveni poloaj tek stepenicu iznad meksike posluge. Bobby je postao Scottyjev vjerni sljedbenik, kao Robin Batmanov; i kako je Scottyjev drutveni ugled rastao sa svakom utakmicom, Bobby se lepao za svojim prijateljem i bio dobrodoao posvuda u Highland Parku, dok god je bio sa Scottyjem Fenneyem. Nakon srednje kole, Bobby je slijedio Scottyja na SMU. Scotty je dobio stipendiju za nogomet; Bobby je dobio studentski kredit. etiri godine kasnije, slijedio je Scottyja na Pravni fakultet. Ali, diploma pravnika njega nije dovela do boljeg ivota. Novac je u velikim odvjetnikim tvrtkama, a velike tvrtke uzimaju samo najbolje od najboljih, vrhunskih deset posto -Scottyje Fenneye, a ne Bobbyje Herrinse. itavo vrijeme studija, govorili su o tome da de se zajedno baviti pravom, ali su velike tvrtke dole i pozvale, i Scotty je odgovorio; i iznenada, poput teksake ljetne oluje koja izbaci pet centimetara kie i za tim naglo nestane,

Scotty je otiao. Po prvi put od svoje etrnaeste godine, vie nije bilo Scottyja Fenneya kojega bi Bobby mogao slijediti. Sad ved jedanaest godina, Bobby je lutao kroz ivot kao Mojsije po pustinji Sinaj, i pokuavao pronadi svoj put bez Scottyja. Ponekad bi ugledao svog starog prijatelja na drutvenim stranicama novina - gospodin i gospoa A. Scott Fenney na tom i tom drutvenom balu - i ponekad na poslovnim stranicama nova pobjeda u sudnici ili veliki posao pod vodstvom A. Scott Fenneya, Esq. Svaki put kad bi proitao neto o svom starom prijatelju, sjedanja bi se vratila i on bi se ponovno osjetio posve sam. Ipak, iako bez stvarne namjere, Bobby je za sebe stvorio svojevrstan ivot. Nije to ba bilo mnogo pomislio je upravo tog jutra kad je doao u ured i prekoraio pijanca na pragu, na poetku novog dana pladanja jamevine za narkomane u zatvoru, borbe protiv deloacija na J.P. sudu, korejskih krafni, meksi kih piva i bilijara u susjednom baru. No, tad je zazvonio telefon i pozivateljica se predstavila kao tajnica Scotta Fenneya. Kad ga je pozvala na ruak sa Scottyjem u Klubu Downtown, Bobby je pomislio da de morati nazvati 911 i zamoliti ih da ga spoje na defibrilator. Prihvatio je poziv, spustio slualicu, pogledao svoju odjedu i smjesta zaalio zbog svoje odluke. Sat vremena je etkao uredom, desetak puta odluio da de nazvati i otkazati dogovor za ruak, i desetak puta da nede. Kad je naposljetku parkirao staru impallu u garai ispod tornja Dibrell i kad ju je uvar pogledao i nasmijuljio se, znao je da se uvalio preko glave. Bobbyju Herrinu nije bilo mjesto u Klubu Downtown. Shvatio je da prstom lupka po stolu kao da alje hitnu poruku Morseovom abecedom. udio je za cigaretom, ali je gradsko vijede Dallasa zabranilo puenje na svim javnim mjestima. Oajniki je elio ustati i otidi, vratiti se u Istoni Dallas gdje je pripadao. Prokletstvo, zato je prihvatio poziv na ruak? Samo zato to ga je telefonski poziv Scottove tajnice uhvatio nespremnog, rekao je samome sebi, ali znao je istinu: elio je ponovno vidjeti Scottyja. Scotty mu je nedostajao vie nego njegove dvije bive ene.

Bobby je pogledom potraio Scottyja i ugledao ga nekoliko stolova dalje, kako se naginje i neto apde u uho mukarca ije je lice Bobby takoer prepoznao. Ono to mu je Scotty rekao veo ma je razveselilo mukarca. Ustao je i rukovao se sa Scottyjem, pljesnuo ga po leima, i umalo ga zagrlio. Scotty je priao Bobbyju sa irokim osmijehom na licu i sjeo mu suelice. - Poznaje Toma Dibrella? - upitao je Bobby. - Ja sam mu odvjetnik. Juer sam ga izvukao iz kripca. Doslovce. Scotty se nagnuo blie Bobbyju i apnuo: - Tom ima problema zadrati pimpek podalje svog platnog popisa. - Scotty, on je pladao igrae SMU-a i osudio nogometni tim na smrtnu kaznu! Tad si mrzio seronje poput njega. A sad radi za njega? Zato? Scotty se nasmijeio. Za tri milijuna dolara godinje honorara, Bobby, eto zato. Od tog je broja Bobby ostao bez daha: tri milijuna dolara. Najvie to je Bobby ikad uspio zaraditi bilo je bruto 27.500 dolara godinje. Nakon samo nekoliko minuta zajedno nakon jedanaest godina raz dvojenosti, ved je ponovno zavidio Scottyju na njegovom ivotu. Naravno, Bobby je imao vjerne klijente jedan mu je svaki tjedan donosio domade specijalitete, druga je svog nezakonitog sina nazvala po njemu i njegov novac u trgovini krafnama i pivnici nita nije vrijedio - besplatne krafne i pivo bile su jedine povlastice koje je njegov poloaj nudio - ali njemu je njegov najbolji klijent prole godine platio 500 dolara; Scottyju je najbolji klijent platio 3 milijuna. U svim dijelovima Dallasa u kojima se govorio engleski, novac je bila jedina priznata mjera odvjetnikovog uspjeha; shodno tome, samo se meu stanovnitvom panjolskog govornog podruja u Istonom Dallasu Robert Herrin Esq. nije smatrao totalnim gubitnikom. Njegov je um ponovno otvarao vrata depresiji. U takvom bi trenutku svakoga dana otiao u susjedni bar i ispio nekoliko piva Tecates, ali se sad Roberto pojavio s dvije ae ledenog aja, odloio ih na stol i zatim im rairio ubruse na koljenima, od ega se Bobby trgnuo - tamo gdje je on ruavao, kad bi ti se netko toliko pribliio, to je znailo da te eli olakati za novanik. Kad je Roberto otiao, Bobby je stavio dva sladila u

svoj aj, ispio pola ae i rekao: - Iznenadio me tvoj jutronji poziv, Scotty. Htio sam redi, poziv tvoje tajnice. Ali zna ti mene, nikad nisam mogao propustiti besplatan ruak. - Onda, kako si, Bobby? Bobby je prouavao Scottyja koji je sjedio u svom skupocjenom odijelu, ukrobljenoj koulji i dizajnerskoj kravati, izgledajudi kao princ Dallasa, i pitao se je li njegovog starog prijatelja zapravo imalo briga kako je Bobby Herrin. Obino se dogaalo, kad bi Bobby naletio na nekog starog kolegu s faksa koji je bo lje uspio u ivotu drugim rijeima, na svakog kolegu s faksa -da bi obojica osjetila nelagodu zbog susreta i smislila brzi bijeg. No, odavde nije bilo bijega. Stoga je Bobby rekao: - Scotty, kad ujutro ustane, misli li da de ti se tog dana dogoditi neto dobro? Scotty se kratko namrtio, a zatim slegnuo ramenima i rekao: - Da, valjda. - Zato? Scotty je ponovno slegnuo ramenima. - Uvijek su mi se dogaale dobre stvari. - Najbolji nogometa, najbolji student, najzgodniji, oenio se najzgodnijom navijaicom, postao bogati odvjetnik i ivi sretno do kraja ivota? Scotty mu je ponovno uputio onaj osmijeh od uha do uha. Tako neto. - Tono tako. -Da. - Zna, Scotty, nije svima tako. Ja se ne budim s pomilju da de mi se tog dana dogoditi dobre stvari. Budim se i pitam koja de mi se sljededa loa stvar dogoditi. Scotty je zurio u svoju au za vodu s jednakim izrazom koji je Bobby vidio na licima onih drugih kolskih kolega na koje je tijekom godina naletio, izrazom kukavne nelagode. Ali, sad je otiao predaleko da bi stao. Diplomirao si prvi u naoj klasi, Scotty. Ja sam samo diplomirao. Sjeda se onog starog kolskog vica? Kako zovu lijenika koji je diplomirao zadnji na godini? Lijenik. A pravnika koji je diplomirao zadnji na

svojoj godini? Rijetko. - Bobby je spustio pogled na srebrnu vilicu koju je prevrtao po ruci. Zapravo, to nije vic. Scotty nije odmah odgovorio, pa je Bobby podigao pogled, oekujudi da de ugledati 6hol, preziran osmijeh; umjesto toga, na licu svog starog prijatelja opazio je naznaku prave zabrinutosti. Scotty i Bobby su bili nerazdvojni na koledu i pravnom fakultetu: ivjeli su zajedno, uili zajedno, opijali se zajedno, ganjali djevojke zajedno (Bobby je dobivao one koje Scott ne bi elio), igrali koaricu i golf zajedno. Bili su kao brada, sve do onoga dana kad se Scott zaposlio za Ford Stevens s poetnom pladom od 100.000 dolara. Otad nisu nijednom razgovarali. Posao ti ne ide? - upitao je Scotty. Klijenti koje dobije zahvaljujudi oglasima u televizijskom vodiu ne pladaju tako dobro. Bobby je slegnuo ramenima i pokuao se osmijehnuti. Hej, ivot jednostavno, nije ispao kako sam elio. Scotty se uspravio na stolcu. - Bobby, kompa, ruajmo i porazgovarajmo o tome. Scotty je podigao prst u zrak i odmah se pojavio konobar. Bobby je pregledavao jelovnik s predjelima koja su kotala vir e od njegovog odijela, kad je uo snaan latino naglasak: -Gospodine Herrin? Pogledao je konobara, mladog Hispanoamerikanca, lijepo njegovanog, otmjenog dranja. Njegovo mu se lice inilo odnekud poznatim. Gospodine Herrin, Carlos je. Carlos Hernandez? Sjedate me se, prole godine? Bili ste moj odvjetnik? Posjedovanje bez namjere raspaavanja? Toliko je mnogo Bobbyjevih klijenata nalikovalo jedan drugome mladi mukarci, tamnoputi ili crnci i bili su optueni

za iste zloine posjedovanje zabranjenih supstanci, posjedovanje bez nakane raspaavanja, urota sa svrhom raspaavanja; bili su obini nikoristi korisnici uhvadeni u unakrsnoj vatri rata protiv droga. Ponekad se nekog odreenog klijenta sjedao po te-tovai - jasno se sjedao jednog klijenta po imenu Hector (urota sa svrhom raspaavanja) jer mu je itav gornji dio tijela bio jedna velika tetovaa, freska u ast Djevice Marije - ali, bududi da je ovaj ovdje Carlos bio odjeven od glave do pete, Bobby ga nije mogao razlikovati od Jorgea, Ricarda ili Lupea. Ipak je rekao: -Oh, da, Carlos. Kako si, ovjee? Jesi li ist? Veliki osmijeh od Carlosa i jo veda la: - Oh, da, gospodine Herrin. Nikad ne ostanu isti. - Dobar momak. Scotty je naruio losos, Bobby steak. Dok se Carlos udaljavao, Bobby je pokazao rukom na njega. - Moj najbolji klijent. - Cesto brani kriminalce? Bobby je kimnuo glavom. - Zastupam klasu sitnih kriminalaca. Tipovima kao to je Carlos ne trebaju zemljini planovi. - Radi na Saveznom sudu? - Da, otkad su svi zloini povezani s drogama postali savezni. Carlos se ubrzo vratio s njihovim jelima i oni su jeli, razgovarali i smijali se starim danima, starim prijateljima, dobrim vremenima i svojim obiteljima. Scotty nije znao da se Bobby dvaput enio i razvodio; Bobby nije znao da je Scottyjeva majka umrla i da Scotty ima kderku. I nakratko kao da su se vratili jedanaest godina unatrag i jo uvijek bili najbolji prijatelji. Ali, Bobby je znao da je samo Pepeljuga na balu s princom Dallasa, i da de otmjeni ruak i otmjeni klub ubrzo nestati, a on se vra titi u svoj usrani ured u Istonom Dallasu i ponovno ivjeti svoj usrani ivot, zastupajudi klijente kao to je Carlos.

Stoga je, pojevi svoj steak, gurnuo tanjur u stranu i rekao: -Scotty, hvala ti na ruku, stari. Bilo je zabavno, saznati to ima, i sve to. No, znam da me nisi pozvao ovamo samo kako bismo se ponovno vidjeli, ne nakon svih ovih godina. O emu je rije? Scotty se osvrnuo oko sebe, nagnuo prema Bobbyju i tihim glasom rekao: Buford me je postavio da zastupam kurvu koja je ubila Clarka McCalla. Bobby je umalo ispljunuo ledeni aj iz usta. - Sere. - Ne serem. Bobby Herrin moda i nije bio najbistrija arulja u kutiji, ali nije mu trebalo dugo da shvati o kakvoj je igri rije: Scott Fenney mu daje jo neto to sam ne eli. - eli joj unajmiti zamjenu? Scotty je kimnuo glavom. - Evo to predlaem. Jutros sam se naao s okrivljenom, Shawandom Jones, crnkinjom, prostitutkom, ovisnicom o heroinu Kriste, skoro mi se ispovradala na odijelo! Kae da ga nije ubila, ali sere - ubojstvo je poinjeno njezinim pitoljem. Kae da ju je McCall pokupio na Harryju Hinesu, ponudio joj soma dolara za cijelu nod, odveo je kudi, poeo je tudi, psovati i - glas mu se sad spustio do apta - nazivati onom rijeju na c. - Ponovno je govorio normalnim glasom. U svakom sluaju, tukli su se, ona ga je odvalila u jaja, uzela lovu koju joj je bio duan i kljueve njegovog automobila, od -vezla se natrag na Harry Hines i ostavila automobil. Policija je s pitolja skinula njezine otiske - ved je ranije bila privoena zbog prostitucije - i uhitila je sljededeg dana. Odbija priznati krivnju, eli suenje. Bobby, Ford Stevens ne moe zastupati kurvu! Bobby je kimnuo glavom. - Dobro. - to, dobro? - Uzet du je. Kolika je plada? - Pedeset po satu.

- Plus trokovi. - Kakvi trokovi? - Istraitelji, strunjaci forenziari, DNK testovi... - Dobro, ali nemoj pretjerivati. - Da, emu, ona je obina crnuga. -Ja to nisam rekao, Bobby. - Oprosti. Jeftin pokuaj. Kad je sasluanje glede zadravanja u pritvoru? - Sutra ujutro, u devet. Bit du tamo. Ustali su. Bobby je izvukao svoju parkirnu kartu. - Potvruju ih? Sportski klub nalazio se na zadnjem katu zgrade do tornja Dibrell, povezan uz nju klimatiziranim prolazom, tako da se Scott Fenney nije morao znojiti na putu do dnevne tjelovjebe u teretani. Vedina uredskih zgrada u sreditu Dallasa bila je povezana hodnicima ili podzemnim tunelima, klimatiziranim prolazima, tako da se odvjetnici, bankari i poslovni ljudi nisu morali uputati u vrudinu ili meu skitnice i prosjake koji su ulice u sreditu grada nazivali svojim domom; bila je to mudra praksa, posebice nakon to je jedan beskudnik prije nekoliko godina zaskoio policajca, oteo mu pitolj i ubio ga metkom ravno u lice, u ulici tono nasuprot zgrade McDonaldsa. Scott je upravo proao jednim takvim prolazom. Sad je bilo pola est i on je promatrao Dallas, tredi 15 kilometara na sat na kosini od deset stupnjeva pokretne trake za tranje. Osjedao se veoma posebnim. to za njega nije bio nov osjedaj. Scott Fenney bio je poseban itav svoj ivot. Njegov mu je otac, Butch, to rekao kad je Scott imao samo osam godina, kad je prvi put stavio jastuide na ramena i otkrio svoju nadarenost za klinaki nogomet. - Ima dar, Scotty - rekao je tad Butch. Kasnije je njegova majka rekla to

isto: - Ima dar, ali ne mislim na nogomet - rekla je. Nikad nije shvatio na to je tono mislila, a onda je umrla. No, ta ga je pomisao obuzela i rasla u njemu, njegovana u osam godina junakih nogometnih postignuda u srednjoj koli i na koledu; oboavatelji, uenici, navijaice, sponzori, treneri i izvjestitelji, svi su ga svakodnevno uvjeravali da je Scott Fenney doista poseban. To je postalo dio njega, kao i modra boja njegovih oiju. I nikad ga nije napustilo; samo je postalo jae, kroz tri godine na pravnom fakultetu SMU-a i jedanaest godina u Ford Stevensu. Ali sad, umjesto portskog talenta, novac je bio taj koji je Scotta Fenneya inio posebnim. Dovoljno novca da kupi velebnu kudu, ferrari, savren ivot pa ak i starog prijatelja. Po prvi put u dvadeset i etiri sata od suevog poziva, Scottove su misli bile bistre, raspoloenje dobro, a oi uperene u lea djevojke koja je trala na traci ispred njega, s velianstvenim du-pencetom koje se tek lagano treslo dok je silovito podizala noge, poput klipova. Scott je svrnuo pogled s njezine vrste stranjice i pogledao u zrcalo sa svoje desne strane; opazio je kako djevojka na traci iza njega odmjerava njegovo vrsto dupe. Pogledi su im se sreli i ona je trepnula, i u Scottovom se mozgu stvorio onaj opijajudi osjedaj muevnosti koji mu je poput narkotika protut-njao ivcima i ilama i osnaio mu miide. Povedao je brzinu na dvadeset kilometara na sat. Volio je biti poseban. Kad je Scott te veeri uao u njezinu sobu, Boo je ved bila u pidami i u krevetu, oslonjena na jastuke uz uzglavlje kreveta. Ruke je sklopila u krilu, glatko poeljane kose, umivenog ruiastog lica. Mirisala je na svjee jagode. Uz stolac je postavila jedan stolac, kao to je inila svake veeri prije spavanja, a na njega knjigu koju joj je Scott trenutano itao. Scott je uzeo knjigu i sjeo, protrljao oi i namjestio naoale. Gdje smo stali? - upitao je. Na broju est odgovorila je Boo.

Scott je otvorio knjigu i okrenuo je na stranicu na kojoj se nalazio esti amandman Ustava. Booina je uiteljica jednoga dana na nastavi spomenula Povelju o graanskim pravima, pa je Boo, naravno, eljela sve saznati o tim posebnim pravima za koja nije znala da postoje. Stoga je itao: U svim sudbenim progonima, okrivljeni de uivati pravo brzog, javnog suenja. - Podigao je pogled. - Sto misli da to znai? Da te policajci ne mogu zakljuati u zatvor i baciti klju. Tako je. I da ti ne mogu suditi u tajnosti. Znai, ako tvoja prostitutka ne prizna krivnju, na njezino suenje moe dodi svatko tko eli? Da. A ona nede. to nede? Nede priznati krivnju. Boo se nagnula prema njemu, razrogaivi oi. - Razgovarao si s njom? Jutros, u zatvoru. - Kakva je? Scott je slegnuo ramenima. - Mlada, ne ba obrazovana, nervozna, kae da je neduna. - Misli li da jest? Scott je odmahnuo glavom. - Ne. Ubojstvo je poinjeno njezinim pitoljem, a na pitolju su bili njezini otisci prstiju. - Imala je pitolj? -Da. - Sranje... hodu redi, vau! Ponovno se naslonila na jastuke, razmiljajudi, pa je on nastavio itati: - Uz nepristranu porotu. Zna li to znai nepristran? Odmahnula je glavom. A-a.

- To znai porotnike koji su poteni, bez predrasuda prema okrivljenom. Predrasuda znai mrnja prema ljudima samo zato to su drukiji od nas. Kimnula je glavom. - O tome smo razgovarali prole godine u koli tijekom afrikog festivala. Znai, ako netko mrzi crnce, taj ne moe biti u poroti tvojoj prostitutki. - Tono tako. - Kako moe biti siguran? - Potencijalnim porotnicima ima prilike postavljati pitanja prije nego to postanu porotnici. - Kakva pitanja? - Pa, u sluaju ove prostitutke, moe pitati imaju li predrasuda prema crncima ili prostitutkama ili ovisnicima o drogama. - Ali oni de redi da nemaju. - Nede ih pitati izravno; postavit de suptilna pitanja, kao, ovaj, jesu li ikad bili u kudi neke crne osobe? I promatrat de govor njihovog tijela, na primjer, ako bijelac sjedi pokraj crnca, da li se odmie od njega i slino. -Jesi li ti? Jesam li to? Jesi li ikad bio u kudi neke crne osobe? Ovaj, nisam. Ali ti nema predrasuda, zar ne? Ne, Boo, naravno da nemam. Imao sam prijatelje crnce, deke koji su igrali ragbi na SMU. Tko na primjer? Pa, Rasheed na primjer... i Leroy... i Veliki Charlie... Nasmijeila se. Tko je Veliki Charlie?

Sad se Scott smijeio. - Charles Jackson. Bio mi je desni bek. Zaustavljao je protivnike igrae za mene. Mnogo me je puta spasio na terenu... i nekoliko puta izvan njega. I svi ste bili dobri prijatelji? Scott je kimnuo glavom. - Da. Bio je super momak. Je li mrtav? Ne... Mislim da nije. Zato vie niste prijatelji? Slegnuo je ramenima. - On je otiao u profesionalne igrae. Ja na pravni fakultet. Izgubili smo kontakt. Kimnula je glavom. Znai crne klijente nema samo zato to ti ne zastupa ljude, nego korporacije. Tono. Pokazala je na knjigu. to je sljedede? Scott je ponovno poeo itati: Biti obavijeten o prirodi i razlogu optube, to znai da ti moraju redi zloin za koji te terete. Ubojstvo, to je zloin za koji terete tvoju prostitutku. Da. itao je: Biti suoen sa svjedocima koji svjedoe protiv tebe. To znai da optuba mora dovesti svjedoka da svjedoi na sudu protiv okrivljenika. Imati obvezatan proces priku pljanja svjedoka u. svoju korist. To znai da moe pozvati svjedoke da ti pomognu. Tvoja prostitutka moe pozvati ljude da kau da ona to nije uinila. Tono. Ako ikoga moe nadi. I imati pomod pravnog zastupnika u svojoj obrani. to je pravni zastupnik? Odvjetnik. - Tvoja prostitutka ima pravo na odvjetnika? - Da, ima. - ak i ako te ne moe platiti? -Da.

- Zato? - to, zato? - Zato te dobiva besplatno, kad ti svi drugi moraju platiti tristo pedeset dolara po satu? - Zna, George Washington i ostali oevi Amerike... zna za njih? Kimnula je glavom. Oni nisu mislili da bi bilo poteno da vlada nekoga optui za neki zloin, a da mu ne da odvjetnika koji de ga braniti. - Jer bi mogao biti neduan, a ako nema odvjetnika koji de dokazati njegovu nedunost, svejedno bi mogao u zatvor. - Tono... dakle, odvjetnik ne mora dokazati da je neduan, vlada mora dokazati daje kriv. A to je posao odvjetnika, Boo, da natjera vladu da dokae krivnju optuenoga bez ika kve dvojbe. - Znai vlada je dokazala da je tvoja prostitutka kriva? - Nije jo. I ona nije moja prostitutka, Boo. Ona je moja klijentica. - Ali, htio si da prizna krivnju, da kae da je to uinila. - Da, da prizna da je to uinila. - Tako da vlada ne bi morala dokazati da je kriva. - Tono. - Zato si joj onda ti potreban? Scott se nasmijuljio. - Pa, ja bih trebao... ovaj... hodu redi, sud dodjeljuje odvjetnika tako da ona, ovaj... Povelja o pravima kae da ima pravo na odvjetnika ak i ako je kriva i odlui priznati. Da bi bili sigurni da se potuju pravila. - I sudac je dodijelio tebe kako bi bio siguran da se u njezinom sluaju potuju pravila? - Da, ali ona ne eli priznati. eli idi na suenje pa sam unajmio zamjenu. Namrtila se. - Objasni. - Unajmio sam starog kolskog prijatelja da je brani na sudu.

 Zato? Zato to ja imam previe posla. Ti ima previe posla da bi natjerao vladu da dokae njezinu krivnju? Da. Zato pladam prijatelja da to uini umjesto mene. Kao kad bi ja platila prijateljici da napie zadadu umjesto mene? Tono tako... zapravo, ne ba tako. Ti mora sama pisati svoje zadade, Boo. Zato? Zato to bi to inae bilo varanje. Ali nije varanje ako si odvjetnik? Da... zapravo, ne. Hodu redi... zamreno je to, Boo. Pokazala je na knjigu. Ima li taj esti amandman jednu od onih stvari, kako si ono rekao da se zove, kla... kla... Klauzula? Da, klauzula. Kako to misli? Klauzulu da, ako je odvjetnik strano zaposlen, nema pravo na odvjetnika? Ne. Ali nema pravo na nekog odreenog odvjetnika, nego na odvjetnika. Bilo kojeg odvjetnika? -Da. ak i loeg odvjetnika? Scott je slegnuo ramenima. - Da. -Je li tvoj prijatelj dobar odvjetnik ili lo odvjetnik? Zapravo... ne znam. Je li jednako dobar kao ti? Scott se nasmijeio. - Nije.

 Znai sudac joj je dodijelio tebe za odvjetnika i ti si super odvjetnik, ali sad de dobiti tvog prijatelja, koji nije tako super? Pa, da. Ne mogu me svi imati za odvjetnika. Samo korporacije koje te mogu platiti tristopedeset dolara po satu. Tono. Uzdahnula je. To mi se ne ini ba neim super. -to? To pravo na traljavog odvjetnika. OSAM Sljededeg se jutra Scott vratio u zgradu Saveznog suda u petnaest do devet, nestrpljiv da se, predavi Shawandu Jones Bobbyju Herrinu, vrati svom savrenom ivotu. Ispred zgrade, zaskoile su ga televizijske kamere i izvjestitelji koji su mu gurali mikrofone u lice, izvikujudi pitanja. Probio se s nekoliko Bez komentara i uao u sudnicu. Dizalom se popeo na petnaesti kat na kojemu je zatekao Bobbyja ispred sudnice suca Buforda, u onom istom uasnom odijelu smrdljivom od dima cigareta. Uli su kroz visoka dvokrilna vrata i sjeli na klupu s ostalim odvjetnicima koji su ekali sasluanja, itanja optunica i presude svojim klijentima. Ved tri desetljeda sudac Samuel Buford predsjedavao je ovom sudnicom. Promatrajudi okupljene okrivljenike, raspaavae droge optuene za savezne zloine, crne i smee i nervozne te inovnike zloince, bijele i njegovane i posve ravnodune to se novac poreznih obveznika trati na tube protiv njih zbog pro nevjera poreza i vrijednosnih papira - a svi su se pitali hode li otidi kudi s uvjetnom kaznom ili u savezni zatvor s osudom na pet do deset godina - Scott je morao pomisliti na sve ivote koje je taj jedan sudac u ovoj sudnici promijenio. U sirovoj snazi, teko je pobijediti zakon. Sudski je podvornik prozvao prvi sluaj s popisa: - Sjedinjene Amerike Drave protiv Shawande Jones.

Scott je stavio naoale - u sudnici je uvijek nosio naoale - i on i Bobby su ustali, proli kroz pregradu i prili stolu okrivljene. Priao im je prepotentan odvjetnik, u srednjim tridesetima. - to je, Bobby, penje se u veliku ligu? - rekao je odvjetnik. Njegov je preziran osmijeh davao do znanja da je to rekao kao podrugljiv komentar, a ne kompliment. - Nisam znao da radi na ovom sluaju. - Samo pokuavam pomodi nedunoj graanki koju gazi pretjerano revni dravni tuitelj, Ray - odgovorio je Bobby bezizraajnim glasom. Ray se nasmijuljio i rekao: - Da, ba - a zatim je ispruio ruku prema Scottu. - Ray Burns, pomodnik dravnog tuitelja. Scott se rukovao s Burnsom i rekao: - Scott Fenney, Ford Stevens. - uo sam da je Buford odredio privatnog zastupnika za ovaj sluaj - rekao je Burns. Okrenuo je dlanove prema stropu i pogledao Scotta, Bobbyja i ponovno Scotta. - Onda, to je, pokuava se rijeiti okrivljene? - Ne, ne pokuavam. Pokuavam uiniti ono to je ispravno, angairati joj pravog kriviara. - Ispravno? - upitao je Burns s istim onim prezirnim osmijehom, koji mu je oito bio zatitni znak. - Meni to izgleda kao pravo izvlaenje. Ray Burns, pomodnik dravnog seronje, ratoborno se vratio za stol tuiteljstva. Dravni odvjetnici uvijek su svadljivi u odnosima s odvjetnicima velikih tvrtki kao to je Scott, jer njih velike tvrtke ne regrutiraju ravno iz kole: ako moe, uini; ako ne moe, predaje na faksu; ako ne moe predavati, zaposli se kod Uncle Sama. Bobby se nagnuo prema njemu i apnuo: - Burns je seronja. Nastoji dobiti to vedi broj osuda kako bi mogao napredovati do D.C.-a. Govnar je doivotno spremio nekoliko mojih klijenata, i to zbog posjedovanja. Naravno da je on to nazvao nakanom raspaavanja. Otvorila su se bona vrata i pojavila se neobina crnkinja u utoj zatvorskoj odori. Scott je nekoliko minuta netremice promatrao enu, prije nego to je shvatio daje to Shawanda. Juer je izgledala grozno; danas je

izgledala kao da umire. Onaj isti crni uvar dopratio ju je u sudnicu, dredi je pod ruku, gotovo je nosedi do Scotta. Kad je stigla, lice joj je bilo iskrivljeno od greva. - Dobro jutro, Shawanda. itavo njezino tijelo je drhtalo, treslo se i trzalo. Scott je umalo ispruio ruke i zagrlio je, da je ugrije kao to bi grijao Boo kad bi joj bilo hladno po izlasku iz bazena, ali ga je od toga u zadnjem trenutku odvratila pomisao da bi mu se klijentica mogla ispovradati na skupo odijelo. Odmaknuo se korak od nje. - Tko je on, gospon Fenney? - upitala je slabim glasom, pokazujudi na Bobbyja. - Bobby Herrin, tvoj odvjetnik. - Mislila sam da si ti moj odvjetnik. - Shawanda, ja zastupam korporacije, ne zloince... hodu redi, ljude optuene za krivina djela. Angairao sam ti pravog branitelja kriviara. - Neka svi ustanu! Odjeknuo je glas sudskog podvornika i svi su u sudnici ustali kad je sudac Samuel Buford uao kroz vrata iza sudake klupe. Bio je tipina slika saveznog suca: sijeda kosa, aristokratsko lice, naoale za itanje s crnim okvirima, i crna sudaka halja. Sjeo je za sudaku klupu, koja je bila na povienom, kao da eli naglasi ti krajnju mod zakona. Da bi ga pogledao u oi, Scott je morao podignuti glavu za otprilike dvadeset stupnjeva. - Sjednite - rekao je sudac. Prelistao je papire na svom stolu i pogledao preko naoala, najprije Raya Burnsa, a zatim Scotta, Shawandu i Bobbyja. Naposljetku je rekao: - Sjedinjene Amerike Drave protiv Shawande Jones. Sasluanje zbog zadravanja u pritvoru. Ponovno je pogledao Shawandu. - Gospoo Jones, je li vam dobro?

Upitao je to kao otac koji svoju malu kderku pita je li se ozlijedila pavi s bicikla. Shawanda je kimnula glavom i sudac se okrenuo prema odvjetnicima. - Gospodo, molim vas, predstavite se. Burns je rekao: - Ray Burns, pomodnik javnog tuitelja, za vladu. Zatim je Scott rekao: - A. Scott Fenney, odvjetniki ured Ford Stevens, za okrivljenu. Ako mi dopustite, asni sude, moja je tvrtka osigurala usluge gospodina Roberta Herrina, koji de preuzeti pravno zastupstvo okrivljene. Gospodin Herrin je uvaeni branitelj kriviar u Dallasu. Mnogo je iskusniji u ovakvim sluajevima od mene i okrivljenoj de modi osigurati kompetentniju obranu. Uz doputenje suda, traim da se povuem iz pravnog zastupanja okrivljene i da me zamijeni gospodin Herrin. Sudac je promatrao Scotta preko naoala za itanje; licem mu je preletio sarkastian osmijeh. - Na kraju ipak niste doista eljeli biti drugi Atticus Finch, ha, gospodine Fenney? Scott je znao da je najpametnije ne odgovoriti. Suev se osmijeh rasplinuo u izraz razoaranja koji je, iz nekog neobinog razloga, pogodio Scotta. Sudac je uzdahnuo i spustio pogled. Poeo je pisati po popisu sluajeva, slubeno zamjenjujudi A. Scotta Fenneya, Esq. Robertom Herrinom Esq. u ulozi branitelja okrivljene. Scott se osjedao kao klinac koji samo to nije iziao iz kolske kazne. Sudac je rekao: - Pa, bududi da gospoa Jones nema nita protiv... Shawanda Jones je protrljala lice, ali na koi nita nije osjetila. Nije spavala etrdeset i osam sati; elja za drogom drala ju je budnom itav dan i itavu nod. Nikad nije bila ovoliko dugo bez heroina od dana kad se navukla, i to ju je ubijalo. Bila je rastresena i nikako se nije mogla pribrati. Imala je zasljepljujudu glavobolju koja nije prestajala. itavo tijelo ju je boljelo. Svaki miid i koica u njezinom tijelu pulsirali su od boli, a koa joj je bila najeena od redovnih napadaja groznice. Oi su joj bile suhe i mutne kad je podigla pogled prema bijelcu koji je stajao s njezine desne strane, tom Robertu Herrinu Esq. Bio je nizak, trbuast, i mora da je kao djeak imao stra ne akne jer mu je lice bilo

puno oiljaka. Smeu kosu togjutra oito nije oprao. Bio je odjeven u najjeftinije odijelo koje je ikad vidjela na odvjetniku bijelcu - ta je prokleta stvar svjetlucala pod fluorescentnom rasvjetom! Bijela mu je koulja lagano poutje-la, a na okovratniku je nedostajao jedan gumb. Na kravati kao da je pisalo Rasprodaja u JCPenneyl Nedvojbeno, ona je vie zaraivala kurvanjem, nego on odvjetnitvom. Okrenula se prema bijelcu sa svoje lijeve strane, gospodinu Fenneyu. Visok, svjetlokos i zgodan, u tamnom odijelu s uskim prugama koje je na njegovim irokim ramenima pristajalo kao svilena haljina, svjeom bijelom kouljom s francuskim mane-tama, smeom svilenom kravatom i cjelokupnim izgledom bi jele inaice najopakijeg svodnika u crnakom naselju, odavao je dojam koji je govorio, Ja sam pastuh. Pastuh ili kljuse? Shawanda je imala dvadeset i etiri godine. S petnaest godina je napustila kolu, kad je zatrudnjela. Imala je samo devet godina formalnog obrazovanja. Ali, nije bila glupa. A njezino prethodno iskustvo s amerikim zakonskim sustavom nauilo ju je vanu lekciju, takvu koju nikad nede zaboraviti: bogat odvjetnik znai dobar odvjetnik; siromaan odvjetnik znai lo odvjetnik. Pogledala je suca i rekla: - Imam protiv! Scottovo se srce zaledilo kad su rijei crnkinje koja je stajala pokraj njega dole do njegovog mozga. Sudac je naglo podigao pogled. Oima je potraio Shawandine. Scott se okrenuo i bez rijei je promatrao, suspreudi poriv da zadavi ovu klijenticu koja odbija mirno nestati iz njegovog ivota. Molim? upitao je sudac. Imam protiv - rekla je Shawanda. Drhtavim je crnim prstom pokazala na Scotta. - Sue, ja sam neduna i elim da moj odvjetnik bude gospon Fenney. Sudac je energino skinuo naoale s lica i nagnuo glavu prema Scottu. Gospodine Fenney, zar niste razgovarali sa svojom kli-jenticom prije nego to ste od ovoga suda zatraili zamjenu zastupnika? Scott je proistio grlo. - Ovaj... nisam, gospodine.

 Moda ste trebali. - Sudac se ponovno okrenuo Shawandi. Zato? to zato? - Zato elite gospodina Fenneya za odvjetnika? - Sue, ja vjerujem u njega. Imam povjerenja u njega. Znam da moe dokazati da nisam kriva. Sudac se sad ponovno okrenuo Scottu. - Gospodine Fenney, okrivljena ima pravo na odvjetnika, dakle, odluka je njezina. - asni sude, smijem li nakratko porazgovarati s gospoom Jones? Sudac mu je kratko mahnuo rukom u pristanak. Scott je stao izmeu Shawande i suca, nagnuo se prema njoj i kroz stisnute zube proaptao: - Sluaj, dovraga, moja tvrtka angaira odvjetnika za tebe. Ja imam pametnijeg posla nego braniti te na sudu. Nedu biti tvoj odvjetnik. A ti sad lijepo reci sucu da je u redu da te Bobby zastupa. Scott se uspravio i okrenuo prema sucu. Sudac je podigao ruke. - Onda, gospoo Jones? Shawanda se ponovno okrenula prema Robertu Herrinu -Kljuse! - a zatim prema A. Scottu Fenneyu Pastuh! Pokazala je na gospodina Fenneya i rekla: elim njega. - Isuse Kriste! - Dan Ford je sad bio uzrujan. - Prokleta kurvetina dri ovu tvrtku za taoca! Scott se upravo vratio iz sudnice s loim vijestima. - Moemo li uloiti albu na postavljenje? - upitao je Scott. - Doavola, ne moemo! A ak i da moemo, ne bismo. To bi Buforda silno rasrdilo. Vie nikad ne bismo mogli kroiti nogom u njegovu sudnicu. - to da uinim?

Dan je promatrao svog tidenika, najboljeg mladog odvjetnika na kojega je u trideset i pet godina prakse naiao. Deko je bio roeni odvjetnik: pametan, pronicav, artikuliran, i imao je petlje napladivati klijentu astronomske iznose. Doivljavao ga je kao svog sina. - Neka Herrin ostane na sluaju, daj mu da obavi sav teak posao, napie sve saetke i sudske podneske, sve nastupe prije suenja - tako se tvrtkino ime nede pojaviti u novinama i na televiziji. I bez prokletih intervjua, pobrini se da Herrinu to bude jasno! A ti - uperio je prst u Scotta - ti radi s naim klijentima koji pladaju. Dan je pogledao na svoj runi sat i priao vjealici za kapute. - Obavjetavaj me to se dogaa. Ne elim nikakvih iznenaenja, Scotty. Scott je otiao, a Dan navukao kaput; danas je imao crno odijelo. Morao je na pogreb. DEVET Vedina stanovnika Highland Parka koji su poznavali Clarka McGalla, uvijek su pretpostavljali da de umrijeti mlad. Bio je divlji i nesmotren, u onolikoj mjeri koliku si moe dopustiti samo dijete ogromnog bogatstva. Sin srednje klase ne bi si mogao priutiti da profudka priliku za upis na najbolji koled i potom na pravni ili medicinski fakultet. Ali, Clark McCall se nije zamarao takvim razmiljanjima: imetak njegovog oca bio je vedi od 800 milijuna dolara. Dan Ford je sjedio u Ujedinjenoj metodistikoj crkvi u Highland Parku, smjetenoj na junom dijelu sveuilinog kampusa i ekao da pone pogrebna misa Clarku McCallu. Clarka je poznavao otkad se momak rodio, jer je Clarkovog oca poznavao etrdeset i dvije godine. Dan je upoznao Maka na prvoj godini na SMU, kad su obojica prisegnula istom bratstvu. Kad je Amerika zaratila s Vijetnamom i vlada novaila nove mladide u smrt, Dan Ford je odluio boriti se protiv rata u privatnom koledu i zatim na privatnom pravnom fakultetu. Karijeru odvjetnika nije ganjao iz

neke posebne ljubavi prema zakonu, nego iz osobitog straha da de umrijeti na nekom rii-nom polju deset tisuda milja od kude. I nije bio sam u toj bojazni: broj upisanih na pravne fakultete u Americi za vrijeme rata udvostruio se. No, jednom kad je njegova bududa karijera bila utvrena, Dan Ford je smislio put za uspjeh. Znao je da odvjetnici zarauju bogatstvo zastupanjem bogatih klijenata. Stoga je, dok se vedina brucoa opijala i evila, po prvi put slobodna od mama i tata, mladi Dan Ford poeo uzgajati budude klijente. Mack McCall bio je prvi na njegovom popisu. im bi ga vidio, znao si da de Mack daleko dogurati. To je iz njega jednostavno zrailo. Roen u Odessi, sin neotesanca, a i sam takav, Mack je bio zaruen za svoju srednjokolsku dragu, jedinu kderku potpredsjednika jedne naftne kompanije. Bududi mu je punac platio kolovanje na SMU. Ljeti je Dan radio za dalake pravne tvrtke, uedi odvjetniki posao. Mack je radio na naftnim buotinama zapadnog Teksasa. U to se vrijeme nafta prodavala za dva dolara po barelu; Mack je predvidio deset dolara po barelu. Ni on nije sanjao o nafti od pedeset dolara po barelu. Kad su diplomirali, Mack je znao kako crpsti naftu i to je jo vanije, gdje je crpsti. U etiri godine koleda, oznaio je svako plodno nalazite i suhu rupu u bazenu Permian. Svoju je prvu veliku buotinu pogodio onog ljeta kad su diplomirali. Kad je Dan diplomirao pravo, Mack McCall ved je vrijedio 20 milijuna dolara. Kao H. L. Huntu i drugim teksakim naftaima prije njega, Maku McCallu ubrzo je dosadilo ono to je u naftnom gradu mogao kupiti, pa se preselio u Dallas. A Dan Ford, Esq. dobio je svog prvog bogatog klijenta. Dan je sad promatrao kako senator Teksasa prolazi kroz gomilu okupljenu u crkvi kao da je pogreb njegovoga sina tek jo jedan predizborni skup, iako je nosio svoju inaicu oalodenog lica. Bio je zgodan mukarac, bujne sijede kose, kao i uvijek besprijekorno odjeven, mukarac za kojeg bi tinejderi rekli da je fuj, ali kojega su ene iz umirovljenikih udruenja smatrale neodoljivo privlanim.

U pozadini su tiho svirale orgulje, glasovi su bili prigueni, a Dan je sjedio u sredinjem redu crkve, na odlinom mjestu s kojega je mogao vidjeti tko je doao, a tko nije. Martha McCall, Mackova prva supruga i Clarkova majka, rano je dola i sjela u prvu klupu s ostalim lanovima obitelji. Izgledala je beskrajno stara u usporedbi s Jean McCall, ali tko ne bi? Martha je bila obiteljski karavan parkiran uz otmjeni sportski automobil. Danov karavan bio je parkiran uz njega; bila je gotovo njegovih godina i tako je i izgledala. Vjenali su se odmah nakon fakulteta i odmah dobili dijete, dodatno osiguranje da Dan Ford nede obilaziti Indoneziju zahvaljujudi Uncle Samu. Otkad se oenio, Dan je imao tri kratke ljubavne veze, ako se tako moe nazvati seks s pijanom tajnicom na sofi u njegovom uredu nakon boidne zabave, ali nikad mu nije palo na pamet da se zbog druge ene razvede od svoje supruge. Kao prvo, nije postojala nijedna druga ena koja je izrazila imalo zanimanja da postane njegova sljededa supruga; a kao drugo, njegova istinska ljubav oduvijek je bila njegova odvjetnika tvrtka. Na pogrebu Clarka McCalla pojavile su se politike zvjerke svih vrsta. Nisu doli iz alosti zbog preminulog, nego zato to je to bilo dobro za posao: direktori velikih tvrtki koji su trebali McCallov glas kako bi produili svoje posebne porezne olakice ili izuzede od neke tegobne odredbe o ouvanju okolia; lanovi Kongresa koji se nisu usuivali naljutiti najmodnijeg ovjeka u Senatu; potpredsjednik jer su bile prisutne kamere televizijskih mrea; lanovi Kabineta koji su se nadali biti u McCallovoj administraciji; i suci - suci Okrunog suda koji su eljeli postati suci Vrhovnog suda, a takva su promaknuda zahtijevala potvrdu Senata. Pogreb Clarka McCalla okupio je zbirku nacionalnih likova iz politikih i poslovnih krugova kakvu je Dallas rijetko imao prilike vidjeti. Kad si glavni favorit za sljededeg predsjed nika, ljudi dolaze na pogreb tvog sina. Na pogreb su dole i deurne posjetiteljice svih pogreba, stare dame iz Highland Parka, prisjedajudi se kako je Clark bio zgodan kao djeak. Uzvanici na pogrebu bili su prijatelji obitelji, ne Clarkovi prijatelji. Dolo je nekoliko mladida Clarkovih godina, i sami sinovi velikog bogatstva koji de svojim roditeljima zauvijek biti

teret. Ali nije dola nijedna djevojka. inilo se da Clark nije imao nijednu prijateljicu koja bi tugovala zbog njegove smrti. Ba kao to ni Danov vlastiti sin na svom pogrebu nede imati nijednu prijateljicu; nedavno je priznao da je homoseksualac. Sam Bog zna, Clarkova heteroseksualnost nikad nije bila upitna. Koliko je samo puta senator nazvao Dana usred nodi da bi izvukao Clarka iz zatvora u Highland Parku? Jednom mjeseno, otprilike, dok je Clark pohaao koled na SMU i desetak puta otada. Pio je, mrkao, evio definitivno, Clark McCall je uivao u ivotu. Sredom, deko je bio dovoljno razuman da se potrudi da bude uhapen u Highland Parku, gdje je novac bio vaan. Svedenik je stao za govornicu, okupljeni su sjeli i pozadinska glazba utihnula. Svedenik je govorio o Bogu i nebu i miru, o tome kako je Clark na boljem mjestu; dobri je propovjednik prodavao vjenost, ali Dan Ford nije nasjedao. Ovo ovdje i ovo sad jedino je to imamo. Ne treba ekati na ono poslije. Ono to eli, mora zgrabiti ovdje i sad. Nakon deset minuta svedenikog govora, senator McCall je ustao i priao lijesu uz oltar u kojemu je leao njegov sin, stavio dlan na lijes i zatvorio oi, kao u molitvi. Ali, Dan nije nasjeo ni na to; predobro je poznavao Maka. Mack je priao govornici i pogledao okupljene alosna izraza lica. Govorio je sporo i silno emotivno o svom jedinom sinu, o tome kako je protuprirodno da sin umre prije oca, kako je u svojih ezdeset godina osjetio bol, ali nikad ovakvu. Clark je bio problematian djeak i za to je okrivljavao sebe, za to je Dan znao da je apsolutna la. Mack je okrivljavao Marthu to mu nije dopustila da poalje Clarka u vojni internat kad je imao deset godina. Ali, Mack McCall je bio veoma dobar u ovakvim stvarima i do kraja njegovog govora vedina uzvanika na pogrebu je plakala ili bila prokleto blizu suza. Njegov jedini sin je bio mrtav i pokopan.

Nikad nisu bili bliski, Mack McCall i njegov sin. Clark je bio blizak s majkom; Mack je bio blizak s novcem. Posegnuo je u unutarnji dep svog sakoa i izvukao i otvorio lisnicu: u njoj nije bila nijedna slika njegovoga sina ili ijedne od njegovih ena, ali bilo je mnotvo lica Benjamina Franklina i Ulysses S. Granta. Novac i mod bili su ivotni prijatelji Maka McCalla, a ne ena i sin. Sad de upotrijebiti svoj novac da kupi mjesto predsjednika Sjedinjenih Amerikih Drava. Za mjesto u Senatu potroio je 25 milijuna dolara, samo kako bi otkrio da je jedina mod kojom senatori raspolau mod da u svoje rodne drave dostave novac iz federalne blagajne, uvelike kao to potar dostavlja ekove socijalne sigurnosti. Bila je to mod koja je sluila jedino da osigura njihovu nadarbinu. Ali, Mack McCall je elio ostaviti svoj trag na ovoj zemlji; elio je da povijest zna da je postojao. Prije razvoda, Martha je predloila da osnuju privatnu fondaciju i iskoriste njegovo bogatstvo za pomod siromanima svijeta: rtvama AIDS-a u Africi, neobrazovanoj djeci u Meksiku, beskudnicima u Americi. No ak i 800 milijuna bilo je samo kap u moru kad je rije o svjetskim socijalnim problemima. Uz to, njega nikad nisu zanimale nedade siromanih; to jednostavno nije bilo za njega. Stoga se razveo od Marthe i oenio Jean, a sad de potroiti koliko god njegovog bogatstva je potrebno kako bi kupio mod za kojom je toliko udio, mod da alje vojsku Sjedinjenih Amerikih Drava. Pometi nekoliko diktatora na Srednjem Istoku, i povijest de prokleto dobro znati da si postojao. Mack je stajao u spavadoj sobi svoje raskone kude u Highland Parku, gdje je ubijen njegov sin. Kroz misli su mu prolazili zadnji trenuci Clarkovog ivota prema policijskom izvjedu, trenuci ispunjeni alkoholom i kokainom, pohotom i bijesom, strahom i kurvom i to crnugom, za ime Boje! Njegov ju je sin pojebao i potukao se s njom, a zatim umro ovdje na ovom podu gdje je FBI izrezao sag i odnio ga. Vidio je Clarka kako lei mrtav, osjetio kako u njemu bujaju osjedaji i pomislio, kao to bi uvijek pomislio kad bi mu Clark pao na pamet, kako je silno sjeban njegov sin bio.

Da je bila rije o sinu bilo kog drugog, Mack bi rekao da je momak to zasluio, jer je ivio nesmotreno, doveo kurvu kudi u Highland Park. Ali, ovo je bio njegov sin i zbog toga je bilo drukije: nitko drugi u Highland Parku ne kandidira se za predsjednika. U zadnjih dvadeset godina, Mack McCall je svako svoje djelo, svaki govor, svaki javni nastup, svako glasovanje u Senatu svaki svoj dah sve je procjenjivao u odnosu na najvaniju brigu: Kako de to utjecati na njegove ambicije da postane predsjednik? Stoga se sad od njegovog uma zahtijevao svjestan napor da procijeni ubojstvo njegovoga sina i sav publicitet koji de suenje onoj kurvi izazvati u odnosu na tu istu brigu. Maku se nisu svidjeli zakljuci do kojih je njegov um doao. Vie no jednom zaprijetio je da de izbaciti Clarka iz svoje oporuke, u pokuaju da ukroti njegovo nerazborito ponaanje prijetnjom njegovoj bududnosti. Ali, sad je sin prijetio oevoj bududnosti: okolnosti Clarkove smrti i brojne indiskrecije predstavljale su neposrednu opasnost Makovim snovima o Bijeloj kudi. A Mack McCall nije bio ovjek koji de pasivno ekati da se prijetnja pretvori u stvarnost. Dva sata kasnije, Mack je stajao na otvorenim dvokrilnim vratima predsoblja i pozdravljao se s onima koji su doli izraziti sudut. Dan Ford bio je zadnji na odlasku. Mack je gledao kako se Dan udaljava dugom stazom do prilaza kudi na kojemu je sluga ved ekao s otvorenim vratima Danovog mercedesa. Dan Ford de suraivati: odanost odvjetnika uvijek se moe kupiti po razumnoj cijeni. Taj mali Fenney - rekao je Mack igrao je nogomet na SMU, koliko se sjedam bio je vraki dobar. Mack je zatvorio ulazna vrata i okrenuo se Delroyu Lundu, krupnom, delavom komadu govedine bez vrata. Delroy nije bio najbistriji bivi agent DEA-e* u dravi, i bio je prilino neprofi-njen - suptilnost nije bila Delroyeva jaka toka - ali pokazao se vjernim tjelesnim uvarom i sposobnim privatnim istraiteljem, spretnim u otkrivanju malih prljavih tajni o senatorima koji su se usprotivili Maku glede raznih dravnih dotacija, a i o njegovoj bivoj eni tijekom brakorazvodnog postupka.

 Saznaj sve to moe o Fenneyu, ba sve. elim njegove izvode, bankovna izvjeda, dugove, povrate poreza. elim znati tko su mu klijenti, prijatelji, neprijatelji, vara li enu ili ona vara njega. - Uperi prst u svog odanog slugu. - Delroy, elim znati koliko svakog jutra posere. Je li to jasno? Delroy je kimnuo glavom. I ovaj put bez grubosti, Delroy. Samo ga elim nadzirati. Delroy je slegnuo ramenima i rekao: Vi ste ef. * savezna amerika agencija za borbu protiv droge * - Nabavite mi sve novinske lanke o McCallovom ubojstvu -rekao je Scott Sue. Pokazao je rukom na Bobbyja koji je sjedio na sofi. - Sue, ovo je Bobby Herrin. Radi sa mnom na tom sluaju. Bobby, daj joj svoju posjetnicu, da ima tvoje brojeve. Bobby je kopao po depovima, izvukao zguvanu posjetnicu i pruio je Sue, koja je Scottu pruala itavu hrpu ruiastih papirida s porukama. Izvjestitelji i televizijski producenti. ele da nastupite na jutarnjim vijestima, Dateline, 20/20, i... Bacite sve to u smede. I nazovite zatitare: recite im da nikako ne putaju novinare. Frank Turner jo uvijek eka. Neka ue. Bobbyju. Odvjetnike tuitelja uvijek pustim da ekaju. Scott se umorno spustio na svoj naslonja iza radnog stola od mahagonija. Zadnji put se ovako osjedao nakon ozljede koljena kad je bio bruco. Ba kad pomisli da dri svijet za jaja rekao je Scott otkr-ije da svijet dri-tebe za jaja. Dobrodoao u moj svijet - rekao je Bobby.

Sue je dopratila Franka Turnera do Scottovog ureda. Frank je od glave do pete izgledao kao tipian odvjetnik za tube, u skupoj odjedi, savrene frizure, preplanuo i odmoran od najnovijeg izleta u Cancun svojim osobnim mlanjakom, gad. Franku se prije desetak godina posredila presuda na ogroman novani iznos u velikoj parnici zbog toksinosti i otad vie nikad nije morao zastupati sluajeve na suenju. Njegova je reputacija sve odvjetnike korporacija prisiljavala na nagodbe za pozamane iznose, tredina kojih je odlazila u Frankov dep. I tako, dok je Scott Fenney imao ferrari, Frank Turner je imao mlanjak. Scott nije ustao. Frank, nisam oekivao da de dodi osobno. Frank se nacerio i rekao: - Kad treba pokupiti sredstva, uvijek dolazim osobno. Ah, osobni dodir. Scott je pokazao na Bobbyja na sofi. Frank, ovo je Bobby Herrin. Bobby, Frank Turner, uveni odvjetnik za tube. Rukovali su se i Frank je pokazao na uvedanu fotografiju Scotta Fenneya, broj 22, na zidu iznad sofe. To je bio dan kad si pretrao stotinu devedeset i tri metra protiv Teksasa? Da, to je bio taj dan. Frankov se pogled zadrao na povedanju, i u Frankovim je oima Scott opazio zavist obinog sviraa tube. Ali Frank Turner je sad bio uveni odvjetnik i ovamo je doao po novac, pa se na posljetku ponovno okrenuo prema Scottu i rekao: Ima ek? Ima li ti potpisani ugovor? upitao je Scott. Frank mu je pruio dokument, koji je Scott uzeo i pregledao kako bi provjerio da gad nije nita promijenio. Zadovoljan, okrenuo je stranicu s potpisima i vidio da su i slatka Nadine i ljigavi Frank oboje potpisali tri primjerka ugovora. Zatim je Franku Turneru pruio blagajniki ek. Milijun dolara, Frank. Frank je kratko promatrao ek, a zatim se nasmijeio kao slavljenik.

Scott je rekao: Znai, ovo je ono to radi svaki dan, Frank, ide iz jednog ureda u drugi i pobire ekove za milijunske nagodbe? Frankovo je lice poprimilo izraz zamiljenosti, a zatim se ponovno nasmijeio: Da, Scotte, sad kad si to spomenuo, to je uglavnom ono to radim. S osmijehom i nadalje na licu, i ekom na milijun dolara u ruci, krenuo je prema vratima, ali se naglo zaustavio i okrenuo. Podigao je ek prema Scottu. Oh, samo da zna, Scotte, Nadine bi pristala i na pola milijuna. Frank se ponovno okretao prema vratima, kad je Scott rekao: Pa kad ved priznajemo, Frank, samo da ti zna, Tom je bio voljan platiti dva milijuna. Frankov je osmijeh ispario kao kapljica kie na ploniku ispred zgrade, a ramena mu se ovjesila: jedino zbog ega odvjetnik tuitelja ne moe spavati jest ostavljanje novca na stolu. Okrenuo se i nestao, ne razmiljajudi kako je upravo zaradio 333.333, 33 dolara, nego kako je upravo izgubio isti taj iznos. Sto je Scotta barem ostavljalo sa svojevrsnom moralnom pobjedom. Seronja rekao je Scott. Tko, ja? Na vratima je bila glava Sida Greenberga. Scott mu je pokazao da ude. Side, upoznaj Bobbyja Herrina. Sid je priao i rukovao se s Bobbyjem. Kako je prolo jutros? Ti preuzima kurvu? Ne ba odgovorio je Scott. Zar te sudac nije htio pustiti? - Ne. Izgleda da sam zaglavio s njom. Bobby de obaviti tei dio posla, napisati saetke i podneske, obaviti sve prije suenja... Sid se nasmijeio Bobbyju. Obavit de Scottu sav posao, kao to mu ja obavljam za Dibrella.

Sidov je osmijeh nestao kad se okrenuo prema Scottu i vidio da se Scott ne osmjehuje. - Da, Side, jedina je razlika u tome to mi je Bobby potreban. Tebe mogu zamijeniti. Sid se promekoljio i usiljeno budalasto nacerio. Scott svojim suradnicima nije davao do znanja misli li ozbiljno kad bi izrekao ovakvu primjedbu, zbog ega su uvijek bili na oprezu i radili kao pelice. - Zato stoji na mom perzijskom sagu, Side? - Oh, angairali smo strunjaka za ouvanje okolia za onu zemlju koju Dibrell eli kupiti. Sad radi za Ford Stevens. To je bila sjajna ideja, Scotte. Sad je Sid pokuavao popraviti tetu. Je li to sve? - Zapravo, nije. Ima jo neto. - Pogledao je Bobbyja, pa ponovno Scotta. Povjerljive prirode. Scott je rekao: Zatvori ui, Bobby. Kimnuo je Sidu da nastavi. Vrijeme je da podastremo dokumente u onoj parnici protiv Dibrella, onoj u kojoj svi stanari u njegovim zgradama tvrde da im je plijesan u stanovima nakodila, a on nije nita uinio da je ukloni? Da, to s tim? Proeljavajudi Dibrellove papire, pronali smo jedno pismo koje bi moglo predstavljati problem. U njemu se spominju neki od simptoma trovanja plijesni. A mi smo zauzeli stav da Dibrellu nisu bile poznate opasnosti plijesni. Scott, Bobbyju: - Prdkleta sudska tuba zbog plijesni. Jedna se porota u Austinu vrati s presudom na trideset i dva milijuna dolara, i ved u sljededem trenutku svi umiru od trovanja s plijesni. Ponovno Sidu: - Koliko stranica materijala dajemo odvjetniku tuitelja? Dvadeset sedam tisuda. Dobro, evo to de uiniti. Kopiraj svaku stranicu dvaput, tako da im damo pedeset i etiri tisude stranica. I sve pomijeaj, tako da bude pravi nered. Zatim napravi jednu doista lou ko piju tog pisma, onako

kao nae tajnice nenamjerno, da se jedva da itati. I gurni je ravno u sredinu tih pedeset i etiri tisude stranica, pa da vidimo hode li je pronadi. Sid se cerio. To je briljantno! Agresivno i kreativno odvjetnitvo, Side. Medu odvjetnicima, primjenjivanje pametnih taktika par-nienja kao to je skrivanje jednog tetnog dokumenta izmeu pedeset i etiri tisude stranica otkrida - da i ne spominjemo jednostavno unitavanje takvog dokumenta poznato je kao agresivno i kreativno odvjetnitvo i to je je vjetina koju lanovi Komore silno hvale. Agresivno i kreativno odvjetnitvo nain je na koji uspjeni odvjetnici postaju uspjeni, naravno, ako ih ne uhvate. Velik dio uspjeha, a Scott je to nauio, sastoji se u tome da te ne uhvate. Sid je uurbano otiao, a Scott je mahnuo rukom za njim. Prvi na svojoj godini u Harvardu. Moda de od njega jo postati odvjetnik. Bobby ga je promatrao. Scott je podigao ruke. to je? Zar je to ono to tvoji skupi pravnici rade, igraju se skrivaa? To je isto kao nogomet, Bobby ako te ne uhvate da zadrava loptu, nisi zadrao. Kad igra ovu igru protiv ljigavih odvjetnika tuitelja kao to je Frank Turner, igra po istim pravilima po kojima oni igraju. ini sve to je potrebno kako bi pobijedio - jer bogati klijenti ne ele etine odvjetnike koji gube, Bobby. Oni ele odvjetnike koji pobjeuju. Bobby se nije inio uvjeren, pa je Scott uperio prstom u otvorena vrata. Bobby, onaj gad Frank ima mlanjak! Scottove su se misli vratile na Shawandu Jones, kao to se ovjekove misli vradaju na uestalu nodnu moru. Oh, i bez intervjua, Bobby. Ne elimo tvrtkino ime u medijima.

Bobby je kimnuo glavom. - Nabavit du policijsko izvjede, vidjeti kakve dokaze ima Burns, angairati privatnog istraitelja. On de razgovarati sa svjedocima, pronadi tragove, provjeriti Glarka i sve povezane s njim. Zove se Carl, bivi je policajac. Dan de poludjeti to mora platiti privatnog detektiva. Scotty, moramo imati privatnog istraitelja. enskoj prijeti smrtna kazna. Scott je uzdahnuo. - Dobro, ali sakrij njegov honorar u svojim raunima tvrtki. Tako da ga Dan ne vidi. Da, dobro. Scotty, uj, ovaj de mi sluaj oduzeti mnogo vremena. Morat du podmiriti neke trokove pa sam... zna... misli li da mi moe dati neki predujam? Naravno. Svojoj tajnici: - Sue! Pojavila se za nekoliko sekundi. - Sue, dajte Bobbyju ek na dvije tisude i petsto dolara. Kad je ona otila, Bobby je rekao: Hvala. Scott je samo odmahnuo rukom. Dvije tisude i petsto dolara za Ford Stevens bio je sitni. Nekako je smijeno, zar ne, Scotty? -to? Kad smo bili u koli, govorili smo da demo raditi zajedno. Nakon svog ovog vremena, radimo zajedno. Slegnuo je ramenima. Nekako je smijeno. Scott je netremice promatrao svog biveg najboljeg prijatelja. Da, Bobby, da pukne od smijeha. Boo je vrisnula od oduevljenja. A. Scott, na telki si! Njezini su otac i majka prili televizoru u kuhinji i ugledali ono to je i ona gledala: na veernjim vijestima, A. Scott se kao nevoljka filmska zvijezda probijao kroz gomilu televizijskih kamera i mikrofona dok su novinari izvikivali pitanja. -Je li vaa klijentica ubila Clarka McCalla?

 Hode li priznati krivnju? Koja je vaa obrana? To je bilo jutros - rekao je njezin otac. Rulja pred sudnicom. Zar se nisi uspio izvudi iz tog sluaja? upitala je Boo. -Ne. Idi de na suenje? -Da. -Kad? U kolovozu. Eto, propade Vail rekla je njezina majka uz ogoren uzdah. - Bit demo jedina obitelj u Highland Parku koja de ovdje u kolovozu patiti. To de biti prava sramota. Smijem li ja idi? - upitala je Boo. Da, ti i mama moete idi u Vail - odgovorio je njezin otac. Ne. Na suenje? eli dodi na suenje? -Jo nedu imati nastavu. Ne, ne smije, mlada damo - rekla je njezina majka. Suenje zbog umorstva nije mjesto za devetgodinjakinju. Ali, to de biti... kao povijest u nastajanju. Majka joj je ponovno uputila ogoren uzdah. Suenja zbog umorstva svakodnevna su pojava. Nisam mislila na to, nego na to da de A. Scott zastupati ljudsko bide. Otac ju je pogledao, i ona njega; oboje su se nasmijali. * Rebecca se nije smijala.

 To nede utjecati na tvoj poloaj u tvrtki? im su se povukli u svoju spavadu sobu, to je bilo Rebeccino prvo i jedino pitanje, njezin nain da ga pita, Hode li to utjecati na tvoje prihode? Ne, naravno da nede. I nadalje sam odvjetnik Toma Dibrella. Izraz njezina lica govorio je da mu ne vjeruje. Rebecca, sluaj, angairao sam Bobbyja da radi na sluaju. On de mi pomodi da to odradim, ona de biti osuena i sve de se vratiti natrag u normalu. Ne brini. Ali, Scott je bio zabrinut. Onaj osjedaj prijetede zle kobi postao je jai. Sruio se na svoj naslonja u kutku za sjedenje u spavadoj sobi i daljinskim upravljaem upalio televizor. Kasnoveernje vijesti. Pria o pogrebu Clarka McCalla danas poslijepodne, snimka ljudi u tamnim odijelima i tamnim haljinama kako ulaze u Prvu ujedinjenu metodistiku crkvu Highland Parka, bogatih ljudi, bijelaca, vanih osoba, potpredsjednik, kongresnici, guverner, gradonaelnik, i Scottov stariji partner. DESET Ostatak lipnja proao je u miru. Temperatura je postojano rasla kako je dolazilo ljeto, tako da je krajem mjeseca iva bila na trideset i sedam stupnjeva. Kia je postala rijetka pojava, a sunce je osvetniki prilo. Domorodaka hrastova stabla zabila su korijenje dublje u zemlju kako bi iz sparuenog teksakog tla isisala i zadnju kap vlage, i sva su Boja stvorenja, osim onih imudnih dalakih obitelji koje su si mogle priutiti bijeg u svjeinu Colorada ili Kalifornije, sjela na pete pripremivi se za jo jedno nemilosrdno ljeto. Oni manje sretni ostajali su u Teksasu i oslanjali se na rashladne ureaje i bazen u dvoritu kako bi preivjeli vrudinu. Rebecca Fenney nastavila se nepopustljivo penjati drutvenom ljestvicom Highland Parka; Boo Fenney se zabavljala kod kude raunalom i knjigama; Consuela de la Rosa ponovno se sjedinila s Estebanom Garcijom, koji se netom vratio s granice; Scott Fenney je naplatio dvjesto radnih sati po 350 dolara platenim

klijentima Ford Stevensa; Bobby Herrin je naplatio stotinu sati po 50 dolara za jedinog neplatenog klijenta tvrtke; a savezna je istrana porota slubeno podigla optunicu protiv Shawande Jones zbog umorstva Clarka McCalla. Savezni je sudac odredio jamevinu na milijun dolara, to je znailo da de Shawanda ostati u pritvoru do itanja presude, kad de biti ili putena na slobodu ili otpremljena u savezni zatvor u kojem de odsluiti svoju kaznu ili ekati smaknude. Svakodnevno je zvala svog odvjetnika, ponekad nekoliko puta dnevno, i uvijek je histerino plakala zbog kombiniranog djelovanja enje za kderkom i enje za heroinom. Bududi da nije imao pojma gdje bi joj mogao nabaviti heroin, njezin je odvjetnik uinio jedino to je znao kako bi joj zaepio gubicu: pristao je dovesti joj kderku u Istrani zatvor da bi je vidjela. Odnosno, pristao je da joj Bobby dovede kderku u Istrani zatvor. Ali, Bobby je priznao krivnju: strah. Sranje, Scotty, ved mi je i Istoni Dallas dovoljno jezovit - rekao je. Debeli bijelac kao to sam ja, u Junom Dallasu ne bih preivio ni pet minuta. Oprosti, stari, ali nema anse da du riskirati ivot za pedeset dolara po satu! I tako se drugog dana srpnja i prvog dana temperature od trideset i sedam ljetnih stupnjeva, A. Scott Fenney, Esq., partner odvjetnike tvrtke Ford Stevens s prihodom od 750.000 dolara godinje, zatekao u blistavom crvenom ferrariju 360 Modena u sporoj vonji kroz turobno stambeno naselje u Junom Dallasu, uz ritmino bubnjanje glasne rap-glazbe i bijesne poglede mladih crnaca opakog izgleda, i imao je osjedaj kao da vozi bljetavi neonski znak na kojemu pie OTMI MI AUTO! Scottovi nogometni suigrai na SMU prije etrnaest godina bili su crnci, ali nije mislio da de to ovim dekima biti vano. Nesvjesno je spustio kono sjedalo tako da je jedva uspijevao vidjeti preko upravljaa. Trideset i est godina je Scott Fenney ivio u Dallasu, a nijednom nije bio u Junom Dallasu. Bijelci su se vozili juno od sredita grada tri puta godinje i to samo zbog dogaanja koja su se odravala unutar ograenog Fair Parka dravnog sajma, nogometne utakmice Oklahoma-Teksas, i utakmice Cotton Bowl i dobro su pazili da ostanu na meudravnoj cesti, da iziu na odvojku za Fair Park, i da se provezu ravno

kroz vrata parka bez ikakvog skretanja ili odgaanja. Bijelci nikad nisu odlazili u Juni Dallas, kvartove i opasne ulice Junog Dallasa, u onaj drugi Dallas zloina i kokaina, prostitucije i siromatva, pucnjave iz automobila u prolazu i ratova bandi, u crni Dallas u kojem se bijelac iz Highland Parka u 200.000 dolara vrijednom talijanskom sportskom automobilu nije smatrao ni dobrodolim, ni veoma pametnim. Ali, Scott je svejedno doao, i parkirao se ispred betonskog zdanja nalik kutiji, koje su gradske vlasti eufemistino nazvale stan s vrtom, iako Scott nije vidio nijednu vlat trave, a kamo li neki vrt. Ugasio je motor automobila i skupljao hrabrost da izie - ferrari je privukao gomilu - kad je sunce iznenada zastrla majica Dallas Cowboysa na najvedem crncu kojega je u ivotu ikad vidio, na nogometnom terenu i izvan njega. Crni su zglobovi pokucali na zatamnjeni prozor. Scott je spustio prozor centimetar-dva. Majica se sputala dok Scott nije ugledao iroka ramena, debeli vrat i naposljetku iroko crno lice. Mukarac je spustio sunane naoale i provirio u automobil. -Jeste vi odvjetnik? - Molim? -Jeste vi Shawandin odvjetnik? -Da. -Jeste doli po Pajamae? - Da, kako... - Shawanda me zvala. Mislila je da de vam trebati, ovaj... pratnja, ak' razumijete to 'odu redi. Scott je razumio to hode redi. Pogledao je gomilu okupljenu s obje strane automobila, crne ene - zapravo, djevojice -s bebama na rukama i tek prohodalom djecom koja im se dre za vrste noge, i miidave crne mukarce, i sjetio se Nodi borbe, zadnje prilike kad je bio u tako neposrednoj blizini snanih mla dih crnaca. Smiljena za vrijeme najdubljeg pada teksakog trita nekretnina kad je dalakoj zajednici nekretnina oajniki trebalo malo zabave, Nod borbe je postala godinja smoking tradicija: boksaki ring bio je postavljen u otmjenom hotelu Anatole, i u njega su dovoeni crni boksai koji su se meusobno mlatili do

besvijesti za zabavu bogatih bijelaca koji su puili dugake cigare, jeli debele steakove, pili estoka pida i tapali se, s prekrasnim mladim modelima iznajmljenim za tu nod. Scott se sjetio da je mislio da, bez obzira to su ti crni boksai ved dali svoje u profesionalnom rangu, jo uvijek mogu nokautirati svakog bijelca u gledalitu jednim udarcem - i vjerojatno to ele. Scott je stavio naoale, ne kako bi izgledao pametno, nego u nadi da ovi crnci nede premlatiti bijelca s naoalama. Duboko je udahnuo, otvorio vrata, iziao iz automobila i stao priljubljen uz ferrari. Osjetio je kako mu lice oblijeva rumenilo i uo kako odjekuje glas onog velikog mukarca: -Maknite se, dajte ovjeku mjesta! On je odvjetnik! Gomila se odmaknula nekoliko koraka. Scott je izdahnuo s olakanjem, a zatim udahnuo zrak, koji se ovdje inio jo topliji, bez traka povjetarca ili stabla na vidiku koje bi ponudilo zaklon od sunca, ija puna snaga kao da je bila usmjerena ravno u njega. Na elu su mu poput kokica izbili graci znoja, a ukro-bljena mu se koulja priljubila uz kou. Pogledao je sive zgrade nalik bunkerima, prljava siva dvorita, sivi krajobraz betona, i crne stanovnike, neobian svijet u sjeni nebodera u sreditu grada. Da je Scottov ured gledao na jug, vidio bi ova stambena naselja, i stoga mu je drai bio pogled na sjever, prema bijelom Highland Parku. Samo je deset kilometara plonika razdvajalo ova naselja od Highland Parka, ali mali crnci koji su priljubljivali lica uz prozore ferrarija kako bi vidjeli raskonu konu unutranjost, jednako su tako mogli ivjeti u Kini. - Ba fina makina, gospon - rekao je jedan crni djeak uz irok osmijeh. Veliki je mukarac rekao: - Ja sam Louis. - Pokazao je na gomilu. - Ne obazirite se na njih. Ovamo ne dolazi mnogo odvjetnika. Louis je bio visok oko metar i devedeset pet i imao vie od sto etrdeset kilograma. U usporedbi s njegovim ogromnim dlanovima, Scottovi su se inili kao u patuljka. Stoga mu Scott nije ponudio ruku za rukovanje; umjesto toga, samo je rekao: - Scott Fenney - i Louisu pruio svoju posjetnicu, koju je ovaj paljivo prouio.

- to znai ovo A? - Nita. - Scott je uperio palac u ferrari. - Moda bi bilo bolje da priekam u automobilu. Louis je strogo rekao djeacima: - Ako samo dodirnete taj auto, imat dete posla sa mnom. - Zatim se nasmijeio Scottu i rekao: - Auto de biti dobro, gospon Fenney. - Louis se okrenuo i gomila se razdvojila. Scott je slijedio Louisa nekoliko koraka plonikom, ali je Louis naglo zastao i krenuo natrag. - Ipak, moda bi ga trebalo zakljuat. - Oh, da. Scott je izvukao daljinski iz depa i pritiskom gumba zakljuao ferrari, na to je jedan od djeaka rekao, fora, ovjee! Scott se okrenuo i slijedio Louisa kroz palir mladih crnaca bez majica koji su koarkaku loptu tako snano nabijali o beton da je zvualo kao paljba modnog oruja - bum bum bum. Njihova su torza bila krvrgavi od miida i svjetlucava od znoja, na snanim su rukama imali tetovae urezane bodljikavom icom, na licima mrzovoljne izraze. Nosili su hlae dugih nogavica nisko sputene na bokovima i one stodolarske Nike teniske koje si Scott kao klinac nije mogao priutiti, i promatrali Scotta Fenneya kao da je plijen, to bi nedvojbeno i bio da nije bio u Louisovoj pratnji. Scott je izbjegavao izravan kontakt oima, kao to preporuuju da je uputno uiniti s divljim ivotinjama, da ih se time ne razjari. elio se okrenuti i pobjedi natrag u svoj automobil i odvesti se punom brzinom odavde. Ali, nema anse da bi stigao do ferrarija: slika opora vukova koji se baca na debelog malog zeca preletjela mu je kroz glavu. Stoga je pourio za Louisom i drao se njegove sjene. I on koji na nogometnom terenu nikad nije osjetio strah, sad je morao priznati samome sebi da se boji. Scott Fenney je bio prestravljen. Kad su stigli do stana 110, Scottovo je srce lupalo o njegov grudni ko kao pneumatski ekid i ozno jio se od glave od pete. Louis je pokucao na vrata. - Pajamae, Louis je.

Nije bilo odgovora. Louis je pokucao ponovno. Jo uvijek nije bilo odgovora. Prednji prozor bio je iznutra prekriven gustim zastorima, a izvana reetkama za zatitu od provalnika. Iz unutranjosti stana nije se vidjelo svjetlo. - Moda nije kod kude - rekao je Scott. Louisovo tijelo zatreslo se od hihota. - Doma je, bez brige. Boji se izidi. Ne otvara ak ni prozor, iako unutra nema klime. Nije ni nos pomolila otkad je Shawanda uhidena. - Nagnuo se i tihim glasom rekao: - Lijepo je to to dete uiniti, gospon Fenney, odvesti Pajamae da vidi mamu. Scottov je mozak bio zaposlen raunanjem kolike su mu anse da se kroz onaj prijetedi palir vrati iv, pa su mu rijei Zato niste vi? izletjele iz usta i prije nego to je shvatio to govori. Ali, Louis nije reagirao s bijesom. Njegovo se veliko okruglo lice razvuklo u osmijeh pun zlatnih zubiju. - Znate, gospon Fenney, federalci i ja, mi imamo, kako da kaem, nekih nerijeenih poslova, ako znate to hodu redi. Scott je znao to Louis hode redi. Zamijetio je da se pi-junka na vratima zamraila. I zauo je tanki glasid: Jel' to odvjetnik? - Da - odgovorio je Louis. pijunka je ponovno postala svijetla i Scott je uo zvuk odgu-rivanja neeg tekog od vrata i zatim otvaranje pet zasuna. Vrata su se otvorila tek nekoliko centimetara i u Scotta je gledalo jed no malo smee lice s velikim smeim oima. - Hodete vi spasiti moju mamu? - upitala je. Pajamae. To je, ovaj, doista neobino ime. S licem priljubljenim uz otvor rashladnog ureaja u ferrari-ju, mala je crna djevojica odgovorila: Mama kae da je francusko, ali zapravo je samo crnako. Mi ovdje ne dajemo imena kao to su Susie i Patty i Mandy. Mi dajemo imena kao Shantay i Beyonce i Pajamae.

- Moja se kderka zove Boo. Nasmijeila se. To je neobino. Scott joj je uzvratio osmijeh. I ona je neobina. Svidjela bi ti se. Scott se znatno opustio kad su izili iz naselja i skrenuli na aveniju Marthina Luthera Kinga, glavnu cestu kroz Juni Dallas. Puls mu se vratio gotovo u normalu, a tijelo mu se vie nije znojilo kao guma vrtne prskalice. Vie nije ak ni poguren na sjedalu. Sjedio je uspravno i promatrao ovo neobino okruenje kao japanski turist na rodeu. Sjedne strane ulice bile su visoke crne ograde od lijevanog eljeza koje su uvale travnjake Fair Parka; u njemu se nalazio stadion Cotton Bowl na kojemu su igrali Cowboysi d ok nisu izili u predgraa, i povijesne zgrade u stilu Art Decoa iz vremena Teksake stoljetne izlobe 1936., koje su sad leale naputene i propadale kao stare filmske kulise. S druge strane ulice bila su zarasla prazna zemljita koja su oito sluila kao neslubena odlagalita smeda, i daskama zabijene graevine s izbijenim prozorima, pred kojima su se vrzmali crnci. Crack kude - objasnila je Pajamae. Zaputena kupovna sredita nudila su zalagaonice i prodavaonice alkoholnih pida. Rasklimane drvenjare nakoene u kutovima od dvadeset stupnjeva, s kojih se boja ljutila kao koa sa suncem opeenog tijela. Na ovjeenim trijemovima leale su sofe, stari su automobili ostali podignuti na cementne blokove u dvoritima, smede naslagano na ulicama, a crne su reetke protiv provalnika uvale svaka vrata i prozor ili izlog kao da je svaka ta graevina osobni zatvor svog vlasnika. itav je krajolik bio tmuran i bezlian, uz iznimku grafita koji su ukraavali sve zidove i ograde, i jedrih crnkinja koje su etkale u ivopisnim suknjama, kratkim hlaicama i cipelama s visokim petama. Prostituke rekla je Pajamae. - Mama kae da rade ovdje jer su predebele za bijele muterije na Harry Hinesu. Scott je zamiljao ivot u ovome dijelu gradu, etnju ovim ulicama s Boo, ili jo gore, Boo u etnji samu, kad je perifernim vidom opazio neko komeanje uz rub ceste, pa je usporio... malo.

 Sto se dogaa? Na ploniku ispred ruevne stambene zgrade nalazila se ogromna hrpa stvari, sve od mikrovalne pednice do odjede, od koarkake lopte do lutaka, kao da je netko iskrcao itav kamion i ostavio stvari na ulici. Uz rub plonika sjedila su dva mala crnca, s laktovima na koljenima i bradom poloenom na dlanove, i izrazom kao da je njihovom svijetu doao kraj. Pretila crnkinja u crvenim rastezljivim hlaicama i bijeloj majici urlala je i divlje mahala rukama prema mravom crncu u koulji kratkih rukava i kravati. Pajamae je izvila vrat kako bi ih vidjela, a zatim se ponovno sruila na sjedalo. Dan deloacije rekla je injenino. Zar su deloirani iz stana? - Da. Dogaa se svakog prvog u mjesecu. Kao mlad odvjetnik, Scott se mnogo puta pojavio u sudnici u korist kudevlasnika, kako bi izbacili iznurene stanare. Ali nikad nije iz prve ruke nazoio zakonu na djelu - iznoenju osobnih stvari deloirane obitelji iz stana i njihovom ostavljanju na ploniku ispred zgrade, tono kao to je odredba o deloaciji nalagala. Ponovno je pogledao taj prizor i zatim se brzo udaljio. Kad su skupe trkade gume ferrarija stigle na meudravnu cestu sjeverno prema sreditu Dallasa, uzdahnuo je od olakanja. Moj tata, on je bio bijel - rekla je Pajamae. Pogledao je djevojicu na suvozakom sjedalu. Bila je zgodno dijete s vie bjelakim nego crnakim crtama lica. Kosa joj je bila uredno poeljana u uske pletenice, priljubljene uz glavu, koje su joj visjele do uskih ramena; imala je ruiastu majicu, kratke traper hlaice, sputene ruiaste dokoljenke i bijele Nike tenisice. Osim po svijetlosmeoj koi, nije bila nimalo drukija od svih djevojica koje je Scotty vidio u Highland Parku - i moda po frizuri. - Gdje je on? -Mrtav je. Oh. Zao mi je.

- Meni nije. Ozlijedio je mamu. Kako je umro? - Policija ga je ustrijelila. Dilao je. Lagano je prela prstom preko upravljake ploe, kao da provjerava ima li praine, a zatim se okrenula Scottu. Gospon Fenney, je li moja mama ubila onog bijelca? Ne, duo, nisam ja nikog ubila rekla je Shawanda kroz staklenu pregradu, s desnim dlanom pritisnutim uz njezinu stranu pregrade, uz koji je s druge strane bio priljubljen Pajamaein lijevi dlan. I majka i kderka su plakale i silno eznule da se zagrle. Kad je Shawanda rekla da ima dijete, Scott je prirodno pretpo stavio da je loa majka za Boga miloga, pa ena je prostitutka. No, sad kad ih je vidio zajedno, palo mu je na pamet da ova ena voli svoju kderku jednako kao to on voli svoju. Okrenuo se prema crnom uvaru. - Zar ne smiju biti zajedno? uvar je spustio pogled; poeao se po bradi. Kad je podigao glavu, rekao je: - Jeste li doli razgovarati s njom o obrani? Scott je brzo shvatio. Da. uvar je pokazao na Pajamae. A ona je materijalni svjedok? -Da. - Dobro. uvar ih je poveo u prostorijicu u kojoj su se Scott i Shawanda uvijek nalazili. Scotta je potapao da sjedne, a Pajamae dotaknuo samo vrh glave. Kad je doveo Shawandu, ona se sruila na koljena i dugo drala Pajamae u zagrljaju. uvar je rekao da de ekati vani. Shawanda je napokon pustila Pajamae, a zatim obgrlila lice svoje kderke i samo je netremice promatrala, kao da prouava svaki centimetar njezinog glatkog lida. Zatim je malo udaljila Pajamae od sebe i odmjerila je od glave do pete. Stvarno se lijepo oblai rekla je Shawanda. Jel' ti Louis donosi namirnice, pazi na tebe? Pajamae je kimnula glavom. Da, mama.

- Ne izlazi iz stana? Ponovno je kimnula. - Ne, mama. Shawanda se inila u mnogo boljem zdravstvenom stanju nego zadnji put kad ju je Scott vidio, i bila je mnogo pribranija, zbog ega je Scott manje brinuo da bi mu se mogla ispovrada ti na odijelo. Jesi li poela spavati? upitao je Scott. - Da, gospon Fenney. Najgore sam prola, osim glavobolja. Donijela sam ti lijek, mama - rekla je Pajamae. Dobra djevojica. -Ja protiv glavobolje uvijek uzimam Tylenol - rekao je Scott. Meni treba neto jae. Ibuprofen? - Da, Ibu... to. - Kad de izidi, mama? - Nedu, dok ne bude gotovo suenje. Ako ovaj ovdje gospon Fenney dokae da sam nevina. Scott je rekao: - Ne, Shawanda, ja ne moram dokazati da si neduna. Vlada mora dokazati da si kriva. Shawanda ga je pogledala kao to odrasla osoba gleda naivno dijete. - Gospon Fenney, ti mora puno toga nauit. - Kad je suenje? - upitala je Pajamae. - Krajem kolovoza - odgovorio je Scott. Pajamae se namrtila. - Ali, to je za dva mjeseca! to du ja tako dugo? Mama, bojim se biti sama u naselju! Strah koji je Scott Fenney osjetio manje od sat vremena ranije, sad se vratio, svom snagom. Na elu mu je ponovno izbio znoj. Srce mu je ponovno zakucalo bre. U mislima je ponovno raunao svoje anse da preivi, mali debeli zec kojeg naganja opor vukova. Nije se elio vratiti u Juni Dallas, ni danas, ni ikad. Nije

elio odvesti ovu malu crnu djevojicu natrag u njezin stan u naselju, izidi iz ferrarija i otpratiti je do vrata kroz palir snanih mladih crnaca koji ga gledaju kao da je plijen. to ako ne bude Louisa da mu bude pratnja? Ali, nije mogao ni staviti malu djevojicu na javni autobus ili u taksi samu. Sto de dovraga uiniti s njom? Dok su se majka i kderka grlile i plakale, Scottov je spretni um prebirao po svim dostupn im mogudnostima, dok nije doao do odgovora: Consuela de la Rosa. Mislio je, Consuela ovog ljeta ved odgaja jednu djevojicu, zato ne bi dvije? Bilo je to savreno rjeenje: Boo de imati drutvo za igru, ova curica nede biti sama i uplaena u crnakom naselju, a on se nede morati vratiti natrag u Juni Dallas. I tako je, ponesen trenutkom, Scott Fenney izgovorio rijei koje de njegova ena brzo poaliti: Pajamae, zato ne bi stanovala kod mene dok suenje ne zavri? - Kog vraga da ja radim s njom? Rebeccino lice bilo je jednako crveno kao i njezina kosa, ake je zabila u uske bokove i gledala ga bijesno kao da je on prodava u Neiman Marcusu koji joj je donio da isproba haljinu pogrene veliine. Scott se iz administrativne zgrade okruga odvezao ravno kudi. Ali, sudbina je htjela da za dovoenje ove male crnkinje kudi u Highland Park odabere upravo dan kad njegova ena nije zaposlena uspinjanjem na drutvenoj ljestvici. Boo je rekla: -Svia mi se tvoja frizura - i zatim povela Pajamae u svoju sobu. Consuela se povukla u kuhinju, a Scott se zatekao suoen s Rebeccinim gnjevom sam. Naravno, Scott nije kanio redi svojoj eni itavu istinu, da je ovu malu crnkinju doveo kudi ponajvie zato to se smrtno bojao odvesti je natrag njezinoj kudi. Stoga je odgovorio kao odvjetnik. Rekao joj je samo djelominu istinu, i to onaj dio koji je potkrepljivao njegovo stajalite. - ivi sama dolje u naselju, ima devet godina, nema nikog drugog - nema ak ni klima-ureaj! Dovraga, Rebecca, pa ti ide u Junior League i sjedi s ostalim damama iz Highland Parka, smiljajudi naine da pomognete manje sretnima. Ovo bi ti trebalo donijeti prokletu glavnu nagradu!

- Mi takvim ljudima pomaemo, Scotte, ali ih ne pozivamo u nae domove. Sam si rekao da de joj majka biti osuena. to de onda uiniti s njom, posvojiti je? Odgajati kao svoju kderku? Upisati je u kole u Highland Parku? Scotte, u Booinoj koli nema nijednog crnog djeteta! Ponekad, kao sad, intenzitet gnjeva njegove ene obeshrabrio bi Scotta, uvelike kao kad bi ga trener na koledu zgrabio za masku na licu, privukao k sebi i dobro izgrdio zbog uprskane utakmice. Tada je Scott Fenney stajao nijem ispred trenera, a sad je stajao nijem pred ovom prekrasnom bijesnom enom. Jedina razlika bila je u tome to iz njezinih usta sa svakom gnjevnom rijeju nisu prskali komadidi duhana za vakanje i lijepili se za Scottovo lice. Ipak, rado bi na trenutak zamijenio ovu bijesnu enu za mokar duhan. - I, svakako, nijednoj drugoj djevojici nije ime Pajamae! JEDANAEST Scotty, s ovim dokazima, moda bismo joj mogli spasiti ivot. Scott je izbjegao supruginom gnjevu i pronaao utoite u prijateljskom okruju tornja Dibrell; Bobby i on otili su na kasni ruak u Downtown klub. Izvijestio je Bobbyja o svom odlasku u crnako naselje, novoj godi obitelji Fenney i Rebbecinoj reakciji. Sad je Bobby upudivao Scotta u najnovija otkrida u sporu protiv Shawande. Moj ovjek, Carl, privatni detektiv, pronaao je onu Kiki i ona je potvrdila Shawandinu priu. Tu nije bilo nikakvih iznenaenja. Ali, onda je razgovarao s nekim policajcima iz Highland Parka, s kojima je dobar. Bobby se nagnuo preko stola, dovoljno blizu Scottu da mu u dahu osjeti zadnju popuenu cigaretu; glas je spustio do apta. uj ovo: ispada da je prije godinu dana Clark McCall bio optuen za silovanje i fiziki napad. Na neku curu iz sestrinstva na SMU. Podnijela je prijavu, ali je ona nestala kad ju je tatica - odnosno senator Mack McCall - isplatio. Clark je razgovarao sa slubenikom koji je te nodi bio deuran, poli cajcem koji je primio prijavu. Rekao je da je djevojka bila poteno izubijana. Kako demo je pronadi bez tube?

 Slubenik nije glup. Zakljuio je da senator zna da on zna, pa je zakljuio i da bi mu to jednoga dana moglo biti od koristi: sauvao je kopiju prijave. -Je li je dao Carlu? Nema anse. Rekao je da je pod kljuem u nekom sefu. Kae, ako je da Carlu, znat de se da je dola od njega, dobit de otkaz, a nedostaju mu jo dvije godine do mirovine. Kae da de sve zanijekati ako ga pozovemo da svjedoi. Ali, dao je Carlu djevojino ime. Hannah Steele. Sad ivi u Galvestonu. Hode li ona svjedoiti? Carl danas leti onamo da to sazna. Scott je okrenuo dlanove prema stropu. Dakle...? Dakle, naa obrana je dvojaka. Kao prvo, ona nije povukla obara, to de biti teko jer su na pitolju njezini otisci i jedan od njezinih metaka u njegovom mozgu. A ako ga nije povukla ona, tko jest? Clark? Iznenada je shvatio svoju zlodu i odluio uiniti svijet boljim mjestom i ubiti se? Ne bi ilo. Naa strategija j e samoobrana. Vrijeao ju je zbog rase, napao je, pa ga je ona ubila u samoobrani. Ali, ona je crnkinja, prostitutka i ovisnica - tko de joj vjerovati, zar ne? Tu dolazi Hannah Steele, i potkrepljuje priu. Lijepa bijela djevojka svjedoi da ju je Clark prije godinu dana premlatio i silovao, pa porota zakljui da Shawanda moda ipak govori istinu. A u poroti mora biti nekoliko crnaca. Pokazat demo im da je Clark McCall bio rasist i silovatelj, i moda joj spasimo ivot. Misli, moda je oslobode? Bobby ga je pogledao. - Ne, ne mislim da de je osloboditi, Scotty. Dobit de doivotnu, moda biti putena uvjetno nakon trideset odleanih. Ne moe biti osloboen kad je tvojim pitoljem poinjeno umorstvo, tvoji su otisci na pitolju, a pitolj je bio uperen ravno u rtvin mozak dok je leala na podu. S takvim dokazima, doivotna je prava premija. Prokletstvo, Dan, reci mu da odustane, i to odmah!

Senatorov je glas u uhu Dana Forda bio tako silovit, da je odmaknuo slualicu nekoliko centimetara. Dan je upravo od Scotta dobio izvjede o stanju sluaja Shawande Jones i, prema dogovoru sa senatorom, odmah je nazvao Washington. Maku McCallu, viem senatoru iz Teksasa, nije se svidjelo to je uo. Ved je dovoljno loe, Dan, da de neka kurva svjedoiti i redi da ju je Clark prebio i nazvao crnugom. Ali, ako tvoj deko pone paradirati bijelim curama koje de redi da je i njih Clark premlatio i silovao, gotov sam! Mislio sam da je ta cura rijeena stvar! A to ako iskopaju ona sranja s koleda, Clarka i njegovo bratstvo? Clark McCall je organizirao proslavu bratstva pod nazivom Nod manjine, kad se svatko odjenuo kao svoja omiljena manjina; Clark je doao kao crnac svodnik. Mack je potplatio novine da to ne objave. Dan Ford je u tome bio njegov trgovaki putnik. -Javnost de misliti da je to nauio kod kude! Od mene! Ako mediji to saznaju, prozvat de me novim Stromom jebenim Thurmondom*! Nikad nedu vidjeti unutranjost Bijele kude! -Stanka. - A ti, Dan, nikad nede biti predsjedniki odvjetnik. George W. Bush? - Da - odgovorio je Scott. Sid Greenberg se inio zapanjen. Predsjednik je upotrijebio suverenu vlast da bi ljudima oduzeo zemlju i na njoj sagradio bejzbolski stadion? - Tad nije bio predsjednik, Side. Jo nije bio ni guverner. Dok su tebe na Harvardu poduavali lijevo orijentirani profesori, George Bush vodio je Texas Rangerse. Igrali su na usranom starom stadionu pa je on sredio da grad konfiscira zemlju za gradnju novog stadiona. Kako se to moe smatrati javnom svrhom? Ne moe. - Pa kako je onda grad mogao konfiscirati zemlju?

 Zakon to doputa... ili bar sudovi to nisu sprijeili. To je uinjeno za stadion Rangersa, za motoristiku stazu NASCAR, sad to rade za novi stadion Cowboysa... dovraga, Side, to rade po itavoj zemlji, ne samo z a ceste i parkove, nego i za stadione i trgovake centre i ogromna skladita... - A mi demo to sad uiniti za Dibrellov hotel? Scott je slegnuo ramenima. Tako se Tom dogovorio s gradom. Uzet demo siromanima njihove domove kako bi bogati mogli odsjesti u luksuznom hotelu s pet zvjezdica? - Sid je izgledao ogoren. Zato bogataima nikad ne uzmu kude? * ameriki senator poznat po segregacionizmu -Jer si bogatai mogu priutiti odvjetnike i boriti se na sudu. Siromasi ne mogu. - Dakle, grad de ih jeftino isplatiti - Dibrellovim novcem, buldoerima sruiti njihove domove, i onda tu zemlju dati Dibrellu da sagradi hotel? to grad time dobiva? - Milijune u porezima na imovinu. Hotel de vrijediti najmanje sto milijuna. Oni kuderci vrijede najvie milijun. - Dibrell de dobiti svoj hotel, grad de dobiti vie poreza, a siromasi nek se jebu. I sve to je savreno zakonito. - Side, inimo ono to zakonski propisi doputaju... a ponekad i ono to ne doputaju. - Zna to, Scotte, zajebati vladu i odvjetnike tuitelja, to je zabavno, to je samo igra. Ali siromahe? Moji su roditelji bili siromani. Odrastao sam u takvoj kudi. - Sluaj, Side, ni meni se to ne svia, ali to nam je posao. Mi bar uzimamo samo trideset domova. Oni su za onaj trgovaki centar u Hurstu uzeli stotinu i dvadeset, a sad za stadion Cowboysa uzimaju devedeset. - Odmah se osjedam bolje. - Sid je odmahnuo glavom. - Zar sam za ovo iao na pravni faks na Harvardu?

Scott je podigao dlanove. - Side, to eli da uinim? Da kaem Dibrellu da mi to nedemo? Ako Dibrellu kaem ne, nadi de drugog odvjetnika koji de redi da. Ovaj se posao mora obaviti, te su kude ved i ovako i onako osuene na propast, a hotel de se u svakom sluaju izgraditi. Jedino je pitanje koji de odvjetnici biti pladeni pola milijuna dolara da se to obavi. Ako Dibrell prebaci ovaj posao drugoj tvrtki, to znai da ja moram otpustiti jednog od dvojice svojih suradnika. Jesi li voljan ostati bez posla i plade od dvjesto tisuda dolara - kako ne bi morao ti biti taj koji de'-' tim ljudima uzeti domove? Kako ne bi uprljao ruke? Sid je zurio u svoje cipele. Naposljetku je polako odmahnuo glavom i rekao: - Nisam. - Side, kad sam bio mlad odvjetnik, Dan Ford mi je rekao, Scottv, savjest svako jutro ostavi pred vratima, jer inae nede dugo trajati u pravu. Sid je podigao pogled. Pravo je pljuga. - To je samo posao, Sid. - To nam ne kau na fakultetu, zar ne, da je pravo samo posao, igra koju igramo, s tuim ivotima i novcem? Ne, treba im netko tko de platiti kolarinu, klinci koji nemaju pojma to doista znai biti odvjetnik, klinci koji misle... Scott je nijemo sjedio i kimao glavom poput terapeuta dok njegov pacijent daje oduka svom bijesu. Svaki odvjetnik prolazi istu preobrazbu kroz koju je sad prolazio Sid, kao gusjenica koja se pretvara u leptira, samo obrnuto: iz prekrasnog ljudskog bida u ljigavog odvjetnika. Scott se sjetio kako je Dan Ford ki mao dok je mladi pacijent po imenu Scott Fenney davao oduka svom bijesu. Sid je govorio: Zadnji put kad sam bio doma, moji su roditelji pozvali sve prijatelje u naem starom kvartu kako bi me pokazali, svog sina, vanog pravnika. Kako da im kaem to doista radimo, Scotte? - Nede im redi. Ne moe im redi. Ne smije. Kad naveer izie kroz ona vrata, svoj odvjetniki ivot ostavi ovdje. Ne nosi ga sa sobom kudi. Sluaj, Side, u ovom si poslu tek pet godina. Potrebno je neko

vrijeme da ovjek naui da o tim stvarima moe razgovarati samo s drugim odvjetnicima. Obini ljudi jednostavno ne razumiju to radimo. - Upravo je o tome i rije, Scotte, mislim da razumiju. - Side, ekaj dok se oeni, dobije djecu, vidjet de. Dodi de kudi, a ena i klinci de redi, Tata, to si danas radio? to de im redi, istinu? Nede. Lagat de. Svi laemo. Sid je kratko razmiljao o Scottovim rijeima, a zatim polako ustao i otiao do vrata. Okrenuo se. - Oh, Scotte, potpisali smo Dibrellu ugovor za onu zemlju. Dobili smo izvjede strunjaka za okoli, izuzeli deset milijuna od kupovne cijene. Ubrzo demo poeti stavljati asfalt na ono olo vo. TRAIL nikad nede saznati za izvjede, a Agencija za ouvanje okolia nikad nede saznati za olovo. - Agresivno i kreativno odvjetnitvo, Sid. Sid je kimnuo glavom i okrenuo se, ali ga je Scott uo kako govori: Trebao sam idi na medicinu. * Kad je Sid otiao, Scott se pozabavio raunalom. Upisivao je jedan sat rada na Dibrellov raun za tridesetminutni uredski sastanak sa Sidom, kad je osjetio neiju prisutnost. Okrenuo se i ugledao Dana Forda koji je stajao na vratima njegovog ureda, to je bilo jednako uobiajeno kao da ode na nedjeljnu misu i kod oltara ugleda papu. Dane, ui. Dan je uao, lica naboranog od brige. Lagano je odmahivao glavom i uzdahnuo kao ovjek kojemu je na ramenima teret itavoga svijeta. Znao sam da taj sluaj nede donijeti nita dobroga. Kako to misli? Upravo sam razgovarao s McCallom.

 Senatorom? Spomenuo si ga i ranije, ali nisam znao da se poznajete osobno. Dan je kimnuo glavom. - Mack i ja smo bili u istom bratstvu na SMU. Ja sam izvritelj njegove oporuke i ponekad za njega obavim pokoji privatni posao. Nisam ba mnogo radio za njega otkad je prije dvadeset godina prodao kompaniju i otiao u Washington. Ali, bude li izabran i bude li Ford Stevens poznat kao predsjednikova osobna odvjetnika tvrtka... Scotty, to de biti rudnik zlata. Super. Da, to bi bilo super, Scotty. Mogli bismo uzeti jo pedeset pravnika, moda i vie, da rade na novim poslovima koje bismo dobili, korporativnim klijentima koji bi utrli put do mojih vrata i platili bilo koju cijenu koju zatraim, jer bih ja mogao podidi slualicu i predsjednik bi mi se javio. Ima li uopde pojma to to znai jednom odvjetniku? Ovdje u Dallasu, ja sam velika riba u malom ribnjaku, Scotty, ali kao predsjednikov odvjetnik bio bih velika riba u velikom ribnjaku. Igrao bih na nacionalnoj pozornici... Mogli bismo otvoriti podrunicu u Washingtonu. Zamisli to bi mi to znailo. to bi to znailo ovoj tvrtki. Tebi. Scotty, mogao bi zaraditi milijun dolara ved prve godine njegovog mandata, dva druge, tri do etrdesetog roendana. Bio bi besramno bogat, ba kao to govori naim ljetnim praktikantima. Dan je zastao i uhvatio dah. - Ali, Mack je jasno stavio do znanja da, bude li se dobro ime njegova sina povlailo po blatu tijekom ovoga suenja, Ford Stevens nede biti njegova osobna odvjetnika tvrtka. Scott se naslonio leima uz naslonja. - eli da preutim Clar-kovu prolost. - Da, to eli. - Ali, Dan, Clark McCall je bio rasist i silovatelj. Sad bismo sa svjedoenjem Hannah Steele mogli spasiti Shawandin ivot. - Da, mogao bi to uiniti. Ali bi ujedno unitio Mackove izglede za mjesto predsjednika. Scotty, ako mediji mogu staviti rijei rasist, silovatelj i McCall u istu reenicu - ak i ako je rije o njegovom sinu - izgledi da de biti imenovan jednaki su kao moji izgledi da poevim miss Amerike.

- Dane, zato mi nisi rekao da si radio za McCalla? Mogao sam redi Bufordu da imamo sukob interesa i izvudi se iz tog sluaja. Dan je kimnuo glavom. Razgovarao sam s Makom o toj mogudnosti, ali je on rekao da de biti bolje da imamo odreeni, hm, utjecaj na kurvinog odvjetnika. - U sluaju da taj odvjetnik sazna za Clarkovu prolost. Dan je slegnuo ramenima. - Mack McCall nije zaradio osamsto milijuna dolara neuzimajudi u obzir sve mogudnosti. - Clark McCall je bio nitarija, Dane. Bogataki sin koji je volio mlatiti djevojke zavrio je mrtav jer je prebio pogrenu curu. Zato bi nas bilo briga za njegovu reputaciju? - I nije nas briga. Ali, nije rije o Clarku McCallu, Scotte, rije je o Maku McCallu. A nas je itekako briga za njegovu reputaciju, jer je u najboljem interesu ove tvrtke da on bude sljededi ameriki predsjednik. Scotty, njegovo je predsjednitvo u naim rukama! Razmisli o tome. Mack bi mi dugovao veliku uslugu! Oi su mu poprimile neki odsutan izraz, a na usnama mu se pojavio poluosmijeh, to je znailo da u mislima Dan Ford izvodi salta. Nakon jednog trenutka, vratio se u sadanjost i rekao: -Onda, to kae, Scotty, moj djeae? Scott nije rekao nita. Dvojica odvjetnika, koje je razdvajalo dvadeset i pet stopa tvrdog parketa i gotovo jednako toliko godina odvjetnitva, netremice su promatrala jedan drugoga kao da su dva klinca koja pokuavaju vidjeti tko de prvi trepnuti. Scott je znao to njegov stariji partner eli da on odgovori - da de izvriti McCallova nareenja, jer ono to je dobro za McCalla, dobro je i za Ford Stevens. Ali - a Scott nije mogao objasniti zato - nije se mogao natjerati da izgovori te rijei. Da li iz mazgolike tvrdoglavosti koju je naslijedio od Butcha, ili iz dugogodinjeg opdenitog prezira prema bogatakim sinovima kao to je Clark McCall, ili moda iz nekog dubljeg razloga, neto u njemu to nije doputalo. Naposljetku je Dan svrnuo

pogled, glasno uzdahnuo i krenuo prema vratima. Na izlazu je rekao: Scotte, treba mi odgovor za McCalla. Brzo. Boo je sjedila na lealjki uz bazen u stranjem dvoritu. Bila je u bijelom kupadem kostimu i sunanim naoalama, i pila ruiasti pun koji joj je pripravila Consuela. Pajamae je leala na trbuhu na susjednoj lealjki, u jednom od mnogobrojnih Booinih kostima za kupanje. Jedna drugoj su naizmjence mazale leda kremom za sunanje. Sad je bio red na Boo. Podigla je Pajamaeine duge pletenice i istisnula kremu na njezina lea. Obino bi Boo ljetno poslijepodne provodila kod kude, itajudi neku knjigu. A. Scott je bio na poslu, majka u klubu, a vedina djece njezine dobi u vikendicama ili nekom ljetnom kampu ili u Europi. Barbara Boo Fenney i nije ba imala mnogo prijatelja ovdje u Mjehuridu. Vedina djevojica njezinih godina eljela se hvalisati svojim stvarima. Ona nije. Bila je drukija. Razmiljala je drukije i odijevala se drukije i eljela drukije stvari. Druge su djevojice rekle da je udna i nazvale je lezbom jer se nije odijevala kao djevojica. Stoga se obino igrala sama ili plivala pod budnim Consuelinim nadzorom. No, danas je imala novu prijateljicu. Koja je takoer bila drukija. - Svia mi se tvoja kosa - rekla je Boo. Poela je utrljavati bijelu kremu u Pajameinu smeu kou. - Treba li crncima krema za sunanje? Nakon jednog trenutka, Pajamae je odgovorila: - Ne znam. Ali, mama me uvijek tjera da se namaem. - Kad de ona izidi iz zatvora? - Krajem ljeta, ako je gospodin Fenney izvue. - Ako ona to nije uinila, izidi de. - Kod nas to nije tako. - Kod kojih nas? - Crnaca.

- A. Scott je super odvjetnik. On de izvudi tvoju majku. - Nadam se. Jer moja mama, ona nede dobro prodi u zatvoru. Boo je trljala dok se krema nije posve upila u Pajamaeinu kou, a zatim rekla: - Zato ti govori kao mi? - Kako to misli? - Pa, primjerice... - Primjer to? - Primjerice. - Primjer lice? - Ne, primjerice. A. Scott uvijek govori primjerice ovo i primjerice ono... tako govore odvjetnici. Odvjetnici imaju gomilu takvih rijei. Pajamae se cerekala. - Primjerice, svia mi se. Primjer-ice! - Ti ne govori kao crnci na televiziji, ono kao... - Crnaki engleski, tako ga zove moja mama, tako govore svi u naselju. Ona kae da ne smijem tako govoriti. Kae da moram koristiti toan engleski. Boo je podigla jednu Pajamaeinu pletenicu i pustila da joj klizne kroz prste. Naglo se uspravila. - Doi, imam super ideju! Na povratku kudi, Scott se pitao zato nije vie uvrijeen Mack McCallovom bahatom pretpostavkom da moe jednostavno narediti A. Scotu Fenneyu, Esq. uvjete pod kojima de zastupati svoje klijente. Pravni kodeks etinosti na koji priseu svi odvjetnici (barem dok ne dobiju dozvolu za bavljenje odvjetnitvom) jasno odreuje (u teoriji) da na odvjetnika ne smiju utjecati nikakvi izvanjski interesi u revnom zastupanju klijenta. Naravno, u praksi vedina odvjetnika gleda na kodeks etinosti kao to profesionalni zloinci gledaju na kazneni kodeks: vie kao na preporuku nego kao na stvarna pravila profesionalnog ponaanja.

S druge strane, Scott se ujedno pitao zato nije spremno pristao na McCallove zahtjeve kao to je htio njegov stariji partner. Scott se nikad nije usprotivio eljama Dana Forda - to bi bilo kao da se usprotivi vlastitom ocu. Podupro je sve Danove odluke za tvrtku, bilo to otputanje partnera ili naputanje kli jenta ili doprinos kampanji prijateljski naklonjenih sudaca koji se kandidiraju za reizbor, jer je Dan uvijek djelovao u najboljem interesu Ford Stevensa, a time i u najboljem Scottovom interesu. Zato je ovaj put oklijevao? Po prvi put? Vratimo se na ono prvo: injenica da je senator Sjedinjenih Amerikih Drava Mack McCall jednostavno uzeo zdravo za gotovo da de Scott Fenney odustati od najbolje obrane svoje kli-jentice zbog optube za umorstvo samo zato to mu je McCall rekao da to uini, ved je zbog toga Scottova krv trebala usklju-ati. Koji kurac misli da jest? Dok je bio na koledu, ako bi se itko usudio i nagovijestiti da bi Scott Fenney, zvijezda trka, mogao predati utakmicu, on bi se silno rasrdio i opalio kurvinog sina po gubici! I to samo zato to je pomislio da bi Scott mogao imati tako malo potenja da uopde pomisli na to da bez borbe preda nogometnu utamicu! Zato onda A. Scott Fenney nije jednako srdit sad kad su od njega zatraili da preda suenje? Zato uopde razmilja o toj pomisli? Zar se bavi tako agresivnim i kreativnim odvjetnitvom da vie ne prepoznaje razliku izmeu postizanja dogovora i kompromitiranja vlastitog potenja? Je li postao tako dobar odvjetnik da vie nema nimalo potenja koje bi moglo biti kompromitirano? Hrvao se s ovim mislima dok se vozio pokraj zidovima ograenih imanja u ulici Preston, koja se protezala do Turtle Creeka, velebnih rezidencija tajkuna nekretnina Trammella Crowa (procijenjena vrijednost 13.3 milijuna dolara), i vlasnika Dallas Cowboysa Jerryja Jonesa (14.1 milijun), Toma Dibrella (18 milijuna) i Maka McCalla (25 milijuna) i shvatio da nikad ranije nije zamijetio da McCall i njegov najbolji klijent stanuju na susjednim imanjima. Usporio je prolazedi pokraj ulaza na McCallov posjed i razmiljao o onoj nodi kad je poinjeno umorstvo, kad su se Clark i Shawanda provezli kroz ova vrata, Clark McCall s jo samo nekoliko preostalih minuta ivota, kad mu je zazvonio mobitel. Javio se.

 Scott Fenney. Gospon Fenney, ovdje Louis. Louis... Iz naselja. Oh, da, naravno, Louis. Znate, gospon Fenney, Pajamae, ona se jo nije vratila, pa sam se nekako zabrinio... Jel jo s vama? Oh, Louis, oprosti. Trebao sam redi tajnici da te nazove. Pajamae de ostati s nama dok suenje ne zavri. Ko je to mi? Ja. Moja obitelj. ta dete uzeti Pajamae kod sebe? Pa zna, dok ovo ne zavri. Bili smo jutros kod Shawande u pritvoru i nisam htio voziti... - Scott je odluio da nede spomenuti kako se nije elio vratiti u Louisov dio grada - i tako, imam kderku njezinih godina, i imamo etiri prazne spavade sobe, pa sam jednostavno pomislio da bi tako moglo biti bolje. I Shawanda se sloila. A to je s njezinim stvarima, odjedom i time? Oh, moe nositi odjedu moje kderke. Otprilike su jednake visine, a moja kderka ionako ni ne odjene pola odjede koju joj moja supruga kupi. Ako 'odete, mogu vam donijeti njezine stvari. U Highland Park? Telefon je bio nijem. Scott je ponovno pomislio da je moda naljutio Louisa. Ali ponovno je bio u krivu. Louis? Naselje nije mjesto za malu djevojicu da ivi sama, gospon Fenney. Recite joj da sam je pozdravio. I ako trebate ikakvu pomod od mene, javite mi. Dobro, hvala, Louis. -1, gospon Fenney... -Da?

 Ne bi oekivao neto takvo od bijelca. Vi ste dobar ovjek, gospon Fenney. Scott je prekinuo vezu i upitao se je li Louis u pravu. Boo je odskakutala niz stepenice do kuhinje i kuhinjskog stola, a za njom Pajamae. Majka je pogledala Boo, stavila ruke na bokove i rekla: - Mlada damo, to si to uinila sa svojom kosom? Booina duga crvena kosa sad je bila upletena vrsto uz glavu u duge pletenice koje su joj visjele do ramena. Crnake pletenice. Pajamae mi ih je napravila. Guba su, ha? Majka se okrenula A. Scottu i rekla: - Onda, Scotte? Slegnuo je ramenima i odgovorio: Izgleda kao Bo Derek. Bo Derek? Da, iz onog filma. Majka je podigla ruke. - Barbara Boo Fenney, debitantice iz Highland Parka ne nose kosu spletenu u crnake pletenice! Tad to nije nikakav problem, majko, jer ja nedu biti debitantica. Majka je teko uzdahnula, obuzdavajudi bijes, i rekla: -Pajamae, nadam se da nema tetovau. Pajamae se nasmijala, ali nije znala da se majka ne ali. Consuela je podigla posudice za sol i papar i rekla sa svog mjesta uz tednjak: Blizanke su, kao ove. Pokazala je na Boo. Ona sol a zatim na Pajamae ona papar. Consuela se zadovoljno nasmijuljila i itavo se njezino tijelo zatreslo kao ele. - Sol i papar. Majka je odmahivala glavom, usana stisnutih u vrstu liniju preko lica, to obino nije bio dobar znak. Dovri enchiladas, Consuela. Zar oekujete drutvo? - upitala je Pajamae. Boo se okrenula prema Pajamae, koja je stajala uz stol.

 Molim? Sva ova hrana, zar imate proslavu? Stol je bio pretrpan tacosima i enchiladama, avokadom i zapeenim grahom, tortiljama i vrudim umakom. Veer meksike hrane. Nemamo. Ovo je samo za nas? Boo je slegnula ramenima. Da. Pajamae se nasmijeila i rekla: Primjer-ice. Butch i Barbara Fenney su o obiteljskim stvarima uvijek raspravljali za stolom, pred svojim mladim sinom: dobro i loe, uspjehe i neuspjehe, mogudnosti i probleme. Zakljuili su da de nauiti sluajudi. Scott se sjedao jednog takvog razgovora, nedugo prije nego to je njegov otac umro, kad je Butch rekao da jedan graevinar trai od njega da radi s najjeftinijim materijalom kako bi smanjio trokove i povedao zaradu graevinskog poduzetnika. Vlasnik nikad nede saznati. Butch se morao ili povinovati zahtje vima graevinara ili izgubiti posao. Zamolio je enu za savjet. Scottova majka je bez razmiljanja odgovorila: odbij ga. Dakle, nakon to su se povukli u svoju spavadu sobu, dok je Rebecca stajala naga ispred zrcala u kupaonici, skidala minku i provjeravala jesu li se na njezinom tijelu pojavili prvi znakovi starenja, Scott joj je ispriao o Danovom posjetu njegovom uredu, zahtjevima Maka McCalla i zamolio je za savjet. I ona je odgovorila bez razmiljanja: - Uini to trai! Ako Dan kae da to zaboravi, bolje ti je da zaboravi. Zar de se odredi svega to imamo zbog jedne proklete... Koga, Rebecca? Proklete koga? Naglo se okrenula, nevjerojatno naga, i rekla: - Proklete crne kurve, eto koga!

A. Scott Fenney, Esq. je gorljivo branio svoje bogate klijente od svih pridolica - poslovne konkurencije, vlade, uvenih odvjetnika tuitelja, i mladih ena koje su tvrdile da su seksualno zlostavljane. Ali nikad od svoje supruge. Naravno, nikad ranije klijentica mu nije bila crna kurva. Stoga, moda zato to su mu McCallovi zahtjevi jo uvijek opteredivali misli, ili zato to nikad u ivotu nije predao utakmicu, ili zato to su mu bogati deki kao to je Clark McCall uvijek ili na ivce, ili zato to je znao da Louis nema pravo glede Scotta Fenneya, ili zbog ljubavi koju je Shawanda pokazala prema Pajamae tog jutra ili zbog one dvije djevojice s kosama spletenim u pletenice na katu iznad njih... ili moda samo zato to mu je ova prekrasna ena koja je stajala naga ispred njega ved vie od sedam mjeseci uskradiva la seks... i njegova se strast prema njoj sad pretvorila u bijes na nju - Scott Fenney se obruio na svoju enu, branedi Shawandu Jones sa stradu koju je obino uvao iskljuivo za najbogatije klijente: - to, hode redi da ona zasluuje umrijeti samo zato to je crnkinja i prostitutka? to da si se ti rodila crna, Rebecca? Bi li ipak postala miica SMU i predsjednica Cattle Barons bala? Ili bi i ti zavrila kao kurva na Harry Hinesu? Pokazao je na kat iznad njih. Za milost Boju, Rebecca, Boo je mogla biti ta mala crnkinja! Njegova se naga ena nasmijala bez osmijeha. Nemoj ti meni tu izigravati nekog pravednika, Scotte Fenney. elio si novac i sve to novac moe kupiti jednako koliko i ja - ovu kudu, tvoj ferrari... Koliko si platio to odijelo? Udala sam se za tebe jer si bio ambiciozan, htio si biti bogati odvjetnik. Ne radi kao pravni savjetnik siromanih crnaca u Junom Dallasu. Otiao si u veliku odvjetniku tvrtku kako bi zaradio gomilu novca radedi za bogate klijente koji ive u Highland Parku. I sad ti je najednom proradila savjest? Ne bih rekla. Uperila je prst u Scotta. Ako to uini, ako uniti moj ivot zbog jedne kurve za koju prokleto dobro zna da je kriva da krivlja ne moe biti - kunem ti se Bogom, nas dvoje smo gotovi! - Sad je uperila prst prema stropu. - A toj de curici biti bolje bez takve majke.

Na drugom katu kude, Boo i Pajamae su se spremale za spavanje. A. Scott im je itao, u emu je Pajamae silno uivala. Bilo je zabavno imati prijateljicu. Boo je bila uporna da budu zajedno u sobi kako bi mogle razgovarati. Pajamae se sloila s time. I sad je Boo kleala u krevetu, pitajudi se kog vraga radi Pajamae dok rasprostire pokriva na pod na koji je ved stavila jastuk. Sto to, za ime svega, radi? ije ime? Tako se samo kae. Oh. Spremam si leaj. Na podu? Pajamae je pogledala najprije svoj leaj na podu, a zatim Boo u visokom krevetu. Ti spava u krevetu? Boo se nasmijala. Naravno da spavam. Gdje ti spava? Na podu. Oh, zar nema pravi krevet? Ne, imam krevet. Zar te bole leda? Ponekad A. Scott spava na podu, kad ga bole lea, od ozljeda iz vremena kad je ig rao nogomet. Ne, ne bole me lea. Onda zato? Tako je sigurnije. Od ega? Pucnjave. Nakon kratke rasprave, Boo je uvjerila Pajamae da je u Highland Parku sigurno spavati u krevetu, i sat vremena kasnije, kad se Scott popeo u Booinu sobu, kao to je to inio svake veeri prije spavanja kako bi

provjerio kderku i poljubio je u elo, njih dvije su spavale jedna pokraj druge. Dvije su djevojice leale tako blizu jedna drugoj da se on, nagnuvi se i po-ljubivi Boo, morao jo samo malo nagnuti kako bi i Pajamae poljubio u elo. Kad je to uinio, ona se promekoljila i apnula u snu: Tata? DVANAEST Konkurencija dalakih odvjetnikih ureda u borbi za najbolje tek diplomirane studente prava bila je estoka svake godine. Ford Stevens je nudio istu poetnu pladu, zahtijevao jednak broj naplativili radnih sati, i obedavao istu osobnu kemiju izmeu partnera i suradnika. Novac i sate bilo je lako prodati; osobna kemija je, meutim, od partnera zahtijevala svu odvjetniku vjetinu hinjenja da im je stalo do ivota tih studenata, kad im je zapravo vie bilo stalo do vlastitih cipela. Ali, laganje studentima prava bilo je dio igre. A ta se igra danas najozbiljnije igrala na broju 4000 Beverly Drivea. Scott Fenney bio je domadin Ford Stevensove godinje proslave 4. srpnja za tvrtkine praktikante u svojoj kudi u Highland Parku. Stajao je na trijemu ispod tende i odmahivao glavom: vidjeti etrdeset otromboljenih studenata prava u kupadim gadicama, kako blijedim tijelima skakudu u i oko njegovog velianstvenog bazena i profesionalno dizajniranog dvorita, nije ba bio lijep prizor. Hvala Bogu da su bili dovoljno pametni i ni su odjenuli Speedo gadice. Da nije bilo Missy i drugih navijaica u bikinijima, pogled s trijema bio bi apsolutno straan. - Imam neke dobre vijesti, Scotty. Nije zamijetio da je doao Bobby. Kakve? - Razgovarao sam s Hannah Steele. Svjedoit de. Ispriala mi je itavu priu s Clarkom, rekla da je bio najslai deko na svijetu dok se nije napio, a onda se pretvorio u divlju zvijer. Njegova predodba predigre bila je amarati je akama po licu. - Bobby je otpio gutljaj piva. - Shawanda je svijetu napravila uslugu, kad mu je raznijela mozak. - Znai, ona nam je jedina obrana?

 Da. Ali ne eli da se njezino ime prouje prije suenja. U smrtnom je strahu od McCalla. Zar je ne moramo staviti na popis svjedoka? Bobby je slegnuo ramenima. Trebali bismo. No, Buford de nam malo progledati kroz prste, s obzirom na to koliko mrzi smrtnu kaznu, a Burns nede odustati od nje. Jesi li proitao moj saetak o tome zato se prema Statutu na ovaj sluaj ne moe primijeniti smrtna kazna? Scott je odmahnuo glavom. Jesi li proitao ijedan od mojih saetaka i podnesaka? Nisam imao vremena. Bobby je progunao i otiao u potragu za mesom s rotilja, ostavljajudi Scotta njegovim mislima, mislima o Danu Fordu: Scotte, treba mi odgovor za McCalla. Brzo. Vidi ti njega, Johnnie Cochran. Bernie Cohen mu se pridruio s pivom u ruci. Kakva je obrana tvoje kurve, Scotte? Sljedede rijei izgovorio je kao svoju inaicu rap ritma. Ako kondom ne pristaje, tuba se odbacuje? Bernie je mislio da je duhovit. Bio je partner na odjelu vrijed-nosnica Ford Stevensa i izgledao kao da mu je pedeset godina, iako je bio samo godinu dana stariji od Scotta. Na njegovom tijelu nigdje se nije zamjedivalo nita to bi se moglo nazvati miidima; Bernard Cohen je bio ono to su u niim razredima srednje kole nazivali salastim klincem. Bernie je uperio bocu u Boo i Pajamae, koje su sjedile na udaljenom kraju bazena. Je li ono njezina mala? -Da. I ivi s tobom? -Da.

 Vidio sam fotku tvoje klijentice u novinama. Zgodna je crnkinja. Bernie je gurnuo Scotta u ruku i nacerio se. Je 1' ti plada u naturi? Zaepi, Bernie. Bernie je ustuknuo, neto progunao i udaljio se, ostavljajudi Scotta da se pita zato mu se nekod taj demekasti seronja na odreeni nain sviao. I zato ne uiva u proslavi onako kako je uivao prole godine kad je bio silno ponosan razmedudi se svojom velebnom kudom pred zadivljenim studentima: imanje od jednog hektara u samom srcu Highland Parka; garaa za etiri automobila u kojoj su bili njegov ferrari, Rebeccin mercedes dvosjed i land rover koji su koristili za obiteljske izlete; skupocjen natkriveni trijem koji je gledao na bazen i kudicu uz bazen, iza koje se prostirala ogromna travnata povrina koju je bujnom i zelenom odravao podzemni sustav za prskanje. Scott je na travnjaku postavio mreu za odbojku i neki su studenti sad igrali. Odmahnuo je glavom u itavoj toj gomili nije bilo nijednog sportaa. Ove se godine jednostavno nije mogao ubaciti u prazniko raspoloenje. Studenti su bili sretni, navijaice srdane, piva je bilo u izobilju, meso se peklo na rotilju... ali Scottove su misli bile na Shawandi Jones i maloj crnoj djevojici koja je sjedila na kraju bazena, na prijetnjama njegove supruge i zahtjevu Dana Forda. Scotte, treba mi odgovor za McCalla. Brzo. Do suenja je ostalo jo samo sedam tjedana i Scott je morao donijeti veliku odluku, odluku koju nije elio donijeti, odluku koja mu je zamraila misli. Onaj osjedaj prijetede zle kobi postao mu je stalni pratitelj. Sjededi na rubu bazena, Pajamae je rekla: - Nisam bila s ovoliko bijelaca od prole godine kad me mama odvela na dravni sajam. To je jedini put kad vidimo bijelce. Nisi ba puno propustila odgovorila je Boo. Pajamae je mahnula rukom oko sebe. Tko su oni? Bududi odvjetnici. Sudedi odvjetnici? Studenti koje A. Scottova odvjetnika tvrtka pokuava zaposliti.

 Deki su doista neugledni. Ali, cure su prave ljepotice. Jesu li im to ene? Navijaice. One su navijaice? Bile su. A. Scott im plada da dou na proslavu i prave se zainteresirane za studente, tako da studenti potpiu za tvrtku. On to zove mamac i prekida. Mamac i to? Mamac i prekida, kao kad oglas u novinama kae da su neke koturaljke na rasprodaji, ali kad doe u trgovinu, kau ti da su ved sve prodane i da bi trebao kupiti neke druge koje su skuplje. Oh, kao kad muterija pokua nagovoriti mamu da snizi cijenu nakon to ue u njegov automobil . Netko je tvoju mamu nagovorio da ue u automobil? Ne, muterije je nagovaraju nakon to ue. Muterija, to je neki taksist? Ne, to je mukarac koji eli kupiti mamu. Tvoja mama je na prodaju? Pajamae je kimnula glavom. - Po satu. -I A. Scott se prodaje po satu. On to naziva naplativim satovima. Napladuje tristo pedeset dolara po satu. Mama zarauje gotovo isto toliko, a nije ila u kolu. Genijalno. U svakom sluaju, ovi studenti misle da de, ako se zaposle u A. Scottovoj odvjetnikoj tvrtk i, izlaziti s ovako lijepim djevojkama kao to su ove ovdje, ali zapravo nede. Ako plate dovoljno, hode. Mama kae da je to samo pitanje cijene. Za brutalno vrudih dana kao to je bio ovaj, Bobby bi esto zgrabio pivo, otiao u stranje dvorite svoje dvosobne kude s jednom kupaonicom u Istonom Dallasu, i sjeo u petnaest centimetara dubok bazen na napuhavanje - to je bila njegova inaica tuluma uz bazen. Ovaj je tulum uz bazen bio mnogo bolji. Kao prvo,

bazen je bio vedi. A kao drugo, oi mu nisu bile zatvorene i nije sanjao o dvoritu punom prekrasnih djevojaka u bikinijima; oi su mu bile irom otvorene i djevojke su bile stvarne. Bio je doista sretan to ga je Scotty pozvao. Bobby je stajao sam u jednom kutu bazena, s pivom u jednoj i dugim svinjskim rebarcem u drugoj ruci, umak od peenja curio mu je po golom trbuhu i nastojao je ne biti previe napadan odmjeravajudi djevojke. Na sebi je imao samo kupade gadice. Njegovo blijedo tijelo nije bilo vitko, preplanulo i miidavo kao Scottyjevo. Ipak, u usporedbi sa studentima prava, osjedao se kao pravi Adonis, kad mu je prila jedna nevjerojatno zgodna djevojka u bijelom bikiniju, i pribliila mu se toliko da je osje tio isijavanje topline iz njezine koe. I ne razmiljajudi, Bobby je uvukao trbuh - malo. - Zamijetila sam da ne nosite vjenani prsten rekla je. - To je zato to nisam oenjen. - Kakva sluajnost rekla je i pogledala ga svojim krupnim oima. - Nisam ni ja. Bobby je ved iskapio nekoliko piva, pa mu je hrabrost bila na najvioj razini. - Sto tako boanstvena slobodna djevojka kao to ste vi radi na ovakvom tulumu? - Trai bogatog odvjetnika kao to ste vi. Ne moe zamjeriti na iskrenosti, pomislio je Bobby, kad se ona naslonila na njega, a grudi joj se priljubile i podigle kao jedna, dok nije pomislio da bi joj mogle ispasti iz bikinija. I sam dodir njezine koe izazvao je jasan osjedaj u Bobbyjevim gadicama. - Samo da zna, ja nemam ovakvu kudu, nisam bogati odvjetnik, i velika je vjerojatnost da nikad nedu ni biti bogat odvjetnik. Ali, hej, svejedno se moemo zavudi u kudu, pronadi neko mirno mjesto i eviti do besvijesti. Odmaknula se kao da je iznenada otkrila otrovni brljan po itavom njegovom tijelu. krto mu se osmjehnula i odgovorila: - Ne bih rekla.

Zatim je nestala. Bobby je zatvorio oi i zadnji put udahnuo njezin miris. Ali i on je brzo nestao, kao i nabreknude u njegovim kupadim gadicama. Priao je jedinim dvjema djevojkama koje tog dana nisu traile bogatog odvjetnika. Boo i Pajamae su sjedile na rubu bazena, i moile noge u vodi. - Hej, Bobby - rekla je Boo. - Cure. Pajamae je rekla: - Primjerice, gospodine Herrin. Scotty je ved ranije upoznao Bobbyja s djevojicama. Bobby im se sad pridruio i spustio noge u hladnu vodu. - Gdje ti je mama? - upitao je Boo. - Nisam je vidio otkad sam doao. - Unutra je - odgovorila je Boo. - Ona mrzi ovakve zabave. -A ti? - Oh, ja ih oboavam. Pokuavam zamisliti kakvi su ivoti ovih ljudi kad se ne ulizuju A. Scottu zbog posla. Bobby se nasmijao. - Scotty je rekao da ima devet godina, ali de brzo napuniti dvadeset i devet. - Uperio je svinjsko rebro u jednog od studenata. - Dobro, reci mi kakav je njegov ivot, onog mravog sa crnim naoalama. Boo je kratko prouavala studenta i zatim rekla: - Nevjerojatno je pametan. Na pravni je fakultet iao samo zato to mu je tata pravnik, ali zapravo se eli baviti raunalima. Diplomirat de kao najbolji na godini, zaposliti se u A. Scottovoj tvrtki i dati otkaz nakon godinu dana. Nikad nije iziao s djevojkom, uasno je stidljiv i u ovom trenutku eli da je kod kude za raunalom, gdje je najsretniji. Uvijek de biti sam. Bobby je zapanjeno promatrao djevojicu. - Prilino dobro. Dobro, sad je tvoj red, Pajamae. to je s onom tamo plavuom s... ovaj... - Sisama iz trgovine? - Ovaj, da, ba s tom. Kakva je njezina pria? - Ona je glupa kao top, ali to ne zna. Udat de se za bogatog odvjetnika i zauvijek ivjeti sretno.

Bobby se uhvatio kako kima u potvrdu. - Vi cure ste stvarno dobre. Dobro, Boo, a ovaj tip? Boo se ogledala oko sebe, prouavajudi gomilu u bazenu. - Koji tip? Bobby je sad pokazivao svinjskim rebrom na sebe. -Ja. Boo ga je kratko promatrala, a zatim spustila pogled na vodu i odmahnula glavom. Daj, reci mi. Boo je podigla pogled; oi su joj se inile tune. - Ne, Bobby. Bobby se nasmijao i rekao: - Zato? Ja sam veliki djeak, iz-drat du. - Mislio je da de ona redi da je patetini gubitnik i da de to zauvijek biti. To mu ne bi bilo nikakvo iznenaenje. I sam si je govorio to isto svakog jutra pred zrcalom. No Boo je utjela. Zatim je rekla, ne gledajudi ga: - Potajno si volio moju majku, ali se ona udala za A. Scotta. Nikad to nisi prebolio. Uvijek si se pitao kakav bi bio tvoj ivot da se umjesto za njega, udala za tebe. Bobby nije raunao na to. Morao je duboko udahnuti. Ustao je, ali ju je pogledao. Kako zna? - Vidjela sam kako si je gledao kad si doao. Oima si pretraivao gomilu, nekako grozniavo, dok je nisi ugledao. A onda si je samo dugo gledao. Ono kao, itavu vjenost. Bobby se uputio ravno prema hladnjaku s pivom. S prozora spavade sobe na katu, Rebecca Fenney je promatrala prizor u dvoritu i dvojicu od trojice mukaraca koji su je voljeli: Scotta, okruenog studentima prava i navijaicama, i jednom jedrom plavuom u crnom bikiniju s tangama, koja mu se oito nudila; i Bobbyja, samog uz hladnjak s pivom. Siroti Bobby. Znala je da ju je volio kad su Bobby i Scott bili na fakultetu, ali zadrao je to za sebe, nikad se ne bi usudio

pokuati preoteti ita Scottovog. Ionako je ne bi mogao dobiti; svi su znali da Bobby Herrin nede daleko dogurati, ba kao to su svi znali da Scott Fenney hode. Stoga je Rebecca Garrett potpisala za vonju sa Scottom Fenneyem. I bila je to sjajna vonja: prije jedanaest godina ona je ivjela u kudi sestrinstva, vozila rabljenu toyotu i vodila navijaice SMU Mustanga; danas ivi u raskonoj kudi, vozi mercedes i natjee se za predsjedateljicu Cattle Barons bala. Ali, sad je bila tjeskobna i preplaena, i pitala se: Blii li se ta vonja kraju? Rebecca Garrett je odrasla u Dallasu radnike klase. Mrzila je imati manje; eljela je vie. Stoga, odabirudi koled, nije gledala dalje od SMU. Za siromane dalake klince, SMU je bio ulaznica za bolji ivot. Bio je to nain da doe do Highland Parka. Rebecca je bila pametna uenica, u uionici i izvan nje. Zapravo, kad bi se svojim starim automobilom vozila ulicama Highland Parka i zamiljala gospodaricom kude nekog od ve lebnih imanja, bila je dovoljno pametna da prizna ivotnu injenicu: sama nikad nede imati kudu u Highland Parku, nede je postidi svojom pamedu ili poslovnim uspjehom. Nijedna ena to ne bi mogla. Njezina je bududnost, kao i uvijek, bila u njezinom izgledu. Od vremena kad je imala deset godina, majke druge djece bi zastajale i rekle: Gospode, kako velianstveno lijepo dijete; a kad je napunila esnaest i njezino tijelo postalo tijelo ene, oevi njezinih prijatelja nisu je prestajali gledati; a kad je imala dva deset i jednu godinu, i bila najljepa djevojka na SMU, i ila na razgovore za posao, mukarcima bi od njezine ljepote zaiskrile oi - eljeli su je i platili bi za nju. No ona svoju ljepotu nije eljela prodavati po satu ili po nodi, ak ni po poslu. Rebecca Garrett de svoju ljepotu prodati za zajedniko vlasnitvo, za polovicu svega to de njezin suprug tijekom njihovog braka stedi. Kao to svaka teksaka djevojka dobro zna ved prije srednjokolske mature, u Teksasu ene ne moraju moliti za alimentaciju; u Teksasu ene imaju pravo na polovicu svega - po zakonu.

Stoga joj je trebao suprug. Kako je ona to vidjela, ljepota joj je doputala tri izbora branog partnera: starijeg mukarca koji je ved stekao bogatstvo (ali takvi mukarci uvijek dolaze s prtljagom, obino s nekoliko bivih ena i dvostruko vie djece koju moraju uzdravati); sina takvog starijeg bogatog mukarca (ali nasljeeno bogatstvo nije zajedniko vlasnitvo); ili mukarca s ambicijom da zaradi vlastito bogatstvo, bogatstvo koje de stedi tijekom braka, bogatstvo koje de biti zajedniko vlasnitvo. Scott Fenney, nogometna legenda Highland Parka i SMU-a, bio je upravo takav mukarac. Nema boljeg mjesta na svijetu na kojem bi mogao biti nogometna legenda od Dallasa, Teksas. To je naj vrde jamstvo uspjeha koje ti ivot moe ponuditi. Zato je Rebecca Garrett uloila svoju ljepotu na Scotta Fenneya. Voljela ga je tad, ali se ne bi udala za njega da je htio biti trener srednjokolske nogometne momadi i ivjeti u kudici u predgrau. Nije mogla odvojiti svoju ljubav od njegove ambicije. Voljela ga je jer je elio isto to i ona, jer je njegova elja da posjeduje sve ovo bila jednaka njezinoj. Bili su dvije srodne due. Stoga su se vjenali i smjestili u kudici od 500.000 dolara u Highland Parku; Scott je postao odvjetnik Toma Dibrella, a ona je postala najljepa ena u Highland Parku. Rane godine vonje sa Scottom Fenneyem bile su upravo onakve kakve je oekivala: kupovali su, stjecali, izlazili, uspinjali se u drutvu. Scott se borio za obiteljsko bogatstvo u Ford Stevensu; ona se ulanila u drutvene klubove i izvravala svoje drutvene obveze. Uspjesi su se nizali jedan za drugim, njegovi i njezini. Ubrzo su se nali na A-listi Highland Parka, par u usponu, mladi i lijepi, pametni i uspjeni, SMU legenda i SMU miica. Svi su im zavidjeli: mukarci su eljeli nju, a ene njega. Ali oni su svoju seksualnu energiju troili iskljuivo jedno na drugo uspjeh ju je uzbuivao, a ona je uzbuivala njega. Njezin ju je suprug elio sa stradu koja je bila neobuzdana; trebao ju je vie od samog ivota, i ta potreba nikad nije oslabila ni zastranila. Uspjeh i seks: ivot Rebecce Fenney bio je savren i iz dana u dan postajao sve bolji. Do onoga dana kad je ostala trudna.

Trudnoda ju je okirala majinstvo nije nikad bilo dio njezinih planova i nastavila okirati dok je bespomodno gledala kako joj se trbuh iri i tijelo nadima, sve dok nije izgledala kao kit koji se nasukao na plai. Uvijek se voljela pogledati kad bi prolazila pokraj zrcala; sad je skretala pogled. Rebecca Fenney nije bila bucmasta tipina mama u kamionetu! Bila je vitka bjelkinja u crnom mercedesu dvosjedu! Kojim se vie no jednom vozila po Harry Hinesu, nastojedi prikupiti hrabrost da ue u jednu od tamonjih klinika i napravi abortus. Naravno, za gubitak djeteta okrivila bi spontani pobaaj; u politiki konzerva tivnom Highland Parku nema abortusa. Ali, Scott je elio to dijete. Obavijestio je itav svijet da je beba Fenney na putu. Mukarci su ved gledali petnaest godina u bududnost kad de Scotty mladi debitirati na nogometnom terenu srednje kole Highland Parka; ene su obasule Rebeccu darovima za dijete kako bi joj olakale ulazak u majinstvo. S tolikom pozornodu usredotoenom na njezinu trudnodu, spontani pobaaj bi se smatrao osobnim neuspjehom Rebecce Fenney, a neuspjeh u Highland Parku nije drutveno prihvatljiv. Stoga se pomirila s neizbjenim i postala savrena bududa mama, jela samo organsku hranu, nije pila kavu ni alkohol, svakodnevno je vjebala u bazenu, i glumatala da je silno sretna to je tako debela. Ali, Scotty mlai bila je djevojica nazvana Boo. Highland Parkom prostrujio je kolektivni uzdah razoaranja, svih, osim Scotta. On nije mario. Kad je u bolnikom rodilitu prvi put pogledao svoju tek roenu kderku, bila je to ljubav na prvi pogled. I Rebecca je vidjela da je njezino mjesto u njegovom srcu ukradeno. Seks vie nikad nije bio isti. Rebecca Fenney je trebala mukarca kojemu je potrebnija od ivota samoga; Scott Fenney vie nije bio taj mukarac. No, ujedno je trebala mukarca koji joj je mogao pruiti ivot kakav treba; Scott Fenney je jo uvijek taj mukarac. Dao joj je ovu otmjenu kudu u Highland Parku, dom o kakvom je sanjala otkad je bila malena djevojica, dom koji je itavome svijetu govorio da Rebecca Fenney pripada u Highland Park. ena koja ivi u kudi od 500.000 dolara moe se ulaniti u drutvene klubove; ena koja ivi u zdanju od 3.5

milijuna dolara moe predsjedati drutvenim balovima. Ova je kuda bila Rebeccin ivot. ivot joj je bio savren i nije mogao postati bolji. Mogao je samo postati gori. A to je u proteklih nekoliko tjedana bila briga koja je nije naputala: Hode li se njezin ivot promijeniti na gore? Usporava li vonja sa Scottom... ili se moda pribliava kraju? Mislila je i nadala se i molila da vonja sa Scottom Fenneyem potraje doivotno. Ali s mukarcima nikad ne zna. Mukarci uvijek znaju pronadi nain kako da sjebu neto dobro. Hode li i Scott Fenney to uiniti? Drugi mukarci u Highland Parku svakako jesu, napustivi supruge starije ene koje je Rebecca poznavala zbog mladih ena. Ali, te su odbaene ene bile u pedesetima i ezdesetima, i njihova obiteljska bogatstva ved su bila steena, a njihova polovica osigurana. Rebecca je imala trideset i tri godine, i njihovo obiteljsko bogatstvo jo je bilo u nastajanju, jo je pripadalo banci koja je imala hipoteku na njihovu kudu i njezin ivot. Da je Scott sad napusti, ne bi imala nita, ba kao to njezina majka nije imala nita kad ih je otac napustio. Vonja sa Scottyjem Fenneyem morala je trajati dok hipoteka ne bude otpladena. Uloila je svoju ljepotu na Scotta Fenneya. to ako izgubi tu okladu? Kad je tek postala gospoda A. Scotta Fenneya i ila u kude supruga starijih odvjetnika, divila bi se njihovom vlasnitvu i eljela ono to su one imale, sve ono to novac moe kupiti. Tek je nedavno shvatila da su one, dok je ona eznula za onim to one imaju, eznule za onim to ona ima: mladodu i ljepotom koje su im bile potrebne da se nadmedu za svoje odvjetnike. Ali njihov novac nije mogao kupiti mladost i ljepotu, iako su pokuavale liposukcijama, podizanjem stranjice, implantatima u grudima i face liftingom; dobar je lijenik mogao pomodi, ali nije mogao uiniti da pedesetogodinjakinja ponovno izgleda kao dvadesetpetogodinjakinja. Zato su svoje odvjetnike gubile zbog mladih ena. Rebecca je sad, s trideset i tri godine, to se prema mjerilima Highland Parka smatralo starim, shvadala njihov strah, dok je promatrala onu plavuu pokraj bazena koliko joj je godina, dvadeset i dvije, dvadeset

i tri? koja je pogledom pozivala njezinog supruga, nadmetala se za njezinog odvjetnika, i vie nego voljna upotrijebiti svoju ljepotu da bi uzela ono to je Rebeccino. Uvijek je postojala neka mlaa, zgodnija, mravija ena, spremna zauzeti tvoje mjesto u kudi. Rebecca Fenney jo je uvijek bila izvanredno lijepa, jo uvijek najljepa ena u Hihgland Parku, jo uvijek se mogla nadmetati s dvadesetdvogodinjakinjom za svog odvjetnika. Ali, i njoj de, znala je, dodi dan kad to vie nede modi; sa svakim novim danom, Rebecca Fenney je dan starija i dan manje lijepa. Ako izgubi Scotta zbog djevojke uz bazen - a svakog etvrtog srpnja bit de neka djevojka uz bazen prije nego to obiteljsko bogatstvo bude steeno i njezina polovica vlasnitva osigurana, preostat de joj samo jedna mogudnost za odabir novog enika: pedeset, pedeset i pet, moda ezdeset godina star mukarac. Zadrhtala je od pomisli da se neki ezdesetogodinjak penje na nju. S dovoljno novca, mukarac uvijek moe oeniti dva, ak i tri desetljeda mlau enu. Ali, ena? Ona ne bi imala anse udati se za mukarca svojih godina. Mukarci u tridesetim ili etrdesetim godinama gledali su dvadesetinetogodinjakinje kao to je ova plavua. Da, u ivotu svake ene uvijek postoji druga ena. No, za Rebeccu Fenney bilo je drukije: druga ena u njezinom ivotu, ena koja se nadmetala za njezinog odvjetnika, ena koja je prijetila uzeti joj sve to je imala - dom, poloaj u drutvu, imovinu nije bila dvadesetdvogodinja plavua s velikim sisama i vrstom guzom, nego crna prostitutka optuena za ubojstvo senatorovog sina. - Kad odrastem, bit du kurva. Consuela je kriknula iz kuhinje, Scott se umalo uguio od prida sa ara preostalih od zabave, a Rebecca ga je bijesno pogledala s druge strane stola. Okrenuo se prema Boo, koja je svojoj obitelji za blagovaonikim stolom upravo objavila svoje planove bududeg zanimanja. - Molim?

- Da - rekla je Boo, vaudi rebarce s rotilja - mukarci pladaju Pajamaeinoj mami dvjesto dolara na sat samo kako bi bili s njom, a ako je muterija hode cijelu nod, tad mora platiti tisudu. Scott je pogledao Pajamae, koja je injenino kimala glavom. - Dakle, Scotte - rekla je Rebecca - tvoj mali drutveni eksperiment nau je kderku ved uinio svjetovnijom osobom. - Rebecca, ona ne zna to govori. Sad se ponovno okrenuo ka Boo: - A to Pajamaeina mama radi sa svojim muterijama? Boo je ubacila krumpir salatu u usta i rekla: - Uglavnom gledaju telku i jedu kokice, ali ponekad muterija eli bludniiti. Rebecca je ispustila srebrni jedadi pribor iz ruke. - Oh, ovo je ba sjajno! Mirno: - I to se onda dogodi? Boo je rekla: - Pa, to je u redu ako on nosi kabanicu, iako, to de mu kabanica ako ne pada kia? Okrenula se prema Pajamae po odgovor, ali je Pajamae samo slegnula ramenima, odmahnula glavom i zagrizla rebarce. - Hm. Dakle, Pajamae, to ti je rekla tvoja mama? Pajamae je bila zabavljena hranom, ali je odgovorila: - Da, to mi je rekla. I rekla je da, ako predsjednik moe zaraditi deset milijuna dolara knjigom o tome kako su mu puili u Bijeloj kudi, onda bi i ona morala zaraditi stotku puenjem na Harry Hinesu. - Sad je podigla pogled s tanjura. - Mama puno pria kad je bolesna i uzme lijek... dok ne zaspe. Boo se okrenula ka Pajamae: - to je to kad ti netko pui? Shawanda je posisala kost i oblizala usne. Okrenula je svoje krupne smee oi ka Bobbyju, nasmijeila se i rekla: - Ovo je prava dobra klopa.

Bobby joj je pruio drugo rebarce s rotilja sa Scottyjeve zabave. Otiao je s desetak rebara, dvije zdjelice salate od zelenog kupusa, jednom zdjelicom zapeenog graha i dva hladna piva. Znao je da pivo ne smije unijeti u savezni zatvor, pa ga je popio putem. Naravno, prije nego to je Shawanda poela jesti, mo rao joj je ispriati sve o zabavi uz bazen i Pajamae, kako je lijepo izgledala. Rekla je: - Gospon Herrin, u zadnjih mjesec dana donio si mi hranu koliko puta, pet, est? - Sedam, ali tko broji? I nemoj redi Scottyju, dobro? - Zato dolazi? Svia ti se Shawanda? Bobby je slegnuo ramenima. - Ti si moja klijentica... na odreeni nain. Pogledala ga je kao vidovnjakinja koja mu nastoji proitati bududnost s lica, a zatim znalaki kimnula glavom i rekla: -Nema nikoga da jede s tobom, zar ne? Bobby je zurio u svoj papirnati tanjur. - Nemam. - Strano si ljubazan, donosi mi dobru hranu... osim one pi-zze s onim ribicama... - Indunima. - Da, njima. - Pojela je zalogaj salate i rekla: - Gospon Herrin, stvarno mi je ao. - Zato? - to sam mislila da si obino kljuse... odvjetnik. Bobby se nasmijao. U redu je. I sam za sebe uglavnom mislim to isto. - Ti si siromaan samo zato to ti je stalo. Slab si na ljude kao to sam ja, radi zabadava, zato nisi bogati odvjetnik. Ne moe zaraditi pare ako svima daje besplatno - gdje bih ja stigla da to radim? Ne, gospon Herrin, traljav je to posao. Gospon Fenney, on je bogat jer zna da treba raditi samo za bogatae. - Nekod mu je bilo stalo. - Znai, nisi ljut to sam rekla sucu da elim da gospon Fenney bude moj odvjetnik? - Nisam. Treba ga, Shawanda. On je mnogo bolji odvjetnik od mene.

- Moda de ga uspjeti natjerati da mu bude ponovno stalo... moda do mene. Pogledali su se, i Bobby je u njezinim oima vidio nadu. - Moda. Kuda Highland Park Country Kluba nije bila najskuplja graevina u Dallasu, ak ni u Highland Parku, ali je u nju bilo najtee udi. Redi da je klub bio ekskluzivan bilo bi isto kao redi da je Michael Jordan prilino dobar koarka. Za ovaj se klub ne moe kupiti ulaznica; njegovim se lanom raa, osigurava lanstvo udajom, ili poljubi toliko znaajnih guzica u gradu da bi ti Ameriko medicinsko drutvo moglo dati diplomu prok tologa. Scott Fenney je do lanstva doao na ovaj zadnji nain, a ta mu je povlastica bila doputena samo zato to je bio lokalna nogometna legenda i odvjetnik Toma Dibrella. Scott je zaustavio range rove ispod trijema za vozila. Prije nego to je uspio ugasiti motor, lakej im je ved otvorio vrata. Scott je dao momku dvadeset dolara i zatim poveo svoju obitelj u klub. Boo i Pajamae skakutale su ispred njih i hihotale kao to hihodu djevojice njihove dobi. Scott se nasmijeio na taj pri zor. Rebecca nije. ak i kad nije bila u najboljem raspoloenju, kao sad, Rebecca Fenney je jo uvijek bila najljepa ena u Highland Parku. I Scott je bio ponosan to moe dopratiti svoju suprugu u klub, visok i zgodan, biva SMU nogometna zvijezda koja je sad uspjean odvjetnik, s boanstvenom bivom SMU navijaicom u blijedozelenoj ljetnoj haljini koja je naglaavala njezinu velianstvenu figuru, i vidjeti kako je svi mukarci diskretno pogledavaju, eledi da veeras s njima pode kudi ona, a ne njihovi naborani enski dinosauri. Rebecca je bila velik dio savrenog ivota Scotta Fenneya, iako je veeras bila ozbiljno bijesan dio. - Ovo je velika jebena pogreka - protisnula je kroz zube. - Oh, ti previe brine. Doli smo na vatromet. Nitko nede obradati pozornost na malu crnkinju. - Da, bas. ene ovdje primijete ako su ti grudi pola centimetra vede ili dupe pola centimetra manje. Kako du im objasniti njezin dolazak? Ni u kom sluaju nije dijete nekog od lanova!

Klub je otvarao svoja vrata djeci svojih lanova dvaput godinje, za godinju boinu zabavu s Djedom Boidnjakom i za vatromet etvrtog srpnja. Inae je djeci dolazak u klub bio zabranjen. Ionako im se to mjesto ne bi inilo primamljivim. Prosjena dob lanova bila je sedamdeset i etiri godine; Scott i Rebecca bili su dvoje mladih lanova, pri emu mlad oznaava svakog mlaeg od ezdeset godina. Prostor je bio suvremeno ureen za 1952.; lanovi nisu vidjeli nikakvog razloga za preureenje kluba, i jedini ustupak u proteklih pedeset godina bio je veliki televizijski ekran u mukoj blagovaonici. Jednostavno nije imalo smisla nastojati uvjeriti nekog sedamdesetetverogo-dinjeg lana da bi promjena bila dobra; mukarcu tih godina, promjena moe biti samo loa. Nijedna promjena nede ga uiniti ponovno mladim. Dakle, osim na ta dva godinja dogaanja, u golf klubu nije bilo djece. Ili crnaca, osim nosaa i pomodnog osoblja. Ili Hispanoamerikanaca, ili ikog drugog tko bi se mogao kvalificirati za borca protiv diskriminacije. Ili, Zidova. Iako su se bogobojazni baptisti lijeili u bolnici Zale Lipshy, a njihove ene kupovale u Neiman Marcusu, ne bi pustili Zidova u svoj klub. Nezamislivo. Ne zato to je glede toga postojalo neko pisano pravilo takve se stvari ne piu. Jednostavno zna kako stvari stoje, kao to zna da policajcu ne smije pokazati srednji prst: ne postoji zakon koji bi to zabranjivao, ali svejedno de dobiti kaznu zbog prebrze vonje. Fenneyevi su uli u kudu i krenuli glavnim hodnikom, kratko zastavi s nekolicinom naboranih ena dinosaura koje su estitale Rebecci na izvjesnom imenovanju za sljededu predsjedateljicu Cattle Baronsa Ona je projekt Junior League!, promrmlja-la je Rebecca kad su ene zamijetile Pajamae a zatim su izili kroz stranja vrata na povieno travnato podruje iza osamnaeste rupe, na koje je klub postavio vrtne stolce kako bi lanovi mogli uivati u klupskom vatrometu. Pronali su etiri slobodna stolca uz skupinu staraca koji su se zajedno mogli pohvaliti neto imetkom vedim od milijardu dolara. Nisu ni trepnuli na Pajamaeinu nazonost; vjerojatno je u mraku nisu ni vidjeli. Djevojice su sjele sprijeda, Scott i Rebecca straga. Scott se nagnuo prema Rebecci.

- Vidi, nitko ne mari. Mirno su sjedili i uivah u ljetnoj veeri i spektakularnom po-gledu na svjetla u sreditu grada. Djevojice su se stisnule jedna uz drugu i neto aputale, kad je iznenada prasnula prva petarda, divovska rimska svijeda bum! i Pajamae je izronila sa svog stolca i bacila se na pod kao vojnik pred nadolazedim rafalom. Scott je skoio k njoj. - Pajamae! Sto se dogodilo? - Dolje, gospodine Fenney! Dolje! Pucaju iz automobila! Neka su se oblinja djeca poela smijati, to je u Scottu Fenneyu, siromanom klincu u kvartu, prizvalo runa sjedanja iz djetinjstva - Scotty, gdje ti je mama kupila tu odjedu, u Searsu? - i podiglo mu tlak na opasnu razinu. Klinci iz Highland Parka uivali su zadirkivati svoje siromanije vrnjake, a najnedavni-ja takva prilika bila je na prologodinjoj utakmici doigravanja na stadionu Teksas protiv ekipe iz radnikog kvarta: klinci iz Highland Parka su navijali, Hladna gotovina protiv radnikog sina!, i iz visokih loa svojih oeva na svoje protivnike bacali novanice od jednog dolara. Scott je bijesno promatrao ta mr-kljava derita, boredi se protiv snanog poriva da ih zavitla do devete rupe. Ali, klepnuti nasljednike najbogatijih ljudi u Dallasu ne bi bilo dobro za njegov odvjetniki posao, pa je umjesto toga pomogao Pajamae da ustane. - Duo, u redu je, u Highland Parku nema pucnjava iz automobila. To je samo vatromet. Pajamae je ustala, pogledala oko sebe i rekla: - Oh. - Scott joj je pomogao da sjedne natrag na stolac i sjeo pokraj nje. Starci su sad intenzivno buljili u Pajamae. Rebecca je uzdahnula i rekla: - Dakle, to bi svakako moralo zavriti u klupskim vijestima.

TRINAEST

Carlos Hernandez, Bobbyjev omiljeni konobar u klubu Downtown, uhiden je etvrtog srpnja. Otiao je na neki tulum u Istonom Dallasu, misledi da de modi ispaliti neko liko petardi. U gradu Dallasu nezakonito je ved i posjedovati petarde, ali bududi da je Carlos osim njih posjedovao i kokain i marihuanu, nije ba razmiljao o gradskim odredbama glede vatrometa - ili kad smo ved kod toga, ieg drugog - dok je pijan i drogiran do besvijesti stajao nasred Grand Avenue i bacao zapaljene boce na automobile u prolazu. Kad se pokraj njega zateklo policijsko patrolno vozilo, Carlos je stavio zapaljivu bocu policajcu ravno u krilo. Carlos je uhiden zbog posjedovanja dvadesetak zapaljivih boca, pet prskalica, pedeset rimskih svijeda, deset grama kokaina i dvije vredice trave. Zahvaljujudi njegovom prethodnom iskustvu u saveznom sustavu, predan je Federalcima. Oni su ga optuili za posjedovanje s namjerom raspaavanja droge, ne petardi. S pet prethodnih prekraja, Carlosa je ekalo od deset godina do doivotne kazne u savez nom zatvoru. To je Bobbyja i dovelo u sredite grada etiri dana kasnije. Carlosova majka ga je angairala da zastupa njezinog sina za ukupan iznos od 500 dolara, 100 unaprijed i po 100 mjeseno, do isplate punog iznosa. Bobby se parkirao est ulinih blokova dalje od zgrade Savezne uprave kako bi izbjegao troak parkinga i popuio jo jednu cigaretu. Kad je stigao u ured dravnog tuitelja na tredem katu, zaudarao je na znoj i dim cigareta. Izrekavi svoje ime i svrhu posjeta slubenici na prijamnom pultu, Bobby je sjeo u ekaoni cu. Doao je s pomodnikom dravnog tuitelja pregovarati o mogudim olakicama njegovom klijentu ukoliko prizna krivnju. Nastojao je ne izgledati iznenaeno kad je kroz vrata uao Ray Burns. - Bobby! - iroki osmijeh na Burnsovom licu, kao da mu je jutros drae vidjeti Bobbyja Herrina od ikog drugog na planetu. - Lijepo te je vidjeti, ovjee. -Ray. Ray je omirisao zrak i zatim udno pogledao Bobbyja. Jesi li pregazio tvora? Jesi li ti dravni tuitelj na Carlosovom sluaju?

- Da. Kakva sluajnost, ha? - Pljesnuo je svog najnovijeg najboljeg prijatelja po ramenu. - Hajdemo straga, Bobby, porazgovarajmo o tvom glavnom ovjeku Carlosu. Rayovo ponaanje natjeralo je Bobbyja na grozniavo razmiljanje. Palo mu je na pamet da je itekako velika sluajnost da je Ray Burns pomodnik dravnog javnog tuitelja i u ovom sluaju. Poao je za Rayem niz hodnik do njegovog ureda. Bio je to tipian vladin ured, ali u usporedbi s Bobbyjevim uredom, bio je raskoan: koni naslonja, drveni radni stol, dva stolca za posjetitelje i gipsani zidovi dovoljno debeli da ne uje kako Jin-Jin psuje Joo-Chana zato to je zabrljao poiljku korejskih krafni. Na zidovima su bile Rayeve diplome, dozvole za rad, i fotografije znaajnih politiara. Ray je pokazao Bobbyju da sjedne, a zatim i sam sjeo za stol, naslonio se i rekao: - to kae na dvije godine za Carlosa? - Dvije godine? Zar de smanjiti optunicu samo na posjedovanje? Bez namjere raspaavanja? Slijeganje ramenima meu prijateljima. - Naravno, zato ne? - Zato? Dvojica su se odvjetnika promatrali preko irokog drvenog stola; Rayevim je licem proao krt osmijeh. I Bobby je znao da mu instinkt nije pogrijeio. - to hode, Ray? Vie nije bilo prenemaganja. - elim da kuka prizna krivnju. Ako nagovorite Shawandu da prizna umorstvo iz nehata, pristat demo na etrdeset godina. - etrdeset godina? Kad izae, ved de biti za stacionar. - Trideset. I to je najnie to moemo idi. Bobby je prouavao Raya Burnsa. - Zato si se predomislio, Ray? Na poetku si htio smrtnu kaznu. -Jo uvijek je elim - smrtna kazna bi lijepo zaokruila moj ivotopis. Ali, mi smo politiki postavljeni, u svakom sluaju, dravni javni tuitelj jest, a on ne eli provesti ostatak svoje ka rijere u ovoj paklenskoj rupi,

s etrdeset stupnjeva u prokletom hladu. Razmilja o Kaliforniji. Ovaj bi sluaj mogao biti njegova karta za zapad. Bobby Herrin nije bio odvjetnik iji su klijenti uivali u politikoj modi. Stoga mu je trebalo malo vremena da shvati motiv koji se nalazio iza Rayeve dareljivosti. - Znate za Clarkovu prolost? - rekao je. -Da. - I senator McCall ne eli da se sazna? - Ponovno da. - Pa je nazvao dravnog javnog tuitelja i zamolio malu uslugu. A dravni javni tuitelj je nazvao javnog tuitelja u Dallasu i zamolio malu uslugu. Koju de mu ovaj napraviti, za malu uslugu zauzvrat. I samo tako, ovjekov se ivot iznenada promijeni. Ray se nasmijeio i okrenuo dlanove prema stropu. - to je, zar se ali? Dvoje tvojih klijenata dobro de prodi zbog McCallove modi. - Deset godina, Ray. Deset godina za Shawandu, ili moe redi dobrom senatoru da zaboravi Bijelu kudu, a svom efu da zaboravi Kaliforniju. I elim da Carlos bude osloboen optubi. Ray se nacerio. Bio je takav seronja da mu se igra doista sviala, dvojica odvjetnika pogaaju se o ivotima drugih ljudi. Uivanje u toj igri odvjetnika je iritantna karakterna crta; uivanje u modi je opasno. - Dvadeset, i to je super pogodba, Bobby, i ti to zna. Ali, ako odbije pogodbu, nedu odustati od smrtne kazne, razumije li? A, ako se one informacije o Clarku prouju, ponuda se povlai. Stoga de ti biti bolje da nagovori kuku da pristane, i to brzo. Bobby je ustao i otiao do vrata, ali se okrenuo. - Ray, jo neto: ako jo jednom nazove moju klijenticu kukom, kunem ti se Bogom da du te razval iti akom u jebena usta. Scotte, treba mi odgovor za McCalla. Brzo.

- Scotte, zvao si me? Karen Douglas je stajala ispred njegovog radnog stola. - Molim? Oh, da, sjedni, Karen. Scott je izgurao Danov glas iz misli. Karen je sjela na jedan od stolaca na suprotnoj strani njegovog stola i gurnula noge pod sjedalo, da joj se ne bi vidjela bedra. Imala je dvadeset i est go dina, bila je dovoljno zgodna da je se zamijeti na ulici, i bila je najmlaa od etiri suradnika koji su radili za Scotta. Na sveuilitu Rice prva je na svojoj godini diplomirala knjievnost i prva je diplomirala pravo na Teksasu. Knjiki pametna, teko se prilagoavala prakticiranju prava. Kao njihov supervizor, Scott je osjedao odgovornost nauiti svoje nove suradnike potrebnim praktinim vjetinama koje na pravnom fakultetu nisu nauili. Da Dan Ford nije nauio Scotta tim istim vjetinama, danas ne bi bio takav odvjetnik kakav jest. - Karen, znam da si s nama samo nekoliko mjeseci, ali ini se da ima nekih problema. Jesam li u pravu? Kimnula je glavom i Scott se zabrinuo da bi se mogla rasplakati. - Dobro, da vidimo moemo li te vratiti na pravi kolosijek. Kao prvo, broj naplativih sati. Nijednom nisi ispunila mjesenu kvotu. Karen, moji suradnici nadmauju svoje kvote. -Ali, Scotte, dvjesto sati mjeseno? Deset naplativih sati dnevno? Da budem iskrena, to je nemogude. - Karen, ovo je odvjetnika tvrtka, a ne srednja kola. Nasmijeio se; ona nije. - Gledaj, ovako to funkcionira s naplativim radnim satima. Kao prvo, uvijek ih zaokrui. Dvadeset minuta postane pola sata, etrdeset minuta jedan sat, sat i pol postanu dva. Kao drugo, svaki poziv koji obavi i svako pismo koje proita je najmanje pola sata. Ako si proitala deset pisama, etvrt sata svako, to je dva i pol naplativa sata. K vragu, ja obino napladujem etiri ili pet sati za itanje pote svakoga jutra. I putovanja - zar nisi proli mjesec bila sa Sidom u San Franciscu? Kimnula je glavom. -Jesi li naplatila trajanje leta?

- Dva sata. Radila sam na drugom sluaju. - Koliko je trajao let? - etiri sata. - Tad si trebala zaraunati osam, etiri sata klijentu zbog kojega si letjela u San Francisco, a drugih etiri klijentu za kojeg si obavljala posao tijekom leta. Razumije? To je est sati koje proli mjesec nisi naplatila. Kad bi svaki odvjetnik propustio naplatiti est sati svaki mjesec, Karen, to bi bilo tisudu dvjesto sati koji ne bi bili napladeni. Odnosno tristo tisuda dolara koje ne bismo dobili. Svaki mjesec. Dvanaest mjeseci, to je 3.6 milijuna. Vidi kako se to nagomila? Shvada zato je svaki sat bitan? Naplativi sati su inventar tvrtke, Karen, pa kad ne naplati svoju kvotu, to je kao da radi u McDonaldsu i dijeli hamburgere. Karen je promatrala Scotta kao brucoica koja gleda svoj prvi pornid na tulumu nekog bratstva. - Scotte, ti mi govori da nabijem sate. Zar to nije varanje? - Svuda osim u odvjetnikoj tvrtki. Bobby je uao u predvorje Ford Stevensa i nasmijeena mu je recepcionarka samo mahnula da proe. Svaki put kad bi uao u urede Ford Stevensa, namirisao bi neto u zraku. Kao i pogrebno poduzede, i odvjetnika tvrtka u sreditu grada ima svoj jedinstven miris; no umjesto na formaldehid, ovo je mjesto mirisalo na novac. Bobby je hodao sagom prekrivenim hodnikom do Scottyjevog ureda u uglu zgrade. Scotty je sjedio za svojim radnim stolom i obradao se jednoj mladoj eni. Zamijetio je Bobbyja i mahnuo mu da ue. Bobby je uao u ured. Mlada je ena ustala i kad se okrenula prema Bobbyju, zapanjio ga je njezin izgled: bila je veoma privlana i, sudedi prema strogom odijelu, pravnica. - Bobby, ovo je Karen Douglas. Karen, Bobby Herrin. Razrogaila je oi. - Vi radite sa Scottom na sluaju Shawande

Jones. To mora da je veoma uzbudljivo. Kad sam bila na fakultetu, uvijek sam mislila da du raditi u uredu javnog branitelja. - Ali mi pladamo bolje - rekao je Scotty. Pokazao je na sofu. - Sjedni, Bobby, evo me za tren. - Uzeo je jedan debeli spis sa stola i okrenuo se ponovno ka Karen. - Onda, Karen, je li sve jasno glede naplativih sati? Karen je teko uzdahnula i kimnula glavom. - Valjda. - Dobro, druga stvar o kojoj sam s tobom htio razgovarati je tvoj memorandum. Proitao sam ga i super je. Savreno si istraila zakon, primijenila injenice, sve si uinila tono kako treba... samo... - Samo to, Scotte? - Samo to nisi odgovorila na moje pitanje. - Ah, ti si pitao moe li Dibrell tuiti onaj gradid zbog uskrate njegovog zahtjeva za promjenu urbanistikog plana. Odgovor je ne. Scotty je odmahivao glavom. - Karen, nisam te pitao moe li Dibrell tuiti gradid, pitao sam te kako ga moe tuiti. Tuit demo; to smo ved odluili. Dio nae strategije jest da od grada dobijemo urbanistiki kakav elimo. I vjeruj mi, kad im njihovi odvjetnici kau koliko de ih parnica kotati u honorarima i drugim trokovima ak i ako je dobiju, grad de popustiti. Od tebe sam elio da mi kae koju pravnu poziciju moemo zauzeti da bismo opravdali tubu. Ti si odgovorila moe li. Ja sam pitao kako. Na Kareninom licu bio je onaj oaj jedinstven novom odvjetniku koji ui odvjetnike trikove. -Ja... nisam shvatila, Scotte. Pokuat du ponovno. - To je dobra djevojica. Karen je otila i Scotty je rekao: - Ima zgodno tijelo, ali nikad nede uspjeti kao odvjetnica. to ima? Deset minuta kasnije, vozili su se prema zgradi Savezne uprave. - Scotty - rekao je Bobby - dvadeset godina dobra je ponuda. Meni su neki sitni dileri dobili doivotnu.

Ali, Scott nije razmiljao o tome to je dobro za njegovu kli-jenticu; razmiljao je o tome to je dobro za njega. A to bi bilo da Shawanda prizna kirvnju, i dobije dvadeset, trideset, etrdeset godina, nije ga briga koliko. Jer, ako ona prizna krivnju, on nede morati donijeti veliku odluku. Scotte, treba mi odgovor za McCalla. Brzo. - Dvadeset godina? Gospon Fenney, Pajamae de tad ved imati dvadeset i devet godina, nedu je ni poznavati. Ona je sve to imam. Shawanda je koraala malom prostorijom, uporno u krug, oko Bobbyja i Scottyja koji su sjedili za stolom. - Razumijem, Shawanda, ali ako te osude za umorstvo s predumiljajem, mogla bi dobiti smrtnu kaznu. - Dvadeset godina u zatvoru, ionako bih umrla. Gospon Fenney, zato mi ne vjeruje? Ja to nisam uinila! Nisam nikoga ubila! U graanskim parnicama, suci rutinski nareuju strankama da o svojim razmiricama rasprave prije suenja. Posredovanje omoguduje odvjetnicima da svoje klijente prisile na nagodbe koje im se ne sviaju, natjeraju ih da plate iznose koje ne ele platiti i okonaju parnice koje ne ele okonati. Ali, kod krivinih djela nema obvezatne medijacije. Stoga je jedino to je Scott mogao uiniti kako bi svoju klijenticu pokuao uvjeriti da prihvati nagodbu bilo da ustane i vikne: - Shawanda, molim te razmisli o tome! Prekinula ga je. - Ne moram vie razmiljati, gospon Fenney! Ved sam ti rekla, nedu priznati nikakvu krivnju! Ray Burns nije bio sretan kad su ga Scott i Bobby obavijestili o odluci njihove klijentice da odbije ponuenu nagodbu i ne prizna krivnju. - Ta ku... - Rayove su oi srele Bobbyjeve. - Ta ena ini veliku pogreku. A njezini de odvjetnici uiniti jo vedu pogreku, budu li objavili Clarkovu prolost. - to kae na deset godina? upitao je Scott.

- Nema anse. Ne moemo pristati na deset godina za nekoga tko je uperio pitolj tipu u glavu i raznio mu jebeni mozak! Scott je bio u svom uredu, sjedio za svojim radnim stolom, naslonjen na laktove, s glavom medu rukama, zatvorenih oiju, s komarom misli i slika u glavi: Scott Fenney, broj 22, tri nogometnim igralitem, zabija pobjedniki zgoditak, junak kampusa... dvije djevojice, jedna bijela, druga crna, spavaju jedna pokraj druge u velikom krevetu, glatkih lida, kose spletene u vrste pletenice uz glavu... Rebecca, prekrasna, naga i bijesna... Shawanda, sama u zatvorskoj deliji, plae za kderkom i heroinom... i Dan Ford, koji mu je zamijenio oca koji je umro kad je Scott jo bio djeak. Koji sin ne bi htio uiniti ono to otac zatrai od njega? Scotte, treba mi odgovor za McCalla. Brzo. Ali, taj je djeak imao i majku, i u trenutku kad mu je kroz glavu proletjela slika majke koja ita sinu, Scott je otvorio oi i zatekao Da na Forda kako stoji nad njim. I znao je po to je njegov stariji partner doao. - Odbila je nagodbu? Scott se naslonio. - Vijesti brzo putuju. -Javni tuitelj je nazvao Maka, Mack je nazvao mene. - A sad ti posjeduje mene? to to govori, da se govna kotrljaju nizbrdo? - Tako neto. Dan je proetao uredom i zastao pred ogromnom uokvirenom fotografijom Scotta Fenneya, broj 22 SMU Mustanga, u utakmici protiv Teksasa. - Sto devedeset i tri metra... nevjerojatno - rekao je. Nakon jednog trenutka, odmaknuo se od fotografije i sjeo na sofu. Naposljetku se okrenuo prema Scottu. - Scotte, treba mi odgovor za McCalla. Sad. - Ne znam, Dan. - to se tu ima znati? Znamo to Mack eli. - A ja znam to moja klijentica eli.

Dan se nasmijuljio. - Tvoja klijentica? Klijenti nam pladaju honorare, Scotte. Gospoica Jones nam nita ne plada. Ona nas kota. Ona je troak za ovu tvrtku. I potrona je. - Dane, ja sam njezin odvjetnik! Dan je ustao. - Scotte, zar ti doista vjeruje da je ona neduna? Zar doista vjeruje da nije ubila Clarka? Scott je odmahnuo glavom. - Ne. - U emu je onda problem? - Problem je u tome, Dane, da de, ne podastrem li dokaze o Clarkovoj prolosti, ona umrijeti. Na Danovom se licu pojavio izraz apsolutnog uenja. Rekao je: - A na koji nain to utjee na tvoj ivot? I to je bilo naelo vodilja profesionalnog ivota A. Scotta Fenneya od dana kad se pridruio Ford Stevensu: Kako de to utjecati na njegov ivot? Ili, jo tonije, na njegove prihode. Svaki dogaaj - otkaz nekom odvjetniku, naputanje klijenta, dobiven ili izgubljen spor, donesen ili opozvan zakon, prirodna katastrofa, pad burze, rat, predsjedniki izbori - koji je utjecao na njegov ivot i prihode bio je, prema definiciji, vaan. Svaki dogaaj koji nije utjecao na njegov ivot i prihode bio je nevaan, nebitan, jednako beznaajan kao jo jedno ubojstvo bandi u Junom Dallasu. Sad, dok se vozio prema svojoj 3.5 milijuna dolara vrijednoj kudi u svom 200.000 dolara vrijednom automobilu, Scott se zatekao s pitanjem: Kako de osuda Shawande Jones na smrt utjecati na njegov ivot i prihode? Odgovor je bio oit: nikako. Dan nakon presude, on de biti za svojim radnim stolom, raditi kako bi svojim bogatim klijentima omogudio da se obogate jo vie, i donositi kudi 750.000 dolara godinje. Jednako kao i dan nakon njezina smaknuda. Brzo de postati dio njegove prolosti. Za godinu dana nede joj se vie sjedati ni imena. Scott je uvijek sluao savjete Dana Forda i znao je da bi i sad trebao posluati Danov savjet. Trebao bi otpisati Shawandin patetian ivot ovisnice kao nevaan i nebitan i beznaajan za njegov ivot. Trebao bi izgubiti njezin spor i nastaviti dalje, kao to je uinio s drugim klijentima ije je sporove izgubio. ak ni Scott

Fenney nije mogao dobiti svaki spor. Onih nekoliko puta koliko je izgubio, bio je pokunjen, nekoliko dana proklinjao suca i porotu, ali kad bi klijent platio njegov zadnji raun i kad bi ek bio napladen, prebolio bi i krenuo dalje. Sad je, meutim, bilo drukije. Scott Fenney nije nikad predao spor bez borbe. Ili, natjecanje. Ili, utakmicu. Uvijek je igrao za pobjedu. Svaka utakmica koju je u ivotu odigrao - nogomet, golf, odvjetnitvo bila je ispit njegove muevnosti i zato je svaku utakmicu igrao za pobjedu. Svim srcem, bez zadrke, pobijediti pod svaku cijenu - to ga je uinilo pobjednikom. Svaka je stanica njegovog tijela bila proeta eljom za pobjedom, eljom koja ga je od siromanog klinca u kvartu uinila vlasnikom velebnog zdanja na Beverly Driveu u samom sreditu Highland Parka. Ali, Dan Ford mu je sad govorio da igra tako da izgubi. Moe li Scott Fenney igrati da izgubi i svejedno biti pobjednik? Ta ga je misao muila itavim putem kudi. Ali, kad je zaustavio automobil u dvoritu iza kude, spopala ga je jedna nova, jo neugodnija misao: Kako de Shawandina smrt utjecati na Pajamaein ivot? Scott se s djevojicama pomolio prije spavanja, udobno ih smjestio u krevet i ved se spremao otidi, ali morao je postaviti Pajamae jedno pitanje. Pajamae, misli li da bi tvoja majka mogla nekoga ozlijediti? Ne, gospodine Fenney. Mama ima dobro srce. Stalo joj je do ljudi. Njezin je problem to joj nije dovoljno stalo do nje. Uvijek mi govori da se moram voljeti, ali ona sebe ne voli. Takva je postala zbog mog tate, jer ju je tukao, natjerao da se razboli. Zato nemojte kriviti nju, gospodine Fenney, ona nije kriva za to. Zatim je okrenula krupne smee oi prema Scottu i postavila mu pitanje. Gospodine Fenney, hode li policija ubiti i moju mamu? ETRNAEST

Izvrenje smrtne kazne nad optuenom bilo bi krenje njezinih graanskih prava prema Osmom amandmanu Ustava Sjedinjenih Amerikih... Optuena. Njezina majka. Smrtna kazna. Prokletstvo. Pajamae se igrala u bazenu s Boo; stajale su u plidacima, svaka na svojoj strani bazena i dobacivale se frizbijem preko sredinjeg dubljeg dijela. Scott je sjedio na trijemu i itao Bobbyjev pod nesak koji je tvrdio da Pajamaeina majka ne smije biti osuena na smrtnu kaznu u sluaju da bude proglaena krivom za ubojstvo Clarka McCalla. Bilo je jo jedno paklenski vrude nedjeljno poslijepodne u Highland Parku. Djevojice su se hladile u bazenu. Scott se znojio u sjeni tende na trijemu. Rebecca je bila u teretani u podrumu i vjebala u beskonanost u ugodno rashlaenoj prostoriji. Consuela je bila u Malom Meksiku sa svojim udvaraem Estebanom Garcijom. Scott ju je tog jutra odvezao do katolike crkve Santuario de Guadalupe, smjetene na sjevernoj granici sredita Dallasa, koja je ujedno bila juna granica Malog Meksika. Esteban je ekao na ploniku, odjeven u crne visoke cipele, crne hlae, i ukrobljenu bijelu koulju dugih rukava; bio je glatko izbrijan i zalizao je kosu. Izgledao je kao meksiki matador. Pozdravio je Consuelu de la Rosa kao princezu, uhvatio je za ruku da joj pomogne ustati i izidi iz niskog ferrarija. Okrenula se i mahnula Scottu, a zatim otila do ulaza u crkvu kao zaljubljena tinejderica. Bila je smea i blistala od srede. Scott je bio bijel i zabrinut. Scotte, treba mi odgovor za McCalla. Sad. to ako odbije McCalla? Sto bi Mack McCall mogao uiniti Scottu Fenneyu, odvjetniku Toma Dibrella? McCall moda jest stariji senator iz Teksasa i lan nekadanjeg studentskog bratstva Dana Forda, ali on Ford Stevensu nije pladao za pravne usluge. Stoga odbijanje McCalla ne bi natetilo tvrtki; naravno, ne bi joj ni pomoglo. Ali ipak, ako nema tete, nema ni kazne. Naravno, McCall bi mogao sprijeiti A. Scott Fenneyevu bududu nomi-naciju za saveznog suca, ali to Scotta nije brinulo; on ionako nije kanio pristati na samo

162.000 dolara godinje. Odbiti McCalla rezultiralo bi samo jednim razljudenim amerikim senatorom; s time je Scott mogao ivjeti. Ali, je li mogao ivjeti s razljudenim starijim partnerom? Kako de Dan Ford primiti ne kao odgovor? Odbiti Dana za Scotta bi bilo neto posve novo; nikad mu nije rekao ne, nikad nije ni razmiljao o tome. Dan je sad elio biti predsjednikov odvjetnik, to je zahtijevalo da McCall bude izabran za predsjednika, a to je zahtijevalo da Scott Fenney sakrije prolost Clarka McCalla, to je pak zahtijevalo da Scott kae da. Dan nede biti sretan ako Scott kae ne. Ali, Scott je donosio tvrtki vie od 3 milijuna zarade godi nje, a to je uvijek znalo popraviti Danovo raspoloenje. A ako Scott obeda da de ove godine od Dibrella naplatiti 4 milijuna -to de zahtijevati doista kreativno raunovodstvo - naravno da de Dan oprostiti Scottu (koji mu je bio kao roeni sin) ovaj jedan in pobune. Naravno. Ipak, Scott Fenney nikad nije rekao ne treneru, klijentu, ili svom starijem partneru. Ako bi trener traio od njega da tri, trao bi. Ako bi klijent elio da iznudi nagodbu zbog seksualnog zlostavljanja prijetnjom da de spomenuti eninu seksualnu prolost, on je prijetio. Ako je njegov stariji partner htio da on podri odluku o otkazu kolegi partneru, on bi je podrao. No, sad su jedan ameriki senator i njegov stariji partner eljeli da sakrije kljune dokaze i gleda kako de smaknuti njegovu klijen-ticu. Moe li to uiniti? Sto ako to uini? to ako Scott Fenney kae da Maku McCallu i Danu Fordu? Obojica de biti veoma sretni. McCall de biti izabran za predsjednika, Ford Stevens de biti predsjednikova odvjetnika tvrtka, a Dan Ford de biti predsjednikov odvjetnik. Tvrtka de otvoriti ured u Washingtonu, novi korporativni klijenti pladat de milijune za pravne trokove, a partneri de udvostruiti svoje prihode. Scott Fenney de biti besramno bogat. to je sve zvualo dobro dok nije zauo Pajamaein sitni glasid: - Uhvati ga, Boo. Gospodine Fenney, hode li policija ubiti i moju mamu? Scott je uo kako se francuska vrata iza njega otvaraju i na toplom vratu osjetio daak hladnog zraka. Rebecca je stajala iza njega i on je osjetio miris njezinog znoja. Bila je odjevena u topic bez naramenica i

kratke hlaice koje su prianjale uz njezino vitko tijelo. Scott je osjetio poriv da privue enu na krilo i vr sto je zagrli; ali poput psa koji je dobio po njuci zadnjih sto puta kad je otiao po kost, Scott se nije ni pomaknuo u tom smjeru. Gledali su kako se djevojice igraju. - Dobro je da sad ima prijateljicu - rekao je. - Ima ona prijateljice - odgovorila je Rebecca - djevojice iz najboljih obitelji u Highland Parku. Samo odbija ita initi s njima. - Tad joj one nisu prijateljice, Rebecca. Ponovno su ih promatrali u tiini. Nakon jednog trenutka, Rebecca je rekla: - Najbolja prijateljica crnkinja. To de joj biti veliki plus na debitantskoj aplikaciji. Naglo se okrenula i ula u kudu. Scott je odmahnuo glavom. Na debitantskoj aplikaciji. Barbara Boo Fenney nikad nede biti debitantica Highland Parka; jednostavno nije tip za to. Nede ni Pajamae Jones; ona jednostavno nema prikladnu boju koe. Roena je na pogrenoj strani ivota, jednako kao i Scott, ali ona ne moe s nogometnom loptom otrati na drugu stranu ivota kao to je on otrao. Moda je zato Scott osjedao neku bliskost prema ovoj maloj crnkinji, jer su oboje bili iz siromane strane pruge; ili moda zato to se Scott uvijek zalagao za slabiju djecu, kao to je bio Bobby. Kad su bili u srednjoj koli, Bobby bi svakodnevno dobivao batina da nije bio pod Scottyjevom zatitom. Pajamae Jones je sad bila pod Scottyjevom zatitom. Bacila je frizbi preko Booine glave. Boo ga je dohvatila i zavitlala daleko prema travnjaku. Frizbi je sletio posred bazena, na dubokom dijelu. Pajamae se izvukla iz plidaka i dola do mjesta gdje je frizbi sletio. unula je i ispruila ruku, ali joj je nedostajalo jo malo da bi ga dohvatila. Nagnula se vie nad bazen, i prije nego to je pala i potonula ispod povrine modre vode, Scott je odloivi podnesak, ved trao prema bazenu. Boo je vrisnula: - Ne zna plivati!

- Ostani gdje jesi, Boo! Scott je skoio u bazen, i ne razmiljajudi da je jo uvijek u te-nisicama i hlaicama. Zaronio je ravno do dna i zgrabio Pajamae oko struka. Snano je mahao nogama; izronili su uz buno plju skanje. Pajamae je iskaljavala vodu. Scott ju je podigao iz bazena i prebacio na lealjku, a zatim i sam iziao i kleknuo pokraj nje. Okrenula se na bok i ispljunula jo vode. Polako se uspravila. -Jesi li dobro, duo? Pajamae je podigla pogled prema Scottu. - Mislila sam da du umrijeti, gospodine Fenney. - Ne dok sam ja na strai. Obrisala je nos i naslonila se na Scotta. Zarila je lice u njegovu mokru majicu i ovila ruke oko njega. Potapao ju je po leima. - Curo, dobit de satove plivanja. PETNAEST Scott Fenney je vodio dvostruki ivot: u odvjetnikoj tvrtki bio je uspjean odvjetnik koji se bavio pravom jednako kao to je nekod igrao nogomet - pobjeivao pod svaku cijenu, igrao rubno, koristio sustav, iskrivljavao pravila, majstorski primjenjivao umijede agresivnog i kreativnog odvjetnitva i zaraivao gomilu novca. Kod kude je bio dobar ovjek, vjeran suprug Rebecci i ljubljeni otac Boo, u koju je svake veeri prije spavanja nastojao usaditi vrline dobrog i pristojnog ivota. Rebecca nije eljela znati to on radi svaki dan u uredu, a Boo to nije morala znati. Jedini dio odvjetnikog ivota koji je sa sobom donosio kudi svake veeri bio je novac. Svi odvjetnici vode takav Doktor Jekyll i Gospodin Hyde ivot, i marljivo odravaju strogu granicu izmeu svojih dvojnih ivota, lau enama i djeci, i svoj odvjetniki ivot skrivaju kao to ovisnici o drogama skrivaju svoju nezakonitu naviku. Scott je uvijek svima govorio da je odvjetnik, ali nikome nikad nije govorio to kao

odvjetnik radi. Odvjetnik naui da je takve stvari najbolje ostaviti u odvjetnikom uredu. Kad ujutro ue u ured, postane uspjean odvjetnik; naveer, kad izie iz ureda, ponovno se pretvori u dobrog ovjeka. Ali, sa svakim novim danom, preobrazba iz Hydea u Jekylla postaje sve tea. Odvjetnik u tebi ne eli popustiti. Ali, ti ga potisne, jer ne smije dopustiti da se granica izmeu tvoja dva ivota prijee. Scott Fenney svoj odvjetniki ivot nikad nije donosio kudi - nikad! - do onoga dana kad je kudi doveo devetogodinju crnkinju. Pajamae Jones je sad bila dio njegovog ivota - oba njegova ivota. Ona je bila dio njegovog ivota kod kude, a njezina majka dio njegovog odvjetnikog ivota. Voljela je svoju majku, a on je bio odvjetnik njezine majke. Njegove odluke kao odvjetnika njezine majke odluit de hode li jo dugo imati majku: ako kae da Danu Fordu, Pajamaeinu de majku poslati u smrt. Granica izmeu njegova dva ivota je prekrena i sad su se ta dva ivota, poput zadnje dvije preostale momadi koje na kraju duge sezo ne igraju za prvo mjesto Dan Ford protiv Pajamae Jones - borila na ivot i smrt za duu Scotta Fenneya. Treba mi odgovor za McCalla. Sad. Hode li policija ubiti i moju mamu? Hode li biti odvjetnik kakav Dan Ford eli da bude? Ili ovjek kakvog Pajamae treba od njega? Vie nije mogao biti i jedno i drugo. Morao je odabrati izmeu svoja dva ivota. Morao se hrabro suoiti s time, kao nebrojeno puta kad bi obrana podbacila i broj 22 se zatekao sam na nogometnom terenu protiv pet brania suparnike ekipe. I tad je, jednako kao i sad, morao birati: zakoraiti izvan granica prije nego to ga udare, ili pojuriti naprijed, primiti udarce i postidi dodatne metre. Nogometni treneri takve trenutke nazivaju testom petlje, jer u takvim trenucima sazna od ega si sazdan. Scott Fenney se nalazio pred testom petlje.

Datum suenja bio je tjedan dana blie, a Scott je sjedio za stolidem u sobici saveznog zatvora, pokraj Bobbyja i suelice Shawandi. Bila je sretna, optimistina, i puna energije. Bobby joj je pokazivao fotografije koje je Carl prikupio istraujudi prolost Clarka McCalla. - Ovo je Clark u boljim danima. Je li te prije te nodi ikad pokuao pokupiti? Odmahnula je glavom. - Nije. Naravno, pijani bijelci svi izgledaju isto u subotu naveer. Bobby je podigao drugu fotografiju. - Uvaeni senator. Shawanda je netremice promatrala fotografiju Maka McCalla i rekla: - Jeim se od njega. - Da. - Bobby je pokazao na delavog mukarca u pozadini iste fotografije. - Jesi li ikad vidjela ovog tipa? - Ne, gospodine... a to lice ne bih zaboravila. Scott je upitao: - Tko je to? - Delroy Lund, McCallov tjelohranitelj. Njegov razbija, kae Carl. Bivi DEA-ovac. Carl kae da pokvarenog murjaka moe nanjuiti na kilometar. - Kakve on ima veze s naim sluajem? Bobby je odmahnuo glavom. - Nikakve. - Dakle, Carl nije nita saznao? - Ne, ali ne prestaje traiti. S tim vijestima, Scott je odluio zadnji put pokuati uvjeriti svoju klijenticu da prihvati nagodbu i prizna krivnju. -Shawanda, imamo samo tu Hannah Steele. Clark ju je silovao prije godinu dana. - Scott se okrenuo Bobbyju. - Je li Carl nabavio Hannahinu fotografiju? - Ne, doista je stidljiva, nije mu dopustila da je fotografira. Carl je rekao da je kao porculanska figurica, beskrajno krhka djevojka. Rekao je da se ne bi kladio da de izdrati na gadnom unakrsnom ispitivanju. A Ray Burns de svakako biti prokleto gadan, pokuat de je prikazati kao... - Bobby je brzo pogledao Shawandu. Istraivat de njezinu seksualnu prolost. - Da. - Scott se ponovno okrenuo svojoj klijentici. -Shawanda, ako se nagodi, barem ti ne prijeti smrtna kazna.

- Gospon Fenney - rekla je - ako ne mogu biti s Pajamae, ionako bih brzo umrla. Scott je uzdahnuo i kimnuo Bobbyju. - Dobro, Shawanda - rekao je Bobby - idemo na suenje. Ali mora razumjeti da su dokazi protiv tebe vrsti, vie nego dovoljni da te osude na smrt. Naa jedina nada jest Hannah. Najprije demo pozvati tebe da svjedoi, a zatim nju. Ona de potkrijepiti... potvrditi tvoj iskaz, to de poroti dati vie razloga da ti vjeruje. - Zato ne mogu na jedan od onih detektora lai, da dokaem da ne laem? Viam ih u serijama na telki ak i deko koji se eli oeniti nekom curom mora na detektor lai, da se vidi vara li je. - Nasmijala se. - Ti bijelci stalno lau. Bobby je odmahivao glavom. - To nije dobra ideja, Shawanda. - Okrenuo se Scottu. - Scotty, razmiljao sam o onim novinarima koji te zovu i trae intervjue sa Shawandom. Moda bismo to trebali uiniti, dati joj da ispria svijetu to se dogodilo. To de uvjetovati porotu. A kad ona ispria svoju priu, moe pozvati da se jave sve ene koje je Clark McCall premlatio ili silovao, kako Shawanda ne bi zavrila u zatvoru zbog zloina koji nije poinila. - Meni to zvui dobro, gospon Fenney - rekla je Shawanda. Scott je spustio pogled i rekao: - Ne znam, Shawanda, to moda i nije najbolja strategija. Scott je jo uvijek gledao u stol, kad je Bobby rekao: -Shawanda, Scotty i ja moramo o neemu popriati nasamo. Bobby je ustao i pokucao na vrata. uvar je otvorio vrata i Scott se pridigao na stolcu i krenuo za Bobbyjem u hodnik. Udaljili su se desetak koraka, kad je Bobby stao i naslonio se na zid. - Mnogo joj je bolje - rekao je Scott. - Nabrijana je. - Molim? - Urokala se.

- Misli heroinom? Bobby je kimnuo glavom. - Kako zna? - Scotty, moji najbolji klijenti su narkidi. Vidi im u oima kad su na drogi. Kao da posjeduju itav svijet. - Kako ga je nabavila? Bobby je slegnuo ramenima. - uvar, vratar, tko zna. - Dobro je izgledala proli put. Mislio sam da se skinula s toga. Bobby je odmahnuo glavom. - Narkid se nikad ne skine s heroina. elja za njim uvijek postoji. Isposlujem im uvjetnu pod uvjetom da odu na odvikavanje, dobiju metadone i nekoliko tjedana, ili mjeseci, ostanu isti, a onda se vrate heroinu kao starom ljubavniku. - ivot joj je na kocki, a ona se ne moe prestati fiksati? Moja ena je bijesna na mene, Dan je bijesan na mene, trpim svu tu muku samo da bi se ona mogla nafiksati? Sve to zbog proklete narkomanke? - Scotty, da si ti ivio kao ona, i ti bi se vjerojatno fiksao. Ti si od ivota dobio najbolje, ona najgore. Ali, jo uvijek moe biti sretna kad se nafiksa. A danas su te stvari na ulici tako jeftine, da moe provesti sretna svaku minutu ivota - dok ne umre. -Bobby je uzdahnuo. - A jednoga dana de od toga umrijeti. - Pokuavamo je spasiti smrtne kazne kako bi se mogla ubiti heroinom? - Da, tono to pokuavamo. Vidim joj to u oima, Scotty, ona de biti ovisnica do kraja ivota. Njezin de i vot biti kratak. Naravno, kad se urokaju, misle da su jebeni Einsteini. Ali na poligrafu uvijek zakau. Ako ode na detektor lai i ne proe, gotova je. - Poligrafi nisu doputeni. Burns ga ne moe iskoristiti protiv nje. - Ne na sudu. Ali, Ray de to dojaviti novinarima i sve de izidi na naslovnicama. Svaki de porotnik znati da nije prola. - Moda de priznati krivnju ako ne proe.

- Sluaj, Scotty, znam da je ovo za tebe teka odluka i znam da je ne eli donijeti, ali hej, ovjee, zato zarauje velike pare. to eli uiniti? - McCall pritide Dana Forda da odustanem od ovakve obrane, kako ne bih njegovog mrtvog sina povlaio po blatu. - Clark je ivio u blatu, Scotty. Bio je lo deko. - Bobby je ponovno spustio pogled. - Dakle, Dan ti je rekao da odustane? - Savjetovao mi je da to uinim. eli biti predsjedniki odvjetnik. To je dobro za posao. - Ali loe za Shawandu. Je li tvoj posao na kocki? - Moj posao? Ne! Dan me ne bi otpustio. Ja sam mu poput sina. Bobby je kimnuo glavom. - Prije tri, moda etiri godine, zastupao sam oca koji je ubio svog sina zbog nogometne utakmice. - Tiho se nasmijao. - Sluaj, Scotty, ja nisam velika odvjetnika faca kao ti, ne zastupam znaajne ljude i ne zaraujem velik novac... ali nikad nisam zajebao klijenta. Uvij ek sam za svakog klijenta dao sve od sebe, ak i ako moje sve i nije mnogo. Clark ju je pretukao, silovao Hannah Steele, moda jo neku enu -Scotty, taj dokaz bi za nju mogao predstavljati razliku izmeu ivota i smrti. Bobby je proao rukom kroz rijetku kosu. - Svi moji klijenti su kao ona, siromani, crni ili smei, ive u jednom drugom svijetu u kojem tatice dilaju drogu, a mamice se kurvaju. Razlika je u tome to su svi moji klijenti krivi, tu nema kolebanja. Ali ona bi doista mogla biti neduna - ili je bar pucala u samoobrani. Ako ne spomenemo Clarkovu prolost, osuujemo je na smrt injekcijom - ti i ja Scotty, ne porota. Mi demo biti odgovorni, jednako kao da joj sami zabijemo tu iglu u ruku. - Odmahnuo je glavom. - Scotty, treba mi lova koju mi plada za rad na ovom sluaju, ali ne mogu ivjeti s time. - Kako to misli? - Mislim, ako odustane od tog dokaza, ja ispadam.

- Bobby... - Scotty, slijedio sam te svaku stopu puta - u srednjoj koli, na koledu, na pravnom faksu. Tad bih te svuda slijedio. Bio sam slab, a ti si bio jak i titio si me. Ali, ti vie nisi Batman, a ja vie nisam Robin. U ovome te ne mogu slijediti. To jednostavno nije ispravno. Ona moda nije bjelkinja iz finog drutva... moda je kurva i ovisnica, ivi u crnakom naselju, ali i njezin ivot neto znai. Moda ne tebi, moda ak ni njoj... ali meni da. I njezinoj curici. Njoj je potreban netko snaan tko de je tititi... netko kakav si ti nekod bio. - Zastao je. Kad je tvoja tajnica nazvala onaj dan i rekla da bi ti htio ruati sa mnom, ovjee, skoro sam se rasplakao. Sve te godine, doista si mi nedostajao. - Oi su mu zasuzile. -I biti ponovno u tvojoj blizini, to je super... ponovno udisati tvoj zrak. - Udahnuo je i izdahnuo. - Ali, Scotty, ako ti to uini onoj djevojici, vie nikad te ne elim vidjeti. - Daj, Bobby. - Scotty, sud te je dodijelio. Ti si njezino pravo na pravnog zastupnika. Uini to misli da je ispravno. Scott je okrenuo glavu, eledi da ovaj test petlje moe rijeiti nasrtanjem na pet zapjenjenih, testosteronom nabijenih brania. * Scott je uao u ferrari, ali se nije mogao vratiti u ured. Sredite grada iznenada mu se uinilo klaustrofobinim. Stoga se odvezao na autocestu Dallas Sjever i snano pritisnuo gas. Osjetio je snagu motora ispod sebe dok je mijenjao brzine. Modena 360 mogla je idi najvedom brzinom od 290 kilometara na sat, ali je Scott usporio do 130, to je uobiajena brzina na autocestama u Dallasu. U Teksasu nitko nije vozio doputenom brzinom, ak ni ene koje se u automobilu minkaju. Promet je u ovo doba jutra bio rijedak, pa se neometan vozio lijevom trakom. Cesto se besciljno vozio po 6500 km dalakih cesta kad je morao o neemu razmisliti. Iz nekog je razloga bolje razmiljao u ferrariju.

Bez razmiljanja, Scott je iznenada skrenuo preko tri prometne trake i iziao na izlazu za Mockingbird Lane, presjekao do Hillcresta i odvezao se ka sjeveru. Skrenuo je lijevo i zaustavio automobil kod tredih vrata nadesno. Zagledao se u udovinu dvokatnicu s nasvoenim ulazom i kosim krovom. Na njezinom mjestu vidio je kolibicu koja se nekod ovdje nalazila, dom koji su njegova majka i on unajmili od dobroga lijenika. Dnevni boravak, kuhinja, dvije spavade sobe, dvije kupaonice, manje od tisudu kvadratnih stopa prostora, ukljuujudi i trijem na kojemu su esto sjedili nakon veere i mahali susjedima u veernjoj etnji. Sjetio se kako bi se uvukao u krevet, smjestio na jastuku i ekao da njegova majka doe, sjedne, otvori knjigu i proita mu jedno poglavlje. A kad bi ga proitala, zatvorila bi knji gu i rekla: - Scotty, budi kao Atticus. Budi odvjetnik. ini dobro. Teko je initi dobro kad su tvoji klijenti loi. Odvjetnici nikad ne vjeruju svojim klijentima, jer klijenti lau. Lau poreznu upravu i investitore i FBI. Lau o svojim porezima, lau o svojim financijskim izvacima, i lau o svojim laima. Vedinom se uspijevaju izvudi. A ako ih uhvate, najede zbog laganja o svojim laima FBI-ju - to je krivino djelo koje se naziva ometanje pravde - njihovi odvjetnici stanu ispred sudnice i tvrde da su njihovi klijenti neduni sve do onog trenutka kad klijent prizna krivnju, plati kaznu i nastavi ivjeti u laima. Odvjetnik uvijek pretpostavlja da njegov klijent lae. Stoga je Scott prirodno pretpostavio da njegova klijentica, narkomanka i prostitutka, takoer lae. No moda de vjerovati pristojnoj, dobrostojedoj bjelkinji. Od Bobbyja je dobio telefonski broj Hannah Steele u Galvestonu, koji se nije nalazio u imeniku. Sad je sjedio u ferrariju i sluao kako telefon zvoni. Odgovorio mu je tihi glas. - Halo? - Hannah Steele? - Tko je treba?

- Scott Fenney. Ja sam odvjetnik Shawande Jones. Moj suradnik, Bobby Herrin, razgovarao je s vama. - Da, gospodine Fenney. - Hannah, moram uti vau priu. Moram iz vaih usta uti to vam je Clark McCall uinio. Dugi uzdah. - Rekla sam Carlu i Bobbyju, ja ne elim... - Hannah, znam da vam to nije lagano, ali senator McCall me pritide da ne spominjem Clarkovu prolost na suenju, da vas ne pozovem da svjedoite. Da bih mogao donijeti odluku, moram sam uti to se dogodilo. - Dobro. Hannah Steele ispriala je Scottu o svom susretu s Clarkom McCallom. Upoznala ga je u kampusu SMU nakon neke nogometne utakmice. Pozvao ju je da sljedede veeri iziu. Doao je po nju u kudu njezinog sestrinstva. Veerali su u meksikom restoranu u gornjem gradu, podruju Dallasa izmeu sredita grada i Highland Parka, u kojem se odvijao nodni ivot. Popili su nekoliko pida i otili u McCallovu kudu, u kojoj ju je Clark napao, prebio i silovao. Nakon toga se ponaao kao da se nije dogodilo nita neobino. Odvezao ju je do kude njezinog sestrinstva, ak joj se nasmijeio kad je izila iz njegovog automobila. Ula je u svoj automobil i odvezla se ravno do policijske postaje, gdje je podnijela prijavu. Odveli su je u bolnicu Parkland na pregled zbog silovanja i zatim je vratili u kudu sestrinstva. Sljededeg jutra, u posjet joj je doao jedan mukarac koji se predstavio kao odvjetnik senatora McCalla. Dao joj je neki dokument i olovku, rekao da je to iskaz o odustajanju od tube i povjerljivosti informacija, i uruio joj blagajniki ek na 500.000 dolara za nami-renje potraivanja od Clarka i trokove preseljenja. - Preseljenja? - Rekao je da moram napustiti grad. Rekao je da de mi tako ivot biti bolji. Rekao je da zapravo i nemam izbora, da de me, ako podignem tubu protiv Clarka, njegov otac unititi. Rekao je da de na suenju iznijeti moj prijanji seksualni ivot i prikazati me kao kurvu. - Kako se zvao taj odvjetnik?

- Mislim da se nije predstavio. - Kako je izgledao? - Kao odvjetnik. Star. Delav. Jezovit. Kako me je samo gledao i obradao mi se - moj Gospode, pa ja sam bila silovana! Ponaao se kao da je to samo posao. Scott je zavrio poziv i znao je. Mnogi stari odvjetnici koje je poznavao bili su delavi i vedina ih je bila jezovita. Ali znao je jednog takvog odvjetnika koji bi isplatu rtvi silovanja smatrao samo poslom. - Znao si za Hannah Steele? - Naravno. Scott se odvezao ravno natrag u ured, parkirao u podzemnoj garai, odvezao dizalom na ezdeset i tredi kat, i pohitao hodnikom do ureda Dana Forda. Sad je u nevjerici promatrao svog starijeg partnera, koji je gledao Scotta sa zbunjenim izrazom lica. - Scotty, zar ti misli da je to prvi put da se neto takvoga dogodilo - da studentica tvrdi da ju je silovao bogataki sin? Moda jest, moda nije, ali cura je htjela novac, dobila ga je, i svi su sretni. - Meni nije djelovala previe sretno kad sam razgovarao s njom. Dan je slegnuo ramenima. - Kajanje prodavaa. -I ti si je jednostavno podmitio da odustane od tube? Zaprijetio joj da de je unititi iznoenjem njezine seksualne prolosti na suenju? - Podmitio? Zaprijetio? - Dan se nasmijao. - Koliko si ti djevojaka isplatio za Toma Dibrella? Koliko si puta zaprijetio da de na suenju iznijeti njihovu seksualnu prolost ako se ne nagode? Da li jo uvijek koristi moj izraz svaki lelujavi pimpek? Kad ga je Dan nauio tu taktiku, inila se tako pametnom, prokleto odvjetniki pametnom. Jednako kao i kad ju je Scott upotrijebio na Franku Turneru, uvenom odvjetniku tuitelja, pregovarajudi o nagodbi s

Tomovom zadnjom curom - kako se ono zvala, Nadine? Sad, nakon razgovora s Hannah Steele, vie mu se nije inila tako pametnom. Scott je sjeo na sofu i umorno rekao: Tomove cure nisu tvrdile da su silovane. One su tvrdile da su seksualno zlostavljane na radnom mjestu. Dan je otpustio Scottov komentar odmahujudi rukom. Semantika. Seksualno zlostavljanje, silovanje poanta je da je netko jeben. Scotty, djeae moj, uinio si tono ono to se od odvjetnika oekuje, tono ono to sam te uio da treba uiniti: postigao si nagodbu za klijenta. Jednako kao i ja. Jo slabije: - To ne znai da je poteno. Dan se ponovno nasmijao: - Poteno? Poteno nema nikakve veze sa zakonom, sine. Potenje je neto sasvim drugo. Zato mi nisi rekao za Hannah? Nisi morao znati, Scotty. Zato ti meni nisi rekao da si uzeo privatnog istraitelja koji de kopati po Clarkovoj prolosti? Dane, ja doista vjerujem da je Clark prebio i silovao Hannah. Zna, ako de se zbog toga osjedati imalo bolje, i ja vjerujem da je bilo tako. Naravno, vjerovao sam i svim ostalim curama. Ostalim? Zar ih je bilo vie? Sedam, ukljuujudi Hannah. - Dan je odmahnuo glavom. - Taj je nevaljalac kotao svog tatu gotovo tri milijuna dolara, samo da djevojke ne progovore. Plus, naravno, moj honorar: dvadeset i pet tisuda dolara. Dvadeset i pet tisuda dolara da rtva silovanja ne bi progovorila? Ponovno zaueni pogled starijeg partnera. Ako se dobro sjedam, ti si Dibrellu za onu zadnju curu naplatio pedeset tisuda. Scott je osjetio kako mu se lice zaarilo. - Mislio sam da je to samo posao.

- I jest, Scotty. To je samo posao. Clarkove cure bile su samo posao, Dibrellove cure bile su samo posao, i ovo je samo posao. - Shawandi Jones nije. Njoj je ivot. - Scott je susreo Danov pogled. - Ne mogu odustati od toga, Dane. - Naravno da moe... jer ja to traim od tebe. Scotty, zar de redi ne Maku McCallu - meni - zbog proklete ovisnice o heroinu? Zbog jedne prostitutke? - Ne... zbog njezine kderke. - Njezine kderke? - Da. Ona treba svoju majku, a njezina majka treba mene. A ja bih joj moda mogao spasiti ivot. - Ne poinji vjerovati u vlastita sranja, Scotte. - O emu govori? - O tvom govoru pred Komorom. Ti nisi Atticus Finch. Nitko nije. K vragu, tko bi i elio biti? On je ivio u kudi srednjega sloja, vozio automobil srednjega sloja - kakav ono, buick? - Chevrolet. - Ti vozi ferrari. - To je zabavljalo Dana. - Scotty, taj film je pravnoj profesiji nanio vie tete od afere Watergate. Odvjetnici moje generacije, mi smo ili na pravo da izbjegnemo novaenje. Ali, generacije koje su dole iza nas nisu morale brinuti zbog rata, pa su ljudi ili na pravo kako bi postali neki jebeni junaci. To nije prava bit odvjetnitva. I istina je da nitko od njih ne eli biti drugi Atticus Finch nimalo vie od mene, nimalo vie od tebe. On nije imao nita. Ali oni - i ti - i ja, mi elimo sve -novac, kudu, automobile, sve ono to uspjean odvjetnik u dananje vrijeme moe imati. A kako odvjetnik postaje uspjean? Obavljanjem svog posla, koji se sastoji u tome da bogatae uini jo bogatijima. I doista smo dobro pladeni za obavljanje svog posla, i to ne u pilidima i orasima kao Atticus. Nama klijenti pladaju gotovinom. to je veoma dobro, Scotty, jer pilidima i orasima ne moe kupiti ferrdri. Dan je priao prozoru i pogledao van.

- Kad sam diplomirao pravo, Scotty, jedan mije mudar stariji odvjetnik dao dobar savjet. Rekao je, Dane, svaki mladi odvjetnik mora u ivotu napraviti jedan fundamentalan odabir iz kojega de slijediti svaka druga odluka u njegovom profesionalnom ivotu. A taj odabir je jednostavan: eli li initi dobro ili biti uspjean? eli li zaraditi novac ili uiniti svijet boljim mjestom? eli li voziti cadillac ili Chevrolet? eli li kolovati djecu u privatnim kolama ili javnim kolama? eli li biti bogati odvjetnik ili siromaan odvjetnik? Rekao je, Dan, ako eli initi dobro, zaposli se kao javni pravobranitelj i pomai malim ljudima u borbi protiv kudevlasnika, javnih kompanija i policije, i uivaj u tome. Ali, nemoj se kajati dvadeset godina kasnije kad tvoji kolege s fakulteta budu ivjeli u lijepim kudama i vozili nove automobile i ljetovali u Europi. A ti bude morao redi svojim klincima da se ne mogu kolovati na Ivy League, jer si ti inio dobro u ivotu. Dan se okrenuo od prozora. - Moj se sin kolovao na Princetonu, a kderka na Smithu. Dan je sjeo na rub radnog stola i sklopio ruke. - To je odabir koji svaki odvjetnik mora uiniti, Scotty, a ti si svoje odabrao prije jedanaest godina kad si se zaposlio kod nas. Odabrao si biti uspjean. Stajao si upravo ondje, rekao da ti je dojadilo biti siromaak u kvartu, rekao si da eli biti bogat odvjetnik. A sad bi htio biti dobar tip? Ne bih rekao. Scotty, ova odvjetnika tvrtka postoji samo iz jednog razloga: da bi partnerima zaradila onoliko mnogo novca koliko je to ljudski mogude. A kako tvrtka to postie? Zastupanjem klijenata koji mogu platiti tristo i etiristo i petsto dolara po satu naih usluga. Tako da inimo ono to ele nai klijenti, kad oni to ele. Tako da klijentima nikad ne kaemo ne. Jer znamo da svoje pravne poslove uvijek mogu preseliti u odvjetniku tvrtku na drugoj strani ulice ili drave, ili u drugoj dravi. Jer uvijek postoji druga odvjetnika tvrtka koja je spremna zauzeti nae mjesto kod korita. - Dane, ona ima malu kderkicu. Moram biti poten prema njoj. - I ti ima malu kderkicu. eli li i prema njoj biti poten? Ustao je i priao Scottu, sjeo pokraj njega i zagrlio ga oko ramena. Glas mu je sad bio oinski.

- Scotty, uvijek si sluao moje savjete, i uvijek su se pokazali pametnima, zar ne? Scott je kimnuo glavom. - Naravno, Dane, ali... - Tad me posluaj i sad. Hajde, sinko, nemoj to initi. Ni sebi, ni ovoj tvrtki... ni meni. Treba mi odgovor za McCalla, Scotte. Sad. Scott je zario lice u ruke dok je borba u njemu bjesnila, Dan Ford protiv Pajamae Jones, u nadmetanju za njegovu duu: Treba mi odgovor za McCalla. Sad. Hode li policija ubiti i moju mamu? I uo je Bobbyjev glas: Njoj je potreban netko snaan tko de je tititi... netko kakav si ti nekod bio. Vrijeme ispita petlje za Scotta Fenneya. - Ne, duo, nede ubiti tvoju mamu, ja im to nedu dopustiti. - Molim? Scott je spustio ruke s lica i okrenuo se prema Danu, koji ga je udno promatrao. Scott je shvatio da je njegova petlja, odgo-vorivi na izazov, to uinila naglas. Rekao je: - Reci McCallu da je odgovor ne. Dan je maknuo ruku sa Scottovog ramena. - To nije ispravan odgovor cotte. Pokuaj ponovno. - Moj odgovor jest ne. Dan je ustao, otiao na drugi kraj prostorije i sjeo za svoj radni stol. Prekriio je ruke na ploi od mahagonija. - Scotty, Mack McCall je ameriki senator. Otmjeno se odijeva i lijepo govori u onim politikim emisijama u nedjelju ujutro... ali ispod tog politiarskog dranja, on je jo uvijek samo teksa ki grubijan. Odrastao je u siromatvu na naftnim poljima Zapadnog Teksasa, s petnaest godina poeo raditi na buotinama. Teak je to ivot, i uini ovjeka grubim - neke ljude uini zlima. Mack je jedan od takvih ljudi. Danje podigao olovku i kratko je prouavao; zatim je rekao: - Kad smo bili na koledu, otili smo na neku zabavu u kudu Marthinog sestrinstva. Ona je tad bila Mackova zarunica, zgodna i bogata. Bila je Mackova ulaznica i on nije kanio dopustiti daje uzme netko drugi. No dakle, jedan se nogometni igra

napio i uinio kobnu pogreku - koketirao je s Marthom. Mack mu je rekao da se gubi, ali je deko odbio. Onda mu je Mack rekao da izie van. Deko je bio barem dvadeset kilograma tei od Maka, ali nije imao anse. Mack ga je namlatio mjedenim bokserom, moda bi ga i ubio da ga nisam zaustavio. Rekao sam: Mack, za kog si vraga to uinio? Odgovorio je samo: Nitko nede uzeti neto to mi pripada. Dan je odmahnuo glavom, naizgled kao da ni sam ne moe vjerovati tom sjedanju. - Scotte, te sam nodi o Maku McCallu nauio tri stvari: ne prihvada ne kao odgovor; ne bori se poteno; i najopakiji je kurvin sin kojeg sam ikad sreo. Scott se nervozno nasmijuljio: - to de uiniti, prebiti me? Dan je uzdahnuo. - Ne znam to de uiniti, Scotty. etrdeset godina koliko ga poznajem, nikad mu nisam rekao ne. - Zastao je i zatim rekao: - Ali, znam jedno, Scotte: Mack McCall smatra da Bijela kuda pripada njemu. ESNAEST Usted me lo prometio, Senor Fenney! Usted me lo prometio! Consuelino smee lice bilo je mokro od suza i iskrivljeno od straha dok je vriskala Obedali ste, Senor Fenney! Obedali ste! Oima je preklinjala za pomod, oblo joj se tijelo nekontrolirano treslo, a ruke su joj bile sputane lisiinama na leima ivopisne meksike seljake haljine. Pravilo Imigracijskog ureda, rekli su agenti. Dvojica agenata Slube za imigraciju i naturalizaciju stigli su u dom Fenneyevih tono u 6 sati i trideset minuta tog ponedjeljka ujutro. Consuela se sruila u Scottovo naruje kad su izvadili svoje znake. Strah koji ju je uvijek proganjao, sad ju je posve obuzeo. Sve njezine zatite su podbacile: krievi, molitve, svijede, grad Highland Parka... i Senor Fenney.

Deset minuta kasnije, agenti su odlazili s Consuelom de la Rosa u pritvoru. Scott je bespomodno stajao po strani dok su je agenti vodili do automobila. Povikao je: - Imigracijski ne dolazi u Highland Park, takav je dogovor! Zbog ovoga dete ostati bez posla! Jedan se agent nasmijeio i rekao: - Ne bih rekao, gospodine. - U pola kuda u Highland Parku zaposlene su slukinje Meksikanke! Zato ste doli ba k meni? - Anonimna dojava, gospodine - odgovorio je preko ramena onaj isti agent. Scott je uputio agentu najbjesniji pogled koji je mogao uputiti odjeven u bokserice. - Anonimna dojava, malo sutra! Boo se progurala pokraj Scotta i bosonoga potrala u spavadici stazom ispred kude, viudi: Consuela! Consuela! Consuela se okrenula upravo u trenutku kad je Boo ovila ruke oko irokog struka starije ene i vrsto je zagrlila. Consuela se nagnula i rekla: - Oh, nina. - Boo je podigla ruku i obrisala suze s Consuelina lica. Nakon jednog trenutka, jedan je agent povukao Consuelu za ruku, pa je ona poljubila Boo i pokazala joj da se vrati u kudu. Boo je potrala ravno u Scottovo naruje, izbezumljenog izraza lica. - Obedao si da nede dodi k nama! Obedao si! Kamo je vode? to de joj se dogoditi? Pajamae je sad stajala pokraj njih. - Tako to oni rade - rekla je. Samo dou i odvedu te. Naposljetku se pojavila i Rebecca. Zarila je ake u bokove, uzdahnula i rekla: - Ba super. Tko de sad kuhati, ja? Jedan je agent gurnuo Consuelu na stranje sjedalo tamne limuzine, dok je dvoje ljudi na jutarnjem tranju zastalo u blizini i znatieljno promatralo. Malo dalje niz ulicu, manje zamjetljiva od blagog povjetarca ovog ljetnog jutra, itava je gomila tamnoputih mukaraca, mladih, sredovjenih i starih, stigla na posao, jednako kao i stotine drugih gomila tamnoputih mukaraca koji su pristizali u velebne rezidencije u mirnim ulicama

itavog Grada Highland Park: vrtlari. Meksikanci iz Matamorosa ili Nuevo Lareda ili Juareza, voljni naporno raditi pod okrutnim ljetnim suncem kako bi im se pruila prilika za bolji ivot. Drugi je agent stajao uz otvorena vrata automobila, ali se okrenuo kad mu je Scott povikao: - elite uhititi ilegalce? -Pokazao je niz ulicu prema vrtlarima. - Idite i uhitite njih! Moete se itavo jutro voziti po Highland Parku i uhititi jo stotinu meksikih dravljana! Ali oni kose travnjake najbogatijih ljudi u Dallasu, pa u njihove domove nedete idi, zar ne? Znam zato ste doli k meni! Znam seronju koji vam izdaje naredbe! -McCall je. Sat vremena kasnije, Scott je stajao ispred Danovog radnog stola, jo uvijek obuzet adrenalinom. Dan je uzdahnuo i rekao: - Moda. Moda bi trebao razmisliti o svojoj odluci. - to, zar je ovo McCallovo upozorenje da mi moe nakoditi? Nije nakodio meni, nakodio je sirotoj Meksikanki! Koja mu nije uinila ba nita naao! Scott je krenuo prema vratima, ali se zaustavio i okrenuo. -Oh, Dane, kad nazove senatora, reci da sam mu poruio da se jebe. Scott je protutnjao pokraj Sue i uao u svoj ured, u kojemu je zatekao Bobbyja ispruenog na sofi. - Gospodine Fenney? - Sue je bila na vratima, s ruiastim papiridima za poruke u ruci. - Novinari. Ne prestaju nazivati. - Bez novinara. - Sue je nestala. Scott je obrisao znoj sa ela, pogledao Bobbyja i rekao: - Odveli su Consuelu. Bobby se uspravio. - Tko? - Imigracijski. Jutros su se pojavili, po anonimnoj dojavi. - Od McCalla. Scott se spustio na stolac. - Isuse, Bobby, da si joj samo vidio lice. Bila je nasmrt uplaena.

Bijes mu se ponovno razbuktao i oajniki je morao neto udariti, pa je odaslao koaru za smede na drugi kraj prostorije. -Taj kurvin sin ne zna s kime ima posla! - Uperio je prst u svoju povedanu fotografiju na zidu. - Optrao sam sto devedeset metara u utakmici protiv Teksasa! - U nogometu postoje pravila, Scotty. U igri koju McCall igra nema pravila. - To demo jo vidjeti. Bobby je ustao sa sofe i rekao: - Bit du u knjinici, budem li ti potreban - saeci za Shawandu. Vidimo se za ruak? Scott je kimnuo glavom. Bobby se okrenuo kako bi otiao, ali je zastao kao ukopan kad se na vratima pojavila Karen Douglas. Pogledali su se kao dvoje djece, a zatim je Karen svrnula pogled i ula u ured. Bobby je otiao, a Karen je rekla Scottu: -Sladak je. - Da, i ja mu to kaem. Scott je naglo sjeo i pokuao umiriti disanje. -Jesi li dobro? - upitala je Karen. - Nisam. - Nakon nekoliko dubokih udisaja: - to ima? - Spremni smo uloiti Dibrellovu tubu. - Sid je uao u ured dok je Karen govorila: - Ali Richard iz parninog kae da da-laki dravni sud nije ba pogodno mjesto za ovakvu tubu. Kae da su svi suci republikanci i neskloni opozivu gradskih urbanistikih odluka. Sid je namignuo Scottu i rekao: - Karen, koja je najvanija injenica koju odvjetnik mora znati prije nego to ode na sud, jedna injenica koja de odrediti hode li pobijediti ili izgubiti? Karen se inila zbunjenom. Naposljetku je slegnula ramenima i rekla: - Koja je strana u pravu, a koja u krivu?

Sid se nasmijao. - Ne ba. To nije bilo na pravosudnom ispitu, Karen, ali najvanija injenica koju mora znati jest je li onaj drugi odvjetnik suevoj zadnjoj kampanji dao vie novaca od nas. Jesam li u pravu, Scotte? Scott je kimnuo glavom Sidu, ali u mislima mu je bila Consuela... i izraz na njezinom licu... kao da ju je Sefior Fenney iznevjerio. Sid je rekao: -Jedini je problem u tome to se sporovi dodjeljuju sluajnim odabirom. Kako moemo biti sigurni da demo dobiti jednog od naih sudaca? Scottov je um, iako zasjenjen mislima o Consueli, ostao agresivan i kreativan kao uvijek. - Karen, reci Richardu da podnese tubu est puta jednu za drugom. est tubi bit de dodijeljeno estorici razliitih sudaca. Odabrat demo suca kojemu smo dali najvie novca, i nastaviti s tom tubom, a ostale demo povudi. Sid je s pravom bio zadivljen. Karen je imala onaj isti izraz lica kao brucoica koja gleda svoj prvi pornid u ivotu. Scott je pomislio na svoju slukinju... iznevjerio ju je. Povikao je tajnici: - Sue, nabavite mi broj Rudyja Gutierreza! On je odvjetnik za useljenika pitanja! Karen je upitala: - Scotte, je li to etino? Podnijeti istu tubu est puta? - Radimo po kodeksu pravne etike, Karen, ne po Bibliji. * - Gdje je prokleta kava? U modernoj kuhinji na broju 4000 Beverly Drivea u Highland Parku, Rebecca Fenney je otvarala i s treskom zatvarala vrata ormarida, nastojedi pronadi zrnje kave i mlin, kako bi si po prvi put u tri godine sama skuhala kavu, bijesna i uzrujana jer su se njezina tjeskoba i strahovi eksponencijalno povedali. Je li njezin mu zajebao dobru stvar? Je li gubitak Consuele samo poetak

- poetak kraja? Uhidenje slukinje Fenneyevih bit de glavna tema za rukom svih dama iz Highland Parka ovog ponedjeljka. to de one sad misliti o Rebecci Fenney? Kako de to utjecati na njezine anse da predsjeda Cattle Baronsu? - Majko, to de se dogoditi Consueli? Za stolom su sjedile dvije djevojice. - Ne znam, Boo. Pojedi neto za doruak. Pajamae je skoila na noge. - Mogu ja kuhati, gospoo Fenney. Mami stalno kuham, jaja, unku, kekse, krupicu... - Krupicu preskoi. - Rebecca je pokuala u sljededem ormaridu. - Gdje je kava? Pajamae je sad izvlaila tavice i kuhinjska pomagala te privukla stolac. Popela se na njega. - Primjerice. Ba je guba ovaj tednjak. Rebecca je odustala od kave. - Bit du dolje u teretani. Vi cure nemojte izazvati poar. Moramo nadi novu slukinju. I to brzo. - Imigracijski je doao u tvoju kudu u Highland Parku? Isuse, Scotte, koga si razljutio? Scott je nazvao Rudyja Gutierreza, odvjetnika za useljenika pitanja. - Njezino ime je Consuela de la Rosa. Izvuci je jo danas. - Nema anse, Scotte. Imigracijski je nede pustiti. - Zato ne? Pa ona je obina slukinja. - Scotte, od 11. rujna svaki Meksikanac koji je nezakonito u Americi je, to se Imigracijskog tie, meunarodni terorist. Igraju opako. I prije su bili seronje - a sad su seronje na kvadrat. - Platit du koliko god je potrebno, Rudy, samo je izvuci. - Scotte, bilo bi jeftinije ne boriti se protiv deportacije. Pusti neka je Imigracijski preveze preko granice, a onda je moe ponovno prijedi i dodi ovamo. - Consuela to ne bi mogla izvesti.

- Dobro, ali nede biti jeftino. - Koliko de kotati? - Dvadeset i pet... tisuda. - Poslat du ti ek jo danas. A ti je, Rudy, jo danas pronai, reci joj da de sve biti u redu, da smo mi njezina obitelj i da de nam se vratiti... i Rudy, reci joj da mi je ao. Bobby se vratio iz knjinice nedugo prije podneva. Sad su se uspinjali dizalom do kluba Downtown. Scott je jo uvijek osjedao silnu potrebu neto snano udariti. Ili nekoga. Namjestio je kravatu u zrcalu i rekao: Bobby, pokazat demo itavom svijetu kakav je momak bio Clark McCall. - Zbog Shawande ili zato to je McCall dao uhititi tvoju slukinju? Scott se je kratko promatrao u zrcalu. - Ne znam. -Javi mi kad bude znao. Vrata dizala su se otvorila i Scott ih je poveo hodnikom do efa sale. - Stol za dvojicu, Roberto. Roberto se ukoio na mjestu, razrogaivi smee oi kao da se pred njim ukazala sama djevica Marija. Scott je oekivao da de se prekriiti. -Roberto? - Uh, gospodine Fenney, ja, ovaj... ja... uh... - to je, Roberto? elimo ruati. - Gospodine Fenney, ja ne modi to napraviti. Roberto iznenada vie nije bio uglaeni ef sale kluba Downtown; bio je no habla ingles useljenik, tek stigao s granice. - Sto ne moe uiniti?

- Dati vam stol. - Zato? Robertovo se elo zasjajilo od znoja. - Vi ne lan. - Kako to misli da nisam lan? - Gospodine Fenney, vi ne vie. - Kae mi da vie nisam lan? Roberto je kimnuo glavom. - Si. - Dovedi mi Stewarta. Roberto je odjurio u potrazi za upraviteljem kluba. Scott se okrenuo i kimnuo glavom trojici mukaraca koji su iza njega ekali na stol. Za manje od jedne minute, pojavio se Stewart, i za njim Roberto - i klupski zatitar. - Stewarte, koji se to vrag dogaa? Stewart je pogledao Scotta s istim prezirom s kakvim bi pogledao beskudnika koji u otmjenom klubu Downtown trai milostinju. - Gospodine Fenney, vae je lanstvo u klubu opozvano odlukom direktorskog odbora, i stupilo je na snagu odmah. Moram vas zamoliti da napustite klub. - Pokazao je na lanove koji su stajali u redu iza Scotta. Roberto, odvedi ovu gospodu do njihovog stola. Trojica mukaraca krenula su za Robertom u salu za ruavanje, ali ne prije nego to su znatieljno pogledali Scotta i apnuli izmeu sebe: - To je Scott Fenney, odvjetnik Toma Dibrella. - ali se? - Ne alim, gospodine Fenney.

Stewart mu je pruio omotnicu. Scott ju je zgrabio, otvorio i izvukao pismo Odbora direktora kluba Downtown u kojem obavjetavaju A. Scotta Fenneya, Esq., da je njegovo lanstvo u klubu okonano. Scottu je tlak tako skoio da je imao osjedaj da de mu ile na elu svake sekunde eksplodirati. - Gospodine Fenney, molim vas, udaljite se. Ili de vas Darrell morati ispratiti. Darell, zatitar, zakoraio je prema Scottu. Darrell je bio mlad, u ranim dvadesetima, stotinjak kilograma teak, s kravatom na zakopavanje i smeim poliesterskim sportskim sakoom, rukavi kojega su prianjali uz njegove snane ruke. Vojniki oian, imao je etvrtastu eljust i istureno elo dizaa utega od silnih progutanih steroida. Scott je igrao ragbi s onime to mu je dragi Bog dao; nije to kupio u jebenoj ljekarni. Ali, igrao je protiv mnogih takvih nakaza. Problem s miidima iz ljekarne jest u tome da nisu pravi, nisu snani, nisu modni. Samo izgledaju dobro. To je, barem, bila njegova teorija. Scott Fenney jo je uvijek imao devedeset kilograma prirodnih miida i jo je uvijek mogao napraiti Darrellovu guzicu na svih sedamdeset katova ovoga nebodera. Zakoraio je prema Darrellu i pribliio mu se toliko da je osjetio njegov zadah iz usta. Kroz stisnute zube, Scott je rekao: - Ne bih preporuio da pokua. Scott je zguvao pismo i bacio ga Stewartu u lice, a zatim se okrenuo i udaljio. Ved su odmakli desetak koraka, kad je zauo Bobbyjev glas: - Scotty. Scott se zaustavio i okrenuo. Bobby je pokazivao na portret na zidu, jednog od osnivaa kluba: Mack McCall. Da se Mack McCall tog trenutka pojavio ispred njega, Scott Fenney bi tu nod vjerojatno prespavao u zatvorskoj deliji, jednako kao Shawanda Jones. Nikad ranije u ivotu nije bio ovako bijesan na neko drugo ljudsko bide, ak ni na nogometnom terenu. Znao je da se u takvom stanju ne moe vratiti u ured, pa su on i Bobby proetali prolazom do teretane. - Imaju bar sa sokovima - rekao je Scott.

Na ulazu ih nije doekala vitka mala plavua koju bi Scott obino zatekao kad bi nakon posla otiao u teretanu, nego Han, gromada miida, u usporedbi s kojim je Darrell izgledao kao krljavac. Han je pozdravio Scotta kao neznanca. - Molim vas, priekajte ovdje, gospodine Fenney. - Oh, sranje - rekao je Bobby. - Ponovno deja vu. Vratio se s jeftinom sportskom torbom koju je klub davao gostima. Pruio je torbu Scottu. - to je to? - Stvari iz vaeg ormarida. - Zato?

- Vae lanstvo je okonano. - Otkad? - Od jutros. - Zato? - Nareenje. -ije? - Upravitelja kluba. - A tko je njemu dao nareenje? - Ne znam. Han je prekriio ruke na grudima, podigavi gomilu miida, nabreklih bicepsa i tricepsa, miida nadlaktice i prsnih miida. Scott nije bio siguran da eli iskuati svoju teoriju o steroidima steenim miidima na Hanu. Scott se kao student okuao u barskim tunjavama, ali nikad u baru sa sokovima i nikad trijezan i nikad s nekim tako krupnim kao to je bio Han. I uvijek je imao potporu jednog ili dvojice suigraa napadaa; ti su

deki bili dovoljno ludi da se goloruki obrue na grizlija. Stoga se nije opirao kad ga je Bobb y uhvatio za ruku i rekao: - Hajdemo odavde. Po prvi put otkad je postao partner u Ford Stevensu, A. Scott "Penney, Esq., za ruak je jeo hrenovku u pecivu, kupljenu od ulinog prodavaa, u drutvu ljudi ija je ukupna neto zarada bila manja od cijene njegovoga odijela. Progutavi dva peciva, zbog ega se ved poeo kajati, on i Bobby otili su niz Main Street, to je bilo jo neto to Scott godinama nije uinio. Ili ikad. I to s dobrim razlogom. Pet minuta na srpanjskoj egi i Scott je bio mokar od glave do pete od znoja. Kosa i lice bili su mu mokri, a svjee ukrobljena koulja sad je prianjala uz njegovo tijelo kao vlana maramica. Znoj s grudi i lea kotrljao mu se niz tijelo i skupljao u donjem rublju; znoj s nogu skupljao se u arapama. Nadajudi se da de barem sauvati podstavu 2.000 dolara vrijednog odijela, skinuo ga je i prebacio preko ramena. Bobby je neto govorio, ali za Scotta je to bila samo pozadinska buka. Njegove su misli bile na Macku McCallu. Bobby je rekao: - Moe li zamisliti te gradske hvalisavce, zar oni doista misle da bi ljetna Olimpijada mogla dodi u Dallas? Pola sportaa ne bi iz ove uarene pednice izila iva. Ulini blok dalje, Bobby je rekao: - Nekod su po itavoj Main Street bili kupleraji i saluni. Doc Holiday je obavljao zubariju i ubio svog prvog ovjeka upravo ovdje. Jo kasnije: - Zna da su Bonnie i Clyde odrasli ovdje? Oboje su ovdje pokopani. Clydeov grob je u Zapadnom Dallasu. Ne znam gdje je Bonnin. etali su, Bobby je upudivao Scotta u kratku povijest Dallasa, a Scott je odgovarao samo kimanjem glave i gunanjem, jednako kao kad bi sluao Rebeccu koja mu pripovijeda o tome kako je provela dan. Stigli su do Dealey Plaze na zapadnom rubu sredita grada, malenog trokuta zelene trave, uglavljenog izmeu ulica Houston, Commerce i Elm, trostrukog prolaza prema zapadu i skladita kolskih knjiga i travnatog humka prema sjeveru. To je mjesto ostalo posve jednako kakvo je bilo 22. studenog 1963.

Bobby je rekao: -Jesi li ikad bio na estom katu, i gledao odatle kroz prozor? Scott je odmahnuo glavom. - Nema anse da je Oswald to uinio sam - rekao je Bobby. - Strijelac je morao biti na onom humku trave. Hode da odemo onamo? Scott je ponovno odmahnuo glavom. Bobby je pokazao niz ulicu. - Tono ondje, tamo je Ruby ubio Oswalda, u podrumu starog zatvora. Scott je progunao. Oswald je ustrijelio Kennedyja, Rubyje ustrijelio Oswalda, Shawanda je ustrijelila Clarka, Scott je ustrijelio Macka. Bila je to samo pomisao. Bobby je rekao: - Tono na onom mjestu, tamo je zapoeo Dallas, prije stotinu i ezdeset godina, na istom onom mjestu gdje je ustrijeljen Kennedy. Jezovito, zar ne? U svakom sluaju, tip po imenu John Neely Bryan osnovao je trgovaku postaju na obalama rijeke Trinity - zna da je nekod rijeka tekla tono ovuda? Svakog se proljeda razlijevala sreditem grada, pa su prije osamdeset godina gradski oci preselili cijelu jebenu rijeku dva kilometra zapadno, i izgradili velike nasipe kako ne bi poplav ljivala sredite grada. Naravno, otad poplavljuje domove ljudi u Junom Dallasu. Tamo nisu izgradili nasipe. Krenuli su natrag prema tornju Dibrell. Bobby je rekao: - Ljudi koji su osnovali Dallas bjeali su od svojih vjerovnika na Istoku. Otiao u Teksas, govorili su, to je u ono vrijeme bilo kao da danas kae bankrotirao je. Zakljuili su da bi njihovi vjerovnici mogli biti dovoljno hrabri da ih slijede na indijansko podruje, ali da ni u kom sluaju nisu tako glupi da krenu za njima u ovu paklensku rupu. Kad su doli do esterokatnice u kojoj se nalazila trgovina Nieman Marcus na uglu ulica Main i Ervay, Scott je zastao i promatrao kako jedna stara beskudnica vue svoja kolica puna bezvrijednih stvarica do izloga trgovine i divi se predmetima u izlogu, dizajnerskoj odjedi na mravim bijelim lutkama, dok u unutranjosti

trgovine otmjene dame iz Highland Parka sjede na modnoj reviji Estee Lauder, tako je barem pisalo na izlogu. Starica je pogledala Scotta i uputila mu irok, bezubi osmijeh. Krenuli su dalje i Scott je poeo zamjedivati i druge neobine ljude koji su naseljavali sredite grada, ljude koji su kroz vrudinu hodali ulicama, uz buku i muna isparavanja ispunih plinova automobila i autobusa, tako guste u zraku da ih je mogao osjetiti u ustima, skitnice i prosjake, bezube starice i bradate starce, Hispanoamerikanke za kojima tapdu djeica, mlade crnce opakog izgleda, i policajce pozornike. Ovdje na ulicama postojao je jedan posve drugi svijet. Vozedi se u svom ferrariju, Scott ove ljude nije zamjedivao nimalo vie nego to je zamjedivao neive predmete u gradu, stupove uline rasvjete, parkirne satove ili kante za smede. Njegov se ivot odvijao 620 stopa iznad uline razine, u klimatiziranoj udobnosti. Scottu je ovdje dolje na ulici bilo uasno neudobno. Bobby je dijelio svoje posjetnice. - Kog vraga radi, Bobby? - Lovim klijente, ovjee. Scotty, ja sam ulini odvjetnik, a ovo je ulica. Kad ti pogleda ove ljude, ti u njima vidi beskudnike, lutalice, deparoe, probisvijetja vidim klijente! Ovo je moj klub Downtown! Bobby je brzo shvatio svoju pogreku. - Sranje, ved sat vremena dajem sve od sebe da ti skrenem misli s toga, a sad to sam spominjem. Oprosti. Ali, Scottove su se misli ved vratile njegovom savrenom ivotu ezdeset i dva kata iznad njih. Sad je znao da Mack McCall nede Scotta Fenneya nasmrt isprebijati mjedenim bokserom. Uinit de neto mnogo gore. Oduzet de Scottu njegov savreni ivot. Onaj osjedaj predstojede zle kobi obavio je Scotta Fenneya. Ako ubaci iz ovog pokuaja, Rebecca Fenney de zavriti sa 74, to je njezin najnii rezultat u ivotu . Stala je iza loptice i dva puta probno zamahnula, a zatim prila, zauzela poloaj za ubacivanje, brino namjestila palicu za ubacivanje iza loptice i prilagodila teinu dok nije postigla ugodnu ravnoteu. Znala je da je Trey,

mladi profesionalni igra golfa kojemu je pladala 500 dolara za dananji sat golfa, pomno promatra, ali da ne gleda kako de ubaciti lopticu. Odmjerava joj dupe. Uvijek bi stao tono iza nje kad je ubacivala lopticu. Ved su zavrili igru na 62. On je imao dvadeset i est godina, bio je boanstven, bivi sveameriki golfer. Upravo je dobio obavijest od Udruenja profesionalnih golf igraa da moe su djelovati u preostalim turnirima te godine. Ovo mu je bio zadnji tjedan u klubu. Glatko je zamahnula i poslala lopticu u ravnoj liniji deset centimetara od ruba rupe, a zatim je promatrala kako skrede ulijevo i klizi u rupu. -To! Trey joj je priao. Pljesnuli su se rukama na osamnaestoj rupi golf kluba. Gledao ju je kao i uvijek, i ona je u njegovim oima vidjela potrebu: trebala mu je vie no ivot sam. Spavali su ved zadnjih sedam mjeseci. Okrenuli su se, popeli travnatom kosinom do njihovih golf kolica i odvezli kratku udaljenost do kluba. Parkirali su kolica i pojavio se mladi crnac. Gospodo Fenney, je li va automobil onaj crni mercedes dvosjed? - Molim? Onaj crni dvosjed, to je va auto? - Da, to s njim? - Moram biti siguran da du vae palice odnijeti u pravi automobil. Nemoj nositi moje palice u automobil. Stavi ih u klupsku zgradu, kao i uvijek. Gospodin Porter mi je rekao da ih odnesem u va auto. - Zato? Slegnuo je ramenima. - Ne znam, gospodo.

Rebecca se okrenula prema Treyu. Slegnuo je ramenima. Ula je u klupsku zgradu, kroz trgovinu golf opremom, ravno do ureda predsjednika, u kojem je sjedio Ernie Porter. Ernie nije uspio u profesionalnom golfu, pa je zadnjih dvadeset godina proveo poduavajudi golf, organizirajudi turnire i ubirudi po stotak od svake palice, golf loptice i cipela prodanih u trgovini profesionalnom golf opremom. - Ernie? Podigao je pogled. Da, gospodo Fenney? - Nosa, rekli ste mu da moje palice odnese u automobil? -Jesam, gospodo. - Zato? - Ako vam je to nezgodno, gospodo Fenney, dat du da vam ih dostave kudi. - Ne elim palice u kudi. Igram ovdje svaki dan. Uinilo se da je Erniju iznenada pozlilo. Gospodo Fenney, zar vi ne znate? -to? Ernie je prelistao neke papire, promekoljio se na stolcu i rekao: Va suprug, gospodin Fenney... Dakle, on... On je, ovaj... On vie nije lan kluba. - Molim? Pa mi smo lanovi ved etiri godine. - Tehniki, gospodo Fenney, lan kluba je va suprug. Vi kao njegova supruga imate povlasticu igranja. Bududi da on vie nije lan, vi vie nemate povlastice. Takav je propis. - Otkad Scott vie nije lan? - Od danas. Svog je supruga zatekla za kuhinjskim stolom, kderka mu se dudurila na krilu i jecala, glave priljubljene uz njegovo rame, dok ju je milovao po pletenicama. Pajamae je sjedila s druge strane stola, natmurenog lica, brade poloene na rukama na stolu.

- Majko, Consuela je otila i vie se nikad nede vratiti! Rebecca je poloila ruke na bokove i nastojala ne vrisnuti. - Zar Sue ovaj mjesec nije platila lanarinu klubu? Scott ju je pogledao. Bezizraajno je kimnuo glavom. - Ernie je rekao da vie nisi lan. Polako je podigao ruku i spustio je na komad papira na stolu. Prepoznala je zaglavlje kluba. Gurnuo je papir prema njoj. Uzela ga je i proitala: Potovani gospodine Fenney, Odbor za lanstvo smatra da de Vaa daljnja nazonost u klubu nakoditi kolegijalnoj atmosferi lanova. Stoga se Vae lanstvo opoziva s dananjim datumom. Molimo Vas da se ne vradate u klub. Vae osobne stvari bit de Vam dostavljene na kudnu adresu, zajedno sa zavrnim raunom. - To je McCallovo maslo - rekao je. - Uredio je da me izbace i iz kluba Downtown i iz teretane. Pokuava me pritisnuti da odustanem od planirane obrane. - Prokletstvo, Scotte, rekla sam ti! - Spustila je ruku i pismo je odlepralo na pod. Vonja sa Scottom Fenneyem pribliavala se kraju. Jedino je bilo upitno hode li zavriti njenim slijetanjem ili estokim padom. Djevojice su sjedile u Booinom krevetu kad je Scott uzeo knjigu i sjeo na stolac uz krevet. Osjedao se posve izmoden. U samo jednom danu, izgubio je slukinju i lanstvo u restoranu, teretani i golf klubu. I sama pomisao da Mack McCall ima takvu mod, da moe sjediti u Washingtonu i potezati konce u Dallasu, nazvati nekoliko brojeva i utjecati na Scottov savreni ivot, natjerala je Scotta da shvati relativnost svog mjesta u svijetu. Moda onih 193 metara protiv Teksasa Scotta Fenneya i nisu uinili tako posebnim. - Pogazio si obedanje - strogim je glasom rekla Boo - i Consuele vie nema. Scott je pretrpio svakojaku tjelesnu bol, ali nijednu koja se mogla usporediti s onom koju je osjedao zbog toga to je iznevjerio svoju kderku. Scott je skinuo naoale. - ao mi je, Boo.

- Vrati je natrag. - Pokuavam. - Ponovno je stavio naoale i otvorio knjigu. - Gdje smo ono stali, na trinaestom amandmanu? Boo je rekla: - elimo razgovarati o neem drugom. Scott je zatvorio knjigu. - Dobro. O emu? - to je to oporuka? - Oporuka je zakonska izjava kojom se utvruje oporuna namjera o podjeli neije imovine nakon smrti te osobe. Booino je lice bilo bezizraajno. - Na engleskom, molim -rekla je. Pajamae je kimala glavom. - Oporuka kae tko de dobiti tvoje stvari kad umre. Djevojice su se pogledale i kimnule glavom. Boo je rekla: Tko bi dobio tvoje stvari da ti umre? - Tvoja majka. - A tko bi dobio njezine stvari da ona umre? -Ja. - A tko bi dobio tvoje i majine stvari da oboje umrete? -Ti. - Tko bi dobio mene? -Oh. - Djedovi i bake su mrtvi, nemam nijednu tetu ni ujaka, ni starijeg brata ili sestru... a sad vie nemam ni Consuelu. - Kao prvo, Boo, tvoja majka i ja ne planiramo umrijeti u skoro vrijeme, pa je sve ovo samo hipotetski. - Kakvo? - Hipotetski. Zna, to da. Ali, ne brini, tvoja majka i ja demo biti ovdje i brinuti se za tebe. Pajamae je rekla: - Mama kae da su svi moji roaci ili mrtvi ili u zatvoru. - Onda, to da? - upitala je Boo. - Sto da to? - Da ti i majka umrete?

- Ne znam, Boo. Valjda nisam ba mnogo razmiljao o tome. Boo je ispruila punu aku novanica od jednog dolara i raznih kovanica. - elimo te unajmiti za naeg odvjetnika, ali imamo samo trinaest dolara, pa de morati raditi jako brzo. - to elite da uinim? - Napii nam oporuku koja kae da demo, ako Pajamaeina mama umre, mi dobiti Pajamae i da de ivjeti s nama, a ako ti i majka umrete, njezina mama dobiti mene i ja ivjeti s njima. - U naselju? - upitao je Scott prije nego to se uspio svladati. - Ne. Dobit du ovu kudu, ovdje demo ivjeti. Sad su obje djevojice kimale glavama. I Scott se nasmijeio po prvi put toga dana, zamislivi Shawandu Jones kao gospodaricu kude na broju 4000 u ulici Beverly Drive, u samome srcu Highland Parka. SEDAMNAEST McCall je seronja. - Reci mi neto to ne znam. Bilo je devet sati ujutro narednog dana i Scott je bespomodno sjedio na sofi u Danovom uredu. Njegov je stariji partner sjedio za svojim stolom, prekrienih ruku, poput svedenika koji slua ispovijed. - Ali, on je bogat i modan, Scotte, to ga ini veoma opasnim seronjom. - On je tvoj prijatelj. - Nisam rekao da mije prijatelj. injenica je, ja tom gadu ne bih okrenuo leda. Ali, on de biti sljededi predsjednik ove drave i elimo da bude prijatelj nae tvrtke. - Dane, reci mu da mogu ivjeti bez kluba Downtown, teretane i golf kluba - oduzeti mi lanstvo... okej, dobro, to znai igrati grubo. Ali, uzeti Consuelu, povrijediti sirotu Meksikanku koja u ivotu nije ni mrava zgazila... to nije gruba igra, Dane, to je najobinija pakost. Reci mu da je najobiniji pokvarenjak kad je to uinio. - Scott se tog jutra probudio eljan borbe. -Zapravo, zato mi ne da McCallov broj, sam du mu redi.

Dan se nasmijeio. - Ne bi ilo, Scotty. - Zna, Dane, mene nikad nisu odnijeli s terena. Primio bih najjai udarac koji bi mi suparnika ekipa mogla zadati, i uvijek bih ustao. Dan je kimnuo glavom. - Bio si izdrljiv. -Jo uvijek jesam. - Scott je lupnuo kaiprstom po sljepooici. - Ovdje gore. Tu je prava izdrljivost, u glavi. Svi ozljeuju tijelo, ali deki koji su mentalno izdrljivi ustanu sa zemlje i nastave igrati. McCall mi je zadao svoj najjai udarac i ja sam ustao. Reci mu to. Reci mu da sam jo uvijek u igri - a sad du igrati jo jae. I to mu reci. Scott je ustao i krenuo prema vratima, ali je zastao kad je Dan rekao: Scotty? -Da? - Kako zna da je to njegov najjai udarac? Pet minuta kasnije, Mack McCall je govorio Danu: - Taj se deko ne slama lako. - Ne, ne slama se - sloio se Dan. - Pa, slomit de se... ili de svi u Dallasu znati da mu se ena jebe s klupskim uiteljem golfa. - Treyom? Isuse, taj deko anje na sve strane medu enama po Highland Parku. Trebao bi nam pladati. Kako si saznao? - Delroy je malo pronjukao. - Prokletstvo, Mack, zadri to malo za sebe, da vidimo hode li se Scott predomisliti. ena ga vara... mora da bi mu to teko palo. - Zvui kao da ti je stalo do Fenneya. - On je najbolji mladi odvjetnik kojeg sam u ivotu sreo... on mi je kao sin. - Dane, sin moe biti opasna stvar.

Jutarnja pota ekala je Scotta kad se vratio u svoj ured. Ali, umjesto da naplati tisudu dolara za itanje pote, dananja de ga pota kotati mnogo puta vedi iznos: jedno je pismo bilo od Unutarnje slube za prihode, koja je od njega zahtijevala 75.000 dolara na ime poreza na dadilju, globe i kamata u sluaju Consuele de la Rosa. I Scott je znao da su Danove rijei bile upozorenje: Mack McCall jo nije zavrio sa Scottom Fenneyem. Scott je sjeo za radni stol i procijenio svoju financijsku situaciju. Imao je 100.000 dolara gotovine, viemanje - zapravo 25.000 dolara manje bududi da je juer poslao ek Rudyju Gutierrezu - na bankovnom tednom raunu, koji mu nije donosio gotovo nikakvu kamatu, i jo 200.000 dolara na njegovom 401(k) raunu, sve u tehnikim dionicama, sve ispod povrine, i sve je vrijedilo upola manje kad ih je platio. Dugovao je 2.8 milijuna dolara za kudu, 175.000 dolara za ferrari, i jo 150.000 dolara za mercedes i range rover, uz 25.000 dolara na kreditnim karticama. Tri milijuna stotinu pedeset tisuda dolara dugovanja. Automobili su vjerojatno jo uvijek vrijedili koliko je bio duan, a kuda je vrijedila oko milijun vie od dugovanja, iako je trite skupocjenim kudama u Dallasu u skorije vrijeme malo usporilo. Njegov jedini prihod bio je njegov mjeseni partnerski dohodak od 62.500 dolara bruto, odnosno samo 42.000 dolara nakon poreza, koji bi nestali bre od kapi kie na ploniku u srpnju: 4.000 dolara mjesenih rata za ferrari, 3.000 dolara za Rebeccin mercedes i rover, 16.000 dolara mjesenih kamata za kudu, 10.000 dolara mjeseno poreza na nekretnine i police osiguranja, i 4.000 dolara mjeseno za reije i odravanje. Nakon ega bi ostalo samo 5.000 dolara za namirnice, odjedu, odlaske u restorane, zabavu i klupske lanarine - sad barem njih vie nede morati pladati. Nikad nije brinuo o tednji; kuda je bila njegova tedna knjiica, mirovinski fond i fond za crne dane. Naravno, do tih je rauna mogao dodi samo prodajom zdanja ili refinanciranjem hipoteke, to nije bila vjerojatna mogudnost bududi da je Dan Ford od predsjednika banke zatraio osobnu uslugu kako bi se Scottu uopde odobrio kredit od 2.8 milijuna dolara.

I tako je Scott napisao ek sa svog tednog rauna na sedamdesetpettisuda dolara na ime Unutarnje jebene slube prihoda. A zatim se udobno zavalio u stolac i pitao to de McCall sljedede uzeti. Sa sofe u Scottovom uredu, Bobby je rekao: - Sedamdeset i pet somova dolara? Sranje, da prodam sve to imam i platim dugove, jo uvijek bih bio sedamdeset i etiri tisude kratak. A ti si napisao ek? Bobby je doao Scottu da ga uputi u novosti. Da. Ali je to bila sva moja gotovina. Zna, Scotty, McCall s ovim ide mnogo dalje nego to sam mislio. Hodu redi, biti ljut je jedno, ali nastojati unititi ovjeku ivot, ovjee, sad je ved ugazio na teritorij Stephena Kinga. On ne moe unititi moj ivot, Bobby. Moe mi uzeti slukinju, lanstvo i gotovinu, ali ne moe me unititi. Jo uvijek imam klijente koji mi pladaju tri milijuna dolara godinje. Gospodine Fenney? Na vratima je stajala Sue. -Da? Nazvao je gospodin Dibrell i rekao da vas mora vidjeti im prije je mogude. Lijepa plavua na recepciji Dibrell Property Company danas se nije raspitivala o Scottovom branom stanju, a Marlene mu se nije nasmijeila. Umjesto toga je odvratila pogled dok je polazio pokraj njezinog stola i ulazio u unutarnje svetite Toma Dibrella. Prema bolnom izrazu Tomova lica, Scott je zakljuio da de ovaj put morati pregovarati o nagodbama za seksualno zlostavljanje s dvije recepcionarke. I pitao se hode li to modi. to ima, Tome? Tom mu je pokazao na sofu. Sjedni, Scotte.

Scott je zaobiao stolid za kavu, dugaku staklenu plou smjetenu na podnoje zalemljenih potkova. Spustio se na meku kou i rairio ruke preko naslona. Odvjetnik i njegov klijent proma trali su se preko dvadeset stopa skupocjenog pokudstva. Dugo smo ved zajedno, Scotte. -Jedanaest godina, Tome. Koliko sam odvjetnik. Ti si najbolji odvjetnik kojega sam ikad imao, Scotte, a imao sam ih nekolicinu. Pa, hvala. - Zahihotao se i nasmijeio. - Zna, Tome, na koledu kad bih prekidao s nekom curom, najprije bih joj uvijek rekao koliko je lijepa. Tom je kimnuo glavom i izdahnuo. Ali, nije se nasmijeio. Prekidamo, Scotte. Molim? Vie nisi moj odvjetnik. Od straha Scott je poput munje poskoio sa sofe i preko praznine do Tomova radnog stola. Sad je gledao svog bogatog klijenta, tri milijuna honorara za pravne usluge, i puis mu se sa svakom sekundom ubrzavao dok su mu kroz glavu poput poludjele lokomotive jurcale posljedice gubitka Toma Dibrella za klijenta. - Tome... zato? - Najbolje je da ne ulazimo u to, Scotte. Gotovo je. -Ali... - Nemoj, Scotte. Scott je bio teturav i zbunjen, kao da je upravo dobio udarac u glavu. Okrenuo se od Toma i napravio nekoliko koraka prema vratima, i vidio je neto to nikad ranije nije vidio ili nije imao vremena zamijetiti. vrsto je trepnuo, a oi i misli usredotoile su se istodobno. Na zidu je bila uokvirena fotografija Toma Dibrella i senatora Macka McCalla na nekom golf turniru. Okrenuo je lea Tomu, ali je pokazao na fotografiju. - On je, zar ne? McCall. On te prisilio da to uini. Dugo su se netremice promatrali, a zatim se Tomovo lice

ovjesilo i kimnuo je glavom kao da ga boli. - Scotte, eli li znati odgovor na tajnu? - Kakvu tajnu? -Je li Oswald radio sam?... O kakvoj jebenoj tajni misli da govorim? Kako je Tom Dibrell preivio slom burze nekretnina i zadrao svoj toranj kad su svi drugi propali i izgubili svoje. Scott je kimnuo glavom. - McCall. On me spasio. Onaj mirovinski fond u New Yorku, gadovi su drali hipoteku na ovu zgradu - koju su pokuavali zaplijeniti zbog prekoraenja roka - eljeli su da u Kongresu proe neki zakon, svojevrsna porezna olakica na njihova ulaganja. Mack im je rekao da de, uzmu li mi zgradu, odjebati njihov zakon. Odustali su od zahtjeva. I Mack mi je sredio ugovore za novu zgradu pote i sudsko sredite, dao mi priljev gotovine. Spasio me je, Scotte, samo zato to smo susjedi i to ja aljem svog vrtlara k njemu da mu pokosi travu. I nikad od mene nije nita traio... do sad. On je kao Kum, Scotte - kad te naposljetku zatrai uslugu, ne odbija ga. Dugujem mu. - A to je sa mnom? Poeo sam raditi s tobom kad su te drugi odvjetnici ostavili kao govno. Odan sam ti ved jedanaest godina. Zar meni nita ne duguje? Tom se trznuo i izraz njegovog lica promijenio se od alosnog u zabavljen. - Platio sam ti to sam ti dugovao, Scotte. U cijelosti, svaki mjesec. Zapravo, i vie nego u cijelosti. Ved mi godinama previe zaraunava. Misli da nisam znao? Napladuje mi svoje studente prava, trenira nove odvjetnike na moj raun, podie trokove kopiranja, faksova i telefonskih poziva, napladuje svoju satnicu za nae rukove, nabija satnicu - zato misli da sam zaposlio sve one pametnjakovide s Harvarda, zbog zdravlja? Znam gdje odlazi svaki jebeni peni u ovoj firmi! Zakljuujem da si mi kroz godine naplatio barem dva, tri milijuna previe. Ali, to je ono to si htio od mene - moj novac, ne moje prijateljstvo. Stoga sam ti

tako i platio, Scotte, gotovinom. Ne odanodu. Svojim sam prijateljima odan, prokleto odan. Ali, ti mi nisi bio prijatelj. Ti si mi bio odvjetnik. - Da, Tome, i kao tvoj odvjetnik, iskrivio sam neka pravila zbog tebe. Gurao sam pravnu i etiku omotnicu za tebe, kako bi se tvoji poslovi proveli! Tom je podigao ruke, kao da se predaje. - Opaja o tome ne znam nita, Scotte. Ja sam samo glupi stari graevinac. Zamrene pravne probleme ostavljam svom doista pametnom odvjetniku. Nasmijeio se. - Prije manje od mjesec dana, Tome, stajao sam upravo ovdje, a ti si me trebao da ti ponovno izvuem guzicu iz kripca... kako se ono zvala, Nadine? I izvukao sam te. Rekao si da mi to nikad nede zaboraviti. - I nedu. To nedu nikad zaboraviti, Scotte. Ali ovo je posao. On je odvjetnik Rossa Perota. On je odvjetnik Jerryja Jonesa. On je odvjetnik Marka Cubana. On je bio odvjetnik Toma Dibrella. Odvjetnik bi mnogo radije da njegova ena pobjegne s drugim mukarcem, nego da njegov klijent pobjegne s drugim odvjetnikom. Ako ga ena izda, on poinje sumnjati u nju. Ali ako ga klijent izda, poinje sumnjati u sebe; injenica je, klijentova izdaja jedino je to odvjetnika moe nagnati da posumnja u sebe, da se zapita tko je i 'to je. Jer odvjetnik bez ene i nadalje je odvjetnik, ali odvjetnik bez klijenta je samo mukarac. Identitet odvjetnika nastaje prema klijentima koje zastupa. Odvjetnikova mod, presti, utjecaj, bogatstvo, reputacija i poloaj u drutvu - tko je i stoje - odreeni su klijentima koje zastupa. Dobar si onoliko koliko su tvoji klijenti bogati.

Scott se uspeo dizalom kao znaajan odvjetnik u Dallasu, odvjetnik s bogatim klijentom; bio je Scott Fenney, odvjetnik Toma Dibrella. Sad se sputao kao... tko? Nije prepoznao mu karca u zrcalima na zidovima dizala. Njegov prvi poznati identitet bio je Butchov sin. Zatim, otkad je njegova nogometna vjetina postala oita, bio je nogometa. A zadnjih jedanaest godina bio je odvjetnik Toma Dibrella. Uvijek je imao neki identitet. Ali, tko je bio Scott Fenney sad? Tek jo jedan odvjetnik bez bogatog klijenta, nimalo bolji od Bobbyja, iji je najbolji klijent bio konobar Hispanoamerikanac? Po prvi put u ivotu, nije znao tko je. Scott je jo uvijek bio u stanju oka kad se vratio u svoj ured i na sofi zatekao Bobbyja, a na stolu preporueno pismo. Ime na omotnici - Prva banka Dallasa - jedva da je i zamijetio. Noem za otvaranje pisama prerezao je vrh omotnice, ne pridajudi joj nimalo vie znaaja od obinog propagandnog letka. Izvukao je pismo, etiri stranice krutog presavijenog papira, a zatim raz-motao stranice i izravnao ih na stolu. I proitao. I dok je itao, polako je shvatio: ita vlastitu osmrtnicu. Banka je povlaila obveznice na kudu i automobile. Imao je deset dana da isplati 325.000 za tri automobila i trideset dana za 2.8 milijuna dolara za kudu. Nepravovremeno podmirivanje dugovanja rezultirat de neposrednim zaposjedanjem automobila i gubitkom hipoteke na kudu. Scott Fenney de izgubiti svoju kudu i ferrari. Njegov de savreni ivot nestati. Osjedaj poraza pokuao mu je obuzeti misli, ali Scott Fenney nikad nije bio poraen, ak ni kad bi izgubio. Jer kad bi izgubio, to ne bi prihvatio. Umjesto toga bi se razbjesnio. Kao sad. Disanje mu se ubrzalo, eljust stisnula, a bijes osnaio um i tijelo. Podigao je slualicu i pritisnuo gumb za brzo biranje privatnog broja Teda Sidwella, predsjednika banke. Ted se javio im je telefon zazvonio. - Tede, Scott Fenney je. Koji se vrag dogaa?

- Zahtjev za isplatu, Scotte. A mi smo upravo podnijeli zahtjev. - Zato? - Taj ti je kredit odobren kao usluga, Scotte. Za usluge, ovjek mora initi usluge. Takva su pravila igre. - Shvadam. McCall. Dobro, didi du kredit u drugoj banci. Ted se nasmijao. Na dananjem tritu? I bez Toma Dibrella kao klijenta? Ne bih rekao. - Vijesti brzo putuju. - Znao sam prije tebe. - Prodat du prokletu kudu, vrijedi milijun vie od dugovanja. - Prodat de za trideset dana? Bit de sretan ako dobije koliko duguje. - Proglasit du bankrot. Mogu vas zavlaiti est mjeseci, moda godinu dana. - Ni to nije izgledno. Banka ima hipoteku na kudu suca Schneidera u Highland Parku. On je sudac za bankrote. A on razumije usluge. Scottu je ponestalo odvjetnikih odgovora, pa se vratio univerzalnoj nogometnoj retorici: Jebi se, Tede. Tresnuo je slualicu i prekinuo poziv. Bobby je sjedio uspravno. to je to bilo? Scott je shvatio da mu je lice mokro od znoja. Banka je opozvala hipoteku, na automobile i kudu. - Kako ti mogu opozvati hipoteku? Jer nije rije o hipoteci na kakvu misli. Ne dobiva Fannie Mae hipoteku s pet posto na trideset godina za kudu vrijednu 2.8 milijuna, Bobby. Dobije zahtjevnicu naplativu u roku od trideset dana. - Isuse. Moe li dobiti kredit u nekoj drugoj banci? - Ne bih rekao. Tu sam hipoteku dobio samo zato to je Dan iskoristio svoj utjecaj na predsjednika banke, tog seronju.

- Da pogaam tko sad utjee na predsjednika banke? Scott je kimnuo glavom. -Mogao bi prodati kudu. - Rebecca bi umrla. Njoj je ta kuda sve u ivotu. - Sranje, Scotty, ima tri milijuna godinjih honorara. Neto de ved smisliti. Scott je jedva uspio izgovoriti: - Dibrell me upravo otpustio. Rebecca je rekla: - Ako ti vie nisi odvjetnik Toma Dibrella, tko sam ja? itavim putem do kude, Scott se pripremao za ovaj trenutak; nadao se da je njegova izvedba njegovoj eni uvjerljivija. - Ne trebam ga. - Ne, ali treba njegova tri milijuna za pravne usluge. Sluaj, Scotte, vedina odvjetnikih ena nema pojma to njihovi supruzi rade u uredu, ali ja imam. Sam Bog zna da si me u zadnjih jedanaest godina dobro nauio. Znam kako stvari funkcioniraju u odvjetnikoj tvrtki. I znam da partner koji je upravo izgubio klijenta vrijednog tri milijuna dolara, nede jo dugo biti partner. A to demo onda, Scotte? Kako demo platiti ovu kudu? Scott je priao prozorima u spavadoj sobi. Nije mogao gledati u svoju suprugu, dok joj je govorio ono to je morao redi. - Zna, Rebecca, ima jo neto. Kuda. Banka zahtjeva isplatu. Moram platiti 2.8 milijuna dolara u roku od trideset dana, ili du izgubiti kudu. Ukoliko je prije ne prodamo. Okrenuo se i vidio kako iz Rebeccina lica nestaje boja i noge je izdaju; sruila se na krevet i tupo zagledala u zid ispred sebe. Nakon jednog trenutka, progovorila je, kao sama sa sobom: -Bez ove kude, nikad nedu postati predsjednica Cattle Baronsa. - Oi je, prazne i izgubljene, okrenula prema Scottu. - Kako du se ikad vie modi pokazati u ovom gradu?

Scott Fenney je osjetio alac suprugina razoaranja. Iznevjerio ju je, razoarao, izdao. Obedao joj je ovaj ivot, ivot u ovoj kudi, s ovim stvarima, vonju onim automobilima. A sad je prekrio to obedanje. Po prvi put u ivotu, osjetio je bol neuspjeha. I iza te boli, osjetio je jo neto, bijes koji se skupljao duboko u njemu, i to ne bijes odvjetnika prema klijentu koji nije platio svoj raun ili sucu koji je donio presudu protiv njega, nego onakav bijes kakav je ranije osjedao samo na nogometnom terenu, temeljni bijes koji u ovjeku postoji jo od Adama, bijes koji ti pomuduje um i osnauje tijelo, koji te tjera redi ono to ne bi smio redi i uiniti ono to ne bi smio uiniti, onakav bijes koji je obino rezultirao kanjavanjem Scotta Fenneya zbog nesportskog ponaanja. Onakav bijes koji je znaio da de neki kurvin sin ubrzo osjetiti odmazdu Scotta Fenneya.

OSAMNAEST U etiri sezone koliko je igrao u prvoj postavi nogometne momadi svog koleda, u utakmicama protiv ekipa kao to su Texas, Texas A&M, Nebraska i Oklahoma, ekipa s igraima koji su od SMU igraa bili tei dvadeset, ak i dvadeset i pet kilograma po poziciji, Scott Fenney, broj 22, nadobivao se batina. Sa svojih devedeset kilograma teine, bio je snaan, brz i izdrljiv; ali kad bi ga dograbio obrambeni igra od stotinu dvadeset i pet kilograma i sruio ga na tvrdi teren, svejedno je boljelo. Imao je dvije operacije koljena, iaeno rame, pet slomljenih rebara, etiri slomljena prsta (dvaput isti), dva loma nosa, jedan potres mozga, brojne ogrebotine i modrice i ukupan broj od 117 avova. Ali nikad nije propustio nijednu jedinu utakmicu. Scott Fenney bi ustao svaki put kad bi ga sruili. A kad bi ustao, uvijek bi im vratio, optravan jem terena, vradanjem poetnog udarca, zabijanjem pogotka. Osveta mu je pomagala da bol nestane.

Senator Mack McCall pokazao je Scottu pravo znaenje rijei bol. Udario je Scotta kao nijedan obrambeni igra. Sad je bilo vrijeme da mu Scott to vrati. Pogledao je na sat i ustao. Pogledao je kroz prozor osvijetljeno sredite grada. Bilo je ved skoro devet sati naredne veeri i Scott je bio u svom uredu. - Scotty - rekao je Bobby sa sofe. - Znam da je to bila moja zamisao, ali moda i nije ba tako dobra. - Ide li ili ne? Bobby je ustao. - O, da, naravno da idem. Iako, osjedam se kao da se ukrcavam na Titanic. * Oi Maka McCalla arale su nagim tijelom Jean McCall, i sjetio se prvog puta kad su spavali, sad je ved tome petnaest godina, ni mjesec dana nakon to je ona diplomirala pravo i pridruila se njegovom osoblju. Bila je mlada, bila je vitka, bila je seksi i nije bila njegova supruga. Njegova supruga nije bila ni vitka, ni seksi, ni mlada; bila je stara, etrdeset i pet godina, jednako kao i tada on, ali se on nije osjedao tako starim kao to je ona izgledala. Martha je izgledala kao njezina majka - ena koja ga u seksualnom smislu nije ba naroito privlaila. U dobi od etrdeset i pet godina, Mack McCall jo se osjedao mladim i pohotnim, i bila mu je potrebna mlada i pohotna ena, kao Jean. Seksali su se gotovo svaki dan, u bilo koje doba i na bilo kojem mjestu u njegovoj privatnoj kupaonici, na zadnjem sjedalu limuzine, u garderobi Senata. Jean je imala nevjerojatno tijelo, tijelo zbog kojeg se i on ponovno osjedao kao dvadesetpetogodinjak koji kipti od testosterona. I imala je seksualni nagon kojim je mogla trajno onesposobiti upola mlaeg mukarca od njega. Ujedno je bila neizmjerno fotogenina, lijepa, artikulirana, armantna i inteligentna. Kad je Mack poeo sanjati o Bijeloj kudi, morao je odluiti: eli li prvu damu koja izgleda kao baka ili kao manekenka? Za tu mu je odluku trebalo manje od jedne minute. Razveo se od Marthe.

Ona je uzela nekog seronju od odvjetnika i zaprijetila da de potvrditi pretpostavke objavljene u tabloidima: da senator Mack McCall odrava ljubavnu vezu s jednom lanicom svog osoblja. Na Capitol Hillu vijest da neki kongresnik vara suprugu nije bila nikakva velika senzacija. Ali, pitanje je bilo osjetljivo, bu dudi da se taj odreeni kongresnik pozivao na vrijednosti konzervativne obitelji i bacio oko na Bijelu kudu. Naravno, Mack McCall je znao sklopiti posao kad se za to ukazala prilika. Za 100 milijuna dolara, Martha je drala usta zatvorena i vratila se kudi u Texas. Jean je vrijedila svakog novida. Ali, godine su uzele svoj danak na Macku McCallu. Sad, u dobi od ezdeset godina, vie se nije osjedao kao dvadesetpetogodinjak; nije se osjedao ni kao etrdesetpetogodinjak, ak ni kao pedesetpetogodinjak; nije se osjedao mladim, muevnim i punim testosterona. Stoga je uinio ono to bi uinio svaki ezdesetogodinjak koji dri do sebe, a ima novac i enu dvadeset godina mlau od sebe: otiao je lijeniku. Sad se senator Mack McCall svakoga jutra tuirao, brijao, pljuskao losionom i stavljao flaster testosterona, a svake je veeri gutao tabletu Viagre, u nastojanju da zadovolji svoje seksualne matarije i Jeanine sek sualne potrebe. Te veeri je leala ispruena naga na njihovom krevetu. Tijelo joj je jo uvijek bilo nevjerojatno skladno i poeljno; crnu je kosu prebacila preko ramena tako da joj je padala na vrste grudi; trbuh joj je bio ravan bez ijedne trudnike strije; vitke noge nisu joj izgledale kao auto-karte. Na oima je imala svoje Clark Kentove naoale i radila je na prijenosnom raunalu; televizor je bio upaljen, ali je ton bio iskljuen. Mack veeras nije kanio riskirati: jutronji je testosteronski flaster zamijenio novim prije samo sat vremena, kad je progutao i svoju tabletu Viagre. Flaster je u njegov krvotok luio eliksir mladosti, a mala modra pilula irila arterije koje vode do njegovog penisa; fizioloka pojava koja je rezultirala dojmljivom erekcijom. Osjedajudi se silno ponosno, mlado i muevno (iako zahvaljujudi kemiji i samo na kratko vrijeme), Mack je

priao Jean i stajao uz krevet dok se njezine oi nisu odvojile od raunala i pronale ga. Podigla je obrve i nasmijeila se. - Pretpostavljam da veeras nedemo gledati Dateline. Ili barem ne prvih pet minuta Datelinea. Mack nije mogao znati da je to ono to je njegova supruga mislila dok je skidala naoale, odlagala raunalo na nodni ormarid, klizila na krevet i irila noge. Za Maka McCalla predigra se uvijek sastojala u provjeri dionica nafte, pa se popeo na Jean i odmah uao u nju. Bilo je nevjerojatno biti u njoj, podigla je noge i ovila ih oko njegovog struka, zabila nokte u njegova bedra, njezine krupne dojke guile su ga od zadovoljstva, dok se on uporno zabijao u nju ravnomjernim ritmom pumpe za naftu i razmiljao koje su dionice skoile danas kad... - Mack, Mack, prestani! Jean je posegnula za svojim naoalama i daljinskim upravljaem. Lijevom je rukom stavila naoale, a desnom uperila daljinski prema televizoru. Mack se izvukao iz nje, teko diudi. - Molim? Jean je pokazala na televizor. - Gledaj! Mack se okrenuo prema televizoru i ugledao lice svog mrtvog sina. Veeras, iz savezne zgrade u sreditu Dallasa, donosimo ekskluzivni prijenos razgovora sa Shawandom Jones, enom optuenom za umorstvo Clarka McCalla, sina senatora Macka McCalla, glavnog kandidata za sljededeg predsjednika Sjedinjenih Amerikih Drava. Na ekranu se pojavilo crno lice Shawande Jones, prostitutke, narkomanke i ubojice. Pokraj nje je sjedio A. Scott Fenney, Esq. - Ba je zgodan - rekla je Jean, i time raspalila bijes koji je u Maku ved tinjao. Na televizoru: S gospoicom Jones je veeras odvjetnik kojega joj je dodijelio sud, Scott Fenney. Gospodine Fenney, sve su televizijske postaje u zemlji pokuavale dobiti intervju s vama ili vaom klijenticom jo otkad je uhidena zato ste veeras pristali?

Jer smo saznali odreene informacije koje zahtijevaju javnu pritubu. I zato to odreeni potezi senatora McCalla predstavljaju opstrukciju pravde. - To je ozbiljna optuba, gospodine Fenney. No vratimo se najprije na nod u subotu, petog lipnja. to se dogodilo? Tlak Macka McCalla ravnomjerno je rastao dok je crna kurva priala svoju priu: Da ju je Clark pokupio na ulici, ponudio joj tisudu dolara za nod seksa, odveo je u obiteljsku kudu McCallovih u Highland Parku, imao seks s njom, a zatim je prebio i nazvao crnugom; da mu je ona uzvratila, udarila ga koljenom u meunoje i otila, uzevi novac koji joj je dugovao i kljueve njegovog automobila; da je Clark, kad ga je zadnji put vidjela, bio iv i previjao se od bolova na podu, proklinjudi je; da je oruje kojim je poinjeno umorstvo doista njezin pitolj, ali da ga ona nije uperila u Clarkovu glavu, povukla obara i raznijela mu metkom mozak. Kad je naposljetku prestala govoriti, na televiziji su se pojavile propagandne poruke. Tijekom te stanke, McCall je hodao po sobi, nag i bijesan. A kad bi se Mack McCall razbjesnio, netko bi nastradao. Taj netko de ovaj put biti A. Scott Fenney. Jedino pitanje bilo je kako de ga McCall povrijediti ovaj put. Samo to nije odluio, kad se na ekranu ponovno pojavio prijenos uivo i novinar obratio Fenneyu. - Gospodine Fenney, vaa klijentica navodi da je Clark McCall bio rasist i brutalni silovatelj. Ali, njega nema ovdje da se obrani od tih navoda. Kako oekujete da de porota povjerovati prostitutki ovisnoj o drogama? - Zato to ona nije prva ena koju je Clark McCall pretukao i silovao. Sav bijes koji je Mack McCall osjetio u svojih ezdeset godina ivota - bijes prema konkurenciji, politikim oponentima, bivoj eni - sve to zajedno nije se moglo usporediti s bijesom koji je sad upravljao njegovim bidem. Oajniki je elio ubiti Scotta Fenneya.

- Clark McCall je prije godinu dana pretukao i silovao jo jednu enu. Ona je podnijela krivinu prijavu protiv njega, ali je odustala od nje pod pritiskom i uz pola milijuna dolara koje joj je isplatio senator McCall. Pristala je svjedoiti na Shawandinom suenju. - Kako bi potvrdila da je Mack McCall bio silovatelj? - Da. A bilo je i drugih ena, jo est drugih, koje je Clark McCall pretukao i silovao. Pozivam te ene da se jave i svjedoe, kako neduna rtva Clarka McCalla ne bi bila osuena na smrt za zloin koji nije poinila. Tijekom sljededeg bloka propagandnih poruka, Mack je upitao Jean ima li na svom raunalu kudni broj Dana Forda. Imala je. Kad se program nastavio, novinar je upitao: - A sad, gospodine Fenney, porazgovarajmo o vaoj tvrdnji da senator McCall ometa pravdu. Fenneyje rekao: - Naravno, suenje osobi optuenoj za umorstvo Clarka McCalla svakako de biti medijski cirkus. Savezni sud nije vjerovao da bi u tim okolnostima ured javnog branitelja mogao Shawandi Jones osigurati primjerenu obranu. Stoga je sud odredio mene za njezinog pravnog zastupnika. - Mora da vam je to bio ok. - Naravno, na poetku. Ja sam partner u velikoj pravnoj tvrtki u Dallasu i veoma sam zaposlen naim klijentima, ali uvijek sam vjerovao da je profesionalna dunost odvjetnika zastupati ljude koji ne mogu platiti. Stoga sam, kad me sudac nazvao, spremno prihvatio imenovanje. - No kako kau, nijedno dobro djelo ne proe nekanjeno. - Osjetio sam to na svojoj koi. Oekivao sam odreeni negativni publicitet, da se nekim mojim klijentima moda nede svidjeti to to inim, ali nisam oekivao da de me senator McCall pokuati unititi. - to je senator McCall uinio?

- Najprije je nazvao mog starijeg partnera i zatraio od njega da me prisili da na suenju iskljuim sve dokaze o Clarkovom prijanjem zloinakom ponaanju. Rekao je da ne eli da se njegov sin povlai po blatu. Ali Clark McCall je ivio u blatu. - I vi ste odbili odustati od tih dokaza? - Apsolutno. Odustati od njih od jednog bi odvjetnika bilo neetino i nepoteno prema Shawandi. Ona ima pravo na najbolju obranu koju joj mogu pruiti. I upravo to de i dobiti. - to je senator zatim uinio? - Dogovorio se s dravnim odvjetnikom u Dallasu da se Shawandi ponudi nagodba ukoliko prizna krivnju, dvadeset godina zatvora, pod uvjetom da ne spominjemo Clarkovu prolost. Naravno, mi smo tu ponudu odbili. Moja klijentica je nevina. - to se onda dogodilo? - Na mojim su se vratima pojavili slubenici Imigracijskog ureda i uhitili moju slukinju, meksiku dravljanku. Consuela- tako se zove - Consuela je bila s nama tri godine. Ona je dio moje obitelji. Fenneyeve su oi izgledale oroene. Zar nije imala radnu dozvolu? -Ne. - U Americi je bila ilegalno? -Da. - I vi ste to znali? - Gledajte, moemo mi sad raspravljati o vrijednostima imigracijskog zakona, ali poanta je u tome da je senator McCall iskoristio svoju politiku mod u Washingtonu kako bi moja slukinja u Dallasu bila uhidena. Sve to da bi izvrio pritisak na vas? -Da. Je li mu to uspjelo? Nije. Nikad me nede prisiliti na neto to bi bilo na tetu moje klijentice. Senator McCall je samo naudio jednoj sirotoj Meksikanki.

 to ba i nije mudar politiki potez, s obzirom na postotak hispanskih glasaa u Americi. to se zatim dogodilo? - Senator McCall je zatim uredio da me izbace iz restorana, teretane i golf kluba u kojima sam bio lan. Novinar je sad ponudio okiran izraz lica. Zar je ovjek koji eli biti predsjednik pao tako nisko? Da, jest. -Je li to sve? Ne, naalost to nije sve. Bududi da sam i dalje odbijao pristati na njegove zahtjeve, senator McCall je iskoristio svoju mod kako bi mi banka opozvala obveznice na automobile i kudu. Sad imam deset dana da isplatim automobile i trideset dana za kudu, ili du sve izgubiti. - Gospode, mora da se alite! - Bojim se da se ne alim. - Strah me je i pitati, ima li toga jo? Da. Bududi da mu nita od toga nije uspjelo, McCall je zatraio od jednog mog klijenta, Toma Dibrella, graevinskog poduzetnika iz Dallasa, da mu se odui za odreene usluge i... Kakve usluge? Pa, Tom mi je rekao da je prije deset, dvanaest godina, McCall zaprijetio da de zadrati izglasav anje zakona koji je zahtijevao zajmodavac hipoteke na njegove uredske zgrade, ukoliko zajmodavac odbije hipoteku. I da je McCall upotrijebio svoju utjecaj da isposluje Tomu nekoliko saveznih projekata izgradnje. A sad je od gospodina Dibrella zatraio protuuslugu? -Da. O kakvoj je protuusluzi rije? Da otkae moje pravne usluge. Je li to uinio? Jest, otkazao mi je. I kako to utjee na vas?

 Tom je bio moj najvedi klijent. Mojoj je tvrtki pladao tri milijuna dolara godinje za pravne usluge. To je mnogo novca. Dakle, kad vam je gospodin Dibrell otkazao, vaa je profesionalna karijera znatno otedena? Tako je. No, ovdje sam kako bih senatoru McCallu na nacionalnoj televiziji rekao da du, unato njegovim nastojanjima da me uniti, braniti gospou Jones najbolje to mogu. I da du na suenju podastrijeti dokaze o rasistikom ponaanju i silovanjima koje je njegov sin poinio. Shawanda Jones de imati kompetentnu obranu. Ja du se pobrinuti za to. Telefon je zazvonio upravo u trenutku kad su se na ekranu ponovno pojavile propagandne poruke. Mack je podigao slualicu i javio se. Bio je to Delroy koji gaje zvao iz Dallasa. - Gleda li? upitao je Delroy. Gledam. Jo uvijek ga eli kontrolirati? Sad ga elim povrijediti. Neka procuri informacija o njegovoj eni i onom golferu. Dobro, ali moemo ga povrijediti i gore od toga... i kontrolirati... Hode redi... - Mack je odluio ne dovriti misao u Jeaninoj nazonosti. Ali, s Delroyem to i nije bilo potrebno. Da, mislim. Upalilo je s onim meksikim kraljem droge. Nema anse da ne upali s jednim odvjetnikom. Ne znam, Delroy, takva stvar je... Mack se ponovno okrenuo televizoru. Novinar je govorio ravno u kameru: Kakav bi ovjek pokuao unititi odvjetnika samo zato to obavlja svoju profesionalnu dunost? Samo zato to brani jednu crnkinju optuenu za umorstvo bijelca? Oito, senator Mack McCall je takav ovjek. Mackov tlak i bijes ponovno su prokljuali. Obratio se Delroyu u slualicu: Uini to. Gotovo je mogao vidjeti Delroyevo nacereno lice kad je spustio slualicu.

Na ekranu se novinar okrenuo Fenneyu: - Gospodine Fenney, hvala vam za veeranji razgovor iz kojeg ameriki narod moe saznati kakav je ovjek senator McCall, prije nego to ga odlui izabrati svojim predsjednikom. Vi ste hrabar ovjek. Ali, senator McCall je bogat i modan. Zar se ne bojite da de vam ponovno nauditi? Fenney je na to odgovorio: - McCall mi vie ne moe nauditi. Mack McCall je otiao u svoju garderobu, vratio se s magnu-mom Smith & Wesson kalibra 357 koji je drao na polici, uperio ga u sliku A. Scotta Fenneya na ekranu i povukao obara. Vraga ne mogu. Iziavi iz savezne zgrade, Scott se svojim ferrarijem vozio mranim i praznim poslovnim sreditem grada. Bilo je sablasno mirno. I to ga je podsjetilo na njegovu zadnju godinu fakulteta, nakon zadnje utakmice koju je odigrao, kad je iz unutranjosti stadiona iziao na mraan i naputen teren, stao na liniju sto me tara i samo se osvrnuo oko sebe, znajudi da je gotovo. Rebecca je bila u kuhinji i netremice promatrala televizor kad je uao u kudu. Na programu su bile kasne vijesti. Neki je izvjestitelj govorio: - Anketa provedena neposredno nakon razgovora sa Shawandom Jones pokazuje nagli pad broja glasova za senatora McCalla. Spustio se na jednoznamenkaste brojeve meu potencijalnim biraima, s prvog na zadnje mjesto, to moda predstavlja kraj njegovih ambicija o ulasku u Bijelu kudu. Scott je rekao: - Pokazao sam tom kurvinom sinu. Rebecca se okrenula od ekrana; na njezinom je licu bio izraz krajnje propasti. Upravo si zbog jedne kurve odbacio nae ivote. DEVETNAEST

Sljededeg se jutra Scott Fenney osjedao kao onog jutra nakon optranih sto devedeset metara protiv Teksasa: manje ga je boljelo, jer je njegovog protivnika boljelo vie. Naravno, izgubio je svog bogatog klijenta, svu svoju gotovinu, lanstvo u restoranu, teretani i golf klubu, i svoju slukinju Meksikanku, a ubrzo de izgubiti i svoj ferrari i kudu. Ali, Mack McCall je izgubio Bijelu kudu. Scott Fenney je pobijedio teksakog gru-bijana u njegovoj vlastitoj igri. to sad kae na one mjedene boksere, McCall? Kako ti se to ini za grubu igru, podli kurvin sine? Stoga se Scott smijeio kad je nedugo iza devet ujutro parkirao svoj ferrari u podzemnoj garai Dibrell tornja. Zato se i ne bi smijeio? Jo uvijek je bio partner u tvrtki Ford Stevens LLP, najunosnijoj pravnoj tvrtki u Dallasu. Jo uvijek je zaraivao 750 000 dolara godinje (iako, sad de morati unovaiti nove klijente kako bi nadomjestio prihode od Toma Dibrella). Jo uvijek je bio lokalna nogometna legenda, jo uvijek mogao izmamiti osmijeh na licu svakog uenika SMU-a, jo uvijek znao upotrijebiti arm i nasmijati se blistavim osmijehom filmske zvijezde. Scott Fenney je jo uvijek bio pobjednik. Gurnuo je karticu za otkljuavanje ulaznih vrata u prorez i ekao da se rampa podigne. I ekao. Gurnuo je karticu ponovno i ekao. Jo uvijek nita. Pritisnuo je gumb pozvavi Osvalda iz njegove kabine udaljene nekoliko metara. Kad se Osvaldo okrenuo i ugledao ga, Scott mu je mahnuo da doe. Osvaldo je iziao iz kabine i priao mu. Scott je podigao svoju karticu. - Kartica ne radi - rekao je Scott. - Podigni mi rampu. Osvaldo je ustuknuo korak i rekao: - Nema kartica. Ne, ja imam karticu. Samo to ne radi. Otvori mi. Osvaldo je sad odmahivao glavom. - Nema rampa. - Podigni jebenu rampu! Osvaldo je podigao ruke. - Nema kartica. Nema rampa.

 Isuse Kriste! Scott je iziao iz garae i parkirao ferrari na ulici, ubacio nekoliko kovanica u parkirni sat, bijesan dok se nije sjetio da de taj ferrari biti njegov jo samo devet dana. Jebi ti to. Ako automobil od dvjesto tisuda dolara zaradi ogrebotinu, banka de biti na gubitku. Kad je stigao do ulaznih vrata Dibrell tornja dva ulina bloka dalje, zvidao je. Rebecca Fenney je plakala. Jo uvijek u krevetu, skrivala se od Highland Parka. Uloila je svoju ljepotu na Scotta Fenneya i izgubila. Kudu. Automobil. Poloaj. Svoj ivot. Sve to je stekla u proteklih jedanaest godina ubrzo de nestati. I to ne zbog dvadesetdvogodinje plavue s velikim sisama i vrstom guzom - zbog neke djevojke pokraj bazena - nego zbog ovisnice o heroinu, kurve... Rebecca nikad nije rekla tu rije, jer je takve rijei ak i u Highland Parku najbolje bilo izgovarati iza cigle-nih zidova u klubu, ali sad joj je pala na pamet: crnuga. Njezin je suprug rtvovao itav njezin ivot zbog ivota jedne crnuge. Eto. I to je rekla. Ili barem pomislila. Jednako kao i svi u Highland Parku u tom trenutku - grad je tako malen, tako izoliran, da nikome nita ne moe promaknuti. Iako, ovo nije moglo promaknuti nikome u Americi, bududi da se njezin suprug pojavio na nacionalnoj televiziji, za ime Boje! A danas na ru ku, njezine de (bive) prijateljice naruiti karipsku salatu, juhu s tortiljom, mineralnu vodu i za desert, Rebeccu Fenney. Ona de biti dananji sufle skandala. Oh, kako de samo traati! I kako de se samo smijati! Ne postoji nita u to djevojke radije zarivaju svoje otre zube od sonog skandala: lezbijska veza; dobra djevojka iz Highland Parka koja zatrudni s nekim crnim sportaem sa SMU-a; neuspjela plastina operacija; opijanje, drogiranje i spolno prenosi-ve bolesti u srednjoj koli; pronevjera koju poini izdanak neke stare obitelji iz Highland Parka; demokrat u Highland Parku; neuspjeh u Highland Parku. Prodirale su takve skandale kao to obiteljski pas prodire ostatke veere.

Rebecca Fenney je toliko mnogo puta traala o skandalima drugih ena. Sad de svi u Highland Parku traati o njoj - u Villageu, u klubu, u teretani, u svakom restoranu i svakoj garderobi. Svi de traati i smijati se na njezin raun. Kako de se ikad vie pokazati u ovome gradu? Upravo se podvlaila natrag ispod pokrivaa kad je telefon zazvonio. Boo je tiho gurnula vrata spavade sobe svojih roditelja i provirila glavom. Vidjela je majku kako sjedi na rubu kreveta i ula da razgovara telefonom. Glas joj je zvuao udno. - Molim? ... Ljubavna veza s Treyom?... Gdje si to ula?... Pria se po cijelom gradu?... Svi znaju?... Gospode! Spustila je slualicu i rukama prekrila Jice. -Majko? - Oh, Gospode. - Majko? - Oh, Gospode. - Naposljetku se okrenula prema Boo. Majka je izgledala kao preplaeno mae. - Sto je, Boo? Jesi li dobro? - Nisam. - Mogu li ti ja pomodi? - Ne. to eli? -Je li u redu ako Pajamae i ja odemo u Village? Pazit demo dok budemo prelazile cestu. Majka je odmahnula glavom. - Dobro, kako god elite. - Dobro. Vidimo se kasnije. Boo je krenula zatvoriti vrata, ali je njezina majka rekla: -Boo, priekaj. Ui. Moram razgovarati s tobom. im je Scott uao u predvorje Dibrellovog tornja, prestao je zvidati. Bujica novinara i snimatelja nadrla je prema njemu, nadglasavajudi se pitanjima.

- Gospodine Fenney, kako se zove ena koju je Clark silovao? - Kako se zovu ostale ene koje je silovao? - Sredili ste senatora McCalla - jeste li sretni? - Mislite li da de protiv senatora McCalla biti podignuta optunica? - Sto je s Tomom Dibrellom - hode li se on nadi na optuenikoj klupi? Scott je kiljio pod snanim svjetlima kamera, izmiudi prema dizalima. No, brzinom kojom je napredovao kroz gomilu novinara koji nisu uzmicali, do podneva nede udi u dizalo. Ved se namjeravao povudi kad su pred njega iskoraile dvije ogromne modre jakne. Dvojica crnaca, uvari Dibrellovog tornja umijeali su se da bi zatitili Scotta. Novinari su mogli birati: ukloniti im se s puta ili biti pregaeni. Uklonili su se s puta. Dvojica uvara nesmiljeno su napredovala sve do dizala, gdje je stajao tredi uvar, dredi vrata praznog dizala. Odmaknuo se u stranu kako bi Scott mogao udi, a zatim ponovno zaprijeio put. U tome su mu se pridruila i druga dvojica uvara, tri ogromna tijela u modrim jaknama, koja su titila Scotta Fenneya od novinara i kamera, crnih uvara koje Scott nikad ranije nije ni primijetio; bili su samo neivi predmeti u predvorju, kao velike bronane Remingtonove skulpture. Scott je ispruio ruku i pritisnuo gumb za ezdeset i drugi kat, a zatim se povukao u dno dizala. Netom prije nego to su se vrata zatvorila, uvar koji je stajao u sredini okrenuo se prema njemu i rekao: - Hvala, gospodine Fenney. - Na emu? - to ste se zauzeli za onu djevojku. Pajamae je izila za Boo kroz ulazna vrata i krenula stazom do plonika. Boo je rekla: - ovjee, moja se majka jutros doista udno ponaala. Kakve mi je samo stvari govorila. -Je li bolesna? - Ne bih rekla. Zato? Jer moja mama govori udne stvari kad uzima svoje lijekove.

Skrenule su lijevo plonikom. Boo je govorila, ali Pajamae je promatrala. Mama ju je nauila da dri irom otvorene oi kad izlazi u njihovom susjedstvu i uva se neobinih ljudi. Naravno, u njihovom su se susjedstvu odrasli mukarci klatarili ispred trgovina pidem na svakom uglu, pili alkohol iz smeih papirnatih vredica i piali ravno na cestu kad god bi osjetili potrebu, tako da je neobino u Booinom susjedstvu bilo neto posve drugo. Ali, Pajamae je svejedno opazila neto neobino. Mukarca u automobilu. Sjedio je s druge strane ulice, malo nie od Booine kude. Netremice ih je promatrao dok su prilazile plonikom. Bio je krupan mukarac delave glave u crnom automobilu. Kad bi ona i njezina mama izile i kad bi se mukarac poput ovoga provezao naseljem, svi bi prestali sa svojim poslovima i povikali Murjak!. Policajac. Delavac u crnom automobilu izgledao je kao policajac. Pajamae je opazila da se vrata automobila lagano otvaraju i iz njih proviruje crna cipela delavca. Samo to nije zgrabila Boo i potegnula je natrag do njihove kude, kad je kroz ulazna vrata kude ispred koje su prolazile iziao neki starac. Priao im je stazom ispred kude, ali se zaustavio i pokupio novine s trave. Boo je rekla: Dobro jutro, gospodine Bailey. Starac se nasmijeio i odgovorio: Dobro jutro tebi, gospoice Boo Fenney. Pajamae je pogledala prema crnom automobilu. Stopalo delavog mukarca vratilo se u automobil i vrata zatvorila, ali i dalje ih je netremice promatrao. Nastavile su plonikom do prometne ceste po imenu Preston, iz koje su skrenule desno. Pajamae se osvrnula i vidjela da crnog automobila vie nema. Odmahnula je glavom na vlastitu glupost: Curo, nisi u svom naselju! Hodale su dalje i Pajamae je ubrzo poela uivati u etnji Booinim susjedstvom, koje je Boo zvala Mjehurid. Uvijek je bila nervozna i preplaena kad bi Louis otiao, a ona s mamom morala sama prolaziti njihovim kvartom do najblie trgovine po kruh ili jaja, ak i usred dana. Mama joj je uvijek govorila: -Ako ti kaem tri, tri, mala. - Ali u ovom susjedstvu nije bila nimalo nervozna ni preplaena. Plonici su bili izrazito isti,

bez limenki piva, praznih boca, igala ili onih neobinih dugakih balona za koje joj je mama rekla da ih nikad ne dira. A pred trgovinama pidem nisu se muvali mukarci - zapravo, ovdje nije ni bilo trgovina pidem. Niti svodnika i preprodavaa droge koji bi je pokuali unovaiti ili joj neto prodati, niti starijih djeaka koji bi iz automobila izvikivali prostote, ni glasne glazbe koja je tutnjala iz automobila i kasetofona, i nikoga tko je nekoga proklinjao zato to je upravo izbaen iz stana. Bilo je tako mirno! Booin Mjehurid bio je divan. Stale su na krianju i ekale da se upali zeleno svjetlo. Kad se upalilo, brino su pogledale na obje strane i pourile preko etiri prometne trake i kratkog parkiralita do plonika. - Highland Park Village - objavila je Boo. Stajale su ispred trgovine po imenu Polo/Ralph Lauren u mjestu kao iz bajke, kakvo Pajamae nije nikad zamiljala da postoji, na kojem su uz plonik zasjenjen niskim stablima bili parkirani otmjeni automobili, iz kojih su izlazile otmjene bjelkinje u pratnji prekrasnih bijelih djevojica koje su izgledale kao princeze i zaueno je promatrale kao da nikad u ivotu nisu vidjele nijednu crnu osobu, i koje su iza sebe ostavljale miris tako sladak da ga je Pajamae udahnula nekoliko puta, podsjedao ju je na debele starice u crkvi nedjeljom ujutro - samo to ove gospoe nisu bile debele i nisu se nadvijale nad nju i tipkale je za obraz. Bijele ene i bijele djevojice samo su pohitale pokraj njih i ule u trgovinu, iz koje je nahrupio hladan zrak, od ega je Pajamae na licu imala onaj isti osjedaj kakav je imala kad bi gurnula glavu u hladnja k da se malo ohladi, to je esto inila kod kude u naselju. Boo je rekla: - Imate li vi uopde ovakve trgovine? Nemamo nijednu ovakvu trgovinu. Kad bi ona i mama ile u kupovinu, obino bi odlazile u Goodwill ili na neku dvorinu rasprodaju, a ne negdje gdje ne bi mogla izgovoriti ime trgovine, a ponekad bi im netko od susjeda ponudio teniske, ili stereo ureaj, ili televizor po povoljnoj cijeni, i prodao ih ravno iz prtljanika automobila, doista povoljno jer je roba jo malo vruda, rekla bi mama, iako Pajamae nikad nije bila posve sigurna to je time mislila. A

prije poetka nastave svake godine, mama bi dodatno radila i Louis bi ih odveo u JCPenney da kupe Pajamae odjedu za kolu, ali ni ta trgovina nije bila kao ova ovdje. - Primjerice rekla je Pajamae. Krenule su dalje plonikom u sjeni tende, i Pajamae je imala osjedaj da je Boid, pogledavala sve izloge, otmjenu odjedu na mravim naminkanim lutkama, pa pokraj trgovine za djecu. - To je Jacadi Paris - rekla je Boo. - Moj je ormar prepun odjede iz ove trgovine. Je li skupa? - Majka ju je kupila, dakle, sigurno je skupa. Kad su dole do trgovine po imenu Calvin Klein, Boo je rekla: - Britney je bila ovdje prije nekoliko mjeseci. - Koja Britney? - Britney Spears, pjevaica. Svi su poludjeli. - Bjelkinja? -Da. - Oh. Mi u naselju ne sluamo bjelkinje. Boo je slegnula ramenima. - Ni ja ovdje je ne sluam. Nastavile su dalje, uz trgovine Luca Luca, i Escada, i Lilly Dodson - Gospoa Bush je ovdje kupila onu crvenu sveanu haljinu, kad je George W. prvi put izabran - rekla je Boo - i Banana Republic - samo to su u njoj prodavali odjedu, a ne banane - a zatim su prele parkiralite i kupile sladolede u kornetu u Who's Who Burgersu. Izile su iz trgovine i Pajamae je stala kao ukopana. Njezino je sitno tijelo preplavio lo osjedaj: delavac u crnom automobilu polako se vozio ulicom i sablasno zurio u nju. Doista se uplaila, a Pajamae Jones nije bilo lako doista uplaiti. - Boo, onaj tamo ovjek nas slijedi. - Koji ovjek?

 Onaj koji se upravo provezao ovuda, u onom crnom automobilu. Vidi ga? Onog delavca? Boo se nasmijala. Ovo je Highland Park. Ovdje se ne dogaa nita loe. Boo ju je potegnula za ruku i Pajamae je nevoljko pola za njom. Prole su pokraj jo nekoliko trgovina, a zatim ule u trgovinu istog imena kao onaj stari bezubi pijanac koji je ivio tri stana dalje od Pajamae. Harold. Ovo je bila najdraa trgovina moje majke rekla je Boo. Trgovkinja im se pribliila i prije nego to su poteno ule, i Pajamae je pomislila da de ih istjerati. Ali gospoa se nasmijeila i pozdravila ih kao da je doista sretna to ih vidi. Bila je veoma lijepa za bjelkinju, s kosom koja je poskakivala, glatkom koom i crveno naminkanim usnama. Pogledala je Pajamae i prignu-la se, skupivi koljena i poloivi na njih ruke, a zatim rekla: -Vidi ti nju, kako si zgodna! Pajamae je nosila Booin traper kombinezon, bijelu majicu, bijele arape i bijele tenisice; kosa joj je bila spletena u vrste pletenice uz glavu; i lizala je sladoled. ' - Hvala, gospoo - odgovorila je. Onda, kako ti se svia ivot u Highland Parku? Pajamae je pogledala Boo, koja je samo slegnula ramenima. Kako je ova ena znala da ona ivi s gospodinom Fenneyem? Hvala na pitanju, lijepo je. Reci majci da me potrai, moje ime je Sissy. Pobrinut du se da bude odjevena jednako lijepo kao sve druge ene u Highland Parku. Moja mama je u zatvoru. Gospoa se naglo uspravila sa izrazom zbunjenosti na licu. -Zatvoru? Zar ti nisi kderka novopridole crnake obitelji? -Ja nemam obitelj. Imam samo mamu. I Louisa, on mi je kao ujak, samo to mi nije ujak.

Boo je upitala: Koje novopridole crnake obitelji? Crnake obitelji koja se tek doselila u grad, prvih crnih ku-devlasnika u povijesti Highland Parka. Trgovkinja je sad netremice promatrala Boo i naminkanim joj je licem preletjeo nagovjetaj prepoznavanja. Ti si mala Fenneyeva, zar ne? Jesam, gospoo. Skoro te nisam prepoznala s tom frizurom. Sto je u zadnje vrijeme s tvojom majkom malo je podigla tanke obrve i tvojim zgodnim ocem? Majka se udno ponaa, a A. Scott je strano zaposlen. Pomae mojoj mami dodala je Pajamae, i gospoina se glava brzo okrenula prema njoj. Kau da je ubila McCallovog sina, ali nije. Trgovkinja je prekrila usta rukom. To je tvoja majka? Pajamae je lizala sladoled i rekla: - A-ha. Gospodin Fenney je njezin odvjetnik pa su svi ljuti na njega. Trgovkinjino lice je najednom nalikovalo licu onog deka koji je jednog dana u naselju, mamu, kad mu je odbila dati besplatno, nazvao bjelakom kurvom. Okrenuvi se kako bi pobjegao, naletio je ravno na Louisa i lice tog mladog crnca naglo je problijedjelo. Jednako kao to je sad lice ove gospoe postalo dvije nijanse bjelje. Mora da nije znala to bi rekla, pa je izustila: - Moda bi bilo najbolje da vi cure sad odete. Gospodin Ford vas eli vidjeti - rekla je Sue. Scott je zgrabio papiride s porukama i otiao na hodnik. Putem je pozdravio kolege partnere, ali jedino to je dobio zauzvrat bili su neobini pogledi, okretanje glave i odmahivanje. Nedvojbeno su sinod gledali njegov televizijski intervju i nije ih bilo briga. Tko ih jebe. Dana je zatekao uz prozor u njegovom uredu. Dane, to ima? Dan se okrenuo; lice mu je izgledalo kao da prethodne nodi nije ni oka sklopio. Ui, Scotty. Zatvori vrata.

Scott je uinio kako mu je reeno i rekao: Dane, moe li razgovarati s Tedom iz banke? Ponaa se kao pravi seronja. Opozvao je hipoteku na moj ferrari i kudu. Bojim se da ne mogu. Zato? Zato to ti, Scotty, od ovog trenutka vie nisi partner u ovoj tvrtki. Zar me stavlja na nie mjesto? Dajem ti otkaz. Od Danovih rijei Scott je izgubio zrak jednako kao od udarca nogometnom kacigom u pleksus. Zateturao je i pao na sofu. Dan se ponovno okrenuo prozoru i zagledao van, s rukama sklopljenim na leima. Scott je pokuavao progovoriti. - Rekao si da sam ti kao sin. Ne okredudi se od prozora, Dah je odgovorio: - Bio si. Ali kad me moj sin osramotio svojim homoseksualnim glupostima, razbatinio sam ga. Sad razbatinjujem tebe. - Zato? Dan se okrenuo prema Scottu; sad je bio ljutit oinski lik. - Zbog tvog sinodnjeg malog spektakla! Za ime Boje, Scotte, kog si vraga mislio? McCall me pokuao unititi, eto to sam mislio! - Pa si otiao na nacionalnu televiziju i optuio starijeg senatora Teksasa za ometanje pravde? Iznudu? Mito? Samo sam pokuavao uiniti ono to je ispravno! - Vraga! Predobro te poznajem. Osvedivao si se McCallu. Nisi to inio zbog one kurve; inio si to zbog sebe. A ak i ako si uinio ono to treba, nije bolje. Rekao sam ti, Scotty, ova tvrtka ne postoji kako bi inila ono to je ispravno; nijedna pravna tvrtka ne postoji zbog toga. Mi ne inimo ono to je ispravno, nego ono to

je dobro za nae klijente. A unititi predsjednike ambicije Macka McCalla nije dobro za nae klije nte. No, ti si se za to pobrinuo, zar ne? - to sam trebao uiniti, dopustiti mu da uzme sve to imam? Moje lanstvo u klubovima, moj automobil, moju kudu, mog najboljeg klijenta? McCall je sve to uinio. Dan Ford je sad zurio u Scotta s izrazom lica koji je Scott dotad vidio samo jednom, prije pet godina. Scott je stajao pokraj Dana na Okrunom sudu dok je sudac itao presudu, presudu protiv njihovoga klijenta, protiv Forda Stevensa, protiv Dana Forda, koji je dao znatni doprinos suevoj prethodnoj kampa nji. Danov izraz lica tad i sad bio je izraz lica mukarca koji je prevaren, ali koji ima mod glede toga neto uiniti. - Ne, Scotty, on nije uinio nita od toga. Ja sam to uinio. -Ti? - Da, ja. Kad si odbio uiniti to sam traio od tebe, htio sam da vidi kakav bi ti bio ivot bez svega onoga to uspjeh kupuje - Divan ivot sa Scottom Fenneyem u glavnoj ulozi. Ali, ti si tvrdoglav, Scotty, previe tvrdoglav za vlastito dobro. McCall me je zamolio malu uslugu, da te nagovorim da prolost njegova sina ostavi u prolosti, gdje i pripada, tako da on moe postati predsjednik. I ja sam tebe zamolio malu uslugu, tako da bih mogao postati predsjednikov odvjetnik. No, nakon svega to sam uinio za tebe, kako si mi se oduio? Izdao si me. - Malu uslugu? Dane, bez tih dokaza, Shawanda de biti osuena na smrt! -I onda? - to, ona je obina crnuga? Dan se nasmijao. - O, da, ja sam rasist. Moj je sin odrastao eledi biti Michael Jordan, a kderka zaljubljena u Tigera Woodsa... Ne, obrnuto, moja je kderka eljela biti Michael Jordan, a sin bio zaljubljen u Tigera. U svakom sluaju, volio bi ih obojicu imati za klijente. Zato to su bogati. Zato to svojim odvjetnicima pladaju gomilu novca. Scotty, boja zakona nije ni crna ni bijela, nego zelena! Pravilo zakona jest novac novac vlada! Novac kreira zakon, zakon titi novac! A odvjetnici tite ljude s novcem!

Danovo lice bilo je crveno, a ile na vratu grimizni vorovi. Zastao je i sabrao se. - Scotty, ova tvrtka je moj ivot. Izgradio sam je ni iz ega u najbogatiju tvrtku u gradu. Nitko ne zarauje koliko mi zaraujemo. Nitko! I nitko nede nauditi ovoj tvrtki, ni ona tvoja kurva, ni ti, nitko. Pregazit du svakoga tko mi se nae na putu. - to je sa mnom, Dane? I mene de pregaziti? Dan je sjeo na svoj stolac, ispruio ruku i pozvao tajnicu, a zatim ponovno pogledao Scotta i odgovorio: Mislim da ved jesam. Scott je stajao nasred ureda, okruen Danovim trofejima prepariranih ivotinjskih glava. Njihove tune oi kao da su ga promatrale, kao da su govorile, sauvale smo ti mjesto ovdje na zidu. Sad je Scott znao kako su se osjedali John Walker i ostali kad ih je Dan otpustio bez ikakvog upozorenja. Nasmijuljio se kad mu je kolega odvjetnik pokazao Johnov oglas u TV-vodiu jednoga dana uspjean odvjetnik u velikoj tvrtki, a ved sljededeg tek jo jedan nadriodvjetnik koji pokuava skrpati za ivot. Sad je nje gov um smislio njegov vlastiti oglas, smjeten izmeu oglasa za vidovnjake i eskort usluge: IMALI STE AUTOMOBILSKU NESREDU? RAZVELI SE? BANKROTIRALI? NAZOVITE SCOTTA FENNEYA, ODVJETNIKA. NAMA JE STALO. POVOLJNI UVJETI. SE HABLA ESPANOL. Ovo nije mogude, ovo se ne dogaa meni! Vrata iza Scottovih lea su se otvorila i dvojica od trojice crnaca, Dibrellovih zatitara iz prizemlja, stajala su na vratima, zbunjenog izraza lica. Dogaalo se njemu. - Osobne stvari bit de ti dostavljene na kudnu adresu, Scotte - rekao je Dan. - Takvo je pravilo tvrtke. Igra je zavrena. Scott Fenney je izgubio. Vie nije mogao uiniti nita osim napustiti teren. uvari su se razmaknuli i Scott se udaljio hodnicima kojima se tek nekoliko dana ranije onako ponosno kooperio, A. Scott Fenney, Esq., odvjetnik Toma Dibrella, predodreen za uspjeh. Juer su ga ostali od vjetnici

pozdravljali kao zvijezdu; danas su od njega odvradali pogled kao od umirudeg od AIDS-a. Hodajudi mrtvi odvjetnik. Pravna karijera Scotta Fenneya kakvu je dotad poznavao bila je zavrena. U pratnji dvojice uvara siao je stubitem do ezdeset i drugog kata i naletio na Missy koja im je ila ususret, seksi u uskoj pletenoj haljini. Danas, meutim, nije namignula Scottu Fenneyu; nije se ponaala kao da su na rubu ljubavne avanture; ponaala se kao da on ima zaraznu bolest. Nastavili su do odmorita, na kojem je stajala Sue, s njegovom aktovkom i golf palicom u rukama. Prije nego to je Scott stigao do nje, priao joj je Sid Greenberg s hrpom dokumenata. Sue, stavit du ove dokumente na va stol. Napravite preslike i odmah ih poaljite Dibrellu. Izvornike stavite u Scottov... hodu redi, moj ured. Da, gospodine Greenberg. Sii Sid je uoio Scotta i rekao: Oh, bog, Scotte. ao mije. Sretno. Uzima mog klijenta, moju tajnicu, moj ured? Nauio sam te sve to zna! Istina, Scotte, nauio si me. Nauio si me da je bavljenje pravom samo posao. Nita osobno. Nisam govorio o sebi! Sid je lagano slegnuo ramenima i udaljio se. Scott se okrenuo prema Sue, koja je stajala ispruenih ruku. Uzeo je svoju aktovku i palicu za golf. Dovienja, gospodine Fenney. I to je to? Dovienja. Bila si moja tajnica jedanaest godina. Zar ti je svejedno? Na Suinom se licu pojavio izraz koji Scott nikad ranije nije vidio i kao da je narasla deset centimetara. Jedanaest sam vam godina donosila rublje iz kemijske istionice i kavu, obavljala privatne poslove, pladala privatne raune, kupovala darove za vau suprugu, kderku i klijente, lagala klijentima za vas... Jeste li vi marili za mene? Za moj ivot? Nijednom me niste pitali kako ivim. Znate li da imam hendikepirano di -

jete i da je to jedini razlog iz kojega sam vas trpjela sve ove godine? Zato to mi je trebao novac? Niste znali i niste marili, jeste li marili kad je gospodin Walker dobio otkaz? Niste. Kao i svi drugi odvjetnici u ovoj tvrtki, marite samo za sebe. Scott se okrenuo od ove neznanke koja je stajala na mramornom podu u predvorju i tako mu se obradala pred okupljenim mnotvom. U pratnji dvojice uvara, priao je dizalima i pritisnuo gumb. Vrata su se otvorila i oni su uli. Jedan od uvara je upitao: to se dogodilo, gospodine Fenney? Dobio sam otkaz. - Zbog onoga to ste uinili, zauzeli se za onu djevojku? -Da. - Znam gdje gospodin Ford parkira svoj mercedes u garai. Hodete da mu ispustim gume? - Da. - Zatim je Scott odmahnuo glavom. - Ne. Vrata su se poela zatvarati, ali ih je u zadnjem trenutku zaustavila jedna ruka i vrata su se iznova otvorila. Pred njima je stajala Sue. Rekla je: ena Johna Walkera umrla je proli tjedan. Izale su iz trgovine i Pajamae se zaledila na mjestu. Boo, eno ga ponovno. Koga? Delavca u crnom automobilu. - Gdje? Pajamae je pokazala glavom prema parkiralitu. Boo se okrenula na tu stranu, ali je Pajamae rekla: Ne gledaj! Okrenule su se licem prema izlogu trgovine. U Villageu su se automobili mogli parkirati na praznim parkiralinim mjestima uz plonik. Postojala je jedna mala jednosmjerna ulica kojom su automobili mogli obidi sredite Villagea i jo dva reda parkiralinih mjesta usred prostora za parkiranje. Delavac u cr nom automobilu bio je tamo parkiran, nekih desetak metara dalje od njih. Boo se ponaala leerno i naizgled

razgledavala razne stvari, a kad je naposljetku pogledom stigla i do delavca u crnom automobilu, vidjela je da netremice zuri u njih. Boo je okrenula glavu. Pajamae je bila unezvjerena. Bjeimo, Boo! Boo je vrsto uhvatila Pajamae za ruke. Ne. Ponaaj se normalno. Ne moe nas ugrabiti obje, ne ovdje. Samo nas pokuava uplaiti. - Duo, to mu svakako pali! Boo je opipavala depove. to radi? upitala je Pajamae. Pretvaram se da neto traim. - Podigla je ruke i pokazala prema trgovini. Sad se ponaam kao da sam neto ostavila u trgovini. Doi, vradamo se unutra i nazvat du A. Scotta. On de dodi po nas. Bolje da doe brzo. Vozi ferrari. Ule su natrag u trgovinu i Boo je odmah prila onoj istoj prodavaici. Gospoo, smijem li upotrijebiti va telefon? Hitno je. Moram nazvati svog zgodnog oca. Scott je uvijek uivao u vonji kudi na kraju radnoga dana, kad bi uskoio u 200.000 dolara vrijedan automobil, izvezao ga iz garae, pozdravio Osvalda kao to predsjednik pozdravlja pilote elitne zrane jedinice i uputio se ferrarijem sjeverno ka Highland Parku... Vozio bi se leerno Gornjim gradom sje verno od poslovnog sredita, gdje su se druili samci, mladi mukarci i boanstvene ene, okredudi se za njim kad bi se provezao pokraj njih, s neskrivenom zavidu na licima, pitajudi se kakav je osjedaj ivjeti savren ivot kao onaj zgodan mukarac u ferrariju... I naposljetku bi uao u Grad Highland Park, u kojem su klinci pametni, njihovi roditelji uspjeni, i gdje su svi sigurni. Danas je, meutim, bilo drukije.

Nije uivao u vonji kudi. Jer de na kraju te vonje svojoj eni i kderki morati redi da je dobio otkaz, da vie nije partner u Odvjetnikoj tvrtki Ford Stevens, da vie nede svake veeri donositi kudi novac, da je izgubio obiteljski imetak. Da je Scott Fenney sad gubitnik. Kako se mogao pojaviti pred suprugom kao gubitnik? I pred kderkom? Pred svojim susjedima u Highland Parku? Scott je ukljuio desni migavac i prikoio kako bi skrenuo na Beverly Drive... ali se u zadnjem trenutku predomislio i pritisnuo gas ravno kroz krianje, mimo Highland Park Villagea. Nije mogao otidi kudi. Ne jo. Nekoliko ulinih blokova dalje, skrenuo je lijevo i parkirao se ispred nogometnog igralita srednje kole Highland Park, na kojem je prvog dana treninga prve godine u koli zapoeo ivot kakav je dotad poznavao. U unutranjosti stadiona koji bi posramio stadione mnogih koleda, ovogodinja je momad trenirala na umjetnoj travi. Scott je ugasio motor i iziao iz ferrarija. Priao je ogradi i pro matrao kako se deki zagrijavaju na terenu, dok navijaice prolaze svoj trening uz rub terena, kako bijeli momci sanjaju o tome da postanu nova nogometna legenda Highland Parka, kao Doak Walker ili Bobby Layne ili Scotty Fenney, a bijele djevojice o tome da postanu nova holivudska zvjezdica iz Highland Parka, kao Jayne Mansfield ili Angie Harmon, znajudi da se, ne ostvare li se njihovi snovi, uvijek mogu osloniti na roditeljski novac, bogatstvo koje im je osiguravalo bududnost svijetlu i sigurnu kao modro nebo iznad njihovih glava. I pitao se nije li se zavaravao svih ovih godina, misledi da pripada ovamo, da su njegovi portski uspjesi dovoljni da ga uine jednim od njih. Moda je sin graevinskog radnika uvijek sin graevinskog radnika. Moda je zakupac uvijek zakupac. Moda je siromaak u kvartu uvijek siromaak u kvartu, ak i kad ivi u otmjenoj kudi. Moda si ono to si oduvijek bio. Njegov je san poeo upravo ovdje, na ovom terenu, prije dvadeset i jednu godinu, kad je bio petnaestogodinjak. I taj je san danas zavrio. I uhvatio se kako se po prvi put od tog davnog dana pita to de uiniti s ostatkom ivota.

Vratio se do ferrarija. Sad de se odvesti kudi i redi eni i kderki da je sve izgubio, a njegova de jedina utjeha pritom biti to vie ne postoji nita to bi Mack McCall i Dan Ford mogli uzeti, nita to bi Scott Fenney mogao izgubiti. Kad je otvorio vrata automobila, zazvonio mu je mobitel. A. Scott je rekao da de dodi za manje od minute. Nije lagao. Ponovno su stajale na ploniku ispred t rgovine, kad je Boo zaula poznato brujanje motora ferrarija. Okrenula se i ugledala kako jarkocrveno vozilo naglo skrede u Village i juri parkiralitem. Podigla je ruke iznad glave i zamahala poskakujudi. A zatim je pokazala ravno na delavca u crnom automobilu. On se brzo uspravio kad je vidio kako ona pokazuje na njega; zatim je ugledao kako mu se pribliava ferrari. Upalio je motor auto mobila, izvezao se sa svog parkirnog mjesta i skrenuo lijevo, ali je jedan automobil upravo u tom trenutku izlazio sa svog mjesta uz plonik. Automobil mu je bio zaprijeen. Crveni se ferrari uz kipu konica zaustavio iza crnog automobila delavog mukarca. A. Scott je iskoio iz automobila. Nije ni zatvorio vrata. Dotrao je do crnog automobila s palicom za golfu ruci. Zato je A. Scott imao palicu za golf uferrariju? Booin otac-odvjetnik, odjeven u jednu od svojih ukroblje-nih bijelih koulja sa svilenom kravatom koja mu je vijorila preko ramena, odmaknuo se i zamahnuo palicom prema prozoru uz vozako sjedalo. TRES! Lomljava stakla zvuala je kao eksplozija od koje su se zaledili svi koji su je mogli uti. Nekoliko starijih ljudi se sagnulo. Gospoe iz unutranjosti trgovine potrale su vani. Sad je bio red na delavca da bude uplaen. A. Scott je potegnuo mukareva vrata, ali bila su zakljuana. Stoga je ponovno zamahnuo palicom na prednje staklo automobila i povikao rijei koje Boo od njega nikad nije ula: Prati moje djevojice, kurvin sine! TRES! McCall te poslao, zar ne? TRES!

 Priblii li se mojim djevojicama jo jednom, kunem se Bogom da du te ubiti! TRES! Automobil ispred delavevog se odvezao. Delavac je nagazio gas i odjurio, nestavi iza ugla. A. Scott je stajao nasred parkiralita u Villageu, zajapurenog lica, uspuhan i znojan, s palicom za golf prebaenom preko ramena kao sjekira. Izgledao je kao neki lik iz akcijskog filma. Kupci su zurili u nevjerici, okirani takvom pomutnjom u Highland Parku. Boo se smijeila: bilo je super! Ona ista prodavaica stajala je pokraj nje. - Gospode, kako je zgodan - rekla je. Boo Fenney nikad nije bila tako ponosna na svog oca. Dotrala je do njega zagrlila ga oko struka i vrsto se privila uz njega. Pajamae im se pridruila. Jeste li vi cure dobro? - Sad jesmo. Tko je bio taj ovjek? - Delroy Lund. Pajamae je rekla: - Gospodine Fenney, pravi ste! Boo je rekla: - A. Scott, prostaio si! -Jesam. - Disanje mu se poelo smirivati. - Oprosti. Navala adrenalina popustila je kad je skrenuo ferrarijem na prilaz kudi na broju 4000 u ulici Beverly Drive i uvezao ga u stranje dvorite. Djevojice su se sklupale na stranjem sjedalu. Pajamae je rekla: - Zato Louis uvijek ide sa mnom i mamom. Njega nitko ne dira, ak ni u naselju. Scott je ugasio motor, zgrabio svoj mobitel i nazvao broj koji je nedavno dodao medu brzo biranje. Kad mu se javio poznati glas, rekao je: - Louis, ovdje Scott Fenney. Treba mi tvoja pomod. Zavrio je poziv i izili su iz automobila. Jo mu je preostala ena. Jo uvijek je Rebecci morao redi loe vijesti. Uli su u kudu kroz stranja vrata. Sve je bilo tiho.

- Rebecca? Boo je rekla: - Oh, zaboravila sam. Otila je. - Otila? Kamo je otila? - Na put? -Gdje? - Ne znam. Rekla je samo da mora otidi. Scott je grabio dvije stube odjednom i potrao hodnikom do njihove spavade sobe. Na krevetu je pronaao Rebeccino pismo, rukom pisanu oprotajnu poruku. Izgubio je njezin dom, njezi ne automobile, i njezino mjesto predsjedateljice Cattle Baronsa. Ukratko, unitio joj je ivot, tako je napisala, pa je medu njima svreno, ba kao to je obedala. A bududi da ona vie ne moe prodi podignute glave Highland Parkom, odlazi s profesionalnim golferom koji je asistirao u klubu. On ide na profesionalni turnir. Bit de mu pratilja. - Kad se vrada? Scott je pogledao Boo koja je stajala na vratima. - Ne vrada se. Boo je plakala lica zaronjenog u krevet. Sve djevojice koje poznaje imaju majku - ak i Pajamae! Osjetila je Pajamaeine ruke oko svog tijela, vrsto su je grlile. - Boo, ja nemam tatu, a sad ti nema mamu, moda bi se tvoj tata i moja mama mogli vjenati. Bile bi sestre. - Pajamae, A. Scott se ne moe oeniti tvojom majkom, ona je... Pajamaen stisak je oslabio. Boo je osjetila kako se Pajamae odmie od nje. Boo je obrisala suze i uspravila se. Pajamae je imala udan izraz lica. ake su joj bile na koljenima, kao majci kad bi se razbjesnila. - to je ona? Boo je slegnula ramenima. - Ona je premlada za njega. Ima samo dvadeset i etiri godine. A on je stvarno star.

Louis je stigao sat vremena nakon Scottova poziva. Parkirao je svoj stari automobil iza kude. Scott ga je pozdravio u dvoritu. Ovaj put su se rukovali. - Hvala ti to si doao, Louis. - Nema problema, gospon Fenney. Pazim na Pajamae otkad se rodila. Nedostajala mi je. - Ogledao se oko sebe. - Naravno, ovdje kod vas vjerojatno nema tako mnogo pucnjave. - Udi, Louis, pripremio sam ti sobu. - A, ne, gospon Fenney, ne mogu pristati na to. Scott je vidio da je Louisu neugodno, pa nije insistirao. - Moe odsjesti u kudici uz bazen. U njoj ivi Consuela, naa slukinja, ali nje neko vrijeme nede biti. Imigracijski. - Ne, gospodine, to je njezina kuda. Spavat du u automobilu. Ili garai. Odatle mogu bolje paziti. - Ima klima ureaj i kompletnu kupaonicu. Mogu ti namjestiti krevet... a donijet du ti i televizor i naslonja. - Televizor i jedan stolac de biti posve u redu, ali krevet ne treba. Stranje sjedalo mog automobila bit de i vie nego dovoljno. - Louis se nasmijeio. -I, gospon Fenney, nita vi ne brinite. Nitko sad nede nauditi naim djevojicama. Scott nede provesti ostatak ivota u svom otmjenom uredu na ezdeset i drugom katu, bavedi se stvarima kojima se odvjetnici bave, ruajudi u mondenom klubu Downtown i vjebajudi meu boanstvenim djevojkama u teretani. Danas se nije osjedao posebnim, dok je sjedio u radnoj sobi svoje kude i zurio kroz prozore u bazen i dizajnerski ureen vrt. Njegova karijera je nestala, njegova ena je nestala, a uskoro de nestati i njegova kuda i automobili. Mack McCall je pobijedio. I njegova je nagrada bila savren ivot Scotta Fenneya. Po prvi put u ivotu, Scott se osjedao poraenim. Nije znao hode li ovaj put modi ustati na noge.

Dvaput se Boo spustila u prizemlje i zavukla mu se u krilo pa su plakali zajedno. Tredi put je s njom dola i Pajamae. Dvije su djevojice sjedile na rukohvatima velikog konog naslonjaa i zagnjurile lice u iroka Scottova ramena, plaudi dok mu nisu smoile koulju. Nisu rekle ni rije. Scott je sjedio dok su se suneve zrake polako selile s jedne strane radne sobe na drugu. uo je djevojice u kuhinji, i Pajamae mu je donijela sendvi od kajgane, ali nije bio gladan. Kad se nebo smrailo, dignuo se iz naslonjaa, uspeo stepenicama i zbog djevojica hinio hrabrost. Zatekao ih je dudurene u krevetu, a njegov je stolac stajao pokraj kreveta. Sjeo je i pomolili su se. Zatim je Boo rekla: Veeras ne elim da nam ita. elim razgovarati. Pajamae je rekla: - elimo razgovarati. Scott je skinuo naoale. - Dobro. O emu biste htjele razgovarati? - Vidjele smo te sinod na telki - rekla je Boo. - S Pajamaeinom majkom. Znam da ne bih smjela naveer gledati televiziju, ali sila sam u prizemlje i vidjela da te majka gleda na telki, pa sam morala, zna to. Scott je kimnuo glavom. I? - I mora nam neto objasniti, A. Scott. - Pitajte. Scott je znao da je s Boo bolje ne objanjavati i pripovijedati. Uvijek ju je traio da mu postavi pitanja. Zakljuio je da je, pita li, spremna na odgovor. - Sto je seks? Nije raunao na to pitanje. To je bilo pitanje kakvo djevojice postavljaju majkama, ali kad ti majka pobjegne s golf trenerom, na ocu je da odgovori na njega. A sad su pred njim bile dvije djevojice, s noicama sklupanim ispod tijela i rukama sklopljenim u krilu, zabrinutog izraza lica, i raspitivale se o seksu. - To je neto za deke, zar ne, gospodine Fenney? - Za deke?

- Znate, neto povezano s mukim intimnim dijelovima. Na primjer, kad ja iziem u naselju, neki deki uvijek kau, Doi ovamo, mala, i pokazat du ti svoj seks. - Oh. Dakle, seks je kad momak i djevojka... hodu redi, mukarac i ena... kad oni, ovaj... - ine ono nepristojno? - izlanula je Pajamae. - Tako to zovu velike cure. Rekla sam mami to su rekle, i ona je rekla da se vie ne smijem igrati s tim djevojicama. - Sluajte, ima li ijedna od vas ideju to je seks? Djevojice su odmahnule glavama. - Zato to elite znati? - Zato to je mama rekla da joj je onaj mrtvi ovjek dao novac za seks. -Oh. - Onda ju je udario. ovjee, to mu je bila prva pogreka. Moja mama, ona ne doputa da je ijedan mukarac udari, ne otkad je to inio moj tata. Zato ga je dobro napraila. -Nasmijeila se. - Kao to ste vi sredili automobil onog delavca, gospodine Fenney. Boo je rekla: - To je bilo super! Bio si sjajan! Jesi li unitio svoju palicu? Skrenuvi im tako pozornost, Scott nije morao objanjavati seks dvjema devetogodinjakinjama. Kad su djevojice iznova pretresle prizor u Villageu, Boo je rekla: - Clark nije bio ba dobar, zar ne? Ne, nije. I sad je njegov otac, senator, ljut na tebe jer pokuava pomodi Pajamaeinoj majci? -Da. Da policija ne bi ubila mamu? -Da. Onaj ovjek danas, on radi za senatora? -Da. Hode li ponovno dodi po nas? Ne, duo, nede. Pajamae se nasmijeila. - Najprije de morati prodi pokraj Louisa.

Boo je rekla: - Moramo li prodati nau kudu? Da, Boo, moramo. Zato? Zato to sam danas dobio otkaz. Vie nisi odvjetnik? -Jo sam uvijek odvjetnik, samo to vie ne radim za tvrtku. to to znai? To znai da od ovog trenutka vie nemam nikakvih prihoda. Nema novaca? Imamo neto novca, ali nedovoljno da zadrimo ovu kudu. Boo je kimnula glavom. - Kad je Cindyn tata dobio otkaz, morali su prodati kudu. Rekao si da se to nama nikad nede dogoditi. Nisam bio u pravu. - I mora prodati automobile? - Banka de ih uzeti. -Jesmo li sad siromani? - Ne, Boo, nismo siromani. Siromani ljudi su kao... - Mama i ja rekla je Pajamae. - Dakle, sve te rune stvari, Consuela, automobili, kuda, tvoj posao, majin odlazak, sve je to zato to je McCall ljut na tebe? - Da... odnosno, odlazak tvoje majke moda i nije zbog toga. - Mama uvijek kae da donosi nesredu. - Pajamae, tvoja majka nije nita kriva. Sam sam odluio. A odluke imaju svoje posljedice. Ponekad loe posljedice.

Dugo su utjeli. Naposljetku je Boo tiho rekla: - Majka je plakala. Rekla je da de mi biti bolje bez nje. DVADESET Srpanj je iziao iz njihovih ivota i uao je kolovoz, sa sobom donosedi pasju ljetnu vrudinu, kad se nakupine toploga zraka nazvane meksike perjanice smjetaju iznad Dallasa poput gljivolikih oblaka, odbijajudi hladan zrak sa sjevera i kiu s juga, i iz jednog u drugi nepodnoljivo sparan dan zarobljavaju stanovnike zemlje ispod njih u nemilosrdnoj mjeavini temperature od etrdeset stupnjeva i osamdeset postotne vlage. Vjetrovi se utiaju i zrak postane tako nepomian da se ak i najlaki povjetarac ini poput hladnog sjevernjaka. Razine zagaenosti doseu alarmantne razmjere, to znai da moe umrijeti ved i od samog zraka koji udie. Na plonicima nema pjeaka, psi po itav dan lee u hladu, preumorni da bi zamah -nuli repom kako bi rastjerali muhe koje im zuje oko stranjica, a televizijski novinari neizbjeno peku jaja na ploniku kao senzaciju za veernje vijesti. Vrijeme kao da uspori do puzanja. Frizure gospoa i njihovi nagraivani vrtovi uvenu, hladnjaci automobila i bijes vozaa uskipe i dramatino raste broj ispada na cestama, kao i pozivi policiji zbog nasilja u kudi. Zalihe pitke vode strmoglavo se smanjuju, grad ograniava zalijevanje travnjaka, zelena se trava spri do hrskavo smee, a deratizatori grcaju od posla kad itava populacija takora izmili iz svojih gnijezda u potrazi za vodom, obino iz obiteljskih bazena. Siromasi bez rashladnih ureaja umiru. Jedino to je Dallasu utjeha u kolovozu jest spoznaja da je u Houstonu jo gore. Houston je prokleta movara. Ako te u Houstonu ne ubiju vrudina i vlaga, tad de to uiniti komari veliine omanjih ptica. Vrude je rekao je Scott. Dallas u kolovozu ivi u kudama i u bazenima. Tamo gdje je sad bio Scott Fenney, na stepenicama bazena u stranjem dvoritu svoje kude, u hladnoj vodi, sa sunanim naoalama na licu, eirom nalik sombreru na

glavi, i kremom za sunanje sa zatitnim faktorom 50 kako bi zatitio kou od smrtonosnih ul -traljubiastih zraka. Pijuckao je ledeni aj kroz slamku iz velike plastine ae kao da isisava zrak, dok je Bobby puio. Boo i Pajamae su se igrale frizbijem u plitkom dijelu bazena, Louis je sjedio u sjeni ispod tende na trijemu, a natpis VLASNIK DAJE NA PRODAJU ispred prednjeg ulaza usporavao je promet na Beverly Driveu. Scott je odluio samostalno prodati kudu, bez posrednika, to je u Highland Parku bila transakcija bez presedana. Sam prodati vlastitu kudu bilo je isuvie slino koenju vlastite trave ili pranju vlastitog automobila, fiziki rad u koji se nijedan vlasnik kude u Highland Parku koji ima ponosa, novca i vjerski odgoj ne usuuje upustiti, jer bi uiniti to znailo dovesti u pitanje itav koncept boanske nepogreivosti: Da je dragi Gospod htio od nas da sami kosimo svoje travnjake i peremo svoje automobile, zato bi onda stvorio Meksikance? Takvo je barem bilo prevladavajude miljenje. Poanta je, ako si previe krt da plati proviziju agenciji za prodaju nekretnina, tad si previe siromaan da bi ivio u Highland Parku. Ali, gledajudi kako mu se prihodi tope pred njegovim oima, Scott Fenney je u zadnje vrijeme postao prokleto krt. Cijena koju je traio bila je 3.5 milijuna dolara, trina vrijednost kude. Ali trina vrijednost nije znaila nita kad je pro-davatelj oajan, a svi zainteresirani za kudu u Highland Parku to su veoma dobro znali. Najbolja ponuda koju je dobio bila je 3 milijuna, odnosno samo 200.000 dolara vie od onoga to je dugovao banci. Posrednika provizija od est posto uzela bi mu 180.000 dolara, to znai da bi Scottu nakon prodaje ostalo samo 20.000. Kad tome oduzme trokove selidbe, bio bi sretan da bude na nuli. Izraunavi sve to, Scott se odvezao do najblie eljezarije, kupio crveno-bijeli znak NA PRODAJU i zabio ga u travnjak ispred kude. - Kako se Boo dri? - upitao je Bobby. Scott je pljesnuo kornjaa s vode, pitajudi se zato se kornjai muvaju ovuda u kolovozu. Rebecce nije bilo ved petnaest dana. - Dobro, valjda. Dovraga, mislim da Boo vie nedostaje Consuela... ona joj je bila vie majka od Rebecce.

- Hode li je Rudy vratiti? Unato svim nastojanjima Rudyja Gutierreza, Imigracijski je Consuelu de la Rosa deportirao u Meksiko. Sad je ivjela u hotelu s etiri zvjezdice, Camino Real u Nuevo Laredu, na Scottovoj kartici American Expressa, i ekala da joj Rudy osigura zelenu kartu, kako bi se mogla vratiti obitelji Fenneyevih u Dallas. Prije tjedan dana, Scott je smjestio Estebana Garciju na autobus za jug kako bi joj radio drutvo. - Prola je provjeru, ja je sponzoriram za dravljanstvo, jamim joj zaposlenje... no, Imigracijski otee s izdavanjem njezine zelene karte. Odmahnuo je glavom. - Vratit du je natrag. Obedao sam joj. A Boo je sad potrebna vie nego ikad, bududi da joj je majka pobjegla s jebenim golferom. - Mogu shvatiti da je Rebecca ostavila tebe Bobby se nasmijeio Scottu. - Ali, kako je mogla ostaviti Boo? Scott je slegnuo ramenima. - Valjda zbog ponienja. Ovo je gadan grad ako ti je ivot ita manje od savrenog. Neuspjeh u Highland Parku nije opcija. - Scott je zastao i pogledao djevojice. Hvala Bogu da nije povela Boo sa sobom. - Moda se jednostavno promijenila. - Moda. Moda je nikad i nisam doista poznavao. Kad smo bili mladi, bili smo posve jednaki, zato sam je i oenio. Mladi i ambiciozni, dvoje siromane djece u kvartu koja nastoje uspjeti u Dallasu. Dok smo stajali u onoj crkvi i izricali ,,u dobru i u zlu, nismo mislili na zlo. Sve je bilo dobro i brzo postajalo jo bolje. Nikad nisam ni pomislio da de podi po zlu. Odmahnuo je glavom. - To ti je ba kao nogomet. Nikad doista ne upozna svoje suigrae dok ne ponete gubiti. - Postoji jedan problem, Scotty. -Koji? Ona se spetljala s tim tipom dok ste jo uvijek pobjeivali. Scott je kimnuo glavom. Dakle, ni kuda, ni automobili,

ni odjeda, nita od toga nije je uinilo sretnom. - Pogledao je Bobbyja. Kog vraga ene ele? Bobby se zahihotao. - Kao da ja znam? Scotty, mene su ostavile dvije ene. Zadnjih sedam mjeseci nije htjela spavati sa mnom. Bobby je uhvatio zalutali frizbi koji je bacila Boo i rekao: Moje se ene nisu htjele seksati ved prvu branu nod. Vjerojatno se vie nikad nedu seksati - rekao je Scott. Bobby je bacio frizbi Boo i rekao: - Ti? Sranje, Scotty, polovica oenjenih mukaraca u Highland Parku umiru od straha da de njihove ene eljeti probati s tobom. Ja sam taj koji se vie nikad nedu seksati. Prole su ved skoro tri godine. - Bobby je povukao dim cigarete. Naravno, desnom bih rukom mogao I zgnjeiti armadilja*. To de te jednog dana ubiti, Bobby. Ne, od toga samo oslijepi. Nisam mislio na to, nego na puenje. Oh. Mogu se samo nadati. Nemoj mi poinjati s tim depresivnim sranjima, Bobby. Ja sam ovdje taj koji je sve izgubio. Bobby je ispuhnuo dim i rekao: - Da, ali ti si bar neko vrijeme imao sve. Bar zna kakav je to osjedaj. Scott je pijuckao aj i rekao: - Volio si je, zar ne? Da, ali uglavnom sam volio tvoj ivot. I ja. Sve do prije dva mjeseca. Da je Buford pozvao bilo kog drugog osim mene, moj bi ivot jo uvijek bio savren. Nije bio savren, Scotty. Samo to ti to nisi znao. Scott je osjetio kako se u njemu ponovno nakupljaju osjedaji i nastaju suze, i ved je pomislio da de briznuti u pla kao i svake veeri pod tuem, kad je Bobby rekao: - Misli li da de uspjeti? * Armadiljo je omanji sisar ije je tijelo prekriveno tvrdim kotanim ploama

Pitao je to glasom kao da pita hode li neki pacijent preivjeti po ivot opasnu operaciju. Tko de to uspjeti? Njezin profesionalni golfer misli li da de uspjeti na turneji? Prilino je gadno. Bobby je zadrao hladnokrvan izraz lica dok Scott nije skoio na njega i zagnjurio ga, pri emu je Bobby jednu ruku drao visoko iznad glave kako mu se cigareta ne bi smoila. Scott ga je pustio kad je Boo viknula: - Oh, deki - imamo drutvo! Uz vrata stranjeg dvorita stajao je krupan mukarac sa zrcalnim sunanim naoalama i suprotno okrenutom kapom, masne kose i crne majice mokre od znoja, s ogromnim trbuhom koji mu se slijevao preko pojasa kao lava preko litice. Gledao je Fenneyevo imanje kao da je klinac u Disneylandu. Izvritelj ovrhe. Doao je uzeti Scottov ljubljeni 200.000 dolara vrijedan ferra ri. Dva dana ranije, znajudi da se ovaj trenutak sprema, Scott je unovio svoj 401(k) i kupio zamjensko vozilo: 20.000 dolara vrijedan Volkswagen jettu. Scott je priao mukarcu. Jo dva vuna vozila stajala su parkirana uz plonik; dola su po range rover i Rebeccin mercedes-benz. Mukarac mu je pruio dokument i rekao: - Lijep eir. -Scott je potpisao papir potvrujudi zapljenu na oznaeni datum i promatrao kako se crveni ferrari modena dvosjed s unutranjo du od Connolly koe i motorom sposobnim za brzinu od 300 kilometara na sat podie na vuno vozilo i privrduje. Iako je znao da gubi neto to zapravo nikad i nije imao, svejedno je vraki boljelo promatrati rastavljanje i odnoenje jednog po jednog dijela njegovog savrenog ivota. Sat vremena kasnije, Scott je, jo uvijek tuan, leao na lealjci uz bazen. Gospodine Fenney rekao je Louis. Scott je pogledao prema Louisu koji je kimnuo u smjeru dvorita. Scott se okrenuo i ugledao mladi par. Mukarac je bio vitak, u ranim tridesetim godinama ivota, odjeven u ukrobljenu, do grla zakopanu

modru koulju dugih rukava, kaki hlae i crne mokasine. Kosa mu je bila tamna i kovrava, koa blijeda i nezdrave boje. Nosio je naoale sa icanim okvirom. Odnekud mu se inio poznatim. Mukarac je rekao: Dogovorili smo se da u tri sata doemo pogledati kudu. Zvonili smo na vratima, ali nitko nije otvarao. Scott je provjerio sat na ruci i ustao s lealjke. - Oprostite, posve sam zaboravio koliko je sati. Priao im je u kupadim gadicama, golih prsa i bosonog, i ispruio ruku. - Scott Fenney. Jeffrey Birnbaum. I moja supruga, Penny. Pokraj njega je stajala zgodna mlada ena, savreno naminkana, u crvenoj ljetnoj haljini i crvenim sandalama. Kosa joj je bila ugljenocrna, noge gole i potamnjele, tijelo skladno, a boja usana odgovarala je haljini. Jeffrey se oenio enom mnogo zgodnijom od sebe. Penny je rekla: Vi ste uveni. - Prije bi se reklo ozloglaen. Nasmijeila se, onim koketnim osmijehom koji je Scottu Fenneyu bio toliko poznat, i odmah je znao kakva je Penny, jer je u srednjoj koli i kasnije na koledu hodao s nebrojenim djevojkama poput nje: lijepim djevojkama iz Highland Parka koje su se dovoljno izdivljale u ivotu i sad bile spremne smiriti se s dobrim dekom iz Highland Parka koji im tamo moe osigurati lijepu kudu. Scott je pokazao dvorite za automobile, garau i stranje dvorite. - Garaa za etiri automobila, s grijanjem i klima ureajem, bazenom i saunom, jednom spavadom sobom, kudica s jednom kupaonicom, i sve to najednom hektaru zemljita u samom srcu Highland Parka. Doite, pokazat du vam kudu.

Scott je poveo gospodina i gospou Birnbaum kroz svoju kudu, poevi s modernom kuhinjom s talijanskim ploicama na podu, prikazom prizora iz francuske pekarnice na jednom zidu, rukom oslikani m stotinama ploica od 15 centimetara, i ugradbenim hladnjakom dovoljno velikim da u njega stane teleda polovica. Nastavio je kroz smonicu, slubenu blagovaonicu i dnevni boravak, radnu sobu, a zatim stubama do vinskog podruma, kudnog kina, prostorije s igrama i prostorije sa spravama za vjebanje, u kojoj se naslonjen na udaljeni zid nalazio njegov uvedani uokvireni portret snimljen na utakmici protiv Teksasa, portret koji je jedanaest godina visio u njegovom uredu. - Vi ste legenda - rekla je Penny. - Jeste li doista pretrali dvjesto metara protiv Teksasa, kao to je pisalo u novinama? - Naravno da jesam. Volite nogomet? - Oh, oboavam ga - odgovorila je Penny. Jeffrey je ravnoduno pogledao strojeve za vjebanje i iziao. Penny je malo zaostala i dok se provlaila pokraj Scotta uz vrata, znaajno ga pogledala i apnula: Ali jo vie volim nogometae. Jeffreya su pronali u sobi s igrama, gdje je kotrljao kuglice za bilijar preko stola, a zatim su nastavili na kat do svake od est spavadih soba i est kupaonica. Obilazak je zavrio u branoj spavaonici s kamenim ognjitem koje je odvajalo sobu od kupaonice, parnom kupelji dovoljno velikom za tri odrasle osobe, Jacuzzi kadom i prostorom za sjedenje koji je gledao na bazen. Jeffrey se iz trenutka u trenutak potvrivao pravim gnjavatorom i u svakoj se prostoriji alio na neku sitnicu, ponaajudi se kao da moe i ne mora kupiti. Ali, Scotta nije mogao prevariti; Scott mu je vidio u oima. Ovo je bila kuda o kakvoj je Jeffrey itavog ivota sanjao. Scott je to znao jer je taj isti pogled vidio i u vlastitim oima tri godine ranije, u zrcalu ove iste kupaonice u branoj spavaonici. Jeffrey je po tredi put upitao ima li kudno kino Dolby Surround. Scott ga je uvjeravao da ima, ali je Jeffrey rekao da svejedno ide dolje provjeriti.

Jeffrey je otiao, a Penny je rekla: - Voli gledati akcijske filmove. Zatim je otila u branu spavaonicu. Ubrzo je ponovno zauo Pennyn glas: - Scotte, to je ovo, u parnoj kupelji? Scott je uao u kupaonicu i priao kupelji. Vrata su bila otvorena; Penny je bila unutra, sjedila je na ugraenoj klupici. -to? -Ovo. Scott je uao unutra kako bi pogledao, a Penny mu je bez ijedne rijei dograbila kupade gadice, potegnula ih preko bedara i uzela mu spolovilo u usta kao da zna to radi. I znala je. Pogrijeio je glede Penny: ona se jo nije izdivljala. Scott se nije seksao ved due od sedam mjeseci i od Rebeccinog je odlaska bio previe potiten da bi se samozadovoljavao, pa nije izdrao dugo. Isuse! Scottovo je lice sad bilo priljubljeno uz ploicu na zidu i pridrijemalo mu se, ali... Penny! Jeffrey se vratio. Scott je navukao gadice, a Penny rupidem obrisala svoja crvena usta upravo kad je Jeffrey provirio glavom u parnu kupelj i uz iroki osmijeh rekao: - Vau, stvarno imate Dolby tamo dolje! Scott je iziao iz kupelji, a Penny odmah za njim, utipnuvi ga za dupe u prolazu. Petnaest minuta kasnije, svo troje su stajali na ulaznim vratima. Jeffrey je rekao: - Ne sjeda me se, zar ne, Scotte? Scott je odgovorio. - Ne. Zar bih trebao? Radili smo na nekretninama prije nekoliko godina. Ti si zastupao Dibrella, neki projekt vrtnog ureda u Sjevernom Dallasu. Ah, da. Ti si s Deweyem Cheathamom i Howeom.

 Dewey Chatham i Howe. Oh, da. Bio si prilino gadan prema nama. Ali ja sam mnogo nauio promatrajudi te u akciji. Poslat du ti raun. Jeffrey se nasmijeio, a Scott je rekao: - Bio je to posao. Nita osobno. Tad moju ponudu nede shvatiti osobno. Koja je tvoja ponuda? Tri milijuna sto tisuda. Ne, nedu je shvatiti osobno, Jeffrey, jer je nedu prihvatiti. Jeffrey se nasmijuljio. - Ma daj, Scotte, tvoja je ivotna pria objavljena u novinama. Svi znaju da mora prodati. Ne moe oekivati najviu cijenu. Scott je ispruio ruku prema stolidu uz ulazna vrata i uzeo veliku smeu omotnicu u kojoj je bio njegov prolomjeseni raun iz golf kluba, kad je Rebecca potroila vie od 4.000 dolara. Scott je tu omotnicu pruio Jeffreyu. Ved imam ponudu na 3.3 milijuna. Jeffreyu je osmijeh nestao s lica. ali se? Scott mu je uputio najiskreniji pogled i rekao: - Ne. Jeffrey je pogledao Penny. Ona mu je odvratila napudivi usne, neto to djevojke iz Highland Parka usavre ved do srednje kole, izraz lica na tankoj granici izmeu nepodnoljivo cmizdravog i nevjerojatno seksi, izraz zbog kojeg bi se njezin mukarac kolebao bi li je poteno oamario ili joj strgnuo odjedu i pova-lio je. Penny je bila veoma dobra. I Scott je znao da de Jeffrey pronadi dodatni novac kako bi uinio Penny sretnom suprugom Highland Parka. Tri milijuna i tristo deset tisuda. Scott se nasmijeio. Jeffrey, ne treba se sramiti ako si ne moe priutiti ovu kudu.

Scott je davno nauio, jo dok je bio siromaan klinac u kvartu, da moe uvrijediti majku nekog djeaka iz Highland Parka, njegovu sestru, njegovu portsku vjetinu, pa ak i veliinu njegovog pimpeka, a da ga ne izazove, ali dovedi u pitanje njegov financijski poloaj u zajednici, i tua je neminovna. Jeffreyevo je lice postajalo sve crvenije i to ne samo zbog Scottovog boc-kanja; Penny mu je gnjeila ruku kao da mu provjerava krvni pritisak. Ne mogu si priutiti? Ja da si ne mogu priutiti ovu kudu? Tri milijuna etiristo tisuda! Jeffrey je trebao obratiti pomniju pozornost na Scotta tijekom onih pregovora, jer deko oito nije mnogo nauio. Prvo pravilo pregovaranja: za pregovaraki stol ne donosi vlastiti ego. Drugo pravilo: ne dovodi enu. Jeffrey je prekrio oba pravila; sad de skupo platiti. Scott je ispruio ruku. - Upravo si kupio kudu. Jeffrey je rekao: elim kudanske aparate, zastore i crnca. - Molim? - Kudanske aparate... - Aparate moe dobiti, Jeffrey. Kako to misli, eli crnca? - Zar on ne ide s kudom? On ti je sluga, zar ne? - Ne, on mi je prijatelj. I ne ide s kudom. Ropstvo je ukinuto prije mnogo godina, moda si itao i o tome. Jeffrey se namrtio, ali se Penny nasmijeila i rekla: - Morat du dodi izmjeriti za pokudstvo, moda u ponedjeljak ujutro? Hode U vam to odgovarati, Scotte? Doista bih voljela dodi. - Ne mogu vjerovati da nije istupila nijedna druga Clarkova rtva rekao je Scott. Bilo je to nakon veere. Djevojice su bile na katu, Scott i Bobby su sjedili na kuhinjskom podu i pili pivo, a suenje je trebalo poeti za dva tjedna. - Boje se odgovorio je Bobby. Vidjele su to je McCall uinio tebi.

- Naa itava obrana ovisi o Hannah. - I mojim podnescima rekao je Bobby. Jesi li ih proitao? - Da. Dobro pie, Bobby. - To je jedina stvar u pravu koju doista volim. - Zato ostaje u tom poslu? Bobby je slegnuo ramenima. - Prekasno je za neto drugo. I dugovi - ne mogu si priutiti da prestanem raditi. I, ma koliko glupo zvualo, stalo mi je do mojih klijenata, vjerojatno zato to nikom drugom nije. - Uvijek si uzimao pse lutalice. - Istina. - Sjedam se onog smeebijelog mjeanca, zvao si ga Govnar. to se dogodilo s njim? - Pregazio ga je dostavni kamion. -Joj- Volio sam tog psa. Sjedili su u tiini, a zatim je Bobby rekao: Kad sve ovo zavri, moda bi trebao otidi iz Dallasa. McCall me nede potjerati iz grada. Ostajem. Dobro. Bobby je iskapio svoje pivo i dodao: Zatraimo sudski poziv Danu Fordu, kako bi nam pod prisegom dao imena onih est drugih djevojaka koje je isplatio za McCalla. Scott je odmahnuo glavom. Nema anse da de ih odati. A ni sudac nede traiti da prekri povlasticu povjerljivosti odnosa izmeu odvjetnika i klijenta. Sam sam iza te povlastice sakrio dovoljno tetnih dokaza protiv mojih klijenata, pa znam. U tom je sluaju osim Shawande, Hannah naa jedina svjedokinja. -Jesi li rekao Carlu da provjeri Delroya Lunda? Oh, da. Uzdu i poprijeko. - to je sa svjedocima optube?

 Imam Rayev popis, pokazuje kako de suenje idi. I, kako de idi? Sluaj se temelji na indicijama, kao i vedina. Ray de najprije pozvati policajce koji su pronali Clarkoty automobil i obavijestili nadlenu postaju. Zatim de pozvati murjake iz Highland Parka koji su otili do McCallove kude i pronali Clarka. Zatim, FBI-jeve agente koji su pregledali mjesto zloina i snimili fotografije, koje de on staviti na veliko platno. Zatim sudskog patologa okruga Dallas koji de posvjedoiti o vremenu i uzroku smrti. I naposljetku forenziare koji su skinuli Shawandine otiske s pitolja i iz automobila, testirali pitolj i usporedili balistike dokaze, i strunjaka koji de dati svoje miljenje o tome kako je zloin poinjen. Scotty, kad Ray zavri sa svojim svjedocima, porota de sigurno vjerovati da je ona to uinila. A tad demo mi pozvati Shawandu, prostitutku ovisnu o heroinu. Mora svjedoiti, Scotty. Peti amandman zvui super, ali porote od nedunih ljudi oekuju da prisegnu, gledaju ih ravno u oi i zakunu se da su neduni. Izgleda grozno. I ti bi, Scotty, da si utrcava meksiki crni katran tri puta dnevno. * est kilometara junije, Shawanda Jones izvukla je iglu iz desne ruke, naslonila se na leaj u svojoj deliji, i ekala da heroin ue u njezin krvotok, doe do mozga, prijee prepreku izmeu krvi i mozga i povee se s receptorima opijata na ivanim stanicama u njezinom mozgu. Kad heroin doe do receptora, izazvat de euforini trzaj koji de potresti itavo njezino mravo tijelo kao orgazam, samo bolje. Zatim de se rastopiti i ona de odlutati u mirni svijet snova. Razmiljala je o svom kratkom ivotu. Prvu je muteriju imala s dvanaest godina. Ukoliko ne brojite njezinog ujaka koji joj je gurnuo prst kad je imala est godina, a zatim joj dao pedeset centi za sladoledni

kornet. S etrnaest je ved redovito uzimala kokain, s petnaest ostala trudna, a sa esnaest se navukla na heroin. Ved je dvanaest godina prostitutka, a osam ovisnica o heroinu. U vlastitoj bi se koi dobro osjedala samo u trenucima kao to - je bio ovaj. Kad bi uzela drogu, osjedala se kao da je ponovno mala djevojica, sretna, bezbrina i ista. Nije bila siromana ni bjelaka kurva. Bila je ponovno mlada i nije znala nita o drogama ili kurvanju na Harry Hinesu, ili o bijelcima koji ele crne djevojke. Bila je samo sretna mala djevojica kao Pajamae. Pomisao na njezinu djevojicu izazvala je suze. Plakala je jer je zamiljala Pajamae kako si utrcava heroin u ruku i podaje se za novac i nitko je nikad ne voli ni zbog eg drugog. eljela je da njezina djevojica ima bolji ivot od nje. eljela je da ima dobar ivot, da se uda za dobrog mukarca i ivi u dobrom domu. eljela je da netko voli Pajamae kao to je voli ona. Jedino u ivotu to je Shawanda Jones voljela vie od heroina bila je njezina kderka. DVADESET I JEDAN Scott, Louis i djevojice stigli su u zgradu Savezne uprave u podne sljededeg dana, u subotu. Louis je ostao u automobilu ispred zgrade zbog svojih nerijeenih pitanja s federalcima. Scott je u zgradu unio veliku koaru za piknik, koju je uvar temeljito pregledao na metalnom detektoru, kao i uvijek. Sad kad Scott vie nije ruao u klubu Downtown, postalo im je navikom ruati sa Shawandom u federalnom pritvoru. Ponovno piknik, gospodine Fenney? Da. Jesi za malo pohane piletine, Jerry? Jerry, pretili bijelac od pedesetak godina, nasmijeio se i uzeo batak. Odvezli su se dizalom na peti kat gdje ih je doekao uvar crnac.. Rone - rekao je Scott. - Vrijeme je za piknik, kompa.

Ron ih je poveo hodnikom do male sobe za sastanke, ali danas se inio drukijim, tihim i sveanim. Ved je pomaknuo stol i stolce u kut prostorije. Boo i Pajamae rasprostrle su deku na betonski pod i sjele na svoja mjesta. Ron je iziao i ubrzo se vratio sa Shawandom, koja je najprije zagrlila Pajamae, a zatim Boo. Potom se okrenula ka Scottu. Gospon Fenney, tvoja te je enska ostavila? -Da. Zbog mene? Ne, Shawanda, zbog mene. Imamo piletinu, mama, iz Colonela! - uzviknula je Pajamae. I krumpir salatu, i grah, i zemljice, onakve kakve voli. Ron se poeao po glavi i rekao: Gospodine Fenney, ja, ovaj... Rone, koliko ti puta moram redi? Zovi me Scott. Ne moe sa mnom jesti pohanu piletinu i zvati me gospodin Fenney. Scotte, ja, ovaj... moram vas sve pretraiti. to? Zato? Pretresli smo Shawandinu deliju i pronali, ovaj... pogledao je Pajamae pronali smo neke zabranjene supstance. Misli da joj ih ja donosim? Ron je odmahnuo glavom. - Ne, gospodine, ne vi. Kad je Scott naposljetku shvatio znaenje Ronovih rijei, obojica su se polako okrenuli prema Pajamae. Scott je rekao: Pajamae, kad smo svratili do vaeg stana, jesi li uzela neto za svoju majku? Bududi da je Louis imao pitolj, Scott se nije bojao vratiti u naselje. I njegova jetta nije privlaila mnotvo. Oni malobrojni stanovnici koji su ih primijetili bili su veoma prijateljski raspoloeni. Jedan je djeak upitao: -

Louis kae da si trao dvjesto metara protiv Teksasa - je li to istina? Bijelac? - Kad ga je Scott uvjerio da je to istina, djeak je rekao: - Pravi si. - Kad su odlazili, mahnuo im je. Pajamae je slegnula ramenima. - Samo mamin lijek. -A gdje je bio? U ormaridu za lijekove, u zidu ispod kuhinjskog sudopera. Molim te, daj mi ga. Gurnula je ruku u dep i izvukla plastinu vredicu punu neke crne tvari. Scott ju je dodao Ronu. Meksiki crni katran - rekao je Ron. Pogledao je Shawandu. Ovo je istode osamdeset posto. Moe te ubiti, curo! Shawanda je nasrnula na Rona i zamahnula prema vredici. Daj mi to! Scott je zgrabio Shawandu i drao je dok nije odustala i ma-laksala u njegovom naruju. Ron je rekao: Zao mi je, gospodine Fenney. Sad vas ostavljam. - Otvorio je vrata, ali je zastao. Shawanda, zato ne dopusti sucu da te smjesti u zatvorsku bolnicu u Fort Worth? Oni de te staviti na metadon. Shawanda nije nita odgovorila pa je Ron otiao, odmahujudi glavom. Scott je pustio Shawandu i ona se spustila na pod. On je sjeo na jedan od stolaca i pogledao mladu crnkinju. - Zato to radi? Shawanda je podigla pogled. - Jer se tako osjedam posebnom. - Ne treba ti to. Ti jesi posebna. Nasmijala se. - Zvui kao Louis. On uvijek govori, Shawanda, ti si poseban dar od Boga. - U pravu je. - Ne, nije, gospon Fenney. Nikoga nikad nije bilo briga za Shawandu, ni moju mamu, ni mog tatu, nikoga.

- Pajamae je stalo. - Okrenuo se prema njoj. - Ti voli svoju majku, zar ne? - Da, gospodine Fenney, jako je volim. -Dakle, tu sam ja, Louis, Pajamae, Boo, Bobby... i Ron. est ljudi koji misle da si posebna. - To zvui stvarno lijepo, gospon Fenney, ali ako izidem, mislim da se ti i ja nedemo ba esto viati. - Naravno da hodemo. Kderke su nam najbolje prijateljice. Kao sestre su. Okrenula se prema Pajamae. - Je li to istina? Boo ti je kao sestra? - Da, mama. Okrenula se prema Boo. - Pajamae ti je kao sestra? - Da, gospoo. Nasmijeila se najslaim osmijehom koji je Scott ikad vidio na njezinom licu. - To je dobro. - Pogledala je Scotta. - Gospon Fenney, ako ja ne izidem odavde ili ako oni... znate... hode li mi neto obedati? - Naravno. to? - Brini se za moju Pajamae. Pet tjedana ranije, kad je Scott doveo malu crnkinju u svoj dom u Highland Parku, njegova ga je supruga upitala to de uiniti s njom ako njezina majka bude osuena: posvojiti je? Odgajati kao svoju kderku? kolovati u kolama u Highland Parku? Tog dana nije odgovorio svojoj supruzi jer tog dana nije razmiljao o Pajamae; tog je dana razmiljao samo o sebi, o svom strahu od povratka u crnako naselje. Ali, danas je odgovorio. - Da, Shawanda, obedajem. - Savrena je! - rekla je Boo. Scott je s djevojicama pogledao est kuda, od kojih je svaka bila jeftinija od one prethodne, dok nisu uli u ovu majunu kolibu od sto trideset kvadratnih metara, s dvije spavade sobe i dvije kupaonice, u bliz ini SMU-a, s dvoritem u kojem se nalazila ljuljaka i bazen veliine velike kade u njihovoj kudi na Beverly

Driveu. Bila je procijenjena na samo 450.000 dolara, to si je Scott financijski mogao priutiti, i nalazila se u kolskom okrugu Highland Parka, tako da Boo nije morala prelaziti u no-vu osnovnu kolu. -Jedna soba za nas - rekla je Boo - i jedna za tebe. Ti moe uzeti veliku. Pajamae je otrala u dvorite, a Scott je rekao Boo: - Duo, razumije da de Pajamae, ako joj majka izie iz zatvora, ponovno ivjeti s njom. Boo je uperila svoje zelene oi u njega. - Zna, razmiljale smo. - Kladim se da jeste. - Ona nema oca, a ja sad nemam majku, pa smo mislile da bi se moda ti i njezina majka mogli vjenati ili neto tako. - Vjenati? Ali, ona je... - Znam, mlada, samo dvadeset i etiri godine. No, Pajamae je rekla da je u redu da se mukarac oeni mlaom enom. Rekla je da u Holly woodu to stalno rade. - Ali, Boo - ja sam jo uvijek u braku s tvojom majkom. Scott je trao brzinom od 12 kilometara na sat uz uspon od deset stupnjeva na komercijalnoj stazi. Ali, nije bio u ekskluzivnoj teretani u poslovnom sreditu Dallasa; misli mu nisu bile bistre, raspoloenje mu nije bilo na visini, a oi mu nisu bile uperene u stranjicu prekrasne djevojke koja tri ispred njega; na stazi iza njega nije bilo djevojke koja mu je odmjeravala dupe; nije se osjedao mladim, uspjenim i muevnim -ili posebnim. Trao je po stazi u sobi sa spravama za vjebanje u svojoj kudi u Highland Parku, koja de biti njegova jo samo dva tjedna. Posjet Shawandi tog jutra ponovno je u njemu probudio ista pitanja: Je li postupio ispravno? Je li dobro odabrao? Je li spaavanje Shawandina ivota vrijedno rtvovanja njegovog savrenog ivota? Je li ivot ovisnice o heroinu vrijedan njegovog odvjetnikog ivota? Nije joj mogao spasiti ivot, ne s dokazima koje je Ray Burns imao protiv nje. Bit de proglaena krivom i osuena na smrt ili dugu zatvorsku kaznu. Ali, on se

ved rtvovao; njegov je ivot ved upropaten. Nije bilo nikakvog quid pro quo, nijednog neto za neto u njegovu korist. Odrekao se svog savrenog ivota, a zauzvrat nije dobio nita. Razmiljanje o tome ponovno ga je oneraspoloilo. Stoga je uinio jedino to je znao uiniti kad je bio potiten: vjebao je. Naporno. Dvaput dnevno. Svaki dan. Poeo je vjebati kao da se vrada u formu za novu nogometnu sezonu, trao je i dizao utege, muio svoje tijelo kako bi olakao um. Vjebajudi je poeo razmiljati o nogometu, a razmiljajudi o nogometu na pamet su mu pale navijaice, a sjetivi se navijaica, pomislio je na Rebeccu. Pomislio je na njihov zajedniki ivot, nevjerojatan seks, odmore na Havajima, u San Franciscu i Londonu, i naravno, na Boo. Proivjeli su jedanaest zajednikih godina, a ona je sad otila. Je li njihov brak bio pogreka od samog poetka? Je li ga ona ikad doista voljela? Naravno, nikad mu nije palo na pamet da ga ona moda nije voljela jer su svi -navijai, treneri, navijaice uvijek voljeli Scotta Fenneya. Imao je toliko pitanja i nikoga koga bi upitao za odgovore. Majka bi mu vjerojatno rekla: To je Boji plan, a Bog ima svoj razlog, ak i ako mi ne razumijemo. Butch bi rekao: - Ona je sebina kuka, kad je tako pobjegla. Istina se nalazila negdje izmeu. Ali jednu je istinu znao: da se nije oenio Rebeccom, ne bi bilo Boo. A bez Boo, ne bi bilo ivota za Scotta Fenneya. Kog sam vraga trebao uiniti, ubiti ga? Isuse, Delroy, u Highland Park Villageu? Delroy Lund je stajao u radnoj sobi McCallove kude u Georgetownu. Senator je stajao uz prozor. Nije bio sretan kad je uo Delroyevo izvjede o nezgodi s Fenneyem kod kupovnog centra. - Samo sam mu pokuavao poslati poruku, ali je Fenney poludio... Usput, kupili ste unajmljeni automobil. Senator je samo odmahnuo rukom na te vijesti. Delroy je posebno cijenio taj vid rada za tipa tekog 800 milijuna dolara: nije ni okom trepnuo na neoekivani troak od 35.000 dolara. Htio je rezultate i nije mario za trokove. Delroy Lund je postizao rezultate. - Sad ima velikog crnca koji izigrava tjelesnog uvara. Ali du pokuati ponovno, ako elite.

- Ne, pusti. Ako se taj crnac i ti naete jedan protiv drugoga, netko de poginuti. A samo mi jo to treba, jo jedno ubojstvo povezano sa mnom. Znai, Fenneya je ostavila ena? - Da, pobjegla je s profi golferom. Senator se nasmijeio prvi put toga dana. - Divno. - Sluajte, senatore, Fenney se pravio vaan na telki, ali nema nita ime bi potkrijepio svoje tvrdnje. One druge cure, one nede svjedoiti. Imaju samo Hannah Steele. - Prokletstvo, ona je dovoljna! Senator se okrenuo od prozora i koraao po sobi, govoredi kao da razmilja naglas. - Petnaest mjeseci do izbora. Ako kurvu proglase krivom, svi de zakljuiti da su ono to je Fenney rekao na televiziji bile samo odvjetnike lai. I za nekoliko mjeseci, sve de biti zabo ravljeno... Javnost ima raspon koncentracije dvogodinjaka. Jo uvijek mogu udi u Bijelu kudu, Delroy, ako bude osuena. No, ako Hannah Steele uede u tu sudnicu i svjedoi da ju je Clark prebio i silovao... Senator je poeo odmahivati glavom. - Ali, senatore, ako ne bude svjedoila, imaju samo rije jedne kurve. Senator je dugo netremice promatrao Delroya. - Delroy, idi vidi grizu li ribe u Galvestonu. * Scott Fenney nije plakao od smrti svoje majke. A jedini put prije toga bio je kad mu je umro otac. Nije plakao kad bi zabili njegovo tijelo o zemlju, nije plakao kad su mu strgali ligamente na koljenu. Na ragbi terenu se ne plae. Ali, Scott Fenney sad nije bio na ragbi terenu; bio je u svom krevetu i plakao je. ena ga je ostavila zbog profesionalnog golfera. Zadnje ponienje na dugom popisu ponienja, svaka pojedinost kojega je bila podrobno prenijeta u lokalnim novinama. itav je Dallas znao za nemilost u kojoj

se Scott Fenney naao. Jo prije samo nekoliko tjedana, imao je savrenu obitelj Highland P arka: trofejnu suprugu i pametnu kderku, ilegalnu meksiku slukinju i brz ferrari. Danas se njegova obitelj sastoji od bijele djevojice s crnakim pletenicama, crne djevojice vjete ulinim smicalicama, prostitutke u zatvoru, odvjetnika koji se reklamira u TV vodiu i dva metra visokog, 150 kilograma tekog crnca, tjelesnog uvara, koji ivi u garai. - A. Scott, jesi li dobro? Booin glas u tami. Scott je obrisao lice plahtom i rekao: -Jesam. Popela se na krevet. - U redu je. I ja plaem. Scott se uspravio u krevetu i privukao kderku k sebi. Osjetio je kako se njezino malo tijelo lagano oputa u njegovom naruju. Pomislio je da tone u san, ali je ona tiho rekla: - Uvijek sam bila drukija. Sad sam stvarno drukija. - Zato? -Ja sam jedino dijete koje poznajem bez mobitela ili majke. Pajamae kae da nitko koga ona poznaje nema tatu, ali svi imaju majke. Rachel i Cary, one nemaju tate... zapravo, imaju tate, ali ne ive s njima. Razvedeni su. Ali tate viaju vikendom. - Ponovno je utihnula. Zatim je rekla: - Mislim da mi majku nedemo viati vikendom. Scott ju je vrsto drao u naruju. - Sad smo samo ti i ja, duo. I zaplakali su zajedno. DVADESET I DVA Bobby je svratio u ponedjeljak u devet ujutro. Odmjerio je Scotta i rekao: Zar de u trapericama i polo majici na sastanak kod suca prije suenja? - to de Buford uiniti? Dati mi otkaz?

- Dobar argument. Izili su kroz stranja vrata upravo u trenutku kad je Louis ulazio. Nakon gotovo tri tjedna ivota u garai i Scottovog neprestanog preklinjanja, Louis je napokon popustio i pristao dolaziti jesti u kudu. Kad je Scott izvezao svoju jettu na Turtle Creek aveniju, Bobby je upitao: Kako ti se svia jetta? - Zna, ferrari je mogao postidi brzinu od sto kilometara za 4.5 sekundi, a jetti treba pola dan a, ali hej, ova bebica super malo troi. - Bobby se nasmijao, ali se naglo uozbiljio kad je Scott upitao: - Zato nisi ljut na mene? - Zbog ega? Jer sam te onda napustio. - Oh. Slegnuo je ramenima. Kakve bi to imalo koristi? Otiao si. Nisam znao to bih uinio pa sam se oenio prvom djevojkom koja je pristala. Trajalo je manje od godinu dana, toliko joj je trebalo da shvati da se udala za gubitnika. Druga ena, nju sam oenio etiri godine nakon prvog razvoda. Ona je sestra tipa koji je vlasnik onog bara pokraj mog ureda, Meksikanka, najljepa ena koju sam ikad vidio golu. Problem je bio u tome to ja nisam bio jedini frajer koji ju je viao golu. Varala me s vedinom tipova u baru. Neki od njih bili su moji klijenti. Jo uvijek jesu. Bobby je napravio grimasu. Je li to sukob interesa? * Zar su ti zaplijenili i odijela? Ray Burns je imao onaj isti samodopadni izraz lica. Scott i Bobby su se nali s njim ispred odaja suca Buforda, u kojima de se odrati sastanak prije suenja. Sranje, Scotte, zato si nisi jednostavno uperio pitolj u glavu i raznio mozak kao to je tvoja cura uinila Clarku? Bilo bi svakako manje bolno.

 O emu ti govori, Ray? Odbacio si karijeru zbog nje. Isuse, jesi li stvarno zaraivao sedam i pol godinje? I vozio ferrari? ovjee, zar ti eli umrijeti? Scott je bijesno gledao Raya Burnsa koji je proao pokraj njega i uao u odaje suca Buforda, ali je uo kako Bobby govori: Ray, tvoja usta ispisuju ekove koje tvoje tijelo ne moe unoviti. Odabir porote devetnaestog, uvodna izlaganja u ponedjeljak, dvadeset i tredeg - rekao je sudac Buford. Jo neto, gospodo? Da, asni sude - rekao je Scott. - Gospodin Burns uporno tvrdi da je navedeni zloin kanjiv smrtnom kaznom, a to oito nije sluaj. Ray Burns je slegnuo ramenima. Nae je stajalite da je rtva bila slubenik savezne agencije, a optuena ga je ubila u pljaki. Potedi me, Ray. Clark McCall je bio s prostitutkom. Statut zahtijeva da slubenik bude angairan slubenim dunostima. I ona nije poinila pljaku. Uzela je samo tisudu dolara koje joj je Clark dugovao. Jo mu je tisudu esto ostalo. Nije ih uzela, kao ni bilo to drugo iz kude. Uzela je njegov automobil. Samo da se vrati u svoj dio grada. Imala je njegovu kou pod noktima. Ogrebala ga je kad ju je napao. Ne porie da je bila u kudi. Ali porie da je povukla obara, ak i u samoobrani. Vidi, Scotte, da je to priznala, moda bismo bili voljni razgovarati o odbacivanju smrtne kazne. Koristiti smrtnu kaznu da biste prisilno izvukli priznanje to je tuiteljska ucjena, Ray. Ray je slegnuo ramenima. Mi to zovemo tuiteljskom diskrecijom, Scotte. Pun si sranja, Ray odgovorio je Scott.

 A ti si nezaposlen. Gospodo, - rekao je sudac Buford dok se Scott opirao porivu da odalami pomodnika dravnog tuitelja. Argumenti za i protiv smrtne kazne dobro su obrazloeni, u podnescima gospodina Burnsa za vladu, i u podnescima gospodina Herrina, pretpostavljam ovdje je sudac Buford pogledao Scotta preko naoala za obranu. Tim demo se pitanjem pozabaviti kad i ako bude potrebno. Jo neto? Ne, gospodine - odgovorio je Ray Burns. Ne, asni sude rekao je Scott. Dobro. Vidimo se ponovno devetnaestog. Trojica su odvjetnika ustali kako bi otili, ah je sudac rekao: -Scotte, moemo li porazgovarati nasamo? Buford se okrenuo Rayu. Ako nemate nita protiv, gospodine Burns? Ne, gospodine, nemam nita protiv. Roy i Bobby su izili iz odaja i zatvorili vrata. Sjedni, Scotte. Scott je sjeo. Sudac Buford ga je netremice promatrao kao psihijatar koji se obrada pacijentu. Dri li se dobro? Scott je lagao. Da, gospodine. Proitao sam to se dogodilo. Pretpostavljam da je itav Dallas proitao. Zar su doista deportirali tvoju slukinju? Da, gospodine. Sad je u Nuevo Laredu, eka na zelenu kartu. Uinio sam sve to sam mogao, ali Imigracijski kae da su pretrpani poslom. Scotte, da sam mogao zamisliti da de se ovo dogoditi, da de izgubiti posao, nikad te ne bih odredio za branitelja. Tako neto bih od McCalla oekivao, ali Dan Ford... Objesio je ramena i odmahnuo glavom. Ne znam to se dogodilo s pravnom profesijom. Kad sam ja bio odvjetnik, i imao ovakve sluajeve, to je neto znailo. Danas takve stvari treba izbjegavati jer bi mogle nakoditi poslovima tvrtke.

Pogledao je Scotta s izrazom iskrenog uenja. Mare li odvjetnici danas za ita drugo osim novca? Scott je odgovorio istinu: - Ne, gospodine, prema mojem iskustvu, ne mare. Sudac se namrtio. - Scotte, smijem li te upitati jedno osobno pitanje? Naravno, sue. Tvoj govor, onog dana na ruku Komore... jesi li ozbiljno mislio ono to si rekao o branjenju nedunih, zatiti siromanih, borbi za pravdu? Lagati ili redi istinu? Scott je u suevim oima vidio oajniku nadu da de Scott redi da je mislio ozbiljno, pa je njegov prvi poriv bio uiniti ono to iskusni odvjetnici rade esto i dobro: lagati. Ali, sudac je danas morao uti istinu. Stoga je A. Scott Fenney, Esq. postupio protivno etrnaest godina pravne obuke i rekao istinu, istinu i samo istinu. Nisam gospodine. Ni jedne jedine rijei. Rekao sam ono to su okupljeni odvjetnici eljeli uti. Sudac je sveano kimnuo glavom i rekao: Cijenim tvoju iskrenost, Scotte. Skinut du te sa sluaja. Sudac je spustio pogled na svoj raspored. Poeo je neto zapisivati. Postavit du gospodina Herrina. ini se sposobnim. U svakom sluaju, napisao je nekoliko dobrih podnesaka. Dva mjeseca ranije, Scott bi skoio od srede na ove sueve rijei. Ali, danas je sjedio zapanjen i iznenada prestraen da de izgubiti svog zadnjeg klijenta, makar i takvog koji ne plada, jer odvjetnik bez klijenta je tek obian ovjek. Sue, znam da ja nisam odvjetnik kao vi, ih odvjetnik kakav je moja majka eljela da budem... k vragu, nisam ak ni odvjetnik kakav sam sam htio biti. Ali, ja nisam od onih koji odustaju. Nikad nisam odustao u igri, nikad nisam odustao ni u emu u ivotu. Odigrat du do kraja. Sudac je ponovno podigao pogled i sad je bijesno promatrao Scotta. - Ovo nije prokleta nogometna utakmica, Scotte! Scott se lecnuo na otre sueve rijei.

- Ovdje nije rije o tebi, tvom ivotu, tvom dokazivanju neega samome sebi, Danu Fordu ii Macku McCallu! Ovdje je rije o Shawandi Jones, njezinom ivotu! Ona je optuena! Ima pravo na obranu, k vragu! Sudac je naglo ustao, priao prozoru i zagledao se van. Nakon nekog vremena, tiho je progovorio. Ja sam star sudac koji se mora povudi u mirovinu i brinuti o vrtu. Ali, kad naie ovakav sluaj, znam da jo uvijek mogu doprinijeti pravdi, jedno po jedno ljudsko bide a tako se pravdi slui, Scotte, osobu po osobu. Danas smo ovdje kako bismo zatitili Shawandu Jones. Ta je ena moja odgovornost sve dok je u pritvoru federalne vlade. Koja ju je uhitila, odvela iz njezinog doma i od njezinog djeteta, i trai njezin ivot. Moda je ona to uinila, moda nije, ja ne znam. Ali, dok porota ne donese presudu, ona je u oima zakona neduna - a time i u mojim oima. i ja du je tititi. To je moja dunost. A dunost njezinog odvjetnika jest da je brani, da se itekako pobrine da vlada ne dokae da je ona to uinila, bez trunke sumnje. Tako zahtijeva Ustav, da se odvjetnik suprotstavi vladi u interesu graanina. To znai biti odvjetnik, Scotte. Sudac se vratio do svog stola i sjeo. - Dok sam bio odvjetnik, imao sam desetak ovakvih sluajeva, u kojima je krivnja optuenog bila doista upitna, i u svakom od tih sluajeva itekako sam se pobrinuo da vlada mora dokazati svoj sluaj. to vlada nije uinila. Bili su nevini, i bili su osloboeni. est ljudi, Scotte, est ljudskih bida ije sam ivote spasio. Mario sam za te ljude, i marim za gospou Jones. Ja, Scotte, nedu umrijeti bogat, ali tih nekoliko sluajeva, oni su moj doprinos pravdi. Oni ine moj ivot vrijednim. Gospoi Jones treba odvjetnik kojemu je stalo do nje, netko tko de se zauzeti za nju, netko tko razumije ast branjenja amerikog graanina kojemu prijeti smrtna kazna. Njoj treba njezin junak. Ti si bio takav nogometa, mislio sam da bi mogao biti i takav odvjetnik. Nisam bio u pravu. - Sudac je uzeo svoju olovku. - Skidam te sa sluaja. Imenovat du Herrina i odgoditi suenje. Scott je skoio na noge i nagnuo se preko suevog stola.

- Sue, ne moete odgoditi suenje! To de je ubiti! Jedva se i sad dri. Stalno joj govorim da de brzo zavriti. Ako odgodite suenje, umrijet de u zatvorskoj deliji! Sudac je sjedio, sa znatieljnim izrazom lica. - Sto je to, zabrinutost za klijenticu? - U pravu ste, sue, nisam mislio na nju. Ali, ja sam vraki dobar odvjetnik i potreban sam joj. Sudac Buford je skinuo naoale za itanje i obrisao ih bijelim rupidem. Ponovno ih je stavio i pogledao Scotta. - Ona je ovisnica o heroinu, to zna? - Znam, gospodine. - Zato nisi zatraio da je prebace u zatvorsku bolnicu, na lijeenje? Ja... nije mi palo na pamet. - Meni jest. Odbila je. eli biti blizu kderke. Jesi li ikad vidio ovisnika o heroinu na odvikavanju? - Nisam, gospodine. - Idi dolje i pogledaj. Prolazi kroz pakao, sama u svojoj deliji, samo kako bi mogla vidjeti kderku. Sto ti to govori o njoj? Meni govori da u toj eni ima neto dobro, da moda moramo zanemariti prostituciju i heroin i ne pretpostaviti da je kriva, da joj moda moramo povjerovati da nije. I natjerati vladu da dokae suprotno, izvan svake sumnje. - Uzdahnuo je. - Dakle, imam Burnsa koji je pokuava osuditi na smrtnu kaznu sa svoje magarede zakonske pozicije, koju de prizivni sud vjerojatno podrati, i imam tebe. Za njega nema nade on je najgora vrsta pravnika, politika ivotinja, koja koristi zakon kako bi stekla vlast nad na rodom. I ti, A. Scott Fenney... uostalom, to je ovo tvoje A? - Nita. Sudac se namrtio. - Ti ne eli mod; ti samo eli novac. Dakle pitanje na koje moram odgovoriti jest, ima li nade za tebe? Znam da joj dovodi kderku ovamo da je vidi, uvari kau tri, etiri puta tjedno. To je dobro. I

da si je primio k sebi, da ivi u tvojoj kudi u Highland Parku. To je veoma dobro. Sudac je zastao; pobjegao mu je hihot. - Vjerojatno te u Highland Parku nede proglasiti graaninom godine, zar ne? Ali to mi govori da i u tebi, Scotte, ima neto dobro, da moda jo ima nade za tebe, da moda nede postati drugi Dan Ford. Da bi jednoga dana majka mogla biti ponosna na tebe. Sudac je zautio i zagledao se u Scotta na onaj isti nain kao svi oni treneri koji su doli u unajmljenu kudu Fenneyevih da ga unovae, vide izbliza, pokuaju procijeniti, zakljue kakav je, odlue je li pravi odabir. Tad je Buford naglo odmahnuo rukom ka Scottu i rekao: - Odlazi. - to... molim? - Idi i razmisli. Do podneva imam sasluanja. Tad se vrati ali samo ako si spreman biti njezin odvjetnik. Ako se ne pojavi, imenovat du Herrina i odgoditi suenje. Pred odajama su ga ekali Bobby i Ray. - Sto ima? - upitao je Bobby. Scott je odmahnuo glavom. - Osobna pitanja. - Zatim se obratio Rayu Burnsu. - Pravi si dave, Ray. - Da, Scotte, dave s karijerom. Smrtna kazna de mi pribaviti ured u D.C.-u. - Kako moe spavati sam sa sobom? Ray se nasmijao. Uh-oh, iznova roeni odvjetnik. Jedanaest godina si proveo svaku minutu budnosti napladujudi klijentima, zaraujudi gomile para, ivedi u velebnom zdanju, vozedi ferrari koliko je to kotalo tvoje klijente? Onda si dobio otkaz i iznenada vidi svjetlo, poput ovjeka na samrti: elim initi dobro, Gospode! Sranje, Scott. Jebe se tebi za nju. Ona je obina crnuga, zar ne? Prije dva mjeseca, pokuavao si je se rijeiti bre nego to moe pljunuti, a sad de biti njezin junak? Ispriaj to u Oprah Showu. Oh, jo neto. Ja ne spavam sam, Scotte, spavam s boanstvenom crvenokosom iz raunovodstva. S kim ti spava? Sa enom ne; ona spava s profesionalnim golf igraem.

Scott je nasrnuo prema Rayu, ali se Bobby isprijeio izmeu njih. - Dovraga, Scotte - rekao je Ray uz lagani smijeh - ne brini. Kuka vjerojatno nede preivjeti odvikavanje. U jednom brzom trenutku, Bobby je pustio Scotta i odalamio Raya akom u usta. Ray se sruio leima na zid. - Upozorio sam te, Ray - rekao je Bobby. - Doista sam zabrinut za nju, gospodine Fenney - rekao je uvar Ron. - Mislim da sam moda pogrijeio, kad sam joj uzeo H. Stajali su ispred Shawandine delije. Ona je leala u deliji, sklupana na krevetu, okrenuta prema zidu, a cijelo joj se tijelo nekontrolirano treslo. Jaukala je kao da umire, koa joj je svje tlucala od znoja, a noge joj se nehotino trzale. - Zato to i zovu skidanje rekao je Bobby. - U ovom trenutku, dala bi sve to u ivotu ima za jedan fiks. Bobby je masirao desnu aku. - Udariti nekoga boli. - Ponosan sam na tebe, Bobby. - Scott je jettu usmjerio prema Highland Parku i rekao: - Zna to me najvie ljuti? - Ferrari? - Ne, kod Burnsa? -to? - Seronja je u pravu. Glede mene. Bobby je masirao ruku i rekao: to je htio Buford? - Htio me skinuti sa sluaja. Rekao je da de imenovati tebe. Jo uvijek se eli izvudi? - Ne. Rekao sam to Bufordu, ali mi je on odgovorio da razmislim, vratim se u podne i kaem mu jesam li spreman biti njezin odvjetnik. utjeli su dok nisu izili iz poslovnog sredita grada. Tad je Bobby tiho rekao: Ja ne mogu voditi ovaj sluaj na sudu, Scotty. Nisam dovoljno dobar. Potreban si joj ti.

Sat vremena kasnije, Scott je iziao iz kude kroz stranja vrata i potrao Beverly Driveom prema zapadu. Bilo je tono jedanaest sati. Imao je ezdeset minuta da donese najvedu odluku u ivotu. Scott je skrenuo juno na Lakeside Driveu i protrao pokraj otmjenih starih zdanja, koja postoje gotovo jednako dugo kao i Highland Park. Kude su bile na uzvienju iznad ceste i gledale na mali park i Turtle Creek potok, na koji je Scott esto vodio Boo bacati kamenide preko vode. Scott je kod Armstrong Parkwaya krenuo kratko ka zapadu, a zatim skrenuo sjeverno na Preston Road i potrao plonikom, pri emu su ulice s njegove lijeve i desne strane bile masivan zid koji je odvajao velebna imanja Trammella Crowa i Jerryja Jonesa, Maka McCalla i... Toma Dibrella. Scott se umalo zabio u dugaki srebrni mercedes kad je Tom izlazio sa svog imanja i zastavi provjeriti promet, zapreio plonik. Zurili su jedan u drugoga s udaljenosti od samo nekoliko desetaka centimetara, Tom u odijelu s kravatom, u rashlaenoj raskoi njemake limuzine, a Scott samo u kratkim hlaica ma i tenisicama, obilno se znojedi na vrudini od etrdeset stupnjeva. Jedanaest godina su svakodnevno razgovarali; proputovali itavu zemlju, dogovarali uvjete, sklapali poslove; slavili su pobjede i alili zbog poraza; jeli su zajedno i opijali se zajedno; ali nikad nisu bili prijatelji. Uspjeni odvjetnici, Scott je toga postao svjestan, imaju bogate klijente, ne vjerne prijatelje. Vidjevi sad ponovno tog ovjeka koji mu je dao identitet i uzeo ga, Scott je vidio nesretnog mukarca. Taj je ovjek imao etiri supruge, ali nijedna od njih nije ga usredila. Imao je estero djece s tri od etiri ene, djecu koja su odabrala da nede ivjeti na ovom velebnom imanju s ocem, jer je njihov otac volio svoj neboder vie nego to je volio njih. To je bio ovjek koji je imao odvjetnike, ali ne i prijatelje. Koji je imao novac i sve to novac moe kupiti, ali malo srede. Prije tri tjedna, nakon to ga je Tom otpustio, da su im se putevi ovako ukrstili, Scott Fenney bi mu moda pokazao srednji prst. Danas je Scott samo kimnuo glavom i nasmijeio se tunom mukarcu u njegovom mercedes-benzu.

Tom je zaustio kao da neto eli redi, a onda je naglo svrnuo pogled i snano pritisnuo gas, zatutnjavi srebrnom limuzinom niz ulicu Preston. Scott je promatrao kako se Tom udaljava u oblaku ispunih plinova, a zatim ponovno potrao. Proao je pokraj Villagea i preko Mockingbird Lanea. Kilometar i pol kasnije, skrenuo je istono na Lovers Lane. Znao je gdje de ova trka zavriti. Putovanje ga je dovelo uz granicu golf kluba u Highland Parku, iji je visoki cigleni zid obeshrabrivao poglede prolaznika. Ali, u zidu je bila pukotina u kojoj se lijevano eljezo razmicalo nekoliko stopa pa je Scott zastao i pogledao. etvorica sijedih staraca igrala su kod sedme rupe, zavravajudi rundu prije nego to im ljetno sunce oduzme snagu. Odrastajudi u Highland Parku, Scott je kroz ovaj otvor esto gledao sijede starce kako igraju golf; bilo je to kao gledanje izloga s majkom u Highland Park Villageu, u kojem si ona nije mogla priutiti kupovinu. Uvijek je govorio kako de jednoga dana biti dovoljno bogat da posjeduje vlastitu kudu u Highland Parku, igra golfu klubu i kupi majci sve to iz Villagea poeli. Umrla je prije nego to joj je mogao kupiti ita u Villageu, ali prije etiri godine, kad je Scott Fenney bio primljen za lana kluba, pomislio je koliko bi njegova majka bila ponosna na svojeg sina. Zadnje etiri godine, s ponosom je igrao golf unutar ovih zidova i gledao kako drugi pogledavaju unutra. Danas je pogled bio drukiji. Unutar tih zidova, ovi su se sijedi starci inili posebnima jer su bili silno bogati. Ali izvana, izgledali su samo stari. I Scott je shvatio da jednako kao to on promatra njih, i oni promatraju njega. I u oima im je vidio zavist: rado bi dali do posljednje pare da ponovno budu mladi, da imaju bujnu kosu, otar vid i bistar um sa sjedanjem koje ih ne zavarava nekoliko puta dnevno; da ponovno ive u snanom, miidavom tijelu umjesto ruevini kostiju koja im je preostala; da tre ulicom umjesto da se jedva uspijevaju vratiti do golf vozila; da ponovno imaju prostatu umjesto pelene jer su nakon operacije trajno inkontinentni i impotentni; da

ponovno osjete uitak seksa. Gledali su mladog mukarca pred kojim je ivot; on je gledao starce pred kojima nije nita osim svretka ivota. Starce su pazili njihovi nosai, sredovjeni crnci u bijelim platnenim kombinezonima, crnci koji su u Junom Dallasu svakoga jutra prije zore hvatali autobus i vozili se na sjever do Highland Parka, kako bi radili u klubu u kojem nikad nede modi biti lanovi zato to su roeni crni. Bili su to dobri ljudi, kao Louis, al nisu bili dovoljno dobri za klub, ti crni mukarci koji su popravljali busene otkinute loim udarcima staraca, traili njihove izgubljene loptice i nosili njihove palice, itavo vrijeme glumedi kao u filmu Zameo ih vjetar Yassuh, Mistuh Smith, takav udarac ne bi postigao ni sam Arnold Palmer - jer je uiniti da se ovi starci osjedaju kao vlasnici junjakih plantaa znailo i vedu napojnicu. Scottu je uvijek bilo neugodno zbog itave te prie s caddyjima crncima, ali je za svaku rundu uvijek uzimao caddyja jer je takvo bilo pravilo kluba. Nakon svake runde, povukao bi se u muku blagovaonicu na pide i kartanje s ovim sijedim starcima, i osjedao ogroman ponos to su ga primili, to moe biti vien u njihovom drutvu, dijeliti njihov poseban prostor i udisati njihov razrijeen zrak zajedno s njima. Pozorno bi sluao svaku njihovu rije - obino ale i komentare na raun crnuga i ljakera i ifuta, izgovorene bez imalo obzira prema nazonosti konobara crnaca u njihovoj blizini. Ali, Scott bi uvijek susreo pogled svog konobara i osjetio bi kako u njemu raste bijes. No ipak, Scott Fenney koji je igrao nogomet s crncima, spavao u istim sobama s crncima, i tulumario s crncima, nikad nije ustao i rekao tim sijedim, starim bijelcima da vie nede biti na raspolaganju za partiju golfa s gomilom rasistikih, antisemitskih kurvinih sinova u kratkim hlaicama. Ne, A. Scott Fenney, Esq. se pristojno smjekao njihovim alama i kimao s odobravanjem njihovim komentarima kako ih ne bi uvrijedio. Jer uvrijediti ove stare bijelce bilo bi loe za posao. Prije otprilike godinu dana, Scott je upitao Dana Forda da li ti stari bijelci jednostavno mrze crnce, Meksikance i idove. Dan se nasmijao i rekao: - Oh, ne, oni mrze gomilu ljudi, ne

samo crnce, Meksikance i Zidove. Mrze i demokrate, sjevernjake, Kalifornijce, Azijate, feministkinje, muslimane - sve koji su drukiji od njih. Vidi, Scotty, ti su stari prdonje svoje dane slave imali pedesetih godina, u vrijeme kad su bili mladi i kad su bijelci vladali Dallasom, a jedini crnac u njihovom svijetu bila nafta, i kad je teksaka Railroad Commission kontrolirala cijenu nafte u itavom jebenom svijetu. Danas je najbolji golfer na svijetu crnac, gradonaelnik Dallasa je ena, a cijenu nafte kontrolira aica arapskih eika. Jedini dio njihovoga svijeta kojim jo uvijek upravljaju bijelci je ovaj klub. Kad udu kroz njegova vrata, ponovno su 1950-e. I oni ga nastoje sauvati takvim dok ne umru. Svialo se to tebi ili ne, ovi gadovi posjeduju vedinu Dallasa, pa ako eli biti bogat odvjetnik u ovom gradu, mora se pridruiti njihovom klubu. Scotty, deko moj, to je samo posao. Dan Ford je bio u krivu: to nije bio samo posao; to je bilo obino licemjerje. I, A. Scott Fenney bio je u krivu: njegova majka ne bi bila ponosna na svog sina. Scott je bacio posljednji pogled na lanove kluba i njihove caddyje - i zamijetio da ga jedan od caddyja netremice promatra. Lice caddyja se promijenilo; prepoznao je Scotta. Nasmijeio se i diskretno podigao palac u znak pozdrava. Scottu se uinilo da poznaje tog caddyja, ali nije mu se mogao sjetiti imena - svoje caddyje nikad nije pitao za njihova imena. Odgovorio mu je jed nakom gestom i otrao dalje. Nekoliko ulinih blokova kasnije, jo uvijek je mislio na klub i caddyje i svoju dobru majku, kad je zauo kretav glas: - Scotte! Scotte! - Usporio je, okrenuo se i ugledao kako mu kroz prozor crvene bembure mae neka ruka. Sranje, Penny Birnbaum! - Scotte! ekaj! Penny je ila u suprotnom smjeru niz Lovers Lane, pa je Scott presjekao kroz Curtis Park, dva dvorita, iziao u jednu bonu uliicu, otrao jo nekoliko ulinih blokova i naposljetku iziao na Hillcrest aveniju. Skrenuo je juno i trao uz zapadnu granicu SMU kampusa. Uao je u kampus iz University Boulevarda tono ispred Pravnog fakulteta.

Zaustavio se. Tri godine je proveo u toj zgradi, tri je godine studirao pravo - krivina djela, poreze, ugovore, sukobe interesa, postupak, imovinsko pravo, i etiku, predmet koji je uio u koli i u praksi brzo zaboravio. U primjeni zakona nije rije o etici; rije je o novcu. Scott je ponovno potrao, pokraj kuda sestrinstva smjetenih u nizu, zgodno, mislio je u svojim studentskim danima, nede morati dugo pjeaki od jedne do druge djevojke. I sjetio se uitka koji je doivio s djevojkama u tim kudama, i zatekao se kako se pita, kao nikad ranije, jesu li njihovi ivoti ispali dobro. Trao je niz University Boulevard do samog srca ureenog kampusa, a zatim skrenuo juno na Hilltop Lane, koja se pretvorila u Ownby Drive i odvela ga ravno do stadiona Geralf Ford, nazvanog po dalakom bankaru milijarderu, a ne bivem predsjedniku. Vrata su bila otkljuana i on je uao na stadion, priao najblioj rampi i kroz betonski podzemni hodnik iziao na zelenu travu. Bio je sam na terenu. Najbolje trenutke u ivotu doivio je ovdje na ovom malom stadionu - dugakom 120 metara, irokom 53,30 metara. I najgore takoer, nekod je mislio. Velianstvene pobjede i strane poraze. Trenutke neizmjerne srede i neizrecive tuge. Jo uvijek je mogao zatvoriti oi i vidjeti gomilu. Jo je uo njihovo klica nje i osjedao miris svjee pokoene trave. Jo je u ustima osjedao okus svoje krvi. Jo je u rukama osjedao loptu. Scott se popeo stepenicama na gledateljske tribine i najednom uinio to je u mladosti esto inio: protrao je tribinama. Lamatao je rukama, noge su mu gorjele od boli, ali je otrao do vrha tribina. Okrenuo se i pogledao obrise Donjeg grada u daljini, siluete nebodera na modrom nebu. Dibrellov toranj izdizao se iznad svih njih, a na ezdeset i drugom katu tog tornja Sid Greenberg je stajao u Scottovom uredu. Sid nije mogao vidjeti Scotta na etiri milje udaljenom stadionu, ali Scott mu je svejedno pokazao srednji prst, iz principa.

Dok je bio student, esto se znao nodu popeti na vrh tribina kako bi mogao sjediti i promatrati svjetla sredita grada, Smaragdni grad koji se izdie iz beskonanih teksakih ravni: obrise Dibrellovog tornja na modrom argonskom svjetlu; osvijetljenu kuglu iznad stadiona Reunion, koja je izgledala kao kuglica za boino drvce; i Pegaza, neonsko crvenog letedeg konja iznad stare zgrade Magnolia Building. Kao i toliko mnogo dru gih mladih bijelaca, i Scotta Fenneya zavela su svjetla, snovi o tome da se obogati u Velikom D. Tako zovu Dallas - Veliki D -jer je meka za ljude sa snovima. Veliki sanjari dolaze u Dallas kao grjenici Isusu: ako eli biti spaen, idi Isusu; ako se eli obogatiti, doi u Dallas. Sjededi na vrhu tih tribina, Scott Fenney je imao velike snove. - Nije loe za starca! Na odjek glasa, Scott se prenuo iz misli. Pogledom je pretraio stadion dok nije ugledao krupnog crnca koji je stajao na rubu igralita. Izgledao je poznato. Scott se spustio tribinom prema njemu. Kad se pribliio, prepoznao je mukarca. - Veliki Charlie, jesi li to ti? - Scott Fenney, kako si, ovjee? Scott mu je priao i ispruio ruku, ali je Veliki Charlie ovio ruke oko Scotta i zagrlio ga, kao da je Scotty Fenney upravo dao odluujudi pogodak. Charles Jackson je bio visok dva metra i teio 130 kilograma - kad je bio osamnaestogodinji bruco. Kad je bio apsolvent, imao je 145 kilograma. Igrao je desnog brania, to je zahtijevalo da vue i vodi igru na obje strane, uklanjajudi svaku prepreku sa Scottovog puta. Scott je zabijao pogotke, ali Veliki Charlie je vodio put.

Veliki Charlie je doao iz Tylera, gradida u Istonom Teksasu, poznatog po crvenim ruama i crnim nogometaima. Earl Campbell je bio najpoznatiji, ali je Veliki Charlie bio najvedi. Iao je na sveuilite SMU umjesto na Teksas, jer nije htio biti predaleko od mame i sestara. Svake nedjelje ujutro vozio se dva sata kudi da bi iao u crkvu, i svake nedjelje naveer vradao na prozivku. Zadnje to je Scott uo, Velikog Charlija su regrutirali Ramsi. Charlie mu je sad rekao da je igrao dvije sezone i da nije ozlijedio koljeno, ostvario bi svoj san. Vratio se na SMU, gdje je zadnjih deset godina trenirao napadae. Scott je bio na vedini tih utakmica, ali nikad nije zamijetio Velikog Charlija. Ve lika je razdaljina izmeu aut-linije i privatne loe Ford Stevensa na vrhu tribina. - Uvijek bi nam dobro doao dobar trener trkaa probijaa -rekao je Veliki Charlie. itao je o Scottovim nevoljama. - Hvala, ali u meni je ostalo jo elje za bavljenjem pravom. - Hode li pobijediti? - Ne znam. - Misli da je nevina? - Za ubojstvo da, ali ne i za Clarkovu smrt. - to to znai? - U najgorem sluaju, dobit de smrtnu kaznu. U najboljem sluaju, osudit de je za umorstvo iz nehata i dobit de dvadeset godina zatvorske kazne. Ali nede poivjeti toliko dugo, bez heroina ili kderke. - Proitao sam da si malu uzeo k sebi. Scott se nasmijeio. - Da, zove se Pajamae; mala je super. Ima li ti djece? Charlie je kimnuo glavom. - Dvije curice, sedam i deset godina. - Kladim se da si dobar tata.

- Te dvije male volim vie od nogometa. - U tom sluaju, prave su sretnice. Uglavnom, Pajamae je bila sama tamo dolje u naselju, pa sam otiao po nju... - Otiao si u crnako naselje? Sam? - Da, i to u ferrariju. Veliki Charlie je zabacio glavu i grohotom se nasmijao. -Bijelac u ferrariju dolazi u crnako naselje - to mora da je bio pravi prizor! udim se da si se izvukao iv! - Imao sam prijatelja, Louisa. On mi je krio put, kao nekod ti. Sad i on ivi s nama. U svakom sluaju, prve veeri kad je dola, Pajamae je splela kosu moje kderke u pletenice. Rebecca se umalo onesvijestila. Veliki Charlie se nasmijeio. - Kako se dri otkad je otila? Scott je odmahnuo glavom. - Plaem samo nodu. - To je zato to ima srce, Scotty. Plakao si kad bismo pobijedili, i plakao si kad bismo izgubili. Plakao si jer si mario, za pobjedu, za svoj tim, za mene. Zna, Scotty, nisam ti to nikad rekao, ali bio si moj heroj. Mora daje Scott izgledao okiran, jer je Charlie rekao: - Ne, ovjee, ozbiljno ti govorim. Dvjesto metara protiv Teksasa -to nitko ne moe! Nisi htio odustati i nisi doputao meni da odustanem. Dvadeset i tri optravanja toga dana, vukao si moju veliku guzicu s jednog kraja terena na drugi: mislio sam da du umrijeti na onom igralitu. Ali bih onda pogledao tebe, svaki bi te put prebili na mrtvo, ali uvijek bi ustao i nikad nisi odustao... ovjee, bio si opak. Scott je uzdahnuo. - ivot je opakiji. - Ne, nije. Zaboravlja svoje srce. Pogledaj u sebi, jo uvijek je tamo. Scotty, Bog ti je tada dao veliki dar, portski talent. Ali ono to smo mi tamo radili, to je bila samo igra. ivot ove cu re, to nije igra. - Stavio je ruku na Scottovo rame. - Scotty, zar ne shvada? Bog ti je dao bolji dar od toga da bude nogometna zvijezda. Dao ti je sposobnost da toj curi spasi ivot.

Scott je pogledao Velikog Charlija, koji je Scottu Fenneyu na ragbi igralitu dao sve to je imao; i sad, ponovno na ragbi igralitu, dao je Scottu jo vie. U tom je trenutku Scott shvatio da mu je Shawanda Jones potrebna koliko i on njoj. Bilo mu je potrebno da bude njezin heroj. To je on nekod bio. To je on elio ponovno biti. To je ono to mu je nedostajalo itav ivot. Scott se trgnuo iz ovih misli kad su odjeknula zvona metodi-stike crkve na kampusu. - Sranje, koliko je sati? - upitao je Scott. - Tono je podne - odgovorio je Veliki Charlie. - Dovraga, kasnim! - Scott je ispruio ruku, ali ga je Veliki Charlie ponovno zagrlio. Scott je rekao: - Hvala ti, prijatelju. I potrao je prema Smaragdnom gradu. * Sudac Okrunog suda Sjedinjenih Amerikih Drava, Sam Buford, sjedio je u svojim odajama za radnim stolom i gledao na sat. Dvanaest i trideset. Scotta Fenneya nema. Nede se pojaviti. Sam Buford je uzdahnuo. Mislio je da ima nade za mladog A. Scotta Fenneya, Esq. Ali, pogreno je mislio. Fenney je nedvojbeno imao pameti za junaka; Buford se nadao da jo uvijek ima i srce za to. Sad je vidio da nema. Nema nade za Scotta Fenneya... ili Shawandu Jones... ili odvjetniku profesiju. Upravo u tom trenutku, Sam Buford odluio je otidi u mirovinu. Njegovo je vrijeme dolo. Otidi de u mirovinu i brinuti o vrtu. Oplijevit de korov, prekopati zemlju, posaditi mrkve i bundeve, kupus i rajice, moda se poeti baviti uzgojem organske hrane; dovest de vrt u dobro stanje, to je neto to nije uinio jo od... no dobro, nikad. Da, vrijeme je da odloi sudaki ekid i uzme motiku.

Pozvao je svoju tajnicu preko interkoma i rekao da joj mora izdiktirati nekoliko odluka. Prva odluka, odgoda datuma suenja u sluaju Sjedinjene Amerike Drave protiv Shawande Jones. Druga odluka, zamjena za Scotta Fenneya. Ali, tko? Herrin? Taj deko je bio dobar pisac, tu nije bilo nikakve dvojbe; ali optuenoj je trebao heroj, a ne pisac. Poelio je da je jo uvijek Samuel Buford, odvjetnik. On bi uzeo njezin sluaj. On bi bio njezin heroj. Ali, on je bio sudac Samuel Buford. Uskoro umirovljeni sudac. Treda odluka, izdiktirati pismo ostavke. Kao i obino, Helen je bila brza. Nekoliko sekundi kasnije, vrata su se otvorila i... Na vratima je stajao Scott Fenney, odjeven samo u kratke hlaice i mokar od znoja. - Sue, spreman sam biti njezin odvjetnik. Sam Buford je umalo ustao sa stolca i zagrlio mladog odvjetnika, ali time bi vjerojatno prekrio neko pravilo sudake etike, pa je suspregnuo osjedaje. - U redu, sinko. Njezin ivot je u tvojim rukama. Nadam se da si dovoljno ovjek da se zna nositi s tolikom odgovornodu. -Jesam. I, sue, uinit uje ponosnom. Moju majku. Scott Fenney se okrenuo i iziao kroz vrata. Na njegovo je mjesto stala Helen, s blokom u ruci. - Spremni, sue? Buford joj je mahnuo da moe idi. - Vrati se za svoj stol, Helen. Moram se posvetiti sudakim poslovima. Helen se okrenula. - Oh, Helen, priekajte. - Ponovno se okrenula. -Nazovite mi Boba Harrisa. - Boba Harrisa? - On je regionalni direktor Imigracijske slube. - Buford se naslonio u stolcu i nasmijeio. - Moja je mama uvijek govorila da jedno dobro djelo zasluuje drugo. DVADESET I TRI

U subotu je u grad stigao cirkus. Mukarci i ene, djeaci i djevojice, mlado i staro, imudni stanovnici Highland Parka okupili su se u velikom broju. Parkirali su uz rub plonika, bez pogodnosti lakeja. Odvaili su se u danji ekspres-lonac temperature od etrdeset i tri stupnja, proavi plonikom ulini blok i vie do broja 4000 Beverly Drive. Doli su vidjeti neto to se dogaalo samo u drugim dijelovima okruga Dallas, u onim kvartovima u koje se oni nisu usuivali idi. Dvorina rasprodaja. Ali, na ovoj se dvorinoj rasprodaji nisu nudili koriteni toste-ri, pohabani kaui, iznoena odjeda i razne igrake, djeja kolica, sjedalice za automobile i golf palice. Ne, ova se dvorina prodaja diila bifeom od orahovine u dizajnu Francesca Molona, policom za knjige od mahagonija Bevana Funnella, vitrinom od orahovine Guya Chaddocka, konom foteljom Ralpha Laurena i Brunwickovim stolom za bilijar. Obedavala je itav asortiman sofa, stolova i svjetiljki, opreme za spavadu sobu i orijentalnih sagova, eklektinu mjeavinu predmeta kojima su samo dvije stvari bile zajednike: bivoj kudegazdarici nekod su se ti predmeti sviali i bili su uasno skupi. Nudila se dizajnerska odjeda i obuda i enski pribor - haljine Rickija Fremana i Luca Luca, torbice Louisa Vuittona i Bottege Venete, cipele s potpisom Diora, Donne Karan, Marca Jacobsa i, naravno, Jimmyja Chooa, koulje Anne Fontaine i Hermesove svilene marame. A tu je bila i odjeda za djevojice Jacadi Paris. Sve zajedno, vie od 500.000 dolara skupocjenih osobnih stvari bilo je na prodaju. I mada se stanovnici Highland Parka ale na raun bijelog smeda i pripadnika manjina koji kupuju po plonicima i kopaju po kontejnerima, jeftina kupovina osnovna je ljudska elja koja prelazi sve granice rase, boje, odgoja, nacionalnog porijekla, politike pripadnosti ili drutvenoekonomskog poloaja. Zato su doli. Doli su ciglom poploanom stazom do stranjeg dvorita i garae za etiri vozila, gdje su na prodaju bile izloene stvari obitelji Fenney. Za gotovinu. Pajamae je rekla Scottu da se na dvorinim rasprodajama ne primaju ekovi ni kreditne kartice.

Za veerom tjedan dana ranije Boo je upitala Scotta to de uiniti sa svim njihovim stvarima. Imali su pet puta vie stvari nego to je bilo dovoljno da napune kudicu uz SMU. Scott je rekao da ne zna, ali je Pajamae rekla da ona zna: - Organizirajte dvorinu rasprodaju, gospodine Fenney. - Pajamae se ponudila da je ona vodi zbog prethodnog iskustva posjetiteljice brojnih dvorinih rasprodaja u Junom Dallasu. Zato je na dan tog velikog dogaaja Scott sjedio uz improviziranu blagajnu na ulazu u dvoritu za automobile i uzimao gotovinu od kupaca, dok su Boo i Pajamae trgovale. - Dvjesto - rekla je starica sa eirom za sunce, koja se predstavila kao gospoa Jacobs. - E, sad, gospoo Jacobs - rekla je Pajamae - gospoa Fenney je platila dvije tisude dolara za taj kau, a vi ga elite kupiti za dvjesto? Mi ga cijenimo na sedamsto, ali - osvrnula se oko sebe i snizila glas - ako ne kaete gospodinu Fenney u, dat du vam ga za esto. - Uzimam ga. Pajamae je na naljepnicu flomasterom napisala PRODANO i JACOBS i promijenila cijenu na 600 dolara. Pokazala je na gospodina Fenneya. - Platite onom tamo mukarcu. Gospoa Jacobs je otila do gospodina Fenneya. - Ju-hu, mala obojena djevojice! Jedna je stara ena mahala Pajamae stojedi pokraj garae. Pajamae joj je prila. ena je pokazivala na koni naslonja. -Je li to Ralph Lauren? - Gospoo, ja nisam obojena, ja sam crna. Zapravo, najvie etvrtinu crna. Vidite, tata moje mame bio je bijel, jednako kao i moj tata. Stoga sam ja etvrtinu crnkinja i tri etvrtine bjelkinja. - Nasmijeila se eni. Ne bi se iznenadila da smo neto u rodu! I ne, gospoo, to nije Ralph Lauren, to je naslonja. - To je Ralph Lauren. Pajamae je slegnula ramenima. - Kako god elite.

- Cijena je esto pedeset, ali ja imam samo novanice od sto dolara - rekla je gospoa. - Imate li sitnoga? - Ne, gospoo, nikako nemamo. - Ali ja elim ovaj naslonja! -Jednako kao i onaj tamo mukarac. ena se okrenula. - Koji mukarac? - Onaj delavi u modrim hlaicama, s velikim trbuhom,, koji razgovara s onom debelom enom u prugastoj haljini? On je rekao da de dovesti svoju enu da ga pogleda. Zapravo, Pajamae s tim ovjekom nije prozborila ni rijei. - Da mu nisi dopustila da kupi ovaj naslonja! - Gospoo, prvo pravilo dvorine rasprodaje je: gotovina caruje. ena je ponovno prouila naslonja, zatim onog delavog tipa, zatim naslonja. Naposljetku je rekla upravo ono to je Pajamae oekivala: - Platit du sedamsto. Pajamae je izvukla flomaster iza uha i napisala govoredi: -Prodano gospoi... - Smythe, s ipsilonom i e na kraju. S-M-Y-T-H-E. - Platite onom tamo mukarcu. - ivim malo dalje u ulici. Moete mi ga dostaviti? - Ne, gospoo, ali Louis vam ga moe donijeti. Pajamae je mahnula Louisu koji je stajao po strani kao da pokuava prodi nezamijeden, kao da se crnac dvometra od stotinu pedeset kilograma moe stopiti s mnotvom u Highland Parku. Kad je doao, rekla je: - Louis, ovoj dragoj dami treba odnijeti ovaj naslonja do kude. Louis se sagnuo, rairio ruke, uhvatio rukohvate velikog naslonjaa i podigao ga bez imalo napora. Krenuo je prema gospodinu Fenneyu, kao da nosi vredicu s namirnicama. Gospoda je rekla: Trebam li mu dati napojnicu? Ne trebate, gospodo odgovorila je Pajamae - samo ga nemojte razljutiti.

Gospoa Smythe s y i e pogledala je Louisova iroka lea koja su se udaljavala s njezinim naslonjaem, namrtila se i rekla: -Dat du mu napojnicu. Dvadeset dolara. Ne, pedeset. - Krenula je za Louisom do gospodina Fenneya. Pajamae je odmahnula glavom: Bijelci u mom naselju ne bi izdrali ni dana. Kad joj je prila Boo, Pajamae je rekla: Mami bi se ovo svidjelo. to? Bogati bijelci na dvorinoj rasprodaji. Cesto kupujete na dvorinim rasprodajama? Dvorine rasprodaje su nai kupovni centri. I naete dobre stvari? Nita nalik ovima. Naravno, mi ne traimo dizajnerske etikete. Samo provjerimo da na odjedi nema mrlja od krvi i da nitko nije povratio na pokudstvo. Upravo u tom trenutku prila im je ena s velikim sunanim naoalama i pruila ruku u kojoj je drala torbicu. - Je li ovo imitacija? Boo ju je pogledala. - Gospoo, moja bi majka prije umrla nego da je vide s imitacijom. To je originalni Louis Vuitton, prodajna cijena sedamstopedeset. Mi tu torbu nudimo za dvjesto pedeset. Moja je majka nikad nije ni iznijela iz kude. Uzet du je. Platite onom tamo mukarcu. ena je otila i Pajamae je rekla: Tvoja mama ima stvarno lijepe stvari. Boo je kimnula glavom. Majka je uvijek govorila da svaka djevojka koja kae da novac ne moe kupiti sredu, ne zna gdje treba kupovati. Ali pretpostavljam da nije imala pravo.

Boo je skinula sveanu haljinu s vjealice. Tisudu dolara. Odjenula ju je samo jednom, na neku zabavu u klubu. Vratila je haljinu na mjesto i uzela crvenu cipelu sa iljastom petom. Tristo dolara. Za cipele? Diorove. Dio ije? Christian Dior. ene ubijaju za ovakve cipele. Pajamae je uzela cipelu i promotrila je. - Moja bi mama mogla nositi ovakve za posao. Scott je iznio itavu Rebeccinu garderobu u dvorite, na stotine haljina i cipela, hlaa i koulja te odjede svakojake vrste i boja. Nijednom se nije odvaio udi u njezinu ogromnu garderobu pa nikad nije ni shvatio koliko odjede ima. Sad se pitao koliko je sve to kotalo. Scott se nasmijeio prihvativi novac od drugog kupca koji je kupio komad odjede njegove supruge. Pajamae je u ruci drala blijedomodru minisuknju s resama. Boo je rekla: To je bio mamin kostim za bal Cattle Barons. U ovome bi pristajala ravno uz mamu i Kiki na Harry Hinesu. Pajamae je vratila suknju na mjesto i uzela crvenu pidamu. Neiman Marcus rekla je Boo. Stotinu trideset dolara. Misli da bi je gospodin Fenney prodao meni? Mogu platiti sedam dolara. Zar ti eli crvenu svilenu pidamu? Za mamu, tako da ne mora spavati u zatvorskoj uniformi. Oh. - Boo je kratko razmislila i rekla: - Scott je nas zaduio za odreivanje cijena, jer on nema pojma koliko je majka platila za ove stvari - dobio bi infarkt da zna - pa du ja ovu pidamu procijeniti na sedam dolara. Plati onom tamo mukarcu. - Mala crnkinja je rekla da platim vama. -Da.

Scott je podigao pogled i ugledao Penny Birnbaum. Oh, uh, bog Penny. Jesi li pronala neto to ti se svia? Pronala sam neto to mi se svia ved prvi put kad sam bila ovdje. Nasmijeila mu se onim osmijehom i ovlaila crvene usne. eli li udi unutra i provjeriti mogu li ga pronadi ponovno? Ovaj, uh, Penny, moram paziti na blagajnu, zna? Ne treba ti novac. Dajem ti besplatno. Nagnula se prema njemu i koulja joj se rastvorila, otkrivajudi vrh njezinih potamnjelih dojki. Scott je udahnuo njezin miris, sjetio se parne kupelji onoga dana i obuzela ga je slabost. Pomislio je kako bi bilo osjetiti Pennyno nago tijelo uz svoje, svoje ruke na njoj i njezine na njemu, i njezina usta na... ali se sjetio Boo. Ona ne bi bila veoma ponosna na svog oca, ako popusti slabosti. Penny je rekla. Dolazila sam svaki dan, a ti nisi bio kod kude. Zar ne eli vidjeti to jo mogu? Zapravo, Scott je bio kod kude, ali kad bi vidio tko stoji na ulaznom trijemu, sakrio bi se dok ona ne bi otila. Oh, zna, ja znam da si ti veoma nadarena djevojka i... Djevojica s pletenicama rekla je da platim vama. Hvala Bogu. Prila im je starica s punim narujem odjede. Penny je ostavila tri novanice od sto dolara na stolu i odleluja-la niz stazu s dvije Rebeccine torbice, dok joj se usko dupe izazovno ljuljukalo u uskim kratkim hlaicama. Bobby si nije mogao priutiti nijednu od stvari koje je Scott stavio na prodaju - ionako nita od tog pokudstva ne bi odgovaralo uz dekor s trnice rabljenom robom Istonog Dallasa kojim je bila opremljena njegova kudica - i nije pomagao Pajamae i Boo u prodaji jer bi vjerojatno odalamio prvu bogatu kuku koja bi se pokuala cjenjkati. Stoga je igrao bilijar u garai i nadao se da Gentleman's Quarterly tip koji odmjerava bilijarski stol naposljetku ipak nede kupiti jer je prieljkivao da bi mu ga Scotty mogao darovati umjesto honorara. Mogao ga je staviti u svoj dnevni boravak koji je ujedno bio i blagovaonica.

 Vaa supruga kupuje vani? upitao je gospodina GQ. Da. - Gospodin GQ je uzeo tap i upitao: - Hodete igrati? Bobby je slegnuo ramenima. - Zato ne? Bobby je igrao bilijar u meksikom baru pokraj svog ureda dva, tri sata dnevno, ponekad i vie. No dobro, obino vie. Zapravo, njegovi su redovni klijenti znali svratiti onamo u hitnom sluaju, odnosno, kad bi ih neoekivano uhitio Odjel za borbu protiv kriminala. Bobby je sloio loptice i izvukao novanicu od dvadeset dolara. Moe za dvadeset? Ili je to previe? Gospodin GQ se lecnuo. - Previe? - Stavio je svoju dvade-seticu na Billyjevu i razbio loptice. Nijedna nije ula u rupu. Bobby je namazao vrh tapa kredom. Pri osmom potezu zare-dom, ubacio je osmu lopticu za pobjedu. Posegnuo je za one dvije novanice kad je gospodin GQ rekao: Dvostruko ili nita? Bobby se nasmijeio. GQ tip nije zaraivao igrajudi bilijar u meksikom baru. Dvije partije kasnije, kad ga je ena dola potraiti, Bobby je utrio 140 dolara, vie nego to je obino zaraivao bavljenjem pravom. Boo je ugledala poznato lice i rekla: - Vidi onu tamo enu, onu plavuu? Boo je uperila, a Pajamae slijedila njezin prst. - U kratkim hlaicama, s visokim petama? Ona stvarno mrava djevojka? Ona je lizalica. Lizalica? Misli, ono, kao lolipop? A-ha. Vidi kako joj glava izgleda prevelika u odnosu na tijelo? Pajamae je prouavala enu. - Stvarno izgleda kao lizalica. Ta bijela cura mora nabaciti malo mesa na te svoje kosti. Majka kae da jede, a zatim povrada. -Jer je bolesna? Ne, namjerno! Da se ne udeblja. Boo, ti to mene zafrkava?

 Ne! Bila je u istom sestrinstvu s majkom. Bogato se udala. Pajamae se namrtila. Kako se to uda bogato? Izgleda kao ona i nade si starca s lovom. - Oh. Slino kao mama, samo to traje due. - Majka kae da ima samo trideset i tri godine, ali ved si je dala povedati grudi, smanjiti trbuh, podidi guzu i napraviti lipo-sukciju. Majka je rekla da je jedino doista njezino na njoj njezin mozak, i to samo zato to ne stavljaju modane implantate. -Boo je slegnula ramenima. - Tako je bar rekla majka. -Je li njezin starac ovdje? Lizalica se okrenula i prila sjedokosom mukarcu koji je sjedio na ljubavnom sjedalu iz slubenog dnevnog boravka, koje se prodavalo za tisudu dolara. Sjela je i on je potapao njezino mravo bedro. - To je on. Majka kae da je milijarder. - Izgleda kao da joj je djed. Mama bi naplatila dvostruko da primi tako starog mukarca kao to je on. Mora da je platio mnogo novca za svoju lizalicu. Scott je uzimao gotovinu za odjedu u kojoj Rebeccu nikad nije vidio, pokudstvo na kojemu nikad nije sjedio i sagove na koje nikad nije zakoraio, bre nego to je mogao izbrojati. Rebecca je svaki kvadratni centimetar rezidencije od esto pedeset kvadratnih metara ispunila svojim stvarima. Sad je Scott prodavao petsto pedeset kvadratnih metara njezinih stvari. I uivao u tome. - Vaa je kderka rekla da platim vama. Sredovjena crnkinja prila je Scottu. - Bog, ja sam Scott Fenney. - Ja sam Dolores Hudson. Upravo smo doselili malo nie u ulicu - nasmijeila se - prvi crni kudevlasnici u povijesti Highland Parka. - O, da, itao sam o vama. Dobrodoli u nae susjedstvo, iako ja nedu biti ovdje jo dugo. Suosjedajno ga je pogledala. - I ja sam itala o vama.

- Da, dobro, trebali biste vjerovati svemu to ste proitali. - Ne bih rekla. Kad selite? - U etvrtak du Analizirati prodaju kude, a u petak kupnju nove. Selimo odmah nakon suenja. - Ako vam se raspored pomakne i trebate mjesto gdje dete odsjesti, vi i djeca doite k nama. Kladim se da ove cure nisu jele domadu hranu otkad je vaa supruga... Bilo joj je neugodno. Ali, Scott se nasmijeio i rekao: - Moja ena nije kuhala. -Ja kuham. Donijet du vam neto. - Hvala vam, Dolores. - Ne, hvala vama, Scotte. Za ono to inite. Znate, nismo bili sigurni ne grijeimo li kupujudi kudu ovdje. Nisam znala elim U biti Rosa Parks Highland Parka, hodemo li biti prihvadeni. - Uinili ste pravu stvar, Dolores. Vedina ljudi ovdje, posebice oni mlai, nede imati nita protiv. Neki oldtajmeri vas nede prihvatiti, ali vjerujte mi, s njima ionako ne elite biti prijatelji. Dolores je platila i ponovno zahvalila. Boo je pokazivala nekoj mladoj eni ljetnu haljinu sa cvjetnim uzorkom. - Luca Luca, uli ste za njega, talijanski dizajner? - Naravno. Tko nije? Uzela je haljinu od Boo i prislonila je uz tijelo. Veliina joj je bila savrena. - Stoji vam gotovo jednako lijepo kao mojoj majci. - Zna, ja sam se obvezala istom sestrinstvu kao i tvoja majka. Bila je est godina prije mene. Ali, jo uvijek je uzor svim djevojkama - najljepa djevojka na SMU, koja se udala za nogometnu zvijezdu koji je postao bogati odvjetnik. Kao Pepeljuga. Boo je kimnula glavom. - Mora da mi je promaknuo onaj dio kad Pepeljuga napusti svoju obitelj zbog profesionalnog golfera.

Bobby se upravo spremao na udarac kad mu je netko uao ravno u vidokrug s druge strane bilijarskog stola. Uspravio se kako bi tom idiotu rekao da se gubi... - Bog, Bobby. ... i umalo se udario vrhom tapa. - Karen, to ti radi ovdje? Dala sam otkaz. Molim? U Ford Stevensu. to si... Zafrkava me? Zato? Nije mi se sviao nain na koji su me prisiljavali da razmiljam. Kao odvjetnica? -Da. Pametna cura. I to de sad? Raditi s tobom i Scottom na vaem sluaju. Kad je sunce zalo nad dvorinu rasprodaju na broju 4000 Beverly Drivea u srcu Highland Pa rka, nije ostalo nita nijedna cipela ni svjetiljka, ak ni bilijarski stol. Za manje od devet sati, Scott je prodao vedinu materijalnih stvari koje je pribavio u jedanaest godina braka, sve stvari koje su dokazivale njegovo postojanje, njegove ambicije, njegovu karijeru i njegovu enu. Djevojice su bile na drugom kraju kuhinje i zbrajale zaradu na podu. Louis je prebrojavao napojnice esto dolara za noenje stvari i sjedio sa Scottom, Bobbyjem i Karen Douglas na podu uz pohanu piletinu koju im je donijela Dolores Hudson. Stol i stolci su prodani za 1.500 dolara. Karen rekao je Scott zaboravi sve to sam ti ikad rekao o odvjetnikom poslu. Bio sam u krivu. Ti si sjajan odvjetnik, Scotte, svi u tvrtki to govore, ak i otkad si otiao. Nisam otiao. Dobio sam otkaz.

 Dobro, ak i nakon toga. Ne, Karen, bio sam korumpiran odvjetnik. Varao sam klijente, varao sam zakon, i varao sam samoga sebe. inio sam sve to je bilo potrebno da bih pobijedio. Prakticirao sam pravo kao da je nogometna utakmica. A nije. Karen nam eli pomodi - rekao je Bobby. Zato? Zato to vam treba pomod odgovorila je Karen. I svia mi se Bobby. Bobbyju je ispao batak iz ruke. Boo je doviknula: ezdeset sedam tisuda, etiristo pedeset dolara. DVADESET ETIRI Voir dire je pravni izraz koji znai govoriti istinu. U amerikom pravnom sustavu, voir dire se odnosi na postupak odabiranja porote, moda zato to od svih sudionika suenja za krivino djelo, jedino porotnike zanima istina. Svi ostali samo ele pobijediti. Na saveznom sudu porotnici moraju biti graani; starosti najmanje osamnaest godina; koji teno itaju, govore i razumiju engleski jezik; koji nisu tjelesno ili mentalno bolesni; koji nisu bili osuivani ni za kakvo krivino djelo; i protiv kojih se trenutano ne vodi istraga ni za kakvo krivino djelo. Pronadi dvanaest osoba koje zadovoljavaju ove kriterije, lako je; pronadi dvanaest ljudi za koje biste eljeli da vam odluuju o ivotu, nije. Tu ulazi voir dire. Sudac i odvjetnici ispituju potencijalne porotnike kako bi otkrili pristranosti, predrasude i predispozicije koje bi ih mogle sprijeiti pri donoenju potene i nepristrane presude. Tako je barem teoretski. U stvarnosti, svaki porotnik dolazi u sudnicu s vlastitim osobnim pristranostima, predrasudama i predispozicijama koje de tu osobu apsolutno sprijeiti od donoenja potene i nepristrane presude a to

je upravo porotnik kakvog obje strane ele. Pravi cilj voir dire jest pronadi dvanaest porotnika koji su pristrani, s predrasudama i predispozicijama u tvoju korist. Kod suenja u sudnici nije bitna istina, pravda i ameriki nain. Bitno je pobijediti. Optuba eli osudu kako bi povedala statistiku zatvaranja kriminalaca, to je neophodan preduvjet za odabir ih imenovanje na vii politiki poloaj; obrana eli oslo-baajudu presudu jer ona u medijski eksponiranim sluajevima donosi bogatstvo i slavu. Tako ni optubu ni obranu ne zanimaju istina i pravda: istina je sve u to mogu natjerati porotnike da povjeruju, a pravda je kad oni pobijede. Dok je sjedio u sudnici Saveznog suda u sreditu Dallasa na vrud kolovoski dan, Scott Fenney je vjerovao da je njegova kli-jentica prislonila cijev svog dvadesetdvokalibarskog pitolja o glavu Clarka McCalla i povukla obara. Vjerovao je i da je ona to uinila u samoobrani. Sad je morao ispitati mukarce i ene koji su sjedili ispred njega, u nadi da de pronadi dvanaest porotnika koji bi se mogli suglasiti s njime i, ako ne osloboditi njegovu klijenticu, a ono je barem ne poslati u smrt. Sudac Buford ved je ispitao potencijalne porotnike glede zakonskih uvjeta i otpustio samo jednog, mukarca koji je, upitan vodi li se protiv njega kakav prekrajni postupak, odgovorio: Jo nisu uspjeli nita dokazati! Zatim je Ray Burns ispitao potencijalne porotnike glede njihove spremnosti da proglase optuenu krivom, znajudi da bi mogla biti osuena na smrt. Sedam potencijalnih porotnika izjavilo je da se protive smrtnoj kazni i osloboeno je obveze. Sad je dvadeset i devet potencijalnih porotnika netremice promatralo Scotta Fenneya i Roberta Herrina, ekajudi da ih ispita odvjetnik obrane. U svim prethodnim voir dire, uz Scotta Fenneya je sjedio skup psiholog, obuen u umjetnosti odabira porote, a ne odvjetnik s uredom pokraj opskurnog meksikog bara u siromanom dijelu grada. Za honorare do milijun dolara, takvi strunjaci za odabir porote provode tobonja suenja, ciljne skupine i ankete prije suenja kako bi razvili podroban psiholoki profil idealnog porotnika.

Ispituju potencijalne porotnike o njihovom zaposlenju, prihodima, vjerskoj pripadnosti, hobijima i politikim uvjerenjima. Prouavaju njihovu odjedu, govor tijela i odgovore tijekom voir dire. Savjetuju odvjetnike u emu da se dovezu u sudnicu (ostavi mercedes kod kude, jer bi ga porotni ci mogli vidjeti na parkiralitu), kako da se odjenu (bez Rolex sata i Armanijevog odijela s dvorednim kopanjem), i kako da se ponaaju pred porotnicima (nastoj se humanizirati; odnosno, pred porotnicima se pretvaraj da si normalno ljudsko bide, to je za vedinu odvjetnika tei zadatak od obinog odabira manje otmjene odjede). Oni odvjetnicima daju miljenje za ili protiv svakog potencijalnog porotnika. Ved pri svom prvom suenju s porotom, odvjetnik naui da se sluaj dobiva ili gubi tijekom odabira porotnika. Danas, s dovoljno novca, moe na zakonit nain namjestiti porotu. No, bududi da ni Scott ni njegova klijentica nisu imali dovoljno novca da angairaju strunjaka za odabir porote, uz Scotta nije sjedio pladeni savjetnik, ved samo Bobby. Stoga je Scott mukarcima i enama ispred sebe rekao: -Nervozan sam glede svega ovoga. Nikad ranije nisam zastupao osobu optuenu za umorstvo. Jeste li i vi nervozni? Glave su poele kimati. - Dakle, umjesto da vam ja postavim gomilu pitanja, moda demo samo malo porazgovarati. Zaboravite zato ste ovdje, zaboravite da biste mogli biti porotnici, zaboravite da smo mi odvjetnici - kao to ste moda proitali, moja biva pravna tvrtka nastoji zaboraviti da sam odvjetnik. Nekoliko se porotnika zahihotalo, zbog ega je Scottu na pamet pala jedna zamisao. - Koja je razlika izmeu mrtve egrtue na autocesti i mrtvog odvjetnika na autocesti? Jedna porotnica: - Ispred zmije su tragovi koenja. Porotnici su se nasmijali. - Zato je New Jersey dobio sav otrovni otpad, a Kalifornija sve odvjetnike? Jedan porotnik: - Zato to je New Jersey mogao birati. Jo glasniji smijeh s porotnike klupe. - to je zajedniko odvjetnicima i spermi?

Jedan porotnik: - I jedni i drugi imaju ansu jedan naprama milijun da se pretvore u ovjeka. Grohota n smijeh. Isti porotnik: - Kako zna kad odvjetnik lae? Jedna starica: - Pomiu mu se usne. Drugi porotnik: - Odvjetnik je laljivac s dozvolom za obavljanje prakse. Tredi: - Da se odvjetnik i imigracijski slubenik obojica utapaju, a ti moe spasiti samo jednog, bi li proitao novine ili bi otiao na ruak? Scott je naposljetku prekinuo porotnike. - Hej, ja sam iao na pravni fakultet. Ja trebam priati viceve. Smijeh porotnika je utihnuo, ali na licima su im i nadalje ostali osmijesi. - Vidim da vam odvjetnici ba nisu dragi. Svih dvadeset i devet glava snano je odmahnulo. - Mrzite odvjetnike? Sve su glave snano kimnule. - Zato? Jedan stariji mukarac: - Jer odvjetnici ne znaju razliku izmeu istine i pobjede. Jedna starija ena: - Jer odvjetnici misle da je biti pametan isto to i biti prepreden. Jedna mlada ena: - Zato to de ti odvjetnik redi da je nebo zeleno, ako to koristi njegovom sluaju. Jedan mladid: - Zato to su odvjetnici pohlepni. Bobby: - Da, i oni su... - Bobby! Scott se okrenuo porotnicima: - A on je odvjetnik! Porotnici su se ponovno zahihotali.

Ray Burns je ustao. - asni sude, ako je gospodin Fenney zavrio sa svojom stand-up komiarskom tokom, moda bismo mogli... - Sjednite, gospodine Burns - prekinuo ga je sudac. Ray Burns je sjeo. Scott se obratio potencijalnim po rotnicima. - Dobro, mislim da smo utvrdili da svi vi mrzite odvjetnike. I to je u redu. Mi to zasluujemo. Ali moja klijentica ne. Mene moete mrziti zato to sam odvjetnik, ali nemojte mrziti nju zato to mrzite nj ezinog odvjetnika. Njezin ivot je u vaim rukama. Dajte joj pravednu priliku. Moete li svi pristati na to? Osmijesi su nestali, a zamijenili su ih ozbiljni izrazi lica. Svi su porotnici kimnuli glavama. - U redu, a sad vam moram postaviti nekoliko pitanja. Kao prvo, je li itko od vas ikad ranije sudjelovao u voir dire? Jedan je mladid s naunicom u nosu podigao ruku i upitao: -To je ono kad ih je etvero? - etvero ega? - etvero ljudi. Znate, kao menage a trois i jo jedan. Iza svojih leda, Scott je zauo umoran glas suca Buforda: -Moete odstupiti. Mukarac je ustao, slegnuo ramenima i polako iziao iz sudnice. Scott je rekao: - Postoji li itko meu vama tko nije uo za ovaj sluaj? Nitko nije digao ruku. - Dobro. Moja je klijentica prostitutka i ovisnica o heroinu. To svi znate, zar ne? Kimnuli su glavama. - Od vas ponovno traim samo jedno: Nemojte unaprijed stvoriti odluku o njoj. Nemojte nita pretpostavljati. Ne znate kakav je ivot druge osobe dok neko vrijeme iami ne provedete u njezinoj koi. Gospoa Jones danas nije ovdje s nama jer je bolesna. Loe joj je jer je na odvikavanju. Koliko od vas pui? Osam porotnika podiglo je ruku.

- Zamislite da morate prestati preko nodi. Kimnuli su glavama. -Je li itko od vas ikad koristio usluge prostitutke? Nitko nije podigao ruku, ali se jedan mukarac osvrnuo oko sebe. - Gospodine? - Nikad nisam koristio usluge prostitutke, ali sam se jednom seksao s prostitutkom. Sudac: - Moete odstupiti. Scott je prelistao upitnike koje su ispunili porotnici i zastao kod jednog kojega je ispunio srednjokolski trener nogometne momadi. Vedina se trenera smatrala pametnijima od obinih ljudi jer su shvadali definiciju izraza probiti obranu. Ali, Scott je zastao zbog jedne druge predispozicije nogometnih trenera. Stoga se okrenuo porotniku broj 28 i upitao: - Treneru, tko je najbolji brani kojega je Drava Teksas ikad imala? Ne trepnuvi, trener je upitao: - Crnac ili bijelac? Sudac: - Moete odstupiti. Kad je trener otiao, Scott se okrenuo drugom porotniku, postarijem mukarcu, ije je suncem opaljeno lice Scottu govorilo da radi na otvorenom. - Gospodine, u odgovor na jedanaesto pitanje o tome koliko ste se daleko obrazovali, odgovorili ste dvadeset kilometara. - Da, gospodine, ivjeli smo na selu, pa sam morao idi toliko daleko. - Da, ovaj, pitanje se odnosi na stupanj strune spreme koji ste postigli. inilo se da je mukarcu istinski neugodno. - Oh, k vragu, ispriavam se. Jednom sam dobio etvorku. Sudac: - Moete odstupiti. Scott se sad obratio postarijoj eni koja je na krilu vrsto drala torbu, sa zabrinutim izrazom lica. - Gospoo? - Podigla je pogled. - Gospoo, postoji li ita to bi moglo zasmetati vaem radu u poroti?

- Hodu li biti doma na vrijeme za Oprah Show? Sudac: - Moete odstupiti. Na povratku kudi, Bobby je rekao: - Hodu li biti doma na vrijeme za Oprah? Ta je bila dobra. Scott je izbacio sedam potencijalnih porotnika, a Ray Burns devet. Dvanaest porotnika koji de odluiti hode li Shawanda Jones ivjeti ili umrijeti bilo je odabrano i narueno za suenje koje de poeti u ponedjeljak: u poroti je bilo sedam mukaraca i pet ena; estero bijelaca,.etvero crnaca i dvoje hispanoame-rikanaca; jedan nastavnik, bolniarka, stolar, zubarska pomodnica, trgovac automobilima, dvije kudanice, mehaniar, srednjokolski profesor, barmen, poduzetnik i trgovkinja u trgovini ivenim namirnicama. Scott je upitao Bobbyja: - Vjeruje li Karen? - Da, zato? - Bojim se da ju je Dan Ford podmetnuo. - Misli, da pijunira? - Da, da sazna nau strategiju. - Kakvu strategiju? Molitvu? - Bobby se nasmijeio. - Ne brini, Scotty, ona nije pijunka. - Kako moe biti tako siguran? - Sjeda se kad sam ono prije nekoliko tjedana u bazenu rekao da se vjerojatno vie nikad nedu seksati? -Da. - Nisam imao pravo. - Hode redi...? - Da. A nijedna djevojka ne bi spavala sa mnom samo zbog novca. Vjeruj mi, ja to najbolje znam. Novac nije mogao odagnati silovanje. Tjelesna bol je nestala, ali psihika bol nikad nede napustiti Hannah Steele. Bilo je prekrasno poslijepodne u Galvestoneu. Sunce je bilo jako, ali joj je povjetarac s mora hladio kou. Hannah je etala nasipom koji se uzdizao dva metra iznad plae. S njezine lijeve strane, s druge strane

avenije, nalazili su se restorani, kafidi, trgovine suvenirima, apartmani i hoteli uz plau; s njezine desne strane bila je pjeana plaa i iza nje Meksiki zaljev, smea vodena povrina iji su se valovi kotrljali prema obali i razbijali u valide koji su nestajali u pijesku oko stopala djece to su tapkala uz rub mora. Njihovi roditelji sjedili su na lealjkama pod arenim suncobranima kojima je plaa bila naikana u oba smjera dokle je pogled sezao. Druga djeca su gradila dvorce od pijeska ili traila koljke, a nekoliko surfera je pokuavalo pronadi dovoljno velike valove za vonju, no bez velikog uspjeha. Hannah je voljela etati nasipom. Njezina je terapeutkinja rekla da je za nju dobra etnja uz mora kako bi shvatila da posvuda oko nje ivot ide dalje i da i njezin ivot mora krenuti dalje. Ali, Hannah bi se uvijek usredotoila na klince; njezina je terapeutkinja rekla da de Hannah jednoga dana imati svoju djecu, ali Hannah je mislila da vie nikad nede modi imati seksualni odnos. Clark McCall joj je unitio ivot. A sad je njegov zavrio. Nastojala je ne osjedati sredu kad je ula za Clarkovu smrt. No, negdje duboko u sebi, nadala se daj e patio. Sad je ona bila jedina nada ene optuene za njegovo umorstvo, rekao je gospo din Fenney. Njezina jedina nada. Stoga de u nedjelju odletjeti za Dallas. Bit de to njezin prvi povratak u taj grad otkad je otila. Moe li ona to uiniti? Moe li udi u sudnicu, sjesti na klupu za svjedoke, vidjeti senatora McCalla i redi itavom svijetu to joj je Clark uinio? Poljubio me... dodirnuo me... rekla sam ne... on je rekao da... oamario me... snano udario... jednom, dvaput, tri puta, sve jae i jae... posve je podivljao, mahnit, snaan... prikljetio me... skinuo mi gadice... silom rairio noge... da, opirala sam se... ali bio je previe jak... zabio se u mene... bol... bol... Bol nikad nede nestati. Dobila je plesnu stipendiju za SMU. Voljela je plesati. Od te nodi vie nije plesala. Silovanje joj je promijenilo ivot. Nije ga nikako mogla preboljeti, nastaviti sa ivotom. Njezina ju je terapeutkinja uvjerila da de

svjedoenje na sudu biti upravo onakav zavretak kakav joj je potreban da krene dalje. Gotovo se sudarila s nekim mukarcem. Oprostite rekla je. - Bog, Hannah - odgovorio je mukarac. Hannah je podigla pogled prema krupnom delavom mukarcu ispred sebe i rasplakala se. Jedini slobodan stolac bio je pokraj Penny Birnbaum. Scott i Bobby su se vratili kudi i ruali s Louisom i djevojicama. Scott se potom jettom odvezao do pravne tvrtke koja je sreivala dokumente za prodaju kude na broju 4000 Beverly Drive. Recepcionarka ga je odvela do male sobe za sastanke, gdje de vlasnitvo nad svojom kudom prepisati gospodinu i gospoi Jeffrey Birnbaum. Penny se smijeila i tapala rukom sjedalo praznog stolca. Scott se upoznao s Joy, agenticom koja je sjedila na uem dijelu stola zajedno s Jeffreyem, koji je pomno prouavao hrpetinu dokumenata kao draguljar novu poiljku nebruenih dijamanata. Scott je obiao stol, sjeo pokraj Penny i privukao stolac stolu. I prije nego to se smjestio, njezina je desna ruka ved bila na njegovom lijevom koljenu. -Jo uvijek moram uzeti mjere za pokudstvo, Scotte rekla je. Bila je odjevena u ljetnu haljinu koja joj je naglaavala okrugle dojke i uski struk. Ruka joj se popela do Scottovog bedra i poela mu ovijati spolovilo. Uhvatio ju je oko zapeda i odluno joj vratio ruku u krilo. Napudila je usne. No kad joj je pustio zapede, njezina se ruka vratila na njegovo bedro poput vratiju s oprugom to zatvara. Nasmijeila se. Joy je gurnula hrpu papira preko stola do Scotta i poela recitirati brojeve na zavrnom ugovoru.

 Tri milijuna etiristo tisuda prodajna cijena za isplatu pro-davatelju, minus odbitak za otplatu kredita, dva milijuna osam-sto tisuda glavnice plus dvadeset etiri tisude osamsto devedeset dolara kamata, premija osiguranja, devetnaest tisuda, usluge tvrtke za posrednitvo... Dvjesto pedeset? upitao je Jeffrey. Joy je odgovorila: - Standardni iznos. Ali nije bilo posrednitva. Svejedno napladujemo uslugu. -Ali... Ja du platiti tih dvjesto pedeset, Jeffrey rekao je Scott. Nije bio raspoloen za svau oko dvjesto pedeset dolara pri prodaji od 3.4 milijuna dolara. Kad oduzme i to, Scottu de ostati vie od pola milijuna dolara istog prihoda od prodaje. Kad plati porez i kudicu pokraj Sveuilita, s ostatkom svojeg 401(k) i 67.000 dolara zaraenih dvorinom rasprodajom, imat de dovoljno da zapone novi ivot. Ponovno je maknuo Pennynu ruku i apnuo: Prestani! S druge strane stola, Jeffrey i Joy su se nagnuli nad dokumente kupca, kojih je bilo jo vie jer su sadravali ugovor o hipoteci izmeu Jeffreya i njegove banke. Scott je u mislima ponovno odlutao na dan tri godine ranije, kad je i sam potpisao slian ugovor o hipoteci, kako bi kupio upravo ovu kudu, ali prije nego to je uspio predaleko odlutati, osjetio je lagani apat u uhu: Nemam gadice. Penny se odmaknula na stolcu i pogledi su im se sreli. Spustila je pogled, vodedi njegov. Lagano se okrenula na stolcu i malo rairila noge, a zatim lagano podigla rub haljine, otkrivi potam-njela bedra, gladak gornji dio noge i naposljetku ono draesno stjecite bedara i torza. Scott je naglo udahnuo. Nije lagala. Scott je osjetio kako mu krv juri u donji dio tijela. Dokumente o prodaji potpisivao je najbre to mu je njegova ruka mogla narkati potpis: zavrnu izjavu, izjavu o pravu zadravanja, potvrdu o prebivalitu, ugovor o podjeli poreza i ispravu kojom svoju kudu iz snova prenosi na Jeffreya Birnbauma et ux Penny

Birnbaum. Scottova je ruka drhtala dok je potpisivao A. Scott Fenney. Gurnuo je ispravu preko stola Jeffreyu. I time je njegova kuda iz snova nestala. Imao je osjedaj kao da mu je predao svoju mukost. Ali, znao je da nije jer je Penny vrsto drala njegovu mukost ispod stola. Scottu se zaarilo lice, ali nije znao je li to zbog osjedaja da se odrekao svoje kude ili zbog pokreta Pennyne ruke. Jedino to je znao bilo je da se mora brzo izvudi s ovog sastanka, pa je narkao svoje ime i na zadnju ispravu, privremeni zakup prema kojemu de od Birnbaumovih unajmiti svoju kudu na deset dana, to je dovoljno vremena da je isprazni. Gurnuo je dokumente preko stola prema Jeffreyu, koji je podigao pogled sa svoje hrpe dokumenata i pogledao ugovor o zakupu, a zatim Scotta i Penny, pa ponovno Scotta, suzivi oi od sumnjiavosti. - Koji se vrag dogaa? - upitao je. Scott se ukoio, jednako kao i Pennyna ruka. Uh, kako to misli, Jeffrey? Jeffrey je podigao ugovor. - Deset dana? Trebalo je biti sedam. Scott je izdahnuo od olakanja; Pennyna se ruka vratila na posao. Jeffrey, ti si pomaknuo potpisivanje dokumenata na dananji dan. - Zar ne moe iseliti ranije? Mi smo spremni za useljenje? - Ne, Jeffrey, ne mogu. U ponedjeljak mi poinje suenje za umorstvo - moda si itao o tome. To je malo vanije od tvog useljenja u moju kudu nekoliko dana ranije. - To vie nije tvoja kuda, Scotte. Jeffrey je to rekao s drskodu ovjeka posve nesvjesnog da upravo u tom trenutku njegova supruga masira spolovilo drugog mukarca. Te nodi, nakon molitve, Pajamae je upitala Scotta: - Dakle, tih dvanaest ljudi de odluiti to de biti s mamom?

- Da, duo, hode. - Vjerujete li im, gospodine Fenney? - Zna... ne poznajem ih dovoljno dobro da bih znao mogu li im vjerovati. Nadam se da de uspjeti pronadi nain da budu pravedni. Pajamae je rekla: - Molit du se za njih. - Za porotnike? Kimnula je glavom. - Mama uvijek kae da se trebamo moliti za druge ljude, tako da uine ono to je ispravno. Jednako kao to je rekla da se trebam moliti za vas. DVADESET I PET Unedjelju ujutro, kad se probudio, Scotta je smjesta obuzeo strah. Za dvadeset i etiri sata poinje suenje. Je li on dovoljno dobar odvjetnik da spasi Shawandu? Zadnjih jedanaest godina, kad mu je trebala pomod, Scott se uvijek obradao Danu Fordu. Sad mu je pomod bila potrebna i u mislima se obratio Butchu Fenneyu: Sine, kad ti treba pomod, klekni. Scott se iskotrljao iz kreveta, navukao hlae i pohitao hodnikom i stepenicama do drugog kata. Djevojice je zatekao u krevetu. Pajamae je ureivala Booine pletenice. - Cure, odjenite se, idemo u crkvu. Boo je zinula od uenja. Louis ih je vodio plonikom do ulaznih vrata malene crkve u Istonom Dallasu i Pajamae je rekla: Pitala sam se zato nitko od vas ne ide u crkvu. Mama i ja idemo svake nedjelje. Mislila sam da bijelci moda jednostavno ne idu u crkvu. - Zato nisi rekla da eli idi? - upitao je Scott. - Ne bi bilo pristojno, gospodine Scott.

Scott Fenney je s roditeljima redovno iao u crkvu, ali je nakon Butchove smrti izgubio svako zanimanje za religiju. Zato bi Bog uzeo dobrog ovjeka kakav je bio Butch Fenney? Svejedno je s majkom iao u crkvu dok i ona nije umrla. Zadnji put je u crkvu uao na majinom pogrebu. Svedenik je potvrdio rijei Velikog Charlija. Prije nego to su se oprostili na stadionu onoga dana prije dva tjedna, Veliki Charlie je rekao: - Kad ti Bog da dar, to ne znai da si poseban. Znai da si blagoslovljen. Scott je napokon shvatio to je njegova majka mislila kad je rekla da on ima dar. Nije mislila na nogomet. Znao je da ga je itav njegov ivot vodio ka ovom jednom trenutku, ka ovom suenju, Shawandi Jones. Sudac je imao pravo: trebao joj je junak. Trebao joj je Scott Fenney. I ona je trebala njemu. Ali, prolo je ved mnogo vremena otkad je Scott Fenney bio neiji junak. I on jednostavno nije znao postoji li u njemu jo uvijek ono neto da bi bio junak. Pogledao je dvije djevojice koje su sjedile pokraj njega. Boo i Pajamae su ga pogledale, onako kako je on esto gledao Butcha upravo u ovoj crkvi. Ponovno se sjetio oevih rijei, pa se na gnuo i kleknuo. I molio za pomod. Milju dalje, Bobby Herrin je sjedio u svom prljavom uredu i skicirao podnesak za suenje. Ulazna vrata bila su odkrinuta jer vlasnik zgrade nedjeljom nije ukljuivao rashladne urea je. Bobby je udahnuo i osjetio miris jeftine kolonjske vode. Podigao je pogled. Na vratima je stajao bijelac, delav, krupan, irokog vrata. Delroy Lund. Carlova temeljita provjera prolosti Delroya Lunda otkrila je karijeru DEA agenta proaranu ukorima zbog nepotrebne primjene sile. Carl je rekao da kopa dublje, ali jo nije javio rezultate. Bobby je nastojao sauvati smirenost, ali se trgnuo kad je Delroy posegnuo u sako. Da nisi nita pokuavao, Delroy! Vikat du, dodi de Joo-Chan on zna karate! Delroy se zahihotao. - Taj kosooki doista radi dobre krafne - ali ne nedjeljom. Posve si sam, Herrine.

No Delroy nije izvukao pitolj; izvukao je omotnicu. Bobby je odahnuo od olakanja. Delroy je bacio omotnicu na stol. Bobby ju je otvorio; u omotnici je bio ek naslovljen na Roberta Herrina, Esq., na iznos od 100.000 dolara. Bobby je odjednom imao bolje miljenje o vlastitom poloaju u odvjetnikom svijetu: naposljetku je bio dovoljno znaajan da bi ga pokuali podmititi. Pogledao je ek. Bankovni ek neke banke na Kajmanskim otocima. Zgodno, Delroy. Ne moe se povezati s McCallom. Nismo glupi. O tome bi se dalo raspravljati. Evo to nudimo, Herrine. Onaj mali seronja Clark nede svom tatici onemoguditi ulaz u Bijelu kudu, iv ili mrtav. Biraj: uzmi lovu i nestani iz grada ili te eka uhidenje. Zbog ega? Raspaavanja droge. Ja nemam nikakvu drogu. Imat de kad zavrim. Nazvat du svoje kompide u DEA-i i dodi de te pokupiti. S tvojim dosjeom u DEA-i? Ne bih rekao. Redi du im da si mi podmetnuo drogu, idi du na poligrafi uhitit de tebe. Znai, McCall misli da je Scotty ne moe obraniti bez mene? Scotty mene ne treba. To je ved dokazao, zar ne? Delroy se nacerio. - Ti si jedina savjest koju ima, kae Burns. Bobby je vratio ek u omotnicu i bacio je Delroyu. Gubi se. Strano grijei. Nede mi biti prvi put. Vidimo se Aa suenju, Delroy. Zao mi je, nedu stidi. Naravno da hode. Bobby je podigao sudski poziv na kojemu je na mjestu za ime svjedoka pisalo Delroy Lund i bacio ga Delroyu. - Poziv ti je uruen, seronjo.

Cim mu je ta rije izletjela iz usta, Bobby je znao da je pretjerao i da to nije smio uiniti. Delroy se sagnuo i podigao poziv s poda. Pogledao ga je; izraz lica mu se promijenio. Priao je Bobbyju, zgrabio ga za koulju i podigao sa stolca. Delroyeva usta bila su desetak centimetara udaljena od Bobbyjeva lica kad je rekao: Ti mali... Hej, hombre! Na vratima je stajao Carlos Hernandez. Carlos je bio visok metar i osamdeset, teio je oko osamdeset kilograma, i bio je odjeven za crkvu: crne kone hlae, crne iljaste izme, crna majica priljubljena uz njegove miidave, istetovirane ruke, i pet centimetara debele srebrne narukvice oko oba zapeda. Crna mu je kosa bila zalizana. - Skidaj svoje smrdljive ruke s mog odvjetnika, gringol Dvojica su se mukaraca bijesno odmjeravala. Naposljetku se Delroy zahihotao, pustio Bobbyja, napravio nekoliko koraka i okrenuo se. - Oh, vaa je glavna svjedokinja uzela ek. Zakljuila je da je bolje otidi na odmor nego biti hrana ribama u zaljevu Galveston. Delroy se nasmijao prolazedi pokraj Carlosovog opasnog lica i izlazedi kroz vrata. Kad je otiao, Carlos se nasmijeio od uha do uha i rekao: - Dobro da ste me izvukli uz jamevinu, ha, gospodine Herrin? - Da. Hvala ti, Carlos. Carlos mu je pruio novanicu od dvadeset dolara. - Od moje majke. - Moemo li idi posjetiti mamu? - upitala je Pajamae. Scott je otvorio vrata automobila kako bi djevojice ule i rekao: Naravno. Praznim cestama u nedjelju ujutro vonja od crkve u Istonom Dallasu do zgrade Savezne uprave u sreditu grada trajala je samo nekoliko minuta. Louis je ostao u automobilu. Scott i djevojice uli su u zgradu i

odvezli se dizalom na peti kat. uvar ih je otpratio do male, prazne prostorije u kojoj su prieka li Shawandu. Kad je ula, zagrlila je Pajamae i Boo. Zatim je Scott zagrlio nju. Kad ju je pustio iz naruja, uhvatio ju je za ramena i rekao: Shawanda, nemoj se bojati onoga to bi se moglo dogoditi na suenju. Sa svjedoenjem Hannah Steele, imamo ansu za borbu. A ako izgubimo, alit demo se sve do Vrhovnog suda. Shawanda se njeno nasmijeila. - Ja se ne bojim, gospon Fenney. Ljudi kao to sam ja, mi smo na pogrenoj strani ivota dovoljno dugo da bi znali to moemo oekivati u sudnici. Ali ponajprije se ne bojim jer si ti moj odvjetnik. Kad su se sat vremena kasnije vratili kudi, na prilazu su zatekli Bobbyjev automobil, a na stranjim stubama Bobbyja koji je puio. Bobby je rekao: - Hannah Steele je nestala. McCall joj je platio da ode, ili ju je Delroy preplaio; ovako ili onako, nede svjedoiti. Sjebali su nas.

DVADESET I EST Scott je parkirao jettu na otvorenom parkiralitu dva ulina bloka dalje od zgrade Saveznog suda. Nigdje nije bilo sjene, pa je malo spustio prozore u nadi da temperatura u automobilu nede narasti toliko da otopi kontrolnu plou, a zatim je iziao iz automobila. Djevojice su krenule za njim, obje odjevene u najljepu odjedu koju je Rebecca kupila za Boo u trgovini Neiman Marcus. Pajamae je imala bijelu ljetnu haljinicu sa crnim tokicama i bijeli eir irokog oboda; Boo je odjenula svijetlomodru haljinicu i pripadajudi eir. Izgledale su kao dvije junjake ljepotice - uz iznimku vrsto priljubljenih pletenica uz glavu. Scott je izvukao rupid iz stranjeg depa, skinuo naoale i obrisao znoj koji mu se ved nakupio na elu. Zatim je stavio naoale, odjenuo sako, zakljuao automobil i uzeo svoju aktovku. Platio je uvaru deset

dolara za cjelodnevno parkiranje pa su krenuli ulicom. Scott se osjedao kao uvijek prije utakmice, tijelo mu je bilo prepuno neke nervozne energije, posebice kad bi suparnici pred kojima de se uskoro nadi bili krupniji, snaniji i opakiji. Pogledao je dvije djevojice koje su hodale ispred njega. Boo je bila ljubav njegovog ivota, a Pajamae mu je postala poput kderke. Bile su uzbuene, kao da idu u zooloki vrt, a ne na suenje zbog umorstva, hihotale i avrljale - dok nisu skrenuli u ulicu Commerce. Tad su se svo troje ukoili. Stotine ljudi bile su okupljene pred ulazom u zgradu suda: kombiji lokalnih, dravnih i kabelskih televizija bili su poredani uz ulicu, a njihove satelitske antene i snimateljske ekipe bile spremne snimiti i prenijeti senzacionalne vijesti; na desetke policajaca uvali su red. Bio je to medijski cirkus kakav je Buford obedao. A. Scott, koga ekaju svi ovi ljudi? - upitala je Boo. Mene. Privukao je djevojice i energino krenuo. Kad su ih uoili, kamere i izvjestitelji pojurili su prema njima kao napadaki tim koji se strmoglavljuje terenom kako bi sruio igraa broj 22 koji vrada poetnu loptu. Scott bi se radije suoio sa zapjenjenim ragbijaima nego ovim mahnitim izvjestiteljima koji oekuju zvuan zalogaj za veernje vijesti. Gurnuli su mu mikrofone pred lice i povikali s tridesetak centimetara udaljenosti: Hode h Shawanda tvrditi da je rije o samoobrani? Hode li druge ene svjedoiti da ih je Clark silovao? Hodete li pozvati senatora da svjedoi? Na sva ta pitanja, Scott je odgovorio: - Bez komentara - probijajudi se dalje. No tad su se okomili na Pajamae, zabijajudi joj mikrofone u lice i dovikujudi: Misli li da je tvoja majka ubila Clarka? Gdje de ivjeti bude li osuena?

 Voli li jo uvijek majku? Scott je poludio. Odgurnuo je mikrofone i kamere. Ostavite je na miru! Ali Pajamae se ukoila na mjestu. Glavu je podigla prema zadnjem izvjestitelju, s nekim neobinim izrazom na licu, i najtiim glasom rekla: - Naravno da volim svoju mamu. Od njezinih su rijei izvjestitelji zanijemili. Mala crna djevojica natjerala je medijski cirkus na pokornu nelagodnu utnju. Gomila se razmaknula i dopustila da Scott i njegove dvije djevojice slobodno uu u sudnicu. Izili su iz dizala na petnaestom katu i uputili se hodnikom i iza ugla do sudnice suca Buforda, pred kojom je Delroy Lund sjedio na klupi i itao portske stranice. Nisu se vidjeli od onoga dana u Villageu, ali je Delroy samo letimino podigao pogled ka Scottu i zatim ga vratio na novine, bez ikakvog komentara ili izraza lica. Prema sudskom pozivu, Delroy je bio zakonski obvezan sjediti izvan sudnice tijekom suenja i ekati da bude pozvan svjedoiti. Scott je otvorio velika dvokrilna vrata i uveo djevojice u sudnicu, sredinjim prolazom do prvoga reda, i dok im je pokazivao gdje da sjednu, osvrnuo se prema drugom redu i zatekao oi u oi sa senatorom Sjedinjenih Amerikih Drava Mackom McCallom i njegovom suprugom. Scottu se uinilo da je primijetio kako senator lagano podie desnu ruku, kao da de je ispruiti i rukovati se sa Scottom, to je uobiajena navika politiara, ali ju je brzo spustio. Scottov se pogled usredotoio na Jean McCall: netremice ga je gledala u oi i lagano podigla obrve, kao da mu postavlja nijemo pitanje, a zatim je prekriila noge, lijevu preko desne. Tim je pokretom privukla Scottov pogled na kratku suknju. Jean McCall je skrenula pogled, ali je rukom prela preko svog glatkog bedra. Scott se okretao prema djevojicama, kad je zamijetio Dana Forda. Njegov nekadanji stariji partner, mentor i oinski lik, sjedio je pokraj Jean McCall, mrzovoljnog izraza lica. Dan je naglo svrnuo pogled sa Scotta i pogledao u pod, lagano odmahujudi glavom.

Scott je smjestio djevojice na istu stranu sudnice na kojoj de sjediti porota. elio je da porotnici vide kderku optuene i pomisle, Kako ista osoba moe biti brina majka i hladnokrvni ubojica? Oh, krasno. Ray Burnsov samodopadni glas. Scott se okrenuo ka svom protivniku, ali je Ray samo odmahnuo glavom i priao stolu optube. Bobby i Karen ved su sjedili za stolom obrane. - Clark McCall je leao na podu svoje spavade sobe i previjao se od boli zbog udarca u meunoje, kad mu je optuena, Shawanda Jones, prila, zgrabila ga za kosu, podigla mu glavu, prislonila cijev dvadesetdvomilimetarskog pitolja o njegovo elo i povukla obara, od ega je na mjestu umro. Zatim mu je ukrala novac i njegov automobil. Shawanda Jones ubila je Clarka McCalla, saveznog slubenika, tijekom poinjenja pljake. To de pokazati prikupljeni dokazi. I zato du od vas zatraiti da se vratite s presudom krivnje i smrtnom kaznom. Pomodnik dravnog tuitelja Sjedinjenih Amerikih Drava, Ray Burns, okrenuo se od porote, vratio do stola optube i namignuo Scottu, znajudi da je upravo odrao veoma uspjean uvodni govor, rekavi poroti tono to de dokazati i znajudi da svoje rijei moe potkrijepiti dokazima. - Gospodine Fenney - rekao je sudac Buford. Scott je ustao i osvrnuo se prema posjetiteljskom dijelu sudnice, prepunom promatraa koji su se okupili nazoiti suenju ' kakvo Dallas nikad nije vidio. U stranjem dijelu sudnice bile su groupie djevojke, starci koji su svakodnevno dolazili u sudnicu, kao to drugi starci odlaze na golf teren. U sljededih nekoliko redova bila je obina publika koja se skupila ispred sudnice jo prije zore kako bi dobila sjedalo. Zatim je slijedilo pet redova izvjestitelja koji su zapisivali biljeke i sudskih crtaa koji su crtali portrete. Zatim je slijedio niz odvjetnika i sudaca Dravnoga suda koji su ovo suenje smatrali nastavkom svog pravnog obrazovanja. I naposljetku, senator McCall i njegova supruga, pri emu je McCall pogledom reetao Scottovu luba nju,

Jean samo gledala, a Dan Ford odmahivao glavom. Tono ispred njih, Boo i Pajamae sjedile su kao dvije edne i pristojne djevojice iz Highland Parka, priljubljenih koljena, s rukama u krilu. Pogledao je Boo i ona se nasmijeila i znaajno podigla palac u znak ohrabrenja. Poelio je da i on ima njezino samo pouzdanje. Priao je poroti. Nede osporavati vladine dokaze. Osporavat de samo vladine zakljuke. - Shawanda Jones je prostitutka i ovisnica o heroinu. Jutros nije ovdje jer je bolesna; fiziki je bolesna zbog uskrate droge. Sudac Buford mi je dopustio da vas izvijestim o njezinoj bolesti kako joj ne biste zamjerili odsutnost. Ako se sjedate, pri odabiru porote, od svakoga od vas zatraio sam samo jedno, a to je da Shawandi Jones date pravednu priliku. Jo nedavno crni optuenik nije mogao dobiti pravednu priliku u junjakoj sudnici; jo nedavno je potpuni neznanac mogao udi s ceste i, ne znajudi nita o sluaju, odmah prepoznati optuenog, jedinu crnu osobu u sudnici; jo nedavno su u poroti crncima bili samo bijelci. Ali, vremena su se promijenila, a s njima i zakon. Scott je sad gledao u oi crnih, smeih i bijelih mukaraca i ena koji su sjedili na klupi za porotnike nastavnica, mehaniar, bolniarka, barmen i ostali - i pitao se mogu li biti pravedni. - Njezin je ivot u vaim rukama. Pozorno sluajte. Mislite svojom glavom. Budite nepristrani. asnik Dalake policije zakleo se da de govoriti istinu, istinu i samo istinu, tako mu Bog pomogao i sjeo na klupu za svjedoke. Castille je bio mukarac u srednjim dvadesetim godinama ivota, Hispanoamerikanac, mladi policajac eljan udovoljiti i jo uvijek uvjeren da moe poboljati situaciju na ulicama Dallasa. On je bio prvi svjedok optube. Ray Burns mu se obratio s podija. - asnice Castille, kakav je va poloaj u Dalakoj policiji? - Pozornik. -Jeste li patrolirali ulicom Harry Hines u nedjelju, estog lipnja, poslijepodne? -Jesam. - I tijekom patroliranja, jeste li naili na naputeni mercedes-benz? Jesam, gospodine.

- Molim vas, recite poroti to ste zatim uinili? - Vidio sam vozilo parkirano u sporednoj ulici i stao pokraj njega. Na podruju Harry Hinesa obino ne nailazimo na takve automobile, osim ispred striptiz barova. Vozilo je bilo prazno, pa sam provjerio tablice. Dispeer mi se javio, rekao da nije prijavljena kraa tog vozila i da je registrirano na nekog Macka McCalla. - Mislite na senatora Macka McCalla? - Da, gospodine, tako je rekao dispeer, ali ja nisam znao tko je to. Ta je izjava u sudnici izazvala tihi smijeh i ponizno slijeganje ramenima senatora. - to ste zatim uinili? Vozilo je bilo registrirano na adresu u Highland Parku, pa je deurni asnik rekao da de nazvati policiju Highland Parka i redi im da posjete vlasnika. Je li time va angaman na sluaju bio zavren? Da, gospodine, jo sam samo priekao da odvezu automobil. U koliko je to sati bilo? Negdje oko jedan poslijepodne. Hvala vam, pozornice Castille. Nemam vie pitanja. Sudac se okrenuo Scottu, koji je rekao: - Nemam pitanja, asni sude. - Mama, jesi li dobro? Umjesto da izau na ruak, lanovi braniteljskog tima odluili su svakoga dana ruati s optuenom. Sad su bili u maloj, praznoj sobi za sastanke, i jeli sendvie od unke i sira koje su djevojice napravile tog jutra. Scott je skinuo sako s naslona svog stolca i zagrnuo njime Shawandina ramena. Njegovoj je klijentici ponovno bilo hladno. Jesam, duo. Zato ne moe dobiti svoj lijek?

 Ne znam. Mama, ljudi iz porote su me stalno pogledavali. To je zato to si tako lijepa. - Ugrijala se i rekla: Kako ide suenje, gospon Fenney? Jutros se nije dogodilo nita posebno, Shawanda. Mama, onaj gospodin Burns, on je mali seronja. Stajao je i lagao onim ljudima u poroti. Rekao je da si ti ubila onog mladog McCalla, kao da to doista misli. I mislio je, duo. Nakon stanke za ruak, Ray Burns, mali seronja, pozvao je porunika Rolanda Jamesa iz policijske uprave Highland Parka kao drugog svjedoka optube. Porunik James bio je jedan od onih sredovjenih policajaca koji su se davno pomirili sa injenicom da nede uiniti nita znaajno, pa je odluio odraditi svoju smjenu do mirovine. Svjedoio je da je bio na dunosti poslijepodne u nedjelju, 6. lipnja, i da je primio poziv Dalake policije glede mercedes-benza McCallovih. Na imanje McCallovih stigao je u jedan i trideset poslijepodne. Porunice James - rekao je Ray Burns - kad ste stigli na posjed McCallovih, jeste li primijetili ita neobino? Ne, gospodine - osim da su dvorina vrata otvorena. to ste uinili? Uvezao sam se, otiao do ulaznih vrata kude i nekoliko puta pozvonio. Nitko nije otvarao. Pokuao sam otvoriti vrata, ali bila su zakljuana. Stoga sam otiao do stranjeg dijela kude i vidio da su stranja vrata otvorena. Uao sam u kudu i zazvao, ali nije bilo odgovora. to ste potom uinili? Poeo sam pretraivati kudu, najprije prizemlje. Sve se inilo u redu i nikoga nisam zatekao. Popeo sam se stepenicama na kat i poeo pretraivati zapadno krilo kude. Tijelo sam pronaao u spavadoj sobi u istonom krilu.

 Kakvo tijelo? Bijelca, nagog, s ranom od metka u glavi, leao je na bijelom sagu natopljenom krvlju. -Je li to bilo tijelo Clarka McCalla? -Da. To ste znali jer ste Clarka McCalla poznavali od ranije? Da, gospodine. -Jeste li provjerili daje li tijelo znakove ivota? Nisam, gospodine. Zato niste? Prema izgledu tijela, nije bilo dvojbeno da je rtva mrtva, i to ved neko vrijeme. Nisam htio dirati dokaze. -Je li to u skladu s vaom policijskom obukom? Zapravo i nije, gospodine. To je u skladu sa suenjem O.J.-u. One su policajce u Los Angelesu optuili da su petljali po dokazima. Ja to nisam htio dopustiti. to ste onda uinili? - Iziao sam iz sobe, nazvao postaju, razgovarao sa efom. On je pozvao federalce. FBI. - Hvala vam, porunice James. Nemam vie pitanja. Scott je ustao i otiao na podij. - Porunice James, zato je va ef pozvao FBI? - Zakljuio je da je to u njihovoj ovlasti. - Sluaj umorstva? - rtva je bila savezni slubenik. -Jeste li to tad znali, kad ste stajali na vratima njegove spavade sobe? - Pa, nisam, gospodine. Nisam to znao. Sef valjda jest. - Ali, znali ste tko je rtva? -Jesam. - Odakle ste poznavali Clarka McCalla?

- Pa, Clark McCall, on je, ovaj, imao je ved posla s nama. - Imao je dosje? - Da, gospodine. - Koliko dugo radite za policiju Highland Parka? - U prosincu de biti dvadeset i tri godine. -Jeste li ikad osobno uhitili Clarka McCalla? -Jesam. -Koliko puta? - Koliko se sjedam, tri. - Zbog ega? - Remedenja mira. -toje radio? - Pio na javnom mjestu, kad je bio u srednjoj koli. -Je li to sve? - Zbog droge. -Je li to sve? -Jednom je stajao nag u fontani ispred Sveuilita. -Je li ikad uhiden zbog seksualnog zloina? - Ne, koliko je meni poznato, nije. -Je li protiv Clarka McCalla ikad podnesena prijava zbog navodnog seksualnog zloina? - Koliko je meni poznato, nije. Dakle, da zakljuimo, va je ef pozvao federalce jer je znao da je rtva sin senatora McCalla? Da, gospodine. I zato to u Highland Parku nikad nismo imali sluaj umorstva. Sljededi svjedok optube bio je agent FBI-ja koji je prvi stigao na mjesto zloina, agent Paul Owen, pedesetogodinjak, bivi vojnik s vojnikim dranjem i frizurom. Agente Owen rekao je Ray Burns kad ste vi stigli na posjed McCallovih? Oko dva i trideset poslijepodne. I to ste uinili?

 Uao sam u kudu, koju je policija Highland Parka osigurala, i popeo se do mjesta zloina. Ugledao sam rtvino tijelo na podu. Poeo sam fotografirati mjesto zloina i pozvao ekipu za prikupljanje dokaza. Oni su stigli negdje oko tri sata. Jeste li vi bili zadueni za istragu? Da, gospodine. I vi ste obradili mjesto zloina? Da, gospodine, prikupili smo dokaze. Kakve ste dokaze prikupili? Izrezali smo dio saga ispod i oko tijela kako bismo uzeli uzorke krvi. Uz tijelo smo pronali vlasi, otiske prstiju, raznu odjedu, osobne predmete, plahte s kreveta, ae, metak kalibra dvadeset i dva milimetra zabijen u pod, pitolj kalibra dvadeset i dva milimetra i tijelo. Sto ste uinili s tim dokazima? Tijelo je otilo mrtvozorniku okruga Dallas. Ostali dokazi poslani su u FBI-jev laboratorij u Quanticu, Virginija, na analizu. Jeste li proveli ispitivanje luminolom kako biste provjerili ima li gdje drugdje u prostoriji krvi? -Jesmo, gospodine. I jeste li igdje drugdje pronali krv? Nismo, gospodine. Dakle, rtva je umrla na mjestu gdje je pronaena? Da, gospodine. Tijelo nije pomicano. Jeste li odmah provjerili otiske prstiju? Jesmo, gospodine, uinili smo to u Dallasu. I jeste li dobili pozitivnu identifikaciju?

Jesmo, gospodine. Otisci prstiju na jednoj od aa i pitolju pripadali su optuenoj. Shawandi Jones? Da, gospodine. to ste zatim uinili? Zatraili smo nalog za uhidenje Shawande Jones? -Jeste li je vi uhitili? Ne, gospodine. Poslao sam agenta Edwardsa. to ste zatim uinili? Nazvao rodbinu rtve. Senatora McCalla? Da, gospodine. Obavijestio sam senatora da je njegov sin ubijen u njihovoj kudi. I to je senator McCall rekao? Upitao je kako je njegov sin ubijen. -Jeste li mu rekli? Jesam, gospodine. Dobro. Vratimo se na mjesto zloina, agente Owen. Jeste li fotografirali mjesto zloina? -Jesmo, gospodine. Ray Burns je priao Scottu i pruio mu etiri fotografije koje de pokazati poroti. Fotografije s mjesta zloina bile su predmet une rasprave prije suenja glede njihovog utjecaja na porotu. Burns je elio predoiti dvadesetak fotografija, ali je sudac odobrio samo ove etiri, od kojih je jedna bila posebice slikovita. Scott je pruio fotografije Karen, koja je sjedila pokraj njega. Glasno je udahnula. Zaboravio je da ona nije vidjela te fotografije. To ga je podsjetilo; okrenuo se na stolcu, uhvatio poglede djevojica i pokazao im da je vrijeme da spuste pogled. Znao je da de fotografije biti predoene i razgovarao je o tome s njima tijekom vonje u sudnicu tog jutra. Rekao im je da gledaju u pod dok predoavanje fotografija ne bude zavreno.

 Agente Owen, biste li pogledali zaslon svog raunala i identificirali fotografiju koju upravo pokazujemo poroti na ekranu iznad vae glave? To je pogled na mjesto zloina s vrata spavade sobe, onako kako sam ga prvog ugledao. Krevet je ravno ispred vrata, kupaonica na desnoj, a tijelo na lijevoj strani. Na ovoj se fotografiji vide samo noge rtve. Je li ovo vjeran prikaz mjesta zloina? Da, gospodine, definitivno. Na ekranu iznad njegove glave pojavila se druga fotografija. Agente Owen, moete li identificirati ovu fotografiju? Ovo je snimak kreveta izbliza, koji potvruje da je nedavno bio, ovaj, zauzet. I ovo je vjeran prikaz onoga to ste vidjeli? Da, gospodine. A ova fotografija? Kupaonica, i ona je vjeran prikaz zateenog stanja. I naposljetku, ova fotografija. Sudnicom je prostrujio kolektivni uzdah. U poroti su one dvije kudanice odvratile pogled, barmen je napravio grimasu, a trgovac automobilima netremice promatrao. Ray Burns je pokazao zadnju fotografiju, snimak izbliza tijela Clarka McCalla, otvorenih, praznih oiju, s rupom na elu i glavom u lokvi krvi. Ovo je snimak izbliza rtvinog tijela. Bio je nag, i nije se vidjela nijedna druga rana osim na glavi. Oko desnog oka uoljiva je oteklina, ogrebotine na licu i ulazna rana na lijevoj strani ela. Scott se okrenuo prema djevojicama. Gledale su u pod kako im je i rekao, ali se rub Pajamaeinog eira lagano podigao; virila je. Scott joj je pucnuo prstima; pogledala gaje. Izraz na njezinom licu rekao je da je prekasno. Ved je vidjela fotografiju. Ray je dopustio da se jeziva fotografija ureze u sjedanje po-rotnika i zatim rekao: - Nemam vie pitanja.

Sljededih trideset minuta Bobby je unakrsno ispitivao agenta Owena glede toksikolokih nalaza, koji su pokazali da je u krvi Clarka McCalla bilo kokaina i alkohola, tako da porotnici toga dana iziu iz sudnice s neim drugim u mislima osim fotografija s mjesta zloina. Kad je otpustio svjedoka, sudac Buford je zakljuio suenje za taj dan. Scott, Bobby, Karen i djevojice vratili su se kudi; senator McCall je odrao konferenciju za medije na stubama sudnice. Senator je govorio sa samouvjerenodu mukarca koji je znao da mu Hannah Steele nede proturjeiti: - Clark je bio sin o kakvom svaki ovjek sanja. - Scotty, nemoj oajavati - rekao je Bobby punim ustima kineske hrane za van. - Prvi dan suenja uvijek je lo. Barem nas nije ni s im iznenadio. - Ne oajavam ja zbog poteza optube, Bobby. Oajavam zbog obrane. Nemamo nita! Bili su na svojim uobiajenim mjestima na kuhinjskom podu, a djevojice na svojim. - Carl jo uvijek radi na sluaju. - Gdje je, dovraga? - U Del Riu. - to radi na granici? Bobby je slegnuo ramenima. - Sa Carlom, da mu slobodne uzde i ne postavlja pitanja. Uvijek neto pronae. - Nadam se da de brzo neto pronadi, Bobby, jer ovo ne izgleda dobro. Bobb je gurnuo rebarce u usta, oglodao ga, izvukao istu kost i rekao: - Sranje, Scotty, ne brini zbog dananjeg dana. Sutra de biti mnogo gore. Boo i Pajamae su ved bile u krevetu kad je Scott uao u njihovu sobu da se pomole.

Nakon molitvi, Pajamae je rekla: - Jedne je nodi ispred naeg stana ustrijeljen neki mukarac. Kad je dola policija, mama i ja smo izile na ulicu. Mrtvac je bio prekriven bijelom plahtom. Uvijek sam se pitala kako izgleda, taj mrtvac. Sad znam. - Pajamae, obedala si da nede gledati. - Oprostite, gospodine Fenney, morala sam. Govorili su da je moja mama ubila tog ovjeka. Morala sam pogledati. Ali ona to nije uinila. Vi joj vjerujete, zar ne, gospodine Fenney? Scott je pogledao u njezine velike smee oi i izrekao la: -Naravno da joj vjerujem. DVADESET I SEDAM Sljededeg su jutra Scott i djevojice neometano uli u zgradu Savezne uprave. Izvjestitelji nisu izvikivali pitanja. Umjesto toga, kamere su s pristojne udaljenosti nijemo biljeile ulazak odvjetnika Shawande Jones i njihovih kderki, odjevenih u otmjene kratke haljinice, sa cipelicama i eiridima odgovarajudih boja. Boo, koja je dotad uporno odbijala odjenuti te oprave unato Rebeccinim stalnim prijetnjama, sad je pomno odabrala njihovu garderobu; znala je da je vano izgledati lijepo za Pajamaeinu majku. Ponovno su proli pokraj Delroya Lunda, koji je izgledao kao da se nije ni pomaknuo od prethodnog dana, samo to je u ruci imao portski prilog iz dananjih novina. Ponovno su se na njihov ulazak u sudnicu sve glave okrenule prema njima, kao da se izvijaju vidjeti mladenku koja ulazi u crkvu. Ponovno su doli do prvog reda, gdje je Scott smjestio djevojice za jutarnji dio suenja. I Scott je ponovno izmijenio poglede s McCallovima i Danom Fordom. Njegov je bivi stariji partner oito elio na-zoiti zavrnom porazu svog tidenika. Scott je ubrzo uvidio da je Bobby bio u pravu. Drugi dan suenja bio je mnogo gori od prvog. Prvi svjedok optube bio je FBI agent koji je uhitio Shawandu. Agent Andy Edwards, etrdesetogodinjak, profesionalac u svakom pogledu, posvjedoio je u izravnom" ispitivanju da je Shawandu Jones uhitio oko est sati

poslijepodne u nedjelju 6. lipnja, u njezinom stanu u Junom Dallasu; da joj je proitao prava; i da su agenti dobili nalog za pretres njezina stana, u kojemu su pronali i zaplijenili paketide heroina, odjedu, deset novanica od stotinu dolara i plavu vlasulju. Zatim je posvjedoio da je odveo Shawandu u savezni pritvor, gdje je ona svojevoljno izjavila i potpisala da je bila sa rtvom u nodi subote 5. lipnja, da je imala s njim seksualni odnos u kudi u Highland Parku, da su se potukli, da ga je ona udarila, da je uzela kljueve njegova mercedesa i tisudu dolara koje joj je du govao, i da je ostavila automobil na Aveniji Harryja Hinesa. Dok je Ray Burns odlazio s podija i prilazio svom stolu, pogled mu se susreo s Pajamaeinim; ona je napravila grimasu i isplazila mu jezik. Ray je samo odmahnuo glavom, ali se dvoje porotnika, zubarska pomodnica i nastavnik, nasmijeilo. Zasad su djevojice bile najbolje to je ilo u prilog obrani. Scott je ustao i poeo s unakrsnim ispitivanjem. Agente Edwards, to je gospoda Jones radila kad ste doli u njezin stan? Sjedila je na ulaznim stepenicama i igrala se s kderkom. Scott je pokazao na Pajamae u prvom redu. Je li ovo njezina kderka? Agent Edwards je pogledao Pajamae i rekao: Da, gospodine, mislim da jest. Je li gospoda Jones pokuala pobjedi? -Nije. -Je li se na bilo koji nain opirala? Nije. Je li se na bilo koji nain ponaala kao ubojica? Ray Burns je skoio sa svog stolca: Prigovor. To je puko nagaanje. Scott se okrenuo sucu. - asni sude, agent Edwards je iskusan agent FBI-ja, koji je uhitio... - Okrenuo se ponovno svjedoku: - Koliko ste ubojica uhitili? Na desetke.

Ponovno sucu: Koji je uhitio na desetke ubojica. On poznaje ponaanje ubojica. Prigovor se odbija. Agente Edwards, je li se Shawanda Jones ponaala kao ubojica kad ste je uhitili? Nije, gospodine. Jeste li joj rekli da je uhidujete zbog umorstva Clarka McCalla? Jesam. I to je ona rekla? -Tko? Gospoa Jones. Ne, gospodine. To je ona rekla. Tko? Rekao sam Clarka McCalla, a ona je upitala tko je to. Zar nije znala tko je Clark McCall? Oito nije. A kad je davala pismenu izjavu, je li je pisala ona osobno, vlastitom rukom? Nije, gospodine. Stenografkinja je uzela izjavu i zatim je prepisala. Gospoa Jones ju je proitala, ja sam joj je proitao, i ona je potpisala. Primjedujem da u izjavi ne priznaje da je ubila Clarka McCalla. Jeste li je pitali je li to uinila? Jesam, gospodine, pitao sam je. Zanijekala je. Ray Burns je zatim pozvao FBI-jevog agenta Wendella Leeja, forenziara, da svjedoi glede nalaza analize dokaza prikupljenih na mjestu zloina. Agent Lee bio je metodian, poput raunovoe koji daje kvartalno izvjede. Burns ga je proveo kroz FBI-jev postupak za prikupljanje dokaza, evidentiranje i ouvanje neprekinutog niza kako bi se sprijeilo mijeanje. Zatim se posvetio pojedinost ima. Agente Lee, je li krv sa saga donesenog s mjesta zloina bila krv Clarka McCalla? Da. DNK test je to nedvojbeno pokazao. Pramen kose, kome je on pripadao?

 Clarku McCallu. I to je potvreno DNK testom. S kojeg dijela njegovog tijela je taj pramen bio? S glave. Agent Lee je stavio ruku na glavu iznad desnog oka. - S ovog podruja. Iupan je s korijenom. A odjeda? - Pregledali smo modru polo majicu, traperice i tenisice. Na odjedi nismo nita pronali. - A na plahtama? - Na plahtama nije bilo sjemena. S tijela smo skinuli kondom, u kojem je bio ejakulat. -Jeste li na plahtama pronali ita drugo? - Da, gospodine, stidne dlake koje odgovaraju Clarku McCallu i plava vlakna sintetike kose. Jeste li usporedili ta vlakna? - Da, usporedili smo ih s plavom vlasuljom zaplijenjenom u kudi optuene i utvrdili da se podudaraju. Ray Burns je izvukao plavu vlasulju iz plastine vredice za dokaze i podigao je kao mrtvog tvora. - S ove vlasulje, oznaene kao dokaz broj petnaest? - Da, gospodine. - Sto je bilo s otiscima? - Uzeli smo otiske s aa, kupaonskog pulta, pitolja i iz vozila. Svi su otisci bili ili Clarka McCalla ili Shawande Jones. Na oruju kojim je poinjeno umorstvo pronaeni su otisci samo Shawande Jones. -Je li bilo ikakvih drugih neidentificiranih otisaka? - Nije, gospodine. - U redu. Krenimo na oruje kojim je poinjeno umorstvo. Dvadesetdvomilimetarski metak izvaen iz poda u spavadoj sobi -jeste li na njemu napravili balistike testove? -Jesmo. Ispaljen je iz pitolja pronaenog na mjestu zloina. - Dakle, metak koji je ubio Clarka McCalla ispaljen je iz pitolja Shawande Jones?

- Da, gospodine. - Nemam vie pitanja. Scott je priao svjedoku. - Agente Lee, odjeda optuene zaplijenjena je tijekom pretresa njezinoga stana, zar ne? - Da, gospodine. - Je li igdje na njezinoj odjedi pronaena krv Clarka McCalla? - Nije. - Zar ne biste oekivali da dete na njezinoj odjedi pronadi njegovu krv, ako ga je ubila iz takve blizine? - Ne, ukoliko je bila naga kad je pucala. Nakon te katastrofe, Scott nije unakrsno ispitao doktora Victora Urbinu, mrtvozornika okruga Dallas, koji je svjedoio o uzroku smrti - rani od pitolja na glavi - i vremenu smrti -otprilike deset i trideset naveer, subota, peti lipnja ulaznim i izlaznim ranama i kutu putanje metka kroz mozak. Zakljuio je da bi unakrsno ispitivanje samo produilo vrijeme tijekom kojega su dokazi podastrijeti poroti, to za njegovu klijenticu nikako nije moglo biti povoljno. Piknik-ruak toga dana sastojao se od sendvia sa salatom od jaja, koje je pripremila Pajamae Jones, omotanih u foliju i uvanih u hladnjaku, zajedno s njezinim najdraim pidem, Vanilla Coke. Kad je Scott Shawandi ukratko prepriao svjedoenja toga jutra, Pajamae je rekla: - Mama, isplazila sam jezik gospodinu Burnsu. - Pajamae, to nije pristojno. - Nije ni on. Trebala si uti to govori o tebi, mama. Mora da ti se tuca! - Shawanda - upitao je Scott - osjeda li se bolje? Jesi li spremna svjedoiti? - Kad? - Sutra.

Nakon ruka, FBI-jev agent Henry Hu, forenziarski strunjak, popeo se na klupu za svjedoke. Sloivi se s iskazom doktora Urbina glede kuta putanje metka kroz mozak Clarka McCalla, agent Hu u dugom, pomnom i podrobnom ispitivanju dao je svoje struno miljenje glede naina na koji je, prema njegovom strunom miljenju, umorstvo poinjeno, u skladu s forenzikim dokazima i uz pomod crtea koji je prikazivao ljudski lik, negdje napola izmeu kleedeg i leedeg poloaja, i drugi ljudski lik koji je stajao iznad njega, s pitoljem prislonjenim o glavu rtve. Oko perimetra tih likova bile su napisane vrijednosti mjerenja, linije su pokazivale razne visine i kutove, a jedna je tamna linija predstavljala putanju metka iz pitolja, kroz lubanju, sve do mjesta na podu gdje se zabio. Doktor Hu je svjedoedi pokazivao metalnim tapom na crteu. - rtva je bila u polukleedem poloaju kad je ustrijeljena. Vjerujemo daje bilo tako jer, kao to ovdje vidite, putanja metka kroz lubanju mora se podudarati s tokom u kojoj se metak zabio u pod. rtva je bila visoka metar sedamdeset i pet. Da je stajao kad je ustrijeljen, silazni kut od dvadeset i osam stupnjeva kojim je metak proao kroz lubanju zahtijevao bi da poinitelj dri pitolj iznad glave i puca nadolje, to je fiziki veoma teko - agent Hu je demonstrirao tu potekodu poroti - ili da poinitelj bude neuobiajeno visok. Dakle, ako rtva klei, toka ulaska metka njegovo elo -nalazi se samo metar i dvadeset od poda, to je jo uvijek malo previsoko. No, ako je u polukleedem poloaju, kao da upravo ustaje s poda, s tokom ulaza otprilike metar iznad poda, to je priblina visina na kojoj bi osoba normalne visine drala pitolj ispred tijela, ovako, nekoliko centimetara plus ili minus - agent Hu je ponovno pokazao poroti - tad se putanja metka kroz lubanju i toka u kojoj je metak uao u pod savreno podudaraju. Porotnici su kimnuli u suglasnost s njegovom analizom. - Takoer znamo da je rtvina kosa iupana s korijenom, to zahtijeva veliku snagu. To nas navodi na zakljuak da je do umorstva dolo na sljededi nain: rtva je bila na podu spavade sobe. Poinitelj je zgrabio rtvu za kosu s desne strane glave i podigao ga oko metar s poda. Poinitelj je prislonio cijev metka uz

rtvino elo, iznad lijevog oka, i ustrijelio rtvu. Od siline pucnja rtva se sruila na pod - to je u skladu s mjestom na kojem je tijelo pronaeno - pri emu joj je iupan pramen kose. Clark McCall je bio silovatelj, ali umro je stranom smrdu. Kad je doktor Hu dovrio svoje svjedoenje, porotnici su bili veoma ozbiljni. Moda su njihove simpatije bile na strani male crnkinje koja je sjedila u prvom redu, ali morali su se suoiti s injenicama; a injenice su ukazivale na njezinu majku kao ubojicu Clarka McCalla. Ray Burns je jedva uspio suspregnuti osmijeh kad je ustao i objavio: - asni sude, optuba vie nema svjedoka. Scott je zamijetio da se Ray okrenuo i uhvatio je pogled senatora McCalla; senator je kimnuo Rayu, oito zadovoljan procesom protiv ubojice svog sina. Nedvojbeno, Rayu Burnsu je rekao da mu to nikad nede zaboraviti, posebice ako se Ravevo ime ikad pojavi pred Senatom Sjedinjenih Amerikih Drava zbog potvrde promaknuda na visoko mjesto u vladi. Dan Ford je uhvatio Scottov pogled; izraz na licu njegovog biveg starijeg partnera postavljao je nijemo pitanje: Odrekao si se karijere zbog ubojice? Sudac Bufbrdje zakljuio suenje za taj dan. Obrana Shawande Jones poet de u devet sati ujutro. Jedino to je Scott sad morao uiniti bilo je smisliti neku obranu. Veera na kuhinjskom podu bila je poput karmina. - Sve to je Hu rekao je istina rekao je Bobby ali ne dokazuje Shawandinu krivnju. Problem je u tome to je ona bila one nodi u sobi s njim, to su se potukli, i to je njezinim pitoljem poinjeno umorstvo. Dakle, svaka bi razumna osoba pretpostavila da je ona ubojica. A bez Hannah Steele koja bi potkrijepila tvrdnju o samoobrani a samoobranu ne moemo ni spomenuti sve dok Shawanda odbija priznati da je ustrijelila Clarka ne moemo od porote traiti da je oslobodi krivnje. - to nam onda preostaje?

- Poroti moramo odgovoriti na jedno pitanje - na pitanje koje njih zanima: Tko je ubio Clarka McCalla? Ako Shawanda nije, tko jest? Tko je doao u njegovu kudu im je ona otila, prije nego to se Clark podigao s poda i odjenuo, uzeo njezin pitolj, zabio ga o Clarkovu glavu i povukao obara? Scott je odmahnuo glavom. Je li ti se javio Carl? - Nazvat de kad bude neto imao. - Ima dvanaest sati da nas spasi. Jedino to mi sad imamo je Shawanda, njezina rije protiv dokaza. Pajamae je upitala: - Mama de svjedoiti? - Da, duo. Mora svjedoiti. to de odjenuti? Nisam mislio o tome. Sauvale smo neke majine stvari s dvorine rasprodaje -rekla je Boo - za Pajamaeinu majku. Kad izie. Scott se okrenuo Karen. Hode li pomodi curama da odaberu neku odjedu? Naravno. Barem de biti lijepo odjevena. U tiini su jeli meksiku hranu za van. Scott je odsutno promatrao djevojice kako jedu i pitao se kako de Pajamae izdrati ivot s majkom osuenom na smrt i zatim ivot bez majke nakon pogubljenja, kad je neto zamijetio: Boo je drala vilicu u lijevoj ruci. Boo, doi ovamo. Ustala je s poda i prila mu. Scott je uzeo aluminijsku foliju u koju je bilo zamotano njegovo predjelo i sloio je u oblik slova L. Pitolj od aluminijske folije. Stavio ga je na pod. Molim te, podigni to s poda. Boo se namrtila. to bi to trebalo biti, pitolj? -Da. Slegnula je ramenima, sagnula se i podigla aluminijski pitolj lijevom rukom.

 Sad me uhvati za kosu. Stajala je ravno ispred njega i desnom ga rukom uhvatila za kosu iznad lijevog oka. Sad uperi cijev aluminijskog pitolja u moje elo kao da me kani ustrijeliti. Prislonila je cijev aluminijskog pitolja uz Scottovo elo, iznad njegovog desnog oka. Bobby je rekao: - Clark je ustrijeljen iznad lijevog oka. I ubojica je bio denjak. Vidjevi Boo s vilicom u lijevoj ruci, Scott se sjetio svog prvog susreta sa Shawandom, kad je ona drala njegovu olovku u lijevoj ruci. Pajamae, tvoja majka je ljevakinja, zar ne? Da, gospodine Fenney, svakako jest. DVADESET I OSAM Obrana poziva FBI-jevog agenta Henrvja Hua. Ray Burns je skoio sa stolca. asni sude, gospodin Fenney je juer odbio unakrsno ispitati agenta Hua; sad ga zove kao svjedoka obrane? Sudac je pogledao Scotta: Gospodine Fenney? Tono tako, asni sude. Nastavite. Scott je bio toliko siguran da je njegova klijentica ubila Clarka McCalla da je vladinog strunjaka forenziara propustio upitati temeljno injenino pitanje: Je li ubojica bio ljevak ili denjak? Bio je toliko siguran da njegova klijentica lae da je propustio makar i razmisliti o mogudnosti da ona govori istinu. Sad je, po prvi put otkad je odreen za branitelja optuene u sluaju Sjedinjene Amerike Drave protiv Shawande Jones, Scott znao da je njegova klijentica neduna. Shawanda Jones nije ubila Clarka McCalla.

Ali, tko ga je onda ubio? Agent Hu se popeo na klupu za svjedoke, sudac ga je podsjetio da je jo uvijek pod zakletvom, a Scott je rekao: - Agente Hu, vae je jueranje svjedoenje bilo izuzetno pouno, i to govorim kao kompliment. Hvala vam. Ako nemate nita protiv, volio bih da poroti ponovno predoite svoje miljenje o tome kako je Clark McCall ubijen. Naravno. Moj suradnik, gospodin Herrin, de nam pomodi. Bobby, hode li molim te kleknuti na pod? Bobby je priao i kleknuo ispred Scotta. - Agente Hu, izjavili ste da je Clark, kad je ustrijeljen, napola kleao, a napola leao na podu, kao sad gospodin Herrin, tono? -Da. - I da je ubojica bio licem okrenut Clarku, kao ja sad gospodinu Herrinu, tono? -Da. - I da je ubojica zgrabio Clarka za kosu s desne strane glave, ovako? Scott je uhvatio Bobbyja za kosu lijevom rukom. -Da. - I da je ubojica zatim prislonio pitolj Clarku o glavu iznad lijevoga oka, ovako? Scott je ispruio desnu ruku kao da dri pitolj i gurnuo kaiprst Bobbyju o elo. - I da je ubojica potom ustrijelio Clarka? - Da. Moje je miljenje da je zloin tako poinjen. - I ja se slaem s vama. Ali, zar ova demonstracija ne dokazuje jo neto, neto vano glede ubojice? Agent Hu se namrtio. - Ne razumijem.

- Ubojica je bio denjak. Izraz na licu agenta Hua otkrio je spoznaju. - Da, ubojica je najvjerojatnije bio denjak. - Ubojica je uhvatio Clarka za kosu lijevom rukom, a u desnoj je drao pitolj, tono? - Da, to bi bilo tono. -Jo neto, agente Hu. Mrtvozornik je posvjedoio da je Clark imao kontuziju oko desnog oka, kao da je pogoen akom. - Da, imao je. - Kao strunjak forenziar, to je vjerojatnije: da je osoba koja je udarila Clarka u oko bila denjak ili ljevak? -Ljevak. - Dakle, osoba koja je nokautirala Clarka McCalla bila je ljevak, ali je osoba koja ga je ustrijelila denjak? - Da, to bi bio najvjerojatniji scenarij. * Scott je ponovno pozvao FBI-jevog agenta Edwardsa. Agente Edwards, vi ste izjavili da ste uhitili optuenu? Da, gospodine. I da ste uzeli njezinu izjavu? Jesam. Pretipkali ste ono to je ona rekla? Da, gospodine. A onda je ona to proitala i potpisala? -Da. Kojom je rukom potpisala izjavu? Agent Edwards je kratko razmislio i rekao: - Lijevom rukom.

Porotnici su jo morali vidjeti optuenu glavom i bradom. Ved su vidjeli njezine policijske fotografije i fotografije u novinama i na televiziji, ali nju nisu vidjeli. A morali su je vidjeti i uti, sluati i gledati kako porie da je ubila Clarka McCalla. Scott je znao da mora pozvati Shawandu da svjedoi, bez obzira na Peti amandman Ustava, ali joj je elio pruiti najbolju priliku za uspjeh. Stoga je uinio dvije stvari: nagovorio je suca da joj dopusti lijeenje metadonom i drao je izvan sudnice do ovog trenutka. Sad su sve oi - suca i porotnika, tuitelja i gledatelja - bile usredotoene na bona vrata sudnice, nestrpljivo iekujudi dolazak Shawande Jones. Boo, Pajamae i Karen bilo je doputeno posjetiti Shawandu u deliji - nakon to ih je uvarica pretraila - i pomodi joj da se odjene. U sudnicu su dole prije nekoliko minuta. Boo je ohrabrila Scotta novim podizanjem palca. Vrata su se otvorila i prostorijom je prostrujio amor. Shawanda nije izgledala kao ovisnica o heroinu kakvu je Scott vidio ranije tog jutra; izgledala je zadivljujude i mlado. Scott je zaboravio da ima samo dvadeset i etiri godine, heroin ju je silno postarao. No, danas je ponovno vratila svoju mladost. Bila je odjevena u Rebeccino mornarski modro odijelo, Rebeccine cipele s visokom petom, Rebeccinu minku; kosa joj je bila blago natapirana i glatko zaeljana; oi su joj bile bistre i prodorne. Pogledala je Scotta i nasmijeila se. Shawanda je izgledala kao Halle Berry u veoma dobrom izdanju. Pogledi porotnika pratili su je dok ju je Ron dovodio do stola obrane i izvlaio joj stolac da sjedne. Paljivo je sjela i Ron je brino gurnuo stolac prema stolu. Okrenula se i pogledala sve porotnike, jednog po jednog, i oni su pogledali nju. Njihov prvi dojam bio je dobar. Scott se osvrnuo prema McCallovima: na senatorovom se licu oitavala zabrinutost, na Jeaninom ljubomora. Pokraj njih, na licu Dana Forda primjedivalo se obnovljeno zanimanje za nastavak suenja. Scott je ustaoi rekao: Obrana poziva Shawandu Jones. Shawanda je ustala i prila klupi za svjedoke, prisegnula da de govoriti istinu i sjela. Scott je stao na podij. Gospoo Jones rekao je - jeste li vi ljevakinja? Jesam, gospodine.

Jeste li ubili Clarka McCalla? Nisam, gospon Fenney, nisam ga ubila. Dobro, gospoo Jones, razgovarajmo o vaem ivotu. Gdje ste roeni? U crnakom naselju. U stambenom naselju u Junom Dallasu, na istom mjestu gdje jo uvijek stanujete? Da, gospodine. Kako vam se zove majka? Moja mama, ona se zvala Dorena. Kako vam se zove otac? Gospon Fenney, znate da to ne znam. Vai otac i majka, oni nisu bili vjenani? Ne, gospodine. Moj tata je bio bijelac za kojeg je mama radila. istila mu je ured. Dakle, vi ste roeni izvanbrano? Ne, gospodine, roena sam u bolnici, u Parklandu. Uh, dobro. Nikad niste upoznali oca, zar ne? Nisam. Odrasli ste u naselju? Jesam, gospodine. - Majka vam je umrla kad ste imali trinaest godina? - Tako neto. - Od ega je umrla. - Nije imala lijenika. - Ne, mislio sam, je li umrla od raka ili neeg drugog? - Ne, gospodine, umrla je jer nije dobila lijenika. Pala je i mi smo pozvali hitnu, ali nitko nije doao.

- I tako ste se sami odgojili. -Da. - I upali u loe drutvo. - Jedino kakvo u naselju imamo, gospon Fenney. Ljudi nemaju drugog posla pa upadaju u nevolje. - I vi ste upali u nevolju. - Eddie, on je bio moja nevolja. - Eddie je otac vaeg djeteta? - Da, gospodine. Bijelac, prodavao je drogu u naselju. Vidio me jednog dana, imala sam etrnaest godina. Svidjelo mu se to je vidio pa mi je dao drogu, a ja sam njemu dala da me dira. - Eddie vam je dao heroin? -Da. - I sa esnaest godina ste postali ovisnica? -Da. - Tad ste se ved bavili prostitucijom? - Da, gospodine. - Zato? Spustila je pogled. - Mukarci, oni misle da de medu Shawan-dinim nogama pronadi sve to im u ivotu nedostaje. Ali, nije tako. - Podigla je pogled. - To je jedino to mukarci ikad ele od mene. - Gospoo Jones, imate li kderku? - Pa znate da imam, gospon Fenney. Stanuje s vama. Nastavnik i kudanica su se nasmijeili. Scott se okrenuo Pajamae koja je sjedila iza njega i pokazao joj da ustane. Pajamae je ustala, s najnevinijim zamislivim izrazom na licu. -Je li ona vaa kderka? - Da, gospodine, to je moja beba. Pajamae se okrenula poroti i lagano naklonila savivi koljena. Sad su se svi porotnici smijeili. Mala je bila dobra.

Na stanku za ruak otili su prije nego to je Shawanda poela svjedoiti o nodi kad je ubijen Clark McCall. Shawanda nije sjedila na podu s djevojicama, nego za stolom sa Scottom, Bobbyjem i Karen, brino pazedi da ne zamrlja tunjevinom svoje odijelo Neiman Marcus. - Mama, za sutra imamo za tebe doista krasnu odjedu - rekla je Pajamae s poda. - Kako mi ide, gospon Fenney? - Dobro, Shawanda. Ali, danas poslijepodne bit de gadno. - Misli li da de mi vjerovati? Mislio je da nede, ali je rekao da hode. Gospoo Jones rekao je Scott vratimo se na subotu petog lipnja. Jeste li tog dana uzeli heroin? - Bila sam iva, dakle sigurno sam ga uzela. - Uzimate ga svaki dan? - Dva, tri puta dnevno. - Dakle, te ste nodi prije odlaska na posao ubrizgali heroin? Jesam, gospodine. Tako mi je lake. - to vam je tako lake? - Seks. - U redu. Zatim je dola Kiki, jo jedna prostitutka, i vas dvije ste se odvezle do avenije Harrvja Hinesa? - Da, gospodine, to nam je redovna lokacija. -I ekale ste da naiu mukarci? - Nikad ne ekamo predugo. - I je li naiao Clark McCall? -Je, gospodine, ali ja nisam znala tko je on. Meni je bio samo bijelac u crnom mercedesu. - I ponudio vam je tisudu dolara da provedete nod s njim? -Da. - Oh, prije Clarka, jeste li, ovaj, jeste li radili za drugog klijenta? - Ne, gospodine, ja ne radim za nikoga. Ja sam samo zaposlena. - Mislio sam, je li vam itko drugi te nodi platio za seks?

- Popuila sam murjaku, ali on nije platio. Imali ste oralni seks s policijskim slubenikom? -Jesam, gospon Fenney, tako nas ostave na miru. Kiki i ja, nas dvije se izmjenjujemo s murjacima. Ali oni ne pladaju. - Dobro, vratimo se na Clarka McCalla. Uli ste u njegov automobil i on vas je odvezao u svoju kudu u Highland Parku? - Da. - I uli ste u kudu? - Da. - I otili u spavadu sobu na katu? - Da, gospodine. - Recite poroti to se zatim dogodilo. Shawanda se okrenula porotnicima i ispriala im priu o toj nodi bez ikakvog stida ili krivnje, jednostavno injenino. Da su ona i Clark imali seksualni odnos, odnosno, nakon to ga je natjerala da stavi kondom ne smijem dobiti AIDS, moram brinuti o svojoj Pajamae - da je Clark postao grub, poeo je udarati, nazvao je crnugom, da ga je ona ogrebala i udarila akom u oko i nogom u jaja, da je on pao na pod, i da je ona uzela svojih tisudu dolara i kljueve njegovog automobila, odvezla se natrag na Harry Hines i ostavila automobil. - I kad ste ga zadnji put vidjeli, Clark McCall je bio iv? Kako da ne, gospodine, psovao me kao koija. to ste Kiki i vi sljedede uinile? Otile smo kudi, na spavanje. - to ste uinili narednog jutra, u nedjelju? - Ustala sam, priredila Pajamae doruak, otila u crkvu.

 Otili ste u crkvu? Izgledala je zbunjeno. - Gospon Fenney, da nema grenika, ne bi trebale ni crkve. Porotnici su se nasmijeili na tu primjedbu. - I to ste radili kad vas je FBI doao uhititi? - Sjedila sam vani na stepenicama, pazila na Pajamae. Jeste li znali zato vas uhiduju? - Zbog ubojstva nekog mukarca, rekli su. Ja nisam nikog ubila, odgovorila sam. Nisu mi vjerovali. - Nemam vie pitanja, asni sude. Ray Burns je umalo sruio Scotta, toliko mu se urilo da unakrsno ispita Shawandu. - Gospodo Jones, vi ste prostitutka, je li to tono? -Je. - I ovisnica o heroinu? -Da. - I bili ste s Clarkom McCallom one nodi kad je ubijen? - Tako kae policija. Ja ne znam kad je on ubijen. - Pokupio vas je zbog seksa, je li to tono? Je, gospodine. - Ponudio vam je tisudu dolara za nod? -Da. - Uli ste u njegov automobil, mercedes-benz, tono? -Da. - Odvezao vas je svojoj kudi? Je, gospodine. - Otili ste u sobu, natoio vam je alkoholno pide? -Je- Razodjenuo se, vi ste se razodjenuli, i vi i Clark McCall ste imali seksualni odnos, tono? -Da. - A onda ste ga udarili u oko? - Samo zato to me oamario i nazvao crnugom. - I lupili ste ga nogom u meunoje?

- Ne, gospodine, nisam ga lupila u medu, lupila sam ga u jaja- U redu, u jaja. -Jer je ponovno krenuo na mene. - A onda ste zgrabili pitolj i ustrijelili ga? - Ne, gospodine, ja nisam nikoga ustrijelila. - Znate li da je vaim pitoljem poinjeno umorstvo? Ja to ne znam. To vi kaete. Ray Burns je uzeo dvadesetdvomilimetarski pitolj. Ovo je va pitolj, zar ne? Je, gospodine. Zato nosite pitolj? Kad ivi u naselju u kojem ja ivim, umre od starosti ekajudi da doe policija kad ti netko pokua provaliti u stan. Vi ste ustrijelili Clarka McCalla, zar ne? Ne, gospodine, ja nisam nikoga ustrijelila. I ukrali ste mu tisudu dolara? Nisam. Zaradila sam ih. I ukrali ste njegov automobil? Nisam, gospodine. Posudila sam ga, da se vratim tamo gdje pripadam. Da pobjegnete s mjesta zloina? Da pobjegnem prije nego to me ponovno udari. I vratili ste se kudi kderki kao da se nita nije dogodilo? Nita se i nije dogodilo. Gospoo Jones, da li vi doista oekujete da de vam porota to povjerovati?

Shawanda je pogledala porotnike i tihim glasom rekla: - Ne, gospodine, ne oekujem da de mi itko povjerovati. Uputivi se na kat kako bi djevojice uukao na spavanje, Scott je zastao kod malog televizora na kuhinjskom pultu, na kojem su upravo u tijeku bile kasne vijesti s reportaom o suenju. Na ekranu je bio Shawandin portret. Izvjestitelj je rekao da je optuena prilino lijepa i da se dobro drala svjedoedi. Porotnici su, rekao je, bili pozorni i puni potovanja i do kraja dana posve zbunjeni pomilju na ubojicu koji je vjerojatno denjak i optuenu koja je nedvojbeno ljevakinja. - Ako Shawanda Jones nije ubila Clarka McCalla, tko onda jest? - upitao je izvjestitelj. U sobi se Scott nagnuo iznad kreveta, smjetajudi djevojice, kad je Pajamae tiho rekla: - Gospodine Fenney, ja sad znam to moja mama radi, sa svojim muterijama. Zna? Kimnula je glavom. - Mama im doputa da joj diraju intimne dijelove tijela i stave svoje intimne dijelove u njezine. To je seks, zar ne, gospodine Fenney? Da, to je to. Zato, gospodine Fenney? Mama mi uvijek govori da nikad ne dopustim nijednom djeaku da dira moje intimne dijelove. Zato ona doputa mukarcima da diraju njezine? Ba kao to si rekla, Pajamae: tebe voli, ali sebe ne voli. Mama je imala tuan ivot, zar ne, gospodine Fenney? Da, imala je. Sad znam zato je uvijek tako tuna. Nikad nije imala nikoga tko ju je volio cijelu, a ne samo njezine intimne dijelove. Ne, nije. -Ali, danas je izgledala jako lijepo, jel da?

 Bila je veoma lijepa. Dovoljno lijepa da je oenite? Boo se uspravila u krevetu. - A. Scott, mi elimo ivjeti zajedno, s tobom i njezinom majkom. Ne bi li to bio boanstveno sretan svretak? Scott je sjeo na rub kreveta. Toliko je mnogo puta izbjegavao istinu s Boo, ali nakon tri dana suenja za umorstvo, ona i Pajamae mogle su podnijeti istinu. Cure, sretni svreci dogaaju se u bajkama, ne u stvarnom ivotu. DVADESET I DEVET Shawanda je i sljededeg jutra izgledala jednako zadivljujude u Rebeccinom be odijelu. Scott je stajao pokraj nje u sudnici, i sve su oi bile uprte u njega, ali njegove su netremice promatrale nju. Rekla mu je istinu. Ali, Scott je bio njezin odvjetnik i znao je, kao to svi odvjetnici znaju, da u sudnici rijetko prevlada istina. Bobby je imao pravo. Kad se porotnici povuku donijeti odluku o Shawandinoj sudbini, jedni drugima de postaviti samo jedno pitanje: Ako Shawanda Jones nije ubila Clarka McCalla, tko jest? Trebat de im odgovor. A Scott nije imao nikakav odgovor. Nije imao ni najblau ideju. Stoga je pecao nasumce. Kad odvjetnik uzima iskaz u graanskoj parnici i nema ni najblau ideju, peca nasumce. Postavlja svako zamislivo pitanje i vie od toga, u nadi da de se svjedok spotaknuti i otkriti mu neto to nije znao. To nikad ne pali. Ali, Scott je svejedno bacio svoju ribarsku mreu. Obrana poziva Macka McCalla. Ray Burns je poput petarde skoio sa stolca. - Prigovor. Senator McCall nije na popisu svjedoka. To je istina, gospodine Fenney - rekao je sudac. Imate li dobar razlog za pozivanje svjedoka koji nije na popisu?

 Imam, gospodine. Gospodin Burns pokuava postidi da moja klijentica bude pogubljena. Ja bih ga u tome elio sprijeiti. Usta suca Buforda izvila su se u poluosmijeh. Veoma dobro. Prigovor odbijen. Senator McCall je polako ustao sa svog sjedala u drugom redu gledateljskog dijela sudnice, popravio sako i kravatu, i proao pokraj Scotta ne pogledavi ga. Prisegnuvi, sjeo je na stolac za svjedoke kao da pozira za portret. - Senatore McCall, za vaeg je sina bilo poznato da uzima alkohol i droge, zar ne? Clark je imao odreenih problema s uzimanjem zabranjenih supstanci, ali ih je prevladao. Je li imao problema i sa silovanjem? Oprostite, ne razumijem pitanje. - Poznajete li enu po imenu Hannah Steele? Ne, ne poznajem je. Jeste li ikad uli to ime, Hannah Steele? Ne, nikad ga nisam uo. Jeste li ikad platili nekome po imenu Hannah Steele? Nisam. Je li vam poznato da je Hannah Steele prije godinu dana podnijela prijavu protiv Clarka, tvrdedi da ju je prebio i silovao? - Nije mi poznato nita takvoga. Imate li presliku te prijave? - Senatore McCall, jeste li vi platili Hannah Steele petsto tisuda dolara kako bi povukla prijavu protiv Clarka zbog silovanja i otila iz Dallasa? Senator je netremice promatrao Scotta i uinio ono to je bolje od odvjetnika mogao uiniti jedino politiar. Lagao je.

- Naravno da nisam. -Jeste li platili est drugih ena kako bi povukle prijave protiv Clarka zbog silovanja? - Gospodine Fenney, imate li vi ijedno ime uz te navode? Ove ste neistinite tvrdnje izrekli i na nacionalnoj televiziji, ali nemate nikakvog dokaza koji bi potkrijepio vae navode, nije li tako? Scott je pogledao Dana Forda. Njegov bivi oinski lik i stariji partner sjedio je niim ne odavajudi da senator Sjedinjenih Amerikih Drava upravo lae pod prisegom. Dan Ford je znao imena tih ena, jer ih je on osobno svih sedam isplatio. Ali, kao to je Scott dobro znao, povlastica tajnosti odnosa odvjetnik-klijent doputala je odvjetniku da sakrije nepotena djela svog klijenta, od isputanja olova u rijeku do laganja pod prisegom na Saveznom sudu; zato je Dan Ford utio. Scott se ponovno okrenuo McCallu. - Odgovorite na moje pitanje, senatore. - Ne, nisam platio druge ene. -Je li Clark imao stan u Washingtonu? - Da, imao je. - I ivio je u njemu kad je bio u Washingtonu zbog poslova Savezne komisije za regulaciju energije? -Da. -Jeste li oekivali da de Clark nazoiti lansiranju vae kampanje u ponedjeljak, sedmog lipnja, u Washingtonu? -Jesam. Rekao je da de dodi. - Jeste li znali da je Clark u subotu petog lipnja doao u Dallas? - Nisam. Dok me nije nazvao FBI. -Jeste li se iznenadili kad ste uli da je u Dallasu? - Iznenadio sam se kad sam uo da je mrtav. Je li se Clark esto vradao u Dallas? - Da. Nije mu se sviao Washington. -I Clark bi se samo tako vratio u Dallas, kad mu se prohtije, a da vam ne kae?

-Da. Clark je bio... impulzivan. -A kad je bio u Dallasu, ivio je na vaem imanju u Highland Parku? -Da. - Poznajete li Delroya Lunda? - Da, poznajem ga. -Je li on va zaposlenik? - Da, moj je zaposlenik. - Kakav posao obavlja za vas? - On je moj tjelesni uvar. -Je li to sve to radi, prua vam tjelesnu zatitu? - Ponekad mi nosi prtljagu. Imam problema s kraljenicom. - Da li potkupljuje svjedoke za vas? -Ne. Je li on za vas potkupio Hannah Steele? - Ne, nije. - Jeste li ga vi poslali da potkupi mog suradnika Bobbyja Herrina? - Ne, nisam ga poslao. Ni ne znam tko je gospodin Herrin. Hodete li mi ga, molim vas, pokazati? Bobby nije sjedio za stolom obrane. Dobio je poruku na mobilni telefon i izjurio iz sudnice im mu se ukazala prilika. Ray Burns je ustao. - asni sude, hode li gospodin Fenney provesti itavo jutro vrijeajudi starijeg senatora drave Teksas, ili de postavljati pitanja koja se odnose na sluaj umorstva o ko jemu raspravljamo? - elite li uloiti prigovor, gospodine Burns? - Prigovor, nebitno. - Prigovor se odbacuje. - Sudac se okrenuo Scottu. -Gospodine Fenney, molim vas poveite senatorovo svjedoenje s ovim sluajem.

Scott je pomislio, kad bih barem znao kako, kad su se vrata sudnice otvorila i uao Bobby. Rukom mu je dao znak da zatrai kratku stanku i Scott je zamolio suca za petnaestminutnu stanku. Scott je s Bobbyjem iziao iz sudnice i hodnikom do zida na koji je bio naslonjen Carl Kincaid s velikom utom omotnicom u ruci. Carl je bio visok i vitak, odjeven u karirani sportski sako i majicu s okovratnikom. Kad su stigli, Carl je Scottu pruio omotnicu. Scott je izvukao i pregledao sadraj. Zatim je pogledao Carla. - Zna li to ovo znai? - upitao je Scott. - Mislim da znam - odgovorio je Carl. - Pokvaren je. - Kako si nabavio sve ovo? Carl se nasmijeio. - Ja tebi nedu govoriti kako da podmiti suce, a ti meni nemoj govoriti kako da radim svoj posao. Kad se suenje nastavilo, Scott je znao kako je senator McCall bio povezan s ubojstvom svog sina: preko svog tjelesnog uvara. - asni sude, obrana poziva Delroya Lunda. - Nemate vie pitanja za senatora McCalla? - Nemam, gospodine. - Veoma dobro. Sudac je kimnuo podvorniku, koji je iziao iz sudnice. Kad su se vrata sudnice otvorila, Delroy Lund je uetao kao pravi bivi federalac kakav je i bio. Bio je krupan mukarac i drao se nadmeno; oito je bio policajac koji je u svoje vrijeme razbio nekoliko glava. Priao je klupi za svjedoke i prisegnuo. Zatim je sjeo, udobno se naslonio i prekriio noge, zglob desne noge preko koljena lijeve, kao da je prokleta sudnica njegova. Scott je opazio njegov uinak na porotnike: i prije nego to je Delroy rekao ijednu rije, ved su ga mrzili. Zbog ega je u sudnici bilo najmanje trinaest ljudi koji su mrzili Delroya Lunda. - Sredemo se ponovno, gospodine Lund.

Scott je od Delroya najprije izvukao njegovo podrijetlo: Imao je pedeset i jednu godinu, roen i odrastao u Victoriji, Teksas, kolovao se na Teksas A&I, tri godine pozornik u Houstonu, zatim dvadeset godina s DEA, radio u Junom Teksasu, u borbi protiv droge. Razveden, bez djece. Prije est godina, prikljuio se platnom popisu senatora McCalla. - Gospodine Lund, jeste li ikad smjestili nekom osumnjienom? - Nisam. - Jeste li ikad podmetnuli drogu u stan ili automobil osumnjienog? - Nisam. -Jeste li ikad pretukli nekog osumnjienog? -Ne. Ali su njegove oi govorile da. I porotnici Hispanoamerikanci i crnci u njegovim su oima vidjeli istinu. -Jeste li ikad ikoga ubili? Jesam. - Koliko ljudi? - Devet za koje sam siguran. - Moglo bi ih biti i vie? - Kad si u pucnjavi s meksikim kartelima droge, ne zaustavlja se kako bi brojao. -Jeste li ikad ikoga ubili izbliza, licem o lice? -Jesam. - Kad i gdje? - U Laredu, 1994. godine. - U kojim okolnostima? - Bio sam agent DEA. On je prodavao drogu. Nije htio u zatvor. Izvukao je pitolj na mene, ali sam ja njega pogodio prvi. Porota je znala da je Delroy sposoban ubiti. - Kako ste se osjedali nakon toga?

- Sretno. On je bio mrtav; ja sam bio iv. - Gospodine Lund, to nije bio jedini put da ste nekog ubili izbliza, zar ne? Delroy je suzio oi. - Mislite na Del Rio? -Da. - Posve sam osloboen svih optubi. - To to istrana porota nije pokrenula postupak protiv vas, gospodine Lund, ne znai da ste posve osloboeni svih optubi. To samo znai da nije bilo dovoljno dokaza za tubu. Ray Burns je ustao. - Prigovor. Nebitno. asni sude, ovdje se ne sudi gospodinu Lundu. Scott je rekao: - Moda bi trebalo. - Prigovor se odbacuje - rekao je sudac. Scott se ponovno okrenuo svjedoku. - Gospodine Lund, to se dogodilo u nodi trinaestog oujka 1998., u Del Riu, Teksas? - Ustrijelio sam osumnjienog u sukobu s preprodavaima droge. - Ustrijelili ste esnaestogodinjeg djeaka. - Izgledao je stariji. Scott je uzeo omotnicu koju mu je dao Carl, izvukao dokumente i odloio ih na podij. Kad je provjerom prolosti Delroya Lunda otkrio ukore zbog nepotrebne uporabe sile, Carl je odluio kopati dublje. Pronaao je jo prljavtine. - Gospodine Lund, interno DEA-ino izvjede... - To bi trebalo biti povjerljivo. Kako ste doli do njega? - Oprostite, gospodine Lund, povlastica odvjetnik-klijent. Kao to sam rekao, interno DEA izvjede tvrdi da ste te nodi o kojoj govorimo, pristupili skupini meksikih dravljana, otprilike desetak djevojica i djeaka, ispred nekog bara u sreditu Del Rija, nakon to ste zamijetili da prodaju drogu. Tako je bar glasila vaa pria. Svjedoci su rekli da ste bili pijani i da ste se nametali jednoj meksikoj djevojci.

- Lagali su. - U svakom sluaju, uslijedila je svaa, i kad je zavrila, ustrijelili ste i ubili nenaoruanog esnaestogodinjeg djeaka. - Posezao je za pitoljem. - Izvjede kae da na popritu nije pronaen nikakav pitolj. - Njegovi su ga atnigos odnijeli kad su pobjegli. - Je li vam djeak odvratio, gospodine Lund, je li tako poela prepirka? - Osumnjieni je odbio izvriti moju zapovijed. Unio mi se u lice. Stvari su izmaknule iz ruke. - Stvari su izmaknule iz ruke? - Da. Dogaa se. - ini se da se to vama esto dogaa, gospodine Lund. Va dosje pokazuje devet sluaja pucanja sa smrtnim ishodom, brojno drugo upitno koritenje vatrenog oruja, desetak ukora zbog nepotrebne uporabe sile, interne istrage zbog djelovanja po vlastitom nahoenju, interdikcijskih operacija bez agencijskog odobrenja - gospodine Lund, mora se priznati da ste u DEA-i imali zanimljivu karijeru. Delroy je prezirno odmahnuo glavom. - Civili. Gospodine Fenney, rat protiv droge nije kartanje u privatnom klubu. Meksiki karteli droge su nasilni, nemilosrdni narko-teroristi. Ubili su vie od stotinu ena u Juarezu, od kojih su mnoge bile mlade Amerikanke. Kidnapirali su i ubili na desetke amerikih turista u Nuevo Laredu, a njihova tijela bacili u Rio Grande. Ubili su djelatnike pograninih patrola i katolike svedenike koji su javno govorili protiv njih. Posjeduju policiju po itavom Meksiku, a one koje ne posjeduju, ubiju. Zar elite da takvi ljudi hodaju Dallasom? Ljudima kao ja, gospodine Fenney, je posao da zadre ljude kao to su oni s druge strane rijeke. - To je moda istina, gospodine Lund, ali je injenica da su vaim nadreenima u DEA-i dojadile vae akcije, nisu li?

- Gomila uredskih moljaca koja nije mogla uspjeti na granici. - Nedugo nakon tog incidenta u Del Riju, bili ste prisiljeni povudi se iz DEA-e? - Da. Prisilili su me birokrati koje vie zanimaju promaknuda nego rezultati. Ja sam imao rezultate. - I s Hannah Steele ste imali rezultate, zar ne? - Ne znam o emu govorite. - Gospodine Lund, jeste li platili Hannah Steele kako ne bi dola na ovo suenje? - Nisam. -Jeste li joj prijetili da de postati mamac za ribe? -Ja ne pecam. - Odgovorite na pitanje. - Ne, nikome nisam prijetio. - Poznajete li Hannah Steele? -Ne. -Jeste li pokuali potplatiti mog suradnika, Roberta Herrina, da odustane od rada na ovom sluaju? - Nisam. - Niste mu ponudili sto tisuda dolara? - Nisam. -Jeste li poznavali Clarka McCalla? Jesam. - Sto ste mislili o njemu? - Iskreno? - Zato ne, pa na sudu smo. - Bio je mali e... - Delroy je zautio i pogledao senatora McCalla. - Mali seronja? Niste li tako zvali Clarka? Niste li ga tom rijeju opisivali? Delroy je ponovno pogledao Scotta i rekao: - Bio je doista krasan deko. - Doista krasan deko koji je volio mlatiti i silovati djevojke? Ja o tome nita ne znam.

- Gdje ste bili u subotu, petog lipnja ove godine? - U D.C.-u? - Washington D.C.-u? -Da. -Jeste li sigurni? -Jesam. Scott je uzeo drugi dokument iz Carlove omotnice. -Gospodine Lund, imam presliku zrakoplovne karte prvog razreda iz Washingtona za Dallas, let broj 1607 zrane kompanije American u osam sati dvadeset i tri minute, u subotu, petog lipnja, na ime Clarka McCalla. -1 onda? Scott je uzeo sljededi dokument. - Onda imam i presliku jo jedne zrakoplovne karte prvog razreda iz Washingtona za Dallas, u osam sati i trideset minuta tog istog dana, let broj 1815, kompanija US Airways. Na njoj je vae ime. Delroy nije ni trepnuo. - Mora da je rije o nekoj pogreki. - Zar mislite da postoji jo jedan Delroy Lund koji trkara naokolo? - Nikad se ne zna. - Clarkova je karta rezervirana etvrtog lipnja u esnaest sati i trideset sedam minuta. Vaa je zrakoplovna karta rezervirana dvadeset i osam minuta kasnije. Imali ste nekog u Clarkovom uredu tko ga je drao na oku, zar ne? - Nisam. - Mogu li vidjeti vau vozaku dozvolu? - Molim? - Vau vozaku dozvolu, hodete li je, molim vas, pokazati?

Delroyeve tamne oi proela je tek neznatna naznaka nelagode. Lagano se nagnuo na lijevu stranu i posegnuo u desni stranji dep hlaa. Izvukao je novarku, izvukao vozaku dozvolu i pomalo je nevoljko pruio Scottu. - asni sude, smijem li pristupiti svjedoku?

- Smijem li ga vidjeti? Posegnuo je u stranji dep, izvukao rupid i pruio ga Scottu. - Zadrite ga. Scott je priao stolu obrane po olovku i blok. Pogledao je Shawandu i ukoio se... kosa joj je bila smea. Nije plava kao... Scott je pogledao prema stolu optube... vlasulja. Vlasulja koju je nosila one nodi bila je plavokosa. Delroy je upravo nazvao Shawandu Blondie. Delroy je one nodi bio tamo. Delroy Lund ubio je Clarka McCalla. Scottov adrenalin nahrupio je kao u petoj brzini. Um mu je brzo radio. Ubojica je sjedio na stolcu za svjedoke na samo nekoliko metara udaljenosti, ali Scott nije imao nita ime bi tog ovjeka povezao uz poinjeni zloin. Delroy Lund bio je iskusan slubenik zakona; nije ostavio nijedan optuujudi do kaz na mjestu zloina. Scottyjeva jedina nada bila je natjerati Delroya da prizna na klupi za svjedoke, da se slomi i izlane istinu, da itavom svijetu prizna kako je on ubio Clarka McCalla. Perry Manson trenutak. Trenutak o kojem sanja svaki odvjetnik. Trenutak koji se dogaa samo na televiziji i filmovima. Scott je priao klupi za svjedoke i stavio blok i olovku pred Delroya. - Gospodine Delroy, hodete li, molim vas, napisati svoje ime? Delroy je slegnuo ramenima, uzeo olovku desnom rukom i potpisao se. - Vi ste denjak, gospodine Lund. Jesam, to onda?

- Forenziki strunjak FBI-ja potvrdio je da je osoba koja je ustrijelila Clarka McCalla bila denjak. Vi ste denjak, ubojica je denjak. Umorstvo je poinjeno u Dallasu petog lipnja, vi ste bili u Dallasu petog lipnja. - Devedeset posto ljudi u ovoj prostoriji su denjaci. A jo ih je vie bilo u Dallasu petog lipnja. - Da, ali nitko od njih nije imao nikakvog razloga ubiti Clarka McCalla, zar ne? Sudac Buford je kimnuo glavom. Scott mu je priao, uzeo vozaku i vratio se na podij. Usporedio je vozaku dozvolu sa sljededim dokumentom. - Gospodine Lund, jeste li sigurni da ovo nije vaa zrakoplovna karta? -Da. - I sigurni ste da petog lipnja niste bili u Dallasu? -Da. Scott je podigao dokument. - Kako onda objanjavate ovaj ugovor o najmu automobila kod Avisa u zranoj luci Dallas, s datumom petog lipnja i vaim potpisom i brojem vozake dozvole? Delroy je spustio desnu nogu s lijeve. Spustio je i pogled. Izraz na njegovom licu nije se promijenio, ali su mu se eljusni miidi brzo stezali, kao da melje zube u prah. Na njegovom irokom elu zasjao je tanki sloj znoja. Lagao je i svi u sudnici su to znali. On je znao da oni znaju, i da je na rubu da bude op tuen za krivokletstvo. Ali, Delroy Lund se ne bi mogao boriti prsa o prsa s meksikim kraljevima droge, da nije imao elina muda. Podigao je glavu, pogledao Scotta ravno u oi i rekao: -Znate to, sad kad ste me podsjetili, bio sam u Dallasu toga dana. Zaboravio sam. - Zaboravili ste? - Da, zaboravio sam. - Dobro, gospodine Lund, prihvatit demo da je tako. Stigli ste u Dallas u subotu, petog lipnja, u jedanaest sati ujutro, i iz Dallasa otili u nedjelju poslijepodne, letom US Airwaysa broj 1812, s polaskom u etiri i pedeset pet poslijepodne? - Zvui kao da bi moglo biti tono.

- Zato ste doli u Dallas na samo trideset sati? Delroy se nacerio. - Doao sam se poeviti. Pokupiti jeftinu kurvu - pokazao je na Shawandu - kao to je ona tamo Blondie, i poeviti se. - Gospodine Lund, nosite li obino rupid? - Da. Alergian sam. - To dete morati njih pitati. - Pitat du vas: Jeste li ubili Clarka McCalla? Sudac je prouavao svjedoka kad je Ray Burns ustao kako bi uloio prigovor. - asni sude... - Sjednite, gospodine Burns - rekao je sudac ne skidajudi pogled s Delroya. - Gospodine Lund, odgovorite na pitanje. Delroy je rekao: - Ne, ja nisam ubio Clarka. Zato bih ga elio mrtvog? Radim za njegovog tatu. - Koji eli biti predsjednik. - Kakve to ima veze? - Ako se prouje da je njegov sin uzimao kokain, angairao prostitutke i moda ak silovao nekoliko djevojaka, anse senatora McCalla da ue u Bijelu kudu bile bi otprilike jednake kao i anse ovdje okrivljene, nije li tako? Delroy se prezrivo nacerio. - Skini mi se. Sudac: - Gospodine Lund, pazite na rjenik. Delroy je rekao: - K vragu, da je problematian klinac motiv za ubojstvo, pola politiara u D.C.-u ved bi ubilo svoju djecu. Ne znam nita o silovanjima, ali zar mislite da je Clark bio jedino dijete politiara koje je pilo, uzimalo droge i inilo druge stvari koje njihovi tatice ele zatakati? Grad ih je prepu n, bogatake djece kojima je ivot posluen na srebrnom pladnju, a oni su se posrali na njega. - Gospodine Lund, zato ste se odluili poeviti u Dallasu petog lipnja?

Delroy je slegnuo ramenima. - Najljepe ene na svijetu su u Dallasu. - To je moda istina, ali vi radite za senatora McCalla u Washingtonu. U glavnom gradu drave ste zacijelo mogli pronadi prihvatljivu prostitutku i ostati u gradu, posebice zato to je samo dva dana kasnije, sedmog lipnja, senator trebao najaviti svoju predsjedniku kampanju. No umjesto da ostanete u D.C.-u, vi ste petog lipnja doletjeli u Dallas, kako biste se ovdje poevili, ba istoga dana kad je i Clark doao u Dallas? Gospodine Lund, jeste li doli s izriitom nakanom da ubijete Clarka? Delroy je uzdahnuo,- Rekao sam, ja nisam ubio Clarka. - Zato ste onda doli u Dallas? Zato ste otili iz Washingtona dva dana prije velikog dana senatora McCalla? Zato ste odletjeli u Dallas uzeti prostitutku, umjesto da ste ostali u Washingtonu i titili senatora... Scottu je sinulo. - To je to, zar ne? -to? - Tako je jednostavno, nije li? - O emu vi govorite? - Niste doli ovamo ubiti Clarka. Doli ste u Dallas zatititi senatora McCalla. - Ne znam o emu dovraga govorite. - Gospodine Lund, to se obino dogaalo kad je Clark dolazio u Dallas? - Vi meni recite. - Upadao je u nevolje. Uvijek je dolazio kudi po nevolje. injenica je da je Clark bio dovoljno pametan da se u nevolju uvali samo u Dallasu, jer ga je ovdje njegov tatica mogao iz svega izvudi. Ime McCall u Dallasu neto znai. Novac McCallovih u Dallasu moe sve kupiti - pa ak i sedam rtava silovanja. - Kao to sam rekao, o tome nita ne znam.

- A najmanje to je senator McCall trebao prije nego to objavi svoju kandidaturu za predsjednika bilo je da Clark bude uhiden, i to ne samo zbog opijanja ili droge - kao to ste rekli, to je uobiajeno. No, biti prijavljen zbog silovanja, to ba nije uobiajeno, zar ne? Posebice za sina sljededeg predsjednika. Novinari bi navalili kao strvinari, moda bi ak saznali i za one druge djevojke. Senator je potroio milijune da Clarkovu prolost sauva skrivenu kako mu ne bi unitila politiku bududnost. I predsjedniko mjesto samo to nije postalo njegovo, vodio je u anketama s velikom vedinom, ivotni san tek to mu se nije ostvario... a to je bila jedina stvar koja ga je mogla kotati Bijele kude i prije nego to je osvoji? Sin silovatelj. To bi ga upropasti lo. To bi unitilo san senatora McCalla, ne bi li? Scott je pokazao na senatora u publici u sudnici. - Kad je senator McCall saznao da Clark dolazi u Dallas prije njegove velike objave, poslao vas je ovamo da slijedite Clarka i drite ga na oku, da pripazite kako se ne bi uvalio u nevolju. Scott je izvukao jo jedan dokument iz Carlove omotnice. - Clark je rezervirao povratnu kartu za Washington za esti lipnja u tri sata i dvadeset jednu minutu poslijepodne, tako da bi se vratio na vrijeme za poetak oeve kampanje. Senator je znao da ako Clark ostaje u Dallasu samo subotu naveer, to moe znaiti samo jedno: njegovi demoni pon ovno dozivaju, a on im se odaziva. Dolazi kudi kako bi se napio, drogirao i pokupio djevojku. A senator je znao to se obino zbiva kad prevlada Clarkova mrana strana - upravo ono to nije mogao dopustiti da se dogodi. Nije se mogao probuditi u nedjelju ujutro i proitati da je njegov sin uhiden zbog premladivanja i silovanja jo jedne djevojke u Dallasu. Zato vas je poslao u Dallas kako biste se pobrinuli da se to ne dogodi. Va je posao bio da pazite na Clarka, da budete njegov aneo uvar, da ga sauvate od nevolje i naslovnica novina. Doli ste u Dallas zatititi senatora McCalla od njegovog vlastitog sina.

Delroyev je pogled ponovno odlutao mimo Scotta do McCalla. I Scott se okrenuo ka McCallu, i iznenadilo ga je ono to je vidio. Na senatorovom licu i u njegovim oima, Scott je vidio da je bilo upravo suprotno. Okrenuo se Delrovu. - Senator vas nije poslao, zar ne? Ovo ste obavili na svoju ruku. Ovu ste operaciju izvrili bez njegova odobrenja. Zato? Zato niste rekli senatoru? Jeste li mislili da je najbolje da o tome nita ne zna? Ili ga moda jednostavno niste eljeli opteredivati prije njegovog velikog dana? - Scott je odmahnuo glavom. - U svakom sluaju, doli ste ovamo kako biste se pobrinuli da Scott svom ocu ne upropasti priliku. Zato ste doli u Dallas u subotu petog lipnja, zar ne, gospodine Lund? -Ne. - Doli ste zrakoplovom u Dallas, unajmili automobil i pratili Clarka te nodi, niste li? - Nisam. - Slijedili ste ga do Harryja Hinesa gdje se skupljaju prostitutke, zar ne? -Ne. - I tamo ste gledali kako Clark zaustavlja mercedes uz dvije crnkinje, jednu sa crvenom, drugu s plavom vlasuljom na glavi, je li tako? - Nije. - Djevojka s plavom vlasuljom ula je u Clarkov automobil, zar ne? - Ne znam. - Ta djevojka je bila ovdje optuena, nije li tako? - Ne znam. - Zato ste onda optuenu nazvali Blondie? Ja sam... - Njezina kosa nije plava, gospodine Lund, nego smea. Plavu vlasulju nije nosila od one nodi. Bila je u zatvoru, gospodine Lund.

Scott je priao stolu optube, izvadio plavu vlasulju iz vredice s dokazima i pruio je Shawandi. - asni sude, smije li optuena staviti vlasulju? -Da. Shawanda je stavila vlasulju. Scott se okrenuo i pokazao na Shawandu. - Gospodine Lund, vidjeli ste optuenu s ovom vlasuljom na glavi u nodi ubojstva - to je jedini razlog iz kojeg biste je nazvali Blondie. Vidjeli ste je kako ulazi u Clarkov automobil. Slijedili ste ih do imanja McCallovih u Highland Parku. Parkirali ste na imanju, ali izvan vidika. Zakljuili ste da se Clark nede uvaliti u preveliku nevolju s crnom kurvom. Oh, moda je malo potegne akom, ali to de ona uiniti, nazvati policiju? Ne govorimo o studentici na SMU, nego o obinoj kurvi. Stoga ste sjedili vani dok se Clark zabavljao. No, onda ste vidjeli kako se optuena odvozi Clarkovim mer-cedesom. Utrali ste u kudu i u Clarkovoj spavadoj sobi zatekli Clarka gdje lei nag na podu i dri se za jaja. I vi ste... smijali ste mu se. Mali je bogatun dobio koljenom u jaja od crne kurve, to je prilino smijeno. Pa ste se smijali Clarku. Rugali s te mu se. Jeste li ga nazvali malim seronjom? - Nisam bio tamo. - Clarku se to nije svidjelo, zar ne, da mu se ruga netko poput vas? Vi ste samo zaposlenik, a zaposlenici se ne rugaju Clarku McCallu. Pa vas je opsovao. Od njega ste tei, koliko, etrdeset kilograma? No on je bio hrabar od kokaina i alkohola, i bijesan jer ga je prebila kurva, pa vas je opsovao jednako kao to je opsovao nju. I zatim je... to? to vam je jo rekao? to je mogao redi da biste ga poeljeli ubiti? Scott je pucnuo prstima i pokazao prema Delroyu. - Zaprijetio vam je da dete dobiti otkaz. Da de redi tati i da de vas tata otpustiti. Moda bi to uinio, moda ne bi, ali vi niste smjeli riskirati. Jer to biste uinili da doista dobijete otkaz, vra tili se u DEA-u? Ne s dosjeom kakav imate. Mogudnosti zaposlenja nisu vam ba blistave, zar ne, gospodine Lund? Dovraga, da dobijete otkaz, najbolje emu biste se mogli nadati je posao uvara u Wal-Martu. Delroy Lund, nekadanja velika faca u DEA, agent koji je naganjao meksike kraljeve droge uzdu granice, sveo se na jurcanje za

kradljivcima na parkiralitu. To je bila vaa bududnost bez senatora McCalla, zar ne? I to vas je razljutilo, nije li, da mali bogatunid koji lei nag na podu, prijeti vaoj bududnosti? Taj mali seronja! - Stvari su ponovno izmakle iz ruke, nisu li, gospodine Lund? Clark vam se unio u lice ba kao onaj mladi Meksikanac u Del Riju. Obuzeo vas je bijes. Oajniki ste eljeli ubiti Clarka McCalla. Vidjeli ste pitolj na podu; Izvukli ste rupid iz depa. Omotali ste ga oko pitolja i podigli pitolj desnom rukom. Prili ste Clarku. Ispruili ste lijevu ruku i uhvatili kosu maloga seronje, a zatim ste mu podigli glavu, prislonili cijev pitolja uz njegovo elo iznad lijevog oka i povukli obara. Vi ste ubili Clarka McCalla jednako kao to ste ubili onog Meksikanca u Del Riju, niste li, gospodine Lund? Delroyeve su oi ponovno potraile senatora McCalla. Scott se okrenuo i gledao kako se senator i njegov tjelesni uvar dugo netremice promatraju; zatim je McCall spustio pogled. Lice mu se ovjesilo i iznenada je izgledao star, bilo zbog spoznaje da je njegov vlastiti tjelesni uvar ubio njegovog sina, ili da je njegov san o ivotu u Bijeloj kudi zauvijek zavren. Scott se ponovno obratio Delroyu. - Mislili ste da de krivnja pasti na optuenu. Njezin pitolj, njezini otisci prstiju, ali niste znali kljunu injenicu. Niste znali da je ljevakinja. Eto to se dogodilo one nodi. Stvari su izmaknule nadzoru i ubili ste Clarka McCalla. Niste li, gospodine Lund? Scott je zastao. Svih dvanaest porotnika nagnulo se prema naprijed, kao da se bore protiv vjetra. Sudac Buford se okrenuo na stolcu i pomno usredotoio na svjedoka. Izraz na licu Raya Burnsa govorio je da je svjestan da je njegov udeni poloaj u Washingtonu upravo izgubljen. Bobby, Karen i Shawanda bili su praktiki na stolu obrane. Laktovi Dana Forda naslanjali su se na naslon klupe ispred njega, a ruke su mu bile sklopljene, kao u molitvi. Boo i Pajamae su se drale za ruke kao finalistice izbora ljepote. itava je sudnica ekala da Delroy Lund prizna umorstvo Clarka McCalla. Scott je zakljuio da Delroya treba malo pogurati; odluio je unijeti se Delroyu u lice.

Sa stola obrane je uzeo fotografiju Clarka McCalla snimljenu na mjestu zloina i zatraio suca doputenj e da pristupi svjedoku. Kad je sudac kimnuo glavom, Scott je priao klupi za svjedoke i spustio fotografiju na Delroyevo krilo, pred njegove sad oborene oi. Zatim se unio Delroyu u lice. - Hajde, Delroy, priznaj! Znam da si ubio Clarka! Ova porota zna da si ubio Clarka! ak i senator zna da si ubio Clarka! Delroyevo je lice bilo crveno i znojno. Disanje mu je postalo ubrzano i isprekidano. Krvni pritisak mu je rastao, od ega su mu ile na delavoj glavi iskoile kao modra uad na bijeloj koi. Mesnatim je rukama obuhvatio fotografiju u krilu i zguvao je u lopticu, snano je gnjeedi kao da nastoji smrviti sjedanje na Clarka McCalla. Scott je znao da de Delroy brzo izgubiti nadzor; svladat de ga bijes i povikat de: Da, ja sam ubio Clarka! Da, ja sam ubio tog malog seronju! Ali, kad je Delroy naposljetku podigao svoju krupnu, delavu glavu, oi su mu bile prkosne. Rekao je: Onda dokaite. Obrana nema vie svjedoka, asni sude. Ray Burns je pokuao sauvati svoj posao u Washingtonu i ponovno je pozvao agenta Henryja Hua, iz kojega je izvukao pomalo nevoljku izjavu da je i ljevak mogao pucati iz oruja kojim je poinjeno ubojstvo desnom rukom. Kad je Ray sjeo, Scott je ustao i podigao najblii dokument. asni sude, smijem li pristupiti svjedoku? Smijete, gospodine Fenney. Scott je obiao stol obrane i krenuo prema klupi za svjedoke, ali se u posljednjem trenutku spotaknuo o neki zamiljeni predmet, pri emu mu je dokument ispao na pod pokraj klupe za svjedoke. Dok se Scott uspravljao, agent Hu, uljudan kao i uvijek, ustao je sa stolca, napravio dva koraka, nagnuo se i podigao dokument s poda. Na udaljenosti ne vedoj od pola metra od porote, agent Hu je drao dokument u desnoj ruci.

 Agente Hu, jeste li vi denjak? upitao je Scott. Agent Hu je shvatio svoj nijemi iskaz, da je podigao dokument desnom rukom jer je to bilo prirodno, jer je to bilo to bi svatko uinio, ak i ubojica Clarka McCalla. Lagano se nasmijeio. Da, jesam. Nemam vie pitanja. Karen i Bobby su kuhali tjesteninu u kuhinji, djevojice su se kupale, a Scott se ispruio na podu, psihiki i tjelesno posve iscrpljen. Bobby je otvorio hladnjak, izvukao dva piva, doao do Scotta i pruio mu jedno. Bez obzira to se sutra dogodilo, Scotty, uinio si sve to si mogao. Hvala ti, Bobby. I samo da zna, uinio sam to za Shawandu. Ne da bih se osvetio Macku McCallu ili Danu Fordu. Za nju. Hvala ti to si mi to rekao, Scotty. Morao sam znati. Znam. I hvala tebi, Bobby. Na emu? Na svemu to si uinio, to si dio ovoga, to si radio kao pas iako nede biti pladen. S pivom na pola puta do usana, Bobby se ukoio: Zar nedu biti pladen? Nakon molitvi, Pajamae je otvorila oi i rekla: Gospodine Fenney, ja ne elim da onaj McCall bude predsjednik. Scott se nasmijeio. Ni ja. A onaj Delroy, on je lo ovjek, zar ne, gospodine Fenney? Boo je rekla: - Je li on ubio Clarka? On je lo ovjek i on je ubio Clarka. Hode li idi u zatvor? Ne znam. Scott je ustao. Vi cure idite na spavanje. Sutra nas eka jo jedan vaan dan, zavrni govori, moda i presuda.

 Mama bi sutra mogla izidi? Mogla bi. Ali moda nede. Pajamae je razmislila o tome i rekla: Hvala, gospodine Fenney. Na emu, duo? Hvala to vam je stalo do moje mame. Scott je skinuo naoale i obrisao oi. Pajamae, moj je ivot sad bolji zbog tvoje majke. I zbog tebe. TRIDESET A Scott Fenney, Esq. stao je pred dvanaest lanova porote i rekao: Kad sam bio dijete, majka mi je prije spavanja obiavala itati svoju najdrau knjigu, Ubiti pticu rugalicu. Moda ste je itali, ili ste gledali film. Pria o jednoj djevojici i njezinom ocu, odvjetniku po imenu Atticus Finch. On je bio astan ovjek i astan odvjetnik, to je ak i u tridesetim godinama prologa stoljeda, kad se ta pria odvija, bilo neuobiajeno. Svake veeri, majka bi mi rekla, Scotty, budi kao Atticus. Budi odvjetnik. ini dobro. ak mi je i ime dala po njemu, Atticus Scott Fenney. No, dakle, moja majka je mrtva i ja jesam odvjetnik, ali nisam Atticus Finch. Nisam uinio ba mnogo dobra. Zaradio sam mnogo novca, ali majku nisam uinio ponosnom. No, to je druga pria. Ili je to moda ista pria. Jer i ova pria, naa pria, pria koja se odvija u ovoj sudnici, takoer govori o tome da se tvoja majka ponosi tobom. Vidite, u knjizi je Atticus odreen za branitelja jednog crnca po imenu Tom Robinson. Tom je bio optuen da je pretukao i silovao bijelu djevojicu. Atticus je pokazao poroti da je djevojicu pretukao ljevak jer je modrice imala na desnom obrazu, a Tomova je lijeva ruka bila posve neupotrebljiva nakon davne nezgode. Atticus je dokazao da Tom to nije uinio. I, Atticus je takoer pokazao poroti da je djevojiin otac ljevak i

zagrieni pijandura. Svi su u sudnici znali da Tom nije poinio zloin za koji je optuen, nego da ga je poinio otac. No porota je, dvanaest bijelaca, svejedno osudila Toma Robinsona, jer je bio crnac. Ta se pria odvija u Alabami, tridesetih godina prologa stoljeda - u drugo vrijeme i u drugom svijetu, u doba kad je boja zakona bila crno-bijela. Naa se pria odvija sedamdeset godina kasnije, u Dallasu, Teksas. Svijet je danas drukije mjesto, stvari su se promijenile - ne sve i ne svuda i ne dovoljno, ali u naim su se sudnicama stvari svakako promijenile. Suci su se promijenili. Porote su se promijenile. Boja zakona se promijenila. Vie nije crno-bijela. Moj mi je bivi stariji partner rekao da je boja zakona danas zelena. Danas, rekao je on, zakonom vlada novac. U pravu je. Odvjetnici koriste zakon kako bi se obogatili, politiari prodaju zakon posebnim interesima za novac, ljudi tue jedni druge za novac. Svuda u pravu rije je samo o novcu - osim na jednom mjestu. Upravo ovdje gdje vi sjedite, na toj klupi za porotu. Vi niste ovdje zbog novca. Vi ste ovdje zbog istine. A, to je istina u ovoj prii? Prva istina jest da je Clarka McCalla ubila osoba koja je denjak, osoba dovoljno snana da ga podigne s poda, dovoljno opaka da mu zabije pitolj o glavu i gleda ga u oi dok potee obara, i dovoljno upudena u istrage ubojstva da bi znala kako da iza sebe ne ostavi optuujude dokaze. Istina je da je Delroy Lund ubio Clarka McCalla. Druga je istina da je Delroy Lund slijedio Clarka u Dallas, slijedio ga do Harry Hinesa, vidio ga kako ukrcava optuenu s plavom vlasuljom na glavi, i slijedio ih do kude u Highland Parku. Kad je vidio kako optuena odlazi Clarkovim merce-desom, uao je u kudu. Zatekao je Clarka ivot, nagog, gdje se dri za intimne dijelove tijela nakon to ga je optuena udarila nogom u meunoje. Rugao se Clarku koji se razbjesnio. Clark je opsovao Delroya, Delroy se razbjesnio i Clark je ubijen. Stvari su izmakle nadzoru, i Delroy je ubio Clarka. A treda je istina da je Shawanda Jones neduna. Clarka McCalla ubio je denjak. Shawanda Jones je ljevakinja. Ona to nije uinila.

To je istina. To pokazuju dokazi. Dokazali smo da je optuena neduna i odgovorili smo na pitanje koje je ovo suenje postavilo: Tko je ubio Clarka McCalla? Ostao je jo samo jedan dio ove prie i njega morate vi napisati: svretak. Kako de ova pria zavriti? Kao u Ubiti pticu rugalicu, gdje je neduan okrivljeni osuen samo zato to je crnac? Ili dete vi napisati novi zavretak, u kojem boja zakona nije ni crna, ni bijela, ni zelena, i u kojem pobjeuju istina i pravda, ak i kad je okrivljena siromana i crnkinja? Scott je zastao i dugo promatrao suca, a zatim se ponovno obratio porotnicima. Rekao je: Dame i gospodo, prije nego to me je sudac Buford odredio za branitelja optuene, mislio sam da sam pobjednik u igri zakona i tako sam zakon doivljavao, kao igru. Kad bih se naao u sudnici, elio sam pobijediti. elio sam nadvladati drugog odvjetnika. Nisam mario za istinu ili pravdu, mario sam samo za pobjedu... i novac. Ali, bio sam u krivu. Zakon nije igra. I tu nije rije o pobjeivanju ili novcu. Rije je o istini i pravdi... i ivotu. Danas je rije o ivotu ovdje optuene. Ovaj mi je sluaj dao priliku da uinim neto to kao odvjetnik nikad ranije nisam mogao uiniti: da uinim svoju majku ponosnom na mene. Nadam se da sam uspio. Nadam se da je moja majka napokon ponosna na mene. Zastao je. I nadam se da dete i vi uiniti da vae majke budu ponosne na vas. Sudac je poroti dao upute u 11:45. Porotnici su se povukli u svoju sobu na ruak i donoenje presude, sudac Buford u svoje odaje, Shawanda u svoju deliju, a Scott, Bobby, Karen i djevojice u kudu na Beverly Driveu. Scott je u svojoj odvjetnikoj karijeri mnogo puta ekao presudu porote, uvijek u graanskim parnicama u kojima je na kocki bio samo novac. Dok je ekao na zadnju presudu porote, sjedio je u svom uredu i raunao koliko bi mogao naplatiti klijentu, samo radne sate u sluaju ako izgube, i radne sate s dodanim bonusom ako dobiju. Klijenti su dobivali ili gubili, ali odvjetnici su uvijek dobivali. Ovaj je sluaj bio drukiji.

Ovdje nije bila rije o novcu; ovdje je bila rije o Shawandinom ivotu. Dvanaest ljudi je odluivalo hode li ona ivjeti ili umrijeti, hode li ostatak ivota provesti u zatvoru ili na slobodi, hode li Pajamae imati majku ili uspomenu. Sudski je slubenik nazvao u 13:30. Porota je donijela presudu. - Gospoo Jones rekao je sudac Buford molim vas, ustanite. Shawanda Jones i njezino troje odvjetnika su ustali i okrenuli se prema poroti. Nekoliko porotnika, crnih, smeih i bijelih, u oima je imalo suze, jednako kao i Shawanda. Scott je osjetio Shawandinu ruku uz svoju, drhtala je, itavo joj se tijelo treslo. Obgrlio ju je rukom oko ramena i privukao k sebi. Predsjednik porote pruio je presudu sudskom podvorniku koji ju je odnio sucu. Sudac Buford je stavio svoje naoale za itanje, pogledao papirid i zatim podigao pogled prema optuenoj. U sluaju Sjedinjene Amerike Drave protiv Shawande Jones, porota proglaava optuenu nedunom. Shawandi su zaklecala koljena i zacijelo bi pala na pod da je Scott nije pridrao. Priljubila je lice uz njegova prsa i zagrlila ga. vrsto ju je drao, njegove su se suze mijeale s njezinima. Boo i Pajamae dotrale su do njih u trenutku kad su u sudnici zaorili povici, klicanje i pljesak. Porotnici su se meusobno grlili, izvjestitelji nagurali oko Scotta i Shawande, Ray Burns je sjedio za stolom optube i odmahivao glavom, a Bobby i Karen se ljubili kao netom vjenani. Senator McCall probio se kroz gomilu i napustio sudnicu. Dan Ford je sjedio i odmahivao glavom udedi se obratu dogaaja. Shawanda je apnula u Scottovo uho: To je pravedno ime, Atticus. Scott se okrenuo prema sudakoj klupi i pogled mu se sreo s Bufordovim. Sudac je kimnuo Scottu i Scott mu je uzvratio kimanjem. Shawanda Jones je bila slobodna. Pola sata kasnije, napokon su se uspjeli probiti kroz gomilu izvjestitelja i kamera i nali se na ploniku ispred zgrade Savezne uprave. Tamo je ekao Dan Ford. Scott je poslao Shawandu i djevojice naprijed i priao Danu. Dan je ispruio ruku i Scott ju je prihvatio.

 Scotty, deko moj, ti si jedan doista dobar odvjetnik. Dane, ja vie nisam tvoj deko. Da, dobro... sluaj, Scotty, sad kad Mack nede biti u Bijeloj kudi, zato se ne bi vratio? Moe ponovno dobiti svoj stari ured, ja du urediti stvari s Dibrellom i bankom, kupit de drugu veliku kudu, vratiti svoj ferrari... moe se vratiti svom starom ivotu -uz znaajnu poviicu, recimo milijun godinje. Nije loe za tridesetestogodinjeg odvjetnika. to kae? Bilo jednom jedno vrijeme. I mjesto. I odvjetnik. Ali, vie ne. Dane, ja jednostavno nisam tip za Ford Stevens. Scott se okrenuo od Dana Forda, samo kako bi mu put preprijeilo jo jedno poznato lice: Harry Hankin. Harry! Kako si, kompa? Tijekom etverogodinjeg lanstva u golf klubu, Scott je subotom ujutro najede igrao golf s Harryjem - i subotom ujutro obino dobivao stotinu dolara od Harryja. Harry je imao uasan poetni udarac. Rukovali su se i Scott je pokazao palcem prema sudnici. Ima suenje? Harry Hankin je bio prvorazredni brakorazvodni odvjetnik u Dallasu, koji je u golf klub primljen tek nakon stoje dao pismenu izjavu da nikad nede zastupati suprugu nijednog klupskog lana. Uh... ovaj... nemam. Harry je pogledao svoje ulatene cipele, a zatim podigao pogled. - Izvoli. Harry je u ruci drao debeli dokument, gotovo kao da mu je neugodno. Scott je uzeo dokument i iskusnim okom odmah pronaao naslov: ZAHTJEV ZA RAZVOD BRAKA. Htio sam to uiniti osobno, Scotte, tako da ti mogu objasniti. Zatraila je razvod braka? Harry je kimnuo glavom. - Trey, profi, on me angairao odnosno, on me plada. Ved je osvojio jedan turnir, milijun dolara, pa si moe priutiti moje usluge.

Scott se umalo nasmijao. Koliko smo puta zajedno igrali golf, Harry? Sto? I ti uzima novac od tipa s kojim je moja ena pobjegla? - Nisam mogao odbiti, Scotte - popravio mi je udarac. Sad se Scott nasmijao. Pa naravno, Harry, ispraviti tvoj udarac u golfu, to je prokleto bitno. - Nekod si mislio da jest. Harry je podigao dlanove. -Sluaj, Scotte, ao mi je. -Je li sretna? Harry je mlohavo slegnuo ramenima. Bio sam oenjen enom poput nje. S takvima nikad doista ne zna. - eli li Boo? - Molim? Scott je podigao zahtjev. - eli li skrbnitvo nad Boo? Harry je polako odmahnuo glavom. Ne. Kae da profesionalna golf turneja nije mjesto za male djevojice. I rekla je da je tebi Boo potrebna vie nego to je ona potrebna Boo. Scott je ved krenuo svojim putem, ali je zastao kad je Harry rekao: Scotte. Scott se okrenuo ka odvjetniku za brakorazvodne parnice. Uzet du njegov novac, Scotte, ali nikad ne bi uzeo tvoju djevojku. Pogledi dvojice odvjetnika su se sreli i Scott se sjetio da je nekoliko godina ranije Harry Hankin i sam izgubio djecu u gorkom razvodu. - Hvala, Harry. Scott je sustigao ostale ulini blok dalje niz ulicu, gdje je Louis stajao naslonjen uz svoj stari automobil, a Shawanda se vrtjela u krug, rairenih ruku, lica podignutog ka nebu, prekrasna mlada ena, tamne koe blistave na odsjaju sunca. Pajamae i Boo su je promatrale i radosno se smijale. Scott se nasmijeio vidjevi je. Bio je to nedvojbeno najbolji trenutak u pravnoj karijeri Atticusa Scotta Fenneya. Boo je rekla: - A. Scott, oni nam ele pomodi da se preselimo.

- Boo, nisam ba siguran da bi Shawanda nakon tri mjeseca svoj prvi dan na slobodi eljela provesti pomaudi nam da preselimo. Shawanda je rekla: - Da, elim ga tako provesti, gospon Fenney. Pajamae i ja, mi sutra dolazimo. Louis de nas dovesti. Louis je priao Scottu i njih dvojica su se rukovali. - Vi ste dobar ovjek, gospon Fenney. - Hvala ti, Louise, to si pazio na cure. Hvala ti na svemu. -Shawandi je Scott rekao: - Sluaj, elim da ide na lijeenje. Ja du ga platiti. - Mislila sam da vie nema novaca. - Prodao sam kudu. I elim da radi za Bobbyja i mene, nas dvojica demo otvoriti zajedniku tvrtku. elim da se ti i Pajamae maknete iz naselja. - Hvala ti, gospon Fenney, to si bio moj odvjetnik. I to ti je stalo do mene. Shawanda se nasmijeila, podigla ruku, dotaknula njegov obraz i pogledala ga na neki veoma neobian nain, kao da pokuava zapamtiti njegovo lice. Popela se na prste, a on se sagnuo i ona ga je poljubila u obraz. - Nikad te nedu zaboraviti, gospon Fenney. Ni on nju nikad nede zaboraviti. A kad se Scott Fenney vratio kudi, doekat de ga enchiladas i Consuela de la Rosa, koja je upravo stigla autobusom s granice - Imigracijski joj je odobrio zelenu kartu iznebuha, rekao je Senor Gutierrez kad ju je tog jutra nazvao. On nije znao kako i nije znao zato, a nju nije bilo briga; znala je samo da de sad zauvijek ivjeti sa senorom Fenneyem i Boo, njezinom familia. A kasnije te veeri, kad Scott Fenney zauka svoju kderku u krevet i poljubi je za laku nod, ona de mu se nasmijeiti i redi: - Vidi, A. Scott, ipak ima sretnih svretaka u stvarnom ivotu. EPILOG

Djevojice su vriskale od uitka. etiri mjeseca kasnije, Scott je sjedio u pidami i kudnom ogrtau na kauu u kudici uz SMU i smijeio se dok su djevojice otvarale darove na boino jutro. Njihovi su ivoti bili nepovratno promijenjeni. Ovog Boida on nije imao suprugu, a Boo nije imala majku. Rebecca je otila i nikad se nije vratila. Svakih nekoliko tjedana, jo uvijek bi zatekao Boo kako tiho plae u krevetu, a i sam je plakao kad je razvod postao punomodan. No, oboma im je sad bilo bolje. Bio je siguran da se vie nikad nede ponovno oeniti, unato Booinim nastojanjima da mu pronae enu; rekla je da se njezinoj uiteljici doista silno svia. Na kolskom izletu, gospoica Dawson uistinu se inila dragom. Ali, Boo je sad imala Pajamae, a Pajamae je imala Boo. Zajedno su ile u etvrti razred osnovne kole u Highland Parku, u kojoj je Pajamae bila jedina crnkinja, a Boo jedina bjelkinja s crnakim pletenicama. Bile su kao sestre, a to de biti kad usvo-jenje postane punomodno. Scott je imao Bobbyja, Bobby je imao Karen, a Consuela Estebana, i njih dvoje de dobiti dijete koje de biti ameriki dravljanin. Vjenali su se prije mjesec dana na tradicionalni meksiki nain u katolikoj crkvi Santuario de Guadalupe u sreditu Dallasa. Scott je doveo mladenku do oltara, a Boo joj je bila djeverua. Scottu se u ivot vratio i Veliki Charlie. esto je dovodio svoje kderke da se igraju s Boo i Pajamae. Ali vie nisu razgovarah o starim portskim danima; u ovim su novim danima razgovarali o odgoju svoje djece. Scott Fenney i Charles Jackson sad su bili oevi i to je bilo dovoljno dobro. Scott nije izabran za predsjednika Odvjetnike komore; pobijedio ga je odvjetnik velike pravne tvrtke iz Houstona. Sad je imao vlastitu tvrtku s Bobbyjem i Karen na drugom katu stare viktorijanske kude koja je preureena u uredske prostorije, smjetene juno od Highland Parka. Odvjetnika tvrtka Fenney Herrin Douglas zastupala je trideset kudevlasnika ija je zdanja grad osudio na smaknude kako bi napravio mjesta za hotel Toma Dibrella; i pripremali su zajedniku tubu u ime stanara stambenog naselja Junog Dallasa, a protiv grada zbog krenja saveznog zakona o pravednom stambenom zbrinjavanju. Louis je iao od vrata do vrata i popisivao stanare; iznenadan visok poloaj u saveznom sudskom sustavu, omogudio je Scottu da

rijei sva Louisova nerijeena pitanja s federalcima. Bobby je jo uvijek zastupao svoje redovne muterije iz meksikog bara u Istonom Dallasu; prijave protiv Carlosa Hernandeza odbaene su zbog pravnih propusta. Uio je za pravnog pomodnika i prevodio za njihove klijente Hispanoamerikance. Scott je u ured odlazio u trapericama, jednom tjedno ruao s djevojicama u kolskoj kantini i igrao koarku s Bobbyjem i Johnom Walkerom na YMCA. Njegov je ured gledao na jug i nudio krasan pogled na nebodere u sreditu grada. Mogao je sjesti za svoj radni stol i kroz prozor vidjeti Dibrellov toranj. Karenina nekadanja tajnica u Ford Stevensu rekla joj je da de tvrtka zavriti godinu s rekordnom zaradom. Dan Ford je sjedio na vrhu svojega svijeta, koji bi bio savren da mu u garai vandali nisu redovno parali gume na mercedes-benzu, dok je Sid Greenberg sjedio u Scottovom nekadanjem uredu, vozio Scottov nekadanji ferrari i prakticirao agresivno i kreativno odvjetnitvo za Scottovog nekadanjeg klijenta. Neobino, ali Scott nije osjetio nimalo zadovoljstva kad je Frank Turner u ime one plavokose recepcionarke podnio tubu protiv Toma Dibrella na deset milijuna dolara zbog seksualnog zlostavljanja; niti kad je Harry Hankin u ime Tomove etvrte supruge podnio zahtjev za razvod braka zbog nevjere, i zatraio vie od 50 milijuna dolara zajednikog vlasnitva; niti kad je Agencija za zatitu okolia podnijela tubu Saveznom sudu protiv Dibrell Property Company i Thomasa J. Dibrella te otro zatraila 75 milijuna dolara na ime trokova potrebnih za idenje olova iz pedeset hektara zemljita smjetenog uz rijeku Trinity. Scott je ipak osjetio olakanje kad je Delroy Lund uhiden i optuen za ubojstvo Clarka McCalla i ometanje pravde u sluaju Shawande Jones; Hannah Steele je pristala svjedoiti. Mack McCall se povukao iz utrke za mjesto predsjednika, ali je izabran za vou senatske vedine; nedugo nakon toga, dijagnosticiran mu je rak prostate. Ray Burns je sad bio pomodnik dravnog tuitelja u Lubbocku. Sudac Okrunog suda Sjedinjenih Amerikih Drava Samuel Buford ostao je na svom poloaju u Dallasu.

Odmah nakon suenja, Scott je Shawandu i Pajamae preselio iz crnakog naselja u unajmljenu kudu u blizini Highland Parka. Platio je Shawandino lijeenje od droge; silno se trudila i dala sve od sebe, ali nije mogla razbiti sponu kojom ju je heroin vezao. Dva mjeseca nakon suenja, Shawanda Jones je ubrizgala heroin u desnu ruku, usnula i vie se nikad nije probudila. Pajamae je mama silno nedostajala, ali je rekla da je ona sad na boljem mjestu gdje joj ne treba njezin lijek da bi bila sretna. Molila se za majku svake nedjelje ujutro kad je Scott vodio djevojice u crkvu. Scott je djevojicama prije spavanja poeo itati novu knjigu: Ubiti pticu rugalicu. Voljele su Booa Radleya*. SVRETAK * lik iz knjige Ubiti pticu rugalicu, povueni udak koji je ljubazan prema djeci

14.04.2010.