SVEUČILIŠTE U ZAGREBU

FILOZOFSKI FAKULTET
Odsjek za arheologiju
Ivana Lučića 3

Mateja Hulina

HEUNEBURG

Seminarski rad

Mentor:
Dr. sc. Hrvoje Potrebica

Zagreb, 2007.
SADRŽAJ

1. UVOD 2
2. POVIJEST ISTRAŽIVANJA 3
3. HEUNEBURG 5
Keltsko naselje na Heuneburgu 5
Fortifikacije 6
Naselje unutar bedema 7
Naselje izvan bedema 8
Pokretni nalazi iz naselja: 1) keramika 8
2) metal, drvo, kosti 10
4. NEKROPOLE 11
Giessuebel-Talhau 11
Hohmichele 13
Lehenbühl 14
Baumburg 15
Bettelbühl 15
Rauhe Lehen 15
Pogrebni ritual 15
5. ZAKLJUČAK 17
6. POPIS LITERATURE 18
7. POPIS SLIKA 18

1
1. UVOD

Heuneburg je utvrđeno naselje smješteno u sjeverozapadnoj Njemačkoj, na gornjem

Dunavu, blizu grada Tübingena (www.umw.edu/~barnold/arch). Nalazi se 3 km od mjesta
Hundersingen, na brežuljku uz Dunav. Bio je naseljen od kasnog neolitika (3. tisućljeće pr.
Kr.) do srednjeg vijeka (11. st.). Ipak, najpoznatije je naselje iz halštatskog vremena (6. i 5. st.
pr. Kr.) o kojem će se govoriti u ovom seminarskom radu. Neki smatraju da je to grad Pyrene,
koji Herodot spominje kao grad u keltskom teritoriju na gornjem Dunavu. U to su vrijeme
Heuneburg naseljavali Kelti. U određenom periodu, grad je bio utvrđen bedemom od čerpića
što govori o utjecajima s juga, a o istim utjecajima, vezama i trgovini govore nam nalazi
grčkih i etruščanskih predmeta. Heuneburg spada u skupinu „kneževskih središta” iz
željeznog doba zajedno sa Mont Lassoisom u istočnoj Francuskoj, Chatillon-sur-Glaneom u
Švicarskoj i Hohenaspergom, također u Njemačkoj. Uz utvrđeni grad veličine 3.3 ha, nalazilo
se i naselje veličine 20 ha, koje je istražano u puno manjoj mjeri.
(www.dhm.de/museen/heuneburg)

Slika 1. Karta s geografskim položajem Heuneburga

Uz Heuneburg nalazi se i nekoliko skupina bogatih tumula. Najpoznatiji su Giessuebel-

Talhau, koji se sastoji od četiti monumentalna tumula i Hohmichele, koji se nalazi u grupi od
najmanje 36 tumula i drugi je po veličini u Europi. Najpoznatiji ukop iz tumula Hochmichele
je ukop muškarca i žene s kolima i bogatim prilozima. (www.dhm.de/museen/heuneburg)
Osim ovih tu se još nalaze i tumuli Lehenbuhl i Baumburg, na kojem je izgrađen
srednjovjekovni drveni toranj. (www.umw.edu/~barnold/arch)

2
 Slika 2. Heuneburga
H i nekropolee oko njega

2. POV
VIJEST IST
TRAŽIVAN
NJA

Istrraživanja naa području Hundersinngena počella su u 19. st. 1876. god. Otkrriveni su
brončanni, željezni i zlatni preddmeti, koje je kraljevsk
ki konzervaator Eduard Paulus, pro
otumačio
kao groobne prilogge iz kneževskog grroba. Smattralo se da
d su ti ppredmeti rim
mski ili
markom
manski, no kasnije
k je Ludwig
L Linddenschmit shvatio
s da pripadaju
p haalštatskom vremenu
v
(Kimmiig 1968: 16)).
Sljeedeće istraaživanje, 19921. god. vodio jee Walter Veeck
V s ciljem pron
nalaženja
povezannosti izmeđđu naselja Heuneburga
H i prije otkrrivenih knežževskih tum
mula. Pokazzao je da
su istovvremeni.
19336. počela su istraživaanja Hohmichelea. Preekinuta su početkom 2. svjetsko
og rata i
nastavljena 1954.--1956. (Kim
mmig 19688: 18). Istrražena je otprilike
o jeddna trećinaa tumula
(www.ddhm.de/musseen/heunebburg).

3
 1950. počela su sistematska istraživanja samog Heuneburga, koja su trajala do 1979.
Otkriveno je naselje s deset uzastopnih konstrukcija fortifikacija. (www.dhm.de/museen/
heuneburg) U istraživanjima su sudjelovali K. Bittel, A. Rieth, W. Dehn, S. Schiek, W.
Kimmig, E. Gersbach i mnogi drugi (Kimmig 1968: 18-23).
1954.-1963. istraživani su tumuli u Talhau i otkriveno je vanjsko naselje uz utvrdu
Heuneburg.
1977. istraživane su fortifikacije u blizini Heuneburga.
1978.-1982. iskopavana su dva tumula u Giessuebelu i nastavljeno je iskopavanja vanjskog
naselja.
1985. otvoren je muzej u Heuneburgu u kojem su izloženi nalazi iz dotadašnjih
istraživanja.
1988.-1989. iskopavane su fortifikacije i završena su istraživanja tumula u Giesseuebelu, a
1993. ti su tumuli rekonstruirani.
1995. iskopavalo se područje ispred Heuneburga i vanjsko naselje.
1998./2000. napravljene su rekonstrukcije nekoliko kuća i dijela bedema od ćerpića, koji
se mogu vidjeti u sklopu muzeja u Heuneburgu. (www.dhm.de/museen/heuneburg)
1999. počeo je projekt „The Landscape of Ancestors” pod vodstvom B. Arnold sa
sveučilišta Wisconsin-Milwaukee. U sklopu projekta iskopavali su se tumuli iz grupe
Hohmichele. Projekt je nastojao povezati arheološka iskopavanja s genetičkim istraživanjima.
Analiza aDNA1, zajedno s drugim antropološkim analizama trebala bi odgovoriti na pitanja o
tome kakve su bile veze među pojedincima pokopanim u ovim tumulima, kako su se uopće
organizirala groblja i ukopi, kakva je bila socijalna struktura tih zajednica, uloga spolova...
Nadalje, proučavanjem krajolika trebalo bi se saznati nešto o ulozi spomenika u keltskim
gradovima i regionalnoj dinamici izmedu željeznodobnih centara moći. (www.umw.edu
/~barnold/arch).
2004. počela su istraživanja na Heuneburgu koja vode prof. dr. M. K. H. Eggert i Dr. J.
Biel. Sudjeluju Sveučilište iz Tübingena i Landesamt für Denkmalpflege Baden-
Württemberg. Istražuju se utvrđeni i vanjski dio naselja. (furstensitze.de/1063_
Heuneburg.html)

1
Ancient DNA

4
3. HEUNEBURG

Već je spomenuto da život u Heuneburgu počinje već u kasnom neolitiku, no prvo

utvrđeno naselje je iz razdoblja kasnog brončanog doba, Br B – Br D (16.-13. st. pr. Kr.
(www.dhm.de/museen/heuneburg), 14./13. st. pr. Kr. (Kimmig 1968: 43). Takvo je naselje
trajalo do 11. st. pr. Kr. (www.dhm.de/museen/heuneburg). Kimmig (1968: 43) kaže da je
između 13. i 6. st. Heuneburg bio nenaseljen.
Željeznodobno naselje trajalo je od oko 600. do 400. god. pr. Kr. nakon čega je uništeno.
Postoje i izolirani nalazi iz mlađeg željeznog doba i rimskog perioda, a u srednjem vijeku
naselje je opet utvrđeno, da bi u 11. st. bilo napušteno. (www.dhm.de/museen/heuneburg)

Slika 3. Heuneburg danas

Keltsko naselje na Heuneburgu

Početkom 6. st. pr. Kr. na područje između južnih Alpi, Bussena i Federseea naselili su
se Kelti. Naselili su se također i u Heuneburgu, gdje je prvi knez, osnivač heuneburške
dinastije osnovao dobro organizirani, utvrđeni grad. Tijekom vremena zidovi su se stalno
nadograđivali, pa se može pratiti kontinuitet naselja. (Kimmig 1968: 43,44)

5
 Na temelju nalaza fibula (lučnih i zmijolikih) i usporedbe s Magdalenenbergom,
početak naselja u Heuneburgu datira se u Ha D1b, točnije u 600. ili 575. god. pr. Kr. (Stöckli
1991: 381)
Utvrđeni dio naselja bio je veličine 3.3 ha, a vanjsko naselje 20 ha. Može se pratiti
deset uzastopnih horizonata fortifikacija i četrnaest horizonata naseljavanja, dubokih 5 m, što
je vrlo neobično za ove prostore. (www.dhm.de/museen/heuneburg)

Fortifikacije

Heuneburg je tijekom željeznog doba bio utvrđen s dvije vrste fortifikacija: jedna je od
ćerpića, što je inače tipično za mediteranske zemlje i klima u Heuneburgu nije baš pogodna za
takav način gradnje, a druga je od kombinacije kamenja i drvenih greda.
Jedna od tehnika gradnje zida je gore spomenuta kombinacija kamena i drvenih greda.
Najprije se poslože drvene grede u dva ili tri reda i povežu se poprečnim gredama, također u
nekoliko redova do određene visine. S vanjske strane se postave veći kameni blokovi, a
unutrašnjost se ispuni kamenjem i zemljom. Na vrhu zida je otkriveni krov s prolazom, za
lakšu obranu. Najstariji bedem Heuneburga izgrađen je ovom tehnikom. Osim ovog, postoji
još nekoliko varijanti bedema od drva i kamena. (Kimmig 1968: 45-47)

Slika 4. Rekonstrukcija bedema

Svakako je najzanimljiviji bedem od ćerpića, koji je, kako je već spomenuto, tipičan za
mediteranske zemlje, no u Heuneburgu je, unatoč nepogodnoj klimi uspio preživjeti oko 60-
70 godina, otprilike do kraja 6. st. pr. Kr. (tijekom Ha D1), kad je uništen i nakon toga je opet
izgrađen bedem od kamena i drvenih greda (www.dhm.de/museen/heuneburg). Bedem je
imao kamene temelje široke 3 m i visoke 0,5 m. Čitav zid bio je visok oko 4 m, a dug 500 m.

6
(Kimmig 1968: 48-49) Opeke su bile debljine 10 cm, a duljine i širine od 24 do 90 cm,
uglavnom 40-50 cm. (www3.iath.virginia.edu/Barbarians/sites/Heuneburg). Fortifikacije je
dopunjavalo i osam pravokutnih kula na sjevernom dijelu grada i jedna kula na jugu,
jugoistični i jugozapadni dio grada štitili su uglovi bedema. (Kimmig 1968: 48-49) O izgledu
kula i tornjeva ne zna se mnogo, bile su pravokutne i imale su drvene krovove koji su možda
bili ravni. (Kimmig 1968: 56) Također su imale ognjišta i keramičko posuđe jer su služile kao
mjesta za stanovanje (www.dhm.de/museen/heuneburg).
Zanimljivo je i pitanje tko je bio graditelj ovog bedema. Je li to bio domaći majstor ili
majstor s juga. Kimmig (1968: 55) smatra da je graditelj bio domaći, no učio je zanat negdje
na jugu, jer heuneburški bedem djelomično odstupa od uobičajenog mediteranskog plana
bedema.
Bedem je mnogo puta nadograđivan i pregrađivan, što govori o važnosti položaja i grada
koji se tamo nalazio (Kimmig 1968: 57).

Naselje unutar bedema

Unutar naselja bile su kuće, relativno uniformne veličine. Smještene su pravilno duž
ulica i puteva, što nam ukazuje na to da je naselje bilo građeno planski. Na jugoistočnom
dijelu naselja bile su smještene metalurške radionice za preradu bronce.
(www.dhm.de/museen/heuneburg)

Slika 5. Rekonstrukcija naselja

Kuće su bile pravokutnog oblika, većina ih je bila uz bedem, odvojena od njega uskim
prolazom, možda da bi se zaštitile od vjetrova. Ulice između kuća uglavnom nisu bile šire od
1 m, a kuće su ponekad bile odvojene ogradama od drvenih dasaka. Gotovo sve kuće su s

7
dulje strane imale žljebove za skupljanje vode koji su možda vodili do cisterne koja je
opskrbljivala čitav grad. Što se tiče tipova kuća, u razdoblju od 200 godina, koliko je život na
Heuneburgu trajao, bilo ih je mnogo različitih. Osim malih kuća sa samo nekoliko prostorija,
postojala su i velika imanja i velike kuće s trijemovima. Kuće su građene od drvenih greda i
kućnog lijepa, a podovi su bili od šljunka ili nabijene zemlje. Podovi su, razumljivo, bili često
obnavljani, a između slojeva često se nalaze životinjske kosti, koje su ponekad služile kao
temelji. Što se tiče prozora, vrata i krovova, o njima ne znamo gotovo ništa. Krovovi su bili
ne dvije vode, pokriveni slamom ili trstikom (Kimmig 1968: 58-63).

Naselje izvan bedema

Vanjsko naselje osnovano je otprilike u isto vrijeme kao i Heuneburg (poč. 6 st. pr.
Kr.), a njegov je sjeverni dio napušten krajem 6. st.pr. Kr. nakon čega su na njegovom mjestu
podignuti tumuli, dok je južni dio nastavio živjeti dalje zajedno s Heuneburgom. Naselje je
bilo veličine oko 20 ha, no istražen je samo vrlo malen dio.
Pronađene su prilično velike zgrade tzv. Schwellriegel, veličine 10*14 m, dok su kuće
veličine do 13.5*23 m. Krovovi su im bili visoki između 5 i 8.5 m. Nekoliko zgrada je imalo
ograde ili odvodne kanale kojima su bile označene pojedine farme. Također su pronađene i
različite radionice, za proizvodnju tekstila (utezi za tkalački stan) i preradu i proizvodnju
bronce. Pretpostavlja se da se tu također morala događati poljoprivredna proizvodnja koja je
bila potrebna za populaciju u Heuneburgu i u vanjskom naselju. (www.dhm.de/museen/
heuneburg)

Pokretni nalazi iz naselja

1) Keramika
Većinu nalaza iz Heuneburga čini, naravno, keramika. Najviše ima keramičkih
posuda koje su služile za jelo i piće, a od njih su najbrojnije, s više od 50% od svog
keramičkog posuđa, šalice s izvijenim rubom. U Heuneburgu su vjerojatno
postojale keramičarske radionice koje su keramiku za svakodnevnu uporebu
proizvodile ručno, a finu keramiku na kolu. Fina keramika je bila slikana crvenom,
bijelom i crnom bojom, ukrašena geometrijskim uzorcima. Karakterističan oblik su
posude s visokim vratom koje su bile obojene crveno s bijelim ramenom na kojem
je bio crni geometrijski uzorak. Krivolinijski ukrasi bili su vrlo rijetki i pokazuju

8
 utjecaje s juga. Osim slikana, fina keramika je mogla biti i crno polirana, a takva
podsjeća na etruščansku buccero keramiku. Pojavljuju se i crnopolirane posude na
nozi i žlijebljena keramika, a u latenskom razdoblju i keramika presvučena
grafitom. (Kimmig 1968: 78-80)

Slika 6. Slikana keramika iz Heuneburga

Osim domaće keramike u Heuneburgu je pronađeno i 25 fragmenata grčke,

atičke crnofiguralne i italske keramike. To su uglavnom fragmenti manjih posuda za
piće, no ima i fragmenata većih posuda kao što su krater i amfora. Ove keramika
govori nam o kontaktima Heuneburga s Grcima, točnije s grčkim kolonijama.
Trgovački put išao je preko Masalije2 odakle su stanovnici Heuneburga nabavljali
vino, pa zajedno s njim i servise za piće. (Kimmig 1968: 82-83)
Od ovih grčkih fragmenata opisat ću dva na priloženim slikama. Jedan je
fragment volutnog kratera koji je bio visok 50 cm. Prikazuje rastanak vojnika s
obitelji, a datira se u 530.-520. god. pr. Kr. (Slika 7.) Drugi je dio kylixa koji
prikazuje mladiće u palestri i datira se u 540. god. pr. Kr. (Slika 8.)
(www.dhm.de/museen/heuneburg)

2
današnji Marseille

9
 Slika 7. Fragment grčkog kratera

Slika 8. Fragment grčkog kylixa

2) Metal, drvo, kosti

Od metalnih nalaza najbrojnije su brončane fibule kojih je pronađeno više od
1000. To su zmijolike, lučne, bubnjaste i zoomorfne fibule. (Kimmig 1968: 87)

Slika 9. Fibule iz Heuneburga

10
 Osim fibula brojne su i igle za kosu. Jedan od najpopularnijh tipova su bile igle
s glavacama koje su se sastojale od dva polukružna brončana lima koji su se
stavljali na organsku jezgru od drveta ili kože. Rijetko se pojavljuju i igle s
glavicom od lignita, gagata ili jantara. Pronađene su također i igle za šivanje.
(Kimmig 1968: 87-88)
Od ostalog nakita brojne su narukvice, ogrlice, naušnice i perle. Perle su bile
od rogova, gagata, jantara i staklene paste. Dok je staklena pasta lokalni proizvod,
jantar se uvozio s Baltika, što pokazuje da stanovnici Heuneburga nisu trgovali
samo s jugom, nego i sa sjevernim zemljama, a moguće je i da su njime plaćali
luksuznu robu s juga. (Kimmig 1968: 88)
Majstori iz Heuneburga bili su vješti u obradi metala, koji su ukrašavali
cizeliranjem, iskucavanjem i drugim načinima ukrašavanja, a ostali materijali su
često bili izrezbareni: od lignita i gagata su se radile narukvice i perle, od jelenjih
rogova i kosti drške, šila, strelice. Izrezbarene koštane pločice služile su kao dijelovi
privjesaka. (Kimmig 1968: 90) Zanimljiv je koštani privjesak u obliku trokuta s
rupom na vrhu. Širok je oko 2.4 cm, dug 3.2 cm, a debeo 0.4 cm. Na najširem djelu
ima malu izbočinu s pet rupica. Na prednjoj strani je ukrašen s devet krugova, a na
stražnjoj sa šest. Načinjen je od duge kosti neke velike životinje (konja, jelena ili
srne). (Lammers 1991: 383)

4. NEKROPOLE

U blizini Heuneburga nalazi se nekoliko skupina bogatih tumula. To su Giessuebel-

Talhau, Hohmichele, Lehenbuhl, Baumburg, Bettelbühl i Rauhe Lehen. (www.dhm.de/
museen/heuneburg) U ovom dijelu seminarskog rada obradit će se najvažniji nalazi iz tih
tumula i pogrebni rituali.

Giessuebel-Talhau

Oko 300 m sjeverozapadno od Heuneburga, nalaze se četiri tumula grupe Giessuebel –

Talhau. Tumule 1, 2 i 3 je otkrio E. Paulus 1876., a tumul 4 iskopavao je S. Schiek 1954.-
1959. (Kimmig 1968: 101-102) Ovi tumuli imaju promjer od oko 50 m i sačuvanu visinu do

11
7m. Njihova monumentalna veličina i bogati prilozi ukazuju na ukope elite.
(www.dhm.de/museen/heuneburg)
Konstrukcija grobnih komora u svim je tumulima od drvenih greda, komore su prilično
velike, s dva do tri ukopa i bogatim prilozima. (Kimmig 1968: 102) Svi tumuli su bili
pljačkani, pa je to razlog zbog čega je danas ostalo tako malo priloga. (Kimmig 1968: 104)
Tumul 1 imao je centralnu grobnu komoru veličine 3.5*5.5 m. U njoj je bio pokopan
muškarac od 50 godina i dvije žene. (www.dhm.de/museen/heuneburg) Od priloga su
pronađene četiti zlatne ogrlice, dvije zlatne narukvice, brončano posuđe (Kimmig 1968: 102),
oružje, zlatne aplike i jantarne pločice, vjerojatno proizvedene na Mediteranu. U tumulu je,
osim ovih u centralnoj komori, ukopano još dvadesetak individua. (www.dhm.de/museen/
heuneburg)

Slika 10. Nalazi iz tumula Giessuebel-Talhau

Tumul 2 imao je centralnu grobnu komoru veličine 2.5*3 m s dva skeleta. Prilozi su se
sastojali od četiri brončane ploče i velike brončane posude. (www.dhm.de/museen/heuneburg)
O tumulu 3 ne navode se nikakvi podaci, osim da je imao drvenu komoru, brončano
posuđe i nakit i mnoštvo kosti kao i ostali tumuli. (Kimmig 1968: 102)
Tumul 4 izgrađen je na ostacima vanjskog naselja, točnije drvene kuće koja je bila duga
25 m, a široka 11.5 m i imala je više prostorija. (Kimmig 1968: 102) Tumul je vjerojatno
izgrađen nakon 2. pol. 6. st. pr. Kr., kad je ovaj dio naselja bio napušten i upotrebljvao se do
kraja trajanja naselja na Heuneburgu. U centralnoj komori pokopan je jedan muškarac, a od

12
priloga su pronađeni željezni ostaci kola i brončana pojasna ploča. (www.dhm.de/museen/
heuneburg)
Nakon iskopavanja tumuli su ponovo podignuti u originalnoj veličini s kamenim
vijencem ili palisadama oko baze. (www.dhm.de/museen/heuneburg)

Hohmichele

Skupina od 36 tumula oko 3 km zapadno od Heuneburga sadrži jedan od najvećih

europskih tumula – Hohmichele. Tumul ima promjer oko 85 m, a visina mu je 13.5 m.
(www.dhm.de/museen/heuneburg) Iskopavao ga je G. Riek 1937./38. god. (Kimmig 1968:
97) Tumuli iz ove skupine također su bili pljačkani.
Centralna grobna komora, drvena je i veličine 3.5*5.5 m i visine 1 m. Opljačkana je već
u antici, pa su pronađeni samo ostaci kola, konjske opreme, zlatnih aplika za odjeću i
staklenih perli. (Kimmig 1968: 97-98)

Slika 11. Prikaz nalaza u drugoj grobnoj komori iz Hohmichelea

13
 Četiri metra iznad centralne komore pronađena je druga komora koja nije bila pljačkana
(www.dhm.de/museen/heuneburg), pa nam je i najzanimljivija. U komori su bili pokopani
muškarac i žena s osobnim predmetima i nakitom. Ležali su na krznima, a uz njih su bila i
kola s četiri kotača. Muškarac je imao kožni tobolac s 51 vrhom strelica, vjerojatno oprema za
lov, a žena je imala dvije ogrlice, jednu od 351 jantarne perle, a drugu od 2360 plavo-zelenih
staklenih perli. U grobu se također nalazila konjska oprema i brončano posuđe: kotao, pladanj
i posuda za piće. Prilozi su bili zamotani u tkaninu. (Kimmig 1968: 98-99)
U ovom je tumulu otkriveno još sedam skeletnih i pet paljevinskih grobova. (Kimmig
1968: 98) Jedan od paljevinskih grobova je ženski grob koji se nalazi iznad druge komore i
ima bogat set keramičkog posuđa. (www.dhm.de/museen/heuneburg)
Centralna komora datira se na kraj 7. i početak 6. st. pr. Kr., a vjerojatno i druga
komora pripada istom razdoblju, dok se najmlađi skeletni ukop datira u 2. pol. 6. st. pr. Kr.
(www.dhm.de/museen/heuneburg)
Još jedan tumul iz ove skupine je Kleine Hohmichele koji se nalazi 80 m
sjeverozapadno od tumula Hohmichele. Promjer mu je 35-40 m, a visina oko 4.5 m.
Iskopavan je 1893. i pronađeno je mnogo brončanih, željeznih i drvenih predmeta i mnoštvo
keramičkog posuđa. (Kimmig 1968: 100)
Smatram da je važno spomenuti još dva tumula iz ove skupine koji su kopani u novije
vrijeme u sklopu projekta „The Landscape of Ancestors”. To su tumuli 17 i 18 čiji su grobovi
datirani C14 analizom. Oba tumula imaju promjer oko 20 m i nemaju kamene vijence ni bilo
kakve druge vanjske oznake. Tumul 17 ima centralnu komoru veličine 5*5 m, što je najveća
grobna komora od svih tumula u blizini Heuneburga i 5 ukopa, dok tumul 18 ima 21 ukop.
Stariji ukopi su skeletni, a mlađi paljevinski. Ovdje ću spomenuti samo prosječne C14 datume
koji su dobiveni u nekoliko godina iskopavanja i iz više grobnih cjelina. Za tumul 17
prosječni datum iz 1999. je bio 588. god. pr. Kr., a iz 2000. 620. god. pr. Kr. Ti datumu
odgovaraju periodu osnivanja Heuneburga (600.-440. god. pr. Kr.), a potvrđuju ih i nalazi
fibula koje se relativno datiraju u to razdoblje. Za tumul 18 dobiveni su datumi koji su
uglavnom između 700. i 400. god. pr. Kr. (www.umw.edu/~barnold/arch)

Lehenbühl

Tumul Lehenbühl ima promjer 70 m, a visok je 5-6 m. Iskopavao ga je J. Dorn 1987. god.
Grobna komora je drvena, veličine 2*2 m. Tumul je bio opljačkan, pa su pronađene samo

14
razbacane kosti muškarca i zmijolika fibula, koja ukazuje na to da grob pripada starijem
periodu ukopavanja. (Kimmig 1968: 107)

Baumburg

Baumburg se nalazi 250 m sjeveroistočno od Lehenbühla. Visok je 9.3 m, a promjer mu

je 75 m. U srednjem vijeku, u 10.-12. st. ne njemu je izgrađen srednjovjekovni drveni toranj
(„motte”). (Kimmig 1968: 107-109)

Bettelbühl

Bettelbühl se nalazi 2 km sjeverozapadno od mjesta Herbertingen u blizini Heuneburga.

Današnja visina mu je 3 m, a smatra se da je bio visok oko 5-6 m. O njegovim se grobovima
ne zna gotovo ništa, osim što Paulus spominje bogate priloge. Postoji priča da je ondje
iskopano crkveno zvono. (Kimmig 1968: 111-112)

Rauhe Lehen

Rauhe Lehen nalazi se na suprotnoj obali Dunava od Heuneburga i svih do sad

nabrojenih tumula. Visok je oko 7 m. Grobna komora ima drveni pod i ne zna se točno kako
je izgledala, no razlikovala se od ovih dosad spomenutih. U njoj su pronađeni brončana
zdjela, brončani vrč, narukvica od lignita i mnoštvo staklenih i jantarnih perli. Vrč je bio u
košari koja je stajala u brončanoj zdjeli. Ovaj tumul možda nije pripadao Heuneburgu, nego
nekom još nepoznatom naselju ili dinastiji. (Kimmig 1968: 112-114)

Pogrebni ritual

O pogrebnim ritualima iz halštatskog vremena možemo sa sigurnošću znati vrlo malo. No

možemo nagađati mnogo toga iz izgleda tumula i grobnih komora ili iz pisanih izvora
(Homer) koji, doduše, govore o mediteranskom svijetu, no budući da su postojali kontakti
između tih područja, moguće je da su im i pogrebni rituali bili slični.
Ovako je to moglo izgledati: kad je knez ili netko na visokom položaju umro, najprije su
ga izložili da bi se svi rođaci i klijenti mogli oprostiti s njim. Izabralo se mjesto gdje će se
graditi tumul i izgradila se grobna komora. Na dan pogreba pokojnik se stavio na kola,

15
zajedno s nekim prilozima i odvezao do komore. Skinuli su ga s kola i postavili na odar. Dok
je svećenik izvodio ritual, kola su se postavila u komoru. Prilozi su se stavljali na kola i ispod
njih, a osobni predmeti uz pokojnika kojeg su na kraju polegli na krzna pokraj kola. Ideja
simpozija, gozbe, koja je došla od Etruščana, bila je važna i u ovom ritualu, pa su u
grobovima pronađeni ostaci vina i kosti raznih životinja. Nakon što se sve stavilo u komoru,
ona se zatvorila i nasuo se tumul. Baza tumula ponekad je bila okružena kamenim vijencem
ili palisadama, a na vrh su se postavljali drveni kipovi koji su mogli predstavljati ili
heroiziranog pokojnika ili božanstvo koje ga je štitilo. (Kimmig 1968: 114-118)

Slika 12. Rekonsrtukcija grobne komore iz Hohmichelea

Ovo je naravno, samo prikaz onoga kako je ritual mogao izgledati, no ne možemo biti
sigurni kako je izgledao u stvarnosti.

16
5. ZAKLJUČAK

Naselje u Heuneburgu o kojem se govorilo u ovom seminarskom radu živjelo je u

vrijeme halštata i početka latena oko 600.-400. god. pr. Kr. Naseljavali su ga Kelti. Naselje
spada u grupu „kneževskih središta” iz tog razdoblja.
Utvrđeni dio naselja je imao dvije vrste bedema, od drva i kamena i od ćerpića, što je
posebno zanimljivo. Bedem od ćerpića inače je tipičan za mediteranske prostore i klima u
Heuneburgu nije baš pogodna za njega, no stanovnici Heuneburga su ga ipak izgradili pod
utjecajem južnih kultura.
Osim bedema o kontaktima s jugom, točnije grčkim kolonijama i Etruščanima, svjedoče
nam nalazi grčke i italske keramike i brončanih posuda, a također i jantarnih ukrasnih pličica.
Brojni nalazi jantara svjedoče nam i o kontaktima s prostorom Baltika odakle taj jantar
potječe.
Uz Heuneburg nalazi se i nekoliko skupina bogatih tumula, u kojima ima dosta nalaza
koji nam svjedoče o trgovini i kontaktima (jantar i brončano posuđe), a također i o bogatstvu
heuneburških knezova. Iako je većina grobova opljačkana, postoje i neki koji nisu kao što je
druga komora iz tumula Hohmichele (koji je ujedno i najveći tumul kod heuneburga i jedan
od najvećih u Europi) u kojoj je pronađen bogat ukop muškarca i žene s kolima i bogatim
prilozima.
Heuneburg je vrlo zanimljiv jer su u njemu živjeli Kelti prije ekspanzije po Europi, pa
iz njega saznajemo nešto o njihovoj ranoj kulturi.

17
6. POPIS LITERATURE

Kimmig 1968
- Kimmig W., Die Heuneburg an der oberen Donau, Tübingen 1968.
Lammers 1991
- Lammers, D., Ein schieberartigen Knochen-“Anhänger” von der Heuneburg, Kr.
Sigmarien, ArchKorresp 21/3, Mainz a. R. 1991, 383.-385.
Stöckli 1991
- Stöckli W. E., Die Zeitstufe Hallstatt D1 und der Beginn der hallstattzeitlichen
Besiedlung auf der Heuneburg, ArchKorresp 21/3, Mainz a. R. 1991, 369-382.

Web stranice:
- www.umw.edu/~barnold/arch (10.5.2007.)
- www.dhm.de/museen/heuneburg (10.5.2007.)
- http://furstensitze.de/1063_ Heuneburg.html (18.5.2007.)

7. POPIS SLIKA

Slika 1. Karta s geografskim položajem Heuneburga: www3.iath.virginia.edu/Barbarians/sites

/Heuneburg/Heuneburg_main.html (18.5.2007.)
Slika 2. Heuneburg i nekropole oko njega: www.dhm.de/museen/heuneburg (10.5.2007.)
Slika 3. Heuneburg danas: www.heuneburg.de (18.5.2007)
Slika 4. Rekonstrukcija bedema: www.heuneburg.de (18.5.2007)
Slika 5. Rekonstrukcija naselja: www.heuneburg.de (18.5.2007)
Slika 6. Slikana keramika iz Heuneburga: www.dhm.de/museen/heuneburg (10.5.2007.)
Slika 7. Fragment grčkog kratera: www.dhm.de/museen/heuneburg (10.5.2007.)
Slika 8. Fragment grčkog kylixa: www.dhm.de/museen/heuneburg (10.5.2007.)
Slika 9. Fibule iz Heuneburga: www.dhm.de/museen/heuneburg (10.5.2007.)
Slika 10. Nalazi iz tumula Giessuebel-Talhau: www.dhm.de/museen/heuneburg (10.5.2007.)
Slika 11. Prikaz nalaza iz druge grobne komore iz Hohmichelea: www.gzf.fn.bw.schule.de/
gzghbg/religion/michele.htm (18.5.2007.)
Slika 12. Rekonstrukcija druge grobne komore iz Hohmichelea: www.gzf.fn.bw.schule.de/
gzghbg/religion/michele.htm (18.5.2007.)

18