HRVATSKO PROLJECE 1971.

DRAGUTIN PAVLICEVIC "POVIJEST HRVATSKE" Hrv. nac. pokret ili Hrv.proljece (1967-1971) -Deklaracija je ohrabrila snage zeljne promjena -5.1968. politicko vodstvo SR Hrv iznosi pred javnost kritiku gospodarske politike u Jugoslaviji, zahtijeva uvid u racune federacije, odbacuje monopolisticki polozaj sredisnjih (beogradskih) banaka, protivi se centralizaciji kapitala te zahtijeva manje obveze gospodarstva i industrije. Bio je to prvi iskorak u politici tzv. cistih racuna -1968-me zaljuljala se citava mlada Europa-pocele su studentske demonstracije (zahvatile BG i ZG). Studenti su zahtijevali demokratizaciju politickog zivota i smanjivanje sve vecih socijalnih razlika u drustvu -iste godine dogodilo se Prasko proljece -tijekom 1969. nastavljene su u Hrv i Yu rasprave izmedju unitaristickih i federalistickih snaga koje su se pomaljale i u drugim republikama -Milos Zanko-tu je imao negativnu ulogu, potpredsjednik Savezne skupstine, koji se okomio na vecinu u hrv.partijskom vodstvu optuzujuci je za nacionalizam (sovinizam) i separatizam. U partijskom glasilu Borba objavljivao je clanke protiv Matice hrv. i protiv CK SKH -1.1970. na X.sjednici u Zagrebu uz Titovo odobrenje izvrsen je obracun izmedju unitarsitickih i federalistickih snaga u CK SKH. Tadasnje partijsko vodstvo u Hrv ( na celu sa dr. Savkom Dabcevic-Kucar, Mikom Tripalom i dr.) nije na optuzbe o nacionalizmu odgovaralo obranom nego napadom i tvrdnjom kako provodjenje gospodarske reforme, tada nazvane privredna reforma, koce centralisticko-unitaristicke snage, svrgnuli su M. Zanka i opozvali ga kao predstvanika SR Hrv u Saveznoj skupstini -u Hrv pokrenuti novi listovi i casopisi koji su izvrsili politizaciju svih slojeva hrv.drustva ( Hrvatski knjizevni list, Hrvatski tjednik, Hrvatski gospodarski list, Kolo, Kritika, Paradoks, Dubrovnik, Dometi i dr.). Vecina hrv.naroda slijedila je nastojanja CK SKH i pridruzila se borbi protiv unitarizma, beogradskih banaka, njihovih povlastenih izvoznih firmi (Genex), protiv oduzimanja deviza od turizma, za prometnu integraciju Hrvatske, za pomorsku a ne kontinentalnu orijentaciju drzave, protiv gradnje zeljeznicke pruge Beograd-Bar kojom se zaobilaze hrv. luke -dakle, pojavio se jedan opcehrvatski narodni pokret kojeg su kasnije nazvali Hrvatsko proljece oponasajuci Prasko proljece, a kojega su njegovi protivnici oznacili sintagmom masovni pokret ili maspok Slom hrv.nac.pokreta i njegove posljedice (1971-1972) -9.1970. Tito je imenovao povjerenstvo za reformu federacije s E. Kardeljem na celu (tvorac svih neuspjelih reformnih pokusaja u Yu). Polaziste je bilo suverenitet republika i veca autonomnost pokrajina (Vojvodina i Kosovo), a bilo je i najava konfederalizma, odbacivanje preglasavanja i uvodjenje koncenzusa u donosenju odluka na razini federacije. Taj je proces zavrsio krajem 6.1971. kad su prihvaceni spomenuti amandmani na ustav -buduci da su se politicke i gospodarske promjene pocele odvijati kako je ocekivala vecina hrv naroda i dio partijskog vodstva, zahvatila je Hrvatsku dotad nevidjena nacionalna euforija, osobito kad se doznalo da to navodno podrzava i sam Tito. Ocekivalo se rasterecenje u davanju za nerazvijene, povratak deviza i radnickih doznaka, bilo je prijdloga o jadranskoj orijentaciji Hrv, o raspisivanju unutarnjeg zajma za posebne hrv.potrebe (npr autocesta Zg-St). U tu svrhu mnogi su uplatili znatne iznose koji su kasnije propali, a davatelji pozvani na politicku odgovornost. Bilo je prijedloga o nekom obliku konfederalizma, pa cak i o Hrv kao posebnom clanu u UN -u opce prohrvatsko raspolozenje ukljucivali su se kulturni i znanstveni radnici i drustva. MH je

osnivala svoje ogranke po cijeloj Hrv i izvan nje. Organizirana je i proslava 300-te obljetnice pogibije Zrinskih i Frankopana u Cakovcu u 4.1971, a ujesen se spremala i proslava 100-te obljetnice Rakovicke bune sto je onemoguceno -vecina sredstava priopcavanja, posebice Vjesnik i Radiotelevizija Zagreb, podrzali su nacionalni pokret. Veliki utjecaj imali su Hrvatski tjednik, Kritika, Hrvatski gospodarski list i druga Maticina izdanja. Ukljucila su se i strucna drustva koja su organizirala savjetovanja o programima povijesti, hrvatskoga jezika i slicno. Tu je prednjacila Skolska knjiga cija su izdanja pocetkom 1972-ge unistena u mlinu za papir, a njihovi autori, urednici i recezenti pozvani na politicku odgovornost. Kasnije je jedan primjerak Pravopisa Babic-Finka-Mogus odnesen u London, tamo pretiskan 1972. i tajno dostavljen u zemlju pod popularnim imenom Londonac -Vladimir Bakaric (dotad nedodirljivi komesar u Hrv, tada clan Savjeta Federacije i prvi Titov pouzdanik) usprotivio se masovnoj nacionalnoj euforiji, buduci da je u tim zbivanjima bio marginaliziran. U Sisackoj zeljezari je odrzao govor kojim istupa protiv politike koju su vodili hrv.komunisti. Oko sebe je okupljao nezadovoljnike medju ortodoksnim partijasima-Hrvatima, te poglavito medju Srbima i zahtijevao od Tita ostru intervenciju u Hrv. -protiv hrv.nac.pokreta istupali su i predstavnici nerazvijenih republika bojeci se za sredstva koja su izvlacili iz Hrv, a podrzali su ih i clanovi generalstaba vec poprilicno srbizirane JNA. Kad je stigla i potpora iz SSSR-a (Breznjev), Tito je odlucio istupiti protiv hrvatskog proljeca. Takvoj odluci je pridonijela i njegova tastina jer mu se nije svidjalo sto vecina hrv.naroda podrzava Savku, Tripala, Pirkera, Sibla, Haramiju i druge. To se moglo zapaziti na velicanstvenom mitingu 7.5.1971. na Trgu Republike u Zagrebu gdje su spomenuti dozivjeli prave ovacije -u jesen 1971-ve na Bakaricev i Kardeljev prijedlog Tito se odlucio na protuudar i gusenje hrv.proljeca. Posebno ga je zabrinula cinjenica sto su se hrv.studenti na celu s D.Budisom potkraj studenoga odlucili na strajk. Izmedju ostaloga, zahtijevali su i hrvatske devize , sto je bila teza Djodana-gospodarskog tajnika MH. Dok je taj strajk jos trajao, Tito je pozvao hrv partijsko vodstvo u svoje loviste Karadjordjevo kraj Novog Sada, i kao da su odabrali i ime lovista i datum (1.12.1971. na 56. godisnjicu ujedinjenja u Kraljevinu SHS) Tito je tu odstrijelio hrv partijsko vodstvo sa S.D-K. na celu. -prije toga razgovarao je s oporbom u CK SKH (D.Dragosavac i dr.), a onda zahtijevao ostavku dvojca Tripalo-Dabcevic. Desetak dana kasnije, na sjednici CK u Zagrebu podnijeli su ostavke Savka -predsjednica CK SKH i Pero Pirker-sekretar Izvrsnog komiteta CK, a Ztripalo je kao clan Predsjednistva u BG predao ostavku osobno Titu. Zatim su slijedile ostavke, iskljucivanja iz SK, kaznjavanja, gubitak radnih mjesta, smjenjivanje direktora u svim spominjanim ustanovama i poduzecima. Do Bozica 1971. koji je za mnoge u Hrv bio crni Bozic hrv.nac.pokret bio je slomljen, a nova postava CK SKH (Planinc, Bilic, Dragosavac, Vrhovec) obavljala je ciscenje partijskog terena. Radilo se to u Partiji vec isprobanim staljinistickim metodama, pred kojima su mnogi pobjegli preko granice, zavrsili u prepunim udbinim zatvorima, na preslusavanjima i slicno. -i dok su vodeci drugovi bili samo odstranjeni, smijenjeni, umirovljeni itd, u 1.1972. poceli su progoni maspokovaca koji su uhiceni u svojim stanovima i zatoceni, te uskoro osudjeni na visegodisnje robije. To su bili vodeci hrv intelektualci: V.Gotovac, Sh.Djodan, V.Pavletic, H.Shoshic, F.Tudjman, M.Veselica, Z.Komarica, A.Glibota, A.Bacic, J.Ivicevic-Bakulic i dr, te studentski vodje D.Budisa, A.Paradzik, I.Z.Chichak.... -tada je je i Lj.Jonke-predsjednik MH bio smijenjen, umirovljen i osramocen, a slicno je bilo i s direktorom Skolske knjige A.Marinom, direktorom Agrokombinata A.Todoricem, predsjednikom hrv.boracke organizacije I.Siblom i tisucama drugih -epilog hrvatskoga nacionalnoga pokreta bio je nova politicka emigracija, prepuni sudovi i zatvori. Nastupilo je doba ostre represije koja je u nekim nacionalno mijesanim sredinama imala znacajke protuhrv. progona. Pocele su olovne godine i hrvatska sutnja.

GOLDSTEIN "POVIJEST 21" 5.Probudjene nade i represija: Hrvatsko proljece 1971. i nakon njega -studentski (Fra, Nje, SAD). Najjace se manifestiraou BG, ali je stigao i do ZG, gdje je organiziran samo djelomicni strajk. U Studentskom centru organiziraju se predavanja i razlicite manifestacije. Politizacija veceg broja sudenata sve je izrazenija i politicko vodstvo u Hrv sve je zabrinutije -Politicki stavovi studenata medusobno su se razlikovali. Svi su doduse naglasavali socijalni aspekt (dolje crvena burzoazija), ali su radikalniji medju njima Zagrebacko sveuciliste preimenovali u Sveuciliste sedam sekretara SKOJ-a -beogradski su se studenti zalagali za "energicne mjere protiv svih pokusaja dezintegracije drustvenoga vlasnistva ili njegova denaturiranja u akcionarsko vlasnistvo". -u Zagrebu se prosvjedni zborovi odrzavaju u Studentskom centru u Savskoj ulici te na nekim fakultetima, najvise na Filozofskom, a grupe nezadovoljnika okupljale su se po studentskim domovima. Medju prosvjednicima u ZG se osjecalo i nezadovoljstvo motivirano nacionalnim argumentima, sto ce u sljedecim godinama dolaziti mnogo vise do izrazaja -intervencija SSSR-a i njegovih saveznika u Cehoslovackoj 8.1968. uvelike je utjecala na zbivanja u Hrv i citavoj Jugoslaviji. Najvisi jugosl. drzavni i partijski organi osudili su intervenciju; u nekim gradovima izbile su spontane demonstracije u znak podrske Cesima i Slovacima (studentski dom u Rijeci uzeo je ime Jan Palach po praskom studentu koji se spalio u znak prosvjeda protiv intervencije). Cehoslovacki turisti koji su se zatekli u Hrv bili su izvanredno toplo primljeni. Cehoslovacki primjer Prasko proljece u Hrv je shvacen kao moguci model demokratizacije -Yu-sovjetski odnosi ozbiljno su se pogorsali. Cak se sa sovjetske strane prijetilo intervencijom i uklanjanjem i posljednjeg bastiona revizionizm, sto je u zemlji potaklko jos odlucnije odmicanje od sovjetskog a drustvenoga modela -1969. doslo je do prvih posve javnih razilazenja izmedju republika i saveznih organa zbog prioriteta u gradnji autocesta. Savezna je vlada zagovarala ravnomjernu gradnju u svim dijelovima Yu, a Slovenija je smatrala da prednost valja dati gradnji na njenom teritoriju jer je promet njenim cestama bio najgusci, a valjalo je i spojiti se na austrijske i talijanske autoceste. Bio je to vrlo jasan pokazatelj da ce s valom demokratizacije biti tesko ocuvati nedodirljivom temeljnu dogmu o bratstvu i jedinstvu. Sporno je bilo da li interese pojedinih republika treba pretpostaviti imaginarnom zajednickom interesu.nema sumnje da su nosioci saveznih funkcija bili na teskim mukama, pogotovo ako su iskreno zeljeli biti pravedni i nepristrani u odnosu prema svim republikama i pokrajinama. Pa ipak, oni su prirodom svog polozaja morali teziti prema unifikaciji i netalasanju, a takav je stav objektivno pogodovao najvecoj naciji-Srbima. U najbogatijim republikama Sloveniji i Hrvatskoj-to je moglo izazvati nepovoljne osjecaje -1969. odrzava se IX.kongres SKJ, prvi put nakon kongresa republickih SK (prije je redoslijed bio obrnut). Prvi su put sredisnji organi SK sastavljeni na temelju paritetne zastupljenosti republickih organizacija. Koji mjesec kasnije izglasan je Zakon o narodnoj obrani kojim se nastavlja vec u pedesetima skromno zapoceta decentralizacije poslova obrane. Prvi se put izglasavaju i republicki zakoni o obrani, a ustrojavaju se (osim regularne JNA) i jedinice Teritorijalne obrane na podrucju svake republike. Njima su zapovijedali republicki stabovi -u Hrv tih godina vlast postupno preuzima reformisticki i nacionalno orijentirano vodstvo na celu sa Savkom Dabcevic-Kucar, koja tada postaje predsjednica CK SKH. Taj krug ljudi (Miko Tripalo, Ivan Sibl, Pero Pirker, Dragutin Haramija) zauzimao se za radikalan preobrazaj gospodarskog sustava i za demokratizaciju politickog zivota -do kraja 1971. kada je pokret nasilno ugusen,u njega se spontano ukljucio velik dio hrv.naroda te ga javno i masovno podrzao. Unatoc mnogim razlicitim ideoloskim, socijalniim i nacionalnim teznjama, u pokretu su dominirale 2 osnovne ideje: nacionalna i liberalno-demokratska. Najcesce su se javljale pomijesane uz dominaciju nacionalne -iako su zelje za daljom demokratizacijom u javnosti predstavljene iskljucivo kao reforma unutar socijalistickog sustava, bilo je ocigledno i onih koji su drzali kako treba ici prema razvoju

pluralisticke liberalne demokracije -u javnoj upotrebi, pogotovo u protivnika, za Hrvatsko proljece koristi se izraz masovni pokret, posve sukladno lenjinistickom terminu masovnoe dvizhenie. Kasnije se cesto koristila i kratica maspok -pitanje nacionalne ravnopravnosti smatralo se jednom od najvaznijih tema Hrv.proljeca. Prema misljenju mnogih, Hrvati i Hrvatska bili su na razne nacine neravnopravni u federaciji podzastupljeni u JNA, te primjerice u saveznim institucijama na rukovodecim polozajima u administrativnim tijelima itd -malo je Srba bilo aktivno ukljuceno u pokret. Doduse, bilo je i neprimjerenih protusrpskih ispada i postupaka, ali samo sporadicno i na marginama, dok nasilnickih postupaka nije uopce bilo -neravnopravnost Hrvatske osobito se ocitovala u ekonomskoj sferi (tada se u hrv javnosti afirmiralo misljenje da je npr nepravedna odredba prema kojoj izvoznici u Narodnoj banci moraju depozirati visok postotak utrzenih deviza, te da se obeshrabruje izvoz. Tvrdilo se i da je nepravedno sto od deviza koje hrv radnici na privremenom radu salju kuci veci dio odlazi u BG) -unatoc velikom doprinosu u turizmu i deviznim doznakama, Hrv se nije mogla koristiti svojim rezultatima, vec je pokrivala slabosti drugih -sociolog i politicar Stipe Shuvar dokazivao je poslije propasti Hrv.proljeca kako teze o iskoristavanju Hrv nisu bile tocne. Uzroke gospodarskih problema vidio je u odrzanju centralizma, u razlicitoj razvijenosti pojedinih republika i u prelijevanju dobiti zbog trzista i investiranja -generalni konzul VB u ZG ocijenio je da su teze o izrabljivanju Hrv neuvjerljive te da su potkrijepljene ugl selektivnom statistikom i emotivnom galamom -u zakljuccima s X.sjednice SKH najvaznije je bila ocjena da je za razvoj samoupravljanja i stabilnost SFRJ najopasnij unitarizam kao ideologija i birokratski centralizam kao praksa. Trazila se i rasprava o problemu drzavnoga kapitala, deviznom sustavu itd. Ukratko, hrv. komunisti su izasli u javnost sa samostalnom vizijom razvoja Hrv u Jugoslaviji, sto je u vodstvima drugih republika kao i u saveznom vodstvu primljeno s nepovjerenjem -Tito, kojem je bilo skoro 80 godina,neko je vrijeme bio neodlucan i dosta popustljiv prema hrv vodstvu. On se sve slabije snalazio u svim tim zbivanjima. Njegova duga izlaganja opterecena partijskim metajezikom i pozivanjem na svijest radnih ljudi i gradjana bila su potpuno promasena. Stovise, u svojim je javnim istupima zapadao u ocita proturjecja-s jedne strane zalagao se za decentralizaciju, tj. pozdravljao je nestajanje saveznog etatizma, sto je bilo odredjeno i ustavnim promjenama. Istovremeno se protivio policentricnom etatizmu te je smatrao stetnim potencijalne tenzije izmedju federacije i pojedinih republika jer bi one trebale biti dvije neodvojive strane naseg samoupravnog organizma -u to se vrijeme intenzivirala izrada opseznih amandmana na savezni Ustav koji su izglasali u 6.1971. Po njima, uz predsjednika SFRJ Tita, ustanovljeno je i Predsjednistvo od 24 clana. Za neke je poslove odredjeno obavezno usuglasavanje medju republickim vlastima. Opcenito su republike dobile znatno vece nadleznosti, i to se smatralo uspjehom hrv. vodstva -hrv. nac. pokret ubrzano je dobivao na zamahu. U proljece 1971. izabrano je novo sudentsko, nacionalno opredijeljeno vodstvo na Zagrebackom sveucilistu ( Ivan Zvonimir Cicak, Drazen Budisa, Ante Paradzik) -u izdanju Matice hrvatske poceo je u 4.1971. izlaziti Hrvatski tjednik koji postaje javna tribina intelektualne i nekomunisticke struje Hrv.proljeca. List se bavio razlicitim aspektima razvoja demokracije i hrv. nac. temama, posebno naglasavajuci nedjeljiv suverenitet hrv naroda u Hrv. (nasuprot stavu da u tom suverenitetu participiraju i Srbi kao narod, kolektivitet). Istodobno, drugim narodima bila bi zajamcena prava na slobodno i ravnopravno izrazavanje svih vidova nacionalnih osobitosti. Imao je tirazu od oko 100 000 primjeraka te je u hrv javnosti zadobio utjecaj koji vise nitko nije mogao zanemariti -na valu osvojene slobode u ZG i drugim hrv gradovima bujale su razlicite aktivost koje hrv komunisticko vodstvo vise nije moglo kontrolirati. Neki su istupi, napisi i ispadi bili takvi da su izazivali nepovjerljivost nekih krugova u Hrv i drugim republikama. Stoga je rastao pritisak na tita da nesto napravi

-pocetkom 6.1971. na sastanku s hrv politickim vodstvom o kojem javnost nije saznala nista, Tito je ocijenio da je Hrvatska postala kljucni problem u zemlji u pogledu divljanja nacionalizma, kojega inace ima u svim republikama, ali sada je najgore kod vas. Kritizirao je clanove SKH koji su navodno bacili koplje u trnje (vise se ne bore protiv nacionalizma), a ocijenio je da se u masovnom pokretu u Hrv pod okriljemnacionalnih interesa okuplja sam djavo nacionalizam, sva suprotna misljenja do kontrarevolucije. Tito je zatrazio najodlucniju akciju: tko se nije mogao odluciti za nju trebao je napustiti partijske funkcije -u 7.1971. Tito se opet sastao sa vodstvom hrv komunista koji su se vec tada jasno podijelili: dio je javno govorio o nacinalistickim i separatistickim tendencijama u javnom zivotu. Zakljuceno je da se iz SK i javnog zivota iskljuce ekonomisti Sime Djodan i Marko Veselica, najdosljedniji zagovornici teze o neravnopravnom gospodarskom polozaju Hrv u Yug. No tijekom ljetnih mjeseci stanje se zaostravalo: osim sto su se misljenja o pojedinim problemima sve vise udaljavala, i s jedne i s druge strane skupljalo se sve vise emocija -posljednje upozorenje ocito su bili veliki manevri JNA Sloboda'71. na Kordunu, koji su naglasili mogucnost oruzane intervencije. Vojni vrh jasno je pokazao da je spreman intervenirati ako bi situacija izmakla kontroli partijskih i drzavnih foruma, ali je u tom trenutku JNA bila posve pod kontrolom Tita i odlucna da reagira kako joj on nalozi. A on je vec i prije upozoravao da JNA nema samo zadatak da brani teritorijalni integritet nase zemlje, nego i da stiti socijalizam, ako bude u opasnosti i ako ga nije moguce zastititi drugim sredstvima. -tijekom 11.1971. Tito je cvrsto odlucio slomiti hrv pokret, dogadjaji sljedecih dana dodatno su ga ucvrstili u tom stavu. Zagrebacki studenti su odlucili stupiti u strajk, a u zahtjevima su sintetizirali i neposredne i strategijske ciljeve Hrv.proljeca: konstituiranje Hrv kao suverene drzave hrv naroda (podrzavaju i hrv vodstvo i predsjednika Tita), te smjenu protivnika reformnih gibanja. Poricu da predstavljaju nacional-sovinisticke i separatisticke snage i zahtijevaju korjenite promjene politickogospodarskoga sustava, odnosno promjene u vanjskotrgovinskom i deviznom sustavu kako bi devize ostajale onima koji ih i privredjuju. Tvrdili su da devize koje zarade hrv turizam i napredna hrv privreda zavrse u saveznoj blagajni, iz koje se potom dijele krajnje nepravedno -trazili su i reforme u vojsci koja je po njima pretezno srpska -strajk je obuhvatio vecinu zagr. studenata ali i fakultete drugih gradova, sto je situaciju cinilo jos napetijom. Vodstvu Hrv.proljeca studenti su s jedne strane bili saveznici, a s druge strane su se bojali studentske radikalizacije, svjesni da da je strajk izvrstan argument onima koji pokretu zele stati na kraj. Studenti su se nastojali povezati s drugim sredinama u Yug ali nitko nije reagirao. Potom je studentsko vodstvo odlucilo prekinuti strajk kako bi se izbjegli ekscesi i izrazilo povjerenje u rukovodstvo SKH i SKJ na celu sa Savkom i Titom, ali bilo je kasno za sve -Vladimir Bakaric ocijenio je da mu dogadjaji izmicu iz ruku te je potakao Tita da reagira. On je bio iskreni protivnik centralizma i unitarizma, ali je smatrao da je bolji ikakvi socijalizam nego da on skroz propadne -treba napomenuti da su Savka i Tripalo te njihovi najblizi suradnici bili prilicno mladi za pozicije koje su dosegnuli. Popularnost koju su stekli izazivala je ljubomoru starijih, osobito Tita, koji je smatrao da njegov autoritet mora ostati neupitan -1.12.1971. Tito je sazvao Predsjednistvo SKJ u Karadjordjevu, te su vodeci hrv komunisti bili izvrgnuti ostroj kritici jer se nisu oduprli jacanju nacionalizma, sovinizma i klasnog neprijatelja. Tito je studentski strajk ocijenio kao dugo i pomno pripremanu kontrarevolucionarnu akciju koju su potakli odredjeni inozemni krugovi. -potom su organizirani razliciti partijski sastanci diljem Hrv na kojima je vise od 400 osoba moralo podnijeti ostavku ili je bilo smijenjeno -u medjuvremenu su spontano izbile demonstracije, ponajprije studenata u ZG. Policijska represija diljem Hrv uzela je maha: vise tisuca osoba je pritvoreno, na razne nacine proganjano, sikanirano ili marginalizirano iz drustvenog i javnog zivota -vodeci ljudi Hrv.proljeca: Tripalo, Savka, Pirker, Haramija i dr.suradnici uklonjeni su sa svih funkcija, prisilno umirovljeni i onemoguceni u svakom javnom djelovanju -istaknutim kulturnim radnicima MH, urednicima Hrv.tjednika i studentskim vodjama priredjeni su

montirani sudski procesi, na kojima je vecina bila osudjivana na 2 do 4 godine zatvora -prilican broj ljudi je pobjegao iz zemlje. Hrvatska je zapala u politicku apatiju iz koje se nije izvukla skoro 2 desetljeca -na ova dogadjanja u Yu svijet nije reagirao. Objema blokovima je bilo stalo da prilike u Yu ostanu stabilne, tj. da ne dodje u pitanje jugosl. neutralna pozicija. Nije se javila cak ni zapadna intelektualna javnost, cemu je pridonio imidz ekstremnih zagovaratelja u inozemstvu zbog kojih je pokret cesto nepravedno poistovjecivan s nazadnjastvom, sovinizmom, pa cak i ustastvom.