c

BIBLIOTEKA

Naslov izvornika

Urednik Amar Imamovi Likovno oblikovanje Bedrija Imamovi

Allame Sejjid Muhammed Husejn Tabatabai

BOIJE NAMJESNITVO HAZRETI ADEMA I NJEGOV IZGON IZ DENNETA

Sa perzijskog preveo

Tefsir El-Mizn

Amar Imamovi

Fondacija Batina duhovnosti, Mostar 1433/2012.

Rije urednika

azivanje o hazreti Ademu, a tu prije svega mislimo na njegovo postavljenje za Boijeg namjesnika (halifu) te njegov izgon iz Denneta, kazivanje je koje kako se da shvatiti iz Kurana asnog, tefsira, ivotopisa vjerovjesnika i historijskih knjiga zapoinje stvaranjem hazreti Adema, a zavrava se smru posljednjeg ovjeka na Zemlji. Malo je takvih dogaaja koji su obiljeili ivot ovjeanstva kao to su postavljenje hazreti Adema za Boijeg namjesnika te potom njegov pad ili izgon iz Denneta. Ustvari, to je opis i tuma enje stanja svakog njegovog potomka do kraja vremena. U tim dogaajima uestvuje svaki pojedinac ovjeanstva samim tim to se raa i umire na Ovom svijetu, gdje smo pozvani da se obogaeni spoznajom o Bogu Njemu vratimo i time ispunimo smisao naeg stvaranja i dolaska na Ovaj svijet. Nema nikakve sumnje da nain razumijevanja ovog doga aja ostavlja dubokog traga na ovjekovo shvatanje smisla njegova ovosvjetskog ivota. U kazivanju o hazreti Ademu poloeno je sjeme filozofske i irfanske misli, kao i pitanja vjerovanja. U njemu se nalaze tajne i ifre blaenstva i nesree, udaljenosti i bliskosti, pokor nosti i neposlunosti, usavravajueg ovjekovog putovanja do take gdje ovjek ne vidi nita, osim Uzvienog Boga, kao i ovjekovog pada u bezdan ponienja i propasti.
5

U islamu postoje brojna i razliita tumaenja, pristupi i razumijevanja ovog pitanja. S druge strane, pred sljedbenikom Boije knjige, Kurana, ukazuje se obaveza da usljed naprijed istaknute vanosti ovog pitanja na valjan nain shvati namje snitvo hazreti Adema te njegov izgon iz Denneta. Ovu oba vezu oteava jaina simbolike i jezika kojim je ispriana ova nebeska drama i injenica da je ona daleko od bilo kakvog na eg ovosvjetskog iskustva. Meutim, Allame Tabatabai u svom tefsiru provodei postupak tumaenja jednog dijela Kurana drugim te koristei se svojim analitikim umom podastire vrste dokaze, putajui da smi Kuran progovori i kae svoje miljenje na veoma jednostavan nain, ne ostavljajui pritom mjesta za bilo kakvu nedoumicu, a nudei ujedno odgovor na svako pretpostavljeno pitanje. Treba rei da i u drugim nebeskim vjerama, a pritom misli mo na judaizam i kranstvo, ovaj dogaaj zauzima znaajno mjesto u postupku uobliavanja temeljnih naela vjerovanja. Tako se steklo uvjerenje da prema kranskom nauavanju svi ljudi imaju udjela u Adamovom prvom grijehu ili istonom grijehu, kako ga jo nazivaju, i da su samim tim svi ljudi u svoj bti grjeni, te da je Isus, sin Boiji doao da svojom rtvom iskupi taj grijeh svih ljudi, koji je zapravo izvor svih ostalih grijeha. Ovaj prijevod dobiva na vanosti ako uzmemo u obzir i njenicu da se ovjeanstvo kao moda nikad bavi pitanjem nastanka ovjeka pa tako imamo itavu paletu tumaenja na stanka ili stvaranja ljudskog roda. U poplavi tih savremenih tumaenja moe se uoiti da se na kraju sva ona vraaju na dva temeljna miljenja, i to na ovozemaljsko i na nebesko porije klo ovjeka. Danas smo svjedoci da mediji na razliite naine
6

nameu uenje po kojem je ovjek materijalnog porijekla pa se ak ide i dotle da se tvrdi da je pored postavke da je o vjek evoluirao iz ivotinje ovjeanstvo proizvod i posljedica laboratorijskih pokusa viih bia iz Svemira. Zbog svega predoenog, poduhvatili smo se ovog izdava kog pregnua, koje nudi vjerodostojno tumaenje kuranskog vienja hazreti Ademovog pada i koje brani nebesko, odnosno boansko porijeklo ovjeanstva. O vanosti odbrane ovog stava moda je i suvino govoriti, jer ovisno o prihvatanju materijalnog ili nebeskog porijekla ovjeka ovisi i prihvatanje Uzvienog Boga ili Njegovo poricanje. Nadamo se da e ovaj prijevod koji, uz nae dodavanje na slova u tekstu, objedinjuje tri zasebna dijela tefsira El-Mizn nai mjesto u pokrenutoj raspravi i biti razlogom jaanja imana i proirenja spoznaje sljedbenika Kurana. Uzvienog Gospodara skrueno molimo da prihvati ovaj na neznatni trud i da isti bude naa popudbina za Budui svijet!

30-33. AJETI SURE BEKARE

A kada Gospodar tvoj ree melecima: Ja u na Zemlji namjesnika postaviti! oni rekoe: Zar e Ti namjesnik biti onaj koji e na njoj nered initi i krv prolijevati? A mi Tebe veliamo i hvalimo i, kako Tebi dolikuje, tujemo. On ree: Ja znam ono to vi ne znate. I poui On Adema svim imenima, a onda ih predoi melecima i ree: Kaite Mi imena njihova, ako istinu govorite? Hvaljen neka Si rekoe oni mi znamo samo ono emu Si nas Ti pouio; Ti Si Sveznajui i Mudri. O Ademe ree On kai im ti nazive njihove! I kad im on kaza nazive njihove, Allah ree: Zar vam nisam rekao da samo Ja znam gajb /skriveno/ nebesa i Zemlje i da samo Ja znam ono to javno inite i ono to krijete!
9

Tumaenje
Pitanje meleka upueno Gospodaru u vezi s ovjekovim namjesnitvom Ovi ajeti obrauju dogaaj zbog kojeg je ovjek sputen na Zemlju. Takoer, pojanjava zbilju namjesnitva (hilafeta) na Zemlji i njegove uinke i svojstva. Ova tema, za razliku od drugih kuranskih tema, obrauje se samo na jednom mjestu, kako je gore oznaeno. A kada Gospodar tvoj ree melecima... o Boijem govoru, govoru meleka i ejtana bit e naknadno vie rijei. Zar e Ti namjesnik biti onaj koji e na njoj nered initi i krv prolijevati? A mi Tebe veliamo i hvalimo i, kako Tebi dolikuje, tujemo. Ovaj ajet prenosi odgovor meleka na Boiju odluku da e na Zemlji postaviti namjesnika. Govor meleka ukazuje na injenicu da e ovo djelo izazvati nered i prolijevanje krvi na Zemlji, jer su znali da bie od zemlje, zato to je mate rijalno, mora posjedovati svojstva srdbe i strasti, i zato to je materijalni oblik egzistencije svijeta ogranien iz razliitih aspekata te su suprotstavljenosti u njemu velike. Dijelovi koji ine materijalni svijet stalno su izloeni propadanju, a njegov poredak i ureivanje izloeni su poremeaju. ivot na Zemlji je neizbjean i jedino mogu u zajednici, kao to je i opstanak u svojoj punini znaenja nije mogu, osim u zajednici. Jasno je da ovakav ivot neizbjeno vodi ka sukobima, neredu i pro lijevanju krvi. Namjesnitvo, kao to se da razumjeti i iz same rijei, nee se upotpuniti sve dok namjesnik (halifa) ne postane odraz onoga koga zastupa i ne bude pokazatelj svih njegovih egzi stencijalnih vidova, svojstava, zakona i poloaja upravljanja.
10

Naravno, ovo vrijedi za one aspekte, svojstva, zakone i uprav ljanje zbog ijih ostvarenja ga je odredio za svog namjesnika. Uzvieni Bog, Koji postavlja namjesnika, objedinjuje lijepa imena i posjeduje svojstva Ljepote i Uzvienosti () , Njegova bit je ista od svake mahane i nedostatka, a u sa mom djelu od svakog zla i nereda. Neka je uzviena Njegova Veliina! Namjesnik koji se razvija i raste na Zemlji i ivi zemaljski ivot u okolnostima kakvim smo ih opisali nije dostojan po loaja namjesnitva. Svojom egzistencijom, koja je protkana svim oblicima nedostataka i slabosti, ne moe biti odraz i ogle dalo one egzistencije koja u sebi nema nikakvog nedostatka. Pitanje meleka bilo je potaknuto njihovim neznanjem u vezi sa poloajem namjesnitva na Zemlji i njime su htjeli rijeiti problem koji im se nametnuo vezano za jedno bie od zemlje, s tim da njihovo pitanje nije znailo prigovor Bogu na Njego voj odluci i djelu. Ovo se da shvatiti iz rijei meleka: Zaista je dino Si Ti Apsolutno Sveznajui i Mudri. ( ) Vidimo da njihove rijei poinju rjeicom zaista (), koja ovdje izreena priprema teren za Boije pojanjenje, to opet po sebi dokazuje da su oni razumjeli sami Boiji govor, ali im nije bio jasan. Obratite panju na ovo! Ukratko reeno, govor meleka je potaknut injenicom da je zadaa namjesnika slavljenje, velianje i hvaljenje Svetog Bia Boijeg i da bie namjesnika treba biti odraz i manifesta cija Njegova bia, a u ovom sluaju njegovo zemno bie mu ne doputa takvu ulogu, tavie, ono ga vue u nered. S druge strane, kako je svrha postavljanja namjesnika na Zemlji, slavljenje i velianje u znaenju kakvim smo ga po jasnili da odraava i ukazuje na svojstva Boija s obzirom
11

na injenicu da je to ostvareno slavljenjem meleka. Kako su meleci mislili da su oni Boiji namjesnici i da su oni dostojni tog poloaja, njima se nametnulo pitanje: Kakva korist postoji u postavljanju ovog zemnog bia za namjesnika?! Uzvieni Bog u odgovoru na rijei meleka uzvrati: Ja znam ono to vi ne znate. I poui On Adema svim imenima... Openitost ovjekova namjesnitva i to da se pod namjesnitvom u ajetu misli na Boije namjesnitvo Kontekst u kojem su izgovorene ove rijei ukazuje na dvije stvari. Pod namjesnitvom se misli na Boije namjesnitvo na Zemlji, a ne da je ovjek namjesnik stvorenja koja su bila prije njega na Zemlji i iezla pa Bog sada postavlja ovjeka kao njihova namjesnika mogunost koju su neki komentatori Kurana naznaavali. Ovo se jasno dade razumjeti iz odgovora Uzvienog Boga na rijei meleka, kada je obznanio da je Adema pouio ime nima i potom mu naredio da meleke poui njima. Ovakav odgovor Boga uope nije sukladan sa mogunostima koje su davali neki komentatori. Prema tome, namjesnitvo o kojem raspravljamo nije svojstveno samo Ademu ve u njemu imaju uea i njego vi potomci. U ovom primjeru, in pouavanja imenima ima sljedee znaenje: Allah, d.., ovo je znanje poloio u ljudima tako da se tragovi ovog pologa postepeno i neprekidno javljaju u ovom biu, tako da uvijek kada se odazove Njemu, on biva upuen. Ovaj polog ovjeka moe izvesti iz potencijalnog u aktuelno stanje. Dokaz koji potvruje openitost namjesnitva za sve ljude su sljedei ajeti:
12

Sjetite se da vas je On namjesnicima Nuhova naroda uinio.1

Zatim smo vas poslije njih namjesnicima na Zemlji uinili.2 Koji vas na Zemlji namjesnicima postavlja.3

Meleci nisu dostojni Boijeg namjesnitva Druga stvar je ta to Allah, d.., u odgovoru i odbijanju pri jedloga meleka, nije porekao nered i prolijevanje krvi od namje snika na Zemlji. Nije rekao da namjesnik kojeg On postavlja nee prolijevati krv niti initi nered. Takoer, tvrdnju meleka da Ga oni slave i hvale nije zanijekao; tavie, On je to potvrdio. Umjesto toga, On je pojasnio da u reenom postoji do bro koje meleci ne mogu ispuniti i koje ne mogu podnijeti, ali ovaj namjesnik na Zemlji to moe. Zapravo, ovjek je taj koji moe oitovati Boija savrenstva i ponijeti tajne Boije, u emu su meleci nemoni. Ovo dobro i korist su tako veliki da nadomjeuju zlo nereda i prolijevanja krvi, jer Uzvieni je u odgovoru melecima rekao: Ja znam ono to vi ne znate. A drugi put na isto pitanje odgovara melecima: Zar vam nisam rekao da samo Ja znam skriveno /gajb/
Arf, 69. Junus, 14. 3 Naml, 62.
1 2

13

nebesa i Zemlje? Pod skrivenim se misli upravo na imena, a ne znanje Adema o tim imenima, jer meleci uope nisu imali uvida niti znanja da postoje ta imena da bi bili svjesni svoga neznanja o njima. Nije tako da su oni znali za njihovo postojanje, ali nisu imali uvida u to da Adem ima znanje o njima, jer u suprotnom nema smisla da Uzvieni Bog pita meleke za imena. Potpuno je jasno da Boiji upit meleka o imenima svjedoi o tome da oni uope nisu imali znanja o njihovom postojanju. Tako pretpostavljena okolnost bi zahtijevala da se Uzvie ni u obraanju Ademu zadovolji rijeima: Obavijesti meleke o njihovim imenima i meleci na taj nain shvate da Adem ima znanje o njima. Ustvari, mi vidimo da je Allah, d.., pitao meleke za njihova imena. Dakle, kontekst ovih ajeta otkriva nam da su meleci sma trali sebe dostojnim poloaja namjesnitva, a da Adem ne za sluuje takav poloaj. Budui da ovaj poloaj podrazumijeva poznavanje ovih imena od strane namjesnika, Uzvieni Bog je pitao meleke da ih kau, na ta su oni iskazali neznanje, za razliku od Adema koji ih je znao i time dokazao dostojnost poloaja namjesnitva, a nedostatnost meleka za isto. Sljedea stvar koju ovdje treba navesti jeste injenica da Uzvieni Bog pitanje zavrava rijeima: ...ako istinu govorite... Ova stavka ukazuje na zakljuak da je tvrdnja meleka bila ne utemeljena jer su tvrdili neto o emu nisu imali znanja. Znanje o imenima je znanje o imenovanim stvarima, a to su izvanjske zbilje koje imaju znanje i ivot I poui On Adema svim imenima, a onda ih predoi melecima... Ovaj dio ajeta ukazuje na injenicu da su spome nuta imena bia, oznaena tim imenima, ivua i obdarena
14

intelektom, a nalaze se iza zastora u skrivenosti. Upravo zato, znanje o njima nije iste prirode i karaktera kao ono znanje koje mi imamo o nazivima stvari. Jer da je od onog znanja koje mi imamo, u tom sluaju nakon to je Adem obavije stio meleke o tim imenima i meleci bi trebali sa Ademom biti istovjetni u tom znanju, jer koliko god je Adem njih pouio tim imenima, i Adema je Uzvieni pouio njima. Zato Adem ne bi trebao biti poloajem vii od meleka, niti bi Uzvieni Bog trebao njega vie cijeniti i iskazivati mu vee poasti. S druge strane, vidimo da je melek poloajem esto vii od ovjeka. Takoer, da je ovo znanje nae prirode, meleci se ne bi tre bali zadovoljiti samo injenicom da Adem zna imena i da time njihova argumentacija bude oborena. Kakav bi ovo bio dokaz neispravnosti argumentacije meleka?! To bi bilo kao da Allah, d.., poui Svoga roba leksikogra fiji i onda ga dovede pred meleka da se njime pohvali i podari mu vei poloaj, a meleci su toliko posveeni robovanju da Kuran o tome kae: Oni ne govore dok On ne odobri i postupaju onako kako On naredi.4

To je kao da Uzvieni Bog rekne Svojim istim robovima da ovjek sa ovakvim osobinama zasluuje da bude Njegov namjesnik i dostojan da mu On iskae poast, a meleci nisu. I da potom Allah, d.., rekne melecima da Ga oni izvijeste o rijeima, imenima i nazivima koje e ovjek tek poslije
4

Enbij, 27.
15

skovati i nadjeti stvarima, posredstvom ega e se ljudi meu sobno sporazumijevati i ostvariti namjere ako imaju elju za poloajem namjesnitva i ako istinu govore. Pored toga, zar sva vrijednost znanja o jeziku ne proizla zi iz okolnosti da ovjek nastoji posredstvom jezika onome kome se obraa pojasniti namjeru iz svoga srca? A meleci bez potrebe za jezikom i govorom i bez ikakvog drugog sredstva imaju uvid u tajne ovjekova srca. Dakle, meleci posjeduju savrenstvo koje je iznad sposobnosti govora. Ukratko, ono emu je Adem pouen od strane Uzvienog Boga nije ono znanje kojem su meleci bili poueni od Adema. Znanje koje je Adem posjedovao je zbiljsko znanje o imenima. Sticanje tog znanja bilo je mogue za Adema, ali ne i za meleke. Ako je Adem zasluio da bude namjesnik Boiji, to je zbog znanja o zbilji imena, a ne zbog iznoenja tog znanja mele cima, jer u suprotnom i meleci bi trebali zasluiti taj poloaj nakon uvida u imena i ne bi u nastavku rekli: Hvaljen neka Si, mi znamo samo ono emu Si nas Ti pouio. Iz onoga to je dosada reeno postalo je jasno da znanje imena tih imenovanih stvari treba biti takvo da otkriva nji hove zbilje, a ne isto imena i nazive, koji se u svakom jeziku kuju za razliite pojave i stvari. Dakle, jasno je da su te ime novane zbilje koje je Adem spoznao, zapravo, izvanjske zbilje i bia, a ne pojmovi ije je mjesto egzistencije ogranieno jedino na um. Takoer, to su bia koja su skrivena iza zavje se, odnosno u gajbu Nebesa i Zemlje. Sticanje znanja o tim skrivenim biima, onakvim kakva zapravo jesu, takvo je da je ono mogue jedino zemaljskom ovjeku, a ne nebeskom meleku, a s druge strane, upravo to znanje ima presudnu ulogu u namjesnitvu Boijem.
16

Vrijedna zapaanja u vezi s rijei imena koja se spominje u ajetu

)u ajetu I poui On Adema svim imeni Rije imena ( ma... u arapskoj gramatici po svom obliku predstavlja mnoinu, i to u ovom sluaju mnoinu koja ima odreeni lan elif i lam, a takva mnoina po izriitom stavu slovoznalaca nosi znaenje openitosti, a i sami ajet ovu openitost posebno naglaava sa rijeju svim. U krajnjem, to znai da se ovo odnosi na sva imena koja se mogu nadjeti nekom predmetu, jer u ajetu nema nijedne naznake koja bi dokinula ovu openitost da bi se reklo da se ova rije odnosi na tano odreenu skupinu imena. S druge strane, dio ajeta predoi ih melecima ukazuje na i njenicu da svako od tih bia koja su oznaena imenima posje duju ivot i znanje; istovremeno, ona su u skrivenom (gajbu) Nebesa i Zemlje. U krajnjem moe se shvatiti da su spomenuta bia bila skrivena svim Nebesima i Zemlji i u potpunosti su bila izvan stvorenog. Sada, kada uzmemo u obzir sve pobrojane aspekte ovih ajeta, to znai openitost imena te injenicu da imenovane stva ri imaju ivot i znanje i da se nalaze u gajbu Nebesa i Zemlje, sa velikom lahkoom i potpunom razgovijetnou moe se shvatiti ono na to eli upozoriti kuranski ajet:

I ne postoji nita a ije riznice nisu kod Nas, a od toga Mi sputamo samo odreenu veliinu.5
5

Hidr, 21.
17

U tek navedenom ajetu Uzvieni Bog nas obavjetava o injenici da bia za koja se moe rei da su stvari i mogu se zamisliti u umu, kod Boga postoje njihove riznice, i to egzisti rajue, koje se ne mogu isprazniti, niti su iim mjerljive i upo redive: ne moe im se odrediti granica, a kod ina sputanja i stvaranja poprima se ruho ogranienosti i mjerljivosti. Mnotvo koje je prisutno u ovim riznicama nije brojano mnotvo, jer brojano mnotvo ide uporedo sa ogranienou u stvorenom. Zapravo, mnotvo u ovim riznicama ogleda se kroz razine i stepene. O ovom ajetu bit e vie rijei u suri Hidr. Kao posljedica dosada razmatranog moe se rei da su ova bia, koja su bila predoena melecima, iva i imaju intelekt. To su uzviena bia po poloaju i uvana su kod Boga. Ona se nalaze iza zastora skrivenosti i Uzvieni Gospodar njihovom blagoslovljenou i dobru spustio je i objavio svako ime spu teno u Kreaciji. Sve to postoji na Nebesima i Zemlji proizalo je iz njihove svjetlosti. Ta bia i pored okolnosti da ih je mnogo istovremeno su razliita i nije im svojstveno brojivo mnotvo: zapravo, njihovo mnotvo ogleda se kroz razine i stepene, a sputanje i objavljivanje imena zapoinje od njih. Iblis je i prije stvaranja hazreti Adema bio nevjernik Samo Ja znam ono to javno inite i ono to ste krili! Ono to meleci obznanjuju i ono to skrivaju dvije su vrste gajba, ali posmatrajui to u relaciji sa neim. To znai da neke tajne sto je u vezi sa Nebesima i Zemljom. Upravo zbog toga naspram ove stoji reenica: Samo Ja znam gajb nebesa i Zemlje da bi obuhvatila oba oblika skrivenosti, one unutar kreacije Nebesa i Zemlje i one izvan.
18

 )6 u reenici i ono to ste krili ( Pomoni glagol ( )ukazuje na injenicu da je u vezi sa Ademom i nje govim namjesnitvom bilo skrivenih stvari i ovo znaenje mo gue je izvesti i iz sljedeeg ajeta:

Oni se poklonie, ali Iblis ne htjede, on se uzoholi, a bio je od nevjernika.7 Ajet otkriva da je Iblis bio nevjernik prije stvaranja Adema i njegova postavljanja za namjesnika te sedde meleka, jer je reeno: bio je od nevjernika te zato nije ni uinio seddu. Ovo njegovo spoljnje protivljenje ustvari je samo odraz unutranjeg skrivenog, postojeeg otpora. Iz reenog je jasno da se sedda meleka i odbijanje Iblisa desilo u razdoblju izmeu Boijeg govora: Ja znam ono to vi ne znate i drugog govora: Samo Ja znam ono to javno inite i ono to ste krili. Takoer, iz ovoga se moe shvatiti tajna zato je Uzvieni smisao reenice: Ja znam ono to vi ne znate, drugi put iskazao rijeima: Samo Ja znam gajb nebesa i Zemlje.

Predaje
U tefsiru Ajj od Imama Sadika prenosi se predaja: Da me leci prije nisu vidjeli zemaljska bia, kako bi mogli rei: Zar e Ti namjesnik biti onaj koji e na njoj nered initi i krv prolijevati.8
Ukazuje na neprekinuto deavanje radnje u prolom vremenu. (Op. prev.) 7 Bekare, 34. 8 Tefsir Ajj, sv. 1, str. 29, hadis 4.
6

19

Allame: Mogue je da ova predaja govori o razdoblju na Zemlji prije stvaranja roda Ademova, o emu kazuju brojne druge predaje. Ova predaja nije u suprotnosti sa onim to smo rekli da su meleci shvatili nered i prolijevanje krvi iz Boijih rijei: Ja u na Zemlji namjesnika postaviti. U na elu, ako se ne uzme u obzir nae tumaenje, govor meleka bi ukazivao na njihovu pokuenu analogiju, poput Iblisove analogije.9 (Jer samim tim to je u prijanjem razdoblju bilo bia koja su pravila nered, to ne moe biti dokaz da e i dru ga bia biti ista takva.) U istom tefsiru prenosi se od Ebu el-Abbasa da je pitao Imama Sadika ta su bila imena u ajetu: I poui On Adema svim imenima..., na ta Imam odgovori: To su bila imena li jekova, biljaka, stabala i planina zemaljskih.10 Na istom mjestu prenosi se od Davud ibn Serhana: Bili smo kod Imama Sadika i on je naredio da se donese sofra. Jeli smo. Potom je naredio da se donese lavor i runik. Tada sam ga pitao: rtvovao bih se za tebe, koje je znaenje ajeta: I poui On Adema svim imenima...? Da li su upravo ovaj lavor i ru nik od tih imena? Imam ree: Kanjoni, tjesnaci i pustinje su od tih imena i rukom pokaza prema visinama i nizinama.11 U knjizi Man prenosi se od Imama Sadika: Uzvieni Bog je pouio Adema svim imenima Svojih dokaza. Potom je njih, koji su u tom vremenu bili duhovna bia, predoio me lecima, a oni su rekli: Hvaljen neka Si, mi znamo samo ono emu Si nas Ti pouio; Ti Si Sveznajui i Mudri. Potom je
Iblis je predstavljajui sebe biem od vatre, a ovjeka biem od ze mlje sebe vidio veim. (Op. prev.) 10 Tefsir Ajj, sv. 1, str. 32, hadis 11. 11 Isto, str. 33, hadis 13.
9

20

Uzvieni rekao: O Ademe, kai im ti nazive njihove! Tako da: Kad im on kaza nazive njihove, meleci shvatie koliko visok poloaj imaju Boiji dokazi kod Gospodara. Meleci su shva tili da su oni dostojniji od njega za namjesnitvo i da upravo Dokazi mogu zastupati Boga na Zemlji i biti Njegovi dokazi pred stvorenjima. Potom je On Dokaze sakrio pred melecima i potaknuo ih je da Njemu robuju kroz ljubav tih Dokaza. Rekao je melecima: Zar vam nisam rekao da samo Ja znam gajb Nebesa i Zemlje i da samo Ja znam ono to javno inite i ono to krijete!12 Allame: Potovani itaoe, uzimajui u obzir ono to je do sada reeno, biva jasnim kakvo znaenje imaju ove predaje i da izmeu ovih i prijanjih predaja nema suprotnosti, jer ve smo rekli da ajet I ne postoji nita a ije riznice nisu kod Nas, a od toga Mi sputamo samo odreenu veliinu ima znaenje da nita ne postoji, a da ne postoji u skrivenim riznicama. A ono to je trenutno dostupno naim rukama poprimilo je ovakav oblik sputajui se iz poloaja kojeg ima kod Uzvienog Boga u riznicama. Svako ime koje stoji nasuprot znaenju i imeno vanom posjeduje ime za isto ovo imenovano u skrivenim ri znicama, to u krajnjem znai da nema nikakve razlike izmeu toga da se kae da je Gospodar pouio Adema svemu onom to se nalazi u skrivenim riznicama, odnosno onoga to je u gajbu Nebesa i Zemlje i toga da se kae da je Gospodar pouio Adema imenima svih stvari gajba Nebesa i Zemlje. Jasno je da je oboje vodi istome. Prilika je zbog konteksta same teme da se ovdje na vedu predaje o zemaljskom porijeklu ovjeka koje potvruju nae tumaenje. Medlisi biljei hadis u Bihru od Dabir ibn
12

Kemlud-dn, sv. 1, str. 13.

21

Abdullaha da je pitao Poslanika Boijeg, s.a.v.a.: ta je prvo stvorio Allah? Poslanik ree: O Dabire, svijetlo tvog Poslani ka, a potom sve ostalo od njega. Potom je to svijetlo uvao kod Sebe u blizini i samo On zna koliko je to trajalo. Potom je to svijetlo podijelio u nekoliko dijelova. Prijestolje je stvorio od jednog njenog dijela, Stolicu od drugog dijela, nosioce Prije stolja i stanovnike Stolice od jednog dijela svijetlosti, a etvrti dio je u veliini koju samo On zna uvao na poloaju ljubavi. Potom je taj dio podijelio na nekoliko dijelova. Od jednog je stvorio Pero, od drugog Plou, od treeg Dennet, a etvrti dio u veliini koju samo On zna uvao na poloaju straha. Opet je taj dio podijelio. Od jednog dijela je stvorio mele ke, od drugog Sunce, od treeg Mjesec, a etvrti dio je uvao na poloaju nade onoliko koliko samo On zna. Potom je taj dio podijelio i od jednog dijela je napravio razum, od drugog znanje i strpljivost, od treeg bezgrjenost i pomo, a etvr ti dio je uvao na poloaju stidljivosti kod Sebe i samo On zna koliko dugo. Potom je pogledom punog strahopotovanja bacio pogled na onaj preostali dio svjetlosti i to svjetlo poe isijavati svjetlost u kapljicama, od ega iskapa sto i dvadeset i etiri hiljade kapljica svjetlosti, a od svake kaplje Gospodar je stvorio jednu od dua poslanika. Potom su te due poele da se isparavaju, a od te pare Gospodar je stvorio due prijatelja, ehida i dobrih. Allame: Predaja na ovu temu zaista ima mnogo i ako ih italac paljivo sagleda, uoit e da one potvruju na prijanji govor. Ako Bog da, ubrzo e u nastavku biti vie rijei o njima. Ono to je neophodno ovdje unaprijed rei jeste da prilikom iitavanja ovih predaja treba imati na umu da smo se susreli sa morem mudrosti i rudnicima znanja. Zato ne treba ishitreno
22

zakljuivati da su to izmiljotine kvazisufija i plod mate pra znovjernih. Jer svijet Kreacije je ispunjen tajnama, tako da vi dimo jo i danas razne skupine ljudi koji se ni na trenutak ne odmaraju u svom istraivakom radu na otkrivanju tih tajni. Od prvih dana kada se ljudski rod rasprio po Zemlji sa sva kim novim otkriem javljale su se brojne druge nepoznanice. I pored toga to su sve teme podvrgnute raspravi i analizi, to je tek naelo najnieg svijeta, odnosno svijeta prirode. A gdje je Ovaj svijet svojim poloajem naspram Svijeta onostranog i skrivenog, svjetovima svjetlosti i prostranstava?!

23

34. AJET SURE BEKARE

A kada rekosmo melecima: Uinite seddu Ademu! svi meleci uinie seddu, osim Iblisa. On odbi, uzoholi se, a bio je od nevjernika.

Potovani itaoe, iz dosadanjeg izlaganja mogli smo shvatiti da dio ajeta: ono to krijete ukazuje da je meu mele cima bilo neto od ijeg su se objelodanjivanja ustezali. Ubrzo e postati jasno ta je bila ta prikrivena stvar i da ono stoji u vezi sa reenicom: a bio je od nevjernika (Iblis). U ajetu nije reeno da je Iblis odbio uiniti seddu, da se uzoholio te potom postao od nevjernika. Zapravo, reeno je da je odranije bio od nevjernika. Posve je jasno da ovo predstavlja jednu od skrive nih stvari koju je Uzvieni Bog objelodanio kroz novonastale okolnosti. Takoer, postalo je jasno da se sedda meleka desila u raz doblju izmeu reenice: Ja znam ono to javno inite i ono to krijete i reenice: A kada rekosmo melecima: Uinite seddu Ademu! U krajnjem, za posljedicu imamo da je reenica: A kada rekosmo melecima: Uinite seddu Ademu! pa sve do kraja, u poloaju reenice koja saima nekoliko reenica da
24

bi se time pripremio put za kazivanje o Dennetu. Jer, ako se sjetimo, rekli smo da je osnovni cilj ovih ajeta pojanjenje ovjekovog namjesnitva, odnosno njegova poloaja, na koji nain se spustio na Zemlju, te da je postignue i svretak nje govih poslova ili blagostanje, ili patnja. Prema tome, u ovom kontekstu nema mnogo mjesta za opirnijim pripovijedanjem o dogaaju sedde meleka, osim toliko da se ukratko ukae na nj i da to bude uvod za kazivanje o dogaanjima u Dennetu i Ademovo istjerivanje iz njega. Obratite panju! Dakle, razlog zanemarivanja opirnog opisivanja ovog do gaaja je upravo reeno, a vrlo vjerovatno da isti razlog vrijedi i za promjenu pripovjedakog lica iz treeg lica: A kada Gospodar tvoj ree melecima u prvo lice: A kada rekosmo melecima. Dva znaenja u vezi s ajetom Ja znam ono to krijete! Prema onome to je reeno, pripisivanje ina skrivanja svim melecima s tim da je meu njima samo jedna linost, imenom Iblis, skrivala nevjerstvo u svojoj nutrini vraa se na potivanje obiaja govora, gdje se djelo jedne linosti pripisuje cijeloj skupini sa kojom je pomijeana ta linost i meu njima nema prednjaenja ni isticanja. Naravno, mogue je da ovo ima i drugo pojanjenje, a to je da su meleci drali skrivenim ono to su shvatili iz govora Boijeg: Ja u na Zemlji postaviti namjesnika a to je da Uzvi eni Bog kada govori o postavljanju namjesnika na Zemlji mi sli na posvemanje namjesnitvo, jer meleci nisu uope davali mogunost da jedno materijalno i zemno bie moe raspola gati sa poloajem Boijeg namjesnitva, kao to ni Sm Bog u svom govoru nije odredio koga e postaviti za namjesnika
25

na Zemlji, ve je to izrekao uopeno: Ja znam ono to javno inite i ono to krijete! Potvrda ovakvog tumaenja je i injenica da nakon upita meleka i svjedoenja o dostojnosti Adema za poloaj namjesnitva, Uzvieni Bog se po drugi put melecima obraa sa zapovijeu: Uinite seddu Ademu! Ovo pokazuje da se meleci jo uvijek nisu bili oslobodili svoje primisli, to potvruju i neke predaje koje emo navesti u nastavku. Propis sedde neemu drugom pored Boga Uinite seddu Ademu! Iz ove reenice se da shvatiti na jedan openit nain da je doputeno uiniti seddu nekome mimo Boga u sluaju da to podrazumijeva iskazivanje poto vanja onome to nije Bog i istovremeno da to bude izvrenje Boije zapovijedi i iskazivanja poniznosti pred Njim. Naprijed izreeno se moe shvatiti iz ajeta:

I on roditelje svoje postavi na prijesto i oni mu svi uinie seddu, pa on ree: O oe moj, ovo je tumaenje moga sna nekadanjeg. Gospodar moj ga je ispunio... 1 Mogue je da ovo pitanje i dalje zaokuplja ovjekovu mi sao, a pojanjenje ovoga je ono isto koje smo naveli kod tuma enja sure Fatiha, a to je da ibadet predstavlja ono stanje kojim rob eli sebe dovesti u poloaj pokornosti i robovanja i da to svoje robovanje na praktian nain pokae i dokae te da ono ostane nepromijenjeno.
1

Junus, 100.
26

Dakle, djelo pokornosti i robovanja treba biti takvo da bude dostojno iskazivanja i svjedoenja odnosa gospodara i roba, kao to je in sedde, odnosno polaganje ela na zemlju, ili pregibanje (ruku) i ustajanje pred Gospodarem, ili pri ho danju kretati se iza gospodara, a ne ispred i sl. Koliko god da dostojnost i ast bude vea u pogledu subjekta prema kome se to ispoljava i pokornost e biti vea i odreenija. Od svih i nova koji na najjasniji i najbolji nain potvruju i ukazuju na Uzvienost Gospodareva poloaja te niskost roba jeste sedda, zato to rob kod sedde sebe baca na zemlju dok svoje elo i lice polae na zemlju. Sedda po svojoj biti nije ibadet S druge strane, miljenja mnogih da je sedda po svo joj biti ibadet i kao takvo njoj nije pripisiv nikakav drugi status i ne odgovara niemu, osim ibadetu nije ispravno, jer ono to je esencijalno kao takvo nije prekrivo. Mogu e je da ovjek in sedde uini iz nekih drugih pobuda, a ne robovanja i velianja. Recimo, da neko ovim inom eli prisutnu osobu ismijati i poniziti. Jasno je da u ovom sluaju, i pored toga to sedda uinjena u njenom obliku, ona nije ibadet. Naravno, neporecivo je da sedda mnogo jasnije i vie nego bilo koji drugi in ili djelo nosi znaenje ibadeta i poniznosti. Sada, kada je postalo jasno da in sedde po svojoj biti nije ibadet ve da postoji potreba i za namjerom (nijetom) inje nja ibadeta, u tom sluaju ako se in sedde ogranii samo na oblik ibadeta, ta zabrana je ili od vjerozakona (erijata), ili od razuma. Ono to je po erijatu i po razumu zabranjeno jeste
27

da ovjek seddom eli neemu pored Boga potvrditi poloaj Gospodara i Skrbnika. U suprotnom, ako ovjek seddom eli iskazati potovanje ili dobrodolicu, a da ne povjeruje u nje govo Gospodstvo, dakle isto radi ispunjenja obiaja, u tom sluaju nema ni erijatskog, ni racionalnog dokaza da je ovakva sedda zabranjena. Ono preko ega se ne moe prei jeste okolnost da vjerski doivljaj i bliskost koju su poboni ljudi izgradili kod sebe spram vanjskih aspekata vjere iziskuje da ovaj in u potpu nosti bude posveen jedino Allahu, d.., a da se ni pred im drugim, pored Boga, ne pada licem na tle, ma koliko da to, recimo, bio obiaj iskazivanja potovanja uglednicima. Ovakav vjerski doivljaj, kada je sedda u pitanju, ne moe se zanemariti. Meutim, nije ni tako da je svako djelo koje iskreno inimo za Allaha, d.., istovremeno zabranjeno u od nosu spram bilo ega drugog, kao to je recimo ispoljavanje ljubavi prema dobrim Boijim robovima.

Predaje
U Tefsiru Ajj od Imama Sadika se prenosi: Nakon to je Allah, d.., stvorio Adema, zapovjedi melecima da mu uine seddu. Meleci rekoe u sebi: Mi ne sumnjamo u to da je Bog stvorio bie koje je plemenitije Njemu od nas, a mi smo nje govi susjedi i najblii od stvorenja Njemu. Uzvieni Bog ree: Zar vam nisam rekao da samo Ja znam ono to javno inite i ono to krijete? Znai, misli se na ono to su govorili o di nima (koji su prije bili nastanjeni na Zemlji) i ono to su krili u sebi (o svojoj dostojnosti za poloaj namjesnitva). Upravo
28

zbog onoga to su rekli i onoga to su skrivali meleci zatraie utoite u Boijem Prijestolju.2 U istom tefsiru biljei se predaja slinog znaenja od Ali ibn Husejna Imama Sedada: Kada su meleci shvatili svoju greku, zatraie utoite u Prijestolju. Ovo je bila greka jedne skupine meleka, onih koji su bili oko Prijestolja, a ne sviju. Da bi u nastavku predaje rekao: Ova skupina e do Sudnjega dana biti zatiena u okrilju Prijestolja.3 Allame: Mogue je razumjeti ove dvije predaje iz ajeta koji prenose govor meleka: A mi Tebe veliamo i hvalimo i, kako Tebi dolikuje, tujemo pa sve do: Hvaljen neka Si rekoe oni mi znamo samo ono emu Si nas Ti pouio; Ti Si Sveznajui i Mudri. Meutim, predaje nisu bez zamjerki, jer je u ajetu za povjeeno svim melecima da uine seddu i niko, osim Iblisa, nije spomenut da se nije pokorio, kao to je na drugom mjestu reeno: Svi meleci uinie seddu. U svakom sluaju, u pojanjenju predaja rei emo a o tome e uskoro biti vie rijei da Boije Prijestolje predstavlja znanje, to potvruju i predaje od Imama Ehli-Bejta. Dakle, meleci koji su imali primjedbu na Boiji odredbu zapravo su bili oni meu njima iji poloaj je bio u vezi sa Boijim zna njem, jer su na kraju shvatili svoju greku i nakon toga ponovo su potraili utoite u Njegovom znanju i rekli: Hvaljen neka Si rekoe oni mi znamo samo ono emu Si nas Ti pouio; Ti Si Sveznajui i Mudri. Obratite panju! Prema tome, ajet: A bio je od nevjernika znai da je Iblis pripadao dinima, odnosno stvorenjima koja su ivjela na Zemlji prije ovjeka, to potvruju Boije rijei:
2 3

Tefsir Ajj , sv. 1, str. 33, hadis 14. Tefsir Ajj, svez. 1, str. 30, hadis 7.
29

Mi smo stvorili Adema od ilovae, od blata ustajalog, a jo prije smo stvorili dine od vatre uarene.4 Sukladno ovim predajama, kod pripisivanja ina skrivanja svim melecima nema potrebe za posebnim naglaavanjem, i to pripisivanje je istinsko, jer je to bila misao koja je prola kroz srca svih meleka. Nakon iznesenog, neko e moda primijetiti da ovo nije u skladu sa onim predajama koje govore da je ovo bilo Iblisovo prikrivanje o njegovom ustezanju da ispolji po niznost Ademu i njegovoj oholosti u sluaju da bude pozvan uiniti mu seddu. U odgovoru emo rei da ne postoji nika kvo nesuglasje jer se sve ovo moe shvatiti iz kuranskih ajet. Iblis je bio odluio usprotiviti se ako bude pozvan uiniti seddu Ademu, kao to su i meleci imali pogrenu pretpostavku. U knjizi Qisesul-enbija prenosi se od Ebu Basira da je upitao Imama Sadika: Da li su meleci uinili seddu i spustili svoja ela na zemlju? Imam odgovori: Da, njima je bilo zapovje eno od Allaha, d.., da Ademu iskau potovanje.5 U knjizi Tuhaful-ukl prenosi se od Imama: Zaista je sedda meleka Ademu bila pokornost Allahu i iskazivanje njihove ljubavi prema Ademu.6 U knjizi Ihtidd Imam Musa ibn Dafer prenosi od svojih plemenitih oeva: Upitao je Jevrej Zapovjednika pra vovjernih o udima Poslanika u poreenju sa udima ostalih
Hidr, 26-27. Qisesul-enbija, takoer, Bihr, sv. 11, str. 139, hadis 3. 6 Tuhaful-ukl, str. 357.
4 5

30

poslanika. Recimo, Gospodar je zapovjedio melecima da uine seddu Ademu. Da li je u pogledu Muhammeda Bog uinio takvo ta (i time ukazao ast njemu)? Imam Ali ree: Da, upravo je tako bilo. Meutim, Allah nije potaknuo meleke da uine seddu Ademu radi pokornosti njemu, pored Allaha, d.. Zapravo, njihova sedda je bila priznanje Ademove vrijednosti i milost Allahova prema njemu. A Muhammedu, s.a.v.a., dato je vrjednije od toga, jer Allah i pored svoje Veliine i Uzvi enosti sa svim Svojim melecima blagosilja Muhammeda, a blagosiljanje njega od strane vjernika ubraja se u njihov ibadet. O Jevreju, ovo je mnogo vie i vrjednije!7 U Tefsiru Qom prenosi se: Allah je prvo od Adema stvo rio njegovo tijelo i takvim ga ostavio etrdeset godina. Kada bi prokletnik Iblis prolazio pored tog tijela govorio bi mu: emu te je Allah stvorio! Imam Ehli-bejta u nastavku kae: Iblis u sebi ree: Ako mi Allah naredi da uinim seddu ovom biu, neu posluati! U nastavku Imam ree: Potom je Uzvi eni Allah rekao melecima da uine seddu Ademu. Meleci uinie seddu, a Iblis objelodani zavist koju je skrivao u sebi i ne uini seddu.8 U zbirci hadisa Bihrul-envr iz knjige Qisesul-enbij pre nosi se od Imama Sadika: Iblisu je zapovjeeno da uini seddu Ademu i on ree: O Gospodaru moj, zaklinjem Te Tvojom Veliinom i au, oslobodi mene od sedde Ademu! Zauz vrat ja u Ti robovati kao to Te niko da sada nije robovao. Uvieni Allah ree: Ja volim onaj ibadet koji je u skladu sa Mojoj voljom. Potom Imam ree: Iblis je etiri puta zacvilio: onda kada je proklet, na dan kada je protjeran na Zemlju, na
7 8

Ihtidd, sv. 1, str. 314. Tefsir Qom, sv. 1, str. 41, hadis 10.
31

dan kada je Muhammed, s.a.v.a., poslat za poslanika i etvrti put kada je objavljenja sura Fatiha. A dva puta je pustio rado stan glas. Jednom kada je Adem pojede sa zabranjenog drveta, a drugi put kada je Adem protjeran iz Denneta. U tumae nju ajeta: Ukazae im se stidna mjesta rekao je: Prije nego to je pojeo sa onog drveta stidna mjesta njih dvoga se nisu vidjela i tek nakon kuanja ploda ona se ukazae. Takoer rekao je: Drvo koje je bilo zabranjeno Ademu bila je penica.9 Allame: U brojnim predajama potvruje se ono to smo mi rekli u vezi sa seddom.

Bihrul-envr, sv. 11, str. 145, hadis 14.

32

35-39. AJETI SURE BEKARE

I Mi rekosmo: O Ademe, nastanite se, ti i ena tvoja, u Dennetu i jedite u njemu koliko god elite i odakle god hoete, ali se ovom drvetu ne pribliujte pa da budete od nepravednika! I ejtan ih navede da zbog drveta posrnu i izvede ih iz onoga u emu su bili. Siite! rekosmo Mi Jedni drugima ete neprijatelji biti, a na Zemlji ete boraviti i do roka odreenog ivjeti! I Adem primi neke rijei od Gospodara svoga, pa mu On oprosti; On, doista prima pokajanje, On je Milostiv. Mi rekosmo: Silazite iz njega svi! Od Mene e vam uputstvo dolaziti, i oni koji uputstvo moje budu slijedili niega se nee bojati i ni za im nee tugovati. A onima koji ne budu vjerovali i knjige Nae budu poricali bie stanovnici Dehennema; u njemu e vjeno ostati.
33

Tumaenje
Sluajevi u Kur'anu gdje se spominje hazreti Ademov Dennet I Mi rekosmo: O Ademe, nastanite se, ti i ena tvoja, u Dennetu... i pored injenice da je dogaaj sedde u Kuranu istaknut vie puta, ipak se Ademov Dennet i zbivanja vezana za njega javljaju samo na tri mjesta. Jedno od njih je niz ajeta sure Bekare, o kojima raspravljamo. Drugi put je to u suri Arf:

A ti, o Ademe, i ena tvoja u Dennetu stanujte i odakle god hoete jedite, samo se ovom drvetu ne pribliujte, da prema sebi ne poinite nepravdu! I ejtan im poe bajati da bi im otkrio ono to je skriveno od njih dvoga od stidnih mjesta njihovih, i ree: Gospodar va vam zabranjuje ovo drvo samo zato da ne biste meleci postali ili da ne biste besmrtni bili. i zaklinjae im se: Ja sam vam,
34

zaista, savjetnik iskreni! I na prevaru ih zavede. A kad oni drvo okusie, stidna mjesta njihova im se ukazae i oni po sebi dennetsko lie stavljati poee. Zar vam to drvo nisam zabranio?! zovnu ih Gospodar njihov i rekao vam: ejtan vam je, zbilja, otvoreni neprijatelj. Gospodaru na rekoe oni sami smo sebi uinili nepravdu, i ako nam Ti ne oprosti i ne smiluje nam se, sigurno emo biti izgubljeni. Izlazite ree On Jedni drugima biete neprijatelji! Na Zemlji ete boraviti i do smrti ostati. Na njoj ete ivjeti, na njoj ete umirati i iz nje oivljeni biti ree On.1

1

Trei put u suri T H:

Arf, 19-25.
35

Adema smo Mi jo prije obavezali, pa on zaboravi, i ne naosmo kod njega odlunosti! A kada melekima rekosmo Mi: Uinite seddu Ademu! svi su oni uinili seddu, samo ne Iblis, on odbi. O Ademe! rekosmo Mi Doista je ovaj neprijatelj tebi, i eni ti, zato vas dvoje nek on nikako iz Denneta ne izvodi, pa da se mui! Zbilja ti u njemu nee ni ogladnjeti, niti go biti, i zbilja nee ni oednjeti, niti egu osjetiti! Ali ga ejtan obmanu i ree: O Ademe! Hoe li da ti pokaem drvo vjenosti i carstvo koje nee proi? I njih dvoje s njega pojedoe i stidna mjesta njihova im se ukazae, pa liem dennetskim njih dvoje po svojim stidnim mjestima pokrivati se poee. I Adem ne poslua svoga Gospodara i skrenu s Puta Pravoga. A potom ga odabra njegov Gospodar, pa mu oprosti i Stazom Pravom uputi. Izlazite iz njega svi! On naredi Jedni drugima e te neprijatelji biti! A potom e vam od Mene doista uputa dolaziti, po ko Uputu Moju bude slijedio, nee zalutati niti u oaj pasti. A ko se okrene od Opomene Moje, njemu zbilja tjeskobno ivljenje pripada, a na Danu Sudnjem proivjet emo ga slijepa. Gospodaru moj! upitat e on zato si me slijepa proivio kada sam ve vidjelac bio? Eto zato jer su ti Znaci Nai dolazili ree On pa si ih zaboravljao, pa e i ti isto tako zaboravljen danas biti!2 Osnovna namjera kod stvaranja hazreti Adema njegovo je nastanjivanje na Zemlji Kontekst ovih triju skupina ajeta, a posebno poetni ajeti prve skupine koji glase: Ja u na Zemlji namjesnika postaviti...,
2

T H, 115-126.
36

otkrivaju nam da je Adem zapravo od samog poetka stvo ren da na Zemlji ivi i da na Zemlji umre. Ako je Uzvieni Allah Adema doveo u Dennet na kratak period to je bilo zato da bude izloen iskuenju te da mu se kao posljedica njegova nepokoravanja ukau stidna mjesta, kako bi nakon toga bio sputen na Zemlju. Takoer, kontekst ajeta sure T H, koji glase: Adema smo Mi jo prije obavezali..., i ajeta sure Arf: O Ademe, nastanite se, ti i ena tvoja, u Dennetu..., prenosei u nizu dogaaj sedde zajedno sa dogaajem u Dennetu, na jasan nain otkriva da je osnovna namjera kod stvaranja Adema bila da on ivi na Zemlji. Ono to je ovdje vano jeste inje nica da put nastanjivanja na Zemlju ide preko nastanjivanja u Dennetu, a prije svega da se melecima time dokae vei poloaj Adema i njegovu dostojnost namjesnitva, da me lecima bude nareeno da uine seddu, te da nakon toga bude nastanjen u Dennetu, da mu bude zabranjeno drvo i da on kua sa njega te da se kao posljedica uinjenog njemu i njegovoj eni ukau stidna mjesta i na kraju da bude spu ten na Zemlju. Iz ajeta se da jasno zakljuiti da je posljednji uzrok koji je uinio njih dvoje zemaljskim biima upravo pitanje uka zivanja njihovih slabosti i manjkavosti, a njihove manjkavo sti prema ajetu: ...pa poee po njima lie dennetsko stavljati predstavljaju stidna mjesta. Jasno je da su ova dva organa manifestacija svih ivotinjskih poriva jer podrazumijevaju, ta koer, i prehranjivanje i umnoavanje. Dakle, sav Iblisov trud i cilj je bio da otkrije njihovu sla bost. S druge strane, kao da je stvaranje ovjeka, odnosno zemaljskog Adema i njegove ene, bilo zavreno i Uzvieni
37

Allah ih je odmah uveo u Dennet. Dakle, oni nisu proveli mnogo vremena na Zemlji, zapravo, nije im dato dovoljno prilika da upravo na Zemlji uvide svoje slabosti i da spoznaju ostala sredstva neophodna za ivot na Zemlji. Ustvari, njih dvoje su uvedeni u Dennet u vrijeme dok su jo uvijek bili povezani sa svijetom Melekuta i njihova per cepcija koju su imali o svijetu dua i meleka jo uvijek nije bila uprljana ovozemaljskim ivotom, to se moe razumjeti iz ajeta: da bi otkrio njima dvoma ono to je skriveno od njih dvoga od stidnih mjesta njihovih ( ) , a nije reeno: da bi otkrio njima dvoma ono to je bilo nji ma (kroz dui period) skriveno od stidnih mjesta njihovih ).3 Dakle, prikrivenost ( njihovih stidnih mjesta bila je privremena, desila se na trenu tak, jer u zemaljskom ivotu nije mogue da ona budu prikri vena na due razdoblje.4 Razlog izgona iz Denneta Prema tome, otkrivanje stidnih mjesta u ovozemaljskom ivotu posredstvom kuanja ploda sa zabranjenog drveta bilo je jedno od Boijih nepromjenjivih odreenja, koje je mo ralo da se ispuni. Zato je Uzvieni Bog rekao: ...nikako ne
Poznavaocima arapskog jezika razlika izmeu ove dvije reenice je mnogo jasnija. U drugoj reenici, a koja se ne nalazi u Kuranu, po moni glagol biti ( )ukazuje na neprekinutost i kontinuitet radnje, u ovom sluaju prikrivenosti stidnih mjesta. (Op. prev.) 4 Sr navedenih ajeta jeste injenica, koja se moe shvatiti iz samih ovih ajeta, a tie se toga da nakon upotpunjena stvaranja Adema i Have na Zemlji, prije nego to su spoznali svoja stidna, ona su prikrivena i tako su uvedeni Dennet. (Op. prev.)
3

38

dozvoli da on bude uzrok vaem izlasku iz Denneta, pa da se onda mui. ( ) I ejtan ih navede da zbog drveta posrnu i izvede ih iz onoga u emu su bili. ( ) Takoer, i pored injenice da je Uzvieni Allah oprostio njihovu greku nakon njihova pokajanja, On ih nije vratio u Dennet ve ih je spustio na Zemlju da tamo ive. Da odredba Boija nije bila nepromjenjiva u vezi sa kua njem ploda sa zabranjenog drveta i protjerivanja iz Denneta kao posljedice, te da nije bilo nemogue da se vrati u Dennet, nakon pokajanja i oprosta greke, Adem bi se vratio u Dennet jer pokajanje brie grijehe i njegove posljedice. Iz dosadanjeg izlaganja postalo je oito da uzrok Ademova protjerivanja iz Denneta i njegova nastanjivanja na Zemlji nije bila njegova greka, ve je uzrok bio u injenici da su se posredstvom greke otkrila stidna mjesta, a to se opet desilo kao posljedica spletke prokletnika Iblisa. Znaenje Boijeg zavjeta i obaveze koju je preuzeo hazreti Adem Kazivanje o Ademu u suri T H zapoinje rijeima: Adema smo Mi jo prije obavezali, pa on zaboravi, i ne naosmo kod njega odlunosti! ( ) Treba vidjeti na ta se odnosi ova obaveza i zavjet: da li se to odnosilo na zabranu pribliavanja drvetu? ...ovom drvetu ne pribliujte pa da sami sebi nepravdu nanesete! ( ) Ili je to bilo obznanjivanje Iblisova neprijateljstva spram Adema i njegove ene? ...ovaj je doista neprijatelj tebi i tvojoj eni. ( ) Ili je ova
39

obaveza opa i odnosi se na zavjet uzet od svih ljudi, a posebno je zavjet vrsto uzet od poslanika. Prva pretpostavka nije osnovana, to se da jasno vidjeti iz ajeta: I ejtan im poe bajati... i ree: Gospodar va vam zabranjuje ovo drvo samo da ne biste meleci postali ili da ne zato biste besmrtni bili. ( ...), te aje ta koji slijedi: Zaklinjae im se Iblis: Ja sam vam, zaista, savjet nik iskreni! ( )Dakle, Adem pri likom kuanja zabranjenog ploda ne samo da nije zaboravio na Boiji zavjet ve ga je u potpunosti imao u vidu. Iblis je svojom slatkom rijeju samo Ademu opravdao njegov postupak. Narav no, ovo nikako nije u suglasju sa ajetom o kojem raspravljamo, jer se u njemu kae da je on zaboravio na zapovijed Boiju. Druga pretpostavka, koliko god da je mogua, ne odgo vara sadraju ajeta, jer u onom o kojem raspravljamo, zapovi jed se odnosi samo na Adema, a zabrana pribliavanja drvetu odnosi se na njih oboje, kao i injenica da se zaborav pripi suje samo Ademu. Pored svega reenog, u nastavku ajeta o kojem raspravljamo u suri T H, a koji stoji u suglasju sa sebi prethodeim ajetima, znaenje zavjeta vie odgovara op em zavjetu, a ne upozorenju na Iblisa, kao to kae Uzvie ni Allah: A potom e vam od Mene doista uputa dolaziti, po ko Uputu Moju bude slijedio, nee zalutati niti u oaj pasti. A ko se okrene od Opomene Moje, njemu zbilja tjeskobno ivljenje pripada, a na Danu Sudnjem proivjet emo ga slijepa. ( ) Sagledavanjem i uporeivajem ovih ajeta sa ajetom koji je u sreditu nae rasprave, moe se razumjeti da kuranski
40

stavak: A ko se okrene od Opomene Moje, njemu zbilja tjeskobno ivljenje pripada... odgovora zaboravu na koji se u ajetu ukazuje. Kada ova dva ajeta zajedno sagledavamo, tada obaveza odgovara mnogo vie znaenju zavjeta na Gospodstvo i Skrbnitvo Allaha i pokornost Ademovu, od toga da bude u znaenju upozoravanja na Iblisa. Izmeu zaborava na Boga i slijeenja Iblisa u pojmovnom pogledu nema velike srodnosti, za razliku od zavjeta na Gos podstvo i Skrbnitvo Boije. Zavjetovati se na Boije skrb nitvo znai da ovjek nikad ne zaboravi da ima Skrbnika i Upravitelja, odnosno da ovjek nikad i ni u kojem stanju ne zaboravi da je on u posvemanjem vlasnitvu Boijem, a sm nije vlasnik niega: ni koristi, ni tete, ni ivota, ni smrti, jed nostavno niega, ili drugaije reeno, nije vlasnik niega po svojoj biti: ni osobine, ni djela. Jasno je da greka ili grijeh u kontekstu ovog zavjeta jeste da ovjek zaboravi na poloaj svoga Gospodara, bilo usljed zaokupljenosti sobom, bilo usljed zaokupljenosti bilo im drugim, kao to ovosvjetske prolazne ljepote o vjeka odvode u zaborav naspram Uzvienog Allaha, d.. Obratite panju! Posljedica posveivanja panje ka zavjetu Boijem Meutim, ako uzmemo u obzir ovjeka u okruenju kakvo mu nudi ovosvjetski ivot sa svim svojim vidovima i razlii tostima i okolnost da Ovaj svijet nije nastanjen samo dobrim ljudima, ve u njemu zajedniki uestvuju i vjernici i nevjer nici, uvidjet emo da je ovosvjetski ivot raznovrstan, shodno zbilji i batinu u pogledu znanja i neznanja o Uzvienom Bogu.
41

ovjek koji poznaje poloaj svoga Gospodara kada sagleda svoje mjesto u ovosvjetskom ivotu, ispunjenom svim obli cima ozlojeenosti, nesreama i nevoljama te uzme u obzir da je ovaj ivot izmijean sa ivotom i smru, zdravljem i bo leu, bogatstvom i siromatvom, posjedovanjem i neposje dovanjem; i uzme u obzir da sav Ovaj svijet, onoliko koliko ga ima u biti ovjeka i izvan njega, da je sve opet vlasnitvo Boije te da nijedno bie u Ovom svijetu nema neovisnost po sebi niti po neem drugom, ve je sve u vlasnitvu Onoga kod Kojeg ne postoji nita, osim Ljepote i Dobra, i to one Ljepote i Dobra koja dostoje poloaju Njegove Uzvienosti i asti; te da od Njega ne potie nita, osim Dobra i Ljepote tada shvata da nita u ovom svijetu nije odvratno da bi se od toga gnuao, nita nije opasno da bi strahovao od toga, nita nije jezovito da bi osjeao bojazan, nita nije strano da bi to izbjegavao. Sa ovakvim pogledom ono to postoji vidi lijepim i dra gim, osim onoga za ta mu je Gospodar zapovjedio da dri za odvratnim i neprijateljem. tavie, stvari vidi odvratnim zbog Boije zapovjedi, kao to i voli i uiva u njima zbog Boije zapovjedi. Ukratko, ovakva osoba nema nikakvih briga i strep nji, osim prema sebi, i to u vezi sa svojim Gospodarem. Sve ovo je zbog toga to ovakva osoba cijeli svijet vidi ap solutnim vlasnitvom svoga Gospodara. On je vjerovanja da niko pored Boga nema bilo kakva udjela u bilo kom dijelu egzistencije. Ovakva osoba se ne bavi pitanjima ta e nje gov Gospodar uraditi sa Svojim vlasnitvom. Zato oivljava mrtve? Zato daruje dobro ili nesreu? Ovo je isti, pleme niti ivot u kojem nema nikakve pokvarenosti, svjetlost koja nije izmijeana bilo kakvom tamom, srea pored koje nema
42

mjesta za tugu, posjedovanje sa kojim nije spojivo neimanje, imetak koji nije izmijean ikakvim oblikom siromatva. Sve su ovo blagodati koje se stiu imanom i vjerovanjem u Uzvi enog Allaha, d.. Posljedica nemara spram Boijeg zavjeta Naspram ovog ivota postoji jedan drugi oblik ivota, a to je ivot osobe koja je neznalica spram poloaja svoga Gospodara. Taj nesretnik odvojen je od svoga Gospodara i bilo ta da gleda sebe ili bie izvan sebe vidi neovisnim u egzistenciji. Korisno ili tetno, dobro ili zlo vidi po njima samim. Kao posljedica ovakvog pogleda, cijeli njegov ivot je ispunjen strahom pred onim to nastupa, strepnjom od onoga to je prolo, tugom za onim to je izgubio; pouz daje se u imetak, poloaj, djecu, prijatelje i u sve ostalo za im gaji ljubav, ukratko, uronjen je u ono za ta dri da ima uticaja na njegov ivot. On je poput dehennemlija kojima uvijek, kada im izgori koa, zamjenjuju je drugom, uvijek kada se naviknu na jednu patnju zamjenjuju im je drugom, teom patnjom, sve dok srce ne okua patnju. Srce mu je stalno uznemireno. Dua mu stalno izgara poput svijee i topi se poput vode. Grudi su mu stalno ispunjene tegobom i uznemirenou, kao da se eli uspeti na nebo. Gospodar posredstvom ovakvih nesrea ovladava onima koji nee da prihvate vjerovanje: Eto, tako Allah one koji ne vjeruju ostavlja u neisti.5
5

Enam, 125.
43

Nakon to je ovo postalo jasno, cijenjeni italac je shvatio da ova dva pitanja, zaborav na zavjet i nesrea u ovosvjetskom ivotu, predstavljaju jednu te istu stvar, s tim da je ovosvjetska nesrea jedna od grana zaborava na zavjet. Upravo o ovome govori Uzvieni Allah kada se u suri T H obraa svim ljudima Ovoga svijeta, donosei propis:

A potom e vam od Mene doista uputa dolaziti, pa ko Uputu Moju bude slijedio, nee zalutati niti u oaj pasti. A ko se okrene od Opomene Moje, njemu zbilja tjeskobno ivljenje pripada, a na Danu Sudnjem proivjet emo ga slijepa.6 Potom u suri Bekare, u ajetima koji su predmet nae ra sprave, iznosi se ista istina, samo drugim rijeima:

Pa, ko bude Uputu Moju slijedio, niega se nee bojati i ni za im nee tugovati.7 Ako cijenjeni italac obrati panju, iz dosadanjeg izlaganja moe zakljuiti da pribliavanje zabranjenom drvetu povlai za sobom tegobu i nesreu u ivotu na Ovom svijetu, a ta nesre a je da ovjek zaboravi na svoga Gospodara i bude u nemaru
6 7

T H, 124. Bekare, 38.

44

spram Njegova poloaja. Kao da je Adem htio pomiriti izmeu tog drveta i zavjeta koji je uzet od njega, zapravo da posjeduje i jedno i drugo. Meutim, on to nije mogao, to je imalo za po sljedicu da zaboravi na zavjet i zapadne u tekoe ovosvjetskog ivota, da bi na kraju ovu tetu nadoknadio pokajanjem. Znaenje rijei regeda i zalimin u ajetu

Jedite u njemu koliko god elite... ( ) Rije regede ( )ovdje je u znaenju ugodnog ivota u obilju. ...ali se ovom drvetu ne pribliujte... ( ) Izreena zabrana u ovom ajetu kao da se odnosi na zabranu od jedenja ploda sa tog drveta, a ne na samo drvo. Ako je zabrana izreena na nain: Ne pribliavajte se ovom drvetu! to je zato da se naglasi teina zabrane, to svjedoi drugi ajet:

I njih dvoje pojedoe s njega i ukazae im se stidna mjesta njihova.8 Upravo navoeni ajet je jasan po tome da je pribliavanje drvetu upravo kuanje ploda sa njega. Njihov prekraj zbog kojeg su im se ukazala stidna mjesta je bio kuanje, a ne pri bliavanje drvetu. ...pa da budete od nepravednika! ( )Rije nepravednici je particip aktivni od korijena rijei nepravda ( ), a ne od korijena rijei tama ( ), kao to su neki tumai pretpostavili, jer su Adem i njegova ena na drugom mjestu priznali poinjenu nepravdu: Gospodaru na, sami smo
8

T H, 121.
45

sebi uinili nepravdu, i ako nam Ti ne oprosti i ne smiluje nam se, sigurno emo biti izgubljeni.9 Ono to ovdje treba zapaziti jeste injenica da je Uzvieni Allah stavku pa da budete od nepravednika u suri T H zamije nio rijeima pa da se mui10 ( )Dok u nastavku istog ajeta Kuran pojanjava ta znai muiti se: U njemu nee ni ogladnjeti, ni go biti, u njemu nee ni oednjeti, ni egu osjetiti.11 Iz reenog se jasno da zakljuiti da se pod tegobama ovosvjetskog ivota misli na ivot izloen gladi, neposjedovanju odjee, ei, naporu. Prema tome, nepravda koju su uinili Adem i njegova ena bila je zapravo prema njima samima, a nije bila nepokor nost Allahu, d.., jer kada se kae nepravda (zulm), s obzirom na znaenje ove rijei, misao odmah ide na grijeh prema Bogu, to nije sluaj u ovom kuranskom kazivanju. Boija zabrana pribliavanju drvetu bila je dobronamjernog karaktera, a ne obavezno provodivog Takoer, iz ovoga se da zakljuiti da kada se kae ne pribliavajte se ovom drvetu, ova zabrana ima karakter dobronamjer nog savjeta, a ne obavezno provodive Gospodareve zabrane, za ije nepotivanje slijedi kazna. To je poput onoga kada brini otac kae svom djetetu da ne hoda napolju bos jer se moe nabosti na neto otro. Neposluh spram ovakve zabrane ne oznaava se kao grijeh. Dakle, Adem i njegova ena su uinili nepravdu sebi i time se liili boravita u Dennetu, a nisu bili neposluni prema
Arf, 23. T H, 117. 11 T H, 118-119.
9 10

46

Bogu ili kako bi se to vjerskom terminologijom reklo nisu poinili grijeh. Ako preemo preko tvrdnje da je Boija zabrana bila obavezujua, u tom sluaju nakon to su je Adem i nje gova ena prekrili i uinili pokajanje i ono bilo primljeno trebalo bi da su i posljedice grijeha otklonjene, a takvo ta se nije desilo. Adem se pokajao zbog svoje greke, ali nije vraen u Dennet i nije stekao poloaj koji je tamo imao. Da zabrana nije bila dobronamjerna i upuujueg karaktera tada bi erijatske posljedice njenog nepotivanja trebale biti otklonjene, osim prirodnih posljedica grijeha, jer pokajanje otklanja erijatski kanjive posljedice. U primjeru Adema i Have njihovo pokajanje trebalo bi da je otklonilo takve po sljedice, ali ne vidimo da su oni ponovo vraeni u Dennet u poloaj bliskosti. Iz ovoga shvatamo da je zabrana bila upu ujueg dobronamjernog karaktera. Ako Bog da, ovu temu emo u nastavku upotpuniti. ) Ova reenica, poput I ejtan ih navede... ( slinih, ima znaenje da je ejtan prevario Adema. Iako ova reenica ne podrazumijeva vie od injenice da je preva ra Adema bila poput prevare nas potomaka Ademovih od strane ejtana, posredstvom ubacivanja misli u srce i splet karenjem, a da se on ne pokae ovjeku, kao to nas zavodi, a mi ga ne vidimo, ipak, uzimajui u obzir ajet: O Ademe, ovaj je doista neprijatelj tebi i tvojoj eni12 u kojem Gos podar rijeju ovaj pokazuje na ejtana, moe se razumjeti da je Uzvieni Allah pokazao ejtana Ademu i njegovoj eni i predstavio im ga lino, njega samog, a ne samo njegove osobine i obiljeja.
12

T H, 117.
47

Hazreti Adem i njegova ena vidjeli su Iblisa ba kao i svi vjerovjesnici Takoer, iz ajeta: O Ademe, hoe li da ti pokaem drvo besmrtnosti i carstvo koje nee nestati?13 koji prenosi rijei ejtana, moe se shvatiti da je on stajao naspram Adema i njegove ene dok im se obraao. Jednostavno, ovo obraanje je poloaj onoga kojeg vide oni kojima se obraa. Isto potvr uje i ajet iz sure Arf: I zaklinjae im se: Ja sam vam, zaista, savjetnik iskreni!14 in zaklinjanja podrazumijeva da su ga oni vidjeli. Takoer i ajet: Zar vam to drvo nisam zabranio?! zovnu ih Gospodar njihov i rekao vam: ejtan vam je, zbilja, otvoreni neprijatelj15 potvruje isto. Da je odnos njih dvoga prema ejtanu bio poput odnosa nas i ejtana, kod kojeg mi njega ne vidimo, oni bi se mogli pravdati da ga nisu vidjeli, ve da im je od njega stiglo jedino njegovo spletkarenje, zbog ega su mislili da to dolazi od nji hovih misli i nikakvu mogunost nisu davali da bi to moglo biti od ejtana i da u tom sluaju nisu imali nikakvu namjeru krenja preporuke o oprezu spram ejtanova spletkarenja. Ukratko, Adem i njegova ena vidjeli su ejtana i poznavali su ga, kao to su ga i poslanici vidjeli i poznavali, pored toga to su bezgrjeni po Boijoj bezgrjenosti u prilikama kada bi ejtan imao namjeru da im se usprotivi to potvruju predaje o Nuhu, Ibrahimu, Musau, Isau, Jahji, Ejubu, Ismailu i Muhammedu, neka je mir Boiji sa svima njima. Takoer, i spoljnje znaenje ajeta spomenutog dogaaja, kao i ajet: Gospodar va vam zabranjuje ovo drvo... jasno govori o
T H, 120. Arf, 21. 15 Arf, 22.
13 14

48

tome da su njih dvoje stajali pored oznaenog drveta sa ejta nom, koji se odranije bio uvukao u Dennet. On je isplanirao prijateljstvo sa njima dvoma i spletkarenjem ih je prevario. Ako kaete da ejtan ne moe ui u Dennet, u odgovoru emo rei da to vrijedi za sluaj kada se govori o vjenom Dennetu, koji dolazi nakon Sudnjeg dana, a ovdje to nije bilo. Zapravo, ovo se desilo u nekom drugom Dennetu zato to su svi oni protjerani iz njega, a da je bio vjeni Dennet, takvo ta ne bi bilo u skladu sa protjerivanjem iz njega. A to se tie obraanja Allaha, d.., ejtanu: E onda izlazi iz njega /Denneta/, ne prilii ti da u njemu prkosi, izlazi...16 koje najvjerovatnije predstavlja istjerivanje Iblisa iz Denneta, mogue je rei da se pod ovim misli na istjerivanje iz skupine meleka ili iz Neba ili iz poloaja bliskosti i poasti. Potomstvo Ademovo s hazreti Ademom dijeli istu sudbinu po ovom propisu
( ) Iz ukupnog konteksta ovih

Rekosmo: Siite jedni drugima ete neprijatelji biti...

ajeta moe se razumjeti da se obraanje u navedenom aje tu odnosi na Adema, njegovu enu i Iblisa, za razliku od ajeta u suri Arf, gore navoenom, koji se odnosi samo na Iblisa. Uopeno obraanje u ajetu nae rasprave je poput sjedinjenja dva obraanja radi pripovijedanja o ispunjenom Boijem odreenju, poput neprijateljstva izmeu proklet nika Iblisa i Adema te njegove ene i njihovih potomaka, ovjekova ivota na Zemlji, njegova umiranja na Zemlji i povratka, zapravo proivljenja.
Arf, 13.
49

16

Ademovo potomstvo sa Ademom dijeli istu sudbinu po ovom propisu, kao to se da razumjeti iz ajeta: Na njoj ete ivjeti, na njoj ete umirati i iz nje oivljeni biti17, te ajeta: Mi smo Adema stvorili i onda mu oblik dali, a poslije melecima rekli: Uinite mu seddu!18, o emu e vie rijei biti ubrzo kod tumaenja sure Arf. Dakle, ako je toga dana Uzvieni Allah naredio svim mele cima da uine seddu Ademu, to je bilo zato to je on namje snik Boiji na Zemlji i u zbilji ovaj sud obuhvata sve ljude, a meleci su se poklonili posebno Ademu zato to je on predstav nik i uzor ljudskog roda. Nastanjivanje hazreti Adema i njegova ene u Dennet i njihov izgon iz njega primjer je koji otjelovljuje ovjekovo stanje Ukratko, ini se da je dogaaj nastanjivanja Adema i nje gove ene u Dennetu te potom izlazak iz njega zbog kuanja ploda sa drveta primjer ijim kazivanjem Uzvieni Allah eli oslikati poloaj Adema prije sputanja na Ovaj svijet, blago stanje i ast koju je imao u poloaju bliskosti i svetog prosto ra, te Onaj svijet blagodati i sree, bliskosti i svjetlosti, istog produhovljenog prijateljstva i blizine Gospodara svih svjetova. Meutim, Adem odabire svijet ispunjen tekoama, mu kama, zamorom, odvratnou, boli i umjesto da uloi trud da se vrati odakle je doao, on udi za prolaznim ivotom Ovoga svijeta ustajale leine i niskosti. Takoer, ovim primjerom eli se upozoriti na okolnost da nije samo Adem nakon svog pokajanja bio vraen u svijet poasti i
17 18

Arf, 25. Arf, 11.

50

blaenstva, ve da e svaki ovjek koji poini greku, ako se vrati svome Gospodaru, On e ga vratiti svijetu blagostanja. U su protnom, ako se ovjek ne vrati sebi i isto tako nastavi se drati Ovog niskog svijeta i nefsanskih strasti, takva osoba umjesto zahvale Bogu prigrlila je nevjerovanje i samu sebe je odvela u usplamtjeli Dehennem, a kako je samo grozno to prebivalite! I Adem primi neke rijei od Gospodara svoga, pa mu On oprosti... ( ) Oblik primi ima ovdje znaenje primanja rijei, ali sa znanjem i razumijeva njem, a ovo primanje rijei je Ademu olakalo pokajanje. Iz predoenog se moe razabrati da pokajanje ima dva oblika. Prvi je oblik Boije tewbe, koji znai zanimanje i okretanje Uzvienog Boga ka robu sa milou, a drugo je okretanje roba i vraanje Gospodaru, naputanjem grijeha i traenjem oprosta. Tevba roba deava se izmeu dvije Boije tevbe Pokajanje roba je umotano, odnosno nalazi se, zapravo, izmeu dva Boija pokajanja-zanimanja,19 to znai da rob ni u bijednom stanju nije neovisan i bez potrebe za Uzvienim Allahom. Ako rob eli da se izbavi iz svoga grijeha, to nije ostvarivo, osim Boijom pomou i milou, koja dotie nje govu duu i pomae ga da uini pokajanje. Meutim, u istom trenutku rob ponovo ima potrebu za Boijom tewbom-zani manjem, a to je da se On ponovo okrene Svome robu i podari
19

Rije tewbe, odnosno pokajanje kako se prevodi na bosanski jezik, podrazumijeva zanimanje, upravljanje, usmjeravanje prema neemu, u ovom primjeru Boga naspram roba i tada to znai oprost, a kada se rob okree prema Bogu tada to ima znaenje pokajanja. (Op. prev.)
51

mu milost tako to e primiti njegovo pokajanje. Prema tome, pokajanje roba je primljeno kada se ono nae izmeu dvije Gospodareve tewbe. Kao to je reeno u ajetu: Potom se On njima okrenuo /uinio tewbu/ da bi se oni pokajali /da bi i oni 20 uinili tewbu/... ( ) Kiraet Kurana po kojem se rije Adem ui visokim gla som, a rijei niskim glasom vie odgovora ovom tumaenju, iako i drugi kiraet, kod kojeg se Adem ui tihim, a rijei viso kim, nije u suprotnosti sa ovim tumaenjem. ta su bile rijei spomenute u ajetu? Vrlo esto miljenje je da su to rijei iz sure Arf, koje prenosi Uzvieni Allaha od Adema i njegove ene: Gospodaru na rekoe oni sami smo sebi uinili nepravdu, i ako nam Ti ne oprosti i ne smiluje nam se, sigurno emo biti izgubljeni.21 Problem koji ima ovo tumaenje jeste injenica da se dogaaj koji se vee za ajet iz sure Arf desio prije njihova istjerivanja iz Denneta, a tek nakon toga je njima zapovjeeno da izau iz Denneta. A u ajetima kojim se bavimo prvo im je reeno da izau iz Denneta, a tek potom su primili rijei. Meutim, ako se vratimo na poetak ovog dogaaja, sjetit emo se da je Uzvieni Allah rekao melecima: Ja elim namjesnika na Zemlji postaviti. Na to su meleci odgovorili: Zar eli postaviti onoga koji e na njoj nered initi i krv prolijevati?! A mi Tebe hvalimo i veliamo. Uzvieni Allah nije poricao njihovu tvrdnju i ono to su pripisali zemnom biu. Nije rekao da namjesnik na Zemlji ne ini te stvari. Uzvieni je jedino Adema pouio imenima. Jasno je da sa nepoznavanjem imena prigovor meleka pada u vodu, jer u suprotnom njihov prigovor bi i dalje vrijedio i ne bilo dokaza protiv njih. Takoer, jasno je da je meu tim
20 21

Tevbe, 118. Arf, 23.

52

imenima bilo neto ega je poznavanje bilo od koristi Ademu nakon poinjenja grijeha, to ga je spasilo od grijeha. Najvje rovatnije da se primljene rijei Adema od Gospodara odnose na neka od ovih imena. Obratite panju! Hazreti Ademova tevba i njegov pada iz Denneta na Zemlju u poloaju je otvaranja vrata ovjekove upute i njegova stupanja na stazu savrenstva Treba znati da Adem koliko god da je prema sebi uinio nepravdu i sam sebe bacio u provaliju stradanja te doveo sebe pred izbor nesree i blagostanja, to i jeste Ovaj svijet da je ostao na mjestu svoga sputanja, odnosno na Ovom svijetu, stradao bi ili da se je vratio svome prvotnom blagostanju tek tada bi se suoio sa tegobama. Uglavnom, kako god da pret postavimo on bi poinio nepravdu prema sebi, osim to je ovim dolaskom na Zemlju osigurao sebi stepen blagostanja i savrenstva koji ne bi ostvario da se nije spustio, kao to ga ne bi ostvario i da je se spustio bez poinjene pogreke. Da otac i majka ovjeanstva nisu doli na Zemlju, kako bi mogli uvidjeti svoje siromatvo, niskost, bijedu, potrebitost, manjkavost? Kako bi mogli dosei Sveto podruje i blizinu Gospodara svjetova bez podnoenja neprijatnosti, tekoa, te goba, nevolja? Uzvieni Allah posjeduje svojstva: oprosta, po krivanja grijeha, blagosti, milostivosti, dobrostivosti koja se otkrivaju jedino grjenicima. Uzvieni Allah u danima vreme na ima dahove milosti kojima se moe okoristiti samo grjenik koji se izloi njima. Dakle, upravo su se zbog pokajanja pred ovjekom otvorila vrata upute, da bi on to odabrao za svoj put. To je oienje
53

stanita gdje treba da se nastani. Slijedei ovaj Put i ovu Upu tu, propisivani su u svakom vremenu vjerozakon i slata vjera ljudima. Dokaz iznesenog su Boije rijei u kojima On, Slavljeno i Uzvieno je Njegov ime, esto govori o pokajanju i daje mu prednost spram imana, kao to je reeno u Kuranu: Ti idi pravim putem, kao to ti je nareeno, i svako onaj koji se pokajao uz tebe.22 Ili na drugom mjestu:

Ja u sigurno oprostiti onome koji se pokaje i uzvjeruje...23 I drugi ajeti slini ovima. Prva Boija zapovjed kod propisivanja erijata za hazreti Adema i njegovo potomstvo

Mi rekosmo: Silazite iz njega svi! Od Mene e vam Upu ta dolaziti... ( ) Ovaj ajet je prvo to je propisano u vjeri Ademu i njegovom potom stvu. Ovim propisom je itava vjera saeta u dvije reenice i do Sudnjega dana nee im se nita pridodati. Potovani itaoe, ako se podrobnije razmotri ovo zbivanje, tj. dogaanja vezana za Dennet, a posebno ono pojanjenje
22 23

Hd, 112. T H, 82.

54

koje se nudi u suri T H, razumjet e se da su na tok do gaaja djelovale dvije odredbe Uzvienog Allaha u vezi sa Ademom i njegovim potomstvom. Istovremeno, ove dvije odredbe su bile Njegova prva zapovijed. Tako je kuanje plo da sa oznaenog drveta zahtijevalo da on bude istjeran iz Denneta na Zemlju i da tamo nastavi ivot. To je upravo onaj ivot ispunjen tegobama i nevoljama, na koji ga je Gos podar upozorio kada mu je rekao da ne jede sa oznaenog drveta. A druga Boija odredba tie se Ademovog pokajanja i posljedica koje je izazvalo, a to je da Uzvieni Allah obja vi propise, ime su iskazani potovanje i ast prema Ademu i njegovom potomstvu, posredstvom dosezanja pokornosti slijeenjem Upute te mogunosti da ovosvjetski zemni ivot uini onosvjetskim nebeskim ivotom. Dakle, ostvarenjem prve odredbe Adem je imao samo ovosvjetski ivot, ali sa pokajanjem Uzvieni Allah je upra vo taj ivot uinio istim i uzornim, tako da je ovaj ivot sjedinio sa uputom ka pokornosti i tako se oblikovao jedan poseban ivot, sastavljen iz dvaju vidova, zemaljskog i ne beskog. Ovo je injenica koja se da razumjeti iz ponavljanja ina sputanja u ovoj suri, jer je jednom reeno: Siite! rekosmo Mi Jedni drugima ete neprijatelji biti, a na Zemlji ete boraviti i do roka odreenog ivjeti!, a drugi put: Silazite iz njega svi! Od Mene e vam uputstvo dolaziti... injenica da je pokajanje karika izmeu ova dva silaska govori o tome da se pokajanje Adema i njegove ene desilo u asu dok se oni jo uvijek nisu bili odvojili od Denneta, koliko god da je tano da oni nisu bili u Dennetu i nisu imali prijanji poloaj.
55

Ovo takoer ukazuje na injenicu da se govor Boiji: Zar vama dvoma to drvo nisam zabranio?!,24 desio nakon zabrane: Ne pribliavajte se tom drvetu! Jer u prvom ajetu Uzvieni Bog im se obraa zamjenicom u obliku vama dvoma ( ), koja je svojstvena samo za daljinu, a u drugom ajetu, koji se po hronologiji dogaaja desio prije prvog, koristi se zamje nica ovo (), koja je svojstvena samo za predmete u blizini. Takoer, u prvom ajetu se koristi glagol dozivati ( ), za koji je jasno da je primjeren vezano za govor na veoj razda ljini, a u drugom ajetu glagol rei (), koji se koristi kod izravnog i bliskog govora. Obratite panju! Takoer, treba znati da uporeivanjem reenice: Siite, jedni drugima ete neprijatelji biti, a na Zemlji ete boraviti i do roka odreenog ivjeti! sa reenicom: Na njoj ete ivjeti, na njoj ete umirati i iz nje oivljeni biti25 moe se uoiti da se razlikuje nain ivota prije i nakon sputanja. Ovozemaljski ivot je izmijean sa zbiljom Zemlje, a to znai da je ispunjen tekoama, tegobama, nesreama, kao i to da ovozemaljski i vot podrazumijeva da ovjek poprimi oblik i formira se od zemlje, da umiranjem ponovo postane zemlja i potom da se drugi put uzdigne iz zemlje. A dennetski ivot je nebeski ivot koji nije potekao od zemaljskog ivota, kojeg obiljeavaju stalne promjene. Ovdje se sa sigurnou moe rei da je Ademov Dennet bio na nebu, koliko god da nije bio ahiretski vjeni Dennet iz kojeg, ako se ue, vie nema izlaska. Po ovom pitanju ostaje nerazjanjeno gdje se nalazi nebe ski Dennet? Kakvo znaenje ima nebeski Dennet? Ako Bog htjedne, o tome emo ubrzo opirnije govoriti.
24 25

Arf, 22. Arf, 25.

56

Zar vjerovjesnik ini grijeh? Sljedee pitanje koje je ostalo nerazjanjeno glasi: Kakvo znaenje ima Ademov grijeh? Zar poslanik Boiji ini grijeh? Ve na prvi i ovlaan pogled na kuranske ajete uoava se da je Adem poinio grijeh i greku, kao to se da vidjeti iz ajeta: Adem nije Gospodara svoga posluao i s puta je skrenuo. 26 ) Isto je vidljivo iz Ademovog priznanja, ( koje Kuran prenosi:

Rekoe njih dvoje: Gospodaru na, sami smo sebi uinili nepravdu, i ako nam Ti ne oprosti i ne smiluje nam se, sigurno emo biti izgubljeni. 27

Ovakav zakljuak se da izvesti posmatrajui samo ove ajete, bez uzimanja u obzir svih ajeta koji se bave ovim do gaajima. Meutim, ako paljivo razmotrimo sve ajete, a posebno obratimo panju na in zabrane prilaska drvetu, sa sigurnou emo utvrditi da spomenuta zabrana nije bila takvog karaktera da bi se njen prekraj smatrao grijehom, odnosno, kao to se to kae terminologijom vjere, ona nije bila mewlavi. Zapravo, ova zabrana bila je savjetodavnog ka raktera. Uzvieni Allah je htio ovom preporukom zabranom objasniti dobrobiti nekuanja ploda ovog drveta i njegovu pogubnost, a nije bila namjera da mewlavi-zapovijeu prisili Adema na nekuanje.
26 27

T H, 121. Arf, 23.

57

Dokaz za izneseno su nekoliko stvari. Prvo, Uzvieni Allah u suri nae rasprave, kao i u suri Arf, krenje zabrane kao ina nepravde i zla pripisuje nepribliavanju drvetu. Samo se ovom drvetu ne pribliujte, da prema sebi ne poinite nepravdu! ( ) Zatim u suri T H ova nepravda biva protumaena kao tegoba. Nikako ne dozvoli da on bude uzrok vaem izlasku iz Denneta, pa da se onda mui! Nasta vak istog ajeta pojanjava ta podrazumijeva naznaena tegoba i muka: U Dennetu nee ni ogladnjeti, ni go biti, u njemu nee ni oednjeti, ni egu osjetiti. Jasno je iz reenog da se pod tegobom i mukom misli na zemaljske nevolje koje nisu odvojive od ivo ta na njemu. U zemaljskom ivotu ovjek je izloen gladi, ei, hladnoi, vruini, potrebi da tijelo pokriva odjeom i sl. Prekrenje zabrane savjetodavnog karaktera nije grijeh Uzvieni Allah je upozorio Adema na zabranu pribliava nja drveta da ne bi zapao u naznaene tegobe. U ajetima nije naveden nijedan razlog zbog kojeg bi ova zabrana bila mewlavi. Iz pobrojanih razloga ova zabrana je bila savjetodavnog ka raktera i krenje iste se ne ubraja u grijeh te takav ovjek ne izlazi iz okvira zahtjeva robovanja. Sada, kada je postala jasna priroda zabrane, spomenutu ne pravdu kroz nekoliko ajeta treba protumaiti tako da ne bude u duhu grijeha, a to je da kaemo da je da se pod njom misli na nepravdu prema sebi, odnosno dovoenje samoga sebe u tegobe i muke, a ne nepravda prema Boijem pravu, koja je pokuena u odnosima roba i Gospodara. Ovo je potpuno jasno. Drugi dokaz je Ademovo pokajanje, jer pokajanje znai povratak roba Bogu. Da je pokajanje nad grijehom Adema
58

bilo primljeno od Uzvienog Allaha, on bi se trebao vratiti u Dennet, jer je pokajanje izbrisalo tragove krenja Boije zabrane. asni Kuran je jasan u stavu da je Uzvieni Allah primio Ademovo pokajanje, ali i pored toga on je i nadalje ostao na Zemlji i nije se vratio u Dennet. Iz predoenog je postalo jasno da je izlazak iz Denneta nakon jedenje sa zabranjenog drveta nuna posljedica i krea tivno svojstvo tog ina jedenja, slino smrti koja slijedi nakon uzimanja otrova, sagorijevanje drveta u vatru, kao to se i kod svih ostalih savjetodavnih propisa njihova posljedica ogleda kroz Stvaranje i ne povlai za sobom Gospodareve kaznene mjere, kao to je gorenje u Dehennemu, ako se napusti na maz, ili zasluivanje prijekora i udaljavanja od Boga posred stvom otvorenog grijeenja. Trei dokaz jeste injenica da do tog vremena uope nije bila objavljena vjera ni vjerozakon. Tek nakon sputanja Ade ma na Zemlju, Uzvieni Allah je propisao vjeru po svjedoe nju ajeta koji kazuju o ovom dogaaju: Izlazite iz njega svi! Jedni drugima e te neprijatelji biti! A potom e vam od Mene doista uputa dolaziti, po ko Uputu Moju bude slijedio, nee zalutati niti u oaj pasti. A ko se okrene od Opomene Moje, njemu zbilja tjeskobno ivljenje pripada, a na Danu Sudnjem proivjet emo ga slijepa. Ova dva ajeta po svom sadraju obuhvataju sve vjeroza kone koje je Uzvieni Allah slao ljudima na Zemlju posred stvom meleka, nebeskih knjiga i poslanika. Ukratko, ovi ajeti govore o prvim zakonima koje je Uzvieni objavio u zemnom svijetu Ademovom i propisao ih ovjeanstvu. Kako je Allah objavio u Kuranu, ovaj dogaaj se desio nakon drugog spu tanja. Takoer, potpuno je jasno da je zapovijed na sputanje
59

jedan stvaralaki in u Kreaciji, i to nakon Ademova ivota u Dennetu i krenja naznaene zapovijedi. Dakle, toga dana i u trenucima krenja zapovijedi nekuanja sa drveta, nije bila propisana nijedna vjera, tako da od strane Uzvienog Allaha nije bila upuena nijedna mewlavi-zapovijed. Znaenje hazreti Ademove nepravde, neposluha i zablude Ako kae da je Boija zapovijed bila savjetodavna, a ne mewlavi, kakve onda ima vanosti okolnost da Uzvieni Allah pripisuje Ademu poinjenje nepravde ( ), neposluha () i zablude ( ?) U odgovoru emo rei da nepravda ovdje ima ono znae nje koje smo pojasnili, a to je nepravda prema samom sebi, dok rije neposluh u svom izvornom znaenju predstavlja opi ranje uticaju ili teko potpadanje pod uticaj. Naprimjer, u sljedeim reenicama: Ja sam lomio tu stvar i ona se slomila. ( ) Ja sam lomio tu stvar, ali ona se nije slomila. ( ) Neposluh ili opiranje ima isto znaenje kako za zapovijed, tako i za zabranu, kako kod mewlavi-propisa, tako i kod savjetodavnih propisa. Ono sa ime smo mi danas suoeni jeste da je ova ri je ostala ograniena u svakodnevnom govoru muslima na samo za pitanja krenja zapovijedi Boijih, kao to su namaz, post, had ili pitanja zabrana, kao to je uzimanje alkohola, odavanje bludu i sl. Dakle, ogranienje ove rijei u spomenutom znaenju nije semantikog porijekla, ve je odreena ili erijatom, ili od strane samih vjernika. Ovako uvjetovano odreenje ove rijei ne dokida njeno ope zna enje. Obratite panju!
60

A to se tie rijei zastranjenja ili zablude, treba rei da se ono u svom znaenju odnosi na osobu koja nema moi da ouva usmjerenje ka svome cilju, da upravlja svojim ivotom i koja ne moe sebe postaviti prema cilju onako kako tome prilii. Ova rije u razliitim primjerima poprima razliito znae nje, tako da u primjeru savjetovanja ima znaenje koje prilii tom kontekstu, dok u primjeru obaveznog potinjavanja za povjedi ima drugo znaenje. Dobro, ako sada prihvati da nepravda, neposluh i zabluda, u svjetlu datog objanjenja, nije u suprotnosti sa bezgrjenou Ademovom, ta onda imate rei u vezi njegovim pokajanjem? Ako su nepravda, neposluh i zabluda u vezi sa savjetodavnom zabranom, kakvog smisla u tom sluaju ima pokajanje koje Adem izrie: Gospodaru na, sami smo sebi uinili nepravdu, i ako nam Ti ne oprosti i ne smiluje nam se, sigurno emo biti izgubljeni! U odgovoru emo rei da pokajanje kakvim smo ga prije prikazali ima znaenje povratka, koje u razliitim prilikama poprima razliita znaenja. Na jednak nain kao to se pored neposluha spram zapovijedi i zabrana rob moe vratiti svome Gospodaru, tako i Gospodar moe njega povratiti na izgu bljeni poloaj bliskosti i blizine. Bolesnik, koji ne poslua pre poruke svoga lijenika i nakon toga se njegovo stanje pogora i zaprijeti mu smrt, moe se pokajati i ponovo obratiti lijeniku da ga spasi. Lijenik e mu tada rei da njegov spas i vraanje u prvo stanje iziskuje podnoenje velikih tegoba i odricanja. U odreenom razdoblju bolesnik mora podnijeti nametnuti mu reim da bi povratio svoje prvobitno stanje; tavie, moe mu biti i bolje nego to mu je prije bilo. Obratite panju!
61

A to se tie traenja oprosta od strane Adema, kao i traenja milosti i rijei nesree koju spominje u svome govoru, odgovor na svaki od njih moe se razumjeti iz dosadanjeg pojanjenja, a to je da ovakve rijei poprimaju razliite nijanse znaenja u razliitim kontekstima, odnosno, kako prilii kontekstu.

62