PROLOG PISMO MINE HARKER UPUENO SINU, POT, GDINU. QUINCEYJU HARKERU.

(Otvoriti u sluaju iznenadne ili neprirodne smrti Wilhelmine Harker) 9. oujka 1912. Dragi Quincey, Najdrai moj sine, itav ivot sumnja da meu nama postoje odreene tajne. Naalost, kucnuo je as da ti otkrijem istinu. Uskratim li ti istinu, u opasnosti bi se mogli nai i tvoj ivot i tvoja besmrtna dua. Tvoj dragi otac i ja odluili smo od tebe skriti tajne iz nae prolosti, kako bismo te zatitili od tame to obavija ovaj svijet. Nadali smo se da emo ti pruiti djetinjstvo bez strahova koji nas progone cijeli ivot. Dok si odrastao i postajao mladiem tako velikog potencijala, svjesno smo preuivali to smo znali, pribojavajui se da bi nas u protivnom proglasio ludima. Oprosti nam. Ako ita ovo pismo, to znai da se zlo od kojeg smo te tako oajniki i moda pogreno nastojali zatititi vratilo. A sada si ti, kao ranije tvoji roditelji, u velikoj opasnosti. Godine 1888., dok smo jo bili mladi, tvoj otac i ja doznali smo da zlo vreba u sjeni ovoga svijeta i samo eka da zaskoi one koji ne vjeruju i nisu se pripremili. Kao mladi odvjetnik, tvoj je otac poslom otputovao u divljinu Transilvanije. Trebao je pomoi grofu Drakuli da zakljui kupnju imanja u Whitbyju. Radilo se o drevnome samostanu poznatom pod nazivom opatija Carfax. Za boravka u Transilvaniji, tvoj je otac otkrio da je njegov domain i klijent, grof Drakula, uistinu ono stvorenje za koje se smatralo da postoji tek u narodnim priama i predaji, jedan od onih koji se hrane krvlju ivuih da steknu besmrtnost. Drakula je bio, kako su govorili mjetani, nosferatu, "nemrtvi". Takvo stvorenje bit e ti poznatije pod uobiajenijim nazivom: vampir. Pribojavajui se da bi tvoj otac mogao razotkriti istinu o njegovu

identitetu, grof Drakula zatoio ga je u svome dvorcu. Sam je Drakula nakon toga rezervirao kartu za Englesku na brodu Demeter, silne dane putovanja provodei skriven u jednom od desetaka sanduka u tovarnom prostoru. Tako se neobino skrivao jer e vampir, premda moe biti snaan i poput desetorice mukaraca i poprimati neobina oblija, izgorjeti i pretvoriti se u pepeo dopre li do njega i jedna suneva zraka. Ja sam u to vrijeme bila u Whitbyju, kod svoje najbliskije prijateljice Lucy Westenra. S mora se bila navukla oluja, a opasne whitbyjske litice zastirala je gusta magla. Kako nije mogla spavati, Lucy je s prozora ugledala brod koji je oluja nosila na stijene. Izjurila je u no u elji da upozori posadu prije nego to doe do brodoloma, no zakasnila je. Ja sam se probudila obuzeta panikom, a kad sam uvidjela da Lucy nije kraj mene u postelji, izjurila sam u oluju da je pronaem. Zatekla sam je na rubu litica, bez svijesti i s dvjema rupicama na vratu. Lucy se smrtno razboljela. Njezin zarunik, Arthur Holmwood, sin lorda Godalminga, i njegov dragi prijatelj, Teksaanin kojeg zna kao svog imenjaka, Quincey P. Morris, pohitali su do nje. Arthur je pozvao sve lijenike iz Whitbyja i ire okolice, no nitko nije znao objasniti Sto joj je. Tek je na prijatelj, vlasnik Psihijatrijske bolnice u Whitbyju, dr. Jack Seward, pozvao svog mentora iz Nizozemske, dr. Abrahama Van Helsinga. Dr. Van Helsing, ueni strunjak, bio je i poznavatelj okultnih znanosti. On je tako utvrdio da je Lucy ugrizao vampir. I tek tada napokon sam dobila poruku od tvog oca. Uspio je pobjei iz Drakulina dvorca, te se skloniti u samostan u kojem, takoer, teko boluje. Stoga sam morala napustiti Lucy i otputovati k njemu. Vjenali smo se ondje, u Budim-Peti. Tvoj mi je otac priao o uasima s kojima se ondje susreo, a upravo tako doznali smo i za identitet vampira koji je napao Lucy i koji je sada prijetio svima nama: bio je to grof Drakula. Po povratku iz Budim-Pete doznali smo da je Lucy preminula. No, ni to jo nije bilo sve. Nekoliko dana nakon njezine smrti, ustala je iz groba. Sada je bila vampir i hranila se krvlju djece. Dr. Van Helsing, Quincey Morris, dr. Seward i Arthur Holmwood nali su se pred stravinom dvojbom. Ne bi li oslobodili njezinu sirotu duu, mogli su

joj jedino probosti srce kolcem. Ubrzo nakon toga grof Drakula jedne se noi vratio i napao me. Nakon tog napada, svi smo se zarekli da emo ga pronai i unititi, te svijet osloboditi tog zla. Naa mala junaka skupina tako je krenula za Drakulom, progonei ga sve do njegova dvorca u Transilvaniji. Ondje je Quincey Morris poginuo u borbi, iako je, onako junaki kako je on to ve znao, pritom uspio zariti no Drakuli u srce. Gledali smo kako grofa Drakulu prodire plamen, kako se pretvara u prah i pepeo pri svjetlu sunca na zalasku. I tako smo se doepali slobode. Barem sam tako mislila. No, priblino godinu dana nakon to si se rodio, poela sam patiti od uasnih nonih mora. Drakula me progonio u snu. I tek me tada tvoj otac podsjetio na upozorenje tog mranog zlikovca, na to kako je rekao: "Osvetit u vam se. Bude li trebalo, ekat u i stoljeima. Vrijeme je na mojoj strani." Od tog dana tvoj otac i ja nismo imali mira. Godinama smo samo ekali kad e nas neto zaskoili s lea. A sada, naalost, vie nismo dovoljno jaki da te zatitimo od tog zla. Bojim se da sam se uasno prevarila u procjeni. Znaj ovo, sine moj: eli li preivjeti unato zlu koje te sada progoni, prihvati istinu koju iznosim ti na ovim stranicama. Zagledaj se duboko u svoje mlado ja i u sebi, ba kao to smo to jednom bili prisiljeni uiniti tvoj otac i ja, pronai junaka. Drakula je pronicav i prepreden neprijatelj. Ne moe bjeati i nema se kamo sakriti. Mora mu se odluno suprotstaviti. Sretno ti bilo, dragi moj sine. I nemoj se bojati. Ako je Van Helsing u pravu, vampiri su istinski demoni i Bog e u borbi biti na tvojoj strani. S ljubavlju koja nikad ne umire, tvoja majka, Mina

I.

POGLAVLJE

MORE LJUBAVI, LUCY Dok je osjeao kako ga obuzima tama, dr. Jack Seward uspijevao se koncentrirati jedino na natpis. Tama je donosila mir, jer vie nije bilo onog jarkog svjetla koje bi osvijetlilo rastrgane ostatke njegova ivota. Godinama se svim sredstvima i predano opirao tami. Sada ju je jednostavno prigrlio. Jedino se nou Seward uspijevao miriti s uspomenom na Lucy. U snovima je i dalje osjeao njezin topli zagrljaj. Tako bi se naas, tek prolazno, uspio vratiti u London, u jedno sretnije razdoblje, kada je u svome mjestu u svijetu i istraivanjima jo vidio odreeni smisao. Bio je to ivot koji je htio dijeliti s Lucy. Ranojutarnja buka, kola s mlijekom, kola kojima trgovci dovoze ribu, te druga vozila koja su zvekeui jurila kamenom poploanim parikim ulicama, prekinula je Sewardov san i naglo ga vratila u nesmiljenu stvarnost. Seward nasilu otvori oi. Pekle su ga gore nego jod na otvorenoj rani. Kad je razabrao napukli strop otrcane unajmljene sobe u kojoj je ve neko vrijeme ivio, pomislio je na to koliko mu se ivot u meuvremenu promijenio. S tugom se prisjetio zategnutih miia bez kojih je ostao. Bicepsi su mu nemono visjeli, poput onih rukom zaivenih vreica od muslina s ajem netom nakon to ih izvadite iz ajnika. ile na podlaktici podsjeale su ga na rijeke na kakvom izlizanom zemljovidu. Vie nije bio ni slian onom nekadanjem dr. Sewardu. Samo se nadao da e ga smrt sustii brzo. Tijelo je ostavio znanosti, da ga upotrijebe na predavanjima na njegovu fakultetu. Tjeila ga je injenica da e u smrti biti od pomoi nadahnjujui budue lijenike i znanstvenike. Nakon nekog vremena prisjetio se depnog sata, koji je i dalje drao u lijevoj ruci. Sada ga je okrenuo. Pola sedam! Na trenutak ga je obuzela panika. Dovraga. Ve kasni. S mukom je ustao i posrnuo, a prazna staklena trcaljka otkotrljala se sa stola i razbila se na prljavom drvenom podu. Mutnosmea boica s morfijem ve je krenula putem trcaljke, no on ju je brzo uhvatio i spasio dragocjenu tekuinu, te vjetim pokretom odvezao gumenu vrpcu koja mu je dotada stezala

lijevu nadlakticu. Cirkulacija se u ruci normalizirala dok je sputao rukav i na manetu ofucane sveane koulje ponovno stavljao ukrasno dugme s monogramom. Zakopao je prsluk i navukao sako. Wallingham i Sinovi bili su najbolji londonski krojai. Da je odijelo izradio netko drugi, bilo bi se raspalo jo prije deset godina. Tatina nikad ne umire, pomisli Seward i zlovoljno se nasmijei. Morat e se pouriti kani li stii na vlak. Gdje mu je samo ona adresa? Pohranio ju je na sigurno. Sad kad mu treba, ne moe se sjetiti kamo ju je tono stavio. Podignuo je slamom ispunjeni madrac, pogledao s donje strane klimavog stolia, kao i pod sanduke za dranje povra koji su sluili kao stolice. Pregledao je hrpe poutje-lih novinskih izrezaka. Naslovi su govorili o Sewardovoj aktualnoj preokupaciji: stravinim priama o Jacku Trbosjeku. Fotografije s obdukcije pet poznatih rtava. Osakaene ene, rairenih nogu, kao da ekaju da prime poremeenog ubojicu. Smatrali su ga enskim mesarom - ali mesar je milosrdniji prema ivotinjama koje ubija. Seward je nebrojeno puta proitao izvjetaje o obdukciji. Istrgnuti listovi papira, otrgnuti komadi kartona i rastvorene kutije za ibice, prepuni njegovih teorija i zamisli, sada su letjeli oko njega poput lia noena vjetrom. Znoj koji mu se slijevao s ela poeo ga je pei u krvavim oima. Dovraga, kamo liga je stavio? Dobroinitelj se izloio velikoj opasnosti da mu dostavi taj podatak. Seward nije mogao ni podnijeti pomisao na to da bi mogao razoarati jedinog ovjeka koji jo vjeruje u njega. Svi ostali - i obitelj Harker i obitelj Holmwood - drali su da je enuo umom. Da vide ovu sobu, bio je uvjeren Seward, zakljuili bi da je rije samo o jo jednoj potvrdi njihova miljenja. Pogledom Je prelazio po zidovima s kojih je na pojedinim mjestima otpadala buka i na kojima su se vidjeli tragovi njegovih morfijem izazvanih Izljeva: spoznaje ispisane tintom, ugljenom, vinom, ak i njegovom vlastitom krvlju. Luak ne bi ostavljao tako oite tragove. Bio je uvjeren da e ti zapisi jednog dana dokazati njegovu uraunljivost. Usred svega toga, nalazila se i stranica istrgnuta iz jedne knjige, za zid uvrena velikim lovakim noem s drkom od kosti, a ija je otrica umrljana starom, sasuenom krvlju. Na toj stranici nalazio se i portret elegantne ljepotice vrane kose. Ispod prikaza nalazio se natpis: Grofica Erzsebet Bathory, oko 1582. Pa, naravno, tu sam je sakrio. Nasmijao se i izvukao no iz zida,

epao papir i okrenuo ga. S druge strane, njegovim jedva itljivim rukopisom, bila je ispisana adresa jedne vile u Marseilleu. Seward je uzeo kri, kolac i vijenac enjaka, koji su dotada visjeli uz sliku, te s poda podignuo srebrni no. Sve to spremio je u dvostruko dno lijenike torbe i u nju ponovno potrpao uobiajeni medicinski pribor i materijal. Vlak je s Gare de Lyona krenuo tono na vrijeme. Uvidjevi da kree upravo u trenutku kad je plaao kartu, Seward je pojurio nekad esto poplavljivanom zgradom prema zvijeri koja je ve huala na izlasku sa sedmog perona. Uspio je dostii zadnji vagon i doskoiti na stubu prije nego to je kompozicija stigla ubrzati. Srce mu je snano tuklo od ponosa. Takve je stvari izvodio u mladosti, s Teksaani-nom Quinceyjem P. Morrisom i svojim dugogodinjim prijateljem Arthurom Holmwoodom. Mladi nemaju koristi od mladosti. Seward se nasmijeio, prisjeajui se nepromiljenih dana nedunosti... i neupuenosti. Dok je vlak ve napredovao prema jugu, lijenik se smjestio u raskono namjetenom vagon-restoranu. Ne putuju dovoljno brzo. Spustio je pogled na depni sat: prolo je tek pet minuta. Sa aljenjem je pomislio kako vie ne moe kratiti vrijeme piui dnevnike biljeke, jer si vie ne moe priutiti takav luksuz. Prema voznome redu, u Marseille e stii tek za deset sali. A ondje e napokon doi do dokaza za svoje teorije, te svima koji su ga odbacili pokazati da nije lud, da je cijelo vrijeme u pravu. Bit e to najduih deset sati u njegovu ivotu. "Billets, s'il vous plait!" Razrogaenih oiju gledao je konduktera koji se nad njega bio nadvio stroga i nestrpljiva izraza na licu. "Oprostite", ree Seward. Dao mu je kartu i popravio poloaj ala, da prikrije poderani dep na prsima. "Britanac?" upita kondukter na engleskome, s izraenim francuskim naglaskom. "Pa, da, zato?" "Lijenik?" Kondukter je glavom pokazao prema lijenikoj torbi koja je leala izmeu Sewardovih nogu. "Da." Seward je gledao kako kondukterove sive oi upijaju pojedinosti te otrcane pojave kraj koje je zastao, odijelo koje mu ne pristaje,

iznoene cipele. Izgledom nipoto nije odavao dojam uglednog lijenika. "Pokaite mi, molim, to je u torbi." Dao mu je torbu, jer u pogledu toga ionako nije imao osobitog izbora. Kondukter je sustavno vadio boice s lijekovima, itao etikete, pa ih isputao natrag u torbu, tako da su zveckale. Seward je znao to kondukter trai i samo se nadao da nee kopati preduboko. "Morfij", objavio je kondukter, tako glasno da su ih i ostali putnici pogledali. Pridignuo je smeu boicu. "Neki put prepisujem ga kao sedativ." "Pokaite mi dozvolu, molit u lijepo." Seward stane pretraivati depove. Prije vie od mjesec dana potpisana je Meunarodna konvencija o opijumu, kojom je zabranjeno uvoziti, prodavati, distribuirati i izvoziti morfij bez posjedovanja lijenike dozvole. Traio ju je toliko dugo da se kondukter, kad ju je napokon izvadio, ve spremao povui ruicu i zaustaviti vlak. Mrtei se, prouio je dozvolu, a potom ledenim pogledom promotrio putnu ispravu. Ujedinjeno Kraljevstvo prvo je uvelo praksu stavljanja fotografije u putovnicu. U odnosu na vrijeme kad je snimljena, Seward je izgubio mnogo kilograma. U kosi je sada imao mnogo vie sijedih, dok mu je brada bila upava i nimalo njegovana. Mukarac koji se ukrcao u vlak gotovo nije ni nalikovao mukarcu na fotografiji. "Zato putujete u Marseille, doktore?" "Ondje lijeim jednog pacijenta." "to mu je?" "Ima narcisoidni poremeaj linosti." "Qu'est-ce que c'est?" "Radi se o psiholokoj nestabilnosti zbog ega pacijent nad osobama u okolini pokuava uspostaviti napadaki, autoerotini, antisocijalni i parazitski nadzor. Osim toga..." "Merci." Kondukter ga je prekinuo i samo mu spretnim pokretom dodao dokumente i kartu. Okrenuvi se, obratio se samo mukarcima za susjednim stolom. "Billets, s'il vous plait!" Jack Seward uzdahne. Vrativi dokumente u sako, jo je jednom pogledao na depni sat. To je obiavao initi kad god je bio nervozan. Imao je dojam da je ispitivanje trajalo satima, no prolo je jo samo pet minuta. Spustio je roletu s resama, da zatiti oi od dnevnog svjetla, te se naslonio u sjedalu presvuenom tamnocrvenim samtom.

More ljubavi, Lucy. Ljubljeni sat prinio je srcu, pa sklopio oi, da moe snatriti. Bilo je to etvrt stoljea ranije. Seward je isti sat pridigao prema svjetlu, da lake proita urezani natpis: "More ljubavi, Lucy." Bila je ondje, uz njega. iva. "Ne svia ti se", rekla je, glumei da se duri. Nije mogao odvojiti pogled od njezinih zelenih oiju, blagih poput ljetne livade. Lucy je imala neobinu naviku gledanja govornikovih usta, kao da pokuava osjetiti okus rijei koja e sljedea prijei preko njegovih usana. Tako je udjela za ivotom. Njezin je osmijeh mogao razgaliti i najledenije srce. Dok je tog proljetnog dana sjedio na klupi u vrtu, Seward se divio svjetlu koje joj je obasjavalo rasputene pramenove crvene kose koji su leprali na povjetarcu i blistavilom joj okruivalo lice. Miris svjeih jorgovana mijeao se sa slanim morskim zrakom u luci u Whitbyju. Sve otada, kad god bi osjetio miris jorgovana, prisjetio bi se tog predivnog dana koji je obiljeila gorina. "Budui da si na estitki napisala 'najdraem prijatelju', a ne 'zaruniku'", rekao je Seward i nakaljao se prije nego to ga je glas uspio izdati, "mogu jedino zakljuiti da si odluila ne prihvatiti moju branu ponudu." Lucy je odvratila pogled, a u oima su joj zablistale suze. utnja je govorila vie od bilo kakvih rijei. "inilo mi se da je najbolje da za to dozna od mene", rekla je na koncu i uzdahnula. "Pristala sam poi za Arthura." Arthur je bio Sewardov prijatelj jo iz djetinjstva. Seward ga je volio poput brata, ali mu je oduvijek zavidio na tome to mu je sve nekako s lakoom polazilo za rukom. Bio je zgodan i bogat, i u ivotu nije upoznao znaenje rijei briga ili muka. Ili slomljeno srce. "Tako..." Sewardu se uinilo da je glas koji je ispustio bio sliniji cicanju nego govoru. "Uistinu te volim", proaptala je Lucy. "Ali..." "Ali ne onoliko koliko voli Arthura." Dakako da se ne moe mjeriti s imunim Arthurom Holmwoodom, a nije ni onako naoit kao drugi Lucyn prosac, Teksaanin Quincey P. Morris. "Oprosti", nastavio je blaim glasom, odjednom se pribojavajui da bi je mogao povrijediti. "Ovo je bilo neprimjereno."

Lucy ga je potapala po ruci, kao da se radi o dragom kunom ljubimcu. "Zauvijek u biti ovdje." Promekoljio se u snu i vratio u stvarnost. Da barem moe ugledati onu ljepotu u njezinim oima... Kad se posljednji put zagledao u njih, one uasne noi u mauzoleju, u njima je vidio tek bol i izmuenost. Sjeanje na krikove koji su joj se iz grla otimali dok je umirala i dalje mu je bilo urezano u mozak. Iziavi iz vlaka, Seward se po pravom monsunskom pljusku uputio kroz marseilleski labirint sazdan od bijelih zgrada, proklinjui zao as u kojem je doputovao. Dakako, potraga ga je na francusku Rivijeru dovela u oujku, jedinom kinom mjesecu u tom dijelu zemlje. Probijao se prema unutranjosti, dalje od obale, povremeno se osvrui da pogleda utvrdu Saint-Jean koja se poput kamenog straara izdizala u tamnoplavoj luci. A onda se u jednom trenutku okrenuo i bolje zagledao u taj provansalski grad, nastao na temeljima 2600 godina starog sela. Ostataka civilizacije Grka i Rimljana, osnivaa naselja, bilo je posvuda. Sa aljenjem je razmiljao o tome kako se u toj slikovitoj oazi naao zbog jezovitog razloga. Iako to nipoto ne bi bilo prvi put da se zlo ukazalo u tom gradu: tijekom proteklog stoljea, taj su priobalni grad opsjedali i epidemije i pirati. Seward je zastao. Pred njim se izdizala tipina dvoetana mediteranska vila s velikim drvenim kapcima i reetkama od kovanog eljeza na prozorima. Zimski mjesec koji je provirivao kroz kine oblake sablasno je osvjetljavao tradicionalne bijele zidove. Krov su pokrivali crveni crepovi koji su ga podsjeali na stare panjolske kue koje je vidio u Teksasu kad je, jednom davno, ondje posjetio Quinceyja P. Morrisa. Atmosfera je stoga bila izrazito zloslutna, ak i prijetea, za jednu raskonu vilu na francuskoj Rivijeri. inilo se da u njoj nema ni traka ivota. Osjetio je krajnju malodunost zbog pomisli da je moda zakasnio. Jo jednom provjerio je zapisanu adresu. Da, nije se prevario. Odjednom je zauo grmljavinu konjske zaprege koja je jurila kamenom poploanom ulicom. Hitro se sklonio u vinograd nasuprot kui. Na granama nalik mrei s koje je kapala kia nije bilo groa. Crna koija s raskonim pozlaenim ukrasima koju su vukle dvije

blistave kobile jurila je prema vrhu uzvisine. ivotinje su se naglo zaustavile i bez naredbe. Seward je podigao pogled i, na svoje veliko iznenaenje, uvidio da nema koijaa. Kako je to mogue? Iz koije je izila neka krna prilika. Kobile su se stale kokati i rzati, izvijenih vratova. A onda su krenule, to je Sewarda ponovno ostavilo u udu, savreno usklaeno, bez koijaa. Ona prilika visoko je podigla tap za hodanje, drei ga u ruci koju je titila crna rukavica, dok je drugom u depu potraila klju, a onda je iznenada zastala, kao da je neto primijetila. "Dovraga", promumlja Seward sebi u bradu. Osoba na vratima nagnula je glavu, gotovo kao da je zaula Sewardov glas, te se polagano okrenula prema njemu. Seward je osjetio kako ga preplavljuju panika i val adrenalina uspio suzdrati i suspregnuti dah. Ruka u rukavici podignula se do ruba barunastog cilindra, a Seward je morao zatomiti preneraeni krik kada je ruka uklonila cilindar i kad su se pod njim ukazali senzualni uvojci crne kose koja se onoj pojavi sputala do ramena. Osjetio je vrtoglavicu. To je ona! Dobroinitelj je bio u pravu. Grofica Elizabeta Bathory stajala je na ulazu u vilu i izgledala ba kao na onom portretu naslikanom prije vie od tri stotine godina. II. POGLAVLJE

Munje su parale nebo i obasjavale kine kapi, nalik na drago kamenje razasuto po crnom barunu. Seward je znao da bi se morao nekamo skloniti, ali nije se mogao ni pomaknuti. Samo je tako piljio, opinjen, zagledan u egzotinu - i opasnu - ljepoticu. Elizabetina svijetla koa snano se isticala u odnosu na kosu tamnu poput noi, a kretnjama je podsjeala na beumni sklad opasnog grabeljivca. Ledenoplave oi naas su potraile tragove kretanja na ulici u trenutku kad je jo jedan bljesak munje obasjao okolni prostor. Kad se okrenula prema vinogradu, on se munjevito bacio u blato, da ga ne ugleda. Leao je suspregnuta daha, pokuavao biti posve nepomian i ne obazirati se na greve u nogama. Oajniki je elio podignuti pogled, no bljesak na njegovu blijedome licu odmah bi ga odao, pa je tako ostao priljubljen uz tlo, nosa na samo centimetar-dva od blata. Nakon,

kako mu se inilo, itave vjenosti, na koncu je smogao hrabrosti da podigne pogled, ve gotovo oekujui da grofica Bathory eka kraj njega, poput kobre spremne za napad. No vie joj nije bilo traga. Borei se protiv sve izraenijeg straha, Seward se, popraen odvratnim mljackavim zvukom, odlijepio iz vrstog zagrljaja blata. Preglasno. Pogled mu je sijevao na sve strane. Mora se pokrenuti, ali mora priekati i da mu krv ponovno pone kolati nogama. Osjeao se poput natopljene jutene vree, u toj prevelikoj odjei koja ga je sada pritezala. Vjetar je zafijukao i on se prestraeno okrene. I dalje nigdje nikoga. Pribravi se, odluno je krenuo prema kamenoj kui -i osjetio kako mu blato prekriva bosu nogu. Osvrnuvi se, ugledao je cipelu, koja mu je ostala u blatu. Tiho opsovavi, zamalo je pao dok je balansirao na jednoj nozi i pokuavao je navui. Nastavio je hodati, posrtati gnjecavom stazom, te se u jednom trenutku, spotaknuvi se, sudario s palmom. Bio je uvjeren da stvara veliku buku, ali se nadao da e kia priguiti sve zvukove. Na koncu je doao i do stabla uz vilu. Kao kolarac je uvijek bio spretan kad se trebalo popeti na neko stablo, no pet desetljea kasnije za takvo to i nije bilo veih izgleda. No, nije bilo druge. Duboko udahnuvi, uspeo se na najniu granu. Sa stabla se uspio prebaciti na krov pred ulazom. Crepovi su bili skliski od kie. Seward se uhvatio za ukrasnu ogradu od kovanog eljeza, te stao pogledavati na sve strane, u strahu da bi se grofica Bathory mogla smijati negdje u tami, zabavljajui se dok on od sebe radi budalu. Uoivi nadstrenicu nad jednim od prozora na katu, urno se sklonio u njezinu sjenu, na trenutak zastajui da ponovno doe do daha. Oslukivao je, ali nije uo nita osim bubnjanja kie, koja je pulsirala u ritmu njegova srca. Zagledavi se kroz staklo, uvidio je da gleda u prostoriju koja je neko zacijelo sluila kao raskona dvorana za ples. Sada, bez znakova ivota i puna mranih sjena, u njemu je izazivala frustriranost i strah. Kao da nou gleda nekakav muzej. Ili jo gore... grobnicu. Misli su mu prekinula dva sjajna bijela lika koja su se nala u dvorani. Lebdjeli su kao da su posve prozrani, a nosili su neto to je nalikovalo na sanduk ili krinju. Ne elei se predugo zadravati na jednome mjestu, kako ga ne bi uoili, uhvatio se za ogradu i prebacio

na susjedni balkon, te oprezno priao drugom prozoru. Jedino svjetlo dopiralo je od tek nekoliko svijea i eravica u kaminu. No i to je bilo dovoljno da Seward uoi kako su one dvije pojave, koje su mu dotada izgledale poput duhova, zapravo prelijepe mlade ene u dugim, providnobijelim haljinama. Gdje je grofica Bathory? Seward i dalje nije uspijevao nadvladati uasnu slutnju da stoji iza njega. U trenutku kad je zauo kako se naglo rastvaraju staklena vrata, uinilo mu se da e mu srce iskoiti iz prsa. Grofica Bathory odlunim je korakom stupila u dvoranu. Seward se s olakanjem povukao u tamu. Grofica je otkopala plat na vratu i nehajno ga prebacila preko ramena, tako otkrivajui impozantno tijelo. Bila je u smokingu, s ukrobljenom bijelom kouljom, iroka ovratnika i izraenoj po mjeri, te crnom leptir-kravatom. Unato strogo slubenim linijama, kroja je pronaao nain da naglasi i njezinu senzualnu ensku figuru, istodobno stvarajui dojam muke snage. Dugim korakom uputila se prema onim dvjema enama. "Drage moje", pozdravila ih je. Pod tim oputenim, gotovo usporenim glasom, Seward je prepoznao i neto daleko sablasnije. Zadrhtao je kada je grofica strastveno i u usta poljubila "ene u bijelome". "Kakvu ste mi igraku donijele?" Plavokosa je ena golim rukama slomila lokot na kapetanskoj krinji. Bio je to okantno nehajan pokret osobe koja se doimala tako krhkom. Dramatinim pokretom podignula je poklopac, poput konobara koji s ponosom pokazuje glavno jelo. Unutra se nalazila mlada ena, vezana, povezanih usta i oito uasnuta. Grofica Bathory uvukla je ruku u izmu i izvukla zakrivljenu metalnu otricu. Seward je odmah prepoznao to dri u ruci: bio je to kirurki no za amputacije. Djevojka se razrogaenih oiju zapiljila u no. Pokretom prebrzim da bi ga Seward uoio, grofica je zamahnula prema djevojci. Konopci kojima je bila vezana, kao i povez koji joj je dotada bio na ustima, pali su na dno krinje. Grofica je postavila vrak noa pod djevojinu bradu. Seward je samo vre stisnuo drak svog srebrnog noa za bacanje. Umjesto da je raskrvari, grofica je vrkom noa oprezno navela djevojku da izie iz krinje. Seward je popustio stisak na drku. Djevojka je jo opipavala lice i rune zglobove, da utvrdi je li je

otrica negdje porezala. inilo se da nigdje nema ni najmanje ogrebotine. Seward je gledao kako grofica obilazi mladu enu, kako joj pomno promatra odjeu. Djevojka je na sebi imala haljinu od francuske zelenkastoplave vune koja ju je edno zakrivala od vrata do glenjeva. Osjetio je kako ga obuzima bijes kada je pomislio to u njoj zacijelo vidi grofica Bathory - predivan dar koji jo samo treba odmotati. Djevojku je stajala posve nepomino. No je zarezao tkaninu. Haljina i donje rublje s nje su otpali poput dijelova kakve slagalice, a na profinjenoj koi ponovno nije bilo ni traga krvi. Unato izbezumljenim pokuajima da zadri neto od tkanine, nakon jo nekoliko poteza noem, otpalo je i sve ostalo, te je tako ostala posve obnaena. Grofica nije ni trepnula dok je poudno upijala prizor. Drhturei od straha, djevojka se povukla u tamu, dlanovima pokuavajui sakriti tijelo. ene u bijelom glasno su se nasmijale. Seward je doao do susjednog prozora, da ih bolje vidi. Odande je primijetio kako su se grofiini kapci suzili. Treperavo svjetlo svijea odrazilo se na zlatnome kriiu koji je visio oko djevojina vrata. Grofica je tako brzo zamahnula noem i vratila ga da se Sewardu uinilo da se moda uope nije pomaknuo. Ali, zveket kriia na mramornome podu bio je jasno prepoznatljiv, dok se prerezani lani smotao oko njega. Djevojka je kriknula, prigueno i zapanjeno -u donjem dijelu vrata kapljica krvi zablistala joj je poput dragog kamena. ene u bijelom na nju su navalile poput pasa. "Marijo, Majko Boja, zatiti je", zavapi Seward, tugaljivim, jedva ujnim glasom. Uasnuto je gledao kako ene u bijelom pridiu nagu mladu enu i vjeaju je za noge, na sustav uadi i kolotura, tako da je sada visjela sa stropa. Tamnokosi demon dodao je grofici crni koni deveterokraki bi koji je na svih devet vraka imao metalne kukice. Grofiine crvene usne izvile su se u sumoran osmijeh, dok su joj nestvarne oi i dalje bile koncentrirane na onu kapljicu krvi koja je polagano klizila niz rtvina prsa. Kratkim pokretom runog zgloba, grofica je biem udarila po koi, eljno gledajui kako krv sada ve nesputano tee. Seward je odvratio pogled, ali nije mogao zagluiti krikove. Stegnuo je krii koji mu je visio oko vrata, ali ga to nije ni najmanje umirilo.

Instinkt mu je nalagao da pojuri i spasi jadnicu - no to bi svakako bilo nepromiljeno. Mukarac u godinama nikako se ne moe suprotstaviti tim trima enama. Rastrgale bi ga. to god vidio ili osjetio, nita ti ne smije odvratiti pozornost od zadae koju mora obaviti. Tako je glasila posljednja Dobroiniteljeva poruka. Seward se na koncu dovoljno pribrao da ponovno pogleda kroz prozor, da se suoi s izopaenim ludilom u vili. Groficu Bathory sada je ve udarala ustrajnim ritmom, a metalne kukice fijukale su u letu. Od siline udaraca, djevojka se ljuljala poput klatna. Krv vie nije kapala, nego se slijevala. ene u bijelom u meuvremenu su se ispruile na podu ispod nje i otvorenim ustima hvatale dragocjene grimizne kapljice koje su na njih padale poput nekakve paklenske kie. Seward je znao da svjedoi istome ludilu. Kad sunce izie, njih e tri ve leati u svojim lijesovima, usnule i posve ranjive, a on e tada imati jedinu priliku da svijet oslobodi njihova zla. Srca e im probosti srebrom obloenom otricom, odrezati im glavu, usta ispuniti enjakom, a posmrtne ostatke zatim spaliti. Ipak, muilo ga je grizoduje dok je tako nemono stajao i gledao kako mue nedunu djevojku. Dlanom je stisnuo otricu svog noa, stiskao je sve dok se i meu njegovim prstima nisu pojavile kapljice krvi. Ako ve tu djevojku ne moe potedjeti boli, moe je barem s njom podijeliti. Djevojini su se krikovi na koncu stiali - ali su i dalje sablasno odzvanjali u njegovoj glavi, u njemu budei bolne uspomene na Lucynu drugu smrt. Smrt kojoj je pripomogao i sam Seward. I sada su ga ponovno preplavila sjeanja: bijes koji je osjetio zbog oskvrnua groba ljubljene ene, ok koji ga je obuzeo kada je uvidio da joj je tijelo jo toplo i ruiasto, kao da je puno ivota, pogled na Arthura koji joj kolcem probija srce, dok stvorenje koje izgleda kao Lucy isputa krikove od kojih se ledi krv u ilama, te suze koje su mu nijemo klizile niz obraze dok je udovitu punio usta enjakom i trajno zatvarao grobnicu. Pa ipak, ni jedna od tih emocija nije izazivala toliki stid kao ona koju je skrivao sve te godine, ak i pred sobom - potajno zadovoljstvo koje je osjeao dok je gledao kako Arthur gubi Lucy. Ako je ne moe imati Seward, barem je nee imati nitko drugi. Bila je to stravina emocija i sva tama koja je nakon toga

obavila njegov ivot bila je i vie nego zasluena. Prihvaanje te zavrne misije bilo je svojevrsno pokajanje. U sadanjost ga je munjevito vratila iznenadna tiina. U dvorani pod njim, mlada se ena onesvijestila od boli. Vidio je kako joj se prsa i dalje nadimaju, pa je znao da je jo iva. Grofica Bathory odbacila je bi, razdraena poput make koja je uvidjela da se mi, nakon to mu je slomila vrat, vie ne eli igrati. Seward je osjetio kako mu je lice odjednom postalo vlano i toplo. Dodirnuvi obraz dlanom, uvidio je da plae. "Priredite mi kupku!" naredila je grofica Bathory. ene u bijelom prebacile su djevojku na metalnu vrpcu povezanu sa sustavom kolotura i tako je transportirale u susjednu prostoriju. Grofica se okrenula da poe za njima i pritom hotimice nagazila na zlatni krii, te ga zgnjeila petom. Zadovoljno je krenula u susjednu sobu, usput se razodijevajui, odbacujui dio po dio odjee. Seward se nagnuo preko balkona, da vidi nalazi li se ondje i drugi prozor koji gleda u tu sobu. Kia je prestajala. Njezin huk vie nee priguivati njegove korake na crepovima. Polagano i oprezno priao je susjednom prozoru i zavirio kroz okno. Sustav prijenosnika zavravao je tono iznad kade ureene u rimskome stilu. Deseci svijea sada su osvjetljavali groficu Bathory koja je skladnim pokretima svlaila hlae. Seward ju je sad prvi put ugledao izravno i bez zapreka - i bez najmanje krpice na tijelu. Nije bila ni slina prostitutkama s kojima se susretao u sobicima bordela u Camdenu. Raskone obline njezina tijela, glatka i poput porculana bijela koa, veini bi promatraa toliko odvratili pozornost da uope ne bi uoili proraunatu okrutnost u njezinim oima - no to nije bio sluaj i sa Sewardom. On je ve vidio takav pogled. Ipak, nita iz sumorne prolosti nije ga moglo pripremiti na sabla-stan prizor kojem e upravo svjedoiti. Mlada ena, kojoj se iz grla otimalo otuno grgljanje, visjela je nad rubom prazne kade ukraene mozaikom. Grofica Bathory stajala je, rairenih ruku, glave zabaene unatrag, onako velianstveno naga. Okrenula je dlanove prema gore. Bio je to znak. U tom trenutku tamnokosa ena u bijelom noktom je prerezala djevojin vrat, te je gurnula do samog ruba, gdje ju je ekala grofica. Seward je ugledao grofiine onjake. Razjapila je usta, orgazmiki se kupajui u mlazu krvi.

Proklete bile sve odreda i gorjele u paklu! Ogoreno je posegnuo u torbu i iz dvostrukog dna izvadio maleni samostrel, te na njega uvrstio strijelu sa srebrnim vrkom. Donese li mu ta nepromiljena odluka smrt, nije vano. Bolje je biti mrtav nego dopustiti tom izopaenom zlu da nastavi djelovati jo i trenutak. Seward je ciljao izmeu eljeznih reetaka, pripremajui se pogoditi groficu Bathory. I upravo je tada neto ugledao. Razrogaivi oi, okirano je zastao. Na stolu kraj prozora leao je veliki reklamni plakat. Blistao je sablasnim sjajem, kao da je obojen mjeseinom. Na njemu su se jasno isticala velika reljefna slova: "ivot i smrt kralja Rikarda III." Williama Shakespearea 7. oujka 1912. Theatre de l'Odeon rue de Vaugirard 18 Telef. 811.42 20 sati Pariz, Francuska Avec l'acteur roumain BASARAB dans le premier role Nehotice je ustuknuo, smetnuvi s uma zakoenost krova. Crijep se pod njegovom nogom raspuknuo, skliznuo i razbio na kamenoj stazi. Zastao je kao paraliziran. Plavokosa ena u bijelom u velikoj se dvorani naglo okrenula im je zaula tresak izvana. Poletjela je prema vratima i prazan pogled uputila prema obzoru, ne bi li uoila kakav trag ivota. Nije ugledala nikoga. I dalje u sjeni, dola je do ugla otkud se zauo onaj zvuk. Ni ondje nije vidjela nita i ve se spremala vratiti u vilu kad je na tlu ugledala razbijeni crijep - i na njemu kapljicu svjee krvi. Ljudske krvi. Taj prodorni miris nije bilo mogue zamijeniti s nekim drugim. eljno je okusila krv i odmah je ispljunuta. Bila je zagaena

kemijskim sredstvima. Gmazovskom spretnou uspela se zidom, da bolje vidi to se dogaa. Na krovu je pod jednim prozorom ugledala krvlju umrljan 1 Franc. "S rumunjskim glumcem Basarabom u glavnoj ulozi". srebrni no. Samo bi neiskusan lovac na vampire mogao biti toliko naivan da nosi srebrni no. No, ena u bijelom znala je da njezina gospodarica vi.e nije na sigurnome. Jo veeras moraju pobjei iz Marseillea. Hitro se vratila u kuu. Seward je znao da grofica Bathory i njezine demonske pomagaice jutro nee doekati u Marseilleu. Nedvojbeno e pobjei u Pariz, a kad jednom polete, mrtvi putuju poput munje. Ipak, zahvaljujui plakatu koji je vidio, odmah mu je postalo jasno da je u prednosti. Sada zna njihove namjere. Grofica Bathory i njezine pratilje sutra naveer bit e u kazalitu. Dopustio je da mu se usne razvuku u sumoran osmijeh. Ondje e se odigrati ljuti boj. III. POGLAVLJE

Odreujem da vrati se i promijeni oblije", uskliknuo je mladi u polucilindru, moleivo irei ruke, govorei odlunim, ali uzdrhtalim glasom. "Takva je snaga magije i mojih ari: Ne, Fauste, ti najvei si arobnjak, ti velikom Mefistu moe odrediti: Quin regis Mephistopheles fratris imagine." Pitanje. Oblak dima. A potom i plamen kao iz vedra neba. Jo grmljavine iz okolnih plinskih svjetiljaka. Malena skupina gledatelja u parku Luxembourg u istom je trenutku zadivljeno uzdahnula. Quincey Harker, leima okrenut publici, osjetio je kako ga preplavljuje val ponosa zbog vlastite domiljatosti. Zabljesnuvi sve osmijehom, odbacio je polucilindar, zalijepio lanu kozju bradicu, na glavu stavio iljati eir, preko ramena prebacio plat i, kako se inilo, sve u samo jednom, skladno uvjebanom pokretu, poskoio i okrenuo

se tako da je doskoio na rub fontane Medici. Idealno mjesto za prikazivanje Fausta, budui da je obitelj de Medici bila istaknuta firentinska obitelj koja je potpomagala napredne umjetnike i za koju se odavno govorkalo da je u dosluhu sa Sotonom. Quincey, koji se na toj improviziranoj pozornici osjeao kao kod kue, uivao je ne samo u vlastitoj izvedbi, ve i u vlastitoj pronicavosti. Metoda kojom se sluio zvala se apografija - mijenjao je eire i tako mijenjao prikaze likova. Bila je to poznata glumaka tehnika, ali se koristila vrlo rijetko, upravo zbog visokog stupnja vjetine koju je iziskivala. U nju su se uputali samo najdarovitiji glumci... ili najarogantniji. Quincey je sjene likova na fontani iskoristio da postigne zlokobnu atmosferu, irei plat i zauzimajui prijeteu pozu u kojoj je grlenim, avolskim glasom zareao: "A sada Fauste, to eli da uinim ja?" Quincey je zastao, od publike oekujui pljesak. Nije ga doekao. To je ve bilo neobino. Podigao je pogled i uvidio da je zanimanje gledatelja privuklo neto drugo, neto na sjevernome rubu parka. Quincey se trudio da mu ta privremena smetnja ne narui koncentraciju. Znao je da je dovoljno nadaren i za takav izazov. Ovu je predstavu igrao i u londonskome kazalitu Hippodrome i bio je tako dobar da je uspio osigurati poziciju broj dva, neposredno prije glavnog izvoaa, Charlesa Chaplina, majstora fizike komedije. Tada se ve govorkalo da e Chaplin napustiti London i okuati sreu u Americi. Quincey se nadao da e se domoi njegova mjesta. No Quinceyjev dominantni otac, Jonathan Harker, unitio je taj san tako to je potplatio upravitelja kazalita, a Quinceyja poslao u pariki zatvor bez reetaka - da studira pravo na Sorboni. Quinceyja je poela obuzimati panika, budui da se malobrojna publika poela razilaziti, odlaziti prema sjevernome dijelu parka gdje se neto oito dogaalo. Dok je provjeravao stoji li mu lana brada kako treba, Quincey je urno i punim pluima poeo recitirati jedan od Mefistovih solilokvija, ve se sputajui stubama fontane u oajnikom pokuaju da ponovno privue pozornost gledatelja. "Sluga sam velikog Lucifera i za vama ne smijem po' bez doputenja njegova. Radit' moramo tono kako kae on!" Na trenutak se uinilo da e saga njegove izvedbe zadrati publiku, no i posljednja se nada rasprila kad se Mefisto okliznuo na vlanome

kamenu oko fontane i uz tresak pao na stranjicu. Posljednji gledatelji udaljavali su se uz grohot. Quincey akom udari o tlo, pa strgne bradu, za promjenu sa zahvalnou razmiljajui o tome kako u muevnoj dobi od dvadeset pet godina pod njom nema zaliske. I tada ga je ugledao, taj dobro poznati, podrugljivi osmijeh. Ugledao je tog najodvratnijeg mogueg nitkova, Braithwaitea Loweryja, kolegu iz sobe koju su dijelili u studentskome domu na Sorboni. Sto on radi ovdje? Pa taj tupan ne cijeni nita to ima veze s umjetnou. Braithwaite je preko naoala pogledao onih par novia rasprenih po kamenim ploama, kovanice koje je publika nemarno dobacila izvoau. "Glup k'o no. Zna li ti, Harkeru, koliko pravi odvjetnik zaradi samo u jednome danu?" "ivo mi se fuka za novac." "Jer si se rodio u blagostanju, zatien nasljedstvom. A ja sam potomak jorkirskih ribara. Ja u svoje bogatstvo morati zaraditi." Kad bi Braithwaite samo znao ega se Quincey morao odrei da osigura obiteljsku financijsku potporu. "to eli?" upita Quincey, koji je ve skupljao novac. "Ovo ti je dolo potom. Opet pismo od oca", ree Braithwaite zlurado. Taj je gad uivao gledati kako Quincey s nelagodom ita oeva pisma prepuna prijekora. "Zna to mi se svia kod tebe, Braithwaite?" "Nemam pojma." "Ni ja", ree Quincey, pa mu dramatinim pokretom oduzme omotnicu, drugom mu pokazujui da se slobodno moe udaljiti. PISMO JONATHANA HARKERA, IZ EXETERA, POT, GDINU. QUINCEYJU HARKERU, SVEUILITE SORBONA, PARIZ 29. veljae 1912. Dragi sine

primio sam pismo s pojedinostima o tvojemu akademskome napredovanju, tonije: njegovu izostanku, koje me neopisivo uzrujalo, te sam doznao da ponovno posveuje odvie vremena izvannastavnim aktivnostima koje se ne odvijaju na sveuilitu. To je neprihvatljivo. Iako posljednje tri godine nisi kod kue, to tvoju majku duboko boli, podsjetit u te da tvoj studij i boravak u Parizu plaam ja. Ne poloi li ovaj semestar, ak ni ja, sa svim vezama koje imam, neu moi sprijeiti tvoje izbacivanje. Dakako, to bi znailo i automatsko dokinue sredstava koja dobiva za ivot i... Quincey je prestao itati. Sve je vie ljudi kraj njega jurilo prema sjeveru, a njemu je bilo drago to mu neto odvlai pozornost od oeva strogog glasa u svakoj ispisanoj rijei. Prelistao je ostatak pisma. Dobijesa! Trinaest stranica! lanovi obitelji Harker bili su poznati po opirnim pismima, ali bi za njihovim stolom redovito vladala tiina. Kraj njega je urno prola jo jedna skupina ljudi. "to se dogaa?" Ne zastavi ni naas, neki mu je mukarac preko ramena doviknuo: "Basarab! Dolazi Basarab. Ovamo! Sada!" Basarab? Quincey se prisjetio kako je nekoliko tjedana ranije u Le Tempsu proitao da Basarab, veliki ekspirijanski glumac koji se predstavljao samo pod tim imenom, treba nastupiti u Parizu. I premda je udio za time da na pozornici vidi tog svjetski poznatog glumca, cijelu je stvar bio posve smetnuo s uma, znajui da nikako ne bi mogao opravdati cijenu ulaznice u mjesenom izvjetaju o trokovima koji je na uvid slao ocu. U prolosti je ve toliko puta lagao da je otac znao sve njegove smicalice. Kakva srea! Ili je upravo sudbina htjela da se Quincey nae ondje upravo u trenutku Basarabova dolaska u Pariz? Odjednom je osjetio mir i spokoj, jer je shvatio da publiku nije otjerao izvedbom. Jednostavno ga je zasjenila istinska zvijezda. Zaboravivi i rekvizite i kostime koji su ostali na fontani, u jednom je trenutku shvatio da tri zajedno s gomilom, u nadi da e vlastitim oima ugledati velianstvenog Basaraba. Quincey je iz parka iziao na Rue de Vaugirard i ondje naiao na masu ljudi koja je zaprijeila ulicu. Svi su gledali prema zgradi Theatre de l'Odeon, bijelome zdanju iji su ulaz ukraavali stupovi u

rimskome stilu. Zahvaljujui mjeseini, mjedena slova kojima je iznad ulaza bio ispisan naziv kazalita blistala su kao da ih iznutra obasjava neko svjetlo. Quincey se pokuao pribliiti, ostao je zatoen na krunome toku, stisnut uza sam spomenik francuskome dramatiaru Emileu Augieru. Ne dajui se smesti, uspeo se na postolje, da to bolje vidi. Benzov model tourer zaobiao je kruni tok i doao pred iroke stube kojima se ulazilo u kazalite. Voza je potrubio, tako razmiui masu ljudi. Quincey se uspeo jo vie. Automobil se zaustavio tek na koji metar od stuba, a voza ga je zaobiao i otvorio vrata putniku. Tijekom dvije godine koje je posvetio munim nastojanjima da uspije kao glumac, Quincey je spoznao da se jo od Shakespeareova doba tu profesiju smatra pozivom grenika, pijanaca, prostitutki i protuha. Ipak, pred njim je sada bio glumac kojeg javnost doekuje kao kakvog kralja i kojeg kao da je dola vidjeti cijela Francuska. Naoiti mladi Rumunj iziao je iz automobila i zastao na irokome pragu vozila. Quincey je s fotografije u Le tempsu prepoznao Basarabovu tamnu kosu i markantne crte lica. Glumac je nosio plat slian platu kakav je nosio princ Edward, samo to je ovaj bio izraen od grimizno obojene koe, vrlo dekadentan za jednog glumca. Izvjestitelji s fotoaparatima na drvenim stalcima na stubama su ekali priliku za prve snimke glumeva dolaska. Kad se okrenuo prema njima i nasmijeio, bljeskalice su se ukazale poput munja. Nekoliko trenutaka kasnije Basarab je siao s praga i krenuo kroz gomilu, ispruenih ruku i dlanova okrenutih uvis, omoguujui oboavateljima da ga dodirnu. Quincey se nasmijao kada mu je neka ena dodirnula lakat i izgubila svijest. Kad bi barem on mogao izazvati takve reakcije publike. Korpulentni Andre Antoine, intendant l'Odona, ekao je svoju zvijezdu na vrhu stuba. Neki mukarac s drvenom filmskom kamerom stajao je kraj njega i okretao ruicu kao da se radi o verglu, dok se Basarab uspinjao stubama, da bi pred ulazom stisnuo intendantovu ruku. Kraj zgodnog Basaraba, ljubazno Antoineovo lice izgledalo je poput tokice u sreditu velike okrugle glave. Masa je klicala Basarabovo ime. Obuzet silnom energijom koja ga je okruivala,

Quincey je u jednom trenutku uvidio da i on vie: "Basarab! Basarab! Basarab!" Nije ni udo to ga ljudi oboavaju, razmiljao je Quincey. ak je i njega obuzelo svojevrsno strahopotovanje. Basarab nije izgovorio ni rije, a ipak je imao potpun nadzor nad svima. Kako je samo zacijelo udesan na pozornici. Zasigurno unosi pravi ivot u Shakespeareove rijei. Basarab je dao znak Antoineu i njih dvojica uli su u zgradu kazalita. Masa se jo neko vrijeme zadrala pred ulazom, kao da oekuje bis. Neki sitni mukarac u jednom je trenutku iziao i objavio da e blagajna raditi cijelu veer, prodavati ulaznice za izvedbe Rikarda III. Svjetina je izbezumljeno pojurila prema vratima. Quincey je osjetio kako ga obuzima maloduje. Sada to vie nikako nee moi izbaciti iz misli. Oajniki je htio vidjeti Masaraba na pozornici, ali nije imao ni franak vika. Novac koji je dobivao od oca bio je tono proraunat da namiri osnovne trokove - kako Quincey ne bi troio na ono to bi Jonathan Harker smatrao glupostima. Dovraga sve! Sto je ivot bez kazalita? Quincey prebroji novie koje je zaradio tijekom prethodnog nastupa. Dovoljno je mlad da se izloi riziku, ak i ako to znai da mora posegnuti za oevim novcem za ivot i potroiti posljednji novi, ak i ako to znai da e morati trpjeti oev gnjev. Sutra naveer nazoit e Basarabovoj premijeri u l'Odeonu. IV. POGLAVLJE

Seward je tim vodama posljednji put plovio prije trideset godina i to za dana. amcem koji je "pribavio" doveslao je u luku mjesta Villefranche-sur-Mer, nakon to je iz Marseillea u Antibes doputovao zaprenim kolima. Da ga uhvate, in bi svakako okvalificirali kao krau. Mora se nekako domoi Pariza. Iako je imao dovoljno novca za eljezniku kartu, vlak iz Marseillea polazi tek u deset ujutro, a u Pariz stie u jedanaest naveer. Od najvee je mogue vanosti bilo da u Theatre de l'Odeon doe najkasnije do osam sutradan naveer. Privezavi amac, jo je nekoliko trenutaka posrtao po drvenome molu, dok mu se noge nisu naviknule na vrsto tlo. Razvedrio ga je

pogled na stari Lazaret. Kao mladi lijenik i idealist davno je sudjelovao u jednom istraivanju koje je financirala francuska vlada i tom prilikom suraivao s genijalnim znanstvenicima poput Charlesa Darwina. Istraivanjem se pokuavalo dovesti u vezu ponaanje ivotinja, poput impanza, takora i mieva, s ponaanjem ljudi, u nadi da e se tako doi do dodatnih potvrda Darwinove teorije evolucije. Tijekom istraivanja Sewarda su opinili oni malobrojni sluajevi, jedan do dva posto ispitanika, iji su se postupci mogli svesti pod kategoriju anomalija. Zato uope postoje takve nepravilnosti? Je li anomalije mogue ispraviti? Seward se nasmijeio, prisjeajui se kako je s ostalim znanstvenicima iz Lazareta etao uz more i kako su za tih etnji vodili rasprave i suprotstavljali se zastarjelim pogledima Crkve u vezi s postankom svijeta. Njihova su istraivanja bila toliko kontroverzna da je vlada odluila prekinuti njihov rad, te je zdanje pretvorila u oeeanografski laboratorij. Kako bi ih uutkala, vlada je znanstvenicima isplatila financijsku naknadu. Upravo tim novcem Seward je kupio psihijatrijsku bolnicu u Whitbyju. Seward se poeo uspinjati na uzvisinu ponad luke. Dok je promatrao dobro poznati priobalni gradi koji se gotovo i nije promijenio otkako ga je napustio, prisjetio se svog revolucionarnog rada na sluaju R. N. Renfielda. Seward je kod Renfielda dijagnosticirao rijedak mentalni poremeaj: zoofagiju ili "hranjenje ivim stvorenjima". injenica da je g. Renfield itavu mladost bio "normalan", da bi tek kasnije, u odrasloj dobi, pokazao znakove mentalnog oboljenja, znaila je da je idealan ispitanik. "Renfield", promumljao je Seward. Bio je toliko pun nade kad je Renfield stigao u Whitby. Kao neko perspektivan odvjetnik, odjednom se pretvorio u luaka koji mahnito prodire kukce. Da ga je uspio izlijeiti, Seward bi dokazao da su mentalne potekoe bolesti i da se ne nasljeuju, ime bi dokazao svoje teorije jo iz dana provedenih u Lazaretu i ojaao Darwinove tvrdnje da su se svi sisavci razvili od zajednikog pretka. Siroti Renfield, nesretni pijun koji je prerano ubaen u igru, te je naalost postao jo jednim u dugakome nizu Sewardovih neuspjeha. Nedaleko od luke Seward e se vidjeti sa starim prijateljem, Henrijem Salmetom, kojeg je upoznao na prijelazu stoljea, kada je tek bio

ostao bez svega: bolnice, prakse, obitelji. U skorije vrijeme vidjeli su se u ljeto etiri godine ranije, nadomak Le Mansu, na dogaaju velike povijesne vanosti: priredbe na kojoj su braa Wright uspjeno prikazala mogunosti svog leteeg stroja. Niz letova trajao je tek po dvije minute, no u Europi je otpoelo novo doba. Seward je odmahivao glavom, ponovno zateen brzinom kojom se mijenjao svijet oko njega. Francuzi moda imaju zastarjeli eljezniki sustav, ali ulau velika sredstva u utrku za nebo. itavo tijelo poela mu je obuzimati apstinencijska premorenost. Osjeao je sve porezotine i modrice, tragove pada s krova vile. Stari. Odvano se odupirao potrebi da uzme dozu, uvjeren da e u borbi koja je pred njim morati biti posve priseban. S vrha uzvisine ugledao je dobro poznat prizor: Henrijevu larmu smjetenu u podnoju Alpa. Neko plodonosan vinograd bio je preoran radi ureenja sletne staze. U staji su se sada nalazili zrakoplovi i radionica, a ne stoka. Na krovu staje vie nije bilo vjetrulje, a zamijenio ju je radiotelegrafski toranj. Na Henrijevu kuhinjskom prozoru treperilo je svjetlo. "Hvala Bogu, prijatelj mi je kod kue." "Jack Seward!" Henri Salmet otvorio je vrata svoje skromne kue. "Ili ono to je ostalo od tebe! Mon dieu, to ti se dogodilo s rukom?" "Bonsoir, Henri", ree Seward. Spustivi pogled, uvidio je da je krv ve natopila rupi. "Znam da je ve kasno, ali..." Odmah je primijetio da se Henri gotovo i nije promijenio. Dugaki usukani brkovi samo su jo malo dulji. Bila je to posljednja lijenikova misao: ve trenutak kasnije podlegao je umoru i onesvijestio se. Sewardove oi otvorilo je danje svjetlo. Bio je obliven znojem. Koncentrirao je pogled na svjei zavoj kojim mu je bila omotana ruka. Morao je doi do kazalita. Seward naglo ustane i posrui izie iz sobe. "Henri!" zazove. "Koliko sam ve dugo...?" Uavi u kuhinju, ugledao je Henrija, njegovu suprugu, Adeline i troje djece koja su u meuvremenu, otkako ih nije vidio, dosta poodrasla. Djeca su se poela smijuljiti im su ga ugledala. Seward ba nije bio u najpristojnijem izdanju. Osjeao je kako mu krv navire u lice.

"Pogledaj, Adeline", nasmijao se Henri. "Napokon je ustao iz mrtvih." "Moram otii u Pariz", zamuca Seward, borei se protiv apstinencijskih simptoma od kojih mu je drhtalo cijelo tijelo. Nadao se samo da e Henri zakljuiti da je tek umoran. "eli letjeti do Pariza?" "Znam da nije mogue doi u Pariz, ali koliko mu tvoj zrakoplov moe vie prii... Moda do Lyona..." "Rekao bih da ne zna Sto trai. Ali, ja uvijek kaem da u uiniti sve za prijatelja u nevolji. Kao prvo, ostani ovdje i nekoliko se dana odmori. Sino si nas prestraio." "Cijenim vae gostoprimstvo, ali veeras moram biti u Parizu." "Veeras!" usklikne Henri i s nevjericom u oima pogleda Adeline. "Toliko si iscrpljen da jedva stoji. Zaboga, to uope moe biti toliko vano?" "Pitanje ivota i smrti, radi se o pacijentici." La mu je bez razmiljanja prela preko usta. "Ne dobije li poseban eliksir koji imam u torbi do... sedam naveer... pribojavam se najgorega." Henri ponovno pogleda suprugu. Ona je kimnula. "U redu", ree Henri. "U pitanju je ivot i kranska nam dunost nalae da neto poduzmemo. Sjedni i jedi, da se malo oporavi. Kreemo za sat vremena." Seward je s olakanjem sjeo, urno se priklanjajui Henrijevoj mudrosti. "Ne znam kako da ti zahvalim, prijatelju." Adeline ga je uutkala tako to je pred njega postavila prepun tanjur. Henri se obrati djeci. "Doite pomoi tati da se pripremi za let." Sat kasnije Seward je s lijenikom torbom uao u nekadanju staju. Toliko se nije najeo ve godinama. Nadao se da e mu hrana dati snagu potrebnu da se odupre sve intenzivnijim apstinencijskim simptomima. Jedan je mehaniar na uzletite donio metalne kanistere s gorivom. Henri se bio nadvio nad beini telegraf, a kad se Seward ukazao kraj njega, podignuo je pogled. "Javljam prijatelju da nas oekuje na svojoj sletnoj stazi u Vichyju", objasni. "To je oko polovice puta i ondje emo morati dopuniti gorivo." "Smijem i ja poslati poruku?" upita Seward. "Svakako." Iz depa je izvadio malenu posjetnicu. "Poruka treba doi do jedne

osobe na ovoj privatnoj telegrafskoj postaji u kazalitu l'Odeon. Potanski broj je na kartici." Henri je ve tipkao. "A poruka...?" BRZOJAV - Dr. Jack Seward Basarabu, Theatre l'Odon, Pariz GROFICA BATHORY JE U PARIZU. BUDITE NA OPREZU. Ve nekoliko trenutaka kasnije, uputili su se prema monoplanu Henrija Bleriota. Sewardu se izdaleka uinilo da nalikuje na neki izum Leonarda da Vincija, nainjen od papirmaea i niti. Odmah je uoio da je trup izraen od perploe. Dva kotaa za bicikl podupirala su kabinu, dok je propeler imao samo dvije lopatice. "Eto, to ti je to", ree Henri ozareno. "Pedeset konjskih snaga, moe dosei visinu od dvije tisue stopa2." Sewardu je odgovor zapeo u grlu u trenutku kada mu je Henrijev sin uzeo lijeniku torbu i vezao je u prtljanom pretincu, a potom mu pomogao da sjedne na stranje sjedalo. Seward je ve gotovo omamljen od sree gledao kako se Henri poljupcem oprata od supruge i dviju mladih keri, te odvano koraa prema zrakoplovu. Nije mogao vjerovati da e za koji trenutak ve biti u zraku. "Stavi naoale!" dovikne mu Henri, pa takoer stavi velike letake naoale. Seward se poveo za njegovim primjerom. "I usta neka ti budu zatvorena dok polijeemo. Osim ako voli jesti muhe." Henrijev sin okrenuo je propeler, a motor je malo-pomalo oivio. Mehaniar je pridignuo rep zrakoplova i Henri je pokrenuo letjelicu. Ovo moda uope nije bila najpametnija ideja, pomisli Seward dok je gledao kako se letjelica sve bre primie rubu opasne strmine. Uasnuto je stisnuo zube. No samo koju sekundu prije nego to bi doao do ruba, zrakoplov je nimalo skladno poskoio uvis, zbog ega se Sewardu uinilo da su mu se svi unutarnji organi spustili u noge. Pogledavi prema obali, prepoznao je dobro poznati obris dvorca d'If, glasovitog zatvora ispred obale Marseillea. Od Marseillea do Villef ranchea-sur-Mera veslao je nekoliko dugih sati. A sada se ondje naao nakon samo nekoliko minuta. Znao je da grofica Bathory, kao i svi nemrtvi, uivaju u sposobnosti letenja. Sad u tome uiva i on.

etiri sata kasnije nali su se na polju jednog farmera u Vichyju i ondje napunili gorivo. Sva trojica morali su dobro uprijeti da bavu 2 Oko 600 m.

benzina iz sue dokotrljaju na polje na koje je sletio Henrijev zrakoplov. Nakon muka koje su proivjeli vraajui je u uspravan poloaj, Seward je trebao runom pumpom prebaciti gorivo u rezervoar letjelice. Farmer je vrsto drao crijevo crpke u otvoru rezervoara i pomno motrio razinu goriva. Od isparavanja goriva i parafina pekle su ga oi. Okrenuvi glavu na drugu stranu, ugledao je Henrija, koji je obilazio letjelicu, provjeravao sve vijke, na krhkoj drvenoj konstrukciji traio moebitne tragove oteenja. Sewardove su misli ubrzo odlutale, a pozornost mu je privukla sjena letjelice koja se polagano pomicala kako je sunce prelazilo zenit. Sjena krila nalikovala je divovskome imiu koji leti nisko nad tlom. I upravo tada ponovno ga je obuzela tama. "Nemoj prestajati, pumpaj dalje!" doviknuo mu je Henri. "Moramo poletjeti prije nego to vjetar skrene. Budemo li letjeli u vjetar, neemo imati dovoljno goriva do Pariza. Ne znam za tebe, mon frere, ali ja ne bih volio okonati sudbinu sudarom sa stajom nekog neznanca." Benzin je poeo curiti iz otvora rezervoara. Henri Sewardu rukom pokae da prestane pumpati i povie: "C'est tout!" Seward se trgne iz mranih misli. V. POGLAVLJE

Nakon to se zrakoplov zaustavio na panjaku jedne farme konja, Seward je odvezao pojasove, strovalio se na zemlju i poljubio je. "Dok sam iv, vie neu letjeti", rekao je drhtavim glasom kada je motor prestao raditi. Podignuo je pogled i ugledao Henrija Salmeta koji je na trupu letjelice plesao poput malog djeteta na boino jutro. "Prema mojoj procjeni, od posljednje popune goriva preletjeli smo etiristo kilometara", usklinuo je ovaj. "Uspjeli smo!" Henri je poeo naglas raunati. "Hm, koliko bi sada jo bilo etiristo kilometara od

Pariza?" "London, ini mi se", rekao je Seward sumorno, prisjeajui se svog doma dok je uzimao lijeniku torbu. "Sad kada pouzdano znam da mogu preletjeti toliku udaljenost, otputovat u u London i organizirati doek s novinarima, tako da dokumentiraju da sam postao prvim ovjekom koji je preletio La Manche i letio od Londona do Pariza. Postat u tres fameux! A sada moram brzo do grada i kupiti mnogo goriva. Kako u ga, dovraga, uope dopremiti ovamo?" "Hvala na svemu, Henri", ree Seward i nasilu se nasmijei. "Bon chance, mon ami." Henri ga je poljubio u oba obraza i dramatino mu stisnuo ruku. Seward ga je jo nekoliko trenutaka gledao kako urno odlazi prema cesti. Znao je da moda vie nikad nee vidjeti prijateljevo vedro lice. Kako nije uspio smisliti nita vanije i smislenije, do-mahnuo mu je i jednostavno doviknuo: "Zbogom, prijatelju stari!" Seward se okrenuo u suprotnome smjeru i pogledao na depni sat. Ima tek toliko vremena da naas svrati u svoju sobu, pokupi arsenal, pa pojuri na jug, prema kazalitu. S groficom Bathory i njezinim harpijama suoit e se posve oboruan. Dok se sunce sputalo, u jednom je trenutku zastao i zagledao se u velianstvenu boju neba. Predugo je takvu prirodnu rasko shvaao zdravo za gotovo, ivio samo u tami. Te je veeri bio sretan jer e, zavrio sraz ovako ili onako, napokon uivati uz Boga, u Njegovu svjetlu. Quincey je u l'Odeon doao ranije, da kupi ulaznicu, te je sada polagano koraao predvorjem starog zdanja. Zidove su ukraavale biste, medaljoni i portreti glumaca. Upijao je sva lica, odmah prepoznavi i veliki portret Sare Bernhardt u pozlaenome okviru. Ispod fotografije bilo je ispisano ime i njezina neslubena titula: La reine de l'Odeon. Quincey je zastao ispred fotografije sira Henryja Irvinga, snimljene tijekom turneje s Hamletom. Irvinga je veina smatrala najveim glumcem koji je ikad tumaio Shakespeareove tekstove. Veina se glumaca darom slui da emocije u publici pobudi snagom vlastitih emocija. Stoga ekaju prilike da gledatelje dirnu u srce. S druge strane, Irving je liku prilazio s intelektualnoga gledita, u obzir uzimajui i autorove nakane i osobnu prolost lika. Iako su ga drugi

glumci silno ismijavali, Irvingov je novi pristup osvojio publiku. Veina novina slino se izjasnila i u vezi s Basarabom: jedan je kritiar ak oduevljeno ustvrdio kako je Basarab od sira Henryja Irvinga preuzeo naslov "najveeg glumca na svijetu". Quincey je tek tada shvatio da u ruci i dalje dri omotnicu koju je bio tako pomno pripremio. Bio je kupio skupi pisai papir i jednom ulinome slikaru dao nekoliko franaka da mu omotnicu ukrasi crvenim kazalinim maskama. Skladnim kaligrafskim znakovima, a tom umijeu pouila ga je majka, Quincey je omotnicu naslovio: Basarabu - od post, gdina. Quinceyja Harkera. Nakon to je dan ranije svjedoio izbezumljenosti oboavatelja, Quincey je znao da se njegovo pismo nekako mora istaknuti u masi ostalih pisama koja Basarab svakako svakodnevno prima. Nadao se da e ostaviti dojam da je vano, ali da nee izgledati pretjerano napadno. U tom trenutku Quincey je ugledao niskog postarijeg mukarca u odori, koji je u jednoj ruci drao mnotvo kljueva, a u drugoj elektrinu baterijsku svjetiljku. Znao je da to mora biti glavni vratar. "Oprostite", ree, pa prui omotnicu prema njemu. "Smijem li vas zamoliti da ovo dostavite u garderobu?" im je proitao ime na omotnici, mukarac u uniformi odmahnuo je glavom i kratko rekao: "Ne". Quincey stane grozniavo razmiljati. "U redu, onda molim da me odmah odvedete do monsieura Antoinea." "Andrea Antoinea? Ne smijemo mu smetati." "ini mi se da bi intendanta itekako zanimalo zato Basarab veeras nee nastupiti." Mukarac se bolje zagleda u Quinceyja. "O emu vi to?" "Monsieur Basarab oekuje ovo pismo. Toliko je uznemiren da se bojim da nee biti u stanju nastupiti ne dobije li..." "U redu," prekine ga ovaj, pa isprui ruku, "odnijet u mu..." "Merci." Quincey mu je predao omotnicu, no ovaj nije spustio ruku, ve je ekao da mu da i neto novca. Nakon toga se udaljio. Quincey nije ni trepnuo kada je trebalo slagati. Quincey se okrenuo i ugledao mnotvo bogatih i profinjenih graana, u najsveanijoj odjei, kako ulaze u raskono predvorje. Znao je da ih je veina dola vie da ih vide nego da pogledaju predstavu. Mnogi

meu njima smatrali su, ba kao i njegov otac, da su glumci protuhe i bezbonici. Licemjeri. A meu njima je jo najgori njegov otac. Kao da je zaboravio da mu je otac bio postolar, da je bio tek pravni slubenik kojem se osmjehnula srea, pa je po smrti vlasnika, gospodina Hawkinsa, naslijedio pravnu tvrtku. Vii partner, gospodin Renfield, koji ju je po svim oekivanjima trebao naslijediti, ubio se u jednoj umobolnici. Quincey odjednom osjeti neoekivanu hladnou, kao da se temperatura u tom prostoru iznenada spustila. Pogledao je uokolo, pitajui se odakle je uope mogao doprijeti tako hladan zapuh, kad mu je pogled zapeo za izrazito uoljivu pojavu. U predvorje je ula neka ena, via od praktiki sviju. Ljudi oko nje prijekorno MI je pogledavali. Bila je u mukoj odjei, u izrazito skladno skrojenom smokingu. Elizabeta Bathory gotovo nije mogla vjerovati da se nala u zgradi Theatre de l'Odeona. Poloila je dlan na pozlaeni stup i pogledala uokolo. Posljednji put ovdje je bila 18. oujka 1799. godine. One veeri kad je izbio veliki poar. Obnovljena zgrada sada joj se uinila manjom. Podigla je pogled prema oslikanom staklu na stropu, osvijetljenom novom elektrinom rasvjetom. Slika je, u Michelangelovu stilu, prikazivala rasplesane ene koje kao da su lebdjele u zraku. Dio njih bio je u djevianskobijelim irokim haljinama, edna aneoskog izgleda, no veina ih je bila obnaena, u razliitoj mjeri. Ipak, izgledale su prije kao djevojice nego kao ene koje mogu osjetiti udnju. Dakako, umjetnik nije shvaao da su ene i spolna bia, te da imaju potrebe ba kao mukarci. Samo bi bogobojazan mukarac prikazao enu s toliko prijezira. Oi grofice Bathory zadrale su se na djevi vrane kose koja je trala tako da se bijela haljina nehajno vukla za njom, kao da je nita na svijetu ni najmanje ne brine. Na temelju vlastite mrane prolosti, grofica Bathory dobro je znala da takva stvorenja ne postoje. Petnaestogodinja Elizabeta Bathory preneraeno se lecnula kad joj je s tijela strgnuta vjenanica ureena dragim kamenjem. Uasnutim oima pogledala je mukarca koji ju je hvatao za grudi - svog supruga, grofa Ferenca Nadasdyja, debelog i pijanog neotesanca od nje starijeg vie od dvadeset godina. "Ti si mi ena... I kao takva ima obavezu pred Bogom dopustiti da konzumiram brak... Bathory!" blebetao je pijano, odvratnog daha

natopljenog kiselim vinom. Nain na koji je naglasio njezino prezime potvrdio je da je i dalje bio bijesan zbog injenice da joj je doputeno da ga zadri, budui da je njezina obitelj bila monija od njegove. Kako se nije pomaknula dovoljno brzo, nadlanicom ju je raspalio po licu, svom snagom krupnog tijela. Tako joj je peatnjakom razrezao usnu. Pokuala je kriknuti, no gad joj je dlanom pokrio usta. I dalje je osjeala smrad stajskoga gnoja, jer mu nije palo na pamet da po dolasku iz polja opere ruke. Tada je prvi put u ivotu okusila krv, i to vlastitu. U mladosti je proitala nebrojene knjige i pjesme napisane na maarskome, latinskome i njemakome. U njima se o ljubavi uvijek govorilo romantino, kao o bajci koja poinje i zavrava udesnim poljupcem. Kao petnaestogodinjakinja nije imala pojma to je spolni odnos niti koliko boli gubitak djevianstva. U takvim je stvarima trebalo postupati njeno i obzirno. Svaka djevojica sanja o vjenanju. No, u sluaju grofice Bathory, taj se san pretvorio u nonu moru iz koje se nije mogla probuditi. Bio je to dogovorni brak koji je trebao uvrstiti vojno saveznitvo i vlast nad posjedima. Ljubavi u tome nije bilo mjesta. U oima grofa Nadasdyja bila je tek neposluna drebica koju treba silom ukrotiti. Svi otvori njezina tijela postali su njegovom igrakom. Njezino tijelo bilo mu je poput papira koji moe guvati i trgati. Nakon to je debeli neotesanac napokon utonuo u pijani san, grofica Bathory iskrala se iz brane lonice i pokuala pobjei u no. Dvorac Csejte, koji je dobila kao vjenani dar, nalazio se duboko u Karpatima. Za razliku od ivahnog i poticajnog imanja u Nyirbatoru, u Maarskoj, na kojem je odrasla, taj je slikoviti kraj izgledao poput pastoralne tapiserije malenih polja i vijugavih kamenih zidova. Sami se dvorac nalazio visoko meu nazubljenim liticama ledom pokrivenih planina. Bio je svibanj, no na toj je nadmorskoj visini bilo hladno kao usred zime. Grofica Bathory stajala je naga, posve izloena ledenome zraku koji joj je hladio rane, dok joj se krv ledila na koi. I umrijeti od smrzavanja svakako bi bilo bolje nego ivjeti s onim grotesknim udovitem kojem su je dali. No ak ni u tome Bog nije pokazao ni traka milosra. Sluge su istrale iz dvorca i pokrile je dekama. Oduprla se, no primirili su je silom i vratili gospodaru. Nije

mogla pobjei. Grofica Bathory postala je zatoenicom vlastitog ivota. "to je bilo, gospodarice", upitala je zabrinuto ona svjetlokosa ena u bijelom. Njezin dodir groficu je vratio u stvarnost. Nije odgovorila, no kako se bijes u njoj pojaavao, osjeala je kako je sve vie progoni lanost te blaeno neuke tamnokose djevojke koja tri na stropnoj slici. Kau da krv trai krv, no za sve postoji pravo vrijeme. Tek sam se poela osveivati. * * * Je li mogue da Seward ve gotovo puna dva dana nije uzeo "lijek"? Ruke su mu nekontrolirano drhtale. Vremena je sve manje. Mora hitno uzeti morfij, jer e mu inae biti zlo, bit e toliko slab da nee moi uspjeno napasti groficu Bathory. Sa zahvalnou je utvrdio da mu je Dobroinitelj ostavio besplatnu ulaznicu - mjesto u dijelu gledalita uz orkestar - koja ga je pod imenom ekala na blagajni. Bit e da je Dobroinitelj primio brzojav i predvidio to e mu zatrebati. U stanju koje se ubrzano pogoravalo, neprimjetan ulazak u kazalite bez ulaznice bio bi neizvediv. Naalost, unato izvrnome mjestu, nee imati mogunost da u predstavi uiva kao gledatelj. Obilno se znojio i ve osjeao muninu kad je posrui stigao do vrata iznad kojih je pisalo: "Personelles du Theatre seulement". Bila su zakljuana. Upravo se spremao potraiti neka druga vrata koja vode do garderoba kad je u stranjem dijelu dvorane ugledao groficu Bathory i one dvije ene u bijelom. Jo nije spreman! Provirio je iza jednog romanikog stupa, za koji se vlanim dlanovima bio uhvatio kako bi se lake odrao na nogama. Vidio je da grofica gleda u strop, pa je tako, pogledavi u tom smjeru, ugledao velianstvenu sliku izraenu u renesansnome stilu. Pozornost mu je privukao jedan blijedi naslikani lik. Ta je djevojka bila via od ostalih ena na slici, a prodorne plave oi silno su se isticale u kombinaciji s dugom i gustom crnom kosom. Tamnokosa Afrodita, savrena zamjena za groficu Bathory. inilo se kao da je Sudbina odredila da to kazalite postane idealnim mjestom na kojem e besmrtna doekati kraj. Prenuo se od zveckanja kljueva. Okrenuo se i ugledao nekog niskog mukarca koji mu se pribliavao s omotnicom ukraenom crvenim

ilustracijama. Doimao se nervoznim dok je otkljuavao vrata kroz koja je potom i uao. Seward je vrata pridrao vrkom cipele prije nego to su se zatvorila. Dobro pazei da ga nitko ne vidi, uao je nehajno kao da ondje radi ve godinama. Napola odjeveni sudionici predstave jurili su amo-tamo. Mukarci su na pozornicu iznosili kamenje od papirmaea. Neka je krojaica uvrivala kostim glumcu koji je ugrijavao glas. Seward mora pronai sigurno utoite prije nego to ga otkriju i izbace. "to vi radite ovdje?" zauo se neiji glas s ruskim naglaskom. Seward se okrenuo tako brzo da mu se pogled naas zamutio. Ve su ga otkrili? Krvave, umorne oi usmjerio je prema Rusu, koji se bio zapiljio u niskog mukarca s kljuevima - oito glavnog vratara ili podvor-nika. Seward je ipak na sigurnome... barem zasada. Ne elei dalje iskuavati sreu, sklonio se u sjenu visokog prijestolja koje e se koristiti u predstavi. Vratar je podignuo pogled prema krupnome Rusu i rekao: "Imam pismo za monsieura Basaraba. Navodno ga oekuje." "Ja u mu odnijeti." Rus mu je jednim pokretom preoteo ukraenu omotnicu. Zatim je odlunim korakom krenuo prema vratima obiljeenima zvijezdom i imenom Basarab, dok se vratar urno povukao odakle je i doao. Rus je pokucao i omotnicu gurnuo ispod vrata. Ve gotovo na rubu nesvijesti od silne potrebe za morfijem, Seward se i dalje skrivao iza prijestolja. Sve bre ponestajalo mu je snage. Podignuo je pogled prema gredama, prepunima uadi, kolotura i vrea s pijeskom. Zov Sudbine ekat e gore, no prvo mu je potreban poticaj. Dok je nenametljivo vadio lijeniku torbu koju je dotada skrivao pod kaputom, prisjetio se prikladnog navoda iz komada koji e glumci ubrzo zaigrati na pozornici. "Nek tlapnje i snovi ne preplae nam due. Savjest tek je rije kojom kukavice se slue." Skriven na sigurnome, na podu iza prijestolja, zategnuo je gumenu vrpcu oko ovjeene nadlaktice. Potom je staklenu pricu ispunio morfijem. Samo pola doze ovaj put. Tek toliko da smirim muninu. Seward je znao da se time izlae jo veoj opasnosti, ali vie nije mogao funkcionirati bez morfija. Osjeao je kako mu poinje kolati ilama. Ve nakon

nekoliko minuta posve je ovladao tijelom, a kad mu se uinilo da e ga noge sluati, poeo se uspinjati na grede iznad pozornice. Dok se na pozornici pod njim bude odvijao Rat rua, uz pomo drvenih maeva i umjetne krvi, Seward e pripremiti poprite za istinski krvavu bitku. Izvukao je oruje iz skrivenog depa u kaputu. Figure su posloene i partija je sada poela. VI. POGLAVLJE

Bilo je dvadeset minuta do devet. Samo su dvije minute prole otkako je Quincey posljednji put izvukao sat i provjerio vrijeme. Zavjesa se trebala podii tono u osam i publika je sada ve postajala nemirnom. Budui da je imao iskustva s radom u kazalitu, Quincey je bio svjestan svih moguih komplikacija koje mogu odgoditi poetak predstave. Poele su ga obuzimati uasne misli. to ako Basarab ne moe nastupiti? Moda nekoj nesretnoj zamjeni velikoga glumca sada prilagouju kostim. U uobiajenim okolnostima, bila bi to prava srea za mladoga glumca, no te je veeri publika kupila ulaznicu da vidi Basaraba. Quincey je platio visoku cijenu da ga vidi. Zamjenu nitko ne bi doekao s radou. Nije li glavni glumac u stanju nastupiti, sve e biti uzaludno. Neki se gospodin supruzi potuio na francuskome, jeziku kojim je Quincey izvrsno vladao: "Taj je Basarab uasan ba kao i ona Engleskinja, Sarah Bernhardt. Gledao sam je kad je s poetkom kasnila gotovo cijeli sat. Jedan Francuz nikad ne bi..." Quincey se upravo spremao rei neto u obranu britanskih glumaca kada su se svjetla poela gasiti i dvoranom je zavladala tama. Quincey je oekivao da e se sada pojaviti reflektorsko svjetlo, no nije se dogodilo nita. Gledatelji su se nervozno mekoljili. I dalje nita. Quincey je piljio u tamu, nadao se da e negdje neto razabrati. Bez najave krunom dvoranom nalik na amfiteatar odjeknuo je prigueni bariton: "Ovo zima je naeg nezadovoljstva, zima koju u velianstveno ljeto pretvorio je ovaj sin kue York." Upalilo se samo jedno svjetlo u podu pozornice i sablasno osvijetlilo blijedo Basarabovo lice. Njegove prodorne crne oi ispod tamnih su

obrva fiksirale publiku. Quincey je sa strahopotovanjem promatrao tu vie nego dojmljivu transformaciju onog zgodnog glumca u stranog i ogavnog Rikarda III. Bio je, dakako, sav u crnome, nepokretne lijeve ruke i s grbom na leima. Unato kostimu i minki, po dranju i tonu jasno se vidjelo da je lik na pozornici pravi aristokrat. "Ali ja nisam stvoren za tate igre, niti da dodvoravam se zaljubljenom zrcalu..." Svjetlo je postupno jaalo. Quincey je jasno vidio bol u Basarabo-vim oima. Nije tek recitirao Shakespeareove rijei, ve je prenosio i misli i znaenje ugraene u njihove temelje. "I ne elim samo tako kratiti vrijeme, osim kad motrim svoju sjenu na suncu i raspredam o vlastitoj izoblienosti." Basarab je zautio, svu pozornost sada usmjerivi na jedno mjesto u loi. Quincey pogleda u tom smjeru i odmah prepozna onu enu u smokingu iz predvorja. "I stoga - budui da ljubavnikom bit' ne mogu - odluih zlikovcem postati..." Grofica Bathory iznenadila se uvidjevi da Basarab tako intenzivno gleda u njezinu smjeru. S obzirom na to da mu smetaju jaka kazalina svjetla usmjerena prema njemu, moe li je uistinu vidjeti ili je sve plod istog sluaja? Ledenim pogledom netremice ga je promatrala. Ona tamnokosa ena u bijelom proaptala je: "Je li to on, gospodarice?" "On je", odgovorila je grofica, i ne trepnuvi. Shvativi da taj nadmeni gad izvodi cjelovitu verziju te uasne drame, noktima je prela po naslonu za ruku, tako snano da su sitni komadii oguljenog drva pali na pod. etiri sata tih besmislica bit e daleko munije od svih pomagala za muenje koje je pribavila od panjolskih inkvizitora. Postupci glumaca na pozornici bili su joj u mnogoemu odvie bliski. Ferenc Nadasdy nije bio inteligentan ovjek. Elizabeta je ubrzo spoznala da u njega nema misli s ishoditem iznad pojasa. Upravo zbog tog njegova nedostatka na koncu ga je uspjela nadmudriti. Uljuljkala ga je u laan osjeaj sigurnosti, pretvarajui se da uiva u njegovu spolnom sadizmu i nasilnoj razvratnosti. Tri godine nakon vjenanja, u nadi da e ga se zauvijek rijeiti, njegovu je tatinu okrenula protiv njega, te manipulacijama navela grofa da osobno

preuzme zapovjednitvo nad maarskim jedinicama u ratu protiv Osmanlija. Pobjedom u ratu proslavit e prezime Nadasdy, rekla mu je, uvjeravajui ga da e nakon njegove pobjednike povorke po povratku iz rata pred cijelom obitelji promijeniti prezime i otada biti grofica Nadasdy. Za grofova izbivanja, njegovi su je uvari u poetku stalno drali na oku, no nadmudrila je i njih, navevi ih da pomisle kako je vie zanima voenje imanja nego bijeg. Pomagala je maarskim i slovakim seljacima, osiguravajui im ak i medicinsku pomo. U nekoliko sluajeva zauzela se za obespravljene ene, meu njima i enu ijeg su supruga zarobili Osmanlije i enu iju su ker silovali, te je tako zanijela. Svake se noi, sama u spavaoj sobi, molila Bogu da joj suprug pogine na bojinici. Kao poklonica znanosti i astronomije, grofica Bathory ekala je pogodan trenutak. U noi pomrine Mjeseca, kad je na svojoj strani imala i potpunu tamu, odjenula je crni plat s kapuljaom i iezla iz dvorca. Uz pomo seljaka iju je odanost kupila suprugovim imetkom i vlastitom proraunatom velikodunou, pobjegla je i sklonila se kod svoje tetke Karle. Karla je navodno bila pobona ena. Elizabeta se nadala da e u sigurnosti tetkina doma napokon pronai utjehu, ljubav i zatitu Bojeg zagrljaja. Tetka Karla ponosila se mranim izgledom matrone. Uvijek je imala urednu odjeu, od glave do pete posve crnu, a jedini ukras bio je veliki zlatni kri koji je nosila oko vrata. Mlada Elizabeta Bathory jednostavno je zakljuila da tako oplakuje jednog od svojih supruga. Tetka Karla udavala se etiri puta, a svakog od supruga na koncu je snala uasna i neobjanjiva smrt. Kad se Elizabeta Bathory kod nje pojavila u grimiznoj haljini od baruna, umjesto da srdano pozdravi neakinju, tetka Karla samo je prijezirno dobacila: "Jarke su boje za ohole ljude. A oholost je jedan od sedam smrtnih grijeha. Bog na to ne bi gledao blagonaklono." Iako se u javnosti drala hladno i strogo, tetka Karla privatno je bila neusporedivo ljubaznija i obzirnija. Pozorno je sluala neaki-njinu priu i tjeila je. Njih su se dvije zbliile, ak toliko da je tetka Karla jedne veeri, uz kako se inilo, litre i litre vina, priznala da je ubila sve supruge jer su otkrili stvarni razlog zbog kojeg je odbijala s njima

biti u postelji. Stvar nije bila u tome da je tetka Karla toliko voljela Boga da je Bibliju tumaila doslovno, te smatrala da tjelesna ljubav ima tek jednu svrhu: stvoriti potomke. Istina je bila da je mukarci nisu ni najmanje uzbuivali. Tetka Karla do zadovoljstva je mogla doi jedino sa enama. Elizabeta Bathory zagledala se u kri na Karlinu vratu, okirana tim ubilakim licemjerjem. Ipak, zbog Karlina priznanja, velik dio vlastitoga ja koji nije shvaala postao joj je daleko jasnijim. Kao mlada dama u razvoju, grofica Bathory "igrala" se s nekoliko mladih slukinja, sve dok je u tome jednom nije otkrila majka, koja ju je estoko ukorila. Roditelji su pozvali sveenika, da moli s grenom keri. Ubrzo potom dogovoren je i ostvaren brak s Nadasdyjem. Uoivi smetenost na prelijepom licu mlade Elizabete Bathory, tetka Karla tjeila ju je i milovala po kosi, sa udnjom zagledana u morskoplave oi. I prije nego to se mlada Elizabeta snala, Karla ju je ve ljubila u usta. Grofica Bathory ju je odgurnula. Odvratna joj je bila i sama pomisao da na taj nain dodiruje postariju tetku. "Ne stoji li u Bibliji da su ubojstvo i takve elje grijeh? Ne grijei li duu pred Bogom?" Karla je ustala, puna pravednikog gnjeva. "Kako si samo glupa i naivna. Dijete moje, nisam mogla riskirati i dopustiti da me netko od mueva razotkrije! U najboljem bih sluaju ostala bez imovine i bez igdje iega morala bih pobjei u divljinu, ali tek nakon to bi mi u kou utisnuli uareni znak namijenjen hereticima. U najgorem sluaju spalili bi me na lomai. Nisam nikoga ubila, bila je to samoobrana, plod nagona za preivljavanjem! Bilo bi ti pametnije da me tako ne osuuje. Po meni, ti ima tri mogunosti. Ostani sa mnom i voli me, pa u te zatititi od supruga. Moe otii i u neki samostan i dopustiti da ta neviena ljepota propada i vene, dok ne postane starom, debelom i naboranom enom kakva sam ja. Ili se moe vratili okrutnome Nadasdyju. Na tebi je da odabere." Elizabeti Bathory trebalo je vremena da se pribere i sredi misli, no tetka Karla nije bila strpljiva osoba. Nije bilo druge: morala je popustiti pred svim tetkinim eljama. Elizabeta Bathory dotada nije iskusila takvu tjelesnu ljubav. Zato je i suprug ne bi mogao tako dodirivati? Kad je prvi put u ivotu doivjela vrhunac sladostraa, vie uope nije razmiljala o tome to ini, kao

ni s kime. I tako je na koncu dola do svoga pravoga ja. Kako neto toliko ugodno moe biti grijeh? Nije li ljubav Boja odlika? I upravo tada poela je njezina pobuna protiv Boga. Grofica Bathory iznenada se trgnula od gromoglasnog povika s pozornice. Vie ni na trenutak ne moe ostati ondje, sluati i gledati. Stoga je ustala. "Gospodarice, to se dogodilo?" upitala je plavokosa ena u bijelom. Oi grofice Bathory nisu se odvajale od lika sveenika, Christo-phera Urswicka. "Moram otii odavde." "A Basarab?" "Znate to vam je initi. Nemojte me iznevjeriti." Quincey nije imao pojma kakvu e mu neoekivanu sreu donijeti ta veer u kazalitu. Dotada nigdje nije gledao cjelovitu produkciju Rikarda III i nije mogao ni zamisliti da bi mogla biti tako spektakularna. Kostimi su izgledali autentino, scenografija je bila pomno dotjerana i grandiozna, izvoai velianstveni. Najudesniji je bio Basarab, koji je makijavelistiki nastrojenog kralja igrao tako uvjerljivo da je Quincey naas zaboravio da gleda glumca na djelu. Iz Basarabovih usta stihovi su zvuali tako prirodno, kao neto to ovjeku pada na pamet samo od sebe. Quincey je cijelu dramu jo prije vie godina nauio napamet, no to su tada bile tek rijei otisnute na stranici. Te su rijei sada ivjele i disale. Predstava se primicala vrhuncu. Basarabovo dranje obiljeavalo je toliko kajanje da je Quincey istinski vjerovao da se pokajao za sva zlodjela. Jasno je osjeao traginost lika koji je shvatio da je prekasno. Kao kralj Rikard, Basarab je gromoglasno iziao na pozornicu, vitlajui maem. "Konja! Konja mi dajte! Kraljevstvo za konja!" Ouinceyjevo je srce udaralo poput ratnog bubnja. Uope nije bio svjestan injenice da naslon sjedala ispred sebe dri tako snano da nesretnog gledatelja ispred sebe gotovo povlai unatrag. Dvoranom se

prolomio ratni pokli. Nekolicina glumaca u ulozi vojnika napala je Basaraba, koji je monim maem zamahivao vjeto i okretno poput pravog viteza i ratnika. Posve izgubljen u tom prizoru, Quincey samo to nije ustao i poeo klicati kad se pojavilo jo vojnika. inilo se da je kralja Rikarda napala prava mala vojska od stotinjak ljudi. Quincey je sa strahopotovanjem gledao najudesniju koreografiju s maevima koju je ikad vidio. Nije bilo rijei kojima bi mogao opisati nesmiljeni prikaz borbe kojom je okonana vladavina dinastije Plantagenet. Jedva je priguio krik kada je Richmond zario ma u kraljeva prsa. Svi likovi na pozornici istog su se trenutka zaustavili, ostali nepomino stajati dok su se svjetla, osim onog jednog, ugraenog u samu pozornicu, gasila. Quincey je znao da komad zavrava smru kralja Rikarda, ali je bio zateen kao i svi ostali gledatelji. inilo se da nitko ne die. Basarab je posrnuo i, udesno glumei, umro. Publika je izbezumljeno pljeskala, ak toliko da se Richmondov zavrni solilokvij uope nije uo. Najglasnije je klicao Quincey. Basarab se vratio na pozornicu, jo se jednom naklonio, a onda u oi pogledao Quinceyja koji je mahnito pljeskao. Mladi je osjetio kako mu srce jo snanije kuca od silnog ushita. Basarab je potom pogledao prema loi one ene u smokingu. Nje nije bilo. Tko su te ene? Basarab ih poznaje? Kad je ponovno pogledao na pozornicu, zastor se ve bio spustio, odvojivi Basaraba od zadivljenih gledatelja. Jedva je ekao da se s tim velianstvenim ovjekom i osobno upozna. Quincey sada vie nije ni najmanje sumnjao. Mjesto mu je u kazalitu. Mora se to prije probiti do garderobe i utvrditi je li Basarab dobio njegovo pismo. Priekao je da se gledatelji ponu razilaziti i tek tada pokuao izii u prolaz u gledalitu. Kad je poeo izlaziti iz reda, uoio je glavnog vratara koji ga je pokazivao intendantu Antoineu. Ovaj je doao do zavretka prolaza i tako Quinceyju presjekao put. "Allons", proape Antoine. "Monsieur Basarab sada e vas primiti." V I I . POGLAVLJE

Quincey se osjeao poput suvremenog Tezeja dok je s intendantom prolazio pravim labirintom prolaza koji su vodili do garderoba u raskonome kazalitu l'Odeon. Usput je vidio "konje", glumce koji su

sada nalikovali kentaurima i jo se uvijek nastojali osloboditi pomno izraenih kostima. Svako malo kraj njih bi projurila i neka napola odjevena glumica tijela kao u kakve nimfe. Antoine se zaustavio pred vratima na kojima je bilo ispisano Basarabovo ime. Kratko je pokucao. "Excusez-moi, monsieur Basarab? Sa mnom je mladi gospodin." Nekoliko dugih trenutaka nije se ulo nita. Kad je Quincey ve pomislio kako na koncu ipak nee upoznati Basaraba, iz prostorije je odjeknuo sad ve poznati bariton. "Neka ue." Quincey je duboko udahnuo, pokuao smiriti ivce, te je uao. Basarab je sjedio pred zrcalom i itao Quinceyjevo pismo. Nije podignuo pogled, ali ga je, i dalje itajui, ljubazno pozvao pokretom ruke i rekao: "Uite, molim." Uavi koliko je mogao urnije, Quincey je za sobom zatvorio vrata i pogledom obuhvatio prostranu garderobu. U jednom kutu bile su uredno naslagane parobrodske krinje, visoke poput omanje utvrde. Po zidovima su simetrino bili rasporeeni uokvireni plakati ranijih Basarabovih produkcija. Raskono pokustvo ukraavalo je prostor, daleko luksuzniji od uobiajenih obinih i neusklaenih stolica na kakve se inae nailazi u glumakim garderobama. Uz maleni i elegantni stoli pripremljen za posluivanje aja nalazio se ekstravagantan kau u egipatskome stilu. Basarab je i dalje itao. Quincey se pitao ita li pismo sada prvi put. "Ispriavam se, gospodine Harkeru", ree Basarab srdano. "Vae me pismo uistinu iznenadilo. Zapravo sam toliko poaen da sam ga drugi put htio proitati pomno, od rijei do rijei." Kao da mu ita misli. Quincey brzo ree: "Ne mogu vjerovati da stojim pred vama. Ne mogu to ba objasniti, ali kad vas vidim, itav moj ivot odjednom poprima posve novi smisao." Quincey se ve pitao je li uope mogao izgovoriti neto gluplje, no na njegovo veliko iznenaenje, Basarab se srdano nasmijeio. "Ispriavam se na neuljudnosti", nasmijao se Basarab. "Otac bi me se odrekao. Molim vas, sjednite, pa emo popiti aj." Quincey se gotovo bojao sjesti na profinjeni antikni egipatski kau, ali nije htio uvrijediti domaina. Spustio se na rub, a Basarab je ulio aj u dvije elegantne staklene alice. Quincey je oprezno podignuo alicu i zagledao se u posrebreno postolje i ruicu s urezanim inicijalima I. L.

Isti monogram nalazio se i na ajniku, posudi za mlijeko, kao i posudi za eer. Quincey se pitao tko je I. L. "Ivan Lebedkin", ree Basarab. Quincey ga preneraeno pogleda. Ponovno je imao dojam da mu glumac ita misli. Tek je tada uvidio da prstom nesvjesno prelazi po slovima na alici. Basarab nije vidovit, nego samo izvrsno uoava pojedinosti u ovjekovu ponaanju. A to je nesumnjivo jedan od razloga zbog kojih je tako izvrstan glumac. Basarab nastavi: "Bio je carev ispitiva kakvoe dragocjenih kovina. Njegovi inicijali potvruju da se uistinu radi o srebru." "Carev...?" "Da. Ovaj servis, kao i sam aj, lapsang souchong, dar su cara Nikolaja. Uivajte. Na zdarovja", nazdravio je Basarab. Upravo se spremao otpiti gutljaj napitka kada je uvidio da mu smeta nos, tonije nos Rikarda III. Nasmijeio se i odloio alicu. "Ispriavam se, samo trenutak." Kada se Basarab vratio do toaletnog stolia, Quincey se nije mogao suzdrati da ne pomisli koliko je svijet neobian. Samo dan ranije bio je zatoen na Sorboni. Sada pije aj - koji je odabrao ruski monarh - s najslavnijim glumcem u Europi. "Vas sam ve vidio, gopodine Harkeru", ree Basarab, pa skine umjetni nos, izraen od pogrebnikog voska. "Doista?" Quincey se upitao sjea li ga se jer je sino visio s onog kipa. "Iz londonskog Hippodromea. Vaa monodrama... Igrali ste Fausta." Quincey je zakaljao tako iznenadno da mu je aj zamalo izletio kroz nosnice. Veliki Basarab bio je prije vie od godine dana u onom malom, skromnom varijeteu? "Gledali ste me na pozornici?" "Da, i bili ste vrlo zabavni. Vrlo originalni, a to nije mala stvar u ovom poslu. Kasnije sam otiao u garderobu, da vam estitam, no zatekao sam vas usred svae s jednim starijim gospodinom." Tono je znao o kojoj se veeri radilo. Te je veeri u publici bio i njegov otac, Jonathan Harker. Quincey je to doznao tek kad je ve bilo prekasno. Nakon predstave pokuao se neprimjetno iskrasti, no otac je ve bio doao do prostora s garderobama, te je vikao na intendanta.

"... I ako mislite da mi moete stati na put..." "Oe, molim te!" "Pokupi stvari, Quincey!" proderao se Jonathan. "Ovamo se vie ne vraa." "Ne moe mi zabraniti..." "Ne mogu ti dopustiti da nastavi s ovim. Previe privlai pozornost... na pozornici si izloen... to nije sigurno." "Izloen emu? Nisam dijete. Mogu sam odluiti to u raditi." "U redu. Ako tako eli, u redu. Ali odabere li taj put", nastavio je Jonathan i stiao ledenohladni glas, "morat e preivljavati kao i tvoji kolege, bez moje financijske pomoi." Quincey je htio ostati odluan, no jo nipoto nije imao financijske mogunosti da prihvati oev izazov. Morao je priznati poraz. Odgovor na oevo pitanje bila je utnja. "Tako sam i mislio", povikao je Jonathan. "Dok ivi od mojeg novca, bit e kako ja kaem." Stariji Harker nije gubio vrijeme i odmah je stupio u vezu sa starim poznanicima i kolegama, traei nimalo svakodnevne usluge. Ve sljedei tjedan Quincey se naao na Sorboni. Quincey se namrti prema alici s egzotinim ajem. Veer je bila savrena, sve do trenutka kada je neizmjernu sreu umrljalo sjeanje na taj susret s ocem. "Tjera vas da zavrite pravo? U tom sluaju pretpostavljam da je i va otac odvjetnik." "Kako, molim? Oh, da", odgovori Quincey, tek sada uvidjevi da je vjerojatno naglas izgovarao misli. "Sada mi je jasno zato vas sve otada nisam ni vidio, ni to o vama uo. Otac koji eli da sin ide njegovim stopama nipoto nije rijetkost. Naalost, stara je to pria, stara koliko i svijet. Moda imate brata kojeg zanima pravo i koji bi vas mogao zamijeniti u toj ulozi?" "Jedinac sam. Nitko mi ne moe pomoi s tim teretom." "Ipak se moete smatrati sretnim", ree Basarab. "Mogli ste imati mlaeg brata koji bi svima bio miljenik. Usporedbe meu braom uvijek izazivaju suparnitvo." Quinceyju nikada nije ni palo na pamet da bi Basarab mogao imati brata. U javnosti nije bilo gotovo nikakvih informacija o njegovu

privatnom ivotu. Nakaljavi se, oprezno je rekao: "Pretpostavljam da va brat nije glumac." "Ispravan zakljuak. On i ja dvije smo suprotnosti", odgovori Basarab. Rukom je pokazao prema kruni koju je nosio na pozornici. " Rekao bih da su ak i kralj Rikard i njegov brat imali bolji odnos... ne, ak i Abel i Kain." Quincey se nasmijao zajedno s njim. Glumac se potom nasmijeio. "Sudbina svakako na neobian nain spaja ljude." Upravo kada se spremao otpiti gutljaj aja, s hodnika se zauo sablastan krik. Basarab poskoi na noge. Netko je snano udario po vratima, a zatim se zauo muki glas: "Gospodine Basarab! Spasite se!" *** Kako je u prostoru iza pozornice ostalo vrlo malo ljudi, dvije ene u bijelom beumno su prole hodnikom i zaustavile se pred vratima sa zlatnom zvijezdom. Pognutih glava i s poudnim osmijehom, oblizivale su usne i vadile sablje. Oi su im postale crne, onjaci se produljili. Tamnokosa je posegnula za ruicom na vratima, dok je svjetlokosa harpija unula, poput velike se make spremajui za napad. Odjednom se s visine stutila vrea s pijeskom koja je pogodila plavokosu enu, tako da je bradom udarila o pod. Istog trenutka Seward se obruio, drei se za jedan od brojnih konopaca koji su visjeli s greda i prolaza meu njima. Naavi se u njihovoj blizini, po enama u bijelom prolio je svetu vodicu iz staklene boice obiljeene kriem. Koa im je poela cvrati i na njoj su se pojavili mjehuri. Uasni krikovi odjekivali su hodnikom. Dok su ene u bijelom bjeale, nekontrolirano maui rukama od boli, Seward se spustio pred Basarabovim vratima i svom snagom udario akom po njima. "Gospodine Basarab! Spasite se!" Basarab se okrenuo prema Quinceyju i pokazao prema velikim putnim krinjama. "Za svaki sluaj, sklonite se iza njih." Quincey ga je hitro posluao. S druge strane vrata dopirali su krikovi i zvukovi pomutnje. Basarab je epao veliki elini ma koji se

nalazio iza njegova stola. Da nije znao o emu se radi, Quincey bi se bio zakleo da je otrica prava i smrtonosna, a ne tek beskorisni kazalini rekvizit. Basarab je svom snagom rastvorio vrata, uzdignuo ma i izjurio na hodnik, pripravan za borbu. No, osim nekoliko uasnutih radnika, inilo se da ondje nema nikoga, te da nema ni opasnosti. Glumac je pogledao vreu s pijeskom, a zatim brzo prema gredama ispod stropa. Pogledavajui lijevo-desno, krenuo je dalje, oprezno kao da oekuje novi napad: jesu li oni krikovi i lupa na vratima bili tek taktika varka? Quincey se pitao kakve sve tajne zapravo skriva Basarab. * * * Seward je pojurio za enama u bijelom, te ih sustigao na pozornici, iza sputenog zastora. Ugledavi sjenu na podu, sagnuo se upravo u trenutku kada mu je kraj glave fijuknula jedna sablja. Svjetlokosi demon na njega je nasrnuo iz suprotnog smjera. Izvukavi no s drkom od kosti iz korica, Seward je naciljao njezino srce i zamahnuo. Refleksima i brzinom koji su daleko nadmaivali spretnost bilo kojeg ovjeka, ena u bijelom uspjela se izmaknuti otrici, koja joj se tako umjesto u srce zarila duboko u rame. Tamnokosa vampirica epala je Sewarda za grlo, ali je pritom nehotice dotaknula i srebrni lani koji je nosio oko vrata, a na kojem je visio niz malenih vjerskih obiljeja. Vrua para iknula je iz ruke pune mjehura na mjestu kojim je dodirnula lani, a Seward je osjetio kako ga obuzima zlurada srea. Lani je nosio upravo zbog takvih situacija. Ranjene su vampirice pobjegle, izletjele kroz veliki zastor, a Sewarda je ispunio ponos. Barem zasad, slabani je starac stekao prednost. ene u bijelom probile su se kroz kazalini zastor od crvenog baruna i s pozornice skoile u gledalite, preskaui, poput divljih maaka, na sve etiri, sa sjedala na sjedalo. Seward je skoio s pozornice, ali je pri doskoku uganuo gleanj. Nastavio je za njima, epajui prolazom izmeu sjedala. Glavni vratar, za kojim je Seward ranije uao u prostor iza pozornice,

pojavio se na poetku prolaza i, razumljivo, zbunjen upitao: "Qu'estce qui ce passe?" Svjetlokosa ena samo ga je odgurnula u stranu, tako da je svom silinom tresnuo o jedan stup. U trku je izvukla no iz ramena. Seward je na trenutak zastao kraj onog mukarca, no im je utvrdio da nije odvie ozbiljno ozlijeen, nastavio je potjeru. Seward je zastao na vrhu stuba pred ulazom u Theatre de l'Odeon. Iz usta mu se dizala para nastala pri srazu vrueg daha i ledenog zraka. Kroz gustu maglu koja je obavila Pariz jedva je razabirao obrise ena u bijelome na suprotnoj strani ulice. Ipak, po svjetlucanju njihovih elinih noeva pod plinskim svjetiljkama bilo mu je jasno da ga ekaju u zasjedi ispod spomenika na ijem je stupu bilo postavljeno neko poprsje. Konano je doao i njegov trenutak. U elji da skupi hrabrost, pomilovao je ljubljeni depni sat. Jednu od tih vampirica ubit e u ime Lucy, dok e druga umrijeti u spomen na onu jadnicu koju su ubile u Marseilleu. Seward isue ma. Ponovno je Boji luak. Boji vojnik. Uz ratni pokli, Seward je podignuo ma visoko iznad glave i sjurio se kamenim stubama neoekivano brzo i energino, ne obazirui se na bolni gleanj. Dvije su vampirice gledale kako juri prema njima i nisu se ni pokuavale pomaknuti. Nasmijeile su se kad je doao do zadnje stube i iziao na Rue de Vaugirard. Zaulo se njitanje i Seward se naglo okrenuo, te tako uvidio koliko mu je strategija bila pogrena. Toliko se koncentrirao na napad na ta dva pijuna da je posve smetnuo s uma injenicu da crna kraljica moe napasti iz bilo kojeg smjera. Koija bez koijaa iz magle je brzo nadirala prema njemu. Kako nije stigao reagirati, uas se naao pod kopitima i kotaima. Dok je tako leao, nagnjeen i izubijan, odmah je shvatio da je iznevjerio ne samo Dobroinitelja, nego i Boga. Stid koji ga je obuzeo nadjaavao je ak i bol u slomljenome tijelu. Kroz suze koje su mu arile oi vidio je kako su ene u bijelom spretno dostigle koiju u trku i bez potekoa u nju uskoile. Onaj tamnokosi demon okrenuo se i jo mu se nasmijao, pa tek zatim uao u koiju. Seward je na tlu, malo dalje, ugledao svoj sat. Pokuao ga je uzeti, no im se pomaknuo, bol je postala nepodnoljivom. Iskaljavao je krv, pokuavao zatomiti krikove. Nad njim se ukazao neki mukarac i

Seward mu je pokuavao pokazati da mu doda sat. Ovaj je pogledao u pokazanome smjeru i uzeo dragocjenu napravu, a zatim tiho, na francuskome, rekao: "Ovo ti nee trebati ondje kamo ide." Dok je ivot u njemu pomalo kopnio, Seward je nemono gledao kako se onaj mukarac trkom udaljava s njegovom dragocjenou. V I I I . POGLAVLJE

Antoine je pourivao Quinceyja i tako su zajedno izili na glavna vrata. Mladi se ondje okirao ugledavi unakaeno tijelo mukarca koji je u lokvi krvi leao na kamenom poploanoj ulici. Pjeaci su se bili ustrali, dozivajui policiju i lijenika. "Boe moj," uskliknuo je Quincey, "to se dogodilo?" Sa svih strana ule su se zvidaljke, a policajci su jurili prema mjestu nesree. Antoine je povukao Quinceyja niza stube, u pokuaju da ga to prije udalji od svega. "Koliko sam shvatio, neki je luak u kazalitu napao dvije ene." Quincey je vidio kako se neki skitnica nagnuo nad rtvu, a silno ga je uzbunilo kada je vidio da je ozlijeenome ovjeku oduzeo sat i pobjegao. Bez imalo razmiljanja povikao je: "Lopov!" i pojurio za bjeguncem, proguravi se kraj Antoinea. Bilo je prekasno. Kradljivac je otrao ulicom, izvan Quinceyjeva domaaja. Uzrujan zbog proputene prilike za pokazivanje junatva, Quincey se morao pridruiti ostalim mirnim prolaznicima koji su policajcima pokazivali kamo je otrao lopov. Ve za nekoliko trenutaka dvojica su policajaca uhvatila i privela protuhu, te mu oduzela srebrni sat. Antoine je uhvatio Quinceyja za nadlakticu i poeo ga odvlaiti. "Gospodin Basarab zaduio me za to da vas u sigurnim uvjetima dopremim do Sorbone. Odmah poite sa mnom, mladiu, ovo nipoto nije mjesto za vas." Poput Antoinea, ni Quincey se ne bi usudio usprotiviti Basarabo-vim nalozima. Dok su se probijali kroz okupljenu masu, proaptao je: "A to e biti s gospodinom Basarabom?" "Ne moemo valjda oekivati da e i tako slavna javna figura kao to je Basarab dopustiti da je na neki nain povezuju s takvom tragedijom, zar ne? Pomislite samo kako bi to djelovalo na njegov

ugled." Quincey je kimnuo, ali se ipak i dalje pitao to se uistinu dogodilo u zgradi kazalita i zato je veliki glumac ostao ondje iako bi unutra i dalje mogla vrebati opasnost. Policajci su sada raiavali mjesto nesree, kako bi ozlijeeni lake disao. Quincey se osvrnuo, te je napokon ugledao i rtvino lice. Uinilo mu se neobino poznatim. Podignuvi pogled prema nonome nebu, Seward je uvidio da vie ne osjea bol. S posljednjim izdahom izgovorio je tek jednu rije. "Lucy." Crna koija bez koijaa munjevito je prela Seinu preko mosta na bulevaru du Palais. Grad svjetlosti blistao je u noi. Pjesnici su pisali da je pod tim svjetlima "Pariz grad ljubavnika". No grofica Bathory imala je dovoljno ivotnog iskustva da zna kako je to bljetavilo tek iluzija, ba kao i sama ljubav. Grofica Elizabeta Bathory svojevoljno je postala uenicom tetke Karle, inila sve to je ova od nje traila, jer se pribojavala da bi poduka mogla zavriti. Ipak, kada je prihvatila svoju pravu bit i shvatila da je napokon sretna, sigurna i zadovoljna, grofica je uvidjela i da bi jo veu sreu doivjela s nekom vrnjakinjom, to se osobito odnosilo na Ilku, kuhinjsku pomonicu. Ilka je bila mlada, lijepa, neduna i draesna. to je bilo jo vanije, Ilka je uvijek govorila o budunosti, za razliku od Karle, koja se esto bavila prolou. Uz Ilku, Elizabeta Bathory imala je osobu s kojom je mogla dijeliti mladenaku energiju, trati poljima i traiti pustolovine. Elizabeta Bathory nije eljela zlo tetki Karli, a tu je vezicu opravdavala uvjerenou u svoju novu filozofiju, prema kojoj ljubav nikad ne moe grijeiti. Tetka Karla poela je sumnjati, pa se suoila s Ilkom. Zaslijepljena ljubomorom i bijesom, Ilku je prokazala kao kradljivicu, te se pobrinula za to da je odmah objese za poinjene zloine. Kad se Elizabeta osvetila tako to je Karli zabranila da joj dolazi u postelju, tetka je njezinoj obitelji dojavila gdje se nalazi. Nekoliko dana kasnije na vratima se pojavio naoruani pratitelj. Kad se Elizabeta poela opirati, vezali su je, zaepili joj usta, prebacili joj

kapuljau preko glave, te je bacili na konja. Objasnili su da je obitelj vraa suprugu, da ispuni brane zavjete pred Bogom i rodi nasljednika grofu Nadasdyju. I upravo je tada grofica Bathory spoznala da je ljubav tek privremena iluzija koju je Bog stvorio da svojoj djeci izazove jo vee patnje. Dok je sada promatrala taj takozvani "grad ljubavi", iz koije bez koijaa koja se vrtoglavom brzinom udaljavala od kazalita l'Odeon, grofica Bathory zarekla se da e jednoga dana spaliti Pariz do temelja i izmama izgaziti njegov pepeo. Odvratila je glavu od malenog otvora meu zastorima koji su pokrivali prozore koije. "Moramo ubrzati provoenje plana." "Zamka je bila genijalna, gospodarice", rekla je njezina svjetlokosa pratiteljica, uz traak zabrinutosti u glasu. "Lovac na vampire sad je mrtav i nikad nikome nee moi otkriti to je vidio u Marseilleu", dodala je tamnokosa ena u bijelome, skladno naborana ela. "Poznavala sam ga", odgovorila je grofica. "No bio je tek jedan od mnogih. Sada e doi i ostali. Ali mi emo napasti prve." I X . POGLAVLJE

Mina Harker stajala je na malenome balkonu, zagledana u no, udei za neim, iako nije tono znala za ime. Zadrhtala je na zvuk zvona iz oblinje katedrale, iako joj nije bilo hladno. Iznad katedrale, iz oblaka se sputalo neto nalik na neprirodnu grimiznu izmaglicu, kao da krvari i samo nebo. Maglica joj se ubrzano pribliavala, napredujui unato vjetru. Razrogaenih oiju vratila se u suprugovu radnu sobu i zatvorila kapke na vratima. Obuzeta valom panike, jurila je od prozora do prozora i redom ih uz tresak zatvarala. Samo koji trenutak kasnije, estok je vjetar navalio na prozore, takvom silinom da je Mina ustuknula, pribojavajui se da e se stakla razbiti. Zavijanje vjetra jaalo je iz trenutka u trenutak. A onda, samo koji trenutak kasnije, vie se nije ulo nita osim zagluujue tiine. Mina je naulila ui, pokuavajui uti neto, bilo kakav zvuk, bilo kakav pokret. Kad se napokon odvaila proviriti kroz prozorske kapke, uvidjela je da je kua posve obavijena tamom. Nije vidjela vie od

dva-tri centimetra dalje od prozora. Gromoglasno, uplje kucanje na ulaznim vratima odjeknulo je sve do stropnih greda u predvorju i Mina je prestraeno poskoila. Zaulo se novo kucanje, pa potom jo nekoliko udaraca po vratima. Udarci su postajali sve glasnijima, sve snanijima. Nije se ni pomaknula. Nije se mogla pomaknuti. Htjela je pobjei, ali je spoznala da ju je paralizirao mrani strah, bojazan da bi to mogao bili on, da se vratio. Znala je da je takvo to nemogue. Mrtav je. Svi su gledali kako umire. S vrata u prizemlju zauo se zvuk razbijanja stakla. Mina je ula kako se ulazna vrata naglo otvaraju i kako se neto vue po mramornome podu. Jonathan je, kao i obino, bio negdje vani. Batler Manning dobio je slobodnu veer. No sad je s njom u kui netko drugi - ili neto drugo. Mina se povukla u kut, uurena od straha. Ljutila se na samu sebe zbog takve slabosti. Nee biti zatoenicom u vlastitom domu, u aci nikome i niemu, a ponajmanje vlastitom zarobljenicom. Ranija iskustva u susretima s nadnaravnim pouila su je da se zlo nee samo tako povui bude I i se ona skrivala poput kakve prestravljene kolarke. Silama tame ovjek se moe suprotstaviti jedino izravno, oi u oi. Sa zida je uzela obrednu japansku sablju, dar jednog od Jona-tbanovih klijenata. to je bilo najironinije, oduvijek se protivila injenici da joj je Jonathan dao tako istaknuto mjesto u toj sobi. I'ribliivi se vrhu irokog stubita, Mina je kleknula i provirila kroz preke raskone eljezne ograde. Ulazna su vrata bila irom otvorena. Vijugav trag krvi protezao se po podu od praga, preko predvorja, do salona. Uasnuto je pomislila kako se moda Jonathan vratio kui nekako ozlijeen i zbog toga je zaboravila na sav strah, te se stubama sjurila u salon. Pratei krvavi trag do jednog kuta, ugledala je nekog mukarca uurenog ispod portreta iza kojeg je bio skriven obiteljski sef. Nebo je proparala munja i obasjala radnu sobu. Prigueno je kriknula, okirana sablasnim izgledom poznatog joj mukarca. "Jack?" Ne samo to je pred njom bio Jack Seward, od glave do pete obliven krvlju, ve je izgledao toliko slabano i loe, neusporedivo u odnosu na onog snanog mukarca kojeg je neko poznavala. Podigao je pogled prema njoj, otvorio usta i pokuao neto rei. Umjesto rijei,

zaulo se tek grgoljenje krvi. Ispustivi sablju, kleknula je uz njega. "Jack, nemoj ni pokuavati govoriti. Idem po lijenika." U trenutku kad je ustala, Seward ju je epao za nadlakticu. Energino je odmahnuo glavom. Zatim je rukom pokazao prema podu, gdje je, vlastitom krvlju, bio napisao "-U-V-A-J S". "uvaj se?" upita Mina. "uvaj se ega... koga?" Seward krikne, ali ve trenutak kasnije i zauti. Glava mu je klonula, uasnuto lice ostalo nepomino. Jack Seward bio je mrtav. Minu je iz none more probudio njezin vlastiti krik. Bila je na sigurnome, u svojim odajama, u svojoj postelji, zapletena u plahte. U onih nekoliko trenutaka izmeu sna i jave koji ovjeka posve dezorijentiraju, Mina je bila uvjerena da vidi grimiznu izmaglicu koja je kroz prozor njezine sobe skliznula u no. Iako je bila uvjerena da osjea neiju nazonost u sobi, taj je dojam odbacila kao posljednji traak sna. Uzdahnuvi, ponovno je poloila glavu na jastuk, zagledana u zavjese koje su se nadimale na vjetru. Prije odlaska u krevet bila je zatvorila prozor. Jasno se sjeala kako ga je zatvorila i okrenula ruicu. Oglasila su se zvona katedrale i Mina je pogledala na sat koji se nalazio na okviru iznad kamina. Petnaest minuta iza ponoi. Otrala je do prozora i posegnula za ruicom. I tada je zastala kao paralizirana. Ona grimizna magla nalazila se ispred kue, prevlaila se preko ivica i drvea, povlaei se iz kue. Nakon to je navukla zastore, Mina je hodnikom pojurila do Jonathanove spavae sobe, ne bi li potraila utjehu u suprugovu naruju, ali se duboko razoarala uvidjevi da je njegova soba prazna. Krevet je bio namjeten. Jo se nije vratio kui. "Proklet bio", opsuje Mina. Trebao je doi vlakom u 18:31 s Paddingtona, koji je na postaju St. David's dolazio u 22:05. Ponovno je pogledala u no, pitajui se bi li trebala nazvati Marka u Polumjesecu, malo dalje u ulici, da provjeri je li Jonathan moda svratio onamo na putu s postaje. A onda se prisjetila sramotnog incidenta do kojeg je dolo kad se proli put Jonathan potukao s nekim drugim pijancem. Radilo se o uslugama neke ostarjele suiave kurve. Mina je morala otrpjeti sramotu i otii u grad, te platiti jamevinu, kako bi njezina supruga pustili iz policijskog pritvora.

Unato tom uasnom dogaaju, ipak je alila to Jonathan nije kod kue. U posljednje vrijeme gotovo ga nikad nije bilo. Otkako im je sin, Quincey, bio na Sorboni, Mina je esto bila sama u toj velikoj, raskonoj, praznoj kui. Te je noi njezina osamljenost bila bolna, dok joj je kua izgledala poput grobnice. Zagledala se u niz uokvirenih fotografija na okviru kamina. to se dogodilo sa svim tim ljudima? Neki su preminuli, no neki su jednostavno iezli. Kako se cijeli moj ivot tako razbio o stijenje? Pogled joj se zaustavio na jednoj od najdraih fotografija, pa ju je uzela. Na njoj su bile ona i Lucy, a portret je snimljen prije nego to im je u ivot ula tama. Prije nego to je donijela sudbonosnu odluku. Naivnost nedunih mladenakih osmijeha nekako joj je donijela utjehu. I dalje se jasno sjeala tog prelijepog kolovoskog dana 1885., kad je na Ljetnom sajmu u Exeteru upoznala ljubav svog ivota, Jonathana Harkera. Lucy je upravo blistala u novoj parikoj cvjetnoj haljini. ekala je mjesecima da se u njoj pokae. Mina je imala sree to je mogla odjenuti haljinu koju je Lucy nosila dva ljeta ranije, iako se u njoj osjeala sputano. Nije ba imala obujam struka od etrdeset pet centimetara, poput Lucy, a zbog korzeta je imala dojam da su joj grudi pridignute do brade. Duboki dekolte svakako je bio primjereniji Lucynu stilu. Iako se Mina u toj haljini osjeala neudobno, ipak je uivala u pogledima mladia koje je privlaila u prolazu. Lucy je pokuavala predstaviti Minu gostima iz Londona, a osobito Arthuru Fraseru Walteru, ija je obitelj u vlasnitvu imala Times i vodila ga proteklih stotinu godina. Dok su traili Walterove, Lucy se odjednom nala usred pravog roja naoitih mladih prosaca koji su molili da ih uvrsti na svoj plesni raspored za veernji bal. Uz taj zvonki smijeh i lanu iskrenost, Lucy je nedvojbeno izvrsno igrala svoju ulogu. Da su je samo poznavali kao Mina. Mina je smatrala da je Bog obiljeio Lucy plamenocrvenom kosom kako bi mukarce upozorio na njezinu nezasitnu prirodu. "Nae e drutvo propasti ne uvedemo li hitno potrebne promjene i poboljanja", rekao je u blizini neki muki glas. Okrenula se i ugledala mladia guste i razbaruene crne kose, u izguvanom vunenom odijelu, koji je hrpom nekakvih papira mahao pred nosom lordu Henryju Staffordu Northcoteu. Inae neustraivi aristokrat, zastupnik Extere u Donjem domu parlamenta,

kao da se energinog mladia pribojavao koliko i kakvog velikog psa koji rei. "Domovi za nezaposlene nisu rjeenje", nastavio je mladi. "Mnoga djeca uzdravaju se kradom ili jo gorim zloinima. Potrebno je poduzeti neto u vezi s obrazovnim sustavom, kako bi se ouvali i moral i red i zakonitost." "Gospodine Harkeru," uzvratio je svisoka lord Northcote, "Zakon o kolstvu propisuje da djeca u dobi od pet do trinaest godina obvezatno moraju pohaati kolu." "Ali to stoji devet penija tjedno po djetetu. Mnoge obitelji to si ne mogu priutiti." "Postoje naini da dijete zaradi novac." "Da, radei u tvornici, a to je u biti ugovorni oblik ropstva: radno vrijeme od jutra do mraka ne ostavlja gotovo nimalo vremena za kolu i uenje. Je li onda neobino to se obespravljena mladost okree krai i prostituciji?" Uzdignuvii obrve, lord Northcote okirano je pogledao Harkera, koji je samo nastavio: "Nisu imali sree kao vi da se rode u bogatstvu i obilju, a vi biste eljeli da se prodaju kako bi mogli platiti ono to je vama podario Bog." "Kako se samo usuujete?!" "Gospodin Harker oito je strastvena osoba", umijeala se Mina. Pritom je stisnula nadlakticu mladog Harkera, kako ne bi izlanuo neto neumjesno. "Uvjerena sam da je gospodin Harker zapravo htio rei: Zamislite kako bi bilo da ne znate itati i pisati. Ne biste studirali na Oxfordu, ne biste sluili u Ministarstvu vanjskih poslova i ne biste obavljali funkciju izabranog dunosnika. Besplatno kolovanje nae djece bilo bi veliko ulaganje u budunost, jer bi svi tako imali priliku poboljati vlastiti poloaj, kao i svijet oko sebe. Svaki roditelj svojoj djeci eli najbolje. Kroz djecu doseemo besmrtnost. Ne slaete li se, lorde?" "Kako se ne bih slagao s takvom mudrou?" rekao je lord Northcote, smijuljei se. "Ali, gospoice Murray, privlana ena kao to ste vi samo gubi vrijeme optereujui misli tako tekim pitanjima. Bilo bi vam bolje da se povedete za lijepim primjerom koji nudi vaa prijateljica, gospoica Westenra, te da vrijeme posvetite traenju prikladnog supruga." Ne dajui mladom Harkeru priliku da se ponovno oglasi, lord

Northcote ponudio je lakat svojoj neprimjetnoj supruzi i njih dvoje lako su se udaljili. Harker se okrenuo prema Mini, zbunjena izraza lica na kojem se odraavalo i strahopotovanje. "Hvala to ste pokuali. Ni sam to ne bih bolje izrazio, ali te budale jednostavno odbijaju spoznati pravu istinu. Lordu Northco-leu pokuao sam objasniti koliko je presudno vano u Gornjem domu donijeti zakon koji e slijediti primjer Sjedinjenih Amerikih I )rava: besplatno kolovanje za sve, koje je ondje na snazi od 1839. Ne poluimo li uspjeh u ovom izazovu, nae e drutvo sve vie zaostajati. Neemo biti konkurentni u ovom novom industrijskom dobu znanstvenih otkria. Pazite to vam govorim." Mina se nasmijeila. "S obzirom na takvo poznavanje zakona, mogla bih se okladiti da ste ili politiar u usponu ili odvjetnik...?" "Zapravo sam tek pravni slubenik u tvrtki gospodina Petera Hawkinsa. Jednog od partnera, gospodina Renfielda, pokuavam pridobiti da preuzme sluaj dviju trinaestogodinjakinja uhienih zbog prostitucije. Pro bono, dakako. Ali, bojim se da neu imati sree ne uspijem li od toga stvoriti vei sluaj, tako da dospije u novine, moda uz potporu novog zakonskog prijedloga... I tako emo i dalje gubiti mlade due." Minu se silno dojmila mladieva strast. Prisjetila se stare idovske izreke koja joj je oduvijek bila draga, iako se nije mogla sjetiti gdje je i kada prvi put na nju naila: Tko spasi jednu duu, spasio je cijeli svijet. A ovaj ovjek pokuavao je spasiti dvije due. "Jeste li itali Williama Murrayja u Daily Telegraphu? ini se da dijelite iste stavove. Mogao bi postati vrijednim saveznikom u vaoj borbi." "Gospoice Murray! Je li mogue da ste u nekom srodstvu s Williamom Murrayjem?! Do njega pokuavam doi ve nekoliko tjedana, no ini se da ga nitko ne poznaje. Kad god svratim do njegova ureda, nikad ga nema. Pomalo je zagonetan. Kad bih ga upoznao, vie bih mu nego rado stisnuo ruku i zahvalio to u tisak uvodi ta socijalna pitanja." Mina je ispruila ruku. Zbunjenost na Harkerovu licu ubrzo je zamijenio iznenaeni osmijeh. "Vi ste William Murray?" "Wilhelmina Murray. Ali prijatelji me zovu Mina." "Jonathan Harker." Stisnuo je Mininu ruku u rukavici, vrsto i

energino, kao da se rukuje s mukarcem, od silne zapanjenosti zaboravljajui bonton. "Neopisivo mi je drago, gospoice Murray." "Molim vas, samo Mina." Zagledao joj se u oi, a potovanje koje je ona ugledala u njegovim oima navelo ju je na pomisao da se radi o mukarcu kojeg bi bez potekoa mogla voljeti. Vie godina kasnije, Jonathan e Mini rei da se upravo u tom trenutku zaljubio u nju. "Pleete li, gospodine Harker?" "Ne," odgovorio je Jonathan urno, "naalost, nisam osobito dobar u plesu." Stidljiv je, pomislila je Mina. "Izvrsno. Neusporedivo bih radije razgovarala o spaavanju dviju djevojica od uasa ulice. Hoete li mi se pridruiti uz aj?" "Bilo bi mi vie nego drago." Veina mukaraca odbila bi Mininu smjelu ponudu. Zbog takve spremnosti i elje da joj se pridrui, Mina je samo jo vie zavoljela Jonathana. Nakon jezovitog ukazanja Jacka Sewarda, Mina vie nije bila u stanju zaspati. Navukla je dostojanstvenu vunenu haljinu koja se sputala do poda, te otila u dnevnu sobu, na rani doruak. Sluge su se vratili u svitanje i donijeli joj aj. U jednom trenutku zagledala se u vlastiti odraz u srebrnom pladnju. Pod nemirnim oima nisu joj se pojavili ak ni podonjaci od neispavanosti. Jedan filozof kojeg je davno itala, iako mu se nije mogla sjetiti imena, napisao je: "Sjena koju ovjek ostavlja ujutro, vraa se i progoni ga uveer." Mini se inilo da joj prolost zastire ivot vjeitom tamom. Posljednjih je godina na prijemima i veerama nebrojeno puta ula kako u potkrovlju zacijelo ima vlastiti portret koji stari, ba poput slike Doriana Graya u smionoj prii koju je g. Wilde objavio u Lippincott's Magazineu. Sirotom Jonathanu to nije bilo ni najmanje smijeno, ve ga je neprestano podsjealo na njezinu izdaju. Jasno je vidjela koliko je sada mrzi i pogledati, iako mu je pokuavala ugoditi, pa se odijevala zrelije nego to je izgledala. ak i u odjei u kojoj je izgledala poput prave usidjelice, ispod svega je zraila mladenakim izgledom. Jonathanu je sada bilo pedeset godina, ali je izgledao deset

godina starije od nje. Bilo joj je jasno koliko pati i zato pije. Nikad nee spoznati prave razmjere uasa koje je doivio kad je onom prilikom, prije dosta godina, bio zatoen u zamku. Povremeno bi ula kako vriti u snu, no nikada joj nije htio priati o svojim nonim morama. Je li mogue da joj i dalje ne vjeruje? Kad god je mogao, Jonathan je izbjegavao situacije u kojima bi bio s njom kod kue, no ovo je izbivanje bilo gore nego inae. Nikada nije izbivao tako dugo a da se ne javi, ne objasni kamo je otiao. Manning je na stol poloio Daily Telegraph i Times, pa se ona sada udobnije smjestila, da proita novine. Sa zahvalnou je skrenula misli s uasne noi itajui novost o francuskome zrakoplovcu Henriju Salmetu, koji je postavio novi svjetski rekord preletjevi bez zaustavljanja udaljenost od Londona do Pariza za malo manje do tri sata. Mina je s divljenjem razmiljala o ovjekovoj bezgraninoj domiljatosti, pitajui se koliko e jo protei vremena do trenutka kada e se na naslovnici nekih novina pojaviti pothvat neke ene. U deset i petnaest u sobu je teturajui uao Jonathan, neobrijan, oito mamuran, te u sivom odijelu od tvida koje je bilo naborano poput njegova ela. Glasno zastenjavi, samo se stropotao u svoj naslonja. "Dobro jutro, Jonathane." Krvavih oiju, pokuavao je koncentrirati pogled na suprugu. " I )obro jutro, Wilhelmina." Bio je srdaan kao i uvijek, to je, na svoj nain, bilo jo bolnije nego bijes. U sobu je ponovno uao Manning, koji je na pokrajnji stoli nenametljivo poloio svjee kuhani aj i svjei kruh, te za sobom tiho zatvorio vrata. Tijekom dugogodinjeg rada za obitelj Harker, ve se naviknuo na njihove brane probleme i bio je u stanju osjetiti nijanse u njihovu odnosu, kao i izvore napetosti. Jonathan se na zvuk zatvaranja vrata lecnuo. Pokuavao se namjestiti u stabilan poloaj u naslonjau. "I dalje si pod utjecajem alkohola?" Jonathan je podignuo pogled kao da ga je iznenadilo to je Mina jo uvijek ondje. Posegnuo je za ajem. "Svim se srcem nadam da jesam." "Gdje si proveo posljednjih nekoliko noi? U nekakvoj uliici? Ili s nekom od svojih... pratiteljica?" "Nisam bio ni u kakvoj uliici, u to moe bili uvjerena", ree on, dok je nesigurnom rukom toio aj. "Zato si postao tako okrutan?"

Jonathan uzdigne alicu, kao da nazdravlja. "Svijet je okrutan, draga moja. A ja sam tek njegov odraz." Rugao se njoj, kao i njezinu mladenakom odrazu u zrcalu. "U tom se sluaju malice refleksivno osvrni na ovo", ree Mina, ponovno odlunim glasom. "Na brak moda i nije ispunio nae nade. Da, spavamo u odvojenim sobama. Ali ponekad te ovdje ipak trebam!" "Zaboravljate, gospoo Harker, da sam i ja vas neko trebao." Mina se ugrize za donju usnu. "Ponovno su me muile vizije." "Sanjala si ga?" Uzeo je Times. "To nisu snovi. To je drukije." "Rekao bih da prieljkuje te snove, Mina, da ga duboko u sebi i dalje eli. Prema njemu osjea strast koju ja nikad nisam mogao zadovoljiti." Strast! Gotovo omamljena od siline bijesa, Mina uspravi lea poput kobre koja se sprema zadati smrtonosni udarac. "ekaj malo..." "Zato?" prekine je on. "Zato se uvijek mora pojaviti izmeu nas dvoje, nagrizati nam brak poput raka?" "Ti ga, Jonathane, postavlja izmeu nas, a ne ja. Ja sam odabrala tebe." Jonathan se polagano okrene i pogleda je tako eznutljivo da je pomislila kako je prvi put uistinu posluao to je rekla. "Oh, draga moja, draga Mina, i dalje tako prelijepa i mlada, kao kad sam te upoznao. Zato u snu i dalje doziva njega, zato to toliko voli mene?" Mina osjeti kako je obuzima maloduje. "Koliko e me jo kanjavati za moje pogreke? Bila sam tek nepromiljena mlada djevojka. Ispod maske nisam vidjela udovite." "to ti je uinio? Dok ja starim, ti..." Rukom je pokazao prema njezinu mladenakom tijelu, zdvojno odmahnuo glavom, pa otpio nekoliko gutljaja aja. Strast, plamen, briga za druge... sve se to nekako utopilo u hektolitrima viskija. Mukarac kojeg je sada promatrala ubio je njezina supruga, ljubav njezina ivota. Ta aka jada koju je sada gledala jednostavno joj se gadila. U njemu vie nije bilo ni traga mukarcu u kojeg se bila zaljubila. Ako eli tako igrati, onda e tako i biti. Pokrivi emocije bezizraajnom maskom uljudnosti, Mina je sjela i svu pozornost ponovno

uasilu usmjerila na novine. Pogled joj je zapeo za maleni naslov na drutvenoj stranici Daily Telegrapha: "BIVI RAVNATELJ UMOBOLNICE WHITBY MRTAV U PARIZU." Uasnuto je preletjela prvi odlomak. "Jack Seward je mrtav!" "to sad opet izvodi?" "Noanja vizija... Jackova smrt!" Mina je kriknula. Potom je Iulnula novine suprugu pod nos, na stoli za kojim je sjedio. "To nije sluajnost." U Jonathanovim oima zaiskrilo je svjetlo. Davao je sve od sebe da raspri alkoholnu izmaglicu. Gotovo lucidnim tonom rekao je: "Pokoj toj izmuenoj dui." Sagnuo se da proita cijeli lanak. Kad je ponovno podignuo pogled, izmeu njih je ostalo lebdjeti neizgovoreno pitanje. Je li se vratio da se osveti? Jonathan je jo nekoliko trenutaka sjedio u tiini, kao da pokuava donijeti odluku. A onda su mu se ramena spustila, a um se vratio u beskonanu prazninu. Vratio je novine Mini. "Pregazila ga koija. Pie da je bio nesretan sluaj." Prstom je kucnuo po lanku. Minu obuzme bijes. "Jonathane, pretvorio si se u slijepu i pijanu budalu!" Poalila je im je izgovorila te rijei. Pokuavala ga je nekako nagnati da neto poduzme. Ali, njezina je strogoa samo dodatno povrijedila tog slabanog ovjeka. "Zavidim Jacku", proape Jonathan, dok su mu se suze nakupljale u zamuenim oima. "Napokon se oslobodio boli." Ustao je i krenuo prema vratima. Mina ponovno osjeti kako je obuzima sablasna hladnoa. Vizije su bile stvarne. U budunosti ih oekuje neto stravino. A ovaj put znala je da e se s tim neim morati suoiti sama. Obuzeta panikom, pojurila je za Jonathanom i dostigla ga ispred kue. "Oprosti, Jonathane. Volim te. Oduvijek. Koliko ti puta to jo moram ponoviti?" Jonathan se nije ni osvrnuo. Samo je sjeo u automobil i stavio vozake naoale. "Moram se javiti njegovoj bivoj supruzi i keri u New Yorku. Koliko znam, i dalje sam provoditelj oporuke, pa treba srediti odreene stvari."

Jonathan je pritisnuo papuicu gasa, otpustio konicu i pojurio vrtoglavom brzinom od petnaest kilometara na sat. Mina je gledala kako se Jonathanov automobil gubi u smjeru eljeznike postaje. Zbog tako konanog, neopozivog odlaska, osjetila je kako je u oima peku suze. Odagnala ih je ubrzanim treptajima, odjednom posve uvjerena da je netko promatra. Netko se skriva u oblinjem grmlju. X . POGLAVLJE

Inspektor Colin Cotford prolazio je ulicom Fenchurch u smjeru samog srca Whitechapela. Bilo je to najuasnije mjesto na svijetu. Nakon trideset godina rada u Scotland Yardu, Cotford je mogao rei da je vidio najgore od najgorega to moe ponuditi ljudska vrsta. Vie nije vjerovao u pojmove raja i pakla kojima su ga pouavali u djetinjstvu. Vidio je kako izgleda pakao na zemlji, a zvao se White-chapel. Kao jedna od najsiromanijih etvrti londonskog East Enda, u svoje je manufakture privlaila razne moralno rasputene ljude, u nadi da e ondje pronai posao, no ljudi je bilo vie nego posla, to je izazivalo krajnji stupanj siromatva i prenapuenosti. Cijeli taj dio grada obiljeavao je prepoznatljiv smrad, mjeavina vonja izmeta, mokrae, prljavtine i trulei. Koraajui ulicom Commercial, Cotford je pokuavao disati samo na usta, u elji da izbjegne taj smrad. Bilo je rano jutro. Svitalo je i prodavai su ve malo-pomalo odlazili u smjeru Covent Gardena, odvozei kola s voem, mlijekom i vodom. Na kamenom poploanoj ulici kraj njega su zazveala bravarska kola. Cotford je odluno hodao dalje, pravei se da ne vidi ene uurene na ploniku - starice koje su neimatina i poroci osudili na najveu moguu bijedu. Te ene vie nisu imale snage ni pronjom doi do hrane, nego su se samo okupljale i stiskale jedna uz drugu, da se koliko-toliko ugriju, ekale da im izgladnjelost okona bijedan ivot. Cotforda je rano ujutro nazvao ef koji je "zatraio" da, to prije, istrai smrt nekog skitnice koji je umro u Parizu. Cotford je razgovarao s porunikom Jourdanom, francuskim policajcem zaduenim za taj sluaj, iako je smatrao da istraga nema ba nikakva smisla. Konji i

koije u Londonu svakog dana pogaze barem desetak zaluenih ljudi pogoenih krajnjom neimatinom. Pretpostavljao je da parika statistika u pogledu toga nije bitno drukija. No, inilo se kako Jourdan smatra da sluaj nije posve jasan i jednostavan. rtva je kod sebe imala posrebreni ma, a prema slubenoj evidenciji, jednom je prilikom od francuske drave dobila i sredstva za znanstveno istraivanje. Za razliku od londonske Gradske policije, parika sluba La Surete Nationale nije bila pod upravom gradskih vlasti, ve u slubi francuske vlade, koja se eljela posve uvjeriti da smrt dr. Jacka Sewarda nije bila plod neije namjere ili sumnjivog djelovanja. Cotford je okretao oima dok je sluao kako Jourdan blebee na jedva razumljivom engleskom. inilo se da sumnja u nekakvu neobinu zavjeru, a kada je Cotford jasno pokazao koliko prezire takve besmislice, zaprijetio je da e se obratiti njemu nadreenima. Cotford se sada zaustavio ispred stambene zgrade nasuprot divovskome skladitu u ulici Wentworth. Otpio je gutljaj iz srebrne ploke, da se malo ugrije prije nego to e ui u trono zdanje. Kad je tek stupio u slubu u Scotland Yardu, samog je sebe nekako smatrao psom tragaem. No, posljednjih se godina poeo osjeati vie kao retriver. Oekivao je da bi nakon toliko godina ve trebao biti u najmanju ruku ef nekog odjela. Naposljetku, bio je najmlai policajac kojem je dodijeljena dunost detektiva, a za tu dunost prije dvadeset pet godina osobno ga je odabrao glasoviti inspektor Frederick Abberline. No Cotford je i dalje bio tek inspektor, i dalje se nije micao iz Odjela H. Umjesto da sjedi u toplom i prostranom uredu, projektu arhitekta Normana Shawa, kompleksa New Scotland Yard, i prikuplja injenice povezane s glupim, beskorisnim sluajevima. Uao je u smrdljivi stan na najviem katu. Unutra nije bilo elektrine rasvjete, a prozori su s unutarnje strane bili zatvoreni daskama. Cotford je iz depa kaputa izvadio baterijsku svjetiljku. Snop svjetla osvijetlio je zrak pun estica praine i otkrio nekoliko knjiga porazbacanih uokolo. Pogledao je naslove: odreda se radilo o okultnim temama. Sasueni vijenci enjaka i listovi boikovine bili su rasporeeni oko prozorskih okvira, kao i oko vrata. Sa stropa su visjeli simboli i rukotvorine koji su pripadali raznoraznim religijama. Poutjeli izresci iz londonskih novina bili su zataknuti oko ruba

ogledala, boje toliko izblijedjele da Cotford bez naoala za itanje vie nije mogao odgonetnuti o emu se u lancima radilo. Neki povei kukac bezglavo je bjeao pred svjetlom. Ve nekoliko minuta kasnije narednik Lee i jo dvojica pozornika doli su mu pomoi da sve spakiraju i poalju u sjedite agencije La Surete Nationale, francuskog pandana Scotland Yarda. "Dobijesa", izustio je Lee kada je stupio u sobu. Cotford nije tono znao misli li na stanje u kojem je soba ili na odvratnu zadau koja je pred njima. Kako je bio izrazito visok, Lee je neprestano glavom udarao u razne simbole i figurice koje su visjele sa stropa, zbog ega su se neprestano ljuljale, kao da se radi o kakvoj sablasnoj parodiji boinih lameta. Narednik Lee u Cotfordu je vidio svojevrsnog junaka kojeg treba oboavati, jer je stari inspektor neko radio na najzloglasnijem sluaju u povijesti Scotland Yarda. Zahvaljujui publicitetu koji je obiljeio laj sluaj, i Cotford je stekao svojevrsnu slavu. Naalost, budui da sluaj nikad nije rijeen, bio je to ujedno i Cotfordov najvei neuspjeh, koji mu je naruio ugled i u struci i u javnosti. On je imao dojam da Leejevo divljenje nema pravih temelja. Smatrao je da Lee ima velik potencijal, te se nadao da e postii uspjeh kakav je njemu izmaknuo, za razliku od njega, Lee je bio obiteljski ovjek. Osim te injenice, inspektor je znao vrlo malo o Leejevu privatnom ivotu, a tako mu je bilo i drae. Snop svjetla Cotfordove svjetiljke obasjavao je zidove prekrivene istrgnutim stranicama Biblije. U jednom trenutku snop je osvijetlio i traak crvene boje na suprotnome zidu. Cotford je priao zidu. Tako je ugledao rijei Vivus est, ispisane, kako se inilo, krvlju. "Lud sto gradi", rekao je Lee, koji je u nevjerici odmahivao glavom. "to to znai?" "Ne znam tono, mladiu moj", odgovorio je Cotford. "ini mi se da je na latinskome." Cotford je otvorio neku biljenicu uvezanu u kou i otpuhnuo prainu, pa je otvorio. Iz nje je ispala fotografija koja se dotada nalazila ispod ovitka. Lee ju je podignuo dok je Cotford listao rukom navrljane stranice. Okrenuvi fotografiju, Lee mu je pokazao natpis na poleini: Lucy Westenra, moja ljubav, lipanj 1887. Cotford je odmahnuo glavom. Nita vano. Lee je ubacio fotografiju u kutiju koju je jedan

od pozornika ve poeo pripremati za otpremu u Pariz. Cotford je zatvorio biljenicu i ve se spremao baciti je u istu kutiju kada mu se neto uinilo poznatim. Nije mogao vjerovati da je na stranicama knjige naas ugledao upravo to. Pitao se je li mu njegov vlastiti um poeo prireivati smicalice zbog toga to se ponovno naao u Whitechapelu. "to se dogodilo, gospodine? upita ga Lee. Cotford ponovno otvori biljenicu, pronae eljenu stranicu, pa jo jednom proita odlomak. Eto, pie crno na bijelo. Je li mogue da je to istina? Prstom je kucnuo po stranici i, vie ne sputajui pogled, izrecitirao rijei koje su mu ve bile urezane u sjeanje: "I upravo je profesor uzeo kirurku pilu i poeo odvajati Lucyne udove od tijela." Cotford je odjurio do kutije i izvadio fotografiju Lucy Westenre. Naas je zastao, tugujui za djevojkom koju nikad nije ni upoznao. ak i nakon toliko vremena krivio je sebe i pomislio, kao to je jednom rekao Karl Marx, kako prolost titi sadanjost poput none more. Ve trenutak kasnije jurio je prema vratima. "Spremite i ostale dnevnike, pa s tom kutijom odmah poite za mnom, narednice Lee." Za manje od sata Cotford i Lee ponovno su bili u uredu na Victoria Embankmentu. U gotiko zdanje od crvene i bijele opeke new Scotland Yarda stigli su bez rijei i odmah se spustili u Arhiv, poznat i pod nazivom "druga mrtvanica", kako bi potraili dosjee. Nekoliko sati kasnije ve ih je poela naputati snaga. "Gdje su, dovraga?" opsovao je Cotford. "Izgleda da neki dijelovi nedostaju, gospodine." "To vidim i sam! Ali zato? Cijeli sluaj trebao bi biti izloen u predvorju, da nas podsjeti na nau vlastitu lakomislenost." "Ispriavam se, gospodine, ali tada smo jo bili u uredu u Whitehallu." "Znam da smo bili u Whitehallu. Ja sam radio na tom prokletom sluaju." "Ali, kada smo Scotland Yard premjestili u ovu zgradu, dokumentacija je... svi dosjei nisu premjeteni. Za neke se ne zna gdje su zavrili."

Cotford ljutito odvrati: "Taj je sluaj velika mrlja u povijesti ove ustanove, a mene progoni poput kuge. Dozna li netko da smo zagubili dosje, to neemo asno preivjeti." "Imam neto, gospodine." Lee je izvukao visoku crnu kartonsku kutiju za spise. Rubovi su se ve polagano raspadali, a samu kutiju na okupu je drala crvena vrpca. Cotford ju je odmah prepoznao. Prihvatio ju je kao da se radi o neprocjenjivo vrijednome antikvitetu. Natpis, sada ve ut od starosti i dalje je bio vrsto zalijepljen. Pisaim strojem na etiketi je bilo ispisano: UBOJSTVA U WHITECHA-PLLU, 1888. Ispod toga Cotford je rukom dodao arhivsku oznaku: 57825. Ispod toga jo: JACK TRBOSJEK. Od 31. kolovoza 1888. do 9. studenoga 1888. London je drhtao od uasa, budui da je nepoznati poinitelj u tom razdoblju na podruju Whitechapela okrutno ubio pet ena. Policija nije uspjela uhvatiti ubojicu. Napadao je nou i netragom nestajao. Bio je to taj glasoviti sluaj za ije je potrebe Abberline, glavni istraitelj, promaknuo mladog i perspektivnog pozornika Cotforda, kako bi se mogao prikljuiti istrazi. Cotford je dotada radio na podruju koje je pokrivao Odjel II u Whitechapelu - i s obzirom na brojne pohvale za djelovanje, bio je oiti kandidat za promaknue. Cotford je od svega u ivotu najvie alio to mu je jedne kobne noi ubojica izmakao tek za koji centimetar. Tridesetog rujna Cotford se igrom sluaja naao na mjestu zloina u Dutfield's Yardu, gdje je ubijena trea rtva, Elizabeth Stride. Vidio je neki tamni lik koji je bjeao s tog mjesta, za sobom ostavljajui krvavi trag. Cotford je zvidaljkom pozvao druge policajce i dao se u trk. No, kada se pribliio osumnjienome, Cotford se spotaknuo o rubni kamen koji nije vidio zbog magle koja se svake veeri navlaila s rijeke. Kad se pridigao, vie nije vidio bjegunca, budui da od magle nije vidio mnogo dalje od nosa. ak se uspio i izgubiti u mranim ulicama, te se nije uspio vratiti na mjesto na kojem je ubijena Elizabeth Stride. No je okonana jo jednim ubojstvom: etvrta rtva otkrivena je na Mitre Squareu, tek malo dalje od mjesta na kojem se Cotford bio spotaknuo. Padom je praktiki okonao i uspjenu karijeru. Da je barem nekako bio paljiviji, proslavio bi se kao ovjek koji je uhvatio

Jacka Trbosjeka. Kako bi sve u njegovu ivotu samo bilo drukije! Abberlineu nikad nije priznao da je pao. Cotford je u velikome detektivu vidio idola i bojao se da bi mogao izgubiti njegovo potovanje. Neto mu je govorilo da Abberline zna, ili barem sumnja, da neto skriva, no to ga ipak nije sprijeilo da stane u obranu Cotforda i ostalih istraitelja kada ih je javnost eljela razapeti zbog navodne nesposobnosti. Ta Abberlineova nesebinost javnosti nije znaila nita i vjerojatno je samo ubrzala njegov pad unutar hijerarhijske strukture Scotland Yarda, ali je bila silno vana njegovim ljudima. Cotford je imao dojam da se vremenskim strojem vraa u prolost dok je vadio fascikle s prijepisima ispitivanja osumnjienih osoba. Dr. Aleksandar Pedaenko, ruski lijenik koji se predstavljao i kao grof Luiskovo. U vrijeme ubojstva pete rtve, Mary Jane Kelly, dr. Pedaenko bio je pacijent u umobolnici Whitby, pa ga je Abberline skinuo s popisa sumnjivaca. Cotford je otvorio jedan drugi fascikl s natpisom POVJERLJIVO. im ga je otvorio, prisjetio se zato ima takvu oznaku: radilo se o osumnjieniku dr. Williamu Gullu. "Doktor Guli? Kraljiin osobni lijenik?" upita Lee, koji je spise itao preko njegova ramena. "Glavom i bradom", odgovori Cotford. "Potajno smo istraivali trag koji nas na koncu nije doveo nikamo. Godine 1888. dr. Gullu je bilo sedamdeset godina i doivio je modani udar. Lijeva strana tijela uglavnom mu je bila paralizirana.To nipoto nije bio ovjek kojeg sam one veeri zamalo uhvatio." "Koje veeri?" Cotford nije odgovorio. Samo je izvukao novi dosje. To je to! Bit e mu to prilika da se iskupi. Sudbina mu je dodijelila nove karte. Bio je toliko uzbuen da se poeo smijati. Lee je oprezno reagirao na Cotfordovo neuobiajeno gorljivo dranje. "Ne razumijem, gospodine." Cotfordu nije bilo vano hoe li Lee shvatiti. Ostvarenje sna o otkrivanju Jacka Trbosjeka i njegovu izvoenju pred lice pravde napokon mu se nalo nadohvat ruci. Profesor kojeg je Seward spomenuo u dnevniku uistinu je ista ona osoba koja je bila u najuem krugu Abberlineovih sumnjivaca. Iako nikada nije otkrio dokaze koji

bi pokazali da se ta osoba uistinu nalazila na nekome od mjesta zloina, sablastan ivotopis nije doputao da se sumnja posve odbaci. Osumnjienik je bio osramoeni profesor i lijenik. Unato velikim kirurkim rezultatima i sposobnostima, izgubio je i dozvolu za rad i mjesto sveuilinog profesora jer je na pacijentima izvodio eksperimentalne postupke i jer je sa sveuilita krao leeve koje je na odvratan nain sakatio, nadahnut nekakvim obrednim obiajima. Cotford je svome zamjeniku slavodobitno dodao spis s imenom poremeenog osumnjienika. "Pazi to ti kaem. Svakome jednom osvane njegov dan." Narednik Lee zbunjeno ga je pogledao, a zatim je naglas proitao ime osumnjiene osobe: DR. ABRAHAM VAN HELSING. X I . POGLAVLJE

Koliko si se dugo kanio skrivati u tom smijenom grmlju, dragi moj?" upitala je Mina. Gledala je izravno u njega, kao da posve dobro vidi i kroz taj gusti. Pazei da ne zapne za kakav trn, Quincey je polagano iziao iz ivice. "Vidio sam tatin auto. ekao sam da ode", odgovori, pa s kaputa otrese tragove zemlje. "Kako si znala da sam ovdje?" "Pa majka sam ti, tupane mali", ree Mina i nasmije se. Srdano ga je zagrlila, a zatim udaljila od sebe, da ga bolje pogleda. "Tako se dugo nismo vidjeli. Daj da te bolje pogledam. Nedostajao si mi." "I ti meni, majko..." Quincey je na trenutak zautio. Primijetio je da je majka plakala. "to je bilo? to se dogodilo?" "Ne brini se zbog mene." Vadila mu je listie iz kose. "Neto u vezi s ocem? Ponovno pije?" "Molim te, Quincey, tako se ne pokazuje potovanje prema ocu." "Oprosti, mama." "Ui. Drago mi je vidjeti te, zgodni moj mladiu. Izgleda kao da ve tjednima nisi poteno jeo." Tijekom trogodinjeg izbivanja Quincey je s kazalinom trupom obiao cijelo Ujedinjeno Kraljevstvo i Irsku, a onda je posljednjih godinu dana proveo u uznitvu u Parizu. Iskusio je dva posve oprena svijeta.

Ulazak u dom u kojem je odrastao bio je gotovo nadnaravno iskustvo. U toliko poznatome predvorju uinilo mu se da se vrijeme posve zaustavilo. Ugledao je ogradu na irokim stubama po kojoj se kao dijete volio sputati, iako ga je otac neprestano upozoravao da e se ozlijediti. Quincey je zavirio u salon. Sve je izgledalo tono onako kako je izgledalo i kad je posljednji put bio tu, gotovo kao da i nije nikamo otiao. Vidio je majin najdrai servis za aj, a uz njega i jutarnje novine. Quincey je prepoznao i oevu kristalnu bocu dopola ispunjenu njemu omiljenim kotskim viskijem. Quincey se prisjetio i kako ga je estoko korio kada je, jo kao dijete, razbio prvu kristalnu bocu za viski. Pitao se je li oca vie uzrujalo to to je ostao bez skupocjenog kristala ili bez viskija koji je bio u njoj. Dok je tako promatrao sobu, Mina je prila stolu i uzela novine koje su na njemu dotada leale otvorene. Quinceyju se uinilo da je primijetio kako joj je ruka zadrhtala kada ih je zatvorila, presavila i slavila pod ruku. "Majko, jesi li sigurna da ti je dobro?" "Sve je u redu, Quincey", rekla je Mina i plaho se nasmijeila. "Kako bi bilo da se ti malo opere i uredi, a ja u rei kuharici da ti priredi malu zakusku." Nakon napornog putovanja od Pariza bez predaha, Quincey se u istoj odjei osjeao preporoeno. Pogledom je obuhvatio svoju nekadanju sobu. Djeaku sobu. inilo mu se da onamo vie ne pripada. Proao je kraj radne sobe i ugledao majku izgubljenu u mislima, ponovno zagledanu u onu fotografiju na kojoj su prikazane ona i njezina prijateljica iz djetinjstva, Lucy, koja je preminula od bolesti, negdje u dobi u kojoj je sada on. Kako je to zacijelo strano, umrijeti kada ti ivot tek poinje. Uvijek je znao kada majku neto mui, jer bi tada uvijek gledala upravo tu sliku. Kao da i dalje trai pomo od davno preminule prijateljice. Dok je stajao zagledan u majku, Quinceyju je odjednom sinulo da je i njegova majka, ba kao i kua koja se gotovo uope nije promijenila, posve ista kao prije tri godine. Sumnjao je da i njegov ogoreni, uvijek pripiti otac stari jednako skladno i bezbolno. Prisjetio se dana kada je, nekoliko godina ranije, otkrio da su neki kolege iz kole na neprimjeren nain komentirali mladenaki izgled njegove majke, te kako ga je to toliko razbjesnilo da je odjednom napao svu trojicu i

dobro ih premlatio. Iako su ga zbog toga privremeno udaljili iz kole, Quincey se ponosio tim vitekim postupkom. Sjeao se kako su on i majka esto varali neznance, navodei ih na pomisao da su pred njima brat i sestra. Pretpostavljao je da e jednog dana i ona ostarjeti, kao i njegov otac, ali bilo mu je drago to se tragovi starenja jo nisu poeli primjeivati. Nakon tako dugotrajnog izbivanja, da se vratio i zatekao ostarjelu i bolelljivu majku, osjeao bi nepodnoljivo grizoduje, dok bi bijes prema ocu zbog injenice da ga je tako otjerao bio nezaustavljiv poput vulkana. Quincey je shvatio koliko je zapravo gladan tek kad je poeo jesti. Nije jeo potenu dimljenu haringu jo otkako je otiao od kue. im je poistio i posljednje ostatke na tanjuru, pojavila se sluavka Mary i odnijela sve posude. "Sad kad si se poteno najeo", ree Mina, "hoe li mi, molim te, lijepo, objasniti zato si, nakon toliko izbivanja, odluio doi ba sada, usred semestra?" "Obeava da se nee ljutiti?" "Zna da takvo to nikad ne bih obeala." "U redu. Ionako nema jednostavnijeg naina da ti to priopim." Duboko je uzdahnuo i jednostavno izlanuo: "Upoznao sam jednu osobu. Divnu osobu." Mina ve zausti da e neto rei, no inilo se da je odvie osupnuta da kae neto suvislo. Quincey se ve spremao nastaviti, kad se Mary vratila s tek kuhanim ajem i keksima Garibaldi, njemu najdraim, punjenim groicama. im je Mary izila, Mina je rekla: "Onda, reci mi tko je ta sretnica?" "Sretnica?" "Rekao si da si upoznao 'divnu osobu'..." "Jesam, ali..." odgovori on. "Majko, pripremi se. Upoznao sam Basaraba." "Koga?" "Nisi ula za njega? Izniman ovjek, majko. Slavi ga cijeli Pariz. Najvei ekspirijanski glumac na svijetu." "Oh, Quincey, neemo valjda ponovno o tome." "Basarab mi je savjetovao da se prestanem povoditi za oevim neostvarenim snovima i da se prije nego to ostarim posvetim svojim snovima."

"Nije li malko arogantno pretpostaviti da bolje od roditelja zna to je za tebe najbolje?" "Drim da je u meni prepoznao potencijal." "Kao i tvoj otac i ja. A to e biti s diplomom na pravu?" "Basarabovi su me poticaji nagnali da napustim Sorbonu i zatraim mjesto glumakog naunika u kazalitu Lyceum." "Ne znam to da kaem, Quincey. Dogovorio si se s ocem. Da si ostao na Sorboni, doznao bi da usmeni sporazum obvezuje koliko i pisani." "Molim te, majko, sporazum je postignut pod pritiskom. Nisam imao uteevine. On je potplatio onog intendanta da me najuri na licu mjesta i izbaci me na ulicu. Imao sam dvije mogunosti: ili prihvatiti sporazum s ocem ili ostati na ulici i umrijeti od gladi." "Ja sam se zauzela u tvoje ime. Dala rije. Otac je htio da studira na Cambridgeu, a ja sam ga, uz obeanje da e diplomirati i poloiti pravosudni ispit, nagovorila da ti dopusti da poe u Pariz..." "Da, znam, kako bih barem mogao biti u umjetnikom okruenju", prekine je on. "Bilo bi mi bolje u Cambridgeu. Zna li uope kako je to kad neto silno eli, kad je to svaki dan oko tebe, a zna da ti je zabranjeno? Dovoljno da ovjeka izludi." "I ne zna koliko te razumijem, ali to ne mijenja injenicu da si obeao da e diplomirati. A obeanje je obeanje." "Ako sam nadaren onoliko koliko smatra Basarab," ree Quincey, "uzet e me u Lyceum. Tada u imati vlastite prihode, a ona stara budala moe se nositi u pakao." Mina poskoi na noge i pljusne ga. Oboje su ostali u oku. Nikad u ivotu nitko od roditelja nije ga udario. "Quincey Arthur Jonathan Abraham Harker!" Mina je davala sve od sebe da zatomi bijes. "Jonathan ti je i dalje otac i silno te voli." "Zato to onda ne pokae?" "Premlad si i prenaivan da to shvati, ali pokazuje svaki dan. Znam kakav je uistinu u srcu, a sve to ini ima odreeni cilj. Na kocki je vie od tvojih sebinih elja. U ovome ti ne mogu dati blagoslov, Quincey. Mora nam vjerovati kad kaemo da znamo to je za tebe najbolje." Quinceyja su te rijei slomile. Oduvijek je bio blizak s majkom. Ona je sluala njegove nade i snove, ona ga je poticala. A sada pokuava zaguiti te iste snove, ba kao ranije i njegov otac. ini se da su se

ovdje neke stvari ipak promijenile. Oduvijek je znao da roditelji imaju tajne koje s njim ne ele podijeliti. O emu se god radilo, to ga vie nije zanimalo. "Ego sum qui sum. 'To sam to jesam', i vrijeme je da tako bude." U Minine oi navalile su suze, a lice joj se izobliilo zbog neega to je Quincey mogao shvatiti jedino kao iracionalni strah. Posljednji put, usrdno se obratila sinu: "Molim te, Quincey, ne ini to." Sat je oznaio jedanaest. On je samo hladno rekao: "Moram uhvatiti vlak. Nastanit u se u Londonu. Vie ti neu smetati." Ne elei je pogledati u oi, Quincey se okrenuo i, prvi put u ivotu, iziao, a da na rastanku nije poljubio majku. X I I . POGLAVLJE

Visoka pojava grofa Drakule, u iznoenom smokingu i crnome platu obrubljenom crvenom vrpcom, prijetei je ispunila pranjavi engleski salon. Tamne su oi prodorno gledale ispod naboranog ela. Taj sumorni izraz lica malo-pomalo je iezao pred zlokobnim osmijehom u trenutku kad je s izraenim stranim naglaskom upitao: "Moete li ponoviti to ste upravo rekli, profesore?" Stariji je mukarac uzdahnuo. "Rekao sam: 'Grofe, zanima li vas to sam prepisao naoj bolesnoj gospoici Westenri?'" "Sve to inite u vezi s mojom dragom Lucy zanima me vie od bilo ega, profesore." Profesor Van Helsing izvadio je veliki drveni kri i naglo se okrenuo prema grofu. Drakula je psiknuo i uzbunjeno se povukao, naglim pokretom povlaei plat. Zagazivi na njegov rub, spotaknuo se i udario u stol, pa tako sruio svjetiljku. Eksplozija dima uzbunila je obojicu. Grof je poeo nezaustavljivo kaljati. "Sada kada ste... vi i onaj odvjetnik... Jonathan Harker... doznali to to mislite... da ste utvrdili, profesore Van... Helstock..." Van Helsing zakoluta oima. Grof Drakula nastavi: "Vrijeme je da napustite ove obale i poete..." Na trenutak nije uspijevao pronai odgovarajue rijei. "U zemlju svojih drvenih cipelica."

"Prezime mi je Van Helsing!" povie drugi mukarac. "I moe li moju domovinu nazivati Nizozemskom, idiote?" "Drska gnjido!" prodere se grof Drakula, sada bez imalo stranog naglaska. "Ima li ikakvu predodbu o zadivljujuem talentu koji izaziva strahopotovanje, a stoji ti pred nosom?" "Ja vidim jedino nesposobnog pijanca koji ne moe zapamtiti ni vlastiti prokleti tekst." Grof Drakula uvrijeeno se okrenuo prema svjetlu. "Stokeru! Odmah otpustite ovog glupana!" Van Helsing je epao Drakulin plat, pa mu ga prevukao preko glave. Drakula je, pak, njega uhvatio za ovratnik. Njih dvojica tako su se natezali sve dok grofa nije uhvatio novi napadaj kalja. "Progutao sam prokleti onjak!" proderao se. Otrgnuvi se od plata, pogodio je Van Helsinga desnim kroeom. Van Helsingov se nos rasprsnuo u crvenom vodoskoku kapljica. Zaslijepljen gnjevom, Van Helsing je spustio glavu i tako nasrnuo na grofa Drakulu. "Mii se, budalo! Sako mi je ve prepun krvi!" U predvorju kazalita Lyceum, podignutog po uzoru na grke graevine, Quincey Harker odmahivao je glavom. To je, znai, taj veliki glumac John Barrymore iz Amerike, koji posre po pozornici u jeftinom maioniarskom platu. Vie dostojanstva oekivao je i od Toma Reynoldsa, glumca koji je igrao Van Helsinga, a kojeg je Quincey jednom prilikom gledao kao Vinaigrea u Madame Sans-Gene. Od siline boli, gospodin Reynolds sada je zaboravio na svako potovanje prema kolegi glumcu, pa se poeo nemilosrdno mlatiti s Barrymoreom koji je posrtao. Bio je to vrlo nedolian prizor. Kazalite nije boksaki ring. U kazalitu se valja drati tono odreenih pravila ponaanja i dolinosti. Glumci koji se ponaaju tako neotesano opravdavaju sve negativne stavove koji o njima vladaju u javnosti. I unato tome, Quincey je znao da nije pogrijeio kada se poveo za Basarabovim savjetom. Basarab je bio elegantan i pravi profesionalac - upravo ono to je htio postati i Quincey. Ali sada ga nije muio tek otuni cirkus koji se odvijao na pozornici. Bram Stoker, onaj krupni stari Irac s prosijedom crvenom kosom i

bradom, sjedio je u prvom redu. Udarao je tapom po podu i vikao: "Gospodo! Ipak ste profesionalci!" Mladi mukarac koji je sjedio do njega skoio je na pozornicu, da prekine sukob, viui: "Prestanite odmah! Ponaate se poput djece!" "On je poeo!" ree Reynolds prijezirno, drei krvave dlanove pod nosom. Barrymore je hvatao ravnoteu. "Gospodine Stoker, neu trpjeti neposluh od strane tako beznaajnog idiota! Zahtijevam da ga odmah otpustite." "Gospodine Barrymore, apeliram na va razum." "Razum? Ovo je pitanje asti." "Nemojmo zaboraviti da ja postavljam ovu predstavu", umijea se Hamilton Deane. "Ja odreujem koga emo otpustiti, a koga ne. Nova podjela uloga bila bi nepotreban troak. Gospodin Reynolds ostaje." "U tom ste sluaju, gospodine Hamiltone Deane, producentu obinog smea - ostali bez zvijezde predstave!" Na te rijei Barrymore je bijesno odjurio s pozornice. Svom se teinom oslonivi o tap, Stoker je ustao. "Ovamo sam vas doveo iz Amerike zbog silnog potovanja prema vaem ocu, Bog dao pokoj toj izmuenoj dui. On je kao glumac debitirao upravo na ovim daskama. Prema ovom komadu prestanite se odnositi kao prema nekoj svojoj glupavoj komedijici. Imate potencijala da ovdje u Londonu postanete velikim dramskim glumcem. Veim i od Henryja Irvinga, no on se alkoholom unitio barem nakon to je osigurao slavu. Vi ste na dobrom putu da se unitite prije nego to publika uope uspije spoznati va puni potencijal." "Hoete otpustiti ovog tupana ili ne?" "Ni sluajno. Gospodin Reynold odani je lan ansambla ve vie od trideset godina." "Ja se u tom sluaju prvim brodom vraam u Ameriku", ree Barrymore. Okrenuvi se, stao je posrtati kroz prolaz. "Gospodine Barrymore, promislite o tome to inite", dovikne mu Stoker. "Iz New Yorka ste otili jer ondje nitko nije htio angairati pijanog nositelja glavne uloge." John Barrymore je zastao, malko se zaljuljao, a zatim se okrenuo prema Stokeru i rekao: "Mislite da ste jedini iznijeli ponudu ovjeku ovakvog talenta? Idem u Kaliforniju. Ponuena mi je uloga u filmu.

Pazite to vam govorim: zbog ovog ete aliti itav ivot." Quincey je nekoliko tih filmova vidio u jednom kinu u Parizu. Obina jeftina zabava. Bilo mu je krajnje udno da bi jedan ozbiljan glumac o neem takvom uope mogao razmiljati. Budui da u filmu nije bilo zvuka, glumci su morali pretjerano naglaavati i geste i emocije kako bi prenijeli kakvo-takvo znaenje. Barrymore se na izlazu sudario s Quinceyjem. "Pazi kamo ide, djeae", rekao je, oteala jezika. "Ispriavam se, gospodine Barrymore." Vrata su se s treskom zatvorila. Veliki John Barrymore tako je otiao. Quincey je nepomino stajao, posve izgubljen. Deane i Stoker sada su nepomino piljili u njega. "A tko ste, dovraga, vi?" upita Deane. "Ovo je zatvorena proba." "Oprostite to sam uranio, ali imam dogovoren sastanak s gospodinom Hamiltonom Deaneom", ree Quincey. "Ah, da. Vi ste se prijavili za mjesto naunika. Kako se ono zovete?" "Quincey Harker." Stoker je reagirao kao da je upravo progutao muhu. "Jesam li dobro uo?" nastavi Quincey. "Je li jedan od likova u vaoj predstavi i odvjetnik po imenu Jonathan Harker?" "Jest. Pa to s njim?" zagrmi Stoker. "Moj otac zove se Jonathan Harker... i odvjetnik je." Nekoliko minuta kasnije Stoker, Deane i Quincey sjedili su u Stokerovu skuenom uredu. Zidove su prekrivali uokvireni plakati iz doba kada je Lyceumom vladao Henry Irving. Stoker se doimao zabrinutim kad je Deane Quinceyju dodao knjigu jarkoutih korica na kojima je crvenim slovima pisalo: DRAKULA Hram Stoker "Lik u romanu. Otac mi nikada nije nita spomenuo", ree Quin-cey, listajui knjigu. Sada je napokon u rukama imao dokaz oeva licemjerja prema umjetnosti. Kako je to fascinantno. Stotine pitanja sijevale su u Quincyjevoj glavi. A ipak... Quincey je utio. Nije htio poeti angaman u pogrenome tonu, iskazati jednaku razinu

nepotovanja prema kazalinim obiajima i pravilima kao Barrymore. Anonimni kazalini naunik nikada ne sumnja u producenta ili redatelja, osobito ako eli zadrati posao... a Quinceyja jo nisu bili ak ni angairali. Stoker mu je u tom trenutku istrgnuo knjigu iz ruku. "Pa to je smijeno!" ree ljutito. "Lik sam nazvao prema Josephu Harkeru, scenografu koji je za nas radio osamdesetih godina. Svaka je veza s vaim ocem tek plod sluajnosti." "Ne ini ti se da je sluajnost podosta velika, Brame?" upita Deane. "Drakula je moj roman i u cijelosti je izmiljen." "Nitko nije rekao da nije tako", ree Deane. "Iako mi se ini da si ustrajno traio da organiziramo itanje, kako bi se nedvosmisleno utvrdila tvoja autorska prava. Razlozi mi i dalje nisu jasni." "Vano je jedino da shvati kako su autorska prava iskljuivo moja", obrecne se Stoker, koji je gnjev potom usmjerio na Quinceyja. "alim, mladiu, ali Lyceum trenutano nema potrebe za naunicima. Hvala." "Ali, gospodine Stoker..." Stoker se ve okrenuo i spremao za odlazak. Deane ga uhvati za nadlakticu i proape: "Bram, kasnimo. Svaka pomo ovoj produkciji bit e vie nego korisna. Ionako smo ve probili proraun i nemamo dovoljno ljudi. Osim toga, ostali smo bez glavnog glumca." Quincey poskoi na noge, obuzet idejom koja mu je upravo sinula. " Moda vam ja mogu pomoi oko te dvojbe." Obojica su ga istog trenutka pogledali. Bio je to trenutak koji mora iskoristiti. "to ako vam uspijem dovesti najveeg glumca naeg doba? ovjeka za kojeg su kritiari rekli: 'Kad izvodi Shakespearea, stjee se dojam da je doista proivio tu ulogu, da je gazio u krvi do koljena i borio se u tim bitkama.'" "Govorite o Basarabu", ree Deane. "On mi je prijatelj. A uvjeren sam da bi vam njegovo ime na plakatu donijelo daleko veu zaradu i opravdalo dodatne trokove koje biste moda morali podmiriti." Deane ga iznenaeno pogleda, ve razmiljajui o toj zamisli. Stoker tapom udari po podu. "John Barrymore zvijezda je ove predstave. Vratit e se." Izjurio je iz ureda, pritom sebi u bradu mumljajui: "Od tog filma nikad nee biti nita."

im se Stoker udaljio izvan domaaja njegova glasa, Deane je rekao: "Gospodin Stoker zaboravlja da e gospodin Barrymore u Kaliforniju stii tek nakon tri tjedna putovanja. ak i ako shvati da je uasno pogrijeio i ponizno nam se vrati, mi emo dotada ve bankrotirati." "Basarab je na samo dan putovanja, u Parizu. Po meni, nemate o emu razmiljati." Deane je jo nekoliko nelagodnih trenutaka netremice gledao Quinceyja izravno u oi. "Jeste li ovjek koji e odrati rije, gospodine Harker? ovjek kojem mogu vjerovati?" "Apsolutno, gospodine Deane." "Izvrsno. U tom sluaju, mogli biste mi se pridruiti uz objed", ree Deane. "ini mi se da trebamo o mnogo toga razgovarati." X I I I . POGLAVLJE

Quid verum atque decens, glasio je moto obitelji Stoker: "Sve to je istinito i asno." Otac Brama Stokera nametnuo je to geslo svoj djeci, njih sedmero, ali Bramu je u posljednje vrijeme postajalo sve tee provoditi ga u stvarnome ivotu. "Tanam an Diabhal", opsovao je ispod glasa na materinjem gaelskom. ekao je da onaj suhonjavi mladi, Quincey Harker, napusti kazalite, pa da tek potom izie iz svog ureda. Na svoju veliku alost, uo je kako mladi odlazi u drutvu Hamiltona Deanea. Nema sumnje da su otili u Ye Olde Cheshire Cheese, Deaneovu omiljenu gostionicu, da razgovaraju o Basarabu. inilo se da Deane ne kani odustati od te prie, kako se Stoker bio nadao. Stoker je u ivotu uvijek bio krajnje savjestan i uvijek je pazio na sve pojedinosti, ak i kada se svima inilo da bez plana i reda mijenja zanimanja. Svaki njegov postupak bio je dio ireg, pomno promiljenog plana. Uznemiravala ga je mogunost da se u jednadbi pojavi i nepredvidiva varijabla u liku Quinceyja Harkera. Drakula je bio posljednja prilika Brama Stokera. Posljednja mogunost da se dokae kao pisac, posljednja prilika da ostvari san, posljednja prilika da zadri kazalite. Sada kada mu je sin odrastao i napustio dom, Stokera kod kue vie nije ekalo nita. ak je i

njegova prelijepa supruga u njemu budila dojam da ondje vie nije dobrodoao, a Bramu vie nije bilo stalo do toga ima li u njegovoj branoj postelji ljubavi ili ne. Lyceum mu je ve desetljeima bio pravi dom i prije e umrijeti nego da Hamiltonu Deaneu dopusti da sve preuzme u svoje ruke. Stoker je, epajui, iziao na pozornicu. Toliko predstava, toliko uspomena u toj velikoj dvorani, a ipak se toliko toga promijenilo. Vie nema one velianstvene kupole iznad cijelog prostora koju je toliko volio. Orkestar djeluje u jo skuenijem prostoru, jer su gledalitu dodana jo dva reda sjedala. Bio je uasno nezadovoljan nainom na koji je Deane njegovo ljubljeno klasino kazalite pretvarao u nekakav varijete. I premda se nije protivio novom, industrijskom dobu, Stoker je smatrao da je kazalite svojevrsna svetinja. Treba li modernizirati velike mletake gotike katedrale? Samo se nasmijao u sebi. Deane bi se moda prihvatio i te zadae. Deane je bio opsjednut suvremenim novotarijama, tehnologijom kojom je okaljao Stokerovo kazalite. U zgradu je postavio privatnu Marconijevu radijsku postaju, pravdajui se da zahvaljujui tome glumci nee neprestano nekamo bjeati po primljene poruke. Imali su i nove Edisonove reflektore s "koncentriranim nitima". Deane je doveo ak i glasovitog kazalinog arhitekta Bertieja Crewea, koji je preuredio unutranjost radi "poboljanja akustike". Iako je prezirao Deaneovu ljubav prema "novome i modernome", Stoker je uviao da se radi o istoj ljubavi koja je Deaneu omoguila da uoi vrijednost u inovativnim zamislima. Deane je prepoznao potencijal u Stokerovu romanu. Shvatio je da stravine prie, neko ograniene tek na jeftina izdanja, napokon pronalaze i iru publiku. Postavljanje Drakule kao konkurencije uspjenim adaptacijama Frankensteina i Jekylla i Hydea producentu moe donijeti pravo malo bogatstvo. Stoke je imao kazalite, a Deane novac: idealna kombinacija. Ali, Stoker je u tom poslu ve bio dovoljno dugo da je itekako dobro poznavao zlatno pravilo: onaj tko ima zlato odreuje pravila. Deane nije htio posluati Stokera. A i zato bi ga sluao? Ako Stoker zna tako mnogo, zato kazalite financijski propada? Bram je oduvijek teio tome da postane piscem. Da udovolji roditeljima i ostane vjeran svojoj prirodi, u mladosti je studirao pravo, ali nikad nije prestao pisati. Nadao se da e profesori prepoznati

njegov dar. U tom sluaju mogao bi uvjeriti roditelje da mu dopuste promjenu poziva. Naalost, nije bilo tako, budui da je ostao u sjeni prijatelja i kolege Oscara Wildea. Bramovo suparnitvo s Wildeom prenijelo se ak i na podruje ljubavi. Brani je, izdaleka, volio Florence Balcombc, najljepu enu koju je ikada vidio. Ipak, s nogu ju je oborio Wilde, koji joj se udvarao pozlaenim pjesmama o ljubavi. Moda je Florence nekako slutila da Oscar zapravo vie uiva u drutvu mladia, jer je njihova veza na koncu zavrila, a ona je prihvatila Bramovo drutvo. No, kako je vrijeme odmicalo, Bramu je postajalo sve jasnije da je u pozadini Florencine odluke vie bila financijska sigurnost, nego ljubav. Njega su bili angairali kao slubenika u jednoj odvjetnikoj tvrtki, a Florence nije eljela preivljavati u braku s nepouzdanim umjetnikom. udjela je za time da postane dijelom londonskog visokog drutva. Stoker je sada samo odmahivao glavom. Iako je Oscar izgubio tu damu, Bram je i dalje prieljkivao Wildeov knjievniki ugled. Kako bi odrao psihiko zdravlje, Bram se jednom nogom zadrao u svijetu knjievnosti. Besplatno je pisao kazaline kritike za Dublin Mail. A nakon to je napisao pravi hvalospjev u ast Hamleta Henryja Irvinga, veliki ekspirijanski glumac pozvao ga je u krug svojih otmjenih prijatelja u Londonu. Bram je ubrzo dao otkaz i postao Irvingovim poslovnim partnerom i intendantom. Bio je to velik dar s neba, jer je Bramu omoguio da kroz Irvingov zvjezdani status posredno proivljava svoje snove. Florence je bila uvjerena da e se na koncu raditi o jo jednom Bramovu neuspjehu, ali se predomislila kada je poeo pristizati novac. Brani par Stoker poeo se druiti s ljudima meu kojima su bili i slikar James McNeill Whistler, pjesnikinja Frances Featherstone te sir Arthur Conan Doyle. Nali su se u drutvu velikana, a Bram je znao da je u taj elitni krug uao iskljuivo zahvaljujui povezanosti s Irvingom. Koliko ga god molio, Irving jednostavno nije htio postaviti niti jedan od Stokerovih komada. Iako je Stoker neumorno radio kako bi uspjeno odradio sve njegove poslove, pa mu tako ak i ugovarao tajne sastanke s raznim enama, Irving je omalovaavao Bramova djela i nije mu htio ni najmanje pomoi. Na koncu se ipak ukazala prilika da Stoker stupi na glavnu pozornicu. Godine 1890., udaljivi se od uobiajenog stila, Oscar Wilde napisao je gotiki roman Slika Doriana Graya koji je preko noi postigao

velik uspjeh. A onda je Bramov nekadanji prijatelj i suparnik neoekivano zavrio u zatvoru. Uslijedilo je veliko i u javnosti pomno praeno suenje za nedolino ponaanje. U nadi da e se okoristiti najnovijom knjievnom modom, Stoker se poveo za primjerom Wildea, Mary Shelley i Johna Polidorija. Tijekom ljeta 1816. glasoviti pjesnik lord Byron pred sebe i goste koji su ga posjetili u domu postavio je izazov: napisati stravinu priu. Pretpostavljalo se da e pobjedu odnijeti ve priznati nazoni pisci, lord Byron i Percy Shelley. Nitko nije oekivao da bi ih mogli zasjeniti Percyjeva supruga, Mary Shelley, ili dr. John Polidori. Te su veeri nastali i roman Frankenstein i pria Vampir, te je dvojac s najmanje iskustva od gostiju tako napisao dva iznimno uspjena djela. Bram je bio oduevljen svim tim gotikim priama, te je poeo traiti priliku da ponovi njihov uspjeh. Prilika se ukazala kada je Wildovim zatoenjem u knjievnome svijetu nastala praznina. Bram je zakljuio kako je kucnuo as da izie iz Irvingove i Wildeove sjene. Nije se ponio oportunistiki - samo je smatrao da se njegov silni trud jednom mora isplatiti. Nije ga nimalo iznenadilo to njegov urednik i izdava ne dijele njegove poglede i nemaju takve elje. Naposljetku, dotada je ve bio objavio uspjene biografske naslove i prirunike. Ali zateklo ga je to to ga Florence nije ni najmanje podupirala. Smatrala je da Bram samo trati vrijeme na anr horora, a njegov najnoviji pokuaj po njoj je bio daleko ispod njihove razine. Stoker je tako doao do sumorne spoznaje da je u nastojanjima da postane uspjenim romanopiscem ostao posve sam. Dok je razmiljao o tome, Stoker je shvatio da je za roman trebao potraiti drugog urednika i izdavaa. Bio je uvjeren da su i urednik i izdava eljeli da doivi neuspjeh, nadajui se da e se tako "urazumjeti" i pisati iskljuivo dokumentaristike tekstove. Ti kreteni ne samo to su promijenili naslov, pa se knjiga ne zove Nemrtvi, nego Drakula, nego su iz nje izbacili i stotine kljunih stranica. Stoker je bio uvjeren da Wildea nikada nisu cenzurirali. Osim toga, izdava nije ni pokuao Drakulu nuditi Wildeovim literarnim sljedbenicima. Dakako da je za oekivano slabu prodaju krivio iskljuivo Brama. Nakon toliko godina, Bram je i dalje imao dojam da je u sjeni nekadanejg prijatelja. ak i u zatvoru i, kasnije, smrti, Wilde je bio

uspjeniji. Dorian Gray prodavao se tako brzo da izdava nije uspijevao otisnuti dovoljno primjeraka. Stoker se bio nadao da e Irving javno pohvaliti Drakulu. Umjesto toga, knjigu je proglasio "uasnom", te mu tom jednom jedinom rijeju pokopao sve nade. Stoker mu to nikada nee oprostiti. Nekoliko godina kasnije Irving je umro a da se jedan drugome nisu ispriali. Stoker je ostao zateen injenicom da mu je Irving oporuno ostavio Lyceum. Tako je napokon u ivotu stekao potpuni nadzor nad neim. Ali bez imena Henryja Irvinga na plakatima, publika se nije vraala u kazalite. Ubrzo su najbolji i najsposobniji zaposlenici poeli prelaziti u susjedne kazaline kue. Lyceum je gomilao gubitke, a pritisak je postajao gotovo nepodnoljiv. Stoker je preivio kap. Bram je znao da se naao u posljednjem inu ivota i da mu se prua tek jo jedna prilika da romanu priskrbi uspjeh. Trebala mu je uspjena kazalina verzija Drakule da na taj nain pokrene prodaju romana. Ne uspije li predstava, bio je uvjeren da mu sve lee zdravstveno stanje nee dopustiti da pokua jo jednom. Nije htio da ga javnost pamti kao izblijedjelu fusnotu u blistavu Irvingovu ivotopisu. Upravo on ovoj predstavi mora udahnuti element uspjeha, on a ne Hamilton Deane, ni Quincey Harker. Bram sad pogleda prazna grimizna sjedala kazalita Lyceum. On ih mora nekako ispuniti. On mora vratiti Barrymorea i ponovno preuzeti barem nekakav nadzor nad vlastitim komadom. Uinilo mu se silno ironinim to se sada moe posluiti onim prokletim Deanovim radioureajem i poslati brzojav u Southampton, te tako zamoliti Barrymorea da ne otputuje u Ameriku. Barrymore je zvijezda koju Bram eli imati u predstavi. Vie nema ni volje ni vremena za kompromisna rjeenja. XIV. POGLAVLJE

Zvono u udaljenome Westertorenu oznailo je poetak novoga sata. Oglaavalo se svakih petnaest minuta. Starac ga vie nije registrirao svaki put, budui da je zvonilo tako esto. No, u posljednje vrijeme kao da je postalo nekako glasnije, kao da ga izaziva i zadirkuje,

oznaujui minute preostale do svretka njegova ivota. Veinu vremena provodio je u svome stanu na Haarlemmer Houttuinenu i s prozora na drugome katu, izmeu nebrojenih knjiga, gledao prema kanalu Prinsengracht. Kao jedina veza s vanjskim svijetom sluila mu je hrpa novina koje su mu na zavretku tjedna dostavljali u isto vrijeme kada i namirnice. Starac je stavio naoale i uzeo Times. Neki je Francuz postavio novi letaki rekord. Starac odmahne glavom. ovjek nema to traiti u zraku. ak i grka mitologija upozorava na to priom o Ikaru, koji se previe pribliio Suncu. Pouka vrijedi i danas: Oholost prethodi padu. Novo industrijsko doba posve je razgolitilo ovjekovu aroganciju. Starac okrene novine i na zadnjoj stranici ugleda najavu lanaka na drutvenim stranicama. Inae ga nisu ni najmanje privlaili dogaaji povezani s visokim drutvenim klasama, no oko mu je zapelo za jedan naslov: "BIVI RAVNATELJ UMOBOLNICE WHITBY POGINUO U PARIZU." Stareva je ruka drhtala dok je naboranim prstom pratio tekst. Srce mu je poelo ubrzano udarati, jer su sumnje dobile potvrdu im je proitao ime rtve: dr. Jack Seward. Pojedinosti o traginoj smrti bilo je vrlo malo: nesretan sluaj povezan s nekom koijom. to je Jack radio u Parizu? Starac ponovno proita datum. Jack je poginuo prije gotovo tjedan dana. Novine su toliko putovale do njega. Dovraga! Prelistao je ostale listove, meu njima pronaao i primjerke Le Tempsa, a u jednome od njih i manji lanak napisan dan nakon Jackove smrti. Davao je sve od sebe da shvati to pie, iako mu je francuski u meuvremenu uglavnom bio ispario iz glave. To zapravo i nije bilo osobito vano, jer je novih pojedinosti bilo vrlo malo. Gusta magla, koija se nije zaustavio, a Jack je izdahnuo ispred kazalita l'Odeon. Nesrea s traginim posljedicama. Starac se ve spremao sklopiti novine kada mu je lanak jo jednom privukao pozornost. Jedan je svjedok ustvrdio kako je vidio da dvije ene ulaze u koiju koja je jurila dalje, u bijegu s mjesta nesree, ali je policija zakljuila kako je svjedok zacijelo pogrijeio tvrdei da koija nije imala koijaa. Francuskim se vlastima moda uinilo da se radi o nevanoj

pojedinosti, no starac je u tome odmah prepoznao znak opasnosti. Oduvijek je smatrao da ne postoji neto to bi se moglo nazvati nesretnim sluajem. "Hij leeft... I dalje ivi", proaptao je sebi u bradu, dok mu je srce sada ubrzano udaralo od straha. Osjetio je otar bol u donjoj vilici, kao da ju je odjednom probio uareni no. Ve koji trenutak kasnije osjetio je stezanje u prsima. Starac je uvukao ruku u dep i potraio mjedenu posudicu za lijekove. Vie nije osjeao lijevu ruku. Prsti su mu drhtali dok je jednom rukom pokuavao osloboditi malenu kopu. Stezanje se pojaalo, a tablete su poispadale na sag. Starac je otvorio usta, elei kriknuti od neizdrive boli, no preko suhih usana preao je tek jedva ujan glas. Iz naslonjaa je pao na pod. Umre li ondje, tijelo e mu otkriti tek idui tjedan, kada ponovno doe dostavlja. Tako e trunuti, sam i zaboravljen. Starac je uzeo tabletu nitroglicerina i stavio je pod jezik, ekajui da pone djelovati. Topli sjaj vatre sablasnim je svjetlom obasjavao staklene oi prepariranih ptica i ivotinja rasporeenih irom prostorije. Mrtvi su ga pogledi izazivali. Nekoliko minuta kasnije, osjetio je kako mu krv ponovno unosi toplinu u udove. Smrt je popustila stisak. Oi zastrte mrenom ponovno su se okrenule prema novinama. Starac je znao tla mu sudbina nije namijenila da umre od neeg toliko prozainog kao to je srani udar. Bog ga je na ivotu odrao zbog odreenog razloga. Svom snagom koju je uspio prikupiti, pridigao se do naslonjaa i uspravio s novom odlunou. XV. POGLAVLJE

Quincey se uope nije sjeao putovanja od Londona do luke postaje Dover Priory, niti ekanja broda kojim e otploviti u Calais. Tijekom itavog putovanja koje je potrajalo dvadeset etiri sata, nije podizao nos iz romana Brama Stokera. eljno je itao i dok je s postaje CalaisFrethun prugom Chemin de Fer du Nord putovao do parikog Gare du Norda. Smatrao je da je Stoker uspio stvoriti jedinstvenu kombinaciju naracije u prvom licu, dnevnikih zapisa i korespondencije, i unato

injenici da je mrtvo udovite koje ponovno hoda uokolo bilo posve nerealistino, uvidio je da ga je Drakulin lik zaintrigirao, budui da se radilo o osobi obiljeenoj brojnim proturjenostima: traginome liku, simbolu istoga zla, mranome lovcu koji se potom pretvara u plijen. No, itanje knjige u kojoj su glavni likovi njegovi roditelji bilo je posve nadnaravno iskustvo. U knjizi su se spominjali ak i njihova kua u Exeteru i nain na koji je njegov otac naslijedio Hawkinsovu odvjetniku tvrtku. Povrijedilo ga je to je Stoker neizravno dao do znanja da se njegova majka nije ponijela posve asno u odnosu s vampirom Drakulom. No, dok je itao dalje, bijes se u Quinceyju smirivao. Stoker je na koncu iskupio ast njegove majke, budui da je skupini neustraivih junaka pomogla da pronau i unite Drakulu. to je bilo najneobinije, svog oca nikada nije smatrao osobitim junakom. No zacijelo su postojali opravdani razlozi zbog kojih je Stoker upravo njegove roditelje odabrao kao uzor za glavne likove romana, te se nadao da e Stoker pri njihovu sljedeem susretu imati vie razumijevanja za njegova pitanja. Quincey je uzbueno razmiljao o mogunosti da tu kazalinu adaptaciju Drakule iskoristi ne samo kao priliku da samome sebi dokae kako moe uspjeti u kazalitu i u glumakome pozivu, nego i da se Stokeru dokae kao vrijedan i vaan lan glumakog ansambla Lyceuma. "Dobro doli, monsieur Harker!" Antoine, intendant l'Odeona ekao je Quinceyja, kada je ovaj stigao u kazalite neto nakon etiri poslije podne. Quinceyja je zatekao tako srdaan doek, neusporediv s odnosom na koji je naiao prije samo tjedan dana. Antoine mu je snano stisnuo ruku. "Kako je bilo u Londonu?" "Vrlo zanimljivo", odgovori Quincey. "Je li monsieur Basarab ovdje?" "Non, naalost, jo nije doao nitko od glumaca. Do slubenog okupljanja ansambla preostala su jo dva sata." Quincey je tako neto i oekivao. Iz torbe je izvadio Drakulu, kao i zatvorenu omotnicu, koju je spremio izmeu naslovnice i prve stranice knjige. "Moete li se pobrinuti da gospodin Basarab dobije ovu knjigu i omotnicu?" "Uruit u ih osobno." Nakon to je jo nekoliko trenutaka gledao za Antoineom, koji je iz

predvorja poao dublje u unutranjost zgrade, Quincey se uputio u Latinsku etvrt, potraiti sobu u kojoj e prenoiti. Zijevao je dok je, vukui noge, prolazio kamenom poploanim ulicama. Nije spavao jo otkako je otputovao iz Londona, a nadao se da e se u kazalite vratiti nakon predstave. No, s druge strane, znao je da vie nee biti sposoban ni za to im se domogne kreveta. Te je noi sanjao budunost u kojoj e se njegovo ime pojaviti na plakatu uz Basaraba, a ujutro se probudio osvjeen, izgarajui od elje da dozna to Basarab misli o pismu i samoj knjizi. Sve sada ovisi o njegovoj reakciji. Quincey je jedva ekao veer, trenutak kada e poi u kazalite i izravno se suoiti sa sudbinom. urno se odjenuvi, poao je u potragu za dorukom i tako proao kraj kazalita. Znao je da Basarab jo nije ondje, ali je osjetio potrebu da jo jednom zastane i sanjari. Sljedeih nekoliko sati Quincey je etao parikim ulicama, u mislima u beskonanost prevrtao Stokerov roman na sve mogue strane. Pitao se je li Stoker stvorio genijalan lik ili se prikaz Drakule temelji na nekoj stvarnoj osobi. Stoker je napisao da je Drakula bio rumunjski plemi. Quinceyju je sinulo da bi Basarab, ako je pravi Drakula doista postojao, mogao znati priu o njemu. I )obar producent dao bi sve od sebe da to bolje upozna povijesni lik i tako ostavi snaan dojam na potencijalnu zvijezdu. Voen tom milju, Quincey je otiao na Boulevard du Montparnasse, u kojem se, u blizini sveuilita, nalazio niz dobrih knjiara. Dva sata kasnije, nakon to je pregledao ponudu u trima knjiarama, Quincey nigdje nije naiao niti na jedan primjerak Stokerova Drakule. Mogue je da ga javnost nije osobito dobro primila. Quincey se ve poeo pribojavati da se okladio na pogrenog konja. Uao je i u etvrtu knjiaru, poznatu po dranju naslova iz cijeloga svijeta. Ondje se iznenadio naiavi na dvije knjige o Drakuli, obje prevedene s njemakoga. Manja od njih bila je zapravo pjesma pod naslovom Pria o krvoednome luaku zvanom Vlaki Drakula. Vea je knjiga nosila naslov Stravina i uistinu iznimna pria o izopaenom krvopiji, tiraninu zvanom grof Drakula. Mogu li naslovi njemakih knjiga uope biti dulji? Quinceyjeva nagaanja o Drakulinu podrijetlu bila su ispravna.

Stokerov vampir, grof Drakula, bio je povezan sa stvarnom povijesnom linou. Iako je pokuavao tedjeti na svakom koraku, Quincey je kupio obje knjige, za potrebe boljeg uivljavanja u lik. Morat e tedjeti tako to e preskoiti pokoji obrok, no ovo je bila nuna rtva. Htio je doznati sve to je uope bilo mogue saznati o lom zagonetnom liku. Quincey je svratio u ured Compagnie Frangaise des Cables telegraphiques, na Boulevardu Saint-Germaine, te odande poslao brzojav kojim je Hamiltona Deanea izvijestio o udesnom otkriu u knjiari. Vei dio dana proveo je na omiljenoj kamenoj klupi, u blizini umjetnog jezerca u parku Luxembourg, i ondje itao povijesne prikaze o grofu Drakuli. Krvave prie o izopaenome plemiu toliko su ga zaokupile tla nije ni primijetio tla sunce zalazi, te je prestao itati tek kad je shvatio da jedva razabire slova. Bilo je ve gotovo osam naveer! Pojurio je na sjever, prema kazalitu, i, doavi onamo, odmah potraio Antoinea. "Monsieur Harker, Basarab je oekivao da ete veeras svratiti i zamolio me da vam uruim besplatnu ulaznicu za predstavu." Quincey je bio oduevljen to nakon samo tjedan dana moe ponovno pogledati tu spektakularnu produkciju Rikarda III. Ovom je prilikom, dok je gledao Basaraba kao kralja, jasno uvidio kako bi bez potekoa mogao igrati Drakulu. Likovi su bili slini: ponosni ratnici, istodobno lukavi, ambiciozni, okrutni i armantni. Nije se mogao oteti sanjarenju, te je zamiljao kako bi to bilo ivjeti u 15. stoljeu i nai se oi u oi s nesmiljenim Drakulom. Od te je pomisli zadrhtao. Drakula je na kolac nabio moda i etrdeset tisua ljudi. Quincey nije mogao ni zamisliti kakvu su bol zacijelo doivjele njegove rtve. Zlodjela Rikarda III. u usporedbi s njegovima doimala su se gotovo bezazlenima. Grof Drakula po svoj je prilici bio sadistiki nastrojeni luak poput Jacka Trbosjeka. No Jack je barem bio toliko "ljubazan" da rtvama prereze vrat, pa su tako bile mrtve prije nego to bi ih poeo komadati. Nakon predstave, Quincey se uputio prema garderobama. Iza pozornice je vladala velika guva, jer su radnici ve uklanjali dijelove scene. Basarabov ansambl u Parizu je boravio samo tjedan dana i to je bio razlog za astronomsku cijenu ulaznica. Odabir trenutka mogao bi se pokazati plodonosnim. Quincey je doao do Basarabove garderobe,

duboko udahnuo i pokucao. "Gospodin Basarab?" Iznutra se zaulo: "Uite." Quincey je ugledao Basaraba odjevenog u crno-crveni puaki palto. Izrezivao je lanke o sebi iz hrpe novina i pomno ih stavljao u album. "Vidim da ste doli do osvrta." Basarab se nasmijei. "Zauvijek zapamtite jedno, gospodine Harker: ponos ocrnjuju oni koji nemaju dara." "Razumijem, gospodine." Quincey je osjetio snaan miris hrane sa stolia na kojem ga je proli tjedan doekao aj. Preskakanje obroka pokazalo se zahtjevnijim nego to je bio oekivao. Nadao se da Basarab ne uje zvukove koji su dopirali iz njegova eluca. Nakon to je zalijepio jo jedan izrezak, Basarab je uvukao ruku iza drvene kutije za minku i pridignuo primjerak Drakule. "Proitao sam knjigu koju ste mi ostavili." Quincey nije mogao vjerovati da ju je tako brzo proitao. "I to kaete?" "Poprilino neobian naslov." "Malo sam istraio priu", ree Quincey, pa iz torbe ponosno izvadi one njemake knjige. "Naslov ima smisla kada znate da je u 15. stoljeu doista postojao rumunjski grof po imenu Vlad Drakula. I bio je veliki zlikovac." "Ja ga ba i ne bih nazvao zlikovcem", ree Basarab. "Rije je o ocu moje nacije." Quincey se u sebi nasmijei. Novac koji je uloio u knjiari, umjesto na hranu, sada e mu se vratiti s kamatom. Basarab je preao na suprotnu stranu garderobe i sklonio se iza zaslona za preodijevanje kraj krinje s odjeom. Kao da ita Quinceyjeve misli, pokazao je prema posluenoj hrani i rekao: "Molim vas, posluite se." "Hvala." Quincey se trudio da ne pokae pretjeranu gorljivost. Odbacujui stid, sjeo je za stoli. Dok je Basarab svlaio palto, Quincey je odgrizao komad peene piletine koja je izgledala slasno. U ivotu nije jeo tako ukusnu piletinu. "Pa ovo je udesno. to je to?" Bez ikakva upozorenja, snaan zain poeo mu se naglo iriti ustima i

sve ga je poelo pei. Zakaljao je i brzo potraio au s vodom, da ugasi plamen. "Ne," ree Basarab, "voda e samo pojaati djelovanje zaina. Pojedite malo rie." Quincey ga poslua. Iznenadio se koliko je brzo ria ublaila ljutinu. Nakon nekoliko trenutaka, Quincey je ponovno kuao meso, istodobno uzevi komadi piletine i malo rie. "To vam je pilei paprika, omiljeno jelo u mojoj domovini." "Zapravo je vrlo ukusno", ree Quincey izmeu dvaju zalogaja. "Smijem li pretpostaviti da ete se sada malo odmoriti, budui da je pariki dio turneje zavrio? Vratit ete se u Rumunjsku?" "Jo nisam odluio koji je sljedei korak. Imam otvorenu ponudu da s ovom predstavom doem u jedno madridsko kazalite. Zasada je jo nisam prihvatio." Quincey se silno trudio da se ne nasmijei. Nije mogao vjerovati da mu se srea toliko nasmijeila. "Drakulu, znai, smatraju ocem vae nacije? Koliko sam uspio doznati, pobio je tisue ljudi, a navodno je i pio njihovu krv." "To je drevni poganski obred. Oni koji piju neprijateljevu krv prema tom vjerovanju stjeu i neprijateljeve moi." "A tu je jo i prijevod njegova imena", nastavi Quincey. Potraio je eljeni odlomak u knjizi i proitao ga naglas. '"avolji sin.'" "Ispravan je prijevod imena 'Zmajev sin'. Otac mu je bio vitez katolikog Reda zmaja, koji je kranstvo titio pred naletima muslimana. U pravoslavnoj kulturi simbol Vraga upravo je zmaj. I tu je izvor pomutnje." Basarab se pred ogledalom muio sa irokom maramom vezanom oko vrata. Quincey je znao vezati takve marame. Vie je puta gledao kako majka s maramom pomae njegovu ocu. Bez razmiljanja je priao Basarabu i pomogao mu. "Bit e da, kao i u svemu, istina ovisi o ovjekovu gleditu. Ipak, taj je Drakula nedvojbeno zanimljiv lik, nije li tako?" inilo mu se da je protekla itava vjenost prije nego to ga je Basarab pogledao, i dalje razmiljajui o rijeima koje e tek izgovoriti. "Ah, sada dolazimo i do toga. elite da zaigram Drakulu na pozornici. A vi biste nesumnjivo igrali svog oca, Jonathana Harkera?" "Oduvijek je htio da poem njegovim stopama."

Basarab se nasmije i obzirno poloi ruku na Quinceyjevo rame. "Vaa me se poduzetnost uistinu dojmila, mladi Quincey. Od mladia koji eli postati kazalinim naunikom do producenta i zvijezde za samo tjedan dana. To je ovjek na kojeg valja raunati." "Proitali ste moje pismo? Doi ete u Englesku?" Basarab uzme eir, rukavice i tap. Quincey se u sebi proklinjao zbog toliko snano izraene elje. To to mu Basarab nije odmah odgovorio bilo mu je nepodnoljivo. Veliki se glumac tada okrenuo prema njemu. "Ne mogu nita obeati. Najvie volim glumiti engleske likove. Nekako uvijek zgodno umiru. itavu karijeru izgradio sam upravo na vrhunskim izvedbama Engleza koji fino umiru." Quincey i Basarab ponovno su se zajedno nasmijali. I posljednji tragovi napetosti kao da su se rasprili. Quincey je i preko volje pomislio kako je upravo to oduvijek prieljkivao u odnosu s ocem. "Planiram otii na neku od kasnijih predstava u Les Folies Bergere", ree Basarab. "elite li mi se pridruiti?" Izvrstan znak! Quincey je vie puta htio posjetiti zloglasni pariki varijete, poznat po egzotinim izvedbama. Spremno je pristao. "Popit emo pokoje pie i porazgovarati o vaem prijedlogu", ree Basarab. Quincey je morao uloiti sve snage da se obuzda i ne pone skakati od sree. Pjeice su krenuli na sjever, prema parikom 18. arrondissementu. Basarab mu je postavljao pitanja o produkciji Drakule, o kazalitu, rokovima, ak i plai. Quincey se osjeao dovoljno oputeno da i sam postavi pokoje pitanje. "Zanima me jedna stvar. U mojim knjigama esto se spominje jedna rije, ini mi se na rumunjskome. Drakulu ponekad nazivaju i tepe. Znate li moda to to znai?" Basarab se naglo okrene prema Quinceyju. Iz oiju mu je sijevao ledeni bijes. Kako bi naglasio rijei, vrkom tapa udario ga je po prsima. "To je pogana rije kojom ga politiki protivnici nastoje ocrniti. Da je vie nikad niste izgovorili!" Nakon jo nekoliko koraka, Basarab se zaustavio i ponovno okrenuo. Na sreu, bijes je nestao i Basarab je ponovno bio onaj armantni

glumac. Kao da je uvidio da je bio odvie grub prema naivnome mladiu. Kao da se ispriava, objasnio je: "Tepes znai 'nabada'." X V I . POGLAVLJE

Zmaj iz ulice Fleet netremice ga je gledao. Jonathan ga je vidio s uredskog prozora, gledao ga na ulici, nasred Temple Bara, kako mu se podruguje, kako ga osuuje. Temple Bar neko je bio kameni luk, oznaka zavretka Fleet Streeta i poetka Stranda. Zahvaljujui blizini Templea, kompleksa iji su vlasnici neko davno bili templari, ondje su se sada smjestili odvjetniki cehovi, zauzimajui podruje koje je postalo poznato pod nazivom "Pravosudni London". U 18. stoljeu glave izdajica na eljeznim su se ipkama izlagale na Temple Baru, tako da su strale iz gornjeg dijela kamenog luka. Luk je uklonjen 1878. Dvije godine kasnije na njegovu je mjestu podignut spomenik Temple Bar, dvanaest metara visoko postolje na sredini Fleet Streeta, a na njemu crni zmaj. Zmaj iz Fleet Streeta. Meu mnogim odvjetnikim uredima u toj etvrti nalazio se i ured tvrtke Hawkins & Harker. Zbog smrti Jacka Sewarda Jonathan se tog jutra otrijeznio dovoljno da se vrati u London. Dva dana proveo je u uredu, nastojei organizirati papirologiju potrebnu da se provedu Jackove posljednje elje. A to nije bila jednostavna zadaa. Jonathanova neko uspjena tvrtka s desetak zaposlenih postupno se raspala, toliko da Jonathan vie nije mogao zapoljavati nikoga osim sebe. Ne bi bio u mogunosti ak ni zadrati ured u Fleet Streetu da Peter Hawkins sedamdesetih godina nije kupio cijelu zgradu. Bilo je krajnje ironino to su konkurentske odvjetnike tvrtke koje su unajmile prostore na drugim katovima sada osiguravale jedine pouzdane prihode Jonathanovoj tvrtki. Kako bi lake podnio gotovo nerjeivo pitanje organiziranja Jackova rasprenog ivota, Jonathan je odlazio na este stanke u gostionicu Mooney & Son, malo istonije u ulici Fleet. Pitao se trati li vrijeme dok sreuje Jackove papire i poslove. Naposljetku, njih dvojica nisu razgovarali godinama. Jack je u svoj drogom natopljeni, izbezumljeni mozak nekako bio utuvio da je njihov demon jo iv, te je traio da razgovara s Minom. Jonathan ga

je izbacio na ulicu. Mini je jo samo takvo to trebalo. Jonathan je oduvijek pretpostavljao da e jednog dana primiti pismo nekog drugog odvjetnika kojim e ga ovaj izvijestiti da vie nije provoditelj Jackove oporuke. A kako se takvo pismo ipak nije pojavilo, dunost mu je nalagala da provede Jackovu posljednju volju. Preeg se dana Jonathan probudio iz alkoholne izmaglice i uvidio da mu je u ured dostavljen brzojav. Otvorio ga je zamuena pogleda i tako doznao da je dolo do promjena u posljednjim eljama Jacka Sewarda. Autor brzojava tvrdio je da je svjedoio iznoenju usmenog zahtjeva kojim se traio pokop tijela, umjesto doniranja u znanstvene svrhe. Jonathan je osjetio odreeno olakanje, budui da mu Jackov izvorni zahtjev nekako nikada nije posve sjeo. Nepoznati dobroinitelj usto je prebacio novac na raun banke Child & Co., jedne od najstarijih privatnih banaka u Engleskoj, ije se sjedite nalazilo na poetku Fleet Streeta. U brzojavu je nadalje stajalo da Jonathan tim novcem treba prebaciti Jackovo tijelo u London, te podmiriti trokove pokopa. Ostatak iznosa honorar je za Jonathanove usluge. Nije bilo dokaza da su ti navodi istiniti, no Jonathan je ipak smatrao da treba upravo tako postupiti. Dobroinitelj je naveo kako Jacka treba pokopati na groblju Hampstead, kraj mauzoleja obitelji Westenra. Jack e tako napokon pronai posljednje poivalite kraj ene koju je volio. Jonathan se nije mogao prestati pitati tko je taj dobroinitelj i po kojoj je liniji Seward s njim bio povezan. Jonathana je cijelo vrijeme pekla savjest zbog naina na koji se ponio prema Jacku pri posljednjem susretu. Trebao mu je pokuati osigurati pomo, no pogled na starog prijatelja duboko ga je uznemirio, te se nije ponio posve racionalno. Jack je bio jo jedan od podsjetnika na ono putovanje u pakao, s kojeg se nitko od njih nije posve vratio. Jonathan pogledom obuhvati pusti ured, prisjeajui se dana kada je upoznao Jacka Sewarda. Dana koji mu je zauvijek promijenio ivot. "Doktor Jack Seward", ispravio ga je taj niski miiavi mukarac koji je ustao da stisne ruku mladome Jonathanu Harkeru. "Doktor Seward prijatelj je obitelji Westenra", dodao je krupni odvjetnik, Peter Hawkins, koji se ponovno spustio u koni uredski naslonja. "Doao je radi lijeenja gospodina Renfielda." "to se tono dogodilo Renfieldu?" upitao je Jonathan.

"To je i dalje velika zagonetka", odgovorio je Hawkins. "Pronali su ga napola nagog, u snijegu, na jednom munchenskom groblju." "U Munchenu?" "Pretpostavljam da se vraao od nekog klijenta." Dr. Seward je dodao: "Vritao je u napadaju histerije i pjevao biblijske stihove." "Gospodin Renfield doista je obiavao navoditi dijelove Biblije", rekao je Jonathan. "Ali ne na taj nain", uzvratio je Hawkins. "Vritao je dijelove Otkrivenja i blebetao neto o tome kako se zagledao u oi Vraga..." "Boe presveti, pa to je izazvalo tako neoekivan ispad?" "To ne moemo tono znati dok ga ne ponem lijeiti u svojoj klinici u Whitbyju", odgovorio je dr. Seward. "U meuvremenu mogu jedino pretpostaviti da je svjedoio nekom velikom uasu i da je njegov um stvorio prikaz nekakvog zloduha ili vraga, kao mehanizam s pomou kojeg e potisnuti stvarnost onoga to je doista vidio. Bez brige, moja je ustanova najbolja te vrste u Engleskoj." "U meuvremenu, gospodine Harker", rekao je Hawkins, "morat ete mi dovriti poslove gospodina Renfielda." "Ja, gospodine? Pa ja sam tek pisar." "Nemojte mi biti tako skromni. Nikako vam ne pristaje." Hawkins se nasmijao. "Ve ste neko vrijeme u ovoj tvrtki daleko vie od pisara. Samo u godinu dana koliko ste s nama, pomogli ste u brojnim sluajevima, u nekima ak bili od neprocjenjive pomoi. Tu ponajprije mislim na sluaj onih dviju djevojica. Duguju vam ivot, a publicitet povezan s tim sluajem donio nam je mnogo novih poslova. Vaa suradnja s onim gospodinom Murrayjem iz Daily Telegrapha plod je djelovanja vrhunskog pravnog uma. Veliki odvjetnik treba razumjeti ne samo zakone i pravo, ve i politiku i medije." Jonathan se nasmijeio. "Ne znam to da kaem. Hvala." "Znam kako ete mi najbolje zahvaliti. Nakon to uete u Komoru, nakon to u petak poloite pravosudni ispit..." "A ako ne poloim?" uzvrati Jonathan. "Uope ne sumnjam da ete poloiti. A im ga poloite, trebat u vas u najboljoj formi, da pomognete bivem klijentu gospodina Renfielda. Radi se o jednom istonoeuropskom grofu, znate, koji ovdje u Londonu treba dovriti kupnju odreenih nekretnina. A ne moemo si

priutiti da ostanemo bez takvog klijenta." "Kaete da se radi o grofu, gospodine Hawkins?" upita Seward. Potom se obrati Jonathanu: "ini mi se da bismo vam trebali estitati, gospodine Harker." To je nadilazilo sva Jonathanova nadanja. Jedva je ekao da sve ispria zarunici, Mini. Ona je radila preko puta, u redakciji Daily Telegrapha. im se nade u mogunosti, odjurit e na suprotnu stranu u lice i izvesti je na slavljeniki objed. Bio je ovo vrlo vaan trenutak. Upoznavanje s tim grofom moglo bi im zauvijek promijeniti ivot. "Ovdje je papirologija koju trebate ponijeti", rekao je Hawkins i uruio mu konati fascikl. "Ostalo je ve potom poslano grofu." Nakon tih rijei Hawkins je Jonathana potapao po ramenu, pa se vratio do stola, da uzme cigaru. "estitam, gospodine Harker", rekao je Seward kad su koji trenutak kasnije izili na ulicu. "Bila bi mi ast kada biste veeras doli k meni na veeru. Silno bi mi pomoglo ako biste mi mogli to vie ispriati o gospodinu Renfieldu i njegovu ponaanju prije nego to je doivio slom. A, budui da je ovo za vas toliko vaan trenutak, iz podruma u donijeti najbolji pjenuac, pa emo sve lijepo proslaviti." "Bi li vam smetalo kad bi nam se pridruila i moja zarunica?" "Bilo bi mi vie nego drago da je upoznam. Nadam se da emo se nas troje brzo sprijateljiti." Nakon to su se Seward i Jonathan rukovali, te poli svaki svojim putem, Jonathan je znatieljno otvorio onaj konati fascikl te proitao ime svog plemenitog klijenta. "Drakula." Jonathana je okirao zvuk vlastitoga glasa u praznome uredu. To ime nije izgovorio dvadeset pet godina. U ustima mu je ostavilo neugodan okus. Sjeanje na Drakulu nije ga naputalo nikad i upravo je ono unijelo razdor izmeu Jonathana i njegove obitelji. Krvave oi sada su se koncentrirale na uokvirenu fotografiju koju je drao na radnome stolu: na njoj su se vidjeli Mina i vrlo mladi Quincey. Quincey. Jonathan nije htio tako nazvati sina, no Mina je ustrajno zahtijevala da odaju poast poginulome prijatelju. Jonathan je od svega najvie htio pod svaku cijenu udovoljavati supruzi, pa je spremno pristao. Nije se radilo o tome da je Jonathan bio toliko beutan i da

nije htio da g. Morris dobije imenjaka, nego je htio da mu sin nikako ne bude optereen uasnom prolou koju je Jonathan toliko silno elio zaboraviti. Nakon Quinceyjeva roenja, Jonathan je stekao dojam da mu je ivot dovren i neko je vrijeme uspijevao potisnuti proivljene uase. Quincey je bio najvei dar koji je u ivotu uope mogao zamisliti. Njemu je htio iskljuivo sve najbolje i to ga je tjeralo da radi jo predanije. Sto se dogodilo s onim djeaiem koji ga je neko toliko volio? Djeaiem koji ga je bez rijei ekao pred kunim vratima, dok se Jonathan pribliavao stazom... Quincey bi tada poskoio i oborio ga, guei ga zagrljajima. Vrijeme je prolazilo, Jonathan je stario, Quincey odrastao, a svima je postajalo sve oitije da Mina u posljednjih dvadeset pet godina kao da nije ostarjela ni dana. Jonathanu su svakako zavidjeli gotovo svi mukarci, prieljkujui da i njihove supruge tako zauvijek ostanu mlade i lijepe. No, cijena je za Jonathana bila nepodnoljivo visoka. Iako se Mina izgledom nije promijenila, neto u njoj bilo je drukije. Postala je nezasitnom u postelji. Veina mukaraca ne bi se alila ni zbog toga, no Jonathan je vie jednostavno nije mogao pratiti u tjelesnome smislu. ak toliko da ga je poela podsjeati na one tri vampirice u Drakulinu dvorcu. Neizmjerno se stidio zbog injenice da je prvo spolno iskustvo stekao upravo s njima, a ne sa svojom ljubljenom suprugom. Kad su se on i Mina vjenali, ubrzo nakon to su umaknuli Drakulinim kandama, zbog nepodnoljivog grizoduja imao je potekoa s konzumiranjem njihova braka. A onda se dogodila i ona kobna no. Njihovu sinu bilo je oko trinaest godina. Dok je pokuavao voditi ljubav sa suprugom, Jonathan je zahvaljujui njezinu lapsusu doznao da joj je Drakula oduzeo djevianstvo. Drakula, koji je iza sebe imao viestoljetno iskustvo, prvi ju je upoznao sa strau. Na nju je ostavio tako snaan dojam da ga Jonathan, koliko se god truio, nikako nije mogao dostii. Usto je u javnim kuama mnogo puta uo, i vjerovao da je tako: "Mukarac s kojim ena podijeli prvo spolno iskustvo zauvijek e biti najbliskiji njezinu srcu." Jonathanova ogorenost i grizoduje samo su se pojaali, dok je Minina udnja s godinama rasla, a lice joj i dalje bilo prelijepo kao nekada. Boca mu je tako postala jedinom utjehom. Zagledan u fotografiju, Jonathan je ubrzano treptao i tako se opirao

suzama. Na svoj je nain pokuao zatititi sina. Morao je uiniti sve da Quincey bude siguran. Ipak, to je Jonathan vie pokuavao pojaati stisak, to mu je sin vie izmicao iz ruku. Najtee mu je padala ta gorka ironija: Jonathan je mrzio svog oca upravo zbog strogog, puritanskog odgoja, a posljednjih je godina u Quinceyjevim oima prepoznavao jednaku mrnju. Jonathan je znao da je iznevjerio oekivanja. U tvrtki. U braku. U odnosu prema sinu. U odnosu s prijateljima. Jonathan se kroz prozor zagleda u etverokatnicu na ijem su proelju u kamen bile uklesane rijei DAILY TELEGRAPH. Kako bi im svima ivot samo bio drukiji da je imao sree i pao pravosudni ispit. Tada ne bi ni stupio nogom u Transilvaniju. Mina je prekinula novinarsku karijeru kad je Jonathan od Pet era Hawkinsa naslijedio odvjetniku tvrtku. Zahvaljujui poznavanju drutva do kojeg je dola uz Lucy, Mina se bez potekoa uklopila u takav nain ivota. Pozivala je goste na veeru, odijevala i pouavala Jonathana, te postala ne samo njegovom glasnogovornicom, ve i marljivom i savjesnom suprugom koja neumorno radi tako da on moe poboljati svoj ugled i poloaj. U glavi su mu odjekivale posljednje rijei koje mu je Mina uputila, tri dana ranije: "Oprosti, Jonathane. Volim te. Oduvijek. Koliko ti puta to jo moram ponoviti?" Zbog njega je rtvovala vlastite snove i ciljeve. Bez Mine, po podrijetlu i profinjenosti nije imao mogunosti da se izdigne iz srednje klase kojoj je pripadao roenjem. Nije li ve i to definicija istinske ljubavi: rtvovati sebe za drugoga? Mina je odluila svoje snove ostvariti posredno, preko Jonathana. Postala je pravom viktorijan-skom suprugom, a to je prezirala, kako bi on doao do uspjeha. Osim toga, to bi bilo da je u trenutku istine Mina odabrala onog demona, a ne njega? Da nije bilo Mine, nikad ne bi uspjeli pronai i konano unititi Drakulu. Jonathan baci bocu viskija u zid obloen mahagonijem. "Dobijesa! Kakva sam samo budala!" Jonathan potom pogleda na sat. Pouri li se, jo stigne na vlak u 22:30 za Exeter. Moe se vratiti Mini, ako ga jo eli prihvatiti. Ne bi je krivio ni da ne eli, iako se pokuavao iskupiti. Moda mogu zajedno posjetiti Quinceyja u Parizu. Mora se vidjeti sa sinom. Uz Minin pristanak, napokon e mu odati sve obiteljske tajne. Zajedno e

ogoljeti sve svoje istine, pa da, ako je jo uope mogue oprostiti, svi zajedno mogu krenuti dalje. Taj novi pogled na stvari duguje svom dragom dugogodinjem prijatelju Jacku. Njegova smrt nee biti uzaludna. Jonathan je zakljuao prijemni ured i ulicom Fleet krenuo prema Strandu, da pronae koiju koja e ga odvesti na zapad, do kolodvora Charing Cross. Mora se kloniti ulice, da ne doe u iskuenje. Dovraga! Na vidiku nije bilo ni jedne jedine koije. Otkako je razbio onu bocu s viskijem nije prolo vie od dvadeset minuta, a Jonathan je ponovno osjeao e. Sjetio se napola ispranjene boce koju je drao u ladici pisaeg stola, za "nepredviene situacije". Kako je samo postao slab. Mora brzo dozvati neku koiju. U tom trenutku uoio je raskono ukraenu crnu koiju s pozlaenim rubovima - bez koijaa - bez igdje ikoga u blizini, a to je u to doba noi bio neobian prizor. Par mladih ljubavnika iziao je iz neke gostionice strastveno se ljubei. Jonathanu nije moglo promai kako je djevojku obuzimao ushit pri svakom, pa i najmanjem mukarevu dodiru. e mu se jo pojaala. Vie nije znao koliko se puta naao u istoj ovakvoj situaciji. Tijekom godina, nebrojeno je puta zakljuio da i dalje voli Minu, vie od svega, i da eli biti s njom, ispriati joj se za sve pogreke i oprostiti joj sve u emu je ona pogrijeila. No, onda bi ga nadvladala stvarnost. Prije ili kasnije, nali bi se sami u krevetu, a sve Jonathanove mane i nedostaci ponovno bi isplivali na povrinu. Nije znao obraa li mu se logika ovisnosti ili trezveni, proraunati razum. Nemogunost da zadovolji Minu, ljubomora zbog njezine veze s Drakulom, te uasnutost Mininom vjenom mladou uvijek e ga gurati natrag u ponor depresije. I alkohola, koji ga je uvijek spremno iekivao, strpljiv i pun razumijevanja. "'Oe se malo ugrijat' u hladnoj noi, efe?" zauo se zavodljiv enski glas negdje iza Jonathanovih lea. Okrenuo se i ugledao prelijepu i bujnu plavokosu enu u dugakoj, djevianski bijeloj haljni. Imao je dojam da izranja iz magle. U ispruenoj ruci drala je predmet kunje: bakrenu ploku u obliku jabuke. Kako je to nepravedno. A tako je malo nedostajalo da se vrati Mini. Bio je tako blizu. ena je jezikom prela po usnama, pa nagnula

ploku i otpila gutljaj-dva. Tekuina na tim usnama. Ipak nije imao toliku snagu volje. Znao je koliko je slab. Nije dostojan Mine. Jonathan prie eni, ispruene ruke. "Ne bih imao nita protiv." Tek iz puke pristojnosti u jednom gutljaju nije popio sve, do posljednje kapljice. "Idemo?" upitala je ena. Pokazala je prema pravome labirintu uliica koje su vodile do Viktorijina nasipa. "Kao da sam ikada mogao birati." Jonathan joj ponudi ruku. ena se nasmije i Jonathana uhvati za rukav. Uli su u jedan prolaz i nali se u gustoj magli. Jonathan i ena poudno su se ljubili. On ju je pritiskao uz prljavi zid od opeke. "Zove se Mina", proaptao je Jonathan, jezikom prodirui meu one crvene usne. "Zovi me kako god eli, efe." Jonathan joj je rastvorio korzet i poljupcima se stao sputati niz vrat, snano joj milujui bujne grudi. "Reci mi kako se zove." "Mina." Jonathan joj je zadigao haljinu i uvukao ruku meu njezina bedra, dok je drugom otkopavao naramenice koje su mu pridravale hlae. "Reci mi koliko te zadovoljavam, Mina." "Pokazat u ti", zastenjala je plavokosa ena u bijelom. Nesmiljenom snagom zavrtjela ga je i gurnula lako da je svom snagom leima udario o zid. Spustila se na koljena i licem dola ispod njegova struka. Jonathan se pun iekivanja nasmijeio kad je otvorila usta da ga primi. Na udu koji se dizao osjeao je njezin hladni dah. No, na njegov veliki uas, oi su joj se pretvorile u pune crne kuglice. Na licu joj se pojavio izbezumljen izraz, dok su joj se sjekutii pretvorili u izduene onjake. Usta su se razjapila kao u kakve divlje zvijeri, kao da su joj se vilice nekako odvojile. Uz uasno, ivotinjsko reanje, pribliila mu se tim raljama. Spremala mu se odgristi mukost! Jonathan krikne. Svom snagom koju je uspio skupiti akom je oborio enu na tlo, pridignuo hlae i potrao. Sikui od otrovnog bijesa, ena u bijelom poskoila je na noge. Nasrnuvi na njega poput make, epala je Jonathana i bacila ga na nekakve drvene sanduke koji su se nalazili u uliici. Od siline udara,

drvo se rasprsnulo na komadie. Jonathan je leao nepomino, a cijelo tijelo potresao mu je snaan bol. Zato nije posluao srce i otiao kui kao to je i bio nakanio? Reei poput ivotinje, vampirica ga je vukla iz ostataka sanduka. Jonathan se pokuavao oduprijeti, no bila je prejaka. Nije se mogao osloboditi njezina eljeznog stiska. ena u bijelom nagnula mu je glavu unatrag i tako izloila vrat svojim onjacima. On krikne: "Molim te, Boe, ne!" Krajikom oka uoio je sjenu koja im je strelovito prilazila. Bez ikakva upozorenja, sjena je obavila enu u bijelom. Strgnula ju je s Jonathana i bacila tako da je svom silinom udarila o zid. Paraliziran od straha, Jonathan je gledao kako se sjena zlokobno nadvija nad nju. ena je uasnuto kriknula: "Gospodarice!" Jonathan se okrenuo u smjeru njezina pogleda. inilo se kao da se obraa nekakvoj sablasnoj grimiznoj maglici koja je klizila prema njima. Jonathana je odjednom u lice udarilo neto hladno i vlano. Okrenuo se prema mjestu na kojem je ena u bijelom maloas bila na koljenima. Iz one sjene ispala je hrpa krvavih organa, dok su se odrezani udovi rasuli oko nje. Ono neto mokro to mu se nalo na licu bila je enina krv. U huku vjetra zauo se muki glas: "Bjei, budalo jedna! Bjei!" Jonathan je posluao upozorenje. Pojurio je prema ulici Fleet. Jednom se osvrnuo i vidio da ona sjena ide za njim. A to to je vidio nije znao objasniti. Sjena je nekako bila zaprijeila napredovanje one grimizne maglice, koja se kovitlala i izvijala poput kobre, napadala sjenu i na koncu je probila. Sjena se razdvojila i rasprila. Sada mu se uinilo da ga je sjena titila, pa je zakljuio da mu je grimizna maglica koja juri prema njemu neprijatelj. Sto god bila ta sjena, oito se nije mogla nositi s crvenom maglicom. Jonathan je svu pozornost usmjerio na zavretak uliice, na mjesto na kojem se spajala s ulicom Fleet. Ljudi su prolazili u oba smjera. Od slobode ga dijeli tek pokoji metar. Jonathan je zauo njitanje konja. Iz magle je odjednom iskoila ona koija bez koijaa i gotovo ga pregazila, posve mu zaprijeivi put. Crvena maglica bila mu je za petama. Na taj nain nee se moi dokopati sigurnosti glavne ulice. Preostao mu je samo jedan smjer. Okrenuo se i pojurio jednim drugim prolazom i pritom vritei

dozivao upomo. Nije bio u formi, tijelo mu je bilo nagrizeno piem. Svom teinom pao je na kamenu ulicu, teko dolazei do zraka. Ona zlokobna crvena maglica posve ga je obavila. "Tko si ti? to eli?" "Boe moj!" Crvena ga je magla napala. Posljednji zvuk koji je uo bio je njegov vlastiti krik. Posljednja pomisao odnosila se na Minu. Tristotinjak kilometara dalje, u Exeteru, Mina Harker probudila se s krikom na usnama. X V I I . POGLAVLJE

Inspektor Cotford borio se s papirologijom u Red Lionu. Njegovo omiljeno mjesto bilo je uvueno u najmranijem kutu gostionice. Ondje nitko nikad nije sjedio, jer je mjesto bilo najudaljenije od sredita zbivanja za ankom. Cotford je razmiljao kako bi upravo to izolirano mjesto, samo da je pub malo otmjeniji, bilo idealno za doaptavanje mladih ljubavnika koje ovdje nitko ne bi ometao. No, ovo je bio muki lokal. Lokal namijenjen ljubiteljima pia. Lokal u koji su zalazili policajci i u kakvom se nisu viale mlade dame. Odnose meu ljudima ovdje su obiljeavali isti viski, estoko tapanje po leima i neukusne ale. Budui da se nalazio u blizini Parlamenta, New Scotland Yarda i premijerove rezidencije u Downing Streetu, Red Lion vrvio je politiarima, policajcima i dravnim slubenicima. Svi su sretnici tako kasno naveer ve bili kod kue, s obitelji. Ostali su tek osamljenici bez drugog ivota, oni koji su utapali osamljenost u alkoholu. Cotford je pripadao toj skupini. Sviala mu se ta sumorna atmosfera prostora obloenog drvenim ploama. Mrane sjene oko njegova su kuta stvarale barijeru koja ga je odvajala od ostalih gostiju. elio je privatnost, elio je biti sam s jedinim to mu je jo preostalo u ivotu poslom. Pokretom ruke pokazao je konobarici da mu natoi jo jedno pivo. Usporeivao je rukom pisane biljeke s natipkanim prijepisima koji e biti upueni javnome tuiteljstvu. Cotfordu se ve mutio pogled od izvjetaja o bandi koja je u posljednje vrijeme organizirano krala

bicikle. inilo mu se da je vjerojatno podosta plemenito osiguravati pravdu siromanima i obespravljenima, marljivim radnicima koji su ostali bez jedinog prijevoznog sredstva, no ipak se osjeao ponienim. Dok je tako, iz godine u godinu, radio u uredu u svojevrsnoj slijepoj ulici, inilo mu se da su izgledi da neto bitno promijeni sve manji i manji. Konobarica je uzela praznu au i umjesto nje pred njega poloila kriglu tamnog piva. Cotford je u taj pub dolazio ve trideset godina i dobro ju je poznavao. Naalost, s njom tijekom tih godina nije izgradio i srdaniji odnos. Sve transakcije obavljali su bez rijei. Cotford je bio svjestan glasa koji ga je bio. Pitao se ignorira li ga konobarica sve te godine namjerno, da pokae nezadovoljstvo injenicom da je i on dijelom kriv to Jack Trbosjek nije zavrio pred licem pravde. S druge strane, moda je stvar bila tek u Cotfordovoj zatvorenosti. Dok su mu se glavom vrzmale te neugodne misli, pogledao je stroga lica drugih stalnih gostiju koja su se mrtila s naslikanih portreta izvjeenih na zidovima. Krema Scotland Yarda. Rat protiv zloina nema kraja i nije ga mogue dobiti, no to vie zloina rijei, policajac ima dojam da mu ivot vie vrijedi. Ti velikani na zidovima uinili su mnogo toga da ravnoteu promijene u korist pravde. Meu njima je bio i umirovljeni glavni inspektor Donald Swanson. Tu je bio i zapovjednik Thomas Arnold, koji je podnio ostavku kako bi se borio u Krimskome ratu, a onda se vratio na dunost im je rat zavrio. Najistaknutiji je bio Cotfordov nekadanji mentor, glavni inspektor Frederick Abberline. Cotford se tiho nasmijao kad je pogledao portet dugogodinjeg prijatelja. Dobijem, odista je oduvijek bio sliniji kakvom direktoru banke negoli policajcu. Cotford uzdigne au i nazdravi velikanima. Dok je jo bio idealima obuzet mladi detektiv na poslu koji je volio, uvijek se pitao kako takvi uglednici poput Abberlinea na pleima trpe svu teinu svijeta. Tek sada, u poznijim godinama, Cotford je napokon shvatio. Abberline je smatrao kako mu je dunost rtvama nasilnih zloina donijeti pravdu. Ne postoji plemenitiji poziv. Nakon debakla u sluaju Jacka Trbosjeka, javnost je toliko negodovala zbog njihova neuspjeha u hvatanju zloinca da se Abberline morao povui u mirovinu. Bilo je to prije dvadeset pet godina. Ipak, Abberline je tijekom dugotrajne i blistave karijere rijeio toliko zloina da

neuspjeh u sluaju hvatanja ubojice pet prostitutki nije nimalo naruio ugled koji je uivao meu kolegama. S Cotfordom je bilo drukije. Nakon Abberlineova prisilnog umirovljenja, rasporedili su ga na sadanju dunost i u biti okonali njegovu karijeru na podruju istraivanja ubojstava, kao i sve nade u napredovanje. Od njega su vjerojatno oekivali da asno odstupi. No, on je za takvo to bio odvie tvrdoglav. Te mrtve kurve, njih pet, vukle su se za njim. Dok se na neki nain ne iskupi za neuspjeh, ne moe otii s dunosti iste savjesti. Nadao se da e mu dnevnik dr. Sewarda napokon donijeti mir i istu savjest. Vrata puba naglo su se otvorila. Sve pijane, krvave oi okrenule su se prema policajcu koji je utrao u lokal. Lice revnog mladia bilo je zajapureno i obliveno znojem. Zastavi nasred lokala, povikao je: "Je li ovdje inspektor Cotford?" Tiinu je prekinulo doaptavanje gostiju. "Traite mene", zagrmi Cotford iz tame. Slubeno ga pozdravivi, policajac, koji je jo hvatao dah, dodao mu je poruku na presavijenom listu papira. "Inspektore Cotford? Narednik Lee naloio mi je da vam ovo hitno izruim! Pretpostavljam da je povezano s nekim vanim sluajem." Cotfordu se mladac odmah svidio. Podsjetio ga je na njega samog u doba kada je bio mladi idealist. Rastvorivi papir, proitao je poruku. Zatim ju je proitao jo jednom, a za to vrijeme obuzimala ga je blaga vrtoglavica. Cotford je ve bio na vratima kad je mladi pozornik za njim doviknuo: "Inspektore Cotford! Nisam na dunosti, pa vam mogu pomoi ako elite." Cotford promisli o njegovim rijeima. Zato ne potaknuti tog asnog mladog policajca? Stoga je rekao: "Na stolu su mi ostale biljeke. Pobrinite se da se to prije nau u Kraljevskom tuilatvu. Nemojte me iznevjeriti, mladiu. O vaoj brzini ovisi procesuiranje izopaenih zloinaca." "Razumijem! Moete se posve pouzdati u mene, gospodine!" Nakon to je za taj dan odradio dobro djelo, Cotford je krenuo ususret, nadao se, mranoj sudbini, poduzeo prvi korak na novome putu koji e ga dovesti do sukoba sa zlom koje trai ve dvadeset pet godina. Narednika Leeja zaslijepio je bljesak jarkog svjetla. Pred oima su mu poskakivale plave tokice. Vid mu se vraao malo-pomalo, a oi se

navikavale na sablastan prizor zloina. Policijski fotograf stavio je svjei prah u bljeskalicu i snimio novu fotografiju. Lee je ovaj put okrenuo glavu na drugu stranu. eznuo je za danima kad su se ovakvi prizori crtali, a ne fotografirali. Otkako je pristupio Scotland Yardu, Lee se pitao kako bi bilo radili na sluaju Jacka Trbosjeka. tovie, upravo je zbog opinjenosti jezovitim zloinima potraio i sprijateljio se s Cotfordom. Stari je inspektor bio jedini jo aktivni policajac koji je radio i na tom sluaju. Lee je u vrijeme ubojstava jo bio djearac, ali se ivo sjeao tih dogaaja. tovie, glasoviti je sluaj ubojstava bio i razlog zbog kojeg je 1902., po zavretku Drugog burskog rata, napustio vojnu slubu i pristupio londonskoj gradskoj policiji. Sada, deset godina kasnije, narednik Lee stajao je u uskoj uliici, zagledan u unakaeno tijelo mlade ene. U ratu je vidio mnotvo okrvavljenih i unakaenih tijela, no u svim se sluajevima radilo o mukarcima. Pogled na izmasakriranu enu padao mu je mnogo tee. Otkinuta noga na jednome mjestu, ruka neto dalje, glava odrezana, srce izvaeno, ostavljeno u lokvi krvi na ulinome kamenu. Torzo je bio rasporen, a organi i crijeva izloeni kao na kakvoj izlobi. Lee je elinim sivim oima potraio inspektora Huntleyja, policijskog dunosnika kojem je dodijeljen sluaj. Ruku sklopljenih na leima, Huntley je nadzirao dvojicu pozornika koji su prikupljali i popisivali dokaze. estok kaalj odjeknuo je od zidova prolaza. Lee, Huntley i pozor-nici okrenuli su se prema ulazu od strane Temple Bara. Iz magle je ondje izronio neki krupni pijanac. Huntley tu pognutu pojavu osvijetli snopom baterijske svjetiljke. Narednik Lee odmah je prepoznao Cotforda. Nadao se da e Cotford biti poneto diskretniji i da se na mjestu zloina nee pojaviti nacvrcan. Bez slubenog doputenja poslao je Pricea u Red Lion da ga izvijesti o zloinu i dovede ga. Osramoti li se Cotford pred inspektorom Huntleyjem, osramotit e i Leeja. Huntley nikad nije proputao priliku da pokae pune razmjere autoriteta i svakako bi dao ukoriti Leeja. Kada se njegov mentor posrui pojavio u uliici, Lee se samo nadao da nije strano pogrijeio. Huntley nije ni pokuao skrenuti snop svjetla s Cotfordova oznojenog lica i crvenog nosa. Cotford je piljio izravno u svjetlo, kao da izaziva

Huntleyja. "Inspektor Cotford?" upita Huntley. "ini mi se da ste se malo izgubili. Gostionice su malo dalje u Fleet Streetu." Pozornici su se stali smijuljiti. Poznavajui mentorovu narav, Lee se pitao hoe li ubrzo morati prekidati tunjavu. Nasreu, Cotford je samo zaobiao inspektora Huntleyja i posrnuo prema rtvinu tijelu. Huntley i kolege u tom su se trenutku pogledali. Namjerava li Cotford doista istraiti taj zloin? Smijuljene se pretvorilo u neskriven smijeh. inilo se da Cotford nita ne primjeuje, no Leeju je zbog njega bilo neugodno. "Doli ste tono na vrijeme, inspektore Cotford" ree Huntley. "Upravo se spremam rekapitulirati sve to smo dosada doznali. Ako elite, moete slobodno ostati. Moda neto i nauite." Lee bi bio najradije raspalio arogantnog Huntleyja, no Cotford se, kako se inilo, nije pretjerano uzbuivao, posve usmjerivi pozornost na krvave ostatke tijela oko kojih je sada kruio. Huntley ree: "Prema rukom naivenim perlicama na haljini nae rtve jasno je da se ne radi o kurvi iz Whitechapela. Ili ju je napada ovamo dovukao ili je sama odluila da e se s njim ovdje nai. Budui da je oko Temple Bara bilo podosta prolaznika, da ju je ovaj napao i dovukao ovamo, prolaznici bi nedvojbeno uli krikove. Stoga moramo zakljuiti da se ovamo dola nai s ljubavnikom. Neto je polo po zlu. Moda je odbila njegove nasrtaje. Dolo je do svae. Ljubavnik je pokuao doi do onoga to mu se nije nudilo. Poeli su se naguravati i udarati i netko je u padu razbio one sanduke straga. Zacijelo je pokuala pobjei. Njezin je ljubavnik izvukao no." Leeja se tako pronicavo tumaenje dokaza na mjestu zloina dojmilo i protiv volje. Huntley se iznenadio uvidjevi da ga Cotford i dalje ignorira. Cotford je u jednom trenutku podignuo odrezanu glavu ene u bijelom. Lice je bilo paralizirano i uasnuto, ali njega kao da nita nije diralo, te je izokrenuo glavu, gurnuo prst u ogoljeno krvavo meso, upkao rubove poderane koe. Cotford je potom odbacio glavu u zrak, uhvatio je, pa se zagledao u otvorene oi mrtve ene. Lee se vie nije bojao ukora. Sad se bojao za sigurnost vlastitog posla. Huntley je u nevjerici gledao kako Cotford odrezanu glavu vraa na kamen, te tetura prema razbijenim sanducima.

Dok je zateeno odmahivao glavom, glasno je nastavio iznositi zakljuke. "Na je napada, izbezumljen bijesom, nasrnuo na nesretnu rtvu. Okrutno je ubio i osakatio. Na temelju kvalitete haljine njegove ljubavnice uvjeren sam da osumnjienik dolazi iz redova gospode. Nasumino komadanje tijela izveo je da nas zavede na pogrean trag, u nadi da e neki tupi inspektor za krvavi zloin okriviti kakvog ovjeka s ulice. Temple Bar je poznat po uglednim ljudima, odvjetnicima i bankarima. Ubojicu moramo traiti meu lom gospodom." U stranjem dijelu prolaza prolomio se tresak. Svi su se ponovno okrenuli prema Cotfordu. inilo se da je pao na one sanduke. Lee s uasom shvati da je situacija jo mnogo gora nego to se pribojavao. Cotford se pridignuo, oslanjajui se na neoteene sanduke, ustuknuo za korak-dva, pa potrao naprijed i bacio se u zrak. Pao je na jedan cijeli sanduk. Dok se s mukom podizao, napokon je shvatio da ga svi gledaju. "Ispriavam se, inspektore. Ne obazirite se na mene." Jedan od pozornika rekao je: "Inspektore Huntley, zaboravili ste krvavi trag koji smo pronali na razbijenom sanduku." "Ni sluajno! Na je napada, nakon to je poinio to jezovito zlodjelo, uvidio da je prekriven krvlju. Posrtao je unatrag i malopomalo dolazio k sebi. Uvidjevi to je uinio, potrao je prema Temple Baru. To znamo jer je, u trku, stao na onaj komad drva, a trag pokazuje u smjeru izlaza kod Temple Bara." "Bravo, stari moj", ree Cotford. Huntley se okrene, elei pristojno i ljubazno prihvatiti pohvalu. Ali, ostao je posve zateen: ugledao je Cotforda na koljenima, gdje je komad drva vrtio na kamenu poput djeteta koje se igra zvrkom. Lee je osjetio potrebu da hitno priskoi Cotfordu u pomo. "Inspektore Huntley! Stigao je policijski lijenik." Huntley je blistao od sree. "Ah, stigao je mesar, momci. Mi smo svoje zavrili. Plaam prvu rundu u Red Lionu." Glasno se smijui, Huntley je svoju ekipu poveo na glavnu ulicu. Policijski lijenik priao je mjestu zloina i pokuavao zadrati veeru u elucu dok je gledao ostatke rtvina tijela. Kao vojnik ve treeg narataja, Lee je zahvaljujui oevu odgoju

znao da se treba strogo drati protokola i potovati zapovjedni lanac. Ve je jednom postupio suprotno tom instinktu i pozvao Cotforda, a sada e se morati pozabaviti ovjekom koji pijanstvom sramoti sve. Duboko uzdahnuvi, okrenuo se. No Cotfordu nije bilo traga. Kamo je, dovraga, mogao nestati? Lee ude dublje u prolaz, kreui se u smjeru Fleet Streeta. Cotforda je zatekao na sve etiri. Nadvijao se nad neku tamnu hrpu s koje se neto tekue cijedilo na kamen. Cotford je uzeo komadi s hrpe, prinio ga nosu i onjuio. Lee uvidi da Cotford u ruci dri komad konjskog izmeta. Beskonano suosjeajno, Lee klekne kraj prijatelja, pa poloi ruku na Cotfordova lea. "Inspektore, kako bi bilo da vas lijepo odvedem kui?" Cotford ispusti izmet, obrie ruke o nogavicu, pa podigne pogled prema Leeju. Bio je posve trijezan. Gledao ga je oima detektiva. Cotford ustane i ree: "Huntley moe biti razmetljiva budala, ali je i vraki dobar detektiv. Treba mu jo samo malo iskustva. Sanduci su bili izraeni od ojaane hrastovine. Namijenjeni velikom optereenju. Kao to ste moda primijetili, graen sam poput kakvog ogromnog kita. Zatrao sam se punom brzinom i svom se teinom bacio na sanduke. Koliko se god trudio, nisu se razbili." "to elite rei, inspektore?" "Taj mukarac i ena uistinu su se nali da zadovolje strast, kao to je Huntley i zakljuio. Ali, ja smatram da ih je napala trea osoba." "Zato tako mislite?" "Pogledajte gdje stojite. Vidite krvave otiske dlanova na tlu. To su muki dlanovi." Lee spusti pogled na krvave tragove na kamenini ploama. Huntley ih nije primijetio. "Obratite pozornost na paleve", nastavi Cotford. "Tko god je bio ovdje, pao je unatrag, pokuao ublaiti pad, pa su palevi tako okrenuti prema van. Ta je osoba uzmicala." "Od ega?" "Pogledajte izmet. Ovdje su bili konji. Vjerojatno s koijom. Oni su mu zaprijeili put. Bjeao je od nekoga, htio se povui u sigurnost Licet Streeta, a tada je ve bio krvav."

Lee je sad alio to je imalo sumnjao u Cotforda. "Bjeao je od te vae tree osobe." "Upravo tako! Po svoj prilici, bio je to vrlo snaan mukarac, jer je nau drugu, nepoznatu rtvu velikom silom bacio na te sanduke. eninu glavu od tijela nije odvojio no. Nazubljeno meso na vratu ukazuje samo na jedno. Glavu su joj od tijela otrgnule dvije fantastino snane ruke." Lee je bio okiran. "Ma, hajde, inspektore. Prije koji trenutak rekli ste da sanduke nije moglo razbiti ovjekovo tijelo. A kad je rije o trganju glave... pa koji bi ovjek mogao tako neto izvesti?" "Dokazi ne lau. Ono to ne moemo samo tako objasniti, ne bismo smjeli olako odbaciti. Moje iskustvo, narednie Lee, govori tla luak obuzet bijesom moe raspolagati i snagom desetorice mukaraca. Jednom sam jurio za jednim takvim luakom." Cotford se okrene i jednim drugim prolazom krene prema nasipu uz Temzu. Lee je poao za njim. Cotford je u jednom trenutku zastao i podigao neto maleno i sjajno. Predmet je dobacio Leeju. Bilo je to mjedeno dugme s urezanim monogramom: W&S. "Wallingham i sinovi", ree Lee. "Tako je, meu najboljim londonskim krojaima." Na dugmetu se vidjela svjea krv. "Naa druga rtva bio je imuan mukarac", ree Cotford. Lee je i dalje piljio u dugme. "Kako ste znali da treba traiti i u ovom prolazu?" "Vidio si kako sam ranije na tlu vrtio komad drva. Mukarac koji u trku nagazi na takav komad drva, na neravnom kamenju moe ga natjerati da se zavrti poput zvrka. Prema krvavome tragu, Huntley je zakljuio da je osumnjienik krenuo prema Temple Baru. Huntley je zastranio na pogrean put. Otisak stopala ukazuje na pogrean smjer a ostavila ga je naa druga rtva. Taj ovjek nije bjeao od svog zloina. Bjeao je od tree osobe, a bijeg je okonan ovdje." Cotford ponovno klekne, prstom dodirne jednu od brojnih kapljica krvi na kamenju, pa je pokae kolegi. "Narednie, molim da mi uinite uslugu. Morate mi prenijeti to tono pie u izvjetaju policijskog lijenika." Lee je oklijevao. Bilo bi to jo jedno krenje protokola. No, znao je da je stari pas traga nanjuio pravi trag. "to god vam zatreba,

gospodine." Cotford kimne, pa se uputi natrag, prema magli. Lee ree: "Ovdje nema mnogo krvi, inspektore. Mogue je da je svjedok iv." "Izgledi za to gotovo su nikakvi", ree Cotford. "Nakon ove toke vie nema krvavih tragova. Druga rtva nije izila iz ove uliice." U tom trenutku pognuo je glavu. "Pribojavam se, narednice, da ete im svane ve pozivati inspektora Huntleyja na novo mjesto zloina. Bog nam svima pomogao." X V I I I . POGLAVLJE

Kate Reed mrzila je londonska jutra. Ulicama je vladao kaos zbog nepreglednih masa pjeaka koji se ure na posao. Sama pomisao da se poput sardine u konzervi nagurava u podzemnoj eljeznici bila joj je odvratna. Osjeala je nelagodu im bi se prisjetila svih tih nepoznatih ljudi stisnutih uz njezino tijelo. Kate je ustala prije supruga i probudila djecu dok je nebom jo vladala tama. Svim silama eljela je obaviti sve poslove i vratiti se kui prije poetka klaustrofobine prometne guve. Vukui kolica i za ruku vodei malenog sina, Matthewa, muno se probijala uza stube postaje podzemne eljeznice Piccadilly. U blizini je bilo neto ljudi, no nitko joj nije ponudio pomo s tekim kolicima. Kavalirstvo je izumrlo. Izlazak na Piccadilly Circus kod nje je izazivao potitenost. Posljednjih godina pao je u nemilost. Dvije godine ranije jedan je proizvoa piva na taj trg postavio veliku reklamu, osvijetljenu desecima arulja. Reklama je unakazila prelijepu arhitekturu na tom prostoru. Sad kad je imala djecu koja upijaju sve dojmove, Kate je postala svojevrsnom aktivisticom, jednom od tisua onih koji su traili da se reklama ukloni. Mnogi su tvrdili kako samo jedna reklama ne moe priinjavati toliku tetu, no Kate je znala da e uslijediti i druge, samo ako se jednoj tvrtki dopusti da tako nudi svoju robu. Znak je nou obasjavao ulice i privlaio mase obespravljenih. Ulica Picadilly prema izvornoj je zamisli trebala nalikovati na nekakav elegantni pariki bulevar, no ubrzo e je poeti povezivati gotovo iskljuivo s kazalitima. Ta vulgarna sirana grada.

Reklama za pivo bila je tek dodatni dokaz tog potonua. Kate inae uope ne bi dola ovamo, no trebalo je popraviti potplate suprugovih cipela, a John Tuck, upravo ovdje, u Piccadillyju, bio je najbolji postolar u Londonu, odmah nakon Loba u ulici St. James, koji je, meutim, Kate bio preksup. Nakon to je s djecom uspjeno svladala pravu planinu stuba koje su vodile iz postaje podzemne eljeznice, sina je povela duim putem oko spomenika na trgu, samo da izbjegnu elektrinu reklamu. Nije eljela dopustiti da djeaka zavedu izopaena uda bljetave reklame. Naalost, ni dui put nije bio bezazlen, jer ih je vodio oko Shaftesburyjeva spomenika na kojem se nalazilo nago stvorenje s krilima - jo neprikladnije. Kip je bio odvie senzualan za odavanje poasti trezvenom i uglednom filantropu kakav je bio lord Shaftesbury. Gradski oci pokuali su ublaiti prigovore tako to su kip nazvali "anelom kranskog milosra". Mnoge smjerne krane, poput Kate, to nije zavaralo. Svi su govorili samo o tome kako je to zapravo Eros, grki bog ljubavi. Lano boanstvo postavljeno u sjeanje na estitu kransku duu. Kate nije ni pogledala u smjeru kipa. Matthewa je privlaio otvoreni prostor Piccadilly Circusa. Istrgnuo se iz majine ruke i bacio maketu zrakoplova koju mu je otac bio izradio od smrekovih granica i papira. Vjetar ga je nosio unatrag. Matthewu, oaranom zagonetnou letenja, to nije ni najmanje smetalo. "Ja sam Henri Salmet! Letim preko La Manchea!" Djeak je otrao i podignuo avion. "Doi, Matthew!" dovikne mu Kate. "Nemamo vremena za to. Nakon postolara, mama jo mora otii do Covent Gardena prije nego to rasprodaju svu najbolju ribu." Kate je morala priekati prolazak nekoliko koija da bi mogla prijei Regent Street. Stala je na rub plonika i ispruila ruku prema sinu. "Doi, Matthew." Rukom je hvatala samo zrak. Ve uzrujana jer je propustila priliku za prelazak ulice, okrenula se da vidi gdje joj je sin. Ugledala ga je nasred trga. Stajao je nepomino, zagledan uvis. "Matthew, brzo, brzo!" Djeak se nije ni pomaknuo. Maleni zrakoplov leao je na tlu pred

njim. Pilji li u onu nepristojnu skulpturu nasred trga? Ionako je ve odavno trebao dobiti kuhaom po prstima. "Matthew! Doi ovamo istog trena!" Kate je kolicima vijugala meu pjeacima koji su u sve veem broju jurili plonikom, te je ljutito dola do djeaka. "Jesi li ti uo kako te dozivam?" inilo se da je Matthew i dalje nije svjestan. Tresao se od glave do pete. Uzbunjena, spustila se na koljeno i epala ga za ramena. "Matthew, to ti je?" Djeak je uzdignuo ruku koja je podrhtavala. U oima mu je ugledala neto to nikad ranije nije primijetila. Uas. Okrenula je glavu da vidi to joj pokazuje: oblinje stablo. ekaj malo, na Piccadilly Circusu nema drvea. Kate je kriknula tako snano i jezovito da su svi prolaznici zastali. Kate je povukla sina i pokrila mu oi, i dalje vritei i plaui. Ljudi su joj priskoili u pomo. Neki je mukarac upitao: "Gospoo, to se dogodilo?" Kate je rukom pokazala uvis. Drhturavim glasom rekla je: "Vrag je doao u London." Svi su pogledali u smjeru u kojem je pokazala. Razrogaenih oiju, svi su ostali osupnuti. Zvuk je u poetku bio tek jedva ujan, ali je ubrzo nabujao poput plimnog vala: bio je to uasnut krik koji je preplavio cijeli Piccadilly Circus. Pozornici su zvidali i trali prema masi koja se okupila pod stablom. ene su padale u nesvijest. Mukarci stajali kao ukopani. Automobili su se zaustavljali uz kripu guma, kolica s povrem i mlijekom meusobno se sudarala. Pravi kaos. Nasred Piccadilly Circusa uspravno je stajala dvanaest metara visoka drvena motka koja se nadvijala nad Anela kranskog milosra. Na vrhu te motke bio je kroz anus naboden nagi mukarac. Vilicu mu je slomio zailjeni kolac koji mu je provirivao iz usta. Kroz usta su mu izlazila i crijeva i drugi unutarnji organi koje je iljak pokupio prolazei kroz tijelo. Kroz oi, ui i nos polagano je navirala krv. Tijelo se trzalo, a iz utrobe se dizalo prigueno graktanje od kojeg se ledila krv u ilama. Jadnik je jo bio iv. Bilo je to uistinu vraje djelo.

X I X .

POGLAVLJE

Kad se veer ranije vidio s Basarabom, Quincey nije tono znao to moe oekivati. Basarab ga je izvijestio da se s kazalinom druinom nee vratiti u Rumunjsku, ali nije spomenuo niti da e s njim poi u London. Quinceyja je obuzela panika i ve je pomislio da ga se glumac eli rijeiti. No Basarab se nasmijao kad je iz depa izvadio ugovor. Pozvao je Quinceyja da pristupi njegovu ansamblu i da postane njegovim predstavnikom, te mu organizira sve to je potrebno uoi njegova odlaska u London. Quincey je bio izvan sebe od radosti. Raspoloenje mu nije mogao pokvariti ni prolom oblaka koji se stutio na Pariz. Prolaznici su traili zaklon. Quincey nije. Hodao je bulevarom u smjeru Gare du Norda, putao da mu kia klizi niz lice, smijeio se kao da ga ne brine ba nita pod kapom nebeskom. Kako je odrastao u Engleskoj, Quincey je bio naviknut na kiu. U Londonu je zbog kie sve izgledalo sivkasto, dok je u Parizu kia svemu pridavala zlaan sjaj. Grad svjetlosti blistao je jo intenzivnije, odraavajui Quinceyjevu svijetlu, blistavu budunost. Koraao je energino, gotovo poskakivao, to mu se nije dogodilo jo otkako ga je otac nasilu odvukao iz kazalita. Tako je prpono uao i u vlak za Calais kojim e zapoeti povratak u London, te sjeo u vagon-restoran. Vratio je ivot na pravi put. Kad je kartu i putovnicu spremio u unutarnji dep, tako da mu budu pri ruci kad se pojavi kondukter, pronaao je brzojav. Od silnog uzbuenja bio ga je posve smetnuo s uma. Mina nije znala kako doi do Quinceyja, pa je brzojav poslala u nadi da e ga dobiti u kazalitu l Odeon, gdje mu ga je, dan ranije, uruio Antoine. Sve otada ima ga kod sebe, a da ga nije otvorio. Znao je to mu majka poruuje. Moli ga da jo jednom promisli o daljnjim koracima i da se vrati na Sorbonu, a sve, nesumnjivo, pod pritiskom njegova nepopustljivog oca. Quinceyja je i dalje pekla savjest jer je ostavio majku nakon tako ogorene svae, no jo nije bio spreman na pomirenje. Htio je zauzeti vrsto mjesto u ansamblu i tek se potom ponovno obratiti roditeljima. Oni e njegovu novo-pronaenom uspjehu svjedoiti na premijeri Drakule Brama Stokera. Quincey se

nadao da e se ponositi njime kad vide da je naveden kao suproducent i jedna od zvijezda predstave, da e shvatiti da ne odbacuje veliku budunost, nego da je stvara. Quincey je namjeravao dotada izbjegavati nepotrebne sukobe. Iako mu je izbjegavanje majke teko padalo, znao je da mora ostati snaan i odluan. Quincey je naruio aj i udobno se smjestio za povratak na francusku obalu. Uzbuenje zbog postizanja dogovora s Deaneom u Lyceumu preusmjerilo mu je pozornost na knjige, a s njima i na povijest onog rumunjskog grofa. Zato je Stoker zapravo Drakulu nazvao grofom, iako je bio knez? Neobino. Moda je svoj lik htio odvojiti od krvavog naslijea stvarnog Drakule, u nadi da e svome junaku priskrbiti barem malo suosjeanja. Kad mu je posluitelj donio aj, Quincey je odloio knjige i pisai blok. Podigao je pogled prema putniku koji je sjedio ispred njega i itao veernje izdanje lista he Temps. Quincey je zamalo ispustio alicu. Istrgnuo je novine iz ovjekovih ruku, a ovaj se, ugledavi izraz na njegovu licu, nije ni najmanje usprotivio. Quincey je osjeao novinski papir pod prstima, ali nije mogao vjerovati da mu se pred oima ukazao takav naslov: HOMME EMPALE. Ispod naslova o mukarcu nabijenom na kolac nalazio se i nacrtani prikaz rtve. Quinceyjev pogled automatski je skrenuo na crte u knjizi. Grof Drakula jeo je okruen nabodenim tijelima osuenika. Dok je itao lanak, Quinceyjevo srce udaralo je bre i snanije od motora lokomotive. "Un hommc a etc decouvert empale hier matin a Piccadilly Circus." "Juer ujutro mukarac je pronaen nabijen na kolac na Piccadilly Circusu." Quinceyjeve su ruke tako drhtale da je teko itao tekst. Poloio je novine na stol, da se ne miu, pa jo jednom proitao lanak. Nije bilo nerazumljivih dijelova. Disanje mu se ubrzavalo. Kad je doao do posljednje reenice, inilo mu se da bi se mogao onesvijestiti. Prisilio se da je proita jo jednom. identifikacijom je utvreno da je rtva g. Jonathan Harker, ugledni odvjetnik iz Exetera, grada zapadno od Londona.

X X .

POGLAVLJE

Inspektor Cotford uhvatio je bijelu pamunu plahtu. Pod hidrogenskim reflektorom koji je bio postavljen iznad nje povrina joj se sablasno prelijevala u duginim bojama. Okrenuo se prema Mini Harker i primijetio kako je duboko udahnula, ne bi li se smirila. Cotford ju je pomno promatrao kad je ulazila u mrtvanicu Scotland Yarda. Nije ustuknula poput tolikih udovica koje dou identificirati suprugove ostatke. Prema njezinu dranju i nainu na koji je odluno gledala naprijed kad je vrstim korakom ula u prostoriju, Cotford je zakljuio kako je krasi velika pritajena snaga. Krasila ju je staloena, dostojanstvena elegancija. Od vrata do glenjeva prekrivala ju je crna haljina, dok su joj dugi plavi uvojci bili podignuti i vezani u punu, onakvu kakvu je neko nosila Cotfordova majka. Nije mogao ne primijetiti i da je, unato dostojanstvenom i zrelom dranju matrone, gospoa Harker i vrlo zgodna i draesna za svoje godine. Lice joj je bilo iznimno lijepo, bez bora. Cotford je zakljuio kako je Jonathan Harker bio prava budala kad je traio drutvo neke drolje u mranome prolazu dok ga je kod kue ekala tako iznimna ena. Na lice je navukao bezizraajnu masku. Jo je u onoj uliici osmislio cijelu teoriju i inilo se da je dokazi podupiru, no jo je nije mogao u cijelosti dokazati. A onda mu je Lee pokazao dosje o zasada neidentificiranoj eni u bijelome. Krvavi tragovi ruku pronaeni u uliici odgovarali su otiscima Jonathana Harkera, a i kapljice krvi pripadale su njegovoj krvnoj grupi. Cotford je bio posve uvjeren da je Jonathan Harker druga rtva iz uliice. Nita se nije moglo mjeriti s tim toliko ugodnim osjeajem da je ovjek u pravu. Nakon to je proitao Sewardov dnevnik, Cotford je uvidio da se u njemu uistinu nalazi priznanje, jer je Seward nedvosmisleno imenovao i suzavjerenike. Istog trenutka Cotfordu je postalo posve jasno zato on i Abberline nisu uspjeli uhvatiti serijskog ubojicu koji im je toliko izmicao iz ruku. Jack Trbosjek nije bio tek jedna osoba: radilo se o pravoj zavjeri skupine suludih poklonika okultnoga. A budui da je Seward poginuo s maem u ruci, po svoj su ga prilici ubili kako bi ga uutkali. Bilo je lako mogue da se voa zavjere poeo pribojavati su zavjerenika. Cotford je znao da e Sewardova smrt pokrenuti novi val ubojstava. Cotforda nije iznenadila ni smrt ene u bijelome. Kad ga se

jednom potakne, kad se u njemu ponovno probudi udnja za krvlju, voa skupine neizbjeno e ponovno poeti ubijati ene. Naalost, ubojstvo one prostitutke u uliici, tek je poetak. Dr. Seward je u dnevnicima spominjao i Minu Harker, no opisivao ju je gotovo kao sveticu. Cotford je sumnjao da je izravno povezana s ubojstvima, ali je bio uvjeren da o njima ipak neto zna. Nadao se da e gospoa Harker posluiti kao klju s pomou kojeg e se on iskupiti za pogreke u prolosti. Kad je Cotford zatraio ovaj susret s gospoom Harker i zamolio da se iz mrtvanice uklone sve stolice, Lee ga je posluao bez pitanja. Da je dnevnike dr. Sewarda shvatio doslovno, a ne kao buncanje jednog luaka, morao bi prihvatiti da je Mina Harker iznimno jaka ena. ak toliko da bi bila protivnik vrijedan strahopotovanja. eli li je navesti da mu oda sve to zna o toj skupini i njihovoj zavjeri, mora je estoko uznemiriti, to mu je jedina mogunost. Natjera li je da identificira supruga, odmah e je dovesti u nezavidan poloaj. Nadao se da e to biti dovoljno. im je ula, Cotford je shvatio da e morati biti nesmiljeniji nego s ijednom udovicom dotada. I dalje drei bijelu plahtu, Cotford je rekao: "Moram vas upozoriti, gospoo, tijelo vaeg supruga nije u stanju prikladnom za gledanje." "Vjerujte mi, inspektore," proape Mina, "nakon svega to sam vidjela u ivotu, malo je toga to kod mene moe izazvati muninu." Cotford dramatinim pokretom ukloni plahtu. Pod njom je lealo unakaeno tijelo Jonathana Harkera isprueno na kolicima od lijevanog eljeza premazanima bijelim emajlom. Nakon to su iz njegova tijela uklonili onu drvenu motku, dugaku dvanaest metara i promjera deset centimetara, lice mu je bilo posve upalo. uplje, unakaeno tijelo Jonathana Harkera poelo se raspadati tijekom dva dana koliko je Cotford ekao da se javi njegovoj udovici. Koa je poprimila zelenkastoplavu boju, koja je pod jarkim svjetlom izgledala jo gore. Smrad se s lea poeo dizati im je Cotford uklonio plahtu. Veina bi se ena slomila ili onesvijestila pri pogledu na suprugov le, a osobito na toliko unakaeno tijelo. Cotford je primijetio kako se Mina jednostavno na nekoliko trenutaka nepomino zagledala u tijelo. A onda je, kad se prvi val okiranosti povukao, pomalo razrogaenih oiju shvatila to zapravo gleda, pa se okrenula na drugu stranu. Oi

su joj se ovlaile, ali suze ipak nisu potekle. Mina se samo odluno uspravila. Kao da proraunati um tjera da nadjaa srce. Cotforda se ta elina odlunost silno dojmila. Ima elinu volju mukarca skrivenog u profinjenom liku ene. Dr. Seward je vrlo tono opisao Minu Harker. "Boe presveti, Jonathane", rekla je. Pogledala je uokolo, kao da trai mjesto na koje bi mogla sjesti. Kako takvog mjesta nije bilo, pogled joj se zaustavio na vratima. Osjeala se nelagodno i eljela je izii. Cotford se nadao upravo takvoj reakciji. Sad samo treba dodati jo malo drva na vatru. Iz nekog mranog kuta prosijedi policijski lijenik dojurio je s aom vode u ruci i rupiem u drugoj. Mina mu se zahvalno nasmijeila. Cotford se othrvao potrebi da ga nategne za ui. Cotford je uloio silan trud kako bi situacija bila to neugodnija, a ovaj tupan razara mu strategiju. Lijenik je potom iz depa bijelog ogrtaa izvadio mirisnu sol. Kakva budala. ena se po svoj prilici nee onesvijestiti. Cotford ljutito pogleda Leeja, koji se drao kao da tono ne zna to da uini. Mora nekako nadoknaditi poinjenu tetu. "Proboden kao i-evap", primijeti sada. Iza sebe zauo je smijuljenje trojice Leejevih pozornika. Policijski lijenik stupio je u krug svjetla. "Smatram da je ovo krajnje nedolino i posve u suprotnosti s pravilima." Cotford ponovno ljutilo pogleda Leeja, koji se isprijeio na putu lijeniku, zastraivi ga ve i samo visinom. Priguenim glasom, Lee ree: "Va je posao pridravati se zapovijedi, a svoje miljenje izvolite zadrati za sebe." Prokleti Lee. ak je i aptao tako glasno da ga je Mina jasno ula. "Vae mi suosjeanje, inspektore, grije duu", ree ona. Lee i ostali pozornici prestali su se zabavljati, pa su se od nelagode sada nakaljavali. Svaka ast, gospoo Harker. Cotford je morao prijei u protunapad prije nego to izgubi steenu prednost. "Ispriavam se, ali maloas ste rekli da postoji vrlo malo toga to kod vas moe izazvati muninu." Mina nije odgovorila. Cotford se naslonio na drveni stol, pa je dlanom udario po Sewardovim u kou uvezanim dnevnicima. "Prema rijeima pokojnog dr.

Sewarda, neprirodna smrt u vaoj obitelji nije nikakva novost." Mina ga iznenaeno pogleda. Cotfordu se na trenutak uinilo da ju je slomio, no i sada je morao gledati kako se Mina snagom volje prisiljava da ne oda ba nikakvu emociju. "to tono elite rei?" uzvratila je odluno. "Gospoa Smrt vaa je stalna pratiteljica. Imenjak vaeg sina, Uuincey Morris. Amerikanac. Tonije, Teksaanin.." "Poginuo je prije dvadeset pet godina, u lovu u Rumunjskoj", prekine ga Mina. "Znate li tko je mogao vaem suprugu uiniti takvo neto? Je li imao neprijatelja?" U Mininim oima bljesnula je iskra. "Moj je suprug bio odvjetnik. A u tom poslu uvijek ima negativnih konotacija." Aha, sad ve pomalo napredujemo, pomisli Cotford. "Ovako nasilan zloin morao bi imati ee motive." "Na to ciljate, inspektore?" Imao je osjeaj da je u njezinim mislima ve urezano odreeno ime. Treba ga samo izvui iz nje. "Netko je uloio velik trud da podigne visoku motku nasred Piccadilly Circusa i na nju nabode vaeg supruga. To nije bio spontan in. Takvo to iziskivalo je pomno planiranje. Rije je o djelu nekoga tko nije tek tako, usputno ljutit. Hajde, gospodo Harker... ako u vaoj prolosti postoji netko tko je u stanju izvesti tako svirepo zlodjelo, njegovo vam je ime svakako poznato." Ne moe biti on, pomisli Mina. Srce joj je tako ubrzano udaralo da joj se inilo da e joj iskoiti iz prsnog koa. Koliko god tono Cotford zna, bilo to malo ili mnogo, zna previe. Mini se na trenutak uinilo da e se onesvijestiti. Njezin je grof ve odavno mrtav. ivi tek u njezinim nonim morama. ak i da je nekako iv, ne eli vjerovati da bi joj tako naudio. To ne moe biti on. Ali ako jest, zato ba sada? Zato je ekao dvadeset pet godina? Ali, tko bi osim njega mogao biti toliko okrutan? Mina je osjeala kako joj se misli vrtoglavo kovitlaju. ivci su joj bili tanki i prije nego to je ula u mrtvanicu. Grizoduje zbog posljednjeg razgovora s Jonathanom, zbog tog estokog i bolnog sukoba, titilo joj je srce. Njih se dvoje nikad nee pomiriti. Nije joj se pruila prilika da kae sve to je osjeala. Zarekla se da nikad nee

tako pogrijeiti u vezi s Quinceyjem. U prostoriji nije bilo grijanja, a nesmiljeno usmjereno svjetlo samo je pojaavalo dojam o studeni. Negdje iz tame Mina je ula kucanje sata. Vrijeme joj nije bilo saveznik. Inspektor je tada izvadio neto iz fascikla koji je leao na stolu. Prepoznala je poznate rubove fotografskog papira i ve se pripremila za najgore. "Poznajete li ovu enu?" upita Cotford. Mina pogleda fotografiju. Prikazivala je odrezanu glavu. Iznenadila se uvidjevi da joj ena uope nije poznata. "Ne. Trebala bih je znati?" "Pa, va ju je suprug znao i vie nego dobro, ako znate to elim rei. Imamo dokaze da je nazoio njezinu ubojstvu." Ovakvim ispitivanjem stari tupan nee dospjeti nikamo. Mina je osjeala kako joj se vraa snaga. "Zato bi me to trebalo zanimati, inspektore?" "Krv vaeg supruga pronaena je kraj enine glave. Kao i njegovo dugme..." Pokazao joj je mjedeno dugme s inicijalima W&S. Cotford je nehajno priao kolicima. Kraj tijela su se nalazili komadii Jonathanova sivog odijela, na malenoj, nimalo dostojanstvenoj hrpi. "Odjeu gospodina Harkera pronali smo nekoliko metara od mjesta zloina. Primijetit ete da dugme pristaje tono ovdje." Vratio je dugme na odgovarajue mjesto na ostacima Jonathanova sakoa, zbog ega je Mina morala ponovno pogledati tijelo. Cotford je nesumnjivo pokuavao manipulirati cijelom situacijom. Osjeala je kako joj se lice rumeni. Nije mogla podnijeti pogled na to to su uinili njezinu suprugu. Vie nije mogla podnijeti taj zadah smrti. U ustima je osjeala aromu svog posljednjeg obroka. Odlunost joj se poela raspadati. Mora izii. Mora pobjei. Cotford je nastavio: "Krv na ovom dugmetu ne pripada vaem suprugu. Tip odgovara krvi ubijene ene." "Mog supruga optuujete za ubojstvo te ene?" "To tek kanim utvrditi. Znali ste da vam je suprug odravao odnose s drugim enama?" "Moj je suprug imao mnogo mana, ali nije bio u stanju nekoga ubiti. Smijem li sada ii?"

Umjesto odgovora, zagledao se u nju. Krvave oi kao da su joj htjele prodrijeti u duu. Mina je dosada uspijevala izbjei najrelevantnija pitanja. Mora dobro paziti. Cotford joj pokae malenu posjetnicu umrljanu krvlju. "Prema izvjetaju francuske policije, u depu dr. Sewarda pronaena je posjetnica. Posjetnica iste osobe pronaena je i u novaniku vaeg supruga." Arthur Holmwood. "Vode li ova pitanja nekamo, inspektore?" "Lord Godalming nije se predstavljao kao Arthur Holmwood jo od vaeg lova u Rumunjskoj." U toj izrazito hladnoj prostoriji Mini je odjednom postalo vrue. Cotford oito zna vie nego to je mogla i zamisliti. Je li Seward u dnevniku uistinu opisao njihova stravina iskustva? Ispria li policiji sve to zna, zavrit e u ludnici nalik na ustanovu kojoj je Seward neko bio vlasnik. Mina je uvidjela da nema naina da se u tom sluaju obrani. Jedina nada bila je u bijegu. Misli joj je prekinuo Cotfordov grubi glas. "Ako smijem primijetiti, Rumunjska je neobina zemlja za odlazak u lov. to ste to lovili?" "Vukove", odgovori Mina energino. Ve je krenula prema vratima. Cotford odbaci krvavu posjetnicu na kolica, pa ih brzo zaobie i preprijei joj put. Bio je brz za tako krupnog mukarca. "Redovito uivate u lovu, gospoo Harker? Ili samo volite gledati krvave sportove?" Barem se udaljila od Jonathanova tijela, koje je tako ostalo iza nje i izvan njezina vidokruga. Sablasni prizor i dalje joj je bio urezan u misli tek zbog mirisa. "Inspektore, imam dojam da mi elite postaviti odreeno pitanje. Bilo bi mi drae kada biste jednostavno..." "Narednik Lee jutros je posjetio lorda Godalminga, koji se zaklinje da u ivotu nije upoznao pokojnog dr. Sewarda... ali ni vaeg supruga. Imate li ikakvu predodbu o moguim razlozima za takvu izjavu?" "Ne", odgovori Mina iskreno. "Mrzim pitanja bez odgovora, gospoo Harker. A ovaj ih je sluaj prepun. Imamo dvojicu mukaraca koji su se poznavali, a obojica su doivjeli tragian svretak unutar samo tjedan dana. U mojem poslu ne postoje sluajnosti. Obojica su bili povezani s lordom Go-

dalmingom, a on porie da ih je poznavao. Vi ste, gospoo Harker, posljednja ivua veza sa svima." Minu su obuzela sjeanja na doivljene pustolovine. Iako je stajala usred prostorije, imala je dojam da je u stupici. Otkucaji sata kao da su se ubrzali. "Molim vas, inspektore... Moram pronai sina. Moram mu priopiti da mu je otac mrtav." Cotford je bio poput lava koji krui oko plijena. Mina je poela pucati. "Jo samo jedna stvar", nastavi on. "Ovo nam je upravo stiglo iz Pariza. Da vam sluajno nije poznat ovaj predmet?" Mina je iz njegove ruke uzela fotografiju na kojoj se vidio krvlju umrljani depni sat. Pred njim nije uspjela sakriti pravi plimni val emocija koje su je preplavile dok je u sebi itala natpis "More ljubavi, Lucy." Pomilovala je fotografiju, pa drhtavim glasom odgovorila: "Pripadao je Jacku. Dobio ga je na dar od dugogodinje prijateljice... Lucy Westenre." "Nekadanje zarunice lorda Godalminga. Znate li kako bih mogao doi do gospoice Westenre?" Mina naglo pridigne glavu. Pokuava je uhvatiti u lai ili nedosljednosti. Odnosi li se ovo ispitivanje nekako na Lucynu ili na Jonathanovu smrt? Slutila je kako inspektor samo eka trenutak da joj na ruke stavi lisice. Jedna pogrena rije i zavrit e u pritvoru. Ne moe dopustiti da Quincey sam tumara svijetom, izloen opasnosti, dok ona rjeava pravne zavrzlame. Pomno birajui rijei, Mina odgovori: "Rekla bih da znate odgovor, inspektore. Lucy je umrla prije dvadeset pet godina." "Nekako se stjee dojam da je stopa smrtnosti meu vaim prijateljima izrazito visoka, gospoo Harker." "Nesretni sluajevi nisu zloin." Mina je znala da e je sljedee rijei dovesti pod jo veu sumnju, no nekako je morala izii iz tog pakla. "Molim vas da se sklonite u stranu, inspektore. Imate li jo pitanja, moete ih postaviti preko mog pravnog zastupnika. Ja se moram pobrinuti za organiziranje pogreba. elim vam ugodan dan." "Kako god elite, gospoo. Budite uvjereni da emo ubrzo ponovno razgovarati."

Cotford joj se sklonio s puta. Mina je bila na oprezu. No jedini joj je cilj bio pronai Quinceyja. Pojurila je prema izlazu. Jo koji korak i bit e slobodna. Cotford za njom dovikne: "Pozdravite mi Abrahama Van Hel-singa!" Rijei su je obuzele poput otrova, paralizirale joj kraljenicu. Noge je vie nisu drale kako treba. Cotford je uivao dok je gledao kako Mina pada na prazna kolica. Naglo se okrenula i bijesno ga pogledala. Ovaj put u oima joj se nije pojavio ok zbog injenice da on poznaje njezin privatni ivot, ve opipljiv strah. Gurnula je kolica u stranu i posrui dola do vrata. Na koncu se ipak odala. ak i nakon smrti, titi supruga s kojim vie nije bila u bliskim odnosima. Ako se nije radilo o ljubavi, koja je to spona odrala njihov brak? Sin? Cotfordu se to inilo malo vjerojatnim. Istraga u vezi s obitelji Harker pokazala mu je da je Quincey ve napustio obiteljsko gnijezdo. Jonathana i Minu Harker vezivalo je neto dublje. Neka mrana tajna. Osjeaj asti koji vlada medu lopovima, zlikovcima i zavjerenicima. Cotford je sada znao da je ono to je u vezi s Lucy Westenrom proitao u dnevniku dr. Sewarda istina. Mina Harker neto skriva. Neto uasno. Zlo koje nosi ime Abraham Van Helsing. Izraz na Mininu licu u trenutku kad je spomenuo profesorovo ime Cotfordu je rekao sve to ga je zanimalo. Iz arhiva e zatraiti Lucynu smrtovnicu. Nema sumnje da e ondje pisati kako je umrla prirodnom smru. Detektivski instinkt govorio mu je da je tu la osmislio i platio imuni Arthur Holmwood. Misli mu je prekinuo Lee. "to sada?" Cotford iz depa izvadi debelu cigaru, uvozne marke Iwan Ries. Omirisao ju je cijelom duljinom, kao da njui svjei trag. "A sada emo, narednice Lee, priekati da se oko trupla skupe leinari." Lee mu je pripalio ibicu. Cotford je duboko uvukao prvi dim cigare ugodne arome. Prvi put stekao je dojam da je zasluio na-rednikovo divljenje. X X I . POGLAVLJE

Mina je odjurila kui, duboko potresena, praena ritmom kinih kapi koje su bubnjale neusklaeno s ritmom njezina srca. Sa svakim novim

kilometrom na putu od Londona do Exetera sve ju je vie obuzimala tjeskoba. etiri sata potrebna za dolazak do Exetera inila su joj se kao prava vjenost. Bilo je to najbolnije i najnapornije putovanje vlakom koje je Mina ikad iskusila. Osjeala je neodoljivu potrebu da se to prije nae kod kue i nije bilo tog vlaka koji bi je vozio dovoljno brzo. Minu je duboko boljela injenica da je sin izbjegava. Kao i u veini obitelji, izmeu nje i Quinceyja tijekom godina je bilo poneto nesuglasica, no odreda se radilo o sitnicama. Mina je bila uvjerena da e joj, im dozna za oevu smrt, sve oprostiti i da e oboje odmah prijei preko aktualnog sukoba. Ali, Mina nije uspijevala nadvladati strah, koji ju je nesmiljeno nagrizao: to ako je Quincey u opasnosti? to ako je ve pao kao rtva? Ne zna kako se zatititi, ne zna za zlo kojem se treba suprotstaviti. Povratak kui radi uzimanja putovnice odnosio joj je dragocjeno vrijeme. Iako je onom uasnom inspektoru Cotfordu rekla drukije, Mina je odluila odustati od organiziranja Jonathanova pokopa. Najvanije od svega bilo je pronai Quinceyja. Jonathan bi to shvatio. tovie, znala je da bi Jonathan inzistirao na tome: a da je bilo obrnuto, i ona bi htjela da Jonathan postupi kao ona sada. Naalost, organiziranje posljednjeg ispraaja ne bi imalo osobitog smisla. Nitko ne bi doao. Quinceyja nema, Jack je mrtav, Arthur je idiot, a Jonathan vie nema klijente koji bi mu odali posljednju poast. Preostao je jo jedino Abraham Van Helsing. Ne, Mina se ne moe izloiti takvom riziku. Znala je da onaj izopaeni Cotford po svoj prilici i rauna na njegov dolazak. Pozdravite mi Abrahama Van Helsinga. Inspektorove rijei u beskonanost su joj se ponavljale u glavi, poput pokvarene gramofonske ploe. Toj umiljenoj irskoj svinji nee pruiti zadovoljstvo i samo mu tako izruiti Van Helsinga. Okolnosti povezane s Jonathanovom smru bile su dovoljno sloene i bez starog isljednika koji se pokuava proslaviti prekopavanjem po prolosti. Neke je stvari bolje ostaviti mrtvima i zakopanima, poput njezine drage Lucy. Mina je pogrebniku naloila da kremira Jonathanove ostatke. Pepeo e pokupiti kad joj se za to ukae prilika. Barem e mu spaljivanjem zajamiti vjeni mir i spokoj. Mina se u sebi pomolila za voljenog

supruga, elei nekako povui sve to je rekla i uinila, a to je meu njih unijelo nesklad. Kad se umorno uspela kamenim stubama pred ulazom u kuu, Mina je bila posve natopljena od kie. Tu veliku kuu naslijedili su od Petera Hawkinsa. Kako da sada u njoj ivi? Prevelika je. Odvie prazna. Unato tome to je Jonathan u posljednje vrijeme esto izbivao, atmosfera je sada ve bila drukija. Konana i ledena. Sada nema vremena za takve misli. Ima tek sat vremena da se osui, preodjene i spakira pokoju stvar, pa da krene u Portsmouth, odakle e brodom otputovati u Cherbourg, pa ponovno vlakom, do Pariza - ukupno e putovati dva dana. Jo dva dana tijekom kojih e Quincey biti izloen, ugroen. Onaj debeli neotesanac od inspektora nesumnjivo e vrebati dvadeset etiri sata na dan. No u Parizu e barem biti izvan Cotfordova domaaja. Moda je ovo posljednji put da joj se prua prilika da se nesmetano vrati u kuu. Zagrebe li Cotford preduboko, ubrzo bi mogla biti u bijegu kao suuesnica u ubojstvu. Neko vrijeme muila ju je pomisao da bi na opasnost koja prijeti od Cotforda trebala upozoriti Arthura, no onda je zakljuila da je to ipak bolje ne initi. On bi joj zasigurno zalupio vrata pred nosom. Mina je uvukla klju u bravu na ulaznim vratima i istog trenutka shvatila da neto nije u redu. Vrata su ve bila otkljuana. Zastala je. Je li ih ostavila otkljuanima u silnoj urbi i elji da ne zakasni na vlak za London? Ne, jasno se sjeala kako ih je zakljuala i tek potom krenula na put. Posluzi je dala nekoliko slobodnih dana. Unutra ne bi trebalo biti nikoga, no Mina je nekako osjeala da je netko u kui. Polagano je otvorila vrata, u nadi da nee zakripati. ivci u cijelom tijelu napeto su joj vibrirali, oekujui da bi je svakog trenutka moglo zaskoiti neko udovite. Nije bilo nikoga. Mina je oprezno nakrivila vrat i provirila u kuu. Srce joj je radosno poskoilo, jer je na mramornome podu predvorja ugledala veliku mokru krpu koju je odmah prepoznala: Quinceyjev kaput. Quincey je kod kue! Ali upravo u trenutku kad se s olakanjem nasmijeila, iz susjednog salona zauo se tresak. Kod kue je, no to nuno ne znai da je i na sigurnome. Noge je nisu nosile dovoljno brzo. Quincey je zauo tresak vrata i naglo se okrenuo, pa ugledao majku, koja je izgledala poput takora kojeg je donijela poplava. Stajala je na

ulazu u salon. Jo nekoliko trenutaka stajala je posve nepomino, okirana poharanim prostorom. "Quincey, je li sve u redu? Jesi li dobro?" "Da, sve je u redu." Quincey je nastojao zvuati ljubazno, no u dranju mu se jasno odraavao bijes. "Posvuda te traim." Pogled joj se zaustavio na neredu koji je izazvao. "Za ime svijeta, pa to je...?" Poput dobrog odvjetnika koji pomno prouava grau i pokuava utvrditi sve injenice, Quincey je ogolio sve njihove obiteljske tajne. Velikim je batom razbio obiteljski sef, nasilu otvorio sve zakljuane ormarie, pretraio sve ladice. Tako je doao do hrpa i hrpa pisama, biljeaka, Mininih privatnih dnevnika, te novinskih izrezaka koje je pomno posloio kronolokim redom: bila je to cjelokupna skrivena povijest ivota njegove majke i oca prije nego to se rodio. Quincey je u jednu ruku uzeo neizguvanu bijelu omotnicu, a u drugu hrpu rukom napisanih pisama. Potom je Mini pokazao to pie na omotnici. PISMO MINE HARKER UPUENO SINU, POT, GDINU. QUINCEYJU HARKERU. (Otvoriti u sluaju iznenadne ili neprirodne smrti Wilhelmine Harker) Na Mininu licu pojavila se mjeavina olakanja i beznaa. Quincey baci pismo prema majci, a mnogobrojne stranice rasprile su se 1 prema njoj poele padati poput lia na vjetru. "ak i u smrti, zbog stida bi mi skrivala svoj pravi identitet. Smatrala si me idiotom. Smatrala si, i imala pravo, da neprirodno mladolik izgled moe skrivati tako da se pred strancima pretvara da smo brat i sestra, pa je to tako postalo svojevrsnom alom samo za nas dvoje." Mina je stala preklinjati svog Quinceyja: "Sve to treba znati pie u tom pismu. Sve to smo ti Jonathan i ja trebali odavno rei, ali smo se bojali." "Sve to govori obina je la!" Quincey je bio odvie bijesan da i dalje glumi ljubaznost. "Odakle zna Brama Stokera?" "Koga?" inilo se da je iskreno zbunjena. Jo dan ranije, Quincey bi svojoj ljubljenoj majci vjerovao na rije. No, mnogo toga promijenilo se u

samo jednom danu. "Kad sam prvi put itao, mislio sam da je sluajnost, ali sada..." Quincey joj dobaci knjigu jarkoutih korica, pomno joj motrei lice dok je naglas itala naslov. "Drakula... autor Bram Stoker." Mina je zamalo kriknula. Prsti su joj drhtali dok je nespretno okretala stranice. Uasnuto ga je pogledala. "Kako si doao do ovoga?" Glumila je bolje nego itko koga je dosada gledao na pozornici. Volio ju je cijeli ivot. Povjeravao joj se. Svrstavao se uz nju protiv oca. No sada je shvatio da jedva poznaje vlastitu majku. "Ne glumi nedunost. Na tim je stranicama ispisana ona jedina istina koju si izostavila iz pisma, odgovor na veliku zagonetku koja je rastrgala ovu obitelj." "Kunem ti se... Ne znam ba nita o toj knjizi." "Te me rijei ne ude. Stoker je napisao istinu koju si ti tako lijepo izostavila iz pisma. Pie da si bila 'povezana' s tim udovitem, Drakulom. Bojim se da on to opisuje preuljudno." "Ovo je ve pretjerano drsko!" Njegova je majka izgledala tako mlado, izraza lica koji je podsjeao na lice povrijeene adolescentice. Quincey se prisjetio one trojice djeaka koje je premlatio jer su povrijedili ast njegove majke. Odjednom se stidio zbog tog davnog postupka. Istrgnuo joj je roman iz ruku. "To stvorenje, taj udovini ubojica, Drakula, pravi je ponor koji se uvijek protezao izmeu tebe i oca. Reci mi da nije tako." "O tome ne zna ba nita! "S Drakulom si se urotila protiv oca. Pila si njegovu krv", usklikne Quincey. Pozivajui se na zapameni tekst, rekao je: "Dvadeset prvo poglavlje... U postelji kraj prozora leao je Jonathan Harker..." "Dosta je!" Niz lice su joj klizile suze. Quinceyja bi inae uasnula ve i sama pomisao da bi neim mogao rasplakati majku, no pomisao na to da je pila krv tog udovita dok je njegov otac, njezin suprug, spavao samo koji centimetar dalje bila mu je odvratna. Sve te godine, smatrao je da je obitelj upropastila oeva sklonost alkoholu. Quincey je sad znao istinu. Piu se odao zbog majine nevjere. Ona je donijela nesreu njhovoj obitelji, upropastila njegova oca. "Stokerova knjiga nije fikcija. Taj demon, Drakula, uzronik je

tvoje vjene mladosti." "Znala sam da nee shvatiti. Ni ja nisam mogla u tvojoj dobi." Mina je jecala. "Zlo se pojavljuje u raznim nijansama sivoga, a ne samo u crno-bijeloj opreci." Quincey je mahao rukom u kojoj je drao knjigu. "Oh, ali, razumijem, vie nego dobro. Sve mi je sad jasno. Otac je zato bio toliko na mukama, zato me toliko elio drati pod nadzorom. Da me zatiti od istine o stvarnom identitetu moje majke." "Otac te elio imati u svome svijetu da te zatiti." Quincey je sada spoznao da njegov otac, govorei o "sigurnosti" nije mislio na financijsku sigurnost, ve na Quinceyjevu osobnu sigurnost. Upravo zbog toga umijeao se kad je Quincey bio na korak do stjecanja kakve-takve slave pod reflektorima. Htio je zatititi sina. Quincey bijesno baci knjigu na stol i uzme primjerak Le Tempsa koji je ondje bio ostavio da se osui. Pridignuo je novine i majci pokazao ilustraciju mukarca nabodenog na motki na Piccadilly Circusu. "Tepe... Nabada. Na koncu se ini da je zatita trebala ocu, a ne meni... zatita od tvog biveg ljubavnika!" Mina duboko udahne. "Tvog oca voljela sam koliko volim i tebe." Voljela. Quincey je u sebi s prijezirom ponovio tu rije. Minini postupci niim nisu odraavali ljubav prema njegovu ocu. "Cijeli ivot doputala si mi da neopravdano osuujem oca. to sam mu sve rekao, to sam sve izgovorio o njemu... Sve te uasne lai u koje sam zbog tebe vjerovao. To nikada neu moi povui. Nikada se neu moi iskupiti. Vie ti ne mogu vjerovati ni u emu. Ali, budi uvjerena da nisam neodluni Hamlet. Osvetit u oca, a tebi neka Bog pomogne!" Quincey je bijesno odjurio u predvorje i u prolasku s poda uzeo kaput. Mina za njim dovikne: "Ne! Quincey, molim te! Mrzi me ako mora, ali ova se obitelj dovoljno rtvovala! Ako me voli, vie ne obraaj pozornost na te uasne, neobuzdane dane. Neka istina ostane mrtva i zauvijek zakopana. U protivnom, mogla bi te snai sudbina gora od sudbine koja ti je snala oca." Quincey izie i zalupi vratima. Nije se ni osvrnuo. Mini se inilo da joj srce ne moe otrpjeti neku novu bol. To gaenje i bijes u sinovim oima bili su joj nepodnoljivi. Sada joj je bilo jasno kako se osjeao Jonathan kada je Quinceyjev bijes bio usmjeren

prema njemu. Njezin jedini prijestup sastojao se u tome to je titila sina, a sad ga je upravo time otjerala, moda i u ralje upravo one opasnosti od koje su ga Jonathan i ona tako ustrajno nastojali zatititi. vrsto je stegnula zlatni krii koji je nosila na laniu oko vrata i upitala se: Zna li moj princ tame tajnu koju od njega skrivam sve ove godine? Ljuti li se na mene toliko da se napokon odluio i osvetiti... meni i svima koje volim? X X I I . POGLAVLJE

Dixit que Deus fiat lux et facta est lux. I ree Bog neka bude svjetlo, i bi svjetlo." Tako je Bog poeo stvarati svijet. Starac je kroz londonsku no putovao koijom. Namrtio se kad su doli do eljeznike postaje Liverpool Street. Ondje vie nije bilo onih prelijepih stupova s plinskim svjetiljkama koje su davale romantian, treperav sjaj. Na njihovu mjestu sada su se dizali stupovi s novim arnim nitima, intenzivnog i nesmiljenog svjetla. Osamljeni putnik vie nije mogao podignuti pogled prema zvijezdama i tako se orijentirati. Otrov zvan elektrina rasvjeta s neba je izbrisao zvijezde. ovjek je stvorio svjetlo i odvojio se od nebesa. Starcu je malu utjehu pruila injenica da nee poivjeti osobito dugo i svjedoiti posvemanjem posrnuu svoje vrste. U ivotu je pred njim ostala tek Jufi jedna zadaa, a on je iscrpio ve gotovo svu energiju na samo putovanje iz Amsterdama. Ve je bio zaboravio koliko mrzi englesku klimu. Od kie su ga boljeli zglobovi, a u kostima je osjeao hladnou i vlagu. Putovanje od Amsterdama trajalo je dulje nego to je oekivao. Neko se na takvo to mogao odluiti i nekoliko puta na mjesec. Kako sada nije mogao bre hodati, u Antwerpenu je zakasnio na vlak, pa je na sljedei vlak za Francusku morao ekati cijeli dan. Duh mu je i dalje bio snaan, ali je proklinjao slabano tijelo. Koija se zaustavila pred dobro mu poznatim hotelom od crvene opeke Great Eastern. Kao i mnogo toga, i to se zdanje promijenilo od doba kad je posljednji put stupio nogom u London. Ta profinjena zgrada, armantna upravo zbog staromodnog izgleda, u meuvremenu je preuzela i susjedno zdanje, te se proirila.

Dok je koijau davao est penija, pozornost mu je privuklo neto neobino. Na suprotnoj strani ulice niz svjetiljaka odjednom se ugasio. Danas je to uobiajena pojava, ali plinske se svjetiljke nikada nisu gasile. Toliko o ovjekovu tehnolokom napretku. Neki mladi sumnjiva izgleda, s polucilindrom na glavi, vrebao je pod jednom ugaenom svjetiljkom. Pretvarao se da ita novine, no zapravo je motrio pridolicu. Sluei se tapom da lake uhvati ravnoteu, starac se polagano dovukao do ulaznih vrata, radostan zbog injenice da je prestalo kiiti. Upijao je prizore, mirise i zvukove koji su ga okruivali. Za to mjesto vezala ga je bogata prolost. Dok su nosai nosili njegovu putnu krinju i torbe, vratar je ponudio da e ga uhvatiti pod ruku. Starac je odbio. Nee dopustiti da ga starost onemoguuje jo vie nego do sada. Napredovao je oprezno, korak po korak, te podom prekrivenim mramorom i oniksom, kamenom koji je sada bio mokar od unijete kie, doao do recepcije. Naavi se ondje, uz pitanje u grlu rekao je: "Rezervirao sam sobu." Slubenik se nasmijeio i otvorio veliku crnu knjigu gostiju. "Svakako, gospodine, a zovete se...?" Starac nije odgovorio. Muila ga je slutnja da ga netko i dalje motri. Okrenuo se prema ulaznim vratima i ondje uoio mladia u polucilindru koji ga je promatrao kroz staklo. U trenutku u kojem su se pogledali u oi, na mladievu licu naas se pojavio uspanien izraz, te se odmah povukao u no. Zato ga taj mladi slijedi? Nema sumnje da je i on demonov poslunik. Kia je napokon prestala kad su Cotford i Lee kroz ulaz u Swains Laneu doli na groblje Highgate. Londonska nona magla sve je bre nadirala. Cotford je elektrinom svjetiljkom osvijetlio plan groblja, traei Egipatsku aveniju. Snop svjetla obasjao je prolaz kojim sU dominirala dva divovska obeliska ukraena liem papirusa i lotosa. Njih dvojica odluno su nastavili koraati. Drvee bez lia, koje je poput prstiju kakvog kostura posezalo za polumjesecom na nebu, obasulo ih je kapljicama kie koje je s grana nosio vjetar. Skladni kameni aneli, isklesani uplakani likovi, te kipovi ena s bakljama blistali su na mjeseini. Kamena lica provirivala su kroz visoku travu, brljan i kupinu.

Sve to Cotforda je podsjetilo na djetinjstvo, kad mu je majka esto priala drevne irske narodne prie o duhovima, vilenjacima, vjesnicima smrti, raznim demonima i Gospi Smrti. U vrijeme kad je Cotford jo bio mladi, Irsku su poharali suica i gripa. U Cotfordovu selu stariji su govorili da je to Vraje djelo. Oboljeli nou nisu mogli disati jer su, tvrdili su, imali dojam da im neto uasno teko optereuje prsa. Praznovjerni lijenik ustvrdio je da to dokazuje da im na torzu sjedi vampir koji im pije krv. Glasine i panika irili su se bre nego sama epidemija. Cotford se jasno sjeao noi kad su ljudi iz groba iskopali njegova brata. Uasnulo ga je kada je sveenik ustvrdio da je, budui da je prvi umro od bolesti, njegov brat zacijelo bio vampir koji je zarazio ostale u selu. Sveenik je tijelo njegova brata probio metalnom motkom. Mladi i naivni Cotford poeo je vjerovati u tu pretpostavku kada je iz bratova mrtvog tijela zauo stenjanje. Krv je navalila na usta, oi i ui. Sveenik je rekao da je selo spaeno. No umrlo je jo petero ljudi, a Cotfordova je vjera poela slabjeti. Vie godina kasnije, zahvaljujui policijskom iskustvu, Cotford e spoznati to se te noi zapravo dogodilo. Raspadanje tijela dovodi do nastanka plinova od kojih se tijelo nadima. Probijanjem otvora u tijelu, na primjer metalnom motkom ili skalpelom policijskog lijenika, plinovi nastali fermentiranjem pod velikim pritiskom prelaze preko glasnica preminule osobe i kroz usta, pa se ona otvaraju i kroz njih se uje "stenjanje". im plinovi nastali fermentiranjem iziu, tijelo se "ispuhuje", pa krv navire iz svih otvora. Cotfordov brat nikad nije bio vampir, nego tek rtva praznovjerja i neznanja, pokoj mu sirotoj dui. Upravo zbog straha Cotfordovi roditelji nisu ouvali svetost groba njogova brata. Zbog straha od nepoznatoga. Neuki ljudi bojali su se onoga to nisu razumjeli, zbog ega je praznovjerje cvjetalo. Dakako, nakon bratove smrti, Cotford je spoznao da su sve one narodne prie bile obina glupost. I upravo zbog tog otkria okrenuo je leda domu i odluio se na kolovanje u Londonu. Utjehu je potraio u znanosti, jer je znanost bila u stanju objasniti zagonetke koje progone ljude. Nadnaravno u ljudima izaziva strah. Zahvaljujui znanosti, njega vie nee prevariti. Cotford je zastao kao ukopan. Na groblju se neto pomaknulo. Mjesec

je zaao za oblake, a groblje je ostalo u tami. Cotford je uzdignuo ruku, kako bi dao znak Leeju, koji je takoer zastao. Cotford je oslukivao. utanje je dopiralo s lijeve strane, pa je onamo usmjerio elektrinu svjetiljku. Bijeli, gotovo providni konj uhvaen snopom svjetla netremice ga je promatrao. Cotford je uo kako se Lee odao preneraenim udisajem. Podigao je pogled prema visokome naredniku. Nije oekivao da e uinak na ovjeka te visine i snage biti toliko snaan. "To je samo kip", ree Cotford. "Nisam vidio, nita drugo. Mogao sam razbiti glavu na tu kamenu potkovu." Cotford ponovno pogleda kip kolosalnih razmjera. Zbog mahovine koja je na njemu rasla, konjsko lice doimalo se namrtenim. Cotford je uvidio da se radi o grobu glasovitog koijaa Jamesa Selbyja. Statua se dizala visoko iznad ostalih nadgrobnih spomenika, a od ukrasa, tu su jo bili i isklesani bi i komplet potkova. Nakon to su proli kroz pravi labirint katakomba i nadgrobnih spomenika, Lee i Cotford provukli su se kraj svjee iskopanog groba koji je tek trebao dobiti spomenik. Na koncu su doli i do mauzoleja koji se bio smjestio meu sjajnobijelim tisama. Grobnicu je poput paukove mree prekrivao brljan. Lee je rukom uklonio suho lie i grane koji su prekrivali uklesano prezime. WESTENRA. Lee uzdahne. "Sigurni ste da se elite upustiti u ovo?" Cotford kimne. Nije bilo drugog naina. Nedostajalo mu je dokaza da ishodi sudski nalog. Otpio je gutljaj iz ploke, da se malko ugrije. "Od mene traite da vam pomognem u kanjivom djelu." "Ovo nije nekakav moj hir, narednice Lee." Cotford iz kaputa izvadi jedan od u kou uvezanih dnevnika Jacka Sewarda. "Pronaao sam dokaz o tome da je Trbosjek prije dvadeset pet godina poinio ubojstvo za koje dosada nismo znali. Iskaz doktora Jacka Sewarda, napisan njegovom vlastitom rukom." S unaprijed oznaene stranice, Cotford je naglas itao pod svjetlom elektrine svjetiljke: I upravo je Arthur, njezin zarunik, kriknuo od boli kad joj je srce puno ljubavi probio eljeznim kolcem. Nakon tog prvog udarca ekia, stvorenje koje je neko bilo njegova premila Lucy, kriknulo je

poput izmuene sirene. Boe moj, koliko krvi! Kakav uas! Kako sam samo plakao. Arthur je Lucy volio vie nego itko, no to ga ipak nije sprijeilo da joj zada smrtonosni udarac! Koliko sam samo esto u mislima ponavljao taj prizor. Ako sam je navodno volio vie nego on, zato mu nisam zaustavio ruku? Ipak, nisam proao nimalo bolje, jer sam joj upravo ja odvojio prelijepu glavu od tijela... Tijekom godina nebrojeno sam se puta uvjeravao da smo joj samo istili duu. Ako je to tono, zato onda ne uspijevam iz glave izbaciti njezine krikove? Niti zaboraviti onaj stravini prizor kad je profesor Van Helsing podignuo kirurku pilu i poeo joj odvajati udove od tijela...? "Dosta je!" povie Lee. "Mogue, ali znaj da je moja gorljivost plod uasnog grizoduja kojeg e ti, svim se srcem nadam, biti poteen. U smrtovnici Lucy Westenre stoji da je umrla od rijetke bolesti krvi. Dokument je potpisao neki dr. Langella, isti ovjek koji je samo nekoliko tjedana ranije potpisao Holmwoodovu dozvolu za sklapanje braka. Podosta zgodno, zar ne? Kao to se jasno vidi iz dnevnika, Lucy nije umrla mirno, u postelji." "A to ako je u dnevniku tek buncanje luaka potaknuto opojnim sredstvima?" "Ne budi smijean, Lee. Nakon svega to smo doznali, zna da je tako. Okrenemo li lea onome to znamo i dopustimo li da jo neka ena potpadne pod Trbosjekovu otricu..." Cotford je zautio i vrsto stisnuo eljust. "To e nam biti na dui." Lee je jo nekoliko dugih trenutaka nepomino promatrao mentora. Nije mu mogao porei logiku takvog razmiljanja. Rukom pokazavi prema starome grobu, tiho je rekao: "Neka nam Bog oprosti ako grijeimo." "I neka nas zatiti ako ne grijeimo." Njih su dvojica morali uloiti svu raspoloivu snagu da nasilu otvore eljezna vrata. Okovi su kripali poput rasplakanih vjesnica smrti. Kad su vrata udarila o kameni zid, tresak je bio buniji od grmljavine. takori su se uz ciku razbjeali od snopa svjetla. Cotford i narednik Lee u stranu su odgurnuli kameni pokrov sarkofaga. Zadah smrti bio je daleko gori od onog to su doivjeli u mrtvanici. Lee je zakaljao, unutarnjom stranom lakta prekrivajui lice ne bi li se zatitio od smrada. "Kako tako stari ostaci i dalje mogu tako uasno

zaudarati?" A onda mu je sinulo neto stravino. "Moda su im dodani i neki novi ostaci." "Ta vrata desetljeima nisu otvarana", ree Cotford. Narednik kimne. Cotford je imao pravo. No i dalje nije bilo jasno kako zadah smrti moe biti tako snaan. I tako svje. Nadao se da se radi o nekoj uginuloj ivotinji. Cotford je sada usmjerio svjetlo u otvoreni grob. U sarkofagu su se nalazili unakaeni ostaci, uglavnom kostur, enske osobe. Lubanja, s dugom crvenom kosom, oito je bila odvojena od tijela. Usta su bila prepuna sasuenog cvijea, udovi odrezani i prekrieni. eljezni kolac i dalje je virio iz prsnog koa, dok su se kraj lea i dalje vidjele osuene krvave mrlje. Cotford je pogledao unakaene ostatke tijela Lucy Westenre, a misli su mu istog trenutka preplavila sjeanja na onih pet okrvavljenih prostitutki iz Whitechapela. Sve su bile slino osakaene. Bilo je oito da je Trbosjek u Lucynu sluaju dosegao novu najniu toku. S prostituki je preao na imune ene, a ovu je ubio na mjestu na kojem nitko nije uo njezine krikove, te joj zavrni udarac zadao eljeznim kolcem. Nepatvoreni Van Helsing. Istodobno je osjeao i opravdanost svojih postupaka i gaenje koje mu je doprlo do najdubljeg dijela bia. "Luaci!" "Ubojice!" dodao je Lee. Cotford je na narednikovu licu ugledao istu onu udnju za pravdom koja je i njega obuzimala sve te godine. "Narednie Lee, snimite mi svaki kvadratni centimetar ovog mjesta, a ostatke prenesite u mrtvanicu. Angairajte samo ljude kojima moete vjerovati. Nai nadreeni jo ne smiju ni naslutiti to smjeramo. Probudite onog starog tupavca, lijenika, pa neka obavi kompletnu obdukciju. Samo pazite da zavri i nestane prije svitanja, da ne izazove sumnju. Pobrinite se za to da se njegov izvjetaj nae na mojem stolu im ga dovri." "Razumijem, gospodine." Cotford je u tom trenutku nakrivio glavu. Prinijevi prst usnama, pokazao je Leeju da uuti. Izvana se ulo kako netko tri prema grobu. Cotford je, kao i uvijek, bio bez pitolja. Moda je te noi trebao odbaciti ponos i ponijeti oruje. Koraci su se pribliavali, a on je

iskljuio svjetiljku. S pendrekom u ruci, Lee se smjestio kraj ulaza. Cotford je u pripravnosti drao teku elektrinu svjetiljku. Koraci su se i dalje primicali. I upravo u trenutku kad je kroz oblake provirio mjesec, na ulazu se ukazala neka tamna pojava. Po obrisu se moglo zakljuiti da nosi polucilindar. Cotford ukljui svjetiljku. Snop svjetla zaslijepio je doljaka i posve ga zatekao. Prije no to je Cotford stigao udariti, Lee je povikao: "Pozornice Price! to, dovraga, radite ovdje bez odore?" Price skine eir, stavi ga pod ruku i zauzme stav mirno. "Rekli ste mi da moram biti neuoljiv. Pogrijeio sam, gospodine?" Cotford je u pozorniku Priceu prepoznao onog gorljivog mladia koji je utrao u lokal Red Lion u potrazi za njim. "Narednice Lee", ree Price, crven u licu i zadihan. "Traili ste da vas izvijestim... kada mukarac s fotografije... doe u hotel Great Eastern." "I doao je?" upita Cotford, zadovoljan injenicom da je Lee kao ovjeka od povjerenja odabrao upravo Pricea. Cotfordu su se svidjeli taj mladi i njegova neupitna gorljivost. "Jest, gospodine. Osobno sam vidio kako ulazi. Sada je mnogo stariji, ali prepoznao sam ga." Cotford otpije gutljaj iz ploke, lica koje mu se razvuklo u slavodobitan osmijeh. "I tako to poinje..." X X I I I . POGLAVLJE

Obavijena gustom maglom, grofica Bathory ekala je da dvojica policajaca i onaj mladi u polucilindru iziu iz malenog mauzoleja s natpisom WESTENRA. Ve nekoliko noi pratila je njihove aktivnosti. Zaintrigirali su je tjedan dana ranije, kada je sjedila na jednome krovu u prolazu u blizini Temple Bara, gdje je inspektor svinjolika izgleda pokuavao izvesti odreene zakljuke u vezi s okolnostima pod kojima je svijet napustila njezina ljubljena ena u bijelome. Zabavljeno je sluala dok je onaj drugi inspektor, Huntley, blebetao o svojim apsurdnim teorijama. Bila je to prava uvreda na raun njezine pratiteljice. I sama pomisao da je taj Harker, slabi nad slabiima, mogao ubiti njezinu

ljubljenu zlatokosu bila joj je odvratna. Bila bi raskomadala i Harkera, samo da joj se ukazala prilika. Za razliku od njega, debeli detektiv nipoto nije bio budala. Ne samo da je izveo pravilne zakljuke u vezi s dogaajima, nego je ak pretpostavio i da je grofica Bathory bila na licu mjesta. Otada ga prati i motri s velikim zanimanjem. Vii od dvojice policajaca debeljka je oslovljavao rijeima "inspektor Cotford". Grofici Bathory to ime nije bilo poznato, ali mu je prepoznala lice. Njegov portret vidjela je davno u novinama, uz portret onog kretena Abberlinea. Da, Cotford. Sjeam se tog prezimena. Sada je izgledao poneto drukije, svakako imao mnogo vie kilograma i bio dosta stariji. Grofica Bathory nije se mogla nauditi tome koliko neprepoznatljivo smrtni ljudi ostare za samo etvrt stoljea. Mogue je da je Cotford bio pronicaviji od ostalih na koje je nailazila, no nipoto nije bio i prosvijetljen. Uspio je pronai sve dijelove slagalice, iako mu ogranieni um nee dopustiti da ugleda i cjelovitu sliku. Grofica Bathory opirala se elji da navali na njega i svom mu snagom razbije lubanju o kakav zid. Zamiljala je okiran izraz na njegovu licu koji bi se pojavio kad bi iz prve ruke shvatio kako ena moe biti snanija od mukarca. Groficu Bathory stoljeima je zbunjivalo kako je to Bog stvorio ovjeka na vlastitu priliku. Ako je to tono, tada je Bog slabaan. ovjek je tako krhak i ogranien. Da mu nije tehnologije, bio bi pri dnu hranidbenog lanca. Grofica Bathory otkrila je istinu koju ak i nedostojne zvijeri znaju ve tisuljeima: ovjek je lak plijen, dok mu je krv poput finog starog vina. Pitala se osjeaju li zvijeri koje su okusile ovjekovo meso jednako zadovoljstvo kao ona. Od svih ljudi, grofica Bathory cijenila je jedino Charlesa Darwina. Preivljavanje najsposobnijih. Ona sama usavreni je oblik ovjeka. Njezini osjeti vida, sluha, mirisa i okusa deset su puta snaniji nego u ljudi, a raspolae i deset puta veom snagom. Obdarena je jo monijim estim ulom, mentalnim osjetom. ovjek se stoljeima divi magiarima koji su u stanju premjetati predmete, itati misli i nadzirati neiji um. U njezinu se sluaju nije radilo ni o kakvim smicalicama ili iluzijama: bila je u stanju ui u ovjekovu svijest i prisiliti je da u njoj vidi vuka, vodorigu, takora ili maglicu. Mo joj se bila toliko razvila da je u neiji um mogla ui i s

udaljenosti od vie stotina kilometara, te tu osobu navesti da vidi to god je poeljela. Mogla se kretati nevjerojatnom brzinom. Mogla je ak i levitirati i letjeti, lebdjeti na vjetru. ovjeku su za let potrebne razne naprave i ureaji. Grofica Bathory uistinu je bila najsposobnija i najotpornija, sljedei korak u ovjekovoj evoluciji. Sada je pokuavala odrediti treba li ubiti Cotforda zbog toga to je doznao ili ga pretvoriti u saveznika, ali tako da toga ne bude svjestan. Instinkt joj je govorio da trojicu mukaraca treba ubiti na licu mjesta, u mauzoleju, prije nego to tajne kojih su se domogli odaju drugima. Jacka Sewarda ubila je i zbog manje vanih razloga, a ovo osamljeno mjesto idealno je za ubojstvo. Groblje je bilo veliko i nepregledno, a ona je bila daleko, no njezin nadnaravni pogled bez potekoa je prodirao kroz maglu i tamu. Mauzolej Westenra. Prekopavaju, znai, po prolosti. Trae nove dijelove slagalice. Razmatrala je sudbinu debelog inspektora. Rije je o opsjednutome ovjeku vrlo suenih pogleda na svijet. Suvremenici ga moda smatraju ludim poput zloinaca koje progoni. Voljela se kockati, ali ne na kartama ili novcem. Zanimljiviji su ulozi ivot i smrt. Sve je ionako toliko nasumino, a u toj igri ona je do sada uvijek pobjeivala. Bila je pripravna okladiti se da je Cotford od policajaca koji su bili s njim zatraio da se zavjetuju na utnju. Bilo je oito da je bistar, no injenica da nije uoio Sewardov grob kraj Lucyne grobnice navela ju je na zakljuak da taj ovjek razmilja tako otuno linearno. Bi li ga mogla iskoristiti za svoje ciljeve? Da. Iskoristit e ga tako da na otvorenom izmami i ostale. On e ih dovesti k njoj. Grofica Bathory sada se nasmijeila. U Engleskoj ipak nee biti tako dosadno i monotono kako je tu zemlju pamtila. Zakljuila je da Cotford i njegovi podinjeni trebaju poivjeti jo barem neko vrijeme. Ne zbog toga to ih je poela aliti ili s njima suosjeati, budui da takvo to i nije bila u stanju osjetiti: bila je savren mesoder. Ali, zasada e zatomiti krvoednost, samo za ovu no, u korist igre. Dajmo mojim novim pijunima jo jedan komadi slagalice. Dok je ulazila u koiju, tapom sa zlatnim vrkom kucnula je o njezin strop. Zaprega bez koijaa odjurila je s groblja Hampstead na jug, prema Whitechapelu. Kristan je bila iscrpljena. Noge su joj bile pune uljeva, budui da je

cijelu veer provela koraajui gore-dolje Commercial Streetom. Novinski papir koji je bila ugurala u cipele ne bi li joj bilo toplije u meuvremenu se razmoio i poeo raspadati, ve vonjajui po pokvarenoj ribi. Dok je epala prema oronulom stanu na Devonshire Squareu, zaula je pribliavanje konja. Htjela je zanemariti i zvuk i koiju, no financijska situacija nije joj doputala takav luksuz. Usiljeno se nasmijeila i okrenula, te ugledala crnu koiju koja je izranjala iz guste none magle. Neto nije bilo kako treba. Koije ne voze tek tako, same od sebe. Primijetila je da je crna koija puna raskonih zlatnih ukrasa. Tada joj je sinula nova pomisao. ive u dobu nebrojenih novih izuma. A imuni uvijek imaju najbolje i najnovije igrake. Crna koija bez koijaa vjerojatno je nekakav krianac automobila i koije. Ne odvajajui pogled od zlatnih ukrasa koji su joj se primicali, Kristan je osjetila uzbuenje. Te je veeri ve bila s pet muterija, ali malene naknade jedva e joj dostajati za sutranju hranu. U ovoj koiji moda se nalazi neka imuna muterija. Odigra li sve kako treba, mogla bi zaraunati dovoljno da pokrije mjesenu najamninu. Izgleda da joj se srea te veeri nasmijeila. Koija se zaustavila na samo nekoliko centimetara od njezinih ofucanih cipela. ekala je da se vrata otvore i da se na njima pojavi neki zgodan gospodin. Tapecirana unutranjost koije njezinoj e zadnjici goditi daleko vie nego hladni kamen kakva prolaza. Nekoliko trenutaka kasnije Kristan je shvatila da gospodin eli da se malo potrudi. Oblizala je usne u nadi da e ih dovoljno ovlaiti i tako prikriti raspukline nastale zbog estog vjetra u oujku. Popravila je poloaj bluze da istakne velike grudi, svoj najjai adut, te se zamamnim korakom, koliko joj je to obua u raspadanju doputala, uputila prema ukraenim vratima koije, te pokucala, kratko i profinjeno. "Traite nekog, efe?" Nije bilo odgovora. Ovaj se zbilja voli igrati. "Alo? Ima 1' koga?" Kristan se povukla za korak kad je ruka u crnoj rukavici, s prstenom ukraenim rubinom, odmaknula krvavocrvenu zavjesu i ponudila joj panjolski zlatnik. Kristan se pohlepno nasmijeila i spremno ga uzela. "Sad ve pria mojim jez'kom, dragi." Vrata koije polagano su se otvorila. Kaiprst u crnoj rukavici pokazao joj je da ue. Uz takvu naknadu, gospodin s njom moe raditi

to god poeli. Kao sposobna i iskusna poslovna ena, Kristan je znala da gospodin koji je u ovom dijelu grada pripravan toliko platiti trai neto osobito. ak i ako bude boljelo, pristat e na sve. Posrei li joj se, moda stekne stalnu muteriju. Kristan je spretnim pokretom spremila zlatnik u bluzu, koliko je mogla zavodljivije, te je uhvatila ruku u crnoj rukavici. Ruka u rukavici zatvorila je vrata, a onda se napokon ukazalo i muterijino lice. Kristan je okirano shvatila da pred njom nije gospodin, ve prelijepa plavooka ena sjajnocrne kose u elegantnom mukom kaputu i fraku. Kristan je sad bilo drago to e izbjei jo jedno neugodno prodiranje, a ipak zaraditi. Uzbudila ju je pomisao da bi joj ta prelijepa ena mogla viati najskrovitije rane. Koija grofice Bathory jurila je uz Temzu u blizini Towera. Nosnice est crnih kobila bjesomuno su se irile od uarenog daha. Koija je poskakivala i zveketala jurei po kamenom poploanim ulicama. Kobile su se naglo zaustavile, zabacile glavu unatrag i ukoile koljena kao da je netko povukao nevidljive uzde. Bilo je gluho doba noi u sreditu grada, sat do svitanja. Na ulici nije bilo nikoga. Nee biti svjedoka. Vrata koije polagano su se otvorila. Kao da se radi tek o malenoj vrei prljavih dronjaka, grofica Bathory odbacila je Kristanino okrvavljeno tijelo u Temzu. Djevojka je imala rastrgan vrat i ukoeno lice, usta razjapljena od beznadnog uasa. Steznik joj je bio poderan, tako da su se vidjele grudi, dok su joj gae bile sputene do glenjeva. Grofica Bathory tom ukusnom Bojem edu nee uskratiti poniznost u smrti. Nakon toga utnula je njezinu torbicu i izbacila je na ulicu, tako da su iz nje izletjele stvari: nekoliko novia, rupi i krunica. Taj ju je prizor nasmijao. Jo jedan licemjer. Rijena struja ve je odnosila tijelo prostitutke. Mrtve oi nepomino su piljile u nebo. Grofici Bathory nikad nije bilo jasno kako jadnici poput te kurve i dalje uspijevaju pronalaziti ljubav prema Bogu. to je Bog za njih uinio? Rukom u crnoj rukavici bacila je zlatnik u vodu kraj tijela, te se nasmijeila kad su Kristan i njezino zlato potonuli pod mranu povrinu Temze. Tko je rekao da ga ne moe ponijeti? "Krenite u potragu, inspektore Cotford", izusti grofica Bathory zamiljeno.

XXIV.

POGLAVLJE

Dok je grabio Bonhay Roadom, Quincey je osjeao kako mu krv vrije. Zato su mu roditelji tako tajili svoju prolost? Zato mu otac nije vjerovao? Zato je njegov otac morao umrijeti? Zato je njegova majka izdala prijatelje? Misli su mu se kovitlale dok je trao praen kiom. Zauo je dobro poznat zviduk vlaka koji kree s postaje St. David's. Nije bilo vremena da kupi kartu. Zbog vlastitog duevnog zdravlja, Exeter mora napustiti to prije, a do sljedeeg vlaka ima puna tri sata. Bez imalo razmiljanja, Quincey je potrao prugom, jer je vlak ve ubrzavao, te je skoio na stranji dio zadnjeg vagona. Metal je od kie bio klizav, pa je Quincey izgubio uporite. Oajniki i krajnjim naporom uhvatio se za lanac, tako se drei dok je vlak i dalje ubrzavao. Stisnuvi zube, uspravio se i pokuao smiriti, dok mu je srce neobuzdano udaralo. Kad se na koncu naao na sigurnome, u vagonu, okrenuo se i ugledao Exeter koji se gubio u daljini, znajui da nogom vie nikad nee stupiti u rodni grad. Kako vie nije imao oca i kako je ostao i bez posljednje trunke povjerenja u majku, ondje vie nije imao ba nita. Dok je vlak napredovao prugom prema Londonu, Quincey je pronaao mjesto u jednom vagonu u kojem su vladali ugoda i mir. No, ipak nije uspijevao primiriti misli. Koliki je dio Stokerove knjige doista vjeran istini? Mogu li nemrtvi uistinu hodati svijetom? To mu se inilo krajnje apsurdnim. Majka je u onom pismu tvrdila da ta udovita postoje. Jedno mu je takvo udovite ubilo oca i razvrglo obitelj. Quincey je osjeao kako u njemu buja udnja za osvetom. Ali kako se boriti protiv takvog zla? Suoavao se s neprijateljem koji je, prije vie stoljea, zapovijedao velikim vojskama. Nesmiljen i okrutan, taj je udovini vladar na svojoj strani imao i demonske sile. A Quincey je bio sam i osjeao se nedoraslo takvoj zadai. Istinu o tome to je pred njim znaju jo samo pripadnici one odvane skupine junaka. A veze meu njima popucale su jo davno. Veina ih je danas ionako mrtva. No, moda jo postoji barem jedan od njih kojem bi se mogao obratiti. Mina je imala cjelovit dosje o njegovim pothvatima. Bio je to junak koji je sluio rame uz rame s Quinceyjem P. Morrisom u francuskoj Legiji stranaca. Sposobnosti tih elitnih jedinica bile su

legendarne. Borio se protiv Kineza tijekom opsade Tuyen Guanga, umakao je ljudoderima na otoju Marquesas, te uvao korejsku caricu od japanskih plaenih ubojica. Osim toga, preivio je i bitku protiv grofa Drakule. Da, pomislio je Quincey. Posjetit u njega. Otii u do Arthura Holmwooda. Sunce je ve zalazilo kad je koija dojurila do ulaza na imanje Arthura Holmwooda, poznatog i kao lord Godalming. Quincey iskoi iz koije i koijau dobaci nekoliko novia. Zapanjeno se zagledao u velianstveno zdanje. Bilo je barem tri puta vee od kue obitelji Harker u Exeteru. Kako je taj Holmwood samo zagonetan. Tako bogat ovjek nesumnjivo je mogao uivati u svim povlasticama koje donosi novac. injenica da je umjesto toga nebrojeno puta izlagao ivot opasnosti u Quinceyju je izazvala osjeaj potovanja i prije nego to ga je upoznao. Na takvog ovjeka svakako treba raunati, a Quinceyju e zatrebati upravo takva pomo. U Stokerovu romanu ne spominje se kako su se ti junaci povezali i okupili. Quincey je za njihove dugotrajne veze doznao iz Mininih pomno voenih zapisa. Jack, Arthur i njegov imenjak, Quincey P. Morris, kao djeaci su se upoznali u elitnom hugenotskom internatu nadomak Londona. Jack je bio katolik, no njegov otac, istaknuti lijenik, nije htio da djeaka ogranii pohaanje upne kole. Stoga ga je poslao u privatnu protestantsku kolu, da se ondje drui s pripadnicima viih slojeva britanskog drutva. Jack je ondje upoznao Arthura i njih dvojica tako su se sprijateljili. Otac Quinceyja P. Morrisa, Brutus, bio je imuni teksaki raner. Kad je 1861. izbio ameriki Graanski rat, Teksas je zadrao pravo da NC ne odvoji od Unije, ali i da se ne pridrui Konfederaciji. Stoga je ta savezna drava otvorila poslanstvo u Londonu, a Brutusa Morrisa Teksas je imenovao veleposlanikom u Londonu. Kao to i dolikuje ovjeku takva poloaja i ugleda, Brutus je sina poslao u istu elitnu kolu koju su pohaali Jack i Arthur. Quincey P. Morris od svega je najvie alio zbog injenice da je bio premlad da se bori u Graanskome ratu. Zbog toga je nakon odreenog vremena i otputovao u Ameriku, da se bori protiv Indijanaca i pomogne u smirivanju stanja na Divljem zapadu. Arthura su nadahnula Morrisova junatva u amerikim prerijama, pa mu se pridruio u sljedeoj avanturi,

pristupivi Legiji stranaca. Jacka Sewarda nije bilo mogue nagovoriti da im se pridrui, budui da je odluio slavu potraiti na podruju znanstvenog rada, te se upisao na ugledno amsterdamsko sveuilite Vrije, postavi studentom i asistentom profesora Abrahama Van Helsinga. Uspevi se stubama pred ulazom u veliku vilu, Quincey je zastao da uhvati dah i da se pribere. Nije se htio pojaviti pred velikim Arthurom Holmwoodom poput kakva glasonoe. Dok je stajao na pragu, sinulo mu je da su se junaci iz Stokerova romana esto nalazili upravo u toj kui. Ondje su osmislili i plan prema kojem e svijet osloboditi od Drakulina zla. I unato svemu, ak i uz ovjeka kakav je Arthur Holmwood, nisu uspjeli u naumu. Quincey se pribojavao da je neprijatelj s kojim se suoava jednostavno prejak. Posegnuo je za mjedenom alkom na vratima, ali je nije pronaao. Pogledao je oko sebe, uoio konopac kraj vrata, pa shvatio kako je pogrijeio. Dakako da taj ovjek ima sav luksuz koji je mogue pribaviti, pa tako i novu vrstu zvona. Quincey je povukao konopac i zauo sumoran ton koji se oglasio negdje u unutranjosti. Nitko se nije javio. Povukao je konopac jo jednom, ali ni sada nije bilo odgovora. Ve se spremao udariti akom o vrata kada su se vrata rastvorila tek za koji centimetar. Kroz otvor je provirio batler. "Kako vam mogu pomoi?" "Zovem se Quincey Harker i doao sam posjetiti..." Quincey je zautio. ovjeka kakav je Arthur Holmwood valja osloviti kako dolikuje takvoj osobi. "... lorda Godalminga. Stvar je vrlo hitna." Batler je odkrinuo vrata za jo koji centimetar, pa mu ponudio maleni srebrni pladanj. Quincey mu je trebao uruiti posjetnicu. Nasreu, Basarab je svom mladome tieniku osigurao nekoliko takvih kartica za predstavljanje. Quincey je pretraio kaput i na koncu ih pronaao u jednom ofucanom depu. Batler ga je iznenaeno pogledao, budui da pravi gospodin posjetnice uvijek dri u kutijici. "Samo trenutak", ree mu, pa mu zatvori vrata pred nosom. Dok je ekao, Quincey je osjeao kako mu se noga trza od neizvjesnosti. Tijekom posljednjih nekoliko dana proitao je toliko toga o Holmwoodu. Pustolovine proivljene u Transilvaniji bile su tek vrak sante leda. Quincey je meu Mininim stvarima pronaao informacije o

Arthurovoj mladosti, kao i novinske izreske s drutvenih stranica, lanke u kojima je ocrtan Arthurov ivot nakon njihovih sukoba s Drakulom. Iako je nakon oeve smrti postao lord Godalming, Arthur se tim imenom i titulom nije sluio esto sve do povratka iz Transilvanije. Quincey se pitao je li Arthur promijenio ime jer je znao da je Drakula jo iv. No, bilo je sigurno da se lord Godalming nije od silnog straha uurio u nekom zakutku svoje vile. Postao je prvakom u jedrenju na Temzi, vrsnim igraem pola, te majstorom za dvoboje. esto je branio ast pitoljima i maevima, pritom ubivi trojicu mukaraca i ranivi njih jo dvanaestoricu... odreda ljude koji su ga nekako uvrijedili. Quincey je takvo to i oekivao od ovjeka koji je na kocku stavio sve to je imao radi asti svoje velike ljubavi, Lucy Westenre. Takav ovjek nesumnjivo bi krenuo u bitku protiv zla koje donosi Drakulin povratak. Quincey se sjeao da je u djetinjstvu upoznao mukarca kojeg su mu predstavili kao "strica Arthura", te je sada shvatio da se moralo raditi o Arthuru Holmwoodu. Ali, taj ovjek s Harkerovima nije imao kontakta gotovo dva desetljea. Quincey je mogao zakljuiti jedino da su razlozi nekako povezani s preljubom njegove majke i oevim alkoholizmom. Nadao se tek da e Holmwood biti u stanju nadii tu njihovu sramotu i navesti se na to da pone vjerovati Quinceyju, jer mu je Arthurova pomo bila oajniki potrebna. Ljudi poput lorda Godalminga vrsta su koja izumire. Quincey je negdje proitao da je jedan prijatelj Arthurova oca izgubio svu imovinu zbog nepromiljenih ulaganja. Umjesto da dopusti prijatelju da se odrekne i zemlje i bogatstva, Holmwood se oenio njegovom keri. Ako je bio voljan stupiti u brak s nepoznatom enom da pomogne prijatelju, lord Godalming e, nadao se Quincey, biti jednako susretljiv i u njegovu sluaju. Pri pomisli na oca, Quinceyja je obuzelo grizoduje. Nikad mu se nee pruiti prilika da se ispria zbog ponaanja prema njemu. Sada zna da ga je otac volio. Jonathan Harker za sina je rtvovao sve, a Quincey je vrsto naumio dokazati da je dostojan takve rtve. Vrata su se nakon nekoliko beskrajnih minuta napokon ponovno otvorila. Batler je iziao i objavio: "Lord Godalming sada e vas primiti." Quincey je ve krenuo naprijed, elei ui, no na putu mu se isprijeio

butler. Nakaljavi se, spustio je pogled na Quinceyjeve blatnjave cipele. Ponovno zateen, Quincey je skinuo blato s potplata na strugalu izraenom od lijevanog eljeza kraj vrata. Batler ga je potom naposljetku uveo u radnu sobu Arthura Holmwooda. Potom je uzeo njegov kaput i iziao, te za sobom zatvorio vrata. Miris prostorije nekako mu je bio poznat. Quincey je shvatio da je ve boravio u toj sobi i odjednom ga je preplavio pravi val uspomena. Prepoznao je zagasitocrvene tapete, autentini i vrlo skupi dizajn Williama Morrisa. Na zidovima su bili izloeni profinjeni maevi, sablje i bodei. Tijekom godina provedenih u kazalitu, Quincey je u rukama drao mnogobrojne drvene maeve, no ovo su bili autentini primjerci oruja, s pravom otricom. Iako je na nekima bilo tragova udaraca, krvi nije bilo nigdje. Kao dijete, sjetio se iznenada, bio je ispruio ruku u elji da dotakne jednu sablju. No, otac ga je odmah epao za ruku. Mogao si se porezati. Quincey se prisjetio rukom izrezbarenih drvenih ukrasa, obojenog stakla na prozorima, te polica pretrpanih knjigama koje on ne bi uspio proitati ni da ita cijeli ivot. Prisjetio se i portreta prelijepe crvenokose ene. Da, jo kao dijete spoznao je da se radi o istoj eni kao na fotografiji koja toliko znai njegovoj majci. Quincey se okrenuo i pogledao iznad kamina, gdje se, po njegovu sjeanju, trebao nalaziti portret, no vie ga nije bilo. Zamijenio ga je neki ni po emu izniman pejza. "Lucyn portret..." izustio je zamiljeno. "Slika koju spominjete", rekao je netko iza Quinceyja, "uklonjena je prije deset godina, iz potovanja prema Beth, mojoj supruzi." Arthur Holmwood, lord Godalming, sjedio je za masivnim stolom od mahagonija. Ispod prelijepe svjetiljke nalazio se srebrni pladanj, a na njemu Quinceyjeva posjetnica. Quincey je ostao zapanjen. Arthur Holmwood u meuvremenu se gotovo uope nije promijenio. Bio je stariji od Jonathana, no tko god bi ih vidio zajedno, u to bi teko povjerovao. Uz tu gustu plavu kosu, etvrtastu donju vilicu i elinoplave oi, bilo je lako uvidjeti zato je Lucy od svih udvaraa odabrala upravo njega. Siroti dr. Seward

nikada nije imao pravih izgleda. Quincey se uspravi i nakalje. "Dobar dan, gospodine... lorde Godalming. Ispriavam se, nisam vas vidio." "Uvjeren sam da nisi doao razgovarati o mojim ukrasima." Quinceyja je iznenadio osoran ton, ali je hrabro nastavio. "Ja sam sin Jonathana i Mine Harker..." "Znam tko ste, mladi gospodine Harkeru. Konjak?" "Ne, hvala." Quincey se nadao da e odbijanjem pia pokazati da nije slab poput oca. Lord Godalming ustao je i otiao na suprotnu stranu sobe, do dupkom punog bifea. Bio je dojmljiva pojava, mukarac vii od stotinu devedeset centimetara, u odijelu koje je savreno pristajalo vitkom, miiavom tijelu. Donji dio torza bio mu je zategnut poput bubnja, a na vratu nije bilo ovjeene koe karakteristine za veinu mukaraca njegove dobi. Kretao se tako pomno i uglaeno da je bilo teko povjerovati u sve one pustolovne prie koje je Quincey u vezi s njim proitao. Tek je pokoja sjedina u blizini sljepooica pokazivala da je prevalio pedeset i koju, istodobno mu pridajui dostojanstven izgled. Arthur je uzeo elegantnu kristalnu au i bocu od bruenog stakla, te se okrenuo tako da mu se svjetlo nalo izravno na licu. Quincey je istog trenutka uoio dvije malene nesavrenosti: oiljak na desnom obrazu, te uho kojem je nedostajao vrak. Upitao se koja je to bitka ostavila neizbrisiv trag na lordu Godalmingu. Arthur je natoio konjak. "to te, molim te, lijepo, dovodi ovamo mladi moj Harkeru?" " Uvjeren sam da znate." "ak i ne slutim." "Moj je otac proli tjedan ubijen." "Da, to sam proitao", odgovori Arthur hladno. "Suut." Dlanovima je obavio iroku au na niskome stalku, tako grijui pie. Quincey je pokuavao objasniti tako suzdran stav. "Jeste li proitali i da je prije dva tjedna u Parizu ubijen Jack Seward?" upita. Arthur se namrti, a lice mu prekrije tamna sjena. Sklopio je kapke. Pribliivi au nosu, da to bolje osjeti miris, nije rekao nita. Quincey povisi glas. "Jeste li uli? Jack je..." "uo sam i prvi put." Arthur naglo otvori oi i zapilji se u Quinceyja, koji je stekao jasan dojam da ovaj eli ubiti glasnika. "Jack je bio stara budala. Gurao je nos u... stvari koje nije trebalo dirati."

"Jack Seward bio je va prijatelj!" Arthur ga pogleda suenih kapaka, pa mu prie za korak. "Jack Seward bio je ovisnik o morfiju koji je ostao bez imetka, ugleda, doma i obitelji!" Svi instinkti namijenjeni samoodranju Quinceyju su govorili da sada treba prestati. Ali, eli li stei sugovornikovo potovanje, mora iskazati nepopustljivost. Uspravio se i zauzeo odluan stav. No, kako se naglo pojavio, Arthurov bijes jednako se brzo i povukao, a zamijenila ga je duboka tuga. "Jack je bio stara budala koja se nije uspijevala odvojiti od prolosti", ree Holmwood, nakon to je u samo jednom munjevitom gutljaju popio sav konjak, kao da eli isprati neugodno sjeanje. "Moj otac i doktor Seward ubijeni su u samo nekoliko dana razmaka. Ba i ne bih rekao da je to plod sluajnosti, nije li tako?" ree Quincey. "Vi i supruga svakako ste u opasnosti." Arthur se nasmije i ponovno napuni au. "U opasnosti? Dragi gospodine Harkeru, pa vi ne znate to znai ta rije." Quincey nije mogao vjerovati da je to isti onaj Arthur Holmwood koji je na pastuhu odjurio u bitku protiv Roma i Drakule. Upravo bi on, vie od sviju, trebao shvatiti opasnost. Obuzeo ga je bijes i prije nego to je stigao i promisliti, dojurio je do njega i epao ga za ruku kojom je ve poeo toiti konjak. "Drakula se vratio radi osvete i to dobro znate. Pomozite mi da ga ubijem, da ga se rijeimo jednom zasvagda." Arthur je nesmiljenim pogledom prostrijelio aku koja ga je drala za podlakticu. Snanim refleksom odvojio je ruku. "Nepromiljeno, gospodine Harkeru. Glupo i nepromiljeno. Znai, napokon ti je ispriala." "Ne. Sam sam otkrio istinu", ree Quincey, koji je bez uspjeha pokuavao prikriti sve izraenije drhtanje glasa. "Drakula je mrtav. Umro je pred mojim oima." Arthur odloi bocu i vrati se za stol. "Svi smo vidjeli kako je umro." Quincey nije mogao vjerovati da tako svjesno zatvara oi pred istinom. Mora li mu ba sve nacrtati? "Moj je otac nabijen na kolac. Tepe... tko bi to drugi uinio?" "Ja sam svoje bitke izvojevao, mladi gospodine Harkeru. Za ivota sam se borio na paklenim bojinicama i prelazio prava mora krvi. Ja

sam s takvim stvarima zavrio. Na taj put vie ne idem." Uzeo je maleno zvonce, kanei pozvati batlera. Quincey akom udari po stolu. "Kukavice!" Bio je uvjeren da e ta uvreda navesti Arthura na reakciju, no u lordovim plavim oima nije bilo emocija. "Idi kui, mladiu", uzdahne Holmwood. "Prije nego to si naudi." Quincey je uo kako su mu se iza lea otvorila vrata i kako je batler uao u sobu. "Pretpostavljam da je sastanak zavrio...?" "elim vam ugodan dan, gospodine Harkeru." Arthur je uzeo neku malenu knjigu, otvorio je na oznaenoj stranici i stao itati. Batler je priao Quinceyju s kaputom u ruci. "Poi emo ovim putem, gospodine." Quincey je stajao nepomino, u stanju krajnje nevjerice. A onda je uzeo kaput i naglo se okrenuo prema stolu, te iz Arthurovih ruku istrgnuo knjigu. Pogledi su im se susreli. "Neu vas aliti kad doznam da ste pali kao sljedea rtva", ree, u nadi da e ovaj napokon zagristi. Umjesto da prihvati izazov, Arthur se samo zagledao u bezlinu sliku nad kaminom i gotovo aptom izustio: "Sumnjam da e itko aliti za mnom." Kada ga je batler izveo iz kue, na sada ve mranu ulicu, Quincey je zastao, zamiljen nad svime to se upravo dogodilo. Koja je god sila tono natjerala Jacka Sewarda u ludilo, okaljala njegovu majku, oduzela duh njegovu ocu, zaguila je i Arthurov duh. Quincey je sada znao da se lord Godalming u dvoboje nije uputao radi obrane asti. Lord Godalming u dvoboje je ulazio nadajui se smrti. Predstavljao se kao lord Godalming jer Arthur Holmwood vie nije postojao. XXV. POGLAVLJE

Mjesec je bio nisko nad obzorom i njegovo svjetlo dopiralo je kroz prozore New Scotland Yarda. Dok je radio za pisaim stolom, Cotford je davao sve od sebe da oi zadri otvorenima. Njemu s lijeve strane nalazio se izvjetaj policijskog lijenika o obdukciji provedenoj na tijelu Lucy Westenre, kao i sumorne, crno-bijele fotografije

ekshumacije njezinih ostataka. S desne strane nalazile su se snimke unakaenog tijela ene koju su pet dana ranije pronali u onoj uliici. Usporeivao je dva kompleta fotografija. Tijelo Lucy Westenre raskomadano je, dvadeset pet godina ranije, na isti nain kao tijelo nedavno ubijene ene. Cotford je smatrao da su dva ubojstva povezana, ali za to jo nije imao vrste dokaze. Nije se mogao obratiti nadreenima. Oni bi sve smatrali nategnutim. Ponovno je pregledao sve fotografije i biljeke, traei kakav trag, neki maleni, previeni podatak koji bi potvrdio da su obje rtve pale od iste ruke. Protresao je glavu da odagna san. Nije spavao ve danima. "Inspektore Cotford!" Glas narednika Leeja neugodno ga je trgnuo iza sna. "Da, to je bilo?" upita Cotford. Vrat mu je bio ukoen i bolan. Pridignuo je ruku, da zatiti oi od zasljepljujueg jutarnjeg svjetla koje je dopiralo kroz prozor. Dovraga! Predugo sam spavao. "Pronali su jo jedno tijelo!" "Gdje?" Pauina koja mu je obavijala misli odmah se rasprila. "U Temzi, gospodine. U blizini Towera." Cotford je uzeo kaput prebaen preko naslona stolice na kojoj je sjedio i pojurio prema vratima. Na studenoj obali Temze u blizini pristanita St. Katharine, malo istonije od Towera, bila se okupila omanja skupina promatraa. Inspektor Huntley nadzirao je izvlaenje lea iz rijeke. Ispod ruku nesretne ene bio je vezan konopac, iji je drugi kraj bio vezan za sedlo jednog konja. Promatrai su u oku gledali rastrgani steznik i ogoljene grudi. im su tijelo prebacili preko ograde i iznijeli na ulicu, Huntley je kao pravi kavalir svukao sako i prebacio ga preko eninih prsa, uvajui joj tako posljednje tragove dostojanstva. Policijski lijenik kleknuo je kraj tijela i zapoeo preliminarni pregled, pritom se priguenim glasom savjetujui s Huntleyjem. U blizini je neka druga ena, odjevena u dronjke koji su malo toga skrivali, plakala dok je razgovarala s nekim detektivom. Ovaj je zapisivao njezinu izjavu u notes. Cotford epa Leeja za nadlakticu. Probijali su se kroz guvu, pokuavali prii to blie, tako da uju izjavu mlade ene. "... Nakon toga, vidjela sam kako Kristan sama odlazi na Devonshire Square. Ondje ivi... u unajmljenoj sobi koju plaa dvanaest penija

tjedno.... Hou rei... tamo je ivjela..." Djevojka je poela nezadrivo jecati. Cotford je uoio rupi u detektivovu depu, no ovaj ga nije nudio svjedokinji. Ipak se radi o eni, proklet bio. Probivi se kroz guvu, posegnuo je za svojim rupiem. No, predugo je ekao i neki drugi mukarac uspio ga je preduhitriti. Mlada ena zahvalno je prihvatila rupi, a Cotford se iznenadio uvidjevi da ga je dobila od inspektora Huntleyja. Inspektor je primijetio Cotforda, te se namrtio. Srdano i prijateljski, to se Cotfordu uinilo i odvie poznatim, Huntley je uhvatio Cotforda i Leeja pod ruku i odveo ih na stranu. "to radite ovdje, narednice Lee?" upita Huntley brzo i odluno. "Sada vidim da pojava inspektora Cotforda u onoj uliici prije nekoliko veeri nije bila sluajna. Kakvim vas je to besmislicama zaveo? Druenje s ovjekom njegova ugleda moe vam ugroziti karijeru." Huntley zatim nastavi, obraajui se Cotfordu: "Uvjeren sam da e se inspektor Cotford sloiti sa mnom." "Kako se ne bih sloio? Ali, ne zaboravite da cilj opravdava sredstvo." Lee se ve nakaljao kako bi odgovorio, no Huntley ga je samo uutkao podignutom rukom. "Molim vas, nemojte govoriti, da dodatno ne naruite dobro miljenje koje imam o vama." Prije nego to je Lee stigao neto izustiti, pozornost je usmjerio na Cotforda. "Inspektore, dopustite da vam prvo zahvalim na vaim opaanjima one veeri. Narednik Lee izvijestio me da ste pronali i druge krvave mrlje i otiske. injenica da ste mu naloili da o tome prvo izvijesti mene a ne nae nadreene, pokazuje da i dalje drite do protokola i da iskazujete profesionalnu susretljivost prema kolegama." Cotford kimne. "Jedina mi je dunost dovesti ubojicu pred lice pravde." "U redu, dopustite da se vratim na vau profesionalnu susretljivost", ree Huntley. "Bit u vam zahvalan ne budete li donosili jo neke ishitrene zakljuke. Poznajem vas, pa u biti posve otvoren. Nema ba nikakve veze izmeu one ene u uliici i ove dananje rtve. Ovo je sirota prostitutka koju je ubio izopaeni klijent, to je na ovim ulicama esta pojava. ena iz uliice kojoj je odrubljena glava bila je imuna.

Priznajem da ju je po svoj prilici, kao to ste i zakljuili, ubila neka trea strana, ali i dalje tvrdim da je zloin poinjen iz strasti. Najvjerojatnije se radi o ljubomornome suprugu. Budite uvjereni da u ga pronai." "Ovo je kod mene osobna stvar", odgovori Cotford. "Ne jurim za slavom i nije mi elja nadmaiti vas i dokazivati da sam u pravu. Rado u vam dati sve dokaze prije nego to ih ponudim sudu. Kao to sam rekao, imam samo jednu dunost: izvesti ubojicu pred lice pravde." "Dopustite da se izrazim savreno jasno, inspektore Cotford." U Huntleyjevu tonu ve je bilo vie estine i uzrujanosti. "Utvrdim li da se mijeate u moju istragu ili da u javnosti izazivate paniku tvrdnjama da su posljednja ubojstva nekako povezana, neu imati izbora i morat u tititi vlastiti ugled tako to u vas prijaviti nadreenima. Lijepo vas molim da me ne dovodite u takvu situaciju. Molim vas, bilo bi vam najpametnije da ne ugroavate vlastiti ugled potragom za duhovima." Ne ekajui odgovor, potapao ga je po leima, srdano mu se nasmijeio, pa se odlunim korakom uputio prema novinarima koji su ga eljno iekivali. Lee mu zabrinuto prie i tiho upita: "U emu je stvar?" "Narednice Lee, Huntley ne grijei. Morate razmiljati i o svojoj obitelji. elite li se povui iz istrage, to vam neu ni najmanje zamjeriti." Lee ga pogleda u oi. "Uz vas u biti sve dok budete u pravu, inspektore. Dok god budete u pravu." Cotford se nasmijeio i njih dvojica uputili su se prema tijelu ene koje je lealo uz eljeznu ogradu kraj rijeke. Iako joj je kosa bila posve natopljena, jasno se vidjelo da je bila crvena, ba kao i u Lucy Westenre. Lice bi bilo zgodno da nije bilo paralizirano krajnjim uasom. Mrtve zelene oi bile su irom otvorene, prazno zagledane u Cotforda. Dio vrata bio joj je otrgnut, gotovo do kosti. Rana je izgledala prije kao trag ugriza neke ivotinje nego kao neto to moe uiniti ovjek. Cotford je zakljuio kako uistinu traga za luakom. Je li uludo gubio dragocjeno vrijeme traei konkretne dokaze? Je li ova ena mrtva zbog njegove spore i ustrajne znanstvene metodologije? Cotford je sada shvatio da je vrijeme presudan faktor. Mora ubrzati stvar. Okrenuo se prema Leeju, osjeajui kako mu krv snanije pulsira. Neto ga je obuzelo duboko iznutra, neto to je uo

od one uplakane djevojke. Ta rtva, Kristan, posljednji je put viena kako odlazi u smjeru unajmljene sobe na Devonshire Squareu. Devonshire Square? Pa to je na samo koji korak... od hotela u kojem je odsjeo Van Helsing. "Proklet bio. Proklet bio dovijeka!" ile na Cotfordovoj glavi pulsirale su od bijesa. "Ostanite ovdje, narednie. Doznajte koliko god moete." Nakon toga, bez rijei je odjurio u smjeru sjevera. X X V I . POGLAVLJE

Starac se oslonio o tap da se bolje namjesti u pretjerano udobnom barunastom naslonjau. Sjedio je u raskonom restoranu koji je zauzimao neko velianstvenu viktorijansku plesnu dvoranu u hotelu Great Eastern. Starcu je godila dobro poznata atmosfera, okruje na koje vrijeme ve dugo nije djelovalo. Ve je bio pojeo hladnu juhu od rajica i silno se radovao piti od odreska i bubrega po kojoj je restoran bio na glasu i u gradu i ire. Okus i miris tog jela u njemu su se odrali i tijekom vie desetljea proteklih otkako je posljednji put odsjeo u tom hotelu. Osjetio je kako mu cure sline kada mu je neki mladi priao sa srebrnim pladnjem. Nemalo se iznenadio kada je uvidio da mladi radi na recepciji i da nije konobar kojeg je oekivao. "Ne vidite li, mladiu, da oekujem jelo?" "Ispriavam se, gospodine", ree ovaj, pa podigne sjajni poklopac i starcu izrui maleni pladanj. "Upravo ste dobili brzojav. Proslijeen iz Amsterdama." Starac pogleda dobro poznatu utu omotnicu na kojoj je bilo ispisano njegovo ime. Brzojavi obino donose loe vijesti. Imao je dojam da mu ni sada nita ne ide u prilog. "Hvala", ree i uzdahne. Jednom rukom uzeo je brzojav, a drugom na pladanj poloio kovanicu od pola krune3. Mladi se uljudno 3 Dva ilinga i est penija.

naklonio i udaljio, te dostojanstvenim pokretom pospremio novi u dep. Bilo je oito da je Maaijcke, djeak koji mu je dostavljao

namirnice, pronaao njegovu poruku u stanu, pa mu prosljeuje poiljke. Posluivi se noem za odreske, otvorio je omotnicu: BRZOJAV - Mina Harker, Exeter, profesoru Abrahamu Van Helsingu, Amsterdam QUINCEY POSTAVLJA PITANJA. DOI TO PRIJE. TREBAMO TE. MINA. Oduvijek se divio snazi i volji Mine Harker, odlikama koje su im itekako dobro dole u pustolovinama. Iako je zbog te iste snage i volje katkada bila nepredvidiva. Izuzmu li se porivi spolne prirode, mukarcem vladaju um i logika. enom u svemu vladaju emocije, a prema njegovu iskustvu, sve njezine odluke temeljile su se na njima. Minu je demon dovodio u iskuenje i u jednom mu je trenutku popustila. Upravo zbog odanosti suprugu, Jonathanu, odabrala je put svjetla. Sada kada joj je suprug mrtav, vie ne mora biti odana. Nae li se ponovno na kunji, hoe li Mina popustiti udnji? Pred njim se nala vrua mesna pita. Jelo je mirisalo boanstveno, upravo onako kako je i pamtio. Oglasio se i njegov eludac, no ipak se nesvjesno vratio brzojavu. Quincey Harker poeo je postavljati pitanja. Nikakvo udo, s obzirom na to koliko su toga mladiu zatajili. No, tajne su poput cvijea pod snijegom: s vremenom se usprave i probiju na svjetlo dana. Pitao se bi li se Quincey mogao nositi s mranom tajnom koju je skrivala njihova mala skupina. Uz malo sree, moda je naslijedio nepokolebljivu vjeru koja je u mladosti krasila Jonathana Harkera... a moda i majinu snanu volju...? To ne bi bilo dobro. Bilo kako bilo, suoi li se Quincey s demonom, kao ranije njegova majka, morat e donijeti odluku. Mladost zna biti nepromiljena i buntovna. Doe li do toga, Quincey bi mogao prerasti u veu prijetnju. Starac se namrtio zbog misli koje su ga sada poele uznemiravati: to ako njega zapadne dunost da uniti Quinceyja? Hoe li mu Bog podariti snagu da ubije mladia kojeg je neko volio kao vlastitog sina? Svim se srcem nadao da do toga ipak nee doi. Zakljuivi kako je cijena loih vijesti iz brzojava odustajanje od jela, Van

Helsing je ustao. Uzevi tap, odepao je do predvorja. Tada mu je sinulo da u ivotu koji mu je preostao moda vie nikad nee imati priliku okusiti glasovitu mesnu pitu u Great Easternu. Doavi do dizala, samo je uzdahnuo. Najbolji dio ivota tek su takvi mali, osobiti trenuci. Koliko ih skupimo za ivota? U njegovu sluaju, preostalo ih je vrlo malo. Proklinjao je Harkere, jer su mu oduzeli jedan od takvih trenutaka. Kako su Jonathan i Mina mogli biti toliko glupi i tako dugo skrivati istinu od sina? Neupuenost izaziva bijes. U pogrenom nastojanju da zatite sina, Harkeri su Quinceyja doveli u veliku opasnost. Demon negdje vreba, a starac prvo mora pronai Quinceyja. "I tako su se naposljetku okupili svi leinari", oglasio se neki muki glas i prekinuo Van Helsingova razmiljanja. Znao je taj glas, iako ga ve godinama nije uo. "Cotford!" Van Helsing se naglo okrene, oslonjen na tap. Nasred predvorja stajao je duh iz prolosti. Cotford je izgledao znatno starije, te se u meuvremenu jo vie udebljao, no traga je i dalje reao. Cotford je u mlaim danima bio osoran tip koji nije gubio vrijeme na drutvene konvencije i bonton. S vremenom oito nije omekao. Nije se udostojao ak ni skinuti eir po ulasku u zgradu. "Smrt te prati kao to smrad prati svinju, Van Helsing." Cotford je gledao kako mu Van Helsing prilazi uz pomo tapa za hodanje. Zgodan je to dodatak: glumi nemonog starca i tako sa sebe brie svaku sumnju. Pokuao je prikriti injenicu da je jo uvijek zadihan, budui da je od Temze gotovo dotrao sve do Great Easterna. Moda i nije ironino to Van Helsing voli odsjedati upravo ondje. Prije nego to je 1884. ondje otvoren luksuzni hotel, u tom zdanju neko je djelovala psihijatrijska bolnica, poput one koju je u Whitbyju vodio jedan njegov bivi student, dr. Jack Seward. Cotford je tijekom godina slubovanja shvatio da grabeljivci vole djelovati u blizini svoje glavne baze. Hotel Great Eastern nalazio se u ulici Liverpool, zapadno od Bishopsgatea. Samo malo dalje, istono od Bishopsgatea, nalazio se Devonshire Square, gdje je posljednji put viena Kristan. Ludi doktor nije mogao priekati nijednu no: novu rtvu ubio je im se prijavio u hotel. Cotford nije raspolagao neoborivim dokazima potrebnima da uhiti Van Helsinga, ali se nije usudio ekati da ovaj oduzme ivot jo nekoj nedunoj osobi. Kao i u

sluaju gospoe Harker, Cotford se nadao da e to neoekivano suoavanje smesti Van Helsinga i iz njega iznuditi priznanje. okiran izraz na profesorovu licu govorio mu je kako je ovjek oekivao da ga vie nikad nee vidjeti. Zasada sve ide po planu. Inicijativa je na njegovoj strani, kao i element iznenaenja. "I dalje radite na tom sluaju, detektive?" upita Van Helsing. "Inspektore..." "Kako je to samo tipino britanski: neuspjeh prikriti promaknuem." Cotforda su Van Helsingove rijei zaboljele, ali je samo preao preko svega. Uzvratio je bez imalo milosti: "Jo dvije ene raskomadane u Whitechapelu, a ti si ovdje. Godine 1888. izmakao si ruci pravde. Ovaj put uhvatit u i tebe i tvoju bandu ubojica." "Pogledaj malo bolje, Cotforde. Nema te pravde kojoj ti moe privesti zlo koje trai." Van Helsing se ponovno okrene prema dizalu. Cotford se bijesno zagledao u stareva lea. Mrzi i prezire osobe poput Van Helsinga, ljude koji se pretvaraju da su posveeni znanosti, ali pribjegavaju nadnaravnom im naiu na pitanje na koje njihov um ne moe odgovoriti. Taj je ovjek plod razdoblja koje je vrijeme pregazilo. Profesor pritiskom na tipku pozove dizalo. Cotfordov glas pro-mukao od viskija odjeknuo je mramorom obloenim predvorjem: "Otvorio sam grob Lucy Westenre." Van Helsing je zastao kao ukopan. Polagano se okrenuo. Cotford se bio nadao upravo tom pogledu ispunjenom mrnjom koja je prodirala i kroz naoale. Starac prosike: "Putem svojih beznaajnih ivota prolazite u krajnjem samozadovoljstvu. Toliko sigurni u svoj suvremeni svijet strojeva i nesvjesnog prosvjetljenja. I ne vidite drevno pogansko zlo koje izjeda vam tlo pod nogama, jer mu ne elite posvetiti pozornost." Svi gosti u predvorju ve su se bili zaustavili i zagledali u dvojicu mukaraca. Cotfordu se ivo fukalo: neka samo uju. Bilo je i vrijeme da Van Helsingovo ludilo izie na vidjelo. "Sa Sveuilita Vrije otpustili su te zbog krade leeva iz grobova", zagrmi Cotford. "Pri navodno istraivakim obdukcijama zapravo si samo eljeznim klinovima probijao srca i sakatio tijela." Jasno je uo kako njegov glas ispunjava cijeli prostor, meu oku-

pljenima budi strah, no sad je ve bio odvie bijesan da se kontrolira. Iz prve je ruke vidio kako nepromiljeni ljudi oskvrnjuju mrtva tijela. I onaj sveenik iz njegova sela u Irskoj smatrao je, ba kao Van Helsing, da u Boje ime ini dobro djelo kada je oskvrnuo grob njegova brata. "Upravo si ti", nastavio je sada, "izgubio lijeniku dozvolu za rad zbog eksperimentiranja s transfuzijom krvi kojom si usmrtio pacijente. Nisi znao uskladiti krvne grupe. Tvrdio si da su ih ugrizli vampiri..." "Nitko od lijenika do 1901. nije ni znao da postoje krvne grupe, neuki tupane. Djelovao sam u interesu pacijenata. inio sve da ih spasim." Cotford se prijezirno zagledao u Van Helsinga. Da je profesor znanstveni rad posvetio znanosti a ne mitologiji, moda bi spaavao ivote, a ne izazivao smrt. Na starevu licu jasno je ugledao panian izraz kada je ovaj naslutio kako glasi presuda gostiju koji ih sluaju. Srce mu je snano udaralo. Vrijeme je da slomi Van Helsinga. "Upravo si ti, uz one sirote due koje si ispiranjem mozga natjerao da te slijede, prije dvadeset pet godina ubio one jadnice. Da, vidim zlo pred vlastitim oima, Van Helsingu! Vidim tebe. Vidim Jacka Trbosjeka!" Svi nazoni poeli su se doaptavati. Gospoda su instinktivno titila supruge. Djecu su urno izvodili iz predvorja. Svi su ustuknuli pred Van Helsingom, optuenome ubojici dajui vie nego irok prostor. Stajao je sam, izloen i ranjiv. Cotford je oekivao da e ponos prisiliti Van Helsinga da pred prolaznicima opravda svoja zlodjela. Umjesto toga, starac je samo pognuo ramena. Pogledao je Cotforda s neizmjernim suosjeanjem i saaljenjem. "Ne vidi ba nita. A to to ne vidi svakako e te i usmrtiti." Neto u nainu na koji je izgovorio te rijei Cotfordu je sledilo krv u ilama, a njega nije bilo lako uznemiriti. Van Helsing je okrenuo igru u svoju korist. Sada je Cotford izgubio vrsto uporite. Je li to bila prijetnja? Vrata dizala uto su se otvorila. Van Helsing je ovjeku koji je njime upravljao glavom pokazao da ga prieka. Cotford je pokuavao neto rei, no misli su mu jo bile uzburkane od posljednjih Van

Helsingovih rijei. Vrata dizala potom su se zatvorila, a starca vie nije bilo. Cotford je tako ostao stajati nasred raskonog predvorja. Svi su piljili u njega. "Besmislice!" uskliknuo je. Ovo je suoavanje bilo glupo. Iz Van Helsinga nikad nee uspjeti izvui priznanje. Znao je da e morati pribjei drugim metodama eli li Abrahama Van Helsinga privesti pravdi. X X V I I . POGLAVLJE

Prolost je bila poput zatvora iz kojeg nitko od zatoenika ne moe izii. Tijekom posljednjih nekoliko dana Mina je imala dojam da se njezina vlastita elija smanjuje, da joj se zidovi pribliavaju. Njezin je voljeni Jonathan mrtav, a Quincey je pobjegao. Poela ju je obuzimati paranoja: u jednom trenutku uvidjela je da neprestano pogledava kroz prozore. Njezin je uvar provodio nesmiljen nadzor: bio je to strah da bi se Cotford, onaj visoki policajac, i njemu podreeni vukovi svakog trenutka mogli nai pred njezinim ulaznim vratima. eli li ih zadrati podalje od sebe, morat e osmisliti novi plan. Tijekom sati nakon Quinceyjeva bijesnog odlaska pregledala je papire koje je ostavio razbacane na podu radne sobe. Dok je tako sjedila u krugu nalik na Stonehenge, kroz prste su joj prolazili uniteni ostaci nekadanjeg ivota. Trebala je nekako zadrati Quinceyja, sprijeiti ga da ode. Sad mora nagaati o njegovu sljedeem koraku kako bi ga pronala. Treba mu njezina zatita, elio je ili ne. Englesku je obavila no. Nala se u nezavidnom poloaju, jer su sve karte u rukama grabeljivca koji negdje vreba. Mina je otvorila debeli sveanj u kojem je bila prikupila mnogobrojne dosjee. Na vrhu su bili podaci o Arthuru Holmwoodu, s jasno naznaenom adresom. Obraanje Arthuru bilo bi logian korak. Da je na Quinceyjevu mjestu, prvo bi otila onamo. Naalost, Quincey ne moe znati koliko se Arthur Holmwood promijenio. ak i kad bi uspio ishoditi prijem kod lorda Godalminga, bila je uvjerena da njihov susret ne bi bio plodonosan. Za razliku od Mine i Jonathana, koji su nakon Transilvanije pokuali ponovno ui u javni

ivot, lord Godalming povukao se u svoj dom, Ring. S vremenom se sve vie povlaio, preputao gnjevu i gorini, sve dok na koncu Arthur Holmwood kakvog je poznavala nije posve nestao. U glavi je izokrenuo nebrojene injenice i poeo prezirati ostale lanove odvane skupine. Nas je krivio za smrt svoje ljubljene Lucy. Nije znao da sam je i ja oboavala? Mina je vie od ostalih postala predmetom njegova bijesa. Ako je Quincey uistinu posjetio lorda Godalminga, moe se smatrati sretnim ako nije naiao na smrtnog neprijatelja. Koji e biti sljedei Quinceyjev korak? Hoe li pratiti njihov trag do Transilvanije? Potraiti Van Helsinga? Mini se ve gotovo vrtjelo od silnih mogunosti. Vie nije uspijevala trezveno razmiljati. Od Jonathanove smrti gotovo i nije poteno spavala. Ve je izgubila pojam o vremenu, a vrijeme je sada radilo protiv nje. Mina je pogledom ponovno obuhvatila prolost koja ju je okruivala. Pitala se zato je uope zadrala sve te papire. Da ih je unitila, Quincey bi sada, u tom trenutku, moda bio na sigurnom, u njezinu gnijezdu. Pitala se bi li unitenjem tih informacija lake izbrisala i sjeanje na sve. Vie nimalo ne dvojei, Mina je sve bacila u oblinji kamin, te ostala stajati zagledana u papire koji su se uvijali dok ih je plamen gutao. Cotford neka samo doe, nek ponese i sudski nalog. Nee pronai nita osim gorkog pepela. Nitko nikad nee moi dokazati da je Stokerov roman neto vie od sulude izmiljotine. Dobijesa! Tko je, dovraga, uope taj Bram Stoker? Kako je doznao za njihovu priu? lanovi junake skupine sveano su se zarekli da nikad nee otkriti uase koje su proivjeli. Je li mogue da ih je Jack Seward odao Stokeru? Naalost, on je bio najoitiji kandidat. Mina je osjeala umor. Pitanja su se u njezinoj glavi gomilala poput opeka i misli su joj zbog toga imale sve manje prostora, postajale sve skuenijima. Mora spavati, makar i samo na koji trenutak, da razbistri glavu. Prisjetila se da joj je Jonathan, kad su je prije koji mjesec ponovno poele muiti none more, donio boicu laudanuma. Tada joj je rekao da ga brine to to ona ne spava, te da e joj sedativ svakako pomoi. Odbijala je to sredstvo, sumnjala kako je Jonathan eli omamiti i tako prekinuti njezinu nonu udnju za mranim grofom.

Mina je sada iz ormaria izvadila boicu laudanuma. Bila je tako umorna da se jedva uspijevala usredotoiti na upute o doziranju navedene na boici. Dok je tekuinu ulijevala u ep, prisjetila se da je Jonathan s njom prestao dijeliti postelju upravo zbog toga to je odbijala piti laudanum - bio je to prvi korak u smjeru konanog raspada njihova braka. Brzo je popila sredstvo, u nadi da e tako isprati bolno sjeanje. Laudanum je vrlo brzo poeo djelovati. Posrui se vratila u radnu sobu, alei zbog injenice da je ljubav izmeu nje i Jonathana na koncu doivjela tako gorak zavretak. U tom joj je trenutku bilo svejedno. Bilo da se radilo o mladome Jonathanu ili o onoj kasnijoj propalici, samo se eljela jo jednom, posljednji put, nai u njegovu naruju. Na stoliu kraj naslonjaa Mina je pronala uokvirenu Jonatha-novu fotografiju, snimljenu na dan kada je Jonathan primljen u Odvjetniku komoru. Njime se tada neizmjerno ponosila. Napokon je postao svojim ovjekom punim nade i potencijala. Jedna suza kapnula je na staklo koje je pokrivalo Jonathanovo nasmijeeno lice, a ona ju je oprezno obrisala, njeno milujui lice pod staklom. Tada je osjetila kako tone u naslonja. "Jonathane, trebam te. Ovo ne mogu sama." Kapci su joj postajali sve teima. U posljednjim trenucima svijesti uinilo joj se da vidi crvenu maglicu kako kulja ispod staklenih vrata. Mina nije tono znala koliko je dugo spavala kada je na glenju osjetila neiji dah. S mukom je otvorila oi, ali nije ugledala nikoga. Bila je u deliriju, na pola puta izmeu omamljenosti i sna. Snano je privila fotografiju na prsa, osjeajui tvrde rubove okvira i zamiljajui da ponovno dri Jonathana. A onda je osjetila dodir. Bilo je to svojevrsno milovanje - kao da joj se neiji dlan njeno podie od glenja, uz list, preko arape. Ruka je krenula prema unutarnjoj strani noge, prela i gornji rub arape, te joj dodirnula podatnu kou s unutarnje strane bedra. Mina se ugrize za usnu, osjeajui kako joj temperatura raste. Molim te, Boe, samo neka je to Jonathan. Ruka koja joj je klizila bedrom sada joj je razdvojila noge. Mina osjeti kako joj srce ubrzava rad. udjela je za tim da je netko eli, da je

netko voli, da ponovno bude enom. S usana joj se oteo prigueni krik. Grudi su joj pulsirale u ritmu sve breg srca. Nevidljive ruke potezale su joj donje rublje. Mina je pridignula zdjelicu i leda, a ruke su joj stale dirati i ulaziti u najskrovitije mjesto. Ve je bila spremna popustiti strasti kad joj se meu vrtoglavim mislima pojavila uasna spoznaja: To ne moe biti Jonathan. On si nikada nije dopustio da upozna tajne njezina tijela. Mina se preneraeno trgne. Nitko ne zna kako joj na taj nain dodirivati tijelo. Nitko... osim njega. Mina krikne i zaplae. Ne, molim te, ne ini to. Volim Jonathana. U Mininoj glavi zauo se glas: "Pobrinuo sam se za Jonathanovu smrt. Sad si moja." Mina je pokuala vritati. Magla koja joj je dotada obavijala misli sada se rasprila. Njezin princ tame ubio je Jonathana i tako izdao njihovu nekadanju ljubav. One ruke u tom su se trenu spojile, istodobno je dodirujui na tisuama mjesta. Mina zadrhti. Vie se nije mogla opirati. Za ime Boje, ne ini mi to! Ne tjeraj me da biram, ljubavi! Bilo je prekasno. Posve ju je obuzela strast. Usta su joj se rastvorila, oi zatvorile, a glava pala unatrag. Ruke su dodirivale i prodirale. Mina se izgubila u ushitu. Odjednom je na koi osjetila snaan i leden vjetar. Znala je da lei, ali je imala dojam da stoji. Vjetar joj je zavijao u uima, tako buno da joj se inilo da e ogluiti. Pokuala je dlanovima pokriti ui, ali se nije mogla pomaknuti. Kao da joj je tijelo paralizirano, a osjeti naelektrizirani. Osjeala je miris zimzelenog bilja, vode i zemlje. Bilo joj je hladno. Iako ih nije pokuavala otvoriti, oi su joj se odjednom rastvorile. Htjela je kriknuti zbog prizora koji joj se ukazao, ali nije imala ba nikakav nadzor nad vlastitim tijelom. Stajala je na uruenom grudobranu, zagledana u polje zameteno snijegom. Snjene pahulje leprale su na vjetru. Prepoznala je nazubljene vrhove Karpata. Mina se nalazila u Transilvaniji, na najviem tornju Drakulina dvorca. Zaula je kopita koja su se pribliavala, pljusak koji su izazivala u bljuzgi, pomijeanome blatu i snijegu. Prema dvorcu je jurilo dvadesetak konjanika. Bili su to Romi. Izmeu njih jurila su i zaprena kola, koja su se zanosila lijevo-desno, vijugajui poput zmijina repa,

otklizavajui na svakoj neravnini na zaleenome putu. Na kolima se nalazio lijes. Kad su se pribliili uruenome ulazu u dvorac, Romi su se rasporedili uz kola i isukali oruje. Mini je sve to bilo i odvie poznato. Iznova je proivljavala najmraniji trenutak prolosti, trenutak koji je pokuavala zaboraviti ve dvadeset pet godina. Ali Mina se dogaaja nije sjeala na taj nain. I dalje bez nadzora nad vlastitim tijelom, pogledala je prema istoku i ugledala plavokosu enu na bijelome konju. Uz nju je jurio mukarac na sivome pastuhu koji je drao uzde njezina konja. Ta ena dolje bila je... ona. Mukarac na sivome pastuhu bio je profesor Van Helsing. Bilo je neobino gledati samu sebe iz daljine. Mina je poela shvaati da prole dogaaje gleda iz druge perspektive. Nikad nije bila u Drakulinu dvorcu. Je li mrtva? Uasavala ju je mogunost da ju je Bog kaznio tako da mora iznova proivjeti najstraviniji trenutak svog ivota, da joj se mora u beskonanost ponavljati u istilitu. U tom trenutku ui joj je proparao zvuk vojnike trube. Mina se instinktivno okrenula, ba kao i Romi. Odmah je prepoznala ljude koji su prema njima juriali iz smjera zapada. Bio je to onaj omiljeni lupe, njihov Teksaanin, Quincey P. Morris, u drutvu dr. Jacka Sewarda. im je ugledala Quinceyja Morrisa i Jacka, Mina se opustila. Moda je to ipak istina: kad ovjek umre, ponovno se susree s voljenim osobama. Jasno je osjeala kako meu Romima raste strah. Dotada nisu vidjeli nita slino pravom teksakom revolverau. im su se Quincey Morris i Seward pojavili na obzoru, s juga je poela odjekivati puana paljba. Jonathan i Arthur s konja su poeli pucati po Romima. Mina se sjeala plana prema kojem su se trebali razdvojiti i Transilvanijom putovati na razliite naine, kako bi Rome zaskoili u isto vrijeme, okruili ih sa svih strana. Zamisao je potekla od Quinceyja Morrisa, koji je tom tehnikom ovladao kao konjiki asnik u ratovima protiv Indijanaca. Neustraiva skupina junaka ponovno se nala na okupu, iva i puna energije. Konji su im bili okupani znojem, rairenih nosnica, dok su kopita ivotinja nesmiljeno udarala po snjenome pokrivau u

nastojanju da preduhitre sunce na zalasku. Povodei se za Jonathanom i Arthurom, Quincey Morris i dr. Seward takoer su otvorili vatru na Rome. Konji su se poeli propinjati i okretati uzbunjeni praskovima. Romi su uzvratili vatru. Nasreu, ulaz u dvorac bio je razoren, zaprijeen komadima zida. Mina je uvidjela da je dio kamena potekao i s ruevnog grudobrana na kojem je stajala. Ponovno bez svjesne volje, promatrala je bitku koja je uslijedila. I dalje se nije uspijevala posve pomiriti s predodbom o tome da gleda sebe kako se pribliava s ostalima. Ostala je bez daha im je ugledala kako se pribliava mladi Jonathan. U meuvremenu je zaboravila kako je tog dana na konju bio zgodan i privlaan. Za razliku od Arthura i Quinceyja Morrisa, Jonathan nikad u ivotu nije bio u potrazi za pustolovinama. Tijekom godina, priao joj je koliko je tog dana bio uasnut, koliko ga je strah gotovo paralizirao. ivot je izloio opasnosti samo iz jednog razloga: da se bori, i po potrebi pogine, radi voljene ene. Odvani junaci napredovali su prema kolima s lijesom, a skupina Roma pojurila im je ususret. Ti su jahai bili nedisciplinirani, bez organizirane formacije. Ostali Romi ostali su oko kola. Quincey P. Morris, kod kojeg se jasno vidjelo ratniko iskustvo, zubima je drao uzde dok je iz winchesterke pucao na Rome u naletu. Prvo jednom, a potom i drugom Romu prsa su se rasprsnula u mlazu krvi. Jedno zrno koje je ispalio netko od Roma odbilo se uz zveket metala, a na puci dr. Sewarda bljesnule su iskre. Seward je kriknuo, a puka mu je izletjela iz ruku. Arthur je ponovno opalio i jednome Romu raznio pola lica. Preostali Romi odjahali su dalje, da okrue Quinceyja Morrisa i Sewarda. Morris, koji se drkom puke sada sluio kao palicom, oborio je jo jednog Roma, pritom viui nemonom Sewardu: "Upotrijebi ma, ovjee!" Dok ih je gledala s visokog grudobrana, Mina nije mogla vjerovati da uistinu gleda onog plahog Jacka Sewarda. Silovito je zamahivao maem, vikao i krijetao poput luaka dok je odlunim potezima ubijao i ranjavao Rome. Bila bi se mogla zakleti da je ula srce koje mu je mahnito tuklo u prsima. Drak puke jednog Roma svom je snagom zavrio na Sewardovu licu, a iz slomljenog nosa istog mu je trena potekla bujica krvi. Mina joj je osjeala miris.

Glava joj se naglo okrenula i tako je uvidjela da su profesor Van Helsing i mlaa Mina sjahali. Van Helsing je podigao puku, te naciljao smireno i strpljivo poput lovca. Opalio je i ubio Roma koji je Sewardu unakazio lice. Zvuk Van Helsingova hica uzbunio je Rome. Druga se skupina odvojila od kola i pojurila prema njemu. Dok ih je promatrala s visine, Mina je shvatila Van Helsingovu strategiju. Prorjeivao je skupinu koja je okruivala lijes. Gledala je samu sebe kako dolazi iza Van Helsinga, u zaklon, kada je on izvukao dva revolvera. Van Helsing je zapucao na Rome i povikao: "Sunce zalazi. Vie nemamo vremena. Jonathane, Arthure, navalite!" Mina je s vrha ruevnog dvorca gledala sebe kako uzima odbaenu Van Helsingovu puku i pridruuje se borbi protiv Roma. Odjednom se zaula nova skupna paljba. Jonathan i Arthur navalili su na branitelje lijesa. Svaki Jonathanov hitac bio je promaaj, ali poskakivanje konja nije nimalo utjecalo na Arthurovo ciljanje. Oborio je jo dvojicu Roma. Preostali su branitelji vatru usmjerili na Arthura. Arthurova glava iznenada je poletjela unatrag, a jo dok je padao s konja, krv je stala nezaustavljivo tei. Jack Seward izvukao je pitolj i opalio iz neposredne blizine. Quincey Morris zario je mamuze u konjske bokove i punom brzinom pojurio na jednog romskog konja. Od siline sraza romski se konj naglo okrenuo i zbacio jahaa na tlo. Van Helsing je ispraznio revolvere, pa ih bacio na Rome, a zatim iz draa za pojasom desnom rukom izvukao sablju, dok mu se u lijevoj naao kratki zakrivljeni bode. Kao vrhunski majstor, istodobno se borio protiv trojice Roma. Mina je primijetila kako se mlada Mina prestravljeno ukoila. Zapovijedi princa tame upravljale su umom mlade Mine. U sadanjosti se prisjetila kako je osjetila njegovu ljubav, kako ju je pozivao da usmjeri puku u Van Helsingova lea i ubije ga. Mina se sjeala strane unutarnje borbe. Odbacila je puku i objema se rukama uhvatila za glavu od strane boli koju je osjeala kad god bi joj se Drakula uvukao u misli. Van Helsing je sabljom ubo jednog Roma u prsa, istodobno kratkim maem drugome reui vrat. Mina je poela zaostajati za profesorom, drei se za zlatni krii koji joj je visio oko vrata, u deliriju od grozniavog stanja u glavi.

Mina je s grudobrana vidjela kako je Jack Seward skoio s konja, naavi se usred mnotva tijela ubijenih Roma. Uzeo je puku jednoga od poginulih Roma i zapucao prema onima koji su jo uvali lijes. Arthur se nesigurno uspravio na noge. Krv je liptala iz duboke porezotine koju mu je na licu ostavilo zrno. Nedostajao mu je vrak desnog uha. Povukao je udarac vinesterke i pridruio se Sewardu. Njihova udruena vatra otvorila je put Jonathanu i Quinceyju Morrisu. Uz ratni pokli, Quincey Morris izvukao je no kukri i s konja skoio na kola. Jonathan je na trenutak zastao kao paraliziran, dok mu se na licu jasno odraavao strah. Mina je vidjela kako se osvrnuo prema mladoj Mini, koja se bolno grila iza Van Helsinga. S tog mjesta sada je ugledala neto to ranije nije ni mogla vidjeti. Kad je vidio koliko mu supruga pati, Jonathanov strah pretvorio se u bijes. Gnjevno zagledan u lijes, Jonathan je izvukao ma, njime oborio jednog Roma, pa skoio na kola kraj Quinceyja Morrisa. Zajedniki su strgnuli drveni pokrov lijesa i otkrili jezovit sadraj: bie slino kosturu, iljatih uiju i otrih zuba, u pomno krojenoj odjei. "Dobijesa, Harkeru!" zaustio je Quincey Morris preneraeno. "Pa to je to?" "isto zlo." Jedan Rom davio je profesora. Van Helsing je spustio ruku do izme, izvukao skriveni no, pa je svom silinom ubo Roma u prepone. Rom je odmah pustio vrat i kriknuo od boli. Van Helsing je nagnuo glavu unatrag, pa njome svom snagom udario napadaa u glavu. Rom je samo zakolutao oima i pao u nesvijest. Van Helsing se tada okrenuo i ugledao Quinceyja Morrisa i Jonathana koji su nepomino piljili u otvoreni sanduk. "Ne gledajte ga! Odmah udarite!" Ali bilo je prekasno. Stvorenje je naglo rastvorilo oi. Dvije sjajne crne kugle, u kojima nije bilo niega doli istog zla, zagledale su se u Quinceyja Morrisa i Jonathana. Dvojica junaka stajala su kao ukopana. Mina je s grudobrana vidjela kako se mlada Mina uspjela oporaviti. Shvatila je to se dogodilo: pozornost princa tame s nje je prela na sada hipnotizirane mukarce. Mina je gledala kako Van Helsing uzima puku i tri prema lijesu,

rukom pokazujui Jacku i Arthuru da mu se prikljue. Arthur je nastavio pucati u pokuaju da Rome udalji od paraliziranih prijatelja. Kroz baranu vatru uspio se probiti samo jedan Rom, a iz Quinceyjevih prsa iznenada je provirila otrica: Rom ga je uspio ubosti u lea. Prijateljev krik rasprio je hipnotiku mo koja je dotada posve obuzimala Jonathana. "Quincey!" Jonathan se okrenuo i ugledao Roma kako posve smireno izvlai ma iz Quinceyjevih lea. Quincey Morris uhvatio se za lijes, da ne izgubi ravnoteu, a iz rane je navalila krv. Rom je visoko podignuo ma, zamahnuvi prema Jonathanovoj glavi. I s te visine Mina je ula fijuk elika u zraku. Jonathan je podignuo ma i blokirao smrtonosni udarac. Od siline udarca koji mu je pogodio ma, Jonathan se stropotao. Mina je ula kako je mlada Mina kriknula: "Jonathane!" Arthur, Jack i Van Helsing opalili su istovremeno, a sva tri zrna pogodila su cilj. Rom je odletio s kola i Jonathanov je ivot tako spaen. Mina je vidjela kako su se Jonathan i mlada Mina pogledali. Nadjaavajui vatru, Van Helsing je doviknuo Jonathanu: "Dovri stvar, ovjee. Sunce zalazi!" Sunce je ve gotovo dodirivalo obzor, a jarkonaranasti sjaj sada ih je zasljepljivao. Iz lijesa se dizala para, budui da je stvorenje koje se nalazilo u njemu poelo gorjeti na zrakama sunca na zalasku. Na Jonathanovu licu pojavio se bolan izraz kad se Mina, zbunjena i obuzeta panikom, od supruga okrenula prema lijesu. Quincey Morris, umrljan vlastitom krvlju, prevalio se naprijed, da onom stvorenju zarije kukri u prsa. Mina je kriknula, a stvorenje ispustilo sablastan zvuk. Ostavi bez posljednje trunke velike snage, Quincey Morris samo se sruio. Ruka onog udovita, puna mjehura, odgurnula ga je unatrag. Teksaanin je poletio i svom teinom pao u snijeg. Stenjui od boli, udovite se osovilo na noge. Iz rane mu je tekla tamna krv. Smrtonosne suneve zrake izravno su zahvatile Drakulu. Plamen je buknuo iz njegova tijela u trenutku kada je ispruio ruku prema Mini. "Mina! Pomozi mi, ljubavi moja!" Jonathan je pogledao suprugu. Mina je as pogledavala princa lame, as supruga punog ljubavi. Morala je odluiti. Zbog njezina oklijevanja Jonathan je osjeao sve snaniji bijes. epao je ma i

uspeo se na kola. Prazne crne oi onog stvorenja susrele su se s njegovim mahnitim pogledom. "Proklet bio! Gori u paklu, grofe Drakula!" Jonathan je zamahnuo maem u elji da mu odrubi glavu. Udarac nije bio dovoljno snaan i ma se zaglavio udovitu u vratu. Drakula je stao izbezumljeno udarati, pa je plamenom akom oprio Jonathanovo lice, tako da je ovaj pao unatrag. Vampir je zatim izvukao ma iz vrata. Krv je iknula poput slapa. Plamen mu je ve gutao tijelo kada je pao na koljena, zavijajui i udarajui od neizdrive boli. Jonathan se pridignuo, izvukao no, te potrao naprijed, vrsto naumivi okonati tu bitku. U istom tom trenutku Mina je vidjela kako je jedan od ranjenih Roma potrao naprijed, pitoljem ciljajui njezina supruga. Mina je gledala kako mlada Mina donosi odluku koja je razdire. Jo samo koji trenutak i sunce e zai za Karpate, a njezin e princ biti spaen. No, dopusti li da proe jo nekoliko trenutaka, ovjek koji se zbog nje izloio ivotnoj opasnosti, njezin ljubljeni suprug, bit e ustrijeljen. Mina je donijela jedinu moguu odluku, odluku koja e je progoniti do konca ivota. Podignula je pitolj, zategnula udarac i ranjenog Roma pogodila tono meu oi. Jonathan je ponovno podignuo no. Ovaj put odrubit e glavu zapaljenom udovitu. Ali prilika za to nije mu se ukazala. udovite je vidjelo da je Mina odluila spasiti njegova suparnika, a ne posluati njegov nalog. To nije moglo podnijeti. Jonathan je prestraeno ustuknuo kad je vampir bolno kriknuo, kad mu je ve posve crno meso poelo otpadati s kostiju. Drakula nije naricao nad svojom propau, ve nad izdajom koju mu je priredila voljena Mina. udovino stvorenje padalo je unatrag, dok ga je prodirao plamen. Tijelo mu se poelo uruavati. A onda se, s kukrijem u prsima, raspalo i pretvorilo u hrpu eravice i pepela. Tako je sve zavrilo. Posve nepomina, Mina je s visine promatrala cijeli prizor. Uvidjela je da se zagledala u lijes. Ne znajui tono radi li se doista o njezinim vlastitim emocijama, osjeala je kako u njoj bujaju bijes i ogoreni gnjev. Iz pepela se uzdizala tanahna bijela maglica koja je preko

ruevina poela vijugati prema ulazu u dvorac. Mina je sada odgovorila glasom koji nije bio njezin: "Ovaj put ne." Ve trenutak kasnije Mina je bez utjecaja vlastite volje prola kroz kamene zidine dvorca, kraj drvom obloenih zidova ukraenih slikama. Pritom je sve vidjela mutno, zbog silne brzine leta. Zatim je pojurila niz zavojite stube. Tijelo kao da joj je nekako tono znalo kamo ide. ula je vjetar i osjeala njegovu snagu. Ponovno joj je bilo hladno. Bila je vani, na snijegu. Mina se zaustavila tako naglo da je osjetila muninu. Stajala je na uruenim ostacima oskvrnute kapele. Strop se bio ve odavno uruio, dok su drvene klupe istrunule od viestoljetne zanemarenosti i izloenosti atmosferilijama. Kristov kip koji je neko visio nad oltarom bio se otrgnuo, te je razbijen leao na kamenome podu. Usmjerila je pogled na postolje oltara. Bijela maglica bila se skupila upravo ondje i sada se poela preoblikovati. Mina je omamljeno gledala kako se pojavljuju obrisi tijela. Drakula. Bio je crn od plamena izazvanog sunevim zrakama, vrat mu je bio prerezan, dok je u prsima i dalje imao onaj zakrivljeni no. I dalje mu je tekla krv. No, nekako je ivio, vritao i migoljio se od neizdrive boli. Drakula je iv. S divljenjem je pomislila na taktiku genijalnost princa tame. Skupinu junaka pretvorio je u skupinu budala. Rukama na kojima su se vidjele samo kosti uhvatio je drak noa i pokuao ga izvui iz prsa. Mina je ve htjela pritrati i pomoi mu, no koja god da je sila upravljala njezinim tijelom, dopustila joj je jedino da mirnim korakom krene naprijed. ula je kako pete njezinih izama odjekuju na kamenome podu. Kako je mjesec sada blistao iza nje, Minina sjena pala je na grofa. Drakula je osjetio njezinu nazonost. Upale oi u crnoj glavi nalik na lubanju okrenule su se prema njoj u trenutku kad je moleivo ispruio ruku. "Sange!" Iako nikad nije nauila rumunjski, Mina je znala da trai krv. Zaula je vlastiti glas, ula kako se smije, kako se smije grohotom, podrugljivo i pobjedonosno. Gledala je kako se njezina visoka, crna kona izma sputa na drak onog noa. Oi udovita bljesnule su od bijesa. Mina je ponovno zaula vlastiti glas. Ni jezik ni boja glasa nisu bili njezini. "Razmee se moralnom

nadmoi, a s druge me strane odbacuje kao varljivu drolju." Mina je osjeala vrtoglavicu. Sto to izgovara? Tada je zaula kako grlenim glasom rei: "Svetogre!" izma je dublje utisnula no. Ovaj put odluku nije trebala donijeti ona. Mina je htjela kriknuti, no umjesto toga, s usana joj se oteo glas radosti. udovino stvorenje zagrmjelo je od neizdrive boli. Glava mu je pala unatrag, oi postale posve bezizraajne. Na koncu je i uzdah preao preko usana koje je jednom ljubila i ve trenutak kasnije njezin je ljubljeni uistinu bio mrtav. Vie je nikad nee optereivati ta uasna dvojba. Mina je toliko godina udjela za istinom - vidjela je kako se raspao u prah, no kako nije bilo tijela, duboko u sebi se uvijek pitala to se doista dogodilo. U neku ruku, bilo je i bolje ne znati. U tom se neznanju barem mogla nadati da je moda ipak preivio. U jednom trenutku Mina je ugledala ruku u crnoj rukavici, ukraenu prstenom s rubinom, kako hvata drak noa. S neizmjernom radou, ruka je istrgnula no iz mrtvog tijela. Crna rukavica obrisala je no o njezin desni rukav. Mina je na elinoj otrici naas ugledala odraz. To nije bilo njezino lice, nego lice neke nepoznate ene. Tek tada je uvidjela da neznanka ima raskonu i posve crnu kosu. Oi su joj bile ledenoplave i beutne, bez traga emocija. Tijelo joj je treperilo od uzbuenja zbog tek ubijene rtve, te mirisa svjee krvi. Mina je osjetila gaenje, ali je pritom osjeala i kako joj se svi miii u tijelu gre od ushita, dok je cijelu obuzima mahnitost. Ponovno je otvorila oi i u oku shvatila da je u svom domu u Exeteru, u naslonjau u salonu. Tijelo joj je i dalje treperilo, ne zbog pobjede, nego od ushita. Mnogobrojne ruke komeale su joj se pod haljinom, istodobno milujui svaki centimetar njezine koe. Tijelo joj se grilo i tada je doivjela toliko intenzivan vrhunac da je kriknula od gotovo nepodnoljiva uitka. Orgazam je bio tako snaan da je uokvirena Jonathanova fotografija, koju je dotada privijala na prsa, odletjela na drugu stranu sobe, gdje se razbila u srazu s ormarom za knjige. Tako je na koncu ostala leati, posve preplavljena uitkom, jedva dolazei do daha. Usne su joj se razvukle u osmijeh. Duboko u srcu jo je osjeala grizoduje, no tijelo joj je bilo neopisivo zado-

voljno. Od samog je poetka imala pravo: takav osjeaj kod nje moe izazvati samo jedna osoba. Je li on sada duh? Njegovo ime samo to joj nije silo s usana kada ju je odjednom obuzeo smrad grobnice. Grimizna maglica zavukla joj se pod haljinu. Zgunjavala se i nadimala, da bi po podizanju poprimila oblik poluprovidne ene. Kada je izgled dotada amorfne magle postao prepoznatljiviji, Mina je u duhu prepoznala onu ljepoticu koju je vidjela u odrazu na otrici noa kukri. Bila je to ena koja je ubila njezina princa. Mina osjeti muninu. Ve se pokrenula, elei umai maglici koja ju je silovala, no napadaka ju je pritisnula nadolje, vratila u naslonja i potom zajahala. Zatim se nagnula naprijed i ustima joj prekrila usne. Nakon to joj je nasilu ugurala jezik u usta, njime je prela preko onjaka i tako ga razrezala. Krv je poela kapati u Minina usta. Mina krikne i ispljune krv, pa pokua okrenuti glavu od nje, no ena joj je ponovno rastvorila usne i povukla njezin jezik u usta. Mina se otimala ve osjeajui ubod onjaka, dok su joj misli ispunjavale stravine, neobjanjive vizije mlade ene objeene naglavce, posve nage, rasporenog vrata, uz krv koja se slijeva u pravoj kii jeze. ena se u tom trenutku odvojila od nje i nasmijeila se. Tiinu je prekinuo njezin poznati glas. "Od tvog ljubavnika, princa tame, ostao je tek slabaan odraz. Sad si sama. Kucnuo je tvoj as, draga moja." Nakon toga ponovno se pretvorila u crvenkastu maglicu i izila iz kue. Mina je pala iz naslonjaa, drei se za zlatni krii koji joj se nalazio oko vrata. Klecavih koljena i uzdrhtala, otpuzala je do police s knjigama i ondje pronala bocu s viskijem koja je bila pala na pod, ali se nekim udom nije razbila. Snanim pokretom izvukla je ep i slala oajniki ispirati usta tekuinom koja je arila, stenjui od boli kada joj je alkohol zahvatio ranjeni jezik. Zakaljala je, a viski joj je curio iz usta. Pokuavala je nekako povratiti nadzor nad sobom. Misli su joj ispunila kaotina sjeanja koja nisu bila njezina. Mina i napadaica pomijeale su krv. Tako je sada uvidjela da su te udovine misli, elje, mrnja i izopaenost te demonice bile takoer i njezine. Njezina napadaica oduvijek je skriveni dio te uasne prie. Njezina je napadaica ubila Drakulu. Njezina je napadaica ona zvijer koja pronalazi pripadnike junake skupine i redom ih ubija. Njezina je

napadaica grofica Elizabeta Bathory. X X V I I I . POGLAVLJE

Quincey je stajao na nepreglednome pustom molu. Niska magla zastirala je kanal La Manche, ali je uo kako valovi blago zapljuskuju drvene stupove. Taj je spokoj samo naglaavao njegovu unutarnju ogorenost. Poeo je toptati nogama, u nadi da e nekako ugrijati promrzle none prste. Kaput, jo vlaan od kie koja je ranije padala, nije ga uope grijao. Jednako tako, ni uzburkane misli pune gnjeva nisu mu grijale duu. Samo tjedan dana ranije pred njim je bio jasan i siguran put. Povodio se za srcem. Odluio je postati glumcem i producentom, jednom zauvijek odbacivi oeve elje. Ipak, sada kada mu je otac ubijen a majka potvreno laljiva, Quincey se uspijevao koncentrirati samo na jedno. Na osvetu. Quincey mora pronai zvijer koja mu je oduzela oca i unititi je vlastitim rukama. Nalazi se na raskriju putova sudbine. Njegovi e snovi morati priekati. Pogledao je na sat. kuna kasni. Pogledao je prema puini, svjestan injenice da do dolaska broda mora donijeti odluku. Kroz zloslutnu maglu koja je prekrivala povrinu mora nije se vidjelo nita. ak ni osamljeni snop svjetla sa svjetionika nije uspijevao probiti maglu. Basarab je unajmio kunu da ga pod okriljem noi preveze u Englesku, gdje mase oboavatelja i novinara nee znati za njegov dolazak. U pristanitu nije bilo prolaznika. ak se i luki kapetan bio povukao na noni odmor. Quincey je stajao posve sam. Osvrnuo se prema impozantnim doverskim liticama koje su se uzdizale iznad magle i na ijim se bijelim plohama sablasno odraavala mjeseina. Negdje s mora zauo se priguen zvuk brodskog zvona. Gusta se magla poela razilaziti. Basarabov se brod pribliava. Quincey nije uoio nikakvo kretanje u kou glavnog jarbola. Naprezao se, traio bilo kakav znak ivota, no, poput njega, brod je izgledao naputeno, kao da pluta bez cilja. Kako se brod ustrajno pribliavao, tako je rastao i tako su mu se sve jasnije vidjeli obrisi. Quincey se nije mogao oteti sjeanju na

Stokerov opis Demetera kojim je Drakula potajno putovao iz Transilvanije u Englesku. Drakula je takoer htio da nitko ne dozna za njegov dolazak u Englesku. Taj je demon nakon toga sustavno ubijao sve na brodu, sve dok nije preostao jo jedino kapetan. Taj je jadnik pronaen vezan za kormilo na zapovjednome mostu, gdje je u rukama grevito stiskao krunicu. Stoker je opisao jezovit prizor pronalaenja Demetera koji se nasukao na obalu kraj Whitbyja. U blizini se nalazio i mrtav pas. "Vrat mu je bio otrgnut, a trbuh rasporen, kao da ga je divljaki zahvatila neka velika kanda." inilo se da Basarabov brod ne kani usporiti. Quincey i dalje nije vidio tragove aktivnosti na palubi. Tup. Quincey se naglo okrenuo kad je na molu iza sebe zauo mukao udarac. U tami nije vidio nita, pa se prisjetio posljednjih majinih rijei: Neka istina ostane mrtva i zauvijek zakopana. U protivnom, mogla bi te snai sudbina gora od sudbine koja ti je snala oca. Obuzela ga je ledenohladna pomisao. itao je o tiranima koji su tijekom povijesti ubijali ne samo protivnike, nego i njihovu djecu, kako ne bi odrasla i osvetila se. Quincey je znao da je stvorenje koje mu je ubilo oca upravo takav tiranin. A on je ovdje sada sam, na pustome molu, bez mogunosti da pobjegne. inilo mu se da se magla zgunjava i da ga sve vie obavija sa svih strana. Ne spominje li Stoker kako nemrtvi mogu preuzeti oblik magle? Tup. Quincey je osjetio potrebu da pobjegne. Poeo se udaljavati od zavretka mola, a ritam njegovih koraka sam se od sebe ubrzao, pratei pulsiranje srca. Negdje ispred obale ukazalo se svjetlo. Tup. Jedan pojas za spaavanje bio se napola odvezao, te je lupkao o mol. Quincey s olakanjem uzdahne. Nije u neposrednoj opasnosti, no to ga nekako nije posve umirilo. Kad je ponovno pogledao prema brodu, na palubi kune ugledao je neki osamljeni lik koji je u visoko podignutoj ruci drao svjetiljku. Bio je glup i nepromiljen kad je pomislio da e sam imati odreene izglede u borbi protiv udovita poput Drakule. Ako je kao smrtnik bio u stanju izvesti takva zvjerstva, sada je po svoj prilici nepobjediv, ako raspolae sposobnostima nemrtvih. Quincey nije imao pojma

djeluju li metode ubijanja vampira koje je opisao Stoker. Kao i njegov otac, Quincey nije imao iskustva u ratovanju. No, njegov je otac kraj sebe imao sposobne ljude. Quincey ih nema. Ako su rijei njegove majke bile istinite, Quincey ne moe ni samo tako pobjei od sukoba, jer e ga Drakula pronai kamo god otiao. Misli mu je prekinuo nostromov zviduk. kuna je usporila i stala skretati radi pristajanja. Quincey je ugledao dobro poznate obrise skladno odjevenog Basaraba koji je stajao na pramcu. U mislima mu se ukazalo neugodno pitanje. to e zapravo rei Basarabu? Njegov je mentor prevalio velik put, uz velike trokove, a sve zbog Quinceyja. Kako e objasniti iznenadnu odluku da napusti produkciju? Basarabu nikako ne moe ispriati istinu. Basarab silno cijeni stvarnoga grofa Drakulu - i ne eli prihvatiti da je sada nemrtvo udovite. Quincey je sada prvi put istinski shvaao Shakespeareova Hamleta, ovjeka koji se naao pred dvama suprotstavljenim putovima sudbine. Da mu se dogodila nesrea da je prije toga trebao igrati Hamleta, igrao bi ga kao nekakvu neodlunu meduzu. No, prui li mu se takva prilika negdje u budunosti, Quincey je znao da e ga igrati tako da se vidi kako mu na pleima poiva sva teina ovoga svijeta, kako je na rub ludila doao upravo zbog veliine odluke koju je trebao donijeti. Bio je krajnje nesiguran u vezi sa sljedeim potezom. U tom trenutku zauo se zveket lanaca i siz se naao na molu. Basarab, ta visoka i tamna pojava, izronio je iz maglice, okruen aureolom mjeseine. Kako je samo izgledao velianstveno, poput kralja koji dostojanstveno prolazi dvorom. Quinceyju je ponestajalo vremena. Morao se odluiti na sljedei korak. "Gospodine Basarab, dobro doli u Englesku", ree, pa isprui ruku kad je glumac siao na mol. "Primio sam va brzojav", ree Basarab suosjeajno. "S obzirom na oevu smrt, molim vas da ne osjeate ni najmanje grizoduje u sluaju da ne elite nastaviti s postavljanjem predstave." Jo jednom stekao se dojam da Basarab ita Quinceyjeve misli. Gesta velikog glumca duboko ga je dirnula. Moda naposljetku ipak nije sam. Basarab je svakako zasluio njegovo povjerenje. On je moda i jedina osoba na koju Quincey moe raunati. Mornari su iz tovarnog prostora poeli vaditi Basarabovu prtljagu.

"O ovome sam razmiljao podosta dugo i temeljito", ree Quincey na koncu, iako ak ni te rijei nisu odraavale pravo stanje stvari: cijelo vrijeme razmiljao je iskljuivo o tome. "I bit u posve iskren: ne znam tono to da radim." "to vam govori srce?" Quincey se u Basarabovu drutvu opustio. Jasno je osjeao to mu glumac eli rei. Nudio mu se kao saveznik, koji god put Quincey odabrao. Quincey nije bio ratnik. Nije imao dom. Nije mogao pobjei. Nije se mogao pritajiti. No, uz Basaraba bi moda i mogao postati ratnikom. Basarab je snaan i odvaan. Quincey je ve vidio kako se munjevito hvata oruja kada su ga napali u onom parikom kazalitu. Quincey je sada donio odluku. Nastavit e s planiranim pripremanjem predstave, a vrijeme provedeno s Basarabom iskoristit e tako da ga pokua uvjeriti koliko je zlo Drakula Nemrtvi. Zatim e, uz Basarabovu pomo, krenuti u borbu. U meuvremenu mu je Basarab potreban i treba mu postati vie od obinog mentora - treba mu postati drugom u borbi. Quincey je sada radosno spoznao da pred njim zapravo i nije bilo dvojbe. "U spomen na oca, nastavit u raditi na predstavi", ree. "To je minimum koji mogu uiniti. Ocu u u smrti pokazati ljubav koju sam mu toliko pogreno uskratio za ivota." Basarab se ponosno nasmijei. "U tom sluaju, uinit emo sve da to bude i uspjeno." Quincey je osjetio kako mu se s due podie velik teret. Misli su mu preplavila sjeanja na sve svae koje je vodio s ocem. Bijes i konfuzija bili su ga obuzeli toliko da jo nije stigao ni valjano oplakati oca. Tome se nije htio prepustiti ba ni u tom trenutku, pa se stoga okrenuo na drugu stranu, da Basarab ne vidi suze koje su mu se poele skupljati u oima. Basarab ga zagrli, pa mu se utjeno obrati skladnim baritonom. "Suza se ne treba stidjeti. I danas se dobro sjeam onog tunog dana kad sam ostao bez oca." "Kako je umro?" "Bio sam vrlo mlad. Moj je otac bio ratnik. Ubili su ga vlastiti sunarodnjaci." Na Basarabovu se licu pojavio neobian izraz. Iako to

nije trebalo ni spomenuti, Quincey je shvatio kako njegov uitelj poznaje znaenje rijei osveta. "Otac e se tobom ponositi", ree Basarab, pa ga, uhvativi ga pod ruku, povede prema poetku mola. "Kako god bilo, odreene veze izmeu oca i sina nikad se ne prekidaju." Prvi put nakon vie dana Quincey je shvatio da se kroz suze smijei. Basarab mu je ponudio neto to od oca nikad nije dobio: povjerenje. X X IX . POGLAVLJE

Narednik Lee podigao je pogled s ulaza u Red Lion i ugledao brojanik sata na Big Benu obasjan novom elektrinom rasvjetom. Sunce je poelo zalaziti za zgradu Parlamenta, a toranj sa satom bacao je dugu sjenu preko Temze. Cotford se ondje trebao nai jo prije petnaest minuta, a Lee vie ni trenutka nije mogao ekati u pubu. Unutra se jednostavno nije osjeao ugodno. Sve vie ga je muila e i htio se prikljuiti veseloj atmosferi, ali je i dalje bio na dunosti. Kako bi izmakao iskuenju, iziao je na ulicu. Tako je ionako najbolje. Otkrije li njegova supruga da je u pubu - osobito te veeri, kad obiljeavaju godinjicu braka - ozbiljno e se naljutiti. Lee se namrti i ponovno pogleda prema satu. Ve vie od tjedan dana kui se nije vraao na vrijeme da otprati djecu na spavanje. Nadao se da e supruga shvatiti da time to radi upravo te veeri ne pokuava samo jo vie pogorati stanje. Clara je znala, jo kad se udavala za njega, da je prije svega ovjek predan dunosti. Izostanak s veere uz svijeu, u drutvu supruge, bio je mala cijena za mogunost spaavanja ivota jo neke ene. "Narednice Lee?" Lee se naglo okrene i ugleda Cotforda koji se gegao prema njemu. "Kasnite, gospodine." "Koga ste ostavili da pazi na naeg osumnjienika?" upita Cotford zabrinuto. Potom uz osmijeh jo upita: "Onog mladog Pricea?" Lee se nasmije. I njemu je Price bio simpatian. "Ne, jadnik je izmoden. Nije spavao cijeli tjedan. Poslao sam ga kui." Kako je na Cotfordovu licu odmah uoio zabrinutost, uinilo mu se

kako e biti najbolje da objasni stvar. "Budite bez brige. Na osumnjienik pozvao je goste na veeru. Zadrat e se satima. Znate kako to ide s takvim ljudima, cigare i konjak do svitanja." "Izvrsno. Privedite mi ga", ree Cotford s neskrivenim uitkom u glasu. "Sigurni ste, gospodine? Odvedem li ga pred gostima, razotkrit emo istragu." "Ti ljudi razgovaraju samo meu sobom. Morat emo riskirati, narednice. Moramo ga uznemiriti." Lee kimne i ve krene u novu zadau, kada ga je Cotford epao za nadlakticu. "I svakako ga privedite na ulaz Derby Gate." Rukom je pokazao u smjeru uliice koja je vodila od Parliament Streeta do Victoria Embankmenta. "Nitko vas nee vidjeti dovedete li ga na pokrajnji ulaz." Lee se nasmijei. Nitko ne moe rei da Cotford nije temeljit. "Van Helsing je odvie inteligentan da se sam nekako oda", nastavi Cotford ozbiljno. "Jedina nam je mogunost navesti nekoga od njegovih suzavjerenika da ga izda." Lee je nakon toga krenuo. Znao je da Cotford dijeli njegovo miljenje, da e tog osumnjienika biti teko slomiti. Koji god bio ishod, oekuje ih duga no. Ironina izraza lica Arthur Holmwood gledao je kako debeli inspektor pred njega stavlja dnevnike Jacka Sewarda. Bio je siguran da Cotford blefira. Nemogue je da je to pisao Jack. No, kad je proitao dijelove koje je inspektor oznaio, prepoznao je Jackov rukopis. Osupnut, nije mogao vjerovati da je Jack prekrio njihov zavjet i stvorio vlastiti prikaz svega to se dogodilo te tragine noi. Lecnuo se tek u sebi, odbijajui Ircu pruiti zadovoljstvo i nekako pokazati da je prepoznao Jackove rijei. Holmwood naglo zaklopi dnevnik. "Tko zna kakva je opojnim sredstvima izazvana zaluenost navela Jacka da napie takve besmislice." U javnosti je bilo poznato da je neko cijenjeni znanstvenik Jack Seward ne samo poludio, nego i da je ovisan o morfiju. Koliko god izgledali kao vrsti dokazi, Jackovi dnevnici nikada se ne bi odrali i pred sudom. Sada se bolje zagledao u inspektora. Taj ovjek nije tek

neuredni neotesanac, u njemu se skriva jo mnogo toga. Primijetio je da je Cotford uloio velik trud da kod njega izazove nelagodu. Soba za ispitivanje bila je gola i prazna i u njoj su se nalazili tek stol i nekoliko tvrdih drvenih stolica. Na samo ezdesetak centimetara od stola visjela je obina metalna svjetiljka i jarko obasjavala stol. Tako nisko postavljen izvor svjetla bio je naporan za oi. U sobi je bilo vrue. Nije bilo vjealice, a nitko nije bio toliko uljudan da mu uzme kaput, pa se tako kuhao u sveanoj odjei i debelom zimskom kaputu. Cotford je sebi donio au vode, ali njemu nije nita ponudio. No, nita od navedenog nije djelovalo kako je Cotford prieljkivao. Arthur Holmwood neko je, nakon opsade Tuyen Guanga, bio zarobljenik u carskoj Kini. A Kinezi su bili majstori ispitivanja, budui da su znali izazvati i tjelesnu i mentalnu bol. U usporedbi s njima, inspektor Cotford bio je najobiniji amater. "Moda e vam ovo lake pobuditi zanimanje", ree Cotford i vragolasto se nasmijei, pa otvori svijetlozeleni fascikl i okrene tako da ga Holmwood bolje vidi. Arthurov pogled spustio se do mjesta na kojem su se na stranici nalazile rukom navrljane biljeke. Nakon to je jo nekoliko trenutaka itao, podignuo je pogled i rekao: "Izvjetaj o obdukciji?" "Lucy Westenre." Ovaj put ipak nije uspio prikriti ok. Cotford se nasmijei. Holmwood je ostao zbunjen. Tijelo nije podvrgnuto obdukciji. U ono vrijeme zakljueno je da nema potrebe. "Nemojte se gnjaviti klinikom terminologijom", ree Cotford, pa mu otvori zadnju stranicu. "Vaan je samo zakljuak." Prstom mu je pokazao jedan redak ispisan rukom. Holmwood se nagne naprijed, da bolje promotri rije koja je dijelom ostala pod vrkom Cotfordova prsta. "'Ubojstvo'?" proita naglas. "Pa to je smijeno. Lucy je umrla od rijetkog oboljenja krvi." Od tih rijei bolno su mu se zgrile usne. Bio bi vie volio posve zaboraviti neugodna sjeanja na Lucynu bolest. Onaj neobjanjivi gubitak krvi, oajnike pokuaje da je nadomjeste transfuzijama, novac utroen na specijaliste, od kojih nitko nije uspio dijagnosticirati uzrok. Nitko osim dr. Van Helsinga, a ak ni on nije uspio sprijeiti Lucynu smrt. Smrt. Ha! Pogled na Lucy koja nemrtva lei u lijesu na

srcu mu je ostavio trajan oiljak. Njezina prava smrt tog istog dana na njegovu je cijelom biu ostavila vjean i dubok trag. "Gospoica Westenra potekla je iz imune obitelji", ree Cotford, koji je sarkastinim glasom glumio kao da je to nekakvo veliko otkrie. "Kratko prije smrti, uoi vaeg zakazanog vjenanja, promijenila je oporuku. Vi ste postali nasljednikom." "I tako dolazimo do motiva", ubaci se Lee. Stajao je uza zid sobe nasuprot vratima i nastojao djelovati to stroe. "Uz navode u dnevnicima dr. Sewarda, imamo vie nego dovoljno materijala za nalog za privoenje." vrsto stegnute vilice, Holmwood stisne aku. Osjeao je kako mu raste krvni tlak. Jo je nekoliko trenutaka susprezao dah i proklinjao gnjev koji je u njemu bujao. Instinkt mu je nalagao da obojici razbije lubanju o zid, ali kad bi popustio vlastitome bijesu, samo bi iao na ruku Cotfordovoj perverznoj igrici. Zloudni inspektor blefira. Stoga je, umjesto toga, rekao: "Sve je ovo nekakva izopaena ala. Kao to sam uvjeren da znate, takvo mi nasljedstvo nije trebalo." "Uvjeravam vas da ovo nije nimalo neozbiljna stvar", ree Cotford i iz depa izvadi fotografiju. Poloio ju je na stol. Holmwood osjeti kako mu sva krv naputa srce. Na snimci se vidio odvratan le, praktiki samo kostur. S lubanje, odvojene od tijela, sputala se gusta i duga kosa. Iz rebara je provirivala eljezna ipka. Haljina boje bjelokosti, koju je Lucy pripremila za njihovo vjenanje, napola se raspadala, umrljana zemljom i osuenom krvlju. Sudei po stupnju raspadanja i kvaliteti fotografije, snimka je nastala nedavno. Taj debeli irski gad otvorio je Lucyn grob! Htio je skrenuti pogled sa stravine fotografije, ali nije uspijevao. Nije uspio ak ni trepnuti. Namjerno nije uzeo fotografiju u ruku, jer je znao da bi Cotford primijetio kako mu ruke drhte. Bio je posve obeshrabren i uznemiren. Godinama se pokuavao pretvarati da se ta no nikad nije ni dogodila, no sjeanje na nju ipak ga ja progonilo. Nain na koji ga je Van Helsing natjerao da podu u mauzolej u koji je poloeno Lucyno tijelo. Kako mu je srce radosno poskoilo kad ju je vidio kako hoda, iva i prelijepa kao samo koji dan ranije. U prvi mah pomislio je da halucinira, no onda se okrenuo i ugledao uasnutost i ok na licu Jacka Sewarda. Lucy ga je dozivala, glasa draesnog i melodinog kao i uvijek. Doi mi, muiu. Poljubi

me. Moemo biti zajedno. Zauvijek, kao to smo se i zarekli. Pruila mu se jo jedna prilika da bude sa svojom ljubavi. Jo se sjeao kako ga je Lucyn osmijeh te studene noi ugrijao. Kako je krenuo prema njezinim ispruenim rukama, kako je udio da poljubi te crvene usne. Znao je da e se u njezinu zagrljaju sva bol koju je osjeao jo od njezina pogreba jednostavno raspriti. Kada su mu se prsti nali tek na koji centimetar od nje, Van Helsing je dotrao izmeu njih i prema Lucy okrenuo raspelo. Na Holmwoodov uas, uas kakav u ivotu nije osjetio, Lucy je psiknula i pokazala onjake, na Van Helsinga ispljunula krv. Oi su joj se pretvorile u crne kugle i spustila je tijelo u lijes. Holmwood je tada pokuao iskazati zahvalnost Van Helsingu jer mu je ovaj spasio ivot, no s godinama je poeo zamjerati profesoru to se umijeao u tom sudbonosnom trenutku. Ne bi li vjenost obiljeena trajnom mladou u drutvu ljubljene Lucy bila bolja od onoga u to mu se ivot kasnije pretvorio? Van Helsing mu je pokuao objasniti da bi cijena za to bila i njegova vjena dua, no Van Helsing nikako ne bi mogao shvatiti da ga je dvadeset pet godina bez Lucy stajalo i daleko vie. U sadanjost ga je neugodno vratio Cotfordov glas. "Priznajte zloine. Svjedoite protiv profesora Van Helsinga, a ja u va bezvrijedni vrat spasiti od vjeala." Smatra li inspektor doista da se on boji smrti? Holmwood je vidio i daleko stranije sudbine. Bio je uao u podzemni svijet: smrt bi bila pravi blagoslov. Tijekom prvih deset godina nakon one paklenske noi, na svaku godinjicu Lucyne neopozive smrti, zakljuavao se u radnu sobu i sjedio zagledan u Lucyn portret, pritom latei pitolje kojima se sluio u dvobojima. Poloio bi zavretak cijevi na sljepooicu, kraj uha kojem je neodstajao vrak, te pokuao okonati patnje. Htio je biti s Lucy. No, svaki put u misli bi mu se uvukle rijei iz Biblije koje je nauio jo kao dijete, podsjeajui ga na prokletstvo onih koji si sami oduzmu ivot. Duboko u srcu znao je da je Lucyna dua u raju. Upravo zbog njegove elje da joj oslobodi duu Van Helsing ga je uspio nagovoriti da joj u srce zarije eljezni klin. Ipak, ta ga pomisao nije osobito tjeila, jer se prisjeao kako su mu ruke drhtale dok je Lucy vritala kada joj je batom zario eljezo duboko u grudi, zbog ega je grimizna krv poela trcati po predivnoj blijedoutoj vjenanici. Sudbina nije bila toliko okrutna da od

mladoenje zatrai da mladenku ubije na dan planiranog vjenanja. Lucy nije traila da je pretvore u stvorenje tame. Onaj demon, Drakula, to je preuzeo na sebe. Holmwood je sada bio svjestan Cotfordova budnog pogleda. Vrijeme je da ga prisili da otkrije karte i da tako dozna koliko krvoedni irski traga tono zna. Odgurnuo je dnevnik i izvjetaj s obdukcije, te se arogantno naslonio. "Ponuda je velikoduna, ali, inspektore, raspolaete tek indicijama. Da ste uspjeli ishoditi nalog za uhienje, sada bih ve bio u okovima." "Igrate opasnu igricu", uzvrati Cotford, pa rukom pokae prema dnevnicima. "Seward nije mogao ivjeti optereen takvom krivnjom. Nakanio je razotkriti Van Helsinga, pa ga je profesor ubio." "Uza sve duno potovanje prema predstavniku Scotland Yarda, to je neto najapsurdnije to sam ikada uo. Jack Seward bio je zvijezda meu Van Helsingovim studentima, ljubljeni uenik poput sina kojeg nikad nije imao. A takva veza ne okonava se ubojstvom. Hvatate se za slamke." "Kad je Jonathan Harker otkrio istinu," doda Lee, ne marei za Holmwoodovu argumentaciju, "Van Helsing je ubio i njega." "Van Helsing prikriva tragove", ree Cotford. Sada se nagnuo naprijed, primjenjujui novu taktiku. Pokuavao se drati prijateljski. "Vi ste sljedei na popisu." "U to najiskrenije sumnjam." Holmwood se nasmije, Cotfordu u biti govorei da blefira. "Van Helsing je nemoni sedamdesetpetogodinjak." "Ne govorim da je djelovao sam. Van Helsing je vama i vaim prijateljima neko bio svojevrsni Svengali. Naveo vas je na ubojstva." Arhtur Holmwood prestao se smijati, te se u njega zapiljio poput ratnika na bojinici. Tiina koja je odjednom nastala upravo je zagluivala, a remetili su je tek kucanje sata i njihovo disanje. Tko god se sljedei oglasi izgubit e u tom ogledu snaga volje. Inspektor ga je podsjeao na umirovljenog pomorskog kapetana kojeg je jednom upoznao na odmoru u kotskoj. Kapetan je bio u potrazi za udovitem koje navodno ivi u Loch Nessu. Starac je sve raspoloivo vrijeme i sredstva uloio u pretraivanje tog jezera, ne bi li pronaao dokaze o postojanju tog stvorenja. Cotford je sada inio istu stvar, a, poput tog kapetana, nije imao dokaze, nego tek teoriju

nastalu na temelju pria i mitova, oito u nadi da e ga pod izlikom spaavanja ivota od zamiljene opasnosti nekako natjerati na priznanje koje e se uklapati u njegovu apsurdnu teoriju. Boe presveti, pa taj inspektor nema pojma s kim zapravo razgovara! Napetost u prostoriji i dalje je rasla, sve dok Cotford na koncu nije prvi popustio. "Tko moe rei da Van Helsing nije pronaao novu skupinu lakovjernih mladih ljudi koji ubijaju po njegovu nalogu?" Arthur Holmwood samo je odmahnuo glavom na takvo beskorisno blebetanje. Cotford ipak nije toliko opasan koliko je u poetku mislio. U Cotfordovim oima pojavio se neobian izraz. Bio je to isti pogled kakav je Van Helsing imao kad je prvi put spomenuo ne-mrtve, "Nosferatua". Bio je to izraz fanatika. Iako je izgubio ovaj mali dvoboj, Holmwood je znao da Cotford nikad nee odustati od cijele prie. Samo kad bi mu to moglo okonati patnje, on sam rado bi priznao sve izmiljene optube koje Cotford moe smisliti i svojevoljno prihvatio munjevitu smrt s uzetom oko vrata. No, mora voditi rauna o drutvenom poloaju supruge Beth, o obitelji. Svi oni trpjeli bi kad bi Cotfordu dopustio da okalja ime Holmwood. Smrt na vjealima omoguila bi mu da se na nebu pridrui svojoj Lucy, no ve je dovoljno sramotio svoju obitelj. S Beth se vjenao iz prijateljstva, da njezinu obitelj potedi neizdrivog duga. Znao je da ga Beth voli, no on prema njoj nije imao jednako duboke osjeaje. Suoavanje s boli ona je izbjegavala tako to se posveivala drutvenim obvezama. Dananju veeru planirala je ve tjednima, dobro pazei da na nju dovede sve najuglednije pripadnike visokog drutva. To to ga je policija privela pred svim njihovim gostima upropastilo joj je veer i jo e tjednima sluiti kao tema sramotnog ogovaranja medu njihovim prijateljima i kolegama. Iako je nije volio onako kako bi svaki suprug trebao voljeti branu druicu, bila mu je najbolja i jedina prijateljica. Suze stida koje su joj se pojavile u oima kada ga je Lee odvodio iz kue zamalo su mu slomile srce. Ne moe dopustiti da sudska presuda dodatno narui njezin poloaj u drutvu. To joj je jo jedino preostalo. Ustao je i odvano se suoio s tuiteljima, te mirno navukao bijele rukavice, izazivajui ih: "Dovoljno sam se nasluao vaih gluposti. Ipak sam ja engleski lord, a vi nemate pravnih temelja da me ovdje zadravate. Uznemirite me jo jednom, pa ete obojica ostati bez

posla." Potom se bez rijei uputio prema vratima. "Vi i Van Helsing svoje zloine volite opravdavati uvjeravajui se kako zlo postoji u svemonome vragu", ree Cotford. Zbog njegovih rijei Holmwood je zastao na vratima. "A ja znam istinu jer sam je vidio. Istinsko zlo postoji u ovjekovoj dui... i eli vas se domoi." Arhtur Holmwood iziao je uz zavrne rijei: "eli se domoi sviju nas." Van Helsinga je oekivalo mnogo posla. Nakon to je proitao Minin brzojav, namjeravao se odmah vratiti u svoju sobu, uzeti eir i kaput, te pojuriti u potragu za Quinceyjem. No, nakon to je odustao odjela i nakon to se potroio u suoavanju s Cotfordom, sad se nije osjeao dovoljno snanim da krene u potragu. Krenut e ujutro, kad bude svjee. Uludo je utroio previe vremena na natezanje s detektivom... ne, inspektorom Cotfordom. Nakon godina i godina djelovanja u Boje ime, borbe protiv zla kako bi neuki ljudi poput Cotforda mogli mirno spavati, u smiraj ivota prima takvu zahvalnost... Optuen za ubojstvo. Cotford je lud poput kakvog isljednika panjolske inkvizicije! Van Helsing mora prestati razmiljati o Cotfordu. U London se vratio zbog vanijeg cilja, a Cotford ponovno laje na pogreno stablo. Van Helsing nee dopustiti da mu se taj imbecil od inspektora mijea u posao. Mogao se samo nadati da e Quincey na sigurnome provesti jo barem jednu no. Na zidovima Van Helsingove hotelske sobe bili su postavljeni portreti povijesnog Drakule, rumunjskog grofa, Vlada Nabijaa, te crtei koji su prikazivali njegova krvava zlodjela. U sredini, na istaknutome mjestu, nalazio se drvorez koji je prikazivao Drakulu kako objeduje medu tisuama neprijatelja nabijenih na kolac, u umi nabijenih. Dok je gledao te slike, Van Helsing je znao da mu je sudbina namijenila zavrni sukob s Drakulom, te da je duan potpuno i trajno unititi to udovite. Time e ispuniti Boju volju. Bude li ga Cotford na bilo koji nain onemoguavao, ubit e i njega. "Moje je vrijeme na izmaku, demone", ree Van Helsing, zagledan u naslikane oi Vlada Drakule. Na oblinjem stolu bili su posloeni krievi, hostije, sveta vodica, drveni kolac, lovaki no, te samostrel pripravan za borbu. "Doi mi, pa emo zajedno umrijeti. Ne od starosti, nego u velianstvenoj bitki."

Bez ikakva upozorenja, Ven Helsing je osjetio kako mu se prsa steu, kao da je Smrt ve dola po njega. Osjeao je njezin ledeni dodir. Ne! Ne jo! Treba mi samo jo koji dan! Naslonio se na stol. Drhtavih prstiju posegnuo je za mjedenom kutijicom s lijekovima. Dobro pazei da mu ovaj put nita ne ispadne, pod jezik je stavio spasonosnu tabletu nitroglicerina. Kako je stisak smrti poputao, Van Helsingu se poela vraati snaga. Milostivi Gospodin poslao mu je poruku: vremena ima i manje nego to je mislio. Jo jednom pogledao je u lice smrtnog neprijatelja izvjeeno na zidu, lice grofa Vlada Drakule. Van Helsing se uspravi, ruku uzdignutih prema nebesima, pa povie: "DEMONE, IEKUJEM TE!" X X X . POGLAVLJE

Putovali su na sjever, prema Londonu. Quincey je u koiji sjedio nasuprot Basarabu. Glumeva srdanost pretvorila se u ledenu tiinu nakon to ga je Quincey izvijestio o posljednjem telefonskom razgovoru s Hamiltonom Deaneom. Bram Stoker nastupio je odluno. Ne eli Basaraba, a poslao je ak i brzojav Barrymoreu u Ameriku u nastojanju da ga nagovori da se vrati. Quincey se nadao da e se Stoker predomisliti kad se Basarab pojavi uivo i prikae raskoan talent. Kako su se pribliavali kazalitu, Basarab je postajao sve zamiljenijim. Vani se vrijeme pogoralo, a magla se sve vie zgunjavala. Quinceyju se inilo kako e biti najbolje da ga ne uznemirava. Prije nego to se koija stigao posve zaustaviti, Basarab se ve bio nagnuo kroz vrata. Obratio se Quinceyju, no oi su mu, ba kao i misli, bile okrenute ulazu u kazalite. "Nasamo u razgovarati sa Stokerom", ree Basarab, a zbog njegova ledenog glasa Quincey je osjetio nelagodu. "Pobrinite se za to da nas nitko ne uznemirava." "to ako Deane ne bude bio spreman suraivati?" Quincey je dodrinuo Basarabovu podlakticu, da ga jo malo zadri. U Basarabovim oima sijevnuo je bijes, tako da je Quincey odmah povukao ruku. To ga je podsjetilo na reakciju Arthura Holmwooda kad ga je tako dodirnuo. Nije mu bilo jasno to Basarab od njega tono eli ili

oekuje. A onda, jednako nenadano kao to se pojavio, bijes se povukao, a zamijenio ga je spokojan osmijeh. Glumac se okrenuo i sjeo kraj Quinceyja. "Grof Vlad Drakula jednom je protiv tristo tisua turskih osvajaa, najvee sile ikad okupljene radi ubojstva jednog ovjeka, poveo vojsku od etrdeset tisua ljudi. No, kad se Drakula pojavio na elu svoje vojske, ispred prave ume od trideset tisua na kolac nabodenih muslimanskih zatoenika, brojano nadmoni neprijatelj pobjegao je glavom bez obzira." Quincey se s nelagodom promekoljio na sjedalu, duboko uznemiren Basarabovim hvalospjevima na raun ovjeka koji mu je ubio oca. U mislima mu se ukazalo sjeanje na nacrtani prikaz oca nabodenog na motku na Piccadilly Circusu. Odmah se podsjetio da njegov uitelj potuje stvarnog ovjeka, a ne nemrtvog demona u kojeg se Drakula pretvorio kad je odluio odbaciti Boga. Sada nije bio trenutak za to, no Quincey je znao da e se Basarab s njim boriti protiv zla kada kucne as. Basarab nastavi: "Tog velianstvenog dana Drakula je spasio domovinu. Spasio je kranski svijet. Drakula se posluio jedinim orujem kojim je raspolagao... strahom. Tako je. Strah moe biti mono oruje, mladi Quincey. Prihvati ga." Koija im je otvorio vrata. I dalje ne odvajajui pogled od kazalita, Basarab je mirno iziao. Quincey je za njim poao stubama do ulaza, dok su mu u glavi jo odzvanjale njegove rijei. eli li mu rei da do uspjeha treba doi zastraivanjem? On nije tako odgojen. No, Basarab je do neospornih uspjeha doao sam, vlastitim trudom. Quinceyju je sinulo da mu Basarab moda eli prenijeti vanu pouku. Noni uvar doekao ih je na ulaznim vratima. U mranome predvorju Quincey je priekao jo nekoliko trenutaka da mu se oi naviknu na polutamu. Osjeao se miris kazaline minke koji mu je donosio utjehu. uvar je otkljuao vrata koja su vodila u gledalite. Quincey je urno poao za Basarabom. im su se nali u gledalitu, odluno su krenuli mranim prolazom. Rasvjeta je bila priguena. Hamilton Deane krenuo je prema njima iz tame, ruke ispruene u znak dobrodolice. "Quincey! Gospodine Basarab! Dobro doli!"

Deane je prvo stisnuo Basarabovu ruku. Blago se lccnuo, kao da ga je ovaj prejako stisnuo, ali je samo preao preko svega, i dalje se smijeei. "Hoemo li o poslu?" Quincey se ve poveo za Deanovim pozivom da pou za njim, no Basarab se nije ni pomaknuo. Zlokoban pogled njegovih oiju oinuo je Quinceyja. Povjerio mu je zadau djelovanja u njegovo ime, iskuavao koliko se moe drati uiteljevih naloga. "Nitko, dakako, ne eli iskazati nekakvo nepotovanje," ree Quincey, "ali gospodin Basarab prvo bi htio nasamo razgovarati s gospodinom Stokerom." inilo se da je Deanea Quinceyjeva neoekivana smjelost zbunila, pa je strogo uzvratio: "O angairanju gospodina Basaraba odluujem ja. Gospodin Stoker s time e se jednostavno morati pomiriti." U Deaneovu glasu zaula se neopozivost odluke. Quincey nije znao to da sada uini ili kae. Deane je bio pristao da Basarab preuzme glavnu ulogu, no Quincey je znao da njegov mentor eli nasamo razgovarati sa Stokerom. Mora nekako pripomoi da do tog susreta i doe. Kako je ipak bio glumac, odluio je glumiti. Priao je Deaneu, preblizu po svim pravilima lijepog ponaanja, te ga pogledao u oi. Kao da igra nekog odvratnog zlikovca, Deaneu se obratio oponaajui Basarabovu ledenu nedodirljivost. Po Deaneovu pogledu jasno je vidio koliko ga je uznemirio. Basarab ima pravo. Strah je uistinu moan. Quincey se upravo spremao utvrditi koliko ga daleko moe odvesti novootkrivena taktika kad mu je Basarab poloio ruku na rame i povukao ga unatrag. "Molim vas, gospodine Deane," prekine ga Basarab, "volio bih izbjei sve eventualne neugodnosti. Omoguite mi da pokuam pridobiti gospodina Stokera jedinstvenim tumaenjem njegova iznimnog lika, podalje od neizbjeno kritikih oiju onih koji odluuju o novcu. Smijem li...?" Quinceyja je zbunila iznenadna Basarabova slatkorjeivost. Je li Basarab njime namjerno manipulirao tako da ostavi dojam negativca? Ne, shvatio je. Quincey je batina, a Basarab mrkva. Nakon zastraivanja, Deane je lake prihvatio Basarabovu ljubaznu molbu. Kakav genij! Quincey od njega moe nauiti jo toliko toga. Deane se nasmijeio i rukom pokazao prema vratima koja su vodila

iza pozornice. Imate moj blagoslov." Poput pravog gospodina, Basarab je zahvalio naklonom glave i nestao. Quincey se osvrnuo prema pozornici. Kakav je samo sretnik. Bilo je oito da veliki glumac tono zna kako doi do eljenog cilja. to je vie bio uz Basaraba, Quincey je postajao sve uvjerenijim da e usvojiti jo vie metoda koje e mu trebati eli li provesti zamiljenu osvetu. X X X I . POGLAVLJE

Oslanjajui se o tap, Brani Stoker sjeo je za stol u miru svog ureda. Preostalo mu je jo vrlo malo vremena kani li nagovoriti Johna Barrymorea da se vrati u London. Barrymore je odgovorio na Stokerovu posljednju poruku, izvijestio ga kako je jednostavno prekasno da se vrati. Ethel Barrymore, Johnova sestra, Johnu je dogovorila ulogu u predstavi Prizor iz ivota Jamesa M. Barrieja u kazalitu Criterion, na Broadwayu. Predstava e se igrati samo do konca mjeseca, a nakon toga Barrymore e nastaviti putovanje u Kaliforniju. Zahvaljujui iskustvu s Henryjem Irvingom, Stoker je znao da e pisac glumca najlake potaknuti velikim rijeima. Za Drakulu e napisati solilokvij za kakav bi se potukao svaki glumac. Barrymorea e nezaustavljivi ego prisiliti da se vrati u Lyceum, jer nee eljeti da neki drugi glumac prisvoji slavu za takvo to. Stoker e tekst to prije poslati prijatelju, Georgeu Boldtu, koji vodi i Waldorf i Astoriju, dva tijesno povezana njujorka hotela u kojima John Barrymore uvijek odsjeda kad radi na Broadwayu. Gospodin Boldt glumcu e osobno uruiti novu verziju drame. Uspomene na Irvinga ispunjavale su sve zakutke Stokerova pretrpanog ureda. Zidove su ukraavali plakati, dok se u jednome kutu nalazila drvena lutka odjevena u Irvingov kostim koji je kao Mefisto nosio u njihovoj silno uspjenoj produkciji Fausta. Bram pogleda Irvingov portret na zidu - u istoj dijabolinoj odjei. Irving je trebao igrati Drakulu, a ne Barrymore, kao ni onaj Basarab kojeg Deane pokuava angairati iza Stokerovih lea. Irving je bio budala. Da ga je

sluao, Irving je mogao umrijeti uz posljednju velianstvenu ulogu, umjesto da je samo tako nestao upropaten piem. I tada je, kao i uvijek, Stoker osobne ambicije podredio tuim eljama. Ovaj put ostat e vjeran i astan jedino prema sebi. Tako mu svega, Bram Stoker sam e odabrati tko e igrati njegova Drakulu! Stoker se tako doveo u stanje gnjeva. Sada je pravo vrijeme za pisanje. Gnjev e njegovo pero nedvojbeno odvesti do nesluenih visina. Sjeo je za stol i umoio pero u tintu. Samo nekoliko trenutaka nakon to je poeo pisati prekinulo ga je kucanje na vratima. Nakon one svae, Deane je znao da ga ne smije uznemiravati dok pie. Prije nego to je stigao otpraviti uljeza, vrata su se otvorila, a u njegovu uredu naao se visok mukarac prodornih tamnih oiju i kao ugljen crne kose. Iako mu je lice bilo u sjeni, Bram je bio uvjeren da se Irvingov duh vratio da ga ukori jer mu je upropastio kazalite. Kad je posjetitelj nainio jo nekoliko koraka, Stoker je shvatio da se ipak radi o obinome mukarcu. Bio je vitak, izduljenih, plemenitih crta lica pripadnika neke istonoeuropske kraljevske obitelji. Tamne, duboko usaene oi netremice su se zagledale u Stokera, kojem se odjednom uinilo da ga promatra neka grabljivica. Na tom je licu neto bilo izrazito neobino: oi su izgledale zlokobno, no usta su se smijeila. Stoker je mukarca prepoznao prema promotivnim fotografijama koje mu je netko ostavio. Basarab. Prisjetio se rijei Ellen Terry, jedne od Irvingovih glumakih diva: Nikada ne vjeruj nasmijeenome glumcu, radi se tek o maski. "Dopune u posljednji as?" upita Basarab. "Oekivao sam vas." Stoker prekrije tekst koji je upravo napisao. Tog se trenutka uasavao jo otkako je upoznao onog malog Harkera. Koliko mladi uope zna? Stoker je znao da posjet nije bio nimalo sluajan. to se Deane vie bude druio s Quinceyjem i Basarabom, to e opasnost od otkrivanja pravih izvora Stokerove knjige biti vea. Ve je pokuavao iz misli prognati grizoduje koje ga je muilo. Naposljetku, on ni u emu nije pogrijeio, niti poinio zloin. Stoker je samo isprepleo svoju priu s fantastinom priom koju mu je netko ispriao u nekom pubu. Tada je bez osobitog uspjeha radio na romanu o vampirima. Stoker je za guenje mate krivio godine provedene u pravnoj struci. A onda je

jedne veeri u pubu upoznao nekog neobinog ovjeka koji je bio vie nego voljan priati, pod uvjetom da Stoker osigurava dotok pia. Nevjerojatne besmislice tog luaka nadahnule su ga i navele da se zloinac u romanu ne zove grof Vampir, nego grof Drakula. To ga je ime podsjealo na izraz droch-fhoula, koji na gaelskome znai "zla krv", od ega mu se sledila krv u ilama. Odakle je Bram mogao znati da su neki likovi iz prie bili stvarni ljudi? No, znao je i da si kazalite sada ne moe priutiti kolanje kontroverznih glasina. Prokleti Quincey Harker, zato se morao pojaviti ba sada? Basarabov je osmijeh izblijedio. Okrenuo se i zatvorio vrata. "Vidim da nema potrebe za uljudnou, pa u odmah prijei na stvar." "Ako ba morate." "Vaa je knjiga doivjela financijski neuspjeh. Predstava mora biti uspjena. Zato me odbacujete? Mogu vam pomoi." Te su rijei zvuale poput drvenog klina koji Stokeru probija srce. Nije mu trebao netko tko e mu se obraati svisoka, umiljeni glumac koji ga upoznaje s loom prodajom njegova romana. "eli li Deane rat, ispunit u mu elju", ree Stoker, pokuavajui se smiriti. "Ja vodim ovo kazalite. I prije u ga zatvoriti nego vama dati glavnu ulogu. Ionako ve imam glumca." Basarab se nasmije i stane odmahivati glavom dok je skidao rukavice i kaput. Stoker je pomalo s nevjericom gledao kako se taj neeljeni gost osjea gotovo kao kod kue. "Dakako, u sluaju da prihvatim ulogu, trebat e unijeti odreene promjene u tekst, te pripremiti novo izdanje vae knjige u kojem e se odraziti i te promjene." "Uistinu ste umiljeni kao to i govore o vama!" zagrmi Stoker. Basarabove su mu namjere bile posve jasne. Glumac se eli domoi Drakuline uloge tako to se ponaa poput samog grofa, te ga tako eli privoljeti. Ali, nee ii. Stokerov Drakula pokuao bi se domoi cilja izazivanjem straha, a ne arogancijom. Stoker je sada vie nego ikad bio uvjeren da Basarab ne bi bio prikladan za tu ulogu. "Vaa je knjiga prepuna nedosljednosti, pogrenih pretpostavki i nematovitosti", otrese se Basarab. S postolja svjetiljke zatim je uzeo primjerak Stokerove knjige u utome uvezu. "uo sam za legendarnu Basarabovu aroganciju, no sada mislim da je Basarab moda i lud", ree Stoker, pa ustane, da se suoi s gostom.

Oekivao je da e u Basarabovim budnim ptijim oima ugledati bijes, no naiao je tek na bezvoljnost i tugu. Imao je dojam gotovo kao da je Basarab posve otvoren i iskren. Ili je taj Rumunj moda ipak bolji glumac nego to je oekivao. "Zato me ljudi provociraju?" upita Basarab. "Ne kanim se s vama nadmetati." "teta. Jer vas ja kanim nagnati da se nosite dovraga!" Stoker ponovno sjedne i okrene naslonja, tako da je glumcu sada bio okrenut leima. Na tu je budalu ve utroio vie nego dovoljno vremena. Basarab mu prie s lea. Njeno mu poloivi dlanove na rame, nagnuo se i ustima doao do uha. "Upozoravam vas da se uvate. Uasno grijeite." Stoker je dao sve od sebe kako mu se na licu ne bi pojavio strah, no zbog jeze koja mu je prostrujala leima ipak je zadrhtao. Basarab je osjetio taj drhtaj. Stoker se odao. Quincey je slutio da je Deane prema njemu nakon onog ranijeg susreta i dalje pomalo nepovjerljiv. Drao se podalje od njega dok je Quinceyju na pozornici pokazivao novu opremu. Deane je zatim iskljuio rasvjetu u dvorani i sve je tako obavila tama. Quinceyju se uinilo neobinim to jo vidi Deanea na pozornici, gdje je traio neki drugi prekida. Mogue je da je negdje jo gorjelo prigueno svjetlo za tehniku ekipu, no nije mu vidio izvor. Zaulo se frcanje iskre, a potom i brujanje napona kad je Deane povukao drugi prekida. "Divite se udesima dvadesetog stoljea", ree. Pozornicu su obasjala podna elektrina svjetla. Quincey je opinjeno gledao velianstveni trobojni sustav rasvjete s bijelim, crvenim i zelenim reflektorima. "A sada pogledajte ovo." Deane je sva raznobojna svjetla priguio na drukiju jainu. Quincey je zadivljeno gledao novotarije. Takvo Sto plinskim se svjetlom nikako ne bi moglo postii. Zahvaljujui ovakvoj rasvjeti, na pozornici e moi stvarati zlokobnu atmosferu kakva jo nije viena. Uvidio je da se nesvjesno poeo smijati poput djeteta u prodavaonici slatkia. Glas Brama Stokera, obiljeen jakim irskim naglaskom, poeo je

odjekivati katakombama u prostoru iza pozornice. Vikao je, bijesan i nezadriv. "To mi je znak", ree Deane. "Bit e najbolje da poem k njima." Pobrinite se za to da nas nitko ne uznemirava. Basarabove rijei odjeknule su mu u glavi kao da je u tom trenutku stajao kraj njega. Quincey ga ne smije iznevjeriti. Kada je Deane ve krenuo prema vratima, doskoio je pred njega i zaprijeio mu put. Deane je ustuknuo, zateen Quinceyjevom brzinom. "ao mi je, ali gospodin Basarab ne eli nikakve smetnje. " "Meni o ovome ovisi mnogo toga", ree Deane. "Neu dopustiti da mi Stoker sve upropasti." Ve je ispruio ruku da Quinceyja odgurne u stranu, no mlai se mukarac nije dao smesti. Deane nije mogao vjerovati. Svaa je negdje u pozadini jaala. "Sklonite mi se s puta!" povie Deane. Od silnog bijesa zaboravio je na dostojanstveno dranje. Krenuo je naprijed, u elji da se nasilu progura kraj Quinceyja. "ao mi je, ali moram odluno zatraiti da ostanete ovdje", ree Quincey. Ispruio je ruku i njome zaustavio Deanea. Iako ga je dodirnuo tek jedva osjetno, Deanea je to posve izbacilo iz ravnotee. Pao je unatrag i stropotao se na lea posred pozornice. Quincey je na Deaneovu licu ugledao bljesak iznenaenja i straha. urno se okrenuvi, odmah je ustao. Bijesnim pogledom oinuvi Quinceyja, povukao se s pozornice. Quincey ga je samo zbunjeno gledao. Jedva sam ga dotaknuo. Pogledao je vlastite ruke, zgroen svojim postupkom. Sad je Quincey osjeao strah... od sebe. Je li to onaj ovjek u kakvog gaje Basarab htio pretvoriti? Stoker je nogom udario stol, odgurnuo naslonja unatrag i s ramena uklonio Basarabovu ruku. Zatim se naglo okrenuo. "Ne zanima me tko ste. Mislite da me zastraivanjem moete navesti da vam dodijelim tu ulogu?" Basarab se nije obazirao na pitanje. "Obina ste budala, a pisanje vam je ispod svake razine. Va Drakula uokolo hoda pri danjem svjetlu. Pogreno ga optuujete da je ubio bolesnu staricu, majku Lucy Westenre, te da je svoje mladenke hranio ivom novoroenadi. Nazivate ga grofom, iako je bio princ. Vrijeate moj narod." "Va narod i dalje ivi u srednjovjekovnoj tami. Ne bih rekao da

prosjean Rumunj uope zna itati." Basarab ga je oinuo pogledom i utom knjigom tresnuo o stol. inilo se da se zatresla cijela soba. "Nehajno piete o stvarima koje ne razumijete i u koje ne vjerujete, o ljudima koje niste ni upoznali. Obian neotesanac bez imalo dara." Stoker zamuca: "Neu se braniti pred vama. Drakula je tek lik u prii koja je nastala u mojoj glavi." "Ako je princ Drakula takav zlikovac, zato je Harkeru dopustio da preivi iako ga je bio zatoio u dvorcu?" "O tim stvarima govorite kao da se radi o stvarnim dogaajima", ree Stoker. "Da ste se potrudili provjeriti injenice kod lukog kapetana u Whitbyju, znali biste da se brod po imenu Demeter ondje u oluji nasukao 1888., a ne 1897., kao to piete." Stoker to mora nekako prekinuti i to to prije. Sada je ustao i unio se Basarabu u lice. "Zahtijevam da iziete..." "Posada broda umrla je od zaraze koju su prenijeli takori", prekine ga Basarab. "Poludjeli su i meusobno se poubijali. Nije bilo nikakvog psa i divljaka kanda nikome nije, kako ste napisali, odnijela komad vrata." Stokerov lijevi kapak trzao se od gnjeva. Kad je rukom pokazao prema vratima, nadao se da Basarab to nee primijetiti. "Odmah." Basarab kao da je rastao dok se nadvijao nad Stokera. Pisac se povlaio uz rub stola. "Lucy Westenru ubio je Van Helsing, a ne Drakula. Van Helsing je pogrijeio kod transfuzije krvi i zatrovao joj krv. Drakula ju je pretvorio u vampira da je spasi." "to vi znate o profesoru Van Helsingu?" upita Stoker, koji je sve vie uzmicao. Imao je dojam da mu je iz tijela iezao i posljednji traak topline. Svjetlo svijea na Basarabovu je licu stvaralo sjene koje su izgledale kao da su ive. "S Van Helsingovom arogancijom moe se mjeriti jo jedino njegovo neznanje." Stokerova je odvanost sahnula pod Basarabovim prodornim pogledom. Disao je isprekidano. Slabost njegovih prijetnji bila je oita. "Ako ste ovamo doli kao zastupnik Quinceyja Harkera u nekakvom sporu u vezi s klevetom, upozoravam vas..."

"Isti ste kao ti nadmeni licemjeri u vaem romanu", ree Basarab. "Doista vjerujete da e zlo nestati ve ako mu se samo tako suprotstavite?" Stoker se vie nije imao kamo povui. Naao se u kutu. Sobu kao da je odjednom poela zahvaati tama. Basarab mu je bio toliko blizu da mu je gotovo posve ispunjavao vidno podruje. Te oi! Te crne oi! Stoker je osjeao kako mu lijeva ruka postaje neosjetljiva i hladna. Bio je na rubu suza. "Drakula je udovite iz moje mate!" "Ne! Bio je junak koji je inio to je morao da preivi." Basarabov glas, koji je dosegao vrhunac glasnoe, bio je prepun ponosa. "Princa Drakulu papa je osobno imenovao zapovjednikom kriarskih pohoda. Sam se u ime Boga suprotstavio cijelom Osmanskom Carstvu. Drakula nikada ne bi ustuknuo u strahu pred smijenom budalom poput Van Helsinga i pobjegao u Transilvaniju. Zapravo bi vas trebalo tuiti za klevetu!" Niz Stokerovo lice poeo se slijevati znoj. Naslonio se na zid i poeo trljati ruku koju vie nije osjeao. inilo mu se da se soba okree i naginje. Stoker je odvratio pogled, da izbjegne Basarabov prodorni pogled. Bol mu je razdirala ruku, prelazila u vrat, a iz trenutka u trenutak sve je tee disao. Prisilivi se da pogleda Basaraba u oi, jo dok je osjeao da klizi na pod, upitao je: "Tko si ti?" Basarab ga epa za vrat i stisne. inilo se kao da mu se lice izobliilo tako da je sada izgledalo poput vujeg lica koje rei na Stokera. "Ja sam rukavica baena pred tebe", odgovorio je jezovito smirenim aptom. "Ja sam tvoj Boji sud!" Tada je oslobodio Stokera, lica izobliena od gaenja. Basarabov zahvat kao da je otvorio branu koja je dotada zadravala plimni val boli. Neizdriv bol Stokeru je zahvatio vrat, jednu stranu donje vilice, a zatim i mozak. Uhvatio se za glavu. Imao je osjeaj da mu je netko u oko ugurao uareni komad eljeza. Stropotao se na pod. Basarab se okrenuo na drugu stranu. Stoker je ispruene ruke pokuao pozvati upomo, ali se nije mogao pomaknuti. Zapomaganje je iz grla izlazilo tek kao slabano pitanje. Nemono je gledao kako mu Basarab odnosi najveu dragocjenost: dramski tekst Drakule.

Uslijedila je potpuna tama. Quincey je na sebi jasno osjeao pogled Hamiltona Deanea koji je sjedio na sjedalu kraj prolaza u prvome redu. Njih dvojica vie nisu progovorili ni rijei. Quincey je i dalje na pozornici promatrao svoje ruke, razmiljao o posljedicama toga to je uinio. Pretjerao je. Koraci s lijeve strane pozornice. Trenutak odluke. Basarab se pojavio iz tame iza pozornice, s nekom knjiicom pod rukom. Pogledao je prema Deaneu i jednostavno rekao: "Pozovite lijenika. Naalost, ini mi se da je gospodina Stokea pogodila kap." Tek kada je Deane uz snaan topot nogu stubama doao na pozornicu, uvjerio se da je dobro uo. "to ekate? Pozovite lijenika!" povikao je Deane protravi kraj Quinceyja. Ljutito je pogledao Basaraba, a zatim nestao iza pozornice. Glumac uope nije reagirao. Quincey je pogledao Basaraba, a mentor mu je kimnuo. Ponovno je dobio zadau i sada ju je iao ispuniti. Skoio je u parter i pojurio prolazom. Umre li sada, Quincey Stokera nee moi ispitati u vezi s knjigom o roditeljskim tajnama i Drakulom. Mora biti brz. "Budale, budale!" Basarabov bariton grmio je s bine. Quincey se zaustavi i okrene, te ugleda Basaraba koji je nasred pozornice itao tekst iz one knjiice. "Koji je demon ikada bio velik poput Atile, ija krv kola ovim ilama?" Quincey je znao da je svaki trenutak sada presudan, ali je osjeao da se ne moe pomaknuti i odvojiti pogled od pozornice. Basarab je sada postao lik grofa Drakule. Glas mu je bio izmuen i priguen, istonoeuropski naglasak naglaeniji. U njegovu dranju vie nije bilo one kraljevske elegancije. Dok je koraao pozornicom, cijelo tijelo izgledalo mu je gotovo poput vujeg lika. Transformacija je bila toliko brza i toliko velika da se doimala gotovo nadnaravnom. Ona komina interpretacija Johna Barrymorea s time se nikako nije mogla mjeriti. "Ali ratniki su dani odbrojeni", reao je Basarab. "Krv predragocjena je u ovo doba neasnog mira, dok slava velikog Drakule tek je pria koja se prepriava." Basarab se zaustavio u prednjem dijelu pozornice, oko sredine, a podna svjetla jezovito su mu obasjavala lice. U oima su mu se

odraavala stoljea i stoljea muka. Sve na njemu odisalo je krvlju i gnjevom. Vie ne itajui, ve kao da izgovara zapameni tekst, Basarab je ispustio knjiicu iz ruke. Gnjevni se vuk ponovno transformirao. Suze su se poele skupljati u progonjenim oima, miii se napinjali, a glava zabacila unatrag pod svjetlom reflektora. Neizreciva bol. Neopisivo beznae. Quincey je stajao kao paraliziran, opinjen i obuzet strahopotovanjem. Basarab je nastavio govoriti kao da je tekst nastao negdje u najskrovitijim dubinama njegove due. "Vrijeme me napokon dohvatilo", rekao je Basarab, netremice zagledan tono u Quinceyja, pogleda koji kao da mu je prodirao u tijelo. "U ovo doba strojeva, politiara i intelekta nema mjesta udovitima koja tumaraju prirodom. Ili se razvij ili prihvati smrt." Quincey je imao dojam da su mu noge velikim vijcima uvrene za pod. Basarab je od Drakule stvorio traginog junaka i Quincey je sada podosta uznemireno razmiljao kako e ga, ako Basarab tako bez potekoa pronalazi suosjeanje za Drakulu, teko uvjeriti da treba podii ruku na to udovite. Hitnost pronalaenja lijenika koji e zbrinuti Stokera naglo ga je vratila u stvarnost. Quincey je izletio kroz ulazna vrata i potrao ulicom, dozivajui pomo. Javio mu se jedan prolaznik koji je rekao da je lijenik, pa je Quincey s njim pojurio natrag, prema kazalitu. Basarab moda i nije taj saveznik koji mu treba. Gubitak Stokera kao izvora informacija tek je poetak. Demon je odnio pobjedu u prvoj bitki, a on jo nije pomaknuo ni mali prst. X X X I I . POGLAVLJE

Arthur Holmwood uao je u dnevnu sobu svoje kue i iznenadio se uvidjevi da ga nitko ne eka. Osoblje je pospremilo i uredilo sve nakon sveane veere i kua je izgledala besprijekorno. Posvuda je vladao potpun mir, kao da se naao na groblju. Nakon to joj je upropatena savreno isplanirana veera, Arthur je oekivao da e ga Beth doekati u dnevnoj sobi, stroga i nepopustljiva izraza na licu. To to je nije bilo govorilo je vie od rijei. Zakljuio je da trenutano s njim ne eli imati ba nikakve veze. Butler Wentworth

trebao je ekati gospodara dok mu ovaj ne dopusti da poe na odmor i trebao ga je doekati na vratima, uzeti mu kaput, eir i tap, no ni njemu nije bilo traga. Tada mu je sinulo kako je Beth moda rekla Wentworthu da je za tu veer slobodan, a njega ostavila da se sam pobrine za sve. Jo jedan pokuaj da mu se osveti za pretrpljeno ponienje. U mislima mu je bljesnulo uasno sjeanje na onu Lucynu fotografiju. Tako mu se javljalo cijelu veer. Poput loe probavljenog obroka, ti su se prizori neprestano dizali na povrinu. Mora ih neim isprati. Odloivi kaput i eir na drvenu klupu, ljutito je otiao u svoju radnu sobu i natoio pie. A onda je razrogaio oi i u krajnjoj nevjerici ispustio kristalnu au. Lucyn portret ponovno je visio iznad kamina. Holmwood je osjeao kako se vie nee moi dugo kontrolirati. To je zacijelo uinila Beth. Koliko god mislila da je doivjela nepravdu, ovo je bila stravina osveta. Pozornost su mu privukli koraci u predvorju. "Beth?" Nije bilo odgovora. "Wentworth?" Ponovno nita. Na mramornome podu naas je ugledao sjenu. Netko je ondje. Sada je zazvao: "Halo?" Jedini odgovor bili su novi koraci. Holmwood iskoi iz zaklona vrata radne sobe. "Tko je to?" Predvorjem je vladao mir. Bio je posve sam. Temperatura se spustila za deset stupnjeva. Zauo je jedva ujno disanje. Pogledao je na sve strane i ponovno nije ugledao nikoga. A onda mu je pogled zapeo za otvoreni prozor. Zagonetka je rijeena. Nasmijao se vlastitoj paranoji i priao prozoru da ga zatvori. Zamiljao je kako bi mu se tek smijali nekadanji kolege legionari. Zatvorio je prozor i ve se okrenuo prema sobi kako bi se vratio do pia kada je osjetio poznati miris. Jorgovan? Ne moe biti u ovo doba godine. Osjetio je kako su mu se ruke najeile kada se prisjetio da je Lucy najee nosila upravo miris jorgovana. On joj ga je uvezao izravno iz Pariza. U tiini se zauo priguen enski glas: "Ar-thure." Holmwood se naglo okrene. Bio je sam. "Beth?" Zvuk vlastitoga glasa uinio mu se neprirodno glasnim kada

je odjeknuo od svoda. Tada je zauo zvonak smijeh koji kao da je odjednom dopirao sa svih strana. Poznavao je taj smijeh. Ali to je nemogue. Osjetila ga samo varaju. "Arthure", ponovio je glas. Sada se nalazio tono iznad njega. Pogledao je prema vrhu irokog stubita. Od onoga to je ugledao sledila mu se krv u ilama. Neki svjetlucavi lik polagano se sputao prema njemu, tijela koje se na svakom koraku ljuljalo skladno i gipko kao u kakve make. Gusta plamenocrvena kosa sputala se toj eni niz ramena. Koa bijela poput porculana odraavala je mjeseevo svjetlo s prozora. Grudi su joj se dizale i sputale sa svakim korakom, oi bile prazne i crne, a zamamne, poput krvi crvene usne napuene. Dugaka bijela haljina bila je poderana i gotovo providna, tako da je otkrivala mnogo. "Lucy?!" izusti jedva Holmwood, i dalje ne vjerujui vlastitim oima. Odgovorila je onim zvonkim smijehom nalik na zvuk harfe i otkrila otre, blistave zube, skladno se spustivi zavojitim stubama. Teko je disao. Svi instinkti, svaki dio njegova bia, sve mu je govorilo da je treba zagrliti. Ali Lucy je mrtva. Njegova je ljubav mrtva. Kao da ita njegove najskrivenije elje, pogledala ga je tuno i suosjeajno i rekla: "Znam da eli biti sa mnom, ljubljeni moj." Lucyn glas preplavio ga je poput vala koji sve proiava. inilo mu se kao da je vrijeme stalo i da je sva bol koju je osjeao proteklih dvadeset pet godina nestala. Lucy rastvori ruke. Iz dlanova joj je izlazila bijela izmaglica koja se sputala prema podu. Skupljala joj se oko nogu i ona se tako uzdigla, poela lebdjeti na tom bijelom jastuku. "Smrt je tek poetak, ljubavi moja. ivot je mnogo vie od onoga to poznajemo u granicama tijela." Lebdjela je prema njemu. "Ne! Ovo je nemogue!" Maloas je vidio fotografiju Lucynih ostataka u grobnici. ok koji je zbog toga doivio zacijelo mu utjee na osjetila. "Ovdje je mrano, Arthure. Tako sam usamljena. Moje ruke ude za tvojim dodirom." Ne! Lucy bi morala biti na svjetlu. Van Helsing je obeao da e joj onim kolcem zabodenim u srce osloboditi duu koja e otii u raj...

Lucy mu se pribliila ispruenih ruku. Osjeao je da ga unutarnji porivi razapinju. Toliko ju je oajniki htio jo jednom zagrliti. Bila je to ista ona udnja koju je one kobne noi osjetio pred njezinim mauzolejem. Ovaj put u priu se nee umijeati Van Helsing. Ve se nala na njemu. Zatvorio je oi i osjetio te njene usne kako ga ljube. Njezin ga je dodir posve naelektrizirao: imao je dojam da mu je srce zakucalo prvi put nakon etvrt stoljea. Njezine su se usne iznenada udaljile. Ne, on eli da poljubac potraje cijelu vjenost. "Lucy, ne mora biti sama. Dopusti da budem s tobom u tami." Otvorio je oi i srce mu je ponovno zastalo. Lucyno predivno lice raspalo se od stravine trulei. Lice joj se raspuknulo i rasprsnulo. Blijeda koa poprimila je ljubiastu boju. Miris jorgovana pretvorio se u grobni smrad. Lucyne oi upale su u glavu nalik na lubanju, a usne se povukle i stisnule, otkrivajui veliinu njezinih onjaka. Crvi su poeli izlaziti iz ruku koje su mu obavijale vrat, gmiui kroz njezino trulo meso. Zaustila je kao da e neto rei, ali iz usta joj je iziao tek pravi mlaz crva koji su se previjali i migoljili. Holmwood posrui ustukne i zaustavi se na zidu, paraliziran od straha. Njegova ljubav prometnula se u pravu nonu moru. "Saali se nada mnom!" povie. Lucyni miii i tetive pretvorili su se u gustu crnu tekuinu i stali kapati s kostiju. Vie nije bilo onog prelijepog, zvonkog glasa. U ustima joj je odzvanjao uplji zvuk. "Da se saalim? Kao to si se ti saalio nada mnom kada si mi zario kolac u srce... ljubavi moja!" Reei poput bijesne ivotinje, navalila je na njega i svom ga silinom odbacila na zid. Koate kande probile su mu kou na runim zglobovima kada je rairio ruke i pribile ih za zidne obloge od crvenkastog drva, tako ga razapinjui. Holmwood krikne od neizdrive boli. Lucyna donja vilica izila je iz leita i usta su se razjapila nemogue iroko. Onjaci su se nali na njegovu vratu. Njegovi su krikovi iezli kada mu je odgrizla dio grkljana. U posljednjim uasnim trenucima ivota Arthur Holmwood gledao je kako njegova ljubljena Lucy ushieno zabacuje glavu unatrag, kupajui se u njegovoj krvi. "Lucy!" krikne on i sjedne u tami, posve izgubljen i smeten. Je li mrtav? Kada su mu se oi privikle na okolinu, shvatio je da je u krevetu. Dodirnuo je vrat. Nije bilo rane, nije bilo krvi. Bila je to tek

nona mora. Disao je tako ubrzano, a i srce mu je tuklo tako brzo da je pomislio da je na rubu sranog udara. Holmwood je kraj sebe zauo priguen jecaj. S velikom strepnjom pogledao je u stranu. Bila je to Beth. Uplakana Beth. U oima joj se odraavala bol, bol kakvu dotada nije vidio. Znao je to se dogodilo. U snu je dozivao Lucy. Mogao je samo zamisliti povrijeenost koju je Beth zacijelo osjetila. Njegova supruga bez rijei je istrala iz sobe. Iako su ih priguila drvena vrata, njezini jecaji zbog toga nisu bili manje bolni za sluanje. Znao je da nema tih rijei utjehe koji bi izbrisali njezinu bol. Prezirao je samog sebe. Beth ga je voljela duboko i istinski. Ipak, Sto ga je ona vie voljela, to je on nju vie udaljavao od sebe. ak i u smrti nije mogao izdati Lucy. Lucy je zavolio im ju je ugledao. Tako je bilo kod sviju: Jonathana i Mine Harker, Jacka Sewarda, Quinceyja P. Morrisa i njega. Nakon to su Jonathana primili u Odvjetniku komoru i nakon to je otputovao u Transilvaniju na sudbonosni susret s grofom Drakulom, Mina je traila nain na koji e ispuniti prazninu u ivotu. Njezina prijateljica, Lucy, pronala je savren nain da ublai Mininu osa-mljenost. U svom domu u Whitbyju odrala je dobrotvornu veeru u korist siromaha i beskunika Whitechapela. Upravo su se tom prilikom Jack, Quincey Morris i Arthur nali na popisu Lucynih partnera za ples. Sva su se trojica istog trenutka zaljubila u nju. Arhtur Holmwood i njegovi najbolji prijatelji dogovorili su se poput prave gospode: udvarat e se Lucy kako i koliko god budu najbolje mogli, a ona e odluiti o pobjedniku. Holmwood nije doivio veu sreu nego onog dana kada je Lucy izmeu njih trojice odabrala upravo njega. Prijatelji su nazdravili novoj sretnoj vezi, te budunosti u kojoj e dugo ivjeti zajedno u ljubavi, zbog ega je s ponosom pozvao Jacka i Quinceyja Morrisa da mu budu svjedocima na vjenanju koje e uslijediti. Vjenanju do kojeg nikad nije dolo. Odvukao se do Bethina toaletnog stolia i zagledao u svoj otuni odraz u zrcalu. Toliko je dugo elio samo umrijeti, ne osjeati ba nita, biti na nebu s Lucy. Moda je stvar bila tek u grizoduju, ali koliko je god udio za smru, toliko je se i bojao. Imao je dojam da je

u ratu ubijao opravdano. Bog e mu oprostiti to je ispravno postupao u borbi protiv zlih ljudi. S onom trojicom koje je ubio u dvobojima stvar je ve bila drukija. Kako si nije mogao sam oduzeti ivot, jer se bojao da e cijelu vjenost provesti u paklu, traio je druge ljude koji e uiniti ono to on nije mogao. Njih je provocirao i vrijeao, toliko da nisu imali izbora. Bili su to pravedno organizirani dvoboji, no njegovi protivnici ipak su bili mrtvi, i to iskljuivo zbog njegova kukavstva. Sada je dodirnuo oiljak na desnome obrazu. Prstima je doao do uha koje je neko imalo vrak. U glavi su mu odjeknule rijei Quinceyja Harkera. Drakula se vratio radi osvete i to dobro znate. Pomozite mi da ga ubijem, da ga se rijeimo jednom zasvagda. Holmwood se prisjetio onog jutra nakon to je zario kolac u Lucyno srce. Stajao je pred Isusovim kipom u obiteljskoj kapeli i zarekao se Lucyinim grobom da nee mirovati dok ne uniti demona koji joj je odnio ivot. Bog mu je poslao Lucy u san da ga podsjeti na taj zavjet. Nakon dvadeset pet uludo utroenih godina, On poziva svog agenta, a Arthur Holmwood mora se odazvati pozivu. Jedino na taj nain moe zajamiti spas i vjenost s Lucy. Ujutro e u Boje ime otputovati u London i potraiti demona. X X X I I I . POGLAVLJE

Nakon to su gospodina Stokera odvezli u bolnicu, Quincey je otiao u unajmljeni stan. Tek sada postajao je svjestan sumorne stvarnosti. Stoker je odjednom pao kao posljednja prepreka na putu Basarabova prihvaanja Drakuline uloge. Deane je u velikim dugovima. Nee biti toliko lud da otkae predstavu, pa e sam Deane morati preuzeti redateljsku ulogu. to e to znaiti za Quinceyja? Iako ga je Basarab zadivio monom izvedbom Drakulina soli-lokvija, Quincey je nakon toga ipak osjeao nelagodu. Nije mogao dopustiti Basarabu da Drakuli prida posve ljudsko lice. Quincey je prvo pomislio kako bi Basarabu mogao rei istinu, ali to da mu kae? Va je narodni junak udovite koje mi je unitilo obitelj, ubilo mi oca, i ast mi nalae da ga pronaem i ubijem... ? Quincey nije morao

izgovoriti te rijei da shvati koliko suludo zvue. Kakvim dokazima raspolae? Nemirno je koraao amo-tamo. Prvo se mora vratiti u Lyceum i ispriati se Deaneu za onako nepristojno ponaanje. Kako bi mu plan uspio, mora ponovno pridobiti Deanea na svoju stranu. Quincey je u kazalite Lyceum doao sredinom prijepodneva. U novinama se nisu spominjali sinonji dogaaji, kao ni stanje u kojem je danas gospodin Stoker. Quinceyja to nije iznenadilo, budui da se nesretni dogaaj zbio prekasno da bi uao u jutarnja izdanja. Quinceyja je uznemirila injenica da Deane nije bio u kazalitu, te da nitko od zaposlenika ne zna nita o stanju gospodina Stokera. Bio je upravo sjeo da prieka Deanea kada mu je priao gospodin Edwards, voditelj kazalita. Edwards je inae bio vedar i ivahan ovjek iroka osmijeha. Quincey je naslutio nevolje im mu se ovaj pribliio sa sumornim izrazom lica. Osjeajui bolne napadaje panike u elucu, Quincey je odmah pomislio na najgore: Deane se toliko naljutio da je otkazao produkciju. Sudbina je, meutim, htjela da uasi iz Quinceyjeve mate budu prava djeja igra u odnosu na stvarnost. Edward mu je uruio poruku koja ga je ekala na ulazu na pozornicu. Quincey se namrti. Svim zaposlenicima kazalita Lyceum bio je ostavio stroge upute da se uvaju ene mlaahna izgleda koja bi mogla ustvrditi da mu je majka. Nitko joj, ni pod kojim uvjetima, ne smije dopustiti da ue u kazalite, niti joj otkriti gdje je Quincey. Naposljetku, tek treba doznati na ijoj je strani Mina. S prizvukom isprike u glasu Edwards ree: "Ranije jutros u kazalite je doao postariji gospodin koji je rekao da vam je djed. Rekao je da vas hitno treba zbog obiteljskih stvari i da to prije mora doi do vas. Ostavio je ovu poruku. Nadam se da nisam pogrijeio, ali s obzirom na okolnosti, uinilo mi se kako e biti najbolje da gospodinu ispiem adresu s inspicijentova popisa. Jesam li pogrijeio?" Quincey je umirio Edwardsa, rekao mu da je sve u redu i zahvalio na brinosti. A zapravo nita nije bilo u redu. Quincey je od obitelji imao jedino majku. "Djed" je svakako neki uljez koji se samo tako predstavio. Quincey otvori poruku i shvati da na papiru ne pie nita. Sve je to

bila samo varka da se taj netko domogne njegove adrese. Nelagoda koju je dotada osjeao pretvorila se u pravi val straha. Spustila se no. Quincey je u jednom trenutku uvidio da stoji pred zmajem u Fleet Streetu. Kako je to samo ironino. Cijeli dan tumarao je ulicama, bojei se otii i u kazalite i u stan. Zahvaljujui Edwardsu, zagonetni neznanac zna gdje ivi i mogao bi ga ondje ekati. Zasiti li se ekanja, vrlo je lako mogue da e ponovno doi u kazalite. Quincey je nekako slutio da tog starca treba zaobilaziti u irokom luku. U vezi s njegovim identitetom nametale su mu se tri mogunosti. Prva: budui da osobno ne bi mogla doi do Quinceyjeve adrese, Mina je tu zadau moda povjerila tom mukarcu u godinama. Druga: mogue je da taj ovjek radi za Scotland Yard. Moda policija eli ispitati Quinceyja u vezi sa Stokerovim udarom. Scotland Yard mogao bi ga traiti i iz drugog razloga: moda se neto uasno dogodilo Mini. Quincey je duboko u sebi znao da i dalje voli majku, ali joj ne moe posve vjerovati. Instinkt mu je govorio da treba poslati brzojav i utvrditi je li s majkom sve u redu, a potom odjuriti u stan i priekati odgovor. Quincey se i dalje predomiljao jedino zbog straha od tree mogunosti. Stoker je u romanu napisao da se Drakula, kad je njegov otac tek upoznao demona u Transilvaniji, prikazao u liku starca. Ali, ovo nije Stokerov roman. Quincey se ne moe izloiti takvoj opasnosti. Zagledao se u zmaja na ijem je licu sablasno treperilo ulino svjetlo. Bio je neopisivo umoran. Nije uspijevao logiki razmiljati. Ne moe cijelu no ostati na ulici. Basarab je u svome hotelu. On je najmudriji ovjek kojeg Quincey zna. On mu je prijatelj. Svakako e mu pomoi. Ipak, Quincey se nije mogao izloiti takvoj opasnosti i Basaraba izloiti prijetnji koja prati njega. Pogledao je prozor oeva mranog ureda. Ondje za njega vie nema niega. Na pamet mu je padalo samo jedno sigurno utoite. Quincey se okrenuo i odluio otii u pub Mooney & Son's, oev omiljeni lokal. Ondje e se neprimjetno stopiti s gomilom. Postati neprimjetan. Bilo da je onaj postariji neznanac policajac ili netko tko radi po nalogu njegove majke, nee ga traiti u tom lokalu. Ostvari li se Quinceyjev najvei strah, pa se pokae da je neznanac uistinu

Drakula, u javnosti e biti na sigurnome. Quincey je pouzdano znao jedino da se Drakula mora drati tame. Ne moe se izloiti opasnosti i odati se pred svima. S rijeke se navlaila sve gua magla. Jo dvije ulice pa e se nai na toplome, ondje predahnuti i pojesti neto toplo. Dok se pribliavao sporednoj ulici, sinulo mu je neugodno pitanje: ako je sitnica poput lane poruke nekog neznanca kod njega izazvala toliku paniku, kako se uope moe nadati da e poraziti demona kakav je Drakula? Neka ruka izronila je iz magle i uhvatila ga za kaput, pa svom snagom ugurala u tamu uliice. Demon me pronaao. Quincey je znao da mu otac nije umro odmah. Drakula ni prema njemu nee biti obzirniji. Muit e ga. Nadao se samo da e imati to vie snage. Quincey je gledao kako se neki mukarac ukazuje iz magle. U ruci je imao tap. Prije nego to je Quincey stigao reagirati, ugledao je bljesak elika, a neto je fijuknulo. Otvorio je usta u elji da zazove u pomo, ali ga je uutkao otar vrak noa koji mu se naao na vratu. "Zna li tko sam?" upitao je iz tame glas sa stranim naglaskom. Mukarac s noem nagnuo se naprijed, prema svjetlu. Quincey je istodobno osjetio i olakanje i strah. Mukarac je bio slabaan i ispijen. Kovrava sijeda kosa sputala mu se i preko lica. Odjea je bila skladno skrojena, ali mu je preko tijela visjela poput vree na kosturu. Quinceyjev je napada bio star i bolestan mukarac. Trebao se osjeati sigurno zbog spoznaje da moe nadvladati starca s noem, ali uznemiravalo ga je neto u njegovim oima, ta odluna snaga. Moda ak i traak ludila. Taj starac nije Drakula, ali bi mogao biti jednako opasan i koban. "Vi ste zacijelo Van Helsing." "Ako zna kako se zovem, tada zna i to sam u stanju uiniti", ree Van Helsing. "Prestani istraivati oevu smrt." Nakon onako hladnog doeka kod Arthura Holmwooda, Quinceyja nije trebalo uditi to ga jo jedan pripadnik junake skupine pokuava odgovoriti od osvete. Ipak, nije oekivao da stari profesor tumara mranim ulicama, osobito u Londonu. Dotada mu ak nije ni sinulo da bi Van Helsing mogao biti onaj zagonetni neznanac. Nema sumnje da je njime zagospodario strah. Bit e da se Van Helsingu vie nije dalo ekati ispred Quinceyjeva stana, pa ga je krenuo potraiti.

Quincey odgurne no od vrata. "Poslala vas je moja majka." Van Helsing ponovno, munjevitim pokretom, vrati vrak noa na njegovu kou, te ga tako prisili da uzmakne do zida. Zbog beznadnog gnjeva koji se ukazao na njegovu licu Quincey je shvatio da taj ovjek nema vremena za sitniave prepirke. Ne bi li se izrazio to jasnije, Van Helsing je malko okrenuo otricu i zarezao mu kou. Topla krv potekla je niz Quinceyjev vrat. Starac nije slab kao to izgleda. "Ondje za tebe nema odgovora", ree. "Oekuje te samo tama." "Koje to tajne svi tako oajniki elite sakriti od mene?" upita Quincey, nadajui se da starac nee uti koliko mu glas drhti. U Van Helsingovim oima pojavila se mahnitost. Quincey je ekao suspregnuta daha, ne znajui hoe li uliicu napustiti iv. No, starevo se lice smekalo. Pogled je i dalje bio strog, no sada je prije izgledao kao djed pun ljubavi nego kao ubojica. "Veina nas prolazi kroz ivot uvjerena u svoju sudbinu", ree Van Helsing ozbiljno, poput starog profesora koji posljednji put dri predavanje studentu u kojem ne vidi nikakav potencijal. "Oni drugi, koji nisu toliko sretni, doivljavaju trenutke kada ta vjera dolazi na kunju. I ovjek tada mora birati izmeu svjetla i tame. Nema svatko dovoljno snage i mudrosti da donese ispravnu odluku." Van Helsing povue no i spremi ga u leite ugraeno u tap. "Vrati se na Sorbonu", ree usrdno. "Radi svoje majke, ivi u sretnom neznanju i ostani Boje dijete." A onda, po zavretku predavanja, starac se vratio u mranu maglu i poeo udaljavati, epajui i vie se ne osvrui. Quincey je bio izvan sebe od bijesa. Bilo je oito da je majka poslala Van Helsinga da njezinu sinu kae kako je slab i kako mu treba zatita. Ali, ve e on njoj pokazati. Svima e pokazati. X X X I V . POGLAVLJE

Drakula je mrtav. Mina je to sad znala. Oima grofice Bat-hory svjedoila je njegovim posljednjim trenucima. eljela je oplakati obojicu, i Drakulu i Jonathana, no za takvo to nije bilo vremena. Neprijatelj joj je za petama. Preivi li, pred njom su jo bezbrojni

osamljeni dani i noi kada e moi plakati za svima koje je izgubila. Ne preivi li, bit e posve svejedno. Sad ima tako malo razloga za ivot, budui da joj je suprug u grobu, a sin bijesan zbog stvari koje ne razumije. Mora se oboruati ne samo orujem, nego i neim jo monijim: znanjem. ak i ako ne preivi, eli da njezin sin spozna sve zlo ovoga svijeta. Mina je zakljuila kako mora otkriti sve do ega je mogue doi u vezi s groficom Elizabetom Bathory. Profesor Van Helsing uvijek je govorio: "Da bi se borio protiv neprijatelja, o njemu prvo mora doznati ba sve." Grofica Bathory novi je Minin neprijatelj. Mina i Elizabeta Bathory razmijenile su krv i njezin je um sada povezan s grofiinim, ba kao neko, dvadeset pet godina ranije, s Drakulinim, a to znai da e grofica znati to Mina misli, to eli, to skriva. No, to je znailo i da Mina moe zaviriti u grofiine misli, pa joj je u glavi sada pulsiralo od viestoljetnih sjeanja koja su joj navirala u svijest. U oblinjoj knjiari Mina je pretraila hrpe knjiga i sloila sliku o grofiinu ivotu. Bila se pripremila na priu prepunu uasa, ali se na koncu iznenadila, jer je pria bila tuna i dirljivu. Poput mnogih zlikovaca ovoga svijeta, grofica Bathory nije se rodila kao udovite, nego je to postala. Koliko god drutveno okruenje u kojem ona ivi ograniavalo, ugnjetenost ena u 16. stoljeu bila je deset puta vea: Elizabeta Bathory morala je stupiti u dogovoreni brak s dvostruko starijim mukarcem. Minin pogled zaustavio se na njegovu imenu - Ferenc Nadasdy - i odjednom ju je obuzela najdublja mogua mrnja. Misli su joj preplavili prizori lizikog zlostavljanja, kao i odvratan smrad. Naglo je zatvorila knjigu, kao da e tako zatvoriti i put tim slikama. Ipak, poput malenih svjetlih tokica u tami, u Mininoj glavi poeo se oblikovati niz dojmova. Ona i grofica Bathory izmijenile su tek pokoju kap krvi, pa je Mina imala pristup tek razasutim prizorima, no ipak dovoljno dubokima da sloi dijelove bolne prie. Mina se nije iznenadila kad je spoznala da Elizabeta Bathory teno govori maarski, latinski i njemaki, to nije esta pojava. Mina, koja je uvijek bila sklona temeljitim biljekama, napisala je i zaokruila rijei vrlo obrazovana. Ve i po tome grofica je bila opasan neprijatelj. Nakon toga naila je na svjedoanstva o grofiinu konjanikom i maevalakom umijeu, to je takoer bio znak za opasnost.

Nakon jednog proitanog odlomka Mina je na due vrijeme zastala i zamislila se. Proitala je da je Elizabeta Bathory, dok joj je suprug ratovao, kod kue ostala s tetom, groficom Karlom. Mina je u mislima "ugledala" lice tete Karle... kao i jo jedne ene, mlade plavokose djevice... objeene za vrat. Sto to znai? Tko je ta djevojka? Zato je smaknuta? Pokuavala se koncentrirati na sjeanja, no slike su nestajale poput vodene pare na ogledalu. Proitala je da je grofiin odnos s tetom Karlom okonan naglo i neoekivano kada je obitelj po groficu poslala naoruanog uvara. Prema tvrdnjama povjesniara, grofica Bathory rodila je ubrzo nakon povratka. Za djecu se, prema tada dominantnom obiaju, brinula guvernanta, no Elizabeta je bila brina majka. Mini je to bilo teko i zamisliti, no onda je proitala da su joj i ki, Ursula, i sin, Andrashad, umrli u mladoj dobi od bolesti. Obuzeli su je bijes i tuga. Jasno je vidjela uasnu grimasu na Ferencovu licu kada je prvo udario Elizabetu akom, a zatim je utnuo dok je bespomono leala na tlu. "Nemam nasljednika. Bog me kanjava zbog tvojih grijeha!" Mina je osjetila kako se um Elizabete Bathory odvaja i kako joj srce obavija led. Iako joj je vilica bila slomljena, ispljunula je krv i progovorila ispod glasa, obraajui se ne suprugu, ve Bogu. "Oduzeo si mi sve to sam ikad voljela. Sada e mi prijateljima postati tvoji najomraeniji neprijatelji. Sada u ti oduzeti ono to najvie cijeni. 'Pustite djeicu da dou k meni.' Nisi li tako rekao?" Mina je shvaala majinu bol zbog gubitka djece. No ona sama nikad nije osjetila toliki gnjev kao grofica Bathory u tom trenutku. Bijes Elizabete Bathory usmjeren prema Bogu i ovjeku bio je plameni gnjev koji e je na koncu progutati. S obzirom na takav razvoj dogaaja, nije bilo nimalo neobino to se grofiin bijes okrenuo prema najbliskijem prokletstvu. U sijenju 1604. godine Ferenc Nadasdy zadobio je duboku ranu, a navodno mu ju je zadala kurva kojoj je odbio platiti. U Mininoj svijesti nakratko se pojavila slika Ferenca kako spava u svojoj sobi. Vidjela je profinjene ruke grofice Bathory kako uklanjaju zavoje sa suprugova torza. Mina je ponovno osjetila onaj uasni smrad. Sluei se srebrnom licom, elegantna je ruka u Ferencovu ranu pomno ubacila uegli stajski gnoj,

a druga na mjesto vratila zavoj. Kako se ini, umro je nekoliko dana kasnije, muen neizdrivim bolom. Uzrok smrti: inficirana rana. Mina osjeti gaenje. Kakav okrutan i proraunat nain ubijanja drugog ljudskog bia, ak i nekoga tko je izopaen poput Ferenca. Oslobodivi se okova braka i uvjerena da je iznad zakona Boga i njegova pisma, Elizabeta Bathory kao da je poela prihvaati svoju pravu prirodu. Sve je otvorenije pokazivala prave sklonosti ulazei u odnose s mjesnim enama. Iako su je neko prihvaali i eljno joj preputali ulogu voe, seljani su se sada pribojavali da e im njezino bezbono ponaanje donijeti prokletstvo, te su je poeli odbacivati. Traei pomo od viih vlasti, pokuali su je ukloniti i poslati u zatvor. Umjesto toga, upuen je poziv njezinoj obitelji, molba da se umijeaju i neto poduzmu. Obitelj joj je poslala sveenike. Odbila ih je prijezirno, sve redom. Pribojavajui se da e im trajno okaljati ime, obitelj ju je zatoila u svome zamku, gdje je ostala etiri godine. Mini se sada ukazao lik "mranog neznanca" koji ju je posjeivao u zatoenitvu, ali nije uspijevala utvrditi zato je dolazio, da je oslobodi ili da joj spasi duu. Mina se naprezala da tamnoputome neznancu ugleda i lice, no nailazila je samo na prazninu. Zatvorila je oi i na trenutak joj se u mislima ukazao Drakula. Je li to sjeanje grofice Bathory ili njezino vlastito iskustvo? Mina to nije znala tono odrediti. Nastavila je itati. U povijesnim tekstovima nije bilo informacija o sljedee tri godine grofiina ivota. Kao da je iezla s lica zemlje. A onda, kad se pribliila etrdesetoj godini ivota, kao nekim udom vratila se u svoj dvorac u Maarskoj, po miljenju sviju kao posve drukija ena. Gotovo odmah obitelji Bathory i Nadasdy snaao je niz nasilnih ubojstava, a mlade djevojke iz okolnih sela masovno su nestajale. Strah je poput mrane sjene obavio cijeli kraj, a uzrokom je proglaena Elizabeta Bathory. Slike koje su sada bljeskale u Mininoj glavi postale su opscene. Gledala je razvratne slike orgija, perverznog openja, ak i bezbonih poganskih obreda i elemenata tovanja Sotone. Elizabeta Bathory posve je prekinula veze s Bogom - i Mina je sad jasno uviala posljedice. Ljudi su u strahu aputali o tome da je onaj tamni neznanac koji ju je

bio odveo zapravo arobnjak koji ju je pouio mranim vjetinama i navikama. Muki pripadnici posluge pobjegli su iz njezina dvorca. Prie o zlu i razvratu koje su priali bile su neuvene. Elizabeta Bathory sada je za sve poslove angairala iskljuivo ene. Broj ubojstava samo je rastao, a krv je tekla u potocima. Grofica Bathory postala je krvnicom i zakletim neprijateljem svih krana. Predstavnici vlasti upali su u dvorac i uhitili je usred orgije s trima mladim enama - pripadnicama posluge - s kojima je pila i kupala se u krvi neke druge mlade ene. Mina je tada shvatila da je grofica Bathory postala vampirom. U tamnici njezina dvorca, predstavnici vlasti otkrili su najstravinija ikad konstruirana pomagala za muenje. Ondje su zatekli i nebrojene seoske djevojke, nage, uasno izranjavane, silovane i u pojedinim sluajevima mrtve. Prekopavanjem tla oko dvorca pronaeni su jo deseci kostura. Slukinje grofice Bathory zbog zloina su osuene na smrt, tijela su im spaljena, a pepeo razasut. Elizabeta Bathory izvedena je pred sud i osuena. Tek zahvaljujui utjecajnoj obitelji nije spaljena na lomai. Dogovoreno je kompromisno rjeenje: doivotni zatvor. Obitelj je oplakivala Elizabetu. Rodila se u raskoi i obilju, uz Boji blagoslov, i smatrali su je najljepom enom tog doba, a ona je sve to odbacila, te e poinjene zloine plaati vjenou provedenom u paklu. Nepovezana sjeanja Elizabete Bathory ponovno su provalila u Minine misli. Sada je osjeala prisutnost nekog drugog mukarca koji je grofici priskoio u pomo. Taj je neznanac osmislio i plan za njezin bijeg. Groficu su drali zazidanu u spavaoj sobi, a jedina rupa u zidu od opeka nalazila se u blizini poda i kroz nju je dobivala hranu. Upravo kroz taj otvor primila je i neznanevo pismo. Koncentriravi se, Mina je ugledala i tekst napisan na maarskome. Zahvaljujui grofiinoj krvi u svojim ilama, razumjela je poruku. Elizabeta Bathory iz pisma je doznala da joj je krv promijenjena. Prodre li vampirska krv u ovjekovo tijelo, ono e se opirati otrovu. Ali kada ovjek umre, tijelo se vie ne moe odupirati, otrov nadjaava sve i tijelo pretvara u neto novo i vee. Vampirska krv kola ilama i arterijama, a neko mrtav ovjek postaje nemrtav. Neko

ljudsko srce poinje krvoilnim sustavom tjerati vampirski otrov, a tijelo se ponovno raa i u novom ivotu stjee neopisivu mo. Izvor otrova mogue je unititi jedino probijanjem srca i vampir umire jedino tada. U zakljuku pisma navodilo se kako vampirsko srce kuca toliko usporeno da ga smrtnici uope ne registriraju. Mina je napokon shvatila to se dogaa s njezinim tijelom. Dok je u njoj Drakulina vampirska krv, njezino ivo tijelo ne doputa otrovu da posve preuzme nadzor. Ipak, otrov je ve poeo djelovati na odreeni nain: Mini je podario vjenu mladost. Sada ve i zabrinuta i znatieljna, Mina se pitala kako e jo na njezino tijelo djelovati Drakulina, a sada i Elizabetina krv. Ako nita drugo, mogla se barem tjeiti milju da nee biti pravi vampir sve dok ivi i dok joj kuca ljudsko srce. Nastavila je itati. Nakon to grofica Bathory ve nekoliko dana nije uzimala hranu, pozvan je lijenik. Ispruivi se na podu, pogledao je kroz onu rupu u zidu i ugledao Elizabetu Bathory koja je nepomino leala. Zbog toga je sruen zid. Koliko su uspjeli utvrditi, grofica nije disala, a inilo se i da joj je stalo srce. Sve je ukazivalo na to da je mrtva. Pod okriljem noi, da se izbjegnu znatieljni pogledi, odvezena je iz dvorca, poloena u lijes, zakopana i zaboravljena. No Mina je jasno osjeala kako je Elizabeta Bathory traila put iz lijesa, kako je kopala zemlju, izvukla se iz groba. im se nala na slobodi, stoljea i stoljea stravinog zla nasrnula su na svijet. Mina se i ranije suoavala sa zlom, ali Elizabeta Bathory nije bila poput Drakule. Drakula je uvijek imao cilj, nekakav razlog. Ovaj demon ubija iz zabave. U njoj nema ni traka ljudskog suosjeanja. Mina se bojala kao nikad u ivotu. Mina se ve spremala zatvoriti knjige i promisliti o sljedeem potezu kada joj je pogled zapeo za jedan prikaz: radilo se o obitelj-skome stablu klana Bathory. Grofiin djed bio je Stjepan Bathory, glasoviti maarski plemi. Odakle joj je poznato to ime? Prstom je prelazila po pojedinim granama stabla i tako dola do imena Ilona Szilagy. Minina je ruka zadrhtala. Cijelo tijelo proeli su joj srsi. Sada je poela shvaati da su Drakula i Elizabeta Bathory povezani i jednom drugom, dubljom sponom, a ne samo udnjom za krvlju. Suprug Helene Szilagy bio je Vlad Drakula III. Stjepan Bathory borio se rame uz rame s princem Drakulom,

pomagao mu da se ponovno domogne trona nakon oeve smrti. Drakula, Minin princ tame, za enu je uzeo Stjepanovu roakinju, kako bi osigurao savez sa Svetim Rimskim Carstvom. Drakula je smatrao da je Kristov sveti ratnik i da e mu taj brak pomoi da dva aspekta kranstva udrui u jedinstvenu silu koja e se suprotstaviti Osmanlijama. Mrani neznanac. Mini je sada bilo jasno da joj se Drakulino lice ukazalo zbog odreenog razloga. Elizabeti Bathory u pomo je priskoio daleki roak, Drakula. Mrano umijee kojem ju je "pouio" nesumnjivo je bio vampirski poljubac. Kako je Drakula, koji je tvrdio da je Boji ratnik, mogao postati dijelom stvaranja smrtonosnog enskog demona poput svoje roakinje Elizabete Bathory, poasti koja e vjeno opsjedati svijet? Minu je to pitanje zbunjivalo. Bez obzira na to u kakvoj je vezi Drakula bio s groficom Bathory, i s onim drugim mukarcem koji je dostavio poruku, jedno je bilo sigurno: Drakula je Elizabetu Bathory spasio od paklenskog ivota ona je vlastiti pakao stvorila nakon ivota. Mina je iz sna znala da je upravo Elizabeta Bathory zadala smrtonosni udarac Drakuli. Ali zato? Mininu svijest preplavile su uspomene i sada je zaula rijei koje je grofica Bathory izgovorila prije nego to e zariti no u Drakulino srce. "Odbacio si me zbog varljive drolje." Mina je okirano uvidjela da je upravo ona posluila kao katalizator za neprijateljstvo izmeu Drakule i grofice Bathory. To ju je zbunilo. Drakula i Elizabeta Bathory nisu mogli biti ljubavnici, no bilo je oito da su veze meu njima bile duboke. Drakula je namjeravao pobjei s Minom. Grofica Bathory zacijelo se osjeala izdanom, te je sve godine prema Mini osjeala duboku ljubomoru. Mini je sada sve postalo jasno. Grofica Bathory naumila je unititi i nju i cijelu junaku skupinu koji su, po njezinu miljenju, okrenuli Drakulu protiv nje. No, Minu je muilo jo jedno pitanje: to ju je nagnalo da pone djelovati ba sada, nakon toliko godina? Mina je mogla jedino zakljuiti da se radilo o neem povezanim s Jackom Sewardom. Bit e da je on nekako doznao za nju. To je jedino objanjenje. A budui da se njegovi prijatelji nisu obazirali na upozorenja, Seward je po svoj prilici sam potraio groficu Bathory. Bez pomoi, u sukobu s njom nije imao izgleda. Zbog njegova napada ona je

vjerojatno ponovno krenula na osvetniki put. Elizabeta Bathory vrhunski je oportunist. Pripadnici junake skupine, sada razdvojeni godinama i ivotnim problemima, laka su meta, voe na niskim granama zrelo za ubiranje. Sada joj je bilo jasno na to je grofica Bathory mislila kad je rekla: "Kucnuo je tvoj as... Sada u ti oduzeti ono to najvie cijeni. 'Pustite djeicu da dou k meni.'" Mini se inilo da se soba poela okretati kada je spoznala prave razmjere i dubinu ludila grofice Bathory. Kani se osvetiti svojevrsnom biblijskom poasti. Mina mora doi do svog sina prije nego to do njega doe Elizabeta Bathory. XXXV. POGLAVLJE

Quincey se umorno uspinjao trima krakovima stuba do sobe u Archer Streetu, u Sohou. Stan je unajmio za razumnu cijenu, a cijeli kvart vrvio je glumcima, slikarima i drugim umjetnicima. Quincey je dugakim hodnikom doao do svoje sobe, smjetene kraj nunika. I dalje su ga progonile Van Helsingove rijei. Pitao se zato mu nitko nikad nije vjerovao - ni roditelji, ni Arthur Holmwood. Moda je i samo suoavanje bilo kunja, a Quincey na tom ispitu nije zadovoljio. Od njega je bio jai starac koji hoda uz pomo tapa. Quincey stavi klju u bravu i tek tada uvidi da su vrata odkrinuta, iako se jasno sjeao da ih je dobro zatvorio i zakljuao. Netko je unutra. Od bijega ne bi bilo koristi. Ako ga unutra eka Drakula, svakako je uo klju. Quincey Drakuli nikako ne moe umai. Dolo je vrijeme da sebi i junakoj skupini dokae da je dostojan potovanja. Vrata su zakripala kad ih je Quincey oprezno gurnuo i zagledao se u tamu. Na suprotnoj strani sobe ugledao je obris nekog visokog i vitkog mukarca. Skupivi svu hraborst, Quincey povie: "Tko ste vi? to radite ovdje?" Nakon priguenog praska ibice u tami je bljesnuo plamen. Quincey je razabrao obasjani vrak cigare, a potom i oblak dima. Instinkt mu je govorio da treba pobjei glavom bez obzira, no i Van Helsing i njegova majka od njega bi oekivali upravo to. Zatomivi strah,

krenuo je naprijed i rukom potraio prekida svjetiljke. arulja se upalila uz brujanje i svjetlom preplavila prostoriju. Visoki mukarac na suprotnoj strani stajao je leima okrenut prema Quinceyju, kroz prozor zagledan na ulicu. Ne okrenuvi se, rekao je: "Dobra veer, mladi gospodine Har-keru." Quincey je odmah prepoznao i glas i gustu plavu kosu. "Lorde Godalming?" Arthur Holmwood okrenuo se prema njemu i pokazao prema parobrodskoj krinji u sreditu sobe na kojoj se nalazila posjetnica koju je dobio od Quinceyja. Bio je blijed i izmoden, a prodorne plave oi doimale su se praznima. Quincey se pitao to ga je moglo toliko uznemiriti, jer nije bio od onih koji se samo tako lako prestrae. Holmwood odbaci ibicu u kamin, pa kaiprstom u bijeloj rukavici prijee preko praine na okviru kamina. Vrak prsta ostao je umrljan. Bilo je oito da s neodobravanjem gleda na Quinceyjeve ivotne uvjete. "I vi ste doli na nagovor moje majke, da mi prijetite smru?" upita Quincey otro. Holmwood se doimao iznenaenim. "Van Helsing mi je prenio vie nego jasnu poruku", ree Quincey. Skinuvi al, pokazao je krvavu ogrebotinu na vratu. "Van Helsinga odavno smatram besprijekorno moralnim i asnim, no sada vie nisam posve siguran..." Holmwood je uzdahnuo. Bio je to jedan posve drugi Arthur Holmwood u odnosu na ovjeka kojeg je Quincey upoznao nekoliko dana ranije. Sada je bio spreman odvaiti se na pretpostavku: "Doli ste mi pomoi?" Na Holmwoodovo lice navukao se skamenjen izraz. Okrenuo se od njega. "Lucy mi se ukazala u snu i otvorila mi oi." Iako je sve zvualo kao ludost, Quincey ni na trenutak nije sumnjao u istinitost rijei koje je upravo uo. Holmwood se zagledao u Picadilly Circus. "Bilo kako bilo, vrijeme je da zavrim ono to sam zapoeo prije dvadeset pet godina." Uspravio je lea i uzdignuo glavu. Duboko je udahnuo, tako da je zategnuo svilenkasti materijal kaputa koliko su mu se miiava lea rairila. A onda se naglo okrenuo na peti, poput vojnika. Kad je ponovno pogledao Quinceyja, oi su mu bile nesmiljene i odlune. "Ako imate pravo, mladi gospodine Harkeru, i ako je Drakula na neki

nain jo uistinu iv, tada nas dvojica u ovom trenutku moramo prisegnuti pred Bogom, zavjetovati se da emo ga, bez obzira na cijenu, zauvijek unititi." Ton kojim je to izgovorio nije ostavljao mjesta za sumnju i neodlunost. Quincey je sada prvi put stekao nedvojbenog saveznika u borbi protiv Drakule. Vrijeme je za akciju. Bez imalo oklijevanja, Quincey ree: "Pred Bogom se zavjetujem da u osvetiti oca i vlastitim rukama Drakuli donijeti smrt." Vrata su se naglo rastvorila nakon to ih je Arthur Holmwood odluno udario nogom. U tami se ulo cicanje takora. Holmwood je ukljuio runu elektrinu svjetiljku. Quincey je na zidu traio prekida, no njegov mu je pratitelj samo poloio ruku na rame kada su uli u zaputenu sobu. "Ovo je Whitechapel. Ovdje nema struje." Snop iz Holmwoodove svjetiljke obasjao je zahralu petrolejku na podu. On je sada Quinceyju dobacio ibice i rukom mu pokazao da upali svjetiljku. Pred novim, jaim svjetlom, pravi val takora razbjeao se na sve strane, u potrazi za mranim zakutcima. Quincey nije mogao sakriti koliko je okiran. "Kako je doktor Jack Seward mogao ivjeti u takvom prostoru?" "Kao to sam ve rekao, bio je lud." Holmwood pokae prema stropu, s kojeg su visjeli simboli svih ovjeku poznatih religija. Quincey je znak koji mu se nalazio tono nad glavom prepoznao kao rozenkrojcerski kri. Strop je bio oblijepljen istrgnutim stranicama iz Starog i Novog zavjeta, Tore i Kur'ana. Quincey je zakljuio da se dr. Seward pokuavao zatititi sa svih strana. Nesumnjivo je htio da sve sile budu uz njega. Quincey sada pomnije pogleda zidove. Tako je utvrdio da su stranice Biblije bile istrgnute iz razliitih izdanja, na razliitim jezicima. Pogled mu se zaustavio na rijeima ispisanima... je li to krv? Vivus est. '"iv je'", prevede Quincey. "Kaete da je bio lud. Prije bih rekao uasnut." Holmwood nije pokazao nikakve emocije. Priao je Sewardovoj slamarici i tapom stao kuckati po podnim daskama. Jedna je zvuala uplje.

"to radite?" upita Quincey. "Hoe li biti dobar, pa mi s onog zida dodati onaj kirurki no...?" Quincey se zagleda u mjesto koje mu je Arthur pokazivao. Jackov kirurki no na zidu je pridravao poutjeli novinski izrezak. Izvukao je no i proitao izblijedjeli naslov: "NOVI NAPAD JACKA TRBOSJEKA". Seward je moda bio lud. No, dok je razgledavao zidove, poeo je uoavati odreeni obrazac, teme koje se ponavljaju usred kaosa: Drakula, Jack Trbosjek, vampiri, religija, produkcije Rikarda III... Quincey je ponovno pogledao Holmwooda kada je zauo prasak. Njegov je sudrug vrak kirurkog noa postavio u spoj podnih dasaka i sada poeo pridizati jednu od njih. Nakon to ju je uklonio, uvukao je ruku u pod. Quincey mu se priblii. Tajni pretinac? Holmwood je izvukao zahrali metalni sef. "Kako ste znali da je ovdje?" Holmwood svom snagom metalnu kutiju baci o zid, tako da je brava puknula, a sef se otvorio. Iz njega su se na leaj otkotrljale boice s morfijem i kloralom, koni remen i price. "ak i ako je poludio, ne naputa ovjeka koji se s tobom borio rame uz rame. to misli tko mu je plaao ovisnost? I ovu sobu?" upita Holmwood. Pomno je prouavao unutranjost kutije, vrcima prstiju prelazio po spojevima. Na licu mu se odraavala frustriranost. Na koncu ju je bacio u suprotni kut, gdje je zazveala na podu. "Dovraga! Ako je Cotfordu neto promaknulo, bio sam uvjeren da e se nalaziti ovdje." Poeo je pretraivati sobu, ljutito prevrtati pokustvo i otvarati prazne ladice. Quinceyja Holmwoodovo otkrie nije iznenadilo: bio je to ovjek odan dunosti i asti - to je dokazao i brakom. elei pomoi, Quincey je podignuo svjetiljku, pa se zagledao u tajni pretinac u podu. Mnotvo ohara rojilo se na neemu bijelom skrivenom ispod poda. "ekajte! Ovdje je jo neto." Quincey je stao nogom lupati po daskama, da rastjera kukce. Pomalo bojaljivo uvukao je ruku u otvor i izvukao hrpu zavezanih papira. Silno elei ostaviti to bolji dojam, zaveljaj je dao Holmwoodu, koji je priao stolu i odvezao ga. Quincey je pridignuo svjetiljku, da bolje vide to je pronaao. Radilo se o hrpi omotnica s ponitenim potanskim markama

-pismima - posloenima na neem debelom, pravokutnom, umotanom u bijeli papir. Holmwood odbaci omotnice i podere bijeli omot. U rukama mu se nala uta knjiga u tvrdom uvezu. Quincey je znao o emu je rije i prije nego to ju je ovaj okrenuo da vidi naslovnicu. Holmwood je vidljivo problijedio im je proitao naslov: DRAKULA. Holmwoodov dom, obiteljska vila Ring, nalazio se u East Finchleyju, no ondje bi mogli biti izloeni opasnosti. Quincey je predloio da potrae utoite u prostorijama tvrtke Hawkins & Harker. Oev je ured posljednjih godina izbjegavao koliko je god mogao, no ima li boljeg mjesta za skrivanje od onoga na kojem vas nitko ne bi oekivao? Sjetio se dana kada mu je otac uruio kljueve ureda. S ponosom u glasu Jonathan je tom prilikom rekao: "Jednoga dana bit e tvoj." A Quincey mu je uzvratio mrnjom. Nekakav prasak odvratio mu je pozornost od omotnica koje je dotada razvrstavao. Holmwood je svom snagom bacio Stokerov roman na stol, odbacivi ga s gnuanjem. Dalje nije mogao itati. "Kako je Jack to mogao uiniti? Nakon svega to sam za njega uinio. Svi smo se zarekli da emo uvati tajnu. Stanarinu i morfij nisam mu plaao iskljuivo zbog te nae povezanosti. Bio je to i nain osiguravanja njegove utnje." Holmwood akom bijesno udari po stolu, prisjeajui se trenutka kada su, nakon borbe s Romima, preivjeli prijatelji poloili ruke na Bibliju i zakleli se da nikada nikome nee rei to se dogodilo za sulude i krvave potrage za Drakulom. "Kako moete biti sigurni da vas je Stokeru odao upravo Jack Seward?" Holmwood rukom pokae prema knjizi i omotnicama. "Jacku je oito trebao nekakav sugovornik, a mi ga nismo htjeli sluati." Quincey se ve spremao zaustiti neto dirljivo, ali je zakljuio kako e ipak biti najbolje da se koncentriraju na pisma. Na trenutak je zastao i otkrio ofucani list koji se izgledom razlikovao od ostalih. Rukopis je bio skladan i enstven. Bilo je to pismo koje je Sewardu uputila biva supruga. Bilo je ledenohladno i koncizno: "Ne dolazi u Ameriku.

Kloni se nae keri." Dio potpisa bio je umrljan. Sewardove suze na tom su mjestu natopile tintu. Quincey se pitao hoe li djevojka ikada i doznati da joj je otac umro. Holmwood je priao stolu i poeo otvarati ladice, jednu po jednu, sve dok nije pronaao bocu viskija. Tada se glasno nasmijao. "Jedno je bilo sigurno. Uvijek se moglo raunati na to da e dobri stari Jonathan pri ruci imati neko pie." Otpuhnuo je prainu s ae i natoio dvostruku mjeru. Vrijeme kao da se zaustavilo dok je Quincey nepomino piljio u potpis na sljedeem pismu. Ubrzano je zatreptao, kao da nekako eli jasnije vidjeti to to se nalo pred njim. Holmwood je podignuo pogled i primijetio kako iz Quinceyjevih obraza nestaju i posljednje kapi krvi. "to je bilo?" "Ovo je pismo od..." Quincey je jedva protisnuo ime. "Basaraba." "Onaj ovjek o kojem si mi priao, onaj rumunjski glumac? Da vidim." Holmwood je iz Quinceyjeve uzdrhtale ruke uzeo pismo i stao itati. Quincey je brzo stao pregledavati ostala pisma. "Ovo takoer", ree, pa pridigne jo jedno pismo. Jasno je vidio da je Holmwood jednako uzrujan kao i on. Sada je priao Quinceyju i pridruio mu se u pretraivanju pisama i prouavanju potpisa. Na koncu je izvukao jedan list. "Jo jedno." Quincey je pismo koje je drao u ruci usporedio s pismom koje je sada drao Holmwood. "I ovo. Seward i Basarab oito su se dopisivali." Holmwood je poeo razvrstavati pisma po datumima. "Kako je Basarab mogao poznavati Sewarda?" Quincey je ostao posve zateen. Prisjetio se onoga glasa koji je uo kroz vrata one noi kada je tek upoznao Basaraba u njegovoj garderobi. Gospodine Basarab! Spasite se! U hodniku je tada zacijelo bio Seward. Ona koija nije ga pregazila sluajno. Koliko Basarab zna? Iskoritava li Basarab Quinceyja od samog poetka? Kakva god bila istina, odgovori se nedvojbeno nalaze u Sewardovim pismima.

U vrijeme zalaska sunca, Holmwood i Quincey ve su bili posloili razne elemente slagalice zvane prepiska Basaraba i Sewarda. Quincey je jedno Sewardovo pismo postavio na plutenu plou na zidu. "U ovom pismu stoji da je Basarab za vae pustolovine u Transilvaniji doznao od Roma koji su preivjeli bitku pred Drakulinim zamkom. Ali, zato se obratio Sewardu i nikome vie?" Holmwood je na zid postavio i drugo pismo. "Prema datumu, ovo je sljedee pismo. Basarab od Sewarda trai pomo u lovu na osobu koju smatra pravim Jackom Trbosjekom." Quincey se prisjetio starog novinskog izreska na Sewardovu zidu. Potraio je sljedee pismo po kronolokome redu. U omotnicama su otkrili i niz izrezaka iz novina na razliitim jezicima, iz raznih zemalja, a svi lanci govorili su o jezovitim ubojstvima ena. Holmwood ih je rairio na stolu i sada pokuavao uoiti kakav-takav obrazac. Sve ilustracije prikazivale su sablasne prizore i divljaki unakaene ene. Slinosti s Trbosjekovim zlodjelima bile su vie nego oite. Holmwood je iznenada ustao, kao da mu se neto nenadano ukazalo. "Sve je tako jasno." Povukao je Quinceyja do stola i poeo pokazivati i objanjavati. "Ovi izresci govore da Trbosjekova ubojstva nisu prestala 1888. godine. Govore o vrlo slinim zloinima irom Europe. Jack Trbosjek samo je napustio London. Posljednjih dvadeset pet godina djeluje u drugim zemljama. Sve dok se seli iz grada u grad, iz zemlje u zemlju, razliite policijske organizacije i jezine barijere onemoguuju vlastima da pravilno posloe sve dijelove slagalice. Prema onome to sam uspio prevesti i shvatiti, u svakome gradu dolo je do niza od pet-est ubojstava. Redovito se radilo o prostitutkama, a u svim sluajevima ubojstva su prestajala nenadano i bez objanjenja. Jer je Trbosjek krenuo dalje." Quincey strgne jedno pismo s ploe, prisjeajui se tog zaglavlja: Moskovsko umjetniko kazalite. Pokazao je pismo Holmwoodu. "Bilo je to prvo Basarabovo pismo upueno Sewardu, a poslao ga je za boravka u Moskvi, tijekom prvog dijela turneje s Rikardom III." Quincey s hrpe uzme jo jedno pismo, ukraeno zaglavljem kue Theatre de L'Odeon, usput pronalazei i odgovarajue izreske. "Ovo je pismo Basarab poslao iz Pariza. Pogledajte ovo: novi izresci, nova ubojstva. U Parizu!" Quincey pogleda Holmwooda. Ponovno se osjeao poput gorljivog

kolarca. "Ne shvaate? Trbosjek se vraao na Zapad. U Englesku." "Basarab je pod krinkom glumakog ansambla progonio Trbosjeka irom Europe." Quincey se upravo spremao izgovoriti ono o emu su ve obojica razmiljala, no Holmwood ga je sprijeio: "Nemoj! Jo nemamo dokaza." "Zato bi se inae Basarab obratio Sewardu? Zato bi Basarab inae traio Sewardovu pomo u lovu na Trbosjeka? Trbosjek je vampir. Nema druge mogunosti." Holmwood je ponovno priao hrpi pisama, te ih jo jednom pregledao. "Quincey, moramo biti posve sigurni. U ovim pismima nema pouzdanog dokaza. Treba nam jo dokaza. Moemo biti sigurni jedino u to da nas je Seward pokuavao upozoriti na Jacka Trbosjeka. Umro je u pokuaju da nam otvori oi i ui." Quincey je znao da Holmwood pokuava postupati logiki, da nastoji ne donositi prenagljene zakljuke. No, njemu je odgovor bio posve jasan. "Ako vi to ne elite izgovoriti, onda u ja... Jack Trbosjek je Drakula. Nema druge mogunosti. 'Vivus est!' Te su rijei bile ispisane Sewardovom krvlju. Na koga bi drugog mislio?" "Tri pred rudo. Jo moramo doi do nedvosmislenog dokaza o Trbosjekovu identitetu", ree Holmwood. "Tek tada emo pouzdano znati da je naa teorija ispravna i tek tada sve to moemo povezati sa sobom." Quincey je smatrao kako se radi o gubitku dragocjenog vremena. Ako je Basarab poznavao Sewarda i ako je potaknuo Sewardovu potragu za Jackom Trbosjekom, tada je logino da je Trbosjek Drakula, te da to zna i Basarab. Quincey je osjeao kako mu krv u ilama vrije dok se prisjeao kako je Basarab branio Drakulu, kako ga je ak i odigrao s mnogo suosjeanja. No onda se obratio Sewardu da krene u potragu za Drakulom. Na ijoj je strani Basarab? Quincey pogleda na sat, pa otri po kaput na vjealici, preko ramena dovikujui Holmwoodu: "Rekli ste da trebate jo dokaza. U tom sluaju, poite za mnom, pa emo pribaviti jo dokaza." "Odakle?" "Kasnim na pokus. Vrijeme je da se suoim sa svojim dragim mentorom. Dosada me samo zbunjivao, a sada u iz njega napokon izvui istinu."

Holmwood je urno iziao za Quinceyjem. Jurili su u smjeru zapada. Prodava Daily Telegrapha izvikivao je s ugla Wellington Streeta: "Francuska uvela protektorat nad Marokom! Istraivai nestali na Junom polu! Bram Stoker, upravitelj kazalita Lyceum, na samrti!" Quincey je kupio primjerak veernjeg izdanja. Preletio je lanak o Bramu Stokeru u kojem je samo potvreno da je doivio modani udar. Zguvao je novine i bacio ih. Beskorisno. Nastavili su napredovati prema Lyceumu, a kad su doli onamo, u kazalite ih je pustio ef blagajne, Joseph Hurst. Quincey se ve spremao ui u gledalite kad ga je Holmwood zaustavio i pokazao prema najavnom plakatu koji se nalazio na stalku u predvorju: U TIJEKU POKUSI.- PRIA O UASIMA - VELIKI RUMUNJSKI GLUMAC BASARAB NOVI KOMAD BRAMA STOKERA - PRODUCENTI HAMILTON DEANE I QUINCEY HARKER. Holmwood se doimao uasnutim. "Kako si nam to mogao uiniti, s obzirom na sve to zna? Ne mogu ti dopustiti da ismijava Lucynu smrt i pritom jo blati moje ime." "Vae ime ne pojavljuje se u predstavi." "Kako to misli?" "Deane je smatrao da e biti ekonominije da, umjesto da plaa trojicu glumaca, u jednom liku spoji vas, gospodina Morrisa i doktora Sewarda." "Pa to je skandalozno!" Quincey odmahne glavom. Ti su aristokrati doista ekscentrini. "Niste li upravo rekli da ne elite da vam blate ime?" "Da, tako je", uzdahne Holmwood. Kao da je ekao znak, Deane u tom trenutku ude u predvorje. Iznenadio se ugledavi Quinceyja, te je odmah zauzeo rezerviran stav. "Pokusi su otkazani iz potovanja prema gospodinu Stokeru." "Zato ja nisam znao za to?" "Nisam bio siguran da elim da budete ovdje." Quincey slegne ramenima. "To je u redu." Naas zastavi, potom je upitao: "Gdje je Basarab?" Na spomen glumeva imena, Deaneovo se lice izobliilo. "Rekao sam mu da su gospodina Stokera iz bolnice uputili kui, te da ga elim posjetiti i vidjeti kako mu je. Basarab je bio toliko drzak da je odbio

moju molbu, te mi je ostavio promjene teksta zbog kojih moram modificirati scenu tono prema njegovim uputama. Moja e ekipa danonono raditi kako bi obavila rekonstrukciju prije poetka pokusa zakazanog za sutra naveer. U meuvremenu, da vam odgovorim na pitanje... nemam pojma gdje je taj nadmeni gad." Quincey zakorai prema njemu. Deane je odmah uzmaknuo, zbog ega je Quinceyju bilo neugodno. "Ispriavam se, gospodine Deane... zbog svega. Zaveden sam na pogrean trag i stidim se svojeg dosadanjeg dranja prema vama. A sada vas molim... moram odmah razgovarati s Basarabom. Stvar je vrlo hitna." Iako se na Deaneu jasno vidjelo koliko mu je laknulo zbog Quinceyjeve isprike i uljudne molbe, Holmwood je neposredno pod povrinom njihova razgovora odmah uoio i napetost. Naas je pogledao Quinceyja, ne skrivajui upitan izraz lica. Deane odgovori: "Basarab je rekao da eli zakazati pokus za pola sedam sutra naveer. Mogu samo pretpostaviti da e se dotada pojaviti." Quincey isprui ruku prema Deaneu, koji ju je prihvatio krajnje oprezno. Nakon to su se rukovali, Quincey i Holmwood napustili su kazalite. "O emu se tu, dovraga, radilo?" upita Holmwood. "Uinilo mi se da te se boji." Quincey je odmah primijetio da se u Arthurovu glasu pojavio i odreeni prizvuk potovanja. Iako to nije bio voljan samo tako priznati, Basarabovo uenje ponovno se pokazalo dragocjenim. Sada je alio jer ga nije upitao gdje je odsjeo, no to mu ni u jednom trenutku nije palo na pamet. I sada e stoga morati platiti jer nije posvetio dovoljno pozornosti pojedinostima. "Koliko me se god Deane moda boji, Basaraba se uasava. A sada emo morati priekati sutra da vidimo je li taj strah i opravdan." Holmwood ga vie nije sluao, jer je ve razmiljao o neem drugom. "Trenutano me ne zanimaju ni Deane ni Basarab. Pred nama je vei problem. Moramo otkriti zato te Van Helsing napao. Moramo utvrditi koju igru igra." Udobno smjeten u hotelskoj postelji, Van Helsing je razmiljao o

Quinceyju. Sin Mine Harker igra se vatrom, a on mora pripaziti da mladi ne zapali cijeli svijet. Van Helsing se nadao da je bio dovoljno odluan da mladca prestrai toliko da se vrati na Sorbonu. Drakulina krv kroz Mininu je utrobu ula i u njezina sina. Poklekne li Quincey pred silama tame, postat e monim neprijateljem. A Van Helsing je bio vrsto odluio ne dopustiti da se takvo to dogodi. Bude li potrebno, ostvarit e prijetnju i ubiti mladia prije nego to padne u Drakuline ruke. Van Helsinga nesanica nije muila zbog starosti. Stvar je bila u tom beskonanom iekivanju. Bio je uvjeren da Drakula zna kako je on u Lonodnu. Bio je star i stoga laka meta. Drakula je ubio Jacka i Jonathana. Pitao se kada e on doi na red. Van Helsing je pogledao oruje rasporeeno na stolu na suprotnoj strani prostorije. Drakula nije glup. Zasigurno zna da se Van Helsing pripremio za boj. Osim smrti, najvie se bojao da e ga Drakula odbaciti kao slabanog i ludog starca oko kojeg se ne vrijedi ni truditi. Neto mu je dodirnulo nogu pod pokrivaem. Pod poplunom se pojavila izboina, koja se premjetala po madracu. Zatim jo jedna. Pa jo. U nevjerici ih je gledao. Je li napokon kucnuo as? Kriknuo je osjetivi prvi ugriz, ali nije uspio dovoljno brzo pokrenuti bolne zglobove da iskoi iz kreveta. Bolno je mlatarao rukama i nogama, ali estoki ugrizi smjenjivali su se sve bre. to god da je bilo pod pokrivaem nesmiljeno ga je napalo, trgajui mu meso. Van Helsing je zbacio pokriva i ugledao mnotvo prljavih takora koji su ciali i derali mu kou, odgrizajui cijele krvave komade mesa. Razmiljeli su mu se po itavom tijelu. Stao je udarati nogama i zavijati od bola, pokuavajui ih otjerati udarcima ruku. Jedan bijeli takor, sjajnih crvenih oiju i iskeenih zuba, dotrao mu je na prsa i zubima pokuao dohvatiti vrat. epao je to ogavno stvorenje i bacio ga na suprotnu stranu sobe, gdje se svom silinom odbilo od zida, rasprsnuvi se tako da je krv poletjela na sve strane. Starac je na koncu uspio smoi snage da poskoi s kreveta, no strah i adrenalin ipak su nadilazili njegovu mo. Srce mu je zastalo. Uhvatio se za grudi i pao na pod. Bol je bio toliko neizdriv da su mu se vilice nepomino stisnule. Nije mogao ak ni kriknuti. Van Helsing je posegnuo za kutijicom s lijekovima na nonom ormariu. Novi val bola obuzeo ga je toliko da se posve ispruio na podu. Neumoljivi

Kosac ovaj put nije poputao. Nakon beskonanih minuta patnje, starac je primijetio da su takori nestali. Nitko ga nije grizao za noge. No sjene u sobi i dalje su se micale. Sada je znao da su takori bili tek uvod. Na trenutak, unato bolu, Van Helsing je osjetio mranu radost. Napokon je doekao zavrnu borbu. Skupivi svu snagu, pridignuo se i posrnuo prema nonom ormariu, te sruio naoale u pokuaju da doe do tableta. Sjene su se sada poele pribliavati i stapati, diui se poput spirale tornada i pritom razbijajui ormari na stotine komadia. Kutijica s lijekovima pala je na pod. Sa svih strana Van Helsinga je okruilo zavijanje vukova, koje kao da je istodobno dopiralo iz svih smjerova i niotkuda. Van Helsing se suoio s mogue i posljednjom odlukom u ivotu: kutijica s lijekovima ili oruje, to prvo uzeti? Mrana sjena ve je gotovo dosegnula strop kada se poela popunjavati i pretvarati u trodimenzionalni lik, pojavu koja se malo-pomalo ukazivala sve jasnije unutar providnog plata sjene. Van Helsingu je ponestajalo vremena. Posljednjim atomima snage donio je odluku. Uprijevi se rukama o krevet koji se nalazio iza njega, odgurno se naprijed, prema stolu s orujem. Ako ve mora umrijeti, u smrt e odvesti i demona. Pojava u sjeni poprimila je ljudski lik. Van Helsingova ruka nalazila se tek na koji centimetar od nabijenog samostrela na stolu. Prije nego to je uspio uhvatiti drak, ruka iz sjene naglo je poletjela i s lakoom bacila stol uvis. Oruje se razasulo daleko izvan Van Helsingova domaaja. Gotovo je. Starac se prevalio na leda, iekujui kraj. Vie mu nije ostalo nita. Neko mono srce popustilo je prije njegove volje. Zavijanje se pojaavalo, a ona sjena prevukla se preko Van Helsinga. "Oprostite mi, prijatelji", proape on. "Iznevjerio sam vas." Zavijanje je dosegnulo nepodnoljivu jainu, kao da se radi o odavanju poasti pobjedi velikog gospodara. Mrani napada nasrnuo je prema njemu, a Van Helsing je kriknuo. Nadao se samo da e mu srce prestati kucati na vrijeme da ga potedi bola, no Kosac je na koncu bio sklon sadizmu koliko je bio i okrutan. Van Helsing je jo bio iv kada je osjetio kako mu onjaci prodiru u vrat.

X X X V I .

POGLAVLJE

Mina je pod svaku cijenu morala to prije doi do Quinceyja. Svi brzojavi upueni profesoru Van Helsingu ostali su bez odgovora. Sada je ve postojala velika mogunost da je u toj potrazi posve sama. Quincey je negdje, izloen opasnostima i vrlo ranjiv. A Elizabeta Bathory daleko je opasnija od svih sablasnih sila s kojima se ikad suoila. Uzevi eljezni klju koji je skrivala u toaletnom stoliu, odjurila je u podrum, u sobu smjetenu do prostorije za uvanje namirnica na hladnome. Mina je klju stavila u zahralu bravu i pokuala ga okrenuti. Budui da nije htjela da Quincey dozna to je u toj prostoriji, vrata nisu bila otvorena ve dvadeset pet godina i brava se tvrdoglavo opirala. Mina pokua jo jednom, odlunije. Klju se i dalje nije micao. Dovraga sve! Nakon tog izljeva frustracija zauo se prasak. Vrata su se otvorila. Mina je zapanjeno uvidjela da je okvir vrata kraj brave sada razbijen. U prvi mah prestraena vlastitom snagom, ubrzo je ipak shvatila da je drvo istrunulo od vlage. Uzevi svjetiljku koju je bila ponijela, Mina je ula u mranu sobu. Na polici, kraj pljesnivih, odavno zaboravljenih uspomena, nalazila se stara kutija koju su ona i Jonathan bili ponijeli u bitku u Transilvaniji. Nakon to se uvjerila u dotrajalost vrata, otuno stanje u kojem je bila stara drvena krinjica nije ju trebalo odvie iznenaditi. Ipak, sve nade rasprile su joj se kad je podigla poklopac. Biblija je bila natopljena vodom, enjak i jedi truli i smrdljivi, sadraj boica odavno je ispario, noevi bili zahrali, a bat i drveni klinovi ukraeni zlatnim krievima napukli ili u raspadu. O stvarima iz te kutije neko im je ovisio ivot. A sada su bile na rubu nestanka, ba kao i junaka skupina. Mina je otrala u radnu sobu i uzela jedino preostalo oruje koje se nalazilo u kui i jo moglo posluiti kakvoj-takvoj svrsi. Fiziki se nikako nije mogla nositi s groficom Bathory. Zatrebat e joj snano oruje kani li se s Quinceyjem s odreenim izgledima u uspjeh oduprijeti tom demonu. Snano je stisnula katanu, obrednu japansku sablju koju je Jonathan dobio na dar od klijenata. Ugravirani tekst

glasio je: JONATHANU HARKERU Amgltvjapansko drutvo 30. sijenja 1902. U silnoj urbi, Mina je neoprezno izvadila sablju iz korica, zbog ega joj je ruka poletjela unatrag, pa se laktom udarila u police za knjige od mahagonija koje su joj se nalazile iza leda. Lecnuvi se od bola, instinktivno je ispustila sablju. Tres. Mina se okrenula i shvatila da je laktom razbila rub police. Podigla je rukav i pogledala ruku. Bol nije bio jak, ali je ruka ve otjecala, koa bila crna i plava. Pogledala je i porezotinu na aci. Koa joj je bila razrezana i krv je ve ustrajno istjecala iz rane. Ni na tom mjestu nije osjeala osobit bol. Snaga. Je li mogue da joj Drakulina krv daje nesluenu snagu? I nakon toliko godina? Je li na djelu krv grofice Bathory? Kako je samo ironino to je Elizabeta Bathory dala snagu Mini kako bi njihov neizbjeni sukob postao zanimljivijim. Pogledala je uokolo i kraj ruba pisaeg stola ugledala ukrasni uteg za papir od bruenog stakla. Uzela ga je u ruku i snano stisnula. Nita. Pokuala je jo jednom, svom snagom. I dalje nita. Je li mogue da je to s policom bila igra sluaja? Pras! Mina je, ponovno frustrirana, staklenu kuglu bacila na stol. Na njezino veliko iznenaenje, rasprsnula se na tisue komadia. Mina otvori aku. Iz dlana su joj strale krvave krhotine stakla. No ni sada gotovo uope nije osjeala bol. Prvi put nakon vie tjedana Mina se nasmijeila. Zato joj se ta mo nikad ranije nije ukazala? Mini je sinulo da nikada dotada nije bila sklona nasilnim izljevima bijesa. A sada, kad joj je snaga bila najpotrebnija, bila joj je na raspolaganju. Koji god tome bili razlozi, morala je tono znati kako se osloniti na novosteenu snagu eli li je djelotvorno upotrijebiti protiv grofice Bathory. Mina je poloila ruke svaku s jedne strane velikog hrastova stola,

prisjeajui se kako su se dvojica snanih radnika muili dok su ga unosili u kuu. Duboko je udahnula i pokuala ga podignuti. Ruke su joj zadrhtale, ali divovski stol nije se ni pomaknuo. Zatvorila je oi i zamislila Elizabetu Bathory, razmiljajui o tome kako je to izopaeno stvorenje ulo u njezin dom i oskvrnulo je. Bijes je u njoj samo bujao, no stol se i dalje nije micao. Pustite djeicu da dou k meni. Mina se odgurne od stola da se okrene. U tom trenutku stol je uz prodornu kripu skliznuo od nje, struui po drvenim podnim oblogama. Zbunjeno se zagledala u taj teki komad namjetaja. Mora utvrditi kako brzo aktivirati tu snagu. Njome mora nekako upravljati. Minine misli prekinulo je odluno kucanje na vratima radne sobe. "Ispriavam se, gospoo," ree Manning, koji je stajao s druge strane vrata, "ali na ulaznim je vratima gospodin koji bi s vama htio razgovarati." Mina je morala sljedeim vlakom otputovati u London da pronae Quinceyja, jer mladi ne moe jo jednu no biti bez zatite. Nema vremena za isprazne posjete ljudi koji joj ele izraziti suut. "Uasno mi je ao, Manning, ali morat u te zamoliti da ga odbije. Reci mu da jo nisam raspoloena za drutvo. Uvjerena sam da e imati razumijevanja." "Rekao sam mu da ne elite da vas uznemiravaju, ali dao mi je posjetnicu i tvrdio da ete ga primiti." Ne elei da Manning vidi novonastali nered u radnoj sobi, Mina je odkrinula vrata i uzela malenu ukastobijelu karticu. Zamalo ju je ispustila kad je ugledala ispisano ime. "Da ga otpravim?" upita Mannning. "Ne." Mina je znala da je, ako je ve ovdje, posjet od najvee mogue vanosti. Pogledom je sijevnula prema krvavoj ruci. Ne smije doznati ba nita o svemu ovome. "Uvedi ga u salon. Neka malo prieka, dok se uredim. Doi u onamo." Lord Godalming, Arthur Holmwood, gledao je kako se Quincey udaljava. I dobro je da je mladi zatraio da malo bude sam. Treba mu malo vremena da u glavi obradi sve informacije do kojih su doli u Sewardovu stanu. Je li doista mogue da je Drakula bio Jack

Trbosjek? Holmwood je slabo pamtio jesen 1888., kada je London drhturio od straha. Njega su muili njegovi vlastiti strahovi, budui da su se i njegov otac i Lucy borili za ivot, ve teko naruena zdravlja. Nije se mogao prisiliti na to da povjeruje kako je njihov neprijatelj jo nekako iv. Kako je to mogue? Tu su jo bila i aktualna ubojstva u Trbosjekovu stilu zabiljeena irom Europe, ubojstva koja nije mogue tek tako odbaciti kao podudarnost. Nije se mogao usprotiviti Quinceyjevoj teoriji, niti se sjetiti nekoga drugoga tko bi Jonathanu priredio takvu smrt, na motki nasred Piccadilly Circusa, bez problema i bez svjedoka. Ako se Drakula uistinu vratio u Englesku, sada su svi u velikoj opasnosti. Sve treba upozoriti. I unato tome, nije imao volje stupiti u kontakt s Minom Harker. Drakula bi joj se mogao osvetiti. Ili je Mina sada moda napokon podlegla njegovoj privlanosti, budui da je vie ne veu brani zavjeti. Njezin su um oduvijek obiljeavala teko razumljiva proturjeja. Holmwood nije mogao ni pretpostaviti kako bi reagirala na novost o tome da je Drakula jo iv. Unato svemu tome, odluio je postupiti asno. Mina se mora upoznati sa svim injenicama, a kako e nakon toga postupiti ovisi iskljuivo o njoj. Naalost, on e takoer morati trpjeti posljedice njezine odluke. Sluga je Arthuru Holmwoodu uzeo kaput i uveo ga u salon. "Je li njegovo gospodstvo raspoloeno za pie?" upita postariji batler. "Ne, hvala." Holmwoodu su pozornost odvlaile fotografije na okviru kamina, a osobito snimka obitelji Harker nastala nekog davnog Boia, dok je Quincey jo bio dijete. im je poeo usporeivati gubitke, ponovno ga je obuzeo bijes. On je ostao bez Lucy i svih izgleda za ivotnu sreu. Za razliku od njega, nakon muka proivljenih u Transilvaniji, Mina je uspjela nastaviti s koliko-toliko normalnim ivotom, ivjeti s voljenim ovjekom, podignuti dijete, imati obitelj. Pogled mu je odlutao do uokvirene fotografije na kojoj su se vidjele Lucy i Mina. Pravo je svetogre da se ta fotografija nalazi ondje. Naposljetku, Jonathan i njegova tvrtka dogovorili su Drakulin dolazak u Englesku. Nehotice ili ne, Mina je demona dovela do njegove Lucy. On je klinom probio srce voljene ene. Mina je bila u postelji s demonom koji je upropastio i ubio Lucy. Kako se samo usuuje drati fotografiju na otvorenome, da je svi vide? Bio je ogoren, a gnjev se sada ve uspeo do same povrine. Kad je iza sebe zauo otvaranje

vrata, naglo se okrenuo, pripravan gnjevom zasuti Minu koja je upravo ula u sobu. No, kada ju je ugledao, zastao je kao ukopan, bez rijei. Izgledala je kao da se vratila u prolost. Unato godinama, Mina je izgledala tono onako kakva je bila i kad ju je vidio posljednji put. Jo je trenutak gotovo oekivao da e za njom u sobu ui i Lucy, kao nekada... Sada ga je ponovno okiralo sjeanje na Lucyn kostur na onoj policijskoj fotografiji. Lucy je mrtva: istrunula ba kao i njegovo srce. Nije ni udo to se Jonathan Harker bio odao piu, budui da je morao ivjeti sa enom koja ga je neprestano podsjeala na zajedniku tragediju. Naglo se vrativi u prolost, uoio je Mininu crnu udoviku haljinu, raskoni komad odjee primjeren postarijim damama. Barem ima toliko razuma i dostojanstva da se stidi. "Vrijeme je prema vama obzirno, gospoo Harker", ree, gotovo i ne pokuavajui prikriti sarkazam u glasu. "Vidim da se ni vi niste promijenili, lorde Godalming", odgovori Mina jednakom mjerom. "Vjerujte mi da se nerado vraam ovamo." "Ako ste doli jer imate dojam da ste duni izraziti suut, smatrajte da ste dunost ispunili i slobodno moete otii." Mina se ve okrenula, u elji da odmah izie. "ekaj." Neodluno je zastala. Svjestan injenice da e izravnim suoavanjem samo otuiti tako tvrdoglavu enu, odmah je dovesti na suprotnu stranu, ublaio je ton. "Doao sam te upozoriti. Koliko god to zvualo nevjerojatno, vrsti razlozi navode me na zakljuak da je onaj kojeg ve dugo smatramo mrtvim i pokopanim jo nemrtav." Mina je samo nagnula glavu u stranu, niim ne pokazujui oki-ranost koju je oekivao. "Moj dragi Arthur... uvijek se trudi postupiti ispravno, ak i kad mu se zbog toga moda die eludac." Kakvu to igru igra? "Prema meni se nemoj odnositi kao prema Jacku Sewardu. Zna da nisam sklon suludim teorijama", ree on. "Znam da me jo mrzi. ujem ti u glasu. I ima pravo na to. Ali, mora mi vjerovati. Sjeti se da sam te ja dovela do Drakule. Ja sam ispunila zavjet."

"To je jedini razlog zbog kojeg sam doao. Skrivio sam mnogo toga, Mina. Ali danas se najvie od svega stidim injenice da sam Jackova upozorenja odbacio kao luako buncanje." Izvadio je jedan izrezak iz one hrpe pisama i pruio ga Mini, tek tada, kada je posegnula za njim, primjeujui da joj je ruka omotana zavojem. "to se dogodilo?" "Razbila sam au", odgovori ona urno, pa se posveti izresku. Nakon nekoliko trenutaka zbunjeno je podignula pogled. "Ovo je tekst o Jacku Trbosjeku." "Pogledaj pojedinosti u vezi s ubojstvima. Prvo ubojstvo u Londonu zabiljeeno je 31. kolovoza 1888. Samo tjedan dana nakon to se Demeter nasukao na obalu kod Whitbyja. Posljednje zabiljeeno ubojstvo zbilo se 9. studenoga 1888., dan prije nego to nam je Drakula izmakao iz ruku i vratio se u Transilvaniju." Mina ga je nepomino sluala. Holmwood je sada izvadio Sewardova pisma. "Jack je smatrao da je Trbosjek vampir", ree. "Bio je voljan izloiti ivot opasnosti da nam to dokae, a Trbosjek ga je zbog toga ubio. To je uzrok njegove zagonetne smrti. Zaboravi to su ti govorile oi. Izostavi emocije. Ledena logika govori nam kako dokazi jasno ukazuju na to da su Drakula i Jack Trbosjek jedna te ista osoba." Mina se nasmije. "Oh, Arthure, ti si uvijek bio najhrabriji medu nama. Ali dobro je to si razmiljanje prepustio Van Helsingu." Nesvjesno je stisnuo ake, guvajui pisma. "Doao sam te upozoriti na smrtnu opasnost, a ti mi se izruguje?" Jo dok je izgovarao te rijei, sinulo mu je da je to moda samo njezina varka kojom ga eli zavarati, skrenuti s pravog traga i tako zatititi Drakulu. Koliko on zna, Mina se moda i upravo sada priprema da se pridrui ljubavniku. Kao da mu ita misli, Mina se prestala smijeiti, a na licu joj se pojavio smrtno ozbiljan izraz. "Ovdje, u Londonu, trenutano se nalazi vampir, ali nije rije o Drakuli." Holmwood se zaljuljao na petama. Jo jedan vampir? "Nemamo vremena za igrice. ivoti su u opasnosti." "Napao me u kui. Mogla sam ve biti mrtva." "Vidim da si iva, a ini mi se da kuom vlada savren red. to je taj zloudni vampir uinio? Na tebe je bacio au, pa zatim otiao?" Mina ga pogleda suenih kapaka. "Ja sam posluala tvoje teorije. A sada ti posluaj moje. Jesi li kada uo za maarsku groficu Elizabetu

Bathory?" "Nisam. Trebao sam?" "Prije tri stotine godina Elizabeta Bathory silovala je i izma-sakrirala esto pedeset seoskih djevojaka, te se kupala u njihovoj krvi. Smatrala je da e tako ouvati mladost. Nije li to klasian opis vampira prema objektivnoj povijesnoj analizi? A ako su tone Jackove pretpostavke, nije li to i opis zloina Jacka Trbosjeka?" "Pa to je smijeno! Svi znaju da je Jack Trbosjek bio mukarac i da nema druge mogunosti. Ne moe me uvjeriti da je jedna pripadnica ljepeg spola kadra poiniti tako stravine zloine." "Zasljepljuju te predrasude. Trbosjeka nisu uhvatili. Zato se ne bi radilo o eni?" "Crna udovica. Zanimljivo..." razmiljao je Holmwood naglas. Ipak, pitao se ne skriva li mu Mina neto. "Jonathan je zavrio na kolcu. Osim ako su tu groficu zvali i nabijaicom, jednostavno ne uviam povezanost." "Moda se radi o lukavoj varci koju je grofica Bathory osmislila kako bi nas navela na pomisao da je Drakula jo iv." Te ga rijei nisu osobito uvjerile. "Pretpostavimo, samo teoretski, tla si u pravu i da doista postoji nekakva grofica Bathory, te da je uistinu bila Jack Trbosjek. to je onda povezuje s nama? Zato nas eli ubiti? Nema smisla..." Mina otvori u kou uvezanu knjigu i doda mu je otvorenu na stranici s prikazom obiteljskog stabla. Prstom mu je pokazala put od imena Elizabete Bathory do Vlada Drakule III. inilo joj se da nema razloga da mu iznosi cjelovitu istinu, jer je drala da e i ovo biti dovoljno. "Drakulu i groficu Bathory povezuje krvno srodstvo. Bili su roaci." Arthur Holmwood imao je dojam da ga je munja spoznaje oinula tono meu oi. "Dola je osvetiti njegovu smrt." Imao je dojam da je svemir napokon poprimio savren red. Sve je odjednom bilo loigno. Nije bilo vano to Mina misli o Drakuli, niti kakve elje u vezi s njim osjea. Grofica Bathory sve e ih jednako kriviti za roakovu smrt. A ta injenica, uz ono to je doznao iz Sewardovih pisama Basarabu, uvjerila ga je da i Mina tone na istome brodu. Vie nije imao izbora, morao joj je vjerovati, dakako, uz veliku dozu opreza. "Moramo se odmah javiti Van Helsingu", ree on.

"Ve sam pokuala doi do njega. Nije odgovorio niti na jedan brzojav." Holmwood joj se ve spremao rei da se Van Helsing suoio s Quinceyjem, no onda mu je sinulo neto od ega mu se smuilo. "Basarab!" Mina je problijedjela. "to si rekao?" Ugurao joj je pisma u ruku, pokazujui potpise. "Jack Seward traio je Trbosjeka zajedno s Basarabom." "Ako je grofica Bathory znala za Sewarda i ubila ga," usklikne Mina kada je proitala potpis, "tada zna i za Basaraba!" Zbog paninog izraza koji se pojavio na njezinu licu zamalo je poeo suosjeati. Sada ga je ponovno pokrenuo osjeaj za dunost. "Quincey se namjerava suoiti s Basarabom veeras u pola sedam, na pokusu u Lyceumu." Mina prigueno krikne i okrene se prema satu na okviru kamina. "Jedan vlak iz Exetera polazi za dvadeset minuta. Na kolodvoru Waterloo bili bismo u est i deset. Ne smijemo gubiti vrijeme: Quincey je u velikoj opasnosti." Potrala je uza stube, dok je Holmwood otiao u predvorje, po eir, kaput i tap. Mina se vratila s torbicom, a u hodu je u maramu umotavala neto to je izgledalo poput sablje u koricama. "to pilji? Kao to dobro zna, znam se snai i u borbi." Arthuru Holmwoodu potonja je opaska bila posve neprimjerena jednoj dami. Mina se nikad nije posve uivjela u ulogu ene, ovjek je nikako ne bi opisao kao "profinjeno enstvenu" osobu. Na svijetu jo nije bilo ene koja zbunjuje vie od nje. Tko zna to joj se dogaa u glavi? U odreenoj joj je mjeri vjerovao. Zvuala je uvjerljivo. S druge strane, osim ruke u zavoju, na njoj nije bilo drugih tragova. Ako ju je napala ta grofica Bathory, koliko se doista radilo o pravoj borbi? Druga je mogunost bila odvie strana da u nju uope pokua vjerovati... mogunost da je sve to dio vrlo pomno osmiljenog plana, da su se Drakula i Mina udruili kako bi ga namamili u stupicu. Dobro e paziti da se nikad leima ne okrene Mini Harker. U svakom sluaju, eli osobno razgovarati s tim Basarabom. Upravo kada su otvorili ulazna vrata, Manning je pokuao pre-sresti Minu. "Gospoo, drago mi je to sam vas uhvatio. Upravo je stigao

ovaj brzojav. Novi izrazi suuti..." "Hvala, Manning", ree Mina, pa u hodu uzme omotnicu. Ugurala ju je u torbicu i izila bez zastajanja. X X X V I I . POGLAVLJE

Duboko u elucu Hamiltona Deanea skupljao se oblak plinova koji mu je eksplodirao kroz usta, u obliku glasnog podrigivanja. Scenski radnik koji se naao u blizini zaueno ga je pogledao. Deane je patio od probavnih smetnji jo od Stokerova udara, a pokuaji rjeavanja tekuih pitanja vezanih za produkciju nisu mu ostavljali dovoljno vremena da pokua pronai neto to bi mu ublailo nelagodu izazvanu stresom. to je situacija postajala neizvjesnijom, to se njegova utroba sve ee bunila. Deane je i predobro znao da se nalazi na vrlo nesigurnom terenu. Zapravo i nema prava za izvedbu Drakule. Podlegne li Stoker bolesti, Deane e o pravima morati pregovarati s neugodnom gospoom Stoker. Jeio se i od same pomisli na to. Deane mora zadovoljiti ulagae, a ve ima i mnotvo drugih problema. Basarab je postavio nove zahtjeve, traio uklanjanje tradicionalnog kunog salona i postavljanje pokretne vierazinske scene koja se od transilvanijskog zamka moe pretvoriti u ludnicu u Whitbyju, a zatim u samostan Carfax. Glavni stolar zbog toga je s gaenjem podnio ostavku. Deane je tako morao sam nadzirati radnike. Kako je Stoker i dalje bio u postelji, predstava je bila bez redatelja, pa je Deane zakljuio da e morati preuzeti i Stokerovu funkciju. No, Basarab je imao drukije planove, te je preuzeo redateljsku palicu iako se s njim nije ni posavjetovao. Deane je bio bijesan, ali se nije usudio izravno suoiti s ekscentrinim Rumunjem. Nije htio zavriti kao Stoker. Tako nedotjeran, umoran i gladan, Deane je osjeao kako mu se od stresa komeaju i glava i eludac. Od prvog pokusa dijelilo ga je manje od sata, a pred njim je bilo jo toliko posla. Na svakom koraku netko ga je zbog neega trebao. Kostimografkinja je iz Basarabove garderobe izila u suzama, ulagai su gotovo iz sata u sat traili najsvjeije informacije, novinari traili intervjue, dok oboavateljima koji su se kriomice provlaili kraj uvara u nadi da e ugledati

Basaraba nije bilo mogue utvrditi broj. Rad u kazalitu nije bio ni priblino onoliko glamurozan kako je to Deane zamiljao kada je donio kobnu odluku da e snage i sredstva uloiti u Stokera. U est sati vei je dio glumaca ve bio u kazalitu. Bilo je to pola sata prije nego to se od njih oekivalo da se pojave. To nije bilo neuobiajeno za prvi pokus, budui da nova produkcija u poetku uvijek izaziva uzbuenje. Glumci su se rasprili u bune skupine, avrljanjem i ogovaranjem kratei vrijeme do trenutka kada e zauzeti mjesta na pozornici. Deane je u meuvremenu pokuavao razgovarati s majstorom svjetla. Jedva je uo vlastiti glas, a kamoli razumio rijei tog kota koji se nalazio u kabini u stranjem dijelu dvorane i koji se odande poigravao svojim novim elektrinim igrakama. kot je novim Klie-glovim reflektorom br. 5 nastojao oponaati mjeseinu u Transilvaniji za prizor iz I. ina. Deane je imao dojam da je rasvjeta prejaka za noni prizor u gotikoj predstavi, te ga je pokuavao uvjeriti da malo prigui reflektore. Ovaj je kimnuo, no dok ga je Deane gledao sa sredinjeg dijela pozornice, svjetlo se pojaalo. Kao i tupi bol u njegovoj utrobi. "Ne jae, tupane!" povie iz sveg glasa, nadjaavajui amor glumaca. Svi su se okrenuli prema njemu. Ponovno je osjetio buno komeanje utrobe i uvidio da je samome sebi upravo dodijelio ulogu najveeg zlikovca u predstavi. Grozniavo je razmiljao o tome kako ispad pretvoriti u dobronamjernu alu, no onda se predomislio. Onaj incident s Quinceyjem Harkerom pokazao mu je da je strah bolji od potovanja. Majstor svjetla urno je krenuo provesti Deaneov nalog, ali je u urbi pogrekom ukljuio plavo svjetlo koje je preplavilo cijelu pozornicu. "Plavo?! Ne, ne, ne! Vie crvene! Koliko ti puta moram rei? Princ Drakula ovdje govori o svojim ratnim junatvima!" Glumci iza njega ostali su zabezeknuti. Neki je glas upitao: "A to vi znate o tom ratu, gospodine Deane?" Deane je ostao posve zateen. Uvidio je da zapanjenost glumaca nije bila plod straha od njegova gnjeva, ve Basarabove pojave. Svi su uutjeli. Sve oi i ui okrenule su se prema Basarabu. Svi glumci i lanovi tehnikog osoblja opinjeno su iekivali njegove sljedee rijei, poput uenika koji na gori sluaju Isusovu propovijed. Basarab je uistinu bio dojmljiva pojava. Nosio je crno-zlatni satenski

ogrta s dugakom povlakom, a dramatino je vitlao i maem, bez potekoa podiui teko elino oruje, kao da se radi tek o produetku ruke. Otrica je blistala pod svjetlom snanih reflektora. Deane je trenutano obavljao funkcije intendanta, producenta i privremeno - redatelja produkcije, dok je Basarab u tom trenutku bio neeljeni gost na pozornici. Odgovorio je glasom punim nove mrnje: "to ja znam o ratu? Oito ne toliko koliko znate vi." Vrak Basarabova maa odjednom mu se naao na grkljanu, pa je odmah uutio. Iz sigurnosnih razloga, glumci na pozornici uvijek nose tupe drvene maeve. No ovo je bila prava otrica: naotreni elik pritiskao mu je kou na vratu. "Bitku, gospodine Deane, nije mogue prikazati na pozornici promjenom boje svjetla", ree Basarab. Smirene rijei bile su posve u suprotnosti s bijesom koji je kljuao u njemu. "Gola otrica koju vrsto drite, e za krvlju koja buja u vama kada neprijatelju oduzimate ivot. To je bitka. Borba je zasebna umjetnika forma. Neto to silno nedostaje u ovo moderno doba." Bijes se u njemu stiao, a zamijenio ga je melankolian izraz lica. Deaneu je tada sinulo da Basarab istinski vjeruje u gluposti koje govori. Basarab je spustio ma. Deane se instinktivno uhvatio za grlo. Traio je tragove krvi, ali ih nije pronaao. Je li Deane samo imao sree ili je Basarab uistinu tako vjet u rukovanju orujem? U svakom je sluaju bilo oito da je glumac lud. Vrata velike dvorane uto su se naglo otvorila, a njihov tresak odjeknuo je do stropa nalik svodu kakve katedrale. Svi koji su sjedili u gledalitu okrenuli su se da vide tko je to tako silovito uao. Deane je zaklonio oi od jakih reflektora da bolje pogleda uljeza. Kako se taj netko samo usuuje drsko prekinuti pokus, pomislio je. No kad je ovjek doao do osvijetljenog dijela, Deane je uvidio da se ne radi o mukarcu, ve o eni. Bila je izrazito lijepa. Posve crna kosa jo je vie naglaavala mlijenobijelu put. Vitko tijelo pokrivalo je savreno skrojeno odijelo. Deanea je okirala vulgarnost ene koja je odluila odjenuti hlae. No ena je u hodu poela pljeskati, drsko im se rugajui. "Bravo! Ma bravo! Mo vae izvedbe poprimila je ekspirijanske razmjere." ena je blagim naklonom i kratkim dodirom oboda cilindra

pozdravila skupinu mladih glumica, smijeei se i sugestivno im namigujui. "Dobra veer, moje dame." Deaneu je sada prekipjelo. Moda je preslab da obuzda Basaraba, ali jednostavno nee dopustiti da mu neka prokleto drska ena radi to joj se prohtije. Odlunim korakom krenuo je prema njoj. "Oprostite, ne znam to si, dovraga, umiljate, ali ovo je zatvoreni pokus i..." Skoivi poput munje, Basarab je Deaneu maem preprijeio put. Zatim je proaptao: "Radi vae sigurnosti, gospodine Deane, preporuam vam da vie ne govorite." Deane pogleda enu u oi. Gledala ga je istodobno pohotljivo i podrugljivo, tako da mu se od njezina pogleda sledila krv. Okrenuo se prema Basarabu. Na njegovu licu ugledao je otvorenost i usrdnu iskrenost kakve dotada nije bio uoio, a to ga je samo jo vie smelo. Basarab se okrenuo prema eni, a lice mu se pretvorilo u kamen. U njezinu pogledu zrcalili su se neizmjeran prijezir i zloba. Deane je naslutio da se njih dvoje dobro znaju, i to ne po dobrome. "Ve vas neko vrijeme oekujem, grofice", ree Basarab. "Izgleda da ona stara izreka ipak vrijedi", ree ona koketno, pa krene prema pozornici, tapom za hodanje udarajui po podu kao da se radi o bodeu. Odmahivala je glavom, i dalje zagledana u njega, kao da ne moe vjerovati to vidi. "Vrijeme doista kao da lijei sve rane." "Neke su preduboke da bi zacjelile." Deane je u Basarabovu glasu prepoznao duboko usaen gnjev. ena se odjednom stala nezaustavljivo smijati. I to nije bila poruga, ve iskrena zabavljenost. "Nikad se ne zasiti tih ofucanih fraza?" Basarab zamahne maem. "Moda bi ti bilo drae neto malo ee?" ena se ukoila, poput zmije koja se sprema napasti. "Zato ne?" ree tiho, gotovo predui. Kapci su joj se rairili, a oi zablistale u iekivanju sukoba koji se spremao. "Maevi su daleko zanimljiviji od rijei." Na postaji u Salisburyju Arthur Holmwood izjurio je iz vlaka na peron i uao u jednu od onih novih telefonskih kabina, te slubeniku platio da nazove njegov kuni broj u Londonu. Zauo se prvi zviduk lokomotive. im je uspostavio vezu, slubenik mu je dodao slualicu i omoguio da potrai mir i privatnost u drvenoj kabini. "Posljednji poziv za ukrcaj!" povikao je kondukter.

Holmwood je svome batleru, Wentworthu, brzo naloio da mu na kolodvor Waterloo poalje koiju koja e ga doekati u est i deset. "I nipoto nemojte kasniti!" Oglasio se i posljednji zviduk lokomotive. Ne zastajui ni da slubeniku da napojnicu, ni da vrati slualicu na mjesto, Holmwood je pojurio prema vlaku koji je ve krenuo u smjeru Londona. Doskoio je na stubu u trenutku kad je ve poeo ubrzavati. Naalost, zbog usporenog stada ovaca nadomak Basingstokeu, kompozicija je na postaju Waterloo stigla u est i petnaest. Dodatne frustracije izazivala je i injenica da je postaja posljednjih dvanaest godina bez prestanka bila u fazi preureenja, te je veliki ulaz sa sjeveroistone strane bio zatvoren. Arthur i Mina stoga su morali izii s june strane i vratiti se do mjesta gdje ih je ekala Holmwoodova koija. Vrijeme nikako nije bilo na njihovoj strani. Quincey e za pet minuta doi na pokus u Lyceum, a njih od kazalita dijeli jo barem deset minuta. Unato urbi, Holmwood se besprijekorno drao svih pravila lijepog ponaanja. Pridrao joj je vrata koije, ponudio ruku. Ona je odbila pomo i pokuala sama ui u koiju. Trebao se sjetiti da ona kavalirski odnos smatra uvredom samostalnosti. Budui da je ipak stala na porub haljine, Mina je posrnula, a ono neto to je nosila umotano u maramu, kao i torbica, pali su joj na tlo. Novanik, kljuevi i neotvoreni brzojav koji je uzela na odlasku ispali su iz torbice. Holmwood se jedva primjetno nasmijei. Tako joj i treba. Mina se okrenula da pokupi stvari, no Holmwood sada vie ipak nije imao ivaca, pa ju je uhvatio za struk i ugurao u koiju. Vrijeme je brzo promicalo. Uzeo je torbicu i stvari, zbunjeno pogledao onaj umotani predmet te urno uao. "Koijau, galopom, molit u!" povie Arthur. Na svoje veliko nezadovoljstvo, uvidio je da Mina sjedi na stranjem sjedalu, pa je on tako morao sjesti s prednje strane. Prokletstvo, kakva ena! U pristojnim se krugovima openito smatralo da ena nikad ne bi trebala sjediti straga. Osim toga, mrzio je gledati unatrag dok je koija u pokretu. Koija je sada pojurila, ali ipak ne dovoljno brzo da zadovolji njegovu nestrpljivost. Nagnuo se kroz prozor i tapom stao lupati po krovu. "Bre, ovjee! Bre!"

"Arthure, smiri se. Moramo biti pribrani," Njezin ga je ton povrijedio. Kao da se obraa djetetu koje je pojelo previe slatkia. Ne skrivajui ljutnju, Holmwood joj je skupljene stvari gotovo bacio u naruje. Mina je, moda i prvi put u ivotu, odluila odutjeti. Umjesto da reagira, pribjegla je izbjegavanju. Uzela je stvari i poloila ih na sjedalo kraj sebe. Potom je, okrenuvi se od njega, rastrgala omotnicu brzojava koji joj je tako posluio kao izlika da se ne obazire na njega. Prigueno kriknuvi, pogledala ga je ve trenutak kasnije, a na licu joj se ukazao izraz krajnje panike, dok su joj u oi navalile suze. Otvorila je usta, no iz njih nije uspio izii glas. Svih ovih godina koliko je poznaje, to je bilo prvi put da je Holmwood doivio da je u potpunosti ostala bez rijei. Na koncu je tiho izustila: "Van Helsing je ovdje, u Londonu. Tvrdi da ga je u hotelskoj sobi napao..." Zautjela je, s mukom traei rijei. "Tko, dovraga?" "Drakula." "Znao sam!" Holmwood joj istrgne brzojav. Morao je proitati poruku vlastitim oima. Traio je dokaz. Sada ga ima. "Van Helsing trai da odmah doemo", promumlja Mina, ve posve blijeda. Uzdignute su joj ruke bile nepomine, kao da i dalje dri brzojav. Arthur Holmwood imao je dojam da se vrijeme zaustavilo. U jednom jedinom trenutku sve to je znao ili mislio da zna rasprilo se i nestalo, a on je prvi put nakon dvadeset pet godina osjetio istinski strah. Ali i ushit. Lucy vie nije tako daleko. Pred njim su krv i smrt, to e objeruke prihvatiti. U ratu je svijet krajnje jednostavan. Ispravno ili pogreno, crno ili bijelo. ivot ili smrt. U miru se gubio u nepreglednome moru sivila. Sada je vrijeme za rat. Arthur Holmwood ponovno proviri kroz prozor koije i zarei: "Bre!" Na sjedalo se vratio zadovoljna izraza na licu. Bilo je oito da Mina ne dijeli njegovu gorljivost, nego je izgubljena u mislima, nedvojbeno duboko uznemirena. Pokuao je shvatiti to joj se vrzma po glavi. Drakula je iv. Po svoj prilici, upravo je on na motku nabio Jonathana. Jednom davno pala je na Drakulin arm, a sada se suoava sa svijeu o tome da joj je vjerojatno ubio mua. Tu je zatim jo i grofica Bathory, koju Mina smatra pravim neprijateljem. Djeluju li

Drakula i grofica zajedniki? Postoji li uope Elizabeta Bathory? Pitanja su se mnoila, a sigurno je bilo tek jedno - da ih iekuje smrt. Sa Sewardovim dnevnicima i hrpom dokaza u naruju inspektor Cotford projurio je kraj mnotva inspektora i pozornika koji su, dosaujui se, sjedili za radnim stolovima. Cotford je znao da gnjevno otpuhuje, te da nogama tope poput razmaenog djeteta. No bilo mu je svejedno. Ima se pravo ljutiti. Njegove su teorije samo tako odbacili, doveli u pitanje njegovu ast, pa i mentalno zdravlje. Nitko se nije ni potrudio pogledati prema njemu. Svima se ivo fukalo za stare sluajeve, kao i za njegovu potrebu da se usprotivi sustavu. Cotford je ljutito odbacio hrpu papira na svoj stol. Njemu je stalo i zbog toga je proklet. "Prokleti straljivi beskimenjaci i tupani. 'emu kopati po prolosti, pa jo s nekakvim apsurdnim teorijama?' kau!" Otvorivi srebrnu ploku, Cotford je bijes rashladio s nekoliko gutljaja viskija. Ostali su ga primijetili tek tada. Stari, debeli, ludi Cotford kri jo jedno pravilo i pije u slubi. Lee mu je priao i poloio ruku na ploku, ne doputajui mu da popije jo jedan gutljaj. "Inspektore, malo diskretnije, molim vas." "Kraljevsko tuiteljstvo odbilo je dati nalog za uhienje Van Helsinga i Godalminga!" ree Cotford bijesno. '"Zapisi luaka ovisnog o morfiju ne mogu biti dovoljan dokaz', kau." Lee ga pogleda. Rekao je da e ga slijediti dok god bude bio u pravu. Nadreeni u Scotland Yardu jasno su dali do znanja kako smatraju da Cotford nije u pravu. Nema sumnje da e Huntley dati 1 slubenu izjavu. Cotford je ne samo dodatno upropastio vlastitu karijeru, nego je po svoj prilici ograniio i Leejev profesionalni potencijal. "Idem kui, gospodine", ree Lee bez uvijanja. "Moram razgovarati sa suprugom. Imam osjeaj da e posljedice nae neuspjele pustolovine biti munjevite i bespotedne." Cotford se umorno spusti u naslonja, pokuavajui procijeniti razmjere kaosa koji ga je okruivao. Jasno je vidio to se sprema. Ova posljednja ludost svakako e na povrinu izvui prolost i nesumnjivo dospjeti u novine. Nadreeni e ga ukoriti zbog naruavanja ugleda Scotland Yarda, i to ne prvi put. Prisilno umirovljenje sada je neizbjeno.

"Nek se nose!" ree Cotford, pa ponovno posegne za srebrnom plokom. "Zamalo sam zaboravio", ree Lee gotovo ledenim glasom. Iz depa je izvadio omotnicu. Adresa je bila napisana crvenom tintom. "Ovo je dolo s jutarnjom potom." Dodao mu je omotnicu i iziao iz ureda. "Uope ne sumnjam: ljubavno pismo neke oboavateljice", ree Cotford sarkastino. Pozornici i inspektori vratili su se poslu. Cotford je poderao omotnicu i otvorio pismo. I prije nego to je proitao prvu rije prepoznao je taj krvavi rukopis i ve tonuo dvadeset pet godina u prolosti. Srce mu je stalo divljaki udarati. Boe presveti, imao je pravo! Cotford je poskoio na noge i izjurio iz ureda, gotovo vritei dozivajui Leeja. Narednika je doekao na pola stuba, toliko uzbuen da je jedva uspijevao doi do daha i izgovoriti pokoju rije. "Od njega je! Prije dvadeset pet godina pisao je pisma. Zadirkivao je Abberlinea. Draio mene. Jedno pismo ak je poslao umrljano krvlju iz bubrega jedne od rtava." Cotford mu pokae omotnicu. "Isti rukopis, isti potpis i adresiranje. To je on! Uspjeli smo, narednice! Izvukli smo gada iz jazbine!" Lee ga je samo udno pogledao. Cotford se smijeio toliko zadovoljno da mu je osmijeh gotovo raspolovio lice. Gurnuo je pismo Leeju u ruke. "Nemoj me samo tako gledati! Proitaj!" Lee ga oprezno poslua. "Vjerojatno neki aljivac koji je vidio originalna Trbosjekova pisma", ree on. "Oponaatelj." Lee je htio razmotriti sve mogunosti, no Cotford je bio spreman. "Nije mogue. Naa aktualna istraga jo nije dospjela do medija. Tek jutros o njoj sam izvijestio Kraljevsko tuiteljstvo. Ovo pismo poslano je prije vie dana, vidi se ig..." Lee vie nije imao tako skeptian izraz lica. Inspektor ima pravo. Stao je itati pismo: Dragi efe, odgovore koje traite ima Quincey Harker. U srijedu naveer potraite ga u kazalitu Lyceum i sve e biti razjanjeno.

Odano Va, iz Pakla Lee podigne pogled s pisma i pogleda Cotforda. "Pa to je veeras!" Cotford se ponovno nasmijei. Partner mu se vratio. Nije siguran koju tono igru igra Trbosjek, ali javio mu se prvi put nakon etvrt stoljea. Cotford se ovaj put nee spotaknuti. Trbosjek mu nee pobjei. Na ovaj ili onaj nain, veeras e okonati tu priu. "Narednice Lee, skupite svoje ljudstvo." X X X V I I I . POGLAVLJE

Stranji skladini prostor bio je idealno mjesto za veliku zavrnicu. Radilo se o oskudno osvijetljenome prostoru u kojem se nalazio labirint kostima, dijelova scene i rekvizita. U tom dijelu kazalita nije bilo elektrine rasvjete - tehnika ekipa nije imala potrebe za takvim luksuzom. Plinske svjetiljke pitale su u etiri kuta i stvarale duge, treperave sjene. Grofica Bathory u sebi se nasmijeila dok je u tami iekivala Basaraba. Tako je predvidiv. I dalje misli da je Bog na njegovoj strani. Gledala je kako odluno kree naprijed, s maem u ispruenoj ruci. Nije se bojao i upravo se u tome sastojala njegova glupost. inilo se da Basarab ne shvaa da Bog nikad ne nagrauje odanost. Da, doi k meni, pa e umrijeti. Uivala je u igri make i mia. Jasno je vidjela Basarabove oi koje su je traile meu objeenim kostimima. Nikako se ne moe nositi s njom. Ba kao niti jedan drugi mukarac, nikada. Ne moe je unititi ak ni Bog, kako bi joj onda mogao nauditi Basarab? Basarab zamahne i maem srui jednu od dugakih vjealica s kostimima. Zatim snano gurne ma naprijed, no Elizabeta Bathory ve se bila premjestila nadnaravnom brzinom. "Ako si tako mona, izii i suoi se sa mnom, vjetice!" zagrmi Basarab. Grofica Bathory eljela je uivati u tom trenutku. Jo nije kucnuo as.

Prije zavretka igre treba jo izravnati mnotvo rauna. "Ti si potraio mene", ree ona, draei ga onako nevidljiva, iz sjene. "Svaki je tvoj korak tako predvidiv. Pokreu te tatina i nadmenost. Iskreno vjeruje da je Bog na tvojoj strani i nakon svega to si uinio." Basarab ju je pratio kroz labirint, ne urei se, ekajui pogodan trenutak da je stjera u kut i nasrne. "Mislio sam da u te uspjeti spasiti. Vratiti iz tame koju si sama stvorila." Grofica Bathory zastane. Podignula je glavu, tako da ju je ugledao kroz jednu od polica. "Zarekao si se da e mi biti pratitelj. Da e biti uz mene." Vidjela je kako se lecnuo. Bol iz prolosti jo je pulsirala u sadanjosti. Basarab se oglasio tako sumorno iskreno da mu je Elizabeta zamalo povjerovala kad je rekao: "Da, neko sam bio dovoljno lakouman da pomislim kako moemo udruiti snage. Neko sam te ak i volio." "Znao si da od toga nikada ne moe biti nita." "Svjesno si zgrijeila protiv Bojih i ovjekovih zakona", ree Basarab. "Ah, zato si me pokuao ubiti." Nakon tih rijei grofica Bathory ponovno se povukla u tamu. Igra je ula u zavrnu fazu. Basarab uzdigne ma i smrska drvenu policu iza koje se prije samo koji djeli sekunde nalazila njezina glava. Bijesno je krenuo naprijed, obarajui police, ruei rekvizite. "Kad sam ugledao zlo od kojeg trune ti dua, vie nisam imao izbora!" Grofica Bathory ukae se iziavi iza jedne od vjealica za kostime, pa se okrene prema njemu sa suprotne strane prostorije. Basarab se naglo okrene, s uzdignutim maem. Oekivao je njezin napad, no ona jo nije bila pripravna krenuti. Igra joj je donosila odvie zadovoljstva da je prerano okona. "Tvoj mi je Bog odnio sve to mi je bilo priraslo srcu. Njegovi su me sljedbenici progonili zbog osjeaja nad kojima nisam imala nadzor. Stoga nemam izbora i moram se osvetiti Bogu i njegovoj djeci. Skloni mi se s puta." Basarab spusti ma, nudei joj primirje. "Otii odavde. Vie nemoj dodijavati Quinceyju i njegovoj obitelji i prijateljima." Poeo joj se

primicati. Grofica Bathory ustukne, pa iz tame proape: "Kad si Sewarda i njegove prijatelje naveo na to da mi stanu na put, morao si znati da e za sobom ostavljati samo krv." Uvijek eljna igre, grofica se povukla u kut sa svjetiljkom. Duboko je udahnula, zadravajui zrak i kontrahirajui unutarnje organe, tako da joj je krv poela polagano istjecati iz pora. Jasno je vidjela da je Basarab zbunjen. Zato se tako povukla u kut? Zato pokazuje strah? Basarab odlui okuati sreu. Uspravivi se, povikao je: "Prestani s bezumnim ubijanjem, jer u te inae unititi!" "Jednom si odglumio vlastitu smrt da izbjegne moj gnjev!" Elizabeta Bathory se nasmijei. Dolo je vrijeme da u cijelosti otplati dug. Igra je zavrila. "Tvoja e se lakomislenost sada odraziti i u stvarnosti." Basarabova suut bila je zamka. Ugledala je paniku u njegovim oima u trenutku kad je shvatio da se uhvatio. Ona se povukla u kut, ali on e umrijeti. Sve je trajalo tek koji trenutak, no Basarabu se zacijelo inilo da se radi o pravoj vjenosti. Oi grofice Bathory postale su posve crnima. Zareala je poput zvijeri i pokazala onjake. Basarab je zamahnuo maem, ali je bio prespor. Elizabeta Bathory ve je letjela zrakom i u skoku posegnula za svjetiljkom. Dok je nadlijetala Basarabovu glavu, svjetiljka se razbila na podu. Sigurno je sletjela iza Basaraba, kojem je plamen ve zahvaao noge. Donji dio, glumeva ogrtaa pretvorio se u pravu buktinju. Stao je vikati i mlatarati rukama i nogama, zbog ega su iskre poletjele na sve strane. Plamen se tako prenio na okolne kostime. Ve koji trenutak kasnije plamen je zahvatio cijelu prostoriju. Basarab je pao. Vritao je i oajniki pokuavao ugasiti plamen. Grofica Bathory se nasmijala. A onda je smireno otvorila vrata i za sobom ostavila prolost u plamenu. Arthur Holmwood je uzdahnuo. Kolege iz londonskog Gradskog vijea jo su prije vie godina od njega zatraili privatnu donaciju za obnovu mosta Waterloo. Cornwallski granit ubrzano je propadao, a most je ve imao i nekoliko strukturnih oteenja. U ono doba nije vidio mogunost da financiranje takvog projekta donese i odreenu zaradu. Odbio je molbu Vijea i preporuio da se popravak mosta financira javnim sredstvima. Ali, kako je graanstvo ve bilo pre-

optereeno nametima, a gradski Ured za javne radove kronino bio bez novca, nije bilo druge mogunosti, pa se most povremeno zatvarao radi najnunijih zahvata. I upravo je to bio jedan od tih dana odreenih za radove na mostu. Dok je u Mininu drutvu usporeno napredovao, Arthura je silno ljutilo to je znao da je kazalite Lyceum tek na koji korak od njih, sa suprotne strane mosta Waterloo, a da e koija, kao i mnotvo drugih koija i stotine ljudi, morati prijei rijeku na mostu Westminster. im su preli taj most, koija je skrenuo na Victoria Embankment i pojurio prema Lyceumu. Pokrajnja ulica Savoy, koja bi ih dovela najblie cilju, nedavno je bila postala jednosmjernom u suprotnome smjeru. Koija je tako morala nastaviti na istok, ispod mosta Waterloo, kraj King's Collegea, do neke ulice koja e ih u smjeru sjevera odvesti do Stranda. Vonja koja je trebala trajati desetak minuta pretvorila se u polusatnu agoniju. Pod tim pritiskom uruila se ak i Minina staloenost. Quincey e doi na pokus, a oni e zakasniti. Kad se koija pribliila Lyceumu, dotada priguen zvuk pretvorio se u grmljavinu. Neto se dogaa. Ulica se doimala praznom, no i Mina i Arthur u blizini su uli pomutnju. Vjerojatno jo jedan prometni zastoj. Ipak, sada nemaju izbora, moraju nastaviti dalje tim smjerom. Holmwood je ponovno s donje strane tapom udario po krovu. Koija je uzdama potaknuo konje. Ubrzanje nije nimalo ublailo napetost na Mininu licu. Doli su do ugla ulice Wellington kada je pred njih izletjela koija bez koijaa. Koija je svom snagom povukao uzde, a konji su se propeli. Koije su se sudarile. Holmwoodov koija poletio je u zrak, a koija se zakotrljala po duini. Arthur Holmwood zauo je samo prasak. Potom je uslijedila potpuna tama. * * * Prolaznici u ulici Wellington u lancu su nosili vodu. Iz daljine su se ula zvona. Koije su pokuavale juriti ulicom, u nastojanju da se nekako izvuku iz guve. Prema nebu su se dizali krikovi i crni pepeo. Quincey se progurao kroz masu promatraa i ugledao zgradu kazalita Lyceum iz koje se izvijao crni dim. Plameni jezici palucali su s

prozora. Dio krova uruio se uz straan prasak. Divovski poar obasjavao je nono nebo nad Londonom paklenskim crvenonaranastim sjajem. Glumci i tehniko osoblje izvlaili su se iz dimom obavijene zgrade, kaljali i hvatali zrak, lica crnih od ae, osmuene odjee. Neki su imali i teke opekline, a crvena koa gulila im se poput papirnatih stranica knjige. Jednoj eni bila se zapalila kosa, pa joj je tjeme sad bilo elavo i prepuno mjehura. Zrak je ispunjavao muan miris pepela i nagorenog mesa. Quincey nije mogao vjerovati vlastitim oima. A onda je ugledao krakati lik Hamiltona Deanea koji je posrui izlazio iz dimne zavjese. Quincey odjuri do njega i epa ga obejma rukama. "Deane! to se dogodilo?" Deaneov odgovor prekidao je kaalj: "Dola je ena, neka grofica... Basarab je s njom otiao s pozornice... a onda... plamen... posvuda." "Basarab?!" Snano je uhvatio Deanea za ramena i protresao ga. "Posluaj me, ovjee! Je li uspio pobjei?" "Nisam ba siguran. Ne bih rekao..." Quincey ga odgurne u stranu i potri prema stupovima izmeu kojih se nalazio ulaz u kazalite. Deane za njim krikne: "Quincey! Ne! Pa to je isto samoubojstvo!" Neizdriva toplina koja je dopirala od plamena nije mu doputala da prie blie. Dio njega oajniki je htio spasiti ovjeka kojem je vjerovao, prijatelja i mentora. Drugi dio oajniki je htio pronai ovjeka koji mu je lagao i izdao njegovo povjerenje. Bilo kako bilo, Quincey mora spasiti Basaraba - kako e inae doi do odgovora na sva pitanja? Quincey je kaputom zatitio lice od plamena, duboko udahnuo, pa potrao stubama i uskoio u kazalite u plamenu. Trenutak prije nego to se onesvijestila, Mina je ula jo samo prasak i Arthur Holmwood tada je pao na nju. Nije znala koliko je dugo tako leala bez svijesti, no kad je iz tame napokon isplivala na svjetlo, ugledala ga je kako stoji nad njom. "Sve u redu?" "ini mi se da sam preivjela", ree ona, ni sama ne vjerujui da je tome doista tako. Holmwood joj ponudi ruku. Ovaj ju je put prihvatila i dopustila mu da je pridigne. Pomogao joj je da kroz prozor izie na gornju stranu prevrnute koije. Cijeli manevar oteavala je njezina dugaka haljina. "ula sam prasak. Neto si slomio?"

Holmwood pokae na tap. Leao je na kamenoj ulici, slomljen na dva dijela. Mina uvue ruku u koiju i izvadi sablju. Pozornost im je privuklo stenjanje koje je doprlo s koijaeve strane. Leao je sav izoblien nasred ulice. Mina i Holmwood, i dalje omamljeni, doepali su do njega. Imao je otvoreni prijelom noge i krv je ikljala iz otvorene rane. "To je previe krvi", ree Mina. "Mogue je da mu je kost prekinula arteriju." Odmotala je sablju i maramom mu vrsto povezala nogu, iznad rane, u nadi da e tako usporiti otjecanje krvi i jadniku spasiti ivot. Kada je primijetila da Holmwood ne pomae, odmah je zakljuila da ne eli uprljati ruke pomaui nedostojnome sluzi. No, kada je ve podignula glavu da ga zbog toga ukori, uvidjela je da je ve otrao po pomo i da sada pokuava utvrditi to se dogaa u ulici Wellington, odakle se ula buka. "Poar!" povie Holmwood. "Izgleda da gori Lyceum!" Sinula im je ista misao: Taj poar ne moe biti sluajan. Mina ree: "Idi! ja u ostati s tvojim koijaem. Pronai Quinceyja!" Kimnuo je i zamaknuo za ugao. Mina je jo snanije stegnula povez iznad rane. Oajniki je eljela poi za Holmwoodom, ali nije mogla samo tako ostaviti ozlijeenog koijaa. Uoila je ljude koji su ih gledali s prozora oblinje zgrade. "Molim vas, moe li netko doi pomoi?" povie. "ovjek je teko ozlijeen! Treba nam lijenik!" Svi koji su dotada bili na prozoru samo su se okrenuli i zatvorili prozorske kapke. Mogli su piljiti u nesreu, ali nisu se eljeli mijeati. Ona ponovno pogleda koijaa. Vie nema izbora: strah za sina jai je od svega. Ostavila je ovjeka na samrti i epajui pola za Arthurom Holmwoodom. U trenutku kad je prolazila kraj one druge crne koije ukraene pozlaenim elementima, vrata su se iznenada rastvorila. Naas je ugledala tek tamnu kosu, blijedu kou, crne oi i duge, bijele otre onjake. Um joj gotovo nije stigao obraditi podatak da je na nju skoila ena... i da je ta ena vampir.

X X X I X .

POGLAVLJE

Arthur Holmwood progurao se kroz masu, nimalo njeno od-gurujui nesretne prolaznike. Zahvaljujui visini od stotinu devedeset tri centimetra, vidio je iznad mase, iako su ga od dima pekle oi, pa je ubrzano treptao. to se vie gurao naprijed, to ga je masa snanije gurala natrag. Imao je dojam da se probija kroz ivi pijesak. Masa se u jednom trenutku ipak razdvojila, da propusti troja vatrogasna zaprena kola s parnim crpkama. Kako je dobro znao da konjica uvijek predvodi juri pjeatva, Arthur je zauzeo mjesto iza vatrogasaca. Prestigavi crpke, progurao se kroz red ljudi koji su prenosili kante s vodom do zgrade kazalita, te se ve koji trenutak kasnije naao u masi koja se okupila u podnoju stuba pred ulazom. Svi su izgledali omamljeno, kao da ih je lelujavi naranasti plamen nekako hipnotizirao. "Pomaknite se! Sklonite mi se s puta!" povikao je. U proboju su mu pomogla dvojica vatrogasaca koji su se pokuavali kroz guvu probiti do ulaza u zgradu. Plamen i vruina bili su tako jaki da se inilo malo vjerojatnim da je netko unutra jo iv. Kroz razbijene prozore vidio je uruene zidove. Vatrogasci nisu ni pokuavali ui - takvo to jednostavno bi bilo preopasno. A onda je uoio dvojicu vatrogasaca koji su, svaki s jedne strane, vodom iz mrka zalijevali susjedne zgrade. To vie nije bila akcija spaavanja, nego akcija onemoguavanja irenja. Lyceum je ve bio izgubljen. Sada je trebalo sprijeiti da se poar proiri i proguta cijelu ulicu. Doavi do njihova podnoja, Arthur se uspeo za nekoliko stuba, da stekne bolji pregled, pa je u masi poeo traiti Quinceyja. Nadao se da mladi nije ni stigao ui u kazalite, a ako i jest, da je moda bio dovoljno pametan i snalaljiv da na vrijeme izie. U jednom trenutku ugledao je nekog niskog mukarca s naoalama, prekrivenog aom, koji se kroz masu progurao do vatrogasaca. "Quincey Harker jo je unutra!" povie Hamilton Deane. "Molim vas, morate mu pomoi!" Holmwood osjeti kako ga obuzima maloduje, budui da je vatrogasac samo odgurnuo Deanea natrag u masu. "Ako je unutra, ve je mrtav", ree. Holmwood se osjeao krajnje nemono. A za ovjeka od akcije nema

goreg poloaja. Jednak osjeaj imao je dok je gledao kako Lucy umire, dok je gledao kako umire Quincey P. Morris. To se nee ponoviti. Ovaj put ipak nee. Dok on bude iv. Pojurio je stubama prema ulazu u kazalite u plamenu, a plameni jezici pratili su ga cijelim putem. Jedan vatrogasac doviknuo mu je: "Vraaj se dolje! Jesi ti lud?" Plamen se naas povukao i Holmwood pojuri naprijed. Temperatura je bila tako visoka da je bio siguran da se topi. Upravo kad se spremao uskoiti kroz ulaz, pomahnitala plamena stihija odbacila ga je unatrag. Kao da se naao na samome ulazu u pakao. Posve izbezumljen od oaja, povikao je: "Quincey!" Quinceyja su pekla plua. Dim mu je grizao oi. Dok se probijao prema prostoru iza pozornice, zaklanjao je lice od plamena. "Basarabe, gdje si? Basarabe! Odgovori mi!" Otvorio je vrata snanim udarcem noge. Neoekivan val uarenog zraka oborio ga je na pod. Plamen je izbio iz prostorije i poletio prema stropu, te ga odmah zapalio. Zauo se prodoran fijuk: plamen je povukao sav okolni kisik. Quincey se naao u utrobi zvijeri i preostalo mu je tek jo nekoliko trenutaka prije nego to ga ivog pojede. Puzei ispod oblaka dima, doao je do sljedeih vrata, tijelom se priljubio uza zid, pa dodirnuo ruicu na vratima. Koa na jagodicama prstiju odmah mu se sprila. Povukao je ruku i bolno kriknuo. Vrata su stala kripati, budui da se drvo poelo savijati, bubriti, pucketati. Quincey zakrije lice. Vrata su se u tom trenutku rasprsnula, poletjela sa zglobova i razletjela se na stotine komadia, dok je plamen kroz njih izletio poput vatrene kugle. Sve je bilo uzaludno. Cijelo je zdanje oko njega kripalo. Samo to se nije uruilo. Mora odmah izii, jer e inae poginuti. Brzo se pridigao na noge i ve se spremao potrati kada je stao kao ukopan. Kroz zavjesu dima ugledao je tijelo iz kojeg se ve dizao dim, zarobljeno pod ostacima zidova i stropa. Bilo je umotano u ostatke neko raskono ukraenog ogrtaa koji je sada bio u plamenu. Ve crna ruka jo je drala ma. "Basarab!" Ne obazirui se na paklensku vruinu, Quincey je otrao do tijela. Lice je bilo nagorjelo toliko da je bilo neprepoznatljivo. Da je barem istrao kroz vrata, jo bi moda bilo kakve-takve nade. Odgovori za kojima Quincey traga sada su zauvijek izgubljeni.

Basarab je mrtav. Tko je ta grofica koju je spomenuo Deane? Quinceyju je bilo teko oplakivati oca, no iako mu je Basarab lagao, suze su sada potekle same od sebe. Quincey ubrzano gubi bitku s Drakulom. Suze su se mijeale s dimom, tako da vie gotovo uope nije vidio. Samo koji trenutak kasnije zauo je uasnu kripu. Strop je popustio prije nego to je stigao reagirati. Nije imao ak ni dovoljno vremena da podigne ruke i zatiti lice: teke drvene grede stutile su se na njega. Osjetio je otar bol. Jedna greda pala mu je na rebra. Ostao je zarobljen. Tamnokosa ena u bijelom izletjela je iz crne koije s pozlaenim ukrasima izbezumljena izraza lica, crnih oiju i blistavih onjaka. Pogodila je Minu posred prsa i obje su tako pale na kamene uline ploe. Nitko u ulici Wellington nije se ni naas osvrnuo: sve oi bile su okrenute prema poaru u kazalitu Lyceum. Mina e se morati snai sama. ena u bijelom ispustila je pobjedonosan krik kada je rukama nalik na kande povukla Mininu glavu unatrag i tako joj vrat izloila dugakim onjacima. Vampirica je sada zajahala Minu, drei je tako vrsto da se nije mogla pomaknuti. Mina se opirala, no ena u bijelom bila je snana. "Moja grofica alje vjenu ljubav", zareala je i onjacima se pribliila Mininu vratu. Mina je jednom ve upoznala vampirov ljubavni poljubac. No, ovo je bilo neto posve drukije. Vampirica joj je oito namjeravala rastrgati vrat. "Ne!" krikne ona sada. Nakon svega to je proivjela, nee dopustiti da je ubiju sada kada je Qinceyju najpotrebnija. U Mini je poeo bujati nov bijes. ilama joj je poela kolati novopronaena snaga. Zvijer koja joj je tako dugo spavala u krvi, Drakulinoj krvi, odjednom se probudila. Puls joj se ubrzao kao nikada dotada, a krv stala kolati tijelom kao da djeluje posve samostalno, neovisno o njoj, njezinim miiima dajui nadnaravnu snagu i brzinu. Prije nego to joj ena u bijelome rastrga vrat i prije nego to je posve postala svjesna svega to se dogaa, Mina je sa sebe zbacila napadaicu. Tamnokosa je vampirica uz krik poletjela uvis, a skladno tijelo uz tresak se svom silinom zabilo u stup uline rasvjete. ena u

bijelom uz stravian je mukli tresak pala na ulini kamen, dok se stup slomio, pritom izazivajui pravu eksploziju elektrinog iskrenja. Gornja polovica stupa pala je na vampiricu, gnjeei je velikom teinom. Mina u nevjerici pogleda vlastite ruke. Podignula je pogled u trenutku kad je ena u bijelome podigla metalni stup kao da se radi tek o omanjoj grani odlomljenoj sa stabla. im ga je podignula, odlomljeni dio stupa bacila je prema njoj. Mina bez razmiljanja odskoi u stranu i nevjerojatnom lakoom izbjegne stup. Zatim je potrala prema sablji, koja je leala na tlu kraj Holmwoodove izokrenute koije. Kada je uhvatila drak, izvukla sablju iz korica i okrenula se, sve u jednom povezanom pokretu, ena u bijelom nasrnula je prema njoj. Kad se pribliila, Mina je ispruila sablju. ena u bijelom zareala je kada joj je krv iknula iz velike rane u gornjem dijelu prsa. Dovraga! Ciljala sam glavu. Mina ponovno zamahne katanom: ovaj put nee promaiti. Sablja je fijuknula zrakom, skreui prema vratu tamnokose vampirice. Jezovito reei, poput kakve divlje ivotinje, ena u bijelome podignula je ruku i uhvatila otricu. Krv je iknula iz porezotine koja joj je dola do kosti. Polom je savila krvavu otricu i slomila je. Ve trenutak kasnije istrgnula joj je drak iz ruke, a Mina je osjetila da su joj se stopala podigla s tla. Od siline vampiriina udarca poletjela je uvis, okreui se i udarajui u kota koije koji se od udara raspao. eljezna osovina pogodila ju je posred kria. Mina je pala na tlo, hvatajui dah. "Bori se poput mukarca", nasmije se ena u bijelome. "Nekako sam mislila da bi princ za ljubav odabrao njeniju enu." Mina se jo uvijek borila s disanjem. "Sve ene nisu gospodareve robinje." Uvrijeena, ena u bijelom oglasila se stravinom rikom. Jo trenutak bila je posve nepomina, a onda postala mutna i nejasna. Mina je u nevjerici gledala kako vampirica fantastinom brzinom juri prema njoj. Dolo je vrijeme za zavrni udarac. U Mininim mislima sad se pojavila slika njezina princa tame. Na licu mu se ukazala panika i u tom je trenutku povikao: "Pomakni se!" U onom djeliu sekunde koliko je eni u bijelom trebalo da doe do

nje, Mina je izgubila nadzor nad tijelom. Kao da Drakulina krv u njezinim ilama odgovara na zapovijed svog vojskovoe. Mina je gledala kako njezina vlastita ruka hvata slomljeni Holmwoodov tap i dri ga ispred tijela, poput koplja koje spremno eka konjiki juri. Vampirica se pribliavala prebrzo da bi se uspjela zaustaviti: otri, slomljeni kraj tapa probio joj je srce. Minino lice i ruke prekrila je ledenohladna krv, od ega joj je zadrhtalo cijelo tijelo. Pobjedonosni krik ene u bijelome pretvorio se u smrtni hropac. U krajnjoj nevjerici zagledana u Minu, jedva je izustila: "Kako...?" "Gospodarica te nije upozorila? Ja sam Drakulina varljiva drolja!" odgovori Mina. Okrenula je enu u bijelome tako da je poletjela uvis i udarila u zid oblinje zgrade. Opeke su popucale od udarca, a vampirica je beivotno pala na tlo. Kad su joj se oi zauvijek sklopile, lice joj je ponovno poprimilo ljudski izraz. Drakula ju je spasio, ali joj je ubio supruga. Mina nije znala to bi trebala osjeati. Dok se vraala prema koiji i prilazila mrtvom koijau Arthura Holmwooda, pitala se je li, duboko u sebi, jednako izopaeni ubojica kao i princ-vampir. Misli su joj prekinuli krikovi i zvonjava iz ulice Wellington. Quincey! Mina otkopa snanijeg konja. Dovraga i bonton, nije vrijeme za elegantno damsko jahanje. Zadignuvi haljinu, zajahala je gola konjska lea. Jednom rukom epala je grivu, a drugom uzde, podbola konja petama i tako pojurila prema Lyceumu, velikog pastuha tjerajui da projuri kroz uspanienu masu, budui da su svim njezinim postupcima sada rukovodili iskljuivo najdublji nagoni. Nije zastajala ni pred im. U blizini kazalita u plamenu konj se stao estoko propinjati. Inae bi bez potekoa zbacio Minu, no ponovno ju je spasila nadnaravna snaga. Tako je uspjela doi do ulaznih stuba, no sve je bilo uzaludno. Vatra se ve bila probila kroz strop, tako da je uokolo padala prava kia uarenih komada drva, kao da je no oivjela od rojeva krijesnica. Ugledala je nekolicinu vatrogasaca koji su pokuavali obuzdati mukarca koji je neto vikao. "Arthure!" Holmwood ih je odgurnuo i posrui se stao stubama sputati prema

njoj. U oima mu je vidjela suze, a cijelo je vrijeme odmahivao glavom. Na blijedome licu odraavao se potpuni poraz. Takav izraz na Arthurovu je licu vidjela samo jednom. Mina osjeti kako joj srce zastaje. "to se dogodilo? Gdje mi je sin? Gdje je Quincey?" Arthur Holmwood nikad nije uzmaknuo ni pred kakvim izazovom. No sada, dok ju je gledao, nije ju uspijevao pogledati u oi. Drhtavim glasom samo je rekao: "Mina, ao mi je. Quincey nije preivio." X L . POGLAVLJE

Obino se kae kako za roditelja nema vee boli nego kada nadivi vlastito dijete. Kako nije imao nasljednika, Arthur Holmwood drao je da nikada nee morati iskuati istinitost te tvrdnje. Sada je bespomono gledao kako se Mina suoava upravo s time. Poput Lotove ene, stajala je posve nepomino, ne uspijevajui odvojiti pogled od kazalita u plamenu. Nije se uope micala. Iz oiju joj je iezla i posljednja iskra svjetla. Zamiljao je kako joj se srce pretvara u kamen. Koliko se god Arthur Holmwood ljutio na Minu Harker, ni u snu joj ne bi poelio takvu tragediju. Nekako je bio zavolio njezina sina, iako to nije bio spreman priznati. Mladi je bio nepromiljen, no i on je bio takav u njegovoj dobi. Bio se nadao da e sudbina Quinceyja potedjeti propasti koja je snala njegova oca i Jacka. Propasti koja, kako se inilo, iekuje sve njih. Vatrogasci su utihlu masu promatraa potisnuli unatrag. Ve su bili namotali mrkove, a crpke su prestale raditi. Vie nisu mogli uiniti nita, osim ekati neizbjeni kraj. Holmwood je uhvatio pastuha za uzde i sklonio Minu od opasnosti. Pogledao ju je, i tad mu je sinulo neto to ga je prestrailo. Bi li mogla biti toliko nepromiljena da se baci u vatru, samo da bude sa sinom? Dok je koraao uz Minu, pogledavao ju je krajikom oka i pokuavao procijeniti koje su joj namjere. Nakon tek desetak koraka, Mina je rukom pokazala prema ulazu i doviknula: "Quincey!" Bio je uvjeren da je Mina prela prag ludila. A onda je, okrenuvi se unatrag, i on ugledao nevjerojatan prizor. Vidio je Quinceyja Harkera,

koji je posrui izlazio iz plamenog zastora. ulo se stravino pucanje drva, prasak koji je krenuo od krova prema dolje. Na vanjskim zidovima kazalita ukazale su se pukotine. Cijelo se zdanje poelo uruavati. Mina je munjevito sjahala. Holmwood je pojurio stubama i do ulaza doao u istom trenutku kada se ondje naao i Quincey. Mlai je mukarac bio posve prekriven crnom aom. Kaput mu je bio u plamenu, a doimao se omamljenim i izgubljenim. Holmwood ga uhvati za suvratak i povue izvan opasnosti. "Quincey, bjei!" Gurnuo ga je ispred sebe, tako da je pao niza stube, pa skoio za njim, da spasi vlastiti ivot u trenutku kad su popustili i ostali krovni potpornji. Iz okupljene mase prolomili su se krikovi. Oblak gustog crnog dima poeo se dizati iz ruevina. U uspravnom poloaju ostalo je jo samo proelje kazalita ureeno u grkome stilu. Mina je prekrila Quinceyjev zapaljeni kaput, pa ga rastvorila, traei tragove rana. "Quincey, jesi li ozlijeen?" Bilo je oito da je dramatini bijeg Quinceyja duboko potresao. Nije odgovorio, no za tim nije bilo ni potrebe. Na njegovoj koi nije bilo ni najmanjeg traga ozljedama. Holmwood je okirano odmahivao glavom. Svjedoio je desecima bitaka, vidio posljedice masakra na tijela odvanih mladia. Ali u ivotu nije vidio nita slino. Ovo nije bila srea: ovo je bilo udo. Neki mukarac s lijenikom torbom dotrao je iz mase, a ubrzo su mu se pridruili i zabrinuti vatrogasci. Mina je podignula pogled prema Holmwoodu, a na licu joj se odraavala panika. Nemoj mu dopustiti da pregleda Quinceyja. Holmwood je pojurio da ih preduhitri. "Dalje od njega! Svi!" Lijenik i vatrogasci su se zaustavili. On se naglo okrenuo prema Mini i Quinceyju i povikao: "Moramo hitno otii odavde!" U Quinceyjevim oima pojavile su se suze. "Mrtav je... Basarab je mrtav." Holmwood mu nije mogao dopustiti da gubi vrijeme na tugovanje. Kad mu je pomogao da se pridigne na noge, iz mase su se zauli prigueni krikovi. Oni koji su mu bili najblie uvidjeli su da Quincey nije ozlijeen. Nije im htio pruiti priliku da prirede nekakvu scenu. Odvukao je Quinceyja od ruevina, dok se Mina vratila po konja. Iako je promatrae Quinceyjev nevjerojatni bijeg moda zbunio, Arthur Holmwood i predobro je poznavao razloge. Minin mladenaki izgled

bio je plod toga to je pila Drakulinu krv, a ta ista krv koja je u Quinceyja ula dok je bio Mininoj utrobi sada je kolala njegovim ilama. Udaljili su se od okupljene gomile i uputili se dalje ulicom. Holmwood je prvi put ugledao traak nade. Drakula je prvi put taktiki pogrijeio. Ako mu je njegova krv omoguila da se posve zalijei, Quincey je moda naslijedio i Drakulinu fiziku snagu. Drakula je Arthuru moda osigurao mono oruje koje moe okrenuti protiv njega. Cotford je tiho opsovao. Otkako se dvije godine ranije zatvorila vatrogasna postaja Waterloo, vatrogasci Scotland Yarda bili su preoptereeni. Njihove su crpke neprestano jurile ulicama, a njihova prodorna zvona odjekivala na sve strane. Kada su dvije policijske koije Whitehallom krenule prema Strandu, koija Cotfordove koije neprestano je morao zastajati uz rub ulice kako bi propustio vatrogasne koije. Bit e da je poar, gdje god da se zbio, spektakularan. inilo se kao da je cijeli London iziao na ulice da svjedoi tom velikom poaru. S obzirom na vatrogasce i prolaznike, glavne su ulice bile praktiki neprohodne. eli li doi na susret s Trbosjekom, on, Lee i aica naoruanih pozornika koji su im se u meuvremenu pridruili u misiji nekako se moraju probiti do kazalita Lyceum. Ve nervozan i nestrpljiv, Cotford se nagnuo kroz prozor i osvrnuo se prema drugoj policijskoj koiji. I ona je stajala zbog kaosa na ulici. Cotford prema prolaznicima povie: "Pomaknite se! Oslobodite nam put!" Lee se poveo za njegovim primjerom, te se nagnuo kroz prozor na suprotnoj strani. "Slubena dunost! Policija! Oslobodite nam put!" Cotford je ponovno opsovao kada je uvidio da je most Waterloo opet zatvoren zbog radova. Zbog toga je prema koijau povikao: "Skreni desno u ulicu King William. Idemo St. Martin'som, dalje od guve, pa emo onda ponovno skrenuti!" Cotford se ponovno zavalio na sjedalo, uz ve i predobro poznat osjeaj duboko u utrobi, isti onaj osjeaj koji ga je obuzeo kada se spotaknuo o onaj rubnjak i prije dvadeset pet godina omoguio Trbosjeku da pobjegne. Uz takvu guvu i prisilni obilazak, do Trbosjeka e doi jo dvadesetak minuta kasnije. A znao je da mu se vie, poe li

veeras sve po zlu, nee pruiti prilika da izravna raune. Dok ju je masa naguravala sa svih strana, Mina se opirala suzama dok je gledala kako se Arthur Holmwood gura dalje s Quinceyjem. Te ga je veeri zamalo izgubila, a ipak nije bila u stanju izraziti osjeaje. "to ona radi ovdje?" upitao je Quincey Holmwooda, i dalje se drei kao da je nema. "Mislio sam da vam mogu vjerovati!" Te su joj rijei prelile au. Mina ga je snano epala. "I dalje sam ti majka! Jedina majka i majka koja te voli." "Nemamo vremena za obiteljske razmirice!" rekao je odluno Arthur. "Moramo pronai Van Helsinga! I to odmah!" Quincey je ve bio neto zaustio, elei se usprotiviti, no Holmwood ga je snano poeo gurati kroz gustu masu ljudi. Ve su izgubili mnogo dragocjenog vremena u pokuaju da dou do poetka ulice Wellington, nadomak kazalitu u plamenu, no raskrije su blokirala vatrogasna kola i promatrai. Kao da u amcu veslaju suprotno od smjera struje. Morali su se okrenuti i prijei na suprotnu stranu, te su se tako ponovno nali kraj kazalita. Konj se u strahu poeo propinjati, te je zamalo oborio Minu. Holmwood je strgnuo maramu koju je dotada imao oko vrata, pa je prestraenoj ivotinji njome prekrio oi, vezavi je za uzde. Nastavili su se probijati prema sjeveru, a Quincey je pritom prepriavao to je upravo uspio doznati. "I kae da je neka grofica zapalila kazalite da ubije Basaraba?" upita ga Holmwood. Quincey samo kimne. Holmwood je zabrinuto pogledao Minu. Ona je tono znala na to misli. Grofica Bathory, smrt Jonathana i Sewarda, te Van Helsingov brzojav... sve to ukazivalo je samo na jednu mogunost: Drakula je iv i ponovno u Engleskoj. Druga je mogunost bila odvie strana da o njoj i razmiljaju, mogunost da Drakula zna za tajnu koju je ona pred njim skrila, te da je doao po ono to mu pripada, da do toga eli doi svim sredstvima koja bude morao upotrijebiti, ak i ako to znai suraivati s groficom Bathory i ubiti je. "to je bilo?" upita Quincey, kojem nije promakao pogled koji su razmijenili. "Drakula je iv. Ovdje je, u Londonu..." "Mina Harker! Arthur Holmwood!" zauo se neki poznati glas. "Ne miite se!"

Mina je podignula pogled i ugledala dvije policijske koije koje su se pojavile iz ulice Tavistock. Iz jedne od njih iskoio je Cotford, a odmah za njim i Lee. "Traimo vas radi ispitivanja", ree Lee. "Ne miite se." Iz koije je iskoilo jo nekoliko policajaca. Lee ih je poveo prema njima, a zahvaljujui visini i snazi bez potekoa se probijao kroz guvu. Vie nisu smjeli gubiti ni aska. Mina odgurne Quinceyja prema Holmwoodu i povie: "Uzmi konja!" Holmwood skoi na svog pastuha i otkrije mu oi. Quincey zbunjeno povie: "to se dogaa?" Umjesto odgovora, Holmwood ga uhvati za ovratnik i povue na konja. "Zaustavite ih!" povie Cotford. "Ne dopustite da pobjegnu!" Holmwood- iz depa izvadi pitolj i ispali metak u zrak iznad glava mase promatraa. Sa svih strana zauli su se krikovi i svi su potrali u potrazi za zaklonom. Jedan je pozornik podignuo puku i poloio prst na otponac. Narednik Lee gurnuo mu je cijev uvis, prema nonome nebu. "Ne pucaj u masu, idiote!" Holmwood ponovno ispali metak u prazno, tako irei put. "Jeste li poludjeli?" povie Quincey. "Jo davno, mladi moj gospodine Harkeru", odgovori Holmwood s vragolastom iskrom u oku, pa petama podbode pastuha. "Haa!" Konj se propne i galopom pojuri prema ulici Bow. "Stani!" povie Cotford punim pluima, pa uzdigne pitolj i nacilja Quinceyjeva nezatiena lea. Sada kada se masa razdvojila, mogao je nesmetano ciljati. Prema pogledu koji mu se pojavio u oima, inilo se da namjerava opaliti. "Ne! Ne mojeg sina!" Mina potri naprijed i isprijei se izmeu pitolja i Quinceyjevih lea, onemoguujui mu ciljanje. "Dovraga!" opsuje Cotford, pa svojim ljudima dovikne: "Za njima!" Dvojica policajaca dala su se u potjeru pjeice, dok su ostali pojurili prema najblioj koiji. Cotford zaustavi Pricea i jo jednog mladog pozornika, Marrowa. "Stanite! Vas dvojica ostajete sa mnom." Irski traga potom je sav bijes usmjerio prema Mini. "Hvala, gospoo Harker. Sada smo

nedvosmisleno identificirali vaeg sina. Kamo su se uputili?" Ona se odluno uspravi. "Nemam pojma. I kakve veze moj sin ima sa svim ovim?" Cotfordovo se lice izobliilo, jer se spremao na njoj iskaliti sav gnjev, no u tom trenutku svi su zastali kao paralizirani od sablasnog krika koji im je proparao ui. Svi su se okrenuli i ugledali enu koja je trala prema njima. "Ubojstvo! Dogodilo se ubojstvo!" vritala je. Cotford, Price i Marrow odvukli su Minu do mjesta na kojem je nesreu doivjela Holmwoodova koija. Bila je to no koju London nikada nee zaboraviti. Spektakularan poar, udesni bijeg iz plamene stihije, a sada i ena ubijena na ulici, ena probodena srca. Cotford je pomnije pogledao komad tapa koji je groteskno provirivao iz krvavih prsa ubijene ene. Igrajui predstavu za mnogobrojnu publiku, slavodobitno je najavio: "Oruje kojim je ubijena ima grb obitelji Holmwood." Uhvativi Minu za nadlakticu, naglo ju je okrenuo i svima pokazao krvlju umrljanu odjeu. "Hoete li biti tako ljubazni da mi objasnite kako se na vama nalo toliko krvi?" "Moj je sin ozlijeen u poaru u kazalitu." "Gospodine, pogledajte ovo", usklikne pozornik Price, pa podigne krvavu katanu. Cotford je Minu prepustio pozorniku Marrowu i promotrio slomljenu sablju. JONATHAN HARKER, ANGLO-JAPANSKO DRUTVO, glasio je natpis. "Kako ste samo brini: upotrijebili ste oruje na kojem je urezano ime vaeg supruga." Mina je ve zaustila da odgovori, no nije uspjela pronai rijei kojima bi racionalno objasnila takav dokaz. "Budite uvjereni, gospoo Harker, da u biti vrlo temeljit", ree Cotford i nasmijei se. "Ispitat emo krvne grupe i uvjeren sam da emo time potvrditi kako je krv na vama i krv na ovoj sablji pripadala istoj osobi. Ubili ste tu enu." Zatim se obratio pozorniku Marrowu. "Dovedite lijenika. Ovaj put nee biti mjesta sumnji. Osobno u nadzirati prikupljanje dokaza." Mina je davala sve od sebe da zadri bezizraajno lice, no pribojavala se da bi uskoro mogla zavriti na vjealima.

Grofica Elizabeta Bathory stajala je na patinom prekrivenoj bakrenoj kupoli nasuprot ostacima kazalita Lyceum. Iz ruevina se dizao dim koji joj je donosio opojan miris spaljenog ljudskog mesa. S tog je mjesta motrila kretanje svih igraa u toj velikoj igri. Arthur Holmwood i mladi rtvovali su, inilo se, enu i tako osigurali bijeg. Toliko o vitetvu. Inspektor Cotford slijedio je trag krunih mrvica koje mu je ostavljala. Njezina se strategija ostvarivala tono prema planu. Nije se mogla nauditi prostodunosti i ogranienosti ovjekova uma. Kako je ljudima samo jednostavno manipulirati! Nije ni udo to ih je Bog postavio na vrh piramide svih bia koja je stvorio. Nezadriv smijeh podigao joj se duboko iz utrobe i prasnuo na usta. Ona je uistinu nadmono bie. Igru e okonati prije nego to zavri no. Poraeni e biti mrtvi, a ona e ubiljeiti jo jednu pobjedu u borbi protiv Boga. Osigurala je vlastito preivljavanje. Nema ni najmanje sumnje da je upravo ona najsposobnija i najspremnija. Grofica Bathory zagledala se u plamen koji je gutao ruevine Lyceuma, uivajui u pobjedi nad Basarabom. "Laku no, dragi moj prine." Nakon tih rijei, naglo se okrenula i nestala u noi, posveujui se poslu koji je jo bio pred njom. X L I . POGLAVLJE

Quinceyjevi su prsti bili poput eljeznih kanda kojima se grevito drao za kaput Arthura Holmwooda, dok je na jedvite jade odravao ravnoteu na golim konjskim leima. Policijske zvidaljke odjekivale su labirintom mranih uliica. Projurili su kraj jednih vatrogasnih kola. Vatrogasci su poeli pokazivati prema njima, a koija je zvonom uzbunio policiju. Ne oklijevajui ni trenutka, Holmwood je usporio konja i naglo promijenio smjer, zbog ega je Quincey zamalo pao na lea na kamenu ulicu. Quincey se osjeao bespomono, nimalo poput odvanog ratnika koji se bori protiv zla, to je toliko prieljkivao. Quincey je naas pogledao preko Holmwoodova ramena i ugledao policijsko vozilo koje je jurilo prema njima. Holmwood je ponovno

usporio konja i promijenio smjer. Sada je kroz Alexandra Gate jurio prema Hyde Parku. Automobil ih nee moi slijediti uskim Buck Hill Walkom. inilo se da je nova tehnologija ipak ograniena. Holmwood je zaustavio konja kod Serpentinea, a Quincey je popustio stisak prvi put nakon petnaest kilometara. Holmwood je pogledom traio najbolji smjer za bijeg. "Moramo nekako neprimi-jeeno izii i doi do Van Helsinga." "Taj mi je luak prijetio smru", ree Quincey ljutito. "Vie mu ne idem blizu." "Ne budi smijean. Van Helsing je vidio Drakulu. Treba nam njegova pomo." "Policija je na svakom koraku. Ne znamo ak ni gdje se gad skriva." Holmwood iz depa izvadi presavijeni brzojav i pokae mu ga dramatinim pokretom. "Bio je u hotelu Great Eastern. Sve to nam je potrebno da doemo do njega nalazi se u ovom brzo..." Iznenada je zautio, oslukujui jedva ujan zvuk iz daljine. Quinceyja je obuzeo jednako nelagodan osjeaj kao kada je preivio uruavanje krova u kazalitu. Neto mu se nedvojbeno dogaa s tijelom, samo ne zna to. Zvuk koji se pribliavao prepoznao je prije Holmwooda. "Psi!" "Tragai", doda Holmwood nakon jo nekoliko trenutaka. Na Quinceyjevo iznenaenje, umjesto da konja natjera u galop, Holmwood je sjahao i za sobom povukao njega. "to to radite? Bez konja nemamo ba nikakvih izgleda!" "Konj je moda brz, ali nipoto nije hrabar. im ugleda krvolonog psa, izbezumit e se, pa emo obojica zavriti na stranjici." Uz iznenadan povik, pljesnuo je konja po zadnjici i stao gledati za njim: konj se dao u divlji galop. "Poi za mnom", proape Holmwood, pa krene na sjever. U jednom trenutku otrgnuo je granu s nekog stabla, pa stao hodati unatrag i brisati tragove njihovih nogu, tako da su preostali samo tragovi konja koji su vodili na istok. "Na e miris voditi u oba smjera. U najboljem sluaju, to e barem malo zadrati tragae. U najgorem, barem e se podijeliti." Quincey se osjeao poput neuka djeteta koje se igra vojnika. Kako je samo bio glup kad je pomislio da se moe igrati ratnika. Slijedio je Holmwooda u stopu, iz trenutka u trenutak sve impresioniraniji njegovim sposobnostima.

Njih dvojica tako su izili iz parka, preli Bayswater Road i uputili se prema postaji Paddington. Quincey se nije iznenadio kada je shvatio da ondje sve vrvi policijom. Zadignutih ovratnika preli su ulicu Praed. Zvonjava telefona u plavoj govornici privukla je pozornost pozornika. Jedan od njih izvadio je klju iz depa i otkljuao je. Quinceyju je bilo bolno jasno da se zahvaljujui tehnologiji vijest o njihovu bijegu sada iri bre nego to mogu bjeati. Misli mu je prekinuo lave koji je dopirao iz daljine. Holmwoodov plan nije uspio. Psi ih i dalje prate. Policija na kolodvoru i oko njega sada je budno pazila na sve, traei ih na sve strane. Holmwood uhvati Quinceyja za nadlakticu i usmjeri ga podalje od postaje, tako da su se nali u krugu oblinje bolnice. Ljudi su se bili razmiljeli oko bolnikog zdanja, sa zabrinutou pogledavali prema zgradi u kojoj su ostavili voljene osobe. Quincey je shvatio da je Holmwood sve karte bacio na injenicu da su ti ljudi odvie zaokupljeni vlastitim brigama da primijete dvojicu bjegunaca koji su se nali meu njima. Nastojali su koraati to sporije i nehajnije, tako da izbjegnu sumnju, a oni psi sve su im se vie pribliavali. lanovi obitelji bolesnika poeli su se ogledavati, probueni iz duboke zamiljenosti. Najdublji instinkti Quinceyju su govorili da se mora dati u bijeg. Holmwood je naslutio Quinceyjevu nelagodu i napetost. vrsto ga drei, kroz stisnute je zube procijedio: "Nemoj!" "Neemo uspjeti, ovako na ulici... Policije ve ima svugdje." "Neemo biti na ulici", odgovori njegov pratitelj sa smijekom. "Idemo pod ulice." Ve trenutak kasnije, Quincey je iznenada izgubio uporite i pao naprijed, a lice mu se zaustavilo tek na koji centimetar od nekakve smrdljive vode. Tako je shvatio da se naao pred malenim gradskim kanalom. Holmswood se spustio kraj njega, te je bez oklijevanja zakoraio u smrdljivu vodu, iako je bio u skupim konim cipelama. S iekivanjem se osvrnuo prema Quinceyju. Quincey pogleda u kanal. Zaudarao je po prljavtini i ljudskom izmetu. Psi su se uli sve glasnije. Policija im se uurbano primicala. Holmwood prosike: "Smrad kanalizacije odvratit e ih od naeg traga. Hajdemo! Odmah!" Quincey dlanom prekrije nos i usta, ne bi li se zatitio od smrada, pa

poe za njim. Njih bi dvojica trebali biti nekakvi junaci koji progone izopaene zlikovce, razmiljao je, a ipak su u nekakvom kanalu, punom prljavtine i smrada, dok su im za petama krvoloni psi. Na koncu im se ipak nasmijeila srea: iza zavoja su naili na amac ostavljen na obali kanala. Na njegovu boku izblijedjelim je slovima pisalo: GRADSKI URED ZA JAVNE RADOVE. Odgurnuli su ga u kanal. Holmwood je dohvatio jedino veslo i poeo veslati. Kad su se pribliili podvonjaku Warwick, iznenadio je Quinceyja skrenuvi desno, a ne lijevo, budui da bi tim smjerom bili krenuli na zapad i izili iz grada. "Skrenuli ste na pogrenu stranu." Arthur ga bijesno pogleda. "Van Helsing je u brzojavu naveo da ga je Drakula napao u sobi u Great Easternu. Kljuna je sljedea reenica: 'Renfield mi je utoite u velikom zdanju sveca zatitnika djece. Kraj kraljeva kria.' Van Helsing je jo u gradu." Quinceyju je ve bilo svejedno. Poloio je ruku na veslo i tako zaustavio Holmwoodov pokret. "Moramo pobjei dok jo moemo. Uvijek se moemo vratiti kada se stvari malo smire." Iz Arthurovih oiju kao da je sijevnula vatra. U tom plamenu bilo je odvanosti, ali i neega drugog: traka ludila. Quinceyja je to podsjetilo na izraz koji je vidio u Van Helsingovim oima. Holmwood mu strgne ruku s vesla i nastavi veslati prema sreditu grada. Nakon nekog vremena Quincey je ispod sjedala zauo grgoljenje. Pa naravno. amac je netko ostavio jer ima rupu. Quincey je piljio u smrdljivu vodu koja je sve vie ispunjavala unutranjost amca, a zatim je pogledom potraio neto ime bi je mogao izbaciti. U blizini nije bilo niega. Suspregnuta daha borio se protiv povraanja i tako je stao spojenim dlanovima vodu izbacivati preko boka. Ali prodirala je bre nego to ju je stizao izbacivati. Holmwood je veslao koliko je bre mogao, tako da su neprimije-eni proli kroz nekoliko tunela pod ulicama, dok je kanal zaobilazio Regent's Park. "Na Oxfordu sam se trebao baviti prokletim veslanjem, a ne maevanjem", promumljao je u jednom trenutku. Quincey je ubrzo uvidio da ak ni uz njegovo izbacivanje vode nee moi jo dugo ploviti. Voda im je ve bila iznad glenja. Kako je doao do identinog zakljuka, Holmwood je skrenuo tako da su se

nasukali na obalu kanala. Ostavili su amac kraj Plinare. Quincey je slijedio Holmwooda, koji je ustrim korakom napredovao prema jugu, uz ljapkanje natopljenih cipela. Srce mu se steglo pri pogledu na zmijoliki trag dima koji se razvukao po nonome nebu. Iz Lyceuma se jo dizao dim, a tako e biti jo danima. Poar mu je unitio snove, kao i kazalite. Basarab mu nikad nee moi odgovoriti na bezbrojna pitanja koja mu je htio postaviti. Basarab! Quincey vie nije znao bi li mentora trebao oplakivati ili proklinjati. U njemu je plamtjelo jo toliko pitanja, a odgovore je progutala vatra. Osjeao se upropateno i staro. Jasno je osjeao primicanje smrti. Nakon nekog vremena shvatio je da ih Holmwood vodi prema eljeznikoj postaji St. Pancras. utnju je prekinuo Quincey. "Rekli ste da je Van Helsing jo u gradu." "U brzojavu se spominje 'veliko zdanje sveca zatitnika djece'. Van Helsing se u meuvremenu preselio u hotel Midland Grand, iznad postaje St. Pancras. A ona je nazvana po zatitniku djece i nalazi se kraj postaje King's Cross4." Quincey nije bio tako gorljiv kada je u pitanju bilo razbijanje Van Helsingova koda. ele li doi do hotela, ipak e morati proi kraj obje postaje, a oko njih je sve po svoj prilici prepuno policije. Kada su se pribliili hotelu, Quinceyja su zadivili njegova veliina i rasko u stilu talijanske gotike. Uistinu se radilo o velikom i velianstvenom zdanju. Pod nonim nebom nadvijalo se nad okolne ulice i izgledalo odbojno i zlokobno. Holmwood je gurnuo Quinceyja iza jednog od stupova u trenutku kada im se pribliio policijski automobil. Iz njega je iziao visoki dunosnik u odori, koji je pozornicima poeo pokazivati neki crte. "Lee", promumlja Holmwood kad je prepoznao policajca. Quincey je na policijskome crteu ugledao lica koja su u pojedinim elementima nalikovala njemu i Holmwoodu. Bio bi se mogao okladiti u bilo to da se radilo o djelu nekog od amatera sa Stranda koji za iling crtaju prolaznike. Holmwood je izvukao cigaru, te Quinceyju dao ibice. Potom je pognuo glavu i uao pod luk, da se zatiti od vjetra. Quincey je shvatio koje su mu nakane. Zapalio je ibicu i zatitio je dlanovima. Policajci su prolazili kraj njih, jo svjeeg sjeanja na onaj crte. Zagledali su se u lica svih prolaznika, ali se nisu ni osvrnuli prema

Holmwoodu i Quinceyju. Bilo je posve normalno da se dvojica mukaraca okrenu leima kako bi lake pripalili cigaru. Holmwood je otpuhnuo dim i poloio ruku na Quinceyjevu ruku da je umiri. Priekali su jo nekoliko trenutaka, da se Lee vrati u vozilo i odveze. 4 Engl. "kraljev kri".

"Drakula nam manipulacijama priprema opasnosti na svakom koraku", promumljao je Quincey dok je za Holmwoodom odlazio do glavnog ulaza u hotel Midland Grand. "Mislite li doista da je taj stari luak klju naeg preivljavanja?" "Preivljavanja?" Holmwood je zastao na ulazu i iznenaeno ga pogledao. "Je li to uope vano, pod uvjetom da Drakula umre?" Ne pojanjavajui te rijei, uao je u predvorje. X L I I . POGLAVLJE Ovdje poiva Bram Stoker, nekadanji menader najveeg glumca svih vremena, sira Henryja Irvinga. Bram Stoker pokuao se otresti te slike, no kad god bi sklopio oi, jasno je vidio da natpis na njegovoj nadgrobnoj ploi jednostavno ne moe izgledati drukije. Zastor samo to se nije spustio na njegov ivot, a bisa nee biti. Gorka ironija nije mu promakla. Od djeteta prikovanog za postelju postao je starcem koji vie ne moe izii iz kreveta. Postao je zatoenikom vlastitog tijela, paralizirane lijeve strane, tako da se ne moe kretati, da se ak ne moe ni hraniti. Mora trpjeti razna ponienja, da ga kupaju i preodijevaju kao da je bespomono novoroene. Cijeli ivot ponosio se potenjem i marljivou i nije mogao ni zamisliti ime je toliko uvrijedio Boga. Toliki neuspjesi u samo jednome ivotu zacijelo su plod nekih uasnih grijeha. Bio je tuan jer je znao da e bez njegove redateljske ruke roman Drakula ubrzo zavriti zaboravljen na nekoj pranjavoj stranjoj polici neke knjiare, dok e Slika Doriana Graya Oscara Wildea nesumnjivo postati najveim gotikim romanom tog doba. Sinulo mu je da mu se, negdje na nebesima, Henry Irving zacijelo smije. Irving mu je ostavio Lyceum, ne kao priliku da ostvari san,

nego prije kao svojevrsnu pljusku. Kad Bram Stoker doe do nebeskih vrata, pijani Irving zasigurno e ga slavodobitno doekati, s viskijem u ruci i po jednom enom pod svakom rukom. Znao je ak i to e mu Irving rei: Rekao sam ti, nenadareni neotesane. Raunovoa ipak ostaje raunovoa. Oglasio se oblinji Big Ben. Svaki novi otkucaj Stokeru je jasno pokazivao da je poelo odbrojavanje do samog zavretka. Devet udaraca, devet sati. Njegova se supruga povukla u svoje odaje, kao i bolniarka. Bilo je to vrijeme koje je najvie mrzio, kada bi ostao sam, posve nepokretan, zarobljen u vlastitim mislima. Odjednom mu je postalo hladno, kao da je temperatura u prostoriji pala za desetak stupnjeva. Je li se ugasila vatra? S mukom se pokuao pridignuti, a zatim je pokuao dozvati bolniarku. Usta je mogao pomicati samo djelomino. Jedva je uspio tek malko pomaknuti glavu i vidjeti da su se sjene koje su sada prekrile sobu, nastale zahvaljujui mjeseini koja je prodirala kraj zastora, poele pomicati. Stoker ponovno pokua dozvati bolniarku, no uspio je samo prigueno zastenjati. Pogledom je traio tragove o postojanju neke druge due u njegovoj spavaoj sobi. Nije bilo nikoga. Napinjao je ui, ne bi li uo kako netko die, ali uo je samo vlastito disanje. Dah mu je zastao kada je zauo neobino grebanje. U prvi mah pomislio je da uje mia koji neto kopa ispod podnih dasaka, no zvuk je jaao, poput zvuka dlijeta koje zahvaa drvo. Strah se u njemu pojaao. Netko je doista s njim u sobi. Jedna se sjena odvojila od zida, u prolasku zaklonila mjeseinu, te se pribliila podnoju njegova kreveta. Stoker stisne aku i njome udari po drvenom uzglavlju, pokuavajui vikati. Bespomono i s nevjericom gledao je kako sjena poinje poprimati ljudski oblik, uvjeren da ga je snala uasna nona mora. Premjestio je tijelo tako da se moe prebaciti na bok, te je zdravom desnom rukom pokuao doi do invalidskih kolica koja su se nalazila kraj postelje. Kad bi se samo uspio prebaciti u kolica, moda bi mogao pobjei. Upravo kad se spremao uhvatiti naslon za ruku, zauo je iznenadno utanje zraka. Neto ga je svom silinom udarilo u prsa i odbacilo natrag na krevet, toliko snano da je ostao bez zraka. S mukom je pokuavao ponovno poeti disati. Zauo je bijesno rezanje, koje kao da je istovremeno dolazilo sa svih strana i niotkuda, kao da mu je krevet okruio opor

vukova. Crna sjena nasrnula je naprijed i obavila ga. Bila je i teka, kao da ga je tijelom pokrio neki ovjek i tako ga prikovao za krevet. Skupivi ono malo snage, Stoker mu se pokuao oduprijeti. Kriknuo je u trenutku kad mu je neto probilo vrat. Nije osjetio bol, ali je znao da mu krv otjee iz tijela. Sjena je iva, a on e ubrzo biti mrtav. Uasno je pogrijeio. Onaj luak kojeg je sreo prije toliko godina u pubu nije mu ispriao tek zabavnu priu. Taj ga je ovjek pokuao upozoriti na to da vampiri doista postoje. Mjeseina s prozora ponovno je pala na Stokera kad se sjena udaljila. Sada je jasno vidio to ga je udarilo u prsa. Bio je to njegov osobni primjerak njegova romana. Na naslovnoj stranici, kao kakvom divljakom kandom, bila je navrljana rije: LAI! X L I I I . POGLAVLJE

Quincey nije mogao ni zamisliti da postoji zdanje dojmljivije od parike Notre Dame, no nepregledna i razmetljiva rasko hotela Midland Grand kod njega je ipak izazvala strahopotovanje. Onako razbaruen i smrdljiv, u odjei prekrivenoj aom, imao je dojam da nikako ne pripada onamo. Stisnuo se uza stup od zelenog mramora, kao da se eli stopiti s pozadinom i drati se podalje od gostiju koji prolaze predvorjem. Za razliku od njega, Holmwood je bio toliko samouvjeren da je odlunim korakom proao sreditem predvorja, kroz najveu guvu, te preko viebojnog mramornog poda doao do recepcije od runo izrezbarenog mahagonija. ivo mu se fukalo kako izgleda i koliko zaudara, a nije ga zanimalo ni to su mu cipele bile posve mokre. I uza sve to i dalje je bio Arthur Holmwood, ovjek koji izaziva potovanje. Nervozni posluitelj odmah mu je pritrao. "Lorde Godalming! Kakvo predivno iznenaenje. Da sam znao da dolazite, doekali bi vas kroja i komornik." Holmwood se i dalje drao kao da ga se sve to nimalo ne tie. "Kroja? Boe presveti, a zato?" "Mogao bih vam pripremiti odijelo za manje od..."

Holmwood ga prekine uzdignutom rukom. "Nee biti potrebe. Traim gosta po imenu Renfield." Renfield mi je utoite. Quincey jc tek sada shvatio ifru skrivenu u starevu brzojavu. Bilo je oito da ih je Van Helsing pokuavao dovesti do sebe. Moda im ipak moe nekako pomoi. Nije bilo nimalo neobino to je Midland Grand izgubio naslov najboljeg londonskog hotela. Iako je bila 1912. godina, uprava je odbijala ugraditi dizalo. Dakako, Van Helsing, odnosno g. Renfield, zasigurno je odabrao sobu na najviem katu, kako bi imao mogunost bijega preko krova. Uspon spiralnim stubama kao da nije imao kraja. Holmwood niti jednom nije zastao da se odmori. S druge strane, Quincey se morao zaustaviti ve drugi put. Dok je hvatao dah, nakrivio je vrat da pogleda kobaltnoplavo nebo sa zvijezdama od zlatnih listia na svodu koji je podsjeao na katedralu. Imao je dojam da se stubama uspinju na nebo. U jednoj nii uz odmorite velika slika na platnu prikazivala je sv. Jurja kako ubija zmaja. Quinceyju se uinilo da je slika vrlo prikladna za njihovu potragu. Negdje oko polovice hodnika Holmwood je zastao i pogledao na sve strane da se uvjeri da su sami. Zatim je diskretno izvukao revolver i uvjerio se da je napunjen. "Moemo samo pretpostavljati da je brzojav poslao Van Helsing. Za sluaj da nam se ipak sprema stupica, najbolje je da se dobro pripremimo." "Prema navodima gospodina Stokera... ne bi li trebalo upotrijebiti srebrne metke?" upita Quincey. "Pomijeao si razne folklorne elemente. Ba kao i gospodin Stoker. Srebrni meci slue za ubijanje vukodlaka, mladi gospodine Harkeru", odgovori Holmwood, pa se zabavljeno nasmijei. Quinceyju nije bilo do takve zabave. Ako je sve samo stupica, ivot e mu biti jednako ugroen. Holmwoodu je moda svejedno hoe li preivjeti ili ne, no kod Quinceyja nije tako. Holmwood prie najudaljenijim vratima, prvima do izlaza na krov, pa proape: "To je to". Quincey se ve spremao pokucati kad ga je Holmwood povukao unatrag, pokazujui na prostor izmeu poda i vrata. Quincey je samo

tupo gledao. Jo jedna pogreka. Dolaskom pred vrata osobi koja je unutra omoguuju da vidi sjenu njihovih nogu. Zatim je pokazao prema okviru vrata. Nisu bila zakljuana i namjerno su ostavljena odkrinutima. To nije bio dobar znak. Glavom je pokazao Quinceyju: Pripremi se. Quincey je osjeao kako mu srce pulsira u grlu, ali je kimnuo unato strahu. Holmwood je munjevito otvorio vrata i nasrnuo u sobu, spremno uzdignuta pitolja. Sobom je vladala tama, a svjetlo s hodnika osvjetljavalo je samo pola velikog apartmana. Kao i u ostalim prostorijama u hotelu, strop je bio abnormalno visok. Zastori su bili navueni. Quincey ue i pogurne vrata za sobom. Holmwood ljutito proape: "Ne, ekaj." Quincey isprui ruku prema vratima. Bilo je prekasno. Ve su se zatvorila, pa je tako nestalo i svjetla s hodnika. Sada su se nalazili u potpunoj tami. Tiho je opsovao samog sebe. Jo jedna glupa pogreka. Zaula se kripa podnih dasaka s lijeve strane. Koraci. Nisu sami. "Upozoravam vas, imam pitolj", ree Holmwood. Koraci su se pribliili. Holmwood se naglo okrene i zategne udarac, pa gurne Quinceyja iza sebe. Quincey je shvatio da je toliko uasnut da je zaboravio disati, tako da je prestravljeno poskoio kad ga je dodirnula ruka koja je izronila iz potpune tame. Kao da dolazi sa svih strana, sobom je odjeknuo dubok, profinjen glas: "Dobra veer, gospodo". Holmwood uzdigne pitolj. XLIV. POGLAVLJE

Sobzirom na to koliko mu je trebalo da doe do kazalita, Cotford se i nije trebao toliko ljutiti zbog injenice da je policijski lijenik na mjesto dogaaja, do nove rtve, stigao tako kasno. Ne elei vie riskirati ba nita u vezi s dokazima, Cotford se za lijenikovim kolima uputio u ulicu Carey, kraj zgrade Vrhovnog suda, gdje e obaviti obdukciju. Kada su policijska kola skrenula prema jugu, Cotford je poeo uivati

u aromi cigare. Prvi oblak dima proao je kraj Mine Harker, koja mu je sjedila nasuprot u policijskoj koiji. Prijekorno ga je pogledala. Cotford je slavodobitno dodirnuo vrak krvlju umrljane sablje. Sjedio je izmeu tog kljunog dokaza i gospoe Harker. Ubrzo e dokazati njezino sudjelovanje u ubojstvu. Kraljevsko tuiteljstvo cendralo je i trailo konkretnije dokaze. Ubrzo e ih dobiti, a on e napokon dokazati da je imao pravo. Koija se sada nala u blizini uliice u kojoj su napadnuti suprug Mine Harker i ona ena u bijelome. Cotford pogleda zatoenicu, ne bi li utvrdio hoe li neim pokazati da zna za to, no na njezinu licu, ba kao ni u mrtvanici, nije bilo nikakvih emocija. Je li toliko prepredena ili je neduna? Cotford je duboko u sebi znao da je Van Helsing svakako sudjelovao u pripremi smrti Jonathana Harkera. Sada se prisjetio onih slomljenih hrastovih sanduka u uliici. Bilo je oito da Van Helsing vie nije dovoljno mlad da djeluje sam. Nema sumnje da je angairao svjeu krv da izvede ta izopaena zlodjela. Trbosjekovo pismo, koje je oito napisao Van Helsing, jasno je ukazivalo na injenicu da je Quincey Harker klju rjeavanja zagonetke. Dok je istraivao injenice o ivotu Jonathana Harkera, Cotford se ve bio raspitao i o ivotu i dranju mladog Quinceyja Harkera. Tako je utvrdio da se radi o propalome glumcu kojeg je otac bio prisilio da se posveti studiju u Parizu. Zanimljivo. Cotford je osobno podmirio cijenu meunarodnog telefonskog poziva upuenog Braithwaiteu Loweryju, bivem Quinceyjevu cimeru na Sorboni. Gospodin Lowery ustvrdio je da je Quincey lud, da mu "fali daska u glavi", te da mrzi oca. Kad je Lowery s njim posljednji put razgovarao, Quincey mu je rekao da je "upoznao udesnu osobu" i da naputa studij na Sorboni kako bi se "posvetio novoj sudbini". Nekoliko dana kasnije Quinceyjev omraeni otac pronaen je nabijen na motku na Piccadilly Circusu. to je vie doznavao o Quinceyju Harkeru, to je Cotford postajao uvjereniji da je mladi prirodni suuesnik u novom nizu zloina koje je poinio Van Helsing. Cotford je bio pripravan dati ruku u vatru da je ta "udesna osoba" koju je spomenuo Quincey upravo dr. Abraham Van Helsing. Quincey Harker bio je dovoljno povodljiv da ga Van Helsingovo izopaeno uenje posve zavede. Usto je bio mlad, snaan i po svoj

prilici dovoljno lud i krvoedan od prvog ubojstva da u onom mranom prolazu razbije hrastove sanduke. Usto je dovoljno mrzio oca da ga okrutno nabode na motku, time definitivno iskazujui odanost Van Helsingu. Sve se lijepo poklapa. Cotford je bio siguran da e se i Kraljevsko tuiteljstvo sloiti s njegovom teorijom. Kroz prozor je pogledao prema dobro poznatoj kupoli katedrale Sv. Pavla koja se dizala iz maglice na obzoru dok su skretali u ulicu Fleet, a zatim je naas ponovno pogledao Minu Harker. I dalje se drala postojano rezervirano, ali ni to nee potrajati. Ispitat e Minu Harker, a umjesto da razgovor vodi u tajnosti, Cotford e sada iza sebe imati i cjelokupnu teinu pravosudnog sustava. Nee imati milosti. Pas traga se vratio i progonit e je dok se ne slomi i otkrije gdje je Van Helsing, te posve ne razotkrije sve njegove zloine. Cotford je ve odavno pretpostavljao da je Van Helsing pridobio sljedbenike za svoja okultna vjerovanja, pomonike koji e izvoditi njegova krvava zlodjela. Vrlo je vjerojatno da je dr. Seward, kojeg je muilo grizoduje, zaprijetio da e ga otkriti vlastima. Cotford je imao dojam da s poprilinim pouzdanjem moe pretpostaviti da je upravo Van Helsing koijom pregazio Sewarda u Parizu i tako eliminirao prvog u nizu nekadanjih pomagaa. Tako su od ivuih svjedoka preostali jo jedino Jonathan, Mina i lord Godalming. Van Helsing je po svemu sudei zakljuio kako ih sve mora eliminirati, jedno po jedno. Jonathanova smrt sve ih je ponovno dovela na okup. Cotford je zakljuio da je upravo Quincey zapalio Lyceum. Moda se radilo o neuspjelom pokuaju da ubije majku i lorda Godalminga. Cotfordu nije promaklo da je Quincey "pobjegao" s Godalmingom, te je zakljuio da ga mladi kani ubiti im se nau daleko od znatieljnih pogleda. Bilo je od najvee mogue vanosti da narednik Lee pronae Godalminga prije nego to ovaj strada. Svi izlazi iz grada bili su zaprijeeni. Prije ili kasnije uhitit e Quinceyja. Moda je to cijelo vrijeme i bio dio Van Helsingova plana. Eliminirati sve - pa i najnovijeg pomagaa, zahvaljujui emu bi gad jo jednom umakao ruci pravde. Sve su se kockice posloile. Ova e no isprati sve one godine neuspjeha. Vaga se napokon vraa u ravnoteu. Za potpuni trijumf nedostaje jo samo jedno: gdje je Van Helsing? Pozornik Price vrsto je drao uzde dok je policijska koija prolazila

ulicom Fleet. Zlokobni lik zmaja na postolju uzdizao se ispred njih. Magla je obavijala stup na koji je bio postavljen kip, tako da se stjecao dojam da zmaj lebdi u zraku, rairenih krila kojima je podsjeao na imia. Price naas pogleda pozornika Marrowa, koji je s pukom u ruci sjedio kraj njega. Prema pogledu koji je u prolasku uputio zmaju zakljuio je da Marrowa opsjedaju sline misli. S obzirom na neobine dogaaje koji su se zbili te veeri, fantastine pomisli i zamiljanja nisu bili nimalo neobini. Prvi put za slubovanja u policiji nosili su vatreno oruje, to londonska policija inae nije doputala svojim ljudima. Tu su jo bili i poar u onom velikom kazalitu i okrutno ubijena ena. uo je i kako su narednik Lee i inspektor Cotford proaptali i jedno ime: Trbosjek. Je li mogue da je to istina? Sudjeluje li i on u istrazi o najveoj nerijeenoj zagonetki Scotland Yarda? Neem slinom dotada se nije mogao ni nadati. Magla je postajala sve guom, pa se ulica ispred njih ve jedva nazirala. mirkao je i pokuavao utvrditi gdje se tono nalazi, a onda ga je odjednom obuzeo snaan osjeaj da ih netko prati. Bit e da je pozornika Marrowa obuzeo jednak osjeaj, jer se i on osvrnuo. U ulici nije bilo nikoga... na vidiku nije bilo nikoga ivog. Price ubrzano zatrepe. Bit e da ga vid ipak vara, jer mu se uinilo da je magla iza njih poprimila krvavocrvenu boju. Bit e da je stvar u novoj ulinoj rasvjeti. Priceovo se srce zamalo zaustavilo kad je zauo zvuk koji ga je duboko uznemirio, nalik klepetu krila neke velike grabeljivice, moda jastreba. Ali, ovaj je zvuk bio snaniji... a stvorenje daleko vee. Bilo je negdje iznad njih. I sve se vie primicalo. XLV. POGLAVLJE

Holmwood je bio spreman ispaliti metak. "Ve vas neko vrijeme oekujem", oglasio se iz tame glas s izraenim stranim naglaskom. Drei ruku na Holmwoodovu ramenu, Quincey je osjetio kako su se miii u tijelu starijeg mukarca opustili. Zato ne puca?! Zidne svjetiljke iznenada su osvijetlile prostoriju. Pred njima se

ukazao Abraham Van Helsing, koji je jednu ruku i dalje drao na prekidau, dok se drugom oslanjao o tap. "Profesore!" usklikne Holmwood i spremi pitolj u dep. "Boe moj, pa mogao sam vas ustrijeliti! Hvala Bogu to je sve u redu." Pojurio je prema dugogodinjem prijatelju i zagrlio ga. Van Helsing se naceri. "Zna da ne mogu odoljeti dramatici." Quincey se lecne. Ponovno je osjetio peckanje oiljka koji mu je samo dvije veeri ranije na koi ostavio Van Helsing. Imao je dojam da ga tijelo upozorava kako u blizini tog starca treba biti oprezan. Razdraeno je pomislio kako Holmwood, ini se, zaboravlja da ga je profesor napao. Holmwood je Van Helsinga odmah obasuo pitanjima, ne ekajui ni jedan jedini odgovor prije nego to e upitati neto drugo. "Je li sve u redu? Kako vas je Drakula pronaao? Kako ste, zaboga, uspjeli pobjei...?" "Zahvaljujui domiljatosti i taktici koju ni u snu nije oekivao..." Van Helsing naas zauti i pogleda Quinceyja, kao da se ne usudi o tome govoriti pred njim. Holmwood kimne: mladi je sada osoba od povjerenja. Unato tome, Van Helsing je Quinceyju okrenuo lea. Quinceyja je razljutila tako oita neuljudnost, a jo ga je vie razjarila injenica da Holmwood u vezi s tim nije nita poduzeo. Usto je primijetio i da profesor nije odgovorio na pitanje. Kako je umakao Drakuli? "Dobro je to ste me pronali", ree tiho Van Helsing. "Nekako sam se nadao da vas je gospoa Mina izvijestila o mojem brzojavu." S obzirom na to da je tek preivio susret s Drakulom, razmiljao je Quincey, Van Helsing se doimao nevjerojatno smirenim, posve drukijim od onog izbezumljenog starca kojeg je prvi put vidio u onoj uliici. Uoio je stol prepun oruja, te zaueno pogledao prema prozoru s navuenim zastorom. Zato stojimo i razgovaramo? to vie budu ekali, to e ih prije otkriti policija - ili Drakula. Moraju hitno isplanirati sljedei korak. Dok je on prouavao oruje poloeno na stol, Holmwood je spomenuo groficu Bathory. Kraj torbe se nalazila prava zbirka krieva, drveni klin, lovaki no, te boice sa, Quincey je mogao samo pretpostavljati, svetom vodicom. Meutim, nigdje nije bilo ni jedia

ni enjaka. Na sredini stola nalazio se samostrel, zapet i spreman. Quincey sada promotri Van Helsinga, koji se nije nimalo iznenadio kad je Holmwood spomenuo vampiricu, kao da ve poznaje Elizabetu Bathory. Starac je epajui doao do ruba stola, te drhtavim rukama pokuao otvoriti bocu s konjakom. Doimao se beskrajno slabim i krhkim, nimalo nalik na onog ovjeka koji je prije samo koji dan nadjaao Quinceyja u onoj uliici. Van Helsing se sada na koncu obrati i njemu: "ini se, znai, mladi gospodine Harkeru, da ste ipak odluili ne posluati moj... savjet." Nain na koji je naglasio rije "savjet" Quinceyja je natjerao da nesvjesno stisne zube. Stoga je uzvratio: "Moja spremnost da se povodim za prisilom i zastraivanjem nestala je nakon smrti moga oca." "Ah, i dobro je da je tako", odgovori Van Helsing i prepredeno se nasmijei. Potom ulije konjak u dvije ae. "Za mene je zapravo dobro to ste ovdje." "A kako to, molit u lijepo?" Van Helsing ne odgovori. Kvrgavom rukom uzeo je jednu au i vukui noge priao Arhturu Holmwoodu, koji je prouavao lovaki no. Holmwood svom snagom zarije no u stol i uzme au. "Da sam barem posluao Sewarda", ree, pa otpije gutljaj pia, kao da eli isprati sjeanje na to. "Moda bi on, Jonathan i Basarab jo bili ivi." "Basarab?" ponovi Helsing znatieljno. "Rumunjski glumac", odgovori Holmwood. Van Helsing se osloni o tap i ponudi drugu au Quinceyju. On, za razliku od oca, nije pio. "Ne, hvala." Van Helsing bez rijei odloi au, no u njegovu dranju bilo je odreene rezerviranosti. Smatra me nepromiljenim djetetom. Quinceyju se inilo kako e biti najbolje skrenuti razgovor na ono to je doznao u vezi s Basarabom. "Upravo zahvaljujui Basarabovoj prepisci s doktorom Sewardom doli smo do Drakule i grofice Bathory." "Basarab", ponovi Van Helsing, polagano i promiljeno, kao da eli osjetiti okus svakog glasa. Zatim ponovno okrene lea Quinceyju. "Holmwoode, zar niste nita nauili iz naih zajednikih pustolovina?"

Na Holmwoodovu licu pojavila se zbunjenost. "Na to ciljate?" "Recite mi... jeste li se kada vidjeli oi u oi s Basarabom?" upita Van Helsing. "Ne. Vidio ga je jedino Quincey. Zato?" "Pa to je genijalno." Van Helsing se ve smijuljio. Sve nestrpljiviji, Quincey bi ga bio najradije uhvatio za ramena i dobro protresao, da iz njega tako izvue sve odgovore. Sada se okrenuo prema Van Helsingu. "Profesore, ako neto znate, recite nam. Nemojte nas putati da i dalje tapkamo u tami." Van Helsing ga je jo nekoliko dugih trenutaka gledao bez rijei. Potom je uzdahnuo. "Tama je, gospodo moja, ujedno i jedino to postoji", ree. "Ve ste izgubili. Preostaje nam jo samo njegov put." "iji put?" upita Quincey. Kao da dri predavanje, Van Helsing podigne naboranu ruku sa tapa i poloi je na suvratak sakoa, jaajui napeto iekivanje u publici. Tama iz njegovih oiju spustila se izravno na Quinceyja. "Drakula je tek titula koju je odabrao kada je postao princ. Ali Drakula se zapravo zove... Vladimir Basarab." XLVI. POGLAVLJE

Jesi li uo?" upita Price s koijakog sjedala policijske koije koja je jurila dalje, dok je on pogledom pretraivao nebo. Pozornik Marrow, koji je sjedio kraj njega, nije ga sluao. Bio se koncentrirao na sjajnocrvenu maglu koja se skupljala na ulici pred njima. "Koji je to sada vrag?" "Pogledaj!" Price pokae uvis, prema niskim oblacima koji su se poeli komeati i zgunjavati. Marrow zategne udarac puke. "Neto nije kako treba. Jesi li ikad vidio crvenu maglu?" Sve vei strah odrazio se i u Priceovu drhturavom glasu. "Ne bih rekao da je to magla. to god bilo, nalazi se i iza nas." Marrow se okrene i ugleda magliastu crvenu masu koja ih je dostizala, pribliavajui im se sve bre. "Kao da nas progoni." "Ja bih rekao da nam pokuava presjei put. Gotovo kao..." Price nije stigao dovriti misao. Konji su se iznenada zaustavili, tako naglo da je

koija poskoila. Price i Marrow morali su se dobro drati da ne padnu sa sjedala. Koija policijskog lijenika, koja se nalazila ispred njih, takoer se naglo zaustavila. I lijenikovi su konji poeli njitati i nervozno gristi vale kao da slute opasnost. Marrow se okrene. "Dostie nas!" Price uzdama udari po konjskim leima. "Krenite, gadovi!" No konji ga nisu posluali, odbijajui poi dalje. Krvava magla sad je poput zida stajala ispred lijenike koije. Koija je bez prestanka pucketao uzdama i konji su na koncu polagano krenuli dalje. Marrow epa Pricea za nadlakticu. "Mislim da trebamo skrenuti iz ove ulice." Gledali su kako lijenikova koija prolazi kroz crvenu prepreku. Price u jednom trenutku shvati da sve promatra suspregnuta daha. Kako je samo zacijelo glupo izgledao. Pa to je obina magla. Ili moda nije? Marrow sad energinije ponovi: "Kaem ti. Moramo se skloniti odavde!" Price nije bio spreman ogluiti se o dobivene zapovijedi. "Dovraga, sredi se, ovjee. Podsjeam vas, pozornice Marrow, da smo dobili jasne upute." Uz zvuk koji je nalikovao na riku divlje zvijeri iz paklenih dubina, koija policijskog lijenika odjednom se ukazala iz crvene magle, te je poletjela uvis uz otkinute konjske glave, udove i utrobu. Sama koija potom se rasprsnula u zraku, a ostaci su se razletjeli po tlu, otklizavajui po kamenim ploama, uz iskrenje i uasnu kripu koja je odjeknula u noi. "Kreni!" krikne Marrow uspanieno. Ovaj put ni Priceu ni konjima koji su vukli njihovu koiju nije trebalo govoriti dvaput: nekako izbjegavi crveni zid, odgalopirali su u najbliu pokrajnju ulicu. Pricea vie nije zanimalo kamo idu, bilo mu je vano jedino da se to prije sklone odande. U policijskoj koiji, koja je sada vrtoglavo jurila, Cotford i njegova zatoenica pri jednom su se naglom skretanju prevalili u stranu, a potom poskoili tako estoko da se Mina udarila u glavu i raskrvarila

je. "to se to, dovraga, zbiva?" opsovao je Cotford kad se pridignuo u sjedei poloaj i pogledao kroz prozor. Dok je rupiem brisala krv s ela, Mina je poalila to koija nema jo jedan prozor. Nije imala pojma to se dogaa vani, no neto joj je govorilo da mora biti na oprezu. Mina je bila uvjerena da zahvaljujui novosteenoj snazi moe pobjei kad god poeli. Ipak, njezino je uhienje odvratilo Cotfordovu pozornost, pa se nadala da e Quincey i Arthur imati vie vremena za bijeg. Dok se drala za sjedalo, pitala se jesu li ve uspjeli pronai Van Helsinga. Srce joj se stisnulo pri pomisli na starog profesora. Bilo joj je drago to je preivio, no muio ju je njegov brzojav. Drakula je jo iv? Kako je to mogue? Oima Elizabete Bathory vidjela je kako je umro u dvorcu. Je li brzojav neka grofiina smicalica? Nemogue. Odbijala je povjerovati da bi se Drakula mogao nekako povezati s osobom kakva je ta izopaena ena. Ipak, ako je Drakula nekako iv i ako je doznao Mininu tajnu, tko zna to bi sve bio u stanju uiniti... Pomisao da Quincey i Arthur samo tako ulaze u zamku Elizabete Bathory sada ju je ispunila novom odlunou. Mora pobjei iz Cotfordovih kanda. Mora ih spasiti. Koija se ponovno naglo trgnula i Cotforda odbacila u stranu. Naavi se na suprotnoj strani, Mina je uvidjela da moe kriom pogledati kroz prozor. im je ugledala crvenu maglicu postalo joj je posve jasno zato se koija kree tako neobino. Misli su joj se poele uasnuto rojiti. Upravlja li tom crvenom maglom grofica Bathory? Ili Drakula? Ili oboje? "to je to sada, dovraga?" povie Cotford. Ve je krenuo prema vratima, no onda se zaustavio. Pogled mu se susreo s Mininim pogledom. Ruka mu je u tom trenutku krenula prema slomljenoj katani koju je bio umotao u rupi i spremio u dep kaputa. Mina se zamalo nasmijala zbog besmislenosti te geste. Od svih problema, ona mu je sada najmanja briga. Odjednom se negdje iznad njih zauo krik. Cotford je poletio prema prozoru, a Mina je preko njegova ramena ugledala jednog policijskog pozornika kako pada s koije. Pritom mu je iz ruku izletjela puka. Cotford iz svega glasa povie: "Price, to to, dovraga, radi?! Nareujem ti da smjesta zaustavi koiju!" Nije bilo odgovora. Cotford izvadi klju i njime krene prema bravi.

Mina naas osjeti saaljenje. ovjek nema pojma to je pred njim. Bez imalo razmiljanja, epala ga je za ruku. "Ako imalo cijenite vlastiti ivot, ne otvarajte ta vrata!" "Mislite da bih povjerovao vaim rijeima, gospoo Harker...?" Mina je znala da ga nikako ne moe uvjeriti da vani, u tami, vreba isto zlo. Pustila mu je ruku i dopustila da sam zapeati vlastitu sudbinu. Pred Minom su vane odluke, a o njima ovisi i ivot njezina sina. Marrow je zauo klepet krila, no prije nego to je uspio vidjeti odakle dolazi taj zvuk, osjetio je otar bol na jednoj strani glave i ve trenutak kasnije letio je zrakom. Kada se naao na blatnjavome tlu, osjetio je da je od udarca iaio lijevo rame. Zbog zvuka gnjeenja kosti na trenutak je pomislio da su mu kotai koije preli preko nogu, ali je s olakanjem shvatio da je koija prela preko njegove puke koja se ionako ve bila raspala. Nekako se uspio pridii na noge. iv je! Lijeva strana glave bila mu je hladna i vlana, a na toj strani osjeao je i neizdriv bol. Podignuo je ruku i osjetio velik, kosom prekriven komad koe koji je treperio na vjetru. Vrua krv slijevala mu se niz obraz. Dodirivao je lubanju. Marrow na drhtavim nogama krene naprijed. Nalazio se u Temple Gardensu, gotovo uz samu sjevernu obalu Temze. Vidio je koiju koja je jurila dalje, dok ju je crvena magla i dalje progonila. Bol je bio uasan, a lijeva ruka bila mu je posve beskorisna. No, s obzirom na sudbinu policijskog lijenika i njegovih konja, mogao se smatrati sretnim to je preivio. Pribojavao se da Price, Cotford i njihova zatvorenica nee imati toliko sree. I njegov je predah, meutim, bio kratka daha, jer je ve trenutak kasnije crvena magla nasrnula izravno na njega, te je ponovno zauo ona divovska krila. Nije gubio vrijeme na pokuaj da otkrije odakle dopire zvuk. I dalje je imao slubeni revolver. Izvukao ga je i upravo se spremao naciljati kad je na licu osjetio iznenadan zapuh vjetra, a zatim i snano povlaenje ruke. Pokuao je zategnuti udarac, no ruka mu se nije ni pomaknula. Spustivi pogled, ugledao je otkinutu aku koja dri revolver i lei na travi pred njim. Posve smeten, podignuo je desnu ruku i ugledao batrljak iz kojeg je liptala krv. Kriknuo je u trenutku kad mu je bol sa zakanjenjem stigao do mozga.

Klepet krila odjekivao je nad njim. Na trenutak mu se uinilo da je ugledao otre kande neke velike ptice. A onda ga je neto odbacilo unatrag, pa je uo pljusak vode, kao da je netko prolio kantu vode. Obuzet hladnoom i vrtoglavicom, spustio je pogled. Neto mu je rasporilo torzo od prsa do prepona i utroba mu je izlazila iz tijela. Marrow osjeti muninu i snanu potrebu za povraanjem. No, dok je padao na lea, shvatio je da za to vie nema eludac. "Sjedni i ne mii se!" drekne Cotford na Minu kada je otkljuao i rastvorio vrata koije koja se i dalje kretala. Izii e i rijeiti te gluposti. Stupio je na iroku stubu s vanjske strane vrata i uhvatio se za krov. Vjetar ga je oinuo tako snano da je pomislio da e ga otpuhati. Vidio je Pricea, na mjestu koijaa, kako nesmiljeno tjera konje uzdama. "Price! to je tebi, dobijesa? Zaustavi koiju! Nareujem ti da je zaustavi!" Ako ga je i uo, Price to niim nije pokazao. Cotford se oprezno premjestio blie njemu, za rukohvat se pridravajui tako vrsto da su mu zglobovi na prstima posve pobijeljeli. Kad je koija naglo skrenula desno, izgubio je uporite i noge su mu se nale u zraku, dok je koija jurila sve bre. Kao mladi kadet, Cotford se bio u stanju stotinu puta podii na rukama kojima bi se drao za preku. Sada se trebao podignuti samo jednom - i tako spasiti ivot. Za takvo to nije imao dovoljno snage. Cotford podigne nogu, poloi je na vanjsku stijenku koije, pa pogurne svom snagom i nekako uspije podignuti drugu nogu na najniu stubu i nekako se pridignuti. Svom se snagom drei za ogradu stuba i borei se protiv vjetra, uspio se uspeti na koijaevo sjedalo. S tog je mjesta ugledao niske crne oblake koji su se nesmiljeno komeali nad koijom. U ivotu nije vidio takvu oluju. Pozornik Price okrenuo se prema njemu. Lice mu je bilo poprskano krvlju, a pogled izbezumljen. "Neprestano nas sustie. Ne moemo pobjei." Cotfordu je odmah postalo jasno da je Price skrenuo. Ispruio je ruku da preuzme uzde, no uasnuti mladi nije ih isputao. Dok se borio da mu ih istrgne, Cotford je ugledao neto od ega je zastao kao paraliziran. Sjajna krvavocrvena magla irila se ispod koije. Cotford je takvu maglu dotada vidio samo jednom u ivotu i nije ju spomenuo nikome i nikada. Price je kriknuo tako da mu se sledila krv u ilama, a

Cotford se okrenuo i vidio kako ga je neto strgnulo sa sjedala i omotalo gustom crvenom maglom. U nevjerici je gledao kako Price leti visoko u zrak i nestaje u olujnim oblacima koji su se sve bre kovitlali. U Cotfordovim uima odjekivalo je sjeanje na Van Helsingovo trabunjanje o poganskome zlu. Nije bilo sumnje u to da se dogaa neto izopaeno. Ali nije imao vremena da bolje promisli o tome to bi tono moglo biti to zlo pred kojim se naao: konji su izbezumljeno galopirali i Cotford je morao preuzeti uzde. Pozornik Price pokuao je kriknuti, no crvena magla ispunila mu je usta i u njima ostavila ogavan okus trulei. Imao je dojam da mu neto gnjei tijelo kao da se radi o orahu. Nije mogao disati. uo je samo klepet divovskih krila. Stao je uspanieno mlatarati rukama i nogama. inilo mu se da leti ve itavu vjenost, da se die sve vie i vie. Imao je dojam da e mu srce puknuti od straha, ali se i dalje opirao. A onda je odjednom osjetio otar bol u vratu - i nakon toga sve se posve smirilo. Osjetio je umor. Poelio zaspati. Shvaao je to mu se dogaa, ali nije imao ni volje ni snage da to nekako onemogui. Krv mu je naputala tijelo i imao je dojam da je sve tanji, da je poput pera koje lebdi u zraku. Magla ga je potom jednostavno ispustila. Uas koji je osjetio potrajao je tek kratko. Nesmiljene londonske ulice uzdignule su se i doekale ga, a Price je osjetio kako mu u srazu s kamenom pucaju kosti... Potom je sve obavila potpuna tama. XLVII. POGLAVLJE

Arthur Holmwood u nevjerici se okrenuo prema Quinceyju Harkeru. okiran izraz na mladievu licu potvrdio mu je da su iz Van Helsingovih usta uli iste sablasne rijei. "Basarab? Ne, to nije mogue." Quincey je u nevjerici odmahivao glavom. "Lakovjernici!" ree profesor, rugajui im se. "Prihvatite istinu kao to ju je prihvatio Seward. Kao i ja. Drakula nam nije neprijatelj." Holmwood ustukne kao da Van Helsingove rijei osjea kao fizike udarce. Kao Seward? Ako se Seward uistinu udruio s Lucynim ubojicom, to znai da ih je sve izdao. Zamalo su poginuli dok su se u

Transilvaniji borili protiv Drakule. Quincey P. Morris izdahnuo je u trenutku kad je zario no u Drakulina prsa. Jesu li njihove rtve bile uzaludne? Lai. Ciste lai! Sve to moraju biti obine lai! "Quincey Morris nije umro uzalud!" povie. "Iskonsko je zlo Elizabeta Bathory", odgovori usrdno Van Helsing. "Nakon to je doznao za njezina uasna zlodjela, ubojstva koja se pripisuju Trbosjeku, Drakula je 1888. doao u Englesku samo s jednim ciljem - unititi groficu Bathory. Nije pobjegao u dvorac u strahu od nas. Upravo je grofica Bathory pobjegla u strahu od Drakule. Mi smo se umijeali i Drakuli zasmetali u potrazi za njom, to je ona i planirala. Sve nas je nasamarila. Rane koje smo mu zadali svakako su oslabile Drakulu, a njoj omoguile da mu zada, kako je mislila, zavrni udarac. Quincey Morris poginuo je u borbi protiv pogrenog zlikovca." "Drakula je ubio moju Lucy. On je demon i mora umrijeti!" "Bijes vam je pomutio razum." Van Helsing okrene leda Holmwoodu, kao da mu se gadi dranje nekadanjeg uenika. Holmwood starog profesora grubo uhvati za nadlakticu. "Nikada neu stati na Drakulinu stranu! Ako je Elizabeta Bathory bila Trbosjek, neka joj bude, ubit emo i nju i njega." "Mentalno ste slabi i impulzivni. Nikako niste smjeli dovesti i mladia." Van Helsing se pokuavao osloboditi Holmwoodova zahvata. Osjeajui gaenje zbog starevih otrovnih rijei, Holmwood ga pusti i odgurne. Van Helsing posrne i niice padne na pod. "Profesore!" usklikne Quincey. Pojurio mu je u pomo i ve ga poeo tresti, elei ga dozvati k svijesti. Nije bilo reakcije. "Profesore Van Helsing?" Uhvatio ga je za runi zglob, a zatim uspanieno pogledao Arthura. "Ne osjeam puls!" "Boe presveti!" Holmwood klekne kraj Van Helsinga, da osobno potvrdi uasnu istinu. Koliko god traio, prstima nije uspio napipati bilo. "Pomozite mi da ga okrenemo", ree Quincey. Van Helsing zastenje. Trgnuvi se, Quincey je zamalo izgubio ravnoteu. Zbog stareva blagog ljuljanja Holmwood je ustao i okirano ustuknuo. Bio je posve siguran da nije osjetio otkucaje srca. Van Helsing je bio mrtav.

Profesor se pridignuo oslanjajui se na slabane ruke. Dugaka i razbaruena sijeda kosa visjela je prema naprijed i lice mu zastirala sjenom. "Ako nam se ne elite pridruiti..." rekao je glasom od kojih im se sledila krv u ilama. Starac oito nije bio onoliko slabaan koliko je do maloas pokazivao. Van Helsing se naglo okrene, a sijeda kosa nae mu se na leima otkrivajui stravinu istinu. Profesorove su oi bile crne kugle, a onjaci bili dugi i otri. Zlokobno reei, on nastavi: "... znai da ste protiv nas!" Bilo je prekasno za bijeg. Van Helsing skoi prema njima. XLVIII. POGLAVLJE

Ne moete joj pobjei. To je ista besmislica!" doviknula je Mina iz koije. Cotford je znao da ima pravo. Crvena magla bila je zaostala nakon to je progutala Pricea, no sada se ponovno kretala i poela zahvaati stranje kotae koije koja je i dalje jurila. Konji su se kupali u znoju. Nee moi dugo odravati taj mahniti tempo. Cotford sada mora smisliti nekakav plan. Povukao je uzde da promijeni smjer i tako se ponovno uputio prema glavnoj ulici, u nadi da e ondje naii na mnotvo prolaznika. Da vidimo kako ta crvena opasnost reagira pred svjedocima. A onda je odjednom zauo neobian zvuk, klepet krila. Naas je ugledao, kako mu se uinilo, velike kande nekakve divovske zvijeri koje su se spustile s neba, te je pokuao izmai jednome otrome vrku, ali je zakasnio. Lecnuo se od bola kad mu je neto otro ulo u meso. Cotford dlanom prekrije ranu neposredno ispod ramena. Rana je bila duboka, a bol uasan. Krv je liptala. Par konja tjerao je koliko je mogao bre labirintom sporednih uliica i nekako uspijevao bjeati pred grimiznom maglom. Nakon to je napokon iziao na glavnu ulicu, Cotford je ugledao i utoite, nalik na ciljnu liniju koja se ukazala pred trkaem - velika crna slova iznad ulaza u zgradu od opeke: ELJEZNICA PICCADILLY. Koristei i posljednji atom sve oskudnije snage, zaustavio je

konje tono nasred ulinog otoka u Aldwychu. One rijetke koije i automobili koji su jo bili na ulici zaustavili su se uz kripu kotaa kad im je policijska koija zaprijeila put. Prolaznici su se zaustavljali i gledali ih. Cotford je sa sjedala skoio na tlo. Okrenuo se i uvidio da ih crvena magla nije pratila u glavnu ulicu. Dotrao je do otvorenih vrata koije i ispruio krvavu ruku. "Van!" Mina je jo nekoliko trenutaka oklijevala, a onda je prihvatila njegovu ruku i on ju je tako izvukao na ulicu. Prvo se zagledala u njegovo ozlijeeno rame. Ispruila je ruku, dodirnula ranu i odmah shvatila da ne moe ublaiti krvarenje. Ve posve krvavih ruku, pogledala je Cotforda. Jednostavno je bila nemona. "Potreban vam je lijenik." Cotford nije razmiljao o sebi, ve o nebu u koje se bio zagledao. Iznad njih su se skupljali crni oblaci koji su ve posve zastrli mjesec i zvijezde. "Hajdemo!" Uhvatio je Minu za ruku i s njom otrao do ulaza kroz koji se ulazilo u postaju podzemne eljeznice Strand. Oboje su zastali zauvi klepet krila koja su kruila negdje iznad njih, skrivena u uskovitlanim crnim oblacima. "Moe se spasiti jedino pod zemljom!" povie Cotford, nadglasavajui sve jau grmljavinu vjetra. Usput je iz depa izvadio aku novia i gurnuo ih Mini u ruku. "Recite Van Helsingu da sam pogrijeio... u svemu." "eli mene!" pobuni se Mina i pokua mu vratiti kovanice. "Spasite sebe!" "Moja je kratkovidnost u veliku opasnost dovela i vas i vau obitelj i prijatelje. To mi je tek sada jasno. Oprostite mi." Zvuk krila i dalje je jaao. udovite im se pribliavalo. "Idite! Idite odmah!" Cotford je odgurne prema stubama. Okre-nuvi se, iz depa je izvadio slomljenu katanu. uo je kako se Mina iza njega udaljava, a onda i njezin neobini apat u uhu, blag i draestan glas: "Oproteno ti je." Smrt tih mladih ena progonila ga je godinama. Sad mu je bilo jasno to mu je toliko muilo duu. Cijelo je vrijeme lagao samome sebi, potiskivao istinu. Ubojica nije ovjek. One noi kad je pao u potjeri za Trbosjekom vidio je istu krvavu maglicu. Okruila ga je kad se izgubio, pa se spotaknuo o rubni kamen. udovite koje se sada namjerilo na njega dio je njegove sudbine. Uspije li te noi spasiti ve i jednog ovjeka... cijeli njegov ivot moda i nee biti posve uzaludan.

udovite se sada obruilo iz oblaka i napokon mu se ukazalo, Uz stravinu riku, pokazalo je krvave nizove otrih zuba, a crvene su mu oi bljesnule. Koa mu je bila ljuskava kao u kakva gutera, dok su se iz sljepooica dizali zakrivljeni rogovi. Iz lea su nicala dva velika konata krila, dok je dugaki miiavi rep bio nazubljen i otar poput britve, te je tako, dok se klatio lijevo-desno, sa zgrada otkidao komadie kamena. Kande na prednjim nogama irom su mu se rastvorile kada je pojurilo prema njemu, kao da ga eli primiti u izopaeni zagrljaj. Cotford je uo kako prolaznici uasnuto vrite dok trae zaklon, a on ostaje posve sam. Pomolio se za svoju besmrtnu duu, usput traei i hrabrost. Kucnuo je as da dovede vagu u ravnoteu. Omotao je rupi oko slomljene sablje i tako dobio improvizirani drak, pa je pojurio ususret udovitu, ciljajui mu srce u trenutku kada ga je nadlijetalo. No, bio je prespor. udovite je letjelo tako brzo da mu je uspio zariti sablju tek u nogu. Zauo je kako je bolno kriknulo, a zatim se sruilo na tlo iza njega. Cotford se upravo spremao okrenuti i nastaviti borbu kad je krajikom oka ugledao smrtonosni rep koji je ve letio prema njemu. Posljednja misao koja mu je sinula u glavi bilo je Van Helsingovo upozorenje: To to ne vidi svakako e te i usmrtiti. Mina se stubama stutila do podzemnog perona. Kada im se pribliila, ostali su se putnici rasprili na sve strane, to dalje od nje. Spustivi pogled, ugledala je vlastite ruke umrljane Cotfordovom krvlju. Na haljini je imala tragove krvi ene u bijelome. U trenutku kad se zaula zvidaljka, potrala je prema zadnjem vagonu vlaka koji je upravo stao. Ve se spremala ui kada je zaula neobian zvuk. inilo joj se da se neko dijete igra loptom koja se tako neprestano odbija od poda. Mina se okrenula i ugledala Cotfordovu odrubljenu glavu koja je poskakivala niza stube. Kada je uz odvratan zvuk pala na peron, jo se jednom okrenula. Oekivala je da e na Cotfordovu licu ugledati krajnji uas. No, posljednji izraz lica ostarjelog inspektora odraavao je spokoj. U smrti se doimao mirnim kao, barem koliko ga je ona vidjela, nikada u ivotu. Stravina grmljavina protresla je Minu do due, a zatim je zaula zvuk razbijanja opeka. Sjena krilate zvijeri poela se sputati stubama.

Zvidaljka se oglasila i drugi put. Mina je bila sita bjeanja. eljela je da bitka napokon zapone, ali je znala i da e kupiti vie vremena Quinceyju, Arthuru i Van Helsingu to vie bude odravala potjeru. Metalna vrata zadnjeg vagona zatvorila su joj se pred nosom. Ispruila je ruke i svom ih snagom ponovno otvorila, te upala unutra u trenutku kad je kompozicija krenula. Dr. Max Windshoeffel i supruga odluili su ne ui u vlak nakon to su na peronu ugledali okrvavljenu enu, a potom i odrubljenu glavu. Priekat e posljednji podzemni vlak kojim e od Stranda doi do Finsbury Parka. Max je odveo suprugu podalje od jezovite glave, pitajui se bi li trebao izvijestiti policiju. Kao lijeniku, to mu je bila graanska dunost. Misli mu je prekinuo stravian zvuk razbijanja opeka, a nakon toga i kripa koja je parala ui. Iznenada se pojavilo zmajoliko stvorenje koje je izletjelo sa stuba. Oboje su bili odvie prestraeni da kriknu. Demonov rep trgao je zeleno-bijele keramike ploice kao da se radi o krep-papiru. udovite je potom odletjelo u tunel, kao da progoni vlak. Max Windshoeffel tada je ve bio donio odluku. Nikome nikada nee ispriati to je vidio. "Izlazite!" zaprijetila je Mina zlokobnim siktanjem rijetkim putnicima u vagonu. Potom je razbila sjedalo ispred sebe i od njega odlomila otar drveni tap. To, kao i krvava odjea i ruke, te jeziv zvuk koji je sada odjekivao tunelom, natjeralo je putnike da brzo prijeu naprijed, u susjedni vagon. Mina je prila stranjim vratima i kroz staklo ugledala udovite kako juri za njom. Odjednom je osjetila neto to je posljednjih dvadeset pet godina osjeala jedino u snu. Mina je osjeala kako joj se Drakula pribliava. To je on. Doao je po mene! udovite je u tunelu krilima unitilo dio valjkastog zida, tako da je iza njega ostala hrpa razmrskanih opeka i veliki oblak praine. Mina vre stegne tap. "To je sada to. Samo doi. Vrijeme vie nije na tvojoj strani." Otar zapuh vjetra zahvatio ju je u trenutku kada je kanda razbila stranja vrata vagona. Teka metalna vrata tresnula su na pod vagona.

Mina je oekivala da e u otvoru ugledati stravino udovite, no kad je podignula pogled iznenadila se ugledavi tek sjajnu crvenu maglu koja je poela nadirati u vagon. Skupljala se pri podu, a iz te uskomeane magle boje krvi malo-pomalo poeo se izdizati ljudski lik. U Minin um poele su prodirati misli povezane s Drakulom. Bog neka joj bude na pomoi. to ako je to on? Sama pomisao na pogled na njegovo lice nakon toliko godina i sada ju je uzbuivala, unato zlu koje je te veeri moda poinio. Nije si mogla pomoi. Kada se magla razila, neka visoka pojava, u crnoj odjei, izila je iz izmaglice. Mina je od silnog iekivanja ostala bez daha. "Prine Drakula", proape. "ao mi je to u te razoarati", ree podrugljivo Elizabeta Bathory. Ljubav koja je bujala u Mini istog se trenutka pretvorila u mrnju. Kada je grofica krenula prema njoj, primijetila je da joj je Cotford u nogu zario Jonathanovu katanu, no inilo se da je sablja u nozi nimalo ne usporava. "Nee me ponovno oskvrnuti, grofice", ree Mina i podigne tap u ispruenoj ruci. "Ovaj put sam spremna." Grofica Bathory se nasmije. "Drakulina krv moda ti je podarila malo snage, no nemoj misliti da se moe nositi sa mnom. Ja sam kraljica meu sebi slinima." "Ti si izopaeni ubojica i sadist", prosike Mina. "Tako mi Boga, pobrinut u se za to da ovaj svijet oslobodim tvojega zla, ili u u toj borbi umrijeti." "Oh, umrijet e, draga moja. Umrijet e sa spoznajom da e ove noi umrijeti i tvoj sin i svi tvoji prijatelji. Budi uvjerena da ih oekuje okrutna i nemilosrdna smrt... kao i tebe." Spominjanje njezina sina silno ju je razbjesnilo. Mina nipoto nee dopustiti da to udovite naudi Quinceyju. Drvenim tapom strgnut e taj podrugljivi osmijeh s odvratnog lica grofice Bathory. Ispustivi ratni pokli kakav jc jo davno ula od Quinceyja P. Morrisa, Mina pojuri naprijed. Elizabeta Bathory od uitka je zareala kada je Mina podignula ruku i tapom joj naciljala srce, a zatim je tek ispruila ruku i uhvatila tap u zraku. Nevjerojatnom snagom povukla ga je tako da je Mina pala na koljena i nala se u grofiinim kandama. epavi Minu za kosu,

demonska joj je grofica gurnula glavu unatrag i tako joj istegnula snjenobijeli vrat. Elizabeta Bathory zatim je izvukla otricu. Mina ju je odmah prepoznala: taj zakrivljeni kirurki no bio je omiljeno oruje Jacka Trbosjeka. Oiju razrogaenih od novog uasa, svom se snagom pokuavala osloboditi iz grofiina elinog zahvata, no to se vie opirala, to je grofica osjeala vee uzbuenje. Obuzeta dijabolinom strau, grofica je ve podignula no da zaree Minin vrat, uivajui u svakom trenutku krvavog nasilja za koje se spremala. Unato novosteenoj snazi, Mina se s njom nije mogla nositi. Od gotovo etiristo godina konzumiranja ljudske krvi, grofica je bila gotovo nepobjediva. Mina nije uspjela zatititi Quinceyja. Preostalo joj je jo samo da se pomoli. Noa spremnog za udarac, Elizabeta Bathory nagnula se prema Mininu uhu i draesnim glasom proaptala: "Vrijeme je da se pozdravi s Trbosjekom." XLIX. POGLAVLJE

Van Helsing je pojurio na njih, te je Quinceyja i Arthura Holmwooda prikovao za zid. Bio im je tako blizu da je u njihovim oima vidio vlastiti odraz, te je zadovoljno pomislio kako stari mit o tome da vampiri nemaju odraz ne odgovara istini. Usto je spoznao i zato su paralizirani od uasa: izbezumljen izraz na njegovu licu, posve crne oi, kao i otri onjaci bili su posve u suprotnosti s onim krhkim starcem kojeg su upoznali. Dok je pio Drakulinu krv, nije imao pojma koliku e mu to donijeti snagu. Vie nije bio ni krhak ni slabaan, ve je sada raspolagao snagom monog ratnika. Van Helsing se ponovno osjeao mladim. Sada je bio potpun. Kao da se ponovno rodio. Quincey se oporavio bre od Holmwooda, no Van Helsing mu nije dao vremena da krene u protunapad. Jednostavno ga je podignuo i odbacio kao da se radi o jastuku ispunjenom perjem. Quincey je tresnuo o hrastov ormar i na njemu razbio ogledalo. Van Helsing se nasmijao kada je na Holmwoodovu licu ugledao ok. "Ja sam nau priu ispriao Bramu Stokeru. Bio je to moj prvi slabani pokuaj stjecanja besmrtnosti..."

"Ti si pogazio na zavjet?" Van Helsing zdvojno odmahne glavom. Kod Arthura Holmwooda sve je iskljuivo crno ili bijelo. Kao da je kakav dobro uvjebani pas. epavi ga za suvratak, nehajno ga je odbacio na suprotnu stranu sobe, na sofu presvuenu barunom. Sada je ve posve zaokupio pozornost Arthura Holmwooda. "Ima oi, ali ne vidi. Kad sam Stokera zamolio da napie moj ivotopis, nisam vas izdao", ree Van Helsing. "Kroz njega sam kanio prenijeti svu steenu mudrost. Moj ivotopis trebao je posluiti kao upozorenje novim naratajima i svojevrstan vodi za borbu protiv nadnaravnih bia protiv kojih se borim itav ivot. Umjesto toga, Stoker se hirovito narugao istini." Van Helsing je osjetio da se Quincey pomaknuo, pa se okrenuo prema mladiu i vidio da promatra stol s orujem na suprotnoj strani sobe. U tom istom trenutku uinilo mu se da mu se na leima razbio naslonja. Takvo to inae ne bi ni primijetio, da se komadii drva nisu rasuli na sve strane oko njega. Van Helsing se ponovno posvetio iznenaenom Arthuru Holmwoodu, koji je u rukama i dalje imao odlomljene komade drvenih nogu. Osjetio je da je Quincey priao stolu s orujem. Dvije muhe jednim udarcem. Van Helsing podigne Arthura i baci ga izravno na Quinceyja, u nadi da e obojica tako ostati bez zraka i volje za borbom. U svemu ovome sve je vie uivao. Nadao se da e nakon ove bolne demonstracije sile Arthur moda ipak posluati glas razuma. Umjesto toga, Holmwood, ta stara nepromiljena budala, uvukao je ruku u dep i stao mahati zlatnim kriem. "Posljednjih dvadeset pet godina nije bilo dana da nisam poalio to se nisam pridruio Lucy u besmrtnosti", ree Holmwood bijesno. Prilazio je Van Helsingu s visoko uzdignutim kriem. "Ti si me sprijeio. Natjerao me da je ubijem. Ti si me natjerao da joj srce probodem klinom i tako okonam njezin 'izopaeni ivot', kako si rekao!" "Lucy, Lucy, uvijek samo ta Lucy", ree Van Helsing. Ispruio je ruku i uhvatio Holmwoodov kri. Vrijeme je da ovoj ludi odrim lekciju. Kri ga nije ni najmanje odbijao. Pristupanjem redovima nemrtvih, ovjek nuno ne postaje Sotoninim saveznikom.

Arthur je zastao kao ukopan, posve smeten. "Zato?" "Zato kri na mene uope ne djeluje? Iz istog razloga zbog kojeg nije djelovao ni na princa Drakulu. Samo bie koje se boji Boga boji se i njegovih simbola. Tvoja se Lucy bojala Boga." Gotovo reei, Van Helsing je istrgnuo kri iz Holmwoodove ruke i bacio ga na suprotnu stranu prostorije. "Da ti je Drakula pristupio u trenutku smrti, Arthure, to bi odabrao?" Ne ekajui vie ni trenutka, Arthur je poletio prema stolu s orujem. Nepromiljeno. Van Helsing je poskoio i preprijeio mu put. "Ne mora biti tako. Moe poi sa mnom." Okrenuo se i u oi pogledao izbezumljenog Quinceyja Harkera. "Obojica moete poi." "Ni u snu!" usklikne Quincey, pa nasrne na Van Helsinga. Holmwood je sa stola pokuao dohvatiti lovaki no, no profesor ga je odmah oborio na pod, pa se naglo okrenuo da dohvati Quinceyja. Potegnuo ga je i savio kao da se radi o kakvoj staroj krpi. "Suoiti se sa smru u bitki neto je posve drugo nego kada eka da ti se smrt prikrade u starosti", ree Van Helsing. Zabacio je Quinceyju glavu unatrag i otkrio mu vrat. "Pokuao sam te upozoriti, mladiu." Van Helsing nije htio nauditi djeaku kojeg je neko drao u krilu. Arthura Holmwooda previe je zaslijepilo etvrt stoljea gnjeva da spozna to je razumno. No nadao se da e nekako nagovoriti Quinceyja da mu se pridrui. Princu Drakuli bio je obeao da mladiu nee nauditi, nego da e ga toliko oslabiti da ga bez potekoa moe vratiti majci. Obliznuo je onjake iekujui okus prve krvi do koje e doi sam. "Licemjeru!" povie Arthur Holmwood. Van Helsing je zauo prasak, a zatim osjetio i otar bol u leima. Holmwood je drugim metkom iz pitolja probio Van Helsingovo rame i okrznuo Quinceyjevu nadlakticu. Mladi je kriknuo od bola, a Van Helsing ga je pustio, tako da je pao na pod kada mu je trei metak probio tijelo. "Bio si nam prijatelj!" ree Holmwood. "I jo mogu biti prijatelj", odgovori Van Helsing. "Kao i Drakula. Jo nije prekasno." "Neu izdati svoju vjeru." Vjeru? to Arthur Holmwood uistinu zna o vjeri? Tek kada je otvorio oi prema zlu koje koraa ovim svijetom Van Helsing je pronaao

pravu vjeru. No, dobro, ako je Arthur ve toliko poboan, tada svakako zna i da je Bog stvorio vampire. I Bog je nemrtvima dao jednaku slobodu biranja kao i ovjeku: krenuti putem dobra ili putem zla. Nevjerojatnom brzinom pokuao je razoruati Holmwooda. Arthur e ga moda sluati ne bude li imao pitolj u ruci. No, na starevo iznenaenje, Arthur nije bio spreman dopustiti da mu oduzme oruje. Odjeknula su jo dva pucnja. Tijelo Arthura Holmwooda snano je zadrhtalo. U njegovim blijedoplavim oima pojavio se preneraen izraz. Obojica su spustila pogled i ugledala pravo vrelo krvi koja mu je ikljala iz prsa. Beskonano tuno Van Helsing proape: "Tek sada, na zavretku, spoznao si strah od smrti." "Arthure?" povie Quincey. U prvi se mah inilo da Arthur kima, no onda je zakolutao oima i taj neko veliki ovjek stropotao se na pod. "Ne!" krikne Quincey. Odmah je nasrnuo na profesora, no Van Helsing ga je jednostavno epao za vrat i odbacio na komodu. Ponovno je mladiu zabacio glavu unatrag i tako mu otkrio vrat. Abnormalno razjapivi usta, otkrio je onjake i nagnuo se prema Quinceyjevu vratu. L. POGLAVLJE

Francis Aytown nije bio miljenik sree. Nikada se nije uspijevao nai na pravome mjestu u pravo vrijeme. Kao fotograf, radio je uz proslavljenog Johna J. Thomsona, koji je velianstvenim snimkama dokumentirao ivot na londonskim ulicama. Thomson je s istom zadaom otiao u Kinu, ali Aytownu se nije toliko putovalo. Thomson je tako otiao sam i postao slubenim fotografom kineskoga cara, a kasnije i britanske kraljevske obitelji. Da je barem Aytown iskoristio ponuenu priliku, koliko bi mu ivot moda bio drukiji. Ta ga je veer podsjetila na tu nepromiljenost. Sada je dobivao po iling za snimku, a uglavnom je fotografirao turiste, osobito na izlasku iz kazalita u West Endu. Ve neko vrijeme radio je ispred Globea i Olympica, a za poar u Lyceumu doznao je tek kada je od tog kazalita ostala tek hrpa ruevina iz koje se jo dizao dim. Koliki bi

samo honorar za snimku poara dobio od Daily Telegrapha ili Timesa. Bio se tek smjestio na ugao Wycha i Newcastlea, kako bi snimao gledatelje iz oblinjih kazalita kada je zauo krikove iz oblinjih ulica. Uzevi aparat, pojurio je prema sreditu pomutnje. Ispred ulaza u postaju podzemne eljeznice Strand vladao je pravi kaos. Policijska vozila bila su posve zaprijeila pristup ulazu u postaju. Aytown se obratio najbliem pozorniku: "to se dogodilo, efe?" "Ubojstvo. Neka divlja ivotinja pobjegla je iz zoolokog vrta. Poginuo je jedan mukarac." Aytown se zamislio nad tim rijeima. Londonski zooloki vrt nalazio se podosta sjevernije, u Regent's Parku. Kako je odbjegla ivotinja mogla prijei toliki put a da je policija ve nije negdje zaustavila? Neto tu nije kako treba. Misli mu je prekinula sjena koja je upravo prelazila ulicu. Aytown pogleda oko sebe. Olujni oblaci zastrli su mjesec, a zlokobna se sjena poela kretati. inilo se kao da je nestala u ulazu koji je vodio do podzemnog perona. Neto posve sigurno nije kako treba. LI. POGLAVLJE

Mina je imala dojam da joj je vrat na drvenom postolju giljotine, a ne u elinom stisku ruke Elizabete Bathory. Kirurki no bio je poput otrice giljotine koja leti prema vratu. Mina podigne ruke da onemogui smrtonosni udarac. Prstima je obavila grofiinu podlakticu poput okova i uspjela zaustaviti otricu tek na centimetar--dva od koe vrata. Krvavocrvene usne grofice Bathory izobliile su se u osmijeh, a duboko iz grla zauo se i njezin prigueni smijeh. Gurnula je ruku koju je Mina i dalje snano stezala i tako otricom dola jo blie vratu. Stjecao se dojam da Mina sadistiki nastrojenoj napadaici prua upravo ono to je ova i prieljkivala: pravu borbu. to se Mina vie opirala, to je grofica Bathory osjeala intenzivnije uzbuenje. Ve na izmaku snaga, prkosei joj moda i posljednji put, Mina je zakljuila da e joj uskratiti taj uitak. Zatvorila je oi i oslobodila joj ruku.

Tada se zauo prasak. Mina je otvorila oi i ugledala kirurki no na podu kraj grofice. S visine su ih zasuli odlomljeni komadii drva i elektrine iskre. U vagonu je odjeknuo mukao udarac, a neto teko i krupno nalo se na podu vagona. Grofica je okirano piljila uvis. Mina je pogledala u tom smjeru i shvatila da je krov vagona rastrgan. Kad je ponovno spustila pogled, ugledala je neki tamni lik na sve etiri nasred vagona. Glava mu je bila pognuta gotovo do poda. Imao je gustu, posve crnu kosu. ak i u tom poloaju bilo je oito da je vii od metar osamdeset. Imao je elegantne skladne dlanove, prste duge kao u koncertnog pijanista. Mina osjeti kako joj je srce poskoilo. Poznaje te ruke. Gledala je kako ubijaju, vidjela ih prekrivene krvlju. Osjetila je i njihov ljubavni dodir. Polagano je ustao i uspravio se, a Mina osjeti kako joj tijelom struji udnja. Vie nije sama. Vratio joj se sad kad ga najvie treba. No hoe li je spasiti nakon svega ime ga je povrijedila? Moe li je i dalje voljeti? Mukarac je pridignuo glavu, a crni uvojci skliznuli su mu s lica. Vuje su oi kroz stisnute kapke pogledale groficu Bathory, a nesmiljen izraz lica bio je identian izrazu koji je Mina pamtila. Istovremeno lijep i uasan, dobrostiv i nemilosrdan. ovjek koji je istodobno i ljubav i mrnja. Mina je na koncu izgovorila ime koje je duboko u sebi uvala etvrt stoljea. "Drakula..." Zauvi to ime, grofica Bathory snanije je stegnula Minin vrat. Svu mrnju sad je usmjerila prema uljezu, te prosiktala: "Uasno me uzrujava ta tvoja sposobnost da prevari smrt." Unato bolu, Mina osjeti radost. Drakula ju je gledao s jednakom udnjom kakvu je i ona oduvijek osjeala prema njemu. Izraz njegova lica potvrdio joj je ono u to je toliko silno eljela vjerovati. Drakula je uistinu ubojica, ali nije okrutan. Bie koje voli nikako ne moe biti u istoj kategoriji kao to sadistiko udovite, grofica Bathory. Drakuline crne oi ponovno su sijevnule prema grofici, dok mu se lice izobliilo od bijesa. Elizabetu Bathory snai e sav bol koji je i zasluila, a oekuje je i stravina smrt. Stisnutih zuba, gotovo je zareao: "Doi, grofice. Doi da umre." Elizabeta Bathory zabaci ruku iza lea, a Mina osjeti kako leti. Straan bol bljesnuo joj je u glavi kad je udarila o metalnu oplatu

vagona. Dok je tonula u nesvijest, Mina je pomislila: Vratio se. Grofica Bathory pogledala je mukarca koji se ukazao pred njom. Kako je mogue da je taj paklenski princ jo iv? Ubila ga je dva puta. U njoj je sada kiptio bijes. Nikada nee utaiti elju za osvetom. Najvie od svega na svijetu eljela je unititi Bojeg ratnika Drakulu, zauvijek, donijeti prokletstvo i njemu i svim licemjerima koji slijede Boga, kao i samome Bogu. Grofica Bathory sada jc skoila. U letu je isukala kirurki no, ciljajui Drakuline oi, u nadi da e mu tako oduzeti vid. Prije nego to je njezina otrica pronala metu, princ tame uzvisio se da je doeka. Ljuti protivnici sukobili su se u zraku. Hrvali su se uza strop vagona koji je jurio, prkosei svim zakonima fizike. Drakula je u jednom trenutku svom snagom zario koljeno u trbuh grofice Bathory, tako da je pala sa stropa i udarila u prozor. Staklo se razbilo, a krhotine poispadale u tunel. Drakula je poletio prema njoj, da je izgura van, no ona je ve krenula prema njemu, ispruivi tijelo tako da je u munjevitom letu postala nalik na projektil koji je Drakulu pogodio posred torza. Na njezino veliko iznenaenje, kriknuo je od bola kada se sudario s dugakom drvenom klupom koja se od udara raspala. Ne oklijevajui vie ni trenutka, grofica Bathory stutila se na njega i zarila mu no u trbuh, prodirui mu kroz kou kao da se radi o maslacu. Dragocjena Drakulina krv potekla je iz rane, a nju je posve obuzeo miris plijena. Udarala je i udarala, a otrica mu je prodirala u tijelo, dok je on vritao od neizdriva bola. Grofica je udarala sa sve vie samopouzdanja. Drakula je oslabio! Elizabeta Bathory oduvijek se smatrala kraljicom sebi slinih bia. A sada e postati i kraljem. Najvei Boji borac zreo je za zavrni pad. Ukloni li i tu posljednju prepreku, put do ostvarenja velikog plana bit e joj posve otvoren. Bit e dobrostiva prema svima onima prema kojima Bog nije pokazao nimalo milosti. Prema obespravljenim jadnicima, prema spolno izopaenima, prema mentalno nestabilnima, bolesnima i gnjevnima, krotkima i poniznima, onima koji e naslijediti svijet. Sav taj ljam najdubljeg kala uzdignut e tako da svi ostvare davnanje snove. Svi oni postat e njezinim odanim slugama. Onima koji su se zavjetovali na odanost Bogu i njegovu uenju slomit e kimu na svom inkvizicijskom kolu. Hranit e se imunima i monima onako kako su oni crpili snagu iz slabih i nemonih. Gazit

e itave vojske. Golim rukama ruit e crkve i prisiliti papu da pije njezinu krv. Bila je vrsto odluila preoblikovati svijet na svoju sliku i priliku, a Drakulina smrt posluit e kao prvi udarac zvona koji e najaviti njezin dolazak. Grofica Bathory epala je Drakulu za vrat. Nije se opirao: izgubio je previe krvi i ve bio slab. Zatim je zarila onjake duboko u njegovo meso. Sada e mu popiti krv, upiti sve to zna, sve to jest, svu njegovu mo, svu njegovu snagu. Dok je jo bila ljudsko bie, Drakula ju je iscrpio i ostavio je da krvari, ali nije popio i posljednju kap. Sam je nije mogao ubiti: bili su dio iste obitelji i volio ju je. Elizabetu Bathory nisu muili takvi obziri. Kanila je piti sve dok Drakula ne izdahne. Kada se osvijestila, Mina je sve oko sebe vidjela mutno. Kroz bol u glavi i mrenu na oima razabirala je dvije tamne pojave koje su se hrvale na suprotnoj strani vagona. Jedna od njih oito je bila jaa od druge. Mina nikada nije mogla uivati u ubojstvu, no ovaj put pobjeda e biti slatka. Bila bi najradije povikala: Umri, vjetice! eljela je da Drakula rastrga groficu Bathory na komade, ud po ud. Time se ne bi izbrisalo sjeanje na ono to joj je grofica uinila, no njezina bi smrt u velikoj mjeri umanjila bol koju ta uspomena izaziva. Mina se pridignula i sjela. Tek kad se posve koncentrirala na bitku koja joj se odvijala pred oima, uvidjela je koliko grijei. Grofica Bathory ve je zarila onjake u Drakulin vrat. On se otimao i pokuavao joj se izmaknuti. Krvario je iz trbuha. Kako je to mogue? Mina je sada prvi put shvatila zato se Drakula skrivao: Elizabeta Bathory monija je od njega. Ako Drakula ne moe unititi groficu Bathory, kakve onda izglede imaju ona, Arthur i Quincey, pa ak i da pronau ivog Van Helsinga? Mina je pogledom traila bilo kakvo oruje. S mjesta kroz koje je Drakula kroz strop upao u vagon visjela je dugaka i debela elektrina ica. Snano ju je povukla i odmah je oslobodila. to zapravo moe postii takvom icom? Ne bi dobila nita kada bi njome povezala groficu Bathory. Mina je na podu vagona ugledala razbijena vrata. Jedan kraj debele ice vezala je za vrata, pa se ponovno okrenula prema protivnicima koji su i dalje vodili ogorenu borbu.

Drakula je, kako se inilo, posljednim atomima snage, rukama uhvatio lice grofice Bathory i ugurao palac duboko u jednu onu duplju. Gusta viebojna tekuina potekla je iz rupe u kojoj se do maloas nalazila ona jabuica. Ona izvue onjake iz Drakulina vrata i bolno krikne. I dalje joj vrsto drei glavu, Drakula joj nagne glavu unatrag, pa je zavrne, reei poput divlje zvijeri u nastojanju da joj slomi vrat. Grofica Bathory uspjela je naglim pokretom otrgnuti Drakulinu ruku od svog lica. Iz crne rupe u kojoj joj se do maloas nalazilo oko polagano je istjecala krv. Pridignuvi ga, njegovim je tijelom snano raspalila po podu, pritom zabacivi glavu unatrag dok je vritala od bola. Mina je taj trenutak slabosti iskoristila da drugi kraj ice omota oko grofiina vrata. Grofica se naglo okrenula prema njoj. "Kurvo!" Umjesto odgovora, Mina je utnula razbijena vrata tako da su ispala kroz otvor u stranjem dijelu vagona. Metalna su vrata buno odjeknula u mranome tunelu, a vlak ih je nastavio vui po tranicama, tako da se u dodiru sa inom pod naponom dizala prava kia naranastih iskrica. Metalna vrata na koncu su ipak zapela, zaustavila se poput sidra. Mina je uivala u pogledu na grofiino jedino preostalo oko u trenutku kada je kuka shvatila to se dogodilo. Pokuala je nasrnuti na Minu, no ica oko vrata odjednom se zategnula i Elizabeta Bathory odjednom je proletjela kroz otvor u stranjem dijelu vagona i pala na tranice. Mina je dotrala do otvora i zagledala se van, ve oekujui da e grofica odmah ustati i pojuriti za njima. Umjesto toga, vidjela ju je kako poskakuje po tranicama sve do trenutka kada se metalna otrica katane, koja joj se jo uvijek nalazila u nozi, na mjestu na kojem ju je pogodio Cotford, nala na dovodu struje, zbog ega su iskre poletjele na sve strane. Grofica Bathory drhturila je na tranicama dok joj je struja prolazila cijelim tijelom. Cijelo joj se tijelo sjajilo, poprimalo sve intenzivnije plavu boju, sve dok se na koncu nije rasprsnula u plamenu. Iz grla gorfice Bathory oteo se nestvarno stravian bolni krik. Bespomono je mlatarala udovima na sve strane dok joj je plamen prodirao cijelo tijelo.

Je li Mina doista postigla nemogue, ubila kraljicu vampira? Francis Aytown imao je jo samo jedan film formata osam puta deset centimetara. Postavio je fotoaparat na drveni tronoac u nadi da e mu se nekako ukazati prizor koji e moi prodati novinama. Primijetio je da je plahta kojom su prekrili tijelo rtve pri gornjem dijelu umrljana krvlju. Zbog toga mu jc sinulo da jc rtvi moda odrubljena glava. Moda mu se srea na koncu ipak osmjehnula. Aytown se smjestio koliko je mogao blie ulazu u postaju Strand. Snimka tijela bez glave postigla bi lijepu cijenu. Naalost, jo nisu premjestili tijelo. uo je kako pozornici spominju da nitko ne moe doi do policijskog lijenika. Negdje iz daljine zauo se potmuo grleni zvuk. Kako se pribliavao, sve je vie jaao, a na koncu su svi koji su se nali u blizini ulaza u postaju prekrili ui rukama, kako bi ih zatitili od tog prodornog zvuka. S ulaza u postaju poletio je pravi vatromet naranastocrvennih platnenih jezika. Aytown nije mogao vjerovati vlastitim oima. Na ulazu se pojavilo neko divovsko stvorenje koje je krijetalo i vritalo dok je uz mahnito mahanje udovima prelazilo Aldwych. Ne obazirui se na zagluujui zvuk koji mu je izazivao bol u uima, uzeo je aparat i pritisnuo okida. Nije imao vremena za namjetanje kadra, te se samo nadao da je bio dovoljno brz i da je snimio sav uas onoga to je vidio kroz objektiv. Ako je uspio, onda mu se srea uistinu nasmijeila. Takva snimka donijela bi mu pravo malo bogatstvo. Jer, nije se radilo o ivotinji koja je pobjegla iz zoolokog vrta. Bio je to pravi, ivui zmaj koji riga vatru! LII. POGLAVLJE

Profesore, za ime svijeta, molim vas", preklinjao je Quincey. Van Helsing pogleda mladia s neizmjernom tugom u oima. "Za ime svijeta, posljednji te put preklinjem da nam se prikljui." "Ne mogu", odgovori Quincey drhtavim glasom. "Drakula je udovite koje mi je oskvrnuto majku i ubilo oca." Profesor zdvojno odmahne glavom. "Ne ostavlja mi mogunost izbora." Munjevitim pokretom duboko je zagrizao Quinceyjev vrat.

A onda je, na svoje veliko iznenaenje, uvidio da leti na suprotnu stranu prostorije, gdje je uz tresak pao na stol s orujem koje se razletjelo na sve strane. Quincey pogleda vlastite ruke, u strahu od novosteene snage. "Boe, zatiti me!" Van Helsing sjedne i u oku podigne pogled, pokuavajui shvatiti to se dogodilo. Ima li taj mladi doista toliko snage da ga moe baciti na suprotni kraj sobe? Malo-pomalo Van Helsing je poeo shvaati zato je Drakula toliko elio da Quincey Harker ostane iv. Princ tame oito je smatrao da bi mladi mogao postati vrijednim saveznikom u borbi protiv Elizabete Bathory. No, ako je Quincey Harker ve toliko moan i prepun pogreno usmjerene mrnje, mogao bi postati i velikom smetnjom. Dolo je vrijeme za donoenje odluke. Quincey mora umrijeti. Van Helsing se samo nadao da e Drakula imati razumijevanja. Uzeo je lovaki no koji je leao na podu i munjevito navalio na Quinceyja. epavi ga za vrat, pritisnuo ga je uza zid i ve podignuo no da mu ga zarije u srce. Neka mu oproste i Drakula i Bog. Van Helsing je tada zauo mukao udarac. No mu je odjednom ispao i otkotrljao se. Vie nije mogao zadravati Quinceyjevu teinu. Vie ga nije mogao drati. to se to dogaa? Imao je dojam da ga ponovno obuzima onaj dobro poznati osjeaj, elini zahvat ake Smrti. "Ne! Nog niet!" izusti jedva. "Ne jo." Zatim je spustio pogled. Iz prsa mu je virio vrak drvene strijele. Van Helsing se okrenuo i ugledao krvavog Arthura Holmwooda koji je stajao naslonjen na suprotni zid, sa samostrelom u rukama. Krv mu je liptala iz rana i usta. Strijela je Van Helsinga pogodila u srce. Preplavila ga je neizmjerna tuga. Zagledao se u Holmwooda, a u oima su ga poele pei suze. "Moram jo toliko toga uiniti, spoznati, vidjeti. Ne mogu umrijeti. Jo ne smijem umrijeti." "Proklet bio, profesore!" povie Holmwood. "Nosi se u pakao!" Uz ratni pokli odbacio je samostrel i pojurio na Van Helsinga. "Arthure, ekaj!" povie Quincey. Ali bilo je prekasno. Arthur je nasrnuo na Van Helsinga, a od siline sraza obojica su izletjeli kroz prozor. Dok su letjeli pet etaa prema nesmiljenom tlu, Van Helsing je shvatio da je Drakula bez saveznika

preslab da se sam odupre grofici Bathory. Ne stane li joj netko na put, grofica e se pobrinuti za propast ovjeanstva. Boe dragi, zato si nam okrenuo lea? LIII. POGLAVLJE

Kada se kompozicija podzemne eljeznice ve pribliila postaji Finsbury Park, Mina je pojurila do mjesta na kojem je Drakula leao ranjen i bez svijesti, naslonjen na jednu od dugakih klupa u vagonu. Iako je izgubio mnogo krvi, znala je da je jo iv. Rane koje je imao na vratu i trbuhu usmrtile bi svakog ovjeka, no kod njega su ve zacjeljivale. Kao da je samo ekao mig, Drakula otvori oi i ubrzano zatrepe. Te oi crne poput ugljena, prepune emocija... je li uistinu mogue da su bez due? Mina klekne kraj svog princa tame, a on isprui ruku, traei pomo. Ba kao onda, pred ulazom u dvorac u Transilvaniji, kada je Drakula ve gorio na sunevu svjetlu i kada mu je kukri probio srce. Ispruio je ruke prema njoj, no Mina ga je napustila radi obinijeg ovjeka: Jonathana. Jonathan je sada mrtav. Od te je pomisli ustuknula. "Ubio si Jonathana." Drakuline tamne oi usmjerile su se prema njoj, zagledale se u ono to je jo preostalo od njezine due. U oima mu se odraavala bol, kao da su ga njezine rijei povrijedile vie od svih udaraca grofice Bathory. "Ako u to doista vjeruje, nikada me nisi istinski upoznala." Mina se prisjetila Drakulina glasa koji je ula dok se borila sa enom u bijelome. On ju je tada spasio. Morala je znati da joj on nikada ne bi naudio. Koliko god bili strani njegovi postupci, Drakula joj nikada nije lagao. Drakula ne bi ubio Jonathana. Voli je toliko, pa i vie. Mina ga uhvati za ruku. Od tog ledenog dodira zadrhtala je cijelim tijelom, poput iparice koju je dodirnula prva ljubav. Sjeala se kako ju je dodirnuo one davne noi i ponovno je osjetila udnju za takvom strau. Jonathan je bio ljubav njezina ivota, no Drakula je bio strast. Mina se trgnula u trenutku kad je iznenada zaula prodoran povieni zvuk. Bile su to tek konice. Vlak je usporavao. Podignula jc pogled i shvatila da putnici iz susjednih vagona pilje u njih. Ubrzo e se ljudi

sa svih strana natiskivati oko njih. Vrijeme je za bijeg. Prije nego to se vlak posve zaustavio, Mina i Drakula izletjeli su kroz vrata na peron. On je koraao ustro, iako je bio blago nesiguran na nogama. Mina ga je obujmila oko struka da lake odri ravnoteu. Bila je prestraena: Drakula kojeg je davno upoznala bio je toliko moan, a sada je od njega ostala tek sjena. Istodobno je prema njemu osjeala veu bliskost nego ikada. Prvi put bilo je oito da i on treba nju. Nakon to su se s mukom uspeli stubama, izili su iz postaje. Mina je podignula pogled prema nonome nebu, u mislima slutei njegove namjere. Znam kamo eli poi. Do cilja neemo uspjeti doi prije izlaska sunca. Drakula je kimnuo. Ona je na suprotnoj strani ulice opazila kola u koja je bio upregnut samo jedan konj. Koijaa nije bilo na vidiku, ali se straga nalazila debela vunena deka. Mina je uzme, i ve se spremala pomoi Drakuli da se smjesti na sjedalo kada su ih odjednom zaslijepila jarka svjetla i pred njima se ukazao automobil sputena krova. U glavi je i tada zaula Drakuline misli. Automobilom emo putovati bre. Oslonila ga je o kola, dala mu deku, pa izjurila pred onaj automobil, koji se uz kripu guma naglo zaustavio. "Polako, gospoo!" povie voza. "Malo pripazite kamo idete. Zamalo sam vas pre..." Prije nego to je uspio dovriti reenicu, Mina ga je izvukla sa sjedala i bacila na ulicu. Zaprepateni voza brzo je odjurio, dozivajui pomo. Mina se okrene prema Drakuli. On joj se smijeio. Mina je podignula i uvrstila krov, a Drakula se za to vrijeme s mukom uvukao na suvozaevo mjesto. Prolaznici su zapanjeno piljili u njih. Neki su ve prilazili kako bi pomogli vozau. Bilo je vrijeme da krenu. Mina je uskoila na vozaevo sjedalo, otpustila runu konicu, ubacila u brzinu i pojurila Seven Sisters Roadom, kojim e u smjeru sjeverozapada izii iz Londona.

Mina je u jednom trenutku pogledala Drakulu, sada ve sigurnija nego ikada da nije pogrijeila kada mu je odluila pomoi. Elizabeta Bathory mora umrijeti, a Drakula je, ak i u ovom oslabljenom stanju, i dalje najbolje oruje za tu borbu. Pomislila je na Quinceyja. Drakula je s taktikog stajalita genijalno odabrao njihovo novo odredite. Ondje e se nai u povoljnijem poloaju na dobro poznatom terenu. Onamo mora dovesti i sina, jer jedino ondje moe biti na sigurnome. To je jedino mjesto na kojem e se svi osjeati sigurnima, iako je trenutano sigurnost tek iluzija. LIV. POGLAVLJE

Quincey se nagnuo kroz prozor najvieg kata hotela Midland Grand. Unakaena tijela Arthura Holmwooda i profesora Van Helsinga u grotesknom su poloaju leala na ulici. Stranja strana Van Helsingove lubanje bila se u sudaru s kamenim ploama rasprsnula poput lubenice. Tamna krv skupljala se ispod stareve glave, s plonika curei i na ulicu, ispunjavajui i utore izmeu kamenih ploa. Unato tako jezovitoj smrti, na Van Helsingovu licu odraavao se krajnji spokoj. Starac je ponovno izgledao mudro i ueno, kao da je napokon pronaao pravi mir. Krupno tijelo Arthura Holmwooda obavijalo je starevo krhkije tijelo. Glava mu je leala na Van Helsingovim prsima, zahvaljujui emu nije doivio i dodatno ponienje: razbijenu lubanju. Kroz suze pune gorine, Quincey je shvatio jedno: Drakula je odnio pobjedu u ratu. Poput kakvog velikog vojskovoe, podijelio je i zavladao. Quincey je dotada podcjenjivao neprijatelja, a ta pogreka stajala je Arthura Holmwooda ivota. Nepromiljeni mladi sada je jo jedini protivnik kojeg Drakula treba pobijediti. Skupina morbidno nastrojenih prolaznika ve se bila okupila u Euston Roadu. Quinceyju je instinkt govorio da treba pobjei. Policija ga i dalje trai, metodino pretrauje zgradu po zgradu, ulicu po ulicu. Nema sumnje da e ih okupljena masa potaknuti na povratak do hotela i provoenje podrobnije istrage. Unato jakom bolu, brzo se spustio stubama do predvorja. Zbog

gubitka krvi iz ruke ranjene metkom trebao je osjeati takvu vrtoglavicu da praktiki nije trebao biti na nogama. Ali nije se uope osjeao ni loe ni slabo. Bit e da je stvar u prokletoj Drakulinoj krvi koja je u njemu. Quincey se upitao je li ikada uope bio pravi ovjek. Arthur Holmwood na ulici je zastenjao i pokuao se pomaknuti. Iz redova okupljenih promatraa zauli su se preneraeni uzvici. Quincey povie: "Arthure!" Proguravi se kroz zapanjenu gomilu, spustio se na koljena i pridignuo Holmwooda u naruje, tako da ga je odvojio od Van Helsingova tijela. Quincey mu je njeno poloio glavu u pregib lakta. Zauo je kako ljudi oko njega spominju rije "ubojstvo". Osjeao je kako su se neki od promatraa odvojili od skupine i kako ve tre u raznim smjerovima, nesumnjivo traei nekoga od predstavnika vlasti. Nema jo mnogo vremena. Holmwoodovo markantno lice bilo je blijedo i nateeno. Krv mu je navirala iz rana na prsima, iz nosa, usta i uiju. Bio je odvaan i snaan, ali ipak nije mogao prikriti bol koji je trpio. Teko je dolazio do zraka. Quincey se uzaludno odupirao suzama. Uhvatio je Holmwooda za ruku. Van Helsing ga je bio optuio da se boji smrti. No, Quincey je na Holmwoodovu licu vidio samo mir i jedva primjetan osmijeh. Arthur je napokon doao do eljenog cilja. A upravo je Quincey osjeao strah i paniku. "Neto mi se dogaa, Arthure. Vidio si to sam bio u stanju uiniti. Proklet sam, proklet. Ako je Drakulina prokleta krv u Mini, tada je i u meni. to u sad? Ne smije me napustiti, Arthure. Ne ostavljaj me." Holmwood je smogao posljednje atome nekada silno velike snage da se oglasi: "Ne radi se o prokletstvu. Zar ne shvaa? To moe biti i blagoslov. Snaan si kao on. Moe pobijediti i Drakulu i groficu Bathory." Iz usta su mu izlazili krvavi mjehurii. Miii su mu se ukoili i u tom trenutku uspio je jo samo izustiti: "Pokopaj me uz moju Lucy..." Quincey je bespomono gledao kako se neko mona iskra Arthura Holmwooda na koncu ipak gasi. Bitke velikog plemia naposljetku su okonane. Quincey je napokon shvatio zato je sve te godine zazivao smrt. U smrti e mu se ostvariti najvea elja, da se ponovno ujedini s ljubavlju svog ivota.

Quincey spusti pogled na prljave, krvave ruke. Holmwood je rekao kako je pravi blagoslov to je Quincey sada jak poput Drakule, te da ga moe pobijediti. Ali hoe li ga ta mo iskvariti kao to je izopaila njegova neprijatelja? Hoe li ga zlo progutati dok progoni upravo ono bie koje ga je proklelo? "Gdje je sve poelo." Quincey se trgnuo na zvuk majina glasa koji kao da mu je aputao na uho. Pogledao je oko sebe, no nje nije bilo na vidiku. Vidio je samo gomilu znatieljnih prolaznika. "Gdje je sve poelo, sine moj." Ovaj put majin je glas bio kristalno ist i nije ga bilo mogue zamijeniti s nekim drugim glasom. Quincey obzirno poloi tijelo Arthura Holmwooda na tlo, ne znajui koji bi mu tono trebao biti sljedei korak. Nije imao plan, a bio je posve sam. "Gdje je sve poelo, sine moj. Ljubavi moja." Doziva ga vampirska krv iz Mine. U Stokerovu romanu spominje se mentalna povezanost Drakule i Mine. Ta mentalna veza sada funkcionira unutar trokuta. Ovaj put Minin su glas pratile i slike: prastari ruevni samostan visoko na nekoj litici, kraj groblja i kamenog sjedala, pod kojima bjesni more. Sve je poelo u Whitbyju, u opatiji Carfax. Mina je s Drakulom i zajedno ga ekaju. Sa svih strana zaula su se zvona. Na kamenim ulicama odjekivala su kola i konjska kopita. Prolaznici koji su se bili odvojili od mase sada su se vraali, trei uz policijsku koiju koja se na koncu zaustavila ispred hotela. Quinceyjev se puls ubrzao kada je prepoznao visokog policajca koji je iziao iz koije. Upravo je on u ruci drao crte koji je prikazivao njega i Holmwooda. Dolo je vrijeme da Quinceyjeve none more prestanu jednom zauvijek. Moda mu je sudbina namijenila da uniti Drakulu. Moda je Bog Quinceyju pokazao nain da vlastito prokletstvo pretvori u blagoslov. Quinceyju vie nije preostalo nita. Pred njim je bila jo samo jedna mogunost: mora spasiti svoju besmrtnu duu. Otii e u Whitby, u Carfax. Uz Boju pomo, suprotstavit e se demonu. Uspije li ubiti Drakulu, moda e razbiti prokletstvo, te sebe i majku spasiti od vjenog pakla. Pogine li u borbi protiv tako velikog zla, Quincey se nadao da e mu Bog zahvaljujui tome oprostiti.

Onaj visoki policajac stao se probijati kroz gomilu. Vrijeme je da poe. Dok se trkom udaljavao, Quincey je uo zateene uzvike iz gomile, a naslutio je i da je visoki policajac zapanjen. Ve je trao poput vjetra, bre nego to itko moe trati. Prokletstvo se otelo nadzoru. On je napokon slobodan. LV. POGLAVLJE

Sunce se dizalo na jutarnjem nebu. Drakula i Mina vozili su se cijelu no. U toj nonoj tiini Minin um ispunjavali su slapovi nasuminih misli obiljeenih zabrinutou. No, koliko god razmiljala, uvijek je dolazila do istog zakljuka. Zadrtost i opsjednutost vode samo do jednog mjesta. Na temelju bogatog ivotnog iskustva znala je da je to tono, no ipak nije uspijevala zatomiti bijes koji je u njoj kljuao dok su jurili na sjever. Sinonji nasilni dogaaji neprestano su joj se iznova vrtjeli u mislima. Smrt i razaranje koje je grofica Bathory sijala stoljeima bili su upravo nemjerljivi, jad, bijeda i rtve koji su za njom ostajali neopisivi. to je vie razmiljala o grofici, to je Minu obuzimao jai bijes. A to ju je obuzimao vei bijes, to je bjesomunije pritiskala papuicu gasa. Upravlja je stezala tako snano i grevito da su joj zglobovi prstiju bili posve bijeli. Elizabeta Bathory oskvrnula ju je i pokuala ubiti, a to je bilo najgore od svega, ugrozila je i Quinceyja. Mina vie nije ni najmanje sumnjala. Prvi put njezina se ljudska krv savreno skladno mijeala s vampirskom krvi. Namjeravala je do kraja unititi groficu Elizabetu Bathory. Mina je velikom brzinom prestigla mljekarska kola koja je vukao magarac. ivotinja se iznenada zaustavila i ustuknula. Koija je iza nje stao vikati. Tek tada Mina je shvatila koliko brzo vozi. Mora se smiriti i sve razumno organizirati. To joj ide najbolje. Ne moe dopustiti da je zagrienost i opsjednutost zaslijepe, jer bi inae bila ista kao grofica Bathory. U 15. stoljeu plemenita je morao biti odvaan i tako nadahnuti ljude da ga slijede. Ali poslunost seljaka u doba skupljanja poreza nije odravala smionost. Stvar je bila u strahu. Seljaka je bilo stotinu puta vie od plemia. Plemi je morao biti

okrutan da u svoje ljude usadi strah, te jednako okrutan kako bi ga se suparnici bojali napasti. Krv u 15. stoljeu nije bila na osobitoj cijeni. Ubijanje i smrt bili su gotovo svakodnevna pojava. Brutalnost je bila prihvaen oblik nadzora. Omiljene vladare od tirana je odvajalo tek pitanje opravdanosti okrutnog nasilja. I Elizabeta Bathory i Drakula potekli su iz tih mranih vremena, bili posljednji preivjeli ostaci davno prolog doba. Nasred ceste iznenada se ukazao zaustavljeni automobil. Mina svom snagom pritisne konicu, naglo skrene i automobilom sie s ceste, tek za koji centimetar uspijevajui izbjei neko stablo. Automobil se zatresao i zaustavio, a ona je na trenutak predahnula i napokon samoj sebi dopustila da pogleda kraj sebe. Onako umotan u deku, na podu, zatien od sunca, tijela sklupana u skuenom prostoru, Drakula niim nije odavao znakove svijesti. Minu je taj ovjek, to stvorenje, neizmjerno zbunjivao. Bio je kadar iskazati nevienu hrabrost i veliku ljubav, bio je odan i velikoduan, ali je s druge strane mogao biti i neopisivo nasilan. Pribojavala se svega to bi se moglo dogoditi dopusti li Drakuli da utjee na Quinceyja. On ga moda moe zatititi od grofice Bathory, ali uz kakvu cijenu po Quinceyjevu besmrtnu duu? Dan je vrijeme za Drakulin san, vrijeme odmora i zaljeenja. Mina je u mislima pokuala doprijeti do grofice Bathory, no nailazila je iskljuivo na oblake i nebo. Nije znala tono odrediti to to znai. Bilo je oito da zbog tek male koliine krvi koju je razmijenila s groficom Bathory ne moe jasno predoiti njezino kretanje i djelovanje. Nije bilo sumnje da je to i bila namjera Elizabete Bathory. No grofica se gadno opekla i trebat e joj vremena da se oporavi. Pitanje je glasilo: koliko? Mina se, vozei unatrag, automobilom vratila na cestu. Mora doi na neko dobro poznato mjesto na kojem se moe braniti, negdje gdje e se nai s Quinceyjem i pregrupirati snage. Mora se vratiti u opatiju Carfax. Po povratku u Englesku, nakon vjenanja, Mina je doznala za Lucynu smrt. Ona i Jonathan jo nisu bili konzumirali brane zavjete, jer se Jonathan jo nije bio oporavio od muka proivljenjih u Transilvaniji, dok je Mina bila odvie obuzeta tugom i boli. No Jonathan je ipak nekako smogao snage da se pridrui junakoj skupini koja e pronai

i unititi Drakuline lijesove. I upravo je te noi Drakula prvi put doao Mini. okirala ju je injenica da on za Lucy ali i tuguje koliko i ona. Za njezinu smrt krivio je Van Helsinga. Mina nije znala u to da vjeruje. udovite o kojem je govorio Van Helsing nikako nije uspijevala spojiti s tim zgodnim plemiem kraljevskoga dranja koji joj je donio utjehu. Kako Jonathanu nije eljela rei da ju je Drakula posjetio, Mina je ustvrdila da joj je pravu narav Lucyne smrti objasnio u snu. Pribojavajui se da je potpala pod utjecaj udovita, Van Helsing je ustrajno zahtijevao da je izostave iz svih zajednikih planova. Kako je u to vrijeme zapisala u dnevnik: "Neobino mi je kada nita ne znam, kao danas, nakon to mi je Jonathan godinama posve vjerovao." Tada je bila bijesna na Jonathana. U njihov se odnos uvukla napetost. Ona i Jonathan bili su kod doktora Sewarda u Whitbyju kada ju je Drakula kasno nou posjetio. Izjavio joj je ljubav i ponudio ostvarenje svih njezinih snova i elja. I dok je Jonathan leao i spavao kraj nje, ona je Drakuli dopustila da je obori s nogu, te je s njim svojevoljno pola u opatiju Carfax. Tada, dok je bila sama s Drakulom meu ruevinama starog samostana, prvi put nakon vie mjeseci osjetila je mir i sigurnost, te stekla dojam da je netko istinski voli. "Nisam se usudila vratiti u Whitby", ree sada naglas Mina, u nadi da e samu sebe uvjeriti kako postupa ispravno. "U opatiji Carfax nisam bila od one noi kada smo ondje bili zajedno. Kada smo..." Nije mogla nastaviti, od silne navale dvojakih emocija koje su je preplavile. Vie nego dobro sjeala se koliko je udjela za time da iznova proivi onu no koju je u Carfaxu provela s Drakulom. Mina je mislila da Drakula spava, pa se iznenadila kad je ispod pokrivaa zaula njegove rijei. "Tako je i najprikladnije. Sve e zavriti gdje je i poelo." Te je rijei izgovorio kao ratnik. U njemu nije bilo ni traga popustljivosti. Elizabeta Bathory stoljeima je preivljavala zahvaljujui kovanju zavjera i povlaenju. Za razliku od nje, Drakula je hrabro stupao i onamo kamo se drugi nisu usudili doi. Ali ta je odvanost imala cijenu, a plaali su je svi oko njega. Krv uvijek trai novu krv. Ne moe se ivjeti u stalnom ratovanju: Quinceyju nipoto ne eli ostaviti takvo nasljee. Quincey je budunost. Mina se mora pobrinuti za to da ih on sve

nadivi. Krv koja kola njezinim ilama daje joj snagu da ga zatiti od Elizabete Bathory, a njemu je zatita sada potrebnija nego ikad. Nikada nije osjetio punu snagu vampira. Osjeala je da je primio njezinu telepatsku poruku i da e doi na sastanak s njima. Ako je ispravno predvidjela da grofici Bathory treba vremena da se zalijei, jo postoji mogunost da se Quincey izvue i pobjegne. Uspije li doi do Carfaxa prije nego to ih grofica Bathory otkrije, Mina bi moda mogla sa sinom brodom otputovati u Ameriku. Kada se Quincey nae na sigurnome i izvan grofiina domaaja, Mina bi se mogla vratiti i umjesto lovine postati lovcem. Ona i Drakula mogli bi pronai groficu Bathory, otkriti gdje danju spava i unititi je dok bespomono lei u lijesu. Mina je jurila engleskom provincijom, a sunce se ve poelo sputati prema obzoru. Vozili su se vei dio dana, pa je zahvaljujui tome imala vremena o svemu dobro promisliti. Njezina je racionalnost nadvladala iskonske instinkte. Zagrienost i opsjednutost tragini su karakterni nedostaci kod osoba poput grofice Bathory, Cotforda i Drakule. S njom nee biti tako. Ona i Quincey preivjet e jer su spremni sve barem privremeno napustiti. Preivjet e i spremiti se za borbu nekom drugom prilikom. Narednik Lee otvorio je ormar i oprezno se zagledao u tamu. Unutra se nalazila tek objeena odjea. Zatvorivi vrata, kroz susjedni je prozor pogledao prema nonome nebu zastrtom kiom. Iz daljine se ula grmljavina, a na nebu su se povremeno ukazivali bljeskovi. Lee navue zastore. "Sve u redu. Nema razloga za strah." "Pod krevetom", proape glas iza njega. Pod krevetom. Pa naravno. Lee je bio tako visok da je mrzio sputanje na pod, ali se priklonio tom prijedlogu, samo da odri mir. Nita. ak ni zaostala arapa. "Sve je isto", ree. "Ovdje nema nikakvih udovita." Ustao je i pogledao u oi petogodinjeg sina u kojima se odraavalo olakanje. Zatim se okrenuo i nasmijeio etverogodinjoj keri. Djeca su ve bila sklupana u postelji, pod pokrivaem. Lee nikako nije volio lagati djeci. A nitko nije bolje od njega znao da na svijetu doista postoje prava udovita. Ne od onakvih kakva djeca obino zamiljaju, poput zloduha i raznih vilenjaka, nego prava udovita -

udovita koja vrebaju na zamraenim londonskim ulicama i ele nauditi drugima. udovita kakva treba privoditi pred lice pravde. Bolje je da djeca ne znaju za takve stvarne uase, da od te spoznaje budu zatiena to due. Lee im je popravio pokrivae, pa se nagnuo i poljubio djecu u elo. "Laku no. Lijepo sanjajte." "Nemoj zaboraviti vrata, tata", proape njegova ki. "Kao i uvijek, bit e odkrinuta." Lee se nasmijei. "Volim vas." Njegova su djeca smatrala da svjetlo iz hodnika tjera udovita. Da je barem sve tako jednostavno. Uao je u predvorje, gdje ga je supruga, ve u spavaici i kapici, ekala da mu poeli laku no, te je na njezinu licu odmah opazio zabrinutost. Uhvatio ju je pod ruku i odveo u dnevnu sobu. Morao je razgovarati s njom, a elio se uvjeriti da ih djeca nee uti. "to e im rei?" upitala je s velikom zabrinutou. "Ne elim da se brine. Sve e biti uredu", ree Lee. Bio je izvan sebe od tuge nakon to je ranije te veeri primio brzojav iz Scotland Yarda, dok je njegova supruga sve otada bila na rubu iste panike. Brzojav je donio slubenu potvrdu, no Lee je novost ve bio doznao od inspektora Huntleyja, koji je tog prijepodneva posjetio podruje oko postaje podzemne eljeznice Strand. Inspektor Cotford, policijski lijenik, pozornik Price i policajci koji su bili u njihovoj pratnji bili su mrtvi. elnici Scotland Yarda suoavali su se s mnotvom pitanja bez odgovora, a Lee je nonu smjenu trebao zapoeti odlaskom u ured zamjenika ravnatelja Scotland Yarda, kako bi objasnio svoju ulogu u djelovanju inspektora Cotforda. Sada je obrisao prainu s koljena i besprijekorno izglaanu bijelu koulju ugurao u hlae. Nakon to je doznao da je Cotford umro zbog uvjerenja, Lee je prvo instinktivno pomislio da bi trebao uzeti ma iz ruke palog prijatelja i nastaviti napad koji je ovaj bio poveo. No, nakon to je uz velik trud potisnuo bijes, shvatio je da se ne moe prepustiti osvetoljubivim porivima. Ne moe dopustiti da ga taj plamen proguta kao Cotforda. Odbio je krenuti tim mranim putem. Iako je to nerado priznavao, Van Helsing i Cotford bili su tek suprotne strane istog novia. Obojicu je posve obuzimala mrana potraga. Na koncu, iznoenje istine nee vratiti Cotforda u ivot, niti e dokazati stvarni identitet Jacka Trbosjeka. Lee e od nadreenih primiti ukor, moda ak i

otpust iz slube zbog sudjelovanja u Cotfordovoj nepromiljenoj i niim utemeljenoj istrazi. Nije smio ugroziti karijeru i nadreenima govoriti stvari koje ne ele uti. Kako e uzdravati obitelj ostane li bez posla? O ovjeku valja suditi prema tome kako skrbi za obitelj - a ne prema broju privedenih prijestupnika. U tome se posve razlikovao od inspektora Cotforda. Jer, uvijek e biti nasilnika i zlikovaca koji vrebaju ulicama: toj borbi nema kraja. Lee se osvrne i niz hodnik pogleda prema djejoj sobi, zamiljajui kako mu djeca tonu u spokojan san. Dok je donosio zavrnu odluku o tome to e uiniti, nije ga nimalo pekla savjest: izdat e inspektora Cotforda. Lagat e nadreenima i slubeno ustvrditi da je Cotford bio lud, posve skrenuo, te da je bio izgubio sposobnost razumnog zakljuivanja. I to nee biti potpuna la. Cotford je bio fanatik i upravo ga je to upropastilo. Lee e posvjedoiti da je uvidio koliko Cotford grijei, te da se zbog toga odbio prikljuiti inspektoru u njegovoj najnovijoj istrazi ubojstava koja se pripisuju Trbosjeku. Ipak, potovao je zapovjedni lanac i nije nita radio inspektoru Cotfordu iza lea, pa ga tako nije ni prijavio nadreenima. Naposljetku, Huntley je bio dao rije da ga nikada nee prokazati. Kao nekadanji vojnik, ba kao i Lee, zamjenik ravnatelja prihvatit e to objanjenje i potovati takvo iskazivanje odanosti. inilo mu se da e takav postupak ak i pripomoi njegovoj karijeri, jer e ga nadalje smatrati ovjekom od povjerenja. Nakon to je odjenuo kaput, stavio eir i poljubio suprugu, Lee ju je otpravio u krevet. im je zauo da su se zatvorila vrata spavae sobe, odjurio je u svoju radnu sobu i otkljuao najniu ladicu pisaeg stola. Odande je izvadio stari profil osumnjienika u sluaju Jacka Trbosjeka koji je Cotford bio uzeo iz Scotland Yarda. Lee je zadrhtao im je proitao ime na fasciklu: DR. ABRAHAM VAN HELSING. Lee se vratio u dnevnu sobu, gdje je araem potaknuo vatru u kaminu. Trenutak istine. U njemu je ponovno bujalo grizoduje, te je sada ponovno pokuao opravdati korak na koji se odluio. Na temelju dokaza u hotelu Midland Grand zakljuio je da su obojica mukaraca, nakon to je Arthur Holmwood strijelom probio Van Helsinga, umrla od posljedica pada. Ako je Cotford imao pravo i ako je Van Helsing bio Jack Trbosjek, pria je tada uistinu zavrena. Cotford nikada nije bio od onih koji trae slavu. Borio se samo za pravdu, a pravda je sada zadovoljena. Kad je rije o Mini Harker, niti jedan preostali dokaz ne

povezuje je niti s jednim zloinom. Lee je bio uvjeren da je ispred Midland Granda nad Holmwoodovim tijelom naas ugledao Quinceyja Harkera. Bez obzira na to to je vidio, drat e se injenica. A injenice govore... da nema stvarnih dokaza protiv Quinceyja Harkera. Osim toga, ono ubojstvo u uliici, od kojeg je sve i poelo, u nadlenosti je inspektora Huntleyja. Neka on time razbija glavu. Lee baci Van Helsingov dosje u vatru, gledajui kako papiri tamne, kako se iz njih poinje dizati dim i kako na koncu poinju gorjeti. On je zavrio s Jackom Trbosjekom. Molio je Boga da mu oprosti. Bio u pravu ili u krivu, Leejeva uloga u toj je prii zavrila. Oblaci su se sve bre kovitlali i navlaili prema mjesecu, pa je prirodom zavladala gotovo potpuna tama. Quinceyjev konj galopirao je uz obalu, zadihan i oznojen. Trgnuo se kad god se u daljini zaula grmljavina. U jednom trenutku velika je nazubljena munja proparala nebo, zbog ega je Quinceyjev konj posve zastao, pa potom pojurio kao izbezumljen. Quincey je zario pete u njegovo tijelo i snano se uhvatio za uzde, da nekako odri ravnoteu. Nakon to je napokon primirio konja, Quincey ga je potapao po vratu, elei ga posve umiriti. Imao je dojam da vremenske prilike ine sve da ga nekako uspore. Nije li Stoker u svom romanu napisao da Drakula upravlja i vremenom? Sada vie gotovo i nema koga pitati jesu li Stokerove pretpostavke istinite. Drakula zna da dolazim. Quincey vrsto stegne konja nogama i ponovno ga natjera u galop. Stvar je u krvi. to god zna on, zna i Drakula. Element iznenaenja ne dolazi u obzir. Quinceyju je bilo jasno da mu nita ne ide u prilog, no to ga nije ni na trenutak pokolebalo. Drakula mora umrijeti. Da ga je netko dva mjeseca ranije pitao vjeruje li u nadnaravno, nasmijao bi mu se u lice. Sada je ipak bio malo upueniji u ta pitanja. Na njemu je sada da dovri jezovitu zadau koju je pred sebe etvrt stoljea ranije postavila ona junaka skupina. Dok je jurio vritinama, Quincey je postao uvjeren da mu je to oduvijek bila prava sudbina. Prvi put u ivotu put kojim je prolazio bio je osloboen svake krivnje, grizoduja, straha i pitanja. Quincey je bio krajnje odluan. Obino se kae da oni koji nijeu vlastitu sudbinu nikada ne dolaze do uspjeha. On je tu logiku primijenio kada je donio

odluku da e postati glumcem. Posljedice su sada mnogo dalekosenije. Jurio je dalje, saginjui glavu da izbjegne neku granu koja ga je zamalo zbacila s konja. Bio je toliko zamiljen da ju je ugledao tek u posljednji tren. Tek zahvaljujui odnedavno pojaanim osjetima grana mu nije unakazila lice. Kako bi to samo bila glupa smrt! Quincey nikad nije previe razmiljao o vlastitoj smrti. Bio je mlad i, do prije nekoliko dana, jo se smatrao nedodirljivim. Da je barem tako. Osjeao je kako s dolaskom oluje u njemu buja i ta udnja za krvlju. To ga je podsjetilo na stihove iz Macbetha, uloge za koju je sada znao da je nikada nee uspjeti zaigrati na sceni. "Pa ipak, iskuat u i posljednje. Navali, Macduffe. I proklet bio tko prvi vikne: Stani, dosta je!" Elizabeta Bathory sletjela je na stube bazilike Saint-Denis kada je nonu tamu na nebu poelo odmjenjivati providno plavetnilo svitanja. Da je netko bio budan i vidio njezin dolazak, pomislio bi da je s crkve otpala neka od udovinih kamenih vodoriga. Tamni plat s kapuljaom koji je grofica nosila da prikrije nagorjelu kou gotovo se savreno uklapao u pozadinu od kamena. Grofica Bathory krenula je prema ulazu u crkvu. Razdirao ju je nepodnoljiv bol. Meso joj je bilo duboko nagorjelo, zbog ega su joj se miii ukrutili i zgrili. Pri svakom novom pokretu osjeala je kako joj se meso kida i ponovno polagano obnavlja. udjela je za predahom, za odmorom i ljubavnim zagrljajem svojih ena u bijelome. One bi joj eljno viale rane. Nedostajala joj je njihova odanost. A sada su mrtve. Dva razloga vie da Drakuli i Mini izazove patnje. Preostalim okom uoila je kameni prikaz Trojstva nad ulazom. Mogla je ui u crkvu kao svaki posjetitelj, no ipak se radilo o Bojoj crkvi. Htjela je ui tako da Njega podsjeti na svoju snagu. Pougljenjenom rukom razbila je masivna vrata od drva i eljeza. Spustivi kapuljau, prkosno je prola divovskom dvoranom te gotike crkve, svojevrsne francuske kraljevske nekropole, koja je bila posljednje poivalite svih francuskih monarha. Pogled joj je zapeo za prikaz Krista koji umire na kriu. ak je i Njegov sin slabiji od nje. ive boje pojavile su se na vitrajima kada su suneve zrake obasjale prozore. Nije se obazirala na bol koji joj je obavijao cijelo tijelo dok

je kraj kipova posljednjih burbonskih kraljeva prilazila grobnicama. U prostoriji od isklesanog kamena nalazile su se podne oznake grobova izraene od oniksa. Luj XVI. navodno poiva pod sredinjim kamenom s desne strane, a Marija Antoaneta pod sredinjim kamenom slijeva. Zlatnim slovima na crnom je oniksu pisalo: MARIEANTOINETTE D'AUTRICHE 1755.-1793. Elizabeta Bathory znala je da ispod kamena nije Marija Antoaneta. Barem nije cijela. Potom je usmjerila pogled prema neobiljeenom oniksu iza grobnice pokojne kraljice. krguui onjacima, crnom akom razbila je kamen i nainila rupu dovoljno veliku da u nju uvue ruku. Izoblieni dlan gurnula je u pod i izvukla kutiju od bjelokosti ukraenu kriem. Grofica je osjetila kako joj krvave suze naviru u preostalo oko, zbog ega joj se s lica, jo vrueg od vatre, poela dizati para. Samu kutiju dobila je na dar od osobe koju je neko voljela. Drakula ju je nazvao udovitem koje ne moe voljeti. Kad bi samo znao... A zapravo je voljela tako duboko da je bila spremna spaliti cijeli svijet u znak osvete nakon to je izgubila to to je voljela. U kutiji se nalazilo neto to je neko smatrala najveom dragocjenou. Kad je posljednji put bila u toj crkvi, podignula je oniks i pod njega pomno sklonila kutiju. Bio je to njezin dar voljenoj osobi, znak da je njezina smrt osveena. Ujedno i obeanje da e cijeli svijet - pa tako i sam Bog - platiti za sve to je uinio. Ne obazirui se na bol koji joj je strujao prstima, grofica Bathory je podignula poklopac kutije. Na tajni koja se skrivala u njoj ukazao se odraz svijea koje su gorjele u kripti. Elizabeta Bathory oprezno je prstima prela po povrini tog predmeta: radilo se o nou kukri umrljanom sasuenom krvlju. Bio je to isti onaj no koji je prije dvadeset pet godina do drka zarila u Drakulina prsa. Kako bi potvrdila obeanje koje je upravo dala samoj sebi, s jo uvijek otrog noa polizala je sasuenu krv. Bila je to Drakulina krv i bila je slasna. Tim noem zadat e zavrni smrtonosni udarac neprijatelju. Grofica Bathory vratila je kutiju na mjesto. Jo je razmiljala o pogreci poinjenoj za posljednjeg susreta s Drakulom. Pogreno ga je procijenila, kao i Minu. Vie nee tako pogrijeiti. Bilo je oito da Mininim ilama tee Drakulina krv, ba kao i njezinima. Nasmijeila se, a ovaj put nije joj zasmetao bol u nagorjelom licu. I ona je pila

Drakulinu krv. Nabost e ga na zid kukrijem i natjerati da gleda kako Mini trga glavu. Prije nego to umre, Drakula e gledati kako se Elizabeta Bathory kupa u Mininoj krvi. Grofica Bathory vie nije imala luksuz raspolaganja vremenom besmrtnika. eli li uspjeti, mora djelovati brzo. Drakula je i dalje slab, no slutila je da e pokuati navesti Minu da se pridrui redovima nemrtvih. eli li se domoi trofeja, grofica Bathory do njih mora doi prije nego to se to dogodi. Mora napasti, i to to prije. Okrenuvi se na petama, odluno je krenula prema izlazu. Postoji jo samo jedan smrtnik ijim ilama kola Drakulina krv: Quincey Harker. I Minin sin mora umrijeti. Bez Minine i Drakuline zatite, mladi je tek muica koja samo eka da je netko zgnjei. Kad se rijei njih, vie joj nitko nee stati na put. Boji svijet postat e njezinom igrakom. "Que faites-vous?" upita neki muki glas. Naglo se okrenula i ugledala mladog redovnika sa svjetiljkom u ruci. Kada je ugledao groficu Bathory, odnosno ono to je od nje ostalo, na licu mu se pojavio uas. I sa suprotne strane velike dvorane jasno je osjetila miris straha u njegovoj krvi kada je kriknuo: "C'est le Diable!" Nazvao ju je Vragom. Ona se nasmijei. Nije ba posve tono. Iako se divila Luciferu jer se usudio prekinuti veze s nebesima, na koncu nije uspio. Zarekla se da nikada nee dopustiti da je ponize. Grofica Bathory prie mu blie. Redovnik pridigne kri i povie: "Sanctuaire!" Kakva budala! Pred groficom Elizabetom Bathory nitko se ne moe skloniti na sigurno. Munjevito je nasrnula na njega. "Antichriste!" Onjaci su joj se arili u redovnikov vrat i priguili njegov krik. Nakon to je osjetila profinjenu aromu Drakuline krvi, redovnikova krv bila je poput jeftinog misnog vina. Nema veze. Utait e e dok se ne vrati u Englesku. Popivi svu krv iz tijela, odbacila je redovnikovo tijelo na suprotnu stranu crkvenog broda, tako da je svom teinom palo na nizove zavjetnih svijea. Potom je navukla kapuljau na elavu i crnu glavu, da je zatiti od sunca, te izila iz crkve i ustrim korakom krenula na parike ulice. Prolaznika je u to doba dana bilo malo, a oni koji je i vide, primijetit e tek sjenu u prolazu. Prije nego to se sunce uspne

na nebu, ona e ve biti u Engleskoj. Stopala su joj se ve odvojila od tla. Diui se kroz sloj oblaka, vidjela je kako zemlja nestaje pod njom, a ona ve leti preko La Manchea. Jo koji trenutak i nai e se na sigurnome, u svojoj crnoj koiji. U snu e se jo oporaviti i zalijeiti. Dok bude spavala, njezini e konji juriti prema Whitbyju. A ondje, u ostacima stare opatije, njezina e opsesija dosei zenit. Kakvo savreno poklapanje. Boji ratnik umrijet e u ruevinama katedrale. Drakula i njegova krvna loza prestat e postojati. Ona e preuzeti iskru kojom je Sotona neko pokuao spaliti nebesa, dovesti je na zemlju, te zapaliti plamen koji e progutati itav svijet. LVI. POGLAVLJE

Dok su prolazili kraj starog ljetnikovca obitelji Westenra, Mina je usporila i naas se zagledala u prolost. Gotovo kao da je oekivala da e Lucy istrati pred kuu. Prisjetila se dana kada je upoznala Lucy, jo u doba rane mladosti. Minini roditelji bili su vlasnici jedne od dviju prodavaonica u Whitbyju i Mina je morala ondje raditi nakon kole i tijekom ljeta, kako bi obitelj nekako vezala kraj s krajem. Zbog toga nikad nije upoznala uobiajene radosti djetinjstva. Lucy je bila bogataka ki s breuljka, no i ona se osjeala izolirano, iako joj prijatelja nije nedostajalo. Lucy je krasila neutaiva znatielja i htjela je iskusiti sve to je ivot nudio. Nakon to se jednog toplog ljetnog jutra iskrala s imanja, Lucy je sama dola u grad istraiti kako ivi, kako se izraavala njezina majka, obian "puk". Pustolovina ju je tako, sa akom kovanica, dovela i u prodavaonicu Mininih roditelja, u kojoj se nakanila prejesti slatkia. Mina je u poetku smatrala kako joj je Lucy ponudila prijateljstvo jer se saalila nad tunom i osamljenom djevojicom iz "puka", no Lucy je imala dobrostivije srce. Dok je automobil jurio dalje, Minin je pogled odlutao do litice koja se nadvijala nad gradom. Na tim opasnim stijenama nalazi se i njezino odredite, opatija Carfax. Ugledala je kameno sjedalo na rubu litice, gdje je jednom zatekla Lucy kako mjeseari, s dvjema ranicama na vratu, tragovima, kako je Mina tada zakljuila, igala kojima joj je upravo ona uvrstila maramu. Bilo je to one stravine

noi kada se nasukao Demeter i kada im je u ivot uao Drakula. Minina razmiljanja prekinula je grmljavina koja se zaula u daljini. Mrani oblaci ubrzano su nailazili s juga. More je bilo uzburkano. Oluja se primicala sve bre. Mina mora doi do vrha litice prije nego to rijeka nabuja od kie i prelije cestu. Automobil je proao kraj stotinu devedeset devet stuba koje su vodile do vrha. Kao djeca, Mina i Lucy esto su se utrkivale na tom usponu. Lucy bi se najee spotaknula o podsuknju, ali bi ipak pobijedila. Na kamenom sjedalu na vrhu Lucy joj je ispriala sve o trojici udvaraa. Mina se prisjeti Quinceyja Morrisa i dr. Jacka Sewarda. Pokoj im dui. Automobil je proao kraj hotela, nekadanjeg raskonog ljetnikovca obitelji Holmwood. U trenutku kad je poelo kiiti, Mina je skrenula na drveni most iznad sada ve uspjenjene rijeke Esk. Ponovno se prisjetila one noi kad je Drakula stigao u Whitby, a u mislima su joj se poele ukazivati slike. Sluajno je naiao na Lucy nakon to je na brodu bio zatoen bez okrepe. Mornare je pokosila bolest, zbog ega im je krv postala otrovna, pa je Drakula nije mogao piti. Nije se mogao hraniti ak ni takorima, budui da su i oni prenosili bolest. Izgladnjeli ovjek nakon tako dugotrajnog posta obino gubi mjeru i Drakula je Lucy trebao popiti svu krv, zbog ega bi umrla. Unato silnoj gladi, popio je tek toliko krvi da se malo oporavi, a zatim ju je ostavio na kamenom sjedalu, da je Mina pronae. Iskazao je milosre, na svoj nain. Zaula se kripa. Starom natrulom mostu nije se svidjela teina automobila. Mina je ve pomislila kako bi se mogla unatrag vratiti na obalu. Most se jo vie pobunio i poeo se ljuljati. Olujni oblaci nisu bili posve zakrili sunce, a to je znailo da Mina ne moe napustiti automobil i ostaviti Drakulu nezatienog. Most nee izdrati dugo. Mina mora brzo odluiti. Ve se spremala ubaciti u brzinu za vonju unatrag kada je Drakula ispruio ruku ispod pokrivaa i snano joj pritisnuo dlan na ruici gasa, tako da je automobil pojurio naprijed punom brzinom. Automobil je uz grmljavinu motora preao zadnjih nekoliko metara upravo u trenutku kada je stari most popustio. Tek to su se stranji kotai nali na cesti, most se uruio u rijeku. Drakula je povukao ruku pod deku.

Motor je stenjao dok su se uspinjali strminom Green Lanea, a onda su se u jednom trenutku kotai poeli okretati u mjestu u blatu nastalom od kie. Kad je napokon dola do raskrija, Mina je usporila i skrenula u Abbey Lane. Pogled joj je zapeo za dobro poznato zdanje u kojem se neko nalazila umobolnica dr. Sewarda. Jadni Jack. Plemenita i dobronamjerna dua. Pribliavali su se opatiji i sada je ponovno primijetila kako drvee ondje jednostavno nestaje, kao da je zemlja toliko prokleta da ne podrava ivot. Olujni oblaci posve su zastrli nebo. Nastavila je voziti. I onda joj se pred oima odjednom ukazalo odredite. Opatija Carfax, ve gotovo posve uruena, poput duha koji opsjeda litice ponad usnulog Whitbyja. Gotiki tornjevi dizali su se prema nebu, a odavno prazni prozori nalik prozorima u kakvoj katedrali nijemo su i sveano gledali na susjedno, maglicom obavijeno groblje. Mina je u opatiji posljednji put bila one noi kad se dola oprostiti od svog princa tame, prije dvadeset pet godina. Sada je dola po istome poslu. Mina je u mislima vrtjela osmiljeni plan. Ostavit e Drakulu da se suoi s gnjevom grofice Bathory i tako dobiti na vremenu, te kriomice odvesti Quinceyja u sigurnost Novoga svijeta. Mina je znala da joj Drakula nee odbiti elju, ali i da bi to moglo znaiti njegovu propast. Od te je pomisli zadrhtala. Kako uope moe biti toliko proraunata? Znala je da moe sve kad se radi o Quinceyju. Zaustavila je automobil kod zapadnog ulaza. "Stigli smo", ree i iskljui motor. "Sunca vie nema." Drakula se pridigne na sjedalo i otvori vrata, pa se polagano odmota i izie iz auta, tako da mu je izlizana deka sa irokih ramena spala na tlo. Nagnuo je glavu unatrag i sklopio oi, pa duboko udahnuo, preputajui se kii i ekajui da ga ispuni no. Na nebu je bljesnula munja i osvijetlila Drakulino markantno lice. Ni po emu se nije moglo zakljuiti da je bio ozlijeen, iako je izgubio mnogo krvi. Izgledao je onako kako ga je Mina oduvijek pamtila: kraljevski dostojanstveno i nedostupno. Kao da ga je povratak u Carfax nekako pomladio. U daljini se zaulo samotno zavijanje - psa ili vuka? - koje je do njih donio vjetar. Drakula se na taj zvuk okrenuo. Mina s njegova skamenjena lica nije mogla iitati je li taj zvuk dobar znak ili upozorenje.

Kia je ibala tlo, a Drakula jc ispruio ruke prema Mini. Dolo je vrijeme za odluku koje se tako dugo pribojavala. Uhvatila je Drakulu za ruku i kroz kiu su potrali u zaklon opatije. Crna koija grofice Bathory jurila je na sjever. U jednom trenutku nagnula se kroz prozor i shvatila da je pala no. estoka kia pljutala je u ritmu grmljavine kopita njezinih kobila koje su vukle koiju. Spavala je satima. Let do Francuske i natrag, na nonome vjetru, iziskivao je velik napor. Elizabeta Bathory zagleda se u odraz unakaenog lica u ogledalu. Redovnikova krv povratila joj je snagu, ali nije poela i lijeiti rane. Tim bolje, pomisli. Stravine ozljede kod Drakule e pobuditi laan dojam nadmoi. U borbi koja e uslijediti to e joj biti prednost. Oh, kako samo uiva u toj igri! Grofica Bathory stane se smijuljiti. Drakula oduvijek ima tako visoko miljenje o sebi. Ona je sino dokazala ono to oduvijek smatra injenicom. Drakula je oduvijek bio slabiji od nje. Time to je samo djelomino popio krv Lucy Westenre, Drakula je ostavio ivueg svjedoka i tako se razotkrio onoj "junakoj" skupini. Bila je to zamalo kobna lekcija. Sada si tek rijetko priuti najhranjiviju ljudsku krv. I upravo je to njegova najvea slabost - ne eli prihvatiti svoju stvarnu prirodu. Drakula je vampir, a i dalje se smatra ovjekom. Star je vie od petsto godina, a jo nije nauio bez grizoduja prigrliti moi nemrtvih. Koija je jurila uz obalu, a grofica Bathory sanjala je o tome kako e vladati bez prepreka i protivnika. To je doba sada blizu: to jasno osjea. LVII. Dok je razgledavala opatiju Carfax, Mini se uinilo da je rije o odrazu njezina ivota. Neko je bila prelijepa i velianstvena, puna kreposti, nadanja i potencijala. S vremenom se pretvorila u praznu ljusku. ak su i pranjavu pauinu u kutovima pauci koji su je ispleli u meuvremenu napustili. Zbog vjetra i oluje koja je jaala hodnici starog zdanja gotovo su zavijali, kao da ih duhovi prolosti zazivaju i

trae da ih oslobode. Ti su zidovi svjedoili nebrojenim krvavim sukobima, od rimsko-keltskog ratovanja i vikinkih upada, do saskonormanskih ratova. Mina se u mladosti odvie bojala fantoma za koje se govorilo da vrebaju uokolo da bi se nou usudila doi u blizinu opatije. U velikoj kamenoj prostoriji u kojoj je sada stajala neko se nalazila knjinica u kojoj su redovnici u tiini radili i uili. Bila je to prva prostorija koju je princ Drakula pokuao prisvojiti kada je etvrt stoljea ranije tek doao u Whitby. Zaboravljeno pokustvo pokriveno plahtama stajalo je uokolo poput naputenih duhova. Knjige napisane na svim moguim jezicima ispunjavale su trule drvene police. Praina je na njima bila tako debela da je Mina jedva razabirala boju korica, a kamoli vidjela naslove. Na trenutak je podignula pogled prema napuklom ogledalu iznad kamina. Odande ju je gledala neka mlada ena. I unato tome, Mina se osjeala staro i prazno poput propalog zdanja opatije. U jednom trenutku ugledala je krinju za rublje od orahova drva koji je 1888. iz stana u Londonu donijela u Whitby. To je ljeto provela s Lucy, dok je Jonathan boravio u Transilvaniji. Nakon preljuba s Drakulom dogovorila je da krinju potajno prevezu u opatiju Carfax, budui da je s ljubavnikom namjeravala pobjei iz Engleske. Kasnije je, u kaosu i urbi nastojanja da ostavi Drakulu i za sobom ostavi branu nevjeru, posve zaboravila na taj sanduk. Uinilo joj se da je istodobno i tuno i ironino to se sad ponovno nala na istome mjestu i s Drakulom i sa krinjom. Kao da je sudbina znala to joj je namijenila jo davno prije nje. Otvorila je krinju i u njoj pronala haljinu dobivenu od Lucy. Mina je nikad nije odjenula, za nju je jednostavno bila odvie provokativna. No, dvadeset pet godina kasnije kao da je savreno pristajala eni u koju se razvila. Mina pogleda crnu, ozbiljnu haljinu koju je nosila. Godinama se odijevala poput sredovjene ene, samo da umiri Jonathana. Za tim vie nije bilo potrebe. Otkopala je crnu haljinu i pustila je da padne na pod pun krhotina i praine. Potom je iz krinje izvadila mladenaku haljinu i navukla tu meku i ugodnu tkaninu. Poela se osjeati lijepom, no odmah ju je obuzelo i grizoduje: bila bi se voljela tako odijevati za Jonathana, no time bi samo dodavala sol na ranu koja nikako nije uspijevala zacijeljeti. Pogledala se u zrcalu, a

maleni zlatni kri koji joj je poivao na blijedoj koi iznad grudi zabljesnuo je od odraza svjetla iz kamina. Kako vie nije mogla gledati vlastiti odraz, Mina je prila visokom i elegantnom prozoru. Njezini su koraci odjekivali poput usporenog, pomno promiljenog bubnjanja. Zagledala se u no. Bljeskovi munja obasjavali su groblje pod prozorom i bacali duge sjene meu nadgrobne spomenike. Jasno je osjeala da se Quincey sve bre pribliava, te se nadala da e do opatije stii prije nego ih oluja zahvati svom silinom. Kada doe, Mina e se izravno obratiti Drakuli i pokrenuti zamiljeni plan. "Ta ti haljina pristaje", zaula je iza sebe glas. Nije ula kad je uao i bojala se okrenuti prema njemu, da ne ostane bez hrabrosti. Ili, jo gore, da ne popusti najmranijim eljama. Jasno je zaula elju u njegovu glasu kada je rekao: "Prava si gozba... za oi." "Pronala sam svoju staru krinju", zamuca Mina. Spustila je pogled prema svom zamamnome tijelu. Haljina je otkrivala mnogo gole koe. "Ovdje sam ostavila mnogo toga." S obzirom na nelagodnu tiinu, Drakuli nije promakao neizgovoreni smisao njezinih rijei. Na koncu je rekao: "Ovaj dom, kao i ja, pripada tebi." Glas mu je bio onakav kakav je i pamtila, melodian i hipnotian. Mina je tek sada shvatila koliko joj je nedostajao taj utjeni zvuk. Ne! Ne smije misliti na sebe. Mora misliti na Quinceyja. Vano je samo da njezin sin nekako umakne, a Drakula to moda nee shvatiti. U svijesti joj se ukazala slika Quinceyja na konju. Odjea mu je bila umrljana krvlju... Je li ga netko ranio? Mina osjeti kako je iznutra prodire plamen srdbe. Naglo se okrenula, prema Drakuli, ljutito poput lavice spremne da pod svaku cijenu obrani mladune. "Kako si mogao Quinceyja poslati u opasnost? Van Helsing ga je mogao ubiti." "Van Helsing je pokuao osigurati vlastito mjesto u povijesti tako to me preko Stokerova pera prikazao kao zlikovca", odvrati Drakula bez imalo kajanja. Zakoraio je prema njoj, u nastojanju da smanji razmak, no Mina se, ne prihvaajui takve pokuaje, samo okrenula od njega. Princ tame uzdahne. "Nikada se nisam elio osvetiti tvome suprugu i ostalima koji su me pokuali ubiti. Njihovi su ciljevi, iako pogreno usmjereni, uistinu bili plemeniti, budui da su samo eljeli zatititi tebe. Ali Van Helsing je preao liniju."

Priao joj je s lea, a glas mu se smekao. Mina se osvrnula i ugledala Drakuline oi koje su sada bile usmjerene prema mranome obzoru na kojem je bljesnulo svjetlo svjetionika. "Quincey je natjerao Van Helsinga da plati za poinjene prijestupe", ree. Mina osjeti kako joj se ledi krv. Shvatila je pravo znaenje njegovih rijei. A nain na koji je izgovorio ime njezina sina... po tome je jasno uviala i njegove ciljeve. Drakula ima drukije namjere u vezi s Quinceyjem. "Oduzeo bi mi sina jedinca?" "Kako bi preivio ono to se sprema, Quincey mora prihvatiti istinu. Mora prihvatiti svoju pravu prirodu." Mina osjeti kako joj srce udara o prsni ko. "Mi ne moemo odluivati o Quinceyjevoj sudbini." * * * Quinceyjev konj galopirao je obalom Robin Hood's Baya. Valovi su svom silinom tukli stijenje. Hladni travanjski vjetar u meuvremenu se pojaao. Gromovi su stvarali zagluujuu buku, a munje sijevale posvuda oko njega. I nebesa su najavljivala veliku bitku. Quinceyjev konj u jednom se trenutku stao propinjati i okretati, da bi zatim posrnuo i pao na blatnjavoj obali, tako naglo da je on odletio i pao. Pridignuvi se iz blata, posrui je doao do konja, pribojavajui se da je ivotinja moda slomila nogu. Kleknuo je kraj nje, uvidio da je natopljena uspjenjenim znojem i da jedva dolazi do zraka. Konj mu se od iscrpljenosti naao na rubu smrti. Munja je ponovno proparala no. Quincey je u daljini ugledao ruevine opatije na litici nad morem. Sve je blie. Konj je pokuao ustati, ali je ponovno pao, budui da mu noge vie nisu mogle izdrati ni vlastitu teinu. Quincey nije imao vremena ekati da se ivotinja oporavi. Pogladio joj je grivu. On sam bio je spreman umrijeti, samo da ostvari cilj, no takvu rtvu nije mogao traiti i od konja. Vie ne asei ni aska, pjeice je nastavio klizavim i opasnim putem sudbine. LVIII. POGLAVLJE

Vrijeme kada su se djeca koristila kao pijuni u ratovanju davno je iza nas. Ostavi mog sina na miru", usprotivila se Mina. Znala je da se nala na tankome ledu. Bilo je opasno pozivati se na patnje koje je Drakula proivio kao dijete. Prije vie stoljea, turski je sultan u politiko zatoenitvo odveo Vlada Drakulu i njegova mlaeg brata Radua. Godine odvojenosti od obitelji na Drakulu su ostavile tragove iju dubinu nije mogue posve utvrditi. Drakula je ostao u zatoenitvu sve dok mu otac nije poginuo u bitki. Tada je naslijedio vlako prijestolje i postao Bojim ratnikom. Preostali dio smrtnog ivota posvetio je nastojanjima da se osveti. Za nemrtvog ivota i dalje se borio pod istim stijegom, uvjeren da je i dalje Boji ratnik, te da su mu najvei neprijatelji pojedinci poput Elizabete Bathory. No Mina nije mogla dopustiti da Quincey postane rtvom Drakulina beskonanog ratovanja. "Quincey je zasluio normalan ivot. Bit e najbolje da sina odvedem daleko odavde. Izvan Engleske. Daleko od grofice Bathory." Drakula ju je bezizraajno promatrao. Dakako da je znao za njezine najskrovitije misli: znao je da se sprema taj trenutak. Ne odvajajui pogled od njezinih oiju, prstima je preao preko oiljka na vratu. Trag gotovo da i nije bio slian irokoj otvorenoj rani koju su mu na vratu veer ranije ostavili grofiini onjaci. Sve je brzo zaraslo. "Grofica Bathory takoer je pila moju krv", ree. "Svi smo sada povezani. Kamo god pobjegnemo, pronai e nas. Kao i Quinceyja. Vrijeme je da joj se odluno suprotstavimo." "Nisi dovoljno snaan da joj se suprotstavi. Zamalo te ubila." Granitni je pogled popustio i on se sada namrti. Mina je bila uvjerena da mu je na trenutak u oima ugledala bol. Okrenuo se od nje, duboko udahnuo i neto zaustio. Nije se ulo nita. Drakula zatvori oi, kao da se priprema za neto uasno teko, pa na koncu tiho ree: "Prije dvadeset pet godina zamalo su me unitili. Prvo Harker, a onda i Elizabeta. Rane mi jo nisu zacijeljele." Ponovno se okrenuo prema njoj i naglo rastvorio koulju. Mina od uasa prigueno krikne: "Oh, Boe!" Drakulina prsa bila su abnormalno mrava. Mina mu je mogla prebrojiti sva rebra. Koa prepuna oiljaka bila je posve zategnuta preko kostiju, tako da je jasno vidjela i oiljke na mjestima na kojima su je proboli Morris i Jonathan. Vidjela je i tragove napada koji je

gledala oima grofice Bathory, a sjetila se i grofiine izme kojom je pritisnula kukri jo dublje u njegova prsa. Nije mogla odvojiti pogled od tog jezovitog prizora, niti zaustaviti suze saaljenja koje su joj stale kliziti niz lice. Drakula je pred njom prvi put pokazao strah i vlastitu slabost. Mini je bilo jasno koliko mu je zacijelo bilo teko s nekim podijeliti takvu ranjivost: bio je to in iste ljubavi. Izmeu njih sada vie ne mogu postojati tajne. Mina je Drakulu oduvijek strastveno voljela, ali nakon tog otkria Drakula joj je uao u srce, u prostor koji je neko nastanjivao Jonathan. Mina isprui ruke prema princu tame, ruke koje su drhtale dok mu je milovala izoblieni torzo. "I zato ti je trebala Sewardova pomo", ree Mina, koja je to napokon shvatila. Svi dijelovi slagalice konano su dolazili na mjesto. Oprezno je milovala unakaenu kou nad Drakulinim srcem, na mjestu na kojem ju je jednom probio Morrisov no, te na mjestu s kojeg je jednom pila njegovu krv. Drakula njeno poloi ledeni dlan na Mininu nadlanicu, tako da su isprepleli prste. "Uinio sam sve to sam mogao da od grofice zatitim i tebe i Quinceyja", proape. Pridignuo joj je bradu, tako da mu se zagleda duboko u tamne oi, kao da je moli da pogleda duboko skrivenu duu. "Ali sada vie nema mogunosti za bijeg. Sve e nas pobiti ako mi se ne vrati, Mina." Mini je nudio izbor... ali Mina se nije mogla odrei svoje vjere. Ona joj je jo jedina preostala. Mora se usprotiviti vlastitom instinktu. "Moda izgledam kao mlada djevojka koju pamti," uzvrati ona, ne odvajajui pogled od njegovih oiju, "ali tijekom ovih silnih godina stekla sam novu mudrost. Koliko god bile slatke tvoje rijei, koliko god imao njean dodir, ipak si udovite. Ubojica." Drakula uspravi lea, a na licu mu bljesne ponos. "Vitez sam Svetog reda Zmaja. Stoker i Van Helsing nisu mi ostavili mogunost izbora, jednostavno sam morao..." "Ne ivimo u srednjem vijeku. Ne moe samo tako nekoga ubiti jer te ocrnio u nekoj prii", prekine ga Mina. "Za ivota sam bio Boja ruka", uzvrati prkosno Drakula. "Borio sam se da zatitim itav kranski svijet. Poznavao sam samo okrutnost i smrt i nita vie. udio sam za drugim ivotom, za novom prilikom. Kad se prilika pojavila, prigrabio sam je, bez obzira na posljedice. Da,

ustao sam iz mrtvih, ali ne ubijam iz zabave. Krv potrebnu za preivljavanje uzimam iskljuivo od ivotinja, ubojica, silovatelja i kradljivaca. I dalje dijelim Boju pravdu." Oi su mu se razrogaile. Mina se dobro sjeala tog hipnotikog pogleda. Osjeala je njegovu krv koja joj je sada kolala mozgom, a s njom je navirala i bujica slika. Omoguavao joj je da sve sagleda njegovim oima, da vidi to je sve poinio u Boje ime, udovita koja je usmrtio, neduna bia koja je spasio... Po dovretku njihove mentalne veze, Drakula je nastavio: "Stvoren sam na Boju sliku i priliku, ali pripadam viem redu bia. Ne hrane li se vukovi ovcama? Kao i svi veliki lovci, ja sam sam. Nema tunijeg zvuka od vujeg zavijanja, kada je sam u noi, dok ga ovjek s prijezirom odbacuje kao zlo, lovi toliko da je na rubu izumiranja." Usnama se pribliio njezinu uhu, tako da je osjeala njegov ledeni dah. udjela je za njegovim poljupcem. Istodobno je eljela okrenuti se i potrati glavom bez obzira. "Molim te, Mina, shvati da sam bez tebe izgubljen", proape Drakula. "Moj je jedini grijeh to nisam upuen u navike ovog suvremenog doba. Moe li ovjek koji te voli kao ja biti istinski zao i izopaen?" Mina se okrene na drugu stranu. Nije ga mogla pogledati u oi. "Jednom davno, jako davno, bila sam posve spremna napustiti Jonathana i poi s tobom. Sada mi je vaan jedino sin. Nae je vrijeme stvar prolosti." Znala je da ne zvui osobito uvjerljivo, a to je znailo da je toga svjestan i Drakula. Lai su uzaludne. Naglo ju je okrenuo prema sebi. "Prestani s time!" zapovjedi joj. "Zavarava samu sebe. Znam da me jo voli. Popusti vlastitoj strasti. Doi k meni. Budi sa mnom. Prosvijetli me. Jedino zajednikim snagama moemo spasiti svijet od Elizabete Bathory." "Od mene trai da prihvatim tvoj mrani dar. Da postanem poput tebe." "Pobjegne li s Quinceyjem u Ameriku, snage e nam biti podijeljene. Veeras smo svi na okupu i u najpovoljnijem poloaju. ak i da veeras padnem u borbi, grofica Bathory bit e bitno oslabljena. Iako e to tek postati, bit e vampir koji se rodio iz moje drevne krvi. Moi e zatititi Quinceyja. Tvoja e se mo moi mjeriti s moi

ranjene grofice." Mina vrsto stisne kri koji je nosila oko vrata. "Ne mogu." Drakula povue ruku, a na licu mu se pojavi nesmiljen izraz. "To znai da je Sotona pobijedio." Naglo se okrenuo i iziao, a Mini se uinilo da je osamljenija nego ikad u ivotu. S prozora se zagledala u no bez mjeseine. Gdje joj je sin? Mora donijeti odluku, a to bi joj bilo lake kad bi znala da je na sigurnome. Zauo se prasak groma. Mina se nikad nije bojala oluja, ak ni kao dijete. Sada je bila uasnuta, kao da je grmljavina upozorenje namijenjeno samo njoj. Ve trenutak kasnije osjetila je neiju nazonost. Tono je znala to to znai. Grofica Bathory sve je blie. Elizabeta Bathory nasmijeila se pri pogledu na dva kitolovca koja su muku muila s pristajanjem u luci u Whitbyju dok se nebo rastvaralo. Zemlju je zahvatio potop s nebesa. Njezin dolazak najavilo je zagluujue zavijanje vjetra. Stanovnici Whitbyja jurili su u zaklon, zatvarali kue i pripremali ih za oluju. Dok je u koiji jurila kraj malenih kamenih kua, ula je tako poznate uasnute krikove. ak i najnia bia iz tog ljudskog ljama nekako slute kada im se primie mo istoga zla. Kroz prozor koije grofica Bathory pogledala je u oi neku naboranu bezubu staricu, uivajui u strahu koji je ugledala u oima stare vjetice. Oboavala se hraniti strahom ljudi: to joj je grijalo krv, ubrzavalo puls. Krijepilo je. Opijalo je. Njezini konji iznenada su se zaustavili. Grofica Bathory nagnula se i uvidjela da se drveni most preko rijeke Esk bio uruio, te da konji ne mogu prijei pomahnitalu rijeku. Let od tog mjesta do opatije odnijet e joj neto snage, a mora uvati svaki atom za borbu koja je oekuje. Elizabeta Bathory u mislima se povezala s kobilama, a one su stale toptati i zabacivati grivu, pokazujui da su shvatile. Koija e se vratiti i duim putem doi do kamenih stuba u podnoju litice. No je tek poela. Onim jednim okom ljutito je pogledala prema svome cilju - visokome zdanju, opatiji na stjenovitoj litici. Na jednome prozoru zapadnoga krila zgrade grofica Bathory ugledala je obris ene okupan toplim, treperavim svjetlom. eljno je obliznula onjake. Prije nego to svane, okusit e meso te kuke i okupati se u njezinoj krvi.

L I X .

POGLAVLJE

Mina je znala to joj je initi. ula je kako oluja nesmiljeno nasre na zidine stare opatije. Carfax je odluno odolijevao potopu. I ona e biti tako vrsta. Kratkim kamenim stubitem spustila se do krila s nekadanjim redovnikim sobama. Niz vrata s obiju strana uskog hodnika zavravao je velikim hrastovim vratima iza kojih su se nalazile opatove privatne odaje. Dok je koraala hodnikom, prolazei kraj brojnih vrata, izbor koji joj se nudio sve se vie suavao, sve dok joj nisu preostala tek jedna vrata. Drakula je nebrojeno puta ustvrdio da vampir po prirodi nije izopaen. Smatrao je da prelaskom u redove nemrtvih dua automatski ne postaje prokletom. Dobro i zlo kriju se u ovjekovim odlukama. Mina je vlastitim oima vidjela kako neutaiva e za krvlju tek formiranog vampira moe kvariti. Znala je da je Lucy mamila malenu djecu u svoje kande, no Lucy nikad nije mogla birati. Posve nepripremljena, pretvorila se u udovite. Mina se samo nadala da je nee snai Lucyna tuna sudbina. Osjeala je kako se grofica Bathory pribliava. Znala je da ima samo jednu mogunost. Morat e rtvovati vlastitu duu da spasi sina. Krajnje odluna, Mina je svjetiljku koju je ponijela poloila na pod i irom rastvorila velika hrastova vrata. Drakula je stajao ispred velikog ognjita u kojem je grmjela vatra. Okrenuo se prema njoj. Zahvaljujui vatri i treperenju desetaka svijea, prostorija je izgledala ivo i toplo. Drakula ju je pogledao eljno i s nadom. Prela je prag. "Quincey mora imati vlastitu sudbinu. Ne moe umjesto njega odabrati put kojim e poi", ree strogo. U vezi s tim pitanjem nee popustiti. Drakula kimne. "Ako je to cijena koju trai, neka bude tako." Polagano je krenuo prema njoj, a njoj je srce poelo snano tui kad je pomislila da e mu se ruke ubrzo nai na njezinu tijelu. Silno strepei, posegnula je za zlatnim kriiem navratu te ga je potegnula. Tanki je lani puknuo i kri je pao na pod. elja u Drakulinim oima samo se

pojaala. Dlanovi koje joj je poloio na ramena bili su hladni te su samo pojaali drhtaje koji su joj potresali tijelo. Njeno ju je poljubio u usta, a zatim je podignuo u naruje, ni u jednom trenutku ne odvajajui pogled od njezinih oiju. "Zajedno..." proape Drakula, usnama joj njeno dodirujui uho, "zajedno emo gledati kako se pojedine drave uspinju i tonu u zaborav. Zajedno emo svjedoiti vjenosti." Odnio je Minu do postelje i polegnuo je. Dodirujui je onako kako je Jonathan nikad nije dirao, rukama i usnama istraivao joj je tijelo. Zahvaljujui njemu, poela se osjeati kao ena. Unato silnoj snazi, Drakula je bio njean. Svukao joj je haljinu i zagledao se u njezinu nagost s mjeavinom pohlepe i strahopotovanja. Iako je ivio u svijetu tame, nije ugasio svijee, kao to je to inio Jonathan prije nego to bi njih dvoje vodili ljubav. Drakula je elio vidjeti svaki dio njezina tijela. Minin se puls ubrzao kada ju je poljubio u vrat. Nije osjeala strah, nego mu se potpuno predala. eljela ga je. Po tome kako ju je milovao, po tome kako je uao u nju, znala je da mu je njezin uitak vaniji od vlastite naslade. Osjeala ga je u sebi, a sa svakim pokretom sve se vie primicala uitku istijem od svega to je ikada upoznala. Drakula joj je aputao, a njegov dah milovao joj je usnu resicu. "epat emo svijet za vrat i iz njega ispiti sve to poelimo." itav ivot Mina se borila protiv ugnjetavanja. Prihvaanjem Drakulina vjenog poljupca razbit e te okove. Vie je nee sputavati ni pravila ni zakoni, osim pravila koja pred sebe postavi sama. Ruka mu je skliznula medu njezine noge. Vie se nije mogla suzdravati. Obgrlila ga je i privukla jo blie. Odjednom, u aru strasti, sve je postalo posve jasno. Svi njezini sukobi i podvojenosti rasprili su se u trenu. Kao da su se oblaci razili i otkrili vedro nebo. Voli Drakulu, voli ga onako kako nikada nije mogla voljeti Jonathana. Ona i Drakula zajedno ine cjelovito bie. "Boe, oprosti mi, jo te elim", ree. Drakula otvori usta i otkrije onjake, no Mina podigne ruku i sprijei njegov ugriz. Zastao je, ali se nije ljutio. Htio je odluku prepustiti njoj. "Moram ti neto rei. Sve ove godine uvala sam tajnu."

Samo je polagano odmahnuo glavom. "Znam od samog poetka." Mina se nasmijei, napokon osloboena tereta grizoduja. Zatim okrene vrat i ponudi ilu ljubavniku. Drakula zagrize svom snagom. Dok je pio, tijelo joj se grilo, a ona je gotovo gubila svijest od erotine mjeavine uitka i bola. Vie je nije bilo briga to gubei krv, gubi i duu. Drakula je popio vrelu krv i odjednom se uhvatio za prsa, grei se. Neto mu se dogaa. Osjea bol. Uspravio se, jedva hvatajui dah. A onda je kriknuo i strgnuo ve poderanu koulju. Ispijeni torzo prepun oiljaka stao se nabirati, kao da se ponovno raa pred njezinim oima. Zadivljeno ju je pogledao. "Moja ista krv, krv koju si tako davno popila iz mene, sada me lijei." Mina ga je spasila. Krv koju je neko nazvala prokletom spasit e Quinceyja i poraziti groficu Bathory. "Krv je ivot. Krv je na ivot." Mina prigueno krikne, pa ga uhvati za glavu i zarije mu onjake dublje u svoj vrat, pozivajui ga da zavri. Dolo je vrijeme da umre u njegovim rukama i ponovno se rodi. U neizmjernom zanosu, Mina je zauvijek zatovrila oi prema ljudskome ivotu. Quincey prie ribaru koji je vezivao drvenu barku. "Opatija Carfax! Kojim putem?" "Opatija Carfax? Mladiu moj, misli valjda na opatiju Whitby..." "Ne, Carfax. Znate gdje je?" povie nestrpljivo Quincey. Ribar kimne. "Da. Ali, kloni se tog mjesta!" "Opatija Whitby, opatija Carfax, proklet bio! Kamo da krenem?" Ribar se prekrii sa strahom u oima. Quincey tek tada shvati da po svoj prilici izgleda uasno, natopljen kiom i prekriven blatom, krvlju i tko zna ime sve ne. "Oprostite, radi se o ivotu i smrti! Moram doi do opatije Carfax!" Stari ribar odmahne glavom i pokae prema putu koji je vodio u umu. "Bog neka ti bude na pomoi, mladiu!" Quincey potri prema umi. Vjetar je bio tako snaan da mu se inilo da ga gura unatrag. Imao je dojam da umjesto kie padaju otre strelice. Quincey se pitao je li Drakula izazvao takvu oluju, ne bi li ga jo malo usporio. Vie nije osjeao majine misli. Ve ga je i sama ta injenica uasavala. Klipsao je putem kroz umu Stainsacre. Zbog kie je svaki korak postajao sve teim, a noge su mu se sve vie klizale u blatu. Na koncu

se naao pred naputenom ljuturom nekadanjeg sanatorija dr. Sewarda. Debeli slojevi mahovine, brljana i korova posve su obavili kamene ostatke zdanja, kao da priroda nastoji izbrisati muke i boli koje to mjesto pamti iz prolosti. Prema Stokerovu romanu, tim je poljem Renfield trao, traei utoite u opatiji Carfax. Quinceyjeva obitelj stekla je bogatstvo upravo zahvaljujui mukama i boli gospodina Renfielda. I premda su njegovi roditelji proklinjali Drakulu, prava je istina bila da su se izravno okoristili njegovim zloinima. Quincey se pitao jesu li patnje koje je njegova obitelj proivjela dio pravedne Boje kazne. Carfax se sumorno izdizao prema nonome nebu, neusporedivo vei od zdanja koje je Quincey dotada zamiljao. Treperavo svjetlo obasjavalo je jedan prozor. Snop svjetla sa svjetionika ispred obale u pravilnim je razmacima prelazio po ruevinama, ostavljajui dugake, jezovite sjene. Vjetar i kia i dalje su jaali dok je grabio otvorenim poljem. Ne dajui se dotui, skupio je svu snagu i dajui sve od sebe pojurio naprijed. Quincey je tako na koncu doao do raskono ukraenih drvenih vrata na ulazu u opatiju, te se na njih iscrpljeno naslonio. Iznenadio se, prekasno shvativi, da nisu zakljuana, tako da je niice pao u predvorje. Brzo ustavi, odmah ih je zatvorio, ulaui svu snagu da iz predvorja izgura olujne sile. Pogledao je kroz prozore, elei utvrditi je li ga tko vidio, no vidio je samo osamljene nadgrobne spomenike osvijetljene bljeskovima munja. Vani su bili samo mrtvaci. Quincey je pojurio zavojitim hodnicima i nakon nekog vremena doao do dugakog hodnika koji je s obiju strana imao nizove vrata. Na njegovu zavretku nalazila su se djelomino otvorena vrata, a s njihove druge strane dopirao je snop svjetla. Quincey se naas pokua pribrati, pa potri prema svjetlu i uleti u tu prostoriju. Nije bilo nikoga. Deseci svijea bili su se istopili, ostavljajui tek lokvice amorfnog voska. U kutu se nalazio prazan nenamjeten krevet. Jedino svjetlo u sobi dopiralo je od vatre u kaminu koja se polagano gasila. Kraj postelje je leala hrpa odjee. Okrenuo se i osjetio neto pod nogama. Spustio je pogled i srce mu je tada zamalo zastalo. Bio je stao na majin lani s kriem koji se nalazio na podu. Znao je da ga ona

nikada ne bi skinula svojom voljom. Obuzet bijesom, podignuo je maleni zlatni kri i pojurio, iako nije znao kamo tono ide. Pokuao je otvoriti sva vrata redom, no sva su bila nepomina od hre. Ubrzo e svanuti. Drakula e morati pronai utoite za odmor. Ako u Stokerovu romanu ima i trunka istine, trait e mjesto do kojeg ne moe doprijeti sunevo svjetlo. Pronaao je glavno stubite i brzo se spustio. Stubitem su vladali vlaga i smrad trulei. to se vie sputao u tamu, to mu se inilo da je blii susretu sa sudbinom. Tako se naao u nekoj divovskoj dvorani. Nakon to je bolje pogledao uokolo, shvatio je da se nalazi u svojevrsnom mauzoleju. Zidove su prekrivali nizovi polica. U svakoj nii nalazio se po jedan kostur. Bit e da je ondje pokopano nekoliko stotina ljudi. Kraj ulaza se nalazila prastara uljanica. Quincey je uzme. Staklo je jo bilo toplo. Netko je tek maloas uao onamo. U depovima je potraio ibice dobivene od Arthura Holmwooda, svim se srcem nadajui da su dovoljno suhe. Imao je sree: zapalio je stijenj i svjetiljka je oivjela. Doao je do sredita prostora i svjetiljkom obasjao tri velika kamena sarkofaga. Ime je na prvome od njih bilo napisano na latinskome: OPAT CARFAX. Na drvenome sanduku iza njega pisalo je: VLASNITVO VLADIMIRA BASARABA. Basarab! To ime sada je zvualo poput otrova. Quincey stane manijakalno pretraivati prostor, pa mu se pogled tako u jednom trenutku zaustavio na zahraloj lopati naslonjenoj u jednom kutu. Poloivi svjetiljku na sarkofag, uhvatio je drveni drak lopate i njome udario po kamenome zidu, tako da se drak slomio na dva dijela. S tim improviziranim tapom u ruci, nasrnuo je na sanduk, ulaui i posljednji atom snage u nastojanje da sa sanduka podigne poklopac. Kada ga je otvorio, Quincey je slavodobitno kriknuo. Prisjetivi se kobne pogreke koju je u Transilvaniji poinio njegov imenjak, zamirio je, kako ga ne bi pogodio Drakulin hipnotiki pogled, te je podignuo otri tap, spreman da njime probije srce princa vampira. Oi je otvorio u posljednji trenutak, da preciznije nacilja, a onda stao kao ukopan, kao da mu je srce prestalo kucati, jer nije mogao

vjerovati da vidi to to mu se ukazalo pred oima. U sanduku je leala njegova majka. Quincey odbaci komad drka i dodirne lice koje mu se neko smijeilo, usne koje su ga ljubile. Te su usne sada bile hladne i beivotne. Vie nee biti prilike za pomirbu i kajanje. Drakula je pobijedio. Quinceyju su prsti krvarili od otvaranja sanduka. Tako su na Mininim blijedim usnama ostale i siune kapljice njegove krvi. Nijemo se opratajui od nje, poloio je dlan na majine grudi i okirao se kada joj se prsni ko iznenada podignuo. Krajnje uasnut, gledao ju je kako jezikom s usana skuplja kapljice njegove krvi. Kapci su joj se iznenada rastvorili. Umjesto onih blagih plavih oiju imala je posve crne kuglice. Usne su joj se povukle i otkrile dugake i otre onjake. Krik koji joj se oteo s usana istodobno je i uasavao i zagluivao. Prije nego to je Quincey stigao reagirati, Minine kande epale su ga za vrat. L X . POGLAVLJE

Nebeske suze natapale su zemlju kao da je i Bog znao da e te noi naposljetku zavriti i njegova vladavina. Valovi Sjevernog mora propinjali su se u visinu. Munje su parale tamu. Gromovi zagluujue potresali svijet. Koija grofice Bathory mahnito je poskakivala jurei po kiom ibanom raspucanom kamenju u ulici Church. Ceste koje su vodile do opatije Carfax bile su blatnjave i sve neprohodnije. Koija se zaustavila u podnoju stotinu devedeset devet stuba koje su vodile do vrha litice. Koija nije mogla ii dalje. Grofica e se pjeice uspeti stubama uklesanima u liticu. Kad je izila iz koije doekao ju je potop. Kine kapi na golome tjemenu gorko su je podsjeale na izgorjelu vranu kosu. Hladna voda isparavala je ve pri dodiru s njezinom jo vruom koom. Jedinim okom ugledala je neki lik koji je stajao na velikome kamenu, njoj okrenut leima, zagledan u pobjesnjelo Sjeverno more. inilo se da uope ne primjeuje ni nju ni nesmiljenu kiu. Grofica Bathory iskesi onjake. Koliko je mogla polaganije i neujnije, pri-krala mu se s lea. Kia e nadjaati zvuk mojih koraka.

im joj je sinula ta pomisao, kia je odjednom prestala. Oblaci su se razili, a puni mjesec obasjao je pojavu na velikome kamenu. "Vrijeme je da odgovara za sve svoje grijehe",. Drakulin bariton dolebdio je do nje na vjetru u trenutku kada se okrenuo prema njoj, "Erzsebet." Zvuk vlastitog imena na materinjem jeziku, pa jo iz Drakulinih usta, bio joj je odvratan. Izgovorio ga je ne u znak pozdrava, nego kao psovku. Svaki dio njezina bia htio je skoiti na njega i raskomadati ga. Elizabeta Bathory taj je trenutak iekivala stoljeima. Mogla si je priutiti da mu dopusti jo pokoju igricu: to je jo nekoliko trenutaka kada je pred njom cijela vjenost? Sve snanije krvoedne osjeaje primirila je zamiljajui kako upa Drakulin jezik i kako ga poput privjeska nosi na laniu. Kada je stupila na mjeseinu, u Drakulinim oima ugledala je odreenu uzbunjenost. Bilo je oito da ga je zatekla novim stravinim izgledom. Da je imala usne, sada bi se nasmijeila. No i njih je, kao i nos i kapke, progutao plamen u podzemnoj eljeznici. "Uz rijei ljubavi, istrgnuo si mi grlo i ostavio me da umrem", prosike ona sada. "No, sada, snagom svih demona koji su sa mnom, ove noi stojim pred tobom. I zaklinjem se da vie nikada nee prevariti smrt." Drakula je stajao na kamenu i netremice je gledao. S punim samopouzdanjem odgovorio je: "Upozoravam te: Bog je na mojoj strani." "Upropastit e te upravo ta slijepa odanost Bogu." Drakula jednom rukom skine plat, a drugom izvue neto drugo. Kratak bljesak na mjeseini obiljeio je let dvaju maeva koji su se u luku spustili i zarili u zemlju. "Na nekadanji nain", ree Drakula izazovno. Grofica Bathory pogleda dva maa. "Ma tvog oca?" upita, glavom pokazujui prema bliem mau. "Da", odgovori Drakula. "A drugi je jedan od mnogih koji su pripadali mojem bratu." "Laska mi." Elizabeta Bathory prila je maevima, pomno ih motrei. Oba su bila prelijepo izraena, u stilu uobiajenom prije pet stotina godina. Po oteenjima otrice bilo je jasno da su oba maa sudjelovala u

mnogim borbama i da su prolijevala krv. Kako je to samo prikladno. Njihova je zajednika prolost bila preduga i prebogata da upotrijebe djevianski neokaljan elik. Elizabeta Bathory uzme oba maa, stiui ih izoblienim koatim rukama. Jedan od njih imao je drveni drak sa iljatim zavretkom kojim je bilo mogue ubosti neprijatelja kao da se radi o nou. Drugi je imao drak od bjelokosti sa zaobljenim zavretkom, ali mu je titnik za ruku bio savijen u obliku slova V, tako da je vrak bio okrenut prema drku. Vjet maevalac tim se dijelom mogao posluiti da oslabi donji dio suparnikova maa. Bio je to Raduov ma. Ma za nju. Bez ikakva upozorenja, grofica Bathory dobaci drugi ma Drakuli i istovremeno skoi prema njemu, elei ga maem raspaliti po glavi. Brzinom koja bi postidjela i munju Drakula je jo u letu uhvatio oev ma, premjestio teite na stranu, te se izmaknuo grofiinu udarcu. Zauzeo je borbeni poloaj, tako da mu se drak maa nalazio u visini trbuha, a vrak otrice bio usmjeren izravno prema njoj. Grofiino unakaeno lice izobliilo se kad se pokuala nasmijeiti, a Drakula, koji je uvijek volio velike predstave, zavrtio je ma kao da je upravo iziao na kakvu pozornicu. Elizabeta Bathory uzdahne. Prisjetila se onog drugog stranca. Svojeg uitelja. Kako bi joj samo bilo drago da on moe vidjeti Drakulin kraj. "Jesi li se ikad upitao, Vlade," ree, ne uspijevajui se oteti elji da otvori stare rane, "tko te mrzi jo vie nego ja?" Na njegovu licu naas se pojavila smetenost. "Bilo da se radi o ljudima ili pripadnicima naih redova, koliko ovjek za ivota stekne neprijatelja?" "Tijekom svih ovih godina, Vlade, nisi li se barem jednom upitao, nakon to si me ostavio da umrem, tko me izveo na put osvete?" nastavi grofica Bathory. "Tko mi je dao taj mrani dar?" Osjetila je kako joj Drakula ulazi u misli, trai identitet njezina uitelja, onoga zahvaljujui kome je postala vampirom. Nije se opirala. eljela mu je unititi samopouzdanje i gledati kako ga prodire gnjev. tovie, uivala je u tom trenutku istine. "Nisam sama u ratu protiv Boga, ve tek jedna od mnogih. Moda se smatra hrabrim jer se sam suprotstavlja obraunu koji slijedi. Umiljena si budala ako misli da sam moe okrenuti sudbinu i spasiti svijet."

Drakula gotovo zarei, prijezirno iskeenih zuba. Iz njezinih je misli izvukao lice njezina uitelja. Ime mu je bilo i predobro poznato. Mrnja meu njima bila je legendarna. Iz oiju mu je sijevao bijes. Kriknuvi prema nebesima, podignuo je ma i s kamena skoio na nju. Grofica Bathory podignula je ma i spremno ga doekala. okirala ju je estina njegova napada. Oito ga je nosio isti gnjev. Otrice su se sudarile tolikom silinom da su iskre poletjele na sve strane. Metalni udarci odjekivali su poput pononih zvona koja najavljuju svretak svega. Mina je osjetila miris ljudske krvi. Otvorila je oi i u njima osjetila bol od intenziteta uljane svjetiljke. Oi su joj postale osjetljive. Jedva je razabrala obris nekog mukarca, a onda ih je odmah morala zatvoriti. Nasreu, miris krvi bio je toliko prodoran, toliko je opijao, da je prvu rtvu pronala i zgrabila bez ikakvih potekoa, iako je nije vidjela. Od silne elje iz usta joj je poela curiti slina. Krv je ivot! Pit e dok se ne zasiti. Razjapila je usta i jezikom ovla prela po vrcima tek izraslih onjaka. Zaula je vlastito reanje, glasajui se poput zvijeri koja osjea ritam rtvina srca, ritam koji navodi njezin napad. Povukla je glavu unatrag, poput kobre spremne za napad. "Majko?" Mina je zaula taj uzdrhtali glas. Bio je to tek apat, no u Mininim nemrtvim uima zazvuao je poput praska groma. Zastala je. Glas kao da pripada njezinu sinu, Quinceyju. Svjetlo ju je i dalje zasljepljivalo, ali se oduprla boli i prisilila da otvori oi. Koji trenutak kasnije, oi su joj se prilagodile svjetlu. Prizor koji je ugledala ispunio ju je strahopotovanjem. Sve je izgledalo jasnije i ivlje. ak je vidjela toplinu koja je zraila iz tijela mukarca koji se bio nadvio nad nju. Umjesto sjene i obrisa pojavilo se voljeno lice. Bio je to Quincey, napokon uz nju, iv i na sigurnome. Ali, ostala je bez ushienog susreta. Na njegovu licu ugledala je krajnji uas. Istog trenutka osjetila je nezadrivo grizoduje i stid, emocije tako snane da su nadmaivale sve to je ikada osjetila. "Quincey, oprosti mi." Osjetila je kako joj se onjaci povlae u desni, a misli su joj sada bile koncentriranije. Od izraza koji je ugledala na Quinceyjevu licu pucalo joj je srce. Posve ju je obuzela potreba da utjei sina. Drakula joj je rekao istinu. Ako jo neto osjea, ako je kadra doivjeti ljubav, bol i

krivnju, tada jo ima duu. Nije demon. "Moja je majka mrtva", ree Quincey, pa se povue od nje. "Nije! Tako je pouavao Van Helsing. A to nije istina!" ree Mina usrdno, dok je grozniavo traila prave rijei. Vidjela je kako se Quincey lecnuo na spomen Van Helsingova imena. Jasno je vidjela i koje muke proivljava. Mora ga navesti da shvati. "Van Helsing je pogrijeio. Jo sam ti majka, Quincey." Rairila je ruke, pozivajui ga u zagrljaj i nadajui se oprostu. Mina je vidjela kako je boja energije koja je zraila iz tijela njezina sina iznenada promijenila boju i od nedune bijele i svijetloplave postala uarenocrvenom. Promijenio se i izraz na njegovu licu. Quinceyjev razum potiskivao je sada prirodne nagone i emocije. "Ne!" usklikne Quincey, te je odgurne od sebe. Odgurnuo ju je tako snano da je pala natrag u sanduk, razbila jednu stranicu i nala se na hladnom i vlanom kamenom podu, i dalje slabana od transformacije i nedostatka svjee krvi. S mukom se pridignula. Quincey je jo vie ustuknuo, odmahujui glavom od nevjerice i neskrivenog gaenja. Energija koja je isijavala iz njega sada je poprimila crnu boju. Mina je jasno vidjela kako mu se pogled sve vie izotrava. U njegovim mislima bjesnjela je samo jedna pomisao: Ubij. "Quincey, ne!" krikne Mina, posrui prema njemu. "Nemoj ni pomisliti...!" Okrenuo se od nje i ponovno uzeo slomljenu lopatu. Drak je uhvatio tako vrsto da su mu ranjeni prsti ponovno poeli krvariti. Mina se morala prisiliti da se povue od slatkog mirisa krvi. Niz Quinceyjevo lice stale su kliziti suze. Bez rijei se okrenuo i potrao nevjerojatnom brzinom. "Quincey, ekaj! Bila je to moja odluka", povie Mina za njim. "Uinili smo ono to je bilo nuno da te zatitimo od grofice Bathory!" Posrnula je jo korak-dva, a zatim se sruila. U ovom stanju ni u snu ne moe sustii sina, niti mu zaustaviti ruku i sprijeiti kobnu pogreku. Za snagu joj treba krv. Mora doi do Quinceyja prije nego to se suoi s Drakulom, jer ga je natjerala da prisegne kako joj nee uzeti i sina. Znala je da Drakula nee pogaziti rije, ak ni u samoobrani. Ali pribojavala se Quinceyjeve naivnosti. U svom

neznanju, Quincey bi se mogao udruiti s groficom Bathory, u nadi da e tako ostvariti toliko eljenu osvetu usmjerenu protiv Drakule. Minina tek odnedavno pojaana osjetila sada su joj snanim dojmovima preplavljivala um i umanjivala sposobnost da pojuri za sinom. Osjeala je smrad tijela koja su se raspadala u grobnicama, miris plijesni na kamenu, vonj ivotinjskog izmeta, vlagu u zraku, kao i zvukove Quinceyjevih koraka koji su odjekivali dok se uspinjao stubama. Zagluivala ju je buka siunih kapljica vode koje su se rasprskavale u lokvi u jednom kutu. Sada je shvatila kako je sirota Lucy od svega toga mogla poludjeti. Lucy je pala u komu nakon Van Helsingove neuspjele transfuzije, a onda se iznenada probudila u lijesu, izgubljena i dezorijentirana, sva zaarena od neobjanjive udnje za krvlju. Nije imala nikoga da je usmjeri i pomogne joj. Dok je bjeao od junake skupine, Drakula je nije mogao uputiti u nain funkcioniranja vampira. Mina je shvatila zato se Lucy tako pogostila prvom rtvom na koju je naila - nekim djetetom. Ta je e nepodnoljiva, no Mina je vrsto odluila zadrati punu koncentraciju. Drakula ju je pripremio. Svjesna je svega to joj se dogaa i zna to mora uiniti da onemogui Quinceyja. Treba joj krv. Tu glad ne osjea tek u elucu nego i u svim dijelovima tijela. Otrov od kojeg se transformirala izravno hrani sve stanice njezina tijela, a to se stanice vie goste, to otrov u njezinu srcu vie slabi. Njezino tijelo konzumira vampirsku krv. Treba joj jo krvi, jer e inae izjesti samu sebe. U uima su joj sada poeli odzvanjati ubrzani koraci malenih glodavaca. Mina se naglo okrene. Onjaci su se ve produljivali, a oi se pretvorile u crne kugle. Usmjerila se prema skupini takora. Odbacujui gaenje koje je osjeala, nasrnula je na glodavce, hvatajui ih rukama. Onjacima im je derala vrat. Prodoran cvile parao joj je ui. Ipak, udno je pila. Nije imala izbora. Krv je ivot! L X I . POGLAVLJE

Drakulin estoki napad zatekao je Elizabetu Bathory. Silina svakog nasrtaja sve ju je vie potiskivala unatrag. Jedva je uspijevala blokirati

divljake udarce, a sada je uvidjela da se sa svakim novim zamahom sve vie povlai unatrag po klizavim stubama na litici. Dobro je postupila kada je odluila na put poi koijom i tako ouvati neto snage. Sada e joj zatrebati svaki atom. Tim bolje. Dat e sve to ima samo da pobijedi Drakulu. Razrogaenih oiju, stisnutih zuba, Drakula je po svemu izgledao kao Boji luak koji groficu tjera stubama prema gore. krgutala je onjacima, ali nije kanila dopustiti Drakuli da spozna koliku joj bol nanosi. U mislima su joj odzvanjale uiteljeve rijei: Zahvaljujui boli uimo. To nije bio onaj Drakula s kojim se sukobila u podzemnoj eljeznici. Bio je snaniji. Nema sumnje da mu je u oporavku pomogla Mina. Za nju e se pobrinuti poslije. Grofica Bathory slabjela je sa svakim Drakulinim udarcem, ime je njegova smjelost samo jaala. Udarajui sve ee, tjerao ju je da se povlai uza stube, no u njezinoj se glavi poeo raati plan. Trenutano je moda jai od nje, no ne moe jo dugo odravati taj tempo. A znala je da je bra od njega. Drakula je krenuo u niz divljakih nasrtaja. elik je udarao o elik takvom silinom da je grofica Bathory jedva uspijevala podii ruke da odvrati napad. Osjeala je neopisiv bijes zbog pobjedonosnog izraza na njegovu licu. Vie nije imala izbora: morala se okrenuti i potrati uza stube do sljedeeg odmorita, za sobom vui ma i tako pokazati da je slaba i spremna za poraz. ekala je da joj Drakula polagano prie, uivajui u svakom trenutku, uvjeren da se svakim korakom sve vie primie pobjedi. Bio je toliko arogantan da vie nije drao ma ispred sebe, ve ga je pustio da mu visi uz tijelo, budui da je vie nije smatrao opasnom. Doi mi. Doi, pa e umrijeti. Kad je doao do odmorita na kojem je zastala, nije zamahnuo, ve je samo ostao stajati, zagledan u tu unakaenu ljepotu. Gledala je kako se bijes malo-pomalo raspruje s neprijateljeva lica, za sobom ostavljajui tek tugu. Iako to nikako nije eljela priznati, shvaala je o emu razmilja. Kad je ubije, ubit e i dio sebe. Nainjeni su od istog materijala, besmrtna bia koja vode samotan ivot. Mogli su biti saveznici, drugovi. Ali, budui da je grofica Bathory odluila okrenuti lea Bogu, Drakula je morao okrenuti lea njoj. Gledala je kako se mijenja izraz njegova lica i uvidjela da se sada ve pomirio sa

zavrnim zatvaranjem knjige o njihovoj viestoljetnoj zavadi. Zakljuio je kako je dolo vrijeme da okona njezin ivot. Kakva budala. Drakula uzdigne ma, spremajui se da joj jednim potezom odrubi glavu. Kako je uvijek bio bolji od njih dvoje, iskazat e milosre i prirediti joj bezbolnu smrt. Grofica Bathory u posljednji je tren pokrenula osmiljeni plan. Prije nego to joj je elik Drakulina maa prerezao vrat, iskoristila je svoju najveu prednost: brzinu. Munjevitim pokretom savila je koljena i nagnula se unatrag. Otrica joj je za dlaku promaila nos, a kako je ma promaio cilj, od njegove teine i siline zamaha Drakula je posrnuo naprijed. Grofica Bathory sada se pokrenula tako brzo da nikakvo ljudsko oko ne bi uspjelo registrirati tu kretnju, te je drkom svoga maa posve blokirala Drakulino oruje i zarila mu otricu u vlanu zemlju kraj kamenih stuba. Zatim se naglo okrenula, okrenula ma i njime ogoljela Drakulina prsa, a zatim uvukla ruku u plat i izvukla kukri. Nasamarila ga je. Elizabeta Bathory svom je snagom zarila zakrivljeni no u Drakulino tijelo, uvukla ga duboko i od trbuha zareala prema gore, posred prsa. Drakula je kriknuo i pao unatrag, a krv je iknula iz rane i pokropila groficu. Morao je objema rukama pokriti ranu da malo uspori crvenu bujicu. Grofica ispusti ma i uzdigne zakrivljenu otricu noa, te mu je pokae. "Sjea se ovoga?" Bljesak uasa koji je ugledala u njegovim oima bio joj je vie nego dovoljan odgovor. "Kucnuo je tvoj as. Naa je bitka zavrila, a ja sam pobjednica. Napokon u vladati svijetom kao istinski nadmono bie, to i jesam. Ljudi e niice padati preda mnom i preklinjati Boga da im pomogne. A kao to je Bog meni okrenuo lea kad sam ga trebala, okrenut e lea i ljudima. Bog mi je oduzeo sve to sam ikada voljela, pa tako i djecu. Boji su zakoni protiv mene okrenuli i obitelj. Zbog Bojih zakona suprug me muio. Zbog Bojih zakona odrekao me se vlastiti narod. E pa, pljujem ti na takvog Boga i njegove zakone. I pljujem na tebe, Boji ratnice. Da, priskoio si mi u pomo, ali kada vie nisam mogla promijeniti to to sam postala i kada sam samo traila osvetu, pokuao si me ubiti. Nisam li zasluila da ti se osvetim? Eto, sada sam se osvetila. U svijetu koji u stvoriti nema

mjesta za Boga." No Quinceyja P. Morrisa sastojao se od obinog metala, ali uspomene vezane uz njega bile su silno mone. Grofica Bathory sada ga okrene, omoguujui mu da jasno vidi isti onaj no kojim se posluila i u Transilvaniji. Piljio je u no kao opinjen. Drakula je jo jednom podcijenio neprijateljevo lukavstvo. "Ovaj put Teksaaninova e otrica dokrajiti posao", ree grofica Bathory gotovo umilnim glasom. Drakula ustukne, i dalje se drei za ranu. Na povlaenje ga nije natjerao tek strah od grofice. Bilo je tu jo neto. Gledao je kraj nje, neto to se nalazilo iza nje. Ona se okrene. Uskoro e svanuti. I jedno i drugo imali su sve manje vremena. Ui joj je sada proparao prodoran pokli. Okrenuvi se, ugledala je smrtnog neprijatelja koji juri prema njoj. Ramenom ju je pogodio posred prsa, i odbacio je na kamene stube. Drakula je odmah podignuo njezin ma, poskoio visoko iznad njezine glave, pri emu ju je poprskala krv iz njegove rane. Uz mukli zvuk izama doskoio je na stube iznad nje i zamahnuo maem u pokuaju da joj raskoli glavu. Zar ba nita nije shvatio? Grofica Bathory nagnula se u stranu, a Drakulina otrica pogodila je kamenu stubu. elik je u srazu s kamenom napuknuo, budui da su ga nebrojeni udarci ve bili oslabili. Ona je pojurila prema Drakulinu mau, i dalje usaenom u zemlju, a Drakula je njezin ma uspio izvui iz kamena u trenutku kada je ona drugi ma izvukla iz zemlje. Zamijenili su oruje. Uzdignuvi ma pred sobom, grofica se okrenula u elji da nasrne na Drakulu, znajui da je na korak do pobjede. Drakuline oi pretvorile su se u gmazovske oi, koa postala pepeljastozelenom, a ui se zailjile. Usta su mu se proirila, a gotovo odmah posve su ih ispunili jezoviti onjaci koji su strali van iz ogavne njuke. Lice mu je postajalo takvo kada je htio uliti strah u smrtne neprijatelje i kada bi se naao u opasnosti. Ali, to nee utjecati na groficu Bathory. U njoj vie nije bilo niega smrtnog. Grofica Bathory nasrnula je na udovite, a Drakula je poeo uzmicati pred silinom i brzinom njezina napada. Kako ga je sve vie tjerala prema vrhu, litica ih je sve manje zaklanjala, pa su mu lea ve bila

otkrivena prema suncu na izlasku. Suneve zrake prvo e doi do njega. Elizabeta Bathory namjeravala je stajati u njegovoj sjeni i tako se zatititi od suneva plamena. Naveer e se uspeti, a Boji borac doivjet e pad. Grofica Bathory osjeala je kako Drakula sve vie slabi od svakog novog udarca njezina maa. Uzmicao je stubama, a krv mu je istjecala iz rane koju mu je nanijela. Sunce mu je zahvatilo lea. Grofiin ma pogodio je njegovu otricu, udarao je sve jae i bre. Jo samo koji udarac i ostat e bespomoan: a onda e mu probiti srce. Mina je posrtala labirintom hodnika mrane opatije. Unato tami, sve je vidjela posve jasno. Kako vie nije bila bie svjetla, prometnula se u nonog grabeljivca. Tijelo joj je bilo rastrgano i dezorijentirano. Muila ju je as bolna glad, as jedva podnoljiva munina. Odjednom osjetivi vrtoglavicu, svom teinom naslonila se na hladni zid, jer vie nije mogla stajati. Osjetila je bolno grenje u prsima i poela povraati krv. Je li mogue da joj tijelo odbacuje krv takora? Moda joj, kao tek nastalome vampiru, odgovara iskljuivo ljudska krv. Sa svih strana uli su se jedino zvukovi oluje, no ona je medu njima prepoznala jo jedan zvuk. Iako je dopirao iz daljine, Mina ga je jasno ula. Prepoznala je zvuk kie i vjetra na drvu. Ulazna vrata! Ne moe biti nita drugo. Mina je potrala, a u trku ju je usmjeravao taj novi zvuk. Tako se probijala mranim katakombama. Osjeala je miris vlage, dima iz udaljenih svijea, ak i takora koji su se ve raspadali nakon njezina haranja. Nanjuila je Quinceyja. Njezin je sin proao tim putem. Napokon je shvatila to je Drakula htio rei kada je rekao da vampiri postoje na jednoj vioj razini u odnosu na smrtnike. Iako je bila slaba i krhka, bila je mnogo vie od obinog ljudskog bia. Iako je u strahu za Quinceyjev ivot i dalje imala i previe ljudskih obiljeja. Ravnajui se prema mirisu i zvuku, Mina je pronala velika drvena vrata na prednjem ulazu u opatiju. Naglo ih je rastvorila i u tom trenutku obuzeli su je strah i bol toliko snani da je odmah ustuknula u tamu. Sunce! Dizalo se na istonome obzoru. Instinkt joj je govorio da se treba vratiti u tamu i skrivati od svjetla, no potreba da spasi

Quinceyja ponovno ju je natjerala van. Suneve su zrake bile poput milijuna igala koje joj probijaju kou. Osjeaj je bio bolan, ali podnoljiv. Ne vidjevi nita, Mina je pojurila na suprotnu stranu polja. Tek nakon dosta vremena oi su joj se naviknule na svjetlo. Ponovno se osjeala slabom, a vratila se i munina. Posrnuvi, pala je na tlo. Kad je podignula pogled, ugledala je Quinceyja koji je stajao meu grobovima i zaula neto to je zvualo poput zveketa maeva. Oi su je na suncu pekle, zbog ega je morala mirkati. Pogledala je u smjeru u kojem se bio zagledao Quincey. Dvije siluete borile su se na kamenim stubama, spojenih maeva. Mina je znala da su to Drakula i grofica Bathory. Osjeala je da Quincey odvaguje sljedei potez. Hoe li se umijeati ili ne? Hitro je ustala. Mora doi do Quinceyja prije nego to neto poduzme. Quincey je stajao kao opinjen bitkom koja mu se odvijala pred oima. Drakula se povlaio. Ono stvorenje koje ga je napalo, slinije kosturu nego ovjeku, bilo je nevjerojatno brzo i nemilice ga je potiskivalo prema vrhu litice, prema suncu koje se polagano dizalo. Sve mu se nudilo kao na dlanu. Trebao je samo smoi odvanosti. Ali nije se mogao pomaknuti. To nagorjelo stvorenje koje se bori protiv smrtnog neprijatelja zacijelo je ona grofica na koju ga je upozorio Van Helsing, Jack Trbosjek glavom i bradom. Pridrui li joj se sada, kad se Drakula povlai, mogao bi izvojevati pobjedu. Instinkt mu je nalagao oprez, no razum je govorio: Neprijatelj mog neprijatelja moj je prijatelj. Grofica Bathory siktala je kroz usta bez usana. Stoljea i stoljea opsjednutosti dovela su je do tog trenutka. Na korak je do pobjede. Udarala je po Drakulinu mau, osjeala kako neprijatelj gubi snagu iz trenutka u trenutak, dok se sunce die na nebeskom svodu. Disao je sve tee, a krv mu je i dalje istjecala iz rane. Doao je trenutak za odluni udarac. Grofica Bathory uronila je u dubine svog bia i prizvala sva sjeanja na bol i patnje koje je doivjela tijekom dugog ivota. Kada su se nali na najviim stubama na vrhu litice, neizmjernim je bijesom potaknula posljednje ostatke snage i zadala zavrni udarac.

Napukli elik Drakulina maa na koncu je popustio, tako da mu je posljednjim udarcem razbila otricu i oborila ga na tlo. Jedino preostalo oko bilo joj je izbuljeno od silnog iekivanja konane smrti rtve. Osjeala je Drakulin strah. Da je imala vremena, pustila bi krvave suze radosti i uitka. I dalje drei kukri u lijevoj ruci, uzdignula je ma u desnoj visoko iznad glave, drei ga kao da se radi o koplju, pa ga svom snagom usmjerila prema neprijateljevu srcu. Drakula je ostao bez manevarskog prostora. Smrt je bila neizbjena. Kad joj se ruka ve nala na pola puta, grofica Bathory vidjela je kako se izraz lica stvorenja pred njom mijenja, kako strah zamjenjuje nekakav nov, izoblieni osmijeh. Kada se otrica nala na samo koji centimetar od njegova srca, ispruio je ruku i akom stisnuo dvostranu otricu, te tako usporio smrtonosni udar. Otrica mu je odvojila prste od ake, tako da su poletjeli zrakom, a on je skrenuo ma u stranu. Iskre su stale frcati kada se otrica zarila u kamen zadnje stube, posve promaivi Drakulu. Grofica Bathory od silnog je zamaha pala naprijed, prema smrtnome neprijatelju. U tom trenutku Drakula se vrsto ukopao i drugom rukom zario slomljeni ma u grofiinu utrobu. Nazubljeni ostatak maa probio je nagoreno meso i izbio joj kroz leda, dok je drak zaustavio njezin pad. Grofica Bathory bacila je kocku i izgubila. Gdje je tu pravda? Stvar nije trebala tako zavriti. Svi njezini planovi i urote, sve makinacije i nakane sada su bili tek pepeo koji raznosi vjetar vremena. Kroz nezamisliv bol morala se zagledati u Drakulino nasmijeeno lice, koje je sada poprimilo ljudski izgled. Nadmaio ju je vrhunski majstor. On joj se zagledao u duu i shvatio sav njezin bijes i osjeaj nadmoi. Jo vie od svega, shvatio je njezinu opsjednutost. Drakula nije sluajno odabrao njezin napukli ma, a odglumljeni strah bio je tek obina varka. Drakula je ulogu odigrao kao pravi profesionalac, vrhunski glumac, to je i bio. Ona je zaboravila uiteljevo zlatno pravilo: Nikad ne podcjenjuj protivnika. Drakula je izvukao slomljeni ma iz njezina tijela, te ga bacio u stranu. Nije ju gledao ni slavodobitno ni sretno. "Nakon baene rukavice, nema tog pravog Bojeg viteza koji u borbi moe izgubiti od lanog viteza." Spomen Bojega imena ispunio ju je gnjevom. Kriknuvi iz dubine

paklenske due, grofica Bathory se pridignula i kukrijem u slobodnoj ruci prerezala Drakulin vrat. Krv je iknula poput gejzira. Zaboravivi vlastiti nepodnoljivi bol i gubitak krvi, stala se nezaustavljivo smijati. okirani izraz na Drakulinu licu u trenutku kada je aku bez prstiju prinio vratu da zaustavi krv bio je odvie dragocjen. Drakulino lice izobliilo se od bijesa. vrsto je stisnuo zdravu desnu aku i svom snagom zario je duboko u grofiin trbuh. Zaula je jezovit zvuk pucanja nagorene koe i mesa. Osjeala je kako joj aka utrobom putuje prema gore, kako gnjei organe i dolazi meu rebra. "Bog te je volio", zarei on. "Odluila si ubijati jer nisi htjela prihvatiti Njegovu ljubav. Sama si odgovorna za svoje zloine." Drakulina aka obavila joj je srce. I stisnula ga. A onda je izvukao ruku iz njezina tijela. Elizabeta Bathory piljila je u vlastito crno srce koje je i dalje kucalo u njegovoj stisnutoj aci. Uz smrtni krik, tada je zarila no u Drakulina prsa. Znala je da vie nema dovoljno snage da mu njime probije srce. Ali svakako e umrijeti od gubitka krvi kroz sve rane koje mu je nanijela, kao i od sunca koje se sve vie dizalo. Dvoboj e zavriti bez pobjednika. Oboje su pobijedili, oboje izgubili. Odbijajui umrijeti pod Drakulinim nogama, grofica Bathory s posljednjim se dahom odgurnula, tako da ju je teina tijela povukla nadolje i ona se otkotrljala niz kamene stube. Cijelim putem do njihova podnoja sluala je kako joj pucaju kosti, ali vie nije osjeala bol. Drakula e ubrzo biti mrtav, i premda mu ona nee biti na elu, to to je ubila Bojeg borca utrt e put novom svjetskom poretku. Dok je umirala, jo je pomislila kako je grofica Elizabeta Bathory - koju su toliko ocrnjivali, zlostavljali, odbacivali i ugnjetavali - ustala od mrtvih i postala pomagalom koje e dovesti do unitenja svijeta: rije je o prikladnome epitafu za osobu kojoj je Bog bio okrenuo lea. Quincey je gledao kako grofica Bathory pada, a Drakula ostaje sam, sa zakrivljenim noem koji mu viri iz prsa. Jo koji trenutak i suneve e se zrake izravno nai na njegovu tijelu. Quincey vrsto stegne odlomljenu lopatu koju je drao u ruci. Kucnuo je as da uini to treba. Drakula mora umrijeti. Krenuo je prema njemu. "Quincey, ekaj!" krikne Mina negdje iza njega.

Zvuk majina glasa samo je raspirio njegovu krvoednu elju. Quincey pohrli. Dolo je vrijeme da pravda snae ovjeka koji mu je upropastio obitelj. "Drakula! Okreni se prema meni!" L X I I . POGLAVLJE

Sunce jo nije bilo visoko, a Minu je ve pekla koa. Um je njezinu tijelu govorio da mora ustati i zaustaviti Quinceyja, no tijelo joj je presporo reagiralo. Pridravajui se za nadgrobne spomenike, vukla se naprijed. Nedostajalo joj je svjee krvi i bila je slaba. Ve krajnje zdvojna, povikala je: "Quincey! Stani! ekaj!" Uz ratni pokli, Quincey je uzdignuo slomljeni komad lopate iznad glave. Nadnaravnom brzinom potrao je prema Drakuli. Ali Drakula se nije okrenuo prema njemu. Zbunjen, Quincey je zastao. Ne bi bilo asno smrtnog neprijatelja ubosti s lea. K vragu i ast, ovdje se radi o ivotu i smrti! Zamahnuvi, umirio je ruku, spreman za udarac. Pokret je zaustavio uareni bol, kao da mu je netko u lubanju zabio avao. U glavi je zauo glas: Moe li me doista ubiti, Quincey? Mene kojeg si volio? Quincey je stajao kao ukopan, borio se s mislima koje su mu navirale. Imao je dojam da vie nema nadzor nad vlastitim umom i tijelom. Na nebu su se poeli skupljati oblaci koji su zakrili sunce na izlasku. Sada mu je bilo jasno zato se neprijatelj nije okrenuo prema njemu: Drakula je svu snagu koncentrirao na nebo i na Quinceyjev um. Tek se sada okrenuo prema njemu. U silnoj elji da uniti neprijatelja, Quincey nije oekivao da e, kada pogleda Drakulu, ugledati Basaraba. Prerezanog grla i trbuha, s krvavim batrljkom umjesto ake, te krvavim prsima u kojima se nalazi no, vampir se doimao tako slabim i krhkim da je Quinceyja odjednom obuzelo saaljenje. Ne prema Drakuli, koji mu je ubio oca i oskvrnuo majku, nego prema Basarabu. "To si doista ti. Van Helsing mi je rekao... a ipak sam se nadao iako nije bilo nade..." Kako vie nije mogao trpjeti to nadmetanje sukobljenih misli u glavi, Quincey je nevoljko ispustio lopatu. Poraeno se povukao. "Ne mogu..." Onaj glas u glavi postao je glasniji, samouvjereniji. Bio Drakula ili

Basarab... i dalje te volim. Drakulu je potresao intenzivan bol, ali je, krguui zubima, ipak protisnuo sljedee rijei: "ao mi je to sam te morao prevariti, ali kod grofice sam morao stvoriti dojam da sam mrtav. Postao sam Basarabom kako bih se mogao skrivati i istodobno biti u javnosti." U Quinceyjevu umu stale su bljeskati razne slike, koje su mu pokazale istinu, ili barem jednu njezinu inaicu. Pravi je zlikovac Elizabeta Bathory, ona grofica. A Drakulini postupci, kakvi god bili, imali su samo jedan cilj: zatititi Quinceyja i njegovu majku. Vie nije znao u to da vjeruje. Jesu li te slike u njegovoj glavi stvarne? Je li mu Drakula cijelo vrijeme saveznik? Spoznaja da mu je Basarab lagao u njemu je pobudila bijes: "Volio sam te. Vjerovao ti! A ti si me iskoristio i prevario!" Sunce je sada posve obasjalo princa tame. Drakulina se koa poela suiti i mrekati. Kosti su se pod njom poele isticati poput pjeanih dina. Kako je propadao, tako je gubio i posljednje atome moi. Oblaci su se poeli rasprivati. "Upitaj se zato me ne moe ubiti", ree pitavim glasom, jedva dolazei do zraka. "Ti si isto to i ja. Ne moe me ubiti a da ne ubije i sebe." Quincey na tu pomisao odmahne glavom. Bilo mu je svejedno je li grofica Bathory pravi zlikovac ili ne. Da Drakula i njegovo zlo nisu doli u Englesku, da nije poput raka poeo izjedati Quinceyjevu obitelj, ni ona se nikad ne bi pojavila. Bilo mu je svejedno je li mu Drakula ubio oca ili ga je ona tako groteskno nabola na motku. Sve je krenulo od Drakule. Pred Ouinceyjem vie nije bio voljeni Basarab, nego ivui le, iskvaren do sri. Quincey se napokon oslobodio svih sumnja i nedoumica. epao je Drakulu za plat i privukao ga tako da su im se oi nale u ravnini, a razdvajao ih je tek drak noa kukri. "Ubio si mi oca!" Oekivao je otpor. Umjesto toga, Drakula mu se samo nasmijeio. Listii izgorjele koe otpadali su mu iz kutova razvuenih usana. "Quincey, nisi neuka budala", ree staloeno i usrdno. "Ne uvia istinu? Nisam ubio ovjeka kojeg si poznavao kao oca, Quincey. Ja sam tvoj otac."

ok je bio straan. Quincey je oslobodio Drakulu i vampir se samo naslonio na stube. Potom je nasrnuo na njega i objema rukama uhvatio drak noa. "Lae!" Drakula se nije opirao. Rairio je ruke i Quincyju dopustio da nesmetano dri no koji mu je bio u prsima, da slobodno odluuje o njegovu ivotu ili smrti. "Ubij me, ako se usuuje", izazivao ga je. Bit e da je to zavrno pokazivanje snage Drakuli oduzelo svu preostalu snagu, jer su se oblaci sada posve razili i sunce ga je nesmetano obasjavalo. Kucnuo je as na koji je Quinceyja upozorio Van Helsing. Je li jo nemono dijete ili mukarac koji ima dovoljno mudrosti i snage da uini to je potrebno? Piljio je u mukarca kojeg je oduvijek smatrao neprijateljem, ovjeka koji sada tvrdi da mu je otac. Para se dizala kroz Drakulinu odjeu i iz izloene koe na rukama. Quincey je neodluno stajao. Zarije li no do kraja, postat e ubojicom kao i udovite koje je pred njim. Je li mu Bog namijenio takvu sudbinu? "Htio si doznati istinu, nije li tako?" upita Drakula promuklim glasom. "Tu tajnu koju su svi tako oajniki eljeli sakriti od tebe. S tvojom sam majkom bio u postelji prije tvog oca. Ti si plod moga sjemena. Tvojim ilama kola moja krv." Bol je ponovno preplavio Quinceyjevu glavu i sada je ustuknuo, pustivi no u Drakulinim prsima. Ovaj put uo je Minin glas. Oprosti mi, sine. Govori istinu. itavo Quinceyjevo postojanje bilo je jedna velika la. Nepomino je gledao Drakulu. Koa mu se topila, ali suneve zrake nisu djelovale na Quinceyja. I dalje je ovjek... A to znai i da raspolae svojom voljom. Moe birati. "Sin sam Jonathana Harkera i Boje dijete." Drakula rezignirano pogleda prema Mini. Potom se pridigne i baci preko rubova litice. im je poletio, rasprsnuo se i pretvorio u plamenu kuglu. Sunce je uinilo svoje. Svjetlo je unitilo svu tamu. Quincey je mogao samo bespomono gledati kako nekadanje Drakulino tijelo u plamenu pada stotinu metara i zavrava u zapjenjenome moru. Iza sebe je zauo majin krik. Osjetio nije nita. Mina je kriknula kad je vidjela da Drakulino tijelo pada s litice. Ve

trenutak kasnije nije ga bilo, a iza njega je ostao tek trag crnog dima. Tako dugo borila se protiv istine o svojoj ljubavi prema Drakuli, uludo utroila toliko vremena. Njihova je ljubav trebala trajati vjeno, a sada je prekinuta. Iz dlanova joj se dizao dim. Suneve zrake sada su joj zahvaale tijelo i izazivale otar bol. Mina je posrui nainila nekoliko koraka kroz groblje, a tijelo joj se zatim pobunilo, pa je pala. Puzala je na sve etiri, napredovala s mukom, pokuavala doi do Quinceyja. Moda sada, kad zna potpunu istinu, moe shvatiti njezinu odluku i ponuditi joj toliko potreban oprost. No on se nije htio okrenuti i pogledati je, nego je samo tako stajao, zagledan preko ruba litice i izgubljen u razmiljanju. "Poi sada sa mnom, ljubavi moja", preklinjala ga je Mina. "Moram ti mnogo toga ispriati. Mnogo je toga na to te moram pripremiti." Quincey spusti pogled na krvave i prljave ruke. Rijei koje je izgovorio bile su smrtonosnije od bilo kakvog klina koji joj je mogao zariti u srce. "Moja je majka mrtva." Nakon toga okrenuo joj je leda i potrao, vie se i ne osvrnuvi. Mina je gledala kako se udaljava, a cijelo bie ispunila joj je beznadna praznina. Spasila je sina, no pobjeda je imala visoku cijenu. Ipak, sve se isplatilo: Quincey i dalje moe odabrati sudbinu. No, ona je sad sama. Jedini ljudi koje je ikada voljela sada su mrtvi. Nije odabrala samou u suoavanju s vjenou. Koja je svrha besmrtnosti ako je nema s kime dijeliti? Plameni jezici stali su joj oblizivati stopala dok se vukla prema rubu litice, no nije osjeala bol, ve samo dojam da joj se ivot pibliio svretku. udjela je za time da ponovno vidi Jonathana, Lucy i sve prijatelje. udjela je za ponovnim susretom s princem tame. Putovanje je bilo dugotrajno i naporno. Vrijeme je da poe kui. Uzdignula je ruke prema nebu i predala duu Bogu. Nadala se da barem On zna istinu koju nosi u srcu, te da e joj u svojoj beskonanoj mudrosti oprostiti. Jo je na trenutak balansirala na rubu. A onda se malko nagnula naprijed i ve trenutak kasnije poletjela prema moru. Voda i opasno stijenje poletjeli su joj ususret. Na trenutak je ugledala svoj plameni odraz u vodi, a zatim je sve obavila tama. Zaslueni san.

L X I I I .

POGLAVLJE

Mornar prve klase John Coffey bio je iscrpljen. Plaao je danak za kasnonono druenje uz aicu s jo nekim lanovima posade u potpalublju. Dan je bio oblaan, no sunce se ve poelo probijati kroz oblake. Vremenske prilike uzburkale su more. Coffey se pitao kako e se s mamurlukom nositi ako se uvjeti jo pogoraju. Divovski prekooceanski linijski brod bio je usidren kod Roches Pointa, dvije milje ispred obale Queenstowna, budui da zbog dimenzija nije mogao pristati u luku. Pitao se zato, dovraga, uope grade tako velike proklete brodove. Koga ele impresionirati? Posadu svakako ne: na takvom brodu mornar ima daleko via posla, a sve za istu jadnu plau. Kada bi se brod usidrio ispred obale, posada je obino pratila putnike na manjim plovilima koja su ih prevozila do luke. Johna Coffeyja pratila je ba takva srea da su ga tog studenog jutra dodijelili na parobrod America - jedno od manjih plovila s lopaticama koje je prevozilo putnike na obalu. Coffey se rodio u Queenstownu, ali inae, iako se naao tako blizu, ne bi nogom stupio u taj grad. Dobio je zapovijed da u odlasku i povratku bude to je mogue bri. Linijski brod bio je na prvom putovanju, a vlasnici i kapetan vrsto su naumili oboriti sve brzinske rekorde na putu do New Yorka. Nije se smjelo uludo gubiti vrijeme. Coffey je bio na moru vie od dvije godine, znojio se i krvario za vrlo malu naknadu. Posao na novom linijskom brodu nije bio najbolji u njegovoj pomorskoj karijeri, ali od plae nije mogao nita utedjeti. Parobrod America podignuo je sidro i odvojio se od velikog linijskog broda, u luku prevozei sedmero putnika. Dok je prelazio uvalu Cork na putu do mola, Coffeyjeve krvave oi privukla je katedrala St. Colmana, smjetena gotovo na vrhu uzvisine. Njezina gradnja zapoela je prije vie od etrdeset godina. Sudei prema skelama na zvonicima, posao je bio gotovo posve dovren. Coffey se nasmijei cijelom prizoru. Ta je luka postala glavnom tokom za odlazak u Ameriku jo 1891., kada je parobrod Nevada poeo prevoziti tisue irskih iseljenika na drugu stranu Atlantskog oceana, u potragu za

novim ivotom. Coffey je mnogo puta bio u New Yorku, ali je uvijek osjetio nostalgiju za svojim mirnim primorskim gradiem. Sto je bilo jo najgore od svega, America e sedmero putnika iskrcati na molu broj 13. Kakav nesretan broj. Coffey ponovno poali to se ne moe pomoliti prije nego to krene na putovanje velikim prekooceanskim brodom. Uzdahnuo je i pogledao prema pristanitu, gdje je vie od stotinu putnika treeg razreda ekalo ukrcaj. Ti su ljudi doli iz svih dijelova Europe, traei priliku za bolji ivot. Sam Bog zna to e ih tono doekati u Americi. im je provjerio sve karte i oznaio imena na popisu putnika, on i ostali mornari poeli su ukrcavati teret. S obale se zauo neiji glas: "ekajte!" Coffey je podignuo pogled i ugledao nekog neurednog momka koji je izlizanim daskama mola jurio prema njima. Prema njegovoj odrpanoj odjei Coffey je zakljuio kako se radi o nekom beskuniku koji se eli besplatno ukrcati na brod za Ameriku. "Samo polako, a kamo si se ti uputio?" upita odluno. "Oprostite", zamuca lutalica. Govorio je engleskim naglaskom i odavao dojam da je potekao iz imunije obitelji, to je Coffeyja iznenadilo. Pogled mu je bio nekako prazan i opsjednut. Coffey je stekao dojam da tu neto nije posve kako treba. Ve je viao takav pogled - bio je to pogled njegova oca, ovjeka koji je bio u ratu i koji je vidio i inio uasne stvari. Jo jedno iznenaenje: taj mukarac uruio mu je papir s poznatim jarkocrvenim slovima ispisanima na sredini: DOZVOLA ZA UKRCAJ. "Paluba B, prvi razred?" upita sumnjiavo Coffey, mjerkajui doljakove dronjke. Zatim proita prezime na karti. "Tvrdite da ste dr. Fielding?" Usto je primijetio i da taj prljavi momak izgleda mlade od njega, premlado da ve bude lijenik. Bilo je oito da je kartu ukrao nekom pravom doktoru. Coffey pogleda torbu sumnjiva izgleda koja mu je bila objeena preko ramena. "Trebao bih povjerovati da vam je to lijenika torba?" "Ah... doivio sam nesreu, to se jasno vidi po mojem izgledu. Izgubio sam lijeniku torbu", odgovori mladi, pa vre stegne koni remen torbe. "Izgubio? Zajedno s prtljagom?" upita Coffey. Sada je ve oekivao

da e mladi pobjei, jer je igra zavrena. No ovaj ga je pogledao tako da su ga obuzeli ledeni srsi. "Pokaite mi lijeniku dozvolu i putovnicu", ree. Skitnica je iz depa izvadio novanik i uruio ga Coffeyju. Mornar se okirao kada je unutra ugledao zelenu novanicu. Izgledala je neobino. Ve trenutak kasnije prepoznao je ameriki dolar. Brojka 20 bila je otisnuta jarkoutom bojom, kao i rijei U ZLATU. Coffey ubrzano zatrepe. Nervozno ju je okretao da utvrdi je li prava, ali je tek tada shvatio da je u novaniku pet takvih novanica. Stotinu dolara. Vie nego to on zaradi za godinu dana. Coffey ponovno pogleda mladia. Taj novac pruit e mu priliku da zapone novi ivot, ali uz kakvu cijenu? Tada je u trenu donio odluku. "ini se da je s vaim dokumentima sve u redu", ree. "Stigli ste u posljednji tren, doktore. Ovamo, molim." Na molu ih je jo ekala hrpa sanduka, teret koji je trebalo prevesti na prekooceanski brod. Dok je s kolegama dovravao utovar, Coffey je samome sebi obeao da e se prije noi za tako greno ponaanje ispovjediti u katedrali St. Colmana. "Dr. Fielding" preao je s parobroda America na moni prekooceanski linijski brod. Uspeo se velianstvenim stubitem i iziao na glavnu palubu, a zatim se uputio u etnju uz krmenu ogradu. Pompozni pripadnici elitnog drutva prijezirno su pogledavali njegovu odjeu i opi izgled. Iznenadilo ga je to ga nitko nije prijavio jer je zakljuio da je putnik iz treeg razreda koji je zalutao nekamo kamo ne pripada. Mir, napokon malo mira. Dr. Fielding bilo je prikladno ime, ba kao to bi to bilo i bilo koje drugo ime, za ovjeka koji vie nije znao tko je. Neko je bio imenjak Quinceyja Morrisa, odvanog ovjeka koji je poginuo u borbi protiv zla, za dobrobit ovjeanstva. Quincey Harker imao je dojam da vie nema pravo nositi to ime. Sjeao se da je, kako mu se inilo, satima trao udaljavajui se od opatije Carfax. Sjetio se trenutka kad je osjetio da mu je majka mrtva, posve, krajnje i nepovratno mrtva. Sam je tako tumarao jo danima, ne znajui kamo da poe, ni to da uini. Je li to bilo udo ili plod sree to je sluajno naiao na konja kojeg je nakon putovanja vlakom iz Londona ukrao u Whitbyju? Prema toj je ivotinji, kad vie nije mogla trati, pokazao milosre.

Nikako mu nije bilo jasno kako ga je konj uspio pronai. Quincey dotada nije bio primijetio torbu na sedlu, koliko je bio koncentriran na jurnjavu. Sada mu je Bog pokazao put. Otvorivi torbu, pronaao je lijenikov novanik s tristo amerikih dolara i kartom prvog razreda do New Yorka. Quincey je prvo pomislio da bi trebao potraiti dobrog ovjeka i vratiti mu stvari, kao i konja. Bio bi volio biti ovjek vrstih moralnih uvjerenja, iako je sada znao da je Drakulin sin. Unato tome Quincey je uvidio da je naposljetku ipak kukavica. No sada, dok je stajao na palubi monog broda, nije se uspijevao oteti dojmu da je na pragu velike pustolovine. Nakon to je pomogao da stotinu novih putnika treeg razreda s Americe prijee na prekooceanski brod, Coffey se posvetio zavrnoj zadai za to prijepodne. Kao to mu je i odreeno, morat e premjestiti teret s manjeg broda u utrobu velikog broda. A onda, kada se veliki brod pone pripremati za odlazak, Coffey e se ukrcati na Americu i vratiti u Queenstown. Otii e izravno u crkvu i ispovjediti se, a potom nestati i zapoeti novi ivot. Coffey je uvrstio konopce oko dvaju posljednjih sanduka koje je jo trebalo prebaciti na veliki brod. Zajedno s kolegama, povukao ih je preko siza, zatim kroz otvor za teret i spustio u tivu. Oba sanduka sa strane imala su natpis: VLASNITVO VLADIMIRA BASARABA. QUEENSTOWN, IRSKA. ODREDITE: NEW YORK, SAD. * * * Posada je zatvorila vrata tovarnog prostora. Coffey je napokon slobodan. Udaljio se od kolega i neprimjetno spustio u potpalublje Americe. Ondje je pronaao odbaenu platnenu potansku vreu i skrio se pod nju. Potapao je dolare spremljene u dep i s olakanjem se uvjerio da su jo ondje. Coffey je potom pridignuo rub vree tako da moe gledati kroz okrugli brodski prozor. Gledao je kako njegovi kolege tre sizom na divovski brod. America se potom odvojila od prekooceanskog broda i krenula natrag prema Queenstownu. Jo koji trenutak i Coffey e biti kod kue. Kada je America pristala uz mol broj 13, Coffey je jo jednom pogledao naziv ispisan na krmi prekooceanskog broda koji je ve

nestajao iz vidokruga, a potom se ponovno pokrio nepromoivim platnom i odluio da e ekati mrak, pa tek zatim pobjei s broda. Zbog nekog nepoznatog razloga hvatao ga je strah. Neto mu je govorilo da je budunost onog skitnice, kao i svih ostalih dua na velikom prekooceanskom brodu, u opasnosti. Samo se molio da je taj divovski linijski brod, Titanic, nepotopiv kao to smatraju njegovi graditelji i vlasnici. POGOVOR Abraham (Bram) Stoker rodio se 8. studenoga 1847. godine u Clontarfu, nadomak Dublinu, u Irskoj. Njegov otac, John Abraham Stoker, bio je slubenik u britanskoj dravnoj upravi u Irskoj. Majka, Charlotte Thornley, iz Sliga, na zapadu Irske, aktivno se zalagala za drutvene reforme. Pripadnici obitelji Stoker bili su protestanti i pripadali su Irskoj crkvi (anglikanskoj). Bram je bio tree od sedmero djece: imao je etvoricu brae (Williama Thornleyja, Thomasa, Richarda i Georgea) i dvije sestre (Margaret i Matildu). Bram je bio boleljivo dijete, no nitko nikad nije objasnio njegovu zagonetnu bolest. U ranoj dobi majka mu je beskrajne sate kratila priama i legendama iz rodnog Sliga, a meu njima su bile i prie o nadnaravnim pojavama povezanima s bolestima i smru. Kakva god tono bila priroda njegove bolesti, u vrijeme kada se 1864. upisao na dublinski Trinity College, bio je snaan mladi koji se tijekom studija istaknuo u sportskim aktivnostima, osobito nogometu, tranju i podizanju utega. Nagraivan je i za debatne i govornike vjetine, a bio je i predsjednik Filozofskog drutva. Nakon diplome poao je oevim stopama i prihvatio posao u irskoj dravnoj upravi. U to vrijeme poeo je u jednim mjesnim novinama objavljivati kazaline kritike. Jedna od tih kritika, osvrt na Hamleta, dovela ga je do upoznavanja s Henryjem Irvingom, kojeg e javnost kasnije slaviti kao jednog od najveih ekspirijanskih glumaca viktorijanskoga doba. Njih su se dvojica sprijateljili. Godine 1878., ubrzo nakon vjenanja s dublinskom ljepoticom Florence Balcombe (kojoj se jedno vrijeme udvarao i Oscar Wilde), Stoker je prihvatio mjesto izvrnog upravitelja Irvingova novog londonskog

kazalita, Lyceuma. Tu dunost obavljao je do Irvingove smrti 1905. godine. Velik dio njegovih djela, pa tako i roman Drakula, nastao je u ono malo slobodnog vremena koje mu je preostajalo uz iznimno zgusnut profesionalni raspored. Meu glavnim su mu dunostima bili organizacija domaih i inozemnih nastupa ansambla, voenje financijske dokumentacije te odraivanje uloge Irvingova tajnika. Bio je kljuna osoba u osam sjevernoamerikih turneja Lyceuma, kada se sprijateljio i s Waltom Whitmanom (iju je poeziju cijenio godinama) i Markom Twainom. Zahvaljujui radu u Lyceumu, uz istaknutog Henryja Irvinga (kojem je kraljica Viktorija 1895. dodijelila viteki naslov), Stoker je doao u dodir s mnogim vodeim linostima tog doba. Meu njegovim su prijateljima i poznanicima tako bili Alfred, lord Tennyson, zatim sir Richard Burton, te William Gladstone. No najvaniji je bio utjecaj samog Irvinga. U Osobnim uspomenama Henryja Irvinga (1906.) Stoker e napisati opirnu i blistavu pohvalu ovjeku kojem je bio vrlo naklonjen i odan. Iako je najpoznatiji po romanu Drakula, Bram Stoker napisao je jo nekoliko romana i zbirki kratkih pria. Umro je 20. travnja 1912. (samo pet dana nakon potonua luksuznog prekooceanskog broda Titanic), od posljedica Brightove bolesti i dvaju modanih udara. Kremirani ostaci pokopani su u londonskome Golders Greenu. U nekrologu u londonskome Timesu zapisano je kako e svijet Stokera najvie pamtiti po suradnji s Henryjem Irvingom. To predvianje, kao to znamo, nije se ostvarilo. Roman Drakula objavljenje u Londonu 1897. godine. Na temelju njegovih Biljeaka5 znamo da je na knjizi s prekidima radio vie od est godina, ak i tijekom godinjeg odmora i sjevernoamerikih gostovanja Lyceuma. Izvorni naslov romana glasio je Nemrtvi (engl. The Un-Dead). Osamnaestog svibnja, samo nekoliko dana prije izlaska romana, u kazalitu Lyceum odrano je itanje teksta 5 V. Biljeke Brama Stokera za roman Drakula. Autori prijepisa i popratnih biljeaka: Robert Eighteen-Bisang i Elizabeth Miller {Bram Stoker's Notes for Dracula: A Fascimile Edition, Mc Farland, 2008.).

s ciljem zatite prava na kazalino izvoenje. Pod naslovom Drakula ili Nemrtvi (engl. Dracula; Or The Un-Dead) predstava je izvedena pred malenom skupinom zaposlenika i prolaznika. Trajala je oko etiri sata, a sastojala se od velikih dijelova romana koje je, kako se ini, Stoker na brzinu sklepao radi izvoenja u kazalitu. Konana odluka o definitivnom naslovu, Drakula, donijeta je praktiki u posljednji as. Moemo samo nagaati o tome je li Bram Stoker ikada kanio napisati nastavak Drakule. Ustrajno se govorkalo da ga je "u drugoj prii namjeravao odvesti u Ameriku6". Dokazi za to nisu pronaeni. No, zavretak romana dovoljno je neodreen da podri teoriju o nastavku u kojem se grof Drakula ponovno pojavljuje. Nain Drakulina unitenja razlikuje se od "recepta" i savjeta iznijetih ranije u tekstu: kolac koji probada srce, a potom i odrubljivanje glave. Umjesto toga, vampir je ubijen dvama noevima: lovakim i kukrijem. Osim toga, nije posve jasno je li Harkerov no (kukri) Drakuli uistinu odrezao glavu. Daljnje nejasnoe donosi Minina izjava prema kojoj se vampirovo tijelo "pretvorilo u prah". Oznauje li to nedvosmisleno njegovo konano unitenje ili je to raspadanje tek jo jedna manifestacija grofovih transformacijskih sposobnosti? Jo jedan imbenik koji vrata ostavlja odkrinutima injenica je da je Stoker (ili njegov urednik) izmijenio izvorno planirani zavretak, prema kojem je Drakulin dvorac trebao posve nestati u divovskoj prirodnoj eksploziji. Je li promjena unijeta kako bi zavretak postao nejasnijim? To ne znamo. Dakako, s obzirom na to da je tekst Drakule prepun nedosljednosti, to moe biti plod nemara ili Stokerove urbe da to prije dovri knjigu. Koje god bilo objanjenje, Stokerov roman nadahnuo je niz djela koja opisuju zbivanja prije i nakon radnje samog romana, to takoer svjedoi o njegovoj trajnoj privlanosti i snazi. Drakula Nemrtvi viestrani je nastavak vieslojnog romana. Dacre Stoker i Ian Holt prate ivot i sudbinu preivjelih likova: dr. Johna Sewarda, Arthura Holmwooda (lorda Godalminga), Abrahama Van Helsinga, Jonathana Harkera i Mine Harker. Svi oni zbog ranijih su susreta s Drakulom pretrpjeli nepopravljivu tetu i u osobnom i u profesionalnom ivotu. Seward je posve pokleknuo pred ovisnou 6 Roger Sherman Hoar, u knjizi Davida J. Skala Hollywood

Gothic (Faber and Faber, 2004.). o morfiju. Arthur je u boli zbog gubitka Lucy utjehu bezuspjeno potraio u novom braku, te se posve odvojio od nekadanjih prijatelja. Van Helsing, sada ve starac, i dalje je opsjednut pronalaenjem udovita. Brak Jonathana i Mine nepopravljivo je okaljan njihovim sjeanjima na Drakulu. Kroz sadanji ivot tih likova iznova proivljavamo neke od kljunih dogaaja ranijih iskustava opisanih u Stokerovu romanu: Lucynu smrt, Renfieldovo ludilo, Minino "krtenje u krvi", odlazak u Transilvaniju i zavrni obraun s Drakulom. Kao element koji ujedinjuje prie slui Quincey Harker, sin Jonathana i Mine, ije "ime i prezime vezuju nau malu skupinu". Quincey, koji se kratko spominje u "poruci" Jonathana Harkera pred kraj romana, prvi je pripadnik nove generacije. Radnja romana Drakula Nemrtvi smjetena je u 1912., a ta godina nije odabrana sluajno. Omoguuje da se u njemu pojavi i sam Bram Stoker (umro je 20. travnja 1912. godine). Za priu je jo vanije to to autori zavretak romana mogu lijepo spojiti s isplovljavanjem Titanika (takoer u travnju). Kljuna veza otvara put i za nastavak nastavka, uz vrlo oitu mogunost da se Drakula nekako nae i u Americi. Ta je odluka iziskivala promjenu datiranja pojedinih dogaaja u Stokerovoj izvornoj prii. Pria o Drakuli nedvojbeno se odvija 1893., o emu svjedoe i Biljeke i pojedine reference u samome tekstu. Kako bi odrasli Quincey Harker posluio kao katalizator radnje (i kako bi svoju priu smjestili u 1912. godinu), Stoker i Holt morali su priu iz Drakule premjestiti u jednu raniju godinu. Odluili su se za 1888., to je jednako sretan izbor kao i 1912. godina. Upravo u razdoblju od kolovoza do studenoga 1888. Jack Trbosjek (Raspara) ubio je pet ena u londonskoj etvrti Whitechapel. Nema sumnje da je Stoker znao za ta ubojstva. tovie, izravno ih spominje u uvodu koji je napisao za islandsko izdanje Drakule, objavljeno 1901. Otkrivanje identiteta zloglasnog Trbosjeka postaje sporednom radnjom u Drakuli Nemrtvome. Drakula kojeg upoznajemo u ovom romanu daleko je vie od

Stokerova grofa vampira. Kao prvo, nedvosmisleno je identificiran kao Vlad Nabada, rumunjski vojvoda iz 15. stoljea na zlu glasu po poinjenim krvavim zlodjelima. Stapanje Stokerova Drakule s Vladom ba i nije neka novost, budui da su tu mogunost popularizirali Raymond McNally i Radu Florescu u uspjenici iz 1972. pod naslovom U potrazi za Drakulom, a jednako se tako nala i u mnogim proznim i filmskim djelima. Ta je veza u Drakuli u stvarnosti daleko nejasnija. U Stokerovu romanu (ali ni u Biljekama) nigdje se ne spominje ime Vlad, a nema spomena ni zloinima po kojima je postao poznat. tovie, noviji znanstveni radovi jasno pokazuju da je Stoker znao vrlo malo o pravome Drakuli, osim to mu je znao nadimak, te da je preao Dunav radi suprotstavljanja Turcima i da je imao "nedostojnog brata"7. Zbog injenice da se Vlad u tolikoj mjeri uvukao u priu o Drakuli mnogi ih smatraju nerazdvojnim likovima. Vladovu pojavu ovdje gotovo moemo oekivati. No Stoker i Holt svog Vlada/Drakulu podvrgavaju vrlo kreativnom postupku. U njihovu romanu on u Englesku dolazi kao Basarab (rije je o imenu kraljevske obitelji kojoj je pripadao Vlad Nabada), rumunjski glumac koji je osvojio publiku irom Europe. Quincey dovodi Basaraba u Englesku, jednako kao to je njegov otac na slian nain otvorio put slinom Drakulinu putovanju. Kao to se vidi u njegovim Biljekama, Stoker je u poetku grofa namjeravao dovesti preko Dovera, luke u koju je pristao Basarab. Za Whitby se odluio nakon to je Stoker posjetio taj gradi na sjeveroistonoj obali Engleske, te odluio upravo onamo smjestiti vaan dio radnje romana. Ve na prvi pogled jasno je da je lik Basaraba dijelom posveta siru Henryju Irvingu, koji nije mogao imati aktivnu ulogu u radnji romana jer je umro 1905. godine. Elementi koji podsjeaju na Irvinga vrlo su izraeni. Quinceyja Harkera Basarab privlai jednako kao to je Irving privlaio Stokera. Quincey se nada da e Basarab igrati Drakulu u dramatizaciji Stokerova romana. Mogue je da je Stoker imao sline tenje. Otkrie da je Basarab uistinu Stokerov grof Drakula lukavo je pozivanje na rairen (iako teko dokaziv) stav strunjaka da je Stoker svog vampira hotimice prikazao po uzoru na vlastitog efa sklonog dominaciji. Oito je da svi likovi u ovom romanu nisu nastali na temelju Stokerova romana Drakula. Ipak, "upuenici" e prepoznati brojne

7 V. Elizabeth Miller: Dracula: Sense & Nonsense (Desert Island Books, 2006.), 5. poglavlje. primjere intrigantne intertekstualnosti. Neki su od tih primjera jedva uoljivi, poput Braithwaitea Loweryja, Quinceyjeva "cimera" na Sorboni. To se ime pojavljuje u Drakuli na jednom od nadgrobnih spomenika koje g. Swales pokazuje na groblju u Whitbyju. Stoker ga je u stvarnosti pronaao upravo ondje. Jo jedan primjer: lik naveden u jednoj od prvih skica za roman Drakula (kasnije odbaenoj), detektiv Cotford. U Drakuli Nemrtvome taj lik uskrsnut je kao inspektor Cotford koji je na sluaju Jacka Trbosjeka radio pod vodstvom glavnog inspektora Fredericka Abberlinea (stvarna osoba) i koji je i dalje opsjednut pokuajima da raniji neuspjeh nadoknadi rjeavanjem sluaja nakon toliko godina. Stoker i Holt u priu su ubacili i niz drugih stvarnih osoba. Najoitiji je primjer sami Bram Stoker. Zbog ogranienja proisteklih iz odabira vremenskog razdoblja u koji je smjetena pria, autori su morali malo slobodnije pristupiti injenicama iz Stokerova ivota. U romanu je tako, kao vlasnik Lyceuma koji jo djeluje, jo neko vrijeme aktivan i nadgleda produkciju vlastitog romana. Priznaje da je roman Drakula nastao kao plod stapanja njegove vlastite prie o vampirima s onim to je doivio kao fantastinu priu koju mu je za ankom ispriao neki starac. U sukobu s naslovnim likom (koji, usput, ubrzava njegov modani udar), Stoker se suoava s Basarabovim tvrdnjama o tome kako neke od "injenica" u njegovu romanu nisu tone, a rumunjski glumac optuuje ga za razne nedosljednosti i pogrene pretpostavke. U tekstu se nala jo jedna povijesna linost, Elizabeta (Erzsebet) Bathory, maarska grofica zloglasna po tome to se kupala u krvi ubijenih djevica. Kao i u sluaju Vlada Nabadaa, njezino je ime takoer neraskidivo povezano sa Stokerom i njegovim romanom. U njezinu sluaju postoji jo manje dokaza o stvarnoj povezanosti sa Stokerom i njegovom knjigom. No, njezina pojava pridaje velik dio snage romanu Drakula Nemrtvi, jer autorima omoguuje da dio odrednica "apsolutnog zla" s Drakule prebace na drugu osobu. Meu brojnim pravim biserima u knjizi usputna je pojava vie likova

kojima se oito odaje potovanje (iako se neki spominju tek imenom) pojedincima koji su tijekom 20. stoljea bili povezani s kazalitem i/ili priom o Drakuli: dobri su primjeri Hamilton Deane, Tom Reynolds, John Barrymore, Raymond Huntley, Vincent Price, Christopher Lee i Louis Jourdan. Drugi likovi, koji nemaju veze sa Stokerom i njegovim romanom, priu vrsto smjetaju u 1912. godinu. Tako je, primjerice, doista postojao ovjek po imenu Henri Salmet, jedan od prvih pilota i ovjek koji je u oujku te godine preletio put od Londona do Pariza. No, vjerojatno najdomiljatiji dodatak zapravo je mornar I. klase John Coffey. Iako nije imao veze ni sa Stokerom ni s njegovim romanom, u povijest je uao kao radnik koji je u Queenslandu napustio Titanik zbog praznovjernog straha pred onim to je po njegovu vjerovanju oekivalo taj veliki linijski brod. Oblikujui nastavak utemeljen na slavnome prethodniku, Stoker i Holt slobodno interpretiraju i prilagoavaju i injenice i fikciju, od poara u Lyceumu do lokacije Sewardove umobolnice u Whitbyju. Usto ispisuju i nove prie iz povijesti likova iz Stokerova romana. Primjeri su Renfieldova ranija povezanost s Hawkinsovom pravnom tvrtkom, poeci veze Jonathana i Mine u Exeteru, te utemeljenje Sewardove psihijatrijske ustanove. U jednom sluaju ak mijenjaju jedan od kljunih datuma u izvornome djelu - pa za nekoliko dana odgaaju Drakulin bijeg iz Londona u Transilvaniju, kako bi nazonou u Londonu 9. studenoga mogao postati jednim od osumnjienika u sluaju Jacka Trbosjeka. Puriste e s vremena na vrijeme doista okirati unoenje takvih "pogreaka" u izvorni tekst, no premda e se nekome moda initi da su suautori rtvovali tonost radi ostvarenja artistikih ciljeva (to je posve legitiman postupak), ovdje je na djelu neto drugo. Stoker i Holt ponovno su na zaslueno mjesto postavili "pravi" tekst Drakule, koji, pak, slui kao temelj ovog nastavka. Istodobno u tom nastavku priznaju da ne postoji samo jedan Drakula, ve mnogo Drakula, od Stokerovih prvih biljeaka do najnovije hollywoodske adaptacije, te da su granice meu njima uistinu zamagljene. Potreba za ponovnim prisvajanjem i preoblikovanjem Drakule znak je trajne snage i utjecajnosti tog romana. Da navedemo rijei profesora Abrahama Van Helsinga u romanu Brama Stokera iz 1897. godine: "I tako se krug

sve vie iri, poput valova oko kamena baenog u vodu." Elizabeth Miller Toronto, veljaa 2009. Elizabeth Miller, profesorica emerita (Memorial University of Newfoundland) u meunarodnim je okvirima priznati strunjak za Drakulu, kako kad je rije o romanu, tako i kad je rije o povijesnome liku. Suurednica je (u suradnji s Robertom Eighteenom-Bisangom) knjige Bram Stoker's Notes for Dracula: A Fascimile Edition, objavila je i prirunik A Dracula Handbook, kao i nagraivanu knjigu Dracula: Sense & Nonsense. Redovito dri predavanja s obiju strana Atlantika, a sudjelovala je i u nebrojenim radijskim i televizijskim dokumentarnim emisijama. Na Svjetskom kongresu o Drakuli koji se 1995., odrao u Rumunjskoj, dodijeljena joj je poasna titula "barunice Drakuline plemike kue". Do njezine obje stranice na internetu - Drakuline poetne stranice i Drakulina istraivakog centra - moe se doi preko stranice www.blooferland.com. N A P O M E N E A U T O R S K O G DVOJCA Dacreova pria Nije osobito neobino to me, kao lana obitelji Stoker, praktiki cijeli ivot zanima djelo mojeg pretka. Bramov najmlai brat, George, s kojim je pisac, kako se smatra, imao najbliskiji odnos, bio je moj pradjed, pa sam ja tako svojevrsni Bramov praneak. Tijekom studija napisao sam seminarski rad o svom prastricu i u njemu rasvijetlio njegove mogue motive za pisanje Drakule. To istraivanje otvorilo mi je oi prema injenici da je povijest te knjige, sa stajalita moje obitelji, podosta tragina. Bram Stoker umro je a da nije doivio popularnost svog romana. Prodaja je u vrijeme njegove smrti bila tako mala da je njegova udovica, Florence, bila uvjerena kako nikada nee imati financijske koristi od sedam godina koje je Bram "uzaludno utroio" na istraivanje i pisanje. Kako ostalih Bramovih publicistikih i proznih djela vie nije bilo u prodaji, Florence je bila sigurna da e do konca ivota ivjeti s

vrlo oskudnim sredstvima. Tek deset godina nakon njegove smrti, publika je napokon prepoznala njegovu knjievniku matu. Knjige o vampirima i openito anr horora poeli su stjecati sve veu popularnost, to je potaknulo i prodaju Drakule. Bram je posthumno poeo dobivati priznanja kao zaetnik suvremenih horor-romana s motivima vampira. Godine 1922. Florence je doznala da je bez njezina doputenja snimljen film na temelju romana njezina pokojnog supruga. ivot joj je ovisio o oskudnim prihodima od Drakule, a budui da je naslijedila Bramova autorska prava, trebala je imati financijske koristi od te i ostalih filmskih adaptacija. Florence se obratila sudu, te je tuila njemaku tvrtku Prana Films za naruavanje autorskih prava prilikom neovlatenog snimanja filmske adaptacije romana Drakula pod naslovom Nosferatu. Sluaj je bio vrlo sloen i zbog mnogobrojnih albi protegnuo se na ak tri i pol godine. Na koncu je 1925. dobila spor, da bi utvrdila da je tvrtka Prana Films bankrotirala. Iako je vratila sredstva uloena u tubu, Florence nikad nije dobila financijsko obeteenje. Ta pravosudna nona mora Florence je donijela tek zadovoljstvo injenicom da su svi primjerci filma Nosferatu morali biti uniteni tako je barem mislila. No ubrzo je na svoje veliko razoaranje shvatila da je netko negdje sauvao jednu kopiju koja se 1928. poela prikazivati u pojedinim londonskim kinima, dok se u Sjedinjenim Dravama pojavila 1929. godine. Krajnje frustrirana, Florence je odustala od daljnje borbe. Ipak, iskoristila je autorska prava i utjecala na kazaline adaptacije Bramova Drakule u Velikoj Britaniji, za to je ubirala postotke i naknadu na ime autorskih prava. Kasnije je imala novane koristi od prodaje filmskih prava studiju Universal (1930. godine), iako su isplate kasnile i bile neredovite. Nakon potpisivanja ugovora s Universalom, na svjetlo dana nekako je isplivala injenica da se Bram nije pridravao nekog sporednog zahtjeva amerikog Ureda za autorska prava, pa je Drakula tako od 1899. u SAD-u javno dobro. Florence se otada morala zadovoljavati samo britanskim honorarima i prihodima. Nakon to je izgubila autorska prava za SAD, Hollywood, velike amerike korporacije i svi koji su to htjeli, mogli su s Bramovom

priom i likovima slobodno initi to ih je bilo volja. Od obitelji Stoker nitko nikad nije traio savjet ili doputenje za neku od stotina reinkarnacija Drakule u sljedeih stotinjak godina. Kao pripadnik obitelji Stoker koji je odrastao u Sjevernoj Americi, iz prve sam se ruke uvjerio u to kako je cjelokupno pitanje autorskih prava utjecalo na moju obitelj. Generacija mog oca imala je izrazito negativan stav prema svemu povezanom s Hollywoodom i Drakulom - osim, dakako, Bramova izvornog romana. O tim pitanjima nisam pisao u seminarskom radu, iako su mi neprestano bila u mislima. Smatrao sam da je upravo sramotno da moja obitelj ne moe imati nadzor nad ostavtinom mog prastrica. inilo mi se i kako je vano da obitelj Stoker nekako uspostavi pravo nad likom Drakule, budui da ga je popularna kultura sve vie koristila. Naalost, vei dio ivota nisam imao pojma kako bih tome mogao pripomoi. Tek godinama nakon zavretka studija upoznao sam vrlo zanimljivog ovjeka, lana Holta. lan je scenarist koji je jo od djetinjstva opsjednut svime to ima veze s Drakulom. Kao pravi idealist, lan je imao plan koji me nadahnuo da ne prihvatim takvu povijest Drakule prepunu frustracija. Htio je promijeniti povijest. lan je imao vrlo jednostavan plan: ponovno uspostaviti kreativni nadzor nad Bramovim romanom i likovima objavljivanjem nastavka pod prezimenom Stoker. Iznenadio sam se uvidjevi da nitko iz moje obitelji nikada nije ni razmiljao o neem slinom. Zaintrigiran, odluio sam se pridruiti lanu u toj uzbudljivoj pustolovini u svojstvu suautora. Dok smo pisali Drakulu Nemrtvoga ispunjavao me snaan osjeaj dunosti i obiteljske odgovornosti. Nadao sam se da u u suradnji s lanom prenijeti Bramove predodbe o Drakulinu liku. Nakanili smo oiviti izvorne Bramove teme i likove, onako kako ih je Bram zamislio prije vie od stotinu godina. Nebrojene knjige i filmovi zastranili su u odnosu na Bramovu viziju - pa smo stoga odluili i Bramu i Drakuli vratiti barem malo dostojanstva. Silno se ponosim injenicom da u nastojanju da ponovno prisvojim Drakulu imam potporu ire obitelji. Drim da bi se Bram ponosio injenicom da je jedan lan obitelji poduzeo takvu inicijativu i napokon potaknuo izgradnju pravednijeg odnosa prema njegovu naslijeu. lanova pria

Ne stidim se priznati: OBOAVAM hororce. U djetinjstvu mi je bez konkurencije bio najbolji klasini film Drakula Toda Browninga iz 1931. s Belom Lugosijem u naslovnoj ulozi. Majka mi je kao desetogodinjaku za No vjetica darovala plou na kojoj Christopher Lee pria Drakulu Brama Stokera. Tekst na omotu te ploe promijenio mi je ivot, jer sam tako doznao da Transilvanija doista postoji i da je Drakula bio povijesna linost. Kao desetogodinji djeak zarekao sam se da u otputovati onamo i potraiti staroga grofa. Nadahnut ploom, proitao sam roman Brama Stokera. Iznenadilo me koliko se to djelo razlikovalo od filmova - a ve sam bio pogledao sve filmove o Drakuli. Roman je bio inteligentniji, pronicaviji i mraniji. U njemu je bilo sloenijih i uzbudljivijih likova, likova kakve dotada nisam mogao ni zamisliti. Imao sam dojam da me Hollywood prevario. Zarekao sam se da u se osvetiti! Petnaest godina kasnije ukazala mi se prilika za osvetu. Dok sam jedne veeri preskakao s programa na program, naiao sam na televizijsku emisiju o snimanju Drakule Brama Stokera Francisa Forda Coppole. U toj emisiji Coppola je pokazao knjigu U potrazi za Drakulom koju su 1972. napisali Fulbrightovi stipendisti, profesor Raymond McNally i profesor Radu Florescu (stvarni potomak princa Drakule): Coppola je njihova znanstvena istraivanja u vezi sa ivotom te povijesne linosti iskoristio kao nadahnue za uvodne sekvence filma. Bez imalo razmiljanja zrakoplovom sam otputovao na Boston College da upoznam profesore. Nakon to sam im pokazao dio biljeaka za scenarij koji sam kanio napisati na temelju njihove knjige, prodali su mi prava za jedan dolar i postali mojim partnerima, mentorima i iznimno dobrim prijateljima. To prijateljstvo iznjedrilo je mnogo vrijednih plodova. Ubrzo sam poeo putovati s profesorima i sudjelovati u predavanjima o utjecaju romana Brama Stokera na nau kulturu. Tako sam 1995. dobio i poziv da odrim govor na Prvom svjetskom kongresu o Drakuli u rumunjskoj prijestolnici, Bukuretu - bio je to skup prouavatelja Drakule i horora iz cijeloga svijeta. Na koncu sam dospio i u Transilvaniju. Ondje sam proveo no u ruevinama Drakulina zamka u Poenari, a posjetio sam i njegovu palau u Trgovitu - upravo sam ondje stajao na balkonu Drakuline kule Sindija (Chindiei), odakle je

princ Drakula promatrao svoju "umu nabodenih". Posjetio sam i Drakulino rodno mjesto, igioaru i njegov "prazni grob" u samostanu na otoiu Snagov. Tako mi se konano ostvario san koji sam usnio kao desetogodinjak. Zahvaljujui prijateljima koje sam stekao na tom kongresu, pozvan sam u lanstvo Transilvanijskog drutva Drakula - organizacije posveene sustavnom prouavanju svega povezanog s Drakulom. Zahvaljujui prijateljima iz tog drutva upoznao sam profesoricu Elizabeth Miller, vodei svjetski autoritet za sve to ima veze s vampirima, Drakulom i Bramom. Profesorica Miller pozvala me da odrim govor na konvenciji o Drakuli 1997. u Los Angelesu, gdje smo obiljeili 100. obljetnicu izlaska Bramova romana. Bio je to san snova za sve udake zaljubljene u horor. I upravo sam ondje osmislio nastavak Drakule Brama Stokera. Ideja nije bila nova, ali jo nikada nije bilo nastavka u ijem je nastanku sudjelovao i neki pripadnik obitelji Stoker. Kao cilj sam zacrtao upravo to: pridobiti nekoga iz te obitelji. Prvo sam se obratio patrijarhu obitelji Stoker. Kako su se jo uvijek bolno prisjeali iskustva s Nosferatuom i kako ih je Hollywood godinama ignorirao i zlorabio, pripadnici tog narataja obitelji Stoker sa mnom nisu eljeli imati ba nikakve veze. Ali, ja nisam odustajao. I dalje sam gradio i proirivao svoju scenaristiku bibliografiju i irio mreu poznanika povezanih s Drakulom, pripremajui se za dan kada e u prvi plan isplivati nova generacija Stokera. Pet godina kasnije upoznao sam Dacrea Stokera - Bramova praneaka. Iznio sam mu ideju o nastanku romana, koji sam u to vrijeme kanio napisati u formi scenarija. Dacre je pokazao zanimanje, te je ustvrdio kako bi bilo prikladnije prvo izdati knjigu. eljno sam pristao na takvo spisateljsko partnerstvo. Dacre je stupio u kontakt s brojnim lanovima velike obitelji i iznio im na prijedlog za nastavak romana. im su shvatili da radimo iz ljubavi, te da imamo asne namjere i da svijetu elimo vratiti sliku o izvornoj Bramovoj viziji i likovima, Stokeri su napokon ponudili potporu. Drakula Nemrtvi kulminacija je mojeg ivotnog sna i godina i godina mukotrpnog rada. Rije je o daru koji upuujem svim udacima beznadno zaljubljenima u horor. Najvie od svega volio bih da smo

uspjeli stvoriti knjigu blisku Bramovoj izvornoj gotikoj viziji - uz istovremeno moderniziranje osnovne radnje i motiva. Vjerujte mi, dobro znam koliki sam sretnik. Pomazila me nevjerojatna srea: koliko god moja uloga u odnosu na njega bila beznaajna, moje e ime biti povezano s imenom mog junaka, Brama Stokera - zaetnika suvremenog horora. Pisanje romana DACRE: Kad me lan pozvao na sudjelovanje u ovom projektu, prvo sam se od srca nasmijao. Pomislio sam: Kako ja mogu napisati knjigu, pogotovo takvih razmjera? lan me odmah utjeio i rekao da je takvo to posve izvedivo, iako nikada nisam napisao roman. Moemo suraivati i u potpunosti dijeliti spisateljske dunosti, tako da u svemu sudjelujemo ravnopravno. Pomoi e nam i urednici. lan je usto poznavao i nagraivanog strunjaka za istraivanje povijesne grae, Alexandera Galanta, koji nam je mogao pomoi u nastojanju da vjerno prikaemo vrijeme u kojem se odvija radnja. Sljedea prepreka bilo je osmiljavanje dobre prie. lan je gorljivo i skladno udruivao sve nae zamisli. To je ilo daleko lake nego to smo i on i ja oekivali - zahvaljujui injenici da smo se obojica oslanjali na zamisli samog Brama Stokera. Ponekad se inilo da je Bram u sobi s nama, da nas vodi kroz mnotvo ideja i savjeta koje je ostavio za sobom, poput mrvica kruha koje samo trebamo slijediti. I lan i ja iz Bramovih smo zapisa zakljuili da je on, ili njegov izdava, oduvijek kanio izdati nastavak Drakule. Kao glavni dokaz za to slui nam natipkani tekst romana Bramova izdavaa, nedavno prodan na drabi u aukcijskoj kui Christie's, koji ima drukiji zavretak. U toj verziji pria zavrava vulkanskom erupcijom, tako da Drakulin dvorac nestaje u rijeci lave. Taj je dio izbaen iz zavrne verzije, a zamijenio ga je aktualni, dvosmisleniji zavretak. Osim toga, Drakulina "smrt" na zavretku Bramova romana ne odgovara "pravilima" za ubijanje vampira koja iznosi lik po imenu Van Helsing. On je ustvrdio da vampiru treba probosti srce klinom, a zatim mu odrubiti glavu. Na zavretku romana, Drakuli je probodeno srce i razrezan vrat. Nama se inilo da to ukazuje na injenicu da je

Bram kanio napisati nastavak. Kao pripadnik obitelji Stoker, imao sam dojam da i Bram mora postati likom u romanu, kako bismo mu napokon pruili barem dio zasluene pozornosti javnosti. lan je ve bio proitao Bramov uvod islandskome izdanju Drakule iz 1901., u kojem je Bram ustvrdio da su se opisani dogaaji "doista zbili". Obojica smo se uhvatili te hirovite izjave mog prastrica i pretvorili je u svojevrstan kamen-temeljac prie. Naa pria poivat e na pretpostavci da su dogaaji iz Bramove knjige "povijesne injenice". Sljedee pitanje koje si moda postavljate glasi: emu u nastavak Drakule uvlaiti Jacka Trbosjeka? Ponavljam, lan i ja nadahnjivali smo se mojim prastricem. U jednom drugom dijelu uvoda islandskome izdanju iz 1901. godine Bram pie: "Niz Drakulinih zloina jo nije izbrisan iz sjeanja - niz zloina koji kao da su potekli iz istog izvora, a koji su kod ljudi posvuda istodobno izazvali gnuanje kao i ubojstva koja je poinio Jack Trbosjek." ini se da je Bram htio neizravno rei da su zloini Jacka Trbosjeka i Drakule bili identine prirode. Ta tvrdnja postala je odskonom daskom za jedan od aspekata nae prie i upravo je nevjerojatno kako su se lako posloile sve kockice te slagalice. Nakon to smo utvrdili da e na zlikovac biti Jack Trbosjek, lan i ja morali smo jo odrediti identitet tog neuhvatljivog serijskog ubojice, lan je bio proitao Bramovu priu Drakulin gost, objavljenu nakon Bramove smrti. Mnogi strunjaci dre da je ta pria dio izvornog romana, ali ju je iz zavrne verzije izbacio Bramov izdava. Neki ak smatraju da je Bram tu priu namjeravao iskoristiti kao temelj za nastavak romana. Lik po imenu Johann u toj prii sluajno nailazi na grobnicu koja na gornjoj plohi ima eljezni klin. Na nadgrobnoj ploi pie GROFICA DOLINGEN IZ GRAZA U TAJERSKOJ TRAILA I PRONALA SMRT 1801. GODINE. Usto je na ruskome jo pisalo MRTVI PUTUJU BRZO - to je bio jasan znak da je u grobnici vampir. Neki strunjaci podupiru teoriju da su Brama pri pisanju Drakule nadahnula krvava zlodjela grofice Elizabete Bathory, te da je Bram Drakuli dao titulu grofa na temelju nadimka grofice Bathory, "krvava grofica". Neki k tome pretpostavljaju i da grofica u Drakulinu gostu predstavlja samu groficu Bathory. Ta nam se teorija svidjela, te smo je odluili upotrijebiti i proiriti.

Jedan od Ianovih izvora ukazao nam je na mogunost da bi Elizabeta Bathory mogla biti Drakulina daljnja roakinja. Zakljuili smo da bi nam to moglo odgovarati, te smo u priu ugradili i taj element. Prema priama koje prenose uglavnom saski autori, princ Drakula poinio je brojna krvolona zvjerstva. Isto se moe rei i za groficu Bathory, poznatu po tome to se kupala u krvi svojih rtava. Mogunost da su dvije najpoznatije povijesne linosti koje ljudi danas (s pravom ili ne) povezuju s legendama o vampirima bile u nekom srodstvu uinila nam se zanimljivom. Kao to je Bram uinio 1897., kada nas je upoznao sa svojim glavnim zlikovcem, izmiljenim grofom koji se manje-vie temelji na stvarnoj povijesnoj osobi, mi smo 2009. isto uinili s naom groficom Bathory. Dok smo nastavljali oblikovati radnju, lan je predloio da otputujem u philadelphijski muzej Rosenbach i istraim biljeke na temelju kojih je Bram napisao Drakulu. U tim sam biljekama pronaao lik koji je Bram namjeravao uvrstiti u roman, ali ga je izbacio jo u ranim fazama pisanja. Bio je to detektiv po imenu Cotford. Oduvijek me zbunjivalo to Bram, onako temeljit kakav je ve bio, u priu o neobinim smrtima koje je prouzroio Drakula nije ubacio i policijsku istragu. Stoga smo odluili prisvojiti lik detektiva Cotforda, ija e istraga itateljima posluiti kao svojevrstan vodi kroz zagonetku u samoj sri naeg romana. IAN: Dacre i ja sada smo se koncentrirali na Bramov lik grofa Drakule. I tu smo naili na veliku dvojbu. Kada je Bram potkraj 19. stoljea pisao Drakulu, povijesni princ Drakula bio je na Zapadu praktiki nepoznata, uglavnom zaboravljena povijesna linost. Bram je sklepao nekoliko injenica u vezi s Drakulom i uklopio ih u vlastitu izmiljenu priu. Je li to uinio namjerno, da grofa Drakulu odvoji od povijesnog princa Drakule? Ili tijekom istraivanja grae nije uspio doi do potpune prie o princu Drakuli, pa je praznine jednostavno popunio iz mate? Traei dodatne informacije, vratili smo se njegovim zapisima. Lik Drakule koji je Bram stvorio 1897. godine bio je zagonetno, profinjeno i kompleksno bie puno suprotstavljeni!) obiljeja:

povremeno bi izgledao kao kultivirani i ueni plemi, duboko povezan s prolou svoje domovine, dok bi u nekim drugim situacijama bio divlja ivotinja koja iskazuje samo nagonski instinkt za preivljavanjem. Bio je to ovjek petnaestog stoljea koji se nastoji nekako postaviti u odnosu na svijet devetnaestog stoljea koji ga je okruivao. U pojedinim trenucima prihvaao bi modernizaciju, u drugim je situacijama odbacivao. Pokazivao je da ima moralni kompas, zbog ega je u njemu dolazilo do sukoba kad god bi pokuao opravdati potrebu da nekome oduzme ivot. Ubijao je samo kada je to bilo nuno i, prema vlastitom vienju, za ope, vie dobro. Nekako sam odmah naslutio da je karakter, ako ne i pria, Bramova grofa Drakule slina opisima povijesnog princa Drakule. Princ Drakula bio je takoer ovjek koji se borio protiv promjena i koji je nastojao vratiti svijet u mrano doba kriarskih ratova. Princ Drakula takoer je na svoj nain opravdavao mrana zlodjela, tvrdei da sve to ini jer nema izbora, ili da su njegove rtve takvu sudbinu odabrale same, svojim postupcima. Da je Bram i htio da njegov grof bude posve poput tog princa iz stvarne povijesti, takvo to u vrijeme kada je pisao roman ne bi bilo mogue. No, i Dacre i ja imali smo dojam da slinosti u karakteru povijesnog princa Drakule i Bramova grofa Drakule nisu plod puke sluajnosti. Otkako je 1972. objavljena knjiga U potrazi za Drakulom, razlika izmeu princa Drakule i Bramova grofa Drakule u oima javnosti nepovratno je zamagljena. Njih su se dvojica u popularnoj kulturi zauvijek spojili na poetku filma Francisa Forda Coppole Drakula Brama Stokera. Na temelju slinosti Bramova lika i povijesnih zapisa, te teine javne svijesti o povijesnome princu, Dacre i ja zakljuili smo da nemamo izbora i da jednom zauvijek moramo posve stopiti grofa i princa. Usto smo posve sigurni da bi Bram, da danas pie Drakulu, uza sve obilje povijesnih informacija koje su danas dostupne o princu Drakuli, zahvaljujui savjesnoj prirodi i pozornosti koju je poklanjao pojedinostima, izgradio lik koji bi odgovarao povijesnim injenicama. Neki e itati na roman i pronicavo primijetiti da na Drakula nije, poput lika iz Bramova romana, posve negativno prikazani zlikovac. U Bramovu romanu Drakula se opisuje iskljuivo kroz oi svojih neprijatelja, dnevnike, pisma i tako dalje, junake skupine. Mi smo u

nastavku odluili da emo Drakuli omoguiti da se i sam dokae. To nam je pruilo mogunost da spojimo princa Drakulu i grofa Drakulu, te svoga Drakulu prikaemo kao kompleksnog antijunaka. Drugi u njemu i dalje vide samo zlo, no time to smo mu omoguili da sam progovori o vlastitom iskustvu, omoguili smo mu da predstavi i drukije vienje stvari. Tako ne mijenjamo Bramovu viziju, ve samo predstavljamo i drukiji pogled. Zahvaljujui tome, naa je pria ostala svjea i vitalna. Ve smo odavno ustvrdili da je jedan od glavnih razloga za pisanje ovog nastavka nastojanje da popravimo stanje u koje su Bramov roman doveli holivudsko masakriranje, banaliziranje i poniavanje izvornog teksta. To ne znai da nam se neke verzije drugih autora ne sviaju. Rije je tek o tome da s knjievnog stajalita niti jedan od tih filmova ili knjiga u cijelosti ne odraava potpunu bit Bramova romana i likova. ak i u klasiku dvojca Tod Browning - Bela Lugosi jedinom filmu u ijem su nastanku odreenog udjela imali i lanovi obitelji Stoker - izostavljen je lik Arthura Holmwooda, dok na poetku filma u Drakulin zamak putuje Renfield, a ne Jonathan Harker. Pravi problemi poeli su kada je Hollywood poelio snimiti nastavak tog filma na temelju Drakulina gosta. Prema predaji, Florence Stoker nije htjela prodati prava ako joj se ne zajami vei utjecaj na kreativni proces nastajanja filma. Upravo usred tih pregovora Bramova autorska prava proglaena su nitavnima. Hollywood je tako mogao slobodno snimati nastavak kako god mu se svidjelo. Budui da je Florence zahtijevala vei nadzor, a Bela Lugosi veliko podizanje honorara za ponovno pojavljivanje u ulozi Drakule, producenti su odluili angairati Johna Balderstonea da napie Drakulinu ker, te su tako iz procesa posve eliminirali i Belu i Florence. Film je doivio neuspjeh, ali kocka je ve bila baena. Sada je svatko mogao slobodno pisati roman o Drakuli ili o njemu snimiti film, i to kako god se kome prohtjelo. Nadobudnih autora nije nedostajalo. I upravo u tome krije se najvea potekoa. Znamo da postoji vrlo velik dio oboavatelja Drakule koji su samo gledali filmove i nikad nisu itali knjigu, pa smo, dakako, mnoge od njih eljeli potaknuti da proitaju i Bramov original. Najvie od svega eljeli bismo da svi ljubitelji Drakule - i knjige i filmova - proitaju i uivaju u naem

nastavku. U tom smislu postoji nekoliko podruja za koja nam se inilo da su ih filmski ljubitelji toliko prigrlili i da su ve toliko ukorijenjena u legendu o Drakuli da sve to nismo mogli zanemariti. Ispriavamo se knjievnim puristima, no drimo da je to nuan ustupak na koji smo se odluili u nadi da emo jednom zauvijek pomiriti i usuglasiti sve ljubitelje Drakule. A ustupci su sljedei: ljubav izmeu Mine i Drakule, sposobnost vampira da hodaju pri danjem svjetlu, lete i transformiraju se, oruje koje slui za njihovo unitavanje, te smjetaj i nazivi pojedinih geografskih elemenata. Kada je rije o ljubavi izmeu Mine i Drakule, Dacre i ja dogovorili smo se da tome treba pristupiti daleko paljivije nego u svim filmovima, te da se treba pozabaviti injenicom da Bram nikada nije nedvosmisleno napisao da se ta veza uope ostvarila. Vodei rauna o tome, vratili smo se jednom dijelu Mininih dnevnikih biljeaka iz Bramova romana koji nam se uinio izrazito dvosmislenim. Rije je 0 dijelu koji slijedi nakon to je Mina napisala kako je uvjerena da joj se Drakula ukazao u snu, a glasi: "Neobino mi je to sam sada tako neupuena, nakon to mi je Jonathan tolike godine povjeravao ba sve." Dacreu i meni uinilo se neobinim to su Jonathan i Van Helsing na Minin san reagirali tako to su je iskljuili iz planova za borbu protiv Drakule, budui da je dotada bila ravnopravna pripadnica junake skupine. Bilo je to prije nego to je Mina pila krv iz Dra-kulinih prsa. Po nama, to je idealno mjesto za ubacivanje ljubavi izmeu Drakule i Mine bez modificiranja Bramove prie. Mi smo to zamislili tako da u tom "snu" Drakula dolazi Mini i objanjava joj svoju verziju prie, u nadi da e skupinu odvanih junaka odvratiti od daljnje potrage. Mina, koja ostalima ne eli priznati da je razgovarala s Drakulom jer je izmeu njih buknula ljubav (jo ne fizike prirode), stoga tvrdi da ju je samo posjetio u snu. Posve prirodno, Jonathanu i Van Helsingu to je sumnjivo, pa Minu izbacuju iz daljnjih planova. Mina se zbog te uvrede od strane supruga i Van Helsinga vraa u Drakulino naruje i tako na koncu dolazi i do njihove fizike veze. Takvim upletanjem ljubavi izmeu Drakule i Mine u samo tkivo Bramova teksta uspjeli smo ostati vjerni Bramu i svojim knjievnim tovateljima, a da pritom nismo otuili filmske tovatelje.

U Bramovu romanu grof Drakula moe hodati uokolo i pri danjem svjetlu, ali je danju slabiji. Vampir kojeg unitava sunevo svjetlo plod je mate F. W. Murnaua u filmu Nosferatu. Ipak, vampiri koje sunce pri tako da se pretvaraju u pepeo toliko su vrsto ukorijenjen dio suvremene predaje o vampirima da mnogi koji prvi put itaju Bramov roman tvrde kako je "pogrijeio". To, kao i mnogi drugi aspekti predaje o vampirima, takoer se pojavilo i razvijalo tijekom prolog stoljea. Bramova vampirska predaja vie nije najmodernija, pa smo se u nastavku pokuali pozabaviti i time. Stoga smo se odluili okrenuti znanosti i pseudoznanosti da, paljivo i savjesno, moderniziramo Bramove vampire. Pritom nismo uinili nita to Bram ve nije predvidio, pa ak i oekivao da e se jednog dana dogoditi. Dokaze za to ponovno smo pronali u uvodu islandskome izdanju iz 1901. godine: "Usto sam uvjeren i u to da [ti dogaaji] uvijek moraju biti u odreenoj mjeri nerazumljivi, iako bi napredna istraivanja na podruju psihologije i prirodnih znanosti u nadolazeim godinama mogla pruiti i logina objanjenja za tako neobine dogaaje koje, trenutano, ne razumiju ni znanstvenici ni tajna policija." Drugim rijeima, Bram je napisao da su neobini dogaaji do kojih je dolo u njegovu romanu, u vrijeme kada je o njima pisao, neobjanjivi. Dalje navodi kako posve oekuje da e znanost u nadolazeem razdoblju za njih ponuditi logino objanjenje. Nas smo dvojica, stoga, zauzeli stav da se vampiri na suncu pretvaraju u pepeo zbog alergijsko-kemijske reakcije na otrovnu vampirsku krv koja mijenja DNK vampira. Dakako, 1912. godine, kada se odvija radnja naeg romana, izrazi "DNK", "virusi" i "influenca" jo nisu postojali. Umjesto njih, govorimo o "otrovu". Vampirski virus ovjekov DNK mijenja u vampirski DNK. Dio transformacije obuhvaa i sposobnost nadzora nad oko 70% mozga, to jo ne koristimo, niti o tome mnogo znamo, pa tako moe imati i neljudsku mo. Transformaciju vampira u maglicu, vodorige i sl. objasnili smo kao telepatsku iluziju koja nastaje zahvaljujui tehnikama nadziranja uma. Kada je rije o sposobnosti vampira da "brzo putuju" zrakom, oslonili smo se na prouavanje telekineze i levitacije - sposobnosti premjetanja predmeta ili tijela pomou mentalne energije. Uz poveanu mo mozga zahvaljujui vampirskome virusu, u naim fikcijskim okvirima nije teko zamisliti kako bi takve pojave mogle biti izvedive.

Jednako tako, pojasnili smo i oruje koje se moe koristiti protiv vampira. I ovdje smo se okrenuli znanosti, a u pojedinim sluajevima s njom smo spojili i religiju. Kako bismo objasnili zato u naem romanu vjerski simboli, poput kria, neke vampire odbijaju a neke ne, obratili smo se psihologiji. Oni vampiri koji su za ivota vjerovali u Boga ali su poinili zlodjela, ve po prirodi imaju savjest optereenu grizodujem i boje se vjerskih prikaza kao simbola prokletstva vlastite due. Vampiri koji za ivota nisu vjerovali u Boga ne boje se takvih simbola. Peenje na koi do kojeg dolazi kada vampir s "neistom savjesti" doe u dodir s vjerskim simbolom ili kada se na njemu nau kapljice svete vodice plod je supersnane psihosomatske reakcije. Kad je rije o vampirima i ogledalima, u znanosti nismo uspjeli pronai nikakav temelj za tu pojavu, pa smo je u nastavku i opovrgnuli. A kad se radi o enjaku, uinilo nam se da bi vampiri na njega mogli biti alergini. Isto vrijedi i za jedi. Kad je, pak, rije o srebru, ono se u suvremenoj popularnoj kulturi ve odavno povezuje s vukodlacima, pa smo ga tako i ostavili. Zavrni su ustupci smjetaj i nazivi pojedinih mjesta. Bram je priu rairio po brojnim lokacijama, od Transilvanije, preko Londona i Exetera, do Whitbyja. Kad su Deane i Balderston po romanu pisali kazalinu predstavu, uvidjeli su da je nepraktino toliko mijenjati scene. Zbog toga su komad postavili na dvije glavne lokacije: u Transilvaniju i u Whitby. To pojednostavljenje preuzele su i brojne kasnije filmske verzije prie, tako izazivajui pomutnju kod cijelog narataja gledatelja. U Bramovu romanu nema opatije Carfax, to uvijek okira sve one ljubitelje filma koji nikad nisu proitali knjigu. Bram je napisao da je Drakula kupio kuu Carfax, u Purfleetu, priblino trideset pet kilometara istono od Londona. Zabunu dodatno pojaavaju drevne ruevine opatije Whitby koje su Brama djelomino inspirirale dok je pisao dijelove romana u Whitbyju. Ponovno u nadi da emo rijeiti sukobe udruivanjem pria iz filmova, drame i izvornog romana, Carfax i opatiju Whitby stopili smo u jednu lokaciju: opatiju Carfax u Whitbyju. Istom idejom pronalaenja kompromisnog rjeenja rukovodili smo se i u zavrnom bavljenju starom pomutnjom u vezi s tonim poloajem ljetnikovca obitelji Westenra i psihijatrijske ustanove dr. Sewarda. Oba zdanja smjestili smo u Whitby, kao to je sluaj i u predstavi i u

mnogim filmovima. U svojoj prii ovako objanjavamo zato je lik Bram odluio u svom romanu umobolnicu smjestiti u Purfleet: u to vrijeme Bram nije znao da prepriava stvarne dogaaje. Smatrao je da se radi o buncanju luaka koji mu je u nekom pubu ispriao nevjerojatnu priu. Bram je stoga smatrao da moe slobodno unositi promjene po elji, kako bi to bolje sluile njegovu Akcijskom prikazu. Bram u naem romanu otkriva da je pria doista istinita, a promjene koje je unio u priu potom ga progone. Doslovce. DACRE: Dok sam u muzeju Rosenbach prouavao Bramove biljeke, otkrio sam jo nekoliko uzbudljivih pojedinosti koje smo odluili ubaciti u roman. Kao prvo, Bram je navrljao vie razliitih ideja za naslov prije nego to je odluio da e se knjiga zvati Nemrtvi. Kasnije, moda i na prijedlog urednika neposredno prije objave, roman je ponio naslov Drakula. Ovo je ujedno i objanjenje nadahnua za na naslov. U biljekama iz Rosenbacha otkrio sam i popis potencijalnih imena likova koji je Bram prikupio, ali ih iz nepoznatih razloga nije upotrijebio. lan i ja odluili smo ta imena dati nekima od sporednih likova - a to su: Kate Reed, koja otkriva tijelo Jonathana Harkera na motki, dr. Max Windshoeffel, koji vidi udovite u tunelu podzemne eljeznice, i Francis Aytown, fotograf koji svjedoi pojavi "plamenog zmaja" ispred ulaza u postaju podzemne eljeznice. Piui roman Drakula Nemrtvi, u tekst smo ubacili niz skrivenih primjera pozivanja na Bramova Drakulu, kao i na neke od najboljih adaptacija, u nadi da e ih istinski ljubitelji Drakule i strunjaci otkriti i u njima uivati. Mnogi likovi koji se pojavljuju u naem nastavku ujedno su i stvarne povijesne linosti. Obratite pozornost na ime Quinceyjeva cimera na Sorboni, Braithwaitea Loweryja. U Bramovu romanu kapetan Swales pokazuje to ime na jednom nadgrobnom spomeniku u Whitbyju. Na Braith-waite Lowery spominje kako je sin ribara, to bi znailo da je unuk Braithwaitea Loweryja pokopanog u Whitbyju. Prezime Cotfordova partnera, narednika Leeja, u romanu se nalo u znak poasti glumcu Christopheru Leeju. U romanu nailazimo i na porunika Jourdana iz Le Suretea, ime odajemo priznanje Louisu Jourdanu, koji je igrao

Drakulu u izvrsnoj BBC-jevoj miniseriji, koju lan i ja smatramo najvjernijom adaptacijom Bramova romana. Obratite pozornost i na dr. Langellu, koji podsjea na izvrsnog, erotinou nabijenog Drakulu Franka Langelle. Lik inspektora Huntleyja podsjea na glumca Raymonda Huntleyja, koji je prvi igrao Drakulu u kazalinoj produkciji Hamiltona Deanea. To su tek neki od primjera. Kad je rije o povijesnim likovima koji se pojavljuju u naem nastavku, obratite pozornost na Henrija Salmeta, francuskog pilota koji je u oujku 1912. prvi preletio put od Londona do Pariza. Potraite i lorda Northcotea, koji je 1880. izabran u Donji dom Parlamenta kao zastupnik Exetera. Frederick Abberline bio je glavni istraitelj zaduen za ubojstva koja su se 1888. pripisivala Jacku Trbosjeku. Ivan Lebedkin bio je od 1899.-1900. procjenitelj u slubi ruskoga cara. Dakako, Hamilton Deane bio je autor i producent kazaline produkcije pod naslovom Drakula. John Barrymore bio je legendarni glumac i u kazalitu i na filmu. Rije je o pradjedu glumice Drew Barrymore. Tom Reynolds bio je poznati britanski kazalini glumac koji je, kao pripadnik ansambla kazalita Lyceum, glumio Van Helsinga u produkciji Hamiltona Deanea. Pomorac I. klase Coffey bio je uistinu lan posade Titanica koji je na zagonetan nain naslutio opasnost dok je brod bio usidren u irskome gradiu Queenstownu. Coffey je pobjegao s broda, doivio svojih petnaest minuta slave, a potom nestao u gustoj magli povijesti. Osim toga, poveli smo se za Bramovim primjerom kada smo se oslonili na tadanje eljeznike linije i rasporede, nazive ulica, mjesta i zdanja koja se u mnogim sluajevima i danas nalaze na istoj lokaciji. Prije nego to smo poeli pisati, lan i ja trebali smo obaviti jo samo jedno: odluiti hoemo li odgovoriti na mnoga preostala pitanja na koja Bram u svome romanu nije odgovorio. Budui da se u romanu sluio dnevnikim biljekama, pismima i tako dalje, takvim nainom prianja ograniio je mogunosti istraivanja pozadinskih pria glasovitih likova. Zbog toga je u radnji ostavio velike praznine oko kojih se poklonici spore ve desetljeima. lan i ja zakljuili smo kako je nuno da u najmanju ruku odgovorimo na sljedea vjena pitanja: kako su se Lucy i Mina upoznale i postale doivotnim prijateljicama, kako se jedan Teksaanin upoznao i tako blisko sprijateljio sa sinom jednog engleskog lorda i lijenikom iz obitelji koja je pripadala

srednjoj klasi, kako su se sva trojica prijateljski nadmetala oko Lucy, kako su se Mina i Jonathan upoznali i zaljubili, kako je Renfield dospio pod Drakulin utjecaj te zato je Renfield bio toliko vaan dr. Sewardu i junakoj skupini. Nadamo se da se slaete da smo u Drakuli Nemrtvome dobro obradili sva navedena pitanja. Na koncu, ovim smo nastavkom najvie od svega eljeli ispraviti nepravde nanijete Bramovu originalu. Na tom podruju uloili smo uistinu velik trud. Ja, kao pripadnik obitelji Stoker, i lan, kao najvei ivui poklonik Drakule, nadamo se da emo se na taj nain ispriati za injenicu da su autorska prava i nadzor nad Bramovom velianstvenom i besmrtnom priom bila izgubljena gotovo stotinu godina. S druge strane, svi uasni dogaaji o kojima lan i ja piemo u svome romanu moda su se, kao to je natuknuo i Bram, uistinu dogodili. Lijepo nam sanjajte. DACRE STOKER I IAN HOLT

Sljedee stranice prenijete su iz zbirke rukom pisanih biljeaka Brama Stokera za roman Drakula. Dacre Stoker i Ian Holt sluili su se tim biljekama prilikom istraivanja grae za knjigu Drakula Nemrtvi. Pogledate li, primjerice, stranicu s oznakom "31b", shvatit ete odakle je poteklo nadahnue za knjigu. Na stranici s oznakom "1" nalazi se jedna od prvih Bramovih radnih verzija popisa likova. Mnogi od njih ne pojavljuju se u Drakuli, ali su zato zaivjeli u Drakuli Nemrtvome, a meu njima je najvaniji detektiv Cotford. Na stranici s oznakom "38a" zapisane su Bramove predodbe o odlikama vampira.

ZAHVALE Ian Holt Prije svega volio bih zahvaliti roditeljima, Dolores i Sonnyju. Bez vae neupitne potpore i poticaja, ne bih preivio najtea razdoblja. Volim vas. Ovu knjigu s ljubavlju posveujem Ruth i Bobu Kaufmanu, J. Boyceu Harmanu ml. i profesoru Raymondu McNallyju. Njihova ljubav, prijateljstvo, potpora i savjeti tijekom svh ovih godina omoguili su nastanak ove knjige. Kroz mene svi ivite i dalje, jer u vas nositi u srcu dok god budem ivio. Bog vas sve blagoslovio. Hvala profesoru Raduu Florescuu. Poklonili ste povjerenje ovjeku koji vam se obratio kao nitko i nita. Vaa genijalnost, predanost, povjerenje i prijateljstvo pomogli su mu da postane netko. Hvala mojim dugogodinjim prijateljima, Johnu Florescuu i siru Davidu Frostu, koji su mi pomogli da shvatim kako je dobro biti neustraiv i odvano zakoraiti i onamo kamo se drugi ba i ne usuuju poi. Vaa potpora u ranom razdoblju dala mi je ustrajnost potrebnu da ne odustanem.

Hvala profesorici Elizabeth Miller, koja je bila tako ljubazna i omoguila mi da upoznam ljude zahvaljujui kojima se ovaj san pretvorio u stvarnost. Hvala Lauri Stoker i pokojnom Nicolaeu Paduraruu, utemeljitelju i predsjedniku Transilvanijskog drutva Drakula, pravom gospodinu i znanstveniku. Vas ste dvoje prvi poeli vjerovati. Hvala Jenne Stoker, koja je podignula slualicu i sve nas okupila. Hvala Dacreu Stokeru, mojem spisateljskom i poslovnom partneru, pravom bratu i prijatelju. Ti si moj dr. "Kost" McCoy. Krv izvorne krvi, tijelo izvornoga tijela - USPJELI SMO! Hvala Beli Lugosiju, Todu Browningu, Hamiltonu Deaneu, Johnu Balderstonu, Budu Abbottu i Louu Costellu, koji su poticali matu i none more jednog djeaka i naveli ga da krene u potragu bez konca. Hvala Beli Lugosiju ml. koji mi je ispriao priu o oevim patnjama i vlastitim mukama proivljenima u djetinjstvu. Hvala Franku Langelli, W. D. Richteru i Johnu Badhamu. Va je film jednog mladog djeaka nadahnuo da se izloi riziku i nagnao me da Drakulu iznova zamislim kao istinskog romantinog junaka i viteza. Hvala Christopheru Leeju na snimanju ploe koja mi je promijenila ivot. Vi, gospodine, anru horora pridajete dostojanstvo. Bio bih nemaran kada bih hvalio zasluge gospodina Leeja a ne bih spomenuo i dar Petera Cushinga i djela Hammer Horrora. Hvala Janu de Bontu, koji me kao pravi mentor, snagom vizije i neustraivou, nadahnuo da dosegnem visine o kakvima nisam ni sanjao. Hvala Chrisu Stanleyju iz Blue Tulipa, ije je vraki dobro oko za atraktivne nekretnine i pokrenulo cijelu priu. Hvala Ernestu Dickersonu, jednom od najsusretljivijih ljudi i najboljih redatelja koje znam. Hvala Kenu Atchityju, Chi-Li Wong i Mikeu Kuciaku iz AEI-a, mojim menaderima i prijateljima, na marljivom radu, daru, iskustvu, vezama i savjetima. Hvala to ste ustrajno vjerovali i uvijek me podupirali. Hvala Dannyju Baroru iz tvrtke Baror International, naem meunarodnom agentu, koji je izvodio uda. Hvala cijeloj nadarenoj, genijalnoj, strpljivoj, tolerantnoj, stabilnoj, dosljednoj i predanoj ekipi u Duttonu, a osobito naem neustraivom voi, Brianu Tartu, te naoj brinoj pomajci, savjetnici, psihologinji,

prijateljici i nenadmanoj urednici, nevjerojatnoj Carrie Thornton. Svaki pisac trebao bi imati sreu da surauje sa svima vama. Silno vas cijenim i neizmjerno sam vam zahvalan. Hvala Ronu Gwiazdi i Amy Wagner iz agencije Abrams Artists, mojim agentima i prijateljima. Vas dvoje sluite na ast svojoj profesiji - nitko to ne radi bolje. Hvala Shannon Mullholland iz MODA Entertainmenta, naem guruu za poslovno voenje i agentici. Totalno si cool, gospo naa. Hvala Peteru Fieldsu, naem miiavom zatitniku - uz tebe i tvoju ekipu uvijek sam bezbrian. Osobito hvala Alexanderu Galantu, Spocku moga Kirka, mojem scenaristikom i poslovnom partneru, prijatelju i pravom bratu koji je tijekom itavog putovanja, koje u svakom trenutku nije bilo ugodno i jednostavno, bio na suvozaevu mjestu. Tvoje fenomenalno istraivanje grae, nesebino rtvovanje i fantastina talentiranost bili su od neprocjenjive vrijednosti kad je rije o ostvarenju ovog projekta. Hvala Carmen Gillespie, koja nam je osigurala ensku perspektivu i dizajnirala na logotip oivivi izgubljeno viktorijansko umijee izrade pletera. Ako neto nema taj logotip sa imiem, proizvod nije slubena roba zatiene marke Bram Stoker Dracula. Hvala Cynthiji Galant, koja mi je dopustila da joj svaki dan na nekoliko sati kradem tatu. Hvala Doktoru Dreu, mojem najboljem prijatelju i bratu, na potpori, poticajima, mudrosti i satima koje je proveo sluajui kako mu za mranih dana povjeravam sve to me brine. Hvala Graigu F. Weichu, jednom od mojih najbliskijih i najstarijih prijatelja, ije istinski jezovite ilustracije za ovaj roman nisu preivjele zavrne urednike zahvate zbog prostornih ogranienja. Graigove ilustracije nemrtvih pogledajte na naoj stranici dead.com, a svakako pogledajte i Graigove neopisivo cool radove na www.beyondcomics.tv. ZAHVALE Dacre Stoker Knjigu Drakula Nemrtvi ovim putem nudim svima koji u sebi imaju stokerovske krvi, krvi koja je potekla iz Irske, a danas ivi irom svijeta.

Osobito hvala mojoj djeci, Bellingeru i Parkeru, koji e jednog dana zakljuiti kako je podosta cool u sebi imati takve gene. Hvala mojem pokojnom ocu, Desmondu, i njegovu bratu, mojem stricu Paddyju, dinosauru nae obitelji Stoker. Hvala i mojem pokojnom kumu, mojem imenjaku, Henryju Hughu Gordonu Dacreu Stokeru, zapovjedniku podmornice u II. svjetskom ratu, koji je kod Galipolja utjecao na povijest. Sav trud koji sam uloio u ovu knjigu ne bi bio mogu bez potpore moje supruge Jenne, zahvaljujui ijim smo istraivanjima otkrili prave riznice blaga povezane s obitelji Stoker. Zahvaljujem Drutvu Bram Stoker, na nastojanjima da podignu svijest o Bramovu knjievnom naslijeu, Douglasu Appleyardu, naem obiteljskom genealogu, kao i svima koji podupiru dublinsko drutvo Irish Gothic Literature i koji se brinu da Stokerova baklja i dalje gori jarkim plamenom. Hvala Johnu Mooreu, koji nam je omoguio pristup njegovoj zbirci Bram Stoker Dracula, Johnu Sto-koeu iz Whitby Gazettea, te tvrtki Suttcliff Studios koja je osigurala poticajne fotografije povijesnih lokacija. Hvala Johnu Stokeru to nas je upoznao s kljunim ljudima, te Elizabeth Miller, iz "drakulske policije". Hvala suvremenoj "junakoj skupini": lanu Holtu, ija gorljivost i dalje nema premca, Alexanderu Galantu i njegovu udesno irokom poznavanju viktorijanskog razdoblja, te Carrie Thornton, koja je tijekom ureivanja knjige utjelovila novo znaenje rijei strpljivost i razumijevanje. Osobito hvala osoblju Philadelphijskog muzeja i Knjinice Rosenbach, koji su nam ljubazno stavili na raspolaganje Bramove biljeke. KRAJ 29.07.2010.

KIKA