Sie sind auf Seite 1von 16

DJECA OTEENOG VIDA

(SEMINARSKI RAD )

www.BesplatniSeminarskiRadovi.com

SADRAJ:
UVOD.....3 OTEENJE VIDA........4 SLABOVIDNA OSOBA.5-6 REAKCIJE DJETETAI PRILAGOAVANJE NA VLASTITO OTEENJE VIDA7 RAZVOJ I PSIHOLOKE KARAKTERISTIKE..9 VJETINE I SPOSOBNOSTI9 TAKTILNO KINESTETIKA PERCEPCIJA..10 AUDITIVNA PERCEPCIJA....10 KOGNITIVNI PROCESI ILI KOGNICIJA.10 RAZVOJ MOTORIKE.12 MOBILITET.12 ZAKLJUAK...14 LITERATURA..15

UVOD
Jedno je stajalite da u specijalnom odgoju treba da se ue pedagoki i medicinski problemi, a drugo da u specijalni odgoj trebaju da uu samo problemi odgoja i obrazovanja kao profesionalnog, individualnog osposobljenja. Sa stanovita odgoja i obrazovanja treba prihvatiti miljenje da u specijalni odgoj ulaze problemi koji imaju pedagoka obiljeja. To su problemi koji se javljaju kod djece s razvojem , a prvenstveno oni koji se odnose na odgoj, obrazovanje, kao i na profesionalno osposobljavanje hendikepirane djece. Predmet izuavanja specijalnog odgoja je takoer i etiologija. S medicinskog stajalita zadatak je specijalnog odgoja da izuava i objanjava etiologiju raznih oblika ometenosti. Postoje razliite vrste tekoa u razvoju , kao to su: Oteenje vida (sljepoa i slabovidost) Oteenje sluha(gluhoa, nagluhost) Tekoe u uenju, itanju, pisanju, raunanju Tjelesna invalidnost Mentalna zaostalost , i dr. Najpogodnije je da se djeca s tekoama u razvoju posebno od 1. do 4. razreda integriraju s djecom u redovnim kolama.Sa njima bi realizirali pojedine programe, a druge u posebnim skupinama ili individualno. Ukoliko nije provedena integracija, onda se za ove uenike organiziraju posebni odjeli pri redovnim kolama ili u zasebnim osnovnim i srednjim kolama. Za ove uenike postoje posebni programi odgojno- obrazovnog rada i profesionalne osposobljenosti. Oteenje vida ( engl. Visually handicapped, njem. Sehgeschadigte ) skupni naziv , termin kojim se obiljeava stupnjevitost oteenja, od potpune sljepoe, visoke slabovidnosti u jednom slijedu do priblino normalnog vida . (I.Biondi, 1993. ). Dvije su subkategorije smetnji vida.: sljepoa i slabovidnost.

3 OTEENJE VIDA
Oteenje vida je termin kojim se obiljeava stupnjevitost oteenja, od potpune sljepoe, visoke slabovidnosti u jednom slijedu do priblino normalnog vida. Dvije su subkategorije smetnji vida : 1. sljepoa 2. slabovidnost Definiraju se s razliitih aspekata , a mi emo se zadrati na medicinskoj- kvantitativnoj i pedagoko- kvantitativnoj (funkcionalnoj) definiciji. Prema medicinskoj definiciji usvojenoj na kongresu oftalmologa bive Jugoslavije 1955. god. na Bledu slijepom se smatra svaka osoba koja ima ostatak vida do 10 %, a dopunjena je na kongresu istih strunjaka u Opatiji, 1972. god. i glasi : Slijepom osobom smatra se ona osoba koja na bolje oku s korekcijom ima otrinu vida manju od 10 % (0, 10) i osoba s centralnim vidom na boljem oku s korekcijom do 25 % ( 0, 25) ,ali vidno polje sueno na 20 stepeni ili manje . ( G. Zovko, 1993. ). U skladu s ovom definicijom razlikuju se tri kategorije slijepih osoba: 1. slijepa je ona osoba koja je izgubila u potpunosti osjet svjetla ili osjet svjetla ima s projekcijom svjetla, 2. slijepom se smatra ona osoba koja ima ostatak vida manji od 5 % ( 0, 05) i na boljem oku s korekcijom ima ostatak vida do 10 % ( 0, 10) , a vidno polje sueno na 20 stepeni ili manje, 3. slijepom se smatra i ona osoba koja ima ostatak vida manji od 10 % ( 0, 10) na boljem oku s korekcijom i osoba s centralnim vidom na boljem oku s korekcijom do 25% (0, 25), i sueno vidno polje na 20 stepeni ili manje. Prema G. Zovki ( 1993. )sa pedagokog aspekta slijepom se smatra svaka osoba koja na boljem oku s korekcijom ima ostatak vida do 5 % (0, 05) ili koja, bez obzira na otrinu vida ne moe itati slova ili znakove veliine jeger 8 na blizinu.

SLABOVIDNA OSOBA
Slabovidna osoba je ona koja na boljem oku s korekcijom ima ostatak vida manji od 40% (0, 40), a izuzetno i ona osoba kod koje je vid ouvan i preko 40% u sluaju da priroda njihova oboljenja vodi progrediranju vida i dalje. Slabovidna osoba u pedagokom smislu je ona koja preostali vid moe koristiti u obrazovne svrhe, itanju i pisanju moe se koristiti crnim tiskom. U SAD se slabovidnim smatraju djeca od 10 -28 % , u Velikoj Britaniji 5-30 % ,u Njemakoj 4- 25% i td. . Klasifikacije koje su posebno znaajne s odgojno- obrazovnog i didaktikog aspekta kod nas govore o : visokom (10- 20 %), srednjem (20-30 %) i niskom (30- 40 % ) stupnju slabovidnosti. Prema Pedagokoj enciklopediji, 11, 1989. radi se na redefiniranju slabovidnosti, definicija se suava, pa se slabovidnim smatra svako dijete koje ima ostatak vida od 5- 25 % i vei ukoliko je priroda bolesti takva da se zbog preventivnih razloga treba smatrati slabovidnim. Osim otrine vida tokom utvrivanja slabovidnosti kod djece vodi se rauna i o brojnim drugim faktorima kao to su: oteenje fundusa oka Tekoe ili nemogunosti percipiranja i razlikovanja boja Preosjetljivost na svjetlo Brzo zamaranje oka Eventualna naruenost ivanog sistema i td. (Pedagoka enciklopedija, 11, 1989.) Lovenfeld , 1973. pridaje veliki znaaj funkcionalnoj definiciji sljepoe i smatra da je od otrine vida vaniji nain na koji dijete upotrebljava svoj vid. Zapaanja autora pokazuju da ga neka djeca sa slabim vidom uspjeno koriste, dok druga djeca imaju dobru otrinu vida ali je ne koriste uspjeno. Sistematsko vjebanje vida pospjeuje njegovo funkcioniranje.

5 Dr. V. Stani navodi defektoloku definiciju stupnja tekoe u razvoju djece s oteenjem vida. Prema ovoj definiciji djeca oteenog vida dijele se prema tome kako se gubitak vida odrava na uspjenost upotrebe preostalog vida i s obzirom na neka druga oteenja, pri emu je vaan snieni nivo kognitivnog funkcioniranja. Pinoza i sur; 1984. oteenje vida prema ovim definicijama dijele na tri grupe: 1. djeca oteenog vida s blae izraenim tekoama u razvoju jesu slabovidna djeca koja na boljem oku uz korekciju, imaju od 10 do 40 % , ali s prognozom pogoranja vida, te djeca koja na boljem oku uz korekciju imaju ostatak vida od 5 do 10 % , ali se njime uspjeno slue. 2. djeca oteenog vida s jae izraenim tekoama u razvoju jesu slijepa i slabovidna djeca koja imaju i smetnje u drugim podrujima, kao to su smetnje u motorici, tekoa dranja tijela, usporen intelektualni razvoj, laki gubitak sluha, 3. djeca oteenog vida sa izrazitim tekoama u razvoju jesu ona djeca koja uz oteenje vida imaju smetnje u socijalnom i emocionalnom podruju . Prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije (WHO) danas u svijetu ivi oko 10 miliona apsolutno slijepih osoba. 80% djece sa smetnjama vida ine slabovidne osobe. Slabovidno dijete to je dijete koje na boljem oku, s korekcijom vida od 0,4 kao i dijete koje na boljem oku ima korekciono staklo s otrinom vida veom od 0,4 ali kod koga se stanje pogorava. Kod ove djece je smanjeno vizualno doivljavanje to moe oteati razvoj i dovesti do raznih psihoneurotinih poremeaja. Slijepo dijete- je ono koje na boljem oku s korekcionim staklom ima otrinu vida manju od 0,10 ili manje vidno polje od 20 stupnjeva. Ono nije u stanju da raspozna svjetlo od mraka niti da vizualno percipira. Ovakva djeca se oslanjaju na auditivne slike, ula dodira kao i pokrete. Proces primanja podraaja slijepog djeteta je vie baziran na vremenski nego prostorni redoslijed ,zbog ega se ono bolje snalazi u vremenu nego u prostoru. Razvoj govora kod slijepe djece kao krianje i gukanje poinje zaostajati , oponaanju samo akustine znake , a ne miminu bezizraenost . ako se ne radi o oligofrenom djetetu uz pravilne

pedagoke mjere moe se normalno intelektualno razvijati. 6

REAKCIJE DJETETA I PRILAGOAVANJE NA VLASTITO OTEENJE VIDA

Socijalni razvoj slijepog djeteta ovisi o reakciji na vlastitu vizualnu ometenost.slijepo dijete ivi u svijetu koji je struktuiran u slubi vida, pa je stalno primorano graditi svoju psihiku ravnoteu i prilagoavati se svom senzornom ogranienju i drutvu koje ne prihvata osobe koje su adaptirane samo na sljepilo. Uvjet pozitivne identifikacije djeteta je dobra porodina klima, koja kod djeteta stvara osjeaj sigurnosti i na taj nain ga priprema da podnosi frustracije u ivotu, da u potpunosti razvije svoj senzomotorni aparat, kognitivne sposobnosti, zdrave mentalne odnose i da postane zrela linost. R. Blanko navodi slijedee faktore od kojih ovisi konana reakcija djeteta na svoje steeno sljepilo: 1. eventualni defekt i opa snalaljivost djeteta kao linosti , 2. faza psihoseksualnog razvoja u toku koje se pojavilo sljepilo, 3. kvalitet odnosa izmeu roditelja i djeteta prije nego to je dijete oslijepilo, 4. reakcije roditelja na djetetovo sljepilo, 5. odnos onog lijenika prema djetetu i njegovim roditeljima, esto moe biti od presudnog znaaja.

Sljepilo koje se pojavi u vrijeme kada su funkcije ega ve formirane traumatino je . Zbog traume koja nastaje gubitkom vida slijepi teko prihvataju novonastalu realnost.Kod njih se javlja nostalgija , pasivnost i ovisnost koje su praene fanatizmima postojeih elja. Kod normalno uravnoteene linosti reakcija na pojavu iznenadnog sljepila je trenutni ok , a nakon toga osoba se oporavlja. Stanje oka se manifestira depresionalizacijom praenom depresijom , a ona obino traje nekoliko dana ili sedmica. U tom periodu slijepu osobu treba prepustiti njenim emocijama.

7 Ako osobi koja je oslijepila ne dopustimo da prevazie i psihiku traumu, moe kasnije imati jako ozbiljne emocionalne probleme. Vana je i okolnost na koji je nain saopena informacija o sljepilu. Put realnog prihvatanja svoga sljepila i sebe kao reintegrirane linosti prate brojne prepreke koje mogu biti intrapsihike i spoljanje. U prvim trenucima nakon gubitka vida slijepoj osobi potrebna je tua pomo u zadovoljavanju njenih potreba.Ovisnost o drugima pojaava osjeanje depresije i stvara konflikt izmeu svjesnog odbijanja ovisnosti i nesvjesne udnje za njom.Negativne emocionalne reakcije uvjetovane frustracijama i konfliktima dovode do redukcije u samopotovanju. Obitelj i prijatelji esto ine previe za slijepo dijete te mu na taj nain uskrauju normalna iskustva za uenje. Roditelji ponekad slijepe adolescente sputavaju u osamostaljivanju , a nerijetko imaju previsoke ambicije usljed ega je oteano objektivno sagledavanje sposobnosti njihovog djeteta. Na vizualni gubitak osoba se prilagoava tokom cijelog ivota.

Proces prilagoavanja slijepe osobe: na pojedinim podrujima adaptacije slijepe osobe se nalaze pred veim tekoe adaptacije slijepih proizilaze i iz toga to su one ee i trajnije Slijepe osobe dospijevaju ee u nove i nepoznate situacije u kojima potekoama nego osobe koje vide, izloene raznim frustracijama, tee je zadovoljiti njihove potrebe, elje i ciljeve. nisu dovoljno jasni ciljevi, djelovanje i sredstva za postizanje ciljeva.

Zbog navedenih razloga vrlo je bitan stav profesionalaca prema sljepilu , jer negativni stavovi mogu dovesti do neeljenih posljedica. Sigurno je da fizika oteenja vida utjeu na poremeaj i tee individualno funkcioniranje ( ponaanje, uenje, doivljavanje). Govori se i o zaostalom motorikom razvoju, psihomotorikom, o psihomotorikim devijacijama, potekoama orijentacije u

prostoru, kognitivnim

procesima koji se radi upadljive vizualne percepcije zamjenjuje 8

taktilnom i vizualnom percepcijom .( I. Biondi., 1993.)

RAZVOJ I PSIHOLOKE KARAKTERISTIKE


Proces rasta i razvoja je individualiziran kod svakog djeteta. Jedinstvena genetska osnova i razliiti okolni utjecaji udruuju se da bi dijete postalo odreena linost . Ono vai i za zdravo i za slijepo dijete. Kod slijepog djeteta dodatne varijable mogu dalje individualizirati razvojni proces, jer se on odvija u situaciji koja je osobena zbog nedostataka jednog od najznaajnijih kanala, preko koga se dobijaju podaci o realnosti i sredini koja nas okruuje. Pored osobenosti, slinost je u razvoju slijepe djece sa djecom koja vide vea od razlika, jer slijepo dijete je prije svega dijete, pa tek onda slijepo.(S. Hrnjica, 1991.)

VJETINE I SPOSOBNOSTI Slijepa djeca stjeu sporije a vee je i variranje u brzini razvoja nego kod djece koja vide. U periodu ranog razvoja slijepog djeteta potrebna je adekvatna afektivna veza s majkom Bitno je da majka naui neverbalni jezik svoje bebe kako bi adekvatno percipirala njene potrebe. Umjesto koordinacije oko- ruka slijepa beba razvija koordinaciju uho- ruka i ona mu omoguava lokalizaciju zvunog objekta u prostoru, da posegne u njegovom pravcu i da ga uhvati. U trenutcima kada slijepa beba poinje ispoljavati selektivno smijeenje na glas majke, kad taktilno trai i ispituje njeno lice , a odbija kontakte sa stranim osobama, majka je kod bebe dobila identitet glas- dodir. Razlike izmeu djece koja vide i slijepe djece ogledaju se i u hodanju.nakon prve godine ivota i slijepa djeca poinju hodati, ali zbog nespretnosti i estih padova gube vjeru u

sebe, povlae se i zaostaju. Kod njih se javlja blindizam (necjelishodne fizike aktivnosti karakteristine za slijepu djecu).

9 TAKTILNO- KINESTETIKA PERCEPCIJA

Ima za slijepu djecu veliko znaenje jer predstavlja kompenzacijski mehanizam nedostatka vida. Pokreti malog slijepog djeteta koje prave drugi ( ruku, nogu, glave, vrata i cijelog tijela) jako su vani za taktilno- kinestetiku percepciju. Ova percepcija za slijepu djecu ima veliku spoznajnu vrijednost. Prema Lowenfeldu ona ima i odreene nedostatke jer se temelji na direktnom kontaktu s objektima koji se percipiraju zbog ega mnogi predmeti i pojave ostaju izvan percepcije slijepe osobe (zvijezde, oblaci, plamen, planine i td.). Funkcionalnost taktilno-kinestetike percepcije poveava se tokom kolovanja.

AUDITIVNA PERCEPCIJA Ona je drugi vaan izvor neposredne spoznaje stvarnosti. Djeca pomou nje ue govor, prostornu orjentaciju, mobilitet, sluaju muziku. Razvoj auditivne percepcije poinje pred kraj prve godine ivota. Kod slijepe djece auditivna percepcija i auditivna panja su razvijenije nego kod djece koja vide. Auditivna percepcija ima veliku vanost u uenju govora , usvajanju gramatikih pravila, kretanju kroz prostor i prostornoj orjentaciji i moe se rei da sluanje predstavlja jedan od najvanijih naina uenja za slijepe osobe.

KOGNITIVNI PROCESI ILI KOGNICIJA

Oni obuhvataju miljenje, procese mentalne reprezentacije akcija i dogaaja i pojmovno shvatanje odnosa izmeu stvari i dogaaja.(V.Stani, 1991.). 10 Kod ove djece moe se primijetiti usporenje u razvoju kognicije uslijed nedostatka ranog vizualnog iskustva. Ovo su pokazala brojna istraivanja. Razlog zaostajanja u kognitivnom razvoju moe biti i zanemarivanje ili prezatiivanje ove djece, nedovoljno socijalnih iskustava i kontakata, sputavanje djece da sudjeluju u situacijama u kojima mogu sudjelovati od strane roditelja. Djeca koja imaju i male ostatke vida putem vjebanja mogu postii nivo kognitivnog razvoja djece koja vide. Slijepo dijete spoznaje o svijetu postie pomou govora, pa je govor za slijepo dijete jako znaajan. Nedostatak vidne stimulacije dovodi do sporijeg uenja rijei i do pojave razliitih tipova rijei. D.Burlingham navodi da se rijenik slijepog djeteta sastoji od dvije vrste rijei: 1. one koje stiu sopstvenim iskustvom 2. one verbalizacije koje stie sluajui govor drugih u svojoj okolini

Verbalizam je prisutan ako dijete moe opisati sadraj rijei verbalno, a ne prepoznaje odreene predmete. Usvajanje govora kod slijepih uglavnom je usporeno, specifino i izoblieno.Govorni nedostaci kod slijepih su esti i do 20% uenika ima ove nedostatke u kolama za slijepu djecu.(D.orevi, 1984.). Aktivni i pasivni rjenik slijepe djece je dosta razvijen. Uz pomo obuavanja slijepi raspolau kvantitativno na pojedinim uzrastima sa skoro istim fondom rijei kao i videe osobe, ali su zbog nedostataka vida njihovi pojmovi kvalitativno siromaniji. Istraivanja su pokazala da slijepi obuavanjem mogu postii razvijenost govora do prosjenog nivoa, a govor slijepih u velikoj mjeri kompenzira njihove nedostatke u odnosu na videe osobe.

11 RAZVOJ MOTORIKE Razvoj motorike usporen je kod slijepe djece , a razvija se istim redoslijedom kao kod onih koji vide.

Ogranienja u razvoju motorike kod slijepe djece ogledaju se : za slijepu djecu okolina ima manje stimulativnu vrijednost nego za djecu koja vide. Bez vidne stimulacije usporen je razvoj fine motorike i mobiliteta, zbog ega treba iskoristiti zvune stimulacije i vjebati koordinaciju uho- ruka. Sposobnost vidne imitacije pokreta ne postoji kod slijepe djece zbog ega je motorika osiromaena. Ne posjeduju vizualno motoriku koordinaciju zbog ega je oteano uenje nekih radnji ( oblaenje, uzimanje hrane , i td.) . Djeca koja kasnije izgube vid imaju normalno razvijenu motoriku , nakon gubitka vida ona kontrolu svoje motorike prilagoavaju uvjetima nepostojanja vida i ue nove motorike vjetine u novim okolnostima. Veliki znaaj za djecu sa oteenjem vida i za onu kod kojih je oteenje nastalo kasnije ima razvoj mobiliteta (pokretljivosti).

MOBILITET Mobilitet znai kretanje u prostoru i mentalnu orjentaciju, tj. osoba zna prepoznati svoju okolinu. Slijepo dijete od najranijih dana treba vjebati mobilitetu , upoznati ga s rasporedom prostorija u kui , u koli, sa kunim predmetima, formirati kod njega mentalnu mapu ueg i ireg prostora.

Pomo u mobilitetu i pomagala dijele se na : 1. ljudska pomo (vodii ), 2. bijeli tap, 3. psi vodii i 1. elekronska pomagala. 12

Najizraenije osobine slijepih je slijedee : emocionalna nestabilnost, slaba snaga ega, nesigurnost i osjeaj manje vrijednosti, pesimizam, sklonost depresiji, utljivost, neprilagoenost. Karakteristino za slijepe osobe je pasivizam i sklonost fantaziranju i oni su najee indikator njihove neadaptiranosti. Cutsforth navodi tri vrste fantazija kod slijepih osoba i to : fantazije koje odstranjuju izvore neugodnosti, fantazije u kojima slijepi postiu superiornosti, fantazije kojima se slijepi povlae od aktivnih utjecaja okoline ka

jednostavnim utjecajima regresivnim bavljenjem preteno emocionalne prirode. D.Burlingham govori i o postojanju straha kod slijepe djece i dijeli ih u tri grupe : 1. realna strahovanja koja osjea slijepo dijete u trenucima bespomonosti 2. strahovanja koja potiu od nerealnih shvatanja objektivne stvarnosti 3. strahovi koji se javljaju na osnovu tane ili pogrene procjene realnosti, a nakon toga dobijaju pogrene elaboracije. Za slijepu djecu je karakteristian strah od mraka i od samoe. U doba predkolskog razvoja rizine su etiri oblasti razvoja kod slabovidne djece: 1. razvoj vizualne percepcije, 2. razvoj percepcije putem drugih ula 3. govor i komunikacijske vjetine i 4. socijalna kompetencija i vjetine dnevnog ivljenja.

13

ZAKLJUAK
Terminom uenici s tekoama u razvoju danas najee oznaavamo uenike koji zbog izraenijih nedostataka ili poremeaja imaju razliitih tekoa u svom razvoju pa i kolovanju. Najpogodnije je da se djeca s tekoama u razvoju posebno od 1. do 4. razreda integriraju s djecom u redovnim kolama . Sa njima bi realizirali pojedine programe, a druge u posebnim skupinama ili individualno. Sa stanovita odgoja i obrazovanja treba prihvatiti miljenje da u specijalni odgoj ulaze problemi koji imaju pedagoka obiljeja. To su problemi koji se javljaju kod djece s razvojem , a prvenstveno oni koji se odnose na odgoj, obrazovanje, kao i na profesionalno osposobljavanje hendikepirane djece. Oteenje vida je termin kojim se obiljeava stupnjevitost oteenja od potpune sljepoe, visoke slabovidnosti u jednom slijedu do priblino normalnog vida. Slabovidno dijete je dijete koje na boljem oku s korekcijom vida od 0,4 kao i dijete koje na boljem oku ima korekciono staklo s otrinom vida veom od 0,4 ali kod koga se stanje pogorava.Kod ove djece je smanjeno vizualno doivljavanje to moe oteati razvoj i dovesti do raznih psihoneurotinih poremeaja. Slijepo dijete je ono koje na boljem oku s korekcionim staklom ima otrinu vida manju od 0,10 ili manje vidno polje od 20 stupnjeva. Ono nije u stanju da raspozna svjetlo od mraka niti da vizualno percepcira. Ovakva djeca se oslanjaju na auditivne slike, ula dodira kao i pokrete. Uvjet pozitivne identifikacije djeteta je dobra porodina klima, koja kod djeteta stvara osjeaj sigurnosti i na taj nain ga priprema da podnosi frustracije u ivotu, da u potpunosti razvije svoj senzomotorni aparat, kognitivne sposobnosti, zdrave mentalne odnose i da postane zrela linost. Djeca koja imaju i male ostatke vida putem vjebanja mogu postii nivo kognitivnog razvoja djece koja vide

Slijepo dijete spoznaje o svijetu postie pomou govora, pa je govor za slijepo dijete jako znaajan.

14

LITERATURA:
Tomi R., Integrativna pedagogija , Tuzla, 2008., Off-set, 2007. ati R., Stevanovi. Marko Pedagogija, Zenica 2003. , Pedagoki fakultet

www.BesplatniSeminarskiRadovi.com

15

Das könnte Ihnen auch gefallen