1

PMF ELEMENTI STROJEVA I MEHANIZAMA-PODLOGE ZA PREDAVANJA

OSNOVE IZ MEHANIKE




STATIKA
Statika je grana mehanike u kojoj se predoavaju stanja mirovanja tijela, kada su optereenja
koja na njih djeluju u meusobnoj ravnotei.
Sila, moment i spreg sila
Sila je odreena veliinom, pravcem djelovanja, smjerom i hvatitem. Znai sila je usmjerena
veliina ili vektor.
Duina AB predstavlja u nekom mjerilu veliinu sile F,
pravac njezinog djelovanja je na pravcu p, smjer djelovanja
prikazan je strelicom, a hvatite sile F je toka A.
Hvatite sile se kod krutog tijela moe po volji pomicati po
pravcu njezinog djelovanja.
Jedinica za veliinu sile je newton (njutn)
2
s
kgm
N = .
Sile koje djeluju na neko tijelo izvana nazivaju se vanjskim
silama, a sile koje djeluju u tijelu i opiru se djelovanju
vanjskih sila unutarnjim silama.
Vanjske sile mogu biti rasporeene na povrinu (npr. hidrostatski tlak), po volumenu
(gravitacijske sile, magnetske sile) ili djeluju koncentrirano u jednoj toki.
Moment sile (statiki moment sile) je umnoak sile i udaljenosti pravca njezinog djelovanja
od osi ili toke prema kojoj taj moment djeluje. Moment sile odreen je veliinom i smjerom
djelovanja, moe se prikazati vektorom, a najee se opisuje veliinom i zakrivljenom
strelicom oko osi ili toke u smjeru djelovanja momenta.
Veliina momenta je
a F M =
gdje je a krak sile F u odnosu na os ili toku njezinog djelovanja.
Moment rezultante obzirom na neku os ili toku jednak je sumi momenata njezinih
komponenata u odnosu na istu os ili toku (momentno pravilo ili Varignonov teorem):
F Fn F2 F1 R R FR
..... M M M M a F M = + + + = =
Spreg sila (par sila) ine dvije sile jednake po veliini s paralelnim pravcima djelovanja, a
suprotnog smjera. Razmak izmeu ovih sila naziva se krak sprega sila.
Veliina momenta sprega sila iznosi:
b F M =
A
B
p
F
2
Jedinica za moment sile i moment sprega sila je jednak, te se moe pojednostavljeno rei da je
jedinica za veliinu momenta Nm (njutn-metar) ili Nmm (njutn-milimetar). Nmm ima
specifinost primjene u strojarstvu.
Vanjske sile i momenti koji djeluju na neko tijelo, odnosno strojni dio, predstavljaju njegovo
optereenje.

M
M
A B
a
b
Sila Moment sile Spreg sila
p
F
F
F
F

Sile u ravnini
Sastavljanje i rastavljanje sila
Sile mogu na jedno tijelo djelovati u jednoj ili vie toaka.
1. Sile djeluju u jednoj toki
Ako u jednoj toki djeluju dvije sile
1
F

i
2
F

one
se sastavljaju u rezultantu
R
F

po zakonu
paralelograma. Djelovanje rezultante
R
F

u toki
A jednako je zajednikom djelovanju sila
1
F

i
2
F

u toj istoj toki. Vektorski zbroj sila

1
F

i
2
F

daje rezultantu :
R
F

2 1 R
F F F

+ =
Sile se mogu zbrajati analitiki ili grafiki. Zbroj sila
1
F

i
2
F

dobiva se analitiki kao veliina

rezultante
R
F

pomou kosinusovog pouka:

cos 2 ) 180 cos( 2
2 1
2
2
2
1 2 1
2
2
2
1 R
+ + = + = F F F F F F F F F
Kutevi i dobivaju se iz sinusovog pouka:
) 180 sin( sin sin
R 2 1

= =
F F F

Grafiki se dvije sile sastavljaju u rezultantu crtanjem trokuta sila.
U odabranom mjerilu crta se sila
1
F

po veliini, pravcu i smjeru

djelovanja i na nju nadovezuje sila
2
F

. Spojnica poetka prve sile i

kraja druge predstavlja rezultantu
R
F

. Smjer rezultante suprotan je

smjeru obilaenja komponenata, a pravac djelovanja i veliina
rezultante
R
F

odgovara nacrtanom trokutu sila.

Paralelogram sila
F
1
F
2
F
R

1
8
0

A
Trokut sila
F
1
F
2
F
R
A
3
Obrnutim postupkom od prethodnog rastavlja se sila u
dvije komponente. Zadana sila F

, koju treba rastaviti u

dva pravca p
1
i p
2
, nacrta se u izabranom mjerilu paralelno
s njenim pravcem i smjerom djelovanja. Zatim se povlae
paralele s pravcima p
1
i p
2
, pri emu treba povui jedan
pravac kroz poetak zadane sile, a drugi kroz vrh sile
1
F

i
2
F

su traene komponente sile F

u pravcima p
1
i p
2
, a
njihov smjer obilaenja suprotan je smjeru zadane sile.
Kada u nekoj toki djeluje
vie od dvije sile, rezultanta
se dobiva crtanjem poligona
sila. Sile se nanose u
izabranom mjerilu paralelno
prema planu poloaja jedna
za drugom spojnica poetka
prve sile i kraja posljednje
sile u poligonu sila je traena
rezultanta
R
F

, iji je smjer
suprotan smjeru obilaenja
zadanih sila. Hvatite
rezultante u planu poloaja je
toka 0 (zajedniko hvatite
zadanih sila), a pravac
djelovanja p je paralela
povuena s rezultantom iz
plana sila. Redoslijed kojim se nanose sile prilikom crtanja poligona sila moe se potpuno
proizvoljno izabrati.
Analitiki se rezultanta od vie zadanih sila dobiva pomou metode projekcija. Suma svih
projekcija zadanih sila na neku os jednaka je projekciji rezultante tih sila na tu istu os. Kroz
hvatite sila odabere se pravokutni koordinatni sustav x-y i na isti se projiciraju sve sile. Ako
openito sila F

zatvara s osi x kut , veliine njenih projekcija na os x, odnosno y jesu:

cos F F
x
= , sin F F
y
=
Veliine projekcija rezultante na osi x i y dobivaju se zbrajanjem odgovarajuih projekcija
zadanih sila:
x x r
F F = ,
y Ry
F F =
a veliina rezultante odreuje se pomou Pitagorinog pouka
2 2
Ry Rx R
F F F + =
Pravac i smjer djelovanja rezultante odreeni su kutevima njezinog nagiba prema osi x i y.
Kutevi nagiba
R
i
R
mogu se odrediti iz odnosa:
R
Rx
R
F
F
= cos ,
R
Ry
R
F
F
= cos
Rastavljanje sile u dva pravca
p
1
p
1
p
2
p
2
F F
F
1
F
2
A A
Sastavljanje sila u rezultantu
F
1
F
1
F
2
F
2
F
3
F
3
F4
F4
F
5
F
5
F
R
F
R

R
O
4
2. Sile djeluju u raznim tokama
Sile koje djeluju u ravnini na jedno tijelo u
raznim tokama mogu se takoer zamijeniti
jednom rezultantom, a postupak za sastavjanje
ovih sila u rezultantu moe opet biti bilo
analitiki, bilo grafiki.
Pri analitikom postupku sastavljanja sila
sluimo se opet metodom prijiciranja sila na
odabrani pravokutni (ortogonalni) koordinatni
sustav s osima x i y. Projekcije zadanih sila na
osi x i y iznose:
cos F F
x
= , sin F F
y
=
Komponente rezultante u pravcima osi x i y:
x Rx
F F = ,
y Ry
F F =
Veliina rezultante
2 2
Ry Rx R
F F F + =
Nagib pravca djelovanja rezultante
R
F

prema osi x:
R
Rx
F
F
R
= cos
Poloaj pravca djelovanja rezultante
R
F

odreuje se pomou momentnog pravila:

R
F
R
F
M
a

=
gdje je:
R
a - udaljenost pravca djelovanja rezultante od ishodita koordinatnog sustava
M
F
moment sile F prema ishoditu ( ( ) a F M
F
=
F
R
veliina rezultante
Opaska: Pri zbrajanju sila koje djeluju u istom pravcu treba sile sa suprotnim smjerovima
zbrajati kao veliine sa suprotnim predznacima. Tako e pri analitikom postupku
sastavljanja sila komponente tih sila, iji se smjer poklapa sa smjerom pozitivne
poluosi koordinatnog sustava imati pozitivni predznak, a komponente suprotne tom
smjeru negativni.
Grafiki se sile koje djeluju na jedno tijelo u jednoj ravnini, a imaju razliita hvatita,
sastavljaju u rezultantu pomou plana sila i verinog poligona. Prema planu poloaja, koji se
nacrta u izabranom mjerilu, crta se poligon sila i odreuje veliina i smjer rezultante. Pravac
djelovanja rezultante
u planu poloaja
odreuje se crtanjem
verinogpoligona. U
planu sila (poligonu
sila) odabere se po
volji toka P kao pol,
a zatim se crtaju
Rezultanta sila raznih hvati ta u ravnini
F
1
F
2
F
F
3
F
R

R
x
y
p
a
R
a
5
polne zrake, kao spojnice svih poetaka i krajeva sila s odabranim polom P, koje se oznae
brojevima od 1 do n. U planu poloaja produe se pravci djelovanja sila, te se unose polne
zrake paralelno s onima u planu sila. Pri tom treba paziti da se po dvije polne zrake sijeku
upravo na pravcu djelovanja one sile s kojom te polne zrake ine trokut (polne zrake u stvari
su pomone sile). Sjecite prve polne zrake s
pravcem sile
1
F

odabere se po volji. Kako polne

zrake 1 i 5 ine s rezultantom u planu sila trokut, to
e i pravac rezultante u planu poloaja prolaziti kroz
njihovo sjecite, a bit e paralelan s pravcem
rezultante iz plana sila.
Rastavljanje poznate sile u tri zadana pravca, koji se
ne sijeku u istoj toki, izvodi se grafiki pomou tzv.
Culmannove metode. Silu F

treba rastaviti u tri

komponente s pravcima djelovanja p
1
, p
2
i p
3
.
Sjecite pravca djelovanja sile F

s jednim od
zadanih pravaca spaja se sa sjecitem preostalih dvaju
pravaca (Culmannova linija). Sila F

rastavlja se
najprije u komponente
1
F

i
L
F

, a zatim se sila
L
F

rastavlja u komponente
2
F

i
3
F

.
Sile
1
F

,
2
F

i
3
F

su traene komponente sile F

.
Ravnotea
Sustav sila koje djeluju na neko tijelo nalazi se u ravnotei ako njihovo zajedniko djelovanje
nee pokrenuti tijelo iz stanja mirovanja ili jednolikog pravocrtnog gibanja.
Analitiki uvjeti ravnotee u opem sluaju sila u ravnini dani su jednadbama:
0 = =
R
F F

0 = =
rez
M M


Grafiki uvjeti ravnotee ispunjeni su ako je poligon sila i verini poligon zatvoren. U
poligonu sila moraju sve sile imati isti smisao obilaenja. Pri ravnotei triju sila trokut sila
mora biti zatvoren (s istim smjerom obilaenja), a u planu poloaja sve tri sile moraju se sjei
u jednoj toki.
Za svako tijelo koje se nalazi u statikoj ravnotei mogu se iz postavljenih statikih uvjeta
ravnotee odreivati nepoznate veliine. Ako broj nepoznatih veliina nije vei od broja
uvjeta ravnotee, onda promatrani sustav smatramo statiki odreenim. Suprotno, ako je broj
nepoznatih veliina vei od mogueg broja postavljenih uvjeta ravnotee sustav je statiki
neodreen.
Za analitiko pronalaenje nepoznatih veliina statiki odreenih sustava potrebno je
primijeniti slijedei redoslijed zahvata:
osloboditi tijelo njegovih veza s okolinom;
odabrati koordinatni sustav i ucrtati reakcije veza;
odabrati i napisati jednadbe koje na najjednostavniji nain izraavaju uvjete
ravnotee;
rijeiti potrebne geometrijske odnose;
rjeavanjem jednadbi ravnotee izraunati nepoznate veliine.
6
Oslobaanje tijela njegovih veza s okolinom znai zamisliti da su sve veze (oslonci)
uklonjene, a iste zamijenjene silama (reakcijama veza), koje se putem veza prenose na tijelo.
Te sile dre umjesto uklonjenih veza tielo u ravnotei. Oslonci (veze) mogu biti pomini i
nepomini.
Neke osnovne vrste oslonaca, te za njih ucrtane reakcije veza:

Pri grafikom odreivanju nepoznatih reakcija veza koriste se grafiki uvjeti ravnotee. Kod
sustava paralelnih sila koje djeluju na tijelo, grafiko odreivanje reakcija vri se pomou
verinog poligona. Spajanjem presjecita prve i posljednje polne zrake u planu poloaja s
pravcima djelovanja reakcija F
A
i F
B
dobiva se zavrna stranica ili tzv. zakljunica verinog
poligona. Paralela sa zakljunicom povuena kroz polnu toku P u poligonu sila (planu sila)
odreuje veliine reakcija F
A
i F
B
.

Sile u prostoru
Sila se u prostoru moe rastaviti u tri meusobno okomite komponente prema odabranom
prostornom ortogonalnom koordinatnom sustavu. Ako su kutevi nagiba sile F

prema osima x,
y i z odabranog koordinatnog sustava , i , onda su njezine komponente:
cos F F
x
=
cos F F
y
=
cos F F
z
=
7
Inverzno se veliina sile F

moe odrediti iz njezinih triju poznatih meusobno okomitih

komponenata prema izrazu:
2 2 2
z y x
F F F F + + =
Rezultanta vie sila koje djeluju u prostoru u istoj toki odreuje se preko komponenata
rezultante na osi x, y i z:
x Rx
F F = Fy F
Ry
=
z Rz
F F =
2 2 2
Rz Ry Rx R
F F F F + + =
U opem sluaju sila u prostoru analitiki uvjeti ravnotee odreeni su sa est jednadbi:
0 =
x
F 0 =
x
M
0 =
y
F 0 =
y
M
0 =
z
F 0 =
z
M
Teite
Ako zamislimo tijelo rastavljeno u mnogo malih dijelova, na svaki takav dio djeluje njegova
teina G . Rezultanta svih paralelnih sila G je teina tijela G G = . Bez obzira na
poloaj tijela, pravac djelovanja sile G probada tijelo uvijek u istoj toki u teitu tijela. Kod
homogenih tijela (tijela koja imaju u svim tokama ista mehanika svojstva) teite se tijela
poklapa s teitem volumena. Pri odreivanju teita koriste se statiki uvjeti ravnotee, koji
vrijede za sustav paralelnih sila.
Analitiko odreivanje teita
Pri odreivanju teita materijalne linije zamisli se linija rastavljena na vie dijelova, ija
teita su nam poznata. U nekom odabranom koordinatnom sustavu dobivaju se koordinate
teita:
0
0
l
xl
x

=
0
0
l
yl
y


gdje je l duina svakog pojedinog dijela materijalne linije ukupne duine l
0
, a, x i y su
koordinate teita pojedinih dijelova.
Slino se odreuju koordinate teita povrina
0
0

=
x
x
0
0

=
y
y
gdje su A dijelovi povrine A
0
, ije se teite trai, a, x i y koordinate njihovih teita.
Koordinate teita volumena V
0
:
0
0
V
xV
x

=
0
0
V
yV
y

=
0
0
V
zV
z

=
x, y i z koordinate su teita pojedinih volumena V.
Pri upotrebi navedenih izraza za izraunavanje koordinata teita povrina i volumena
izrezani dijelovi (rupe, provrti i sl.) uzimaju se s negativnim predznakom. Ako je poznata
jedna os simetrije, ona je ujedno i pravac na kojem lei teite.
8
U opem sluaju, kada rastavlja na jednostavnije dijelove nije mogue, upotrebljavaju se
izrazi u integralnom obliku za odreivanje koordinata teita. Primjerice za teite povrine e
u tom sluaju vrijediti
0
0

=
xd
x
0
0

=
yd
y
Grafiko odreivanje teita
Zadana povrina rastavi se na dijelove s poznatim teitem. Od pojedinih teita povlae se
paralele (pravci djelovanja sila) u dva meusobno okomita pravca. U odreenom mjerilu crta
se plan u oba meusobno okomita pravca. Sile predstavljaju povrine pojedinih dijelova.
Pomou verinih poligona odreuju se pravci
djelovanja rezultanata u planovima poloaja za oba
pravca djelovanja sila (veliina povrina). U sjecitu
oba pravca djelovanja rezultantnih sila povrina
nalazi se traeno teite povrine.
Eksperimentalno odreivanje teita
Tijelo se objesi o tanku savitljivu nit i ispod
objesita se zacrta na tijelu vertikala. Promjenom
poloaja objesita i ponovnim zacrtavanjem
vertikala, dobiva se u zajednikom sjecitu svih tako
ucrtanih vertikala teite tog tijela.
Puni nosai
U mehanici se gredom naziva konstrukcijski element, ije su uzdune dimenzije velike prema
dimenzijama poprenog presjeka, a koji je optereen na savijanje. Tri su osnovna tipa grede:
jednostavna greda s jednim pominim i jednim nepominim osloncem, ukljetena greda ili
konzola i greda s prepustom.
Optereenje grede moe biti
koncentriranom silom, jednolikim ili
nejednolikim raspodijeljenim
optereenjem uzdu grede (kontinuirano
optereenje) ili u obliku sprega sila
(moment).
Uzdu optereene grede (npr. osovine,
vratila) javljaju se momenti savijanja,
poprene sile i uzdune sile. Veliine
navedenih optereenja najee se
mijenjaju uzdu grede.
U nekom promatranom presjeku y-y grede bit
e moment savijanja jednak algebarskoj sumi
statikih momenata svih vanjskih sila lijevo ili
desno od tog presjeka. Dakle
2 2 1 1
a F a F x F M
y x
=


odnosno
sin ) (
3 3
= a F x l F M
B x

9
Moment savijanja smatramo pozitivnim, ako se pod njegovim djelovanjem greda savija s
izboenom stranom prema dolje, a negativnim ako je izboena strana prema gore.
Poprena sila u nekom presjeku,
jednaka je sumi projekcija svih
vanjskih sila (lijevo ili desno od
promatranog presjeka) na os,
koja stoji okomito na uzdunu os
grede. U presjeku y-y grede
poprena sila iznosi:

Q=F
Ay
-F
1
-F
2

odnosno
Q=F
B
-F
3
sin
Poprena sila je pozitivna ako je za dio lijevo od presjeka usmjerena prema gore, a za desni
dio grede prema dolje.
Uzduna sila u nekom presjeku grede jednaka je sumi projekcija svih vanjskih sila lijevo ili
desno od tog presjeka grede na njezinu uzdunu os. Uzdunu silu, koja optereuje gredu na
vlak, smatramo pozitivnom, a na tlak negativnom. U promatranom presjeku y-y uzduna sila
iznosi
N=-F
Ax
odnosno N=F
3
cos
Promjena momenta savijanja, poprene sile i uzdune sile uzdu grede prikazuje se
dijagramima.
Meusobna zavisnost momenta savijanja, poprene sile i relativnog optereenja u smjeru
uzdune osi grede (osi x) dana je derivacijskim matematikim izrazima:
dx
dM
Q =
2
2
dx
M d
dx
dQ
Q = =
Na mjestima gdje djeluju koncentrirane sile M-dijagram se lomi. Ako na gredi izmeu dvije
sile nema drugog optereenja, M-dijagram je pravac. Momentni dijagram jednolikog
kontinuiranog optereenja je parabola drugog reda. Na mjestu gdje Q-dijagram prolazi kroz
nulu M-dijagram ima maksimum ili minimum.
Grafiki momentni dijagram predstavlja u nekon odreenom mjerilu povrina verinog
poligona nacrtanog za promatrano optereenje grede (Culmannova momentna povrina).
Ordinate y (mjerene vertikalno od zakljunice) pomnoene polnom udaljenou H daju
momente savijanja u pojedini presjecima.
M=Hy
Ordinatu y treba izmjeriti u mjerilu za duine, a H u mjerilu za sile.
Trenje
Pri klizanju tijela teine G konstantnom brzinom po ravnoj
podlozi javlja se na dodirnoj povrini tijela s podlogom sila
trenaj F
t
, koja je usmjerena suprotno gibanju tijela. Tijelo
prema slici giba se pod dijelovanjem sile F, koja je upravo
tolika da savladava silu trenja. Vertikalna komponenta reakcija
podloge F
N
i horizontalna F
T
(sila trenja) stoje u omjeru
10
q
F
F
N
t
tan =
Uz tan q= slijedi:
N t
F F =
U ovom izrazu je faktor trenja klizanja koji zavisi od:
vrste materijala dodirnih povrina;
stanja dodirnih povrina (hrapavosti);
podmazivanja dodirnih povrina (suho, polusuho ili mjeovito i tekue trenje);
povrinskog pritiska
A
F
p
N
= (A=dodirna povrina)
brzine klizanja.
Faktor trenja odreuje se eksperimentalno.
Budui da je faktor trenja mirovanja
o
, kako su to pokusi pokazali, vei od faktora trenja
klizanja, to e za tijelo u stanju mirovanja vrijediti
N o o
F F
a najvea sila pri kojoj tijelo jo miruje
N o to o
F F F = =
Kako je
o
> , to je i F
o
>F.
Povea li se sila F
o
za mali iznos, tijelo e se poeti
gibati jednoliko ubrzano, dok e za odravanje
jednolikog gibanja tijela silu trebati smanjit na iznos
F= F
N
.
U graninom sluaju ravnotee ukupna reakcija
podloge je:
2 2 2
1
o N to N Ro
F F F F + = + =
Kutevi i
o
to ga reakcije F
R
i F
ro
zatvaraju s normalom nazivaju se kutevi trenja.
Rotacijom pravca reakcije F
Ro
oko vertikale opisuje pravac konusnu plohu s vrnim kutem 2

o
- tzv. konus trenja. Ako se pravac ukupne reakcije nalazi unutar konusa trenja ili na
njegovu platu (granini sluaj), tijelo je u statikoj ravnotei.
Trenje na kosini
Sila koja je potrebna da tijelo teine G vue konstantnom
brzinom uz kosinu nagiba dobiva se iz uvjeta ravnotee:
0 =
x
F 0 sin = Ft G F
0 = Fy 0 cos = G F
N

Odatle slijedi:
( ) cos sin + = G F
11
Za jednoliko sputanje tijela niz kosinu jednadbe ravnotee glasit e:
0 =
x
F 0 sin = + G F F
N

0 = Fy 0 cos = G F
N

a potrebna sila za to sputanje tijela konstantnom brzinom prema tim jednadbama iznosit e
( ) cos sin F G =
Najmanja sila koja e sprijeavati da tijelo ne klizi niz kosinu
( ) cos sin
o o
F G =
Da tijelo samo zbog sile trenja ostane u mirovanju na kosini (samokonost kosine) mora biti
ispunjen uvjet, koji slijedi iz
( ) 0 cos sin 0
o o
F G = =
tan
o
odnosno
o

Trenje klina
Sila potrebna za zabijanje klina iznosi
) cos (sin 2
cos 2 sin 2
cos 2 sin 2



+ =
= + =
= + =
N
N N
t N
F
F F
F F F

Sila potrebna za izvlaenje klina
) cos (sin 2
cos 2 sin 2


=
= + =
N
t N
F
F F F

Sila F
N
je sila pritiska okomita na povrinu klina, a
N t
F F = je sila
trenja na povrini klina.
Trenje u kliznom leaju

Za radijalni klizni leaj sila trenja na obodu rukavca iznosi
F F
t
= .
F je radijalna sila na leaj, a faktor trenja klizanja.
Moment zbog trenja (moment trenja) bit e
r F
d
F M
t t
= =
2

12
Elementarna sila trenja kod aksijalnog kliznog leaja prolazi kroz teite elementa dA
dodirne povrine. Za punu povrinu A dodira rukavca s leajem element povrine je trokut
spolumjerom udaljenosti njegovog teita od osi vrtnje 3 / 2r r
s
= , a ukupni moment trenja
iznosi
F r F F r M
r S s t
= =
3
2

Ako je dodirna povrina oslabljena (zbog utora i sl.) r
S
ima drugu vrijednost, no opet
predstavlja udaljenost teita elementa povrine od osi vrtnje rukavca 0.
Trenje ueta
Za potpuno savitljivo ue prebaeno preko
nepominog valjka neka su sile F
1
i F
2
u poetnom
trenutku jednake. Postupnim poveanjem sile F
1
, ue
ostaje jo neko vrijeme u ravnotei (zbog trenja
izmeu ueta i valja) do trenutka kada sila F
1

pretegne (granini sluaj ravnotee). Ako se s F
t

oznai ukupna sila trenja izmeu ueta i valjka na
luku AB, bit e:
t
F F F + =
2 1

Razmatranjem ravnotee elementarne duine ueta i
integriranjem ovih uvjeta ravnotee po cijelom luku AB dobiva se meuzavisnost izmeu sila
F
1
i F
2
, faktora trenja izmeu ueta i valjka i obuhvatnog kuta ueta na valjku, izraenu
Eytelweinovom jednadbom.


o
e F F =
2 1

gdje je

obuhvatni kut izraen u radijanima,

o
faktor statikog trenja izmeu ueta i valjka,
a e=2,718 baza prirodnog ligaritma.
Obzirom na relativno gibanje ueta i valjka mogu nastupiti slijedea tri sluaja:
1. Valjak miruje, a ue klizi po valjku. Izmeu
ueta i valjka je prisutan faktor trenja . Sila u
smjeru gibanja je vea i iznosi prema
Eytelweinovoj jednadbi


o
e F F =
2 1

2. Ue miruje, a valjak se okree (npr. pojasna
konica). je faktor trenja klizanja. Sila u uetu
usmjerena suprotno gibanju valjka vea je i opet
iznosi


o
e F F =
2 1

3. Ue i valjak miruje ili su u meusobnom
relativnom mirovanju. Klizanja izmeu ueta i
valjka nema, te se rauna s faktorom trenja
mirovanja
o
. Primjena npr. kod remenskog
prijenosa, uetnog prijenosa.
13
Trenje valjanja
Pri valjanju valjka po podlozi javlja se otpor, koji se moe
prikazati momentom
M
v
=F
N
f
gdje je f faktor trenja valjanja s dimenzijom duine, a odreuje se
eksperimentalno.
Valjanje je mogue ako je
o
r
f
<
Faktor trenja valjanja u pravilu je bitno nii i od faktora trenja
mirovanja i od faktora trenja klizanja.
14