Muzeologija: historija, razvoj, izazovi dananjice Andre Gob, Noemie Drouguet

UVOD Muzeologija je distiplina koja prouava muzeje i ona je relativno mlada grana nauke. Sredinom 20. stoljeda javljaju se prva prouavanja muzeja i njegove funkcije. Muzeologija se u poetku bavila pitanjima ouvanja predmeta i umjetnikih djela i muzejskom arhitekturom. Prvi meunarodni muzeoloki skup u Madridu 1934. bio je posveden temi arhitekture i urejenja muzeja. ezdesetih godina zavladala je kriza muzeja i smatralo se da de muzeji izumrijeti. Kriza de zavriti osamdesetih godina. Predmet muzelogije danas vie nije samo muzej, ved odnos ovjeka sa stvarnodu muzealnost. Muzealnost odluuje koji su predmeti dostojni da budu trajno sauvani u muzejima. Muzeologiju je utemeljio Georges Henri Riviere, roen 1897. godine u Parizu. On radi u Etnografskom muzeju od 1928. godine. Riviere je u velikoj mjeri zasluan za osnivanje ICOM-a (Meunarodnog savjeta za muzeje) 1947. godine. On je bio direktor ICOM-a i predava muzeologije na Sorboni. Muzeologija je primjenjena znanost, znanost o muzeju. Prouava njegovu historiju i ulogu u drutvu, specifine oblike istraivanja, fizikog uvanja predmeta, prezentiranja, animacije, organizacije, funkcionisanja, savremene muzejske arhitekture. (Georges Henri Riviere, 1981.) Muzeologija je znanost o muzeju koja obuhvada sve vrste i oblike muzeja, kao i aspekte pod kojima se mo e shvatiti pojam muzeja. Muzeologija se prvenstveno gleda kao historija muzeja. Muzeologija moe biti teorijska, opda i specijalna. Muzeografija je zbir tehnikih i praktinih djelatnosti to se primjenjuju u muzeju. (Georges Henri Riviere, 1981.) Muzeografija je teorijsko promiljanje o pitanjima praktine primjene kojima se definira, objanjava i analizira koncepcija izlobe, njena struktura i funkcionisanje. Scenografija je pojam preuzet iz scenskih umjetnosti. Scenografija objedinjuje formalne i materijalne aspekte izlobe: vjeanje i postavljaje predmeta, boje, vitrine, rasvjeta. Porijeklo rijei muzej: U antiko doba, rije museion oznaavala je sveti gaj posveden muzama, Apolonovim pratiljama i zatitnicama umjetnosti. U 15. stoljedu, latinska rije museum i talijanska museo oznaavaju zbirku, skup predmeta umjetnike ili kulturoloke prirode. Krajem 20. stoljeda pojavili su se brojni prirunici iz muzeologije i muzeografije koji se bave praktinim aspektima funkcionisanja muzeja. Razmatraju pitanja o uvanju predmeta, upravljanju i postavljanju izlobi. Mnogi dananji muzeji nastali su u 18. stoljedu, iako su zbirke tih muzeja starije. Prvi muzeji nastaju na temelju zbirki vladara ili pojedinaca, a privatne zbirke su i danas osnova na kojoj se zasnivaju neki muzeji. Zbirke nastaju iz razliitih pobuda: znatielja (sakupljaju se neobini, zanimljivi i rijetki predmeti), zanimanje za prolost ili porodine uspomene, izvjesno pobono tovanja tajnovitih predmeta (kult ljepote), elja za izraavanjem modi, smisao za red i cjelovitost ili kao dugorone investicije.

Antiko doba srednji vijek Prvi zapisi o jednoj zbirci potiu iz 7. i 6. stoljeda p.n.e. iz babilonskog carstva. Njihov cilj bio je pokazati bogatstvo i mod. Ta zbirka bila je zapravo riznica. U vrijeme klasine Grke zbirka je jo uvijek znak modi, ali i poinje bivati vezana za vjeru. Umjetnika djela postaju znak pobonosti i grki gradovi nastoje prikupiti to vedi broj takvih djela. Tokom helenistikog perioda stvaraju se velike zbirke vladara koji naruuju kopije znaajnih klasinih djela. U Rimskom carstvu i dalje vlada zanimanje za zbirku meu bogatim slojevima drutva. U Rim pristiu umjetnika djela iz svih provincija, posebno iz Egipta. Tokom srednjeg vijeka crkve i samostani skupljanju umjetnike predmete, ali se oni rijetko izlau. Od renesanse do 17. stoljeda U periodu rane renesanse u 13. stoljedu u Italiji i u 14. stoljedu u drugim krajevima, kraljevi i kneevi poinju stvarati velike zbirke vrijednih knjiga, umjetnina od zlata, egzotinih predmeta. To je prva renesansa. Ponovo se otkrivaju i prevode djela starih grkih i latinskih pisaca. Humanizam ovjeka stavlja u sredite svog razmatranja, a umjetnika djela nalaze svoj smisao izvan vjerskog znaenja. Razvoj trgovine i pojava kapitalizma pogoduju obogadivanju privatnih zbirki. Zbirke koje nastaju u tom periodu su temelj dananjih najvedih italijanskih muzeja. Najpoznatiji je primjer Firence i porodice Medici, iji su lanovi sakupili veliku biblioteku. Krajem 15. stoljeda papa Siksto IV otvara u Rimu galeriju antinih broznanih skulptura na Kapitolu, ali de taj muzej tek od 18. stoljeda biti otvoren za javnost. Papa Julije II poetkom 16. stoljeda kupuje antika umjetnika djela i izlae ih u dvoritu palae Belvedere: bio je to zaetak Vatikanskih muzeja. Zanimanje za antiku umjetnost raste u Francuskoj, Austriji, na njemakom i panskom dvoru. Cijela Europa se posveduje kolekcionarstvu. U Engleskoj se krajem 18. stoljeda utemeljuje Ahsmolean Museum u Oxfordu, umjetnika i nauna zbirka sa bibliotekom. Javni muzej Muzej kota i ne postoji sluajno. Muzej se s vremenom morao otvoriti javnosti i prestati biti privatno vlasnitvo. Muzej je uao u prostor javnog dobra. Tek sa pojavom Francuske revolucije, jasno de se navesti oekivanja koje drutvo ima od muzeja: uvanje, zatita kulturne batine, prisvajanje kulturnog naslijea kraljeva, aristokratije, crkve i pokazivanje narodu, edukacija naroda, razvoj smisla za umjetnost. 18. stoljede: irenje prosvjetiteljskih ideja Osamnaesto stoljede obiljeavaju tri pojave u razvoju muzeja: - otvaranje zbirki javnosti sa ciljem da se narod obrazuje, da narod uiva i da razvije smisao za umjetnost - mijenjanje statusa zbirki podrazumijeva da privatne zbirke postaju javne, a o njima brigu vodi drava: posljednja nasljednica porodice Medici 1737. daje dravi Toskani vlast nad porodinom zbirkom, britanski parlament otkupljuje zbirku hansa Sloanea i utemeljuje British Museum - pretvaranje zbirki rijetkih predmeta u sistemske skupove predmeta, dokumenata, uzoraka i osmiljeno prezentovanje umjetnikih djela; Daubenton, Buffon i Linne klasificiraju zbirke

Nastanak muzeja Louvre (Francuska) Colbert, prvi ministar kralja Louisa XIV pomogao je obogadivanju kraljevskih zbirki. On je htio osnovati muzej za edukaciju posjetitelja i obrazovanje umjetnika u palai Louvre, koju je dvor napustio odlaskom u Versailles. Velika galerija se otvara 1681. godine, ali ne traje dugo. Ponovo se javlja ideja a se omogudi slikarima pristup kraljevskim zbirkama kako bi se usavrilo njihovo umijede. Grof D'Angiviller ponovo pokrede projekat velikog muzeja u Louvreu, ali radovi sporo napreduju zbog nedostatka novca. Tokom prvih mjeseci revolucije, od 1789. do 1793. donijete su odluke vezane za umjetnika djela i njihovo ouvanje. Postavljeni su temelji moderne muzeologije: kolektivna odgovornost prema batini, uloga javne uprave, muzej kao mjesto uvanja, didaktika uloga muzeja. 2. novembar 1789. dolazi do oduzimanja imovine crkvama. Umjetnika djela koja su pripadala crkvama postaju dio narodne batine, zadravajudi svoj duhovni smisao. Razvija se svijest o kulturnoj vrijednosti oduzetih dobara od crkve i drava preuzima brigu o njima. Osniva se Komisija za zatitu spomenika. 10. avgust 1792. dolazi do narodnog ustanka. Proglaava se republika. Ministar unutranjih poslova Roland trai da se u Louvre prenesu slike i druga djela lijepih umjetnosti. Osniva se Muzejsko vijede zadueno za projekat ureenja zgrada. 27. juli 1793. Narodna skuptina donosi odluku o osnivanju Centralnog muzeja umjetnosti u Louvreu. Louvre se otvara za javnost 10. avgusta 1793. na dan ukinuda monarhije, a muzej 18,. septembra. Louvre nije prvi muzej u Francuskoj ili Europi. Meutim, osnivanje Louvre je znaajno zbog: revolucionarnog konteksta u kojem je nastao, zbog politike volje koja je dovela do njegovog osnivanja (prisvajanje dobara kraljevske porodice), zbog opsega sakupljenih zbirki, zbog novih pitanja ouvanja batine, zbog simbolinog znaenja palae Louvre (nekadanje sredite kraljevske vlasti) i zbog univerzalnog karaktera. Muzej francuskih spomenika Alexandra Lenoira: Odlukom iz 1791. napueni samostan Mlalih augustinaca u Parizu postaje spremite za smjetaj skulptura oduzetih od vjerskih zajednica. Mladi slikar Alexandre Lenoir zaduen je za njihovo uvanje. On pohranjuje nadgrobne kipove kraljevskih grobnica i druga djela. To spremite postaje Muzej francuskih spomenika 1795. i to je prvi historijski muzej u kojem su kipovi izloeni hronoloki, a izlobenih prostorija ima onoliko koliko ima umjetnikih razdoblja. Muzej je zatvoren 1815. a kipovi su razneseni posvuda. Od 1794. do 1825. Louvre pstoji, samo ga je potrebno organizovati. Godine 1802. za kustosa je imenovan Dominique Vivant Denon i tada poinje popisivanje djela. Tokom osvajanja, prisvajaju se umjetnika djela iz Belgije, Nizozemske i Italije. U julu 1798. slavi se ulazak kipova iz Italije u Louvre, koji postaje univerzalni muzej. 19. stoljede stoljede muzeja Brojne muzeje koji irom Europe postoje u 19. stoljedu dijelimo na: - umjetnike muzeje koji su najbrojniji, a nastali su iz privatnih zbirki - muzeje prirodnih znanosti koji izlau ivi biljni i ivotinjski svijet ili fosile, herbarije, kristale - historijske muzeje koji su malobrojni, a izlau portrete i historijske slike

Arheoloki muzeji se brzo razvijaju, a areologija se osamostaljuje u odnosu na historiju umjetnosti. Otvara se Odjel egipatskih starina u Louvreu 1826., u Berlinu 1859. u British Museumu 1861. i Muzju etruanske umjetnosti u Vatikanu 1838. Muzej nacionalnih starina otvara se 1862. u Saint-Germain en Laye, to je rezultat arheolokih istraivanja. Nacionalizam de potaknuti osnivanje muzeja radi velianja nacionalnog identiteta. Muzeji savremene umjetnosti prihvataju djela ivih umjetnika, djela romantiara, djela slikara historijske tematike, djela svih onih ije se umjetniko izraavanje protivi klasicizmu. Tokom 19. stoljeda umjetnike muzeje karakterizira elitizam. Nauka i tehnika: muzejski svijet ne ostaje ravnoduan prema industrijskom razvoju. U Parizu se 1799. otvara Nacionalni muzej za umjetnost i obrt. U Londonu se 1852. otvara muzej posveden industrijskim obrtima i oznaava poetak vala izgradnje muzeja uz pomod tvrtki. Izloena keramika, staklo, oruje i tekstil moraju posjetiocima istovremeno pruiti uitak i posluiti kao model tadanjoj proizvodnji. Muzej nauke otvoren u Londonu 1857. prikazuje egzaktne nauke i mehaniku. Etnografija: Na svjetskoj izlobi 1878. u palai Trocadero izloena je etnoloka zbirka Francoisa I, koja je temelj muzeja Trocadero koji kasnije postaje Muzej ovjeka. Zanimanje za egzotinost i 'prim itivne narode' posljedica je europskih kolonijalnih osvajanja u Aziji i Africi. Romantizam u muzeje unosi sklonost ka prekomjernosti i prenatrpanosti: nagomilavaju se izlobeni primjerci, mijeaju se kopije i originali, izlae se sve to se posjeduje. Ipak se uoava i smisao za klasifikaciju. Bio je to poetak osmiljenog muzejskog prezentiranja. U podruju prirodnih znanosti uavaju se promjene u prezentaciji biljnog i ivotinjskog svijeta. Od dvorskih menaerijaa nastaju zoloki vrtovi za nauna istraivanja egzotinih ivotinjskih vrsta. U Londonu se zooloki vrt otvara 1828., u Amsterdamu 1843., u Berlinu 1844. Prvi zooloki vrt u Parizu otvara se 1860. U Sjedinjenim Amerikim Dravama 1872. se otvara prvi prirodni park Yellowstone Park. Prvi izvaneuropski muzej otvara se 1857. u Egiptu. Rije je o muzeju u tadanjoj britanskoj kolonoji koji prije svega slui kao skladite bududi da British Museum ne moe sve prihvatiti. Ameriki muzeji Metropolitan Museum of Art (1869.) i Ameriki muzej prirodne histo rije (1871.) usu veliki muzeji u privatnom vlasnitvu. Razvoj muzeja od 1920. U muzejima se otvaraju laboratoriji za prouavanje i restauraciju arheolokih predmeta pronaenih tokom arheolokih iskapanja na Bliskom i Srednjem istoku. Razvijaju se naune aktivnosti u muzejima. Europski kustosi i dalje su zainteresovani prvenstveno za uvanje zbirki, ali ne i za muzejske posjetioce. S vremenom, zemlje Latinske Amerike, Afrike i Azije ele imati vlastite muzejske institucije vezane za nacionalni identitet, a njihovo odvajanje od europske muzeografije sporo tee. Osnivanje Muzeja antropologije u Ciudad de Mexicu 1964. simbol je ove muzejske dekolonizacije. Tradicionalni muzeji likovnih umjetnosti imaju tekode pri smjetaju djela savremenih umjetnika. Osnivaju se novi muzeji savremene umjetnosti.

1. DEFINICIJA I RAZNOVRSNOST MUZEJA Razliite definicije muzeja Muzej je stalna ustanova osnovana sa ciljem uvanja, prouavanja i izlaganja zbirki umjetnikog, historijskog, naunog ili tehnikog znaaja radi uitka i obrazovanja publike. (Opda enciklopedija Alpha encyclopedie, 1971.) Muzej je ustanova u kojoj su sabrane i klasificirane zbirke predmeta historijskog, tehnikog, naunog, umjetnikog znaaja u svrhu njihovog ouvanja i prezentiranja javnosti. (Rjenik Le nouveau Petit Robert, 1993.) Muzeji su mjesta gdje se izlau zbirke predmeta zbog njihovog posebnog znaaja. Neki obrauju jednu ili vie tematika, drugi se ograniavaju na izlaganje samo jednog materijala poput stakla, keramike... (Enciklopedija Britannica, 1964.) Muzej je stalna, neprofitna ustaniova u slubi drutva i njegova razvoja i otvorena javnosti koja sabire, uva, istrauje, komunicira i izlae materijalna svjedoanstva o ovjeku i njegovoj okolini radi prouavanja, obrazovanja i zabave. (G. H. Riviere, 1975.) Muzeji ljudima omogudavaju istraivanje zbirki koje su im izvor nadahnuda, znanja i zabave. To su institucije koje u ime drutva sakupljaju, uvaju i pokazuju javnosti artefakte i uzorke. (Drutvo engleskih muzeja, 2000.) Muzej je ustanovljena, stalna, neprofitna institucija, iji primarni cilj nije izlaganje povremenih izlobi osloboenih poreza na dobit, ved je otvorena institucija voena u interesu javnosti radi sabirana, duvanja, restauracije, proudavanja, interpretiranja i izlaganja predmeta edukativne i kulturne vrijednosti, umjetnike, naune, historijske i tehnoloke grae te uzoraka za obrazovanje i uitak publike. (Drutvo amerikih muzeja) Muzej odreuju predmeti, djela, zbirke koje se u njemu uvaju. Muzej je tamo gdje postoji zbir predmeta koji se uvaju. Ako nema predmeta, muzej ne postoji. Takozvane muzealne kulturne aktivnosti i one aktivnosti vezane uz publiku rezultat su postojanja predmeta, rezultat koji se ne moe uvijek provjeriti. (Alessandra Mottola Molfino) Muzej je svaka stalna zbirka sastavljena od dobara ije je uvanje i izlaganje od javnog interesa i organizovano je radi obrazovanja, poduavanja i zabavljanja publike. (Francuski zakon iz 2002.) Definicija Meunarodne organizacije muzeja i muzejskih strunjaka kae da je muzej stalna, neprofitna ustanova u slubi drutva i njegova razvoja, otvorena javnosti, koja sabire, uva, istrauje, komunicira i izlae u cilju prouavanja, obrazovanja i zabave. Ovom definicijom su obuhvadeni: muzeji u pravom smislu te rijei, prirodni, arheoloki, etnografski lokaliteti i znamenitosti, institucije kao to su botaniki i zooloki vrtovi, akvarij i vivarij, koji uvaju i izlau ive uzorke, nauni centri i planetariji, neprofitne umjetnike galerije i izlobene galerije pri bibliotekama i arhivskim centrima, prirodni rezervati, meunarodne, nacionalne, regionalne ili lokalne slube koje brinu o muzejima, kulturni centri, itd.

Zajednike take navedenih definicija: a) b) c) d) e) Muzej je stalna institucija. Muzej djeluje u opdem interesu i neprofitna je institucija. Muzej je otvoren javnosti. Privatna zbirka nije muzej. Muzejska zbirka se klasificira, prouava i nauno obrauje. Muzej mora izlagati i prezentirati javnosti.

Neki autori prave razliku izmeu muzeja i muzealne institucije. Muzealna institucija, u irem smislu, oznaava ustanove bliske muzejima ije karakteristike ne posjeduju u potpunosti. Ovdje se prije svega misli na muzeje bez zbirki. U daljem radu, ipak demo rijei muzej i muzealna institucija koristiti kao sinonime i smatrati da oznaavaju isto. U muzejima se povedava broj posjetitelja sa razliitim oekivanjima. Muzeji se otvaraju i van Europe i prilagoavaju se lokalnim uvjetima i potrebama. Kulturni turizam pokazuje zanimanje za muzeje. Nove tehnologije su znaajno sredstvo muzejskog komuniciranja. Raznovrsnost muzeja Tematska raznovrsnost U posljednja dva stoljada stvara se veliki broj vie ili manje specijaliziranih muzeja. Louvre, npr., iako je univerzalni muzej, ipak ograniava svoje podruje djelovanja samo na umjetnost i ne pokriva Ameriku, Afriku, Daleki istok i sl., ved za svaku od ovih oblasti postoji neki tematski specijaliziran muzej. Opdi muzeji sistemski pokrivaju jedno podruje ljudske spoznaje, dok se drugi specijaliziraju za odreeni lokalitet, materijal ili tehniku. Muzeji obuhvataju cjelokupno polje ljudskih aktivnosti: Muzej erotike, Muzej pogrebnih obiaja, Muzej kamena, Muzej mirisa, Alpski muzej, Muzej mora, Muzej Drugog svjetskog rata, Muzej Legije asti, Nacionalni muzej nogometa. Moe li se utvrditi tematska tipologija muzeja? G. H. Riviere predlae slijededu klasifikaciju: - umjetniki muzeji: likovna, grafika i primjenjena umjetnost, scenske umjetnosti, muzika i ples, knjievnost, fotografija i filmska umjetnost i arhitektura - drutveno-nauni muzeji: historija sa arheologijom i prethistorijom, etnologija, antropologija, folklor, pedagogija, medicina, higijena, zabava. - muzeji prirodnih nauka - muzeji nauke i tehnologije Ova klasifikacija esto se kritikuje. Neke oblasti su izdvojene (medicina), a neke su svrstane u istu kategoriju (historija, arheologija i prethistorija). Veliki broj muzeja obuhvata vie kategorija, a to se posebno odnosi na lokalne muzeje. Edson i Dean daju prikaz raznovrsnosti muzeja sa tri glavne take: umjetnost, historija i nauka.

Raznovrsnost prema geografskom podruju Muzej razlikujemo prema uem ili irem geografskom podruju na kojem se prouava ista tematika. Uzmimo primjer umjetnikih i arheolokih muzeja: - opdi muzeji: Louvre, British Museum, Metropolitan Museum - meunarodni muzeji: Kraljevski muzej umjetnosti i historije u Briselu - nacionalni muzeji: Germanische Museum u Nurnbergu - regionalni muzeji: Muzej valonske umjetnosti u Liegeu - lokalni muzeji: Arheoloki muzej Arlona - muzeji-kude: dvorac u Versaillesu Raznovrsnost prema veliini Nepotrebno je isticati razliku izmeu Louvrea, najvedeg muzeja na svijetu i malog, lokalnog muzeja koji vodi samo jedna osoba. Raspo nje velik kada muzeje razvrstavamo prema njihovoj veliini. Raznovrsnost prema statusu Vedina muzeja u Europi je pod javnom upravom. Postoji nekoliko razina nadlenosti: - nadlenost drave: nacionalni muzeji i federalni muzeji - nadlenost lokalnih vlasti: ovi su muzeji najbrojiniji pod nadlenosti regije, pokrajine, opdine - udruge pod kontrolom lokalnih vlasti: sve ede se upravljanje povjerava udrugama Udruge iji su osnivai razne institucije (Crkva, vjerska drutva, univerziteti) i grupe pojedinaca zaetnici su brojnih muzeja. Udruge i grupe nisu motivisane materijalnim ciljevima i djeluju u opdem interesu. Raznovrsni oblici muzeja Klasini muzejski oblik proizaao je iz zbirki koje su se tokom razdoblja prosvjetiteljstva postepeno otvarale javnosti, a tematski se proirile tokom 19. stoljeda. U 20. stoljedu razvijaju se novi oblici kojima se ponekad osporava karakter muzeja. Ove institucije u svom nazivu rije muzej esto zamijenjuju izrazima kuda, centar, nalazite. Parkovi prirode Prvi park prirode otvoren je 1872. u Sjedinjenim Amerikim Dravama, a odatle se ire i u Europu. Ovdje se ne radi o uvanju zbirke ivih primjeraka, ved se dio prirode pokazuje javnosti onako kako on zaista izgleda. tite se predjeli i ekosistemi sa pripadajudim ivotinjskim i biljnim vrstama. Interpretacijski centri Interpretacijski centri se pojavljuju u Sjedinjenim Amerikim dravama sredinom 20. stoljeda u skllopu parkova prirode. Oni su dio lokaliteta koji interpretiraju, odnosno, prezentiraju i objanjavaju javnosti. Ne posjeduju zbirku. Ova nova muzealna forma svoju svrhu nalazi u samom lokalitetu. Interpretacijski centri ele privudi, zainteresirati posjetioce.

Interpretacijski centar Pont-du-Gard: Pont-du-Gard je najveda i najbolje ouvana rimska graevina u Francuskoj. On je izgraen preko doline rijeke Gard za napajanje vodom antikog grada Nimesa. Ovaj lokalitet je nedavno moderniziran radi bolje turistike ponude. Pritom je podzemni prostor predvien za smjetaj ustanove muezalnog karaktera sa nazivom Velika izloba. Ovdje se nalaze osnovne odrednice definicije interpretacijskog centra: lokacija, koncept, izloba. Nedostaci ovog interpretacijskog centra su to je smjeten u suterenu i ima lou signalizaciju: posjeti ga mali broj posjetioca. Ekomuzeji Ekomuzeji se javljaju na osnovu zamisli o prezentiranju i tumaenju ovjeka u njegovoj okolini (prirodnoj, industrijskoj ili urbanoj). Pojava ekomuzeja povezana je sa promjenama francuskog drutva oko 1960. Ekomuzeji su esto decentralizirane muzealne ustanove, razbacane na vie kolacija jednog podruja ili skup slinih povezanih ustanova. Ekomuzej La bresse bourguigonne: Godine 1981. osnovana je udruga za utemeljenje ekomuzeja sjevernog dijela pokrajine La Bresse. Prva je izloba postavljena u julu 1981. godine. U statutu se kae da je ovaj ekomuzej kulturna organizacija ija je svrha prouavati, zatititi, istaknuti i obnoviti razne oblike prirodne i kulturne batine zaviaja uz pomod i aktivno sudjelovanje stanovnitva. Ovaj muzej je smjeten u dvorcu Pierre-de-Bresse. Ima sedam ogranka: Muzej ita i kruha, Muzej uma i drveta, Govedo, konj, traktor, Izrada drvenih i slamnatih stolica, Vinogradar i njegov vinograd, Novinaska tiskara, Crepovi i opeke. Djelatnost ekomuzeja iri se i izvan njegovih zidova kroz putujude izlobe i sl. Karakteristine oznake ekomuzeja: - uvijek su vezani uz odreeno podruje - esto se utemeljuju pri ureenju regionalnih p0arkova - najede se stvaraju u regijama velikih privrednih promjena - svoje djelovanje temelje na aktivnom sudjelovanju stanovnitva - u njima se presjecaju vrijeme i prostor, historija i geografija, dijahronijski i sinhronijski pogledi Big is beautiful: Park Kalyna u Kanadi, otvoren 1992., najvedi je ekomuzej u svijetu. On objedinjuje vie od stotinu sela, tri indijanska rezervata. Najvedi broj stanovnika je ukrajinskog porijekla. Vedi dio batine parka Kalyna je nematerijalne prirode: jezik, kultura, ples, muzika. Muzeji na otvorenom Na prvi pogled, muzeji na otvorenom razlikuju se samo po tome to nemaju zgradu ili krov koji bi titio izloke. Meutim, oni su veoma posebni. Prvi je otvoren 1891. u Skansenu u vedskoj. Radi se o Muzeju Skandinavske etnografije koji objedinjuje seoske kude, rastavljene i prenijete u muzej i radionice tradicionalnih umijeda. Vodii su obueni u narodno ruho. Mnogi muzeji industrijske arheologije sa raznim strojevima su muzeji na otvorenom. U otvorene muzeje skulptura esto je ulaz slobodan i besplatan (Park skulptura u Vassiviere-en-Limousin). Ovdje vie nije rije o zbirci predmeta kojima treba osigurati zatitu ved o ekolokom pristupu, kao u parkovima prirode. Skulptura je sastavni dio samog lokaliteta i svako naravanje okoline mijenja i prirodu samog umjetnikog djela.

Arheoloki parkovi i lokaliteti Ovi arkovi na otovrenom posvedeni su arheologiji i prethistoriji. Oni ponekad izlau izvorne arheloke iskopine, iako najede objedinjuju rekonstruirana naselja, sisteme odbrane, spomenike. Osnovni naglasak je na iskustvenom doivljaju posjetioca kojeg se potice na oivljavanje odreenih djelatnosti: kuhanje na galski nain, prenos golemih kamenih ploa za izgradnju dolmena, gaanje lukom i strijelom, izrada zemljanog posua. Ponekad je u cjelinu uklopljen zatvoreni muzej. Ovi muzeji esto potiu istraivake djelatnosti na podruju eksperimentalne arheologije. Nauni/znanstveni centri i parkovi Koncept science centrea (naunog centra) pojavio se 1963. godine u Sjedinjenim Amerikim Dravama osnivanjem Exploratoriuma u San Francisku. Odatle se iri u Kanadu (Znanstveni centar Ontario u Torontu), Veliku britaniju (Znanstveni centar u Glasgowu) i ostatak svijeta (Znanstveni centar u Pekingu). Za razliku od tradicionalnih muzeja nauke i tehnike, nauni centri ne zanimaju se prvenstveno za historiju nauke i uglavnom ne uvaju zbirke. Njihov je cilj didaktike prirode: izlaganje savremenih naunih koncepata i teorija, iznoenje iskustva, popularizacija rezultata vrhunskih istraivanja. Razvili su muzeografiju utemeljenju na eksperimentisanju i interaktivnosti. Ciljna publika su djeca i adolescenti. Grad, park, ili, posve jednostavno, muzej? Grad nauke i industrije izgraen od 1983. do 1986. u parikoj etvrti La Vilette na mjestu nekadanjih laonica eli biti grad bududnosti otvoren irokojo i raznolikoj publici. Tri su osnovna zadatka: upoznati publiku sa razvojem nauke i tehnike kako bi ih znala primjeniti, objasniti da je i on sudionih u savladavanju tih tehnologija, poticati inovacije, stvarateljstvo, izumiteljski duh. La Vilette je vie grad nego muzej, jer razvoj nije na historiji naunih distiplina ved na njihovoj prisutnosti u dananjem svakodnevnom ivotu. Izlobe se ne obradaju nauniku ili ininjeru ved obinom graaninu. Park naunih pustolovina u Monsu ima neto zajedniko sa Gradom nauke industrije: oba su izraena iz slinih razloga, ali se generalno razlikuju. Park naunih pustolovina smjeten je u industrijskim zgradama starog ugljenokopa: on je pokreta lokalne privredne obnove i posrednik u pribliavanju nauke i tehnike posjetiocima. Nema stalnih izlobi, ved samo povremene u trajanju dvije do tri godine: njihova se prezentacija mijenja da bi se privukla nova publika. Grad nauke i industrije i Park naunih pustolovina neosporno su muzeji. Ispunjavaju etiri temeljne zadade muzeja, objeinstitucije pohranjuju zbirke i rade na ouvanju batine. Centri savremene umjetnosti Od muzeja savremene umjetnosti razlikuju se po tome to ne sabiru kolekcije i zato to aktivno sudjeluju u umjetnikom stvaralatvu organizacijom kulturnih deavanja i tematskih izlobi sa naruenim djelima. Animacijske aktivnosti su u prvom planu. Studio savremene umjetnosti u Tourcoingu je odlian primjer. Ponekad se muzej i centar savremene umjetnosti nalaze u istoj ustanovi.

Gradski muzeji Veliki gradovi rano su poeli osnivati muzeje kako bi predstavili svoju historiju. Muzej Carnavalet je historijski muzej grada Pariza, utemeljen 1869. radi ouvanja uspomene na stari Pariz. Novi koncept ovog muzeja usmjeren je na muzealno predstavljanje grada primjenom razliitih muzeografskih pristupa. Muzej namijenjen gradu: Muzej Gadagne, historijski muzej grada Lyona svoj zaetak nalazi u djelovanju domadih obrazovanih poklonika umjetnosti koji su se na razmei 19. i 20. stoljeda zauzeli za ouvanje ostataka prolosti svog grada ugroenog urbanistikim radovima. Muzej se povedavao bez sistematskog plana. Muzej Gadagne mora se ouvati na temeljima lyonske historijske batine, muzeografski osavremeniti i otvoriti prema savremenim urbanim izazovima. Plan obnove ima tri zadatka: organizirati pravi muzej urbane historije, povezati ga sa gradom i predstaviti ga kao kolu za poduku o graanstvu. Posebna panja usmjerena je na povezivanje muzejske batine sa batinom grada. Novi oblici muzealnih institucija odgovaraju ICOM-ovoj definiciji muzeja. Meutim, mnogi muzeolozi i muzejski strunjaci osporavaju im muzejski karakter, najede zbog toga to ne posjeduju zbirke predmeta. Zabavni parkovi nisu muzealne institucije jer im je krajnji cilj zarada. Muzej i nepokretna batina Ouvanje nepokretne batine poinje u ikonoklastikoj krizi u vrijeme Francuske revolucije kada se pojavljuje svijest o vrijednosti spomenike batine. Spomenici i lokaliteti nisu sami po sebi muzealne institucije. Briga za valorizacijom spomenika pred publikom pojavljuje se odnedavno. Prvi postupak u valorizaciji je postavljanje osnovnih oznaka na lokalitetu i ploa sa objanjenjem. Stvaranje muzeja na lokalitetu najpotpunije je rjeenje iju opravdanost potvruje sam spomenik ili nalazite.

2. EMU MUZEJI? Bruno-Nassim Aboudrar odreuje tri funkcije prvobitnog muzeja Louvre: batinsku, edukativnu i zabavnu i tvrdi da su i dalje primjenjive na sve umjetnike muzeje. On kae da muzej mora izlagati batinu koju uva, obrazovati i pruati uitak. Godine 1922. glavni kustos Kraljevskih umjetnikih i historijskih muzjea u Briselu, Jean Capart muzeju odreuje dvije uloge: naunu i edukativno-komunikacijsku. ICOM-ova definicija muzeja kae da muzej istrauje, nabavlja, uva, komunicira i izlae. Peter van Mensch svodi pet navedenih glagola na tri: uvati, prouavati, komunicirati. etiri muzejske funkcije Funkcija izlaganja: Ako je izloba nedostupna javnosti, onda treba ostati u privatnim zbirkama. Svrha muzeja je prezentiranje zbirki predmeta kulturnog znaaja radi zabave i obrazovanja publike. Funkcija uvanja: Muzej je mjesto sakupljanja i uvanja batine. On mora osigurati zatitu zbirki od krae i propadanja. Muzej mora osigurati odgovarajude uvjete uvanja predmeta.

Nauna funkcija: Muzej mora provoditi razna prouavanja vezana za muzejske predmete i kontekst u okviru kojeg se razumijevaju. Istraivanja mogu voditi muzejski djelatnici ili vanjskih strunjaci. Animacijska funkcija: Muzej se mora ukljuiti u kulturni i drutveni ivot svog grada i regije. Animacijske aktivnosti su povremenee izlobe, voeni obilasci, predavanja, koncerti, radionice. Javlja se pitanje kojoj muzejskom funkciji dati prednost. U mnogim umjetnikim i arheolokim muzejima prednost se daje funkciji uvanja: vedina kustora smatra da im je osnovna zadada uvanje batine. Meutim, ustanovljeno je da su predmeti bolje ouvani u privatnim nego u muzejskim zbirkama. Tako da bi bilo najlake zatvoriti muzeje i vratiti zbirke vlasnicima. Muzej slui da izlae batinu javnosti. Primjer sklada muzejskih funkcija: Kraljevski prirodoslovni institut Belgije: Osnovan je sredinom 19. stoljeda u Briselu i u poetku je bio mali muzej, spremite predmeta sa podruja prirodnih nauka. Kasnije postaje regionalni istraivaki muzje gdje de se sakupljati i prouavati prirodna bogatstva Belgije. Ovaj je muzej primjer sklada etiri muzjeske funkcije. Posjeduje velike izlobene dvorane, a zbirke sadre 30 miliona uzoraka. Nauno istraivanje i dalje traje u junim morima, tropskim umama, ali je masovno sakupljanje uzoraka zamijenjeno prouavanjem sredine i stanja okolia. Edukacijski centar razvija se krajem 20. stoljeda pod vodstvom Alaina Quintarta. Henri Riviere daje prednost naunoj funkciji i kae da je istraivaka funkcija temelj svih muzejskih djelatnosti i da osmilja metode uvanja i kulturnog djelovanja, te istraivanju treba dati temeljnu ulogu. Neki muzeji iskljuivo prednost daju animacijskoj funkciji. Iskljuivo isticanje jedne funkcije dovodi u opasnost sam opstanak muzejske institucije. Da bi u potpunosti izvrio svoju zadadu, muzej mora paziti na skladan odnos razliitih funkcija i nijednu ne smije zanemariti. Oekivanja muzejskih korisnika etiri funkcije muzeja odgovaraju zadadama koje durtvo dodjeljuje muzeju. Meutim, muzejska institucija moe se posmatrati i u odnosu prema korisnicima/posjetiocima, kao i politiarima i mecenama. Oekivanja korisnika su razliita: Muzej kao mjesto dokolice i zabave: Muzej je mjesto zabave, uitka i oputanja. Muzej svoju obrazovnu zadadu mora ispunjavati kroz zabavu i igru. Muzej nije kola, ved otvorenije i slobodnije mjesto. Muzej kao mjesto otkrida: Posjetilac je potaknut znatieljom koja ga ini osjetljivim za muzejski diskurs. Muzej mora poticati i odravati tu radoznalost. Muzej kao mjesto uspomena i sjedanja: Mnogi muzeji u memorijalni i posjetilac u njih ulazi kako bi pronaao vlastite korijene, razumio sadanjost na osnovu prolosti ili se sauvao od zaborava. Historijski muzej drugaiji od ostalih: Haus der Geschichte je muzej historije koji je bio prvobitno smjeten u Bonu, a onda preseljen u Berlin. Zadada mu je utemeljiti izlobeni, dokumentacijski i informativni centar i iriti saznanja o novijoj prolosti. Haus der Geschichte je muzej/interpretacijski centar njemakog federalizma namijenjen narodu. Ulaz je besplatan, a objanjenja i prezentacija su prihvatljivi za najiru publiku. Politika historija je samo djelimino predstavljena.

Muzej kao kulturni oznaitelj: Posjeta muzeju postala je svojevrsna dunost. Smatra se obavezom posjetiti ovu ili onu izlobu, barem u obrazovanim sredinama. Muzej je sredstvo za sticanje ugleda. Muzej kao turistika aktivnost: Muzej je cilj putovanja, aktivnost tokom odmora, kao i posredni ekonomski faktor po svom ukljuivanju u turistiku djelatnost. Muzejski obred: Posjeta muzeju esto nalikuje vjerskom obredu. Muzej esto izgleda kao hram umjetnosto zbog arhitekture, tiine i ozbiljnosti koji prate obilazak i tajnovitih objanjenja. Osnovati muzej Pri osnivanju muzeja mora se utvrditi identitet, odrediti koncepicja i jasno naglasiti o kakvom je muzeju rije i za koju publiku. Treba voditi rauna o svim muzejskim funkcijama, koje de odrediti svrhu muzeja, sadraj, smjetaj, arhitektonsko ureenje, nain izlaganja, prostore za razliite djelatnosti. Koncepciju muzeja esto odreuu njegove zbirke, koje odreuju o svrhi muzeja i ureenju izlobenih postava. Suprotan primjer je muzej ije osnivanje prethodi stvaranju zbirke. U Luksemburgu su vlasti odluile osnovati Historijski muzej grada Luxembourga iako nisu imali nikakvu zbirku i zaposlene. Stvoren je struni tim i izraen plan, a potom su sakupljeni muzejski predmeti. Obnova rimskih arheolokih muzeja: Do 1995. Rim je posjedovao dva velika muzeja posvedena rimskim starinama. Prvi potjee iz 1471., a drugi je drava osnovala 1889. S vremenom su se ove dvije institucije morale reorganizirati i tako je nastalo est novih muzeja od 1997. do 2004. godine. Centrale Montemartini ureen 1997. u prostoru istoimene termoelektrane, u poetku je uvao 450 skulptura i reljeva iz kapitolijskih muzeja. Ova neobina izloba smjetena izmeu golemih kotlovnica doivjela je takav uspjeh da je iz privremene pretvorena u stalnu izlobu. Musei Capitolini zbirke su izloene u manjem obimu i zauzimaju dvije zgrade na Kapitolskom trgu. Povezane su podzemnim hodnikom to olakava obilazak. U muzeju se danas uva originalna konjanika statua Marka Aurelija ija je kopija izloena na oblinjem trgu. Palazzo Altemps u palai iz 15. i 16. stoljeda uva se dio prekrasnih zbirki rimskog nacionalnog muzeja. Skulpture su izloene u malom broju u svakoj dvorani. Muzej je zanimljiv po originalnom muzeografskom pristupu. Naglasak je stavljen na restauratorske zahvate kojima su djela nakon otkrida podvrgnuta. Palazzo Massimo ova palaa na etiri sprata uva reprezentativnu cjelinu rimske umjetnosti u svoj njezinoj raznolikosti materijala i tehnika: skulpture, reljefi, mozaici, freske, novac, nakit. Muzej je napravljen tako da prua cjelovit pregled rimske civilizacije i zadovoljava najiru publiku. Aula Ottogonal u poetku je bila sastavni dio Dioklecijanovih terma. Ovdje se uvaju skulpture, uglavnom kopije klasinih grkih i helenskih djela pronaenih u kupalitima Rimskog carstva. Muzejski postav je usredoen na prikaz raskone dekoracije golemih rimskih terma. Muzej terma bio je u obnovi sve do 2004. godine. Tada je otvoren sa zbirkom namijenjenom prvenstveno naunicima. Ima nekoliko odjela: odjel posveden historiji Lacija, epigrafski odjel.

Kontekstualni faktori u postupku koncipiranja muzeja Lokalni i regionalni drutveno-kulturni kontekst: Muzej nalazi svoje mjesto prema kontekstu kojem pripada. Louvre je oigledno pariki i obrada se raznolikoj publici. Muzealni kontekst: Postavljaju se pitanja vezana za druge muzeje u gradu, njihovu svrhu, razlog zato postoje dva historijska muzeja u gradu, itd. Materijalni resursi: Raspoloivi finansijski resursi ograniavanju podruje djelovanja pri stvaranju plana i tokom njegove provedbe. Pretjerane ambicije vode prema neuspjelim projektima. Zbirke: U izradi projekta muzeja esto se polazi od zbirke. Ciljana publika: Projekt muzeja treba osmsiliti prema publici kojoj se muzej obrada. Izbor ovisi o lokalnim mogudnostima, odabranoj tematici i raspoloivim muzejskim sredstvima za promociju. Neposredno okruenje: centar grada, predgrae/gradovi spavaonice, industrijski okoli, historijsko ili zatideno gradsko sredite, selo/priroda, seosko naselje Muzej i identitet Muzej je stvoren na europskom modelu i njegov prvobitni oblik je odraz aristokratskog drutva. Od 19. stoljeda i osnivanja Louvrea muzej sudjeluje u uzdizanju nacionalne svijesti.. Muzej svakodnevnog ivota arleanskog naroda: Ovaj muzej je osnovan 1899. i bi je privremeno smjeten u sreditu grada. On prelazi granice obinog etnografskog muzeja i eli biti sredstvo uzdizanja provansalskog identiteta. Arleanska rasa je prikazana kroz odljeve lubanja i poprsja. Izlobeni postav iz 1909. ostao je isti kakvim ga je zamislio osniva Frederico Mistral. Poslije Drugog svjetskog rata pa do '60-tih godina, osnivaju se muzeji sa ciljem iskazivanja identiteta mladih nacija i razvijanja domoljubnih osjedaja u zemljama koje su osloboene kolonizacije. Muzej za novi svijet: osnovan je u osamostaljenom Meksiku i igra odluujudu ulogu u stvaranju nacionalnog identiteta nastalog mijeanjem dvije kulturne tradicije: predhispanske i europske. Dvanaest izlobenih dvorana u prizemlju posvedeno je arheolokoj grai predhispanskih kultura sa podruja dananjeg Meksika. Postav arheoloke izlobe temelji se na geografskim, a ne na hronolokim odredicama. Muzejska scenografija u dvoranama sa predhispanskom tematikom raskona je kako bi se u punom sjaju prikazalae civilizacije tog razdoblja onako kako je dotad bila prikazana europska kultura. Od nacije do drutvene grupe Okrugli stol odran 1972. u ileu izdao je povelju koja de utjecati na razvoj muzeja u Latinnkoj Americi, zemljama Tredeg svijeta, pa ak i u Europi. Istie se da se muzej treba otvoriti prema drugim naunim distiplinama i baviti pitanjem ruralnih i urbanih sredina, doprinijeti tehnikom i naunom razvoju. Muzej vie nije pozvan da velia nacionalni ili regionalni identitet, ved da ispuni svoju drutvenu misiju: da kod graanina/posjetioca razvije svijest o pripadnosti odreenoj drutvenoj klasi.

Povrat kulturnih dobara Tokom posljednjeg desetljeda 20. stoljeda javlja se pitanje o muzeju kao uvaru kulturnog identiteta: problem povrata kulturnih dobara. Treba razlikovati sluajeve povrata na meunaodnoj razini od onih unutranjih, na nacionalnoj razini. U Europi se pitanje povrata pojavilo sa medijski popradenim sporom oko mramornih reljefa sa Partenona, a zatim se proirilo zahtjevima Infijanaca, Aboridana i afrikih naroda za povratom predmeta pogrebnog ili vjerskog karaktera pohranjenih u antropolokim ili etnografskim muzejima Europe. Partenon: nacionalna ili svjetska batina? Tomas Bruce 1802. postao je ambasador Ujedinjenog kraljevstva u Carigradu i tada je tkupio reljefe ukraene skulpturama sa Partenona atenske Akropole koju su Turci pretvorili u tvravu. Britanska vlada otkupila je te reljefe 1816. i izloila ih u British Museum, gdje se i danas nalaze. Godine 1982. glumica Melina Mercouri, tadanja ministrica kulture u grkoj vladi upuduje zahtjev za povrat remek djela u Atenu, te se razvija estoka rasprava. neki smatraju da djela pripadaju Grkoj i njenoj nacionalnoj batini i da je njihovo mjesto u Ateni. Drugi se pozivaju na pravne razloge, historijske, muzeografske i praktine i ele zadrati reljefe. Ako British Museum vrati reljefe Ateni, to de znaiti da de i drugi traiti povrat, a to je propast za mnoge muzeje. Za protivnike bilo kakvog povrata umjetnikih djela glavni razlog je muzeoloke prirode: izbjedi propast velikih europskih muzeja. Meutim, ako postoje razlozi za povrat, svaki se sluaj mora posebno razmotriti. Kada je rije o etnikim zahtjevima, situacija je sloenija. Bilo bi logino vratiti takve predmete ako se otkrije da su prisvojeni protuzakonito. S druge strane, ti predmeti imaju dokumentarnu i naunu vrijednost. U Kanadi je ovaj problem rijeen tako to je starosjedilakim narodima omogudeno sudjelovanje u upravljanju muzejima koji su im posvedeni.

3. KOME JE MUZEJ NAMIJENJEN? MUZEJSKA PUBLIKA. Vanost publike Krajem 20. stoljeda, muzeologija je zamjerala usmjerenost muzeja na zbirku i traila je da publika bude u sreditu muzealnog pristupa. Kome se obrada muzej? Kakvoj publici? Kako je zainteresirati za muzej? ta joj pokazati i na koji nain? Ova pitanja su u zadnjih tridesetak godina pokrenula itav niz naunih prouavanja i istraivanja, kao i osnivanje specijaliziranih odjela u muzejima. Ameriki muzeji uvijek su davali prednost didaktikom pristupu i upravu su tamo poela prva prouavanja muzejske publike. Cilj im je bio odrediti osobine posjetioca prema sociolokim mjerilima kroz prouavanje njihovog ponaanja. U muzealnom svijetu, posjetioci se dijele na vie kategorija: - najira publika: heterogena kategorija, njen dio su i turisti - kolska publika: posjetioci djeijeg uzrasta i adolescenti - obrazovani ljubitelji umjetnosti Svaka od navedenih kategorija publike razlikuje se po tipu muzejskog posjeta: indifitualni ili grupni.

Posjedenost muzeja Dugo vremena ni muzejske kustose nije zanimao broj posjetioca muzeja. Kustosi su smatrali da muzej svoju dunost izvrava samim otvaranjem izlobenih dvorana javnosti. Nije bilo vano da li je izloba posjedena ili nije. Sredom, s vremenom su mnogi muzejski kustosi shvatili da muzej ispunjava svoju zadadu tek kada je posjeden i da nema koristi od muzeja koji nema posjetioce. Novonastalo zanimanje za publiu izraeno je kroz statistika prouavanja posjedenosti muzeja. Danas se u vedini europskih i amerikih drava objavljuju godinji podaci o broju posjeta muzejima. Politiari takoe ele podatke o posjedenosti muzeja da bi znali da li su novana sredstva koja izdvajaju korisna. Brojnost posjeta nije jedino ili najbolje mjerilo za odreivanje vrijednosti i uspjenosti muzeja. Podaci o brojnosti posjeta mogu se koristiti na razliite naine: - pratiti i analizirati godinje promjene broja posjeta odreenom muzeju - prouavati posjedenost muzeja, grada ili pokrajine u odreenom vremenskom periodu - odmjeriti veliinu svakog muzeja - usporeivati posjedenost muzeja u razliitim zemljama - usporeivati posjedenost muzeja u odnosu na posjedenost drugih kulturnih aktivnosti i institucija Besplatan posjet ili ne? Postavlja se pitanje da li posjet muzeju treba biti besplatan. Tri londonska muzeja sa besplatnim ulazom privlae veliki broj posjetioca, a isto vrijedi i za muzej Louvre koji ima razumne cijene ulaza. U besplatnim muzejima, posjetioci mogu dati dobrovoljni prilog. Najskuplji muzeji su Vatikan i Ermita, ali i oni su dobro posjedeni. Besplatan pristup potvruje javni karakter muzeja to doslovno znai da svako u njemu moe uivati. Takoe je dobra praksa kada se besplatan ulaz u muzej nudi odreenim danima u mjesecu, kao to je to sluaj sa Louvreom. Poznavanje publike Statistika procjena Kvantitativno istraivanje muzejske publike temelji se na anketi: na uzorku jednog posjetioca putem postavljenih pitanja se odreuju socioloke odrednice. Rije je o statistikoj procjeni gdje nije vaan lini identitet posjetioca, kojem je osigurana anonimnost. To je bila Bourdieuova i Darbelova metoda. ta smo saznali iz Bourdieuova i Darbelova ispitivanja? Umjetnosti su skloni obrazovani slojevi, koji najede posjeduju muzeje. kola je odreujudi faktor u stjecanju navike posjedivanja muzeja. Visina primanja nije najznaajnija za posjedenost muzeja, iako je istina da siromani slojevi drutva rjee posjeduju muzeje. Utjecaj turizma na posjedenst muzeja nije veliki. Novija istraivanja pokazuju sve vedi znaaj turizma. Mnoge zemlje organizuju stalne ustanove za pradenje muzejske publike koje provode neprekidna istraivanja o posjedenosti muzeja. Cilj Bourdieuova istraivanja prije svega je socioloki: odrediti u najirem smislu publiku umjetnikih muzejau Europi i detaljnije upoznati posjetioce odreenog muzeja kako bi se muzejski diskurs prilagodio vrsti publike koja ga uglavnom posjeduje.

Prouavanje ponaanja muzejske publike Podrazumijevaju istraivanja i prouavanja o ponaanju muzejskog posjetioca koja provode psiholozi, pedagozi i drugi strunjaci. Cilj je saznati kako se posjetilac ponaa i doivljava izlobu, te u kojoj mjeri njegov socijalno-kulturni kontekst utjee na doivljaj. Prouavanja se temelje na analizi priliva posjetioca, anktetama provedenim u muzeju i izvan muzeja i sl. Instrumenti ispitivanja u prouavanju ponaanja su razliiti: - vie ili manje detaljni upitnici koji se ispunjavaju prije ili poslije posjete muzeju - razgovor prema unaprijed utvrenim pitanjima koji slijedi logiku izlaganja ispitanika - neposredno vizualno ili zvuno posmatranje posjetioca tokom obilaska sa ili bez njegovog znanja - mikrofoni postavljeni u tehniku opremu - videozapis posjeta Ispitivanja mogu biti usmjerena prema otkrivanju motivacije posjetioca da posjete muzej, ali razlozi za posjetu muzeju mogu biti viestruki. esto posjetioci daju pogrene odgovore da bi dobili vedu linu vrijednost. Dvije su vrste posjeta: sa namjerom (posjetioc eli posjetiti neku izlobu) ili uz prigodu. Veron i Levasseur u istraivanju iz 1983. izdvajaju etiri tipa posjetioca prema nainu njihovog kretanja u izlobenom prostoru: mravi, skakavci, leptiri i ribe. Druga istraivanja pokazuju da posjetilac pogleda 50 do 60% predmeta na izlobi srednjeg opsega (150 predmeta) i proita manje od 40% tekstova. Ovi podaci jo su nii kada se radi o muzejima gdje je broj izloaka mnogo vedi. Prijam publike Susretljivo ponaanje prema publici mora biti obaveza svakog muzeja ako eli ispuniti svoje zadade koje mu je drutvo odredilo. Radi se o fizikom doeku (ureenje i udobnost), duhovnom (otvoren, gostoljubiv muzej) i intelektualnog (muzej kao prenosilac poruke, razumljiv vedini posjetioca). Posebnu panju treba obratiti na prijem osoba sa potekodama u kretanju, invalida sa slunim ilividnim smetanjama i svih drugih osoba kojima obilazak muzeja moe biti otean. Prijamni prostor i oznake Posljednjih godina, svi muuzejski programi obnove obradaju posebnu panju na prijemne prostore, na otvorenija i ugodnija ulazna predvorja gdje se ne nalaze samo blagajne, ved i mjesta za okupljanje grupa, garderobe, sanitarije, telefoni, klupe i naslonjai. Prvi susret posjetioca sa muzejem od velikog je znaaja i utjee na to hode li posjetilac nastaviti posjedivati muzej. Briga oko posjetioca i njegove udobnosti mora biti prisutna tokom cijelog obilaka da bi se uz pomod pisanih oznaka posjetioci mogli snalaziti. Osim to omogudavaju snalazak u muzeju i odabir smjera, oznake upozoravaju i na zabranu diranja, snimanja, puenja. Ponekad je zabrana diranja predmeta ili fotografiranja pretjerana, ako to ne teti predmetima.

Otvoreni muzej Mnogi muzeji i dalje ostavljaju dojam da su namijenjeni samo odabranim, a njihov strog i zgled odvrada mnoge posjetioce od ulaska. Otvorenost muzeja prema publici oituje se u primjerenoj arhitekturi, otvorenosti prema vanjskom prostoru. dugo su prozori bili zamraeni kako bi se posjetioce vizualno odvojilo, usradujudi im pogled na grad, a vanjskom prolazniku pogled u muzej. rojni dananji muzeji iroko su otvoreni prema vanjskim prostorima i izloeni pogledima svakog prolazniika. Otvorenost muzeja ogleda se i u pristupu prema publici, koja vie nije dosadni nametljivac ili mogudi kradljivac, ved eljeni gost. Nude se razliite mogudnosti posjeta: razgledavanje uz struno vodstvo, animacijske aktivnosti, audiovodii, dokumentacijski odjel. Sam postav izlobe stvoren je sa namjerom da je uini dostupnom odreenoj publici. Demokratizacija muzeja Muzejski kustos mora misliti i na 'ne-posjetioca', one koji ne posjeduju ili veoma rijetko posjeduju muzeje. Potrebno je uvijek pokuavati povedati broj posjetioca. To znai naviknuti posjetioce da u to vedem broju trajno posjeduju muzeje. Muzeji su i stvoreni da bi se umjetniki predmeti stavili na raspolaganje narodu. Stvoriti vjernu publiku koja redovno posjeduje muzej i izlobe znak je uinkovitosti i vitalnosti, ali i izraz odnosa povjerenja to se uspostavlja izmeu muzeja i posjetioca. Blockbuster i raznovrsna publika: Proiriti publiku odreenog muzeja na korisnike koji ga inae ne posjeduju nije laka zadada. Prije nekoliko godina, Muzej lijepe umjetnosti u Bostonu postavio je veliku izlobu sa trostrukim ciljem: povedati broj posjetioca, stvoriti raznovrsnu publiku i istovrmeno muzeju pribaviti novo ruho i novana sredstva. Usjeh je bio samo djelimian. Broj posjetioca je bio veliki, a prihod od ulaznica znaajan. Meutim, posjetioci su dolazili iz razliitih gradova i drava, ali su to i dalje bili posjetioci koji inae posjeduju muzeje: nisu doli oni koji inae ne dolaze. Publika sudionik Prijatelji muzeja Udruge Prijatelja muzeja predstavljaju posebnu kategoriju posjetioca. Oni su ponekad idejni zaetnici u stvaranju samih muzeja koje podravaju, posebno malih lokalnih muzeja. Njihovi lanovi redovno posjeduju muzej i povremene izlobe, sudjeluju u animacijskim djelatnostima i zanimaju se za tematski i nauni pristup. Udruge pokredu pojedinane akcije za pomod muzeju, posebno pri sakupljanju sredstava za radmuzejske ustanove ili obogadivanje zbirke kupovinom djela ili donacijama. Udruge prijatelja muzeja ukljuene su u nacionalne udruge i Svjetski savez prijatelja muzeja koji organizira kongres svake pete godine. Publika vjernih poklonika: Shinji Skumeikai japanska je sekta koja tuje kult ljepote u prirodi i umjetnikim djelima. Sekta je sskupila izvanrednu zbirku umjetnikih djela, te podigla usred japanskih planina hram sa muzejm Miho. Jedno je krilo posvedeno japanskoj umjetnosti, a drugo umjetnosti 'zapadno od Japana': kineskoj, egipatskoj, grko-rimskoj, perzijskoj i indijskoj.

Sudjelovanje domadeg stanovnitva u radu muzeja Pojavom ekomuzeja sudjelovanje publike u radu muzeja dobiva drugu dimenziju. Nije vie samo rije o posjetiocima ili prijateljima muzeja. Sudjelovanje domaeg stanovnitva u stvaranju muzeja, njegovim aktivnostima i postavljanju izlobi svojstveno je ekomuzeju iji je zadatak, izmeu ostalog, razvijati zajednicu u kojoj djeluje. Pierre Camusat opisuje na slijededi nain steena iskustva u radu sa domadim stanovnitvom u sklopu eko muzeja de Fourmies-Trelon: - odluka predstavnici raznih podrunica i pridruenih zajednica su lanovi Upravnog savjeta ekomuzeja - zbirke uglavnom su stvorene donacijama, a stanovnitvo daje i predmete na posudbu - restitucija donatori sudjeluju u odabiru i prezentiranju predmeta i dokumenata - prijem publike i obavijesti posjedenost muzeja posljedica je sudjelovanja domadih ljudi u doeku - svjedoanstva uloga muzeja je da prikuplja i objavljuje pisane i usmene iskaze Muzej rekonstrukcije montrealskog predgraa: Osnovan je 1980. godine u Montreau i smjeten u javno kupalite ronulog industrijskog predgraa sa velikim brojem nezaposlenih. Predstavlja uzoran primjer odnosa muzeja i zajednice. Bilo bi nemogude oivjeti historiju radnikih etvrti bez mukaraca i ena koji su je svakodnevno stvarali.

4. IZLOBA: FUNKCIJA PREZENTIRANJA Izloba je javno izlaganje umjetnikih djela i dokumenata i predmeta vezanih uz odreenu temu. Muzej se ne moe ograniiti samo na svoju funkciju izlaganja niti se moe svesti samo na niz izlobenih dvorana. Izloba je instrument posebnog muzejskog govora. Izloba je sredstvo komunikacije Jean Davallon odreuje izlobu kao sistem koji je nastao rasporeivanjem stvari u prostoru sa namjerom da budu dostupne drutvenim jedinicama. Ralanimo navedenu definiciju: - sistem: prema Davallonu, sociosimboliki sistem oznaava situacije ili stvari koje nisu stvari u klasinom jezinom smislu i ne oslanjaju se na jezine zakone, ved su nosioci smisla. - rasporeivanje stvari: izloba daje na uvid predmete, dokumente, stvari iz stvarnog ivota koje nisu samo postavljene jedne do drugih ved su rasporeene u organiziranu cjelinu - prostor: izloba se iri u tri dimenzije, posjetioc je u njenoj unutranjosti - osnovna namjera: u pokazivanju je sama sutina izlobe - stvari uiniti razumljivim: stvoriti mehanizme koji posjetiocu omogudavaju razumijevanje stvari - zainteresovati drutvene grupe: tu se ubrajaju posjetioci svih drutvenih kategorija Izloba je u najirem smislu sredstvo komunikacije. Temeljno obiljeje izlobe kao komunikacije sastoji seu tome da primaocu/posjetiocu preputa odluujudu ulogu u otkrivanju smisla.

Jezik izlobe Izloba posjeduje vlastiti jezik koji izloeni predmeti sami po sebi ne prenose niti se on sastoji od popratnih tekstova. Jezik izlobe je stvoren od verbalnih elemenata tekstovi) i neverbalnih (vizualni, auditivni). Nijedan od ovih elemenata nema znaaja sam po sebi; smisao dobivaju kada se rasporede. Posjetiocu treba pribliiti jezik izlobe i od djetinstva ga uiti kako da dokui smisao izlobe. Pojam izloka: klasifikacija elemenata izlobe Izloba se koristi razliitim predmetima kao to su djela, autentini predmeti, reprodukcije, makete, tekstovi, fotografije, crtei, pokretne slike,. Oni su elementi, osnovne jedinice jezika izlobe. Kanadski muzeolog Duncan Cameron prvi je dao klasifikaciju tih elemenata i sveo ih pod pojam exhibit. Francuski muzeolog Andre Desvallees koristi pojam expots i kae da je izloak sve ono to jeste ili moe biti izloeno, bez obzira na vrstu, bilo da je rije o originalu ili reprodukciji, dvodimenzionalnoj ili trodimenzionalnoj stvari, umjetnikom ili upotrebnom predmetu, kipu, slici, grafici, stroju, itd. Cameron realnim/stvarnim stvarima naziva predmete koji su izloeni zbog onog to sami jesu i nisu prikaz neeg drugog. Teko je jasno odrediti razliku izmeu stvarnih predmeta i drugih izloaka. Uloga koja se predmetu dodjeljuje na izlobi znaajnija je od njegove prirode. Desvallees objanjava: Imitacija hljeba pomae u stjecanju vjetine rukovanja noem, model kolaa peenog u kalupu omogudava bolje raspoznavanje oblika i ukrasa utisnutim na kalupima. Stvarni predmeti mogu biti izloeni sa namjerom da dopune prezentaciju drugih stvarnih predmeta: preparirana ivotinja u zamci slui da bi se objasnilo kako funkcionie zamka, klasje ita tueno mlatom objanjava njegovu funkciju. Ni ivotinja ni klasje se ne sagledavaju u svom svojstvu originala ili kopije, ved u odnosu na predmete uz koje se nalaze. Znaenje izlobe Veliki broj posjetioca muzeja na prvo mjesto stavlja jasno odreenu temu i ideju izlobe, ono to izlobu ini lako prepoznatljivom. Samo rijetki kustosi i muzeografi misle da izloba ne mora imati posebno znaenje. Jedni misle da je znaenje izlobe implicitno: treba pokazati predmete uz malo podataka kako bi posjetilac pronaao znaenje u onome to vidi koristedi vlastito poznavanje kulture, vlastita sjedanja: muzeologija predmeta. Drugi misle da je autor izlobe onaj koji izlobi na eksplicitan nain daje znaenje; predmeti sami po sebi ne nose znaenje ili su vieznani: muzeologija ideje. Ovo se moe objasniti na primjeru ekida, ija je svrha na prvi pogled jasna, ali se na izlobi moe sagledati na razliite naine. Razumljiva poruka Uiniti stvari razumljivim znai da ih treba staviti u okvire odreenog diskursa koji mora biti jasan posjetiocima. Teko je usaglasiti didaktiki/kolski diskurs sa diskursom izlobe koja se obrada samo publici znalaca koja poznaje predmete. Boe, ba sam glup! : Posjetilac dolazi u muzej sa nadom da de pronadi zadovoljstvo, uitak otkrida, znanje. Veliki neuspjeh muzeja je ako na odlasku pomisli Boe, ba sam glup!. Izloba mora ispuniti oekivanja posjetioca prilagoavajudi svoj diskurs ciljanoj publici i izbjegavajudi pristup vezan za upotrebu rjenika ili tekstova koji obeshrabruju posjetioca.

Struktura izlobe Kroz strukturu i naine rasporeivanja svari u prostoru posjetilac uoava poruku izlobe. Prije razgledavanja predmeta i itanja tekstova, italac je uronjen u unutranjost organizovanog prostora koji vizualno i fiziki otkriva. Kako strukturirati izlobu: hronoloki, tematski... Izloba autoru prua razliite mogudosti strukturiranja. Odabir ovisi o diskursu i znaenju koje se eli dati izlobi. Struktura je elemenat koji de posjetioci najprije uoiti. Muzeji historijskog karaktera obino prednost daju hronolokoj strukturi, ali to nije pravilo. Postoji nekoliko naina strukturiranja izlobe: - hronologija: izloba se odvija prema vremenskom toku: muzej historije, arheologije, likovnih umjetnosti - geografija: veliki muzeji slikarstva, ali i mnogi drugi, organizuju grau po zemlji, pokrajini, gradu - klasifikacijske kategorije/taksonimija: prirodoslovni muzeji, arheoloki muzeji - tehnike: nauni i tehniki muzeji, muzeji primijenjene umjetnosti i arheologije - materijali: podjela na kamen, staklo, metal, peenu glinu - teme iz svakodnevnog ivota: prirodoslovni muzeji, muzeji arheologije, etnografije - kole i pravdi u umjetnosti: vedina muzeja posvedenih umjetnosti 19. i 20. stoljeda Muzeji se ponekad odluuju za neuobiajene klasifikacijske kategorije: - konfrontacija: predmeti razliitog porijekla izloeni su jedni uz druge - lokalne posebnosti: izloba se organizuje oko dokumenata velikog lokalnog znaaja - tekst, stihovi: izloba Velika obmana zasnivala se na pjesmi Arthura Rimbauda Vedina muzeografskih pristupa sjedinjuje razliite naine strukturiranja izlobe. Razgledanje izlobe Pri izlaganju je vano da koncepcija izlobene cjeline bude uoljiva. Slijed razgledanja mora izraavati muzejski diskurs u prostoru. Raspored izloaka i njihova povezanost moraju izraziti jasnu strukturiranu poruku. Pri odabiru slijeda izlobe, najjednostavnije ga je zamisliti kao pripovjedanje. Razgledanje po nametnutom redoslijedu navodi posjetioca na postepeno otkrivanje izloenih cjelina utvrenim redoslijedom. Izloba Velika obmana u Etnolokom muzeju u Neuchatelu pratila je nizanje stihova Rimbaudove pjesme. U nekim muzejima, pretjerano linearan prikaz nema opravdanje. Strogo linearno razgledanje izlobe potpuno ograniava slobodu kretanja. Zato muzeografija mora uvaavati pravo posjetioca na slobodu kretanja. Autori se esto odluuju za nesputan plan razgledanja koji potie posjetioca na slobodan odabir smjerova obilaska. Posvetiti posebnu panju djeci i drugim kategorijama posjetioca? Neki muzeji predlau posebno razgledanja za djecu. U muzeju Nausicaa draesna raa vodi male posjetioce i pokazuje im jednostavna objanjenja postavljena u visini djeijih oiju. U muzeju Burgundije Perrin de Puycousin u Dijonu kratki stripovi na postolju vitrina u visini djece objanjavaju naine upotrebe izloenih etnografskih predmeta.

Posebne prostorne cjeline Prema Giordaovu modelu, izloba se vie ne osmiljava samo po naelu nizanja izlobenih dvorana osmiljenih po istim pravilima. Izloba pristupa tematskoj obradi na razliite naine. Prostori posebne namjene pomno se obrauju i podijeljeni su u tri vrste: - prostor za pobuivanje interesa gdje se posjetiocu daje vrijeme da upozna temu i zainteresuje se - prostor za razumijevanje gdje se u razliitim oblicima iskazuje svrha izlobe - prostor za dublju spoznaju gdje posjetilac moe sam produbiti vlastito znanje Istraivanja su pokazala da muzeji zamaraju. Posjetioci su usredoeni na poetku razgledanja, dok posljednje dvorane brzo obiu. Pri osmiljavanju slijeda razgledanja, autori se trude ublaiti zamor. Obnova Muzeja za umjetnost i obrt: 1794. utemeljen je Muzej za umjetnost i obrt, koji je imao veliki ugled, ali malu posjedenost. Program potpune obnove trajao je od 1989. do 2000., a obnova je poivala na tri utvrene injenice: vanost eksperimentisanja za opde obrazovanje i nauno-tehniko obrazovanje srednjokolaca, ininjera i istraivaa, nezamjejiva uloga predmeta u primjeni ove aktivne pedagogije, doprinos historijskog izuavaja za bolje razumijevanje geneze pronalazaka i tehnikih vjetina. Svaka od sedam cjelina u muzeju je hronoloki obraena, to omogudavan jeno razgledanje vremenskim slijedom unatrag. Na samom ulasku u muzej predloena su dva naina obilaska. Predmeti: prave stvari Diskurs izlobe poiva na autentinim predmetima. Fizika prisutnost predmeta ostavlja utisak na posjetioca, izaziva osjedaje i ini izlobu razliitom od drugih virtualnih prikaza. Predmeti na neki nain potvruju da muzej ne lae. Oni su u slubi diskursa izlobe i preko njih se prenosi poruka. Muzeografija navodi predmette da progovore, jer oni kao nijemi svjedoci ne mogu nita redi. Tek de izloba prenijeti njihovo znaenje, a njihovo prisustvo na izlobi je neophodno. Odabir predmeta Muzeografija 19. stoljeda bila je sklona prekomjernom gomilanju predmeta, a danas se ovaj pristup smatra neprihvaljivim. Dananji muzeji su smanjili broj izloaka, a pravi se strog odabir predmeta za izlaganje. Odabrani predmeti moraju zadovoljiti neke kriterije: opravdanost u odnosu na izlobu (moraju biti sastavni dio odabrane tematike), dokumenatarnu vrijednost, estetsku vrijednost, historijski znaaj, uvjete zatite i raspoloivost. Neizloeni predmeti se uvaju u depoima kojima se mora posvedivati panja. Muzeji mogu svoje predmete posuditi drugim muzejima. Dvorane za iroku publiku i specijalizirane dvorane Strog odabir izloenih predmeta doveo je do izvjesnih problema u polju dokumentacije. Predloena su brojna rjeenja. Proirenje izlobenih dvorana i dodatni predmeti izloeni na tradicionalan nain nisu dobro rjeenje. G. H. Riviere se odluio za dodatni izlobeni prostor namijenjen samo strunjacima, ali to kod vedine publike moe izazvati osjedaj odbaenosti. Obilazak depoa u kojima se skladite predmeti najbolje je rjeenje, iako depoi nisu prave izlobe, oni se ipak mogu razgledati na zahtjev posjetioca.

Prethistorijski muzej Ile-de-Francea u Nemoursu: ovo je pokrajinski muzej; nalazi se na ulazu u umu to odaje dojam da se dvorane nalaze u samoj um. Muzej se prvenstveno obrada djeci i adolescentima, ali drugi postav koji se dodatno nudi moe zadovoljiti i ueniju publiku. Razgledanje se krede hronolokim redoslijedom. vanjske dvorane nude iskusnijoj publici vie arheolokih podataka. Tekstovi na izlobi Uloga tekstova G. H. Riviere je izjavio da je pitanje upotrebe tekstova predmet otvorenih svaa izmeu muzeologa. Neki tvrde da su tekstovi beskorisni, dosadni i da bi posjetioce trebalo potedjeti njihova itanja. Riviere nije smatrao da tekstovi trebaju biti potpuno uklonjeni iz muzeja. U muzeografiji tekst ima bitnu ulogu zato to predstavlja nunu informativnu podlogu koja predmetima dodjeljuje znaenje. Muzej nije otvorena knjiga. Primjena tekstova u muzejima razlikuje se od one koju nalazimo u publikacijama. Posjetilac dolazi u muzej da bi vidio predmete, a ne da ita katalog. Tekstovi u muzeju moraju usmjeravati i pratiti proces otkrivanja predmeta od strane itaoca. Muzej bez tekstova: Insel Hombroich: ovaj muuzej je nastao na temelju zbirke jednog lokalnog industrijalca koja je obuhvatala arheoloke predmet,e umjetnosti Dalekog istoka, staru ujetnost Zapada i savremenu umjetnost. Muzej se sastoji od skupa paviljona rasutih po prostranom parku. Skup paviljona i izloeni predmeti doimaju se kao jedinstveno umjetniko djelo. U ovom muzeju nema tekstova: nema naziva dvorana, informativnih tekstova, legendi, niega to bi posjetiocu olakalo otkrivanje znaenja predmeta. Posjetiocu nije ponueno nita to bi mu olakalo snalaenje. Posjetitelj ne ita sve nekoliko razina itanja Na izlobi je nemogude proitati sve tekstove. Autori izlobe predlau lako itljive i privlane tekstove, iako su svjesni da de ih posjetioci tek djelimino proitati. Razlikujemo pet osnovnih vrsta tekstova: - naziv naziv dvorane ili izlobene cjeline; tekst je sastavljen od nekoliko rijei ija je uloga informativna (navodi temu) i signalna (omogudava posjetiocu da se snae u prostoru); veliina slova ini tekstove uoljivim izdaleka i svaki ih posjetilac mora proitati - (nekoliko rijei) - uvodna legenda ovo je vana, ali zanemarena vrsta teksta; na saet nain se daje kratak pregled sadraja prostora; uvodne legende pomau posjetiocu da shvati opdi smisao izlobe (250 znakova) - tematska legenda ona daje osnovno objanjenje izlobenog prostora; ograniene je duine, podijeljena u paragrafe; svaki tekst mora biti neovisan o drugim tekstovima (800-1000 znakova) - natpis radi se o natpisnim ploama koje prate i oznavaju svako djelo ili predmet; pruaju osnovne podatke: naziv djela, ime autora, godinu, mjesto, kao i podatke o tome ako je predmet posuen - tekstovi da bi se saznalo vie ovi su tekstovi dui, namijenjeni su za zainteresiranu publiku; nisu izloeni kao ostali tekstovi; najbolje ih je postaviti u blizini klupa i prostorima za odmor (1 stranica A4)

Metoda Ekarv: Margareta Ekarv je autorica lako itljivih knjiga za odrasle. Na molbu vedskog potanskog muezaj da napie legende i natpise, ona je predloila metodu kratkih i lako itljivih tekstova, metodu koju je saela u niz savjeta. Na izlobi se povremeno nalaze i druge vrste tekstova: - uvodni tekst omogudava posjetiocu da odmah odmjeri diskurs izlobe: tematski sadraj, kvantitativni obim i da ga povee sa vlastitim saznanjima - saetak objedinjuje razne elemente izlobe i posjetioca ponovo vrada na njih da bi ih bolje razumio; u velikim muzejima se ovi uvodni i saeti tekstovi postavljaju na svim odjelima - citati danas su veoma traeni na izlobama; mogu pruiti drugaiji pogled, ponekad suprotan opdem diskursu; iako, i njih je odabrao autor; razlikuju se po tipu tampanih slova Pristupani, al dovoljno informativni tekstovi Istraivanja voena u muzeju ili izvan njega moraju posluti kao podloga za izradu koncepcije izlobe i kao temeljna graa tekstova. Jame naunu vrijednost izloene teme. Ipak, izloba niej namijenjena strunjacima. Tekstove treba prilagoditi iroj publici i izbjegavati strune pojmove. Pitanje jezika Problem je na kojem jeziku pisati tekstove. Postoje mnoge drave koje su dvojezine (Belgija) ili samo pokrajine u dravama (Juni Tirol u Italiji) i tamo je potrebno u muzejima koristiti vie jezika. Takoe, muzeji kojima je ciljana publika internacionalna takoe koriste vie jezika pored svog domadeg. Velike turistike regije sklone su koristiti domadi jezik i engleski kao meunarodni jezik. Oblikovanje tekstova Odabir tipa slova, njihova veliina, upotreba boja, spajanje tekstova i grafikih elemenata ne moe se prepustiti sluaju niti podvrgnuti samo estetskim mjerilima. Tipografija olakava sagledavanje i itljivost tekstova i mora biti u skladu sa vrstom teksta. Tekstovi se lako prepoznau po vrsti tampanih tekstova. Oblikovanje teksta je posebno umijede grafiara kojem se autor izlobe obrada za pomod. Muzejske publikacije Muzejske publikacije su vodii, katalozi, broure, informacijski listovi koje muzej besplatno nudi publici. - struni katalog muzejskih zbirki namijenjen je strunjacima; pripada kategoriji naunih publikacija - popularna izdanja radovi o muzejskoj tematici; objavljuje ih muzej ili vanjski izdava - muzejski vodi ili opdi katalog opdi uvod za obilazak muzeja; dostupan je irokoj publici - deplijani, broure, leci izvjetavaju o opdoj organizaciji muzeja, rasporedu izlobenih dvorana - katalozi povremenih izlobi razlikuju se meusobno - broure i didaktike publikacije namijenjene su djeci i adolescentima; sve vie su u upotrebi - CD-rom sa prikazom muzejske tematike sve vie se koristi

Muzeografska metoda analogije: rekonstrukcija Prema Raymondu Monpetitut, pojava novih metoda prezentiranja u muzejima, poput diorame, period room ili prikaza epohe, potvruje sve izraeniju tenju muzeja da koriste svoje zbirke za scenski prikaz ijim se postavljanjem ispunjava vaan zadatak, a to je izlaganje i obradanje obinim posjetiocima sa skromnim predznanjem. Monpetit koristi pojam muzeografska metoda analogije kao postupak stvaranja iuzlobe kojim se posjetiocima prikazuju originalni predmeti ili kopije to su u odreenom prostoru rasporeeni tako da njihova povezanost u cjelinu stvara sliku koju opsjetilac prepoznaje. Ima nekoliko oblika muzeografske metode analogije: - period rooms: ove dvorane iz prolosti pojavljuju se u Sjedinjenim Amerikim dravama poetkom 20. stoljeda. One su prvobitno bile u sklopu muzeja na otvorenom, a od 1924. u Metropoolitan Museumu u New Yorku. Radi se o nainu prezentiranja kojim se predmeti i umjetnika djela integriraju u interijere oivljavajudi atmosferu odreenog doba. Sklonost Amerikanaca ovakvim rekonstrukcijama ponekad se smatra izrazom njihove nekulture, ali se ovaj scenografski pristup uveliko proirio amerikim muzejima. - diorame: radi se o trodimenzionalnoj rekonstrukciji prirodnog okolia; one su ameriki izum sa poetka 20. stoljeda i prvobitno su prikazane u Nacionalnom muzeju prirodne historije u Washingtonu, a potom se ire po europskim muzejima. Cilj je stvoriti iluziju prirodnog kvira pri prezentiranju autentinog predmeta, sugerirajudi njegovo okruenje: biotop ivotinje, kontekst arheolokog predmeta. Diorame privlae panju posjetioa stvarajudi iluziju stvarnog prizora vienog kroz prozor. Mogu biti izvedene u prirodnoj veliini, ali su ede u umanjenom formatu. - rekonstrukcija: ona je znaajno obiljeje klasinih pokrajinskih muzeja. Rekonstrukcije se najprije pojavljuju u Nizozemskoj i Danskoj. Museon Arlaten otvoren 1899. u Arlesu daje im konaan oblik: rekonstrukcije interijera sa starim posuem i priborom, lutkama u prirodnoj veliini, itd. Rekonstrukcija se najvedim dijelom temelji na prikazu autentinih predmeta dok kopije i dekor slue za njihovo isticanje. - rekonstrukcija okolia: svjetske izlobe rano su poele prezentiranti arhitektonske cjeline, graevine, ulice, sela uz potrebu autentinih materijala ili bez njih. Na izlobama i muzejima se ovaj tip prezenta cije pojavljuje u krajem 20. stoljeda. Rekonstrukcije okolia razlikuju se od rekonstrukcija u uem smislu zato to se u njima rijetko pojavljuju anutentini elementi ili ih uopde nema. G. H. Riviere osmislio je prezentaciju u Kulturnoj galeriji Muzeja narodne umjetnosti i tradicija u Parizu sa slijededim obiljejima: povezivanje rekonstrukcija interijera i njihovo preseljenja, sistemska prezentacija predmeta, prezentiranje muzealne grae u vitrinama, stvaranje zamraene atmosfere sa umjetnom rasvjetom, strogi odabir predmeta, neupadljiva postolja, raznovsni tekstovi ograniene duine, sistemska upotreba dijaporama nakon svake cjeline. Scenografija Scenografija obuhvata formalne i materijalne aspekte u uem smislu: vjeanje i privrdivanje izloaka, boje, vitrine, rasvjeta. Scenografija se jo uvijek posmatra kao obino ukraavanje. Ona ima vanu ulogu jer ini ugodnijim obilazak, povedava posjetioevu panju i pobuuje zanimanje.

Scenografija pomae u razumijevanju izlobe Uloga scenografije u muzeografskom postupku nije samo dekoracija: ona bitno pomae posjetiocu pri otkrivanju znaenja izlobe. Elementi scenografije (odabir boja, nain postaljanja izloaka, jaka prirodna rasvjeta ili samo osvjetljeni izloci, topografija i ureenje cjelina) doprinose u stvaranju razliitih ambijenata, a to utjee na posjetioev doivljaj izlobe. Autori koriste scenografske elemente i za isticanje znaenaj izlobe. Odabir razliitih nijansi boja naglaava razliite dijelove nekog izloka. Primjer istovrijednosti muzeolokog programa, nain razgledavanja i scenografije: Alimentarium u Veyevu: radi se o muzeju prehrane u Veyevu u vicarskoj koji je zaklada multinacionalne kompanije Nestle, a otvoren je 1985. godine. Muzeografski program ponovo je osmiljen 2002. godine. Odustalo se od starog izrazito historijskog prikaza i danas se muzej temelji na etiri odjela vezana za etiri aspekta prehrane: jesti, kuhati, kupovati i probavljati. Iako postoji logian redoslijed ovih radnji, posjetilac u muzeju moe odjele razgledati redoslijedom kojim eli. Scenografija potie posjetioca na razgledanje be prisile predlaudi mu obilazak neizvjesne strukture. Izlobeni stilovi Tokom 20. stoljeda javljaju se razliiti scenografski pristupi, koje danas primjenjuju ak i muzeji umjetnosti poznati po jezgrovitoj prezentaciji. Scenografiju najede karakterie: prirodna stropna rasvjeta koja daje ujednaenu svjetlost, zamraena i zatvorena atmosfera, bijeli ili obojeni zidovi, pastelni ili umjereni tonovi, vjeanje malog broja slika u velikim razmacima ili, pak, velikog broja slika razliitih veliina, klasian ili ogoljen prostor. Nocturama, uprizorenje uz pomod svjetla: ovaj stil prezentiranja javlja se oko 1960. u zoolokim vrtovima za prikazivanje ptica izvan kaveza. Ptiarnik je potpuno osvijetljen dok su posjetioci u polusjeni. Oni nisu niim odvojeni, ni reetkama, ni staklom. Ova se scenografija koristikla sedamdesetih godina pri postavljanju umjetnikih i arheolokih izlobi. Dobar je primjer izloba Tutankhamon u Grand-Palaisu u Parizu, a potom u Kraljevskim muzejima umjetnosti i historije u Briselu 1972. Zidovi, pomine pregrade, promjenjivi prostori Zid je vaan elemenat koji osmiljava autorski tim muzeja. On je dio arhitektonske strukture zgrade u kojoj se nalai izoba. U scenografiji se zdi pojavljuje u ulozi pregrade, vodia i podloge. Zid usmjerava pogled i kretanje. Posjetilac je skloniji idi uz zid i tokom obilaska okruiti prostoriju nego je dijagonalno predi. Danas se nude razliita rjeenaj za razbijanje strogih prostora, njihovu podjelu i promjenjivost. Muzeografska oprema: vitrine, panoi.. Vitrina je simbol muzeja. titi od utjecaja okoline: praine, toplote, vlanosti. uva od krae, namjernog ili sluajnog unitavanja. Istie vrijednost izloenih predmeta, prezentiraih i osvjetljava. Vitrina je istovremeno i zapreka, pregrada izmeu posjetioca i predmeta. Umjetniki predmeti zapravo ne moraju biti izloeni u vitrinama, jer je od poetka jasno da se uistinu radi o umjetnikim predmetima. U vitrinama je najede postavljen sistem rasvjete. Scenografsku opremu ne ine samo vitrine, ved i panoi, postolja, razne druge stvari koje upotpunjuju prezentaciju.

Makete Maketa je u muzeografiji trodimenzionalna reprodukcija graevine, nastambe, mjesta, broda, predmeta. Maketa ima viestruku namjenu: predoava u tri dimenzije elemenat stvarnosti izvan muzeja, vizualno predstavlja prostrane cjeline sa lokalitetima, graevinama i formacijama koje bi inae posjetilac teko zamislio, pomae posjetiocu da sebi predstavi jednu ili vie graevina na temelju arheolokih ostataka ili nacrta, slui se uobiajenim postupcima kako bi se bolje predstavile razliite faze izgradnje graevine. Izvedbe makete su razliite, a razliiti su i materijali od kojih se prave: gips, drvo, plastika, karton. Makete su krhke, posebno one koje ele neto vjerno doarati. Posjetilac otkida komadide reljeva, boje blijede, vegetacija propadasve postaje pranjavo, a odravanje je teko. Rasvjeta Svjetlo i oblici rasvjete predstavljaju bitan elemenat prezentacije. Svjetlo je vano komunikacijsko svredstvo koje na razliite naine naglaava izloeni predmet i pridonosi stvaranju atmosfere izlobe. Svjetlom se moe razbiti cjelovitost izloenih premeeta. Upotreba svjetla za isticanje izloenih predmeta mijenja se u skladu sa njihovom prirodom, znaenjem predmeta i odabranim scenografskim stilom. Razlikujemo etiri vrste osvjetljavanja dvorana i izloenih predmeta: - prirodna svjetlost (prozori ili strop) - umjetna ambijenatalna rasvejta - mjestimina rasvjeta uz pomod reflektora - rasvjeta vitrina sa optikim kablom. Kod prirodne stropne rasvjete, svjetlost prodirekroz zastakljene otvoren a krovu i osvjetljava dvoranu ili predmete kroz filtre koji onemogudavaju izravan ulazak sunevih zraka. Prirodno svjetlo moe se koristiti kao bona rasvjeta pri emu svjetlost ulazi kroz staklena vrata i prozore. Predmeti u dvije dimenzije (slike i panoi) trae ravnomjernu i homogenu rasvjetu po cijeloj povrini, dok skulpture i predmeti u tri dimenzije opdenito zahtijevaju mjestiminu rasvjetu kojom se istie reljef. Danas se izbjegava prekomjerno naglaavanje jer se stvara dojam pretjerane dramatinosti. Osjetilni izloci: zvuk, miris, dodir, okus Iako se u muzejima jedino priznaje ulo vida, drugi ulni elementi izloenim predmetima daju razliite karaksteristie. Koritenjem etiri osnovna ula, predmeti postaju pristupaniji i stvarniji. Koritenje ula sve je prisutnijeu izlobenim prostorima to izaziva potekode u pogledu zatite predmeta i trai izvjesnu vjetinu u primjeni novih tehnologija: - ak i blag dodir ostavlja tanak sloj kiseline na predmetu i povedava rizik od fizikog otedenja - zvuk se mora kontrolisati kako bi se izbjegla kakofonija ili zagluna buka - rasprivanje mirisa zahtijeva redovno odravanje raspriivaa - probanje okusa povezano je sa higijenskim problemima Posjetioci su sve vie oduevljeni ovim nainom prezentacije jer ele vie od gledanja.

Multimedijska sredstva na izlobi Pojam multimedije oznaava tehnologije koje na matrici objedinjuju numerike podatke razliitih vrsta (znakovi, tekstovi, nepokretne ili pokretne slike) do kojih se dolazi interaktivnim postupkom. Prvi interaktivni sklopovi postavljeni su u muzejima Sjedinjenih Amerikih Drava i Kanade krajem osamdesetih godina 20. stoljeda, ali su im prije prethodile druge audio-vizualne tehnologije, npr. video. Nove tehnologije su u modi i vedina planova za izgradnju ili obnovu muzeja sadre opiran dio o multimedijima i potrebnim novanim sredstvima. Ove su tehnologije mnogo skuplej od tradicionalnih sredstava komunikacije u muzejima. Miljenja su podijeljena kad je rije o mogudim ili stvarnim prednostima multimedija u muzeju: Paolo Galluzzi, ravnatelj Instituta i muzeja historije nauke Firenze veliki je zagovaratelj multimedija. On smatra da primjena tehnologija i telekomunikacijske informatike povedava uinkovitost predstavljanja izloenih djela. Gabriele Sand, ravnatelj Odjela edukacije i komunikacije Sprengel Museuma u Hannoveru mnogo je nepovjerljiviji prema primjeni novih tehnologija. On kae da muzejska pubika tek pomalo prihvata interaktivni program na CD-romu i informativni film i da radije ostaje pri tradicionalnim nainima kao to su voeni obilasci ili itanje tekstova. Multimediji mogu biti nuno potrebni uz prezentiranje odreenih vrsta dokuemnata ili tematske grae, kada govorimo o videozapima, svjedoanstvima, zvunim dokumentima svih vrsta, narodnu kulturu iskazanu kroz svetkovine, uline predstave. Kako primjeniti multimedijska sredstva na izlobi? Zadada multimedijskih sredstava je mnogostruka: - pruiti bogate injenine podatke o jednom ili vie predmeta izloenih u blizini - proiriti opseg izlobe sa dodatnim podacima koji prelaze okvire opisa izloenih predmeta - ponuditi posjetiocima upitnik sa ciljem da ih se potakne na razmiljanje - predloiti druge zabavne igre, prvenstveno djeci i adolecentima Posjetioci rijetko koriste multimedijske sklopove. Prvi razlog je dugotrajnost predloenih programa koji esto traju dvadeset minuta i posjetilac ih veoma rijetko odgleda do kraja. Novi programi traju mnogo krade, te njih posjetilac obino pregleda do kraja. Stariji posjetioci izbjegavaju interaktivne posjetioce. Mlae generacije su vie raspoloene za ovaj oblik komunikacije. Postoje primjeri dobro osmiljenih naina primjene ekrana na izlobi. Ipak, u muzeje posjetioci ne idu da bi gledali televiziju i gledanjem filmova gube osjedaj za vjerodostojnost predmeta i uzbuenje neposrednog kontakta. Odbijanje muzeja da koristi ekran ne znai da muzealni svijet odustaje od primjene novih tehnologija. Razne tehnolgije imaju velike prednosti i pruaju izvanredne mogudnosti za muzeografska i scenografska rjeenja. Nove tehnologije moraju potpuno biti integrirane u scenografiju.

Uasi rata: Tri muzeja osnovana tokom posljednjeg desetljeda 20. stoljeda ukazuju na ratne uase: Muzej historije Prvog svjetskog rata u Peronneu, Muzej mira/Memorijalni centar u Caenu (posveden bici u Normandiji) i Muzej In Flanders Fields u Ypresu (posveden bici na Yseru). Osnovna poruka nikad vie im je zajednika, ali se razlikuju u muzeografskom pristupu. Autori Muzeja historije Prvog svjetskog rata odluili su se za jednostavan, izrazito suzdran muzeografski pristup koji prvenstveno eli uvjeriti posjetioca. Izloba je podijeljena u etiri glavne dvorane, a centralni prostor je povezan sa dvoranama i tu je na dirljiv nain prikazan ivot ljudi i ena tokom rata. Detaljna hronologija zbivanja rijetka je, a obrauje se ivot civilnog stanovnitva jednako kao i vojne operacije. Muzeografski pristup u Caenu u Ypresu najprije izaziva osjedaje. Kod posjetioca se eli izazvati osjedaj odbojnosti prema ratu. Sve je hronoloki rasporeeno i prati se tok vojnih operacija. Izloba Muzeja In Flanders Fields protee se u pedeset prostora rasporeenih na dva stprata: objedinjuje rekonstrukcije prostora, audio-vizualne prikaze, multimedijske sklopove, maketu i klasino prezentiranje. Autentina svjedoenja u izvedbi glumaca jedna su od jaih strana muzeografskog prikaza. Memorijalni muzej u Caenu predstavlja se kao muzej mira, premda obrauje odvijanje i znaenje Drugog svjetskog rata sa naglaskom na iskrcavanje u Normandiji u junu 1944. godine. Voeni obilazak i audiovodii Neki posjetioci vole da ih se vodi kroz labirint znanja i izlobe. Oni se osjedaju izgubljeno pri samostalnom posjetu. Za njih je voeni obilakzak, uz struno vodstvo ili audiovodie, pravo rjeenje. Audiovodi Jedni smatraju da je audiovodi nadomjestak za voeni obilazak: ekonomino rjeenje kojem nedostaje ljudske topline. Drugi smtaraju da je audiovodi zamjena za tekstove. Audiovodi je prenosivo sredstvo pomalo nalik na telefon koje posjetioci nose sa sobom tokom obilaska i koje im prua objanjenja na njegovom jeziku. Objanjenje moe biti jednako tekstu natpisne ploite to prati i dokumentira predmet. Prvi audiovodii su posjetiocu nametali strogo odreeni slijed razgledanja. Te snimke su odreivale ritam obilaska i izloke koje posjetilac treba pogledati. Dananje su naprave mnogo fleksibilnije, a posjetilas svojevoljno odreuje put razgledanja. Svaki izloak u muzeju ima svoj broj na audiovodiu i pritiskom na tipku, posjetilac dobiva objanjenje o datom izloku. U nekim muzejima, audiovodi se automatski ukljuuje kada se posjetilac priblii nekom izloku (Muzej muzikih instrumenata u Briselu, npr.) Audiovodi ima mnoge prednosti: objanjenja na nekoliko jezika, ekonomian nain voenog obilaska, prilagodljivost eljama posjetioca u odnosu na ono to posjetioci ele vidjeti i kojim tempom. Meutim, ira upotreba ograniana je zbog nekoliko nedostataka: visoka cijena, osjetljiv sistem koji zahtijeva redovnu nabavku novih aparata, nedovoljan broj audiovodia kada je prisutan veliki broj posjetioca, povrnost razgledanja jer je posjetilac fokusiran na sluanje audiovodia. Audiovodi, kao ni voeni obilazak, ne moe zamijeniti didaktiku muzeografsku grau, a posebno ne tekstove to su sastavni dio izlobe kao i scenografija. On je zanimljivo pomodno sredstvo pri razgledanju, posebno posjetiocu koji eli biti voen kroz izlobu.

Evaluacija izlobe Prouavanje muzejske publike, broj posjeta i ispitivanje stavova nije od velike pomodi tvorcu nekog muzeja ili izlobe. Mora se razviti sistemsko istraivanje vrijednosti i uinkovitosti izlobi. Odavno se uvaavaju reakcije posjetioca, no samo uz pomod muzealne evaluacije ove reakcije mogu biti sistemski pradene. Muzealna evaluacija je analiza publike, njenih postupaka, zapaanja i oekivanja iji de se rezultati kasnije koristiti pri postavljanju izlobi. Metoda evaluacije u muzejima Postupak muzealne evaluacije poeo je '60-tih godina 20. stoljeda u Sjedinjenim Amerikim Dravama i preuzet je iz svijeta obrazovanja. U obrazovanju, formativna evaluacija pomae nastavnicima da kod uenika uoe potekode kako abi ispravili i prilagodili metode uenja u skladu sa odreenim ciljevima. U muzealnom podruju, takoe se govori o formativnoj evaluaciji kada slui za izmjenu ili poboljanje odreene izlobe (budude ili ved postojede) da bi bolje djelovala na publiku. Radi se o kontinuiranom postupku koji se primjenjuje kod samog tematskog zaetka izlobe pa do konanog otvaranja javnosti. Razlikujemo tri kategorije evaluacije u odnosu na vrijeme u kojem se primjenjuje: - poetna evaluacija - formativna evaluacija - konana evaluacija Poetna evaluacija Vee se uz temu izlobe. Temelji se na provedenim anketama i razgovorima sa posjetiocima kako bi se saznako loje su njihove predrasude, oekivanja, znanje o temi budude izlobe. Sabiranje informacija prethodi stvaranju koncepcije izlobe. Pitanja se postavljaju posjetiocu tokom obilaska muzeja ili aktualne izlobe to su mogudi posjetioci budude izlobe. Predrasude su priroene spoznaje, prethodna saznanja, skup ved postojedih interpretacija sainjen od stvari steenih tokom obrazovanja ili vlastitog iskustva. Vano je uskladiti predrasude posjetioca sa bududim temama izlobe jer de one odrediti kako posjetilac u okviru vlastitog znaja prihvatiti i razumjeti sadraj izlobe. Posjetilac pri ulasku u muzej ved ima neke svoje predrasude koje kombinuje sa sadrajem izlobe. U praksi se poetna evaluacija provodi najprije na temelju neformalnog ispitivanja posjetioca, a kasnije uz pomod upitnika. Ponekad su prikupljeni podaci iznenaujudi, pa se prve ideje autora izlobe moraju izmijeniti.

Formativna evaluacija Radi se o postuko kojim se tokom izlobe testiraju odreeni elementi izlobe (audio -vizualna sredstva, interaktivnost, panoi, animiranje) ili sama struktura izlobe uz pomod brzo i grubo izraene makete u stvarnoj veliiti od lakih materijala. Ova se evaluacija provodi u trenutku kada je jo mogude izvriti neke izmjene. Formativna evaluacija temelji se na metodama opservacije i razgovora. Za opservaciju vrijedi pravilo sistematike. Treba napraviti popis mogudih naina oitavanja izlobenog diskursa na osnovu pretpostavki i predrasuda o posjetiocima i nainu na koji razgledavaju izlobu. Posjetilac moe, ali i ne mora biti obavijeten da ga se posmatra. Postoji vie naina posmatranja: - pradenje osoba: posjetilac se prati tokom cijelog razgledanja i biljei se njegovo ponaanje, koliko je vremena utroio na obilazak, gdje je zastao da neto proita i sl. - pravi diskurs izlobe je onaj koji posjetilac sam stvara tokom razgledanja; posjetilac rijetko slijedi smjer kretanja koji je predvidio autor izlobe; u postupku pradenja uvodi se pojam sekvenci - razgovor slijedi nakon razgledanja: na izlasku sa izlobe, postavljaju se pitanja posjetiocima koji su se posmatrali; posjetioci su svjesno skloni davati racionalne i prikladne odgovore da stvore bolju sliku o sebi Konana evaluacija Od trenutka kad se izloba otvori za javnost, moe se analizirati kako djeluje na posjetioce. Rezultati ove evaluacije mogu posluiti za promjenu odreenih elemenata izlobe, posebno ako se radi o dugotrajnim izlobama. Konana evaluacija koristi iste postupke kao i formativna. Njome se procjenjuje funkcionisanje pravih, konanih elemenata izlobe sve do naredne izlobe. Zapravo je rije o normativnoj evaluaciji sa naglaskom na uklanjanju nedostataka. Evaluacija: lagan i uinkovit postupak ak i kada je kratkotrajna, malog opsega, bez statistikih analiza i sa grubo izraenim maketama, evalucija je uinkovita i pouna. Ona ne zahtijeva pomod strunih procjenitelja ili psihologa. Bitno je samo znati sluati posjetioce, opustiti ih i uvaiti njihov stva prema izlobi. Dva osnovna preduvjeta za uspjenu evaluaciju izlobe su jasno odreeni ciljevi i svrha izlobe, odnosno, potrebno je tano znati ta se eli evaluirati i odrediti mjerljive ciljeve. Treba odabrati dobre metode evaluacije da bi se dobio pravi odgovor na postavljeno pitanje. Edukacija je najvie primjenjiva u muzejima sa edukativnom graom gdje se posjetiocima omoguduje da steknu precizna znanja i aktivno se obrazuju. Dananji muzeji nauke i tehnike, te prirodnih nauka najede primjenjuju metode evaluacije iako je ona prisutna i u drugim muzejima. Evaluacija ima i protivnike koji smatraju da je previe skupa, da oduzima previe vremena i ne donosi nita novo.

5. MUZEJ KROZ PERSPEKTIVU BATINE. FUNKCIJA UVANJA Pojam batine pojavio se u nemirnim vremenima Francuske revolucije. Nagla odluka da muzej preuzme ulogu uvara batine posljedica je pojave ikonoklazma koji je uzdrmao Francusku u doba Nacionalnog konventa. I danas se deavaju sluajevi krae muzejskih predmeta. Muzej kao sudionik u ouvanju batine Muzejska funkcija uvanja batine odnosi se na sve oblike djelovanja i skrbi pri voenju i zatiti zbirki: nabavka, odravanje, uvanje, osiguravanje dugotranosti, javno prezentiranje. Zatita batine provodi se prije svega u javnim zbirkama. Vana je uloga javne uprave, a posebno drave ija stalna briga osigurava dugotrajnost zbirki koje su javno dobro. Glavni cilj ouvanja batine je povedati javne zbirke, osigurati im najbolju mogudu zatitu i predati ih na uivanje bududim naratajima. Neotuivost muzejskih predmeta im ue u javnu zbirku, muzejski predmet vie ne moe povratiti status privatnog redmeta. Prema naelu neotuivosti, muzej ne moe prodati, cjelokupno ili djelimino, zbirke o kojima se skrbi. U dananje vrijeme, pojavio se anglosaksonski pojam deaccessioning ustupanje. Ne radi se o obinoj prodaji, ved ulasku muzejskog predmeta u batinski zbirni fond. Ovaj proces nije jednostavan i mora se osigurati da se muzej ne odrekne predmeta koji uva. Treba opravdati ustupanje nekog predmeta, a razlog ne smije biti finansijske prirode. Alessandra Molfino smatra da svi ameriki muzeji prodaju djela, ali o tome ne govore da ne bi izgubili donacije. Danas se muzeji radije odluuju za razmjenu. Definicije: uvanje, restauracija, preventive conservation uvanje u irem smislu oznaava niz postupaka i radnji koje provodi muzej da bi se osigurala trajnost predmeta, djela i dokumenata izloenih u muzeju ili pohranjenih udepoia. Vano je stvoriti i odravati to pogodnije neposredno okruenej kako bi se umanjilo otedivanje i propadanje muzejskih predmeta i osiguralo njihovo redovno odravanje. Zatita se preklapa sa batinskom funkcijom muzeja. Restauracija je trajni postupak popravljanja odtedena nastalih kao posljedica starenja, nezgoda ili nemara. Restauracija umjetnikih djela uglavnom se izvodi u laboratorijima, a arheoloki ili etnoloki predmeeti se restauriraju u samom muzeju. Preventivna zatita je skup posrednih i neposrednih radnji kojima se osigurava trajnost muzejskih zbirki, izloenih ili pohranjenih u depoima. Ove su radej neposredne kada se obavljaju na predmetu, a posredne kada je rije o njegovom okruenju ili postojedim uvjetima. Izlobeni prostori i depo Izlobene dvorane najuoljiviji su dio muzeja. One pokazju samo manji dio muzejskih zbirki, a drugi dio se uva u depoima. Depoi se ne smiju poistovjetiti sa tavanom ili podrumom; oni su jednako vani kao izlobeni prostori. Tu se nalazi najvedi dio zbirke, a imaju drugaije uslove zatite. Oni osiguravaju dugotrajni smjetaj i ne moe ih se svakodnevno obilaziti.

Akvizicija Akvizicija je postupak kojim predmet ulazi u muzej. Muzej mora voditi osmiljenu i dinaminu politiku na podruju akvizicije i ne smije pristati na ulogu pasivnog primatelja predmeta. Muzejske akvizicije odreuju tri parametra: ouvati predmete koji se smatraju dijelom nacionalne ili svjetske batine, dopuniti zbirku i prezentirati i ouvati lokalnu batinu. Muzej nije kolekcionar i treba postojati neka granica. Predmet ulazi u muzej putem kupovine, darivanja, posudbe ili skupljanja na lokalitetu. Trite umjetnina Trite umjetnina i antikviteta je sredstvo za ostvarenje novane dobiti i ima malo veze sa umjetnodu ili batinom. Trina vrijednost nekog djela nije mjerilo njegove umjetnike ili historijske vrijednosti. Na tritu umjetnina odnos ponude i potranje odluuje o cijeni predmeta. Muzej posreduje na tritu kao kupac, posebno na polju umjetnosti. Tako se moe dopuniti odreena zbirka, sprijeiti odlazak slike ili skulpture iz zemlje, potaknuti savremeno stvaralatvo ili pretvoriti djelo u javno dobro. Kustosi moraju znati da kupovina na tritu umjetnina i antikviteta zahtijeva znatna novana sredstva, proiruje trite umjetnina i potie protuzakonita arheoloka iskapanja. Nedoputena trgovina kulturnih dobara: Tek u drugoj polovini 20. stoljeda sazrijeva svijest o potrebi uvoenja odredbi i kontrole u meunarodnoj trgovini umjetnina i kulturnih dobara. Razni faktori utjedu na nedoputenu trgovinu: mnoge zemlje su zabranile trgovinu umjetninama, mnoge zemlje se raspadaju na vie manjih zemalja, povedava se zanimanje kolekcionara za izvaneuropske civilizacije, globalizacija zahvata i trite umjetnina i antikviteta. UNESCO je 1970. uveo meunarodnu Konvenciju o zabrani i sprjeavanju nezakonitog unoenja, iznoenja i prijenosa kulturnih dobara. Ukradeni ili ilegalno preneseni predmeti redovno se pojavljuju na tritu umjetnina, privatnim zbirkama ili ak javnim muzejima. Kustosi ne bi smjeli kupovati predmete sumnjivog ili nepoznatog porijekla. Skupljanje na terenu Tokom prola dva stoljeda, zooloka i botanika istraivanja, arheoloka iskapanja, etnografske ekspedicije i etnoloka ispitivanja su obogatili muzejske zbirke. Oslobaanje od kolonijalnog statusa i svijest o batinskoj vrijednosti naveo je mnoge zemlje na poduzimanje zakonskih mjera zatite kojim se sprijeava iznoenej kulturnih dobara iz zemlje. Od tada, prvenstveno dravni muzeji osiguravaju uvanje batine. Ne znai da je je ovaj izvor akvizicija presuio za druge europske muzeje. Arheoloka iskapanja i etnoloka ispitivanja dio su naune misije muzeja i osnovni nain obogadivanja muzejskih zbirki. Organizacijom zatitnih iskapanja radi spaavanja batine, muzej preuzima ulogu lokalnog arheolkog depoa gdje se smjetaju pronaeni predmeti. Darovanje (pojedinaca) i mecenat (tvrtki) Spontano darivanje predmeta, umjetnikog djela ili cijele zbirke, dokazuje povjerenje koje darivatelj ima prema muzeju kao uvaru batine. Istovremeno, darivatelj se na taj nain djelimino oslobaa poreza. Darovanje u raznim oblicima predstavlja osnovni nain putem kojeg predmeti ulaze u muzejske zbirke: darovanje, ostavtina, darovnica nasljednika, mecenat tvrtke.

Darovanje je nepovratno i uglavnom bez postavljenih uslova. in darovanja se potvruje pismom , ovjerenom izjavom o darovanju ili obinom pismenom izjavom. Ako se darovanje izvodi predajom iz ruke u ruku, kusto ga mora pismeno potvrditi putem, npr. pisma zahvale kako bi se izbjegli kasniji sporovi. Ostavtina ili legat je in darovanja bez obaveze potvrenim testamentom koji se ostvaruje nakon smrti osobe koja posjeduje djelo i testamentom ga ostavlja muzeju. Muzej moe odbiti ostavtinu ako se ne uklapa u njegov program ili ako postoje neprihvatljive klauzule. Testament je mogude mijenjati, a tek poslije smrti vlasnika on postaje neosporiv. Darovnica nasljednika osniva se na inu darovanaj predmeta, posebno umjetnikih djela kojim se nasljednici oslobaaju poreza na nasljedstvo. Ova je mogudnost zakonski uvedena da nasljednici ne bi morali prodavati naslijeene nekretnine ili zbirke za naplatu poreza na nasljedstvo. Darovanje Picassovih potomaka najpoznatiji je primjer darovnice nasljednika. Mecenat tvrtke utemeljen je na interesu. Darovanje moe biti neposredno (tvrtka muzeju daruje umjetniko djelo) ili posredno (putem zaklade). Tako se tvrtka djelimino oslobaa poreza, ovisno o poreznom zakonu pojedine zemlje i stvara u javnosti bolju sliku o sebi. Ponekad se umjetniko djelo sampo posuuje, to najede ine osiguravajude kude. Mecenat moe biti spontan ili zatren. Posudbe i pohranjivanje u depo Posudba se temelji na ugovoru kojim neki muzej, privatni kolekcionar ili tvrtka daju jedan ili vie predmeta muzeju na raspolaganje. Posudba traje odreeni vremenski period i ne moe biti prekinuta prije iteka roka. Potvruje se pismenim ugovorom kojim se odreuju uslovi i ogranienaj. Dugorona posudba oogudava muzeju da dopuni zbirku u stalnom postavu. Uvjeti uvanja predmeta Muzejski predmet istrgnut je iz svoje prirodne sredine i stavljen u novo okruenje. Ovo odvajanje moe biti dramatino, a nekad moe unititi predmet. Meutim, muzej mora javno izlagati, to znai da predmeti moraju bti postavljeni i osvijetljeni. Treba voditi rauna o uvjetima uvanja muzejskih predmeta. Razni faktori u okolini predmeta prijete njegovom opstanku: klimatski uslovi unutar muzeja, svjetlost, bioloko unitavanje, opasnost od elementarnih nepogoda i sl. Funkcija uvanja je sveukupni pristup muzejskim predmetima u odnosu na njihovo okruenej: arhitektura, prirodni uslovi, ljudski faktor. Temelji se na planu preventivne zatite u kojem sudjeluje cijelo muzejsko osoblje. Kada se utvrdi stanje zbirke u odnosu na njenu okolinu, nuno je osigurati redovnu zatitu osjetljivih predmeta. Zatita od utjecaja svjetlosti Rasvjeta u muzeju ima dvostruku zadadu: osvjetljava prostoe i omogudava snalaenje i kretanje u prostoru, te slui kao sredstvo isticanja odreenih osobina izloenih predmeta. Plan rasvjete za muzeografiju ili scenografiju stvara se u saradnji sa muzeografskim timom.

Priroda svjetlosti Svjetlost je elektromagnetsko zraenje koje se iri prostorom i moe ga zagrijati; svjetlost je oblik energije i upravo ta energija moe otetiti osjetljivi predmet. Ljudsko oko je osjetljivi na samo mali dio ovog zraenja i tada se radi vidljivom spektru koji se koristi za rasvjetu. Svjetlosna zraka sadri i druge vrste zraenja, nevidljive, ali sa tetnim utjecajem na predmete. Bijela svjetlost koja dolazi od suna raspada se na spektar boja, od ljubiaste do crvene kao to to pokazuje duga. Izvori svjetlo st uglavnom se odreuju prema svjetlosnoj toplini izraenoj u jedinici kelvin. Fotometrija Radi se o mjerenju koliine svjetlosti koju odailje izvor ili upija predmet. Mogude je izmjeriti koliinu svjetlosti koju isijava izvor. Svjetlosni tok je koliina svjetlosnog zraenja u sekundi koju izvor odailje u svim smjerovima. Ako nas zanima koliko je svjetlosti predmet primio, tada odreujemo njegovu osvijetljenost. Osvijetljenost je koliina svjetlosti koja pree povrinu u jednoj sekundi. Koliina svjetlosti Izloeni predmet je osvijetljen pod odreenim stepenom osvjetljenja. Uprkos poduzetim mjerama opreza u uklanjanju nevidljivih tetnih zraenja, svjetlost tetno djeluje na najosjetljivije predmete. ak i obina svjetlost moe izazvati fotohemijsku reakciju na materijalu, pa se preporuuje slabije osvjetljivanje odreenih vrsta materijala. Izvori svjetlosti u muzejima Prirodna svjetlost svjetlost koju Zemlja prima od sunca; u toku svog 'putovanja' gubi veliku koliinu tetnog zraenja, iako i dalje zadrava ultraljubiasto i infracrveno zraenje. Staklo je materijal koji apsorbira dio ultraljubiastih zraka, posebno udaljenih UV zraka koje su najtetnije. Suneve zrake u muzejima ne smiju direktno osvjetljavati predmete. Mora se predvidjeti zatitna oprema i filteri: obine zavjese, sheds sa reflektorima sa indirektnim osvjetljenjem, sloeni sistem za djelimino ili potpuno zamreaenje. Prirodna svjetlost je ugodna i, ako se dobro koristi, daje ujednaenu rasvjetu. Meutim, sunce kao izvor svjetlosti se ne moe regulisati i zato mnogi muzeografi koriste umjetnu rasvjetu. Elektrine sijalice najdue se koriste i u najiroj su upotrebi. One mogu biti koritene za sve vrste osvjetljenja: opda rasvjeta dvorana, direktna i indirektna rasvjeta predmeta, projektori i reflektori na inama. Prednosti: praktinost i niska cijena, irok raspon upotrebe, topla svjetlost, veoma slabo ultraljubiasto zraenje, jednostavno postavljanje. Nedostaci: veoma slab svjetlosni uinak, opasnost od zagrijavanja osvijetljenih predmeta, kratkotrajnost sijalica i potreba za stalnim mijenjanjem. Fluorescentno svjetlo obino u obliku izduene i tanke cijevi. Prednosti: dugotrajnost, svjetlosni uinak bolji od elektrine sijalice, slabiji gubitak topline i slabije zagrijavanje osvijetljenih predmeta, kvaliteta svjetla blia prirodnom svjetlu, tedljivi izvor svjetla (niska potronja energije. Nedostaci: jako ultraljubiasto zraenje, rasvjetno tijelo bez velike mogudnosti usmjeravanja svjetla.

Halogene sijalice savreniji izvori svjetla. Sijalica malih dimenzija sadri plinzvan halogen, a ove sijalice imaju skoro istu primjenu kao i klasine elektrine sijalice. Prednosti su: nizak napon, jae svjetlosno isijavanje, manji gubitak energije, slabije zagrijavanje osvijetljenih predmeta, slabo ultraljubiasto zraenje, trajnost. Nedostaci: potrebno je paljivo rukovanje, visioko zagrijavanje, via cijena sijalica. Optiki kabal upotreba optikih kabala u muzejima relativno je nova. Svjetlosni izvor se postavlja na odreenu udaljenost od predmeta svjetlost se dovodi kroz svitljivi kabal do eljenog mujesta. Optiki kabal apsorbira skoro sve ultraljubiasto i ifracrveno zraenje to znai da je dobivena svjetlost sastavljena iskljuivo od vidljive svjetlosti. Ne zagrijava predmete i ne izaziva optedenja. Prednosti: zdrava svjetlost, bez zagrijavanja, mogudnost usmjeravanja snopa svjetlosti u eljenom pravcu, potpuna kontrola koliine svjetlosti. Nedostaci: visoka cijena, glomazni ureaji, osvjetljavanje komoda. Utjecaj svjetlosti na muzejske predmete tetna djelovanja rasvjetnog sistema na izloene predmete u muzeju rezultat su zagrijavanja od infracrvenog i ultraljubiastog zraenja koje isijava izvor svjetlosti. Utjecaj infracrvenog zraenja i mjere zatite: ire se u obliku toplote. Zagrijavanje direktno ugroava osvijetljene predmete i moe izazvati kobne posljedice. Dilatacija je stezanje i rastezanje pod utjecajem toplote koju iri svjetlost i moe izazvati otedenje materijala. Isuivanje ili dehidracija nastaje jer toplota prouzrokuje isparavanje vode, ali i masnih tvari i ulja koje sadre osvijetljeni predmeti. Utjecaj ultraljubiastog zraenja i mjere zatite: ovo zraenje je opasnije od infracrvenog. Mnogi materijali poput kamena, metala i keramike nisu mnogo osjetljivi, ali su zato materijali poput papira i tekstila izuzetno osjetljivi. Fotoliza je ragradnja molekularne strukture celuloze. Fotosenzibilizacija celuloze izaziva sporo raspadanje njenih vlakana to istovremeno znai da tapiserije gube boju, snaga ljepila poputa, pappiri ute, akvareli blijede i nestaju. Da bi se predmeti zatitili, potrebno je primjeniti odgovarajudu rasvjetu. Najbolje je koristiti halogeno svjetlo i optiki kabal. Kratki saetak o primjeni rasvjete u muzejima Rasvjeta je neizostavni elemenat scenografije, ne samo zato to predmete ini vidljivim, ved zato ot ih istie. Svjetlo je sastavni dio muzeografskog diskursa. To ne znai da rasvjeta mora biti obilna. Treba izbjegavati direktno osvjetljenje. Nunost javnog izlaganja i konzervacija predmeta ponekad su proturjeni. Treba osigurati maksimalnu zatitu rpedmeta koji su posebno osjetljivi na svjetlost. Mnogi materijali su otporni na utjecaj svjetlosti. Prirodno svjetlo je najbolje, ali i najgore rjeenje. Skupe staklene ice trebaju se primjenjivati samo u najnunijim sluajevima. Zatita od atmosferskih utjecaja Treba kontrolisati temperaturu i vlanost unutar muzeja, a posebnu panju treba obratiti na predmete u depoima. Mnogi muzeji svu panju posveduju klimatizaciji izlobenih dvorana potpuno zanemarujudi depoe. Temperatura i razina vlanosti mjere se uz pomod mehanikih i elektronskih aparata postavljenih u dovranama za stalno pradenje temperature i relativne vlanosti. Podaci se biljee na papiru ili raunaru kako bi se saznale apsolutne vrijednosti osnovnih klimatskih parametara i nastale promjene.

Zatita fresaka i zidnih slika: Pretpovijesni crtei, slike na etruanskim grobnicama, freske kao i rimske i srednjovjekovne zidne slike izazivaju velike konzervacjiske probleme. Spilje, grobnice i crkve u kojima se nalaze esto su vlani prostori u kojima je zatita teko izvodljiva. Muzealizacija ovih rijetkih i drevnih djela izvodi se na dva potpuno razliita naina. Postavljanje na podlogu i prijenos u muzej prvo je rjeenje, a to je bila jedina mogudnost u vrijeme kada nisu postojala tehnika sredstva ili elja da se ova djela sauvaju na samom lokalitetu. Gotovo sve slike otkrivene do 20. stoljeda u Pompeijima nalaze se u Nacionalnom arheolokom muzeju u Napulju, a mnoge nisu cjelovito izloene jer su preneseni samo oni dijelovi koji su smatrani najzanimljivijim. Ponekad se freske skidaju sa zidova, uvrduju na posebne zidne okvire i izlau na novojo podlozi kako bi bile izolirane od utjecaja vlage. Danas se prednost daje uvanju na samom mjestu gdje su nastale. Nekropola u Tarkviniji sastavljena je od brojnih oslikanih grobnica otkrivenih tokom 20. stoljeda i obnovljenih na samom mjestu gdje su muzealizirane u sklopu arheolokog parka. Ovakvo uvanje zahtiejva strigo nadzor pri razgledanju i ogranien broj posjetioca. Utjecaj topline i mjere zatite Izvori toplote u muzeju su: vanjska temperatura, grijanje, rasvjeta i toplota koju ire posjetioci. Toplotni utjecaji na muzejske predmete su razliiti i ne djeluju jednako na sve materijale. Previsoka temperatura izaziva isuivanje materijala koji u sebi sadre vodu: drvo, bjelokost, papir, koa, biljke. Dehidracija izaziva napuknuda, prskotine, izboine, ljutenje, mrekanje, pucanje. Visoka temperatura ppotie razvoj bakterija i plijesni koje napadaju organske tvari, posebno celulozu (papir, tkanine) i elatinu (fotografije). Kao posljedica se javljaju mrlje i rupe. Niske temperature uglavnom nisu opasne, no, treba paziti da ne doe do smrzavanja. Promjene temperature, posebno kada su nagle, izazivaju naizmjenino rastezanje i stezanje materijala to predmet ini krhkijim. Ako je predmet sastavljen od razliitih materijala, uinak je jo tetniji. Idealna temperatura je izmeu 18 i 21 stepena, a njene promjene tokom dana ne bi smejle biti vede od 2 do 3 stepena. Najbolje rjeenje je potpuna klimatizacija izlobenih dvorana i depoa. Utjecaj vlage i mjere zatite Utjecaj vlage je opasniji od utjecaja toplote. Postojeda vlanost prostora je relativna vlaga koja izraava u postocima odnos izmeu teine vode sadrane u volumenu zraka i maksimalni kapacitet tog istog volumena zraka na jednakoj temperaturi. U muzeju postoje mnogi izvori vlage: vlaan zrak, kia, vanjsko prodiranje vlage zbog loe izolaciuje zgrade, prisutnog posjetioca, vlanost tla. Posljedice vlanog utjecaja su razliite: metali bre oksidiraju u vlanoj atmosferi, vlaknasti materijali ispunjeni vlagom mogu se izduiti, rastegnuti ili stegnuti, bjelokost se raspada i puca, predmeti sastavljeni od vie materijala mogu se rastaviti, plijesan se razvija iznad odreene razine relativne vlage, vlaga ubrzava raspadanej organskih pigmenata. Relativna vlanost u muzejima trbala bi biti priblino 50%. Atmosfersko zagaenje Atmosfersko zagaenje najtetniji je faktor uveliko prisutan izvan muzeja i ne smije se zanemariti. Njemu su najvie izloeni muzeji na otvorenom, kao i izlobe postavljene uz more.

Zatita od biolokih nametnika Kukci i plijesan izazivaju velike tete u zbirkama Plijesan Vlaga i zagrijavanje izazivaju pojavu plijesni na najosjetljivijim predmetima, organskim materijalima, celulozi i elatini. Posebno vlaga iznad 60% pogoduje razvoju plijesni. Preventivne mjere su jednostavne: ograniiti razinu vlage ispod 60%, prozraiti prostore za odlaganje predmeta jer se upravo u depoima razvijaju lijesni kojima pogoduje hermetinost prostora. Kukci Kukci uzrokuju velika otedenja, posebno na organskim materijalima. Drvo napadaju razne vrste tvrdkrilaca izjedajudi ga iznutra i inedi ga krhkijim. Celulozne materijale (papir, knjige, pamuk) napadju razni kukci koji se hrane samim papirom ili prainom na povrini predmeta. Proteinski materijali (svila, vuna, koa, krzno, perje) stradaju od moljaca i grinja koji se hrane proteinima iz tvari od kojih su sastavljeni ovi predmeti. Pojavi kukaca pogoduje visoka temperatura i vlaga, slaba prozranost prostora, prisustvo hrane i otpadaka, nedovoljna istoda. Postupci unitavanja kukaca objedinjeni su pod nazivom dezinsekcija, a ardi se o uklanjanju zaraenog predmeta da bi se sprijeilo irenje zaraze, primjeni posebnih insekticida ili fizike obrade i cjelokupnoj dezinsekciji prostora. Zatita: pakiranje, vjeanje i privrivanje izloaka Ambalaa Svi predmeti pohranjeni u spremitu moraju biti omotani, kao i predmeti koji de biti otpremljeni za privremenu izobu. Ako je rije o slanju predmeta, pakovanje je obavezno da bi se osigurala sigurnost predmeta u prevozu. Najvanije je tokom prevoza sprijeiti pomicanje predmeta, zatititi krhke dijelove, uvrstiti mobilne dijelove. Pri uskladitenju predmeta na due vrijeme, treba paziti da izmeu ambalae i predmeta ne doe do uzajamno tetnog djelovanja. Papir i celofan omoguduju protok plinova i vankskog zraka i sprjeavaju porast vlage, ali ne tite od kukaca. Zabranjena je upotreba novninskog papira koji je pun kiseline. Polietilin se pojavljuje u raznim oblicima: vrede, plastini omogi sa balonidima zgraka, a osnovni nedostatak je to ne proputa vlagu. Drveni sanduci i kutije su vrsti, otporni i lako prenosivi, ali ih napadaju gljivice i zapoeta infekcija se veoma brzo iri. Privrdivanja izloaka Radi se o skupu postupaka uvrdivanja mu8zejskog predmeta koji de biti prezentiran na izlobi. Predmet mora biti vrsto i stabilno postavljen kako bi se izbjegle vibracije, pad ili prevrtanje, ali takvo privrdivanje ne smije otetiti predmet. Slike su uglavnom uokvirene, a naprave za uvrdivanje su smjetene na okviru. Teke skulpture imaju metalno odnoje ili ipke ugraene u kamen. Preparirani predmeti privrdeni su za nogu koja je najede povezana sa metalnom ipkom ugraenom u unutranji dio izloka. Tkanine zahtijevaju posebnu brigu. avli i pribadae oteduju izloke od tekstila i zato je najbolje postaviti ih na lutki ili vjealici.

idenje i restauracija muzejskih predmeta Arheoloki i etnoloki predmeti, kao i prirodoslovni uzorci najede se restauriraju u samom muzeju. Umjetnika djela se povjeravaju restauratorskim zavodima i radionicama. Postoje i privatni restauratori specijalizirani za odreeno podruje. Vedina restauratorskih zavoda osnovana je u prvoj polovini 20. stoljeda u sklopu muzeja da bi se kasnije odvojili. Rijetki muzeji imaju potrebnu opremu i struno osoblje za restaruraciju umjetnikih djela. Restauracija se ne moe zamisliti bez prethodnog temeljitog prouavanja djela ili predmeta koje treba restaurirati. Restauratorski zavodi su opremljeni itavim nizom najmodernijih tehnikih sredstava to im omogudava provoenje ispitivanja i analiza nunih za upoznavanje umjetnikog djela. Restauracija predmeta ili umjetnikog djela moe biti dugotrajan posao, esto traje i par godina. uvanje i osiguravanje muzeja Dvije vrste nadzora uvar osigurava nadzor nad osjetljivim predmetima koje treba tititi pod svaku cijenu, ali je u kontaktu sa publikom. Muzejski predmet je osjetljiv, jedinstven, nezamjenjiv, neprocjenjive vrijednosti. Posjetilac je opasan za predmet, dolazi u skupinama, nedistipliniran, nespretan, nepristojan, glup. uvari muzeja moraju nositi uniformu i biti obueni od strane privatnih zatitarskih tvrtki koje nadziru banke, zgrade, firme, robne kude. Sa druge strane, u nekim muzejima uvari nemaju uniforme, a publika ih doivljava kao osoblje za prijeme posjetioca, a ne kao nadglednike. U takvim muzejima se sigurnost predmeta temelji na scenografskim rjeenjima i dobro obavijetenoj publici. Tri mogude opasnosti Kraa radi se o krai predmeta koji imaju odreenu trinu vrijednost (umjetnika djela, zlatine, nakit). Izvode je profesionalni kradljivci. Krau ponekad naruuju kolekcionari. Vandalizam predmeti se mogu otetiti iz politikih ili drutvenih razloga. Radi se o rijetkoj pojavi unutar muzeja i djelo je pojedinaca. Nita ne moe sprijeiti nekoga da to uini. Nepanja guranje, nespretan pokret, suvie blizak kontakt sa predmetom, pad nekog posjetioca. Ove tete najede nastaju zbog nepanje, ali se uz dobar nadzor mogu sprijeiti. Muzeji na otvorenom, javna umjetnost specifini problemi zatite: skulptura je ved od antikih vrmena izloena vani, na javnim ili privatnim mjestima. Salustijev park na Pincio u Rimu sadravao je hiljadu kipova. Danas su sva ova djela koja su sauvana izloena u muzejima Dugotrajna izloenost vreenskim nepogodama ugroava opstanak skulptura.Konji iz Marlya danas se uvaju u Louvreu a zamijenjeni su kopijama koje su postavljene na trgu gdje su oni prvobitno stajali. Dok se stari kipovi unose u muzeje, istovremeno se stvaraju nova djela koja se izlau na otvorenom. Muzeji skulptura na otvorenom postoje u mnogim zemljama, a djela su esto prezentirana u prirodnom okoliu. Izlaganje na otvorenom izaziva posebne probleme na podruju zatite, posebno kada se radi o javnoj umjetnosti. Vandalizam je glavna opasnost, ali rijetko dolazi do toga. Vie se oteduju ploe sa imenima nego sama djela.

Nekoliko razina zatite Prva razina zatite odnosi se na opdu zatitu zgrade koja mora posjedovati tehniki sistem za uzbunu i nadzor, vedi i savremeniji ako su djela vie vrijedna. Pasivna zatita muzeja ne razlikuje se bitno od one koja se organizuje u bankama i tvrtkama. Nadzor izlobenih dvoranea putem videosistema djelimino zamjenjuje nadzor uvarske slube. Neposredna zatita predmeta moe biti simbolika ili mehanika. Svrha simbolike zatite je da sprijei posjetioca da se previe priblii osjetljivom ili vrijednom predmetu. Mehanika zatita se osigurava postavljanjem predmeta u vitrine sa zatitnim ploama od stakla, pleksigasa ili metala koji onemoguduju doticanje predmeta. Procjena mogude opasnosti i preventivna zatita Razliite opasnosti prijete batini pohranjenoj u muzejima. Najvedu opasnost predstavlja vandalizam sa cilejm da se uniti ili ozbiljno oteti umjetniko djelo ili predmet simbolike vriejdnosti, ali to je najrjea pojava. Krae u muzejima su takoe rijetke. Postoji veliki nesrazmjer izmeu utroenih sredstava za zatitu i stvarne opasnosti. Stalna procjena mogudih opasnosti prvi je korak u djelovanju na zatiti muzeja uporedo sa aktivnom prevencijom. Aktivna prevencija teemlji se na koncepciji gdje je uvarska sluba jedan od elemenata muzejske politike vezane za prijem posjetioca. Posjetilac je dobrodoao i ne posmatra ga se ved od ulaza kao potencijalnog kradljivca. Predmet je zatiden na najdiskretniji mogudi nain. Zatita od velikih opasnosti Oruani sukobi Rat je jedna od najvedih opasnosti koja moe ozbiljno ugroziti umjetnika djela i muzejske predmete. Tokom Drugog svjetskog rata, iz Louvrea je odvezena statua Nike sa Samotrake. U Bagdadu je Muzej narodnih starina bio oteden dva puta, tokom Zaljevskog rata 1991. i 2003. Hrvatski i bosanski muzeji pretrpjeli su velike tete tokom rata na Balkanu od 1991. do 1995. Haka meunarodna konvencija iz 1954. regulie pitanje zatite kulturnih dobara u sluaju oruanog sukoba, a mnoge su zemlje ratificirale ovaj sporazum. Opasnosti mogu biti uzrokovane vojnim operacijama (bombardiranje, topovska paljba, bliske borbe, poari), ali su tu i pljake, odnoenje, uzimanje ratnog plijena i sl. Prirodne katastrofe Zemljotres, klizanje tla i poplave ne ugroavaju samo muzeje. Oni se pojavljuju iznenada i teko ih je izbjedi. Jedino je mogude poduzeti prevetnivne mjere. Zemljotres moe veoma otetiti muzejske zgrade i zbirke: zbirke Muzeja stakla u Liegeu pretrpjele su velika otedenja tokom zemljotresa 1982. godine. Poplave su nanijele tetu muzejima u Firenzi 1966. i Dresdenu 2002. godine. Tokom poplave nije mogude sve predmete podignuti iznad razine vode. Preventivne mjere zatite svode se na stalno nadgledanje sistema za odvod vode, a nakon nesrede je potrebno to prije nazvvati nadleni laboratorij.

Poar Poar je najuestalija pojava meu velikim opasnostima, a uzroci su brojni: nepanja, nepromiljenost, neispravnost elektrinih instalacija, udar groma, kriminalno djelo. Poar uvijek uzrokuje tetu. U protupoarnoj zatiti primjenjuju se jednaka pravila za sve muzejske ustanove. Svrha zatitinih mjera je dvostruka: osigurati sigurnost osoblja i ograniiniti materijalne gubitke. Sa preventivnim mjerama treba poeti ved od stvaranja koncepcije muzejske zgrade i voditi rauna o pristupu, odabiru materijala, sistemu detekcije, postavljanju gromobrana. Pri poaru, prvo se posjetioci upuduju ka izlazu, a onda se iznose najdragocjeniji predmeti. Voda za gaenje poara moe prozrokovati vedu tetu od samog poara.

6. ISTRAIVANJE U MUZEJU. ZNANSTVENA FUNKCIJA. Nauno istraivanje podupire sve muzejske misije. Istraivanje je nuno i za ouvanje predmeta s obzirom na to da je dobro poznavanje djela preduvjet za njegovu dobru zatitu. Istraivanje kao uporite svih muzejskih aktivnosti Svakoj izlobi, restauraciji, didaktikom predstavljanju prethodi istraivaki rad muzejskih kustosa. Nauna funkcija ima transverzalnu ulogu u odnosu na muzejske misije prouavanja i ouvanja batine: ona im daje osnovne temelje. Muzej ne moe biti obrazovna ustanova ili istinsko mjesto uivanja u artefaktima ako svoje aktivnosti ne temelji na dubokom poznavanju vlastitih zbirki i njihova konteksta. Istraivanje u muzeju ima dva jednako vana polazita: - pruiti strunjacima izvan muzeja istraivaka sredstva koja se odnose na tematiku i muzejske zbirke - provoditi i objavljivati vlastita istraivanja Veliki muzeji sa velikom ekipom kustosa mogu potpuno samostalno voditi istraivake radove. Ipak, naune aktivnosti muzeja esto se provode u saradnji sa vanjskim partnerima: univerzitetskim istraivaima, istraivakim centrima, konzervatorskim laboratorijima, individualnim istraivaima. ZOO u Londonu: nauna institucija pred zatvaranjem? Londonski ZOO otvoren je 1833. godine za javnost, a njegov zaetnik je Zooloko drutvo u Londonu kao nauna ustanova. Zooloki vrt i akvarij u Londonu su primjeri istraivakih ustanova svjetskog znaaja. Organizuju istraivake djelatnosti u mnogim podrujima: sistematika, prouavanje ponaanja zivotinja, istraivanje boljih uslova za uzgoj ivotinja u zatoenitvu, zatita vrsta u izumiranju. Zbog ovih aktivnosti, zooloki vrt ima status mu7zeja, za razliku od parkova ivotinja koji su iskljuivo turistika atrakcija. Zooloki vrtovi izlaze iz mode zbog ekoloke osvijetenosti u odnosu na zatoene ivotinje. I londonskom vrtu zaprijetilo je zatvaranje. Svaki muzej mora uskladiti svoej aktivnosti prema veliini i raspoloivim sredstvima, posebno kada se radi o istraivanjima. Istraivanja ne mogu biti uspjena ako muzej nema dovoljno finansijskihs redstava, zato mali muzeji otvaraju svoje zbirke strunjacima izvan muzeja.

Umreenje muzeja jedan je od naina na koji mali muzeji mogu saraivati. Muzeji zajedniki objedinjuju svoje dokumentacijske i naune resurse kako bi uspjenije izvrili naunu misiju. Ovo povezivanje moe biti iskazano kroz objavljivanje zajednikih kataloga, razmjenu informacija, provoenje anketa, opostavljanje zajednikih povremenih izlobi. Saradnja sa partnerima zvan muzeja koristi i najvedim muzejima. Muzeji se meusobno razlikuju po ciljevima i organizaciji, ali su im interesi slini i zajedniki. Muzej je na dobiti kad njegove zbirke proue kompetentni istraivai i o njima objave strune radove. Muzej mora popularizirati rezultate svojih istraivanja. To se ini putem prezentiranja gdje se koriste sakupljena znanja vezana uz tematiku i muzejske zbirke. Znaajno otkride moe biti predmet privremene izlobe koja se potom ukljuuje u stalni sastav. Muzejska nauna aktivnost odvija se u raznim prostorima: - biblioteka: mnogi muzeji posjeduju biblioteku sa strunom literaturom vezanom za tematiku muzeja - dokumentacijski centar: okuplja svu dokumentaciju, arhive, inventarne podatke o predmetima - laboratorij: posjeduje opremu za svakodnevno odravanje i restauraciju predmeta i razna ispitivanja - radni kabinet: to je prostor namijenjen istraivaima gdje mogu mirno prouavati muzejske predmete Inventarna knjiga Inventarna knjiga, odnosno, popis muzejskih predmeta, neophodno je sredstvo za naunu i didaktiku valorizaciju zbirki. Provoenje inventarizacije je slubena i moralna obaveza kustosa. Inventirati, voditi i dokumentovati zbirke Inventarna knjiga je obian administrativni popis zbirki koji slui za periodinu provjeru stanja zbirke i dokazivanje njenog porijekla da bi se obezbijedila pravna zatita. Popis je esto hronoloki. esto inventarizacija nije redovno voena i tada se izvodi retrospektivna inventarizacija. Inventarna knjiga predstavlja prvu razinu naune dokumentaricje sa podacima iz razliitih podruja: identifikacija predmeta, elementi loginog klasificiranja, vie ili manje detaljan opis, porijeklo i pravni status predmeta, stanje predmeta. Taksonomija taksomanija: Istraivai moraju klasificirati predmete svog istraivanja. To je jedan od temelja U prirodnim naukama, arheologiji i historiji umjetnosti, taksonomija je dovela do stvaranja sistematike ivih vrsta ija nomenklatura napisana na latinskom jeziku izraava njen univerzalni karakter. Inventarne kartice sadre osnovne podatke, potrebne za sve, a ne samo za posebno specijalizirane vrste istraivanja. One imaju veliku informativnu vrijednost i osiguravaju dugotrajno koritenje. Ako muzej nema struno osposobljenog kustosa za odreeno podruje, obrada se strunjacima izvan ustanove. Pritom treba imati na umu da mu je potrebna samo osnovna, a ne specijalizirana inventarizacija.

Informatizirana baza podataka Informatika i njena upotreba u razliitim oblicima prua mogudnost za opdu informatizaciju muzejskog inventara, njegovog umreenja i koritenja putem interneta. Raznolikost muzeja i njihovih inventarnih popisa doveli su do velikog broja baza podataka koje nisu meusobno kompatibilne i primjenjive su samo u voenju zbirki u sklopu muzealne institucije. Andre Malraux dao je 1964. izraditi Opdi inventarni popist spomenika i umjetnikog blaga Fracuske. Drutvo vicarskih muzeja izradilo je jednostavan i prilagodljiv informatiki program pod nazivom Banka podataka o vicarskim kulturnim dobrima, koji se besplatno distribuira svim vicarskim muzejima. Izrada baznog popisa podataka, zajednikog za sve muzeje bez obzira na njihovu velinu i vrstu zbirki sloen je i teak zadatak. U izradi ovog projekta koriste se tehnoloke inovacije vezane uz digitalizaciju slike i velike kapacitete pohranjivanja u memoriju. Naini pristupa inventarnom popisu Tradicionalne inventarne popise na karticama mogude je konsultirati samo u muzeju. Oni se rijetko nalaze u dokumentacijskoj sobi dostupni kustosima, a ede nisu diretno dostupni jer su otedeni ili su kartice izmijeane. Velike i male ustanove redovno objavljuju tampane kataloge svojih zbirki. Cjelokupni ili djelimini inventarni popisi takoe mogu biti objavljeni na CD-romu ili putem Interneta. Otvaranje muzejskih zbirki naunim istraivaima Muzejske zbirke moraju biti pristupane istraivaima. Muzej zbirku mora izloiti javnosti putem izlobe, ali i istraivaima zbog prouavanja. Muzej nije privatna zbirka i kustos nije vlasnik djela i predmeta to su mu povjereni. Istraiva mora imati pristup svim predmetima u muzeju, an e samo onim koji su izloeni za javnost. Nekad se izloeni predmeti vade iz postava radi neposrednog ispitivanja. Istraivaima se pristup predmetima pohranjenim u muzejskim spremitima moe olaati. Najlake je postaviti mali laboratorij ili radni kabinet nedaleko od spremita, gdje istraivai mogu neometano izloiti predmete izvaene iz depoa. Mogude je, kao G. H. Riviere predlae, udvostruiti izlobene prostore: stvoriti jedan za javnost i jedan za istraivae. Mogude je i otvaranje muzejskog depoa to je ekonomino i uinkovito rjeenje. Otvoreni depo Nacionalnog muzeja za umjetnost i obrt (CNAM): CNAM u Parizu obnovljen je krajem devedesetih godina 20. stoljeda. Ovaj muzej posjeduje depo koji je otvoren za javnost. Depo se sastoji od dva dijela, otvoren je za strunjake i tu se lako mogu pogledati traeni predmeti. Istraivanja na terenu Nauna aktivnost muzeja ne ograniava se samo na prouavanje predmeta zbirke, ved se proiruje i na istraivanja na terenu. Veliki arheoloki muzeji vode u cijelom svijetu znaajna iskapanja u sklopu opdeg arheolokog istraivanja radi obogadivanja muzejskih zbirki. rirodoslovni muzeji imaju obiaj organizovati naune istraivake misije u potrazi za novim biljnim i ivotinjskim vrstama. Etnografska istraivanja su dio muzejskih zbirki kao nematerijalna batina. Svi muzeji mogu provoditi terenska istraivanja.

Terenska istraivanja u Muzeju Valonije: ovaj muzej ima za cilj prikupiti predmete, dokumente i iskaze kazivaa iz ruralnog i urbanog ivota ljudi iz cijele Valonije i postati mjestom ouvanja batine jednog drutva u odumiranju pod utjecajem snanog industrijskog razvoja. Ovaj muzej ne eli biti pasivan. Ispitivanja na terenu pokazala su se kao najbolji nain za prikupljanje dokumenata i svjedoanstava iskazivaa. Ispitivanja su provodili strunjaci iz samog muzeja, ali i vanjski istraivai. Prikupljeni dokuenti su se pohranjivali u muzejski dokumentacijski centar. Publikacije Ako ima materijalne mogudnosti, muzej objavljuje saete kataloge svojih zbirki. To je jedan od naina da zbirke putem tampanogi li digitalnog zapisa postanu dostupne istraivaima. Meutim, ovdje ne prestaje izdavaka djelatnost muzeja. Objavljivanjem periodinih pregleda (bilten, mjesenjak, godinjak) muzej prenosi vijesti o istraivanjima svojih zbirki ili sadrajima koje prouava. Publikacije su vano komunikacijsko sredstvo za strunu javnost, a ponekad i za iru javnost. Mnogi muzeji objavljuju nauna djela: monografije, izvjetaje o iskapanjima ili terenskim istraivanjima, rezultate prouavanja koja su izravno povezani sa muzejskom naunom djelatnodu. Nauno istraivanje mora popularizirati svoje rezultate prvenstveno putem izlobe i objavljivanjem publikacija za iru publiku. Prouavanje muzeologije Istraivanja o kojima smo govorili odnose se na predmet, tematike, i muzejske zbirke. No, nauna zadada muzeja je i prouavanje samog muzeja, naina na koji on ispunjava zadade koje su mu dodijeljene, izlobe i utisak na publiku. Ukratko, rije je o muzeologiji. ICOFOM je meunarodni odbor ICOM-a za muzeologiju sastavljen od univerzitetskih profesora muzeologije i muzejskih kustosa. Raspon djelovanaj odbora krede se od opdih pitanja (ukljuenost muzeja u drutveni ivot) do pojedinanih (scenografija). Ne vode svi muzeji istraivanja na podruju muzeologije. Ipak je doprinos muzeja na tom podruju veliki, jer su njegove naune djelatnosti srasle sa stvarnim ivotom muzeja. Neki muzeji imaju dugu tradiciju u muzeolokim istraivanjima i specijalizirali su se za odreena podruja. Muzej narodne umjetnosti i tradicija u Francuskoj odigrao je veliku ulogu u okvirima muzeoogije. Grad nauke i industrije razvio je itav istraivaki odjel za pedagogiju nauke u muzejima, animacijske djelatnosti za djecu i mlade. Etnografski muzej u Nauchatelu specijalizirao se za teorijska promiljanja o izlobi. Privremene izlobe pruaju mogudnost za provoenje zamisli i novih postupaka, inovacija na podruju muzeografije to se potom primjenjuje u stalnim postavkama. Eksperimentalni aspekt privremene izlobe ponekad je prisutan na izlobama koje nagovjeduju izgled bududeg novog muzeja.

7. MUZEJ KAO KULTURNI SUDIONIK. ANIMACIJSKA FUNKCIJA. Funkcija animacije posljednja je priznata muzejska funkcija. Potpuno se uklapa u muzejsku zadadu komunikacije, to znai najiroj pubici dati na uvid i uivanje zbirke kojima se muzej bavi. Ona je veoma prisutna u medijima i ponekad je najuoljivija od svih muzejskih funkcija. Muzej kao sudionik u kulturnom i drutvenom ivotu Muzej se ne moe svesti samo na uvanje predmeta batine i njihovo pokazivanje javnosti. Dodjeljuje mu se dinaminija i aktivnija uloga: treba idi u susret publici, pobuditi njeno zanimanje, privudi je i pomodi joj u razumijevanju batine. Ovaj pristup je vaan kada se radi o publici koja nije navikla idi u muzeje. Nije dovoljno samo se usmjeriti na marketing, jer se tako nede stedi ira publika trajno. Muzej se mora okrenuti publici, pokazati joj svoju ugodnu stranu i izbjedi slanje odbojne slike o sebi. Otvorenost prema publici iskazuje se najede primjerenom politikom komunikacije kojom muzej izraava elju da se otvori, da ugosti i da postane posjetiocu primamljiv. Interpretacija batine Savremeni muzeolozi istiu da mnogima batina sama po sebi nita ne znai. Nju trebai nterpretirati, objasniti publici i otkriti njeno znaenje. Izloba je jedan oblik interpretacije, ali postoje i drugi, dinaminiji oblici vezani uz animaciju. Pedesetih godina prolog stoljeda, Freeman Tilden izgradio je teoriju interpretacije batine u kontekstu amerikih prirodnih parkova. Definie je kao edukativnu aktivnost iji je cilj otkriti znaenje stvari i njihovih odnosa koritenjem izvornih predmeta, vlastitih iskustava i primjera. est naela prema Tildenovoj teoriji: - svaka interpretacija koja ne povezuje ono to je izloeno sa dijelom linosti posjetioca je neuspjena - informacija sama po sebi nije interpretacija; interpretacija je otkrivanje utemeljeno na informaciji - interpretacija je umijede kojim prezentirani materijal postaje nauna ili historijska graa - osnovni cilj interpretacije nije pouavanje, ved poticanje - interpretacija mora predoavati cjelinu, a ne dio - interpretacija namijenjena djeci treba imati drugaiji pristup od one namijenjene odraslim Razliite vrste kulturnih djelatnosti U podruju animacije, muzej provodi razliite djelatnosti: povremene izlobe, voeni obilasci, pedagoke djelatnosti za mlade, pozorite u muzeju. Postoje i druge djelatnosti: kafeterije i restorani, trgovine, koncerti i druga zbivanja, iznajmljivanje dvorana. Povremene izlobe Povremene izlobe najprikladniji su nain kojim muzej privlai publiku, pobuuje njeno zanimanje, predstavlja se u javnosti. Neki kustosi daju prednost povremenim izlobama kao glavnom vidu komunikacije sa publikom. Povremene izlobe traju nekoliko tjedana ili mjeseci.

Muzej civilizacije u Quebecu: ovo je drutveni muzej utemeljen 1988. godine. Ovdje je pohranjeno osamdeset hiljada predmeta iz 17. i 19. stoljeda. Tematski pristup je zasnovan na analizi ljudskog iskustva iskazanog kroz tekovine i tradicije, kulturne obiaje i predmete. Muzej se obrada najiroj publici. Ova ustanova eli biti mjesto kulturnog posredovanja. Muzej godinje organizuje 10 do 15 povremenih izlobi razliitog opsega. Ciljevi Povremenim izlobama odreuu se mnogostruki ciljevi koji nadilaze strogo odreene zadade animacije. - omoguditi stalnu izmjenu zbirki: povremena izloba esto je samo nain da se predmeti iznesu iz njihovih spremita; najede muzej vlastitu zbirku za povremenu izlobu dopuni posuenim predmetima - zaokruiti odreenu temu i pokrijepiti je novim spoznajama: povremena izloba je dio naune funkcije; izloba je prigoda za prouaavanje odreenog razdoblja, sadraja ili zadane teme - pobuditi zanimanje za muzej: pronadi nain da posjetilac stalnog postava izlobe ponovo doe u muzej da posjeti privremenu izlobu - proiriti puliku: mnogi kustosi nastoje privudi publiku koja rijetko posjeduje muzeje, svrstavajudi je u razliite kategorije na osnovu dobi, kulturnog i ekonomskog statusa - povedati finansijsku dobit : ulaznica za povremenu izlobu obino je skuplja od ulaznice za obilazak stalnog postava. Ulaz je rijetko besplatan, ali posjetioci esto posjeduju povremen izlobe. Putujude izlobe Povremene izlobe uglavnom postavlja muzej i to je najbolji nain da pokae vrijednost vlastitih zbirki i osigura njihovu stalnu izmjenu. Isto tako, mogude je predstaviti gostujudu izlobu koju je postavio neki drugi muzej. Ova se izloba uglavnom iznajmljuje to znai da muzej u kojem se postavlja uestvuje u trokovima njenog osmiljavanja i postavljanja. Trokovi povremenih izlobi neprekidno rastu, a kada se prikazuju u vie gradova, povedava se broj posjetioca i trokovi se dijele. Tri pogleda na dugo zanemareno pitanje: Trojna izloba, prikazana u Metzu, Strasbourgu i Trieru 2001. neobino je iskustvo, ali i znaajno po odabiru teme: koritenej arheologije u sklopu njemake i nacistike propagande u periodu od 1879. do 1944. Izlobe su rezultat golemog istraivakog rada arheolokih muzeja tri grada. Tekstovi zajednike jezgre bili su napisani na dva jezika(francuski i njemaki), a posebni dijelovi svakog muzeja na jednom jeziku. Negativna strana povremenih izlobi Povremene izlobe neprijatelj su muzeju ako je njihov konani cilj iskljuivo materijalna dobit i veliki broj posjetioca. Osnonva svrha se gubi i povremena izloba teti muzeju. Politike vlasti ili sponzori su zainteresovani samo za uestala medijska zbivanja i odustaju od trajnog finansiranja muzejskog djelovanja da bi finansirali povremene izlobe to je isplatnije za njih.

Voeni obilazak Voeni obilazak je kulturni obiaj koji se ne provodi iskljuivo u muzeju. To je interpretacija odreenog lokaliteta, teme, izlobe. Svaki je obilazak poseban i rezultat je razliitih faktora: izloba u uem smislu, linost vodia, osobine posjetioca, predvieno vrijeme za posjet. Voeni obilazak je nain komunikacije kojem su posebno sklone osobe koje ne dolaze redovno u muzej. To je postupak kojim se privlai iroka i raznolika publika. Voeni obilazak je uinkovito sredstvo animacije. Voeni obilazak je novi pogled na izlobu. Ne oslanja se na tekstove izlobe, ved stvara vlastiti stil u objanjavaju i prikazivanju izlobenih predmeta. Vodi odabire izloke o kojima de govoriti i tako navodi posjetioce da ih pogledaju. Vodieva interpretacija moe biti znaajno drugaija o done koju je zamislio autor izlobe. U muzejima usmjerenim posebno na animacijske djelatnosti ponekad se zanemaruje ili loe funkcionie individualni nain razgledanja. Postoje muzejski voditelji koji nisu skloni prijemu individualnih posjetioca. Mnogi posjetioci vole voeni obilazak vie od slobodnog razgledanja. Pozorite u muzeju Osamdesetih godina 20. stoljeda mnogi muzeji su uveli novi oblik animacije pozorinu animaciju. Profesionalni glumci igraju uloge, posebno napisane za izvedbu u muzeju, interpretirajudi odreenu temu ili izloenu zbirku. Razlikuju se dva scenska oblika: - kratke pozorine predstave izvoene u muzeju, sadrajno povezane sa temom izlobe - likovi u muzeju govore u prvom licu i priaju linu pripovijest; temelji se na improvizaciji U Trieru slikar tumai svoje djelo: gradski muzej Simeonstift Museum organizuje izlobu posvedenu bidermajeru, razdoblju uspona industrijske graanske klase poetkom 19. stoljeda. Izloba prikazuje ivot i stvaralatvo slikara Louisa Krevela. Tokom izlobe, svake nedjelje je organizovan poseban oblik animacije: slikar je pripovjedao svoj ivot i rad, ali nije objanjavao predmete. Kanadski Muzej civilizacije u Otawi posebno razvija ovu vrstu animacije. Muzej udomljuje stalnu pozorinu grupu koja svakodnevno izvodi predstave unutar muzeja. Ovim se privlae novi posjetioci u muzej. Neki autori usporeuju pozorite u muzeju sa ulinim pozoritem. Publika ne dolazi u muzej da bi gledala pozorinu predstavu. Pedagoka animacija Djeca Muzej u svom tradicionalnom aspektu nije predvien za djecu koja esto ometaju zbog nemirne prirode, glasnog prianja, zapitkivanja i tranja po galerijama. uvari ih posebno budno prate trudedi se da ih utiaju, smire i zaustave njihovu energiju. Djeija ivahnost nespojiva je sa grobnom tiiinom i mirom koji vladaju u vedini muzeja. Neki muzeji su predvidjeli dodatnu muzeografiju i sistem oznaka za mlau publiku. esto se organizuje posebna sluba za prijem djeije publike, sastavljena od pedagoga, nastavnika i strunog osoblja za osmiljavanje animacijskih djelatnosti. Pedagoki odjel priprema i oblikuje sadraje i animacijske djelatnosti. Znaaj i status ovog odjela razlikuje se u vedim i manjim muzejima. Animacija je jedno od podruja o kojem muzejski voditelji posebno brinu.

Animator posreduje tokom voenog razgledanja prilagoenog dobi i oekivanjima mladih posjetioca. Najede se predlau posebne aktivnosti utemeljene na interaktivnom odnosu i rukovanju predmetima: prostor za animacijske aktivnosti u muzejima nauke i tehnike sa predmetima kojima se moe rukovati, samostalno izvoenje pokusa (izrada predmeta prethistorijskog znaaja u Muzeju prethistorije u Toutavelu), kreativne radionice gdje se mladi posjetioci preputaju stvaralakoj mati, izloba djeijih radova u muzejskoj galeriji, scenske aktivnosti (ples, pantomima, po zorite), ekoloki izleti na terenu u pratnji animatora ili naunika iz muzeaj, sabiranje uzraka iz biljnog i ivotinjskog svijeta. Prethistorijske radionice u muzeju Prehistosite de Ramioul: danas ovaj muzej prima kolske razrede i grupe koje ine 85% posjetioca i prua im razne oblike animacije. Osnovna dra ovih animacijskih aktivnosti poiva u doivljenom iskustvu. Experimentarium je mjesto gdje animatori objanjavaju i pokazuju ljudska umijeda iz prethistorijskog ivota: upaliti vatru, brusiti kremen, izraditi alatku. Nakon toga, djeca se samostalno okuavaju u pokazanim umijedima u Selu iskustva. Adolescenti Adolescenti su publika koju muzej teko osvaja. Muzej je pun simbola autoriteta, odbojan i pranjav i ne privlai mlade od 12 do 18 godina. Mali broj muzeja uopde razvija komunikaciju sa adolescentima. Muzeji nauke i tehnike, muzeji drutva i muzeji koji izlau savremene teme mnogo vie integriraju mladu publiku kroz muzeografiju, animacijske aktivnosti i nain prijema publike. Nekoliko faktora navodi mlade a posjeduju muzej, a ede se posjeduju muzeji u velikim gradskim sreditima nego regionalni muzeji. Politika saradnje izmeu muzeja i kole stvarno utie na posjet uenika srednjih kola. Posjedenost mladih se povedava zato to muzej prua mogudnost da budu aktivni i uspjeni. Strunjaci Neki su se muzeji specijalizirali u pedagokoj animaciji. Oni posveduju dobar dio svojih prostora, velika novana sredstva i organizuju brojnu strunu ekipu za prijem djece i adolescenata u sklopu kole ili izvan nje. Grad nauke i industrije La Villette najpoznatija je muzealna institucija po svom pedagokom djelovanju. Djeiji grad gotovo je pravi muzej namijenjen mlaoj publici. Muzej Papalote, djeiji muzej grada Mexica, dnevno primi tri hiljade djece koja se vode u muzejske prostore sa posebnim aktivnostima. Djeiji muzeji ne posjeduju zbirke, nekad ak ni izlobenu dvoranu. Kulturne djelatnosti Kulturne aktivnosti su aktivnosti ija namjera niije da budu sistemske kao u obrazovanju. - voeni obilasci su najklasiniji oblik muzejske kulturne animacije - predavanja o temama vezanim uz sadraje muzejskih izlobi i istraivanja - seminari su namijenjeni strunijoj publici - susreti sa umjetnicima, kritiarima, istraivaima i drugim uglednicima - radionice za odrasle vezane za praktine radove iz polja umjetnosti, nauke, prirode, arheologije - proirenje muzejske aktivnosti izvan zidova muzeja vezano je za etnje i razgledanje grada i sl. - organizacija neobinih aktivnosti nutar muzeja poput organizacije koncerata ili pozorinih predstava

Le Fresnoy: Nacionalni studio savremene umjetnosti: ovo nije ba muzej. Vie se radi o mjestu za poticanje savremenog stvaralatva, prvenstveno na podruju performansa, video i vizualnih umjetnosti. Nalazi seu prostorima starog kinematografa, ija je umjetnost ostala nepromijenjena. Prostrana centralna dvorana nudi velke prostore. Studio je i prebivalite za videoumjetnike. Uloga pratedih djelatnosti muzeja Ved dvadesetak godina, kafeterije, restorani i dudani zauzimaju vano mjesto u ivotu muzeja. Oni imaju, izmeu ostalog i animacijsku ulogu u svakodnevnom funkcionisanju muzeja. Tokom obilaska, posjetiocima treba omoguditi da neto popiju, pojedu i odmore se. Kafeterije i restorani olakavaju obilazak, boravak u muzeju ine ugodnim i daju posebnu ivost muzejskoj ustanovi. Poeljno je direktno omoguditi ulazak u kafeterije i restorane, bez kupovanja ulaznica. Muzejski dudani nude razne proizvode koji se odnose na izloene zbirke: knjige, razglednice, razliite publikacije, CD-romove, plakate, itd.

8. MUZEJSKA ARHITEKTURA Muzej je mnogima prije svega zgrada. Muzej je poznatiji to mu je zgrada uoljivija. Svi poznati arhitekti okuali su se u projektiranju muzeja, ali nije lagan zadatak izgraditi graevinu u koju de se smjestiti muzej. Potrebno je uspostaviti sklad izmeu arhitekture i izloenih djela. Specifina arhitektura Oko 1775. dvije graevine posebno zamiljene za prihvat zbirki pojavile su se kao izraz nove arhitektonske vrste muzejske arhitekture. Barokni stil prve graevine Muzeja Pio Clementino u Vatikanu nadahnut je arhitekturom drevnog Rima. Druga je graevina Museum Fridericianum u Casselu u neoklasicistikom duhu po uzorima iz stare Grke. Dvorana, galerija, rotonda Prvi javni muzeji po uzoru na privatne palae zadravaju prostorne oblike to su nekad sluili kao mjesta izlaganja: dvorana kao produetak radnog kabineta okuplja slike, a galerija kao mjesto za etnju i prolaz pohranjuje kipove. Njima se pridodaje rotonda sa kupolom koja, osim to je polazite za kretanje u razliitim pravcima nosi simbolikko znaenje stvarajudi od muzeja spomenik sjedanja i svjetovni hram cjelokupnog ljudskog znanja. U tom smislu, Pantheon je ogledni primjer. Sakralizacija muzeja oituje se u izgledu proelja Fridericianuma s pilastrima po uzoru na palae, kojemu se ulaz oblikuje kao u grkom hramuu neku vrstu heksastilnog pronaosa s frontonom. Sakralni karakter muzeja pojaava i visoko stubite to ga odvaja od vanjskog okruenja i definitivno se potvruje kroz prototipove koji de se jo dugo oponaati irom Europe. Sredinom 19. stoljeda muzej postaje bitan elemenat urbanog azvoja. Povedanjem i raznolikodu zbirki umoava se broj muzeja esto na istom mjestu kako bi se stvorila neka vrsta muzealnog foruma Altes Museum u Berlinu / Museuminseln.

Novi materijali i oblici Sredinom 19. stoljeda u razdoblju svjetskih izlobi otvaraju se nove perspektive. Crystal Palace u Paxtonu i Foxu 1851. izlae u arhitektonskoj graevini od stakla i metala predmete manufakture izrade, strojeve i umjetnika djela. Primjena stakla i lijevanog eljeza, a potom elika i armiranog betona otvara arhitektima muzeja nove puteve i mogudnosti za izgradnju velikih svijetlih prostora bez ikakvih nosaa. Nove forme de se prvobitno upotrijebiti u izgradnji muzeja nauke i tehnike, primijenjene umjetnosti. Znaajni primjeri su Kraljevski muzeji umjetnosti i historije u Briselu, velika zooloka galerija u Prirodoslovnom muzeju u Parizu, Muzej primijenjenih umjetnosti u Budimpeti i Trppenmuseum u Amsterdamu. Osnovni plan svih navedenih muzeja iri se oko jednog ili niza velikih ostakljenih prozora po uzoru na industrijske paviljone svjetskih izlobi. Premise modernog muzeja U Madridu se 1934. odrao prvi meunarodni muzeografski skup u organizaciji Meunarodnog ureda za muzeje na temu muzejske arhitekture. Le Corbusier razvija projekat Muzej neogranienog irenja, stvarno inovatorsko rjeenje po pitanju prilagodljivosti i proirenja muzejskih prostora. U toku ratnih zbivanja, Mies van der Rohe izrauje projekat muezaj malog grada u kojem zamilja Picassovu sliku Guernicu kao centralni izloak u izlobenom prostoru bez ijedne pregrade i bez nametnutog slijeda razgledanja. Ovaj utopijski projekat ostvarit de se u izgradnji Nove nacionalne galerije u Berlinu. Frank Lloyd Wright projektira Salomon Guggenheim Museum u New Yorku. Izlobena galerija sastoji se od nagibnog spiralnog kraka, a obilazak poinje odozgo. Sama graevina je umjetniko djelo. Umjerenost i neumjerenost muzejske arhitekture esto se postavlja pitanje arhitektove umjerenosti. Eddy Dexilde kae da muzej bududnosti zamilja kao hangar opremljen svim tehnikim sredstvima, a ne kao spomenik. Danas muzeja-hangara ima mnogo: industrijske graevine i skladita pretvorena u muzeje savremene umjetnosti. Drugi smatraju da muzej mora biti umjetniko djelo, dostojno arobnih predmeta koje uva. S jedne strane, muzejska zgrada esto zna da zasjeni djela koja se u njoj uvaju. Sa druge strane, estetska vrijednost i stil zgrade vani su za muzej, jer pojaavaju njegovu privlanost. Novi pristup u restauriranju starih graevina i njihove adaptacije za muzeografski postav Castelvecchio u Veroni: arhitekt Carlo Scarpa obnovio je Museo civico di Castelveccio smjeten u staroj veronskoj tvravi. Zidine grada unutar kojih se nalazi Castelvecchio potiu iz rimskog i srednjovjekovnog doba. Scarpa 1978. odluuje vratiti prvobitni izgled graevine u kojoj se muzej nalazi i skida nadograene slojeve. On stvara namjerno uruen prostor.

Zgrada za sve muzejske funkcije Dananji muzej mora u svojoj zgradi osigurati obavljanje razliitih muzejskih funkcija. Muuzejske prostore moemo svrstati u etiri kategorije: - prostori za stalne i povremene izlobe - prostor za prijeme publike: predvorje, blagajna, garderoba, dokumentacijski centar, biblioteka - administrativni prostori: ured kustosa, sekretarijat - prostori posvedeni voenju zbirki: spremita, radionice, laboratoriji Muzejske funkcije nisu hijerarhijski odreene i unutar muzejske zgrade nije ispravno zadovoljiti jednu funkciju, a ignorisati drugu. Pri raspodjeli povrine treba voditi rauna o prostorima za prijem grupa i kafeterijama. Spremita gdje se ostvaruje funkcija uvanja su uklopljena u muzejski plan. Prilagodljivost izlobenih prostora Muzeji smjeteni u starim graevinama uglavnom trpe zbog malog prostora raspodijeljenog u mnogo prostorija povezanih hodnicima i uskim stubitima. Zbog ovog rasporeda, esto se predlae linearni put razgledanja kroz niz dvorana, to bitno ograniava stvaralaku slobodu u muezografskom pristupu. Savremeni autori daju prednost velikim, dosta neutralnim prostorima koji se mijenjaju uz pomod pokretnih pregrada, privremenih sistema za vjeanje i privrdivanje izloaka. Velika prilagodljivost ove opreme dolazi do izraaja povodom povremenih izlobi to znai da se neprekidno moe mijenjati raspored objeenih slika ili razmjetaj izloenih predmeta. Posebne napomene za ouvanje predmeta Velika panja mora se posvetiti utjecaju svjetlosti i postojedih uslova da bi se na najbolji nain dugotrajno ouvali predmeti u muzeju, izlobenim dvoranama i spremitu. Materijali koji su osjetljivi na ultraljubiasto zraenje moraju biti izloeni i uvani u prostorima zatidenim od dnevnog svejtla. Na staklenim povrinama je potrebno predvidjeti pojaanu zatitu protiv UV zraenja. Ulja na platnu ne smiju se izravno izlagati dnevnoj svjetlosti. Klimatizacija, sistem za protok zraka i filteri protiv praine trebaju odp oetka izgradnje biti predvieni da bi se jednostavno uklopili. Pri premjetanju tekih predmeta treba paziti da se ne otete. Muzejska spremita moraju imati klimatizaciju. Otvoreni muzeji? Otvoreni muzej znai znai, prije svega, doek, znak dobrodolice i dokaz da muezj nje samo za odabrane. Muzeji su dugo vremena bili zatvoreni u sebe, a neki su muzeji i danas zatvorenog tipa: Corbusierov muzej neogranienog irenja, Wrightov Guggenheim. Mnogi dananji arhitekti zagovornici su otvorene muzealne arhitekture u kojoj je umjetniko djelo sastavni dio ivota. Muzejska zgrada se otvara prema gradu ili prirodi putem ostakljenih povrina. Ponekad je rije o fizikoj povezanosti putem javnih prolaza kroz muzej: Louvre, Amsterdam Historisch Museum.

Je li multifomni muzej u Groningueu tovrenog ili zatvorenog tipa? : ovaj muzej je tovoren 1995., a djelo je meusobne saradnje razliitih arhitekata i dizajnera zbog heteroklitnog karaktera zbirki. Zbirke obuhvadaju arheologiju, lokalnu historiju, staru umjetnost, primijenjenu umjetnost, savremenu umjetnost i dizajn. Mendini, arhitekt, htio je stvoriti muzej otvorenog i demokratskog karaktera, mjesto gdje de posjetilas sa ushitom sudjelovati. Ishod je bio drugaiji: zatvorena zgrada poput tvrave okruena vodenim jarkom gdje gotovo ne ulazi prirodna svjetlost. Muzej se sastoji od etiri dijela: prvi dio je visoki toranj obloen pozladenom plastikom, drugi dio je kockasti paviljon sa podnojem od crvene opeke, tredi dio je zgrada prekrivena elinim plohama, a etvrti dio je u obliku valjka. Ovaj multiformni muzej pretvara se u dizajnirani makropredmet, u jednu vrstu skulpture. Obnova i prenamjena starih graevina Pretvaranje postojedih graevina u muzej veoma je esta pojava iz razliitih razloga. esto se dvorci i palae preureuju u muzeje, kao i crkve, robne kude ili eljeznike stanice. Prenamjena industrijskih graevina sloeniji je postupak, s obzirom da su ove graevine velike, imaju nesreenu strukturu i vrijeme ih je otetilo. Poetkom devedesetih godina prolog stoljeda, mnoge tvornice i skladita su pretvoreni u muzeje. Osnovni razlog pretvaranja industrijske graevine u muzej ovezan je sa brigom za batinu kako bi se sauvao dokaz o nekoj proloj djelatnosti. Najede se na temelju nekadanje industrijske djelatnosti odreuje tematika izlobe. Tate Modern elektrina centrala za umjetnost 20. stoljeda: Tate Gallery nalazi se u naputenoj industrijskoj graevini gdje je nekad bila elektrina centrala. U golemim prostorima elektrine centrale smjeetna je izloba europske umjetnosti 20. stoljeda. Industrijski karakter izraen u prijemnom holu gubi se u drugim izlobenim prostorima. Cilj muzejskog postava je povezati atraktivno mjesto, izuzetnu zbirku i novi pristup modernoj i savremenoj umjetnosti kako bi se potaklo zanimanje publike. Arhitektonski zahvati na starim graevinama su razliiti. Obnova se moe svesti samo na pojaanje starih materijala i minimalne zahvate radi sigurnosti posjetioca; industrijska postrojenja ostaju u prvobitnom stanju, osim to se neki strojevi uklanjaju da bi se dobilo na prostoru. Ako je rije o graevini velike arhitektonske vrijednosti, arhitekt se esto odluuje za restauraciju zadravajudi prvobitni izgled, ali se ipak moraju izvriti neke izmjene: postavljanje zatitnih ureaja, npr. Ako je zatiden samo jedan dio graevine, arhitetkt restruktuira druge prostore unutar graevine: Muzej likovnih umjetnosti u Lyonu je dobar primjer. Potpuna obnova arhitektonskih cjelina i unutranjih prostora omogudava maksimalnu prenamjenu stare graevine za muzej, a zadrava se samo vanjski izgled. Staroj graevini se moe pridodati i novo, savremno zdanje koje de biti povezano sa tom graevinom. MAC's u kompleksu Grand Hornu: Grand Hornu u Valoniji zatiden je kao spomenik nulte kategorije i zadivljuje svojom arhitektonskom vrijednodu. Ovaj lokalitet je gotovo nestao '50-tih godina 20. stoljeda. Godine 2002. preureen je u Muzej savremene umjetnosti (MAC's). U staru arhitektonsku strukturu integriran je niz savremeno ureenih muzejskih prostora. Ne postoji stalni postav, ved samo tematske povremene izlobe u trajanju od tri do est mjeseci sa izloenim djelima iz vlastitih zbirki ili posuenih.

Program esto se govori o tekim odnosima izmeu arhitekta zaduenog za izgradnju muzeja i autora muzejske koncepcije. Da bi muzej bio uspjean, potrebna je saradnja izmeu arhitekta i muzeografa. Arhitektu se mora iznijeti muzeoloki program i odrediti posebne zahtjeve u vezi prezentacije i uvanja izloaka. Na temelju detaljnog muzeografskog programa mogude je tano utvrditi strukturalne cjeline muzeja i njihovu povezanost u smislu prostora i naina obilaska. Naalost, u praksi se najede izgrauje zgrada prije nego je osmiljen muzeografski program. Funkcioniranje muzejske zgrade Muzejska zgrada mora pokazati i ekonomsku uspjenost u svom djellovanju, bududi da su godinji prihodi muzeja znatno manji od dodijeljenih novanih sredstava za izgradnju ili obnovu. Potrebno je odrediti trokove za osnovno funkcionisanje zgrade koji se odnose na odravanje, grijanje, klimatizaciju.

9. MUZEJSKA USTANOVA Muzej je stalna, neprofitna ustanova u slubi drutva i njegova razvoja. Poetak ove definicije iskazuje institucionalni karakter muzeja, njegovu trajnost nunu za ouvanje batine i njegovu javnu ulogu. Razvija se trgovaka djelatnost u muzeju i oko njega i tenja za dinaminijim upravljanjem ustanove, te opasnost od mogudeg pretjerivanja. Raznovrsnost muzeja po statusu Uloga javne uprave Historija europskih muzejapokazuje koju je ulogu odigrala javna uprava u stvaranju i razvoju muzejskih institucija. Poetkom 19. stoljeda, dravna ili lokalna javna uprava osnovni je pokreta razvoja muzejskih ustanova u Europi. Uloga javne uprave ima nekoliko aspekata: - normativni aspekti: javna uprava odreuje propise o ouvanju batine, osnivanju i organizaciji muzeja - nadzor: uprava muzeja nadzire pravilno provoenje propisa i koritenje javnih sredstava za muzeje - organizacija: drava i lokalne zajednice osnivaju i organizuju djelovanje muzeja - finansiranje: nadlene vlasti osiguravaju cjelokupna ili djelimina novana sredstva za muzeje Jacques Sallois izjavio je 1996. da uspjeno upravljanje javnom ustanovom podrazumijeva stvaranje odgovarajudeg pravilnika i djelovanje po strogim propisima. Neovisnost ustanove veoma je ograniena, posebno na podruju upravljanja muzejskim osobljem i zgradom ustanove. U Belgiji lokalna uprava izravno upravlja mnogim muzejima, dok su veliki kraljevskim muzeji postali javne ustanove sa neovisnom upravom. Poetkom devedesetih godina, javni muzeji u Nizozemskoj su doivjeli pravu revluciju: nacionalni muzeji su stekli vedu samostalnost u upravljanju osobljem i muzejskom zgradom, iako muzeji i dalje ostaju javno vlasnitvo.

Udruge Da bi izbjegli direktno upravljanje, mnogi voditelji lokalnih vlasti potakli su osnivanje neprofitnih udruga koje su pod nadzorom javne uprave i upravljaju muzejima, muzejskim zgradama i zirkama. Muzejsko osoblje pri tome zadrava status dravnih djelatnika. Podruje djelovanja ovih udruga ponekad se ograniava samo na postavlajnje povremenih izlobi koje zahtijevaju dinaminiju organizaciju i omogudavaju da prihodi ostaju muzeju. Mnogim muzejima upravljaju udruge osnovane od strane pojedinaca i one su najede zaetnice stvaranja muzeja. Nadlene vlasti im pomau na razne naine: ustupanje zgrade za muzej, subvencije, briga za muzejsko osoblje, finansiranje odreenih projekata i sl. Zaklade Zaklada je poseban oblik neprofitne udruge koju karakteriu ciljevi u interesu javnosti i posebni uslovi upravljanja i nadzora koji su nametnuti zakonom, te porezne olakice. Zaklade tvrtki razlikuju se od zaklada umjetnika i mecena. Osnivajudi zakladu kulturne namjene, tvrtka eli dati pozitivnu sliku o sebi u javnosti i stedi pravo na porezne olakice. Zaklada je zanimljiv nain da umjetnici za ivota javnosti prue na raspolaganje dio svog stvaralatva. Tada oni zahtijevaju neovisno i prilagodljivo upravlajnje zbirkom i porezne olakice. Zaklada Joan Miro: Radi se o zakladi koju je osnovao sam umjetnik. Gradska uprava Barcelone organizovala je 1968. godine veliku retrospektivnu izlobu slikara Joana Miroa u povodu njegovog 75. roendana. Neka djela su potjecala iz privatnih zbirki, a druga iz umjetnikova ateljea. Miro je smatrao da de biti relativno lako ustupiti vlastita djela javnosti na trajno raspolaganje. On je osnovao zakladu koja nosi njegovo ime. Cilj Zaklade Miro je izuavanje i izlaganje djela ovog umjetnika, ali istvaranjedinaminog dentra koji de iroj publici pribliiti djelo znaajnih umjetnikih pravaca 20. stoljeda. Privatni muzeji? Muzeji u vlasnitvu ili pod upravo udruga ili zaklada su privatno vlasnitvo. Pravni status muzeja nije diskriminirajudi elemenat pri razlikovanju javnih i privatnih muzeja. Neki su muzeji direktno u vlasnitvu komerijalnih tvrtki: Muzej Pivovare Belle-Vue u Briselu, Muzej senfa Amora u Dijonu, Muzej Peugeot uSochauxu, Muzej Mercedes u Stuttgartu, itd. Muzej Val-Saint-Lambert u Seraingu poseba je po tome to je osnovan u samoj tvornici kristala u Liegeu, ali nije povezan sa tvrtkom za proizvodnju kristala, ved sa udrugom koju zanima historijski lokalitet. Ekomuzej Alzasa: muzej ili zabavni park? Ekomuzej Alzasa otvoren je 1984. i on je jedan od vedih ekomuzeja. Ovdje je dopremljeno 70 tradicionalnih kuda kako bi se prikazala alzaka ruralna arhitektura. Selo je oivljeno organiziranjem aktivnosti na polju obrtnitva, narodne umjetnosti, seoskih sajmova, prerade voda. Privatni investitori uloili su 15 miliona franaka. Ekomuzej se odluio za mjeoviti sistem uprave: trgovako preduzede upravlja muzejem, a zbirke i lokalitet su u vlasnitvu osnivake udruge.

Primjer Sjedinjenih Amerikih Drava Zaklade kulturne namjene ved su odavno glavni sudionici u upravljanju muzejima u Sjedinjenim Amerikim Dravama. Gotovo svim amerikim muzejima upravljaju trustovi putem upravnog savjeta trusteesa. lanovi savjeta potiu iz najutjecajnijih drutvenih slojeva i upravo oni pribavljaju novana sredstva za godinji rad muzeja. Dravni nadzor vri dravni slubenik iz ministarstva pravosua. Trajnost zbirke Osamljivanje muzeja u odnosu na nadlene vlasti najede je pradeno propisima o zatiti zbirki. Zbirka ostaje u javnom vlasnitvu, a njeno upravljanje podlijee strogim pravilima. Zbirke se uglavnom ustupaju javnom muzeju ili udruzi iji su ciljevi podjednaki ciljevima nekadanje udruge. Nadzor i klasifikacija muzeja Francuska je 1945. donijela zakonski tekst o muzejima i jedna je od rijetkih zemalja koja je tako postupila, osim Italije. Povedana raznolikost muzejskih ustanova i njihova neujednaenost po statusu zahtijevaju uspostavljanje zakonskih odredbi o priznavanju statusa muzeja i zatiti pokretne batine. Novi zakonski tekstovi o muzejima: U rancuskoj je uredba iz 1945. zamijenjena zakonom iz 2002. kojim je utvren label Muzeji Francuske, novi nain priznavanja njiohvog statusa. Ovaj se zakon odnosi na muzeje i galerije bez obzira na to pod kojom su upravnom nadlenost. Svrha novog zakona je: dati novu definiciju ulozi i mjestu muzeja u odnosu na oekivanja drutvene zajednice, ujednaiti status dravno priznatih muzeaj, poboljati zatitu zbirki, uvesti i produbiti proces decentralizacije. Finansiranje muzeja Muzej je ustanova bez cilja zaraivanja. Njegova svrha nije profit. Meutim, djelovanje muzeja poiva na ekonomskim odnosima: plade, trokovi funkcionisanja, sredstva za odravanje zgrade, trokovi nabave djela i predmeta, ulaznice, dudani, kafeterije, prihodi od turistikih posjeta. Izvori finansiranja Finansijski izvori kojima muzej raspolae mogu biti razliti, ovisno o zemlji u kojoj se muzej nalazi, statusu muzeja, njegovoj veliini, znaaju lokalnog turizma. Postoje etiri izvora finansiranja: - javne subvencije: drava i lokalne vlasti brinu o pladama zaposlenika i drugim trokovima; muzeji primaju godinje dotacije za pokrivanje stalnih trokova ustanove - darovnice i ostavtina (legat): lanovi udruga pomau finansiranje muzeja upladivanjem ugovorene lanarine i povremenim ili stalnim novanim prilozima; muzej moe naslijediti zbirke i novana sredstva - vlastiti prihodi: prihodi dobiveni od prodaje ulaznica, zarade dudana, prodaje publikacija, zarade kafeterije ili muzejskog restorana; neki muzeji iznajmljuju svoje dvorane pojedincima ili tvrtkama - mecenat: sredstva koja daju tvrtke redovno ili povremeno; eda je povremena finansijska pomod, sponzor trai medijsku promociju tvrtke: zatitni znak tvrtke na promotivnim materijalima izlobe,

Uskladiti razliite izvore finansiranja Ne postoje muzeji koji opstaju iskljuivo uz finansijsku potporu javne uprave. Za djelovanje muzeja potrebno je koristiti razliite izvore finansiranja. Javna uprava smanjuje finansijsku potporu muzejima i zato se uvode komercijalne djelatnosti u muzeje i razliita sponzorstva. Vlastiti prihodi, vezani uz komercijalnu djelatnost muzeja, samo su mali dio u prihodima ustanove i ine 20% ukupnih prihoda. Investicije Trokovi investicija (odravanje zgrade, akvizicije, muzeografska ureenja) moraju biti odvojeni od prorauna za funkcionisanje ustanove. Vede novane iznose, posebno kada se radi o izgradnji novog muzeja ili njegovoj obnovi, esto je lake dobiti nego godinji proraun. Ravnatelj muzeja ved na poetku mora uvjeriti vlasti u nunost trajnog finansiranja kako bi se ustanova mogla odrati. Nausicaa: Akvarij Nausicaa u Boulogne-sur-Meru otvoren je devedesetih godina, a osnovan je na poticaj Regionalnog vijeda. Izgradnaj graevine i muzeografsko ureenje financirani su iz javnih dravnih, regionalnih i europskih fondova. Za odravanje se ustanova sama mora snadi: prodaja ulaznica, dudan, restoran, savjeti za ureenje akvarija i sl. Muzejsko osoblje Osoblje muzeja igra bitnu ulogu u prijemu i ispunjavanju oekivanja posjetioca. Nove slube Muzejske djelatnike uobiajeno se dijeli na kustose i uvare: prvi objedinjuju i prouavaju umjetniko blago, a drugi ga uvaju. Ova podjela je zastarjela. Otvaraju se nove slube: - upravitelj brine o organizaciji muzeja, finansijama i upravljanju osobljem - voditelj zbirke zaduen je za logistiko upravljanje zbirkama: lociranje, posudbe, radionice, restauracija - voditelj povremenih izlobi zaduen je za postav izlobi u muzeju; bavi se koordinacijom izlobe - voditelj za odnose sa javnodu zaduen je za promociju muzeja i povremenih izlobi - kulturne i edukacijske slube upoljavaju struno osoblje (naunici, historiari umjetnosti, animatori) - sluba za prijem publike brine o ulaznicama i prostorima za prijem grupa i individualnih posjetioca - scenograf i dizajner zadueni suza pripremanje izlobenog materijala i njegovo postavljanje - dokumentalist vodi dokumentacijski centar ili biblioteku - voditelj dudana i drugih komercijalnih odjela pazi da ovi odjeli finansijski pridonose muzeju Status zaposlenika Postavlja se pitanje da li su zaposlenici dravni slubenici ili zaposlenici pod ugovorom. Odgovor ovisi o muzejskom pravilniku, ali i o radnom mjestu uposlenika. U javnim muzejima, ravnatelji, kustosi i uvari esto imaju status dravnih zaposlenika, a osoblje novijih odjela se najede prima pod ugovorom.

Uprava: znanstvenik, ravnatelj, dvojna uprava? Zbog komercijalne preusmjerenosti muzeja i povedane odgovornosti u upravljanju, muzejski ravnatelj mora posjedovati upravljake sposobnosti za voenje ustanove koje historiar umjetnosti ili zoolog ne mora imati. Ponegdje su kulturni ili finansijski voditelji postali ravnatelji muzeja. Neki su se muzeji odluili za dvojnu upravu sastavljenu od voditelja, naunika i administracijskih ili finansijskih strunjaka. Dobar primjer nalazimo u muzeju Historije prvog svjettksog rata u Peronneu: kustos kojeg postavlja i plada drava upravlja zbirkama i istraivanjima, a ravnatelj, pod skrbi Conseil General, upravlja cijelom ustanovom, osobljem, finansijama, kulturnim programom. Struno usavravanje muzejskog osoblja Udruenja muzeja, univerziteta i visokokolske ustanove uvidjeli su potrebu za dodatnim obrazovanjem bududih voditelja i djelatnika muzeja i predlau programe usavravanja. Francuska nacionalna kola za batinu osnovana je sa ciljem da obraduje voditelje muzeja i drugih ustanova vezanih za uvanje batine.