PUČKI GODIŠNJAK • Ljubuški, 24. srpnja 2009. • Br.

Bokvica Plantago maior

Fra Mijo Sučić, prvi hercegovački kirurg

Likaruša Jadre Dodiga iz 1815. Djelo Cvit likarije iz 1768.

 Tematski prilog: Pučka medicina

Kamilica Matricaria chamomilla

P učka medicina (narodna medicina, seljačka medicina, tradicionalna medicina, prirodna

medicina) podrazumijeva oblike liječenja koji se zasnivaju na pučkim tradicijama i koji su
potvrđeni u jednoj zajednici u određenom razdoblju. Razlika između službene i pučke medicine
očituje se u izobrazbi, znanju i društvenom položaju onih koji se bave pučkom medicinom, kao
i statusu njihovih pacijenata. Osnovni načini liječenja u pučkoj podrazumijevaju liječenje biljem,
magijom i vjerskim uvjerenjima. Većina pučkih liječnika, travara i vidara uglavnom je samouka,
ili su završili osnovnu ili rjeđe srednju školu. Oni su ljudima znali namjestiti iščašeni zglob ili
slomljenu kost, vidati rane, skidati mrenu, vaditi kamence, ravnati kralježnicu, dizati želudac,
masirati i dr. Nazivali su se barbiri ili chyrurgi. U prošlosti liječenje biljem bio je uglavnom ženski
posao. Ipak, u tridesetim godinama 20. stoljeća pisalo se o biljarima, muškarcima, čiji su ugled
i slava nadrasli okvire mjesnih zajednica. Najistaknutiji među pučkim liječnicima travarima bio
je Sadik Sadiković iz Ljubuškoga, a u novije doba travarka iz Mostara Matija Paunovski i njezin
sin Milenko Paunovski. Među pisanim djelima alternativne medicine najpoznatija su “Narodno
zdravlje” Sadika Sadikovića, ”Zlatna knjiga ljekovitog bilja” Zlatana Gurskog, “Liječenje čajevima
ljekovitog bilja” Jovana Tucakova, “Prirodno liječenje biljem i ostalim sredstvima” Nikole
Gelenčira, “Priručnik za skupljanje ljekovitog bilja” Simona Ašića i dr.
Praktičari pučke medicine došli su u svojemu radi do više ispravnih zaključaka. Tako su tvrdili,
primjerice, da se kod pada ili udarca u glavu treba obaviti trepanaciju (operacija otvaranja kosti),
da trule dijelove kosti i mesa treba odstraniti, da kod prijeloma valja imobilizirati kosti čvrstim
zavojem, da rane treba čistiti, da mrenu s oka valja odstraniti, a mokraćni kamenac izvaditi. Biljari
i travari koristili su se ljekovitim travama i njihovim pripravcima: Bijeli luk (Allium sativum), crveni
luk (Allium cepa), kopar (Foeniculum vulgare), kopriva (Urtica dioica), metvica (Mentha piperita),
hren (Armoracia lapathifolia), sljez (Althaea officinalis), kadulja (Salvia officinalis), bokvica
(Plantago maior), kamilica (Matricaria chamomilla) i dr.
U Bosni i Hercegovini u 19. st. medicina je bila na niskoj razini. Prevladavali su kojekakvi
samouki narodni liječnici od kojih su neki obilazili zemlju i na dernecima prakticirali svoje umijeće.
Slavu pučkih liječnika pronijeli su, ipak, franjevci koji su liječili lijekovima, što ih je puk, na temelju
promatranja i iskustva pronašao, ili su ih iz europske medicine primili. Lijekovi su najčešće bili
biljna podrijetla, rjeđe mineralna (lug, vapno, modra galica), ili pak životinjskoga podrijetla
(koža, masti, različiti unutarnji organi). Franjevci su morali pribaviti dozvolu Svete Stolice da
mogu, pored redovničkog zvanja, baviti se i liječničkom praksom. Liječenje svećenicima nije
bilo dopušteno, ali ako su morali
liječiti ‘’tada bez paljenja i rezanja’’. Instrumenti fra Mije Sučića
Izgleda da se po povratku u Bosnu
fra Mihovil Sučić uglavnom bavio
liječništvom, a manje pastoralnim
radom. O njegovom umijeću i
savjesti pričalo se po Hercegovini i
Bosni. U Franjevačkom samostanu
Gorica-Livno ostala je oprema i
literatura fra Mije Sučića.
R. D.


 5. Ljubuško silo 2009.
24. srpnja 2009., Centar malih športova, Ljubuški, 20,45 sati

Program
18,30 Okupljanje kod Osnovne škole Marka Marulića,
Ljubuški (u središtu grada)

19,30 Priprema sudionika za svečani mimohod kroz grad

20,15 Početak mimohoda uz glazbu i napjeve društava

20,30 Dolazak na Centar malih športova i predstavljanje

gledateljstvu

20,45 Početak programa: Nastupi društava

Solist: Drago Mišetić, diplar iz Vašarovića

22,30 Izbor Vile Ljubuškoga sila

23,00 Završetak programa uz okrjepu, pjesmu i druženje

Glavni domaćin:
Ante Šimović
Voditeljica:
Željka Opačak
Kum 5. Ljubuškoga sila:
Velimir Pleša, dipl. iur., generalni konzul RH u Mostaru

Mattiolijevi medicinski komentari, 1598. Metvica Mentha longifolia


 Pučka medicina - likaruše
N ajpopularnija pisana djela pučke medicine
svakako su likaruše. Radi se o zbirkama
recepata za izradu lijekova i uputama za njihovu
primjenu u liječenju bolesti ljudi i životinja.
Ljekarna iz rimskoga doba

Pisali su ih i koristili uglavnom svećenici,

ponajviše franjevci. Najveći broj i dalje se nalazi
u rukopisima u samostanskim i znanstvenim
knjižnicama (Fojnica, K. Sutjeska, Kreševo). U
Hercegovini fra Mijo Nikolić sa Širokoga Brijega
iza sebe ostavio je jednu Likarušu (1868), dok
je fra Dujo Ostojić napisao priručnik Medicus
domesticus u dva sveska (oko 900 listova).
Fra Emerik Pavić (1716-1780) napisao je
u Budimu likarušu usporedno na latinskom i
hrvatskom. Doživjela je više izdanja i komentara.
Pisana je u deseteračkim stihovima radi lakšega
pamćenja i razumijevanja. Lijekovi koji su se
koristili u tom vremenu i sustavu bili su biljnoga
Univerzalna kadulja

podrijetla. Usto, dopuštena je flebotomija

(puštanje krvi), koja se svestrano upotrebljavala
donedavno.

UREĐENJE DUŠEVNO
Vino valja vazda malo piti
a po ručku ne valja spavati,
niti u sebi vode zadržati.
Ni vitrove držat ne valjade
kako naša mudra skula znade.
Natura sanat Priroda liječi

Ovo ako uspiješ činiti

Zdrav ćeš biti i dugo živiti.

OD LJUBICE
Lipa trava jest zelje ljubica.
Koga boli od vina glavica
Ona njemu bolu odagnava
i težinu glave olakšava.
I padavicu liči ljubica,
Koju trpe ljudi, a i dica.
Gospina trava Hypericum perforatum

Likaruša Jadre Dodiga iz 1815.

Komu se obraz vrka

Nađi jaje vrane, razbij ga i razmuti s maslom,
pak maži obraz.
Koju ženu cice bole
Uzmi metvice pitome i kopra (=vrsta
začinske biljke), smotaj i stavi nek se vari, pak
zavijaj njima cice i drži.
R. D.

 KUD OPĆINE DONJI KRALJEVEC

Kome ima vijeka,

bit će mu i lijeka!
K UD Općine Donji Kraljevec
obilježio je 2008. desetu god-
inu svoga rada. Trenutačno broji
stotinjak aktivnih članova, koji su svojim radom i nastupima širom domovine i
u inozemstvu reprezentativno pronijeli glas, ne samo o sebi već i o općini Donji
Kraljevec i Međimurskoj županiji. Društvo je posebno ponosno što je kao am-
basador kulture predstavljalo Republiku Hrvatsku na jednom od najvećih folk-
lornih festivala u Europi, u mjestu Primorsko na obali Crnoga Mora, gdje su se
okupili predstavnici iz dvadesetak europskih zemalja. Bilježi nastupe u Italiji,
Sloveniji, Mađarskoj, BIH, te diljem Lijepe naše na svim značajnijim smotrama i
susretima. Bila je radost i čast nastupiti na EKO ETNO HRVATSKA 2008., gdje je iz
ruku predstavnice Društva uručen poklon na svečanosti otvorenja predsjedniku
Republike Stjepanu Mesiću.
Društvo okuplja ljubav prema pučkoj tradiciji i želja da sačuva svu ljepotu
za djecu, unuke i naraštaje koji dolaze. Organizatori su više manifestacija:
MEĐUNARODNI SUSRETI FOLKLORNIH SKUPINA, PREDSMOTRA MEĐIMURSKE
POPIJEVKE i PRIKAZ ŽIVIH JASLICA na župnom dvoru u župi Sveti Juraj u Trn-
ju. Društvo ima više sekcija: Folklorna skupina (prvia postava), Mlađa folklorna
skupina, Tamburaška sekcija (dvije postave), Dramska skupina i Pjevačka skupi-


 KUU ”Kristal-Sladorana”, Županja

K UU “Kristal-Sladorana” iz Županje osnovala je 1950. Sladorana iz Županje.

Otada do danas Udruga radi neprekidno, njegujući tradiciju i kulturnu baštinu
domaćega kraja i ostalih kutaka lijepe naše. KUU broji trenutačno 230 članova u više
sekcija: mješoviti pjevački zbor, starija folklorna sekcija, tri mlađe folklorne sekcije,
tamburaška sekcija, tamburaški orkestar-mlađi tamburaši i početnici koji uče svirati
tambure.
KUU “Kristal-Sladorana” iz Županje sudjeluje na svim značajnim manifestacijama
u našem gradu, kao što je“Šokačko sijelo”, proslava Dana grada, te mnogi humanitarni
koncerti, na kojima su bili i sudionici i organizatori. Od zapaženijih nastupa Udruga
je sudjelovala na gotovo svim Vinkovačkim jesenima, u Glazbenom zavodu u
Zagrebu s mješovitim pjevačkim zborom, te nastup u koncertnoj dvorani “Vatroslav
Lisinski” sa zborom i folklorom. Za HTV Zagreb snimljene su emisije “Za srce i dušu”
i “Lijepom našom”, uključujući i nekoliko pjesama zbora za arhivu Hrvatskoga
radija Zagreb. Zbor je nastupio i u Pragu na međunarodnom susretu zborova iz
cijelog svijeta s adventskim pjesmama. Dječja folklorna skupina sudjelovala je na
međunarodnoj smotri folklora u Slobodnici, u organizaciji „Družine” iz Zagreba, čiji
je “Kristal-Sladorana” član. U istoj organizaciji Udruga je bila domaćin dvije godine
Međunarodne smotre folklora u Županji. Starija folklorna sekcija sudjelovala
je na manifestaciji “Brodsko kolo” u Sl. Brodu. Pored toga, Udruga je imala dosta
nastupa i koncerata po domovini i
u inozemstvu (Njemačka, Poljska, Od puške za drvo,
Turska, Češka, Italija). a od kuge za brdo!


 KUD ”Sv. Juraj”, Duga Resa

K UD ‘’Sveti Juraj” Duga Resa djeluje već godina, promičući neprestano

u svojemu radu narodne pjesme, plesove i običaje, ne samo užega
zavičaja već i ostalih dijelova hravtske domovine. Društvo trenutačno
djeluje u trima sekcijama (plesnoj, pjevačkoj i tamburaškoj), u kojima radi
57 aktivnih članova.
Među nastupima na mnogobrojnim smotrama, između ostalih, vrijedno
je istaknuti: Vinkovačke jeseni, Đakovački vezovi, Šokačko sijelo i dr.,
nastupe u parlamentu Republike Slovenije, u uredu predsjednika Mesića,
predstavljanje na smotrama u Bosni i Hercegovini i u Sloveniji. Sve to velik
je poticaj i želja prema što kvalitetnijem radu.
Društvo je posebno ponosno na višegodišnju suradnju s kulturnim i
umjetničkim društvima i udrugama iz Županje, Ljubuškoga, Olova i Vinice,
s kojima ih, osim kulturoloških,
vežu ponajprije prijateljski Drž se stara doktura
odnosi. i mlada brijača!


 Udruga građana ”Stolno mjesto
Kraljeva Sutjeska - CURIA REGIS”

U druga građana ‘’Stolno mjesto

Kraljeva Sutjeska – Curia regis’’
Daj mi sreću, pa me
djeluje na području Zeničko-
veži u vreću!
dobojskoga kantona od siječnja
2005. Svrha osnivanja udruge je
okupljanje građana radi promicanja
društveno-afirmativnih djelatnosti.
Trenutačno broji 48 članova,
U sastavu udruge djeluje Zbor
‘’Kraljica Katarina”, koji želi očuvati
tradiciju izvornih i duhovnih
hrvatskih pjesama, te ih prenijeti
novim naraštajima, kako bi se spasile
od zaborava.
Osim toga, Udruga nastoji kroz
takav rad prezentirati kulturno-
povijesno blago i turističke resurse,
kako na domaćoj sceni tako i u
inozemstvu.
Udruga je sudjelovala na
mnogim kulturnim manifestacijama:
‘’Đakovački vezovi”, ‘’Vinkovačke
jeseni”, ‘’Dani Kruha” Busovača i dr.
Bila je organizator smotre folklora
‘’Dani kraljice Katarine’’.

 Kulturno-prosvjetno društvo
”Matija Gubec”, Bakovići, Fojnica

K PD “Matija Gubec” Bakovići, općina Fojnica, utemeljeno je 1932. i

registrirano 1936. u savezu KUD-ova u Sarajevu. Otada s kratkim
prekidima radilo je sve do izbijanja ratnih sukoba u BiH, da bi nakon
završetka rata ponovo otpočelo s radom na obnoviteljskoj skupštini
Društva održanoj 20. svibnja 1995. Većinu današnjega članstva Društva čine
učenici osnovnih i srednjih škola s prostora općine Fojnica. Obnovom rada
Društva uspostavio se kontakt i suradnju s Hrvatskom maticom iseljenika iz
Zagreba, koja svake godine dvaput organizira Školu hrvatskoga folklora. U
redovit program Škole uvrštene su i naše izvorne igre iz Fojnice, Kiseljaka,
Kreševa, Lepenice i Gromiljaka. Društvo je u proteklih desetak godina
nastupilo na više manifestacija: Smotra folklora Hrvata iz BiH u Orašju 1997.,
Smotra folklora na Kupresu 1999. i Jajcu 2000., Smotri folklora društava
koja nose naziv “Matija Gubec” u D. Miholjcu, Ilači, Tavankutu (Subotica) i
S. Kobašu, nastupi u Beču 1999., Stuttgartu 2001., Salzburgu-Linzu 2005.,
kao i niz nastupa u susjednim mjestima Kiseljaku, Kreševu, Uskoplju i
cijeloj Lašvanskoj dolini. Vrijedno je spomenuti snimanje televizijske
emisije HRT- a “Lijepom Našom” u Mostaru 1998. i Novom
Tr av n i k u 1999.
tra a
ti!
ka reb
ži
lije e t
eć i n
i v olj
at nev
U
ak
pl


 Ženska klapa “Lira”, HKUD
”Seljačka sloga”, Trebižat

Tko ne smoči guzice,

ne uhvati ribice!

H KUD ‘’Seljačka sloga’’ Trebižat

kroz nekoliko sekcija tijekom
više desetljeća promovira folklor, kulturu i identitet Hrvata u BiH. Društvo
slavi više od 80 godina kontinuirana rada i postojanja. Organizatori su
međunarodnoga Ljetnoga karnevala u Čapljini, radi čega je Čapljina u
asocijaciji Europskih karnevalskih gradova. Suorganizatori su smotre folklora
‘’Lijera diple nadigrala’’, koja je prva u BiH primljena u svjetsku asocijaciju
smotri CIOFF-a, kao i više drugih značajnijih manifestacija. Društvo broji više
od stotinu članova u više sekcija: Puhački orkestar, Folklorna skupina, Ženska
klapa ‘’Lira’’, Muška klapa “Trebižat i Maškarska družba ‘’Pokladari’’.
Ženska klapa “Lira” HKUD-a ‘’Seljačka sloga’’ Trebižat, jedna je od prvih
ženskih klapa osnovanih u Hercegovini. U svojemu radu mogu se pohvaliti
mnogobrojnim samostalnim nastupima, ali i nastupima sa sekcijama Društva
u Čapljini, Mostaru, Zatonu, Opuzenu, Sarajevu, Zagrebu, Dubrovniku i
drugdje. Izvedbe Ženske klape “Lira” sadržavaju tradicijske, ali i modernije
aranžmane koji oslikavaju mediteransko ozračje. Stručni voditelj klape je
Ivica Kaleb.

10
 KUD ”Herceg Stjepan”, Ljubuški
Čestitke za desetu obljetnicu osnutka Društva!

K UD Herceg Stjepan Ljubuški utemeljeno je u srpnju 1999., s glavnim ciljem

očuvanja i održanja kulturne baštine (izvorne nošnje, plesova, napjeva i običaja)
ljubuškoga i hercegovačkoga kraja. Društvo broji oko 150 aktivnih članova svih
uzrasta, od pet do sedamdeset godina, djelujući kroz pjevačku (muška i ženska
ganga) i plesačku sekciju. U deset godina postojanja zabilježilo je preko dvjesta
nastupa u zemlji i inozemstvu, među kojima: Vinkovačke jeseni (u više navrata);
Međunarodna smotra folklora u Liptálu, Češka; Međunarodna smotra folklora u
Beču, Smotra folklora u Peczuchu, Mađarska; Hercegovačke večeri u Kölnu, Beču, St.
Gallenu, Splitu i Zagrebu; Međunarodnoj smotri folklora “Susret naroda i kultura” u
Sikirevcima, “Šokačkom sijelu” u Županji, smotri folklora “Brodsko kolo” u Slavonskom
Brodu, Međunarodnoj smotri folklora u Starim Jankovcima (Vinkovci), smotri folklora
povodom Dana grada Duge Rese, “Đakovačkim vezovima”.
U svojemu desetogodišnjem postojanju Društvo održava prijateljske veze i
gostovanja s mnogim društvima iz Hrvatske – “Mladost”, Vođinci; “Glavice”, Sinj,
“Kristal-Sladorana”, Županja, “Sveti
Baba dijeli jabuke, a
Juraj”, Duga Resa, “Sloga”, Sikirevci
Bog sreću!
i dr. Članice KUD-a
dobivale su priznanja
na smotrama – Marija
Herceg prva pratilja
“Najljepše Hrvatice u
narodnoj nošnji” u Sl.
Brodu, Mirna Matić,
prva “Vila Ljubuškoga
sila”, 2008. u Ljubuškom.
Mnoge nagrade i
priznanja pobrao je i
diplar, guslar i pučki
umjetnik Ante Mucić
Antas.
11
 HKD Svetoga Ante, Humac - Ljubuški

Ćelav se diči kapom,

a lud snagom!

H KD Svetoga Ante Humac-

Ljubuški, najstarije kulturno
društvo na području Ljubuškoga,
utemeljeno je 1932. U svojoj bogatoj prošlosti Društvo je imalo niz zapaženih
nastupa u BiH, Hrvatskoj i u europskim zemljama. Danas u okviru Društva
djeluje limena glazba, pjevački zbor, folklorna, dramska i karnevalska
skupina. Najmlađa od njih, karnevalska, imala je niz uspjelih nastupa na
Ljetnom karnevalu u Čapljini.
Folklor broji šezdeset članova,
promičući tradicijske i kulturne
vrednote Hrvata u BiH, preko
niza izvedbi izvornih plesova,
pučkih napjeva (putnički
pjev, muška i ženska ganga)
i instrumentalne glazbe.
Limena glazba nastupala je i
pratila sve značajne događaje
u Ljubuškom i okolici.
Vrlo uspješne nastupe s
guslama, diplama i fruli imao
je u više navrata član Društva
Željko Keža iz Studenaca
(Međunarodna smotra folklora,
Gradec; Smotra folklora
Na Neretvu misečina pala,
Metković; Športsko-kulturna
priredba Ilijino brdo kod
Posušja, i dr.

12
 HKUD ”Studenčica”, Studenci

H rvatsko kulturno-umjetničko društvo “Studenčica” osnovano je 2001.

Društvo svoju djelatnost temelji na promicanju pučke baštine Hrvata u
Hercegovini, očuvanju hrvatskih narodnih nošnji, zatim starih plesova i drugih
poskočica iz Hercegovine. Pored narodnih običaja i plesova Hercegovine
“Studenčica” baštini plesove posavskih Hrvata. Društvo broji oko 150 članova,
u čijem su sastavu folklorna sekcija (starijega i mlađeg uzrasta), pjevačka
skupina, te mandolinski orkestar koji djeluje od 1996., a pripojio se Društvu
2001. Svake godine od osnutka Društvo “Studenčica”, povodom zaštitnika
Župe Studenci “Presvetoga srca Isusova”, organizira smotru folklora, gdje
pored domaćina nastupaju društva iz Bosne i Hercegovine i Hrvatske.
Do sada je Društvo imalo preko stotinu javnih nastupa na prostoru BiH
i u inozemstvu, ponajprije u Njemačkoj, Austriji i Hrvatskoj. Povodom pete
obljetnice djelovanja HKUD “Studenčica” je izdala kompaktne diskove (CD),
s prigodnim duhovnim i narodnim
Gdje se pije, primakni se, pjesmama iz Hercegovine.
gdje se bije, odmakni se!

13
 HKUD ”Radišići”, Radišići

Kruha današnjega,
vina godišnjega!
M i, članice i članovi Društva,
djeca smo razigrana i ponosna
jer nam je pripala čast da na svojim
mladim plećima, uz potporu
starijih, nosimo neprocjenjivo blago naše povijesti, blago pohranjeno u
našim srcima. Slijedimo upornost oživljavanja i čuvanja tradicije i kulture
hrvatskoga naroda u dragoj nam Hercegovini - zemlji kamena, cvrčka, drače,
smokve, masline i vina, i ljudi velika srca. Prvi koraci i trusa, prve riječi i ganga,
prvi školski dani vežu nas za našu folklornu sekciju koja je osnovana 15.
listopada 2003. u Osnovnoj školi Marka Marulića, P.O. Donji i Gornji Radišići,
u kojoj smo uspješno nastupali širom Hercegovine, Hrvatske i Loreta u Italiji,
gdje nam je pripalo prvo mjesto na Međunarodnoj smotri dječjih folklornih
društava.
Priznanja i uspjesi u očuvanju autentičnosti našega zavičaja potakli su
našu sekciju, pa je u travnju 2006. prerasla u Hrvatsko kulturno-umjetničko
društvo “Radišići” iz Radišića. Naše Društvo spaja Gornje i Donje Radišiće u
jedno ime. Nadamo se da je svaki naš mali korak uspješan divovski korak u
budućnost hercegovačke kulturne baštine, zaboravu otete.

14
 HKUD ”Sveti Marko”, Klobuk

H rvatsko kulturno-umjetničko društvo “Sv. Marko”, Klobuk, mlado je

društvo utemeljeno u veljači 2006. Broji oko šezdeset članova, od
najmlađega, koji ima četiri godine, do najstarijega koji broji osamdeset
godina. U Društvu djeluju tri guslara i jedan diplar. HKUD “Sv. Marko”, Klobuk,
imao je dosad već 60 javnih nastupa diljem BiH i Republike Hrvatske.
Zadaća je i obveza Društva oživjeti tradiciju i stare običaje u Klobuku i
dalje od njega i prenijeti ih na mlade naraštaje. Poput svih mladih društava
i HKUD “Sv. Marko” iz Klobuka želi steći što više iskustva i prijatelja i ostvariti
plodnu suradnju s drugim
kulturnim i umjetničkim društvima Bolje s mudrim plakati
u BiH, Hrvatskoj i dalje. nego s ludim pjevati!

15
 MEĐIMURSKA
MEĐIMURJE

U imenu Međimurja krije se njegov zemljopisan položaj

– kraj između Drave i Mure na sjeverozapadu Hrvatske,
između Mađarske i Slovenije, s površinom oko 730 četv. km. Može se zbog reljefa
terena podijeliti na gornje, s blagim brežuljcima i na donje s aluvijalnom ravnicom.
Međimurje ima počasni naslov Hrvatski vrt (Hortus Croatiae). Stoga je međimurski
amblem ptica i cvijet - grlica i fijolica. U burnoj prošlosti Međimurje često mijenjaše
gospodare – od Sigismunda Luksemburškoga i Nikole Šubića Zrinskoga do češkoga
grofa Ivana Althana i cara Franje Josipa.
Međimurje se može nazvati prosperitetnim krajem, s razvijenom
prerađivačkom industrijom, građevinarstvom, poljoprivredom, trgovinom i
ugostiteljstvom. Od atraktivnih spomenika i lokaliteta zanimljivo je razgledati
Čakovec, Stari grad i perivoj Zrinskh, Mlin na Muri, Bedekovićeve grabe,
Dvorac Terbotz, Vinograde nad Štrigovom i Toplice Sveti Martin.

MEĐIMURSKA ŽUPANIJA

T eritorijalna jedinica Međimurska županija najgušće je naseljen hrvatski kraj, gdje

na površini od 730 četv. km živi 118.426 stanovnika. Županija se sastoji od tri
grada – Čakovca, Preloga i Murskoga Središća, te 22 općine s ukupno 130 naselja.
Stari Čakovec 1639.

Međimurska županija ima raznoliku industriju – metalno-prerađivačku, kemijsku,

obućarsku, građevinarsku i tiskarsku (Tiskara i nakladnička kuća Zrinski). Na području
županije ima 35 tisuća ha obradive površine, dok ostalo čine voćnjaci, pašnjac i
vinogradi. U poljoprivredi značajni su Agromeđimurje i Čakovečki Mlinovi.

ČAKOVEC

A dministrativno, gospodarsko i kulturno središte Međimurske županije

– grad Čakovec, dobio je ime po grofu Dimitriju Čaku (Csaky) u 13. st., koji
gradi utvrđeni toranj (Čakov Turen). Kasnije ga žitelji nazivaju Čakijeva tvrđava.
Drugoga rujna 1546. Nikola šubić Zrinski zauzeo je čakovečku tvrđavu. Godine
1848. Čakovec je proglašen slobodnim kraljevskim gradom.
Prema popisu iz 2001. grad ima 15.790 stanovnika, s prigradskim naseljima
broji 30.455 žitelja. Stanovnici su Hrvati rimokatoličke vjere, a najveće manjine
su Romi, Srbi i Slovenci. Velik utjecaj na život, običaje i kulturu Čakovca imala je
susjedna Mađarska, na čijem se jeziku grad zove Csáktornya.

16
ŽUPANIJA
DOBRO NAM DOŠEL, PRIJATEL!!!

MEĐIMURSKA KUHINJA

O pćenito se kaže da se u
Međimurju puno i dobro
jede. Međimurska tradicijska
kuhinja, mješavine mađarske i
slovenske kuhinje, odlikuje se
jednostavnošću u pripremi, ali
raskoši u okusima. Karakteristična
su hladna predjela s mesom iz
tiblice, kosanom mašću, sirom
turošom i svježim kravljim
sirom s vrhnjem. Krepke juhe
spremaju se s  puno povrća ili
vrhnja, s domaćom tjesteninom
ili s dimljenim mesom (pretepena
Kukuruzna zlevanka juha). Mesna jela od piletine,
svinjetine ili divljači dopunjavaju se osebujnim umacima i preljevima od vrhnja i
gljiva. Prilozi se po starinski pripremaju od heljdine kaše, krumpira, te od ražena
i pšenična tijesta. Kukuruzni, raženi ili pšenični kruh obvezan je dodatak svim
jelima. Pikantna okusa također su međimurska gibanica, zlevanke, krapci i
kelešice.

MEĐIMURSKI OBIČAJI I NOŠNJA

M eđimurski pučki običaji dobro su očuvani.

Uz poznatu međimursku hižu ističu se i
folklorni napjevi i narodna nošnja. Stare hiže
karakteristične su prizemne stambene kuće,
pravokutna i izdužena tlocrta, s pročeljem
okrenutim prema glavnoj cesti. Gradile su se
od prirodnih materijala - drva, zemlje i slame.
Među običajima zanimljivi su pokladni,
gdje su se u prerušavanju puno koristile
drvene maske. Maškuri ili baukači počinju
s pripremama dva tjedna prije fašnijeka. iz
svake kuće idu dva do tri člana, uglavnom
neoženjeni dečki i puce.
Međimurska narodna nošnja uglavnom
koristi materijal od bijeloga domaćeg tkanja
od lana i konoplje, te od čipke. Sastavni
Međimurske narodne nošnje dijelovi ženske narodne nošnje su: opleće
pleček, suknja robača, podsuknja spodnjica,
pregača fertuf, prsluk pruslek, rubac za ogrtanje tibet robec, oglavlje poculica
s žnjorom i čizme škornji. Sastavni dijelovi muške narodne nošnje su: košulja
robača, hlače gaće, prsluk pruslek, šešir škrlak i čizme škornji.

17
 Povijest ljubuških naselja (3)
Piše: Radoslav Dodig

VELJACI

Slap Koćuša

N aselje Veljaci, smješteno u sjeverozapadnom dijelu ljubuške općine,

prostire se na 9.577 četvornih km., s najvišom točkom od 387m
i najnižom od 76m. U osam zaselaka: Matići, Krstina, Radića mahala,
Srida sela, Gorica, Brdo, Oklade i Hambar, prema popisu pučanstva iz
1991. živjelo je 1218 žitelja. Glavne komunikacije su regionalna cesta
R-422 Vitina-Veljaci-Orahovlje, te međumjesne ceste Veljaci-Šipovača
i Veljaci-Klobuk. Uz sjevernu i zapadnu granicu prema Vitini i Otoku
teče rijeka Mlade. Na samoj tromeđi Klobuka, Veljaka i Vitine rijeka
pravi slap Koćušu, drugi slap po veličini nakon Kravice u Studencima.
Od Ljubuškoga udaljen je 12 km, a od Vitine tri km. Rijeka Mlade,
nakon izlaska iz ravničarskoga predjela, nailazi na čvrste vapnenačke
stijene i pravi slap, prosječne visine deset i širine trideset metara.
Koćuša, za razliku od Kravice, nema velike oscilacije u količini vode
tijekom godine. Ispod slapa nekada je radilo više atraktivnih mlinica i
stupa, a danas znatno manje. Blizu slapa Koćuše utječe i rječica Studena,
koja pod nazivom Sedra izvire u susjednom Klobuku. Oko tri km
jugozapadno od Koćuše nalazi se izvor Goruša (prosječna protoka vode
1,2 m³/sek). Hidrološka ispitivanja pokazala su radioaktivnost izvora,
koji je kaptiran sa slavinom i pojilom za stoku. Mještani uzimaju i piju
vodu s izvora Goruše, smatrajući je ljekovitom.
18
 Povijest ljubuških naselja

U toponimu Veljaci
prepoznaje se korijen
velj- (velji, velik) i sufiks
–ak, u množinskom
obliku –aci. Zabilježeni
su mnogi mjesni nazivi
istoga korijena (Veljača,
Veljaja, Veljak, Veljansko,
Veljašnica, Veljun), ali i
dvosložni nazivi (Velje Selo,
Velje Brdo, Velje Polje, Velji
Do, Velji Vrh). Moguće
je pomišljati na spajanje
složenice Velji Do u Veljak.
S druge strane nije isklju-
Kapela na Mladima
čeno da Veljaci označavaju
potomke nekoga Veljaka, imajući u vidu da se 1630. spominje u Gabeli
kao svjedok knez Nikola Veljak.
Veljaci su bili naseljeni još u pretpovijesno doba, sudeći prema
kamenim gomilama i tvrđavi na brdu Gračina. U središtu sela, desno
od ceste Veljaci-Orahovlje (kota 239), na stožastom brdu i danas stoje
ostaci pretpovijesne gradine, s velikom količinom urušena kamenja i
s ulomcima keramike. U rimsko doba jedna mjesna cesta vodila je od
Vitine, preko Veljaka i Orahovlja do Vrgorca. Most preko rijeke Mlade
vjerojatno se nalazio na istom mjestu gdje i današnji most. Upravo blizu

Spomen Veljaka, povelja iz 1395

19
 Povijest ljubuških naselja

Knjiga krštenih iz 1786.

mosta, na osamljenom brežuljku zapadno od Vitine, na starome groblju

Na Mladima (stariji oblik Na Mladih) leže ostaci rimskih Veljaka.
Zemljište oko groblja prema
Vitini posuto je ostacima crijepa
i keramike. Stariji istraživači tu
su smjestili ostatke rimskoga
gospodarskog imanja (villa
rustica). U kapelici Sv. Ilije
na Mladima kao nadvratnik
ugrađen je rimski nadgrobni
spomenik (175 x 55 x 18
cm), koji je priklesan i čija su
natpisna slova dobro otučena.
Ipak, pozornijim promatranjem
uočava se da je riječ o pokojniku
s imenom Lucius Marcilius, koji
je bio veteran VII. legije. Isluženi
vojnici VII. legije ostavili su u
Ljubuškom desetak nadgrobnih
spomenika, svi iz prvoga stoljeća.
Moguće ja da je na brežuljku na
Mladima bio oratorij, manja
ranokršćanska crkva, o čemu će
posvjedočiti buduća arheološka
iskapanja.
U 12. st. u Humskoj zemlji
Kip Sv. Ilije
spominje se župa Velica. Mnogi
20
 Povijest ljubuških naselja

Bilig na Mladima

su skloni u tome vidjeti današnje Veljake. O tome možemo samo nagađati.

Veljaci se prvi put kao selo (dakle ne župa) spominju 26. travnja 1395.
u povelji bosanskoga kralja Stipana Dabiše. Između ostaloga, on kćeri
Stani daruje ‘’naše selo gospodsko u Humskoj zemlji po imenu Velijake’’.
Veljaci su time postali posjed humskih velikaša Radivojevića-Jurjevića-
Vlatkovića. Nakon toga o Veljacima srednjovjekovni povijesni izvori
šute, premda je u njima život bujao i dalje.
Na istom lokalitetu Na Mladima stoji i danas grobište biliga (stećaka)
iz 14.-15. st., od kojih su pojedini bogato urešeni motivima lozice,
arkada, štitova i križeva.
Vrijeme je, nažalost, učinilo Oltarna slika u župnoj crkvi
svoje, pa ih se jedva nekoliko
nazire iznad zemlje. Dio ih je
ugrađen u crkvu iza kapele,
a dio je utonuo u zemlju. Na
grobištu se nalazi ukupno 25
biliga: 13 ploča, 10 škrinja,
jedna dvojna ploča i jedan
sljemenjak. Drugo grobište
srednjovjekovnih biliga
nalazi se u Drinovoj Dragi,
jedan km sjeveroistočno od
groblja Na Mladima. Tamo
su zabilježena 22 biliga,
osam ploča i 14 škrinja.
Veći dio je bez ukrasa, neki
21
 Povijest ljubuških naselja

su prelomljeni i nalaze se u zidovima, a među uresima vidi se križ i

polumjesec.
U turskim popisima 15. i 16. st. spominje se selo Veljak, s oženjenim
i neoženjenim Vlasima. Kao župa prvi put je navedeno 1599. u popisu
župa samostana Zaostrog, u koju su, osim Veljaka, pripadala sela
Kljenak, Kokorići, Ravča, Kotezi, Orah, Orahovlje, Visoka, Kruševo,
Vojnići, Klobuk, Tihaljina, Utvica, Proboj i Grljevići. U 17. st. makarski
biskup Lišnjić navodi crkvu (Sv. Ivana?) u Veljacima, ali kao ruševinu. U
18. st. katoličko stanovništvo Hercegovine i Bosne popisali su makarski
biskupi. U prvom popisu iz 1743. u Veljacima navodi se 93 žitelja
(59 odraslih i 34 djece) s rodovima: Jelavić, Biošić, Vištičić, Zekušić,
Markotić, Pavlović i Rupčić. Dva i pol desetljeća kasnije, točnije 1768.,
biskup Bogdanović zapisao je u Veljacima 120 vjernika, s rodovima:
Jelavić, Bradvičić, Rupčić, Pavlović, Brnjaković, Biškić, Biošić, Vištičić,
Markotić i Matić. Kretanje pučanstva, ali i pojedinih rodova, može se
lijepo pratiti u veljačkim matičnim knjigama, od kojih najstarija Matična
knjiga krštenih potječe iz 1786.
U prvoj polovici 19. st. za uprave Ali paše Rizvanbegovića provedena
je melioracija dijela Veljačkoga polja uz tok Mlada. Obnavlja se
gospodarski i vjerski život. Fra Grgo Škarić pokušao je obnoviti skromnu
crkvu pored kapele na Mladima, ali nije uspio. Kao crkva desetljećima
je župi služila drvena baraka, sa zvonikom na hrastu. Nova suvremena
crkva, čiji je patron Gospa od Zdravlja, sagrađena je 1958. U novije doba
u crkvenu vrtu podignut je brončani kip Sv. Ilije, zaštitnika župe.

Spomenik braniteljima, Veljaci

22
 Povijest ljubuških naselja

STUDENCI
Panorama Studenaca

N a jugoistočnom dijelu ljubuške općine, uz magistralnu cestu M6

Imotski-Čapljina, smjestilo se naselje Studenci, s površinom od
11.680 četvornih km, najviša kota 187, najniža 26m, 1190 stanovnika
(popis 1991.) u četiri zaseoka: Glavica, Donji Studenci, Gornji Studenci
i Trseljevina. Okosnicu naselja čini Studenačko polje i rijeka Studenčica,
koja se hrani vodama iz Vrila (prosječna dotoka 0,82 m³/sek), Kajtazovine
(prosječna dotoka 2,9 m³/sek) i Vakufa (prosječna dotoka 3,5 m³/sek).
Uz granicu sa Zvirićima, od Vitaljine do Krteljevca, teče rijeka Trebižat.
Na njoj je svakako najveća atrakcija slap Kravica. Visina slapa kreće
se od 26 do 28 m, s vodenim amfiteatrom širokim oko 120 m. Preko
sedronosna sloja, od vrha do dna slapa, izrasla je trava, mahovina i
lišajevi, a iznad slapa smokve, topole i konopljika. Do pedesetih godina
prošloga stoljeća na Trebižatu, ispod slapa Kravice, nalazilo se više
mlinova i stupa, čiji su vlasnici i zakupnici bili: Semiz (badanj i stupa
u Studencima), Vekić, Mirković i Alilović (badnji i stupe u Zvirićima)
i Krešić (stupa s badnjem pod krovom u Zvirićima). Nažalost, od njih
su danas ostale samo okamine. Zanimljivo je spomenuti da su 1905.
austrougarskim vlastima dubrovački poduzetnici Jovan Jelić i Nikola
Srinčić podnijeli zahtjev da im se ustupi slap Kravica za gradnju
predionice i tkaonice jute i elektranu. Zbog izbijanja rata 1914. projekt
je ostao samo na zamislima.
23
 Povijest ljubuških naselja

Slap Kravica

Između Studenaca i Stubice, jedan km nizvodno, nalazi se manji

slap i buk koji neki nazivaju mala Kravica. Iznad njega je stari kameni
most, vjerojatno iz osmanskoga doba. Sada ima jedno okno, jer je
vodena matica svojedobno srušila drugi luk. Lokalitet s mostom zove se
Želigošće i očito je preko njega vodio stari put Studenci-Stubica-Zvirići-
Gabela.
Uz Studenačko polje, brdskom kosom od sjeverozapada prema
jugoistoku, ima 105 kamenih gomila. Ima ih, ali manje brdskim
područjem Trseljevine, južno od ceste Ljubuški – Čapljina. One su
dokaz da su Studenci u brončano i željezno doba bili dobro napučeni.

Runjava gomila

24
 Povijest ljubuških naselja

Zidana gomila

Markantnije gomile imaju posebne nazive – Didova gomila, Babina

gomila, Zidana gomila, Runjava gomila i Ivkina gomila. Na istom potezu
diže se i nekoliko gradina. Zidana gomila prostire se na blago uzdignutoj
kosi (kota 147m), odakle puca širok pogled na okolicu. Utvrđeni objekt
od zidana kamena, čiji se
ostaci i danas dobro vide, Mlinica na Vrilu
ima oko 450 četvornih
metara (45x10), s
mjestimičnim ostacima
zidova visokim i do
2,5m. Poluobrađeno
kamenje u suhozidu
podsjeća na gradnju
sličnu akropolama na
Zvonigradu i Ošanićima.
Južno od Zidane gomile
stoje ostaci gradine
zvana Runjava gomila, a
na sjevernoj strani mala
polukružna gradina
na Orlovači. Pedesetak
metara južno od Zidane
gomile prostire se manje
izvangradinsko naselje,
na čijoj je površini
moguće pronaći ulomke atipične gradinske keramike. Iz željeznoga
doba na lokalitetu Crkvina u Studenačkom polju pronađena je brončana
figurica žene, u dugoj urešenoj haljini. Vjerojatno se radi o kakvoj božici
staroitalske (etrurske?) umjetnosti 5. st. pr. Kr.
25
 Povijest ljubuških naselja

Studenci su bili dobro napučeni u rimsko doba. Razložno je

pretpostaviti da je rubom polja, od Ljubuškoga ka Čapljini, vodila jedna
cesta, čiji nam ostaci zbog intenzivne gradnje i kultivacije nisu očuvani.
Na lokalitetu Crkvini i danas se naziru ostaci crijepa i obrađena kamena.
U novije doba pronađen je ulomak crijepa s pečatom C. Titi Hermerotis,
krovnim crijepom koji se uvozio iz sjeverne Italije, što govori da je na
tom mjestu bila sagrađena villa rustica. Južno od Crkvine slučajno je
otkrivena zidana rimska grobnica.

Grobište biliga

Iz srednjega vijeka, blizu današnjega groblja u G. Studencima,

potječe veliko grobište biliga, najveće u ljubuškoj općini. Čini se da je
nekad brojalo 83 biliga, M. Vego 1954. pronašao je 75 biliga. Na groblju
su bilizi u obliku škrinja i ploča, te dva sljemenjaka. Ukrašena su 24
primjerka, čiji su uresi vitice, vrpce i arkade, simboli križa raznih oblika,
polumjeseca i rozeta, mačevi, štitovi, antropomorfne figure i lov na
jelena. Zanimljiv je motiv križa s trima poprečnim krsnicama, kao i
ženski lik na jednoj škrinji. Manje groblje od četiri biliga nalazi se blizu
vrela Kajtazovina i jedan osamljen bilig u polju.
Iz osmanskoga razdoblja u 15. i 16. st. spominju se Studenci (selo
i rijeka), mezra i livada Zgon, livada Luka, Hercegov mlin i dva danas
nepoznata naselja u blizini Studenaca Kralovina (Kraljevina?) i Vlatušići.
Naziv mjesta Studenci jasan je: studenac znači izvor, zdenac, a studenica
hladnu vodu. Studenac, Studenica i Studenci vrlo su česti toponimi
u krškoj nomenklaturi. Puno je intrigantniji hidronim Trebižat, za
čije podrijetlo ima više pretpostavaka. Ivan Zovko pisao je o pučkoj
26
 Povijest ljubuških naselja

etimologiji da Trebižat potječe od

izraza ''tribi žito'', jer rijeka često
plavi i raznosi usjeve. Danijel
Alerić tvrdi da je ime postalo
od ''Turres Bigestis'', Bigestske
kule, Marko Vego navodi
staroslavensko triba u značenju
žrtvište, a Radoslav Matić vidi
tu latinsku složenicu tribigatus,
tri dvoprega. Ipak, najrealnija
je pretpostavka da se u nazivu
Trebižat (zabilježeno je Tribižat,
Trebižet i Tribižet) krije imenica
tribežina ili trebežina u značenju Rijeka Studenčica
krčena zemlja.
Prema popisu katoličkoga pučanstva iz 1743. Studenci su imali
sedam obitelji (dvije Vukšić, te po jednu obitelj Buntić, Barišić, Pavlović,
Blaćančić i Praščević) sa 40 odraslih i 29 djece, a 25 godina kasnije broj
je spao na ukupno 34 žitelja (tri obitelji Vukšić i jedna Barišić). Studenci
pripadaju župi Presvetoga Srca Isusova. U povodu 90. obljetnice osnutka
studenačke župe i 60. obljetnice gradnje mjesne župne crkve, u čast
Presvetog Srca Isusova, mjesni biskup msgr. dr. Ratko Perić 19. lipnja
1998. župnu crkvu u Studencima proglasio je biskupijskim svetište
Presvetog Srca Isusova. Godine 2008. svečano je proslavljena 100.
obljetnicu osnutka, 70. obljetnicu crkve i 10. obljetnicu Svetišta.

Župna crkva Studenci

27
 Povijest ljubuških naselja

CRVENI GRM
Panorama Crvenog Grma

O sam km jugozapadno od Ljubuškoga prostire se naselje Crveni

Grm, s površinom od 11.830 četvornih km, najvišom kotom
219m, a najnižom 21m. Prema popisu iz 1991. selo je imalo 1081
stanovnika. Uz zaselak Radalj podjela sela obično je prema pojedinim
rodovima – Hercezi, Pavlovići, Nižići, Kraljevići U popisu katoličkoga
hercegovačkog puka 1743. zabilježeno je u Crljenom Grmu 49 žitelja,
31odrastao i 18 djece (obitelj Prasac, dvije obitelji Matić, Račić, Ereš,
Gavran, Marinović i Kozičić), a 1768. četiri obitelji (Nižić, Praščević,
Erešević i Matić), s ukupno 47 žitelja.
Crveni Grm pretežito je krševit kraj, s manjim brdima (Radalj, Glavice,
Zmijinac, Uletin vrh, Ođanica, Sadići i Katina Glavica) i manjim poljem
Jezerac, preko kojega teče granica s Hrvatskom. Polje može privremeno

Jezerac pod vodom 31.12.2008.

28
 Povijest ljubuških naselja

Nižićev vinograd u kršu

poplaviti kada izbiju podzemne vode. Ime sela prozirno je, samo
nije lako odgonetnuti odakle crvena boja, možda po drvetu smrdelja
(Pistacia terebinthus), koji porumeni u kasnu jesen. Selo je smješteno uz
regionalnu cestu R-424 Mostar-Ploče i cestu Crveni Grm-Prolog, koja
je od Ljubuškoga do lokaliteta Stražnice vodila do Marmontove ceste
(tzv. Francuske ceste) i bila svojedobno cesta prvoga reda. Kada je ona
izgrađena u austrougarsko doba, povezala je C. Grm sa svim susjednim
gradovima (Ljubuški, Čapljina, Metković, Vrgorac). O tome svjedoči
spomen-ploča iz 1882., uklesana u stijenu pored ceste C. Grm-Teskera,
na lokalitetu koji je i dobio ime Ploča. Zalaganjem Turističke zajednice
ŽZH-a i poduzetnika Jure Zelića Ploča je uređena kao odmorište.
U Crvenom Grmu ima veći broj pretpovijesnih kamenih gomila, od
kojih je jedan dio oštećen i devastiran. Ima ih u skupinama u okolici
Jezerca, oko groblja Kukavice i u zaseocima Radalj i Kraljevići. Desno
od ceste C. Grm-Prolog nalazi se skupina gomila, po kojima je lokalitet

Gomila u Bludnicama

29
 Povijest ljubuških naselja

dobio ime Gomile. Među

njima je jedna na vrhu
manjega brda, čiji je opseg
oko dvadeset metara, a
visina preko pet metara. Na
istoimenu brdu, blizu kuća
Mihaljevića i Medića, nalazi
se pretpovijesna gradina
Radalj. Zaravan na vrhu 20
x 25m, kasnije prekopana
talijanskim rovom iz
Drugoga Svjetskoga rata,
bila je vjerojatno utvrđena
suhozidom. Na obroncima
može se pronaći ulomaka
keramike i žrvnjeva, što
Nalaz u Docima
gradinu može okvirno
odrediti u brončano i željezno doba. U Upisniku Arheološke zbirke
Franjevačkoga samostana Humac, na str. 7. zapisano je da je Mate
Nižić iz Crvenoga Grma darovao jedan srebrni novac s prikazom krave
i teleta, 10. svibnja1884. Takve prikaze imale su drahme Apolonije i
Drača, najčešće iz 2.-1. st. pr. Kr. To bi značilo da je grčki i rimski novac
trgovinom kolao i do C. Grma.
Iz antičkoga doba nema većih i značajnijih nalaza. Može se
pretpostaviti da je od Bijače, preko C. Grma i Prologa jedna sporedna
cesta vodila prema Vrgorcu. Frano Bulić za nju u 19. st. čuo je naziv
“Salamunovo kolo”. Na lokalitetu Doci 1984. pronađen je dobro obrađen
kameni stup. Na zaravni 40x30m primjećuje se obilje obrađenih kamenih
kvadera, keramike i maltera. Naziru se pod zemljom substrukcije zidova.
Vjerojatno je u pitanju
ranokršćanska crkva, na
čijim je temeljima mogla
niknuti i srednjovjekovna.
Na lokalitetu Greda,
koji su neki istraživači
zvali Soboč, jedan km
sjeveroistočno od sela iznad
polja Jezerac, u ogradama
Austrougarska ploča o gradnji ceste Mate i Ivana Nižića, s desne

30
 Povijest ljubuških naselja

Crkva Sv. Ivana Krstitelja

strane staze koja vodi prema Teskeri, nalazi se grobište s 34 biliga, od čega
10 škrinja i 24 ploče. Ukrašeno je pet biliga s motivima križeva, rozeta,
rubnih vrpca, polumjeseca, sunčeva vijenca i ljudskih figura. U turskim
defterima spominje se selo Crni Grm, vjerojatno pisareva pogreška, s
deset oženjenih i pet neoženjenih Vlaha. Uz selo je upisano jezero Bile
vode, zatim mezre Kopode, Zavala i Sirača (Sirač danas na području
Teskere). U 17. st. kada se razvila hajdučija, zabilježeno je u “Kronici
fra Pavla Šilobadovića” da je Vicko Kežić iz Makarske krajine odagnao
1664. “18 konja iz Cerljenoga Garma”. Zadnje vijesti iz Hercegovačkoga
ustanka (1875-1878) spominju da je pored granične karaule u C. Grmu
ranjeno nekoliko turskih vojnika. Ostaci kružne kule mogu se i danas
vidjeti blizu granična prijelaza C. Grm, u blizini Matića kuća.
U Crvenom Grmu postoje dva groblja, starije Kukavice s grobnom
kapelom i novije u zaseoku Radalj. Crkva posvećena Sv. Ivanu Krstitelju
sagrađena je u novije doba.

Groblje Kukavice

31
 Stara matica krštenih, Veljaci Kip Sv. Ilije, Veljaci
Pretpovijesni kipić iz Studenaca

Most na vrelu Kajtazovini, Studenci

Meditacija u Jezercu, C. Grm Gradina Radalj, C. Grm

Nakladnik: Udruga “Ljubuško silo”

Zrinsko-frankopanska 71., Ljubuški
Za nakladnika: Davorin Medić,
predsjednik Saveza KUD ‘’Ljubuško silo’’
Urednik: Radoslav Dodig
Fotografije: Arhiva Sila, R. Dodig i Ć. Raič
Tisak: Grafotisak Grude, srpanj 2009.