YU ISBN 86-7123-009-0 AKADEMIJA NAUKA I UMJETNOSTI BOSNE I HERCEGOVINE

POSEBNA IZDANJA
KNJIGA LXXIX
ODJELJENJE DRUTVENIH NAUKA

Knjiga 17

PRILOZI ZA ISTORIJU BOSNE I HERCEGOVINE

I DRUTVO I PRIVREDA SREDNJOVJEKOVNE BOSANSKE DRAVE

Reda kcioni odbor : BORIVOJ OVI, DESANKA KOVAEVI - KOJI I ENVER REDI

Ur edni k ENVER REDI, redovni lan Akademije nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine

SARAJEVO 1987.

ACADEMY OF SCIENCES AND ARTS OF BOSNIA AND HERCEGOVINA

SPECIAL PUBLICATIONS
Vol. LXXIX
DEPARTMENT OF SOCIAL SCIENCES

Vol. 17

CONTRIBUTIONS TO THE HISTORY OF BOSNIA AND HERCEGOVINA

I SOCIETY AND ECONOMY OF THE MEDIAEVAL BOSNIAN STATE

Edit or ia l B oa rd: BORIVOJ OVI, DESANKA KOVAEVI - KOJI AND ENVER REDI

Editor-in-chief ENVER REDI, Member of the Academy of Sciences and Arts of Bosnia and Hercegovina

SARAJEVO 1987

SA DR AJ PREDGOVOR IZDANJU .............................................................................................. 5-6

DRUTVO I PRIVREDA SREDNJOVJEKOVNE BOSANSKE DRAVE

PREDGOVOR ........................................................................................................................ Anto Babi UVOD U ISTORIJU SREDNJOVJEKOVNE BOSANSKE DRAVE ........... 7-9 11 -20

Anto Babi DRUTVO SREDNJOVJEKOVNE BOSANSKE DRAVE / SOCIETY OF THE MEDIAEVAL BOSNIA ............................................................................................. 21-83 Desanka Kovaevi-Koji PRIVREDNI RAZVOJ SREDNJOVJEKOVNE BOSANSKE jDRAVE [ LE DEVELOPPEMENT ECONOMIQUE DE L'ETAT BOSNIAQUE MEDIEVAL ____ 85-190 Sima irkovi BOSANSKA CRKVA U BOSANSKOJ DRAVI / THE BOSNIAN CHURCH IN L. THE BOSNIAN STATE ...................................................................................... 191 -254 REGISTAR ............................................................................................................................255-264

PR E DGOVOR IZ DA NJU Radovi koji se objavljuju u ediciji Prilozi za istoriju Bosne i Hercegovine predstavljam ostvareni dio projekta Istorija naroda i narodnosti Bosne i Hercegovine, koji je u Akademiji nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine usvojen 1968. godine. Do ovog trenutka kada Redakcioni odbor predaje u tampu prihvaene radove za dva toma Priloga za istoriju Bosne i Hercegovine protekle su gotovo dviju decenije od inicijative da se kao mogui domet ovoga projekta napie sintetika istorija Bosne i Hercegovine. Sama ideja pokrenuta je na sastanku istoriara Bosne i Hercegovine 6. decembra 1966. godine. Dvije godine docnije formirana je u Akademiji Centralna komisija od sedam lanova, u sastavu: Amo Babi, Branislav urev (predsjednik), Nedim Filipovi, Vlado Jokanovi, Ferdo Hauptman, Hamdija Kapidi i Nikola Babi, sa est potkomisija za odgovarajue istorijske periode*. Isto tako, Orijentalni institut i Institut za istoriju radnikog pokreta prihvatili su da u svoje istraivake planove uvrste teme iz projekta, koje je trebalo da obrade saradnici ovih instituta. Tokom nekoliko narednih godina, sve do 1972. godine, vreno je istraivanje i prikupljanje relevantne istorijske grade u jugoslavenskim (Beograd, Zagreb, Zadar, Dubrovnik, Split, Novi Sad, Banja Luka, Sarajevo) i inostranim arhivima (Istanbul, Ankara, Venecija, Vatikan, Be, Grac, Budimpeta, Pariz, Moskva, Bon, K oblenc, Frajburg). U Akademiji je tako prikupljena bogata istorijska grada (oko 57000 fotokopija). Isto tako, sainjene su bibliografije za turski period i razdoblje 1878 1946. godine, prevedeno je oko 3000 stranica turskih deftera, napravljena regesta dokumenata iz turskog perioda (u obimu od oko 12000 stranica), kao i regesta dokumenata koji se odnose na period austrougarske okupacije (1878 1918). Mnoge i raznolike okolnosti uslovile su da nauna obrada odreenih pitanja i sintetiki radovi za odreene periode i probleme nisu tekli sinhronizovano i u oekivanom intenzitetu. Mnogi od nosilaca sintetikih radova za pojedine istorijske periode su, na alost, umrli i, kao to se to deava i u drugim naunim istraivanjima globalnih razmjera, krajnji mogui ci lj sintetika istorija Bosne i Hercegovine ostao je van realnog domaaja. Ipak, u toku istraivanja objavljen je niz naunih radova i studija uesnika ovog projekta u razliitim edicijama i asopisima, preteno iz austro * U toku realizacije projekta umrlo je pet lanova Centralne komisije: Anto Ba b i , N e di m F i l i p o v i , V l a do J o ka n o vi , H a m d ij a K a p i d i i Ni k o la Babi.

ugarskog perioda. Izvjestan broj autora, mada znatno manji od onoga koji je bio angaovan, izvrio je preuzete obaveze prema projektu, to je opredijelilo Akademiju da njihove radove objavi u knjizi Prilozi za istoriju Bosne i Hercegovine. Od primljenih radova Redakcioni odbor j<- prihvatio za objavljivanje one koji su odgovarali postavljenim kriterijima i zahtjevima. S obzirom na neravnomjernu obradu pojedinih istorijskih perioda, u Redakciji se otvorilo pitanje oblika edicije: da li sve prihvaene radove objaviti u jednom, u dva ili u tri toma, jer se primljeni radovi tematski ukljuuju u tri perioda srednji vijek, turski i austrougarski period. Kako za turski period nije bilo dovoljno radov a koji bi opraz dali poseban tom, ostalo je da se opredijelimo za jedan ili dva toma. Ocijenili smo da, zbog cjelovitije obrade, radove koji se odnose na srednji vijek treba objaviti u posebnom tomu, a ostale radove u drugom tomu. Kao to e italac vidjet i, u turskom i austrougarskom periodu, sa izuzetkom jednog do dva rada, nisu obraene kapitalne teme. Na alost, Akademiji nije predat nijedan rad iz meduratnog i perioda narodnooslobodilakog rata, to znatno suava obraenu istorijsku problematiku ovog i zdanja. Tako edicija Prilozi za istoriju Bosne i Hercegovine ide u javnost sa onim to je bilo moguno da se obradi od tema koje je sadravao projekat. REDAKCIONI ODBOR

DRUTVO I PRIVREDA SREDNJOVEKOVNE BOSANSKE DRAVE

PREDGOVOR Akademik Anto Babi je pripadao najuem krugu onih koji su dali ini cijativu i formulisali opite metodoloke okvire Istorije Bosne i Hercegovine, a bio je prvi koji je svojim tekstom neposredno doprineo realizaciji toga znaajnog projekta. Zainteresovan itavog svog ivota za sred njovekovnu istoriju Bosne, pokojni akademik Babi je u I storiji video mogunost da zaokrui svoj plodni stvaralaki rad, da studije o pojedinim pitanjima iz srednjove kovnog perioda istorije Bosne krunie sintezom celog tog perioda. Pre no to su bile utvrene kompozicione sheme kasnijih knjiga Istorije, on je potpuno dovrio koncipiranje sadraja prve knjige posveene srednjem veku, i vie od toga: on je napisao pojedina poglavlja na osnovu svoga plana. Prerana smrt akademika Babica predstavljala je fatalnu okolnost za prvu knjigu Istorije, a moda i za itav poduhvat. Smrt je pretekla vrednog radnika, tako da je ostavio za sobom delove knjige o srednjovekovnoj Bosni u nejednakom stepenu dovrenosti: od gotovo definitivno redigovanog i sa tampu priprem ljenog rukopisa do odlomaka koji su proizali iz beleaka i prvog koncepta. Znaajna i obimna poglavlja iz autorovog plana ostala su netaknuta, moda stoga to ih je drugima namenio, a moda stoga to im je nameravao kasnije posvetiti punu panju. Grupa kol ega, potovalaca i uenika profesora Babica, kojoj je palo u deo da se posle Babieve smrti brine o realizaciji knjige posveene srednjem veku, nala se u poloaju da priredi za tampu ono to je bilo napisano i da nade naina da popuni praznine koje su ostale u Babievom planu. On sam je predvideo ovakav sadraj prve knjige:
A. UVOD: Zadatak i koncepcija teme. Osvrt na literaturu koja tretira pitanje organizacije drave i strukture drutva. Problemi koje obuhvata tema: drava i drutvo i istorijske pojave koje se u njima manifestuju (privredne, kulturne, vjerske, demografske), naselja, migracije

B. TERITORIJA I STANOV NITVO: Teritorijalni razvitak srednjovjekovne bosanske drave. Osnov na i periferna podruja. Teritorijalno -politika struktura osnovnog podruja. StanovnitvoNaseljaMigracije C. DRUTVO: Prvobitno drutvo. Razvitak feudalnih odnosa. Razvijeni feu dalizam. Sistem vazaliteta. Velmoe i njihovi vazali. Imuniteti. Poloaj vladara u feudalnom drutvu. Zemljoradnici. Stoari. Feudalna renta

Poeci dravnog ivota. Izgradnja dravne vlasti do XIV stoljea. Izgradnja dravne vlasti u XIV i XV st. 1) Vladar. Dinastija. Funkcija. Dohoci. Dvor. Dvorske slube 2) Ogranienja vladarske vlasti. Sabor. Savjet (Curia reg is) 3) Lokalni organi vlasti. upe. Gradovi. Zvanja 4) Vlasteoske domene i organizacija vlasti na njihovom pod ruju 5) Vojska. Ingerencija vladara i vlastele u vojnim odnosima. Naoruanje. Nain ratovanja 6) Oblici spoljnopolitikih odnosa u raznim vidovima dravnog ivota E. PRIVREDA: Oblici proizvodnje na vlastelinstvu, stoarskim zajednicama, rudnicima i gradskim naseljima. Dubrovani i Sasi u proiz vodnoj privredi. Trgovina. Trgovake kolonije. Trgovaka roba. Transportovanje. Vrijednost trgovakog prometa. Jadranske luke i prekomorske zemlje u bosanskoj trgovini F. CRKVA: Uloga crkve u ivotu drave i drutva G. KULTURA: Vidovi manifestovanja kulturnog ivota H. ZAKLJUAK: Osvrt na srednjovjekovnu dravu. Nestanak tradicije i uticaja na kasniji razvitak

D. DRAVA:

Rukopis koji je naen u zaostavtini pokojnog akademika Babica pokazuje da je i on sam mestimino odstupao od svoga plana. Potpuno dovreni Uvod u njegovom tekstu obuhvatio je odeljke A i B (poetak) iz njegovog plana, iako u neto prilagoenom vidu. Zavren je bio i obimni odeljak C posveen drutvu srednjovekovne Bosne. Ve odeljak D, u kome je trebalo obraditi dravu i njene organe i funkcionere, ostao je nedovren. Znatan deo ima oblik naslova planiranih paragrafa o pojedinim predmetima iz kompleksa dravnog ustrojstva (sudovi, dohoci, carine, globe, dravno -pravni odnosi prema Ugarskoj i si.). Za dalju sudbinu dela najnepovoljnija je bila okolnost da su nenapisani ostali obimni delovi odeljka B posveeni politikom razvoju u kojima je, prema naknadnoj razradi plana, trebalo obraditi problematiku doseljenja Slovena i poetaka dravnog ivota, zatim Unutranje tendencije i strane uticaje", pa Doba konsolidovanja feudalne drave (XIV vijek)", Doba prevlasti vlasteoskih dinastija''' i Pad bosanske srednjovjekovne drave (XV vijek)". Kao to je poznato, upravo je to tematika koja je u ranijoj literaturi najpodrobnije obraivana, a u toj oblasti su i u poslednjim decenijama saopteni prilino brojni doprinosi ne samo u obliku pojedinanih rasprava ve i obimnijih monografija. To je, neosporno, deo knjige koji je najtee dopuniti, pogotovu u okviru zateene opte koncepcije po kojoj su se problematike drave, drutva, privrede, crkve posebno obraivale. Nedirnuti su ostali i odeljci F i G, u kojima je trebalo obraditi crkvu i kulturu. U obe ove tematske oblasti nastala je obimna literatura. Istraivanja o veoma osobenim crkvenim prilikama u Bosni traju ve vie od 120 godina, dok su istraivanja o kulturi srednjovekovne Bosne doivela polet u vezi sa posebnim naunim disciplinama (arheologija, istorija knjievnosti, istorija umet nosti). Kao i politika istorija, istorija kulture saeta je u celovite preglede koji prikazuju stanje do koga su istraivanja dola u poslednjim decenijama. Uzimajui u obzir celinu plana koji je sastavio akademik Babi i elei da njegovi tekstovi dou do to je mogue punijeg izraaja, prireivai knjige su akcenat stavili na one aspekte srednjovekovne prolosti Bosne i Hercegovine u kojima se osea najvea potreba za sintezom. Pored drutva i drutvenih odnosa, koje je sam akademik Babi stigao da obradi, najvea potreba za integrisanjem pojedinanih naunih rezultata i punim iskoriavanjem izvorne grade osea se

u oblasti istorije privrede, pa se Desanka Kovaevi -Koji prihva tila zadatka da obradi celokupnu privredu srednjovekovne bosanske drave i ispuni tako odeljak E iz Babievog plana prve knjige Istorije. Odeljci F i G, namenjeni u prvobitnom planu ulozi crkve u ivotu drave i drutva i vidovima manife stovanja kulturnog ivota, takoe trae povezivanje u celinu s gledita razvoja drutva i drave, pa su spojena u jedan blok koji se moe staviti napore do sa blokovima posveenim drutvu i privredi. Napisao ga je Sima irkovi nastojei da mnogo diskutovanu problematiku bosanske crkve prikae u svedu realnosti politikog ivota i u funkciji faktora koji je uticao na kulturni ivot. Dopunama specijalno napisanim za ovu knjigu nije obezbeena potpuna realizacija prvobitnog Babievog plana. Za nju bi bilo potrebno okupiti vei broj specijalista, a bilo bi potrebno i vie vremena, to bi znailo i vee udalja vanje od trenutka kada je pokojni akademik Babi zavrio deo svojih tekstova. Ima razloga da se oekuje da e i ovako delimino realizovana prva knjiga Istorije odigrati ulogu u razvoju prouavanja srednjovekovne bosanske drave saimajui ono to je utvreno u ranijim istraivanjima, saoptavajui nove zakljuke, poglede i novu gradu i nagovetavajui pitanja i teme kojima treba u daljem radu posvetiti panju. Tekst akademi ka Ante Babica prireen je za tampu s nastojanjem da se maksimalno sauva njegova re i njegov nain izraavanja. Izvreno je samo usklaivanje i ujednaavanje kritikog aparata. Svi dodaci, prvenstveno biblio grafski podaci o vanijim radovima objavljenim posle smrti akademika Babica stavljeni su u uglaste zagrade. Bilo je u rukopisu mesta gde je samo ime ili skraenica nagovestavala izvor ili raspravu koju je eleo da citira. U takvim slu ajevima tekst je dopunjavan bez posebne oznake. Poslove oko prireivanja rukopisa akademika Babica obavila je Desanka Kovaevi - Koji. Sima IR KOVI Desanka KOVAEVI - KOJI

ANTO BABI

UVOD U ISTORIJU SREDNJOVJEKOVNE BOSANSKE DRAVE

Srednjovjekovna bosanska drava prema pouzdanim izvornim podacima trajala je vie od tri stoljea. U tom vremenskom rasponu^izgraivala se u praksi ekonomsko-drutvenog ivota i pod uticajem spoljnopolitikih prilika organizacija drave kao izraz odnosa snaga izmeu dva, u feudalnim uslovima odluujua, dravno-politika faktora, to jest, izmeu vladara kao predstavnika monarhijske vlasti i cjeline feudalne drave, na jednoj strani, i feudalne vlastele, u stvari njenih najmonijih predstavnika, na drugoj strani. U sutini svake srednjovjekovne feudalne drave postoji ovakav sukob interesa: no u bosanskoj feudalnoj dravi odnosi izmeu ova dva faktora bili su, kako po svemu izgleda, jae zaotreni nego u drugim zemljama onoga doba, pa su se vidno odraavali u procesu izgradnje bosanske drave kao dominirajue protivurjenosti izmeu cjeline i njenih dijelova, izmeu dviju tendencija koje su razvitak drave usmjeravale ako ne u suprotnim a ono svakako u razliitim pravcima. U jednoj je vie dolazila do izraaja, rekli bismo, nagonska tenja feudalaca da se odri izrazito vlasteoska staleka drava, u drugoj se oituje nastojanje pojedinca vladara da dravi da vra obiljeja feudalne monarhije; u jednoj veliki feudalci nastoje da na svojim domenama sebi obezbijede najveu moguu samostalnost, sa najveom moguom ingerencijom vladara, a u drugoj se osjeaju napori vladara da obezbijede integritet teritorije i vlasti na itavom podruju drave. U ovom sukobljavanju dviju suprotnih snaga, koje se moe pratiti od kraja XIV stoljea, prevagu su imale feudalne snage, pa je tek u posljednjim decenijama bosanske drave mogue govoriti o nekim znacima smiljenog nastojanja da se ojaa monarhijska vlast na raun feudalne dezintegracije nastojanja koje u suvie kratkom vremenu nije moglo da ostvari neke vidnije rezultate. Usprkos svih napora ove vrste, Bosna je sve do kraja trajanja svoje srednjovjekovne dravnosti zadrala karakter vlasteoske staleke drave, do krajnosti dezintegrirane kako u pogledu teritorija tako i u pogledu svih oblika izvrne vlasti iako je u Bosni monarhijsko-dinastiki princip kao prosta forma vladavine dosljedno uvan i potovan. Pod formom monarhije, moni vlasteoski rodovi od kraja XIV stoljea, obezbjeuju na svojim domenama najveu samostalnost, koja je ponekad ila do granica pune nezavisnosti. Organizacija feudalne drave u obliku koji je vie odgovarao interesima i potrebama vlasteoskih rodova nego principu monarhijskog jedinstva vlasti izrasla je iz istorijski datih uslova koji su djelovali od samih poetaka dravnog ivota i u toku razvitka sve vidnije dolazili do izraaja kao faktori dezintegracije vlasti i teritorija. Kod toga su bile od znaaja slijedee injenice: 13

1. U procesu formiranja dravnog teritorija u sastav bosanske drave ula zile su pojedine vee oblasti u razliitim okolnostima, u razliitim vremenima i sa razliitim tradicijama, te se za itavog trajanja drave nije moglo vre ukorijeniti osjeanje teritorijalnog jedinstva svijesti stanovnitva iako je dravna teritorija, osobito u saobraaju sa spoljnim svijetom, uvijek nazivana jedn im imenom imenom Bosne. Neke od ovih oblasti bile su istrgnute iz ranijih dravnih okvira pa su se, pod neposrednom vlau feudalnih gospodara, dalje razvijale vie kao kristalizaciona jezgra veih vlasteoskih domena nego kao sastavni dijelovi dravne cjeline, povezani vlau i autoritetom vladara. A poloaj bosanskih vladara, koji su, sa rijetkim izuzecima, za vrijeme itavog trajanja drave oscilirali izmeu vazalstva prema ugarskom kralju i dravne nezavisnosti, izmeu politike rimske kurije i heretike crkve bosanske, bio je suvie nesiguran da bi se na samom ugledu vla darskog poloaja, na ugledu prijestolja i krune mogao izgraditi trajan i, u relativ nom smislu, vrst autoritet vjekovne feudalne vlasti iznad vlasti monih vlasteoskih rodova. 2. Ve prve poznate darovne povelje, iz prve polovine XIV stoljea, pokazuju koliko je obim vladareve vlasti bio odreen i uslovljen voljom velmoa, koliko je bio omeen njihovim privilegijama i koliko su bile ograniene prerogative i inge rencije vladara na podruju vlasteoskih domena. Nedjeljiva i neotuiva batinska svojina, plemenita batina", u koju su ulazile i darovnicama steene zemlje, da vala je starjeinama velikih vlasteoskih rodova vrstinu i stabilnost vlasti na njiho vim domenama, to nije imalo odgovarajue analogije na strani vladara. Ako izuz memo vladarevu porodinu domenu, njegova vlast u dravi bila je manje vrsta nego vlast krupnih feudalaca na podruju njihovih naslijeenih, darovnicama ste enih ili na drugi nain uveanih, zemalja. Funkcijom vladara pravno je bilo obu hvaeno jedinstvo drave, ali iz same, pravno odreene, funkcije nije proizlazila i odgovarajua snaga stvarne vlasti koja bi se kao sjedinjavajui faktor osjeala u svijesti stanovnitva. 3. U istorijskim izvorima nema spomena da je bosanski vladar u sistemu vazalnih odnosa stvarno vrio ulogu vrhovnog seniora i da je u takvoj ulozi bilo kada imao neposrednu vlast nad vazalima svojih velmoa, a u cilju jaanja monar hijske vlasti i autoriteta prijestolja na itavom dravn om teritoriju. Na drugoj strani, velmoe su vrsto drale u vlasti svoje vazale i, oslanjajui se na njih, izgra ivale strog i neposredan autoritet sopstvene vlasti u svijesti podanika na svojim odvojenim domenama. Vladar se sa svojim velmoama mogao mjeriti samo kao jednak s jednakim, s tim to mu je vladarska funkcija, ipak, davala izvjesnu moralnu prevagu koja je, u izuzetnim sluajevima, dolazila i do stvarnog izraaja. 4. U srednjovjekovnim zemljama, koje su se razvijale u povoljnijim uslovima nego Bosna, gradovi su odigrali odluujuu ulogu u razbijanju feudalne ograni enosti, u procesu integrisanja dravnog teritorija i konsolidovanja vrhovne vlasti, u jaanju osjeaja pripadnosti jedinstvenoj dravi u svijesti stanovnitva i u stva ranju uslova za formiranje nacija. U srednjovjekovnoj Bosni izostalo je djelovanje ovog drutvenog faktora u tom ili u slinom smislu. Ukoliko se i moe govoriti o domaem graanstvukoje, uostalom, tek od XV stoljea poinje da se pojavljuje kao aktivan uesnik u gradsko j privredi Bosne ono se do vremena propasti drave jo nije bilo razvilo do tih razmjera da bi moglo predstavljati znaajniju drutveno-politiku snagu i utjecati na tok razvitka u pravcu vreg povezivanja teritorija, vlasti i naroda. 5. Ni djelovanje crkve u srednjovjekovnoj Bosni nije moglo kao u drugim zemljama da doprinese snaenju ovakvih tendencija. Ni katolika ni pravoslavna 14

crkva nisu uspijevale da se toliko uvrste i materijalno osnae da bi mogle da vre neki znaajniji uticaj u smislu izgradnje i konsolidacije vrhovne monarhijske vlasti. Pokuaji u ovom smislu, koje je rimska crkva u posljednjim decenijama ivota drave poela da preduzima iskoristivi franjevce, odraavali su, u prvom redu, strane interese onog vremena te su vie izazivali pometnju nego to su doprinosili postizanju odreenih ciljeva unutranjeg razvitka. A heretika crkva bosanska, istorijski datim okolnostima natjerana u naruje vlastele i upuena na njihovu podrku, nala se, sticajem prilika, na njihovoj strani i kod njih traila zatitu u vremenima gonjenja. Zbog odsustva gotovo svih odluujuih faktora koji bi mogli da dadu prevagu vladaru kao predstavniku dravne cjeline u odnosu na feudalne snage koje su tu cjelinu razbijale, bosanska srednjovjekovna drava svojom strukturom vlasti predstavlja se kao rezultat precutnog kompromisa sa jakom prevagom feudalnih snaga dezintegracije: vladar nije osporavao steene imunitete i obiajima utvrena prava vlastele u pogledu vrenja neposredne vlasti nad stanovnitvom i koritenja izvora bogatstva i moi na podruju njihovih domena; vlastela, pak, nije ugroavala naslijeena prava vladara i dinastije i ostavljala im da predstavljaju dravu prema spoljnjem svijetu, da snose odgovornost za njenu bezbjednost, da zakljuuju meudravne ugovore, da raspolau sa dravnim dohocima i tributima da emituju novac. Ova i druga prava, koja su proizlazila iz samog vladarskog suvereniteta, vlastela nije nikad naelno osporavala iako nije bio rijedak sluaj da su na svojim teritorijama smetali ili, ak, onemoguavali njihovo praktino izvrenje. Jedna je stvar, stoga, govoriti o organizaciji bosanske drave sa formalno-pravnog gledita, a druga, pak, sa gledita njenog praktinog funkcionisanja, te e stoga u prikazivanju bosanske srednjovjekovne drave trebati uzimati u razmatranje jednu i drugu stranu. Ustanova dravnog sabora vlasteoskog predstavnitva srednjovjekovne Bosne, nije toliko osvijetljena da bi se mogla jasno sagledati njena uloga u odnosima izmeu vladara i vlastele. Samo iz pojedinih sluajeva, kada se sabor pojavljuje na sceni dogaaja, moe se zakljuiti da su u praktinom djelovanju ove, obiajem utvrene, ustanove najmoniji feudalci znali i mogli da obezbijede svoje interese, osobito kad se radilo o odlukama koje su mogle da poremete postojee odnose snaga. Od poetka XV stoljea sabor se predstavlja vie kao uvar steenih privilegija i preimustva vlastele nego kao izraz kompaktnosti dravne cjeline. Organizacija vlasti na porodinim domenama krupnih velmoa bila je analogna organizaciji drave s tim to je vlast velmoa bila neposrednija i manje ograniena nego vlast vladara i to je, stoga, na njihovim domenama integracija teritorija i vlasti bila sprovedena dosljednije nego na podruju drave kao cjeline. U titulaturi, u ureenju dvora i u organizaciji lokalne vlasti velmoe su se pribliavale uzorima koje su davali vladar i njegov dvor, te nam, u razmatranju pitanja organizacije bosanske drave, u nedostatku drugih, bliih podataka, mogu korisno posluiti kao analogija i oni podaci koji se odnose na pojedine vlasteoske domene ili drave". U stvari, slika dravnog ivota ne bi bila potpuna kada ne bismo uzeli u obzir preplitanja u funkcionisanju dravnog i vlasteoskog mehanizma vlasti. Paralelno postojanje dvojake vlasti dominiralo je dravnim ivotom kao suprotnost izmeu vladarskih i vlasteoskih prerogativa i kao odgovarajui izraz jo nerazvijene novane privrede, a u isto vrijeme i kao usporavajua konica normalnog razvitka kako ekonomskih, tako i dravno-politikih elemenata drutva. Vladimir orovi na jednom mjestu istie da je bosanska drava nastala ne kao nacionalna, nego kao isto geografska tvorevina, te da su u njenom teritorijalnom razvoju do kraja vladala dravna sredita, koja se nisu pomjerala iz sredinje 15

Bosne. To je kae dalje ovaj autor inilo specifinost i snagu te nae oblasti kroz elu njenu prolost; ak i u vremena, kad je drava oajno patila od separatistikih tenja njenih pojedinih feudalnih gospodara, nju je spaavalo, uglavnom, prvenstveno to to je tradicija dravnih sredita u narodu vezala mase za izvesna shvatanja, koja se nisu dala lako izmeniti1." Ovakav zakljuak izgleda nam vie je proizvod knjikog rezonovanja nego trezvenog posmatranja istorijskih dogaaja i injenica. Jer, nigdje se nije sauvala tradicija dravnih sredita" koja bi vezala mase za izvesna shvatanja", a jo manje tradicija dravnih sredita" koja bi davala snagu toj naoj oblasti". Pojam dravnog sredita podudarao se, geografski, uglavnom sa podrujem feudalne domene Kotromania (koje se u turskom defteru iz 1468/9. g. naziva Kraljevom zemljom"2). Ovo podruje bilo je okrueno ne manje znaajnim domenama feudalnih dinasta koji nisu ili na ruku ma kakvom snaenju dravnih sredita. II U jednoj povelji bana Stjepana II Kotromania, koja je izdata oko 1325 g., kae se da je ovaj bosanski vladar u to doba drao pod svojom vlau zemlju koja se prostirala od Save do mora, od Cetine do Drine"1*. Iako ovim podatkom nisu ni priblino precizirane granice srednjovjekovne bosanske drave, ipak je njima uglavnom obiljeen prostor na kojem se odvijao proces njenog formiranja i konanog stabilizovanja. Geografske osobine ovog prostora davale su u nekoj mjeri prirodnu osnovu za djelovanje onih, ve pomenutih, faktora koji su zaustavljali izgradnju vre povezane cjeline feudalne drave. Najvei dio zemlje ispresijecan je planinskim grebenima koji se pruaju u raznim pravcima i zatvaraju, odvajajui jedne od drugih, vee ili manje povrine koje, najee, povezuju uski klanci ili strmi planinski prevoji. Ve je piscu Dukljanskog ljetopisa izgledalo da bi se mediteransko-podunavsko rijeno razvode moglo uzeti kao prirodna granica izmeu dva velika teritorijalno-politika podruja tobonjeg kraljevstva Slovena2*1. Tim razvoem stvarno se, kao prirodna barijera, protee dug vijenac visokih, teko prohodnih planina u izlomljenoj liniji koji povezuje grebene Maglica (najvii vrh 2396 m nadmorske visine), Zelengore (2015 m), Lelije (2032 m), Treskavice (2088 m), Bjelanice (2067 m), vrsnice (2228 m) i Dinare (1913 m). No, nije samo razvode izmeu dva rijena sliva obiljeeno linijom ovih grebena; njome se protee i visinska prepreka koja je oteavala terenske, a potom i sve druge veze matinog podruja stare bosanske drave sa Humskom zemljom i, dalje, sa Jadranskim primorjem i njegovim gradovima.
1

CLXVII. Beorpa 1935, str. 20 -21. 2 O podruju Kraljeve zemlje" vidi dr H. abanovi, Bosanski paaluk, Djela Naunog drutva Bosne i Hercegovine, knj. XIV, Sarajevo 1959. str. 119 (i passim). la Thalloczv, L., Untersuchungen iiber den Ursprung es bosnischenBanates.'Wissemchaxlihe Mitteilungen aus Bosnien und der Herzegovrina XI, Wien 1909. str. 243 (= Glasnik Zemaljskog muzeja, XVIII, Sarajevo 1906). 2a O. IIlHiiiHh, Jleiuouiic uoua JljKibanuna, IIoceSHa H3flaH>a CAHy, LXVII, EeorpaA 3arpe6 1928, str. 305-306. [V. Moin, Ljetopis popa Dukljanina, Zagreb 1950; A. MHJvniKOBHh, Jbew.ou.uc uoua
JJyK/baHima, THTorpafl 1967.]

B JI. TiopoBiih, TepuuiopujajiHu pa3soj 6ocaucKe dpotcaee y cpedneM eujeKy. Fnac CAHy.

16

Teritorija srednjovjekovne Humske zemlje (koja se uglavnom podudara sa podrujem kasnije Hercegovine) povezana je dolinama Neretve i njenih pritoka u geografski cjelovit prostor, koji se od sjevera i sjeveroistoka postepeno sputa ka jugu i jugozapadu i u predjelu Neretvinog ua iroko se otvara prema moru. U gornjem i srednjem toku Neretva se probija uskim klancima izmeu planina koje su u niim predjelima obrasle umom, dok se iznad umskog pojasa prostiru panjaci, oduvijek pogodni za planinsko stoarenje. Lukom ovih planina obuhvaen je krevit, vegetacijom oskudan teren u kojem se poput oaza istiu plodna kraka polja razliite nadmorske visine. Dolina Neretve proiruje se, od Mostara nanie, u prostranu i plodnu nizinu kroz koju prodiru u unutranjost uticaji mediteranskog podneblja. Matino podruje srednjovjekovne bosanske drave, odvojeno od Humske zemlje pomenutim razvoem, obuhvata, uglavnom, slivove gornjih tokova Bosne i Vrbasa i lijevih pritoka gornje Drine. Teren je na ovoj strani izrazito gorovit, ispresijecan planinama izmeu kojih se nalaze doline i polja ili blago uzdignuti breuljci. itavo podruje obiluje vodama, obradivim povrinama, umama i planinskim panjacima, a u sredinjem dijelu, oko gornjeg toka Bosne i njenih pritoka, bogato je i rudama. Zapadno od sliva Vrbasa teren se mijenja i prema planini Dinari sve vie poprima izgled krovitog, vegetacijom i vodom oskudnog tla. Pogodni su uslovi za zemljoradnju, jo vie za stoarstvo, u visokim i prostranim krakim poljima koja se uzdunom osovinom pruaju paralelno sa dugim grebenom Dinare od sjeverozapada prema jugoistoku. itav ovaj predio Dinarom je toliko zatvoren prema srednjoj Dalmaciji i zadarskoj obali da s te strane ne dopiru ovamo nikakvi uticaji mediteranske klime, a terenski je, kako sa Primorjem tako i sa Povrbasjem, povezan samo visokim planinskim prevojima. U dugom zimskom periodu gotovo je sasvim odsjeen od saobraaja s jedne i s druge strane. Niz tokove glavnih rijeka teren se sputa u blaim padinama i postepeno prelazi u prostranu nizinu koja se itavom duinom otvara prema Savi i prekosavskim ravnicama. Na ovoj strani, dolinama rijeka usmjereni su prirodni putevi prema sjevernoj granici. U poprenom smjeru, u pravcu istok-zapad, planinski vijenci, koji se pruaju uglavnom paralelno sa tokovima glavnih rijeka, oteavaju odravanje saobraajnih veza izmeu pojedinih terenskih cjelina koje predstavljaju dolinske nizine i k njima nagnuta pobra. Ovaj dio zemlje ima dosta prirodno korisnih povrina sa povoljnim uslovima za naseljavanje i privreivanje. itav prostor srednjovjekovne bosanske drave izdijeljen je reljefom svoga tla na vee ili manje povrine koje, svaka za sebe, predstavljaju meusobno slabo povezane geografske cjeline koje su, u srednjovjekovnim uslovima, mogle da zadovolje jednostavne potrebe ivota iz izvora vlastitog tla, pa je i ova regionalna autarhinost mogla da doprinosi utvrivanju osjeaja privrenosti stanovnitva vie svojoj regiji nego dravi. esto je isticana prirodno-geografska izolovanost bosanske zemlje to je, u prolosti, imalo za posljedicu da je Bosna kasnila u privlaenju stranog interesovanja za svoje prilike i da se sporije otvarala uticajima spoljnjeg svijeta, sporije ih primala i ugraivala a svoj vlastiti ivot. Ovo, vie od svega, potvruje injenica da se Bosna, od svih zemalja koje su naselili Juni Sloveni, u istorijskim izvorima posljednja spominje. Konstantin Porfirogenit, koji sredinom X stoljea daje dosta obavjetenja o drugim zemljama Srba i Hrvata, o Bosni ne zna gotovo nita drugo do 17

njena imena za koje iz njegovog spisa prvi put doznajemo3. Njegovi izvjetai iz primorskih gradova znali su neto vie da kau o Zahumlju, Trebinju i drugim oblastima okrenutim i otvorenim prema jadranskoj obali ili smjetenim na va nim komunikacijama; meutim, kao da su im bili teko dostupni izvori informacija o dubljoj unutranjosti na ovoj strani pa su i podatke o bosanskoj zemlji mogli da saopte u svega nekoliko rijei. I kasnije su vijesti o Bosni oskudne i nesigurne i tek od kraja XII stoljea nailazimo na ee i pouzdanije podatke o zemlji i zbivanjima u njoj. III Srednjovjekovna bosanska drava za itavo vrijeme svoga trajanja nije, izgleda, privlaila panju onih njenih ljudi koji bi, srazmjerno svom iskustvu, znanju i obrazovanju, mogli da zapaze, ocijene i zabiljee njima savremene dogaaje ili da, na srednjovjekovni nain, opiu ivot i djelo pojedinih glavnih aktera bosanske istorije onog vremena. Poznato je, naime, da je, inae, u srednjovjekovnoj Bosni bio dosta razvijen interes za pismeno izraavanje, to se najbolje vidi iz injenice da su na njenom tlu, radom domaih ljudi, nastali relativno brojni pisani spome nici; poznato je i to da su rukopisi, mahom crkvenog sadraja, nailazili na dobar prijem na dvorovima velmoa te bi se oekivalo da je i s ove strane moglo biti podsticaja i podrke i za ira knjievna zanimanja; a zna se, takode, da je u posljed njim decenijama bosanske drave na kraljevskom dvoru bilo sposobnih i dovoljno obrazovanih ljudi koji su vjeto sastavljali diplomatske poslanice i u njima pokazivali dobro poznavanje savremenih prilika i dogaaja i dosta razboritosti u sagledanju i ocjeni savremenih, istorijski znaajnih, zbivanja u vezi sa situacijom svoje vlastite zemlje. No, nijedan od njih nije se zadrao na tome da zabiljei dogaaje svoga vremena, a kamoli da zabiljeeno uoblii u neku vrstu narativnog teksta. U nizu srednjovjekovnih analista, biografa ili putopisaca Bosna nema nijednog svog predstavnika i tako nije ostalo iz ove knjievne vrste nita to bi, poslije mnogo stoljea, sauvalo tragove neposrednog opaanja. Vrlo mutnog porijekla je Lukareviev spomen nekih bosanskih anala i hronika, kao i spomen njihovih autora Milica Velimislia, tobonjeg bosanskog hroniara, i Manojla Grka, koji je, toboe, napisao nekakvu hronologiju vojvode Hrvoja Vukia4. Ni na rukopisima crkvenog sadraja bosansko-humskog porijekla nema nijednog zapisa o savremenim dogaajima kao da su prepisivai ovih tekstova bili potpuno ravnoduni prema zbivanjima oko njih. Jedan p ozni podatak k ao da upuuje na to da su u franjevakim manastirima od davnina voeni ljetopisi5. No, ukoliko je u srednjem vijeku i bilo ovakvih ljetopisa, teko bismo mogli pretpostaviti da su u njima biljeeni i drugi dogaaji osim onih koji su se neposredno ticali manastirskih problema. Kod fra 3 Constantine Porphyrogenitus, De administrano imperio, Ed. Gy. Moravcsik (sa engleskim prevodom R. J. H. Jenkinsa). Budapest 1949, str. 160 (cap. 32 151). [E. <t>epjaHTjHh, Bu3amuujcKU U3sopu 3a uciuopujy napoda Jyiocjiaeuje, II, Eeorpafl 1959.] * Giacomo P. Luccari, Copioso Ristretto de gli annali di Rausa, Venetia 1605, str. 10, 17, 25 B. <t>. IIlHiiiHh, Jleionac .. ., str. 22 -23. [M. Op6HH, Kpajbeeciueo C/ioeeua, Beorpan 1968, 425 426.] 5 U ljetopisu Kreevskog manastira zabiljeeno je pod god. 176 5. da je te godine veliki poar unitio mnogo manastirskih stvari od vrijednosti koje su skupljene kroz etiri stoljea otkako je manastir osnovan" pa, meu ostalim, i manastirski ljetopisi (protocolla conventus) J. Jeleni, Ljetopis franjevakog samostana u Kreevu, Glasnik Zemaljskog muzeja, XXIX, Sarajevo 1917, str. 12.

18

njevakih ljetopisaca novijeg vremena nigdje, naime, ne nailazimo na tragove koji bi nas upuivali na neke srednjovjekovne prethodnike kao izvore za poznavanje javnih prilika i dogaaja onog vremena. Noviji ljetopisi franjevakih manastira, koji se pojavljuju tek od druge polovine sedamnaestog stoljea u Fojnici, kasnije u Kreevu i Sutjesci, ograniavaju se, uglavnom, na ui, aktuelni interes franjevakog reda u Bosni i Hercegovini; a ukoliko se njihovi skriptori osvru i na raniju prolost zemlje, ine to sasvim povrno otkrivajui zaudo malo znanja i malo interesovanja za dogaaje koji nisu u bilo kakvoj vezi sa prolou crkve i manastira. ak i fra Nikola Lavanin, jedan od najobrazovanijih od njih, sve to je u svojoj Kronici znao da napie o srednjovjekovnoj Bosni preuzeo je, najee doslovno, iz Vitezovieve6 Kronike ne pokazujui nimalo smisla za kritiku provjeravanja preuzetih podataka . Ljetopisi pravoslavnih manastira Bosne i Hercegovine uvali su tradiciju srednjovjekovne srpske ljetopisne knjievnosti koja poinje ve u etrnaestom stoljeu. Stari uzori prihvatani su u kasnijim stoljeima i nastavljani u vidu prepisa, izvoda, rjee u vidu slobodnih prerada. Koliko njihovi podaci mogu biti od koristi za poznavanje aktuelnih dogaaja iz vremena kada su pisani, toliko su danas, moe se rei, suvini kad se radi o srednjovjekovnim zbivanjima. Ljetopisi pravoslavnih manastira, kao, uostalom, i franjevaki pokazuju samo koliko je oskudno bilo znanje i interesovanje njihovih skriptora o srednjovjekovnoj bosanskoj dravi i zbivanjima u njoj7. Godine 1765. objavljena je u Veneciji na latinskom jeziku knjiga bosanskog franjevca Filipa Lastria iz Oevije, u kojoj autor, na osnovu dostupnih izvora, raspravlja o prolosti svoga reda na podruju Bosne i Hercegovine i o njegovim istorijskim pravima u susjednim zemljama8. Ovo je prvo domae djelo u kojem se, u tematski ogranienom opsegu, razmatraju i opte prilike zemlje u srednjem vijeku i u slijedeim stoljeima. Po nainu obrade predmeta, ovo se djelo pribli ava metodu naune istoriografije iako je, naravno, jako ogranieno optim prilikama u kojima je raeno. Sam Lastri, u predgovoru drugom izdanju svoje knjige, ali se to je u radu bio ogranien koliko skuenim prilikama vremena toliko i oskudnou izvornih spomenika, naroito u pogledu starijeg doba. Imao je na raspola ganju samo V knjiga Wadingovih Anala 9, dok su mu, kako kae, nedostajale sve ostale. Pored drugih nekih pisaca iskoristio je Orbinija 10, Farlatija11 i neke hronologije franjevakog reda od raznih italijanskih autora s kojima se, na mjestima, uputa u naunu polemiku o pitanju starine i teritorijalne nadlenosti franjevakog reda bosanske provincije. Na obimnijoj grai zasnovao je svoj krai rad o bosanskoj prolosti fra Ivan Juki u kojem se srazmjerno dobar dio odnosi na srednji vijek. Objavio ga je
6 Ljetopis franjevakih manastira objavio je J. Jeleni u Glasniku Zemaljskog muzeja, knj. XXVI (1914), XXVII-1 (1915), XXIX-1 (1917), XXX (1918), XXXV-1 (1923), XXXVI-1 (1924), XXXVII (1925), XXXVIII (1926), XXXIX-2 (1927).
7

1927; B. "RopoBiih, Xuciuopuja Bone, Eeorpafl 1940, str. 11. 8 Filip Lastri, ,,ab Occhievia; Epitome Vetustatum Bosnensis Provinciae Seu Brevissimum Compendium Historico-Chronologicum", Venetiis 1765 (Drugo dopunjeno izdanje Anconae 1776). [Filip Lastri, Pregled starina bosanske provincije, Sarajevo 1977.] 9 L. Wading, Annales Minorum, I VIII. 1625 1654. 1 0 M. Orbini, II Regno e gli Slavi, hoggi corrottamente detti Schiavoni, Pesaro 1601. [M. Op6HH, Kpajbeecuieo Cjtoeena, Beorpa 1968.] 1 1 D. Farlati (-Colleti), Illyricum sacrum, I VIII, Venetiis 1751 1819.

Biiflll Jb. CTOJaHOBHh, Ctaapu cpiiCKU podocAoeu u .leiucuucu, Beorpafl KapjiOBqii

19

1851. g. pod imenom Slavoljub Bonjak i pod naslovom Zemljopis i poviestnica Bosne".12 Pored starijih djela koja, uzgredno, govore i o srednjovjekovnoj Bosni, Juki je prvi od naih autora iskoristio autentine domae isprave koje je iz Dubrovakog arhiva ispisao ore Nikolajevi, a 1840. god. pod svojim imenom objavio Pavle Karano-Tvrtkovi13. O prvim stoljeima prolosti Bosne Juki je, kao i drugi pisci prije njega, imao vrlo mutne pojmove. Taj dio njegove Poviestnice" sainjen je prema kazivanju Orbinija, Lukarevia, Pejaevia14 i drugih autora, koji su svoje znanje o ovom periodu bosanske istorije izgraivali na nesigurnoj tradiciji ili na vlastitim konstrukcijama. Za kasnije doba, po prilici od kraja XII stoljea i nadalje, koristio se, pored pomenutih, i drugim pouzdanijim izvorima koje je nalazio u djelima Ivana Luia15, Farlatia i, osobito, u pomenutoj zbirci Karano Tvrtkovia (odnosno D. Nikolajevia). Poznavao je i djelomino iskori stio i druge autore, meu ostalim Du Cangea1' i Jovana Rajia.17 [Tekst A. Babica se ovdje prekida18.]

Zemljopis i poviestnica Bosne od Slavoljuba Bonjaka, u Zagrebu 1851. C piicK U cuoMeH UU U ..." CaSpaioi Tpy,zjOM IlaBJia KapaHo-TBpiKOBHha ... Hacr npBa, Beorpas 1840. O istoriji ove zbirke v. C. CiaHOJeBHh, Hctuopuja cpucKoi napoda y cpedneM eexy, Beorpa 1937, crp. 313-323. 1 4 F. Pejacsevich, Historia Serviae seu colloquia XIII de statu regni et religionis Serviae, ab exordio ad finem sive a saeculo VII ad XV, Colocae (Kaloa) 1797. 1 6 Joannes Lucius, De regno Dalmatiae et Croatiae Ubri sex, Amstelodami (Amsterdam) 1666. [M. Kurelac, Bibliografija o Ivanu Luciusu- Luiu i njegovu djelu, Zbornik Historijskog Instituta JAZU, 6, 1969, 169 180.] 14 Ch. Du Cange: Historia Byzantina duplici commentario illustrata, Pari 1680. 1 7 JoBaH Pajah, HcmopuH pamuxb cnaeucKuxb uapodoeb uaunane Eomapb, Xopaamoet u CepSoet, I-IV, Be 1794-95. , [J. Pajiih, KpamKa Cp5mu, Pactiu, EOCHU U P OMU Kpa/ieecmeb ucmopun, 1793.] 18 [Pregled istoriografije o sr ednjovjekovnoj bosanskoj dravi: C. 'B.HpKOBHh, Hctuopuja cpednoeeKoeue 6ocancKe dpotcaae, Beorpafl 1964, 13 25. Za literaturu poslije 1964. upor.: Historiographie yougoslave 1955 1965, Beograd 1965, pp. 103112; The Historiography of Yugoslavia 19651975, Belgrade 1975, pp. 95 100; Historische Biicherkunde Sudosteuropa, Bd. I, Mittelalter, Teil 2, Miinchen 1980, ss.1421 1454; Savjetovanje o istoriografiji Bosne i Hercegovine (19451982), Sarajevo, 11. i 12. II 1982, Posebna izdanja ANUBiH, knj. LXV, Odje ljenje drutvenih nauka, knj., 12, Sarajevo 1983, 31 36 (D. Kovaevi - Koji). Za problematiku o crkvi bosanskoj: J. idak, Studije o Crkvi bosanskoj" i bogumilstvu, Zagreb 1975, str. 400.]
11 1 3

20

ANTO BABI

DRUTVO SREDNJOVJEKOVNE BOSANSKE DRAVE

I. ZEMLJORADNIKO STANOVNITVO ............................................................ II. VLASI ......................................................................................................................... III. GRADSKO STANOVNITVO ................................................................................. IV. ROBLJE ....................................................................................................................... V. VLASTELA ....................................................................................................................

2735 37--*7 4968 6978 7982

SUMMARY .......................................................................................................................... 83

Kao u svim srednjovjekovnim dravama, i u Bosni je struktura drutva pro izila kao rezultat dueg procesa u kojem su slobodni ljudi padali u stanje zavisnosti, a nekadanja plemenska svojina na zemlju i na druga, prirodom data, sredstva proizvodnje postepeno prelazila u ruke na bilo koji nain povlatenih ljudi, koji su, onda, raznim sredstvima, pa i sredstvima prinude, potinjavali i drali u poloaju potinjenosti ostale slojeve stanovnitva. O tome, kako se ovaj proces od samog poetka razvijao u Bosni, ne postoje nikakvi konkretni podaci. Naporedo sa prvim vijestima o ranim poecima dravnog ivota, javljaju se i prvi osamljeni nagovjetaji o klasno podijeljenom drutvu na ovom podruju. Kasnije, u XIV i XV stoljeu, kada je dostignuta konana organizacija drave, pojavljuju se ovdje vrsto izgraeni feudalni odnosi sa otro podijeljenim drutvenim klasama, koje obuhvataju, na jednoj strani, potinjeno stanovnitvo, u stvari, narod, i, na drugoj strani, povlatenu vlastelu. 1. U dosta obilnoj izvornoj gradi o bosanskoj srednjovjekovnoj dravi vrlo rijetko emo naii na poneki oskudan podatak o njenom narodu o stanovnitvu van povlatenog vlasteoskog kruga. Darovne povelje bosanskih vladara ne sadre ni priblino onako opirne dispozicije kao, na primjer, manastirske povelje srpskih vladara. Dok se, naime, u ovima sasvim odreeno govori o raznim kategorijama vanfeudalnog stanovnitva, o njegovim dunostima i pravima, o njegovom poloaju u drutvu i dravi, bosanske povelje ne sadre nita slino; u njima nema nikakvih odredaba kojima bi bila postavljena granica izmeu prava i dunosti jedne klase naprama drugoj. Pravni poloaj potinjenog stanovnitva u feudalnom drutvu srednjovjekovne Bosne bio je zasnovan iskljuivo na obiajima te je, moda, u veoj mjeri zavisio o volji vladajueg sloja nego to je bio sluaj sa potinjenim stanovnitvom u drugim zemljama ovog vremena. U potinjeno stanovnitvo spadale su razne kategorije zavisnih ljudi, koje su se meusobno odvajale vie po vrsti zanimanja nego po drutvenom poloaju. Daleko najbrojniju kategoriju sainjavaju, dakako, seljaci-zemljoradnici, zatim stoari, stanovnici gradskih naselja, i na kraju, neslobodni ljudi ili robovi.

25

/. ZEMLJORADNIKO STANOVNITVO Ne moemo na izvornoj grai pratiti proces pretvaranja slobodnih seljaka-batinika u zavisne ljude sa potinjenom batinom svojinom na zemlju jer odgovarajuih podataka za podruje Bosne u izvornoj grai nema. Ne moemo s punom sigurnou utvrditi ni to da li se u uslovima feudalnog drutvenog poretka mogao odrati izvjestan broj slobodnih seljaka-batinika jer u izvorima nema potvrde ovakvog statusa seoskog stanovnitva. Ako je i bio poneki sluaj postojanja slobodnog seljakog posjeda, on je, svakako, predstavljao izuzetak od opteg pravila po kojem su seljaci obradivai zemlje bili u feudalnoj zavisnosti sa obavezom davanja rente neposrednom gospodaru zemlje. 1 U izvorima zavisni seljaci uvijek se spominju pod optim nazivom ljudi".8 Selite (sessio) koje pripada porodici zavisnog seljaka i koje ta porodica obrauje naziva se kua".3 esto se u darovnim poveljama navode samo sela sa vie kua ili selita. Nedovoljno smo obavijeteni o iznosu feudalne rente i drugih davanja i obaveza zavisnih seljaka ili kmetova, pa i one, inae vrlo oskudne, vijesti s kojima raspolaemo odnose se mahom na podruja koja su bila u bliim teritorijalnim vezama sa Dubrovnikom i s vremenom dola u posjed dubrovake drave. R. Gruji ukazao je na injenicu da se ustanova kmetstva, kao oblik proizvodnih odnosa
1 U brojnim podacima dubrovake grae pok. akademik Mihailo Dini nije mogao da nae potvrdu o postojanju samostalnih seljaka na podruju Humske zemlje i doao je do zak ljuka da u zemljama dubrovakog zalea slobodno seljatvo", u stvari, ne postoji kao neka izdvo jena drutvena kategorija. Svi slobodni ljudi ubrajaju se u vlastelu. To su oni koji posebno u naoj oblasti istiu u natpisima da su na svojoj zemlji na plemenitoj" (M. ^ Hiinh, XyMCKo-wpe6imCKa ejiaciuejia, Beorpafl 1967, str. 100). 2 Godine 1422, 11. juna, Dubrovani piu Radoslavu Glaviu, upanu vojvode Radoslava Pavlovia: pa3yMJecMO mro Haiw raicacre 3a jbyde Haiue KOJH cy cnjanii Ha 3eijbax BojeBOfle PaflocaBa y KoHaBJiax H TaKorje 3a A,ydu BoeBo/je Pa^ocana KOH cy cnjaun Ha Harnoj seimiH . . ." JI>. CTojaHOBHh, Ciuape cpucne uoeejbe u uucMa I, 2, Eeorpafl Cp. KapjioBijH 1934, str. 3. Inae, izraz ovjek", ljudi" (homo", homines") upotrebljava se kao oznak a svakog zavisnog lica bez obzira na staleku pripadnost ili, pak, lica kojem je povjerena neka misija za raun mandatora ili, uope, podanika. Izraz kmet", u znaenju zavisnog, potinjenog seljaka, kasnijeg je postanja. [C. T\npKOBHh, Mciuopuja cpediboseKoeue SacaucKe dpncaee, Beorpaa 1964, 190191.] 3 Vojvoda Sandalj Hrani obavezuje se godine 1419. da e vlastelinu Aleksi (Patroviu), poto ovaj izvri onu pravu slubu", zapisati ,,za plemenito" ,,130 ku' ljudi", to znai toliki broj selita zajedno sa isto tolikim brojem seljakih porodica. JB. CTojaiiOBHh, Ciuape cpucne uosejte u uucjua (uciuo, I, 1. EeorpaflCp. KapjiOBUii 1929, str. 303). [P. MHxaibnHh, Ce/iuuiiua, 36opmiK <t>HJiO3O(bcKor cjpaKVJiTeTa, IX-1, Eeorpafl 1967, 173-224.]

27

u agrarnoj proizvodnji pojavljuje na dubrovakom tlu tek u prvoj polovini XIV vijeka poslije preuzimanja Stona i Peljeca i kasnije, kada su Dubrovani doli u posjed Slanskog primorja (1399) i Konavala (1419, 1426) teritorija koje su do tih godina bile u sastavu bosanske drave i kroz to vrijeme, u pogledu agrarnih odnosa, bile organizovane na nain kakav je bio odreen ustaljenim obiajima u ovim dijelovima zemlje. Tek poslije preuzimanja Stona i Peljeca, zatim Slanskog primorja i Konavala, Dubrovani su se upoznali sa oblicima agrarnih odnosa u ovim oblastima i tek od tada u njihovim zakonskim odredbama i agrarnim ugovorima nailazimo na podatke ,,o pravom i potpunom kmetstvu", kako, s razlogom, istie Gruji.4 Iz ovih dubrovakih izvora moe se poneto zakljuiti i o tome kakve su bile obaveze feudalno zavisnih seljaka u Slanskom primorju i u Konavlima u vrijeme kada su ove teritorije bile u sastavu bosanske drave; a takve obaveze bile su, vrlo vjerovatno, uobiajene i u susjednim oblastima, u Trebinju i Humskoj zemlji, gdje su prirodni uslovi poljoprivrede priblino jednaki onima u Slanskom pri morju i u Konavlima. Agrarni ugovori, sklopljeni u tim krajevima za vrijeme dubrovake vlasti nad njima, odravali su, u pogledu kmetskih obaveza, priblino obiaje koji su vladali u susjednim oblastima s onu stranu dubrovake granice. 4* U jednom pismu, koje je 11. juna 1422. dubrovaka vlada uputila slubenicima vojvode Radosava Pavlovia u graninom podruju, govori se o naim ljudima koji su sijali na zemljama vojvode Radoslava u Konavlima" i o ljudima vojvode Radoslava koji su sijali na naoj zemlji"; i, dalje, kae se u tom pismu da je dostojno da daju nai to je pravo koji budu sijali na vojvodinoj zemlji i, takoe, vojvodini ljudi koji budu sijali na naoj zemlji".4" Smisao ovih rijei kao da ukazuje na to da su davanja to je pravo", to jest to je bilo uobiajeno, bila barem pri blino ujednaena na vlastelinstvima, s jedne, i, s druge strane, bosansko dubro vake granice. Iako se u ovom sluaju moda i ne radi o kmetskim odnosima u pravnom smi?lu, nego vjerovatno o vremenski ogranienom zakupu, ipak se u njemu nazire smisao naelne ujednaenosti seljakih obaveza prema gospo daru zemlje koja se mogla primijeniti i na druge, kmetske i kmetstvu sline agrarne odnose. Ne znamo koliko su Dubrovani, utvrujui obaveze seljaka na vlastelinstvima u Konavlima, sankcionisali stanje kakvo su zatekli, preuzimajui ovu oblast od bosanskih velmoa, Sandalja Hrania (1419) i Radoslava Pavlovia (1426), a koliko su, pak, zateeno stanje modificirali u skladu sa optim interesima i potrebama republike. Poznato je samo da su, pod dubrovakom vlau na konavljanskim vlastelinstvima, davanja seljaka na ime rente iznosila od jedne polovine do jedne estine prinosa sa zemlje zavisno o vrsti kulture, o bonitetu tla, o obimu rabote, o obavezama gospodara posjeda prema kmetu u pogledu inventara i drugih ulaganja u proizvodnju. Najee se od oranica na ime rente davala jedna etvrtina. 5
4 P. Fpyjnh, KoHaejiu Hod paznum iocuodapiuna od XII do XV eexa, CnoMeHHK CKA, LXVI, Eeorpaa 1926, str. 74 751 D. Roller, Agrarno-proizvodni odnosi na podruju Dubro vake Republike od XIII do XV stoljea, Zagreb 1955, str. 243, 239. 4 * [C. TiHpKOBHh, Hciuopuja cpedrboeeKoeue 6ocaucKe dpjicaee, 186192; M. BjiarojeBHh, 3eM.bopaH,a y cpednoeeKoenoj CpSuju, Beorpafl 1973; Z. undrica, Stonski rat u XIV stoljeu, Peljeki Zbornik, II, 1980, 115140.] <a Iloee/be u uucjua, I, 2, cip. 3. 5 P. rpyjHh, KoHaeMi, 80; K. Jape^eK, Hciuopuja Cpda, II (2), Beorpaa 1952; str. 99; vidi i nap. 20. D. Roller, Agrarno-proizvodni odnosi, str. 244, 323, nap. 1071. [C. 'fiiipKOBHh, '-leiuepuiuHa", 36opmiK 4>Hjio3O(J)CKor (j)aKyjrreTa, VII-1, Eeorpafl 1963, 273-276.]

28

Iz injenice da je dubrovaka vlada izriito zabranjivala da se i od oranica uzima polovina prinosa, R. Gruji je s razlogom izvodio zakljuak da je vrlo vjerovatno pod trebinjskim i zahumskim gospodarima u Konavlima" dok je, dakle, ova oblast jo bila u sklopu bosanske drave vladao obiaj, koji su pojedini gospodari pokuavali i pod dubrovakom vlau da produe da se, naime, i oranice daju na polovicu". U potvrdu ove pretpostavke naveo je jedan podatak iz dubrovake arhivske grae (Liber de maleficiis, 23. II 1419) gdje je zabiljeeno da je jedan dubrovaki vlastelin svoj posjed u Konavlima, koji je 1417. g. dobio od bo sanskog velmoe, vojvode Petra Pavlovia, dao jednoj teakoj porodici da ga obraduje napola" (ad polovicam). Gospodar posjeda drao je ovdje na ispai konje i stoku, to nesumnjivo ukazuje na to da je zemlja data napola" bila oranica i livada, a ne vinograd ili vonjak6. U dubrovakom notarijatu 25. IX 1480. naknadno je registrovan jedan dokumenat iz kojeg se vidi da je herceg Stjepan Vuki Kosaca u svoje vrijeme dao neku zemlju, zvanu Prtua, koja se nalazila na dubrovakom dravnom teritoriju, Rad milu argoviu i ivanu, po svoj prilici sinu Radmilovu, pod istim uslovima ,,Kakono i druzjem tko te i zemlje tee na poli, nim i nih ostankom."7 Renta je, dakle, u ovom, kao i u drugim sluajevima (kakono i druzjem") iznosila polovinu pri nosa sa zemlje. Feudalni gospodar dao je pomenutu zemlju na obraivanje argo viima ,,i nih ostankom", to jest sa pravom nasljedstva ili, drugim rijeima, s pravom potinjene batinske svojine nad datim selitem. Ne znamo ime je, u ovom sluaju, bila odreena visina rente i drugih uslova dranja i obraivanja vlasteoske zemlje: Da li su se, naime, na spomenutom vlastelinstvu 8gajili vinogradi i renta u visini polovine bila odreena prema dubrovakoj praksi , ili je i ovdje primijenjen obiaj koji je bio rasprostranjen u Hercegovoj zemlji da se od ukupnog prinosa uzima polovina bez obzira na vrstu kulture? 81 Na podruju koje je kroz due vrijeme bilo u sklopu bosanske drave i kasnije prelo u posjed Dubrovake Republike nije bila iskljuena ni renta u iznosu jedne treine prinosa bez obzira na vrstu kulture, to kao da potvruje jedan kasniji podatak: Herceg Vlatko Kosaca, jedan od sinova i nasljednika hercega Stjepana, potvrdio je 5. oktobra 1478. g. da je od dubrovake opine primio dohodak od bati na to imamo u Konavlah od ljetine itne i vine za na treti dio 26 perpera i 6 dinara za godite vie pisano."9 Iz ovog jednog primjera, da je treina prinosa bila isplaena u novcu, ne treba izvoditi zakljuak da je tada, potkraj srednjeg vijeka, novana renta potiskivala naturalnu, iako ni to nikako nije bilo iskljueno. U navedenom sluaju radilo se o zemljinom posjedu jednog vlastelina na tlu druge drave koja je na sebe preuzela obavezu da treinu ljetine isplati u odgo varajuoj novanoj vrijednosti jer je to, valjda, u tadanjim prilikama, kada se drava" Kosaca nalazila u punom rasulu, najbolje odgovaralo jednoj i drugoj strani. Dubrovaka opina lako je mogla ovaj izdatak u nekom obliku naplatiti od seljaka obraP. rpyJHh, Kouaejiu, str. 80; nap. 144; K. Jnpe^eK, Hciuopuja CpSa, II, str. 53, nap. 109; 398. 7 . Truhelka, Historika podloga agrarnog pitanja u Bosni, GZM, XVII, Sarajevo 1915, str. 115. Spomenuta zemlja Prtua" nalazi se na otoku ipanu. Za ovaj i druge podatke koji se odnose na sam dokumenat zahvaljujem drugu Zdravku undrici, naunom saradniku Dubro vakog arhiva. 8 D. Roller, Agrarno-proizvodni odnosi, str. 77 i dalje. 8& [N. Filipovi, Napomene o islamizaciji u Bosni i Hercegovini u XV vijeku, Godinjak ANUBiH, VII, Sarajevo 1970, 154.] 9 Iloeejbe u Uucjna, I, 2, cip. 194.
6

29

ivaa hercegova vlastelinstva u Konavlima. Suprotno uobiajenoj dubrovakoj praksi da se od oranice uzima etvrtina a od vinograda polovina prinosa, ovdje je uzeta jedinstvena renta za obje vrste kultura u iznosu od jedne treine koliko je, po prilici, uopte iznosila prosjena vrijednost proizvoda dobivenih od vika rada zavisnog seljaka u korist feudalnog gospodara, bez obzira je li ta vrijednost iskazana u vidu naturalne, radne ili novane rente 10. U drugom jednom dokumentu (od 3. VIII 1434) vojvoda Radoslav Pavlovi potvruje da je od dubrovake opine
primio ... BdCh ^c^OAdKh LJJO BH iiioid ,\ltE'1d 8 KondBdd); IU mot^ A||E'10BH X EHMa H ?KHTd H ]1 HHO i|io EH<iw 3d . r. roAHijJd (HHNSTd npkBdd . . . Koliki je iznos rente predsta vlja o ovaj dohoda k, nije r eeno u ovom dokument u.

Dva navedena primjera pokazuju da su seljaci koji su na podruju dubrovakih Konavala obraivali zemljine posjede spomenute bosanske vlastele davali rentu od prinosa sa oranica i vinograda. U drugom primjeru, pored osnovne rente u itu i vinu, navedeno je jo i ino" to se, po svoj prilici, odnosi na ona davanja koja je u vidu darova" vlastelin redovno primao od svojih seljaka u razliitim zgodama. U toku XIV i XV stoljea zakljueno je na dubrovakom teritoriju mnogo agrarnih ugovora u kojima se redovno navodi i ova vrsta obaveza seljaka prema vlasnicima zemljinih posjeda meu kojima je bilo i bosanske vlastele12. Darovi" su davani najee u raznim proizvodima i preraevinama od plodova seljake okunice sa koje se, inae, nije davala redovna renta 13. Podaci koje smo naveli u prethodnim redovima, pored sve oskudnosti njihovog sadraja, ipak omoguuju da dobijemo izvjesnu predstavu o obavezama zavisnih seljaka na vlastelinskoj zemlji u pogledu feudalne rente barem u jednom znatnom dijelu bosanske drave. Podaci se odnose na ona podruja koja su bila u sklopu bosanske drave i zatim prela u posjed Dubrovake Republike, ali se, sa velikom vjerovatnou, mogu primijeniti i na susjedne oblasti koje su do kraja ostale u sastavu bosanske drave. Mogli bismo zakljuiti da je na itavom ovom podruju visina rente krajem XIV i u XV stoljeu varirala prema lokalnim prilikama i uslovima i kretala se za itna polja od jedne polovine do jedne etvrtine, a za vinograde i vonjake redovno iznosila polovinu prinosa. No nije bila iskljuena ni jedna treina kao rentni iznos prosjene vrijednosti ukupnog proizvoda13*. Za ostali, vei dio dravnog teritorija nedostaju, u pogledu feudalne rente, bilo kakvi podaci; samo na osnovu analogije i uporeenja sa stanjem u drugim zemljama onog vremena moemo pretpostaviti da se i na ovom p odruju osnovna renta kretala u rasponu od jedne etvrtine do jedne polovine i svodila se na pro 1 0 Upor.: T. TapaHOBCKH, Hctuopuja cpucnoi upaea y HeManuhKoj dpwcaeu, I, Beorpafl 1931, str. 55 i dalje. [S. irkoviDesanka Kovaevi-Koji, L'economie naturelle et la production marchande aux XIIIXIV siedes dam les regions actuelks de la Yugoslavie, Balcanica XIIIXIV, SANU, Bgrade 19821983, 4556.] 1 1 IloseJbe u uucjua, I, 1, str. 632. 1 2 Kad su Dubrovani godirie 1399. dobili od bosanskog kralja Slansko primorje i prili podjeli zemljinih po sjeda na tom teritoriju svojoj vlasteli, dodijelili su tom prilikom posjede kralju Stjepanu Ostoji, velmoama Hrvoju Vukiu i Radiu Sankoviu i protovestijaru Zori Bokiu. (D. Roller, n. dj., str. 232). Isto tako, prilikom podjele zemlje u Konavlima dobili su odreene dijelove kralj Tvrtko II i Sandalj Hrani sa braom i sinovcem Stjepanom, zatim Rados lav Pavlovi sa sinom Ivaniem i drugi neki bosanski plemii koji su svojim nastojanjima dopri nijeli da su pregovori Dubrovana sa Radoslavom o kupovin i njegovog dijela Konavala povoljno zavreni. 1 3 D. Roller, Agrarno-proizvodni odnosi, str. 91. i dalje. 131 [Upor. nap. 4 a.]

30

sjeni iznos od jedne treine vrijednosti ukupnog prinosa14. Mislim da netmo pogrijeiti ako pretpostavimo da su na osnovi ovog prosjeka bila priblino ujednaena davanja zavisnih seljaka na itavom teritoriju bosanske drave. Odstupanja od prosjeka ispod ili iznad jedne treine izravnavala su se drugim davanjima i uslunostima u korist vlastelina, odnosno olakicama u korist seljaka. Pored osnovne rente bile su, bez sumnje, i u srednjovjekovnoj Bosni, kao i drugdje uobiajene i druge dunosti zavisnih seljaka prema vlastelinu, kao to su, na primjer, dunosti snabdijevanja vlastelinova dvora drvima, dovoz ita i drugih plodova u dvor ili, radi prodaje, na najblii trg, davanje dijela prinosa od vlaste linove stoke i pelinjaka. Ponekad je u poveljama posebno istaknuto da se pojedina sela daju u plemenitu batinu zajedno c BOA^/HH H C ndiiid,nn u 3 A^E^IH H 3 ASEpaBdrtui u 3 rphiM"kemK15. Ugarski kralj Matija Korvin (koji je poslije propasti bosanske drave isticao svoje pretenzije na vrhovnu vlast nad Bosnom i Hercegovom zemljom), izdao je, 2. novembra 1465, jednu povelju u kojoj su odreenije nabrojana vlastelinova prava kori enja prirodnih izvora prihoda na svom feudalnom posjedu. To je povelja kojom kralj daruje fratru Aleksandru Dubrovaninu neka sela u humskoj upi Luki i u upama Trebinju i Draevici sa ovimi nih' prihodii i koristmi", meu ostalim i c agroBH, r&n, KO^AMU, \uiKd,nn, PHENHU,H, .IUHIMHI H 16 MHNHUIH . U drugim darovnicama ovakva klauzula je izostavljena jer se, valjda, pretpostavlja da se odredba, koju ona sadri, sama po sebi razumije. Vlastelin, kao, posjednik voda i uma, nametao je svojim seljacima izvjesne dabine kao naknadu za koritenje ovih prirodnih dobara. Iako nemamo o tome konkretnih podataka, ipak moemo sa dobrim razlogom pretpostaviti da su i u Bosni, kao i svuda u feudalnom svijetu onog vremena1', seljaci bili duni da vlastelinu daju, u na turi ili u drugom nekom obliku, prinos od irenja u vlastelinovim umama i naknadu za mljevenje ita u vlastelinovu mlinu koji je bio podignut na njegovoj" vodi. Nemamo nikakvih podataka o drugim obavezama zavisnih seljaka koje su, inae, bile uobiajene u odnosima feudalnog drutva svuda, pa tako, sigurno, i u Bosni. Tu su spadale dunosti zidanja i opravke vlastelinova zamka, dranje straena gradu, pravljenje i odravanje puteva i mostova, povremeno ugoavanje vlastelina i njegove pratnje, krenje zaputenog tla i proirivanje obradivog zemljita,, kao i druge vrste usluga koje su, sve zajedno, predstavljale velik teret za seljake i znatno uveavale ukupni iznos feudalne rente. Pored svih ovih obaveza, koje su proizlazile iz feudalnih proizvodnih odnosa, zavisni seljaci snosili su i druge terete koje im je nametao vlastelin na osnovu svojih imunitetnih prava* injenica da je vladar, kao predstavnik drave, mnoga svoja prava i kompetencije darovnim poveljama prenosio na pojedine feudalce, da se u njihovu korist odricao dravnih prihoda koji su se ubirali od stanovnitva, da je iskljuivao svaku nadlenost svojih slubenika na podruju privilegovane vlasteoske
1 4 Kao to smo vidjeli, u tom rasponu kretala se renta u Konavlima i, po svoj prilici, u. susj ednim oblastima Trebinja i Zahumlja. ista radna renta (ukoliko nije bila kombinovana sa drugim oblicima) iznosila je na manastirskim vlastelinstvima u Srbiji XIV stoljea dva radna dana u nedjelji, to iznosi tano jednu treinu radnih dana u toku godine. T. TapaHOBCKH, Mculopuja cpucKoi upaea, I, 55. [C. TiHpKOBHh, Hculopuja cpednoseKoene SocaucKe dpMcaee, str. 189.] 1 5 Mo n. Se r b., s tr. 234, 242, 378 ... 1 6 Mon. Serb., str. 494. 1 7 Upor.: R. Kotzschke, Allgemeine Wirtschaftsgeschichte der Mittelalters, Jena 1924, 230, passim.

31

plemenite batine"18 svakako je znatno oteavala poloaj zavisnih seljaka. Jer, poto su posjedi privilegovane vlastele bili izuzeti iz svake kontrole vladara i drave, ostavljene su feudalnim gospodarima znatne mogunosti zloupotreba prilikom ubiranja, imunitetnim pravima obuhvaenih, dabina i, osobito, prilikom naplaivanja globa na osnovu presuda iz nadlenosti samog feudalca. Svi odnosi izmeu zavisnog seljaka i njegovog gospodara bili su zasnovani iskljuivo na obiajima, a u tumaenju obiaja svakako je veu vanost imala vlastelinova rije. Od sredine XIV stoljea nailazimo na vijesti iz kojih se da zakljuiti da su od tada, a vjerovatno i znatno ranije, zavisni seljaci stvarno bili vezani za zemlju svoga got podara i da je nisu mogli napustiti bez njegove privole. Vezanost seljaka za zemlju ustanovljena je indirektno, zabranama, u pojedinim sluajevima, da se na vlastiti posjed ili u ma kakav posao primi odbjegli seljak nekog drugog vlastelina. U povelji bana Tvrtka knezu Vlatku Vukoslaviu (oko g. 1353) sadrana je ovakva zabrana u odredbi da ne moe primiti nitko u naem gospostvu Vlatkova ovjeka, ni sam ban Tvrtko, ni njegov brat knez Vuk bez volje kneza Vlatka"19. Zabrana naputanja jednog vlastelinstva i bjeanja na drugo, kao i zabrana primanja tuih seljaka primjenjivana je kao opta mjera u svim feudalnim drutvima i srednjovjekovna Bosna nije u tom pogledu bila nikakav izuzetak. Ovakav poloaj zavisnih seljaka najjasnije je definisan propisima koje su Dubrovani donijeli za Stonski rat (Peljeac), poto su 1333. g. ovo podruje kupili od srpskog kralja i bosanskog bana. Uskoro, naime, poslije preuzimanja novosteenog teritorija, dubrovako Veliko vijee donijelo je odluku (6. maja 1335) da nitko tko ima posjed na ovom podruju ne moe primiti tueg seljaka, da nijedan seljak ne moe prelaziti s jednog posjeda na drugi i da je (svatko) duan da vrati tueg seljaka i preda ga njegovom gospodaru"20. Iz prvih godina XV stoljea potiu vijesti koje potvruju da su i na bosanskom dravnom podruju zavisni seljaci u praksi bili tretirani prema ovakvim principima. Ve od 1400. godine u prepisci izmeu bosanskih feudalaca i Dubrovana spominju se prebjezi i navode mjere koje e se preduzeti da bi se prebjegavanje sprijeilo. Krajem novembra 1400. god. knez Pavle Radenovi poalio se dubrovakoj vladi to doputa da se primaju njegov; ljudi na njenom zem ljitu u Popovu. U svom odgovoru vlada je uvjeravala kneza da se to nije dogaalo s njenim znanjem i da e odmah preduzeti stroge mjere i narediti svim svojim naredbenicima" da stvar ispitaju po svim selima i mjestima te ako se koi lovjek prilac naie da se izrene van, a oni u koga se naie da se pedepsa takozi da se nim mnoi kau; jer smo bili zapovjed postavili da je ne smje nitko primit"21. Sline
18 Vidi povelju bana Stjepana Kotromania izdatu oko 1322. g. u korist kneza Vukoslava Hrvatinia (L. Thalloczv, Studien zur Geschichte Bosniens und Serbiens im Mktelalter, Miinchen und Leipzig 1914, 8) i povelju kralja Stjepana Tomaa iz 1446. g. u korist brae Dragiia (Mon. Serb., str. 440).

[C. TiHpKOBHh, Bepna cjiy?ic6a" u ejepaiocuodcKa", 36opHHK 4>HJio3o<bcKor <J>aKyjrreTa y EcorpaAV. VI-2, 1962, 95 112; C. TiHpKOBHh, PycauiKa ioeuoda, HcTopiijcKH *iacoimc, XXI,

Eeorpafl 1974, 5-17.] 18 Povelju je objavio L. Thalloczv u Wiss. Mitt. XI. Wien 1909, str. 246. U Srbiji ve je u povelji Stefana Nemanje Hilendaru iz 1198. sadrana odredba kojom se zabranjuje bjeanje seljaka od jednog gospodara drugom {Mon. Serb., str. 6). Uporedi i 140. lan Duanova zakonika u: H. Panojinh, 3O.KOHUK tfapa CuiecpaHa JJytuaua 1349. H 1354, IIoceSHa H3#aH>a CAHY, Beorpaa 1960, str. 70 (127). 80 .. . quod nullus habens partem in Puncta vel in Stagno possit recipere villanum de alio"; .. . quod nullus villanus possit ire de una villa in aliam"; . . . quod (quilibet) teneatur restituere villanum alterius et remittere ad villam suam patrono suo" (J. Gelcich, Monumenta Ragusina. Libri reformationum, II, Zagreb 1882, str. 357).
8 1

Tlosejbe u uucjua. I, 1, 246.

32

odgovore i uvjeravanja dala je dubrovaka vlada na pritube koje su joj, u istoj stvari, upuivali bosanski kralj Stjepan Ostoja (g. 1402) i vojvoda Sandalj Hrani (g. 1406)22. Odgovarajui na jedno pismo vojvode Sandalja u kojem im je javljao da su neki kraljevi ljudi prebjegli u Ston, Dubrovani su izrazili svoju spremnost da pronau i protjeraju svakog prebjega jer smo" ; kau radi i hotni dobre i stare zakone uzdrat."23 Na pritube i zahtjeve bosanskih feudalaca, u stvari, odbjeglih seljaka, Dubrovani su, barem prema svojim izjavama, postupali u skladu sa pomenutom odlukom Velikog vijea od 6. maja 1335. g. i u duhu dobrih i starih zakona". Vezanost seljaka za vlastelinovu zemlju bila je utvrena podjed nako na jednoj i na drugoj strani bosansko-dubrovake granice na dubrovakom podruju zakonskim normama, u bosanskoj dravi ustaljenim obiajima. Dobri meudravni odnosi izmeu Bosne i Dubrovnika zahtijevali su da se obje strane pridravaju odavno utvrene prakse i da se uzajamno pomau u odravanju stvorenog stanja24. No i pored svih mjera i nastojanja da se seljaci zadre na odreenom feudalnom posjedu kao neophodna radna snaga, njihovo bjeanje preko granice nikad nije bilo potpuno onemogueno. Kad su bile u pitanju vlastite po trebe za radnom snagom, Dubrovani su se, naravno, vie rukovodili svojim ekonomskim interesima nego starim obiajima i obzirima prema susjedima. Sluajevi koje smo naveli, u stvari, pokazuju da se ovdje radilo samo o prebjezima sa bosanskog dravnog teritorija na dubrovako podruje; obratnih sluajeva, koliko se zna, nije bilo, te bi stoga moglo izgledati da su uslovi dranja i obrai vanja vlastelinske zemlje na dubrovakom podruju za seljake u kmetskom odnosu bili povoljniji. U stvari, poloaj dubrovakih kmetova i jeste bio povo ljniji utoliko to je bio odreenije utvren i zatien od jednostranih promjena na tetu seljaka. Kroniar Resti zabiljeio je 1419. godine da su itelji onog dijela Konavala koji su Dubrovani te godine kupili od Sandalja Hrania izraavali svoje zadovoljstvo to su postali podanici Republike i da su dobili mnoge slobode koje nisu uivali pod preanjim slovenskim gospodarima"25. Kasnije pojave nezadovoljstva Resti pripisuje uticaju vlastele koja se zatekla u ovom dijelu Konavala i, vjerovalno, teko se snalazila u novim uslovima i bila u strahu da joj raniji posjedi mogu biti
Isto, str. 432433; 270. 28 Isto, str. 263. 81 Uprkos pouzdanim i sasvim jasnim izvornim podacima, Truhelka je tvrdio da bosan ski kmet u srednjem vijeku nije nikako bio vezan uz kmetsku zemlju", da je poloaj bosanskog kmeta bio vrlo povoljan" te da zato nigdje u bosanskoj historiji ne nalazimo ni najsitnijeg traga kakvoj kmetskoj buni" (Historika podloga, str. 115, 116); njegovu tvrdnju da kmetovi nisu bili vezani za zemlju Truhelka smatra da najbolje dokazuje" to to su Dubrovani odbili da vojvodi Radoslavu Pavloviu vrate njegove kmetove, koji su, poslije prodaje njegovog dijela Konavala Dubrovniku (1427), jatomice prebjegli na dubrovako zemljite". Naveli smo primjer e koji dokazuju neto sasvim suprotno naime, da su i u Dubrovniku i u Bosni bjeanje zavisnih seljaka sa vlasteoske zemlje smatrali nedoputenom radnjom koja se protivi zakonima i obiajima i prema tome su i postupali. Uostalom, i sam Truhelka na drugom mjestu {Konavoski rat, GZM, XXIX 1917, Sarajevo 1918, str. 149) ukazuje na jednu odluku Vijea umoljenih od 13. X 1429, u stvari, Radoslavovih prebjega, iz koje se vidi da su Dubrovani i u ovom sluaju, kao i inae izra zili dobru volju da prebjege pronau i protjeraju preko granice. A sama injenica da su zavisni seljaci ne rijetko bjeali sa vlasteoskih posjeda najbolje pokazuje koliko je neosnovana Truhel kina tvrdnja da u bosanskoj prolosti nema nikakvog traga neke seljake bune. Naputanje vlaste oskog posjeda i bjeanje preko granice bilo je, u srednjovjekovnim bosanskim uslovima, najefi kasniji oblik pobune protiv feudalnog izrabljivanja zavisnih seljaka. 25 Chronica ragusina Junii Restii. Izdao N. Nodilo u zbirci Monumenta spectantia historiam Slavorum Meridionalium, knj. 25, Zagreb 1983, str. 219: ... i quali ottenero molte fran chezze, non godute sotto li primi padroni slavi ..." 33
22

oduzeti u korist novih, dubrovakih posjednika2?. No, i pored ovih pojava nezadovoljstva, koje vie odraavaju osjeanje nesigurnosti vlastele, nego neku vrstu protesta seljaka, dubrovako zemljite i dalje je privlailo prebjege iz graninih krajeva. Pored povoljnijih uslova dranja i obraivanja vlastelinskih posjeda pod dubrovakom vlau, zavisne seljake iz susjedne zemlje privlaila je, makar i nesigurna, mogunost u gradu za neki drugi, bolji izvor egzistencije. A bilo je, razu mije se, i sluajeva da je i sam feudalni gospodar doputao da poneki lan kue njegovih seljaka napusti njegovo vlastelinstvo i p ree na dubrovako zemljite27 i na taj nain je svoj zemljini posjed oslobaao od vika radne snage. Nemamo podataka koji bi izriito potvrdili da je ovakvo otputanje zavisnih seljaka bilo uslovljeno izvjesnim otkupom, ali moemo s razlogom pretpostaviti da su se i U Bosni, kao i u drugim feudalnim zemljama onog vremena, seljaci mogli otkupiti i postati slobodnim. U unutranjosti zemlje bilo je za zavisne seljake manje izgleda da e samovoljnim naputanjem vlasteoskog posjeda nai negdje bolje uslove ivota. Gradska privreda bila je suvie nerazvijena a da bi mogla u neto osjetnijoj mjeri da pri hvati priljev radne snage iz mase vlasteoskih seljaka. Uostalom, i gradska naselja bila su u sklopu pojedinih vlasteoskih feudalnih posjeda i, kao i sela, potinjena vlastelinu28 pa se, kada se radi o srednjovjekovnoj Bosni, ne bi moglo rei da gradski vazduh ini ovjeka slobodnim", kako se govorilo u zemljama sa razvijenijom gradskom privredom i formiranim graanstvom kao posebnim drutvenim staleom. Zahvaljujui poznatim feudalnim privilegijama, vlastelin je raspolagao sa mnogim sredstvima prinude da seljake, pored svih tereta koji su im bili nametnuti, zadrava na svojim posjedima. No i ekonomski interesi samog vlastelina zahtijevali su da se u eksploataciji seljaka ne prelazi krajnja granica jer bi, inae, moglo da doe do tekih poremeaja u itavoj ekonomici vlastelinstva. U masi seljaka koji su obraivali vlasteosku zemlju bilo je, sigurno, i takvih kua" koje su se bavile zanatskom proizvodnjom za feudalnog gospodara, a uzgredno i za trite284. U ranijim stoljeima, u uslovima nedovoljno razvijene privrede i krajnje oskudice novca, feudalni gospodari zemlje bili su, u pogledu svojih potreba, upueni preteno na ono to se moglo proizvesti na njihovo m vlastelinstvu. Pa i ranije, kad su se trgovake veze s Dubrovnikom i drugim primorskim gradovima veoma razvile, kad su se u gradskim naseljima, osobito uz rudnike, zanati poeli odvajati od sela, ni tada se vanost zanatske proizvodnje u pojedinim kuama zavisnih seljaka nije smanjivala. Ne moemo nita sigurno rei da li su ovi zavisni ljudi bili u Bosni tretirani drukije nego drugi zavisni seljaci i da li su, kao posebna grupa stanovnitva u pogledu feudalnih dabina, uivali neke olakice, kao, npr., sokalnici u Srbiji28". Sve to moemo samo pretpostavljati. Vjerovatno su i u feudalnoj Bosni, kao i svuda u to vrijeme, pojedine kue" zavisnih seljaka
Uporedi D. Roller, n. dj., str. 239-40. Primjere navodi K. JupeieK, Hcuiopuja Cp6a, II2 , str. 101, nap. 32. se Poveljom, izdatom 22. VIII 1446. u Vranduku, kralj Stjepan Toma daruje brai Dragi iima neka sela i gradove zajedno sa pripadajuim varoima. Mon. Serb., str. 439.
17
28a

26

roHHmaaK apvuiTBa Hcropiraapa BHX, CapajeBO 1959, 279295].

[JJecaHKa KoBaieBuh, Ilpujioi upoynaean>y 3anaiucui8a y cpednoejeKoeHoj EOCHU ,

886 [Ynop. B. PaaoJKOBHh, O coKa/muifUMa, pacupaea o cottujoAHUM odnocuMa y ciuapoj cpucKoj dpMcaeu cpedneia ecna, Iloce6Ha H3flaita CAHY, 120, Beorpa 1937; M. JlHHHh, CoKamuifu, IIp!ui03H 3a KH>H3KeBHoer, je3UK, Hcropiijv H (JJOJIKJIOP, 28 (1962), CB. 34,149 157.]

34

ili itava pojedina sela dobivali olakice u pogledu uobiajene feudalne rente, da bi razliku u viku rada nadoknadili bilo proizvodima kunog zanatstva bilo raznim uslunim radovima u vlastelinovu dvoru. Da su seljaci na feudalnim posjedima ivjeli u tekim uslovima, moe se zakljuiti iz injenice da je bilo bjeanja sa pojedinih vlastelinstava i da su se morale preduzimati prinudne mjere kako bi se sprijeilo naputanje vlastelinstava. U kritinim situacijama, koje su u Bosni esto nametale spoljne okolnosti i odnosi meu feudalcima, znala su da dou do izraaja i buntovna raspoloenja seljakog stanovnitva. Kada su 1451. g. Dubrovani nastojali da u savez protiv hercega Stjepana privuku bosanskog kralja i hrvatsko-dalmatinskog bana pisali su, kako kazuje Resti, svom poslaniku da eljenim saveznicima predoi kako nee trebati mnogo napora da se herceg potisne sa Neretve i iz Humske zemlje jer, poto on loe postupa sa svojim podanicima, nee biti teko navesti ih da se odmetnu od njega29. Izgleda da su i Turci pred odluni pohod na Bosnu raunali sa mogunou odmetanja seljaka od svojih gospodara. Prema jednoj vijesti, jedno bosansko poslanstvo izloilo je, god. 1461, pred papom Pijem II poruku kralja Stjepana Tomaevia u kojoj je bilo prikazano teko stanje zemlje u to vrijeme; kralj se, prema toj vijesti, alio kako se Turci pokazuju ljubaznim prema seljacima i kako im obeavaju slobodu ukoliko priu k njima; kralj se boji da e seljaci, privueni ovakvim obeanjima, lako od njega otpasti i istie da se ni plemii, ostavljeni od seljaka, nisu mogli odrati u svojim gradovima30. O nekim seoskim organima vlasti kao obiajem ustanovljenim seoskim zajednicama na teritoriju bosanske drave nema spomena u izvorima ukoliko to ne zakljuimo po analogiji iz dubrovake prakse u Konavlima poslije preuzimanja ove oblasti od bosanskih velmoa. Tu je 8. augusta 1455. god. zakljueno da se pripremi neki zbor u Konavlima ,,cum hominibus contrate" i da su odreena dva dubrovaka vlastelina koji e poi u Konavle ,,pro faciendo sboro"30*. Jireek smatra da su raniji opti zborovi (sboro general") u prigraninim krajevima s onu stranu dubrovake granice bili samo pasivni seljaki skupovi", sazivani od strane dubrovakih inovnika zbog suenja, da se na njima konstatuje "kraa stoke i potrice, objava vladine zapovesti, pozove u rat momad sposobna za oruje, objavi nastupanje mira, zabrani primanje tuih begunaca i dr"30b.

28 J. Resti, Chronica ragusina, 311: ,,per che il duca trattando male li sudditi, non sarebbe stato difficile, che s'alienassero dalla di lui divozione". V. J. Gelcich L. Thall6czy, Diplomatarium rtlationum reipublicae ragusanae cum regno Hungariae, Budapest 1887, 497, 516. 30 F. Raki, Bogomili i patareni, Beograd 1931, 477. 8 Dubrovaki arhiv: C onsilium Rogatorum (Cons. Rog.), 14, fol. 193, 8. VIII 1455. ' 01> K. Jape^eK, Hcffiopuja Cp6a, II, 31. [Upor. C. TiHpKOBHh, ffouyHeu ojaiuneiba; C. HoBaKOBah, Ceno, Eeorpafl 1965, 225.]

35

II. VLASI Od prve polovine XIV Ftoljea nailazimo na podatke o vlasima-stoarima na teritoriju bosanske drave, koji se po zanimanju i pravnom poloaju izdvajaju iz ostalog stanovnitva van privilegovanog vlasteoskog sloja. No, ako o vlasima-stoarima doznajemo tek iz kasnijih, mahom dubrovakih podataka, to nikako ne znai da ih na ovom podruju, kao i drugdje na Balkanu, nije bilo ve od ranih stoljea srednjeg vijeka, a svakako mnogo prije onog vremena u kojem se o njima javljaju prvi podaci300. Do XIV stoljea izgraivao se i obiajima konano utvrdio njihov pravni status i njihovo mjesto u sklopu feudalnog sistema. Spominju se najee u vezi sa potrebom obezbjeenja zimske ispae za njihovu stoku na dubrovakom tlu ili u vezi sa poslovima oko transportovanja trgovake robe ili sa drugim poslo vima za koje su naroito Dubrovani bili zainteresovani. Jedna od ranih vijesti o vlasima-stoarima bosanskog podruja sadrana je u odluci dubrovakog Vijea umoljenih od 4. juna 1336. kada je rijeeno da se pie poslanicima na bosanskom dvoru da nastoje skloniti bana da dade vjeru (ili odobrenje) nekim vlasima da dou u Dubrovnik i da se bezbjedno vrate natrag31. Radilo se, vjerovatno, o nekom za Dubrovane korisnom poslu, koji je trebalo zakljuiti sa jednom grupom ovih banovih podanika. U Dubrovniku su pravili razliku izmeu dviju kategorija stanovnitva u susjednoj zemlji nazivajui jedne Vlasima", druge Bonjanima" ili
aoc vlasi u vezi s Bosnom pojavljuju se u izvorima ve krajem XIII stoljea. God. 1280. 4. XI: Serdanus Radosclaui, Blacus Dobrana, servuum suum Tuerdoe de Bosna vendidit. 1283 18. VIII: Dobrocinus, filius Bratoslavi, Blacus de catone Jalone, ancellam suam Milosti de Bosna vendit. 1283. 14. X: Dragoslauus Bogdani, Blacus, ancellam suam Bogdanam de la Sana vendit. 1284. 9 X: Lucarus Fusci plecavit Radoslauum, Blaccum de catone Bolami (sic) (vjerovatno Bobani); T. MpeMOiiiHHK, KauifeAapujcKU u HouiapCKu cuucu, I (1278 1301), IIoce6Ha H3flaH>a CAHy, Eeorpa 1932, str. 39 (br. 43); str. 111 (br. 323); str. 115 (br. 339); str. 133 (br. 362).
[Ynop. UecaHKa KoBa^eBHh, CpednoejeKomm Kauiyuu uo dy6poeauKuju meopuMa, C HMTIO 3H)VM o cpeflibOBJeKOBHOM KaTVHV, OHp>KaH 24. H 25. HOBeniSpa 1961, IIoce6Ha H3aH>a HJ1,BHX, CapajeBo 1963, 124. "Bvprjima IleTpoBHh, Mafiiapyie y KOCHOM cpedneM eeny, FjiacHHK ueTHH>CKHX Mvaeja, X, 1977, 102, 107, 108, 110.]
51 ... captum fuit quod scribatur ambaxatoribus nostris in curia domini bani Bossine quod ... debeant... ipsum inducere, quod ibi placeat... dare fidem Vlachis volentibus venire Ragusium, quod rute et secure . .. venire, stare et redire possint " (Mon. Rag., II, 365 6).

Slovenima"82. U Bosni, kao i u drugim balkanskim zemljama pod imenom vlaha" podrazumijevale su se posebne grupe podanikog stanovnitva. Njihovo glavno zanimanje bilo je polunomadsko stoarenje pa su se, uglavnom, po tome ove grupe odvajale od mase stanovnitva koje se preteno bavilo obraivanjem zemlje ne iskljuujui, naravno, ni gajenje stoke za potrebe gospodarstva i vlastite ishrane. Podruje stanovanja i kretanja vlaha-stoara prostiralo se u oblastima prostranih planinskih panjaka i irilo se u krajeve gdje god je bilo mogue nai u niim predjelima podesna zimovita. Tragovi su im ostali u brojnim toponimima, vezanim najee uz planinski lokalitet33. Najbolje su nam poznate grupe vlaha-stoara iz planinskog podruja prema jugoistonim dravnim granicama; zbog blizine dubrovakog teritorija i ivljeg prometa na ovoj strani dolazilo je do estih dodira izmeu Dubrovana i pojedinih vlakih grupa, to je ostavilo dosta tragova u savremenim dubrovakim spomenicima8381. Poznato je da su Sloveni Vlasima nazivali kako romanske stanovnike primorskih gradova tako i preostale strane, odavno romanizovane, stanovnike balkanskog podruja. U vremenima velikih seoba raznih varvarskih naroda ovi stano vnici povlaili su se znatnim dijelom sa ee ugroavanih nizinskih predjela i komunikacija u planine gdje su nalazili vie sigurnosti i gdje ih je i sama priroda zem ljita upuivala na stoarstvo kao glavno zanimanje i gotovo jedini izvor egzistencije. Treba, uz to, napomenuti da je planinsko stoarenje kao naroit oblik privreivanja bilo, vrlo vjerovatno, i ranije, jo u predrimsko, trako-ilirsko doba rasprostranjeno po balkanskom prostoru te da su i tada, kao i u kasnijim stoljeima sto arske migracije strujale od jugoistonih prema sjevernim i sjeverozapadnim stranama34. Moda je ve u burnim vremenima velikih varvarskih seoba i naseljavanja
38 U jednom pismu dubrovakog kneza (2. VII 1376), u vezi sa unajmljivanjem ljudi za prenos olova iz Bosne, pomenuti su Vlachiet Bosgnani" kao dvije odvojene kategorije stanovni nitva (Mon. Rag., IV, 150, 151). Odlukom Vijea umoljenih od 4. jula 1390. odobreno je Vlasima i Slovenima" koji su bjeali ispred Turaka da sa porodicama i stokom predu u Ston i Prevlaku (... de concedendo Vlachis et Sclavis ... cum eorum familiis et bestiamine quod possint fugere et se reducere in Stagno et in Puncta timore Turchorum fugientibus ..." Diplomatarium Ragusanum, str. 70910. Izrazitije razlikovanje ovih dviju kategorija stanovnitva sadrano je u manastirskim poveljama srpskih vladara: u Arhanelskoj povelji cara Duana iz g. 1348. odvojeno je odreen ,,3aKOH Cp6n>eM" i ,,3aKOH BJEUCOM", pri emu se ovdje pod imenom Srbiji" podrazumijevaju zemljoradnici to jes t zavisni seljaci ili meropsi, a pod imenom Vlaha" stoari (A. CoJiOBJeB, Oda6panu cuoMemiifu cpitacoi upaea, BeprpaH 1926, str. 138 i 148 (Br. 67). Vijee umoljenih, 29. XI 1454, ovlastilo je kneza i Malo vijee providendi pro Vlachis et aliis Bosnensibus qui veniunt .. . in Puntam et Stagnum ..." Libri reformationum XIV. 1454. fol. 106. . 33 Primjera radi navodimo samo naziv planine Vlai, na kojoj se nalaze lokaliteti (vrhovi) Vlaka gromila i Vlahinja i na junim obroncima planine: selo Vlahovii. V. i BJI, CKapnh,. IJopujeicjto upaeocjiasHoia uapoda y cjeeepoiauaduoj Eoam, F3M, XXX, CapajeBO 1918, crp. 228 i d. P. Skok, eka knjiga o vlakom pravu, GZM, XXX, Sarajevo 1918, str. 298, nap. 1. Dok o vlasima i njihovim katunima sa jugoistonih planinskih predjela bosanske drave ima mnogo podataka u dubrovakoj gradi, dotle o itavom ostalom dravnom podruju, osim toponima, jedva se moe naii na poneki podatak. Jedna indirektna dubrovaka vijest iz 1426. g. potvruje da je vlaha bilo u krajnjim sjeverozapadnim predjelima, gdje je Bosna graniila sa Hrvat -

skom. K. JapeneK, B/iacu u Magpoejiacu y dyOpoeamcuM cuoMenuiftiMa, 36opHHK KoHcraHTHaa

jHpeneKa, I, Eeorpafl 1959, str. 198. '" [O vlasima na prostoru dananje Hercegovine, na osnovu turskih izv ora upor. N. Filipovi, Vlasi i uspostava timarskog sistema u Hercegovini (I), Godinjak Centra za balkanoloka ispitivanja ANUBiH, XII, Sarajevo 1974, 127 221], 31 P. Skok, eka knjiga, 34. ; , : : 38

Slovena opta nesigurnost i potreba zatite i obezbjedenja dovela do toga da su se planinska stanita ili katuni Vlaha stoara postepeno sreivali kao vrsto organizovane zajednice na elu sa starjeinama koji se najee nazivaju katunarima., Kad su Sloveni zauzeli i konano naselili najvei dio Balkanskog poluostrva, neizbjeni su bili meusobni dodiri dviju etnikih grupa, neizbjena su, takoer, bila meuetnika prelijevanja i mijeanja, praena ivim uzajamnim uticajima koji1 su, u duem procesu, vodili do preovladavanja brojnije, slovenske etnike grupe i do postepenog slaviziranja romanskih Vlaha. U toku ovog procesa njihovo ime gubilo je oznaku etnike grupe i dobivalo znaenje privrednog zanimanja i jednog; naroitog oblika privreivanja, te su vlasima" nazivani pripadnici stoarskih zajednica i njihovih stanita ili katuna bez obzira na njihovo davno etniko porijeklo35. U vremenu kada se vlasi" kao posebne cjeline stanovnitva pominju na teritoriji bosanske drave, oni se pojavljuju kao ve odavno poslovenjena masa stoara, u kojoj se iz ranijih, predslovenskih vremena sauvao samo poneki trag u toponimima, linim imenima ili u nekim tehnikim terminima3*. Vlasi (ili stoari) na podruju bosanske drave bili su, kao i u drugim balkanskim zemljama, ukljueni u feudalni sistem na isti nain kao i zavisni seljaci., Kao kue" i sela seljaka -zemljoradnika, tako su i katuni vlaha-stoara ulazili u sastav cjelokupnog vlastelinstva pojedinih feudalaca kao njegova ekonomska dopuna. U darovnim poveljama srpskih vladara pojedinim manastirima, est o se kao objekt darivanja pored zavisnih seljaka-meropaha navode i katuni vlaha sa posebno odreenim dunostima prema manastiru. U srednjovjekovnoj Bosni vlasi se izriito spominju kao objekt darivanja u povelji vojvode Juraja Vojsalia iz god. 1434. kojom ovaj velmoa svojim vazalima, brai Jurjeviima, 37 daje i zapisuje", pored sela jo i vlahe Vojihnie i Pribinovie i Hardomilie." Mnogo su ei dubrovaki podaci iz kojih se vidi da su vlasi-stoari sa podruja bosanske drave, kao i zavisni seljaci-zemljoradnici, bili potinjeni nekom feudalnom gospodaru, bilo vladaru, bilo pojedinim feudalcima, mahom iz reda velmoa, uvijek kao njihovi ljudi"38 i da su, prema tome, bili obavezni na izvjesna davanja, slube u> lunosti u korist svoga gospodara. Za podruje srednjovjekovne bosanske drave nedovoljno smo obavijeteni o iznosu i oblicima feudalne rente koju su vlaki katuni ili pojedine njihove kue" bili duni da daju svojim gospodarima. U srednjovjekovnoj Srbiji obaveze vlaha,1 koji su kraljevskim poveljama darivani pojedinim manastirima, bile su izdiferen'* Upor. P. Skok, n. dj. str. 311, nap. 1; M. <3>ujiHrioBnh, CtupyKwypa u opiamaatfuja. cpedibtejeKoeiioi Kautyua, Ciino3HJyM o cpeflH.eBJeKOBiioM KaTyHy, oppjKses. 24. H 25. HoBeiw6pa 1961, CapajeBo 1963; str. 50 i dalje; K. jHpeneK, BAKU U Maspotnacu 193 4. 'Primjeri kod: P. Skok, n. dj., str. 308 311; odgovarajue napomene ispod teksta; isti u Enciklopediji Jugoslavije, knj. VIII, Zagreb 1971, str. 514 515. " Mon. Serb., str. 378. 38 Godine 1361, 5. VIII, Veliko vijee odobrilo je da se izda so ljudima i vlasima bosanskog1 bana i Sanka (Miltenovia) (de dando de sale hominibus et Vlachis bani Bossine et Senchi). Mon. Rag., III, str. 102; 3. VIII 1403. spominju se vlasi kneza Pavla Radenovia (jHpe<iei<, 36opHuk, str. 201); 28. VIII 1403. Vlasi vojvode Sandalja (JnpeneK, h. dj., 202); 4. IX 1403. turme VlaChorum regis Bossine" (ibid); 13. XI 1407. u pismu Dubrovana kralju Tvrtku II spome-:
nUti SU . . . tt$h Kpd.tlfKkCTliS Tll IIHCdC/HO Ud KO BridCH KpdrilfBfcC'FBd TH Kt1KIO(MKH CddlOCH/iklf.H HdCT^Ild^i! Hi NJUIIk KOfpk H H HiM\[ StlUM t K6HMH H Ck rA,0KHTHH H CTHOKk/HII H HdlU'fc.Hk RE.1HKE I|IET S'IHHHIIIS Pll5riUI0.1l

(Tlmejb-eu HUCAM, I, str. 500), a 20. II 1415. vlasi kralja Ostoje (ibid.. str. 537); 4. II 1420. u Dubrovniku je dato odobrenje da se elnik i pastiri sa stokom bosanskog kralja mogu skloniti u Ston,' a isto.odobrenje dato je za elnika, pastire i stoku vojvode Petra Pavlovia CRopoBHh, Xucuiopuja Bone, str. 423, prema Jorgi, II, 190); god. 1430=.^ 12. V, spominju se vlasi (Banjani) vojvode-Radoslava Pavlovia (JupeieK, n. dj., str. 196).

39*

cirane i odreene prema posebnim zanimanjima pojedinih vlakih grupa u okviru cjelokupne stoarske privrede39. Prema ovim odredbama, podjela rada u vlakim katunima bila je, iako ralanjena, u dobroj mjeri prilagoena potrebama vlastelinstva. Za podruje srednjovjekovne Bosne nema ovako izriitih podataka o. slinoj podjeli rada u vlakim katunima, niti o davanjima na ime rente koja bi proizlazila iz takve podjele. Svakako su potrebe bosanskih velmoa i kraljeva bile drukije nego potrebe monakih zajednica u manastirima. Izgleda da su se, u pogledu feudalne rente, glavne obaveze vlaha-stoara na bosansko-humskom podruju sastojale u uvanju i gajenju stoke njihovih gospodara i u davanju odreenog dijela stoarskih preraevina39". Iz ovih izvora potjeu, najveim dijelom, stoka i stoarske preraevine koje bosanski kraljevi40i pojedine velmoe upuuju kao robu na dubrovako trite ili dalje, preko mora . Kao u drugim zemljama tako su i na bosansko-humskom podruju naturalna davanja bila kombinovana sa raznim slubama koje su vlasi-stoari bili duni da obavljaju u korist svojih gospodara, najee kao ponosnici" pratioci tovarnih konja za transportovanje dobara ili kao vojnici i straari na granicama i vanijim prometn m mjestima*1. Vlasi su, kao lako pokretljiv elemenat, bili najpodesniji da kao s aari uvaju granicu i paze da se ne krijumari roba, a esto da obavljaju i posao g asonoa ili skorotea. Ovakve slube vrili su u srednjem vijeku za svoje feudalne gospodare, a poslije pada Bosne i za raun turske drave 42. Dok za itelje zemljoradnikih sela nema direktnih tragova o nekoj, obiajem utvrenoj i priznatoj, organizaciji seoske vlasti koja bi ih predstavljala i titila prema dravi i feudalnim gospodarima, vlasi -stoari imali su u svojoj katunskoj
" V., npr., odredbe o dunostima vlaha stoara u poveljama svetostefanskoj 13131318 (CojioBjeB, Odapanu CIIOMCHUIJU, str. 96 i dalje) i deanskoj 1330 (CojiOBJeB, n. dj., strl 114) i arhanelskoj, 1348 (CojiOBJeB, str. 142). Uporedi Jupe^eK, Mcuiopuja Cp6a, II, str. 97 i dalje; M. 4>njiHnoBHh, CiupyKiuypa u opiaHU3aifuja cpedmejeKoenoi Kauiyua, str. 79 i passim; B. TivpljeB, Tepwuopujajiu3ca{uja KawyHCKe opiamizavpije do Kpaja XV eexa, CHMno3HJyM o cpeflHbOBjeKOBHOM KaTyHy, oap>KaH 24. i 25. novembra 1961), I~Ioce6Ha H3flaH>a HSBHX, CapajcBo 1963, str. 150-151. ?** Dabine vlaha vidi T. TapaHOBCKH, Htiuopuja cpucKoi iipaea, I, str. 72; M. JJHHHH, JJy6poeanKa cpednoeeKoeua KapaeaHCKa mpioeima, }Wi, III, Eeorpaa 1937, str. 136, nap. 5. Dio globe za neizvrenje ugovora o prcvozu pripadao je gospodaru vlaha; M. flHHHh, JJy6poeaHKa
KapaeaHCKa iuptoeuna, str. 142. 40 V. , n p r . , M o n . R a g. I I I , 7 7 ( 4. V 1 3 6 1 ) . M . J j H H H h , O d n y K e e e h a f f y 6 p o e a m c e p e u y 6 MiKe I, noce6Ha H3flaH,a CAHY, Eeorpa 1951, str. 170, 171 (12 i 13. X 1381); M. JjHHHh, OdJiyKe eeha JJy6poea<iKe peuy6jiuKe II, FIoce6Ha H3,a,aH>a CAHY, Beorpaa 1964, str. 84 (13. VII 13 8 4) , 4 06 ( 1 8. I V 1 3 8 8) . Kol i ka j e bi l a pot r a nj a s t o ar s ki h pr oi z vo da i z Bos ne na d ubr o va ko m t r i t u, vi di s e i z o v o g pr i mj e r a : U j u n u 1 3 7 9, ka da s u nj i h o ve p os j e de ugr o a va l i Ml e a ni , ' D u b

rovani su se, traei podrku, alili banu Hrvatske na kralja Tvrtka to dri stranu njihovih ne prijatelja; ranije je, kau, uvijek upuivao svoje podanike sa tovarima mesa i sira u njihov grad; sada je, pak, zabranio izvoz ivea u Dubrovnik, pa se graani osjeaju kao pod opsadom i nemaju ni mesa ni sira (... stamo quasi assieadi (assediati) e t non havemo de carne ne de formago . ..") Mon. Rag., iy, str. 223. i Dipl. Rag., str. 84. U Malom vijeu 17. VIII 1430. spomenut je caseus quem voivoda Sandagl huc mittet", Jorga, II, 282. 4 1 VI. Skari ukazao je na injenicu da izvjestan broj lokaliteta na podruju Bosne i Herce govine u osnovi svog topografskog naziva ima romansko-vlaki korijen vard- (kao, npr., Varda, Vardite), koji upuuje na romansku imenicu vardia = guaria = straa ili straarsko mjesto i na povezanost pomenutih toponima sa st raarskom slubom vlaha-stoara (Boi. CKapah TIopujeKjto upaeocjiaeuoi napada y cjeeepo3auadHoj EOCHU, F3M, XXX, rofl. 1918, Capajeso 1919, str. 228). " P. Skok: eka knjiga, str. 302, 306; B. urev: Neto o vlakim starjeinama pod turskom upravom. GZM, LII, god. 1940, Sarajevo 1941, str. 49. i passim. ["B. neTpoBHh, Maiuapyie, 95-129].

40

zajednici, koju predstavlja katunar ili elnik ili drugim imenom zvani starjeina, pouzdanu zatitu i prema feudalnom gospodaru i prema dravi. Izgleda da se na vlake katune nije protezala vlast upana i drugih organa lokalne uprave. Starje ina katuna, katunar, bio je neposredno odgovoran gospodaru teritorije na kojoj se nalazio katun pa mu je, kao odgovornom predstavniku svoje zajednice, bila povjerena briga o bezbjednosti na odgovarajuem podruju. U jednoj povelji (13. X 1461) herceg Stjepan nareuje svojim slubenicima da vode brigu o punoj linoj i imovinskoj bezbjednosti dubrovakih trgovaca koji se kreu po njegovom rusagu", pa, naporedo sa drugim slubenicima, vojvodama, knezovima, upanima i drugim,,, navodi i katunare, stavljajui ih u isti red sa drugim nosiocima lokalne vlasti 43; a vrlo je vjerovatno iako za to za bosansko-humsko podruje nemamo direktne potvrde da je u nadlenosti vlakih starjeina spadala i sudska funkcija u sporovima unutar samog katuna44. U literaturi je ukazano i na vie oblike starjeinske vlasti koja je, u datim, sluajevima, predstavljala vie katuna, a u prvim godinama turske vladavine bila ustanovljena kao stalniji oblik starjeinstva45. Nov je podatak iz vremena kralja Tvrtka I (15. II 1382) u kojem je pomenut starjeina fvih kraljevih vlaha (knez-comes Vlacorum omnium domini regis Rassie et Bossine")4'- Ne moe se, zasada, utvrditi koliko se ova funkcija kneza ili komea svih vlaha jednoga gospodara podudara sa funkcijom elnika koja se kretala, kako izgleda, u granicama iste ili sline nadlenosti barem ukoliko se radi o podruju srednjovjekovne Bosne. U odlukama dubrovakog Vijea umoljenih od 4. i 6. II. 1420. spomenuti su elnik bosanskog kralja i elnik vojvode Petra Pavlovia u vezi sa prihvatanjem njihovih pastira i stoke na dubrovakom zemljitu4'. Kad imamo u vidu da se, ma i rijetko, elnici, uporedo sa vojvodama i upanima, pojavljuju kao svjedoci na nekim poveljama, s razlogom moemo postaviti pitanje nisu li oni kao najvie starjeine i pred" M on. Serb., str. 485. U hilandarskoj povelji Stevana Nemanje iz kraja XII st. vlake zajednice nazivaju se sudstvima (Mon. Serb., str. 6) pa prema tome izgl eda da je sudska funkcija bila glavno obiljeje njihove drutvene organizacije. Izvjesna sudska autonomija unutar vlakih grupa posvjedoena je za XV stoljee i na podruju Hrvatske (M. OHjmnoBHh, CuipyKiuypa u opiauu3atfuja cpednoejexoeitux Kaiuyna, str. 82). Ako za bosansko-humsko podruje nema podataka koji to potvruju? ve i same okolnosti to su vlake grupe, po prirodi svoga zanimanja, bile pokretne i to su pla ninski katuni komunikacione bili tee dostupni upskim vlastima govore zato da se, silom prilika, sama po sebi ustanovila i obiajem sankcionisala pored ostalih i sudska, vie ili manje ograniena, autonomija unutar katuna. Pri tome nije bitno da li su sudsku vlast vrili katunari na osnovu svojih starjeinskih prava, kao oni iz hilandarske p ovelje s kraja XII stoljea ili, pak, za tu funkciju odreene (ili birane) sudije u pravom smislu", kako se javljaju u Hrvatskoj u XV stoljeu. (Upor. M. <t>HJiHnoBHh, n. dj., str. 82 83) U ovom vremenskom rasponu mijenjale su se prilike i unutar katuna prema njihovim gospodarima, pa se i sudska autonomija mijenjala od patrijarhalnih oblika do odreenijih oblika. 46 M. <J>HjmnoBHh, n. dj., str. 106. 44 Podatak iz Dubrovakog arhiva Debita Notariae 9, fol. 106, 15. II 1382) saoptila je JI. K osatie Buh y n. dj., str. 134. 47 Jorga, II, 190.
44

41

stavnici vlakih katuna ulazili u feudalnu hijerarhiju i na drutvenom planu izjed naavali se sa ostalom vlastelom?*8 Povoljniji poloaj vlaha-stoara u strukturi srednjovjekovnog bosanskog drutva u poreenju sa poloajem zavisnih seljaka-zemljoradnika proizlazio je i iz njihova zanimanja, kao i iz itave ekonomike zasnovane na stoarskoj privredi, koja je, po svojoj prirodi, zahtijevala veu slobodu kretanja, a po tome i slobodniji odnos prema gospodaru. I u Dubrovniku su, izgleda, kad se radilo o pitanju slobode kretanja bosansko-humskih podanika, drukije postupali sa stoarima nego sa zavisnim seljacima: Kad se knez Pavle Radinovi poalio to se doputa da njegovi podanici koji bjee s njegovih posjeda budu primljeni na dubrovakom zemljitu, Dubrovani su ga utivim pismom od 30. XI. 1400. god. uvjeravali da e uiniti sve to je potrebno da pronau i vrate prebjege, ali su se za jednog knee vog pastira, koji je prebjegao u grad, istim pismom izvinjavali to ne mogu udovoljiti kneevoj elji jer, kau, tko gode lovjek vlastelin ili vladal'c ili ine koje g(odje ruke) elovjek ubjegne u Dubrovnik... da mu je vjera i sloboda."49 Slobodniji poloaj vlaha u odnosu na njihove gospodare vidi se, uostalom, i iz injenice da su vlaki katuni i njihove starjeine odravali direktan saobraaj sa Dubrovnikom, osobito kad se radilo o ugovaranju poslova oko prenosa robe dubrovakih trgovaca, ili o obezbjedenju zimovanja pastira i stoke na dubrovakom zemljitu60. U privredi srednjovjekovne Bosne vlasi-stoari igrali su znaajnu ulogu. Kao ponosnici-kiridije, kao zakupnici-preduzimai karavanskog transporta robe u prometu izmeu Dubrovnika i njegovog balkanskog zalea povezivali su se sa trgovakim poslovima pa i sami u njima uestvovali51. Nije manje bilo vano ni njihovo uee u proizvodnji robe za izvoz513. U trgovakoj razmjeni sa Dubrovnikom,
48 Na tri povelje bana Stjepana Kotromania, izdate izmeu 1322. i 1332, upisan je kao svjedok medu ostalim i el nik Hlap" (Wiss. Mitth., XI, Wien 1909, str. 240 i 242 i Mon. Serb., str. 102) a na jednoj njegovoj latinskoj ispravi iz godine 1345. meu svjedocima se nalazi i Comi tes Fribislaus Chlapponik, (i) Stefanus Chetaik" (Wiss. Mitth. XI, 277). Ime Hlap, Hlapac, Hlapovi, Hlapi nije rijetko meu vlasima, ak bi se moglo rei da je tipino vlako. Vlasi sa ovakvim imenima spominju se god. 1305 (Japeiek, BAOCU U Maeposjiacu, crp. 428) god. 1313 1318 (Cojiosjes, OdaSpamt cuojuemiitu, str. 96); god. 1402 (Harnih, JJy6posaHKa KapasaucKa mpioeum, str. 121, nap. 2); god. 1422. CHamih, isto, str. 133, nap. 11); god. 1379 CttuHnh, isto, str. 134, nap. 15); god. 1393 (HHHHh, isto, str. 134, nap. 15). Treba napomenuti i to da je u jednom aktu kralja Stjepana Ostoje od 20. XI 1398. upisan kao svjedok, meu ostalim, i knez tipam Hlapi naega kralestva dvorski". (Mon. Serb., str. 232.) ; " riouejbe H mrcina I, 1, 246 7. T 50 Brojne primjere samostalnog ugovaranja izmeu vlaha i Dubrovana u poslovima trans portovanja robe navodi M. burnih, JJy6poeauKa KapasancKa uipioeuHa, str. 121. i dalje u napo-' menama). Jireek, pozivajui se na jedan zakljuak dubrovakog Malog vijea od 3. IX 1363,' govori ak o direktnom, tako rei, diplomatskom" saobraaju izmeu vlakih grupa i Dubrovana {BAOCU li Maepoejiacu, str. 200). 5 1 O ulozi Vlaha u karavanskoj trgovini vidjeti: M. JIHHHII, JJy6posam<a Kapatancna utpioetma, 119-146. > 51a [O vlakoj proizvodnji i trgovini vunenim preraevinama upor.: V. Han, La culiure materielle des Balkans au Aioyen Age a travers la documentation des Archives de Dubrovnik, Godi njak Balkanolokog instituta, Balcanica, III, Beograd 1972, 188 192; "BvprjHaa IJeTpoBHh, KocMtm, My3ej npHMe&eHe VIVKTHOCTH, 36opHHK, .XVI XVII, Beorpaa 1972, 73, 79 88; HcTa, CpedHjoeeKoeHu ayumu uoi<pueanu, CHMno3HJyi: CeocKH flaHH CpeTCHa ByKOcaBjhCBHha III, ripnjenojBe 1976, 359 365; Jl,yniaHKa JjHHHh-KHOKeBah, Tnanune v upuspedu cpedMiaeRoeHoia JJy5po8HUKa, noceSHa H3flaH>a CAHy* KH>. DXL, Beograd 1982, 11 13^ Ista, Uee Vlaha u preradi vune i prevozu sukna u XIV i XV veku, Simpozijum: Vlasi u XV i XVI vijeku, Radovi ANUBiH, knj. LXXIII, Sarajevo 1983, 85 87]. :

42

pored proizvoda rudarstva, najznaajnije mjesto zauzimaju stoarski proizvodi koji se uglavnom nabavljaju sa podruja vlakih katuna58; s druge strane, vlasi su glavni potroai soli koja se u velikim koliinama doprema iz dubrovakih solana53. U novanom prometu, koji od kraja XIV stoljea postaje ivlji, vlasi uestvuju u veem razmjeru nego ostalo zavisno stanovnitvo. Prodiranjem novca u privredne odnose ubrzavao se proces drutvenog diferenciranja unutar katuna, pa su pojedinci u veem ili manjem broju, zahvaljujui svom ueu u poslovima u vezi s trgovinom i transportom ili svom starjeinskom poloaju, uspijevali da u svojim rukama akumuliraju izvjestan kapital, da se ekonomski uzdignu iznad ostalih te da sebi obezbijede vie slobode i samostalnosti u odnosu na gospodara 53". Za podruje srednjovjekovne Bosne i Humske zemlje nisu poznati izriiti podaci o postojanju posebnih kategorija vlaha koji bi bili duni da daju vojnu slubu za svoje gospodare kao to su bili oni koje,54u Srbiji, spominje zakon vlahom" svetostefanske povelje iz godine 13131318 ili oni na koje se odnosi jedna odredba bana Hrvatske za podruje Cetinske krajine iz godine 143655. Moemo sa dosta sigurnosti pretpostaviti da nije bilo drukije ni u pogledu bosan* ko-humskih vlaha iako, moda, njihove vojne dunosti nisu onako konkretno odreene kao u navedenim sluajevima u Srbiji i Hrvatskoj. Sama injenica da neke njihove starjeine nose naslov vojvode" ukazuje na funkciju u vezi sa vojnom slubom ili sa slubom- za koju je bila potrebna izvjesna vojna organizacija5'. No na njihovu vojnu slubu jasno i oigledno ukazuju ne rijetki sluajevi gdje se vee ili manje, na vojnoj osnovi, organizovane grupe vlaha pojavljuju u slubi svojih gospodara u vezi sa vojnim aktivnostima. U Dubrovniku su dobro znali kakvu vojnu snagu predstavljaju naoruane grupe vlaha iz susjedne zemlje te su ponekad, u vremenima kakve osobite opasnosti za bezbjednost njihovog teritorija, i raunali na pomo i pojaanje s te strane. U vrijeme ugarsko mletakog rata (13781381), kad je izgledalo da bi Mleani mogli ugroziti posjede Dubrovnika (koji je tada bio pod vrhovnom vlau ugarskog kralja), Dubrovani su bili u dogovoru sa bosanskim
" Od proizvoda stoarstva izvozila se koa, sueno meso (castradina) i sir. Uvijek je bio na cijeni vlaki sir" (caseus vlacheschus), mnogo traen u Dubrovniku ne samo u domaoj po tronji nego i u daljem izvozu. U dubrovakim vijeima esto se donose odluke o regulisanju cijena vlakog sira" (v. Mon. Rag., V, 253 (1328). V. 392 (1336), III. 152 (1362); M. flHHHh, Odayica> I, 25, 26 (1380), I, 146 (1381), I, 239 (1382) itd; v. i K. Jape^eK, n. dj., str. 199-200. Jorga, II, 282 (g. 1430): caseus quem voivoda Sandagl huc mittet". 53 K o l i k a j e , p r i b l i n o , b i l a p o t r o n j a s o l i s a m o u k a t u n i m a k r a l j e v i h v l a ha , v i d i s e , p o pr i l i c i , i z o v o g p o d a t ka : Ka d a j e 1 3 8 5 . g o d . K o t o r p r e a o u r u k e b o s a n s k o g k r a l j a , D u b r o v a ni s u s e po nu di l i da z a ku pe kot or s k u c a r i nu na t r i go di ne z a 5. 00 0 du ka t a go di nj e , a l i pod us l ov o m da kr a l j e vi , vl a s i z a t o v r j i e m e s v a ke g o d i n e k u p e 1 0 . 0 0 0 t o v a r a s o l i . IJege/be u UUCMO, 1,1,643. v. i M. burnih, JJy6poeamca KapaeauccKa utpiontma. . . 53a [O trgovini Vlaha upor. C. TiHpKOBHh, Xeptfei Ciue^au ByKuuH-Kocaud u netom dooa, IIoce6Ha H3ffiaH.a CAHy, Eeorpaa 1964, 1325 ! Voje, Dele hercegovskih vlahov v kreditni trgovini srednjevekega Dubrovnika, Zgodovi nski asopis, 31, Ljubljana 1977, 455475; Desanka K o v a e vi - K o j i , U e e V l a h a u t r g o v i n s k o j r a z m j e n i t o k o m X I V i X V v i j e k a , S i m p o z i j u m : Vlasi u XV i XVI vije ku, Ra dovi ANUBi H, knj. LXX III, Sarajevo 1983, 79 84.] 54 oji OBj e B, Oda Spa mi cuo Meu uif u .. .. str. 96 97. 55 K. jHpeieK, Mcuioptija Cp6a, II/ 3 /, str. 106. : M. <tHjiHnoBHh, n. dj., 104 105. :. 5S O vojvodskoj funkciji vlakih starjeina v., Jf,. KoBa<ieBnh, n. dj., str. 126; B. Xpa6ak, O xepifetoeanKUM .iatuKUM KauivmiMa upeiua UOCAOBHOJ Kninu jJy6posiaUHa ' IJueana npuutuHosuHa, T3M, H. C. XI, HcropHja H eTHorpaibnja. Capajeso 1956, 29 39, str. 34 36; M. <t>miHnoBHh, n. dj., str. 106. ; [Upor. nap. 42.] .;

43

kraljem da im, pored druge vojne pomoi, stavi na raspolaganje i jedan kontingent vlaha radi odbrane Stona; i kad je opasnost minula, stavili su kralju do znanja da traeni vlasi trenutno nisu potrebni, ali, ipak, da budu pripremni da dou kad po njih porue57. U ratu sa Radoslavom Pavloviem, Dubrovani su, u junu 1430, nastojali da sklone vojvodu Sandalja da svojim vlasima dozvoli da uzmu uea u ovom ratu na strani Republike, ali su, u isto vrijeme, pokuavali da za ovu svrhu angauju jednu58 grupu Sandaljevih vlaha direktnim dogovorom bez posredovanja njihova gospodara . U XV stoljeu, kada je proces feudalne dezintegracije vlasti zahvatio i vlake katune i njihove starjeine, nailazimo na primjere koji pokazuju da su naoruane grupe vlaha pod svojim zapovjednicima znale da i samostalno djeluju mimo volje, pa i protiv volje svojih gospodara i da se po vlastitom nahoenju i prema vlastitim koristima upliu u unutranje sukobe i smetnje kojima je Bosna uvijek obilovala. U jednom pismu Dubrovana knezu Grguru Vukosavljeviu od 20. II 1415. govori se i o tome kako vlasi kralja Stjepana Ostoje, koji su bili primljeni na dubrovako zemljite na kraljevu molbu, zlo ine vojvodinim (tj. vlasima vojvode Sandalja) i da su se dali kralju Tvrtku."69 U ratu sa hercegom Stjepanom Dubrovani su raunali na mogunost da njegovi vlasi otpadnu od njega i da se pridrue njegovim protivnicima kad ovi upadnu u njegovu zemlju 40. U literaturi je ukazano na izvorne podatke iz kojih se vidi da , u, na podruju Hrvatske, ugledniji vlasi putem bogatstva i vojnikih zasluga (ili vjerne slube") ulazili u red vlastele, pa su navedeni i primjeri koji to potvruju61. Ima dobrih razloga za pretpostavku da su i na bosansko humskom podruju pojedini ljudi iz gornjeg sloja vlakih zajednica svojim relativnim bogatstvom, svojim drutvenim uticajem ili vojnom slubom ili drugim uslugama u korist gospodara sticali status slobodnih ljudi, da su se pribliavali vlasteoskom drutvu i poneki od njih ulazili u red vlastele. Na ovakve zakljuke upuuju nas prije svega neka, inae neuobiajena, a medu vlasima, ak, i esta, imena na koja ponekad nailazimo meu imenima bosanske i humske vlastele. Spomenuli smo primjer elnika Hlapa iz povelja Stjepana Kotromania koji i po imenu i po zvanju elnika ukazuje nesumnjivo na pripadnost vlakom krugu kao to i njegova funkcija svjedoka na banovim poveljama ukazuje na njegovu pripadnost vlasteoskom rodu. A vrlo je vjerovatnb da iz ove porodice elnika Hlapa potjee i knez" tipan Hlapi62. Meu vlasima takoer je esto, u Bosni inae uobiajeno, ime Hrebeljan i patronim Hrebeljano vi, u spomenicima zabiljeeni u razliitim grafijama. Hrebeljan Bogoslali ime je jednog vlastelina vojvode Radia Sankovia koji je upisan kao svjedok na nje *' U vijeu umoljenih bilo je 28. VIII 1378. god. zakljueno da se putem dubrovakog poslanika na bosanskom dvoru saopti kralju da ne treba da alje u Dubrovnik 300 ljudi pod oru jem; a to se tie vlaha, koje je namjeravao poslati u Ston (de Morlachis quos volebat mictere in Stagnum, pro nunc non sunt necessarii, sed steut parati ad veniendum quandomictemus;Mon. Rag., IV, 162). J. Resti kazuje da je kralj Tvrtko bio pripremio 300 vojnika da ih uputi u pomo Dubrovanima i isto toliko vlaha za Ston (ad altretanti Morovlahi per Stagno); ali Dubrovani su posumnjali da kralj ima potajni sporazum sa Mleanima te su mu po poslaniku javili da ne kree vojsku dok oni to ne zatrae (Chronica .. . 165). O tadanjem dranju kralja Tvrtka prema dubrovako-mletakim odnosima v. i Mon. Rag., IV, 1778 (15. XI 1378) i 223 (20. VI 1379)j Dipl. Rag., 84. " Jorga, II, 273; . Truhelka, Konavoski rat, str. 153 4.
69

IIoee.be u uucjta, I. 1, str. 537.

:

Jorga, II, 467. " M. <I>HJiHnoBHh, n. dj., str. 79 80 i napomene 20 22. " V. napomenu 48. 44

govoj povelji Dubrovniku od 25. VIII 1399*3. Mnogo vie kazuje ovaj primjer: Ivani Hrebeljanovi, vlah iz katuna Maleevia-Maleevaca (Yuanis Crebiglianovich, Vlach de cathono Malessevich) spominje se 1408. g. kao starjeina (kramar) jednog karavana'4, a u oktobru 1432. knez" Ivani Hrebeljanovi nalazi se u poslanstvu vojvode Radoslava Pavlovia koje je bilo upueno u Dubrovnik da pregovara o obustavljanju neprijateljstva, a zatim je upisan kao svjedok na Radosavljevoj povelji o uspostavljanju mira*5. Izgleda nam kao sigurno da je knez Ivani Hrebeljanovi, koji se kao svjedok na povelji vojvode Radoslava pojavljuje u svojstvu vlastelina, isti onaj vlah Ivani Hrebeljanovi iz katuna Maleevaca, Radoslavovih podanika, koji je 1408. g. bio starjeina jednog karavana. Ima i drugih sluajeva upravo ovakvog podudaranja imena izmeu vlakih i vlasteoskih porodica. Pada, na primjer, u oi da ime Milten, koje nikako ne zvui slovenski, nosi samo jedan bosanski vlastelin, Milten (Mioten) Draivojevi, dok isto ime nalazimo nekoliko puta kod vlaha66, a takoer, i to dosta esto, kod dubrovakih graana67. I sinovi Miltenovi, Sanko i Sanin, nose imena za koja bismo prije rekli da su romanskog (ili vlako-romanskog) nego slovenskog porijekla*8. Dalje, meu vlasima nisu rijetka imena sa osnovom Hran- (Hranko-Crancus69, Hrane70, Hran71, Hranec72 to nas navodi na pomisao da bi iz tog kruga moglo, po nekoj tradiciji, da potjee i ime Hrane Vukovia, oca velikog vojvode Sandalja Hrania i najstarijeg poznatog pretka mone vlasteoske porodice Hrania-Kosaa. I samo ime Sandalj, neobino i jedinstveno meu imenima bosanske i humske vlastele, ukazuje na neke vlako-romanske uzore. Mogli bismo navesti jo ovakvih primjera podudarnosti ove vrste koji ukazuju na mogue genealoke veze izmeu pojedinih vlakih i vlasteoskih porodica i koji doputaju pretpostavku o prodiranju vlakih elemenata u redove vlastele. Pri tome se moemo osloniti i na analogne primjere u Dubrovniku, gdje nisu bili rijetki sluajevi da su pojedini vlasi primani

63 84

Iloeejbe u uucjua. I, 1, 133. M. JlHHHh, JJy5poaHKa KapagancKa tupioetma, str. 134, nap. 15.

6 Jorga, II, 309.

66 U svetostefanskoj povelji (1313 1318) navedeni su vlasi Milten i Milta (Solov. str. 96); god. 1368. spomenut je Ljub oje Milteni, de Catono Golubovich" (P. Skok, n. dj., str. 308, nap.) 67 V., npr., Mon. Rag. I, 205 (1346); 207 (1346); 208 (1346); 216 (1347); III, 227 (1362). 88 V. K. E. Georges, Lateinisch eutsches Worterbuch II, Leipzig 1880: Sancus. Uporedi Skok, n. dj., str. 309. Ime Sanko (u raznim grafijama) nije rijetko u Dubrovniku (v., npr., Mon. Rag. IV, str. 104 5, god. 1367), kao to nisu rijetki ni sluajevi da su pojedini vlasi primani za dubrovake graane (v. K. Jnpe^eK, Bnacu u Maepoe/iacu, str. 198). " Crancus, presbvter Blaccus" g. 1278; K. JnpeHek, B/iacu u Maspoejiacu, str. 201.

C o ji O B JeB , O d a 6p au u cu o ju en ui f u, s tr . 1 03 ( god . 1 32 0 2 1 ) ; st r . 9 6 ( god . 13 13 1 31 8) . Jb. C TO Ja HO BHh, CCuapu cpucKU 3aiiucu u Haiuuucu, I, B eorpafl 1902, I, br. 105 ( god . 1 354 ).
70 71

72

JX. KoB a^esHh, Cpedr boej eKoeuu K C OUJH U, str.

127 (1376 g.).

45

u red dubrovakih graana, pa i u red gradske vlastele73. Po svojim specijalnim zanimanjima, a naroito kao zakupnici karavanskog transporta i pratioci karavana, kao poslovni ljudi koji su bili povezani sa dubrovakim trgovcima i dobro upoznati sa prilikam a u Dubrovniku i u irem krugu svojih kretanja, iskusniji i okretniji vlasi mogli su vie nego ma tko drugi da budu na usluzi svojim gospodarima, da im pribavljaju razna korisna obavjetenja, da, naroito u saobraaju sa Dubrovnikom, vre ulogu posrednika i diplomatskih agenata i da se vjeto i uspjeno svrenim poslovima preporue svom gospodaru pa da se svojim mnogostrano upotrebljivim sposobnostima nametnu kao neophodni; a s ovih, jednom steenih, pozicija nije bilo teko ui u drutvo vazalne vlastele. Ve smo spomenuli kakav su znaaj imale naoruane grupe vlaha bilo u samostalnim aktivnostima bilo u slubi gospodara. Ne treba sumnjati da je i vojna sluba istaknutim i zaslunim vlakim starjeinama otvarala put u vii drutveni sloj. Nedavno je saopten jedan novi podatak koji otvara neto blii, iako. ne dovoljno jasan, uvid u pitanje odnosa izmeu vlaha -stoara i njegovog gospodara na liniji vazaliteta: Godine 1419. vlaki starjeina Obrad Borojevi, chatonarius catoni vocati Ugarci", dao je u dubrovakom Notarijatu pred opunomoenikom Sandalja Hrania i pred svjedocima izjavu koja, po nekim svojim elementima, lii na vazalsku komendaciju. Katunar Obrad, u ime svoje i svoje porodice, obavezuje se da e do kraja ivota (toto tempore vite sue) biti vjeran vojvodi Sandalju (erit fidelis et observabit fidelitatern voyvode Sandalio); ako Obrad ili netko od njegovih uini djelo nevjere, sluaj e ispitati dobri ljudi" i, ukoliko nevjera bude
" V. nap. 68. VI. orovi je skrenuo panju na dubrovake hroni ke i predanja gdje se govori da je dobar dio dubrovakih vlasteoskih porodica doao iz Zahumlja i Trebinja, da je u Dubrovniku bilo naselja vlaha katunara i da su se od tih vlaha izvodile neke vlasteoske porodice, meu ostalim i porodica Bobaljevia, koja bi potjecala od Bobana, stoara (Xucuiopuja Eocue, str. 233). U vezi s ovim spomenuemo dubrovaku vlasteosku porodicu Bubanja (de Bubagna) uporedo sa porodicom bosanskog vlastelina Mastana Bubania, svjedoka na povelji bana Tvrtka iz g. 1354. i pri tom po staviti pitanje nisu li obje porodice potekle iz iste vlake sredine. Red je da na ovom mjestu ukaemo na jo neke koincidencije, ne izvodei, naravno, iz toga nikakve definitivne zakljuke. Prije svega, napomenuemo da je medu mnogobrojnim poznatim imenima sa podruja srednjovjekovne Bosne samo jednom zabiljeeno neobino ime Kulin, kao ime njenog prvog, neto bolje poznatog, vladara; ono se nigdje vie, ni prije ni poslije ovog vla dara, ne spominje na podruju bosanske drave, ali se spominje kao ime jednog od vlaha iz ike povelje Stevana Prvovenanog od 1220. g. (COJIOBJCB, OdaSpam cuoMemafu, str. 19.). Dalje, kako da objasnimo nadimak Sfinar uz ime bosanskog boljara Prijezde, koji se 1240. g. nalazio u pratnji bana Mateja Ninoslava na njegovom putu u Dubrovnik? U Deanskoj povelji (1330) odreene su grupe vlaha koje e se baviti gajenjem pojedinih vrsta stoke, pa su tako vlasi Lepi novci bili rasporeeni ,,da pasu svinie" (CojiosjeB, Oda5pa.HU cuo.Heuuifu, 114). Mnogo kasnije, 1471. g., spomenut je neki vlah Svinjarevi (Svignarevich) sa podruja Hercegovine u slubi turskog namjesnika, (P. Skok, n. dj., str. 306, nap. 2) ije je prezime Svinjarevi sigurno nastalo od nadimka steenog po posebnom stoarskom zanimanju. Nije li i nadimak Ninoslavljevog b oljara nastao po nekadanjem zanimanju njegovom ili nekog od njegovih, svakako ne dalekih predaka? Spomenuemo na kraju jo i ovo: P. Skok je, u navedenom radu (str. 310, nap.), nabrojao deset vlakih imena koja se zavravaju na -man (kao Altoman, Dragoman, Milman, Durman itd.); od toga 9 imena su sa podruja srednjovjekovne Srbije i jedno iz Erdelja. Podsjetiemo na Mil mana (Milmagnus), kefaliju u Konavlima, koga su Dubrovani 6. I 1360. g. imenovali svojim graaninom (Mon. Rag., III, str. 20). Da li se u ova vlaka imena moe uvrstiti i ime Kotroman, jedinstveno, kao i ime Kulin, u srednjovjekovnoj bosanskoj onomastici. orovi je spomenuo nekog kneza Kotromana, koji se 1163. g. nalazio u Splitu, u pratnji kralja (Xucuiopuja Eocue, str. 162; v. C. D. II, 9 7). Napomenuemo i to da je 19. X 1358. u Dubrovniku zabiljeeno ime nekog sluge Kotromana (Contromanum-sic! famulum) koji je pobjegao od svoga gospodara (Mon, Rag., II, 245 6). Strano je i ime uglednog velmoe, tepije Batala, koje se spominje i meu dubrovakim graanima (Vole de Batalo", Mon. Rag. II, 123, 137 itd.; g. 1357 8). Ime je grkog porijekla (Parado? = slabi, Weichling) i moglo je kao nadimak preko Cincara da ue u vlaki vokabular.

46

utvrena, platie vojvodi 1000 dukata zlatnih. U istom dokumentu sadrana je u svemu slina (similiter in omnibus et per omnia) obaveza vlakog starjeine Nenka Krajisaljia ,,de cathono vocato Burmas74". Dokumenatne kazuje koji je bio povod ove izjave vjernosti i da li su ta dobile pomenute vlake starjeine za svoju lojalnost koju su garantovale pristankom da plate globu od 1000 zlatnih dukata ukoliko bi pogazili dam obavezu; da li su kao starjeine svojih ili, moda, pored svojih i nekih drugih katuna ostali vazalima vojvode Sandalja i pod njegovom zatitom ili su od njega dobili neke feudalne posjede kao plemenitu batinu i zato primili obavezu vazalske vjernosti na nain kako je to inila i druga vlastela, vazali monijih gospodara.

JJ KoBaqeBHh Kojafa, O6ase3e Ha ejepuocm deojuifc Kaiuyuapa eojeodu CaudaA>y XpaHuHy, roflHnnfcaK HpynrrBa Hcropmapa B H X XIX, CapajeBO 1971, 229 233.

47

///. GRADSKO STANOVNITVO Gradska naselja na podruju koje je u kasnijim stoljeima postepeno obuhvatila bosanska drava spomenuta su ve u najranijim vijestima o ovom geografskom prostoru i njegovom slovenskom stanovnitvu. Ovdje je Porfirogenit nabrojao nekoliko nastanjenih gradova koji su ve u njegovo vrijeme, dakle, u prvoj polovini X stoljea postojali kao slovenska naselja. Grad Salenes, u srednjovjekovnoj upi Soli, bio je tada u granicama Srbije75, a grad Hlebena (Hlivno, Livno), u upi Hlivno (Hlebiana) u granicama Hrvatske76. U prvobitnoj Bosni spomenuta su samo dva nastanjena grada, i to Katera, najvjerovatnije dananji lokalitet Kotorac iznad Butmira u Sarajevskom polju, i Desnek ili Desnik77, za koji nije utvreno gdje se nalazio. U oblastima Zahumljana i Trebinjana Porfirogenit je zabiljeio vie gradova, od kojih je svakako najznatniji bio grad Trebunia78 (Trebinje) pored drugih, privredno manje znaajnih, gradskih naselja. Porfirogenitovi nastanjeni gradovi" izgleda da su bili neto zbijenije aglomeracije stanovnitva ispod grada-tvrave gdje su, u sluaju opasnosti, mjetani mogli da nadu sklonite i zatitu. 0 ekonomskoj aktivnosti ovog stanovnitva u podgraima ne moemo, u potpunom odsustvu bilo kakvih podataka, rei neto vie od onoga to se uopte zna o prvo bitnim gradsk;m naseljima, to jest da se u njima obavljala trna razmjena proizvoda 1 poneka zanatska radinost i zainjali prvobitni trgovi. O gradskim naseljima u pravom smislu moe se govoriti tek od vremena kada rudarska proizvodnja poinje da dobiva vei privredni znaaj i kada je napredak zemljoradnike i stoarske proizvodnje omoguio stvaranje veih vikova za unutranje i vanjsko trite. Od sredine XIV stoljea pojavljuje se u savremenim podacima sve vei broj podgraa" (suburbium), gradskih naselja ispod grada-tvrave, podignute obino na nekom tee pristupanom uzvienju. Sredinom 1348. god.
" Constantine Porphyrogenitus, De Adndnistrando Imperio, ed. Gy. Moravcsik, Budapest 1949. cap. 32, str. 160: "Ori iv rij (lanna fi&vr\ UegfJUa ... (u pokrtenoj Srbiji) meu ostalim nastanjenim gradovima naveden je i grad Salines.
76 I st o, Ca p. 31, st r. 150: " On i v ri j fi anr i a j i evr j XQo> pa r l a . . . ( u pokr t e noj Hr va ts koj ) medu ostalim nastanjenim gradovima naveden je i grad Hlebena = -- Hlivno, Livno.

Isto, cap. 32, str. 160. O pitanju ubikacije v. literaturu kod Const. Porph. (II), Comeraary, ed. Jenkins, str. 137, ad C. 32.
78

77

Const. Porph. (I), str. 162, c. 33, 34.

49

spomenuto je ispod kraljevskog grada Visokog podgrae Podvisoki79 kao relativno razvijeno trite koje je ve privlailo interes dubrovakih trgovaca. S vremenom su nastajala ovakva podgrada na itavom dravnom podruju uz gradove koji su svojim geografskim poloajem odgovarali ne samo uslovima odbrane nego i potrebama trne razmjene lokalnih ili irih razmjera. Nastajanju ovakvih naselja sigurno su kao uostalom i u drugim zemljama doprinosili i moniji feudalni gospodari u nastojanju da uz svoje gradove razviju trgove kao jedan od izvora svojih dohodaka. Mnogi su gradovi ostali bez naseljenih podgrada, a ponekad se naselja u podgradu spominju tek poto je proteklo mnogo vremena otkako je sagraen utvreni grad kao odbrambeno uporite, kao sjedite lokalne vlasti ili kao zamak feudalnog gospodara, pa su se kasnije, s vremenom, stvarali ekonomski uslovi i javljale potrebe za nastajanje gradskog naselja u podgradu ili varoi 80. No, gradska naselja esto su nastajala nezavisno od utvrenog grada, osobito u rudarskim predjelima ili na karavanskim putevima koji su voditi iz Dubrovnika, sa ua Neretve i iz gradova srednje Dalmacije u Bosnu i dalje u susjedne zemlje to, ipak, ne znai da su bila izvan kontrole i izvan zatite feudalnog grada. Od druge polovine XIV stoljea sve ee se u neposrednoj blizini rudnika spominju gradska naselja sa svojim trgovima. U srednjobosanskom rudarskom bazenu od poetka XV stoljea sve veu vanost dobiva Fojnica kao trgovako mjesto sa brojnom kolonijom Dubrovana i kao prometno sredite prema kojem su gravitirala ne samo blia rudarska naselja nego i ira okolina8031. Kreevo, koje je takode nastalo u ovom predjelu kao rudarsko naselje, zaostajalo je za Fojnicom te je vie poznato kao povremeno boravite kraljeva nego kao trg vidnijeg znaaja. Sjeveroistono od Sarajeva, u brdovitom kraju bogatom olovnim rudama, nastalo je gradsko naselje Olovo, zavrna karavanska stanica na putu iz Dubrovnika, gdje se skupljalo i tovarilo olovo za Dubrovnik ili za druga odredita. No, od svih gradskih naselja u rudarskim rejonima do najveeg znaaja razvio se u podrinjskom kraju grad Srebrenica, nastao usred bogatih nalazita srebra, na mjestu gdje je ve u antiko doba bilo sredite rudarske uprave za itavo podruje rimske Panonije i Dalmacije. U toku svoga razvitka u srednjem vijeku grad je vie puta mijenjao gospodara. Od 1352. god., kada se prvi put spominje, do 1410, dakle, kroz nekih est decenija Srebrenica je neprestano bila u sastavu bosanske drave, a zatim je, poslije kratkotrajne ugarske vlasti, dola u posjed Srbije i ostala u njenom sastavu sve do 1439god. kada su gradom ovladali Turci da ga 1443. ponovno preuzme srpski despot. Od tada, kroz slijedee dvije decenije, vodile su se este borbe za Srebrenicu iz meu bosanskog kralja i srpskog despota te su se, kroz to vrijeme, nekoliko puta
" Dubrovani su, 2. VIII 1348, uputili pismo svom graaninu Juniju Kaliu ,,in Sotui socho" koji se tamo naao u nekom trgovakom poslu (Mon. Rag., II, 35. V. i Jireek, Trgovaki putevi ... Zbornik, str. 249. i nap. 112, 113; J. Jeleni, Kraljevsko Visoko i samostan sv. Nikole, Sarajevo 1906. 80 Na primjer, grad Gla na Ukrini spominje se g. 1244 (C. D. IV 236, 244.), a tek punih dvjesto godina kasnije i njegovo podgrae (8 TMX$ rpdAL I\I<ILI]KH H no^-Hh G^H^a Rjoujii, Mon. Serb., 439); grad Klju, sjedite upe Banice, spomenut je g. 1323. (CojiOBJeB, Odapami cuoMenuifu, 105, 107), a tek 1446 ... r$&AW K<i8ik u Bdpoum HOAK/ISMII (Mon. Serb., 439). [U svom testamentu iz 1421. godine jedan Dubrovanin ostavlja kuu od drveta posta in varo de Sovisochi" (Podvisoki). Ovo je dosada najraniji podatak o upotrebi termina varo za jedno gradsko naselje bosanske drave i uopte Balkana prije dolaska Turaka. JJecaHKa KOBSieBHh-KoJHh, FpadcKa uacejba cpedmosjeKoem 6ocancKe dpotcaee, CapajeBo 1978, 136 140.]

[Fojnica doivljava privredni uspon tek od tridesetih godina XV vijeka. JJ. Kojnh, FpadcKa naceiba, 7173.]

soa

50

smjenjivale vlasti nad gradom dok ga 1462. god. nisu definitivno zauzeli Turci81. Koliko god je ovo smjenjivanje vrhovne vlasti unosilo poremeaje u njen normalan razvitak, Srebrenica se do kraja odrala kao vrlo ivo trite i gradsko naselje koje je svojom viestrano razvijenom gradskom privredom podsticalo naseljavanje stanovnitva sa raznih strana na povremeni ili stalni boravak. Najvanije mjesto u privrednom ivotu grada zauzimala je jaka kolonija Dubrovana koji su kao trgovci, zakupnici ili zanatlije bili glavni korisnici privrednog napretka. Iz same injenice da je, prema jednom podatku, despot Dura Brankovi na ime dohotka od Srebrenice primao 30.000 dukata godinje82, moe se dobiti bar priblina predstava o proizvodnji i prometu ovog grada i njegove okoline. A kada uzmemo u obzir da je u posljednjim godinama vlade Tvrtka I, dok je Srebrenica jo bila u sastavu bosanske drave, ovaj prihod iznosio manje od jedne sedmine gornje svote83, dobiemo izvjesne pojmove o dinaminom razvitku ovog grada sve ako i uzmemo u raun stroi fiskalni reim koji je bio zaveden pod vladom despota. Na karavanskom putu, koji je vodio pored Drine, spominje se od druge polovine XIV stoljea pa dalje nekoliko veih i manjih mjesta sa svojim trgovima. Do veeg znaaja razvili su se u podruju Drine gradovi Foa (Hota) i Gorade i, nie niz Drinu, Viegrad i Zvornik; neto na zapad od same rijeke nalazila su se gradska naselja u podgrau grada Kulata (na sastavu Jjdra i Drinjae), zatim u Prai i u podgrau grada Borca (nedaleko od dananje Rogatice) gdje se nalazio dvor velmoa Pavlovia. U staroj upi Vrhbosni nalazilo se, na uem podruju dananjeg Sarajeva, trgovite Vrhbosanje koje se spominje ve od druge polovine XIV stoljea; ono je do kraja srednjeg vijeka ostalo vie kao karavanska stanica nego kao gradsko naselje84. Manje su poznata gradska naselja na podruju zapadne Bosne, van glavnih puteva dubrovake trgovine, iako ih je bilo dosta i na onoj strani gdje nije bilo rudnika koji bi privlaili interes stranih preduzimaa i koji su, inae, mnogo doprinosili razvitku gradske privrede. Gradska naselja u ovom dijelu zemlje nastajala su mahom kao podgraa ispod utvrenog grada; kao ekonomske jedinice jedva su gdje prelazila opseg lokalnog trita85. Znaajnije gradsko naselje na ovoj strani razvilo se u Jajcu, na podnoju grada koji je, pod sam kraj XIV stoljea, podigao vojvoda Hrvoje Vuki Hrvatini, iznad slapovitog ua Plive u Vrbas, u ivopisnoj okolini, u prostoru gdje su naeni tragovi naselja iz antikog doba. Od etrdesetih godina XV stoljea Jajce se spominje kao prijestolno mjesto posljednjih bosanskih kraljeva, to je, svakako, pored drugih prirodnoterenskih i ekonomskih inilaca
8 1 O ovim dogaajima v. M. JfHHHh, 3a uauopujy pydapciuea y cpednoeeKoenoj Cp6uju u E O C H U , I I oc e 6 Ha H 3 a H> a C A H y, Be or pa 1 9 5 5, s t r . 4 8; 5 7 5 8; 7 3 i da l j e . 8 2 T. BvKa HOBnh, ( B. Ti opoeuK), Cpe6peHui f a y cpedmem eeKy, T3M H. C. H, Ca pa je BO 1946, str. 80; E. Fermendin, Acta Bosnae potistimum ecclesiastica, MSHSM, XXIII, Zagreb 1892, str. 223. 8 3 M. JJii Hii h, 3a ucui opuj y pydapci u ea, I, str. 64. 84 O pitanju gdje se nalazilo trgovite Vrhbosanje postoji brojna literatura u kojoj su izne sene razne hipoteze. Medu ostalim, K. Jireek (Trgovaki drumovi i rudnici Srbije i Bosne u srednjem vijeku. Preveo D. Pejanovi, Sarajevo 1951, str. 132) smatra da je mjesto bilo ,,u citadeli dananjeg Sarajeva". S njim se slae i VI. Skari (Sarajevo i njegova okolina, Sarajevo 1937, str. 33), koji kae da je Vrhbosanje dananja Bijela Tabija". KecaHKa KoBa^eBuh-Kojiifr, O cpedtboejeKOSHOM iiipiy Ha jujeciuy daHaiunei Capajeea, 36opHHK <E>Hno30(>cKor 4>aKyjrreTa, X -l, Eeorpafl 1970, 353 362.] 86 U darovnoj povelji kralja Stjepana Tomaa brai Dragiiima, izdatoj u Vranduku 22. VIII 1446, navedeno je vie ovakvih naselja ispod utvrenog grada: grad Klju i varo Pod klju": s GdHH iHpHHh u no^a -Hh Ka^ouiL; 8 T AUKV rp^K IVMIIIKH H no^a-Nk Ojn^a Bdpoiuh, Mon. Serb., str. 439.

51

doprinosilo njegovom brem razvitku. Iz oskudnih podataka tog vremena moe se stei izvjesna predstava o privrednoj aktivnosti jajakih graana koji su, prema tim podacima, odravali neke poslovne veze sa splitskim i dubrovakim trgovcima88. Da je grad imao veeg znaaja kao trite ireg opsega, proizlazi i iz poslovnog ugovora kralja Stjepana Tomaa i trogirskog trgovca Nikole od 3. II 1449. god. prema kojem se kraljev ortak obavezao da vodi zajedniku trgovinu i da u tu svrhu, osim u Splitu i Fojnici, otvori jednu trgovaku radnju (tacun") i u Jajcu 87, sigurno sa osnovanim izgledom na dobar promet. O drugim gradskim naseljima, koja su se nalazila na periferiji dubrovakog trgovakog prometa ili izvan njegova opsega, ne znamo, osim imena, gotovo nita te smo upueni samo na pretpostavke. Neizvjesno je do kojeg se stepena u toku srednjeg vijeka razvilo naselje u Livnu koje ve Porfirogenit spominje pod imenom Hlebena kao nastanjen grad" i kao sredite istoimene upe. Kasnije je spomenuto i podgrae ispod Hlivanjskog grada, koji se, inae, naziva i Bistriki grad. S obzirom na to da se Livno nalazilo na vanom putu koji je povezao Split i druge gradove srednje Dalmacije s Bosnom, moemo, s Jireekom, pretpostaviti da je Hlivno i u srednjem veku bilo stalno najvanije trgovako mesto u ovim krajevima."88 Porfirogenit je u nastanjene gradove uvrstio i grad Salenes (Soli); kasnije se nigdje ne navodi gradsko naselje ovog imena iako se srednjovjekovna bosanska upa Soli esto spominje u domaim i stranim izvorima. Na podruju koje predstavlja neposredno zalee dubrovakog primorja Porfirogenit navodi vie nastanjenih gradova od kojih je u toku daljih stoljea Trebinje (Trebunia), sredite istoimene oblasti ili arhontije, imalo najvei znaaj. Od sedamdesetih godina XIV stoljea, kada je ulo u granice bosanske drave, Trebinje se esto spominje u savremenim dubrovakim izvorima koji, meutim, sadre malo podataka iz kojih se moe neto zakljuiti o aktivnostima njegovih graana. No iz same injenice da se grad nalazio u plodnoj okolini nadomak Dubrovnika i na veoma prometnom karavanskom putu koji je vodio u podrinske gradove te da je kroz sve vrijeme bio upravo sredite veeg teritorija moemo pretpostaviti da se ovdje razvilo brojnije gradsko naselje. Od kraja XII stoljea esto se spominje gradsko naselje na donjoj Neretvi sa pristanitem i trgom, koje se u latinskim izvo rima naziva Narentum ili Forum Narenti, a u slovenskim dubrovakim i bosansko-humskim spomenicima Drijeva88" (dananja Gabela)88b. Srpski veliki upan Stevan Nemanja i njegova braa ugovorom 1186. godine garantovali su Dubrovniku slobodu trgovine po itavoj njihovoj zemlji", a posebno u luki Neretve" (nominatim portum Narente), i to prema starom obiaju" (secundum antiquam consuetudinem) po emu izgleda da se tu, u Drijevima, obavljao luki i trgovaki promet i u ranijim vremenima koja su
8S

L. Thalloczy, Povijest banovine, grada i varoi Jajca, Zagreb 1916, str. 260 262 (Prilog

V). [M. unji, Prilozi za istoriju bosansko-venecijanskih odnosa 14201463, Historijski zbornik, XIV, Zagreb 1961, 119 145; .Djecam KoBaqeBnh -KoJHh, rpadcxa nace/ba, 125-131.]
87

C o j i o B J e B , O d a 6 p a m i cu o M e u u i f U , s t r . 2 1 3 .

K. Jireek, Trgovaki drumovi, 128 i nap. 280. [JJ,. KoBaieBHh-Kojnh, FpadcKa nace/ba, 120 121.] Od stare rijei drijevo, to znai i drvo i (drveni) brod; upor. ovakvo dvojako znaenje sred njolatinske rijei lignum; arboraticum (od arbor drvo), u stvari, dabina koju su strani brodovi plaali po ulasku u luku.
88 88a

sat [jjecaHKa KoBaieBHh-Kojah, O naceA>y JJpujeea u neioeoM uojiOMcajy,

Hdopireapa B H X, XXI XXVII, CapajeBo 1976, 29 36.]

52

prethodila ovom ugovoru 89. Tu se u srednjovjekovnim saobraajnim uslovima, zavravao na ovoj strani pomorski i otpoinjao kopneni put uz Neretvu u unutranjost Huma i Bosne90. U tom predjelu, nedaleko od dananjeg sela Vida, nalazio se i antiki grad Narona, nekada znatno naselje i trgovako uporite, od kojeg su, poslije velikih pustoenja u doba varvarskih kretanja, ostali samo blijedi tragovi. Od 1186. g. kada se u izvorima prvi put spominju, Drijeva su vie puta mijenjala gospodara: U vlasti nad ovim prometnim trgom smjenjivali su se u slijedeim stoljeima srpski, bosanski i ugarsko-hrvatski vladari, dok nije oko godine 1382. doao pod suverenitet bosanskog kralja i pod tom, uglavnom samo nominalnom, vrhovnom vlau ostao do konanog rasula bosanske drave. Od posljednjih godina XIV stoljea stvarni gospodari Drijeva i stvarni korisnici trnih prihoda ovog mjesta nisu vie bili bosanski kraljevi iako je s te strane isticano batinsko patrimonijalno pravo na vrhovnu svojinu nad gradom kao sastavnim dijelom drave - nego razna vlastela koja je medu sobom dijelila prihode od carina i drugih beneficija90*. Od 1439 godine svu i iskljuivu vlast nad Drijevima sa svim dohotcima prigrabio je vojvoda Stjepan Vuki Kosaca, gospodar Humske zemlje, i odrao je uglavnom do potkraj ivota 91. Otada su se o Drijeva otimali Mleani i Maari, a zatim i Turci, koji su krajem XV stoljea zauzeli grad zajedno sa itavim podrujem donje Neretve92. Ve iz same injenice da se Drijeva vrlo esto spominju u vezi sa trgovinom, prvenstveno dubrovakom, moe se zakljuiti da je u ovom lukom naselju bilo nastanjeno brojno stanovnitvo koje je nalazilo posla u raznim zanimanjima u vezi sa ivim i mnogovrsnim prometom. Tu se, kroz itav srednji vijek, odravala brojna kolonija dubrovakih trgovaca, carinskih slubenika i drugih poslenika, ali se, iako ne esto, spominju i domai ljudi, od kojih su poneki, vjerovatno kroz poslovne veze s Dubrovanima, postajali dubrovakim graanima93. Drijeva su bila dobro poznata kao uvozna i izvozna luka i kao, poslije Dubrovnika, najprometnije trite soli sa stovaritima i carinarnicama, koju su gotovo redovno drali pod zakup Dubrovani uz visoku cijenu koja je ila i do 5000 dukata godinje 94. Ovaj luki grad esto se spominje i kao trite ita95, dok se rjee navodi u vezi sa prometom drugim, domaim i stranim, proizvodima. Treba istai i to da su Drijeva bila po znata kao mjesto gdje se kupovalo i prodavalo roblje i odavde odvodilo na razne
* C oj i O BJ e B, O d a p a u u c u oj u e n ui f u, st r. 3. O prirodni m uslovi ma plovi dbe uz donji tok Neretve u srednje m vijeku v. M. fl T pi JJ p uj e e a u OK OAUH CI y c p ed n e M e e K y. T of l a ni a H na H. M vr ni f c a, KH > . X L VI I , r of l . 19 3 8, st r ' 118 119. 8Oa M . fl HH Hh, n. dj., str. 125- 7. 91 M . fl HH Hh, n. dj., str. 134, 140. [ O st a vu St je pa na Vu k i a pre ma Dr ije vi ma ko d C. "Ha p K OBi i h, X ep uei Cv ue( fi a H By K vu H - K o ca u a u h b ei o e o d o 6a, I I oc e G Ha H 3, na H> a C A H y, Ee or pa 1 9 6 4, na vi e mj e st a .] 92 M. JlH H H h, n. dj., str. 119-125; 140 -141. 21. IX 1380. izabran je za dubrovakog graanina Prib ilus Radetchouich de Narento'* OdjtyKe, I, 70), a 14. I 1382. Dragoslaus Thuerdenovich de Neretua" (isto, 203). 94 M. JlHHHh, n. dj., 146, 147. 96 V. Mon. Rag. I, 269 (g. 1347); fliinuh, OdjiyKe, I, 80 (g. 1380); isto, 180 (g. 1381); isto, 247 (g. 1382); isto, I, 360 (g. 1383); isto, II, 71 (g. 1384) itd.
8 90

53

strane94. Bilo je, dakako, i domaih ljudi, drijevskih graana (de mercato Narenti; de Narento) koji su se bavili i ovim poslom 97. Godine 1382. bila je dovrena izgradnja grada Novog (Castrum Novum, Herceg-Novi) u upi Draevici na obali Bokokotorskog zaliva. Grad je osnovao kralj Tvrtko I i namijenio mu ulogu da budet trg soli prodavanja"98. No podizanjem ovog grada sa trgom i lukim pristanitem na obalskom prostoru izmeu starih razvijenih gradova Kotora i Dubrovnika, imalo je, u kraljevim planovima, sigurno i iru svrhu: trebalo je da se izgradnjom ovog lukog grada otvore neposredne veze sa prometom na Jadranu i da se tako bosanska privreda uini to manje zavisnom o Dubrovniku. Dubrovani su brzo shvatili da bi puno ostvarenje kraljevih namjera moglo da nanese osjetne gubitke njihovoj trgovini pa su, stoga, preduzeli odlune ekonomske i diplomatske mjere i sproveli strogu blokadu Novske luke kako bi sprijeili da se ovdje uspostavi i odri trg soli a, eventualno, i druge uvozne i izvozne robe". Pod pritiskom ovih mjera i na uporno navaljivanje Dubrovana kralj je krajem 1382. god. izdao u njihovu korist povelju kojom je meu ostalim odredio da ne budetB u onom gradu ljubo pod gradom trg soli prodania do vjeka" 100. Kraljeva odluka svakako je usporila, ali nije i zaustavila razvitak Novog. I dalje se preko njegove luke obavljao promet robe, i dalje se Dubrovani povremeno ale to se ovdje, usprkos njihovih povlastica nezakonito" prodaje i kupuje so dovezena sa raznih strana101. Posljednjih godina XIV stoljea Novi je doao pod neposrednu vlast Sandalja Hrania, koga je u cjelokupnom posjedu naslijedio njegov neak Stjepan Vuki Kosaca veliki vojvoda rusaga bosanskoga" i herceg od svetoga Save". Herceg Stjepan je, ire nego raniji gospodari Novog shvatio vanost koju moe da ima ovaj primorski grad za razvitak privrede jednog prostranog podruja. On je, prvi od bosanskih dinasta, ocjenjujui realno zahtjeve ovoga vremena, osjetio potrebu unapreivanja gradske privrede te je ulagao velike napore da do najveih moguih razmjera razvije Novi ne samo kao luki grad koji e, s vremenom, skupu posredniku ulogu Dubrovnika i Kotora uiniti suvinom nego i kao sreditem proizvodnje
96 V. noBe j t e H i mc Ma, I , 1, CTp. 417, 431; M. J U H H H I I , H 3 dy6 po ea HK oi apx ua a, I II , Be o grad 1967, br. 85, str. 34. ^ 97 M. f l HH Hh, M3 d y6 p os a H Koi a px u e a, I I I , br . 164, s t r . 65 ( g. 1 3 93) ; br . 1 77, s t r . 73 ( g o d. 1398). [O trgovakoj aktivnosti domaih ljudi sa Drijeva upor. JJecaHKa KoBaieBHh -Kojith, FpadcKa nacejba, 168 177.] 88 Tvrtkova povelja Dubrovniku od 2. XII 1382. M on. Serb., str. 201. 99 fliiHHh, Odjiy K e I (god. 1382), str. 247 (27. IX); 255 (3. X); 258 (11. X); 265 (26. X); 272 (21. XI). Upor. BJI. TiopoBHh, Kpa/b TepiuKO I KoiupoMamih, Beorpafl 1925, str. 51 54. [B. Hrabak, Proizvodnja i prodaja soli u Herceg-Novom i odnosi sa Dubrovnikom u vezi s tim (1482 1538), Boka 8, Zbornik radova iz nauke, kulture i umjetnosti, Herceg-Novi 1976, 62 109.] 100 Mon. Serb., str. 201. 1 0 1 Kao to se i inae esto dogaalo da je zategnutost u odnosima Bosne i Dubrovnika dovodila u pitanje dubrovake trgovake povlastice, tako je bilo i u sluaju Novog. Ve u julu 1383, uskoro poslije izdavanja kraljeve povelje o ukidanju trga soli u ovom gra du, Dubrovani su protestvovali to je kralj zabranio vlasima da svoje potrebe u soli podmiruju u Dubrovniku; u vezi s tim traili su, u isto vrijeme, od Kotorana da ne dovoze so u Novi contra nostras franchi sias" OlHHHh, Odjiyice, I, 334); v. isto, str. 338, (31. VII 1383); 380 (27. VII 1383); lloeejbe u uuc.ua, I, 1, str. 253-4 (15. XI 1397); isto, 282 (11. IX 1411); Jorga, II, str. 90 (8. I 1403).

54

najvie traenih proizvoda108. Iz jedne vijesti dalo bi se zakljuiti da se ve i ranije pod Novim razvilo podgrae sa trgom103, ali tek od sredine XV stoljea, nastojanjem hercega Stjepana, postavljaju se ovdje osnove znatnijeg gradskog naselja i bujnije privredne aktivnosti. U elji da to prije ostvari svoje namjere sa gradom Novim herceg je preduzimao vrlo odlune, esto i prenagljene mjere, ne obazirui se ni najmanje na ranije ugovore, stare obiaje" i ustaljenu praksu, koji su mu nametali izvjesne obaveze prema Dubrovniku i Kotoru i, posredno, postavljali izvjesne granice ekonomskoj nezavisnosti za kojom je on oigledno teio. Ciljeve i metode hercegovih mjera dobro su prikazali Kotorani u predstavkama mletakoj vladi od koje su traili da preduzmu korake kako bi se sprijeilo stvaranje jednog, za njih svakako tetnog konkurentskog sredita u neposrednoj blizini njihova grada. Na pritube iz Kotora, mletaka vlada je, dosta suzdrljivo, opomenula hercega (13. VIII 1449) da odustane od podizanja radionice vunenih tkanina jer je - kako je izjavila njegovim poslanicima - vjetina proizvodnje tkanina privilegija gradova" koja im je potrebna radi izdravanja stanovnitva koje ivi od rada svo jih ruku104. No ova opomena nije nimalo pokolebala hercega. Ve u januaru slijedee 1450. godine, Kotorani, koji su jasno sagledali ciljeve i metode njegovih mjera, ponovo trae intervenciju Venecije i u svojoj predstavci istiu kako podstie proizvodnju vunenih tkanina u Novom, kako tamo dovodi ljude vjete zanatima, posebno majstore za izradu balista i drugog oruja (koje se, inae, najee uvozilo iz Dubrovnika), kako je oslobodio obaveza dunike koji bilo s koje strane prebjegnu u Novi pa su tako mnogi i pridoli i jo uvijek pridolaze, kako ,,u mjestu" Novom poinje da izgrauje grad" (una citade) i kako je tu ve podigao mnoge kue10**. A Kotorani su zbog svega toga zabrinuti jer kako kau u svojoj predstavci - ako potraje ovako kako je poelo, mnogi ljudi iz Dubrovnika, iz Kotora i s drugih strana prebacie se u ono mjesto i kroz kratko vrijeme stvoriti od njega veliki grad (una gran citade), to e za Kotor znaiti potpunu propast 105. Sline optube, iste 10 godine, ule su se i iz Dubrovnika *. No svi ovi verbalni izrazi protesta i negodovanja samo su odraavali jedno stvarno stanje i jedan proces, ali nisu ni najmanje
102 15. novemb ra 1397 . alili su s e Dub rovani vojvod i San dalju jer su, kau, u li da neki o d v a ih na red be n ik a u in il je do ves ti so l po d No v i u S u to rin u d a ju tuz i p ro da ju ..."; za mo lili s u S an da lja da zap ov ijed i sv o jin i na re db en ic ima d a to u bu du e ne ine P ove lje i p is ma I, 1 , str. 253 4. Te god ine, dakle, Nov i je b io u posjedu San dalja i os tao u pos jedu njegove porod ice. [U sklopu hercegovih ekonomskih mje ra dolo je do ponovnog oivljavanja i otva ranja trga s o li u Su to rin i. C. T iHpKOBHh , X ep tfe i Cwe$a n , 1 22 1 2 5 .] 103 Go d in e 1 41 1 (1 1 . IX) Du b ro v an i s u se a lili vo jvo d i S an da lju z bo g to ga to nek o ji inos tranc i do vezoe so li pod Nov i i tu i p rodae ne ko ji die l, a os ta lo iznos ie i pos tav ie u ku u pod g rado m da p roda de"; ne misle , ka u, da su o ni v a i ko i su ond jez i p ripus tili to i be zak on je uinit", uinili to s njegovim znanjem; ali trae da se kazne oni koji su to preko zakona" uinili. Iloeejbe u uucjita. I, 1 281 2. Kua", koja se ovdje spominje, moe biti stovarite ili magazin, gdje se ostav lja la so ko ja nije p rodata na trgu , a li i prod avaonica ili duan gdje je roba b ila iz lo ena sv akod nevno j p rod aji. Wi L is tin e , IX, 3 1 1 . 104a [C. TiHpKOBHii, Beciuu Epojba da Jlaee/io Kao msop 3a ucmopujy Eocue u JJy6poaHUKa f

HdopHJCKH ijaconnc, XIIXIII, Eeorpafl 1963, 167188; C. TtHpKOBHh, Xepi)ei Ciueg/kiH 127128; I. Voje, Sukno iz Hercegnovega, Zgodovinski asopis, XIXXX, Ljubljana 1966, 181185.] 196 Listine, IX, 320. xos Jorga, II, 4367. I, J. Resti kazuje kako je herceg dao slobodu (salvum conductum) svima onima koji pobjegnu iz Dubrovnika i dou da se ovdje (u Novom) nastane; kako je time privukao razne delikvente i bankrotirane ljude koji su tamo mogli biti sigurni da ih nikakva vlast ne moe pozvati na odgovornost" (Col che attiro tutti li malviventi e falliti li quali ivi erano sicuri non poter esser convenuti da alcun magistralo). Resti, Chroniche, str. 301 302.

55

uticali na sam tok stvari. Razvitku grada i gradske privrede isprijeile su se druge tekoe. I dalje je, naime, snabdijevanje zanatskih radionica sirovinama, alato m i drugim, za finalnu proizvodnju potrebnim materijalom u najveoj mjeri zavisilo 0 volji starih primorskih gradova koji, kako smo vidjeli, nisu nimalo bili skloni da trpe, a kamoli da pomognu privredno jaanje novog grada u njihovoj blizini i na tuoj teritoriji. Zapoeti poduhvati u Novom mogli su da napreduju samo u sku enim granicama koje nisu doputale da se, u tadanjim uslovima i okolnostima, ovdje razvije vee gradsko naselje sa zanatskom proizvodnjom i trnim prometom veih razmjera107. No, ako hercegova nastojanja i nisu dovela do punog ostvarenja njegovih namjera, ona svakako svjedoe da su koristi od gradske privrede i grad skog stanovnitva kao njenog nosioca poele da zaokupljuju svijest feudalnih gos podara i aktiviraju njihov ekonomski interes na tom podruju. Nedovoljno smo obavijeteni o brojnosti, zanimanju i ekonomsko-drutvenoj strukturi gradskog stanovnitva. Izvorni podaci o ovim vidovima gradskih naselja suvie su oskudni, a da bi se iz njih mogli izvesti neki optiji zakljuci o ekonomsko-drutvenoj aktivnosti srednjovjekovnih bosanskih gradova i o mjestu koje su zauzimali u ivotu drave i drutva. No, i na osnovu same injenice da savremeni izvori tako malo kazuju o aktivnostima gradskih naselja moemo, mislim, slo bodno pretpostaviti da im je opte obiljeje davala relativna nerazvijenost kojom je bio uslovljen i njihov poloaj u feudalnom drutvu. 107". Veina gradskih naselja u brojnim podgraima" sigurno nije prelazila razmjere malih trgova gdje se, u granicama lokalnih potreba, vrila prodaja i kupovina proizvoda, vjerovatno uglavnom putem neposredne razmjene*, gdje se obavljala 1 poneka zanatska radinost, gdje se, eventualno, nalazila i neka skromna ugosti teljska radnja, i naravno, neto kua za stanovanje.A tako je priblino morala iz gledati i veina otvorenih mjesta na prometnim putevima koja su se odravala kao karavanske stanice sa neophodnim mogunostima noenja pratilaca karavana u posebnim, za to opremljenim stanovima" ili kuama" koje su sluile kao neka vrsta srednjovjekovnih hanova108. U jednom domaem izvoru iz godine 1446. neka naselja u podgradima" (u podruju sjeverozapadne Bosne) nazivaju se varoima"; no ne bi se moglo rei da ovaj termin, preuzet iz maarskog, obiljeava neki odre en stepen naseljenosti i urbanog privreivanja108". Do veeg znaaja razvila su se ve spomenuta gradska naselja u rudarskim oblastima srednje i istone Bosne, kao i na linijama ivljeg karavanskog saobraaja i na mjestima otvorenim prema moru gdje su postojali pogodni prirodni uslovi za luki promet robe. Vie nego drugi ovi su gradovi rano poeli da privlae interes stranih trgovaca, na prvom mjestu Dubrovana koji su imali veoma vidnog uea u mnogostranom aktiviranju privrede srednjovjekovne Bosne. U gradskim naseljima, nastalim u rudarskim rejonima, spominju se istina rijetko Sasi, koji
107 N a s t o j a nj e he r c e ga S t j e p a n a o k o u n a pr e e nj a N o v o g k a o pr i v r e d n o g i t r g o v a k o g s r e di t a u p o t p u n o s t i j e p r i k a z a o S . i r k o v i u s p o m e n u t o j m o n o g r a f i j i , k o r i s t e i s e o b i l n o , p o r e d os t al o g, i d o s a d ne o bj a vl j e ni m a r hi vs ki m p o da c i ma . ( H er c e g St e f a n . . . s t r. 12 1 1 2 8. i pa s s i m) . [Upor. nap. 104 a.] 10 7a [ Za r azl i ku o d do ma i h iz vor a , du br ova ka gra a p r u a m n og o po da ta ka z a pr ou a va nj e b o s a n s k i h g r a d s k i h n a s e l j a . U p o r . J X . K o B a ^ i e B i i h - K o j i i h, r p a d c m H a c e j b a . ] * a k i na nj e m a ki m t r g o vi m a pr e o vl a da va l a j e ne p os r e d na r a z mj e na d o b a r a be z p os r e dova nja novca; nova c se, u pr omet u r obe, upotre blj a va o naje e da bi se izr a vnala raz li ka u vrije d nos ti pr oi z vo da koj i se di re kt no ra z mje nj u j u da kl e, u gla v no m za p od mi re nj e kus ur a ( K. Bii c her, Die Entstehung der V olksivirtschaft, VIII. A ufl. Tubingen 1911, str. 122). 108 M. JlHHHh, JJy6poeauKa Kapasancna iupioeuua, str. 135 6. 108il [Upor. nap. 80.]

56

su kao struni rudari bili, barem u prvo vrijeme, znaajan inilac u otkrivanju rudnika i unapreenja rudarske proizvodnje109. Gradovi srednjovjekovne Bosne, posmatrani u cjelini, razvijali su se sporo kako u pogledu naseljenosti tako i u pogledu privredne djelatnosti. Tek od poetka XV stoljea nailazimo ee na podatke o domaem gradskom stanovnitvu koje se, dijelom, bavilo trgovinom kao vie ili manje stalnim, iako ne, naravno, jedinim zanimanjem. Sam termin trgovac" ili trgovci", kojim se u savremenim dokumentima oznauju odreeni podanici bosanskog kralja ili pojedinih bosanskih velmoa, ukazuje na posebnu kategoriju ljudi koji su se po obliku privreivanja i po mjestu privredne djelatnosti odvajali od ostalog stanovnitva. Treba napomenuti da u srednjovjekovnim uslovima nije bila povuena Otra granica izmeu unutranje trgovine i zanatstva te se pod pojmom trgovaca" mogu podrazumijevati i zanatlije, ukoliko su svoje proizvode sami prodavali na mjesnom ili susjednom trgu. Ovaj, nedovoljno odreen, sloj trgovaca i zanatlija predstavljao je osnovu iz koje se odvijao proces formiranja graanstva kao drutvenog reda. U savremenim spomenicima prve polovine XV stoljea jasnije se osjea postojanje graanstva u privrednom ivotu zemlje. Od samog poetka tog stoljea spominju se u izvorima ne samo pojedini poslovni ljudi iz ponekih bosanskih gradova, koji se bilo samostalno bilo u nekom obliku ortakluka s dubrovakim partnerima bave trgovinom, nego se spominju i bosanski trgovci kao cjelina i posebna kategorija stanovnitva ija je privredna djelatnost rasprostranjena po cijeloj zemlji109*. Oni se, u datim prilikama, i u javnim aktima tretiraju kao posebna cjelina. U bosansko-mletakim pregovorima o trgovini, u jesen 1403, izriito su spomenuti bosanski trgovci; tada je kralj Stjepan Ostoja po svom poslaniku nudio Mleanima povlasticu prema kojoj njegovi trgovci" (mercatores sui) na itavom podruju njegova vladanja" (per totum suum dominium) nee trgovati s drugim strancima, nego samo sa mletakim trgovcima110. I o trgovcima vojvode Radoslava Pavlovia bilo je govora u njegovim pregovorima o miru s Dubrovanima kada je za svoje trgovce traio istu slobodu trgovanja na dubrovakom podruju kakvu je nudio Dubrovanima u svojim zemljama111. Dubrovata vlada se alila ugarskom kralju to su
109

I. Sigurno je da su Sasi doli na Balkan iz njemake etnike sredine, ali nije sigurno utvreno kojim su povodom napustili svoj zaviaj niti odakle su doli, da li iz Njemake, iz sjeverne Ugarske ili iz Erdelja. Zanimljivo je kazivanje Orbinijevo (navedeno kod JjHHHha, n. dj., str. 1) prema kojem je raki kralj Stefan (Uro I) doveo u zemlju Nijemce veste rudarstvu, koji su otvorili rudnike te je kralj 'uveao mnogo svoje blago i postao vrlo bogat'" Nije nemogue da je ovaj srpski kralj traio rudare iz Njemake, niti je nemogue da je to isto inio i bosanski ban Stjepan II Kotromani u prvoj polovini XIV stoljea (kada se rude u Bosni prvi put spominju). Ak o se si gurno zna da je napuljsko-aragonski kralj Alfons V 1452. g. traio majstore rudare od bosanskog kralja i hercega Stjepana, ne bi bilo nita neobino da, vie od sto godina ranije bosanski vladar, u elji da uvea dohotke, trai strune rudare na strani. S ubjedljivim razlozima Dini smatra da su Sasi relativno brzo asimilirani u domaem stanovnitvu i da je u tom procesu naziv Sas" gubilo svoje etniko i dobivalo profesionalno obiljeje, te je naziv Sas" ili Sasin" oznaavao rudare bez obzira na etniko proijeklo (ibid., str. 25 26). Skreemo panju na sluaj transformacije znaenja imena Vlah" koje je prvo bitno oznaavalo etniku pripadnost, a zatim, u procesu asimilacije, dobija znaenje pastira, sto ara uope. iosa ^Q djelatnosti domaih trgovaca upor.: D. Kovaevi, Trgovina u srednjovjekovnoj Bosni, Djela naunog drutva BiH, knj. XVIII, Sarajevo, 1961, 108-132; R. KoBa^eeuh-Kojnh, rpadcua mcejba, 167 191.] 1 1 0 Listine, V, str. 20. Isto tako, spomenuti su trgovci kralja Tvrtka II. Listine, VIII, str. 174. 1 1 1 Jorga II, str. 305 306 (23. II 1432).

O u l o z i Sa s a u r u d a r s t v u u na i m z e m l j a m a v . M . J I H H H H , 3 a u c t u o p u j y p y d a p a u e a r

57

njegovi vojnici, koji su se u vrijeme ugarske invazije kao posada nalazili u Bobovcu i drugim gradovima, provalili u Podvisoki i opljakali kue Dubrovana, dok su potedjeli kue Bosanaca i bosanskih trgovaca112. U pismu Sandalju Hraniu 23. V 1415. Dubrovani govore o nekim potraivanjima jednog njihovog trgovca u vaem trgu Gorada", koja se, sigurno, odnose na neke goradanske graane; a u drugom pismu iz tog vremena spomenuti su Olovljani", graani grada Olova, naporedo sa Dubrovanima koji su tada boravili i u tom mjestu113. Nau predstavu 0 gradskim naseljima i njihovoj aktivnosti dopunjuju, makar i posredno, podaci sadrani u tekstu ve citiranog ugovora iz godine 1449. o zajednikom trgovanju, sklopljenog izmeu bosanskog kralja Stjepana Tomaa i Nikole Trogiranina 114: Trogiranin se obavezuje da e drati po jedan duan (tacun") u Splitu, u Foj nici i u Jajcu, a kralj e mu dati ,,Kyhe y HauiHX MHCTHX FAH *iy 5y#e noTpaSoBaTK"; kraljev ortak e triti" na sve etiri strane, dok se kralj obavezuje da e sve pot rebe svoga dvora podmirivati ,,u tih tacunih" i plaati kako i inim trgovcem". Navedeni izrazi bacaju neto svjetla na nain trgovanja i ukazuju na funkciju odre enih naselja ili mjesta" gdje se roba nudila na prodaju". injenica, pak, da se 1 sam kralj neposredno i sa znatnim ulogom angaovao u jednom trgovakom poslu kazuje poneto o tome koliko je trgovina, kao ve ustaljena privredna grana, pruala dobre izglede na dobit i koliko su ovi izgledi davali podsticaja ovom zani manju iji je nosilac bio graanski sloj stanovnitva. U jednoj predstavci hercega Stjepana koju su, poetkom novembra 1455, njegovi poslanici izloili mletakoj vladi, trgovaki sloj stanovnitva u hercegovom gradu Novom (Herceg -Novi) nazvan je graanima" (cives); poslanici su tada, prema uputstvima svoga gospo dara, traili, meu ostalim, slobodni list" za njegove graane u Novom (unam litteram gratiosam civibus domini nostri ducis in Nova civitate constitutis), da bi mogli slobodno nabavljati potrebnu robu" po svim, za njih povoljnijim, trgo vima i dopremati je morskim putem bez ometanja od strane mletakih pomorskih vlasti115. Malo smo obavijeteni o ueu zanatstva u privrednoj aktivnosti gradskih naselja, a jo manje o mjestu i udjelu zanatlija u strukturi graanskog sloja stanovnitva. Moemo samo, sa dosta sigurnosti, pretpostaviti da se zanatstvo sporo odvajalo od sela i da je zanatska proizvodnja velikim dijelom do kraja trajanja bosanske drave ostala vezana za feudalna vlastelinstva i samo u nekim svojim granama u veoj mjeri prodirala u gradska naselja i ukljuivala se u privredni ivot grada. U razmatranju pitanja mjesta i uloge zanatstva u formiranju graanskog sloja stanovnitva, samo sa izvjesnom ogradom, moemo uzeti u obzir i strane zanat lije koji se od druge polovine XIV stoljea sve ee spominju u bosanskim naseljima. Pri tom treba napomenuti da su od stranaca, koji su se povremeno ili stalno bavili zanatskim zanimanjem u raznim bosanskim mjestima, daleko najbrojniji bili Dubrovani; no ne treba potcijeniti ni udio ljudi iz drugih primorskih gradova koji su u susjednoj Bosni nalazili mogunosti rada i zaraivanja116.
Diplomatarium Ragusanu'm, str. 194. IJosejbe u uuc.ua, I, l^str. 292. 1 1 4 Vidi nap. 87. Svaka strana uloila je u posao po 6.000 dukata na 5 godina s tim da ortaci dobit ili even tualni gubitak dijele po pola (CojioBJeB, Odadpanu cuo.uenuifu, str. 213 214). 1 1 5 Listine X, str. 71 (7. XI 1455). 1 1 6 Vidi JI. KoBa^eBiih, Tlpujioi upoyma8aiby 3anaiUcmea, str. 263 i dalje. [O doma im i stra nim za nat lija ma u bosa nskim gra dskim nas eljima : J\. Kh Kojiih, FpadcKa tiace/ba. 201222.]
1 1 3 111

58

Nema sumnje da su ovi stranci - mislimo na prvom mjestu na Dub rovane - mnogostrano uticali na razvitak gradske privrede i znatno doprinijeli unapreenju zanatstva, no oni nisu, boravei u stranoj zemlji, prestajali da budu graani svaki svog grada, to im je nametalo dunost da ive i meusobne odnose ureuju prema propisima koje su odreivale njihove, a ne bosanske vlasti. Dubrovaki graani zanatlije, trgovci, zakupnici - rasuti u veim ili manjim grupama po mnogim bosanskim, mjestima, sainjavali su pojedine, na vrstoj uzajamnosti formirane, kolo nije na elu sa konsulom koga je postavljala dubrovaka vlada; konzulu je davano puno ovlatenje da, zajedno sa dvojicom izabranih sudija, sudi i presuuje u svim sporovima koji bi izbili meu pripadnicima njemu povjerene kolonije; njemu je povjeravana i dunost da pazi da Dubrovani, pod prijetnjom kazne, ne iznose svoje meusobne sporove pred ma koju drugu vlast van vlasti njegove i njemu dodije ljenih sudija117. Okupljeni u svojim kolonijama kao izdvojene cjeline, zatieni meudravnim ugovorima ili starim obiajima", uvijek pod paskom i okriljem svojih vlada, strani privrednici u bosanskim gradovima, zanatlije i trgovci, bili su, svakako, povlateni u poreenju sa domaim stanovnicima koji su se bavili tim zanimanjima, pa ih je bez sumnje i svijest o svom posebnom i povoljnijem poloaju drala po strani od procesa drutvenog razvitka domaeg graanstva. Koliko su strani graani privrednom djelatnou i privrednim interesima bili povezani sa domaim gradskim i ostalim stanovnitvom, toliko su bili odvojeni od njega u drutveno-politikom pogledu. Dubrovaka vlada uvijek je nerado gledala da se njeni graani koji su boravili u stranoj zemlji ukljue u ivot mjetana vie nego to zahtijevaju njihovi poslovi; u tom je ila tako daleko da je, na primjer, svojim trgovcima u Sremskoj Mitrovici zabranila da postanu graanima tog grada 118. Ne znamo nita o privilegijama saskih rudara koji su u Bosnu pridoli iz strane zemlje, iz njemake (teutonske") etnike sredine i nastanili se u mjestima gdje su postojali uslovi i mogunosti privrednog zanimanja u vezi sa rudarstvom. Nije, takoer, sigurno utvreno ni to iz kojeg su kraja zapravo doli, kojim povodom i u koje vrijeme. Svakako nije na pouzdanom temelju zasnovano miljenje koje pojavu saskih rudara u Srbiji i Bosni dovodi u vezu sa provalom Mongola u Podunavlje poetkom etrdesetih godina XIII stoljea kada su, sklanjajui se pred mongolskim ratnicima, naputali svoja sjedita u Erdelju i prema pomenutom miljenju, nali sigurnije podruje rada u balkanskim zemljama119. to se tie bosanskih Sasa, skloni smo da pretpostavimo da ih je jedan od vladara, najvjerovatnije Stjepan II Kotromani, izvjesnim povlasticama privukao u svoju zemlju sa svjesnom namjerom da pojaa i proiri eksploataciju rudnika i da u trgovaki promet u veoj mjeri ukljui proizvode rudarstva koji su upravo u njegovo vrijeme poeli da privlae panju stranih interesenata. Iz njegova vremena potjee i prvi autentian spomen proizvoda rudarstva u Bosni zlata, srebra, bakra i drugih
1 1 7 Mon. Rag., III, 105. Ovdje navedeni podaci sadrani su u uputstvu koje je knez sa Malim vijeem 8. VIII 1361. izdao novopostavljenom dubrovakom konzulu u Sremskoj Mitrovici (in Sancto Dvmitrio); po ovom modelu bile su ureene i vee kolonije dubrovakih trgovaca i zanat lija u Bosni; upor. Ugovor Stjepana Kotromania i Dubrovnika od 23. X 1332; dno HMA tea^ ASBp BidN Hiiii 3 ApS r*' 1 11 1 CBOiMik S Bone, rocnAHN i Kd Hh yv*
Ht l l l

V. i Mon. Rag., V, 34042 (11. II 1332; i 8. III 1332.); upor. i Resti Chronica str. 132. ___ ^ 1 1 8 Odluka Velikog vijea od 7. VIII 1361: . . . de precipiendo nostris mercatoribus con versantibus in Sancto Dvmitrio, quod ulio modo debeant se facere cives Sancti Dvmitrii". Mon. Rag., III, 104. 1 1 9 O problemu dolaska saskih rudara u balkanske zemlje raspravlja M. JlHHHh, 3a ucuiopujy pydapciua, I, CTp. 23 25.

" ' ) ntMd ii. Mon. S erb.,

101 102.

59

metala" u spoljnotrgovakom prometu120 pa nije iskljueno da su upravo njegovim nastojanjem vee ili manje grupe iskusnih rudara sa strane bile ukljuene u rudarsku proizvodnu djelatnost koja je i u Bosni, kao i u drugim, rudama bogatim, zemljama pruala dobre izglede na sigurnu dobit 121. Saski rudari privueni su u Bosnu povlasticama koje su im obezbjeivale povoljne uslove ivota i rada u novoj sredini i koje, sigurno, nisu bile manje od onih koje su prethodno uivali u starom kraju. Ve je VI. Skari utvrdio da su Sasi" koji su kao rudari doli k nama, donijeli svoje pravne obiaje koje su im priznali nai vladari srednjeg vijeka"122. ta su obuhvatili ovi priznati pravni obiaji saskih rudara na podruju srednjovjekovne Srbije, sadrano je, uglavnom, u odredbama zakona o rudnicima despota Stefana Lazarevia iz 1412. g. Za bosansko podruje nisu poznati nikakvi podaci koji bi ukazivali na postojanje ovakvih kodificiranih odredaba o rudnicima, ali iz drugih, utvrenih injenica moe se sigurno zakljuiti da je pravni poloaj saskih rudara u Bosni bio barem u osnovnim linijama slian njihovom poloaju u rudarskim mjestima susjedne Srbije128. Uostalom, da ponovno istaknemo, u osnovi kako kodificiranih odredaba tako i nekodificiranih, ali u nekom pravnom obliku priznatih povlastica bilo je rudarsko pravo koje su Sasi uivali u njemakim rudarskim mjestima, to se jasno vidi iz njemakih naziva koji se od-*
JM Na traenje trogirske opine Stjepan Kotromani izdao je 7. X T339. povelju kojom je trogirskim graanima -trgovcima dao slobodu trgovanja u njegovoj zemlji; tu se, kao predmeti trgovine, pored drugih proizvoda izriito spominju i gore navedeni proizvodi rudarstva (C. D. X, str. 494 5). Na sasvim nepouzdanoj osnovi je kazivanje Lukarevia da su ve u doba bana Kulina neki Dubrovani drali pod zakup rudnike u Bosni (Luccari, Copioso ristretto de gli annali di Ragusa. In Venetia 1605; str. 17). [H. Pafloj^nh, IIoieiuaK pydapciua y Eocm sa epeMe KyjtuHa 6ana} IIpHJiO3ii 3a KH.HceBHocT, je3HK, HcropHjv H pojiKnop, KH>. 26, CB. 12, Beorpafl 1960, 30 33.] 1 2 1 Uz ovu pretpostavku ukazaemo na jednu analogiju: Aragonsko -napuljski kralj Alfons V, u nastojanju da razvije eksploataciju rudnika u svojoj zemlji, obratio se 18. II 1452. god. pismom bosanskom kralju Stjepanu Tomau traei da mu poalje 5 do 6 vjetih majstora rudara poto, kako je obavijeten, u Bosni ima dosta (non pauco s) takvih majstora. U isto vrijeme obratio se s takvim zahtjevom i hercegu Stjepanu. (Thalloczv, Studien, str. 388. H M. JjHHHh, 3auciuopujy pydapculea, I, str. 26, nap. 106). Spomenuemo i to da je Orbini smatrao da su saski (nje maki) rudari doli u Srbiju na poziv kralja Stefana Uroa I, koji je, zahvaljujui rudnom blagu, postao vrlo bogat (Kod Jlunuha, n. dj., str. 1). Pretpostavku da su vladari, u cilju usavravanja, i intenziviranja rudarske proizvodnje, potraili rudare na strani", V. Skari uzima kao injenicu koja s e sa ma po se bi raz umi je ( B. Ka pHh, Ci uapo pyd ap cuo upae o u ui ex HUx a y Cp6 uj u u E OCHU I I oc e G H a H 3 f l a H > a C A H Y , C X X V I I , B e or p a f l 1 9 3 9 , s t r . 1) . 122 B. CKapah, n. dj., str. 4. Sigurnu potvrdu za ovo miljenje (koje je iznio i Jireek u Die Bedeutung von Ragusa, str. 27) nalazi Skari u tekstu Saskog zakona sultana Sulejmana Zakonodavca, gdje se spominje neki stari zakon za koji se s razlogom pretpostavlja da se radi o nekom srednjovjekovnom zakonu koga su Turci preuzeli" in. dj., str. 5). Ova Skarieva, nauno osnovana, pretpostavka utvrena je kao injenica kada je pronaen i objavljen tekst jednog zakona o rudnicima koji je, g. 1412, izdao despot Stefan Lazarevi (H. Paflojtmh, 3auoH o pybnuuuMa deciioiua Ciue^aua Jlaiapesuha, Eeorpafl 1962. Vidi i M. BeroBHh, Pydapcsa 6aiumuna y Cp6uju y XV u XVI eeKy, Hiac CAHY, CCLXXX, Beorpa/j 1971, str. 2 4. 123 Vidi prethodnu napomenu. [Srebrenica i rudnik Sase imali su poseban rudarski zakon, izdan od vojvode Kovaa, koji su Turci preuzeli. Na kraljev zakon se pozivaju turske odredbe iz 1489. godine, koje se odnose na rudnik Fojnicu i sela Deevicu i Dusinu. Kanuni i kanun -name za bosanski, hercegovaki, zvorniki, kliski, crnogorski i skadarski sandak, Monumenta turcica I, Sarajevo 1957, 14 18; M. EeroBHh, Tpaioeu namet cpedtbeeeKoeHoi upaea y iuypcKUM upaenuM cuoMeHuuuma, HCTO-piijcKH laconnc, III, Beorpa^ 1952, 67 84; B. TivpJjeB, Kada u KOKO cy naciiiaAU deciioiua Ciue<p"aHa 3OKOHU 3a Hoeo Rpdo, roflHiuitaK ^pyniTBa iicropiraapa, XX, CapajeBo 1974, 41 63; N. Beldiceanu, Les actes des premiers sultans II, Pari 1964.]

60

nose na pravne i tehnike pojmove u vezi sa rudarstvom i koji su, u naem jeziku prilagoenom obliku, velikim dijelom uli u nau rudarsku terminologiju124. U teitu povlastica saskih rudara bilo je pravo na posebni sud, ovlaten da presuuje u meusobnim sporovimaveoma znaajno pravo na kojem se s vremenom izgraivao poseban status graana nastanjenih u rudarskim mjestima. Takav sud (cura Teutonicorum) izriito je spomenut 1373. godine u Fojnici, sreditu srednjobosanskog rudarskog bazena, a takve instance autonomne sudske vlasti postojale i u drugim znatnijim rudarskim mjestima kao, na primjer, u Srebrenici i Olovu1*5. Ove i druge povlastice saskih rudara nisu bile obezbijeene nikakvim meudr avnim ugovorima kao to je bio sluaj sa povlasticama Dubrovana u njihovim kolonijama. Potrebe i interesi gospodara zemlje zahtijevali su da se unaprijedi rudarska proizvodnja i osiguraju to vei prihodi od rudnika pa su jedino tim potrebama i interesima bile obezbijeene i povlastice saskih rudara, koje su onda preutno prelazile i na domae stanovnitvo koje je u pojedinim mjestima bilo ukljueno u rudarsku proizvodnju. Rad na istom poslu i pod jednakim uslovima pribliavao je doseljenike domaem ivlju te je prirodnim i, kako izgleda, relativno brzim procesom dolo do etnike asimilacije i slaveniziranja Sasa188. U tom procesu sigurno je igrala ulogu i injenica to su se Sasi kojih, inae, ovdje nikad nije bilo u velikom broju - trajno nastanili u naim rudarskim mjestima prekinuvsi sve veze sa starim zaviajem i samim tim bili upueni na saivljavanje sa domaim stanovnitvom, dok su, na primjer, Dubrovani, uglavnom trgovci i zakupnici, samo privremeno, due ili krae vrijeme, s poslom boravili u Bosni i uvijek se na prvom mjestu os jeali kao graani svoga grada, odgovorni pred zakonima Republike. Ve u drugoj polovini XIV stoljea ima znakova zapoetog procesa slaviziranja Sasa i, u daljem toku vremena, naziv Sas" ili Sasin" sve manje oznaava etniku pripadnost, a sve vie odreenu profesiju, tj. pripadnost rudarskom zanimanju bez obzira na etniko porijeklo127. Proces etnike asimilacije odvijao se ovdje na slian nain i sa slinim rezultatom kao i u sluaju balkansko-romanskih Vlaha. Uostalom, snaan procvat bosanskog rudarstva u prvoj polovini XV stoljea ne bi se mogao zamisliti bez masovnog uea domaeg stanovnitva, kako u radu u rudnicima tako i u drugim poslovima u vezi sa rudarskom proizvodnjom. U masi domaih radnika nestajali su i posljednji tragovi stranih etnikih karakteristika, pa je M. Dini sa sigurnou mogao da konstatuje da, kada se kralj Alfons V poetkom 1452. god. obraao s molbom bosanskom kralju i hercegu Stevanu Vukiu Kosai da mu poalju pet do est iskusnih majstora, u Bosni ve poodavno ne nalazimo tragove Sasa128. Iz tadanjih pisama napuljsko-aragonskog kralja Alfonsa V, upuenih kralju i hercegu, doznajemo da je u to vrijeme na prilinoj cijeni bilo struno znanje bosanskih rudara za koje se znalo i van granica Bosne. U pismu bosanskom kralju, kojim trai rudarske strunjake za potrebe svoje zemlje, kralj Alfons istie kako se na to odluio jer smo" kae doznali da u vaim zemljama ima ne mali broj ovak12 4 B J I . CKa p nh, Cui ap o py da pcK o upae o u mexu uK a, s tr. 3 i pas si m. Tu s u na ve de ni br oj ni primjeri tehnikih naziva njemakog porijekla. 185 M . J j H H H h , 3 a u c ui o p u j y p y d a p c i u e a , I , 1 0 , 1 1, 1 7. 126 M. fliiHHh, n. dj., 10 12; tu s u na ve deni pri mjeri koji pokaz uj u ka ko se oni (tj. Sasi) postepeno utapaju u sredinu i kako rudarstvo pr elazi u ruke domaih ljudi" (str. li). 127 Upor. M. flHHH h, n. dj., str. 24 2 5. 128 Isto, str. 26.

61

vih dovoljno iskusnih majstora" (cum huiusmodi magistros satis expertos . . . in vestris terris esse non paucos intellexerimus); dodao je i to da e ovi strunjaci biti tretirani na najbolji nain tako da se kasnije nee kajati to su doli"129. Povlastice, koje su prvobitno uivali saski rudari, prenosile su se, preutno i na domae stanovnitvo, zaposleno u raznim granama rudarske privrede i nastanjeno u pojedinim rudarskim mjestima, tavie, kako na osnovu svojih ispitivanja pretpostavlja M. Dini, izgleda da je jaanjem ostalih gradskih naselja zapoeo bio proces prenoenja organizacije gradske uprave po saskom uzoru i na njih."1S0 No, nije dovoljno jasno koliko su prava na povlastice po saskom uzoru" bila odreena i uslovljena ekonomsko-drutvenim poloajem pojedinih kategorija ljudi angaovanih u rudarskoj privredi kao to, takoer, nije jasno koliko su ovim povlasticama bili obuhvaeni i oni graani rudarskih (i drugih) mjesta koji se nisu bavil1 rudarskom privredom, nego drugim zanimanjima, recimo zanatima i trgovinom. Sliku o pravnoj diferencijaciji gradskog stanovnitva srednjovjekovne Bosne moemo u najoptijim crtama stvoriti samo na osnovu posrednog zakljuivanja iz datih podataka i na osnovu analogija i uporeenja sa bolje poznatim stanjem u drugim zemljama onog vremena. U osnovi povlastica stanovnika pojedinih gradskih naselja bilo je pravo na njihovo uee u upravnim i sudskim poslovima grada uz ogranienu ingerenciju feudalne vlasti koju je predstavljao knez (comes), a ponekad, pored kneza, i vojvoda. Iz izvora znamo za postojanje ovakvih oblika gradskih povlastica u Fojnici i Olovu i, osobito, u Srebrenici, dakle, u onim gradskim naseljima gdje se rudarska proizvodnja bila razvila do veih razmjera. Nije, ipak, iskljueno da je slinih povlastica bilo i u drugim veim gradskim naseljima, to bi se moglo naslutiti iz navedenog primjera grada Zvornika130a. No, svakako, brojni podaci koji se odnose na grad Srebrenicu daju , u poreenju sa drugim naseljima, najvie mogunosti da priblino sagledamo kako su gradske povlastice izgledale u praksi. Koliko se iz poznatih primjera grada Srebrenice moe vidjeti, u raspravljanju sudskih sporova uestvuju redovno predstavnici graana koji se nazivaju purgari". Jasno je da sam termin purgari" ukazuje na strano njemako porijeklo i u doslovnom smislu znai isto to i graani" (Biirger, cives). Ovaj termin prvobitno se odnosi
L. Thalloczv, Stuien, str. 388. M. Dini je u grai Dubrovakog arhiva (Diversa notariatus) naao i objavio jedan dokumenat (od 1. V 1452) iz kojeg se vidi da se radilo o rudarskim majstorima visoke strunosti. To je ugovor izmeu izaslanika napuljsko -aragonskog kralja i jednog Dubrovanina koji je primio o bavezu da pode ,,u Bosnu ili Srebrenicu" (quod debeat se transfere et ire in partibus Bosine aut Strebernize); tamo e nastojati da pronae 36 dobrih majstora" (tres in sex bonos magistros) koji znadu da istrauju srebronosne ile" (qui scint (sic) quer ere venas argenti), da iskopaju i obrade rudu i koji znadu odvojiti srebro na uobiajeni nain i kako to rade majstori u Bosni ili Sklavoniji", tj. Srbiji (qui ... sciunt dividere argentum prout est mori et faciunt magistri de Bosina aut de Sclavonia); reeni majstori poi e u Napulj, ,,a zatim su obavezni da pou da istrauju srebronosne ile svuda kamo ih uputi kralj po itavom svom kraljevstvu" (et postea teneantur ire ad perquirendum venas argenti ubi per maiestatem regis fuerit eis comissum in toto suo reamine) M. flHHHh, n. j., str. 26, n. 106. 130 N. dj., str. 18. i nap. 73. Trag koji upuuje na ovakvu pretpostavku nalazi Dini u jed nom podatku 12 1426. g. koji se odnosi na Zvornik, gdje nije bilo nikakve rudarske aktivnosti; tu je spomenut jedan zvorniki graanin sa nazivom purgar" terminom koji ukazuje na sasku pravnu terminologiju. 130a JQ gradskim naseljima u okvirima feudalne drave, upor.: JI. rpadcKa uace/ba, str. 245247.]
ias

62

na doseljene Sase kao graane sa posebnim pravima i povlasticama131, no s vremenom je prelazio i na domae stanovnike nastanjene u rudarskim mjestima. Od kraja XIV stoljea, ukoliko se spominju, purgari su redovno domai ljudi sa tipino slovenskim imenima; meu njima je, naravno, moglo biti i potomaka odavno slaviziranih Sasa132. Teko je odrediti pravi sadraj pojma purgari". Jireek je smatrao da se ovaj naziv odnosio samo na jedan broj graana, i to na one koji su sainjavali autonomni sud - purgar je, dakle, isto to i sudija autonomneg suda133. Prema miljenju MDinia, Jireek je imao potpuno pravo kada je ograniio pojam purgara na jedan odreen manji broj ljudi"131. Oslanjajui se, pored ostale grae, na jedan novi podatak iz 1452. god., Dini je sa sigurnou zakljuio da su purgari, u stvari, sainjavali gradsko vee koje je sa knezom i vojvodom upravljalo svim gradskim poslovima" i da se to tijelo sastojalo iz 12 purgara"135. Primjeri koje navode spomenuti autori u potvrdu svog miljenja jasno pokazuju da su purgarima nazivani nosioci sudskih i drugih funkcija autonomne vlasti u rudarskim mjestima, prvenstveno u Srebrenici; ali isti primjeri ne iskljuuju ni mogunost da se imenom purgara nazivao uope sloj graana koji su uivali povlastice. Naziv su donijeli Sasi i u poetku se samo na njih odnosio da se postepeno, zajedno sa saskim povlasticama, proiri na iri sloj graana. Izrazi ,,curia Teutonicorum" (Fojnica) i curia purgarorum" (Srebrenica)136 ne moe se, po naem miljenju, odnositi samo na slubujue organe autonomne sudske vlasti nego, p rije svega, na stanovnike koje ti organi predstavljaju, to jest na Sase (ili Teutonce) u prvom, na graane (ili purgare) u drugom sluaju. Izgleda nam, takoer, da izraz svi purgari srebreniki"137 oznauje isto toliko graane koliko i njihove predstavni ke u javnim poslovima
1 3 1 BJI. CKapHh (n. dj., str. 6), pozivajui se na H. Ermischa (Das sachsische Bergrecht des Mittelalters"), upozorio je da su ,,u zemljama njemakog rudarskog prava, uporedo sa rudar skim uredbama izdavane i gradske naredbe (Stadt rechte) rudarskih varoi kao to je bilo u Iglavi u Moravskoj u emnicu u Ugarskoj ..." Na sline gradske povlastice u rudarskim mjestima Balkana pokazuje Zakon o rudnicima despota Stefana Lazarevia iz g. 1412; g. 1434. spomenut je u jednom savremenom izvoru Zakon grada Novog Brda" (Gr. HoBaKOBHh, 3UKOHCKU cuoMenuifu cpucxux dpotcana cpedneia eeua,

Eeorpan 1912, s tr. 88, Br. VIII), a moda isti smisao ima i s rebrenik i zakon" ko ji se spomin je 1 4 4 5 (? ) Mo n . S e rb -, s tr. 4 3 7 . [Up o r. n a p . 1 2 3 .]. 132 M. J jHHH h ( . d j., s tr. 17 i 18 ) iz d ub rov ak e g rad e na vo d i o va imena pu rga ra : Go d . 1381 . Sve tko ; g . 139 5. Bogave c Rada nov i , g. 1 423 . Vukosav , Rad iv oj, Divo je, Niku t; g. 1 433 . Stanoje i Nikola Doberkovii (svi purgari iz Srebrenice); g. 1440. Ivan Markovi, purga r iz Olova. 133 , , U r u d a r s k i m v a r o i m a s u d i o j e v o j v o d a i l i e f a l i j a z a j e d n o s a p u r ga r i m a , t j . s a s k i m varo kim sud ija ma " (K. Jape^e K, Hc iiiopu ja Cp6a , I, s tr. 4 29 ); Sas i s u ima li s vo ju au tono miju i svoje sudije pu rgare (Isto , s tr. 407 ); . . . kolegija s askih sudija koji su se zvali pu rgari" (K. J u p en e K, Mc iu o p u ja Cp 6a , II, s tr. 4 1 4 ). Ov d je je J ire e k o ds tu p io o d s v o je ra n ije p os ta vk e u kojoj je purgare izjednaio sa saskim varokim stanovnitvom: Sasko varoko stanovnitvo zvalo se ili n jemakim izrazo m pu rgari (graan i) ili ta lijanskim bo rghesani" (Trgovaki drumovi i rud nici, str. 73). 134 M. J jH HHh , 3 a u c iu o p u jy p y d a p c iu e a , I, s tr . 1 4 . 135 Isto, str. 16 17 i nap . 67 (tu je podatak gdje se spomin ju XII bo rgesani" i na d rugom m je s t u te k s ta X I I b o n i h o m in i d e b o rg o d e S t re b i n i c a " u fu n k c i j i p u rg a ra " . T re b a u z e t i u o b z ir i d ru g e iz v o rn e p o d a tk e k o je Din i d o n o s i n a s t r. 1 5 1 9 u n a p o me n a ma 6 0 7 8 . 136 K. JnpeiieK, Hciiiopuja Cp6a, II, str. 407. 137 K. jHpeieK, CiioMeHUUu cpucKU, CnoMeHHK 11, 1890, str. 86.

63

grada138. Izrazi purgari", graani", borghesani", dtadini", na koje nailazimo u podacima o Srebrenici139, imaju svoje ue i svoje ire znaenje; u ovom irem znaenju odnose se na onaj dio stanovnitva koji je bio obuhvaen povlasticama i u gradskim organima vlasti bio predstavljen ljudima iz svojih redova. Na pripadnike ovog drutvenog sloja odnosi se naziv graani" (cives); oni se u ukupnoj masi gradskih stanovnika (habitatores) istiu, prije svega, svojim ekonomskim stanjem a po tome i dr utvenim uticajem. U ovu kategoriju stanovnitva ulazili su ljudi raznih zanimanja - ne samo privrednici u oblasti rudarstva nego, takoer, trgovci i zanatlije, koje su osobito privlaila rudarska mjesta140. Koliko se zna o ustanovi suda (curia) u rudarskim mjestima, u njoj su bile sjedinjena samoupravna prava graana ne samo iz oblasti sudstva nego i iz nekih grana upravne slube. Iz poznatih sluajeva, koji se odnose mahom na Srebrenicu, vidi se da su gradske povlastice bile pod kontrolom feudalne, odnosno dravne vlasti koju predstavljaju vojvoda ili knez ili, pak, i jedan i drugi zajedno; oni, zajedno sa dvanaest purgara" koji predstavljaju graane u sudskim i upravnim poslovima grada, donose rjeenja i brinu se o njihovom izvravanju. Ovako sloeno ti jelo moglo bi se nazvati gradskim vijeem, iako ovaj naziv ne nalazimo nigdje u izvorima141. U zakonu o rudnicima despota Stefana iz 1412 g. spominje se, u vezi s Novim Brdom, sabor gradski" bez navoenja njegovih nadlenosti i njegovog sastava142. Vjerovatno je da je ovakva ustanova gradskog predstavnitva bila zavedena i u Srebrenici, koja je upravo tih godina dola u posjed despota. Moemo samo, sa dosta vjerovatnosti, pretpostavljati da je1 ovaj skup graana iz svoje sredine birao lanove gradskog suda (purgare)143, ali, izgleda, ne bez izvjesne ingerencije dravne
13 8 Ova ka v s mi sa o i ma s li a n iz ra z du br ova ke ka nc el a rij e gdj e est o na ila zi m o na f or m ul u k ne z , vl a s t e l a i s va o b i na gr a da D u b r o v ni ka "; t u s e p o d vl a s t e l o m " i s v o m o b i n o m " p o dr a z umi je va ka ko p ovl a te ni sl oj gra ds k og sta n ov ni t va t a ko i nj e go vi pre ds ta vni c i u vij e i ma i or ga nima gradske uprave. 138 M. flH H H h, n. dj., str. 1 4 15. 140 U j e d n o m p o d a t k u i z n o v e m b r a 1 4 3 7 . k o j i s e o d n o s i na S r e br e ni c u na p o r e d o s e na l a z e izrazi stanovnik" (habitator) i graa nin" (civis) obi ljeavajui dva razliita pojma; u istom p o d a t k u j e d a n z a n a t l i j a ( f a b e r ) , s t a n o v n i k S r e b r e n i c e , na v e d e n j e k a o g r a a n i n ; m j e o v i t i s u d , sasta vl je n od Dubr ov a na i sre br e ni ki h pur gara do ni o je, nai me, pr es udu c ontr a Ra t c hum fabrum habitatorem et civem Strebernize . . ." (M. flHHHh, n. dj., str. 20). Sam o se po sebi razumije da su u kategoriju graana ulazili i trgovci nastanjeni u gradu. U p o ve l j i St j e pa na I I K ot r o m a ni c a o d 7. X 1 3 3 9, k oj o m da j e p o vl a s t i c e Tr o gi r a ni m a , a k s e i z j e d n a u j u p o j m o v i t r g o v c i " i g r a a n i " ( . . . m e r c a t or e s s e u c i v e s v o s t r i . . . " ) . C . D . X 4 9 4 . I u mle ta ki m d ok u me nt i ma koj i s e odn os e na us l ove tr g ova nj a u Bos ni e st o s e, j e dni m us ta lje ni m i z r a z o m, z a j e d n o n a v o de gr a a ni i t r g o vc i " ka o d a s e o va k v i m p o ve z i va nj e m o vi h p oj m o v a eljela istai njihova srodn ost ako ne i identinost, (v. npr., Listine, V, 10 9, go d. 14 0 7: cives e t me r c a t or e s n os t r os "; V I I I , 8 4 , g o d . 1 4 2 1 : m e r c a t or i b us e t c i vi b u s n o s t r i s "; V I I I , 1 7 6 , g o d . 1422: mercatores et cives nostri". 141 M. Dini ne sum nja da je, barem u Srebrenici, postojala ustanova gradskog vijea (. dj . , 9 4) . H. Pa f l OJ U H h , 3 a K o u o p y d n ui f U M a , l . VI I I , s t r . 52 5 3 ; M. Be r o B H h , n. dj . , s t r . 2 5. 142 H. Pa ff l oj mi h, 3OKOH O py d nut f U M a, s tr. 57; M . Ee r oB Hh, n. dj. , s tr. 25. VI . S kar i j e u p oz or i o na j e da n p o d a t a k i z Sa s k o g z a k o n a " s ul t a n a S ul e j ma na i z g. 1 5 3 6 / 3 7. g dj e s e g o v or i o n e k o m s k u p u l j u d i z a p o s l e ni h u r u d a r s t v u k o j i s e o d r a v a o u p r i s u s t v u t u r s k i h vl a s t i . P r e m a Skarievom tumaenju turskog teksta koji s e na to odnosi, na tom skupu uestvovali su, pored t ur s ki h s l u b e ni ka , s a m o s t a n o v ni c i mj e s t a ve z a ni z a r u da r s k u pr i vr e d u, a l i ne i r u d a r s ki r a d ni c i ( ko pa i ) k oj i s u d ol a zi li iz da l ji h mj e st a u o k ol i ni . St a n o vni c i r u da r s ki h mj e s t a m o gl i bi bi ti o ni gr a a ni za k oj e j e va i o gr a ds ki z a k on nj i h o va mj e s ta . T e z at o kol i k o mj e s ta t ol i ko z a k o na ", z a k

ljuuje Skari (n. dj., str. 7).

143 M. Begoviu izgleda da je sabor birao i lanove gradskog vea" (n. dj. 25), dok Dini o tome govori suzdrljivo i konstatuje da se ne moe ustanoviti kako su postajali purgari (tj. lanovi suda ili gradskog vijea) izborom graana ili postavljanjem od vlasti" ((n. dj., str. 94).

64

vlasti. Na to ukazuje ovaj podatak: U nekom parnienju pred sudom purgara u Srebrenici 1457. god. tuitelji su postavili svoje obrazloene zahtjeve izraavajui pouzdanje u boju pravdu" i gospodina despota sud"144. Sud purgara (curia purgarorum) bio je, dakle, u isto vrijeme i sud vladajueg poglavara drave koji sigurno nije doputao da gradske povlastice iziu iz okvira njegovih interesa. Ovakvi odnosi izmeu ova dva faktora javne vlasti u Srebrenici nisu se, vjerovatno, bitno mijenjali sa promjenom dravnog suvereniteta nad gradom koji je esto bio predmetom sporova i sukoba izmeu bosanskih kr aljeva i srpskih despota. Sud je vodio postupak i donosio presudu po zakonu mjesta"145, po posebnom, dakle, zakonu koji je vaio samo za odreeno mjesto, u ovom sluaju za Srebrenicu. U nedostatku izvornih podataka ne moe se nita sigurno rei da li su u drugim rudarskim mjestima srednjovjekovne Bosne, na primjer, u Fojnici ili Olovu, postojali ovakvi posebni zakoni mjesta" po kojima je sudio mjesni sud purgara" ili se sudilo po naslijeenom obiaju koji je u praksi sticao zakonsku snagu. Iz odredaba Zakona o rudnicima despota Stefana iz 1412. g. koji je, sigurno vaio iza Srebrenicu, kao i iz Saskog zakona" sultana Sulejmana iz 1536/37 g., koji je, kako je nesumnjivo utvreno, preuzeo mnoge zateene odredbe iz vremena prije turske okupacije i koji je bio primjenjivan i u Bosni, kao i u drugim balkanskim zemljama pod turskom vlau, moe se stei neka predstava o poloaju najamnih radnika u rudarskoj proizvodnji. Treba spomenuti da je iz rudarske proizvodnje priticao siguran i vrlo znaajan prihod u komoru" (blagajnu) naih srednjovjekovnih vladara kojima je, stoga, bilo mnogo stalo da se produktivnost rada u rudnicima odrava na zadovoljavajuoj visini. Fiskalni interesi vladara zahtijevali su izvjesne obzire prema najamnim radnicima u rudnicima, to je dolo do izraaja i u nekim odredbama pomenutih zakona145*. Koliko se moe vidjeti iz tih odredaba, radnici-rudari (rupnici"), topioniari, kovai i, uope, trudbenici na raznim poslovima u vezi sa kopanjem i preraivanjem ruda imali su neke povlastice koje su imale da doprinesu veoj i sigurnijoj produktivnosti rada. Ovamo su spadale izvjesne olakice u snabdijevanju rudnika, a zatim mjere u cilju zatite rudara na poslu u rudniku, kao i odredbe koje su rudarskim radnicima imale da obezbijede realizovanje zaraenih nadnica bilo u novcu ili u odgovarajuem naturalnom iznosu144. Ove i sline mjere, preduzete u korist rudarskih radnika, imale su, bez sumnje, svrhu da se iskusni i vjeti rudari, do kojih se nije lako dolazilo, zadre na poslu jer je o njihovoj vjetini i vrednoi, a i o njihovoj fizikoj kondiciji zavisila produktivnost, po tome i visina istog dohotka od rudarske proizvodnje. Ne znamo koliko su ove posebne zakonske mjere stvarno i dosljedno primjenjivane u praksi i koliko su doprinosile podizanju profesionalne samosvijesti poslenika u ovoj znaTlose/be u uucjua, I, 2, str. 431. U prethodno navedenom dokumentu (nap. 144) od 10. novembra 1457, koji se odnosi na jedan sudski sluaj krae raspravljan u srebrenikom sudu, kae se za optuene, ako zakletvom ne dokau svoju nevinost ,,da su krivi po zakonu mjesta to ih zakon pokae" (Iloee/be u uucjua, I, 2, str. 433). U jednoj nedatiranoj povelji despota ura kojom Dubrovanima potvruje ranije privi legije, spominje se srebrnik i zakon koji su imali za despota Stefana (Mon. Serb., str. 437). Ovdje se, sigurno, ne radi o zakonu po kojem se u Srebrenici sudilo o krivinim djelima nego o speci jalnim povlasticama koje su Dubrovani uivali u svojim trgovakim poslovima u Srebrenici. U p o r e d i t i : . . . i ^ S i i p o u M J u E , \ , < ) J K H B S \ S , n C K 0 , M i i 3 i i U A W / n h 8 w i \ h 3 J K O N S 8 n p B U M i h . . . M o n . Serb. str. 102. I ovdje zakon prvi" nije nita drugo do povlastica data Dubrovniku od ranijih humskih vladara. 145a [S. irkovi, Dubrovani kao preduzetnici u rudarstvu Srbije i Bosne, Acta historico-oeconomica Iugoslaviae, 6, Zagreb 1979, 1 20]. 1 1 6 M. BeroBHh, n. dj., str. 20 25. H. Pa^ojlah, 3aiwH o pyduuu.uMa, na vie mjesta.
1 1 5 141

65

ajnoj privrednoj grani. U svakom sluaju, sami propisi nisu uvijek bili u stanju da zatite rudarske radnike od zloupotreba koje su znale da izazovu i otrija reagovanja. Jedan sluaj pobune srebrenikih rudara srebrodjelaca" zabiljeen je pred kraj ivota despota Stefana Lazarevia, u proljee 1427. g.: Pobunjeni rudari uspeli su se u sjedite uprave rudnika i ubili despotova slubenika vjerovatno zbog teih zloupotreba povjerene mu vlasti na tetu rudara. Buna je uzela tolike razmjere da je sam despot s vojskom morao 14 da doe u Srebrenicu da bi stiao nemire, primjenjujui pri tom najotrije mjere *. U srednjovjekovnom bosanskom drutvu graanstvo kao drutvena kategorija poinje da se osjea najprije i najsnanije u vanijim rudarskim mjestima gdje su stare saske" privilegije predstavljale osnovu na kojoj su se izgraivala neka posebna prava graana. Sama injenica da su graani ovih mjesta postigli izvjesnu, iako ne i potpunu, autonomiju u sudstvu i upravi ukazuje na tendenciju razvitka u pravcu izdvajanja gradskog stanovnitva iz nadlenosti feudalnih gospodara. No u nedostatku izvornih podataka ne moemo odgovoriti na pitanje da li je i koliko je ovaj proces, zapoet u rudarskim mjestima i izrastao iz posebnih uslova rudarske proizvodnje, zahvatio i druge, u trgovakom prometu vanije, gradove, kao to su bili, recimo, Foa, Gorade, Viegrad i Zvornik u Podrinju ili Visoko u srednjoj Bosni. Za sada nema pouzdanih tragova koji bi sa izvjesnom sigurnou upuivali na to da su graani ovih mjesta imali nekog udjela u funkcionisanju gradske uprave i sudske vlasti koju je, inae, vrio knez (comes) kao opunomoenik i predstavnik vladara ili feudalnog gospodara grada. Moraemo se, u ovom pitanju, zadovoljiti pretpostavkom koju je, svestrano sagledavajui problem, postavio M. Dini kada je konstatovao da je jaanjem ostalih gradskih naselja zapoeo bio proces prenoenja organizacije gradske uprave po saskom uzoru i na njih" i da je taj proces bio preseen dolaskom Turaka"148. No, svakako taj proces, kako po svemu izgleda, iiije daleko odmakao. Graanstvo srednjovjekovne Bosne nije se kao ekonomsko-drutvena snaga i kao faktor politikog ivota bilo razvilo do takvog stepena da bi se moglo konstituisati kao drutveni stale sa svim stalekim obiljejima koja su karakteristina za onovremene gradove u razvijenijim zemljama. Nigdje se na bosansko-humskom podruju, pa ni u primorskim gradovima Novom i Drijevima, nije stvorila ustanova koja bi po organizaciji, funkcijama i kompetenciji, ma i priblino, odgovarala gradskim komunama evropskih gradova. Rijetki su bili gradovi koji su, slino kao Srebrenica, postigli makar i ogranienu, od feudalne oblasti kontrolisanu, autonomnu organizaciju uprave i sudstva148a. Daleko najvei broj
147 M . JJJH HHh , n. j. , str. 59 61; tu su iskoriteni sv i podaci o ovo m dogaaju ko ji je i dalje os tao dosta nejasan. Izgleda da su u to bili umijeani i Dubrovani, nezadovoljni despo tovina fiskaln im mjera ma na nj ihovu tet u (isto, 62 -63). 148 M . Jj HH Hh , n. j. , str. 18 ; tu je, u vezi s naveden im mil jenje m, donesen podatak u kojem je u neko m testa m entu sainjeno m 142 6. u Zv orniku (Pod -Zv onik ) po i menu spo menut jedan purga r" a li se u podatku n ita ne kae da li je taj purga r" graani n Zvo rnika i, ak o jeste, da li je obini graanin kao i ostali ili je lan V ijea purgara". esanka Kovaevi -Koji "doputa mogunost da je i u Goradu postojalo vijee koje je sa knezom vodilo upravne poslove"; ovu mogunost zasniva na jednom podatku iz g. 1449, prema kojem je dubrovaka vlada traila da joj se dostave neki pisani akti goradanskog kneza i vienih ljudi tog mjesta (litteras a comite de Go rasde et ab op ti mat ibus dic ti loci" ) (Desanka K ovaevi - Ko ji, O knezovima u gradski m naseljima srednjovjekovne Bosne, Radovi Filozofskog fakulteta, VI, Sarajevo 1971, str. 341, nap. 59). Podatak je popraen autoro vim komentarom^ gdje se kae da nije potpuno jasno ta se krije iza ovoga ,ab optimatibus dicti loci' "; ipak, autor smatra da je vrlo vjerovatno da se radi o nekom vijeu", no, po naem miljenju optimates dicti loci" moe vie da znai ugledni" ili vieni" ljudi tog mjesta. ' a [U po r. na p. 13 0 a . ]

66

gradskih naselja spadao je u feudalni posjed i bio pod neposrednim reimom feudalnog gospodara. Kralj Stjepan Toma darovao je 1446. g. vlasteli Dragiiima, pored mnogih sela, i etiri grada sa naseljima u podgradu (meu ostalim rpdA H
Bdpouib HoAiiMSMh, r$&K TdiuKH H no^d- Hii GpHA< Bdpoiu itd.); sve ove e, mm, ctM H BCdKd npHXOAWJJ<), Kd w -T-ora n^Hcrot A8 KdT H NHI AX*TKE kralj daruje pomenutoj vlasteli H HHXh wcTddo<vis, s BHKh BHKO/tih 3d ndErHeHHTo)149. Prema ovom primjeru, gradska

naselja (varoi) u posjedu vlastele spadala su u njihovu batinsku svojinu ili plemenito" isto tako kao i njihov zemljini posjed. A dobro je poznato koliko je neposredna vlast i vlasnost feudalaca nad gradskim naseljima predstavljala prepreku drutveno-politikom razvitku graana. Gradska privreda srednjovjekovne Bosne, i pored nesumnjivog napretka, ostala je, u poreenju sa naprednijim zemljama, nedovoljno razvijena i do kraja trajanja drave nije dospjela do onog stepena razvitka i procvata na kojem graanski, a posebno trgovaki sloj stanovnitva postaje svjestan svoje ekonomske moi i, oslanjajui se na tu mo, istie pretenzije na posebno, drutveno -politiki odreeno mjesto i ulogu u feudalnom drutvu. Profit, koji je ostvarivan u ukupnoj privrednoj proizvodnji, vie je doprinosio akumulaciji kapitala u Dubrovniku nego u privredi bosanskih i humskih gradova. Zahvaljujui jakom kapitalu, iskustvu i razgranatim vezama, Dubrovani su drali u svojim rukama sva glavna ua u koja se slijevao najvei dio profita od vika proizvoda bosanske zemlje, dok su domai ljudi, bilo kao ortaci dubrovakih trgovaca, bilo kao posrednici ili kao samostalni privrednici, i po snazi kapitala i po preduzimljivosti igrali manje znaajnu ulogu. Nema pri mjera da je neki bosanski graanin raspolagao s tolikim kapitalom da bi se, ma i priblino, mogao mjeriti s krupnom vlastelom koja je, ipak, voljela da svoj novac deponira u dubrovaki komun" uz kamate od 5%; a ukoliko su se feudalci, pa i sami vladari, aktivno bavili trgovinom sigurno su se, kao to se radilo i u drugim zemljama, koristili svim preimustvima svoje vlasti i svim privilegijama svog drutvenog poloaja i u trgovakom prometu nastupali kao jako povlateni konkurenti na tetu trgovaca iz reda graana150. Svoj dvor vlastela snabdijeva najee nepoMon. Serb., str. 439 440. 150 poretj izvoza vikova stoke i stonih proizvoda koje su na ime feudalne rente primali od svojih podanika, zemljoradnika i stoara, feudalci, ukljuujui i vladare, bavili su se i trgovinom u pravom smislu rijei, to jest preprodajom robe. Upadaju u oi vrlo este nabavke ita u Dubrov niku za raun bosanske i humske vlastele, to sigurno nije nabavljano za vlastite potrebe, koje su, bez sumnje, bile i preko mjere podmirivane davanjima njihovih seljaka. Zanimljivo je da su se ove nabavke vrile najee u zimskim i proljetnim mjesecima kada ve ponestaju zalihe ita u kuanstvu irokih slojeva stanovnitva i kada se na domaem tritu mogao na ovoj vrsti robe ostvariti dobar profit, tim vie to je sigurno i u Bosni, kao i u drugim zemljama, vlastela imala pravo prioriteta u prodaji robe na tritu. Izgleda nam da je i bosanska i humska vlastela vrlo aktivno uestvovala u ovakvim pekulacijama. Samo u jednoj, 1416. godini da navedemo kao primjer vojvoda Sandalj Hrani pet puta je nabavljao ito u Dubrovniku, i to sve u januaru, aprilu i decembru (Jorga, II, str. 152153). Dubrovani su 23. III 1425. iznajmili barke vojvodi Sandalju da u Novom utovari ito i odveze ga u Neretvu (Jo rga, II, 224, nap. 3), a isto tako, 1. IV 1448, vojvodi Stjepanu Vukiu (Jorga, II, 426, nap. 1); svojim pismom od 11. januara (bez navoenja godine) dubrovaka vlada odobrila je jedan brod kralju Stjepanu Ostoji da ito vozi iz Luke u Omi". (TJoeejbe u UUCMO, I, 1, str. 433). Ovi primjeri pokazuju da su feudalni dinasti aktivno uestvovali u prometu itom na irokom podruju. Po"ebno mjesto u trgovini zauzi mao je herceg Stjepan, koji je razvio vrlo ivu aktivnost u prometu mnogih vrsta domaih proiz voda, meu ostalim i olova (C. TiHpKOBHh, Xepyei due^au, str. 136 141); 13. I 1461. dobio je od dubrovake vlade dozvolu da preko Dubrovnika izveze u Veneciju oko 1800 Ubra srebra (libras mille octingcntas vel circa argenti) Dubrovaki arhiv, Cons. rog. XVI. fol. 2131. U svojoj razgranatoj trgovini, kako veli S. irkovi, herceg nosilac vlasti, gospodar velikih teritorija i ogromnih masa ljtidi, pomogao je hercegu trgovcu ovim sredstvima koja je imao na raspolaganju" (n. dj., str. 136). A to su isto inili, u skromnijim razmjerima, i drugi feudalci. [Upor. D. Kovaevi, Trgovina, 98 102.]
141

67

srednom kupovinom robe u Dubrovniku, zaobilazei domae trgovce te su Dubrovani imali dosta razloga da tvrde da Bosna kupuje sve to treba u Dubrovniku"151. Gradsko stanovnitvo srednjovjekovne Bosne ostalo je do kraja na stepenu sitne zanatske proizvodnje, ograniene trgovine i neznatnog kapitala; vezano za-visnou o feudalnim gospodarima gradova nije moglo da razvije takvu ekonomsku mo koja bi mu omoguila da se vlastitom snagom oslobodi feudalnih stega i da se konstituie kao stale te da sebi obezbijedi status slobodnih graana. tavie, nema tragova koji bi upuivali na postojanje bilo kakvih profesionalnih udruenja graana, zanatlija ili trgovaca, slinih srednjovjekovnim cehovima, bratovtinama ili drugim organizacijama ove vrste. Nijedan grad srednjovjekovne Bosne nije se kao ekonomska jedinica afirmirao u tolikoj mjeri da bi postao gravitacionim sreditem koje bi privlailo druga gradska naselja i nametnulo se kao vodei grad u privredi i kulturi152. Nijedan od njih nije se ni ekonomski ni populaciono toliko osnaio da bi i politiki mogao da djeluje u smislu centralizovanja javnog ivota. Srednjovjekovni gradovi imali su i u razvijenijim zemljama mnoga obiljeja sela kako u privrednom tako i u urbanistikom pogledu: mnogi stanovnici grada drali su stoku, imali van grada zemljita koja su obraivali sami ili pomou najamnih radnika. U jo veoj mjeri ovo se moe rei za gradove srednjovjekovne Bosne, gdje gradska privreda nije bila toliko razvijena da bi sama mogla predstavljati siguran oslonac egzistencije i u isto vrijeme ostvarivati izvjesnu akumulaciju kapitala153. Ni po nainu privreivanja, ni po brojnosti, ni po snazi kapitala graanstvo srednjovjekovne Bosne nije bilo doraslo istorijskoj zadai da postane nova drutvena snaga koja e razarati feudalne odnose i otvoriti put novim drutvenim odnosima. I koliko je tano da je turskom okupacijom zaustavljen zapoeti proces formiranja graanskog stalea, isto je toliko tano da taj proces nije bio odmakao daleko od poetka i da nije bilo naroito teko da bude zaustavljen153".

161 Jorga, II, 377. Osamljen sluaj predstavlja ugovor o zajednikoj trgovini koji je g. 1449. sklopio kralj Stjepan Toma sa trgovcem Nikolom Trogiraninom: Partneri su uloili po 6000 dukata u posao koji e voditi Trogiranin i u tu svrhu otvoriti radnje (tacune") u Splitu, Fojnici i Jajcu, a kralj e svef potrebe svoga dvora podmirivati ,,u tih tacunih" (A. COJIOBJCB,

OdaSpanu cuoMewm,u str. 213 214.

152 Pod uticajem Srebrenice dolo je do privrednog aktiviranja itave oblasti kojoj je ona bila sredite. Slian sluaj je bio i sa Zvornikom. M. JJiiHHh, 3a uciuopujy pydapciuea, I, 3336. 16 I dubrovaki trgovci, nastanjeni u Drijevima, sami su podmirivali neke potrebe kuanstva neposredno iz vangradskih izvora. Pismom od 6. IV 1399. dubrovaka vlada protestovala je kod tamonje vlastele Radivojevia to su poeli da u tome ometaju njene graane, pri tom se pozivala na ranije sta nje kada su dubrovaki trgovci slobodno mogli da idu van trga na pau, i u drva i na vou i nije im niktor zabavil" (JIoeejbe u uucMa, br. 419, str. 412). i53& [j]|# KoBa^eBHh-Kojnh, FpadcKa Hace/ba, 242244.]

68

IV. ROBLJE Ve od prvih stoljea bosanske drave nailazimo na podatke o robiju sa njenog podruja, najee kao predmetu trgovine kupovine i prodaje ili preprodaje u svrhu ostvarenja trgovake dobiti. Ropstvo se, kao to je dobro poznato, i poslije raspadanja robovlasnikog drutvenog sistema, odravalo kroz itav srednji vijek pa i kasnije sve do u devetnaesto stoljee. Iako su crkvene i dravne vlasti naelno osuivale ropstvo kao ustanovu, iako su, s vremena na vrijeme zabranjivale trgovinu robljem, preutno su, ipak, putale da se robovi dre kao svojina i da se njima trguje ukoliko nisu konfesionalno pripadali jednoj od ortodoksnih crkava. Srednjovjekovna Bosna, koja je u hrianskom svijetu bila poznata kao zemlja heretika, predstavljala je bogat izvor iz kog se nabavljalo roblje u svrhu prodaje. I dok su Dubrovani na jednoj strani izdavali stroge naredbe da bi sprijeili trgovanje ljudskim mesom"164 mnoili su se, na drugoj strani, u njihovom Notarijatu kupoprodajni ugovori iji su predmet robovi i robinje, najveim dijelom iz Bosne. Za prekritelje ovakvih naredbi odreivane su teke kazne od 6 mjeseci zatvora ,,u donjim tamnicama" (in carceribus inferioribus Ragusii) i 25 perpera globe za svaki pojedini sluaj, ali s tim da se od kazne izuzimaju oni dubrovaki graani koji kupe roba ili robinju za svoje potrebe" (pro usu suo)155, tj. za obavljanje kunih poslova. I u Bosni je trgovina robljem naelno osuivana, ali ni ovdje, kao ni u Dubovniku niti je bilo prave volje niti vrste odlunosti, a esto ni realne mogunosti da se naelna shvatanja u praksi dosljedno sprovode158.

154 U odgovoru na predstavku vojvode Hrvoja Vukia, Dubrovani, 2. IX 1400. izjavljuju da su poslali zapovjed da se zapovje na trgu ... da nitkor ne smije kupovat ni prodavat eljadi jer nijesmo hotni da nitkor ne tri mesi ljuscjemi . . ." (IJoee.be u uucjm. I, 1, br. 460, str. 449). 156 Listine, VII, 215 (27. I 1416). 156 Odgovarajui na pritube to su njihovi trgovci u Drijevima eljad prodavali", Dubrovani, u pismu vojvodi Pavlu Jurjeviu (Radivojeviu) od 4. IX 1419, uvjeravaju vojvodu da su se mnogo trudili da to sprijee jer, kau, zbog toga se mnogo prigovara bosanskom rusagu", ,,a i nama po latinscijeh mjesteh gdje govorahu Bosna prodaje ljudi a tamo je Bosna blizu vas a toi ste vse jedno"; smatraju da se u Bosni ne postupa dosljedno u spreavanju ove trgovine te kao primjer navode jedan sluaj iz vremena kralja Ostoje: Prilikom njegova boravka u Humskoj zemlji Dubrovani su mu poslali svoje poklisare navlastito za tei rabote" i no kralj je kae se dalje bio sklon da krivcima oprosti ,,i nas moli da im prostimo i prostismo im koi bjehu u tom a da vee ne ine" (Iloeejbe u uucjua. I, 1, str. 417).

69

Lica koja su se nala u ovoj kategoriji zavisnih ljudi spominju se u srednjovjekovnoj Bosni pod nazivima rob" (. raba), eljad", otrok" nazivima koji su u istom ili srodnom znaenju poznati i u drugim slovenskim jezicima 157. U latinski pisanim izvorima koji se odnose na Bosnu, za oznaku roba najee se upotrebljava izraz servus" (. serva ili ancilla), zatim sclavus" (. sclava) i, rjee, famulus" (. famula). Tragovi ropstva kod balkanskih Slovena pojavljuju se sa stabilizovanjf m klasnog drutva na osnovama feudalnih odnosa. U ranijim vremenima, u doba zauzimanja balkanskog prostora kada s u jo vladali pretklasni drutveni odnosi, za Slovene se, u jednom izvoru koji je nastao u godinama na prelazu iz VI u VII stoljee, izriito kae da svoje zarobljenike ne zadravaju u ropstvu neogranieno vreme kao ostali narodi, nego im, posle tano odreenog roka, ostavljaju na volju da se, uz izvesnu otkupninu, povrate u svoju zemlju, ili ostaju tamo kao slobodni ljudi i prijatelji"158. U novoj postojbini, sa raspadanjem rodovskog drutva, nestaje ovog patrijarhalnog odnosa meu ljudima pa se ve u IX stoljeu u ranofeudalnim dravama Srba i Hrvata spominju robovi kao svojina s kojom gospodar slobodno raspolae159. U Bosni se prvi put spominju 1180. g. u pismu koje je papin poslanik Tebald uputio bosanskom banu Kulinu i od njega zatraio da papi, u znak tovanja, pored ostalog poalje i dva roba"160. Od druge polovine XIII stoljea dosta se esto spominje roblje porijeklom iz raznih krajeva bosanske drave kao objekt posjedovanja, poklona ili. najee, kao predmet kupoprodaje. Kao vlasnici robova pojavljuju se ljudi iz raznih drutvenih redova, raznih drutvenih poloaja od vladara i vlastele do javnih slubenika, trgovaca i mnogih drugih lica meu kojima je bivalo i ljudi koji su prostim nasiljem dolazili do ovakvog posjeda. Jedan dubrovaki podatak iz 1279. god. spominje dvije robinje koje su bile (vlasnitvo) gospodina bana bosanskog" (duas ancillas que fuerant domini bani de Bosna)161. Vlasnik ovih robinja ranije je bio ban Prijezda, ije ime u samom podatku nije navedeno. Isti ovaj vladar poklonio je 1281.
157 A. Solovjev je upozorio na zanimljivu injenicu da neki od ovih naziva, u istom ili izvedenom obliku, oznauju malodobne lanove porodice. Rije otrok", na primjer, u dana njem slovenakom jeziku znai dijete, u ruskom djeak; u srpskohrvatskom jezjku izraz eljad", uobiajen naroito u Bosni i Hercegovini, oznauje porodicu sa djecom; od rijei ,,rab" (rob) izveden je u ruskom jeziku izraz rebenok", rebjata" = dijete, djeca {Tpioeuua 6ocaucKUM po6;beM do 1661, F3M H. C, CapajeBo 1946, str. 144 145). Sama po sebi se namee pomisao da se u ovoj terminologiji odraava pradavno stanje kada su Sloveni (kao, uostalom, i drugi narodi na tom stepenu razvitka) zarobljenike primali u svoju rodovsku zajednicu i tretirali ih kao nove lanove porodice, kao djecu ili eljad; i, u vezi s tim, moe se postaviti pitanje nije li u navedenim terminima sadran poneki preostatak nekadanjih patrijarhalnih odnosa prema ljudima koji su izgubili slobodu.

i5s Pseudo-Maurikijev Strategikon (B. <t> ep jamnih, Bu3aHiuucKU U3sopu 3a uciuopujy napada Jyioc/iaeuje, I, str. 131).
159 U povelji hrvatskog kneza Trpimira od 4. III 852. spomenuta je darovnica kneza Mislava kojom je ovaj vladar oko g. 839. crkvi u Putalju darovao, pored ostalih posjeda, robove i robinje" (servos . . . et ancillas). C. D., I, str. 5; vidi i str. 23; u Hrvatskoj se i kasnije robovi esto spo minju. Kada je, u drugoj polovini IX stoljea, srpski knez Mutimir sklopio mir s Bugarima, izmi jenjeni su tom prilikom i darovi; sa srpske strane daro vani su tada bugarskom vladaru, zajedno sa drugim poklonima, i dva roba. (Const. Porph. C. 32, str. 154. 160

C. D., II, 168 9.

161 Y. HpeiuouiHHK, KauifeMpucKit u HoiuapucKU cuucu, str. 22; br. 10.

70

god. svog roba jednom dubrovakom vlastelinu, ne zna se kojim povodom182. Jedna robinja izjavila je, 3. XI 1382, pred dubrovakim vlastima da je kupljena ; u Konjicu od Ivana, carinika gospodina kralja bosanskog" i prodana u Dubrovnik1'3; druga, da ju je njen vlasnik 11. VII 1392. kupio u Brtaniku od Stojsave, keri kralja Dabie"184. Carinik vojvode Stjepana Vukia Kosae prodao je 3. XII 1436. za njegov raun jednu njegovu robinju (sclavam) koju je vojvoda bio otkupio od Turaka1*5. Razgranatu trgovinu robljem sa podruja Bosne vodio je, poznati trgovac, inae dubrovaki graanin, Zore Boki, koji je u Bosni vrio visoke funkcije kao zakupnik carina i kraljev protovestijar166. No, kao trgovci robljem ili posrednici u ovoj trgovini najee se samo po imenu spominju obini, inae uglavnom nepoznati, ljudi medu kojima je-bilo pravih trgovaca koji su se uz redovni posao bavili i preprodajom robija167. U poloaj robova dolazili su ljudi na vie naina. Iako za to nemamo direktne potvrde u izvornoj gradi, moemo, ipak, sa sigurnou pretpostaviti da su i u Bosni, kao i u drugim zemljama onog vremena, slobodni ljudi padali u poloaj robova zbog dugova ili zato to su se zbog krajnje neimatine sami predavali ili prodavali u roblje nekom gospodaru koji bi mogao da im obezbijedi najnunija168 sredstva za ivot. U sluaju teke nevolje prodavani su i lanovi vlastite porodice . esto su ljudi padali u poloaj robija kao plijen zadobiven u ratu ili u unutranjim oruanim sukobima izmeu feudalaca ili, uope, u neredovnim prilikama kakve u Bosni nisu bile nikakva rijetkost. Od pradavnih vremena ratovi su davali priliku da se, ako srea poslui, doe do robija koje je uvijek predstavljalo vrijednu imo vinu, a po tomu i podsticaj ratnicima da se u bitkama to vie zalau. I dukljanski ljetopisac pripovijeda kako je Giaslav (aslav), sin kralja Radoslava, poslije dobivene bitke zarobljene neprijatelje kao roblje predao svojim vojnicima (militibus in servitutem tradidit) i time privukao vojnike svoga oca koji je zarobljenike putao
162 Poklonjeni rob izjavio je, 18. VII 1281, pred dubrovakim vlastima: Ego ... Radoanus de Bosna confiteor, quod fui servus Bani Priesde de Bosna et dictus Banus misit me et donavit me pro servo Benedicto de Gondula . . .", F. HpeM oaiHHK, n. j., str. 58, br. 101. 163 Isto, br. 106, str. 43. 164 M. j OJ H H H h , Hs d y 6 p o e a u K o i a p x u e a, I I I , br . 1 5 4, s t r . 60. 165 C oj i o BJ e B, O d a 6 p a . H u c u o M e m i f u . . . , br . 1 1 9, s t r . 2 0 3 ; A. S pl o vj e v, Tr g o vi n a b os a n s ki m r o bl j e m, s t r . 1 5 1. 196 I z me u g odi ne 13 6 7. i 13 9 0. got o vo s va ke go di ne ja vl j a s e i me Zor e B o k i a u ul oz i k u p c a , pr o d a v c a i i z v o z n i ka r o b i j a , p o n a j vi e i z B o s n e ( M . J j H H H h , H s J J y 6 p o e a u K o i a p x u e a , I I I , br . 4 8, s t r . 2 1. i pa s s i m; s r . De s a n k a K o va e vi , Z or e B o k i , d u br o v a ki t r g o v a c i pr ot o v es t i j ar b os a n s ki h kr al j e v a, G o di nj a k dr u t va i s t or i a r a B i H, XI I I , Sa r a j e v o 1 9 6 3 , s t r . 2 9 2. 167 Sa drugom robom znalo se izvoziti i roblje, na to ukazuje ovaj primjer: 20. V 1377. n Dubrovniku je registrovan kupoprodajni ugovor prema kojem je jedan trgovac iz Firence prodao nekim graanima Ankone 20 milijara ol ova iz Bosne, dva roba i deset robinja: svo ovo olovo i roblje prevee se iz Drijeva u Zadar (Et dicta quantitas plumbi et servorum debet ire de foro Narenti usque ad Jadrana) gdje je trebalo da se izvre ostale formalnosti kupoprodajnog ugovora <M. JtiiHHh, H3 dy6poeauKoi apxuea, III, br. 85, str, 34 35). 168 Trinaestogodinja djevojica Dragana iz Usore izjavila je 16. XI 1398. pred dubro vakim vlastima da je kupljena robinja Dubrovanina anina Guetia i da ju je ovaj kupio od njenog oca Mile (. .. confiteor me esse servam empticiam Zanini de Gociis de Raguso (!), emptam per eum a Milsa patre meo in dictis partibus Vissore .. ."). Pod istim datumom zabiljeeno je da je isti Dubrovanin kupio jedanaestogodinju djevojicu Ivicu, siroe bez oca, takod e iz Usore, od njenog strica Dobroslava. Obje djevojke su izjavile da su patarenke (generis patarenorum) M. JjHHiih, H3 dy6poeauKoiapxuea, III, br. 181 i 182, str. 75 6; v. i Diniev predgovor, str. 2. Ova dva primjera ukazuju na to da su roditelji ili skrbnici mogli raspolagati sa malodobnom djecom kao i sa robovima; otuda terminoloko izjednaavanje roba i djeteta (otrok = rob = dijete, dijete ukunje = eljadnik); v. nap. 157.

71

na slobodu (liberos abire permisit)169. estu priliku za porobljavanje ljudi davale su oruane intervencije ugarskih kraljeva u Bosni koje su pod vidom borbe protiv heretika bile usmjerene na stvarno potinjavanje zemlje. Prema jednom podatku iz 1248. god. za vrijeme krstakih pohoda na Bosnu tridesetih godina XIII stoljea odvedeno je iz zemlje vie hiljada heretika170. A zakonom rata", koji je preutno vaio svuda, a posebno u heretikoj zemlji, kao da je bivalo legalizovano posjedovanje u ratu steenog roba, bez obzira na to da li se radilo o zarobljenom ratniku ili o sasvim bespomonom licu ugrabljenom u optem ratnom meteu. Mogue je da je izgled na lako sticanje robija mogao biti jedan od razloga to se ratnim akcijama protiv Bosne esto davalo vjersko, antiheretiko obiljeje, i to ne samo u rimskoj kuriji i Ugarskoj nego i u Dubrovniku. Jedan dubrovaki najamnik, koji je uestvovao u dubrovako-bosanskom ratu 140304. g. poklonio je robinju koju je zadobio u Bosni, po pravinom zakonu rata" (iusto titullo guerre), i to ,,u ratu koji" (dubrovaka) opina vodi protiv bosanskih heretika (in guerra quam dictum (comune Ragusii) habet presentialiter cum hereticis Bossinensibus) 171. Godine 1451, u toku rata sa hercegom Stjepanom Vukiem, Dubrovani su se pismeno obratili papi i traili dozvolu da zarobljene hercegove podanike oba pola" (utriusque sexus), mogu" razumije se kao heretike prodavati hrianskim kupcima" (quod possint vendi christianis)172. No hvatanje i porobljavanje ljudi u ratu nije bilo samo posao ratnika; bespravnim stanjem, koje je samo po sebi prizlazilo iz ratnih prilika, koristili su se i drugi, nasilju skloni, ljudi da bi doli do robija i lake dobiti172*. Pod sam kraj bosanske drave i u toku turskog zauzimanja zemlje, u tim vremenima opte pometnje, spominju se robci" predones hominum u stvari, razbojnici koji su silom hvatali ljude, ene i djecu da ih prodaju kao roblje173. Kao trite gdje se, javno ili prikriveno, kupovalo i prodavalo roblje, najee se spominje luki grad Drijeva, prometno i ivo mjesto na uu Neretve, gdje se odavno nalazila jaka kolonija dubrovakih trgovaca1731. Odavde, ali i iz drugih krajeva Bosne i Humske zemlje, roblje je esto putem trgovine stizalo i u Dubrovnik gdje su, u vremenskom razmaku od nekih 200 godina, pred gradskim vlastima registrovani i Jegalizovani brojni kupoprodajni poslovi u ovoj vrsti trgovine174. Preko Drijeva i Dubrovnika vodili su dalji putevi trgovine bosanskim robljem u
F. ii, Letopis popa Dukljanina, gl. XXII, str. 313 14. The i ne r, Mon. H ung., I, 204. M. JjHHHfc, H3 dy6poeauKoi apxuea, III, br. 193, str. 83. 172 J orga, II, 452. i7sa Braa Nikoli iz Dubrovnika, prilikom prodaje svog roba (26. V 1390), izjavili su da su ga kupili u Bosni na javnom, tritu (quem emimus in Bosna in publicis foris et mercatis . . .). M. flHHHh, M3 dy6poeam<oi apxuea, III, br. 40, str. 55. 173 M flu HHh, n . d j., b r. 2 44 , s tr. 12 5 (18 . II 1 46 2) i da lje na vise mjesta. Ko lik o je u tim v re me n ima b i la e s ta p o ja v a ra z b o js tv a o ve v rs te , v id i s e i p o to me to je iz ra z ro b a c " u a o i u la tins ku te rmino lo g iju du b rov ake k ance la rije (Cons . rog . 2 4. III 14 62 : de d imittend o de ca r c e r i b u s i l lu m r o b z u m q u i e s t i n c a rc e re ) . Is t o . 173a M _ ^HHHh, Tpi Mpujeea, 109 147. O trgovin i robljem preko Brtanika upor.: "B. Toinah, EpuiiuaHUK y cpedneM eujeKy, roflmiiH>aK flpvuiTBa Hdopimapa B H X, XXI XXVII, CapajeBo 1976, 44 46. 174 Do k u m e n te o k u p o p ro d a j i ro b i ja o b ja v i l i s u iz d u b r o v a k e a r h i v s k e g r a d e T . M p e MOHIHHK, KamjejiapujcKu u HoiuapCKu cuucu, passim i M. JJiiHHh, H3 dy6poeauKOt apxuea, III, str. 5 180. [G. remon ik, Izvori za istoriju robija i servidjalnih odnosa u naim zemljama srednjega vijeka, HcropHJcKO-npaBHH 36opHHK I, CapajeBo 1949, 148 162; J. Lui, Zapisi notara Tomasina de Severe 1282 1284, Monumenta Historia Ragusina, Zagreb 1984. Na osnovu grae iz arhiva u Barseloni objavio je H. <t>ejnh, JJ,OKyMeHiuu o upodaju u OCJIO6aijaH>y po6jba U3 Eocue u JJy6poemKa y Kaiuajiomiju (XIV H XV een), MemoBirra rparja (Miscellanea), 10, (1982), 9 32.]
169 170 1 7 1

72

daleke gradove. Mediterana, gdje su im se gubili tragovi175. Ima sluajeva da je samo u jednoj kupovini nabavljeno 10 do 12 ljudi i ena namijenjenih otpremanju preko mora176. Prema jednom podatku iz 1417. god., u jednom transportu bilo je iz Dubrovnika otpremljeno na Siciliju 25 ljudi iz Bosne koje je trebalo rasprodati kao roblje177. U aktu o kupoprodaji uz ime roba obino stoji da je iz Bosne, ali je esto navedeno i njegovo ue regionalno porijeklo. Pada u oi veliki broj robija iz oblasti Usore koja se od god. 1280. pa nadalje neprestano spominje kao zaviaj r obinja i robova koji se pojavljuju na tritima Drijeva i Dubrovnika. Pored Usore, kao mjesta iz kojih potjee roblje, spominju se, vie nego drugi krajevi, oblasti Huma, Neretve, Drine, Uskoplja i Hlivna. Zanimljivo je da se u godinama 1280 1284. esto prodaje roblje iz oblasti Sane (koja je tada bila u posjedu hrvatskih feudalaca, knezova Babonia). Ne moemo nikakvim sigurnim razlozima objasniti zato se iz nekih oblasti, kao to su, na primjer, Usora ili Sana, odvodi na trite mnogo vei broj robija nego iz drugih. Razloge, moda, treba traiti u injenici to su ove oblasti u datom vremenskom razdoblju bile vie nego druge uvuene u unutranje sukobe i ratove izmeu zainteresovanih feudalaca, ili vie nego druge bile otvorene stranim oruanim intervencijama to je uvijek davalo mnogo prilika za porobljavanje ljudi178. Roblje se pribavlja mahom sa sela; nigdje se, naime, uz ime lica koje se prodaje ne navodi gradsko naselje kao mjesto njegova porijekla, nego uvijek samo kraj (de Vssora, de Drina itd) ili, najee, samo zemlja (de Bosna). U poloaju robija enska lica nalaze se u daleko veem broju nego muka. O pravnom poloaju robija u srednjovjekovnoj Bosni mogue je dati izvjesnu sliku uglavnom samo na osnovu dubrovake prakse koja je bila strogo regulisana odreenim pravnim normama. Brojni dubrovaki podaci o poloaju robija mogu se dopuniti samo ponekim primjerom koji pokazuje da se bosanski obiaji u odnosu na ovu kategoriju neslobodnih ljudi nisu u osnovnim crtama razlikovali od dubrovake, pravno normirane, prakse. Poloaj robija u bosanskom srednjovjekovnom drutvu razlikovao se od poloaja ostalih zavisnih ljudi po tome to je gospodar mogao s njim raspolagati kao sa
m U navedenim zbirkama arhivske grade koje su objavili G. remonik i M. Dini ee se, u vezi s trgovinom bosanskim robljem, pominju gradovi Firenca, Venecija, Ankona, Mesina, Palermo, enova, Barcelona i poneki drugi gradovi. Vidi i Ch. Verlinden, Patarins ou Bogo-miles reduits en esclavage. Studi e materiali di storia delle religioni, 1967, No. 38 (2), str. 699. [O trgovini bosanskim robljem napisano je vie radova, koji se ovim pitanjem bave uzgred ili posebno A. ConoBJeB, Tpioeuua 6ocaucKUM pod/beM, 139164; V. Vinaver, Trgovina bosanskim robljem tokom XIV veka u Dubrovniku, Anali istorijskog instituta JAZU, 2, Dubrovnik 1953, 125 147; Duanka Dini -Kneevi, Prilog prouavanju migracija u Italiju tokom XIII i XIV veka, rofluinibaK <>HJiO3OtbcKor (j)aKyjrreTa y HOBOM Cafly, XVI/1, 1973, 3961; II. >KHBKOBHfc, MjieiuauKa mpioema OocaucKUM po6jbeM y cpedneM eujeuy, roflHiujbaK flpvmTBa HCTopiraapa EHX, XXIXXVII, CapajeBo 1976, 51 58; H. Oejiih, Tpioeuna 6OCOHCKUM po6-jbeM y EapuejioHu KpajeM XIV u uoueiuKOM XV eem, HcTopnjCKii lacomre, XXVIII, Beorpa^ 1 9 8 1 , 2 7 4 8 , g d j e j e i bogat a bi bli ogr af ij a o tr govi ni r obl j em. U por. n ap. 166 ; 173 a.] 176 M. flH H Hh, H3 dy6poe a,HK oi apxuea, II I, br . 85, s tr . 34; br. 169, s tr. 67. 177 Ch. Verlinden, n. dj., str. 685. Prodaja nije izvrena jer se ustanovilo da su ovi ljudi iz Bosne pravovjerni hriani i stoga su puteni na slobodu {isto, na istom mjestu). 178 Posljednjih decenija XIII st. Hrvatska i posebno Slavonija, u koju je spadala oblast Sana, bila je zahvaena tekim meufeudalnim sukobima i neredima kada je sa vladav inom kralja Ladislava IV (1272 1290) nastupilo openo rasulo" (F. ii, Pregled povijesti hrvatskoga naroda, Zagreb 1916, str. 106; v. i str. 107). Poloaj Usore dobro je istorijski sagledao VI. orovi kad kae da su oblasti Soli i Usore stalno preds tavljale sporno podruje izmeu Srbijanaca, Maara i Bosanaca" (Xuciuopuja Eocue, str. 1).

73

svojom imovinom to je u najdrastinijem obliku dolazilo do izraaja u neosporivom pravu gospodara da svoga roba proda po trnoj cijeni kao i svaku drugu stvar. Rob je nasljedna svojina i nasljeuje se u porodici gospodara po obiajem utvre nom redu nasljedstva. Djeca robova ostaju robovima njihova gospodara 179, te se tako stvarao i viak robova koji se nisu mogli korisno upotrijebiti u gospodarstvu njihova vlasnika pa e i to biti razlogom to se kao predmet trgovine ljudima pojavljuju i malodobna djeca, esto zajedno s majkom180. U kupoprodajnim ugovorima koji se zakljuuju i legalizuju u dubrovakom Notarijatu uz ime lica koje se prodaje esto je posebno istaknuto da je robovskog roda" (de genere servorum). Ovaj izraz moe samo da znai da je to lice bilo u statusu roba ve u Bosni prije nego to je kupoprodajnim ugovorom pred dubrovakim vlastima registrovano kao svojina novog vlasnika i da potjee od roditelja, takoer robova, te da je, prema tome, i samo bilo predmetom kupoprodaje (servus empticius, serva empticia) 181. Uz izjave robova i robinja pred dubrovakim vlastima prilikom legalizovanja kupoprodaje esto je, prema utvrenom formularu, uvrtena klauzula u kojoj je istaknut pravni poloaj roba i odreene njegove osnovne dunosti prema gos podaru. U jednoj od mnogobrojnih takvih izjava robinja Radanka iz Bosne obavezuje se, na primjer, (28. XI 1374) da e novom gospodaru koji je kupuje slu iti i pokoravati se svim njegovim nalozima kroz itavo trajanje svoga ivota"
179 D a s u o vi p r a v n i pr i n c i p i j e d n a k o va i l i u b o s a n s k o j dr a vi k a o i u D u b r o v n i k u , j a s n o p o ka z uj e ova j pr i mj e r: Tr e bi nj s ki vl a s t el i n Ra d os a v Lj u bi i p o dni o j e ( 1 4. I 1 43 0) d u br o va ko m s ud u z a ht je v tra e i da mu s e po vr ati i z vj es ni Pri bit ko bu du i da j e t o si n nje g ove r o bi nje " ( ta m qua m f ili u m scl a ve s ue) i pre ma t o me nj e go v r o b, r oe n u nj e gov oj ku i " (et c ons e q ue ns sc la vu m s uu m, na t um i n do mo s ua ); iz da lji h izj a va vi di s e da je Ra dos a v r oba Pri bit ka nas lij e di o od s voga oca. Sud je na os novu pra va i statuta opi ne dubr ovake " pres udi o da reeni Pri bit ko jeste i da tr e ba da i da lj e bu de r o b r e e n o g Ra d os a va " ( q u o d di c t us Pr i bi t c hus s i t e t e ss e de be a t s e r vus dic ti Ra d os sa ui ) M. J ^H H H h, M. 3 d y6 po ea m< oi apx ue a, III, br. 2 11, s tr. 9 9. Vi di i A. Co no BJ e B, Tpi oeuna G OCCIHCKUM po6; beM, str. 150 151. ,,Iz ovog pri mera vi di mo" kae Sol ovje v ,, da s u d u br o va ki s u d o vi pr i z na va l i o n o pr a v o s v oj i ne na r o bl j e , k oj e j e p os t oj a l o u s us j e d ni m z e m ljama, i da je u B osni i Hum u postojalo kuno ropstvo, doivotno i nasledno". Naveem o jo je da n pri mj er koji gov or i o s ta t us u dje ce r oe ne od r odi t elj a r o bo va : Gr a doj e Tri b uti ni i z Tr no va ol i m pa r t i u m B os s i ne " pr o da o j e ( 5. VI 1 3 9 9) s v oj u r o bi nj u i nj e na d va m a l o d o b na s i na s v oj e r obo ve r oe ne od re e ne nje go ve r obi nj e " ( .......... ser va m me a m e m pti ci a m et du os e i us f ili os s er vos m e os e x d i c t a s e r va m e a na t o s " . . . ) . M . J j H H H h , H s d y 6 p o s a H K o i a p x u e a , I I I , br . 1 8 5 , s t r . 7 8 Vr ije d no je na ves ti i ova j sl u aj: Vla h D ubr a va c Uga r i sa si n om tr a i o j e put e m s uda u D ubr o v ni k u d a m u s e p r e d a B o s a n k a V l a d n a , u t o vr i j e m e s l u a v ka u k u i j e d n o g D u b r o v a n i na , p o t o s u, ka k o j e t v r di o D u b r a v a c , n j e n e ba b a i m a j k a bi l e nj e g o v e r o bi n j e p a j e , n a i s t i n a i n , i o n a nj e g o va r obi nj a ( t ua a va et t ua ma t er f ue r unt s e r ve me e e m pt i ci e e t s i mi l it e r t u e s s er va me a . . .) ; t u e na j e pr i z na l a da s u o na , nj e na ma j ka i ba ka bi l e r o bi nj e U ga r i a , a l i da s u j e o ni p o kl o ni l i b os a ns k o m kr a l j u Os t oj i k oj i j u j e os l o b o di o; na t o s u U ga r i i pr i z na l i da s u j e p o kl o ni l i kr a l j u ali da su to uinili pod pritiskom protiv svoje volje. Sud je presudio (6. VI 1405) da je tuena osl o bo e na r ob ova nja Du br a vc u i nj e govi m pot o mc i ma ( ess e li ber a m et fr a nc ha m a dict is Do br a uec et ei us he re di bus et a b e or u m s er vi t ute) ; t e da ui va vl as t it u sl o bo du ka o pr a vn o sa m ost al na os oba (et esse in libertate pr opria et sui i uris). M. fliiHHh, M. 3 dy6pos auKoi apxuea, III, 194, str. 84 5. 180 O prodaji malodobnog robija govore ovi primjeri: Utjeh Okovi (ili Vukovi?) i z Zagorja prodao je (26. II 1373) malog Bratmila, svoga roba (servum meum parvulum) za 14 per pera (JjHHHh, n. dj., br. 69, str. 28; upor. i br. 70, str. 29); robinja Dobrica ,,de Bosna" prodata je (26. X 1378) sa izriitom napomenom da je malodobna (infr a etatem legitimam) Isto, br. 93, str. 37; Stojsava, ki kralja Dabie, prodala je (11. VII 1392) svoju robinju i njenog etverogo dinjeg sina (Isto, br. 154, str. 60); v. i br. 157, str. 62; Gojna, ki umrlog Radoja iz Usore, kup ljena je, u dobi od ok o 12 godina, od Hvalca iz Bosne ija je bila robinja od roenja (cuius ab origine erat serva) rodila se, dakle, u kui Hvalevoj od roditelja, takoe robova (isto, br. 170, str. 69 i d.) v. i br. 177, str. 73; br. 180, str. 75; br. 183, str. 76; br. 185, str. 78. 1 8 1 Jedan dubrovaki graanin prodao je (31. X 1397) svoju robinju (eius servam empticiam) po imenu Gojna ,,od roda robovskog" (de genere servorum) itd., M. J HHH K, n. dj., br. 170, str. 69; v. i br. 176, str. 72; br. 183, str. 76 itd.

74

(. . . promitto ibi servire et obedire omnibus mandatis suis toto tempore vite rnee): pristaje da gospodar ini s njom sve to mu je volja kao sa svojom vlastitom stvari" (et sum contenta quod faciat de me omne velle suum, tamquam de sua re propria)182 Izrazom vlastita stvar" res proprias" predoena je sutina pravnog polo aja robija; ona se ispoljavala u pravu gospodara da otui ovu svoju imovinu; u odnosu izmeu roba i gospodara u svakodnevnom ivotu krutosti pravnih ili obiajem utvrenih principa bila je sigurno znatno ublaena pogotovu u Bosni gdje su bila jae ukorijenjena patrijarhalna shvatanja odnosa medu ljudima 188. U dugom nizu kupoprodajnih ugovora, koji su u toku stoljea zakljuivani pred dubrovakim vlastima, redovno se naglaava da se prodaja robova vri u njihovom prisustvu, sa184 njihovim pristankom i po njihovoj slobodnoj volji, a ne pod pritiskom sile ili straha . Na prvi pogled moglo bi izgledati da ove verbalne formule, koje se dosljedno ponavljaju u ovakvim ugovorima, izraavaju neko pravo roba da samostalno uestvuje u aktu kupoprodaje i da ga je vlasnik samo sa njegovim pristankom mogao prodati i uruiti drugom gospodaru. No nemogue je pretpostaviti da bi neslobodan ovjek imao takvo pravo jer bi to predstavljalo potpunu negaciju same sutine pravnog odnosa izmeu roba i njegovog vlasnika, ije se vlasniko pravo i sastojalo u tome to je uvijek i bez ograde mogao da otui objekat svoje vlasnosti. Nama izgleda da je klauzula o pristanku po slobodnoj volji" unoena u tekst ugovora nezavisno o robu kao objektu kupoprodaje, najee bez njegova znanja i pitanja i, svakako, bez obzira na njegovu volju i miljenje. Koliko je ova klauzula sa gledita roba koji se prodaje bila bez ikakvog stvarnog znaaja, vidi se najbolje po tome to se nije izostavljala ni onda kada se radilo o malodobnim licima koja ni inae nisu mogla donositi pravno valjane odluke, pa ni odluku da pristaju da budu prodana185. Formula kojom se naglaava prisustvo i pristanak" roba pri svakoj transakciji koja se odnosila na njegovu linost imala je jedinu svrhu da potkrijepi gospodarovo vlasniko pravo te se sa drugim uobiajenim klauzulama, koje su imale istu svrhu, unosila u posebnu ispravu certifikat (carta
M. J j HHHh , n . d j. , b r. 7 7 , s t r. 3 1 ; v . i b r . 7 9 , s tr . 3 2 i td . Ima p rimje ra da se rob svo jim vlas titim s reds tv ima o tk uplju je iz rops tva i pos taje s lo bodan T. ^[peMOUiHHK, n. dj., b r. 288, str. 101; br. 306, str. 106; br. 345, str. 117. U jednom slua ju rob in ja se o tku plju je na ta j na in to m jes to seb e da je v lasn iku sv oju vlastitu ro b in ju . Isto, br. 144, str. 66 7. Rob je, dakle, i kao svojina svoga gospodara mogao da stjee neto imetka i da se otkup i, ta vie , da i sam b ude v lasn ik roba . Jeda n Dub rov an in os lobo dio je (13 . I 1281 ) s v o ju ro b in ju s tim d a o n a p re uz me p ro da ju n je g o vo g v in a u k r mi p o d u o b ia je n im u s lo v ima (sicut est consuetudo dare taberna riis). V. ^Ipe MOu iHHK, n . d j., b r. 61, str. 42 43; v. i Ve rlind en , n . d ., s tr. 6 90 . U Bo sn i, kao to e mo v id je ti u dalje m tek s tu , b ilo je , is tin a rije tko ka da , sluajeva da su se po jedin i robovi uzdig li i do vanijih mjesta u slub i gospodaru . Sve ovo poka zuje da p rav ni s ta tus n ije b io nep re mos tiva p rep reka d a po jed ina lica iz katego rije ro bova do u do izvjesnog drutvenog kvaliteta, to ne bi bilo mogue da su robovi dosljedno tretirani kao stvari. 184 Kao primjer dovoljno je da navedemo ovaj sluaj: Grubia Radosali, trgovac iz Us koplja, prodao je, 21. III 1399, jednom Italijanu dvije robinje, Bielosavu i Tvrdisavu, obje iz Lave u Bo sni, od roda robija, patarenke (de Lassua partium Bossine, de genere servorum et patarenas); djevoke su, prema tekstu, kupoprodajnog ugovora, od svoje slobodne volje, a ne pod pritiskom sile ili straha, izjavile pred notarom i svjedocima da su robinje od roenja i da sada svojom slobodnom odlukom pristaju da budu prodane" (. . . ab origine fuerunt serve ut ipse Biellosaua et Turdislaua ex sua bona et libera voluntate et non vi nec metu coacte in presentia notarii et testium . . . confesse fuerunt et libere se vendi consentientes). M. ,n,HHHh, n. dj., br. 183, str. 76 7. U mnogobrojnim dokumentima koji se odnose na kupoprodaju robova rijetko je gdje izostavljena formula presentem et consentientem". 185 U t e k s t u j e d n o g u g o v o r a i z g o d . 1 4 2 1 . s t o j i da vl a s n i k p r o d a j e s v o j u d e s e t o g o d i nj u r o bi nj u , p or i j e kl o m i z B os ne , p o t o j e o d s v o j e v ol j e n a t o p r i s t a l a ( u n a m me a m s c l a va m e t a t i s annorum decem vel circa ... volentem et consentientem vendidi ...), M. flHHHh, n. dj., br. 208, str. 97, v. i br. 182, str. 76.
183 188

75

servitutis, carta notarii) kojom je gospodar u svakoj prilici mogao dokazati da njegovom vlasnitvu ne moe biti prigovora ni s koje strane. Kupoprodaja robija unutar granica bosanske drave zakljuivala se, vjerovatno* usmenom pogodbom, bez pravne procedure koja bi bila slina onoj u Dubrovniku i drugim primorskim gradovima186. Nema nijednog izvornog podatka sa teritorije Bosne i Huma iz kojeg bi se moglo vidjeti ili zakljuiti da se kupoprodaja registro vala kod lokalnih vlasti. Vlasnitvo se, po svoj prilici, dokazivalo iskazom svjedoka i priznanjem roba, a nije iskljueno da je ponekad bila dovoljna i rije samog vlasnika. Roblje porijeklom iz Bosne poznato nam je gotovo iskljuivo kao objekt trgovine, zahvaljujui okolnosti to su mnogobrojni kupoprodajni ugovori bili zabiljeeni u aktima dubrovakog Notarijata i ostali sauvani kao istorijska graa. Mnogo manje smo obavijeteni o robiju koje je ostajalo u Bosni i ovdje bilo iskoritavano kao radna snaga u slubi svojih gospodara. Brojano je, svakako, predstavljalo sasvim neznatnu snagu i, moe se rei, beznaajnu u ukupnoj ekonomici zemlje. Samo poneki podatak kao da govori o robiju u posjedu vlaha- stoara gdje se moglo korisno upotrijebiti u raznim poslovima u vezi sa stoarskom privredom187, a nije iskljueno da je i poneki seljanin drao roba ili robinju za obavljanje grubljih radova u gospodarstvu188. Bilo ih je, bez sumnje, i u kuama imunijih graana, Bosanaca i Dubrovana, gdje su najvie iskoritavani kao kuna posluga ili kao zaposleni u raznim poljskim radovima, ukoliko su se obavljali u reiji njihova gospodara189. U jednom sasvim osamljenom, uz to i nejasno datom, podatku iz 1419. godine spomenuti su robovi (otroci) u nekoj vezi sa vlastelinskim selitem. U dokumentu u kojem je sadran ovaj podatak vojvoda Sandalj Hrani daje rije i vjeru" vlastelinu Aleksi Patroviu da e, ako mu ovaj urui traeni grad, pristati na meusobnu razmjenu nekih posjeda i dati zamjenu za njegovo (Patrovievo) selo batinu gdje e one svoje otroke ispratiti"190. Ovaj podatak koji se odnosi na jedan konkretan sluaj nije dovoljan da bi se mogao stvoriti osnovan opti zakljuak o ulozi robova-otroka u ekonomici vlastelinstva i da bi se, barem priblino, moglo s nekom sigurnou odgovoriti na pitanje u kojem su obimu i u kojem su obliku iskoritavani kao radna snaga na gospodarevoj zemlji. Moemo samo, sa izvjesnom vjerovatnou, pretpostaviti da su robovi, ukoliko ih je bilo na pojedinim vlastelinstvima, iskoritavani, kao i u drugim zemljama onog vremena, prije svega kao
186 Upor. G. remonik, Pravni poloaj naeg robija u srednjem vijeku, GZM, N. S., II, god. 1947, str. 71. 187 Inae se vlasi stoari najee spominju kao robci" i prodavaoci robija. Mnogo su redi sluajevi da pojedini vlasi dre roba ili robinju kao vie ili manje stalan posjed. Takav bi mogao biti sluaj sa robljem na koje se odnose podaci iz grae koju je objavio M. JtHHjih, H3 dydpoeauKoi apxuea, III, br. 160, str. 62 3; br. 194, str. 84; br. 247, str. 126 7. los jyj a to ka0 (ja ukazuje ovaj primjer: 13. XI 1398. registrovana je u dubrovakom Nota rijatu kupoprodaja robinje Dragne iz sela Stepni u Bosni od roda robova" (de villa Stepni partium Bossine de genere servorum); kupljena je od Ratka i Radomira Vlaia, takoer iz sela Stepni (de dicta villa Stepni); bila je, kako je sama izjavila, od roenja njihova robinja (quorum ... erat a generatione serva). M. JjHHHh, n. j., br. 180, str. 75. v. i br. 185, str. 78. 189 U sjednjovjekovnom Dubrovniku bilo je dosta uobiajeno da se u graanskim i vlaste linskim kuama dre robinje za rad u kuanstvu i robovi veinom za teake poslove van kue. (A. ConoBJeB, Tpioeuna 6ocaucKUM poSjbeM, str. 147). 190 IJose/be u uucMa, I, 1, str. 304 (br. 319). U pitanju je bio grad Bijela (kod Konjica) kao to p ro iz la z i iz s lije d e e g d ok u me n ta b r. 3 2 0 , s tr. 3 0 + 5 .

76

obradivai posjeda uz vlastelinov dvor i u njegovoj neposrednoj reiji; a mogue je da su pojedini robovi dobivali od gospodara zemlju da je obraduju pod uslovima slinim onima pod kojim su vlasteosku zemlju drali zavisni seljaci 191. U dvorovima vlastele robovi su iskoritavani najee kao posluga u kuanstvu i dvorskom gospodarstvu, ali i u drugim, odgovornijim poslovima. Poznato je iz primjera drugih zemalja da su iz redova robova ponekad proizlazili pojedinci kojima su povjeravane i vanije funkcije u slubi vladara ili monijih feudalaca pa su neki od njih, zahvaljujui svojim sposobnostima i zaslugama, sticali slobodu i, tavie, ulazili u red sitne vlastele. To su, uglavnom, bili mlai ljudi, sinovi robova, koji su valjanou i uspjehom u slubi stekli naklonost i povjerenje svojih gospodara i na toj osnovi stvarali mogunost vlastitog drutvenog uspona. Na njih se odnose nazivi famuli", familiares", servi", servientes", ministeriales" nazivi koji nesumnjivo ukazuju na njihovo porijeklo iz reda neslobodnih ljudi192 i koji podsjeaju na analogne nazive koji su katkad vezani uz imena izvjesnih slubenika na bosanskim dvorovima, kao to su rob" ili eljadnik" (servus), kuanin" ili dijete ukunje" (familiaris), sluga ukunji" (famulus) ili, naprosto, sluga", (ministerialis). U ovu kategoriju vlasteoskih slubenika spadao je, na primjer Grubanac Hlapi Imoanin, koji je sastavljao povelju brae Sankovia o ustupanju Konavala Dubrovanima (11. IV 1391) i koji sam za sebe kae da je ,,rab upana Bjeljaka i voevode Radia i niju dijak"193. Kako se iz ovog vidi, Grubanac Hlapi, kao rob vlastele Sankovia, vrio je uglednu slubu dijaka-pisara na njihovom dvoru. I ovo nije usamljen sluaj. Vojvoda Radoslav Pavlovi izdao je 31. XII 1427. dubrovakoj vladi potvrdu da je primio ugovoreni novac za Konavle po ruku naih vlastel i poklisarev . . . i po Ostoji dijaku eljadniku"; isti ovaj vojvodin eljadnik" sastavio je tekst ove potvrde i potpisao se kao Ostoja logofet" 194. i sinovi vojvode Radoslava, kako stoji u jednom aktu od 10. XII 1442, slali su u Dubrovnik kao poklisara, pored kneza Rujera Divia, i svoga kuanina Ivana dijaka"195. Herceg Vlatko Kosaca, u svoje i svoga brata Stjepana ime, izdao je 26. XI 1468. potvrdu da je iz dubrovakog depozita primio dio deponiranog novca po naemu kuaninu, po Ivku dijaku"198. I kraljica Jelena slala je (15. XI 1397) u Dubrovnik kao svoga opunomoenika slugu naega ukunoga" Tomaa Stanojevia da primi srpski (svetodmitrovski) i stonski dohodak197. Slubu dijaka i opunomoenika vrio je i Grupko Dobrievi, sluga", dijete ukunje" vojvode Sandalja, koga je gospodar 1423. g. u dva maha slao u Dubrovnik sa ovlatenjem da preuzme neki njegov novac198, i kasnije se Grupkovo ime spominje u vezi sa slinim poslovima199. Veliko povjerenje stekao je u slubi Sandaljevog nasljednika
161 Uporedi: T. TapaHOBCKH, Hciuopuja cpucKoi iipaea. I, str. 78 79; tu se govori o otrocima robovima na crkvenim vlastelinstvima u srednjovjekovnoj Srbiji. 192 Upor. L. Hauptmann, Mariborske studije. Rad JAZU, knj. 260 (117), Zagreb 1938, str. 84. 193 Mon. Serb., str. 219. I samo ime Hlapi (sin Hlapov) ukazuje, moda, na porijeklo iz reda robova (A. ConoBJeB, n. dj., str. 144, gdje je ukazano da rije hlap u mnogim slovenskim jezicima znai neslobodan ovjek, sluga, rob.
194

I sto , st r. 349 5 0.

Isto, str. 420 (10. XII 1442). I s t o, s t r . 5 0 6 . 1 97 I T o e e j b e u u u cj u a . I , 1, b r . 2 5 3 , s t r . 2 4 1 . 198 Isto, br. 374, str. 368; br. 383, str. 374. 189 JJecaima KoBa^eBHh, Panoj u opiami3aifuja lftzpuHa y cpednoejeKoeuoj EOCHU , FoflHuiH.aK HcropHjcKor flpviiiTBa B H X, VI, CapajeBo 1954, str. 240.
196

195

77

vojvode, kasnijeg hercega Stjepana Vukia Kosae, koji ga je u vremenu od 1436. do 1451. vie puta slao u Veneciju i Dubrovnik kao svog emisara u vanijim diplo matskim misijama800. Takve poslove u slubi Kosaca obavljao je izmeu 1443. i 1470. god. i Radi Grupkovi, vjerovatno sin nekadanjeg Sandaljevog kuanina" Grupka no Radi je ve slobodan ovjek te se od 1450. god. uz njegovo ime stavljaju i atributi vlastelin" i knez"201. Navedeni primjeri pokazuju da je u srednjovjekovnoj Bosni, kao uostalom i u drugim zemljama, na dvorovima velmoa i vladara bilo kunih robova i da su iz njihovih redova proizlazili izuzetno rijetki pojedinci koji su uspijevali da se uzdignu do odgovornijih mjesta u gospodarevoj slubi. Svojom vjetinom i sposobnou u obavljanju povjerene im slube dijaka, opunomoenika, carinika, diplomatskih agenata ili raznih naredbenika" posta jali su neophodnim na gospodarevu dvoru pa su se, po samoj prirodi svoga posla, stvarno udaljavali od statusa robova iako su, moda, sa formalnopravnog gledita ostajali u poloaju neslobodnih ljudi. A ako se moemo osloniti na jedini navedeni primjer, nije iskljueno da budu i formalno osloboeni i, tavie, da uu i u red vlastele.

Listine, IX, str. 88; Jorga II, str. 368, nap. 3; str. 389; str. 417, nap. 5; str. 425, nap. 3; str. 444 , nap . 4. 201 [Upo r. C . " R Hp K O B H ti , Xep i fei C we$ m , 106 .]

200

78

V. VLASTELA Vlasteoski drutveni red kao posebno privilegovani sloj u srednjovjekovnom drutvu proizlazio je i u Bosni, kao i u drugim sredinama iz starjeinskih rodova kao rodovsko plemstvo koje je predstavljalo drutveni oslonac patrijarhalne starjeSinske vlasti. Prema Porfirogenitu, srpska i hrvatska plemena, nastanjena u pozadini dalmatinskih gradova (a u tu pozadinu spadala je, razumije se, i Bosna) jo su i u njegovo vrijeme, tj. u prvoj polovini X stoljea birala svoje starjeine, upane-starce" uvijek iz odreene porodice, ,,a ne iz neke druge"202. Na drugom mjestu istakli smo miljenje da se ovdje po svoj prilici radilo samo o formalnom izboru ili o primanju na znanje gotovog izb ora koji je prethodno ve bio izvren u krugu predstavnika najuticajnijih rodova koji su se izdvojili bogatstvom i ugledom i zajedno sa bratstvom starjeine upana predstavljali povlateni sloj drutva803. Proces dalje izgradnje vlasteoskog drutvenog sloja odvijao se u Bosni kao i drugdje804 uporedo sa procesom jaanja i proirivanja starjeinske vlasti. I ovdje su iz oruane pratnje starjeina i iz reda vrioca javnih sluba pojedini ljudi po naroitim zaslugama ulazili u povlateni red vlastele sa odgovarajuim drutvenim i ekonomskim privilegijama. estnici" bana Kulina koji se spominju u njegovom ugovoru s Dubrovnikom 1189. g. sigurno su neki nosioci lokalne vlasti koji su kao nagradu za vrenje povjerene im slube vjerovatno dobivali zemljini posjed ili plemenitu batinu" i samim tim se svrstavali u red vlastele. Sa razvitkom dravne organizacije bivalo je sve vie ljudi koji su vrenjem raznih javnih funkcija stekli neko vie mjesto u drutvu. U procesu konanog formiranja vlasteoskog sloja kao feudalne klase, novo plemstvo po slubi i oruju stapalo se sa potomcima prvobitnog rodovskog plemstva u jedan povlateni drutveni sloj u kojem hijerarhijsko stepenovanje nije vie bilo odreivano po porijeklu i starini nego po aktuelnoj vanosti i znaaju koje je pojedina vlastela uspjela da sebi obezbijedi u feudalnom drutvu. Uzaludno bi bilo traiti u izvorima konkretne podatke o tome kako su upravo na bosanskom tlu nastajale imovinske razlike koje su vodile ka klasnoj podvojenosti drutva i kako su slobodni ljudi dolazili u poloaj feudalne zavisnosti prema novim posjednicima nekada slobodnih selita. No, iako ne postoje izvorni podaci koji bi mogli osvijetliti tok ovog procesa na naem podruju, moemo, ipak, sa
202

[E. <J>epjaHHHh, Bu3amuujcKU U3eopu, I, 14 16.]

[A. Babt, O pitanju formiranja srednjovjekovne bosanske drave (Iz istorije srednjovjekovne Bosne, Sarajevo 1972) 60 61.] 204 [A. Babi, O odnosima vazdliteta u srednjovjekovnoj Bosni (Iz istorije srednjovjekovne Bosne, Sarajevo 1972), 1718.]

803

79

svom sigurnou pretpostaviti da Bosna, u bitnim crtama, nije predstavljala nikakav izuzetak u optoj zakonomjernosti razvitka drutva ranog srednjeg vijeka. I ovdje su, kao i svuda uslovi za nastajanje vlasteoskih zemljinih posjeda stvarani u periodu raspadanja slobodnih seoskih opina i preovladavanja individualne svojine na zemlju u periodu kada se patrijarhalna starjeinska vlast odvajala od naroda i utvrivala se kao vlast nad narodom. Sredstvima vlasti obezbjeivale su se ekonomske privilegije onih drutvenih snaga na koje se ta vlast oslanjala; povlateni ljudi, bliski vlasti starjeina, osiguravali su sebi preimustva prilikom odabiranja i prisvajanja opinske zemlje. Na podruju koje je u toku daljeg razvitka bilo obuhvaeno granicama bosanske drave vlastela se spominje dosta rano. U Dukljanskom ljeto pisu, u okviru kazivanja koje bi moglo da se odnosi na vrijeme s kraja IX i s poetka X stoljea, govori se na jednom mjestu i o velikaima bosanskim" (magnates Bosnae, u Orbinijevom prijevodu li primi baroni di Bosna") koji su u ljetopisu predstavljeni kao znaajna drutvena snaga koja odluno utie na tok dogaaja205. U jednom drugom, pouzdanijem izvoru iz 925. god. spomenuta je vlastela oblasti Zahumlja: Te godine, zahumski knez Mihajlo sa svojom vlastelom" (cum suis proceribus), zajedno sa hrvatskim kraljem Tomislavom i s dalmatinskim biskupima obratio se papi Ivanu X u vezi s nekim potrebama crkve206. Ove prve vijesti o vlasteli u Bosni u Zahumlju vremenski se odnose na ve poodmaklu fazu razvitka drutva na ovom podruju na fazu u kojoj vlastela kao posebna, od naroda ve vidno izdvojena, kategorija stanovnitva aktivno uestvuje i djeluje u javnom ivotu i zajedno sa nosiocem starjeinske vlasti predstavlja odgovorno vie ili manje organizovanu iru plemensku zajednicu. U kasnijim stoljeima, kada se o bosanskoj vlasteli pojavljuju ee i sigurniji izvorni podaci, vlasteoski sloj ve je vrsto ukljuen u mehanizam feudalne drave kao njen drutveni oslonac i kao korisnik njene vlasti. U pratnji Marije Ninoslava, velikog bana bosanskog", prilikom njegove posjete Dubrovniku, marta 1240. god. nalazili su se njegovi boljari", feudalci iz gornjeg reda vlastele, ne samo kao vladarevi dvorjanici nego i kao suodgovorni inioci u jednom dravnom poslu, u ovom sluaju u zakljuivanju meudravnog ugovora izmeu Bosne i Dubrovnika207. Od poetka XIV stoljea pa nadalje posvjedoena je brojnim podacima sve vanija uloga vlastele u drutvenim i politikim zbiva njima zemlje, kao to je posvjedoeno i sve jae ispoljavanje njihove moi koja je srednjovjekovnoj Bosni utisnula peat izrazito vlasteoske staleke drave. U red vlastele spadali su svi slobodni ljudi koji su ivjeli od svoje plemenite batine", od svog zemljinog posjeda kao osnovnog izvora egzistencije i drutvenog ugleda i koji nisu davali feudalnu rentu nekom drugom licu. Vlastelinom je postajao i onaj ovjek koji je darovnicom dobio posjed. Kralj Matija Korvin potvrdio je 14. XII 1463. god. unucima Dabiiva Latinice zemlje u okolini Srebrenice koje je Hrvoje, herceg splitski, nekada darovao reenom Dabiivu kao znak plemstva (in signum nobilitatis)207*. Najvei dio vlastele drao je posjede koje su obraivali zavisni seljaci, obavezni na davanje rente, ali je, kako izgleda, u redu vlastele bilo i takvih plemenitih ljudi" koji su sami obraivali svoju plemenitu batinu" i sami se koristili plodovima svog, svakako nevelikog, posjeda. Ubjedljivim razlozima je utvreno da je takve
[F. ii, Letopis popa Dukljanina, 312.] [Nada Klaji, Historija Salonitima Maior, Posebna izdanja SANU, CCCXCIX, Beo grad 1967, 95105.] 20T [Mon. Serb., 28.] 2074 [Dipl. Rag., 62.]
206 205

80

vlastele batinika bez potinjenih seljaka bilo na podruju Slanskog primorja i Konavala u vrijeme dok su ove oblasti jo bile u sastavu bosanske drave208. No nema nikakvih razloga da odbacimo vjerovatnost da je ovakve vlastele bilo i po itavoj unutranjosti zemlje, moda i u veem broju nego to bi se moglo pretpostavljati. To su mahom ljudi na donjoj granici vlasteoskog reda; oni, u stvari, i nisu feudalci jer ne primaju feudalnu rentu. Samo posjedovanje plemenite batine" ostalo im je kao slaba drutvena veza sa klasom kojoj, u stvari, i nisu pripadali. Ekonomska osnova drutvenog i politikog poloaja vlastele jeste zemljini posjed koji se naziva plemenita batina", plemenita zemlja" ili plemenito". U plemenitu batinu" spadao je svaki vlasteoski zemljini posjed bez obzira na to da li je naslijeen ili darovnicom steen. Svojom plemenitom zemljom" jednako se ponose najnii vlasteliii, kao i najmonije velmoe esti su natpisi na nadgrobnim spomenicima gdje se istie da je umrli vlastelin tu pokopan ,,na svojoj zemlji na plemenitoj"; i kao da se u ovom isticanju povezanosti sa zemljinim posjedom i poslije smrti naziru nejasni tragovi kulta zemlje i davnih predaka koji su je potomcima ostavljali kao vjenu batinu. K. Jireek je iznio ubjedljivo miljenje da je izraz plemenita zemlja" prvo bitno oznaavao jedan kraj koji je pripadao itavom plemenu pa docnije izdeljen bio meu njegove lanove"209. U nazivu plemenita zemlja" bilo bi, prema tome, sauvano sjeanje na nekadanju plemensku organizaciju drutva i zajedniku, plemensku svojinu na zemlju. Izrazi plemenita batina" ili plemen ito" ustalili su se u bosanskoj pravnoj terminologiji kao oznaka punog, neogranienog i nepo^vredivog prava svojine, prvenstveno svojine na zemlju, a zatim i na druge nekretnine, bez obzira da li se radi o svojini fizikih ili pravnih lica210. No samo kao zemljini posjed plemenita batina" iskljuivo je vezana uz plemenite ljude", to jest uz plemstvo ili vlastelu kao njihovo neodvojivo drutveno obiljeje. U povelji od 1331. god., kojom se knezu Vuku Vukoslaviu potvruju zemljini posjedi koje je tada drao, ban Stjepan Kotromani kao da izrie sudsku odluku kad kae da je plemenita ta zemlja ka se imenuje u tom listu" 211. U vlasteosku plemenitu batinu, kao to i sam naziv kazuje, prvobitno je spadao samo naslijeeni zemljini posjed, a zatim i sva ki drugi posjed bez obzira je li bio naslijeen ili darovnom poveljom dobiven ili na drugi nain steen. Plemenita batina je trajan posjed vlastelina i nasljedna svojina njegove porodice. Kada se poveljom daruje vlastelinu zemljini posjed, redovno se naglaava da mu se darovna zemlja daje u batinu i u plemenito", u vijeke vjekova", njemu i njegovu posljednjemu", do zgorenja svijeta". Tako se posjedi, darovani za odreene zasluge ili, uopte, za vjernu slubu", izjednauju sa posjedima koji su od predaka naslijeeni i stapaju se sa njima u jednu plemenitu batinu", to jest u punu svojinu vlasteoske porodice. U povelji Sandalja Hrania i njegove brae o prodaji i ustupanju njihovog dijela Konavala Dubrovniku (24. VI 1419) izriito se istie, na jednoj strani, od praroditelja naslijeeno plemenito nae" i, na dru[C. "B- HpKOBHh, Hauopuj a cpedt boeeKoeue Socamne dpMcaec, 189.] [ K . j H p e ie h , Hc u i o p u ja C p 6 a , I , 5 4 . ] 210 [A. Bab i, O odnos ima vazalitela , 15 33 ; C. Tiiipno BHh, Ociua ifu ciuapu je dp yiu iu~ eene ciupyKuiype y OCOHCKOM <f>eydaAHOM dpyiuiuey, HcropnjcKii ruacHHK, 3 4, Eeorpa# 1958, 156 164; C. TiHpKOBHh, Pycaiuxa iocuoda, 5 17; M. JjHHHh, XyMCKo-iupe6uH>CKa tjiaciuejia,
209 208

1 101. J. P. Naumov, Bosanski i humski vlasteliii (Prilog istoriji feudalne staleke termino logije XIV XV vijeka), Godinjak DIBiH, XVIII XXX, 1979, 21 37,] 2 1 1 [L. Thalloczy, Studien, 8.]

81

goj strani, za nau slubu milosti, gradove i upe i zemlje koje primisrno od kralevstva bosanskoga nama dano i zapisano u nae plemenito"212. Posjedi, dakle, naslijeeni i steeni jednako se nazivaju plemenito nae" i zajedno predstavljaju cjelinu s kojom vlastelin slobodno raspolae i koja se bezuslovno nasljeuje u njegovoj porodici. Za itavog trajanja bosanske drave nema primjera koji bi ukazivao na to da je pored plemenite batine postojao i neki drugi vid vlasteoskog posjeda. Srednjovjekovna Bosna nije poznavala pronijarski oblik vazalskih odnosa niti ustanovu pronije, tj. uslovnog posjeda kojim vlastelin pronijar nije mogao slobodno raspolagati, a koji je vladar mogao oduzeti ukoliko u pronijarskoj porodici nije vie bilo mukih lanova sposobnih za vrenje vojne slube, ime je bilo uslovljeno dranje pronije213. Posjedovanje plemenite batine bilo je, meutim, mnogo vre i sigurnije: batinu je vladar naelno mogao oduzeti samo u sluaju nevjere (nota infidelitatis), ali je i ovo naelo prava vladara bilo ogranieno. U svojini plemenite batine uestvuju kolektivno svi lanovi esto vrlo razgranjene vlasteoske porodice ili roda vrste zajednice povezane bliim krvnim srodstvom koja se naziva i plemenom, bratstvom ili bliikami"214. tavie, i oni posjedi koji su darovnom poveljom steeni po zasluzi jednoga od lanova vlasteoskog roda postaju, redovno, svojinom itave porodine zajednice, a samo u naroitom sluaju svojinom poimenino navedenog vlastelina sa iskljuenjem svih ostalih srodnika. Na ovakav sluaj nailazimo u jednoj odredbi povelje kojom ban Stjepan II Kotromani daruje (oko g. 1322) upe Banice i Vrbanju knezu Vukoslavu Hrvatiniu ,,a ni jednomu njegovu bratu ne dasmo ni sinovcu njegovu, razvoje knezu Vlkoslavu"218. Svojina itavog vlasteoskog roda nad batinskim posjedom izraavala se u injenici da starjeina roda nije, barem u naelu, mogao otuiti dijelove i batinske zemlje bez sporazuma sa punoljetnim lanovima svoga roda. Pravo pripadnika vlasteoskog roda da uestvuju u raspolaganju posjedom zajedno sa starjeinom najpotpunije je izraeno u povelji brae Beljaka i Radia Sankovia od 15. IV 1391. kojom ustupaju Dubrovniku Konavle i Vitalinu; saglasnost lanova roda sa odlukom starjeina o otuenju zajednikog posjeda ovdje je izriito naglaeno ovim rijeima: ,,I svemu vie pisanom pristae i potvrdie nae gospoe i Dragana sestra, na stric upan Gradoje i Budela i Sanin naa bratja za sebe i za svoju djecu i za posljednje svih nas"218. [Tekst A. Babica se ovdje prekida.]

[Mo n . S e rb ., 2 8 8 .] [F. OciporopKCH, IIpoHuja. npujioi uciuopuju <f>eydajiu3Ma y BmaHuiuju u jyxcHo cjioeencKUM 3eMA>aMa, Eeorpaa 1951.] 214 [Upor. nap. 210.] 215 [L. Thall6czy, Stuien, 8.]
213

212

[Mon. Serb., 217 .]

82

SUMMARY

SOCIETY OF THE MEDIAEVAL BOSNIA

The lack of data makes the study of society in the Medieval Bosnian state difficult, the problem of dependent peasants in particular. Feudal lords undertook many measures in order to prevent their flight from feudal landed properties, there by to ensure necessary labour for the agrarian production. Only a few data about the amount of feudal rent and other dependent pea sants, obligations are to be found in the meagre Dubrovnik sources. The Vlach cattlebreeders engaged in an easier activity and had a more favourable legal status than the dependent agricultural labourers. In addition to cattlebreeding, they engaged in transport of goods and also served as soldiers or guards on boarders and at important crossroads. These, as well as some other independent activities, enabled the distinguished Vlach chiefs to advance towards an upper social class. The sources from the first half of the 15 th century mention wealthy Bosnian traders as a separate category of the population. There were also many Dubrovnik traders settled in towns. Their legal status was determined by inter-state contracts. German miners, Saxons, introduced their own town administration and had the right to legal autonomy. By the time, the town administration after the Saxon model began to spread to other developed town settlements, in addition to the minig-are towns. This autonomy in judicature and administration points to the gradual retrieving from the feudal lords' authority on the part of town inhab itants. Even the earliest volumes of the Dubrovnik Archives have some data about the slaves from the Bosnian state who were subject to trade. However, very little is said about the slaves who stayed in Bosnia, as they represented a negligable component in the economy of the country. In addition to various agricultural labours, they worked as house servants, especially at rulers' and noblemen's courts. Some of them, owing to the nature of their job, gradually achieved a better status and were no longer treated as slaves, although they were not free from the formal-legal aspect. But it also happened that some slaves gained even formal freedom. The process of formation of the noble class in Bosnia coincided with the process of strengthening and spreading of the chief's authority. The economic basis for the social and political position of the nobility was their landed property, denoted as ,,noble inheritance", regardless of whether it was actually inherited or granted by a deed of donation.

83

DESANKA KOVAEVI-KOJI

PRIVREDNI RAZVOJ SREDNJOVJEKOVNE BOSANSKE DRAVE

I. PRIVREDNE PRILIKE DO KRAJA XIII VIJEKA ................................. II. PRIVREDNO BUENJE .................................................................................... III. USPON PRIVREDE I RAZVOJ GRADSKIH NASELJA U DRUGOJ POLOVINI XIV VIJEKA ..................................................................................... IV. PRIVREDA SELA ............................................................................................... 1. Vlastelinstvo ....................................................................................................... 2. Zemljoradniko gazdinstvo ............................................................................... 3. Vlasi .................................................................................................................... V. GRADSKA PRIVREDA ................................................................................... 1. Rudarstvo ........................................................................................................... 2. Trgovina ................................................................................................................ 3. Zanatstvo ............................................................................................................ VI. USPON I IRENJE GRADSKIH NASELJA VII. ODNOS GRADA I SELA ............................................. ................................................................................

89-93 95-105 107-113 115-144 115-120 120138 138-144 145-169 145 150 151-165 165 169 171-182 183-186 187 -188 189-190

OSVRT NA PRIVREDNI RAZVOJ SREDNJOVJEKOVNE BOSANSKE DRAVE RESUME ...........................................................................................................................

87

/. PRIVREDNE PRILIKE DO KRAJA XIII VIJEKA Sve do XII vijeka pisani izvori samo uopteno pominju Bosnu, bez pojedi nosti o makakvom obliku ivota. Jedino sredinom X vijeka vizantiski car pisac Konstantin Porfirogenit, u svom uvenom djelu ,,O narodima" navodi dva grada u Bosni, i to Kotor i Desnik, i vie gradskih naselja u oblastima koja e tek neko liko stoljea docnije ui u okvire bosanske drave u Zahumlju: Ston, Mokro, Olje, Dabar i Galumainik, a u Travuniji: Trebinje, Vrm, Risan, Lukavete i Zetlivi, zatim Salines (Tuzla) u Srbiji. Ovi gradovi jo uvijek nisu arheolokim puteni pouzdano identifikovani1. Blizina primorskih gradova nesumnjivo je pozitivno uticala na razvoj gradova u unutranjosti. Tako, na primjer, oblasti koje su bile blie primorju imaju vie gradova od Porfirogenitove Bosne ili Srbije (Zahumlje pet, Travunija pet). Inae su naa znanja o ovim gradovima veoma oskudna Uglavnom se pretpostavlja da su ovi gradovi bili utvrenja, vojna i upravna sjedita, a neki od njih su mogli imati i izvjesnu ekonomsku funkciju. U nedostatku pisanih izvora, rekonstrukciji prilika onoga vremena doprinosi i arheologija. Dosadanja arheoloka istraivanja bosanskohercegovakog podruja za razdoblje od IX do XII vijeka uglavnom se ograniavaju na otkopavanje nekropola. Nekropole, od kojih najstarije datiraju iz IX vijeka, smjetene su u dolinama rijeka, i to Save, Sane, Vrbasa, Bosne, Neretve i Drine. Njihova pojava pretpostavlja postojanje naselja. Meutim, naselja, savremena ovim nekropolama, nisu jo do danas arheolokim putem potvrena2. Poloaj nekropola u plodnim dolinama rijeka namee pretpostavku da se stanovnitvo poput ostalih doseljenih Slovena bavilo agrarnom privredom. U dosada istraenim nekropolama naeni su uglavnom nakit i oruje3. Njihov prilino oskudan broj postaje jo manji ako se uzmu u obzir samo nalazi na prostoru ondanje Bosne.
1 E. OepjaHHHh, BtuamuucKu tueopu 3a ucuiopujy napada Jyiocjiaeuje, II, Beorpaa 1959* 58, 61, 63. O lokacji ovih gradova; isto, 59, nap. 203 i 204. Upor. i Kulturna jstorija Bosne i Her cegovine, Sarajevo 1966 (Nada Mileti, Ranoslovensko doba), 383. P. Aneli izn osi tezu da moda Konstantinov Desnik treba traiti negdje u okolini Visokog. P. Aneli, Bobovac i Kra ljeva Sutjeska 1973, 224. 2 Kulturna istorija Bosne i Hercegovine (Nada Mileti, Ranoslovensko doba), 382-383. Raspored ranoslovenskih nekropola je takav da se one neto rjee nalaze u zapadnom i u sjevernom dijelu Bosne, dok su u veem dijelu koncentrisane u Sarajevskom polju, kao i u donjem toku rijeke Neretve u okolini apljine. Izvan rjenih dolina pronaen je izvjestan broj grobova na Gla sinakom polju. Isto, 388. 3 Kulturna istorija Bosne (Nada Mileti, Ranoslovensko doba) 390 398.

89

Posebnu panju privlae nalazi keramike koji ukazuju na proizvodnju posuda i razvijenost lonaretva na pojedinim naseljima. Moe se pretpostavljati da je domaa proizvodnja obuhvatala jo i neke druge radinosti. Tako je vrlo vjerovatno da 4je na prostoru Bosne bio poznat jedan od najstarijih zanata na svijetu kovaki . Pojedini od ovih nalaza govore o postojanju trgovinske razmjene u ovom ranom periodu od IX do XII vijeka. ak se pominju predmeti raznih kulturnih grupa, koji su stizali u Bosnu iz veoma udaljenih oblasti5. to se tie pojedinih predmeta trgovine, ne smije se izgubiti iz vida so, jer je Bosna, pored toga to je imala slane izvore, kroz itav srednji vijek bila upuena na uvoz ovog artikla neophodnog za ivot ljudi i stoke. Sa XII vijekom nastaju nove politike i drutvene promjene kojim se uvruju osnove bosanskog dravnog organizma. Time se u isto vrijeme stvaraju povoljniji uslovi za razvoj privrednih grana neagrarnog karaktera, u prvom redu trgovine. Krajem ovog stoljea javlja se uveni Kulin ban i upravo sa njegovim dobom moe se poeti sa pisanjem privredne istorije bosanske drave. Prvi zvanini ugovor srednjovjekovne Bosne jeste poznata povelja Kulina bana Dubrovniku iz 1189. godine, kojom on daje Dubrovanima slobodu trgovine na bosanskom podruju'. Izriito je naglaeno da se Dubrovani mogu slobodno kretati po Bosni bez plaanja ikakve dabine, ali i pored toga ne znamo da li su i ime oni u to vrijeme trgovali po Bosni. Ovo je prva povelja o uspostavljanju privrednih veza izmeu Bosne i spoljnega svijeta. upe, sela i zemlja na bosanskom prostoru pominju se prvi put u pismu pape Grgura IX iz 1233. godine. Iz tog pisma saznajemo da se ban Ninoslav alio papi da njegova vlastela naruava stare obiaje i zadrava sela i zemlju protiv banove volje, to nije bio sluaj ranije7. Ova vijest govori nesumnjivo o jaanju feudalne vlastele u Bosni onoga vremena. O kojim se upama radilo, vidi se iz povelje Bele IV iz 1244. godine, kojom je potvrdio bosanskoj biskupiji posjede darovane od strane bana Ninoslava8. Ukupno dvanaest posjeda bilo je smjeteno po raznim upama, i to po jedan posjed u svakoj upi, osim Vrhbosne. Tom prilikom pominju se upa Vrhbosna, Neretva, Lepenica, Vidgoa, Lava, Uskoplje, Brod, Vrhpraa ili Praa. Jedino pored Mela nije naznaeno da je upa, a za Vrhprau se kae da je komitatus. Prema tome, u Bosni, kao i na ostalom junoslovenskom podruju postojale su upe kao osnovne administrativno upravne jedinice. Nazivi ovih upa ukazuju da su one smjetene u dolinama rijeka, kao to je Neretva, Lepenica, Uskoplje ili u plodnim kotlinama, kao to je, na primjer, sluaj sa upom Vrhbosnom. Iz ovakvog rasporeda upa moe se izvui zakljuak da su naselja srednjovjekovne Bosne leala po kotlinama, dakle, podizana tamo gdje je stanovnitvo
4

Isto, 399-^tOO.

Nada Mileti, Nakit i oruje IXXII veka u nekropolama Bosne i Hercegovine, GZM, Arheologija XVIII, Sarajevo 1963, 176. e F. Miklosich, Monumenta Serbica, Vindobonae 1858, 1 2. 7 T. Smiiklas, Codex diplomaticus, III, Zagreb 1905, 388. Sadraj ovoga pisma izazvao je u istorijskoj literaturi razliita tumaenja. J. idak, Ecclesia Sclavoniae" i misija dominikanaca u Bosni, Zbornik radova Filozofskog fakulteta, III, Zagreb 1955, 21. 9 T. Smiiklas, Codex diplomaticus, IV, Zagreb 1906, 239 240.

90

imalo mogunosti da se bavi zemljoradnjom, inae glavnim zanimanjem Junih Slovena jo od njihovog naseljavanja. A to je uglavnom isti prostor na kome se javljaju nekropole, odnosno prva naselja u IX vijeku. Iako razbacano u raznim krajevima Ninoslavljeve drave, biskupsko imanje u cjelini predstavlja krupan feudalni posjed sa mogunostima podjele rada. Meu tim, uskoro poslije izdavanja pomenute povelje, i to prije 1252. godine, biskup je morao napustiti Bosnu, te je katolika crkva za due vrijeme izgubila svako uporite u Bosni. Svakako se ni biskupski posjed u ovakvoj situaciji nije mogao odrati. Vrlo je vjerovatno da su njegove dijelove prigrabili bosanski feudalci. Vlastelinstvo pravoslavne humske eparhije u Stonu poznato je u pojedinostima, ali u ovo vrijeme jo uvijek nije ulazilo u okvire srednjovjekovne bosanske drave9. U borbama protiv Ugarske bosanska vlastela je uveliko ojaala svoj poloaj. Dok se na poetku svoje vladavine Ninoslav sam javlja u ugovorima zakljuenim sa Dubrovnikom, u dvije posljednje povelje pored njega navode se i boljari, a najvieniji medu njima poimenino10. Meutim, nije naznaeno koje upe i krajeve dre u svojim rukama. S obzirom na prilike onoga vremena i na male teritorijalne okvire bosanske drave, sigurno je da su ovi posjedi bili sasvim skromni i da se, u stvari, radilo o sitnom feudalnom vlastelinstvu. U povelji Matije Ninoslava Dubrovniku iz 1240. godine pominju se, pored feudalaca, kmetovi i ljudi. Ista kategorija stanovnitva javlja se i u Ninoslavljevoj povelji iz 1249. godine11. U to vrijeme kmetovi su jo uvijek bili slobodni seljaci, dok su ljudi" po miljenju veine naunika vezani za zemlju12. U skladu sa mehanizmom feudalnog drutva neko je morao da obraduje vlastelinsku zemlju. Seljaci u Bosni, kao i svuda u feudalnom drutvu, poklanjaju se zajedno sa zemljom. Tako je Ninoslav, uz imanja koja je dodijelio katolikoj crkvi, izuzeo ljude na tim imanjima od jurisdikcije ranijih gospodara i potinio ih biskupu i kaptolu. Na novodobijenom posjedu biskup i kaptol bosanski treba da ubiraju crkvenu desetinu13. Ban Ninoslav nastoji na sve naine da privue to vie dubrovake trgovce u svoju zemlju. Ne samo da im je potvrdio povlastice koje su dobili od bana Kulina ve je novim odredbama jo vie proirio njihove trgovake slobode i olakao uslove poslovanja po Bosni. Tako on ukida izam, vansudsku represaliju i utanauje po stupak u sluaju spora izmeu Dubrovana i domaeg ivlja. Dodue, nema drugih podataka o dubrovakoj trgovini u Bosni onoga vremena, ali je nesumnjivo bilo nekog oblika trgovakog prometa, koji je dao povoda banu Ninoslavu da putem novih odredaba otkloni nesporazume koji su tom prilikom nastajali i obezbijedi dubrovakim trgovcima linu i imovinsku sigurnost14. Druga polovina XIII vijeka oskudnija je podacima nego doba bana Ninoslava. Znamo jedino da je Ninoslavljev nasljednik Prijezda darovao 1287. godine
8

HcTopujcKH laconHC, IXX, 1959, 7995. 1 0 F. Miklosich, Mon. Serbica, 28 33. 1 1 Isto, 28 29, 33. la A. CojiOBjeB, npaenu uo/umcaj ceMiKa y cpedneseKosuoj EOCHU, Ilperjiefl, CB. III, KH ,. II, rofl. II, 1947, 245, 247. 1 3 decimam de omnibus marturinas et collectam que ban elyssi vocantur". Codex diplomaticus, IV, 237, 239. 1 4 Desanka Kovaevi, Trgovina u srednjovjekovnoj Bosni, Djela Naunog drutva BiH, kn). XVIII, Sarajevo 1961, 9 10.

P. HBaHOBiih, CpedtboeeKoeuo OCMUUUHCKU uocedu Xy>MCKoi euapxujcKoi sMaueAUHciusa,

91

svome zetu upu Zemunik, koja se protezala uz Vrbas, u Donjim krajevima 15. Na osnovu graninih sela moe se odrediti poloaj ove upe. Ona je uglavnom leala s lijeve strane rijeke Vrbasa izmeu upa Banice i Vrbanje poznatih iz kasnijih izvora16. U ovoj povelji su prvi put poimenino navedena neka bosanska sela. Prilino su brojna (23) s obzirom da opseg upe nije bio velik. Poto su navedena samo granina sela, vjerovatno da je njihov ukupan broj u ovoj upi bio i znatno vei. Prijezda dodjeljuje upu Zemunik svome zetu ,,cum omnibus utilitatibus et pertinentiis suis, prediis, villis et universis populis". Tako u ovoj povelji pod zapadnim uticajem prodire podrobna formula pertinencije u kojoj su ve izraeni pojmovi ta sve pripada jednom posjedu. Ovdje se, iako u optoj formuli, pominje vezivanje seljaka za zemlju, ime je obezbijeena radna snaga tako potrebna za feudalni nain proizvodnje. Pored toga to Bosna u privredno-geografskom pogledu nije ravniarska i poljoprivredna zemlja, ipak je osnova njenog privrednog ivota bila zemljoradnja. Druga je stvar to o stanju zemljoradnje nemamo nikakvih podataka, pa ak ni 0 vrstama usjeva koji su se gajili. O privrednoj strukturi i proizvodnji bosanskog sela saznaje se neto poblie tek kada odreeni proizvodi postaju predmet trgovine i izvoza. Zbog toga su podaci iz Dubrovakog arhiva jedini izvori za prouavanje ne samo trgovinske razmjene ve i agrarno-stoarske proizvodnje u Bosni onoga vremena. Ve u najstarijim knjigama iz Dubrovakog arhiva pri kraju XIII stoljea pominje se iz Bosne izvoz voska i suhih koa17. To su u isto vrijeme prvi pouzdani podaci o stoarstvu i pe-a rstvu srednjovjekovne Bosne. Vjerovatno da su Dubrovani trgovali koama i voskom i ranije u doba bana Ninoslava, koji im je, kako je navedeno, izdao povelje sa vrlo irokim povlasticama. U vrijeme bana Prijezde i njegovih nasljednika Bosna nije obnavljala ugovore sa Dubrovnikom sklapane u vrijeme Kulina bana i Ninoslava, ali i pored toga njihove privredne veze nisu prekidane. Dubrovaki trgovci odlaze da trguju u Bosnu pod uslovima koji su se vremenom ustalili na osnovu ranije sklopljenih ugovora. ak u najranijim zvanino voenim spisima dubrovake Kancelarije i Notarijata izbijaju na vidjelo podaci o jednoj posebnoj privrednoj aktivnosti Dubrovana. Naime, sauvan je prilian broj vijesti o dubrovakoj trgovini bosanskim robljem koja se nastavlja i u prve decenije XIV vijeka. Ljudi, ene pa i djeca prodavana su u Dubrovniku strancima i domaim ljudima. Tako su mnogi od njih otrgnuti iz svoje sredine, odvoeni u tuinu. U Dubrovniku, talijanskim gradovima, kao 1 u zapadnom Sredozemlju robovi" su mnogo traeni i upotrebljavani kao domaa posluga18. Crkva je u ovo vrijeme ve osuivala i zabranjivala dranje hriana u ropstvu. Meutim, kako je meu stanovnicima Bosne bilo jeretika, to je, upravo zahvaljujui posebnim vjerskim prilikama, oivjela trgovina robljem u primorskim gradovima u susjedstvu Bosne. Sauvani su mnogobrojni podaci o sudskim proce sima voenim u Dubrovniku kojima su pojedinci nastojali da dokau svoju pravo T. Smiiklas, Codex diplbmaticus, VI, Zagreb 1908, 588, 1287. M. KapaHOBiih, rpaimife cpedneseKoeue BocancKe otcyue 3eMJbamiK, F3M, XLVIII CapajeBO 1936, 2736; B. Cnapah, Xyua 3eMjbanuK u cuiapa uaxuja 3jnujatbe, T3M, XLIX, CapajeBO 1937, 37 54; M. KapaHOBHh, Jotu mjy o oicyuu 3eMJbmuK, T3M, XLIX, 1937, 105107. 1 7 D. Kovaevi, Trgovina u srednjovjekovnoj Bosni, 12. 1 8 V. Vinaver, Trgovina bosanskim robljem tokom XIV veka u Dubrovniku, Anali Histo rijskog instituta JAZU, II, Dubrovnik 1953, 125 147; isti, Pouci&eo y cuiapoM J]y6pomuKy, HcropHCKH nperjie, 1, Beorpaa 1954, 41, 132134, 141142.
1 6 16

92

vjernost, kako bi ih dubrovake vlasti oslobodile. Pored Dubrovnika, veoma mnogo se trgovalo bosanskim robljem i u Drijevima, poznatom trgu na uu Neretve. Najvei dio robija prodatog u Dubrovniku poticao je iz Bosne, znatno manje iz Usore, a sasvim rijetko iz Vrbasa, Sane, Srema i Livna. Zanimljivo je naglasiti da iz Huma, dakle, neposrednog zalea Dubrovnika i iz drugih srpskih dravnih teritorija nije zabiljeeno ni jedno lice. Bosanski vladari nisu u ovo doba zabranjivali odvoenje i prodaju svojih podanika, nego su ih ak ponekad i sami poklanjali pojedinim dubrovakim trgovcima. Radilo se o ljudima u tolikoj mjeri zavisnim od svojih gospodara da su ih, ak, mogli i prodati. Vremenom su se u Dubrovniku pojavili ljudi takozvani ropci", ije je zanimanje bilo da hvataju nezatiene pastire i prodaju ih kao roblje 19. U drugoj polovini XIII vijeka trgovake veze Bosne, pored Dubrovnika, proiruju se i na ostale nae primorske gradove20. Ovom zbliavanju sa dalmatinskim gradovima svakako je pomoglo i irenje uticaja ubia u Bosni krajem XIII vijeka. Pavle ubi, kao bosanski ban, 1302. godine daje Splianima iroka ovlatenja za slobodu trgovine, a to isto dobili su i Rabljani od Pavla, bana Hrvatske i gospodara Bosne21. Dakle, u vremenu od bana Kulina do Stjepana II, to jest do dvadesetih godina XIV vijeka, trgovina sve vie napreduje. U izvorima se od kraja XIII vijeka poinju pominjati odreeni predmeti trgovinske razmjene, to ranije nije bio sluaj, To su u prvom redu vosak, koe i poljoprivredni proizvodi. Pored toga, izvozi se i roblje. Sva se razmjena odvija u okvirima spoljne trgovine. Gradovi na naoj obali Jadranskog mora, posebno Dubrovnik, predstavljali su sigurno trite za bosanske poljoprivredne i stoarske produkte. Iako se javljaju pouzdani podaci o trgovinskoj razmjeni, ona je jo uvijek malog obima. Tako, na primjer, nema nikakvih vijesti o mjestima gdje se ona obavljala. Moda su se odravali samo povremeni sajmovi koji su odgovarali stepenu razvoja bosanske privrede onoga vremena. U svakom sluaju, u Bosni tokom XIII i poetkom XIV vijeka nije dolo do razvoja naselja koja bi se po strukturi privrede bar donekle izdvajala iz agrarne sredine22. U unutranjosti Balkana, a u susjedstvu Bosne, gdje je gradski ivot bio takode prekinut dolaskom Slovena, proces urbanizacije u ovo vrijeme uveliko napreduje. Dubrovaka graa svjedoi o ve otvorenim i razvijenim trgovinama i rudnicima u susjednoj srpskoj dravi. Poznato je da u unutranjosti Slovenije i Hrvatske, proces nastajanja gradskih n aselja datira ve od kraja XI, odnosno XII stoljea, a u XIII se i dalje intenzivno nastavlja. U svjetlosti ovih podataka nerazvijenost Bosne tokom XIII i poetkom XIV stoljea dolazi jo vie do izraaja. To je tipina agrarna zemlja sa naturalnom privredom i poecima trgovinske razmjene. Bosanski rudnici jo nisu bili otvoreni to se, uz stalne ratove sa Maarima, nepovoljno odraavalo na njen cjelokupan privredni razvoj.
19

Isto. Upor. i C. TiiipKOBiih, Hciuopuja cpedtboeeKoeue 6octmcKe dpotcaee, Eeorpafl 1964, 76.

O vezama Bosne s pojedinim dalmatinskim gradovima Toma Arhiakon prua naj ranije podatke. Prema njemu, oko 1200. godine, zadarski graani Matej i Aristodije, koji su bili odlini slikari i dosta vjeti kovanju zlata, ili su veinom u Bosnu. D. Kovaevi, Trgovina u
srednjovjekovnoj Bosni, 10, nap. 6. 21 Isto, 10 11. 28 JJecaHKa KoBaieBHh-KoJHfa, FpadcKa nace/ba cpednosjeKoene 6ocancKe dpoKaee, CapajeBO 1978, 25 27.

10

93

//. PRIVREDNO BUENJE Iz vremena Stjepana II, dubrovaki izvori pominju u nekoliko navrata izvoz ita iz Bosne u Dubrovnik. To su, u stvari, prvi poznati podaci o zemljoradnikim proizvodima pa, prema tome, i o samoj zemljoradnji iz ue Bosne. Nije poblie navedeno o kojoj se vrsti itarica radi1. Meu izvoznicima nalazi se i ban Stjepan II, koji je, ak, u jesen 1346. godine poslao u Dubovnik 2.000 stara zrnaste hrane*. Docnije pored vladara i pojedini feudalci bavili su se prodajom ita 3. Ponekad je ito iz Bosne stizalo u Dubrovnik preko Drijeva, pa je vjerovatno da ita rice, koje se inae u velikim koliinama izvoze iz Drijeva, bar jednim dijelom potiu iz bosanskog zalea4. Tako je Bosna bila izvoznik itarica iako nije mnogo proizvodila. Povoljni prirodnogeografski uslovi za kultivisanje itarica postojali su jedino u niskim predjelima i u upama u dolinama rijeka. S obzirom na znaaj itarica u svakodnevnoj ishrani stanovnitva, malo toga je ostajalo za izvoz. Zbog toga u izvozu ita iz Bosne treba najveim dijelom gledati zalihe koje su se u obliku vika agrarnih proizvoda nakupile u rukama vladara i feudalaca. Time se moe objasniti pojava da se sa jednog podruja, koje nije bilo izrazito itorodno, ipak izvozi ito5. Teritorijalno proirenje Bosne za vrijeme Stjepana II na raun oblasti tadanje srpske i hrvatske drave imalo je veliki znaaj i za razvoj bosanske privrede u cjelini. Vie to nije mala Bosna iz vremena Kulina bana i Matije Ninoslava. Sada je u svim pravcima proirena novim oblastima sa razliitim morfolokim i klimatskim odlikama pogodnim za unapreenje poljoprivrede.
1 U Dubrovnik su 1339. godine dopremljene izvjesne koliine ita. Jedna isporuka iz 1334. godine iznosila je 1500 stara ita od nove etve. D. Kovaevi, Trgovina u srednjovjekovnoj Bosni, 19; B. Xpa6aic, Mseo3 Mcuuiapuifa U3 Eocne u Xepueioeme y TIpUMOpje od Kpaja XIII do uoHcuiKa XVII eena, Fo;mnm>aK flpvniTBa Hcropiraapa EHX, XIV, CapajeBO 1964, 123, 124, 128; Duanka Dini- Kneevi, Trgovina itom u Dubrovniku u XIV veku, ro^HirntaK 4>HjiO3O(j>CKor (JjaKVJrreTa, X, HOBH Cafl 1967, 122. 8 D. Kovaevi, Trgovina u srednjovjekovnoj Bosni, 19. 3 upan Sanko prodao je ito u Kotoru po 11 perpera tovar, jer na ovu cijenu Dubrovani nisu htjeli pristati. D. Kovaevi, Trgovina u srednjovjekovnoj Bosni, 176. Beljak Sankovi izvozi ito u Dubrovnik. flvniaHKa JjHHHfe-KHejKeBHh, IIpoMeiu OKU&OM u3Mei)y ffy6poeHuna u 6/tuMcei 3ajiet)a y cpedneju eexy, roflmiiH.aK <t>HJi030(J)CK0r djaKVjrreTa, XII-1, HOBH Cafl 1969, 78. B. Xpa6aK, H33O3 oicuuiapuua, 123, 124, 128. 5 Nije sluajno da prilikom regulisanja trgovinskih odnosa Bosne sa Dubrovnikom nikada nije unesena klauzula o slobodi trgovine itaricama kao to je to, na primjer, sadri povelja kralja Milutina Dubrovanima. fl. JtHHnh-KHejKeBHh, IIpoMem OKUULOM, 76, 77.

95

Pripajanjem dijela Humske zemlje Bosna je jo za vrijeme bana Stjepana II dola u posjed velikog teritorija sve do Nevesinja. Podjelom zemalja Nikole Altomanovia izmeu bana Tvrtka i kneza Lazara 1373. godine, Bosni su prikljueni i krajevi istono od Nevesinja, te su na taj nain u sastav Bosne doli i ostali predjeli dananje Hercegovine. Juni dijelovi ove oblasti nemaju krakih polja i pod jakim su uticajem mediteranske klime, dok se u sjevernim nalaze kraka polja i planinski panjaci. Jo za vrijeme srpske vlasti u ovim krajevima itarice se izvoze u Dubrovnik, pa ak preko Dubrovnika za Italiju, posebno Ankonu. Izvoz itarica se nastavlja i docnije kada su ove oblasti dole u sklop bosanske drave6. U pitanju su najee bili sitni proizvoai koji su bili zainteresovani da za itarice dobiju so u Primorju7. S druge strane, dubrovaka optina je znala da su njeni trgovci i potroai zainteresovani da u neposrednom zaleu kupuju krunu hranu, te ih je svojim mjerama podsticala u tome8. U stvari, radilo se o razmjeni dobara izmeu podruja sa izrazito naturalnom privredom i Dubrovakog primorja, koja je trajala vijekovima u uslovima naturalne i neintenzivne robne privrede. Ona ukazuje da su kraka polja na dananjem her cegovakom platou proizvodila zrnastu hranu koja je, ak, doticala za izvoz, bez obzira to on nije imao stalan karakter i vei obim. Popovo polje i sela prema Ljubinju i Stocu bila su poznata po penici jarici. Kao itorodna oblast naroito je bila poznata donja Neretva. U samoj dolini Ne retve najee je bilo penice, a isto tako u Trebinju i ostalim dijelovima istone Hercegovine. U ovim junim plodnim krajevima mnogo se sijalo proso koje je u ono vrijeme igralo onu ulogu koju e kasnije u Hercegovini XV vijeka preuzeti kukuruz. Iz planinskih regiona srednjeg i gornjeg dijela istone Hercegovine stizao je ovas, zatim jeam. Gatako i Nevesinjsko polje takoe su bili dobro obraeni i zasijani jemom, ovsom i penicom. Plodne doline rijeke Drine davale su itarice za izvoz. U septembru 1383. godine dubrovaka vlada je odobrila jednom trgovcu da u Slano na dubrovakoj teritoriji doveze penicu i druge itarice koje ima u Goradu. Ova dozvola je bila uslovljena kupovinom dubrovake soli u odgovarajuoj vrijednosti ita. U stvari, dubrovaka so se zamjenjivala u Goradu za lokalne vikove itarica, kupljene od sitnih proizvoaa ili feudalaca9. Dok su ranije, krajem XIII vijeka, Dubrovani odlazili u Bosnu da nabavljaju stoku, ve od prvih godina vladavine Stjepana II domai ljudi iz Bosne pojedinano dotjeruju stoku u Dubrovnik ili dovode konje na prodaju10. U dva navrata pastirus" iz Bosne, nepoznatog imena, zaduuje se u Dubrovniku na prilian iznos. Sigurno da je isplate ovog duga podmirivao isporukama stoarskih proizvoda. Ua Bosna
6 Dodue, docnije, kada se u istonoj i junoj Hercegovini javljaju mnoge vlake grupe, u izvozu ove oblasti dolaze vie do izraaja stoarski proizvodi. B. Xpa6aK, H3803 Mcuiuaputfa, 126127, 129130; JJ. ^HHHh-KHeJKeBHh, TlpoMeCu OKU&OM, 76, 77. ' Stanovnici zalea donosili su sami ito i prodavali ga u Dubrovniku ili istovarali u magazine. Krajem XIV vijeka dubrovaka vlada je odredila uslove i mjesto prodaje. JX. fliiHHh-KHe>KeBHh, IIpoMeui MCUMOM, 7778. 8 Tako se u odluci dubrovake vlade od 14. VIII 1380. godine donosi da svi ljudi iz Dub rovnika i dubrovakog podruja odlaze po hranu u mjesta od Budve do Neretve i na kopnu do Neretve. B. Xpa6aK, H3B03 Mcuuiaputfa, 124. 9 D. Kovaevi, Trgovina u srednjovjekovnoj Bosni, 33; B. Xpa6aK, H3eo3 OKuiuaputfa, 128, 129. 1 0 HAD: Reformationes (Ref.) 8 fol. 8', 20. IX 1325. HAD: Diversa Cancellariae (Div. Canc.) 8 fol. 20, 23. IX 1325. lb. 11, fol. 89, 28. XI 1336. lb. 12, fol. 154, 15. IX 1335.

96

je planinska oblast pogodna za razvoj stoarstva. Zbog svoje rentabilnosti, pored planina, stoarstvo se razvijalo ne samo u planinskim, ve i u upskim predje lima gdje je bilo uslova za zemljoradnju11. Dananja Hercegovina bila je nekada znatno bogatija umama, sve dok u XVI vijeku nije nastala masovnija sjea za poveane potrebe turske vojske i flote. U sjevernim, izrazito planinskim, dijelovima ove oblasti planinsko stoarstvo je predstavljalo vanu privrednu granu. To potvruje i injenica da se u dubrovakom zaleu vrlo rano javljaju vlasi kojima je stoarstvo bilo glavni oblik privreivanja. Prvobitno Vlasi su bili poromanjeno starobalkansko stanovnitvo koje se povuklo u planine i gajilo stoku. Postepeno su Sloveni poeli prenositi njihovo etniko ime na sve one koji su se bavili stoarstvom, te u ovo vrijeme vlah oznaava stoara. Upravo o vlasima sa prostora dananje Hercegovine, jer su bili u blizini Dubrovnika, ostalo je mnogo podataka u Dubrovakom arhivu. Prvi se pominje, i to ve 1297. Burmaz sa sinovima, stoarima albanskog porijekla koji su u neposred nom zaleu Dubrovnika bili naseljeni kao graniari u slubi srpskih vladara. Ukljuivanje Burmaza u poluvojne odrede odbrambenog sistema srpske drave nije iskljuivalo njihovo dalje bavljenje stoarstvom. Isti je sluaj sa Matarugama (1318), takode stoarima albanskog porijekla, naseljenim uz trgovake puteve, kao uvari prolaza ili prelaza. U drugoj deceniji XIV vijeka pominju se prvi put i vlasi Banjani (1319. godine)12. Vlasi, koji su kao podanici bosanskog kralja dolazili na ue 13 Neretve da kupe so, vjerovatno takoe potiu sa dananjeg hercegovakog prostora Ve u prvim knjigama dubrovakog arhiva, iz posljednjih decenija XIII vijeka, nalaze se podaci o razmjeni dobara izmeu vlaha i Dubrovana. Ponekad dubro vaki trgovci odlaze meu vlahe, ali se ovi, naroito od poetka XIV vijeka,, mnogo ee sputaju u Dubrovnik da prodaju stoku i stoarske proizvode14. Na osnovu ove razmjene moe se ustanoviti da su u vlakim katunima odgajane razne vrste stoke, najvie ovce, jer su za njih postojali najbolji prirodni uslovi. Crna vlaka ovca bila je veoma izdrljiva pa i podesna za kretanje po planinama. Osim toga, zbog prilagoenosti skromnoj ishrani i smjetaju, njezino uzgajanje nije iziskivalo velike izdatke i napore. Ovce su vlasnicima donosile viestruku korist. U prvom redu imale su veliki znaaj u ishrani (mlijeni i mesni proizvodi) i odijevanju vlakog stanovnitva.
1 1 pastirus de Bossina" zaduuje se na iznos od 100 perpera. HAD: Debita Notariae (Deb. Not.) 2, fol. 5', 13. III 1334. etiri godine docnij e pastirus de Bossina" zaduuje se na 20 perpera i 10 groa. Deb. Not. 2, fol. 263', 18. VI 1339. Bogoje Dobrii iz Bosne, iz oblasti Lepenice, prodaje tri konja za 40 perpera. Div. Canc. 12, fol. 154, 15. IX 1335. 1 2 .Uecaino KoBa^ieBHh, CpedhbosjeKoettu Kau7yH uo dy6poeauKUM u3eopuMa, Cmviii03HJyM o cpeflH.OBJeKOBHOM KaTyHy oflpKaH 24. H 25. HOBeM6pa 1961. r., IIoce6Ha H3^aH.a H,HEHX, CapajeBO 1963, 124; rBypr)im;a IleTpoBHh, Mauiapyie y KCICHOM cpedneM eeKy, FjiacHHK IjeTHH,CKHX My3eja, X, Ltenafce 1977, 102, 107, 108, 110. la K. JupeHeK, BAOCU U Maepoe/iacu y dy6poeam<uM cuoMenuifUMa, 36opHHK KoHCTaHTHHa

JiipeneKa, I, rioce6Ha roflaita CAHY, Eeorpa 1959, 197. 11 Napad Dubrovana na vlahe koji se sa robom, vraaju iz Dubrovnika. U Dubrovniku su prodali stoku, vunu i ostalu robu za 26 perpera i 8 groa, te su kupili srebrne naunice i jo neke predmete; T. ^peMouiHHK, KanuejtapujcKU u nouiapCKu cuucu, I, 12781301, 36opHHK CAHy 3a HCTopHJv, je3HK H KH.iBKeBHOCT cpncKor Hapoaa, Eeorpan 1932, br. 359, 125127, 1122. IX 1284. Dubrovaki trgovci kod vlaha; T. ^IpeMoniHHK, Kanuenapujoai u uoiuapcKu cuucu br. 365, 135, 6. XI 1284.

97

Mali brdski tovarni konji, predstavljali su za vlahe posebnu vrijednost i uveliko su koriteni za transport robe u unutranjoj i spoljnoj trgovini. Bili su neop hodni i u sluaju kada su vlasi, kao naoruani konjanici, obavljali svoje poluvojnike slube. Pored ostalog, konj je upotrebljavan za vuu u galerijama, za transport rude i druge poslove u rudarstvu15. Iz docnijih vijesti moe se zakljuiti da su vlasi takoe drali brdska goveda i koze, a kada jednim dijelom prelaze na zemljoradnju, drali su i svinje. Poznato je da su u ivotu vlaha najvie znaaja imala kretanja izmeu ljetnjih ispaa i pogodnih zimovita. Radilo se o sputanju zimi sa planina u upske predjele, gdje se moglo nai stone hrane u toku cijele zime. To su bila kretanja manjih razmjera u geografiji poznatog dolinsko-planinskog stoarstva. Smatra se da je u srednjem vijeku u naim krajevima stoarstvo najvie napredovalo tamo, gdje su u okviru jedne drave leale jadranske ili egejske primorske oblasti zajedno sa planinskim ispaama. Pripajanjem Humske zemlje 1326. godine Bosna je dola u posjed i vrlo vanih primorskih oblasti. Dodue, Stjepan II je prodao Dubrovanima 1333. godine Stonski rat, ali je do kraja XIV vijeka u sastavu Bosne ostalo primorje od Slanog do Dubrovnika. Docnije, za vrijeme Tvrtka I 1377. godine, Bosni su prikljuene oblasti Trebinja, Konavla i upe Draevice. U istoj dravi nale su se planine bogate ispaama i jadranske oblasti pogodne za zimovita. Ova stoarska kretanja, vanija i veih razmjera, pripadala su tako zvanom sredozemno-planinskom stoarstvu16. Tako su se stvorili izvanredni uslovi za dranje velikog broja stoke i za razvoj stoarstva. Na unapreenje stoarstva povoljno je uticala i injenica to su stoarski proizvodi, meso, koe, kastradine i sir podmirivali ne samo mnogobrojne potrebe u svakodnevnom ivotu, ve su bili i vaan predmet razmjene. Jo od najranijih vremena vlasi iz susjedstva, na dubrovakoj pijaci, uz stoku prodavali su vunu i suho meso. Vlaki sir (brenca, brenchia) bio je traen na du brovakom tritu i posebno mu je odreivana cijena, a javljao se i kao plateno sredstvo kojim vlasi izmiruju svoje obaveze. Vlasi su donosili na prodaju i svoje preraevine od vune, to je ostavilo traga u dubrovakim izvorima i omoguilo da se sagleda i ova strana njihove djelatnosti17. Tako su vlasi u Dubrovniku uvijek nalazili povoljno trite za svoje proizvode, posebno za koe koje vremenom postaju vaan predmet dubrovakog izvoza na prekomorska trita. Dobro je poznat znaaj vlaha ponosnika u prevozu robe i organizovanju karavanske trgovine. Upravo u drugoj polovini XIV vijeka uveliko raste trgovinska razmjena izmeu Bosne i Dubrovnika, a uporedo s tim i uloga vlaha u tranzitnoj trgovini. Bez brdskih tovarnih konja, prenos robe bio bi nemogu. Veoma vani
15 P. KaTHh, CiUonapcuieo cpednoeeKoem Cp6uje, IIoce6Ha H3aH>a CAHy, Eeorpafl 1978, 51. Cijene konja i kobila koje prodaju vlasi kreu se od 3 do 15 perpera. HAD: Diversa Notariae (Div. Not.) 3, fol. 183', 14. VIII 1319. Div. Canc. 9, fol. 144', 29. IX 1330; ib. 14, fol. 25', 30. VI 1343; ib. 15, fol. 37, 3. X 1347 itd. P. Karah, Cmonapculao, 114 125. 14 J. Tpad)yHOCKH, Feoipa^CKe KapaKiuepucuiuKe cpednoeeKoeHux e.'iaiuKux Kauiyua, CHMno3HJyi o cpeaibOBJeKOBHoM KaivHv oflpwaH 24. H 25. HOBeiw6pa 1961. r., IIoce6Ha H3Aaita HJI E H X, II, CapajeBO 1963, 34 38. 17 J. Gelcich, Monumenta Ragusina, V, Zagreb 1897, 223 (1326); 253 (1328); 392 (1336). J. Gelcich, Monumenta Ragusina, II, Zagreb 1882, 197 (1357). Div. Canc. 11 fol. 179, 22. III 1335 itd. Vlasi donose sir u Dubrovnik. Mon. Ragusina, II, 194, 22. IX 1357 itd. Dubrovaki kouhar iao je od jednog do drugog vlakog katuna i radio o svome zanatu. Za ovaj posao dobio je osam sireva koji su mu zatim bili ukradeni. K. J np e q e K, BJIOCU U Maepogjiacu, 199, 26. VIII 1285. O vunenim preraevinama upor. Gl. IV (3), nap. 22, 23.

98

putevi koji su spajali Dubrovnik sa Srbijom i ostalim oblastima Balkana vodili su preko istonog dijela dananje Hercegovine, naseljene vlasima. Zbog toga ugovori sa vlasima o prenosu robe postaju sve brojniji ukoliko se dublje ulazi u XIV vijek18. Sve prednosti navedenih naina privreivanja privukle su svakako nove mase stoarskog stanovnitva. Nesumnjivo je da su vlasi tokom XIV vijeka, u privrednom ivotu dananje Hercegovine, igrali sve vani ju ulogu. Najraniji poznati zemljini posjed u zapadnoj Bosni je upa Zemunik na Vrbasu, koju 1287. godine ban Prijezda, ve pomenutom poveljom, dodjeljuje svome zetu. Feudalni posjed u ovom sluaju je, u' stvari, upa, koja se kao odre ena administrativno-upravna jedinica daruje u cjelini. Ova upa obuhvatala je 23 sela. Dvadesetih godina XIV vijeka ban Stjepan II dao je Vukoslavu Hrvatiniu, sinu Hrvatina kljukog, u djedinu" dvije upe, Banjicu sa Kljuem i Vrbanju sa gradom Kotorom19. To je u isto vrijeme prvi pouzdani podatak o postojanju batine, glavnom obliku bosanskog feudalnog posjeda. S obzirom na to da sela nisu navedena, nije mogue odrediti koliki su prostor u to vrijeme obuhvatale ove dvije upe. Na ovome se nisu zadrala darovanja Stjepana II lanovima porodice Hrvatinia. On je 1331. godine i Vuku Vukoslaviu i njegovom bratu knezu Pavlu u upi Banjici dodijelio dvanaest, a u Vrbanji etiri sela20. Sva su sela pojedinano naznaena, a mnoga od njih pod istim imenom postoje jo i danas. Uglavnom su smjetena u Banjici, u plodnoj dolini rijeke Sane. Stjepan II je oko 1330. god. darovao pet sela knezu Grguru Stipaniu ali iako su po imenu poznata, nije mo gue, sa izuzetkom eve, ustanoviti gdje su se nalazila21. Novim darivanjem iz 1353. godine, vlastelinstvo Vlatka Vukoslavia uvealo se u odnosu na posjed koji je drao njegov otac Vukoslav22. Pored sela pod Kljuem, znai u upi Banjici, Vlatko Vukoslavi je dobio i dva sela, Lipnicu i Stjenice u upi Zemljanik, kao i tri sela u upi Vrbanji (Kable, Jakotino, Pod Blizk). Iz geografskog rasporeda novodobijenih sela, iji se poloaj prema istoimenim dananjim selima moe odrediti, jasno se vidi kako se ovo vlastelinstvo u dolini Sane proiruje i zaokruuje prema sjeveroistoku i zapadu. Pore d plodnih predjela u kotlini rijeke Sane, posjed Hrvatinia poinje da se protee i na udaljenije planinske vijence. Za razliku od ranije prakse, vie se ne potuju granice upa, jer se podruje vlastelinstava ne podudara sa podrujem upa. Tano su naznaena sela koja se dodjeljuju u pojedinim upama, a upe se ovdje uzimaju u obzir da bi se sigurnije odredio poloaj sela. Izuzetak predstavlja povelja bana Tvrtka od 1366. godine, kojom daruje Vukcu Hrvatiniu grad Soko i upu Plivu za njegovu slubu 23. Tu su dosta kratko navedene granice upe Plive, ali se zato sela uopte ne pominju.
1 8 M. J^HHHh, Jfy6posaHKa cpednoseKoena Kapaeauaca utpioeuHa, ]Wi, III, Beorpafl 1937,1 119-120. 9 L. Thalloczv, Studien zur Geschichte Bosniens und Serbiens im Mittelalter, Mtinchen und Leipzig 1914, br. I, II, str. 7, 10 11, oko 1323. 20 L. Thalloczy, Studien zur Geschichte, br. VI, 16 19. 81 Isto, br. IV, 13 15. Datiranje ove povelje nije ujednaeno. L. Thalloczv stavlja 1323, V. orovi oko 1332, A. Solovjev 1335. L. Thall6czy, Studien zur Geschichte, br. VIII, 20 22. 23 F. Raki, Povelja bosanskog bana Tvrtka od godine 1366, Starine, XX, Zagreb 1889, 81 82, 11. VIII 1336.

99

Prema tome, vlastelinstva porodice Hrvatinia ne predstavljaju i ne sainjavaju jednu jedinstvenu i zaokruenu cjelinu. Pa ipak, koliko god se u prvi momenat dobija utisak o rasparanosti vlasteoskog posjeda, moe se uoiti odreen sistem. Naime, prilikom darovanja vodilo se rauna da dva, ako ne i vie, sela budu jedno pored drugog. Tako se> na primjer, selo Kable i selo Jakotino iz povelje od 1353. godine nalaze jedno pored drugog. Ovo se inilo sigurno zbog toga da bi se olakala eksploatacija na vlastelinstvu koja je, kao to je poznato, mnogo efikasnija ukoliko su sela grupisana na jednom mjestu. Za vrijeme Hrvoja Vukia nastavlja se dalje uveavanje posjeda porodice Hrvatinia. Njemu je kralj Tvrtko darovao tri sela u upi Lavi (1380), a kralj Dabia selo Kakanj i Hrast (1392)24. Hrvoje je proirio svoj posjed i na upu Livno, gdje je dobio osam sela25. Prema tome, ocrtava se krupni zemljini posjed porodice Hrvatinia, koja svoje prvobitno dobro u upi Banjici i Vrbanji tokom XIV vijeka postepeno proiruje u svim pravcima. Sluaj porodice Hrvatinia je poseban. Inae plementine" ili plemenite batine" nisu se sastojale od naroito prostranih zemljinih posjeda. Pored ovako krupnog feudalnog imanja, na ovom istom podruju javlja se i usitnjen posjed. Berislav Skoi imao je samo pola sela Gomile u upi Zemunik. Od te polovine 1323. godine daje polovinu knezu Beroju Doberkoviu i njegovoj brai u vjeitu batinu26. Raspolaganje samo sa jednom polovinom sela i poklanjanje polovine od te polovine knezu Beroju Doberkoviu ukazuje na odreen oblik usitnjenog posjeda. Vjerovatno da se ovdje radi o slobodnim batinicima, kakvih je bilo u Konavlima, ili o vojnicima koje su Turci registrovali u svome najranijem popisu bosanskog krajita iz 1455. godine. Izgleda da se sitnoj vlasteli daruje uglavnom samo po jedno selo. Na ovaj zakljuak navodi i primjer upana Vukmira Senkovia, kome 1395. godine kralj Dabia dodjeljuje selo Kolo na Duvnu27. Naglo teritorijalno proirenje bosanske drave imalo je ogroman znaaj i za unapreenje njene trgovine. Novi trgovaki putevi, koji su je jae povezivali sa svijetom, nali su se sada u okviru bosanske drave. Tako je zajedno sa Humom Bosni pripojena dolina Neretve, vana saobraajna arterija izmeu mora i bosanskog zalea. Od Dubrovnika se morem ili kopnom preko Stona ilo do ua Neretve. Odatle su iz Drijeva karavani kretali putem koji je vodio lijevom obalom Neretve do Bia, pod gradom Blagajom, pa dalje preko Konjica i Ivan -planine u Bosnu do Olova preko Visokog i Sutjeske. U stvari, ,,via Narenti", glavni drum koji je spajao Bosnu sa Jadranskim morem bila je kao i ,,via Drine", veoma vaan pravac kojim se kretala bosanska spoljna trgovina. S druge strane, Neretva je bila i vaan vodeni put. U trgovakom ugovoru koji 1404. godine kralj Ostoja sklapa sa Mleanima posebno se naglaava da mletaki graani mogu slobodno ii po Neretvi sa svojim brodovima, oruanim galijama i svakom drugom vrstom plovnih objekata. Granica do koje su dopirali brodovi nalazila se mnogo vie uzvodno nego to je to sluaj danas, pa su na taj nain i
" L. Thallczy, Kako i kada je Hrvoje postao veliki vojvoda bosanski, GZM, IX, 1897, 183192. " F. Miklosich, Mon. Serbica, 247, 8. XII 1400. " L. Thalloczy, Studien zur Geschichte, br. III, 12, 1323. " F. Miklosich, Mon. Serbica, 224, 26. IV 1395.

100

uslovi za plovidbu Neretvom bili mnogo povoljniji28. Daljim osvajanjem srpskih zemalja prema istoku Bosna je pod Tvrtkom I uspjela da trajno zadri dolinu Neretve, ovaj privredni i za trgovinu tako vaan izlaz na more. Zauzimanjem Huma, Bosna je dola u neposredno dubrovako zalede, to je doprinijelo uspostavljanju vrih trgovakih veza i trgovake razmjene medu njima. Prvih godina vladavine Stjepana II Dubrovani nastoje da svojim trgovcima obezbijede nesmetan odlazak i boravak na podruju bosanske drave. Meutim, prola su vremena bana Kulina i Ninoslava, kada su Dubrovani slobodno trgovali bez obaveze na bilo kakvu naknadu.. Ve u februaru 1326. godine Stjepan II obavjetava Dubrovane da e protivno starim obiajima uzimati od njihovih trgovaca, kao i od ostalih, deseti dio od sve robe koju oni unose u njegovu zemlju. Pored nastojanja Dubrovana da u tom pogledu odre raniju praksu, od Stjepana II ustalilo se plaanje carine, a u Bosni se postepeno uvodi carinski sistem29. Kako je za privredno napredovanje zemlje bilo vano prisustvo i djelovanje dubrovakih trgovaca, ban je nastojao da im obezbijedi to povoljnije uslove. Poslije spora oko carina, postignut je sporazum izmeu Bosne i Dubrovnika. Poveljom Stjepana II iz 1332. godine regulie se pravni poloaj Dubrovana u Bosni i propisuje postupak u raznim sporovima izmeu njih i banovih ljudi. Time se dala vea lina i imovinska sigurnost onim Dubrovanima koji posluju po Bosni30. Dolaskom Huma pod bosansku vlast, Bosna se trgovaki povezala ne samo sa Dubrovnikom ve i sa srednjodalmatinskim gradovima. Poznato je da je jo Stevan Neman ja izdao povelju Splianima o slobodi trgovine. Zauzimanjem krajeva du obale od Neretve do Cetine pribliilo je Bosnu srednjodalmatinskim gradovima. Neto docnije, prikljuivanjem Zapadnih strana, odnosno Duvna, Livna i Glamoa, tradicionalni put koji je povezivao srednjodalmatinske gradove sa zapadnom i centralnom Bosnom naao se dobrim dijelom u okvirima bosanske drave. Sve e to doprinijeti jo intenzivnijem trgovakom povezivanju naroito zapadne Bosne sa dalmatinskim gradovima, Splitom i ibenikom, kao i jaanju zvaninih trgovakih odnosa. Tako, na primjer, 7. oktobra 1339. godine Stjepan II izdaje Trogiranima povelju sa zvaninim garancijama za slobodu trgovine31. Stjepan II pripojio je Bosni oblast Usore i Soli. Ovo teritorijalno proirenje manje je znaajno za dalji privredni razvoj od pripajanja Huma i Zapadnih strana, ali se na taj nain bosanska drava, ipak, pribliila, vrlo poznatom trgu, Sremskoj Mitrovici. Istovremeno sa teritorijalnim poveavanjem i trgovakim povezivanjem sa svijetom u samoj Bosni dolazi do otvaranja rudnika. Dok je teritorijalno irenje Bosne unaprijedilo trgovaki promet sa gradovima na obali Jadranskog mora, razvoj rudarstva e ovoj trgovakoj razmjeni dati novi sadraj i snaan podsticaj. Bosanska privreda, koja je dotada poivala na zemljoradnji i stoarstvu, razvojem rudarstva iz osnova je izmijenila svoj karater.
28
29

D. Kovaevi, Trgovina u srednjovjekovnoj Bosni, 158, 159.

I st o, 1 5, 1 6. fleca H K a K oB a M eB Hh , Pa 36o j u o pia nu3at fu ja if apuu a y cp ed iboe je Ko e H OJ E O C H U , r o f l H m i b a K u c r o p H C K or A p vm T B a E H X V I , C a p a j e B o 1 9 5 4 , 2 2 9 2 4 8 .

30 U sluaju ubistva ban sebi pridrava pravo suenja. Propisuje se kazna od 6 volova za onog ko prisvoji dubrovaki imetak. U sluaju da doe do rata daje se Dubrovanima rok o d est mjeseci. Jh. CTOjanoBHh, Orape cpncue noBeibe a nnCMa, I / l , Beorpaa 1929^ 43, 15. VIII 1332. Diplomatiku analizu ove povelje izvrili su: J. Nagy, Prva utanaenja izmeu bosanskih banova i Dubrovnika, Zbornik iz dubrovake prolosti Milanu Reetaru , Dubrovnik 1931, 29 3; M. Kos, Dve listine bana Stevana Kotromania za Dubrovnik, Zbornik iz dubrovake prolosti Milanu Reetaru, Dubrovnik 1931, 3338. 3 1 D. Kovaevi, Trgovina u srednjovjekovnoj Bosni, 17.

101

Prve vijesti o bosanskim rudarskim proizvodima sadri povelja Stjepana II Trogiranima iz 1339. godine. Ne moe se poblie odrediti vrijeme poetka rada bosanskih rudnika, ali po svemu izgleda da su to prve godine vladavine bana Stjepana II32. Vanu ulogu u otvaranju bosanskih rudnika odigrali su njemaki rudari Sasi, koji su po svoj prilici doli iz susjedne Srbije. Oni su tamo ve jedno stoljee ranije bili angaovani u rudarskoj proizvodnji. U neposrednom susjedstvu Srebrenice, na drugoj strani Drine, radili su manji rudnici ve u drugoj deceniji XIV vijeka. Traganje za rudnim blagom mogli su zapoeti sami Sasi, ali je inicijativa mogla doi i od bana, koji je na primjerima susjedne Srbije i Ugarske mogao vidjeti koliko velike prihode donosi vladarima ova privredna grana 33. Po svemu sudei, svoju aktivnost Sasi su usmjerili na ona podruja gdje se ve i ranije kopala ruda. Mada se prvo javlja Ostrunica u srednjobosanskom rudarskom bazenu (1349), izgleda da je do otvaranja rudnika poelo prije u srednjem Podrinju, poznatom po vrlo razvijenom rudarstvu jo iz rimskih vremena. Tu se uskoro javlja i Srebrenica (1352) sa mnogo jaom rudarskom aktivnou od Ostrunice. U svakom sluaju, gotovo istovremena pojava ova dva rudarska centra u razliitim krajevima Bosne ukazuje da se u itavoj Bosni skoro istovremeno pristupilo intenzivnoj rudarskoj proizvodnji. Razvojem rudarstva, mijenja se struktura trgovine, posebno izvoza. Dok su se ranije izvozili samo stoarski proizvodi (koe, krzno, sirevi i vosak), sada pored njih dubrovaki trgovci odnose srebro, olovo i bakar. Uvoz uveliko zaostaje za izvozom, te karavani donose u Bosnu uglavnom so i drugu robu iroke potronje34. Promet robe je u stalnom porastu, o emu izmeu ostalog svjedoi i obimnija trgovaka prepiska izmeu Stjepana II i Dubrovana35. O nagloj ekspanziji dubrovake trgovine na podruju Bosne govori i jedna savremena vijest. U avgustu 1331. godine Dubrovani su tvrdili da vrijednost njihove robe, zateene tada u Bosni, iznosi 25.000 perpera. Potrebno je napomenuti da se ova procjena odnosi samo na odreeni momenat a ne ukupan godinji promet 38. Dakle, glavni nosioci, kako izvozne tako i uvozne trgovine, bili su Dubrovani i oni su, meu svim stranim trgovcima, u bosanskom privrednom ivotu zauzimali prvo mjesto. Dubrovnik se u ovo vrijeme razvio u jai privredni centar, zahvaljujui prvenstveno kopnenoj trgovini sa Balkanskim poluostrvom. U stvari, Venecija, pod ijom se vlau jo nalazio, podstie njegovu kopnenu trgovinu, oslobaajui carine one sirovine koje Dubrovani sa Balkana uvoze u Mletke. Domai ljudi se takoe malo po malo ukljuuju u trgovinu, bavei se uglavnom prodajom konja i stoke. Poinju postepeno da se zaduuju kod dubrovakih trgo 32 Isto, 18, 19. Potpuno su bez osnova vijesti o poecima rudarstva u Bosni jo za Kulina bana. Nikola Radoji je objasnio porijeklo i motive ove legende. H. Pa^oJHHh, IIoueuiaK

pydapcuiea y EOCHU 3a epeMe KynuHa 6<ma, IIpajio3H 3a KH>n>KeBHOCT, je3HK> Hcropnjy H 4>ojiiuiop(
KH.

12, Eeorpa 1960. 30 33. Sva pitanja u vezi sa dolaskom i ulogom Sasa u naem rudarstvu obradio je M. ,H,HHHh, 3a uciuopujy pydapciuea y cpedneeeKOeuoj CpSuju u EOCHU, I, IIoce6Ha H3Aaita CAHY, Beorpafl 1955, 1-27. 84 O porastu izvoza poljoprivrednih i stoarskih proizvoda upor. nap. 118. Iz Bosne su se izvozile i lisije koe. Div. Canc. 15, fol. 11, 29. VI 1347. O izvozu i uvozu: D. Kovaevi, Trgovina u srednjovjekovnoj Bosni, 1920. 35 Ve u ovo vrijeme dubrovaki trgovci u Bosni su vodili trgovake knjige, to svakako ukazuje na razgranatost njihovih poslova. HAD: Testamenta Blagog djela 3, fol. 286, 1348. 1 * G. remonik, Vrednost dubrovakog izvoza u Srbiju i Bosnu, GZM, XLI, Sarajevo 1929, 59. 26,
33

CB.

102

vaca, i njihova imena pojavljuju se, iako rijetko, u knjigama zaduenja Dubrovakog arhiva. U ovom periodu jo uvijek imaju optu oznaku ,,de Bossine", te se zbog toga ne moe utvrditi iz kojih njenih krajeva dolaze37. Domai ljudi iz zapadne Bosne, koja je inae gravitirala prema srednjodalmatinskim gradovima, uzimali su kod splitskih trgovaca pozajmice ili robu na kredit38. U oba sluaja radilo se uglavnom o manjim iznosima, tako da se uvijek ne moe sa sigurnou odrediti da li je u pitanju trgovina. Pa ipak, bilo je pojedinaca koji su bili pravi trgovci, pa su, ak, poslovali i van granica bosanske drave. To pokazuje primjer Poznana Kotica, koji je u Sremskoj Mitrovici uzeo od jednog dubrovakog trgovca pozajmicu u iznosu od 220 perpera tamonjeg novca i za to dao zalog 39. Preporod bosanske privrede u prvoj polovini XIV vijeka doveo je i do nastajanja lokalnih trgova u uoj Bosni. Ova pojava usko je povezana sa razvojem rudarstva, i unapreenjem trgovine. Uz rudarske jame, pored rudara Sasa, okupljaju se i trgovci privueni izgledima na dobru zaradu. Tako postepeno nastaju naselja rudara i trgovaca, koja zajedno ine jezgro jednog novog tipa naselja trga. To potvruje pismo bana Tvrtka dubrovakoj vladi od 1355. godine, u kome navodi da je svezao dvojicu Dubrovana, Pavla Gizlia i brata mu Petra, zbog neplaanja zakupa carina koje su drali na trgovima u Drijevu, Ostrunici, Gradcu i Dvoriu, jo za vrijeme njegovog strica. Tako ve u doba Stjepana II rudnik Ostrunica predstavlja odreenu kategoriju trgovakog naselja. Pored Ostrunice i Diijeva, u pomenutom pismu navode se dva nova trga: Gradac i Dvorie. Izgleda da se Gradac nalazio kod dananjih Hadia, dok lokaciju Dvoria nije mogue identifikovati. Oba ova trga nalazila su se na putu koji je iz doline Neretve vodio u rudarski bazen srednje Bosne40. Nastajanje grad skih naselja u unutranjosti nije u ovo doba uzelo maha, pa se, pored imena domaih ljudi, zabiljeenih u dubrovakim izvorima, navodi samo da su ,,de Bossina", ali ne i mjesto iz koga potiu. Nesumnjivo, pojava gradskih naselja oznaava poetak procesa od ogromnog znaaja za itav docniji ivot srednjovjekovne Bosne. Kao ve razvijeno trite, zajedno sa Humskom zemljom, u sastav bosanske drave ulaze Drijeva (forum Narenti, Narentum), trg poznat jo iz vremena Ste vana Nemanje41. U vezi sa njegovom ubikacijom postoje razliita gledita. Dok
37 U ovom periodu nije mogue u potpunosti pratiti razvoj kreditne trgovine i pojavu trgo vaca iz balkanskog zalea na dubrovakom tritu, jer od 1313. do 1330, te od 1340. do 1352. godine nisu sauvane kreditne knj ige. I. Voje, Kreditna trgovina u srednjovjekovnom Dubrov niku, Djela Akademje nauka i umjetnosti BiH, knj. XLIX, Sarajevo 1976, 198, 209, 210. 38 D. Kovaevi, Trgovina u srednjovjekovnoj Bosni, 17, 18. " Martin Meneti je podnio tubu protiv bosansko g bana jer je ovaj zadrao izvjesne tovare tkanina koje je on slao u Ugarsku preko Bosne. Ovo je bosanski ban uinio na zahtjev ene Poznana Kotica zbog izvjesnih zaloga koje je ovaj, u Sremskoj Mitrovici u Ugarskoj, dao Krvau Driu, kompanjonu pomenuto g Martina, za sumu u iznosu od 220 perpera lokalne monete. Div. Canc. 11, fol. 88', 21. XI 1334.

* R. KoBaieBHh-KoJHh, TpadcKa nace/ba cpednosjeKoene Socanoce dpotcaee, 32.

41 Znaaj trga uoio je jo K. Jireek, a M. Dini je ocrtao glavne momente nj egove istorije u kratkoj, ali vrlo sadrajnoj i dokumentovanoj raspravi. M. .Harnih, Tpi JJpujeea u OKOMIM y cpedneM eexy, THM, XLVII, Eeorpa 1938, 109 147. O politikoj istoriji trga i okoline od kraja XIV vijeka (period kada su Drijeva bila u sastavu srpske drave do 1326; prvi period bosanske vlasti (1326 1357); period ugarske vlasti (1357 1382) kada su Drijeva ponovo dola pod bosansku vlast). Up. D. Toi, Trg Drijeva ti srednjem vijeku (knjiga u tampi).

103

je K. Jireek identinkovao Drijeva sa dananjom Gabelom, u novije vrijeme se javljaju miljenja da su se ona nalazila nasuprot Gabele, na lijevoj strani Neretve ili, pak, na potoku Norinu, kod dananjeg sela Vida, a na mjestu antike Narone 12. Pogodan geografski poloaj doprinio je da se Drijeva razviju u vrlo znaajan centar ive razmjene dobara, koja su pristizala morskim putem i dolinom Neretve iz zalea. Pored Dubrovnika, Kotora i Sv. Srda, Drijeva su bila jedno od ona etiri mjesta u kojima je bila dozvoljena prodaja soli na prostoru od N eretve do ua Bojane. Do ograniavanja prodaje i monopolisanja ovog artikla dolo je vrlo rano, i to svakako zbog znaaja trgovine solju u balkanskom zaleu. U samim Dri jevima nije bilo proizvodnje soli, ve se ona uvozila u ogromnim koliinama iz Dubrovnika i drugih naih primorskih mjesta, a zatim odvozila karavanima u zalede. Ve etrdesetih godina XIV vijeka u Drijevima se trguje vinom iz Apulije, uskoro zatim iz Venecije, Frankavile, Klovije i Rekanatija, a od ezdesetih godina naroito iz talijanskog grada Ortone. Izgleda da je vino bilo veoma vaan predmet trgovine. U Drijeva se jo uvozilo ulje, tkanine razliite vrste, meu kojima pone kad i one strane proizvodnje. Kako je oblast donje Neretve bila itorodna, to se Dubrovnik, naroito u vrijeme nerodice i pomanjkanja uvoza iz prekomorskih zemalja, obino obraao Drijevima. itarice sa Neretve izvozile su se i u druge oblasti dubrovakog podruja, a ponekad i u krajeve preko mora 43 . Iz Drijeva se dosta rano poinje izvoziti stoka i meso za Dubrovnik i Veneciju. O znaaju ove trgovine, govori i odredba dubrovake vlade iz 1358. godine kojom se na svako izvezeno grlo plaa jedan gro carine 14 . Glavnu ulogu u trgovakim poslovima igrali su Dubrovani jo u vrijeme kada su Drijeva pripadala srpskoj dravi. Ve od 1303. godine, oni se pominjil kao zakupci drijevske carine, a na ovom poloaju nalaze se i poslije prelaska Drijeva pod bosansku vlast. Tako je Bosna, u doba Stjepana II, dola u posjed vrlo nap rednog i uvenog trga, koji e igrati vanu ulogu u njenom daljem privrednom ivotu45. Ovako unapreenje privrede nametalo je potrebu i podstaklo kovanje domaeg novca. Pored stranog, u prvom redu dubrovakog novca, koji je cirkulisao u Bosni, sada se javlja i domai novac. Stjepan II je prvi bosanski vladar koji kuje vlastiti novac. Sauvan je veliki broj emisija njegovih dinara. Vjerovatno iz potrebe da se prilagodi sistemu okolnih drava, pustio je u promet ak imitacije mletakog, du 42 O p o d a c i m a i z D u b r o v a k o g a r hi v a , ka o i o o b r a z l o e n j i ma k o j a d o v o d e p o l o a j o v o g a u v e n o g t r g a u v e z u s a r i j e k o m N b r i n o m i c r k v o m s v. V i d a , o d n o s n o d a n a n j i m s e l o m V i d o m na mjestu antike Narone upor. JtecaH Ka KoBaieB H h -Kojuh, O H acejby jjpujeea u fbeioaoju uoM> w. qj y, r ofl Hi nn>a K ApviirrBa iicr opirea pa B H X, XXI XXVII, Ca paje Bo 1976, 34 36. Z a o s t a l a gl e d i t a o u b i k a c i j i D r i j e v a u p o r . . T o i , T r g D r i j e v a u s r e d n j e m v i j e k u . 4 3 . Toi, Tr g Drijeva u sr ednj em vij eku, na vie mjesta. 44 Ve je 1344. godine dubrovaka vlada naredila da njeni trgovci nastanjen i u Drijevima ne smiju slati stoku u Apuliju. Desanka Kovaevi - Koji, Ekonomske veze i kulturni"uticaji izmeu bosanske drave i talijanskih gradova u XIV i XV vijeku, Godinjak Drutva istoriara, XXXV, Sarajevo 1984, 36.
45

J I , . K oB a ^ eB u fc -K oju h , Fp a d cKa n a ce jb a cped n oe je Ko e u e 6o ca u cKe d p jKa e e , 4 5 4 7.

104

brovakog i srpskog novca46.1 u srpskoj dravi, ve sredinom XIII stoljea, u doba Uroa I, a u Dubrovniku od 1337. godine, javljaju se emisije domaeg novca. Nije sluajno to se jedna ovako krupna novina, kao to je razvoj novarstva, poklapa sa vremenom poetka rudarske proizvodnje jer je upravo srebro iz bosanskih rudnika omoguilo kovanje domaeg novca. U Bosni poinje tako da se razvija robno-novana privreda. Meutim, ona nije potisnula naturalnu privredu, niti obuhvatila sve oblasti privrednog ivota. U povelji iz 1332. godine Stjepan II propisuje kazne u stoci, te se tako ovaj tradicionalni nain plaanja i dalje odravao47.

* D Kovaevi, Trgovina u srednjovjekovnoj Bosni, 21, 22. *' noeejbe u UUCMO I/l, 44, 15. VIII 1332.

105

///. USPON PRIVREDE I RAZVOJ GRADSKIH NASELJA U DRUGOJ POLOVINI XIV VIJEKA Ranije zapoeti razvoj rudarstva nastavlja se naglo i intenzivno i u Tvrtkovo doba. To se ogleda u pojaanoj aktivnosti starih rudnika poput Srebrenice, s jedne, i u otvaranju novih rudnika, s druge strane. Tako se sve vie eksploatie predio srednje Bosne oko rijeke Fojnice, kraj naroito bogat srebrom, zatim bakrom i olovom. Pored Ostrunice, ve od 1365. godine javlja se rudnik Fojnica, a malo docnije i rudnik Kreevo (1381. godine). Neto sjevernije od rudarskog bazena srednje Bosne, u Busovai se od 1371. godine kopa eljezna ruda. Upravo u drugoj polovini XIV vijeka poinje intenzivna eksploatacija bosanskih rudnika olova, smjetenih uglavnom u predjelu sjeveroistone Bosne. Osim uvenog rudnika Olova, ovom rudarskom bazenu pripadali su i rudnici Kamenica i ee 1. Za razliku od evropskih rudnika, ija proizvodnja srebra tokom druge polo vine XIV vijeka vidno opada, proizvodnja plemenitih metala u rudnicima srednjovjekovne Bosne, kao i u susjednoj Srbiji, stalno raste. Nestaica plemenitih metala na evropskom tritu dala je, posredstvom Dubrovana, snaan podsticaj proizvodnji bosanskih, kao i srpskih rudnika2. Sve ovo imalo je uticaja i na bosansko trite. Rudarski proizvodi zauzimaju sve vanije mjesto u izvoznoj trgovini. Na to ukazuje stalno otvaranje novih rud nika srebra, kao i poveana zainteresovanost Dubrovana za te rudnike. O Trgovini olovom, zbog naina na koji je bila organizovana, ima vie sauvanih podataka. Tome doprinosi i injenica da i dubrovaka vlada pokazuje veliko interesovanje za bosansko olovo. Medu ostalim mjerama koje je poduzela da podstakne i osigura konstantan dovoz olova iz Bosne, dubrovaka vlada je uslovljavala kupovinu optinske soli uvozom bosanskog olova. Tako je stoarsko stanovnitvo bilo prisiljeno da svoje potrebe u soli podmiruje putem zamjene za olovo. Ovakav stav dubrovake vlade davao je, nesumnjivo, snaan podsticaj izvozu olova iz Bosne, kao i intenzivnoj proizvodnji u rudnicima olova. Od sedamdesetih godina XIV vijeka uvoz olova iz Bosne u Dubrovnik naglo raste i dobija veoma velike razmjere. U ovo vrijeme trgovina olovom nalazi se u prvom redu u rukama Dubrovana. Pored lanova plemikih rodova, bilo je i siromanih puana koji su uspijevali da se preko trgovine bosanskim olovom gotovo preko noi obogate. Takav je sluaj
D. Kovaevi, Trgovina u srednjovjekovnoj Bosni, 25, 26. Desanka Kovaevi, Dans la Serbie et la Bosnie medievales; Les mines d'or et d'argent, Annales, economies, sociites, civilisations, mars-avril, Pari 1960, 248258.
1 1

107

brae Bokia, sinova siromanog dubrovakog kamenara. Naroito se Zore drutveno podigao, te postao carinik, zatim i protovestijar kraljeva Tvrtka, Dabie a docnije i Dabiine udovice Jelene3. Samo manji dio bosanskog olova sluio je za podmirenje lokalnih potreba Dubrovnika, dok je ostalo laama iz Dubrovnika ili sa Neretve otpremano na strana trita, u prvom redu u Veneciju. Tako je u periodu od 1372. do 1391. godine izvezeno iz Dubrovnika u Mletke oko 148 tona preteno bosanskog i neto srpskog olova. Pored Venecije, olovo se u ovo vrijeme preko Dubrovnika izvozilo i u druge zemlje, naroito u pojedine gradove i krajeve Italije, kao to su Sicilija, Piza, Firenca, Gaeta4. Od ostalih rudarskih proizvoda iz Bosne se izvozio i bakar mada u manjim koliinama. Trgovina eljezom nije bila isplativa zbog visokih transportnih trokova5. Od stoarskih proizvoda, koe predstavljaju sve vaniji artikal u izvoznoj trgovini ovoga perioda. Iako nije mogue utvrditi taan udio Bosne i Srbije, ukupna koliina izvezenih koa iz ovih krajeva, preko Dubrovnika u Veneciju, od sredine XIV vijeka pokazuje stalan porast i dostie vrhunac sedamdesetih i osamdesetih godina. Radilo se o ovijim, zatim jagnjeim, goveim, dabrovim i drugim koama6. Bio je takode znaajan i izvoz mesa i sira, koje donosi domae stanovnitvo u Dubrovnik, a trgovinom ovih artikala bavi se ak i bosanski kralj. Predmet izvoza su i konji, drvo i itarice, a naroito proizvodi pelarstva, i to u prvom redu vosak. Trgovina bosanskim robljem je u opadanju jer se roblje postepeno zamjenjuje ustanovom slobodne posluge7. Porast novanih mogunosti jednog dijela bosanskog drutva podsticao je uvozI nadalje se na prvom mjestu uvozi so, artikal iroke potronje, neophodan za ivot ljudi i stoke. U sve veim koliinama so se dobavljala sa Drijeva, glavnog domaeg trita soli, i iz Dubrovnika. Uz tkanine, poele su se pojavljivati malvasija, neke zanatske preraevine i mrarije (od talijanske rijei merce -roba) koja je obuhvatala raznu bakalsku i drugu robu. Obino je u jednom tovaru mrarija bilo tkanina, ulja, ribe i soli8. Ovakvom unapreenju trgovine naroito izvozne, ilo je na ruku, pored r azvoja rudarstva, irenje dravne teritorije, jaanje centralne vlasti i konsolidovanje unutranjih prilika. Bosanska drava u ovo doba predstavlja jedinstven prostor pogodan za trgovinu, neometan samovoljom feudalaca. Carinski sistem je takoe sreen i nalazi se iskljuivo u nadlenosti i pod kontrolom vladara i njegovih slubenika9. U izvoznoj trgovini, posebno rudarskim proizvodima, Dubrovani se angauju sve vie i zauzimaju prvo mjesto. Snaan razvoj rudarstva otvarao je nove izglede na unosnu zaradu i privlaio ih u sve veem broju. Postepeno je rastao i broj onih
D. Kovaevi, Trgovina u srednovjekovnoj Bosni, 27 30. * B. Kreki, Prilog istoriji mletako -balkanske trgovine druge polovine XIV veka, Godi njak Filozofskog fakulteta u Novom Sadu, II, Novi Sad 1957, 14 19; D. Kovaevi, Trgovina u
3

srednjovjekovnoj Bosni, 31.

5 U grai iz Dubrovakog arhiva pominje se samo jedanput izvoz bosanskog eljeza, i to u Veneciju. Div. Canc. 23, fol. 54', 16. VIII 1371. ' B. Kreki, Prilog istoriji mletak o-balkanske trgovine, 12, 13; D. Kovaevi, Trgovina u srednjovjekovnoj Bosni, 32. 7 D. Kovaevi, Trgovina u srednjovjekovnoj Bosni, 32, 33, 36. ' 8 Isto, 33 34. C. TiHpKOBHh, Hciuopuja cpednoeeKoeue 6ocancKe dpotcaee, 97. 9 D. Kovaevi, Razvoj i organizacija carina, 231 232.

108

Dubrovana koji su se na bosanskim rudnicima i trgovima zadravali due vre mena. Dodue, njihov priliv nije bio jo toliki da bi se ve tada mogle formirati naseobine, ali je vodio u tom pravcu. Medu njima, pored trgovaca, naao se i poneki zanatlija a bilo je i onih koji su od bosanskog vladara uzimali rudnike i carine pod zakup. Ve u ovo doba ocrtava se uloga Dubrovana u bosanskoj privredi, koja e vremenom dobijati sve vei znaaj. Poloaj Dubrovana u Bosni i odvijanje njihove trgovine uveliko olakava Tvrtkovo dranje, koji od prvih dana svoje vladavine nastoji da unaprijedi trgo vaku saradnju sa svojim prvim susjedom. Poslije krunisanja za kralja Srbije i Bosne, Tvrtko I poznatom poveljom iz 1378. godine, daje Dubrovanima niz povlastica koje reguliu njihov poloaj na bosanskom podruju. ak se predvia da e se za robu, oduzetu silom, teta nadoknaditi iz dravne blagajne. U stvari, ide se za tim da se Dubrovanima osigura lina i imovinska sigurnost te na taj nain omogui sloboda kretanja i obavljanja trgovakih poslova. Sa svoje strane Dubrovani se obavezuju da e za slobodu trgovine od sada Tvrtku, kao srpskom vladaru, plaati godinji svetodmitarski dohodak u iznosu od 2.000 perpera. Ova povelja predstavlja znaajan dokumenat u istoriji trgovinskih odnosa izmeu Bosne i Dubrovnika jer su se na nju docnije, tokom prve polovine XV vijeka, pozivali bosanski vladari10. Za razliku od ranijih bosanskih vladara, Tvrtko nije izdao ni jednu povelju dalmatinskim gradovima, sa privilegijama za slobodu trgovine. I pored toga, moralo je biti trgovinskog prometa izmeu Bosne i dalmatinskih gradova, ija se trgovina upravo u ovo vrijeme razvija i dostie svoj najvei uspon 11. Postepeno i domai ljudi uzimaju sve vie uea u trgovini i njihova zaduenja pokazuju znatno vee iznose nego to je to bio sluaj ranije. To nisu vie anonimni trgovci iz Bosne", ve je tano naznaeno na kojim trgovima ive i posluju. Najee su registrovana zaduenja ljudi iz Prae, zatim Foe i U stikoline12. Sada se ve javljaju pojedinci dovoljno vini trgovini, koji obavljaju poslove za raun Dubrovana13. S obzirom na porast uloge novca u privrednom ivotu, Tvrtko je nastavio sa njegovim kovanjem. Pored novca koji po tipu odgovara dinarima bana Stjepana II Tvrtko, poslije 1365. godine, kuje dinare sa novim kalupima dobijenim iz Dubrovnika. Nije pouzdano da li je Tvrtko, poslije proglaenja kraljevstva, uopte kovao svoj novac, ali je injenica da se 1387. godine u dva navrata pominju srebreniki groevi. U Srebrenici je tako, ve u drugoj polovini XIV vijeka, postojala kovnica novca, kao i u ostalim vanijim rudarskim centrima. Uporedo sa domaim, na podruju bosanske drave, uveliko je kolao i dubrovaki novac 11. Glavni centri gradskog ivota su i nadalje rudnici iji se broj u drugoj polovini XIV vijeka sve vie poveava. Njihov uticaj, naroito na unapreenje trgovine,
noeejbe u um/na, I/l, br. 83, 10. IV 1378. D. Kovaevi, Trgovina u srednjovjekovnoj Bosni, 24. " Isto, 35 36. I. Voje, Kreditna trgovina, 218, 226, 227. Upor. nap. 17. 13 Div. Canc. 27, fol. 6', 18. VI 1387. 11 Pregled literature o bosanskom novcu, kao i istoriju njihovog kovanja izloio je I. Ren g j eo, Novci bosanskih banova i kraljeva, GZM LV, Sarajevo 1943, 237292; M. J[HHHh, 3a uctuopujy pydapcuiea, I, 51 52, 69 70, 80; D. Kovaevi, Trgovina u srednjovjekovnoj Bosni, 23.
1 1 1 0

osjea se i u podgradima bliih tvrava. Takav je sluaj sa Potkulatom u srednjem Podrinju, u blizini Srebrenice. Podgrade ispod Visokog, vladarsko i politiko sredite bosanske drave, javlja se prvi put 1355. godine i uskoro postaje vaan trgovaki centar. Usponu Visokog nije doprinio samo njegov sredinji poloaj i saobraajne i ostale povoljne okolnosti ve prvenstveno blizina i poveza nost sa srednjobosanskim rudarskim bazenom, s jedne, i rudnikom Olovom, s druge strane. To e potvrditi i dalji razvoj Podvi sokog, koji vremenom postaje glavni trg na kome se kupuje srebro, pa i olovo iz susjednih rudnika. U ovaj tip trgova podignutih na osnovama rudarstva treba ubrojati i Prau. Mnogobrojni domai ljudi u drugoj polovini XIV vijeka trgovali su olovom i nabavljali ga vjerovatno u susjednom rudniku Olovu. Pravi znaaj Prae dolazi do izraaja u jednoj odluci dubrovake vlade od 12. augusta 1380. godine. Prilikom nabrajanja mjesta Srbije i Bosne gdje se dubrovaki trgovci najvie zadravaju, Praa je izdvojena zajedno sa Drijevima, Srebrenicom i Novim Brdom, najpoznatijim rudnicima i trgovima onoga vremena. Trgovi u uoj Bosni, koji su bili izvan neposrednog uticaja rudarstva, nemaju u ovo vrijeme nikakvog prosperiteta. Tako se, na primjer, trgovi Dvorie i Gradac, na putu koji je od ua Neretve vodio u centralnu Bosnu, poznati iz povelje bana Tvrtka I od 1355. godine, docnije vie ne javl jaju. Najvei uspon dostigli su nesumnjivo rudarski trgovi, ali je i njihov dalji napredak zavisio od stepena razvoja lokalnog rudarstva, kao i vrste rude koja se tu kopala. Tako, na primjer, kako trgovina eljezom nije bila rentabilna to Busovaa, kao i ostali rudnici eljeza u okviru bosanske drave nemaju veeg znaaja. Naprotiv, trgovina olovom je bila vrlo intenzivna, te se na tim osnovama Olovo, poslije Srebrenice, razvilo u glavni rudarski i trgovaki centar na itavom bosanskom podruju. Pored raznih vidova rudarske i trgovake aktivnosti, rudarska naselja u srednjoj Bosni, gdje se kopalo srebro, nisu snanije napredovala. Najstariji bosanski rudnik Ostrunica postepeno zamire i ve od osamdesetih godina XIV vijeka gubi mu se u izvorima svaki trag. Od Kreeva bila je razvijenija susjedna Fojnica, sa naseljem Sasa i Dubrovana. Teite proizvodnje srebra u XIV vijeku i dalje je rudarski bazen srednjeg Podrinja, u kome Srebrenica ubrzo izbija na prvo mjesto. Ve za vrijeme kralja Tvrtka rudnici Srebrenice se eksploatiu i sve do poetka XV vijeka mirno se razvijaju zahvaljujui sreenosti unutranjih prilika. Srebrenica je u isto vrijeme vaan trgovaki centar sa intenzivnom trgovinskom razmjenom i prvom stalnom naseobinom Dubrovana. Pored Dubrovana, trgovinom se uspjeno bave i domai ljudi, pa pojedini od njih postaju dubrovaki graani. Poput ostalih vanijih rudarskih centara u Srebrenici radi kovnica novca. Nema sumnje da je u drugoj polovini XIV vijeka Srebrenica postala najznaajnije gradsko naselje srednjovjekovne Bosne15. Poznatom podjelom zemalja oblasnog gospodara Nikole Altomanovia 1373. godine izmeu kneza Lazara i bana Tvrtka srpska drava je izgubila prostrane oblasti, meu njima i gornje Podrinje, sa trgovima koji su se tu nalazili. Ova oblast
15 #. KoBa^eBHh-KoJHh, FpadcKa naceAa cpednosjeKoem doarane dpMcaee, 34 41; O usponu Srebrenice: M. JjHHHh, 3a utiuopujy pybapciuea, I, 50, 51, 54.

110

poela se rano privredno razvijati jo prije nego to je pripojena bosanskoj dravL Nije iskljueno da je ve u prvoj polovini XIV vijeka u gornjem Podrinju bilo trgova. Njihovo nastajanje i razvoj odvijali su se na drugaijim osnovama, nego u centralnoj Bosni. Dolina rijeke Drine i njenih pritoka stvarala je povoljne uslove za saobraaj. Saobraajna arterija, poznata pod imenom ,,via Drine", vodila je za Srbiju, a spajala je unutranjost Balkana sa Jadranskim morem i vezivala se s Carigradskim drumom. Sa daljim privrednim jaanjem srpske drave u XIV vijeku ovaj put je jo vie oivio. Zbog toga su i trgovi, koji se tu javljaju, nastajali kao karavanske stanice gdje su se ljudi i stoka odmarali na svom dugom putovanju. Ve od 1366 godine, kada se prvi put pod ovim imenom pominje, Foa je zabiljeena kao trg i vana karavanska stanica u koju pristiu karavani iz Dubrovnika na svom putu dalje za Srbiju. Isti je sluaj i sa Goradem nizvodno od Foe, koji se prvi put pominje 1376. godine u vezi s karavanskom trgovinom. Cernica nema ovaj zamah iako se i u njoj od 1378. godine nalazi carinarnica i pon eki dubrovaki trgovac. U ovom kraju uzvodno od Gorada Ustikolina se pominje ve od 1394. g. Njena pojava ukazuje na dalji proces umnoavanja trgova u istonoj Bosni16. Proirenjem dravne teritorije za vrijeme Tvrtka I Bosni je pripojeno Prijepolje, inae trg manastira Mileeva koji je postojao i prije 1343. godine kada se prvi put javlja u izvorima. Povoljan poloaj na raskrsnici vanih puteva doprinio je da Prijepolje od sredine XIV vijeka postane veoma iva karavanska stanica. Za vrijeme Tvrtkove vladavine karavanski promet se nastavlja sa ranijim intenzitetom, a istovremeno se proiruje i krug domaih trgovaca17. Uspon Drijeva u drugoj polovini XIV vijeka zasniva se i nadalje na trgovini solju, koja se tu od davnine ustalila. Od sredine ezdesetih god ina XIV vijeka, ona se sve vie doprema iz Valone, Draa, Venecije, Brindizija i Krfa18. Ima podataka o njenom uvozu iz Barselone i Valencije. Vino, ulje i tkanine, kao i niz drugih artikala (narande, biber itd.) uvozili su se u veem obimu nego ranije iz Dubovnika, naih primorskih, te prekomorskih gradova, morskim putem do ua Neretve, a odatle rijekom do Drijeva. Ove artikle troilo je u manjoj mjeri stanovnitvo Drijeva, dok su mnogo vee koliine odlazile karavanima u unutranjost bosanske drave19. Uporedo sa porastom proizvodnje bosanskih rudnika, u drugoj polovini XIV vijeka, mijenja se struktura izvozne trgovine preko Drijeva. Pored ita i stoke, stoarskih proizvoda, koe i voska sada se izvoze velike koliine olova. Ono je, preko Drijeva, bilo otpremano u Dubrovnik, za domae potrebe, a mnogo ee,
JJ,. KoBaMeBHh-KoJHfe, Fpadaca nacejba cped/boejeKoeue CocaHCKe dpMcaee, 4144 C. TiHpKOBHh, npujeuojbe y cpedneM eexy, CnMno3HJyM CeocKH fsfam CpeieHa Byha", III, IIpnjenojBe 1976, 211 223; B. Xpa6aK, locjioenu A>ydu IIoAUMjba (1350- 1700), CHMno3njyM CeocKH flaini CpeTeHa ByKocaBjbeBHha, III, IIpiijenojBe 1976, 237 238; "Byptjin;a IleTpoBHh, npujioi uo3Hasany Ilpujeuojba y KCICHOM cpedmeM eexy, CHMno3HJyM ,,CeOCKH flaHH CpexeHa ByKocaBn.eBHha, VIII, IIpHJenoji>e 1981, 159. 1 8 MmieHa FeiiHh, JIybpoaaHKa iupioeuHa co/by y XIV e \y, 36opHHK <J>HJiO3O(J>CKor <t>aKyjrreTa, III, Eeorpaa 1955, 148 149. 1 9 uanka Dini - Kneevi, Trgovina vinom u Dubrovniku u XIV veku, roHniH>aK <I>Huio3o<i>CKor <J>aKyjrreTa, IX, HOBH Ca# 1966, 3985.
1 6 1 7

111

direktno sa Drijeva ili preko Dubrovnika, za Veneciju, Firencu i Ankonu. Trgovinom olovom bavili su se Dubrovani i Mleani, zatim trgovci iz Firence i Ankone20. Drijeva su u XIV vijeku poznat trg, na kome je prodavano i kupovano roblje iz bosanskog zalea. Roblje sa Drijeva, izvozilo se, pored Dubrovnika, u talijanske gradove Veneciju, Mesinu, Ankonu i Firencu. Od kraja XIV vijeka ide se zatim da se zabrani trgovina robljem. Naroito energini su bili protesti bosanskog kralja Ostoje i vojvode Hrvoja Vukia. Tek je opte opadanje trgovine robljem na Mediteranu uinilo kraj ovoj trgovini i u Drijevima 21. Dubrovani su i nadalje bili nosioci privrednog ivota u Drijevima. U svojim rukama drali su gotovo svu trgovinu i bili glavni zakupci drijevske carine. Vremenom se tamo formirala jaka naseobina Dubrovana. Ve 1372. godine raunalo se da u Drijevima ima oko 200 Dubrovana doraslih za oruje. Znaaj Drijeva ogleda se i u tome to su Dubrovani tu, kao i u svim vanijim mjestima krajem XIV vijeka, postavljali svoje stalne konzule22. Domai ljudi, naroito od osamdesetih godina XIV vijeka, sve se vie putem kredita ukljuuju u trgovinu. Obim njihovih poslova je znatno vei u odnosu na zaduenja domaih trgovaca u ostalim bosanskim mjestima onoga vremena23. Tako postepeno od trga solju, krajem XIV vijeka Drijeva dobijaju sve vie karakter ustaljenog naselja i naprednog trgovakog centra. Privremeni gubitak Drijeva, glavnog domaeg trita soli, bio je neposredan povod da Tvrtko pristupi izgradnji novog grada, u upi Draevici na sjevernoj strani Kotorskog zaliva. Ve idue godine Tvrtko je podigao i grad Brtanik, blizu ua Neretve nedaleko od dananjeg Opuzena. Poloaj koji je tom prilikom izabran uka zuje na potrebu bosanske privrede za to bliim povezivanjem sa morem. Utvrenja Brtanika i Novog, podignuta za odbranu naselja, predstavljaju istovremeno nova strateka uporita na krajnjem jugu bosanske drave. U Sutorini ispod Novog grada otvorene su solane i skladita soli, emu sa se odmah i svim sredstvima suprostavili Dubrovani i nakon mno gih i raznih diplomatskih intervencija u tome su i uspjeli. U decembru 1382. godine Tvrtko je izdao Dubrovanima povelju kojom zabranjuje prodaju soli u ovome gradu. Time je onemoguen dalji privredni razvoj Novog, ali se odrao kontinuitet naselja koji e docnije u novim uslovima ponovo doivjeti uspon 24. Brtanik je napredovao i sve vie sticao obiljeja trgovakog centra. Tu je takoe organizovano trite soli, a trgovalo se itom, vinom, olovom i robljem pod uticajem prakse iz susjednih Driieva. Za potrebe izvoza i uvoza Brtanik je imao svoju luku koja se zvala Lovorika. Prema Tvrtkovim planovima trebalo je tu da se razvije i brodogradilite, te su ak i poznati strunjaci dovoeni iz Dubrovnika. Ovakav razvoj Brtanika naglo je presjeen jednom odlukom dubrovake vlade iz 1395. godine kojom nareuje Dubrovanima da porue kue u Brtaniku, vjero 20 B. Xp a 6a K, H3 8 0 3 o fcu u ta p u ifa , 1 2 3 1 2 5 ; D. Din i - Kn e e v i , T rg o v in a ito m 1 0 6 , 1 2 2 , 1 2 3 ; D . T o i , T r g Dr ije v a u s r e d n je m v ije k u . 2 1 V. Vin a v e r, T r go v in a b os a ns k im r ob lje m, 1 2 8 1 3 0 . 23 M. J]|HHHh, T pi JJpu jeea, 12 2. O usp onu Drije va u XIV vijeku , up or. J X. Ko Ba^e Biih - -Kojnh,

FpadcKa uoena cpednoejeKome 6ocanc Ke dpoKaee, 45 49; . Toi, Trg Drijeva. " . Toi, Trg Drijeva u srednjem vijeku. ** JJ. KoBa*ieBHh-KojHh, Fpadcua uacejba cpednosjeKoene docaucne dpMcase, 4950,

112

vatno zbog interesa njihove trgovine u Drijevima. Raseljavanjem Dubrovana, Brtanik se potpuno ugasio i od njega su ostale samo ruevine25. Drijeva ponovo uzimaju vodeu ulogu u trgovini solju, kao i ostalim artiklima. Gradska naselja u srednjovjekovnoj Bosni nastaju znatno kasnije nego u susjednim podrujima. S druge strane, meutim, ona naglo napreduju i umnoavaju se i taj proces brzog i intenzivnog razvoja, karakteristian za srednjovjekovne bosanske gradove, dolazi do punog izraaja tokom druge polovine XIV vijeka. Rudnici, trgovi i privredno aktivna podgraa naglo niu na veem dijelu bosanskog podruja. Glavna podruja, na kojima je dolo do formiranja novih rudnika, bila su: rudarski bazen oko Srebrenice, tj. srednjeg Podrinja, zatim rudarski bazen Olova u sjeveroistonoj Bosni i kraj bogat rudama u centralnoj Bosni. Trgovi se najvie formiraju oko gornjeg Podrinja. O krajevima zapadne Bosne u ovo vrijeme malo je toga poznato. Ukoliko je tu i bilo nekih trgova, oni svakako nisu imali vei znaaj, jer bi inae ostavili traga u izvornoj grai. Sasvim na jugu nalazi se trg Drijeva, blizu ua Neretve, i planski stvorena dva grada Novi i Brtanik. Dakle, iz XIV vijeka Bosna izlazi sa mnogim rudnicima i trgovima. Neki od njih su ve u ovo doba zapaena gradska naselja, prvenstveno Srebrenica, a zatim rudnik Olovo. Od trgova Drijeva su svakako najrazvijenija, a u unutranjosti Bosne Praa i Foa. Tako je nagli razvoj robno-novane privrede u drugoj polovini XIV vijeka obiljeen ukljuivanjem bosanskih proizvoda preko Dubrovnika i Venecije u evropsku privredu, a u samoj zemlji sna nim procesom urbanizacije.

23 Ti. Tonmh, EptuiuaHUK y cpedneju eujei<y, roflHnra.aK JIpyniTBa Hcropiraapa BHX, XXIXXVII, 1976, 3750. Upor. i fl. KoBa^eBHh-KoJHh, rpadaca nacejba cpedtboejeKoene

SOCCMCKB dpoKaee, 5051.

113

IV. PRIVREDA SELA O privredi bosanskog sela u XIV vijeku malo se ta moglo rei zbog krajnje oskudice podataka iz dubrovakih izvora i vlasteoskih povelja bosanskih vladara. Prouavanje ovoga pitanja omogueno je tek pojavom nove grae, odnosno ranih turskih deftera u XV vijeku. To su popis bosanskog krajita iz 1455. godine i su1 marni defter iz 1468/9. godine za bosanski sandak . Zatim, poimenini popis sandaka vilajeta Hercegovina iz 1477. godine2. Pisani su kratko vrijeme poslije osvajanja pojedinih oblasti bosanske drave sa ciljem da se dobije jasan uvid u stepen proizvodnje odreenog kraja, te na taj nain osigura normalno ubiranje rente i poreza. S obzirom na kratak period izmeu turskih osvajanja i sastavljanja pomenutih deftera nisu mogle biti izvrene vee i dublje promjene u pvrivredi sela. Zbog toga ovi defteri daju autentinu sliku zateenog stanja, a esto bacaju svjetlo na prilike u daljoj prolosti. Ovim razmatranjima nije obuhvaena zapadna Bosna (Jajce) zatim Zvornik i Srebrenica, jer sU ove oblasti zauzeli Maari 1464. godine. 1. Vlastelinstvo Zemljite u srednjovjekovnoj bosanskoj dravi bilo je uglavnom podjeljeno na posjede vladara i vlastele, dok je jedan dio pripadao zemljoradnicima. Pojedini toponimi srednjovjekovnog porijekla ukazuju na vladarske posjede u vie upa. Dolaskom Turaka, posjed carskih hasova, bar u prvo vrijeme nakon osvajanja, sainjavala je imovina koja je i prije bila vladarska. Tako svi posjedi sela u Vrhbosni, koji su popisani kao has Isa-bega, u popisu vilajeta Hodidjeda iz 1455. godine, prije toga su bili vladarski posjed bosanskog kralja3.
H. abanovi, Krajite Isa-bega Ishakovia, Zbirni katastarski popis iz 1455. godine, Orijentalni institut, Sarajevo 1964, 1167. Defter iz 1468/9. godine nije publikovan, ali je iscrpno iskoriten u radovima pojedinih naih naunika. O znaaju ovoga deftera uporedi: N. Filipovi, Vlasi i uspostava timarskog sistema u Hercegovini (I), Godinjak XII, Centar za Balkanoloka ispitivanja, knj. 10, ANUBiH, Sarajevo 1974, 128; N. Beldiceanu, Les actes des premiers sultanu conserves dans les manuscripts turcs de la Bibliotheque Nationale d Pari, t. II: Reglements miniers, 13901512, Pari 1964, 212. a A. S. Alii, Poimenini popis sandaka vilajeta Hercegovina, Orijentalni Institut u Sarajevu, 1985, 1658. Ovom prilikom najtoplije se zahvaljujem mru A. S. Aliiu, koji mi je omoguio da se ko ristim gore navedenim djelom dok se jo nalazilo u rukopisu. 3 P. Aneli, Bobovac i Kraljeva Sutjeska, 235 249.
1

115

Dobar dio zemljinog fonda nalazio se u rukama vee ili manje feudalne gospode. Izgleda da proces izgraivanja veih vlastelinstava nije u toku itavog sred njeg vijeka daleko odmakao. Prilikom uspostavljanja osmanske vlasti mnoga vlastelinstva se pretvaraju u timare, te zbog toga raniji turski defteri daju sliku o posjedima bosanske vlastele. Pored svjetovne vlastele, i pojedine crkvene institucije su takode imale svoje posjede. U ranim turskim defterima spominje se i crkvena zemlja", naziv koji se upotrebljavao za zemlju koja je ula u vlastelinsku rezervu. Odnosi se na bive zemljine posjede pravoslavne crkve, bar u onim krajevima koji su u toku XIV vijeka iz sastava srpske drave pripojeni Bosni4. Prema defteru iz 1468/9. godine crkva sv. orda u Goradu raspolae zem ljinim posjedom i izgleda da je tada imala manastirski karakter. I u okolini Foe nalazili su se posjedi pravoslavne crkve. A u defteru iz 1533. za rudnik Srebrenicu izriito se pominje batina popa ure 5. Odavno je prihvaeno gledite da bosanska crkva nije imala svoje posjede. Rani turski defteri daju neto podataka o zemljama koje su bile krstjanske". Meutim, smatra se da su ove zemlje, posjed pojedinih krstjana i da su ih oni obraivali u svojoj reiji*. Franjevaki samostani su takoe imali posjede, a neki od njih sredinom XV vijeka i svoje zavisne ljude. Tako su fratri crkve sv. Marije u Srebrenici posjedovali jednu batinu'. Poznato je da su i pojedini Dubrovani, inae veoma uspjeni trgovci, imali feude u Bosni i Srbiji. Dabiiv Latinica, jedan od najaktivnijih dubrovakih gra ana u Srebrenici, dobio je od hercega Hrvoja Vukia nekoliko sela i posjeda u okolini Srebrenice, koje su docnije Latinicama potvrdili kralj igmund i despot urad Brankovi kada je Srebrenica bila pod njihovom vlau. Isto tako, Nikola, sin Dore Bokia, protovestijara kralja Tvrtka, imao je posjede, odnosno sela u upi Luci, kao i u unutranjosti Bosne. Svakako da je bilo i drugih Dubrovana koji su, stekavi naklonost vladara, dobijali posjede i ubirali feudalnu rentu 8.
4 U bosanskim defterima, posebno u defteru iz 1489. godine, medu hassa-zemljama, pa 1 u imenima mezri, susreu se zemlje koje nose ime crkvena", kao i zemlje zvane crkvita", to svjedoi o bivim zemljama i o mjestima gdje se nalazila crkva. N. Filipovi, Napomene o islamizaciji u Bosni i Hercegovini u XV vijeku. Godinjak VII, Centar za balkanoloka ispitivanja ANUBiH, knj. 5, Sar ajevo 1970, 151; N. Filipovi, Osvrt na pitanja islamizacije na Balkanu pod Turcima, Godinjak XIII, Centar za balkanoloka ispitivanja ANUBiH, knj. 11, Sarajevo 1976, 403. 6 A. Handi, Rudnici u Bosni u drugoj polovini XV stoljea, Prilozi za Orijentalnu filologiju, XVI, Sarajevo 1978, 28, 38, 39. Upor. nap. 10. U pomenutim defterima krstjanske batine se pominju kao krstjanske batine, kao bive krstjanske zemlje u rukama bosanskog kralja ili u rukama feudalaca, kao opustjele zemlje ili mezre koje su ne kada bile u rukama krstjana. N. Filipovi, Osvrt na pitanje islamizacije, 401403. Poslije ovih istraivanja, ubjedljivo dokumentovanih, ne mogu se odrati ranije pretpostavke o postojanju zemljinih posjeda crkve bosanske". (M. Hadijahi, Zemljini posjedi crkve bo sanske", Historijski zbornik, godina XXVXXVI, Zagreb 19721973, 461 480). ' C. TiHpKOBHh, Hciuopuja cpedHtoeeKoeue 6ocancKe dpMcaee, 189190; A. Handi, Rudnici u Bosni, 27. 8 Da bi izbjegla konflikte sa susjedima, dubrovaka vlada je bila prisiljena da poduzme izvjesne mjere predostronosti ukoliko bi njeni graani dobijali posjede u blizini Dubrovnika. Tako je Veliko vijee u januaru 1374. godine zakljuilo da ni jedan Dubrovanin ili ko se smatra Dubrovaninom ne smije ubudue imati niti primiti nek o selo za sebe ili drugoga u Primorju od Boke kotorske do Neretve i u zaleu do Nevesinja, ukljuujui Trebinje i Konavlje. M. burnih, Kao <jieydajiiiu y Cp6uju u EOCHU, HCTOPHJCKH nacounc, Eeorpa 1959, 139 149.

116

Dio zemljinog fonda je bio u rukama malih slobodnih batinika, koji vlastelinstvo u pravom smislu nisu imali. Svoje zemlje su obraivali sami ili su ih davali u zakup ili, ak, imali sasvim mali broj zavisnih ljudi. U Slanskom primorju oni se nazivaju batii", u Konavlima vlasteliii" (zentilotti), a vrlo vjerovatno da istu kategoriju predstavljaju i dedii", poznati u Popovom polju. Ista razlika izmeu slobodnih batinika, koji se ve raunaju u vlastelu, i zavisnih ljudi dolazi do izraaja i u turskom defteru iz 1455. godine. Prilikom popisa upe Tilave u Vrhbosni odvojene su i posebno zabiljeene kue raje i kue vlasteliia odnosno vojnika, jer je vojevanje i noenje oruja bilo njihovo bitno obiljeje. Na osnovu ovoga popisa moe se zakljuiti kakav je bio odnos izmeu raje i v ojnika, naime da je svaka trea kua bila iz redova vojnika. U Sandaljevoj polovini Konavala svaki peti domain je bio vlastelii9. Najraniji podaci o organizaciji i strukturi vlastelinstva odnose se na Primorje, tj. Slansko primorje i upu Konavle, oblasti koje su jedno vrijeme bile u sastavu bosanske drave. Iz dubrovakih izvora se vidi da posjedi pojedinih feudalnih gospodara nisu u cjelini koriteni kao njihova vlastelinstva. Tako je Radiu Sankoviu pripadalo u Slanskom primorju selo Lisac sa dva zaseoka, ali je on neposredno koristio samo dio zvani carina". U Konavlima, Sandalj Hrani u jednoj, a Radoslav Pavlovi u drugoj polovini, imali su neposredno u svojim rukama tek neznatni dio zemljita, odnosno carine". Ove su se sastojale od dionica obradivog zemljita, a obuhvatale su oranice i vinograde. Carine su predstavljale vlastelinsku zemljinu rezervu, onaj dio posjeda koji je gospodar obraivao u svojoj reiji besplatnim radom zavisnih seljaka. Postojanje carina u Slanskom primorju, odnosno u Popovom polju, ukazuje da su one bile iroko rasprostranjene u dubrovakom zaleu, jo u vrijeme dok su ovi krajevi bili pod srpskom vlau. Za razliku od Dubrovnika, korienje besplatne radne snage zemljoradnika imalo je iroku primjenu u srpskoj dravi k roz XIII i XIV vijek. Vlastelinstva koja su tamo postojala obavezno su raspolagala carinama, koje se esto nazivaju stupovi, a ako pripadaju crkvama ili manastirima, onda i ,,crkvena zemlja". to se tie vlastelinstava u unutranjosti bosanske drave, moe se konstatovati ova ista pojava, naime da upe pojedinih oblasnih gospodara nisu identine sa njihovim vlastelinstvima. Povelja kralja Ostoje, izdata 1400. godine, o darovanju livanjske upe Hrvoju Vukiu i njegovom sinu Bali, pokazuje da je Hrvoju pripalo samo ono to je dotle pripadalo gradu i da se vrlo precizno izuzimalo ono to je u nekim selima bilo batina drugih. Jedna povelja za Radivojevie iz 1434. nabraja, uz ono to je pripadalo gradovima ove porodice, jo samo pojedinana sela i porodice. Isti je sluaj i u jednoj povelji kralja Tomaa iz 1446. godine10. Dolaskom Turaka vlastelinska rezerva prihvaena je u timarski sistem pod vidom hassa zemlje. Na taj nain rani turski defteri daju puni uvid i u ovu feudalnu instituciju srednjovjekovne bosanske drave. Pored hassa, u njima se javlja i naziv begluk", kao i domai nazivi carina" i stup". Ovaj posljednji sauvao se naro ito u imenima njiva, a zatim livada11. Pored osnovnog znaenja, izraz crkvena
* C. TinpKOEHh, Hcuiopuja cpedtboeeKoene SocancKe dp^icaae, 189 190. Isto, 188189; M. BjiarojeBHh, 3eM,topadtba y cpednoaeKoenoj CpGuju, Beorpaa 1973, 257. 1 1 N. Filipovi, Osvrt na pitanje islamizacije, 400 401. Upor. i Gl. IV (2), nap. 9.
1 0

117

zemlja" odnosi se i na vlastelinsku rezervu, tj. na one zemljine dionice koje neposredno koristi neka crkvena institucija. O tome svjedoi toponim mitropolitov stup" u nasu Foe 12. Izgleda da se ustanova vlastelinske rezerve formirala znatno prije turskog osvajanja, vjerovatno poetkom XIV vijeka i da se vremenom sve vie pojaavala. esto je to injeno krenjem novog zemljita, na to ukazuju i nazivi mnogobrojnih toponima (krevine i laz). Sigurno je da je nagli razvitak rudarstva u Bosni u XIV vijeku, sa velikom sjeom ume, iao na ruku proirenju vlastelinske rezerve13. Mnogi nazivi njiva izvedeni iz osnove stup", u defteru iz 1477. godine, ukazuju da je na itavom prostoru Hercegove zemlje, a ne samo u dubrovakom za leu, bila rairena ustanova vlastelinske rezerve14. Pored ovih krajeva, koji su ranije dobrim dijelom ulazili u sastav srpske drave, i u matinim oblastima bosanske drave postojale su znatne koliine vlastelinske rezerve, koje su rasle uporedo sa veliinom feudalne batine. Tako se na osnovu deftera iz 1468/9. godine vidi da je na prostoru, koji je tom prilikom popisan, bilo ukupno 1719,5 hassa (vlastelinske rezerve) njiva, 327 hassa livada i 553 hassa vinograda. U stvari, postojala15je stalna tendencija da se povrine vlastelinske rezerve proire na raun seoskih imanja . Po rasporedu i koliini hassa zemlje (vlastelinske rezerve) vidi se da se ova, u doba domaeg feudalizma, nalazila po selima, sa plodnom zemljom i veim brojem stanovnika, dok su zabitna mala sela i zaseoci, po pravilu, bili bez vlastelinske rezerve. Pored toga, postojanje stupova, tj. grupisanje veih obradivih povrina na jednom mjestu, doprinosilo je unapreenju proizvodnje na vlastelinskim imanjima. Isto tako pada u oi da je bilo neuporedivo vie vinograda i vonjaka na vlastelinskoj rezervi nego na seljakom posjedu, a to je naroito vailo za mlinove, stupe i samokove. Sve to govori o sloenijoj organizaciji vlasteoskog posjeda uoi osvajanje ovih krajeva od strane Turaka. Sjedite feudalca, kako arhitektonski objekti, tako i dio zemljita koji je vlastelinu obraivala kunja posluga, nazivao se dvor16. Arheolokim istraivanjem toponima srednjovjekovnog porijekla u vie upa, naroito u oblasti Neretve i srednje Bosne (Lepenica, Vidogoe, Brod, Vrhbosna), prikupljena je toponomastika grada, koja takode omoguuje da se rekonstruiu dijelovi jednog vlastelinstva poznati iz pisanih izvora (stup, dvor, dvorite). Ovi toponimi istovremeno ukazuju na postojanje vlastelinske rezerve u pomenutim
M. EjiarojeBHh, 3eMjhopaH>a, 351; P. JepeMiih, Xac <t>ona {jedan ciuapu uouuc A>ydu u 3e.ua/ba), Ijiacm-iK Feorpa(J)CKor apvniTBa, CB . 11, 96. Upor. nap. 4 i 5. ls N. Filipovi,
12

Osvrt na pitanje islamizacije, 401, 403, 404. 1 4 Ima vie naziva njiva izvedenih od rijei stup", i to u nahijama Bistrica, Blagaj, Dabar, Kukanj, Mileevo, Mostar, Nevesinje, Osanica, Samobor, Trebinje, Zagorje. Samo u jednom sluaju dovodi se naziv sela u vezu sa stupom" (selo Koziji stup u nahiji Zagorje). A. S. Alii, Poimenini popis, 303, 324, 333, 342, 368, 397, 405, 413, 440, 558, 594. 1 5 N. Filipovi, Osvrt na pitanje islamizacije, 401 > N. Filipovi, Osvrt na poloaj bosan skog seljatva u prvoj deceniji uspostavljanja osmanske vlasti u Bosni, Radovi NDBiH, III, Sarajevo 1965, 66; N. Filipovi, Napomene o islamizaciji, 154. 1 6 N. Filipovi, Osvrt na pitanje islamizacije, 401 406. U defteru iz 1477. sauvalo se vie njiva sa nazivom dvorite" (u nahijama Gorade, Kukanj, Mostar, Samobor i Soko), zatim vinograd sa nazivom dvorite", livada -Dvorite (Kukanj), kao i sela koja se nazivaju Dvorite" (Mileevo i Samobor). A. S. Alii, Poimsnini popis, 210, 324, 362, 396, 433, 443, 549, 569. U defteru iz 1468/9. godina poninje se selo Dvorite u nahiji Borac, zatim selo Dvor u nahiji Sarajevo Visoko (1485) i sel o Dvorite u nahiji Sarajevo (1468/9.; 1485). N. Filipovi R. Gaparevi, Historijsko-geografski rjenik i atlas Bosne i Hercegovine za period 13011599 godine (rukopis se nalazi u SIZ-u nauke BiH).

118

krajevima. Veina ovih naziva nastala je u doba feudalne bosanske drave. Na to upuuje i injenica da su se neki od njih davno izgubili iz svakodnevnog govora pa im je, ak5 i pravo znaenje zaboravljeno. 17 Prema tome, morali su nastati jo u vrijeme kada su bili u svakodnevnoj upotrebi . Tako je ustanova rezervne zemlje na vlastelinstvima irom Bosne bila vrlo rasprostranjena. Obraivana je radnom rentom, i ovaj oblik rente odrao se sve do pada Bosne pod tursku vlast. Podaci iz popisnog deftera za oblast Brankovia iz 1455. godine ukazuju na slinu organizaciju vlastelinskog posjeda i na prostoru Kosova s tim da je vlastelinske rezerve bilo vie u Bosni nego u Srbiji18. Na osnovu toga moe se zakljuiti da je u Bosni vladao konzervativniji oblik proizvodnje i feudalnih odnosa, jer se obrada vlastelinske rezerve zasnivala na radnoj renti seljaka19. Iako reim eksploatacije zavisnih seljaka izlazi iz okvira naeg izlaganja, ukazaemo samo kakve je posljedice imalo proirenje vlastelinske rezerve na njihov poloaj. Naime, kada je vremenom dolo do pro irenja vlastelinske rezerve tako da se nije mogla obraivati putem normirane rabote, feudalac je viak rezervne zemlje izdavao seljacima pod zakup, to mu je prualo mogunost da pojaa eksploataciju seljakog rada. Ukoliko je seljak bio potpuno siromaan, feudalac mu je pored zemlje davao sjeme, pa ak i volove pod zakup i srazmjerno tome uzimao rentu od seljaka. O tome imamo izvjesne podatke za neke krajeve dananje Hercegovine iz druge polovine XIV i prve polovine XV vijeka. Jo za vrijeme srpske vlasti u ovim krajevima vaio je obiaj po kome je prinos sa zemlje dijeljen na etiri dijela, od kojih je jedan odgovarao zemlji, drugi volovima, trei sjemenu, a etvrti radu. I kod dodjeljivanja zemlje na obradu i kod zakupa strogo se pazilo na ove etvrtine. Gospodaru sela i zemljita je u najeem sluaju pripadala etvrtina prinosa plodova. Meutim, upravo za bosanske vlasti u Slanskom primorju i Konavlima reim se neto promjenio u korist gospodara zemljita, a uslovi pogorali za seljake koji su davali vie plodova nego ranije20.
1 7 P. Andeli, Studije o teritorijalno politikoj organizaciji srednjovjekovne Bosne, Sarajevo 1982, 70, 83; P. Aneli, Historijski spomenici Konjica i okoline, Konjic 1975, 272273, 296 298. Isti, Bobovac i Kraljeva Smjeka, 241, 242, 245. Upor. nap. 11. 1 8 N. Filipovi, Osvrt na pitanje islamizacije, 400. Vano je istai da na Kosovu u hassa -posjedu nema njiva, ve jedino vinograda jer su ovi rentabilniji i daju veu proizvodnju. B. Xpa6aK, Tlojboupuspedua upou3eodna Kocosa u cycedtiux Kpajeea cpedunoM XV eeKa, Fjiac CAHY, CCLXL, Oflejfce&e HCTOPHJCKHX HayKa, KH>. 1, Eeorpaa 1974, 38, 5658, 69. 18 O zavisnim, seljacima malo je poznato, pa ak i o njihovom nazivu. Opti naziv ovjek" i ljudi" kojim se oznaavala feudalna zavisnost primjenjivan je i za seljake. Oni su bili ljudi" onoga iju zemlju rade i kome slue. U nauci popularni naziv kmet" u ovo vrijeme jo se ne upotrebljava u znaenju zavisnog seljaka. U latinskim dubrovakim izvorima bosanski zavisni ljudi oznaeni su terminom villanus", onim istim kojim su Dubrovani zvali svoje seljake. Na teritoriji koja je nekada bila u sastavu srpske drave ivio je jo naziv sebri", kojim su se u Srbiji oznaavali seljaci i pripadnici zavisnih slojeva. C. TiHpKOBHh, Mciuopuja cpedtbo-

U prezimenima i nazivima sela u okolini Foe sauvala se uspomena na rataje, kategoriju zemljoradnika koja je u srednjem vijeku bila duna da ore zemljine dionice feudalnih gospodara koristei njihove stone zaprege. Pribitscho Rataich de soto Choc. Div. Not. 37, fol. 76'78, 7. VI 1453. Selo Rataji u nahiji Bistrici (1468/9.). N. FilipoviR. Gaparevi, Historijsko-geografski rjenik. Upor. i M. BjiarojeBHfc, 3eMA>opadma, 402. 20 C. TiHpKOBHh, liciuokuja cpednoeeKoeHe Gocaucne dpotcaee, 188, 189; N. Filipovi, Osvrt na pitanje islamizacije, 400, 401, 403; C. TiHpKOBHh, tleiuapiuuHa", 36opHHK <&HJIO30(J)CKor (JiaKVjrreTa y Eeorpa^v, VII-1, 1963, 273 276.

ecKoene 6ocaHcxe dpotcaee, 190191.

119

Na osnovu svega to je kazano u obradi zemlje u Slanskom primorju i Konavlima ne moe se zakljuiti nita poblie o ostalim dijelovima Bosne za koje nemamo savremenih podataka. Meutim, s obzirom da rani turski defteri ukazuju na porast vlastelinske rezerve u osvojenim podrujima Bosne, to je i eksploatacija zavisnog stanovnitva morala biti pojaana tokom prve polovine XV vijeka21. Sigurno je da je i ovaj teret sve veih obaveza, pored turske opasnosti, ratova i pustoenja, doprinio uestalom bjeanju i migracijama zavisnog stanovnitva22. 2. Zemljoradniko gazdinstvo Za privredu sela, pored prirodnih uslova (ume, klima, planine, kotline itd.) bili su vani i drugi inioci, naroito brojnost zemljoradnikog stanovnitva. U ranije vrijeme, kada nije bilo usavrenih poljoprivrednih alatki, radne ruke su bile primaran inilac u poljoprivrednoj proizvodnji. O selima, zemljoradnikim naseljima, njihovoj veliini, pa prema tome i o stepenu naseljenosti pojedinih krajeva, moe se odreenije govoriti na osnovu ranih turskih deftera. U neobjavljenom sumarnom defteru za bosanski sandak iz 1468/9. godine, koji je tada obuhvatao i Hercegovu zemlju, prema navodima N. Filipovia, zavedeno je 1742 sela, 344 djelova sela sa 16246 domainstava, 3701 neoenjenih, 93 udovice i 234 muslimanske kue. To su bili zemljoradnici, jer su vlasi posebno popisani. U pomenutom defteru zavedeno je preko 500 pustih sela, to govori da su ova, kao nezatiena naselja, bila podlona razaranjima i pustoenjima prilikom turskih osvajanja i da je mnogo stanovnitva stradalo i izbjeglo. Meutim, i ova pusta sela treba uzeti u obzir, kada se govori o gustini zemljoradnikih naselja 1. U kraljevoj zemlji najvei broj velikih sela nalazio se u dolini rijeke Bosne i krajevima prema slivu rijeke Neretve2. Popis Hercegove zemlje, koja je izdvojena 1470 godine u poseban sandak8, sadri ne samo podatke o broju domainstava u svakom selu, ve i imena njihovih
N. Filipovi, Osvrt na pitanje islamizacije, 404. " C. TiHpKOBHh, Hciuopuja cpednoeeKoeue Socancne pMcase, 191192; Duanka Dini-Kneevi, Prilog prouavanju migracija naieg stanovnitva u Italiju tokotn XIII i XIV veka, roflHinibaK <t>Hjio3O<tiCKor cbaKvjrreTa, Ktt. XVI/1, HOBH a 1973, 3962; M. unji, O migraciji ,,De partibus Sclavonie" u Markama do polovine XV stoljea (Ankona), Radovi Filozofskog fakulteta u Sarajevu, knj. VIII, 1976, 487 500. 1 N. Filipovi, Osvrt na poloaj bosanskog seljatva, 65, 66. 2 N. Filipovi, Osvrt na pitanje islamizacije, 406. 3 Vilajet Herseg ili Zemlja hercegova, kako su Turci nazivali osvojenu zemlju Stjepana Vukia Kosae po njegovoj tituli, pripojena je bosanskom sandaku, te je zbog toga bila prvo obuhvaena sumarnim defterom za bosanski sandak iz 1468/9. godine. Poetkom 1470. godine osnovan je hercegovaki sandak, ka o zasebna upravna jedinica, ali su se i dalje, gotovo sve do kraja XV stoljea, kao sinonim za hercegovaki sandak ponekad upotrebljavali nazivi vilajet Herseg" i Zemlja hercegova". H. abanovi, Bosanski paaluk, Djela NDBiH, knj. XIV, Sarajevo 1959, 156. To je bila oblast znatno vea od dananje Hercegovine i u svom najveem opsegu, u doba hercega Stjepana Vukia, imala je granice na Cetini, vododijelnici sliva Prae, u dolini Lima, na Tari, Morai i sjevernoj obali Boke kotorske. M. flHHHfe, 3eMjbe xepifeia od ceeiuoia Caee, T-nac CAHY, CLXXXII, Beorpa 1940, 237, 243; C. TiHpKOBHfc, Xepuei Ciuefian ByKHuh-Kocana u tbeioeo do5a, IIoce6Ha H3naH>a CAHy, Beorpaffl 1964, 256257; H. abanovi, Bosanski palaluk, 44, 116, 117, 156 167. Kako je to bilo u obiajeno, nakon terito rijalnih promjena, zapoet je uskoro detaljan popis novoosnovanog sandaka koji je bio zavren krajem 1477. godine. A. S. Alii, Poimenini popis, Uvod (I III).
21

120

starjeina. Kako je itav defter, u smislu timarsko-spahijske organizacije, rasporeen na hasove i timare, to su sela iz iste nahije rasturena i popisana u vie raznih timara. Zbog toga je, kao prvo, bilo potrebno grupisati sva sela po nahijama. Ponekad su dijelovi istog sela davani u razne timare, te je broj sela i domainstava samo priblino iskazan. Isto tako treba voditi rauna da je bilo grupa i pojedinaca koji su za svoju slubu u korist drave bili osloboeni svih poreza i prema tome nisu zavedeni meu poreskim obveznicima. Donjim tabelarnim pregledom nisu obuhvaena gradska naselja (trgovaka i rudarska), kao i naselja iz onih nahija ija identifikacija nije potpuno pouzdana ili se nalaze izvan hercegovakog sandaka.
TABELARNI PREGLED I Nahija Soko Kukanj Samobor Bistrica Nevesinje Osanica Dubotica Zagorje Mileevo Mostar Gorade Dabar Poblae Neretva Borovac Popovo Blagaj Drenica Trebinje Konac Polje Vieva Kava Gacko
Kom

sela
121 98 80 94 39 53 59 50 51 40 38 14 24 29 12 35 18 3 37 17 5 7 14 8 4 3 2 2 1 2

domainstva 1707 1220 1212 1076

735 683 560 512 504 465 373 276 275 282 267 253 253 203 170 152 125 101 69 59 38 31 28 19 9 8

neoenjeni
355 336 181 158 79 129 97 68 157 24 53 21 74 19 49 26 24

muslimani
56 23 52 92 12 34 10 37 1 1 13 3 4 6 4 19 2

________

Ljubuki Viduka Todevac Ljubinje Krika Gradac

2 14 19 11 18 8 2 2 3 2 1

Iz gornjeg tabelarnog pregleda vidi se, da se najvie sela, sa najveim brojem domainstava (preko 1000), nalazi u nahijama Soko, Kukanj, Samobor (Pribud), Bistrica, a Osanica, Dubotica i Mileevo (preko 500), dakle na prostoru Gornjeg Podrinja i Polimlja. Naseljenost u dolini Neretve bila je takoe znatna, iako skoro duplo manja od one u Gornjem Podrinju i Polimlju. Sve ovo navodi na zakljuak, da su se naroito u dolinama rijeka, podesnih za obraivanje, nalazila napredna poljoprivredna sela. Od ostalih oblasti jo je u nahiji Nevesinje, inae plodnom krakom polju, navedeno vie sela sa ukupno preko 700 domainstava. 121

Ako bi se, na osnovu gornjih podataka o domainstvima, neoenjenim i muslimanima, odreivao broj zemljoradnikog stanovnitva, trebalo bi imati u vidu, da je u ovom defteru zavedeno mnogo pustih sela, naputenih uglavnom uslijed turskih osvajanja 4. Podaci o selitima govore o mobilnosti stanovnitva i naputanju pojedinih naselja jo i prije dolaska Turaka 5 . U svakom sluaju, broj zemljoradnikog stanovnitva morao je biti znatno vei od navedenog u popisu Hercegove zemlje. Domai izvori su.krajnje oskudni, kada je rije o tome ta je sve obuhvatao zemljoradniki posjed. Jedino se ponekad u poveljama navodi, da se pojedina sela daju u plemenitu batinu zajedno sa ispaama, vrtovima, vonjacima, vinogradima i mlinovima6. U tom pogledu najpotpunija je povelja od 2 novembra 1465. godine, kojom ugarski kralj Marija Ko rvin daruje fratru Aleksandru Dubrovaninu neka sela u humskoj upi Luki i u upama Trebinju i Draevici. Tu se izmeu ostalog, navode oranice, obraene i neobraene, c rtSjroBH, ran, B0A<mH, JHKMIH, PHENHU,H,
4MHHMH H /tMHIIHlfJH, C BHNOPpdAH, CHNOKOlUdfHH, AHU^AMH 1.

Pored podataka o bogatom umskom pojasu, rani turski defteri ee pominju oranice, njive i stupove, kako se nazivaju obradive povrine koje slue preteno za proizvodnju itarica. esto su navedeni nazivi oranica, a pone kad i imena njihovih vlasnika8 . Priroda zemljita je uticala na kvalitet, oblik i veliinu oranica, a pored prirod nih bilo je i drugih inioca. Vlastela je nastojala da svoje oranice grupie na jednom mjestu, te su tako nastali njihovi stupovi, vei komadi obradivog zemljita. Ima dosta toponima, naroito naziva nj iva izvedenih od rijei stup" 9. Za razliku od stupova feudalnih gospodara, oranice zemljoradnika su bile skromnijih povrina, obino razmjetene na nekoliko mjesta u seoskom ataru. One su ima le veliki znaaj za seoska gazdinstva. Ekstenzivan nain koritenja postojeih oranica nametao je potrebu da se one neprekidno poveavaju krenjem neobraenog zemljita. Tako se ono osposobljavalo za zemljoradnju kao i u ostalim krajevima Balkanskog poluo strva. Uspomenu na ove radove sauvao je i naziv sela Krevine u visokom kraju, Krevine u nahiji Kava i Soko, kao i naziv njiva: Krenica (Dubotica) i Krevine
A. S. Alii, Poimenini popis, na vie mjesta; N. Filipovi, Osvrt na poloaj bosanskog seljatva,^ 65. 5 A. S. Alii, Poimenini popis, 18, 210, 239, 246, 301, 343, 363, 364, 397, 414, 417, 441, 482, 551, 552, 564, 576, 577. Upor. i P. MHxaJbqnii, CeAuiuiua, 36opHHK <t>Hjio30(}>CKor 4>aKyjiTeia, KH>. IX-1, Beorpafl 1967, 173224. F. Miklosich, Mm. Serbica, 234, 242, 378, itd. 7 Isto, 494. 8 Oranice, obraene i neobraene, pominju se u povelji Matije Korvina, ugarskoga kralja, kojom poklanja fratru Aleksandru, Dubrovaninu, 12 sela u Humskoj zemlji. F. Miklosich, Mon. Serbica, 494, 2. XI 1465. U ranim turskim defterima veoma esto se pominju njive. Upor. N. Filipovi, Vlasi, I, na vie mjesta; A. S. Alii, Listia pod turskom vlau u 15. i 16. stoljeu, GZM, N. S., XXIV, XXV, Sarajevo, 102, 111; A. S. Alii, Poimenini popis, na vie mjesta. Tako se javlja selo Stupovi, lokalitet iznad Foe, na lijevoj obali Drine, izmeu Foe i sela Bastasi. Stup mitropolitov" nalazio se na desnoj strani rijeke ehotine. P. JepeMnh,XacXoHa, 96. U ranim defterima zabiljeeno je vie naselja ije je ime izvedeno od rijei stup" (Osat, Sara jevo, Viegrad, Zagorje). N. FilipoviR. Gaparevi, Historijsko-geografski rjenik. I danas u selima Gornji i Donji Stup, na podruju Sarajevskog polja, ima itav kompleks oranica uz rijeke Dobrinju i Miljacku. A. S. Alii, Poimenini popis, 53. Upor. i M. EjiarojeBHh,
3eM.-bopadn>a, 9798.
4

122

(Gorade)10. Ovaj proces je bio veoma dug i vremenom je uzimao sve vie maha. Za stvaranje novih obradivih povrina iskoritavalo se i zemljite na veim nadmorskim visinama, pokriveno umskim pojasom. Turci zatiu na vie strana naselja sa imenom lae, izvedenim od laz, to oznaava obradive povrine dobijene krenjem lugova, uma i gora11. O privredi sela, pa i o poljoprivredi u Hercegovoj zemlji zna se daleko vie nego u ostalim krajevima bosanske drave. U poimeninom popisu ove oblasti iz 1477. godine zavedene su obaveze zemljoradnikog stanovnitva, posebno za svaku vrstu poljoprivrednih i ostalih proizvoda. Desetina koju su davali na sve zrnaste usjeve, zatim desetina od vinograda (mota) evidentirana je u naturi, a pored ovih koliina, navedena je i njihova vrijednost u akama. Za druge proiz vode (povrtlarstvo, voarstvo, pelarstvo) zakoncm propisana desetina je iskazana novano. I ostali porezi za sijeno, slamu, svinje, mlinove, stupe, valjalicc, plaani su takode u novcu. Ovako biljeenje feudalne rente daje uvid u vrstu poljoprivrednih kultura, kao i druge oblike privreivanja na selu. Meutim ima sela, za koja uopte nisu navedeni podaci o obavezama zavisnog stanovnitva. Zbog toga su u donjoj tabeli uzeta u obzir samo ona sela, sreena po nahijama, za koja postoje potpuni podaci o obavezama zemljoradnikog stanovnitva. S druge strane, kod pojedinih sela nisu oznaena sva davanja koja su u lazila u feudalnu rentu, a ponekad kod12 manjih koliina ukupan iznos rente za dva ili vie proizvoda, biljeen je zajedno . Iz ovih razloga nije mogue ustanoviti ukupne koliine poljoprivrednih i ostalih proizvoda, kao i njihov ekvivalent u novcu13. Prema tome jedino preostaje, da se za svako selo samo konstatuje, koje su se pojedine poljoprivredne kulture tu gajile i koji su ostali oblici privredne djelatnosti bili zastupljeni. Na taj nain dobija se priblina slika o rasprostranjenosti pojedinih kultura i drugih proizvoda unutar jedne nahije, kao i uvid o njihovom meusobnom odnosu na irem prostoru. Kako feudalna renta, pored davanja u poljoprivrednim proizvodima sadri i poreze na konice, svinje, sitnu stoku i mlinove, to smo i njih naveli u donjoj ta beli. Ostala, manja davanja nisu ovom tabelom obuhvaena.
1 0 Selo Krevine u Visokoj nahiji (1468, 1485, 1489, 1540). Selo Psari u Sarajevu (1485, 1516). N. FilipoviR. Gaparevi, Historijsko-geografski rjenik. Psari su krili zemlju. M. EjiarojeBiih, 3eM/bopadn>a, 80, 90. O toponimu krevine upor. A. S. Alii, Listia pod turskom vlau, 102, 103, 112, 125. Upor. i M. BjiarojeBiih, 3eMJbopadyba, 7882. 1 1 Naselje Lae pominje se u nahijama Brodar, Olovo, Sarajevo, Viegrad, Vratar, Gojin Laz (Lepenica). N. FilipoviR. Gaparevi, Historijsko-geografski rijenik. U defteru iz 1477. godine pominju se njive nazvane Laz. A. S. Alii, Poimenini popis, 180, 263, 424, 548, 551. Upor. i M. BjiarojeBHh, 3eM/bopadna, 83 91. 1 2 Tako, na primjer, zajedno su biljeeni prihodi od rai i krupnika, lana i voa, bostana ilana, bostana i konica, voa, bostana, konica i lana. A. S. Alii, Poimenini popis, 120, 168, 321, 327, 386 itd. Po pravilu, prosjek rente je najvei u velikim selima, a opada u srednjim manjim. N. Filipovi, Osvrt na pitanje islamizacije, 406. ls Isto tako, ni mjere nisu dovoljno poznate, naroito ukoliko se ele izraziti u dananjim kilogramima. Kao osnovna mjera za itarice primjenjivano je lukno, ali je ono bilo razliito u razliitim krajevima. Upor. M. BjiarojeBHh, JIyKHO tlo CMOHCKOJ Mepu, HcTopnjcKH rjiacmiK, I, Beorpa 1969, 3847. Oblast Brankovia, Opirni katastarski popis iz 1455. godine, Orijen talni Institut u Sarajevu, 1972, 357. B. Xpa6aK, Ilojboupuepedha upou.3sodfba Kocoea, 50.

123

o to ^.'to^r.'i
n

'IT. w< 5 ^ ^ & 8 <? a a

iM

. < a ** a 3' a " a 2. a a-- aS<a

-75'

s-rg-asF.X. .e S\5 " S " S 5-S 3 .

s

K J S > N i O J V i h * ^ J 0 0 0 0 h J t s J
i*

\D ^ i

IO NJ O

CT> ^* ON
OJ

OJ OJ N ) to OJ 00

-J
to os

4* o^ OJ
OJ

l/l OJ

N J N i t o o j . p i . a N O ^ o o O ' v O

OS to l / l Os l / l

tJ -* Ni tk t-A i

IO OJ Os OJ

OJ \o

-J oo l / l SO OJ os OJ OJ

Penica
-J

s
g s oo SD OO

Jeam Proso Zob

- ^ ] | O t O H - 4 i . 0 0 0 0 0 s Ul IO
k

OJ OJ O

4>- os
l/l Os

Os to
OS

*
0 0

tJ
4 > ^

I
W l

00

>

o o
OJ

t o o s

o o
OJ

OJ

Ra Krupnik

OS

OJ

so

to

l/l
IO

-J IA >o NJ

Os Os l / l
OJ

O ~J to

Bob
Bostan Voe

So
Os

OJ

I - I \ ~
hIO OJ IO 4^ OJ ^*-* v00 OJ O OJ IO IO I J t

IO

OJ OS

l/l

OJ Os
00

OJ J>

OS

on
IO

SS g r
CM

s:

00 OJ

to 00 to HOs IO 00
00 OJ 00

Mot Vinograd
SO -J OJ on

I
to

Lan Svinje Stoka

_ _ ! | _ ^ ( O t O t O t O O J O * l O S - O O S - J - - J t O H - O s D t O " OJ HOS OS OS I

N)

IO

OJ

IO

IO

4^ OJ SD

>~n ui HOS OJ OJ

<

IO

t o t o t o u j o n o s - J O s o o O t o o |. . | | |
tt

Konice Mlinovi
I

,o

to

=
to 00 Ui Os

Oigledno da je najrairenija itarska kultura bila penica. Nje je neto manje bilo na jugu dananje Hercegovine, u nahijama Trebinju i Popovu. Zatim vidno mjesto zauzima zob (ovas), s tim to se u manjim koliinama proizvodila u nahijama Blagaj, Mostar, Popovo i Trebinje. Na treem mjestu dolazi jeam, a znatno iza njega proso14. Ra i krupnik su sijani gotovo na itavom prostoru dananje Hercegovine, samo u neuporedivo manjim koliinama13. Dakle, u Hercegovoj zemlji glavna itna kultura je penica koju prate kulture jema, zobi, prosa, krupnika i rai. Ove poljoprivredne kulture gajile su se i u centralnoj Bosni1*. O njima znamo donekle i iz dubrovakih izvora, kao i iz sauvanih naziva pojedinih lokaliteta (Zobite, Jemenite itd.) 17. Obim proizvodnje itarica nije mogue poblie odrediti. Svakako je stajao u direktnoj vezi sa brojem stanovnika, kako se to vidi iz Tabelarnih pregleda I i II. U XV vijeku imamo podataka o proizvodnji itarica i za oblast zapadno od Vrbasa, gdje pored visoravni sa krakim poljima postoje i plodne doline du rijeke Une, Unca, Sane i Plive. Za ovu oblast karakteristian je mali procenat oranica, dok livada i panjaka ima mnogo vie. Pa ipak, ito se izvozilo u srednjodalmatinske gradove, posebno Split, pa je, ak, i sam vojvoda Hrvoje uestvovao u ovoj trgo vini. Jedna odredba u Statutu grada Splita zabranjivala je izvoz ita koje je u Split do voeno iz dalmatinske Zagore i Bosne18. Sve vrste pomenutih itarica koristile su se za ljudsku ishranu. Istina, jeam, koristili su siromaniji slojevi, a zob loija od jema, samo u krajnjoj nevolji. Zob (ovas) upotrebljavala se u prvom redu za ishranu konja i preteno se sijala u sjevernim dijelovima dananje Hercegovine. Od svih vrsta itarica, izuzev zobi, dobijalo se brano od koga se spravljao hljeb, a proso je, pored toga, kuvano u vodi ili mlijeku, davalo i neku vrstu kae 19. Pored itarica, gajile su se i leguminoze, biljke sa mahunastim plodovima, koje su kao varivo sluile za jelo, i to, sa malim izuzecima, gotovo na itavom prostoru Hercegove zemlje. Naroito je bio rairen bob, jedna od najpoznatijih biljaka iz ove grupe (Tabelarni pregled II). Dobro podnosi hladnou pa se sijao irom Balkanskog poluostrva. Veoma cijenjena biljka u srednjem vijeku bila je i soivo
14 Na dubrovakoj teritoriji sijale su se dvije vrste prosa: obian i tzv. talijanski proso, koji je neto boljeg kvaliteta. Ne moe se utvrditi da li se talijanski proso gajio neto dublje u unutranjosti Balkanskog poluostrva. M. EjiarojeBHh, 3eMJbopadn,a, 99. Upor. gl. II, nap. 9. 1 6 Neto vie rai bilo je u nahijama Mostar i Nevesinje. Krupnik se sijao u nahiji Tre binje (u 14 od 30 sela), a zatim u nahijama Zagorju, Osanici, Samoboru, Bistrici i Borovcu. Inae, gajenje krupnika ili pira imalo je ograniene razmjere i u srednjovjekovnoj Srbiji. A. S. Alii, Poimenini popis, na vie mjesta. Upor. i M. BjiarojeBHh, 3eM/bopadna, 102. 18 N. Filipovi, Napomene o islamizaciji, 163; A. S. Alii, Listia pod turskom vlau, 118 120; A. Handi, Rudnici u Bosni, 21 22; A. S. Alii, Poimenini popis, na vie mjesta. 1 7 Upor. gl. II, nap. 7, 8, 9. Brano i ito pominje se u pljakama koje su izvrene na pozna tom dubrovakom drumu, naroito oko Cernice. Lam. de foris 3, fol. 5, 27. VIII 1412; ib. 16 fol. 61', 8. XII 1442. U dubrovakoj grai nalaze se isto tako podaci o itu sa Neretve, june i istone dananje Hercegovine. Fojnice i Kreeva. B. Xpa6aK, H3803 Mcuuiapuifa 125, 129. Stjepan Sirini iz Gorada se obavezuje da e doznaiti u Dubrovnik 300 tovara ita. Div. Not. 57, fol. 138', 17. XI 1473. U defteru iz 1477. godine pominju se sela Hmeljine i Je mite. A. S. Alii, Poimenini popis, 18, 29, 48, 286, 603. I danas nazivi pojedinih lokaliteta ukazuju na razne vrste itarica. Tako se, na primjer, u okolini Sarajeva nalazi lokalitet Zobite (Pofalii), Grahovite (Osijek), Jeme nite (Mihaljevii), Zobite u Slatini itd. 1 8 E. Xpa6aK. M3803 oicuuiapuiia, 130 131. 1 9 M. BjiarojeBHh, 3eMjbopadn>a, 1.03.

125

ili lea, iako se u Hercegovoj zemlji pominje samo jedanput. Ali zato je bila veoma rairena upotreba graha, naroito crnog graha20. Zrnasta hrana se koristila gotovo cijele godine, jer se brala ve od maja u nedozrelom stanju u vidu boranije. U defteru iz 1477. godine zavedena je i desetina od bostana koja je uzimana u novcu. Pod bostanom su se tada padrazumijevale ne samo lubenice i dinje, kao danas, ve u prvom redu povre, razna zelen. Da je tako, vidi se najbolje to je bostan naveden i u planinskim podrujima, gdje lubenice, zbog klimatskih uslova ne mogu uspijevati. Povra je bilo gotovo u svakom selu. (Tabelarni pregled II) ak se susree i poseban naziv bostanluk", tj. okunica na kojoj se gajilo razno povre, kao i bostan" (Obre u selu Orahu u okolini Sokola) 21. Obradive povrine na kojima se prvenstveno gajilo povre u irilskim srednjovjekovnim izvorima pominju se p od nazivom vrtle" ili vrt". Ovaj slovenski oblik ostavio je traga u toponomastici. Selo Vrti nalazilo se u nahiji Bukovik, a njiva Vrta u nahiji Bistrici. Za razliku od ostalih obradivih povrina, vrt je graniio sa dvoritem u kome je bila zgrada za stanovanje22. Porast trgova i rudnika, potroakih centara ivotnim namirnicama, pa i povrem podsticao je razvoj povrtlarstva. Meutim, vrtovi nisu bili vezani samo za seoska naselja. Jedan dio zemljita, najblii gradu i podgrau, pretvarao se takoe u vrtove. Ovih je bilo ak i unutar gradskih naselja, i to obino uz kut. Tako se dvojica Dubrovana 1447. godine spore oko kue sa vrtom u Fojnici. Dabiiv Latinica imao je u posjedu vrt ispod aglja23. Povre se u irilskim izvorima pominje pod zajednikim nazivom zelje a u ranim turskim defterima-bostan. U pogledu pojedinih vrsta povra pouzdano se zna da se luk gajio na itavom prostoru bosanske drave i da je kao vaan zain bio veoma na cijeni. U Hercegovoj zemlji, kao i u drugim krajevima uzimana je na luk posebna desetina od proizvoaa. Bilo je takoe i bijelog luka24. U Srebrenici se kod prodaje na malo na luk i repu naplaivala posebna dabina25. Ipak, izgleda da je od povra najvie zastupljen kupus, to je ostavilo traga i u nazivima pojedinih lokaliteta. Tako se, na primjer, jedna rudarska jama u Fojnici nazivala fossa de Podchupus"2ft. Vjerovatno da je, pored bijelog i crnog luka, repe i kupusa, uspijevala
2 0 Le a : A. S. Al i i , Poi m e ni ni p o pi s , 24 2. Gr a h: I s t o, 2 48, 25 0, 3 1 1, 2 60, 26 1, 2 6 6, 2 7 8, 2 8 4, 2 9 4, 3 0 3, 3 0 4, 3 0 9, 3 1 1, 3 3 9, 3 4 4, 3 4 5, 3 7 6, 3 7 7, 3 8 8, 3 8 9, 3 9 7, 3 9 8, 4 8 5, 5 7 4. A. Ha n d i , R u d ni ci u B os ni , 2 1 2 2. U por . M. BJ i a r oj e B Hf c , 3 e Mj b o p a d H> a, 1 0 3 1 0 8; B. X pa 6a K, U oj b ou p u e p e d h a u p o u 3s o d n a K o o m, 4 5 4 6. 2 1 A. S. Alii, Poimenini popi s, 361. I u okolini Sarajeva nalazi se lokalitet Bostani. Prema ka min u rud n ik a Kree va iz 1 48 9. go dine , p laa la s e da b ina z a b os tan . Ka nu n i i kan un -na me za bosanski, he rcegova ki, z vo rni ki, klisk i, c rnog ors ki i skadarsk i sandak , Monu men ta turc ica , I, Or ije n ta ln i in s titu t, S a ra jev o 1 95 7 , 15 ; A. S . Ali i , L is ti a p od tu rs ko m v la u , 11 8 1 2 0 . O z n a e n ju ri je i b o s ta n " u p o r . Ob la s t B r a n k o v i a , O p i rn i k a ta s ta rs k i p o p is iz 1 4 5 5 . g o d in e , I, 35 2. 22 P . J e p e MHh , X a c X ma , 9 8 ; A . S . A li i , P o i me n i n i p o p is , 2 7 3 , 5 5 1 ; M. E jia ro je B iih 3eM/bopadH>a, 170. 23 Di v. Not. 30, f ol. 161, 18. III 1447. Upor. JJ. KoBa neBHh - KoJ Hh, Fpadcna uace/ ba c p e d n o ej e K o e u e 6 o c a H cm d p M c a e e, 2 7 2. M. j ^ H H H h, 3 a u ci u o p uj y p y d a p ci u e a, I , 9 7. 24 A. S . A l i i , P o im e n i n i p o p is , 3 8 5 , 5 5 7 ; 2 8 0 ( c rv e n i lu k ) ; 2 9 3 , 5 5 7 (b i je l i lu k ) . 25 N. Be ld ic e a n u , L e s a c te s e s p r e mie r s s u lta n s , II , 2 1 2 . Na s e lje L u k o v Do p o min je s e 1 4 6 8 . u B o rc u . N. F il ip o v i R . Ga p a re v i , H is t o r ijs k o - g e o g r a fs k i r je n ik . U d e f te ru iz 1 4 7 7 . po min je se se lo L u ko v o . A. S . Ali i , P o ime n i n i p op is , 6 6 , 60 3 . 26 M. EjiarojeBHh, 3eM/bopadtba, 171; JI. KoBaqeBHh-KojHh, FpadcKa uacejba cpedno, ejeKoene ocancne dpotcaee, 146, 272.

126

i neka druga zelen. U svakom sluaju, povre je unosilo raznovrsnost u prilino jednolinu hranu srednjovjekovnog stanovnitva. Povrine pod vrtovima bile su mnogo manje od ostalcg obradivog zemljita. Od industrijskih biljaka proizvodnja lana veoma je rairena u Hercegovoj zemlji (Tabelarni pregled II), a bilo ga je takoe i u uoj Bosni. Mnoga zemljoiadnika domainstva proizvodila su za svoje potrebe odreene koliine lanenog vlakna, veoma cijenjenog naroito za izradu tanjih tkanina. Jo od davnine je junoslovensko stanovnitvo od lana pravilo rublje i ljetnu odjeu. U stvari, lan je u srednjem vijeku imao isti znaaj kao pamuk u nae doba, pa je zbog toga razumljiva njegova iroka upotreba i u naim krajevima a'. Iz ranijih turskih popisa se vidi da se irom srednjovjekovne Bosne gajilo voe razliitih vrsta, kao jabuka, kruka, ljiva, trenja, vinja, orah i drugo. Nazivi pojedinih voaka ostavili su traga i u toponomastici, pa defter iz 1468/9. navodi naselja i njive sa imenima kao to su: Kruka (Dubrovnik), Kruev Dol (Vratar), Podkruka (Visoko), Orasi (Brod), ljivica (Osad), Trenjeva Glava (Brod). Nazivi vie mjesta izvedeni su od rijei Trenja i Vinja28. Potpunija slika o razvoju voarstva, od ove u uoj Bosni, dobija se na osnovu deftera iz 1477. godine, za prostor Hercegove zemlje. U cjelini, voarstvo je ovdje bilo slabije razvijeno od povrtlarstva. To pokazuje, izmeu ostalog, i odnos podataka o ovim privrednim granama unutar pojedinih nahija (Tabelarni pregled II). Bilo je, ak, nahija u kojima feudalna renta od voa nije uopte zabiljeena. Ipak, upada u oi da su vlastela bila vie zainteresovana od seljaka za unapreenje voaka na svojim imanjima. Od voa najee se gajio orah, vjerovatno stoga to se njegov plod lako odravao tokom cijele godine. To potvruje i itav niz imena naselja i njiva izvedenih od rijei orah": mezra Orah (Onogot), sela: Orah (Trebinje), Orahovo (Dubotica, Neretva, Soko), Orahovica (Neretva), Oraje (Popovo) i njiva Orah (Soko) itd29. Poslije oraha najmnogobrojnije su trenje. Pored desetine na voe posebno se plaala desetina na orahe i trenje, to svakako ukazuje na njihovu rasprostranjenost. Pominju se jo, iako znatno manje, kruke i sasvim rijetko jabuke30. U junim krajevima, gdje su postojali klimatski uslovi, oko Blagaja i Mostara, uspijevale su smokve. Vjerovatno je bilo i drugih vrsta junog voa31.
27 A. S. Alii, Poimenini popis, na vie mjesta. Dvojica Dubrovana imala su u Gacku tri vree lana, to jo ne znai da isti potie iz Gacka. HAD: Sententiae Cancellariae (Sent. Canc.) 6, fol. 36, 29. III 1419. Meu opljakanom robom dubrovakog trgovca koji se vraao iz Bosne bilo je i est dekalitara lana. Lam. de foris 10, fol. 128', 5. I 1434. U Srebrenici se kod prodaje na malo naplaivala i posebna dabina na lan. N. Beldiceanu, Les actes des premiers sultans, II, 210 212; A. Handi, Rudnici u Bosni, 22. O upotrebi lana irom Balkana upor. M. Ejia rojeBHh, 3eMJbopadna, 109. 18 N. Filipovi, Napomene o islamizaciji, 163. Isti, Vlasi (I), 187211 i jo na vie mjesta; N. FilipoviR. Gaparevi, Historijsko-geografski rjenik. " A. S. Alii, Poimenini popis, 21, 63, 76, 180, 224, 353, 361, 428, 431, 457. 30 Isto, 7, 199, 249, 250, 258, 431, 432, 515, 527. " A. S. Alii, LiStica pod turskom vlau, 102, 104 itd.

127

Voke su se sadile i odravale bez nekog reda i sistema u vinogradima, kao i dvoritima. Grupisanje veeg broja stabala na jednom mjestu daje osnovu za pretpostavku da su podizani i pravi mali vonjaci32. Za vonjak ipak dugo vremena nije postojao ovaj na termin, ve se upotrebljavao grki naziv perivol, a i docnije se sporo prihvatao domai naziv. U katastru hasa Foe s kraja XV vijeka pominje se Vuki Perivolevi, a pored toga javljaju se sela sa imenom Perivoj u konjikom, sarajevskom i rogatikom kraju33. Iz svega izloenog dobija se utisak da voke nisu sistematski sadene i uzgajane za ljudsku hranu, te da ova privredna djelatnost nije bila na veem stepenu razvoja. Pa ipak, voarstvo je moralo napredovati sa optim razvojem poljoprivrede, a naroito sa jaanjem gradskih potroakih centara. O alatkama kojima su se obavljali poljoprivredni radovi nisu sauvani nikakvi tragovi iz vremena bosanske drave. Meutim, poznato je da se u naim krajevima od runih orua ralo upotrebljavalo od davnine, a u XIII i XIV vijeku ono je predstavljalo osnovnu spravu za oranje. Rala iz Bosne pripadaju grupi tzv. centralnog tipa", koja je takoe bila rasprostranjena u sjevernoj Makedoniji i Srbiji Plug se u naim krajevima nije pojavio do pred kraj XIV vijeka ili u najboljem sluaju u drugoj polovini XIV vijeka, s tim to nije istisnuo ralo, ija se upotreba u nekim mjestima odrala sve do danas34. Primjenu pluga u poljoprivrednim radovima srednjovjekovne Bosne potvruju izriito rani turski izvori. Iz katuna o rud niku Fojnici i njegovim pomonim rudnicima Deevici i Dusini iz 1489. go dine se vidi da se pored runih alatki (motike) u doba bosanskih kraljeva upotrebljavalo ralino i pluno gvoe35. O tome takoe svjedoe nazivi pojedinih sela i zemljita: Plugovina, Pluine i slino3*. U vezi sa procesom poljoprivredne proizvodnje postavljaju se mnoga pitanja, ali na malo njih moe se dati odgovor. Tako, na primjer, nisu poznate pojedinosti o vrsti poljoprivrednih radova, kao i sve mjere koje su poduzimane da bi se sprijeila iscrpljenost zemljita i odrala plodnost obradivih povrina37. Vjerovatno su
33 Ve se grupa stabala od 10 do 30 voaka smatra malim vonjakom. M. j 3eMJbopadna, 167. Prema defteru iz 1468/9. godine, u Foi je sandak -beg imao hassu od jednog vinograda, 20 oraha i 4 kruke. N. Filipovi, Vlasi, I, 187. U nahiji Samobor dvojica brae Vukosav i Ivani, sinovi Radivoja, imali su timar sa velikim hassom od dva vinograda, 2 njive, 1 livade, 2 stabla kruke, 15 stabala treanja, 1 stablo jabuke. N. Filipovi, Vlasi, I, 211. 33 M. EjiarojeBHh, 3eMjbopadna, 165;P. ]epenah,XacXoua, 96, 99. U Bosni se susree toponjm perivoj na vie mjesta. M. <E>HJiHnoBHh, HeKU eMMCiiuiu emantuujcKOi uopeKAa Kod 6aAKOHCKUx Cjtoseua, Balcanica II, Eeorpaa 1971, 354. 31 M. BjiarojeBHh, 3eMJbopadna, 36, 49, 58 H 59. 36 Kanuni i kanun-name, 18. Upor. N. Beldiceanu, Les actes es premiers sultans, II, 276. 38 ak ima indicija da se zemlja mjerila plugom; naime, za jednicu je uziman uinak pluga u jednom danu oranja. H. OmmnoBHh, Jloi/ted na OCMOHCKU <j}cydamaaM, Top&nab&v. HCTOpnjcKor flpvniTBa BHX, IV, CapajeBo 1952, 58. O upotrebi rijei ,.plug" u manastirskim poveljama u znaenju stonih zaprega upor. M. BnarojeBHh, 3eMjbopadfba, 42 45. U defteru iz 1477. pominju se sela Plugovine (Kukanj i Poblae). A. S. Alii, Poimmini popis, 76, 553. " Nazivi pojedinih naselja sauvali su uspomenu na pojedina zanimanja u vezi sa poljo privrednim radovima, kao, npr., selo Ora (Borac, Visoko, Dubrovnik, Sarajevo). N. FilipoviR. Gaparevi, Historijsko-geografski rjenik. U defteru iz 1477. godine pominje se selo Koevina (Kava). A. S. Alii, Poimenini popis, 594.

128

se smjenjivali usjevi prilikom sjetve pojedinih vrsta itarica i ostavljalo zemljite na ugaru, kao to je to raeno u dubrovakom zaleu, koje je u odreenom vremenskom periodu bilo djelimino i u sastavu bosanske drave. Tu su tropoljni i etvoropoljni sistemi bili poznati jo u XIV vijeku, za vrijeme srpske vlasti u ovim krajevima. Ovi sistemi predstavljaju svakako savreniji oblik zemljoradnje38. Sve ukazuje da je u prvoj polovini XV vijeka zemljoradnja u cjelini napredovala. Isto tako, umnoavanje i nagli razvoj gradskih naselja, jakih potoakih centara podstie agrarnu proizvodnju i uopte seosku privredu. B. Kuripei, puto pisac, koji je 1531. godine proao Bosnom, kae, da je ona slabo obraena i preteno pokrivena umom i u isto vrijeme podvlai,, da je zemlja prije Turaka bila dobro obraena39. Meutim, treba imati u vidu, da je bilo gladnih godina uslijed loe etve, meusobnog obraunavanja bosanskih velikaa, a naroito uslijed ratnih pustoenja, izazvanih sve eim turskim upadima. Zbog toga, stanovnitvo iz bosanskog zalea, ak i krupna vlastela, a ponekad i sami vladari, primorani su da nabavljaju ito iz Dubrovnika40. Dubrovaka vlada je pojedincima, grupama, kao i bosanskim velikaima, izdavala posebne dozvole za izvoz ita. Izgleda da se hrana uvozila i iz susjedne srpske drave41. Vinova loza se prvenstveno gajila u krajevima sa mediteranskom klimom. To je dobrim dijelom Humska zemlja, koja je u XIV vijeku pripojena Bosni. Ovdje je gajenje vinove loze imalo dugu tradiciju. U samom priobalnom pojasu ova tradicija postoji jo od antikih vremena, a nije se, izgleda, prekidala ni u ranom srednjem vijeku, jer u povelji kojom Stefan Prvovenani poklanja crkvi sv. Bogorodice u Stonu izmeu ostalog i selo Brtanik blizu ua Neretve izriito se naglaava da se ovo selo daje crkvi ,,s vinogradi"42. Dodue, u ovo vrijeme i u krajevima sa mediteranskom klimom vinogradarstvo ima skromne razmjere. Snaan zamah dobija tek u prvoj polovini XIV vijeka i sve vie napreduje tokom cijelog XIV i u prvoj polovini XV vijeka. Vinogradi se ee pominju u poveljama, a javljaju se i lokaliteti u vezi sa vinogradarstvom, kao, na primjer, lokalitet Lozica u Luci 43. ak su primorski gradovi nizom mjera nastojali da sprijee proirenje vinograda na raun ostalog obradivog zemljita. U Konavlima i u Slanskom primorju poduzete su takoe radikalne mjere za spreavanje irenja obradivih povrina pod vinovom lozom44.
38

CKU

$eydaAU3aM, 6566.
a 1 0

M. EjiarojeBHh, 3eM/bopadrba, 198222. Upor. i H. <t>HjmnoBHh, IIoiAed na ocjtau-

* B. Kuripei, Putopis kroz Bosnu, Srbiju, Bugarsku i Rumeliju 1530, Sarajevo 1950, 30. JX- JtHHHh-KHOKeBHh, npoMeiu oKuuioM, 8485. 1 1 Despot je u jedno m momentu bio zabranio uvoz hrane u Bosnu i postavio je strau da se pazi na vie mjesta na Drini ,,che non vada victuaria in Bossina". Lett. di Levante 6, foL 56', 11. XI 1417. 1 2 M. EnarojeBHh, 3eM/bopadna, 135. " Fr. Miklosich, Mon. Serbica, 377, 12. VIII 1434; 494, 2. XI 1465. ** M. EjiarojeBHh, 3eMA>opadn>a, 134. O vinogradarstvu u primorju upor. G. remoSnik Vinogradarstvo i vino u Dalmaciji srednjega veka, GZM BiH, XLV, Sarajevo 1933; D. Roller, Agrarno-proizvodni odnosi na podruju Dubrovake Republike od XIII do XV stoljea, Zagreb 1955.

129

Tek poimenini popis iz 1477. godine daje pravu sliku o stanju vinogradarstva u Hercegovoj zemlji. Ovim defterom bilo je odreeno koliko svako pojedino selo treba da isporui medri mota, ire, odnosno slatkog vina. Ovaj porez, odnosno uur od vinograda raje" plaalo je zemljoradniko stanovnitvo u naturi, a pored toga oznaen je i njegov novani iznos u akama. Meutim, kako nigdje nije navedena zapremina jedne medre, manje mjere za vino, koja je naroito pr imjenjivana u sjevernim oblastima Balkana, to, kao i kod itarica, nismo u mogunosti da sagledamo obim proizvodnje groa45. Da je razvoj vinogradarstva bio na visokom nivou, potvruje injenica da su desetinu od mota i vinograda, sa malim izuzecima (Konac Polje, Toevac, Bievo) plaali stanovnici sela svih ostalih nahija (Tabelarni pregled II). Pored vinograda u posjedu seljaka, bilo je takoe vinograda koji su pripadali vlasteoskim imanjima, ali nije mogue odrediti njihov uzajamni odnosSve ovo ukazuje na veliku rasprostranjenost vinove loze u Hercegovoj zemlji, kako u junim oblastima sa mediteranskom klimom, tako i u upskim toplim predjelima gornjeg Podrinja oko Foe, Gorada, Ustikoline, Jelea, Samobora4*. Ve u dubrovakim izvorima iz prve polovine XV vijeka u Drijevima, Fojnici, Srebrenici, 1470. i u Goradu pominju se gostionice, a vjerovatno da ih je bilo i u drugim veim naseljima. U Trebinju se jedna kraa odigrala pored mjesta gdje se prodaje vino47. Vino se prodavalo i njime se trgovalo i u Fojnici. U kanunu o rudniku Fojnici i susjednim rudnicima Deevici i Dusini iz 1489. godine odre eno je da se na ime trne dabine od tovara vina uzimaju po 2 ake. Na trgu u Srebrenici prodavao se mot, a vrlo vjerovatno uz njega i vino 48. Poznato je da se Drijeva i Trebinje nalaze u oblastima bogatim vinovom lozom, ali se zato postavlja pitanje odakle potie vino koje se pominje u unutranjosti Bosne. Malo je vjerovatno da su vee koliine vina iz Primorja dovoene u Fojnicu, Srebrenicu i ostala grad ska naselja. Transportni trokovi bili su suvie visoki da bi se isplatilo prenoenje veih koliina vina u udaljenije krajeve. Izuzetak predstavljaju samo dobre vrste vina, ija je cijena visoka i koje su kupovali najbogatiji slojevi stanovnitva. Zbog toga je vjerovatnije da je vino, koje se prodavalo u tavernama po bosanskim gradskim naseljima, bilo proizvedeno u blioj ili iroj okolini grada. Tu pretpostavku potvruje Zakon za rudnik Srebrenicu iz 1488. godine, prema kome lica koja siju itarice i ga je vinograde u samom mjestu Srebrenici moraju plaati porez49. Dubrovaki trgovac Petar Ili, koji je umro u Zvorniku, ostavio je crkvi sv. Marije u Zvorniku mali vinograd na Kozjem brdu, vjerovatno u neposrednoj
" C. TiHpKOBHli, Mepe y cpednoeeKoeHoj cpucKoj dpoKaeu, Mepe Ha TJiy JyrocnaBHJe KpO3 BeKdBe, TaJiepnja, 23, CAHY, Beorpafl 1974, 59 60; Duanka Dini -Kneevi, Prilog prouavanju mera za vino u Dubrovniku u XIV veku, Historijski zbornik, 19 20 (19661967), 419427. " N. Filipovi, Napomene o islamizaciji, 163; isti, Vlasi (I), 185 211. Na lijevoj strani ehotine pominju se vinogradi Ruhojevia i Popovia. P. JepeMHh, Xac Xoue, 97, 98. A. S. Alii, Poimenini popis, na vie mjesta. Upor. i A. S. Alii, Listia pod turskom vlau, 102 104; o po rezu na iru 118 120. 47 J J . K o B a ^ e B H h - K oJ H h , F p a d c K a H a c e j b a c p e d n o s j e K o e n e o c a n c K e d p o t c a e e , 2 7 1 ; I . Voje, Kreditna trgovina, 256. 48 Kanuni i kanun-name, 17. N. Beldiceanu, Les actes des premiers sultans, II, 212. Porez na iru zaveden je i u defteru iz 1477. A. S. Alii, Poimenini popis, na vie mjesta. 48 N. Beldiceanu, Les actes des premiers sultans, II, 212.

130

okolini grada50. Na stare vinograde u unutranjosti Bosne podsjeaju i nazivi pojedinih lokaliteta koji su izvedeni od rijei vino, vinar, loza, lozica51. Rani turski defteri takoe svjedoe da je vinogradarstvo bilo napredno i u unutranjosti Bosne, gdje je vladala kontinentalna klima. U upskim predjelima i kotlinama sa dugim i toplim ljetima, klimatski uslovi nisu predstavljali prepreku za gajenje vinove loze, izuzev u krajevima sa velikom nadmorskom visinom. Vinograda je bilo u mjeovitim, ratarsko-vinogradskim selima u kraju oko Sarajeva, Broda, a zatim, kako je ve reeno, i u krajevima gornjeg Podrinja 52 . Pored pomenutih gostionica i trita vina u gradskim naseljima, u znatnom broju sela formirala su se vinska trita, od kojih neka pokazuju znaajnu prodaju vina. U velikim selima, naroito, na liniji Bosna-Neretva, vide se ak zaeci trne razmjene, na primjer, prodaja vin a u odreene dane. Selo Krmar pominje se u nahiji Dubrovnik u blizini Sarajeva, kao i u nahiji Borac53. Nema pouzdanih podataka o gajenju vinove loze u krajevima zapadne Bosne Dodue, vinogradi se izriito pominju u Jajcu i Jezeru u povelji kralja Stefana Tomaevia svome stricu Radivoju54. Tako je vinogradarstvo bilo razvijeno u veoj ili manjoj mjeri na znatnom dijelu bosanske drave. Ono je nesumljivo predstavljalo vanu privrednu granu sela. Samo u izrazito planinskim krajevima nije bilo vinograda55. ak i Kuripei, u svojim putopisima, navodi da je prije turskih osvajanja u bosanskoj dravi dobro uspijevala vinova loza, a da je u njegovo vrijeme ima mnogo manje 5'. Vinogradarstvo u unutranjosti Balkana docnije se razvilo nego u Primorju i u Makedoniji, pa je tako bilo i sa kontinentalnom Bosnom u odnosu na june, mediteranske oblasti. Poto je vinova loza dugogodinja biljka, to su mnogi vinogradi, koji se pominju u ranim turskim defterima, znatno stariji i zasaeni su jo
60

U . K o B a * i e B H h - K o j n h , F p a d c K a u a c e i b a c p e d n o e j e K o e u e 6 o ca u c K e d p M c a e e , 2 7 3 .

Loznik (Bobovac; Dubotica 1468/9); Loznica (Hrtar; Viegrad -1468/9 Borac 1489); Vinarii (Gorade 1468/9); Vinar (Borac 1485). N. FilipoviR. Gapa-revi, Historijsko-geografski rjenik. Veoma je bogat toponomastiki materijal koji se odnosi na vinogradarstvo u okolini Sara jeva. Tako, na primjer, na prostoru sela Rogaia: brdo Vinograd i lokalitet Vine. Meu lokali tetima koji su prekriveni njivama i livadama su Vinjite i Vinograd. Na podruju sela Osijeka pojavljuju se lokaliteti Vinograd i Vinjite. U Reljevu zabiljeen je lokalitet Vinograd, a rtu u blizini su Vinji do i Vinja luka itd. Vinogradom se danas zove i jedna ulica u sjevernom dijelu samog grada. itav taj kraj nekada se zvao Vinograd i u njemu se zaista gajila vinova loza. O uzgoju vinove loze na ovom podruju nalazimo podatke i kod Evlije elebije. A. Bejti, Ulice i trgovi Sarajeva (topografija, geneza i toppnimija), Sarajevo 1973, 380. Lokalitet Vino pominje "se i u Samoboru. S. Deli, Samobor kod Drine, GZM, IV, Sarajevo 1892, 261. Ima jo mnogo slinih primjera. Upor. nap. 43. " N. Filipovi, Vlasi, I, 176 211. Upor. nap. 46. U velikom broju sela, po vrijednosti proizvodnje vinogradarstvo je, ak, konkurisalo kulturi itarica. U nahiji Neretvi vrlo su esti sluajevi da su najveu novanu stavku, pored poljo privredne proizvodnje, predstavljali vinogradi. N. Filipovi, Napomene o islamizaciji, 163; isti, Osvrt na pitanje islamizacije, 406. Selo sa nazivom Krmar (nahija Borac), pominje se 1468/9 a u nahiji Dubrovnik 1485. godine. N. FilipoviR. Gaparevi, Historijsko-geografski rjenik. ., ' 6 1 M. ByKHheBHh, /fo ciuapux Cp6yjba, T3M, XIII, CapajeBo 1901, 345346, 18. IX 1461. Postoje sumnje da ova povelja nije autentina. C. TiHpKOBHh, Mciuopuja cpedtboeeKoeue
GocancKe dpoKaee, 379. -;

51

" N. Filipovi, Napomene o islamizaciji, 163. " B. Kuripei, Putopis, 30.

. .

131

u doba bosanske srednjovjekovne drave. S obzirom na to da vinogradarstvo u unutranjosti Balkana dobija ire razmjere tek sa pojavom veih potroakih centara, ono se i u' srednjovjekovnoj bosanskoj dravi poelo razvijati najvjerovatnije u drugoj polovini XIV vijeka, zajedno sa nastankom gradskih naselja. Vremenom ie, uporedo sa ubrzanim procesom urbanizacije, gajenje vinove loze uzimalo sve vie maha, tako da su Turci zatekli vrlo napredno vinogradarstvo, ne samo u primorskim i junim oblastima ve i u uoj Bosni. Ne zna se nita o vrstama vinove loze koja se gajila u unutranjosti srednjovjekovne Bosne, ali se moe pretpostaviti da je to bilo, kao i u ostalim susjednim oblastima, crno i bijelo groe 57. Moe se pretpostaviti da su se vinogradi u unutranjosti uglavnom obraivali na isti nain kao i oni u Primorju, samo naravno, s obzirom na klimatske uslove, ne u istim rokovima. Ipak, mora se voditi rauna i o tome da se vinova loza nije na potpuno isti nain gajila u Kotoru i Budvi kao u susjednom Dubrovniku, a jo manje u krajevima koji su bili udaljeniji od mora. Tako su se, na primjer, vinogradi u unutranjosti Srbije, za razliku od primorskih oblasti, okopavali samo dva puta godinje58. Ovako visok razvoj vinogradarstva ukazuje ne samo na veliku potronju vina ve i na intenzivniji oblik obrade zemlje u srednjovjekovnoj Bosni. Poznato je da je gajenje vinove loze zahtijevalo znatno vie posla, vremena i radne snage, nego gajenje itarica na istoj povrini. Zbog toga, razvoj vinogradarstva pretpostavlja, pored jaanja potroakih centara, i porast stanovnitva. Nivo poljoprivredne proizvodnje, zahtijevao je ipak da se i zemljoradnici bave stoarstvom. Za razliku od stoara, gajenje stoke na selu bilo je uzgredno, za potrebe zemljoradnikog stanovnitva, prvenstveno u radnoj stoci, pa onda i u sitnoj, za ishranu porodice. Toponomastika graa upuuje na vladarske posjede, koji su imali preteno stoarski karakter59. Prema poimeninom popisu Hercegove zemlje iz 1477. godine, porez na sitnu stoku (ovce i koze) uzimao se gotovo od svakog sela svake godine u novcu. Time se dobija uvid u stoni fond zemljoradnikog stanovnitva, a to su ujedno najraniji podaci ove vrste kod40nas. Prema iznosima ovarine, ovaj stoni fond se sastojao od oko 200.000 brava . Vano je napomenuti da se ovdje radi iskljuivo o stonom fondu zemljoradnikog stanovnitva i da tu ne ulazi onaj dio stoke koji se nalazio u posjedu vlaha stoara. Konji i krupna rogata marva nisu oporezivani, pa, prema tome, ni zavedeni u ovom defteru. Na njih jedino upuuju izvjesni toponimi61. U svakom sluaju zemljoradnici su gajili istu vrstu stoke kao i vlasi stoari. Od stoarskih proizvoda pominje se sir, na koji je davana desetina naroito u nahiji Neretvi62.
57
58

M. BjiarojeBHh, 3eMJbopadiba, 137 142.

I s t o, 1 4 1 1 62.

" P. Andeli, Studije, 226, 234. H. Hadibegi, Porez na sitnu stoku i korienje ispaa, Prilozi za orijentalnu filologiju, sv. VIIIIX, Sarajevo 1960, 65, 68, 85. O brojnom stanju stoke upor. P. KaTHh, Ciuonapciueo, 6 7. O porezu na sitnu stoku vidi A. S. Alii, Listia pod turskom vlau, 118 120. " Vinograd- Konjepasica (Dubotica); mjesto Vranac (Vlasi); selo Jare (Mostar). A. S. Alii, Poimenini popis, 34, 254, 601. A. S. Alii, Poimenini popis, 294, 302, 387, 389, 390.

132

Gajenje stoke uz naselja bitno je drugaije od planinskog stoarenja. Sela su imala svoje panjake to se vidi iz velikog broja podataka o desetini za ispau*3. Pored seoskih panjaka, mora da su postojali u irem ataru i upski panjaci. Ne pominju se zabeli, omeene povrine, u stvari, vrsta ispae vezana za naorednije stoarstvo. Razvoj stoarstva umnogome je zavisio od pravilnog koritenja panjaka, to je u naim zemljama bilo od davnine regulisano starim obiajima84. Dok je ljeti stoka istjerivana na seoske panjake, u zimskoj ishrani sijeno predstavlja glavnu hranu. U Hercegovoj Zemlji uzimao se ponegdje i porez na sijeno65. Za ishranu stoke preko zime, zemljoradnici su morali obezbjeivati sijeno, pa su zbog toga drali sjenokose, u stvari, livade koritene za pripremanje sijena, na to ukazuju nazivi vie toponima6'. Sijeno se prodavalo i na trgovima u gradskim naseljima67. Iz srednjovjekovnih izvora saznaje se o jednom posebnom obliku stoarske privrede (pripaa), odnosno udruivanju izmeu Dubrovana i seljaka iz zalea za zajedniko podizanje stoke68. Dok dubrovaki izvori u pogledu vrste stoke prvenstveno govore o konjima, govedima i sitnoj stoci, turski izvori pruaju obilne podatke iz kojih se vidi da je gajenje svinja bilo na zavidnoj visini i da su u unutranjosti Bosne, kao i u Her cegovoj zemlji, svinje drali kako zemljoradnici tako i naseljeni vlasi69. U popisu iz 1477. godine porez na svinje upisan je kod veine sela (Tabelarni pregled II)70. Na iroko gajenje svinja upuuje i posebno zanimanje svinjar, koje se sauvalo i u nazivu pojedinih toponima. Pojava svinjara kao posebnog zanimanja govori da su se svinje iz veih sela svakodnevno tjerale na seosku utrinu, gdje su ostajale preko dana71. Za gajenje svinja na slobodnoj ispai vjerovatno su se koristile povrine sa hrastovim i bukovim umama, iji je ir u ranijoj prolosti predstavljao glavnu hranu za svinje. Pored domae potronje, svinje su bile i predmet trgovine, jer su uzgajane u takvim koliinama koje su prevazilazile potrebe domaeg stanovnitva. Pa ipak, pored svega ovoga u Dubrovakom arhivu ima malo podataka o uvozu ivih svinja,
6S Isto, 216, 244, 245, 262, 278, 283, 285, 294, 308, 319, 329, 333, 363, 368, 372, 375, 379, 384, 388, 416. i dalje na vie mjesta. " P. KaTHh, Ciuoiapcuteo, 76 111. Upor. K. jHpeneK, Htiuopuja Cp6a, II, Beorpa 1952, 152154. O zabelima vidi M. EjiarojeBHh, CpednoeeKoeuu 3a6eji, HCTOPHJCKH ^aconHC, XIV XV, Beorpafl 1966, 1 17. Inae prema kanun - namama ispaom se smatra ono podruje na kojem je uobiajeno da se stoka kree i pase. H. Hadibegi, Porez na sitnu stoku, 95. 95 A. S. Alii, LiUica pod turskom vlau, 118120; A. S. Alii, Poimenini popis, 200 201. 6S Njive: Jakin Sjenokos (Dubotica); Sjenokos (Mostar) i (Dabar); Ravni Sjenokos (Soko); Livada Sjenokos (Nevesinje). A. S. Alii, Poimenini popis, 243, 251, 397, 441, 457. O sjenokosu upor. P. KaTHh, Ciuotapciueo, 91 94. " P. KaTHh, Ciuonapculeo, 91 94. Kanuni i kanun-name, 17. 68 K. jHpeieK, Hciuopuja Cp6a, II, 155; P. KaTHh, CiHoHapciueo, 96 98; M. EnarojeBHh, 3eMA,opadna, 263 265. *9 N. Filipovi, Napomene o islamizaciji, 163; A. S. Alii, Poimenini popis, na vie mjesta. 70 Na Kosovu je uur od svinja iznosio oko 1/5 ukupne proizvodnje. B. Xpa6aK, IJojboupuepedua upou3eodna Kocoea, 56. 7 1 argun, sin svinjara; selo Svinjar (Nevesinje). A. S. Alii, Poimenini popis, 3, 523; N. Filipovi, Napomene o islamizaciji, 163 64. Upor. B. Xpa6aK, IIo/boupuepedHa upou3eodna Kocoea, 54.

133

slanine i svinjskog soljenog mesa iz ireg dubrovakog zalea72. To se moe objasniti praksom da su se u Dubrovniku rijetko sklapali ugovori prilikom kupovine ive stoke, pa i svinja. Jedan dio vika fonda svinja odlazio je na prodaju i u bosanska gradska naselja. Na trgu u Fojnici prodavale su se svinje i svinjsko sueno meso, a u Srebrenici svinje i svinjska mast73. Organizacija seoske privrede podrazumijevala je izmeu ostalog i gajenje ivine. Prema kaminu o rudniku Fojnici i njegovim pomonim rudnicima Dee vici i Dusini iz 1489. godine, koji sadri Kraljev zakon, na ovim trgovima se od prodaje jaja naplaivala dabina bilo od graana bilo od (nekog) s vana". I na trgu u Srebrenici prodavala su se jaja. Ovo se govori o gajenju ivine u naim krajevima'4. Bosanske rijeke su bile bogate ribom a o ribolovu u Drini sauvani su izriiti podaci75. U Hercegovoj zemlji ima vie sela sa nazivom ribari" ili ribar"7*. Pored rjenog postojao je i jezerski ribolov. Ribolovu je bila poklanjana posebna panja jer se pominju vjetaki ribnjaci podizani naroito za gajenje ribe 77. Nije nam poznato o kojoj se vrsti ribe radi. U svakom sluaju odravanje vjetakih ribnjaka ukazuje da je riba igrala znatnu ulogu u ishrani stanovnitva i da je ribolov predstavljao jednu od grana privredne djelatnosti. Troarina na ribu u Srebrenici (1488) svjedoi o dovozu i potronji ribe n a ovome trgu78. I pelarstvo je imalo dugu tradiciju i bilo je veoma razvijeno. Predjeli bogati livadama, u dolinama zaklonjenim od velikih vjetrova, sa povoljnim klimatskim i ostalim uslovima, bili su pogodni za gajenje pela. Med je zamjenjivao eer i imao je iroku potronju. Od voska su se pravile svijee, glavno sredstvo rasvjete onoga vremena, naroito u kuama viih drutvenih slojeva. Ve u najstarijim knjigama Dubrovakog arhiva, pri kraju XIII stoljea pominje se izvoz voska iz Bosne. To je sirov vosak i isti, fini vosak (cera cruda i cera colata). U XIV vijeku znatne koliine voska odlaze preko Dubrovnika za Italiju. U prvoj polovini XV vijeka ova trgovina dostie puni zamah, a po znaaju dolazi odmah iza plemenitih metala. Tako je samo trgovako drutvo brae Kabuia u vremenu od 1426. do 1433. godine izvezlo iz Srbije i Bosne u Italiju oko 13 dananjih vagona istog voska u vrijednosti preko 30.000 dukata79. Vosak se
72 Usamljen je sluaj da vlasi vojvode Radia 1403. godine dovode u Dubrovn ik svinje, a kupuju so. D. Kovaevi, Trgovina u srednjovjekovnoj bosanskoj dravi, 175. Dubrovaninu koji je dolazio iz Bosne bila je, meu ostalom robom, opljakana i slanina. Lam. de foris 10, fol. 128', 5. I 1434. 73 Kanuni i kanun- name, 18; N. Beldiceanu, Les actes des premi ers sultans, II, 211. 74 K a n u n i i k a n u n - n a m e , \ & ; N . Be l d i c e a n u , L e s a c t e s d e s p r e m i e r s s u l t a n s , I I , 2 1 2 . 75 O ribolovu u Drini govori se u defteru smederevskog sandaka (1528 1532). P. KaT Hh, Cutouapcui eo, 75. 76 A. S. Alii, Poimenini popis, 25, 207, 208, 210, 232, 252, 415. 77 Isto, 189, 191, 200, 244, 453, itd. 78 P. KaTHh, CuioHapciueo, 75; N. Beldiceanu, Les actes des premiers sultans, II, 212. '" D. Kovaevi, Trgovina u srednjovjekovnoj bosanskoj dravi, 173 185. flecaima KoBaMeBHh-KoJHh, O U3S03y eocKa U3 cpednoejeKoeue Cpduje u Eocue upeKO JIy6posuuKa HcTopHJcKH Tiacornic, XVIII, Beorpafl 1971, 145.

134

prodavao i u gradskim naseljima, naroito na trgovima gornjeg Podrinja (Foa, Gorade, Cernica, Ustikolina)80. Izgleda da je dobar dio ovoga izvoza poticao iz Hercegove zemlje. Naime, prema popisu iz 1477. godine u veini sela postojale su konice, to znai da je pelarstvo bilo razvijeno na najveem dijelu ovoga prostora. Zanimljivo je napomenuti da se ono nalazilo na gotovo istom stepenu razvoja kao i svinjogojstvo (Tabelarni pregled II)81. O naprednom pelarstvu govori i injenica da su se razvila i posebna zani manja pelari (uljari)82. Postoje i mjesta ija su imena izvedena iz rijei pela"83. Pelarstvo je u srednjovjekovnoj Bosni nesumnjivo predstavljalo veoma znaajnu granu domae privrede. U okviru seoskih i vlasteoskih imanja nalazili su se i razni privredni objekti, u prvom redu mlinovi. Pominju se i u domaim izvorima84. U poimeninom popisu iz 1477. godine zavedeni su mnogobrojni mlinovi na seoskim gazdinstvima (Tabelarni pregled II). Veina je radila cijelu, a samo neki od njih pola godine. U nekoliko navrata pominju se i dolapi, a u selu Joanici (Soko), tri mlina dolapa. Na osnovu iznosa poreza moe se zakljuiti, da su bili manje vrijedni od mlinova na vodeni pogon85. U Hercegovoj zemlji, na seoskim imanjima, bilo je i zanatskih objekatay poput samokova, odnosno kovanica na vodeni pogon86. Jo ee od samokova susreu se stupe za stupanje sukna87. U nekoliko navrata pominju se i valjalice, sprave na vodi za valjanje i stupanje sukna88. U selu Stolac (Dabar) bilo ih je ak etiri89. Samokovi, a naroito mlinovi, susreu se i u kraljevoj zemlji 99.' Oigledno da se na seoskim gazdinstvima irom bosanske drave obilno koristila snaga na vodeni pogon, gdje su god za to postojali prirodni uslovi. Seoska privreda obuhvatala je i djelatnost zanatlija. Bavei se pored zanatstva i poljoprivrednom proizvodnjom, oni su podmirivali veinu potreba seoskog stanovnitva u zanatskim izraevinama. Najstariji poznati domai ;zanatlija u Bosni,
80 Kamini i kanun-name, 17; D. Kovaevi, Trgovina u srednjovjekovnoj Bosanskoj dravi, 121. Med se prodavao na trgu u Srebrenici. * N. Beldiceanu, Les actes des. premiers sultans, II, 210 212. 8 1 Nasuprot tome, prema defteru za oblast Brankovia iz 1455. godine, na Kosovu je desetina od konica bila znatno rjea od uura na svinje. B. XpaoaK, IJojboupuepedHa upoiueodna Kocoea, 59. ' ''/ 82 U na hiji B la gaj sree se Mili a, si n pelara. A . S. A lii, P oi m eni ni popis, 133. P o selima se pomi nju uljari. H. O Hjm noB H h, IIoi Aed ua O C M O H C K U <fieydaji u3aM, 138. Uljar u P r i j e p ol j u. A . S . A l i i , P oi m e ni ni p opi s , 1 6 2, 1 63. 83 S e la: P eli ca ( R udi ne; D onja Ra ma ). A. S. Al ii , Poi m eni ni popi s, 99, 250. 84 F. Miklosich, Mon. Serbica, 494, itd. 86 A . S . Al ii , P oi m eni ni popis , 366. K od ist og sel a zave de n je por ez za eti ri mli na u iznosu od 95 aki, a za tri mlina dolapa 15aki. Isto, 366. . 88 A. S. Alii, Poimenini popis, 2, 6. U selu Krava, rudniku eljeza, pominje se ak deset samokova. Isto, 8. .: 87 Isto, 163, 164, 255, 300, 303, 366, 399, 405, 419, 518, 530, 531. 88 Oblast Brankovia, Opirni katastarski popis iz 1455 . godine, '360. 89 A. S. Alii, Poimenini popis, 189. Mlin valjalica; mlin stupa. Isto, 201, 509. 90 N. Filipovi, Osvrt na pitanje islamizacije, 406. ,

135

kao i na ostalom slovenskom podruju je kova, u stvari, zanatlija u najirem smislu. U domaim izvorima, i to na natpisima sa steaka, pod pojmom kova podrazumijeva se i obraiva kamena, u stvari, klesar. Inae, obino oznaava ovjeka koji kuje gvoe91. Kovanje gvoa se vrlo rano razvilo u okviru seoskih gazdinstava, tim prije to je srednjovjekovna Bosna bila bogata nalazima gvozdene rude. Turci su medu seoskim stanovnitvom zatekli mnogobrojne kovae. Isto tako, imena mnogih sela, izvedena od naziva kova, govore o rairenosti ovoga zanata na itavom prostoru bosanske drave: Kovaevac, Kovaevci, Kovaevo Polje, Kovaevo Selo, Kovai (na vie strana), Kovaii (veoma mnogo). Rani turski izvori potvruju da su po neka od pomenutih sela dobila svoj naziv jo prije njihovog dolaska 98. Kovai su se svuda, pa i u srednjovjekovnoj Bosni, bavili kovanjem oruja, te su izraivali razne noeve, vrhove strela, kopalja itd. Iz Bosne potie najvei broj dosada naenog srednjovjekovnog oruja, koje se esto pominje u pisanim, posebno dubrovakim, izvorima. Uz pisane izvore, prikazi oruja na stecima, kao i likovne predstave istog na peatima i novcu, omoguuju bolje poznavanje bosanskog oruja iz XIV i XV vijeka od oruja ostalih balkanskih dreva onog vremena. U Bosni je postojala lokalna proizvodnja odreenih tipova oruja, izraenog na bosanski nain. Ve od 1355. godine poznata je posebna varijanta bosanskog tita, a docnije (1419) pominje se i bosanski ma93. titarski zanat ostavio je traga u prezimenima, kao i u nazivima mnogih sela. Isti sluaj je sa lukarima i tularima94. Tako je vremenom dolo do dijeljenja oruara na razne struke, i to titare, lukare i maare, ime je unaprijeena izrada svih vrsta lakog oruja. Ovo oruje bilo je potrebno stanovnitvu svih drutvenih slojeva za odbranu u svakodnevnom ivotu, te se time moe objasniti procvat pomenutih oruarskih zanata. ak se u ranim, turskim izvorima navode domae zanatlije koji izrauju komplikovanije oruje,, kao to su samostreli i puke95. Jo i prije uspona gradskih naselja, u pisanim izvorima pominju se srebrni pojasevi izraeni na bosanski nain, koji su proizvod seoskih zlatara. Na natpisu steka iz sela Mria kod Vlasenice, zapisano je da tu lei Divac, zlatar". Bilo je
11

JJecaHKa KoBaneBHh, IJpUAOt upoynaeaivy 3aHauiauea y cpednoejeKomoj EOCHU , FOflpviiiTBa HcropHtiapa B H X, CapajeBo 1959, 280 282.

98 fl. KoBaMeBHh, npujioi upoyua8any saHauiciuea, 281; V. Mikolji, Povijest eljeza i eljeznog obrta u Bosni, Zenica 1969, 45. Upor. fl. KoBaieBHh-KojHh, rpadcna Hacejba cpedtboejeKoeue 6ocaucKe dpoicaee, 208209; N. Filipovi, Osvrt na poloaj bosanskog seljatva, 68, isti, Iloijied na ocnamKU $eydajiu3aju, 138. A. S. Alii, Poimenini popis, na vie mjesta. Upor. N. FilipoviR. Gaparevi, Mistorijsko-geografski rjenik. 3 JI. KoBa^eBHh, IIpuAoi UpoyHaeany zaMauicmea, 282; fl. KoBaieBHh-KoJHh, FpadcKa uace/ba cpednoejeKoene ocaucKe dpMcaee, 208212. 84 U defteru iz 1477. godine pominju se sela: titovo, titarica, titari. A. S. Alii, Poimenini popis, 67, 222, 304. Lukar Potok; isto, 22, 355, 534. I u ostalim ranim turskim defterima pominju se esto sela izvedena od rijei tit: tit (Dubrovnik), titarevo (Hrtar), tit (Sara jevo), titar (Brod, Sarajevo). Upor. N. FilipoviR. Gaparevi, Historijsko-geografski rjenik. Neka od ovih sela kao titarevo kod Viegrada i danas postoje. Radain, sin titara. A. S. Alii, Poimenini popis, 429. "6 N. Filipovi, Osvrt na poloaj bosanskog seljatva, 68; A. S. Alii, Poimenini popis, 599.

136

i sela sa nazivom Zlatari (kod Viegrada i u nahiji Dubotici) i Zlatar (u nahiji Dubotici i nahiji Samobor)94. Bogati arheoloki nalazi raznih dijelova lonaca i ostalog posua, u ruevinama srednjovjekovnih gradova, svjedoe o domaoj proizvodnji i radu domaih grnara. Sela Grnarevo (u blizini Trebinja) i Grnar (kod Gacka i u Uskoplju) sauvala su u svome imenu uspomenu na ovaj prastari zanat, kao i na proces odvajanja zanatstva od zemljoradnje97. U okviru seoskih gazdinstava prela se vuna i proizvodila gruba vunena sukna, u dubrovakim izvorima nazvana sklavine i rasa. Ovim se oznaavala ne samo tkanina od koje se pravi odijelo ve i samo odijelo. Izvozile su se u Dubrovnik i dalje u talijanske gradove98. S obzirom na razvijeno stoarstvo Bosna je imala dosta vune, istina slabijeg kvaliteta99. Kako je ranije reeno, na seoskim imanjima bilo je stupa za stupanje sukna i valjalica, to jest sprava na vodi za valjanje i stupanje sukna. Ve 1455. godine u izvorima se pominje prezime Stupari, izvedeno od rijei stupar100. Iako dosta rijetko, pominju se i razne zanatlije koje su zadovoljavale potrebe seoskog stanovnitva u odjevanju, kao to su krojai, kouhari i klobuari. ak se javljaju i sela sa nazivom Klobuarii, Klobuar i Koarevo101. U nahiji Viegrad zabiljeeno je naselje uster (1489), obuar na njemakom, ime nastal o pod uticajem njemakih rudara Sasa, koje se inae esto sree u gradskim, naroito rudarskim naseljima102. Izgleda da je bio rairen sedlarski zanat. Prezime Sedlari se javlja u srednjovjekovnim izvorima. Turci su zatekli brojne sedlare i sela sa nazivom Sedlari103. Pored pomenutih sela sa nazivima izvedenim od pojedinih zanata, za druga se opet u ranim turskim izvorima izriito navodi, da su nastanjena zidarima, dun* R. KoBa^cBHh, IlpuAoi upoy<tasaHiy 3anatucuiea, 282. Upor. i R. KoBaieBHh-KoJHfc, rpadcKa Hacejba cpednoejeKoeue 6ocaucue dpoicaee, 212213; 306313. Verena Han, Laculture materielle es Balkans au Moyen Age a travers la documentation des Archives de Dubrovnik, Balcanica, III, Beograd 1972, 162 163, 191. Seoski zlatari se pominju u Samoboru, Popovu i Sokolu. A. S. Alii, Poimenini popis, 488, 545; N. Filipovi R. Gaparevi, Historijsko-geografski rjenik. " P. Andeli, Bobovac i Kraljeva Smjeka, 111 113; 181 186. Lam. de foris 2, fol. 139, 16. I 1412; ib. 4, fol. 137', 24. I 1420; ib. 14, fol. 192, 11. IV 1441. Rani turski izvori takoe pominju ovo selo. A. S. Alii, Poimenini popis, 523; N. Filipovi, Vlasi (I), 189, 191, 195. Grnar u Uskoplju. N. FilipoviR. Gaparevi, Historijsko- geografski rjenik. 98 HvmaHKa JJu HHh- KHeHceB Hh, Tmur ne y upuepedu cpednoeeK oeuoi Jiy6pos HUKa, Ho ce6Ha H3fla>a CAHy, Kit. DXL, Beorpa 1982, 11. 99 Zbog prilino slabog kvaliteta u Dubrovniku je bilo zabranjeno mijeati bosansku sa katalonskom i drugom vunom bolje vrste. JX. KoBaHeBiih, Tlpujioi upoynaeaivy 3aHaiuciuea 280; JX. KoB a^eB Hh- KoJ Hh, F padcK a nace/ ba y cpednos j eK omoj 6ocaucK oj dpoK aeu, 312. 100 Prezime Stupari pominje se u Fojnici. Test. Not. 15, fol. 149 150', 6. VII 1455; ib. 17, fol. 130 131', 8. IV 1461. Rjenik hrvatskoga ili srpskoga jezika JAZU, sv. 70, Zagreb 1858, 817, 818. Upor. nap. 87, 88. Danas ima vie sela sa nazivom Stupari, i to kod Mrkonji -Grada, Vlasenice, Tuzle i Kladnja. 1 0 1 Vukija, sin kouhara; Vuka, klobuar; Vuki, kroja. A. S. Alii, Poimenini popis, 165, 409, 585, 608 (selo Klobuarii); N. Filipovi R. Gaparevi, Historijsko-geo grafski rjenik. 108 N. FilipoviR. Gaparevi, Historijsko- geografski rjenik. Upor. gl. V (3) nap. 3. 103 Rajko Sedlari, sin sedlara iz Drijeva bio j e svjedok u jednoj tubi. Lam. de foris 5, fol. 166 179, 7. V 1433. A. S. Alii, Poimenini popis, 23, 169, 391, 489, 504, 509; N. Filipovi, Vlasi, I, 199. Od ostalih zanatlija pominje se neki Radosav, sin sveara. A. S. Alii, Poimenini popis, 268. Upor. gl. IV (3), nap. 26.

137

derima, kovaima, stolarima, zemberendijama, pukarima i eljezarima104. Ovi podaci u isto vrijeme ukazuju na rasprostranjenost navedenih zanata. Tako se s vremenom razvijalo zanatstvo na bosanskom selu, te se moe konstatovati preko dvadeset vrsta zanata, a bilo ih je vjerovatno jo i vie. Pa ipak, zanatlije su predstavljale relativno mali dio ukupnog seljakog stanovnitva 105. Razna pitanja u vezi sa radom seoskih zanatlija ostaju otvorena. Sigurno je samo da seoska naselja u kojima ima zanatlija i koja ak nose ime odreenog zanata, nisu nikakva neagrama naselja109. Zanatlije su se takoe bavile zemljoradnjom, s tim to su njihove obaveze i drutveni poloaj bili vjerovatno povoljniji od ostalog zemljoradnikog stanovnitva. Vremenom je zapoeo proces njihovog povlaenja u rudarska i trgovaka mjesta107. Pored zanatlija, na bosanskom selu je bilo jo ve ranije pomenutih zanimanja, poput pelara, sviraa, ribara, vinara i drugih108. Na osnovu svega izloenog, a najvie i z ranih turskih izvora, dobija se uvid u privredu sela, posebno na prostoru Hercegove zemlje. Zemljoradniko stanovnitvo je gajilo raznolike poljoprivredne kulture ovisno od klimatskih uslova, i to itarice (penica, jeam, zob, proso, krupnik i ra), leguminoze (bob, grah, naroito crni), povre (luk, crni i bijeli, kupus, repa), industrijske biljke (lan), voe (orah, trenje, kruke i jabuke), vinovu lozu, kako u oblastima sa primorskom, tako i sa kontinentalnom klimom. Stoarstvo je predstavljalo prateu privrednu granu. Pored sitne stoke (ovce i koze), naroito je bilo razvijeno svinjogojstvo i pelarstvo. Rijeke su koritene za ribolov, a bilo je i ribnjaka; na rijekama su podizani mlinovi. Od ostalih privrednih objekata pominju se samokovi i stupe. Seoska privreda obuhvatala je i djelatnost zanatlija raznih struka sa preko 20 vrsta zanata. Dakle, privreda bosanskog sela obuhvatala je gotovo sve djelatnosti neophodne za zadovoljavanje potreba zemljoradnikog stanovnitva. Tako je imala odlike autarhine privrede, karakteristine za feudalno drutvo. 3. Vlasi Ve je ranije ukazano na nagli porast vlakog stanovnitva tokom XIV vijeka. Naroito od sredine XIV vijeka, iz godine u godinu ima sve vie podataka o vlasima iz dubrovakog blieg ili daljeg zalea koji sklapaju ugovore o prevozu robe. Isto
104 A. S. Alii, Poimenini popis, 559 601. Upor. i N. Filipovi, Osvrt na poloaj bo sans kog s elj at va, 68. 106 Iz ranih turskih izvora se vidi da je u veim selima bilo vie zanatlija, i to raznih struka. U defteru iz 1468/9. godine data je lista musellema koji kao zanatlije slue u sultanovim tvra vama. Njihovu veinu ine zanatlije sa sela, tako da od ukupno 144 zanatlije njih 129 je sa sela. N. Filipovi, Osvrt na pitanje islamizacije, 406.; isti, Osv rt na poloaj bosanskog seljatva, 68, 69. O odnosu zanatlija prema ukupnoj seljakoj masi upor. B. Hrabak, Seoske zanatlije na Kosovu i susednim oblastima sredinom XV stolea, Glasnik Muzeja Kosova, XI (1971 72), Pritina 1972, 146. 10< C. "RiipKOBiih, JJouyHe u oojaiunena; C. HoBaKOBHh, Ce/io, Eeorpafl 1965, 223. 107 Upor. gl. VII, nap. 13, 14. 108 Tuba protiv Milivoja, ribara, ovjeka Radoslava Pavlovia. Lam. de foris 8, fol. 257', 27. IX 1429. O ribarima i pelarima na bosanskom selu upor. nap. 76, 82. Radosav, sin mlinara; Vukmio, svira. A. S. Alii, Poimenini popis 4, 579.

138

tako uzimaju stoku na uvanje ili se bave pojedinanim prodajama stonih pro izvoda. Takoe su vrlo este tube protiv vlaha koji su napravili neki prekraj, opljakali, ozlijedili ili prevarili nekog Dubrovanina. Uz imena tuenih, navode se i imena vlaha svjedoka, i to esto u znatnom broju. Gotovo u svim sluajevima, pored imena vlaha sa dananjeg hercegovakog prostora, naznaeno je kome katunu pripadaju. Katun oznaava privrednu i drutvenu zajednicu ljudi koji su meusobno povezani srodstvom i odreenom unutranjom organizacijom1. Imena katuna izvedena su gotovo redovno od linog imena i prezimena njihovog starjeine. Ponekad je isputeno ime ili rjee prezime da se ono drugom prilikom u potpunosti naznai. Poto su poznati nazivi katuna, mogue je pratiti njihov razvoj i utvrditi da se pojedini od njih javljaju gotovo stalno kroz dui vremenski period. Poredani hronolokim redom kako se prvi put javljaju, to bi bili slijedei katuni: Drobnjaci 1354 (1285?), Predojevi 1356, Mirilovi 1366, Zlokruha 1366, ur (urovii) 1367, Ugarci 1368, Vlahovii 1368, Tomi 1369, Vragovi 1376, Plijeske 1377, Prijeraci 1377, Kresojevi 1379, Perutini 1386, Kutlovi 1393, Maleevci 13972. Treba imati u vidu da su neki od ovih katuna bili ranije na teritoriji srpske drave, koja je sada ula u sastav Bosne. Katuni su imali svoju sopstvenu organizaciju. Na elu katuna nalazi se katunar lokalni katunski starjeina. Starjeinstvo pripada lanovima jedne porodice koja je dala i ime samom katunu. Kada katun nosi puni naziv, to je ime ivog starjeine koji je doao na ovaj poloaj po pravu nasljea. U februaru 1382. godine pominje se Vukoslav Plei, knez svih vlaha kralja Rake i Bosne. On je bio knez, ne nad jednim ve nad svim katunima vlaha sa podruja bosanskog kralja. U isto vrijeme knez je bio predstavnik dravne vlasti i posrednik izmeu katuna i drave 3. Katuni sa odlikama kontinuiranog javljanja i nasljednog starjeinstva imali su u davnoj prolosti svoga pretka koji je bio osniva katuna. To se prvenstveno odnosi na velike i znaajne katune, kao to su, npr., bili Burmazi, Drobnjaci, Vlahovii, Plijeske, Maleevci i drugi. Ve je pomenuto da se rodonaelnik Burmaza pominje ve 1297. godine. Izgleda da se porijeklo Drobnjaka treba pomjeriti jo vie unazad, ak u kraj XIII vijeka. Ovakvih primjera ima jo i vie. Od sredine XIV vijeka dolazi do kretanja unutar pojedinih katuna i njihovog grananja, te se iz starih katuna poinju postepeno da izdvajaju novi. Tako se ovim grananjem izvjesni katuni sa naslijednim starjeinstvom i kontinuitetom javljanja pretvaraju u skup katuna. Nije mogue ustanoviti da li su se hercegovaki katuni irili i pripajanjem drugih katuna. Sigurno je samo da su se pored bonih ogranaka porodice i pojedine strane osobe koje nisu bile u srodstvu sa vladajuom porodicom, na razne naine i iz razliitih motiva ukljuivale u iru rodbinsku zajednicu4.
1 O srednjovje kovnom katunu odran je 24. i 25. novembra 1961. godine u Sarajevu poseban simpozijum. M. <&HJiHnoBHh, Kaiuyn y naiuoj ucuiopuoipcufiuju, CHMno3HJyM o cpefln.0BJeKOBHOM KaTyHy, oflp>KaH 24. H 25. H0BeM6pa 1961. IToce6Ha H3flaita Hay*iHor #pyiiiTBa EHX, II, Capajeso 1963, 9 14; isti, CuipyKiuypa u opiami3aifuja cped,oeeKoeHux Ka \uyna, CHMn03HjyM o cpeAtfeOBJeKOBHOM KaTyHy, oapjKaH 24. H 25. H0Bei6pa 1961, IIoce6Ha H3flaH>a HaynHor apyiiiTBa B H X, CapajeBO 1963, 45 112. 2 K. KoBa^eBHh, CpednoejeKosHu KauiyH, 123 125. 3 Isto, 133 134. 4 Isto, 128 130.

139

Ovaj proces umnoavanja katuna i porasta vlakog stanovnitva na prostoru dananje Hercegovine, zapoet u drugoj polovini XIV vijeka, nastavlja se intenzivno i u prvoj polovini XV vijeka. Tako pojedini katuni izrastaju sve vie u skup katuna, odnosno vlakih grupa. Istovremeno, stari i ovaj novi sloj katuna pokazuju nove odlike. Naime, dok je za nekog vlaha tokom XIV vijeka gotovo uvijek samo naznaeno iz kojeg katuna potie, sada se pored katuna stavlja i geografski pojam uz koji je katun vezan. Tako teritorijalizacija vlaha, zapoeta jo znatno ranije, od dvadesetih godina XV vijeka postaje jo odreenija i uzima sve vie maha. Postepeno poinje da se gubi naziv katun za ve postojee i poznate vlake katune5. U stvari, radi se o prelasku na djeliminu ili punu sesilnost, o vezivanju katuna za stalno naseljena sela koja pripadaju njima i sa kojima katuni ine jednu teritoriju*. Danas nije mogue utvrditi geografski poloaj svih vlakih katuna iz srednjeg vijeka7. Identifikacija katuna je teak posao, jer su se mnogi stari topografski nazivi vremenom izmjenili i nestali na terenu. Pored toga, vlake grupe su se esto selile, te upravo ovo kretanje oteava njihovu bliu lokaciju8. O ovom pitanju saznajemo mnogo iz ranih turskih deftera. Oni ak pruaju podatke o broju vlakih kua to nije bio sluaj kod dubrovakih izvora. U samoj kraljevoj zemlji, prema popisu bosanskog sandaka iz 1468/9. godine, vlasi se ne javljaju u kompaktnim masama, kao to je to sluaj u zemlji Kovaevia i Pavlovia, ve su izmijeani sa upskim stanovnitvom. Zabiljeene su grupacije vlaha u nahiji Neretvi, oko Sarajeva, u nahiji Bobovcu i nahiji Dubrovnik. A u oblasti Pavlovia nalazilo se 448 vlakih kua i 130 neoenjenih9. Na prostoru dananje Hercegovine nalazila se ogromna grupacija vlaha koja je brojila 4616 kua i 998 neoenjenih10. U novom popisu iz 1477. godine broj vlakih kua je naglo skoio na blizu 7000 kua, to se objanjava injenicom da je u meuvremenu dolo do proirenja i uvrivanja osmanske vlasti u Hercegovini pa i do prikljuivanja novih vlakih skupina11. Na osnovu podataka o broju katuna i kua za svaku vlaku skupinu, moe se odrediti njihova jaina. Najvea katunska grupacija u Hercegovoj zemlji n alazila se na istoku, u predjelu Rudina, a na zapadu, druga po veliini skupina vlaha,
6 JI. KoBaijeBHh, CpednosjeKoenu Kautyn, 130, 133. Ima gledita da se proces teritorizacije srednjovjekovnih vlaha odvijao i bez klasinog prelaska sa stoarstva na zem ljoradnju i da su se neki vlasi naseljavali na teritoriji gdje su vrili vojnu slubu. O sesilnosti grupa albanskog i vlakog porijekla ve od kraja XIII vijeka upor. Ti. IleTpoBHfc, Maiuapyie, 113, 127. O procesu teritorizacije mnogo se pisalo: B. "BvptjeB, Tepuiuopioatfuja naiuyHCKe opiaHU3aifuje do Kpaja XV eena, CnMno3HJyM o cpefl&OBJeKOBHOM KaTVHV, op>KaH 24. H 25. HOBeiviSpa 1961, IIoceSHa H3AaH>a HaviHor flpvniTBa EHX, II, CapajeBO 1963, 162, 163; upor. nap. 5j21. 7 J. TpH(J>yH0CKH, FeoipcuficKe KapanuiepuciuuKe cpedn>oejeKoeHux ejiauiKux KaiuyHa, 27,

28. Na mjestima stoarskih stanita vlaha Mirilovia i Pilatovce postoje dva istoimena sela, zapadno od Bilee, C. HoBaKOBHh, Cejio, 192. 8 "B. ITeTpoBHh, Maiuapyie, 110113. * N. Filipovi, Osvrt na poloaj bosanskog seljatva, 67; isti, Vlasi, I, 133. 1 0 N. Filipovi, Osvrt na poloaj bosanskog seljatva, 67, 68; isti, Vlasi, I, 132 134. 1 1 Prema N. Filipoviu, broj vlakih kua iznosio je 6.877 kua, 754 neoenjena i jedna udovica. Osim manjeg dijela, ovim nisu obuhvaeni vlasi Popova i Trebinja: N. Filipovi, Vlasi, I, 159 160. Iznosi koji se dobiju na osnovu deftera iz 1477. godine donekle odstupaju od gore navedenih podataka. A. S. Alii, Poimenini popis, 26 161.

140

Donji Vlasi. Prema poslovnoj knjizi Divana Pripinovia iz sedamdesetih godina XV vijeka, sastojali su se od vie vlakih grupa (Burmazi, Vlahovii, Banii, Goduni, Primilovii, Nenkovci, Mirilovii, Horojevii, Predojevii, Pocrnje, Boluni i Hrabreni). Bile su smjetene u ljubinskom, stolakom i bilekom kraju. Tamo su se naselili prije dolaska Turaka, ali se ranije nigdje ne sreu pod zajednikim imenom Donji Vlasi12. Iza ove skupine slijede vlasi Banjani, Drobljaci, vlasi u nahiji Mileevo, Mostaru, Humu, Kriki i vlasi Heraka Vranea, zatim vlasi ije skupine broje ispod 200 kua (nahija Kukanj, zatim vlasi Zupci, Mataruge, Riani itd.)13. Iz rasporeda katuna se vidi da su vlasi uglavnom grupisani na jugu i jugoistoku Hercegove zemlje. Sada se i vlasi u zapadnoj Bosni poinju javljati u pisanim izvorima, i to prvo u vezi sa toponimima. Tako kralj Toma daruje brai Juriniima selo Vlasine Donje i Gornje, u blizini Jajca14. Ime planine Vlai kod Travnika dovodi se takoe u vezu sa vlasima i njihovim stanitima. Tako je na cijeloj teritoriji bosanske drave bilo manjih ili veih grupa vlaha stoara, s tim da su najbrojniji i najvie poznati vlasi na prostoru dananje Hercegovine. Zbog toga je razumljivo to se ve u domaim izvorima govori o vlasima" kao posebnoj drutvenoj kategoriji koja se svojim osnovnim zanimanjem razlikuje od srba" zemljoradnika. U povelji kojom Juraj, sin Hrvojevog brata Vojslava, daruje humskoj vlasteli gradove oko ua Neretve, pominju se srbi i vlasi kao posebne kategorije stanovnitva15. Ova podjela ima svoje korijene jo iz vremena kada su ovi krajevi, odnosno Humska zemlja, pripadali srpskoj dravi. U ovoj, veina seljakog stanovnitva bila je zemljoradnika, pa se tako esto u manastirskim poveljama ili u Duanovom zakoniku zemljoradnic i nazivaju srbima", a stoari vlasima". U Dubrovniku su pravili razliku, izmeu dvije kategorije stanovnitva iz njihovog zalea nazivajui jedne Vlasima, a, druge Slovenima ili znatno rjee Bonjanima18. Ovu podjelu prihvatili su i turski izvori. U popisu iz 1477. godine javljaju se izrazi srpske zemlje" i Stanita Srba" za razliku od zemalja koje su u posjedu vlaha17. Jo se u XVII vijeku u Hercegovini, zemlje zemljoradnika za razliku od vlakih, stoarskih stanita nazivaju srpskim zemljama"18.
N. Filipovi, Vlasi, I, 156158; B. Xpa6aK, O xepiieioaauKUM SAOIUKUM KaulyHUMa upeAta uocnomoj KHM3U dy6poetaHUHa Ifueaua IIpuuHUHoeuha, F3M, XI, CapajeBO 1956, 2938; A. S. Alii Poimenini popis, VII. 1 3 N. Filipovi, Vlasi, I, 158, 159; "B. IleTpoBHii, Maiuapyie, 110, 113; B. T>yp^eB, Hoeu itodaifu o najciUapujoj ucuiopuju 6pdci<ux uAeMena, HCTOPHJCKH 3anncH, ro/j. XIII, KB,. XVII, CB., 1, THTorpaA 1960, 320; B. TiyprjeBJlajviHja XaijHOCMaHOBKh, IJodaifu o JJpo6naifuMa y dec/juiepy 3a xeptfeioeauKU can^an U3 1477. ioduue, HCTOPHJCKH 3anHCH, KH>. XXIX, CB. 12, THTorpa 1972, 150159; O. BnarojeBHh, Iluea, Beorpafl 1971, 609611; J. <>. Tpn4>yHOCKH, reoipaficKe KapaKiuepuciuuKe cpedn,oeeKomux enauiKux KaiuyHa, 2731; A. S. Alii, Poimenini popis, 26161. 11 P. Kajer i V. Vuleti - Vukasovi, Listine Stefana Tomaa, GZM, XVII, 1905, 254. 1 6 F. Miklosich, Mon. Serbica, 377, 12. VIII 1434. 1S U dubrovakoj gradi se veoma esto javljaju termini Vlasi i Sloveni. O znaenju ovih pojmova upor. Simp ozijum Vlasi u XV i XVI vijeku, Radovi ANUBiH, LXXIII, Sarajevo 1983, Diskusija: 152, 168 itd." Vlashi et Bosgnani". J. TaHh, FlucMa u yuyiucuiea, dypoeaHKe peuy6jiuKe, I, CKA, Beorpafl 1935, 331. Upor. nap. 17. 1 7 N. Filipovi, Islamizacija Vlaha u Bosni i Hercegovini u XV i XVI vijeku, Simpozijum Vlasi u XV i XVI vijeku", Radovi ANUBiH, LXXIII, Sarajevo 1983, 141; A. S. Alii, Po imenini popis, 602, 605. Upor. nap. 33. 1 8 N. Filipovi, Vlasi, I, 161, 163; Kamini i kanun-name, 150.
1 2

141

Vlake mase naseljene u planinskim krajevima dananje Hercegovine ivjele su stoarskim ivotom, organizovane u svoje katune. Tekoe u pogledu zimskih ispaa nastale su 1399. godine kada su Dubrovani kupili od bosanskog kralja Slansko primorje. Naime, Dubrovani nisu vie dozvoljavali da pomenuto Primorje slui susjednim vlasima kao zimovite. Isto tako bilo je zabranjeno dalje primanje vlaha i u Konavlima kada su oni takoe pripojeni Dubrovniku (1419, 1426). Sauvani su mnogi dubrovaki podaci koji govore o procesima i sukobima sa vlasima koji se i pored svih zabrana sputaju na zimovanje u dubrovako zalee19. I u prvoj polovini XV vijeka stoarstvo je i nadalje bilo jedan od osnovnih oblika privreivanja vlaha. Vlasi koji su jo sredinom XV vijeka ostali pravi stoari, u defteru iz 1477. godine popisani su u demate, odnosno katune. Uvijek je oznaeno na kojim mjestima u planini se nalaze njihovi ljetni stanovi (stanita) i gdje su im u dolovima stalni zimski stanovi. Ovakva organizacija 20 zimskih i ljetnih stanova ukazuje na nain organizacije njihove stoarske privrede . Jo prije dolaska Turaka, kako to pokazuju dubrovaki izvori, na prostoru Hercegove zemlje zapoeo je proces teritorijalizacije vlaha. Iako neto otean injenicom da se ovdje vlasi javljaju u kompaktnim masama, vremenom je sve vie napredovao kao to se vidi iz deftera za 1477. godinu21. Katuni plave upe i sve se vie ire po zemljoradnikim krajevima. Uporedo sa stalnim naseljavanjem vlaha dolo je i do njihovog prelaska na zemljoradnju, naroito u plodnim krajevima, kao i u krajevima opustoenim unutranjim i spoljnim ratovima. To je ujedno dovelo do jaeg povezivanja zemljoradnje sa stoarstvom. Takoe injenica da vlasi poinju gajiti svinje ukazuje da su preli na nov nain stoarskog privreivanja, karakteristian za sjedilako stanovnitvo. Vlasi su veoma rano poeli da donose u Dubrovnik svoje preraevine od vune_ U izvorima se oznaavaju sa terminom sclavina", to pored pokrivaa u isto vrijeme znai i grubu tkaninu. Podaci o njima vremenom se javljaju sve ee, naroito u prvoj polovini XV vijeka, s tim to se sada ponekad izriito naglaava da su vlaki proizvod (sclavina vlascha). Vlasi su ove vunene tkanine izraivali ne samo za sebe ve i za potrebe Dubrovana i stanovnika dubrovake teritorije. S obzirom na njihovo iskustvo u proizvodnji vunenih tkanina, Dubrovani su im rado davali vunu da prave za njih sclavine". Tako su ove vunene preraevine, inae veoma karakteristine za domau radinost vlaha, bile veoma traene i u srednjovjekovnom Dubrovniku22.
1 9

J. <J>. TpH(J>yHOCKH, TeoipcuficKe KapaKiuepuctuUKe cpedjioeeKO8HUX e/iauiKtix Kauiyna,

34, 36.
20 B. urev, Znaaj podataka o vlasima u popisu Krajiha Isa - bega Ishakovia iz 1455. godine. Godinjak Drutva istoriara Bi H, XV, Sarajevo 1966, 68, 70; isti, Hoeu uodauu o uajculapujoj uciuopuju 6pdcKux ujieMena, 4; H. Hadibegi, Porez na sitnu stoku, 95; A. S. Alii, Poimenini popis, na vie mjesta. 2 1 N. Filipovi Vlasi, I, 135, 138, 139, 169; H. <I>HJiHnoBHh, Iloineb na oc/tancm <p~eyda/iu3aju, 18; B. urev, Znaaj podataka o vlasima, 71. Upor. nap. 5, 6. A. Alii, Poimenini popis, na vie mjesta. 22 V. Han, La culture materielle des Balkans, 188 192. Upor. i T>ypf)uu,a Ileuipoeuh, KocMau, My3ej nptiMeifeeHe VAICTHOCTH , 36opHHK, 16 17, Beorpa 1972 73, 79 88; ista, CpednoseKosHU eyueHU uoKpueaiu, CMMno3HJyM CeocKH flaHH CpeTeHa ByKocaBji>eBHha, III, ITpHJenojbe 1976, 359 365; ista, IIyciuy ipadoeuMa Ha JadpaHyy cpedneM eexy, 36opHHK <t>njro3ocj>cKor 4>aKyjrreTa, IX-1, Beorpafl 1979, 165 182; JX. flHrah-KHeweBHfc TKanune, 11 13; ista, Uee Vlaha u preradi vune i prevozu sukna u XIV i XV veku, Simpozijum Vlasi u XV i XVI vijeku", Radovi ANUBiH, LXXIII, Sarajevo 1983, 85 87. Upor. gl. VII (2), nap. 13.

142

Pored sclavine" u izvorima se pominju i vunene torbe neophodne u svakodnevnom ivotu vlakog stanovnitva koje je bilo neprestano u pokretu. Poznato je da su i Dubrovani upotrebljavali vlake torbe. Jednom prilikom se pominje i vlaki pojas23. Vjerovatno da je bilo jo predmeta koje su vlasi izraivali u okviru domae radinosti, ali kako za njih u Dubrovniku nije bilo veeg interesovanja, to o njima nije ostalo mnogo pisanog traga24. Vlasi su se takoe bavili i zanatstvom. Krajem XIV vijeka pominju se vlake naunice izraene od srebra (cerceli argenti Vlachorum). One su bile tako poznate da su ak i dubrovaki zlatari pravili naunice ,,ad usum Vlachorum"25. Pored zlatarstva, vlasi su se bavili i nizom drugih zanata koji su neophodni za zadovoljavanje svakodnevnih potreba. Pouzdano se zna da je meu njima bilo kovaa, bavara, mesara, sedlara i klobuara, a pominju se eljari i eljarice26. Vlasi su se i nadalje bavili ve ranije pomenutim zanimanjima poput vojne slube i slube uvara puteva. Vremenom raste njihova uloga u prenoenju robe na konjima. U stvari, najvei broj ugovora Dubrovana sa vlasima o transportu robe potie iz prvih decenija XV vijeka27. Nagli uspon kontinentalne trgovine i trgovakog prometa tokom prve polo vine XV vijeka dao je novi podsticaj trgovakoj aktivnosti vlaha. Dok su ranije predmeti vlake trgovine bili iskljuivo vuna, stoka i stoarski proizvodi, od kraja XIV vijeka u Dubrovnik se poinju donositi na prodaju proizvodi zlatarstva (naunice izraene ,,ad28 modum vlachorum") i, kao to je ve ranije reeno, razne preraevine od vune . Vremenom je porasla kupovna mo vlakog stanovnitva, te pored soli sada kupuju tkanine i njima dalje trguju. Isto tako treba imati u vidu da su vlasi, lako pokretni na svojim konjima, presretali i pljakali karavane, te su tako dolazili do plemenitih metala, tkanina i ostale robe koja je bila predmet njihove trgovine. Stalni kontakti sa trgovcima, pokretljivost i uvid u potrebe raznih trita, stvarali su povoljne uslove za njihovu trgovaku djelatnost. Sigurno je da su ponosnici bili prvi meu vlasima koji su se poeli baviti trgovinom. Vlasi su odavnine odravali neke oblike trgovinske razmjene sa Dubrovni kom, ali se tek u drugoj polovini XIV vijeka javljaju podaci o njihovom sve jaem ukljuivanju u trgovinu. Naroito od sedamdesetih i osamdesetih godina XIV vijeka sve su ea zaduenja vlaha kod dubrovakih trgovaca i to na znatne iznose. 29 Nalaze se i podaci o raznim oblicima njihovog poslovnog kontakta sa Dubrovanima .
V . H a n, L a cul t ur e m at er i el l e des B al k ans , 189, 190 . Radohna Franka se obavezuje ivku Miletiu da e mu na ime duga u iznosu od 148 dukata i 29 groa doznaiti 746 libara lini vlachiotti". Deb. Not., 23, fol. 90, 24. VIII 1447. 25 V . Ha n, L a cul t ur e m at er i el l e des B al kans , 187, 190. 26 Div. Not., 3, fol. 3, 28. V 1318; fol. 67, 29. X 1318; fol . 269, 3. V 1320; ib. 4, fol. 16', 20. VI 1324. Lam. de foris, 3, fol. 41, 29. XII 1413; ib. 11, fol. 248, 12. XI 1436; ib. 17, fol. 206', 20. II 1444. Deb. Not., 36, fol. 69, 18. II 1464. U defteru iz 1477. godine za vie vlaha oznaeno je da su kovai. A. S. Alii, Poimenini popis, na vie mjesta. Pominju se takoe sedlari i klobuari. Isto, 79, 84, 103, 125. Vuka, sin eljara; Miha, sin e ljarice. Isto, 115. 2 7 M. flHHHh, My6poea*iKa cpednoseKoena KapaeaHcna iupioauna, 120. Vlasi su se sada, pored soli, poeli naroito baviti prevozom sukna iz Dubrovnika u Srbiju i Bosnu. M. Dini - Kne ev i , Uee V lah a u pr erad i v une , 8 8 9 2 . 28 V. Han, La culture materielle des Balkans, 187 189. Upor. nap. 22, 23, 24. 2 9 I. Voje, Dele hercegovskih vlahov v kreditni trgovini srednjevefkega Dubrovnika, Zgodovinski asopis, 31, Ljubljana 1977, 161 164.
24 23

143

Sada je i broj vlaha koji se zaduuju u Dubrovniku, kao i iznos njihovih zaduenja, znatno vei nego ranije u XIV vijeku30. Organizacija njihovih poslova pokazuje takoe potpunije i sloenije oblike i dobija sve vie karakter prave trgovine, Izmeu ostalog, vlasi uzimaju sluge koje im pomau u trgovini, a sa Dubrovanima, kao i ranije, sklapaju zajednika trgovaka drutva. Nesumnjivo da je u prvoj polovini XV vijeka znatno poraslo uee vlaha u trgovinskoj razmjeni 31. U ovo vrijeme ima ak i sluajeva da se neki vlasi nalaze na poloaju ambasadora ili poslanika bosanskih feudalaca, pa i kralja, to govori o njihovom odreenom drutvenom ugledu32. Iako vlasi u prvoj polovini XV vijeka i nadalje predstavljaju kategoriju stanovnitva sa posebnim poloajem u drutvu srednjovjekovne Bosne, stoars tvo nije vie njihovo iskljuivo zanimanje. Vremenom su poeli prelaziti na zemljo radnju i ostale oblike privreivanja33. Na osnovu svega izloenog, moe se rei, da se zemljoradnjom bavio najvei dio stanovnitva srednjovjekovne bosanske drave. Ipak, u zavrnim razmatranjima o privredi sela, namee se pitanje kakav je bio odnos izmeu zemljoradnikog i stoarskog stanovnitva. Nesumnjivo da su postojale regionalne razlike i da je ovaj odnos u pojedinim krajevima bio ovisan od prirode zemljita i niza promjena koje su vremenom nastupale. Tako, na primjer, ve je ranije ukazano, da je u drugoj polovini XIV vijeka dolo do porasta vlakog stanovnitva na prostoru dananje Hercegovine i da se ovaj proces intenzivno nastavlja u prvoj polovini XV vijeka. Meutim, upravo od dvadesetih godina XV vijeka, zapoinje teritorijalizacija vlaha koja vremenom uzima sve vie maha. Uporedo sa stalnim naseljavanjem vlaha dolo je i do njihovog prelaska na zemljoradnju. Time se ujedno mijenjao odnos izmeu stoara i zemljo radnika u korist ovih poslednjih. Zbog svega toga prouavanju odnosa izmeu zemljoradnikog i stoarskog stanovnitva treba pristupiti posebno za svaku pojedinu regiju i vremenski period.

30 31

Isto , 465475 . C . T iHp K O BHh , Xepife i Ciue cfia H, 132 ; "B . IleT p oB Hh, TIp U Aoi Ho3 Haean>y I lpu jeuo jba,

161 164. Desanka Kovaevi - Koji, Uee vlaha u trgovinskoj razmjeni tokom XIV i XV vijeka, Simpozijum Vlasi u XV i XVI vijeku", Radovi ANUBiH, LXXIII, Sarajevo 1983, 79 84, 172, 173. Dvojica Dubrovana i vlaha iz Drobnjaka sklapaju drutvo. Sent. Canc, 13, fol. 82, 23. I 1445. 32 D. Kovaevi -Koji, Uee vlaha, 84. 33 P opis iz 1477. godine sadri vla ki zakon". A. S. Al ii, Poim eni ni popis, 51, 103, 1 0 6, 1 6 0. T a j z a ko n s u T ur c i pr e uz e l i pr i l i k o m os va j a nj a H e r c e g ovi ne , t e s e na os n o v u nj e ga doz naje o podaniki m i fiskalni m oba vezama vlaha prije dolaska Turaka. B. TivpfjeB, H oeu uodaifu o Hajciiiapujoj ucuiopuju 6pdcxux UMMeua, 4. "B. IleTpoBHh, Maiuapyie, 124, 125 O za konima vlaha naseljenim u Bosni (zakon vlaha zemlje Pavlovia, maglajskih vlaha) upor. Simpozijum Vlasi u XV i XVI vijeku" (Sarajevo, 13 16. XI 1973), Diskusija, 155 156 (A. Handi).

144

V. GRADSKA PRIVREDA 1. Rudarstvo U okolini poznatih rudnika i u samim rudarskim naseljima nalaze se mnogi tragovi rudarske djelatnosti, kao stare rudarske jame, troske od iskopane rude i tome slino. Isto tako, na tragove nekadanje rudarske aktivnosti ukazuju i brojni toponimi vezani za rudarsku tehniku terminologiju (Rupnovac, Svrdlovac itd.). Poznato je da su se kod nas, kao gotovo u svim evropskim rudarskim podrujima srednjega vijeka, rudnici dijelili na dijelove (dio, pars). Nije bilo jedinstvenog sistema dijeljenja koji bi vaio za sve rudnike. Vremenom se umnoila podjela na vei broj dijelova, tako da turski dokumenti XV vijeka govore o podjeli na 64 dijela. Na podruju Fojnice i Kreeva rudarski toponimi su dobrim dijelom njemakog porijekla (stolna", ona" od njemake rijei stollen", a oznaava horizontalne galerije koje su sluile za provjetravanje i odvoenje podzemnih voda). Preraena srebrna ruda topila se potom u topionikim peima nazvanim kolo (carrum, carro) po velikom toku koji je sluio za pokretanje mjehova. Da bi se smanjili trokovi transporta, podizane su u blizini rudnika, uz rjeice i potoke zbog pranja rude i koritenja vodene energije za pokretanje kola". Inae, kola su, kao i rudarske jame, iskoritavana kolektivno, podijeljena na dijelove. Na samom terenu ima malo ostataka koji podsjeaju na ureaje starih to pionica. Na jedan kilometar od Olova poznaju se tragovi mlina (molini u talijanskim tekstovima), sastavnog dijela topionice. Voda je okretala veliko kolo mlina, a s kola se prenosila snaga na mjehove, radi raspirivanja vatre, potrebne za topljenje rude. Mlin ;e takoe koristio, kao samostalno postrojenje, i za druge rudarske poslove, kao, na primjer, tucanje rude. U Fojnici i Ostrunici ima mnogo troske, tj. kamenog materijala iz koga je topljenjem izvaen metal. Inae se preiavanje srebra ranije vrilo u Dubrovniku, kao i u Veneciji1. Olovna i eljezna ruda preraivale su se i topile takoe u domaim topionicama2.
1 D. Kovaevi, Trgovina u srednjovjekovnoj Bosni, 152155; JX. KoBaieBHh-KoJHh, FpadcKa nacejba cpednosjeKome 6ocancKe dpoKate, 145147; S. irkovi, Dubrovani kao predutetnici u rudarstvu Srbije i Bosne, Acta historico-oeconomica Jugoslaviae, 6/1979, Zagreb 1979, 27. B. Xpa5aK, Tlpobaja upouitoda ocaucmi pybapcmta y Beneuuju u M/tetanuMay JJajuua yuju, roAHoiH>aK flpynirBa Hcropimapa EHX, XXIXXVII, CapajeBO 1976, 59 60, O mjerama u rudarstvu: S. irkovi, Mere u srednjovekovnom rudarstvu Srbije i Bosne, Zbornik Historijskog zavoda JAZU, 8, Zagreb 1977, 133 141. 2 Olovo se dobijalo preiavanjem i topljenjem olovne rude u domaim topi onicama, To potvruje i formulacija plumbo laborati in Bosnia", koja se sree u dubrovakim izvorima. I. Voje, Bosenski svinec v kreditni trgovini srednjevekoga Dubrovnika, Zgodovinski asopis, 32. Ljubljana 1978, 37 59. O topljenju i preradi gvozda u bo sanskoj dravi kazuju turski izvori, nastali neposredno poslije osvajanja Bosne. Tako su u ajniu Turci zatekli 6 samokova i 415 pei za taljenje i zaveli ih u defter bosanskog sandaka iz 1468/9. godine. U istom defteru pominju se i samokovi u selu Pri u, nahije Visoko. A. Handi, Rudnici u Bosni, 36 37.

145

Prema tome, u samim rudarskim naseljima srednjovjekovne Bosne obavljala se ekstrativna i preraivaka industrija, kao to je to bio sluaj i sa ostalim nase ljima istoga tipa u zapadnoj Evropi onoga vremena. U proizvodnji bosanskih rudnika bili su angaovani i stranci, Sasi i Dubrovani, svaki na svoj nain. Njemaki rudari Sasi spominju se u vezi sa poetkom i najranijim fazama razvoja rudarstva u Bosni. Neki lokaliteti, kao aka rupa, kod Dusine, aka reka i selo Sasi kod Srebrenice, selo Sasi kod Viegrada, sauvali su uspomenu na njih u svome imenu. Sasa je takoe bilo u Srebrenici, Fojnici i Ostrunici. Oni su u naim rudnicima bili angaovani u rudarskoj proizvodnji, unapreujui je svojom strunou i primjenom savrenije rudarske tehnike. Visoke zarade omoguile su da postanu i vlasnici rudarskih jama. S obzirom na to da su bili malobrojni, vremenom su Sasi iezli i stopili se sa sredinom u kojoj su bora vili, a njihovu ulogu i znaaj u rudarstvu preuzimaju domai ljudi3. Vjerovatno je da su se od samih poetaka rudarstva domai ljudi upuivali u rudarske poslove. Vremenom su se sve vie struno usavravali, tako da su postali uveni daleko van granica bosanske drave. Poznato je da je kralj Alfons od Aragonije i Napulja, u nekoliko navrata, tokom 1452. godine, nastojao da doe do bosanskih rudara, upuujui, ak, i direktne molbe hercegu Stjepanu i bosanskom kralju. Tri godine docnije, vojvoda od Ferare ini iste pokuaje preko Dubrovake Republike4. Iz turskih izvora se vidi da su rudari iz Olova bili vrsni strunjaci i da su doprinosili pronalaenju ruda i na drugim stranama5. Uee Dubrovana u rudarstvu srednjovjekovne Bosne bilo je svestrano. S obzirom na svoje visoke finansijske mogunosti, Dubrovani su kupovali dijelove pojedinih rudnika koji su inae bili vladarev posjed. Vlasnik rudarskih jama imao je obavezu da neprekidno odrava u radu svoje objekte, inae je gubio pravo na njih. O dubrovakom punom vlasnitvu nad rudarskim i topioniarskim objektima najvie je podataka sauvano u njihovim testamentima 6. Dubrovani su takoe vrlo esto uzimali u zakup bosanske rudnike, to podrazumijeva zakupljivanje ubiranja regalnih prava vladaoca. Angaovanje Dubrovana u bosanskom rudarstvu imalo je i druge sloenije oblike, od kojih je posebno znaajna njihova uloga preduzetnika. Da bi obezbijedili visoke zarade i velike koliine metala, oni su za svoj raun i svojim sredstvima organizovali i finansirali rudarsku proizvodnju. Pri tome je tua radna snaga uglavnom koritena na tri naina'. Ovim ranokapitalistike forme organizacije i eksploatacije prodiru i u rudarstvo srednjovjekovne Bosne. To je stvaralo nove, sloenije odnose izmeu Dubrovana i domaih ljudi.
Sve o problemu Sasa u naoj istoriografiji: M. flHHHh, 3a uctuopujy pydapciuea, I, 127. 1 D. Kovaevi, Trgovina u srednjovjekovnoj Bosni, 149152; JJ,. KoBatieBHh-KoJHh FpadcKa
uace/ba cpedtboejeKoem 6occmcKe dpotcaee, 14714?.

A. Handi, Rudnici u Bosni, 19. * Pojedini podaci iz Dubrovakog arhiva pokazuju da su dijelovi rudarskih jama dospijevali u ruke Dubrovana kao zaloi za neisplaene dugove. S. irkovi, Dubrovani kao preduzet nici, 17. 7 Prvi nain je uzimanje radnika koji su bili plaeni po koliini radnog vremen a, a zatim po koliini rada. Najsloeniji je bio trei nain, koji se u naim pravnim spomenicima javlja pod imenom lemtat". Vlasnik je svoje dijelove ili svaki dio pojedinano ustupao jednom ili neko licini radnika, koji su radili i kopali rudu pod pogodbom da dio rude zadre za sebe, a dio prepuste vlasniku dijelova rudnika. S. irkovi, Dubrovani kao preduzetnici, 9 10.

146

Saski zakoni u turskoj verziji, u stvari, kodifikovani nai srednjovjekovni zakoni, kao i savremeni dubrovaki izvori, navode razne djelatnosti vezane za rudarstvo (urbari, hutmani, plakali). Rudarsku proizvodnju su vodili udrueni vlasnici dijelova, koji su se nazivali gvarci"8. To je, u stvari, jedna vrsta rudarske druine koja se organizovala da sa zajednikim kapitalom kopa i obrauje rudu u nekom rudniku. Najbrojniji su bili rudari na naem jeziku nazivani rupnici" i srebro delci", a na latinskom i talijanskom laboratores fossarum" i lavoranti". Po imenu je poznato vie topioniara, valturka u Srebrenici, Fojnici i Kreevu, koji su ulagali novac u kupovinu rude, istuene i oprane, a potom se bavili njenim topljenjem. Dakle, i u Bosni je bilo razvijenijih rudnika gdje je izvrena podjela rada i gdje topljenje rude obavljaju valturci9. Inae, o odnosima u topioniarstvu smo dosta slabo obavijeteni. Najvei dio dosad poznatih podataka o valturcima govori o njihovoj razmjeni sa trgovcima kojima su davali srebro za novac ili robu ili se javljaju kao njihovi dunici10. Svakako je u rudnicima sa jaim obimom proizvodnje morala biti razvijenija rudarska djelatnost i bolja organizacija rada. Ova podjela rada u rudarstvu i topioniarstvu morala je dovesti do unapre enja rudarske i metalurke tehnike, mada nema mogunosti da se prate pojedi nosti ovoga procesa. Sigurno je jedino da je proizvodnja bosanskih rudnika od sredine XIV vijeka bila u stalnom usponu i dostigla maksimum u prvoj polovini XV vijeka. Kao to je ve ranije navedeno, od 1430. godine moe se konstatovati dalji snaan razvoj proizvodnje, i to samo rudnika srebra (Srebrenica, Fojnica, Kreevo, Deevica). Pored ve poznatih, sada poinje proizvodnja i novih rudarskih proizvoda, i to od tridesetih godina XV vijeka (crvac)11. Sredinom XV vijeka vadio se mineral lapis lazuli" od koga se dobijao ultramarin, najskuplja plava boja12. Tako je rudarstvo postalo glavna privredna grana srednjovjekovne Bosne. Porast proizvodnje bosanskih i srpskih rudnika, koji kulminira u prvoj polovini XV vijeka, opravdano se dovodi u vezu sa privrednom krizom i opadanjem evropskih rudnika, koja je zapoela jo sredinom XIV vijeka. Husitski ratovi su jo vie smanjili evropsku proizvodnju srebra, pa je njegova naglaena potranja na evropskom tritu dovela do daljeg porasta proizvodnje bosanskih i srpskih rudnika, od tridesetih godina XV vijeka13.
* Isto, 3. Selo Varci, rudnik eljeza pominje se u defteru iz 1485. u podruju Olova. A. H a ndi , Rudni ci u Bosni, 22. 9 D. Kovaevi, Trgovina u srednjovjekovnoj Bosni, 152 157; R. KoBa^eBiih-Kojuh, rpadcna Hace/ba cpenoejeKoene Socancne dpMca ee, 149 152. 1 0 S. irkovi, Dubrovani kao preduzetnici, 12. 1 1 Od tridesetih godina XV vijeka izvozi se crvac (krmez), koji je sluio za bojenje tkanina. Podijeljena su miljenja ta je, u stvari, crvac. Jedni smatraju da je crvac ruda cinabarit koja se kao uzgredan proizvod dobija u olovnim i srebrnim rudnicima, a drugi da je to materija biljnog porijekla, odnosno biljna va. Bilo ga je u Kreevu, u centralnoj Bosni i naroito u predjelu Plje valja. H. BoHCHh, Jly6poeHUK u Typcna y XIV u XV eexy, IIoce6Ha H3aH>a CAHY, Eeo rpafl 1952, 306 307; B. Xpa6aK, Tlpotunocui Iljbeeajba uo dy6poeauKtiM doKyjueHuiuMa do iio ueiuKa XVII ciuoMha, H CTOPHCKH 3anHcn, 1 2, TaTorpafl 1955, 22 25; D. Kovaevi, Trgovina u srednjovjekovnoj Bosni, 146; C. "RiipKOBHh, Xepuei Ciue$a.H, 96, 97, 137, 138, 140, 142, 145; C. Pa^oj^Hh, Ilpeau, 3orpacp, Macormc 3a cpefl&oBeKOBHv VMeiHocr 2, Eeorpafl 1967, 3031. 1 2 B. Hrabak, Dubrovaki ili bosanski azur, GZM, NS IX, Sarajevo 1954, 33 41. " D. Kovaevi, Dans la Serbie et la Bosnie medievales, 248 252.

147

Turski hroniar Dursun-beg, koji je sa turskom vojskom uao u Bosnu, impresioniran onim to je vidio, zabiljeio je da je Bosna, u stvari, rudnik srebra i zlata. I pored pretjerivanja ovog hroniara, moe se rei d a je srednjovjekovna Bosna imala vrlo znaajnu proizvodnju srebra, iji taan obim nije mogue ustanoviti, ve se o tome moe dobiti samo priblina predstava. Kao prvo, treba imati u vidu koliine koje ostaju u Bosni za podmirivanje domaih potreba (kovanje novca, velike zalihe u srebru bosanskih vladara i feudalaca). ak i ostalo stanovnitvo, naroito u gradovima, u prvoj polovini XV vijeka ima dosta srebrnog posua, nakita, kao i sirovog srebra u privatnom vlasnitvu14. Na osnovu nekih orijentacionih cifara, uglavnom zasnovanih na podacima o izvozu, moe se pretpostaviti da se godinja proizvodnja srebra u srednjobosanskom rudarskom bazenu, bar tridesetih godina XV vijeka, kretala najmanje od dvije do tri tone15. Izgleda da je godinja proizvodnja rudni ka Srebrenice iznosila pet do est tona u vrijeme kada je ona bila na vrhuncu svoga razvoja 16. Veoma zanimljive podatke prua knjiga nadzornika dubrovake kovnice, koja je sauvana samo za 1422. godinu, kada proizvodnja srebra u rudnicima srpske i bosanske drave nije mogla biti manja od 5.672 kg srebra, odnosno 5,67 tona. Dakle, samo godinji izvoz srebra preko Dubrovnika u 1422. godini predstavljao bi vie od jedne petine ukupne evropske proizvodnje 17. Najnovija istraivanja pokazuju da godinja proizvod nja srebra, u Srbiji i Bosni, u prvoj polovini XV vijeka nije bila manja od deset tona18. Svakako se mora voditi rauna da je srpska drava u odnosu na Bosnu imala vei broj rudnika. Pa i pored toga, udio bosanskog srebra u evropskoj proizvodnji bio je sva kako vei nego to se to do sada smatralo. U doba Rimljana u Bosni se dobijalo zlato ispiranjem nanosa zlatonosnih leita u dolinama bosanskih rijeka. Podaci o bosanskom zlatu, u XIV i XV vijeku, suvie su uopteni i neodreeni da bi se moglo ozbiljnije govoriti o njegovoj pro19 izvodnji u srednjem vijeku . Proizvodnja bakra, iako malih razmjera, ostavila je 20 traga u pisanim izvorima .
14 JJecaHKa KoBaMeBHh-KoJHfc, O pydapcuoj upouieodnu y cpedmoejeKoeuoj EOCHU, FOHHiiiH>aK jJpviirrBa HCTopiraapa EnX, CapajeBo 1983, 117118. Naveemo, primjera radi, neke brojke koje se odnose na srednjobosanski rudarski bazen. Tako su neki od dubrovakih trgovaca, u vremenu od 1426. do 1428. godine, uloili u zajednika drutva svotu dukata dovoljnu da se za nju nabavi 145 kilograma srebra. Kada se radi o krupnim dubrovakim trgovcima, kao to su braa Kabuii, onda su ti iznosi mnogo vei. U njihovoj trgovakoj knjizi tano je navedeno da su svojim ortacima poslali 1847 dukata i 2 groa, a za tu svotu su im ovi kupili u Podvisokom 593 litre, odnosno 195 kg srebra. Dubrovani, koji su 1434. godine s karavanima ili u Visoko da nabave srebro, bili su opljakani u Konjicu. Iz njihovih izjava pred sudom proizlazi da su za ukupni iznos opljakane robe i novca mogli nabaviti oko pola tone srebra. R. KoBaieBHfe-KoJHh, O pydapcKoj upouseodibu, 119 121. " S. irkovi, The Prouction ojGold, Silver and Copper in the Central Parts ojthe Balkans jrom the 13 th to the 16 th Century, Beitrage zur Wirtschaftsgeschichte, Band 2, Precious Metals in the Age of Expansion, Stuttgart 1981, 51 52.
17

C. TiHpKOBHh, JJy6poeaHKa Koenuifa nosifa u upou3eodna cpe6pa y Cp6uju u E OCHU ,

J rjiacHHK, 1-2, Beorpaa 1976, 9197. " S. irkovi, The prouction, 53. " ff,. KoBaieBHh-KojHh, O pydapcKoj upouisodnu, 117. Proizvodnja zlata u drugoj polovini XV stoljea bila je, oito, neznatna, jer uur od zlata uope ne evidentiraju spahijski defteri iz toga vremena". A. Handi, Rudnici u Bosni, 11. 40 D. Kovaevi, Trgovina u srednjovjekovnoj Bosni, 31, 17; I. Voje, Bosenski svinec, 65 67; R. KoBaHeBHh-KojHh, O pydapcKoj upouaodmi, 117.

148

O proizvodnji velikih koliina olova svjedoe karavani sastavljeni od vie desetina konja, natovarenih olovnom rudom, koji se stalno sputaju iz Bosne u Dubrovnik i na ue Neretve. Tako je 1403. godine poslato u Dubrovnik 300 konja natovarenih olovom, priblino oko. tri vagona. Bilo je jo i znatno veih isporuka. Tako je Brailo Tezalovi samo u toku 1413. godine poslao u Dubrovnik oko 11 1/2 vagona olova21. Ovo su samo neki primjeri o izvozu velikih koliina bosanskog olova, koji esto dostie vie desetina tona. Ovu trgovinu, pa time i samu proizvodnju olova, podsticala je dubrovaka vlada na taj nain to je uvoz soli u Bosnu uslovljavala izvozom olova. U novije vrijeme pisalo se dosta o trgovini bosanskim olovom. Podaci iz Dubrovakog arhiva ukazuju na snanu proizvodnju olova u Olovu, ali su, ipak, nedovoljni za zakljuke o obimu njegove godinje proizvodnje22. O tome se mogu praviti stvarne procjene tek za docniji period poslije dolaska Turaka, u vrijeme kada je rudnik Olovo radio punim kapacitetom. Na osnovu deftera iz 1489. godine, odnosno na osnovu sultanovih prihoda, vidi se da je te godine proizvodnja rudnika Olova iznosila 673 tone olova23. Radi se oigledno o rudniku sa veoma bogatim nalazitima rude. Izvoz gvozda, kao i ostale kabaste robe, nije bio rentabilan za trgovinu. Zbog toga je proizvodnja gvozda morala biti znatno vea nego to to izgleda po dubrovakim izvorima. Na to ukazuje razvijenost kovakog i oruarskog zanata u srednjovjekovnoj Bosni24. Isto tako, Turci su zatekli u Bosni vei dio rudnika eljeza ija su nam imena ranije bila potpuno nepoznata. ak su neki, poput ajnia, bila vrlo napredna rudarska mesta25. Ovako obimna proizvodnja u XV vijeku pretpostavlja proirenje rudarske i topioniarske djelatnosti, dalje angaovanje ljudstva, zapoljavanje veeg broja strunjaka i obinih radnika, intenzivniju podjelu rada, osposobljavanje novih jama i podizanje topionikih pei. Tako su ujedno rudarstvo i topioniarstvo postali sve vaniji faktor u privredi svakog rudarskog naselja pojedinano. Nakon Tvrtka I nastaje dui prekid u kovanju domaeg novca, vjerovatno izazvan nesreenim politikim prilikama i estom smjenom vladara na bosanskom prijestolu26. Tek Tvrtko II poinje ponovo da kuje novac, i to, izgleda, ve krajem tridesetih godina XV vijeka, to je kao i ranije izazvalo estoke proteste Dubrovana2 7. Od emisija Tvrtkovog novca najpoznatiji su groevi, a isticali su se svojom
11 D. Kovaevi, Trgovina u srednjovjekovnoj Bosni, 118 120. O izvozu u XIV vijeku upor. B. Kreki, Prilog istoriji mletalko-balkanske trgovine, 17. 22 Upor. nap. 21 D. Kovaevi, Zore BokSi, dubrovaki trgovac i protovestijar bosanskih kraljeva, Godinjak Drutva istoriara BiH, XIII, Sarajevo 1963, 289 310; B. Hrabak, Metali i otopine iz Bosne i Srbije na tritima arapskih zemalja (XIVXVI v.). Prilozi Instituta za istoriju, XIII, Sarajevo 1977, 47; isti, Tlpobaja upou3oda, 67 70; I. Voje, Bosenski svinec, 3759. Upor. i fl. KpBaqeBnh-KoJHh, O pydapcxoj upoiusodnu, 116 117. iz S. irkovi, The Production, 53 54. Upor. i A. Handi, Rudnici u Bosni, 19 21. 84 O izvozu gvozda iz srednjovjekovne Bosne postoji samo jedan podatak, i to iz XIV vijeka: JX. KoBa^eBHh-Kojnh, O pydapcKojupou3eodwu, 115116. O razvoju kovakog i oruarskog zanata upor. JJ. KoBa^eBHh, JJpujioi upoyuaeaiby 3aHamcuiea, 281 291. " A. Handi, Rudnici u Bosni, 1.4, 22, 32, 34 38. " Upor. gl. III, nap. 14. 2T P. ivkovi, Prve vijesti o bosanskoj kovnici novca poslije smrti Tvrtka 1 Kotromania, GDI BiH, XXVIIIXXX, Sarajevo 1979, 271278; isti, Tvrtko JI Tvrtkovi, Sarajevo 1981,190.

149

veliinom28. Prilikom jednog sudskog spora izmeu Dubrovana nastanjenih u Fojnici 1439. godine izriito se pominju groevi iz kovnice bosanskog kralja Tvrtka II29. I poslije njega domai novac se kuje neprekidno, sve do pada bosanske drave. Novac oznaen kao kraljev (grossi di Re; denarii regis bossine itd.) esto se po minje u izvorima, i to obino u vezi sa poslovnim transakcijama dubrovakih trgovaca u Bosni30. Poznato je da je u Srebrenici, ve u drugoj polovini XIV vijeka, postojala kovnica novca. Obnovljena je sredinom 1417. godine za vrijeme despota Stefana, a radila je i docnije za vrijeme de spota ura31. Kada je Srebrenica jedno kratko vrijeme ponovo pripala Bosni, u ljeto 1446. godine, u Dubrovniku se raspravljalo o kovnici bosanskog kralja u Srebrenici, ali nije poznato da li je ova stvarno proradila. Neobian novac sa zajednikim natpiso m kralja Tomaa i despota ura izgleda da je kovan u Srebrenici 32. Postavlja se pitanje gdje je upravo u prvoj polovini XV vijeka, kada Srebrenica vie nije bila u okvirima bosanske drave, bila kovnica bosanskih vladara. Graa iz Dubrovakog arhiva navodi na zakljuak da bi to mogla biti Fojnica. Ova upravo od tridesetih godina XV vijeka postaje najjai rudnik srebra u srednjobosanskom rudarskom bazenu i jedan od glavnih centara bosanske drave. Od znaaja je i injenica da se Fojnica nalazila pod neposrednom vlau bosanskih vladara33. U Bosni je inae svaki strani novac bio u slobodnom opticaju. U svojini poveljama Mleanima bosanski vladari u nekoliko navrata istiu da e mletaki novac, kao i dubrovaki, slobodno kolati po Bosni. Meutim, u upotrebi je najvie bio dubrovaki novac, iako je tek posebnom poveljom Stefana Tomaevia od 25. novembra 1461. godine prvi put zvanino odobren njegov opticaj. Pa i pored svega toga, Dubrovani su se s mnogo upornosti borili protiv svake emisije novca, na stojei tako da njihov novac bude jedino plateno sredstvo na podruju Bosne34. 35 Bilo je sluajeva da se ponekad proturao i falsifikovani novac . Ovakav razvoj novanog sistema odgovarao je potrebama privrednog napretka Pa i pored oiglednog porasta uloge novca u privrednom ivotu onoga vremena ponekad pojedini proizvodi, kao, na primjer, sirovi komadi plemenitih metala igraju ulogu opteg ekvivalenta. Inae, trampa je predstavljala est oblik trgovinske razmjene. Naroito se bosansko olovo zamjenjuje za so ili za tkanine38.
" . Truhelka, Nalaz bosanskih novaca, obreten kod Ribia, GZM, XVII, Sarajevo 1905, 26; I. Rengjeo, Novci bosanskih banovai kraljeva, GZM, LV, Sarajevo 1943, 257. Za poreenje sa dubrovakim dinarom vidi M. PemeTap, ffy6poeaiKa HyMU3MaiiluKa, I, IloceSHa H3flaH>a CKAHY, KH. 48, CpeMCKH KapjioBUH 1924, 246 247. " D i v. N ot , 23, fol . 17 2' , 1. X 14 39. 80 JI. KoBaueBHh-Kojah, FpadcKa uace/ba cpednotjeKoem Gocancne dpncaee, 156, nap. 63; Lam. de foris, 22, fol. 48', 17. III 1449; Test. Not., 14, f ol. 123', 19. VI 1449. 31 M. JlHHHh, 3a uciuopujy pydapciuea, I, 51, 52, 69, 70, 80. 31 Isti, 77 78, 80 81.
33

f l e c a H K a K os a ^ et i h , Fd j e je 6 u / i a K o e m i f a u o e i f a 6 o ca n c K u x

/iadapa>

roflHiuaaK

J Ip y u iT Ba Hc ro p i ra a p a E H X, I V, Ca p a je Bo 1 9 5 2 , 2 6 9 2 7 6 . 34 D. Kovaevi, Trgovina u srednjovjekovnoj Bosni, 47. 31 Dubrovaki trgovac je litru i po srebra platio lanim novcem, pa ga je zbog toga knez Kreeva vezao i zatvorio. Lam. de foris, 24, fol. 172, 16. IV 1451. 36 D. Kovaevi, Trgovina u srednjovjekovnoj Bosni, 188 189.

150

2. Trgovina Istovremeno sa usponom rudarstva dolazi do daljeg unapreenja trgovine. Snaenju spoljne trgovine doprinio je mnogo izvoz srebra. to se tie vrsta srebra, najee se pominje pliko srebro, a zatim i fino srebro. Glavn i dio srebra izvozio se u Dubrovnik i dalje, posredstvom Dubrovana, na prekomorska trita, u Pezaro, Toskanu (Firenca, Prato), u junu Italiju, Siciliju, Grku, ali, ipak, prvenstveno u Veneciju i preko Venecije u zapadnu Evropu1. Prevoz se obavljao gotovo iskljuivo dubrovakim brodovima, a ponekad su mletaki brodovi preuzimali srebro ve u Dubrovniku2. Iako nije mogue ustanoviti tane koliine izvoza bosanskog srebra prema Veneciji i ostalim talijanskim tritima, ve je ranije, u izlaganju o obimu p roizvodnje konstatovano, da se radilo o tonama. Meutim, taj izvoz morao je biti znatno vei od onog za koji znamo iz sauvanih podataka3. ak i o dubrovakoj trgovini bosanskim srebrom nema onoliko podataka koliko bi se to, zbog njenog znaaja, moglo oekivati. Takoe treba voditi rauna da su, i pored slobodne trgo vine srebrom, mnogi trgovci krijumarili srebro iz Bosne i unutranjosti Balkana u Dubrovnik, a zatim u Veneciju. Svakako da je, u manjim koliinama, srebro odlazilo na Zapad, preko Splita i ostalih srednjodalmatinskih gradova4. U pograninim gradovima june Ugarske bilo je dosta Dubrovana, koji su odravali trgovake veze sa srpskim i bosanskim rudnicima. Tako su, na primjer, lanovi dubrovake kolonije u Zvorniku izvozili srebro iz Srebrenice u Ugarsku, a vjerovatno da je tu bilo i koliina iz srednjo bosanskih rudnika5. Bosansko olovo kupuju trgovci iz Firence i Ankone, a ilo je ak u Tursku, paniju, Aleksandriju, Siriju i ostale mediteranske zemlje. Ovaj izvoz se odvijao preko Dubrovnika i Drijeva, ali takoe i preko Venecije, gdje su odlazile naroito velike koliine bosanskog olova. ak je 1413. godine jedna jedina isporuka olova za Veneciju iznosila 260 milijara. Trgovci razlikuju dvije vrste olova, i to: meko olovo iz Olova (plumbum dulce), koje nije imalo nikakvih primjesa, te je bilo boljeg kvaliteta od tvrdog olova iz Srebrenice sa primjesama antimona 6.
1 D. Kovaevi, Trgovina u srednjovjekovnoj Bosni, 167 170; JJ,. KoBaieBHh-Kojnh, O pydapcKoj upou3sodnu, 118121; B. Xpa5aK,npodaja upotaeoda oocaucKoipydapcuiea, 61 65; Desanka Kovaevi- Koji, Ekonomske veze i kulturni uticaji, 37 38; M. Spremi, II regno di Napoli aragonese e l'argento balcanico, Archivio Storico per le Province Napoletane, Terza Serie, vol. XIII, Napoli 1975, 203 212. Mletaka vlada je izdavala stroge naredbe svojim trgovcima i pomorcima da moraju oba vezno predati sve srebro kovnici u Veneciji. Desanka Kovaevi- Koji, Rapporti economici di Venezia con l'interno dei Balcani, Balcanica (u tampi). 3 Upor. gl. V (1), nap. 15 18; D. Kovaevi- Koji, Ekonomske veze i kulturni uticaji, 38; M. Spremi, // regno di Napoli, 206. 4 M. unji, Prilozi za istoriju bosansko-venecijanskih odnosa 14201463, Historijski zbornik, XIV, 1961, 124, 131. 5 Desanka Ko vaevi- Koji, Zvornik (Zvonik) u srednjem vijeku, Godinjak Drutva istoriara BiH, XVI, Sarajevo 1965, str. 27 28. D. Kovaevi, Trgovina u srednjovjekovnoj Bosni, 170 172; fl. KoBa^eBHh, O pydapcKoj upou38odH>u, 116 117: B. Xpa5aK, npodaja upounoba, 6770; I. Voje, Bosanski svinec, 3759.

151

Bakar se izvozi u Dubrovnik i Veneciju, ali, ipak, manje u odnosu na XIV vijek'. Lapis lazuli, od koga se dobijao ultramarin, najskupocjenija plava boja, nije se izvozio na veliko, jer je to bio rijedak mineral. Sa crvcem, koji neki smatraju rudom, bilo je drugaije. Od etrdesetih godina XV vijeka crvac se u znatnim koliinama alje u Dubrovnik, a iz Dubrovnika u Firencu i Veneciju, pa ak i u Aleksandriju8. Bosansko eljezo se nije izvozilo, s obzirom na to da u srednjem vijeku, zbog tadanjih slabih puteva, transport kabaste robe nije bio rentabilan za trgovinu. Znaaj voska kao izvoznog artikla porastao je u prvoj polovini XV vijeka. Postojale su dvije vrste voska (cere crude-sirov vosak i cere fine-ist, preraen vosak), koje su se razlikovale po kvalitetu i cijeni. S obzirom na to da se vosak mnogo koristio u rasvjeti onoga vremena, to je u prvoj polovini XV vijeka u dubrovakom izvozu iz Srbije i Bosne vosak dolazio odmah iza plemenitih metala. Pojedine isporuke broje 15, 25, pa ak i 60 tovara. Samo su braa Kabuii u vremenu od 1426. do 1433. godine izvezli godinje oko 13 1/2 dananjih vagona istog voska u vrijednosti preko 30.000 dukata. Za razliku od srebra, glavni izvoz voska nije odlazio u Veneciju, ve u pojedina mjesta u oblasti Marke, na obali Jadranskog mora, i to u Fermo, Fano, Rimini, a naroito u Pezaro, uveno po svojim sajmovima. Iz gradova Marke bosanski vosak odlazio je dalje u Rim, Urbino i druge talijanske gradove, te je tako zauzimao znaajno mjesto na talijanskom tritu i bio u po tronji na irem podruju Italije 9. O trgovini stokom nema mnogo podataka, jer su se samo izuzetno ugovori o kupoprodaji stoke registrovali u dubrovakoj kancelariji. Neto vie o prcmetu stokom saznajemo iz tubi podizanih zbog pljake i raznih nezgoda koje su trgovci stokom imali na putevima. Poznato je da su se u veem broju izvozila goveda i ovce, naroito konji, koje, pored Dubrovana, kupuju i trgovci iz Italije. ak je jednom prilikom kralj Stefan Toma poslao mletakom dudu etiri konja na poklon. Predmet trgovine su bile i svinje, koje se ponekad alju na prodaju u Dubrovnik. Od ostalih stoarskih proizvoda izvozio se kao i ranije sir. I pored razvijenog ovarstva, izvoz bosanske vune bio je sasvim mali, jer je lana di Bosna" bila slabijeg kvaliteta, te je Dubrovnik svoje potrebe u vuni podmirivao na raznim svjetskim tritima10. Izvoz koa, znatan ve od druge polovine XIV vijeka, jo vie je porastao u prvoj polovini XV vijeka, i to prvenstveno u Dubrovnik, a zatim preko njega i na ostala trita u Apuliju, naroito Veneciju, Ankonu i druge gradove Marke. Koe (najee govee i jagnjee) razlikovale su se i po nainu prerade; mogle su biti jednostavno osoljene i osuene ili stavljene. Pominju se takode koe divljai
7

D.Kovaevi, Trgovina u srednjovjekovnojBosni, 172; E. Xpa6aK, Tlpodaja upomeoda,

6 5-6 7 .
8 Za crvac upor. gl. V (1), nap. 11. D. Kovaevi, Trgovina u srednjovjekovnoj Bosni, 173; E. XpaSaK, npodaja upomeoda 71. D. Kovaevi, Trgovina u srednjovjekovnoj Bosni, 173 175; J\. KoBaMeBHh-KoJHh, 0 U3S03y eocKa U3 cpenoejeKome CpSuje u Bome, 143153. 10 M. unji, Prilozi, 133; D. Kovaevi, Trgovina u srednjovjekovnoj Bosni, 175 176. U martu 1463. osniva se drutvo koje tr eba u Bosni da kupuje stoku i da je dovede u Dubrovnik 1 proda u mesari. Div. Canc, 71, fol. 13, 11. III 1463; upor. gl. IV (2), nap. 99; P. Kamin

Cutouapciueo, 112132.

152

(zceva, kuna, dabrova i lisica)11. Izvozili su se jc i neki drugi proizvodi, kao to je med, ito, drvna grada, borova smola pa, ak, jedncm prilikom i svila 12. Pored sirovina, iz Bosne se izvoze i izvjesne preraevine domae radinosti, kao to su rasa (gruba dcmaa tkanina) i pokrivai (schiavine), i to u Veneciju i Apuliju, zatim u Ankonu, Rimini i ostale gradove Marke13. Isto tako zlatarski proizvodi, i to razni srebrni predmeti (posude, prstenovi, mamuze), izraeni na bosanski nain, nalaze se u upotrebi u Splitu i ostalim dalmatinskim gradovima pod mletakom uprave m14. Trgovina bosanskim robljem u prvoj polovini XV vijeka u znatnom je opadanju. Pored opte pojave iezavanja trgovine robljem na Zapadu, uslijedili su i protesti bosanskih vladara, pa i velikaa, zbog hvatanja i prodaje njihovih ljudi. Najzad su Dubrovani, odlukom iz 1416. godine, zabranili trgovinu robljem 15. Unapreenje stoarstva podsticalo je uvoz sve veih koliina soli16. Proiruje se broj stranih trita, (Italija, Valona, Grka) sa kojih se so dobavlja, a poveava se i obim samog uvoza. Pojedine isporuke upuene iz Dubrovnika broje po 100, 230, pa ak i 472 tovara. Dobar dio bosanskih potreba za solju podmirivan je uvozom preko Drijeva, poznatog demaeg trita solju, iji je znaaj vremenom sve vie rastao. Koliko su besanski vladari i feudalci bili zainteresovani za ovaj artikal, pokazuje njihovo stalno nastojanje da na sopstvenoj teritoriji otvore nova trita soli. Meutim, svi pokuaji Tvrtka I, a docnije vojvode Sandalja i hercega Stjepana, da u Novcm formiraju demae trite soli ostali su bez uspj eha. Pored Dubrovnika, Bosna je bila uveliko zainteresovana za uvoz soli i iz dalmatinskih gradova, pa u tem cilju besanski vladari vode zvanine pregovore s Mlecima. ak je kralj Tcma izdao Mleanima iroke povlastice, ped uslovcm da moe uvoziti so koliko to bude elio i da ga niko u tome ne cmeta. Pa ipak, uvoz soli sa raznih dalmatinskih trita (Zadar, Pag, ibenik, Split, Trogir, Korula) znatno je zaostajao za koliinama koje su dopremali dubrovaki trgovci. Oni su
1 1 D. Kovaevi, Trgovina u srednjovjekovnoj Bosni, 175 176; F. Gestrin, II cemmercio dei ptllami nelle Marche del XV e della prima meta del XVI secolo, Atti e memoric, nuova serie, anno 82 (1977), Le Marche e l'Adriatico orientale: economia, societa, cultura dal XIII secolo al primo ottocento, Ancona 1978, 263 264. 1 2 D. Kovaevi, Trgovina u srednjovjekovnoj Bosni, 176. V!sh enesi u Dubrovnik 7 tovara pritki jelovine i 3 tovara vrata za bave. Div. Canc., 34, fol. 222', 26. V 1403. ura Pribilovi iz Samobora prodaje 2 litra svile . Div. Canc, 57, fol. 271, 25. VI 1443. 1 3 I. Vo j e, Poslovanje dubrovnikih trgovinskih drub v srednji in Juni Italiji u 15 stolelju, JI, 34, 1980, 242, 247; "B. IleTpoBHh, CpednoeeKoeuu eyneuu uoKpueauu, 359366; JI. J^HHiih-KneH<eBHh, TkamiHe, 1124. 1 4 Vjerovatno su bile bosanske izrade i oni srebrni predmeti za keje se navedi da su ih pcs!anici bosanskog kralja i hercega Stjepana donosili na peklen mletakem dudu prilikem svojih diplomatskih misija. : M. unji, Nekoliko podataka o srednjovjekovnim bosanskim izraevinama od srebra. Radovi Filozofskog fakulteta, I, Sarajevo, 1963, 346 348. 1 5 V. Vinaver, Trgovina bosanskim robljem, 126, 127. 16 U Bosni je, dodue, od davnina bilo slanih naslaga. Naroito je sjeveroistoni kraj Bosne oduvijek bio poznat po slanim naslagama, te su svi narodi koji su tu u razna vremena stanovali po soli nazivali cijelu ovu oblast. Izgleda da u srednjem vijeku pcmenuti izvori nisu radili. B. "RopoBHh, Xuciuopi<ja Eocue, Iloce6Ha H3flaH>a CAHy, Beorpa 1940, 19; . Truhelka, Neto o bosanskim solanama, GZM, XII, Sarajevo 1900, 576. Kolika je bila vrijednost soli, vidi se i po tome to su vlasi koji su obavljali prenos soli kao nagradu primali odreenu koliinu soli.

153

uspjeli da odre trgovinu ovim veoma traenim artiklom kao iskljuivo dubrovaki monopol u krajevima svog zalea17. Ve od prvih godina XV stoljea u bosanska gradska naselja pristiu karavani natovareni tkaninama, i to ponekad desetak i vie tovara odjedanput. Pokuaj hercega Stjepana da podigne samostalne tvornice ostao je bez uspjeha i nije imao praktinog znaaja, kao ni ranija Tvrtkova nastojanja da unaprijedi proces proizvodnje tkanina. Raa, grubo platno, koje se proizvodilo u okviru domae radinosti, sluilo je samo za podmirivanje najosn ovnijih potreba. Zato je Bosna i u prvoj polovini XV vijeka, zbog pojaane potranje tkanina u sve razvijenijim gradskim naseljima, bila prisiljena da se snabdijeva sa stranih trita. U poetku su se preko Dubrovnika u bosanska gradska naselja uvozile tkanine sa istoka i vrlo mnogo tkanina iz raznih talijanskih gradova, i to: Vience, Mantove, Verone, Firence, posebno iz Prata, uvenog tekstilnog centra. Tkanine iz Venecije bile su traene naroito u Visokom. U mletakom arhivu sauvan je podatak o uvozu tkanina ak iz Francuske. Svjestan znaaja ove trgovine i potreba Balkanskog zalea Dubrovnik je od dvadesetih godina XV vijeka podigao bojadisaone i radionice i tako organizovao vlastitu proizvodnju tkanina. Od tog vremena dubrovake tkanine su preplavile balkansko, pa i bosansko trite. Prema kazivanju samih Dubrovana, njihovi trgovci najradije nose tkanine u Bosnu i Srbiju. Kako su od svih talijanskih trgovaca Mleani najvie nastojali da svoj tekstil prodaju Bosni, to je izmeu njih i Dubrovana dolazilo do sukoba. O tome u jednom pismu govore i Dubrovani, te se ale da njihove tkanine, iako jeftinije, nisu loije i slabijih boja od onih koje nose peat s likom sv. Marka, kako to tvrde Mleani. I onda kada su dubrovake tkanine ovladale bosanskim tritem, i nadalje su se uvozile fine tkanine iz Italije. Dubrovake tkanine, kao i tkanine iz raznih talijanskih gradova, naroito Vene cije, dopremane su u Bosnu i preko Drijeva18. Uvoz mrarija, uglavnom iz Dubrovnika, u prvoj polovini XV vijeka u znatnom je porastu. Pored toga to su ulje i ribe obino sastavni dio mrarija, dobavljaju se jo i posebno. Vino i ulje dopremano je takoe i preko Drijeva. U znatno manjim koliinama nego iz Dubrovnika, tkanine, ulje i mrarije uvozile su se i iz dalmatinskih gradova19. Pored iroke upotrebe stakla na dvorovima vladara i vlastele, izgleda da je ono u prvoj polovini XV vijeka upotrebljavano i u bosanskim gradskim naseljima. I arheoloki nalazi fragmenata staklenih posuda, sa specifinim obiljejima muranske proizvodnje, sa svoje strane potvruju da se u XV vijeku u sredinjoj oblasti Balkana uvozilo i staklo iz Venecije. Iz Venecije se takoe nabavljalo i oruje, naroito za potrebe bosanskih vladara i feudalaca20.
D. Kovaevi, Trgovina u srednjovjekovnoj Bosni, 177 179. Mirjana Popovi, La penetrazione dri mercanti pratesi a Dubrovnik (Ragusa) nella prima meta el XV secolo, Archivio storico italiano, Anno CXVII, 1959, 510 518; D. Kovaevi, Trgovina u srednjovjekovnoj Bosni, 180 184; JI,. KoBaneBHh-KoJHh, fpadaca nacejba cpedfboejenoene 6ocancKe dpMcase, 193194. 1 9 D. K ovaevi, Trgovina u srednjovjekovnoj Bosni, 183 184; M. unji, Prilozi, 125, 12 9, 1 31. 20 Be pe H a Xa H, T p u e e u a d y S p o e a u K o i ci u a K A a p c i us a ( XI V X V I Be n) . I I oc e S H a H 3 a H, a CAHY EajiKaHOJioiiiKH HHCTHTVT , Eeorpafl 1981, 83 88; Bepena XaH, IIpodjieMU OKO uopeK/ta u ciuujia cpediboeeKoeHoi cCuaK/ia U3 Cp6uje, Bone u XepueioeuHe, My3ej npHiweH>eHe VMeTHOcra, 36opHHK, 13, Beorpa, 1969, 730; Verena Han, Les relations verrires entre Dubr ovnik et Venise
1 7 1 8

du XIV" au XVI e siicle, Annales du 6 e Congres de l'Association Internationale pour l'histoire du Verre, Liege 1975, 161 162; D. Kovaevi- Koji, Ekonomske veze i kulturni uticaji, 41 42; Petrovi, Dubrovako oruje u XIV veku, Beograd 1976, 138 144.

154

Preko Dubrovnika, a neto i preko Drijeva dolazi jo itav niz artikala koje trai razvijena gradska sredina. To je razno oruje i orue, dijelovi konjske opreme, zatim vino u bavama, narande, biber, slatkii, igle, hartija, afran, razno bakarno posue, makaze, ogledala, sapuni, eljevi itd. Isto tako, esto se uvoze pojedini komadi odjee i nakita, pojasevi raznih vrsta i vrijednosti, srebrni predmeti, perle i drago kamenje. Pored uvoza, predmeti potronje bili su i p roizvodi bosanske privrede. Tako se u bosanskim, kao i u ostalim evropskim gradovima, prodavala raznovrsna i esto vrlo skupocjena roba. Gradsko stanovnitvo imalo je raznolike pot rebe, ali i sredstva da ih zadovolji. Vremenom su bosanska gradska naselja postala ne samo centri razmjene ve i potronje21. Sva ova intenzivna uvozna i izvozna trgovinska razmjena odvijala se uglavnom preko Dubrovnika, najvanije luke na zapadnoj obali Balkanskog poluostrva u prvoj polovini XV vijeka. Istovremeno, Dubrovnik je postao glavno uporite posrednike trgovine izmeu unutranjosti Balkana i talijanskih gradova, posebno Venecije, to jest izmeu dva svijeta sa razliitim ekonomijama22. Vremenom se i trg Drijeva razvija u veoma vanu izvoznu i uvoznu luku bosanske drav e. U znatno manjem obimu spoljnotrgovinski promet Bosne iao je preko srednjodalmatinskih gradova i Ugarske. Dakle, tokom prve polovine XV vijeka trgovinska razmjena srednjovjekovne Bosne pokazuje veliki porast i naglo jaanje, kako izvozne tako i uvozne trgovine. U stvari, to se objanjava time to su tada u talijanskim gradovima, kao i u ostaloj zapadnoj Evropi, porasle potrebe za sirovinama, kao to su: srebro, olovo, vosak i koe, koje je mogla da prui bosanska privreda. Poveava se i broj stranih trita, na kojima se pojavljuju bosanski proizvodi. Pored Sicilije, Apulije, Firence i Prata, kao i drugih gradova sjeverne i srednje Italije, to su sada naroito gradovi u oblasti Marke Pezaro, Ankona, Fano, Fermo, Rimini. I nadalje je izuzetno vana uloga Venecije. Preko nje i ostalih talijanskih gradova bosanski proizvodi ulaze u iru razmjenu dobara evropske privrede23. U isto vrijeme, u Bosni brzo napreduju gradska naselja koja su postala znaajni centri potronje, to podstie poveanje uvoza. Meutim, obim ove trgovinske razmjene ne moe se poblie odrediti i ciframa izraziti. Ipak, izvozna trgovina je i dalje nesumnjivo jaa od uvozne, zahvaljujui
2 1 Uzimajui u obzir dubrovake, kao i rane turske izvore, moe se napraviti pregled struk ture robne razmjene i predmeta lokalne potronje u gradskim naseljima srednjovjekovne Bosne. U,. KoBa^eBHh-KojHh, Fpadcua uacejba cpednoejeKoeue 6ocaucKe dpMcaee, 192 199. 22 J. Taflnh, npuepeda JJy6poHUKa u cpucKe 3ej*Jbe y upsoj U OA OS UH U XV tena, 36opHHK <t>Hjio3o<}>cKor <J>aKyjrreTa, VIII, Eeorpa 1964, 516536; B. Kreki, Dubrovnik in the 14* 1 and 15" centuries, A City betvveen East and West, Oklahoma 1972; B. Kreki, Le relazioni fra Venezia, Ragusa e le popolazioni serbo -croate, Venezia e il Levante fino al sec. XV, vol. I. Olschki, F l o re n c e 1 9 7 3 , 3 9 9 ; S . i rk o v i D e s a n k a K o v a e v i - K o j i , V i c o n o m i e n a t u r e l l e e t l a production marchande au XIII XV siicle dans les regions actuelles de la Yugoslavie, Balcanica, X I I I X I V , B e ogr a d 1 9 82 19 8 3, 4 5 5 6. 23 Upor. na p. 22; F. Gestrin, Le relazioni economiche tra le due spone adriatiche tra Quattro e C i nquecent o, A tt i del C ongr es s o i nte r na zi onale s ulle rel azi oni fra le due S ponde a dria tic he, 1971, 101 102; D. Kovaevi - Koji, Ekonomske veze i kulturni uticaji, 43. D. Kova evi- Koji, Rapporti econonttd di Venezia.

155

rudarskim proizvodima, naroito srebru. Prema tome, trgovaki bilans srednjovjekovne Bosne, u odnosu na Dubrovnik i talijanske gradove s kojima je trgovala,, bio je pozitivan24. Uslovi za trgovinski promet u srednjovjekovnoj Bosni poetkom XV vijeka poboljali su se tek poslije izmirenja izmeu Ostoje i ugarskog kralja igmunda 1411. godine. Naroito od dvadesetih godina XV vijeka, i pored sve zategnutije spoljnopolitike situacije, dalje sreivanje unutranjih prilika povoljno je djelo valo na intenziviranje trgovinskog prometa. Promet robe u Bosni odvijao se uglavnom kopnenim putevima, iako su koriteni i rijeni tokovi, ukoliko su bili plovni. Neretva je od svih rijeka bila najvaniji vodeni put srednjovjekovne Bosne. Izgleda da je docnije u tursko doba bila zasuta pijeskom i sprudovima. Upotrebljavali su se svi poznati putevi srednjeg vijeka, koji su sa obala Jadranskog mora kroz Bosnu vodili u balkansko zalee. Ipak, dva puta su imala prvo razredan Znaaj za bosansku spoljnu trgovinu. Prvi, koji je vodio od Dubrovnika u istonu Bosnu i dalje u srpsku dravu, bio je poznat pod imenom via Drine" ili ,,via Coze", a drugi dolinom Neretve, koja je inae bila glavna veza srednje Bosne sa morem. Putevi kroz Bosnu imali su veliki znaaj i u meunarodnom saobraaju, jer su se nastavljali dalje u susjedne zemlje, i to via Drine" u Srbiju prema Niu i Carigradu, a via Narenti" preko Drine u Srbiju ili preko Srema u Ugarsku. Za ove zemlje, naroito za srpsku dravu, ija je spoljna trgovina okrenuta Zapadu, bilo je od ivotne vanosti da budu povezane sa Jadranskim morem. Isto tako je za dubrovaku trgovinu naroito via Drine" imao veliki znaaj. Prenos robe obavljao se konjima, jer kolski saobraaj nije bio razvijen zbog nedostatka puteva. Konj je bio glavno prenosno sredstvo, a stoari vlasi najvaniji inilac u voenju itavog prometa u unutranjosti Balkana, pa i u srednjovjekovnoj Bosni. U Dubrovakom arhivu sauvali su se mnogi ugovori sklopljeni izmeu Dubrovana i vlaha o pievozu robe iz Dubrovnika u unutranjost Balkana 25. Na trgovinski promet su se plaale carine. Organizacija naplate carina bila je drugaija nego danas. Carina na uvezenu robu nije se naplaivala na granici, ve na trgovima na kojima je roba prodavana, i to na prodatu koliinu robe. Tek na posljednjem trgu, prije izlaska iz zemlje, carina je naplaivana na svu preostalu robu. Pored ovih uvoznih i izvoznih carina, u srednjem vijeku ustalile su se provozne i takozvane ustupne carine na tranzit robe. Tokom cijelog razvoja bosanskog carinskog sitema visina carinske stope iznosila je desetinu robe koja se carinila, a u ime prevozne carine izgleda da se obino uzimalo est groa po jednom tovaru. Inae su bosanski vladari, kao i feudalci, esto davali carine pod zakup trgovcima ili grupama trgovaca, i to najee Dubrovanima. Time bi se vladar oslobaao od organizacije carinske slube, a odreena svota novca u vidu zakupnine bila mu je uvijek zagarantovana od strane zakupca carine. Dubrovani su, sa svoje strane, rado uzimali carine pod zakup jer su time pravili dobar posao. Za sebe su zadravali razliku izmeu stvarno ubrane i ugovorene sume. Kao vjeti trgovci, imali su znanja potrebnog za organizaciju carinske slube i kapital za isplatu zakupnine. Dubrov" D. Kova evi, Trgovina u srednjov jekovnoj Bosni, 165 186; J. Ta flHh, JJy6poeHUK u cpucKe seM.he, 519 539. 25 M. JjHHHh, JJy6poeauKa cpednoseKOsua KapaeancKa uipioeuHa, 119 145.

156

ani su bili zakupci carina u raznim mjestima, trgovima i rudnicima i u raznim razdobljima, sve do pada bosanske drave. Vie njih je po imenu poznato 29. Ve pri kraju Tvrtkove vladavine spominju se i kraljevi carinici uglavnom domai ljudi, neka vrsta kraljevih inovnika. Na ljestvici drutvene hijerarhije srednjovjekovne Bosne, carinik je po svom poloaju stajao iza upana, a ispred globara. Tako se jedan dio carinske slube u bosanskim privrednim centrima organizovao u dcmaoj reiji. Ponekad je organizacija carinske slube u pojedinim m jestima imala svoje posebnosti27. Vremenom su se javile mnoge zloupotrebe od strane krupnih feudalaca kod naplaivanja carina, kao uspostavljanje novih carina i povienje carinske stope vie nego to je propisano28. To je bio najjednostavniji nain da se doe do novih prihoda. Ova pojava je tako uestala da je posljednji bosanski kralj Stefan Tomaevi, posebnom poveljcm od 25. novembra 1461. godine, zabranio svako bezakonje i novinu u odnosu na dubrovake trgovce, osim uzimanja carina zasnovanih na zakonu29. Pored carina, trgovinski prcmet u srednjovjekovnoj Bosni bio je izloen jo izvjesnim optereenjima, u obliku raznih dabina, kao to je, na primjer, brodarina za prelaz preko rijeka. Bosanski feudalci, slino kao i na Zapadu, zahtijevali su od trgovaca izvjesnu dabinu za slobodan prelaz preko svoje teritorije i izdavali im propusnicu (salvum conductum), garantno pismo, da je ona podmirena i da se mogu kretati bez ikakve smetnje30. Tokom XV vijeka, naroito zbog sve veih zahtjeva krupnih bosanskih feudalaca, ove dabine se znatno poveavaju. este pljake trgovaca, unutranji nemiri, kao i upadi turskih trupa, ometali su takoe slobodan tok trgovinske razmjene 31. U prvoj polovini XV vijeka, bosanski vladari su, sa malim izuzecima, vodili politiku dobrih trgovakih odnosa sa Dubrovanima. Vremenom se ustalio obiaj da bosanski vladari, prilikom dolaksa na prijesto, potvruju Dubrovanima stare privilegije koje su obuhvatale i trgovake slobode, a zasnivale su se na sveanoj povelji Tvrtka I iz 1378. godine38.
* JI. KoBa^eBHh, Pa3aoj u opiauu3attuja tfapuHa, 229248. Upor. M. npivio3u 3a uciuopujy ifapuna y cpednosjeKoanuM cpuctaiM dpMcaeajna, CnoMeHHK CAHY, XCVII, Eeorpafl 1948, 1 6. O Dubrovanima koji su bili carinici u Srebrenici upor. M. JJ HHHII, 3a ucuiopujy pydapcuisa, I, 93 nap. 3. Dubrovaka graa prua podatke o Dubrovanima carinicima i na ostalim rudnici ma i trgovi ma. J7 Tako je u vrijeme kada je Dubrovaka Republika drala drijevsku carinu ovom upravljao gubernator" sa dvojicom carinika. Pr vobitno je gubernator uziman iz redova vlastele, ali je docnije ova dunost povjeravana i puanima. Upravnik i carinici morali su stalno voditi raunske knjige, koje je svake godine dubrovaka vlada kontrolisala, preko svojih posebnih predstavnika. M. flHHHh, Tpi Rpujeea, 142. 28 O ovim pojavama ima mnogo podataka u seriji dubrovakog arhiva Lettere di Levante. Upor. M. Jamrah, 3a uciuopujy pydapcuiea. I, 62, 66 itd. 19 Jb. CTojaHOBHh, Cuiape cpume uoae&e u uucMa, 1/2, BeorpanCpeMCKH KapjioBijH 1934, br. 740. 3 0 D. Kovaevi, Trgovina u srednjovjekovnoj Bosni, 161 164. 3 1 Vl a s i , koj i s u bi l i na j bol j e up oz na t i s a s vi m e ve nt ua l ni m ne pr i l i ka ma na p ut u, i z j a vl j uj u da e robu u redu sprovesti izuzev u sluaju rata, napada monih ljudi i pljake ma ije vojske. M. flHHHh, JJy6poeauKa cpednoeeKoma KapaeaucKa iupioeuna, 140143. Tvrtko je, dodue, u sveanoj povelji, koju poslije svoga krunisanja 1378. izdaje Dubrovanima, izmeu ostalog izriito obeao da e tititi njihove trgovce od gue, tadbe i od sv ake zlobe i sile. Tloaejbe u iiiKMa, I/l, br. 83. I pored zvaninih garancija, pljake su postajale sve uestalije. D. Kovaevi, Trgovina u srednjovjekovnoj Bosni, 163164. 32 D. Kovaevi, Trgovina u srednjovjekovnoj Bosni, 44 48.

157

Meutim, poslije smrti Tvrtka I, u prvoj polovini XV vijeka, bosanski vladari nisu vie u stanju da prue garanciju za sigurnost trgovinskog prometa na podruju j nj cijele zemlje, ve jedino u onom dijelu dokle dopire njihova vlast. U namjeri da ' j) ojaaju svoje eko nomske pozicije, krupni bosanski feudalci nastoje da uspostave i u za svoj raun trgovake veze sa stranim gradovima. Ve 15. maja 1391. godine Radi ; Sankovi dao je Dubrovanima slobodu trgovine na svojoj teritoriji. Njegov sluaj . nije ostao usamljen. Nasljednici Tvrtka na bosanskom prijestolu nisu uspjeli da zaustave ovaj proces. Jedan za drugim bosanski velikai su regulisali trgovake veze sa Dubrovanima (Radoslav Pavlovi 1441, Ivani Pavlovi 1442, Petar i knez v Nikola Pavlovi 1454, vojvoda Stjepan 1454. i 1461. godine). Ovi ugovori imaju spoljnotrgovinski karakter, jer su se zakljuivali na istim osnovama, kao i ugovori v izmeu Dubrovnika i bosanskog kralja. Tako je u istoriji dubrovako -bosanskih trgovakih odnosa dolo do krupnih promjena, koje nisu ometale razvoj dubrovake trgovine na podruju Bosne, jer je uspostavljanjem trgovinskih odnosa, posebno sa svakim dijelom bosanske drave, Dubrovaka Republika obezbijedila slobodu j trgovine na prostoru cijele Bosne33. Pa i pored svih zvaninih ugovora sa bosanskim kraljem i feudalcima, iz poli tikih i ekonomskih razloga Dubrovani su povremeno izdavali zabrane svojim trgovcima da sa robom odlaze u Bosnu, to je dovodilo do prekida trgovine. U dubrog I

1 vakim izvorima esto se spominju neke novitate", na koje se ale dubrovaki i trgovci. Vjerovatno se radilo o mjerama koje su bosanski vladari poduzimali da se suprotstave bezobzirnosti Dubrovana i da bar donekle povoljno reguliu izvjesna finansijska ili fiskalna pitanja koja su postala aktuelna u vezi sa njihovim izuzetnim j poloajem u bosanskoj privredi. U svakom sluaju, ove mjere nisu izraz jedne smiljene trgovinske politike, iji bi krajnji cilj bio da u bosanskoj privredi razbije ' monopol Dubrovana34. Inae za dubrovake, kao i ostale strane trgovce, bilo je izuzetno vano to, za razliku od mnogih evropskih vladara onoga vremena, nisu uglavnom stavljali ) nikakve zabrane u pogledu izvoza srebra35. Jedino, srebro koje se izvozilo iz Bosne moralo je biti bolano. Udaranjem iga-bole na srebro kontrolisala se naplata iz vozne carine, kao i uzimanje odreenog procenta od proizvodnje srebra koja je bila kraljevski regal. Ve se 1372. godine, prilikom jednog spora, navodi da je Luka Benvenuti, tada carinik u Srebrenici, udario ig na srebro koje se izvozilo > u Dubrovnik36. Tokom prve polovine XV vijeka este albe dubrovakih trgovaca svojoj vladi da intervenie u sluajevima kada im je oduzeto srebro vidan su dokaz da su pro pisi o bolanju srebra stvarno sprovoeni u ivot. Zbog zloupotreba, koje nisu bile rijetke, poveljom od 23. novembra 1461. godine, Stefan Tomaevi izriito nareuje da se dubrovakim trgovcima moe oduzeti samo nebolano srebro 37.
33 31

',

P H J C K H r na c H H K , 1 2, B e or pa 1 98 3, 25 4 2; D . K ova e vi , T r govi n a u s r ed nj o vj ek ov no j Bosni, 105. 35 Ovu praksu nije izmijenio ni pokuaj kralja Tomaa da prodaju bosanskog srebra obez bijedi iskljuivo svome kompanjonu Nikoli Trogi raninu. Isto tako, nisu imale trajnijih posljedica ni one mjere koje kralj Toma, slino despotu Stefanu Lazareviu, nastoji da sprovede u Srebre nici. IJoee/be u itucjua, 1/2, str. 481, dodatak, I, 3. II 1449; M. .Hamih, 3a ucuiopujy pydapciuea I, 7778. 36 M . f l H H H h, 3 a u c w o p uj y p y d a p c ui e a, I , 4 9 5 0. 37 D. K ovaevi, Trgovi na u srednjovj ekovnoj B osni, 52 103; Tl ose/ be u U U C M O , 1/ 2 br. 740.

Isto, 48 51. A. BecejiHHOBHh, 3a6pane u upeKudu mpioetme y CpSuju y doda JJeciiouioeuHe, HCTO -

158

Okupljanje Dubrovana na jednom mjestu dovelo je postepeno do formiranja njihovih naseobina u Bosni, kao i u drugim balkanskim zemljama gdje su trgovali. Dok se u drugoj polovini XIV vijeka moe govoriti o dubrovakoj naseobini jedino u Srebrenici, od poetka XV vijeka priliv Dubrovana je veoma intenzivan i u mjestima srednje Bosne i srednjeg Podrinja, u blizini rudnika bogatih srebrom i olovom. Tako su se do tridesetih godina XV vijeka razvile jake dubrovake naseobine u Visokom (370 Dubrovana u razdoblju od 14221433. godine) i Zvorniku (640 Dubrovana od 14151432. godine). Preokret nastaje tridesetih godina XV vijeka kada dolazi do pomjeranja trgovaca iz Visokog u Fojnicu, a iz Zvornika u Srebrenicu, to jest na same rudnike. Sada se stvara veoma jaka dubrovaka naseobina u Fojnici (365 Dubrovana od 14301463)38. Srebrenica, jedan od najveih rudnika Balkana, imala je jo daleko veu i jau koloniju. Sa izuzetkom 1428. broj Dubrovana u Srebrenici ne sputa se ni jedne godine ispod stotinu. tavie, ovaj iznos esto prelazi dvije stotine, a 1431, 1432. i 1435. godine i tri stotine. Najintenzivnija je bila 1434. godina kada se u odlukama Malog vijea nalazi ravno etiri stotine osamdeset etiri Dubrovanina 39. Neto malo Dubrovana bilo je i u rudnicima u blizini Fojnice, Deevici, Dusini i Kreevu. U istonoj Bosni jae okupljanje Dubrovana zapaa se jedino u Foi. Bilo ih je ve od 1402. godine, ali se ee nalaze tek od 1422. pa do 1448. godine (ukupno 95). Osim u Foi, Dubrovani se mogu nai jo u Borcu. Zanimljivo je da u Goradu nema traga o dubrovakoj naseobini, iako je bilo ivo trgovako mjesto. Isti sluaj je sa Viegradom, gdje se Dubrovani javljaju samo povremeno ili u prolazu. Od mjesta sjeverozapadne Bosne Dubrovani borave u Jajcu, iako ono nije privlailo njihovu veu panju. Na jugu bosanske drave, u Drijevima, nalazila se ve u XIV vijeku jaka grupacija Dubrovana, ali se oni ne mogu tretirati na isti nain kao Dubrovani u gradovima u unutranjosti bosanske drave, jer su Drijeva bila u posebnom odnosu prema Dubrovniku. Tako se u prvoj polovini XV vijeka na svakom bosanskom rudniku i trgu, pa najmanjem mjestu, susreu dubrovaki trgovci. Meutim, do stvaranja dubro vake naseobine dolo je u prvom redu na rudnicima srebra i trgovakim centrima u njihovoj blizini. Dubrovake naseobine razvijaju se sve do pedesetih godina XV vijeka kada zbog sve blie opasnosti od Turaka poinje da zamire aktivnost Dubrovana na itavom prostoru bosanske drave. Uporedo s tim opada i njihov broj na rudnicima i trgovima. Tako, u prvoj polovini XV vijeka, kada dolazi do
38 Broj Dubrovana je povremeno opadao ili rastao, a to je zavisilo od lokalnih i drugih okolnosti, koje su uslovljavale njihovu trgovinu, pa i njihov boravak. Tako je najvie Dubrovana boravilo u Visokom 1427 (52), a u Fojnici 1439 (78) i 1440 (74). D. Kovaevi, Trgovina u srednjovjekovnoj Bosni, 6675. U Zvorniku se 1425, 1426. i 1427. godine nalazilo preko stotinu, a 1428. godine, ak, dvije stotine trideset osam Dubrovana. Meutim, po broju Dubrovana sa duim boravkom Fojnica je ispred Zvornika. D. Kovaevi - Koji, Zvornik, 19 35. Desanka Kovaevi-Koji, Uloga rudarstva u privrednom razvoju gradskih naselja Srbije i Bosne tokom prve polovine XV vijeka. Godinjak Drutva istoriara BiH, XVIII, Sarajevo 1970, 261262. Upor. J\. KoBaMeBHh-KoJHh, FpadcKa uace/ba cpednoajeKome 6ocaucKe dpotcaee, 159 164; 39 Na osnovu poda taka iz Od luka Malog v ijea , (C onsi l ium m/nus ) za ove god ine.

159

naglog intenziviranja dubrovake kopnene trgovine, bosanska gradska naselja, po slije srpskih, bila su glavna uporita dubrovake trgovine na B alkanu40. Dubrovani koji su ivjeli u bosanskim gradskim naseljima bili su zanatlije, carinici, zakupci ili vlasnici rudnika, preduzetnici u rudarstvu, dravni funkcioneri ili, ak, ministri finansija bosanskih vladara, ali u prvom redu trgovci. Trgujui u Bosni deset, dvadeset i vie godina, imali su odlian uvid u lokalne prilike i stanje trita. Tako su bosanska gradska naselja postala mjesta u kojima su se Dubrovani individualno ili u kompanijama bavili uvoznom ili izvoznom trgovinom 41. U prvoj polovini XV vijeka izvozili su srebro, vosak, koe, suho maso, sir i med, a uvozili so, tkanine, mrarije i zanatske proizvode. Oni su iz ovih svojih sjedita odravali poslovne veze sa Dubrovnikom, kao i sa ostalim privrednim centrima Bosne, Srbije ili Ugarske. Pored velikog angaovanja u izvoznoj i uvoznoj trgovini, Dubrovani su bili vaan inilac i u lokalnoj trgovini svakog pojedinog grada. Drali su radnje (botege) sa svom moguom robom, vodei rauna o potrebama potroaa, to se vidi iz inventara radnji priloenih testamentima. U popisu imovine koju ostavljaju za sobom nalazi se raznovrsna roba, poevi od prehrambenih artikala, tkanina, sirovina koje se mogu u Bosni nabaviti, ukrasnih predmeta pa sve do hartije za pisanje. Prema tome, Dubrovani su trgovali na malo sa mjetanima, prodavali im robu, ali i kupovali od njih razne sirovine. Tako se posredstvom Dubrovana vodila ne samo spoljna ve dobrim dijelom i lokalna gradska trgovina42. Kada se sve ovo ima u vidu, nije sluajno da se znaaj pojedinog pri vrednog centra ocjenjuje po broju Dubrovana koji su tu naseljeni i jaini njihovih naseo bina. Pored toga, dubrovake naseobine povezivale su pojedina bosanska gradska naselja, prvo izmeu sebe, a zatim sa gradovima Srbije i Ugarske, sa Dubrovnikom i preko Dubrovnika sa zapadnom Evropom. Snanim proirenjem ovih trgovakih veza, Dubrovani su jo vie podsticali razvoj lokalne trgovine i predstavljali veoma vaan inilac u privredi svakog grada pojedinano. Preko Dubrovnika u Bosnu odlaze pojedini Kotorani, Barani, Ulcinjani, Korulani kao i neki od onih poslovnih ljudi koji su se slegli u Dubrovnik sa raznih strana, posebno talijanskih trgovakih gradova (Ferara, Firenca, Milano). U trgovini s Bosnom naroito su aktivni trgovci iz Prata, koji ponekad kreditiraju domai ivalj i uvoze tkanine, veinom proizvedene u samom Pratu43.
4D D. Kovaevi, Trgovina u srednjovjekovnoj Bosni, 7479; JX. KoBaieaHh-KoJHh, rpai:x3. naoe/bu cpednosjeKoane 6ocancKe dpjKase, 163164. " G. remonik, Naa trgovaka drutva u srednjem veku, GZM, XXXVI, 1924, 69 91; I. Voj e, Poslovanje dubrovnikih trgovskih druSb na Balkanskem poluotoku v drugi polovici XV stoletji, Zgodovinsiri asopis, XXVTII/3i, 1974, 215222; M. Cnpeiwnh, JJy6poea*u<a uipioeanva dpyMM8a y dicuoMosuHu ~Byp^a EpauKosuHa, 35opHHK <t>iM030<J)cKor 4>aKyjrreTa, KH>. XIII-1, Eeorpa 1976, 85102. 48 D. Kovaevi, Trgovina u srednjovjekovnoj Bosni, 7982; JJ. KoBaneBHh, Fpadcna Hace/ba cpednoajeKoene 6ocancKe dpjtczee, 164167. 43 D. Kovaevi, Trgovina u srednjovjekovnoj Bosni, 91 93; M. Popovi, La penetraxiom dii rmrcaati Pratesi, 504-517; J\. KoBa^JeBHh-KoJHh, FpadcKa naceri cpednosjeKoene 6ocancKe dpoKaee, 231234.

160

Od svih talijanskih trgovakih gradova, Venecija je jedina uspostavila zvanine trgovake odnose sa bosanskom dravom. Poetkom XV vijeka Mleani poinju da vode, pored teritorijalne, i aktivniju trgovinsku politiku na Balkanu. Koristei se trenutno loim odnosima izmeu Bosne i Dubrovnika, Mleani su uspjeli da dobiju poveljom od kralja Ostoje 1404. godine vrlo iroke trgovake povlastice. Ova povelja je, u stvari, prvi pravi trgovinski ugovor izmeu Bosne i Mletake Republike i temelj daljem razvoju njihovih trgovinskih veza 4*. Uspostavljanje mletake vlasti 1420. godine nad srednjodalmatinskim gradovima pribliilo je Veneciju jo vie bosanskoj dravi. Meutim, ugarski kralj Sigismund zaveo je ekonomsku blokadu Venecije, pa je njegov vazal, knez Ivan Nelipi, onemoguavao trgovaki promet izmeu Bosne i dalmatinskih gradova preko svoje teritorije. Venecija je 1422. godine poruila bosanskom kralju da preduzme po trebne mjere, kako bi se ovim najkraim putem trgovci s jedne i druge strane mogli slobodno kretati. To je zahtijevalo uklanjanje kneza Ivana Nelipia, pa je u tom cilju 1423. sklopljen savez izmeu Bosne i Venecije. Pored toga, poveljom koju je izdao u Visokom 1422. godine Tvrtko II je zagarantovao mletakim trgovcima slobodno kretanje po Bosni, s tim da su, ak, mogli uvijek dobiti oruanu pratnju. Novi momenat u odnosu na Ostojinu povelju jeste da Mleani u Bosni mogu zidati i kupovati kue i da moraju plaati carine i ostale dabine, jer Tvrtko II nije, kao Ostoja, bio prisiljen spoljnopolitikom situacijom da ini ovako velike ustupke15. Meutim, Nelipi i sve prepreke na putu izmeu Splita i Bosne ostale su jo dugo vremena, pa se u Splitu i Trogiru osjeala potreba za sirovinama iz bosanskog zalea4*. Ove prepreke su se protezale sve do 1435. godine i tek otada nailazimo na ei pomen bosanskih trgovaca u splitskim notarskim knjigama. ak je, prema trgovakom ugovoru iz 1449. godine izmeu kralja Stefana Tomaa i kneza Nikole Trogiranina u Splitu trebalo da bude otvorena jedna od njihovih zajednikih radnji47. I splitski trgovci odlaze u Bosnu, a najistaknutiji meu njima, Ventura Engleschi i Anto Ivanov, sastaju se i trgovaki sarauju sa bosanskim kraljem. I trgovci iz ostalih dalmatinskih gradova susreu se u Bosni, naroito u Drijevima. Pored soli, uvozili su tkanine, vino i ostalu robu48. Pa ipak, ovaj trgovinski promet sa dalmatinskim gradovima nije mogao dostii vei obim. Budui da su i Mleani poslije 1420. godine spreavali razvoj pomorske trgovine, i njihova kopnena trgovina> ukljuujui tu i Bosnu, uveliko je zaostajala49.
44 . Ljubi, Listine o odnoajih izmeu Junoga Slavenstva i Mletake republike, V, Zagreb 1 8 7 5 , 3 9. U p o r . i D . K o v a e vi , T r g o vi n a u s r e d nj o vj e k o v n o j B os n i , 9 3 9 4 . 45 . L j ubi, Li sti ne o odn o aji h iz m e u Ju no ga Sl avens t va i M l et ak e r epu bli ke, V I II, Z a gr e b 1 8 8 6, 2 0 2; M . u nj i , P r i l oz i , 1 2 2, 12 3; D . K o va e vi , T r g o vi n a u s r ed nj o vj ek o v n oj Bos ni, 95. 46 a k j e dolaz il o do s ukoba iz m e u S pl ita i Tr ogira , jer s u oba gra da pokua val a da t o vie privuku trgovce sa karava nima koji su iz B os ne dol azili na more. Ova zategnut ost je porasla 1435. godine do te mjere da je sam dud strogo zabranio da Spliani i Trogirani prisilno dovode karavane u svoje mjesto. Isto tako, dud je zabranio Trogiranima da svetkuju i dre sajam istoga dana kada i Spliani. Njihov sajam morao je biti najmanje mjesec dana posli je splitskog, tako da karavani mogu prispjeti na jedan i na drugi. G. Novak, Split u svjetskom prometu, Split 1921, 69 70; G. Novak, Povijest Splita, Ali; M. unji, Prilozi, 123. 17 Obje strane ulau po 6.0DD dukata i sklapaju drutvo na pet godina. S ovim novcem treba da trguje Nikola na sve etiri strane. Kralj Toma moe da uloi 6.000 dukata, u dukatima ili u srebru. Dalje se utanauje da se otvore tri radnje, i to jedna u Splitu, druga u Fojnici, a trea u Jajcu. IJoaejbe u uucMa, 1/2, dodatak I, 481. 48 M. unji, Prilozi, 124, 131 i 132. 49 D. Kovaevi, Trgovina u srednjovjekovnoj Bosni, 91; M. unji, Prilozi, 131 132.

161

I kralj Stefan Toma se starao o unapreenju trgovakih veza izmeu Venecije i Bosne, pa je poveljom od 15. aprila 1444. godine mletakim trgovcima dao privilegije sline onima koje su dobijali od ranijih bosanskih vladara. Nastojanjem da privue vei broj mletakih trgovaca kralj je elio da suzbije pretjerani uticaj Dubrovana. U tom smislu traio je 1446. godine i podrku mletakog senata50. Tako su se, tokom cijele prve polovine XV vijeka, obnavljali i odravali zvanini vrlo dobri odnosi izmeu Bosne i Venecije. Ovim su se stvorile iroke mogunosti za slobodu kretanja i poslovanja mletakih trgovaca po Bosni. Pored Mleana, koji direktno iz Venecije posluju sa Bosnom, kao, na primjer, mletaki plemi Guglielmo Querini, bilo je i onih koji borave i trguju u Bosni51. Mletaki trgovci braa Zanin i Jakopo de Beltrame uestvovali su u zakupu carine rudnika Olova52. Tokom prve polovine XV vijeka poraslo je interesovanje Mleana 2a trg Drijeva, kao i za zakup njegove carine53. Ipak, Mleani nisu odlazili u Bosnu u veem broju. Oni se rade zadravaju u primorskim gradovima, naroito u Dubrovniku, koji je u meuvremenu postao glavno uporite trgovine izmeu balkanskog zalea i Venecije. Mleani su inae izbjegavali da idu lino na trgove u unutranjosti Balkana, iji jezik i lokalne pri like nisu dovoljno poznavali. Oni su se rade zadravali u primorskim gradovima, naroito u Dubrovniku, gdje su preuzimali rudarske proizvode i ostale sirovine, brinui se, prije svega, za njihov dalji prevoz do Venecije, a svoju robu su slali istim putem u obrnutom pravcu54. Tako i pored zvaninih ugovora i oiglednog jaanja mletako-bosanske trgovake razmjene tokom prve polovine XV vijeka neposredno uee mletakih trgovaca u samoj Bosni nije imalo vee razmjere. Tokom prve polovine XV vijeka bosanski vladari i feudalci sve aktivnije uestvuju u trgovinskoj razmjeni, pa i sa talijanskim gradovima. Bosanski kralj Tvrtko II u nekoliko navrata alje srebro na prodaju u Veneciju, a njegov nasljednik, kralj Toma, u Napulj. Vojvoda Sandalj nabavljao je u Veneciji ito, tkanine, svilu, perle i drugu robu. Preko svojih posrednika herceg Stjepan slao je na prodaju olovo, crvac i vosak u Veneciju i Apuliju, a odravao je poslovne veze i sa Firencom. Bosanski vladari i feudalci nabavljali su na razne naine oruje iz Venecije. Pored Venecije, bosanski vladari i feudalci su trgovali naroito sa Dubrovni kom. Tako braa Pavlovii, Petar i Radoslav, prodaju u vie navrata u Dubrovniku, preko svoga posrednika Braila Tezalovia, velike koliine olova. Ve je ranije pomenut ugovor o trgovini izmeu kralja Stefana Tomaa i kneza Nikole Trogiranina55.
M. unji, Prilozi, 130, 131. Pomenuti Guglielmo Querini raspitivao se 1442. godine, preko irolama Malipiera, takoe mletakog plemia, koji se nalazio u Bosni, o mogunostima za trgovinu biberom, raznim zainima, kao i robom svake vrste u tamonjim mjestima. Zna se pouzdano da je on preko svoga zastupnika, pomenutog Malipiera, povremeno slao na prodaju drago kamenje, a u zamjenu traio plemenite metale. U Bosni boravi i'ovani, brat irolama Malipiera. Mletaki trgovci zalazili su i u Kosaine posjede . M. unji, Prilozi, 131. 52 C. TiHpKOBHh, Jedna 6ocancKa Kpa/beecKa upecyda, FosHniaaK JljpviirrBa HCTopiraapa EH X, XI X, Ca paje Bo 1973, 10. 53 M. flHHHh, OAyKe eefia JJy6poeauKe Peuy6nuKe, II, IIoceSHa H3flaa>a CAHy, Eeorpaa 1964, 585586, 20. VI 1388; M. flHHHh, Tpi flpujeea, 128. 54 D. Kovaevi -Koji, Rapporti economici. " D. Kovaevi, Trgovina u srednjovjekovnoj Bosni, 98101; D. Kovaevi-Koji, Ekonomske veze i kulturni uticaji, 40 41.
61 s

162

Domae stanovnitvo se takoe sve vie ukljuuje u trgovinu, i dalje uglavnom zasnovanu na kreditima, podizanim u Dubrovniku, koji se vremenom razvio u veoma vaan centar kreditne trgovine na Balkanu. To je u prvom redu domai ivalj iz starih, dobro poznatih trgova, koji se povremeno zaduuje ve u drugoj polovini XIV stoljea56. Od dvadesetih godina XV vijeka javlja se novi taias domaih trgovaca. U knjigama zaduenja pominju se Gorade i Tjentite, uskoro zatim Cernica (1426), Viegrad (1427), Trebinje (1428), kao i imena sa manjim obimom poslova iz vie mjesta (Olovo, Podobrun, Prijepoljc, Podsoko, Borac, Plevlja, Gacko itd.)57. Domai trgovci iz Jajca samo rijetko posluju u Dubrovniku. Oni rade silaze u oblinji Split i kod splitskih trgovaca se zaduuju za tkanine i mrarije. Pored trgovaca iz Jajca, u Splitskom arhivu nailazi se na imena trgovaca iz Vesele Strae, Prozora, Glamoa, Jezera, Kreeva, Imotskog itd58. Vremenom se tako domae stanovnitvo sve vie ukljuuje u trgovinu, i to na irokom prostoru bosanske drave. Tek od pedesetih godina XV vijeka, sa uspostavljanjem prvih stalnih turskih uporita u Bosni, opada ova aktivnost domaih ljudi. Domai trgovci su posebno preduzimljivi iz Drijeva, Foe, Prae i Gorada. Naroito se Drijeva istiu i po broju trgovaca i po visini njihovog kapitala. Vie trgovaca iz pomenutih mjesta posluju sa sumama koje prelaze 100 dukata, i to u Drijevima oko polovine, u Prai treina, a u Foi i Goradu etvrtina od ukupnog broja trgovaca u tim mjestima. U Drijevima, Visokom, Prai, Foi i Goradu pojedinci posluju ak i sa kapitalom veim od 1.000 dukata. Trgovci iz Prae su ostvarivali najvee pojedinane kredite. Tako je Brailo Tezalovi, kao zastupnik Brajka Kvaonia iz Prae, podigao kredit u iznosu od 2.965 dukata i 19 groa 59. Meutim, za neka od najrazvijenijih naselja (Zvornik, Fojnica) u knjigama zaduenja uopte nema podataka o kreditiranju domaih ljudi, dok i za druga mjesta (Visoko, Srebrenica) ima vrlo malo. S obzirom na to da su upravo to mjesta gdje su bile vrlo razvijene i napredne dubrovake naseobine, moe se pretpostavljati da su domai ljudi pozajmljivali novac od Dubrovana koji su tu bili nasta njeni. Njima nije bilo potrebno da silaze u Dubrovnik i tamo uzimaju kredit, ve su se koristili prilikom koja im se pruala u samom njihovom mjestu. O kreditnim poslovima izmeu Dubrovana i domaih ljudi ostalo je traga u trgovakim knjigama i u testamentima Dubrovana, koji su povremeno poslovali sa bosanskim gradskim naseljima ili su tu due boravili. Prema sauvanim podacima, u Fojnici je kreditnim poslovima bilo obuhvaeno oko pedeset, a u Srebrenici oko dvije stotine ezdeset domaih ljudi, dok je njihov stvarni broj morao biti znatno vei. Neki od njih, poput Milaa Radomiria iz
Pos l i je pra z ni na od 1406. do 1 41 7. i od 1422. do 14 25. n a st al i h gu bi t kom a r hi vs ki h knj i ga djelatnost domaih ljudi u pomenutim mjestima moe se i dalje pratiti za dugi niz godina. 67 D. Kovaevi, Trgovina u srednjovjekovnoj Bosni, 108 116; I. Voje, La structure de la classe des marchands en Bosnie et en Serbie pendant la deuxiime moitie du XV e sidcle, III, Association internationale d'etudes du sud-est europeen, Sofia 1969, 627 632; I. Voje, Kreditna trgovina, 228 252; E. Xpa6aK, Ilocjioenu jbydu IlomiMJba (1350 1700), 235 257; fl. KoBaleBHh-KoJHh, FpadcKa nace/ba cpednoejeKoeue ocancne dpMcaee, 167179; C. TiHpKOBHh, npujeuo/be y cpedneM eexy, 221 223.
M
59 66

M. unji, Prilozi, 31.

JJ. KoBaieBHh-KoJHh, Fpadcm nacejta cpedfboejeKoene 6ocaucKe dpoKaee, 172177.

163

Podvisokog, postigli su veliki poslovni uspjeh. On je trgovao srebrom, koama i voskom, a u svom testamentu navodi da njegova imovina iznosi 1.183 dukata i 4 groa60. U mreu kreditnih poslova postepeno se ukljuuje i stanovnitvo oblinjih naselja, pa ak i sela. U pismu iz 1417. godine, dubrovaka vlada javlja svojim graanima u Srebrenici, u vezi sa novouvedenim carinama, da domai ljudi koji se sa robom nalaze van Srebrenice mogu istu donositi u Srebrenicu, unoviti je ili pretvoriti u srebro i na taj nain isplatiti svoje obaveze prema dubrovakim trgovcima61. Iz ovoga se moe zakljuiti da je kreditiranje seoskog stanovnitva, bar u blizini jaih privrednih centara, postalo pojava irih razmjera. U ulozi kreditora, pored Dubrovana, javljaju se i domai ljudi. Tako su vremenom i bosanska grad ska naselja postala mjesta gdje su se uveliko sklapali kreditni poslovi. Pored jamca, bilo je vrlo razvijeno kreditiranje i uz zalog. To su najee bili razni srebrni predmeti, i to ae, prstenovi, dugmad, pojasevi, komadii sirovog srebra itd. U pogledu mjesta i lica, pred kojima su se sklapali kreditni poslovi, nije bilo ustaljene prakse. Kreditni poslovi su se sklapali pred kraljevim pristavom, dubrovakim konzulom i pred lanovima franjevakog reda. Domai trgovci iz gradskih naselja srednjovjekovne Bosne usvojili su, dakle, sistem trgovine poznat u Dubrovniku. Poznavali su sve savremene oblike trgovine koji karakteriu primitivni kapitalizam (mjenice, trgovaka drutva, prokure). Nisu se ograniavali samo na lokalnu trgovinu, ve su trgovali kreui se na mnogo veem prostoru. Oni esto putuju, ak i mijenjaju mjesto boravka, traei od trga do trga to povoljnije uslove za trgovaku razmjenu. Bilo je takoe trgovaca koji odravaju poslovne veze sa gradovima u susjednoj srpskoj dravi, Novom Brdu, Beogradu, Uzicu. Vjetiji i hrabriji pojedinci odlazili su, ak, preko mora u Veneciju ili neke druge italijanske gradove. Trgovci iz raznih mjesta meusobno sklapaju zajednike poslove. Time su se gradska naselja sve vie povezivala i naputala svoju tradicionalnu izolaciju82. Poto je trgovina srebrom bila iskljuivo u rukama Dubrovana, olovo je imalo prvorazredan znaaj za domae trgovce. Domae stanovnitvo trgovalo je i s ostalim proizvodima bosanske privrede: voskom, koama i konjima. So i tka nine su predstavljale najvei dio uvozne trgovine, a zatim, u znatno manjoj mjeri, mrarije, ulje i zanatski proizvodi. Vjerovatno su, poput Dubrovana, na trgovima drali svoje radnje. Stoga se moe s punim pravom pretpostavljati da su domai trgovci spajali oba ova oblika djelatnosti i da su se u isto vrijeme bavili spoljnom i lokalnom trgovinom. Iz knjiga zaduenja se vidi da se sitniji trgovci esto izmeu sebe udruuju i zajedniki zaduuju. Ponekad su se udruivali i sa Dubrovanima. Nije rijedak sluaj da su domai ljudi bili faktori" dubrovakih trgovaca, njihovo pomono osoblje koje je, u pojedinim bosanskim naseljima, primalo robu iz Dubrovnika, a u Dubrovnik otpremalo sirovine, nabavljene u Bosni. Vremenom se u pojedinim porodicama stvorila trgovka tradicija, pa se ovom djelatnou bavi vie lanova iste porodice, a raznih generacija. Poznavali su, dakle, sve savremene oblike i instrumente trgovine (mjenica, trgovaka drutva, prokure), koji su se formirali pod uticajem iz naih primorskih gradova, odnosn o Mediterana.
41

" Test. Not., 8, fol. 106 107', 10. VIH 1397. Lett. di Lev., 6, fol. 38', 16. X 1417.
JI. KoBa^eBHh -KoJHfe, FpadcKa nace/ha cpednoejeKoeHe 6ocancKe dpoKaee, 179 189-

164

Domai trgovci u XV vijeku s punim pravom nose naziv mercator", koji ponekad stoji uz njihovo ime u dubrovakim izvorima. To su svakako bili ljudi koji su po obimu poslova i poslovnim obiajima potpuno odgovarali dubrovakom pojmu trgovca63. U prvoj polovini XV vijeka naglo je poraslo i uee vlaha u trgovinskoj razmjeni64. 3. Zanatstvo Vremenom proizvodi seoskih zanatlija nisu vie mogli da zadovolje sve slo enije potrebe vladara i feudalaca, pa oni pozivaju strane, uglavnom dubrovake, majstore u slubu na odreeno vrijeme i pod odreenim uslovima. Na dvorove oblasnih gospodara i bosanskih kraljeva dolaze dubrovaki graditelji, zlatari, klesari, drvodjelje, krojai i oruari. Jo brojniji od ovih su zanatlije koje dolaze na bosanske rudnike i trgove za svoj raun, jer u gradskom stanovnitvu nalaze nove kupce za svoje proizvode. Meu njima je bilo naroito onih zanatlija koji su svojim radom podmirivali svakodnevne potrebe gradskog stanovnitva, kao to su zlatari, krojai, obuari, mesari itd1. Bilo je i drugih stranih zanatlija, ali njihov uticaj na razvoj bosanskog zanatstva znatno zaostaje za dubrovakim. Tako ve krajem XIII vijeka, prema navodima Tome Arhidakona, Bosna odrava veze sa srednjodalmatinskim majstorima. Neki od njih e docnije raditi i na dvorovima bosanskih vladara i feudalaca, naroito zlatari, slikari i klesari. U Bosnu dolaze i zanatlije raznih struka iz Venecije, srednje Evrope (Bria), Ugarske, a izgleda i iz susjedne Srbije2. U Srebrenici se ponekad krojai nazivaju najderi, a obuari usteri, rijei njemakog porekla, koje su u ovaj rudnik donijeli rudari Sasi. ak se i u ostalim veim gradskim naseljima poput Zvornika i Prijepolja upotrebljavao naziv uster za obuara 3.
3 D. Kovaevi, Trgovina u srednjovjekovnoj Bosni, 116 136; JI. J FpadcKa uace/ba cpednosjeKoene 6ocaucKe dpMcaee, 189191. Upor. i I. Voje, Kreditna trgovina, 228252. 4 Upor. gl. IV (3), nap. 30 31.
1 C. Fiskovi, Nai graditelji i kipari XV i XVI stoljea u Dubrovniku, Zagreb 1947, 101, 240; C. Fiskovi, Dubrovaki zlatan od XIII do XVII stoljea, Starohrvatska prosvjeta, III, sv. 1, 1949, 143249; C. Fiskovi, Dalmatinski majstori u srednjovjekovnoj Bosni i Hercegovini, Radovi sa simpozijuma Srednjovjekovna Bosna i evropska kultura", Izdanja Muzeja grada Zenice, III, Zenica 1973, 147149; JX. KoBaieBHh, npujioi upoyuaeaR<y mHaiucrJuaa y cpednoejeKoeHoj EOCHU, 283, 285287; JJ. KoBaieBiih, Fdje je 6uAa Koenuua noeua 6ocaucKux eAadapa,214; D.Ko vaevi, Dubrovani zanatlije u srednjovjekovnoj Srebrenici, Godinjak Drutva istoriara BiH, XV, Sarajevo 1966, 27 31; P. Andeli, Bobovac i Kraljeva Sutjeska, 80, 94, 218; urica Petro vi, Uloga Dubrovnika u snabdevanju srednjovekovne Bosne orujem, XIVXV vek, Izdanje Muzeja grada Zenice, III, Zenica 1973, 71, 72; T. IIlKpHBaHHti, Opy3tcje y cpednoeeKoeHoj Cp6uju, EOCHU U Jjy6poemiKy, Beorpafl 1957, 180. Upor. i JI. KoBaneBiih-Kojuh, Fpadata uacejba cpednoejeKOBHe ocaucne dpoica.8e, 201206. 2 Thomas Archidiaconus, Historia Salonitana, ed. Raki, MSHSM, Scriptores, III, Zagrabiae 1894, 80; M. Marjanovi, Aristodije Zadranin, hereziarha bosanksi. Zadarska revija, I, br. 3, 1952, 13; Ti. CTpiineBHh, Majciuopu Munujauiypa Mupocjiaejheeoi jeeanfjejba, 36opHHK paaoBa BiraaHTojioinKor HHCTHTVTa CAHY, XXI. Eeorpaji 1952, 181200; C. Fis kovi, Dalmatinski majstori, 153170; C. Fiskovi, Prvi poznati dubrovaki graditelji, Dubrov nik 1955, 14; P. Andeli, Bobovac i Kraljeva Sutjeska, 80, 81, 94, 114, 115, 218. Upor. i JI- Koh o j u h , Fpadcua nace/ba cpediboejeKoeue SocaucKe dpoicaee, 206208. D. Kovaevi- Koji, Dubrovani zanatlije u srednjovjekovnoj Srebrenici, 31 33; M. J I h , 3a ucuwpujy pydapcu7ea. I, 13; A. Handi, Zvoruik u drugoj polovini XV i u XVI vijeku, Godinjak Drutva istoriara, XVIII, Sarajevo 1970, 167; A. S. Alii, Poimenini popis, 163.

165

U Dubrovakom arhivu nalaze se podaci, iako oskudni, o domaim zanatli jama. To su, u prvom redu, ugovori kojima se zanatlije iz Bosne obavezuju da e odreeni posao obaviti u Dubrovniku ili na dubrovakoj teritoriji. U nekim sluajevima naznaena je i vrsta zanata kojom se dotini bavi. Za druge domae zanatlije saznajemo na taj nain to su njihova prezimena izvedena iz pojedinih za nata. Rani turski izvori takoe pominju razne vrste zanata, koje su Turci zatekli u bosanskim gradskim naseljima prilikom njihovog osvajanja4. Na osnovu svih pisanih izvora, kao i arheolokih nalaza, u gradskim naseljima srednjovjekovne Bosne moe se konstatovati 28 vrsta domaih zanata. To su: kovai, kljuari, maari, titari, lukari, tulari, pukari, majstori za samostrele, topolivci, zlatari, kovniari, pasari, zidari, kamenari, drvodjelje, klesari, rezbari, slikari, grnari, krojai, klobuari, tavljai koe, kouhari, sedlari, papuari, mesari, pe kari i brijai5. Veina ovih zanata postojala je po selima i prije pojave gradova. U gradovima su u porastu naroito one zanatske grane koje zadovoljavaju potrebe u ishrani i odijevanju gradskog stanovnitva, koncentrisanog u veem broju na jednom mjestu. Tako nije sluajno da se u izvorima nalazi dosta pod ataka 0 domaim krojaima. Za razliku od rasturenih sela, zgusnuti tip naselja podsticao je rad zanatlija graevinske struke. Odbrana gradskog stanovnitva i gradskih utvr enja dovela je do formiranja veeg broja oruara i domaih zanatlija topolivaca. Nagli razvoj rudarstva od druge polovine XIV vijeka unaprijedio je zanate vezane za obradu plemenitih metala. injenica da domae zlatare nalazimo kako u rudarskim centrima, tako na trgovima i u podgraima, ukazuje na rairenost ovoga zanata. Pojaseve, najtipiniji proizvod bosanskog zlatarstva, izraivali su ve 1 seoski zlatari, ali je njihova proizvodnja tek u gradskim naseljima dobila svoj puni i razraeni oblik. ak se susreu i pasari (pojasari), posebne zanatlije koje izrauju pojaseve6. Luksuzno posue bosanske izrade javlja se u izvorima od prve polovine XV vijeka (pladnjevi, ae, kupe i pehari), a nakit identifikovan kao bosanski tek u drugoj polovini XV vijeka. To su prstenje, naunice i ukrasi za kosu. U svakom sluaju, pojava specifinog nakita dokaz je daljeg razvoja domaeg zlatarstva. Ovom popisu treba dodati i mamuze izraene na bosanski nain. Svi ovi srebrni pred meti bosanske izrade su proizvod domaih majstora koji su ivjeli i djelovali u gradskim centrima. Oni su radili prvenstveno za potrebe potroaa u gradovima, trgovaca i feudalaca, koji su imali dovoljno mogunosti da ih kupuju. Proizvodi domaeg zlatarstva bili su veoma traeni i izvan Bosne, to govori o ljepoti i kvalitetu njihove izrade7.
N. Filipovi, Osvrt na poloaj bosanskog seljatva, 68; H. OmiHnosuh, Tloined na (fieydaAU3aM, 138; A. Handi, Zvornik, 167169; A. Handi, Rudnici u Bosni, 12, 15, 18; A. S. Alii, Poimenini popis, 4, 162, 163, 165, 174, 192, 193. 5 J\. KoBaneBiih-KoJHh, rpadcna uacejba cpednosjeKoene SocaucKe dpjicate, 208216. Upor. i nap. 4. 8 Pojaseva je bilo velikih i malih, mukih i enskih, ponekad je podrobno opisan njihov izgled. Uglavnom su izraeni od srebra, pozlaeni, pa ak i od zlata. Njihova teina, odnosno veliki sadraj srebra upravo je jedna od njihovih specifinih odlika koja ih karakterie kao bosanske. V. Han, La culture materielle des Balkans, 163; JJ. KoeaHeBHh-KojHh, FpadcKa uacejba. cpednoejeKoene docaucm dpztcaee, 308. 7 JX. KoBaMesiiJi-Kojiih, FpadcKa uace/ba cpedtboejeKoeue docancKe dpifcaee, 309 312; V. Han, La culture materielle des Balkans, 163, 164; Bojana Radojkovi, Zapadni uticaji na primenjenu umetnost Bosne u XIV i XV veku, Izdanja Muzeja grada Zenice, III, Zenica 1973, 208; M. unji, Nekoliko podat aka o srednjovjekovnim bosanskim izraevinama, 346.
OCMOHCKU
4

166

Razvoj gradskih naselja je nesumnjivo povoljno uticao na umnoavanje raz nih zanatskih grana i dalje unapreenje zanatstva. U gradovima su zanatlije naj bolje mogli da prodaju svoje proizvode i da do laze najlake do sirovina. Ne smije se izgubiti iz vida da je i prisustvo stranih, u prvom redu dubrovakih, zanatlija na bosanskim rudnicima i trgovima imalo vidnog uticaja na razvoj domaeg zanatstva. Strani majstori donose sa sobom svoj savreniji alat i svoje metode rada. Oni imaju i svoj poseban nain obrade predmeta. Vjerovatno da su domai ljudi izuavali zanat kod stranih, najee dubro vakih majstora, nastanjenih u Bosni. Sigurno je, meutim, da su u podizanju novih narataja veliku ulogu odigrali susjedni primorski gradovi. Dubrovnik i srednjodalmatinski gradovi, centri sa jakim zanatskim tradicijama, privlaili su mlade ljude, eljne znanja i zarade. Od sedamdesetih godina XIV vijeka, u dubrovakom notarijatu i kancelariji poinju se javljati ugovori o odlasku djeaka iz pojedinih gradova srednjovjekovne Bosne na rad kod dubrovakih majstora. Pri tome se donose i utanauju sve po trebne pojedinosti i uslovi pod kojima se ti djeaci primaju na zanat i odreuju obaveze majstora. Prema obiajima onoga vremena, majstor je bio duan da egrtu da stan, hranu, odjeu i na kraju da mu pokloni odgovarajui alat. U XIV vijeku ovi mladii dolaze na zanat u Dubrovnik u podjednakom broju iz krajeva dananje Hercegovine i krajeva ue Bosne. Tek od dvadesetih g odina XV vijeka ovaj odnos se mijenja, tako da se znatno poveava priliv mladia iz neposrednog dubrovakog zalea i krajeva dananje Hercegovine. Jedan od razloga za ovo je to su mladii iz ue Bosne i Srebrenice imali prilike da ue zanat kod Dubrovana, naseljenih na pojedinim rudnicima i trgovima, kao i kod domaih zanatlija. Mladii iz zapadne Bosne, poglavito iz Jajca, vie su orijentisani na sreanjo dalmatinske gradove, te ih nalazimo u Splitu, Zadru, ibeniku i Koruli, na izuavanju zanata kod majstora raznih struka, naroito zlatara, drvodjelja, kamenara, slikara i drugih. Rijetko se moe pratiti dalji ivotni put ovih mladia. Po zavrenom egrio vanju, neki od njih ostaju u mjestu svog naukovanja i pojedinci vremenom postaju, ak i vrlo poznati majstori. Svakako, bilo je i onih koji se vraaju da ive i rade u Bosni. Ma koliko da je njihov broj bio mali, oni su doprinosili unapreenju zanatstva u svome kraju8. Dakle, zanatstvo u gradskim naseljima srednjovjekovne Bosne obuhvata rad domaih zanatlija i stranaca, u prvom redu Dubrovana, raznih struka. To su: kovai, kljuari, maari, titari, lukari, tulari, oklopari, pukari, majstori za samostrele, topolivci, livci zvona, zlatari, kovniari, pasari, zidari, kamenari, klesari, drvodjelje, brodograditelji, rezbari, slikari, grnari, peatoresci, podstrigai sukna, tkai, krojai, klobuari, kouhari, tavljai koa, sedlari, obuari, papuari, mesari, pekari, svjeari, brijai. Prema tome, u oblasti zanatske proizvodnje izvrena
8 P. CaiviapijHk, IJodMjiadaK dy5poeauKux uipioeana u sauautjiuja y XV u XVI eeicy, 36opHiiK CTyaeHTCKHX crp^^ni pa^oisa, Eeorpa 1948, 72; G. Fiskovi, Dalmatinski majstori 159 et passim; B. Hrabak, Momci iz Hercegovine i Bosne u dubrovakom zanatstvu, trgovini i pomorstvu u XIV, XV i XVI stoleu, Prilozi Instituta za istoriju, IX/I, Sarajevo 1973, 23 62. Za ostalu literaturu upor. JJ. KoBaBHh-Kojiih, I'padcna uacetha cpedmoejeKosne Socancne bpotcase, 217219.

167

je specijalizacija po pojedinim zanatskim granama, te razlikujemo oko trideset i est vrsta raznih zanata. Zastupljene su razne struke, prehrambena, koarska, graevinska, tekstilna, obrada metala i jo neke druge9. Meutim, ovim nisu obuhvaene djelatnosti vezane za rudarsku proizvodnju. Nije mogue odrediti da li su ovi zanati bili zastupljeni podjednako u svim gradovima, iako bar za veinu od njih ima osnova za ovakvu pretpostavku. Nesumnjivo da je u tome vanu odluku odigrao stepen privrednog razvoja svakog pojedinog naselja. Kovai su bili iskljuivo domai ljudi, a to, s malim izuzetkom, vai za rezbare, maare, lukare, pekare, mesare, kouhare, papuare i tulare. Drugim broj nim zanatima bave se podjednako Dubrovani i domai ljudi, mada se ne moe utvrditi u kojoj su srazmjeri zastupljeni jedni i drugi. Naime, o dubrovakim zanatlijama sauvano je vie podataka nego o domaim, to ne znai da je njih bilo stvarno vie. Nije poznato da li su zanatlije u bosanskim gradskim naseljima bili povezani esnafskom organizacijom. Jedino se moe pretpostaviti da su imali egrte i tako pripremali nove narataje zanatlija. Od zanatskih radionica, pisani izvori pominju jedino klanicu u Srebrenici10. Po svemu izgleda da su mnogobrojne bile kovanice. Prema nalazima temelja nekih zanatskih radionica na Bobovcu i Borcu, uglavnom kovanica, vidi se da su ove radionice, obino kameno drvene konstrukcije, bile prilino malene i esto jednim dijelom ukopane u zemlju. Na Bobovcu je otkriveno i kovako ognjite, od nabijene ilovae, ograeno kamenim okvirom11. U vezi sa zanatskom proizvodnjom potrebno je spomenuti pokuaje da se osnuje i unaprijedi proizvodnja tkanina. Tako pri kraju vladavine Tvrtko I okuplja dubrovake podstrigae sukna. Izgleda da se samo rasa, grubo domae sukno, obraivanjem i strienjem od strane izuenih dubrovakih zanatlija, dotjerivala i profinjavala. Isti postupak primjenjivan je u Dubrovniku sve dok se nije uvela nova tehnika proizvodnje tkanina. Ova tkaka radinost nije imala vee razmjere i bila je namijenjena potrebama dvora i njegove okoline. Odrala se samo nekoliko godina poslije Tvrtkove smrti, za vladavine kralja Dabie. Docnije, u bosanskim gradskim naseljima, u prvoj polovini XV vijeka, bilo je vie dubrovakih podstrigaa sukna, u Srebrenici, ak, dvadeset i jedan. Njihovo okupljanje u tako velikom broju i na jednom mjestu vjerovatno nije bilo sluajno 12. Posebno je zanimljiv pokuaj hercega Stjepana. On je u Novom podigao radionicu ohe, koja je u martu 1449. godine poela sa radom. Raznim povlasticama herceg je nastojao da privue to vie radnika i raznih majstora tkaa. Imao je velike tekoe oko nabavke vune i pribora za bojenje jer su ga Dubrovani i Mleani, pogoeni konkurencijom, na razne naine u tome onemoguavali. ak su
9 JX. KOBa^esiih-Kojiiii, rpadcua naela cpednoseKoene Socaucue dpotca.ee> 220 222. Upor. i nap. 5. 1 0 N. Beldiceanu, Les actes des premiers sultans, II, 212. 1 1 P. Aneli, Bobovac i Kraljeva Sutjeska, 63, 64. 1 2 JJ. KoEaqcEHh, IIpu.>wi upoyuasawy saHaiuciuea, 284 286; D. Kovaevi- Koji, Dubrovani zanatlije u srednjovjekovnoj Srebrenici, 3336.

168

novske tkanine, prema odlukama vlade, bile bojkotovane u Dubrovniku. I pored svih smetnji, herceg nije naputao zapoeti posao. Tkaonica je i nadalje radila, te o njenoj proizvodnji ima podataka ak i 1465. godine. Po kvalitetu novske 1 tkanine su bile slabije od dubrovakih, a naroito su zaostajale u pogledu bojenja *.

13 C. "RHPKOBHH, Xepuei CiuetfaH, 122, 127-128; I. Voje, Sukno iz Hercegnovega, Zgodovinski asopis, XIXXX, 19651966,Ljubljana, 181185; JI. KoBaieBHfc-Ko jah, rpad-CKO

Hacejba cpednoeeKoane SocancKe dpotcaee, 124.

169

VI. USPON I IRENJE GRADSKIH NASELJA Prvih godina XV vijeka Bosna je izgubila Srebrenicu, najaktivniji rudnik srednjeg Podrinja i cijele bosanske drave. Pojaano uplitanje Ugarske u unutranje bosanske prilike dovelo je do toga da je ugarski kralj Sigismund 1413. godine poklonio Srebrenicu despotu Stefanu Lazareviu. Pokuaji bosanskih kraljeva da ratovima i estim upadima ponovo dou u posjed ovoga vanog rudnika nisu imali trajnijeg uspjeha. Srebrenica ostaje uglavnom u sastavu srpske drave sve do pada pod Turke. Sva ova zbivanja u vezi sa politikim promjenama nisu omela dalji uspon Srebrenice. Proizvodnja je u stalnom porastu, te uporedo s tim raste i vrijednost ovog rudnika. To se najoiglednije moe pratiti po velikom poveanju iznosa za zakup srebrenike carine. Ukupna svota, za koju je despot Stefan Lazarevi 1417. godine prodao srebreniku carinu dvojici Dubrovana, iznosila je sedam i po puta vie nego to je Tvrtko I dobijao posljednje dvije godine svoje vlade za Srebrenicu i Ponor. Pored rudarstva u Srebrenici se vrlo intenzivno razvija i trgovina. Domai ljudi iz Srebrenice ne zaduuju se kao ranije u Dubrovniku jer posluju na licu mjesta sa Dubrovanima koji su tu nastanjeni. Privueni izgledima na velike po slove, Dubrovani se svakim danom sve vie okupljaju u Srebrenici. Mreom kreditnih poslova obuhvatili su ne samo lokalno ve i stanovnitvo oblinjih naselja i sela, te su tako od Srebrenice napravili centar kreditne trgovine. Bavili su se trgovinom srebra, njegovom kupovinom i izvozom, zatim prodajom tkanina i ostalih sirovina koje su uvozili. U Srebrenici su pustili duboke korijene. Podizali su kue, kupovali rudarska okna, mlinove i ostale nekretnine. Pojedini meu njima izdvajaju se uspjehom svojih poslova i, uporedo s tim, znaajem uloge koju su imali, ne samo u Srebrenici ve i u ivotu tadanje srpske i bosanske drave. Od ostalih stranaca najbrojniji su bili Barani, zatim Kotorani, Korulani i Ulcinjani. Bilo je takoe trgovaca iz pojedinih talijanskih gradova, zatim poneki Albanac, Grk i Turin. Vidan je takode priliv trgovaca iz raznih, ak udaljenih mjesta bosanske i srpske drave. Ovakva iva trgovaka djelatnost ostavila je traga i u toponomastici grada, te se put koji je vodio na trg naziva ,,via de mercado" 1.
1 Prolost Srebrenice u prvoj polovini XV vijeka, kao i u ranijem periodu, svestrano je obraena monografijom M. J]|HHHka, 3a uciuopujy pydapcuiea. I, 47100; JJ. KoBaMeBHh--

Kojuh, rpadcKa nae/ta cpedibosjeKosne 6ocaucKe dpzicaee, 56 57, 232 234, 268.

171

Zanatstvo je takoe bilo razvijena privredna grana srednjovjekovne Srebrenice. Njegovom unapreenju mnogo je doprinijelo prisustvo dubrovakih zanatlija2. Izgleda da je Srebrenica ve od prvih decenija XV vijeka imala i svoj gradski statut, kao i svi razvijeniji gradovi onog vremena3. Veliki znaaj Srebrenice ogleda se i u privrednom aktiviranju itave ove oblasti. U njenoj neposrednoj okolini formirao se itav niz manje ili vie vanih ekonomskih centara. To je rudnik Sasi, danas selo Sase, u blizini Gradine, antike Domavije, zatim Peite, ije ime takoe ukazuje na rudarsku aktivnost. Sa privrednim procvatom srednjeg Podrinja i porastom trgovinskog prometa dolo je poetkom XV vijeka do formiranja novih karavanskih stanica, kao to su Ljupskovo, Likodra, a karavani su svraali i u podgrae Perina na Drinjai. Od svih novonastalih ekonomskih centara, po svome znaaju prednjai podgrae Zvornika, vanog utvrenog grada na Drini, koje je dobilo ime po zvoniku lokalnog franjevakog samostana. Prve tri decenije XV vijeka, tu je dubrovaka naseobina bila najjaa na podruju srednjovjekovne Bosne. Prvenstveno je Srebrenica i blizina njenih rudnika povoljno uticala na okupljanje i trgovinu Dubrovana. Veina njih je odravala redovno poslovne veze sa Srebrenicom. Povoljan poloaj Zvornika na raskrsnici vanih puteva u pravcu Srbije, Maarske i Bosne doprinio je takoe njegovom usponu. Dubrovani iz Zvornika odlaze u Visoko, Krupanj, Beograd, Rudnik, Pritinu, a pored srpskih i bosanskih mjesta povezani su sa Ilokom i dalje sa Maarskom. Zvornik je, u stvari, postao polazna taka za trgovinu, koja je bila dio razmjene irih okvira u pravcu sjevera, istoka, zapada i juga. Na tim osnovama, u vremenu izmeu 1410. i 1430. godine, razvija se u veoma vano trgovako uporite srednjeg Podrinja. U Glaviici, nedaleko od Zvornika, a pod njegovim uticajem, obrazovala se takoe manja dubro vaka naseobina4. Pored priznate i ustaljene carine na rudniku Olovo nije bilo vee trgovake aktivnosti5. Ipak, poetkom XV vijeka Olovo dobija i svoju tvravu, to je bio sluaj samo sa vanijim i razvijenijim naseljima, kod kojih su se utvrenja podizala naknadno radi njihove odbrane. Prvih decenija XV stoljea, upravo na osnovu trgovine olovom, Praa se razvila u jedan od najveih trgova bosanske drave. U stvari, najkrupniji domai trgovci olovom onog vremena, Brailo Tezalovi, Bogdan Muri i Brajko Hvaoni, bili su iz Prae. Tokom prve tri decenije XV vijeka Visoko doivljava nagli i snaan privredni uspon. Ve na pragu novog stoljea aktivnost domaih ljudi je u daljem porastu. Neki od njih postaju, ak, i dubrovaki graani. Takav je sluaj i sa Milasom Radomiriem, iz ijeg se testamenta vidi da je raspolagao sa kapitalom u iznosu od 1183 dukata i 4 groa.
D. Kovaevi, Dubrovani zanatlije u srednjovjekovnoj Srebrenici, 27 41. JX- KoBaMeBiih-Kojnh, Fpadcua nacejba cpednoejeKoeue ocaucKe dpiicaee, 149249. 4 D. Kovaevi - Koji, Zvornik, 20 33. Monografiju o Zvorniku s posebnim osvrtom na istoriju njegove arhitekture napisao je "B. Ma3aJiHh, 3SOHUK {3opuuK), ciuapu ipad ua tfpuuu
3 2

(upujioi docaucKoj apxuiueKiuypu cpedmei euje/aj u iuypCKoi uepuoda), F3M, HC X, CapajeBO

1955, 73116. 5 U Olovu nije dolo do formiranja dubrovake naseobine, a ni lokalni domai elemenat nije bio trgovaki aktivan.

172

U vremenu od 1412. do 1430. godine u Visokom se razvila snana naseobina Dubrovana. Oni se tu okupljaju zbog svojih poslovnih veza sa oblinjim rudnicima u Olovu i srednjobosanskom rudarskom bazenu, gdje se otvaraju nova rudita, kao ona u Dusini (1413) i naroito u Deevici (1403). Tako je Podvisoki postalo poznat i razvijen trg, na kome se nabavljalo srebro i njime trgovalo. ak i Dubrov ani koji sklapaju drutva u cilju zajednike trgovine srebrom navode da odlaze u Bosnu, to jest u Visoko, te time ukazuju na znaaj i ulogu ovog mjesta u razmjeni plemenitih metala. Visoko postaje ne samo sredite trgovine ovog kraja ve i jak potroaki centar, sa kupcima zainteresovanim, ak, i za luksuznu robu, posebno tkanine. To potvruje i postepeno formiranje lokalne arije, sa radnjama i posebnim kuama dubrovakih trgovakih kompanija. Zbog toga ne iznenauje to se Visoko u izvorima veoma rano oznaava kao varo jer je i imalo sve odlike gradskog naselja. Dok je u XIV vijeku bilo povremeno boravite bosanskih vladara, Visoko sada prerasta i u poli tiko sjedite bosanske drave, u kome je rado stolovao bosanski kralj Ostoja i docnije Tvrtko II 6. Tako je, prvih decenija XV stoljea, pored daljeg unapreenja rudarskih naselja, u prvom redu Srebrenice, dolo do naglog uspona Visokog i Zvornika, koji su se razvili zahvaljujui blizini rudnika. Tridesetih godina XV vijeka, na itavom ovom prostoru, dea vaju se krupne promjene koje predstavljaju novu etapu u razvoju gradskih naselja srednjovjekovne Bosne. Tako je Fojnica izbila na prvo mjesto u bosanskom privrednom ivotu. Ona se razvila u najjai rudarski i trgovaki centar ne samo sredinje Bosne ve i itave bosanske drave, sa snanom naseobinom Dubrovana koja je, ak, bila jaa i ustaljenija od onih u Visokom i Zvorniku. Prisustvo velikog broja Dubrov ana svjedoi podjednako o ivom prometu i o intenzivnoj eksploataciji rude. Trgovina srebrom bilo j e upravo ono to ih je u tolikom broju privlailo na ovaj rudnik. Izgleda da je u Fojnici radila i kovnica novca, koja se obino nalazila u va nijim i razvijenijim rudarskim centrima. Tu se isto, kao i u Visokom ustalila trgovaka etvrt i otvorene su mn oge radnje za maloprodaju razne robe. U blizini Fojnice, rudnik Kreevo, takoe u ovo vrijeme, naglo napreduje. Iako je dubrovaka naseobina u Kreevu slaba i nerazvijena, njeno postojanje, ipak, ukazuje na intenzivniju eksploataciju jo jednog rudnika sre bra u vremenu poslije 1430. godine. Prema popisu iz 1468/9. Fojnica je naselje sa najveim brojem registrovanih domainstava, a zatim dolazi Kreevo'. Od tridesetih godina XV vijeka osjea se nov polet i u privrednom ivotu Srebrenice, koji, u stvari, oznaava vrhunac njenog razvoja. U to vrijeme priliv dubrovakih trgovaca stalno raste i njihov broj penje se godinje i na nekoliko stotina. Dubrovaka naseobina u Srebrenici postala je jedna od najjaih na Balkanu. Dubrovani su sve vie pomjerali svoju akti vnost u rudarske centre, i to prvenstveno na rudnike srebra. To je istovremeno dovelo do propadanja Visokog i Zvor6 fl. KoBa*ieBHh-KoJHh, rpadcna uace/ba cpedHjoejeKoene BocancKe dpMcaee, 6371. Upor. Visoko i okolina kroz historiju, I (P. Aneli), 101309. 7 Isto, 71 73. U defteru iz 1468/9. u Fojnici je zavedeno 329, a u Kreevu 299 domova poreskih obveznika. A. Handi, Rudnici u Bosni, 12 15.

173

nika i do porasta znaaja Fojnice i Srebrenice. Olovo je i dalje bilo predmet trgovine Dubrovana, ali interesovanje za ovu rudu nije raslo u istom omjeru kao za srebro. Time se moe objasniti to pored rudnika Olovo i Praa, jedan od najnaprednijih bosanskih trgova, od tridesetih godina XV vijeka poinje nepovratno da propada. Prema tome, tridesete godine XV vijeka predstavljaju znaajnu prekretnicu u razvoju gradskih naselja, koja je u neposrednoj vezi sa novim porastom proizvodnje srebra upravo u to doba na ta je ve ranije ukazano. Time se objanjavaju ve uoene promjene i pomjeranja u privrednom razvoju pojedinih gradskih naselja, od kojih neka naglo opadaju, dok se druga istovremeno snano razvijaju8. Na prostoru koji obuhvata uglavnom srednju Bosnu, izvan rudarskih naselja, bilo je samo malih lokalnih trgova. U nekim od njih, ve na osnovu dubrovakih podataka, moe se naslutiti da je bilo trgovake aktivnosti, to rani turski defteri iz 1455. i 1468. godine sa sigurnou potvruju. To su trg Tornik u upi Vrhbosni, na prostoru dananjeg Sarajeva, etvrtkovite, vjerovatno dananji Kladanj i etvrtkovite u Usori, dananja Bijeljina9. Tako se postepeno nazire jedan malo poznati proces formiranja trgova, izraslih iz lokalnih sajmova. ak i pomenuti Tornik, najvee naselje koje su Turci zatekli kada su doli u ove krajeve, nije nita drugo nego jedan seoski trg, ije ime ak ni Dubrovanima nije bilo poznato. To su sve, u stvari, bili mali seoski trgovi bez uticaja na velike ekonomske procese koji su se odigravali u Bosni onoga vremena. Njihov znaaj je u tome to ukazuju na razvijenost agrarne proizvodnje i potrebu da se na odreenom mjestu vri razmjena vikova agrarnih i stoarskih proizvoda. Svakako da su se ovi trgovi formirali tek u godinama koje su prethodile propasti bosanske drave. Vjerovatno je isti sluaj i sa onim trgovima o kojima saznajemo iz ponekog dubrovakog podatka ili iz turskih deftera i toponomastike grae. To su Blauj, Zenica, Sutjeska, Kozograd kod Fojnice, Vranduk, (esto boravite bosanskih vladara), Borovica, rudnik srebra kod Varea, podgrae Prozora u upi Rami, Donje Soli (Tuzla), Trnovo. Iskljuivo toponomastika graa upuuje na lokalitet Trgovite u Pareiviima (u podruju Kiseljaka i Podastinja). Neto dalje, u blioj okolini Visokog, nailazi se na lokalitet Panaurite. Tako je srednja Bosna u prvoj polovini XV vijeka proarana mnotvom malih trgova koji, uz gradska naselja, nastala na osnovama rudarstva, ukazuju na privredni prosperitet ove oblasti10.

8 D. Kovaevi, Dans la Serbie et la Bosnie medievales, 250258. D. Kovaevi- Koji, Uloga rudarstva u privrednom razvoju gradskh naselja, 262; fl. KoaieBnh -KoJHh, FpadCKa nacejba cpednosjeKosue 6ocaucKe dpatcaee, 7377. 9 JJecaroca KoBa^eBHh-Kojnh, O cpednoejeKomOM uipiy na Mjecuiy danauinei Capajeea, 36 OPHHK <I>njio30<}>cKor (J)aKyjiTeTa, X-l, Eeorpaa 1970, 353 362; A. Handi, Postanak i razvitak Bijeljine u XVI vijeku, Prilozi za orijentalnu filologiju, XII XIII, Sarajevo 1965, 47 52. O zaecima trne razmjene u veim selima upor. N. Filipovi, Osvrt na pitanje islami zacije, 406. 1 0 JJ,. KoBa^eBHh-KoJHh, rpadaca uacejba cpedtboejeKoene ocaucne dpotcaee, 11 86.

174

Poetkom XV stoljea dolazi do daljeg uspona starih trgova u gornjem Po drinju, poznatih jo iz XIV vijeka. Foa je tako postepeno postala sredite vrlo ive aktivnosti, u prvom redu domaih, a zatim dubrovakih trgovaca. Tu se vremenom postepeno formira veoma dobro snabdjeveno trite, poznato naroito po vosku, a zatim i po koama i po ostalim stoarskim proizvodima. Znatne koliine tkanina koje pristiu u Fou svjedoe o privrednoj razvijenosti ovoga naselja i o potrebama i kupovnoj moi njenog stanovnitva. Od karavanske stanice Foa se u XIV vijeku razvila u trg, a u XV vijeku u najvee trgovako sredite istone Bosne. Istie se jo'za vrijeme Sandalja Hrania, a u doba hercega Stjepana dostie puni uspon. Gorade na Drini se razvilo u poznat trg solju, na kome se ustalila prodaja i kupovina soli i formirale lokalne cijene za ovaj artikl. Kada su Turci doli, Gorade a naroito Foa bili su napredna naselja sa po etiri mahale 11. Izmeu Foe i Gorada nalazi se trg Ustikolina, poznat jo iz 1394. godine, iji razvoj nije dugo trajao. Ve od druge decenije XV vijeka sve je manje podataka o aktivnosti i domaih ljudi i Dubrovana. Vjerovatno da Ustikolina nije mogla izdrati konkurenciju oblinjih, veoma naprednih, trgova Gorada i Foe. Ona je dugo vremena predstavljala usamljeno uporite porodice Pavlovia, na posjedu Kosaca, ali je, izgleda, poslije smrti Radoslava Pavlovia pripala Kosaama. Cernica iznad Gacka, po nainu postanka i razvoja, ne odvaja se mnogo od trgova poniklih na Dubrovakom drumu u oblasti Podrinja. Cernica je bila trg sa koga su se izvozile razne vrste koa i jo ee vosak. etrdesetih godina XV vijeka formiralo se Tjentite na Sutjesci kao jo jedna karavanska stanica, a ime je dobilo po atorima pod kojima se noivalo. U Tjen titu se pominje kua hercega Stjepana i jedan konak 12. U slivu Drine i njenih pritoka, izuzimajui Lim, na prostoru ispod Viegrada pa sve do emernog, vremenom je nastao vei broj feudalnih gradova koji su pripadali porodici Pavlovia ili Kosaca. Borac kod Rogatice bio je tono mjesto porodice Pavlovia13. Po svome opsegu i itavom arhitektonskom sklopu, jedan je od najveih gradova srednjovjekovne Bosne. U blizini Borca nalazila se Rogatica, za koju se tek iz najranijih turskih izvora saznaje da je bila trg14. Grad Novi kod Prae kasnije je nazvan jo i Pavlovac, jer ga je po predanju podigao Pavle Radenovi15.
A. Bejti, Povijest i umjetnost Foe na Drini, Nae starine, 3, Sar ajevo 1956, 2324; JU. KoBa^ieBHh-KoJHhj Fpadcna Hacejba cpednoseuome docancKe dpOKaee, 86 90; A.S. Alii, Poimenini popis, 171175, 191193. 1 2 JX- KoBaneBHh-KoJHfe, FpadcKa naela cpediboejeKoeHe GocancKe bpMcaee, 9194. 1 3 U istorijskoj literatu ri Borac je dugo vremena bio pogreno identifikovan sa Birem (Vlasenica), a i sa dananjim hercegovakim Borcem na donjoj Neretvi, sve dok ga Skari nije ubicirao kod dananje Rogatice. Ispravnost njegovog gledita potvruje i jedan dubrovaki podatak koji pominje Rogaticu ,.in Bosna supra Borac". B. CKapah, Myiia u ipad Eopau y EOCHU, IIpnji03H 3a KH>HH<eBH0CT, je3HK H dioJiKJiop, II, Eeorpa 1922, 184188; M. flHHHh, fly6poeanua cpednoseKosna KapaeaHcua fupumma, 127; M. flHHHh, 3eM/be xepuela, 240. ^ . Mazali, Bora -bosanski dvor srednjeg vieka, GZM, LIII, Sarajevo 1941, 31 94; P. Aneli, Izvjetaj oprobnom iskopavanju na srednjovjekovnom gradu Borcu, GZM, ns XVII, Sarajevo 1962, 159164. Rogatica, Sarajevo 1966 (A. Bejti, Srednji vijek), 3437. JI. oJHh, rpadcna naeta cpednoejeKome ocaHoce dpMcaee, 9499. 16 I. Bojanovski, Pavlovac na Prali, Nae starine, 13, 1972, 71 77.
1 1

175

Na podruju Pavlovia nalazili su se i gradovi Viegrad na Drini i Dobrun na Rzavu, podignut jo u vrijeme kada je pripadao srpskoj dravi. Iznad ua Lima, na lijevoj obali Drine, grad Brodar bio je takoe u posjedu porodice Pavlovia16. Na desnoj obali Drine, ispod Gorada, u upi Pribud, nalazio se Samobor, poznato Sandaljevo utvrenje i docnije jedan od glavnih gradova hercegovog Podrinja. Po dolasku Turaka, u nahiji Samobor ili Pribud, pominje se pazar ajnie", koji nema svoje korjene u daljoj prolosti. Posjedu Kosaca pripadao je grad Novi, nedaleko od Gorada, Jele u upi Govzi, a na ehotini, desnoj pritoci Dri ne, dizao se Kukanj, nedaleko od Pljevalja. Jugoistono od Pljevalja, na putu za Po limlje, leao je hercegov grad Koznik17. Soko, na sastavu Pive i Tare, smatran je glavnim gradom hercega Stjepana Vukia. Sauvana crkva, kao i najnovija arheoloka iskopavanja, potvruju da je po srijedi jedno vrlo razvijeno podgrae. U blizini Tjentita lei utvreni grad Toevac, a na glavnom putu, koji je iz Dubrovnika preko planine emerna vodio u oblast Drine, grad Vratar na Sutjesci 18. Ispod ovih gradova postepeno su nastajala podgraa, i to uglavnom od dvadesetih godina XV vijeka. Vremenom se ona i terminoloki razlikuju od grada-tvrave. Lokalni, domai nazivi prodiru sve vie i u latinske dubrovake izvore (Podobrun, Podviegrad, Podbora, Podjele, Podsoko, Podvratar). Sva ova podgraa nisu imala isti privredni znaaj i nisu bila podjednako razvijena. Veina njih ostaje na nivou sela, a po nainu privreivanja poinju se pribliavati gradskim naseljima. Izuzetak predstavljaju Podbora i Podviegrad, i to stoga to su postali veoma vane karavanske stanice na putu u srednje Podrinje i srpsku dravu 19. Pojava privredno aktivnih podgraa, kao i uspon starih trgova, poznatih jo iz XIV vijeka (Foa, Gorade, Cernica), rezultat je daljeg privrednog razvoja ove oblasti. U prvoj polovini XV vijeka dolo je do unapreenja stoarstva i pelarstva, to se moe vidjeti i po intenzivnoj trgovini koama i voskom. Na privredni procvat itave ove oblasti tokom prve polovine XV vijeka naroito povoljno je uticao porast prometa na relaciji Dubrovnik srpska drava. Zbog toga je razvoj ekonomskih centara, bilo da su to otvoreni trgovi ili podgraa, zavisio uglavnom od njihovog poloaja na glavnom drumu i este posjete karavana i trgovaca.
p p h , Apxeojtotum upuM3u (I MapKOBa Kyjia y BumerpaHv), T3M, III, 1891. 283 284; A. Pecyji6eroBHh-,He<j)Te,napeBHh > Fpad Buiueipad u oKo/iuua, Capa-jeBO 1934, 1 78; . Mazali , Starine u Dobrunu, GZM, LIII, 1941, 112; O freskama u dob-runskoj crkvi: 3. KaJMaKOBHh, 3udm CAUKapciueo y EOCHU U XepifeioeuHu, CapajeBO 1971, 102; JX- KoBaieBHh-KoJHh, Fpacm naceiba cpednoejeKoeue 6ocaHCKe bpOKaee, 99101; O Brodaru upor. A. Bejti, Rudo i rudski kraj kroz vijekove, Sarajevo 1971, 186. 1 7 M. flHHHh, 3eMjbe xepueia, 162, 172 176, 217. 228; C. "RupKOBiih, Xeptfei CutefiaH 21, 145, 257, 259, 262; . Mazali, Hercegova crkva kod Gorada i okolne starine, GZM, LIII, Sarajevo 1940, 29 42. U popisu iz 1477. u ajniu je zavedeno 194 domova, 10 neoenjenih i 6 muslimana. A. S. Alii, Poimenini popis, 3 5. Up or. i A. Handi, Najraniji turski izvori, 160. 1 8 M. KoBaiieBHh, LfpKea uod cpedHtosjeKOSHUM ipadoju C OKOAOM, Grapimap CAHY, XVIII, Beorpa 1968, 221 224; 3. KaJMaKOBHh, 3udno cjiuKapcuieo y EOCHU U XepuetO8UHU, 55 58; M. JJ HHH K, 3eMA>e xepifeia, 169 170; C. TiHpKOBHh, Xeptfei CiUe$aH, 144; JI. KoBaveBuh-KoJHh, Fpadaca naceiba cpednosjeKOsne 6ocaHcne pMcaee, 104 105. 18 JI,- KoBaieBHh-KoJHh, FpadcKa nae.ta cpednosjeKoene ocaucKe dpoKage, 106 107. Viegrad se snanije razvija tek pred dolazak Tu raka. U defteru iz 1468/9. godine u Viegradu je zavedeno 158 domova i 30 neoenjenih. A. Handi, Najraniji turski izvori, 160.

176

Sva su ova mjesta prvenstveno centri trgovine sa ustaljenim carinama. Domai trgovci su biJi najaktivniji u Foi i tu ih je bilo najvie (82), zatim u Goradu, Viegradu, Cernici, Tjentitu, Borcu i Ustikolini. Sasvim rijekto i sa manjim iznosima zaduuju se stanovnici Podobruna, Pod sokola, Podjelea, Samobora i Podvratara. Dubrovaka naseobina postojala je samo u Foi, dok se pojedinci mogu nai jo u Borcu, Goradu i Viegradu. U njima je razvijeno i zanatstvo. Pored dubrovakih zlatara i podstrigaa sukna, susreu se i domae zanatlije, kao kovai, zlatari, tulari i krojai. Neka od ovih mjesta, u prvom redu Foa, zatim Gorade, Cernica, nemaju samo lokalni karakter. To su trgovi koji su ukljueni u ivu trgovinsku razmjenu irih okvira. Od podgraa, svojim razvojem istiu se Podbora i Podviegrad. Veliki broj trgova i podgraa, malih i velikih, oznaavaju dalji snaan proces urbanizacije u oblasti gornjeg Podrinja20. Istono od sliva Drine, u posjedu Sandalja Hrania, a zatim Stjepana Vukia, nalazio se stari jo od XIV vijeka dobro poznati trg Prijepolje. Mnogobrojni ugovori 0 prevozu robe, naroito iz prve tri dece nije XV vijeka, pokazuju da je Prijepolje zadralo karakter karavanske stanice. Domai ljudi pokazuju izvjesno interesovanje za trgovinu. Iako su Dubrovani u Prijepolju imali i svoje duane, ipak se na ovom trgu nisu due, ni u veem broju zadravali21. Pored Prijepolja, itavo Polimlje bilo je pokriveno mreom manjih ili veih karavanskih stanica, to je nesumnjivo doprinijelo trgovakom oivljavanju ovog podruja. Dubrovaki karavani su se, takoe, vrlo rado zaustavljali u manastirima u Polimlju, Mileev u kod Prijepolja, Svetom Petru kod dananjeg Bijelog Polja, Banji, Svetom Nikoli kod Priboja i crkvi Grlici, negdje u Polimlju. Poslije tridesetih godina XV vijeka, mjesta u Polimlju se rjee javljaju. To vai i za trg Prijepolje, koji od tridesetih godina pokazuje odreene znake opadanja22. Nije iskljueno da je tome doprinijelo uzdizanje Pljevalja na ehotini, pod kojim se imenom od 1430. godine poinje javljati u izvorima stara Breznica. Tridesetih 1 etrdesetih godina XV vijeka domai ljudi iz Pljevalja vezuju se poslovno za Dubrovnik i uveliko trguju crvcem. Poslovni dodir Pljevalja nije se ograniio samo na Dubrovnik, ve se pedesetih godina XV vijeka proirio i na Herceg -Novi23. U poreenju sa oblau gornjeg Podrinja, Humska zemlja, odnosno dobar dio dananje Hercegovine, u srednjem vijeku slabo je urbanizovana. Dodue, dolinom Neretve vodio je vaan put, koji je spajao unutranjost Bosne sa morem, ali on, ipak, nije imao onaj znaaj za meunarodni tranzit, kao to je to sluaj sa gornjim Podrinjem. Tek poetkom XV vijeka porastao je promet na ovoj relaciji, kao posljedica privrednog uspona Visokog i intenzivnije eksploatacije srednjobosanskog rudarJ J ,. K o B a M e B H h - K o j ii h , F p a d c K a n a c e / b a c p e d n o s j e n o e n e o c a u c K e d p o t c a e e , 1 0 8 1 0 9 . C . T i H p K O B H h , n p u j e u o j b e , 2 2 1 2 2 2 ; B . X p a 6 a k , II O CJ IOSH U A > y d u I I o A U M / b a , 2 3 8 240. U popisu iz 1468/9. Prijepolje je zavedeno sa 140, a 1477. sa 155 domova. A. Handi, Najraniji turski izvori, 160; A. S. Alii, Poimenini popis, 162164. 22 JX. KoBan eBHhi-KoJ Hh, FpadcKa uace/ba cpednasjeKoeue 6ocaucKe dpoicaae, 109 111. 23 U svojoj monografskoj studiji B. Hrabak se ponovo vraa na staro Jireekovo mi ljenje da su Pljevlja identina sa Breznicom, to jest da su Pljevlja novo ime za Breznicu. E. Xpa6aK Flpouijiociu FlA>eea/ba, 2, 12, 13, 25.
20 21

177

skog bazena. Tako nije sluajno da se Konjic, u kome je jo od kralja Tvrtka bila uspostavljena carina, pominje ee u izvorima tek od prvih godina XV vijeka, naroito u vezi sa prevozom robe. Zbog ivog trgovakog prometa, u Konjicu su bile podignute kraljeve kue, u stvari, svratita, u kojima su se odmarali putnici i odlagala roba. Naselje Konjica prostire se s obje strane rijeke Neretve, a jedan njegov dio obuhvatao je i Podbiograd, dobro poznato podgrae srednjovjekovne tvrave Biograda, na lijevoj obali Neretve24. U predjelu gornje Neretve, sve do ua rijeke Rame, bilo je vie utvrenih gradova (Bokevac, Kom, renjevo, Vrabac), a jedino je podgrae Vrapca imalo karakter ivljeg tranzitnog mjesta, sa carinom koju su drali Sandaljevi slubenici25. Dalje niz Neretvu, i u njenoj neposrednoj blizni, situacije je bila slina 26 . ak ni dananji Mostai, iako na Neretvi smjeten na vrlo pogodnom mjestu, uopte se ne javlja sve do pedesetih godina XV vijeka27. Pored vane uloge Blagaja, glavnog uporita lanova porodice Hrania-Kosaa, nije dolo do privrednog buenja Podblagaja, njegovog podgraa. U oblasti izmeu Neretve i Drine nema gotovo naselja koje bi se po strukturi privrede razlikovalo od agrarne okoline, pa ak ni ona, poput Nevesinja, koja se u plodnim upama javljaju vrlo rano. Stanovnici ovog podruja poinju se baviti trgovinom znatno kasnije nego domai ljudi iz drugih krajeva, tek u estoj deceniji XV stoljea. To su pojedinci iz Ljubomira, Mievca, Bilea, Klobuka, zatim Rudina, Gacka, Gorice, Nevesinja, Blagaja. Jedino treba izdvojiti Trebinje, gdje, zbog neposredne blizine Dubrovnika, trgovina mjetana dostie vee razmjere 29. Iako geografski pripadaju Humskoj zemlji, Drijeva su se od poetka razvijala u posebnim uslovima, koji nisu karakteristini za ovo podruje. Poetkom XV vijeka razvoj Drijeva bio je ometen ratnim sukobom izmeu bosanskog kralja
24 O poloaju Biograda i odnosu Podbiograda, Neretve i Konjica mnogo se pisalo. P. An eli , Sr ed njov je kov n i gr ado v i u Ne re tv i, GZ M.NS XIII, Sa ra jev o 19 58 ,1 80 1 84 ; M. JJa mih , 3e Mjb e xe p ife ia , 2 03 2 04 ; H. aba no v i , B osa nsk i pa aluk , 1 27 . U o v im raz ma tran jima n ije uzet u obzir podatak iz Dub rovakog arhiva ko ji po minje Potkonjic. M. JjHHHh, H3 dy6poeau no i ap xue a , III, b r. 3 15 , 23 . I 1 47 3; D. Bas le r, Dolina Nere tv e o d Kon jic a d o Ra me, GZ M, NS X, Sa ra jev o 19 55 , 22 7 22 8 ; Upo r. i P. An e li , His tor ijsk i s po me n ic i Kon jic a i ok o line , Kon jic 19 75. 26 JL KoBa*ieBHh-KoJHk, Fpadcua nacejba cpednoejeKoene Socancne dpoKaee, 112115. S6 T u j e l e a l o v i e u t v r e ni h g r a d o v a : P o r i m , K r u e v a c i L j u b u k i n a d e s n o j i P o i t e l j na l i j e voj o ba l i Ne r e t ve , Novi u L uc i i Vr a t a r. I z i z vor a j e j e di no p oz na t o p o dgr a e Lj u b u k og . Lokalna cr kva pominje se 1444. godine i t o je do sad a najstariji podatak o ovome mjestu. JL KoBa ^e BHh - Koj nh, O naceA> y JJpuj eea, 31 33 . 27 Prema M. Orbinu, etrdesetih godina XV stoljea, Mostar je podigao nasred Neretve Radin gost, a u njemu je neko vrijeme boravio i hercegov sin Vladislav, poto se odm etnuo od oca. M. Op6HH, Kpajbeeciueo Cjiosena, CK3, Beorpaa 1968, 101 182; M. JjHHHh, 3eMJbe xeptfeia, 231232. 28 Grad Bona se javlja jo u X vijeku, u djelu Konstantina Porfirogenita ,,De administrando imperio". B. OepjaH^rah, BU3 OHU IUJCKU U3eopu, II, 60. Gledita o identifikaciji ovoga grada ranije su bila podijeljena. Danas je- opte prihvaeno da je Porfirogenitova Bona dananji Blagaj kod Mostara. M. flHHHh, 3eMjbe xeptfeia, 188, 216; M. Vego, Naselja srednjovjekovne bosanske drave, Sarajevo 1957, 1416.
29

mjesta; H. KreevljakoviH. Kapidi, Stari hercegovaki gradovi, Nae starine II, Sarajevo

M . J l H H H h , 3 e ju jb e x e p i f e i a , n a vi e m j es t a ; C . T i H p K O B H h , X e p t f e i C u i e t f i a H , n a vi e

1954, 921; JL KosaMeBHh-KoJHfa, FpadcKa uace/ba cpednoejeKome Socancne dpotcaee, 117 120, 168177. Ve Konstantin Porfirogenit pominje Trebinje. B. <t>epjammh, B U3 OHUMCKU U3eopu, II, 62 63; E. Arnautovi, Oblici imena oblasti i grada Trebinja u srednjovjekovnim izrazima, 1975, 91100.

178

Ostoje i Dubrovana (14031404) jer je trg, po nareenju dubrovake vlade, bio spaljen. Potpunim istiskivanjem kralja gospodar trga i okolne teritorije ostao je vojvoda Sandalj Hrani, ali je prihode od trga morao dijeliti sa Radoslavom Pavloviem i vlasteoskom porodicom Radivojevia, ije su zemlje bile u neposrednoj okolini. Poslije Sandaljeve smrti, slijedee tri decenije trg je bio u okviru teritorije Sandaljevog nasljednika Stjepana Vukia-Kosae. U Drijevima se, u stvari, obrazovao jedan oblik kondominijuma-suvlaa, tako da je tamonja carina ostala u svojini bosanske gospode, dok su samo mjesto drali Dubrovani, organizirajui ivot preko svojih sudija i upravnika30. Promet solju u Drijevima tokom prve polovine XV vijeka u daljem je porastu. U vrijeme kada je dubrovaka optina bila zakupac drijevske carine (14281440), trg je snabdijevan solju preko trojice, za to specijalno odreenih, dubrovakih oficijala. Poslije 1440. godine, pa do pada Drijeva pod Turke, pojedinci su ponovo imali inicijativu u nabavci soli. Pored Dubrovnika i Stona, so je dopremana sa sjevernog Jadrana, (Zadar, Pag, ibenik) iz Valone, Italije i Grke. U kojoj mjeri je trgovina solju bila unosna, pokazuje razlika izmeu njene nabavne i prodajne cijene, koja je iznosila ak 8,5 dukata po jedno m centaru modija31. Pored soli, trgovalo se veinom istim artiklima kao i u XIV vijeku. Razlika je samo u razmjerama trgovakih poslova. Tako je izbor tkanina na drijevskom trgu u XV vijeku bio mnogo bogatiji i raznovrsniji nego ranije, a koliine uvezenog vina tri puta vee u odnosu na XIV vijek. Uporedo sa usponom bosanske privrede u cjelini, raste njen izvoz preko Drijeva. To naroito vai za olovo, koje je dosta rano zauzelo vano mjesto u trgovinskoj razmjeni ovog trga. Poveava se takode izvoz voska i koa iz centralne i istone Bosne u Dubrovnik i u Italiju (Venecija, Apulija, Firenca). Preko Drijeva su se povremeno izvozila i krzna razne divljai (zeevi, kune, dabrovi, lisice). Pored ita, neretvljanska oblast je postala vaan izvoznik drveta u Dubrovnik, a pominje se i izvoz borove smole u Veneciju. Ranije vrlo razvijena trgovina robljem iskorijenjena je uz velike tekoe i pritisak bosanskih i dubrovakih vlasti. Na sve intenzivniji trgovinski promet ukazuje najbolje stalan porast iznosa zakupnina za drijevsku carinu tokom prve polovine XV stoljea32. Najvei dio drijevske trgovine drali su u XV vijeku, kao i ranije, u svojim rukama Dubrovani. Njihova naseobina, jaka i ustaljena jo od XIV vijeka, poveavala se uporedo sa usponom mjesta. Bili su glavni zakupci drijevske carine. Broj domaih trgovaca i obim njihovih poslova u Drijevima, u prvoj polovini XV vijeka, u stalnom su porastu i nadmauju aktivnosti domaih trgovaca iz ostalih mjesta bosanske drave. Trgovali su uglavnom istim onim artiklima koji su bili predmet trgovinske razmjene Dubrovana. Pojedini meu njima odlazili su u unutranjost bosanske i srpske drave, a oni vjetiji i odvaniji stizali su ponekad i do Venecije, Barlete, Trana i drugih gradova susjedne Italije33. Mleani su takoe bili veoma zainteresovani za ovaj trg i za zakup njegove carine, to je bio razlog estih sukoba izmeu Venecije i Dubrovnika, u prvoj polovini XV vijeka. Docnije su, za vrijeme rata izmeu Dubrovnika i hercega Stjepana Vukia, kratko vrijeme drali Drijeva u svojim rukama. Pored Mleana, u Drijeva su dolazili i poslovni ljudi iz drugih talijanskih gradova, naroito iz
M. JjHHHh, Tpi JJpujeea, 109147; C. "RnpKOBHh, Xepifei Cuie^au, na vie mjesta. . T o i T r g Dr i je v a u s r e d n je m v ije k u . 32 ,H. KoBa^eBHh-Kojah, Fpadcna nacejba cpednoejeKoene 6ocaucKe dpoKaee, 121 123 33 JX- KoBaieBHh-Kojah, rpadcua nacejba cpednoejeKoene SocancKe dpotcase, 168 177; . Toi, Trg Drijeva u srednjem vijeku.
80 3 1

179

Firence. Osim trgovine bavili su se ponekad i zakupom lokalne carine34. Uz trgovinu u Drijevima kao na svim razvijenim privrednim centrima napreduju i ostale privredne djelatnosti, naroito zanatstvo. Drugi bosanski trgovaki centar na morskoj obali Novi u upi Draevici ne moe se po svome znaaju mjeriti sa Drijevima. Planski stvoren od strane Tvrtka, on nije dodue doivio sudbinu Brtanika, koji se vie ne pominje u XV stoljeu, ali isto tako nije pokazao znake jaeg privrednog uspona. Bilo je vie pokuaja od strane Sandalja da tu ponovo oivi trite soli, ali su ostali bez uspjeha*5. Do jaeg privrednog strujanja u Novom dolazi u doba hercega Stjepana, koji nastoji da od tog, svog omiljenog zimskog boravita, sistematski i planski stvori snaan trgovaki centar. Ovaj njegov poduhvat najbolje su ocrtali Dubrovani, govorei da je elio od tvrave da napravi varo"36. Kao prvo, organizovao je tkaku manufakturu, koju sem Dubrovnika nisu imali ni stari primorski gradovi37. Herceg je naroito podsticao zanatsku djelatnost i na sve mogue naine olakavao dolazak i djelatnost zanatlija38. U sklopu njegovih ekonomskih mjera dolo je do ponovnog oivljavanja i otvaranja trga soli u Sutorini39. Njegovi postupci su izazvali negodovanje Mleana i Kotora i doveli do otvorenog sukoba sa Dubrovnikom 14511454. godine. Ovim je privredni polet Novoga splasnuo, to jo ne znai da su svi hercegovi poduhvati bili osujeeni. Tkaonica u Novom je i dalje radila neko vrijeme40. Iako Novi nije dostigao onaj privredni znaaj koji mu je namijenio herceg Stjepan, njegov unaprijed planirani razvoj je svakako izuzetan u istoriji naih gradova. U zapadnoj Bosni naroitu panju privlai naselje ispod grada Jajca, na uu Plive u Vrbas, koje se u prvoj polovini XV vijeka, zahvaljujui posebno povoljnim okolnostima, intenzivno razvija. Pod svojim imenom, ono se javlja relativno kasno,
34 Ta k o j e Ve n e c i j a s ni z i l a c a r i n u na s o k o j a s e u v o z i l a u D r i j e v a i z ml e t a ki h p o s j e da u Dalmaciji, u cilju da suzbije konkurenciju Dubrovana. Docnije je ova povlastica bila ukinuta z b o g r a z ni h z l o u p o t r e ba . Tr g o v c i s u s o na m i j e nj e n u D r i j e vi m a pr o d a va l i i p o d r u gi m mj e s t i ma . 35 U s e pt e mbr u 1 4 1 1. go di ne Du br ov a ni mol e Sa nda l j a da ka z ni s ve one koj i s u o m o gu i l i

da se protivno zakonu so dovodi u Novi i tu prodaje. D. Kovaevi, Trgovina u srednjovje kovnoj Bosni, 105 106. U jednom savremenom izvoru iz te iste 1411. godine, Novi se naziva selom (villa Sancti Stefani), jer je to, u stvari, i bio. Lam. de foris, 2, fol. 94, 29. IX 1411. II. IHepoBiih, HeKOMKO piljenu o uMeny sapotuu Xepuei-Hoeoia, HCTOPHCKH 3anHCH, 56, UexHHe 1948, 369. 3S C. TiHpKOBHh, Xepiiei Cuie$aH, 122. Upor. i T. IIonoBHh, Xepuei-Hou, I, 1924, 1 32; . Milovi, Herceg-Novi kao pomorsko trgovaki grad, ro,n(Hiira>aK IIoMopCKor My3eja y KoTopv, V, KOTOP 1956, 1323. 37 Prema hronici italijanskog najamnika u dubrovakoj slubi Brolja da Lavelo, u poslo vima oko osnivanja tkaonice, hercegu je bio struni savjetnik neki Roberto iz Riminija. C. RiipKOBuh, Xepuei due^au, 122; C. "RapKOBiih, Beciuu Epo/ba da Jlaee.io Kao meop 3a ucutopujy Eocue u ffy6poeuuKa, HCTOPHJCKH ^aconnc, XIIXIII. Beorpafl 1963, 172 173. 33 ak je objavio da doseljenici nee biti proganjani zbog svojih dugova. To je naroito ogorilo Dubrovane i Kotorane, jer su se ovom privilegijom koristili neki njihovi dunici. C. TiHpKOBHh, Xeptfei Cutec/ian, 122125; JJ,. KoBa^eBHh-KoJHh, FpadcKa nace/ba cpednoejeKoene SocaucKe dpncaee, 202, nap. 4. 39 C. TtHpKOBHh, Xeptfei Cute<p~aH, 122125; B. Hrabak, Proizvodnja i prodaja, soli u Herceg-Novom i odnosi s Dubrovnikom u vezi s tim (14821538), BoKa, 8, 36opHKj< pa^pBa H3 HayKe, KyjiType H VAIJCTHOCTH, Xepu;er-HoBH 1976, 63108. 10 Upor. gl. V (3) nap. 13; C. liHpKOBHfc, Xeptfei Cuie^aM, 122, 127128; I. Vo)e, Sukno iz Hercegnovega, 181185. O razvoju Novog upor. J\. KoBa^eBHh-KoJHh, FpadcKa
cpedmo8JeKO6He CocaucKe dpoKaee, 123 125.

180

kada je Hrvoje poeo nositi titulu conte di Jajce". Vjerovatno zbog toga obino se uzima da je sam grad podigao Hrvoje Vuki, na prelazu u XV vijek, iako pitanje postanka, pa i samog njegovog imena, nije tako jednostavno41. Docnije je Jajce postalo kraljevska prestonica, stolno mjesto" iz povelja,, naroito u doba Stefana Tomaa i Stefana Tomaevia42. Jajce je bilo pozornica svih vanijih dogaaja bosanske istorije, naroito u godinama koje su prethodile konanom padu drave. I poslije toga Jajce igra veoma znaajnu ulogu, jer je jedna od najvanijih tvrava za odbranu Slavonije43. Kako je zapadna Bosna u zaleu srednjodalmatinskih gradova, prirodno da je u tom pravcu bila usmjerena i trgovinska razmjena domaih ljudi iz Jajca. Oni^ kao i pojedinci iz Vesele Strae i Glamoa, odlaze u Split i Trogir i tamo nabav ljaju tkanine, so i mrarijc Samo rijetko posluju sa udaljenim Dubrovnikom. U Jajcu se nalaze i dubrovaki trgovci, iako tu nije dolo do formiranja njihove kolonije44. I splitski trgovci rado odlaze u Bosnu, i to vrlo vjerovatno najvie u Jajce,, kao najrazvijeniji centar zapadne Bosne45. Prema poznatom trgovakom ugovoru izmeu kralja Tomaa i kneza Nikole1 iz Trogira od 3. februara 1449. godine predvia se otvaranje triju radnji, i to jedne u Splitu, druge u Fojnici i tree u Jajcu. Tako se Jajce uzima u obzir uporedo s Fojnicom, jednim od najrazvijenijih gradskih naselja srednjovjekovne Bosne. Prema tome, Jajce nije bilo samo upravni i politiki centar ve je od dvadesetih godina XV vijeka postalo i privredni centar tadanje Bosne. Sauvani fragmenti materijalne kulture, crkve, groblje, Medvjed-kula, utvrenja, veliina gradskog prostora, sve to ukazuje da se Jajce razvilo u vrlo napredno gradsko naselje4*. Izuzimajui Jajce, u krajevima zapadne Bosne, nije bilo drugih vanijih ekonomskih centara. Objanjenje ove pojave treba traiti u slabom razvoju seoske privrede, odsustvu rudnoga blaga i injenici da se ovo podruje nije nalazilo na pravcu intenzivnijeg kretanja trgovaca. Tako je, na primjer, od gradova koji su se nalazili u dolini gornjeg Vrbasa, kuda je vodio put od Splita prema centralnoj rudarskoj oblasti, jedino Vesela Straa imala podgrac bar donekle trgovaki aktivno47.
4 1 . Truhelka, Kraljevski grad Jajce, Sarajevo 1904, 6. Meutim, prouavanjem svih do sada poznatih podataka ne moe se pouzdano utvrditi ko je i kada osnovao grad. Naseljavanje na ovom mjestu poinje znatno ranije. . Mazali, Stari grad Jajce, GZM, ns VII, Sarajevo 1952, 59, 67. Za Jajce upor.: L. Thalloczv, Povjest (banovine, grada i varoi) Jajca, Zagreb 1916. 42 Iz izvjetaja dubrovakih poslanika, kao i iz njihovog prisustva u Jajcu moe se zaklju iti da je Jajce bilo omiljeno boravite bosanskih kraljeva jo i ranije, i to od vremena Tvrtka II. JX. KoB aieB Hh-KoJHh, Fpadcua uacejba cpedn-osjeK oene 6ocaucK e dpoi case, 127 nap. 12. 43 Upor. nap. 41; . Truhelka, Katakombe u Jajcu, GZM, IV, 1, Sarajevo 1892, 57; . Truhel ka, Arheoloko ispitivanje Jajakog grada i najblie okoline, GZM, IV, 4, 1892, 315 320; . Basler, Konzervacija junog zida tvrave u Jajcu, Nae starine, VI, Sarajevo 1959, 121 134; isti, Sjeverni dio gradskih utvrda u Jajcu, Nae starine, XI, 1967, 51 59; isti, Manji nalazi iz starije prolosti Jajca, 36opHHK KpajnniKHx My3eja, II, 1963/1964, 40 49; P. Andeli, Jedna etapa izgradnje srednjevjekovnog Jajca, 36opHHK KpajnuiKHx iHy3eja, II, 1963/1964, 50 53; J. Kujundi, Srednjovjekovne crkve u Jajcu, Dobri pastir, XXI XXII, Sarajevo 1972, 273 284. 44 JI. KoB aM eB Hh- Kojii h, F podcK a nael a cpednos jenoeue ocancK e dpoi caee, 128. 45 Upor. gl. V (2), nap. 46, 47, 48, 58. 46 Jloeejbe u uucMa, 1/2, Ao^aTaK I, 481; JX. KoBayeBnh-Kojnh, Fpadcna nace.ba cpednoejeKoeue Bocaucne dpoicaee, 129. 47 Isto, 125 127; M. unji, Prilozi, 13). O poloaju i prolosti gradova u Uskoplju, oko gornjeg Vrbasa, i to Susjeda, Vesele Strae i Biograda (Prusac), upor. . Mazali, Biograd-Prusac, stari bosanski grad, GZM ns, VI, Sarajevo 1951, 147 189. Zapadno od Vesele Strae, u izvorima se jedino javlja grad Livno, i to u vezi sa Dubrovanima, koji su se ovim zaobilaznim putem u Bosnu koristili naroito u vrijeme sukoba s lokalnim feudalcima u zaleu. Dubrovaki trgovci ponekad zalutaju i u Duvno.

181

itav prostor oko rijeke Sane pun je starih gradova, a meu njima i slavni grad Klju, koji je ve od prvih godina vladavine Stjepana II vezan za porodicu Hrvatinia Meutim, o njegovom podgrau saznajemo tek iz povelje Ste fana Tomaa od 22. VIII 1446. godine sinovima Ivania Dragiia. Tom prilikom pomi nju se jo u upi Sanigrad /Hpmik H noAd HK Bpouik i grad TeT&HHw H noAd-NK Hdpouih, kao i rpdAh TAAUIK H noAd-Nh O^HM Bdpouik48. Treba imati u vidu da su Klju i itav o vaj prostor dobili na znaaju kada je pred navalom Turaka dolo do pomje -ranja sredita drave u zapadne krajeve. Pojava varoi pokazuje da je proces urbanizacije bio zahvatio i ovo, inae privredno slabo razvijeno, podruje 49 . Gradska naselja bosanske dr ave izuzetno su mlada u odnosu na evropske gradove. Ona nastaju tek sredinom XIV vijeka, znatno kasnije nego ostala gradska naselja na podruju dananje Jugoslavije. Pa ipak, njihov brzi i intenzivan razvoj dolazi do punog izraaja tokom prve polovine XV vijeka. Tada je u bosanskoj dravi bilo oko sedamdeset trgova razliite veliine i znaaja. Inae, veliina bosan skih gradova se kree u okvirima prosjeka balkanskih, odnosno evropskih gradova onoga vremena50. O jaanju pojedinih trgova svjedoi i potreba da se oni zatite podizanjem utvrenja. Ne samo uveni rudnici Srebrenica i Fojnica ve i stari razvijeni trgovi, Praa, Gorade i Foa, u prvoj polovini XV vijeka dobijaju utvrenja. Tako su postepeno iezavale ranije razlike izmeu otvorenih trgova i po dgraa u spoljanjem izgledu, inae naselja identina po svojoj privrednoj strukturi 51 . Osnovne privredne djelatnosti, rudarstvo i trgovina, sada su u punom zamahu i dobijaju, pored lokalnog, i iri znaaj za evropsku privredu. Jo izrazitiji simptomi razvijene robne proizvodnje mogu se vidjeti u jaoj podjeli rada, sloenim oblicima organizacije (trgovaka drutva, preduzetnitvo), te monetarnim i kreditnim ope racijama. Zanatstvo takoe pokazuje znatan napredak u odnosu na XIV vijek. Pa i pored toga, bos anska gradska naselja ostaju prvenstveno trgovaki, pa tek onda zanatski centri. Ovaj uspon gradskog ivota moe se pratiti sve do pedesetih godina XV vijeka, kada Turci poinju da uvruju svoju vlast na bosanskom podruju. Neposredno prije toga, u vrije me dok je znatan dio ostalih balkanskih gradova ve bio u rukama Turaka, gradovi srednjovjekovne Bosne dostiu vrhunac svoga razvoja. Znaaj i vanost pojedinih gradskih naselja moe se ocijenit i i po tome to su Turci, nakon osvajanja, neke od njih uzeli za svoje administrativne centre. Takav sluaj je sa Zvornikom, koji je po dolasku pod tursku vlast postao sjedite sandaka. Foa je odreena za sjedite kadiluka, a Viegrad i kadiluka i vilajeta. Prijepolje je takoer bilo centar vilajeta 52 .
48 F. Miklosich, Mon. Serbica, 438 440, 22. VIII 1446. O poloaju grada i upe Glaa kao i ostalih gradova, koji se pominju u povelji Stefana Tomaa iz 1446. godine dosta se raspravljalo. Upor. F. Py>KHHnh, llpunolu uciilopujcKoj eoipaijiuju cpednoseitosne Eocne, 1. Fpafl H, vna Tjia>K, MCTOPHJCKH r.taciiiiK, 2, Beorpaa 1972, 101107. O Mrinu upor. M. Vego, Naselja, 7879. " JX- KoBaneBHh-Kojiih, I'padaca uacejba cpedmosjeKosite Socancue dpucase, 129131. 80 Isto, 345, 346. 51 Hronoloki redoslijed upotrebe pojedinih termina iz dubrovake grade ukazuje da su otvoreni trgovi stariji od privredno aktivnih podgraa. JX. KoBa^eBHh-Kojah, rpadaca Hace.ba cpednosjeKoene 6ocancKe dpjftase, 133142. Isto, 346 347.

182

VII. ODNOS GRADA I SELA Uspon gradskih naselja doveo je ne samo do privrednog aktiviranja irih oblasti ve i do promjena u odnosima grada i sela. To naroito vai za rudarske centre koji su u isto vrijeme najnapredniji privredni centri. Problem prouavanja ovih odnosa sastoji se u tome to su podaci, uglavnom iz Dubrovakog arhiva, neuporedivo oskudniji o vijestima o bosanskom selu nego o gradu. Privredni uspon gradskih naselja vodio je naglom porastu stanovnitva, naro ito u prvoj polovini XV vijeka. Sve vea koncentracija Dubrovana dovela je postep eno do formiranja njihovih kolonija, naroito brojnih oko rudnika srebra u Srebrenici i Fojnici. Domai trgovci takoe pokazuju zapaenu trgovaku aktivnost i njihov se broj stalno poveava. Isto tako treba uzeti u obzir porast zanatlija i ostalog gradsko g stanovnitva, raznog zanimanja. Meutim, teko je govoriti 0 gustini stanovnitva. Vrlo je vjerovatno da su Fojnica, Kreevo, Visoko, Zvornik, Foa, moda ak i Gorade brojali preko 2.000 stanovnika. Rudarska naselja, naroito rudnici srebra, s obzirom na ljudstvo angaovano u rudarskoj proizvodnji, imala su brojnije stanovnitvo (Fojnica, Kreevo). Prema izvjetaju o napadu Vuka Grgurevia, u Srebrenici je 1476. godine bilo oko 700 kua, odnosno oko 3.500 stanovnika. Meutim, ve od 1462. godine prelaskom pod tursku vlast poinje opadanje Srebrenice, koje se moe pratiti u svim oblastima ivota. Zbog toga se moe s punim pravom pretpostaviti da je u vrijeme njenog najveeg uspona broj stanovnika prelazio 3.500. Poredenja radi, navodimo da je Novo Brdo, n ajvei rudnik Balkana, u vrijeme svog najveeg napretka brojao oko 10.000 stanovnika1. Ovakva koncentracija stanovnitva u rudarskim naseljima stvarala je od njih centre potronje ivenih namirnica, kao i svega onoga to je potrebno za svakodnevni ivot. Dudue, pojedini stanovnici rudarskih centara bavili su se, pored trgovine i zanatstva, poljoprivrednom proizvodnjom i gajenjem stoke. Na ovu praksu u bosanskim gradskim naseljima izriito ukazuje zakon za Srebrenicu iz vremena Kovaevia, koji, pored odredaba o rudnicima, sadri i one koje se odnose na sam grad. Ovim zakonom se, izmeu ostalog, propisuje da lica koja siju itarice 1 gaje vinograde u samoj Srebrenici podlijeu plaanju desetine2. Iz kupoprodajnih
1 M. flHHHh, 3a uciuopujy pydapciusa, I, 88, 89, 96; M. RuHah, 3a ucmopujy pydapcutea y cpedrboeeKosHojCpSuju u EOCHU, II. IIoceGHaH3flatt.a CAHV\ Beorpa^ 1962, 81; J\. KoBaneBnli-Kojuh, FpadcKa Hace/ba cpebnoeeKome 6ocaucKe pzicaae, 227. U popisu iz 1477. godine Foa je imala 196, a Gorade 14 4 domova. A. S. Alii, Poimenini popis, 171 175; 191 193. Upor. i A. Handi, Najraniji turski izvori, 160. 2 N. Beldiceanu, Les actes des premiers sultans, II, 212.

183

ugovora se vidi da su u Fojnici, Visokom, a pogotovu u manjim mjestima, kue okruene batama, a izmeu samih kua bilo je prostora i zemljita pogodnih za obraivanje3. I pored svega ovoga, gradska naselja, naroito ona sa veim brojem stanovnitva poput rudarskih, nisu bila u stanju da podmire sve potrebe u namirnicama. Gradsko stanovnitvo bilo je primorano da kupuje itarice i druge poljoprivredne proizvode. Ova okolnost podsticala je ivu razmjenu sa agrarnom okolinom. Zbog svega toga se na razne naine olakavao dovoz hrane na gradski trg. Tako se odlukom dubrovake vlade iz 1417. godine, u vezi sa novouvedenim carinama, oslobaaju plaanja carina domai ljudi koji iz okoline donose ivene namirnice u Srebrenicu4. To se jo jasnije vidi iz turskog rudarskog zakona Sulejmana Velianstvenog iz 1526. godine koji preuzima ranije postojee propise iz vremena bosanske drave. lan 132 ovog zakonika kae: Ako oni koji su mjeani iz Srebrenice donesu izvana u varo stvari za jelo i pilo, neka im se od toga kao i od stvari, koje dou za rudnike spreme, ne uzima daa (carina, maltarina i si.)"5. Oba propisa ukazuju na to da su se u Srebrenici, a svakako i u drugim veim mjestima, skupljali i prodavali proizvodi iz blie gradske okoline. Prema turskim podacima i turskim odredbama koje se odnose na bosanske rudnike, moe se ustanoviti koji su se sve proizvodi prodavali na lokalnim trgovima. To su, prije svega, itarice, stoarski proizvodi, meso svjee i osueno, sir, med, voe, povre itd. Troilo se takoe i mnogo vina6. To sve ukazuje na zavisnost gradskih naselja u snabdijevanju iz susjednih sela. S druge strane, i gradska naselja su vrila ogroman uticaj na oblinja agrarna podruja. Naroito pojaana potranja itarica i drugih poljoprivrednih i stoarskih proizvoda dala je nov podsticaj nji hovoj proizvodnji. Slino je bilo sa pelarstvom i vinogradarstvom. Gradsko trite je bilo veoma privlano za seosko stanovnitvo ne samo zbog prodaje ivenih namirnica ve takoe i zbog mogunosti prodaje vikova ostalih svojih proizvoda, kao to su vosak, med, koe i drugo. Iz knjiga zaduenja (Debita) Dubrovakog arhiva, kao i ostalih podataka se vidi da su svi trgovci u rudarskim centrima tokom prve polovine XV vijeka razgranali svoje kreditne mree u koje se postepeno ukljuuje i stanovnitvo oblinjih gradskih naselja, pa ak i sela. Tako se, na primjer, mjetani iz aglja, Glaviice i rudarskog mjesta Sasi zaduuju u Srebrenici kod trgovaca 7. Neki Dobrostad ,,de villa Garsan", takoe iz okoline Srebrenice, dugovao je 1 uncu i 5 sada srebra8. Meu dunicima Luke Sorkoevia, dubrovakog t rgovca iz Srebrenice, nalazi se i neki Stjepan, teak, vjerovatno iz neposredne okoline 9. Od druge polovine
JJ. KoBa^eBiife-Kojiih, FpadcKa naela cpednoejeKoeHe 6ocancKe dpotcaee, 237. Lett. di Lev., 6, fol. 38', 16.'X 1417. 6 F. Spaho, Turski rudarski zakoni, GZM, XXV, 1, 2, Sarajevo 1913, 193. 6 Jl.KoBaneBiih-Ko'fKh, FpadCKanacejbacpedtboejeKoene 6ocauKcedpjtcaee, 197198, 271. 7 Div. Not., 20, fol. 51, 29. VII 1435; ib. 26, fol. 168, 7. I 1442. Test. Not., 12, fol. 155', 26. XI 1436. Upor. JI,. KoBaueEiih-KoJHh, FpadcKa naela cpedtboejeKoene docaucne bpotcaee, 181. 8 Div. Not., 20, fol. 51, 29. VII 1435. 9 lb., 26, fol. 168, 11. III 1443.
4 3

184

XV vijeka ima sluajeva pojedinanog zaduivanja agrarnog stanovnitva ak u samom Dubrovniku10. U pismu iz 1417. godine dubrovaka vlada javlja svojim graanima u Srebre nici, u vezi sa novouvedenim carinama, da domai ljudi koji se sa robom nalaze van Srebrenice mogu istu donositi u Srebrenicu, unoviti je ili pretvoriti u srebr o i na taj nain isplatiti svoje obaveze prema dubrovakim trgovcima 11. Iz ovoga se moe zakljuiti da je kreditiranje seoskog stanovnitva, bar u blizini jaih rudar skih centara, postalo pojava irih razmjera. Isti procesi se mogu uoiti i u srpskoj dravi12. Kreditiranje seoskog stanovnitva od Dubrovana pokazuje da to stanov nitvo nije samo donosilo u gradove svoju robu na prodaju, ve je i nabavljalo, naroito na zajam, sve to im je bilo potrebno. Prema tome, zemljoradnici i stoari,, bar u blizini veih mjesta, bili su i kupci, a ne samo prodavci svojih proizvoda. Tako se i na ovaj nain uticaj gradske privrede irio na okolne oblasti. Rudarski i trgovaki centri pruali su vrlo povoljne uslove za zanatsku djelatnost, to je privlailo mnogobrojne z anatlije iz susjednih sela13. Tako se za Srebrenicu moe pretpostaviti da su mnogi od prisutnih domaih zanatlija, u stvari, porijeklom iz okolnih sela. To se naroito odnosi na one vrste zanata kojima se zadovoljavaju svakodnevne potrebe gradskog stanovni tva (kovai, krojai, kouhari, cipelari, mesari, pekari, drvodjelje, sedlari, kamenoresci itd.)14. Vremenom se seosko stanovnitvo poelo snabdijevati i izvjesnim zanatskim preraevinama u susjednim gradskim naseljima15. Ve je ranije reeno da se, naroito u rudarskim, a i u drugim veim trgova kim centrima, pominju njemaki nazivi za pojedine vrste zanata (uster, najder), koji su sa sobom donijeli njemaki rudari Sasi. U nahiji Viegrad zabiljeeno je naselje uster (1489), to ukazuje na povezanost gradskih i seoskih zanatlija i na uticaj grada, u pogledu zanatstva, na selo 16.
Deb. Not., 42, fol. 138', 2. III 1474; ib. 50, fol. 111', 20. IX 1485; ib. 55, fol. 72, 19. I 1493; ib. 60, fol. 71, 21. V 1500. Upor. I. Voje, Kreditna trgovina, 252 257. 1 1 Lett. di Lev., 6, fol. 38', 16. X 1417. 1 2 U trgovakoj knjizi Mihaila Lukarevia, dubrovakog trgovca naseljenog u Novom Brdu, zbog svojih poslova oko tridesetih godina XV vijeka nalaze se upisani izmeu ostalih i dunici okolnih sela. Pored njihovih imena je oznaeno da su porijeklom iz sela (villa), za razliku od onih koji su iz grada (zitade). M. JjHHHh, 113 dy6poeaiKoi apxuea, I, IloceSHa H3flaH>a CAHY, Eeorpa 1957, 1114. 1 3 Ovaj proces je naroito vidljiv u Novom Brdu, najveem rudniku Balk ana. JI. KOB3leBHh-KoJHh, npiiAoi upoynaeaH>y 3auaiucuiea y HOSOM Epdy u OKOAUHU , 36opifflK <E> HJIO 3O(J)1(1

CKor (jjaKVjrreia, VIII, 2, Eeorpafl 1964, 530. 1 4 U zakonu iz vremena Kovaevia, u Srebrenici se pominju pekari i mesari. Istim zakonom su tano normirane dabine za pojedine gvozdene predmete koji su se tu prodavali, to ukazuje na djelatnost kovaa. N. Beldiceanu, Les actes des premiers sultans, II, 211. Na osnovu dubro vake grade u Srebrenici se moe konstatovati prisustvo domaih zanatlija o stalih struka.

JX. KoBaMeBiih-Kojiih, fpadcKa uacejba cpednosjeKoene Sacmcue dpMcaee, 216 221. Bilo }e

domaih zanatlija iz Srebrenice koji jedno vrijeme ive i rade u Dubrovniku, pa se potom kao dubrovaki graani ponovo nastane u Srebrenici. D. Kovaevi-Koj i, 219. Upor. D. Kova evi, Dubrovani zanatlije u srednjovjekovnoj Srebrenici, 2545. 1 5 B. Hrabak, Seoske zanatlije na Kosovu i susjednim oblastima, 139141. Analognih pojava moralo je biti i u srednjovjekovnoj Bosni. 1 6 Upor. gl. V (3), nap. 3; N. FilipoviR. Gaparevi, Historijsko-geografski rjenik.. O njemakim nazivima za seoske zanatlije (uster, najder), upor. R. KoBaieBHh, HpUJioi
upoyuaeany 3aiiauicui6a y H OBOM Epdy u OKOAUHU , 526 527.

185,

Tako se postepeno, tokom prve polovine XV vijeka, otvarao put prodiranju robno-novane privrede u agrarna podruja, koja su gravitirala prema gradskim naseljima, naroito rudarskim centrima (srednje Podrinje, centralni dio Bosne), a zatim i Gornje Podrinje, oblast na velikom meunarod nom putu koji je od Dubrovnika vodio u susjednu srpsku dravu17.

17 S. irkoviD. Kovaevi- Koji, // iconomie naturelle et la production marchande, 56. Upor. i B. Grafenauer, Pitanje odnosa grada i sela u istoriji naroda Jugoslavije, JI, 12, 1973, 522.

186

OSVRT NA PRIVREDNI RAZVOJ SREDNJOVJEKOVNE BOSANSKE DRAVE

U pogledu privrednog razvoja bosanske drave u XIV vijeku, naa znanja obuhvataju neagrarne privredne grane. Razvija se rudarstvo (doba Stjepana II) i ono stoji u osnovi cjelokupnog tadanjeg privrednog napretka. Jaa trgovinska razmjena, te proizvodi bosanske privrede, naroito rudarski, uveliko se ukljuuju u evropsku privredu. Izdaju se emisije domaeg novca i njegova uloga raste u privrednom ivotu. Ova velika novina poklapa se vremenski sa poetkom rudarske proizvodnje i bila je svakako njome omoguena. Tako se pored naturalne, poinje da razvija i robno-novana privreda. Kao posljedica ukupnog privrednog napretka, naroito od sredine XIV vijeka, niu i mnoe se gradska naselja. Iako nastaju znatno kasnije nego ostala srednjovjekovna gradska naselja na podruju dananje Jugoslavije, njihov razvoj se od vija naglo i intenzivno. O poljoprivrednim i stoarskim proizvodima u XIV vijeku zna se jedino kada ti proizvodi postanu predmet izvoza. Za razliku od XIV vijeka, nae poznavanje privrede sela, u prvoj polovini XV vijeka, jeste potpunije zahvaljujui uglavnom ranim turskim defterima. To posebno vai za prostor Hercegove zemlje. Zemljo radnja je u cjelini napredovala. O intenzivnijoj obradi zemlje, govori i unapreenje vinogradarstva. U oblasti stoarstva naroito je bilo razvijeno svinjogojstvo, a zatim i pelarstvo. Uveliko se koristila snaga na vodeni pogon (mlinovi). U zanatstvu se sve vie izdvajaju pojedine grane iz okvira kune radinosti. Tako je privreda bosanskog sela obuhvatala gotovo sve djelatnosti neophodne za zadovoljavanje potreba zemljoradnikog stanovnitva. Na vlastelinskim posjedima bila je vrlo rasprostranjena ustanova rezervne zemlje, ija se obrada zasnivala na radnoj renti seljaka. Na osnovu toga moe se zakljuiti, da je u srednjovjekovnoj bosanskoj dravi vladao konzervativni oblik proizvodnje i feudalnih odnosa. Iako u prvoj polovini XV vijeka vlasi i nadalje imaju poseban poloaj u dru tvu srednjovjekovne Bosne, stoarstvo nije vie njihovo iskljuivo zanimanje. Oni su vremenom poeli prelaziti na zemljoradnju i ostale oblike privreivanja. Odnos izmeu zemljoradnje i stoarstva mijenjao se tokom vremena, s tim to je zemljoradnja, kojom se inae bavio najvei dio stanovnitva srednjovjekovne bosanske drave, bila sve vie zastupljena. 187

Iz ranih turskih deftera moe se zakljuiti da osnovnu poljoprivrednu oblast centralne Bosne ini tok rijeke Bosne, a u Hercegovoj zemlji naroito Gornje Podrinje i Polimlje. Dolina rijeke Neretve, iako privredno razvijena, zaostaje za pomenutim oblastima Hercegove zemlje. Sve ovo navodi na zakljuak, da su se u dolinama rijeka, podesnim za obraivanje, nalazila napredna zemljoradnika naselja. Pored toga, zemljoradnja je razvijena i u plodnim krakim poljima (Nevesinje). Krajevi Zapadne Bosne i u prvoj polovini XV vijeka ostaju nedovoljno poznati u pogledu prilika na selu. Potrebno je posebno istai da je privreda seta znatno razvijenija u krajevima oko trgova jer je gradsko trite, poveanom potranjom za prehrambenim artiklima, podsticalo proizvodnju. Bosanski vladari izlaze na trite sa proizvodima prikupljenim putem dabina i rada zavisnih seljaka. Meutim, nije poblie poznato, kako su se odnosila zemljoradnika gazdinstva prema tritu, da li je zavisnim seljacima, poslije izvrenih obaveza, ostajalo neto proizvoda i za prodaju. Pojava sajamskih dana i malih lokalnih trgova navodi na zakljuak, da je seosko stanovnitvo raspolagalo vikovima agrarnih proizvoda. Ono je svoje proizvode donosilo na trita gradskih naselja, koja su vremenom postala jaki potroaki centri. Naroito je porast gradskog stanovnitva, u prvoj polovini XV vijeka, podsticao ivu razmjenu dobara sa agrarnom okolinom. Pored toga, dolo je i do drugih promjena u odnosima grada i sela. Robno-novana privreda je postepeno prodirala u agrarna podruja uz gradska naselja, naroito rudarska. Osnovne privredne djelatnosti, rudarstvo i trgovina, sada su u punom zamahu i dobijaju, pored lokalnog, i iri znaaj za evropsku privredu. Jo izrazitiji simptomi razvijene robne proizvodnje mogu se vidjeti u diferenciranoj podjeli rada, sloenim oblicima organizacije (trgovaka drutva, preduzetnitvo u rudarstvu, monetarne i kreditne operacije). U ovom periodu dolazi do dalje podjele rada u oblasti zanatstva i pojave novih zanata. Od Tvrtka II (krajem tridesetih godina XV vijeka) domai novac se kuje neprekidno sve do pada bosanske drave. I pored toga odrao se jo uvijek tradicionalni nain plaanja (trampa). Napredovanje gradskih naselja u drugoj polovini XV vijeka, njihova brojnost i veliina, vaan je pokazatelj ekonomskog napretka tadanje Bosne i razvoja robno-novane privrede. U prvoj polovini XV vijeka mogu se uoiti i privredno razvijenije oblasti. Robna proizvodnja i odnosi koji je prate, izrazito su zastupljeni u rudarskim centrima i podrujima koja prema njima gravitiraju (oblast centralne Bosne, srednje Podrinje), zatim u podrujima na vanim meunarodnim putevima gornje Podrinje. I u krajevima zapadne Bosne poinju se sada javljati gradska naselja. Izrazito neurbanizovana je ostala planinska oblast dinarskog masiva, naroito dananja Hercegovina. Prema tome, moe se ustanoviti da robno-novani odnosi nisu ravnomjerno proimali sve oblasti privrednog ivota i da se nisu prostirali na itavoj teritoriji bosanske drave. Dakle, visoko dostignuti stepen privrednog razvoja srednjovjekovne bosanske drave u prvoj polovini XV vijeka nije bio ujednaen.

RE SUME

LE DEVELOPPEMENT ECONOMIQUE DE L'ETAT BOSNIAQUE MEDIEVAL

Jusqu'a la fin du XIIIme siecle et jusqu'au debut du XIV im=, l'Etat bosniaque est un pays lypiquement agraire. L'extension territoriale de la Bosnie sous Stjepan II (13211353) et l'annexion de regions aux caracteristiques climatiques et morphologiques diverses ont eu une grande importance pour l'essor de l'agriculture et du commerce. C'est a cette epoque que s'ouvrent les mines d'argent qui seront la base de tout l'essor economique (Ostrunica en 1349 et Srebrenica en 1353). Stjepan II est le premier souverain bosniaque qui fasse battre monnaie et cette grande nouveaute coincide dans le temps avec les debuts de la production miniere. Ainsi, a cote de l'economie naturelle commence a se developper une economie de marche. Le developpement de l'exploitation miniere se poursuit de facon intensive au cours de la seconde moitie du XIVme siecle (mines d'argent de Fojnica, Kreevo, Dusina et Deevica dans le bassin minier de la Bosnie centrale et mine de plomb d'Olovo). En fait, la penurie de metaux precieux sur le marche europeen a fortement stimule, par l'intermediaire des Ragusains, la production miniere en Bosnie. C'est par Dubrovnik (Raguse) que les metaux precieux, le plomb, la cire et les peaux etaient expedies en Italie, a Venise surtout. Les principaux centres de vie urbaine etaient les mines. Et meme les localites qui ne possedaient pas leur propre production miniere, ont pris un large essor dans la mesure ou l'on s'y livrait au commerce des metaux precieux (la ville royale de Visoko, ens uite Kulat et plus tard Zvornik, a proximite de Srebrenica). Dans le bassin superieur de la Drina, sur la route internationale importante qui reliait Dubrovnik a l'Etat serbe, les localites ou les caravanes faisaient halte deviennent des centre commerci aux (Foa, Gorade et plus tard Ustikolina et Cernica). Avec le Pays de Hum, la vieille ville marchande de Drijeva, situee a l'embouchure de la Neretva et connue pour le trafic des esclaves et le commerce du sel, est rattachee a la Bosnie. Pour des raisons politiques et commerciales, le roi Tvrtko 1" fait construire deux villes, a savoir Novi (faetuel Herceg Novi) et Brtanik, non loin de Fembouchure de la Neretva. Ainsi, dans la seconde moitie du XIV4me siecle, le rapide essor de 1'economie de marche est marque par la penetration des produits bosniaques dans l'economie europenne, par l'inter mediaire de Dubrovnik et de Venise, et dans le pays meme par un important processus d'urbani-sation. Quant aux produits agricoles et d'elevage au XIV4me siecle, on sait seulement dans le cas quand ces produits deviennent l'objet de l'exportations. Par contre, notre connaissance de l'economie rurale dans la premiere moitie du XV4me siecle est plus complete surtout grace aux registres turcs (defter"). eci est particuli erement valable pour le pavs d'Herceg. L'agriculture connait une croissance generale. La culture intensive du sol est marquee par l'essor de la viticulture. Quant a l'elevage, e'est l'elevage des porcs qui est particulierement developpe ainsi que l'apiculture. On utilise beaucoup l'energie hydraulique (moulins). En artisanat, certaines branches se distinguent de plus en plus. Ainsi l'economie rurale bosniaque englobait presque toutes les activites indispensables pour satisfaire les besoins de la population rurale. Elle presentait toutes les caracteristiques de l'economie autarcique propre a la societe feodale. Bien que dans la premiere moiti du XVme siecle les valaques conservent une position particuliere dans la societe de la Bosnie medivale, l'elevage n'est plus leur activite exclusive. Avec le temps, ils commencent a cultiver la terre et a s'adonner a d'autres activites economiques.

189

Le rapport entre le nombre des cultivateurs et celui des eleveurs evolue au cours des epoques, la culture des terres, qui etait d'ailleurs l'occupation de la majeure partie de la population, prenant de plus en plus d'importance. Parallelement a l'essor ulterieur de l'exploitation miniere dans la premiere moitie du XV 4me siecle, le commerce prend aussi son essor. A cote des Ragusains qui ont alors des colonies dans tous les plus grands centres economiques, les autochtohes prennent une part de plus en plus active au commerce. L'exploitation miniere et le commerce, outre leur importance locale, prennent une large importance dans l'economie europeenne. Des svmptomes encore plus accentues d'une production marchande developpee sont visibles dans la repartition du travail differenciee et dans les formes complexes d'organisation (societes commerciales, operations monetaires et de credit, etc). A cette epoque, de nouveaux metiers d'artisanat apparaissent dans les agglomerations urbaines (les sources font part de 34 metiers differents exerces par les artisans ragusains. et locaux). Un tel degre d'urbanisation est une preuve importante de l'essor economique de la Bosnie d'alors et du developpement de l'economie de marche. Dans la premiere moitie du XV 4me siecle on peut egalement remarquer des regions economiquement tres developpees. La production marchande et les rapports qu'elle suscite sont particulierement accentues dans les centres miniers et dans les regions qui gravitent vers eux (partie centrale de la Bosnie, cours moyen de la Drina), ainsi que dans les regions situees le long des grandes routes internationales le cours superieur de la Drina. Dans ces regions, on enregistre peu a peu des changements dans les relations entre les villes et les villages, surtout a proximite des centres miniers. Des agglomerations urbaines commencent a apparaitre egalement dans les regions de la Bosnie occidentale. Cependant la region montagneuse du massif dinarique de l'actuelle Herzegovine est restee particulierement non urbanisee. Par consequent, le haut degre atteint par le developpement economique dans la premiere moitie du XV=me siecle n'a pas impregne uniformement tous les domaines de la vie economique et n'etait pas egalis sur tout le territoire de l'Etat bosniaque.

190

SIMA IRKOVIC

BOSANSKA CRKVA U BOSANSKOJ DRAVI

I. POECI BOSANSKE CRKVE II. CRKVA BOJA" U BOSNI

............................................................................ ........................................................................... ....................... ........................................

198-210 211-216 217-231 233-242 243-247 249-253 255

III. HIJERARHIJA SVETOSTI I FEUDALNA HIJERARHIJA IV. DRUTVO U CRKVI CRKVA U DRUTVU V. SMENJIVANJE KULTURNIH OBRAZACA VI. RAZDVAJANJE PUTEVA SUMMARY

................................................

....................................................................................

......................................................................................................................

Samo jedno kratko vreme srednjovekovni ljudi su izjednaavali Bosnu i jeres. Bilo je to pred sredinu XIII veka, kada su se u Bosni i oko Bosne vodile estoke borbe za temeljitu promenu crkvenih prilika. U kasnijim vremenima, naroito u XV veku, kada se o Bosni vie znalo i vie govorilo, obaveteni ljudi su bili svesni toga da verska situacija zemlje nije jednostavna, da kraljevi nisu jeretici, da su se pojedini velikai preobratili: neki su zatraili papsku zatitu, dok su drugi prigrlili pravoslavlje. O hercegu Stjepanu se sredinom veka tvrdilo da je odnedavna pravoslavni hrianin, ali da to krije iz straha od vlastele. Znalo se, takoe, da je na teritoriji bosanske drave bilo crkvenih i monakih zajednica drugih crkava. U onovremenim izvorima reflektovala se sloenost i izukrtanost odnosa i interesa koja je navodila istaknute pojedince da se prilagodavaju situaciji pokazujui pri tome iznenaujui stepen tolerantnosti ili sposobnost za socijalnu mimikriju motivisanu politikim raunom. Kada je bosanske drave nestalo, raznobojna i nijansirana slika je iezla, i vremenom su je zamenile uoptene i grube linije rekonstrukcija u spisima novovekovnih istoriara. Tada je opet dolo do izjednaavanja jeresi i Bosne, do stapanja bosanske crkve i bosanske drave. U predstavama o bosanskoj istoriji drava je u celini bila ispunjena jeretikom crkvom, kao to je crkvu tokom ele istorije odravala i nosila drava sve do zajednike propasti pred navalom osmanlijskih osvajaa. Istoriografija o srednjovekovnoj Bosni veoma se sporo i nepotpuno oslobaala ovog zavodljivog, ali netanog okvira posmatranja. Prve korake je uinila tek kritiki orijentisana nauka u XIX veku svojim nastojanjem da briljivim istraivanjem pojedinosti priprema uslove za kasniju tanu i pouzdanu sliku celine. U istoriografiji o srednjovekovnoj Bosni epohalni prelom je oznaio Franjo Raki svojim delom Bogumili i patareni". Od njegove studije, specijalno posveene crkvenim prilikama Bosne, poinje istoriografija o bosanskoj crkvi, koja je sticajem okolnosti, a pre svega zbog osobenosti izvorne grae, na jednoj, i osobenosti nacionalno-politike pozadine na kojoj se jugoslovenska istoriografija uopte razvijala, na drugoj strani, uza sav buran uspon ostala u uskim tematskim okvirima. Osovinu te istoriografije predstavljala je problematika karaktera bosanske crkve, pitanje da li je bila jeretika ili nije i oko te osovine literatura o bosanskoj crkvi krui sve do danas. Nema potrebe da se ovde opirno iznosi istorija te zanimljive istoriografije 195

jer je ona ve vie puta skicirana1. Za praenje razvoja istraivanja povoljna je okolnost da su ona imala tokom polovine stolea stalnog kritikog hroniara u linosti prof. Jaroslava idaka, koji je stvarao, ali i pratio, beleio i ocenjivao ono to se u ovoj oblasti pojavljivalo kod nas i u svetu. Njegovi radovi i kritiki prikazi prikupljeni su ne tako davno u jednoj izvanredno prireenoj knjizi 2. Crkveni problemi privlaili su glavnu panju, ali nisu iscrpljivali interes za Bosnu u srednjem veku. Nastavilo se prouavanje politike tematike, kojoj se pridruila ekonomska, a zatim i socijalno-istorijska tematika, a u novije vreme je naglo poraslo interesovanje za teme iz istorije kulture. Ta literatura je nastajala paralelno sa istraivanjem crkve, ali bez stvarne povezanosti s njom. Obino bi se polazilo od celovitog reenja i materijal interpretirao u skladu sa shvatanjem o dualistikom karakteru ili bi se suprotstavljao tome shvatanju kao neosnovanoj hipotezi. Kada jednom bude napisana istorija istraivanja o stecima, videe se koliko je nepovoljno bilo nekritiko opredeljivanje za celovito reenje ili protiv celovitog reenja bez udubljavanja u konkretne istorijske prilike i izvlaenja svih zakljuaka koje sam materijal prua. Odvojeno prouavanje crkvene problematike uz sve vee tematsko razgranjavanje u kome se pojavljuju istorija umetnosti i istorija knjievnosti sa svojim pitanjima otealo je proces sintetizovanja saznanja u novu, bogatu i slojevitu celinu koja bi odgovarala savremenim metodama istorijske nauke i veoma porirenom istorijskom interesovanju, a uz to je potisnulo u stranu problematiku odnosa crkve i drave, veoma znaajnu u celokupnoj evropskoj istoriji, a na bosanskom tlu gotovo izazovnu zbog osobenosti crkve i neobinog razvojnog puta bosanske drave. Iako je u pitanju period u kome je drutvo bilo srazmerno slabo diferencirano, u kome su ideoloka i pravna shvatanja slabo razvijena, u kome je obiajno pravo potpuno preovlaivalo nad pisanim i uenim, iako je re o zemlji koja je u posmatranom periodu bila izvan glavnih pravaca evropskog razvoja, nepristupana i slabo povezana sa okolnim svetom, ipak ne moe biti ni najmanje sumnje u to da su u njoj drava i crkva odvojeni i samostalni inioci od samog poetka. Isto tako ne podlee sumnji zapaanje da je podvojenost meu njima tokom vremena postajala sve naglaenija. Postepeno razilaenje puteva odvelo ih je od prvobitne bliskosti i prisnosti u suparnitvo i neprijateljstvo u kome je na kraju drava crkvi radila o glavi. Na tom dugom putu, koji se moe pratiti nepotpuno i s velikim prekidima u toku dve stotine godina, bosanska crkva i bosanska drava bile su u toj meri upuene jedna na drugu da nijedna od njih nije mogla izbei uticaj one druge. I bez specijalnih istraivanja vidljivo je da drava nije mogla izmen iti doktrinu ni osnovna etika opredeljenja crkve, ali joj je obezbeivala prostor za slobodnu
1 Up. J. idak, Problem bosanske crkve" u naoj historiografiji od Petranovia do Gluca, Rad JAZU, 259 (1937), 37181, zatim saet, ali veoma informativan pregled u: Htiuopuja ua-poda Jyiocjiaeuje, I, Eeorpaa 1953, 573575; A. Schmaus, Der Neumanichaismus aufdem Balkan, Saeculum 2 (1951) 271299; J. idak, Pitanje Crkve bosanske" u novijoj literaturi, Godinjak, I. BiH 5 (1953), 140160; isti, Problem heretike Crkve bosanske" u najnovijoj historiografiji (19621975), Historijski zbornik, Ti28 (19741975), 139182; S. M. Daja, Die Bosnische Kirche" und das Islamisierungsproblem Bomiens und der Herzegotvina in den Forschungen nach dem ztoeiten Weltkrieg, Beitrage zur Kenntnis Sudosteuropas und des Nahen Orients, Bd. 28, Miinchen 1978. ; 2 J. idak, Studije o Crkvi bosanskoj" i bogumilstvu, Zagreb 1975, str. 400. U knjizi je objavljen i obiman pregled istraivanja: Problem Crkve bosanske u poratnoj istoriog rafiji" (str. 297375), koji se delom poklapa sa radom navedenim u prethodnoj napomeni. Prof. idak je, prireujui svoje radove za ovu knjigu, unosio beleke o literaturi koja se kasnije pojavila, ime je nesumnjivo olakao rad istraivaima. teta je, meutim, to mu je interes ostao ogranien na srazmerno usku problematiku, u osnovi onu koju je pokrenuo u mladini danima.

196

egzistenciju, titila je, pa je time i inila zavisnom u znaajnoj meri. S druge strane, specifine dogmatske i organizacijske crte bosanske crkve uticale su na dravu, ne u onoj meri kako se preutno pretpostavljalo, ne na oblike dravnih institucija, mada je staleki sabor bio specifino oblikovan odsustvom krstjana", ve prvenstveno na odnose snaga, politiku ravnoteu meu vlastelom i vladaocem, na odnose prema stranim dravama, na odravanje reda i poretka. Ali, takva opta zapaanja morala bi se proveriti briljivim ispitivanjem konkretnih odnosa crkve i drave, postavljanjem pitanja o oblicima njihovih dodira i konkretnim rezultatima meusobnih uticaja, o tome kako su se prilagodavale jedna drugoj, kako su se obe menjale u optem kretanju kojim je bilo zahvaeno drutvo Bosne s kraja srednjeg veka. Skup takvih pitanja predstavlja sasvim legitimnu tematiku koja zasluuje posebno prouavanje kako bi se odnos drave i crkve to je mogue tanije i potpunije opisao i to ne na osnovu dedukcija i ana logija sa drugim zemljama i drugim epohama, ve polazei od analize izvora koji govore o Bosni XIII do XV veka. Ta tematika e biti predmet razmatranja na stranicama to slede, a ne opta problematika bosanske crkve, njenog ustrojstva i njenog karaktera. Polaznu taku predstavljaju rezultati postignuti u razliitim oblastima prouavanja srednjovekovne Bosne, naroito u prouavanju bosanske crkve u metodolokim okvirima koje je postavio Raki3. Za autora nema sumnje da je bosanska crkva bila jeretika s take gledita velikih crkava svoga vremena4, da joj je doktrina bila dualistika i da je po svome osnovnom pogledu na svet bila izdanak dualistikog korena koji se protezao iz ranohrianskih vremena i irio kroz mnoge zemlje od Male Azije do Pirinejskog poluostrva dajui hranu religioznim pokretima srodnim u sutini, mada osobenim usled razliitih kulturnih i drutveno -ekonomskih okolnosti u kojima su se razvijali. Uvaavajui potrebu da se crkva bosanskih krstjana" posmatra i prouava u krugu dualistikih pokreta, autor ne nalazi razloge koji bi opravdali njeno stapanje bilo s bogumilstvom, bilo sa zapadnim dualizmom olienim u pokretima patarena i katara. Meu svim do sada poznatim evropskim dualistima jedino su krstjani" u Bosni dospeli u poloaj ne samo tolerisane nego i priznate i potovane crkvene organizacije, jedino na tlu Bosne im je bilo dato da se iz grupe progonjenih jeretika preobraze u zemaljsku crkvu. Ta okolnost moe samo poveati interes za odnose drave i crkve u Bosni.
3 Prihvatanje metodolokih okvira Rakog ima za posledicu jednak kritiki tretman svih izvora jer se suprotstavljanje latinskih" i domaih" izvora pokazalo neodrivo. Rezultate D. Kniewalda (Vjerodostojnost latinskih izvora o bosanskim krstjanima, Rad JAZU, 270 (1949), 115276) potvrdila su kasnija istraivanja, tako da su rezerve koje se i danas ponavljaju u odnosu na izvore nastale u katolikoj sredini potpuno neumesne. Za temu o kojoj se ovde raspravlja veoma je vana Raspra izmeu katolika i bosanskog patarena" (ed. F. Raki, Prilozi zapovijest bosanskih patarena. Starine, 1 (1869), 109138, koja u sadraju na nekoliko mesta jasno pokazuje da i ma u vidu osobene bosanske prilike, a koja uopte nije u dovoljnoj meri iskoriena za istoriju crkvenih prilika u Bosni. 4 Piui o srednjovekovnoj stvarnosti, ne moemo se odrei termina jeretik" i raznih izvedenih oblika jer bi to zahtevalo suvie ko mplikovan postupak u reprodukciji istorijskih izvora, ali se mora naglasiti njegov relativni karakter. Bosanski krstjani" su bili jeretici sa gledita velikih crkava, koje su bile vlasne da odreuju ko im pripada, a ko je od njih otpao. Za pisca ovih redo va, a verovatno i za deo laikih italaca, bosanski krstjani" nisu jeretici kao to nisu jeretike mnoge hrianske sekte kojih danas ima u Americi. Stoga i bosanska crkva nije neka pseudocrkva, te pisac na nju primenjuje pravopisna pravila koja se odnose na pravoslavnu i na katoliku crkvu. Naziv krstjanin" i krstjani" je dosledno stavljan meu znake navoda da bi se upozorilo na usko tehniko znaenje i ne izraava rezerve u pogledu utemeljenosti njihovog hrianstva.

197

/. POECI BOSANSKE CRKVE Mada je glavni predmet naeg raspravljanja samo jedan deo, jedan aspekt celokupne problematike bosanske crkve, ipak se celina teme ne moe izbei kad je re o poecima crkve, jer od usvojenog reenja zavisi polazna taka naeg specijalnog ispitivanja. Nije svejedno da li treba krenuti od XI, XII ili tek XIII stolea. Pitanje o poecima bosanske crkve bilo je mnogo puta diskutovano, a ostalo je uprkos tome jo uvek sporno ne samo zbog oskudne i nejasne izvorne grae ve i zbog konceptualne pometnje jer se istraivai nisu potrudili da svoj predmet precizno utvrde i omee. Bilo je pisaca koji su svaki podatak o jeresi u Bosni uzimali kao preutan dokaz o postojanju crkve bosanske. Drugi su zabunu samo uveali time to su, isto tako nekritiki, preutno podrazumevali da se svaki pomen Slavonije" u izvorima o italijanskim dualistima odnosi na Bosnu. Ta vrsta zabluda se mogla izbei veom akribijom i kritikim smislom, ali, i kad se one otklone, ostaju neke opasnije zamke, koje se mogu izbei samo izriitim utvriva njem kriterija pomou kojih emo razlikovati bliske i srodne pojave. Poznato je, na primer, da su dualistike verske zajednice sebe videle kao crkve" ili episkopije, da su meusobno razgraniavale podruja. Crkva" u tome smislu mogla je biti i najee je bila tajna zajednica, aktivna samo na delu podruja ije ime nosi i koje pokriva i organizacija vladajue crkve. Crkva bosanska, kako je poznajemo iz izvora XIV i XV veka, nije spadala u tu vrstu crkava. Kako Bosna sigurno nije bila kolevka evropskog dualizma, sasvim je opravdana pretpostavka da je dualistika zajednica koja je uhvatila korena na tlu Bosne imala svoje tradicije, da je bila deo neke prethodne dualistike crkve" ili njen produetak. Odavno je zapaeno i upozoreno da je crkva bosanska" ,ecclesia Bosnensis" katolika episkopija Bosne, navoena meu sufraganima splitske i dubrovake nadbiskupije. Ali, ni ona nije iden tina sa crkvom bosanskom, kako je poznajemo iz kasnijih izvora. Odgovor na pitanje o postanku bosanske crkve u uskom i strogom znaenju, koje se odreuje pomou izvora XIV i XV veka, ne moe se svesti na uspostavljanje kontinuiteta sa crkvama" u drugom znaenju, ve mora razjasniti vreme, pro stor, opte okolnosti formiranja i izvore uenja i ureenja kakvo poznajemo iz kasnijeg vremena, U traenju takvog specifinog odgovora moraju se uzeti u obzir svi inioci koji su uticali na crkvene prilike u Bosni: tradicionalna domaa crkvena organizacija, dualistiki jeretici i reformatori verskog ivota u Bosni. Pojava dualistikih jeretika u Bosni posvedoena je za vreme bana Kulina u papskoj prepisci s prelatima i vladarima Ugarske i junoslovenskih drava i u Splitskoj istoriji arhiakona Tome. U prvoj grupi dokumenata, pored opteg po mena jeretika, njihovog pribrajanja prokletoj katarskoj jeresi", pored optubi da 198

ban Kulin prua utoite, pa ak i podrku jereticima, nalazi se i sasvim specifian podatak da je ban prihvatio ne malo" patarena koje je splitski nadbiskup Bernard proterao iz Splita i Trogira5. Tomina pria se odnosi na jedan detalj, iz istorije ovih progona, na sudbinu Mateja i Aristodija, zadarskih graana poreklom iz Apulije, vetih slikara i zlatasav koji su mnogo boravili u, BosnL U Splitu su prepoznati kao jeretici koji su mnoge zarazili, pa ih je nadbiskup Bernard ekskomuniciraov prognao iz grada, konfiskovao im imovinu, ali. je kazne opozvao kad su se pokajali i odrekli jeresi*. Drei se strogo onoga sto nam kau izvori, moramo zakljuiti da je jeres dolazila iz primorja u Bosnu. Od vremena Rakog rauna se jo s jednim potencijalnim: ishoditem jeretika, onim u Srbiji gde je veliki upan Stefan Nemanja u jednom, nama nepoznatom periodu svoje vladavine, progonio jeretike, odravi sabou protiv njih, kaznivi vode i spalivi njihove knjige7. Prema tome, kada u izvorima pre 1200. godine naiemo na pomene jeretike crkve Slavonije" ili Sklavonije", nemamo razloga da ih, automatski veemo za Bosnu, ve smo duni da potraimo indicije koje bi omoguile da se utvrdi u kome delu onog ogromnog prostora koji je obeleavan slovenskim imenom se crkva stvarno nalazila. Izjednaavanje Slavonije sa Bosnom nalazimo kod fra Anselma iz Alesandrije, koji je svoj spis sastavio oko 1270. godine kada na velikom prostoru od Istre do Bugarske dualistike organizacije nije bilo osim u Bosni. Uostalom, tradicija o poreklu te crkve teko da odgovara Bosni, jer fra Anselmo je znao da su se trgovci koji su ili u Carigrad radi trgovine tamo zarazili i zatim vrativi se u zemlju propovedali jeres i izabrali episkopa8. Takav put irenja jeresi sasvim odgovara Dalmaciji, iji su gradovi bili u ivim trgovakim vezama sa Vizantijom, dok je veoma malo verovatan kad je u pitanju tada veoma zahita i nepristupana Bosna. Uostalom, jedan neto raniji pisac, blii Bosni i borbi protiv bosa nskih jeretika, dao je 1259. god. neto drukiju identifikaciju: in Bosnia et Dalmacia, que apud eos ecclesia Slavoniae nuncupatur9. Pod imenom Sklavonije" podrazumevala bi se, dakle, Bosna, gde je centar jeresi u pievo vreme, i Dalmacija, gde je arite bilo ranije. O jeresi u Dalmaciji pre progona koje je organizovao nadbiskup Bernard nema mnogo vesti, ali je sigurno da su u primorju dualisti imali due vreme svoje uporite. Jedan lokalni sabor odran 1185. god. bio je uznemiren zbog ogromnih zabluda" koje se ire meu vernicima i anatemisao je sve jeretike10. Na samom kraju veka, 1198. god. spominju se pseudohriani" kao uzurpatori nekog zem 5 Dokumenti- su prikupljeni i na zadovoljavajui nain izdati u A. Theiner, Vetera monumenta Slavorum Meridianalium historiam illustrantia, I, Roma 1863, 6, 1213, 15. itljive faksimile nekih od tih najranijih dokumenata doneli su D. Mandi, Bogumilska crkva bosanskih krstjana, Chicago 1962, 452454 (knjiga mi je bila nepristupana kad sam pisao svoje radove: Die bosnische Kirche, L'Oriente Cristiano nella storia della civiltd Accademia nazionaledei Lincei, Quademo 62, Roma 1964, 547 575 i1 Hciuopuja cpedrboeeKome SocaHCKedpoteaee, Beograd 1*64, (zavrene u 1963) i F. anjek, Les chretiensbosniaques et le mouvement cathare XIIXV siicles, Pari BruxellesLouvain 1976, 34 35, 4849, 96. * Thomas Archidiaconus, Historia Salonitana, ed. F. Raki, Zagrabiae 1894, 80. 7 F. Raki, Bogumili i patareni, Beograd 1931, 376378. Kazivanje Stefana Prvoven-anog, JKuiuuje Cutieorta HeMCtne, ed". B. TlopoBHh, CeeuiocaecKu sBopnuK, 2, Beorpaa 193$, 2730, dovoeno je u sumnju od strane nekih istraivaa jer sam pisac jeretike pribraja sledbenici-ma Arija, mada se u vrlo uoptenim optubama daju prepoznati dualistika na ela. M. Loos, Dualist Heresy in the Middle Age, Praha 1974, 225226 i 160: n. 21, da su i katari bili igosani kao Arriana Heresis". Up. i idak, Studije, 318. * F. anjek, nav. delo, 21, donosi opirniji navod iz izvora. ' J. idak, Ecclesia Slavoniae " i misija dominikanaca u Bosni, Studije, 179. " T. S miiklas, Diplomatiki zbornik, II, 192; faksimil u F. anj ek, nav. delo, 34 (prilog).

199

ljita u blizini Zadra11. Kaii su bili opomenuti da proteraju gusare i pataiene12. Najzad, najvaniji podatak o jaini i relativnoj masovnosti dualistike jeresi u Dalmaciji nalazi se u jednom katarskom tekstu i odnosi se na 1167. godinu. Kada su se u mestu Saint-Felix-de-Caraman u oblasti Tuluze sastali katarski biskupi bio je meu njima i Papa Nikita (Papas Niquinta), bogumilski stareina iz Carigrada, koji je pomagao da se srede odnosi, ukazujui na organizaciju i odnose dualistikih crkava na Istoku. On je predoio da u Aziji ima sedam crkava koje su razdeljene i omeene i nemaju nikakvih meusobnih sporova, zatim je naveo crkve s Balkana: Romanije, Drogometije, Melengije, Bugarske i Dalmacije, koje su takoe razgraniene i u meusobnom miru18. Zapisnik ovog katarskog sabora je veoma vaan i po onome to sadri i po onome to ne sadri, to pokazuje da je tada dualistiko arite u Dalmaciji, a da posebnih crkava Sklavonije" i Bosne u to doba nije bilo. Nema nikakvog osnova da se pretpostavlja da su jeretici u Bosni od veoma davnih vremena, od poetka XI veka14, oni su u Bosni nesumnjivo novi elemenat, koji se pojavljuje na samom kraju XII i u poetku XIII veka, u situaciji odreenoj katolikom bosanskom episkopijom pod jurisdikcijom dubrovake nadbiskupije. Ostavljajui po strani najstariju istoriju ove episkopije koja verovatno ima poetak u najranijoj crkvenoj organizaciji za Srbiju15, obratiemo panju samo poslednjim decenijama dubrovake duhovne vlasti, koje su vane za nau temu. Iz savremenih dokumenata i kazivanja kasnijih dubrovakih istoriara oslonjenih na ranije izvore moe se u najgrubljim crtama skicirati poloaj te biskupije, tako razliite od metropole. Biskupi nisu znali latinski i imali su narodna imena: Vladislav (oko 1141), Radogost (savremenik pape Celestina III 11911198), Dragohna, posveen 1209, preduzeo je 1212. god. zajedno sa nadbiskupom Leonardom akciju da se suzbiju jeretici, Vladimir je bio posveen od strane tog istog nadbiskupa Leonarda koji je bio na elu dubrovake crkve oko 12031220, Bratoslav, koji je bio posveen pre 125118. Dolazili su na posveenje u Dubrovnik i donosili poklone nadbiskupu.
T. Smiiklas, Diplomatiki zbornik, II, 296; up. F. anjek, nav. delo, 38, n. 49. T. Smiiklas, Diplomatiki zbornik, III, 187 188. Dokumenat je znaajan to se u njemu upotrebljava ime patarena. 1 3 Ve je Raki {Bogumili i patareni, 374375) poznavao sr ovoga dokumenta. Njegov pravi znaaj je pokazalo tek moderno izdanje A. Dondainea, na koje je upozorio A. Solovjev (Novipodaci za istoriju neomanihejskog pokreta u Italiji i Bosni, GZM, NS 8 (1953) 330). O diskusi jama o kat arskom saboru up. F. anjek, nav. delo, 42 n. 69. Jedan deo pomena Slavonije" ili Sklavonije" u Italiji potie iz prvih decenija XIII kada je teko rei da li je bila premetena u Bosnu, ili se jo mestimino odravala u Dalmaciji. 1 4 Najdalje u prolost je otiao u svojim nagaanjima D. Mandi (Bogumilska crkva, 127 128), tvrdei da je bosanska crkva osnovana negde izmeu godine 1000. i 1018. za bugarske vla davine u Bosni". Do tako preciznog datuma on je doao upotrebljavajui spisak imena u zapisu Batalovog jevandelja, podrazumevajui da oba spiska pripadaju istom nizu i da je dunost djeda trajala u proeku 14 godina. O spiskovima u zapisu Batalovog jevandelja bie reci nie. 1 5 Kao to sam istakao ve u Hcuiopuju cpednoeeKoeue 6ocancKe dpMcaee, 50. u borbama oko jurisdikcije u zaleu u autentinim i falsifikovanim, ali kasnije potvrenim bulama pojavljuje se Srbija ili regnum Servillie", koja se izjednauje sa Bosnom. Od osnivanja Ohridske arhie piskopije crkvena organizacija prvobitne Srbije podeljena je tako da je deo potpao pod Ohrid, a deo je ostao pod papskom jurisdikcijom i oko njega je bilo spora izmeu Splita, Dubrovnika i Bara. Otuda se pojavila potreba da se objanjava da Srbija znai Bosnu, koja je kao realna drava i jurisdikciono pod ruje postojala u XII veku. 1 6 Imena biskupa prikupio je iz dubrovakih dokumenata ve K. JnpeieK. (Hcuiopuja Cp6a, I, Beorpafl 1952, 129). Dopune iz kasnijih crkvenih istoriara zasluuju poverenje. Up. F. anjek, nav. delo, 52, 65.
1 2 1 1

200

Dubrovaki nadbiskup je 1252. god. u parnici sa barskim nadbiskupom bio spreman da se zakune da su njegovi prethodnici inili kanonske vizitacije i da su bili primani kao mitropoliti u kraljevstvu Srbije koje se prostire do granica kaloke nadbiskupije17. Ali, uticaj metropole se slabo oseao u samoj episkopiji. To se najbolje vidi iz rezultata istrage koju je papa naloio 1232, kada je izneta optuba da je tadanji biskup na svoj poloaj doao simonijom, da je potpuno neobrazovan, da ne slui mise niti deli svete tajne, da ak ne zna ni formu u kojoj se vri krtenje. Sumnjiv je bio i njegov odnos prema jereticima, brat mu je bio poznati herezijarh a biskup ga je titio i iveo sa jereticima u istom selu18. Nije poznato ta se sve od ovih optubi pokazalo osnovano, ali je bilo dovoljno da ga papski legat smeni. Tada je bosanska biskupija izuzeta iz vlasti dubrovakog nadbiskupa i potinjena nepo sredno papskoj stolici. Daleko pre ovih mera, ve posle prvih glasina da se u Bosni pojavljuje jeretiko leglo, papska kurija, svesna opasnosti i ve angaovana u borbi protiv jeretika u Italiji i Francuskoj, zatraila je cd ugarskog kralja Emerika, kome je bosanski ban bio vazal, da energino raisti situaciju19. Ban Kulin je, meutim, bio uveren da su njegovi ljudi pravoverni i da ele da nepokolebivo potuju uenje rimske crkve. Bio je spreman da neke od sumnjivih poalje u Rim da se tamo ispita njihovo verovanje i vladanje, pa da se uvrste u dobru ako su u pravu, ili isprave od zla ako su u zabludi". U njegovo ime je 1202. god. zaista pola u Rim jedna delegacija20, ali je zaplet reen tek 1203. god. delovanjem papskog legata Ivana Kazamarija u Bosni. Papski legat je u prolee te godine zajedno sa jednim dubrovakim arhiakonom u prisustvu bana Kulina odrao sastanak sa prvacima onih ljudi koji su do sada jedini nazivani hrianskim imencm na teritoriji Bosne" i postigao je da se odreknu raskola, da priznaju da je rimska crkva glava itavog hrianstva i da obeaju da e se pridravati izvesnih normi u obredima i nainu ivota21. Sauvani dokumenat o tim obeanjima ostao je do danas predmet sporova meu istrai vaima. Osnovno je pitanje ko su bili christiani" okupljeni na Bilinom polju pored reke Bosne: pripadnici jedne zanemarene redovnike biskupije, monasi koji
1 7 L. Thall6czyC. JireekE. Sufflay, Acta et diplomata res Albaniae mediae aetatis illustrantia, I, Vindobonae 1913, 6365, n 214. Iz dokumenta sasvim jasno izlazi da je poslednji u Dubrovniku posveeni biskup bio ,Ladimirus episcopus Bosgnensis antecessor istius episcopi qui non est, consecratus est in ecclesia S. Marie archiepiscopatus Ragusii a domino Leonardo archiepiscopo Ragusino". Jasno je, isto tako, da je iv naslednik toga, ali nije jasan njegov status. Izdavai su ono non est", koje i s jezike take gledita nezgrapno stoji, ispravljali u nunc est", to je ista pretpostavka. Bosanski biskup je smenjen 1233. god., to bi mogao da bude naslednik Vladimira, a izuzimanjem Bosne ispod vlasti dubrovakog nadbiskupa nestalo je pravne osnove za dalja p osveivanja. 1 8 T. Smiiklas, Diplomatiki zbornik, III, 361 362. Up. J. idak, Studije, 185 186. 1 9 A. Theiner, Mon. Slav., I, 12. 80 Iz jednog od citiranih papskih pisama se vidi da su neki od ljudi poslatih u Rim krivotvorili ispravu, kojom bi im, toboe, papa odobrio rad i uenje. Podatak zasluuje panju jer pokazuje da su ljudi na papskoj kuriji, mada jo uvek bez velikog iskustva, ipak bili u stanju da prepoznaju krivoverce. To treba imati na umu kada se papskom legatu Kazamariju pripisuje olako da nije prepoznao jeretike i da nije primenio pravi postupak izvravajui misiju poverenu od strane pape. 21 Dokumenat je odavno pristupaan u: T. Smiiklas, Diplomatiki zbornik, III, 2425. Novo izdanje dao je D. Mandi, Bcgomilska crkva, 435 436; faksimil u: F. anjek, nav. delo, 96 (prilog).

201

su iveli po pravilima i u tradicijama istonog monatva ili jeretici, lanovi ve organizovane dualistike crkve u Bosni22. Papski legat je sam sledee godine pisao da se njegova misija ticala bivih patarena u Bosni"23. Rezervisanje za sebe naziva krstjani", tako karakteristino za dualistike jeretike i na Istoku i na Zapadu, upuivalo bi u istom pravcu kao i jedan deo konkretnih obeanja. Mora se, meutim, imati na umu da je akt sas tavljen posle sastanka na Bilinom polju imao normativni karakter, pa nije opravdano da se zakljuuje da su u svemu dotle postupali suprotno. Uostalom, ako se tako postupa, dolazi se do zakljuaka koji su protivreni. Uesnici sastanka su se meu ostalim obavezali i da ubudue nee primiti nekog oenjenog ili neku udatu, osim ako se oboje jednako ne obrate uz obostranu saglasnost i obeanje telesnog uzdravanja24. Obeali su, zatim, da e ene biti odvojene od mukaraca u spavaonicama i ruaonicama, da se nee sastajati nasamo da se ne bi mogla roditi kakva zla sumnja, to nimalo ne odgovara strogom moralu katarskih zajednica, ali je moglo biti aktualno u tzv. dvostrukim manastirima", odavno naputenim u organizaciji monakog ivota26. Ne srne se prevideti, takoe, ni okolnost da ceo legatov postupak ne odgovara obraunu s jereticima. Pretpostavka da je papski legat zahvaljujui svojoj diplomatskoj vetini mirno i bezbolno preobratio jeretike nema oslonca u izvorima28. Drei se strogo onoga to nam dokumenat prua i uzimajui u obzir dogaaje koji su usledili, moemo zakljuiti da je misija papskog legata u Bosni mimoila pravo jezgro dualistike jeresi, ukoliko ga je uopte bilo u to doba u Bosni, da se zadrala na jednoj manakoj zajednici, koja je ivela u tradicijama istonog monatva, a nije bila ni dodirnuta velikim reformama koje su izmenile verski ivot katolikih sredina. To, naravno, ne znai da bosanski monasi nisu
22 Kao to sam ranije istakao {Die bomische Kirche, 548 551), u samom dokumentu, kao i dokumentima koji ga prate, ne moe se nai oslonac za potpuno identifikovanje krstjana" iz isprave ni sa pravovernim monatvom, koje ne bi imalo nikakve veze sa heterodoksnim uenjem ili praksom, ni sa zajednicom dualistikih jeretika, pogotovu ne sa crkvom bosanskom kakv u znamo iz kasnijih izvora. Sudei po razvoju dogaaja, izgleda da je pometnju i tada, kao uostalom i danas, izazivao naziv krstjani". Argumente za upotrebu medu monasima i za monahe navela je M. Mileti (/ Krstjani" di Bosnia alla lue dei loro monummti dipietra, Orientalia Christiana analecta, 149, Roma 1957, 42 U). Naroitu panju zasluuju krstjani" koji su na natpisu o hodoau pisali krize" i upisivali svoja imena u vreme Kulina bana. O dualistikoj upotrebi naziva krstjani" govore mnogi savremeni izvori i kasniji izvori o crkvi bosanskoj. Ovde moram napomenuti da sam u svojim radovima iz 1963. (up. nap. 5) prevideo da se imena Dragice, Lubin, Drageta" javljaju jednom od spiskova u zapisu Batalovog jevanelja, tako da ne mogu zastupati shvatanje da nema dokaza o kontinuitetu izmeu bilinopoljskih monaha i jeretike crkve bosan ske. Drugo je pitanje u amu se sastojao taj kontinuitet, jesu li prvi meu krstjanima" s Bilinog polja tek kasnije postali pravi jeretici i stareine jeretika, ili su bili tajni jeretici meu monakim bratstvom koje je prihvatilo poznate obaveze u aprilu 1203. god. " A. Theiner, Mon. Slav., I, 19. 1 4 To tano odgovara uslovima pod kojima se suprunici mogu zamonaiti. 1 5 Na dvostruke manastire" i njihovo odravanje u podruju istonog monatva upozorila je M. Mileti (/ Krstjiii" . . ., 49 56, 179 180). Primedbe D. Mandia {Bogomilska crkva, 188193) nisu osnovane na argumentima, ve na predubeenju da je na Bilinom polju s papskim legatom bila suoena isto dualistika (katarska) zajednica. " Dela o istoriji jeresi na Zapadu, naroito A. Borst, Die Katharer, Stuttgart 1953, pokazala su da je papska kurija prolazila kroz period upoznavanja i sticanja iskustva, prolo je vreme dok se nisu sabrala pouzdana znanja o jer eticima. S druge strane, jeretike esto izvori slikaju kao pretvorne, spremne da svoje krivoverstvo prikriju, prilagodljive i uzdrane u saoptavanju svoje nauke. To nas navodi da ne smemo zamiljati ni jeretike ni katolike teologe kao neke idealne tipove, ali ipak se ini nerealno pretpostaviti da jedan papski legat 1203. god. (nije tada poela borba protiv krivoverja) nije bio u stanju da razlikuje zaputene monahe od ubedenih jeretika i da nije znao koji postupak treba da primeni.

202

mogli biti zahvaeni izvesnim jeretikim strujanjima. Dobro je poznato da su zaputene monake sredine podlone heterodoksnim uticajima, a sam dokumenat obeanjem da nee ubudue primati nekog jeretika ili maniheja otkriva put kojim su uticaji dospevali u monaku sredinu27, U svakom sluaju, ono to je usledilo pokazuje da stvarna crkvena situacija Bosne nije bila u Kulinovo vreme sutinski izmenjena: stvarni i uporni jeretici ostali su u zemlji ili neposrednom susedstvu, a katolika bosanska biskupija nije bila osposobljena za pruanje ozbiljnijeg otpora. Zbog toga ne moe nimalo iznenaditi injenica da se posle nepune dve decenije ponovo uju optube da 28 se u Bosni primaju i tite jeretici koji otvoreno propovedaju svoje tetno uenje . Te nove optube dale su povoda novom talasu angaovanja papske stolice i izbijanju sukoba koji su trajali preko dva decenije i koji su doveli do bitnih promena u crkvenoj situaciji Bosne. Borbe vodene posle 1221. god. razlikovale su se i po otrini i po sredstvima i angaovanim snagama od obrauna iz vremena bana Kulina. Vea estina i due trajanje borbi moe se pripisati injenici da je Bosna tada bila zahvaena optijim zbivanjima, pokrenutim ranije i na daleko veem prostoru. Pre svega je tu ugarski osvajaki zamah zapoet krajem XII veka potiskivanjem Vizantije i zauzimanjem ravniarskih teritorija juno od Save i Dunava. Bosna je u irokom luku bila okruena teritorijama ugarskih kraljeva, a kako vie nije bilo vizantijske protivtee, samo od ugarskih kraljeva je zavisilo da li e se zadovoljiti tradicionalnim vazalnim odnosima ili nastojati da zavedu neposredniju vlast nad Bosnom. Zatim se opaa opte nastojanje za reformom crkvenog ivota i crkvene organizacije. Opaa se to u katolikom podruju na crkvenom saboru u Baru 1199, zatim u junim delovima Ugarske, gde se u Sremu ustanovljuje biskupija (1229) a i na podruju istone crkve, gde je po osnivanju autokefalne arhiepiskopije za dravu srpskog kralja uspostavljena mrea novih episkopija uz pomeranje tradicionalnih granica izmeu podruja jurisdikcije rimske crkve i istonog pravoslavlja. Osnivanjem humske i zetske episkopije u neposrednom zaleu katolikih primorskih centara suena je njihova crkvena vlast, naroito Dubrovnika, a istovremeno je bosanska biskupija odvojena od svoje metropole u Dubrovniku. Biskupija u Bosni postala je tako sa svih strana okruena crkvenim organizacijama zahvaenim procesom menjanja i prilagoavanja normama razvijenijeg verskog ivota i na Zapadu i na Istoku. Prisustvo jeretika u Bosni samo je aktualizovalo potrebu menjanja njene crkvene situacije. U meuvremenu je papska stolica stekla znaajna iskustva u borbi protiv jeresi u Francuskoj i Italiji i poela je da ih primenjuje u Bosni. Krstaki pohodi ve oprobani na Zapadu pokrenuti su protiv jereti ka u Bosni u punoj saglasnosri sa ugarskim dvorom i prelatima. Ugarski kralj je elu Bosnu ustupio kalokom nadbiskupu sa zadatkom da u njoj istrebi jeres, a ovaj je za novac unajmljivao plemie za krstaku vojsku29. Pojedinosti o prvim pohodima nisu poznate, a iz onoga to se kasnije deavalo moe se zakljuiti da nisu imali znatnijeg uspeha, da su samo pripremili uslove za jo odlunije nalete u vreme pontirlkata Grgura
27 U tekstu se izriito kae: et nullum deinceps ex certa scientia manicheum vel aliu m hereticum ad habitandum nobiscum, recipiemus. D. Mandi, Bogomlska crkva, 436. 28 O tome i dogaajima koji su usledili izvori su sabrani i kritiki pretreseni, u: J. idak,

Ecclesia Sclavoniae, Studije, 182 i dalje.

* Medu unajmljenim ratnicima bio je i gospodar Srema i upan baki i kovinski. Up. sada
II. PoKajH, O jeduou nacjioty KaAojaua AuijeAa, 3GopHiiK pa^oBa BH3airrojioinKor HHCTHTVTa, 19

(1980), 167171.

203

IX i Inoentija IV. U vreme kada je borba protiv jeresi na Zapadu kulminirala papska stolica je neposredno uzela u svoje ruke brigu oko iskorenjivanja jeretika u Bosni. Biskupija je izuzeta iz crkvene vlasti Dubrovnika (1232) i uvedena su nova efikasna sredstva: red dominikanaca i inkvizicija30. Uporedo s tim preduzete su ozbiljne mere da se reformie i ojaa katolika bosanska biskupija jer se uvialo da ni najvei uspesi u progonu jeretika nee moi da obezbede trajnu pobedu katolianstva, ukoliko u zemlji ne bude crkvene organizacije sposobne da preuzme brigu o vernicima. Ono to se ulo o biskupu koji je bio na elu bosanske biskupije 1232, to je ovde ve bilo pomenuto, pokazivalo je da su korenite promene neodlone. Papski legat Jakobo Pekorari smenio je bosanskog biskupa i postavio dominikanca Johana Vildeshauzena, kojim poinje niz latinskih" biskupa Bosne. U poetku je akcija imala podrku ne samo ugarskog kralja i njegovog sina hercega Kolomana ve i bosanskog bana Mateja Ninoslava, koji se 1233. god. prvi put javlja u izvorima. On se odricao svojih prethodnika zaraenih jeretikim uticajem, angaovao se i sam u borbi protiv jeretika i pomagao je rad na sreivanju katolike crkve. Spominje se da je davao novac za izgradnju bosanske katedrale. Promene su, meutim, izazvale reakciju tako da je ve sledee godine bilo potrebno pokrenuti novi krstaki pohod, jednoduni otpor bosanskog plemstva koje je ustalo u zatitu domae crkve i jeretika naterao je i bana Ninoslava da pro meni tabor i da brani samostalnost svoje drave od ugarskih krstaa. Koliko se voenje krstakih ratova ve tada povezivalo sa politikim ciljevima, vidi se iz injenice da je ugarski kralj Andrija II 1235. god. Bosnu darovao svome sinu hercegu Kolomanu31. Ratna dejstva krstaa imala su uspeha tako da je do 1238. god. vei deo Bosne doao pod njihovu vlast. Pod njihovim okriljem nastavljena je borba protiv jeresi. Dominikanci su vrili inkviziciju i spaljivali jeretike, a najverovatnije je da su ba u ovo doba osnovali dva svoja manastira32. Bosanska biskupija je dobila katedralu, pri kojoj je organizovan kaptol, kojoj su darovani posedi i pribavljana novana sredstva, a pripremalo se i uvoenje crkvene desetine. Ali, i sve te tekovine nisu se mogle odrati pred naletom domaeg plemstva, bana, a verovatno i irih masa stanovnika ogorenih zbog promena i pogoenih crkvenom desetinom. Do 1240. god. ban Ninoslav je ponovo zavladao itavom Bosnom, a velika najezda Mongola i stradanje Ugarske 12411242. god. onemoguili su nove krstake pohode. Ban je, dodue, 1244. god. bio prisiljen od strane kralja Bele IV da bosanskoj biskupiji daruje prihode irom zemlje kako bi nadoknadio tete koje joj je naneo. Obavezao se tom prilikom da e potovati imunitet crkvenih poseda i priznao je biskupiji pravo da sakuplja desetinu na nain drugih crkava Ugarske"33. Ipak, to nije pomo glo katolikoj biskupiji da uhvati korena
30 Veliinu angaovanja dominikanaca prvi je pravilno ocenio J. idak, Ecclesia Sclavoniae, Studije, 184186, 193195, iskoritavajui dotle nezapaeni spis dominikanca Sviperta, objav ljen u N. Pfeifer, Die ungarische Domnikanerprovinz von ihrer Grundung bis zur Tatarenvenoustung 12411242, Ztirich 1913, 143146. Odlomak o Bosni pristupaniji u D. Mandi, Bogomilskct crkva, 439440. 31 K a o i r a ni je dar ova nje kal o ko m na dbi s kup u U gri n u i ovo dar ova nje j e i m al o za cilj da p o d s t a k ne i p o j a a i nt e r e s z a b or b u, n j i m e s e u s a m o j B o s ni ni t a ni j e m e nj a l o. 32 U bi eci am duos com entus habui mus quos post ea her etici com buss er unt. C om m entari ol um de pr ovi n ci a e H u ng ar i ae or i gi ni bus , pr e ta m pa n o u D . M a n di , B og o m i ls k a cr kv a, 4 4 Q . 33 B a nove oba vez e na ve de ne s u u pove lji kr alj a B ele I V , u koj u se be z oz bi lj nog raz l oga s um nj al o. T e ks t je ve 137 5. re gistr ova n u A vi nj onu. I s pra vke r a nij i h iz da nj a daje D . M a ndi , B ogom ils ka cr kva, 1 6 0 1 61, na p. 229.

204

u zemlji. Ve 1247. god. katoliki biskup se nalazi u Slavoniji i njegovo sedite ostaje akovo, posed koji je biskupiji darovao herceg Koloman. Tada je papa ovu bosansku biskupiju potinio kalokom nadbiskupu. Dotadanja iskustva nisu davala povoda za optimizam. U jednom aktu iz te iste godine nalazi se miljenje da nema nikakve nade da e se ova zemlja (Bosna) od svoje volje vratiti crkvenom jedinstvu". Zabeleeno je takoe da ni utvrenja, ni gradovi crkve u Bosni nisu bili tako vrsti da bi se mogli odbraniti od napada i opsada i zemlju sauvati u istoti vere34. Borba protiv jeretika u Bosni nije formalno prestala, ali nikad vie nije voena sa toliko energije i sistema kao u periodu 12331239. god. Nestali su neki od optih motiva: Ugarska je posle mongolske najezde morala da se oporavlja, a zatim su doli unutranji sukobi, razdoblja rave vlade, pa duge borbe oko prestola; papstvo je posle pobede na zapadu ulagalo manje energije jer je oigledno da izolovana jeres u maloj i zabaenoj zemlji nije imala onaj znaaj koji je imala kada je predstavljala krilo jednog velikog protivcrkvenog pokreta. Najzad, uspostavljena je bila katolika biskupija za Bosnu na elu sa Latinom" i ureena potpuno na nain drugih katolikih biskupija. Ona, dodue, nije bila na tlu Bosne, ali je ostajala n ada da e se u pogodnoj prilici proiriti tako da obuhvati zemlju ije ime nosi. Njena sud bina se suvie vezala za politike odnose koji se nisu razvijali njoj u prilog. Pre dugo odsustvovanje iz Bosne uinilo je da se na nju i zaboravilo, tako da je kratkotrajna katolika biskupija u XV veku dobila sedite u drugom mestu i nije bila vezana sa akovom35. Za nau temu je, naravno, vanije ono to se deavalo u Bosni. Sasvim je sigurno da dualistiki jeretici nisu bili iskorenjeni jer emo ih u izvorima sre tati i kasnije i upoznati njihovo uenje i njihovu specifinu organizaciju. Isto je tako sigurno da se prekinuo niz domaih katolikih biskupa slovenske slube. Oni se posle 1233. god. nisu imali gde posveivati: Dubrovniku je bila oduzeta crkvena vlast nad Bosnom, papstvu su oni bili neprihvatljivi jer je ono postavljalo obrazovane Latine" (Vildeshauzena, Ponsu), u okviru Kaloke nadbiskupije (posle 1247) za njih nije bilo mesta, jer je ona imala svoga bosanskog biskupa u akovu. Izgleda da je jedan takav slovenski biskup jo iveo 125236, a posle toga o njima vie nema ni najmanjeg traga. Imajui te dve sigurno posvedoene injenice: da su jeretici ostali u Bosni, a da su biskupi bosanski iezli, moemo s pouzdanjem zakljuiti da su dualistiki jeretici ispunili ono mesto koje je ranije zauzimala katolika biskupija bosanska. Spajanje organizacionog okvira i imena nekadanje biskupije bo J. i da k, E ccl es i a Scl av oni ae, St udij e, 19 5. O ka s ni j oj kr a t k ovr e m e n oj ka t ol i k oj bi s k u pi j i u B os ni u p. J . F i n e , M ys t er i es a b o ut the N evily Discovered Srebrnica Visoko Bishopric in B osnia (1434 1441), East E uropean O uarterly, 8, 1 ( 1974), 29 34 i D. M a ndi, R as pr ave. P ril ozi iz star e hr vats ke povij esti, Ri m 1963, 483 490. Ve davno je J. idak { Crkva bos ans ka" i pr oblem bogumilstva u B osni, Za greb 1940, 146, n. 4) upoz ori o ka ko je u X V v. za bor a vlje na j uri s di kc ija a ko va ke bis ku pij e. U pa ps ki m bula ma oko sredi ne X V v. pojedi na ne kat olike crkve u B osni vode ne su kao nullius diocesis". 84 U p . d u b r o v a ki d o k u m e n a t na v . o v d e u n a p. 1 7 .
35 34

205

sanske sa dualistikim uenjem i ustrojstvom oznaava poetak samostalne egzi stencije bosanske crkve kakvu poznajemo iz izvora XIV i XV veka37. U literaturi o bosanskoj crkvi bilo je pokuaja da se njen postanak rasvetli ne institucionalnim promenama i pomeranjima, ve identifikovanjem osnivaa crkve. U osnovi takvih nastojanja lealo je preutno prihvatanje opteg uverenja da li nosti imaju presudnu ulogu kod nastajanja religija i sekti. Kako izvora o postanku crkve ima veoma malo, u traganju za linou osnivaa pribeglo se domiljanjima i kombinovanjima, tako da su dve linosti predloene za ulogu osnivaa crkve bosanske. Najvie panje bilo je posveeno Rastudiju -Aristodiju, koji se navodi na drugom ili prvom mestu meu jereticima anatemisanim u sinodiku srpske crkve. Rastudije se javlja i u zapisu jevandelja tepije Batala iz 1393. god. na prvom mestu u jednom od dva spiska imena stareina ili istaknutih lanova crkve. Kako je njegovo ime srodno s imenom Aristodija, jednog od dvojice brae jeretika iz Zadra, koji su putovali i boravili u Bosni, prema Tomi arhidakonu, identifikovan je Rastudije s Aristodijem i stavljen u vreme bana Kulina38. Moe se danas s dosta pouzdanja rei da je ova hipoteza potpuno obesnaena. Navedeni su jaki argumenti u prilog miljenju da je gospodin na" Rastudije savremenik autora zapisa u Batalovom jevanelju, da pripada kraju XIV veka i da stoga ne moe biti ni osniva bosanske crkve niti se moe izjednaavati sa linou Aristodija s poetka XIII veka, koji se prema Tomi arhidakonu odrekao jeresi, pa i zbog toga ne dolazi u obzir da bude osniva crkve39. Drugi pretpostavljeni osniva crkve bio bi Belizmenac, koji se takoe javlja meu anatemisanim jereticima u sinodiku pravoslavlja, i to na prvom mestu, to mu svakako daje odreeni znaaj. On je opet identifikovan sa veronskim katarskim biskupom po imenu Belasinanca, za koga se pretpostavlja da je morao da pobegne na Balkan40. Trei navodni osniva crkve je takoe kombi37 J. idak (Studije, 350 351), protiv moga zakljuka o spajanju ostataka katolike bis kupije i jeretika, koji su izborili svoj opstanak u toku krstakih ratova, iznosi injenicu da se nakon toga" (svakako perioda borbi) ne javljaju u suvremenoj gradi neki heretici koji bi s e mogli shvatiti kao preostali dio .ecclesiae Sclavoniae"', niti neki ostaci bive katolike .ecclesiae bosnensis', sa njenim slavenskim obredom". Kada bi se bilo jedan bilo drugi elemenat posebno javljao, bio bi to argumenat protiv moje teze. Ono to u izvorima XIVXV veka susreemo: slovensku dualistiku jeres u meama i organizacionoj ljuturi ecclesie bosnensis" u potpunom je skladu sa shvatanjem koje zastupam. Sa svoje strane moram primetiti da se sa tezom Rakog ne da uskla diti shvatanje da je cr kva bosanska organski izrasla iz ecclesiae bosnensis" (J. idak, Studije, 96). Ukoliko je uenje bosanske crkve kakvo znamo u XIV i XV veku bilo dualistike, onda se ne moe prihvatiti potpuni kontinuitet sa katolikom biskupijom slovenske slube, ve sa mo kontinuitet u organizacionom pogledu", kako J. idak sam kae nekoliko redaka dalje. Ovde moram ponoviti i svoje rezerve prema redovnitvu" bosanske crkve. S jedne strane, pravoverna sredina nema sredstava da izrazi razliku izmeu krstjanina" i verni ka van ustaljene terminologije u kojoj se naziv redovnik ba svojim optim karakterom preporuivao. Jezika graa sakupljena u Akademijinom Rjeniku, s. v. redovnik, i kod V. Maurania (Prinosi), s. v. redovnik, jasno pokazuje da se tim terminom oznaavao monah, pripadnik reda u katolikoj i pravoslavnoj crkvi, ali i svetenik, duhovnik uopte. Iz toga termina se ne srne izvoditi osobito redovniko" ustrojstvo bosanske crkve, kojim bi se ona, navodno, razlikovala od drugih dualistikih crkava. Nesporazuma se treba uvati utoliko vie to su i dualisti imali ideju reda", ordo", i to se red" i redove" nalazi i u zapisu Batalovog jevandelja. *s A. Solovjev, Vjersko uenje bosanske crkve, Zagreb 1948, 3032. 3 * J. V. A. Fine, Aristodios and Rastudije, Godinjak Drutva istoriara Bosne i Herce govine, 16 (1965), 223 229. Up. i kritike napomene J. idaka (Studije, 314, 339 340, 356, 368). 40 D. Knievvald, Vjerodostojnost, 216217, nap. 14; D. Mandi, Bogomilska crkva, 58, nap. 171. Up. J. idak, O pitanju heretikog pape" u Bosni 1223. i 1245, Rasprave SAZU, 5 (1966), 145 160, u knjizi Studije, 211 223.

206

novan pomou linosti Bartolomeja, spomenutog u jednom pismu iz sredine XIII veka kao da je katarski antipapa, i Tomia, jednog imena na kraju jednog od dva spiska u ve spomenutom zapisu Batalovog jevanelja. Kako Bartolomej nesumnjivo pripada XIII veku, ovoj linosti je data uloga obnovitelja crkve bosanske koja bi u vreme Kulina bila privremeno uguena. Diskusije o linosti osnivaa bosanske crkve ostale su bez rezultata, ali su veoma aktualizovale spiskove imena iz zapisa na jevanelju tepije Batala. Najvanije je pitanje ta stvarno predstavljaju ti spiskovi, da li su to stvarno imena bogumilskih djedova kako ih esto predstavljaju41. Nije jasno ta znai redove ki su se narekli u red crkve pre gospodina naego Rastudija". Da li navedene linosti (redovi") predstavljaju skup savremenika ili linosti u sukcesiji? U prilog shvatanju da su u pitanju linosti u sukcesiji, pripadnici raznih generacija, moe se navesti okolnost da imaju redne brojeve. Meutim, brojevi su u dva niza, 116 i 112, tako da moramo raunati sa dva spiska sa linostima iz dva ciklusa. Tekst je bio netano izdat i vrlo neoprezno upotrebljavan42. Nisu uoene posledice injenice da imamo dva spiska sa dve numeracije, nije zapaeno da se imena u jednom i u drugom spisku osetno razlikuju (samo se ime Drago javlja u oba spiska)43, nije utvreno kako treba itati spiskove, da li su pod prvim brojevima starije linosti ili obrnuto, da li su u oba spiska linosti poredane po istom sistemu. Otkako je utvreno da u tekstu nesumnjivo pie pre gospodina naeg Rastudija", postalo je oigledno da se drugi spisak (sa brojevima 112) mora itati unazad, kako se ini kod nabrajanja predaka jedne linosti. Ako je gospodin na" Rastudije savremenik prepisivaa Batalovog jevanelja iz 1393. god., onda u drugom spisku treba videti niz njegovih prethodnika koji ide unazad svakako u XIII vek. U svoje vreme A. Solovjev je otiao dalje i dva Radoslava, koji neposredno slede u tom spisku, identifikovao sa djedom velikim Radoslavom i gostom velikim Radoslavom, pred kojima je izdata jedna povelja bana Stjepana II oko 132644. D. Fajn je kasnije Miroslava, koji sledi Radoslavu na tom spisku, identifikovao sa onim djedom Miroslavom koji je zabeleen u povelji
4 1 Iako je zapis iz Batalovog jevanelja poznat od 1886. godine, on nije bio posebno studiran, ali je mnogo puta upotrebljen prema slobodnom nahoenju pisaca. Dok su D. Mandi {Bogu milska crkva, 127 130) i . Sp. Radojii (JIouuc 6 OW MUJICKUX uoi/iasapa od cpeune XI eena do 1393. ioduue, y KH >H3H: KtbUMceeua 36uana u ctusapana Kod Cp6a y cpedneM eexy u y wypcxo do6a, H OBH Ca 1967, 111114) oba spiska upotrebljavali kao jedan i, sluei se sasv im pro izvoljnim proekom", bacali poetak niza u XI vek, A. Solovjev {Vjersko uenje, 32 35) i J. Fine (The Bosnian Church, 215 218) pokuali su da nau oslonac u linostima ija je hrono logija donekle poznata. 42 Sve do najnovijeg izdanja: Od/iOMcm 6OOMUACKOI jeeau^e/ba CocaucKoi iueutuje Bavucuia U3 1393. ioune, H3BecTHJa Ha HHCTHTvTa 3a Hcropaja BAH, 1415 (1964), 495506 (sa faksi milom, ali i mnogim tamparskim grekama) neprimeena je ostala re prije" od koje zavisi smisao zapisa i tumaenja spiska. J. idak je na to jo ranije skretao panju. Reprodukovanje bez rednih brojeva kao u F. anjek, nav. delo 98 99 moe da dovede u zabludu. 4 3 Preporuujui ove spiskove panji specijalista za onomastiku, moemo primetiti da drugi spisak sadri imena koja se sreu u bosanskim dokumentima i bez izuzetka su slovenskog porekla; za prvi spisak se to ne moe rei. 41 A. Solovjev, Vjersko uenje, 33, ali je on polazio od toga da je Rastudije = Aristodije, dakle, linost s poetka XIII veka, te da su linosti u spisku koji poinje Rastudijem poredane tako kao da idu od starijih ka mladim. Na drugom mestu sam upozorio da povelju (Thallczv, Studien, br. II, str. 11) treba datovati posle 1326. god. jer je istovremena sa br. I, str. 7 8, u kojoj je ban spomenut kao gospodin Humske zemlje.

207

kralja Milutina za manastir Bogorodice Ratake iz 1306/0745. Ukoliko bismo prihvatili hipoteze (a) da drugi spisak predstavlja popis djedova bosanske crkve poredanih od Rastudija unazad i (b) da su Radoslav i Miroslav sa toga spiska identini sa djedovima iz povelja, mogli bismo spisak razmatrati s hronoloke take gledita i podvrgnuti ga verifikaciji. U tom sluaju on nam kazuje da se izmeu 1306/07. i 1393. smenilo 10 djedova bosanske crkve. Ako posegnemo za srodnim populacijama" s gledita statistike i verovatnoe46 i primenimo isti nain brojanja (ukljuimo linosti koje su se zatekle u dostojanstvu u graninim godinama), videemo da se za isto vreme smenilo u Rimu 9 papa, a u Carigradu 11 patrijarha. Iako je na uzorak mali, ipak smemo zakljuiti da podudaranje u znaajnoj meri poveava verovatnou da je u pitanju zaista spisak djedova, to su A. Solovjev, D. Mandi, . Sp. Radojii uzimali kao neospornu injenicu. U starijoj literaturi, meutim, nije izvedena do kraja i pokazana zanimljiva posledica analize drugog spiska iz zapisa u Batalovom jevanelju. Rastudijevi prethodnici ne idu, naime, duboko u prolost. Bilo kako da se uporeuje, polazei od Rastudija i 1393. god. ili od Miroslava i 1306/07, i uzme spisak rimskih papa i carigradskih patrijarha, videe se da 12 generacija vode do 1292, odnosno 1294. godine. Ako bi se, ak, uzela u ozbir pretpostavka da su djedovi bosanske crkve nekom igrom sluajnosti bili dugoveniji od papa i patrijarha, ni tada poetak liste ne bi mogao ii dublje u prolost od decenije 1280/70 47.
" J. Fine, Aristodios and Rastudije, 226 227, i Bosnian Church, 216 218, poao je od toga da je gospodin na" Rastudije savremenik pisca zapisa u Batalovom jevanelju, te se spisak mora itati unazad" kao kod nabrajanja predaka. J. Fine je sledio Rakoga prihvatajui da je djed" Miroslav, naveden meu svedocima povelje za manastir Bogorodice Ratake, stareina bosanske crkve. To su odbijali K. JnpeueK, Hciuopuja Cp6a, II, 23; A. Solovjev, Vjersko uenje, 33, nap. 57; J. idak, Studije, 356. Jireek je u tome video dvorsko dostojanstvo koje bi odgo varalo vizantijskom ,,rxxou; TY]S OMAIJS", koje se inae nikad u Srbiji ne javlja. Drugi nisu ni navodili argumente, smatrajui prosto da bosanski djed ne bi mogao biti u drutvu katolikih i pravo slavnih prelata. Meutim, to nije razlog kojim bi se smeo odbacivati jasan podatak autentine povelje izdate 13051307, vrlo verovatno 1306. Up. o povelji i datumu: M. CnpeMHh, PauiaHKa auaiuuja Kod Sapa, 36opHHK OHjio30(bcKor (baKVjrrera, 8, 1 (1964), 192 194, nap. 79. Isprave hercega Stjepana sa istovremenim spominjanjem Radina gosta i mileevskog mitropolita Davida morale bi da slue kao opomena. Treba, osim toga, imati u vidu stanje Bosne u to doba kad je vlast bribirskih bila na vrhuncu, a u Srbiji besneo rat izmeu Milutina i Dragutina. O mogunosti pribliavanja dualista i pravoslavaca svedoi jedno mesto kod Niifora Grigore koje se odnosi na 1327. godinu i dolazak manihejskih stareina, koji nisu bili Grci, ve stranci i ko ji su uenou ostavili utisak na Grigoru. Tom prilikom su se odrekli jeresi i pokrstili. Up. Nice -phori Gregore, Historia Byzantina, I, ed. Schopen, Bonnae 1829, 384. U tekstu inae nema os nova da bi se vezao za Bosnu. Umesto izraunavanja proeka" na osnovu veoma malog uzorka i polazei od nepre ciznih hronolokih granica i slobodnog operisanja tako dobijenim proekom", preporuujemo uporeivanje sa nizovima crkvenih dostojanstvenika ija sluba traje doivotno, a zapoin je srazmerno kasno. Uporeivanje moe biti plodno kada su nizovi dui tako da se izravnavaju" ekstremno kratki i dugi sluajevi slubovanja. Nizovi vladara ne bi bili pogodni jer su mogua veoma rana stupanja na presto i vea je uestalost nasilnih prekida i prerane smrti. Pogodni za uporeivanje bili bi spiskovi episkopa kada bismo ih imali u neprekinutom nizu. Pape i carigradski patrijarsi meu episkopima imaju tu prednost da su liste potpune, ak i kad individualna hronologija nije pouzdana. Za raspon 1306/71393. god. moemo se posluiti i listom srpskih arhiepiskopa koja se produuje kao lista patrijarha. Za realnost ovakvih procena veoma je vano brojati uvek na isti nain. U naem sluaju smo uvek ukljuivali linosti na papskom, odnosno patrijarij skom prestolu u graninim godinama. Primenjujui takav nain brojanja kod srpskih arhiepiskopa -patrijarha, dobijamo 9 dostojanstvenika, dakle, isti broj smena" kao i na papskom prestolu. 47 Podatke o hronologiji papa i carigradskih patrijaraha uzimali sm o iz prirunika V. Grumel, Traite d'etudes byzantines, I, La chronologie, Pari 1958, 432433, 436437, a za srpske crkvene dostojanstvenike iz studija o arhiepiskopima i patrijarsima. Kod srpskih jerarha nas dvanaesta generacija unazad vodi do Joanikija I (1272 1276).

208

Prvi spisak od 16 imena nije bio posebno analiziran, ve je obino zajedno sa drugim spiskom sluio kao polazna taka za raznovrsna nagaanja. Pri tome se uzimalo da je prvi sa tog spiska Eremis" identian sa Jeremijom, polumitskim osnivaem bogumilske jeresi48. Ali, dok je ta identifikacija sasvim proizvoljna, jedna druga koja se odnosi na linosti s kraja liste (13. Dragi, 14. Lubin, 15. Draeta) i linosti iz dokumenta na Bilinom polju (Dragice, Lubin, Drageta) gotovo je sigurna, jer je zanemarljivo mala verovatnoa da bi se tri imena u istom izboru i istim redom sasvim sluajno poklopila49. Ova identifikacija nam prua hronoloki oslonac, ali namee i jednu ozbiljnu tekou. Spisak u bilinopoljskoj izjavi nesumnjivo predstavlja spisak savremenika, dok se u spisku iz zapisa Batalovog jevanelja preutno podrazumeva niz linosti koje, su sledile jedna za drugom50. Moda ova tekoa, ipak, nije naroito velika. Ona se u krajnjoj liniji moe svesti na pitanje da li je mogue ili dovoljno verovatno da tri linosti koje su zabeleene kao savremenici budu zaredom nosioci jednog doivotnog dostojanstva. Konkretizovano, pitanje bi se moglo preforniulisati ovako: da li je mogue i verovatno da tri lana kardinalskog kolegija budu kasnije jedan za drugim pape. Uvidom u spiskove i biografije papa moe se svako uveriti da se to ak prilino esto deava. Ne sme se, naravno, zaboraviti ni injenica da su pomenuta trojica 1203. god. stareine osumnjienih krstjana'*, da su se odrekli raskola i d a su se dvojica (Lubin, Draeta) na ostrvu epelu zakleta na obeanja data papskom legatu. Oni su, dakle, tek kasnije mogli postati stareine dualistike zajednice (ukoliko prvi meu njima to nije bio u najdubljoj tajnosti). U svakom sluaju, za nae grube procene moemo poi od toga da je Dragi linost koja deluje oko 1203. god. i napraviti uporeenje sa spiskovima papa i patrijarha da bismo videli dokle see niz linosti napred i unazad. Pri tome treba od 1203. ii samo 13 generacija unazad, jer spisak sadri i linosti posle Dragia. Ako se poe od pape Inoentija III, iji pontifikat uokviruje 1203. godinu, i ako se izostave protivpape koje su paralelne nizu legalnih papa, trinaesti pontifikat pripada Inoentiju II 11301143. Kod patrijarha, brojei samo jednom onoga ko je u dva maha bio na tronu, dolazimo do Teodota II koji je zapoeo patrijarhovanje 1151/52, ali se povlaio i vraao tako da je ukupno sto lovao dve i po godine51. Ako se, dakle, uzmu u obzir i neke rezerve, koje ne mogu biti velike, poetak naeg prvog spiska see do sredine XII veka, moda koju godinu ranije. Niz ovih linosti see eventualno do dualistike ecclesia Dalmatiae" a nikako do poetaka dualistike jeresi na Balkanu. Primenjujui istu procenu na vreme posle Dragia i brojei na isti nain, dolazimo kod papa do Celestina IV, iji je pontifikat trajao nekoliko dana u oktobru 1241, a kod patrijarha do 1216.
48 D. Mandi (Bogumilska crkva, 127 128) doao je do toga da bi prosena sluba djeda bila 14 godina, pa je 28 mnoio sa 14 i tako dobio 392 godine, to je oduzeo od 1393. i tako prvoga sa liste stavio u 1001. godinu. Koliko je to nerealno, moe se utvrditi uporeivanjem sa listama papa i patrijarha. Ako se zanemari za trenutak injenica da su u pitanju dva spiska i ako se pr et postavi kontinuitet meu tim listama, za to nema oslonca u hronologiji imena, onda bi nas jedinst vena lista sa 28 smena vodila od 1393. god. kod papa do Inoentija III (11981216), a kod patri jarha do Mihaila IV Autarijana (1208 1214). Razlika je punih dve stotine godina! 49 Uz pretpostavku da je na srpskohrvatskom jezikom podruju bilo samo 100 imena, verovatnoa da e se sluajno ponoviti grupa od tri imena veoma je mala, a da e se ponoviti istim redom viestruko je manja. Ta verovatnoa se moe precizno matematiki izraziti, ali za nau svrhu to bi bilo suvino. . 50 Ukoliko bismo prihvatili da prvi spisak od 16 imena uopte ne predstavlja popis linosti iz raznih vremena, ostala bi tekoa sa rednim brojevima, ostao bi nesklad izmeu prirode prvog i drugog spiska, a ostala bi neobjanjena znatna razlika izmeu prvih i poslednjih imena. 5 1 V. Grumel, nav. delo, 436. Prethodnik Teodota II bio je Nikola IV Muzalon 71151).

god. jer se u kratkom nizu od etiri patrijarha desilo da su dvojica bila na prestolu svega po nekoliko meseci. Ako uzmemo da je u oba naa etalona", spisku papa i spisku patrijarha, dolo sluajno do nagomilavanja kratkotrajnih pontifikata, te dozvolimo neto vei broj godina za 4 imena u Batalovom jevanelju, opet ne moemo prei mnogo sredinu XIII veka, a pogotovu ne moemo ispuniti praz ninu koja ostaje posle rekonstrukcije drugog spiska82. Iz onoga to je pokazano proizlazi da, ukoliko u spiskovima u zapisu Batalo vog jevanelja imamo sauvanu tradiciju bosanskih dualista, ta tradicija poznaje prekid i prelom. Taj prekid i prelom ne poklapaju se hronoloki sa onim to se moglo utvrditi pratei sudbinu katolike biskupije bosanske. Tamo je pokazano da se niz katolikih biskupa sa narodnim imenima morao prekinuti posle 1233, odnosno posle 1252. god., ako uzmemo da je te godine bio iv onaj nepoznatoga imena, spomenut u dubrovakom aktu; ovde smo videli da niz Rastudijevih prethodnika poinje najranije u deceniji 1270/80. Da li su tek tada stareine jeretike zajednice zauzele mesto bosanskih biskupa narodnih imena? ta je bilo u decenijama izmeu poslednjih linosti sa prvog spiska i poslednjih linosti sa drugog spiska? U dosadanjem izlaganju bilo je nekoliko hipotetikih koraka, pa bi bilo preterano davati odgovore u vidu novih hipoteza83. Za nau osnovnu temu je od znaaja injenica da i jeretika tradicija, kako je ouvana u zapisu Batalovog jevanelja, zapoinje niz stareina crkve u XIII veku.

12 Ve su raniji istraivai zapazili i istakli injenicu da nijedno ime slovenskih biskupa od kraja XII do sredine XIII veka nije zastupljeno u spiskovima u zapisu Batalovog jevanelja. To, naravno, vodi zakljuku da spiskovi u zapisu izraavaju unutranju tradiciju dualistike za jednice. Prvi spisak se, moda, odnosi na vreme kad su jeretike stareine stojale nasuprot bosanskim biskupima, a drugi na vreme kada bosanskih biskupa vie nije bilo. Ipak, ni ta hipoteza ne objanjava hijatus do koga smo doli uporeujui nae spiskove sa spiskovima papa i patrijarha. injenica da jedan spisak ide hronolokim redom od starijih ka mladima, a drugi obrnuto, ne predstavlja veliku tekou jer prvi spisak se odnosi na odavno zaokruen i zavren ciklus. Ipak, popisi arhiepiskopa i patrijaraha (Jb. CTojaHOBHh, Cuiapu cpucnupodocAoeu u jieuiouucu, Beorpafl 1927, 104 109), slini po formuli, idu uvek prirodnim hronolokim redom. 53 Moda bi se sa ta dva ciklusa mogla povezati injenica na koju je ukazivalo vie istra ivaa, naime, da je ecclesia Sclavoniae" zastupala umereni dualizam, a da se uenje bosanske crkve poznato iz izvora XIV i XV veka mora kvalifikovati kao radikalni dualizam.

210

//. CRKVA BOJA" U BOSNI Kada su sredinom XIII veka utihnule dugotrajne i estoke borbe i kad je poeo period relativnog mira54, ostala je sauvana drava bosanskih banova s punom unutranjom samostalnou uz potovanje vrhovne vlasti ugarskih kraljeva kao prirodnih gospodara"55. Ostala je neiskorenjena zajednica dualistikih krstjana" koja je ispunila mesto upranjeno posle iezavanja hijerarhije nekadanje katolike slovenske biskupije potinjene Dubrovniku. U izvorima ne nalazimo oslonca za pruanje odgovora na pitanje kako se ta smena reflektovala na crkvene prilike na zemljitu Bosne. Episkop je nekada bio na elu crkve, episkopa kao crkveno dostojanstvo, kao apostolskog sledbenika poznavali su i dualistiki jeretici, pa je stapanje bilo pot puno i u glavi crkvene organizacije i u podruju njene jurisdikcije. Manastiri kao mesta zajednikog ivota duhovnika pruali su mogunost da budu preobraeni u hie" uz zaputanje bogomolja koje su u to vreme morale biti skromne. Ali, ba bogomolje, materijalne crkve", koje krstjanima" nisu bile potrebne, mogle su izazivati zaplete, pogotovu ako su uz njih ostali svetenici verni uenju i obredima koji su se tu odrali preko 300 godina. Moramo se pitati ta je bilo sa obredima koji su uokvirivali ivot hrianina od roenja do smrti, ta sa crkvenim kalendarom koji se morao usei u ritam ivota onih predela i naselja gde je dotle odravan redovan crkveni ivot. U periodu nastanka bosanske crkve poklapala se granica dravne teritorije s granicom crkvene jurisdikcije. U svakom sluaju, izvan granica banove vlasti nije bilo uslova za opstanak dualistikih krstjana", koje su svetovne vlasti na podsticaj velikih crkava bile dune da progone. Pitanje je, naravno, da li je u uslo vima XIII veka otro povuena politika granica uvek i svugde presecala granicu crkvene jurisdikcije, naroito ako se u susedstvu kontinuirano prostiralo podruje rimske ili srpsko-pravoslavne crkve. Granice su se, razumljivo, pomerale i to je moralo stvarati tekoe i probleme: neposredne i vidljive kad bi Bosna gubila
U p. C. Ti H pK O B H h, H auopuj a cpednoeeK oene 6oct m cK e dpoK as e, 7 2 77. J. V. A. Fine, Jr. (Was the Bosnian Banate Subjected to Hungary in the Second Half of the Thineenth Century7 East European Quarterly, 3, 2 (1969), 167 177, ide predaleko kada malobrojne izvore interpretira u tome smislu da je Prijezda vladao samo severnim oblastima, a da je Bosna u pra vom smislu ostala izvan ugarske vlasti. Sve to se zna o vazalstvu bosanskih banova i vrhovnoj vlasti ugarskih kraljeva on vezuje za severne oblasti. Prijezda je, ipak, bio vladar ele Bosne. Tvrtko I ga u svojoj povelji iz 1356. god. navodi kao svoga prethodnika i ve likog bana", djeda Stefana, takode velikog bana", svoga strica. L. Thalloczv, Studien, 331 332.
55 54

211

neto od svojih teritorija, latentne i dugorone kad bi stekla teritorije sa organizacijom i svetenstvom drugih crkava. Drugom grupom problema baviemo se u jednom kasnijem odeljku, a kao primer za prvu grupu naveemo sluaj Usore i Soli, koje su, doavi pod vlast biveg srpskog kralja Dragutina, izloene bile misionarskoj delatnosti franjevaca koje je ovaj vladar traio od pape. Kralja Dragutina njegov pravoslavni ivotopisac hvali to mnoge od jeretik obrati na veru hristijanskuju i krsti ih"56. Bosanska crkva bila je, bez svake sumnje, ograniena na skromni prostor bosanske drave, ali joj to nije smetalo da sebi pripisuje univerzalnu misiju. Veoma je malo podataka o tome kako je bosanska crkva videla sebe meu crkvama u hrianskoj viziji istorije spasenja ljudskog roda, ali ih, ipak, ima toliko da se ne moramo uputati u puka nagaanja. Znamo sigurno da je ona na osude i progone odgovarala neim to bismo mogli nazvati ideologijom moralne superiornosti i ouvanja prvobitne apostolske istote crkve. S gledita bosanske crkve druge su crkve bile raskolnike, a kod njih je bila prava vjera apostolska"57. Iskljuivo rezervisanje hrianskog imena je vana i reita indicija u tome smislu, ali ono ne predstavlja jedino svedoanstvo58. U jednom od popisa zabluda bosanskih krstjana" stoji da on govore da su oni Hristova crkva i da su sledbenici apostola i da meu sobom imaju jednoga koji se izdaje za iiamesnika Isusa Hrista i naslednika svetoga Petra59. U dva nezavisna teksta iz raznih vremena zabeleena je jo jedna karakteristina pojedinost, naime, da su bosanski krstjani" uili da su pape do vremena Silvestra bile od njihove vere, a da je taj papa bio prvi koji se otpadio60. Iz drugog teksta saznajemo i kojim povodom: jer je mrtvom kamilom leio cara Konstantina. Po znata legenda o papi Silvestruj za koga je vezana i Konstantinova darovnica" 3 dala je povod za ustanovljivanje velike prekretnice u istoriji hrianstva61. Posledica toga uverenja bila je osuda drugih crkava koju nalazimo eksplicitno navedenu u popisima bosanskih zabluda: rimska crkva je prokleta i odluena, odnosno rimska crkva je crkva idola, pa su idolopoklonici oni koji njoj pripadaju62.
66
57

A. Theiner, Mon. Hung., I, 377; Mueomu Kpajbeea u apxueuua<oua cpuctcm, ed. TS. h 3arpe6 1866, 41.
M. JtHHHh (Jedan upujioi 3a uciuopujy uaiuapeua y EOCHU, 36opHHK <E>njio3O<J>CKor

4>aKyjneTa y Eeorpa/ry, 1 (1948) 42) upozorio je, na znaaj izraza prave vere apostolske" u testa;mentu Radina gosta i ukazao na njegove katarske izvore. 68 Pretenziji da samo oni imaju pravo da se nazivaju hriani" ne teba ni pripisivati odlu ujui znaaj, iako je to stara dualistika tradicija, jer tu pojavu susreemo i kod drugih. Monasi su skloni da rezerviu to ime za sebe, u Duanovom zakoniku hrianstvo" je iskljuivo vera pravoslavne crkve. Pa, ak, i moderni istraivai zapadaju u tu jednostranost kad osporavaju hrianstvo dualistima. 59 D. Kniewald, Vjerodostojnost, ;168. 60 D. Kniewald, Vjerodostojnost, 179; F. Raki, Prilozi, 112 113. 6 1 I. Dolinger, Die Papst-Fabeln des Mittelalters, Miinchen 1863, 52 106, ima najvie materijala o papi Silvestru i odnosu prema Konstantinu Velikom, ali ne belei legendu o leenju Konstantina ubijenom kamilom. Po izjavi jeretika u Raspri (Raki, Prilozi, 112 113) Silvestar je do toga ina bio njihov uenjak (doctor noster"). U emu se sastojao Silvestrov greh, nije jasno. Po onome kako ga katolik brani ispalo bi da su Rimljani prevarom promenili veru. Priu o kamili i nemoguem leku katolik igoe kao veliku la. Katolik oigledno prima zapadnjaku legendu o krtenju Konstantina u Rimu i isceljenju zahvaljujui krtenju (ex virtute bapti smi christi miraculose fuit sanatus). U Raspru je upletena i pria kako Rimljani imaju baptisterij kao uspomenu na taj dogaaj, i ubaena, po koji put ve, aoka: Njima treba pre verovati kod kojih se to desilo, nego tebi to boravi meu grmljem". 68 D. Kniewald, Vjerodostojnost, 168, 179.

212

U Raspri izmeu rimokatolika i bosanskog patarena"63, jednom izvoru koji nije u dovoljnoj meri iskorien, katoliki autor stavlja patarenu u usta izazovna pitanja: Ko je vaa glava? Koga je od vas Petar ostavio u Rimu?"84 O osudi istonog pravoslavlja nemamo analogno svedoanstvo, ali glosa u jednom od bosanskih rukopisa nedvosmisleno osuuje patrijarhe tumaei mitnicu" (Matej 9, 9) kao megto patrijarhovo gde se patrijarsi stave srebrom i zlatom"65. Iz ve spomenute Raspre" vidi se i kako su se bosanski krstjani" koristili Svetim pismom u odbrani svoga stanovita. Jeretik je na svoju zajednicu primenjivao mesta iz jevanelja i poslanica koja govore o sledbenicima Hristovim (,,He 5oj ce, ajio cTa^o! jep 5H BOJBa Bauiera on;a fla BaM p,a ijapcrBo", Luka 12, 32; MHoro je 3Baroix Mano H3a5paHHx"; izjednaavali su sebe sa mladencima" kojima je Bog otkrio ono to je skrio od premudrih i razumnih, Luka 10,21). Katolik je, prema tom istom tekstu, argumentisao d vojako dokazujui na jednoj strani da njegova crkva uva uenje i ustanove iz apostolskih vremena, a da se na jeretike odnose mesta koja govore o odvajanju i pojavi lanih uenja, o vukovima koji nee tedeti stado (II Jov. 2, 19; Dela 20, 2930). Dajui, naravno, vie mesta stavovima katolika, pripisuju mu se izjave koje se odnose i na specifini poloaj Bosne i njenih stanovnika. Katolik je u tome dijalogu rekao jeretiku: ,,Vi ste se otcepili od nas i pobegli u planine Lombardije ili Bosne"66. Prebacivao mu je, dalje, da on predstavlja raskol sa planinama Bosne i pitao se ironino kako moe on, boravei u planinama, dokazati da je njega Petar ostavio kao naslednika67. Posle dokazivanja da je prava vera morala rasti, a ne smanjivati se, da je prava vera tamo gde su episkopi, svetenici i akoni, navodei mesta iz Novog zaveta, katolik trijumfalno zakljuuje: ,,Vidi, dakle, tamo u gradovima je vera, gde su episkopi i uenjaci, to se za tebe to boravi meu grmljem po planinama i umama ne moe rei"68. Autor Raspre" je uoio veliku tekou u krstjanskim" pogledima na svet i na istoriju, zapazio je dubinu jaza izmeu ogranienog domaaja i univerzalnih pretenzija bosanske crkve: Nisu svi narodi (omnes gentes) u Bosni", naglaavao je i dodavao odmah zatim da sav svet zna da su Bosanci koji su vas primili, u stvari, primili otpadnike o kojima govori apostol Pavle u poslanici Timoteju (,,... fla he oflcrvnHTH HCKH ofl Bjepe cjivmajvfcn Jia^KHe flyxoBe u HayKe t)aBOJicKe ,.. KOJH 3a5paH>yjy JKCHHTH ce H 3anoBnjeflajy y3#p>KaBaTH ce o jejia Koja Bor cTBopa 3a jeJio .. ."; II Timoteju 4, 13)69. Krstjani" bosanske crkve nisu mogli savremenim velikim crkvama suprotstaviti vlast i silu, kojom nisu raspolagali, ve su se suprotstavljali moralnim argumentima, osporavajui pravo na ekskomunikaciju i suprotstavljajui se nasilju i
63 O tekstu up. D. Kniewald, Vjerodostojnost, 170 174. Osea se velika potreba za kri tikim izdanjem ovog izvora. 64 M o da se u ovom izaz ovnom pita nj u, koje kat oli ki a ut or nije iz be ga o, krije a l uzija na avinjonsko robovanje i odsustvo papa iz Rima, ili je aluzija na veliki raskol. Oboje je mogue jer j e r ukopi s nas ta o pre 1421. god. ka da je bi o pokl onje n bosa ns kom vi kar u S tef a nu iz T rs ta. U p. Kniewald, Vjerodostojnost, 173. 66 A . S ol ov j e v, V j er s k o u e nj e, 2 7 2 8. 68 F. Raki, Prilozi, 113. Mesto je zanimlji vo i zbog t oga to savremeni k povezuje jeresi u L om ba r dij i i B os ni . 67 F. Raki, Prilozi, 112: Tu autem in montibus stando, quomodo probare poteris, quod te dimiserit. 8 F. Raki, Prilozi, 113. 69 F. Raki, Prilozi, 115: Non sunt in bosna omnes gentes. De bosnensibus autem, qui vos receperunt, apparet toti mundo, quod apostatas receperunt . .. Citati iz jevanelja dati su uvek u Vukovom. prevodu. ;

213

progonima. Oni su u Svetom pism u nalazili uporite u stavu Hrista i apostola i u onim njihovim recima koje sugeriraju da je neizbeno da svako ko ivi hrianskim i duhovnim ivotom bude progonjen (Ejiaro npor -HaHHMa npaBae paAH, jep je H>HXOBO uapcTBO He5ecKo", Matej 5, 10). Katoliki autor ve spominjane Raspre" doputa jeretiku da trai: Moe li mi navesti u Novom zavetu da je Hristos ili neki svetitelj ubio nekog?" 70 . Na drugom mestu jeretik tvrdi da je od iskoni bilo da zli spaljuju i progone dobre, a ne obrnuto 71. U toj istoj Raspri" jeretik se oslanja na mesta Svetog pisma u kojima se zahteva uzdravanje od nasilja (BpaTH HOJK CBOJ Ha Mecro H>eroBo; jep CBH KOJH ce Mame 3a HOJK O# HO>Ka fte H3rHHym", Matej 26, 52), gde se trai opratanje mesto kanjavanja (Jovan 8, 5 12), gde se trai da se due spaavaju, a ne gube (Matej 6, 1415). Katolik je, ak, u ovom spisu lukavo upotrebio pozivanje jeretika na potrebu ljubavi i odbacivanja mrnje (. .. jep KO He Jty5n 5paTa ocraje y cMpra", I Jovanova 3, 14) da naglasi da oni ne mogu biti braa. Katolici su, naime, od Boga stvoreni, dok jeretici to odbijaju i tvrde da su stvoreni od avola, nemaju istog oca i treba da ih mrze. Katolik dalje razvija misao o nemogunosti bratstva, jer je meu njima razlika kao meu ane lima dobrim i an elima zlim, te im je dunost da ih progone i bacaju u oganj. Mada ju je katolik napisao, Raspra" je komponovana tako da se jeretik zalae za blagost, pratanje i ljubav, a katolik zastupa militantnu potrebu da se jeretici gone, poto, gonei ih, izvrava ju zapovesti apostola; da bi bili verni Bogu, treba da gone one koje Bog mrzi. Katolik je oprotaj povezao sa pokajanjem i okrenuo ga protiv jeretika: Tako bi i s vama bilo kad biste jednom hteli napustiti vau zlou, ali poto ste uvek pobunjeni i ustraj avate u zlu, stoga vas predajemo u ruke sudija i pravde"72. Ima, meutim, u Raspri" i mesta iz kojih se vidi da krstjani" nisu bili apsolutno pasivni. Na direktno pitanje: Opirete li se onome ko zlo ini ili dopu tate da se zlo ini?", jeretik odgovara: Opiremo se"73. Izvrgavajui ruglu jere tiko tumaenje jednog mesta iz poslanice Timoteju (,,A H CBH KOJH IIO S OJKHO xohe fla >KHBe y XpHcry Hcycy, 5nhe roi&eHH", II Timotiju 3, 12), katolik ga ironino pita da li kad nekog grenika progone smatraju za s ebe da su od ploti, a onaj da je roen od duha svetog i da se zbog toga moe nazvati krtenim, a jere tiku stavlja u usta odgovor: Ne gonimo pravednog ve grenog zbog njegove krivice"74. Iz Raspre" se vidi da su bosanski jeretici jedno mesto iz Poslanic e Efeanima (,Jep Ham paT Hnje c KpBJi>y H C rajenoM, ner-o c norviaBapHMa H BJiacTHMa, H c ynpaBHxeji.HMa TaMe oBora cBnjera, c #yxoBHMa naKocin Hcnofl He5a", Efescima 6, 12), koje se nudilo kao uporite za borbu protiv svetovnih vlasti, tuma ili tako kao da se odnosi na borbu duha i ploti, pa ih katolik ispravlja objanjavajui da to znai borbu ne za odbranu telesnih stvari, ve za odbranu duhovnih 75. Jedino u emu su se bosanski krstjani" suprotstavljali svetovnim vlastima, prema naim raspoloivim izvorima, ticalo se osude prava maa" (iustitia sanguinis) svetovnih
F. Raki, Prilozi, 118. F. Raki, Prilozi, 119: Hereticus: ab initio fuit, quod mali comburuntur et persecuntur bonos et non e converso. 72 F. Raki, Prilozi, 119. 73 ,F. Raki, Prilozi, 117: Romanus: quero a te, si resistitis malum facienti, vel permittitis fieri malum? Hereticus: resistimus. 74 To je, u stvari, odgovor na patarenovu aluziju na poslanicu Galatima 4, 22 23, 29, 30 31 gde se suprotstavljaju roen po telu" i roen po duhu". No kako onda onaj to se rodi po tijelu gonjae duhovnoga, tako i sad". 75 F. Raki, Prilozi, 118.
7 1 70

214

gospodara, odbacivanja duhovnih i telesnih kazni, odnosno propovedanja da niko ne moe biti pogubljen ili ekskomuniciran'6. U ouvanom izvornom materijalu nema, osim toga, nikakvih nagovetaja nekog socijalnog programa osim bpte borbe protiv greha. To, naravno, stoji u vezi sa dualistikim temeljnim odbaci vanjem materijalnog sveta i potpunom zaokupljenou problemima spasenja 77. Za nau temu je od prevashodnog znaaja okolnost da po svemu to saznajemo iz izvora doktrinarna tradicija dualista nije davala mogunosti za stvaranje jednog alternativnog pogleda na svet, koji bi se mogao staviti u slubu drave i kojim bi se mogao obesnaiti uticaj velikih crkava, na ijim uenjima je bila zasnovana vladarska ideologija i na Istoku i na Zapadu. Koliko vidimo, nije bilo sredstava ni da se premosti jaz izmeu ideala i realnosti, izmeu crkve kao zajednice svetih, koja je u bezgrenosti svojih lanova i u uvanju istote hrianstva videla svoje opravdanje i svoju svetskoistorijsku misiju, i stvarnog poloaja u kome je crkva pred stavljala ostrvo okrueno sa svih strana neprijateljima i progoniteljima i pravo adekvatno potovanje imala samo u Bosni78. Bosanska drava nije mogla imati slinu misiju jer je pripadala ovom, zemaljskom svetu, te na nju nije prelazilo nita od svetosti koju je crkva posedovala. Ona, razumljivo, nije mogla prihvatiti izolaciju kao ideal. Drava i vladar imali su svoje mesto u hijerarhiji drava, u sistemu politikih odnosa, vladari su imali obaveze u odnosu na ugarske kraljeve i imali su, naravno, svoje politike interese. U odnosima meu dravama oblici i sredstva komuniciranja bili su uoblieni pod uticajem crkava i tradicija ranijih drava (zakletve, oblici akata i formulari, rituali i etikecija itd). Mala zajednica bosanskih krstjana" je mogla imati duge tradicije u trpljenju progona i u odbijanju i osuivanju materijalnog vidljivog sveta, ali nije mogla imati nikakvih tradicija a verovatno ni iskustava u vladanju, legalizaciji svetovne vlasti i njenoj sanktifikaciji. Iz najdubljih naelnih razloga ona nije mogla vladara uzdii iznad obinih laika i njegovu vlast okruiti oreolom svetosti, koji je bio rezervisan iskljuivo za one koji su primili duhovno krtenje. Moda je crkva mogla da izmeni unutar Bosne u politikom saobraaju poneto to se kosilo s njenim uenjem i moralom, da potisne zakletvu i favorizuje tradicionalno narodno zadavanje vjere"79, da utie da se izostavi krst u aktima koji su sastavljani u prisustvu njenih stareina i si.80, ali svakako nije mogla dati vladaru duhovna sredstva koja bi pomogla voenje politike.
D. Kniewald, Vjerodostojnost, 169, 180. " Na drugom mestu (/Vioce CpehKoeuheeoi jeeaHJje/ba u yueH,e 6ocmcKe tfpKse, EoroMHJiCT-BOTO Ha BajiKaHOT BO CBeTjumaTa Ha HaJHOBHTe HCTpa>KyBaH>a, CKonje 1982, 207^222) pokazali smo kako je nepoznati glosator prvenstveno zainteresovan za pitanja greha i izbavljenja i da je sasvim zanemario dualisti ku mitologiju. 78 Na osnovu jednog mesta u Raspri: . . . et tamen vos tenetis quod per vos qui estis ecclesia, salvari non potestis, nec vos salvatos dicitis sine capite ... (F. Raki, Prilozi 121), moglo bi se zakljuiti da po shvatanju krstjana" sama crkva nije obezbedivala spasenje, to bi slabilo njenu zemaljsku misiju. Ali, mesto je nejasno, te je bolje uzdravati se od dalekosenih zakljuaka.
79 U aktima bosanskih vladara i feudalne gospode nastalim u odnosima sa okolnim svetom zakletva je imala va nu ulogu. U aktima nastalim u odnosima vladara i vlastele i bosanske gospode meu sobom rota" i prisega" nisu potpuno potisnute, ali vjera" kao tvrdo obeanje, vrsto zadata re, apsolutno preovlauje.
80

76

Up . A. C OJ IO B jeB , Je cy mi6 O % O M UA U uo iuu ioe a jiu Kp c ut i G Z M , N S 3 (19 48) , 81 102 , gd e

je, ipak, pokazano da je u delu bosanskih akata krst izostavljen na mestima gde bi inae morao stojati i gde stoji u aktima namenjenim ljudima izvan Bosne.

215

Ve je spomenuto zato vladari nisu mogli sa crkvom deliti ideal izolovanosti. Teko je zamisliti da bi mogli potpuno suzbiti u sebi poriv za irenjem vlasti i osvajanjem. Bilo je mnogo toga to nije od njih zavisilo. Nisu se mogli istrgnuti iz mree prava i obaveza u svetu okolnih drava, gde je i bilo glavno poprite njihove angaovanosti, gde se merio uspeh i gde se pokazivala snaga i vanost. Vladarske dileme i opredeljenja se najbolje vide na primeru-Tvrtka I, koji je posle poetnih tekoa postigao velike uspehe i koji je nastojao da svoj rang uskladi sa svojom moi. Ostvario je to uzimanjem kraljevske titule;, to je morao platiti prilagpavanjem ugarskom kralju i njegovim prelatima, na jednoj, i srpskoj crkvi i srpskim velikaima, na drugoj strani. Vidljivi izraz prvog prilagoavanja imamo u linosti njegovog dvorskog kapelana-popa Ratka, katolikog trebinjskog biskupa, dok se ono drugo ogleda u krunisanju ,,u srpskoj zemlji" i u preuzimanju uloge naslednika mojih praroditelj gospode srpske"81. Uopte uzev, bosanski vladari su od samog poetka bili prisiljeni da idu svojim putem, ne kidajui veze i dobre odnose s bosanskom crkvom. Moda bi se puko tine u njihovim meusobnim odnosima pokazale i ranije da vladari nisu bili pri siljeni da imaju obzira prema svojoj crkvi, koja je3 na jednoj strani, bila simbol i zaloga samostalnosti, ali je, istovremeno, na drugoj strani, svojim trcanjem u religioznom svetu privlaila podozrenje i mrnju i zbog toga predstavljala teret kojega bi se rado oslobodili. Neskladni interesi su se dugo odravali u nekoj vrsti ravnotee. Crkva nije raspolagala nikakvom drugom snagom sem svoga moralnog autoriteta i odlunosti svojih vernika, pristalica i zatitnika medu vlastelom i veli kaima. Vladari su imali oruanu silu, ali je nisu mogli upotrebiti na tetu crkve jer im ruke nisu bile slobodne zbog obaveza prema plemstvu, zbog dunosti da potuju tradicionalna prava, a kasnije i zbog potrebe da obezbeuju sopstvene interese. ,. . Tek mnogo kasnije, kada se toliko stvari promenilo, kada bosanska crkva vie nije bila jedina crkva boja u Bosni i kad je umesto ravnotee izmeu vladara i plemstva presudna postala ravnotea izmeu teritorija na koje se bosanska drava bila raspala, pojavila se mogunost da vladari povedu drukiju politiku prema bosanskoj crkvi.

81 U p . C . T i H p K O B H h , C yi y 6 u e e H a t f, 3 6 o p H H K < t > n ji O 3 o 0 C K o r < J > a K y j r r e T a . 8 , 1 ( 1 9 6 4 ) , 343, 348351, 356358. > 82 Up. C. TiHpKOBHh, fAoce CpehKoeuheeoi jeean^e/ba, 213 214.

216

III. HIJERARHIJA SVETOSTI I FEUDALNA HIJERARHIJA Kao to nije bila pogodna da poslui osveenju vlasti i izgraivanju vladarske ideologije, bosanska crkva nije bila pogodna ni da poslui kao instrumenat vladanja, odravanja i jaanja vladareve vlasti. Njeno ograivanje od praktine politike, olieno u osudi duhovnog i telesnog kanjavanja i prolivanja krvi, samo je detalj iz mnogo optijeg negativnog stava prema vidljivom svetu stvorenom od boga tmine u kome su boanskog porekla jedino due zarobljene u telima82. Nepogodnom za vrenje ozbiljnijeg uticaja inio ju je ve osobeni odnos prema vernicima, koji su iveli izvan crkve po strani od malobrojne elite pravih krstjana", izloeni propo vedima i primeru. U svome uticaju na mase krstjani" su bili usredsreeni na probleme greha i spasenja, zadobijanje milosti boje kako bi se duama zarob ljenim u tela omoguilo da se vrate na nebo odakle su i poticale osim onog dela dua koje je Bog predodredio da budu proklete. Duhovnim krtenjem koje se vernicima delilo u poslednjem asu obezbeivana je milost boja, ali to, izgleda, nije bitno uticalo na moral. U jednom od najotrijih odeljaka ve vie puta spominjane Raspre izmeu rimokatolika i patarena", katolik optuuje jeretike da otimaju due jer obeavaju ljudima veiti ivot posle smrti i u toj nadi ine se bezbrojna zla, prepada svaka pravda, ljudi se prodaju na trgovima kao stoka. . . i takvim uenjem grabe due kao prodrljivi vukovi83. U naim izvorima nema, na alost, podataka o tome da li su bosanski krstjani" u svome uenju imali i savet vernicima da se pokoravaju vlastima i da vre podanike dunosti. Naa osnovna tema o odnosu crkve prema svetovnoj vlasti moe se posmatrati i u jednoj drukijoj perspektivi koja se otkriva komparacijom sa drugim crkvama. Moe se postavljati pitanje ima li u Bosni uea crkvene organizacije, duhovnitva i hijerarhije u izvravanju zadataka dravne vlasti. To je najupadljiviji i najdelotvorniji vid sluenja crkve dravnoj politici, veoma karakteristian za evropske
F. Raki, Prilozi, 115. Polazei od Hristovog proroanstva (MaTej, 7, 15): ce OH na>KHnjex npopoKa, KOJH flOJia3e K Baivsa y oflnjejiy OB^mjeiviv, a yiryTpa cy ByuH rpa6jMBH", katolik u dijalogu to okree protiv jeretika: Recte vocantur in vestimentis ovium, non propter lanam sed propter morem ovilem; quia ostendunt se humiles sicut oves, et cum illa pietate sic vpocritando decipiunt. Opportet attendere a talibus, qui similiter suht lupi rapaces animarum. Sicut enim lupi morantur in ilvis et raro exeunt ad homines; vel si exeunt, et tune oeculte mu -tando vestimenta, id est oeculte de fraseha in fraseham vpocritando, et sic rapiunt animas, quia promittunt hominibus vitam eternam subsecuta morte, et in illa spe fiunt infinita mala, et perit omnis iustitia, venduntur homines per fora ut bestie nullam invingentes eis pecuniam, et per talem doctrinam rapiunt animas ut lupi rapaces. Mesto gde se spominje novac je nejasno ili je tekst iskvaren. Nije se dalo utvrditi ta bi znaio glagol invingere, nepoznat renicima?
88

217

hrianske drave XIIIXV veka. Uzimajui u obzir vei broj hrianskih drava, moe se izgraditi idealni tip crkvene uloge, zatim zapaziti razlike izmeu Istoka i Zapada i, najzad, uporediti s tim ono to znamo o bosanskoj crkvi i bosanskoj dravi. Na prvom mestu imamo ulogu crkava u opravdanju i ozakonjenju feudalnog poretka koji predstavlja deo bo anskog reda, u usaivanju shvatanja da je vladar po milosti bojoj i, ak, da je namesnik Hristov na zemlji. Medu sredstva kojima se sankcionie i posveuje feudalni poredak spada i pouka da je svaka vlast od Boga i nametanje pokornosti kao verske vrline. Na drugoj strani to ima protivteu u obavezi vladara da bude uvar i branitelj crkve i prave vere, to simboliki dolazi do izraza u sveanom prihvatanju simbola vere i zakletvi pre kraljevskog i carskog krunisanja. Crkva je presudno uticala na formiranje srednjovekovnog zakonodavstva. Ona je sama, odravajui carske zakone, uvala rimsko pravo, obezbedila je zako nodavstvo za sebe (kanonsko pravo) i uticala na izbor materije i naela prava namenjenog svetovnom drutvu, i tamo gde je ovo bilo sasvim auton omno i tamo gde carsko i crkveno pravo nisu bili razlueni, kao to je bio sluaj u Vizantiji. U hricanskim dravama s kraja srednjeg veka crkve su igrale veliku ulogu i time to su neposredno uestvovale u ostvarivanju praktinih zadataka svetovne vlasti: davale su pismene i spremne ljude za administrativne, sudske i diplomatske poslove; svojom organizacionom mreom, po pravilu guom i trajnijom od svetovne, pomagale su integraciju nepovezanih teritorija i time olakavale centrali zaciju; davale su savetodavce vladaru, a na Zapadu je prisustvo klera i hijerarhije na dravnim ili zemaljskim saborima doprinelo da se artikuliu i zastupaju prava plemstva i da se izgradi staleki tip drave karakteristian za kasni srednji vek. Jedino su crkve svojom karitativnom delatnou pomagale da se reavaju socijalni problemi za koje tadanje drave (osim gradskih republika) nisu imale ni oseanja ni sredstava. Najzad, crkve su odravale i uzdizale nivo obrazovanosti i davale su kulturne obrasce svojoj sredini. Za nau temu je vano uoiti jednu bitnu crtu kojom se drave katolikog dela Evrope razlikuju od drava vizantijske sfere. Na Zapadu je kroz pokret reforme poev od XI veka, a zatim kroz borbe za investituru crkva uspela da se emancipuje od neposrednog meanja svetovnih vlasti u crkvene poslove. Ali, u isto vreme je dolo do diferenciranja koje je crkvu iskljuilo iz kompetencija u svetovnim stvarima, koje je imala, npr., u upravljanju gradovima. Crkva i drava bile su upuene jedna na drugu, ali samostalne i ponekad i u poneemu suparnike (borba za vrhovnu vlast nad katolikim svetom, borba za vlast u gradovima itd.). Na istoku su hrianske drave, Vizantijsko Carstvo pre svega, a zatim i drave oblikovane po njegovom uzoru, shvatane kao jedinstvene zajednice u kojima crkvena i laika sfera nisu bile podeljene, iako su dunosti klera i svetovnih vlasti bile razdvojene i medu njima je u naelu vladala saglasnost (simfonija). Stvarnost je bila daleka od toga ideala i u njoj je svetovna vlast imala prilian stepen nadmoi u vrhovima, dok je crkva uvala veliki uticaj u gradovima. Na pozadini ove grube i nepotpune skice moe se preciznije analizirati ono malo podataka to nam izvori kazuju o Bosni, a pogotovu se mogu reljefnije ocrtati njene osobenosti. U prethodnom odeljku je ve pokazano da bosanska crkva iz svojih doktrinarnih razloga nije bila predodreena da igra ulogu u posveivanju i ideolokom obrazlaganju vladarskih prava. Ovde moemo dodati da je krajnje neverovatno da bi bosanska crkva uestvovala u stvaranju zakonodavstva i formulisanju pisanog prava. S jedne strane, o pisanim zakonima u Bosni nemamo ni najmanjeg nagovetaja u izvorima, imamo, ak, izjavu da Bosna ne poznaje za 218

kone84, s druge strane, takav angaman je teko pretpostaviti s obzirom na opti stav crkve prema svetu, temeljnu osudu materijalnog sveta i njegovih ustanova. Moemo takode zapaziti da pripadnici bosanske crkve nisu bili zastupljeni u institucijama drave, koliko ih je bilo. Nijednoga krstjanina" ne susreemo da obnaa neku od funkcija koju su klerici ili lanovi crkvene hijerarhije u drugim sredinama prihvatali (palatin, kancelar, sudija). Posle izvesnog kolebanja i diskusije pouzdano je utvreno da krstjani" nisu bili zastupljeni u dravnom saboru (stanku, rusagu) Bosne85 koji, inae, u XV veku ima vanu ulogu u donoenju bitnih politikih odluka. S druge strane, ,,krstjane" i lanove njihove hijerarhije susreemo u dokumentima kako vre diplomatske misije, vidimo ih u arbitarskim telima koja treba da izvide ili utvrde da li je vlastelin poinio nevjeru" prema vladaru, pojedince upoznajemo kao neformalne savetnike velikaa, a za jednoga ili dva krstjanina" se veruje da su imali neku lokalnu nadlenost u delovima bosanske dravne teritorije. To su, dakle, bile uloge koje krstjani" nisu odbijali i mi emo se njima podrobnije pozabaviti poto prethodno razmotrimo poloaj pripadnika crkve u bosanskom drutvu. Iz onoga to je do sada izneto moglo se zakljuiti da bosanska crkva nije imala uslova da bude ni ozbiljan rival, ni efikasan pomonik dravne vlasti, delom zbog svog naelnog stava prema svetu, delom zbog odsustva snage kojom bi se mogla posluiti, a delom i zbog slabog interesovanja za mase i za uticaj nad njima. Ipak, bez obzira na sve to, bosanska crkva kao zajednica i njeni pripadnici imali su veoma visoko i veoma potovano mesto u bosanskoj dravi i drutvu. Njihova najjaa strana bila je u ogromnom moralnom autoritetu, u oreolu svetosti koji je okruavao svakoga onog ko je primio duhovno krtenje. U jednom od sauvanih popisa zabluda bosanskim krstjanima" se pripisuje da pretenduju da se njihovim krtenjem dobija potpuni oprotaj grehova i da se postaje tako svet kao to je bio blaeni Petar 86. U Raspri" im katolik prebacuje da propovedaju greh zbog koga je Lucifer izgnan time to su uobraeni u svoju dobrotu i to misle da od svoje svetosti mogu i drugima dati87. Svetost je, naravno, obavezivala na bezgrean ivot, a moralni kodeks krstjana" bio je izuzetno strog jer su pouavli da je svaki greh smrtan i nijedan nije oprostiv88. Uz to je kod njih greh bio vrlo iroko shvatan tako da je ukljuivao i takve sporedne prekraje kao to su jedenje mesa ili mlenih proizvoda, ubijanje ptica ili razbijanje jaja89. Od greha se moralo kloniti ne samo zbog linog spasenja ve i zbog spasenja svih onih kojima je krstjanin" dao duhovno krtenje jer je ono gubilo vrednost i moralo da se ponovi svaki put kad bi zgreio onaj ko ga je obavio90. U strogosti moralnih
84 U je dn oj par nic i pre d dubr ova ki m , s udo m ok o duga ugov ore n o g u Vi s oko m pre dla ga o se post upa k po za koni m a B os ne ka o z e m lje gde je ugo vor s kl opl je n, na t o je u i m e s upar ni ke stra ne izja vlj e no: per ohe i n B os na non s ono le e de l a c ons ue t udi ne la qual e m a nife sta a t utt o e l m o n d o. H A D , S e n t e nz e di C a n c e l l a r i a, 9 f . 2 0 8. 85 U p. M. JJiiH H h, Jl poK aenu caop cpednoseK oene B one, Be or pafl 1955, 10 13, gde je pre gle d ra nij e i z ne ti h mi lj e nj a. " D. Kniewald, Vjeroostojnst, 180. 87 F. Raki, Prilozi, 116. 88 D. Kniewald, Vjerodostojnost, 169, 180. 89 D. Kniewald, Vjerodostojnost, 169, 180181. 90 D. Kniewald, Vjerodostojnost, 180.

219

zahteva pripadnici bosanske crkve su videli svoju veliku prednost. U jednoj od glosa Srekovievog jevanelja osuuju se zakonici" (svetenici) zbog toga to sve dane grehe otputaju ljudima i tako gube due ljudske"91. U svetu strogih moralnih zahteva i otrog osuivanja greha svetost" se morala neprekidno potvrivati asketskim i moralnim ivotom pred oima drugih lanova zajednice i pred irokim gledalitem vernika. Nagradu za svoj podviniki ivot dobijali su, pored nade u veni ivot, i u obliku potovanja iji su oblici izraavanja premaivali sve to je u ono vreme bilo uobiajeno u hrianskom crkvenom ivotu. Krstjanima" bosanske crkve iskazivalo se, naime, potovanje u vidu klanjanja (adorationes). Katoliki izvori to otro osuuju, objanjavajui uzgred motive: krstjani" su iziskivali klanjanja (adorationes) zbog sopstvene svetosti, bezgrenog stanja i posedovanja Duha svetog92. Na drugom mestu se kae: Daju da im se klanjaju do zemlje kao bogovima, jer takva ast se samo Bogu duguje"98. Sudei po vie puta spominjanoj Raspri", izgleda da su krstjani" ovaj obiaj izvodili iz apostolskih vremena. Kada u dijalogu katolik hvata jeretika u protivrenosti i pita ga zato se klanjate oveku, smrtnom i gnjilom, za koga kaete da je stvoren od avola, stavlja mu u usta odgovor: Jer su se apostoli klanjali Hristu"94. Jereticima je, sudei po tome tekstu, predoavano da se ne ugledaju na apostole s pozivom na primere iz Dela apostolskih (10, 26), gde je Petar digao Komelija koji se poklonio pavi mu pred noge nije dozvolio da mu se klanja (se adorare) kao to ti ini". Ukazivano je, takoe, i na primere Pavla i Varnave, koji nisu dali da im se klanjaju govorei: Ljudi to to inite, mi smo smrtni, slini vama, ljudi itd."95. Katolik polemiar je iz toga izvodio dalje da se jeretici ne ugledaju na Hrista, ve na avola koji je u pustinji iskuavao Hrista traei da mu se pokloni pa e dobiti sva carstva sveta (Luka 4, 58)96. Iako su predstavljali sablazan za druge, za one koji su bili daleko od crkve i protiv nje, ta klanjanja su u Bosni postala uobiajena, vrlo rairena i prihvaena tako da su vaila kao obiaj zemlje. Toliko su ula u pravila drutvene etikecije da se ni oni koji su crkvi okrenuli lea nisu usuivali da ih uskrate krstjanima" i lanovima bosanske crkvene hijerarhije. O tome nam sasvim odreeno govore izvori koji se odnose na konkretne odnose u dva prilino udaljena perioda. Meu pitanjima koja je bosanski vikar postavio 1373. god. papi Grguru XI i na koja je dobio odgovor kolegija uenih teologa jedno se odnosilo na preobraenike koji se i dalje klanjaju jereticima i vre njihove obrede ustima, a ne srcem, kako sami kau, a u tajnoj ispovesti trae tajnu pokoru jer javnu nee da ine. Papini teolozi su u tome, kao i u pitanju brakova ostali beskompromisni97. Nekoliko decenija kasnije, kralj Stefan Toma, ve uvren na kraljevskom prestolu i deklarisan kao katolik,
" M. Speranskij, Ein bosnisches Evangelium in der Handschriftensammlung Srekovi's, Archiv fur slavische Philologie, 24 (1902), 178. Up. C. RnpKOBHh, Taoce CpefiKoeuheeoi jeean}yejba, 211212. 82 D. Knievvald, Vjerodostojnost, 169, 179. 3 F. Raki, Prilozi, 116, gde je i temeljna teoloka kritika stava krstjana": Docent etiam peccatum, pro quo apparuit in terra, in adamo et eva appetentes esse dii; sic isti se deum dantes, quod cui dant, datum est; et cui non dant, non est datum; et sic evacuatur omnis spe de deo, postquam ab ipsis venit salus , et in deo faciunt se adorare pronos in terra tamquam dii, quia tali honor soli deo debetur ... " F. Raki, Prilozi, 129. >~ F. Raki, Prilozi, 114. 96 F. Raki, Prilozi, 114. 97 D. Kniewald, Vjerodostojnost, 162. 220

nije se odrekao saobraanja sa jereticima i nije uskraivao klanjanja njihovim stareinama. Izazvao je time otpor franjevaca koji su mu uskraivali svete tajne i pretili ekskomunikacijom, pa je papa naloio svome legatu da elu stvar ispita, traei da obrati naroitu panju na to da li su tamonji maniheji u tolikom broju i toliko silni da ih kralj ne moe istrebiti bez opasnosti da izgubi vlast nad kraljevstvom, i da utvrdi da li je patovanje koje iskazuje manihejskim stareinama puka utivost ili radnja kojom se Bog vreda98. Od rezultata legatovog ispitivanja trebalo je da zavisi postupak prema kralju, ali se iz pisma osea da je papa bio sklon da se u tom sluaju pokae papustljivost. Za pitanje koje na ovbm mestu raspravljamo vano je uoiti koliko su klanjanja jereticima, u kraljevom sluaju jeretikim prvacima, postala sastavni deo redovnog drutvenog saobraaja. Oba dokumenta nam isto vremeno otkrivaju da je u atmosferi bilo neto to je prisiljavalo ljude da se sao braze obiaju. Ne moe se utvrditi koja sredstva socijalne kontrole su ih nagonila na konformizam, kakve sankcije su im pretile ako taj obiaj ne potuju. O pritisku govori jo jedno pitanje franjevakog vikara iz 1373. god. koje ima u vidu odrasle preobraenike koji bi se eleli krstiti a zbog-pritiska (propter pressuram) ne mogu uti njihove ispovesti itd". U literaturi su ova mesta u izvorima odavno zapaena i uzgredno saoptavana, najee kao jedna pomalo egzotina osobenost bosanskog verskog ivota, ija je sutina u naglaenijem iskazivanju potovanja nego to se to inilo kleru i duhovnicima velikih crkava, kojima inae potovanje nije bilo uskraivano. Meutim, kada se izbliza posmatra drava i njome organizovano drutvo, mora se toj pojavi pridati daleko vei znaaj. Klanjanja" (adorationes) kao simboline radnje i rituali vie nam govore o poloaju krstjana" i njihovih stareina nego sadrina svih ouvanih izvora. Ona nam otkrivaju da je pretenzija krstjana" i njihovih stareina na svetost i posedovanje Duha svetog bila prihvaena u bosanskoj sredini, mada je bila isto onako nerealna kao to je nerealna bila pretenzija crkve na svetsko istorijsku misiju odravanja istinskog apostolskog hrianstva. Obe ove uloge davale su im gotovo nadzemaljske dimenzije, ali su ba svojom neumerenou krile opasnost da u sudaru sa stvarnou budu razvejane kao iluzije. U svakom sluaju, moe se zakljuiti da je u vreme opteg divljenja i gotovo idolopoklonikog potovanja pripadnika bosanske crkve jedva zamisliva akcija protiv njih. Prirodno je oekivati da je njihova re mnogo znaila, pogotovu kad se ima u vidu da je s njihovom svetou ila bezgrenost koja je traila apsolutnu objektivnost i potenje. Te osobine, a ne elja za vlau i uticajem u svetovnom drutvu, nametnule su bosanskim krstjanima" neke vane uloge u politikom ivotu. Briljivim ispitivanjem sadraja bosanskih povelja XIV i XV veka moglo se utvrditi da je u temelju politike organizacije koja je dravi obezbedivala koheziju bila obaveza svih podanika na vernu slubu". To nije znailo samo vojne dunosti i obavezu uestvovanja u ratnim pohodima, ve je obuhvatalo i uee u diplomatskim poslovima i drugim aktivnostima, tako da je podrazumevalo celinu svih obaveza koje je podanik dugovao vladaru, ili, posmatrano iz drugog ugla, koje je vladar mogao iziskivati od onih to su duni da ga sluaju. Obaveza verne slube" se u krajnjoj liniji izjednaavala sa potinjenim poloajem. Dokle god se prostirala \rtast vladara, dotle je dosezalo i njegovo pravo da zapoveda i da trai vernu slubu". Ve odavno je zapaeno da je verna sluba" bila izvor snage, ali i uzrok slabosti
F. Raki, Bogomili i patareni, 457 461. D. Kniewald, Vjerodostojnost, 163. U svom komentaru na str. 155 156. izdava nije uzeo u obzir pritisak i zbog toga poremeeni red u postupanj u misionara.
88

221

vlauara i dravne vlasti u Bosni. U nedostatku razvijenog dravnog aparata i institucija koje bi delovale trajno i nezavisno od linosti vladareve, veze line zavisnosti kojima je vladar bio spojen sa podanicima obezbedivale su dravi stabilnost i koherentnost, omoguavale su da vlast bude delotvorna, da pokrene ljude rasute na velikom prostranstvu.100. Slabost je bila u tome to vladar nije raspolagao efikasnim sredstvima prisile da potpuno sprei da mu podanici uskrate vernu slubu", da nepotpuno izvravaju ili prenesu na drugog svoje obaveze. O tome kao realnosti politikog ivota govore ponekad i savremeni dokumenti. Kada su se Dubrovani 1403. god. alili vojvodi Radiu Sankoviu zbog napada na njihovu teritoriju u ratu, on im je odgovorio da ih u ratu nije napadao od svoje volje, na to su mu odvratili: Sigurni smo da je tako, ali takoe znamo da moe uiniti i vie i manje od onoga to mu je naloeno" 101. Ovakav sistem veza bio je podloan razlabavljivanju, naroito prilikom smene na prestolu i u vreme slabosti ili mladosti vladaoca. Obaveze verne slube", usmerene po pravu prema banu, odnosno posle 1377. god. kralju, mogle Su se stei u rukama monog velikaa koji je esto bio posrednik izmeu vladara i dela podanika, a u naroit im okolnostima mogao se pretvoriti u suparnika. Razvoj bosanske drave krajem XIV i poetkom XV veka pokazuje kako se ta mogunost ostvarila i kako je dovela do podele dravne teritorije na nekoliko samostalnih ob lasti koje su simboliki u kruni kraljevstva bosanskog i na saboru (stanku, rusagu) bile ujedinjene,102 a u svakodnevnom politikom ivotu podvojene i nekad za due vreme zavaene . Crkva bosanska je nesumnjivo bila izvan toga sistema. Njenim pripadnicima nije zapovedao nijedan svetovnjak, a sluge krstjana" i ljudi njihovih ,,hia".los uivali su imunitet zajedno s crkvom. Prema onome to smo do sada videli, crkva nije bila ukljuena ni na strani vladara kao pritealac dela vlasti, ni na strani podanika s obavezom da verno slui, crkva je bila, ka ko se jasno vidi, iznad sistema. Bosanske povelje pokazuju da je vlastelin, dokle god je bio posluan, dokle god je vrio vernu slubu", bio kod vladara u vjeri", to znai da je uivao obe anje, tvrdo zadatu re, da nee biti pogubljen, zatvoren, uzet za taoca, da mu se zemlja nee oduzeti, da mu se imanje nee okrnjiti. Bio je to odgovor vladara na vlasteosku pokornost i vernu slubu" kojim je garantovana lina i imovinska sigurnost ljudi pod njegovom vlau.104. Vladarevo jemstvo je vailo dotle dok je vlastelin bio veran, dok nije poinio nevjeru", koja je podrazumevala ne samo izdaju ili veleizdaju kako se nekad tumailo ve uskraivanje poslunosti uopte, a naroito odmetanje od vlasti vladareve. Kada bi do toga dolo, vladar je, kako pokazuju bosanske povelje, bio slobodan da dirne i u linost i u imovinu vlaste lina. Nevjera" je vaila za krivicu za to bi vredno bilo plemenitu loveku glavu odsei". Od prvih sauvanih povelja koje govore o vjeri gospodskoj" pa sve do povelja iz vremena uoi propasti bosanske drave svi sluajevi jasno pokazuju da sam vladar^ ban a kasnije kralj, nije bio vlastan da uskrati vjeru" svri vjere" kako se govorilo u dokumentima dok se ne bi utvrdilo da li je vlastelin zaista poinio
100 Up. C. TiHpKOBHh. Bepna CJiyoK&a" u ejepa iocuodcKa", 36opHHK <E>HJio3O(j)CKor <j>aKyjrre Ta, 6, 2 ( 1962), 96 101. 1 01 HAD, Lett er e di Levant e, I V, f . 31, 4. j uli 1403. 102 U p . C. T i H p K O B H h , P y c a u t K a i o c u o d a , H c r o p H J c K H l a c or mc , 2 1 ( 1 9 7 4 ) , 5 1 7 . 104 O t ome vi di nie str. 23 5- 236 i na p. 150. 104 C. "HH p KO B H h, B ep H a c/ i yn c 6a" , 1 0 1 1 0 6 .

222

nevjeru". Tek tada je vladar mogao preduzeti kaznene sankcije. Zadatak objek tivnog ispitivanja i utvrivanja istine, to se u poveljama naziva ogledati" ili suditi", bio je uvek preputen drugima: vlasteli, predstavnicima vlastele i crkve bosanske ili crkvenim linostima koje su stupile na mesto pripadnika crkve bosanske. Ne ulazei u pojedinosti svake povelje i oslanjajui se na rezultate ranijih specijalnih istraivanja, naveemo ovde sastave arbitarskih tela predvienih da ogledaju" ili sude" vlastelu, idui hronolokim redom. U najstarijim poveljama iz tridesetih godina XIV veka uz bana vjeru" zadaju (u jednom sluaju se kae prisegli su") i 12 dobrih Bonjana" ili dobrih ljudi" i oni predstavljaju telo koje e ogledati vlastelina. 105 . U jednom sluaju navedena su imena dvanaestorice, ali se kao arbitri koji treba da ogledaju navode celokupna vlastela: ,, A < I <Y N* CV
BOrihHH \-MHNHTH NHE^HOrd XVA*rd, T d,OK<M'fc VA lit WrAlJL,AAA KotNd H /l/MhHH KfldH H 3drpHE 106 H Xrih(HbCKd 3Ertwd" . . Jednom se u ovim najstarijim poveljama u ulozi jemca da se nee porei ono to je poveljom dato javlja i crkva bosanska: && my CE TO NE nOpEHE HHK^dpe, HH HtM\ HH HtrEf WCTdrfO<Hy UJO YA HE UmHThrtli U,phKBh BOCdHhCKIi" 107 .

U sledeem periodu su najei sluajevi da se u arbitarskom telu predviaju i predstavnici vlastele i predstavnici crkve bosanske. Nekad se i crkva i vlastela navode sasvim uopteno; u jednom sluaju su predvieni djed i dva strojnika, trojica vlastele upske i jo uz to dva kneza, verovatno u ulozi pristava; u ispravi 0 pomirenju hercega Stjepana i lanova njegove porodice predvieno je 12 stroj nika, meu kojima je rezervisano stalno mesto Radinu gostu za n jegova ivota, 1 12 BddCTEdd HdiuHX nr/dBHTH-fcx" .108 Sasvim za sebe stoji veoma karakteristini slu aj povelje vojvode ura Vojsalica za humsku vlasteosku porodicu Radivojevia. Hrvojev sinovac, kao oblasni gospodar, posle jednog pohoda 1434. god. vratio je Radivojeviima sve y ME/HK HXk 3dCTdc<wo \ A$nJdHhH, H/IH G$>iB<MNy, H<IH EAA\\", to im je ranije bio uzeo vojvoda Sandalj Hrani. Po optem pravilu, on im je zadao vjeru" da se ono to je reeno u povelji nee moi porei, ni pogazit i

,,HH 3d M, H Y HHXh 3rpHXY HH K(lHBHNy, UJTO HXk HE EH WnHTdW rOCnOAHNh BHKdfth Ck ^fdTpH H Ck HdrtIH HdUJH AOEpH A\((X)kt, 3d UITO EH AOCTOHHO BH/10 n<1rtlEHHTH/Hli A\f4,lA\ FAABt V}/t,hCH kn H HHXh n/iEiHEHhuiTHHE V"3ETH"109. OVO reenje je naeno zbog toga to su i ura

Vojsali i Radivojevii bili katolici, pa je bilo neumesno da meu njih dolaze bosanski jeretici. Za nas je sluaj neobino vaan upravo zbog toga to pokazuje kako se zadavanje vjere" i arbitriranje izmeu vladara i vlastele smatralo za oba vezno i nije izostajalo iz povelja ni tamo gde za crkvu bosansku stvarno vie nije bilo mesta110. U celini uzeti, svi ouvani sluajevi kao da pokazuju pomeranje u smislu veeg uticaja bosanske crkve. U hronoloki najranijem poznatom sluaju crkva je bila samo svedok. Karakteristino je pri tome da je povelja o vjeri" sainjena pred
108 106
107 108

L. Thalloczy, Studien, br., II, VII, str. 78, 11, 1922. L. Thalloczy, Studien, br. IX, str. 2324.

L. Thalloczy, Studien, br. IV, str. 14 15. JL. CTOjaHOBHh, Cuiape cpuace uoee/be u UUCMII , II, Beorpa, 1934, 68. O politikoj pozadini nastanka toga dokumenta up. C. "RiipKOBiih, Xepuei Ciue<f>aH ByKnuH Kocana u vbeioeo do6a, Eeorpa 1964, 192 199. 108 F. Miklosich, Monumenta Serbica, Vindobonae 1858, 377 379. 110 Sasvim su neosnovane rezerve J. V. A. Finea (Bosnian Church, 251, 285 286) u odnosu na ovu povelju. Ona je samo datovana pod Kreevom, inae sa franjevakim manastirom nema nikakve veze. Ne odgovara stanju stvari ni tvrenje da je samo izraz vikaru kon vikara" slian izrazu didu kon dida" u drugim poveljama. ela formula i ceo postupak su identini, samo je na mesto djeda i krstjana" stupio vikar sa fratrima. 223

djedom u hii" velikog gosta Radoslava, dok je isprava o batini istoga bana za istu porodicu sastavljena istom prilikom, ali na drugom mestu, u Milama, verovatno na sastanku vlastele. Kasnije se ogledanje preputa izuzetno samo crkvi, a po pravilu polovini predstavnika crkve i polovini vlastele111. Utisak da je u drugoj polovini XIV veka crkva prisutnija u politikom ivotu pojaava se kad se uzme u obzir pojava crkve u ulozi jemca zadate vjere". Ta uloga je bliska i povezana sa prethodnom, ali nije identina s njom. Od povelje bana Tvrtka, brata Vuka i majke Jelene za vlastelina Stjepana Rajkovia, sastavljene negde posle 1366. god., poinje niz povelja u kojima se kae da je vladar predao vlastelina ,,y Bt^v A'A^V

H KCE n'pKBS EOCdNCKE, H BCE K'pCT'dNE ^d ^V IE $>Y" Kd H A M Y ct HE M tyl CB'pfiH BEpd K'iCTiHCKa NH 3d iE/i,H y3pOK. . ,"112 Kasnije je bilo uobiajeno da vladar vlastelina predaje dedu: npH^dC/Ho n\h rocnoAHNy AHAV ^HH/IOK> H A"AV KHI AHAd V PYKE npKk113 KOBNE" . Koliko se i ovaj. oblik jemstva ustalio i uobiajio, ilustruje ve sp ome-

nuta povelja ura Vojsalia za brau Radivojevie, gde je opet franjevaki vikar s fratrima stupio na mesto djeda i bosanske crkve: H ta BCH^ HK THMK BHUIE nHCd-

Vjeru" vladarevu dopunjava sada vera djeda i crkve bosanske jamei istu stvar, naime, da vlastelin nee biti pogubljen, zatvoren, uzet za taoca, da m u imanje nee biti konfiskovano dok se na ve izloeni nain ne bi utvrdilo da je poinio nevjeru". To nije znailo da vlastelina fiziki predaju djedu i crkvi da ih uvaju i obiruju", kako se u jednoj ispravi kae, ve da ga predaju u idealnu zatitu (ruku") u vidu jemstva, koja znai da bi onaj ko dirne u toga vlasteli na dirnuo u crkvu. Djed i crkva postali su jemci da e se potovati povelja. Lako je odgonetnuti kako se desilo da se bosanska crkva nade u spomenutim ulogama. Kako su njeni pripadnici ljudi bez greha, poteni, pravedni, nepodmitljivi, kako imaju ogroman moralni autoritet, bili su idealni za sigurne jemce i objektivne arbitre. Znajui koliko je siromatvo izvora za srednjovekovnu bosansku istoriju, ne moemo se uditi to nemamo podataka o tome koliko je uloga jemca i arbitra bila delotvorna. Imamo svega jedan dokumenat, ali dovoljno reit i karakteristian. U vreme rata Bosne protiv Dubrovnika 1402 1404. god., kada je bilo mnogo vrenja i naglih promena u dranju velikaa u samoj Bosni, dolo je do sukoba izmeu kralja Stefana Ostoje i velikaa Pavla Kleia, koji je jo za vreme Tvrtka I nosio titulu vojvode i spadao u krug najistaknutije vlastele. Pavle Klei je u leto 1403. bio prisiljen da napusti Bosnu i da se skloni u Dubrovnik, pot o je grad pruao azil, kojim su se generacije plemia iz zalea koristile u slinim sluajevima. Kralj mu je, kako znamo iz kasnijih dogaaja, oduzeo gradove i posede. Iz onoga to se zatim desilo zakljuujemo da je djed crkve bosanske ispitivao taj sluaj , a iz djedovog pisma sauvanog u Dubrovniku znamo da je rezultat bio povoljan po
vla s te lina : noM dC iH O no B OK B O A V H dB fid uduie C T J O H NH K E H K pbC T hra N H ^ d n^ n^ E wnt T h V CBOK E0E Hd TO HdHAOCHO TANd Kpdrtia &i My Wn6Tli Hr0BO BpdTH K$t M\ HE EHT0(!)

MM/Hh UpE^CHO M\K f fflKt rOCflOAHNd KHKj^d }fiyBdHd, H BCdKO/IIV BHKdJV K dH h BHKd^d, H BCOH BpdThH $pdTpO/Hli CBETE l^phKBE KrfTO/IHMdCKE BHpE ^HrtthCKE, pE^d GBETOrd <&^dNIil^HUJKd. . ," 114

BE3h KpHBHNt y3T0.. ,"115 Takvo reenje djeda, verovatno i drugih arbitara koje on u svome pismu Dubrovanima ne spominje, nagnalo je kralja Ostoju da vrat i i
111

C. TiHpKOBHh, BepHa cAy?K6a", 105 106.

J. idak, O vjerodostojnosti isprave bosanskog bana Tvrtka Stjepanu Rajkoviu, Zbornik Filozofskog fakulteta u Zagrebu, 2 (1954), 37 48; Studije, 254. 1 1 3 F. Miklosich, Monumenta Serbica, 438 440. 1 1 4 F. Miklosich, Monumenta Serbica, 379.
1 1 5

1 1 2

JB. CTOjaHOBHh, Ciuape cpucKe iioee/pe u uucua, I, 434.

224

potvrdi posede (jedan je obeao zameniti) Kleiu i da ga sa svim tim preda OBpoaHHK . . ." Na osnovu djedovog i kraljevog pisma Pavle Klei je poao u Bosnu, praen estoricom patarena, i zaista se vratio u svoje, a kralj Ostoja je ubrzo bio zbaen i, kad se govorilo o njegovom padu, stavljano mu je na teret da nije potovao batine plemia117. Pored ovakvog idealnog uvanja i obarovanja" koje se sastojalo u jemstvu da e obeanja biti potovana, bosanska crkva je pruala i stvarnu, materijalnu zatitu i utoite. Ni o tome nemamo mnogo podataka, ali ipak dovoljno da se ova uloga crkve potvrdi. Jo pre afere sa vojvodom Pavlom Kleiem kralj Ostoja je imao sukobe i sa nekim drugim velikaima. Pavle Matrovi i Pavle Radii, koji je pripadao rodu Kotromania i bio uziman u obzir kao kandidat za bosanski presto, bili su prisiljeni da napuste Bosnu i da se sklone u Dubrovnik. To je izazvalo Dubrovanima komplikacije s kraljem, koji je i inae traio povoda za rat, pa je poeo da zahteva da mu Dubrovani izrue izbeglu vlastelu. Dubrovaka vlada je branila svoje pravo pruanja azila. Iz diplomatskog dijaloga, koji se tada vodio, ostalo nam je sauvano dubrovako uputstvo poslanicima u kome se trailo da odgovore kralju: posebno za ono to nas okrivljuje zbog Radiia koji boravi u Dubrovniku, vi se branite slob3tinama grada i jo time da on (kralj) ima jednog drugog Radiia u svome zatvoru, a trei je bio usred njegovog kraljevstva u jednoj patarenskoj kui i jeo je va hleb i bio je slobodan zbog slobotina patarena". Kralju se davalo za pravo to ne gazi patarenske slobotine, ali su ga podseali da utoliko vie treba da potuje slobotine Dubrovnika koji je zidom okruen grad 118. Drugi sluaj se odnosi na sasvim drugi socijalni sloj, ali nam reito svedoi o istoj pojavi. Pred dubrovakim sudom pokrenuo je Vlah Dubravac Ugari sa sinom parnicu protiv Vladne, sluavke jednog dubrovakog vlastelina, poreklom Bosanke. On je u junu 1405. god. u formalnoj parnici zahtevao da se ona vrati da im slui jer je njihova robinja. Vladna je priznavala da su ona i njena baba zaista bile tuiteljeve robinje, ali je takoe tvrdila da je on njih poklonio kralju Ostoji, a kralj ju je oslobodio i rekao: Ako hoe, idi patarenima ili kaluderima ili Drobnjacima ili u Dubrovnik, gde zaeli da bude, prebaciu te i ispratiti oslo boenu i slobodnu"119. Za nau temu je, naravno, sporedno sve drugo sem injenice da i ovaj sluaj svedoi da su krstjani", uz ostale, navedeni kao mesto gde su ljudi mogli trajno iveti i gde im sloboda nije bila ugroena.
JB. CTojaHOBHh, Ctuape cpucKe uoeejbe u uucMa, I, 433434. Dubrovaki poslanici su imali uputstvo da se kod Hrvoja poale na nezahvalnost zbaenog kralja Ostoje: de tanta ingratitudine quanta habe contra vuy ali infiniti beni che vuy li facisti contra liqual mete in tanto eror Bossina rompando a zentilomini de Bossina patti patrimonii. M. JIHHH H, JJpMcaeuu ca5op, 73. 1 1 8 Dubrovake vesti o krstjanima" i bosanskoj crkvi najpristupanije su sada u knjizi: M. fluHiih, H3 dy6posauKoi apxuea, III, Eeorpafl 1967, 181236. Nekom omakom izostavljen je odlomak iz uputstva poslanicima: Et specialmente se ne da colpa del Radissich che sta in Ragusa et vuy defendate cum le libertade de la terra, et pluy chel ha I altro Radissich in prexon sua et lo terco era in meco del so reame in I caxa di patareni et manzava lo pan vostro et era francho per la franchicia dei patareni ... ben fatto a non romper le franchicie loro quanto maior mente die esser libera la franchicia de Ragusa la qual e citta murada. HAD, Lettere di Levartte, 4 f. 69. Up. C. TiHpKOBHh, Bepna cAyotc6a", 107, nap. 53. Zbirci dubrovake grae o pata renima treba dodati irilske dokumente, objavljene u ve citiranoj zbirci Lj. Stojanovia, i jedan dokumenat o izvrenju testamenta Radina gosta, koji je objavio sam prof. M. Dini -(HeKOHHKo hHpnjraKHx cnoMeHHKa H3 fly6poBHHKa, ripHjio3H KJHO 24 (1958), 104108). 1 1 9 M. flHHHh, M.3 dy6poeauKoi apxuea, III, 84 85: Aut vis ire ad patarenos aut ad callogerios aut ad dobrognazi (sic) aut Ragusium, ubi vis esse faciam te poni et sociari francham et liberam" ... '
lle 1 1 7

,r^,HY A^AV

NHIwkrt4h CTpHNHKO/H H BCOH HpkKKH ROCHkCKH y HHJfh W 116

Ke

H \- HH\h

225

Dubrovaki dokumenti, u kojima se Bosna odslikava kao dalek predmet i u kojima se obrisi stvarnosti prelamaju kroz prizmu dubrovakih potreba i interesa, otkrivaju uzgredno i neke druge situacije u kojima djed i krstjani imaju neku ulogu i gde se inilo da mogu posluiti dubrovakoj stvari. Kada su u vreme spomenutog rata sa Ostojom u Bosni boravili dubrovaki poslanici, a jo nije bio sklopljen mir, vlada im je naloila da uzmu pratnju patarena (scorra dei patareni) ili drugih, koliko je potrebno za njihovu bezbednost120. Ta sugestija nam uzgredno otkriva da su krstjani" svojim prisustvom pruali bezbednost i zatitu. To, naravno, nije poticalo od njihove oruane snage koju nisu imali, ve od njihove svetosti i neprikosnovenosti. Iz nekih drugih dubrovakih dokumenata vidimo da su ovakve pratnje patarena" bile delotvorne. Ve spomenuti vojvoda Pavle Klei doao je u Dubrovnik u pratnji trojice patarena, a otiao je u pratnji estorice, ija su nam imena poznata121. Kada je izbio rat Dubrovnika i Radoslava Pavlovia, na dvoru Tvrtka II zatekao se Radoslavljev sin Ivani, u izmenjenoj, naglo pogoranoj situaciji Ivania su ocu otpratili patareni122. Znajui da se u odnosima izmeu kralja i vlastele djed javljao kao arbitar i jemac da e biti potovana obeanja i obaveze, Dubrovani su i sami pristajali da ga u toj ulozi ukljue u svoje sporove sa susedima. Kad je nastalo dugo i muno natezanje oko tri sela u Slanskom primorju posle zakljuenog mira 1405. god., jer ih je Sandalj Traio kao bivu carinu" Radia Sankovia, Dubrovani su izrazili spremnost da odluku prepuste djedu koji je gospodar i duhovni otac vae crkve u Bosni", zatim knezu Vukcu, bratu Sandaljevom, i jednom treem arbitru, dubrovakom plemiu koga bi oni imenovali. Unapred su se obavezivali da prihvate odluku koju bi ova trojica ili veina meu njima donela123. Neto ranije su prihvatali predlog da se povelja o miru deponuje kod djeda sve dok na obe strane ne bude zavren postupak zaklinjanja124. Verovatno su precizna znanja o ulozi i utkaju djeda delovala na Dubrovane deceniju kasnije kad su se djedu obratili formalno traei da se on zauzme kod kralja da se ukinu novtine protiv dubrovakih trgo vaca125. Verovatno su ih isti motivi navodili da trae od poslanika da nastoje da djed ili patareni budu prisutni kad oni izlau ili kad im se neto obeava, odnosno da i od patarena trae obeanje po njihovom obiaju kad se svetovna gospoda zaklinju126. Uzoran ivot, nepristrasnost, nepodmitljivost, neobino veliko potovanje, preporuivali su krstjane" ne samo za jemce i arbitre ve i za posrednike. Izvravanje onih funkcija o kojima smo do sada govorili samo od sebe je upuivalo krstjane"
M. flH H H h, H 3 dy6poeauK Oi apxuea, III, 182. M. fl HHHh, M3 dy6poeam< oi apxuea, III, 221 22 2. Patare ni su kraje m nove mbra 1403. doveli i enu Pa vla Kleia (na ist om mest u, 223). Iz bele ke Rus ka Hrist of or ovia o registr o va nj u pi s a ma kr a l j a Os t oj e i dj e da c r k ve b os a ns ke ( J i . C T oj a H O B H f c , C ui a p e c p u c K e u o e ej b e u uu c. ua, I, 43 5) poz nat a s u i me na pat are na : st ara c Mi l je n , st ar ac Bje l ko, krs tja ni " St oja n, Ra t ko. R a d o s a v, R a d a k i D o b r a i n . Za b e l e e n o j e d a s u o n i i m a l i d a v o j v o d u , , y 3 M y B p x V t t s t " i da ga ,, H ceo QY K C nonviBS y sce KEPOBO ". 122 M. JJHHHH, H3 dy6poeauKoi apxuea, III, 190 191. 123 J L. CT oj a HO B H h, C ui ap e cp uc ne u oe ej be u u uc M a, I, 49 3; M. J l HH H h, H 3 dy 6p o ea u Koi
121 120

apxuea, III, 184. Kako se iz teksta kraljeve povelje vidi, djed je ipak izostavljen iz ovog suda koji su inili Sandaljev brat Vukac i po dva vlastelina bosanska i dubrovaka. Umesto kolegija t rojice sastavljen je kolegij petorice. 121 M. .Harnih, H3 dy6poeauK0i apxuea, III, 184. 185 M. J^HHHh, H3 dy6poeaHKOt apxuea, III, 190. 121 M. fliiHHh, Jedan upUJioi 3a uciuopujy uauiapena, 3441. Dokumenti su ponovo tampani u vie puta citiranoj zbirci H3 dy6poeauKoi apxuea, III.

226

i lanove njihove hijerarhije da deluju kao posrednici. Ono jedino pismo djeda, sauvano u Dubrovniku, pokazuje kako se neprimetno iz jedne uloge prelazilo u drugu. Posle saoptenja o Pavlu Kleiu i molbe da ga ,.poteno" otprave, djed prelazi na drugi predmet koji se tie Dubrovana HE^SE HAMI CTE EH<IH wn'KHEnmjH", to svakako znai da su imali zajedniki posao, preporuujui da upute s vojvodom dva svoja vlasteliia do kralja da bi se mir sklopio ,,E{JE BH HKHH A$ir<> AA EHCTE y (HHpv npfeHBdrtH"127. Vrlo je verovatno da su krstjani" postizanje mira shvatali kao deo svoje misije ugledajui se na apostole. No, bilo kakvi da su motivi posredi, svesno mirotvorstvo ili spontano prihva tanje posrednike uloge, krstjani" su bili ukljueni u diplomatske poslove i na tu vrstu njihovog angaovanja odnosi se najvei deo podataka o njihovom delovanju u javnom ivotu. Ovde ih ne moemo iscrpno prikazivati 128, ve samo upozoriti da je to moralo biti za njih klizavo tle. Naime, ka da se poveao broj ljudi i broj poslova u kojima su krstjani" uestvovali, teko je bilo, ako je uopte bilo mogue, ostati u ulozi treeg, nezavisnog posrednika. Neki su se, kako to pokazuju nai dokumenti, pomirili sa ulogom zastupnika, ak i slubenika , od kako su na politikoj sceni odluujue delovali oblasni gospodari. Kao linosti od poverenja, krstjani" su slani ne samo da budu jemci i pratioci ve i da primaju novac svojih gospodara, da prate pregovore i da sami pregovaraju. Pojedine krstjane" su takve misije za due vreme odvodile u svetovnjaku sredinu, navodile da borave na dvo rovima i izlagale raznim iskuenjima. Pouan je srazmerno dobro poznati sluaj Radina gosta, koga su ve savremenici smatrali za barona i glavnog savetnika her cega St jepana, iju su naklonost Dubrovani i novcem pridobijali i doprineli da sabere imetak koji e rasporediti svojim uvenim testamentom 129. S njegovim poloajem se moe uporediti poloaj krstjanina" Vlatka Tumarlia na dvoru Pa vlovia 130 . Na nadgrobnom kamenu gosta Milutina uklesane su reci koje svedoe o njegovom ponosu zbog delovanja meu svetovnjacima: ,,2KHX y Mdcra EOCdNCKE roeno^tj npH/HHX A<>S>OBE OA BMHKE rocnoA* H OA E/MCTME H A T^HKE rocnoA*"131. U literaturi je izneto i vie puta ponovljeno miljenje da su krstjani" i njihove stareine imali teritorijalnu nadlenost, da su vrili neke funkcije vlasti u ime gospodara teritorije. Pri tome se polazilo od dva sluaja, od kojih jedan sigurno ne govori u prilog takvoj tezi, a drugi je u najveoj meri sporan s gledita uloge koju je imao Gojsav gost. Iz toga to su Dubrovani u junu 1422. god. jedno pismo adresovali noHTHO<HV ?KyndHy PAA<>C&BY r<tdBHhy H PdA0Bu,y KprriiiaHHNv" izvoen, je zakljuak da je ovaj krstjanin" na neki nain uestvovao u upr avljanju upom
JB. CTojaHO B H h, Ctuape cpucK e uose^e u imcjna. I, 435. J. V. A. Fine {Uloga bosanske crkve u javnom ivotu srednjovekovne Bosne, Godinjak Dr u t va i s t or i a r a B o s ne i He r c e g o vi ne , 1 9 ( 1 9 7 0 1 9 7 1) , 1 9 2 9) r a z m a t r a t e m u s gl e di t a o d n os a cr k ve i ple ms t va , i t o s a j a ki m pre d ube e nj e m pr ot i v vla da j ue g mi l je nj a da s u c r kvu p o ma g a l i b o s a n s ki pl e mi i . N j e g o v o p t i z a kl j u a k d a j e b o s a ns k a c r k v a i m a l a i z v e s n o g ut i c a j a n a politi ki ivot sre dnj ove kovne Bos ne", a da taj uticaj nije bi o st ala n niti da va o odl u uj ue rez ultate, suvie je neodree n i nije na izvori ma zasnovan. 129 O politikoj pozadini Radinove diplomatske delatnosti up. C. TiH pK O B H h, XepJiei CiueffiaH B yK uuH Kocaua. D okumenti su na vede ni u citiranoj zbirci M. Di nia. 130 Kak o sam ve odavno upozorio, Vlatko Tumarli je posle ubistva kneza Pavla Rade novia doao u opasnost tako da je morao da se skloni kod franjevaca u Sutjesku, a onda je uzeo telo ubijenog kneza i odneo ga u Vrhbosnu. M. JJ HHHI S, M.3 dy6poeam<oi apxuea, III, 186. 1 3 1 B. CKapnh, Fpo6 u ipoSnu cuoMeuitK iociua Mujiyutima na XyMCK0M y ^cmancKOM cpe3y,
128 127

T3M, 46 (1934), 79.

227

da je moda pomagao upanu u radu132. Meutim, dokumenti o Konavlima, od jjOjih je Dubrovaka Republika polovinu kupila, a drugu, Radoslavljevu polovinu, nastojala da kupi, nigde ni u jednom od prilino brojnih dokumenata ne spominju ovoga Radovca. Sauvana je odluka o slanju odgovora knezu Konavala (dubro vaki funkcioner u kupljenoj polovini upe) i upana vojvode Radoslava, koji je funkcioner vojvodin u drugoj polovini upe 133. Radovac krstjanin" je mogao stii upanu Radosavu od strane vojvode Radoslava, mogao je imati neku misiju sa Sandaljevim funkcionerima, jer je pitanje o kome govori pismo, naime, naknada u sluajevima kad su podanici jedne strane zasejali zemljite druge strane, bilo aktuelno u trouglu izmeu Sandalja, Radoslava i Dubrovnika184. Znajui, dakle, konkretne okolnosti u kojima je nastalo spomenuto pismo i imajui u vidu izvore o Konavlima iz tih godina, moe se pouzdano zakljuiti da ranije izneta interpretacija nema nikakvog osnova u stvarnosti185. U drugom sluaju, koji se desio u drugoj polovini 1440. godine, nije sporno da je jedan krstjanski stareina, Gojsav gost, davao dubrovakim trgovcima dokumenat o slobodnom prolazu (salvus conductus) i da je oduzimao robu onima koji takav dokumenat nisu imali kod sebe. Sporni su izvesni opti zakljuci izvedeni bez dovoljno poznavanja svih okolnosti potrebnih za razumevanje sluaja i tano tumaenje dokumenata136. Neosnovanim uoptavanjem dolo se do zakljuka o trajnijoj aktivnosti Gojsava gosta u Goradu, iako se svi dokumenti odnose na jedan dogaaj, na jednu aferu, ako se tako sme rei 137. Sauvani dokumenti o epizodi u kojoj vanu ulogu igra Gojsav gost odnose se na teko vreme za trgovce. Srbija je bila osvojena i Turci su se opasno pribliili zemljama bosanskog kralja i oblasnih gospodara. U njihove ruke ve je pala Srebrenica. Tek se bio zavrio rat izmeu vojvode Stjepana Vukia Kosae i vojvode Radoslava Pavlovia, a dubrovakim trgovcima je jo uvek bilo zabranjeno da odlaze u Bosnu, tj. u kraljevu zemlju. U decembru 1440. god. grupa dubrovakih trgovaca, omanji karavan, zatekla se u Podboru na teritoriji Radoslava Pavlovia
138 J. idak, Bogumilstvo i heretika Crkva bosanska", Studije, 100, s pozivom na dok. 292. u M. IIviiHh, CuojueHutfU cpdcnu, I, Eeorpafl 1858, 169170. Pismo je pristupano i u izdanju Jb.

CT Oja HO BH ha , Cvu ap e cpu cne u oeej be u uu cM a, II , 3. 133 HAD, Act a Consilii Rogat or um, 3 ( 1420 1426) f. 97: ... res ponde ndi liter e nuper r e c e pt e a c o m i t e C a n a l i s e t l i t e r e z u p p a n i v o i v o d e R a d o s s a v i P a u l o u i c h p r o f a c t o C a n a l i s . 134 H A D , A c t a C o n s i l i i R o g a t or u m , 3 ( 1 4 2 0 1 4 2 6 ) f . 9 9, 2 7 . j u na 1 4 2 2 : . . . de e x c us a n d o n os de n o n di mi t t e n d o q ua r t a m pa r t e m bl a d or u m B o ge t t e , vi de l i c e t de e xc us a n d o n os a pr e di c t i s voi uo de Sa n da l i o e t Boge t t e qui s c r i ps er unt pr o hi s . To m i s t om pr i l i ko m z a kl j u i l i s u da s e i z vi nu Sa nda lj u pr o fa ct o c ete ue rti ne de Ca na li . 135 u p a n R a d os a v s e p oj a vl j uj e s a m i me s e c da na k a s ni j e : r e s p o n d e n di l i t t e r i s G l i u bi s s e B o g d a n c i c h e t f r a t r i b u s e t z u p a n o R a d o s a u o s u p e r f a c t o c u i u s d a m h o m i n i s v o c a t i S i n o v a c , na i s t o m m e s t u , f o l . 1 0 2 ' o d 1 8 . j u l a 1 4 2 2 . U k o l i k o p o d r a z u m e v a n e k u t r a j n u f u n k c i j u kr s t j a n i n a Ra dovc a, i na e pomo " u s mi sl u pre no e nja uput st va ili kra t kotr aj nog na dz or a ne mo e se , nar a v no, iskljuiti, ali u pitanju je hipoteza o ueu krstjana u lokalnoj administraciji. 136 Otkako su dokumenti u celini poznati sluaj je obraen u J. V. A. Fine, Bosnian Church, 257 260. i n. "RoinKOBiih, O fociuuMa upKee BocaucKe", H CTOPHJCKH 36opiniK HHCTHTvia 3a Hcrop HJ v y Ea H>a Jiy mi, 4 (1 98 3 ), 2 4 27 , gd e je i os vrt n a ra n iju lite ra tu ru. 137 Iz dok u menata objav ljenih u M. J ^nnah , H3 dy Spoeau Koi apx uea, III, 1 94 1 96, 227 __ 228, vidi se da su neke tkanine zadrane u avgustu 1440. god. i svakako osloboene, jer se Dubrov ani dalje ne ale. Zatim je bilo oduzimanja u novembru 1440, pa 10. decembra 1440. god. i negde pre sredine februara 1441. alba iz januara 1442. god. govori o oduzimanju utajenog velura ra nije i odn osi se na je dan od p re th odn ih s lua jev a, p ri e mu treba ob ra titi pan ju na fo rmu la ciju ,,a r rep ta p e r pa ta rin os ap u d Go ras d e ". S ve to se de a va lo b ilo je u k ra tko m ra z mak u od ne k o lik o meseci, i to iz meu sekvestra od avgusta 1440. i ponude da se povede parnica i uini pravda pata re n i ma u a p ri lu 1 4 4 1 . g o d .

228

i odatle je poslala glasnika Gojsavu gostu, koji je bio u Goradu, traei i ispravu 0 slobodnom prolazu kako bi mogli sa svojim stvarima sigurno bez smetnje proi kroz njegov kraj"138. Takav dokumenat su dobili, ali su se trgovci podelili, pa je jedna grupa pola ranije i nosila sa sobom ispravu, dok je druga grupa stigla docnije 1 bila bez isprave. Ovi su, dakle, zadrani i roba im sekvestrovana, a zemljaci iz prve grupe ni tada nisu hteli da daju ispravu koja je bila kod njih. Na njih su se i alili vladi zbog tete od 768 perpera koju su zbog toga pretrpeli. U interpretaciji ovog najhitnijeg dokumenta previene su neke bitne injenice. Gotovo da nije obraena panja injenici da se u dokumentu izriito kae da je pataren zajedno sa funkcionerom vojvode Stjepana (ipse patarenus cum valioso vavvode Stiepani facit ibi dictum salvum conductum)139 izdao ispravu o slobodnom prolazu, sto znai da je u Goradu bila redovna hercegova administracija, pa se i pitanje o ulozi gosta Gojsava mora drukije formulisati. Kad su i mesto i kraj imali svog naredbenika" (valiosus) moramo se pitati u kome svojstvu je Gojsav uestvovao i u odobravanju dolaska i prolaska i u oduzimanju stvari Dubrovanima. Previ ena je takode okolnost da je u srednjem veku bilo uobiajeno da i pojedinci i grupe, naroito kreditori i tuioci, izdaju isprave o slobodnom prolazu ili vjeri" kojim garantuju slobodan prolaz, to znai da nee preduzimati represalije ili predati sudu onoga kome su vjeru" zadali. U Dubrovakom arhivu je sauvano na desetine takvih obeanja. Ovakve privatne isprave o vjeri" ili slobodnom pro lazu uvek pretpostavljaju neki odnos izmeu onoga ko trai takvu ispravu i onoga ko je daje. Ukoliko bismo pretpostavili da je Gojsav gost slobodan prolaz" davao u svoje ime i u ime grupe krstjana", morali bismo imati nekakav spor izmeu njega, njegovih patarena ili patarena uopte i Dubrovana. Dokumente o takvom sporu imamo i oni hronoloki uokviruju delovanje Gojsava gosta u Goradu. Ve u avgustu 1440. god. bile su od strane patarena vojvode Stjepana zadrani neki tovari tka nina, pa je dubrovaka vlada bila prisiljena da intervenie140. U aprilu 1441. god., dakle, nekoliko meseci posle incidenata u Goradu, Dubrovani su poslanicima vojvode Stjepana nudili da se pred knezom i sudijama povede formalna parnica
138 Veoma se mnogo spekulisalo sa terminom contrata" zanemarujui njegovo opte zna enje u jeziku dubrovakih dokumenata. Re prosto znai oblast, kraj, predeo i iz njega se ne moe izvoditi postojanje upe" koja bi bila pod gostom ili u nadlenosti pojedine hie. Nazivom contrata" obeleavaju se u Dubrovniku prostrane oblasti, itave zemlje, Sandaljeva, Radoslav ljeva, kraljeva (contrata del re), Hum, zatim upe kao Konavli, Trebinje, Popovo, zatim predeli koji nekome pripadaju ili u kojima neko ivi. Ve je Jnpe^eK {Mciuopuja Cp6a, II, 278, nap. 125) citirao ugovor o ponosu ,,ad Glubscovo ad Patarinorum contratas". Pominje se contrata Vlachorum", a u jednom ugovoru i ad Cerenco contrate patriarche", u emu je prepoznata Crnca u Zatone, koja je pripadala vlastelinstvu srpske patrijarije. Vidi nap. 141. Up. M. JJ HHH K, JJy6poeauKa cpednoeeKoena KapaeauCKa iuploeuua, JIM, 3 (1937) (= Cpnci<e 3eMJbe y cpeflH,eM BeKy, Eeorpafl 1978, 310 nap. 25. Pouno je uporedivanje ugovora o ponosu (prenosu robe) gde se najee u vezi s Ljubskovom u Podrinju, po svoj prilici nedaleko od Gorada, kae ad patarenos" ili ,,ad domos christianorum" ,,ad locum pa tarenorum", ,,ad locum dictum Ruxin patarino" ili ,,ad Glupscovo usque ad domos Radovchi". M. JJuHHh, II3 dy6poea<it<oi apxuea, III, 184 187. Isto tako, ne treba gubiti iz vida da familia u dubrovakim albama redovno znai poslugu. 139 De se tine p rime ra u p o t re b e re c i va lios us s ig u rn o po k az u ju d a o n a z n a i n a red b e n ik " (ta ko je n e ka d p rev e de n o ), to b i se d an as re k lo s lu b en ik , fu nk c io ne r, ne k o ko p o ov la e n ju gospodara vri vlast u njegovo ime. Lokalni na mesnik v ojvode Stjepana postojao je, dakle, u Go ra d u te Go js a v n e mo e b it i n e k a p a ra le l n a a d m in is t ra c i ja . 140 M. fl HH Hh , /# .? d y 6p o e au Ko i a p xu e a , III, 2 2 7 , 22 . VI II 1 44 0 : . . . sc rib e nd i litte ras co me n d a tic ias v o vv o de tip an o p ro re la x ion e s a lma ru m p a n no ru m d e te n ta ru m n o s tris me rc a to rib us p e r eius pa tha r in os . Nije , da k le , re o o tima n ju ve za d ra va nju, s ek ves tru , o bin o do k se n e iz n u d i re e n je s p o ra .

229

na traenje njegovih patarena1*1. Uzimajui sve to u obzir, teko da e se iz dokumenata o delovanju Gojsava gosta smeti izvoditi zakljuci o ueu strojnika5' crkve bosanske u upravljanju dravnom teritorijom. Za tu zanimljivu i privlanu hipotezu bie potrebno potraiti druge oslonce u izvorima. Ve ono to se temelji neposredno na izvornoj gradi i na pouzdanim interpretacijama dovoljno jasno po kazuje da je crkva imala svoje mesto u javnom ivotu i da je njena uloga rasla i da se prisustvo u politikom ivotu jae osea, bar u prvim decenijama XV veka142. Razlono je pretpostaviti da je takav razvoj stvari imao i dobrih i loih strana po bosansku crkvu. One se nejednako vide, te bi se, ak, moglo rei da rdave strane nisu u pravom svetlu ni sagledane ni eksplicitno izloene. Na prvi pogled bi se moglo uiniti da je trajno prisustvo ,,krstjana" na dvorovima velikaa i njihovo uee u politikim i diplomatskim poslovima jaalo uticaj crkve, da je omoguavalo neposredan upliv na donoenje odluka, na potinjavanje svetovnjaka zahtevima crkve i njene etike. Ali, ako se uzmu u obzir odsustvo stvarnog interesovanja za ivot vernika i negativan stav prem a zemaljskim ustanovama, mora se postaviti pitanje ta se uopte moglo postii osim olakanja ivota pojedinog krstjanina" i njegove zajednice, predupredivanja opasnosti po hie" i crkvu u celini. Ne srne se, meutim, predvideti nalije u opasnostima koja su krila iskuenja svetovnjake sredine i suvie tesno vezivanje za svoje domaine, oblasne gospodare, razjedinjene i zavaene, tako da je veoma teko bilo ostati izvan i iznad svetskih metea i sukoba. Proirenje repertoara zadataka i poveanje broja ljudi ukljuenih u politiko delovanje nije bilo jaka^ ve slaba strana poloaja krstjana", koja e doprineti slabljenju pozicija crkve u celini. Jaka strana je, nesumnjivo, bila u arbitarskoj ulozi u odnosima izmeu vladara i vlastele i u ulozi jemca uvanja prava vlastele, koja je bosansku crkvu inila vanim elementom politike ravnotee. Kako su za vreme snanih linosti Stjepana II i Tvrtka I dolazili do izraza centralizatorski napori i tenje da se poloaj vladara ojaa i prema okolnom svetu i u zemlji, u emu
1 4 1 M. jjHHHh, 113 dy6poeauKoi apxma, III, 228, 8. IV 1441. Dato je ovlaenje knezu i Malom veu da odgovore poslanicima vojvode Stjepana: ad petitionem factam de patharenis suis, videlicet offerendi eis rationem debitam ibi fiendam per domi num rectorem et eius judices, prout unus ordo debitus exigit. Odbijen je tom prilikom predlog: de acceptando et consentiendo quod in ipsa causa patharinorum stetur dictorum duodecim suorum patarinorum. Zahtev druge strane, podravan od vojvodinih poslanika, oigledno se nije slagao sa dubrovakim redovnim postupkom. Upadljivo veliki poklon su dobili vojvodini poslanici Vukman Jugovi, Radin starac i krstjanin" ije ime nije zabeleenO. To se najlake moe objasniti injenicom da su prihvatili dubrovaku taku gledita o tome kako treba resiti spor. Moda se na ovaj spor odnose i odluke Vea umoljenih od 21. avgusta i 1. septembra iste godine. Drugi odgovor se, po svoj prilici, odnosio na neko suenje, jer su se Dubrovani izvinjavali da ne mogu da skupe u V ee vlastelu do sv. Mihaila, a to je bio i rok kad se, iz istog razloga, tj. zauzetosti berbom, nisu odravala suenja. Primer davanja slobodnog prolaza" (salvus conductus), i to ba od strane Radina starca i jo dvojice poslanika Stefana Vukia, nalazim o u citiranoj zbirci M. Jl,HHHh, Hs dy6poeamcoi apxusa, III, 197. Izdat je 27. februara 1445. brai Krankoviima i odnosio se na elu zemlju voj vodinu: per totam regionem et territorium, terras, loca et contratas ipsius dominii . . ., na slo bodan dolaza k i povratak za linosti i stvari. 142 Svi dubrovaki podaci sakupljeni na jednom mestu u zbirci M. Dinia omoguuju da se uoi vreme najjaeg interesovanja Dubrovana za djeda i hijerarhiju bosanske crkve. Iz XIV veka praktino nema podataka sem pom ena u testamentima, iz XV v. ima pomena o djedu samo do 1438. godine, a u poslednjim decenijama spominju se patareni u diplomatskim misijama, pri emu lavovski deo pripada pomenima Radina gosta.

230

je Tvrtkovo kraljevsko krunisanje oigledan primer14S, vlastela je bila zainteresovana za odravanje ravnotee te je imala sve razloge da podrava crkvu bosansku. Crkva je svojini moralnim autoritetom i arbitarskom ulogom mogla ograniavati samo volju i stati na put eventualnom zavoenju tiranije. U okolnim z emljama se u to isto vreme uvruju i produbljuju staleka prava plemstva i dobijaju formalne garantije delom kroz zakone i privilegije, delom uestvovanjem na dravnim i zemaljskim saborima. Ali, arbitarski poloaj izmeu vladara i vlastele, koji je obezbedivao sigurnost i neprikosnovenost, jer se crkva nije mogla istisnuti, a da se istovremeno ne ugroze prava plemstva, imao je punu vrednost dok je Bosna bila jedinstvena drava, dok je prema kralju stajao veliki broj vlasteoskih rodova. Znatno drukija je bila situacija u decenijama posle Tvrtkove smrti kada su se obrazovale samostalne teritorije iji su gospodari imali istu ulogu koju je kralj nekad imao u dravi u celini. Stvarna kraljeva vlast svedena je tada na centralni deo, kraljevu zemlju (contrata del re), kako su je Dubrovani nekad obeleavali. Vlastela pojedinih teritorija, regrutovana iz kruga srodnika i slubenika ,,OT E/iHJKHKd H<tH T crtyry", nije u odnosima sa novim gospodarima nametala svoja staleka prava144, a do kralja u normalnom sluaju nije ni stizala jer je bila medijatizirana". U svakom sluaju vidljivo je da je arbitarska uloga izgubila od znaaja i ostala prvenstveno ograniena na kraljevu zemlju. Kod oblasnih gospodara je upoznajemo u izuzetnim okolnostima, kao to je bio sukob izmeu hercega Stjepana i lanova porodice, kada su, posle pomirenja, date garantije u tradicionalnom obliku sa ustaljenom ulogom crkve1*5. Pomeranje u odnosima izmeu vladara i vlastele, izazvano podelom na teritorije, imalo je sa jo nekim vanim okolnostima presudan uticaj na slabljenje pozicija crkve uoi pada Bosne, o emu e jo biti reci.

143 Izvor kojim se koristio Mavro Orbin za period T vrtka I izriito govori o tome da je Tvr t k o vl a da o ne s a ve t uj u i s e s ve li ka i ma , t o j e bi l o s a s vi m u s upr ot n os t i s us ta no va ma i obi a j i ma Bos ne i s nj e nom s l o bo d o m". Ma u p o O p GH H, K p a/ b ee ci u eo Cj t os e na, Be or pa a 19 6 8, 15 1, 345 346. 144 U p . C. T i H p K O B i i h, P y c a ut K a i o c u o d a , H c r o p H J C K H l a c o n H C, 2 1 ( 1 9 7 4 ) , 8 1 1 . 145 Jh. CTOj a HOBii h, Ci uape cpuCKe uos ej be u i me M U , II. 66 69. O okol nosti ma s kla pa nja mi ra up. C. "RHpKOB uh, Xepif ei Cut e^ an ByKuu H Kocana, 190 19 9.

231

IV. DRUTVO U CRKVI CRKVA U DRUTVU Kada je re o srednjem veku, nije opravdano odvajati i suprotstavljati dravu i dutvo, kao to to inimo pri prouavanju XIX i XX veka, kada je i u miljenju i u politikoj realnosti osamostaljena sfera privreivanja nastojala da izbori slobodan prostor za svoj razvoj, bez uplitanja i diktiranja drave. U srednjovekovnim uslovima teko je, ak, zamisliti drutvo" koje ne bi bilo omeeno i struktuirana sredstvima vlasti, ija diferenciranost i raslojenost ne bi bili obezbeeni obiajnim ili pisanim pravom sankcionisanim od strane dravne vlasti. I bez dublje analize,, moe se uvideti da su itavi slojevi i grupe bili oformljeni u okviru dravne strukture, da su imali u njoj svoje mesto, koje su gubili zajedno sa dravom. Pouan primer predstavlja domaa vlastela, iji je povlaeni poloaj nestao sa dravom kad je osmanski osvaja sredstvima svoje vlasti nametnuo svoju socijalnu diferencijaciju i svoju vladajuu klasu. U tom svetlu izgleda opravdano u vezi sa bosanskom crkvom, dravom i drutvom postaviti dve grupe pitanja: kako se unutar same crkve ili kruga koji su inili crkva i vernici reflektovala specifina drutvena struktura karakteristina za bosansku feudalnu dravu, odnosno na drugoj strani, kako je crkva kao grupa i zajednica svojim uenjem i delovanjem uticala na strukturu i dinamiku drutva, na njegovu horizontalnu i vertikalnu diferenciranost. Znajui oskudnost i neujednaenost izvorne grade o srednjovekovnoj Bosni, a jo vie o crkvi bosanskoj, ne mogu se oekivati iscrpni i podrobni odgovori. Iz onog to je reeno u prethodnim odeljcima prirodno bi bilo oekivati da su krstjani" iznad svake zemaljske podele, iznad svih klasa realnog drutva, stavljali podelu na ljude boje" i sinove vijeka", na pravednike i grenike, na one koji ve uestvuju u svetosti i one koji e tek uoi smrti krtenjem" biti udostojeni milosti boje. Kako nikakve zasluge i dela ne utiu na spasenje, ve samo vera, i kako je Bog sam predodredio one koji se ne mogu spasti, nije bilo naelnih razloga da se crkva jae vezuje za neki drutveni sloj. I grenici i askete mogli su se nai i medu siromanim i potlaenim i meu bogatim i monim. No, problem je, ipak, da li je to naelo stvarno uticalo da se krstjani" regrutuju iz svih slojeva i da njihove zajednice (societas, familia) zaista budu socijalno homogene? Posebno je pitanje da li se njihova osobena hijerarhija, o kojoj ovde neemo diskutovati, poglavito regrutovala iz bolje stojeih slojeva kao to je bio sluaj u drugim crkvama toga perioda. Nepotrebno je naglaavati da nemamo u izvorima oslonca za davanje odgovora na ta pitanja, jer onom malom broju krstjana" i lanova hijerahije, o kojima je ostalo pomena u izvorima, znamo samo imena i inove, a ba nita o porodicama i socijalnoj pozadini. Onome gospodin" to se obavezno stavljalo
233

ispred imena ne treba pridavati poseban znaaj jer je to spadalo medu poasti koje pripadaju duhovnicima u drugim crkvama, analogno je onome dominus", ,,dum" ili ,,kir" u katolikim ili pravoslavnim dokumentima. Jedina grupa krstjana" koja se moe podvrgnuti analizi nalazi se u testamentu Radina gosta, ali teko da moe biti reprezentativna za elu Bosnu i bosansku crkvu u svim periodima. Naime, ta grupa u kojoj roaci Radinovi predstavljaju jezgro iupana je iz korena, nalazi se u izgnanstvu u primorju u katolikoj sredini; oni su stvarno nadiveli bosansku crkvu i njihovu versku individualnost mletake vlasti su obeleile primenjujui na njih naziv sekta"146. Radin je svojim testamentom rasporedio imovinu koju je dobrim delom stekao ivei na hercegovom dvoru, u kojoj su bili i novci dobijeni od dubrovake vlade za usluge. Testamenat je prvenstveno izuavan sa gledita utvrivanja pravovernosti ili krivovernosti bosanske crkve, njime se dokazivalo da su navodno neosnovane ili sasvim malo osnovane tvrdnje latinskih izvora o bosanskim krstjanima"147. Testamenat je u literaturi upotrebljavan bez prateih dokumenata koji olakavaju razumevanje, s nedovoljno osiguranom filolokom osnovom za tumaenje pojedinih termina, bez poznavanja dubrovakih obiaja kod sastavljanja i izvravanja testamenata118. Moe se s pouzdanjem tvrditi da se Radin u rasporeivanju svoje imovine potpuno prilagodio redu uobiajenom u Dubrovniku. Uinio je to ne samo u sti lizaciji dokumenta ve i u nainu podele. Glavni deo imetka ostavio je roacima i ljudima koji su mu bili bliski, a priblino jednu desetinu je i zdvojio da se podeli za duu. Na isti nain su postupali i dubrovaki graani u svojim testamentima stavljajui priloge crkvama, svetenicima i sirotinji na poetak oporuke. Za nau temu je od veeg interesa ba taj prvi deo namenjen za duu jer on ima pred oima krug svojih i krug dubrovakih primalaca milostinje. U Radinovom rasporedu novca za duu opaa se nastojanje za simetrijom, koja se ne moe do kraja ostvariti zbog razliitog sastava onih kojima se darovi namenjuju. U tome je pogodnost testamenta za nau analizu. Radin je jednaku sumu ostavio da se potroi i u jednoj i u drugoj zajednici. Ostavio je po 300 dukata i za bosanski deo imenovao za izvritelja gosta Radina Seonianina, svoga neaka, a za 300 dukata namenjenih Dubrovanima ovlastio
146 p r e gl e d i s t r a i va nj a o t e s t a me nt u Ra di na g o s t a da j e J . i da k, O p o r u k a g os t a " R a di n a, St u di j e , 1 6 1 1 6 9. 147 Kao to sam ve ranije upozorio, nije opravdano polaziti od pretpostavke da jereticii pravoverni u nainu ivota i ispoljavanju religioznosti nisu im ali niega zajednikog. Umesto da se u Radinovom testamentu trai i nalazi ono to ne protivrei verovanju i dranju nekog ko je pravoveran, valjalo je glavnu panju obratiti onome to protivrei ili to je u skladu sa speci finim takama krstjanskog" uenja i etike, kako ih poznajemo iz izvora. Nesrena je bila okolnost da je itav niz stvari u testamentu bio pogreno shvaen, da nije uzimana u obzir okolnost da se deo Radinovih zavetanja odnosi na katoliku sredinu i da predstavlja svedoanstvo o tome da je Radin eleo da se za njegovu duu mole i pale svece u katolikim crkvama, a ne da su krst jani" imali hramove i da su palili svece u njima itd. Ostaju nesaglasnosti sa krstjanskom" osudom milostinje, sa prihvatanjem praznika i svetaca (i za molit ve meu krstjanima") sa stranim sudom, koji nije saglasan sa verovanjem radikalnih dualista kakvi su bili krstjani" u Bosni. U svakom sluaju, dalja izuavanja testamenta morala bi da uzmu u obzir pratee dokumente koji obja njavaju ili.potvruju elem ente iz samog testamenta. 148 Kao to je ve reeno, tekst je najbolje izdat kod . Truhelke, Testamenat gosta Radina, GZM, 23 (1911), 353 357; neki pratei dokumenti: . Truhelka, Jo o testamentu gosta Radina i o patarenima, GZM, 25 (1913), 363 382; zatim Jb. CTojaHOBHh, Ctuape cpucne uoeejbe u uuaua, II. 153 156. Pratei dokumenti u M. burnih, Hi dy6poeamwi apxuea, III, 214 220; i s t i, HeKojiuKo hupu.mm<ux ciioMeHUKa U3 JJy6pomuKa, IIpHJio3H KJH<3>, 24 (1958), 104 108.

234

je i zaduio svoje prijatelje, vlastelu Andruka Sorkoevia i Tadioka Marojevia. Legat za zaduje u Dubrovniku je jednostavniji i skromniji u pojedinanim izno sima. Radin gost je odredio da se ,,no II^MKUMI n^aKiidV MHIIIETHHE,H H \-Ko:iiiE.iih crfemiMih
H XpO'H'Mh CHJJOTd/Hk H VAORHI^drtili" i ,,KdKO KWPd KHAE CTdpd HdH yB0rd d H/IH NEBO.Md

HOB'feKd" da dele nekom 3, nekom 4, nekom 5, nekom 6, a nekom i 8 dinara. U onom delu koji e razdeliti gost Radin Seonianin stvari su znatno sloenije, a pojedinani iznosi darova 12 puta vei. Tu se prvo namenjuje grupi krtenih, koji su prave vere apostolske ,;npdBH<Hh KpcrhranuMiK K/HETE/MII H npdB'fcrtiii KdiETHHd/Hb KpcTiaHHi^dmh", od kojih se oekuje da se mole bogu za Radinovu duu u odre enim prilikama i na odreen nain. Posebna panja treba da se posveti starim krstjanima" i krstjanicama": ,,d NdB/tdWNO A< T*n A*1" CTdpHEdik K/HETE/HII H KMiTHu,aMk". U krugu krtenih se, dakle, ne ide za tim da se deli socijalno degra diranima i onima koji imaju najveu nudu, a li se i tu prednost daje onima koji su u veoj nevolji. Meutim, i u ovom delu Radinovog zaduja se uzimaju u obzir ubogi dobri ljudi" meu kojima moe biti K^crmut H<IH KfSCTraNMje KOH rp^ NE <IK>EE", za koje se kae da su ,,WAI* Ndtutrd 3dK0Hd" i meu kojima se oekuje da mogu biti slepi ili hromi ili molebni" ili ubogi, a takode i mirski ljudi" (dugo se italo mrsni ljudi") meu kojima se specifino navode: prokaeni, slepi, hromi, gladni, edni, starci i starice. U ovom delu su odreeni i praznici kada e se delit i za duu (nedelja, petak i jedanaest velikih praznika, ukljuujui krsno ime Radi novo), a iznosi su utvreni na 3, 4, 5, 6, 7 ili 8 perpera (Struktura Radinovih legata za duu vidi se potpunije na priloenom grafikom pregledu).
SVOJI iznos: 300 dukata izvrilac: neak gost Radin korisnici: krstjani kmeti i kmetice krstjanice, naroito stari kmeti i stare kmetice ubogi dobri ljudi; krstjani ili krstjanice koji greha ne ljube; slepi, hromi, molebni, ubogi mirski ljudi, prokaeni, slepi, hromi, gladni, edni, starci, starice prilike za podelu: Sv. nedelja, Sv. Petka, Rodestvo, Blagovesti, Vaskrsenje, Sv. ore, Vaznesenje, Sv. Petar, Sv. Pavle, Sv. Stefan, Sv. arhandeo Mihailo, Sv. Marija, Svi sveti pojedinani iznosi: 3 , 4, 5, 6, 7 ili 8 perpera posebni zahtevi: da govore svetu molitvu boju na kolenima DUBROVANI iznos: 300 dukata izvrioci: Andruko Sorkoevi, Tadioko Marojevi korisnici: nitetni, ubogi, slepi, hromi, sirote, udovice; stari, ubogi, nevoljan ovek

prilike za podelu: Sv. nedelja, Sv. Petka, Rodestvo, Bla go vesti, Vaskrsenje, Sv. ore, Vaznesenje, Sv. Petar, Sv. Pavle, Sv. Stefan, Sv. arhandeo Mihailo, Sv. Marija, Svi sveti pojedinani iznosi: 3, 4, 5, 6 ili 8 dinara posebni zahtevi: da se egu svece u hramovima bojim

Detaljno razmatranje testamenta Radina gosta daje osnova za dve vrste zakljuaka. Pre svega, jasno je da se kmeti" i kmetice", vezani u testamentu iskljuivo uz kategoriju krstjana", ne smeju shvatati u socijalno -ekonomskom znaenju kakvo mi danas dajemo toj reci i kakvo se, bar u obliku kmeti", davalo ve u srednjem veku. Iz dokumenta u celini se nikako ne bi moglo izvesti da su to zavisni seljaci, pa, ak, ni seljaci uopte. Naziv je vezan u testamentu za onaj deo krstjana" i krstjanica" koji nije ni starou, ni boleu ni siromatvom bio degradiran. Re ,,kmet" kao to je, poznato, mogla je oznaavati i gospodina, pa je upotrebljavana za barone", dakle, najveu gospodu ugarsku149. Nema osnova da se to znaenje prida terminima upotrebljenim u testamentu Radina gosta. Ne treba u pokuajima analize prevideti okolnost da je uz termine kmet" i kmetice" upotrebljen atribut pravi", kao to su npdHE B-fc^E dnomMCKE", to je teko zamislivo ako re znai seljaka i seljanku. Kontekst je takav da se gotovo mora oekivati religiozna konotacija, neto poput dobri ljudi" i dobre ene". Drugi Zakljuak, koji sigurno sledi, odnosi se na postojanje diferenciranosti meu samim krstjanima". I medu njima se oekuju ne samo stari i bolesni nego i ubogi. Bogatiji meu njima imali su sluge. Radinove sluge se poimenino navode u testamentu i po tome to je jedan komornik i to se meu imenima nalaze etiri Gojtanovia, koji su bili sitna vlastela iz Draevice; moglo bi se zakljuiti da je Radin kao kakav veliki svetovni gospodin meu svoje sluge raunao i ljude od ugleda ne samo sluinad u uem smislu150. Kada su, deceniju pre sastavljanja testamenta, Dubrovani izdali Radinu gostu ispravu o slobodnom prolazu, raunali su da bi mogao doi sa svoemi kuiani i slugami". Kuani e tu biti, kao i kod savre mene vlastele, oni koji vre vanije i istaknutije dunosti, dok su sluge tu sigurno posluga u strogom smislu reci. U toj ispravi se za Radina u jednini predvia A< (yr<>AHw) EH^W" . Da li to treba razumeti tako da meu kuanima i slugama nije bilo krstjana? U testamentu kao, uostalom, u celokupnoj o uvanoj grai, krstjani" se ne javljaju u poloaju, sluge, podlonika ili roba. O Radinovoj imovini imamo neke predstave zahvaljujui poznatom testamentu, o poreklu te imovine moemo poneto nagaati poznajui neke momente iz Radinove biografije. Nekretnine se u njegovom imetku ne javljaju moda zbog toga to je daleko od svoje postojbine, emigrant u tuini, a moda i zbog toga to mu moral njegove crkve nije dozvoljavao svojinu nad zemljom. Ako je ovo drugo razlog, onda ne moemo oekivati ni kod drugih krstjana" ni strojnika" da su imali zemljoposede u boljim danima, dok su bili usred svoje zemlje. Od vremena Ra koga se tvrdilo i ponavljalo da crkva bosanska nije imala svojih poseda. Sigurno stoji injenica da nemamo sauvanih povelja o crkvenim zemljoposedima, koje u podruju velikih crkava predstavljaju lavovski deo ouvane srednjovekovne doku161
149 JL. C-r oja HOBHh, Ct uape cpucue uos e/ be u UUCMCI , I, 598, 609; Ra dosla v Pa vl ovi i Dub r ovni k s u s e me us ob no o ba ve z ali da e se pos la nst v o m za uz eti z a s a vez ni ka ,, v r o^! ( r oc n^i i N)

NE E\'AE Y

CH WB 1N|1

'

'

A>

NHKOrdpli

H3HTH

H3

B"fcpE

K0K>

B- fepVK

pd3H

dKO

EH

NHM \

KpiMia VTdfMKOrd H/IH V KMITH YTAQU.U]Htx'''.

150

O Go jtano vi ima ko ji su po nekad zabe leeni kao Vo jtan ovoi, up . M. bu rn ih, Xy mcK0-

-iupeSuncKa ejiaciueAa, Beorpaa 1967, 52. 1 5 1 Jb. dojaHOBHh, Ciuape cpucne itoee/be u uucjua, II, 152. U veoma znaajnoj ispravi mletakih vlasti za Radina gosta, koju je otkrio M. unji (Jedan novi podatak o gostu Radinu i njegovoj sekti, Godinjak Drutva istoriara BiH, 11 (1960), 267) krstjani" i vernici koji ga okruuju obuhvaeni su optim izrazom sekte, ali je zato sam Radin predstavljen kao savetnik" i glavni velika" hercega Stjepana. Po tretiranju jednog krstjanskog" stareine kao feudalnog gospodina, u ulozi koja bi sasvim pristajala nekom katolikom prelatu onoga doba, mletaki salvus conductus" je sasvim usamljen u sauvanoj izvornoj gradi.

236

mentacije. I ta injenica ima svoju teinu kad se zna da je dvadesetak povelja o svetovnim zemljoposedima, ipak, dolo do nas. U novije vreme se stanovite Rakog pokualo podvrgnuti reviziji, pri emu je u prvi plan izbilo pitanje da li su zemlje posedovali krstjani" kao pojedinci ili su i njihove zajednice u hiama". Turski popisni defteri, sastavljeni posle turskog osvajanja, daju neto podataka o krstjanima" u pojedinim selima, a neto vie o zemljama koje su bile krstjanske". Iako ostaje otvoreno pitanje koga su obeleavali turski popisivai imenom krstjana" u vreme kada crkve ve due vremena nije bilo, ipak ima u defterima i podataka koji se sigurno odnose na predturska vremena a govore o zemlji ili o zemljama krstjana". Krunski svedok u prilog shvatanju da su krstjani" kao zajednica imali zemlju nalazi se u jednoj od uzgrednih beleaka deftera u kojoj se spominje zemlja koju je prokleti kralj", svakako Stefan Toma u vreme progona 1459. god., oduzeo krstjanima" i podelio seljacima152. Ipak, ni iz toga se ne smeju praviti suvie smeli zakljuci. Krstjani" pajedinci su mogli uneti svoju zemlju u zajednicu? Ako nisu imali svoje posede, postavlja se pitanje kako su se izdravale krstjanske" kue, koje su uz to primale i svetovnjake u svoje gostinjce". Nije iskljueno da su krstjani" dobijali neku pomo od kralja ili svetovne gospode. Franjevci su, iako im je bilo zabranjeno da imaju posede, primali od kralja ljude da im slue i objekte od kojih su mogli ostvarivati prihode153. Moda se, ipak, krije neki dublji smisao u dubrovakoj poruci kralju Ostoji kad se kae da on jede va hleb" u jednoj patarenskoj hii" (caxa dei patareni)? Orijentisani asketski i negatorski prema vidljivom materijalnom svetu, krstjani" ipak nisu bili odluni u odbijanju svih materijalnih blaga. O tome ne svedoe samo karijere gosta Radina i gosta Milutina Crmnianina, koje smo ranije spominjali, ve i neki drugi posredni i neposredni podaci. Govorei o proganjanju jeretikakoje je zapoeo kralj Stefan Toma, papa Pije II se koleba u pogledu njegovih motiva: poeo je to ili da ukloni ljagu zbog predaje Smedereva, ili zbog toga to ih je gonjen gramzivou, gonio da napuste zemlju ostavivi imovinu" (substantia relicta)154. Imovina inae asketskih krstjana" morala je biti privlaan mamac, kada su mnogi drali" da je to bio kraljev motiv. I u Raspri" izmeu katolika i jeretika ima mesta koja uzgredno otkrivaju stav krstjana" prema zemaljskim dobrima takav da se mogao upotrebiti u polemici protiv njih. U odeljku o zakletvi, branei shvatanje da Sveto pismo zabranjuje da se nepravedno zaklinje, a ne da se zaklinje uopte, katolik medu itavim nizom >,autoriteta", mesta na koja se oslanja, citira nepotpuno i Psalam 15. o onima koji
152 Pitanju o posedima vratio se M. Hadijahi (Zemljiniposjedi Crkve bosanske", Histo rijski zbornik, 25 26 (1972 73), 461 480) ne obazirui se na ono to je daleko ranije u lite raturi uraeno i u pogledu teritorijalne rasprostranjenosti krstjana" i u odnosu na diskusiju o zemljinim posedima. Kako se izvorna grada nije sutinski poveala od studije T. Okic, Les Kristians (Bogomiles Parfaits) e Bosnie d'apres des documents turcs inedits, Sudostforschungen 1 9 (1 9 6 0 ), 1 0 9 1 1 5 , n ije n i o v o m ra s p ra vo m u n a p ree n o z na n je o p os ed ima b o sa n sk e c rk ve . Bitan ostaje jo uvek podatak, koji je T. Oki? naveo u svojoj raspravi, o zemlji koju je prokleti" kra lj oduze o k rstja nima " i p ode lio seljac ima . I te rmin olog ija i pos tupa k u o vo m s lu aju oda ju krs tjansk i" ko lek tiv nasu pro t po jed inan im seljac ima . 153 y e c s a m r a n jj e upozo rio na izve ta j fra Ilije iz v re mena pa pe Nik o le V (144 7 145 5 ) 0 ekonomskom stan ju fran jevakih manastira. L . Tha llocz v, S tudien, 411 412. Tu se, uz os talo , spominje i godinji dar kralja za odeu i za ulje. Mislim da na poloaj i primanja franjevaca treba o b ra a ti pa n ju je r je u to v re me k ra lj T o ma s ig u rn o b io p ris ilje n d a se d r i s ime trin o " i d a pomae o be crkvene za jed nice. 154 J . Ma tas ov i , T r i h u ma n is ta o p a ta re n ima , Go d i n jak Rlo zo &ko g fa ku lte ta u Sk op lju , 1 (1930), 247.

237

mogu sedeti u senici Gospodnjoj i koji mogu nastanjivati svetu goru gospodnju: . . . Ko ce KVHe 5jJHcikeMy na He nopnne. Ko He flaje cpe5pa cBojera Ha jj,o5n'1, a He npHMa MHTa Ha npaeora. Ko oBaKO pa^H, Hehe rrocpHVTH %o BHJei-ca" (prevod . Daniia). Na tom mestu on dodaje: Meu kojima vi niste jer dajete na interes"155. Pozajmljivanje novaca uz interes predstavljalo je krupan moralni pre* kraj i bilo je u naelu zabranjeno u hrianskim crkvama, iako se lihvarilo, ak, i meu svetenicima i monasima. Teko je verovati da bi katoliki polemiar imao na umu takvu vrstu ogreenja, on je igosao opti stav svojih protivnika, a ne pojedinane prestupe. To navodi na zakljuak da davanje novca uz uzimanje kamate nije zabranjivao inae strogi moralni kodeks bosanske crkve. To postaje jo verovatnije kad se povee sa nekim drugim podacima. Dokazujui da se na jeretike odnose neka mesta iz Jevanelja, katolik u Raspri" citira proroanstvo Hristovo (Matej 25, 3146) i dokazuje da oni postupaju suprotno Hristovim poukama: Poznato je da ovi izriito u tome ine protiv Hristove zapovesti, i ako ponekad daju, ne daju siromanima, ve onima koji im mogu uzvratiti ogluujui se o Hristovo uenje . . ."156 Ovo bi se mesto, zbog komplikovanosti argumentacije i tendencioznog stava autora, moglo potceniti da nemamo jo jedan sasvim nezavisan izvor koji govori u istom smislu. U delu dubrovakog teoretiara trgovine i dvoj nog knjigovodstva Benka Kotruljevia nalazi se jedna uzgredna osuda bosanskih krstjana", iskazana izvan polemikog konteksta. Kotruljevi se, naime ali na svoje dubrovake savremenike da su srebroljubivi i u nagaanju uzroka zato je tako doputa mogunost da je na njih delovao obiaj Bosanaca koji slede etos (costume) maniheja, estvujui bogate i primajui ih rado u svoje gostinjce a terajui siromane, tvrdei da u tome slede red boanski i sree"157. Sa ovakvim paualnim sudovima koji treba da vae za itave kolektive, za veliki broj pojedinaca, mora se postupati veoma oprezno. Mala je verovatnoa da e biti tani u onom uoptenom obliku u kome su formulisani. Ipak, i ovaj sud, kao i mnotvo slinih otkriva da je postojalo opte uverenje, stereotip, za koji je moralo biti povoda i da nastane i da se ustali. U Kotruljevievoj izjavi, uostalom, nije toliko bitno ono to kae o ponaanju, ve injenica da oni takvo ponaanje brane pozivajui se na red uspostavljen od boga i Fortune. Ma koliko izgledalo teko pomiriti svetost i spiritualnost bosanskih krstjana" sa hijerarhijom bogatstva, koju su, navodno, pri hvatili, treba se setiti da je neobina kombinacija askeze, uenja o predestinaciji, preduzimljivosti i elje za sticanjem materijalnog bogatstva, jo jednom posvedoena i da je dala povoda za veliku diskusiju o protestantskoj etici i duhu kapitalizma158. Stav bosanskih krstjana" prema krtenju vodom, osvetljen kratko i naelno u popisima zabluda i potvren u glosama tzv. Srekovievog jevanelja, a neto podrobnije iznet u Raspri izmeu katolika i bosanskog patarena", imao je daleko F. Raki, Prilozi, 132. F. Raki, Prilozi, 116: Manifestum est, quod expresse isti faciunt in hoc contra pre ceptum christi, et si aliquando dant, non dant pauperibus; sed il lis qui possunt eis retribuere, contem pnentes doct rina m ch rist i d icen tis . . . 157 Citirano u M. Byjiih, Flpeo Hay<mo dejio o tupioeumi Jly6poHaHUHa Eeuna Koiupy/buHa, Ijiac, 80 (1909), 109, nap. 1. 158 Ja ne mislim, naravno, da su bosanski krstjani" anti cipirali reformaciju, niti mislim da polazei od podataka koji se odnose na Bosnu treba rehabilitovati Maksa Vebera, ja samo upozoravam na koincidenciju s ciljem da olakam razumevanje izvora koji se mnogima ine i u ovoj stvari protivreni. Up. R. H. Tawn ey, Religion and the Rise of Capitalism, Harmondsworth 1975. 238
155 1 5t

sene socijalne posledice. Poto za njih krtenje vodom nije imalo nikakve vrednosti, a duhovno krtenje knjigom i rukopolaganjem bilo rezervisano za malo brojnu elitu onih koji su se obavezali na bezgrean ivot, stanovnici Bosne su u ogromnoj veini sve do pred smrt ostajali bez ikakvog krtenja. Sa gledita vladajuih crkava oni su ostali izvan svake crkve i izvan hrianstva i tako su tretirani. Mogli su stanovnici Bosne iveti sasvim moralnim ivotom, mogli su biti srazmerno dobro obaveteni o uenju Hrista i apostola, mogli su se klanjati krstjanima" kao predstavnicima stvarne crkve u Bosni, oni su, ipak, bili nekrteni. Kad bi doli u katoliku sredinu, kao to se deavalo ljudima i enama koji bi dolazili na slubu ili uenje zanata, tu bi tek bili krtavani i dobijali bi nova imena sa kojima su esto ubeleeni u dokumenta. Ali, daleko tea posledica nekrtenosti" bila je u tome to celokupno stanovnitvo zemlje nije uivalo zatitu koju je hrianima prualo kanonsko i svetovno pravo zabranjujui da se hriani prodaju kao roblje i dre kao roblje159. Bosna je, usled te okolnosti, vie od jednog stolea vaila za zemlju iz koje se izvozi roblje, a njeni stanovnici de genere et natione Bosnensium ili de genere patarinorum de Bosna i si. tipino roblje uz Tatare, Saracene, Turke i druge. Istraivanja o trgovini robljem kod nas i u drugim zemljama iznela su na videlo znatan broj160 dokumenata o stanovnicima Bosne, koje ovde ne moemo podrobno prikazivati . U Dubrovniku je prodaja ljudi iz Bosne bila naroito intenzivna u drugoj polovini XIII veka. U samom gradu se u XIV veku promet smanjuje, a krajem veka i zabranjuje, ali to ne zaustavlja strance koji i dalje kupuju ljude i ene i odvode ih preko mora. Roblje je mahom bilo odvoeno do italijanskih i panskih gradova, gde je dospevalo u kue kao domaa posluga. U trgovini robljem su na rdav glas izali naroito katalanski trgovci. U dokumentima o prometu ljud skim mesom", kako su ve u srednjem veku Dubrovani nazivali ovu sramnu trgovinu, belei se da su ljudi ili ene poreklom iz Bosne ili od patarenskog roda jer je ta injenica bila potrebna da bi se pravni posao legalizovao. U Dubrovniku, gde je situacija Bosne bila bolje poznata, navoene su esto upe ili mesta iz kojih su poticali prodati ljudi ili ene161. U Dubrovniku se jo pre velikih optih zabrana trgovine robljem, proglaavanih na traenje bosanskih kraljeva, u nekim sluajevima sudskim putem ponitavala kupoprodaja. Tri ene, Grlica, Stojana i Tvrdislava, prodate u Brtaniku na Neretvi, uspele su da izau pred dubrovaki sud tvrdei da su krtene hri anke roene od hriana" i traei osloboenje. Uverivi se da su roene u kato 159 Koliko su se uzimali u obzir eti ki i pravni principi, vidi se iz jednog ugovora o kupo prodaji robija iz 1445. godine. Prodava se obavezao: chelle dete teste de schiavi serano de tal natione che in ogni luogo et parte delli Christiani se porano vendere et alienare per schiavi. Et trovandosse algun de lor esser de natione che non se podesse vender allora sia in libertade del deto ser Benedeto quello tale posser liberamente refutare et restituere al deto ser Marino. 160 G. re mo ni k, Iz vori z a is t orij u r obi j a i s er vi dj al ni h odnos a u nai m z emlj ama sr ednj ega vi j eka, Is t or ijs ko- pra vni z bor ni k, 1 ( 1949) , 148 162; is ti, Pr avni pol o aj na eg r obij a u sr ednj em vij eku, GZM, 2 ( 1947), 69 74; A. CoJi OBJe B, Tpi oeuua GocaucKUM poSj beM do 1661, r ofl unnta K . DI pj Ka B H or i w y 3e j a ( = F3 M) , H C 1 ( 1 9 4 6) . 1 3 9 1 64; V. Vi na ve r , Tr g o vi n a b os a ns ki m r o bl j e m t ok o m XI V v ek a u D u br ov ni k u, A na l i Hi s t or i j s k og i ns t i t ut u J A ZU, 2 ( 1 9 5 3) , 1 2 5 1 4 7; I T. ) K H B KOBHh, M/ieuiauKa iupioeuna OocancKUM po6/beM y cpedmeM eujeuy, ro.DfHiHH.aK JJpvnrrBa MCTOpHuapa EH X, 21 27 (1976), 51 58; H. <J>eJHh, JIoKyMemuu o upadaju u ocjio6at)aH>y po6/ba us Bone u J%y6poeuuKa y KaiuaAomiju {XIV u XV eeK), MenioBHTa rpalja, 10 (1982), 9 32; isti, Tpioeuua CocaucKUM po6/beju y EapueAom Kpajeju XIV u uoneiuKOM XV eena, HCTOPHJCKH lacornic, 28 (1981), 27 48, gde je i bogata bibliografija o trgovini robljem. 1 6 1 P. ivkovi, Podaci o robiju kao izvor za istorijsku geografiju srednjovekovne Bosne, Prilozi Instituta za istoriju u Sarajevu, 10 (1974), 333 340.

239

likom kraju (de contrata in qua nate sunt et conducte fuerunt esse contrata cator licha), dubrovaki knez i sudije su ih oslobodile a kupcu su dali pravo regresa na prodavce, odnosno posrednike za cenu tih ena. Karakteristino je da je sud u obrazloenju naveo da se nalo da su krtene hrianke, a ne patarenke"162. U Bosni, naravno, takav kriterij za opravdanje ropskog statusa i odobravanje trgovine ljudima nije mogao vaiti. Ipak, u jednom periodu trgovanje robljem u samoj Bosni nije suzbijano, ak su i vladari uestvovali u prometu primajui roblje i poklanjajui ga dalje drugima. U Bosni se mogunost prodaje ljudi nije zasnivala na konfesionalnoj razlici, ve na naslednom ropskom statusu koji je u srednjem veku poznat u svim susednim zemljama. O robovima koji su svojina pojedinaca i koji mogu biti osloboeni govori Zakonik cara Duana, koji je vaio na teritorijama koje su kasnije ule u sastav bosanske drave. U Bosni je, kao uostalom i u drugim .zemljama u kojima se odralo ropstvo, ropski status bio nasledan. Videli smo to iz dokumenta koji je ovde bio citiran u drugom kontekstu, a i iz drugih dokumenata163. Bosanski kraljevi su i oslobaali roblje i borili se da se iskoreni trgovina robljem. Znamo to po intervencijama u Dubrovniku. Kakav je stav imala bosanska crkva prema ovom vanom pitanju? Izriitih podataka nema, ali je karakteristino da se u Raspri" prodaja ljudi na trgovima svrstava meu velike grehe u kontekstu opte osude jeretika, njihove pretvornosti i hipokrizije, opteg odsustva pravde itd.164 Nesumnjivo je da je katoliki autor bosansku crkvu inio odgovornom za takvo stanje. Moemo samo nagaati o tome ta mu je za to davalo osnova. Najozbiljnije zasluuje da bude uzeta u obzir okolnost da se bosanska crkva trgovini robljem nije protivila. Moglo bi se oekivati da se indirektan uticaj bosanske crkve oseao u najosnovnijim elijama drutvenog organizma. Iz popisa zabluda bosanskih jeretika je poznato da su zajedno sa drugim svetim tajnama odbacivali i tajnu braka, tvrdei da se niko u braku ne moe spasti i da nema razlike izmeu braka i preljube165. Iz vie puta spominjane Raspre" moemo videti koje su bile Hristove i apostolske reci na koje su se jeretici opirali u svome ekstremnom stavu i oceniti gde je bilo teite spora. Mnoga mesta iz Novog zaveta koja spominju brak tumaena su alegorijski kao da se odnose na Hrista i crkvu, pa je deo napora katolika bio utroen na to da pokae neznanje i neodrivost jereticke interpretacije. U elom dugom poglavlju o braku ima prebacivanja jereticima to pretenduju da ue druge, a sami ne znaju dovoljno, ali nema nijednog mesta gde bi se ukazivalo na neku socijalnu posledicu jeretikog stava. Raspra" o braku ostaje na isto bogoslovskom terenu. Na stav katolika u ovom poglavlju moglo bi se primeniti ono to je izriito reeno u poglavlju o zabrani mrsa: . . . niti vas mi osuujemo to meso ne jedete, ve zbog toga to osuujete one koji jedu"166. U istraivanjima o bosanskoj crkvi diskusija o braku je poeta s pogrene strane, u nastojanju, naime, da se dokae neosnovanost tvrdnji u latinskim izvorima. Prvo se polazilo od sasvim pogrenih premisa, npr., da je Radin gost bio oenjen, da bi se kasnije teite zadralo kod braka pod uslovom da ena bude dobra i verna",
2 163 164 165 166

Du brovaka graa o t rgovanju roblje m, p ristupana je sada u prvo m delu knjige M . Hs dy6poeauKoi apxuea, III, 63 65. M . JU H H H S, H3 dy6poea HKo i apxuea, III, 84 8 5. F . R a k i , P r i l o z i , 1 1 5 : . . . v e n d u n t u r h o m i n e s p e r f o ra u t b e s t i e . . . D. K niewald, Vjerodostojnost, 168, 180. F. Raki, Prilozi, 124.

240

to je, po izvorima, vailo kao obiaj zemlje. Kao to je dobro upozorio D. Knie wald, to nita ne govori o stavu i teologiji bosanskih krstjana" 1 6 7 . Dobro je poznato da su brak i brano pravo od rimskih vremena pa do sasvim novog doba lagano i postepeno dolazili pod uticaj crkve- D. Kniewald je podsetio na glavne etape: papa Nikola I (858 867), odgovarajui na pitanja novopokrtenih Bugara, objanjava da crkveni blagoslov i sveanosti nisu neophodni za valjanost enidbe, privola (consensus) je neophodna; u Vizantiji su carevi iz dinastije Isau rijaca obavezivali da se brak sklapa pismeno, osim za najsiromanije. Tek od XIII veka katolika crkva zabranjuje sklapanje braka ako nije pred svetenikom, a Tri dentski koncil proglaava nevaeim br ak koji nije sklopljen pred upnikom 16 *. U susedstvu Bosne crkveni blagoslov braka se postepeno i s naporom nametao. Prema Savinom biografu Domentijanu meu prvim akcijama u reformisanju ver skog ivota posle osnivanja autokefalne arhiepiskopije bilo je, k anonski ne besprekorno, dovoenje svih i staraca i sredovenih i mladih mueva i ena sa decom i venavanje i naknadno venavanje svakog para ponaosob 1 * 9 . Posle vie od sto godina bilo je potrebno da Savin daleki potomak Duan svojim Zakonikom pro pie: II HHlEAH CBdA&l Ad HE \'HHHM RE3 BCHMdHHId. . .17 Ne moe biti nikakve sumnje u to da je u svim zemljama narod u tradiciji i obiajnom pravu imao sredstava da regulie sferu porodinih odnosa i branog prava. Bosna u tom pogledu nije bila nikakav izuzetak. Ono to je u njoj bilo oso beno moe se otkriti ako postavimo pitanje kako je na tu sferu delovalo odsustvo crkvene intervencije, izostanak pokuaja da se nametnu rituali, ceremonije i pra vila izgraeni u krilu onih crkava koje su za reg ulisanje braka bile veoma zainteresovane. Gotovo sama od sebe namee se pretpostavka da su se tu obiajno pravo i narodna shvatanja nesmetano razvijala i da su imali uslove da dovedu do usta ljenih i optih oblika. Upravo to i nalazimo u izvorima o srednj ovekovnoj Bosni. Uzimanje ene pod uslovom da muu bude dobra i verna", to je prema savremenicima bio ,,mos patriae", to su franjevci teko iskorenjivali i kod ljudi koje su inae u drugim stvarima preobratili, nije bilo posledica sluanja saveta krstjana" i njihovih stareina, nego privrenost duboko ukorenjenim tradicijama koje se svugde teko menjaju 171 . Istraivanja o eventualnim uticajima bosanske crkve mogu se nastaviti u istom pravcu postavljajui pitanja: da li je ta razlika izmeu braka oblikov anog pod crkvenim uticajem i pod uticajem narodnog obiajnog prava imala kakve posledice po socijalno tkivo, da li su iz te razlike proizlazili neki specifini socijalni problemi. Izvorna graa je suvie oskudna za podrobniju komparaciju, ali neke stvari su ve odavno izbile na videlo. Kao to nisu u Bosni uhvatila koren crkvena i rimsko -pravna shvatanja, tako se nije ukorenio ni miraz, koji ih je pratio. Mnogo je puta citirano mesto iz testamenta hercegovog komornika potenog" viteza Pribisava Vukotia u kome se kae da u Bosni nije obiaj da se ene uzimaju uz miraz, ve
187 168

D. Kniewald, Vjerodostojnost 149152. D. Kniewald, Vjerodostojnost, 150.

" J K USOUI ceeiuola CuMeyna u cseiuoia Caee, nauucao JfoMernuujau, ed. To. flamraHh, EHOrpa 1865 , 243-^244. 170 3moHUK tfapa Ctue^ana JJytuaua 1349 u 1354, ed. H. Pa^ ojinh, Eeorpa 1960, 43. 1 7 1 Iz izvora koji govore o bra nim prilikama kod Bosanaca, naroito iz Dubia ", moe se izvui zakljuak da je neraskidivost braka ono to su ljudi teko prihva ta li.

241

da se uzimaju zbog ljubavi, dobrote i zbog asti i ugleda njihovog roda" 172. To je moglo u Padovi 1475. god. zvuati romantino, ali je, u stvari, svedoanstvo o vernosti obiajima i o nastojanju da enu to bolje obezbedi u testamentu. Mi ne znamo, naravno, koliko je ovo odsustvo miraza bilo univerzalno u Bosni, ali pada u oi injenica da se u dubrovakim dokumentima zaista ne javlja. Za katoliku i pravoslavnu sredinu karakteristina su u branom pravu ogranienja nejednake strogosti, poglavito s take gledita srodstva buduih suprunika. Crkvenopravna shvatanja o branim preprekama odsustvuju u bosanskom porodinom ivotu, ali je sigurno narodno shvatanje poznavalo prepreke koje bi se mogle grubo prepoznati u etnografskom materijalu iz kasnijeg vremena u sredinama koje su ostale izvan neposrednog uticaja crkve. Najvee razlike izmeu crkvenih i narodnih shvatanja, koliko ih naziremo u Bosni, bile su u odnosu na trajnost i neraskidivost brane veze. Uzimanje ene pod uslovom da bude dobra i verna" protivreilo je katolikim hvatanjima o sutini braka, tako da crkva u ovoj stvari nije dozvoljavala nikakvu elastinost iako bi rad franjevcima bio olakan178. Nimalo nas ne iznenauje injenica da su katolici decu roenu iz ovakvih brakova, sklopljenih po narodnim pravnim shvatanjima, smatrali za nezakonitu. Papa Evgenije IV je posebnim aktom legalizovao poreklo kralja Stefana Tomaa174. Ako se ostavi po strani naelna strogost i iskljuiv stav katolike sredine prema brakovima po bosanskom obiaju ostaje, ipak, injenica da su brane veze Bosanaca bile labavije. Sigurno je preterano tvrenje franjevaca iz Dubia" 1373. god. prema kome jedva od stotinu jedan zadri prvu enu osim preobraenika176. Preobraenici su razumljivo prihvatali naelo nerazreivosti mada s otporom o emu svedoi jedno drugo mesto istog teksta. O labavosti bosanskih branih veza svedoi i injenica da se ustalio negativni stereotip: lako naputanje ene vailo je kao obiaj Bosanaca i patarena176. U sauvanoj grai nema indicija da bi to stvaralo neke vee socijalne probleme iako se mora oekivati da je to pogoravalo poloaj ene. Verovatno je odgovor bio u jaem pribijanju ene uz svoju porodicu i rod to je omoguavalo da se prebrode krize izazvane naputanjem od strane hranitelja.

178 Up. C. TiHpKOBHh, IIomueHU euutc3 IJpu6ucae ByKOiuuh, 36opHHK <J>njio3O<J>CKor <i>aKyjiTeTa, 10, 1 (1968), 260 261. 173 D. Kn ie wa ld , V je r o d o s to jn o s t , 1 6 2 . 174 P. okov i, O do lasku S tjepana To maa na vlast i njeg ovom meunarodnom priz nanju , Isto rijski zbo rnik Instituta za istoriju u Banja luci, 5 (19 85), 27 29, gde su navedeni izvori i gde je do ga a j s me te n u p re c izn o o p isa n i p o liti k i kon teks t. 176 D. Kn ie wa ld , V je r o d o s to jn os t, 1 5 8 . 176 Karakteristian je sluaj kotorskog dokumenta u kome se spominje ovek koji je moe Bosignariorum et paterinorum alia recepta coniuge ipsam (tj. tuiteljku) a se expulit. To, naravno, n e g o v o ri o p ris u s tvu b o g o mila u Bo k i k o to rsk o j o k o 1 4 3 8 . g o d . III. Ky jiHn mh , T p a io e u 6 o iy y E OKU KoiuopCKOJ, CnojaeHHK, 105 (1956), 93.

242

V. SMENJIVANJE KULTURNIH OBRAZACA U traenju pouzdanog oslonca za ocenjivanja uticaja crkve bosanske na kulturni ivot moramo poi od nekih bitnih crta kulturnog razvoja uvedenih prihvatanjem hrianstva. Od toga prelomnog trenutka u svakoj zemlji se smanjuju izgledi za spontani kulturni razvoj i ravnomernu recipronu kulturnu razmenu, ona po staje otvorena trajnom, masovnom i sve raznovrsnijem pritisku razvijenije hrianske okoline. Kao to seme sadri u sebi plan budue biljke i energiju potrebnu za njen razvoj, tako i svaka crkvena zajednica novopokrtene zemlje, ma koliko bila mala i skromna u snazi, poseduje preutan, ali jasno odreen program ija je sutina u preobraaju drutvenog ivota u skladu sa hrianskim principima i u snabdevanju zajednice svim onim to je neophodno za hrianski ivot. Pri tome su, naravno, obrasci i uzori hricanskog ivota, ustanova i predmeta uzimani iz sredina koje su imale stoletne tradicije i iz centara kojima su bili u crkvenom pogledu podreeni. Otuda se razvoj srednjovekovne kulture mora posmatrati kao istorija ispunjenja takvog programa, zavisna od inilaca koji su dugo delovali, uslova koji su se sporo menjali, kao to su ekonomski napredak ili siromatvo, tip socijalne organizacije, mentalitet masa, ali i od sticaja konkretnih okolnosti i linih inilaca. U najranijem periodu su najvea ogranienja proisticala iz opteg siromatva i nerazvijenih privrednih snaga zbog ega se crkveni ivot morao zadovoljiti malim graevinama i opremom od skromnog materijala. Jedino je vladarski dvor mogao sebi dozvoliti reprezentativniju gradnju i raskonije materijale. U svakodnevnom ivotu najvea preokupacija hricanskog drutva u tom periodu bila je borba protiv paganskih ostataka u tradicionalnoj narodnoj kulturi, pri emu se moglo odluno napadati samo ono to je bilo u neposrednoj i javnoj suprotnosti sa hrianskim moralom. Kako je ta borba proricala u pojedinim sredinama, teko se moe rekonstruisati, ali mnogi paganski ostaci, zateeni u kasnijim vremenima bolje osvetljenim izvorima, svedoe da je uspeh bio ogranien i da je borba trajala stoleima. Bosna je i u svom prvobitnom i izvornom smislu, a i u obimu koji je imala kao drava s kraja srednjeg veka, pripadala onom irokom podruju na kome se hrianski verski ivot oslanjao na irilometodsko naslee. Ono to se italo, pojalo i pouavalo bilo je iz knjiga prevedenih i prireenih za slovensko bogosluenje. Bez obzira na promene u nosiocima jurisdikcije i vezivanja za razliite metropole, Bosna, sve do tridesetih godina XIII veka, nije bila u zoni u kojoj bi slovenska sluba bila spreavana i potiskivana. Ni u Hrvatskoj pod duhovnom vlau primorskih centara, ni u Srbiji pod jurisdikcijom Ohridske arhiepiskopije, nije se jezika i kulturna situacija bitno izmenila. injenica da je crkvena metropola Bosne pri 243

padala sferi latinskog bogosluenja slabila je mogunost komunikacije i oteavala uticaj crkvenih stareina, ali je olakavala strujanje rukopisa sa susednog glagoljskog i irilskog podruja. Kao to je ujednaena bila literarna podloga na koju se nastavljaju kasniji rukopisi, koji otkrivaju glagoljske i irilske predloke, tako je srazmerno ujednaeno bilo i crkveno graditeljstvo o kome je ostalo malo traga. Upravo izneti zakljuak vie poiva na prouavanju materijala sa itavog Balkanskog poluostrva u ovom ranom periodu, nego na materijalu s bosanskog tla gde su malobrojni ostaci crkvenog graevinarstva stopljeni sa kasnoantikim ili onim iz kasnijeg vremena177. Time to se promenila doktrina crkve u Bosni, i to tako da se nametnuo strogi asketski dualizam, prognan i potisnut na velikom prostoru na kome je nekad bio rairen, promenile su se iz temelja i kulturne potrebe hrianskog drutva u Bosni. U crkvi koja nema svetenika ni hramova, koja ne potuje krst ni ikone, u kojoj je kult svetaca izvrgnut podsmehu, koja ne poznaje svete tajne ni bogosluenje u onom smislu kako se ustalilo tokom hiljadugodinjeg ivota hrianstva, postala je suvina veina stvari koja je savremenicima predstavljala predmet potovanja, divljenja i ponosa, a kasnije inila jezgro riznice hrianske umetnosti. Bosanskoj crkvi i njenim vernicima nisu bili potrebni ni crkvena arhitektura, ni slikarstvo, ni zanati koji su je snabdevali crkvenim priborom, odedama i dr. Neposredna posledica takvog stava je gotovo potpuno odsustvo Bosne iz istorije crkvene umetnosti, naravno, u onom periodu kada je bosanska crkva odreivala crkvenu situaciju zemlje. Ipak, ni u crkvi bosanskoj, koja je prevazilazila ikonoborce u svome odnosu prema predmetima kulta, nisu iezle sve kulturne potrebe. Pre svega je ostala potreba za reju kao sredstvom ubeivanja i irenja uenja. Moe se sa sigurnou tvrditi da je vetina govornitva i propovedanja, od koje nita nije moglo da nad ivi one koji su njome vladali, bila razvijena meu bosanskim krstjanima", kao i meu drugim dualistima koji su zahvaljujui toj vetini irili krug svojih vernika, sudei po savremenim svedoanstvima. Ostala je, meutim, pisana re svetih knjiga na koje su se krstjani" opirali, branei i irei svoje uenje. Kao -i drugi dualisti, i bosanski krstjani" su prihvatali Sveto pismo Novoga zaveta u onom obliku kako je bilo sauvano i prenoeno u dotadanjoj tradiciji hrianskih crkava. U vezi s tim treba imati na umu injenicu da, i pored odavno ranije utvrenog kanona svetih tekstova, i pored neprekidnog bdenja teologa nad istotom teksta i najpo bonije privrenosti prepisivaa predloku kojim su se sluili, ipak ni u jednom jezikom podruju knjige nisu bile do slova istovetne niti po istom rasporedu ureene. To se mora imati u vidu kada se traga za eventualnim tekstolokim raz likama u rukopisima bosanskih novozavetnih tekstova i treba se seati injenice da je bilo razlika i meu rukopisima upotrebljavanim u d rugim crkvama178. Pojedini bosanski rukopisi koji su nadiveli doba krstjana" posluili bi u pravoslavnoj crkvi, ali su u tom sluaju dobijali tzv. zaala", beleke koje podseaju na bogoslubenu funkciju-pojedinih odlomaka u kalendaru pravoslavnog bogosluenja. Odsustvo takvih uputa i njihovo naknadno unoenje predstavljaju indirektno svedoanstvo u drugojaijoj upotrebi rukopisa u vreme njegovog nastanka. Odavno je poznato da su u zajednicama pavliana u Bugarskoj jo u XVII veku
177

Kulturna istorija Bosne i Hercegovine, Sarajevo 1984, 396403 (Nada Mileti). i7 p r egled radova na prouavanju bosanskih rukopisa dao je J. idak na vie mjesta u svojim Studijama. O minijaturama up. J. MaKCHMOBHh, Cuiape cpucne MUiiujauiype, Eeorpan 1984.

244

bili u upotrebi bosanski rukopisi. Bosanski franjevci, koji su umeli da ih itaju, zapaali su da su tekstovi u saglasnosti s rimskom crkvom, a da su im glose jeretike179. Kao to je prirodno oekivati, u glosama, a ne u tekstu Svetog pisma, koje je i dualistima bilo neprikosnoveno, dolazile su do izraza osobenosti bosanske dualistike teologije. Meu prouenim bosanskim rukopisima je samo jedan, tzv. Srekovievo jevandelje, imao vei broj glosa u ijem rasporedu se nije mogla uoiti neka pravilnost. Na jednom drugom mestu pokuali smo da pokaemo u emu se tumaenja nepoznatog bosanskog glosatora slau sa metodima i postupcima vizantijskih bogomila, a u emu idu svojim putem 180. Iz injenice da su glose unete posle nastanka osnovnog teksta, a pre sloja zaala", uputa za bogoslubenu upotrebu u pravoslavnoj crkvi, izveden je zakljuak da se glose nisu prenosile zajedno sa tekstom kao okosnica normirane dualistike egzegeze, ve da su bile rezultat nastojanja pojedinca da se podseti kako treba pojedine epizode, linosti ili termine ukljuiti u alegorijsko tumaenje, koje nije bilo nikakva dualistika specifinost. I katolik u Raspri" pribegava alegorijskim tumaenjima, ponekad kad pobija isto takva tumaenja jeretika. Kako je bogoslubeni jezik u bosanskoj crkvi bio slovenski, krstjani" su svoje potrebe u knjigama morali zadovoljavati prepisivanjem svojih starih predloaka sa knjiga koje su se predavale iz ruke u ruku i koje su imale vanu ulogu kod duhovnog krtenja. Mogli su, takoe, kad je u pitanju novozavetni tekst, da prepisuju starije ili savremene glagoljske ili irilske predloke do kojih bi doli. U oba sluaja imali su posla sa rukopisima opremljenim na nain koji se uobiajio u prethodnim stoleima, ukraenim zastavicama, inicijalima i minijaturama. Upravo takav raznoliki repertoar predloaka dolazi do izraza u rukopisima koji su ostali sluajno sauvani i koji su doli do nas. U njihovom ukrasu, kao uostalom u grafikim i pravopisnim obelejima, nailazimo na razliite slojeve, na veoma arhaike crte, ali i na stilske odlike savremene gotike, pa, ak, i na heraldiku simboliku181. Iako nije potrebno nikakvo specijalno teoloko obrazovanje da bi se uvaila razlika izmeu ikona kao predmeta kulta i minijatura koje predstavljaju samo konvencionalni ukras rukopisa, ipak se uvreila predrasuda da minijature bosanskih ruko pisa svojim predstavama protivree onome to se u latinskim izvorima tvrdi o uenju bosanskih krstjana". Sa itavog podruja na kome je dualizam bio rasprostranjen nije sauvano svedoanstvo o tome da bi dualisti zbog svoga uenja progonili ih' potiskivali ukrase iz rukopisa. Ima, meutim, podataka o tome da su pojedini jeretici iveli od ukraavanja knjiga. Ouvani bosanski rukopisi predstavljaju srazmerno mali sluajni uzorak koji pokazuje da bosanska krstjanska" sredina nije bila zahvaena stilskom divergencijom koja se produbljivala pod uticajem konfesionalne podele i zraenja razliitih crkvenih centara. U poslednjim stoleima srednjega veka na crkvenim graevinama ikonopisu i zidnom slikarstvu, a i na proizvodima zanatstva za crkvene potrebe, opaala se konfesionalna pripadnost. ak i u sluajevima kad su preuzimana pojedina stilska sredstva iz druge crkve ostajala bi dominantna obeleja po kojima se moglo i moe i danas utvrditi kojoj crkvi pripadaju. Kao to je ve reeno, Bosna,
179 E. Fermendin, Acta Bulgariae, Zagrabiae 1887, 79 81, cit. u A. Solovjev, Vjersko uenje, 44 H. JIparojjioBHh, Hcuiopuja cpedtboeeKoem docaucKe KfbUMceeHociuu, I, II, III. KH> HeBHa HCTOpnja, 61 (1983), 87-128; 62 (1983), 213-258; 63 (1984) 499-522. 180 C. TinpKOBnh, Tjuice Cpehmmiheeoi jemuf)e^a, 212-219. 1 8 1 Up. J. MaKCHMOBHh, Hjiyciupatiuje MjietuauKoi iopuuKa u upo6jWMU Munujauiypa y cped?boeeKOHoj EOCHU, HcTopnjcKH rjiacHHK, 1 2 (1958), 117130; J. idak, Studije, 146149.

245

ili tanije podruje pod uticajem bosanske crkve, nije oseala potrebu za tom vrstom objekata, pa se nije morala ni opredeljivati, a tamo gde je bilo potrebe, kao kod crkvenih rukopisa, birala je i nalazila predlo ke i na jednoj i na drugoj strani. U nastojanju da se proceni kulturni uticaj bosanske crkve na iru sredinu moramo jednu grupu pitanja upraviti prema eventualnom uticaju na nie drutvene slojeve, a drugu prema uticaju na vladajuu klasu. Ni u zemljama sa mnogo vie ouvane izvorne grade ne zna se gotovo nita o onoj stoletnoj borbi koju je svetenstvo drugih crkava vodilo protiv sujeverja i paganskih ostataka u obiajima, obredima, oblicima zabave i svetkovina. Nema razloga da se pretpostavlja da bi krstjani" bili ravnoduni prema nehrianskim pojavama, naroito ako su one spadale u iroko shvatane predstave o grehu. Ali, iz posmatranja drugih sredina moglo se zakljuiti da je bio potreban strpljiv rad kroz generacije, da je bilo po trebno neprekidno angaovanje, da su velike razlike izmeu oblasti gde se neprekidno odravala mrea parohija i oblasti gde crkva nije prodrla do svakog sela ili gde je zbog nepovoljnih uslova pod osmanskom vlau njeno delovanje bilo za due vreme prekinuto. U takvim podrujima se i posle srednjega veka moe zapaziti bujanje i neka vrsta obnove tradicionalne patrijarhalne kulture, proete paganskim predstavama i praksom. Imajui u vidu takve razlike opravdano je postaviti pitanje kako je delovala bosanska crkva iji je uticaj bio i vremenski ogranien, a prostorno vezan za one sredine gde su krstjani" ili lanovi hijerarhije dolazili u trajan dodir sa vernicima. Iz sasvim optih razloga bi se moglo pretpostaviti da je crkva bosanska zbog nedostatka mree parohija i nepotpunog obuhvatanja masa stanovnitva ostavila dosta prostora za nesmetan razvoj tradicionalne narodne kulture kako slovenske tako i one starosedelakih potomaka, koji su bili na teritoriji srednjovekovne bosanske drave prisutni u znatnom broju. Eventualna detaljnija istraivanja u ovom pravcu sudarae se sa velikim tekoama zbog promena nastalih migracijama i zbog procesa akulturacije u osmanskom islamskom reimu. U ovom kontekstu treba posmatrati i pojavu steaka koji su izazvali nastanak itave jedne literature koja je neko vreme bila pogreno usmerena u pravcu dokazivanja pravovernosti bosanske crkve, na jednoj, odnosno dokazivanja specifine bogumilske kulture i umetnosti, na drugoj strani. Iz onoga to je do sada pouzdano utvreno moe se zakljuiti da steci nisu specifino vezani za bosansku crkvu, da se podruje njihove najvee rasprostranjenosti nalazi izvan teritorije bosanske crkve, a da su u svom glavnom delu i hronoloki u neskladu sa periodom kad je crkva dominirala u centralnim delovima Bosne. Sudei po natpisima, ovaj oblik obeleavanja grobova bio je uobiajen kod vernika sve tri konfesije zastupljene na teritoriji bosanske drave. Retki natpisi i poneka predstava urezana na kamenu pokazuju da su i krstjani" i gosti dobijali steke nad grob ovima182. Q kulturi dvorske i velikake sredine poznato je daleko vie pa se sa vie sigurnosti moe procenjivati eventualni uticaj bosanske crkve. Ovde se, naravno, ne mogu ponavljati rezultati novije istraivake literature o ambijentu u kome su ivela bosanska gospoda, o odelu, posudu, nakitu, o irokoj upotrebi heraldike simbolike. Za nau temu je od prvenstvenog znaaja da se utvrdi prisustvo ili odsustvo asketskog uzdravanja, zaziranja od tatine ovoga sveta, koja se najpotpunije izraava u bogatstvu, dokolici, raznim oblicima grenog uivanja. Pod uticajem specifinog stava bosanske crkve prema prolaznom vidljivom svetu i zao 182

Hadipooku iiaMeuiHuifii e Bona u Xepnelosuua, Cocjinja, 1971, sa dobrim fotografijama, ali nekritikim i neobavetenirn tekstom, i Lj. KojiM. Wenzel, Ocepiu na uipu uHociupaue Kmiie o ciuehitUMa. AyciUpo-yiapcKa u nayKa o ,,6oJyjnujiCKUM" ciuehifUMa, GrapiiHap, 31 (1980),
MUACKU

Uz publikacije prikazane u Studijama J. idaka mogu se dodati i E. IIana30Ba, Eoio-

246

kupljenosti problemom spasenja oekivali bismo atmosferu ozbiljnosti i spiritualnosti. Meutim, materijal koji je doao do nas pokazuje da su bosanska gospoda obrasce za svoj ivotni stil i ponaanje nalazili u savremenom feudalnom drutvu evropskih zemalja. Oni su bili u punoj meri zahvaeni ritersko-dvorjanskom kulturom karakteristinom za veliki broj evropskih zemalja s kraja srednjeg veka. Na drugom mestu smo izneli dokaze za ovakvo shvatanje183. Podsetiemo ovde samo na rezultate iskopavanja u Bobovcu, koji su pokazali da gotika u Jajcu i na pojedinim objektima nastalim u Bosni nije rezultat sluajnosti, nego svesnog oprede-ljivanja za vladajui internacionalni stil epohe. Gotiki su stilizovani kalupi za kovanje novca, gotiki su peati, gotiki su stilizovani grbovi, a kao to smo ve po-menuli, gotiki stilski elementi nali su put i do ukrasa pojedinih rukopisa upo-trebljavanih u bosanskoj crkvi. Upozorili smo, takoe, na rasprostranjenost vitetva i vitekih redova, kako meu velikom gospodom koja su bila ovlaena da primaju u viteki red, tako i meu sitnim plemstvom ili tek nobilitiranim graanstvom; zatim na sklonost dvorske sredine ceremonijalu, sveanostima i pompi. Dva srednjo-vekovna teksta su pokazala da su bosanska gospoda ne samo nastojala da se izjednae sa svojim evropskim stalekim drugovima ve da je nekima to i polo za rukom. Bosanski vitezovi su hvaljeni zbog svoje vetine pokazane na turnirima u okviru velike sveanosti u Budimu 1412. god., a jedan kondotjer sredine XV veka iz kruga poznatih Malatesta zabeleio je da nikad nije video lepeg gospodina ni gospodina plemenitijeg izgleda no to je to bio kralj Stefan Toma184. Ako se ima na umu da se ritersko-dvorjanska kultura u punoj meri razvila u katolikim zemljama, da je u sebi sadrala, naroito u riterskom idealu i zahtevu za ispunjavanjem vitekih dunosti, znaajne elemente hrianske etike, ne treba suvie strogo ocenjivati neuspeh bosanske crkve da svoj peat udari bosanskoj plemikoj sredini. Ne treba, meutim, zaboraviti da katolika crkva u stanju u kome je bila pred renesansu nije pogodna za poreenje s bosanskom crkvom s obzirom na misiju koju je ova sama sebi namenjivala. Prava merila za uporeenje daju rane pro testantske crkve, koje su itekako dale obeleje kulturi svoga vremena, ili pokreti Viklifovih pristalica ili husita koji su do temelja uzdrmali drutvo svoga doba. Moda ne bi trebalo zaboraviti jo jednu indirektnu posledicu osobene orijentacije bosanske crkve. Time to nije imala potrebu za crkvenim graevinama i za svom onom opremom koja je neophodna za funkcionisanje svakodnevnog ivota u velikim crkvama, crkva bosanska nije uestvovala u troenju ne beznaajnog dela drutvenog bogatstva, kao to su to inile njoj savremene velike crkve. Bila je u punom smislu reci jevtina crkva" u smislu u kome su taj termin upotrebljavali Marks i Engels. Moda su od toga imale neku korist i narodne mase ne plaajui crkvenu desetinu, ali neosporno najvei korisnik bila su feudalna gospoda, kojima je vie preostajalo da zadovolje svoje svetovnjake potrebe.

183 S. irkovi, Odjeci ritersko-dvorjanske kulture u Bosni krajem srednjeg veka, Srednjovekovna Bosna i evropska kultura, Simpozij odran u Zenici 25. oktobra 1971, Radovi Muzeja Zenice, III, Zenica 1973, 33 40. Zbornik daje uvid u novije rezultate prouavanja kulture na tlu Bosne i Hercegovine.
181 Up. C. "RnpKOBHh, Beciuu Epojba da Jlcmejio Kao U3sop 3a ucuiopujy Eocue u JJy6pogHuua, HcTopHJcKH tiacormc, 12 13 (1963), 185.

247

VI. RAZDVAJANJE PUTEVA Poklapanje dravne teritorije i jurisdikcionog podruja bosanske crkve, o kome je bilo reci u jednom od ranijih odeljaka, nije dugo trajalo. Promenljiviji inilac bila je, naravno, drava koja je trpela pritiske i udarce spolja, ali i ekspanzivni napon iznutra. Kada se oporavila posle nekoliko decenija kriza u kojima su i tradicije jedinstvene drave bile ugroene185, Bosna je u XIV veku doivela dugi period uspona koji je bio praen i ozbiljnim promenama u opsegu dravne teritorije i u rangu i karakteru vladalake vlasti. Za vreme bana Stjepana II Kotromania (13221353) i Tvrtka I (13531377, kralj 13771391) pod vlast bosanskih vladara dole su teritorije sa crkvenim organizacijama i vernicima kako pravoslavne tako i katolike crkve186. Prvi talas irenja, oko 1326. i, verovatno, 1330. god., zahvatio je zemljite s jedne i s druge strane Neretve i nije bitno uticao na odnose unutar drave. Koliko se moe suditi po neprilikama susednih crkava, makarski biskup je napustio svoje sedite, a srpski humski episkop je b io bez dohodaka; ove prve teritorijalne promene pratila je i ekspanzija bosanske crkve. Tada je stekla uporita u Humu zbog kojih su kasnije u srpskim sinodicima sa banom Stjepanom proklinjani i svi jeretici bosanski i humski". Drugi talas ekspanzije u Tv rtkovo vreme, 13731377. god. prema jugu i istoku, a 13871391. god. prema zapadu, ve nije mogao imati takve rezultate jer je deo osvojenih teritorija samo privremeno ostao pod bosanskom vlau, a tamo gde su tekovine bile trajne (dananja Hercegovina) prostor je bio suvie veliki za srazmerno male snage bosanske jeretike crkve. U svakom sluaju, tu se vie verska situacija nije mogla izmeniti. U sastavu Bosne ostala je pravoslavna episkopija, ije je sedite kasnije bilo u manastiru Mileevi, koji je uvao mosti i kult svetoga Save. Katoliki elemenat je ostao neuzdrman u predelima oko donje Neretve, a od 134042. god. pojavio se u liku franjevaca koji su preuzeli misionarsku delatnost te su, opirui se na rudarske trgove sa Sasima i primorskim trgovcim a, postepeno preobraali Bosnu iznutra. Ve sredinom XIV veka bosanska crkva nije bila jedina crkvena organizacija u bosanskoj dravi, ve se nala suoena sa produecima snanijih i bolje organizovanih suparnica. Ni vladari vie nisu bili bezrezervno na njenoj strani: ban Stjepan II je otvorio put franjevcima u Bosnu, Tvrtko I je nastupao kao katolik, imao je svoga kapelana, ali mu to nije smetalo da se u jesen 1377. god. ,,u srpskoj

185

Up. C. "RapKOBah, Mcuiopuja cpednoteKome 6ocaHO<e dpjicaee, 72 80, 84 99.

18

'

Up. kartu na str. 284 knjige navedene u prethodnoj napomeni.

249

zemlji" krunie za srpskog kralja kao naslednik svojih praroditelja gospode srpske187. Oigledno su politiki interesi navodili kralja da sa sebe skida jeretiku ljagu i da prua podrku i drugim crkvenim organizacijama. Opasnost po bosansku crkvu pomaljala se postepeno i s druge strane. Jo pre sredine XIV veka otvoreni su u Bosni prvi rudnici, a uz njih su nikla gradska naselja. Pojaani trgovaki promet dao je impuls za nastana k gradskih naselja i na drugim mestima, gde nije bilo rudarske proizvodnje188. Privredni preobraaj je pojaao cirkulaciju ljudi, dolazak stranaca iz Primorja, otiskivanje Bosanaca na trgovaka putovanja i njihovo meanje sa drugim svetom. Vekovna izolacija i zaostalost Bosne lagano su ustupali mesto trajnim i intenzivnim vezama sa graanstvom iz Primorja i njegovom civilizacijom. Nove gradske sredine, ija je uloga u bosanskoj dravi rasla, u kojima su bile okupljene brojne mase pa su stoga bile pogodne za irenje svoga uticaja, te sredine su ostale izvan domaaja bosanske crkve. Osnovnu i privredno i drutveno aktivnu jezgru tih naselja inili su stranci katolici: Sasi i njihovi potomci, odnosno trgovci iz Primorja. Ve smo videli kako je u Raspri" ovu okolnost iskoristio katoliki autor kudei osorno jeretike da borave u umama i planinama i da kao vuci izlaze i grabe due189. Iz gradskih naselja i trgova, gde su smestili veinu svojih manastira, franjevci su irili svoj uticaj i, poveavajui broj preobraenika, suavali prostor na kome je delovala bosanska crkva. Zanimljivo je da je najvea koncentracija i trgova i manastira, a i krstjanskih hia" bila u kraljevoj zemlji, u kojoj se uvalo jezgro najranije bosanske drave. Od jakih vladara eljnih osvajanja i zauzimanja to uglednijeg mesta meu tadanjim dravama crkva bosanska je imala sve razloge da zazire, ali slabljenje centralne vlasti, koje se osetilo u decenijama posle smrti Tvrtka I, imalo je, gledano na duu stazu, jo nepovoljnije posledice. U prvi mah su metei i smenjivanja na prestolu, gloenja velike gospode, opiranja tenjama kralja igmunda Luksemburkog da se neposredno krunie za kralja Bosne, mogli dati veu i naglaeniju ulogu djedu i bosanskoj crkvenoj hijerarhiji. Karakteristino je da je190 u Dubrovakom arhivu najvie podataka o djedu upravo iz prvih decenija XV veka . Kasnije, on sasvim nestaje sa dubrovakog horizonta u kome su najvie prisutni gosti i krstjani" u diplomatskim misijama oblasnih gospodara. Kada je proces obrazovanja teritorija oblasnih gospodara bio zavren oko 1410. god., kada je svaka oblast postala u sutini samostalna drava191, bosanska crkva je izgubila jedinstveni okvir za svoje delovanje. Drava je ostala simboliki jedinstvena preko krune kraljevstva i stalekog sabora (stanka, rusaga), ali u stvarnosti je bila jedinstvena u onoj meri u kojoj su oblasni gospodari bili meusobno u miru i ukoliko su se potinjavali kralju. Znajui veliki ugled i potovanje koje su djed i krstjanska" hijerarhija uivali kod stanovnitva, nemamo razloga da verujemo da su ocrtani politiki procesi spreavali komunikaciju izmeu krstjana", da su u tom smislu rasekli telo crkve. Stvarni problem je bio u tome to su se hie", pojedini dostojanstvenici i krstjani", kako nam to pokazuju dubrovaki podaci,
187 U p . C . ' E . H p K O B H h , C y i y 6 u e e n a i f , 3 5 1 3 5 2 ; k o m b i n a c i j e . B a s l e r a ( Pr o g l a e n j e Bos ne kr alj evi no m 137 7. godi ne. Pril oz i I ns tit ut a z a i st or ij u, 11 - 1 2 ( 19 75 7 6) , 49 63) uzi ma j u i z v or nu gr a d u s a m o de l i mi n o u o bz i r i i nt e r pr e t i r a j u j e p ot p un o pr oi z v ol j n o, t e ne ma j u ni ka k v u vre dnost. 188 Up. .HecaHKa KoBaneBHh-KoJHh, FpadcKa naela cpedwoejeKoeHe 6ocancKe dpotcaae, CapajeBO 1978, gde je pregled sve ranije literature. 139 F. Raki, Prilozi, 115 - mesto je citirano ovde u nap. 83. 190 Bosansku crkvu u specifinim uslovima XV veka obraduje u posebnoj knjizi P. o kovi. 1 9 1 Up. C. TinpKOBHh, FycaiuKa iocuoda, 1214. . . .

250

vezivali za gospodare svoje teritorije i pomagali im u voenju tekue politike, tako da im je bilo teko i jedva mogue da ouvaju punu nepristrasnost, naroito u vreme kada bi ti gospodari due vreme bili zavaeni, kao to je bio sluaj sa Kosaama i sa Pavloviima. Oblasni gospodari nisu imali jednak odnos prema bosanskoj crkvi, a teritorije su se znatno razlikovale po konfesionalnom sastavu. Kao to je ve reeno, teri torija pod neposrednom vlau kraljeva imala je najvei broj gradskih naselja i franjevakih manastira. Od vremena Tvrtka II franjevci su zauzeli pozicije i na kraljevom dvoru i pojavili se tu kao suparnici djeda i bosanske hijerarhije. Zbog turske opasnosti i sve vee potrebe da se oslone na vladare katolikih drava i da dobiju podrku papstva kraljevi se sve izrazitije katoliki orijentiu: Tvrtko II, Toma i Stefan Tomaevi javno pokazuju svoju privrenost katolianstvu, ne kidajui sa bosanskom crkvom (to za poslednjeg kralja ne vai jer je do njegovog stupanja na presto crkva bosanska bila razorena). Ranije citirani sluaj kralja To maa s poetka vlade, kada se nalazi prikljeten izmeu potreba da iz politikih razloga iskazuje potovanje djedu i prvacima bosanske crkve i pritiska franjevaca da javno kida s jereticima i da nastupi protiv njih, upravo je simbolian. Posle kraljeve oblasti najsnanija je bila u prvim decenijama XV veka oblast hercega Hrvoja Vukia Hrvatinica u zapadnim i severozapadnim delovima bosanske drave. Moni herceg je nesumnjivo bio, po sopstvenoj izjavi, vernik bosanske crkve, ali je bio spreman da se zbog svojih politikih interesa pokrsti i p ostane katolik. Kada je on umro 1416. god., njegova oblast je izgubila nekadanji znaaj. Jedan deo teritorije je doao pod vlast kralja, a Hrvojevi naslednici ura i Petar Vojsalii bili su odluni katolici i protivnici jeretika. Zemlje Kosaca, Sandalja Hrania i Stefana Vukia prostirale su se od Cetine do Polimlja i obuhvatale su oblasti sve tri crkve, mada je najvei deo bio pravo slavnih zemalja koje su ranije bile u sastavu srpske drave. Bosanski krstjani" su ovde bili malobrojni i ogranieni na pojedine oaze na periferiji, a ipak su imali veliki uticaj i tu su nali svoje poslednje utoite. Zemlje kneza Pavla Radenovia i njegovih naslednika u istonoj Bosni imale su poznate hie", spomenute u ugo vorima s ponosnicima, ali i po jedan franjevaki i pravoslavni manastir. I pored kolebanja nekih lanova, ova porodica je ostala do kraja privrena bosanskoj crkvi, ali u kritinom periodu, od sredine XV veka, ona vie nije imala znatnijeg politikog uticaja jer su poslednji Pavlovici bili potpuno u senci svoga daleko monijeg roaka Stefana Vukia Kosae192. Na sudbinu bosanske crkve reflektovao se proces politike koncentracije koji karakterie poslednje decenije bosanske drave. Ukoliko je vreme protkalo, utoliko su se vie snagom i uticajem nametale kraljeva zemlja i hercegova zemlja. Kako su kralj i njegov zet herceg bili dugo suparnici u raznim politikim pitanjima, oni su se i u odnosu prema bosanskoj crkvi suprotno orijentisali. Dok je kralj od poetka nastupao kao katolik i bosansku hijerarhiju tolerisao zbog svojih politikih potreba, herceg nije pokazivao nikakvu doslednost. Kralj se jo 1445. god. pravdao da ne moe da uskrati izraze potovanja jeretikim stareinama jer bi zbog njihove brojnosti i snage mogao izgubiti kraljevstvo. Papa je tada uvaio njegove razloge, ali nije odustajao od saveta i poziva kralju da iskoreni jeres. Kao to je poznato, kralj Stefan Toma je odlunu akciju odlagao, ali je u meuvremenu svim snagama
192 Up. sada B. Nilevi, Iz ivota poslednjih Pavlovia, Godinjak Drutva istoriara BiH, 2830 (197779), 5975; isti, Vojvoda Ivani Pavlovi, Prilozi Instituta za istoriju, 1415 (1978), 349361; isti, Uee vojvode Petra i kneza Nikole Pavlovia u politikom ivotu srednjovjekovne Bosne, Prilozi Instituta za istoriju, 17 (1980), 61 67.

251

pomagao rad na irenju katolianstva u svojoj dravi. Pruao je materijalnu pomo franjevcima, ustupajui im, ak, zemlje i kmetove. U manastirima je bilo u to vreme, po jednom savremenom izvetaju, nebrojeno konja" kojima su se fratri sluili kada je trebalo stranovnitvu deliti sakramente. Hvarski biskup Toma Tomazini, u to vreme veoma aktivni katoliki prelat u misijama u Bosni, pisao je preterujui svakako: Gde su fratri, tu iezavaju jeretici kao vosak pred ognjem" 193. U tom periodu je u Bosni podignut izvestan broj katolikih crkava, a kraljev primer je poeo delovati na vlastelu tako da je izvestan broj preao u katolianstvo. Iz pisma Jovana Kapistrana iz 1455. godine vidi se da je u nekim krajevima dolo do prave borbe za due izmeu katolikog i pravoslavnog klera. Slavni franjevaki stareina se alio da pravoslavni mitropolit ne dozvoljava da se jeretici preobraaju u katolianstvo, tako da zbog toga mnogi ostaju izvan vere" jer nee da prime pravoslavlje194. U takvoj atmosferi potpunog osipanja vernika bosanske crkve i punog razmaha misionarske delatnosti velikih crkava, suoen s Turcima koji su izbili do granica bosanske kraljevine, kralj Toma je 1459. god. zapoeo odluni progon jeretika koji je imao kao rezultat slom bosanske crkve. U tom trenutku jedini stvarni zatitnik bosanskih krstjana" mogao je biti samo herceg Stefan i on je uinio ono to je preostalo da se uini on je, naime, progonjenim jereticima dao utoite u svojoj zemlji. Meutim, on sam nije pokazivao ni odlunost ni doslcdnost u verskim stvarima. Kao to smo na drugom mestu pokazali, on je vaio za vernika bosanske crkve i optuivan je od strane Dubrovana da je perfidni pataren". Ipak, on je za pontifikata pape Evgenija IV bio primljen u milost Svete stolice, ali mu se 1449. god. pretilo ekskomunikacijom ako bude odbijao da svoje podanike prevede u katoliku veru. Ekskomunikacija mu je pretila i 1451. god. kad je zaratio protiv katolikog Dubrovnika. Ostao je, ipak, i kasnije u vezama s Rimom, a 1454. god. je zatraio od napuljskog kralja Alfonsa V katolike monahe koji bi pouili i uvrstili njegovo stanovnitvo u pravoj veri". U to isto vreme podigao je pravoslavnu crkvu u Goradu, slao je darove pravoslavnom manastiru na Sinaju i kod carigradskog patrijarha, tada ve pod turskom vlau, vaio je kao pravoslavac odnedavno koji se ne usuuje da se javno pokae i koji inae pomae prevoenje kudugera" u pravoslavlje195. Herceg je mileevskog mitropolita Davida i jeretikog Radina gosta drao istovremeno u svojoj okolini i nazivao ih svojim redovnicima. Poslednja tema iz naeg kompleksa tie se povratnog dejstva progona krstjana" i unitenja bosanske crkve na odbrambenu snagu bosanske drave. Ve su savremenici zapaali i beleili, mada je pitanje koliko su tano bili obaveteni, da su, nezadovoljni prisilnim pokrtavanjem, vernici bosanske crkve pozvali Turke da napadnu Bosnu i da su lako predavali tvrave koje su im poverene. Ta su tvrenja ozbiljno shvaena i u literaturi ukljuena u tumaenja uzroka brzog pada Bosne. Poto je do konane krize bosanske kraljevine dolo samo etiri godine posle poetka progona bosanskih jeretika, vrlo je verovatno da su seanja jo bila iva i da su nezadovoljnici mogli biti skloni da nakode kralju koji je jo naglaenije sledio katoliku politiku svoga oca. Sluaj Radaka, maniheja" koji bi, prema papi Piju II, predao Bobovac Turcima, pouzdan je dokaz jer se on nalazi i u turskim defterima. Teko je, meutim, verovati da je sukob oko crkvenih prilika, a posebno
183 194

186 JL. KosaqeBHh, Odioeop tfapuipadCKoi uawpujapxa '>enaduja II na utauane cutiajcmx Kajiyf)epa, TjiacHHK CVR, 63 (1985), 1213.

E. Fermendin, Ada Bosnae, 204205. E. Fermendin, Acta Bosnae, 225.

252

nezadovoljstvo privrenika bosanske crkve, predstavljalo neposredan uvod u turske operacije koje su dovele do sloma kraljevstva. Ono to se deavalo pre i posle 1463. god. pokazuje jasno da je turski osvajaki zamah s ciljem da se vazalne drave pretvore u carske provincije imao svoj poetak u sasvim drugim sferama i da su unutranji sukobi u pojedinim zemljama ponekad uticali na izbor vremena i puta napada. Nisu uticali na sultanovu odluku da li e osvojiti jednu zemlju ili je ostaviti u vazalnom poloaju. Uostalom, kad se udubimo u izvore koji govore o padu Bosne, nai emo kod savremenika konkurentna objanjenja (gaenje ugovora, sukob Vladislava Hercegovia s ocem). Za odbrambenu snagu Bosne bilo je pre sudno pitanje kako se meusobno odnose kraljeva zemlja i hercegova zem lja, a u tom pogledu su stvari dovoljno poznate. Iako je- herceg Stjepan osuivao politiku kralja Tomaa prema krstjanima", iako je sam pruio utoite onima koji su bili prognani iz zemlje zbog vere i onima koji su eleli da se vrate staroj veri, ipak herceg je od 1461. god., od dolaska na vlast mladog kralja Stjepana Tomaevia, tesno saraivao s kraljem 196 i susednim hrianskim dravama da bi se to uspenije suprotstavili Mehmedu II . Verski sukob zapoet 1459. god. nije uticao na hercegove krupne politike odluke. I u tome moemo videti znak da bosanska crkva u svojim poslednjim godinama nije vie predstavljala neku ozbiljnu snagu.

186 O dranju hercega prema kralju posle smrti Stefana Tomaa, up. C. Xeptfei Ciuefam ByKuuH Kocana, 245265.

253

SUMMARY

THE BOSNIAN CHURCH IN THE BOSNIAN STATE

This study aims to describe the relationship of the dualistic Bosnian Church in the Bosnian state of the 15th century. The starting-point of the study is the founding of the Bosnian Church which the author locates in the middle of the 13th century when the dualistic heretics, present in Bosnia since the end of the 12th ct., imposed their rule over the remains of the Catholic Abbey and introduced a service in a Slavic language. This was preceded by long campaigns and periodic ,,crusades", in which the Hungarian King and the Bishopric had tried to root out the herecy and to force the Bosnian Abbey to conform to other religious organizations of that time, while the Bosnian ruler, together with the nobility and the tra ditional church, had been defending the internal autonomy of the country, which had had a vassal relationship towards the Hungarian King. At that time, as well as later, the Bosnian Church depended on the protection of the secular authorities, so that it is quite understandable that it was restricted to Bosnian territory. Despite this, the Bosnian Church aspired to a universal mission, the heritage of the Apostles and the first Popes (up to the time of Sylvester). The author points to the places in the sources which describe how the Bosnian Church was criticized for the discrepancy between its universal aspirations on the one hand and the very restricted scope of its real activity on the other. While the church favoured isolation for its survival, the Bosnian state both needed and wanted to take an active role in international relations. The Bosnian Church did not challenge the secular authorities, except that it opposed their penalties, especially the death sentence and excommunication. However, the Bosnian Church did not contribute to the power of the ruler's authority or to the solving of problems of the state. The members of the Bosnian Church occupied no responsible position in the state, nor did they take part in the state parliament. They figured, however, in diplomatic missions and in the bodies which mediated in the relations between the ruler and the aristocrats. The author links this fact with their immaculacy and sanctity acquired by spiritual baptizing. Ascetic life in accordance with stern moral demands and avoidance of anything which could lead into sin, gave great authority to the members of the church so that they enjoyed absolute confidence and respect (,,adorationes" being their external expression). As a rule, the hierarchy and other members of the Bosnian Church acted as guarantors for people or for aristocrats' estates as well as that people would fulfill what had been agreed upon. In the local administration, however, the ,,krstjani" played no role. There is hardly anything to be said about their socio-economic status, for the sources about this date from the time when the Bosnian Church had already been destroyed. There are some data about individual estates, about their interest in money, and their favouring of the rich. The fact that the inhabitants of the part of Bosnia where the Bosnian Church was dominant were not baptized gave justification to slave traders to sell people. From the end of the 14th ct. the rulers began to stamp out this practice. A negative attitude towards the holy secrets and a neglect of marital problems made marital relations very peculiar and gave the country a bad reputation for its unregulated and loose marriage bonds. The dualistic doctrine, especially the renunciation of material churches and of the traditional service, resulted in specific cultural needs in the Bosnian area. Since the church did not need painting, architecture or applied arts, manuscripts were copied and illuminated according to the originals of contemporary manuscripts from neighbouring countries in which the service was held in a Slavic language. The influence of the Bosnian Church on secular culture is hardly worth mentioning. The final part of the study describes the relationship between the state and the church during the last decades, when the rulers decided to take the part of the Popes and set out to exile the Bosnian ,,krstjani" and forcibly to convert the population to Christianity.

254

REGISTAR

REGIST AR ADORACIJE (KLANJANJA), 220, 221 AUTOKEFALNA SRPSKA ARHIEPISKOPU A 203

BATALOVO JEVANDELJE, 206210

BAN NINOSLAV 90, 91, 92, 95, 101, 204 BAN PRIJEZDA 70, 91, 92, 99 BAN STJEPAN II KOTROMANI 16, 81, 82, 93, 95, 96, 98, 99, 101, 102, 104, 105, 249 BAN TVRTKO 32, 249 BANII (katun) 141 BANJANI 97 BANJICA (upa) 92, 99

BERISLAV SKOI 1 00 BEROJE DOBERKOVI, knez 100 BILINO POLJE 201, 202, 209 BIOGRAD 178 BLAGAJ 178 BLAU J 174 BOBOVAC 168, 247, 252 BOKEVAC 178 BOLUNI (vlaka grupa) 141 BORAC 51, 159, 163, 168, 175, 177 BOROVICA 174 BRAK U BOSNI 220, 240 242 BREZNICA 177 BROD (upa) 90, 119 BRODAR (iznad ua Lima) 176 BRTANIK 71, 112, 113, 129, 180, 239 BURMAZI (katun) 97, 139, 141 BUSOVAA 107, 110

CARINE (trgovake) 101, 102, 104, 109, 112, 117, 156158, 161, 162, 164, 171, 172, 177 180, 184, 185, 226

257

Carine vidi VLASTELINSKA REZERVA CERNICA 111, 135, 163, 175 177 CONTRATA 229, 230 CRKVA BOSANSKA 14, 15, 195 253 CRKVE 15, 19, 91, 116, 117, 195, 196, 198 200, 203, 212, 213, 215 218, 221, 233, 234, 239, 241, 243, 244, 246, 247, 249, 251, 252

EVA 99 ELNIK (vidi K ATUNAR) ETVRTKOVITE (u Usori, dananja Bijeljina) 174 ETVRTKOVITE (vjerovatno dananji Kladanj) 174 RENJEVO 178

EE 107

DABAR 89, 135 DESNEK/DESNIK 49, 89 DEZEVICA 128, 130, 134, 147, 159, 173 DJED (episkop bosanske crkve) 207 210, 223 227, 250, 251 DOBRUN (na Rzavu) 176 DONJE SOLI (Tuzla) 174 DRAEVICA (upa) 31, 98, 112, 120, 180, 236 DRIJEVA (Narentum ili Forum Narenti) 52, 53, 66, 72, 73, 93, 95, 103, 104, 110 113, 130, 151, 153155, 159, 161163, 178180 DROBNJACI (katun) 139 DUALIZAM 196 200, 202, 205, 206, 209 211, 215, 244, 245

DUBROVAKA NADBISKUPIJA 198, 200204 DVOSTRUKI MANASTIRI 202

DUBROVAKE NASEOBINE 50, 51, 53, 59, 61, 110, 112, 159, 160, 163, 172, 173, 177 DUSINA 128, 130, 134, 146, 159, 173 DUVNO 100, 101 DVORIA (trg) 102, 110

URE (urad) VOJSALI, vojvoda 223, 224, 251

ECCLESIA BOSNENSIS, katolika biskupija, 198, 200205, 209, 210 EKSKOMUNIKACIJA 199, 213 215, 221, 252

FOA 51, 66, 109, 111, 113, 116, 118, 130, 135, 159, 163, 175177, 182, 183 FOJNICA 52, 58, 62, 63, 65, 107, 110, 126, 128, 130, 134, 145 147, 150, 159, 163, 173, 174, 181184 FRANJEVAKI SAMOSTANI (franjevaki manastiri) 18, 19, 116, 172, 250252 FRANJEVCI 15, 116, 164, 212, 221, 223, 224, 237, 241, 242, 245, 249 252

258

GACKO 163, 178 GALUMAINIK 89 GLAMO 101, 163, 181 GLAKI (grad) 67, 182 GODUNI (katun) 141 GOJSAV GOST 227-230 GORA2DE 51, 58, 66, 111, 116, 130, 135, 159, 163, 175 177, 182, 183, 228, 229, 252 GOST MILUTIN 227, 237 GOST RADIN SEONIANIN 234, 235 GOST RADOSLAV 224 GOVZA (upa) 176 GRADAC (trg) 103, 110 GRADOVI I GRADSKA NASELJA 49 52, 55 58, 61, 62, 65 68, 72, 89, 93, 101, 103, 107, 109, 110, 112, 113, 121, 129, 130, 134 137, 154, 155, 160, 163167, 171, 173, 174, 181 185, 187, 188, 250, 251 GRGUR S TIPANI, knez 99 GRGUR VUKOSAVLJEVI, knez 44

HARDOMILII (vlasi) 39 HOROJEVII (katun) 141 HRABRENI (katun) 141 HRANE VUKOVI 45 HRAST (selo) 100 HREBELJAN BOGOSLALI 44 HRVOJE VUKK 18, 51, 100, 112, 116, 117, 181, 182, 251

IMOTSKI 163 ISTORIOGRAFIJA O BOSNI 195, 196 IVAN NELIPI, knez 161 IVANI DRAGII 182 IVANI HREBELJANOVI 45 IVANI PAVLOVI 158, 226

JAJCE 51, 52, 58, 115, 131, 159, 163, 167, 180, 181, 247 JAKOTINO (selo) 99, 100 JELE (u upi Govzi) 130, 176 JEZERO 131, 163 JOANICA (selo) 135 JURAJ VOJSALI, vojvoda 39 JURJEVII, braa 39

KABLE (selo) 99, 100 KAKANJ (selo) 100 KAMENICA 107 KATERA / KOTOR 49, 89

259

KATUN 39 47, 97, 128, 139, 140, 142 KATUNAR 39, 41, 44, 46, 47, 139

KLASE 25
KLJU (grad) 67, 99, 182 KNEZ VLAHA 139 KNEZ VUK 32 KOLO (selo) 100 KOLONIJE (vidi DUBROVAKE NASEOBINE) KOM 178 KONAVLE 28, 33, 35, 77, 81, 82, 98, 117, 119, 120, 129, 142, 228 KONSTANTIN PORFIROGENIT 17, 49, 52, 79, 89

KONZULI DUBROVAKI 112, 164

KONJIC 71, 178 KOTOR (grad u upi Vrbanja) 99 KOVNICE NOVCA 109, 110, 148 150 KOZNIK (JI od Pljevalja) 176 KOZOGRAD (kod Fojnice) 174 KRALJ DABIA 71, 100, 168 KRALJ OSTOJA 100, 112, 117, 161, 173, 179 KRALJ STJEPAN II KOTROMANI 59, 182, 230 KRALJ STJEPAN / STEFAN OSTOJA 33, 44, 57, 224, 225, 226 KRALJ STJEP AN / STEFAN TOMA 52, 58, 67, 117, 152, 153, 161, 162, 181, 182, 220, 230 242, 247, 251 KRALJ STJEPAN / STEFAN TOMAEVI 35, 131, 150, 157, 158, 181, 251, 253 KRALJ TVRTKO I 41, 51, 54, 98, 100, 109, 116, 153, 154, 157, 158, 168, 171, 216, 224, 237 231, 249, 250 KRALJ TVRTKO II 161, 162, 173, 226, 251 KREDITI I KREDITIRANJE 96, 103, 109, 112, 144, 160, 163, 164, 171, 182, 184, 185, 188 KRESOJEVI (katun) 139 KREEVO 107, 110, 145, 146, 159, 173, 183 KRSTJANI" I CHR1STIANI 197, 201, 202, 209, 211 215, 217, 219 222, 225 230, 233, 235239, 241, 244246, 250253 KULAT 51

KUANI j DVORANI j DVORSKI SLUBENICI 11, 78

KUKANJ (na ehotini) 176 KULIN BAN 90, 92, 93, 95, 101, 198, 199, 201, 203, 206, 207 KUTLOVI (katun) 139

LAVA (upa) 90, 100 LEPENICA (upa) 90, 119 LIPNICA 99 LI SAC (selo) 117 LIVNO (Hlebena, Hlivno, Hlivanjski grad) 52, 101

LOKALNA VLAST 227230

LUKA (upa) 31, 116, 120, 129

MALEEVCI (katun) 139 MANASTIRI 19, 39, 40, 111, 116, 117, 177, 204, 211, 251

260

MANOJLO GRK 18 MATARUGE (vlasi) 97 MELA 90 MILI VELIMISLI 18 MILTEN DRAIVOJEVI 45 MIRILOVI (katun) 139, 140 MOKRO (u Zahumlju) 89 MONASI I MONAKE ZAJEDNICE 202, 203

NENKO KRAJISALJIC 47 NENKOVCI (vlasi) 141 NERETVA (upa) 90 NIKOLA PAVLOVI, knez 158 NOBILITACIJA 44 47, 80 NOVAC 15, 104, 109, 136, 148, 150, 187, 189 NOVI (CASTRUM NOVUM, Herceg-Novi) 54, 55, 56, 58, 66, 112, 113, 153, 168, 180 NOVI (kod Gorada) 176

OBLASNI GOSPODARI 250 253 OBRAD BOROJEVI 46 OLOVO 58, 62, 65, 107, 110, 113, 145, 146, 149, 150, 162, 163, 172 174 OSTRUNICA 102, 103, 107, 110, 145, 146 OLJE 89 OTROCI 70, 76 PANAURITE 174 PAVLE KLEI, vojvoda 224227 PAVLE MATROVI 225 PAVLE RADENOVI, knez 32, 42, 251 PAVLE RADII 225 PELARSTVO 92, 108, 134, 135, 184, 187 PERUTINI (katun) 139 PETAR PAVLOVI, vojvoda 29, 41, 158, 162 PETAR VOJSALI 251 PIJACA (vidi TRG) PLEMENITO (PLEMENITA BATINA / PLEMENTINA) 14, 47, 67, 79 82, 99. 100, 122, 225 PLIJEKE (katun) 139 PLIVA (upa) 99 PLJEVLJA / PLEVLJA 163, 176, 177 POCRNJE (katun) 141 PODBIOGRAD 178 PODBLAGAJ 178 POD BLIZK 99 PODBORA 176, 177, 228 PODGRADE 4952, 55, 56, 67, 110, 166, 176 178, 181, 182 PODJELE 176, 177

261

PODKLJU 67 PODOBRUN 163, 176, 177 PODSOKO 163, 176, 177 PODVISOKI 110, 164, 173, 176 PODVIEGRAD 176, 177 PODVRATAR 176, 177 PONOR 171 PONOSNICI 40 42, 43, 98, 143 POPOVO 32, 125 POSEDI KRSTJANA 116, 237, 238 POTKULAT 110 PRAA 90, 109, 110, 113, 163, 172, 174, 182 PREDOJEVIC (katun) 139, 141 PRIBINOVII (vlasi) 39 PRIBISAV VUKOTI, vitez 241 PRIBUD (upa ) 176 PRIJEPOLJE 111, 163, 165, 177, 182 PRIJERACI (katun) 139 PRIMILOVII (vlasi) 141 PROZOR 163, 174 PURGARI 62 66

RADI SANKOVI 44, 117, 158, 222, 226 RADIN GOST 223, 227, 234 237, 240, 252 RADOSAV GLAVI 227, 228 RADOSLAV PAVLOVI, vojvoda 28, 30, 44, 45, 57, 117, 158, 162, 178, 226, 228, 250 RENTA FEUDALNA 27 31, 35, 40, 80, 81, 116, 117, 123, 127

RITERSKO-DVORJANSKA KULTURA 240247 ROBLJE IZ BOSNE 69, 239240 ROBNO-NOVANA PRIVREDA 105, 113, 186188

RUDARI 59 62, 102, 146, 147 RUDARSKA NASELJA 110, 137, 145, 149, 166, 173, 174, 182 184, 188, 249 RUDNICI 34, 50, 59-61, 93, 101 103, 105, 107, 109, 111, 113, 128, 145 151, 157, 159, 165, 167, 172, 173, 183187, 250 RUKOPISI BOSANSKI 20, 244, 245

SABOR (STANAK / RUSAG) DRAVNI U BOSNI 15, 197 , 219, 222, 224, 250 SALENES / SALINES 49, 52, 89 SAMOBOR (u upi Pribud) 130, 176, 177 SANA (upa) 182 SANDALJ HRANI, vojvoda 28, '33, 4446, 54, 58, 76, 81, 117, 153, 162, 175, 177, 179, 180. 223, 226, 228, 251 SLANSKO PRIMORJE 28, 81, 98., 119, 120, 129, 142, 226 SLOBOTINE PATARENA 225, 226 SOKO (grad) 99, 126, 136, 176 SOLI (upa) 49, 52, 212 SREBRENICA 51, 62 66, 102, 107, 110, 113, 115, 116, 126, 130, 134, 146 148, 150, 151, 158, 159, 163, 164, 167, 168, 171 174, 182185, 228

262

SRIDA (var o) 67, 182 STJENICE (u upi Zemljanik) 99 STJEPAN / STEFAN VUKI KOSACA, herceg 29, 41, 44, 5355, 58, 61, 71, 72, 153, 154, 162, 168, 175, 177, 179, 180, 195, 223, 228, 229, 231, 251, 252, 253 STOLAC (selo) 135 STON 28, 33, 89, 179 STOARSTVO na selu, GAJENJE STOKE 17, 37 39, 132 134 S UDS KA FUN K CI J A UN UTAR K AT UN A 41 SUDSTVO U GRADSKIM NASELJIMA 61 66 SUTJESKA 174

TESTAMENT RADINA GOSTA 234 236 TETULINO (grad) 182 TILAVA (upa) 117 TJENTITE 163, 175, 177 TOEVAC (u blizini Tjentita) 176 TOMI (katun ) 139 TORNIK (u upi Vrhbosni) 174 TREBINJE 18, 31, 49, 52, 89, 98, 122, 125, 130, 163 TRG (MERCATUM / MERCATO / FORUM) 49 58, 72, 73, 95, 98, 101, 103, 104, 108 113, 130, 151, 153, 155157, 159, 162167, 172177, 179, 182, 184, 188, 249 TRGOVAKA DRUTVA 144, 164, 173, 182, 188 TRGOVAKI PUTEVI (vidi VIA) TRGOVAKE VEZE 34, 91, 93 TRGOVINA ROBLJEM 53, 69, 71 76, 92, 108, 112, 153, 179, 239, 240 TRGOVITE (u Pareiviima) 174 TRNOVO 174 TVRAVA I GRAD 49, 51, 52, 54, 55, 89, 99, 112, 175, 176, 178, 180, 182, 205, 252

UGARCI (katun) 139 USKOPLJE (upa) 90 USORA (upa) 212 USTIKOLINA 109, 130, 135, 177

VARE 174 VARO" (naziv podgraa) 50, 56, 67, 173, 180, 182 VESELA STRAA 163, 181 VIA (trgovaki putevi) 5052, 56, 72, 97, 100, 103, 156 VIA DRINE 51, 52, 100, 111, 156, 186, 188 VIA NARENTI 52, 53, 100, 156 VIDGOA (upa) 90 VIDOGOE (upa) 119 VINOGRADARSTVO 128 132, 184, 187 VISOKO 66, 110, 159, 161, 163, 172, 173, 183, 184 VIEGRAD 51, 66, 146, 159, 163, 175177, 182, 185 VJERA" CRKVEN A 93, 223 225 VJERNA SLUBA 221 224

263

VLADARSKA IDEOLOGIJA 14, 215, 217, 218 VLAHOVII (katun) 139, 140 VLASI 3741, 4345, 61, 76, 9799, 120, 138 144, 156, 165, 187

VLASTELA U BOSNI 7981 VLASTELINSKA REZERVA 116119, 187

VLATKO KOSACA, herceg 29 V LATKO VUKOSLAVI, knez 32 VOIHNII (katun, vlasi) 39 VRABAC 178 VRAGOVI (katun) 139 VRANDUK 174 VRATAR (na rijeci Sutjesci) 176 VRBANJA (upa) 92, 99 VRHBOSANJE 51 VRHBOSNA (upa) 51, 90, 115, 117, 119, 174 VRHPRAA (upa) 90 VRM 89 VUK GRGUREVI 183 VUK VUKOSLAVI, knez 81, 99 VUKAC HRVATINI 99 VUKMIR SENKOVI 100 VUKOSLAV HRVATINI, knez 82, 99

ZAHUMLJE 18, 80, 89 ZADUENJA (vidi KREDITI) ZAKLETVE 215, 226, 227 ZANATLIJE 58, 59, 135138, 143, 149, 160, 165168, 172, 177, 183, 185 ZBOR 35 ZE MLJANIK (upa) 99 ZEMUNIK (upa) 92 ZENICA 174 ZLOKRUHA (katun) 139 ZVORNIK 51, 62, 66, 115, 130, 151, 159, 163, 165, 172, 173, 182, 183

ARGOVII (Radmilo i ivan) 29 UR / UROVII (katun) 139 Julijana SUNIK

264

SUNIK

Knjiga je tampana uz finansijsku pomo Samoupravne interesne zajednice nauke Bosne i Hercegovine.