Beruflich Dokumente
Kultur Dokumente
/
4
njem. milja, rauuaju
pravilno etiri talijanske na jednu nj emaku milju. Phricht i
j\leisner primjeuju kod Heydlitzeva putopisa.
3
da se malo ne isto
pripovieda u putopisu Wolfganga Mntzera iz Bamberga, natam-
panom u 45. svezci Jckova sbornika putopisa. Premda nam nije
pri ruci niirnberko izdanje pomenuta Jckova sbornika od god.
1
Allgemeines Gelehrtou-Lexieoii, Leipzig 17." 1, Bd. IV, 484.
2
Feyrabencl, Eeysbuck, 1584, p. 250 74.
3
Deutsche Pilgerfahrten nach dem heiligen Lande, Berlin 1880.
1822, nego graako od g. 1 8 3 2 ,
1
ali broj stranica (12) u obih
izdanjih svjedoi, da je potonje izdanje od prvoga na prosto pre-
tampano. Poredivi 12 stranica Jckova izdanja u 16-ni, to za-
prema Mntzerov putopis, s 79 listova ili 158 stranica Seydliceva
putopisa u 8-ni, razabrati e se, da j e Mntzerov putopis njeki
vrlo kratki izvod, koj nikako nemoe nadomjestiti Seydliceva
putopisa. Mntzer bjee u drutvu hodoastnika na putu od Mle-
taka do Jerusolima, gdje ga redovnici nakon obinih obreda na-
pravie vitezom sv. groba. Mntzer u bitnosti pripovieda
2
na kratko,
kako su njega i druge hodoastnike utamniili u Ramlu radi navale
maltezkih vitezova,
3
te spominje medju hodoastoici i Ivana pl.
Ehrenberga. I potonji napisa putopis pod naslovom : zwei Reisen
zum heiligen Grab", natampan u Bazelu g. 1576, te spominje
medju zasunjenimi hodoastnici Seydlitza, Altmannshausena, Reydt-
burga i Mntzera ( Jack, p. 90). Budu da j e Mntzerov putopis
tako kratak, da se nemoe uzeti ni za dobar izvod Seydliceva
putopisa, bila bi tim Rhrichtova opazka Seydlicevu putopisu
sasvime netemeljita, j er Mntzerov putopis radi svoje kratkoe
nije za nikakovu naunu porabu.
Seydlitz u svojem putopisu, poto j e opisao put od Mletaka do
Jerusolima (cap. I VI ) , na tanko opisuje po obiaju hodoastni-
kom svetinje jerusolimske, osobito crkvu svetoga groba, za tim
Betlehem i druga sveta mjesta blizu Jerusolima (cap. V I I X ) .
Opisavi navalu maltezkih vitezova, tamnovanje u Ramlu i pogi-
belji hodoaa u sv. zemlju (cap. I X - X I I ) , pria dalje svojem
i svojih drugova putovanju od Ranila preko Samarije i Galileje u
Damask (cap. XI I ) . Opisavi Damask i tamonje tamnovanje
(cap. X I I I ) , crta nadalje put od Damaska u Alepo, te opisuje ovaj
grad i tamonji boravak (cap. X I V i X V ) ; zatim pria svojem
putovanju preko Male Azije (Karamanije, Cilicije, Pamphylije, do-
njekle preko Kapadocije i Galatije) u Carigrad (cap. X V I X V I ) .
Poto je opisao Carigrad i tamonji boravak, trpljenje i oslobojenje
( X V I I I X X V ) , pria napokon daljem putovanju po kopnu do
1
I. H. Jek, Tasehenbibliothk der wichtigsten u ui interessantesten
See- und Landreisen, 45 Bd. Grtz 1832, 11. ., 2 lid. XXII, Reise
des Edler Wolfgang v. Mntzer aus Bamberg nach Jerusalem whrend
d. Jahre 1 55659, p. 8 597.
2
Jek, p. 8 999.
8
to Seydlitz pripovieda na deset listova, to pria Mntzer na dvie
stranice.
Mletaka i u domovinu (cap. X X V X X X ) . Opis Seydliceva puta
od Carigrada do Dubrovnika (cap. X X V X X I X ) , mislim tu na
tanje razgbbiti i ocieniti, jer spada u okvir mojih studija puto-
vanjih po Balkanskom poluotoku. I Mntzer spominje taj dio
svoga puta od Carigrada u domovinu, ali u Jckovu izdanju
(p. 96) li se spominju varoi ( Adrianopel, Sophia, Misch i Novo"),
kojimi se prolo; ni taj dakle dio Miintzerova putopisa nije za
naunu porabu. Ostali pako dio Seydliceva putopisa odnosi se na
hodoastnika putovanja u sv. zemlju, kojimi je putopisi geogra-
fi) ska literatura preobilna, a tim se putopisom posveuje u najnovije
doba velika panja, jer se smatraju znatnimi vreli za tadanje po-
znanje iztoka.
1
Pristupaju ocjeni Seydliceva putopisa, na koliko se odnosi
na Balkanski poluotok, t. j . na put od Carigrada do Dubrovnika,
uzimljemo za podlogu sgoreliko izdanje, a bude li od potrebe,
porediti emo ga s izdanjem u pomenutom sborniku Feyerabendovu.
Posredovanjem carskoga, a osobito francezkoga poslanstva oslo-
bodjeni hodoastnici od suanjstva, narui j i h francezki poslanik u
svoj dvor, pa jim dade putne listove, naputke i opomene, kako se
imaju putem vladati, da ne dopadnu opet suanjstva. Francezki
jim poslanik osobito naloi, da ostanu zajedno i na okupu, da se
nebi pojedinice udaljivali, to bi za dotine, koji bi se putem izgubili
ili zaostali, moglo biti pogibeljno, dopali bi opet moda suanjstva,
budu je put, kojim putuju, glavni, na kojem se esto susretava
divljih janiara. Povjerivi jih svojemu kuriru, njekomu plemiu
f'rancezkomu, koji j e nosio politika pisma na francezki dvor, dade
jim vodioca i tumaa, njekoga janiara, a svakomu po jednoga
magarca, da nemoraju pjeke putovati. Obskrbivi jih za nevolju
potrebami, preporui jim, da budu blagodarni kralju francezkomu,
te da bi ga se sjeali u svagdanjih molitvah, mole boju milost
za njegovu vremenitu i vjekovitu sreu, j er da nebijae francezkoga
poslanstva, jedva bi se izbavili od teke tamnice, okrutnoga tiran-
stva i suanjstva turskoga.
2
Poto jih poslanik blagoslovi, a
hodoastnici se njemu svesrdno zahvale, krenue 23. lipnja 1559
1
Kehricht u. Meisner, op. . i Riant, Expeditions et plerinages, Paris
1 8 6 5 ; moja razprava Gjuro Hus, u Radu knj. LV, 1 1 6 .
2
Ovo j e vrieme bio francezki poslanik kod porte M. de la Vigne,
od kojega j e odpravljena depea na kralja Henrika . iz Carigrada
dne 21. lipnja 1559. Gl. Charrire, Ngociations del France dans le
Levant, tom. , 582.
p noi na put, a putovahu danom i nou. Put, kojim se hodo-
astnici vraali svaki u svoju domovinu, dieli se od Carigrada do
Dubrovnika na dva razdjela. Od Carigrada do Nia, to j e vei
dio j ur od dojakonjih putovanja poznate i opisane ceste vojnike,
koja j e ila od Carigrada u Biograd ; ostali pako put od Nia do
Dubrovnika, muniji i' tei, takodjer opisan od njekojih putnika,
jest onaj trgovaki put, kojim su Dubrovani putovali u trgova-
kih poslovih u nutranjost Balkanskoga poluotoka, i kojim su esto
ili njihovi poslanici, nose u Carigrad godinji danak.
Krenuvi iz Carigrada putovahu glavnim putem na Jedrene, koje
j e 110 talijanskih milja daleko. Putopisac jadikuje, tue se na teko
putovanje na tvrdom samaru Budu su njekoji zaostajali, odredi
plemi, da bude na putopisac posljednji u redu, da pazi na ostale,
da ostanu na okupu, poto je bio za hodoastnike odgovoran, jer
su esto susretali ete, vraajue se s granice od pobune sinova
sultanovih. Prenoivi u njekom zloestom selu, prevalivi Hep,
ali slabo naseljen priedjel, proavi preko njekoliko trgovita, pri-
spjeli su 25. u Jedrene (Adrianopel). Ova mu je varo vrlo ve-
lika, otvorena i u nutranjosti zlo grajena ; puna je trgovina,
osobito idovskih. Gradom tee velika rieka, a zove se Mariza.
Tu su ostavili carigradske magarce, najmili druge za etiri dana
puta, a za svakoga platie 100 aspra. Dne 26. istoga mjeseca
zapute dalje prama Plovdivu a sliedei dan prispjeli su u trgovite
s liepim i dugim mostom nad Maricom, koja se negda Hebrus
zvala. Takova mosta nije putopisac ni prije ni poslije nigda vidio,
a sagradi ga Mustafa paa, po kojem se i most zove; kod istoga
je mosta sagradio Rustan paa karavanseraj (Caravazell) i bolnicu
za siromahe. Dojduega dana odputovae i dospjele u kralje-
vinu Makedoniju, koja je na mnogih mjestih Hepa, ravna i rodna,
prama moru pako jest gorovita, neobradjena i nenaseljena. Na
Petrovo su prispjeli u Plovdiv (Philippopolin), koj se njegda zvao
Trimontium, bjee silan, a sada je loo sagradjen. U ovoj su va-
roi, koja se stere po ubavoj ravnini, na pomenutoj rieci Marici,
etiri silne visoke stiene, a vide se s daleka. U toj varoi i nje-
govoj okolini stanuju mnogi krani, koji ponajvie slovenski (scla-
vonischer Sprache) govore, od kojih sultan, kao i od svih krana
u njegovoj dravi ivuih, pobire obino svake etvrte ili pete
godine hara ili desetinu od njihove djece; naime ako tko ima
etvero ili petero djece, uzme mu se jedan, imade li vie od
petero djece, uzmu mu se dva deka. Ova se uzeta djeca onkraj
4
mora, u Natoliji ili Maloj Aziji, porazdiele medju stanovnike gra-
dova i trgovita; dok se naue turski, upotrebljuju j e za svakojake
rune poslove, a zovu se Tamnogla. Kad pako djeca ojaaju i
car jih zahtieva, mora se j e predati u Carigrad. Ako j e medju tim
koje diete umrlo ili se izgubilo, mora kuni starjeina, kojemu j e
bilo diete predano, odgovarati pred sudom, kako se j e izgubilo ;
ako se nemoe opravdati, mora za izgubljeno diete platiti. Odrasli
upotrebljuju se u dvoru, na biodovih, u vrtovih, konjunicah i
drugdje, gdje jih treba ; mnogi ue i zanate, a ponajvie budu ja-
niari, koji poslije sa svojimi roditelji i prijatelji tiranski postupaju.
Takova okrutna djela i slunosti moraju biedni krani, koji su
carevi podlonici, bez prigovora podnaati. Dne 30. lipnja kre-
nue od Plovdiva i podjoe putem preko gore, koja se negda Rho-
dope, a danas se zove Vesteliza (sic ! ) . Proavi njekojimi ubavimi,
prostranimi i dobro uradjenimi dolinami, dospjeli su (2/ VI I ) u ve-
liku otvorenu varo, zvanu Sophia, na rieci Ischia, koja prama
ponoi u Dunav (Thonaw) utjee. Ovaj je priedjel s daleka opasan
gorami, koje se njegda zvahu Aemus, dielile su Traciju od Mizije.
Onuda tee velika voda; varo j e sasvime od drva sagradjena;
malo prije njihova doaa bjee poar, to je nanielo trgovcem
velike tete. Tu se prave najbolji turski fesovi. Dalje podjoe
preko male gore, nekojimi ubavimi i uradjenimi dolinami i dospjeli
su u otvorenu varo s tvrdjicom, a zove se Nisch (aliter Ische ?,
odkuda pomenuta voda nosi ime) .
Ovo j e sadrina Seidlieva dnevnika na putu od Carigrada do
Nia, a odnosi se na staru carsku cestu, od dojakonjih putopisaca
raznovrstno opisanu. Seydlicev opis toga puta odgovara glede
formei sadrine najobenitijim biljekam putnoga dnevnika. Seydlitz
neopisuje proputovanih priedjela, neima u njega ni orografijske ni
etnografijske gradje, to bi trebalo razpraviti i razsvietliti, ili kojom
bi se dojakonji putopisi popunili. Ni u topografijskom pogledu
nije na putopisac obilan, j er navodi na putu od Carigrada do Nia
u svem pet najglavnijih mjesta, kojih su mu opisi vrlo obeniti.
Poto su ona mjesta onako poznata i dovoljno opisana od doja-
konjih putopisaca, drimo suvinim opet tu ono isto opetovati.
Jedrenetu (Adrianopel) jedino je to putopisac zabiljeio, da j e
otvoren grad trgovaki, kojim tee Mariza, a to j e dosta malo
za grad, koj je onda bio do Carigrada najznamenitiji na Balkan-
skom poluotoku. O mostu Mustaf pae" (M. paa kpri) , kojem
gotovo svaki putnik na iroko razpravlja,
1
zabiljeio je samo to,
da vodi preko Marice i da takova mosta nije ni prije ni poslije
vidio. Plovdivu (Philippolis) razmjerno je najvie zabiljeio :
stere mu se na ubavoj ravnini rieke Marice. Putopisac nezamje-
njuje, poput drugih, Plovdiv s makedonskim Philippi, ini se, da
ga nisu zavadjala stara geografijska imena, a glede toga je pra-
vilniji i pouzdaniji od istoga Vrania, koji se stare gografije ne
samo robski drao, nego j u i krivo tumaio. Umjesto tri sienitne
stiene,
2
po kojih nazvae Rimljani grad Trimontium, navodi puto-
pisac etiri. krvnom harau, to ga krani moradoe davati
sultanu, govori Seydlitz potanje, te se razlikuje od Kuripeia, koj
ob istom predmetu govori. Doim potonji tvrdi, da Turci uzimlju
svake godine iz svakoga sela do petero muke najljepe djece,
dapae gdje kojemu otcu i majci otmu, ako je liepo, i jedino muko
diete ;
3
Seydlitz pako tvrdi, da se svake etvrte ili pete godine
pobire krvni hara, a uzimlje se svakomu po jedno muko diete,
ako jih ima etvero ili petero; ako jih pako ima vie od petero,
uzme mu se dvoje. Seydlitz vrh toga navodi, da se zarobljena
djeca davaju Turkom u Malu Aziju na uzgoj, a kad narastu i
naue turski, predaju se na slubu caru, koj jih veinom daje u
zloglasne krvolone janiare.
Put od Plovdiva u Sofiju opisuje se vrlo obenito, spominju
jedinu goru Vasilicu (Vastelizii, sic!), koju su na tom putu
prevalili. U ojakonjih putopisih imamo obsenijih i liepih opisa
toga puta preko ihtimanskih klanaca, na koje opise itatelja upu-
ujemo.
4
Seydlitz pako nikakovih nedaje podataka, koji bi starije
putopise bud popunili, bud razsvietlili. Sofija (Sophia) na rieci Iskri
(Ischia) otvoreno mu je mjesto, jer su onda jur bile gradske zi-
dine s temelja poruene; ali mu j e opis varoi vrlo mrav, jer
nespominje ni one drevne crkve, po kojoj bi varo nosila ime, kojoj
malone svaki stariji putnik na iroko pria. I opis puta od Sofije
u Ni mu je vrlo obenit, te se neda sa starijimi putopisi nikako po-
rediti : ne samo to nenavodi na tom putu drugih mjesta, nego neima
spomena ni o klancih ili klisurah, koje stariji putopisci na tom
1
Rad, knj. L XXI, 48, 51.
2
Rad, knj. L XXI, 46.
8
Rad, knj. LVI, 16265.
4
Rad, knj. L XXI, p. 3340 .
*
putu spominju.
1
Na je putopisac zadovoljan s opazkom, da su
prevalili malu i nizku goru". Ni, otvorena varo s tvrdjicom,
jedva kao glavnije mjesto spominje, ali slinost imena Nia s po-
menutom riekom Ischia zavelo ga, da j e tvrdio, da se Ni druga-
ije Ische (sic!) zove, a po toj varoi zvala bi se i pomenuta voda
(sic!). Putopisac je dakle mislio, da j e Iskra (Ischia), koju j e
vidio blizu Sofije, to i Niava, koja protie Ni, premda je spo-
menuo kod Iskre, da tee na sjever u Dunav, a na daljem putu
mogao j e vidjeti, da Niava utjee u Moravu. Ovoj obenitosti i
dosta mravomu opisu puta naega putopisca biti e vjerovatno to
razlogom, to se s kurirom hitro putovalo, komu je put bio,
jedno, poznat, a drugo, to nije imao vremena, putujui u dravnih
poslovih, putem se podulje zaustavljati.
Krenuvi iz Nia, putovahu preko gore i dospjee ( 5/ VII) u
liep ravan priedjel, gdje je otvorena varo po imenu Tepplitza (od
kuda se ista pokrajina Toplitza zove), na rieci Moravi (Maroffa
oder Morava). Tu napustie put, to vodi u Budim, te podjoe
lievo putem prama moru, i putovahu preko visoke studene planine,
koja se njegda zvala Aemus i Scardus, dok su doli u Dubrovnik
(Ragusa), a tim se putem nemoe drugaije putovati, nego konjem,
oslom ili pjeke. Ona pako planina razstavlja Makedoniju od Bosne.
Poto su pdrugi dan i no putovali, dospjeli su ( 7/ VIL) , petkom
u veliku varo, na prilinoj rieci, a zove se Nobosar (aliter Novi-
bazar). Izmienivi konje, krenue jo istoga dana i dospjee
( 8/ VII) na planinu, gdje j e tvrd dvorac na visokoj i vrletnoj pe-
ini, u klancu gore Cranze, a zove se Mylischaretz. Oko p nje-
make milje pod tvrdjicom grki j e manastir, u divljoj dolini,
posve samotan, u kojem je bilo do 60 duhovnih otaca, duge
kose, a odjeveni u mrko-sive suknene haljine ; vode ist i umje-
ren ivot, i tim, po putopievu miljenju, druge sveenike i
redovnike daleko nadkriljuju. Pomenuti j e manastir dobro uzuvan,
osobito crkva sa slikami. koje su veinom na grki nain sre-
brom ovjenane, vrlo bogato nakiene, kao to j e putopisac u malo
kranskih crkavah vidio. Na jednom oltaru bjee srebrni lies, u
kojem da poiva, kako j i m priahu, njeki metropolita. Sve je to
od Turaka do dana dananjega netaknuto ostalo. Poto su sve
razgledali, krenue dalje. Medjutim ukrali su njekomu drugu
1
Kad, knj. LXXI, 3 03 4 .
tursku kabanicu, spazivi to janiar, vrati se i nadje, da ju je
ukrao j eki Turin, koj j e s drugom dvojicom Turaka takodjer
pohodio manastir. Janiar, izbivi do smrti Turina, uze mu ka-
banicu, konja i sve to j e imao. Njegova dva druga podjoe za
janiarom, molei, da bi j i m povratio konja i druge stvari. Budu
da se janiar nehtjee molbi odazvati, vrate se Turci u selo Prego-
poli (aliter Priepole, na rieci Zin s desna), nedaleko od pomenuta
manastira, gdje j e sjedio vojvoda ili sandak, da stvar sudcu prijave.
Boje se, da se nebi Turci na putnicih, koji su i noju putovali,
osveivali, vrate se i ovi u pomenuto selo. Kada su putnici ulazili
u selo, vikalo se, da su krani zatukli Turina. Putnike odvedoe
u njeku kuu, gdje je sudac popisao njihova imena i pridrao jih
u zatvoru. Jani ar pako, da se opravda, tvrdio j e pred sudcem,
da Turin nije samo ukrao kabanicu, nego francezkomu plemiu
i torbu (turba) s 9000 aspra, a to bi bio morao dokazati, to mu
je bilo vrlo teko, budu se krani nepriputaju u Turaka za
svjedoke. Na to izjavi francezki plemi, da putuje u vrlo zname-
nitih poslovih, do kojih nije samo stalo njegovu gospodaru, kralju
francezkomu, nego i njihovu caru, zato nemoe gubiti mnogo vre-
mena, dok tu stvar sud razpravi. Ako ga sudac nepusti, da moe
umah odputovati zajedno s nami, koje je njihov car njegovu go
spodaru, kralju, poklonio, onda e plemi, na povratku, radi nane-
sene mu tete i sramote u cara se prituiti. Na to se trailo njegov
i nae putne listove; kada je razgledae, primietie, da e se
ukradena kabanica povratiti, a o ukradjenom novcu nitko nita
nezna, ako se nadje, da e i to tano povratiti. Poto su bili kao
uznici u velikom strahu, odgovor jih vrlo razveseli. Molismo ple-
mia, poto je kradja novana bila izmiljena, da nenapinje struna
odvie, nego da se presudom zadovolji.
Rieivi se neprilika, krenue (10/ VI I ) preko gore, koja se Ma-
grisi zove, i prispjeli su sliedeega dana u trgovite Gatscha, gdje
takodjer sjedi turski vojvoda. Tu se prevaa preko vode tekuice
koja dieli Bosnu od Dalmacije, a imena j oj se vie nesjea. Svi
koji dolaze iz nutranjosti, moraju tu pokazati svoje putne listove
i sve stvari, to sa sobom imaju. Cim pokazae vojvodi putne
listove, umah jih bez daljega pretraivanja dade prevesti, pa podjoe
uz pomenutu rieku preko visoke i studene planine. Dne 12. u oi
Margaretin ja, dospjeli su u ubavu dolinu, zatim na silnu, golu,
kamenitu i pustu goru, pomenutu Magrid, udei se, kako j u
mogoe s magarci i konji radi vrletnib putanja prevaliti. Ova gora
dieli Tursku od Kranstva i dubrovakoga gospodstva.
Na visini pomenute gore ugledae more i prispjee istoga dana
u glasoviti grad Dubrovnik (Ragusa, u Ptolomeja Epidaurus, od
Turaka nazvan Dubrovicha), lei pod pomenutom gorom na moru,
a prvi je grad kranski, do kojega se prispije, putuju iz Turske
na istom putu. Tri su godine manje dva dana minule, odkako po-
djoe s Cipra u poganstvo ili u turske zemlje, gdje jili sadrae.
Ove pomenute zemlje, od jedreneta do med je kranstva, sa-
sviine su naseljene, osobito sela, i to veinom od krana, te su kasto
eieli dan putovali, da nisu vidjeli Turina; nu po varoih i trgo-
vitih, gdje j e trg, ima jih. Sela su hrdjavo sagradjena, a malo ne
sve govori slovenski.
Dubrovnik je vlast sama za se, kao to Mietei; ima njeto zemlje
i njekoliko podlonih otoka ; plaa Turinu, da mu zemlju pusti na
miru i da na moru sigurno trgovati moe, kao to jim kazivahu,
godimice 14000 dukata. Dubrovnik j e malen, ali bogat trgovci,
dobro je utvrdjen i krasno sagradjen grad. Velike trgovine radi
dri po inostranih zemljah veliko brodovlje, ali ima samo etiri
galije. Borave est dana u Dubrovniku, izkazae nam velike
asti i dobru volju, pokazae svoju riznicu mnogih udotvornih
svetinja, koje osobito tuju. Sve j e to zlatom i srebrom bogato
okovano i dobro se uva. Medju onimi svetinjami najznamenitija
je pelen, kojom je bogorodica Krista povijala, zatim kri sa sli-
kom Spasiteljevom ; na velikom oltaru stolne crkve slika j e bogo-
rodiee i dvanaest apostola od mjeovite, zlatne i srebrne kovine,
to se cieni na 2 0 0 0 0 0 dukata. Sesti dan narue si ladju s osam
vesala, da jih poveze u Mletke, a vlast jih nadari svakojakimi
potrebami.
Ovo j e opis Sevdlieva puta od Nia do Dubrovnika, a poznat
nam je od njekojih starijih putnika, na ime Kamberta (g. 1 5 3 3 )
1
i J . Chesneaua (g. 1 5 4 7 )
2
, donjekle od Sepera (g. 1 5 3 3 )
3
i . Zena
(g. 1 5 5 0 )
4
, divno ga veinom opisa i opjeva Jaket a i'almoti u
svojem djelu Dubrovnik ponovljen, a prof. dr. . Jireek savr-
eno opisa isti taj put po njekojih putopisih i dubrovakih izvorih
6
.
1
Gl. Kad, knj. LVI, 204 i 32.
2
Gl. Had, knj. LXII, 67 7 5 .
3
Gl. Kad, knj. LXII, 4 8 67 .
4
Gl. Rad, knj. LXII, 9 0 1 0 1 .