UNIVERZITET U SARAJEVU

FILOZOFSKI FAKULTET U SARAJEVU

ODSJEK ZA HISTORIJU

OSMANSKO ZAKONODAVSTVO U VRIJEME SULTANA SULEJMANA KANUNIJA ( 1520. 1566. )

( SEMINARSKI RAD )

MENTORI:
Prof.dr. ENES PELIDIJA Mr. FAHD KASUMOVI ( Vii ass. )

Sarajevo, 2013.

Osmansko zakonodavstvo u vrijeme sultana Sulejmana Kanunija

SADRAJ

SADRAJ UVOD

. 2 . 3

1. IVOT I VLADAVINA SULTANA SULEJMANA KANUNIJA 4 2. OSMANSKO ZAKONODAVSTVO OD 1520. DO 1566. GODINE ... 6 3. OPE KARAKTERISTIKE I RAZLIKE IZMEU ERIJATA I KANUNA 9 4. KANUN-NAMA SULTANA SULEJMANA KANUNIJA . 11

ZAKLJUAK ............ 13 PRILOZI ( SLIKE ) ........ 14 LITERATURA ....... 16

Seminarski rad

Osmansko zakonodavstvo u vrijeme sultana Sulejmana Kanunija

UVOD Zakon i zakonske odredbe predstavljaju temelj svake uspjene drave. Bez dobrih temelja i vrstog zakona, nijedna drava ne moe imati potrebnu stabilnost. Upravo je ove temelje i stabilnost u Osmanskom carstvu podigao i utvrdio, velika linost i ozbiljan vladar, sultan Sulejman Kanuni. U vrijeme stupanja na prijestolje tada princ, Sulejman je bio jedini nasljednik, pa je bez grijeha i prepreka, te iijeg pogubljenja preuzeo prijestolje. Turska historiografija ovog sultana predstavlja kao jako uspjenog i inteligentnog vladara, koji je u 46 godina svoje vladavine nizao velike uspjehe.1 Unutranje reforme sprovedene u njegovo doba i njegova predanost prema osmanskom zakonodavstvu, nove promjene u dravnoj organizaciji i birokratiji, zatim nastojanje da se obiajno pravo tumai kao erijatsko su karakteristike XVI stoljea, koje je oznaeno kao stoljee sultana Sulejmana Kanunija.2 Zadatak ovog rada je da se obrati panja na opu sliku zakona, koji su doneseni u vrijeme sultana Sulejmana. Pored toga, predstavljen je sultanov ivot i vladavina, radi jednostavnijeg posmatranja same teme rada. Cilj rada je da se definicijom erijatskog prava i kanuna, ukae na razlike izmeu ova dva pojma, te na njihovu jednaku vanost prilikom uspostavljanja vrstog, osmanskog zakonskog sistema. Uz pomo prikupljene literature, pristupljeno je ozbiljno izradi, a sve sa ciljem da se to detaljnije obradi tema seminarskog rada. Koncept rada je zasnovan na iscrpnom prouavanju izvora, koji sadre veliki dio kanuna (zakona ) donesenih u vrijeme ovog sultana, a sve kako bi se ukazalo na problematiku teme. Osnovu rada ini tematski metod, a unutar njega je koritena hronoloka metoda. Prilikom pisanja ovog seminarskog rada nije bilo veih problema. U literaturi su prisutna razliita miljenja i tumaenja kanuna sultana Sulejmana Kanunija. Time je bilo tee shvatiti sutinu samih zakona Osmanskog carstva u periodu vladavine ovog sultana, meutim uspjeno je premotena ta prepreka i rad je dobio odgovarajuu formu.

1 2

Ibrahim Alajbegovi Peevija, Historija 1520.- 1576., Tom I, El-Kalem, Sarajevo, 2000., 17. Ekmeleddin Ishanoglu, Historija Osmanske drave i civilizacije, GRIN-Graanica, Sarajevo, 2004., 39.

Seminarski rad

Osmansko zakonodavstvo u vrijeme sultana Sulejmana Kanunija

1. IVOT I VLADAVINA SULTANA SULEJMANA KANUNIJA ( 1520. 1566. )

Kako smo u uvodnom dijelu kazali, sultan Sulejman je bio poznat pod nazivom Kanuni, to je u prijevodu znailo Zakonodavac. Ovaj sultan je vodei veliku i uspjenu Imperiju doveo do potpune reorganizacije i uspostave jako uspjenog i kompleksnog sistema zakona. Uspio je postii da elegantno i djelotvorno odredi praktinu politiku velike sile kao to je bilo Osmansko carstvo. U tom periodu je bio oblikovan i vanjski oblik u kojem se, sasvim svjesno, po primanju stranih diplomata pokazivala osmanska mo. Tom prilikom bi se sultan potrudio da se pokae sva rasko njegove Imperije. Dvor bi bio posebno ukraen, dok je sam sultan nosio najljepu odabranu odoru. Evropska ga je historiografija nazivala Velianstvenim, upravo zbog te raskoi.3 Nakon smrti svoga oca Selima I Javuza, sultan Sulejman, kao jedini nasljednik prijestolja, je 1520. godine naslijedio mjesto sultana Osmanskog carstva.4 Prije ovog dogaaja, jo kao princ, Sulejman je poslan na obuku za budueg vladara Osmanske imperije. Kao i svaki njegov prethodnik, usavravao je svoje vjetine kao namjesnik sandaka pod nazivom Kaffa. Nakon odreenog vremenskog perioda princ Sulejman je primio namjesnitvo Magnezije (dananja Manisa ), gdje se zadrao do preuzimanja sultanskog prijestolja, godine 1520. Historiografija ga opisuje kao pravednog, velikodunog i monog vladara, iji e vei dio vladavine biti ispunjen velikim uspjesima.5 Zahvaljujui ovom sultanu, Osmansko carstvo e doivjeti vrhunac svoje vojne, teritorijalne i dravne moi. Odmah nakon stupanja na prijestolje, sultan Sulejman je krenuo u osvajanje svijeta. Za vrijeme njegovog oca Selima I Javuza, prihodi Osmanskog carstva su se udvostruili, a dravne rezerve novca su pomogle Sulejmanu u njegovim vojnim planovima.6 Njegova desna ruka i najbolji savjetnik je bio veliki vezir Ibrahim, rodom Grk, koji je na osmanski dvor doao putem danka u krvi. Brzo je stekao sultanovu naklonost i povjerenje, te je ubrzo dobio visoko mjesto u Carstvu, iako nije bio dovoljno iskusan za tu poziciju. Ibrahim je bio svestrano obrazovan, govorio je vie jezika, bio je glazbeno nadaren i jako

3
4

Jozef Matuz, Osmansko carstvo ( klasino doba ), kolska knjiga, Zagreb, 1992., 79. Colin Imber, The Ottoman Empire 1300 1650. The structure of Power, Palgrave macmilliam, New York, 2002., 48. 5 J. Matuz, Osmansko Carstvo, 76. 6 Halil Inaldik, Osmansko carstvo klasino doba (1300 1600 ), Clio, Beograd, 1974., 50.

Seminarski rad

Osmansko zakonodavstvo u vrijeme sultana Sulejmana Kanunija

inteligentan.7 Toliko povjerenje je sultan imao u Ibrahima pau, da je dopustio da se Ibrahim i sultanova sestra vjenaju. Vjenanje je bilo obavljeno u Carigradu, sa nevienim sveanostima.8 Iako je Sulejman Kanuni bio jako moan vladar sa velikim karakterom, imao je svoje slabosti koje su ga navodile na donoenje pogrenih odluka. Njegova najvea slabost je bila sultanija Hurrem, poznata kao Rokselana, koja ga je nagovarala na svakojake promjene i postupke, koji su bili za njega loi i nepovoljni. Rokselana se svojim arima i ljepotom uzdigla od robinje do sultanove supruge. Navela je sultana na ubistva dvojice velikih vezira Ibrahima i Ahmeda, te je posijala sjeme mrnje izmeu dvojice sultanovih sinova.9 Bitno je naglasiti i taj podatak da je sultan Sulejman mnogo volio umjetnost. Prelijepe graevine iz njegovog doba su nastale po njegovoj elji. Za izgradnju objekata on nije alio novca, te je angaovao prvorazredne arhitekte za svaki svoj projekat. Meu najistaknutijim i najtalentovanijim bio je uveni Sinan Mimar.10 Dao je izgraditi prelijepu damiju Sulejmaniju u samom Istanbulu, te je pored toga vodio rauna da na kole postavi vrsne i uene ljude. Dvije kole su sagraene na istonoj, a dvije na zapadnoj strani damije.11 Pored ove damije, u vrijeme sultana Sulejmana je zapoela i izgradnja kanala velikih razmjera, koja je trebala omoguiti opskrbu prijestolnice vodom.12 Sulejman Kanuni je bio onaj koji je podigao Osmansko carstvo do najvieg vrha njegove veliine, moi i sjaja.13 Nakon 46 godina vladavine, godine 1566. sultan Sulejman umire. Umro je u 70-toj godini ivota u svom atoru, nakon svog posljednjeg pohoda. 14 O njegovoj smrti se jako malo informacija zna. Iste godine ga je naslijedio jedini preivjeli sin Selim II, koji je bio dosta slabiji dravnik, ni sjenka od svog oca.15

7 8

J. Matuz, Osmansko carstvo, 79. J. Hammer, Historija Turskog/Osmanskog/carstva, 355. 9 J. Matuz, Osmansko carstvo, 81. 10 Isto, 85. 11 J. Hammer, Historija Turskog/Osmanskog/carstva, 474. 12 J. Matuz, Osmansko carstvo, 83. 13 J. Hammer, Historija Turskog/Osmanskog/ carstva , 536. 14 Rober Mantran, Istorija Osmanskog carstva, Clio, Beograd, 2002., 185. 15 C. Imber, The Ottoman Empire, 61.

Seminarski rad

Osmansko zakonodavstvo u vrijeme sultana Sulejmana Kanunija

2. OSMANSKO ZAKONODAVSTVO OD 1520. DO 1566. GODINE

Pored stalnih osvajanja i ekspanzije Osmanskog carstva, sultan Sulejman Kanuni je tokom svoje vladavine, obratio veliku panju na zakonodavstvo unutar njegovog carstva. Temelji svakog uspjenog carstva nalaze se u vrstim i tano odreenim zakonima. Sultan Sulejman je svoje zakone temeljio na erijatskom (vjerskom ) pravu, te je upravo te zakone oblikovao i prilagoavao zakonima Carstva. On je zasluan za najvii procvat veliine i moi Osmanskog carstva i to sve zbog mudrih dravnih formi i osnovnih zakona, koje je uveo tokom svoje dugogodinje vladavine.16 Unutar opsene zakonodavne djelatnosti, sultan je najveu panju obratio na zemljino, finansijsko i fiskalno pravo.17 U sklopu popisa poreza kodificirano je i mjesno obiajno pravo. Poveavanjem administrativnih zadataka unutar Carstva, uvjetovano popisima, zakonodavstvom i stalnim irenjem diplomatike sa stranim silama, sa sobom donosi dalju izgradnju birokratije.18 U to vrijeme sultanova vlast je bila neograniena, njemu je bila podreena velika vojska i na raspolaganju mu je bio izgraeni birokratski aparat.19 Osmanska administrativna i birokratska praksa je bila izdanak drevnih, predislamskih tradicija Bliskog Istoka. Unutar ovih institucija bile su zastupljene tano odreene funkcije. Svaka grana administracije i birokratije je bila formirana radi boljeg funkcionisanja i voenja carskih poslova i zadataka.20 Sve vei broj zadataka i poslova doveo je do promjena unutar djelatnosti odreene grane. Kada je u pitanju zakonodavstvo i osmanski pravni sistem, niandije (rukovodioci Kancelarije ), su dobile proirenu funkciju, te su pored vrhovnog efa administracije vrili i posao tumaenja zakona. Niandija je u ime sultana stavljao tugru na akte i diplome.21 Meu dravnicima Osmanskog carstva, odmah iza sultana, dolaze na vrhu veziri-pae i beglerbezi-namjesnici. Nakon njih slijede defterdari, niandije, reis -efendije, odnosno predstojnici riznice i dravni sekretari. 22

16 17

J. Hammer, Historija Turskog/Osmanskog/carstva, 340. J. Matuz, Osmansko carstvo, 82. 18 Isto, 83. 19 Grupa autora, Historija naroda Jugoslavije, II tom, kolska knjiga, Zagreb, 1959., 18. 20 H. Inaldik, Osmansko carstvo, 142. 21 Grupa autora, Historija naroda Jugoslavije, 19. 22 J. Hammmer, Historija Turskog/Osmanskog/carstva, 518.

Seminarski rad

Osmansko zakonodavstvo u vrijeme sultana Sulejmana Kanunija

Od velikih uenjaka-pravnika, za vrijeme vladavine sultana Sulejmana bitno je spomenuti dvojicu muftija. Jedan je bio Kemalpaa-zade, a drugi Ebusuud s mulom Ibrahimom iz Haleba, piscem islamskog zakonika.23 Sa primjerima odreenih kanun-nama iz vremena ovog sultana, detaljnije je objanjeno djelovanje osmanskog zakonodavnog organa. Kao prvi primjer uzima se kanunnama za Bosanski sandak iz 1539. godine, koja je bila iz vremena sultana Sulejmana. Ovdje se spominju carine i carinski porezi, te kazne prilikom krenja pravila i zakona. U kanunnami nalazimo podatak da se sud ovog sandaka nalazi u Novom Pazaru, te da kadija treba izvriti i odrediti kaznu za poinjeni zloin. 24 Takoer, u kanun-nami se govori o pomoi prilikom izgradnje tvrava na pograninim podrujima. Spominje se dunost domaeg stvanovnitva da se maksimalno angauju u izgradnji i finansiranju ovih poslova. Tu su prisutni zakoni zapovjednika monih uvara, zakon trine takse, te zakoni unutar sarajevske carine.25 U doba sultana Sulejmana Kanunija, osmanski timarsko-spahijski sistem je dostigao svoju kulminaciju. Ovaj sistem i njegova organizacija su se brojno poveali, ali je poeo iznutra da slabi i gubi svoj prijanji znaaj.26 Iz njegovog vremena ima veliki broj fetvi, kojima su se regulisali razni sporovi izmeu zaima i posjednika timara i zakupnika njihovog zeameta i timara.27 U kanun-nami o vojnucima iz vremena sultana Sulejmana stoji da su vojnuci osloboeni poreza na ono to posiju i ponju na svojoj batini, od poreza na konice, pristojbi na svinje, ovce i dr. U poekoj kanun-nami od 1545. godine, jedan dio se odnosi na dunosti vojnuka i njihovo osloboenje od svih daa i novanih pristojbi.28 Dolazak ovog sultan na prijestolje je obiljeen davanjem odreenih sloboda i ukazivanjem milosti vojnucima. Tako je svoju reputaciju pravednog i milostivog vladara uvrstio.29 Pored ovih primjera, daemo i primjere dvojice prekritelja osmanskih zakona, koji su da bi posluili kao primjer drugima bili najstroije kanjeni.

23 24

J. Hammer, Historija Turskog/Osmanskog/carstva, 521. Grupa autora, Kanuni i kanun-name za bosanski, hercegovaki, zvorniki, kliki, crnogorski i skadarski sandak, Orijentalni institut u Sarajevu, serija I, Veselin Maslea, Sarajevo, 1957., 41. 25 Isto, 45. 26 Hamid Hadibegi, Rasprava Ali aua iz Sofije o timarskoj organizaciji u XVII stoljeu, Glasnik zemaljskog muzeja u Sarajevu, sveska II, Nova serija, Sarajevo, 1947., 141. 27 Isto, 142. 28 Hamid Hadibegi, Glavarina u Osmanskoj dravi, Orijentalni institut u Sarajevu, Posebna izda nja IV, Sarajevo, 1966., 21. 29 R. Mantran, Istorija Osmanskog carstva, 173.

Seminarski rad

Osmansko zakonodavstvo u vrijeme sultana Sulejmana Kanunija

Njihova kazna je bila smrtna, a to su bili: 1. Kauli Dafer-beg (Krvavi ), koji je bio sandakbeg Galipolja i komadant mornarice, za koga je ustanovljeno da je prekrio vei broj zakona, te je objeen. 2. Prizrenski beg koji je prodavao djecu raje kao roblje, a neke je i poklanjao. Kada se saznalo za to, odreena mu je smrtna kazna.30

30

I. A. Peevija, Historija, 20.

Seminarski rad

Osmansko zakonodavstvo u vrijeme sultana Sulejmana Kanunija

3. OPE KARAKTERISTIKE I RAZLIKE IZMEU ERIJATA I KANUNA

Osnovni izvori zakonodavstva u Osmanskom carstvu su bili dravni i erijatski zakoni. Potpuno cijeli pravni sistem toga vremena se zasnivao na ovim zakonima. Termin erijat u prijevodu znai islamsko pravo ili islamski vjerozakon, meutim pod ovim terminom se ne misli samo na pravni sistem, nego i na cjelokupne ljudske obaveze. erijat u sebi objedinjuje propise religijskog, moralnog i drutveno-pravnog karaktera. Sami erijatski propisi imaju vie preventivni, nego kazneni karakter. U islamu, pravnost i protivpravnost se nazivaju dozvole i zabrane. Sva djela punoljetnih osoba svrstavaju se u jednu od slijedeih kategorija: zapovijed (vadib, fard ), zabrana (haram ), preporuka (nedb ), odvraanje (karahet ) i dopustivost (ibahat ).31 erijatski propisi odraavaju Boansku volju i Pravdu. Sve obaveze, po erijatu su pravedne jer potiu od Boga, dok su zabrane postavljene samo na djela koja su nepravedna. Razlika izmeu pravde i nepravde se moe utvrditi na osnovu principa do kojih su doli islamski uenjaci otkrivajui ciljeve islamskog vjerozakona. U kategoriju vrijednosti, koje su neophodne za odravanje ljudskog drutva i poretka u njemu, spadaju: vjera (din ), ivot (nefs ), razum (akl ), ast (ard ) i imovina (mal ). 32 Vjera se titi sluenjem Bogu (ibadet ) i pravom da se brani, ako je onemogueno njeno iskazivanje. ivot se titi zabranom samoubistva i obavezom otklanjanja opasnosti, koja prijeti i pojedincu i drutvu. Razum se titi zabranom uzimanja opojnih pia i droga, a potomstvo odredbama o zakonitom braku kao osnovi porodinog ivota i zabranom izvanbranih spolnih odnosa. ast se titi propisima o kanjavanju klevetnika, a imovina propisima o obavezi njenog sticanja na zakonit nain, propisima o zabrani krae i kamate.33 Ono pravo koje je nastalo bez intervencije drave i koje se razvijalo samostalno je nazvano erijat, dok ono koje je nastalo sa sultanovim naredbama i fermanima je dobilo naziv obiajno pravo (kanun ). Tako se osmansko pravo sastojalo iz erijatskog i obiajnog prava. Vremenom se obiajno pravo razvijalo uporedo sa erijatom. U Osmanskom carstvu vjerske (erijatske ) zakone je tumaila ulema, koja je predstavljala zatitnike tradicije i vjerskih obiaja, te je uivala veliki ugled u Islamskoj zajednici.34

31 32

Fikret Kari, Studije o erijatskom pravu i institucijama, El-Kalem, Sarajevo, 2011., 12. Isto, 13. 33 Isto, 14. 34 C.Imber, The Ottoman Empire, 218.

Seminarski rad

Osmansko zakonodavstvo u vrijeme sultana Sulejmana Kanunija

Obiajno pravo je, pored Osmanskog carstva, bilo postojano i u drugim islamskim dravama.35 U stvaranju obiajnog zakona u Osmanskom carstvu, bitnu ulogu su imali Sultanski divan, kojeg su sainjavali dravnici sa dugogodinjim iskustvom i niandije, posebno nadlene za obiajno pravo.36 Kodifikaciju kanun-nama su vrile kadije, po nareenju sultana. Kadije su svoje odluke donosile na temelju pouzdanih knjiga hanefijskog mezheba.37 Po ovome se moe zakljuiti da je postojala veza i paralelizam izmeu erijatskog i obiajnog prava. Kanunname su kodificirane i za vrijeme sultana Sulejmana. Postoji i jedna uredba iz XVI stoljea, koja govori da je kanun-nama koju je donio Sulejman Kanuni, poslana u grad u kojem se nalazi sud i da je kadije trebaju primjenjivati.38 Svrha sastavljanja kanun-nama je bila da se ne nanese nepravda narodu od strane upravitelja.39 Kanun-name se mogu podijeliti u tri grupe: 1. Kanun-name koje sadre odredbe o odreenom pitanju. Ovi su se zakoni izdavali u obliku fermana i berata, te su se slali lokalnim upraviteljima i kadijama. 2. Kanun-name koje sadre zakone o zemljitu i porezima. 3. Ope kanun-name koje su obuhvatale sve odredbe unutar cijelog Carstva. Upravo ova opa kanun-nama je karakteristina za doba sultana Sulejmana. One su se prireivale kao zvanini zakonik.40 Iz ovih navedenih podataka, moe se izvui par zakljuaka koji se tiu razlike izmeu erijata i kanuna. Kao to znamo erijat je bio vjerski zakon, propisan za sve islamske vjernike od strane njihovog Gospodara (Allaha d.. ). On nije bio ogranien na samo jedan narod, nego je podrazumijevao sve narode koji su se izjanjavali kao muslimani. Krenje erijatskih propisa i zakona je smatrano grijehom, te se prvenstveno oekivala kazna od Boga. Kada su u pitanju kanuni, to su bili zakoni doneseni od strane osmanskog vladara. Temeljili su se na erijatskom pravu, ali su bili odreivani iskljuivo od sultana. Krenje kanuna je bilo strogo kanjivo i kazna je bila odreena i plaena nedugo nakon njenog krenja. Iako su se kanuni temeljili na erijatskom pravu, postojala je velika razlika izmeu njih.

35 36

E. Ishanoglu, Historija Osmanske drave i civilizacije, 516. Isto, 519. 37 Islamski zakon se razlikuje gledajui s aspekta ija i aspekta Sunita. Sunitsko pravo je podijeljeno u etiri kole: Hanefijski, Hanebelijski, Malikijski i afijski mezheb.; Preuzeto: C.Imber, The Ottoman Empire, 218. 38 E. Ishanoglu, Historija Osmanske drave i civilizacije, 520. 39 Isto, 521. 40 Isto, 567.

Seminarski rad

10

Osmansko zakonodavstvo u vrijeme sultana Sulejmana Kanunija

4. KANUN-NAMA SULTANA SULEJMANA KANUNIJA

Kanun-nama sultana Sulejmana Kanunija je nastala u prvim godinama njegove vladavine. Po sultanovom nareenju, kanun-namu je sastavio Sejdi-bej, koji je dobro poznavao zakonske propise i bio jako dobar u svom poslu, odnosno u pisanju kanun-nama. Podijeljena je na tri glave: u prvoj se govori o novanim i fizikim kaznama, u drugoj o pristojbama i daama, koje pripadaju fiskusu i spahijama, a u treoj o raji. Svaka glava je podijeljena na odsjeke u kojima je materijal sreen po materiji koju obrauje.41 Prva glava je rasporeena u etiri odsjeka i tie se kazni za uinjene zloine. Naglaava se jednakost spahija i raje, uglednog i obinog stanovnitva, niskog i visokog obrazovanja, kada su u pitanju kanjavanja za poinjene zloine. Ta etiri odsjeka su sljedea: 1. novane kazne za blud, 2. novane kazne za svau, tuu i ubistvo, 3. kazne za pijenje vina, za krau, otimainu i nasilje, 4. govori o siyaset-u (vrsta kazne ). Druga glava se sastoji od sedam odsjeka i govori o spahiji, fiskusu i pristojbama raje, koje pripadaju spahiji. Ovih sedam odsjeka govore o sljedeem: 1. o pitanjima posjednika timara, 2. o onom to spahija uiva na svom timaru, i na kakav nain uiva, 3. o carini i fiskusu, 4. o pristojbama, 5. o desetini, 6. o badihava-i, 7. o pitanjima koji se odnose na pjeake i muselleme. Trea glava je rasporeena na sedam odsjeka i govori o pitanjima koja se iskljuivo odnose na raju. Evo ta tih sedam odsjeka obrauje: 1. probleme koji se odnose na rajinstvo raje, 2. pitanja koja se odnose na nemuslimane, 3. zakon odreen za azabi-e, 4. stvari koje se odnose na juruke i nomade, 5. pitanja vlaha, 6. dokinute novotarije, 7. zakon koji je ustanovljen za drva.42 Jako je bitno naglasiti da se u ovoj kanun-nami sultan Sulejman uvijek poziva na utvrivanje zloina na osnovu erijatskog zakona. Time je lako zakljuiti da je svoje kanune (zakone ) temeljio na vjerskim zakonima i pravilima. Prouavanjem zakona unutar kanunname sultana Sulejmana, zakljueno je da je za skoro svaki oblik krenja pravila i zakona, odreena odgovarajua novana kazna. Novane kazne su bile odreivane na osnovu materijalnog stanja pojedinca.

41

Hamid Hadibegi, Kanun-nama sultana Sulejmana Zakonodavca, Glasnik zemaljskog muzeja u Sarajevu, Nova serija, Dravna tamparija u Sarajevu, 1948., 299. 42 Hadibegi, Kanun-nama sultana, 305.

Seminarski rad

11

Osmansko zakonodavstvo u vrijeme sultana Sulejmana Kanunija

Pored novane, primjenjivala se i fizika kazna u vidu batinanja, sakaenja, brijanja brade, stavljanjem iga na elo, zatvaranjem u tamnicu i u krajnjem sluaju, najtei oblik kanjavanja je bila smrtna kazna.

Seminarski rad

12

Osmansko zakonodavstvo u vrijeme sultana Sulejmana Kanunija

ZAKLJUAK

Iz svega do sada navedenog moe se zakljuiti da efikasan vladar i kvalitetna organizacija jednog carstva, igraju jako bitnu ulogu u stvaranju velike sile, kao to je bilo Osmansko carstvo. Sultan Sulejman Kanuni je tokom svoje vladavine uspio u velikoj mjeri proiriti granice svoga carstva, ali i uvesti novi red i poredak meu svojim narodom. Svojom kombinacijom erijatskog i obiajnog prava, potrudio se da pravni sistem Osmanskog carstva dovede do njenog potpunog uspona. Veliki dio Sulejmanove vladavine je bio ispunjen uspjesima, koji su koristili kako njegovoj linoj popularnosti, tako i popularnosti njegovog velikog i monog Carstva. Uspio je da ostavi jako dobar utisak i na susjedne drave toga doba, kao i na njihove vladare. Iako je poeo svoju vladavinu kao mladi od 26 godina, njegova unutranja i vanjska politika, odlunost, ciljano i jako dobro isplanirano voenje Carstva su bila dokazom njegove ozbiljnosti i nadarenosti za voenje velikog carstva. Kanunijeva srea je bila u tome to je njegov otac Selim I Javuz, takoer vodio jako dobru unutranju politiku, te je sultan Sulejman primio vlast carstva, koje je imalo dobre temelje za veliki uspjeh. Kada je u pitanju pravni sistem, odnosno zakoni u Sulejmanovom carstvu, historiografija prepoznaje promjene koje je on napravio i obraa veliku panju na te promjene. Ovaj sultan nije nita preputao sluaju, te je za stvaranje posebnih zakona unutar njegove vladavine, angairao najbolje i najobrazovanije ljude u svom Carstvu. Svojim kanunima, odnosno zakonima je pokuao da obuhvati svaku moguu pravnu odredbu koja je postojala unutar jedne uspjene drave. Zakone je temeljio na starim vjerskim zakonima unutar erijata. Bitna je bila ta razlika izmeu njegovih kanuna i zakona erijata. Iako je sultan Sulejman uzeo kao podlogu svojih zakona, vjerske zakone on se potrudio da se napravi razlika izmeu ove dvije vrste zakona. Mnogi autori su smatrali da je sultan samo izvrio male izmjene erijatskih zakona, meutim lako je zakljuiti da je za njegove kanune bilo potrebno puno rada i dosta prilagoavanja. Stalnim osvajanjima Kanuni se susretao sa raznim obiajima novoosvojenih teritorija, te je svaki put pokuavao na to bolji nain da zakone Carstva prilagodi zakonima i obiajima nove sredine. Tom miroljubivom politikom je uspio svim svojima podanicima neprimjetno i mirno nametnuti pravila i zakone, koje je on smatrao bitnima da se ispune. Naalost, posljednji period Sulejmanove vladavine je obavijen velom korupcije i zloupotrebe njegovih zakona, te je nakon njegove smrti Carstvo postepeno poelo da slabi.

Seminarski rad

13

Osmansko zakonodavstvo u vrijeme sultana Sulejmana Kanunija

PRILOZI (SLIKE )

Slika1. Sultan Sulejman

Slika 2. Tugra sultana Sulejmana

Seminarski rad

14

Osmansko zakonodavstvo u vrijeme sultana Sulejmana Kanunija

Slika 3. Sultan Sulejman i sultanija Hurrem

Slika 4. Ibrahim paa

Seminarski rad

15

Osmansko zakonodavstvo u vrijeme sultana Sulejmana Kanunija

LITERATURA

1. Alajbegovi, Ibrahim ( Peevija ): Historija 1520.-1576., Tom I, El-Kalem, Sarajevo, 2000.; 2. urev, Branislav; Grafenauer, Bogo; Tadi, Jorjo: Historija naroda Jugoslavije, II tom, kolska knjiga, Zagreb, 1959.; 3. Hammer, Joseph von: Historija Turskog/Osmanskog/ carstva, Knjiga I, tamparski zavod Ognjen Prica, Zagreb, 1979.; 4. Imber, Colin: The Ottoman Empire 1300.-1650. The structure of Power, Palgrave macmilliam, New York, 2002.; 5. Inaldik, Halil: Osmansko carstvo Klasino doba 1300.-1600., Izdava-Clio, Beograd, 1974.; 6. Ishanoglu, Ekmeleddin: Historija Osmanske drave i civilizacije, GRINGraanica, Sarajevo, 2004.; 7. Kari, Fikret: Studije o erijatskom pravu i institucijama, II izdanje, El-Kalem, Sarajevo, 2011.; 8. Mantran, Rober: Istorija Osmanskog carstva, Izdava-Clio, Beograd, 2002.; 9. Matuz, Joseph: Osmansko carstvo ( klasino doba ), kolska knjiga, Zagreb, 1992.

IZVORI

1. urev, Branislav; Filipovi, Nedim; Hadibegi, Hamid; Muji, Muhamed; abanovi, Hazim: Kanuni i Kanun-name za Bosanski, Hercegovaki, Zvorniki, Kliki, Crnogorski i Skadarski sandak, Orijentalni institut u Sarajevu, Serija I, Veselin Maslea, Sarajevo, 1957.; 2. Hadibegi, Hamid: Rasprava Ali-aua iz Sofije o timarskoj organizaciji u 17.st., Glasnik zemaljskog muzeja u Sarajevu, Sveska II, Nova serija, Sarajevo, 1947.; 3. Hadibegi, Hamid: Kanun-nama sultana Sulejmana Zakonodavca, Glasnik zemaljskog muzeja u Sarajevu, Nova serija, Sarajevo, 1948.; 4. Hadibegi, Hamid: Glavarina u osmanskoj dravi, Orijentalni institut u Sarajevu, Posebna izdanja IV, Sarajevo, 1966.

Seminarski rad

16

Osmansko zakonodavstvo u vrijeme sultana Sulejmana Kanunija

SLIKE

1. Slika 1. (https://sites.google.com/site/turskisultan/osvahacki-pohodi/turski-sultani/biografija ) Preuzeta: 17.05.2013. u 21:35 h 2. Slika 2. (http://www.metmuseum.org/Collections/search-the-collections/140006810 ) Preuzeta: 17.05. 2013. u 21:36 h 3. Slika 3. (http://www.avaz.ba/vijesti/kultura/pisma-svjedoci-ljubavi-sulejmana-i-hurem ) Preuzeta: 17.05.2013. u 21:36 h 4. Slika 4. (http://neoskosmos.com/news/en/ibrahim-pasha-and-other-greeks ) Preuzeta: 17.05.2013. u 21:37 h

Seminarski rad

17