Od pizduna do tajkuna

S O K R U G L I H E T R D E S E T ili pedeset godina, ovjek, svjestan toga ili ne, radi rezime proivljenih manje ili vie uspjenih godina, ovako ili onako skrpljena ivota. Mnogi bi u toj dobi steeno iskustvo rado mijenjali za sve one ranije proputene uitke. U tim trenucima ovjek je spreman na najvee promjene, a zbog njih, na kraju, najee upadne u jo vea sranja. S dvadeset sam razmiljao kako je ivot ispred mene, a kraj nesaglediv, s trideset mi se inilo da se godine prebrzo niu, a s etrdeset me je ve opila panika srednjih godina. Poeo sam nazirati obrise raja i shvaati izreke starog svita koje su mi se ranije inile besmislene ili ak banalne. Ma vidi, umra ovik, mlad, etrdeset godina - komentirala je esto moja baba listajui novine i uzdiui vie nad svojom nego pokojnikovom sudbinom. Ja, kome se ivot inio vjenom kategorijom, samo sam odmahivao: govno je mlad, starkelja, mislio sam. Sad mi se ini da roenje Tutankamona i nije bilo tako davno. Boe, blago Mari - izjavila je jednog sunanog dana baba dok je obavljala redovnu seansu ispijanja kavice i prelistavanja osmrtnica. Kako blago Mari?- pitao sam je. Jadna ena je umrla. Pa lip je sunan dan odgovorila je. Doi e joj puno svita na sprovod. Od svih velikih planova, tekog ivota i neostvarenih elja, babi je na kraju jedina preokupacija bila brojenje preivjelih poznanika, prijatelja, rodbine i odbrojavanje sati kada e im se i sama pridruiti. Kad ve nije imala spektakularan ivot, eljela je da joj barem sprovod bude takav. Nisam je ba u potpunosti shvaao, a i pomalo sam se uasavao hladnog, zacementiranog kamena

iznad glave. Nakon pompoznog ispraaja, svi odu kui i ostave te samog u hladnoj, vlanoj i mranoj rupetini. Oajno. Ne znam moe li ovjek shvatiti nita?. Vjerojatno ne moe, kao to ne moe ni beskonano. Od svih ivotnih planova na kraju se zadovoljava i zanosi idejom o vlastitom kraju. Neki ele veliki sprovod, neki vjenu slavu i sjeanje na vlastiti lik, neki rtvuju ivot za ono poslije njega, duhovno neostvareni ostvaruju impozantna zdanja kako bi se sluajni prolaznici divili veliini njihove grobnice kad ve nisu veliini njihova duha. Bogati kupuju prostrane komore s dvostruko vie leajeva, neki s pogledom na more, a najveima grob je obino skroman, nepoznat ili pepeo razasut po morima. Promatrajui stare ljude, odjednom me poela hvatati panika. Jo donedavno nisam primjeivao njihove godine. inilo mi se da su oduvijek bili stari, a da u ja ko Dorian Gray ostati zauvijek mlad. Nisam ni pomiljao da bi jednog dana moje lice moglo nalikovati njihovom. Na neki nain sam se grozio duboko urezanih bora, tekog hoda, starake nemoi i tamnih pjega koje su ko godovi na stablu svjedoile o prohujalim godinama. Ljudi, kako stare, sve vie nalikuju djeci. elavi su ko bebe, zamuckuju, nemaju zube, piaju u gae, bude se nou, posru dok hodaju, mora ih se hraniti, igrati se s njima, voditi ih u etnju, ne smije ih se ostavljati same kod kue, stalno neto zapitkuju, bale, sline i gnjave. Uglavnom, to je stanje koje me uope ne privlai. Shvativi da u na kraju biti sretan ako ne odem prije vremena i ako me zadesi i takva budunost, dobio sam elju da u trenu uzmem sve to mi ovaj ivot nudi. etrdeset mi je godina i, zapravo, nije udno to mukarce mojim godinama ulovi drugi pubertet. Ako nekim sluajem jo vjerujete u ozbiljnost i perspektivnost ivota - ne oajavajte. Besmisao prohujalih godina shvatit ete koju godinicu kasnije i naglo pokuati nadoknaditi sve proputene blesavluke koje su vas mogli uiniti vie

sretnim, a manje pametnim. Cijeli ivot nastojali ste sve raditi ispravno, u koli dobivati najbolje ocjene, imati najbolji posao, najveu plau, ljubiti najljepu enu, izroditi najmiliju, najmudriju djecu ili se moda provui kroz njega na najbezbolniji nain. Netko je u tome uspijevao, a netko, bogme, uz sav trud nikako. Roen pod nesretnom zvijezdom, rekao bih. Nije srekovi. Ipak, razliitim sredstvima postizali ste razliite ciljeve i stigli do istih godina i vrlo slinih pitanja. Mudrost bi rasla kako bi kosa opadala. Ja sam, evo, usred dobi u kojoj mi je vie stalo do bujne kose nego do bujne mate i velike pameti. Ponavljam, okruglih mi je etrdeset. Prije tjedan dana proslavio sam roendan. Bolje reeno, prisilno i neizbjeno pribrojio jo jednu godinicu godinama u nizu. U stvari, od etrdesete nadalje trebali bismo oplakivati svaki novi dan kojim smo blii kraju. Zato uope zapoinjem ovu ispovijest, koga to jo zanima. Nikog, okej. Ne zanimaju ni mene brojne ljudske sudbine koje svakodnevno gledam oko sebe. Ovo je samo jo jedna besmislena biografija koja nee nita promijeniti u poretku prolaznosti. Ma, laem. Volio bih i ja kad bi moje iskustvo nekom skratilo muke, pomoglo mu da spozna pravila igre drutva u kome ivimo. Laem, briga me za druge, htio bih ostaviti iza sebe neki trag. Kad ljudi namaknu neku lovu, poele njome kupiti vjenost, ui u povijest. Ovako, kad me vie ne bude, moda netko odri simpozij o meni i mojim mislima, moda se moje rijei ukorie, moda dobijem svoju ulicu. Ali, svjestan sam da gadovi, kakav sam na kraju postao, to ne zasluuju. A ako se plati? Lova moe sve. Zato bih vam htio u kratkim crtama opisati dogaaje iz moje neuspjene mladosti kako biste shvatili genezu uspjeha mojih srednjih godina. Moram biti iskren: malo mi je dosadno. Sjedim u uredu poslovne zgrade na devetnaestom katu. To je jedan od onih nehumanih divova, plod sveobuhvatnog kapitalizma nastao na prostoru bive tvornice

djejih cipela koju je netko kupio za jednu kunu plus dugove koje mu je netko kasnije oprostio. Devetnaesti kat, beton, staklo, plastika, i onda mi netko pria o ekologiji. Da skoim s ove visine, tijelo bi mi se rasulo po asfaltu. Jedino cvijee koje me pogledava je ono koje je jutros istaica donijela na moj stol kako bih udahnuo ostatke prirode. Zar ne bi bilo prirodnije da se ovjek priblii prirodi, a ne da se njezine umrtvljene dijelove pribliava njemu? Ko je tu lud? emu sve ovo? Volio bih da sam tamo, ta ja znam, neki Aboridin. ta im fali? Nita ne moraju. Legnu uz cvrkut cvraka, bude se uz voljenu enu i pjev ptica. Ne moraju trati u banku, plaati kredite, nemaju pinove, pukove, kodove, jmbgove, kreditne kartice, telefone, mobitele, sekretarice, psihijatre, urologe, efove. Svega mi je dosta. Vanih sastanaka, prevanih njuaka, makastih sekretarica, debelih lovaa, prepotentnih muljatora, svjetskih projekata, unosnih dionica, perspektivnih fondova, sveanih prijema, skupih restorana, tekih misli, lakih ena. Tajnici sam rekao da kae svima koji me trebaju da nisam tu. Nitko te ionako nee traiti zbog tvog dobra, govorila je moja baba, u to sam se i te kako uvjerio. Od Sokrata se stvari pomakle nisu. Stvarno smo budale. Pored toliko pametnih mudraca, iskusnih djedova, baba, napisanih knjiga, savjeta i izreka, mi ponavljamo iste greke. Zaljubljeni u vjenost, ne elimo shvatiti prolaznost i ljubiti trenutak. teta to svatko od nas mora proivjeti vlastito iskustvo da bi doao do zakljuka svojih predaka. Moda nas je zbunilo to to su Sokrata ubili. Budale su davno shvatile da svaku mudrost treba zatui. Ispijam, dakle, kavicu, buljim iz svog modernog kaveza u ivot koji mi se odvija pod nogama. S devetnaestog kata ljudi izgledaju ko mravi koji uurbano migolje prema razliitim stranama svijeta. ure, susreu prijatelje vane, ljubavi lane, hvataju ciljeve nedohvatljive, hitaju na sastanke neodgodive, poslove bitne, stvari hitne, trae sreu iza ugla, izvan grada, iza horizonta, ispod duge. Razliitih lica, razliitih oblina,

razliitih boja i visina, razliitih ciljeva, s ove visine djelovali su mi jednako izgubljeno. Nakon to sam se umorio igrajui igrice na kompjuteru palo mi je na pamet da otvorim svoj drugi fajl i neto napiem. To je sad in. ivotna pria. Svi serviraju svoje ivotne drame, prodaju intimu pred kamerama kao neto to je od velike ivotne vanosti. I to je najgore, ljudi to pue. Ve su izdresirani da postaju sve manje zahtjevni i kritini. Jedini je cilj lova. Uzeti lovu na brzinu i bez puno muke. Konano su i budale dole na svoje. Zaglupljuju narod i manipuliraju njime. Igrice igram kad god sam u krizi. Na mene stimulativno djeluje onaj ohrabrujui glas ekselent, inkredibi Znam da me ne mulja, ali mi to bar ne govori u facu, ne vidim mu lice, ujem samo glas koji svima ponavlja isto, kao papiga. Oduzima mi vrijeme, ali je fer. Tjera me da ga pobjeujem. U ovom otuenom svijetu sve je vie praznine oko nas i u nama, a partnere za komunikaciju pronalazimo u ovoj spravici. Ljudi trae uho koje e uti njihove dileme, probleme, razmiljanja, nekog s kim e u svijetu gluhih za tue probleme ipak podijeliti svoju priu. Na kraju krajeva, takav sam i sam, rekao je jedan njemaki pisac. Ne vjerujem nikome, nemam iskrenih prijatelja, nemam fatalnih ljubavi. Ipak elim nai neke oi i ui za svoju priu. Tako je nekako zavapio i Nietzche. Ja nemam usta za tvoje ui. Valjda se ovjeku vie nije dalo komentirati blesotine, valjda se poslije tog zakljuka povukao u osamu traei komunikaciju iskljuivo sa sobom. Valjda je zato i postao filozof, a ja to ne elim. elim biti sretan. Glup i sretan. Zovem se Sreko, nadimak je Laki. Moda je ljudima moga kova i prekasno za bilo to. Problemi ove vrste manje su me muili prije moje preobrazbe. Bio sam manje optereen, vedar, ba kao i ljudi koji su me okruivali. Sad je sve nekako tee. Optereuje je tolika koliina opreza. Ne podnosim traak sunca kad mi se potkrada u sobu. Vidim u njemu izdajnika koji e me kad-tad zaskoiti. Htio bih napraviti neto dobro. Neko dobro djelo nakon niza sranja koja sam priredio sebi i blinji-

ma. Valjda u svakom od nas proradi neka savjest. Moda je i to znak prelaska rampe na kojoj pie broj etrdeset. Moda je to i strah od osvete, kazne, neeg nepoznatog. Moda se ipak neki oajnik uhvati za slamku koju nudim. Ako elite uspjeti na nain na koji sam to ja uinio, samo naprijed, nastavite itati; ako mislite da vam je dobro u koi u kojoj se nalazite, ipak nemojte bacati tivo. I meu vama su mnogi razoarani u sebe, ljude, ene ili svjetski poredak, tajne organizacije. Moda ete se nakon proitanog osjeati jo bolje, sretni da niste nita promijenili iako vam je svega bilo preko glave, iako ste poeljeli poslati kvragu punicu, enu, efa i emigrirati meu Aboridine. Najvanije stvari u ivotu ne moemo izabrati: mjesto roenja, majku, oca, brau, sestre, spol, izgled, pamet, glupost..., ali mnogo nam je toga ostavljeno na izbor. A ja uvijek krivo izaberem. Moda bi bilo bolje da sam neke vjere u kojoj mi i enu izaberu. Moda bih imao manje problema. Pomirio bih se s onim to imam i ne bih traio vie, neko uzvieno osjeanje kao ljubav. Moda u tom sluaju ne bih danas bio sam. Imao bih enu i brdo djece koja bi me balila i puzala oko mene. Zar to nije srea? A i ljubav, na kraju krajeva. Ali majka svega je ipak matematika. Kad sam odluio svoj ivot izraunati matematikom formulom, stvari su krenule nabolje. Dva i dva su uvijek bili etiri, ali ja bih i u tome traio umjetniku slobodu i uvijek dobio pet. Ali ne moe to tako. Neki e me poslati u neku stvar, a nekima moda i pomogne ovo moje skromno iskustvo za postizanje ivotnih ciljeva na nain koji vam nudim. Meu te druge spadaju oni koji nisu zadovoljni suncem to ih grije, vjetrom to ih miluje, slobodom koja ih hrani, enom koja ih grli. Dobro promislite prije nego uzmete metlu i pometete sve za sobom. Treba li to uiniti? Iskreno, rado bih se vratio u neke situacije u kojima sam bio, ali za mene je kasno, predaleko sam otiao. Izbor je dobra stvar. Nudim vam dva puta. Lijevo ili desno, aneli ili vrazi... Zvui vam poznato?

Pisat u o svom vijugavom putu prema vrhu i preprekama koje sam na njemu morao svladavati atletskim skokovima. Ako i vi elite da vam jedina briga u ivotu bude hoete li ove godine skijati u Aspenu ili Garmisch-Partenkirchenu na troak kompanije, dok se ostali mue da bi otplatili hipoteku ili platili stanarinu, ako elite novog bemvea koji ste oduvijek pohlepno gledali, novu jahtu usidrenu ispred vae vile na obali i nikad ne osjetiti znoj od posla na elu, ako ne elite izgarati na poslu 100 sati na tjedan i rtvovati svaki vikend sljedeih 25 godina, ovo je pria za vas. Sve to trebate napraviti je odbaciti i najmanji traak etinosti, skrupula ili osjeaja za potenu igru koji je jo ostao u vama. Dostojna nagrada za poten rad je u stvarnom svijetu jednako stvarna kao i bajka o Pepeljugi ili Snjeguljici. Do spoznaja o kojima u pisati doao sam mukotrpno i nikako preko noi; ako ih vi elite doznati odmah odsurfajte na moju stranicu www.lakistar.com. Prvih pedeset znatieljnika kao bonus dobit e i set sjajnih noeva koji reu nepogreivo i s lakoom. Jer, to je par kuna koje ete platiti u odnosu na bogatstvo koje moete utedjeti ako dosljedno budete slijedili ono o emu piem. Uzmite samo u obzir koliko bi vas doao psihijatar ili neki struni savjetnik. U odnosu na to cifra koju ete platiti za tajnu koju sam vam spreman odati, za brilijant koji vam nudim, doista je smijena. Smijurija. Pis of kejk, zrno kave. Uostalom, sve je danas biznis. to je danas besplatno? Nemojte me poslati u neku stvar, kliknuti miem i iskljuiti kompi. Ostanimo skupa. Obeavam, neete poaliti. I premda u o nainu svog uspjeha govoriti u drugom dijelu, ne smijem preskoiti sam poetak kako biste shvatili da su i hijene bile male bebe, ali ih je nagon za preivljavanjem pretvorio u zvijeri. Po nekim teorijama, i mi smo dio tog svijeta. I zato poinjem od djetinjstva. Dovoljno sam pametan da shvatim da za srvajvl u dananjem svijetu moram postati hijena.

Od prve do desete

Kakav sam pizdun bio

O N I M O

O D

D J E T I N J S T V A

Svi poinju od njega. Neu

vas daviti svojim prvim plaem, prvim zubiem, neu vam prepriavati razdoblje u kom sam napravio prve znaajne korake za sebe, ali nebitne za ovjeanstvo, kako sam pikio i kakio u pelenice, a neu vas zamarati ni opisima sretnih lica mojih blinjih kad su nakon mjeseci oekivanja i mog jo upornijeg odbijanja konano ugledali plod mojih crijeva - govance u kahlici. Upri, upri, upri, govorila mi je baka. Upri duo, upri, ponavljala je majka bdijui nad mojom kahlicom radujui se svakom mom prdeiu. Samo je oca zadubljenog u tivo dnevnih novina ta smrdljiva predstava oito dekoncentrirala pa je ispalio: Sluaj, prestanite ve jednom s tim upri, upri jer u se posrat ja. Oduvijek sam s uenjem gledao u ozarena lica ena kad bi eprkale po borama i traei fotografije svojih potomaka, kao da se radi o skrivenom blagu. Oko djeice bi splele cijele prie koje su uglavnom sliile jedna drugoj kao i djeca na fotografijama, a svaka se ponaala kao da je jedina blagoslovljena malim biem koje radi jedinstvene stvari kao to su plakanje, smijeh, import i eksport hrane. Moda u biti jednako dosadan kad se naem u slinoj situaciji, ali za poetak krenut u od trenutka kad sam popustio pritisku odraslih i konano odluio govance iskipati gdje i sav normalan odrasli svijet to radi. U kahlicu, a vrlo brzo i u zahodsku koljku.

Odvajanjem od govanca poelo je odrastanje. Valjda sam zbog toga taj trenutak tako dugo odgaao i nesvjesno odbijao. Nije mi se dalo uputati u borbu zvanu ivot, a kad danas sve sagledam nije ni udo. Od trenutka kad pokae da moe kakit sam, obuavaju te da sve ostalo mora initi sam. Zato sam toliko stiskao svoje govno. Znao sam da mi je to jedini period u ivotu, zadnja ansa da netko drugi isti moje sranje. I to sam radio sve dok sam mogao, dok mojim blinjim konano nije dozlogrdilo istiti tua govna, pa makar ona poticala od njihovog najmlaeg potomka. Selonje, kako su me od milja zvali. Ljubak nadimak, nema ta. Nemojte se udit nama dalmatinskim mujacima to smo cijeli ivot usko vezani za majine skute koje gotovo nikad ne napustimo. One nam ne daju da odrastemo. Doje nas do druge godine, mijenjaju pelene do pete, a kuhaju nam i pruaju krov nad glavom nerijetko iznad tridesete. I to nam odgovara. Zato u svojoj buduoj eni traimo svoju majku. Opalit - oprostite na izrazu - moemo koga hoemo nakratko, al za due treba nam ena-majka da to bezbolnije osjetimo prijelaz iz majinih njedara u enina, iz majine kuhinje u eninu. Zato kod odabira ivotne druice traimo svjesno ili nesvjesno to vie podudarnih toaka s vlastitom majkom. ena koja ima najvie takvih osobina postaje naom zakonitom. Unaprijed znamo da one toke koje se ne podudaraju trebamo promijeniti. Kod nas nije prirodno da mukarac pomae u kuhinji, usisava, pegla, a da se koji put prokurva, to je ve O.K. Uostalom, ena nam je za kuu, ljubavnica za izvan kue. Za enu je poeljno da bude to skromnija i samozatajnija, a ljubavnica to raskalaenija. Kad je u pitanju vlastita ena, ta pravila ne vrijede, a kad je u pitanju bila moja majka, ona pravila koja su vrijedila za mene nisu za moga oca. Prema njemu nije imala tako visok prag tolerancije kao prema meni. Naim dalmatinskim mamama sinovi su na prvom mjestu. tite ih ko lavice. Moda je to jedan od razloga to mukarci nakon roenja djeteta nalaze ljubavnice. Ne mogu podnijeti konkurenciju oko sise, a ni

panju koja se naglo preusmjeri na nekog drugog. Sudei po tome moj otac se mojim roenjem osjetio ugroen, za nijansu se previe prokurvao i propio. Zato sam rekao da su se mojim roenjem rodile i brige mojih blinjih. S obzirom na tijek dogaanja, takav sam dojam stekao. Postao sam centar majina svijeta. Gledala je u mene ko u Boga, pridavala mi panje vie nego starom, to je s vremenom dovelo do dalekosenih posljedica. On je sve vie i vie izbivao iz kue grlei cure, pivo i tamburae, a majka grlei mene. On je hodao od kue do kafia, ona od kue do posla i natrag. Njihovi putevi sve su se vie ravali, dok se nisu potpuno razdvojili. Odlaskom mukarca iz kue, u kuu je ula jo jedna ena - baka-servis. Njoj smo trebali mi da brinemo o njoj, a ona meni i majci da brine o nama. Moda sam zbog svesrdne brige tih dviju ena postao malko njeniji i osjetljiviji od svojih vrnjaka, moda sam zbog toga postao pikast. Htio bi zaas zaustaviti kronologiju dogaaja i neto rei o svojoj majci. Prije svega moram re da ti dalmatinsku majku nitko ne smije opsovati. Ono, jebem ti milu majku. Zbog te reenice glave padaju. Mater je svetinja. Jedina osoba koja je moe poslati u neku stvar i zagorati joj ivot je njezino vlastito dijete. Ajde u pizdu materinu, to je neto ko uzreica na koju nae majke samo odmahnu ili se nasmiju. Sin im moe po glavi skakati, a one e ga braniti do zadnje kapi krvi. Na njegove nestaluke poet e reagirati kad ba vide da je sini davno postao sinina. Nee se udati za njega, nemoj se udati za njega, preklinjem te, to je probisvijet, takav mu je bio i otac. Zaveo te svojim armom, zna on na ta ene padaju. ene se zalijepe za lijepu vanjtinu, a poslije kukaju zbog rave due, govorila je baka mojoj majci prije udaje za starog. Ali nita nije pomoglo, ni molbe, ni prijetnje, ni suze. Ona se ba zatelebala. A nije ni udo, stari je stvarno bio faca na prvi pogled, ali ve na drugi stvari su postajale jasnije. Ali kau da su zaljubljene ene slijepe i gluhe, a moja je majka samo dokaz toj teoriji. Inae

zaljubljene ene u notornoj budali vide nobelovca, u Quasimodu Don Huana. Uzdiui mukarca kao velianstven nebeski lik do nesluenih visina, sebe su sklone umanjivati do nesluenih dubina. Tako je bilo i s mojom majkom. Kad je upoznala starog, bila je perspektivna studentica koja je zbog njega napustila kolu. Dalmatinski muevi vole imati enu slukinju koja e rintait po kui kako bi njih doekalo sve skuhano, sreeno i oprano. ta e raditgovorio joj je stari te dananje ene koje ganjaju karijeru, to su kurvetine. Pravoj eni je misto u kui uz svog mua i dite. Nije joj dao ni da izie van s prijateljicama, ni na desetu godinjicu mature je nije pustio. ta e tamo s nekim plesat pa e sutra priat da te je jeba. Znam ja kako to ide! A moja stara ko zadnja glupaa sve njegove fore je popila, sva pravila igre prihvatila. Prekinula kolovanje, zatvorila se u kuu, a kad je konano shvatila, bilo je kasno. Nestala je ljubav, ostala je muka u vidu oca, mene i borbe za preivljavanje. I dok trenutak otrenjenja veina mukaraca rjeava bijegom u kafi, neija druga njedra, utakmicu i ta ti ja znam, eni uglavnom ne preostaje nita drugo nego se uhvatiti u kotac s krhotinama koje su ostale iza zajednikog ivota. U naem sluaju najvea krhotina bio sam ja. Stari vie nije imao nita protiv to je stara od jutra do sutra morala rintaiti najtee i najprljavije poslove kako bi nas prehranila. Kad mukarcu prestane interes za enu, vie ga nije briga za to gdje e izlaziti, to e raditi i od ega e ivjeti, tovie, nastoji svim snagama izbjei i najmanju odgovornost. Stara je radila od jutra do sutra, nastojei mi nadoknaditi ljubav roditelja u emigraciji, nastojei da njezinom malom ne pofali ptijeg mlijeka. A ja sam, ne kuivi u emu je stvar, dobrano koristio tu situaciju. Molim te, Sreko, smiri se, ui ne divljaj, vidi da se muim da ti bude to bolje bile su njezine rijei u kojima nisam iitavao nikakav problem. Mislio sam ta ova pizdi, ta je sad tako teko. Tako ive Maks, Brokva, Pateta.

ta je to nama tee nego njima? I njihov je stari zdimio ili poginuo, ta je puno gore od moje situacije. Moj se bar muva tu negdje kao pas koji povremeno odluta. Baba koja je prola dva rata i sve vjetine srvajvla nije ba bila rjeita. Njezine bore govorile su umjesto nje. Kao u udu promatrala je novonastale promjene unutar obitelji i drutva. Samo koji puta kada vie nije mogla izdrati procijedila bi kroz zube: Odnija vrag sve, aj a, ovo je smak svita. Svi lau, mau. U nae vrime nije bilo tako, zna se neki red. U kui se potiva stariji, znalo se ta je muko, a ta ensko. Ko je vidija u ono doba da muko ljubi muko u usta! Boe sauvaj! Ko je uja za drogu i pedere? Toga onda nije bilo. Jednom me je uhvatila dok sam prelistavao asopis s goliavim fotkama zgodnih ena. A ta to ita, crni Sreko? upitala me zabezeknuto s prizvukom gaenja. A evo, malo neto, gledam, procijedio sam skrivajui tivo iza lea. A ta gleda tu Sodomu i Gomoru, ostavi se toga. Ma bako, nije to Sodoma, to su zgodne, lipe mlade ene. Ma to su kurvetine, odvrati mi odrjeito edna baka. Dobro, a kako si se ti onda seksala s didom?-Mui crn ne bio, koje to onda radija, mui da te ko ne uje. A kako se onda rodila mama? nastavio sam je provocirati, pomalo uivajui u svom sitnom sadizmu, ti i dida ste se volili, ljubili. Ma ko se volija, ko se ljubija! Nije me nikad poljubija u usta niti vidija golu. Pa kako ste se onda... zna na ta mislim? nastavio sam vragolanski. Kako? Lipo. Ugasi svitlo, legne i ubode te, eto kako. Ko te pita za ljubav. ena je bila za raanje i posal. A muki su onda bili vridniji, a ne ka ovi danas. Svi bi tili kruva brez motike. Ja sam mom muu nakon ta je naporno radija cili dan u rudniku s gustom kuvala veeru. Nek se ovik odmori, naie i nisu mu padale pizdarije na pamet, ne boj se. A pogle ove danas. Imaju ka oni s istoka ta nose krpe na glavi po pet ena, samo ta su oni poteniji. Svaka zna za svaku, a u nas nijedna ni za jednu. Kako e danas ena mukome s gutom skuvat ruak i opeglat koulju kad ene zarauju bolje od njih, rade na poslu, doma,

raaju dicu i tre po cile dane. Ma nije ni udo ta ih je sve vie samo, ko bi ih takve trpija, vragu bi ih posla. Samo prde, smrde i hru, pru, nee da rade, a trae da ih pere, pegla i kuva im. Pa nisu ni ene vie lude. Drugo je to bilo u moja vrimena. Moj mu je hranija mene i dicu i zasluija da mu sve napravim. Muko se triba brinit o eni, a pogledaj svoga au. Lipo sam ja govorila tvojoj materi. Taj, duo, ima preisto odijelo, prenjene ruke i preslatke rii, nikad od njega ovika. uvaj se takve finoe, zagorat e ti ivot. Ali ona nije sluala. Mislila je ka svaka mladost da je najpametnija. Ne slua luda mladost mudru starost. Kad ga je dovela kod mene, odma sam ga ja proitala, ne triba meni puno, nagledala sam se kroz ivot takvih jebivjetara. Nemoj tako baba, prekinuo sam je. Dobro, dobro, znam, kakav je takav je, aa ti je. Malo mi je izletilo, al neu ga vie spominjat, vrag ga odnija. Kakav ti je, mama? pitala me tvoja mater. Rekla si da ga vie nee spominjat, napomenuo sam joj. Neu, neu, ava ga odnija, samo ovo da ti reem. A lip, kaem ja njoj. Mislim, lip si ti ovako za vidit, sinko moj, rekla sam i njemu u facu, ali kakav si unutra, to emo vidit. I nije dugo tribalo da vidim ono ta sam znala. A i tvoja mater ono ta nije ni pretpostavljala. I sad ima ta je tila. a mi ju je, ali ta moe. Nije me sluala. Tila je okusit ivot pa sad nek ga kusa. A djetinjstvo junaka mora biti teko. Cijeli niz neshvaenih umjetnika skonao je od gladi i studeni u pljesnjivim sobicima. Shvaeni i slavni postali su tek nakon smrti, kad su se za njihovu karijeru pobrinuli nesposobnjakovii (rodbina ili halapljivi menaderi-profiteri) koji su se obogatili plodovima umjetnikova rada, to je i normalno. Tko e ti ita priznati dok si iv, kakve koristi ima od toga? Ja sam dodue imao sasvim pristojan krevet i solidne obroke, ali po nezgodama i nesretnim dogaajima koji su me pratili od mladih dana mogao bih se poistovjetiti s veinom velikana. Smatrao sam da sam roen na krivom mjestu u krivo vrijeme s krivim senzibilitetom za svijet oko sebe i u sebi. Nakon niza

provedenih sati, zatvoren u samoi svoje due, nakon niza pokuaja za opim drutvenim prihvaanjem, nakon bezbroj dobrih, mogao bih rei junakih dijela napravljenih za blinjega svoga (pomaganje pisanja domaih zadaa, usisavanja kue, pomaganja majci oko pranja posua, prevoenja nemonih preko pjeakog prijelaza, ak i pokuaj samoubojstva) to vam je sigurno poznato, bar jednom u ivotu iskusite privlanost ponora. Recimo kad gledate s 12 kata nebodera ili nekog broda. Nije to moje osobno miljenje, strunjaci tvrde da ovjeka privlai mogunost slobodnog pada koji e ga osloboditi radosti ivljenja. Ali poto nisam neka totalna teta, duboki depresivac, snage za takav skok u nepoznato nisam imao. Jo uvijek sam se nadao srei s ove svjetlije strane, svjestan da u morati neto promijeniti ako elim traak sunca dohvatiti. Oslukujui bilo svijeta koji me okruivao, nasluivao sam da u kad-tad morati ivjeti u skladu s njegovim otkucajima. Kad sam dotaknuo dno (ne, nisam se bacio s balkona), odluio sam svoje nesretne karte okrenuti u sretne. Koliko sam u tome uspio - procijenite sami. Ali zadrimo se jo na djetinjstvu moje neshvaene suptilne duice, kakva je tada bila. Dovoljno sam bio nesretan da bih pomislio kako u jednom biti sretan. Ko bi doli, mora jednom stii gori.

Od desete do dvadesete

Okrugle godine

D E S E T

G O D I N A

igrajui se partizana i Nijemaca, jo nisam

bio svjestan svoje nesretne zvijezde, sve pehove ovog svijeta pripisivao sam sluajnosti. Ali nemili dogaaji i bezizlazne situacije u koje sam preesto upadao vie nisu mogle biti samo sluajnost - ako ni zbog ega, a onda zbog sistema velikih brojki. Opet matematika. Zato je ba mene uvijek dopalo da budem neprijatelj, pitao sam se nakon niza odigranih uloga jednog te istog negativca. Lika zloestog Nijemca. Zato mi bar jednom nije dodijeljena uloga superjunaka koji goloruk pobije do zuba naoruane zloeste neprijatelje i kojeg e zbog takvog junatva na rukama slavodobitno pronijeti kroz ulicu uz kliku euforinih graana koji ga zasipaju cvijeem. Trebalo je dosta vremena, ponavljanja uvijek istog kastinga da bi mom bezazlenom srcu i naivnom mozgu postalo jasno da je sve raeno s namjerom i urotom protiv moje osobice. Sve je zavjera. Danas nam se otkrivaju mnoge. Proitajte, kao fol, o teroristikim napadima u Americi. Nita nije sluajno. I vi ste dio neke svjetske zavjere. Veliki vas brat promatra iz svemira, gleda vam u tanjur, u guzicu... Naravno da nitko nije htio biti negativac, ali netko je morao i naravno da je ta uloga dopala najneotpornijima za borbu, a to smo bili moj prijatelj po naivi Pepo i ja. Ostali su se izborili za svoj poloaj. Tad jo nisam shvaao da se za pozicije treba boriti, mislio sam da to ide prema zaslugama ja budala mlada i naivna. Najbahatiji i najdrniji, tzv. laktai bili su komandanti, komesari, oni manje borbeni sa

slabijim autoritetom partizani, a onima totalno bez autoriteta, tzv. pizdama kao to smo bili nas dvojica, preostale su uloge neprijatelja. Dvadeset partizana i dva Nijemca. Prilino neujednaen odnos snaga. Gledajui povijesno, nije udo to su izgubili rat. Slino je bilo i na Divljem zapadu, odnosno na poljima kupusa oko nae kue. Dodue, omjer izmeu Indijanaca i kauboja bio je neto povoljniji. Neki su simpatizirali jedne, neki druge, pa su se s obzirom na afinitete priklonili jednima ili drugima. Meutim, kako su Indijanci, to je i povijest slubeno potvrdila, bili gubitnici, naravno da sam se ja goloruk i goloprs s lukom i strijelom borio meu njihovim redovima. Kao mrski faist utke sam podnosio ubode bodljikave ice koja mi se kao neprijateljskom zarobljeniku urezivala u kou dok su partizani mene i Pepa vodili na strijeljanje. Nekako sam podnosio dok su mi rairene zjenice svijetlile ko krijesnice u podrumu zgrade koja je imitirala potpalublje galije u kojoj sam izdravao gusarsku kaznu, ali muenje na indijanskom stupu srama jednostavno nisam mogao izdrati. Od uasa sam proizvodio ratnike krikove koji su odjekivali ulicom kao da mi pleme testira mukost vjeajui me za komad probodene koe, ma kao da me pre na lomai. To nisu uspjeli bodljikavom icom, muenjem u potpalublju, ali jesu gutericom. Ma koji Pavarotti. Tako sam se derao da su me mogli slobodno pozvat u milansku Scalu. Nakon poraza u bici skinuli bi Pepa i mene do gola, prekrivi nam samo krhke piulince oskudnom tkaninicom ili smokvinim listom, a potom nas zavezali za strani stup. Slijedio je ritual ukraavanja tijela ratnikim bojama kojem su pristupali svi lanovi naeg plemena. Zanimljivo je da smo se na stupu srama nakon poraza uvijek nali ba nas dvojica, dok su ostali oko vatre uz jodlanje plesali ratnike plesove. Nakon to bi upali u trans, emu je potpomogla koja pivica, poglavica je iz staklenke izvadio brino uvanu gutericu i pustio je da gmie po mom golom krljavom, bijelom torzu. Tog trenutka popustile bi sve moje psihike i fizike konice. Znaci moje mukosti (ako sam je uope i posjedovao), sav do

tad suspregnut strah, sav moj ponos i predrasude nestali su i razderao sam se, kako su mi govorili, ko pikica. Najgore za moje oi i duu ipak je bio prizor u kojem su za kraj uzviena rituala guterici odsjekli rep, a mene tjerali da to gledam. Za moje oi, duu i unutarnje organe, to je ipak bilo previe. Zjenice bi se od uasa izokrenule, a eludac prevrnuo. Dakle, to to nisam podnosio da leptirima upaju krila, muhe gue u staklenkama i gutericama sijeku repove jedan je od razloga mojih buduih ivotnih neuspjeha. Dovoljno sam bio osjeajan da shvatim da u morati postati bezosjeajan. U ovom desetljeu (mislim od desete do dvadesete godine) izdogaalo se jo mnogo toga to je utjecalo na formiranje moje pizdaste linosti. Stoga u se jo zadrati na tom ivotnom periodu. Kako se, dakle, nisam u ulici uspio izborit za glas mao mena, povukao sam se u svijet u kojem sam se pomou raznih tehnika ohrabrivao, kako bih uope bio sposoban nastaviti ovaj ivot prepun borbi i nadmetanja za vlastite pozicije. Moda ne znate kako je to biti pikica. Izie iz kole, a nabildani deki pljujui po cesti ljam od cigara koje su im dogorijevale meu poutjelim prstima viu za tobom: Pikice!Pikice! Maks i Doni bili su glavni meu njima. Bosovi naih koza ili koza nostra. Ovo Maks dolazi od pobjenjelog Maksa, a Doni nije iz filma Kum, ve je za kaznu dobio ime po Doki Travolti jer se otkrilo da je pohaao satove folklora. Bila je to bruka i sramota. Spasilo ga je to to je taj in branio domoljubljem. Uglavnom, jednog dana za vrijeme pismenog ispita na satu kemije doleti na moju klupu papiri iz nepoznatog pravca. Osvrnuvi se oko sebe, pogled mi se zaustavi na Maksovu iskeenom zubalu koje se poelo pomicati nastojei mi oito dati neki znak. Je 1 se to on obraa meni? Nisam mogao vjerovati vlastitim oima. Iskoristio je trenutak dok je uiteljica gledala kroz prozor u bespue, razmiljajui o muu, lijenom probisvijetu, djeci koju je morala ostaviti na uvanje, o tome to su i jesu li jela, spavaju li, ima

li smisla raditi ovaj posao za tako nisku plau i kad e ve jednom kraj nastave. Na papiriu je kratko pisalo: Napii rjeenje. Moram priznati da sam u najskrovitijem kutu svoje due, kako bi pjesnici rekli, ne htijui sebi priznati, osjetio ak i neku radost to od moje malenkosti jedna tako velika faca neto trai. Poslije sam shvatio da je to u ivotu uglavnom tako. Pametniji rade za gluplje i jo su nerijetko sretni kad im mogu udovoljiti. Ne dvojivi ni trenutka brzo sam odbacio svoj test kao neto potpuno nebitno i bacio se na rjeavanje Maksovih zadataka. Radio sam brzo, plaei se napraviti i najmanju pogreku. Znao sam da bi me ona mogla stajati glave, a to je najvanije, reputacije. Mislio sam, ako se dokaem, mogao bi mi se status iz temelja promijeniti. Duboko unesen u zadanu problematiku u trenu me prene pomalo histerian zvuk: , . Okrenuvi se naglo ugledao sam Maksa koji je ve poeo mahati rukom kao vjetrenjaom. ta radi vie, poalji to sranje, uspio sam mu proitati s usana. Brzo sam zguvao papir i u panici ga bacio prema njegovoj klupi, ali sudbina je htjela (a tako se uvijek namjesti kad sam ja u pitanju) da se ba u tom trenutku uiteljica odlijepila od prozorskog okna i svojih dubokih misli i da ju je ba tog trenutka moj papiri strefio ravno u tupastu facu. Srekooo! Viknula je histerino drei u mesnatoj aci corpus delicti. Je l ovo tvoje maslo? Pokunjio sam glavu utke priznajui krivnju. Je li ovo tvoje maslo, kai, dreknula je jo jednom, da ujem, da ujemo svi, kai naglas? - A je, odgovorio sam tupo. Kome je namijenjeno? Iskustvo s partizanima i Indijancima pomoglo mi je u ovim tekim, neizvjesnim trenucima, a tupi Maksov pogled samo je posvjedoio kako neizbjeno moram postupiti. Jedini koga sam imao izbora optuiti bio sam ja sam. Maks nije dolazio u obzir. Nevini ionako najee stradaju. Krivce titi sto pravih i krivih. Monici su uvijek u pravu. Istinu kupuju lovom ili zastraivanjem. Ne bih optuio Maksa ni da me na stupu srama peku, nokte mi kljetima polako jedan po jedan upkaju, pa ak i guterica da mi po prsima gmie.

Priznaj pa emo ti oprostiti, premlad si da bi lagao, nastavljala je moja muiteljica s uvjeravanjem nastojei iz mene izvui priznanje. Jesu tako uili kod kue, u koli, u crkvi? Kako e stasati u ovjeka? Borio sam se sa samim sobom, svojom prirodom, ali odluio sam istrajati u eksperimentu. Znala je ona tko je pravi krivac, moje lice koje je mijenjalo boje od vatreno crvene do mrtvako modre odavalo je sve, ali moja usta nisu. Ipak, nakon nekog vremena torture i maltretiranja, zbog nedostatka dokaza morala je popustiti i kazniti me. Kako uz sav napor nije iz mene izvukla ni slovca, krenula je na plan B. Uobiajenom procedurom digla je uzbunu, zabila mi asa, pozvala mamu, alarmirala pedagoga, direktora, ali nita od mene ni ona ni cijela regimenta ispitivaa nije izvukla. Ni zuc... Sad sam ve bio pod punom prismotrom. Juhuuuu... bio sam ponosan na sebe. Nisam tako lo. Nisam ispao pizda. Dovoljno sam bio slab da shvatim kako ne smijem izdati jae. ivotinja nepogreivim njuhom procijeni koga e zaskoiti. Zato kad prolazi pored psa kau: Nemoj se plaiti, on to osjeti, a kad osjeti napada. Skae na slabie. Zbog svog uroenog straha od svega i svaega vjebao sam hrabrost prolazei pored ljubimaca sluajnih prolaznika koji bi nerijetko nanjuivi moj labilni, straljivi karakter, zareali ili me povukli za nogavicu dok bi me razdragani vlasnik tjeio klasino glupom reenicom: Ne bojte se, nee vam nita. A to to mi je srce silo u pete njemu je nita. S ljudima je isti sluaj. Oni zauzmu dominantan stav nad slabiima. Pojedinci su u mojoj koli puili po zahodima, pisali po ploi i zidovima matovite, nadahnute grafite, matematiar je debil na kub, kemiarka je pizda, profesorica Ana jebe Milovana i sline stihove. Nikada zbog toga nitko nije odgovarao. Odnosno je, ali onaj koji s tim nije imao veze. Pravi krivci uvijek se nekako izvuku. Ne znam kako nekima uspije obit banku, provercat pet tona ukradenih dragulja, tristo kila kokaina, korumpirat cijeli politiki vrh i nikom nita. A ako

ih i uhvate, uz dobre veze za dva dana su na slobodi. Maloljetnika koji je tatinom mekom usmrtio dvije djevojke pustili su uz obrazloenje da je iz dobre obitelji, zloinci optueni za genocid mirno su puteni na slobodu, a kakve sam ja sree, siguran sam da samo okoladu maznem, lisiinama bi mi okovali ruke i strpali me u crnu maricu, a o prometnim prekrajima da ne govorim. Da mi nau koji promil u krvi, dobio bih doivotnu. Takva mi je karma. Nisam se rodio ko hladnokrvni ubojica i laov, morat u raditi na tome. Gledati nekog u oi, lagati, a da mi pogled, stav, interpretacija odaju sigurnost, autoritet i sugestiju. Ne elim da zadnji pas u meni prepozna vlasnika osjetljive duice i razvijenih emocija, nekog tko zaplae na ljubavni film, nekog sa srcem blizu guzice. Svakako u morati proi neke programe za brisanje emocija. elim postati pas koji e reati na slabie. Ne elim ih ugristi, elim samo zalajati na njih kako bi osjetili moju snagu. S obzirom na sve, na kraju i nisam proao loe. Olakotna okolnost je bila to to do tada nisam evidentiran u crnim kolskim dosjeima. Sustigla me samo mamina batina i ukor pred iskljuenje tako da sam mogao smatrati kako sam ovaj puta proao lio. Srea mi se malko nasmijeila. Sunce nekad obasja i kukolj. Bio sam ponosan na sebe to nisam podlegao provokacijama i ucjenama, to sam junaki izdrao sva ispitivanja i torture. U podsvijesti sam oekivao pohvalu od Maksa. Ona bi zasjenila sve kazne koje sam dobio. I uslijedila je uskoro. Pa stvarno si nesposobna pika rekao mi je sljedeeg dana. Ni papiri ne zna baciti na pravo mjesto. A ja ti jo ukazao povjerenje. Ma stvarno si za kurac. Rekao je i okrenuo se na peti. Osjeao sam se pokislo, ko pikica. Barba Darwin bio je sto posto u pravu, jai su i dalje zajebavali nas slabije, a mi slabiji bili smo bolji aci od jakih koji su nas iskoritavali kad im je trebalo. Sluaj obratio mi se pred kraj kolske godine ponovo Maks. Zbog tvog sranja zakljuit e mi asa iz

kemije. Kojeg mog sranja? upitao sam zaueno. Ne pravi se blesav, jebote. Ne zna ni rjeenja dobacit kako Bog zapovijeda. Sad e napravit sljedee, al' ako ovaj puta zasere ode ti glava. Kui? Razrogaio sam oi spremno oekujui upute. S Maksom je svijet bio veseliji. Pravila su dosadna, a njemu su sluila da bi ih krio. Da bih neto postigao svojim potenim nainom morao sam se stostruko vie od njega muiti i nitko mi nije jamio uspjeh. Funkcionirao je po sistemu snai se drue, ucjenama, prijetnjama, zastraivanjima, podmiivanjima. Dobivao je to je htio, ostvarivao sve eljene ciljeve. I bio je car... Stoga mi nije padalo na pamet odbiti zahtjev, ma kakav on bio. Tko smije to odbiti caru. Barba Darwin i dalje mi je bio na umu. Jasno mi je pokazao da sam slabi kojega e zgaziti monici ako im se ko svaki nemonik ne prikrpim i posluno im poliem dupe. Bio sam ponosan i sretan to takav autoritet kakav je bio Maks ponovno trai uslugu od moje malenkosti. Svijet ne voli slabe, samo jaki preivljavaju. ivot je nagrada za pobjednike, ne smijem posustati, ne smijem se u gae usrati, ne smijem biti pikica, sijevale su mi kroz glavu kaotine reenice. Da, ta triba? - uo sam svoj ustreptali glasi kako upuuje pitanje Maksu. U ostale ba nemam povjerenja rekao je, sritni su da mi naprave koju pakost. Maksov stav sve me je vie podsjeao na govor gangstera kojem je banda nakon brojnih izdaja okrenula lea. Nisam ba sliio na Ala Caponea, ali sam bio ponosan to na pleima nosim cijelo Maksovo povjerenje koje ni za ivu glavu ne bih izigrao. Hvala ti - odgovorio sam smijeei se. Nije vrime za neke velike izjave. Ne triba sad sebi pivat himnu - odbrusio mi je zaledivi automatski osmijeh na mom licu. Ti si pikica, znam da nee zajebat. Na tu sam se konstataciju ukoio, dok mi se pred oima poelo magliti. Vidjevi da sam se poeo klatiti i kriviti ko kosi toranj u Pisi, drmnuo me snano po pleima vrativi me u okomiti poloaj. Od siline udarca njegova dlana zabridio mi je cijeli kimeni stup. Sori, zaletio sam se, jaka aka, nemoj zaplakat, jebote, nisi pika. Sluaj.

Sutra tribam pisat popravni iz kemije. Zna kakva je ona krava, nee da mi da duju kada joj po broju aseva daju poviicu na plau. Mogu ti pokazat zaustio sam. Ma ne, sluaj. Ne pizdi, sutra mi je zadnja ansa. Ne bi mi je dala da mi mater nije bila na primanju pizdila, kumila i molila. Nagovorija sam je nekako da pizdi kako je bolesna, kako se upravo rastavila, kako joj samo ja pomaem, ubijam se od posla oko brae i sestara i sto sranja. Krava kemiarka je to popila i dala mi tu, kako kae, zadnju ansu. I sad nas pet kritinih iz svih razreda piemo kontrolni. I? prekinuo sam ga opet ne vidjevi to bih ja tu mogao uiniti. Imam preih poslova od tog kurevog uenja izjavio je. I? opet sam zaustio. ta i? ta tako blentavo pita? Dok budem sidija unutra, douljat e se do prozora i ubacit smrdljivu dimnu bombicu u razred. Kemiarka e tek onda vidit ta su kemijski spojevi, ona takve smradove ne more niposrat. Onda sam ja upitao: I ta onda? A on e: Zna da mi te pun kurac. I? ta onda? Ne pitaj pizdarije, nego napravi ka ta sam ti reka. Kad to baci, uvati crtu, zbrii u prvi zaklon, bombica e zasmrdit, profa e nas evakuirat, a test e bit odgoen za sljedei puta. Kui?-A kuim - odgovorio sam zbunjeno. - Okej. I sori ako sam malo prenaglija, ali stvarno pita pizdarije drmnuo me jo jednom po rebarcima za sjeanje. I pazi da ne zasere ovaj puta. Nemoj ispast pizda. Okej potvrdio sam. - Onda petak, trei sat. Dogovorenog dana u dogovoreno vrijeme pristupio sam realizaciji razraenog plana. U meni su se mijeali ponos i predrasude, iako mislim da se tako zvala neka serija. Noge su mi klecale, a srce me vodilo naprijed. Ovo je prilika da se konano dokaem. Da prestanem biti pikica. Ta misao bodrila me i tjerala naprijed. Priuljao sam se prozoru uionice u kojoj je sjedio pobjenjeli Maks glavom okrenutom prema naprijed, a pogledom uperenim prema meni. Drhtavim nogama pridigao sam se tek toliko da mogu vidjeti znak za akciju. inilo mi se da je prola vjenost dok sam ga promatrao kako gricka olovku koja je nestajala u njegovim ustima dok konano nije

kimnuo glavuom. Munjevito sam se spustio, pruio ruku, zamahnuo i hop, bombica je bila aktivirana. Staje ovo, koji je ovo?... uzviknula je uiteljica. Ovo je za popizdit, jebate uguit emo se od smrada prokomentirao je flegma Koko. Ajme, majko, koji smrad, usmrdit u se ka pantagana nadovezao se Marko. Jebate, talibani napadaju, vatajmo crtu - dao je komandu Maks. Sori, uiteljice, ali mozak mi je zabiokira od smrada, ubilo nam je sve prohodne elije dodao je trei prema vratima. Idite, idite, iziite iz razreda odluila je konano izbezumljena uiteljica. Ajd, evakuacija. Vidjet emo ije je ovo maslo, platit e mi ovo sra... ovaj in. ta je previe - previe je, ovo je diverzija i budite sigurni da e netko odgovarati za to. Izrekavi jo par prijeteih, uputila se ljutito prema hodniku hvatajui ist zrak koji sam ja upravo naputao. Ovaj puta bio sam pametniji. Dao sam petama vjetra, skoio u iskopani rov gdje sam trebao ekati dok nepogoda ne proe. Ali jaooo! Pegula ostaje pegula, moraju li se sve nevolje ovog svita ba na mene sruiti. Od straha i panike, osvrui se za sobom, skoio sam u rupetinu iskrenuvi skoni zglob, zbog kojeg sam danima proveo epajui u gipsu. Mami sam to opisao kao nesretan sluaj, a pred Maksom sam etao ko osloboditelj netom iziao iz borbe, ekajui orden za hrabrost. Sigurno je bio zadovoljan mojom akcijom. Vie mi nee moi kazati da sam pikica. S obzirom na okolnosti, dobro sam proao. Iskrenuti zglob, manje-vie.

U nezdravom tijelu zdrav duh

dao sam majci na znanje da je na svijet stigla jedna briga vie. Ne znam koliko su njezini postupci za vrijeme formiranja mog fetusa, kao i postupci tijekom djetinjstva utjecali na moje psihofiziko stanje, ali sa mnom se ipak dogodilo neko sranje. Kako za vrijeme krize srednjih godina nisam mogao sam nai razloge ni rjeenja za svoje ponaanje i postupke, konano sam kapitulirao i zatraio strunu pomo usprkos otporu koji sam prema njoj osjeao. Mrzio sam da me netko preispituje i aka po mojoj nutrini koja je i meni samom bila nejasna. Nerijetko su me takve seanse asocirale na ispovijedi i tra partije u kojima traer eli doznati to vie o mom ivotu. Je li vas netko zlostavljao u djetinjstvu? pitali su me ozbiljna, nauena pitanja jo ozbiljnija lica strunih osoba. I premda mi se inilo da nam tijekom sazrijevanja iz vlastitog kuta gledanja svi sudionici odgajanja djeluju kao zlostavljai (od uiteljice do oca i majke), takvu mogunost ipak sam zanijekao. Mislim, nitko me nije cipelama gazio, ali tu i tamo neka knjiga ili krpa koju bi nakon posjeta roditelja koli dohvatila moja mama znala bi poljubiti moju zauenu facu (gaanje kljuevima spadalo je u izvanredne situacije, kad je mama bila ve na rubu nekontroliranog ludila Jeste li eljeno dijete? uslijedilo je sljedee pametno pitanje psihologa. Kako to mislite? upitao sam. Seks su valjda eljeli otac i majka, a jesam li ja eljen otkud bih znao? Mislim, nemam pojma je 1 se tati zaletilo. Pa je l vas majka htjela pobaciti? Nemam pojma, moram priznati da mi ta mogunost nije padala na pamet. Da, da, sigurno potvrdio je
V
E S P R V I M P L A E M

psiholog. Tu bol nesvjesno uvate duboko u sebi. To vam je stvorilo ivotnu nesigurnost. Plaite se da vas ne odbace i bla, bla, bla... nastavio je doktor dok sam ga ja zabezeknuto gledao. Je li majka plakala dok vas je dojila?Je li je otac zlostavljao? - uslijedila su sve okantnija pitanja jedno za drugim. Koliko su mi priali majka me uredno dojila, baka hranila svjeim neprskanim sezonskim voem i povrem, rumenim jajima koka trkaica koje nisu imale ptiju gripu i od kojih sam poeo sve vie nalikovati pijetlu. Tankih ruica i noica, jo tananijeg vrata s irokez frizurom koja je tada bila u modi. Jedui zdravu hranu kojom sam trebao stei otpornost, bivao sam sve neotporniji na bube, viruse, bakterije i ostale nevidljive betije ovog svijeta, a poslije se ta moja neotpornost s bakterija prebacila na ljude. Sreko, duo, shvati da si osjetljiv, da ne moe raditi to drugi rade, napominjala mi je majka. I stvarno, neke vee napore nisam mogao izdrati, dobio bih sto alergija i ostajao bez daha. A na ekstremne sportove kao to je tranje, nogomet i skokovi u more bez zaepljenog nosa nisam smio ni pomiljat. O kik boksingu, iu icuu ili ultimet fajtu da i ne govorimo. To bi bilo ravno potezu kamikaze. Mislim da me je netko od tih snagatora taknuo, odletio bih u orbitu. A tu je, naravno, i nogomet. to sam se vie pokuavao (radi ope drutvene prihvaenosti) ufuravati u nogometnu histeriju, sve sam je manje shvaao. tovie, postajala mi je sve besmislenija pa ak odbojna, mogao bi slobodno rei odvratna. Ipak, dovoljno sam bio pametan da shvatim kako u morati potisnuti negativne osjeaje i kako bez osnovnog predznanja o tom sportu nikada neu postati pravi frajer. Najvaniji kulturni dogaaj, najvanija sporedna stvar u ivotu, najstrastvenija ljubav za njih je nogomet. Stoga sam shvatio ozbiljnost savladavanja gradiva te nakon silnih nagovaranja ipak dopustio Pepu da me odvue na stadion kupivi kartu na strani najeih navijaa kako moj dolazak, kad sam se ve toliko rtvovao, ne bi proao nezapaeno, tj. kako bi me Maks i ekipa primijetili i uzeli mi to u obzir. Naalost, ni nakon takvog doivljaja nita se u mojim osjeajima promijenilo nije, a to se tie glave, jedva sam je

ivu izvukao. Bubnjie su mi od urlanja probili, u aru navijanja laktom obili eljust, a kad mi je horda navijaa prela preko noge, palac mi je toliko pomodrio i poeo tui da sam mislio da mi se srce spustilo u njega. Ne, ne i ne. To ne mogu, prevelika je rtva, zakljuio sam i odluio se ubudue o manje vanim utakmicama informirati preko medija, tj. pogledati u Sportskom pregledu najvanije golove kako me ne bi uhvatili u neznanju. to se tie onih vanijih tekmi, zakljuio sam kako se jednom godinje i mogu rtvovati, tj. pogledati ih na TV-u. Na taj splet nesretnih okolnosti utjecalo je vie faktora. Fizike smetnje pomijeane sa psihosomatskim doivljajem stvarnosti. Jedino mjesto gdje je moja snaga dolazila do izraaja bio je ring u kome smo se borili ja, moja mama i baka dok su me kupale. To je bila borba iz koje sam redovito izlazio kao pobjednik. Dvjema ne ba krhkim enama trebala je izvanserijska snaga da me pokore. Vodu koju su ugrijale na tad jo ekoloki zdravom izvoru energije - tednjaku na drva ulile bi u metalnu kadicu koju su smjestile nasred kuhinje. Za pothvat kupanja moje malenkosti morale su aktivirati sve miie i salo kako bi me gurnule u kadu, dok sam se ja vjeto migoljio izmeu njihovih isprepletenih ruku koje su me hvatale ko hobotnica. Nakon kupanja kuhinja je bila preplavljena vodom i amponom, one mokre do koe, a ja crven ko sumo borac. One znojne od hrvanja, ja uplakan od oaja. To je jedna od rijetkih situacija iz koje sam iziao kao pobjednik.

Moj antitalent dolazio je do izraaja u svim ostalim sportskim aktivnostima i uvelike utjecao na moju pizdastu reputaciju. Ali treba pogledati istini i injenicama u oi. Kad se jedna tin zvijezda u povijesti domae i svjetske kinematografije zaljubila u krljavka. Nikad. Uz razvijene mlade sportae idu zgodne cure koje mau

suknjicama, ruicama, guzama i sisicama, dok se oni pred njima bacaju po kinom i blatnom terenu nastojei ostaviti umjetniki dojam. I kako sam se onda ja s obzirom na injenino stanje mogao istaknuti? Izgubljeni krljavko meu snagatorima koji su me okruivali vrebajui svoj plijen. Pogledajmo istini u oi. Dok sam trao zabacivao sam dvije lijeve noge od kojih je svaka vodila svoju politiku. Bilo koja igra u kojoj se lopta morala rukama hvatati nije dolazila u obzir jer je se ja plaim ko uarene kugle, ko ivoga vraga. Par puta mi je svojom silinom probila krhka plua otpuhnuvi me ko list s grane. Hvataj Sreko, jebote, vikali su moji suigrai dok smo u ulici igrali graniara, ali kad bih naslutio da bi se ta kugla mogla zabiti u mene, samo sam se van svih pravila lagano izmaknuo, tako da je jednom umjesto moj svom silinom raskrvarila nos deku iz ekipe koji se naao iza mene. Pa stvarno si nesposobna pikica, urlali su, nisi u stanju ni jebenu loptu uhvatit. Nakon niza neuspjeha konano su shvatili da pomoi nema pa su odustali. Od tada sam bio rezerva koja nikad nije zaigrala i koja je bila korisna samo za pisanje bodova i vikanje aut u teniskim meevima. Nogomet takoer nije dolazio u obzir. Da su se pravila sastojala od elegantnog dobacivanja lopte, moda bih i razmislio, ali naguravanje igraa nogama i rukama, trka za jebenim balunom s jedne strane terena na drugu, psovke, udarce kopakama, bacanje znojnih tjelesa jedno preko drugih jednostavno sam prezirao. U slabanom tijelu slabaan duh. U najkraim crtama, to sam bio ja.

Viak hormona nagomilanih u gornjoj i donjoj glavi deki su praznili na sve mogue naine. Najuinkovitiji i najpopularniji nain bio je onaj zvan sam svoj majstor. Poredali bismo se

jedni do drugih mjerivi duinu sputenih, a potom nabreklih piulinaca. I u toj sam igri redovito ispadao impotentna pikica, mada stvarno nisam bio, ali znate kako je to, ba kad treba zakae. Nije mi se mogo dignut dok me gledaju, nikako. Tu sam ve nesvjesno pokazivao nesklonost grupnom seksu dok me cijeli in asocirao na nau ljudsku prapovijest i pripadnost majmunskim plemenima koji mjere svoju mo prije lova na enke. Dodue, oni su je odmjeravali miiima, a mi, eto, u ovom sluaju piulincima, mada je bilo sluajeva kad bi se zbog borbe za naklonost neke dame mukarci i te kako uhvatili u klin ko gladijatori. U lovu na enke sam sudjelovao, ali samo kao dio grupe. To se radilo u koli, na ulici, u diskoteci, na plai. Uvijek je trebalo biti spreman. No vremena su se promijenila. Dananji mukarci se vie trude oko osvajanja piva nego ena. Taj biznis vie nije u modi, nisu nuna ni miiava muka tijela. Ako je novanik pun, one padaju i na najkrljavija. Zeznuto je kad nema miie ni lovu, to je bio sluaj sa mnom. To je totalna teta, karambol. No vratimo se u zaboravljena zlatna vremena zavoenja koja danas djeluju pomalo pase i smijeno. Svako jutro za ljetnih vruina s runikom preko lea odlazili smo na nau plau. Tako smo je zvali. Sunanje i praakanje u pliaku nije dolazilo u obzir, osim ako nije bio u pitanju uveni picigin. To je sigurno jedinstven sport u svijetu u kojem se mukarci golim tjelesima bacaju na balun i to sve na dubini od deset centimetara, ali ako uzmemo u obzir da se jedan kralj utopio u isto toliko vode, nije to tako ni bezazleno. No vratimo se na osnovnu sportsku aktivnost zavoenja. Kao pravim mujacima, osnovni zadatak bilo je pokazivanje tjelesa i sposobnosti kojima emo privui najzgodnije enke. To smo radili preko dvije osnovne djelatnosti, skokova i karata. im bi stigli na plau, pobacali bi runike, skinuli se u kupae i bacili pogled na djevojke koje su se ve kooperile u svojim

oskudnim bikinijima i izvijale ko zmije na uarenom suncu. Igrali smo karte gledajui djevojke ispod oka koristei zlatno pravilo ignoriranja. Znate ono: to manje na nekog obraa panju, on vie grize. Najvanije je ipak bilo doziranje. Nain i duljina bili su od presudne vanosti. To se odnosilo na oba spola. U svemu je trebalo biti privlanosti i arma, prirodnog zova za parenje. Ako bi zainteresirana ena nanjuila da bi mukarac ve umoran od strategije zavoenja mogao odustati, naglo bi preuzela inicijativu. Malko bi se pridigla, zavodljivo nasmijeila i potom nastojala podii njegov libido npr. utrljavajui njeno miomirisna ulja po preplanulim tjelesima svojih druica. Tu bi mujacima ve adrenalin preao granicu normale, volumen stvarice u kupaim gaama naglo se udvostruio. Kad bi osjetile da su se stvari poele kretati, uskoro bi prele na strategiju broj dva: kako bi zaokupile svu nau panju, ustajale bi usporenim pokretima ko mace jedna za drugom promariravi ispred naih napaljenih uspuhanih faca iz kojih samo to nisu poispadali isplaeni jezici. Jedna je, ko toboe, ila po sladoled, druga pod tu, dok se trea odluila za konanu akciju priavi naem krdu traei ibice ili cigaretu. Nama je to bio jasan znak da je vrijeme za akciju. U blizini nae obale prije mnogo milijuna godina more je ispljunulo dva grebena. Zbog oblika jedan je dobio naziv krumpir, a drugi palainka. Ustali bismo nonalantno, istegli udove, malko protresli nabreklog malog u gaama i pobacali se u more plivajui jakim zaveslajima prema krumpiru i palainki. E tu ponovno dolazimo do mog problema. Dok se more za momcima koji su zamahivali krnim rukama sa svih strana pjenilo, ja sam se ko runo pae za njima batrgao. Zamahivao sam rukama u velikom luku glave iznad vode, to je bilo van svakog plivakog pravila. I to sam se vie trudio, moj jad je sve vie isplivavao na povrinu. Svakim novim zaveslajem krljavih mi ruica bivao sam smjeniji.

U tim oajnikim trenucima pala mi je na pamet pria o runom paetu, pao mi je na pamet i barba Darwin. Samo najjai preivljavaju. Vea riba jede manju. U prirodi se vri prirodna selekcija. Slabiji nestaju. Ba je bio surov tip. Nije nas morao upoznali s tom istinom ve na pragu ivota kad nam je ivotni entuzijazam bio na najvioj toki. Prihvatljiviji mi je bio Boji nauk. On ljubi slabe. Kae: Blago jadnima i siromanima, njihovo je kraljevstvo nebesko. Totalni siromaak ba nisam bio, ali jadniak bogme jesam. Razmiljajui tako ak mi je bilo ao svih onih snagatora koji su se ve popeli na krumpir. Iskusili su sve blagodati ovog svijeta, sigurno e se na drugom svijetu peckati na ranju, dok u ja slavodobitno etati meu njima. Ko bi doli sad je gori. I dok sam tako lamatajui rukama i praakajui nogama razmiljao o duhovnom i svjetovnom nauku, zauo sam glas natjecatelja, kojemu su u ruci pobjedonosno vijorile gaice, a na vjetru gol pimpek. Pikiceee povikao je iz sveg glasa onu nepodnoljivu, stranu rije. Hajde, pliva ko patka preko Save, jebote, ha-ha-ha. Nasmijeio sam se dok mi se dua raspadala na najsitnije komadie. Grlo mi se stezalo, a srce lupalo ko pred ispit iz kemije. Nastavio sam uz brze zaveslaje i smijeh prijatelja koji su me uskoro ko bovu povukli iz vode. Bravooo, bravooo, skini gae, pa osvojio si vrh tapali su me po krljavim pleima dok sam ja drhturio ko prut na povjetarcu. To sam vam zaboravio rei. im bismo se popeli na stijenu-krumpir, umjesto zastave morali smo skinuti mokre gaice i pobjedonosno zavijoriti njima kao znak da je vrh osvojen. U isto vrijeme to je bio signal navijaicama na obali da ponu iskazivati divljenje pobjedniku. Slono bi zavritale iz sveg glasa maui ruicama i sisicama. On je bio pobjednik iliti jeba dana. Nakon turnira deke je ekala zasluena nagrada sjedinjenje s djevojkama koje su na obali doekivale svoje junake. Kao u nekim priama iz Ilijade i Odiseje. Dok su svi skakali, bacali se na glavu, bok, kuk, spremajui se

zaplivati svojim heroinama u susret, ja sam stajao kao ukipljen. Jednostavno sam se plaio svega, a pogotovo skoka u plavetnilo koje se prelijevalo u crnilo i djelovalo sablasnije od tirkizne boje uz obalu. Ajde, Sreko, jebote, skoi il emo te gurnit. Ajde, nemoj bit pikica vikali su deki iz ekipe. Naavi se u toj bezizlaznoj situaciji, nisam imao izbora, zaepio sam nos, stisnuo oi i pljus skoio bombu. Ruka kojom sam kao tipaljkom stiskao nos odjednom je popustila, voda mi je poela ulaziti kroz sve upljine na glavi, a pred oima mi je poelo iskriti. Panino sam hvatao zrak elei poto-poto ugledati mrlju sunca iznad glave. Sunce nisam ugledao, ali odjednom mi se ukazalo tisuu mrlja duginih boja koje su se gubile u vodi. Oko mene voda, voda i mjehurii duginih boja. Kaos. Zato nas nisu uili kako se orijentirati u moru. Gdje je sjever? Gdje je mahovina? Alge su na dnu, ali gdje je dno, gdje su alge? Odjednom je panika prestala, svjetlost me obasjala, postao sam brz ko riba, otkrio sam predivan svijet morskih dubina. Osjeao sam se ko da sam osam tisua milja ispod mora. Jasno sam vidio svoj lik kako jezdi morskim prostranstvima. Izgledao sam nevjerojatno. Crveno-plavi ogrta, nabildani miii, brz ko strijela. Ronim tako vjeto kao to ni Maks ni Doni ni Strijela nikad nisu, pravi Supermen. Skoio sam u more za najzgodnijom djevojkom koja se poskliznula i pala. Ta mi je slika brzinom munje prostrujala pred oima, potom sam vidio neki tunel, pa svjetlo koje me zaslijepilo i vie se nieg nisam sjeao. Samo buenja na obali. Nakon to sam na jedvite jade prokiljio iz ptije perspektive razaznao sam poznata lica koja su se nadvila nada mnom iji su vlasnici bili lanovi ekipe: Maks, Doni, Pepo, Strijela, Koko, Roko, Pateta, Raketa i Blitva. Nikad ih nisam vidio tako smrknute. Pitao sam se kako su stigli u moj film? Ja sam Supermen, Supermen... mumljao sam - maknite se, poletjet u, spasit u je. Nitko mi se nije smijao, nitko me nije proglasio pikicom. Zabrinuto su buljili u moje modro lice koje, kako su mi kasnije rekli, nije nimalo sliilo Supermenovu. Dobro je, dobro. Pljuni jo jednom

vikali su jakim, kretavim, prodornim glasovima koji su mi se inili daleki i iritantni. Kako su mi njihovi obrisi postajali jasniji, tijelom mi je prostrujilo neko udno razoaranje, a i zadovoljstvo. Pogledao sam svoje ruke, noge... Gdje mi je crveni plat? Gdje su miii? Sreko! - prenuo me Brokvin glas. Nisam Sreko! S na mojim prsima ne znaci Sreko, nego Supermen tvrdio sam i dalje. Spoznaja da sam ipak Sreko, a da ljudi oko mene nisu likovi iz filma, ve s ulice duboko me razoarala, ali i stvorila osjeaj nekog skrivenog zadovoljstva. Ipak se brinu. Stalo im je do mene. Zato mora biti totalno u komi ili na samrti da bi osjetio ljudsku samilost? Ljudi vole gubitnike i slabie, njima su spremniji pomoi. Pred njima se osjeaju jaki, a i ponosni na svoje milosre za koje se nadaju da e ostati zabiljeeno u Bojem notesu i da e ga prilikom odlaska na onaj svijet uzeti u obzir. A enska tjelesa koja su se nadvila nad mojom iscrpljenom figurom iz ptije perspektive izgledala su boanstveno. Preplanule noge, zategnuti, ispupeni guzovi, arobni trokuti iz kojeg proviruju dlaice, a sve to natkriveno bujnim dojkama. Od te miline ponovno sam pao u komu.

Ekskurzija

NE M

O E

T I

, S

RE KO

, to drugi mogu, ponavljala mi je

majka posljednje upute pred odlazak na ekskurziju slaui u kofer moje svjee oprane, sad za promjenu mirisne arape i gae. porku robu stavljaj u posebni depi, nemoj usmrdit istu robu, nemoj se kupat u bazenu, svi piaju u njega, pun je bakterija i fekalija, nemoj mokre kose na propuh. Ovo ti je hrana za put, u plavoj vreici su sendvii, u utoj sokovi, u bijeloj salvete i akalice, u naranastoj jabuke i banane, a u crvenu bacaj kovace. Ne divljaj, nemoj se opijat, budi pristojan, nemoj kasno biti po ulici, nemoj provocirat, pazi da ti neto ne podmetnu u pie i bla, bla, bla... sluao sam unakrsno upute mojih duebrinica koje su jo dugo nakon to je autobus poodmakao eznutljivo mahale briui suzice koje su im se potkrale. Ponaanje u ekipi nalikovalo mi je na ono zatvorsko. Gledao sam to puno puta u filmovima. I tu je vladao princip barbe Darwina. Morao si pokazat svoju snagu, napravit neko veliko sranje, npr. ubojstvo, da te prihvate u svoje krugove. Poto nisam bio u zatvoru, a nisam imao ni namjeru nekoga ubiti, nastojao sam se bar prilagoditi. Tako sam se ve prvu veer opio ko majka. Kupivi nemalu koliinu alkohola i provercavi neto opijata, ekipa se sastala u jednoj od mukih soba. Zamotuljak trave iao je u krug od jednog do drugog. Sjetio sam se majke i bake i njihovih uputa, a onda mi je pala na pamet izreka jednog njemakog pisca. Ono to vam je majka govorila nikog ne obvezuje. Bio je u pravu. Da sam slijedio njezine upute vie

me ne bi zvali pikica, nego pizda. E, da ne bih ispao ba to, stisnuo sam muda i ne oklijevajui potegao dim bez obzira na posljedice. Potom jo jedan, a kad su konice popustile i kad sam se poeo neobuzdano smijati i nekako udno lelujati, idealno mjesto za odmor i izolaciju uinila mi se kupaonica, odnosno kada u koju ne znam ni sam kako sam upao. Zavaljen ko eik nastavio sam s ispijanjem alkohola. Kako to mjesto nikako nije bilo pogodno za soliranje, uskoro sam dobio drutvo dvojicu pajdaa gonjenih prirodnim nagonima. Jednom se pialo, drugom povraalo. Dok je nad koljkom visio Brokvin pio, Pateta je krenuo u potragu prostora u koji bi mogao sasuti sadraj svojega eluca. Kada mu se inila najprimjerenija za taj pothvat. U trenutku sam osjetio kako me obliva neto toplo, smrdljivo i ljepljivo. Ha-ha-ha cerio se kretenski dok su ostaci hrane iskipani iz njegovih crijeva curili niz moju glavuu, obraze i bradu. Fuj, grozno, oajno. Ha-ha-ha, jebote, jesi to ti, pikice? Pa totalno si mokar i izrigan. Smrad koji se sruio na mene u mahu me osvijestio, iskoio sam ko oparen iz zamuene, smrdljive vode dok se rigotina slijevala niz moje krljavo tijelo. Istro sam iz sobe uz krikove ko da me goni sto neprijateljskih vojnika, ko nekad kad sam ko Indijanac bjeao od kauboja, ko da mi gutericu ele na prsa staviti. Brzim, nervoznim pokretima strgnuo sam ostatke odjee sa sebe i uputio se gol golcat i ispovraan prema recepciji. Zaustavio me je prodoran pogled grimiznih oiju. injorina - priao sam recepcionarki - vi ste neto najljepe... Nisam uspio zavriti reenicu, a ona je uspanieno vritei podigla na noge cijeli hotel. Traei izlaz gotovo sam proao kroz staklena vrata naavi se odjednom u istoj, bistroj, plavoj vodi. Valjda me netko od ekipe koja se zbog vriske sruila u predvorje hotela gurnuo u bazen. Operi se, jebate, izgleda ko govno. Sreko, Sreko, nesreko, to radi u bazenu usred noi? vritala je uznemirena uiteljica. Zna to ti je majka rekla - nema bazena. Jesi normalan? Izlazi brzo van. Ma sluajno je upa,

poskliznija se - opravdavao me na moje iznenaenje Maks. Izlazi smjesta van nastavila je uiteljica s dernjavom. Ma ne sluaj je, koji e kurac sad vanka kad si ve ua - aptao mi je Maks. Uivaj, ko nju jebe, kupaj se. Ja u sve sredit. Osjeao sam se ko lik iz Fausta. U jedno uho ulazio je glas anela, a u drugog vraga. Izii, ostani, izii, uivaj. Ne znam kako, ali na kraju je vraji Maks sloio neku priu koju je popila uiteljica i uznemireno osoblje. Mora mu se priznati, znao je zaskoit svaku situaciju. A ja budala iskrena i posluna. Na svako upozorenje ko plaha srna bih ustreptao. Laima su se stvari puno bre sreivale. I to saznanje sam negdje spremio u skrovitu vijugu malog mozga. Nisam umro od smrada, ali sam gotovo od upale plua. Poslije sam na kunoj njezi preleao dva tjedna.

Posljedice ekskurzije

A K O N

T O

J E

R A Z R E D N I C A

uredno obavijestila moju

mamu o svemu to se dogodilo, ona je odluila poduzeti rigorozne mjere i neko vrijeme me poslati ocu na skrb. Sreko, ne znam to u s tobom, nisam te tako odgajala, ja vie nemam snage ni naina s tobom. ao mi je, ali oito je dolo vrijeme kada ti treba muka ruka. Ii e mjesec dana kod oca zborila je kroz pla uzdrhtalim glasom. Srce joj se stislo, a mozak joj govorio da postupa ispravno, da je vrijeme da se suoim s realnostima ivota i teinom osamostaljivanja. Inae sam s ocem provodio nekoliko dana godinje. U poetku su njegovi posjeti bili redovni, a s vremenom postajali sve rjei i rjei. U poetku su mi njegovi izostanci teko padali, ali s vremenom sam se pomirio sa situacijom. to mi je drugo preostalo? Tako je kako je. Kad bi doao njegov red subotom, majka bi me uredila, ja bih sjeo i ekao ga, ekao, on ne bi doao tu subotu, ni sljedeu, ni onu iza te, a onda bi se, kad bismo ve odustali, pojavio iznenada. Veseo, razdragan i neoptereen ko da se nita nije dogodilo. Dobro to si meni napravio pakao od ivota, ali zato to radi njemu, pa on je tvoj sin, bolje bi nam bilo da te nema, ionako nikad na tebe nismo mogli raunati. Kakva korist od tebe... Nemoj ga vie zvati, nemoj mu nita obeavat, nemoj... Majka je mogla puno toga podnijeti, ali ne i moj tuni pogled. Jo bi je vie razbjesnilo kad bi ga ugledala na kunom pragu, nonalantnog, ko da se nita nije dogodilo. Taj potpuni izostanak odgovornosti dovodio ju je do ludila... Dok je ona izgarala, on je bio mrtav hladan. Ispalila bi na njega rafalnu

paljbu, svu vatru koja je u njoj buktila. Emocije je tekom mukom nastojala preda mnom skriti. Opravdavala je oca u mojim oima na sto naina. Pa zna, ima puno posla, pa otputovao je, pa nije on lo, samo je malo nezreo, voli on tebe, ali im bi ga ugledala konice bi popustile i slian tekst sasula bi mu u facu po ne znam koji put. On bi pak cijelu tiradu mirno sasluao po ustaljenom rasporedu, nasmijeio se tjeei je, to ju je jo vie izluivalo. Imam osjeaj da bi joj bilo puno lake da je pred sobom imala nekog ravnopravnog sparingpartnera s kim se mogla poteno dohvatiti u kotac. ene to vole. Poslije sam se u to uvjerio. Nakon bujice emocija koje bi se izlile iz moje majke, otac bi me, zvidei neku poznatu staru pjesmu, uzeo za ruku i odvukao sa sobom. Tra-la-la-la-la bacio bi se u valcer. U stvari, neto sam od njega i nauio. Da bi zatitio sebe, mora ignorirati sve oko sebe.
* * *

U razdoblju u kojem je ivio sam stan mu je djelovalo zaputeno, pretrpan opucima cigareta, praznim pivskim bocama i prljavom razbacanom odjeom. Vie je nalikovao brlogu u kome se tata oito ponaao kao svinja. Vjerojatno mu je zbog toga bilo lake odvesti me u zooloki vrt koji je djelovao urednije. Moju naklonost kupovao je sladoledom i eernom vunom koju bih redovito zalijepio za iste hlae i svjee opeglanu koulju koju je mama brino pripremala specijalno za subotnji izlazak. Otac se oko toga nije puno zabrinjavao, to prljaviji, to bolji, osjeao se oputenije. Ve po ustaljenom rasporedu nakon zoo vrta na redu je bila kinopredstava prije koje bi mi kupio kokice i sok s kojim sam u mraku dokrajio svoj luk, dok je on ve nakon pice nezainteresirano zahrkao. Kad bi me uveer vratio majci izgledao sam netom stigao iz bojne opsade, prljav, slijepljen i slinav. Poto rijei vie nisu pomagale, utke bi me zgrabila za ruku, odvukla u kuu i zalupila starom vrata u nasmijeenu facu. Samo se nadam da nee takav biti prema svojoj djeci. Svi su mukarci svinje,

nemoj i ti postati takav procijedila je. Nevjerojatni su. Posiju djecu u aru strasti, strast splasne, odgovornost doe, a oni odu. Napuste stari teren traei novu strast i utoite koje e ponovno pod istim okolnostima napustiti. Moram priznati da tad ba nisam shvaao tu njezinu gorinu mukim rodom, ali sam se moda upravo zbog takvog iskustva prema enama nastojao ophoditi drugaije od svog oca. Ali ni taj recept nije pomogao. Na kraju sam pjevao onu poznatu: Oprosti mi pape, sve te grube rii i moj ivot sada na tvoj ivot slii. im bi tata naao novu enskicu, ponosno bi me odveo kui koja bi odjednom zasjala novim sjajem. Ne znam pomou kojih trikova ih je natjerao na radne akcije, ali rezultat je bio iznenaujue dobar. Ponekad bi ak zamirisale i palainke koje su mi sa smijekom servirale mlade tete. Sigurno su prije mog dolaska dobile upute za lijepo ponaanje prema njegovu sinu. Nije on bio lo, ali jednostavno je bio takav. ak je i majka nakon godina provedenih u ljutnji na njega na koncu poela govoriti, a to se moe, takav je i gotovo. I on je u trenucima iskrenosti ponekad rekao: A takav sam, to se tu moe, volio bih da nisam, ali jednostavno jesam. I tako je rijeio svoj problem koji zapravo uope vie nije bio problem. Svi su shvatili, ukljuujui njega samog, da je takav i nitko od njega nije traio vie od onoga to je on elio pruiti, a da je mogao vie, to nitko nije pomiljao, najmanje on sam. Zanimljivo je to. Ljudi koji se svim silama trude neto postii umjesto pohvala i divljenja koja bar potajno oekuju, uglavnom navuku na sebe zavist, neprijateljstvo, nerealna oekivanja blinjih i daljnjih, negodovanje prijatelja, svae i konano otuenje. Oni koji se previe ne trude, ive od danas do sutra, zadovoljavaju iskljuivo vlastite nagone i nerijetko bolje prou. Njihov moto je u se, na se i poda se, ne uzbuuj se previe, ne umaraj, tedi ivce, uivaj, ve e se netko nai tko e raditi za tebe. Okrueni su ljudima koji u njima ne vide

konkurenciju, vole ih, tapu po ramenima, smijee im se, aste, drue s njima. Oni su ko neka vrsta njihovih maskota, dvorskih luda. ak i rodbina na kraju smatra da im svakako treba pomoi. Jednom mi se u trenutku slabosti poalio Pepo. Jebate, sluam starce, radim ko konj, reagiram na svaki njihov mig, pomaem blinjima, nisam otreso ni jednu godinu, a oni su totalno usmjereni na mog brata, lininu. Ne radi, oni mu daju lovu, kod njih ivi, spava do podne i sve okej. Nemam nita protiv, ali ne kuim. Kae mi stari: jebi ga, Pepo, ti sve moe sam, znam ja tvoje mogunosti, on je drugaiji, triba mu pomo. Bolje da sve postie sam u ivotu, znat e vie cijenit. Mislim se, jebite se, nastavio je Pepo, danas kad svi neto icaju, otimaju, kradu, on mi govori o zaslugama. Ko danas dobiva po zaslugama? Moj je stari pak imao svoju teoriju ljudske prolaznosti: Ionako u crknut ka i svi ostali pa koji u se kurac nervirat i trsit. Za poist i popit imam. Ni kralj ne moe le u dva kreveta. ta e mi pet kua, jedva stignem i u onu jednu. Nad tom njegovom tezom esto bih se zamislio. to raditi, u kojem smjeru krenut u ivotu, jer gledajui oko sebe, nisu najpametniji ljudi i najsretniji, nisu najobrazovaniji i najimuniji, upravo suprotno. Pitao sam se treba li se u ivotu potrudit kako bi neto postigao ili je dovoljno rei takav sam pa da se drugi pobrinu za tebe ili se bar prilagode. Nisam bio takav tip da mogu samo rei takav sam i to se tu moe. Jo je u meni bilo ara za davanjem, dokazivanjem, napredovanjem. Dug sam put preao dok na kraju nisam rekao: Jebite se, takav sam. No vratimo se na trenutak kad sam dovoljno stasao i kad je majka odluila da mi je konano nuno potrebna vrsta muka ruka. to se tie ruke koja je pripadala mom ocu, bila je sve samo ne vrsta. Nakon majine odluke da me ipak preda njemu, stari se suglasio i za divno udo po prvi puta stigao u dogovoreno vrijeme. Valjda ga je pukla dugorona odgovornost. Poao sam utke za njim, mada bih se najradije zaletio u majine skute oekujui da me jo neko vrijeme tite. Nisam htio odrasti. Najradije bih se ko klinac raskrivio od plaa,

bacio po podu dok ne dobijem svoju igraku, ali kako je za takav pothvat ipak bilo prekasno, tmurnog lica i zamuenih oiju sjeo sam utke u auto pored oca koji mi je bez okolianja, ne oklijevajui, izigravajui velikog tatu koji je konano dobio ansu, poeo dijeliti ivotne lekcije. Odjednom se uivio u ulogu brinog oca, a zapravo se jedva znao nositi sa svojim, a kamoli s mojim problemima. Sa svakom njegovom novom duobrinikom reenicom u meni je rastao otpor. Tekom mukom, koristei sve tehnike kojima su me tijekom odrastanja poduavali odrasli, svladavao sam se da ne eksplodiram ko ekspres lonac i da mu ne saspem u lice sve to mislim o njemu, njegovu ponaanju, a posebno o odgoju djece. Dubokim uzdisajima gasio sam vatru koja je buktila u meni i tekom mukom ostajao miran buljei ko toboe nezainteresirano kroz prozor. Koliko je sudjelovao u mom odgoju govori injenica da je tek sada, nakon niza godina primijetio da nosim naoale. Sreko, majke ti, jes ti to orav? obratio mi se u udu. - Kako vidi odgovorio sam. Muko pa nosi naoale, ajde, molim te. Jebote, vidi li ti bez naoala da je ono trava? Vidim, naravno - procijedio sam. A vidi li daje ono kua? Vidim ponovio sam u istom ravnom tonu suspreui gorinu u sebi. Daj da ih ja pogledam. Evo. Skinuo sam i pruio mu ih i dalje nezainteresirano buljei u daljinu. Ako sve to vidi, onda ti ova pizdarija ne treba ree luak i baci kroz prozor moje nove novcate naoale za koje je mama kod privatnika, htijui da joj dijete ne nosi socijalne okvire i debela stakla, isprsila gotovo cijelu svoju plau. - Pa ti nisi normalan, sto u sad skoio sam na njega jo uvijek ne vjerujui oima kojima sam ipak jasno vidio to je uinio. Ej, ej, ti bi se tukao sa starim! Nisi ti meni, malac, jo dorastao, stari sam ja vuk - ponosno je izgovorio uhvativi naglim pokretom moju slabanu ruicu koju je zaokrenuo ko pruti. - Aaaaaa zaurlao sam i nastavio lupati aicama po njegovim nabreklim istetoviranim miicama nastojei iskazati prema njemu sav

nagomilani bijes koji se taloio godinama i koji sam do tada uspjeno potiskivao. Trebao sam sluati mamu i jesti vie pinata. Ojaao bih ko Popaj pa bih jednim udarcem otpuhao ovog silediju, Badu, moga oca. I u crtiima glorificiraju snagu. Krljavi Popaj usahlih miica nikome nije zanimljiv ni poeljan. Tek kad saspe u sebe limenku pinata i kad mu miii nabreknu ko kamenje, uspaljena Oliva kretava glasa padne mu u zagrljaj, a neprijatelj pod noge. Poto nisam bio heroj iz crtia, ve tragian lik iz stvarnosti, lupao sam po njemu i dalje krljavim ruicama svom snagom dok su potkradene suzice svjedoile mojoj nemoi. Oho-ho, jo e i zaplakati. Sin mi je pikica. Ta rije kao da me osvijestila. Sabrao sam se, uspravio, umrknuo suzice koje su ve putovale suznim kanalima i nastavio buljiti kroz prozorsko okno. Sori, ispriavao se otac. Ali ja ti elim samo dobro. Oko se navikne na odreenu dioptriju koja posli samo raste, a ovako e se morat pomuiti da vidi bez kurevih pomagala i s vrimenom e ojaat, adaptirat se. Jebo muko s oalima. Kad si vidio Ramba, varcenegera, Tarzana s oalima? nastavio je sa svojim bizarnim primjerima koje nisam mogao pobiti i o kojima, ruku na srce, nikad nisam razmiljao... On mi stvarno nije htio uiniti nita naao. Bio je uvjeren u svoju tezu. Nije mi preostalo nita drugo nego da se saberem i pomirim s injenicom da je on jednostavno takav. Uostalom, samo je htio da ojaam, makar samo i pogled.

U znak pomirenja htio me odvesti u zooloki vrt i kino, ali nakon to sam mu skrenuo panju na svoje godine, znaajnije me pogledao, odmjerivi me od glave do pete kao da ih je tek sad postao svjestan. Nasmijeio se i tresnuo me po leima vidljivo ponosan. Stvarno, moj sin je postao sinina, ja sam to stvorio rekao je kao da je stvorio umjetniko djelo. Nije imalo smisla proturjeiti mu i uvjeravati ga u suprotno, ionako ne bi shvatio. Bio je takav. Znam ja to je za tebe -

dosjetio se. Odvest u te u pravi zooloki vrt za odrasle da se suoi s panterama. Idemo. Skupio me, ugurao u auto i nagazio na gas. U svom stilu otiao je u potpuno drugu krajnost obilazei sa mnom sva najmranija mjesta u gradu, s najudnijim facama koje sam do tada vidio. Ponovno sam ga razoarao. Kod mene oito nisu prevladali njegovi geni, nisu me veselile stvari koje su veselile njega, nisam bio raspoloen pratiti ga po sumornim mjestima gdje su ga svi doekivali kao kralja i prihvaali onakvog kakav je bio, bez kritiziranja, a zbog ega se meu njima osjeao kao kod kue, kao s obitelji koja ga nije iznevjerila. Jedva sam ga izmolio da me radije ostavi kod kue. Jebote, iji si ti? Nema nita moga, nijedno jedino kurevo krvno zrnce. Radi kako hoe. Napokon se pomirio s injenicom da nema nasljednika kakvog je zamiljao, zalupio vrata stana u kojem sam napokon ostao sam. Nita znaajno u ivotu ovjek ne moe izabrati. Nisam izabrao sebe, domovinu, mamu, tatu, krvna zrnca, a bogme ni brlog u kojem sam se naao. Netko drugi je to sve za mene izabrao, morat u se nauiti da ostalo izaberem sam. Sreko, shvati da ne moe ivjeti kao drugi, preosjetljiv si, sjetio sam se maminih rijei i spremno se bacio na pospremanje oeva brloga. Trebala su mi tri dana da ga dovedem u mjesto pristojno za ivljenje. S obzirom na trenutano stanje u kojem se stan nalazio, sve tete koje su u tati prepoznale ivotnu ansu davno su od njeg odustale. Uglavnom je dolazio kasno, rijetko potpuno trijezan, vukui sa sobom mlaahne ene koje su se uz aice vina oputeno hihotale cijele noi. Moja soba bila je tik do njihove tako da sam jasno mogao uti raznorazne uzdisaje irokog spektra tonova. Nekoliko noi nisam od njih oka sklopio, a onda je odjednom uznemirenje prelo u uzbuenje. Poeo sam zamiljati sebe pored tih dugonogih, sisatih cura koje su se privijale uz mog oca. Do tada sam bacao drkicu samo na Playboyeve tete, ali ovo je bilo neto novo, opipljivije, blie ulima. U moje slabine uao je neki novi, meni do tada nepoznat uznemirujui val uzbuenja. to sam se vie, iz pristojnosti prema tati i njegovim

tetama, suzdravao, vruina je u meni rasla. Jednog dana ruka je samo, izvan moje kontrole, poletjela prema tapiu koji je stajao ko pionirska zastavica spremna da zavijorim njome. Spoznao sam da i nisam ba tako krljav, da sa mnom ba nije sve krivo, a to je najvanije - da definitivno nisam pikica. Navlaio sam onu stvar pomiui se paralelno s uzdasima tatine ljubavnice. Zatvorio bih oi i zamiljao je pored sebe s ruicom na mom mjenjau. S ponosom mogu konstatirati da sam doivio jedno od svojih prvih pravih seksualnih uzbuenja. Valjda je od tog iskustva moje lice dobilo neki poseban sjaj koji je i otac, a inae nije ba esto obraao panju na moje misli i potrebe, za divno udo primijetio. Valjda je za ta muka pitanja imao icu. Sine Sreko, jebe li ti ta? pitao me iznebuha. A? zinuo sam zaueno ko aran. Kako to misli? Lijepo. Mislim... jesi stavio unu u akciju. Pa... - poeo sam mucati. Ako nisi, vrijeme je! Jesi li moj sin ili nisi? Nisi pikica! Nikada u ivotu nije bio odluniji neto napraviti za mene kao tada kad je nakanio uvesti me u svijet odraslih, svijet pravih mukaraca. Pravi mukarac mora biti pravi jeba. Nitko ne voli pikice. Veeras ide sa mnom, nisi kuna pomonica priopio mi je odluku protiv koje nisam mogao nita. Izbor je pao na jedno od mranih mjesta u kojima je bio inventar, po kojemu su etale tete sline onima koje su nas posjeivale. Sluaj, Seko obratio se jednoj od njih, eni punih, jako naminkanih usana, bujnih oblina, moebit silikonskih, koje su ispadale iz dekoltea, crne podignute slamnate kose i, to je manje bitno za ovu priu, kosih bistrih oiju. Moj sin bi htio da mu neto pokae. Ja... poeo sam mucati buljei u onaj dekolte za koji sam mislio da bi se pod najezdom tetinih balona mogao rasprsnuti svakog asa. uti prekinuo me ko britva. Poi s gospoom, ona e ti objasniti sve to te zanima. Doi duo ponovila je teta posluno maznim glasom, njeno me uzevi za ruku i vukui za sobom prema drvenim stepenicama. Hodajui za njom osvrtao sam se, traei

zbunjeno oev pogled irom razrogaenih oiju punih nevjerice. Pogledavajui me ispod oka kao da se eli uvjeriti da stvari idu u najboljem pravcu, samo mi je eretski namignuo i dobacio: Ajde, ta bulji? Nemoj zajebat. Moj si sin. Ali zajebo sam. Usro sam se ko grlica. Crnokosa me dovukla do drugog kata, otkljuala vrata omanje trone sobice u koju se jedva, kroz teke grimizne pranjave zavjese, probijala zlatna suneva nit. Njeno me posjela na krevet i rutinskim pokretima poela skidati odjeu sa sebe. Buljio sam ko tele s isplaenim jezikom u balone koji su konano puteni na slobodu iz njezina tijesnog dekoltea. Vidjevi moj uspaljeni pogled, njeno mi je privukla zabezeknutu njuku meu jedre grudi u kojima sam se guio hvatajui zrak ko djeak u uvenoj sceni sa sisatom trafikanticom u filmu Amarcord. Ali zastavica se pomakla nije, ni makca. Hajde, Sreko, nemoj se sramiti. Da vidimo to ima... - aputala je trafikantica pokuavajui mi otkopati hlae u kojima se zastavica pretvorila u indijski orai. Nema veze, sredit emo to - aputala je i dalje mazno, valjda naviknuta na sline situacije. Uostalom, ona je bila majstor za te stvari. Nek ga popravi. Ko bravar kvaku. To je bio njezin zanat. Trudila se, trudila oko kvake, koja dodue nije nalikovala ni kljuiu za kaicu prasicu, ali nita. Kljui je jednostavno bio premalen i premlohav da bi uao u bravu. U tom trenutku pomiljao sam na samoubojstvo kao jedini mogui izlaz iz te nelagode, a u isto vrijeme dolazio do zakljuka kako ne bi bilo dobro umrijeti kao junfer. Nakon nekog vremena komara u donjoj i gornjoj glavi bilo je jasno da u jo neko vrijeme to ipak ostati i da od tetinog truda koji je prerastao u maltretiranje nee biti nita. Kad je konano vidjela da pomoi nema, ena je hladnokrvno, bez nekog veeg uzbuenja ustala, obukla se, utjeno me pomazila po glavi i krenula prema vratima. Konano je muci doao kraj. Laknulo mi je. Pogledao sam orai sretan to ga mogu strpati u gae istodobno ga elei udariti po glavi koja se uvukla u svoje stanite ko kornjaa u oklop. Krenuo sam za tetom pokunjen, pogleda uprta u pod. Podigao sam ga samo

kako bih napipao stepenicu, to mi je uvelike bilo tee otkad mi je otac bacio naoale. Sine, sad si jeba zavikao je irei ruke im nas je ugledao. Kad sam ga uo, pogled mi se zamaglio, ravnotea popustila i u trenu sam se stropotao svom duinom i teinom na nesuenu partnericu, koja se nakon prvog oka poela cerekati nastojei se izvui iz strasnog pritiska moga tijela. Jebote dreknuo je otac. Vidim, bilo je vatre. Buljio sam zbunjeno as u njega, as u crnokosu, pridiui sebe pa nju. - O, bogme, ovaj seks gotovo me doao glave - promucala je provjeravajui je li sve na svom mjestu. U komadu sam, to je najvanije prokomentirala je otresajui prainu s uske haljine. Vatra, iva vatra, poar potvrdila je ocu. To je moj sin. Nije on tamo neka pikica. Dandanas sam joj zahvalan na toj lai. Opet me la spasila i samo potvrdila moje nedoumice. Madam je stvarno bila dama.

Dobar momak - veliki pizdun

S A M P R O I T A O : Ne treba nijekati biologiju. ene u biti ne ele osjetljive i emotivne mladie jer ih doivljavaju kao slabie ili emocionalno-mentalne bolesnike. Oni nisu tip mukarca na kojeg se moe raunati i osloniti. Ovo samo potvruje istinu da ene privlae zloesti momci. Tu progovara enska biologija. Agresivan, snaan, odluan, moan i seksualno privlaan mukarac pravi je bioloki partner za enu koja trai zatitu i oca za svoju djecu. U ivotinjskom svijetu, prije nego se pari, mujak se mora dokazati: da je najvei, da ima veliki teritorij, velik organ i velike miie. ene privlae dobrim izgledima za uspjenu reprodukciju, koja se mjeri sposobnou mujaka da se bori, skuplja hranu, gradi gnijezdo, njegovom energijom i zdravljem. U nekim plemenima mukarci su morali prolaziti neviene boli tetovaa dlijetom, buenja koe kukama, guranjem slamke kroz nos i kroz grlo do krvi, sve kako bi se dokazali da su spremni za enu i parenje. Jo donedavno se govorilo: tko nije za vojsku nije ni za enu. A kako je vojska ukinuta, valjda je zbog toga danas vie feminiziranih mukaraca. Moe bit i da su se prepali onog to se od njih oekuje pa ne daju vie nita od sebe. Neke bi trebalo vratiti u dunglu da im ponovno proradi taj instinkt za srvajvl. Jer ljudske ivotinje tipa dobrog momka koji su se odrekli svoje muevnosti, ne privlae ene kao partneri, nego samo kao dobre prijateljice. Iako ene tvrde da ele ba to, one ih ne izabiru. Kau da ele da se njihovi mukarci prema njima ponaaju majinski. Ali kad se mu pone tako ponaati, nestane seksualne privlanosti i ena se vie ne osjea zaljubljenom.

N E G D J E

Ova teorija pokazala se sto posto tona kad je rije o mojim skromnim iskustvima sa enskim rodom. Paljivi, nespretni, stidljivi momci, kakav drim da sam bio, enama nisu zanimljivi. Puno bolje su prolazili zloesti deki kakvi su bili Doni i Maks. Ako su usto imali impozantna prometala i pune depove - uspjeh je bio zajamen. Na auto i motor uhvatili su vie cura nego riba na mamac. Paralelno s brojem konjskih snaga rasla je i njihova strast prema njegovom vlasniku. Maks nije imao previe takta s curama, to je oito vie palilo od nekog sistematinijeg analitikog pristupa s velikim sentimentalnim uvodima u kojima se uglavnom ispipava teren. Sistem o-ne curama je izazovniji od nekog, molim te, moda bismo mogli. Gledao sam to u filmovima. Najveu strast doive kad ih netko zgrabi i utisne im bez pitanja vaku do grla. Batrgaju se, batrgaju, otimaju, vrite, a onda se malaksalo prepuste sirovim strastima. Kad su tako napaljene, moe im radit to hoe, obeavat to ti padne na pamet. Eventualno e poslije rei: Ajme, zaboravi, sve je ovo bila greka. Pa ako je po njihovom i bila, mukarac je dobio to je traio. Takav pristup bolji je od onog dentlmenskog u kojem pizdi cilu veer, plati joj veeru, odveze do vrata i uredno pita: Jesi jo zajedno pience, mogli bismo malko svratiti kod mene?, a one ko u filmu odgovore: Ajme, kasno je, moe drugi puta. Ili pak uu, pa nakon stidljivog poljupca kau: Ajme, mislim da bi morali stati, zbunjeno poprave haljinu, zgrabe kaput i zbriu prema vratima dok vi gledate za njima eznutljivo ko pizda na kii znajui da e tu trebati platit jo oho-ho veera dok se stvar potpuno ne razvodni, a one zbriu s nekim na motoru vozei 200 km na sat. Tako neto meni se dogaalo redovno. Stvarno sam bio u komi. Nisam imao auto, nisam imao motor, nisam imao miie, nisam imao drskost i uz svu tu strahotu sluao sam klasinu glazbu i svirao klavir. Grozno, da gore ne moe biti. Djevojke moje generacije osim na motore padale su i na

glazbenike, ali nikako na klasiare. Rokenrol, metal, disko, sve je dolazilo u obzir, ali Mozart ili Bach nikako. Za to sam dobio na vrijeme upozorenje zahvaljujui prijatelju Pepu koji mi je bio po mnogoemu blizak, ali i dalek. Ugledavi portrete tih dvaju velikana na zidu moje sobe, reagirao je u skladu s veim dijelom ekipe. Koja ti je ovo piija, jebote? - pitao je vidjevi Mozartov portret. Tako mlada, a ve posidila. A, to pogledao sam ga zabezeknuto skrivajui smijeh. To je Mocart! Mocart? ponovi iznenaeno Pepo. Pa pogle mu frizuru, jebote. Mora daje neki fen guru, transvestit, pederina. Ili se sprema u makare. Ma on je ivija prije 300 godina. U, jebate - ponovi Pepo u udu, to je bio univerzalni uzvik vieslojnog znaenja. A ovo mu je sigurno ukunukunbaba rekao je upirui prstom na Bachov portret. I nije bila neka piija. Sreom, nije nasljedija njezine crte lica. Sreom ponovio sam za njim izgubivi volju za daljnjim objanjavanjem koje ne bi imalo nikakvog smisla. Pepo je inae brijao na Zeppeline, Rolling Stonese, zapravo vie na Micka Jaggera, na kojeg se furao i za kojeg je smatrao da je pljunuti on. Cure iz ulice bile su zaluene Abbom, Bee Geesom i Groznicom subotnje veeri s Johnom Travoltom, a na Travolta iz ulice nije mogao uti za njega, nego je po cijele dane dimio Morrisona. Ostali su bili oboavatelji Deep Purplea i Quenna tako da mi se inilo da su jedino Dylan i Rod Stewart ostali slobodni. O njima sam uo, ali o njihovim djelima ba i ne. Kako meu ekipom nisam ubrao ni jednog njihovog gorljivog poklonika, odluio sam popuniti upranjeno mjesto. To to sam uo samo pokoju njihovu pjesmicu kojima, ruku na srce, nisam bio neto oduevljen, nije bilo bitno. Glavno da sam ja izabrao idole, lako u ve poraditi na njihovoj biografiji i opusu. im sam doao do te spasonosne spoznaje kojom u izbjei da me netko nazove totalnom neznalicom, pizdom i konzervativcem, otiao sam u duan i kupio sve raspoloive postere i ploe. Naoruan materijalima do zuba, stigavi kui bacio sam se na posao, bez razmiljanja oblijepivi cijelu sobu

slikama tih tipova. Na prvi pogled dosta su se razlikovali. Oba su dodue bila upava, ali Dylan je djelovao vie cool muevno s nekom tajnom u sebi koja se oitovala u njegovu pogledu i koju su ene htjele poto- poto otkriti, dok je Rod vie sliio na pikicumetroseksualca i doimao se ko da je ukljuen u struju koja mu je sprila kosu. ukunbabu Bacha i unuka Mozarta teka srca iupao sam i spremio u najskrovitiji kutak svog ormara. Ali kako bilo da bilo, bio je to laki dio posla od presluavanja ploa ije su pjesme bile potpuno strane mom senzibilitetu. Ali svjestan kako moram proi tu torturu da me nitko ne moe uhvatiti nespremna i da u svakom trenutku mogu odgovoriti na najudnija pitanja o ivotu i djelu mojih novih idola, nastavio sam s edukacijom. Uz Dylana i Roda verzirao sam se i na Eltona Johna ija mi je glazba bila blia. Na kraju krajeva, bar smo svirali isti instrument. Nisam imao pojma kako e mi to iskustvo uskoro zatrebati i koji e preobrat u mom ivotu donijeti. Tada jo nisam bio svjestan koliko sam sretan to sam Bacha zamijenio Rodom, a ne Jelenom Karleuom ili Sekom Aleksi. Mislio sam da e ljudi uskoro etati po Mjesecu, a ne po dnu dna. Kad su me pozvali da uletim, tj. privremeno popunim upranjeno mjesto klavijaturista u bendu, isprva mi nije padalo na pamet, ali kako nisam znao rei ne, ko svaka kurva na svata sam se dao nagovoriti. Tek poslije sam shvatio da nita iz prve ne smije prihvatiti ako eli sebi podii cijenu. to bre ponudu prihvati, manju trinu vrijednost postie. Uz neiju malo eu argumentaciju, a pogotovo molbu spasa ili koju suzicu, proradio bi moj nepopravljivi sentiment. Moja humana strana padala je na sve fore. Tako sam, usprkos prvoj vrstoj odluci da nikako ne nastupim u rock-bendu, nakon nagovaranja frontmena koji se pred moja koljena niice bacio suzama zaliven, kukajui kako mu o tom nastupu ovisi zdravlje, ljubav, ivot, karijera, koji mi je ispriao sve o tekoj bolesti njihova klavijaturista, uskoro popustio. Ako je u meni bio i traak neodlunosti, kad se Maks

pojavio na vratima, nestao je kao gumicom izbrisan. Spremno sam pristao na tu vratolomiju. Iznenadio sam se kako zvuk istog instrumenta u razliitim situacijama nema jednaku uinkovitost. Negdje sam proitao da je za popularnost potrebno biti prosjean, a ja sam za ono to se od mene trailo, mada nisam bio neki virtuoz, bio iznad prosjeka. To je bila prva prepreka koju sam morao ukloniti. Karijeru sam poeo svirajui melodiku na nedjeljnim misama i vrlo brzo napredovao do pijanista koji je preao prag razumijevanja sa ire mase. Novo iskustvo mi je pokazalo da nikako ne smije biti virtuoz ako eli da te veina razumije. Manje ljudi, manje love. ista matematika. Bilo kojeg iole prosjenog klasiara cijele horde mladosti i starosti zamijenit e za ispodprosjenog narodnjaka. Razumljiviji su i veseliji. Uz njih moe banit do zore, za razliku od tamo nekog klasiara koji bi ih svojom dubokoumnom virtuoznom svirkom samo upilao ili uspavao. Tko jo danas slua babu Bacha i unuka mu Mozarta. Razne Seke, Karleue i Dare Bubamare razbuktavaju strasti omladine. Onaj koji se ba zainatio biti virtuoz uglavnom krpa kraj s krajem. Nitko ga ne kui. Ali moj bend je ipak drao da je glazba koju proizvodi, mada za njezino izvoenje nije bila potrebna neka muzika naobrazba, na viem nivou od tamo nekih jadnih narodnjaka. Iako neki lanovi nisu razlikovali krumpire od nota. Sve to sam trebao uiniti jest smanjiti sposobnosti koje nisu bile potrebne za realizaciju prosjenih pjesmuljaka kojima se bend penjao na top-ljestvicama popularnosti lokalnih radiopostaja. To nije bilo najjednostavnije. Teko je s konja na tovara. Najvea kletva je ona: Dabogda ima pa nema, to bi se moglo prevesti u dabogda zna pa ne zna... I za to je bila potrebna strategija koju sam ubrzo skuio. Nakon to sam uo prve pjesmuljke koje smo uvjebavali u Donovoj garai pokuao sam dobrohotno ekipi dati neke savjete, naletjevi odmah na minu. Ko si ti, jebote, da nam tu prosipa neku pamet? prvi je bijesno skoio Lari frontmen. Ti si ovdje samo bek, kui, ja sam

glavni. Jesi ti moda neka svjetski poznata faca? Nisi, zato ne seri, ne talasaj i ne soli nam mozak, nego sviraj kako ja dirigiram, kui? Kui ponovio je Maks izigravajui neku vrstu menadera, producenta. A kuim umukao sam ko zaliven pod najezdom autoriteta nastavivi odraivati zadatke po njihovim uputama. Tu sam shvatio da sposobnost zapravo uope nije poeljna, zapravo malo tko je i prepozna. Poto su sposobni u manjini, nesposobni im nikad nee dopustiti da im sole pamet i ne daj Boe uzmu njihove pozicije, a poto su sposobni uglavnom nesposobni za borbu i bezobrazluke, nesposobni zagospodare njima ili ih izbriu s lica zemlje. I to sposobnima drugo preostaje? Nita, prilagoditi se. Ne dii glavu i ne talasaj, inae te nema. Dakle, nakon prvog zgraanja nad repertoarom i izvedbom mogao sam otii ili se prilagoditi, a poto mi je trebala lova, odabrao sam drugu opciju. Najbolje zarauju prosjeni talenti i vrhunski muljatori. Sve to sam trebao uiniti je malo otupiti, smanjiti kriterije, zaboraviti naueno i prilagoditi se ukusu veine. Nakon to sam usvojio i razradio cijelu strategiju, nakon to sam se kao trudio da svladam repertoar, nakon to sam pokorno traio pomo od bossa benda dajui tako na vanosti njegovom tobonjem talentu i autoritetu, stvari su poele hodati. Prihvatili su me, potapali me po ramenu kao petog muketira koji je bio spreman na prvi nastup. To je za mene bilo nevjerojatno iskustvo iz vie razloga. Takve ovacije nisam doivio ni u trenucima svoje najbriljantnije izvedbe Bumbarova leta. Vriska cura u prvim redovima, padanje u nesvijest, suze, mahanje, urlanje, guranje. Razdragane mase za razliku od malobrojnih ozbiljnih faca koje su na ispitima buljile u moje prste traei i najmanju grekicu. I nakon svega kritika i ocjena srednja alost. A ovdje, u pola snage, uspjeh, razdragane mase, lova. Sve. Mislim da u ivotu loe prou oni koji stvari shvaaju preozbiljno. Strefi ih neki infarkt, modani udar ili rai, a sve zbog prevelike odgovornosti, visokih kriterija i velikih oekivanja. Nije moj stari bio lud kad je tvrdio: Koji je to intelektualni

posao u modernom drutvu dobro plaen? Lijenici? Studiraju 10 godina, potom se cijeli ivot dokolavaju, rade danonono za bijednu plau. S profesorima je jo gore: jebu ih diurlija koja su uzela sva prava i to za nikakvu lovu. Klasian glazbenik danonono vjeba da bi sakupio sredstva koja su mu jedva dostatna za hranu i plaanje podstanarstva. I onda se ude kad malo postanu korumpirani. S vremenom ljudi skue da od plae nikad nee vikendicu sagradit ni dicu kolovat. I ko pametni ljudi samo primijene model vladajuih. Doktori uzmu mito od pacijenata, profesori od loih aka koji hoe postati lumeni, a klasiari odu u narodnjake. Mora se sna. Oni koje ba nije bilo briga za kolu puno su fleksibilniji u ivotnim shvaanjima. Kako su se provlaili kroz kolovanje, tako se provlae kroz ivot. Trguju, lau, mau. Kupe jeftino, prodaju skupo. Mozak razbijaju samo oko toga kako na brzinu zgrnut lovu, oduzet od nekog i pridodat sebi. Mislim da u morati usvojiti neto od ovog gradiva ako ne elim cijeli ivot biti pratei vokal. Zasad mi je teorija zaokupljala veliki mozak, a praksa se stidljivo uurila u malom. Treba jo malo ogorenja, neuspjeha i ponienja da teorija prijee u praksu, da misao iz malog mozga prijee u veliki. Zasad jo idem po redu. ivim slijedei odgojne mjere roditelja, kole i upute pisaca udbenika ija je ivotna praksa sigurno drugaija od teorije. Rezultati nisu ba obeavajui. Ali... neto se ipak dogodilo. Kao novi rokstar ubrzo sam na sebe skrenuo panju oboavateljica. Jedna crnka bila je upeatljivija i upornija od ostalih pa je uskoro zadobila moju panju. Stvari je poguralo to to je bila dobra poznanica, a moe bit i neka roakinja naeg basista. Bilo je u njoj, a i na njoj neto to me pokrenulo i nagnalo da sklopim dogovor oko prvog randevua. Koliko sam uspio ubrati krajikom oka, imala je pravilne crte lica, jako iscrtane oi a la Kleopatra i crnu neukrotivu kosu a la Bantu crnkinja. Usne su joj bile tamnoljubiaste, napuene kao da e se

svaki as raspuknuti pod najezdom silikona. A moda je i genetika uinila svoje. Kako bilo da bilo, djelovale su izazovno. Ako bih morao okarakterizirati njezin stil, bio bi to neki darkerski u koji se ja ni po emu nisam uklapao. Bio sam preobian, naizgled tip bez nekog upeatljivijeg imida, ali ve tim to sam svirao u bendu dobio sam dodatne bodove. Ipak, situacija u kojoj sam se nenadano naao nagnala me na ozbiljno razmiljanje. Znak nesigurnosti protumaili bi psiholozi. Vjerojatno su i bili u pravu. Nisam vie bio siguran u ono to imam u sebi pa sam rjeenja poeo traiti na sebi. Kako se uklopiti, prilagoditi i stilski ujednaiti s njom, razmiljao sam buljei satima u osiromaen ormar. to obui, kakav gard, kakvu spiku nabaciti, razbijao sam glavu usput probajui sto moguih kombinacija. Da li odabrati imid tunog pjesnika, neshvaenog boema, perspektivnog glazbenika, smuenjaka ili pak tipa s vizijom. Sadraj ormara bio je poraavajui. Uglavnom sam kupovao jeftinu odjeu na rasprodaji ili na placu. Nisam vidio razloga zato bih svoj skromni deparac ugurao u dep nekog razvikanog modnog kreatora. U nae vrijeme bar se moe prodati svata pod moderno. Meni je bilo najvanije da je odjea udobna. Kaem bilo, sve do ovog trenutka, kad sam shvatio da bi osim udobna trebala imati i epitet privlana. Ko lavlje krzno. Vjerojatno i kraljevi dungle, pa i gorile, tigrovi i ostale betije imaju neke specijalne tretmane kojima pripremaju svoje krzno za lov na enke. Gledao sam to u filmovima. Neki upkaju jedno drugom buhe, neki se liu, neki trljaju jedni o druge, a neki odbacuju staru kou. Poto nisam betija, ve gologuzo dvonono stvorenje, obukao sam nove traperice koje sam ieprkao s dna ormara. Ali bile su previe nove. To je bio problem. Trebalo je neto s njima napraviti. Prvi put sam zaalio to pored mene nije neki fen guru koji bi cijelu stvar izneredio. To to oni savjetuju ljudima prestrano je. Kako, dakle, nisam imao tu mogunost i kako sam u stvari prezirao takve tipove koji trabunjaju ispraznosti kao to su komentari o odijevanju zvijezda i zvjezdica, odluio sam specijalno za

ovu priliku ipak prizvati u sjeanje njihov stajling, sve iznerediti, dati svemu neki moderan, neobavezan tih. Prvo to mi je palo na pamet bila je mamina varikina. Otvorio sam je paljivo i prolio po nogavicama. Super, jebote, uskliknuo sam oduevljeno. Totalno ih je izgrizlo i isflekavilo. Mogao bih ih utkati u neku umjetniku instalaciju. Ali to nije bilo dovoljno. Sad u sliiti na 101 dalmatinca, pomislio sam. Treba tu poduzet jo neto. A-ha, kare, sinulo mi je. Zgrabio sam ih takoer iz maminog tajnog arsenala i napravio par zahvata. Sistemom buenja, rezuckanja i striguckanja poveao sam rupice od varikine i dodao jednu dodatnu rupu ispod guza. Ali jao, omaklo mi se i guz, bolje reci faol, ispao je iz spremita. Konac, palo mi je na pamet. Zato su te proklete rupe na iglama tako siune! Proklinjao sam umove koji su takvo neto perverzno smislili, gotovo poluorav nabadajui cilj. Kad sam ve izgubio strpljenje, nekako je koni ipak pronaao rupicu. I orava koka nae zrno opet sam se sjetio stare babine mudrosti koju bi mi dobacila kad bih neto dobro napravio. Malo sam zaio rupu na guzici, odsjekao nogavice i izvukao iz njih konce. Rupe koje su jo bile mokre od varikine osuio sam fenom. I to je bilo to. Donji dio bio je sreen, ali to obui gore? Jao, teka li je ta moda, kako je naporno biti in. Lake bi mi bilo proitat pet tomova knjiga, ali, jebiga, to vie nije u iru. Kad bi poeo curama trabunjati o Ratu i miru, proglasile bi me dosadnom budalom. Zato je najbolje utjeti o tome i praviti se cool rocker. Kako bilo da bilo nisam imao vie vremena. Mada sam s doecima druga Tita davno zavrio dobro mi je dola pionirska marama koje sam se u zadnji as sjetio i nonalantno je zavezao oko vrata. Sad sam sve probao u kompletu, stavio jednu ruku u dep, okrenuo se 20 puta ispred ogledala oko svoje osi, namjestio zadovoljno facu i samodopadno se nasmijeio svom novom liku. Jebote, i fen guru bi mi dao peticu da me vidi. Samo kosa mi je nekako za ovaj imid bila preuredna. Trebalo je i tu intervenirati. Sreom, moj idol Rod, koji me pogledavao ko nakostrijeeni pijetao s postera privrenog iznad

uzglavlja mog kreveta, dao mi je ideju. Itriguckao sam je karama na par pramenova, dodao malo univerzalne varikinice i uskoro sam sliio na starog dobrog Roda. Oprao sam zube, specijalno za ovu priliku trljajui ih due i agresivnije, izmijeao sve raspoloive parfeme i uskoro sam bio spreman ko lav pred parenje. Zapravo sam i sliio na lava, al malo ofucanog. Za randevu su, normalno, doznali svi iz banda. to se tie cura, oni su proli sito i reeto ne proputajui ni jednu priliku. Brojanje recki bio im je hobi, a djevojke samo broj. Od ume nisu vidjeli stabla, izgubivi svaku sposobnost onoga za im sam ja eznuo, a to je onaj najuzvieniji osjeaj koji moe obuzeti ljudsko bie. Nama mukarcima nije bilo doputeno izgovoriti tu rije, priznati to osjeanje, pogotovo pred dekima, ali evo, ja u ispasti pizda i izrei je. Ljubav zaljubiti se. Ko emotivni slabi teko sam prikrivao svoje osjeaje. Svaka promjena raspoloenja mogla mi se iitati na licu, u oku, stavu. Ipak mi nije padalo na pamet priznati ekipi kako eznem za nekim srcem koje e kucati samo za mene i ja za njega. To bi bilo pogubno, doivotno bih ostao pizdun, a to sebi nisam smio dopustiti. Sreko, je li ti ta jebe? pitao me jednog dana iznebuha bubnjar iz benda. Bilo mi je to neto poznato, ali ipak sam se uzmucao ne oekujui ba tako izravan interes za moj seksualni ivot. ta eka? Ljubav? - nadovezao se bubnjar iscerivi se u moju smrznutu facu. Najvea ljubav, moj srekoviu, ti je kad ti ga ona prvo poljubi, a ti joj ga onda stavi, ha-ha-ba. Stvarno, Sreko oe da ti nabacimo neku trebicu? pridruio se savjetima gitarist. Ma ne, hvala nekako sam se izvukao iz te situacije kao i iz zagrljaja ena za koje nisam bio zainteresiran, a koje su mi pokuavali gurnuti u naruje. Zbog svega navedenog nije bilo udo to su se ivo zainteresirali za moj prvi javni randevu, a stvar je pospjeio roak crnokose djevojke koji se svojski potrudio da to glasnije rastrubiti radosnu vijest na sva zvona. Maks mi je ak velikoduno ponudio svoj motor. Jebote, nee valjda kod enske na biciklu ili autobusom. Ne

tako nita opalit, samo ti padaju poeni, morat e srat pet godina prije nego to doe do one stvari. Uzet u od starog auto zahvalio sam se. Rijetko kad sam neto traio od starog, stoga je, valjda im me ugledao i im sam izustio, znao o emu je rije. Ako ti triba za tagod opalit, samo ga uzmi i nek ti je sa sriom. Samo naprid, jeba. Ha-ha. Ali uljudi se malo, jebote, slii na pivca, utokljunca. Da sam ja cura, pobiga bi od tebe. Ma to je sad ir odgovorio sam i odjurio. Stigao sam na dogovoreno mjesto u dogovoreno vrijeme, ali od cure Kleopatre ni traga. Parkirao sam auto i iziao nervozno puei i osvrui se oko sebe. Nije je bilo pet minuta, nije stigla ni nakon deset, petnaest. Okrenuo sam se na peti, pogledao na sat, potom se ponovno vratio opravdavajui njezin nedolazak ovim i onim razlozima. Moda su je zakljuali (bilo je to najneoriginalnije, ali ipak uz bolest najee opravdanje u koli koje mi se u ovim neizvjesnim trenucima uinilo izvjesno). Moda joj je pobjegao peti autobus (i to je bilo opravdanje koje je imalo teinu). Moda je pala u nesvijest, moda u nemilost nasilnika, moda ovo, moda ono... Traio sam objanjenja. Ja sam inae bio jedan od rijetkih naivaca koji potuje dogovor i nastoji stii na dogovoreno mjesto u dogovoreno vrijeme. Ako sam koji puta i bio sprijeen, ako sam vidio da bih mogao zakasniti, poelo me moriti sto grinji savjesti. Par puta sam od trke dobio astmatini napadaj, nekoliko puta me zamalo zgazio auto, par puta su me skoro prignjeili u gomili, sve od nastojanja da ispotujem dogovor. Dogodilo mi se da sam prepjeaio nekoliko kilometara, provozao se na sastanak do drugog grada, a od onog zbog kojeg sam poduzeo sve te vratolomije ni traga ni glasa. Ne samo da se nije pojavio ve se nije ni javio ni pokuao opravdati svoj izostanak. Tada sam jo vjerovao u ljudske osobine stisnuta ruka, rije, za mene su bili zakon. Nakon to sam nebrojeno puta popuio istu foru,

konano sam shvatio novi bonton i prestao stvari pripisivati trenutanim ljudskim preprekama ili pukoj sluajnosti. Dovoljno sam bio glup da skuim novu pamet. Glupan ostaje glupan. Kako je naporno biti zao, rekao je onaj njemaki pisac. Kako je naporno biti lukav. Kad u prestati ponavljati uvijek iste pogreke? Da nisam ba usvojio lekciju pokazalo je moje iscrpno ekanje djevojke. Valjda se igranjem tuih ivaca dokazuje premo. I za filmske zvijezde kau da dolaze posljednje. Kao lag na torti. Problem je to to bi svi htjeli biti lag, to svi misle da su ono najljepe i najslae to je vrijedno svakog ekanja. to je ovjek vei upak, vee miljenje o sebi ima, vie takozvanih zajeb strategija koje primjenjuje, koje, zanimljivo, uvijek po istom kljuu veina popui. Time dokazuju svoju vanost, jer dananji svijet odbacuje nevane. Ako te netko eka, znai da ga ima u aci, neto te treba. Igra make i mia. Moe biti najbolji na svijetu, ali ako nikom ne treba tvoja dobrota - ao, odjebaus. Ne znam ko je u ovom sluaju bio zvizda, a ko pizda. Uglavnom, kad sam se ve umorio od gledanja na sat i kad me vrat zabolio od osvrtanja lijevo, desno i oko svoje osi, krenuo sam prema autu. Sreko! Ti si sigurno Sreko?- prenuo me njeni glasi koji nije bio u skladu s imidom vlasnice. - Da potvrdio sam zbunjeno. Pretpostavljala sam, mada nisam bila sigurna. Nekako si drugaiji, ha-ha-ha smijuljila mi se u facu pokazujui niz holivudsko bijelih zubiju. Nisam te pripoznala, ila sam na blef. Bio si na mjestu na kojem smo se dogovorili. Da, ali ne i u vrijeme u koje smo se dogovorili odvratio sam joj pomalo ljutito. A to, oprosti, nisi se valjda naljutija. Redovno mi se dogaa da kasnim, s vrimenom sam u kurcu misecu, jednostavno nemam pojam o njemu. Smijean si s tom frizurom. Ha-ha-ha nastavila se cerekati kimajui glavom goredolje, kao pijetao. Gledao sam malo nju, malo u pod, pokisao od

nelagode i da me uskoro nije zgrabila za ruku, okrenuo bih se na rikverc. Gdje emo? upitala je pomirljivo, mazno, kako samo ene znaju kada neto uprskaju. Umiruju te ko da razgovaraju s kunim ljubimcem ili poluretardiranim biem. Ko ono, ajde, ajde, nema veze ta sam te zajebala, sad emo to polizat i bit e sve dobro. Svjesni smo mi mukarci toga, ali ko uko koji je dobio lizalicu, uz pokoju maznu rije sve bacimo u zaborav. A moemo se malo proetat predloio sam oputenijim tonom. Proetat? Jesi normalan? nakostrijeila se crnokosa ko crna maka. Pa trala sam dovde, ko e sad hodat, nismo penzija, ajmo sist na neko pience. Ako se mene pita, penzioneri su ti koji sjede, al O.K., prihvatio sam, ionako mi je bilo svejedno. Prilagodljiv sam tip. Zbog te moje osobine bio sam idealan partner. Svi su se htjeli sa mnom igrati, svirati, spavati na ekskurzijama. Bio sam prilagodljiv ovjek bez stava, a to je ljudima drago. Veina voli poslunike koji e ih slijediti, pratiti, sluati. Za njih su to mali bezazleni ljudi pored kojih njihova veliina buja. Pored takvih ljudi osjeaju se moniji. Problem nastaje ako njihov mali potrko preko noi poraste na drutvenoj ljestvici, oeni se najljepom enom, zaradi neku lovu, dobije nasljedstvo. Tu prestaje simpatija velikog prema malom jer kau da je osnova svakog prijateljstva jednakost, ali to je tema za naredna poglavlja. Meni je, dakle, bilo svejedno gdje emo popiti to sudbonosno pie, ali cilj mi je bio da ga konano popijemo. Nisam volio birati, nisam bio tip voe ak i u bezazlenim stvarima kao to je izbor kafia oko kojeg su se moji u ekipi znali i te kako zakrviti, kao da je to bila najvanija stvar na svijetu. A di bismo mogli popit pie?- pitala je ponovno. Nisi valjda bez prijevoza? A, ne odgovorio sam ponosno. Super, aj kai di emo?A di hoe, dame biraju. Ti si mukarac, kai - inzistirala je. A ta ja znam, moe u Bokana jedva sam se sjetio. U Bokana? Jebate, tamo su sami minkeri! - uskliknula je gotovo s gaenjem. Rekao sam da odabere ti, menije svejedno. Sad mi je

ve sve ilo pomalo na ivce. O.K., vidim da u morati. Ajmo u Doa!Nikad nisam uo za tog tipa, ali sam sloio oduevljenu facu ko da sam tamo kuhan i peen. Iz koje si ti prie ispa? Jebote, koji je ovo tip?Koji tip?Auta, jebate. Koja je godina? Star je negdi desetak - lagao sam. - Jebote, izgleda ko da gaje vozio Kremenko u kamenom dobu. A eto, uzmucao sam od nelagode drei dentlmenski vrata ko neku staru krpetinu. - A nema veze - nastavila je ko da me hoe utjeit ogledavajui se u retrovizor i popravljajui ru. Vozio sam polako da je ne uznemirim. Jebote, vozi ko penzija. Koji ti je kurac, aj nagazi malo na gas!- kliknula je. Stisnuo sam papuicu i naglo pojurio. Gotovo mi je glava odletjela na stranje sjedalo. Juhhuu, ludnica, to, to!- vikala je ko luakinja. Nenaviknut na brzu vonju i nagle promjene, zahvaljujem Bogu da nije bilo puno prometa i sluajnih prolaznika jer ko zna kako bi to sve skupa zavrilo. Ej, di e? - uzviknula je nakon to sam projurio pored Doa. Nisam nikad uo za tog Doa, a kamoli znao gdje se nalazi. Od oka sam naglo zakoio, tako da smo gotovo izletjeli kroz prednje staklo. Ujebooote, alsi nagal!-Ma oprosti, zanija sam se pa sam gotovo proiao. Do je bio mrana rupetina, puna zaostalog dima od prije dva stoljea koji se uvukao u najmanje porie nita manje starog namjetaja. Drago mi je da si izaao sa mnom nasmijeila mi se rasteui vaku, nakon to smo sjeli u najmraniji kut ionako mranog interijera. Odmah sam te ubrala. Nekako si mi bio drugaiji, malko sjeban, ka izgubljen u prostoru i vrimenu. Hvala - zahvalio sam se na komplimentu. Votka-us naruila je. Vi? pitao me konobar. Alkohol nisam podnosio, najradije bih naruio kakao, ali to je pie za slabie. Ve sam vidio kako mi se cereka u facu i da bih izbjegao nelagodu, smogao sam hrabrosti i lupio: Viski s ledom. U, jebote - kliknula je. Dobro svira promijenila je naglo temu. I ja sam svirala klavir, ali tlaka je pa sam prekinula. 'Ko bi vjeba po cile dane. Ui, ui, onda zavri svirajui u rupetini nekog teatra. ta slua? nastavila je s ispitivanjem. Dylana - ispalio sam

spremno. Steivarta. Steivarta? Fuj! sloila je kiselu facu. - Ma zapravo vie Dylana nastojao sam se izvui. Koje stvari? - A najdrai mi je ovaj najnoviji album izgovorio sam nastojei izbjei nabrajanje pojedinanih pjesama. Koji? Kako se zove? A, a, a... uzmucao sam se. Ma imam ga doma. Budala ja, znao sam da u jednom nai na minu, jednostavno sam zaboravio kupiti novi album, pun kufer mi je bilo i starih. Znao sam da e naii neko pitanje u kom neu izvui kviska. ta ti slua? uletio sam joj brzo u teren kako bih izbjegao daljnja ispitivanja na kojima bi me mogla do kraja raskrinkati. Rokiju, metal, ludnicu. Al sve staru mjuzu. Metallicu, Gunse, AC-DC. Ne volim nae pjevae odgovorila je. Nema vie faca. Loa imitacija stare garde. I tako, malo je ona ispitivala mene, malo ja nju. Viski je uinio svoje, napetost je popustila, a jezik se razvezao. Tko zna kakve sam jo sve budalatine napriao. Od problema u djetinjstvu, osmog kontinenta, besmisla ivota, do njezinih dubokih oiju. I da ne duljim. Po normalnom slijedu dogaaja, nakon nekog vremena iz mranog kafia odbauljali smo u mranu no. Ti se ba raspria - komentirala je. Dug ti je uvod, a bez sadraja. O me vie zavalit, jebote? preprijeila mi je put irom rastvorenih ruku. - A moga bi - odgovorio sam smotano. Ajde onda. Nisam se nikad toliko ispriala s nekim tipom prije nego me je zavalija i... Tu je stala. Ali znao sam na to se odnosi. Poslije moda da, ali prije... I dok se jo nisam ni snaao, obavila mi je ruke oko vrata bacivi mi se u krilo dok su joj se usne prilijepile na moje. Uuu, previe slini i nekako ti je hrapav jezik konstatirala je mrtei se. A ta ja znam izmotavao sam se, ni sam ne znajui to i kako dalje. Nema veze navalila je ponovno kao da mi eli dati jo jednu ansu. Stajao sam i dalje ko ukipljen, ali ona stvarica u gaama bogme nije. Bolje je shvatila njezinu poruku i poela ko crvi podizati glavu. Oemo kod mene? predloila je. Nema mi staraca doma. Iznenaen i pomalo isprepadan njezinom naglom ponudom nastojao

sam je elegantno izbjei. Gledajui s dentlmenskog aspekta, inilo mi se da je za takvo neto bilo prerano. ini mi se da nekako nije vrime priopio sam joj konano. Moda bi bilo bolje da malo priekamo - rekao sam nastojei ostati dentlmen. Uili su me da tako treba postupati s curama s kojima misli neto ozbiljno. To ozbiljno odnosi se na period dulji od tjedan dana. Nadao sam se da e shvatiti. I shvatila je, ali naravno na svoj nain. Kao i veina kad su u pitanju moji postupci. Zato sam tako nerazumljiv? to krivo radim? Stvarno si poseban - poljubila me jo jednom prije nego se izgubila. Sutradan su svi ve doznali za moj pothvat. Cura me, pogaate, ve proglasila impotentnom pizdom s kojom oito nije imala ivaca tratiti dragocjeno vrijeme. I sad ti budi fin. Teko je s tim enama pogodit pravu taktiku. Ono to te ne ubije to te ojaa. Ne mogu tvrditi da me cijeli sluaj nije dotukao, ali me nije ubio. Ipak sam naao snage za dalje, za pronalaenje novih i uspjenijih strategija za bre postizanje eljenih ciljeva. Iako obeshrabren nakon fijaska s Kleopatrom, ipak nisam zaronio na dubine Titanika. Jo uvijek sam plutao po povrini traei najbolji stil kojim u zaplivati. Na jednom od tuluma, koje sam inae nastojao izbjegavati, sreo sam curu koja mi se uinila drugaijom, vrijednom moje vratolomije. Na takvim mjestima smo uglavnom traili zabavu, cure, pie, adrenalin, cerekajui se, priajui uglavnom loe fore, udvarajui se bez puno uvoda. Upravo na takvim masovnim okupljalitima osjeao sam se najusamljenije. Moda sam ba zbog toga odluio zapoeti razgovor sa srodnom duom kakvom mi se uinila na prvi pogled, ali na drugi ve... I meni je ovo dosadno, prenuo me enski glas dok sam eprkao po nekakvim knjigama i cedeovima. ta?Mislim ova guva, frka. A to..., odgovorio sam tupo nastavljajui prebirati po knjigama. - Roena sam na krivom mjestu u krivo vrijeme. Molim? upitao sam jo jednom, ne shvaajui to hoe rei. Dananja mlade... ne volim kako ive, kako razmiljaju, ivcira me masovna histerija, trka, zbrka,

kapitalizam, konformizam. Mir, ivotna oaza, pomirenje sa samim sobom, sjedinjenje s prirodom. Moje mjesto iz snova negdje je daleko odavde, na proplancima, pored modrog jezera, u dolinama, pored izvora planinske vode, meu pticama, vjevericama u prirodi, ozonu. Progutavi neku tableticu nastavila je govoriti kao u snu ne obraajui panju na mene. Make love, not war, peace za sve ljude svijeta. Pokuao sam neto rei, dodirnuti je. Ne, ne dodir, odgurnula me gotovo s gnuanjem. Ne touch, samo pogled, feeling, sveobuhvatna ljubav, osjeaj na daljinu, na kilometre, svjetlosne godine, kroz zvune zidove, preko mlijene staze, energija putuje, pozitivne vibracije se ire, nema granica, daljine, svemir, beskonanost, ljubav, ljubav, love, love. Gledao sam je u udu dok je oko nas slagala svjeice i mirisne tapie. Zen orgazam, zen budizam, hare Krina, hare Rama, hare, hare, krenula je pjevati upadajui u trans. Boe, gledao sam je u udu dok je odlazila u neki svoj svijet. Ima li tko normalan na ovom planetu? Samo jedna osoba mi treba. Jedna, to nije puno, je 1 da, Boe, nesvjesno sam pogledao iznad glave nadajui se da u ugledati zvjezdano nebo umjesto stropa na kojem su se skupljali oblaci dima. Definitivno sam popuio. Bilo mi je dosta mranih mjesta i mranih cura. Poelio sam upoznati, dodirnuti neko svijetlo, zdravo, optimistino stvorenje svjestan da u ga teko nai na mjestima koje sam bio prisiljen posjeivati. Odluio sam se osvrnuti oko sebe, obratiti panju na djevojke koje sam susretao u poti, na blagajnama, u prolazu, u prodavaonici brze hrane, u autobusu, jer kau da svakog srea eka iza nekog ugla. Ali imao sam osjeaj da mi je iza svakog mog ugla mahnula samo tuga. Rekao sam sam sebi: Kad vidi djevojku na prvom uglu, to e biti ta. A onda sam jednog dana ugledao, u neromantinoj situaciji dok sam bacao smee, nju - djevojku na rolama kako je projurila iza ugla i shvatio da je moja sudbina. To je to, pomislio sam. Projurila je iza ugla moje zgrade. Dok trai sreu po svijetu, prolazi ti ispred nosa. Ljubav tvog ivota ne mora sresti u staklenoj dvorani na kraljevskom balu, na

obalama Karipskog mora, moe i pored kante za smee. Ako se ne potrudi dobiti ono to voli, morat e zavoljeti ono to dobije, zakljuio sam i krenuo u akciju. Kako je projurila pored kontejnera ispred moje zgrade, zakljuio sam da je iz kvarta. Dodue, ne vjerujem da me vidjela i ula, poto je na uima imala slualice iz kojih je vjerojatno tutnjila neka luda mjuza. Nije mi preostalo nita drugo nego da kupim role. Taj potez bio je ravan kamikazi. Ja na rolama, strano. Stvarno sam lud. ekajui da se pojavi iza ugla, uvjebavao sam stati na te strane sprave. Dok sam navlaio jednu rolu, izmaknula mi se druga noga, dok sam navlaio drugu, pao sam na guzicu. Ipak, snagom volje, pridravajui se za oblinji zid, uspio sam se na trenutak osoviti na noge i jurnuti prema cilju. Fljas! Sloio sam se ko domino ispred djevojinih nogu. Jao! Kriknula je i konano me primijetila. Ja se moram totalno sjebat da me cura primijeti. Joj, kako ste, jeste dobro? tjeila me pomaui mi da ustanem. To, to, mislio sam onako sjeban. Takvo brino, osjeajno stvorenje mi treba... Pomogla mi je da doem k sebi, uzela pod ruku i povela u oblinji park. Jesi ti onaj iz benda, pitala me kao da me tek tad skuila. A da, da, ja sam, promucao sam ponosno. Vidjela sam vas na vjenanju moje sestrine. Joj, bubnjii su mi se raspali. Prestrano, nismo mogli rijei od vas prozborit. A i ta glazba, nisam ba njezin fan. Ma nisam ni ja, odgovorio sam smueno. Primijetila sam da muziari puno piju i priaju uvijek iste glupe fore. Pa ne znam, ja nisam... Nisam uspio ni zavriti reenicu, a ona je nastavila. Dobro da ste se odluili malo rolati. To to ste pali je normalno, padat ete jo puno puta, ali zato nije dobro da za poetak vjebate sami. Trebat e dosta vjebe da savladate tu vjetinu, a onda e vam biti drago. Sport je super stvar. Dovoljno vam je pjeaiti ili rolati 5 km dnevno da se cijelo tijelo regenerira, krv bre kola ilama, kisik napaja stanice, svi miii dobivaju tonus. Ako ne treniramo dolazi do nakupljanja velike koliine suvine energije. Pogledajte malu djecu. Nikad ne miruju. Stanovnici Okinawe najdugovjenija su populacija.

Njihova aktivnost sastoji se u okopavanju vrta, hodanju, plesu. Ne pada im na pamet da tre za vrijeme ruka ili voze bicikl poslijepodne. Oni su u pokretu cijeli dan, a to je ono to tijelu treba u borbi protiv starenja. Tjelovjeba moe uiniti dobro svakom tko pati od anksioznosti ili gubitka samopouzdanja. Nisam imao snage suprotstaviti joj se, nisam htio rije izustiti. Sluao sam pokorno buljei u njezine obline. Nisam joj rekao da me ba briga koliko u ivjeti i da li u biti lijep le, nisam joj htio rei da me ba boli neka stvar za Okinawu, nisam joj htio priznati da mi je ovo jedan od prvih sportskih podviga, a ni to da je u vezi samopouzdanja pogodila stvarno mi nije bilo na nivou. Ali mislim da bi mi ga dugotrajnije rolanje jo vie srozalo. Ako je rolanje put da ga steknem, nastavit u s njim, izrekao sam joj svoju odluku. Moe li mi ti pomoi da savladam tu vjetinu? Odgovorila je potvrdno. Od sree sam vjebao i padao cijelo popodne. Bio sam sav modar ko da su me petorica motkama tukli. Sutradan smo se nali na istom mjestu. Krenula je ponovno s uvodom. Najvanija u svemu je ishrana, masti u hrani mogu ubrzati starenje, stoga one loe valja izbjegavati. Omega-6 masne kiseline prisutne su u biljnim uljima i bla, bla, bla..., sluao sam je naslonjen na njezinu ruku dok me uila prvim koracima i dok mi je tijelom prolazila neobjanjiva milina. Ana! Odjednom se iz daljine proderao neki nabildani frajer. Dojurio na motoru do nje, zgrabio je i utisnuo joj poljubac. Otkaivi se s njezine ruke, samo sam tresnuo na pod ko vrea. Koji ti je ovo krljavko? pitao je. A susjed. Pomaem mu da naui rolati. Ma ta e ti to, to je za pikice, obratio mi se. Na tu kobnu rije iz djetinjstva mozgom mi je prostrujila munja, a pred oima mi se zamaglilo. Vjebaj malo sam, mi moramo ii. Bog, Sreko! mahnula mi je djevojka s motora na kojem je uskoro odjurila s nabildanim frajerom. Nastavi vjebati, to je dobro, zapamti to sam ti rekla. Sretnoooo! Nestala je iza ugla. To je, dakle, bila ta srea, iza ugla. Mo mislit. Kau da se treba potruditi

da je dobije. Ma nemoj. Cijeli sam se sjebo, sav sam u modricama, trudio sam se, a nisam je ni dohvatio, a Maks i ovaj Bada na motoru nita ne moraju. Samo se skockaju, nabace gard i motor sve radi za njih. Jo mi je samo to preostalo. Dovoljno sam pametan i sjeban da shvatim da su za ljubav vanije konjske snage od konjskog srca. I ovaj neuspjeh me nagnao da se o svemu malo bolje informiram pa sam negdje proitao: Morate biti svjesni da enama niste vani zbog vitekog ponaanja, ve sasvim nekih drugih stvari. Glupo vitetvo nije samo negativni oblik ponaanja, ve je ono crna rupa, to je jasno svima oko vas, ali ne i vama. Meutim, vi se jednostavno ne moete ponaati drugaije. Zbog ega je to tako? Kau zbog osjeaja manje vrijednosti. Kako da se sloim s tom tezom? Znai da svi paljivi frajeri imaju osjeaj manje vrijednosti. Statistiki gledano, brutalniji, nagli tipovi su stvarno uspjeniji. U njima ene vide zvijeri i to ih vjerojatno vie privlai od umiljatog laneta. Potpuno su me krivo uili. Kakva umiljatost, pristojnost. Takvi ljudi danas su izgubljen sluaj. Dre ih za slabie, nesposobnjakovie i najkrae reeno budale. Pristojan ovjek meu vukovima dananjice nosi na sebi etiketu: Nakon upotrebe baci. Opet barba Darwin, opet zakon jaega. U dokumentarcima National Geographica mujaci se bore na ivot i smrt kako bi dobili priliku pariti se, ali danas je, ini se, vie enki pa same i bez borbe u mreu padaju. Pouen iskustvom, ipak sam odluio kod sljedee djevojke primijeniti totalnu kontru, takozvanu nasilniku strategiju. Sljedea je bila intelektualni tip. Na prvi sastanak dola je mirisna i skockana ko da je izila iz engleskog koleda. Priala mi je o svom aristokratskom podrijetlu, iznijela mi opirnu povijest svojih predaka od ukundjede vojvode, bake aristokratkinje plave krvi, mame aktivistice za enska prava i lanice meunarodne udruge pa sve do tate sveuilinog profesora i lana stranke na vlasti. Iznijela mi je i desetogodinji plan svoje karijere,

razvoja obitelji i svoje uloge u zemlji i svijetu. Ali ovaj puta nisam se dao zeznuti. Mislio sam: Nee me zavesti svojim intelektualnim stavovima i tom maskom finoe koju si nabacila. Znam da iza te hladne maske bukti prikrivena vatra i strast. Potajno ne eli nekog finog, smirenog intelektualca plave krvi. Neu opet nasjesti na tu foru. Upoznao sam ja enska usta. Jedno govore, drugo misle. Umiljata usta, uzavrela krv. One samo priaju o finim frajerima, a u biti ele divljaka. Odluio sam ustrajati u svom naumu i primjeni strategije broj 4. Za na prvi randevu nabacio sam stari konjak, okovao se lancima, posudio Maksov motor i nagazio dvjesto na sat. Kad sam je ugledao naglo sam zaustavio motor uz kripu konica, ocrtavajui gumama osmice pa jo dva puta u mjestu nagario po gasu tako da se dimilo ko da Indijanci putaju dimne signale. Od jaine zvuka zaepila je ui, a ja sam zadovoljno vaui vaku siao s motora, podigo remen, prstima proarao po frizuri a la James Dean i konano stao s plijenom lice u lice. Jebote, mala, koja dobra guza - ispalio sam bez uvoda zgrabivi je divlje za vrstu okruglu stranjicu. Dok se jo nije snala uvalio sam joj filmski do grla. Makni se, seljaino jedna seljoberska, idiote odgurnula me tresnuvi mi amarinu. Jebi se, kretenu - jo je jednom viknula za mnom i otrala u nepoznatom smjeru. Proglasila me brutalnim nasilnikom i karakternom pizdom. Nisam mogao vjerovati. to sad ne valja? A imao sam i motor. Kako Maksu sve uspijeva. Skuio sam! Mulja, lae. Obeava brda i doline. Na tu foru dobije to hoe. Taj dio sam preskoio. Ipak je ne moe samo tako zgrabiti za guz bez obeanja neke perspektive. Jo jedan poraz, strano. Kako dalje? Stvarno sam sjeban. Ne znam sa enama pa ne znam. U ivotinjskom svijetu sve je lake. To to imamo duu samo nam oteava cijelu stvar. Kod duhovnih bia u pitanju su nijanse, a ja nisam bio siguran ni u osnovne postavke. Nikad ne zna koja cura na ta pada. Duu, tijelo,

lovu, izgled, stav, spiku... ivotinjski dio bia tjera vas na to da se sa enama druite zbog parenja, ljudski vas tjera na to da priznate kako ste ovisni o njima i u drugim segmentima ivota. Da biste im bili privlani, ne smijete izgubiti ono ivotinjsko u sebi inae e u vama vidjeti slabia, krpu o koju e samo obrisati noge. Stvarno sam u problemu. Animalni nagon mi je potpuno zakrljao. Morat u ga probuditi. Ne elim biti pitoma zvjerka. Dovoljno sam ranjen da shvatim kako moram postati napada. ene su danas postale zahtjevne. Sve to su stoljeima u sebi skrivale i potiskivale sad izbacuju na povrinu. Na sve strane piu o svom idealnom mukarcu. Izgubile su onu tajnu koju smo mi mukarci stoljeima razotkrivali. Uzvraaju nam udarac. Nakon stoljea idealiziranja i analiziranja enskog tijela, sad smo mi na meti. Idealni mukarac dananjice ima atletsko tijelo, takozvani trokut, to je znak dobrog zdravlja, signalizira sposobnost da lovi hranu i tjera neprijatelja. Mora imati iroka ramena, trokut prsa, miiave ruke, malenu vrstu guzu, gustu kosu, senzualne usne, snaan nos i bradu kako bi mogao primati udarce. Uske bokove i miiave noge. Ravan trbuh a la elina reetka koji se postie svakodnevnim znojenjem u teretani i tranjem trim stazom, trodnevnu bradu koja mu daje muevnu notu. I to je najvanije - velik penis. Koliko god znanost govorila da je za seks isto ima li ovjek alat od osam centimetara ili trideset poto se uvena enska G-toka nalazi odmah na ulazu, ene ne priznaju znanost, ve samo veliinu. Idealan mukarac je blag, brian, pun razumijevanja, a u isto vrijeme snaan, dlakav i muevan. Uz fiziki izgled mora, naravno, biti armantan, pametan, zabavan, dobar jeba i pun love. Ti previsoki kriteriji potpuno su nas sjebali. Vidjevi da ih teko moemo ispuniti, sve se vie povlaimo. Ako si prenjean prozvat e te papuarom i pikicom, ako si brutalan

bezosjeajnom seljainom. Nemogue im je udovoljiti. Razgovaraju o nesposobnim mukarcima glorificirajui svoju snagu i onda se ude to su mukarci izgubili muke hormone. Kako je enska snaga rasla muka je opadala. Zakon fizike. I sad opet trae dominantnog viteza zatitnika kojeg su ubile. Teka situacija. Nakon niza bezuspjenih pokuaja, kratkih veza, dugih razoaranja zbog svega navedenog, odustao sam od strategija hvatanja enki. Konano sam se pomirio da povijesne injenice u kojoj su mujaci bili lovci vie ne igraju. Mukarci definitivno vie nisu dominantni. Nastupio je matrijarhat. Dolo je do globalnog zatopljenja koje utjee na globalne promjene ak i u muko- enskim odnosima. Tipovima kao to sam bio ja nije preostalo nita drugo nego zanemariti biologiju, prihvatiti izmijenjene povijesne uloge i ekati mreu u koju u biti uhvaen. I kad se zbog svega navedenog i proivljenog inilo da je moje srce izgubilo sve nade, kad je odluilo da vie nee upadati u petu brzinu, ipak je bilo ubaeno, i to u sedmu. Kao i uvijek kad ovjek od neega odustane. Ni sam nisam svjestan kad i kako, samo znam da mi se s kemijske strane gledita dogodila reakcija koju usporeuju sa stanjem drogiranosti, a romantiari je nazivaju - ljubav. Psihofarmakolozi kau da mozak u tom razdoblju oslobaa dopamin i norepinefrin, dva od mnogih ivanih odailjaa. Ti odailjai stvaraju ruiast pogled na svijet, ubrzavaju puls, poveavaju energiju i izotravaju opaanje. Ovaj prvi dio je O.K., ali s drugim se ba ne bih sloio. Lijepo je Shakespeare u Snu ljetne noi opisao: Dovoljno da vam u uho netko kapne kap ljubavnog napitka pa da od vjetice vidite vilu. Zaljubljen ovjek ne opaa nita osim svoje zaljubljenosti. Kad ponu opaanja, poputa ljubavno sljepilo. Malo se udebljala, prilino je dosadna, ruka joj je ljepljiva, previe brblja, zar u s ovako neim provesti ivot... U poetku je kemija na prvom mjestu, fizika na drugom, a matematika na treem. Kako vrijeme izmie, matematika postaje prva, a kemija zadnja. No ni ja ni famozni farmakolozi ne

mogu objasniti zato se oslobaaju te mone kemikalije i zato i kada one nestanu. Mogu samo rei da sam se u poetku veze s Hanom osjeao u skladu sa znanstvenim tvrdnjama. Ljudi su izgledali srdaniji, boje istije, hrana je bila ukusnija, a najvea promjena odigrala se u meni samom. Odjednom sam dobio vie energije za ivot, osjeao sam se mudrije, razigrano, optimistino. Govorio sam mudre rijei koje sam do tada sluao samo u filmovima i itao u romanima i koje su mi uvijek zvuale pretenciozno, preuveliano pa ak i ljigavo. Grozio sam se fraza koje su izgovarali ljubavnici u svim tim glupavim sapunicama plazei jedni po drugima, a te iste ljigave rijei postale su mi neto najmudrije i najuzvienije kad sam se naao u svojoj ivotnoj ljubavnoj prii. Znam da smo se tek upoznali, ali na neki nain mi se ini da te poznajem stoljeima, da smo se ve negdje sreli moda u prolom ivotu, bila je moja prva misaona reenica koju sam nakon dugog promatranja uputio svojoj rajskoj Beatrici. Iako smo se sreli prije nekoliko tjedana, ini mi se da smo oduvijek zajedno, bila je moja sljedea originalna konstatacija. Prije nego sam te sreo osjeao sam se kao da cijeli ivot lutam po ogromnoj kui s velikim praznim sobama, kakvo slatko malo uho, kakva mekana koa, oboavam te, voljet u te kao to te nitko do sada nije volio, kao to nitko nikoga nikada nije, kad sam uz tebe osjeam se cjelovit, potpun, cijeli ivot sam te ekao, oboavam te, ne mogu ivjeti bez tebe, udaj se za mene. I udala se. Hana je bila fatalna ena, moja heroina, moja kob, sudbina koja je iz mene uspjela izvui sve ove nebuloze. S njom, eto, zavravam poglavlje odrastanja i otvaram ono koje bi se trebalo nazvati Doba rane zrelosti, odnosno korak u dvadesete.

Od dvadesete do tridesete

Fatalna Hana, fatalna greka

P O Z N A O S A M J E N A J E D N O J od mnogobrojnih proslava branih zavjeta na kojima su se mladi zaklinjali na vjeni sklad, ljubav, vjernost i odanost. Bljak. Koje nebuloze. Danas sam ih i te kako svjestan. Tko se dosjetio da na pragu zajednikog ivota ljudi moraju izgovarati takve budalatine i suluda obeanja za koja su sigurni da su neispunjivi. Prvo zato to nita nije vjeno. Ne postoji vjeni ivot, vjena ljepota, vjena mladost, vjena strast. Sve je prolazno. Znai, lau na samom poetku. Igrom sluaja bio sam svjedok mnogobrojnih zavjeta koje su, puni entuzijazma, mladenci u ljubavnom aru davali jedni drugima. Mnogima od njih su obeanja prisjela, ljubav se rasplinula, a gorina ostala. Neko vrijeme sam se zavaravao kako je sviranje u bendu samo epizoda u bogatoj glazbenoj karijeri koja je ispred mene. Ali ne samo da me karijera nije ekala ve se i reputacija naeg benda svakim danom sve vie srozavala. Perspektivni rokenrol sastav polako je postao bend za vjenanja. Kako se publika na naim malobrojnim koncertima poela osipati, jedini izvor zarade pronalazili smo na mjestima na kojima ni jednom respektabilnijem bendu nije bila ast nastupati. Ali izmeu asti i novca izabrali smo drugo. ast nije u modi. Da je danas Robin Hood iv, ukradenu lovu uloio bi u vlastite nekretnine. Iz dana u dan zavaravao sam sebe da u zavriti s tim hobijem i uhvatiti se posla. Iz dana u dan volja za knjigom mi je opadala, a za brzom zaradom rasla. Postao sam jedan od vjenih studenata koji su okusivi slast lakog ivljenja odustali od tekih misli. Uostalom, zar je

to udno? Samo sam poeo prihvaati nova pravila igre koja te neosjetno ponu vui u svoj mulj. Rad, preciznost, nauka i analitinost preko noi su pali pred najezdom novih vrijednosti suvremenog ivljenja koje nude bri i laki put k lagodnijem ivotu. Povrnost, brzina, snalaljivost, la. No zadrimo se za sada na ljubavi, braku i Hani. Potpuno ludo - u jedinom moguem stanju kada ovjek donosi nebulozne odluke uskoio sam, dakle, u branu zamku. U glupom mladalakom zanosu, dok su emocije na vrhuncu, a pamet na dnu. Ispoetka se, kao to su mnogi psiholozi i romanopisci opisali u svojim analizama i besmrtnim djelima, sve inilo idealno i vjeno. Nakon svega pet mjeseci poznanstva zaprosio sam je u svom trapavom stilu koji se njoj tada inio beskrajno armantan. Tradicionalno, kako sam to gledao u vitekim filmovima, kleknuo sam na koata koljena koja su me bola ko vrag. Pripremio sam i sudbonosni govor, ali kao za vraga, valjda od nesigurnosti u kombinaciji sa strahom, samo sam se uzmucao: Mislio sam, htio sam ti neto rei, neto bih ti predloio... Njezin ljubavni zanos moje mane iitao je kao vrline. Moju zbunjenost i nesigurnost protumaio je uzbuenjem i psihikom preosjetljivou, bogatstvom due kojima stidljivost i skromnost ne doputa da isplivaju na povrinu. Hou, preduhitrila me zalijepivi mi filmski do grla. To je bila ona. ena koja je pronala formulu, preuzela stvar u svoje ruke. itao sam i sluao o ljubavnom zanosu, obeanjima, vjernosti, toleranciji. Znao sam da se izriu u trenutnom zanosu, ali sam se ipak potajno nadao da e taj trenutak trajati vjeno. Iako sam bio potkovan teorijama, ipak sam dopustio sebi da se oduevim novonastalom sreom koja me sva obuzela. Sve teorije pale su u vodu, a ja sam Hanu i sebe mogao vidjeti samo kao dva goluba, dvije srodne due koje e zajedno ostati i na onom svijetu. Jasno vam je da sam prenaglio, ali onda bar malo dulje od naeg. Prenaglo sam se oduevio. K matiaru smo stigli sputenih usana koje se nisu

pomicale. Slika bez tona. Prvi povieni tonovi koji su sezali i do dvije oktave izbili su korak do sudbonosnog da. Na samom poetku nametnulo se sto karakternih nepodudarnosti, nepremostivih razlika i pogleda na svijet. Tolerancija i kompromis posrnule su ve na pragu. Moji su bili katolici, njezini ateisti. Moji su htjeli vjenanje u crkvi, njezini ni pod razno. Dok smo izlazili od matiara, moja majka i baka nisu prestale ridati. Oduvijek smo sanjale samo tvoje vjenanje, zavjet pred Bogom. To je jednom za cijeli ivot. Kad ono, ko da smo najvei antikristi, nevjernici, pogani. Nae dijete bez blagoslova... kukale su neutjene ene. U vjenanju kod matiara Hanini nisu vidjeli nita udno. Prezirali su crkvene rituale i kieraje i nisu proputali priliku da ogade sveenike koji ive prebogato i pregreno. Jedino se inilo da je mom starom sve egal. Njemu je bilo najvanije da se sin eni, da nije peder i da je spreman na potomstvo koje e mu produiti prezime i dinu lozu. Na vjenanje se dovezao u starom oldtajmer mercedesu s mladom tetom i ogromnim barjakom. Kako se ve na samom uvodu u ivotnu priu Capulettijevi i Montecchijevi ne bi zakrvili, prvi sam razumno, naravno, popustio ja. Radi mira u kui uinio sam ono to sam mislio da nikada ni zbog koga ne bih uinio. Zbog njezine ljubavi odustao sam od ljubavi prema Svevinjem. Ako ste pomislili da je to bio jedini kamen spoticanja u zabludi ste. Jedna nevolja nikad ne dolazi sama. Sljedei problem izbio je oko popisa uzvanika. Moji su htjeli veliki pir, jednom se sin eni, osim toga red je da nam se revanira silna rodbina koju smo pohodili na mnogobrojnim vjenanjima i nosili im skupocjene darove, smatrali su. Njezini su htjeli mali pir. ta e nam ta seljaija, dernek? Malo, decentno, to je ono to pristoji naim intelektualnim krugovima govorili su. Poeljno je bilo neko egzotino vjenanje na stijeni, zvoniku ili ak pod vodom. Taj prijedlog suprotstavljene strane bacio je majku i baku u totalni bed. Oni nisu normalni! viknula je majka.

Pod vodom?! Boe oslobodi! nadovezala se baba. Kako u ja do na vinanje, jadna ti sam, ne znam plivat, a kamoli ronit. Sria, nije toga bilo u moja vrimena. Svi bi se poguili. Svi emo se poduit. Kako e svatovi plivat s darovima, kako e se ist prut pod morem? ridala je neutjeno. S njim se ovaj puta sloio ak i stari koji je zbog svega za promjenu ee dolazio u nau kuu. Oito je nedostajala muka ruka, makar i njegova. Dobio je ne ba zavidan zadatak da otkae mnogobrojnoj rodbini koju je obavijestio o sretnom dogaaju prije vremena i koja je za tu sveanu prigodu ve naruila janjce, prasce i volove. Sranje samo je kratko izgovorio. Obraz e mi otpast. Ako ga ima izletjelo je mami. - Hvala, Mare, drugo nisam ni mogao oekivati od tebe, sritna si da me gaa svojim otrovnim strelicama. Samo je preutjela komentar, nije imalo smisla nastavljati prepirku. I ta e sad? - okrenuo se prema meni kad je vidio da je u njoj izgubio sugovornika. Oe opet bit pizda i pristat na njezine uvjete? Zar je oko toga uope trebalo dvojiti. Naravno da sam pristao. to sam drugo mogao?! Iako veliko vjenanje nije dolazilo u obzir, u jednom smo ipak uspjeli. Ostati na zemlji. U skladu s dogovorom napravili smo popis uzvanika. Majka je u suzama grcajui kriala roaka po roaka ostavivi samo krnju obitelj i kumove. Hanini su redukcijom bili prezadovoljni. Za uzvrat su odustali od podvodnog vjenanja. Konano je, dakle, odreeno mjesto radnje zemlja. Ali jedno nismo imali na umu: mi smo stavove promijenili, ali mentalitet nismo mogli. Konanu odluku donijela je rodbina. Nisu naprosto mogli ni htjeli vjerovati da nee prisustvovati sudbonosno izgovorenom da svoga neaka, sinovca, blieg i daljeg roaka, krsnog i krizmanog kuma. inilo se da ih je na sveani in pristiglo duplo vie nego ih je bilo na popisu. Omjer je bio 100 : 5 za nae. Hanini su se osjeali pokislo, izdano, a kad se zaorila ganga iz rodnog nam kraja i kad su brojne ruke ponosno pronijele mladoenju potpuno su poludjeli. Koja seljaija, koji seljoberi tiho je

procijedila punica. A o misi koju sam morao uti od njezine kerke bolje da ne govorim. Bio je to prvi pravi brani vatromet. Nakon to su moji, dakle, digli frku oko naina vjenanja, nakon to su njezini poludjeli zbog broja uzvanika, sad su moji bili na redu da polude zbog trokova vjenanja koje su veim dijelom snosili. Mogli su se i oni malo iskesat - izjasnio se moj stari koji je specijalno za tu priliku obukao odijelo s kravatom koja mu je stajala ko Johnu Wayneu usred pustinje. Vidjelo se da nikako ne pae na njegovu bradu od tri dana, poludugu masnu kosu i uope njegovu istroenu boemsku figuru. Kad triba organizirat vjenanje, onda su moderni, tili bi ronit, oglasio se odjednom, a kad triba sve platit, onda su konzervativni, vidim ja ve koja je to ekipa, ali neemo kukat. Jednom sina enimo, nije cija cicija, pusti pizdune obratio se mojoj majci sporazumno nakon desetak godina nesporazuma. Konano su dobili zajednikog neprijatelja. Nevjestinu rodbinu. Zbog Hane, benda i lagodna ivota postao sam vjeni student. Starci nisu imali love da me koluju do u vjenost pa sam bio primoran sam privreivati za deparac. Problem je nastao kad mi je jedan puni dep postao nedovoljan i kad sam poelio napuniti drugi. Punei preostale depove praznio sam indeks. Nisam bio tip koji je grijao stolicu. Malo kampanjskog rada, malo snalaljivosti, malo prijatelji, malo gledanja kroz prste, a malo i inteligencija i na kraju sam ipak nekako sklepao diplomu. S obzirom kako su neki kod nas stekli doktorate, moj nain bio je vie nego regularan. Hana je bila daleko ambicioznija. Ve na samom poetku dao se kod nje naslutiti emancipirani pogled na svijet koji je nakon nekog vremena zajednikog ivljenja isplivao na povrinu. Na poetku brane idile nije imala nikakve primjedbe na nae podstanarsko gnjezdace. Bilo je to za nju neto najljepe na svijetu, egzotino mjestace u kome su zaljubljeni golubii svili gnijezdo. Kako je tada govorila: mrzila je velike kuerine bez topline. Nije eznula za

bijesnim autima, potpuno nepotrebnim smatrala je bilo kakvu rasko ispred koje je uvijek stavljala ljubav i sklad koji smo jedino od navedenog i posjedovali. Nakon to je Hana studentica postala Hana magistrica, napravio sam nepopravljivu greku predloivi joj da se iz veeg grada preselimo u malo idilino mjesto koje je s vremenom postalo sve samo ne to. Noena na krilima ljubavi, ideja joj se uinila pregenijalnom. Od oduevljena mi se po cijele dane bacala u zagrljaj, nije me prestajala ljubiti. Srdani zagrljaj majke i bake kod kojih smo se za poetak skrasili uskoro su zamijenile uvrede, prigovaranja i netrpeljivost - kako to tradicionalno biva u arobnim trokutima nevjesta-svekrva-svekrvina majka. Nemogua kombinacija. Ne znam koji mi je vrag bio da nas uvalim u taj plamen s tri jezika. Tri ene, tri generacije na malom prostoru ravne su trima borcima u ringu. ene koje su me odgojile u eni koju sam izabrao vidjeli su klasinu nevjesticu koja e sudjelovati u podgrijavanju toplog doma, to je ukljuivalo prilagoavanje njihovom dotadanjem nainu ivota. Hana je eljela egzotiku, ali nikako kuhinju, pranje, peglanje. Tako da je od svega nastalo, da se pjesniki izrazim, potpuno sranje. Nije joj padalo na pamet pretvoriti se u domaicu, a majci i baki u kui nije bila prepametna magistrica. Idila se vrlo brzo pretvorila u kaos koji smo morali hitno sanirati, bolje reeno iz njega zbrisati. Ponovno smo uletjeli u podstanarski stani u malom mjestu, to je bilo daleko gora solucija od podstanarskog stania u velegradu. Situacija je postala svakim danom sve nepodnoljivija. Hana sve nezadovoljnija, ja potpuno izgubljen. Prioriteti na njezinoj top-listi naglo su promijenili mjesto. Prvo joj je, to je povijesno normalno, zasmetala moja mama, zatim malo mjesto, potom podstanarski stan, a uskoro, naravno, u loginom slijedu ja. Pa to je grozno. ivimo ko zadnji jadnici. U 21. stoljeu, kad svaka prosjena faca ima stan, a ona ispod prosjeka i vilu, nije prestajala gunati. Koji sam ja kreten, koji mije vrag bio kad sam pristala da me odvue u ovu pripizdinu. Do kada u se ja

guvati u autobusima i ii auto- tabanima? Svaki dan mi pozli? Koji si ti jadnik da ne moe kupiti bar neki bijedni auti na lizing, kredit, loto? Zaeljela se raskonijeg ivota, a naa ljubav s prvog pala je na poraavajue posljednje mjesto top-ljestvice prioriteta. Sve vie primjedaba imala je na moju svirku, drutvo, izlaske, izgled, sposobnost, odnosno nesposobnost, nesnalaljivost pa ak i seks. Sve ono to joj se u poetku inilo drugaije i to ju je zapravo k meni privuklo, sad ju je odbijalo. Njezine reenice grozniavo sam pokuavao i znanstveno protumaiti. Moda nekada i nisu imale duboko skriveno znaenje, ali nastojei stvar vratiti na poetak, u vrijeme nae kratke idile, koja se prije mogla nazvati samo bljeskom, hvatao sam se za slamku spasa. U literaturi koju sam prevrtao dok sam pokuavao shvatiti ensku ud naiao sam na neke fraze koje su se pokazale tonima. Kad ene kau: Ne elim da me prisiljava na seks, zapravo trae nekog na koga bi skoile bez razmiljanja. Kad kau: elim da budemo prijatelji, od tebe oekuju da utroi svoje vrijeme i novac udvarajui joj se i udovoljavajui, a sebi ostavljaju slobodu da nau nekog boljeg. Sline reenice poele su izlaziti iz Haninih usta. Tog boljeg oito je davno imala u mislima, vjerojatno je bila zaljubljena u ljubav koju nije nalazila i zbog koje sam joj s vremenom postajao jo prizemniji, odbojniji i dosadniji. Ranije je ostajala sa mnom do sitnih jutarnjih sati, druila se s mojim prijateljima, ispijala koktele, uivala u okusu duhana, oboavala moj arm, duhovite ispade i njene izljeve. Nakon nekog vremena veeri s mojim drutvom postale su joj zamorne, razgovori besmisleni, vrijeme izgubljeno, a moja ruka u njezinoj prevlana. Nije vie podnosila miris duhana, zvuke istih pjesama ni tekst slinih viceva. Ja sam za nju postao bezuspjeni, nezanimljivi, gadljivi probisvijet o kojeg se igrom sudbine spotakla. Isprobao sam tisuu naina kako bi joj dokazao suprotno, kako bih bar skrenuo njezinu panju na sebe, mada kau da za ljubav ne treba uinit ba nita. Kemije ima ili

nema. Nitko te nee voljeti zbog onoga to skuha - poduavale su ene jedna drugu, a isto bi se moglo odnositi i na mukarce. ena te nee voljeti vie ako joj opegla rublje. Zbog neke tamo dobrote. Jo e te proglasiti papuarom. ene vole mukarce od velike akcije. Trudom u ljubavi postie se sasvim suprotan efekt. ovjek koji se trudi i dokazuje pred enom postaje joj naporan parazit kojeg bi se htjela otarasiti. O tim stvarima poeo sam razmiljati nakon brodoloma, ali u to vrijeme zablude jo sam se lomio oko nje. Skladao joj pjesme, kupovao cvijee, vodio na skijanje. Zadnju kintu potroio sam na njezinu garderobu. I nita. Uzalud sve. Uzalud vam trud, svirai, uzalud vam trud, jebai. Nakon kratkotrajnog ushienja vraala se u svoje nezadovoljstvo. Mislio sam kao mnogi da e dijete rijeiti nau branu krizu, koja se s tim velianstvenim inom, naalost, jo vie produbila. Od ega emo mi ivjeti? Dijete treba ovo, dijete treba ono, ja trebam ovo, mi trebamo ono, nije stajala sa zanovijetanjem. Voljela je zagrljaj tog malog slatkog stvorenja, ali izlasci su joj bili jednako dragi. Ipak, morala ih je svesti na minimum, zbog ega je postala jo nezadovoljnija. Osjeala se ko zarobljenica koja nije nadzirala svjetlo to bi je odvelo do izlaza. Nastojei poboljati situaciju, sve sam manje svirao, sve vie servisirao preuzimao ulogu dadilje i kuanice. istio, prao, mijenjao pelenice, pa ak i obavljao nona hranjenja maloga koji je nakon mjesec dana postao bucmast ko bumbar. Mislio sam da od vika glava ne boli pa sam mu poduplao doze mlijeka. Kretenu! Zbog tebe je gotovo nastradao!- obruila se na mene nakon rutinskog pregleda kod pedijatra. Ni za to nisi sposoban! Za koga sam se udala, ta mi je sve to trebalo! Bila je na rubu plaa. Laem istinski je plakala. Pokuao sam ignorirati njezine izljeve bijesa i usmjeriti svoj osmijeh malom dragom biu koje mi ga je trostruko uzvraalo i u kojem sam naao sav smisao ivota. to sam se vie njemu pribliavao, ena se od mene vie udaljavala. Kako sam sve manje muzicirao, para je

bivalo sve manje, a napetosti vie. Naravno da sam ponovno ispao papuar u oima ekipe, a pizda u oima svoje drage. Bila je nezadovoljna mnome, sobom, ljudima oko sebe, mjestom u kojem ivi i situacijom u kojoj se nala. Obino kad ljudi ele neto promijeniti negdje otputuju - maknu se, kako mnogi obiavaju rei. U svim romanima ljudi svoje nezadovoljstvo, propale brakove, ranjena srca nastoje izlijeiti bijegom. Svi nekamo ele otii nadajui se da je nepodnoljiva, bolesna situacija uvijek u njihovom dvoritu i da je ono uzrok svih njihovih nedaa. U London, Hollywood putuje veina eljnih slave i bajkovita ivota, u Indiju, Tibet oni eljni duhovnih spoznaja i prosvjeenja. U Moskvu, u Moskvu! viu svi likovi ruske literature. Dodue, moja ena nije htjela u Moskvu, ali u Zagreb svakako. Malo idilino misto daleko od gradske guve, buke i smoga postalo je preusko, sumorno, dosadno, nezanimljivo, skueno prostorno i duhovno. ak su joj sunce, more i ist zrak ili na ivce. Po noi nije mogla spavati. Smetao joj je zvuk tiine, ivcirala ju je pjesma cvraka. Ti si kriv, doveo si me u ovu pripizdinu bez ive due s kojom bih mogla razmijeniti iskustva, popriati o stvarima koje me zanimaju, a ne samo o maslinovom ulju, blitvi i srdelama. Bljuje mi se od ribe, osudio si me na izolaciju. Ne mogu ni na picu. to misli, da u ovdje doekati starost?- bile su njezine svakodnevne tirade. Kako bih je zadrao i kako ne bih promijenio na brani status, nita drugo mi nije preostalo nego da promijenim mjesto boravka. Kau da je najvea trauma poslije smrti i razvoda - preseljenje. Ubio se usprkos svim nedaama jo nisam, a kako bih sprijeio razvod odluio sam se za najmanje zlo od navedenih preseliti se. Premjestiti probleme s jedne toke na drugu. Moja je draga smatrala da e tim inom oni nestati kao rukom odneseni. Tako smo se i ponaali, u skladu s naim stavovima. Ja sam se sve vie povlaio u sebe, postajao sve tii i povueniji, a moja draga euforinija, brbljiva, puna nerealnog optimizma. ak joj je i podstanarstvo u drugom gradu

bilo izazovno. Odjednom je imala sto planova za budunost. Svjetla velegrada prosvijetlila su njezinu duu. Planirala je subotnje kavice na pici, glamurozne izlaske nou, modne revije, svjetske premijere, razvikane koncerte. Svom snagom, puna entuzijazma, bacila se na ostvarenje svojih planova. Sve vie je izbivala iz kue iz koje ja nisam imao volje ni glavu promoliti. Bez posla, izgubljen, jedino svjetlo vidio sam u malenom licu mojeg sina koji mi je i dalje nesebino uzvraao osmijehe zbog kojih sam sebe ipak smatrao sretnim ovjekom. Noi sam provodio s njim, a danju bezglavo glavinjao ulicama, obijao vrata, traio bilo kakav posao. Hodao sam pokunjen, zaputen pod teretom problema koji mi se sruio na krhka plea. Potpuno sam se zapostavio, to je vjerojatno sluaj sa svim zaljubljenim ljudima. Idealizirajui onog u koga su zaljubljeni, sebe sve vie umanjuju, tonu sve dublje i dublje nesvjesni ponora ispod sebe. Srea u nesrei je bila to ipak sebi nisam dopustio da se razbijem o hridi, kad bi dotaknuo dno panino bih hvatao granicu spasa. Osjeao sam se ko Pale sam na svijetu. Nisam imao benda, nisam imao posla, nisam imao drutva, a bogme ni Hanu. Oni koje sam poznavao nisu imali vremena za druenje po danu, a pijanke u sitnim satima nisu me privlaile. Nisu bile u skladu s mojim trenutanim raspoloenjem, rasporedom, a ni s depom. Uostalom, nismo oboje mogli baniti, netko je morao ostati s djetetom. Ipak, jednog dana, Hana je stigla ranije nego inae, nadrkana. Oito se neto dogodilo, neki ivent otkazao, uglavnom nije bila raspoloena za odgovore na moja pitanja, a ja nisam bio voljan gledati mrku sliku bez tona. Bilo mi je svega dosta, elio sam izbjei neugodnu atmosferu, udahnuti zrak. Ni sam ne znam zato sam svje zrak ubrzo zamijenio zaguljivim. Valjda sam se zaelio drutva, nasmijanih lica, razgovora, ne znam. Oteturao sam do oblinjeg kafia u kojem su se, kako sam ubrzo shvatio, odvijali svi vaniji poslovni sastanci. To je bio moj prvi korak u poslovni svijet koji mi se, valjda zbog dima,

uinio strano mutnim. Vrlo brzo sam shvatio da to nije bilo samo zbog dima. Na svoje iznenaenje nabasao sam na onog kog sam najmanje oekivao. Zapravo, ni u peti ga ne bih tu smjestio - Maksa. Gotovo ga nisam prepoznao. Od stare zaputenosti ni traga. Obrijan, zaglaene izgelirane kose, u skupocjenoj odjei s potpisom, s jo skupocjenijim satom na ruci i nekim pomalo napadnim mirisom koji mi je iritirao nozdrve. Sliio je na jednog od modernih biznismena koji nam se smijee s TV ekrana, naslovnica vanijih asopisa i stranica crne kronike. U prvi mah nije bio siguran u to to vidi ispred sebe. Mene depresivnog gubitnika, ali inilo se da mu je ipak drago. Jesi to ti, Sreko, kuo stara?!Lupnuo me po leima, snano mi stisnuvi ruku. Pa di si, ta ima? inilo se da mu je drago to me vidi. A evo... Ispriao sam mu u kratkim crtama svoj kratki i beznaajni ivotni puteljak koji me doveo do mjesta i situacije u kojoj sam se naao. E, moj Sreko, davno sam ja tebi govorio da od velike dobrote i velikih misli nema nita. Nisi me htio sluati. Na vrijeme sam ja to shvatio. I evo, ta mi fali. Ispriao mi je vrlo turo neto o svom biznisu upoznavi me jo s nekim znaajnim facama slinog imida, punim samopouzdanja i blage bahatosti. aica po aica oni viskija, ja sokia, doli smo do teme kroz koju su malko proanalizirali moju malenkost i doli do zakljuka kako bi se jednom luzeru kao to sam bio ja mogli smilovati i udijeliti mu bijedni posli u tvrtki u kojoj je ef bio Maksov prijatelj, koji se tu veer naao s nama u drutvu. I to samo zato to sam i ja bio nekakav njegov nazovimo prijatelj iz mladih dana. Bio sam u pravu kad sam se instinktivno vezivao uz Maksa. Slabii trebaju jake za opstanak. To se sad pokazalo tonim. Sve je veza. Da ga nisam poznavao, nita od posla. Mogao sam se jo danima javljati na oglase i natjeaje koji su unaprijed rezervirani za efovu rodbinu ili one s dubokim depovima, koji za takve usluge keiraju. Dodue, nisam imao pojma o kom se poslu tono radilo i

ime bih se ja to trebao baviti, ali nisam bio u poziciji da biram. Detalji me nisu zanimali. Prvi puta nakon dueg vremena netko je uspio iz mene izmamiti smijeak. Bio sam sretan to u od sada moi osigurati minimalne prihode svojoj obitelji. Valjda e sada Hana konano biti sretna, mislio sam. S tom milju veselo sam doteturao kui i ne mogavi izdrati odmah je probudio. Hana, Hana! ta je, koji ti je vrag, jesi normalan, koliko je sati, probudit e malog, mamurno je mrmljala napadajui me i u snu. Ali nisam se dao smesti. Hana, Hana, naao sam posao - nastavio sam dalje u vedrom tonu koji se nikako nije uklapao u njezin. - Jebo te posao. Daj, o tome emo sutra, koj ti je vrag, pusti me da spavam, nastavila je s mrmljanjem okrenuvi mi guzicu. Guzica guzici, tako je to. Koja budala, besmrtni glupi idealist. Kako sam mogao i pomisliti da e moji minimalni prohodi zadovoljiti maksimalne prohtjeve moje ene. Prije nego sam joj uspio priopiti radosnu vijest, ona je meni priopila svoju neodgodivu odluku da me napusti. Zanijemio sam zaboravivi da sam joj uope imao to rei. Pa zar ni trenutak u ovom jebenom ivotu ne mogu biti sretan. Taman kad mi se malo nasmijei s jedne strane, neto me tresne s druge. Iako oajan, upotrijebio sam sve trikove, raspoloivo znanje o muko-enskim odnosima koje, ruku na srce, nije bilo pregolemo, kako bih je uspio nagovoriti da promijeni svoju odluku, da je odgodi i da jo malo probamo. Obeao sam joj sve ega sam se sjetio, to mi je tog trenutka palo na pamet, u to sam vjerovao i u to apsolutno nisam polagao nade. Govorio sam, da e nam od sada biti bolje, da e se stvari promijeniti, da sam se ja promijenio, da sam sve shvatio, da je ona u pravu, da je nisam zasluio, da emo uskoro imati bolji ivot, da u zgrnuti gomilu love i bla, bla, bla... Nekako je pristala na odgodu egzekucije. Neodgodivu odluku ipak je odgodila. Dovoljno sam bio jadan, nisam htio biti mrtav jadan.

Posao nije bio ba roe fjori, bar ne kakav sam oekivao. Zapravo, bio je ispod svih mojih oekivanja. Za poetak radit e u skladitu, a kad se stvore uvjeti, prebacit emo te gore kod nas objasnio mi je tip. Valjda poslodavac. Mislio je na poslovne prostorije ili, kako su ih zvali, gornje domove. Je 1 to u redu? U redu promucao sam. to sam drugo mogao? Novi posao nije iziskivao nikakve intelektualne napore, a upravo je to bilo najnapornije od svega. Zatupljujuu jednolinost nastojao sam razbiti razgovorima s novopeenim prijateljima. Postojale su dvije grupe ljudi. Jedni pomireni sa sudbinom, koji od ivota nisu traili vie od onog to im nudi. Iz dana u dan vrtili su slinu, nerijetko napuhanu priu o tome to su jeli, pili i koga su povalili. Vano je bilo tko je u prii ostavio bolji dojam, tko je uhvatio veu ribu, zgodniju enu i pojeo boljega janjca. Tako su dokazivali svoju nadmo. Druga grupa bila je ogorena na male plae, efa, kapitalizam, izrabljivanje i jebeni ivot koji se sveo na preivljavanje. Zbog svoje prilagodljivosti sudjelovao sam u komunikaciji i s jednima i s drugima, shvaajui njihove probleme. Bio sam dio njih, brbljao s njima, jeo marende, priao prizemne ale. Zajedniki su interes, meutim, obje grupe nale u iznoenju manjih ili veih stvarica iz skladita. ta bulji? - obratio mi se jednog dana kolega. To je samo naknada za rad. ta su ove sitnice u odnosu na ono ta efovi namaknu? ta misli, da su potenjem stekli stanove, vile, vikendice?... 'Ko se jo od potenog rada obogatio, ajde, molim te - uvjeravali su me. Nisam nita odgovorio, nisam ih pokuao ni odgovoriti od neasnih radnji. Dovoljno sam bio pametan da shvatim kako u onome to govore ima istine.
* * *

Uskoro je tip koji me je doveo na posao zatraio da mu pomognem oko jedne usluge. Poslije radnog vremena pomoi e mi odnijet neke

stvarice. Je l' O.K.?- O.K. - ponovio sam pravei se da ne vidim u tome nita udno. Meutim, to to smo iznosili nikako nisu bile sitnice, nakrcali smo brdo zapakiranih kutija, ispunivi gotovo cijeli kombi. Vozili smo neko vrijeme, a onda se zaustavili ispred velikog bijelog impozantnog zdanja koje mi je predstavio kao svoju vikendicu. Ovdje emo sve iskrcat. O ovome nikome ni zuc upozorio me nakon to se susreo s mojim zauenim pogledom. Jebi ga, takav je ivot. Nema pravila. Netko preskae male, netko vee prepone, zavisi od mogunosti i poloaja. Manji poloaj manje prepone, vei vee. U ovakvom drutvu potenje i dobrota zovu se glupost. Gledao sam ga jo uvijek u udu ne prihvaajui njegovu teoriju, ali ne zadugo. Ve na putu do kue poeo sam razmiljati o onom to mi je govorio. Ovako dalje nisam mogao. Odluio sam poeti s malim preponama. Pomagao sam mu i dalje i na neki nain postao suuesnikom. Od svake nove poiljke dio je otiao u monumentalno zdanje mog podefa pa sam valjda zbog toga uskoro dobio unapreenje. Pranjavo, mrano skladite zamijenio sam istim, svijetlim, ostakljenim prostorom. Nakon starog radnog mjesta ovo mi se inilo kao raj. Dobio sam svoj stol, svoju malu kancelariju. Bile su to poslovne prostorije, takozvani gornji domovi. Tekom mukom sam zadrao ozbiljan izraz lica mada bih najradije vrisnuo od sree. Morao sam, veseljake nitko ne shvaa ozbiljno. Par ljudi pruilo mi je ruku dobrodolice, dok me nekolicina pogledavala ispod oka kao potencijalnu konkurenciju. Ve sutradan bio sam zatrpan gomilom spisa meu kojima sam kao dobar ak odmah uoio nepravilnosti. Podaci o ulaznom prometu nisu se slagali s izlaznim. Bio sam ponosan na sebe i svoju providnost i pourio o svemu obavijestiti efa oekujui pohvalu. Nakon to sam mu detaljno objasnio o emu se radi, pogledao me nimalo iznenaen, kao da mu je to sasvim jasno. A da, da, super, sredit emo to odgovorio je pomalo zbunjeno. Ali do

tada o tome nikom ni rijei. - Naravno - odgovorio sam i zadovoljno odleprao. Postajem osoba od povjerenja. Kako brz napredak. Bio sam vie nego zadovoljan svojim prvim uspjehom. Uskoro me nazvao Maks. Jebote, jesi ti normalan? Koji kreten! Nisam se odmah snaao: ta? Zato? ta zato jebote, zvao me boss. Koji boss? pitao sam blentavo. Tvoj ef, jebem te luda!A da? - Da, i? ta i? Ti nisi sav svoj. Koji si ti kurac da daje sebi za pravo govorit o nekim ulaznim i izlaznim podacima. Stvarno si pizda. ta misli za koji sam te kurac njemu preporuio, za koji te kurac on tu stavio? ta si genije, je li? Takvih pizduna ko to si ti ima na lopate. Vidi, ne vidi, razumi? Nije tvoje da razmilja, nego klima glavom na sve ta ti se kae. Ne kopaj po govnima. ta vie kopa, vie smrde. Kui?A kuim odgovorio sam usrano. I nemoj da me opet tip zove je 1 e izletit. Nemoj da bude sranja. O.K.? O.K. potvrdio sam. Vidim ne vidim. ujem - ne ujem! ponovio sam nakon to sam spustio slualicu. Dovoljno sam vidio i uo da shvatim kako moram postati slijep i nijem. Mogu mu sasuti sve u lice, mogu ga raskrinkati, mogu pozvati policiju, ali to sam dobio time? Svi koji su razotkrili malverzacije uivali su u narodnoj slavi dva dana, a poslije toga na minimalcu zavoda za zapoljavanje i to doivotno, a to mi ne treba. Ne mogu promijeniti sustav, ljude, morat u sebe. Mislim da je i to rekao stari Darwin. Kako stvari stoje, i onda je bilo korupcije, krae, lai. Jo od antikih vremena pisci su o tome pisali. Boe, koliko toga treba mijenjat! ta je sa tvojih deset zapovijedi? Veina uspjenih faca ih se pridrava, al u obrnutom znaenju. Ono: sagrijei bludno, lai, poeli enu blinjega svoga... Ne smijem zasjeniti efa, ak i ako ima prosjenu inteligenciju morskog trpa, to ide pod ruku s moralom korpiona. to je ef vei kreten, vjetina za opstanak mora biti vea. Pomalo sam poeo programirati mozak na nove frekvencije.

Kad mi je sutradan donio nove dokumente na obradu, samo sam mu se nasmijeio. Uoavao sam sve vee i vee nepravilnosti i nauio ih sve bolje prikrivati. Bio je sve zadovoljniji mnome, a i ja samim sobom. Moja faca u ogledalu poela je dobivati na vanosti. U skladu sa eljama za preobrazbom odluio sam pronai i odreenu literaturu. I moram priznati da sam se iznenadio novim naslovima koji vode do eljena uspjeha. Kako lagati, kako rei ne, zato mukarci vole gadure, kako biti lijen, kako kraom doi do poloaja i kapitala, kako voljeti sebe. Zapravo, ono to jest zajedniko svoj toj literaturi je svesrdna briga i ljubav prema sebi samom. Udovoljiti iskljuivo vlastitim uvstvima bez obzira na posljedice? A gdje je tu briga za blinje? To je, kako mogu zakljuiti, pase. O tome nitko ne pie. Meni je jo stalo do prijatelja, ljubavi to u, staromodan sam tip. U skladu s onim to sam spoznao i proitao doao sam do ovih zakljuaka koji vode do uspjeha i samog vrha.

Od tridesete do etrdesete

Vie pameti - manje sree

Pamet je neto potpuno suprotno novcu, to je ovjek manje ima to je zadovoljniji.

P. Masson

J E S A M O S M E T N J A O V J E K U k ostvarenju sree. to vea slika u novinama manje mozga u glavi. Glupi ljudi su u pravilu lukavi, a pametni lakovjerni i naivni. Lukavstvo je jedino im se budala brani. Njegova pamet ne moe shvatiti ovjekoljublje i dobrotu. Ove reenice su me ohrabrile. Juhu! Znai, nisam bio ba takva pizda, samo pametni, dobri naivko. Ali ne elim to vie biti. elim biti sretna budala. Ne mogu u potpunosti shvatiti perverziju glupog mozga. Morat u detaljno analizirati njegovu anatomiju i raditi na preobrazbi. Glup ovjek je oprezan, boji se drugog ovjeka, mjeri ga po tome koliko njemu moe biti opasan ili koristan. Korisnima se ulizuje dok su mu od koristi, potom ih odbacuje ko otpad, prema opasnima je pokoran. Kau: bolje da te se plae nego da te vole. A ja sam htio ba suprotno, svima se svidjeti, pokazati svoju ljubav, voljeti i biti voljen. Kako krivo, kakva slabost. Budale imaju poseban instinkt za preivljavanje, da nije tako, onda bi samo pametni dobro ivjeli, ali svi smo djeca Boja. I glupi i pametni. Zato je valjda svakomu i dato oruje za preivljavanje. Tako je i u ivotinjskom svijetu. Zmija ima otrov, lav snagu, tvor smrad, hobotnica crnilo, je bodlje, budala lukavost. Pametni su u manjini, budale u veini pa je logino da je prevladao njihov nain opstanka. Od mudrosti se loije ivi nego od lukavstva. Ne elim biti mudar, ne elim umrijeti od

PAMET

tuberkuloze u pljesnivom sobiku s nadom da e preivjeti moje pjesme, ne elim da me objese ko Kopernika, ne elim zavriti ko Sokrat. elim jezditi morima sretan na svojoj pedesetmetarskoj jahti ispijajui ampanjac i tipkajui djevojke za guzu. Od budale pametan ovjek moe puno nauiti, ali si teko moe pomoi. to je ovjek gluplji, vie se sebi divi, pametan zna da nikad dovoljno ne zna. Glupani se udruuju s ostalim glupanima i unitavaju bilo kakvu mudrost na pomolu. Ne elim da mi se to dogodi. Dovoljno sam pametan da postanem glup.

Moram postati opasan ambiciozan i glup

nikakvih primjedbi na efov rad. Otkrivao sam sve vee nepravilnosti i malverzacije, ali na sve to reagirala je moja nova pamet. Nisam ga otkucao, nisam ga ak ni obavjetavao o svom pametnom umu koji je spreman razotkriti sve podvale lukavog mozga. Sinulo mi je, dodue, da ga ucijenim, predloim mu da podijelimo novac, ali nova pamet odmah je reagirala. Koja budala. Riskirao bih da me otpusti, da se naem na ulici, da me smakne s lica zemlje. Stara pamet zaista je bila glupa. Nije jo vrijeme za dilove. Moram stei povjerenje. Nisam jo ostavljao dojam ovjeka kojem se moe vjerovati. Zbog jednog milijunia neu riskirati da izgubim pet. Treba ekati priliku, svojih pet minuta. Moram postati lukaviji, na dobrom sam putu. Ne samo da sam prikrivao njegov zloin ve sam sudjelovao u njemu. Uvlaio sam mu se u guzicu bez vazelina. Ako tako budete radili, oekujte napredak. Moete biti potpuno bezvrijedna budala, ali izmeu vas i nekog sposobnog potenog tipa koji die bunu ef i sustav e sigurno izabrati vas, dok e glupi bundija biti proglaen kretenom kojega treba osuditi za remeenje reda, ruenje sustava i srozavanje ugleda firme. On i njemu slini koji se usude usprotiviti bit e ikanirani i otputeni, ostavljeni ivotu na milost i nemilost, a vi ete lijepo zasjesti na njegovo mjesto. Ugled vam moda nee biti bogzna kakav, ogovarat e vas kolege, ali to se vas ne treba ticati. Za dobrim se konjem praina die. Osim toga, njihova sudbina ovisit e o vaem miljenju. Bolje da
V
I E N I S A M I M A O

vas se plae nego da vas cijene. Od ovog drugog ionako nemate koristi. Dakle, da rezimiramo. efova svaka rije za vas je svjetska mudrost misao dvadeset prvog stoljea. Svaki njegov glupi, provakani vic za vas je neto najduhovitije to ste uli, njegovi potezi su genijalni, odijelo najelegantnije, kava najukusnija, ela besprijekorna. Ukratko on je ovjek bez mane i kao takav predmet vaeg oboavanja. to je vie ljigavaca/savjetnika kakav ste i sam vie je i informacija koje ete plasirat efu u trenutku kad se opasnost pribliava. A to efu treba! Ali pozor! Ne smijete zapisivati ni potpisivati nita, pogotovo ne dugovanja, povjerljive dogovore, nikakav pisani trag nemojte ostavljati za sobom jer tko zna kome mogu u ruke pasti. Na kraju krajeva, ako to poe po zlu, neka najebe ef. to vea tvrtka, vie govana! Ne pokuavajte nita mijenjati ili, recimo, biti u sindikatu koji trajka zbog malih plaa. Boe sauvaj! Treba samo ii dugogodinjim utabanim stazama lai i lopovluka vrebajui vlastitu priliku. Ulizica poinje s dna. Obino, kao ja, od skladita. Do vrha se penje po kostima. to vea ljiga dobiva vee titule i to je blie svom efu. Sad samo vreba priliku kad i kako mu zabiti no u lea i napraviti od njega posljednji kostur na koji e zasjesti. Ovo vam je poznato. Zar i ti, sine Brute! zavikao je davno Cezar. Koliki su kraljevi upravo ovako dolazili na prijestolje. To samo pokazuje da se stoljeima nita promijenilo nije. Najuspjeniji su ambiciozni, a lijeni ljudi, najopasniji glupi i ambiciozni. Mlad ovjek koji eli napredovati a posjeduje te karakteristike nalazi naina kako pobuditi pozornost, puniti depove i hraniti tatinu. Dovoljno sam pametan da postanem ulizica-lizoguzica.

Vrijeme je da iskusim mo

E U T I M

I A K O

S V J E S T A N

S V E G A

jo uvijek imam

velikih problema. Dva tipa u meni bore se za prevlast, stari i novi mozak stalno su u klinu. Jo nisam osjetio ono najuzvienije osjeanje. Ako ste pomislili na ljubav - u problemu ste. I ja sam neko tako mislio, ali sad elim samo mo, mo i mo. To je ona sladostrast koja e me uiniti muevnim, privlanim, poeljnim. S njom u moi kupiti ljubavi na tone. To je vrhunac moje misije. Biti monik koji e pokoriti svijet. Osjetiti samozadovoljni osjeaj vlastite veliine - istog sveobuhvatnog ega. Kau da ona na ljudsko bie djeluje poput raka. ovjek udno reagira kad je se doepa. Kad vie ne budete mogli prepoznati dojueranje prijatelje, one koji su s vama pohaali isti razred, znajte da ste postali monik. S vae visine ne vidite male ljude. Kome na vlasti trebaju prijatelji? Meni jo uvijek neto znae. Nisam jo stekao osobine vladajuih beskrupuloznost, bezosjeajnost, samoljublje, pohlepu, bezobrazluk. Mo je ko neko duboko pijanstvo u kojem se ovjek vidi kako lebdi iznad svijeta koji mu klei pod nogama. Odluio sam stjecati navedene osobine, jednu po jednu, poeti od samog poetka, od malih stvari. Za velike jo nisam spreman, a ego mi je jo osam tisua milja ispod mora. Moram ga izvui na povrinu ko ronilac, stupanj po stupanj, vriti dekompresiju da ne doivim ok kad izronim naglo. U odnosu na poteze pravih monika ovi moji uinit e vam se smijenim. Prije ove odluke bio sam ovjek koji je slijedio pravila. Ustajao sam starijima u autobusu, satima ekao u ambulanti, pred blagajnom,

na parkiralitu, ali sad je s tim gotovo. Vrijeme je da preskaem regule i redove, da se konano osjetim mono. Poto jo nije vrijeme da zagospodarim firmom, a ni Hanom, poeo sam kao potpuni nemonik. Moda e vam zvuati smijeno, od parkiralita. Dovoljno sam bio slab da poelim biti jak.

Vjeba br. 1
Uvijek su me iritirali tipovi koji polako izvlae auto s parkirnog mjesta. Polako otvaraju vrata, potom se jo polaganije izvlae sa sjedita, briu staklo, studiozno spremaju krpicu, eprkaju po prtljaniku, bez nervoze sklapaju kolica, pri emu im, naravno, pomae jo sporija ena, tetka ili baba. Uglavnom, ta procedura traje cijelu vjenost. Pa zar im stvarno treba toliko vremena da se potrpaju u auto i krenu s milim Bogom? Ne biste vjerovali, ali mnogi koriste ak i takve banalne situacije kako bi osjetili slatku mo. To je moje mjesto i ti ne moe ui dok se ja ne pokupim, ovisan si o meni pa onda ekaj. I ekao sam, ekao strpljivo, dok mi konano u utrobi nije poelo kuhati kao u kotlu. Tekom mukom, upotrijebivi stari mozak, savladavao sam se u ime uljudnosti kojoj su me uili. I kad mi je ve popucala zadnja ivana nit, a strpljenje dogorjelo, dotini mi se samo slavodobitno nasmijeio, nijeno odmahnuvi rukom, upozoravajui me da se nema namjeru maknuti s tog mjesta jo najmanje jedno stoljee. Iskonski poriv tjerao me da ga poaljem u neku stvar, ali stari mozak samo je poslao signal koji je moja usta razvukao u uljudan, kiseo osmijeh. Morao sam odavati profil hladnokrvnog ubojice. Ovo je bila prilika za vjebu. Osvetit u se kad za to doe trenutak. Gadio sam se sam sebi. Zato nisam iziao iz auta, zato mu nisam sasuo sve u lice, zato ga nisam mlatnuo po iskeenoj faci. Kreten jedan, igra se mojim ivcima, na meni jadniku testira svoju mo, a ja sam uvijek pazio na druge vie nego na sebe sama, bio pun obzira. Budala obina. Da me sluajno netko ne eka, da nikome ne

oduzimam dragocjeno vrijeme i ivce, da se svakom to prije maknem s puta, da ne stvaram probleme. Kako krivo. To moram odmah ispraviti. Sad je prilika. Sad il nikad, nema oklijevanja. Moram odgovoriti na izazove. Ranije sam zavrio s poslom, do kraja Haninog radnog dana ima fore. Do tada u vjebati. Sjeo sam u auto, nakon nekog vremena naao slobodno parkirno mjesto i odluio ekati rtvu koja je ubrzo stigla. U retrovizoru se zrcalio srebrni mercedes. Bingo. Jo je vea fora da je moan. ta e mi tamo neki fiek-spaek. Sudbina monika konano je u mojim akama. Lagano sam se zavalio i pustio muzikicu kako bi prikrio suvine upozoravajue zvukove. ovjek je, mora se priznati, strpljivo ekao, ekao, ekao. Mora da i ovaj jo koristi stari mozak, pomislio sam. Jadnik. Tek to sam to pomislio tip je nagazio na trubu, svirnuo jednom, dvaput, triput. Ve na prvi zvuk trznuo sam se odluivi se smjesta skloniti, a onda sam se sjetio svoje misije i s dozom nervoze koju sam pokuao suzbiti sasluao sljedei upozoravajui zvuk sad ve ivanog vozaa. Zaepio sam ui, to je bio jedini nain da ostanem cool. Nakon to je ovjek skoro sjeo na trubu, polako sam ubacio u rikverc, otvorio prozor, izvukao lakat i poeo se migoljiti. Pa koji ti je kurac, nesposobni kretenu!- izderao se frajer iz merana dok sam prolazio pored njega. Jebem te nesposobna, ko ti dade dozvolu. Triba ti sto godina da se makne. O da zovem pauka, policiju, o da te sastavim? Jesi ti normalan? Pogledao sam ga nijemo u strahu da bilo to zucnem. Jebem te luda, ej luae, pogledaj me - nije se mogao smiriti uznemireni dikan. Tooooo, to je to. Nek se nervira. Bolje on nego ja. Uspio sam ga isprovocirati. Juhu, napredujem, grabim velikim koracima k uspjehu. Uvijek su do sada ljudi oko mene donosili odluke koje su me nervirale, a sad nek se oni nerviraju. Na filmu i u crnoj kronici vidio sam dosta sluajeva kad bi voza vozau u slinim situacijama hladnokrvno prosvirao glavu. Nisam mu nita odgovorio mjere predostronosti. Mafijai

ne priaju puno. ini mi se da me samo to spasilo da ne izae iz auta i u najboljem sluaju mi razbije nos. To e biti drugi dio treninga koji u realizirati nakon teaja borilakih vjetina i dugotrajnih vjebi u teretani. Za sada je na snazi samo psiholoki trening ivaca. Nakon to sam se konano izvukao, koliko-toliko zadovoljan sobom, odluio sam ne posustati u transformaciji vlastite psihe koja e me dovesti do uspjeha. Sljedee to mi je ilo na ivce je mahnita urba sudionika prometa. Svi ure, jure, ivciraju se, nemaju strpljenja, ne proputaju za ivu glavu nikoga da se, recimo, prestroji iz jedne trake u drugu. Ja, galantna budala, svima sam davao prednost, ali i tome je odzvonilo. Dovoljno sam slijedio tua pravila, vrijeme je da uvedem svoja.

Vjeba br. 2
Davno je meni rekao Maks: Sluaj, vani svi ekaju red pa ekam i ja, a ovdi kod nas svi priskau. Bija bi pizda da ne priskaem i ja. Tu strategiju primjenjivao je gdje je mogao. Od preskakanja najmanjih redova do preskakanja pravila, kupujui sve to se kupiti da: radno mjesto, ispite, graevinske dozvole, lijenike. Kako nisam stigao do njegovog stupnja, odluio sam krenuti od redova u poti, samoposluzi, ambulanti, knjiari. Ovo zadnje mjesto inilo mi se za poetak najidealnijim izborom. Mislim, tamo dolaze obrazovani, tolerantni ljudi koji preziru svaku vrstu konflikta, ako njih proem glatko bacit u se meu one buntovnike eljne fajta. Oprostite, molim vas, obratio sam se eni ispred sebe, molim vas, mogu li stati ispred vas, imam samo neto kratko upitati. -Ali, gospodine, svi ekamo. Ali, gospoo, ja u samo kratko, neto mi nije dobro, znate. Zaigrao sam na sentiment. - Dobro, dobro, proite, pustila me ena, a ja sam pokunjen, drei se za stomak, prelazio preko cijelog reda nastojei ne osjeati krivnju dok su me pratili zaueni pogledi puni pitanja i sumnje. Nije mi bilo ba svejedno. Ali, mislio sam u sebi: To je

nain. Treba rei jebe mi se, samo vi gledajte, ali ja sam svoje postigao, samo vi ekajte, drugovi i drugarice, a ja idem, pa-pa, glupani. Oprostite, molim vas, ponovio sam isto pitanje gospodinu koji je ekao u poti. Molim vas, mogu li ispred vas, uri mi se. Pobjei e mi autobus za Imotski. Svi ekamo, gospodine, meni e pobjei brod za Vis. Tu me malo zeznuo, ali nisam odustao. - Molim vas, ena mi treba roditi svaki as. Pa neete vi raat, ako treba rodit, ta vi imate s tim, opet me matirao stari. - Sluajte, ja moram..., sad sam ve izgubio strpljenje i krenuo preko svih. - Stvarno ste bezobrazni, stao se derati na mene stari, a i ja na njega preko cijele pote igrajui na ono to je uvijek palilo na sentiment s primjesom osjeaja krivnje. - Vi nemate srca, doao sam uplatiti raun da mi ne iskljue struju, ena mi ima rodit svaki as, to u bez tople vode, kako emo okupati bebu. I upalilo je! Babe ispred mene nasrnule su na tvrdokornog tipa. Ma pustite ovjeka, uzbuen je, eka bebu, pa zar ste zaboravili kad ste vi bili u takvoj situaciji. Nastao je mete koji sam iskoristio, obavio svoje i zbrisao. Bravo ja, bravo! Svakog dana u svakom pogledu sve vie napredujem.

Vjeba br. 3
Vozio sam tik uz bok tipu koji se nervozno pokuavao prestrojiti u moju traku i da sam bio onaj stari dentlmen, pustio bih ga bez problema. Ali nisam. Koga briga za dentlmene-pizde. Nisam mu dao. Trubi on, trubi, pogledava me, mae rukom, ali ja hrabro odolijevam napadima, drim svoj poloaj, osjeam mo i ne dam mu da me izgura. Nee, jebem ti, ja sam glavni. Tip je reagirao slino onom iz prethodne vjebe. Valjda je to stvar mentaliteta i kunog odgoja ili moda samo trenutne preosjetljivosti na nepravdu koju svi najlake razumiju kad je osjete na vlastitoj koi. Kad takvi frajeri kre pravila, misle da je to O.K., a kad njima netko preprijei put, sravnili bi ga sa zemljom. Psovao je, mahao rukama,

pokazivao mi rogove i na kraju produio. Juhhuuu! Uspio sam! Ispao sam kreten u njegovim oima, a junak u svojim. Tako sam napravio sa sljedeom rtvom, pa jo jednom, gotovo izazvao sudar, ali nisam odustao. I iz te vjebe iziao sam kao moralni pobjednik. Nisam ak ni pjeake pustio preko pjeakog prijelaza. Mislio sam: Ko vas jebe, ekajte. Ja sam jai, pizduni jedni. Ve sam tenije i psovao. Te rijei iz svakodnevnog argona same su mi poele kliziti s usana: Ko te jebe, seronjo, jebem ti mater, pizdo, drkadijo. Usvojio sam i ja dio folklora. Zadovoljno sam se smijeio svom liku u retrovizoru. Koja faca, koji frajer, nisam se mogao nadivi... to je ono? Odjednom, smijeak mi se zaledi ko tuljanu. Ugledao sam enu slinu mojoj kako se strasno filmski vali s nekim zgodnim, visokim, besprijekorno skockanim frajerom u odijelu s aktovkom u ruci. Ne, to nije ona, za trenutak sam zatvorio oi i protresao glavom ne vjerujui u ono to vidim. Ne, nije istina. Ne moe biti istina. Ukoio sam se ko neka stvar. Ne, ne, ne ba sad kad mi treba samopouzdanje. Zato mi ga uvijek ubije? Kako sam bijedan. Dno dna. Zamagljenih oiju skliznuo sam sa sjedita, uurio se potpuno uavi u sebe, dok je ona ponosno koraala za frajerom poslovnog luka prema njegovom najnovijem bentleyju. Ostao sam skamenjen u svom sklonitu. Jadni jadniak, kraj svijeta, ne elim vie ivjeti, dosta mi je ponienja, vrijeme je da nestanem s lica zemlje, kome sam jo potreban, kome ja mogu biti autoritet, ta e meni bijedniku proklete vjebe. Glavom su mi prolazila pitanja munjevitom brzinom. Osjeao sam se kao lik iz grkih tragedija. Razmiljajui tako i proklinjui svoju sudbu kletu, ni sam ne znam koliko sam vremena ostao u poloaju oraha u ljusci i tko mi je dao snagu da se iz nje iskobeljam. Kao ovjek koji vie nema to izgubiti, potpuni luzer, sjedio sam na sjeditu svog spaeka, bez razmiljanja nagazio na gas spreman sve okonati. Naglo sam krenuo u rikverc udarivi svom snagom u frajera koji je ekao da se parkira na moje mjesto. Dok se on derao za mnom, odjurio sam obliven

suzama, urlajui i psujui sve po spisku: Pika ti materina, pika vam materina svima! Potpuno lud, zaboravivi na misiju kojoj sam se posvetio, vozio sam zamagljena pogleda i pomuena uma. To je zadnje ega se sjeam. Probudio sam se u bolnici povijene glave, ruke i noge u gipsu. Neto kao polumumija. Gotovo da mi je ao to sam se uope probudio, to su me izvukli iz onog svjetleeg tunela kroz koji sam lebdio okruen nasmijeenim anelima rairenih krila. Kad su me zakrpili i kad sam doao k sebi, objasnili su mi kako sam se sjebo. Pokuao sam se prestrojiti u traku u koju me tip nije pustio. Polulud, pun negativne energije, udario sam snano u njega odgurnuvi ga na suprotni kolnik, pri emu samo pukim sluajem nisam zavrio kod svetog Petra na brikulu, ve na bolnikoj skrbi. Isuse, Sreko! uskliknula je moja draga kad je ugledala moj mumificirani lik. Iz ptije perspektive iz koje sam je promatrao djelovala mi je ko duh koji se nadvio nada mnom dok joj se zabrinuto lice razlijevalo kao slika u akvarelu. Iscerio sam se kiselo ne dajui nita naslutiti. Sam Bog zna koliko sam napora za taj podvig trebao uloiti. Zato li me samo Bog vratio u ring ivota, ime sam to zasluio? Tako mi je lijepo bilo u onom tunelu. Svijetlo, nestvarno. Lebdio sam u besteinskom stanju, neoptereen, nasmijeen, lagan ko perce. Bez Hane, efa, bez problema. Samo ja i svijetla budunost. A sad me vratio. Valjda ni njemu na onom svijetu ne trebaju slabii. Kau da uzima samo najbolje. Nije mi, dakle, preostalo nita drugo do ivota. Kako li je samo naporan. Najradije bih sjeo ispod velikog stabla banana, usred praume, druei se samo s majmunima koji bi me sigurno bolje razumjeli i meu kojima bih mogao biti onakav kakav jesam. Jeo bih banane, dok bi me draga ekala i upkala mi buhice s dlakavih lea. Divota! ta bi mi falilo? Ne bih trebao raditi za to, dizati kredit, ustajati u cik zore. Koje smo mi ljudi budale, kako smo si zakomplicirali ivot, nevjerojatno. Samo se ovjek mijenjao kroz povijest, uspravio se, razvio umne sposobnosti, a majmun je ostao

majmun. A tko ima najbolju memoriju meu svim ivim biima? ovjek? Ne, dragi moji, ve majmun. Ali nije dugotrajna. A i ta e im. U programu je samo dok im je neophodna za preivljavanje i dok je mogu upotrijebiti u pozitivne svrhe, npr. u planiranju sutranjeg dana. to e jesti, gdje e lei, s kime se pariti. I to je drugo potrebno? Ljudska memorija je dugotrajnija i destruktivnija. Bilo bi mi bolje da sam majmun. Zaboravio bih na sve rune dogaaje u ivotu. Da sam bio onaj stari ve bih se davno raspekmezio gledajui Hanino izdajniko lie, molio je na koljenima, ali ovako sam odluio ekati svojih pet minuta slave. Ipak sam joj i dandanas zahvalan to je bila toliko razumna i velikoduna pa mi je svoju odluku priopila nakon to sam se kako-tako oporavio. Nije puno ekala na nju nakon to sam se skrpan vratio s bolnike na njezinu skrb. urila je da se to prije rijei napasti, parazita, nametnika kojeg je vidjela u meni. Sluaj, Sreko poela je istiha svoj monolog jednog jutra dok je servirala doruak. Moram jo samo napomenuti da je to radila samo kad sam bio u predsmrtnom stanju kakav sam joj vjerojatno izgledao u ovim sudbonosnim trenucima. Odluila sam otii. Gdje? pitao sam glupo. Koliko god sam bio spreman na ovaj trenutak, s mukom sam iscijedio rije koja me guila ko da sam progutao pingpong lopticu. - Od tebe. Molim te, nemoj mi praviti probleme, nemoj mi oteavati. Pokuala sam, nismo jedno za drugo, mali ide sa mnom, moi e ga viati vikendom i po po-potrebi. To e odrediti sud, kao i visinu alimentacije. Molim te, ne pokuavaj me odvratiti od mog nauma i tra-la-la... Gledao sam je pokiso ko pizda. Te su me rijei vratile u doba mojih neuspjeha. Imao sam potrebu baciti joj se pod skute, preklinjati da me ne ostavlja, moliti da razmisli radi mene, nae ljubavi, zajednikih uspomena, sina. Prezirao sam sebe sama zbog pizdastih osjeaja koji su me razdirali, koji su bili uzrokom svih mojih nevolja, neuspjeha i krahova, koji su me doveli do ove bezizlazne situacije. Hana - jedva sam uspio izustiti dok mi je ona lopta parala grlo. Ko da serviram za me. Ne, neu joj dopustiti!

Borio sam se s prokletim emocijama i prokletom suzom koja je izdajniki provirivala na kut mog tunog oka. Nisam se uspio ni snai, a ona mi se ve sestrinski bacila u zagrljaj doputajui svojim lanim suzama da se kotrljaju niz moje objeeno lice i novi sako. Ostavile su doivotno traga na mom srcu, a i na sakou s kojeg ih nisam elio kemijski oistiti. S vremena na vrijeme bacim pogled na te svjedoke prolosti da me podsjete na dno koje sam dotaknuo i na koje ne smijem ponovno pasti. Dobar si ti ovjek, Sreko, predobar. Ali nismo jedno za drugo. Uvijek e mi ostati u srcu, biti moj najbolji drug - tjeila me prijateljski, potom je ustala, zgrabila kaput i nestala iza vrata. Zatvorivi ih, zatvorila je razdoblje mog ivota iji je bila centar. U piku materinu! Raskrivio sam se ko pika od plaa im sam ostao sam, grcajui u suzama ko zadnji kreten. U piku materinu, ja i moja dobrota, mrzim je, ubit u je, zatui ekiem i kamenjem. Evo dokle me dovela. Do samoe, bespomoi, jada. Svi su me upozoravali - predobar si, a ja nisam shvaao, nisam se mogao otarasiti te napasti. Moram prestati biti dobar. ene ne vole dobre deke. Dobri deki ne uspijevaju, ne elim vie biti dobar. Dovoljno sam bio dobar da poelim biti lo. Dobrota nikome nije dobra. Ne bih je preporuio ni najljuem neprijatelju.

Pamet budale je lukavost

Ako je ovjek predobar s drugima to mu je ozbiljna mana koja teti i njemu i drugima.
P. Hauck

Dobrota je na ovom svijetu golo siroe.

I. Andri

U K A V S T V O

J E

P A M E T

nepametnih i podlih, inteligencija

neinteligentnih. Nije alosno to takvi ljudi ipak dobro ive, ve to otimaju mjesto pametnima i estitima. eprkajui, dakle, po starim spisima, na svoje iznenaenje doao sam do zakljuka da su to konstatirali jo mnogi prije mene. Ne znam jesu li oni poduzeli neto kako bi svoje ovjekoljublje pretvorili u sebeljublje, ali ja sigurno hou. Samo ako razmiljate o dobrobiti prema samom sebi dospjet ete do vrha. Odbaciti emocije i postaviti pred sebe jedino svoje ciljeve do kojih elite doi ne birajui sredstva. Treba imat moral kurve, a ponaanje kralja. Opreznost je kod dobrih ono to je lukavstvo kod pokvarenih. Dobrog ovjeka uglavnom dre za budalu iju dobrotu treba iskoristiti, proitao sam u tim spisima. I u ovom sluaju poeo sam vjebu od malih stvari. Ranije sam u jednom pretincu novanika drao novac za prosjake. Sada sam se trudio da proem pored njih okrenute glave. Vjebao sam bezosjeajnost i ubijao sluh za blinje i njihove probleme. Dojueranjim prijateljima odbio sam svaku pomo, nastojei ih

izbjei. Uvaavao sam samo one od kojih sam imao neke koristi. Na kraju krajeva zato bih sebi oteavao ivot. Lukavstvom sam puno bre dolazio do rezultata. Naivnost me dovela do lukavstva. Brzo sam shvaao i jo bre obavljao dnevne zadatke nastojei jo vie pridobiti naklonost onih od kojih bih mogao izvui korist. Nakon to bih zavrio posao, pokupio bih se zadovoljan obavljenim i krenuo nezadovoljan onim to me oekuje kod kue. Pa dobro, Sreko, gdje si ti juer? pitao me ef jednog dana. Trebao sam te, a ti ko da si u zemlju propao. Zavrio sam ranije pa sam otiao kui. Ovo je privatna tvrtka, ja te plaam, dulje moe ostati, ali krae ne, ako zavri posao prije vremena izmisli novi, nai nova zaduenja. Je li jasno? Izdiktirao mi je pravila strogim glasom i jo stroim pogledom iz kojeg sam mogao proitati neizreeno. To je zaista najmanje to sam oekivao. Moje silne teorije nikako da urode plodom. Pa zar ba moram migoljiti korak po korak do sveobuhvatne spoznaje? Od tog nemilog dogaaja nauio sam da moram posljednji napustiti firmu kako bih ostavio dojam ovjeka koji se ubija od posla titei interese tvrtke. Kaem, ostavljao dojam, a u stvarnosti sam nastavio s preobrazbom. Naravno da se nisam ubijao od rada, nisam se ak ni previe trudio, bolje rei sve sam vie zabuavao, nisam budala. Tko e mi rei hvala. Tko jo nagrauje neiji trud i rad. I dalje sam razraivao ratni plan. Nije ni to bilo jednostavno, ali bio sam svjestan da e moj trud uroditi plodom. Svaki trud urodi plodom kad-tad. To je isto matematika. Ako se trudi postati kreten, mora to i postati. Dva i dva su etiri. Kako je naporno biti zao, rekao je jedan pisac. Kako je naporno biti kreten, govorim ja, ali ta e, mora se. Mora se prilagoditi veini uspjenih. Zbog svega navedenog morao sam pribjei sljedeoj teoriji: Radi malo, ali ostavljaj dojam tipa koji se ubija od posla.

Trebalo je, dakle, ne raditi puno, a ostavljati dojam tipa koji se ubija od posla. Najvanije je bilo stvoriti dojam glavnog i nezamjenjivog. Brzina i spretnost nisu nikako poeljni. Stvari treba rjeavati sporo i neoptereeno makar to znailo samo pola loe obavljena posla, dakle raditi to manje, zabuavati to vie. Vano je kakav ete umjetniki dojam ostaviti. Cjelodnevno sjedenje za kompjuterom i stolom pretrpanim raznoraznim dokumentima i beznaajnim papirima jedno je od mogunosti. Pokuao sam s tim receptom koji je uskoro, gle uda, upalio. Nisam mogao vjerovati da ljudi pue tako plitke fore. Ali pue. Da sam onaj stari, nikada ne bih igrao na prvu loptu, ali budale drugu ne kue. I stvarno, efov pogled koji je upuivao mojoj paenikoj figuri to se nadvijala nad teko razrjeivim predmetima bio je zadovoljniji. Bio sam na putu onoga to se od mene trailo. Poto nitko normalan ne moe sjediti osam sati u tako nezanimljivom i neinspirativnom okruenju, pokuao sam radi mentalnog zdravlja svoj prisilni boravak za stolom uiniti koliko-toliko zanimljivijim i svrsishodnijim. U poetku sam igrao sve mogue igrice, jer je u tom sluaju moje lice poprimalo eljeni, zabrinuto-paeniki izraz. Zadubljen, zainteresiran pogled pun oekivanja. Kao da oekujem da se rijei najlui posao koji e donijeti firmi, a naroito efu, milijune. Ipak, prst mi je uvijek bio spreman na tipki za promjenu fajla u sluaju da se tko drzne poviriti u moj rad, pitati me za neki savjet ili mi samo pokazati neku novu glupu seksi foru koja upravo krui internetom. Kad su mi dosadile, odnosno kad sam svladao sve igrice, preao sam na neto korisnije. Poznanstava i iskustva koje sam stjecao poeo sam koristiti za privatne poslie. Mic po mic. Za to je firma duu dala. Sve to sam mogao obavljao sam na njezin raun. ef je, na moju sreu, zakoraio u pedesetu, a toj generaciji rukovanje kompjuterom ravno je upravljanju atlom. Tom spravom slue se vjerojatno samo za gledanje pornia.

Radi kompletnog dojma svoje prezaposlenosti, ozbiljnosti i predanosti poslu, auto sam ostavljao na mjestu na kojem je nemogue da ef proe, a da ga ne vidi pa se mogao stei dojam da sam cijeli dan u firmi, ponekad i do kasno u no. Ako bih se uspio iskrasti prije kraja radnog vremena, naruio bih taksi. Ako bi pak ljudi bili znatieljni, lako bih im objasnio da je auto u kvaru, to nije bilo teko zbog njegova ne ba uminkana izgleda. Sad sam ve skupio neku lovu, ali ulaganje u novi auto nije mi padalo na pamet. Nije dobro pokazivati koliko ste zaradili ili namaknuli. Upadate u oi, uostalom osvrnite se oko sebe. Koliki lovai ive u tronim zgradama iji raskoni stanovi nikako ne odgovaraju fasadi? Kad ubiju nekog mafijaa najee na vijestima prikau tronu staru zgradu u kojoj je ivio i ispred koje je skonao. Tek nakon sprovoda pone se raspravljati o bogatoj ostavtini oko koje se raerupaju bogata udovica, ljubavnica, znana i neznana djeca. To su pravila igre. Za svaki sluaj, cijelo zadnje sjedite auta pretrpao sam fasciklima ako netko od znatieljnika proviri nosi. Kad su mi dosadili prevrtanje utog tiska, igranje igrica i poslovni kontakti, na raspolaganju je uvijek bila moja mama. Mogao sam s njom sate i sate priati o tome kako se trebam obui, kakvo je vrijeme, vrti li je reuma, kakve su ispale sarme, kakav mi je kreten tata, kakva je senilna baba. Borivi se sa svojom bivom za prava oko vianja sina, koja je u meuvremenu navodno zbog moje neodgovornosti zaotrila, ponekad bih povisio glas tako da je izgledalo da se borim za prava tvrtke. Nakon napornih razgovora, sloio bih facu ovjeka kojeg su pregovori potpuno iscrpili, skupio hrpu papira ispod ruke i poguren nosei breme briga na pleima projezdio firmom, po mogunosti najutjecajnijima ispred nosa i uskoro nitko nije imao primjedbe na moj rad. Kolege su bile zadovoljnije jer se nisam isticao i direktno ugroavao njihov poloaj, a efu nisam predstavljao nikakvu prijetnju. Dovoljno sam bio pametan da shvatim koliko moram biti glup.

Najvaniji talent za brzi uspjeh je netalent

N
I T K O N E V O L I S P O S O B N E

talentirane ljude. Oni

ugroavaju netalent veine. Lake se oprosti bogatau koji je nagomilao gomilu blaga nego ovjeku blagoslovljenom talentom. Ljudi su najnesretniji kad netko ima vea priznanja od njih samih. Najvaniji talent za brz poslovni uzlet je netalent. Laem. Potrebno je posjedovati talent, ali za govornitvo bez pokria, takozvano mlaenje prazne slame, talent za prevare, lai, krae. Uz bahatost i beskrupuloznost dobro doe i talent hladnokrvnog ubojice. Tom miljeu pripadaju uglavnom ambiciozni, netalentirani lijeni ljudi koji nalaze put ne birajui sredstva da zgrnu to vie love uz to manje truda. Svi vaniji sastanci i monstruozne ideje raaju se na tipinim mjestima za poslovne sastanke: za ankom kafia, u baru hotela visoke kategorije, u privatnim vilama, potom privatnim avionima itd. Sto vei lopov, meka fotelja, bolja usluga, dublji naklon podanika. Poslovna dobit dijeli se unutar koza iz stada sistem jednak ili slian kozama nostra. Princip provjeren i kao takav funkcionira stoljeima. Krug je zatvoren i teko probojan, a lova se vrti iskljuivo meu lanovima okruglog stola odnosno koza. Za potpun uspjeh bitno je biti povezan sa svim karikama u lancu, medijima kojima se dostavlja dio kolaia kako se ne bi raspisivali o mutnim posliima, bankarima koji financiraju i za to stavljaju u depi provizijicu, policiju koju nee potkupiti za prometne prekraje, ali za gledanje kroz prste za

verc ili kriminal hoe i na kraju, naravno, kao lag na vrhu, politiki vrh koji sve to blagoslivlja. Davno je rekao jedan pisac: Hvala Bogu to su svi potkupljivi. Talentirani i sposobni - potpuno su suvini. Teko dolaze do zasluenih pozicija, a ako su uporni u nametanju svojih ideja ili razotkrivanju lanca kriminala, mogu biti sretni ako izgube samo posao, a ne i glavu. U ivotu dananjih uspjenika bitna je lova i samo lova. Zbog nje su spremni na najgore, dakle iskoristiti sve prethodno navedene talente. itao sam da na svakog milijunaa, korporativnog menadera ili direktora koji je u zatvoru jer je zbog pohlepe prekrio zakon dolaze tisue menadera, direktora i bogatih dioniara. Motiv svega je lova i samo lova. Dakle, ako elite uspjeti, ostavite se potenja i analize vlastitih sposobnosti. To je rizik posla, a ini se da on nije osobito velik. Veina, kao to vidite, nije iza reetaka. Slobodno eta meu vama. Dakle, ako elite uspjeti, ostavite se potenja i analize vlastitih sposobnosti. Prestanite razbijati glavu o tome to ste krivo uinili. Jedini talenti koje morate imati na putu do svog uspjeha prema vrhu piramide su sposobnosti navedene u ovom poglavlju. To nije lako ako su vas do sada poduavali ivotnim vrijednostima kao to je potenje, marljivost, uenost, odanost, iskrenost. Ako ste takvi, morate se hitno mijenjati. Vjerujte u sebe. Vi to moete. Niste toliko glupi da ne shvatite to je pametno. Nije lako, moram priznati. Ali pitanje je opstanka. Srvajvl. Nisam ni ja preko noi doao do potpunog preobraaja. Novi sistem vrijednosti spoznavao sam uei na vlastitim grekama, ali kau: pametan ovjek ui na tuim. Budite, dakle, pametni, uite od budale koja to vie ne eli biti mene. Ipak moram priznati da je preobrazba o kojoj govorimo tea ovjeku koji po prirodi nije takav, a isto pravilo bi, naravno, vrijedilo da je sluaj obrnut. Kako lopov moe postati poten ili budala pametan? Vrijedi i obrat. Ali ne treba posustajati. Budimo realni i vratimo se, dakle, na koraie koje sam poduzimao kako bih doao do velikih ivotnih koraka znaajnih za sebe, ali ne i za ovjeanstvo.

Mora biti nedostupan

kontakt sa mnom treba oteglit jaja da mu se elja ispuni. Stavka koja se odnosi na nejavljanje na telefon u poslovnom svijetu vrlo je bitna. Tako se dobiva na vanosti. Onaj tko vas treba mora shvatiti da do vas moe doi jedino ako je u srodstvu s engleskom kraljicom ili Svetim Ocem. Ranije je moj broj bio dostupan svima, svatko me mogao dobiti u bilo koje doba dana, a ja bih na svaki poziv za dogovor ili apel za pomo dotrao u svako doba dana, skoio iz kreveta u mrkloj noi kao posluno psetance. I kako sam mogao biti vrijedan potovanja? Obini vrabac koji dotri na bilo iji cvrkut. Moni ljudi ne javljaju se na telefon. Rekao sam vam, pokuajte dobiti kraljicu ili Svetog Oca na telefon pa ete vidjeti. Neete valjda njihov broj nai na informacijama 988. Lake je doi do Sjevernog pola, do utrobe zemlje, do sredita vulkana nego do njihove vizitke, a o privatnom mobitelu da ne govorimo. Broj daju samo roenoj majci koja se, bajdvej, ni ne zna njime sluiti. Ipak, kao pravi poslovnjak nabavio sam tri govorna aparatia. Jedan za primljene poruke na koje uglavnom nisam odgovarao, jedan za tajne razgovore s najbliim suradnicima, mamom, sinom i aktualnom curom, a jedan nek se nae ako mi se digne da ga dignem. Zato biste tratili vrijeme na nekakav usiljeno srdaan razgovor bivih poznanika. Ako se javite, ostavljate dojam besposliara koji samo eka na va poziv. U suprotnom, ostavljate dojam da negdje drugdje korisnije troite vrijeme koje je za vas zlato. Stvari e dobiti na teini ako ak ni vaa tajnica nema vremena primiti pozive. I ona ima preih poslova kao to su dugi razgovori na raun tvrtke s
N
E T K O T K O D A N A S E L I

majkom, dragim i djeicom. Ako joj se pak koji puta omakne, mislei da je zovu njezini najmiliji pa ipak podigne slualicu, naravno da nee bossu proslijediti poruku. Primit e va poziv na znanje i uljudno vam priopiti da je ef upravo izaao i da ne zna kada e se vratiti, da je na poslovnom sastanku, slubenom putu, a potom vas zamoliti da ostavite broj obeavi vam da e se javiti im stigne. Dovoljno ste pametni da znate da e to biti na sveto nikad. Dovoljno ste pametni da znate da je ef za to vrijeme duboko zavaljen u naslonu svoje fotelje, da ispija kavicu askajui sa zgodnom klijenticom, da u nekom luksuznom restoranu uiva u delicijama na tui raun, da pluta po moru na svojoj jahti u zagrljaju zamamne ljubavnice i da ga ba boli neka stvar za vas. Dovoljno je pametan da se pravi blesav.
* * *

Primijenivi par trikova o kojima sam govorio, stvari su se poele kretati. Sve sam vie zadobivao povjerenje, sve vie uoavao sisteme prijevare kojima se dolazilo do zarade i na koje sam poeo gledati blagonaklono. ak sam ih poeo primjenjivati na vlastite privatne poslie koji su iz dana u dan cvjetali. Zbog novosteenih vrlina doekao sam jo jedno promaknue. Nakon to mi je ef priopio, zastao sam sekundu-dvije koje su mi se inile vjenost, zatim zamiljeno i zabrinuto, dok mi je srce uurbano lupalo, pogledao u njegovo lice sa smijekom Mona Lize. Da sam bio onaj stari Sreko, od sree bih mu se objesio oko vrata, astio cijeli odjel, vikao kroz prozor, nazivao majku, oca, sina. Ovako, izustio sam: Pa ne znam, to je velika odgovornost, razmislit u. U brojnim knjigama u kojima sam traio pomo, a koje su govorile o tome kako stei samopouzdanje, kako zaraditi prvi milijun, kako postii uspjeh, kako rei ne... proitao sam da nikad ne smije pokazati koliko ti je do neega stalo. I bili su u pravu. Razlog mojih neuspjeha izmeu ostalog bio je ba to, otvoreno srce i iskreni osjeaji.

Ne smije pokazivati da ti je do neega stalo

oduevljenje, elja za ugaanjem, jednom rijeju pokazivanje da vam je do neega jako stalo, umanjit e interes zainteresirane strane. Vaa zainteresiranost istodobno izaziva nezainteresiranost onoga do koga ili ega vam je stalo. Ovo je vrijeme hladna srca i proraunata mozga. Ako to ne shvaate, ako vaim ilama ne kola hladna krv, ako vae srce oslukuje otkucaje blinjih, neete postii nita, dobivat ete sve manje i manje i najvjerojatnije izgubiti ono za im ste najvie udili, bilo da se radi o poslu, prijatelju ili eni. Dovoljno me kotala moja iskrenost, vrijeme je da postanem neiskren. Tako je to u ljubavi, poslu, prijateljstvu. Kad god pokae da ti je do neega jako stalo, suprotnoj strani postaje nezanimljiv i automatski se stavlja u nadmonu poziciju, u osobu koja diktira pravila. Da nisam svojoj eni iskreno iskazivao ljubav, nastojao joj ugoditi, oslukivao njezino bilo, ispunjavao njezine elje, dandanas bi se borila za moju naklonost, a ovako... Moja panja postajala joj je dosadna, moje prisustvo iritantno, moji poljupci slinavi, moje tijelo odbojno. ene podsvjesno ele nekoga ili neto za to se trebaju boriti, nekoga tko im prua otpor, ele superiornog sparing partnera. Bajdvej, prije par dana napokon se sjetila da postojim, okrenula telefon i umilnim glasiem zacvrkutala: Sreko, jesi to ti' Iznenadio me taj ton koji prvi puta nakon razvoda nije bio sluben. Rijetko sam je uo, a jo rjee vidio. Javila bi se samo kad je od mene neto trebala. Bilo je to prvi puta da je predloila kako bismo se mogli nai. Do tada sam uvijek ja bio inicijator naih susreta na kojima je
B
U R N E R E A K C I J E

U S H I E N J E

dolazila skockana, svjea, namirisana, mamei moje nozdrve i pogled, kao da mi hoe poruiti: Preporodila sam se od kada si iziao iz mog ivota. A ja sam je jadniak promatrao ko odrpanac, nedostojan njezinih kraljevskih skuta. Primijenivi spoznaje do kojih sam mukotrpno dolazio, nisam se na njezin poziv ni osvrnuo, nisam kao uobiajeno zadrhtao kao breza na povjetarcu ma koliko me napora to stajalo. Sam Bog zna koje se olovo sruilo na moju duu kad sam uspio izgovoriti: ao mi je, ali ne mogu danas, pretrpan sam poslom. Bog, ujemo se. Nakon to sam spustio slualicu, graci znoja kliznuli su mi niz facu ispred koje mi se ukazalo Hanino zabezeknuto lice. To je valjda bio prvi puta da sam joj neto odbio, da nisam slinei ko pseto potrao na njezin poziv, hvatajui se za kost spasa. Juuupi! Nauio sam rei ne. Uklapam se u svjetske trendove. Dovoljno sam dugo govorio da, vrijeme je da kaem ne, ne i ne. Nakon branog kraha proitao sam gomilu knjiga kako bih bolje shvatio tajne enskog uma. U veini njih, pogotovo u onima novijih naslova, enama se nudi sto savjeta u kojima im objanjavaju kako je muki mozak drugaiji od enskog, usporeuju ih s Amazonkama, govore im da su iskonski u svakom smislu jae od mukaraca i da su im oni samo smetala na putu k ostvarenju ivotnih snova, da im oduzimaju slobodu, prave od njih slukinje, strojeve za raanje, koe ih u karijeri, da im ne trebaju dva kuna ljubimca za koja e se brinuti, pas je dovoljan, da su ti jadni nesposobni mukarii samo nuno zlo za jednokratnu upotrebu... Zapravo uope o suvinosti betije zvane mukarac koju treba izbrisati s lica zemlje. Raznorazni timovi psihologa sugeriraju stotine metoda za jaanje svijesti i samopouzdanja ena i sistema kako zaskoiti muko stvorenje u svakom trenutku. Npr. u svakom mukarcu gledajte glupog magarca kojeg morate nasamariti prije nego on vas, nakon noi strasti ne drite pored telefona u iekivanju kad e vas strasni ljubavnik nazvati, predloiti vam izlazak, jo jedan buran provod ili u najboljem sluaju brak. Glumite hladnou, ne javljajte se dan-dva,

to dulje to bolje, a ako ba ne moete izdrati, javite se tipa: Halo, a ti si, oprosti pogrijeila sam broj... Pa ako se ne uhvati - bar niste ispali luzer, ako zagrize - O.K. Ali ne, nikako - napad. Pa gdje si? Nije u redu! Zovem te danima, ne javlja se. Mislila sam da ti se neto dogodilo, pa zar nam nije bilo lijepo, pa ovo stvarno nee ii ovako... To e ga samo jo vie odbiti i ohladiti ko hladan tu. Ako se pak zapali, ako njegovi pozivi postanu uestali, onda ga imate u aci, moete poeti s taktiziranjem. Malo se javite, malo ne javite i tako razbuktavajte njegovu strast. I taman kad pomisli da vas ima vi opet nakratko ieznete. I tako toplo-hladno, ima vas pa vas nema, na raspolaganju ste pa niste. im spozna da nije vaa sedmica na lotu, da vrijeme lijepo provodite i bez njega, upotrijebit e sve oruje da vas ulovi. U protivnom, ako mu se objesite oko vrata, upotrijebit e sve oruje da vas otjera. I uvijek mu treba ostaviti dojam da niste roba na popustu dostupna svima, ve ekskluziva za koje mora platiti punu cijenu. Nadalje, poeljno je da prvi seks odugovlaite i tako ostavite dojam teke ene. I zapamtite: on je uvijek drugi. Ako vas u ali i pita da mu ispriate neto o svojim bivim ljubavnicima (a pogotovo sadanjim), zapamtite, nikad niste vidjeli mukarca prije njega. Ne govorite mu za svaki va korak, putajte ga da razbija glavu o tome gdje se nalazite. I tako dalje i tako blie... Naitao sam se gomile savjeta za unitenje muke suptilnosti i ubijanje preostalih vitezova. Ima tu istine, ima kretena koji se pale na igre make i mia, ali nismo svi takvi, ja nisam takav, da sam bar ranije znao za sve to, nikada mi se ne bi dogodio krah s Hanom. Zato taj predmet ne uvedu u prvom razredu osnovne kole? Zato nas sve krivo ue, o ljubavi, potovanju, iskrenim osjeajima? Koje sranje, kakav sam ja bio naivac, kakva budala. Izgradit u elini, neprobojni lanac oko srca. Neu dopustiti da ga nitko vie otkljua, okrzne. Dovoljno sam bio osjeajan, vrijeme je da postanem bezosjeajan. Strategiju koju sam primijenio kad me nazvala Hana primijenio sam i nakon to sam uo efov primamljiv prijedlog. Na njegovo uenje,

nisam mu se bacio oko vrata, nisam mu niice pao pred noge, nisam pustio suze radosnice. Zadrao sam dah, prstima pridrao bradu kako mi jezik ne bi ispao, pogledao zaudno u pod ko antiki filozof i nakon minute utnje koja se inila kao vjenost, izgovorio misaono: Razmislit u, javit u vam za koji dan. Naoko cool, dok je u meni kuljala lava pred erupciju. Napreduje, Sreko kratko mi je odgovorio i eretski se nasmijeio if. Samo tako. ujemo se. Kad je otiao, opustio sam zauenu facu i ukoeno tijelo. Bravo, Sreko, yes, nisi me razoarao, bodrio sam sama sebe. Jebote, jesi mu vidio facu? Izjurio sam, sjeo u auto, pritisnuo gas i zapalio. Jurio sam ko lud, preko svih, gotovo sam izazvao sudar, vozai su mi jebali mater, ali nije me bilo briga. Gotovo da vie nisam glumio, stvarno sam ojaao, pun samopouzdanja i neke unutarnje snage probijao sam se jurei prema svom cilju, ne marei za one koje sam ostavljao iza sebe. Otiao sam u popularni lokal ijih klijenata sam se jo donedavno grozio. Neki su se nemalo iznenadili ugledavi tamo moj lik, a ja sam ih iznenadio poastivi tamo sve koje sam zatekao i ko prava novopeena poslovna faca iroke ruke poastio ljude koji su mi bili od vanosti, a i one koji to nisu bili, kako bih pokazao svoju humanu crtu koja je pomalo blijedjela. Bliskost s narodom koji se da podmititi jednom aicom u svakom sluaju nije na odmet. I politiari za Prvi maj organiziraju porcije graha kako bi narod bar jednom godinje bio sit i hvalio njihovu humanu gestu. Napio sam se. I bio sam sretan, zapravo vie ponosan na sebe. I alkohol mi je nekako lake pao na eludac, nisam puno povraao, malo. Ali i to u iskorijeniti. Moram se dovesti do situacije da ovrsnem i u tom pogledu. Pravi mukarac mora se moi naliti ko majka. Osim toga, misli pijanih ljudi zamagljene su i osloboene svake brige. Pijanstvo e mi sigurno pomoi u toj tranziciji od zdravog razuma do potpunog otupljivanja i osjeaja za stvarnost. Kad se napije savjest potone, a strasti isplivaju. Pijan sam bio sretniji, pravi veseljak, lake sam komunicirao s ljudima, lake pronalazio prijatelje po aici, lake

prihvaao sumnjive poslovne prijedloge. Vie nije bilo glupih, pametnih, dobrih ni zlih. Alkohol ih je uinio jednakim, sjedinjenim u zajednikoj ljubavi prema njemu. Kad sam iskonzumirao odreenu dozu misli na Hanu - postale su mi smijene. U njoj vie nisam vidio nita posebno. Zapravo, nisam imao pojma ime me je ta ena privukla i otkud sve te moje misli o njoj. Nacvrcan sam bez problema hvatao raznorazne tue ene za raznorazne dijelove tijela. I bilo mi je dobro, kao i njima. Nismo se voljeli, ali smo sasvim oputeno, polusvjesno izmjenjivali ljubavne sokove. One su od mene dobivale to su oekivale, a i ja od njih. Lova za tijelo. Trgovina. Novac najvea ljubav 21. stoljea. Za njega sve kupuje. Pie mi je pomoglo u pribliavanju ljudima. Nisam vie bio toliko razliit od ekipe koja me okruivala. Prestao sam gledati njihove mane i poeo gledati zajedniku korist. Nije me bilo briga tko su, to su, odakle, kako dolaze do kapitala, koje su posljedice svega toga. Ukratko - postao sam puno, puno oputeniji ovjek, manje sam se pitao, vie preputao. Bez pia ne bih sve to izdrao. derali smo, pili, povaljivali, drogirali se. Ovom zadnjem, moram priznati, nisam bio vian, zapravo malo sam umrknuo, ali mi je bilo zlo, ispovraao sam se. Ali i to e se s vremenom srediti. To je dio imida poslovnog svijeta i slavnih ljudi, to bi inae sa svom tom silnom lovom koja ih okruuje. Predugo sam bio trijezan. Vrijeme je da se prepustim pijanstvu duha, tijela i uma.

U prijatelju gledaj neprijatelja

A N I J E S A M S E D R U I O S ljudima radi zadovoljstva oekujui od njih samo irok osmijeh iz jo ire due. Sa sadanjim prijateljima vezivao me iskljuivo interes. Jedni od drugih oekujemo zatvorena usta i duboke depove. Na svakoj stepenici prema svom cilju ostavljao sam po jednog iskrenog starog prijatelja, a na svakoj sljedeoj nalazio iskrenog neprijatelja ili lanog prijatelja. Oni se mnoe razmjerno stepenicama moi po kojima se ovjek penje. Slinost je temelj prijateljstva. Ono se naruava im jedan malo odskoi, kupi kozu, kravu ili bolji stan. Novac i mo razaraju najvea prijateljstva. Jedino dva nemonika mogu iskreno piti ne oekujui jedan od drugog velike stvari. Danas jo samo pjesnici pjevaju o prijateljstvu. Poslovni sastanci i privatna druenja pribliila su me novopeenim prijateljima. Nije se bilo lako druiti s njima. ista matematika. Mora paziti na svaki mig. Krivi korak moe te stajati glave. Teko je nai balans. Na poslu se nisam smio previe isticati kako me ne bi prezreli, a opet sam trebao ostaviti dojam ovjeka na kojeg se moe raunati. Uvijek postoji barem jedan ljubazan uredski kolega koji vreba priliku da vas uniti, a poslovni partneri i suradnici uglavnom ele da propadnete. Zato im nikad ne treba sto posto vjerovati. I uvijek po mogunosti traiti tree miljenje. U sustavu poduzetnitva veliki lopovi uvijek vjeaju male... Ako ste previe uspjeni, upadate u oi, ako ste bezuspjeni, zavravate u kripcu. Nikada ne govorite prijateljima koliko vam dobro ide, samo ete dobiti neprijatelje. Izazvat ete u njima nevjericu, podsmijeh, zavist ili ubilaki nagon. Ne treba im govoriti

ni koliko vam loe ide kako biste izbjegli njihovo likovanje. Prijatelji koje steknete nakon to dospijete na vrh dvostruko su sumnjivi. Ipak ih treba drati blizu, neprijatelje jo blie. Na vrhu vam vie od prijatelja trebaju savjetnici. Nadajte se da neete zavriti ko Cezar. Na kraju krajeva, ovjek bez neprijatelja je ovjek bez kvaliteta. Svaki istaknutiji svetac ih je imao. Vidite samo to se dogodilo s Isusom. Izdao ga je prijatelj. Dovoljno sam pametan da u prijatelju gledam neprijatelja. Svakoga dana u svakom pogledu sve vie napredujem. To je reenica iz jednog filma. Tako se i ja osjeam sve bolje i bolje. S vremenom sam izgubio na ukoenosti, postao sam puno galantniji, prepreden ko divlja maka pred skok na plijen. Nisam tedio na domjencima na raun tvrtke. Koristio sam se najskupljim cateringom, najskupljim dvoranama kako bih pridobio klijente i ulio im povjerenje. Plaao sam im najbolja mjesta na sportskim dogaanjima, najskuplje rukove, a onda iz njih izvlaio najveu moguu dobit. Od firme sam uiario besplatni mobitel, laptop, besplatna slubena putovanja za svoje zasluge, mercedes, sve to mi treba... Ali to je bio tek poetak. Ono to mi nisu dali prisvojio sam sam. Znao sam tono kad i gdje to plasirati i prezentirati. Nastojao sam da ef sazna za svaku moju i najmanju zaslugu, a ono to nisam htio da sazna znao sam dobro prikrivati. Nije to bila kraa, samo posudba, jer svaka vea tvrtka ima novca za razbacivanje, pa ak i ona koja proglasi steaj. Smanjit e broj zaposlenih samo kako bi osigurala novac za odravanje rasta plaa i povlastica lanova uprave. Mnoge e tvrtke potroiti milijune kako bi objavile da su utedjele tisue. I stvarno bi bila teta da u toj raspodjeli dijelom ne sudjelujem i ja. Ne bi bilo fer nakon svega to sam pretrpio u toj tvrtki. Moemo to shvatiti i kao naknadu za pretrpljene duevne boli. Danas se sve plaa. Nisam budala, ponavljao sam iz dana u dan, dokazivao iz primjera u primjer. Zato bih ko poteni kreten spajao kraj s krajem kad je prilika da osiguram

pokoljenja koja e uivati plodove moje domiljatosti. Tvrtke imaju gomile novca za bacanje pa da sve to ba ne raznesu hijene, dobro je prisvojiti dio u sigurne ruke. Vano je samo nai za sebe logino objanjenje za vlastite postupke. Dovoljno sam pametan da stvari sagledam iz kuta koji mi odgovara. Kako su se novci mnoili u mojoj kasi kao po nekoj inerciji, elje i potrebe postajale su mi sve vee. Sva zadovoljstva koja sam ranije nalazio u svom unutarnjem svijetu s vremenom su mi postala nedostatna. Novim nainom razmiljanja stvorile su se nove potrebe za udovoljavanje mojim uvstvima. Moja nutrina postala je siromanija od onoga to me okruivalo. Sada sam trebao zadovoljstva koja su mi mogla pruiti samo opipljive stvari, a njih mi je mogao ponuditi samo vanjski svijet. Problem je bio to sam svakim novim danom bivao nezasitniji, kao zmaj kojem se redovno mora pod noge stavljati blago kako bi se umirila njegova savjest. Sve to me podsjealo na neko razdoblje ranijeg ivljenja postalo mi je odvratno. Neko vrijeme sam uvao stvari kao svjedoanstvo moje povijesti, sve dok mi jednog dana nije pukao film. Prvo sam bacio u smee ono to mi je bilo najdrae gitaru. Tko jo ima vremena za dosadno prebiranje po icama, kome jo stvaraju ugodu tih zvuci Alhambre? Sviram ih, ali ih vie ne osjeam, ne ujem. Postali su mi dosadni. Ne mogu se kao nekad uz njih zamisliti u zagrljaju voljene ene u sutonu na havajskim plaama. Koja ena to na kraju krajeva eli? One koje kau da im je romantika dovoljna lau. Kao i Hana koja nije bila zadovoljna ni da joj kupim pola Havaja. Da sam joj nastavio sviruckati srcedrapateljne pjesmuljke koje sam skladao u trenucima najveeg ljubavnog nadahnua, najradije bi me katapultirala preko Pacifika. Ipak ne bi bilo loe kupiti tih pola Havaja, zasjesti na tron okien zlatnim lancima dok Havajke posute cvijeem padaju u zanosni trans vrtei zaobljenim guzovima oko mog tijela. Odmah nakon gitare na udaru su bile slike Mozarta i

Bacha koje sam izvukao iz ladica i zguvao bez imalo grinje savjesti. S posebnim sam gutom iupao postere Dylana i Gunsa koji mi nikada nisu bili pri srcu i sad sam doekao priliku da ih se napokon rijeim. Sreom, oni u mom novom svijetu uope nisu in, zapravo, totalno su nepoeljni. Njihovo mjesto upotpunio sam umjetnikim slikama poznatih i nepoznatih autora koje su mi uglavnom darovali klijenti ili oni s kojima sam trgovao. Mito ili trampa, shvatite to kako hoete, ali one su sad na mom zidu, u mojoj kui. Uostalom, svaki imuniji ovjek, kad mu bolje krene, naglo se pone kuit u umjetnine. To je dobro, jer ako im djeca nisu najposlunija pa im ne ele ostaviti nasljedstvo ili ako ih ne opljakaju mlaahne ene, nakon smrti umjetniku zbirku ostave dravi koja e po njemu, bogatom kolekcionaru, nazvati muzej. Mnogi bogatai, koje nije bilo briga za tue miljenje dok su bili mladi, pred smrt im je do njega i te kako stalo. Vole ostaviti o sebi veliku misao kao dobrotvoru i humanistu. Za ivota se ne bi mijenjali s van Goghom, ali poslije smrti rado. Da to nije tako, ostali bismo bez mnogih spomenika, graevina i muzeja. Pogledajte samo dvorce, piramide ili muzej bogatog kolekcionara u Zagrebu. Kad ih ve ne mogu ponijeti sa sobom, nek bar svjedoe o njihovoj veliini. Nije vano ako koga proglase i tiraninom, spomen na njih ostaje. Dovoljno sam beznaajan da shvatim kako postati znaajan. elim da nakon mene sluajni prolaznici gledaju u moju bistu, razgledavaju muzej s mojim imenom ili jedu pizzu u ulici s mojim imenom. Dovoljno sam pametan da shvatim kako smrtnika pretvoriti u besmrtnika.

Sve na tebi i oko tebe mora biti markirano

da uklonim jo jedno svjedoanstvo neslavne prolosti. Bijedne krpe kojima je bio pretrpan moj jo bjedniji ormar. Najradije bih ih spalio, ali to mi se uinilo netaktino, za tren mi je proradio zaostali humani osjeaj. Pomislio sam kako bi nekom mogle dobro doi. Ali kome bih ja s ovog poloaja mogao ponuditi te krpe? Ne, odluio sam i bacio ih u smee. Netko e je ve nai, nekom e posluiti. Koliki ljudi danas ive od kopanja po kontejnerima, kolikima je to samoposluga. Tako sam postao anonimni darovatelj. Poslije sam nauio da se od humanitarnih donacija moe napraviti veliki performance. Da neke sitne stvari koje si, naravno, uiario od tvrtke, odeta do neke ustanove i pozove novinare da ovjekovjee svjetskog humanitarca meka srca. Slika izie u svim vanijim listovima, a cijela pria te proslavi i omogui ulazak u jo vie integracije. Nakon to sam pobacao sve stare koulje, cipele i majice koje su datirale jo iz oputenog hipi ira, odluio sam krenuti u veliki oping. Oduvijek me maltretiralo hodanje po sve veim trgovakim centrima, nikako ne kuim sav taj silan svijet koji pored divne prirode i sunaca to im se smijei vikende provodi u tim prostranim katakombama bez prozora. Ne razumiju da su instrument u rukama monika kojima je upravo cilj da ih u to veem broju pridobiju svim tim arenilom kojim i zasljepljuju gladne oi, kako bi, umjesto da beru cvijee po obroncima, brali proizvode s njihovih polica i ulazili u minuse, minuse i minuse. Puno naroda u minusu donosi bankama vie dobiti od nekoliko
K
R A J N J E J E V R I J E M E B I L O

bogataa u plusu. ista matematika. Usprkos svemu, ovaj put nisam imao puno izbora, ostao sam gol i bos. Skoknuo preko grane i vratio se pretrpana prtljanika svog komfornog ljubimca na etiri kotaa. elio sam robu prve kvalitete. Nama svi alju rot - ono to ostane kad podmire lanice Unije. Konano sam bio skockan od glave do pete. Stare krpe zamijenio sam kouljama, odijelima, cipelama, kravatama, naoalama, parfemima i sportskom odjeom. Sve s potpisom, Dolce&Gabbana, Boss, Prada, Lacoste i jo nekim koje nisam znao ni izgovoriti, ali sam negdje, ini mi se, uo da su jako in. Na primjer Herklife ili tako nekako... Nita nisam htio prepustiti sluaju. Mijenjajui kombinacije pred ogledalom i ogledavajui se samodopadno, bio sam neprepoznatljiv sam sebi. Jebote, koji tip... Jo kau da odijelo ne ini ovjeka. Stvarno seru. Tko bi povjerovao odrpancu makar on bio i najpametniji, ali ovako... Uz imid i dobru spiku, da vidimo koji poslovnjak nee popuiti moje ideje, makar one bile najnebuloznije. S novim stajlingom dobio sam novo samopouzdanje i notu poslovnjaka koji plijeni. Ali jao, neto je jo nedostajalo...

Biceps vei od mozga

E K S A D S A M S H V A T I O kako mi stomak sve vie slii napuhanoj mjeini dok su mi miii u potpunoj suprotnosti s njim krljave, mlohave, ispuhane vreice. Ne moram ni spomenuti da mi se poeo nazirati i podbradak. Strano, ne znam kako sam si to mogao dopustiti. Prederavao sam se na poslovnim sastancima. Teko je bilo odoljeti sve ukusnijim delicijama koje su mi paralelno s mojim napretkom sve ee servirali. Nisam ni znao da postoje takve kulinarske perverzije. Mama je izvrsno kuhala, ali uvijek je na stolu zavravalo par jela koja su se vrtjela u krug i koja su se mogla jesti vie dana, ali mutne oi peenog ampjera nisam imao priliku vidjeti u naoj kui. Poteni je svijet odrastao na palenti i sarmama. Ono to su moje gladne oi vidjele na poslovnim domjencima prodrljiva su usta provakala i to se sve odrazilo na stomak koji je svakim danom postajao sve vei pa sam morao reagirati na vrijeme. Taj poraavajui prizor natjerao me da se ve sutra informiram o najfensi fitness klubu za face kao to sam ja. To je bila prilika da proetam svoju novu sportsku odjeu s potpisom. Obukao sam najnoviju bijelu trenirku, bijele tenisice, stavio bijelu traku oko glave u kombinaciji s bijelim arapama. Bio sam ko mladenka pred vjenanje. Od sada gdje god idem moram paziti na svoj imid, a fitness dvorane su vrlo pogodne za promociju novog luka. Nakon par posjeta tom mjestu shvatio sam da u se teko uklopiti u novo okruenje nabildanih tipova koji su oko mene hodali ko oslobodioci. Pomalo su mi se i gadili svi ti znojni mukarci koje sam tamo zatekao, zapravo smrdili su ko u svinjcu. Neko vrijeme sam se muio u znoju lica svog,

unitio svoju najnoviju opremu i zakljuio da to ipak nije za mene. Ja sam iznad toga. Privatni satovi, to je ono to mi treba. Poto sam mislio da su intelektualni napori bitniji za ivot, ozbiljno sam zanemario svoju fiziku stranu. Tijelo mi je bilo nenaviknuto na bilo kakva tjelesna maltretiranja pa sam ve nakon prvog dana vjebanja dobio ozbiljan muskulfiber. Dva dana nisam mogao maknuti rukom pa ak ni onom stvari. Pio sam aspirine i andole i leao ko mumija, ali nisam odustajao. Kupio sam i reket pa sam se poeo baviti tenisom kao svaka znaajnija faca. U aru igre treneru sam razbio nos, ali plaao sam ga dobro pa je morao u meni silom prilika pronai skriveni talent, nekog novog Nadala ili Federera. Dr-ne daj, povuci-potegni, vjeba, steroidi... Miii su mi iz dana u dan postajali sve zaobljeniji i gladi. Gledajui ih i samodopadno odmjeravajui, dali su mi dodatni motiv za daljnje torture. Poeo sam trati gotovo svakodnevno pa ak i odmjeravati svoje snage s miiavim istomiljenicima koje sam sve vie poeo primjeivati. Kako sam postajao fiziki jai i moja dua je postupno gubila svoju suptilnost i krhkost. Postao sam pravi frajer, iznutra i izvana, spreman za opstanak u dananjem svijetu. Za srvajvl. Osjeaj za okolinu mi je slabio, a prema sebi samom jaao. Konano sam bio spreman za osamostaljenje, za opstanak u dananjem svijetu. Bravo ja. Dovoljno sam jak da pokorim slabe.

Sam svoj gazda

psihofizikih tortura, proitane literature, popijenih steroida, konano sam bio spreman za vlastiti biznis. Poeo sam s nekretninama, to je najunosnije. Brza dobit bez puno muke. Ko se jo obogatio od rada. Najveu lovu donosi pretakanje neeg tueg u neto svoje. Kupi jeftino, prodaj skupo, uhvati kad je netko u krizi. Jasno da sam se u svrhu razvijanja posla povezao s ljudima na kljunim mjestima. Shvatio sam da se veliki biznis ne moe raditi ako si na vjetrometini. Komad kolaa mora podijelit s onima koji ti tite lea, bok i prsa. Mediji, odvjetnici, policija, politika. S vremenom sam sastavio lijepu pobjedniku ekipu koja se ne bi sramila otii na bilo koje svjetsko prvenstvo za zajeb. Dojavljivali su mi za razne nekretnine koje sam dobivao u odnosu na vrijednost za smijene cifre, a potom s njima i vladajuima dijelio dobit. Oni su me ubacili u pretvorbu i tako mi omoguili da postanem vlasnikom lanca hotelia za jednu kunu. Kako sam svakim danom u svakom pogledu stasao, oko mene se namnoilo raznoraznih sumnjivih tipova, naoko prijateljski nastrojenih, koji su ekali priliku da me zaskoe. Ali poto sam proao tu lekciju, znao sam to mi je initi. S obzirom na novi status, drao sam ih blizu i daleko. Podigao sam zidove oko svog novog carstva i sebe sama. Okruen mnotvom oslanjao sam se samo na sebe, ni roenoj majci nisam govorio to radim, ona jadna nije imala pojma. Uostalom, kako sam postajao bogatiji, naravno da sam razmjerno s tim postajao krtiji. Ne dam nikome svoje vrijeme, sebe, a pogotovo svoje novce. Sve je to moje i samo moje i zato u oko sebe sagraditi Kineski zid. Dovoljno sam pametan da ne dopustim
N
A K O N S V I H

budalama da od mene naprave budalu.

Stari pizdun novi tajkun

moje poslovno carstvo je raslo. Morao sam se ponaati kao i svi nai poslovni ljudi koji se obogate preko noi. Oni prodaju za milijune neko ukunbabino brdo po kojem su donedavno jo samo koze pasle i za koje nije ni sanjao da e ga napravit milijarderom. im vidi hrpu love, prvo kupi dip. To mi je nedavno priao direktor strane banke kakva je veina kod nas, inae Austrijanac. ovjek se tome ne moe naudit. Kae da ljudi kod njih voze jeftinije automobile, a lovu ulau u neto to e im donositi daljnju dobit. Nai ljudi kupe dip, onda par stanova uz more i u metropoli, onda ekaju bogate strance kojima bi ih dali u najam, a kad oni izostanu iznajmljuju naima i jebu im mater kad im okrznu skupocjeni namjetaj. Ima i onih koji ponu od stada ovaca koja prikolju, a od zarade kupe mesnicu, pa dvije, zatim samoposlugu, pa oping centar jedan, pa drugi, u jednom, pa drugom gradu, potom hotele, a kad se obogate, uu u politiku. Postanu saborski zastupnici, a onda ponu ostvarivati snove neostvarenog umjetnika: napisu memoare ili kupe festival da bi im ena zapjevala hit. List ne pada daleko od stabla. Ja sam prvo kupio novi dip, sportski dvosjed i manji mercedes za po gradu, par stania, nek se nau za budua pokoljenja i zlu ne trebalo. U sklopu kue izgradio sam bazen, fitness, teniski teren, saunu i kuicu za poslugu. Kupio sam i jahticu od 20 metara koja mi je ve sljedee ljeto postala premala pa sam je dao u najam, a plovni park obogatio novom 30-metarskom ljepoticom. Tako se mi bogatai rastereujemo.
S
V A K O G D A N A

Ostvario sam i svom starom davni san. Vratio mu dug za onu

karampanu koju mi je posudio kad sam iao na prvi randevu, kupio mu pravi pravcati dip. Od sree je plakao ko malo dijete. Grlio me i balio ko slinavi klinac. To je moj sin. Ja sam ga stvorio, odgojio, to je moja krv, moji geni kameni. Sve zasluge prepisivao je sebi, a nije bilo smisla u tom sretnom trenutku razuvjeravati ga jer bih mu samo upropastio doivljaj. Kad je ve dobio zvijer od auta, morao sam mu pribaviti i novu ambalau - odjeu s potpisom. To je ve bila tea misija. Teko se odvajao od svojih krpa. U svom novom ljubimcu na etiri kotaa provozao je sve dame iz lokala. Konano im je mogao vratiti za sve usluge koje su mu godinama pruale. Vozio ih je do iznemoglosti. Dao im mogunost da se osjete damama, kako je govorio. Mama i baka bile su suzdranije i skeptinije prema meni i mom imperiju. Pribojavale su se zle kobi za koju su govorile da je veliki novci navlae na sebe. Sve im se manje sviao moj nain razmiljanja i ivot koji sam vodio. eljele su svog starog Sreka, ali uzalud. Njega vie nije bilo. U poetku su se radovale mom poslovnom uspjehu i sazrijevanju. Kad bih dolazio u sve ljepim odjelima, u sve novijim autima, sa sve vrednijim poklonima, cijela im je stvar postajala sumnjiva. Nakon prvog oduevljenja stvaricama koje sam im donosio, a koje sebi ranije nisu mogle priutiti, s vremenom su se poele pitati odakle mi odjednom pare za tako skupe stvari. Kao da su se prepale situacije u kojoj bih se mogao nai ako sve to nije steeno regularnim putem. Poele su me gnjaviti i ispitivati sto pitanja sve dok jednog dana nisam izgubio ivce: Umuknite, ta vas briga odakle mi lova, glavno da je imamo. Ionako ste uvijek kukale: sirotinjo, i Bogu si teka. E, pa sad vie niste siromane i ta sad hoete. Moete si priutiti to prije niste mogle. Na moju burnu reakciju one su reagirale jo burnije. Paralelno su briznule u pla: Sreko, Sreko, to je to od tebe postalo, di je ono nae poteno dite? Nema ga, odgovorio sam iznervirano, a one su samo nastavile. Sinko moj, Bog je rekao da uzme samo onoliko

koliko ti triba. Nemoj zbog novca upasti u nevolje, nemoj okaljati ruke, ovjek moe jesti samo iz jednog tanjura, lei na jedan krevet. Ostani onakav kakav si bio, kako smo te odgajale. Dijelile su mi savjete naizmjenino. Ali nita nije dopiralo do mene. Izgubio sam osjeaj i za njih. Umuknite vie, prekinuo sam ih. Ba me briga: oete-neete rekao sam im jednog dana ostavivi ih u suzama. Moj ivot je moj ivot. Ipak sam se nadao da e doi pameti. Da e im dosaditi sarme, punjene paprike i vonja gradskim prijevozom. Sad one trae starog Sreka, trae da se vratim u govna iz kojih sam jedva izaao. Nisam lud. Konano sam postao bogat ovjek. I sad trae da mijenjam bogatstvo za ono duhovno. Nisu normalne.

Ima enskih nema ena

bio sam mukarac kojeg bi svaka ena poeljeti mogla. Padale su na mene i po meni ko oskorue sa stabla. Crne, plave, crvene, ute, visoke, niske, slobodne, preljubnice. Nisam morao kao ranije troiti tone goriva da ih privuem. Nisam morao prosipati nonalantni arm, govoriti gomilu suvinih banalno uljepanih rijei, nisam morao citirati patetine, sumorne stare pjesnike. To su sve za mene obavljali moj najnoviji maybach i sunseeker. Dovoljno je bilo da s njim projezdim pred oima neke ljepotice i bila je moja. Nisam morao biti pametan, nisam morao nita, samo se pojaviti s uglednim drutvom na nekom partiju, u fensi restoranu ili dobrotvornoj aukciji i tamo ostaviti dojam tipa od formata. Zapravo je fascinantno bilo to moje saznanje. to manje truda vie uspjeha. to manje na nekog obraa panju, on sve vie sredstava ulae da je na sebe privue. Ono to ne trai samo ti se nudi. Imao sam enskih koliko sam htio, ali ni jednu enu. Kratko bi me privukle, a jo krae zadrale. Jednostavno mi se na istu nije mogo dignut dva puta. Strano. Nakon ponovljenog susreta s nekom zanosnom damom pod zagaenim svjetlima vie mi se nije inila tako zanosna kao prvi puta. Kao da joj je svjetlo dana istaklo sve mane koje ranije nisam uoio ili ako i jesam, nisam na njih obraao panju, nisu mi bile bitne. Pri ponovnom pogledu na nju poeo bih osjeati guenje, ak gnuanje. Slutio sam stege, obvezu, dalekosene planove od kojih bi mi srce poelo lupati, a tijelo se preznojavati, to se na kraju reflektiralo na moju mukost. Ali to nije bilo nita udno za ljude moga kova - novopeene biznismene koji su me okruivali.
N
A K O N C U K O N A C A

Promjene, promjene, provod, novo, novo, mlade, mlade bio je moto veine. Ako je netko i imao enu, sigurno je bila pomirena sa statusom fikusa. Osim toga, neu dopustiti da mi se neka sponzorua koja me eli samo opljakati uvali u moja njedra, moju duu i moje nekretnine. Da bih izbjegao blamau, rjeenje sam esto pronalazio u alkoholu. Uzeo bih viski iz bara na jahti, dok me je draga ekala lica okrenuta prema mjeseini i stvari bi krenule. Pustio bih laganu muzikicu, doteturao do nje, obgrlio je oko struka i zamislio se s Kate Winslet na pramcu Titanika. Ona bi se poela izvijati i uskoro bismo zavrili daui u potpalublju. Tu je opet dolo do druge vrste problema. Alkohol ga digne, ali alkohol ga i ne sputa. Uglavnom, ujutro bih se jedva sjetio lica ene koja je zadovoljno gola, maznim glasiem pored mene prela. Joj, bilo mi je divno, stvarno si straan, hoe da ti neto spremim za doruak, miiu? Svega mi je bilo dosta, pia, jela i seksa. Samo sam ekao da me konano pusti na miru, da nestane s milim Bogom i da je nikad vie ne sretnem. Mislit u na tebe, neu nita moi raditi, samo ekati da mi se javi aputala je ljigavo. Uzeo bih njezin broj telefona, obeao joj to je god htjela i naravno, nikad joj se vie ne bih javio. Potvrdno bih odgovorio na sva njezina pitanja, potapao je po guzi, ispratio do vrata, koja su za nju, nakon to je odjezdila, postala zauvijek zatvorena. Najudnije je to bi tek onda poludjele. Zivkale do iznemoglosti, slale prijateljice izaslanice, prijetile praksitenima, samoubojstvom i na kraju te od nemoi proglasile gadom. Kod udatih scenarij je ipak bio blai. Morale su biti suzdranije i opreznije. Nakon par doista neugodnih situacija i prijetnji ubojstvom nastojao sam od nove dame koja bi zaintrigirala moju matu doznati neto o njezinu branom statusu. Za moj nain provoda, one udane bile su najidealnije. Dobio bih od njih ono to sam htio, one od mene takoer. Poklone i obeanja koja nisam ispunjavao. Ali nita mi nisu mogle, drao sam ih u aci.

Dovoljno sam bio pametan da ne nasjednem na koju sponzoruu. A onda, jednog dana, nazvala me Hana drhtavim glasiem. Sreko, oprosti, moemo li se nai?Nai?- ponovio sam zaueno. Nisam mogao vjerovati da e ponovno traiti susret sa mnom nakon to sam je proli puta onako odbio. Kada? pitao sam sigurnim tonom. Kad tebi odgovara odgovorila je. Opa! I to je bila promjena. Uvijek sam radio sve to je njoj odgovaralo i kada joj je odgovaralo bez obzira na moj voljni moment, raspoloenje i mjeseeve mijene. Moram priznati da nisam ostao ravnoduan. U meni se za trenutak probudio stari, smueni, zatelebani Sreko koji je bio spreman sunce joj skinuti i na njega je polei, zvijezde joj spustiti i od njih joj krunu oko glave isplesti, mjesec dohvatiti i njime joj lice obasjati. Malo serem, al tako je. Htio to sebi priznati ili ne, veim dijelom ona je bila krivac to je Nesreko danas Sreko. Ne, nije jedini krivac. Bila je toka na i. Ali ta toka bila je kao tava. Da upotrijebim iste pjesnike metafore. Bila je vea od sunca, a svi ostali razlozi bili su male zvjezdice dok sam ja bio tuni, hladni, pogrbljeni mjesec. Stvarno neto nije sa mnom u redu. Budi se neka stara poetinost u mojoj dui ne, ne, ne! Neu joj dopustiti. ta ti treba? odjednom sam se uo kako je hladnim glasom pitam. Ne mogu preko telefona propiskutala je. Gdje i kad?-ponovio sam. - Pa kako tebi pae, ona e. Gdje i kad?-ponovio sam. Reci i doi u - rekao sam. Pa moe li sutra na veericu? O.K. Gdje? Sheraton u 6- predloila je. - O.K. potvrdio sam kratko. Nisam znao to da mislim, to ona hoe, to ja hou, emu se radujem. Uspomenama ili novim oekivanjima. Nisam dopustio da mi zaokupi misli. Proitao sam dosta knjiga o pozitivnim mislima i loim iskustvima, ako se ne vraa na njih, stvari postaju jednostavnije. Svakog novog dana treba zakopati prethodni. Prolost je ionako baeno vrijeme. Greke ne moe ispraviti ni lijepe trenutke vratiti. Nakon nekog vremena sve postaje iluzija. S novom milju vratio sam se starom ivotu.

Doao sam u dogovoreno vrijeme u svom najnovijem majbachu, Bossovu odijelu, Pradinim naoalama, decentno, ali izazovno namirisan. Batler mi je otvorio vrata. Sigurno sam uetao u veliki prostor u ijem kutu se za malim stolom uurila ona. Obino sam dolazio na sastanke prije dama, ali moj novi raspored i nain razmiljanja oito je poeo djelovati na mene u svim segmentima, pa i u tome. Neko vrijeme sam je promatrao. Djelovala je pomalo izgubljeno. U trenutku mi je dolo da se okrenem i odem, a onda opet, ipak sam odluio prii. O, ustala je zbunjeno kad me je ugledala. ula sam, ujem sve o tebi, ali zaista si se promijenio, do neprepoznatljivosti - uspjela je prokomentirati vidno iznenaena, moglo bi se rei preiznenaena, fascinirana. Na svoje iznenaenje, nisam osjetio nita posebno, mada sam o ovom trenutku matao danima, sanjao noima, ovaj trenutak bio je moj motor pokreta, moja motivacija koja je pogurala svijet oko mene i u meni. ini mi se da se promijenila. Moda vie nije bila tako velika u mojim oima ili se smanjila, ne znam. Da, promijenio sam se odgovorio sam kratko, nonalantno otvarajui bocu ampanjca. - Ne bih te dugo htjela smetati ali... pone ona. - Reci, imam vremena nastavio sam toei ampanjac. Nisam volio da mi to konobari rade. Uvijek sam imao osjeaj da prislukuju. Moda sam bespotrebno fobian, ali mjere opreza nisu na odmet. Ne ide mi ba najbolje uzmucala se Hana pomalo se zarumenjevi od nelagode. Mali, kola, ja... Da ne duljim, traila je povienje alimentacije koja je u trenutku naeg razvoda bila u skladu s mojim dotadanjim primanjima koja nisu bila bogzna kakva. I slutio sam da joj treba lova. Dola maca na vratanca. Kolo sree se okree, padale su mi na um otrcane fraze. Da sam bio onaj stari, odmah bih joj dao sve to sam imao, ali kako sam je sada imao puno, puno vie, naravno da sam bio spreman dati to manje. Pomislio sam odmah na njezine haljine, izlaske, novog frajera, putovanja. Pa neu valjda ja plaati njezine uitke. Nee s mojim

novcima ona i njezin ljubavnik ivjeti na visokoj nozi. Nije mi na pamet palo da govori istinu. Sluaj, Hana. Razmislit u, javit u ti. Malome u plaati to treba. Kako je on? - pitao sam Nedostaje mu, ne javlja se u zadnje vrijeme. I stvarno, bila je u pravu. Ne mogu vjerovati da sam postao nalik svom ocu, ne mogu vjerovati da moj sin subotom sjedi na stepenicama uzaludno oekujui svojeg oca kao ja neko svoga. Najednom me prola hladna jeza. U to sam se to pretvorio. Bio sam svjestan svega, ali povratka nije bilo. Jeste li ikada uli da je neki bogata poelio postati siromah? Moda se nae pokoji. Ali njih je toliko malo da su uli u povijesne knjige, a filmovi o njima davno su snimljeni. Toma Akvinski, na primjer. Sjedili smo jo neko vrijeme pogledavajui se ko dva stranca. Na neki nain likovao sam pred njom. Moda sam to potajno i prieljkivao. Satisfakciju. Sjeam se trenutaka oaja u kojim su se u meni mijeali osjeaji tuge i prkosa. Tada sam samom sebi esto ponavljao: Vidjet e ti tko je Sreko, zaalit e jednog dana. Mislim da je doao taj dan. Ali zaudo, vie mi to nije bilo vano. Valjda mi ona vie nije bila toliko vana. U nedostatku emocija koje sam izbrisao, nisam je mogao doivjeti kao nekad. Postali smo dva svijeta. Javi se bar malom procijedila je na rastanku. Hou obeao sam joj otvorivi vrata svog automobila iz kojeg se izvukla pokunjeno gledajui u pod. Bog - kratko je procijedila i nestala u mraku. Jo neko vrijeme ostao sam tupo zurei ispred sebe. U dubini due sam je alio. Dolo mi je da zaplaem zbog nje, sina, zbog svega ovoga u to sam se pretvorio, a onda sam se sjetio kako je zapravo zapoela moja preobrazba. Zamahnuo sam glavom lijevo-desno, nakaljao se kako bih otjerao knedlu iz grla i krenuo u mrak. Kamo sada? Imao sam kuu, ali nikog u njoj, deset soba zjapilo je prazno. Nisam imao enu koja bi me na pragu poljubila, djecu koja bi me zagrlila, prijatelje da se neki lopov prikrada. Slian vlasniku, skeptian i spreman za napad. Kakav sam to postao, jesam li ba to

elio? U dubini due skrivala se istina koju nisam htio izrei ni priznati. Evo, stigli smo i do kraja. Negativci u romanima obino zavravaju loe, dobro uvijek pobjeuje, a je li je to ba uvijek u ivotu tako? Znam da ete pomisliti kako sam se pokajao, kako sam u pijanom stanju nastradao u nekoj nesrei, kako su me ucjenjivai pokuali ubiti, kako mi je plaeni ubojica prosvirao glavu, kako su me jedva spasili dok sam leao obliven krvlju, kako sam sve rasprodao i pobjegao na Tahiti, povukao se na neki osamljeni ran odbacivi sav lani glamur. Ali nita od toga. Ponekad sam dodue sa sjetom gledao na sluajne prolaznike kako se neoptereeno smiju, brane parove kako sretno vuku pune vree paprika, rajice i luka veselei se nedjeljnom ruku s djeicom, siromane ljubavnike kako se strasno ljube na klupi obasjani suncem, ne marei za cijeli svijet, za financijsku krizu, za izbornu trku, za rat na istoku, za novo poskupljenje nafte. Gledao sam zavidno i na muka drutva koja su se okupljala vikendima, vrtjeli janjce, igrali balote, oputali se uz klapsku pjesmu. Imao sam elju uskoiti meu njih, dohvatiti gitaru, zapjevati neku staru pjesmu, glodati jo vruu noicu janjia netom skinutog s ranja, skakati u more, bacit brikulu i treetu. Ali na vrhu si uvijek sam, takvi ljudi nesvjesno izbjegavaju tipove kao to sam ja. Za ovakve se ne lijepi iskreni smijeh, radost i ovjekoljublje. Isto se istim privlai. Okruen sam adajama, lovatorima u mutnom, sumnjivim tipovima, karijeristima, hijenama i meu njima plivam i balansiram sretan da mi je glava jo na ramenu. Maks je trenutno u uzi. Posjetio sam ga jednom. Kae da je u kurcu, prijete mu neki tipovi, ali to mu ja mogu. Obeao sam da u ga pokuati izvui, ali neu se izlagati zbog njega, koristi neke svoje veze. Nek se snalazi sam. Ne elim zaglaviti zbog njega, ne elim da me povezuju s

njegovim poslovima, rei u mu da sam sve pokuao, ali nije ilo. Uenik esto preia profesora, moram misliti na sebe. Svjestan sam da tonem sve dublje i dublje u glib ivota, ali ne mogu se zaustaviti. Adrenalin me tjera da razvijam ono to sam sumnjivim, neregularnim putevima stekao. Krenuo sam dalje, dalje i dalje u nove pobjede. Postao sam jo bogatiji. Lova se lijepi na lovu, moni na jo monije. Prirodnim slijedom poeo sam financirati politike stranke, za nagradu uao u politiku, poeo dobivati jo bolje, vee poslove. Kao takvom svi su mi putovi bili otvoreni. Postao sam pravi tip 21. stoljea... Posjedovao sam sve vrline uspjenog ovjeka. Postao sam bezosjeajan, beskrupulozan, neiskreni gad. Dovoljno sam bio pametan da postanem glup.

Komentari
Sretno ti bilo stari, samo pazi gdje parkira auto. Joca Miner Nemam love, nemam moi, mirno spavam. Slobodan sam ko ptica u krletci. Kanarinac S obzirom da ivimo ugodno, prodali smo dionice, klima nam je manje-vie idealna, zapravo nemamo potrebe raditi. Oni koji rade izgledaju iscrpljeno, nezadovoljno i sjebano, a ja oputen ispijam svoju kavicu brojei valove i jebe me se za cili svit. Ako nismo prodali dionice, zemlju, more, tvornice ili ako smo spiskali sve svoje upisat emo se u mafiju. Kako kae stari, ako pokuavamo raditi izumrijet emo. Nisi ti glup, faca si ti. Javi mi se na mail besposlicar@gmail.com. Brane Jebivjetar Nasilni su vozai, vozaice, kvadra na blagajnama, u ekaonicama, ordinacijama, alterima, ispred kontejnera, u filmovima, nasilni su suprunici, djeca prema roditeljima, djeca prema djeci, nasilni su kuni ljubimci. Vrijeme je da postanem nasilan i ja. Hvala na savjetu faco. Boka Bilder Ej, daj mi telefon jedne od onih tvojih pica s jahte da uletim. Nemam brod, ali imam spiku i zvijer od 22 centimetra. A kad je zbarim mogo bi mi posudit svoju jahticu za jednu no. Ti si i onako s njim povalio, kako kae, to si htio pa ti se vie ne die. Pipe Jeba I meni se gadi moral koji su mi usaivali tokom odrastanja. Kako ti

upci od odraslih imaju pravo odgajati djecu. Po cijele dane tre za lovom dok im klinci provode vrijeme na internetu i telki gledajui nasilje i igrajui igre prepune tog istog nasilja. I onda oni seru kako se ne smije rei jebi ga, nego hebi ga dok na toj istoj telki klinci svaku veer gledaju raznesene face. Gledaju ekipu koja se prca, misle da se oni hebu i kad neka maloljetnica ostane trudna, kae nisam se ja jebala, samo hebala, a to je kako ste rekli ok. Ali ako ve moraju birati, bolje da gledaju kako se vodi ljubav nego rat. Hebi ga Sve je otilo u pizdu materinu. Nigdi vie ovika ni na obzoru. Jebo ti te lovae, kriminalce. Gomilali su lovu, nekretnine, kvadrate, razbijali glavuu, a sad oni sretniji lee u uzi tri sa tri, a oni malo loije sree prosviranih glava u dva sa dva. Jebate, ja imam vie kvadrata od njih u mojoj iznajmljenoj garsonjeri, 28 kvadrata. Pero Podstanar Ma Pero sere. Veina zvjerki nije u uzi. Kad bi zatvorili sve muljatore koji su stekli milijune priko noi ne bi bija dosta zatvor ka Las Vegas, a ko je kod nas jo najeba zbog protuzakonitih radnji? To koliko su pojedinci nagomilali ne bi normalan ovik zaradija u 100 ivota. A niko ne odgovara za porijeklo imovine. Zato ti stari samo naprid. A posli zbogom moje seljaine nema vie jebaine, skupi lovu i pivaj, ode Ana priko oceana. Koko Las Vegas