Sie sind auf Seite 1von 342

Sveuilite u Splitu Fakultet graevinarstva, arhitekture i geodezije Sveuilite u Zagrebu Geotehniki fakultet, Varadin

Prof. dr. Jure Margeta, dipl. ing. gra.

ODVODNJA NASELJA autorizirana skripta

Split/Varadin, 2011.

Sadraj

1.

Kanalizacija osnove, tipovi i sheme ...............................................................1


Uvod .................................................................................................................................1 1.1 Kanalizacijske vode: podrijetlo, karakteristike i utjecaji na okoli..........................5 1.2 Tipovi odvodnje .....................................................................................................13 1.3 Izbor tipa odvodnje ................................................................................................21 1.4 Osnovne sheme kanalizacije ..................................................................................24

2.

Mjerodavne koliine otpadnih i oborinskih voda..........................................31


Uvod ...............................................................................................................................31 2.1 Otpadne vode .........................................................................................................32 2.2 Oborinske vode ......................................................................................................50 2.3 Bilanca voda u kanalizaciji ....................................................................................70

3.

Projektiranje kanalizacijske mree ................................................................75


Uvod ...............................................................................................................................75 3.1 Osnovne teorijske postavke za dimenzioniranje kanalizacijskog kolektora ..........77 3.2 Pogonska hrapavost................................................................................................78 3.3 Ogranienje brzina .................................................................................................80 3.4 Ogranienje padova................................................................................................83 3.5 Ogranienje minimalnih profila .............................................................................85 3.6 Ogranienja visine punjenja kanalizacijskih kolektora ..........................................85 3.7 Visinsko (vertikalno) voenje trase .......................................................................86 3.8 Horizontalno (tlocrtno) voenje trase kanala .........................................................92 3.9 Promjena pravca.....................................................................................................94 3.10 Poloaj kanala u prometnici i kuni prikljuci.......................................................95 3.11 Krianje s instalacijama i preprekama....................................................................99 3.12 Statiki proraun kolektora ..................................................................................106 3.13 Dimenzioniranje kanalizacijske mree.................................................................113 3.14 Projektiranje vakuumske kanalizacije ..................................................................114 3.15 Projektiranje tlane kanalizacije...........................................................................120

4.

Kanalizacijski kolektori.................................................................................127
Uvod .............................................................................................................................127 4.1 Vrste kanala, tipovi, oblici i osnovne karakteristike ............................................129 4.2 Ugradnja kanalizacijskih kolektora......................................................................139 4.3 Ispitivanje vodonepropusnosti gravitacijskih kanala ...........................................153

5.

Opremanje kanalizacijske mree..................................................................159


Uvod .............................................................................................................................159 5.1 Revizijska okna ....................................................................................................159 5.2 Okna za prekid pada.............................................................................................170 5.3 Objekti za spajanje i skretanje kanala ..................................................................174 5.4 Objekti za sakupljanje povrinskih voda s prometnica i drugih povrina ............176 5.5 Mjerni ureaji.......................................................................................................183 5.6 Ureaji za zatvaranje............................................................................................183 5.7 Zatitni ureaji .....................................................................................................186 5.8 Ulazne graevine..................................................................................................191 I

J. Margeta: Odvodnja naselja

6.

Objekti kanalizacijskog sustava....................................................................193


Uvod .............................................................................................................................193 6.1 Rasteretne graevine ............................................................................................193 6.2 Crpke i crpni sustavi.............................................................................................228 6.3 Bazeni za oborinsku vodu ....................................................................................282

7.

Ispusti ..............................................................................................................301
Uvod .............................................................................................................................301 7.1 Openito ...............................................................................................................301 7.2 Odreivanje mjesta i naina isputanja voda .......................................................302 7.3 Hidrauliko dimenzioniranje................................................................................306 7.4 Statiko dimenzioniranje......................................................................................307 7.5 Konstruktivne karakteristike ispusta ....................................................................308

8.

Odravanje i upravljanje kanalizacijom......................................................313


Uvod .............................................................................................................................313 8.1 tetna djelovanja voda na kanalizaciju ................................................................315 8.2 Infiltracija i nekontrolirani dotoci u kanalizaciju .................................................316 8.3 Ostala tetna djelovanja........................................................................................319 8.4 Motrenje i baze podataka .....................................................................................320 8.5 Odravanje kanalizacije .......................................................................................325 8.6 Popravci ...............................................................................................................330

9.

Literatura........................................................................................................333

II

Kanalizacija osnove, tipovi i sheme

1.

Uvod
Pod pojmom kanalizacije podrazumijeva se skup objekata, ureaja i mjera za: a) sakupljanje otpadnih i oborinskih voda u urbanim i industrijskim sredinama; b) transport do mjesta proiavanja i isputanja; c) ienje do stupnja uvjetovanog lokalnim prilikama i zakonskim uredbama; d) isputanje proiene vode u odgovarajui prijamnik; i e) zbrinjavanje mulja koji nastaje u postupku proiavanja.

Funkcije kanalizacijskog sustava


Sakupljanje otpadnih voda u objektu Lokalno sakupljanje i odvodnja Odvodnja Proiavanje Isputanje

Koritenje voda

Sakupljanje

Odvodnja Mulj

Voda

Oborine

Kuna kanalizacija

Kanalizacijska mrea i objekti

Glavni kanali

Ureaj za proiavanje

Obrada mulja

Pogonske komponente i trokovi

Slika 1.1: Osnovni dijelovi sustava za gospodarenje otpadnim vodama u naseljenim podrujima

Vodni resursi

Preljev na mjeovitoj kanalizaciji

J. Margeta: Odvodnja naselja

Osnovni zadatak kanalizacije je da se zagaene i oborinske (povrinske) vode iz naselja to bre odstrane iz ljudske blizine uz to povoljnije sanitarne, tehnike, tehnoloke i ekonomske uvjete. Usto, zadatak kanalizacije je i taj da sve sakupljene vode proisti do potrebnog stupnja i disponira ih u prijamnike, a sve u skladu s ekolokim zahtjevima, zakonskim propisima i pravilima struke. U ovoj knjizi nee se detaljnije obraivati problematika proiavanja otpadnih voda. Meutim, u poglavlju 9 daju se osnovne smjernice za proiavanje komunalnih otpadnih voda. Prema tome, moe se rei da je zadatak kanalizacije da u skladu sa znaajkama prostora najkraim putem i u najkraem vremenu odstrani otpadnu vodu iz nae blizine do mjesta proiavanja i konanog isputanja. Pri tom je najkrai put vaan zbog povoljnih ekonomskih uinaka (najmanja duljina kolektora, najmanji problemi sa zemljitem, minimalne visine precrpljivanja, itd.), a najkrae je vrijeme vano zbog dobrih ekolokih, sanitarnih i pogonskih uinaka (najkrae zadravanje otpada u kolektorima). Kanalizacijska voda je ona voda koja se odvodi kanalizacijskim kanalima. Moe se sastojati od jedne ili vie vrsta otpadnih voda. U kanalizaciji razlikujemo sljedee osnovne grupe otpadnih voda: Sanitarne otpadne vode: vode koje potjeu iz sanitarnih vorova kua, industrije, ugostiteljstva, zdravstva, poslovnih prostora, itd. Radi naglaavanja njihovoga najproblematinijeg dijela, sanitarne se vode esto nazivaju i fekalne vode (iako, strogo gledano, naziv fekalne vode obuhvaa samo vode iz nunika). Kuanske otpadne vode: vode uporabljene u kuanstvu, ugostiteljstvu, zdravstvu, kolstvu i drugim slinim neproizvodnim djelatnostima, ukljuujui i sanitarne otpadne vode. esto se poistovjeuju sa sanitarnim otpadnim vodama. Oborinske vode: dio oborina koje nakon isparavanja i procjeivanja otjeu po povrini naselja, odnosno po povrini slijeva sustava javne odvodnje, kao i vode od pranja ulica. Tue vode: podzemne i/ili povrinske vode koje se procjeuju kroz spojeve kanala, revizijskih okana, kroz poklopce ulaznih okana, dijelove revizijskih okana i drugih graevina, kao i drenane vode i oborinske vode pogreno prikljuene na kanalizaciju otpadnih voda, odnosno otpadne vode pogreno prikljuene na kanalizaciju oborinskih voda. Mjeovite vode: mjeavina otpadnih i oborinskih voda. Komunalne ili urbane otpadne vode: kuanske otpadne vode ili mjeavina kuanskih i otpadnih voda neproizvodnih i manjih proizvodnih djelatnosti u naselju. Komunalne ili urbane vode: oborinske i komunalne otpadne vode. Industrijske ili tehnoloke otpadne vode: uporabljene vode u proizvodnim djelatnostima i raznim tehnolokim procesima, koje se isputaju nakon zavrenog tehnolokog procesa. Mulj: preostali (obraeni ili neobraeni) dio mulja iz ureaja za proiavanje komunalnih urbanih voda. Da bi kanalizacija ispunila potrebne ciljeve mora se izgraditi cijeli niz objekata i kanala koji ine kanalizacijski tehnoloki sustav (Slika 1.2), koji se skraeno u praksi nazi2

1. Kanalizacija osnove, tipovi i sheme

va kanalizacija ili kanalizacijski sustav. Meutim, potrebno je razlikovati sustav za gospodarenje otpadnim vodama od kanalizacijskog tehnolokog sustava. Sustav za gospodarenje otpadnim vodama je iri sustav koji osim kanalizacijskog tehnolokog sustava sadri i ostale funkcijske dijelove koji omoguuju funkcioniranje kanalizacijskog tehnolokog sustava, a to su: financijski, planski, upravljaki, regulativni i drugi. Prema tome, ovakav iri sustav trebao bi se zvati sustav za gospodarenje otpadnim vodama u naseljenim podrujima (Slika 1.1).

b b

b b c

d prijamnik

a sekundarni kolektori b glavni kolektori

c ureaj za proiavanje d ispusni kanal

Slika 1.2: Osnovni elementi kanalizacijskog tehnolokog sustava /93/

Osnovni elementi kanalizacijskog tehnolokog sustava su: Kolektor (sakuplja) ili kanalizacijski kanal: cijev ili kanal odgovarajueg oblika, uglavnom zatvoren i uglavnom nikad ispunjen do vrha, koji slui za odvod otpadnih i oborinskih voda, odnosno njihovo sakupljanje. Kolektor kuanskih otpadnih voda: odvodnjava samo kuanske otpadne vode. Uobiajeno je da slui i za odvodnju otpadnih voda iz neproizvodnih djelatnosti kao i manjih industrijskih pogona smjetenih u urbanim sredinama, s time da je kakvoa ovih voda jednaka ili bolja od kakvoe kuanskih otpadnih voda i da one ne ugroavaju kolektore i proces proiavanja. Oborinski kolektori: slue za odvod oborinskih voda, ukljuujui i vode od pranja ulica. Mjeoviti kolektori: odvodnici koji slue za odvodnju vie vrsta voda, kao to su: kuanske, industrijske i oborinske vode. Kuni kolektori (prikljuci): cijevni odvodnici od kune instalacije do mjesta prikljuka na javni odvodni sustav. Lateralni (boni) kolektori: odvodnici koji nemaju nikakvih prikljuaka. Sekundarni kolektori: odvodnici koji primaju na sebe cijeli niz lateralnih kolektora. Primarni kolektori: odvodnici koji primaju na sebe cijeli niz sekundarnih kolektora. Glavni kolektor: kolektor koji sve sakupljene vode odvodi na ureaj za ienje voda ili do ispusta. Ispusni kanal: odvodnik koji sakupljene vode (uglavnom proiene) odvodi u prijamnik.
3

J. Margeta: Odvodnja naselja

Preljevni ili odteretni kanal: odvodnik koji slui za odvoenje preljevnih ili odteretnih voda iz sustava. Proiavanje otpadnih voda: skup postupaka i radnji kojima se poboljava kakvoa otpadnih voda, u cilju smanjenja ili eliminiranja njihovog tetnog djelovanja u prijamnicima ili kanalima kanalizacije. Isputanje (dispozicija) otpadnih voda: postupak isputanja voda u odgovarajui prijamnik s prethodnim proiavanjem. Objekti kanalizacijskog sustava: posebne graevine u kanalizacijskom sustavu koje imaju posebne funkcije: crpne stanice, preljevi, retencije, itd. Urbano (izgraeno) podruje: povrina zemljita na kojem su stambene i/ili gospodarske djelatnosti dovoljno koncentrirane da je mogue i nuno sakupljati otpadne vode, odvoditi ih do ureaja za ienje, odnosno do konanog ispusta. Sustav javne odvodnje: skup graevina i naprava za prikupljanje, odvoenje, ienje i isputanje komunalnih otpadnih voda. Obalni ispust: graevina za isputanje proiene otpadne vode na obalnoj crti (crti najnie plime na kopnu), kao i na udaljenosti manjoj od 500 m od obalne crte i dubini manjoj od 20 m od povrine vode prijamnika. Podmorski ispust: graevina za isputanje proiene otpadne vode na udaljenosti najmanje 500 m od obalne crte i na dubini veoj od 20 m od povrine vode prijamnika. Oneienje vode: promjena kakvoe vode nastala unoenjem, isputanjem ili odlaganjem u vode hranjivih i drugih tvari, toplinske energije te drugih uzronika zagaenja, u koliini kojom se mijenjaju svojstva vode u odnosu na njihovu ekoloku funkciju i namjensku uporabu. Zagaenje vode: oneienje vee od doputenog, a nastaje unoenjem, isputanjem ili odlaganjem opasnih tvari u vodu. Zagaenje se oituje pogoranjem utvrene vrste (kategorije) vode. Zagaenjem voda dovodi se u opasnost zdravlje, pa i ivoti ljudi, a stanje kakvoe vodnog okolia moe prouzroiti i poremeaje u gospodarstvu i drugim podrujima. Ekvivalentni stanovnik (ES): jedinica optereenja koja se primjenjuje u izraavanju kapaciteta ureaja za proiavanje otpadnih voda, ili optereenja voda i kanalizacijskog sustava. Dobiva se dijeljenjem ukupnog BPK5 (biokemijska potronja kisika) sa vrijednosti koja otpada na jednog stanovnika, a koja iznosi 60 g kisika na dan, iskazano kao BPK5. Ureaj za prethodno ienje otpadnih voda: vodna graevina s postrojenjem u kojem se primjenom odgovarajue tehnologije uklanjaju opasne i druge tvari iz tehnolokih otpadnih voda prije njihova isputanja u sustav javne odvodnje. Ureaj za proiavanje: vodna graevina s postrojenjima u kojima se otpadne vode iz sustava javne odvodnje proiavaju prije njihovog isputanja u prijamnik. Prethodni stupanj proiavanja: radnje i postupci kojima se iz otpadnih voda uklanjaju krupne rasprene i plutajue otpadne tvari. Prvi stupanj proiavanja: primjena fizikalnih i/ili kemijskih postupaka ienja otpadnih voda kojima se iz otpadne vode uklanja najmanje 50% suspendiranih tvari, a vrijednost BPK5 smanjuje za 20% u odnosu na vrijednosti ulazne vode (influenta).

1. Kanalizacija osnove, tipovi i sheme

Drugi stupanj proiavanja: primjena biolokih i/ili drugih postupaka ienja otpadnih voda kojima se iz otpadne vode smanjuje koncentracija suspendiranih tvari i BPK5 influenta za 70 90%, a koncentracija KPK (kemijska potronja kisika) za najmanje 75%. Trei stupanj proiavanja: primjena fizikalno-kemijskih, biolokih i drugih postupaka ienja otpadnih voda kojima se iz otpadne vode smanjuje koncentracija hranjivih tvari influenta (fosfor, duik) za najmanje 80%, odnosno uklanjaju i drugi posebni pokazatelji otpadnih tvari, u granicama vrijednosti koje nije mogue postii primjenom drugog stupnja ienja (npr. bakterioloki pokazatelji). Odgovarajui stupanj proiavanja: primjena bilo kojeg postupka ienja ili naina isputanja voda kojim se u isputenim vodama (efluentu) i u prirodnom prijamniku postiu propisane doputene vrijednosti za utvrene pokazatelje, odnosno dobro stanje voda.

1.1
1.1.1

Kanalizacijske vode: podrijetlo, karakteristike i utjecaji na okoli


Promjena kakvoe vode

Kruenjem u prirodi voda mijenja svoj sastav i samo je manji dio vodne mase na Zemlji pogodan za koritenje u vodoopskrbi stanovnitva, industrije i poljoprivrede. S obzirom da se vodni resursi koriste kao izvorita za vodoopskrbu, ali istovremeno i kao prijamnici uporabljene (otpadne) vode, to je mogunost promjena kakvoe vode sve vea, kod ega kao faktor promjene najveu ulogu ima ovjek sa svojim aktivnostima. Koritenjem voda nastaje korisniki hidroloki ciklus voda (Slika 1.3). Tri su glavna korisnika voda: industrija, poljoprivreda i stanovnitvo (odnosno naselja). Shodno karakteristikama samog koritenja, voda mijenja svoju kakvou. Svako koritenje voda u pravilu mijenja njene karakteristike, pa se tako mijenjaju i vode koje stanovnitvo koristi u naseljima, odnosno domainstvima (Slika 1.4). Voda u prirodi u pravilu nije dovoljno ista da bi se mogla koristiti za vodoopskrbu, i zbog toga se proiava (prerauje). ista i sanitarno ispravna voda zagauje se koritenjem u domainstvu i postaje otpadna voda. Ta se voda sakuplja kanalizacijskim sustavom i odvodi na ureaj za proiavanje na kojem se proiava barem do razine propisane zakonom. Na slian nain dolazi i do promjene kakvoe vode koritenjem u industriji i poljoprivredi.

J. Margeta: Odvodnja naselja

Oborine

Nekonvencionalni izvori vode

Evapotranspiracija

Vodni resursi (prirodni, umjetni)

Kuanske vode (ukljuujui turizam)


K

Industrija

More

Poljodjelstvo

K - kontrola kakvoe vode s ureajima za proiavanje

Slika 1.3: Korisniki hidroloki ciklus

Voda mijenja svoje znaajke u cijelom prirodnom hidrolokom ciklusu, a pogotovo otjecanjem preko poljoprivrednih, industrijskih i urbanih povrina. Budui da voda ima veliku sposobnost otapanja tvari, u prirodi nigdje nema iste vode (to ne znai da voda u prirodi ne moe biti zdrava za pie). Na alost, najvee i najopasnije promjene po zdravlje ovjeka i ivog svijeta dogaaju se ovjekovom uporabom vode i njenim koritenjem u svakodnevnim ovjekovim aktivnostima.
VODA ZA KORITENJE

Kakvoa vode

Podruje kakvoe
(podzemna voda)

P i rethod no enje pitke na razin vode u

IZVORITE

raba Upo vode

Podruje kakvoe

ZAHVAT
(povrinska voda)

Podruje kakvoe
Pro i (raz avanje n pro i stupn vode je ia vanja vi )

ISPUTANJE U PRIJAMNIK

Podruje kakvoe OTPADNA VODA

Vrijeme

Slika 1.4: Promjena kakvoe vode uporabom u domainstvu /86/

1. Kanalizacija osnove, tipovi i sheme

Za razliku od promjena kakvoe voda koje se odvijaju nekontrolirano kruenjem vode u prirodi, promjene koje se odvijaju na podruju urbanih i industrijskih sredina i koritenjem voda u tim sredinama, mogu se kontrolirati. Promjene kakvoe oborinskih voda kao dijela hidrolokog ciklusa u ovim sredinama i voda uporabljenih za razne namjene mogu se kontrolirati prije svega izgradnjom kanalizacijskog sustava. Osnovni zadatak ovog sustava je da uporabljene i oborinske vode sakuplja i odvodi na postrojenje za proiavanje voda pomou kojega se kontrolira kakvoa voda koje se isputaju u vodne resurse, a time i njihovo zagaenje ili oneienje. Zbog toga je kanalizacija od temeljne vanosti za zatitu okolia i provoenje koncepta odrivog razvoja. Osnovni preduvjet za to jest djelotvornost kanalizacijskog sustava. Zbog toga se naselja svrstavaju u tokaste izvore zagaenja ija se kontrola provodi izgradnjom ureaja za proiavanje otpadnih voda. Oneiene vode koje nekontrolirano otjeu (povrinski i podzemno) u vodne resurse, svrstavaju se u rasprene izvore zagaenja (npr., vode s poljoprivrednih povrina, stajskih pogona, urbanih povrina, itd.). Promjena kakvoe vode i sastav zagaenja u vodi najlake se mogu odrediti ako se analizira postupak troenja vode za odreene namjene. Poimo od onoga to nam je najblie, a to je potronja vode u domainstvu. Poznato je da se voda u domainstvu troi radi odranja svih ivotnih funkcija (voda za pie, kuhanje i druge pripreme hrane), sanitarnih potreba (pranje, kupanje, ispiranje sanitarnih vorova), kao i za komunalne potrebe vezane za stanovanje u urbanim naseljima (pranje ulica, zalijevanje zelenila, itd.). Prema tome, sastav i koliine uporabljenih voda (otpadnih voda) bit e rezultat ovih aktivnosti. Sline aktivnosti odvijaju se u cijelom nizu javnih ustanova: u ugostiteljskim objektima, kolama, bolnicama, vojarnama, uredima, itd., pa e sastav uporabljenih voda iz ovih ustanova biti slian. Naravno, u nekima od ovih ustanova odvijaju se i neke specifine aktivnosti koje rezultiraju odreenom posebnom kakvoom uporabljenih voda. Sve ove uporabljene vode sakupljaju se jedinstvenim kanalizacijskim sustavom u kojem se formira odreena kakvoa uporabljenih voda u skladu s veliinom i nainom njihova koritenja. To su takozvane kuanske otpadne vode. U naseljima se odvija i cijeli niz industrijskih i zanatskih aktivnosti koje takoer troe vodu u svojem tehnolokom procesu, ali i za potrebe radnika. Ove vode u tehnolokom procesu mijenjaju svoj sastav i postaju zagaene vode koje ine grupu takozvanih tehnolokih otpadnih voda. Tehnoloke otpadne vode rezultat su odreenog tehnolokog procesa i meusobno se bitno razlikuju. Mogu biti manje ili vie zagaene, ali i zagaene izrazito opasnim tvarima. Ukoliko njihov sastav nije bolji od sastava tipinih kuanskih otpadnih voda, tehnoloke otpadne vode prikupljaju se zasebnom kanalizacijskom mreom. Koristei vodu u svakodnevnom ivotu za boravka u poduzeima, restauracijama i slino, djelatnici stvaraju otpadne vode koje imaju sastav slian kuanskim otpadnim vodama. Tamo gdje je to mogue, ove se vode prikljuuju izravno na gradski kanalizacijski sustav; tamo gdje to nije mogue, ove se vode sakupljaju posebnim kanalizacijskim sustavom. Ne treba zaboraviti ni oborinske vode na podruju naselja i industrijskih pogona koje se javljaju za vrijeme oborina. Oborinske vode koje nastaju na podruju naselja nisu iste vode njihova kakvoa rezultat je ispiranja zraka iznad naselja i ispiranja taloga i povrina preko kojih voda otjee. To, pak, znai da je njihova kakvoa rezultat aktivnosti koje se odvijaju u naselju s kojeg se oborinska voda sakuplja. Oborinska voda se
7

J. Margeta: Odvodnja naselja

danas uglavnom sakuplja zasebnom kanalizacijskom mreom, a moe se sakupljati i zajedno s kuanskim otpadnim vodama. Isto se moe rei i za oborinske vode s podruja odreenog industrijskog pogona. Ove vode ispiru radne i druge povrine na tom prostoru i poprimaju odreeni sastav u skladu s aktivnostima na tom prostoru. Ove vode se uglavnom sakupljaju zasebnom oborinskom kanalizacijom. Prema tome, uporabljene i oborinske vode u urbanim sredinama su zagaene vode koje se moraju sakupljati, odvoditi i disponirati u vodne resurse na odreeni nain koji nee ugroziti sanitarne karakteristike naselja i okolia, a posebno vodne resurse. Isto vrijedi i za sve otpadne i oborinske vode pojedinih industrijskih podruja. 1.1.2 Sastav i karakteristike urbanih uporabljenih i oborinskih voda

Kuanske otpadne vode Sastav i koliine urbanih otpadnih voda su promjenjivi u tijeku jednog dana i tijekom vremena i rezultat su stanja, aktivnosti i intenziteta koritenja voda u naselju. Rezultate nekih ispitivanja u pojedinim zemljama prikazuju Slika 1.5 i Slika 1.6.
44.000

tuiranje, kupanje

Kemijska potronja kisika (KPK) (mg/h)

40.000

36.000

32.000

28.000

otpaci od hrane i kuhanja


24.000

20.000

16.000

perilica sudoper

12.000

8.000

nunik
4.000 0

10

12

14

16

18

20

22

24

Vrijeme (h)

Slika 1.5: Tipina promjena organskog zagaenja u naselju u tijeku dana /11/

1. Kanalizacija osnove, tipovi i sheme


1100 1000 1800 mg/l 20 Koncentracija zagaenja ukupne krute tvari 15 30,0 kg/min Teret zagaenja (optereenje) ukupne krute tvari

600 KMnO4 potronja 400

kg/min

800

mg/l

10

KMnO4 potronja BPK5

200

BPK5

2 14 12 10 8 6 4 2

10

12

14

16

18

20

22

24 sati 200

10

12

14

16

18

20

22

24 sati

g/min

mg/l

150 100

nitrati

nitrati

10

12

14

16

18

20

22

24 sati

50

10

12

14

16

18

20

22

24 sati

Slika 1.6: Tipina promjena sastava kuanskih otpadnih voda u tijeku dana za naselje od 50.000 ES /64/

Svako naselje ivi svojim specifinim ivotom u skladu sa svojim poloajem, kulturom, tradicijom, standardom, klimatskim i drugim prirodnim karakteristikama. Zbog toga sastav kuanskih otpadnih voda nije nikad isti, ali kada se razmatra ira regija ili podruje, sastav kuanskih otpadnih voda nije ni bitno razliit. Kod ovoga treba imati u vidu da sastav kuanskih otpadnih voda u velikoj mjeri ovisi o standardu ivljenja stanovnika koji je dosta promjenjiv, pa su i sastav i koliine otpadnih voda promjenjivi. Stvarni trenutni sastav se moe dobiti jedino odgovarajuim ispitivanjem kakvoe uporabljenih voda. Ispitivanjem se analizira fizikalni, kemijski i bioloki sastav voda. Analiza fizikalnog sastava obuhvaa krutine, temperaturu, boju i miris. Od kemijskog sastava potrebno je analizirati organski sastav (proteini, ugljikohidrati, masti i ulja, fenoli, pesticidi), anorganski sastav (pH, kloridi, alkalitet, duik, fosfor, sumpor, toksine komponente, teki metali) i plinove (kisik, metan, sumporovodik). Od biolokog sastava potrebno je analizirati protozoe, viruse, biljke, ivotinje, mikroorganizme i patogene organizme. Slika 1.7 prikazuje shematski dijagram osnovnih karakteristika otpadnih voda koje se obino analiziraju.

J. Margeta: Odvodnja naselja


Otpadne vode Osnovna analiza: - boja - mutnoa - temperatura - toksinost - miris

Analiza estica Ukupne Ispareno

Analiza organskog sastava

Mikrobioloka analiza

Potronja kisika Koncentracija organskog ugljika Ukupne masnoe

Koliformne bakterije Fekalni koliformi

Otopljene
Kiselost Lunatost Ispareno

Suspendirane Ispareno

pH

Taloive

Ispareno

Veliina konsolidacije mulja

Veliina taloenja

Ukupni fenoli

Amonijak Sulfidi

Anorganski ioni

Otopljene tvari

Kloridi

Sulfati

Nitrati

Fosfati

Ostalo po potrebi

Teki metali
Anorganski
Organske funkcijske grupe

Slika 1.7: Shematski dijagram ispitivanja osnovnih karakteristika otpadnih voda

Tablica 1.1 prikazuje uobiajene veliine pojedinih tvari koje ine sastav komunalnih otpadnih voda prikazuje i karakteristine su za europske zemlje. Podatke za SAD prikazuje Tablica 1.2.

Tablica 1.1: Tipine karakteristike kuanskih otpadnih voda prema ATV /64/ Koncentracija pH Taloive tvari (ml/l 1h) Neotopljene tvari (mg/l) Otopljene tvari (mg/l) BPK5 biokemijska potronja kisika (mg/l) KPK kalijev permanganat (mg/l) Amonijak (NH4) (mg/l) Specifina koliina otpadnih voda (l/ES/dan) Slaba 7,0 7,5 2,0 300 500 400 600 100 200 150 250 15 30 250 500 Srednja 7,2 7,8 4,5 500 700 600 800 200 400 250 500 30 50 120 250 Jaka 7,5 8,0 > 5,0 > 700 > 800 > 400 > 500 > 50 < 120

10

1. Kanalizacija osnove, tipovi i sheme

Tablica 1.2: Prosjeni sastav kuanskih otpadnih voda (mg/l) /11/ i /90/ Sastav Ukupne krutine Suspenzije Minerali Organske tvari Ukupne suspendirane tvari Minerali (anorganske tvari) Organske tvari Ukupne taloive tvari Minerali (anorganske tvari) Organske tvari Bioloka potronja kisika BPK (20C): BPK5 ugljini BPK konani ugljini BPK konani duini BPK ukupna potronja kisika Kemijska potronja kisika (KPK) Ukupni organski ugljik Ukupni duik kao N Organski N Slobodni amonijak Nitriti Nitrati Ukupni fosfor kao P Organski P Anorganski P Kloridi Alkalitet kao CaCO3 Masnoe Veliina 700 1.000 400 700 250 450 100 300 180 300 40 70 140 230 150 180 40 50 110 130 100 400 240 420 80 140 400 500 550 700 200 250 20 85 8 35 12 50 5 15 15 7 11 30 100 100 125 90 110

Na alost, u Hrvatskoj nisu obavljana sustavna istraivanja otpadnih voda tako da ne postoji pouzdani uzorak podataka na temelju kojeg bi se dale uobiajene veliine. Meutim, raena su pojedinana ispitivanja u pojedinim gradovima. Zadnjih je godina kod nas i u drugim dravama znaajan trend smanjenja potronje vode, tako da su danas uobiajene veliine za naselja od 120 180 l/stanovnik/dan. Smanjenje potronje vode u domainstvima rezultira poveanjem koncentracije otpadnih tvari u otpadnim vodama, jer je koliina otpadnih tvari koje vode primaju tijekom koritenja ostala nepromijenjena ili se poveala, a koliina vode se smanjila. Koncentracije dane u prikazanim tablicama rezultat su razrjeenja koliine pojedine tvari isputene u kanalizaciju s istovremeno isputenim koliinama vode. Stoga su te vrijednosti samo orijentacijske veliine.

11

J. Margeta: Odvodnja naselja

Industrijske otpadne vode Kada se govori o sastavu i karakteristikama industrijskih otpadnih voda, tada se analizira sastav u odnosu na mogue utjecaje na ovjeka i okoli, ali i na utjecaj na objekte kanalizacijskog sustava i proces proiavanja otpadnih voda. Naime, postoje industrijske otpadne vode koje u svom sastavu imaju i tvari koje tetno djeluju na kanale i druge kanalizacijske objekte ili toksino djeluju na bioloke aktivnosti na ureaju za proiavanje i kanalizacijskom sustavu. Osim toga, one mogu ugroziti zdravlje radnika koji rade na odravanju kanalizacijskog sustava. Kao to je reeno, sastav i koliine otpadnih industrijskih voda su izravna posljedica tehnolokog procesa pojedine industrije, stoga se ne moe govoriti o uobiajenom sastavu i koliinama, ve jedino o konkretnom sastavu pojedinog tehnolokog procesa. Kod toga treba znati da taj sastav moe biti vrlo toksian i agresivan i time tetan po ovjeka, okoli i kanalizacijski sustav. Zbog ovoga se industrijske otpadne vode nikada izravno ne spajaju na kanalizacijsku mreu komunalnih otpadnih voda ukoliko njihov sastav nije slian ili bolji od sastava komunalnih otpadnih voda s obzirom na sve komponente. Osim toga, objekti i kanali kanalizacije industrijskih pogona (vrsta cijevnog materijala) moraju se prilagoditi karakteristikama otpadnih voda kako bi se osiguralo kvalitetno i trajno funkcioniranje kanalizacijskog sustava. Oborinske vode Oborinske vode nisu iste vode; na njihov sastav utjee zagaenje zraka i povrina u naseljima. Ispiranjem zraka i povrina, oborinske vode mijenjaju svoj sastav u skladu sa sastavom neistoa u zraku i na povrinama. Kako zagaenje zraka i povrina nije svugdje isto, tako i sastav i zagaenje oborinskih voda nisu isti. U prirodnim sredinama i manjim naseljima bez industrije oborinske su vode razmjerno iste, dok u veim gradovima s industrijskim pogonima ove vode mogu biti vrlo zagaene /71/. Za razliku od komunalnih i industrijskih otpadnih voda kod kojih su koliine i sastav prepoznatljivi, odnosno imaju deterministike karakteristike, oborinske vode i njihov sastav imaju tipine stohastike karakteristike. To znai da im je pridruena karakteristika sluajnosti, pa se uvijek govori o vjerojatnim koliinama i sastavu. Razlog su oborine koje su tipina stohastika pojava. Ovo je bitna karakteristika oborinskih voda o kojoj svakako treba voditi rauna kad se analiziraju njihove koliine i sastav. Zagaenje u oborinskim vodama dosta je promjenjivo; najvee je u poetku otjecanja (poetku kia), a s trajanjem otjecanja se smanjuje kao rezultat ispiranja slijevnih povrina. Sam teret zagaenja koje oborinske vode nose izravno ovisi o duini sunog razdoblja koje je prethodilo oborinama. to je due suno razdoblje, to je vee zagaenje koje se nakuplja na slijevnim povrinama, pa e i teret zagaenja prvih oborina biti takoer vei. Sastav zagaenja oborinskih voda dosta se razlikuje od mjesta do mjesta, a uobiajeni sastav je sljedei: anorganske suspenzije (praina, pijesak i sl.), organske suspenzije, krupne plivajue tvari (papir, lie, trava i drugi otpaci flore i faune), bakterije, masnoe, mineralna ulja, industrijski talozi, talozi iz prometnih sredstava (metali, guma, olovo, itd.) i drugo u skladu s karakteristikama naselja i aktivnostima u naselju.

12

1. Kanalizacija osnove, tipovi i sheme

Zbog svega ovoga kod rjeavanja kanalizacije treba voditi rauna i o zahtjevima vezanim za isputanje oborinskih voda u prijamnike, i predloiti najpovoljnija tehnika rjeenja /71/.

1.2

Tipovi odvodnje

Pod tipom odvodnje podrazumijeva se nain sakupljanja i odvoenja razliitih vrsta urbanih voda (kuanskih, industrijskih i oborinskih). Razlikujemo dva osnovna tipa odvodnje: mjeoviti ili skupni; razdjelni ili separatni. U praksi se tipovi odvodnje obino nazivaju sustavima kanalizacije. Mjeoviti ili skupni tip odvodnje sakuplja sve kategorije urbanih voda (kuanske, industrijske i oborinske) i odvodi ih zajednikim kanalima i kolektorima (Slika 1.8). Razdjelni tip odvodnje sakuplja i odvodi razliite vrste urbanih voda zasebnim kanalima i kolektorima (Slika 1.9).

1 sekundarni kolektori 2 primarni kolektori 3 glavni kanal 4 crpna stanica

5 ureaj za proiavanje 6 ispust proienih voda 7 kini preljev

Slika 1.8: Mjeoviti tip odvodnje /93/

sanitarni kolektori oborinski kolektori

8 ispust oborinskih voda

Slika 1.9: Razdjelni tip odvodnje /93/ 13

J. Margeta: Odvodnja naselja

1.2.1

Mjeoviti tip odvodnje

Kao to je reeno, kod mjeovitog tipa sve vrste otpadnih voda odvode se zajednikim kanalima i kolektorima (Slika 1.10). Najvei dio voda koje se prikupljaju ovim tipom su oborinske vode. Odnos oborinske i drugih voda u kanalima je izmeu 1:20 i 1:60. U tom su smislu za dimenzioniranje veliine kanala najvanije oborinske vode. Meutim, s obzirom na trajanje otjecanja, najkrae trajanje imaju oborinske vode (razdoblje kia), a najdue kuanske vode, koje praktiki teku neprekidno. Zbog toga kuanske vode imaju dugoroan i stalan, a oborinske periodian utjecaj. Da bi se postiglo ekonominije rjeenje, na mjeovitom tipu se primjenjuju takozvana kina rastereenja. Pomou ovih objekata se razrijeene otpadne vode u vrijeme jakih kia isputaju izravno ili posredno pomou kinih bazena u prijamnik uz odgovarajue proiavanje prije isputanja. Naime, danas u Hrvatskoj, kao ni u veini europskih zemalja, dozvoljeno izravno isputanje mjeovitih voda u vodne resurse.

Slika 1.10: Karakteristian popreni presjek s izgraenim mjeovitim tipom odvodnje /93/

Slika 1.11 prikazuje je pogonsku shemu kinog rastereenja.

Slika 1.11: Pogonska shema kinog rastereenja

14

1. Kanalizacija osnove, tipovi i sheme

U sunom razdoblju kroz kolektor protjeu samo otpadne vode. Nadolaskom kia stvara se mjeovito protjecanje, pri emu kod razrjeenja:

Qotj = Qotp (1 + n ) gdje je: Qotj Qotp n protok koji otjee dalje sustavom; protok otpadnih voda; koeficijent razrjeenja,

(1.1)

dolazi do rastereivanja razrijeene otpadne vode. Ova stanja prikazuju Slika 1.11 i Slika 1.12. Mjeoviti tip odvodnje je u pravilu najjeftiniji u pogledu izgradnje kanalizacijskih kolektora, jer se umjesto dvije ili vie kanalizacijskih mrea gradi samo jedna jedinstvena. Meutim, u sluaju izgradnje na veim dubinama zbog kunih prikljuaka, te veeg broja posebnih graevina (preljeva, ispusta, retencijskih bazena, ureaja za proiavanje preljevnih voda, crpnih stanica, itd.), izvedbeni, a posebno pogonski trokovi su viestruko vei jer se prepumpavaju i proiavaju sve vode u kanalima (ako nema preljeva) ili vei dio ovih voda, tako da ovaj sustav postaje pogonski i investicijski nepovoljan.

a) Kritino otjecanje (bez prelijevanja)

b) Otjecanje s prelijevanjem

Slika 1.12: Razina vode na kinom rastereenju

U tehniko-tehnolokom smislu najvei problem mjeovitog tipa je veliko osciliranje otjecanja u kolektorima (suno/kino razdoblje). Kao rezultat imamo taloenje u kolektorima u sunom razdoblju. Da bi se to izbjeglo, oblikuju se posebni popreni profili koji mogu zadovoljiti oba reima otjecanja. Promjenjivost protoka izaziva velike probleme kod rada crpnih stanica, gdje imamo velike instalirane kapacitete koji se koriste u kratkim razdobljima, kao i kod ureaja za proiavanje gdje je vrlo teko nai racionalno i djelotvorno rjeenje jer dolazi do velikih i naglih promjena koliina i koncentracije otpadnih tvari u influentu. U sanitarnom i ekolokom pogledu, mjeoviti tip odvodnje je nepovoljan zbog preljevnih voda koje u sebi sadre i dio fekalnih i otpadnih voda (tvari) koje u ovom sluaju izravno otjeu u prijamnik. Danas je to neprihvatljivo, pa se preljevne vode moraju proiavati, odnosno moraju se primijeniti rjeenja kojima se ograniava isputanje
15

J. Margeta: Odvodnja naselja

otpadnih tvari u prijamnike (retencije, mehaniko proiavanje, itd.). S druge strane, ovim tipom kanalizacije vei dio oborinskih voda se proiava.
Mjeoviti tip odvodnje ima dodatne izvore oneienja okolia u odnosu na razdjelni tip. Ovaj se tip danas ne preporuuje, prvenstveno zbog sanitarnih zahtjeva, odnosno velikih potekoa (ekonomskih i tehnolokih) kod proiavanja mjeovitih voda i isputanja preljevnih voda. Uvijek je lake proiavati kuanske otpadne vode zasebno od oborinskih voda te imati jedan umjesto vie ureaja i ispusta. 1.2.2 Razdjelni tip odvodnje

Kod razdjelnog tipa postoje uglavnom dvije kanalizacijske mree, i to jedna koja slui za odvoenje oborinskih voda i druga koja je namijenjena za kuanske i industrijske otpadne vode (ukoliko na podruju naselja postoji industrija) (Slika 1.13). U ovom sluaju kanali oborinske vode su po dimenzijama isti kao u mjeovitom tipu, dok su kanali otpadnih voda prilagoeni njihovim koliinama.

Slika 1.13: Karakteristini popreni presjek prometnice s izgraenim razdjelnim tipom odvodnje

U ekonomskom smislu razdjelni tip je skuplji jer je ukupna mrea dulja za 30 40% u odnosu na mjeoviti tip. Meutim, s obzirom na prepoznatljivi sastav vode u svakoj kanalizaciji i s tim u vezi prilagoene uvjete proiavanja i isputanja, ovaj tip odvodnje ne mora biti skuplji od mjeovitog kad se u razmatranje uzmu crpne stanice, ureaj za proiavanje i ispust. To posebno vrijedi u sluajevima kada se oborinske vode mogu u cijelosti i najveim dijelom direktno gravitacijski isputati u prijamnik. U tehniko-tehnolokom smislu ovaj je tip vrlo povoljan, jer je svaka mrea tehniki i tehnoloki u najveoj mjeri prilagoena karakteristikama voda koje odvodnjava (koliina i kakvoa). Zbog toga velike oborinske vode ne utjeu na ureaj za proiavanje komunalnih otpadnih voda. Mali kanali otpadnih voda se lake odravaju i iste. Osim toga, u ovom se sluaju kanalizacija oborinskih voda (veliki profili) polae plie (jer se sakupljaju samo oborinske vode), dok se kanali otpadnih voda (mali profili) polau

16

1. Kanalizacija osnove, tipovi i sheme

dublje radi kunih prikljuaka. Zbog toga nema znaajnog poveavanja zemljanih radova. U sanitarnom smislu ovaj tip je povoljan stoga jer se sve fekalne vode odvode na ureaj za proiavanje. U ekolokom smislu ovaj tip prua mogunosti dobre zatite okolia zbog toga to omoguava primjenu djelotvornog i ekonomski prihvatljivog proiavanja, uz uvjet da se i oborinske vode adekvatno proiavaju (retencijski bazeni i slino).
1.2.3 Ostali tipovi odvodnje

Uz ova dva osnovna tipa odvodnje, postoje tipovi koji su na neki nain njihova kombinacija. Tako razdjelni tip odvodnje moe biti potpun ili nepotpun.
Potpuni razdjelni tip odvodnje je onaj kod kojega postoje dvije ili vie potpuno samostalnih kanalizacijskih mrea (oborinske, kuanske, industrijske, itd.). Nepotpuni razdjelni (djelomino razdjelni) tip odvodnje je kanalizacijska mrea namijenjena odvodu samo industrijskih i kuanskih otpadnih voda. Oborinske se vode u ovom tipu odvode u prijamnik na jednostavniji i jeftiniji nain (pomou upojnih objekata, jaraka, rigola, otvorenih kanala i slino). To je takozvani prirodno usmjereni tip odvodnje oborinskih voda. Ovaj se tip zasniva na sljedeim principima odvodnje: smanjenje koliine oborinskih voda podjelom slijevnog podruja na manja podruja i gradnjom propusnih slijevnih povrina; neisputanje u kanalizaciju oborinskih voda ija je kakvoa jednaka ili bolja od kakvoe efluenta s ureaja za proiavanje (na primjer, krovne vode); lokalno uputanje/infiltracija u teren putem upojnih bunara i polja, ako se time postie traena kakvoa voda (lokalno proiavanje filtracijom); isputanje putem prirodnih odvodnih sustava (zeleni jarci i slini vodotoci proiavaju vode); zadravanje vode koritenjem prirodnih retencijskih prostora.

Infiltracija se odvija cijelim nizom objekata koje dijelimo u dvije osnovne grupe (ATV 138): povrinska infiltracija putem bazena (spremnika); podzemna infiltracija putem bunara i drenova (cijevi). Povrinska infiltracija se preporuuje jer se tako postiu bolji uinci proiavanja. Naime, povrinski sloj terena u bazenu je bioloki reaktor u kojem se odvija proiavanje voda prije same infiltracije, a infiltracijom se odvija daljnje proiavanje voda. Ovakvi su bazeni dobro rjeenje za preljevne i druge djelomino oneiene vode. Uz navedeno, za nove se zgrade preporuuje izgradnja zelenih krovova, ime se zadrava voda i poboljava lokalna mikroklima. Prednosti ovakvog tipa su brojne. Ovaj tip je najjeftiniji, jer se izbjegla izgradnja oborinske kanalizacije. Osim toga, oborinske se vode najveim dijelom odvode prirodnim putem i time zadravaju svoje prirodne znaajke vezane za obnavljanje lokalnih vodnih resursa i odravanje pripadajue biosfere (okolia). Ovaj je tip najpovoljniji ukoliko odgovara znaajkama prostora, stupnju izgraenosti podruja, te urbanistikim zahtjevima (rijetko naseljena podruja).
17

J. Margeta: Odvodnja naselja

Oborine, oneienje

Odvodnja, povrinsko zagaenje

Infiltracijska graevina

Prethodno proiavanje (bazen s uronjenim pregradama)

Infiltracija u podzemlje

Podzemna voda

Slika 1.14: Lokalni tip odvodnje i isputanja oborinskih voda

Ovakvi tipovi su u pravilu prva faza rjeavanja razdjelne kanalizacije nekog neizgraenog podruja kada se u poetku gradi samo kanalizacija otpadnih voda koja je jeftinija i potrebnija u odnosu na zatitu zdravlja ljudi i okolia. Kada izgraenost poraste i poveaju se koliine oborinskih voda, pristupa se izgradnji zatvorenog tipa oborinske kanalizacije. Tako se dobiva potpuni razdjelni tip odvodnje. Osim mjeovitog i razdjelnog tipa odvodnje, postoje: djelomino razdjelni (polurazdjelni) tip odvodnje; kombinirani tip odvodnje. Kod djelomino razdjelnog (polurazdjelnog) tipa odvodnje (Slika 1.15) mrea je ista kao kod punog razdjelnog, s tom razlikom to oborinska kanalizacija ima posebne dopunske ureaje pomou kojih se odvodnja od pranja ulica i oborinske vode u vrijeme kia malog intenziteta automatski uvode u kanalizacijsku mreu kuanske kanalizacije. Na ovaj se nain prvi, zagaeniji, manji dotoci oborinske vode odvode na ureaj, a ostale, razmjerno iste ali znatno vee oborinske vode, isputaju izravno u prijamnik uz eventualno zadravanje plivajuih tvari i krupnih suspenzija.

9 razdjelno okno

Slika 1.15: Djelomino razdjelni (polurazdjelni) tip odvodnje 18

1. Kanalizacija osnove, tipovi i sheme

Slika 1.16 prikazuje kine razdjelne preljeve ija je funkcija drukija od kinih preljeva kod mjeovitog tipa odvodnje. Zadatak je ovih objekata da vode prvih dotoka (koje su i najvie zagaene) uvode u kanalizaciju za otpadne vode s konanim odvoenjem na ureaj za proiavanje, a u razdoblju veih oborinskih voda od kritine (ona kod koje nastupa prelijevanje u ispust oborinskih voda) izravno u prijamnik, uz eventualno zadravanje plivajuih tvari i krupnih suspenzija. Za djelomino razdjelni tip odvodnje moe se rei da je, sa sanitarnog i ekolokog gledita zatite okolia, povoljniji od razdjelnog, jer odvodnjava prve dotoke oborinskih voda i vode od pranja ulica (najvie zagaene vode u sustavu oborinske kanalizacije) kolektorima kuanske kanalizacije odvodi na zajedniki ureaj za proiavanje.

1 oborinska kanalizacija: a) kritino otjecanje; b) kino otjecanje 2 odteretni kanal 3 kuanske otpadne vode

Slika 1.16: Razdjelno okno u djelomino razdjelnom tipu odvodnje

S gledita odravanja kanalizacije ovaj tip ima odgovarajue prednosti s obzirom na povremena ispiranja fekalne kanalizacije oborinskom vodom, a sve pod uvjetom da se mogu osigurati odgovarajue minimalne brzine teenja u oba reima rada (kinom i sunom). Naime, minimalne su brzine vee za oborinske nego za kuanske vode. Najvei nedostatak polurazdjelnog tipa odvodnje je ekonomski. Potrebno je izgraditi dvije mree, a kanalizaciju za gradske otpadne vode neophodno je poloiti ispod oborinske, sve s ciljem da se osigura prihvat zagaenih oborinskih voda (vei iskopi), kao i cijeli niz razdjelnih okana.
Kombinirani sustavi odvodnje (Slika 1.17) su sustavi koji imaju nekoliko zasebnih podsustava i tipova odvodnje (mjeoviti, razdjelni, itd.). Ovi sustavi nastaju kao rezultat razvojnih i ekolokih faktora koji se javljaju tijekom vremena. U sunom razdoblju su kolektori mjeovite kanalizacije samo djelomino iskoriteni, na njih je mogue povezati kuansku kanalizacijsku mreu novih podruja naselja, a za oborinske vode, koje vie ne mogu primiti postojei kolektori mjeovitog sustava, izgrauje se odvojena oborinska kanalizacija s ispustom oborinskih voda u prijamnike. Razlozi za promjenu sustava od mjeovitog na razdjelni mogu biti i ekoloki uvjeti vezani uz potrebnu visoku razinu proiavanja. Tada se, zbog znatnog poveanja trokova proiavanja, nastoje smanjiti koliine koje dolaze na ureaj za proiavanje.

19

J. Margeta: Odvodnja naselja

Slika 1.17: Kombinirani sustav odvodnje

Na ovaj nain nastaju kombinirani sustavi odvodnje kod kojih se na jednom podruju grada zadrava mjeoviti tip a na novim se podrujima izgrauje razdjelni tip odvodnje. Kombinirani sustav moe biti i posljedica urbanizacije podruja koja zahtijeva razliite tipove odvodnje: industrijske i tehnoloke zone oborinska i fekalna kanalizacija; zone individualne izgradnje samo fekalna kanalizacija; gusta izgradnja oborinska i fekalna kanalizacija; itd. U tekstu je prikazana podjela samo s obzirom na tipove voda koje se odvodnjavaju, odnosno na nain prikupljanja voda. Meutim, postoje i druge podjele, kao to je podjela u odnosu na reim teenja, pa tako imamo: gravitacijsku kanalizaciju; tlanu kanalizaciju; i vakuumsku kanalizaciju.
Gravitacijska kanalizacija odnosi se na kanalizaciju s teenjem sa slobodnim vodnim licem. Kada govorimo o kanalizaciji, tada uglavnom mislimo na ovu kanalizaciju. Tlana kanalizacija kao cjelina je rijetkost. Koristi se na pojedinim dionicama ili manjim podsustavima na kojima nismo u mogunosti osigurati teenje sa slobodnim vodnim licem. Primjenjuje se od ezdesetih godina prolog stoljea. Radi na principu tlaka koji je u tlanim kolektorima do 10 bara. Sustav se sastoji od tlanih jedinica (crpnih okana) u koje voda dotjee gravitacijski iz kua. Sakupljena otpadna voda i tvari sadrane u njoj se usitnjavaju i potom tlae u sustav transportnih cjevovoda koji zavravaju na ureaju za proiavanje. Koriste se manje cijevi, profila 90 200 mm. Umjesto usitnjivaa mogu se koristiti septike jame iz kojih se voda prelijeva u crpno okno iz kojeg se crpi i tlai u cjevovode. Usitnjivai ili septike jame su potrebne kako bi se sprijeilo zaepljenje malih cjevovoda koji se koriste za transport otpadnih voda. Vakuumska kanalizacija se koristi u posebnim prilikama (rijetko naseljena ravniarska podruja, visoke podzemne vode, itd.) i objektima (brodovi). Povoljna je tamo gdje se sustavom teenja sa podtlakom (obino oko 0,2 0,8 bara) moe postii ekonomska korist kod izgradnje i pogona. Ova kanalizacija zahtijeva ugradnju posebnih cijevi za transport voda, kao i objekata (okana) za prijelaz sa kune gravitacijske odvodnje na jav20

1. Kanalizacija osnove, tipovi i sheme

nu odvodnju s podtlakom. U sluaju brodova ili slinih objekata potrebna je i ugradnja posebnih sanitarnih i izljevnih ureaja koji funkcioniraju na naelu podtlaka. Radi na naelu podtlaka, tako da je cjelokupna javna mrea za sakupljanje otpadnih voda u podtlaku. Najvei podtlak je u sabirnom bazenu, odnosno izljevnom mjestu. Koristi se za kanalizaciju otpadnih voda i to za manje sustave odvodnje veliine do 1.500 kunih prikljuaka, odnosno do veliine sabirnih kolektora od oko 4 km. Ovakve se kanalizacije ve dugo grade u Europi, a odnedavno se grade i kod nas. Podruje primjene ovih kanalizacija prikazuje Tablica 1.3. Utede kod izgradnje ovih kanalizacija u odnosu na gravitacijski sustav kreu se do 50%. Meutim, vrjednovanje treba ukljuiti sve ostale imbenike kao to su: trokovi pogona, odravanje, amortizaciju, kamate, te injenicu da se u ove sustave ne smiju isputati oborinske vode.
Tablica 1.3: Tlana i vakuumska kanalizacija podruja primjene Primjena Rijetko naseljena podruja Ravniarsko podruje Visoka razina podzemnih voda Sloeno podzemlje s drugim instalacijama Kue i odvodni sustav u zatienom podruju Povremene koliine otpadnih voda (vikend-kue i slino) ++ vrlo dobro; + dobro; neodgovarajue; 0 neutralno Tlana kanalizacija ++ + ++ ++ 0 Vakuumska kanalizacija ++ ++ ++ + ++ ++

1.3
1.3.1

Izbor tipa odvodnje


Osnove

Izbor tipa (sustava) odvodnje ovisi o nizu imbenika: znaajke i tip postojeeg sustava (ako postoji); kapacitet i kakvoa prijamnika; priroda i znaajke isputanja voda u sustav; potrebe prethodnog ienja; topografija; ureaj za proiavanje otpadnih voda. Izbor ponajvie ovisi o mjesnim (lokalnim) prilikama i uvjetima, sanitarnim, tehnikotehnolokim i ekolokim zahtjevima te ekonomskim pokazateljima. Pod lokalnim uvjetima podrazumijeva se broj stanovnika, postojea i planirana industrija, koliina i sastav otpadnih voda, reljef terena, poloaj i svojstva prijamnika, kote izgraenih objekata i nain izgradnje, urbanistiki planovi razvoja itd. U sluajevima kad se radi o znaajnom proirenju postojee kanalizacije, tada je jedan od kljunih faktora postojea kanalizacija i njezine osobine.

21

J. Margeta: Odvodnja naselja

Sanitarni zahtjevi se kod izbora sustava odvodnje odnose na odravanje ispravnih zdravstvenih uvjeta na podruju naselja i gravitirajuih zona, tj. sprjeavanje negativnog i tetnog utjecaja otpada i neistoa na teren, vodu i zrak. Tehniko-tehnoloki zahtjevi odnose se na osiguranje brzine i djelotvornosti odvoenja otpadnih voda iz ljudske blizine, uvjete odravanja sustava, te na djelotvorno odravanje sustava za proiavanje i isputanje. Ekonomski pokazatelji odnose se na trokove izgradnje, odravanja i pogona kanalizacijskog sustava kao cjeline. Ekoloki pokazatelji odnose se na ouvanje ovjekova okolia i ekoloke ravnotee ueg i ireg prostora. Danas, a pogotovo u budunosti, ovi pokazatelji e imati kljunu ulogu u odabiranju tipa odvodnje. U prethodnom su tekstu saeto iznesene osnovne karakteristike svakog od sustava u odnosu na dane pokazatelje, a u daljnjem tekstu e biti prikazana svrhovitost primjene pojedinog tipa odvodnje.
1.3.2 Smjernice za izbor tipa odvodnje

Mjeoviti tip odvodnje se zbog sanitarnih i ekolokih razloga i problema s proiavanjem mjeavine otpadnih i oborinskih voda danas uglavnom ne preporuuje. Uvjeti u kojima bi se ovaj sustav mogao koristiti su sljedei: prijamnik velike prijamne moi, tako da je potrebno samo mehaniko proiavanje i kratki ispust; vrlo mali intenzitet kie (male dimenzije objekata); otpadna voda se ne prepumpava na kote vee od 10 m (mali pogonski trokovi); mogu se koristiti kini preljevi s malim stupnjem razrjeenja; povoljni uvjeti za isputanje preljevnih voda (mali trokovi proiavanja). Potpuni razdjelni tip odvodnje svrhovito se primjenjuje u sljedeim sluajevima: ako uz naselje postoji prijamnik koji omoguava prihvat svih oborinskih voda, bez znaajnijeg prethodnog ienja (povoljni uvjeti isputanja); ako postoji potreba za prepumpavanjem otpadnih voda na visinu veu od 20 m (veliki trokovi prepumpavanja); ako je intenzitet oborina razmjerno velik, kao i koliine oborina, ili ako je velika razlika izmeu sunog i kinog otjecanja (velike dimenzije objekata); ako oborinske vode nisu jako zagaene (npr. rijetka stambena izgradnja); ako je potreban visoki stupanj proiavanja otpadnih voda (veliki trokovi proiavanja). Nepotpuni razdjelni tip odvodnje se primjenjuje u sljedeim sluajevima: kao prva faza izgradnje razdjelnog tipa odvodnje; kad je intenzitet oborina vrlo mali i kad su one rijetka pojava (male tete od poplava); kad se doputaju mala vremena ponavljanja (do P = 1 god) mjerodavne raunske kie (tete od poplava vrlo male); ako oborinske vode nisu jako zagaene (rijetka stambena izgradnja); u gradovima i naseljima gradskog tipa gdje se primjena nepotpunog razdjelnog sustava podudara (usklauje) s opim planom ureenja grada (rijetka stambena izgradnja).
22

1. Kanalizacija osnove, tipovi i sheme

Polurazdjelni tip odvodnje svrhovito se primjenjuje u sljedeim sluajevima: ako uz naselje postoji prijamnik koji omoguava prihvat svih oborinskih voda, bez prethodnog ienja (velika prijamna mo prijamnika); ako postoji potreba (uvjetovana reljefom terena) za prepumpavanjem otpadnih voda na visinu veu od 20 m (veliki trokovi prepumpavanja); ako je intenzitet oborina razmjerno velik, kao i koliine oborina (velike razlike izmeu sunog i kinog otjecanja); ako je potreban visoki stupanj proiavanja otpadnih voda voda (veliki trokovi proiavanja); ako je potrebna vea zatita ovjekova okolia u kojoj se ne doputa isputanje prvih najzagaenijih oborinskih voda u prijamnik bez potpunog proiavanja (posebni ekoloki zahtjevi zatvoreni prijamnici). Kombinirani tip odvodnje svrhovito se primjenjuje prvenstveno u velikim gradovima (preko 100.000 stanovnika) odijeljenih podruja, koja se meusobno razlikuju po karakteru izgradnje, stupnju ureenja, reljefu, razliitim znaajkama postojee kanalizacije i drugim lokalnim uvjetima. Industrija: kod kanalizacije industrijskih pogona u pravilu se primjenjuje razdjelni sustav. Broj zasebnih kanalskih mrea ovisi o sloenosti tehnolokog procesa i vrstama otpadne vode. Osnovne kanalske mree na podruju industrije su obino: za kune (potrone i fekalne) vode, za industrijske (zagaene) vode i za industrijsko-oborinske vode. Osim toga, mogu biti izgraene i posebne industrijske kanalske mree za odvod kiselih, lunatih i drugih otpadnih voda, a sve s ciljem djelotvornije odvodnje i proiavanja.

U svim se sluajevima razmatra mogunost zajednikog odvoenja zagaenih industrijskih i kunih otpadnih voda. Zajednika odvodnja mogua je ako su industrijske otpadne vode bioloki razgradive, a nije mogua ako su industrijske otpadne vode bioloki nerazgradive. Prikljuak industrijskih voda na kuansku kanalizaciju doputen je jedino u sluajevima kad je kakvoa ista ili bolja od kakvoe kuanskih potronih voda. U svim drugim sluajevima, industrijske se vode moraju proiavati prije prikljuenja na gradsku kanalizaciju. Naime, ograniavanjem prikljuenja industrijskih otpadnih voda eli se sprijeiti njihovo tetno djelovanje na kanale (nagrizanje, eksplozije i sl.) i sprijeiti tetno djelovanje na proces proiavanja na ureaju za proiavanje voda ili pak sprijeiti tetno djelovanje na prijamnike otpadnih voda. Isto tako, treba voditi rauna i o tetnom djelovanju razliitih otpadnih voda na radnike koji se brinu o odravanju i pogonu kanalizacije. Industrijske otpadne vode koje nemaju ovakva tetna djelovanja mogu se prikljuivati na kanalizaciju, bez obzira na teret zagaenja koje nose. Ako imamo bioloki ureaj za proiavanje, tada se industrije s velikim organskim zagaenjem mogu bez zapreka prikljuiti na kanalizaciju, s tim da su u proraunu ureaja uzeta i ova optereenja.
Vakuumska kanalizacija se u pravilu primjenjuje u sljedeim sluajevima: kod malih naselja do 1.500 prikljuaka i 4 8 km mree; ako je gustoa izgraenosti mala, pa je duljina kanalizacijske mree vea od 4 m po stanovniku;
23

J. Margeta: Odvodnja naselja

ako je teren ravan i gravitacijski sustav zahtijeva izgradnju veeg broja malih crpnih stanica te duboko polaganje kanala (a time i velike zemljane radove); ako su podzemne vode visoke (movarna tla), a kanalizacija se treba graditi plitko iznad njih, ili ako je zbog vrstoe terena jako skupo izvoditi zemljane radove; ako je prostor za izvoenje gravitacijske kanalizacije ogranien (uske ulice sa starim zgradama uz ulicu); ako kanalizacija radi samo povremeno (kampovi i slina podruja); ako se zahtijeva potpuna zatita podzemnih voda od istjecanja iz kanalizacije, na primjer u zonama sanitarne zatite zahvata vode za pie (vakuum u mrei sprjeava istjecanje).

Poseban su sluaj suna podruja sa ogranienim koliinama voda u kojima se nastoji smanjiti potronja vode za ispiranje primjenom vakuumskih ispiraa nunika. Ovaj tip kanalizacije koristi se iskljuivo za otpadne vode.
Tlana kanalizacija u pravilu se primjenjuje u sljedeim sluajevima: ako je gustoa izgraenosti mala; ako je teren ravan ili ako se voda mora transportirati na vie kote; ako su podzemne vode visoke (movarna tla) a kanalizacija se treba graditi plitko iznad njih, ili ako je jako skupo ili ogranieno izvoditi zemljane radove zbog vrstoe terena i drugih ogranienja; ako je prostor za izvoenje gravitacijske kanalizacije ogranien (uske ulice sa starim zgradama uz ulicu, puno podzemnih instalacija); kada se zahtijeva brza izgradnja.

1.4

Osnovne sheme kanalizacije

Pod shemom kanalizacije podrazumijeva se tlocrtni oblik kanalske mree, odnosno poloaj kanalizacijskih objekata unutar podruja odvodnje. Shema kanalizacije u najveoj mjeri ovisi o reljefu terena, postojeoj i planiranoj urbanoj izgradnji, rjeenju prometnica te poloaju prijamnika i smjetaju ureaja za proiavanje u odnosu na podruje koje se kanalizira. Na izbor sheme utjee i vlasnitvo zemljita, poloaj javnih povrina i prepreka gravitacijskoj odvodnji voda (druge instalacije, vodni resursi, magistralne prometnice, eljeznica, podzemna eljeznica, zatiena podruja, itd.). Rubni uvjeti za shemu su podruje urbanizacije sa poloajem korisnika kanalizacijskog sustava, te poloaj ureaja za proiavanje otpadnih voda. Korisnici generiraju otpadne vode koje moraju dotei do ureaja. Kako e i kojim putem dotei, stvar je izbora sheme odvodnje slijevnog podruja sustava javne odvodnje. Shema kanalizacije treba biti rezultat optimalnog rjeenja odvodnje odreenog podruja. To znai da je ukupna duljina kanala najmanja, kao i dimenzije kanala i trokovi pogona, uz uvaavanje svih tehnikih zahtjeva koje kanalizacijski sustav treba zadovoljavati. S obzirom na raznovrsnost imbenika koji utjeu na rjeenje odvodnje, izdvaja se nekoliko osnovnih shema kanalske mree:

24

1. Kanalizacija osnove, tipovi i sheme

shema normalne (poprene) kanalizacije; shema obuhvatne kanalizacije; shema paralelne (uzdune) kanalizacije; shema radijalne kanalizacije; shema prstenaste kanalizacije; shema razgranate kanalizacije; shema zonirane kanalizacije.

Mogue su i razne kombinacije ovih shema.


Shema normalne (poprene) kanalizacije

Ako se naselje (podruje) koje se kanalizira nalazi uzdu obale rijeke ili nekog drugog prijamnika (npr. jezera, mora), i to na padinama (blagim ili strmijim) terena u smjeru prema prijamniku, tada je racionalno primijeniti shemu poprene kanalizacije u obliku niza osnovnih kolektora poloenih okomito prema prijamniku, s izravnim isputanjem u njega (Slika 1.18).

1 sekundarni kolektori 2 primarni kolektori

5 ureaj za proiavanje 6 ispust proiene vode

Slika 1.18: Shema normalne (poprene) kanalizacije

Ovakva su rjeenja mogua uz odreene uvjete, samo ako se radi o velikim meusobno razdvojenim pojedinanim podrujima (uglavnom vea od 50.000 stanovnika) kod kojih ima smisla graditi ureaj na svakom ispustu (sustavi sa vie ureaja za proiavanje otpadnih voda).
Shema obuhvatne kanalizacije

Kod ove sheme (Slika 1.19) sekundarni kanali su poloeni u smjeru najveeg pada terena, dok je glavni sabirni kolektor paralelan s prijamnikom i poloen u padu prema ureaju za proiavanje. Shema se svrhovito primjenjuje u sluaju kad je naselje izgraeno na uem ili irem pojasu paralelnom s prijamnikom i glavnom prometnicom uz prijamnik. Ovo rjeenje je vrlo racionalno ukoliko je mogue bez prepumpavanja sakupiti sve otpadne vode do ureaja za proiavanje.

25

J. Margeta: Odvodnja naselja

3 glavni kanal

4 crpna stanica

Slika 1.19: Shema obuhvatne kanalizacije

Shema uzdune ili paralelne kanalizacije

Kod ovakvog rjeenja sekundarni kanali su poloeni paralelno s prijamnikom, a glavni u skladu s padom terena i trasama prometnica u pravcu ureaja. Ovisno o terenskim prilikama, urbanom razvoju, poloaju prijamnika i drugom, ova shema moe poprimiti razne oblike: Paralelna jednostrana (Slika 1.20): itava kanalizacijska mrea nalazi se s jedne strane prijamnika.

Slika 1.20: Shema paralelne jednostrane kanalizacije

Paralelna lepezasta: pojavljuje se u sluaju kad je naselje formirano s obje strane prijamnika. Paralelna zonska (Slika 1.21): umjesto da se sve vode sakupljaju na najnioj lokaciji s koje bi se prepumpavale na ureaj (vea kota potrebna radi isputanja), daleko je racionalnije sve vie zone gravitacijski vezati za ureaj, a prepumpavati samo nie zone. Isto vrijedi i za sluaj u kojem zbog depresija nije mogue rijeiti kanalizaciju nekih dijelova naselja kao gravitacijsku. Za ove terenske depresije potrebno je formirati zaseban sustav uz transport otpadne vode posredstvom crpne stanice.

26

1. Kanalizacija osnove, tipovi i sheme

4 crpna stanica

10 tlani cjevovod nie zone

Slika 1.21: Shema paralelne zonske kanalizacije

Shema radijalne kanalizacije

Kod ove sheme, glavni kanali poloeni su okomito na izohipse i odvode sve vode najkraim putem do prijamnika (odnosno ureaja za proiavanje). Sekundarni kanali su paralelni s izohipsama i veu se okomito na glavni kanal (Slika 1.22).

Slika 1.22: Shema radijalne kanalizacije

Shema prstenaste kanalizacije

Ova se shema primjenjuje u sluajevima kad je naselje smjeteno na brdu ili viim kotama, pri emu vododjelnica razgraniuje slijev na dvije ili vie zona. Glavni odvodni kolektori (obodni kanali) poloeni su po niim pribrenim dijelovima, a napravljeni su u obliku prstena koji obuhvaa itavo urbanizirano podruje (Slika 1.23). Ovo je idealna situacija za odvodnju svih voda, ali je, na alost, vrlo rijetka.

27

J. Margeta: Odvodnja naselja

Slika 1.23: Shema prstenaste kanalizacije

Shema razgranate kanalizacije

Ova se shema (Slika 1.24) obino primjenjuje na podrujima s vrlo razvijenim reljefom gdje postoje nii tereni kojima gravitiraju svi dijelovi podruja odvodnje. To znai da se sve vode mogu gravitacijski bez prepumpavanja objediniti na jednom mjestu. Ukoliko je to mogue, na ovom se mjestu sve vode proiavaju. Ukoliko je mjesto udaljeno i nie od prijamnika, tada je potrebno prepumpavati vodu. Treba znati da je racionalnije prepumpavati proienu nego neproienu vodu (vei stupanj iskoritenja crpki), pa bi u ovom sluaju to bilo preporuljivo. Meutim, ovu preporuku ne treba shvatiti doslovno i primjenjivati u svakoj drugoj situaciji za svaku je situaciju potrebno izvriti odgovarajuu analizu i iznai najpovoljnije rjeenje, vodei rauna o trokovima proiavanja i crpljenja.

Slika 1.24: Shema razgranate kanalizacije

28

1. Kanalizacija osnove, tipovi i sheme

Kod ovakvih shema uglavnom ne postoji posebno izraen glavni kolektor, nego vei broj pojedinih kanala dovodi vode prema najnioj zoni. Shema je naroito povoljna u sluajevima etapne izgradnje, jer su pojedinane zone meusobno neovisne.
Shema zonirane kanalizacije

Shema zonirane kanalizacije (Slika 1.25) opisuje kanalizacijski sustav u kojem postoji vie neovisnih podsustava koji se spojnim elementima povezuju na jedinstveni ureaj za proiavanje i isputanje. U skladu s tim, ova se shema moe javiti u svim ve spomenutim shemama. Meutim, esto se javlja kao posljedica etapnog irenja urbanog podruja ili kad topografske prilike prisilno dijele urbano podruje na dva ili vie neovisnih sljevova.

Slika 1.25: Shema zonirane kanalizacije

Zonirana se kanalizacija moe javiti i kao posljedica bitno razliitih uvjeta odvodnje zbog kakvoe vode, reima otjecanja ili nekih drugih posebnosti (posebna podruja, industrija, vojska i slino). Kanalizacijski sustav se mora zonirati ukoliko postoje bitne razlike kakvoe otpadnih voda uih podruja, jer se tada u pravilu otpadne vode tih podruja moraju djelomino proiavati kako bi imale kakvou jednaku svim drugim vodama u kanalizacijskom sustavu. To je, na primjer, sluaj s industrijskim zonama. Na shemu kanalizacijske mree bitni utjecaj osim topografskih karakteristika ima i plan izgradnje podruja (urbanistiki plan). Usklaivanjem urbanistikih planova s potrebama odvodnje otpadnih i oborinskih voda mogu se utedjeti velika financijska sredstva u izgradnji i pogonu kanalizacije, pa se to uvijek preporuuje. Nadalje, zajedniko voenje urbane infrastrukture u zajednikim instalacijskim koridorima ili tunelima znaajno doprinosi odrivosti infrastrukture i pojeftinjenju graenja i odravanja.
Shema vakuumske kanalizacije

Shema vakuumske kanalizacije ima isti osnovni okvir. Rubni uvjeti za ovu shemu su takoer podruje urbanizacije sa poloajem korisnika kanalizacijskog sustava, te polo29

J. Margeta: Odvodnja naselja

aj ureaja za proiavanje otpadnih voda. Korisnici generiraju otpadne vode koja moraju dotei do ureaja. Kako e i kojim putem dotei, stvar je odabira sheme odvodnje slijevnog podruja sustava javne odvodnje. U ovom sluaju otjecanje nije gravitacijsko, pa topografija terena nema dominantni utjecaj na poloaj kanala iako i ova prioritetno koristi mali pad terena prema mjestu sakupljanja. Zapravo, ova kanalizacija zahtijeva mali pad dna cijevi u smjeru teenja (oko 0,2%), pa je stoga nuno kanale polagati na ravnom terenu ili terenu s malim padom u pravcu vakuumske stanice. Prema tome, kanali se vode podrujem s malim padom ili manje-vie ravnim dionicama terena. U ovom sluaju na oblik sheme i poloaj sakupljaa u prostoru znaajnije utjeu prometnice i poloaj javnih povrina. Sustav ima uglavnom jedno ili ponekad vie sabirnih mjesta, tako da se lokalna mrea razvija prema vakuumskoj stanici (kotlu) u koju dotjeu sve otpadne vode koje se crpkama crpe na ureaj za proiavanje. Optimalna duljina mree po jednoj vakuumskoj stanici je oko 4 km. Meutim, grade se i znatno vee vakuumske mree. Ovaj tip kanalizacije koristi se iskljuivo za otpadne vode.
Shema tlane kanalizacije

Za shemu tlane kanalizacije vrijedi sve to je ve prikazano za vakuumsku kanalizaciju. I za ovu shemu rubni uvjeti su podruje urbanizacije sa poloajem korisnika kanalizacijskog sustava, te poloaj ureaja za proiavanje otpadnih voda. Korisnici generiraju otpadne vode koje moraju dotei do ureaja. Kako e i kojim putem dotei, stvar je odabira sheme odvodnje slijevnog podruja sustava javne odvodnje. I u ovom sluaju otjecanje nije gravitacijsko ve tlano, pa topografija terena nema dominantni utjecaj na poloaj kanala. Nadalje, i u ovom sluaju na oblik sheme i poloaj sakupljaa u prostoru znaajnije utjeu prometnice i poloaj javnih povrina. Poetak sustava su crpna okna i tlani ureaji, a sustav zavrava s izljevnim mjestom na ureaju. Ako je tlana kanalizacija dio ireg sustava odvodnje, izljevno mjesto moe biti i okno prikljuka na gravitacijski sustav odvodnje. Ova se shema primjenjuje za manja naselja ili za manje dijelove veih naselja. Ovaj tip kanalizacije koristi se iskljuivo za otpadne vode.

30

Mjerodavne koliine otpadnih i oborinskih voda

2.

Uvod
U urbanim sredinama kanalizacija se proraunava za dva reima otjecanja: otjecanje u sunom razdoblju; otjecanje u kinom razdoblju. Mjerodavno otjecanje u sunom razdoblju za kanalizacije bez tuih voda, odnosno bez infiltracije podzemnih voda (mora), je: Qukupno,suno = Qkomunalne otpadne vode + Qindustrijske otpadne vode (l/s). Mjerodavno otjecanje u sunom razdoblju za kanalizacije s infiltracijom podzemnih voda (mora) je: Qukupno,suno = Qkomunalne otpadne vode + Qindustrijske otpadne vode + Qtue vode (l/s). U kinom razdoblju, otjecanje je: a) Razdjelna kanalizacija kanalizacija otpadnih voda (u ovom su sluaju tue vode ukupne tue vode, povrinske i podzemne): Qukupno,otpadne vode = Qukupno,suno + Qtue vode (l/s); kanalizacija oborinskih voda: Qukupno,oborinske vode = Qmjerodavne kie (l/s). b) Mjeovita kanalizacija Qukupno = Qkomunalne otpadne vode + Qindustrijske otpadne vode + Qmjerodavne kie (l/s). Za dimenzioniranje i rad mjeovite kanalizacije vano je poznavati mjerodavne koliine za dva razdoblja: suno razdoblje; kino razdoblje.
31

J. Margeta: Odvodnja naselja

Za dimenzioniranje i rad razdjelne kanalizacije vano je poznavati reime teenja i mjerodavne koliine kako slijedi: kanalizacija otpadnih voda suno i kino razdoblje; kanalizacija oborinskih voda kino razdoblje. Tue vode su od najveeg znaenja za kanalizaciju otpadnih voda jer bitno utjeu na reim teenja u kanalima, te se obvezno moraju uzeti u obzir kod dimenzioniranja kanalizacijskog sustava. Kod kanalizacije oborinskih i mjeovitih voda utjecaj tuih voda je znatno manji jer su tue vode samo manji dio voda koje teku ovim kanalima, te se stoga u pravilu ne uzimaju u obzir pri dimenzioniranju kanala. Meutim, tue se vode trebaju uzeti u obzir pri dimenzioniranju ostalih graevina u sustavu: crpnih stanica, retencija, preljeva, ureaja, itd. U ovom poglavlju obrazloit e se proraun mjerodavnih koliina svih voda potrebnih za dimenzioniranje i pogon kanalizacijskog sustava.

2.1
2.1.1

Otpadne vode
Urbane ili komunalne otpadne vode

Urbane otpadne vode su u izravnoj vezi s urbanim potronim (vodoopskrbnim) vodama. Zbog toga znaajke vodoopskrbnog sustava izravno utjeu i na znaajke kanalizacijskog sustava. Najvei dio potronih voda se isputa u kanalizaciju (najee 80 95%), a samo manji dio se gubi kod uporabe. Ovdje nisu ukljueni gubici u mrei, ve jedino gubici kod uporabe unutar stambenog objekta. Ovdje takoer nisu ukljuene potrone vode za zalijevanje okunice, odnono potronja vode izvan stambenog objekata. Zbog svega se ovoga u analizama mjerodavnih koliina urbanih otpadnih voda polazi od urbanog vodoopskrbnog sustava i potronih koliina voda. Analizom se moraju utvrditi stvarne koliine otpadnih voda koje razliiti potroai isputaju u kanalizacijski sustav.
Naelo prorauna potronih koliina

Koliine otpadnih voda neke urbane sredine su izravno u funkciji potronih voda, stoga se moraju analizirati pomou analize potronih voda. Potronju vode (odnosno koliine otpadnih voda) za domae potrebe definiraju etiri osnovne veliine: 1. Specifina potronja vode po stanovniku (na poetku i na kraju planskog razdoblja); 2. Broj stanovnika prikljuenih na kanalizaciju u planskom razdoblju; 3. Podruje potronje i gustoa stanovanja; 4. Koeficijenti neravnomjernosti potronje. Specifina potronja vode odabire se u skladu s predvienim razvojem naselja na kraju planskog razdoblja ili jedne etape njegova razvoja (ukoliko se sustav izgrauje u vie etapa) polazei od poetnog stanja i potronje. U izboru ove vrijednosti treba biti obazriv odabiranje manje vrijednosti moe bitno utjecati na razvoj naselja i na opi ivotni standard, a prevelike vrijednosti dovode do izgradnje velikih kapaciteta sustava koji se nee u potpunosti iskoristiti.
32

2. Mjerodavne koliine otpadnih i oborinskih voda

Vano je koristiti specifinu potronju koja u sebi ne sadri planirane gubitke vode u vodoopskrbnom sustavu, jer te vode ne ulaze u kanalizacijski sustav.
A) Razdoblje planiranja

Razdoblje planiranja (dimenzioniranja) vodoopskrbnog ili kanalizacijskog sustava i njegovih dijelova je broj godina potrebnih da se postignu uvjeti prema kojima je izvreno projektiranje. Faktori koji utjeu na izbor ovog razdoblja su: 1. Uobiajeni ivotni vijek konstrukcije i opreme: o kakvoi primijenjenog materijala i izvedbi ovisit e vijek trajanja konstrukcije i opreme. Vijek trajanja opreme je uvijek viestruko krai od vijeka trajanja betonske konstrukcije, a to omoguava faznu izgradnju i bolje prilagoavanje potrebama i tehnolokom napretku tijekom eksploatacije objekta. 2. Poetna cijena izgradnje i upravljanja: ukoliko je poetna cijena izgradnje i upravljanja visoka, tada je bolje da je razdoblje eksploatacije due jer e se i sredstva lake amortizirati, odnosno bolje e se iskoristiti poetna skupa ulaganja. 3. Mogunost financiranja: raspoloiva sredstva izravno utjeu na opseg i kakvou izgradnje, a time i na razdoblje eksploatacije. U pravilu, vea sredstva znae due razdoblje eksploatacije. 4. Mogunost osiguranja planirane potronje vode na kraju razdoblja: sustav se mora graditi za koliine vode za vodoopskrbu koje nam stoje na raspolaganju. 5. Mogunost proirenja ili poveanja kapaciteta sustava: ukoliko tijekom vremena postoje mogunosti jednostavnog proirenja kapaciteta, bolje je da razdoblje planiranja bude krae, jer se u tom sluaju odvodnja moe lake rijeiti faznom izgradnjom. 6. Mogunost ekonominog poslovanja za vrijeme ovog razdoblja: ukoliko se ekonomski isplati, bolje je graditi za due vremensko razdoblje, jer su i ekonomski uinci vei. 7. Ponaanje sustava u poetnom razdoblju, kad nije potpuno iskoriten: krae razdoblje znai bolje ponaanje sustava na poetku razdoblja. 8. Prihvatljiv rok prognoze rasta broja stanovnika, kao i ostalih sadraja: u svakom sluaju, plansko razdoblje trebalo bi biti priblino jednako razdoblju za koje se moe pouzdano prognozirati broj stanovnika i drugi ulazni podaci, odnosno razvoj podruja koje se rjeava. Uoljivo je da plansko razdoblje ovisi uglavnom o ekonomskim uvjetima egzistencije sustava, njegovoj fleksibilnosti, te o kakvoi materijala i opreme koji e se ugraditi. Vijek trajanja pojedinih elemenata kanalizacijskog sustava propisuje se zakonom ili preporukama odreenih institucija i strukovnih udruga. Tablica 2.1 prikazuje uobiajena planska razdoblja za dijelove kanalizacijskog sustava prema podacima u literaturi /88/ i Pravilniku o amortizaciji.
B) Prognoza potronje u planskom razdoblju

Specifina potronja vode se tijekom planskog razdoblja mijenja i u pravilu je najvea na kraju planskog razdoblja. Njezinu vrijednost treba definirati i za krajnji i za ostala razdoblja razvoja sustava.

33

J. Margeta: Odvodnja naselja

Poetna vrijednost se odreuje analizom svih potronji koje ju definiraju. Vrijednosti specifine potronje za pojedine faze razvoja sustava i za kraj planskog razdoblja treba izraunati u skladu s karakteristikama naselja u tim razdobljima. Meutim, izrazito je teko pretpostaviti budue karakteristike naselja i uvjete ivljenja zbog mnogobrojnih faktora koji utjeu na njegov razvoj, kao i njihove promjenjivosti tijekom vremena.
Tablica 2.1: Planska razdoblja za dijelove kanalizacijskog sustava Tip objekta Brane i veliki kanali Posebne karakteristike Pravilnik (godine) 33 20 20 20 Plansko razdoblje (godine) 30 50 20 25 10 15 20 30 Konana izgraenost podruja

Skupi i neprikladni za poveanje kapaciteta Crpne stanice, ureaji Kad je veliina prirasta i za proiavanje kamata mala Crpne stanice, ureaji Kad je veliina prirasta i za proiavanje kamata velika Kolektori profila Male cijevi je skuplje zamijeniti ako je razdoblje veeg od 400 mm due Sekundarna mrea, Zahtjevi se mogu brzo kolektori profila mijenjati u ogranienom manjeg od 400 mm prostoru

C) Prognoziranje broja stanovnika

Svaki kanalizacijski sustav mora biti dimenzioniran tako da zadovoljava trenutne i budue potrebe zajednice. Da bi se to postiglo, treba znati broj stanovnika u neposrednoj budunosti. U jednoj urbanoj sredini broj stanovnika se mijenja ovisno o: raanju; umiranju; i migraciji. Ove veliine ovise o cijelom nizu faktora (uvjeti ivljenja, razvoj industrije, transporta, kolstva, itd.). Dobra prognoza broja stanovnika ovisi o pravilnom izboru ovih faktora i o procjeni njihova utjecaja. Analiza faktora prelazi okvire ove knjige i nee se obraivati.
D) Podruje potronje i gustoa naseljenosti

Osim prognozom broja stanovnika, za promatrano podruje bi trebalo raspolagati podacima o podruju potronje (korisnika) i gustoi naseljenosti u skladu s urbanistikim rjeenjem budueg naselja. Podaci se dobiju od odgovarajuih organa, a neophodni su u daljnjim fazama rjeavanja kanalizacije (razmjetaj objekata i dimenzioniranje kanala). Podaci o broju stanovnika su potrebni za izraunavanje ukupno potrebnih koliina vode. Bitno je poznavati i raspored stanovnitva unutar podruja potronje, kako bi se na
34

2. Mjerodavne koliine otpadnih i oborinskih voda

vrijeme predvidjeli kapaciteti kolektora za pojedine dijelove podruja. Ukoliko se ovi podaci znaju pouzdano, prilikom izgradnje je mogue utedjeti znatna sredstva.
Koliine otpadnih voda

Kao to je reeno, pod kuanskim otpadnim vodama podrazumijevaju se sve vode koje se isputaju u kanalizaciju, a koje su u domainstvu bile uporabljene na bilo koji nain. Koliine koje dospijevaju u kanalizaciju rezultat su razliitih aktivnosti u domainstvu, tako da se stvarne koliine mogu dobiti jedino analizirajui svaku od ovih aktivnosti. Urbane otpadne vode su sve one vode (osim industrijskih voda) koje dospijevaju u kanalizaciju iz neke urbane sredine. U tekstu koji slijedi prikazuju se neke veliine prema meunarodnim iskustvima i najnovijim kretanjima (Tablica 2.2 Tablica 2.4).
Tablica 2.2: Koliine otpadnih voda u kuanstvu (l/stanovnik/dan) Tip otpadnih voda Kuhinjske Sanitarne Tuevi Otpadne vode od pranja Ukupno Koliina 20 40 35 95 35 105 30 60 120 300

Uobiajene vrijednosti koliina gradskih otpadnih voda (koje ukljuuju i manje privredne pogone i servise) koje se preporuuju u Njemakoj (ATVA 118) /9/, ako nisu uzete u obzir posebne mjere tednje, prikazuje Tablica 2.3.
Tablica 2.3: Koliine otpadnih voda u naselju (l/stanovnik/dan) Veliina naselja < 5.000 5.000 10.000 10.000 50.000 50.000 250.000 > 250.000 Koliina otpadnih voda 150 180 220 260 300

Kada se proraunavaju koliine po pojedinanim objektima, koriste se podaci napisani u tablicama. Ti su podaci na strani sigurnosti i oznaavaju maksimalne koliine. Zbog toga je u svim sredinama u kojima se provode mjere racionalne potronje vode mogue ove koliine umanjiti i do 40%. O ovome se mora voditi rauna jer su sve vie u uporabi sanitarni ureaji i ureaji u domainstvu koji troe sve manje vode. Na primjer, WC-ispirai su prije troili od 15 20 l, a danas od 6 8 l po jednoj uporabi.

35

J. Margeta: Odvodnja naselja

Tablica 2.4: Koliine otpadnih voda u razliitim objektima (l/stanovnik/dan) /67/


Tip ustanove/objekta Zrana luka (po putniku) Stan (po stanaru) Kampovi: kampovi sa svim centralnim sadrajima s WC-om, a bez tueva dnevni kampovi (bez pripreme hrane) luksusni kampovi Stambene kue: penzioni luksusne kue kolektivna izgradnja individualni objekti Vikendice sezonskog karaktera Industrija (po osobi) Bolnice (po krevetu) Hoteli sa sanitarnim prostorijama Hoteli sa zajednikim sanitarnim prostorijama Druge bolnike ustanove Pokretne kue (po kui) Moteli s WC-om, kadom i kuhinjom Moteli (po krevetu) Piknik-parkovi (po gostu samo WC) Piknik-parkovi s kupaonicom/WC-om Restauracije (toalet i kuhinjski otpad po gostu) Restauracije (kuhinjski otpad po obroku) Restauracije (samo bar) Obina restauracija (po sjedalu) Snack barovi (po sjedalu) kole: sa spavanjem (koled) bez gimnastikih dvorana, tueva i kafeterija (dnevno) s tuevima, kafeterijama i gimnastikim dvoranama (dnevno) s kafeterijom, ali bez tueva i gimn. dvorana (dnevno) osnovna kola (po ueniku), uz pripremu hrane srednja kola (po ueniku), uz pripremu hrane Servisne stanice (po automobilu) Bazeni Kino (po sjedalu) Kampovi s autoprikolicama, bez prikljuka vode i kanalizacije (po parkingu) Kampovi s autoprikolicama, s prikljukom na vodu i kanalizaciju (po parkingu) Radnici: graevinski na gradilitu slubenici Tvornice: bez tueva (po zaposlenom) s tuevima (po zaposlenom) Koliina 15 200 120 30 50 350 180 540 210 260 180 120 800 220 80 400 800 180 150 15 30 30 10 6 110 70 300 50 80 65 40 50 35 35 15 180 350

150 50 80 110

36

2. Mjerodavne koliine otpadnih i oborinskih voda

Meutim, esto se rjeavaju naselja kao cjeline. U tim sluajevima koriste se podaci o urbanim otpadnim vodama izraeni u l/stanovnik/dan. Ova koliina ukljuuje sve otpadne vode koje se javljaju u jednoj urbanoj sredini, izraene po stanovniku. To znai da su ukljuene kuanske otpadne vode, vode iz ustanova, servisa, sitne industrije, itd. Ova veliina varira od mjesta do mjesta. U pravilu se za gradske sredine uzima 80 95% opskrbnih koliina (specifina potronja po stanovniku):
urbane kanalizacijske koliine = 80 95% specifine potronje (l/stanovnik/dan)

To znai da je koeficijent umanjenja 0,8 0,95 (Tablica 2.5). Ovi podaci vrijede za uobiajenu situaciju u odnosu na potronju vode u naselju, to jest nije ukljuena potronja vode za zalijevanje okunica. Koristi se specifina potronja koja ne ukljuuje gubitke u vodoopskrbnom sustavu.
Tablica 2.5: Koeficijent umanjenja normi potronji za proraun otpadnih voda Korisnik kanalizacijskog sustava Podruje naselja s individualnim tipom stanovanja i relativno malom okunicom i vanjskom potronjom vode Podruje naselja s kolektivnim tipom stanovanja bez okunica i vanjske potronje vode Podruje naselja s individualnim tipom stanovanja i relativno velikom okunicom i vanjskom potronjom vode Turistiki objekti ovisno o razini vanjske potronje Industrijska podruja uglavnom sanitarne vode Kumanjenja koeficijent umanjenja 0,70 0,80 0,95 0,95 za unutranju potronju (unutar kue). Vanjska se potronja u pravilu ne uzima u obzir 0,70 0,90 0,95 za unutranju potronju 0,85 0,95

U situacijama kad su u veliinu specifine potronje ukljuene potrone koliine vode za zalijevanje zelenila i okunice i/ili veliki gubici (vie od 20%) vode u vodoopskrbnom sustavu, najprije se mora umanjiti veliina specifine potronje vode izostavljanjem veliine gubitaka i potronje za zalijevanje, a tek potom primijeniti koeficijent umanjenja (0,8 0,95). Potrebno je napomenuti da se u europskim zemljama za gradove koristi koeficijent umanjenja od 0,95. U pravilu, razlika izmeu potronih i otpadnih voda opada to je naselje vie urbanizirano (gue naseljeno). U vie urbaniziranim sredinama zastupljenost zelenih povrina kao i duljine vodoopskrbne mree (potencijalnih gubitaka) je manja po stanovniku. U svakom sluaju, prije nego to se izabere veliina koeficijenta umanjenja, odnosno razlika izmeu koliina opskrbnih i otpadnih voda, potrebno je analizirati potronju vode i moguih gubitaka i utvrditi koliko se vode vraa u kanalizacijski sustav, a koliko istjee u teren ili isparava u atmosferu. Kada se rjeava problematika velikih naselja s izrazito razliitim tipovima izgradnje u pojedinim zonama (potronjom vode), treba koristiti odgovarajue koeficijente umanjenja za svaku zonu posebno, a sve u skladu s rezultatima provedene analize.
37

J. Margeta: Odvodnja naselja

2.1.2

Mjerodavne koliine urbanih otpadnih voda

Mjerodavne koliine otpadnih voda su one koje slue za dimenzioniranje pojedinih objekata kanalizacijskog sustava. Poznato je da se potronja vode u naselju i njegovim objektima mijenja u vremenu, sezonski, dnevno ili po satu. Kako se mijenja potronja, tako se mijenja i otjecanje otpadnih voda. Prema tome, sve to se moe rei za promjenu koliina otpadnih voda ujedno se moe rei i za opskrbnu vodu. Neravnomjernost dotjecanja je rezultat toga to se ukupne dnevne koliine vode realiziraju nejednoliko, odnosno njihov najvei dio realizira se tijekom kraih razdoblja u danu. to je vrijeme realizacije ili dotjecanja iz nekog potronog vremena due, to je i neravnomjernost otjecanja manja. Znai, veliina neravnomjernosti ovisi o aktivnostima u mjestu potronje. U skladu s ovim, svaki objekt je poseban i ima svoju posebnu neravnomjernost. U skladu s ovim, mjerodavni protok otpadnih voda se dobije kao:
k Qsred , sat =

Qdne Trealizac 3600

(2.1)

k Qsred , sat satni protok (l/s); Qdne dnevna koliina (l); Trealizac razdoblje otjecanja (h).

Meutim, unutar razdoblja otjecanja protok se mijenja, tako da se pojavljuju vrhovi vezani za odgovarajue aktivnosti. To znai da, ovisno o vrsti objekata, ovu koliinu treba poveati u odnosu na koeficijent maksimalne neravnomjernosti K, a on je:

K=

k Qmax , sat k Qsred , sat

(2.2)

gdje je: k Qmax , sat maksimalni satni protok (l/s). U skladu s ovim, maksimalna satna potronja nekog objekta jest:
k k Qmax ,sat = Qsred ,sat K (l/s)

(2.3)

Kad se analizira naselje ili neki njegov dio, postupak je isti kao kod prorauna vodovoda.

Razlikujemo: srednji dnevni, odnosno srednji godinji (ili sezonski) protok otpadnih voda; maksimalni dnevni protok otpadnih voda unutar prosjene godine ili sezone; maksimalni satni protok unutar dana maksimalne potronje. Dnevni protok je:
k k Qdne = qspec M (l/dan)

(2.4)

Srednji dnevni protok u jedinicama (l/s) je:


38

2. Mjerodavne koliine otpadnih i oborinskih voda


k Qsred = k qspec M

24 3600

(l/s)

(2.5)

gdje je: k Qsred srednji protok u kanalizaciji (l/s);


k qspec specifina koliina otpadnih voda (l/stan/dan);

broj stanovnika.
k Qdne K D (l/s) 24 3600

Maksimalni dnevni protok je:


k Qmax , dne =

(2.6)

gdje je: KD

koeficijent maksimalne dnevne neravnomjernosti.

Maksimalna dnevna potronja najee je srednja dnevna potronja u maksimalnom tjednu potronje vode u godini, a moe se izraunati kao srednja dnevna potronja u mjesecu maksimalne potronje. Maksimalni satni protok je:
k Qmax ,sat = k Qdne K D K S (l/s) 24 3600

(2.7)

gdje je: KS

koeficijent maksimalne satne neravnomjernosti.

U sluaju podruja u kojima je znaajna sezonska neravnomjernost potronje vode unutar raunskog razdoblja, posebno se raunaju dnevni i satni protoci za razdoblje sezone i za razdoblje izvan sezone. Koriste se iste formule, jednadbe (2.4) (2.7), s tim k da se u obzir uzimaju odgovarajui ulazni podaci (M, qspec ) i to za sve kategorije potroaa vode (stanovnitvo, vikend-turisti, turisti u razliitim smjetajnim kategorijama). Dnevna potronja u pojedinom razdoblju (dnevna sezonska potronja) je tada:
k Qdne ,sezonska =

q
i

k spec ,i

M i (l/dan)

(2.8)

gdje je:
k Qdne , sezonska srednji protok u kanalizaciji u raunskom razdoblju (l/s); k q spec ,i specifina koliina otpadnih voda za razliite kategorije korisnika kana-

Mi

lizacije (l/stanovnik/dan); broj pojedinih kategorija korisnika kanalizacije (turista, stanovnika).

Ako su promjene dnevne potronje unutar sezonskog razdoblja male (ovo uglavnom k vrijedi za koliine koje generiraju turisti), odnosno ako su specifine koliine q spec ,i maksimalne za to razdoblje, tada se izostavlja (ne rauna) maksimalna dnevna potrok nja unutar raunskog razdoblja, jer se smatra da je to Qdne , sezonska . Naravno, uvijek se rauna odgovarajua maksimalna satna potronja za taj dan.
39

J. Margeta: Odvodnja naselja

Ovaj je pristup dobar za proraun mjerodavnih koliina otpadnih voda koje generiraju sezonski korisnici kanalizacije (turisti), ali ne i za proraun mjerodavnih koliina otpadnih voda koje generiraju stalni stanovnici. Zbog toga je za pojedino vremensko razdoblje ispravnije izraunati maksimalnu dnevnu koliinu otpadnih voda odvojeno za turiste (bez koeficijenta dnevne neravnomjernosti KD) i za stalne stanovnike (s godinjim KD), zbrojiti, izraunati jedinstvenu maksimalnu dnevnu koliinu otpadnih voda u sezoni, i onda izraunati jedinstvenu satnu koliinu otpadnih voda pripadajueg slijevnog podruja koritenjem odgovarajueg koeficijenta KS. Vrna satna potronja ne dogaa se za sve vrste korisnika (domainstva, uredi, trgovine, industrija) u istome satu. Stoga se, strogo teoretski, ukupni maksimalni satni protok ne bi trebao raunati zbrajanjem maksimalnih satnih protoka pojedinih vrsta korisnika; umjesto toga, trebao bi se izraunati na temelju zbirnog grafa satne potronje. Meutim, ovaj je postupak nepraktian pa se zbog toga maksimalni satni protok pojednostavnjeno izraunava kako to prikazuje Okvir 2.1. Ovo je pojednostavnjenje prihvatljivo zbog toga to je potronja u domainstvima najee viestruko vea od ostalih potronji, pa je i eventualna greka uslijed pojednostavnjenja mala. Ako su, pak, koliine potronje za pojedine vrste korisnika podjednake i velike, poeljno je detaljnije analizirati satnu potronju u sustavu.
2.1.3 Koeficijenti neravnomjernosti protoka

Reeno je da je potronja vode promjenjiva veliina koja se stalno mijenja tijekom vremena. Promjene su godinje, dnevne (mjesene) i satne, a ovise o nizu faktora: klimatskim uvjetima, temperaturama, godinjem dobu, rasporedu radnog vremena zaposlenih, navikama stanovnitva, itd. Sve se ove promjene moraju na odgovarajui nain ukljuiti u proraun, kako bi sustav mogao zadovoljiti sve potrebe za vrijeme eksploatacijskog razdoblja. Ove neravnomjernosti utjeu na pojedine dijelove sustava na razliite naine, stoga ih je potrebno na razliite naine ukljuiti u proraun: godinje se promjene zanemaruju u ovisnosti o prirodnim promjenama i promatraju se kao funkcija koeficijenta civilizacije i aktivnosti stanovnitva. Ove se veliine obuhvaaju odabiranjem odgovarajue specifine potronje vode za pojedina razdoblja eksploatacije sustava; dnevne neravnomjernosti potronje tijekom godine su znaajne, i u proraun je bitno ukljuiti dnevne minimume i maksimume; satna neravnomjernost tijekom dana je bitna za dimenzioniranje, a posebno za upravljanje kanalizacijskim sustavom, i neophodno ju je ukljuiti u proraun. Sve se ove neravnomjernosti u proraun ukljuuju uvrtavanjem odgovarajuih koeficijenata. O ispravnosti zadavanja vrijednosti koeficijenata ovisit e ispravno funkcioniranje cijelog sustava, stoga im treba posvetiti veliku pozornost. Veliine koeficijenata su navedene u odgovarajuim skriptama o vodovodu.

40

2. Mjerodavne koliine otpadnih i oborinskih voda

Okvir 2.1: Maksimalno otjecanje Vrno otjecanje nije isto za domainstva, urede, trgovine ili industriju. Zato se u proraunu koliina ovih korisnika trebaju koristiti pripadajui koeficijenti dnevne i satne neravnomjernosti. Proraun maksimalnog zadanog protoka u (l/s) je tako:
24 365 24 24 365 Qmax ,satna = K D Qd ,srednji ,dnevni + Qu ,srednji ,dnevni + Qi ,srednji ,dnevni x xu yu xi yi

Srednji dnevni protok u domainstvima (Qd,srednji,dnevni), uredima i trgovinama (Qu,srednji,dnevni), i industriji (Qi,srednji,dnevni), je prosjena godinja dnevna veliina izraena u (l/s). Veliine y (izraavaju se u danima) iskazuju broj radnih dana u godini. Veliine x (izraavaju se u satima) iskazuju broj sati otjecanja, odnosno broj sati rada tijekom jednog dana.

Ove se vrijednosti mogu i numeriki opisati: postoje jednadbe za proraun koeficijenta neravnomjernosti, npr. sljedea formula Fedorova /54/: K= 2,69 0,121 Qsred (2.9)

gdje je: K opi koeficijent neravnomjernosti; Qsred srednji dnevni protok (l/s). Ovaj izraz je pogodan jer omoguava odreivanje opeg koeficijenta neravnomjernosti za razliita slijevna podruja u funkciji Qsred. Moe se prikazati i grafiki (Slika 2.1). k Valjanost ove formule ovisi o veliini qspec koja, osim broja korisnika, takoer utjee na veliinu srednjeg protoka. U odnosu na vrijeme kada je postavljena formula Fedok . Zbog toga primjena ove formule u danarova, danas je bitno smanjena veliina qspec njim uvjetima daje koeficijente koji su na strani sigurnosti. Koeficijent neravnomjernosti moe se izraziti kroz ukupno vrijeme trajanja dnevnog otjecanja, odnosno kao: K = 24 (2.10) x gdje je: x ukupno satno trajanje dnevnog otjecanja.
U sluaju prorauna maksimalnog (vrnog), srednjeg i minimalnog satnog otjecanja koriste se odgovarajue veliine x, odnosno ekvivalentni broj sati dnevnog otjecanja. Ovi koeficijenti slue za proraun satnog otjecanja u danu maksimalne potronje. Vani su za dimenzioniranje kanalizacijske mree (vrno otjecanje), ali i objekata na njoj (retencija, ureaja za proiavanje otpadnih voda) jer pruaju cjelovitiju sliku reima teenja otpadnih voda tijekom dana.

41

J. Margeta: Odvodnja naselja


K
4 Stupanj maks. varijacija

1 1

10

100

1000

Qsred (l/s)

Slika 2.1: Koeficijenti neravnomjernosti po formuli Fedorova

Koeficijent neravnomjernosti potronje vode, odnosno otjecanja otpadnih voda, nije statina veliina ve se mijenja sukladno razvoju (rastu) naselja. To znai da koeficijent neravnomjernosti nee biti isti na poetku i na kraju planskog razdoblja kanalizacijskog sustava. U sluaju manjih naselja koja e se tijekom vremena znaajno mijenjati tijekom planskog razdoblja (promjena broja stanovnika izmeu poetka i kraja razdoblja prorauna vea od 50%), razlike su znaajne i moraju se uvijek analizirati. Gdje je god mogue potrebno je koristiti koeficijente neravnomjernosti potronje vode na temelju izmjerenih veliina, a naroito za poetak razvoja kanalizacijskog sustava. U pravilu, to je mogue napraviti za svako naselje u kojem postoje pouzdani podaci o veliinama potronih voda. Veliine koeficijenata neravnomjernosti otjecanja otpadnih voda za konano stanje razvoja kanalizacijskog sustava treba proraunati na temelju izmjerenih veliina za poetno stanje, podataka, podataka iz literature za naselja sline veliine i strukture potronje vode, a sve na temelju provedene analize.
2.1.4 Proraun mjerodavnih koliina otpadnih voda na temelju broja i vrste sanitarnih ureaja

U sluaju kada je potrebno proraunati mjerodavne koliine za dimenzioniranje kanalizacije pojedinih manjih stambenih i drugih objekata ili manje grupe objekata, proraun se radi na temelju broja i vrste sanitarnih ureaja. Prikazat emo empirijski postupak u skladu sa EN 752 4:1997, prilog C. imbenici na temelju kojih se odreuje veliina mjerodavnog protoka su: broj i tip ureaja koji su povezani s kanalizacijom i vjerojatnost njihovoga istovremenog koritenja; koliina vode iz svakog ureaja; prosjeno trajanje istjecanja iz ureaja; oekivani interval koritenja ureaja. Koristi se sljedea empirijska formula:
Q = k DU

DU

gdje je:
42

2. Mjerodavne koliine otpadnih i oborinskih voda

Q kDU DU

mjerodavna koliina otpadnih voda (l/s); koeficijent uestalosti koritenja (bezdimenzionalni broj, Tablica 2.6); jedinica za koliinu vode pojedinog ureaja (bezdimenzionalni broj, Tablica 2.7)

Da bi se dobio protok, koeficijent kojeg prikazuje Tablica 2.6 se mnoi sa 1 l/s.


Tablica 2.6: Tipine veliine koeficijenta uestalosti (kDU) Tip zgrade Stanovi, prenoita, uredi (povremeno koritenje) Bolnice, kole, restorani, hoteli (ee koritenje) Javni sanitarni ureaji i/ili tuevi otvoreni za javnost (vrlo esto koritenje) Laboratoriji i specijalne zgrade (posebna koritenja) Tablica 2.7: Tipine veliine jedinica za koliinu vode (DU) Tip ureaja Umivaonik, tu Pisoar Kada, sudoper Perilica sua Kuna perilica rublja Perilica rublja u servisima WC (ispira 4 9 l) Podni slivnici DU 0,3 0,6 0,3 0,8 0,8 1,3 0,2 0,8 0,5 0,8 1,0 1,5 1,2 2,5 0,8 2,0 kDU 0,5 0,7 1,0 1,2

Napomena: veliina DU ovisi o tipu ureaja i njegovoj veliini. Ako podaci nisu poznati, koristi se gornja granica (najvei DU) iz tablice.

2.1.5

Tue vode

Tue vode su vode koje se javljaju u kanalizacijskom sustavu, a nisu oekivane za pojedini tip kanalizacije. To su vode koje nisu komunalne ili tehnoloke otpadne vode u kanalizaciji otpadnih voda, odnosno vode koje nisu povrinske oborinske vode u kanalizaciji oborinskih voda. Tue vode u kanalizaciji otpadnih voda su: infiltracijske vode, koje u kanale infiltriraju iz podzemlja; i povrinske vode, koje u kanale dotjeu kroz razne otvore, prikljuke i ispuste s povrine i krovova. U kanalizaciji oborinskih voda, tue vode su otpadne vode. Nijedan kanalizacijski sustav nije u potpunosti vodonepropustan. Teenje u kanalizaciji je gravitacijsko sa slobodnim vodnim licem, stoga kanali u terenu funkcioniraju kao drenani i infiltracijski. to je kanalizacija vie propusna, to je intenzivnija i izmjena voda s podzemljem. Ako je razina vode u podzemlju vea od razine vode u kanalizaciji, doi e do dotjecanja vode iz okolnog terena u kanalizaciju i obrnuto, ako je razina vode u kanalizaciji via od razine vode u podzemlju doi e do istjecanja vode iz kanalizacije u okolni teren (Slika 2.2).
43

J. Margeta: Odvodnja naselja

Pw omoeni unutranji obod cijevi PW1 omoeni vanjski obod cijevi

hW dubina vode u cijevima hGWL razina podzemne vode

Slika 2.2: Dotjecanje (infiltracija) i istjecanje (eksfiltracija) iz kanala

Problematika dotjecanja (infiltracije) vode u kanalizaciju vana je za dimenzioniranje i upravljanje kanalizacijom. Problematika istjecanja (eksfiltracije) vana je za ouvanje okolia i zatitu podzemnih voda od oneienja, stoga je vana za upravljanje okoliem i vodama, odnosno kanalizacijskim sustavom. U tue vode spadaju i sve druge vode koje su nekontrolirano dotekle u kanalizaciju otpadnih voda. To su: procjedne vode kroz otvore poklopaca i druge dijelove okana, ilegalni prikljuci krovnih i drugih povrinskih voda, itd. (Slika 2.3).

1 Prikljuak krovnih voda 2 Otvor na dovodniku 3 Lomovi i napukline na cjevovodu kunog prikljuka 4 Korijenje u kanalima 5 Prikljuak oborinskih voda 6 Oborinski kanal

7 Prikljuak temeljne drenae 8 Loa izvedba prikljuka otpadnih voda 9 Loa izvedba i proputanje na poklopcu revizijskog okna otpadnih voda 10 Kanal otpadnih voda 11 Revizijsko okno koje se uruava 12 Lomovi ili napuklina na cjevovodu

Slika 2.3: Infiltracija i povrinsko dotjecanje vode u kanale (tue vode)

44

2. Mjerodavne koliine otpadnih i oborinskih voda

S obzirom na uobiajene koliine ovih voda (najee vrlo male u odnosu na oborinske vode), tue vode se ne uzimaju u obzir za dimenzioniranje kanala oborinske i mjeovite kanalizacije, ve jedino u proraunu kanalizacije otpadnih voda. Koliine tuih voda su rezultat: opih znaajki podruja (tehnike razine, potovanja propisa i slino); geolokih, hidrogeolokih i hidrolokih svojstava podruja; karakteristika izvedbe kanalizacije (kakvoa izvedbe, uporabljeni materijali i slino), starosti kanalizacije te kakvoe odravanja i postojanja oborinske kanalizacije. Budui da su ove znaajke razliite u razliitim urbanim sredinama, vrlo je teko precizno odrediti koliine tuih voda. Jedina mogunost procjene ovih voda je njihovo mjerenje na slinim, ve izgraenim sustavima. Budui da kod nas takva mjerenja nisu obavljana, ne preostaje nam nita drugo nego koristiti iskustva drugih zemalja, ali uvijek vodei rauna o naim lokalnim i posebnim uvjetima. Ako ovakva mjerenja i postoje, javlja se problem interpretacije izmjerenih veliina i njihovog koritenja za proraun koliina vode na drugim dijelovima sustava ili drugim sustavima. Zbog toga se koliine tuih voda izraavaju u postotku otpadnih voda, u (l/s) po kilometru kanalizacijske mree ili (l/s) po hektaru pripadajue slijevne povrine. S obzirom da ne postoji opeprihvaena metodologija prorauna tuih voda, njihov proraun treba napraviti u skladu s najboljim mogunostima, uvijek sagledavajui sveukupne znaajke i funkcioniranje cjelokupnog kanalizacijskog sustava u svim razdobljima i reimima otjecanja voda (suno, kino, vrno, itd.). Za neke gradove u Njemakoj (Popel /80/) ove koliine su sljedee:
Tablica 2.8: Koliine tuih voda /80/ Tue vode ex SR Njemaka Hamburg Bremen Prijedlog za dimenzioniranje % svih voda l/s/ha podruja l/s/km mree 30 23 30 50 0,036 0,041 0,064 0,060 0,30 0,38 0,40 0,50

U skladu s ovim, koliine koje se uzimaju su skoro jednake koliinama otpadnih voda. Meutim, druga njemaka literatura /88/ predlae veliine koje prikazuje Tablica 2.9. Kao to se moe vidjeti, ove su vrijednosti dosta velike, a razlika u najveoj mjeri proizlazi iz koliine infiltriranih voda. U uvjetima visokih podzemnih voda, estih oborina i uobiajene kakvoe izvedbe mree, ove veliine su prihvatljive. Koliina tuih voda po jedinici slijevne povrine u pravilu raste to je povrina gue naseljena, odnosno to je koeficijent otjecanja vei. Pretpostavlja se da vea gustoa stanovanja, odnosno koeficijent otjecanja, za posljedicu ima veu duljinu kanalizacijske mree, vei broj prikljuaka i prikljunih okana, a time vie spojeva i potencijalnih mjesta infiltracije i nekontroliranog isputanja oborinskih voda.

45

J. Margeta: Odvodnja naselja

Tablica 2.9: Koliine tuih voda /88/ Srednji koeficijent otjecanja 0,15 0,30 0,50 0,60 0,70 0,80 0,90 1,00 Srednje koliine tuih voda (l/s/ha) 0,25 0,40 0,75 0,90 1,05 1,20 1,35 1,50

Kada se analizira situacija u Splitu u odnosu na hidrogeoloke, geoloke i topografske osobine podruja, moe se pretpostaviti da e koliine tuih voda biti znatno manje od prikazanih (strmi teren, suha klima, krki propustan teren, nema podzemnih voda osim u priobalju gdje kanalizacija moe biti pod utjecajem mora). U skladu s ovim, za podruje Splita i slina podruja su predloeni ulazni podaci za proraun tuih voda koje prikazuje Tablica 2.10.
Tablica 2.10: Koliine tuih voda za podruje Splita Srednji koeficijent otjecanja 0,15 0,30 0,50 0,60 0,70 0,80 0,90 1,00 Srednje koliine tuih voda (l/s/ha) 0,12 0,20 0,38 0,45 0,50 0,60 0,65 0,70

U smjernicama ATV 118, za kanalizacijske sustave sa visokim i preteito stalnim podzemnim vodama predlae se:
Qtue = Qmaksimalno,satno

gdje je:
Qmaksimalno,satno = [komunalne otpadne vode + industrijske otpadne vode]

Iz prikazanih podataka vidimo da postoje razlike izmeu pojedinih zemalja. Najdjelotvorniji nain odreivanja koliina tuih voda je neprekidno mjerenje protoka u kanalizacijskom sustavu u razdoblju od najmanje jedne godine. Mjerna mjesta moraju se odrediti tako da obuhvate sve karakteristine dijelove kanalizacijskog sustava u odnosu na mogue utjecaje i promjenjivost veliina tuih voda.

46

2. Mjerodavne koliine otpadnih i oborinskih voda

Kod nas se kod projektiranja novih kanala uglavnom koristi postupak u kojem se veliina tuih voda odreuje kao postotak od otpadnih voda i to: kanalizacijski sustavi sa visokim i preteito stalnim podzemnim vodama (kontinentalni dio Hrvatske, obalna podruja pod utjecajem mora, uzimajui u obzir razinu plime): Qtue = Qsred,dne kanalizacijski sustavi bez znaajnih i stalnih podzemnih voda (krka podruja u Hrvatskoj): Qtue = 0,5 Qsred,dne gdje je:
Qsred,dne = [komunalne otpadne vode + industrijske otpadne vode].

Tue vode se uzimaju u obzir za dimenzioniranje kanala u kanalizaciji otpadnih voda:


Qmjerodavno = Qtue + Qmaks,satno

U mjeovitoj kanalizaciji i kanalizaciji oborinskih voda tue vode se izostavljaju. Meutim, tue vode se moraju uzeti u obzir kod prorauna posebnih graevina, crpnih stanica, preljeva, retencijskih bazena, ureaja i slino. Tue vode se uzimaju u obzir za proraun stanja mjerodavnih koliina u sunom i kinom razdoblju rada sustava. Iznimno, u krkim podrujima gdje nema stalnih podzemnih voda koje mogu utjecati na kanale, tue vode se raunaju samo za proraun protoka u kinom razdoblju. U sluaju sanacije i obnove starih kanalizacija, te dimenzioniranja objekata i ureaja na ve izgraenoj staroj kanalizaciji, tue se vode uglavnom procjenjuju na temelju mjerenja. Analiziraju se protoci koji generiraju otjecanje u kanalizaciju i izraunate veliine protoka. Razlike u izmjerenim koliinama su koliine infiltracije (dotjecanja) ili eksfiltracije (istjecanja). Mjerenja treba provoditi u razdoblju najmanjih protoka otpadnih voda (npr. tijekom noi s nedjelje na ponedjeljak). Da bi bila valjana, mjerenja se moraju provesti barem dva puta mjeseno. Za dimenzioniranje kanalizacijskog sustava koristi se srednja vrijednost maksimalnog mjeseca.
Tue vode su u literaturi najmanje obraene od svih voda koje se koriste za dimenzioniranje kanalizacijskog sustava. Ne postoje vrsta pravila kako se one koriste i procjenjuju. Zbog svega toga, veliine koje e se koristiti za dimenzioniranje moraju se vrlo oprezno odabrati, a usvojene veliine dobro obrazloiti. 2.1.6 Industrijske tehnoloke vode

Koliine tehnolokih voda koje dolaze u kanalizaciju teko je normirati jer su tehnologije razliite. Zbog toga koliine ovih voda treba analizirati od sluaja do sluaja. To znai da svako prisustvo tehnolokih otpadnih voda treba analizirati pojedinano, u skladu s tehnologijom pogona i koliinom vode koju troi, odnosno koja dospijeva u kanalizaciju. To posebno vrijedi za glavne i izvedbene projekte.

47

J. Margeta: Odvodnja naselja

U sluaju idejnih rjeenja (iznimno, i idejnih projekata), podaci o koliinama otpadnih voda mogu se uzimati i iz literature, ali uz odgovarajui komentar njihove prikladnosti za konkretan sluaj. Kada se rjeava problematika industrijskih tehnolokih voda, mora se voditi rauna o uvjetima prikljuenja ovih voda na kanalizacijski sustav i to u odnosu na koliine i kakvou otpadnih voda. Kakvoa tehnolokih otpadnih voda je razliita; ove su vode vrlo esto tetne za kanalizacijsku mreu i proces proiavanja gradskih otpadnih voda. Zbog toga se uvijek propisuje kakvoa industrijskih otpadnih voda koju one moraju imati prije prikljuenja na kanalizacijski sustav. Reim isputanja otpadnih voda pojedine industrije vrlo je poseban i zbog toga moe znatno utjecati na reim otjecanja otpadnih voda u kanalizacijskom sustavu. Ukoliko ovaj reim nije poznat, projektant treba propisati reim isputanja industrijskih otpadnih voda u gradski kanalizacijski sustav u skladu s usvojenim kapacitetima kanalizacijske mree, crpnih stanica, ureaja za proiavanje i drugih objekata kanalizacijskog sustava. Prema ATVA 118, za industrijska i trgovaka podruja za koja se ne zna koliina otpadnih voda predlau se sljedee jedinine koliine: aktivnosti s malim utrokom voda: 0,5 l/s/ha; aktivnosti sa srednjim utrokom voda: 1,0 l/s/ha; aktivnosti s velikim utrokom voda: 1,5 l/s/ha.
2.1.7 Proraun mjerodavnih koliina otpadnih voda

Osnovni karakteristini protoci koji se koriste u dimenzioniranju kanalizacijskog sustava su ovi: maksimalni (vrni) satni protok; srednji satni protok u maksimalnom danu; minimalni satni protok. Kanali i objekti na kanalizacijskoj mrei dimenzioniraju se na maksimalni (vrni) satni protok. Ureaj za proiavanje, a ponekad i drugi objekti kanalizacijskog sustava (crpne stanice) dimenzioniraju se (i analizira njihov rad) na vrni satni dotok i srednji satni protok u razdoblju od 8 20 sati, a sve kako bi se dobilo funkcionalno sigurno i racionalno rjeenje. Meutim, najbolje bi bilo uvijek poznavati sve karakteristine protoke u sustavu, jer se tako dobije prava slika o veliinama protoka tijekom dana u kanalizacijskom sustavu. To posebno vrijedi za tlane cjevovode, sifone i sline osjetljive graevine, gdje je vano poznavati vrijeme zadravanja otpadnih voda u njima. Proraun se najee provodi tablino tako da sadri elemente koje prikazuje Tablica 2.11. Prikazanu tablicu treba prilagoavati stvarnim karakteristikama podruja za koje se rjeava kanalizacijska odvodnja, odnosno vrsti otpadnih voda koje se objedinjavaju u kanalizacijski sustav. Danas se za proraun koriste odgovarajui programi (tablini kalkulator, proraunska tablica) koji imaju ispis slian prikazanome.

48

2. Mjerodavne koliine otpadnih i oborinskih voda

Posebno je vano uoiti postoje li bitne razlike izmeu koliina u pojedinim razdobljima godine. Ukoliko su razlike vee od 30%, potrebno je obaviti proraun za oba razdoblja. Tipian su primjer manja turistika naselja u kojima se broj stanovnika i koliina potronje vode bitno razlikuju u ljetnom i zimskom razdoblju. U ovakvim je situacijama potrebno proraunati mjerodavne koliine za ljetne i zimske uvjete, te analizirati rad sustava za oba razdoblja.
Tablica 2.11: Elementi prorauna mjerodavnih koliina otpadnih voda Broj 1 Uzvodni vor 2 Dionica Nizvodni vor 3 Duljina dionice (m) 4 Komunalne otpadne vode Broj stanovnika Specifina Srednji potronja protok (l/stan./dan) (l/s) 5 6 7 Povrina (ha) 12 Tue vode Specifini Protok dotok po ha (l/s) 13 14

Komunalne otpadne vode Koeficijent Protok (l/s) neravnomjernosti Vlastiti Tranzitni Ukupni 8 9 10 11 Jedinina Broj potronja potroaa/ (l/pro/smj) proizvoaa 15 16

Industrijske vode Protok (l/s) Srednji Koeficijent protok neravnomjernosti Vlastiti Tranzitni Ukupni (l/s) 17 18 19 20 21 Ukupno (11+14+21+22) (l/s) 23 Ukupno (11+21+22) (l/s) 24

Koncentrirani dotok (crpke) (l/s) 22

Proraun je potrebno obaviti i u odnosu na planirane etape razvoja kanalizacijskog sustava, odnosno podruja odvodnje. Kao to je reeno, tijekom razvoja odreenog podruja mijenjaju se osnovne ulazne veliine za dimenzioniranje kanalizacijskog sustava: specifina potronja vode, broj stanovnika prikljuenih na kanalizaciju, koeficijent neravnomjernosti, koliine tuih voda, itd. Na temelju oekivanih promjena i dobivenih koliina otpadnih voda treba odabrati mjerodavne koliine za dimenzioniranje sustava u pojedinim etapama njegova razvoja. Pri odabiru mjerodavnih koliina treba voditi rauna o ekonomskim i tehnolokim karakteristikama kanalizacijskog sustava, vijeku trajanja njegovih pojedinih elemenata i valjanosti, odnosno pouzdanosti ulaznih podataka. Na primjer, utede na dimenzijama cijevi nisu znatne ako se usporede sa trokovima izvedbe, jer je cijena cijevi dio od samo 10 20% ukupnih trokova izvedbe metra dunog kanala, a vijek trajanja cijevi je dug (vie od 30 godina). Prema tome, naknadna zamjena poetno izvedenih manjih profila veim profilima u pravilu je daleko sakuplja od ugradnje cijevi veih profila odmah pri izgradnji sustava. Meutim, situacija je drugaija kada se govori o elementima kanalizacijskog sustava ije je plansko razdoblje (vijek trajanja) znatno krae, kao to su razni ureaji i crpke. U ovom sluaju najracionalnije je dimenzionirati ove ureaje
49

J. Margeta: Odvodnja naselja

maksimalno za njihov vijek trajanja, to znai da je potrebno izraunati mjerodavne koliine otpadnih voda i za to razdoblje razvoja kanalizacijskog sustava. U svakom sluaju, u svakoj etapi razvoja kanalizacijski sustav treba funkcionirati u skladu s pravilima struke i drugim posebnim lokalnim zahtjevima. Zbog toga je izuzetno vano dobro se upoznati sa svim karakteristikama podruja za koje se kanalizacijski sustav rjeava i na temelju utvrenih potreba izraunati mjerodavne koliine otpadnih voda. Uvijek je dobro i preporuuje se izraunati mjerodavne koliine za vie razdoblja razvoja kanalizacijskog sustava: poetno razdoblje, 10 godina, 20 godina i 30 godina.

2.2

Oborinske vode

Problem odreivanja hidrolokih veliina potrebnih za dimenzioniranje i projektiranje objekata odvodnje oborinskih voda sastavni je dio rjeavanja problema kanalizacije naseljenih podruja. Hidroloka veliina koja se najee odreuje je protok Q vrha hidrograma, a rjee cjelokupni hidrogram. Protok je potreban radi dimenzioniranja i projektiranja kanala, dok je cjelokupni hidrogram potreban za dimenzioniranje i projektiranje objekata, kao to su ovi: crpne stanice, bazeni za oborinske vode, preljevi, bazeni za izjednaavanje protoka, ureaji za proiavanje voda, itd. Hidrogram je potreban i za odreivanje utjecaja oborinskih voda na okoli. Metode koje se koriste za odreivanje hidrograma i veliina protoka oborinskih voda su brojne, a zasnivaju se na razliitim pretpostavkama i ulaznim podacima. U mnogim zemljama (Njemaka, Engleska) proraun mjerodavnih koliina oborinskih voda je standardiziran i propisan odgovarajuim uputama. U naoj zemlji takvi propisi ne postoje i koriste se razliite metode u skladu s projektantovim iskustvom i naobrazbom. Zadnjih se godina postupak prorauna ipak ujednaio i sveo na koritenje racionalne formule i standardnih simulacijskih modela koji prevladavaju na tritu (STORMCAD, MOUSE). Ovaj je problem donekle rijeen Prihvaanjem EN, jer EN 752-4 preporuuju koritenje racionalne formule. Odreivanje mjerodavnih koliina oborinskih voda je hidroloki problem koji u sluajevima sloenih sustava uglavnom rjeavaju hidrolozi, dok inenjeri (uz konzultiranje hidrologa) uglavnom rjeavaju problem u jednostavnijim situacijama. U ovom poglavlju prikazat e se osnovne karakteristike procesa nastajanja i kretanja oborinskih voda u urbanim sredinama i uobiajene metode prorauna mjerodavnih koliina. Daleko vie moe se nai u bogatoj specijaliziranoj literaturi /32, 19/.
2.2.1 Otjecanje

Osnovne karakteristike povrinskog otjecanja u urbanim sredinama

Otjecanje u urbanim ili izgraenim sredinama razliito je od otjecanja u prirodnim sredinama. Urbanizacijom nekog podruja mijenjaju se osnovne karakteristike prostora, odnosno slijevne povrine. Prirodne povrine i zelenilo zamjenjuju objekti, prometnice i drugi vodonepropusni elementi urbane sredine, zbog ega se mijenjaju osnovne komponente procesa otjecanja. U prirodnim sredinama najvei dio oborina se infiltrira u podzemlje iz kojeg dijelom isparava, a dijelom otjee u podzemne vodonosnike (Slika 2.4). Iz podzemlja vode sporo istjeu u povrinske tokove i tako formiraju njihovo otjecanje u sunim razdob50

2. Mjerodavne koliine otpadnih i oborinskih voda

ljima. U urbaniziranim i izgraenim sredinama manje vode infiltrira u podzemlje, razina podzemnih voda opada, pa opada i otjecanje povrinskim vodama tijekom sunog razdoblja, mijenja se oblik hidrograma, smanjuje se vrijeme koncentracije i poveava vrh hidrograma. Urbanizacijom se smanjuje i koliina oborina koja isparava u atmosferu jer se smanjuju zelene povrine, a time i procesi evapotranspiracije. Budui da se smanjuju dvije osnovne komponente otjecanja, u izgraenim podrujima poveava se trea komponenta povrinsko otjecanje (Slika 2.4), i to nekoliko puta ovisno o stupnju izgraenosti prostora. U pravilu volumen povrinskih voda raste 1,5 2 puta, a vrno otjecanje 2 5 puta. Ako se ovome doda otjecanje kroz kanalski sustav, tada je poveanje izlaznog hidrograma za cjelokupno slijevno podruje i vee.

Protok

Urbanizirano podruje

Prirodno podruje prije urbanizacije

Vrijeme

Slika 2.4: Promjena hidrograma otjecanja izgradnjom (urbanizacijom) nekog podruja

Oborinski sustav kanalizacije se gradi da bi prikupio ovaj viak voda u urbanim sredinama i ispustio ga u lokalne prirodne tokove. Isputanjem ovih voda bitno se mijenja stanje u prirodnim tokovima, tako da dolazi do poveanja razine vode, brzine vode, vodene povrine i drugih uinaka u skladu s poveanjem protoka. Ove promjene mogu biti tetne na nizvodnim podrujima uz vodotoke. Drugi problem u urbanim sredinama jest erozija zemljita koja nastaje kao posljedica unitenja prirodnog pokrova zemljita i ono postaje izloeno poveanom djelovanju povrinskog otjecanja. Rezultat erozije je gubitak povrinskog sloja zemljita, zamuenje prijamnika oborinskih voda, taloenje sedimenta u prijamnicima, kanalima i ureajima za proiavanje. Zbog poveanog protjecanja u prirodnim vodotocima poveava se i erozija samih vodotoka to moe imati za posljedicu uruavanje obala i produbljenje dna. U skladu s ovim promjenama i karakteristikama otjecanja potrebno je koristiti odgovarajue metode prorauna vrnog otjecanja i volumena vode, a one su u pravilu jednostavnije nego metode prorauna za prirodne sredine. Bit prorauna je odreivanje neto oborine. Opa bilanna jednadba za neko slijevno podruje je:

P = (G + E z + Pn ) + (I + S d )
gdje je: P G oborina; gubici na raslinju i drugim objektima;

(2.11)

51

J. Margeta: Odvodnja naselja

Ez Pn I Sd

evaporacija sa terena i depresija; neto oborine; infiltracija; volumen depresija.

Neto oborina opisuje se kao dio oborina koji dotjee do vodotoka kao povrinsko otjecanje. Evaporacija iz tla i depresija Ez se za vrijeme jaih oborina moe zanemariti u odnosu na veliinu drugih faktora. U skladu s time izravno povrinsko otjecanje Pn je ostatak otjecanja kad se od njega oduzmu gubici na raslinju i drugim objektima, infiltracija i zadravanje u depresijama. Utvrivanjem veliine ukupnih gubitaka oborine u odnosu na povrinsko otjecanje L sa I + S d + G , dobije se veliina neto oborine, odnosno povrinsko otjecanje kao:

Pn = P L L = I + Sd + G

(2.12)

Prema tome, gubici povrinskog otjecanja su gubici s raslinja i objekata koji se vraaju u atmosferu isparavanjem, dio oborina koji infiltrira u tlo i dio oborina koji se zadrava u povrinskim depresijama. Koliine vode koje e dotjecati u oborinsku kanalizaciju dio su oborina od kojih se oduzmu gubici. U izgraenim, urbaniziranim podrujima, veliina povrinskih depresija je mala, kao i gubici kroz infiltraciju (slabo propusne povrine) i isparivanje. Gubici na isparivanju i gubici u depresijama zanemarivi su u sluajevima velikih oborina. Poznavajui veliinu ukupnih gubitaka L i mjerodavne oborine P mogue je proraunati veliinu dotjecanja oborinskih voda u oborinsku kanalizaciju.
2.2.2 Osnove Racionalna metoda

Proraun vrnog (maksimalnog) protoka oborinskih voda uobiajeno se obavlja primjenom racionalne (Lloyd-Davies) metode. Metoda se primjenjuje na sljevovima manjim od 13 km2, kod kojih je slijevna povrina vie nepropusna nego propusna a propusnost se znaajno ne mijenja s trajanjem kie, kao to je sluaj u urbanim sredinama. Prema EN 752-4 metoda se primjenjuje za urbane povrine do veliine od 200 ha ili vrijeme koncentracije do 15 minuta. Jednadba glasi:

Q = C i A (l/s)
gdje je: Q C i A vrni protok (l/s); koeficijent otjecanja; intenzitet oborina (l/s/ha); slijevna povrina (ha).

(2.13)

Da bi se metoda mogla primjenjivati, potrebno je raspolagati ITP-krivuljama u funkciji trajanja padavina t i povratnog razdoblja P, te karakteristikama A i C slijevne povrine.
52

2. Mjerodavne koliine otpadnih i oborinskih voda

Osnovno naelo racionalne metode je da e se uz uvjete jednolikog intenziteta kie na cijelom slijevnom podruju, maksimalno otjecanje pojaviti na raunskom profilu u trenutku kada cjelokupno slijevno podruje sudjeluje u formiranju otjecanja. To je vrijeme maksimalnog otjecanja ili vrijeme koncentracije tc i jednako je vremenu potrebnom da kap efektivne kie od najudaljenije toke slijeva doe do raunskog profila ili razmatrane toke. Druga kljuna pretpostavka je da je povratno razdoblje raunatog vrnog otjecanja isto kao za projektirani pljusak i da je intenzitet kie jednolik u cijelom razdoblju i na cijelom analiziranom podruju. Uz ovakve pretpostavke ova metoda daje dobre rezultate za manje sljevove. U velikim sustavima gdje je kanalizacijska mrea velika kao i slijevno podruje, odnosno gdje je znaajno dugotrajno otjecanje, kao i zaustavljanja u otjecanju zbog zadravanja vode na slijevu i u kanalizacijskoj mrei, potrebno je koristiti metode koje uzimaju u obzir razliito otjecanje u pojedinim dijelovima sustava kao i promjenjivost veliine kie na jednom veem prostoru.
2.2.3 Intenzitet kie i njegov izbor

Intenzitet kie je veliina oborine u vremenu. U racionalnoj formuli intenzitet je srednji intenzitet kie odreene vjerojatnosti P u vremenskom razdoblju jednakom vremenu koncentracije tc. U skladu s ovim, mjerodavni intenzitet koji se koristi u formuli je u funkciji vremena koncentracije i vremena ponavljanja kie. Postoji cijeli niz metoda za definiranje ITP-krivulja. Najbolje rezultate daju metode koje koriste podatke s pluviografa (automatskog registratora palih oborina). Ova problematika obrazloena je u poglavlju 2.2.2.
Vrijeme koncentracije

Vrijeme koncentracije je vrijeme potrebno da kap efektivne oborine dotee od najudaljenije toke slijeva do raunskog profila. Razlikujemo: t1 vrijeme povrinske koncentracije (vrijeme do ulaska u kanalizaciju); t2 vrijeme teenja kroz oborinsku kanalizaciju.

tc = t1 + t 2 (s)

(2.14)

Vrijeme do ulaska u kanalizaciju jest vrijeme potrebno da kap kie dotee od najudaljenije toke slijeva do oborinske kanalizacije i od njega poinjemo proraun mree. Ovo vrijeme ovisi o karakteristikama povrine, ureenju terena i povratnom razdoblju kie koja se rauna. U pravilu je vrijeme povrinske koncentracije krae to je: nagib terena vei; vodonepropusnost terena vea; ureenost povrinske odvodnje bolja; povratno razdoblje vee.

53

J. Margeta: Odvodnja naselja

Kod koritenja racionalne metode od velike je vanosti dobar proraun vremena koncentracije. Na alost, toan proraun ovog vremena je vrlo teak pa se zbog toga u praksi uglavnom koriste podaci dobiveni na temelju iskustva. Potrebno je napomenuti da je vrijeme koncentracije izravno povezano s poetkom vrnog otjecanja, a ne s vremenom poetka kie. U urbanim sredinama, gdje je udaljenost poetne i krajnje toke povrinskog otjecanja razmjerno mala (manje od 50 m), uobiajena vrijednost t1 je od 3 15 minuta. Preporuuje se: za gusto naseljena podruja kolektivne izgradnje koristiti t1 = 5 min; za podruja individualne izgradnje koristiti t1 = 10 min. Ove se vrijednosti mogu koristiti za povratno razdoblje P = 1 godina. Kod prorauna za druga povratna razdoblja mogu se koristiti vrijednosti koje prikazuje Tablica 2.12.
Tablica 2.12: Veliine povrinske koncentracije u funkciji povratnog razdoblja Povratno razdoblje P 0,5 1 2 5 Povrinska koncentracija za gustu naseljenost 7 5 4 3 Povrinska koncentracija za individualnu izgradnju 15 10 8 6

U svim drugim sluajevima kada su udaljenosti vee, t1 se moe izraunati na temelju odgovarajuih formula (kao to je formula A. Hathawaya /43/):
t12,14 = 2,19 L n S 1/ 2

(2.15)

gdje je: t1 L n S

vrijeme povrinske koncentracije (min); duljina putovanja vode (m); L 365 m; koeficijent usporavanja analogan koeficijentu hrapavosti; apsolutni pad (m/m).

Uobiajeni koeficijent usporavanja prikazuje Tablica 2.13.


Tablica 2.13: Veliine koeficijenta usporavanja Tip povrine Nepropusna povrina Glatka nabijena zemlja Hrapava nabijena zemlja Teren slabo obrastao travom uma, rijetka uma, gusta Gusta trava, raslinje n 0,02 0,10 0,20 0,40 0,60 0,80 0,80

54

2. Mjerodavne koliine otpadnih i oborinskih voda

U literaturi postoji dosta formula /2/ i dijagrama za proraun vremena koncentracije vode u povrinskom otjecanju pa ih u posebnim sluajevima treba koristiti. Jedan takav vrlo koristan dijagram prikazuje Slika 2.6 /82/. Ovaj dijagram je kvalitetan jer uvaava kljune faktore otjecanja po povrini, a to su: duljina otjecanja, koeficijent otjecanja i pad povrine. Vrijeme teenja kroz kanalizaciju t2 rauna se po formuli:
t2 = l v (s)

(2.16)

gdje je: l v

duljina kanalizacije (m); srednja brzina teenja na dionici l (m/s).

Duljina l je poznata iz situacijskog rjeenja mree, a brzina v se dobije iz tablice za dimenzioniranje u skladu sa srednjim nagibom cijevi i pretpostavljenim profilom i punjenjem. Brzina se tijekom prorauna iterativno popravlja.

Slika 2.5: Nomogram za proraun t1 po formuli (2.15) /43/

55

J. Margeta: Odvodnja naselja

Pad (% )

244

3 2 1,5 1,0 0,7 5

15 10

0,5

183 C=0,10 0,20 122 0,30 0,40 0,50 61 0,60 0,70 0 0,80 0,90 0,95

80

60

40

20

Slika 2.6: Odnos veliine vremena koncentracije, udaljenosti, koeficijenta otjecanja i srednjeg pada slijevne povrine za koritenje u racionalnoj formuli /82/

Raunsko povratno razdoblje

Uestalost hidrolokih veliina obino se iskazuje povratnim razdobljem pojave, tj. povratno razdoblje je reciprona vrijednost vjerojatnosti neke pojave:

P = 100 p gdje je: p vjerojatnost pojave (%).

(godine)

Vrijeme otjecanja po povrini (min)

Duljina povrinskog putovanja (m)

(2.17)

To znai da je povratno razdoblje odreeno kao prosjeno vremensko razdoblje (u godinama) tijekom kojeg e se jedanput pojaviti neka pojava.. Izbor povratnog razdoblja P temelji se na ekonomskoj analizi usporeivanja teta i trokova izgradnje oborinske kanalizacije za oborinu odreenog vremena ponavljanja. Pozitivno povratno razdoblje P je ono kod kojeg su trokovi izgradnje jednaki ili manji od teta nastalih kiom, u sluaju da kanalizacija nije izgraena. U ovakvim analizama postavlja se pitanje rizika r da mjerodavna koliina bude premaena tijekom projektnog razdoblja L trajanja objekta. Rizik se rauna po sljedeoj formuli:
1 r = 1 1 P
L

(2.18)

Tablica 2.14 prikazuje vrijednosti r kao funkcije od P ako je vrijeme trajanja graevine L = 30 godina.

56

2. Mjerodavne koliine otpadnih i oborinskih voda

Tablica 2.14: Rizik kao funkcija povratnog razdoblja P (godine) 2 5 10 50 100 r (%) 99,99 99,87 95,76 45,45 26,00

Kao to prikazuje tablica, rizik je razmjerno mali tek za povratna razdoblja vea od 50 godina. Zbog toga se u svim situacijama kada je potrebna vea sigurnost u zatiti od plavljenja koriste vea povratna razdoblja.
Tablica 2.15: Povratna razdoblja prema preporukama norme EN 752-4 Projektirano vrijeme ponavljanja kie 1) (1 u n godina) 1u1 1u2 1u2 1u5 1 u 10
1)

Podruje

Projektirano vrijeme ponavljanja poplave (1 u n godina) 1 u 10 1 u 20 1 u 30 1 u 30 1 u 50

Seoska podruja Gradska podruja Gradski centar (trgovaki centar) s provjerom plavljenja Gradski centar (trgovaki centar) bez provjere plavljenja Podzemna eljeznica, propusti garae i sline graevine

Za ove projektne veliine ne smije se javiti uspor u kanalima

Iz ovih je smjernica vidljivo da je preporueno razmjerno veliko povratno razdoblje poplava. Povratno razdoblje raunskih kia je manje zato to se ovako odabrana kia koristi za dimenzioniranje odvodnog sustava u kojem je teenje u kanalima sa slobodnim vodnim licem, odnosno kanalima koji nisu u cijelosti iskoriteni. U sluaju kia veih od raunskih (veeg vremena ponavljanja), kanali e se ispuniti u cijelosti, a do izlijevanja na teren formirati e se i tlano teenje. Tlanim teenjem kapacitet sustava odvodnje (kanal) je viestruko vei pa je zbog toga vea i stvarna razina zatite od poplava (znatno je vee vrijeme ponavljanja poplave uslijed raunske kie). Budui da se radi o rijetkim i kratkotrajnim pojavama, povremeno tlano teenje u sustavu odvodnje se doputa. To je razlog zbog kojeg se odabiru kie manjeg vremena ponavljanja iako se eli ostvariti vea zatita od plavljenja (due vrijeme ponavljanja poplave). Veliki sustavi odvodnje, kao i vani dijelovi naselja, moraju se nakon dimenzioniranja koritenjem odabrane veliine kie (vremena ponavljanja) analizirati u odnosu na mogunost pojave poplave, a sve kako bi se provjerila i dokazala traena razina zatite od plavljenja. Ovo posebno vrijedi za podruja sa strmim terenima. Kod manjih sustava dovoljno je dimenzioniranje sustava u odnosu na odabranu veliinu kie (odnosno pljuska).
57

J. Margeta: Odvodnja naselja

Koeficijent otjecanja C

Koeficijent otjecanja C je omjer maksimalne koliine otekle vode i prosjene veliine pale vode u vremenskom intervalu tc na dani slijev. Ovaj koeficijent nije konstantan ni u razdoblju kie ni u svim razdobljima u godini. Njegova veliina ovisi o klimatskim znaajkama podruja, karakteristikama slijevne povrine, kao i o infiltraciji, gubicima na raslinju i u depresijama, evapotranspiraciji, itd. to je trajanje kie vee, to je vei i koeficijent otjecanja. To znai da bi porastom vremena koncentracije tc i vremena ponavljanja P, trebalo poveavati koeficijent otjecanja. Kao to je obrazloeno u poglavlju 2.2.1, toan proraun ovog koeficijenta vrlo je sloen pa se zbog toga u praksi uglavnom koriste podaci dobiveni na temelju iskustva.
Za kie s vremenom ponavljanja P < 5 godina mogu se koristiti veliine koeficijenta C koje prikazuju Tablica 2.16 i Tablica 2.17.

Vrijednosti A (prema tipu izgraenosti) ili B (prema vrsti povrina) koeficijenta C koriste se ovisno o razini dokumentacije kako slijedi: za studije, idejna rjeenja i idejne projekte koriste se koeficijenti C u skladu s tipom izgraenosti slijevnog podruja A; za izvedbenu dokumentaciju i glavne projekte koriste se koeficijenti C u skladu s vrstom slijevne povrine B.
Koeficijenti koji se koriste moraju vjerno oslikavati budue stanje u slijevnom podruju.
Tablica 2.16: Koeficijent otjecanja prema opisu podruja odvodnje A /80/, /59/ Karakteristike podruja Podruja ureda, trgovina i sl.: stari dio grada predgrae Podruja stanovanja: rijetka izgradnja obiteljskih kua gusta izgradnja obiteljskih kua gusta stambena izgradnja Industrijska podruja: podruja rjee izgradnje podruja guste izgradnje Parkovi, groblja i slino Igralita i slino eljezniki kolodvori Neizgraene povrine
* manje vrijednosti za tc < 20 min

C * ** 0,7 0,95 0,5 0,7 0,3 0,5 0,4 0,6 0,6 0,8 0,3 0,7 0,6 0,9 0,10 0,25 0,20 0,35 0,20 0,40 0,10 0,30

** vee vrijednosti za tc > 30 min

58

2. Mjerodavne koliine otpadnih i oborinskih voda

Tablica 2.17: Koeficijent otjecanja prema vrsti povrine B /80/, /59/ Karakteristike povrine Ulice: asfalt beton cigla tucanik etnice, plonici i slino: betonske ili asfaltne plonik sa spojnicama mozaik od kamenih ploa i sl. Krovovi: 2 veliki ravni krovovi, preko 10.000 m 2 mali ravni krovovi, manje od 100 m Tratine, prirodne povrine pjeskoviti teren: ravan, 2% srednji nagib, 2 7% strm, 7% i vie Tratine, prirodne povrine teko, manje propusno tlo: ravno, 2% srednje, 2 7% strmo, 7% i vie C 0,70 0,95 0,80 0,95 0,70 0,85 0,25 0,45 0,75 0,85 0,70 0,80 0,40 0,55 0,8 1,0 0,5 1,0 0,05 0,10 0,10 0,15 0,15 0,20 0,13 0,17 0,18 0,22 0,25 0,35

U situaciji razliitih vrsta povrina u slijevnom podruju proraunava se srednji koeficijent Csre, i to na sljedei nain:
C sre = C1 A1 + C2 A2 + ... + Cn An A1 + A2 + ... + An

(2.19)

gdje su: C1, C2, ..., Cn koeficijenti otjecanja razliitih tipova ili vrsta povrina; A1, A2, ..., An pripadajue povrine.
Postupak prorauna

Kod primjene racionalne metode preporuuje se sljedei redoslijed prorauna: 1. Trasiranje kanala i definiranje raunskih dionica, imajui u vidu sljedee postavke: voda koja padne na povrinu slijeva treba se, po mogunosti, odvesti do prijamnika najkraim putem; kanale po mogunosti postavljati u pravcu koji presijeca tok vode. Ispitati svrhovitost kanala i slivnika u pravcu paralelnom s povrinskim tokom vode zbog mogue neiskoritenosti slivnika zbog znatnijih brzina; glavne podsljevove odreivati tako da nemaju istovremene koncentracije, jer u tom sluaju, na mjestu (voru) gdje se vode (kanali) iz tih sljevova spajaju, pristiu istovremeno najvei protoci s ovih sljevova. Umjesto ovoga, treba urediti
59

J. Margeta: Odvodnja naselja

2.

3.

4. 5.

podsljevove tako da maksimalni otjecaji dolaze jedan nakon drugog u to veim razmacima, odnosno fazno pomaknuti; raunske dionice kod glavnih projekata se odreuju tako da vorovi definiraju svako krianje i ravanje kanala, svaki prijelom u vertikalnom i horizontalnom smislu i svakih 100 m ravnih dionica trase. Kod manje detaljnih projekata, studija, idejnih rjeenja i idejnih projekata, raunske se dionice odreuju tako da vorovi definiraju svako krianje i ravanje kanala. Odreivanje sljevova i podsljevova za svaku raunsku dionicu, i odreivanje njihovih karakteristika, a to su: povrina A, duljina raunske dionice L, koeficijent otjecanja C (na osnovi podataka o namjeni slijevne povrine, propusnosti tla, topografiji, obliku i udjelu nepropusnog dijela slijeva u ukupnoj povrini slijeva A) i pad terena S na duljini raunske dionice (pad je obino ravnomjeran, jer se kanali gotovo uvijek postavljaju u niveliranim prometnicama). Odreivanje karakteristika poetnih podsljevova, odnosno poetnih dionica u mrei i odreivanje vremena t1. Preporuuje se tl = 5 minuta (za sluaj kada je prvi slivnik blizu granice podslijeva) do t1 =15 minuta (kada izmeu kraja slijeva i slivnika postoji neka prepreka na primjer, neki objekt ili raslinje) (Slika 2.7). Za uobiajene mree na ravnim terenima dovoljno je za vrijednost t1 uzeti 10 15 minuta, s tim da se pretpostavljene veliine provjere manjim raunom i analizom na temelju karakteristika podruja otjecanja. Budui da je ova metoda pouzdana za raun u urbanim sredinama, pretpostavlja se da povrine podsljevova ne prelaze 3 do 4 ha. Za vee sljevove treba raunati i s veim vrijednostima tl te ih izraunati na jedan od predloenih naina. Odreivanje raunskih koliina otpadnih voda Qf za svaku dionicu u sluaju da je rije o mrei mjeovitog sustava kanalizacije. Odreivanje raunskog koeficijenta otjecanja Csre za danu dionicu, odnosno podslijev. Koeficijent Csre je geometrijska sredina koeficijenata otjecanja Ci svih podsljevova Ai koji su uzvodno od podslijeva raunske dionice (jednadba 2.19). Osnova za objanjenje je Slika 2.8, koja e posluiti i za objanjenje cijele metode.

Slika 2.7: Izbor vremena koncentracije

Slika 2.8: Primjer zamiljenog slijevnog podruja

60

2. Mjerodavne koliine otpadnih i oborinskih voda

Raunski koeficijenti otjecanja Csre odreuju se kako slijedi:


C sreI = C I , C sreII = C I AI + C II AII , i tako redom. AI + AII

Preporuuje se tablini proraun vrijednosti C kako prikazuje Tablica 2.18.


Tablica 2.18: Proraun vrijednosti koeficijenta otjecanja Specifikacija povrine dionice Dionica Pripadna povrina Zbirna ukupna i dionice ai (ha) povrina Ai (ha) a1 (ha) C1 a1C1 a2 (ha) C2 a2C2 1 2 3 4 5 6 7 8 9 ... ai Ci 15 15i + 15i-1 16 16/3 17 Srednji koeficijent Ci 18

6. Usvajanje mjerodavnog povratnog razdoblja P za kie i odreivanje mjerodavnog intenziteta iz dijagrama i = f(t, P). 7. Usvajanje hidraulikih parametara teenja u kanalima: punjenje kanala (80% do 100%); minimalna brzina teenja vmin = f (D); maksimalna brzina teenja; hrapavost unutarnjih zidova kanala u ovisnosti o materijalu, stanju mree itd.; minimalna dimenzija kanala. 8. Nakon to su izvrene prethodne radnje, moe se zakljuiti da su svi ulazni podaci za proraun odreeni i moe se prijei na sam proraun. Postupak je iterativan za svaku dionicu, a usvojena tonost iteracije odreuje koliko e se ciklusa iteracije obaviti. Proraun u tablinom obliku dan je u nekoliko dijelova sa zaglavljem tablice za svaki od tih dijelova. Poetak prikazuje Tablica 2.19.
Tablica 2.19: Proraun poetak tablice Broj 1 Dionica Uzvodni vor 2 Nizvodni vor 3 Duljina dionice (m) 4 Oznaka podslijeva 5 Povrina Lokalno Ai Zbirno Ai (ha) (ha) 6 7

Csred 8

t1 (min) 9

Vrijeme t2 1. iter 2. iter 10.1 10.2

3. iter 10.3

tc (min) 11

P (god) 12

i (l/s/ha) 13

Q (l/s) 14

Qf (l/s) 15

Prva iteracija sastoji se u proraunu t'2 za poetni uvjet t2 = 0 odnosno mjerodavni intenzitet i = f (t1). U drugoj iteraciji uzima se da je t2 = t'2, a intenzitet kie i = f (tl + t'2).

61

J. Margeta: Odvodnja naselja

Trea iteracija se radi ako je razlika izmeu rezultata druge iteracije t2'' i prve iteracije t'2 vea od tonosti iteracije. Svaka uzastopna dionica uzima od prethodne dionice njezino tc i uvodi ga u raun kao svoje tl (primjer dionica II i III).
Ako dionica dolazi poslije dviju ili vie prethodnih dionica koje se spajaju u voru ispred nje, uzima se najvea vrijednost t = (tc)max izmeu spomenutih prethodnih dionica i uvodi se u raun kao tl (primjer dionice V koja uvodi u raun kao svoje t1 vrijednost tc iz pravca podsljevova (I-II-III).

Najvea od svih vrijednosti tc usvaja se zbog toga to je po definiciji tc vrijeme koje je potrebno da kap kie doe od najudaljenije toke slijeva do promatrane toke profila. Nakon odreivanja mjerodavnog intenziteta kia kao funkcije vremena koncentracije, odreuje se veliina otjecanja kao:

Q = C sre i

(2.20)

U sluaju kanala mjeovitog sustava kanalizacije, u raun se uvodi i Qf. 9. Proraun vremena teenja u dionici t2 obavlja se u svakoj iteraciji. U poetku prorauna potrebno je odrediti pad nivelete kanala. Za izvoenje uline kanalizacije najzgodnije je da pad dna kanala S odgovara padu terena, odnosno ulice. U sluajevima ravnog terena ili tzv. kontra-pada postupa se po dobro poznatim naelima koja se ovdje nee razmatrati. Nakon odreivanja dimenzija kanala i stupnja punjenja, prelazi se na odreivanje brzine toka u uzvodnom i nizvodnom voru dionice radi raunanja vremena putovanja toka kroz kanal t2. Tablica 2.20 prikazuje zaglavlje za ovaj dio prorauna.
Tablica 2.20: Proraun iteracije S 16 D (m) 17 khrapav (mm) 18 Q0 (l/s) 19 v0 (m/s) 20 Punjenje kanala d/D d (cm) 21 22 Brzina toka (m/s) Uzvodna Nizvodna 23 24

Q0 protok u punom profilu kanala promjera (D) na padu (S); v0 brzina u punom profilu; d = f (Q/Q0); vniz = f (Q); vuzv = f (Q Qvlast); Qvlast = C i A.

Na primjer, za III. dionicu:

QIII

QvlasIII = C III i AIII = C sreIII i ( AI + AII + AIII )

(2.21)

62

2. Mjerodavne koliine otpadnih i oborinskih voda

Srednja brzina toka na raunskoj dionici odreuje se kao aritmetika sredina uzvodne i nizvodne brzine, a vrijeme putovanja kroz dionicu kao:
t2 = L (min) 60 v sre (2.22)

Kod poetne dionice (na primjer dionica III), srednja brzina odreuje se kao:

vsre =

vniz 2

(2.23)

Na ovaj nain realnije je u proraun unesen podatak o brzini toka na dionici jer uobiajeno raunanje vremena t2 pomou samo nizvodne brzine daje proraunu nepotrebnu dodatnu sigurnost, koju proraun ve sam po sebi ima (o ovome e biti rijei u daljnjem tekstu). Najispravnije bi bilo raunati brzinu i vrijeme putovanja toka od slivnika od slivnika, ali uloeni trud vjerojatno ne bi bio opravdan postignutom tonou i utedama. Tablica 2.21 prikazuje zaglavlje zavretka prorauna.
Tablica 2.21: Proraun zavretak Vsre (m/s) 25 t2 (min) 26 Provjera brzine u suhom razdoblju (kod mjeovitog sustava) 27 Napomena 28

Racionalna metoda veoma je pogodna za primjenu na raunalu, lako se programira i koristi. Racionalna metoda daje zadovoljavajue rezultate u uvjetima za koje se preporuuje. Meutim, u posebnim uvjetima, kod podsljevova nepravilnog oblika, pojedini dijelovi ukupnog slijeva mogu imati krae vrijeme koncentracije od preostalog dijela slijeva koji gravitira istom promatranom presjeku. U sluaju ujednaenih povrina, ovi e dijelovi dati vee otjecanje nego cijeli slijev u promatranom presjeku, jer zbog manjeg vremena koncentracije imaju vee mjerodavne intenzitete padavina (Slika 2.9). Ovo je naroito izraeno u sluaju manjih vrijednosti tc jer je ITP-krivulja u tom intervalu znatno strmija.

Slika 2.9: Utjecaj vremena koncentracije ujednaene povrine 63

J. Margeta: Odvodnja naselja

U najeem sluaju, tj. u sluaju kada je slijev sastavljen od ujednaenih podsljevova, najvei utjecaj dobija se onda kada je povrina A najvea poto je utjecaj prirasta povrine A izraeniji, tj. znaajniji od prirasta intenziteta padavina i. Drugim rijeima, i u sluaju razliitih vremena koncentracije (tc1 < tc2) u promatranoj toki (Slika 2.10), maksimalno otjecanje se dobija po pravilu kada cijeli slijev sudjeluje u otjecanju, i to u iznosu: Qmax = C i ( A 1+ A 2 ); i = f ( tc 2 ) (2.24) a ne kada u otjecanju sudjeluje podslijev s kraim vremenom koncentracije, makar on imao i vei intenzitet padavina:

Q = C i A 1; i = f ( tc1 )

(2.25)

Slika 2.10: Utjecaj vremena koncentracije ujednaeni podsljevovi

Spomenuti nedostatci ove metode nemaju veeg znaenja kada se metoda koristi u urbanim uvjetima, u kojima je znatno sudjelovanje nepropusnih povrina, veliine povrina su jednake vrijednostima koje se preporuuju za ovu metodu i nema zadravanja toka u povrinskim depresijama. U ovakvom sluaju osrednjavanje stvarnog dijagrama oborina unutar intervala tc znatno manje utjee na tonost, kao i injenica da se ne poznaje funkcijska ovisnost C = f (t). Proizvoljno odreivanje veliine C (na osnovi preporuenih intervala vrijednosti za povrine razliitih hidrografskih karakteristika) ima manje utjecaja na tonost rezultata kada su u pitanju manje propusne povrine, to je sluaj u urbanim sredinama. Jedna od aproksimacija koje su uvedene radi jednostavnijeg raunanja je izjednaavanje tc uzvodno (vremena koncentracije do promatrane dionice) i t1 promatrane dionice. Umjesto raunanja toga vremena koncentracije na osnovi intenziteta:
uzv .dionice i = f tc + t rac .dionice

(2.26)

ono se rauna na osnovi i = f (tuzv.). Ova aproksimacija daje rezultate koji su neznatno na strani sigurnosti. Mrea kanala izraunata po ovoj metodi ima znatan faktor hidraulike sigurnosti, ali ne zbog neprikladnosti racionalne metode, ve zbog sljedeih razloga: a) uobiajena je praksa da se raunska dimenzija cijevi zaokruuje na prvu veu dimenziju koja se moe nai na tritu. b) veliki broj cijevi u mrei nije raunskih dimenzija, ali je usvojeno da ne budu manjih dimenzija od neke propisane minimalne veliine to je znatna rezerva kapaciteta kanalske mree.
64

2. Mjerodavne koliine otpadnih i oborinskih voda

c) pojedini dijelovi mree u sluaju preoptereenja mogu doi pod tlak to poveava propusnu mo. Svi ahtovi i cijevi pod (a) i (b) igraju ulogu retencija u mrei. d) kapacitet krunih kanala pri punjenju od 95% je za 8% vei od kapaciteta kanala istih dimenzija pri punjenju od 100%.
Simulacijske tehnike

U sluaju prevelikog slijeva i/ili velikog vremena koncentracije protoka, primjena racionalne metode nije dovoljna. Kod velikih je sljevova potrebno koristiti i simulacijske metode jer postoje velike razlike u oborinama unutar slijeva, a otjecanje i koncentracija protoka u sustavu kanala su sloeniji i ne mogu se dovoljno tono opisati jednostavnim empirijskim formulama kao to je racionalna formula. Postoje simulacijske metode razliite sloenosti, a zajedniko im je to da se vrni protok i protoni hidrogram proraunavaju na osnovi projektiranih karakteristika pljuska (oblik i veliine), konfiguracije kanalizacije i karakteristika slijevnog podruja. U ovom se sluaju proraunavaju sve faze povrinskog otjecanja i otjecanja u kanalizacijskom sustavu, i to istovremeno za svako raunsko razdoblje i to: transformacija bruto kie u neto kiu oduzimanjem dijela voda koje se gube u zrak i teren; transformacija neto kie koja tee urbanim povrinama u hidrograme koji se kroz slivnike ulijevaju u kanale; transformacija hidrograma u kanalima kanalizacijske mree i drugim graevinama. Prva dva procesa se proraunavaju hidrolokim, a trei hidraulikim metodama. U poglavlju 2.2.3. prikazani su osnovni elementi prorauna koji se treba provesti u procesu simulacije otjecanja u urbanim sredinama. Kljuni faktor primjene i valjanosti koritenja sloenih simulacijskih modela su ulazni podaci koji moraju biti poznati i pouzdani da bi proraun bio dobar. Simulacija se koristi u svim fazama razvoja i rada kanalizacijskog sustava, od planiranja preko projektiranja i graenja do upravljanja. Razlikujemo modele za: planiranje; projektiranje i analizu; upravljanje. U planiranju se koriste modeli kojima se odreuju mjerodavne koliine protoka i zagaenja koja dotjeu oborinskim vodama. To su u pravilu jednostavniji modeli kojima se analiziraju oekivana budua stanja. Mogu se koristiti uglavnom svi prije opisani modeli. Kod projektiranja se zahtijevaju precizniji podaci za projektiranje pojedinih dijelova sustava odvodnje, stoga su modeli sloeniji i zahtjevniji u odnosu na ulazne podatke, vrijeme obrade, znanje obraivaa i trokove. Danas se na tritu nudi veliki broj modela koji u potpunosti zadovoljavaju potrebe. Jedan od poznatijih modela je Stormwater Management Model (SWMM) (Slika 2.11), zatim MOUSE i drugi. Svi modeli ovog tipa sastoje se od dva osnovna dijela: jedan simulira promjenu kie u povrinsko otjecanje (Slika 2.12), a drugi otjecanje u kanalskom sustavu (Slika 2.13). Osim simulacije koliina, mnogi modeli mogu simulirati i proces transporta zagaenja u kanalizacijskom sustavu kao i elemente optimalizacije, ime modeli postaju sloeniji.
65

J. Margeta: Odvodnja naselja

Slika 2.11: Osnovni dijelovi SWMM modela

Najsloeniji su simulacijski modeli koji se koriste za upravljanje oborinskim kanalizacijom jer osim karakteristika modela koji se koriste za dimenzioniranje moraju imati i elemente potrebne za upravljanje pojedinim dijelovima i objektima sustava u realnom vremenu. Vrlo su rijetki gradovi koji takav model imaju u operativnom koritenju jer je njegovo odravanje skupo i zahtijeva kvalitetan sustav trajnog mjerenja stanja u kanalskom sustavu, odnosno sustav trajnog mjerenja ulaznih podataka, i to izravno vezan za centar za upravljanje. Zbog sve veih zahtjeva (prvenstveno ekolokih) kojima oborinska kanalizacija danas mora udovoljiti, primjena simulacijskih modela je sve znaajnija i ea. Tako EU svojim propisima kod prorauna preljeva zahtijeva utvrivanje uestalosti rada preljeva tijekom jedne godine i odreivanje ukupnih koliina vode koja se prelijeva tijekom jedne godine. Do ovakvih se podataka ne moe doi bez primjene simulacijskih modela.

66

2. Mjerodavne koliine otpadnih i oborinskih voda


Intenzitet kie (mm/h)

Ulaz hijetogram kie

Teren / plonici
Neto kia (mm/h) Neto kia (mm/h)

Krovovi

Volumen depresija
t

qter

qkro

Hidrogram povrinskog otjecanja: Qpov = (qter ARter + qkr ARkro) / 3600 ARter = ARter + ARplo = Zbirna povrina plonika i terena s kojih dotjee voda ARkro = Povrina krovova

Slika 2.12: Simuliranje pretvaranja kie u povrinsko otjecanje: transformacija bruto kie u hidrogram povrinskog otjecanja

Vrlo je vano odabrati pravi model, vodei rauna o sloenosti, trokovima primjene i tonosti rezultata. Izbor simulacijske metode protoka (hidrodinamikih znaajki protoka) odnosi se na tri osnovne razine sloenosti metode prorauna: jednostavne empirijske metode; metode zasnovane na kinematikim valovima; metode dinamikih valova jednadbi.

67

J. Margeta: Odvodnja naselja

Slika 2.13: Simuliranje otjecanja u kanalskom sustavu

Jednostavne empirijske metode

Kod ovih metoda protok je jednolik i stacionaran. Brzina kod potpunog punjenja profila moe se koristiti za proraun vremena putovanja vode (koncentracije protoka). Koriste se za manja podruja i kanalizacijske sustave.
Metode zasnovane na kinematikim valovima

Ovim se metodama moe simulirati kvazinestacionarni protok. Mogu se uzeti u obzir zakanjenja protoka, kao i retenciranje voda u sustavu kanala, ali metode ne mogu simulirati nestacionarno teenje. Metode su dobre za poetne analize velikih sustava, za provjeru postojeih sustava ili simulaciju protoka u sustavu za dugotrajne nizove oborina.
68

2. Mjerodavne koliine otpadnih i oborinskih voda

Metode dinamikih valova jednadbi

Ovim se metodama moe simulirati nestacionarno teenje i uvjete tlanog teenja i uspora. Mogu se koristiti za provjeru znaajki sustava u sluaju plavljenja. Za svaku od ovih metoda i razina sloenosti simulacije teenja u kanalskom sustavu moe se koristiti jedna od metoda simulacije povrinskog otjecanja u slijevu (hidroloki model). Metode simulacije mogu biti jednostavne (S) ili sloene (D). Mogue kombinacije vezane za tip problema koji se rjeava prikazuje Tablica 2.22.

Tablica 2.22: Primjenjivost pojedinih simulacijskih metoda teenja Podruje primjene Metode Jednostavne Metode Metode empirijske metode kinematikih valova dinamikih valova S S * S S ili D S ili D S S S ili D * S ili D S ili D S ili D S ili D S ili D *

Projektiranje manjih kanalizacijskih sustava Projektiranje velikih sustava Provjera sustava u odnosu na plavljenje Analiza postojeeg sustava Planiranje ispusta/preljeva Utjecaj na kakvou prijamnika Utjecaj na koliine vode prijamnika Kontrola rada sustava u realnom vremenu

S hidroloki procesi se jednostavno tretiraju (simuliraju) D hidroloki procesi se detaljno tretiraju (simuliraju) Nije primjenjivo; * Ne preporuuje se

69

J. Margeta: Odvodnja naselja

V= 14.000 m3

Slika 2.14: Primjer simulacije glavnih kanala odvodnog sustava

2.3
2.3.1

Bilanca voda u kanalizaciji


Osnovne znaajke bilance

Bilanca voda u kanalizaciji temeljni je podatak za upravljanje kanalizacijskim sustavima (Tablica 2.23). Bilanca zorno pokazuje stanje i uinkovitost kanalizacijskog sustava. Od presudne je vanosti za planiranje i provedbu zatite okolia, te planiranje, gradnju i rad sustava, a posebno ureaja za proiavanje otpadnih voda. Poznato je da nije mogue tono predvidjeti i izraunati vode koje teku kanalizacijskim sustavom, stoga je izrada bilance preduvjet za utvrivanje stvarnog stanja kao podloge za daljnji razvoj kanalizacijskog sustava. To posebno vrijedi za postojee kanalizacijske sustave koji se stalno nadograuju i proiruju. Bilanca je i zakonska obveza jer se koristi kao podloga za odreivanje taksi i primjenu principa zagaiva plaa.

70

2. Mjerodavne koliine otpadnih i oborinskih voda

U odreivanju bilance polazi se od osnovnih principa sustavne analize i sustava. Svaki vodni sustav ima: granice, ulaze, izlaze i procese koji se odvijaju unutar sustava mijenjajui znaajke voda koje kroz sustav teku od ulaza do izlaza. Granica kanalizacijskog sustava je rub podruja s kojeg se generiraju vode koje dotjeu u kanalizaciju. Za kanalizaciju otpadnih voda granica je rub urbanizacije, odnosno granicu ine korisnici kanalizacije. U sluaju mjeovite i oborinske kanalizacije to je granica slijevnog podruja kanalizacije. Procesi u sustavu su hidrodinamiki i biokemijski.
Tablica 2.23: Bilanca voda u kanalizaciji /53/
Dotok u sustav Gubici sustava Izlaz iz sustava Proiena voda isputena: Oborinske vode: Oborinske vode: povrinsko otjecanje pogreni prikljuci u povrinske vode [lokalne oborinske vode, lokalno stambenih objekata na tlo odlaganje uglavnom vrnih voda, industrije i trgovine na ponovno koritenje BMP lokalne graevine za pogreni prikljuci potoka i izvezena drugih voda kontrolu otjecanja (infiltracijski bazeni, sanitarne movare, itd.)] vode drugih podruja uvoz Neproiena voda Infiltracija podzemnih voda Eksfiltracija istjecanje voda isputena: Sanitarne kuanske otpadne vode: Sanitarne-kuanske otpadne vode: = u povrinske vode dozvoljeni registrirani prikljuci + pogreni prikljuci na tlo [lokalni sustavi proiavanja i pogreni prikljuci oborinskih i izvezena odlaganja] drugih voda prikljuci lokalnih individualnih sustava (septike jame) uvoz vode s drugih podruja Mulj: Industrijske vode Preljevi oborinskih voda odloen ili uniten Uvezeni mulj iz septikih jama i Preljevi u mjeovitog sustava ponovno koriten ureaja Mulj izvaen (septike jame) i Mulj izvaen iz sustava i odloen potom nizvodno ubaen u sustav izvan sustava

Ulazi mogu biti kontrolirani (dotjecanje vode iz vodoopskrbnog sustava, tj. od domainstava) i nekontrolirani (dotjecanje povrinskih voda, infiltracija i tue vode). Izlazi takoer mogu biti kontrolirani (ispusti otpadnih i oborinskih voda ili preljevi u mjeovitoj kanalizaciji) i nekontrolirani (istjecanje u podzemlje iz kanala i graevina). Ne treba zaboraviti na mulj koji je dijelom ulaz u sustav, ali i izlaz iz sustava. Bilanciranje voda provodi se radi prorauna koliina voda u sustavu, ali i bilance tereta oneienja. Bilanca voda je preduvjet za izradu bilance oneienja. Bilanca voda (odnosno koliine voda) mijenja se promjenama urbane sredine i znaajki slijevnog podruja, te promjenama samog kanalizacijskog sustava. Tablica 2.24 prikazuje glavne pokretae promjena.

71

J. Margeta: Odvodnja naselja

Bilanca se odreuje na temelju procjene koliina vode te mjerenjem protoka u sustavu. Da bi se dobili valjani podaci za bilanciranje, sustav mjerenja mora obuhvatiti sve ulaze u sustav i izlaze iz njega. U kanalizaciji je to praktino nemogue izvesti jer je nemogue mjeriti sve ulaze i izlaze, a svi nisu ni poznati. Mogu se mjeriti samo glavni izlazi i manji dio ulaza. Na primjer, bilo bi nepraktino i skupo mjeriti sve ulaze otpadnih voda iz domainstva, dok u sluaju veih korisnika (industrija, turistiki kompleksi i slino) takvo mjerenje ima smisla. Jednako tako, nemogue je mjeriti sve ulaze oborinskih voda u oborinsku kanalizaciju. Zato mjerenje obuhvaa samo glavne elemente kanalizacije. Slika 2.15 prikazuje raspored mjernih postaja u kanalizacijskom sustavu. Prema tome, bilanca voda u kanalizaciji izraunava se kombinacijom mjerenja i predvianja, raunanja oekivanih koliina vode u kanalizaciji na temelju potronje vode i znaajki kanalizacije, naselja i okolia u cjelini.
Tablica 2.24: Promjene u kanalizacijskom sustavu Komponenta Pokretai promjena

Kanalizacija otpadnih voda Specifina potronja vode u naselju Broj korisnika kanalizacijskog sustava Oborinska kanalizacija Klimatske znaajke podruja Znaajke slijevne povrine Planirana razina sigurnosti od plavljenja Izgraenost sustava Gubici Starost i kakvoa izvedbe kanalizacijskog sustava Odravanje sustava Kultura stanovnika u odnosu na sustav Industrijske vode Razvoj privrede Broj korisnika sustava Razvoj tehnolokih postupaka Mulj Razina proiavanja voda Odravanje kanalizacijske mree

72

2. Mjerodavne koliine otpadnih i oborinskih voda

Slika 2.15: Mjerenje u kanalizaciji 73

J. Margeta: Odvodnja naselja

74

Projektiranje kanalizacijske mree

3.

Uvod
Rad svakog kanalizacijskog sustava mora biti takav: da ne dolazi do zaepljenja cijevi; da se poplave ne javljaju ee od projektiranih; da se titi zdravlje i ivot ljudi u naselju; da se tlano teenje (preoptereenje) javlja u skladu s planiranom uestalosti; da se titi zdravlje i ivot uposlenih; da je prijamnik zatien od oneienja u skladu s traenim standardima; da kanali i druge graevine ne ugroavaju susjedne objekte i drugu infrastrukturu; da su kanali i druge graevine vodonepropusne u skladu sa zahtjevima ispitivanja na vodonepropusnost; da ne dolazi do pojave neugodnih mirisa, opasnosti i negativnih utjecaja na okoli; da je osiguran potreban pristup radi odravanja i radova. Sve su to zahtjevi koji se kod planiranja i projektiranja kanalizacije moraju uzeti u obzir. Stoga se kanalizacija mora planirati, projektirati i graditi u skladu s odgovarajuim smjernicama koje su donesene na temelju dugogodinjih iskustava, motrenja i mjerenja. To su prije svega empirijska pravila za projektiranje kanalizacije. Protok i karakteristike otpadnih i oborinskih voda izravan su odraz izgraenosti naselja, ivota i aktivnosti u naselju. Kako se izgraenost naselja, ivot i aktivnosti stanovnika trajno mijenjaju, to se trajno mijenjaju i karakteristike otpadnih i oborinskih voda, a time i uvjeti koje kanalizacija treba zadovoljavati. Osim toga, otpadna tvar u otpadnim i oborinskim vodama od trenutka ulaska u kanalizacijsku mreu mijenja svoje karakteristike i sastav procesima koji se odvijaju u kanalizacijskoj mrei. Rezultat ovih procesa su tvari, plinovi i aktivnosti (ivot) koje se odvijaju u unutranjosti kanalizacijskog sustava i koji stvaraju specifine karakteristike koje utjeu na otjecanje u kanalizacijskom sustavu i sigurnost njegovog rada. Sve ove promjene ovise o cijelom nizu imbenika koji su isto tako promjenjivi, pa je u proraunu vrlo teko pouzdano predvidjeti
75

J. Margeta: Odvodnja naselja

sve promjene. Stoga se u proraunu kanalizacije koriste najvjerojatniji ulazni podaci dobrim dijelom temeljeni na pretpostavkama, a ne na pouzdanim numerikim rezultatima ili znanstvenim znanjima. Postupak projektiranja sastoji se od sljedeih osnovnih koraka: 1. Odreivanje granice/podruja odvodnje i broja stanovnika. Potrebno je detaljno utvrditi granice sljevova, fizikalne znaajke prostora, izgraenost, raspored prometnica, nain gradnje i gustou izgraenosti, odnos kanalizacije i drugih instalacija, poloaj ureaja i prijamnika, zatiena podruja, itd. 2. Potom se provodi prethodno horizontalno planiranje trasa kanala nastojei postii zadovoljavajue uvjete otjecanja i maksimalnu utedu kod graenja, odnosno smanjenje duljine kanala, vodei rauna da se svi korisnici mogu prikljuiti na kanalizaciju. 3. Nakon postavljanja osnovne sheme kanalizacijskog sustava prelazi se na dimenzioniranje kanala i projektiranje pada kanala, odnosno dubine polaganja kanala. Pri tome se nastoji maksimalno utedjeti kod graenja tako da se kanali polau tako da uz zadovoljavanje uvjeta otjecanja i drugih ogranienja, to vie prate teren na minimalno dozvoljenoj dubini. 4. Prethodno projektiranje vertikalnog voenja trase kanala treba biti takovo da se omogue jednostavni i gravitacijski prikljuci korisnika, te da se to je mogue vie izbjegne prepumpavanje otpadnih voda i veliki zemljani radovi. 5. Na kraju se prethodno projektiranje, horizontalnog i vertikalnog voenja kanala, revidira i analizira, a sve kako bi se uz zadovoljavanje svih ogranienja i osiguranja uinkovitih prikljuaka korisnika smanjili trokovi graenja i pogona, odnosno veliine, duljine i dubine kanala, te broj i instalirana snaga crpnih stanica. Uvijek se moraju nastojati zadovoljiti osnovni ciljevi projektiranja: zatita zdravlja ljudi; zatita prijamnika i ureaja od hidraulikog preoptereenja (i negativnih utjecaja na okoli kao posljedice preoptereenja); zatita podzemnih voda; omoguavanje lokalnog obnavljanja vodonosnika; potrebni kapacitet; osiguranje dobrih i sigurnih radnih uvjeta; ostvarenje potrebne trajnosti, ivotnog vijeka graevina; sprjeavanje neugodnih mirisa i drugih tetnih utjecaja; zadovoljavajue odravanje i rad.

Da bi se to postiglo, izmeu ostalog treba voditi rauna o graenju kanala tako: da se kanali polau na javnim povrinama, uglavnom prometnicama; da su kanali dovoljno udaljeni od vodovoda; da se polaganje kanala koordinira s drugim instalacijama; da se kanali polau pravocrtno sa to jednolikijim padom; da su kanali poloeni dublje od vodovoda.

Zbog ovakve situacije projektiranje kanalizacije ne temelji se samo na teorijskim znanjima, ve prije svega na dosadanjim iskustvima. Zbog toga se u postupku projektiranja kanalizacije primjenjuje cijeli niz smjernica koje su nastale kao rezultat praktinih
76

3. Projektiranje kanalizacijske mree

dugogodinjih iskustava kao i pojednostavnjenja teorijskih znanja. Naravno, smjernice su samo dobra polazna osnova za projektiranje, odnosno donoenje projektnih odluka i rjeenja, koje uvijek treba prilagoavati lokalnim karakteristikama i iskustvima. To posebno vrijedi za smjernice koje su razvijene u drugim zemljama i koje su rezultat njihovih dugogodinjih iskustava.

3.1

Osnovne teorijske postavke za dimenzioniranje kanalizacijskog kolektora

Protok u kanalizacijskim kolektorima karakterizira veliki broj moguih istovremenih oblika protoka, a najvanije prikazuje Tablica 3.1.
Tablica 3.1: Oblici protoka u kanalizacijskim kolektorima Oblik teenja Stacionaran Jednolik Trajan (konzervativan) Miran Laminaran Jednofazni Kriterij Oblik teenja Nestacionaran Promjenjiv Prekidan (nekonzervativan) Silovit Turbulentan Viefazni Kriterij

() =0 t () =0 x
q=0 Fr < 1 Re < 2.320 Otpadna voda

() 0 t
() 0 x q0
Fr > 1 Re > 2.320 Otpadna voda + zrak

gdje je:

() promjena protoka (Q, h, v, itd.) u jedinici vremena t; t () promjena protoka (Q, h, v, itd.) du kanala x; x
boni dotok po jedinici duljine kanala; Froudeov broj; Reynoldsov broj.

q Fr Re

Uslijed stalnih promjena u koliini otpadnih voda, njihovu sastavu i karakteristikama, kao i promjena uvjeta koji vladaju u kanalima, ne postoji jedan trajni karakteristian reim teenja u kanalima koji bi mogao posluiti kao osnova za dimenzioniranje. Zbog toga se u proraun unose pojednostavnjenja koja za posljedicu nemaju velike pogreke; naime, daleko su vee pogreke koje se unose u proraun pomou veliina ulaznih podataka (koeficijent hrapavosti, mjerodavni protok, itd.). U skladu s ovim se u proraunu kanala jedno, manje ili vie nestacionarno, nejednoliko i prekidno teenje u kanalizacijskim kolektorima zamjenjuje s jednim stacionarnim, jednolikim i trajnim teenjem (Tablica 3.2).

77

J. Margeta: Odvodnja naselja

Tablica 3.2: Jednadbe prorauna teenja u kanalizacijskim kolektorima Metoda prorauna Nestacionarno, nejednoliko i prekidno teenje Nestacionarno, nejednoliko teenje Stacionarno, jednoliko i trajno teenje Dinamika jednadba Jednadba kontinuiteta

h 1 v v v v + + q + = J0 JE x g t g x g a
1 v v v h + + = J0 J E g t g x x

Q A + =q x t
Q A + =0 x t
Q =0 x

h = J0 J E = 0 x

3.2

Pogonska hrapavost

U praksi naih sanitarnih inenjera danas je prisutan dosta neujednaen nain hidraulikog prorauna kanalizacijske mree. Ovaj se proraun obavlja pojednostavnjeno, koritenjem tablica ili grafova, a u veini sluajeva koritenjem tablica i grafova priloenih u brourama pojedinih proizvoaa cijevi. U ovim materijalima prilozi nisu odgovarajue obraeni ni prilagoeni karakteristikama projektirane kanalizacijske mree. Jedan od najveih nedostataka koritenja tablica, kao i inae u hidraulikom proraunu kanalizacijske mree, jest neadekvatno odabrana hrapavost cijevi. Proizvoai cijevi analiziraju i odreuju laboratorijsku hrapavost novih cijevi, a u skladu s tom hrapavou prilau i tablice za hidrauliki proraun. Pri tom se zanemaruje montani karakter kanalizacijske mree i ostale njezine karakteristike te kakvoa vode koja se transportira, odnosno zanemaruje se pogonska hrapavost. Izbor profila cijevi i funkcionalnost projektirane mree izravno ovise o veliini pretpostavljene hrapavosti. U nas ne postoje odgovarajui propisi ili preporuke koji reguliraju primjenu veliine hrapavosti kod hidraulikog dimenzioniranja kanalizacijske mree. Ona se uglavnom odabire u skladu s iskustvom projektanta. Vrlo je teko ove veliine odrediti precizno, izmeu ostalog i s obzirom na mehanizam stvaranja hrapavosti (obrataja) u kanalizacijskim cijevima. Naime, stvaranje hrapavosti u kanalizacijskim cijevima nije samo rezultat fizikalnih mehanizama, ve i biolokih aktivnosti vezanih za kakvou vode. Ove su aktivnosti sloene i ovise o mnogim faktorima (kakvoi vode, temperaturi, koncentraciji kisika, itd.), koji su promjenjivi u funkciji dnevne i sezonske varijacije kakvoe i koliine otpadne vode. Kao rezultat svega ovoga, stvarna pogonska hrapavost cijevnog materijala mnogo je vea od tvornike hrapavosti utvrene laboratorijskim ispitivanjima. Zbog toga se za veliine pogonske hrapavosti uzimaju srednje vrijednosti dobivene na temelju dosadanjih mjerenja i iskustava. Osim toga, pogonska hrapavost ukljuuje i lokalne gubitke, kao to su ovi: spojevi kanala, revizijska okna i prikljuci. Zbog velikog broja ovih elemenata u kanalizacijskom sustavu (spojevi cijevi se nalaze svakih 3 m), oni se ne mogu uzimati pojedinano, ve se moraju uzeti u obzir kroz veliinu pogonske hrapavosti.
78

3. Projektiranje kanalizacijske mree

3.2.1

Fekalna i mjeovita kanalizacija

U skladu s iznesenim i podacima iz literature /60/, /85/, predlau se sljedee vrijednosti pogonske hrapavosti:
I. Tipini kanali

To su kanali s bonim dotocima iz kunih prikljuaka, slivnika i drugih kanala s revizijskim oknima, ukljuujui i zakrivljene dionice kanala kod kojih je otjecanje sa slobodnim vodnim licem. a) cijevi manjih dimenzija (< 400 mm), manje ispunjenosti (< 50%), malih brzina (< 0,75 m/s): betonske cijevi K = 6,0 mm azbestno-cementne cijevi K = 3,0 mm keramike cijevi K = 3,0 mm PVC cijevi K = 1,5 mm b) cijevi svih dimenzija i punjenja: sve vrste cijevi radne brzine 0,75 m/s 1,2 m/s K = 1,5 mm sve vrste cijevi radne brzine 1,2 m/s 1,5 m/s K = 1,0 mm sve vrste cijevi radne brzine > 1,5 m/s K = 0,6 mm
II. Ravni odvodni kanali

To su kanali bez revizijskih okana, bonih dotoka i slino, primjerice priguni kanali. a) cijevi svih dimenzija: sve vrste cijevi radne brzine < 1,0 m/s K = 1,0 mm sve vrste cijevi radne brzine > 1,0 m/s K = 0,4 mm
3.2.2 Oborinska kanalizacija

U oborinskoj kanalizaciji je umanjen problem obrastanja i drugih uinaka koji su rezultat bioloke aktivnosti otpadne vode, ali se zato javlja problem taloenja. U ovom sluaju, naroito kod malih protoka, preporuuju se manje vrijednosti pogonske hrapavosti i to:
I. Tipini kanali a) cijevi svih dimenzija i ispunjenosti: sve vrste cijevi radne brzine < 0,75 m/s sve vrste cijevi radne brzine > 0,75 m/s II. Ravni odvodni kanali a) cijevi svih dimenzija i ispunjenosti: sve vrste cijevi radne brzine < 1,0 m/s sve vrste cijevi radne brzine > 1,0 m/s 3.2.3 Druge preporuke

K = 1,5 mm K = 1,0 mm

K = 0,40 mm K = 0,25 mm

Prema standardima ATVA 110E, globalne veliine pogonske hrapavosti su neto (ali ne znaajno) drugaije. Meutim, njihovo je koritenje jednostavnije jer se koriste samo etiri vrijednosti (Tablica 3.3).
79

J. Margeta: Odvodnja naselja

Prema istom standardu, za veliinu pogonske hrapavosti unutranje radne povrine cijevi (kanala) predlae se vrijednost K = 0,1 mm. Ova vrijednost ne uzima u obzir veliine lokalnih gubitaka, ali uzima u obzir utjecaje procesa koji se odvijaju u kanalizacijskom kolektoru na karakteristike povrine cijevi (kanala). Ako se koristi Manning-Stricklerova formula, koeficijent K = 0,25 mm odgovara vrijednosti Stricklerovog koeficijenta Kstr = 30 (m1/3/s), a za K = 1,5 mm Kstr = 95 (m1/3/s). Napomena: ukoliko projektant ima situaciju koja se u potpunosti ne uklapa u napisane klasifikacije, treba izabrati hrapavost koja u najveoj mjeri odgovara njegovoj situaciji, ali i prethodno danim preporukama!
U skladu s izloenim, lokalni gubici u kanalizacijskim kolektorima se ne raunaju jer su ukljueni u pogonsku hrapavost! Ova preporuka ne vrijedi za posebne objekte (dugake sifone, ispuste, tlane cjevovode crpnih stanica, itd.) i dugake tlane dionice kanalizacije kada se svi lokalni gubici moraju uzimati pojedinano.
Tablica 3.3: Veliine pogonske hrapavosti prema ATVA 110E /16/ Pogonska hrapavost K (mm) Koristi se za: 0,25 0,50 0,75 1,50

Primjedba Za sve veliine kanala Za sve veliine kanala Za veliine kanala do 1.000 mm Za sve veliine kanala Za sve veliine kanala Za sve veliine kanala

ravne dionice bez revizijskih okana, pojedinane tlane dionice, sifone ravne dionice s revizijskim oknima normalne kanale s revizijskim oknima, skretanjima i bonim prikljucima isto, plus sloena okna normalne kanale s posebnim revizijskim oknima i sloenim poprenim profilima kanale graene na licu mjesta (betonske kanale)

3.3

Ogranienje brzina

U kanalizaciji nisu poeljne ni premale ni prevelike brzine premale zbog taloenja i mogunosti zaepljenja, a prevelike zbog erozije i abrazije cijevi djelovanjem suspenzija u vodi. Zbog toga se ograniavaju maksimalne i minimalne brzine. Prvenstveno je potrebno poznavati vunu snagu toka vode, a posebno pridnene brzine, jer proces taloenja ili struganja najvie ovisi upravo o tim brzinama. Meutim, zbog praktinosti se ogranienje provodi na srednju radnu brzinu u kolektoru. Brzina toka je u funkciji hrapavosti, pada i hidraulikog radijusa. Uz istu vrstu cijevnog materijala i isti pad, brzina je funkcijski ovisna samo o hidraulikom radijusu, odnosno o obliku ili poprenom presjeku i dimenzijama kanala. Prema tome, razliiti tipovi poprenih presjeka kanala nisu jednako pogodni za ograniavanje brzine. Slika 3.1 zorno prikazuje utjecaj profila na raspored brzina.

80

3. Projektiranje kanalizacijske mree

Slika 3.1: Raspored brzina u poprenom profilu kolektora

3.3.1

Minimalne brzine

Mogunost zaepljenja kanalizacijskih cijevi i taloenja suspenzija u njima proizlazi iz sastava vode, a izravno ovisi o profilu kolektora i brzini teenja vode u njemu. U skladu s ovim, ograniavaju se minimalni profil i minimalna brzina ili pad. Formula Fedorova /25/ koristi se za proraun kritine brzine, to jest za brzinu kod koje jo nee doi do taloenja organskih i anorganskih suspenzija: vkrit = 1,57 n R n = 3,5 + 0,5 R
gdje je: vkrit kritina brzina (m/s); R hidrauliki radijus (m). Tablica 3.4 prikazuje minimalno doputene brzine u sluaju okruglih profila.
Tablica 3.4: Minimalno doputene brzine kod okruglih profila po Fedorovu Promjer (mm) 250 300 350 400 450 500 600 700 800 900 1.000 vmin (m/s) 0,75 0,80 0,83 0,87 0,90 0,92 0,94 0,96 1,00 1,04 1,07

(3.30)

Ove vrijednosti i uporaba formule jame samooienje kanala i sprjeavanje taloenja pijeska. Poznato je da je u mnogim konkretnim sluajevima vrlo teko zadovoljiti ove veliine minimalnih brzina, stoga se doputaju i manje. Naime, pretpostavlja se da su koliine pijeska u kanalima razmjerno male, to sigurno vrijedi za kuanske otpadne vode dok kod oborinske kanalizacije koliina pijeska u kanalima bitno ovisi o redovitom odravanju talonika hvataa oborinskih voda (slivnika).
81

J. Margeta: Odvodnja naselja

Tablica 3.5 prikazuje vrijednosti minimalnih doputenih brzina kod kojih nee doi do taloenja u kanalizacijskim kolektorima, prema njemakim standardima ATVA 110E. Ove su veliine utvrene uz pretpostavku pogonskog koeficijenta hrapavosti K = 1,0 mm, volumenske koncentracije taloivih tvari u otpadnoj vodi od C = 0,005% i ispunjenosti kanala od 50%, a odnose se na kanale kuanskih otpadnih voda, oborinskih voda i mjeovite kanalizacije. Vrijednosti iz tablice mogu se uz mogunost pogreke od 5% koristiti i za koeficijent pogonske hrapavosti od K = 0,25 1,5 mm i manje, i za h/d 0,3. Za manju ispunjenost kanala (0,1 0,3), dane veliine minimalnih doputenih brzina treba poveati za 10%. Kod mjeovite i oborinske kanalizacije, kao najmanja brzina za kolektore ispunjene 50% profila ili vie, preporuuje se vmin = 0,6 m/s, a kod kanalizacije kuanskih otpadnih voda, vmin = 0,5 m/s. Kao najmanja brzina za kolektore kuanskih otpadnih voda iznimno se doputa vmin = 0,3 m/s. Kod ove vrijednosti jo uvijek nee doi do taloenja organskih tvari, meutim, doi e do taloenja anorganskih tvari.
Tablica 3.5: Minimalne brzine u kanalima kod kojih ne dolazi do taloenja (K = 1,0 mm, ispunjenost 50%) /16/ irina kanala ili promjer (mm) 150 200 250 300 350 400 450 500 600 700 800 900 1.000 1.100 1.200 1.300 1.400 1.500 1.600 1.800 2.000 2.400 2.600 2.800 3.000 82 Kritina brzina (m/s) 0,48 0,50 0,52 0,56 0,62 0,67 0,72 0,76 0,84 0,91 0,98 1,05 1,12 1,18 1,24 1,28 1,34 1,39 1,44 1,54 1,62 1,79 1,87 1,96 2,03 Kritini pad () 2,72 2,04 1,63 1,51 1,48 1,45 1,48 1,40 1,37 1,33 1,31 1,29 1,26 1,25 1,24 1,22 1,20 1,19 1,18 1,16 1,14 1,10 1,10 1,09 1,08

3. Projektiranje kanalizacijske mree

Ako se usporede veliine koje prikazuje Tablica 3.5. s veliinama koje se dobiju koritenjem formule Fedorova (Tablica 3.4), moe se vidjeti da za profile manje od 1.000 mm formula Fedorova daje vee veliine pa je u tom smislu na strani sigurnosti, a za profile vee od 1.000 mm daje manje vrijednosti. U skladu s ovim, formula Fedorova se preporuuje u svim situacijama kad se oekuju vee koliine anorganskih suspenzija, kada su proraunska punjenja kanala manja od 50% i kada je pogonski koeficijent hrapavosti K > 1,5 mm. Sve se ove vrijednosti u situacijama koje nisu uobiajene moraju prethodno analizirati i kritiki koristiti, odnosno njihovo se koritenje treba primjereno obrazloiti. 3.3.2 Maksimalne brzine

Maksimalne su brzine prvenstveno od znaenja zbog zatite cijevi od struganja i ispiranja stijenki i spojeva. Kod razmatranja maksimalnih brzina vano je uzeti u obzir i karakter suspenzija, jer su one odgovorne za proces struganja cijevnog materijala. Budui da svi cijevni materijali nisu jednako otporni na ove procese, potrebno je u obzir uzeti i karakteristike cijevnog materijala. Prema podacima iz literature /25/, /73/, /80/ openito se preporuuje da maksimalna brzina ne bude vea od: 2,5 3,0 m/s Za pojedine vrste cijevnih materijala doputaju se sljedee maksimalne brzine: vmax = 3,0 m/s; a) betonske cijevi b) armiranobetonske cijevi vmax = 4,0 m/s; c) azbestno-cementne cijevi vmax = 4,5 m/s; d) PVC cijevi vmax = 5,0 m/s; e) eline cijevi vmax = 7,0 m/s. Ove bi se brzine trebale koristiti samo na kraim dionicama, a ne u dugim kanalima. Ova se ogranienja maksimalnih brzina podudaraju i s preporukama ATV 118. Potrebno je napomenuti da kod brzina v > 3,5 m/s dolazi do turbulentnog toka vode i uvlaenja zraka, to utjee na veliinu protoka i druge karakteristike toka.

3.4

Ogranienje padova

Brzine funkcijski izravno ovise o padovima. Prema tome, kad se govori o minimalnim ili maksimalnim brzinama, moe se govoriti i o minimalnim i maksimalnim padovima. Brzina u cjevovodu je posljedica nagiba cijevi, pa je lake projektirati kad su poznata ogranienja padova. Meutim, padovi su u funkciji oblika i veliine profila i veliine hrapavosti cijevnog materijala; ukoliko oni nisu poznati, ne moe se govoriti ni o poznatim padovima. Stoga se ogranienja vezana za padove mogu koristiti kao orijentacijske veliine, a stvarna se stanja moraju provjeravati proraunom brzina.

83

J. Margeta: Odvodnja naselja

3.4.1

Minimalni padovi

Uz koritenje formule Fedorova za minimalne brzine i uvrtavanjem ogranienja za pojedine okrugle profile u formulu za brzine, dobiju se pripadajui uzduni padovi kako prikazuje Slika 3.2.
Padovi
0,008 0,007 0,006 0,005 0,004 0,003 0,0025 0,002 0,0016 0,0012 0,001 0,0008 0,0007 0,0006 0,0005 125 150 200 250 400 500 600 700 800 900 1000 1200 1400 1600 2000 300

Profili (mm)

Slika 3.2: Minimalni padovi u funkciji profila prema formuli Fedorova

Minimalne padove kojima se osiguravaju minimalne protone brzine prikazuje i Tablica 3.5. Slini rezultati se mogu dobiti za okrugle profile koritenjem formule: I= 1 D gdje je: I D minimalni uzduni pad; promjer kanalizacijske cijevi (mm). (3.1)

Kao to je reeno, za svaki poseban sluaj potrebni minimalni pad treba izraunati na temelju minimalne doputene brzine. 3.4.2 Maksimalni padovi

Maksimalni padovi se, analogno odreivanju minimalnih padova, odreuju na temelju maksimalnih brzina i karakteristika cjevovoda. U ovom sluaju se za orijentaciju moe koristiti priblina empirijska formula oblika: I= 1 D gdje je: I D maksimalni uzduni pad; promjer kanalizacijske cijevi (cm). (3.2)

84

3. Projektiranje kanalizacijske mree

U svakom graninom i konkretnom sluaju maksimalni pad treba izraunati na temelju maksimalne doputene brzine toka te karakteristika kanalizacijskog kolektora.

Ovdje je potrebno napomenuti da velike padove treba analizirati i sa gledita uvjeta teenja na tim dionicama kanalizacijske mree. Naime, sve dionice kanala koje imaju padove (odnosno brzine) vee od graninih (vgra je brzina kod koje je Fr = 1) i sadraj zraka vei od 5%, trebaju se proraunavati od sluaja do sluaja, analizirajui stvarne hidrodinamike uvjete toka.

3.5

Ogranienje minimalnih profila

Da bi se sprijeilo zaepljenje i da bi se olakalo proiavanje kanalizacijskih kolektora, ograniava se koritenje veliine profila bez obzira na ispunjenost profila i veliinu minimalne brzine toka.

Kao minimalni profili u svim uobiajenim uvjetima, koriste se sljedei: kanalizacija kuanskih otpadnih voda min = 250 mm; mjeovita i oborinska kanalizacija min = 300 mm; krai potezi (rubni ogranci) sekundarne mree: fekalna kanalizacija min = 200 mm; oborinska i mjeovita kanalizacija min = 250 mm.

Iste veliine uglavnom se preporuuju i u drugim sredinama (ATV 118), kako kod nas, tako i u svijetu. U sluajevima kada je otean pristup kolektoru, bilo zbog velike dubine polaganja (preko 4 m) ili smjetaja objekata na trasi ili uz nju, potrebno je koristiti sljedee minimalne profile: kanalizacija kuanskih otpadnih voda min = 300 mm; mjeovita i oborinska kanalizacija min = 400 mm.

3.6

Ogranienja visine punjenja kanalizacijskih kolektora

Teenje vode u kanalizacijskim kolektorima je teenje sa slobodnim vodnim licem. Teenje sa slobodnim vodnim licem je neophodno kako bi se osiguralo ispravno prikljuenje kunih prikljuaka, odnoenje plivajuih tvari, aeraciju kolektora i slino. Da bi se osigurale sve ove funkcije, ograniava se punjenje kolektora, i to ovisno o veliini kolektora. Preporuuju se sljedee visine punjenja za okrugle profile: D = 250 300 mm hp = 0,60 D D = 350 450 mm hp = 0,70 D D = 500 900 mm hp = 0,75 D D > 900 mm hp = 0,80 D gdje je: hp visina punjenja; D promjer cijevi.
85

J. Margeta: Odvodnja naselja

Kod svih drugih oblika poprenog presjeka kanala vrijede sljedea ogranienja: H < 300 mm hp = 0,60 H H = 300 450 mm hp = 0,70 H H = 450 900 mm hp = 0,75 H H > 900 mm hp = 0,80 H gdje je: hp visina punjenja; H visina kanala. U skladu s ovim, raunska visina punjenja (punjenje kod raunskog protoka) mora biti jednaka ili manja od maksimalno doputenih veliina. Ove preporuke odnose se na kanalizaciju kuanskih otpadnih voda. Kod oborinske kanalizacije visine punjenja mogu biti vee, ali u tom sluaju treba raunati s utjecajem zraka na reim teenja u cijevima, odnosno izvesti proraun cijevi pod tlakom.

3.7

Visinsko (vertikalno) voenje trase

U izvedbi kanala zemljani radovi ine vie od 50% ukupnih trokova izvedbe, stoga se racionalnim izborom dubine polaganja mogu bitno smanjiti trokovi izvedbe. Najracionalnija izgradnja kanalizacije je u sluaju kad niveleta kanala prati teren. To se moe ostvariti u situaciji kad je pad terena vei od minimalnog, a manji od maksimalnog. U ovom sluaju se niveleta polae na minimalno potrebnoj dubini.
3.7.1 Dubina polaganja kanala

Dubina polaganja kanala u teren ovisi o cijelom nizu faktora, i to: dubini prikljuaka; klimi (visoke i niske temperature); geomehanikim karakteristikama terena: vrste tla, nosivost, uvjeti iskopa, klizita, i drugo; agresivnost tla i podzemnih voda; pojavi, dubini i trajanju podzemne vode; vanjskom optereenju (prometnice i graevina); poloaju ostalih instalacija; poloaju stabala ili velikog korijenja; veliini profila kanala; vrsti kanala i spojeva. Zbog toga je prije projektiranja potrebno provesti geomehanika i druga istraivanja kako bi se u cijelosti mogle utvrditi znaajke planirane trase kanala i varijante izvoenja. Dubina prikljuaka Kanali se uvijek moraju polagati na dubini koja omoguava tehniki ispravno prikljuenje kunih prikljuaka i drugih kolektora.

86

3. Projektiranje kanalizacijske mree

Klima Klimatski utjecaj se odnosi prvenstveno na mogunost smrzavanja. U hladnijim predjelima (gdje su temperature ispod 0C stalna i trajna pojava) su zbog ovog faktora dubine ukapanja 4 5 m. Geomehanike karakteristike terena Iskopi u vrim materijalima (tekim stjenovitim materijalima) su skuplji (zbog miniranja i slino), stoga ih treba izbjegavati. S druge strane, koliina iskopanog materijala je u vrim materijalima manja nego u sluaju iskopa terena manje vrstoe, jer su boni pokosi stabilniji (okomiti). Isto tako, vri materijali su povoljni u odnosu na utjecaj povrinskog optereenja pa se kolektori u njima mogu polagati na manjoj dubini. Na trasi budue kanalizacije potrebno je utvrditi mogunost pojave klizita, bilo kod izgradnje bilo kasnije tijekom rada kanalizacije. Nadalje, vano je poznavati nosivost terena, budui da ona znaajno utjee na odabir cijevnog materijala i posteljice. Nosivost je posebno vana ako se izgradnjom kanalizacije ugroava stabilnost susjednih objekata. Potrebno je utvrditi i mogunost odnoenja finih estica, to bi moglo rezultirati slijeganjem izvedenih kanala. Ako ta mogunost postoji, a naroito na strmim terenima, posteljica cijevi mora se zatititi od ispiranja. Podzemne vode Podzemna voda poskupljuje cijelu izgradnju i stvara stalnu opasnost infiltracije. Polaganje u podzemnu vodu treba izbjegavati, a ako to nije mogue kanali se moraju posebno kvalitetno izvesti po mogunosti to vie, tako da su to manje pod utjecajem podzemnih voda/mora. Preporuuje se da dubina polaganja ne smije prelaziti 0,5 m ispod razine podzemnih voda (srednje razine mora), iznimno za krae dionice do 0,8 m. Ova ogranienja se odnose na razine podzemne vode koje traju due (svakako due od jednog dana). U sluaju potrebe polaganja i na veim dubinama ispod razine vode (odnosno razine mora u obalnom podruju), koriste se posebni materijali i posebna izvedba kanala i svih drugih objekata s apsolutnom sigurnou na vodonepropusnost, posebice spojeva. U podvodnim izvedbama mora se voditi rauna i o nosivosti terena i potrebnoj zatiti cijevi od slijeganja i podlokavanja. Agresivnost tla i podzemnih voda Neka tla i podzemne vode mogu biti agresivna na odreene materijale i cijevi (na primjer, more djeluje agresivno na metalne cijevi i njihove dijelove). Zbog toga se agresivnost mora analizirati i u skladu s rezultatima odabrati materijale za cijevi i njihove spojeve sve kako bi se postigla potrebna trajnost graevine. Vanjsko optereenje Vanjsko optereenje, koje nastaje od nadsloja zemlje i prometnih sredstava, prenosi se na tjeme cijevi. to je dubina polaganja cjevovoda vea, manji je utjecaj prometnih sredstava, ali je vei utjecaj nadsloja zemlje. Poseban su problem dinamika optereenja koja mogu ugroziti vrstou cijevi i vododrivost spojeva, a posebno spojeva cijevi i
87

J. Margeta: Odvodnja naselja

revizijskih okana. Zbog ovoga sve kolektore treba proraunati na vanjsko optereenje i pronai optimalnu geodetsku razinu polaganja cijevi, zatitu (oblogu) i potrebno temeljenje (posteljicu). Poloaj drugih instalacija Kanalizacija je najkrua i najmonolitnija gradska infrastruktura. Zbog toga se uglavnom sve druge instalacije (struja, telefon, voda, plinovod, itd.) prilagoavaju njoj. Meutim, u pojedinim sluajevima red vanosti moe biti i drukiji, pa se kanalizacija mora prilagoditi tim uvjetima. Kanalizacija se uvijek mora polagati ispod vodovoda. Poloaj stabala ili velikog korijenja Kanalizacijom tee voda bogata hranjivim tvarima koje su hrana za sve biljke. Zbog toga korijenje stabala (naroito u sunim podrujima) koristi svaku mogunost kako bi barem s najmanjom ilicom dolo do unutranjosti cijevi i kanala. Ukoliko doe do ulaska korijenja u kanal, nastavlja se proces rasta i dolazi do sigurnog unitavanja kanala. Veliina profila kanala Vei se kanali u pravilu polau dublje u teren zbog smanjenja vanjskog optereenja i zbog potrebe tjemenog prikljuka sekundarnih kanala. Budui da je udaljenost od tjemena cijevi do razine terena je vea, i da je dimenzija kanala takoer vea, raste i ukupna dubina polaganja. Vrste kanala i spojeva Razliite vrste kanala podnose razliito vanjsko optereenje plastine cijevi podnose manje optereenje od betonskih cijevi, a betonske manje od elinih. Zbog toga ove faktore treba analizirati u svakom konkretnom sluaju i odrediti optimalnu dubinu polaganja. Pri tome treba voditi rauna i o kvaliteti spojeva kanala, koja takoer utjee na potrebnu dubinu polaganja. Ukoliko to lokalne prilike doputaju, preporuuju se sljedee minimalne dubine polaganja, do tjemena cijevi dp: a) teren do IV. kategorije: profili do 400 mm dmin = 1,2 m profili 400 600 mm dmin = 1,5 m profili > 600 mm dmin = 1,8 m b) teren V. ili VI. kategorije: profili do 400 mm dmin = 1,0 m profili 400 600 mm dmin = 1,2 m profili > 600 mm dmin = 1,5 m Maksimalne dubine polaganja iskljuivo su stvar ekonomskih prorauna. Smatra se da je prihvatljiva dubina do 6 m. Ukoliko se radi o kraim dionicama ili nekim posebnim situacijama, prihvatljive su i vee dubine. Slika 3.3 prikazuje prijedlog dubina polaganja i nain prikljuenja prema njemakoj literaturi /63/.

88

3. Projektiranje kanalizacijske mree

U svakom sluaju, izboru dubine polaganja kanala treba prii vrlo ozbiljno jer se izborom odgovarajue dubine polaganja (iskopa) kanala mogu postii znatne utede u izvedbi. Kod toga ne treba zaboraviti i na posljedice koje mogu nastati ukoliko su dubine premale (lomovi, uruavanja, itd.).

a) Mjeovita kanalizacija

b) Razdjelna kanalizacija

c) Detalj izravnog prikljuka Slika 3.3: Dubina polaganja kanala i nain prikljuenja

89

J. Margeta: Odvodnja naselja

3.7.2

Odreivanje nivelete kanala

Odreivanje nivelete treba biti takvo da zadovolji sve tehnike zahtjeve vezane za prikljuke i savladavanje prepreka koje se mogu javiti na trasi kanala, a treba biti i ekonomski najprihvatljivije. To znai da je najpovoljnije niveletu voditi paralelno s terenom na minimalnoj dubini polaganja (Slika 3.4).

a) Projektiranje nivelete u neravnom terenu na minimalnoj dubini polaganja

b) Projektiranje nivelete u terenu sa jednolikim padom Slika 3.4: Projektiranje nivelete kanala

Koliko daleko (Lmax) se kanal moe polagati u jednolinom padu ovisi o padu terena Jter, odabranom minimalnom padu kanala Jk,min, poetnoj (minimalnoj) dubini polaganja Hmin i odabranoj maksimalnoj dubini polaganja kanala Hmax, (jednadba 3.3, Slika 3.5) Lmax = H max H min J k , min J ter (3.3)

Slika 3.5: Projektiranje kanala sa minimalnim padom

Ukoliko teren ima vei pad od maksimalno doputenog za kolektore, niveleta se projektira s maksimalno doputenim padom dok se ne postigne dubina jednaka minimalnoj dubini polaganja. Na tom mjestu se gradi objekt za prekid pada i niveleta se polae na veu dubinu da bi se ponovo projektirala s maksimalno doputenim padom (Slika 3.6).
90

3. Projektiranje kanalizacijske mree

Jt pad terena Jd max maksimalno doputeni pad kolektora

Jk pad kolektora

Slika 3.6: Voenje nivelete na strmim terenima

Izborom dubine objekta za prekid pada (veliine kaskade) utjee se na veliinu iskopa i broj objekata za prekid pada, odnosno na udaljenost izmeu dva objekta za prekid pada. Odabiranje razmaka izmeu dva objekta za prekid pada je pitanje ekonomskog prorauna. Postavljanje veeg broja okana za prekid pada smanjuje dubinu maksimalnog polaganja (veliina kaskade), odnosno trokove iskopa u cjelini, ali poveava trokove izvedbe okana (vei broj okana). to je u konkretnom sluaju najpovoljnije, treba pokazati odgovarajua tehniko-ekonomska analiza. U sluaju manjih kanala ( 40 cm) trokovi izvedbe okana za prekid pada su mali, neto vei od izvedbe revizijskih okana. Meutim, kod veih kanala ( > 60 cm) trokovi izvedbe mogu biti dosta veliki, pa izboru broja kaskada treba prii vrlo detaljno. U pravilu se objekt za prekid pada nastoji postaviti na mjestu potrebnog revizijskog okna kako bi se izbjegla njegova zasebna izgradnja. To je uglavnom lake primijeniti kod manjih kanala. Maksimalno mogua udaljenost Lmax izmeu dvije kaskade rauna se po jednadbi (3.4). Lmax = H max H min J ter J k , max (3.4)

gdje je: Jk,max maksimalno doputeni pad kanala. Ukoliko je pad terena manji od minimalno doputenog, tada se niveleta vodi minimalnim padom do maksimalne dubine polaganja. Na tom mjestu se postavlja crpna stanica i voda die na niveletu koja poinje s minimalnom dubinom polaganja (Slika 3.7).

Slika 3.7: Izbor lokacije crpne stanice

91

J. Margeta: Odvodnja naselja

Odreivanje dubine do koje e se kolektor polagati bez postavljanja crpne stanice, odnosno odreivanje mjesta izvedbe crpne stanice, rezultat je ekonomske analize trokova izvedbe kanala i crpne stanice, te pogonskih trokova crpne stanice. U ovoj analizi ne treba zaboraviti na stalne trokove crpljenja, tako da se analiza mora napraviti usporeivanjem sveukupnih trokova (izvedbe i pogona) metodom neto sadanje vrijednosti. Proraun mogue udaljenosti od poetka kanala do mjesta izgradnje crpne stanice obavlja se pomou jednadbe (3.3).

3.8

Horizontalno (tlocrtno) voenje trase kanala

Prostorno (situacijski) se trasa treba polagati na najekonominiji nain sa stanovita gradnje, pogona i odravanja, odnosno treba postii: najkrau ukupna duljina kanala; najmanje profile; minimalnu izgradnju objekata; minimalne pogonske trokove i trokove odravanja. Ovo se odnosi na cjelokupnu kanalizacijsku mreu, ukljuujui i prikljuke. Ne postoje neka posebna pravila pomou kojih se sigurno dolazi do optimalnog situacijskog rjeenja. Slika 3.8 prikazuje kako se isto podruje odvodnje moe projektirati na dva sasvim razliita naina.

a)

b)

Slika 3.8: Sheme odvodnje zamiljenog slijevnog podruja

U prvom sluaju, izraena su tri paralelna glavna kolektora i jedan popreni. U drugom sluaju, izraena su tri glavna poprena kolektora i jedan paralelni. Koji e se od ova dva pristupa primijeniti, ovisi iskljuivo o lokalnim karakteristikama (pad terena, raspored objekata, karakter izgradnje i slino). Postavljanje konfiguracije kanalizacijske mree je prvenstveno rezultat umjenosti, znanja i intuicije samog projektanta koji se uglavnom stjeu praksom. Postoji cijeli niz imbenika koje kod projektiranja treba uzeti u obzir: znaajke lokacije i terena, ekoloka i druga ogranienja, postojea infrastruktura, itd.; zatita izvorita vode i zatienih podruja; dostupnost odgovarajuih materijala za gradnju u danim uvjetima i vremenu; poloaj zgrada, poloaj kune kanalizacije, poloaj sanitarnih ureaja u zgradi; nain koritenja zgrada koje se prikljuuju na kanalizaciju;
92

3. Projektiranje kanalizacijske mree

planiranje i koordinacija izgradnje s drugom infrastrukturom (ceste, voda, plin, itd.); problemi kod izgradnje vezani uz utjecaj na ljude na tom prostoru koji ive, njihovo poslovanje i druge aktivnosti; praktine pojedinosti procesa izgradnje, kao to su postupak graenja, prostor za izvoenje, pristup, transport, odlaganje materijala i slino; stabilnost susjednih graevina i infrastrukture tijekom graenja; postojei, planirani i budui razvoj; prikljuci postojee kanalizacije koja se zadrava; mogunosti etapne gradnje i pristupa lokaciji; pad terena i uvjeti gravitacijske odvodnje; mogunosti primjene kontrole u stvarnom vremenu; razina vode u prijamniku; razina podzemne vode; pristup za kontrolu, odravanje i rekonstrukciju; plavljenje prostora za sluaj kvarova i preoptereenja; poloaj ureaja za proiavanje otpadnih voda i ispusta.

Sva ogranienja treba uzeti u obzir i u potpunosti potovati, posebice ogranienja vezana za okoli, zdravlje i sigurnost stanovnitva i radnika. Kanali se uvijek projektiraju tako da budu to blie korisnicima (kako bi prikljuci bili to krai), te tako da se na to kraim dionicama prikljui to vie potroaa (znai, racionalno). S druge strane, kanali se moraju polagati po prometnicama ili prostorima na koje se moe doi prometnim sredstvima. Uvijek treba izbjegavati polaganje kanala po privatnim povrinama ukoliko trokovi izvedbe i koritenja prostora iznad kanala nisu veliki. Kao primjer, Slika 3.9 prikazuje dva rjeenja prikljuaka stambenih objekata na blagoj padini. Oba rjeenja su dobra, a odabir rjeenja koje e se primijeniti ovisit e o lokalnim karakteristikama i zahtjevima u konkretnom sluaju.

a)

b)

Slika 3.9: Primjeri moguih rjeenja prikljuka stambenih objekata na kanalizacijski sustav 93

J. Margeta: Odvodnja naselja

Konfiguracija mree mora biti takva da se koliko je god to mogue izbjegne krianje kanala s preprekama (eljeznice, magistralne prometnice, vodotoci, magistralni vodovodi, arheoloki lokaliteti, podzemne vode, zatitne zone izvorita, vojni objekti ili druga zatiena podruja). Rjeenje kanalizacije mora se uklapati i u urbanistiko rjeenje podruja. Za izbor rjeenja najveu vanost ima lokacija ureaja za proiavanje koja znaajno utjee na konfiguraciju mree, jer se na tom mjestu moraju objediniti sve otpadne vode. Izbor lokacije ureaja za proiavanje nije uvijek lagan ni jednostavan. Naime, ureaj za proiavanje je objekt koji nitko ne eli u svojoj blizini. Osim toga, ureaj za proiavanje utjee na okoli i zahtijeva stanovitu izoliranost od stanovnitva. Sve ovo zahtijeva da se za svaku potencijalnu lokaciju ureaja za proiavanje napravi studija utjecaja na okoli i potom na temelju vrjednovanja svih karakteristika izabere optimalna lokacija. Budui da svaka lokacija ureaja za proiavanje zahtijeva i specifinu konfiguraciju kanalizacijske mree, a time i odgovarajue trokove izvedbe i odravanja, u proceduri vrjednovanja lokacija ureaja za proiavanje mora se razmatrati i cjelokupna kanalizacija zajedno sa svim objektima. Slina je situacija i s drugim veim objektima u kanalizacijskom sustavu (crpne stanice, kini bazeni, itd.). Budui da i ovi objekti utjeu na okoli, i za njih treba provesti studiju utjecaja na okoli i na temelju nje odabrati njihovu lokaciju i mjere zatite. U rjeavanju konfiguracije kanalizacijske mree treba poi od urbanistikih karakteristika podruja, odnosno planova i cijelog niza drugih uvjeta koje postavljaju odgovarajue nadlene ustanove (vodoprivredni, sanitarni i drugi uvjeti).

3.9

Promjena pravca

Teenje u kanalizaciji je gravitacijsko sa slobodnim vodnim licem. Ovakvo teenje treba se odvijati u svim dijelovima kanalizacijske mree, pa i u dionicama na kojima dolazi do promjene pravca. Svaka promjena pravca zbog sila inercije uzrokuje manje ili vie izraeno bono izdizanje vodnog lica i pojavu vrtlonog strujanja u krivinama. Dobro projektiranje kanalizacije zahtijeva da su bono izdizanje vode to i pojava vrtlonog strujanja to manji. Zbog toga su promjene pravca kanala blage i postupne. Razlikujemo dvije osnovne vrste promjene pravca: 1. Promjena pravca radi spajanja s drugim kanalom (Slika 3.10); 2. Promjena pravca radi skretanja kanala (Slika 3.11). U sluaju promjene pravca radi spajanja s drugim kanalom, svaki kanal koji se prikljuuje na drugi kanal mijenja pravac. Kod toga razlikujemo dva sluaja: a) kada je promjena pravca pod kutom 90; b) kada je promjena pravca pod kutom > 90. U sluaju kada je promjena pravca pod kutom 90, spoj moe biti pod kutom od 90 (Slika 3.10.a) s time da se spoj unutar revizijskog okna projektira tangencijalno na smjer teenja vode ili da se spoj izvri pomou kaskade. U svakom je sluaju bolje izbjegavati kaskadu jer ona moe uzrokovati usporavanje toka vode. Openito, bolje je projektirati spoj pod kutom manjim od 90: kanal koji se nalazi u pravcu na spojni kanal pod kutom
94

3. Projektiranje kanalizacijske mree

od 90 moemo ubacivanjem jednog revizijskog okna smanjiti na spoj pod kutom od 45 (Slika 3.10.b). U pravilu, to je kanal vei, to je bolje da je kut promjene pravca kanala manji. U sluaju kada je kut promjene pravca vei od 90 (Slika 3.10.c), smjer teenja kanala suprotan je teenju u spojnom kanalu. U ovakvoj situaciji eventualno skretanje (spajanje) kanala moe se izvriti samo izgradnjom kaskade na mjestu spoja, i to takvom da se ne stvara uspor u kanalima.

Slika 3.10: Promjena pravca na spoju kanala

U drugom sluaju, kada promjena pravca kanala nije vezana za spajanje s drugim kanalom, situacija je jednostavnija. Promjena pravca moe se izvesti izgradnjom dvaju ili vie revizijskih okana (Slika 3.11.a) u kojima se skretanja izvode postupno s manjim kutovima, ili izgradnjom luka (Slika 3.11.b) (samo za kanale vee od 60 cm). Kod manjih profila veliine do 60 cm i manjih kutova promjene pravca ( 45), skretanje se izvodi unutar samog revizijskog okna odgovarajuim oblikovanjem kinete, a kod veih promjena kuta ugradnjom vie revizijskih okana koja smanjuju veliinu kuta. Kod veih kanala promjena pravca se mora izvriti izgradnjom luka. Odnos izmeu polumjera luka r i veliine (irine) kanala b treba biti unutar granica:
r = 3 3,5 , odnosno < 12 b

(3.5)

Slika 3.11: Promjena pravca kanala

Kod veih dimenzija cjevovoda (DN 1200 i vie), radijus zakrivljenja treba biti R 15 m, a samo u posebnim sluajevima R 12 m.

3.10 Poloaj kanala u prometnici i kuni prikljuci


Poloaj kanala u prometnici sagledava se u sklopu razmjetaja svih instalacija u prometnici. Zbog toga se i uspjenost razmjetaja kanalizacije vrjednuje u kontekstu uspjenosti razmjetaja svih instalacija. Openito, poloaj kanalizacije treba: osigurati lak i jednostavan prikljuak svih potroaa;
95

J. Margeta: Odvodnja naselja

omoguiti jednostavnu i jeftinu gradnju (promet, blizina potroaa, teren, itd.); omoguiti lake, jednostavne i jeftine popravke (promet, ostale instalacije, itd.); biti uvijek ispod razine vodovoda; biti siguran od moguih oteenja.

Broj i razmjetaj kolektora u prometnici ovisit e o veliini (irini) i znaenju prometnice, brojnosti potroaa uz nju i kanalizacijskom sustavu. U rjeavanju ovih problema vano je imati na umu da je kanalizacija najmanje prilagodljiva i daleko najvea infrastruktura, i da uvijek treba biti ispod vodovoda. Zbog ove injenice bi kanalizacija trebala imati prednost u rjeavanju, jer su sve druge instalacije daleko fleksibilnije i jednostavnije ih je razmjestiti i polagati. Slika 3.12, Slika 3.13 i Slika 3.14 prikazuju nekoliko primjera u skladu s preporukama za grad Split.

O.K. oborinski kolektor V. vodovod P.V. prikljuni vodovod

F.K. kolektor otpadnih voda T.V. tranzitni vodovod

Slika 3.12: Tipian raspored instalacija u glavnim ulicama

O.G.K. oborinski glavni kolektor F.P.K. pomoni kolektor otpadnih voda

O.P.K. oborinski pomoni kolektor F.G.K. glavni kolektor otpadnih voda

Slika 3.13: Raspored instalacija u gradskoj magistrali

96

3. Projektiranje kanalizacijske mree

Slika 3.14: Raspored instalacija u kolniku, pjeakom pristupu i opskrbnim ulicama

U velikim se gradovima ove instalacije esto grupiraju u jedan pojas prometnice (tehnika zona) unutar kojeg se polau instalacije u teren, ili u velike prohodne tunele (Slika 3.15).

a) Instalacijski tunel

b) Instalacijska tehnika zona

Slika 3.15: Instalacije u tehnikim tunelima i tehnikoj zoni gradske infrastrukture

Svrha ovakvog polaganja instalacija jest jeftinija izgradnja, laka i jednostavna kontrola i popravci te minimalno ometanje koritenja prostora iznad i oko kanala, kako kod izvedbe tako i kod odravanja kanalizacijskog sustava. Kao to se iz prikazanih primjera moe vidjeti, kanalizacija otpadnih voda polae se najdublje. U sluaju irokih prometnica (vie od 20 m) esto se grade dva paralelna voda kanalizacije na rubnom dijelu prometnice, naroito ako su esta bona prikljuenja. To se radi zato da bi se smanjila duljina prikljuaka i izbjegla izgradnja prikljuaka preko cijele prometnice. Ukoliko se radi o dugim dionicama kanala, neophodno je osim dva paralelna kanala graditi i magistralni (glavni) kolektor, na koji se povremeno prikljuuju paralelni pomoni kanali. Ovaj magistralni kolektor poeljno je polagati u sredinu prometnice, ispod razdjelnog zelenog pojasa.

97

J. Margeta: Odvodnja naselja

Slika 3.16 prikazuje mogua rjeenja prikljuaka kod iroke prometnice gdje se prikljuenja izvode na bono postavljene lokalne kolektore, koji se povremeno prikljuuju na glavni kolektor poloen u sredini prometnice.

Slika 3.16: Rjeenje prikljuka korisnika u sluaju irokih prometnica

Da bi se smanjio broj i uestalost prikljuaka na kolektore, esto se prikljuci grupiraju kao to prikazuje Slika 3.17. Poeljno je da se boni prikljuci izvode pod kutom u pravcu toka, a uvijek iznad ili u maksimalnoj razini vodnog lica sabirnog kolektora. Ovo je osobito vano ukoliko se prikljuenja izvode pod kutom od 90. Ukoliko je mogue, najbolje je prikljuenje izvoditi preko revizijskih okana, a ne izravno na cijev. Ukoliko su prikljuci esti i na malom razmaku, ovakvo je rjeenje vrlo skupo jer je potreban veliki broj revizijskih okana. Stoga se u ovim situacijama prikljuenja izvode izravno na cjevovod ili se grupiraju. Grupiranje se najee provodi u sluaju prikljuenja slivnika.

a)

b)

Slika 3.17: Primjeri grupiranja prikljuaka korisnika kanalizacijskog sustava

Vidljivo je da je prilikom projektiranja prometnica za dobivanje optimalnog rjeenja vano poznavati i raspored instalacija u njima. Raspored instalacija u prometnicama mora biti takav da nikakvi popravci na njima ne ugroavaju odvijanje prometa niti funkcioniranje drugih instalacija.

98

3. Projektiranje kanalizacijske mree

3.11 Krianje s instalacijama i preprekama


Kanalizacija na svojoj trasi nailazi na cijeli niz prepreka: brdo (visinska prepreka), drugi kanali, vodotoci, eljeznica, prometnice, instalacije vode, struje, telefona, plinovodi i drugo. Osnovno je pravilo da svaku prepreku treba izbjei ako je mogue, i ako je to tehniki i ekonomski prihvatljivo, u protivnome prepreku treba savladati najkraim prijelazom, tehniki i ekonomski povoljno, vodei rauna o sigurnosti objekta koji se prelazi, kontinuitetu njegova rada i funkcioniranja kanalizacije. To znai da se mora osigurati isti reim teenja kao u ostalom dijelu kanalizacijskog sustava (po mogunosti jednoliko teenje sa slobodnim vodnim licem). Kod rjeavanja problema savladavanja prepreka treba voditi rauna o karakteristikama otpadnih voda, njihovu sastavu i promjenama veliine protoka koje se dogaaju sezonski, u tijeku dana i u kinom razdoblju. Da bi se postigla potrebna sigurnost u radu kanalizacijskog sustava, esto se grade paralelni dijelovi sustava na mjestu prijelaza, tj. stopostotna rezerva, a kolektori se vrstim objektima izoliraju od utjecaja prepreka. Poeljno je uvijek omoguiti da se izmjene, odravanje i popravci na dijelu kanala ispod druge infrastrukture mogu odvijati bez ugroavanja njihova funkcioniranja. U naelu, mogua su tri tipa prepreka: 1. Teren, odnosno visinska fizika prepreka (brdo, brijeg); 2. Prepreka na razini terena; 3. Prepreka ispod razine terena. U prvom sluaju prepreka je teren koji ima obrnuti pad od pada kanala (Slika 3.18). Ovu prepreku je mogue savladati na etiri naina: a) Izravnim prolazom (iskopom rova) s minimalnim padom kanala (Slika 3.18.a). U pravilu ovakvo se rjeenje primjenjuje ako dubina iskopa nije velika (manja od 10 m) i ako je sama prepreka razmjerno kratka. Naravno, moraju postojati i uvjeti za ovako duboki iskop, to jest iskop ne smije ugroavati okolne objekte. b) Tunelskim prijelazom s minimalnim padom kanala (Slika 3.18.b). U pravilu se ovakav prijelaz radi kada je dubina iskopa velika (vea od 10 m) i kad je duljina prijelaza mala tako da je izvedba tunela jeftina. Uvjet za ovakvo rjeenje je da se na razmatranoj dionici moe izvoditi tunel. c) Izgradnjom crpne stanice i potrebnih tlanih i gravitacijskih kanala (Slika 3.18.c). U pravilu ovakvo rjeenje dolazi u obzir kada je duljina dionice velika i kada je uzlazni dio brijega krai od silaznog. d) Preusmjeravanjem kanala tako da kanali prate pad terena, ako je to mogue (Slika 3.18.d).

99

J. Margeta: Odvodnja naselja

a)

b)

c) Slika 3.18: Savladavanje izboenih terena

d)

U sluaju prepreke na razini terena radi se uglavnom o preprekama u obliku prometnica, cestovnih i tranih ili povrinskih kanala (depresija) i vodotoka. Prijelaz prepreka na samoj razini terena (ceste, tranice) rjeava se polaganjem kanala na dovoljnoj dubini ispod prepreka i odgovarajuom zatitom od vanjskog djelovanja (npr. vibracija). Prijelaz povrinskih prepreka u vidu udubljenja (depresije) rjeava se polaganjem kanala ispod depresije ako je to mogue, a ako ne izgradnjom akvadukata (Slika 3.19.a) ili polaganjem ispod udubljenja u vidu sifona (Slika 3.19.b).

a)

b)

Slika 3.19: Mogunosti prijelaza prepreka u razini terena

U sluaju prijelaza mosnom konstrukcijom imamo dvije situacije: a) Kanali su samonosivi i prijelaz se rjeava izgradnjom samo nosaa kanala. Ako su spojevi kanala vrsti i samonosivi, tada je dovoljan samo jedan nosa po cijevi. Ako spojevi nisu vrsti i samonosivi, tada je potrebno izgraditi dva nosaa po svakoj cijevi kako bi se izbjeglo otvaranje spoja cijevi. b) U sluaju kada kanali nisu samonosivi, gradi se most (akvadukt) po cijeloj duljini prijelaza, a kanal se polae na mosnu konstrukciju u jednolikom projektnom padu.

100

3. Projektiranje kanalizacijske mree

Ukoliko iz ekonomskih ili tehnikih razloga nije mogue primijeniti neko od prije navedenih rjeenja, kao alternativno rjeenje treba razmotriti izgradnju crpne stanice (Slika 3.20).

Prepreka Izlazno okno Ulazno okno s crpnom stanicom

Slika 3.20: Prijelaz povrinskih depresija izgradnjom crpne stanice

U sluaju prepreke ispod razine terena radi se o podzemnim dijelovima prometnica ili o raznim instalacijama koje se nalaze u naseljima: voda, elektrina energija, drugi kanali, plinovod, toplovod, razni kabeli, itd. Ovisno o visinskim odnosima, prepreka e se prijei kao potpuni sifon, nepotpuni sifon ili obino krianje (Slika 3.21).

a) iznad

b) ispod

c) nepotpuni sifon

d) sifon

Slika 3.21: Mogui oblici prijelaza prepreka ispod razine terena /80/

Ukoliko visinski odnosi to doputaju, ovakve prepreke je najbolje zaobii projektirajui obini kolektor (iznad prepreke) ili, u krajnjem sluaju, nepotpuni sifon. Puni sifon kao konstrukcija nije poeljan u kanalizaciji, prvenstveno zbog karakteristika otpadne vode i mogunosti zaepljenja sifona. Kod dimenzioniranja ovih objekata vano je postii zadovoljavajue brzine protjecanja. Minimalna brzina nikad ne bi smjela biti manja od 0,6 m/s, a poeljna minimalna brzina je 1,0 m/s. U svakom sluaju, brzinu treba prilagoditi karakteristikama otpadne vode tako da u svim reimima rada tijekom dana i godine (vodei rauna o dnevnim i sezonskim varijacijama protoka) ne moe doi do taloenja u kanalima. Zbog osjetljivosti objekta mora se napraviti precizan hidrauliki proraun vodei rauna o svim faktorima, a naroito o pogonskoj hrapavosti i veliini lokalnih gubitaka. Slika 3.22 prikazuje gubitke, odnosno energetsku i piezometarsku liniju potpunog sifona.

101

J. Margeta: Odvodnja naselja

E energetska linija P piezometarska linija Slika 3.22: Hidraulike karakteristike sifona

Da bi se zajamio siguran rad sifona, on se mora odgovarajue izgraditi i opremiti. Alternativno rjeenje je gradnja crpne stanice s tlanim cjevovodom (Slika 3.23.a), ili crpne stanice bez tlanog cjevovoda (Slika 3.23.b). Iako je skuplja za gradnju, crpna stanica bez tlanog cjevovoda je povoljnije rjeenje. Kod primjene crpnih stanica treba predvidjeti i rjeenje za incidentne situacije. Najee rjeenje je preljev na samoj lokaciji ili uzvodno od sifona. Kod primjene preljeva treba utvrditi utjecaj na uzvodne kanale, te primjereno dimenzionirati preljev Kod definiranja visinskih odnosa poeljno je koristiti faktor sigurnosti S = 1,2. Budui da se protok u kanalizaciji dosta mijenja, zbog ega je teko osigurati potrebne brzine jednim cjevovodom, gradi se vie cjevovoda koji funkcioniraju u razliitim reimima dotjecanja.

Prepreka Izlazno okno

Ulazno okno sa crpnom stanicom

a) Prijelaz crpnom stanicom i tlanim cjevovodom


Maksimalno dozvoljena razina vode
(Dozvoljena razina uspora za sluaj kvara crpke. Primjenjuje se sigurnosni preljev.)

Prepreka

h - visina manja od energetske linije

Ulazno okno sa kaskadom

Izlazno okno sa crpkom

b) Prijelaz primjenom crpne stanice za podizanje vode Slika 3.23: Sifonski prijelaz 102

3. Projektiranje kanalizacijske mree

3.11.1

Krianje s instalacijama

Kanalizacija se kria prvenstveno sa samom sobom, odnosno s drugim kolektorima. To je est sluaj u razdjelnom sustavu, zbog ega se u njemu kanalizacija kuanskih otpadnih voda uvijek polae ispod oborinske kanalizacije. Budui da se radi o manjim profilima (a time i manjim iskopima), ovakvo rjeenje se smatra i ekonomski povoljnim. Kanalizacija se u urbanim sredinama esto kria i s vodovodom. U ovom sluaju se ona uvijek polae ispod vodovoda, a cijevi kanalizacije u potpunosti betoniraju se na duljini od 5 m sa svake strane prijelaza, s ciljem eliminiranja bilo kakvog loma na tom potezu kanala. Minimalna visinska razina izmeu vodovoda (niveleta) i kanalizacijskog kanala (tjeme) mora biti 0,5 m. Svako ovo krianje u projektnoj dokumentaciji mora biti posebno obraeno i naznaeno. Krianje s kabelskim instalacijama (telefon, struja, TV, itd.) nije veliki problem jer su ove instalacije uglavnom vrlo fleksibilne. Kod projektiranja je vano znati gdje su poloene ove instalacije kako bi se na vrijeme projektirala rjeenja.
3.11.2 Krianje s vodotocima

Ukoliko kanalizacijski kolektori moraju prijei preko vodotoka, prijelaz je u naelu mogue rijeiti na dva naina: mosnom konstrukcijom; po dnu vodotoka. Prijelaz preko mosne konstrukcije ee se koristi u sluaju prijelaza tlanih, a rjee u sluaju prijelaza gravitacijskih cjevovoda. Zbog toga se prijelaz preko vodotoka ostvaruje uglavnom po njegovu dnu (Slika 3.24). Nain na koji e prijelaz biti rijeen ovisi o cijelom nizu faktora, od kojih su najvaniji: odnos kote dna vodotoka i kanala; karakteristike vodotoka; dimenzije kolektora; varijacije protoka u kolektoru; kakvoa vode. Kada se kanali polau ispod vodotoka, jako je oteana mogunost rekonstrukcija i popravka. U praksi se redovito gradi rezervni kanal potpuno jednakog kapaciteta. Ukoliko se preko vodotoka prelazi s vie radnih cjevovoda, mogue je uzeti manji broj rezervnih kanala, jer je vjerojatnost kvara na svim radnim cjevovodima zanemariva. Da bi se osiguralo odgovarajue protjecanje kroz cjevovode, na poetku prijelaza grade se razdjelna okna oblikovana tako da, u skladu s dotjecajnim koliinama, raspodjeljuju vodu u odreene cjevovode. Na kraju prijelaza se gradi okno koje sve vode objedinjava u jedinstveni kolektor. Kao zatita sifona, ispred njega se esto postavljaju reetke, a iznimno i pjeskolov.

103

J. Margeta: Odvodnja naselja

Primjer 1

Primjer 2 Slika 3.24: Primjeri prijelaza vodotoka s vie cjevovoda

Sam nain izvedbe ovisi o lokalnim karakteristikama. Meutim, bez obzira na nain izvedbe ove se konstrukcije moraju izvoditi vrlo kvalitetno, budui da su teko dostupni za eventualne popravke. Oblik konstrukcije i izbor materijala koji e se koristiti ovise o dimenzijama kolektora s jedne, i veliini vodotoka s druge strane. Danas postoje prikladni materijali za savladavanje vodenih prepreka (sintetiki materijali: tvrdi polietilen, PVC, poliester). Nepotpuni sifon ili direktan prijelaz je tehniki manje sloen. I ova konstrukcija se mora kvalitetno izvesti zbog svoje teke dostupnosti. To znai da se i kod manjih prijelaza, kad se polau cjevovodi, oni u potpunosti zabetoniraju i stabiliziraju. Kod statikog dimenzioniranja ovih objekata treba uzeti u obzir i reim teenja u vodotoku, kao i njegovo koritenje. Cjevovodi se moraju polagati ispod dna vodotoka, na dovoljnoj dubini da erozija korita na tom mjestu ne bi dovela do podlokavanja konstrukcije. Pri tom ne treba zaboraviti
104

3. Projektiranje kanalizacijske mree

da geomehanike karakteristike dna vodotoka nisu iste prije i poslije postavljanja cjevovoda. Ukoliko se prijelaz postavlja dosta plitko ili na razini samog dna vodotoka, neophodno je izvesti stabilizaciju korita vodotoka prije i poslije prijelaza, tako da se onemogue bilo kakve promjene dna. To je naroito vano kod brzotoka i vodotoka s velikim padom dna. Ukoliko je vodotok plovan, treba voditi rauna i o svim zahtjevima koji se postavljaju u odnosu na ove namjene vodotoka. Prilikom rjeavanja ovog problema ne treba zaboraviti da vodotok treba prijei na najpogodnijem mjestu i najkraim prijelazom (okomito). To znai da je potrebno dobro analizirati karakteristike vodotoka na veoj dionici i ocijeniti koji je prijelaz najpovoljniji. Ukoliko lokalne prilike to omoguavaju, treba razmotriti i mogunost premjetanja ili regulacije vodotoka radi djelotvornijeg rjeavanja problema. Ako se prijelaz ne moe svladati gravitacijskim teenjem, gradi se crpna stanica a prijelaz rjeava tlanim cjevovodom crpne stanice.
3.11.3 Krianje s prometnicama

U urbanim sredinama su najea krianja sa sljedeim prometnicama: eljeznice; podzemne eljeznice; tuneli; cestovne prometnice prioritetna znaenja. Krianje s prometnicama je jednostavnije od krianja s vodotocima jer se ovdje visinski odnosi mogu obostrano lake uskladiti. To znai da se rijetko grade sifonski prijelazi, odnosno prijelazi se uglavnom izravni ili polusifonski. Prijelaz preko ovih prepreka provodi se tako da se omogue svi popravci bez prekidanja prometa. To znai da se prijelazi izvode izuzetno kvalitetno (vei kolektori) ili se prijelazi izvode izgradnjom konstrukcije u kojoj se kolektor polae i u kojoj je stalno dostupan (ovo najbolje prikazuje Slika 3.25). Ovi zahtjevi iziskuju skupe, a u odreenim uvjetima i vrlo sloene konstrukcije. Zbog svega navedenoga, prijelaz po mogunosti treba biti okomit.

Slika 3.25: Primjer rjeenja krianja s prometnicom /63/

Kod prijelaza preko eljeznike pruge, konstrukciju treba osigurati od vibracija i izvesti u skladu sa zahtjevima eljeznice. Krianje s podzemnom eljeznicom ili tunelima je sloenije, a mogui su razni sluajevi (Slika 3.26).
105

J. Margeta: Odvodnja naselja

Slika 3.26: Krianje s tunelima /20/

Kao to se vidi, u ovim sluajevima je moda i potrebno graditi sifonski prijelaz. Za ove konstrukcije vrijedi sve to je reeno za vodotoke, stoga se ovdje nee ponavljati. Prepreke treba savladati najkraim putem, analizirajui mogunost njihova izbjegavanja ili koritenja ve izgraenih prijelaza (propusta). U nekim situacijama male promjene i inenjerske dosjetke mogu znatno poboljati rjeenja, kao to prikazuje Slika 3.27.

Slika 3.27: Primjeri krianja s preprekama: krianje uz promjenu poprenog profila kanala

3.12 Statiki proraun kolektora


Kolektor ukopan u zemlju optereen je nadslojem zemlje, kao i vanjskim optereenjem koje se javlja iznad cijevi i optereenjem prometnih sredstava. Cijevi su dimenzionirane za odreeno naprezanje koje je u sluajevima veih optereenja potrebno provjeriti kako ne bi dolo do njihova loma. Iskopom kanalizacijskog rova remete se prirodne karakteristike okolnog tla: naime, kod zatrpavanja rova dolazi do novih naprezanja i deformacija ovisno o tlu, dimenzijama i
106

3. Projektiranje kanalizacijske mree

obliku kanalizacijskog rova, postignutom stupnju zbijenosti tla iznad cijevi i krutosti samih cijevi. Postoji cijeli niz teorija i ispitivanja koja pokazuju da naprezanja u cijevima u najveoj mjeri ovise o nainu ugradnje cijevi i izvoenju nabijanja tla iznad njih, te veliini vanjskog i prometnog optereenja.
3.12.1 Stalno optereenje

Kanalizacijski kolektori se polau u rovove s okomitim ili kosim zidovima ei su okomiti, jer su ekonominiji i ometaju manje aktivnosti na povrini. Raspored unutranjih i vanjskih sila za sluaj okomitog rova prikazuje Slika 3.28. Pretpostavlja se da je sila py konstantna na cijeloj irini rova. Takoer se pretpostavlja da je odnos: px = K = konstanta (3.6) py

py sile izazvane masom tla, odnosno ispunom rova u y-smjeru; px sila u x-smjeru; po povrinsko optereenje. Slika 3.28: Raspored sila u rovu (prema Janssenu) /88/

Veliina teine G je: a veliina trenja R:

dG = 1 b d y d R = 1 p x dy = 1 K p y dy

(3.7) (3.8)

' = tg ' koeficijent unutranjeg trenja nadsloja sa zidovima rova.


Zbroj vertikalnih sila je jednak nuli, to daje:

b d y b d py 2 K py d y = 0
d py 2 K = 1 py b dy

(3.9)

107

J. Margeta: Odvodnja naselja

uz rubne uvjete: py = 0 za y = 0; py = pt za y = t. Imamo izraz za specifini vertikalni tlak mase ispune na dubini tjemena cijevi:
pt =

b (1 e 2 K t b ) 2 K

(3.10)

gdje je:

jedinina teina materijala;


b irina rova u dubini tjemena cijevi; K odnos izmeu horizontalnog i vertikalnog tlaka, ovisi o nainu ugradnje i zbijenosti tla (obino se uzima K = 0,5); kut trenja na zidovima rova; ' koeficijent trenja (priblino jednak kutu unutarnjeg trenja materijala); t visina ispune iznad tjemena cijevi.

Veliina ovog tlaka, uz povrinsko optereenje, ini ukupno optereenje ukopanog cjevovoda. Teorijske veliine se umanjuju uvoenjem faktora umanjenja AE za teinu ispune i Ao za povrinsko optereenje:
AE = 1 e
t b

b t

(3.11) (3.12)

Ao = e t / b

Uzimajui K = 0,5, dobije se izraz za proraun sile tlaka na tjeme cijevi: od teine ispune: PE = AE b t (MN/m) od povrinskog optereenja:

(3.46) (3.13)

Po = Ao po (MN/m)
Slika 3.29 prikazuje veliine AE i Ao za neke vrste materijala /88/.

Kao to smo rekli, raspodjela naprezanja ovisi o vrsti materijala cijevi (krutosti). Razlikujemo: krute cijevi (armiranobetonske, azbestno-cementne, keramike); elastine cijevi (elik); plastine cijevi (tvrdi polietilen, PVC, itd.).

108

3. Projektiranje kanalizacijske mree

Slika 3.29: Vrijednosti Ao i AE /88/

Ove karakteristike uvjetuju i razliito deformiranje cijevi, a time i naprezanja u njima. Osim toga, cijevi imaju i razliitu krutost u odnosu na okolni teren. Stoga se uvodi koeficijent n (prema Voellmyju) (Slika 3.30):
n= Es E r m s
3

(3.14)

gdje je: Es E rm s n <1 n =1 n >1

modul elastinosti tla; modul elastinosti cijevi; polumjer cijevi; debljina stijenke cijevi; cijev ima krutost manju od okolnog tla; cijev ima krutost jednaku kao i okolno tlo; cijev ima krutost veu od okolnog tla.

Za razne vrste tla, veliine modula elastinosti tla (N/mm2) su kako slijedi. ljunkoviti pijesak: 100 200; zbijeni pijesak: 50 80; rahli pijesak: 10 20; mrava glina: 3 10; polutvrda glina: 8 15; lako do teko gnjeena glina: 4 8; lako gnjeena glina: 1,5 4; mulj: 0,5 3; treset: 0,1 0,5.
109

J. Margeta: Odvodnja naselja

Slika 3.30: Odnosi prema Voellmyju /88/

Ukoliko je n = 1, cijev i okolno tlo imaju jednaku krutost, tjemeni tlak na cijev je:
P = dv P b

(3.15)

gdje je: P' pripadajui tjemeni tlak; P=PE+Po ukupni tlak po irini rova; dv vanjski promjer cijevi. U sluaju kada je n < 1, tjemeni tlak se poveava, a za n > 1 smanjuje. U ovom sluaju veliina tjemenog tlaka se proraunava kao:
dv P b 5 + 3n m= (1 + n ) (3 + n ) P = m

(3.16)

Kod krutih cijevi m = 1,5, a kod veoma mekih cijevi m = 0,5. Situacije razliite od opisane zahtijevaju i drugaije pristupe, ali uz pridravanje ovdje naznaenih naela pri proraunu.
3.12.2 Prometno optereenje

Prometna sredstva na terenu iznad cijevi djeluju na cijevi statiki i dinamiki. Ovo optereenje se rauna po formuli:
Pp = f p p dv (MN/m)

(3.17)

gdje je: Pp f pp pp dv
110

tlak od prometnog optereenja; udarni faktor; jedinino prometno optereenje na tlocrtnu povrinu cijevi (Slika 3.31); statiko prometno optereenje.

3. Projektiranje kanalizacijske mree

Utjecaj prometnog optereenja dosta je velik za dubine manje od 1,0 m. Udarni faktor f izraunava se na temelju dubine tjemena cijevi t, a razlikujemo: sluaj cestovnog prometa: 0,3 f = 1+ t sluaj eljeznikog prometa i zrane luke: 0,6 f =1+ t

Klasa

VOZILA PO DIN 1072 Optereenje Klasa Optereenje po kotau po kotau (i) Naprijed Natrag

60 45 30

10,0 7,5 5,0

12 6 3

2,0 1,0 0,5

4,0 2,0 1,0

Slika 3.31: Veliine jedininog prometnog optereenja /88/

3.12.3

Koeficijent nalijeganja

Kao to je ve reeno, nain ugradnje cijevi utjee i na naprezanje u njoj. U pravilu, bolja ugradnja znai manje naprezanje. Pod boljom ugradnjom podrazumijeva se bolje i vee oslanjanje cijevi na podlogu. Bolje oslanjanje znai da je podloga vrsta i ravna, a vee oslanjanje znai da podloga obuhvaa to veu povrinu u donjoj polutki cijevi. Utjecaj ugradnje opisuje se koeficijentom ugradnje Ku, ili koeficijentom nalijeganja (Slika 3.32). Koeficijent oznaava poveanje otpornosti cijevi u sluaju da je ona slobodno oslonjena na ravnu vrstu podlogu (laboratorijski uvjeti). Veliina sile se dobije iz izraza:
Pu = K u Pi

(3.18)

gdje je: Pu nosivost poloene cijevi; Pi nosivost u laboratorijskim uvjetima.


111

J. Margeta: Odvodnja naselja

Ku 1 1,1 Nedoputena ugradnja cijevi poloena na dno rova, uputen samo kolak Cijev uputena u dno rova pod kutom od 90

1,5

1,5

Cijev s postoljem na ravnom dnu rova

1,5

Cijev sa sputenim kolakom podbijena pijeskom Cijev na pripremljenoj betonskoj posteljici pod kutom od 90, b > dv, a = 5 cm + 1/10 d, min 10 cm Kao 5, samo kut od 120

1,8

2,0

2,0

Cijev ubetonirana do polovice

36

Cijev ubetonirana iznad polovice, a = 1,4 d, a minimalno 10 cm

Slika 3.32: Koeficijent nalijeganja za razliite uvjete ugradnje

3.12.4

Kontrola naprezanja u kanalizacijskim cijevima

Razlikujemo kontrolu naprezanja krutih, elastinih ili plastinih cijevi. U tekstu e se prikazati proraun naprezanja krutih cijevi. Veliina ukupnog optereenja bi trebala biti uvijek manja od tvorniki deklarirane doputene veliine, tj.: k1 P + k 2 Pp (3.19) Pi > Ku gdje je: k1 koeficijent sigurnosti za statiko optereenje: k1 = 1,5 za povoljno tlo; k1 = 1,8 za nepovoljno tlo;
112

3. Projektiranje kanalizacijske mree

k2 koeficijent sigurnosti za dinamiko optereenje (promet); k2 = 1,5 za t > 1,0 m; k2 = 1,5 2,0 za 0,5 < t < 1,0 m.

Ukoliko je izraunato optereenje preveliko, tada postoji nekoliko mogunosti: koristiti vre cijevi ili oblogu; ukopavati cijevi na veim dubinama; promijeniti nain ugradnje cijevi. Odluka ovisi o lokalnim prilikama. Ponekad je potrebno koristiti i kombinaciju razliitih mjera. Za proraun naprezanja drugih vrsta cijevi treba koristiti odgovarajue postupke. Proizvoai cijevi esto daju obrasce, dijagrame i sline materijale za proraun naprezanja u cijevima. Kod koritenja ovih prorauna treba biti oprezan i koristiti ih iskljuivo za cijevi toga proizvoaa, jer on preuzima odgovornost za eventualne havarije.

3.13 Dimenzioniranje kanalizacijske mree


3.13.1 Dimenzioniranje kanalizacije otpadnih voda

Dimenzioniranje se provodi tablino, kako to prikazuje Tablica 3.6. Naglasimo: potrebno je posebno prikazati stanje otjecanja u kanalima za suno i kino razdoblje (s tuim vodama ili bez njih).
Tablica 3.6: Dimenzioniranje kanalizacije otpadnih voda Broj 1 Dionica Uzvodni Nizvodni vor vor 2 3 Pad (%) 8 Kota terena Uzvodna Nizvodna (m n.m.) (m n.m.) 4.1 4.2 Pogonska hrapavost (mm) 9 Promjer D (m) 10 Duljina dionice (m) 5 Suni protok (l/s) 6

Kota dna cijevi Uzvodno Nizvodno (m n.m.) (m n.m.) 7.1 7.2

Puni profil vp Qp (l/s) (m/s) 11 12

Punjenje kanala Stvarna brzina Kini protok Punjenje kanala Stvarna brzina 6 + tu e d/D d d/D d Uzvodno Nizvodno Uzvodno Nizvodno vode (l/s) (h) (cm) (h) (cm) (m/s) (m/s) (m/s) (m/s) 13 14 15 16 17 18 19 20 21

Sve veliine i ogranienja treba koristiti u skladu s preporukama iz poglavlja 2.


3.13.2 Dimenzioniranje oborinske kanalizacije

Dimenzioniranje se provodi tablino, kako to prikazuje Tablica 3.7.

113

J. Margeta: Odvodnja naselja

Tablica 3.7: Dimenzioniranje oborinske kanalizacije Broj Dionica Uzvodni Nizvodni vor vor 2 3 Pad (%) 8 Kota terena Uzvodna Nizvodna (m n.m.) (m n.m.) 4.1 4.2 Pogonska hrapavost (mm) 9 Promjer D (m) 10 Duljina dionice (m) 5 Kini protok (l/s) 6

Kota dna cijevi Uzvodno Nizvodno (m n.m.) (m n.m.) 7.1 7.2

Puni profil vp Qp (l/s) (m/s) 11 12

Punjenje kanala d/D d (h) (cm) 13 14

Stvarna brzina Uzvodno Nizvodno (m/s) (m/s) 15 16

U dananje se vrijeme dimenzioniranje kanalizacije provodi uz koritenje odgovarajuih raunalnih programa. Posebno su prikladni programi za tablino raunanje (spreadsheet software). Pri tom je vano oblikovati izlazne rezultate (output) na nain koji e jasno prikazati sve elemente prikazane u prethodnim tablicama (a ne samo konani rezultat).

3.14 Projektiranje vakuumske kanalizacije


Projektiranje i graenje vakuumske kanalizacije je normirano EN DIN 1091. Ovim normama propisani su opi uvjeti vezani za tehnike znaajke sustava, opremu, kolektore, alarmni sustav, tlanu probu i drugo. Kanalizacija je standardizirana 1992. godine njemakim standardom ATVA 116, koji je dopunjen 2004. kako bi bio usklaen s europskim standardom. U daljnjem tekstu prikazat e se osnovne znaajke i smjernice za projektiranje ovakvog sustava odvodnje.
3.14.1 Osnovni koncept, prednosti i ogranienja

Sustav se sastoji od zatvorene kanalizacijske mree s tlakom manjim od atmosferskog, posebno oblikovanoga vakuumskog okna (zasunskog okna) na koji se prikljuuju korisnici (kuni prikljuci) i vakuumske stanice. Mrea je na jednom kraju prikljuena na zasunsko okno kunih prikljuaka, a na drugom na vakuumsku stanicu (sabirni kotao). itav sustav ovisi o radu vakuumske stanice koja stvara podtlak (najvei na samoj stanici) i na taj nain usisava svu otpadnu vodu koja se ulijeva u mreu. Vakuumska stanica neprekidno odrava podtlak od 0,2 0,8 bara. To je jedino mjesto koje troi elektrinu energiju za rad vakuumske stanice i crpki. Sakupljene otpadne vode se iz vakuumske stanice (sabirnog kotla) crpe na ureaj za proiavanje ili neko drugo sabirno mjesto. Otpadna voda iz kua gravitacijski dotjee do zasunskog okna, odnosno spremnika, koji se nalazi u oknu. Na jedno okno moe se prikljuiti do 5 kunih prikljuaka. U vakuumskom se oknu nalazi usisni zasun kojim se razdvajaju unutranji podtlak u mrei i vanjski atmosferski tlak. Kada se napuni spremnik u oknu, odgovarajuim se mehanizmom (na principu razlike tlaka i razine vode) otvara zasun i sakupljena voda
114

3. Projektiranje kanalizacijske mree

zajedno sa zrakom iz okna uvlai se (isputa) u kanalsku mreu putem koje dotjee na vakuumsku stanicu. Teenje je postupno i uvijek jednosmjerno u pravcu vakuumske stanice. Brzina teenja mjeavine vode i zraka je velika (4 6 m/s). Ova brzina sprjeava taloenje suspenzija u cjevovodima, a mjeavina uvuenog svjeeg zraka i otpadne vode ini vodu svjeom sprjeavajui tako stvaranje velikih koliina sumporovodika. Uinkovitost funkcioniranja sustava ovisi o omjeru zraka i vode koja se kree sustavom. Cijevi nikada ne smiju biti pune do vrha. Odgovarajui omjer zraka i vode odrava se u sustavu putem posebnih membranskih vakuumskih usisnih zasuna.

1 vakuumsko/zasunsko okno (kuni prikljuak) 2 vakuumska stanica 3 cijevna mrea

4 prikljuak na vakuumsku stanicu 5 u pravcu ureaja ili okna gravitacijske kanalizacije 6 vakuumska crpka 7 ispust zraka

Slika 3.33: Koncept vakuumske kanalizacije

S obzirom da je uzrok teenju podtlak u sustavu koji se ostvaruje na vakuumskoj stanici, vakuumski se cjevovodi mogu polagati horizontalno, odnosno s malim prosjenim padom u smjeru teenja. Cijevi se polau u obliku pile s manjim skretanjima vertikalnim lomovima visine od 20 40 cm (Slika 3.34). Cijevi su malog profila, DN 25 do DN 250 mm. Polau se plitko (40 120 cm), tako da su trokovi zemljanih radova vrlo mali. Dozvoljeni pad tlaka u sustavu je 0,5 bara, zbog ega je duljina mree ograniena na oko 4 km. Ako je podruje sakupljanja vee, gradi se vie podsustava (svaki sa svojom vakuumskom stanicom) meusobno povezanih crpnim stanicama i tlanim cjevovodima. S obzirom da je sustav pod tlakom manjim od atmosferskog, u vakuumskoj se stanici zrak isputa u okoli. Budui da je ovaj zrak tetan za okoli i ima neugodan miris, prije isputanja se mora proiavati. Zbog toga je uz vakuumsku stanicu uvijek izgraen i ureaj za proiavanje zraka, najee bioloki filtar.

115

J. Margeta: Odvodnja naselja

Slika 3.34: Voenje nivelete vakuumskih cjevovoda

Svi su elementi sustava gotovi proizvodi, a izgradnja je u cjelini montana. Na licu mjesta izvode se samo zemljani radovi i graevinski radovi za smjetaj vakuumske stanice i prateih objekata (upravna zgrada, crpna stanica, transformator i prikljuak na energetski sustav, ograda, pristupni put, itd.). Glavne prednosti ovog tipa kanalizacije su: nepropusnost i potpuna zatita okolia, a posebno podzemnih voda jer sustav nema istjecanja (vakuum-podtlak), tako da je dobar za vodozatitna podruja; sustav je stalno podtlakom (vakuumski), zbog toga u naselju ne isputa plinove u okoli (osim na vakuumskoj stanici), tako da ne oneiuje zrak; zbog aeracije otpadne vode tijekom teenja u cijevima, razvijaju se male koliine tetnih plinova (posebno sumporovodik), ime se sprjeava korozija materijala i opreme; velike brzine teenja mjeavine vode i zraka (vee od 4 m/s) sprjeavaju taloenje i kod povremenog otjecanja; jednostavno upravljanje i kontrola rada i propusnosti (poveani ciklus rada vakuumskih crpki je indikator problema u sustavu; mali profili cjevovoda, a time i manji trokovi; plitko polaganje cjevovoda, a time i manji trokovi zemljanih radova; trase cijevi mogu imati skretanja (lake savladavanje raznih prepreka); mogu se polagati blizu vodovodnih cijevi jer nema istjecanja; sustav ne zahtijeva intervencije unutar objekata i kunih prikljuaka; lako se kombinira s gravitacijskim sustavom; Meutim, sustav ima i svojih nedostataka i ogranienja: sustav je u cijelosti montani i gradi se od gotovih proizvoda, tako da cijena i kvaliteta tih proizvoda bitno utjee na isplativost primjene, trajnost i kvalitetu pogona; najvea udaljenost prikljuka do vakuumske stanice je oko 4 km; nije mogue savladavanje visina veih od 3 4 m, stoga se primjenjuju samo u ravniarskim krajevima; nuan je trajni izvor energije da bi sustav radio i sakupljao otpadne vode;

116

3. Projektiranje kanalizacijske mree

primjena jedino u razdjelnom sustavu kanalizacije, tako da zahtijeva dobru kontrolu ilegalnih prikljuaka oborinskih voda (da ne bi dolo do neplaniranog optereenja sustava); nuno je proiavanje zraka na vakuumskoj stanici; sustav je osjetljiv u odnosu na isputanje krupnih krutih tvari u kunu kanalizaciju, koje mogu dovesti do poremeaja i blokade rada vakuumskog zasuna; sustav zahtijeva stalno i dobro odravanje.

Idejno projektiranje ovakvog sustava je jednostavno. Pri projektiranju je nuno potivanje navedenih hidraulikih ogranienja. Detaljno projektiranje moe se napraviti tek nakon to se odabere isporuitelj opreme, jer je sustav u cjelini montani.
3.14.2 Glavne komponente

Glavne komponente ovog tipa kanalizacije su: vakuumska (zasunska) okna; vakuumski cjevovodi (mrea); vakuumska stanica.
Vakuumsko okno je kljuna komponenta koja omoguava prijelaz sa gravitacijskog na vakuumsko teenje otpadnih voda. To je gotovi proizvod, a na licu mjesta se samo ugrauje (Slika 3.35). Otpadna voda gravitacijski dotjee u manji spremnik veliine 20 40 l koji se nalazi u oknu. Volumen spremnika mora biti najmanje 25% volumena vode koju isputa korisnik. Ovo je zahtjev kojim se omoguava kontinuitet rada sustava i u sluaju manjih kvarova i prekida rada. Vei spremnik znai veu retenciju, a to onda znai i sigurniji rad u sluaju prekida rada vakuuma.

Slika 3.35: Vakuumsko (zasunsko) okno /81/

Punjenje spremnika moe se regulirati. Otvaranje zasuna takoer se regulira, jer se mora postii optimalna mjeavina zraka i vode. Naime, otvaranjem zasuna usisavaju se voda i zrak, i to pod atmosferskim tlakom. Ova mjeavina putuje cjevovodima do sabirnog mjesta zbog razlike tlakova pred njom i iza nje (poput klipa u cjevovodu koji se kree jer je tlak iza njega vei od tlaka ispred njega). Na ulazu mjeavina protjee spiralnim cjevovodom kako bi teenje u nastavku bilo spiralno. Otvaranje zasuna podeava se ovisno o udaljenosti od vakuumske stanice, a usisavanje traje od 3 5 sekundi. Mjeavina zraka i vode se kree u omjeru od 4:1 do 15:1. Zrak je nuan radi boljeg teenja, ali s druge strane prevelike koliine zraka poveavaju rad crpki za stvaranje
117

J. Margeta: Odvodnja naselja

vakuuma. Zbog ovoga je nuno podeavanje omjera zraka i vode kako bi se postigli optimalni uvjeti teenja. Zasuni su glavni element okna. Danas se koriste membranski zasuni koji su se pokazali pouzdani u odnosu na mogue zaepljenje. Kako bi se sprijeilo uvlaenje krupnijih suspenzija u cjevovode i zaepljenje zasuna, usisni cjevovod u oknu je vrlo malih dimenzija (2 do 3 ina, tj. oko 5 7,5 cm). Na taj nain krupnije suspenzije ostaju u retencijskom prostoru okna odakle se kroz cjevovod na poklopcu spremnika (okna) isti. Okna se proizvode iz sintetikih materijala, uglavnom tvrdog polietilena.
Vakuumski cjevovod je kanalizacijska mrea pod stalnim podtlakom koji varira od 0,2 do 0,8 bara. Koriste se mali profili (DN 65 do DN 200 mm, iznimno DN 250 mm), a najee profili od DN 80 125 mm. Cijevi su od tvrdog polietilena (PEHD) klase SDR 11 (materijal PEHD 100), ili od PVC-a za tlak PN 10. Spojevi moraju biti nepropusni kako se ne bi usisavale velike koliine zraka; zbog toga su prikladnije cijevi od PEHD-a jer su bez spojeva (mogu se variti).

Na cjevovodima se postavljaju revizijska okna ija je veliina usklaena s veliinom cjevovoda (Slika 3.36). To nisu iroka okna za ulazak i slino, ve okna za analizu tlaka i otkrivanje kvarova (prokapljivanja). Okna se postavljaju na razmaku od oko 100 m (A 116). Posebnim sustavom kontrole mogue je kontrolirati stanje svakog dijela cijevne mree.

Slika 3.36: Ugradnja cijevi i revizijsko okno

Teenje u sustavu je nestacionarno, i to kao kombinacija zraka i tekuine. Brzine su oko 5 m/s. U pojedinim fazama teenja javlja se i stacionarno teenje, zbog ega je egzaktno hidrauliko opisivanje sustava teenja sloeno pa se umjesto egzaktnog opisa za opisivanje i proraunavanje koriste empirijske jednadbe. Teenje mora biti takvo da tekuina ne ispuni (zatvori) cijeli profil cjevovoda, kako bi se u slobodnom prostoru iznad tekuine mogao odravati vakuum. Cijevi se polau tako da je cjevovod nalik pili, odnosno s jednolikom uzdunim padom u duljini od oko 15 m izmeu posebnih komada manjih zubaca, odnosno vertikalnih
118

3. Projektiranje kanalizacijske mree

lomova duljine 2 3 m i visine 20 40 cm. Minimalni pad cjevovoda mora biti vei od 0,2%. Svrha vertikalnih lomova je sprjeavanje povratnog toka vode. Naime, nakon usisavanja mjeavine zraka i vode iz zasunskog okna, mjeavina spiralno tee u pravcu vakuumske stanice povremeno zadravajui se na dnu loma cjevovoda (dnu zupca pile). Voda se tu zadrava sve dok se ne usie sljedea koliina vode koja dotjee do ovog loma, kada se koliine spajaju i nastavljaju tei dalje do sljedeeg loma. Prema tome, voda se kree od zupca do zupca u pravcu vakuumske stanice. Pri tom se zrak preoblikuje u mjehurie koji nisu postojani, a ponovo se preoblikuju na vertikalnim lomovima. S obzirom na intenzivno mijeanje atmosferskog zraka i fekalija, voda se dobro aerira i zbog toga se javljaju manje koliine sumporovodika.
Vakuumska stanica je jedini pogonski dio sustava. Crpkama se u posebnom zatvorenom kotlu stvara podtlak koji se sustavom cijevi iri u sve dijelove cijevne mree, odnosno do svih vakuumskih zasuna. Optimalni poloaj stanice je na najnioj koti slijevnog prostora odvodnje (jer se time tedi energija), te u sreditu odvodnje (jer su tada ogranci cjevovoda do zasunskih okana najkrai). U samom kotlu smjetene su uronjene crpke kojima se sakupljena otpadna voda crpi van u pravcu ureaja za proiavanje voda. Vakuumska stanica ima i rezervni sustav rada (vie crpki), te je opremljena odgovarajuim zasunima i drugom opremom za upravljanje radom (Slika 3.37). U pravilu se grade barem dva kotla, kako bi se jedan mogao odravati dok je drugi u pogonu. Kapacitet svakog kotla prilagoava se veliini sustava, a poeljno je da svaki kotao ima kapacitet vei od 60% ukupno potrebnog kapaciteta.

Slika 3.37: Shema vakuumske stanice /81/

Ukupni potrebni volumen kotlova odreuje se ovisno o volumenu cjevovoda, koliini otpadne vode i potrebnoj koliini zraka. Standardni volumen kotla je od 5 do 15 m3. Crpke za usis zraka ukljuuju se prosjeno od 10 15 puta na sat. Potronja energije usisnih crpki je 0 0,8 kWh za svaki m3 otpadne vode.
Projektiranjem se nastoji smanjiti ukupna duljina cijevne mree, te koristiti to je mogue manje profile cijevi. Vrlo je vano smanjiti udaljenost od vakuumske stanice do krajnjih toaka sakupljanja otpadnih voda. Maksimalna duljina glavnog vakuumskog cjevovoda je ograniena na 4.000 m na posve ravnom terenu. Cjevovodi mogu biti dulji na terenima s manjim padom u smjeru vakuumske stanice. Tablica 3.8 prikazuje smjernice za dimenzioniranje mree.

119

J. Margeta: Odvodnja naselja

Tablica 3.8: Odnos dimenzija cjevovoda, dozvoljenih duljina i gustoe stanovnitva /7/ Gustoa stanovnitva po m' 0,04 0,06 0,06 0,12 0,12 0,20 Dozvoljena duljina cijevi DN 80 1.000 m 800 m 400 m DN 100 1.000 m 900 m 800 m DN 125 300 m 800 m

Vijek trajanja pojedinih dijelova sustava prema A 116 je: vakuumski cjevovodi: 50 80 godina; vakuumska okna: 30 35 godina; vakuumski kotlovi-spremnici: 25 40 godina; vakuumske crpke: 20 godina; zamjena zasunskih membrana: svakih 5 godina. Najvei dio odravanja sustava odnosi se na odravanje vakuumskih okana (zasuna), koji se moraju pregledati i istiti najmanje jednom godinje, a poeljno barem 2 puta godinje. Ostala oprema se kontrolira u skladu sa smjernicama proizvoaa. Rad sustava i rad vakuumskih crpki treba pozorno pratiti radi pravodobnog uoavanja kvarova i prokapljivanja sustava.

3.15 Projektiranje tlane kanalizacije


Zadnjih dvadesetak godina poelo se za odvodnju otpadnih voda koristiti tlanu kanalizaciju. Kod nas takova kanalizacija jo uvijek nije graena (to ne znai da i nee). Projektiranje i graenje tlane kanalizacije je normirano HREN EN 1671:1999, koje su vaee i za Hrvatsku. Ovim su normama propisani opi uvjeti vezani za tehnike znaajke sustava, opremu, kolektore, graenje, tlanu probu i drugo. U daljnjem tekstu navest e se osnovne znaajke i smjernice za projektiranje ovakvog sustava odvodnje.
3.15.1 Osnovni koncept i znaajke

Kao to kae sami naziv, tlana kanalizacija je kanalizacija pod tlakom. To znai da je kretanje vode u cijevnom sustavu pod tlakom. Sustav je jednostavan: otpadne vode iz kua sakupljaju se gravitacijskim teenjem sa slobodnim vodnim licem u sabirna okna, u kojima se nalaze crpke koje povremeno (kada se sabirno okno napuni) tlae sakupljenu otpadnu vodu u transportne cjevovode, putem kojih voda otjee na ureaj za proiavanje ili na spojno okno gravitacijske kanalizacije. Ova kanalizacija moe funkcionirati kao manji samostalni kanalizacijski sustav ili kao manji podsustav unutar velikog gravitacijskog kanalizacijskog sustava. Tlana je kanalizacija alternativa gravitacijskoj kanalizaciji i vakuumskoj kanalizaciji. Koristi se u rijetko naseljenim podrujima, kada je izgradnja gravitacijske kanalizacije skupa zbog velikih duljina kanala i kada je primjena vakuumske kanalizacije upitna zbog topografije terena. Tlana kanalizacija je zatvoreni sustav bez revizijskih okana koji funkcionira pod tlakom, tako da je teenje vode uvijek uzvodno. Koristi se u situacijama:
120

3. Projektiranje kanalizacijske mree

nedovoljnog pada terena; visoke razine podzemne vode; male gustoe stanovanja; tekih uvjeta graenja; kada otpadna voda tee povremeno i rijetko (kampovi i slino); kada se zahtijevaju visoki standardi zatite okolia; zbog visokih trokova popravaka prometnica na trasi kanala.

Kod analize primjene ovog tipa kanalizacije potrebno je pozorno razmotriti ekonomske aspekte graenja (a posebno pogonskih trokova), jer sustav zahtijeva stalne pogonske trokove zbog stalnog crpljenja vode. Tlana kanalizacija je vrlo prilagodljiva bilo kakvoj konfiguraciji terena. Vrlo esto se koristi u kombinaciji sa gravitacijskim tipom teenja otpadnih voda. Glavni elementi ovog tipa kanalizacije su: sabirno okno; oprema za generiranje tlaka; crpke; kompresori za zrak (po potrebi); cjevovodi; spojnice cjevovoda; ventili. Slika 3.38 prikazuje koncept ove kanalizacije.

1 crpno okno 2 usmjeriva toka 3 tlani cjevovod za zrak 4 tlaenje zraka 5 gravitacijski kuni prikljuak 6 tlana cijevna mrea

7 kuni tlani prikljuak 8 ureaj za proiavanje otpadnih voda 9 prijamnik 10 minimalna tlana crta 11 maksimalna tlana crta 12 tlano podruje rada

Slika 3.38: Koncept tlane kanalizacije

Sabirno okno

Sabirno okno sakuplja vode koje dotjeu iz jedne ili vie kua. Broj moguih prikljuaka odreen je kapacitetom crpnog sustava. Shodno lokalnim pravilima, moe se zahtijevati da svaki korisnik kanalizacijskog sustava ima vlastito sabirno okno.
121

J. Margeta: Odvodnja naselja

Elementi sabirnog okna su: ulazni cjevovod; izlazni (tlani) cjevovod; ventilacija; prikljuak na energetsko napajanje; kontrolni elementi, alarm, signalna oprema; indikatori razine vode u oknu (spremniku) koji se koriste za rad crpki (ukljuivanje, iskljuivanje, alarm); povratna klapna i ventil za zatvaranje tlanog cjevovoda, kojima se sprjeava pranjenje tlane kanalizacije. Uglavnom su podzemne izvedbe. Grade se iz betona i drugih materijala otpornih na otpadne vode, uglavnom od sintetikih materijala (PEHD, poliester, PVC, Slika 3.39)

1 2

Okno: 1 izlazni cjevovod 2 zasun 3 kuni prikljuak

1 ozraiva 2 lanac za dizanje 3 zatvarai 4 povratni ventili 5 tlani cjevovod

6 automatika i struja 7 elektrini kabeli 8 dotok vode 9 signalizatori razine

Slika 3.39: Montano sabirno okno s crpkom i manja montana crpna stanica

To su preteito gotovi objekti koji se na licu mjesta samo ugrauju. Zbog slabe nosivosti stijenki (zidova), mogu se po potrebi oblagati armiranobetonskom konstrukcijom. esto se proizvode zajedno s crpkama kao gotovi element, na koji se samo prikljui cjevovod za dotok vode iz kua i tlani cjevovod kanalizacijskog sustava. Volumen, koji se nastoji smanjiti na minimum, odreen je znaajkama crpke te ogranienjima vezanim za broj ukljuivanja crpke. U oknu treba rezervirati volumen za sakupljanje otpadne vode u sluaju kvara i prekida rada (poeljno barem 25% prosjene dnevne koliine otpadnih voda). Rad crpnog sustava reguliraju indikatori punjenja

122

3. Projektiranje kanalizacijske mree

okna, odnosno razine vode. Postoje vie izvedbi ovih indikatora, a isporuuju se uglavnom zajedno sa crpnim sustavom. Okna moraju biti potrebne vrstoe u odnosu na unutranje i vanjsko optereenje, vodonepropusna, a prodori cjevovoda kroz zidove okana moraju biti elastini i vodonepropusni da ne bi dolo do pucanja spoja i stvaranja pukotina zbog nejednolikog slijeganja i vibracija. Dno okna oblikuje se tako da crpke u najveoj moguoj koliini crpe i taloive tvari koje se istaloe na dnu okna u razdoblju mirovanja vode. To se postie izvedbom bonih nakoenja zidova dna okna i usmjeravanjem taloga u pravcu usisa crpki. Potrebno je voditi rauna da povrina vode i zidova okana nema nakupine masnoa. Okno mora biti zatvoreno i ventilirano, dobro izolirano u odnosu na buku i vibracije ako se ugrauje u blizini stambenih objekata, odnosno unutar samog objekta (u podrumu).
Crpni sustav

Crpni sustav ine crpke razliite izvedbe otporne na otpadne vode i zatiene od zaepljenja otpadnim tvarima sadranim u vodama. To su uglavnom centrifugalne potopljene crpke koje na usisu imaju opremu za usitnjavanje (mljevenje) suspendiranih tvari u vodi. Meutim, mogu biti i klipne crpke s usitnjivaima, kao i uronjene centrifugalne kanalizacijske crpke s velikim otvorom rotora. Usitnjivai (ili neki drugi oblik zatite) su uglavnom potrebni kada se radi o malim crpkama, koje imaju mali otvor rotora. Kod pojedinanih kunih prikljuaka uglavnom se ugrauje jedna crpka, dok se u sluaju okna s veim brojem prikljuaka mogu ugraditi i dvije crpke. Tlani cjevovod ima povratnu klapnu (najee kuglasti povratni ventil) i ventil za zatvaranje. Visina crpljenja mora biti dovoljna da se osigura tok vode do izljeva tlane kanalizacije.
Kompresori

Ako se oekuju problemi u transportu sirovih otpadnih voda, na pojedinim lokacijama sustava moe se u sustav upuhivati zrak kojim se poboljavaju uvjeti teenja. Za te namjene koriste se fiksni ili mobilni kompresori. Zrak se, izravno ili posredno primjenom zranog kotla, upuhuje u tlani sustav uzvodno od mjesta na kojem se oekuju problemi u transportu otpadnih voda. Kompresor se oprema potrebnom opremom za siguran i trajan rad. Instalacija se mora izvesti u skladu s uputama proizvoaa. Kompresorska stanica mora se graditi na nain koji ne ugroava okoli.
Cjevovodi

Cjevovodi se polau u skladu s lokacijom prikljuaka (korisnika) i mjesta izlijevanja. Prate teren na minimalnoj dozvoljenoj dubini polaganja. Na najniim tokama ugrauju se ispusti, a na najviim tokama zrani ventili za isputanje sakupljenog zraka i eventualno usisavanje zraka u sluaju pojave podtlaka (tlani udar), pri emu treba ugraditi usisno-odzrane ventile. Usisno-odzrani ventili postavljaju se i na pojedinim ravnim dionicama, shodno potrebama zatite od tlanog udara. Cijevi moraju biti otporne na otpadnu vodu, na plinove koji nastaju razgradnjom otpadne vode te na agresivno djelovanje okolnog terena i vode. Trebaju imati dobra hidraulika svojstva i biti otporne na oscilacije tlaka. To posebno vrijedi za spojnice koje moraju biti u skladu sa normama. Nadalje, cijevi moraju izdrati minimalni potrebni tlak od 600 kPa (6 bara), odnosno tlak koji rezultira iz hidraulikog prorauna.
123

J. Margeta: Odvodnja naselja

Cjevovodi se grade u skladu s normama i uputama proizvoaa. Spojnice moraju biti glatke i sigurne, te ne smiju stvarati otpore teenju ili zadravati tvari koje se nalaze u vodama. Na cijevnom sustavu postavljaju se ventili na spojnim cjevovodima kako bi se pojedini prikljuci mogli odravati i popravljati, te na pojedinim dionicama iz istih razloga.
Osnovni zahtjevi i norme Osnovni zahtjevi koje tlana kanalizacija mora zadovoljavati su: ne smije ugroavati zdravlje ljudi i okoli; ne smije ugroavati uposlenike koji sustav odravaju i njime upravljaju; potrebni ivotni vijek, sigurnost i trajnost rada u skladu sa normama. Osnovni tehnoloki zahtjevi su: sustav mora raditi bez zaepljenja; mora se sprijeiti nastajanje plavljenja objekata ili povrina; mora se sprijeiti (ili barem svesti na prihvatljivu razinu ponavljanja) uspor u prikljunim cjevovodima; sustav i njegov rad ne smiju ugroziti postojeu infrastrukturu i objekte; cijevi i oprema moraju se kontrolirati na tlak i vodonepropusnost u skladu sa normama; sustav ne smije biti izvor oneienja zraka ili okolia; mora se osigurati siguran pristup za odravanje i popravljanje. Promjer cijevi treba biti jednak ili vei od promjera izlaznog cjevovoda crpki. Veliina cijevi ne smije se smanjivati nizvodno. Minimalni dozvoljeni profil odabire se u skladu sa lokalnim normama. Minimalna brzina od 0,7 m/s mora se postii bar jednom tijekom svaka 24 sata rada sustava. Ako se ovaj uvjet ne moe zadovoljiti, treba predvidjeti instaliranje kompresora radi povremenog ispiranja cjevovoda. Brzina mora osigurati cjelovito ispiranje cijevi, kako taloivih tvari tako i masnoa koje se mogu nakupljati na unutranjim stijenkama cijevi. Vea brzina znait e bolje ispiranje. Smatra se da je optimalna brzina oko 0,9 m/s jer osigurava dobro ispiranje cjevovoda, a ne uzrokuje prevelike hidraulike gubitke kod teenja. Maksimalno vrijeme zadravanja otpadne vode u cijevima ne smije biti due od 8 sati. Rezervni sustav za sluaj prekida rada postie se osiguranjem dodatnog volumena za spremanje otpadnih voda u sabirnom oknu i prikljunim gravitacijskim cjevovodima. Minimalni rezervni volumen mora biti vei od 25% prosjene koliine otpadnih voda. Potrebna rezerva osigurava se iznad radne maksimalne razine vode u sabirnom oknu. Ako se ovaj volumen ne moe osigurati, moraju se primijeniti posebne mjere.

Opskrba energijom mora biti dovoljna i sigurna za sve uvjete rada. Cijevi se moraju projektirati u skladu sa navedenim uvjetima, kao i nacionalnim i lokalnim normama.

124

3. Projektiranje kanalizacijske mree

3.15.2

Projektiranje i proraun

Sustav se mora projektirati tako da zadovoljava poetne potrebe, kao i oekivana budua proirenja i modifikacije. To znai da sustav mora obuhvatiti sve postojee korisnike, te predvidjeti mjesta za budue prikljuke. Mrea se postavlja tako da je najjeftinija za izvedbu, rad i odravanje (minimalne duljine i minimalne visine crpljenja vode). Izbor dimenzija cjevovoda ovisi o koliini vode i udaljenosti na koju se voda transportira. Nadalje, protok ovisi o koliini vode koju crpke crpe, te o mogunosti istovremenog rada vie crpnih sustava. Vrijeme zadravanja vode u cijevima mora biti to krae da bi se sprijeilo stvaranje velikih koliina plinova, obrataja cijevi i taloga. Osnovna jednadba tlane krivulje sustava je:
htot = i li vi2 + + ( ) (m) h st , i i di 2g i =1
n

(3.20)

gdje je: htot hst, i i li i di vi g

ukupna manometarska visina dizanja (m); geodetska razlika poetka i kraja cijevi i (m); lokalni koeficijent gubitaka; duljina cijevi i (m); koeficijent otpora; unutranji promjer cijevi (m); brzina u cijevi i (m/s); ubrzanje sile tee (9,81 m/s2).

Koeficijent otpora bira se u skladu s oekivanom pogonskom hrapavou unutranjih stijenki cijevi, obino oko 1 mm. U obzir takoer treba uzeti i mogunost stvaranja plinova, odnosno postojanje zraka u cijevima. U proraunu se moraju potovati i smjernice A 116. Da bi se postigla eljena brzina u cijevima za zadanu geodetsku visinsku razliku (hst), tlak koji crpka mora ostvariti (htot) od poetne do krajnje cijevi (izlaza) je:
htot = hst + hi

(3.21)

Pri tom je hi ukupni gubitak kod teenja, odnosno zbroj svih linijskih hlin i lokalnih gubitaka hlok od poetne do krajnje cijevi:

hi = hlin + hlok
Krivulja sustava dobiva se izraunom ukupnih gubitaka za razliite protoke. Presjecite krivulje sustava sa Q-H krivuljom crpke je radna toka crpke. Ova radna toka nam daje protok koji trebamo koristiti za proraun brzina u cijevnom sustavu i za provjeru minimalnih brzina. (Radna toka crpke detaljnije se obrazlae u poglavlju Crpke i crpni sustavi). Promjer cijevi odabire se tako da zadovolji uvjete vezane za postizanje potrebne minimalne brzine i vremena zadravanja vode u cijevima. Cijevi se proizvode u ogranienom broju dimenzija, tj. nije mogue odabrati proizvoljan promjer. Zbog toga je nakon oda125

J. Margeta: Odvodnja naselja

bira cijevi nuno ponoviti proraun, da bi se utvrdilo zadovoljava li odabrana crpka uvjete prorauna. Sustav se proraunava na oekivani broj crpki koje e istovremeno raditi. Broj crpki koje bi mogle istovremeno raditi ovisi o ukupnom broju instaliranih crpki. Mogunost pojave istovremenog rada je vea u sluaju manjeg broja instaliranih crpki. Sustav se nikada ne treba proraunati uz istovremeni rad svih crpki, jer se takav sluaj javlja rijetko, i to nakon prekida rada zbog nestanka elektrine energije kada se sve crpke istovremeno pokreu. Potrebno je analizirati tlani udar, kao i reima rad u sluaju nakupljanja zraka na vertikalnim lomovima cjevovoda. U situacijama kada postoje velike razlike u koliini vode u pojedinim razdobljima godine (sezonska optereenja), treba analizirati mogunost ugradnje dvaju cjevovoda, jednoga za rad u sezoni, a drugog za rad izvan sezone.
3.15.3 Instaliranje i pogon

Cijevi se instaliraju u skladu sa normama EN 805, te nacionalnim i lokalnim propisima. Cjevovodi i oprema grade se na isti nain kao crpne stanice i tlani cjevovodi crpnih stanica. Ispitivanje na vododrivost i tlak provodi se u skladu sa normama EN 805. Tlanom kanalizacijom upravlja se na isti nain kao i crpkama i tlanim cjevovodima, a sve u skladu s uputama proizvoaa ugraene opreme. S obzirom da se radi o malom sustavu s cijevima malih dimenzija i povremenim tokom vode, realna je mogunost zaepljenja i pojave problema u teenju, pa je ispiranje cjevovoda vaan dio odravanja. Ispiranje treba provoditi redovito i prema potrebama. Cjevovod se ispire vodom ili zrakom. Ispiranje je potrebno: kada se iz nekih razloga ne mogu zadovoljiti uvjeti vezani za minimalnu brzinu i vrijeme zadravanja vode u cijevima; kada su velike sezonske razlike u koliini vode koja se transportira (kampovi). Rezultat ispiranja bit e bolja izmjena vode u sustavu, smanjenje pojave plinova (posebice sumporovodika), te sprjeavanje taloga i ienje cijevi. Ispiranje moe biti i automatsko, s odgovarajuom opremom i sustavom rada, to se preporuuje ako se trajno oekuju problemi. U ovom sluaju, sustav ispiranja treba opremiti odgovarajuim signalnim sustavom (alarmom), da bi se moglo utvrditi radi li sustav ispravno.

126

Kanalizacijski kolektori

4.

Uvod
Kanalizacijski kolektori su glavni objekti kanalizacijskog sustava i ine preteni dio kanalizacijskog sustava u fizikom i financijskom pogledu (do 80%), pa njihovu projektiranju i izgradnji treba posvetiti veliku pozornost. Sve vei zahtjevi koji se trae u zatiti ovjekova okolia imaju znatnog utjecaja na izvedbu kanalizacijskih kolektora, od kojih se zahtijeva visoka kakvoa izvedbe, prvenstveno u odnosu na vodonepropusnost i funkcioniranje. Ovi zahtjevi, kao i sve skuplji fiziki ljudski rad, trajno utjeu na promjene naina izvedbe i koritenje materijala u izgradnji kanalizacijskih kanala. Izgradnja kanalizacijskih kanala bitno se promijenila, od nekadanjeg tipino zidarskog do dananjeg, preteno montanog karaktera izgradnje. Ve danas je za manje profile (do oko 1.500 mm) izgradnja kanala, ukljuujui i objekte na njima, skoro u potpunosti montana. U budunosti se moe oekivati daljnji trend poveanja montane izgradnje kanalizacijskih kolektora i objekata na njima. Veliki kanali se jo uvijek uglavnom izvode na licu mjesta (preteno od armiranog betona), no u sluajevima dugih kanala i ova izvedba poprima u manjem ili veem opsegu karakter polumontane izgradnje. Paralelno s promjenama u izgradnji mijenjale su se i karakteristike kanala od nekadanje pretene izvedbe na licu mjesta konstrukcija sa svodom, stlaenih i izduenih oblika, do dananjeg koritenja preteno okruglih cijevi koje se ugrauju na licu mjesta. S vremenom su se mijenjali i materijali iz kojih se kanali grade od opeke i kamena, preko betona i azbest cementa do lijevanog eljeza i sintetikih materijala kao to su PVC, polietilen i poliester, itd. Bitan napredak napravljen je u tehnologiji spajanja kanala, tako da su danas kod veine razliitih cijevi spojevi kvalitetni i vodonepropusni. Znaajke i nain izvedbe pojedinih vrsta kanala (cijevi) normirani su kako slijedi: cijevi pod tlakom: HRN EN 805, HRN EN 773;
127

J. Margeta: Odvodnja naselja

cijevi sa slobodnim vodnim licem: HRN EN 476, HRN EN 1610, HRN EN 476, HRN EN 752-1 do 752-5.

Cijevi se oznaavaju u (mm) u odnosu na unutranje dimenzije (DN/ID) ili vanjske dimenzije (DN/OD) jednako kao kod vodovoda. Prema EN 773:1999 glavne znaajke cijevi su: unutranja hrapavost; hidraulike znaajke spojeva; optereenje na zakrivljenost (kN/m); povezanost pojedinih komponenti; otpornost na koroziju; otpornost na abraziju; premazi i zatitni slojevi; dugorono ponaanje; trajnost; spojnice; mehanika otpornost i vrstoa na vanjska i unutranja optereenja; otpornost cijevi, spojeva i spojnih elemenata na tlak (EN 805) i podtlak (minimum 80 kPa); vodonepropusnost spojeva u skladu s projektiranom trajnosti i tlakom; brtve i njihove znaajke EN 681 (elastinost, vrstoa, relaksacija, temperaturna osjetljivost, itd.); promjenjivost pravca u spojnicama; otpornost spojeva na unutranji tlak i temperaturna naprezanja; stabilnost dimenzija; utjecaj temperature.

Sve ove znaajke proizvoai navode u svojim katalozima, zajedno s drugim podacima vezanim za proizvodnju i materijal cijevi, spojnih elemenata, brtvi, ukljuujui i sve relevantne norme koje proizvod zadovoljava. Sve navedeno u skladu je s normama za tlanu kanalizaciju (EN 773:1999), ali uglavnom vrijedi i za kanalizaciju koja nije pod tlakom (EN 476:1997), pa se nee zasebno ponavljati. Tlane cijevi ispituju se na vodonepropusnost u skladu s EN 805, a cijevi koje nisu pod tlakom i okna ispituju se u skladu s EN 1610:1997. Cijevi koje nisu pod tlakom, revizijska okna, spojevi i spojni elementi trebaju biti vodonepropusni za tlak od 50 kPa. Okna koja su plia od 2 m moraju zadovoljiti vodonepropusnost na tlak koji se javlja kada su puna vode do razine terena, dok se dublja okna testiraju kao i cijevi. Tlane cijevi trebaju zadovoljiti uvjete u skladu s projektiranim tlakom i uvjetima rada (tlani udar), a sve kako je propisano EN 805 za pojedine vrste cijevi. Naime, tlana proba cijevi pod tlakom nije ista za sve cijevne materijale.

128

4. Kanalizacijski kolektori

4.1
4.1.1

Vrste kanala, tipovi, oblici i osnovne karakteristike


Uvod

Zadatak kanala je da brzo i sigurno odvede sve kanalizirane vode do mjesta proiavanja. Budui da su uvjeti odvodnje uglavnom razliiti od mjesta do mjesta, esto je potrebno koristiti razliite vrste i oblike kanala. Openito, kanali mogu biti zatvoreni ili otvoreni. Zatvoreni su oni kod kojih je protoni presjek zatvorena konstrukcija. Obino se nalaze ukopani ispod prometnih ili slobodnih povrina i slue za odvodnju svih voda (oborinskih, industrijskih i kuanskih). Kod otvorenih kanala vodno lice je vidljivo, tj. kanal nema pokrovnu konstrukciju. Ovi se kanali mogu koristiti iskljuivo za odvodnju oborinskih i razmjerno istih voda, tj. voda koje nisu opasne za ovjeka i okolinu koja moe doi u kontakt s njima. Ovakvi tipovi kanala ne mogu se koristiti za odvodnju otpadnih i preljevnih voda iz mjeovitog sustava kanalizacije. Prema obliku poprenog presjeka, zatvoreni se kanali obino svrstavaju u tri osnovne grupe: kanali krunog oblika; kanali vertikalno izduenog oblika; kanali stlaenog oblika. Nabrojene oblike karakteriziraju sljedei odnosi poprenog presjeka: kruni oblik: B = H = D; izdueni oblik: H > B; stlaeni oblik: H < B. gdje je: H visina kanala; B irina kanala. Popreni oblik kanala je rezultat lokalnih zahtjeva (mala visina ugradnje stlaeni oblik; mala irina ugradnje sueni, odnosno vertikalno izdueni oblik), kao i drugih tehniko-ekonomskih karakteristika lokacije. Oblik kanala esto je bio rezultat prakse lokalnog proizvoaa koji je razvio odreeni tip kanala to na neki nain postaje tradicionalnim za odreeno podruje. Danas su uobiajeni okrugli profili, prvenstveno zbog njihove serijske proizvodnje i lake ugradnje. Prema nainu izvoenja, obino se dijele na tri osnovne grupe: a) kanali od gotovog proizvoda; b) kanali graeni na licu mjesta; c) kanali od polumontanih elemenata. Kanali od gotovih proizvoda primjenjuju se kod manjih profila s ogranienim dimenzijama (obino do 1.500 mm, iako se kanali iz sintetikih materijala proizvode i do promjera 3.000 mm). Kanali graeni na licu mjesta, bilo da se radi o monolitnoj ili polumontanoj konstrukciji, redovito se primjenjuju kod velikih kolektora, tj. na onim kanalima gdje nije
129

J. Margeta: Odvodnja naselja

mogua primjena gotovih proizvoda ili je njihova ugradnja skupa (prvenstveno zbog trokova transporta i manipulacije). Mogua je daljnja podjela prema materijalu izvedbe i slino.
4.1.2 Gotovi kanali

Gotovi kanali se izrauju iz razliitih vrsta materijala, kao to su ovi: beton; armirani beton; plastika i drugi sintetiki materijali; kamentina; elik; lijevano eljezo.
Betonske cijevi uglavnom se rade krunog ili jajolikog oblika, s tim da su raspoloive dimenzije ograniene (Slika 4.1). Izrauju se zakljuno do 120 cm, duljine 1 2 m. Neko se kanalizacija uglavnom gradila iz betonskih cijevi, dok se danas betonske cijevi preteno koriste samo za izgradnju oborinske kanalizacije. Glavni razlog je velika teina cijevi ( 20 cm, 67 kg/m; 100 cm, 2.190 kg/m) i s tim u vezi tekoe kod montae te transportni trokovi, kao i veliki broj spojeva.

Slika 4.1: Betonske cijevi

Posteljica je od granuliranog materijala veliine zrna 5 31,5 mm, a obloga od materijala veliine zrna do 63 mm. Za spajanje se koriste brtve (Slika 4.2) tako da je jedan kraj cijevi izraen na naglavak, a drugi kao nakoeni ravni komad na koji se postavi brtva i koji se ugura u naglavak. Brtva se stlai, zatvara otvor izmeu naglavka i ravnog kraja cijevi i tako osigurava vodonepropusnost spoja. Budui da vodonepropusnost spoja ovisi o brtvi, vrlo je vano da je brtva dobre kakvoe i trajnosti bar 30 godina. Zbog njihovih nedostataka, primjena betonskih cijevi (kratkih i bez brtvi) nije preporuljiva kod kanalizacija koje su poloene ispod razine podzemnih voda ni u kanalizaciji otpadnih voda. Zbog djelomine propusnosti obinih betonskih cijevi i njihovih spojeva (posebice cijevi s jednostavnim spojevima koji se oblau bukom), postoji mogunost

130

4. Kanalizacijski kolektori

infiltracije vode iz podzemlja u kanalizaciju, kao i iz kanalizacije u podzemlje. Ovo je naroito nepovoljno za rjeenja kod kojih je kanaliziranu vodu potrebno prepumpavati.

Slika 4.2: Spoj armiranobetonske cijevi: cijevni spoj sa zvonastim naglavkom i gumenim prstenom na koturnom leaju

Armiranobetonske i prednapregnute betonske cijevi danas su u potpunosti zamijenile betonske cijevi veih profila. Izrauju se uglavnom do profila 2.000 mm. Veinom su krunog presjeka. Nekad su se izraivale samo u duljinama od 1,0 m do 2,0 m. Meutim, danas se tehnologija proizvodnje usavrila i cijevi se proizvode posebnim centrifugalnim postupcima s prednaprezanjem, to omoguava izradu tanjih stijenki i cijevi veih duljina (do 5 m).

Negativne karakteristike ovih vrsta cijevi oituju se u razmjerno velikoj teini i donekle u sigurnosti spojeva. Meutim, nove tehnologije proizvodnje armiranobetonskih i prednapregnutih cijevi imaju spojeve koji su sve sigurniji i kvalitetniji. Serijske proizvodnje ovih cijevi s dobrim sustavom spajanja esto se koriste u svijetu, a sve vie i kod nas. Njihova je primjena povoljna ukoliko nisu veliki transportni trokovi i trokovi ugradnje. Ovu grupu cijevnog materijala karakterizira i razmjerno velika hidraulika hrapavost koja se tijekom izgradnje kanalizacijskog sustava s vremenom poveava, a to za posljedicu ima smanjenje protoka i veu mogunost stvaranja taloga. Beton je osjetljiv na cijeli niz spojeva (uglavnom kiselina) koji se javljaju kao rezultat procesa razgradnje organske tvari u kanalizacijskim kolektorima, tako da nije dobar materijal za kanalizaciju otpadnih voda. Beton je osjetljiv na mnoge tvari i kod njegove primjene treba voditi rauna da u planiranu kanalizaciju ne dolaze agresivne industrijske otpadne vode. Betonske se cijevi ne smiju koristiti ni u agresivnim tlima i sredinama, npr. pri ugradnji u blizini mora ili ispod razine mora. Ako se ve koriste, tada moraju biti primjereno izvedene i zatiene. Zbog nepouzdane vodonepropusnosti i male otpornosti na korozivno djelovanje otpadnih voda, jo uvijek se koriste samo za oborinsku kanalizaciju. Zbog svoje robusnosti i vrstoe, cijevi i kanali izraeni od armiranog betona ne zahtijevaju izvedbu posebno kvalitetne posteljice ni obloge. Meutim, zbog svoje teine zahtijevaju izradu stabilnog dna kanala u manje vrstim tlima (ponegdje kameni nabaaj s posteljicom od mravog ili armiranog betona). Stalno poveanje cijene nafte (koja je sirovina za proizvodnju sintetikih materijala) sigurno e rezultirati stalnim rastom cijene cijevi izraenih iz sintetikih materijala, a posebno velikih profila u koje se ugrauju vee koliine sirovina. Zbog toga je za pretpostaviti da e ove cijevi biti sve manje prihvatljive i konkurentne armiranobetonskim cijevima, tako da se oekuje sve vea proizvodnja i primjena armiranobetonskih cijevi.
131

J. Margeta: Odvodnja naselja

Dodavanjem razliitih aditiva i premaza, cijevi su sve trajnije i otpornije na otpadne vode i plinove koji se stvaraju u kanalizaciji otpadnih voda, a spojevi sve sigurniji, tako da e njihova primjena biti sve vea ne samo u oborinskoj, ve i u kanalizaciji otpadnih voda.
Plastine cijevi ili cijevi od sintetikih materijala su novijeg datuma i ine suvremeni kanalizacijski materijal.

S obzirom na sirovinu od koje su izraene, postoji niz razliitih vrsta plastinih cijevi, a najee su cijevi od: PVC materijala; poliesterskih materijala; tvrdog polietilena; propilena, itd. Materijali koji se koriste za za proizvodnju cijevi za kanalizaciji su istih znaajki kao u vodovodu. Isto je objanjeno u vodovodu i zbog toga se isto nee ponavljati ovdje. Razlika izmeu kanalizacijskih i vodovodnih cijevi je u tome to su, zbog teenja sa slobodnim vodnim licem, kanalizacijske optereene izvana (a ne iznutra). Zato je kod proizvodnje kanalizacijskih cijevi naglasak na vrstoi u odnosu na vanjsko optereenje (statiko i dinamiko). U tom su smislu neke cijevi jednake (na primjer, cijevi iz poliestera, dok su druge razliite (na primjer, cijevi iz tvrdog polietilena). Druga razlika je u tipu spojnica. Ne treba zaboraviti da u kanalizaciji ima i tlanih cjevovoda, za iju se gradnju koriste iste cijevi kao u sluaju vodovoda. PVC cijevi su sline kao vodovodne, a primjenjuje se isti nain spajanja. Cijevi od poliestera (GRP) su potpuno iste kao vodovodne. Spojnice su iste, ali je brtvljenje spojnica neto drugaije. Trea vrsta materijala koji se koristi je polietilen (PE). Cijevi od polietilena koriste se za tlanu i netlanu kanalizaciju (pri emu je razlika u debljini stijenke cijevi). Ove su cijevi vrlo povoljne za izgradnju jer su lagane, a imaju i vrlo dobra hidraulika svojstva. Spojevi su razliiti, vrsti ili rastavljivi. Vareni spojevi se koriste iznimno u tlanim sustavima dok se rastavljivi koriste kod gravitacijskih kanala. Cijevi od tvrdog polietilena velike gustoe i ravnih stijenki preteno se rade do 1.200 mm, u duljinama koje doputaju uvjeti transportiranja. Koriste se za sve vrste kanalizacija, a posebno za oteane uvjete izvedbe i u sluaju polaganja ispod razine vode (mora). Kanalizacijske cijevi od polietilena izrauju se radi postizanja potrebne krutosti i vrstoe na vanjske tlakove, uz odgovarajuu izvedbu stijenki. Stijenke su uglavnom spiralno izvedene izvana, zbog ega se ove cijevi ponekad nazivaju i spiralne ili korugirane polietilenske cijevi. To su zapravo strukturirane cijevi od sintetikih materijala. Postoje dva osnovna tipa: tip A, kod kojeg su vanjske i unutranje stijenke ravne, a izmeu njih se profilira odgovarajua nosiva struktura; tip B, kod kojih je unutranja stijenka ravna, a vanjska profilirana (odnosno strukturirana) da bi se pojaala nosivost
132

4. Kanalizacijski kolektori

U kanalizaciji se za PP i PEHD cijevi uglavnom koristi tip B, pri tom potujui norme HRN EN 13476-1:2007.

a) Spoj brtvom

b) Posebno oblikovani spoj

c) Spoj ubacivanjem spojnog materijala Slika 4.3: Spojevi kanalizacijskih gravitacijskih cijevi

Iz ovih se materijala varenjem izrauju sve vrste spojeva, skretanja i okana, to omoguava visoku kakvou izvedbe potpune dionice kanalizacije s obzirom na vodonepropusnost. S obzirom da su cijevi mekane i osjetljive na vanjske utjecaje (posebice na rezanje), pri izgradnji se moraju polagati na kvalitetnu podlogu i oblagati zatitnim slojem sitnozrnatog materijala veliine zrna do 8 mm. Ravne cijevi od propilena (PP) uglavnom se koriste za kunu kanalizaciju te se uglavnom proizvode samo mali profili do DN 160 mm. Spajaju se s naglavkom. Strukturirane PP cijevi koriste se u odvodnji izvan zgrada jednako kao i PEHD cijevi, a spajaju se na slian nain, uglavnom s naglavkom.
Cijevi od kamentine (HRN EN 295:2005) danas se sve manje primjenjuju za javnu kanalizaciju. Uglavnom se koriste za prikljuke ili za odvoenje industrijskih otpadnih voda. Ove su cijevi vrlo otporne na razne agresivne agense (uglavnom kiselo otporne). Izrauju se u dimenzijama od 10 50 cm, duljine 1,0 m (iznimno 2,0 m). Cijevi su vrlo osjetljive na udarce i njihova ugradnja zahtijeva vrlo kvalitetnu zatitu. eline cijevi se u kanalizaciji primjenjuju rijetko, odnosno primjenjuju se samo u posebnim sluajevima, npr. kod vrlo strmih terena kod kojih bi inae za druge (manje vrste) materijale trebalo izgraditi itav niz stepenica za prekid pada (zbog ogranienja
133

J. Margeta: Odvodnja naselja

brzine toka), zatim kod podvodnih kolektora, sifona, itd. Ove se cijevi koriste i u tlanim kanalizacijskim sustavima, te u crpnim stanicama.
Lijevanoeljezne cijevi su se u prolosti rabile najvie. Meutim, danas njihova primjena u kanalizaciji opada zbog novih materijala koji su ekonomski i tehniki povoljniji u odnosu na lijevano eljezo. Ova konstatacija vrijedi za nae uvjete, dok se u mnogim zemljama ova vrsta cijevi jo uvijek (iako sve manje) rabi. Odnedavna se i kod nas ova vrsta cijevi sve vie koristi za gravitacijsku kanalizaciju.

Ova vrsta cijevi proizvodi se i takozvanim duktilnim lijevom. Tako proizvedene lijevanoeljezne cijevi imaju unutranju i vanjsku cementnu zatitu (izolaciju), a uz to se poslije galvanizacije izvana dodatno zatiuju bitumenom i prekrivaju zatitnom folijom. Proizvode se u duljini od 6 m i profilima do 160 cm. Spajaju se na kolak (Slika 4.4). Ovaj tip spoja omoguava manje zakretanje cijevi u spoju, i to kod manjih profila (< 300 mm) do 5 stupnjeva, a kod velikih (1.200 mm) do 2 stupnja. Dobra zatita ovih cijevi omoguava i njihovu iru primjenu u kanalizaciji, ali se ipak ne preporuuje primjena u agresivnim sredinama (npr. u terenima pod utjecajem mora).

1 mekani dio brtve za brtvljenje 2 tvrdi dio brtve za dranje

3 naglavak 4 brtva

Slika 4.4: Spajanje duktil cijevi

Velika prednost koritenja duktilnih cijevi je mogunost izbora i ugradnje cijelog niza spojnih elemenata (fazonskih komada), i manjih objekata kanalizacijskog sustava (revizijska okna, slivnici, kuni prikljuci, itd.) (Slika 4.5). Koritenjem ovih elemenata pojednostavnjuje se i ubrzava izgradnja koja je kvalitetnija zbog primjene montanih elemenata od istog materijala i dobrih spojeva. Cijevi se polau na posteljicu od sitnozrnatog materijala veliine zrna od 8 mm. Isti materijal se koristi i za izradu obloge cijevi.

1 slivnik 2 podni dren 3 krovni slivnik

4 dvorini slivnik 7 slivnik 5 revizijsko okno 8 revizijsko okno 6 revizijsko okno s revizijskim otvorom

Slika 4.5: Mogunosti koritenja lijevanoeljeznih elemenata u izvedbi kanalizacije

134

4. Kanalizacijski kolektori

4.1.3

Kanali graeni na licu mjesta

U odnosu na materijal izvedbe, razlikuju se ove vrste kanala: kanali od betona; kanali od armiranog betona; kanali od opeke; kanali od kamena. Od nabrojenih vrsta danas se rade iskljuivo kanali od betona ili armiranog betona, (Slika 4.6). Opeka (posebne vrste) eventualno se primjenjuje za oblaganje unutranjih povrina betonskih ili armiranobetonskih kanala. Kanali graeni na licu mjesta kao monolitni ili montani primjenjuju se u sljedeim sluajevima: odvodnja velikih koliina vode; izgradnja u uvjetima koji ne omoguavaju primjenu gotovih cijevi; izgradnja kanala s vrlo malim padovima; i svi drugi sluajevi kada je to opravdano iz tehnikih ili ekonomskih razloga.

Slika 4.6: Betonski i armiranobetonski kanali zatvoreni

Treba napomenuti da se betonski kanali graeni na licu mjesta mogu oblikovati na nain koji najbolje odgovara situaciji na terenu i uvjetima odvodnje, tako da esto poprimaju sloeni (kombinirani) popreni presjek. Osim toga, primjenom odgovarajueg poprenog oblika ovi se kanali mogu polagati s vrlo malim padom, od 1 ili manje, s time da je uz taj pad kanala brzina vode jo uvijek iznad kritine. Ovi kanali se izvode zatvoreni (Slika 4.6) i otvoreni (Slika 4.7), u skladu s karakteristikama i potrebama za ureenjem nekog podruja. Otvoreni kanali koji se koriste za odvodnju oborinskih voda koriste se kako bi se pojeftinila izgradnja i stvorio prirodni ugoaj nekog prostora. To naroito dolazi do izraaja u sluajevima kada se za odvodnju oborinskih voda koriste prirodni vodotoci unutar urbane sredine u kojima voda neprekidno otjee. Tada kanali postaju dio urbanistikog rjeenja ureenja prostora. Kanali se mogu razliito izvoditi u odnosu na popreni profil, kao i u kombinaciji s prirodnim terenom, odnosno kada se betonska konstrukcija izvodi samo u donjem dijelu kanala u kojem voda otjee preteni dio vremena. Manji otvoreni betonski kanali koriste se za prikupljanje oborinskih voda uz prometne povrine i druge vee urbane povrine.

135

J. Margeta: Odvodnja naselja

Mali

Veliki

Slika 4.7: Betonski i armiranobetonski kanali otvoreni

Osim odgovarajueg hidraulikog dimenzioniranja, ove kanale treba projektirati kao i svaku drugu betonsku konstrukciju vodei rauna o posebnostima konstrukcije a to su: duljina i kontinuitet izvedbe (dilatacija); zahtjevi za vododrivost (beton s dodacima); trajnost konstrukcije u vlanoj sredini (potrebna zatita armature); promjenjivi vanjski i unutranji tlak (dinamiki utjecaji); dobra izvedba unutranjih stijenki (mala hrapavost), itd. Ova vrsta kanala zahtijeva odgovarajue ureenje i stabilizaciju dna, to jest postizanje potrebne nosivosti dna rova.
4.1.4 Montani kanali

Montani kanali su kanali koji se ne grade na mjestu ugradnje, a uz to nisu standardni montani proizvod kao to su to cijevi, ve povremeni proizvod za odreenu konkretnu situaciju. Uglavnom se rade da bi se skratilo vrijeme izvedbe kanala i da bi se postigli bolji ekonomski uinci. U pravilu, industrijskom proizvodnjom montanih elemenata kanala postie se jeftiniji i kvalitetniji proizvod. Najvei eventualni nedostatak ovog tipa kanala je slaba izvedba spoja montanih elemenata. Zbog toga se spajanju montanih elemenata posveuje posebna pozornost. Zasebno se projektira oblikovanje i izvedbu spojnih dijelova montanih elemenata, uz eventualno koritenje posebnih veznih materijala. Preporuuje se da se pridneni elementi montanih kanala (dijelovi kanala u kojima voda u najveem vremenskom razdoblju otjee)po mogunosti izvode u jednom komadu. Montani se kanali izrauju od: armiranobetonskih elemenata; elemenata izraenih od prenapregnutog betona; kombinacije razliitih materijala. Postoje razni tipovi i konstrukcije koji su posljedica prilagoavanja konkretnim prilikama i uvjetima graenja (Slika 4.8). Ova vrsta izgradnje kolektora je posebno znaajna u sluajevima kada se radi o dugim kolektorima istih dimenzija poprenog presjeka, kada se montanom gradnjom postiu bitno bolji ekonomski uinci. Montani kanali podjednako se koriste za velike i male kanale, u istim uvjetima i na isti nain kao i kanali izvedeni na licu mjesta.
136

4. Kanalizacijski kolektori

Slika 4.8: Montani kanali

Kao i betonske cijevi, ovi su kanali podloni korodivnim procesima betona koje uzrokuju kemijski spojevi koji se stvaraju u kanalizaciji otpadnih voda ili odreene industrijske otpadne vode.
4.1.5 Ostale podjele

Prema veliini poprenog presjeka, kanale dijelimo na: prohodne kanale ( > 600 mm); neprohodne kanale ( < 600 mm). Pod prohodnim se podrazumijevaju kanali onih dimenzija koje omoguavaju ulaz radnika zbog revizije, popravaka i ienja kanala. Smatra se da je 600 mm granina veliina za prohodnost. Prema obliku poprenog presjeka, razlikuju se uglavnom kanali iji je oblik (Slika 4.9 Slika 4.12): 1. kruni; 2. jajoliki normalni; 3. uzduni jajoliki; 4. stlaeni; 5. okrenuti jajoliki; 6. okrenuti stlaeni jajoliki; 7. okrenuti jajoliki s kinetom; 8, 9. uzdignuti razvueni polukruni; 10. pravokutni zasvoeni; 11. eliptini stlaeni; 12. potkoviasti uzduni; 13. potkoviasti normalni; 14,15,16,17. potkoviasti stlaeni; 18. kruni s kinetom; 19. pravokutni zaobljenog dna; 20. pravokutni s kinetom za male vode; 21. pravokutni s polukrunim dnom.

Od prikazanih oblika, kao gotovi proizvodi najee se primjenjuju tipovi 1 i 2, a rjee oni od 3 do 9. Oblici od 10 do 21 se uglavnom odnose na graene kanale ili montane konstrukcije. Kao to se moe vidjeti, postoji cijeli niz razliitih oblika kanala koji su nastali kao rezultat uvjeta izvoenja, tipskih proizvodnja, raspoloivih oplata i posebnih zahvata. Razliiti uvjeti otjecanja esto zahtijevaju izvedbu kombiniranih poprenih profila (Slika 4.9 Slika 4.12, popreni presjeci 7, 18 i 20), kod kojih imamo kinete za suno razdoblje otjecanja i pune profile za kino razdoblje otjecanja. Na ovaj se nain ele postii optimalni uvjeti za razliite reime otjecanja i sprijeiti taloenje u kanalizaciji. Mogue su i druge kombinacije, u skladu s reimom teenja i uvjetima izgradnje /68/.
137

J. Margeta: Odvodnja naselja

Slika 4.9: Jajoliki i okrugli popreni profili kanala

Slika 4.10: Potkoviasti i izdueni polukruni popreni profili kanala

Slika 4.11: Stlaeni potkoviasti popreni profili kanala

Slika 4.12: Pravokutni popreni profili kanala 138

4. Kanalizacijski kolektori

4.2

Ugradnja kanalizacijskih kolektora

Ugradnja kanalizacijskih kolektora je najobimnija i najskuplja aktivnost u izgradnji kanalizacijskog sustava. Kakvoa izvedbe kanalizacijskih kolektora za due vremensko razdoblje utjee na karakteristike i trokove odravanja i pogona kanalizacijskog sustava. Prema tome, njihova izvedba nema samo veliku poetnu ekonomsku (investicijsku) vanost, ve i trajnu vanost u cijelom ivotnom vijeku konstrukcije. Gradnja kanalizacijskih cijevi i vodovodnih se izvodi u principu na slian nain. Razlika je u provedbi tlane probe, te u tome to kanalizaciju ne treba dezinficirati. U skladu sa navedenim osnovni elementi gradnje se nee ponavljati. S druge strane, ugradnja kanalizacijskih kolektora s gledita izvedbe nije osobito sloena izgradnja tako da ne postoje razlozi da se ona obavi nekvalitetno. Na alost, jednostavnost izgradnje esto za posljedicu ima neprimjeren i nestruan pristup u izgradnji kanalizacijskih kolektora, a to rezultira loom izvedbom i velikim naknadnim trokovima kod rekonstrukcije i odravanja. Iako je izvedba kanalizacijskih kolektora jednostavna graevinska konstrukcija, ona zahtijeva jednako ozbiljan pristup u planiranju i izgradnji kao kod sloenih konstrukcija. Naime, ugradnja kanalizacijskih kolektora je vrlo obiman posao koji se ponavlja bez veih promjena po dunom metru kolektora. Ako se u ugradnji postignu i razmjerno male utede po dunom metru kolektora, zbog velikih duljina ukupne utede su izrazito velike. Vrijedi i obrnuto: ako se u ugradnji naprave mali propusti po metru dunom, tada su zbog duljine kolektora ukupni propusti izrazito veliki i tetni. U tome je zamka u koju upadnu mnogi nedovoljno iskusni inenjeri kada se bave izgradnjom kanalizacijskih kolektora. Prema tome, ugradnji kanalizacijskih kolektora treba posvetiti veliku pozornost, ak veu nego kod sloenijih konstrukcija jer i male promjene u odreivanju koliina, materijala, radnji, zahvata, u zbroju rezultiraju velikim promjenama u trokovima i kakvoi izvedbe.

Osnovne aktivnosti kod ugradnje kolektora su: priprema izgradnje; trasiranje kolektora; iskop jarka/graevne jame; planiranje dna rova (jarka); izrada posteljice kolektora; polaganje kanala; tlana proba; izrada zatite kanala; zatrpavanje kanala; izrada zavrnog sloja i dovoenje u prvobitno stanje; odvoz i odlaganje vika materijala; primopredaja objekta.

Ugradnja kanalizacijskih kolektora rjeava se u skladu s karakteristikama prostora, terena i cijevnog materijala. Svi cijevni materijali nemaju jednaku vrstou i otpornost na optereenje i udarce, stoga se ne mogu ugraivati na isti nain. Osim toga, uvjeti izgradnje bitno se razlikuju ovisno o karakteristikama prostora na kojem se izvode (raspoloivi prostor, osobitost prostora, postojea infrastruktura i izgraenost, itd.). Nain i organizacija izvedbe bitno se razlikuju od sluaja do sluaja. Zemljite, odnosno geo139

J. Margeta: Odvodnja naselja

mehanika i geoloka svojstva terena u koji se kolektori ugrauju, bitno utjeu na nain izvedbe (a posebno na trokove). Zbog svega nabrojanog, u izgradnji je nuan cjelovit i sustavan pristup. Ugradnja kanalizacijskih kolektora je normirana HRN-EN 1610:1997 (Polaganje i ispitivanje kanalizacijskih cjevovoda i kanala).
4.2.1 Pripremne aktivnosti

Ove su aktivnosti detaljno opisane u odgovarajuim skriptama o vodovodu.


4.2.2 Iskop

Iskop rova

Karakteristike iskopa rova ovise o veliini kolektora, njegovu visinskom poloaju i karakteristikama zemljita. Ne treba zaboraviti da dimenzije rova, odnosno graevne jame, imaju utjecaja i na razdiobu stalnog i pominog optereenja kanala. Uvijek se nastoji da su trokovi iskopa najmanji, jer oni u trokovima izgradnje m' kolektora sudjeluju sa 60 90%. Manji postotak se odnosi na velike betonske kanale, a vei na male cijevne kanale. Zbog toga iskopu treba posvetiti znatnu pozornost, a to znai da visinsko i tlocrtno trasiranje kanala treba biti racionalno, odnosno to plie, uz izbjegavanje tekih materijala. Najvanije je izbjegavati iskope, odnosno polaganje kanala, ispod razine vode (mora). Pravila vezana za iskop rova u kanalizaciji su ista kao kod vodovoda te se isto nee ponavljeti ovdje. Navest e se samo osnovne razlike i norme. Potrebna veliina rova odreuje se na temelju veliine kanala (cijevi), karakteristika kanalskog materijala, odnosno uvjeta montae kanala (cijevi). U skladu s time, veliinu rova odreuje potrebna minimalna irina dna rova koja mora biti dovoljno iroka da se obavi polaganje, montaa, brtvljenje i ispitivanje cijevi, kao i spajanje prikljuaka. Prema njemakim normama (DIN 18300), preporuuje se sljedee /63/:
Izrada graevnih jama i rovova 1. Kod izgradnje graevnih jama i rovova, te za potrebnu irinu radnog prostora, moe se koristi DIN 4124 Graevne jame i rovovi: nagibi, irina radnog prostora, podgrade, ako u opisu radova nije drugaije propisano. Kod rovova koji nisu razuprti ili ako postoje smetnje tijekom izvoenja radova, svijetla irina rova B kod vanjskog promjera cijevi D 0,40 m mora iznositi najmanje: B = D + 0,70 m. 2. Ako u opisu radova nije oznaena dubina graevne jame ili rova, obuhvaen je opis iskopa graevne jame samo do dubine 1,75 m, a za rovove za temelje ili cjevovode samo do dubine 1,25 m. 3. Ako je opisu radova propisano da kod zatite temeljnog tla treba ostati zatitni sloj, treba neposredno ispod temelja ili cjevovoda izvesti, npr. podbeton. 4. U ravnini temelja graevine dno ne smije biti razrahljeno. Ako je tlo ipak razrahljeno, mora mu se zbijanjem vratiti prvobitna zbijenost i na prikladan nain vratiti prvobitnu nosivost.
140

4. Kanalizacijski kolektori

irina graevne jame

Izvadak iz njemake norme DIN 4124 /63/


Graevne jame 1. Za rad u graevnoj jami radni prostor mora biti irok najmanje 0,5 m. Kao irina radnog prostora uzima se: kod graevne jame s pokosom vodoravni razmak izmeu noice kosine i vanjske strane zidova ili vanjskih stranica oplate graevine; kod razuprte graevne jame svijetli razmak izmeu vanjske strane obloge i vanjske strane zida ili vanjske strane oplate graevine

2. Ako kod vertikalne podgrade, kod murja ili nosivih zidova od platica vodoravni pojasevi lee manje od 1,75 m iznad dna graevne jame, svijetli razmak mjeri se od prednjeg ruba pojasa. 3. Kod temelja i temeljnih ploa kod kojih se izvana stavlja ili skida oplata u pravilu kod visine 0,5 m i vie vrijede irine radnog prostora napisane u toki 1. Kod temelja i temeljnih ploa kod kojih se iznutra stavlja ili skida oplata, zadrava se radni prostor od najmanje 0,5 m izmeu temelja, tj. temeljne ploe i noice kosine, tj. podgrade graevne jame. 4. Kod temelja i temeljnih ploa koji se izvode bez oplate, irina radnog prostora se namjeta prema napredovanju tijela objekta ako je istak manji od 0,5 m. Ako je istak jednak ili vei od 0,5 m, podeava se irina radnog prostora prema prednjoj strani temelja, tj. temeljne ploe. Kod graevnih jama s kosim stijenkama ne smije se tijelo temelja usjei u nastavku ravnine kosine.
Rovovi za cjevovode i kanale

1. Rovovi za cjevovode i kanale moraju imati svijetlu irinu kako prokazuje Tablica 4.1, osim ako u sljedeim odlomcima nije drugaije naznaeno. 2. Kod odvodnih kanala s cijevima duljine do 3 m i vanjskog promjera 0,40 < D 0,60 m, male irine radnog prostora mogu biti odreene prema podacima koje prikazuje Tablica 4.1. Svijetla irina mora ipak iznositi najmanje B = D + 0,50 m. 3. Kao svijetla irina uzima se: kod rovova s kosim stijenkama irina dna; kod vertikalnog i horizontalnog razupiranja svijetli razmak izmeu drvenih greda; kod podgrade srednji svijetli razmak zida od talpi. Ako kod vertikalnog razupiranja i vanjskog promjera cijevi D 0,60 m vodoravni pojas lei manje od 1,75 m iznad dna rova, kao svijetla irina usvaja se svijetli razmak pojaseva mjeren okomito na os rova. Kod vanjskog promjera cijevi D 0,30 m vrijedi isto ako donji rub vodoravnog pojasa lei manje od 0,5 m iznad gornjeg ruba cijevi. 4. Kod poprenih profila koji nisu okrugli, kao promjer D usvaja se najvea vanjska irina cijevi.

141

J. Margeta: Odvodnja naselja

5. Podaci koje prikazuje Tablica 4.1 vrijede za dubinu graevne jame do 5 m. Kod veih dubina se irina rova odreuje za svaki pojedini sluaj. 6. Na temelju lokalnih uvjeta, npr. na prisilnim tokama (leajevima, ukrutama), po potrebi se mogu odabrati manje vrijednosti irine rova od onih koje prikazuje Tablica 4.1, odnosno toka 2. U takvim je sluajevima potrebno poduzeti posebne sigurnosne mjere. 7. Neovisno o promjeru cijevi, izvan prisilnih toaka usvajaju se sljedee najmanje irine rovova: dubina rova do 1,75 m: B = 0,60 m; dubina rova vea od 1,75 m: B = 0,80 m. 8. Vrijednosti dane u tokama 1. do 7. ne vrijede za nerazuprte rovove koji su pristupani do dubine 1,25 m, ali ne moraju imati radni prostor za polaganje i ispitivanja vodova (na primjer, rovovi za podzemne kabele i drenani rovovi). Te vrijednosti ne vrijede ni kod rovova u koje se cjevovodi polau strojno, ako rov ne mora biti pristupaan.
Tablica 4.1: irine rovova Vrsta graevne jame i nagib pokosa Sa oplatom Vanjski promjer cijevi (m) D 0,40 0,40 < D 1,75 D > 1,75 D 0,40 D > 0,40 D > 0,40 Svijetla irina (m) B = D + 0,40 B = D + 0,70 B = D + 1,00 B = D + 0,40 B = D + 0,40 B = D + 0,70

Bez oplate (izmjereno u odnosu na dno): proizvoljan 60 > 60

Za odreivanje irine radnog prostora bitni su sljedei kriteriji: spojnice (naglavci) moraju biti pristupani kod brtvljenja; cijev se mora moi zatvoriti, osobito na spojnici.

Prema EN 1610, minimalna irina rova moe se promijeniti u sluajevima: kada osoblje nikada ne ulazi u rov (automatizirana tehnika polaganja); kada osoblje nikada ne ulazi u prostor izmeu cjevovoda i stijenke rova; na uskim mjestima i kod nepredvienih situacija.

irina graevne jame prema DIN 4124 moe biti smanjena ako su zadovoljeni sljedei uvjeti: 1. Cijev se polae na posteljicu od betona tako da nije potrebno zatvaranje donje strane; 2. Brtvljenje cijevi se izvodi brtvenim prstenom ili brtvenom trakom. U sluaju postojanja podzemnih voda, razina podzemne vode mora biti sniena jer je za pravilno polaganje cjevovoda potrebna suha graevna jama. Iskopani se rov mora isplanirati na projektiranu razinu, najee uz odstupanje 2,0 cm.

142

4. Kanalizacijski kolektori

Okvir 4.1: Minimalni uvjeti vezani za irinu rova prema EN 1610 Najmanja irina rova, ovisna o nazivnom promjeru DN Najmanja irina rova, OD + x (m) Nerazuprti rov Razuprti rov = 60 > 60 OD + 0,40 OD + 0,40 OD + 0,50 OD + 0,50 OD + 0,40 OD + 0,70 OD + 0,70 OD + 0,40 OD + 0,85 OD + 0,85 OD + 0,40 OD + 1,00 OD + 1,00 OD + 0,40

DN 225 > 225 do 350 > 350 do 700 > 700 do 1.200 > 1.200

Kod vrijednosti OD+x, x/2 je minimalni radni prostor izmeu cijevi i zidova rova, odnono razupore. OD vanjski promjer u metrima, kut pokosa nepodgraenog rova

Najmanja irina rova, ovisna o dubini rova Dubina rova (m) < 1,00 1,00 do 1,75 1,75 do 4,00 > 4,00 Najmanja irina rova (m) Nije zadana najmanja irina rova 0,8 0,9 1,0

Dno graevne jame mora biti ravno i vrsto i ne smije se razrahliti pri radu. Zbog toga dno treba osigurati od poremeaja uslijed hodanja, ispiranja, kopanja i slino. Ovo se najee postie postavljanjem odgovarajueg materijala ili betoniranjem posteljice. Uz rub rova treba osigurati slobodni prostor radi zatite rova od uruavanja. Slobodni prostor mora biti irok najmanje 1 m. Ukoliko e se rub tijekom izgradnje opteretiti (npr. cijevima i drugim materijalom), treba utvrditi utjecaj optereenja na stabilnost ruba rova i poduzeti potrebne mjere za zatitu rova od uruavanja.
4.2.3 Ureenje posteljice i polaganje cijevi

Ureenje posteljice i polaganje cijevi odreuje se normalnim poprenim presjekom izvedbe kanala (Slika 4.13) Ovaj je nacrt sastavni dio projektne dokumentacije i osnova za izvedbu kanala i za obraun radova. Normalni popreni presjek izrauje se u skladu s vrstom cijevi koje se koriste, vrstom terena, dubinom rova, veliinom kanala i nainom izvedbe. Razliiti uvjeti i imbenici izgradnje zahtijevaju i razliita rjeenja izvedbe, pa tako i razliite normalne poprene presjeke

143

J. Margeta: Odvodnja naselja

b-irina vrha rova


zavrni sloj KOLNIKA KONSTRUKCIJA NASIP

Kota terena

H
Kota vrha obloge

OBLOGA CIJEV

TRAKA

d DN h

Kota vrha cijevi

Kota nivelete Kota dna rova

POSTELJICA

b-irina vrha rova


s s

Slika 4.13: Osnovni elementi i oznake normalnog poprenog presjeka izvedbe kanala

Svaka vrsta cijevi zahtijeva poseban pristup pri polaganju u rov (graevnu jamu). Uvjete u kojima e se cijevi ugraivati uglavnom propisuje proizvoa, jer on jami trajnost i kakvou cijevi uz potovanje odgovarajuih uvjeta ugradnje. Materijal koji se koristi za izradu posteljice ne smije imati utjecaja na cijev, cijevni materijal ni podzemnu vodu. Ne smije se upotrijebiti smrznuti materijal. Materijal koji se koristi za posteljicu ne smije biti veliine zrna vee od: 22 mm, kod DN 200; 40 mm, kod DN > 200 do DN 600. Moe se koristiti i materijal iz iskopa ako zadovoljava uvjete iz projekta, stupanj zbijenosti i ako nije tetan za cijevi. Uglavnom se koristi zrnati materijal (ljunak, pijesak, mjeavina zrna, lomljeni materijal) i hidrauliki vezani materijal (stabilizirano tlo, lagani beton, mravi beton, nearmirani beton, armirani beton). Dno rova i posteljica moraju imati odgovarajuu nosivost kako ne bi dolo do slijeganja cijevi. Zbog toga se posteljica mora zbiti. Kod zbijanja zrnatog materijala na 92 Proctora mora biti zajamena minimalna nosivost u pravilu najmanje 3 N/mm2, a kod zbijanja na 95 Proctora najmanje 4 N/mm2. Minimalnu potrebnu nosivost, sastav i veliinu zrna uglavnom propisuju proizvoai cijevi, a treba ju odrediti na temelju statikog prorauna u skladu sa znaajkama tla, cijevi, optereenja i okolia.

144

4. Kanalizacijski kolektori

Okvir 4.2: Tipovi posteljica prema EN 1610 Tip 1. Posteljica podupire cijev po cijeloj njenoj duljini, a smije se primijeniti za svako polaganje cijevi, sve veliine i poprene presjeke uz zadovoljavanje debljine slojeva a i b: Debljina donjeg sloja posteljice a (mjereno ispod cijevi) ne smije biti manja od: 100 mm kod normalnih uvjeta tla; 150 mm kod stijene ili tvrdog tla. Debljina gornjeg sloja posteljice b (mjereno od dna cijevi prema vrhu) mora odgovarati statikom proraunu. Tip 2. Smije se primijeniti u jednolikim, relativno mekanim, fino zrnatim tlima, uz osiguranje nalijeganja po itavoj duljini cijevi. Cijevi se mogu poloiti izravno na unaprijed oblikovano i pripremljeno dno rova. U dnu rova oblikuje se udubljenje leite za cijevi. Debljina gornjeg sloja posteljice b (mjereno od dna rova prema vrhu cijevi) mora odgovarati statikom proraunu. Tip 3. Smije se primijeniti u jednolikim, relativno mekanim, fino zrnatim tlima, uz osiguranje nalijeganja po itavoj duljini cijevi. Cijevi se mogu poloiti izravno na unaprijed poravnato dno rova. U ovom sluaju se ne formira udubljenje leite za cijevi. Debljina gornjeg sloja posteljice b (mjereno od dna cijevi prema vrhu cijevi) mora odgovarati statikom proraunu.

Ako je nosivost dna rova ima nedovoljna za noenje materijala za posteljicu cijevi, potrebno je primijeniti neke od sljedeih konstruktivnih mjera: zamjena tla drugim materijalima, podupiranje pilotima, uzdunim i poprenim nosaima, ploama, itd. Nosivost tla zamijenjenog novim materijalima i konstrukcijama mora se dokazati statikim proraunom. Vrlo je vano voditi rauna o promjenama znaajki tla du rova, a sve kako bi se sprijeilo nastajanje potencijalnih mjesta za dodatno optereenje cijevi kao posljedica nejednolikog slijeganja terena,.

OD

OD

OD

145

J. Margeta: Odvodnja naselja

Okvir 4.3: Vrste tla, modul deformacije, doputena visina nasipanja i poetna deformacija
Vrste tla (ATV) Modul deformacija Es (N/mm2) kod stupnja zbijenosti DPR (%) 85 90 92 95 97 100

GE: slabo graduirani ljunak Grupa 1: Rastresita tla, GW: dobro graduirani ljunak s pijeskom GI: srednje graduirana smjesa ljunka i ljunak 2,5 6 pijeska GU: smjesa ljunka i praha (5 15#) GT: smjesa ljunka i gline (5 15#) SE: slabo graduirani pijesak Grupa 2: Rastresita tla, SW: dobro graduirana smjesa pijeska i ljunka pijesak SI: srednje graduirana smjesa pijeska i 1,2 3 ljunka SU: pijesak ljunkovit (5 15#) ST: pijesak glinovit (5 15#) GU: pranasti ljunak (5 40#) Grupa 3: Mjeovita tla GT: ljunak glinovit (5 40#) 0,8 2 SU: pijesak ljunkovit (5 40#) ST: pijesak glinovit (5 40#) UL: niskoplastian prah Grupa 4: Koherentna UM: prah srednje plastinosti TL: niskoplastina glina tla TA: visokoplastina glina OU: organski prah 0,6 1,5 OT: organska glina OH: krupno- ili srednjezrnata tla s dodatkom humusa OK: krupno ili mijeanozrnata tla s vapnenim, ljunanim esticama # Udio estica u postotku manji ili jednak veliini zrna 0,66 mm

16

23

40

11

20

14

10

Doputena visina nasipanja H i poetna deformacija Def za kanalizacijske cijevi, 24 sata nakon polaganja Sraslo tlo prema ATV 1. ljunak i grubi pijesak 2. Pijesak, ljunak ili fini pijesak 3. Mjeovita tla 4. Koherentna tla SN 2500 (J) H (m) Def (%) 4 4 3 4 SN 5000 (K) H (m) Def (%) 8 4 5 4 4 3,5 SN 10.000 (C) H (m) Def (%) 12 4 7 4 6 3,5 4 3

Cijevi osjetljive na udarac i nejednoliko nalijeganje zahtijevaju izradu kvalitetne podloge. Podloga mora biti ravna, ista i dovoljno zbijena da osigura potrebnu nosivost kanala, nasipa i povrinskog optereenja. Ukoliko se radi o mekanim terenima (do III. i IV. kategorije), posteljica se radi od sitnozrnatog materijala (veliine zrna do 8 mm) uz prethodno nabijanje. Sve neodgovarajue materijale (mekane, itke i slino) na dnu
146

4. Kanalizacijski kolektori

rova treba zamijeniti kvalitetnim materijalima. Ako se radi o tvrdim (V. i VI. kategorija) ili stjenovitim terenima, posteljicu treba izraditi od mravog betona. To je naroito vano na strmim dionicama, gdje moe doi do ispiranja posteljice. Na ovakav se nain ugrauju azbestno-cementne cijevi, keramike, polietilenske, a esto i PVC i eline cijevi. Betonske i armiranobetonske cijevi ne zahtijevaju posebnu izvedbu posteljice radi zatite, ali zahtijevaju odgovarajuu nosivost tla. Ove vrste cijevi (naroito velikih dimenzija) esto iziskuju izradu podloge od kamenog nabaaja i mravog betona radi pravilne izvedbe njihove konstrukcije i postizanja potrebne nosivosti tla. Cijevi od poliestera se polau na posteljicu debljine 10 cm + 0,1DN, a kut nalijeganja cijevi treba biti 90 120. Kod vodonosnih tala koristi se posteljica bez sitnih estica veliine zrna 8 16 mm za cijevi do DN 400, a za cijevi DN 500 i vee, veliine zrna 16 32 mm. Slino vrijedi i za oblogu cijevi. Veina cijevi zahtijeva izradu obloge od sitnozrnatog materijala, i to tako da su cijevi bono zasute minimalno 10 cm, a na tjemenu minimalno 15 cm (obino 20 30 cm), te preko spojnica minimalno 10 cm. Veliina i karakteristike obloge ovise i o nainu nabijanja tla rova i potrebnoj zbijenosti zemljita radi zadovoljenja potrebne nosivosti tla u odnosu na vanjsko optereenje. Nabijanje se provodi laganim vibracijskim ureajima za nabijanje maksimalne radne teine od 0,30 kN, ili laganim vibracijskim ploama maksimalne radne teine od 1 kN. Ako su uvjeti ugradnje vrlo teki, cijevi se u potpunosti oblau mravim betonom. Betonske i armiranobetonske cijevi ne zahtijevaju izvedbu posebne obloge, ve se mogu koristiti materijali iz iskopa (bez velikog kamenja).

Slika 4.14: Ugradnja betonskih cijevi u prirodni mekani teren

Po zavretku izrade obloge, cijevi se zatrpavaju postupno, i to u slojevima 20 30 cm materijalom iz iskopa. Slojevi se tijekom nasipanja prskaju vodom i postupno nabijaju. Nabijanje ne smije ugroziti kolektor. Radi sprjeavanja nekontroliranog slijeganja, ponekad se za kanale ispod prometnica zahtijeva zamjena cjelokupnog materijala iz iskopa odgovarajuim drobljenim kamenim materijalima.

147

J. Margeta: Odvodnja naselja

Slika 4.15: Ugradnja keramikih cijevi

Slika 4.16: Ugradnja PEHD, PVC i poliesterskih cijevi

Slika 4.17: Ugradnja lijevanoeljeznih cijevi (mekano i sitnozrnato tlo) 148

4. Kanalizacijski kolektori

30 cm

D 15 cm 60

Slika 4.18: Ugradnja lijevanoeljeznih cijevi (izvedba posteljice)

4.2.4

Spajanje i brtvljenje

Kljuna etapa u spajanju cijevi je brtvljenje spoja. O kakvoi izvedbe brtvljenja uvelike ovisi djelotvornost pogona kanalizacijskog sustava. Dobro brtvljenje osigurava zatitu od iscjeivanja otpadnih voda u okoli, ali i od dotjecanja podzemnih voda u kanalizacijski sustav. Treba razlikovati ulogu brtvljenja u razliitim situacijama. Kad se govori o istjecanju otpadnih voda u okoli, razlikuje se utjecaj pri istjecanju oborinskih, mjeovitih, fekalnih i industrijskih (opasnih) voda. to su vee mogue tete, to se vea pozornost treba posvetiti kakvoi izvedbe brtvljenja. Spajanje se kod kanala obavlja u pravilu na pet osnovnih naina: spoj sa naglavkom ili kolak-spoj (Slika 4.19.a); spoj sa prirubnicom ili pele-spoj (Slika 4.19.b); spoj sa spojnim prstenom ili obujmicom (Slika 4.19.c); izravan ili elni spoj (Slika 4.19.d); i spoj s utorom (Slika 4.19.e).

a) Naglavak

b) Prirubnica

c) Obujmica

d) elni

e) Utor

Slika 4.19: Neki osnovni tipovi spoja kanala i cijevi

Prirubnica je spoj koji se koristi samo u oteanim situacijama kao to su prijelazi preko mosta, crpne stanice, itd. Razlog tome su visoki trokovi i potpuna krutost ovakvog spoja. Spoj sa naglavkom je jedan od najstarijih tipova spoja koji je iroko u uporabi
149

J. Margeta: Odvodnja naselja

kod razliitih vrsta cijevi i kanala. Obujmica je spoj u kojem su oba kraja cijevi jednaka, kao to su jednaka oba kraja spojnice, tako da je omogueno jednostavnije spajanje. Koristi se kod razliitih vrsta cijevi i kanala. elni spoj je spoj koji se koristi kod materijala koji se vare (elik, tvrdi polietilen), ali i kod betonskih montanih ili monolitnih kanala. Spoj s utorom koristi se kod kanala i cijevi koje imaju debele stijenke, zbog ega je mogue formirati utor (betonske cijevi i kanali). Spojevi su u pravilu patenti pojedinih proizvoaa cijevi. Kakvoa brtvljenja ovisi o tri osnovna elementa: kakvoi spoja; kakvoi izvedbe; pravilnom projektiranju. U kakvoi spoja kljunu ulogu imaju kakvoa i karakteristike brtve. Brtva mora biti takvih karakteristika da osigurava trajno djelotvorno brtvljenje u planskom razdoblju, to jest u jednakom vremenskom razdoblju u kojem se oekuje i trajnost cijevnog materijala. Brtva ima tri osnovne funkcije: osigurava vododrivost spoja; osigurava vrstou spoja na izvlaenje cijevi; osigurava mogunost manjeg zakretanja spoja bez proputanja. Da bi se osigurale ove funkcije spoja, u modernim rjeenjima spojnica koriste se dvije brtve: jedna brtva slui za osiguravanje vododrivosti, a druga za osiguravanje stabilnosti spoja u odnosu na izvlaenje. Dobra spojnica nije jamstvo dobrog spoja ako nije dobro izvedena. Spajanje se uvijek mora izvriti u skladu s preporukama proizvoaa, jer on jami trajnost i valjanost spoja. U svim situacijama kada su spojevi sloeni, od isporuitelja cijevi treba zahtijevati odgovarajuu obuku radnika kako bi rad bio kvalitetan. Pri spajanju cijevi vana je istoa spoja, to jest leita cijevi i brtvi. Brtve moraju biti iste i neoteene. Spajanje se mora obaviti savjesno, uz kontrolu kakvoe izvedenog spoja. Kljuni faktor u kakvoi izvedbe spoja su kadrovi. Kod projektiranja se takoer mora voditi rauna o brtvljenju. Tu se prije svega radi o pravilnom izboru cijevnog materijala i vrsti spojnica, ali i o drugim elementima koji utjeu na kakvou brtvljenja. U te druge elemente spada i dobra izvedba posteljice cijevi, kako ne bi dolo do nejednolikog nalijeganja i time do zakretanja spoja. S obzirom da su kanali u kanalizaciji uvijek u manjem ili veem padu, posebnu pozornost treba posvetiti kakvoi brtvljenja u sluaju veih padova. Poseban su problem spajanje i kakvoa brtvljenja pri spajanju s objektima na kanalizacijskom sustavu. Ova je situacija poseban problem zbog dva osnovna razloga: konstrukcije i objekti nemaju spojnice i spoj se ne moe obaviti kvalitetno; objekti i kanali razliito se slijeu tijekom vremena, pa na spoju kanala i objekata dolazi do smicanja uslijed ega moe doi do pucanja cijevi. Poseban je problem brtvljenje monolitnih betonskih kanala, kao i montanih kanala. Problematika brtvljenja kod izgradnje monolitnih betonskih kanala svodi se na pravilno zavravanje i nastavljanje radnih reki, te osiguravanje potrebnih dilatacija kanala. Sve se to projektira i izgrauje po pravilima struke, odnosno kao i u drugim sluajevima kod
150

4. Kanalizacijski kolektori

kojih se zahtijeva visoka kakvoa izvedbe, s tom razlikom da se kod izvedbe kanala treba osigurati vodonepropusnost radnih reki i dilatacija. To se postie ugradnjom odgovarajuih dijafragmi i slinih veznih elemenata (Slika 4.20).

a) dilatacijska reka

b) radna reka

c) vanjska zatvorena reka

Slika 4.20: Brtvljenje kod monolitnih betonskih kanala

Kod montanih kanala takoer treba posvetiti potrebnu pozornost kako bi se pri spajanju montanih elementa osiguralo kvalitetno brtvljenje. Ono se uglavnom provodi ugradnjom odgovarajuih brtvi i drugih spojnih sredstava kao to su razna ljepila, smole i slino. Jo je jednom potrebno naglasiti da je problematika brtvljenja usko vezana s problemom vodonepropusnosti kanalizacijskog sustava i svim prateim problemima zagaenja okolia i neplaniranog optereenja kanalizacijskog sustava. Zbog toga treba posvetiti najveu pozornost izboru spojnica i izvedbi spoja, odnosno kakvoi brtvljenja, jer se jednom uinjene greke teko ispravljaju, rekonstrukcije kanalizacijskog sustava su izrazito skupe, a posljedice za djelotvornost sustava i zatitu okolia velike i dugotrajne.
4.2.5 Zatrpavanje i zbijanje

Zatrpavanje i nasipanje graevinskih objekata

Prije zatrpavanja ili nasipanja treba iz podruja graevinskog objekta ukloniti strana tijela koja mogu prouzroiti tetu (podgrade i slino). O neprikladnim vrstama tla (npr. mulj, treset) i preprekama (npr. panjevi, korijenje, graevinski otpad) treba obavijestiti naruitelja i ugovoriti potrebne dodatne mjere. Udubine u temeljnom tlu treba nasuti. Zbijenost nasutog tla treba biti to slinija zbijenosti osnovnog tla, a za to potrebne mjere treba ugovoriti. Ako zbog osiguranja od klizanja kosine treba izvesti stepenice ili poduzeti druge sigurnosne mjere, onda ih treba i ugovoriti. Procjedna voda, izvorska voda i potoci moraju se prije nasipanja zahvatiti i odvesti. Kod zemljanih radova treba paziti da se za predvienu svrhu ugrauju prikladne vrste tla i stijene. Nasipni materijal treba oistiti od neprikladnih materijala. Nasipni materijal se ugrauje i zbija u slojevima, ako u opisu radova nije drugaije propisano. Visina nasipanja i broj faza radova kod zbijanja odreuju se prema vrsti i veliini strojeva za zbijanje i vrsti tla, tako da se postigne propisani stupanj zbijenosti. Na zahtjev naruitelja je za to potrebno pribaviti potvrdu (dokaz kakvoe). Tei strojevi za zbijanje mogu se koristiti tek kada nadsloj zemlje nad tjemenom cijevi prijee 1 m.
151

J. Margeta: Odvodnja naselja

Nasip se zbija od vanjske strane prema sredini. Ako se u nasipu naie na vee kamenje ili grude zemlje, treba ih tako razdijeliti da ne doe do stvaranja tetnih upljina u nasipu. Koherentna tla zbijaju se neposredno nakon nasipanja. Ako je koherentno tlo u razmekanom stanju, iznad njega se ne smije izvriti nasipanje, jer se mogu oekivati tetne posljedice za temeljenje. Ako se tijekom zbijanja ne postigne propisani stupanj zbijenosti, treba ugovoriti prikladne mjere kao to su npr. poboljanje ili zamjena tla.
Zatrpavanje i nasipanje rovova

Materijal iz iskopa mora biti nasut u rov i zbijan u odgovarajuem stanju. Ako se tijekom jamstvenog roka utvrdi slijeganje, izvoa je duan izvesti poboljanje tla. Meutim, ponekad je teta uslijed slijeganja vidljiva tek nakon isteka jamstvenog roka i investitor je mora popraviti o svom troku. Slijeganja na prometnicama nisu doputena. Preporuuje se u veini sluajeva propisati stupanj zbijenosti. Samo tako je mogue provesti ispitivanje (kontrolu) tijekom ili neposredno nakon zavretka radova. Kod zbijanja nasipnih materijala iz graevnih jama moraju se potovati isti kriteriji kao kod opih zemljanih radova. Za ocjenu zbijenosti slui zbijenost (gustoa) i nosivost. Kod nekoherentnog tla postignuta gustoa ovisi o stupnju zbijenosti, a kod koherentnog o sadraju vode. Da bi se dobila visoka vrijednost nosivosti, potrebno je zbijanje izvriti pri optimalnom sadraju vode koji je dobiven po Proctorovu pokusu. Zbijenost se moe ispitati krunom ploom.
4.2.6 Zavrni pregled i/ili ispitivanje nakon zatrpavanja

Vizualni pregled

Nakon zavretka radova potrebno je obaviti pregled izvedenih radova. Prvi korak je vizualni pregled koji ukljuuje: pravac i niveletu; spojeve; oteenja ili deformacije; spojeve prikljuka; obloge i premaze.
Nepropusnost

Nepropusnost cjevovoda, ukljuujui spojeve prikljuaka, okana i inspekcijske otvore treba ispitati u skladu s vaeim normama (HRN EN 1610).
Obloga oko cijevi i zatrpavanje

Treba provjeriti prikladnost izvedbe obloge oko cijevi i utvrditi odgovara li izvedba zahtijevanoj veliini i obliku. Zatim se treba provjeriti zbijenost i deformacije. Zbijenost glavnog zatrpavanja mora se dokazati odgovarajuom provjerom (mjerenjem). Trebaju se provjeriti i deformacije cijevi, naroito u sluaju elastinih cijevi. Vertikalna deformacija promjera cijevi moe se provjeriti i statikim proraunom, ako to zahtijevaju nadleni organi.
152

4. Kanalizacijski kolektori

Vraanje u prvobitno stanje povrine i okolia

Pregled izvedenih radova treba obuhvatiti i provjeru izvedenosti povrina i usklaenosti izvedenog stanja s prijanjim stanjem ili s novoprojektiranim stanjem. Provjerava se i stanje okolia, kao i usklaenost s prijanjim stanjem ili s projektiranim promjenama.

4.3

Ispitivanje vodonepropusnosti gravitacijskih kanala

Svi kanali moraju biti provjereni na vodonepropusnost. Prethodno ispitivanje vodonepropusnosti kanala provodi se dok kanali nisu zatrpani i obloeni. Ako je zbog sigurnosti od izmicanja kanale potrebno uvrstiti, tada se djelomino zatrpavaju u sredinjem dijelu izmeu spojeva, s time da spojevi moraju ostati nezatrpani. Za ispitivanje kod preuzimanja radova, cjevovod se mora kontrolirati nakon zatrpavanja i uklanjanja razupora. Ispitivanje se provodi u skladu s HRN EN 1610:1997. Ispitivanje cjevovoda, okana i inspekcijskih otvora provodi se vodom (postupak V) ili zrakom (postupak Z). Izbor ispitivanja vodom ili zrakom moe odrediti naruitelj.
4.3.1 Ispitivanje vodom (postupak V)

Ispitni tlak

Ispitni tlak je onaj tlak koji proizlazi iz mjerenja ispunjenosti ispitne dionice do razine terena, kod uzvodnog ili nizvodnog okna, najvie do tlaka 50 kPa, a najmanje do tlaka 10 kPa (mjereno na tjemenu cijevi). Vii ispitni tlakovi se utvruju za cijevi u kojima su predvia nastanak uspora vode. Tada treba konzultirati EN 805.
Vrijeme pripreme

Provjera se radi s predtlakom vode koja se ulijeva u kanal. Da bi se voda mogla uliti u kanal i da bi se moglo izvriti ispitivanje, svi otvori kanala moraju se zatvoriti i uvrstiti da bi izdrali probni tlak. Ispitivanje poinje zatvaranjem svih otvora na ispitivanom dijelu kanala. Punjenje vodom obavlja se polagano od najnieg dijela, kako bi iz kanala postupno mogao biti istisnut zrak. Nakon to se kanali napune vodom, ostave se odreeno vrijeme tako napunjeni kako bi zrak iz kanala u potpunosti iziao i kako bi se kanalski materijal zasitio vodom. Trajanje namakanja kanala ovisi o vrsti materijala od kojeg je kanal izgraen: kanali izraeni od sintetikih materijala trebaju biti namakani razmjerno kratko vrijeme (do sat vremena), dok se kanali izgraeni od betona ili armiranog betona moraju namakati najmanje 24 sata. U svakom sluaju, potrebno je konzultirati proizvoaa kanala da bi se utvrdilo minimalno potrebno vrijeme namakanja kanala prije nego to pone tlaenje.
Vrijeme ispitivanja

Samo ispitivanje mora trajati najmanje 30 1 minuta, a poeljno je da traje 2 sata.

153

J. Margeta: Odvodnja naselja

Ispitni zahtjevi

Za vrijeme ispitivanja mora se odravati stalni ispitni tlak do 1 kPa, to se postie stalnim dopunjavanjem vode ili dodatnim tlaenjem vode. Koliine dodatne vode se mjere i ne smiju prijei doputene koliine. Istovremeno se mjeri i visina vode pri odreenom ispitnom tlaku. Ispitni zahtjev je zadovoljen ako koliina dodane vode nije vea od: 2 0,15 l/m kroz 30 minuta za cjevovode; 2 0,20 l/m kroz 30 minuta za cjevovode ukljuujui kontrolna okna; 2 0,40 l/m kroz 30 minuta za kontrolna okna, gdje se m2 odnose na omoenu unutranju povrinu.
Organizacija ispitivanja

Svako ispitivanje mora imati i odgovarajui zapisnik koji prihvaaju izvoa radova i nadzorni organ. Zapisnik se sastoji od sljedeih dijelova: A) Podaci Podaci o kanalskom vodu (lokacija, osnovne karakteristike, nain izvedbe, itd.); Podaci o kanalskim cijevima (proizvoa, vrsta materijala, veliine, spojevi, itd.); Podaci o betonu (ako je kanal betonski); Podaci o revizijskom oknu (izvedba, materijal, spojevi, itd.); Podaci za ispitivanje vodonepropusnosti (kote ispitne dionice, tlak, doputene koliine, itd.). B) Ispitivanje vodonepropusnosti Punjenje vodom (vrijeme, trajanje, itd.); Ispitivanje (vrijeme, koliine dodane vode, itd.); Zapaanje tijekom ispitivanja (tlakomjer, kanal, spojevi, revizijsko okno, itd.). C) Nalaz Slika 4.21 prikazuje postupak kontrole vodonepropusnosti kolektora. Ovaj postupak je u biti isti kao kod ispitivanja tlanih cjevovoda.

1 runa tlana crpka 2 standardni slijepi naglavak

3 standardni drugi kraj cijevi 4 tlakomjer

Slika 4.21: Ispitivanje vodonepropusnosti cijevi mokrim postupkom 154

4. Kanalizacijski kolektori

Kanal se smatra ispravnim na vodonepropusnost ako su spojevi vodonepropusni, a koliina dodane vode ne prekorai doputene vrijednosti. Revizijsko okno koje se ispituje smatra se ispravnim ako su dno i stijene vodonepropusne, a snienje razine vode ne prekorauje doputene vrijednosti. Ako kanali ne zadovoljavaju ove kriterije, ispitivanje se prekida i smatra se da je kanal neispravan, stoga ga je potrebno popraviti i ponovo ispitati. Veliki se profili ne mogu provjeravati na ovakav nain, jer bi potronja vode bila prevelika. Vrlo je teko i skupo zatvarati velike profile radi punjenja vodom. Zato se provjera obavlja vizualno i tehnikim pomagalima za otkrivanje pukotina, kao i odgovarajuom kontrolom kod izgradnje, te pojedinanim ispitivanjem spojeva cijevi.
4.3.2 Ispitivanje pojedinanih spojeva

Ako nije drugaije odreeno, ispitivanje pojedinanih spojeva moe zamijeniti ispitivanje cijelog cjevovoda. To se prakticira kod veih cjevovoda, gdje ispitivanje cijelog cjevovoda postaje oteano zbog velikog volumena potrebne vode. Primjenjuje se obino za profile od DN 1.000 i vee. U ovom sluaju, mokrim postupkom se ispituje pojedinano svaki spoj. Kao mjerodavna povrina za ispitivanje uzima se odsjeak cijevi duljine 1 m na spoju, ako nije drugaije propisano. Zahtjevi ispitivanja moraju se ispuniti s ispitnim tlakom od 50 kPa na tjemenu cijevi. Ispitivanje pojedinanih spojeva moe se obaviti i zrakom (suhim postupkom).
4.3.3 Ispitivanje zrakom (postupak Z)

Osim opisanog, takozvanog mokrog postupka (V) kontrole vodonepropusnosti izvedenih kolektora, u praksi se koristi i takozvani suhi postupak (Z). Ovaj postupak, za razliku od mokroga, za ispitivanje koristi zrak, a ne vodu. Koriste se dva postupka ispitivanja u odnosu na tlak: a) tlani; b) vakuum, u kojem se vodonepropusnost provjerava stvaranjem podtlaka od 0,5 bara. Oba ova postupka koriste se u europskim zemljama i jednako su dobra. Za ovakvo ispitivanje vodonepropusnosti kolektora koristi se oprema koju prikazuje Slika 4.22.

1 zrani jastuci za zatvaranje 2 mjerni sustav

3 vakuumska crpka 4 tlakomjer

Slika 4.22: Ispitivanje vodonepropusnosti kolektora podtlakom 155

J. Margeta: Odvodnja naselja

Prednosti ovog postupka su sljedee: 3 kratkoa trajanja (oko 3 sata za kolektor unutranjeg volumena 100 m ); nema problema s dobavom ili isputanjem vode (kao kod ispitivanja vodom); jednoliki tlak u cijeloj dionici koja se ispituje; nema potrebe za namakanjem kanalskog materijala; nema opasnosti u sluaju havarije kao kod tlanog ispitivanja; postupak je ist i rad je u suhom. Zbog svega toga, ovaj se postupak preporuuje za koritenje gdje god je to mogue. Ispitivanje zrakom je sloenije i tee, i uglavnom se ne prakticira za revizijska okna. Ovaj postupak zahtijeva odgovarajuu opremu i posebne mjere sigurnosti radnika. Tablica 4.2 prikazuje vrijeme ispitivanja za razliite vrijednosti promjera cijevi i postupke ispitivanja (ZA, ZB, ZC, ZD). Postupak ispitivanja treba odrediti naruitelj.
Tablica 4.2: Ispitni tlak, pad tlaka i ispitno vrijeme za ispitivanje zrakom /45/ Materijal Postupak ispitivanja Suhe betonske cijevi ZA ZB ZC ZD Kp vrijednost **) Natopljene ZA betonske cijevi i svi ZB drugi materijali ZC ZD p0 *) p mbar (kPa) 10 2,5 (1) (0,25) 50 10 (5) (1) 100 15 (10) (1,5) 200 15 (20) (1,5) 10 (1) 50 (5) 100 (10) 200 (20) 2,5 (0,25) 10 (1) 15 (1,5) 15 (1,5) DN 100 5 4 3 1,5 DN 200 5 4 3 1,5 Vrijeme ispitivanja (min) DN DN DN DN 300 400 600 800 5 4 3 1,5 7 6 4 2 11 8 6 3 14 11 8 4 DN 1.000 18 14 10 5 0,016 24 19 14 7 0,012

0,058 0,058 0,053 0,040 0,0267 0,020 5 4 3 1,5 5 4 3 1,5 7 6 4 2 10 7 5 2,5 14 11 8 4 0,020 19 15 11 5 0,015

Kp vrijednost **) *) Tlak iznad atmosferskog **) t = 1 ln p0 Kp p0 p

0,058 0,058 0,040 0,030

Za suhe betonske cijevi, Kp = 16/DN s najveom vrijednou 0,058.Za natopljene betonske cijevi i sve ostale materijale, Kp = 12/DN s najveom vrijednou 0,058. Za t 5 min, vrijednost se zaokruuje na najbliih 0,5 minuta, a za t > 5 min zaokruuje se na najbliu minutu.

Poetni tlak (otprilike 10% vei od zahtijevanog ispitnog tlaka p0), mora se odravati oko 5 minuta. Nakon toga se tlak mora postaviti na ispitni tlak prikazan u tablici za
156

4. Kanalizacijski kolektori

odabranu metodu. Ako je izmjereni pad tlaka manji od p prikazanog u tablici, cjevovod zadovoljava. Oprema koja se koristi za mjerenje mora imati preciznost od 10% od p. Tonost mjerenja vremena mora biti 5 sekundi.
4.3.4 Ispitivanje tlanih cjevovoda

Ispitivanje tlanih cjevovoda obavlja se u skladu s HRN EN 805.


4.3.5 Ispitivai

Tvrtka koja obavlja ispitivanje mora biti registrirana za takove aktivnosti. Registracija podrazumijeva posjedovanje odgovarajue opreme i kadrova. Kada se vrjednuje osposobljenost ispitivaa, treba se uzeti u obzir sljedee: iskustvo i obuenost kadrova za izvoenje radova; izvoa treba imati odgovarajuu osposobljenost za predviene radove; naruitelj mora imati garanciju o odgovarajuoj osposobljenosti izvoaa.

157

J. Margeta: Odvodnja naselja

158

Opremanje kanalizacijske mree

5.

Uvod
Da bi se uspostavio pogonski reim odvodnje otpadnih i oborinskih voda, na kanalizacijskoj mrei potrebno je izgraditi odgovarajue graevinske objekte. Glavni objekti koji se grade na kanalskoj mrei jesu: revizijska okna, okna za prekid pada, okna za ispiranje kanalizacije, vodolovno grlo, kine reetke, objekti za spajanje i razdvajanje kanala, ispusti, itd. To su preteno razmjerno mali graevinski objekti, ali je njihov broj u kanalizacijskom sustavu izrazito velik (na primjer, revizijska okna, slivnici, itd.). Uglavnom su to tipski objekti koji se grade u pojedinim kanalizacijskim sustavima u skladu sa standardima i zahtjevima poduzea koja se bave izgradnjom i odravanjem kanalizacijskog sustava. Meutim, dio graevinskih objekata mogu biti velike i znaajne graevinske konstrukcije (na primjer, velike kaskade, spojevi velikih kanala, itd.).

5.1

Revizijska okna

Revizijska okna su graevine kojima se omoguuje pristup kanalima, a to je neophodno za odravanje kanalizacije, pregled kanala, ienje, popravke, tj. reviziju mree. Okna slue i za ventilaciju i aeraciju kanalske mree. Nadalje, revizijska okna omoguavaju tehniki ispravno spajanje kanala, njihovo skretanje, promjenu pada i profila (jer se u kanalizaciji uglavnom ne koriste fazonski komadi, osim dijelom u kanalizaciji oborinskih voda). U biti, revizijska okna zamjenjuju fazonske komade. Revizijska okna se u pravilu postavljaju: na poetku pojedinih kanala (Slika 5.1.a); na mjestima promjene profila kanala (Slika 5.1.b); kod promjene uzdunog pada kanala (Slika 5.1.c); na mjestima skretanja kanala (Slika 5.1.d); na mjestima prikljuaka kanala (Slika 5.1.e); na kanalima koji su u pravcu, a zbog revizije i odravanja (Slika 5.1.f). Slika 5.1 prikazuje raspored revizijskih okana na kanalskoj mrei.
159

J. Margeta: Odvodnja naselja

Slika 5.1: Raspored revizijskih okana na mrei

Osnovno pravilo projektiranja kanalizacije je da se kanalizacija izmeu dva revizijska okna vodi u pravcu i s istim karakteristikama kanala.

Prema tome, kanal izmeu dva revizijska okna mora biti u pravcu, ne smije mijenjati dimenzije, a na njega na tom dijelu ne smiju biti prikljueni sekundarni kanali. Iznimno, da bi se smanjio broj revizijskih okana, na kanale se mogu izravno spojiti kuni prikljuci i prikljuci slivnika, ali na nain kojim ne ugroava kontinuitet protoka, odnosno tako da ne stvaraju uspore u kanalima. U tom sluaju prikljuci su u tjemenu kanala. Poetna revizijska okna u pravilu slue za kune prikljuke. Radi poboljanog otjecanja, poeljno je na poetno okno prikljuiti vie korisnika kanalizacije. Kanal (sakuplja) koji se nalazi u pravcu, ne mijenja dimenzije i nema prikljuaka, takoer treba imati odgovarajua revizijska okna ukoliko je duljina ovakvog kolektora vea od Lo (maksimalne duljine koja proizlazi iz uvjeta odravanja). Kljuni faktor koji na to utjee jesu dimenzije kanala, odnosno dostupnost reviziji svih njegovih dijelova. Kod kanala koji se nalaze u pravcu, ovisno o dimenzijama revizijska okna treba predvidjeti na maksimalnom razmaku od: za 250 600 mm lmax = 50 m; za 700 1.400 mm lmax = 75 m; za 1.400 mm ili vei lmax = 100 m. Ovi podaci logino slijede iz uvjeta odravanja. U pravilu, razmak okana nije vei od 100 m. Iznimno, ako to doputaju lokalni uvjeti odravanja i sigurnosti, razmak moe biti i do 200 m, ime se postiu utede u graenju. Openito, znatno je tee odravanje kanalizacije kod manjih profila (kod neprohodnih kanala), a lake kod prohodnih kanala. Budui da je osnovni zadatak revizijskih okana omoguiti djelotvorno odravanje kanalizacije, upravo su ovi momenti uvjetovali maksimalni razmak okana. Prema tome, razmak izmeu okana ovisi o dimenziji kanala. Zbog njihovog velikog broja u kanalizacijskoj mrei, revizijska okna znaajno sudjeluju u ukupnim trokovima izgradnje. Zbog toga se broj okana treba racionalizirati, ne ugroavajui pri tom funkcioniranje sustava. Okna su mjesta na kojima se dogaa i znaajna infiltracija-dotjecanje tuih voda, pa se zbog toga moraju kvalitetno izvoditi.

160

5. Opremanje kanalizacijske mree

Drugo pravilo projektiranja kanalizacije je da se sva spajanja kanala u oknu moraju izvesti tangencijalno. Spajanja i promjene koje se provode moraju biti takvi da ne stvaraju uspore u mrei (Slika 5.2).

Zbog toga se kanali visinski spajaju u razini vodnog lica ili tako da je nizvodna razina vode nia od uzvodne. Zbog praktinosti se to rjeava tako da se kanali visinski spajaju tako da su im tjemena cijevi na istoj visini ili da su kod nizvodnih nia (Slika 5.3). Slika 5.4 prikazuje osnovne dijelove revizijskog okna.

Slika 5.2: Nain spajanja kanala u revizijskom oknu /68/

Slika 5.3: Visinski poloaj kanala u revizijskom oknu

1 dno okna 2 radna komora 3 silazni prostor (vrat ili grlo okna) 4 ulazni otvor s poklopcem Slika 5.4: Osnovni dijelovi revizijskog okna

Na dnu okna u pravilu formira se kineta za protjecanje vode u predvienom smjeru. Kineta ima zadatak omoguiti teenje vode kroz okno i omoguiti provoenje izmjena koje se na odvijaju lokaciji okna (spajanje, grananje i slino). Visina kinete se obino uzima s 2/3 promjera kanala, s tim da se bokovi kineta prema stijenki okna izvedu u odgovarajuem nagibu (1:3 1:5) do pune visine profila. Nagib ni u kojem sluaju ne bi trebao biti vei od 1:20. Kod malih profila (DN 500), visina kinete je u razini tjeme161

J. Margeta: Odvodnja naselja

na cijevi. U sluaju brih tokova vode (v > 2,5 m/s) kod kineta u krivini, a zbog sprjeavanja otjecanja izvan kinete, bone se strane mogu jednostrano ili obostrano podignuti (Slika 5.5). Kod veih kanala, visina bankine treba biti iznad razine vode dvostrukog sunog protoka, odnosno najmanje 500 mm od dna. U sluaju da je visina vea, potrebno je predvidjeti stepenite za silazak do dna kinete. Minimalna irina bankine je 200 mm, a u sluaju cjevovoda veih od DN 600 najmanje 300 mm, i to s obje strane. Duljina bankine (stupite) mora biti najmanje 60 cm.

30

60

a)

b) Slika 5.5: Izgled kinete

c)

Radna komora revizijskog okna slui za sve potrebne postupke radnika kod odravanja i ienja kanalizacije. Zbog toga ova komora treba imati visinu koja omoguava nesmetano obavljanje svih radova (obino 2 m). Dimenzije poprenog presjeka radne komore proizlaze iz radnih uvjeta s jedne strane, a s druge su strane funkcija dimenzija prikljunih kolektora. Kao minimalna tlocrtna dimenzija radne komore kod revizijskih okana u kojima se nalaze kanali do 600 mm, uzima se DN/ID 1,0 m, a kod pravokutnog oblika 1,0 x1,0 m. Manje dimenzije dozvoljavaju se u sluaju okana u koja nee ulaziti ljudi ve se koriste za sputanje opreme u kanale. Ulazno okno treba biti takvih dimenzija koje e omoguiti silazak radnika u radnu komoru revizijskog okna. Obino se primjenjuje d = 60 cm (odnosno 60 x 60 cm kod pravokutnog presjeka). Kod dubljih okana, tj. duljih ulaznih okana (preko 1,0 m), otvor mora biti 80 cm (odnosno 80 x 80 cm kod pravokutnog presjeka). Na gornjem ulaznom dijelu revizijskog okna nalazi se lijevanoeljezni poklopac koji moe biti lake ili teke izvedbe. Teka izvedba primjenjuje se na prometnim povrinama, i mora podnijeti pritisak vozila od 40 MP. Poklopci mogu imati otvore za ventilaciju. Ako otvori nisu dozvoljeni, treba na prikladnom mjestu predvidjeti posebnu cijev za aeraciju, eventualno sa filtrom na zavretku. Ukoliko se svjei zrak eli uputati u okno i kanalizacijsku mreu, cjevovod mora dosezati do dna okna. Na osjetljivim mjestima u gradu poklopci moraju biti potpuno zatvoreni i ne smije se osjetiti smrad iz kanalizacije. Da bi se ovo postiglo, ugrauju se odgovarajue brtve ili uljni ljebovi. U svakom sluaju, kanalizacija se negdje i nekako mora ventilirati.
162

5. Opremanje kanalizacijske mree

Okvir 5.1: Dimenzije okana prema HRN EN 476:1997

a)

b)

c)

U sluaju okana koja su dublja od 5 m, potrebno je predvidjeti podest na polovini visine. Otvor podesta treba prekriti pominim sigurnosnim poklopcem. Osim opisanih dijelova, u revizijskom se oknu postavljaju penjalice za silazak u okno, a u sluaju dubljih okana (preko 3 m) mora se pored penjalica postaviti zatitna ograda. Penjalice moraju imati odgovarajuu nosivost i veliinu (najmanje 160 x 160 mm za jednu nogu). Svi eljezni materijali koji se postavljaju u revizijska okna moraju imati kakvou koja im jami dui vijek trajanja i u izrazito agresivnim sredinama u kakvima je revizijsko okno kanalizacije. Tlocrtno rjeenje okna ovisi o funkcijama okna, a to su: spajanje, promjena pada, promjena profila, promjena smjera kanala i drugo. Slika 5.6 prikazuje tri tipa tlocrtnog rjeenja revizijskog okna u odnosu na smjerove kanala: a) okno u pravcu; b) okno na skretanju kanala; c) okno na prikljuenju kanala. U sluaju b, polumjer uz koji se formira kineta na dnu okna u pravilu ne bi trebao biti manji od R = 3 D (D promjer kanala), a maksimalno skretanje koje se primjenjuje u kanalizaciji ne smije biti vee od 90 stupnjeva.

Slika 5.6: Tlocrtni oblici kinete 163

J. Margeta: Odvodnja naselja

Kod kanala veih od DN 1.200, radijus zakrivljenosti treba biti R 15 m, a samo iznimno R 12 m.

Prema obliku poprenog presjeka, revizijska okna dijelimo na: revizijska okna s krunim poprenim presjekom; revizijska okna s pravokutnim presjekom; revizijska okna s trapeznim poprenim presjekom (kod velikih profila kanala).

Koji e se oblik primijeniti ovisi o vrsti materijala okna, kao i o praksi i tipizaciji koju odreena komunalna organizacija provodi na svom podruju.

S obzirom na nain izvedbe revizijskih okana, mogua je sljedea podjela: izvedba na licu mjesta u obliku monolitne konstrukcije; izvedba od gotovih elemenata (montana okna); kombinirana izvedba (polumontana okna). Izvedba na licu mjesta moe biti od sljedeih materijala: betona i armiranog betona; opeke; kamenog materijala; betonskih blokova.

Slika 5.7: Monolitno armiranobetonsko okno 164

5. Opremanje kanalizacijske mree

Kod ove vrste izvedbe revizijskih okana danas se uglavnom primjenjuju betonska i armiranobetonska okna, dok su se ostali materijali vie koristili u prolosti. Na dnu okna izvodi se kineta od mravog betona, sa bukom od cementnog morta. Za silazak u okno slue penjalice, koje se ugrauju u zid okna, obino na 30 cm razmaka. Ove penjalice mogu biti tipske od lijevanog eljeza. Okna se izvode od betona C25/30, po mogunosti u glatkoj oplati i s dodatkom tvari za vodonepropusnost. U sluaju drugaije izvedbe (zidane ili loije oplate), okna se bukaju cementnim mortom u dva sloja. S obzirom na materijal izvedbe, montana revizijska okna mogu biti: od azbest-cementa; armiranobetonska; od sintetikih materijala (poliester, polietilen, itd.). Kao montana konstrukcija esto se primjenjuju betonski ili armiranobetonski prstenovi promjera od 1 m do najvie 1,5 m visine (ovisno o proizvoau i u rasponu 0,8 1,8 m), s vezovima na kosi sudar. Na dnu graevne jame (okna) ugrauju se slojevi za stabilizaciju i nosivost konstrukcije objekta, i to kamena podloga i/ili podloni slojevi od mravog betona, a zatim nosiva podloga na koju se nastavljaju prstenovi okna, odnosno radne komore. Krajnji zavretak, tj. prijelaz od radne komore prema ulaznom otvoru, konano se suuje prema dimenzijama ulaznog poklopca i u montanom sustavu je zasebna jedinica. Prednost ovih okana je velika brzina ugradnje. Problem su velika teina i transportni trokovi, naroito ako je gradilite udaljeno od proizvoaa. Ovakva se okna ne smiju ugraivati u sluaju visokih podzemnih voda zbog mogunosti proputanja spojeva montanih elemenata. Zbog toga montana reka najdonjeg prstena treba biti minimalno 250 mm iznad tjemena najveeg cjevovoda. Danas se za revizijska okna primjenjuju gotovi proizvodi od sintetikih materijala, cijevi i prstenova ili gotovih kompletnih cjelina zajedno sa penjalicama i kinetama. Ovakav tip montanog okna prikazuje Slika 5.9.

Slika 5.8: Montano armiranobetonsko okno 165

J. Margeta: Odvodnja naselja

a) Poliester

b) Tvrdi polietilen

c) Tvrdi polietilen Slika 5.9: Montana okna iz sintetikih materijala

Primjena ovih okana posebno je prikladna u sluajevima kad je kanalizacija izgraena od cijevi istog materijala i proizvoaa. Ovaj tip okna sprjeava svaku mogunost infiltracije vode iz podzemlja, jer se spajanje s kanalima izvodi odgovarajuim fleksibilnim spojnicama. Okna od sintetikih materijala novijeg su datuma i sve se vie koriste, a posebno u situacijama kao to su visoke podzemne vode, agresivne vode i slino. Naroito su korisna u priobalnim kanalima koji se nalaze ispod razine mora, a ije se otpadne vode u pravilu prepumpavaju (visoki trokovi pogona). Ugradnja ovakvih okana i cijevi jami vodonepropusnost ovih dionica. Poseban je problem izvedba revizijskih okana na velikim kolektorima ( > 600 mm). U ovim sluajevima okna postaju glomazna i skupa. Izvode se iskljuivo monolitno od armiranog betona ili sintetikih materijala (poliester, HDPE), a oblikom se prilagoavaju konkretnoj lokalnoj situaciji. Pri tom je izuzetno vano potovati zahtjeve u odnosu na
166

5. Opremanje kanalizacijske mree

minimalno potrebne dimenzije pojedinih dijelova revizijskih okana. Potrebno je napomenuti da se kod velikih kanala treba izbjegavati postavljanje revizijskog okna izravno na vodenu povrinu kanala, kako bi se izbjegla mogunost pada radnika i materijala u kanal i odnoenje strujom vode. Neke mogue izvedbe prikazuje Slika 5.10.

a) Armiranobetonsko okno kod male dubine polaganja (manje od 1,8 m)

b) Armiranobetonsko okno kod veih dubina polaganja (vee od 1,8 m) 167

J. Margeta: Odvodnja naselja

c) Okno od poliestera

d) Okno od tvrdog polietilena

Slika 5.10: Revizijska okna na velikim kolektorima

Posebni problem su duboka okna (Slika 5.11, Slika 5.12) koja se postavljaju na duboko poloenim kanalima. Ova okna moraju imati traene minimalne dimenzije a zbog velike visine uglavnom se dijele na vie dijelova sve kako bi silazak u okna bio sigurniji i kako bi se poveala nosivost okana. Uglavnom se rade kao monolitne armiranobetonske konstrukcije.

a) Mali kanali Slika 5.11: Izvedba dubokih okana

b) Veliki kanali

168

5. Opremanje kanalizacijske mree

Slika 5.12: Rjeenje dubokih revizijskih okana

Najosjetljivija mjesta za proputanje kanala su spojevi okana s cijevima (kanalima). Zbog nejednolikog slijeganja terena izmeu okana i cijevi, te izravnog utjecaja prometnih sredstava na samo okno, dolazi do uestalih promjena tlaka i vibracija, zbog ega moe doi do pucanja spoja. Da bi se to izbjeglo, na ovim je mjestima potrebno postaviti spojnice koje omoguavaju manja vertikalna pomicanja, a ako se oekuju vee promjene onda i jedan F-komad izraen od istih cijevi, koji se ponaa kao zglob. Duljina komada ovisi o veliini cijevi i dozvoljenoj deformaciji cijevi u spoju (vea cijev dulji komad). Kod manjih cijevi (do DN/ID 300 mm), uglavnom je dovoljna duljina od 0,5 1,0 m.

a) Azbestno-cementne cijevi

b) Betonske cijevi

c) PVC cijevi

Slika 5.13: Izvedba spoja cijevi i revizijskog okna /63/

Posebni tip revizijskog okna je prekidno (prikljuno) okno tlanog cjevovoda (Slika 5.14). Okno mora imati dovoljno prostora za montau i odravanje spojnih komada, te reviziju stanja. S obzirom na to da se u ovom oknu javlja i intenzivnije izdvajanje plinova, nuno je predvidjeti odgovarajuu ventilaciju. Okna mogu imati i odgovarajuu bunicu za mirni prijelaz protoka.

Slika 5.14: Prekidno okno tlanog cjevovoda 169

J. Margeta: Odvodnja naselja

Okna za kune prikljuke (Slika 5.15) uglavnom imaju znaajnu visinsku razliku nivelete kunih prikljuaka (poloenih plitko) i javne kanalizacije (poloene dublje). Zbog toga se prikljuak izvodi neizravno, vertikalnim cijevima.

a) Presjek

b) Tlocrt

Slika 5.15: Revizijsko okno s veim brojem prikljuaka

5.2
5.2.1

Okna za prekid pada


Osnovne karakteristike i izvedba

Osnovni zadatak okna za prekid pada jest formiranje granino doputenih uzdunih padova kanala i omoguavanje sigurnoga svladavanja prekida pada. Ta se uloga ostvaruje ograniavanjem brzine toka vode, a time unitenja energije toka vode u kanalima na vrijednost koja je tehniki prihvatljiva. Objekt se treba projektirati tako da uniti energiju toka vode, a da istovremeno sprijei uvlaenje zraka u struju vode. Oblik i karakteristike okna za prekid pada ovise o profilu (protoku) i visini vertikalnog prekida pada. Iz veliine i karakteristika protoka slijedi potreban profil cijevi, a time i okna, te brzina vode koja dolazi na prekidno okno, a time i karakteristike mlaza vode na izlazu iz uzvodnog kanala. Visinska razlika izmeu dolaznog i otjecajnog kolektora odreuje visinu i udaljenost na koju e mlaz vode pasti, a time i veliinu njegove energije koja se poveava slobodnim padom. Budui da su u kanalizaciji esto velike i koliine i padovi, okna za prekid pada postaju veliki i skupi objekti na kanalizacijskoj mrei. Poseban je problem izgradnja okana za prekid pada u nizu, kao to to prikazuje Slika 5.16.a. Ukoliko se u ovakvim situacijama ne izvede umirenje toka vode, na svakom e prekidu pada doi do ubrzanja vode zbog vertikalnog pada vode, a time do brzina koje nisu doputene u kolektorima. Zbog toga okna za prekid pada u ovakvim sluajevima moraju jamiti umirenje toka vode, kako bi na nizvodnoj dionici tok vode bio jednolik, u skladu s padom kanala (Slika 5.16.b, crta 2).

170

5. Opremanje kanalizacijske mree

a) Niz vertikalnih prekida

b) Energetska linija

Slika 5.16: Karakteristike vertikalnih padova kanala

Kod manjih profila (do 300 mm), i malih visinskih razlika (do 0,5 m), prekid se ostvaruje u standardnom revizijskom oknu (Slika 5.17).

Slika 5.17: Prekidno okno za manje profile i prekide /68/

U sluaju malih profila (obino DN 200 mm do DN 500 mm, a iznimno do DN 800 mm), ali veih visinskih razlika (obino do 1,5 m, ali i za vee visine), izrauje se obilazni kanal kojim voda otjee u razdobljima manjeg protoka. U razdobljima veih protoka voda tee kroz oba dovoda, pri emu voda koja otjee obilaznim kanalom na dno okna ublaava izravne udare na konstrukciju okna mlaza one vode koja pada na dno okna (Slika 5.18). Obilazni vod moe biti unutranji (Slika 5.18.a) ili vanjski (Slika 5.18.b). Unutranja izvedba je povoljnija jer je cjevovod dostupniji za potrebe revizije i odravanja. Svrha obilaznog voda jest i da osigura neometanu reviziju kanala u razdobljima manjih protoka. Kada ne bi bilo obilaznog voda, voda bi se slijevala na radnika u oknu. Obilazni kanal uvijek mora prvi manji profil od profila dovodnog kanala, i nikad manji od DN 200. Kapacitet obilaznog voda mora biti vei ili jednak od 2 Qsuno. Ukoliko je kut skretanja 90, skretanje je povoljnije izvesti pomou dva luka od po 45 nego jednim od 90. Za visinu ulaznog voda veu od 1,2 m treba predvidjeti podest (prostor za stajanje) radi lake revizije i ienja.

171

J. Margeta: Odvodnja naselja

2 x 450 2 x 450

a) Unutranji obilazni vod

b) Vanjski obilazni vod

Slika 5.18: Prekidno okno s obilaznim vodom

Najvea prednost prekidnog okna s obilaznim vodom je u tome to, zbog toga to je okno razmjerno malo, znaajno pojeftinjuje gradnju Kod veih profila (koliina), vodni mlaz ima znatno veu snagu i ne moe se izravno isputati u okno. U ovim sluajevima potrebno graditi je objekte za unitenje sile toka vode i potpuno slapite s bunicom. Kod manjih visinskih razlika (do 0,5 m) i srednjih profila ( 500 800 mm) prekid se moe izvriti izravno, ali se u okno mora ugraditi pregrada za unitenje vodnog mlaza. Na dnu okna poeljno je imati bunicu (vodeni jastuk) minimalne dubine 30 cm (Slika 5.19). Bunica se projektira tako da se moe prazniti automatski. Ova okna moraju imati odgovarajui ventilacijski otvor na vrhu. Ovaj tip prekidnog okna uglavnom se koristi u kanalizaciji koja nema stalni protok (oborinska kanalizacija i preljevni kanali iz mjeovite kanalizacije). Vei profili (vei od DN 800) i vei prekidi visine zahtijevaju izvedbu potpunog slapita s bunicom .

Slika 5.19: Prekidna okna s priguenjem toka /88/ 172

5. Opremanje kanalizacijske mree

Cilj projektiranja slapita jest da se ne pojavi podtlak i kavitacija kod protoka 2 Qsuno. To esto nije lako postii zbog karaktera otpadnih voda i velike i este promjene protoka. Najea krivulja slapita je parabola. Vea je slapita neophodno uvijek ispitati na fizikalnom modelu. Izvedba ovih objekata je skupa, a esto zbog velikih optereenja zahtijeva ugradnju posebnog betona (granitni agregat). Okna za prekid pada moraju uvijek imati i revizijsko okno, u skladu s njegovom funkcijom. Ukoliko nije mogue u istom oknu osigurati i naznaene funkcije revizijskog okna, tada se uz prekidno okno gradi i revizijsko kao zajednika konstrukcija. Kod veih profila treba osigurati mogunost revizije u svim uvjetima teenja. Ovaj zahtjev uvjetuje sloeniju izvedbu okna i poskupljuje radove. Postoji cijeli niz izvedaba prekidnih okana koje su prilagoene lokalnoj praksi i uvjetima, a svima im je zajedniki cilj visinska dislokacija vode na siguran i tehniki ispravan nain.

Slika 5.20: Primjeri rjeenja prekidnog okna /54/

Poseban su problem prekidna okna kod velikih varijacija protoka, kao to je to u sluaju mjeovite kanalizacije. U takvim situacijama konstruiraju se odvodi za suni protok i manji protok (stalni protok), i odvodi za kini protok (povremeni protok).
5.2.2 Kaskade sa spiralnim tokom vode

Uzvodno od kaskade protok uglavnom ima znaajnu potencijalnu energiju zbog visinske razlike na kaskadi. Ovu energiju treba savladati, kako ne bi utjecala na konstrukciju i na nizvodni tok vode. Mjesto vertikalnog pada vode je mjesto znaajnije reaeracije vode, kao i mjesto na kojem se zbog turbulencije iz vode intenzivnije izdvajaju tetni plinovi, posebno sumporovodik. Reaeracija i otapanje kisika u vodi su povoljni procesi, ali izdvajanje sumporovodika i drugih agresivnih i smrdljivih plinova je nepovoljno, posebno ako se ovo izdvajanje ne kontrolira ili ne eliminira. Jedan od uinkovitijih rjeenja eliminacije tetnih plinova je primjena kaskade sa spiralnim tokom vode (spiralne kaskade). Spiralna kaskada ujedno ima funkciju klasine kaskade, a to je svladavanje vertikalnog pada vode. Koristi se za velike vertikalne prekide vee i od 10 m. Ovo
173

J. Margeta: Odvodnja naselja

rjeenje je vrlo prikladno i u svim sluajevima kada je raspoloivi prostor premali za graenje drugih tipova prekidnih okana.

5.3

Objekti za spajanje i skretanje kanala

Spajanje i skretanje kanala do profila 600 mm izvodi se unutar revizijskih okana odgovarajuim oblikovanjem kinete (dna okna), kao to je ve bilo govora u poglavlju o revizijskim oknima (Slika 5.21.a). Svi profili vei od 600 mm spajaju se ili mijenjaju smjer izvedbom monolitnih objekata za spajanje i skretanje kanala (Slika 5.21.b i Slika 5.22).

a) Kanali manji od 600 mm

b) Kanali vei od 600 mm

Slika 5.21: Skretanje kanala unutar revizijskog okna /14/

Osnovna pravila kod rjeavanja spoja vie kanala su sljedea: spoj se mora izvesti tangencijalno; spoj se mora izvesti u razini vodnog lica; spoj uvijek mora biti pod kutom manjim od 90; minimalni polumjer zakrivljenja spojnih kanala mora biti R = 5D (gdje je D promjer kanala), a za kanale DN 1.200, R 12 m.
Spajanje mora biti takvo da se nee pojaviti uspor u uzvodnim kanalima. To znai da brzina izlaznog kanala mora biti jednaka ili vea od najvee brzine u kanalima koji se spajaju. Ako se to ne moe postii, tada se radi visinska dislokacija koja osigurava da voda u nizvodnom kanalu ne utjee na teenje u uzvodnim kanalima.

174

5. Opremanje kanalizacijske mree

Slika 5.22: Spajanje veih kanala unutar betonskog okna /14/

Objekti se izvode monolitno od armiranog betona. Unutar objekta, dno se oblikuje tako da se postigne traeno usmjeravanje vode. Na objektu se moraju postaviti revizijska okna kojima se moe izvriti revizija objekta i kanala (Slika 5.23).

Slika 5.23: Spajanje veih kanala posebnom betonskom konstrukcijom /68/

175

J. Margeta: Odvodnja naselja

5.4

Objekti za sakupljanje povrinskih voda s prometnica i drugih povrina

Zadatak objekata za sakupljanje oborinskih voda je vieznaan: sprijeiti izlijevanje i stvaranje vodene povrine na pjeakim povrinama, radi odvijanja normalnog pjeakog prometa; sprijeiti stvaranje sloja vode na prometnim povrinama, radi odvijanja sigurnog prometa; sakupiti oborinsku vodu s gradskih povrina, i tako sprijeiti plavljenje gradskih objekata i prostora. Osim to imaju ulogu sakupiti projektirane koliine oborinskih voda, ovi objekti imaju zadatak i sprijeiti preveliko dotjecanje vode u kolektore oborinskih voda, kako ne bi dolo do njihova zaguenja. Oborinska voda koja pada na teren djelomino ispari, djelomino se infiltrira u tlo, a ostatak tee u pravcu objekata za sakupljanje povrinskih voda kojima se oborinske vode dovode do objekata (slivnika), pomou kojih se uputaju u kanalizacijske kolektore. Objekti za sakupljanje oborinskih voda i njihovo odvoenje s gradskih prostora i prometnica su uglavnom rigoli uz prometnice, te manji trapezni i kanali drugih oblika koji se postavljaju na pjeakim i drugim povrinama. Sakupljena voda u kanalima i rigolima se posredstvom slivnika uputa u kolektore. Spajanje sa kolektorima izvodi se izravno ili neizravno pomou manjih bazena. Izravan prikljuak radi se kad je oborinska voda ista, bez pijeska i slinih suspenzija koje mogu izazvati taloenje u kolektorima. Ukoliko se eli sprijeiti unoenje krupnih suspenzija u kolektore, unutar ovih objekata (slivnika) rade se manje retencije (talonici) za sakupljanje suspenzija. Najosjetljiviji dio ovih objekata je ulaz, koji mora biti takav da omogui nesmetano uputanje oborinskih voda u kolektore, kao i zatitu kolektora od neistoa s ulice (papir, krpe, lie i slini vei otpaci). Budui da se radi o velikom broju ovih objekata u urbanim sredinama, potrebno ih je oblikovati i postavljati tako da se uklapaju u urbana i estetska rjeenja okolia, i tako da ne utjeu na promet i pjeake.
Osnovni dijelovi objekata za sakupljanje povrinskih voda su: ulazni dio; tijelo; talonik; prikljuak na kanalizaciju.

Ulazni dio slui za prihvat povrinskih voda, a to se postie postavljanjem reetki na rubovima prometnice (rigolu), ostavljanjem bonih otvora u rubnjaku ili kombinacijom reetki i bonih otvora. U skladu s ovim, slivnike dijelimo na tri osnovne grupe: 1. slivnik s reetkom; 2. boni slivnik; 3. kombinacija bonog slivnika i reetke.

176

5. Opremanje kanalizacijske mree

a) Slivnik sa sifonom i talonikom b) Slivnik s izravnim spojem c) Slivnik s talonikom Slika 5.24: Osnovne izvedbe spoja slivnika s kanalizacijskim kolektorom

Kine reetke najee su kvadratne, presjeka 40 x 40 cm, dok veliina otvora ovisi o konkretnom sluaju i lokalnim uvjetima. Reetke se moraju postavljati u svim sluajevima kad se oekuju znatne koliine plutajuih neistoa (papira, lia i slino). Ako se radi o razmjerno istijim vodama, tada se koriste vodolovna grla ije dimenzije ne bi smjele biti manje od 20 x10 cm. Oblik i izgled ulaznog dijela ovise i o estetskom ureenju prostora (rubnjaka), kao i o ienju prometnica. Talonik se nalazi na dnu objekta. Njegova dubina mora biti 1 m ispod odvodne cijevi. U nekim uvjetima talonik se ne postavlja na primjer, u sluajevima kad se oekuju vrlo male koliine suspenzija (uzletita i slino). Talonik mora biti dostupan radi ienja koje se obavlja posebnim vozilima (cisternama). Prikljuak na kanalizaciju ima zadatak povezati vode iz okna s kanalizacijskim kolektorima. Minimalni profil prikljuka mora biti 100 mm. Prikljuak moe biti direktan ili sifonski. Sifonski se prikljuak na mjeovitoj kanalizaciji koristi za sprjeavanje izlaza smrada iz kanalizacijskih kolektora, zbog ega se primjenjuje na mjestima gdje se ljudi due zadravaju (trgovi, trgovaka sredita i slino). Meutim, da bi sifon ispravno funkcionirao u njemu uvijek mora biti vode, to znai da se u sunom razdoblju ulice moraju prati (to se na trgovima i slinim prostorima u pravilu i radi). U svim drugim sluajevima sifone treba izbjegavati jer sprjeavaju aeraciju kanalizacijskih kolektora, a time i eliminiranje metana s jedne, te dovoenje kisika za razgradnju otpadnih tvari u otpadnim vodama s druge strane. Sifoni se teko odravaju i esto zaepljuju. Zbog toga oni uvijek moraju imati otvore za reviziju (Slika 5.26). Da bi se ovaj problem izbjegao, umjesto sifona se moe ugraditi reetka sa sifonom, koja ima istu funkciju kao i sifon (Slika 5.27). Tijelo objekta ima zadatak povezati sve njegove osnovne elemente i osigurati postojanost objekta kod svih povrinskih optereenja. Izvedba slivnika i izbor tipa kine reetke moraju se prilagoditi oekivanom prometnom optereenju. U skladu s tim imamo: teki tip izvedbe, za nosivost do 25 Mp;
177

J. Margeta: Odvodnja naselja

srednji tip izvedbe, za nosivost do 15 Mp; laki tip izvedbe, za nosivost do 5 Mp; posebne izvedbe.

Najee se izvodi od sintetikih materijala ili betonskih cijevi, odnosno od betona izvedenog na licu mjesta. Popreni presjek je uglavnom okrugli ( 45 50 cm), ili pravokutni (45 x 45 cm, 50 x 50 cm).

Slika 5.25: Tipian izgled objekata za sakupljanje povrinskih voda /93/

Slika 5.26: Tipovi slivnika s reetkom i vodolovnim grlom /73/ 178

5. Opremanje kanalizacijske mree

Slika 5.27: Reetka sa sifonom

Pojedine posebne situacije zahtijevaju izvedbu posebnih objekata. U njihovu projektiranju uvijek se treba drati izloenih ogranienja i smjernica. U svim uvjetima gdje se povrinske vode ne mogu sakupiti pojedinanim objektom, postavljaju se linijski objekti: linijske reetke, linijski prihvatni kanali (oborina) i slino. Ovi se objekti postavljaju okomito na smjer teenja vode. Linijske reetke mogu biti razliitih dimenzija, u skladu s urbanistikim rjeenjem podruja, a esto se izvode na poseban nain (od kamena ili drugih materijala). Linijske (kontinuirane) reetke imaju iste dijelove kao i standardni slivnik (talonik, prikljuni cjevovod), s tim da je u ovom sluaju ulazni dio u obliku duljeg kanala irine 20 400 m, a duljine, ovisno o potrebama, 1 5 m U sluaju kad se odvodnjavaju velike povrine (parkiralita, trgovi, zrane luke), grade se linijski hvatai oborinskih voda, u obliku neprekidnih vodolovnih grla, reetki ili otvora. Ovakvi su tipovi neophodni jer zbog malih padova terena i nemogunosti njegova profiliranja na tokasta mjesta sakupljanja (pojedinana reetka) ne postoji drugi nain djelotvornog sakupljanja znatnih koliina oborinske vode (Slika 5.28). Prikljuak linijskih sakupljaa na gradske kanale obavlja se na isti nain kao kod pojedinanih objekata, to znai da se prije prikljuenja gradi talonik, a ukoliko je potrebno i sifon. Postavljanje slivnika na raskrijima je vrlo osjetljiv problem zbog toga to se raskrija projektiraju bez pada tako da se sve oborinske vode moraju skupiti prije njihova slijevanja na prometne povrine raskrija. Da bi se oborinske vode na raskriju skupile, njegova se povrina mora posebno oblikovati, a slivnici se zbog ograniene mogunosti sakupljanja uslijed malog pada moraju adekvatno dimenzionirati. Vrlo esto se na podruju velikih raskrija u njegovu rubnom traku postavljaju linijski sakupljai oborina (linijski slivnici tipa vodolovna grla ili reetke).

1 reetke h, b dimenzije omoenog dijela

2 kanal

a) Izgled linijskih reetaka 179

J. Margeta: Odvodnja naselja

h, b dimenzije omoenog dijela

b) Linijski rubni slivnici

c) Uobiajene dimenzije Slika 5.28: Neprekinuti linijski sakupljai oborinskih voda

Slika 5.29: Postavljanje reetki na krianjima

Dimenzioniranje

Za dimenzioniranje slivnika ne postoje jednostavni praktini izrazi, kao ni teorijski pouzdan nain kojim se ovi objekti mogu dimenzionirati. Stoga se slivnici dimenzioniraju u skladu s iskustvom, preporukama i eksperimentalnim rezultatima. Dimenzioniranje objekata za prihvat oborinskih voda ne provodi se pojedinano, nego se ono sastoji u razmjetaju objekata u skladu s njihovim pojedinanim kapacitetom. Kapacitet objekta ovisi o veliini otvora na njemu, o karakteristikama toka vode koju mora prikupiti, o oneienju te vode i o kutu dotjecanja vode na objekt.
180

5. Opremanje kanalizacijske mree

Naime, vrlo je teko utvrditi veliine protoka Q0 u rigolu za sve uvjete teenja, odnosno za sve veliine oborina, te raspodjelu ovog protoka na reetci i izmeu pojedinih reetaka. Razmatraju se tri protoka (Slika 5.30): q1 protok koji nastavlja tei rigolom iza reetke; q2 protok koji kroz reetku ulazi u kanalizaciju; q3 protok koji obilazi reetku.
Q0 = q1 + q2 + q3

Protok q1 je voda koja prelazi preko reetke na dijelu gdje reetka nema otvore (irina S). Protok q2 je trenutni kapacitet reetke ovisan o visini vode i veliini otvora, a q3 je protok kod kojeg je irina vodnog lica vea od irine reetke (W0 > w).

Mogua su dva sluaja: irina vodnog lica u rigolu je jednaka ili neznatno vea od irine reetke, pa je q3 = 0; irina vodnog lica je vea od irine reetke, pa je q3 > 0.

U prvom je sluaju kapacitet reetke dovoljan za konkretne uvjete otjecanja, a u drugom sluaju kapacitet nije dovoljan. Cilj je sprijeiti poveanje protoka koji tee rigolom iza reetki, tj. cilj je ostvariti q3 = 0. Ako kapacitet jedne reetke nije dovoljan, cilj se ostvaruje postavljanjem druge reetke neposredno iza prve.

Slika 5.30: Karakteristini protoci na reetci i rigolu

U skladu s preporukom Institute of Highway Engineers /66/, proraun razmaka ulinih reetki jest: 280 S L= (5.1) D gdje je: L razmak reetki (m); S pad rigola (%); D irina povrine koja pripada rigolu. Tablica 5.1 prikazuje preporuke u odnosu na nagib prometnice ili povrine koja se drenira.

181

J. Margeta: Odvodnja naselja

Tablica 5.1: Pripadajua povrina jednom slivniku /66/ Pad prometnice (%) 0,50 1,00 1,25 1,67 2,50 3,30 5,00 6,60 Pripadajua povrina (m2) 160 167 180 200 240 275 330 330

Kao to se vidi, razmak reetki se uglavnom vee za pad rigola u kojem je smjeten. Naime, vei pad daje vee brzine, a time i veu mogunost da se voda skupi u rigolu. Meutim, ovdje je kljuno da se sva voda koja tee rigolom i skupi. to je pad vei, to je brzina u rigolu vea i postoji vea mogunost da voda preskoi reetku ukoliko ona nije izvedena na odgovarajui nain ili ako su otvori zatvoreni neistoama. Izloene preporuke ne uzimaju u obzir veliinu oborina, pa vrijede za engleske uvjete, to jest za njihove uobiajene veliine oborina, i mogu se koristiti uz uvaavanje tih karakteristika (kontinentalni dio Hrvatske). Detaljnija analiza ovih preporuka pokazuje da one ne odstupaju od nae prakse, pa se mogu primjenjivati i kod nas. Uobiajeno je da jednoj reetki pripada 200 300 m2 povrine, to uz srednji intenzitet kie od 150 l/s/ha i uz koeficijent otjecanja C = 1, daje kapacitet pojedinog slivnika od oko 3,0 4,5 l/s. Prema njemakim preporukama /63/, slivnici se postavljaju na prometnicama irine do 14 m, na razmaku od najvie 45 m, uz uvjet da je projektni intenzitet kie 100 l/s/ha i da je pad prometnica umjeren, te da vode nisu osobito zagaene plivajuim tvarima. Kod prometnica irine do 7 m razmak izmeu slivnika moe biti maksimalno do 100 m. Osnovna je preporuka da pripadajua povrina slivnika ne smije biti vea od 500 m2, a kapacitet slivnika ne vei od 5 l/s. Ako su vode zagaene plivajuim tvarima, tada se kapacitet slivnika mora umanjiti za 10 30%, a to vrijedi i za pripadajuu povrinu, kao i za razmak izmeu slivnika. Razumije se, ove preporuke vrijede za njemake klimatske uvjete i standardni tip izvedbe slivnika, pa se u skladu s tim trebaju i koristiti. U skladu s izloenim, kljuni parametri koje treba uzeti u obzir kod odreivanja razmaka izmeu slivnika, kao i kod odreivanja kapaciteta, su: pad rigola; irina prometnice; karakteristike prometa; pjeaki tokovi; stajalita/ugibalita za promet; zaepljenje; odravanje slijevnih povrina, rigola i slivnika.
182

5. Opremanje kanalizacijske mree

Ukoliko se sumnja u kapacitet reetke, odnosno u dobro odravanje i redovito ienje rigola i slijevnih povrina, postavlja se vie reetki u nizu ili se oko reetki ili vodolovnih grla rade udubljenja ili usmjerivai toka da bi se poveao kapacitet.

5.5

Mjerni ureaji

Mjerni se ureaji danas u kanalizaciji koriste sve ee, jer se ona i njezin rad sve vie automatiziraju i kontroliraju. Bez informacija o protocima ne moe se govoriti o modernom upravljanju kanalizacijskim sustavom. Karakteristike otjecanja u kanalizaciji (gravitacijski sa slobodnim vodnim licem) i kakvoa otpadne vode uvjetuju primjenu specifinih mjernih ureaja. Slika 5.31 prikazuje postupke mjerenja protoka otpadnih voda.
Mjerenje protoka otpadnih voda

Cjevovodi pod tlakom

Otvoreni kanali

Diferencijalni tokovi Elektromagnetski Ultrazvuk Ostalo

Mjerenje razine Razina - protok (u kanalu) Preljevi Pragovi Mjerni kanali

Mjerenje razine i brzine Ultrazvuk Elektromagnetski Razina - protok - razina

Slika 5.31: Postupci mjerenja protoka otpadnih voda

5.6

Ureaji za zatvaranje

Ponekad je pojedine dionice kanalizacijske mree potrebno iskljuiti radi rekonstrukcije ili revizije. Da bi se to omoguilo, dionicu je potrebno zatvoriti odgovarajuim zatvaraima. Oni se postavljaju i ispred raznih objekata (crpnih stanica, ispusta, retencijskih bazena i drugih). Razlikujemo dva osnovna tipa zatvaraa: mobilne i ugraene. Mobilni zatvarai najee su zrani jastuci ili sline brane koje se postavljaju u kanale (Slika 5.32). Ovakav je oblik zatvaranja naroito povoljan kod manjih profila. Mobilni zatvarai mogu biti i nekog drugog tipa, a kod manjih profila u prolosti su se esto koristile obine vree pijeska ili ilovae.

183

J. Margeta: Odvodnja naselja

Ugraeni zatvarai postavljaju se uglavnom pred objektima ili radi preusmjeravanja vode u mrei. Postoje razliiti tipovi zatvaraa, ali svi koji se primjenjuju u kanalizaciji moraju odgovarati oteanim uvjetima vezanim za kakvou otpadne vode. Uglavnom se koriste inox-materijali odgovarajueg standarda za kanalizaciju.

Slika 5.32: Brana u kanalizacijskom kolektoru

a) Tablasti zatvara s elektromotornim pogonom

b) Tablasti zatvara s runim zatvaranjem

c) Prosta zapornica 184

5. Opremanje kanalizacijske mree

d) Okno s dvostrukim zatvaraem Slika 5.33: Zatvarai /14/

To su uglavnom obini tablasti zatvarai s runim pomicanjem (Slika 5.33) ili mehanikim, odnosno motornim sustavom dizanja. Elektrini ureaji koji se eventualno koriste, kao i elektrine instalacije, moraju ispunjavati antieksplozivne uvjete graenja. Svi metalni dijelovi moraju biti otporni na koroziju. Nadalje, mjesta za podmazivanje moraju biti lako dostupna. U sluaju veih profila, treba predvidjeti i prostor za ienje eventualnih neistoa na opremi i otvorima. Ako se eli sprijeiti plavljenje zatvarakog okna, treba se graditi dvostruki zatvara (dva okna jedno do drugog, Slika 5.33.d) Drugi se tipovi zatvaraa rjee koriste. Osim zatvaraa, na ispustima se postavljaju poklopci (takozvani ablji poklopci) (Slika 5.34). Ovi poklopci sprjeavaju ulazak ivotinja ili vode u kanalizacijske kolektore. Osim toga, oni sprjeavaju i povratni tok vode prijamnika u kanalizaciju. Uz njih se koriste i razliiti tipovi povratnih ventila.

Slika 5.34: ablji poklopci

Budui da su nuan preduvjet dobrom upravljanju sustavom, zatvarai i druga oprema danas su sastavni dio modernih kanalizacija.

185

J. Margeta: Odvodnja naselja

5.7

Zatitni ureaji

Na kanalizaciji se postavljaju i zatitni ureaji. To su: reetke, ozraivai, usitnjivai, talonici, itd.
5.7.1 Reetke i sita

Postavljanje reetki u kanalizaciji ima dva osnovna cilja: zatitu pojedinih objekata kanalizacije; osiguranje od pristupa nepoeljnih osoba i ivotinja u kanalizaciju. Tipian objekt koji se esto mora zatititi od plivajuih tvari i krupnih suspenzija je crpna stanica. Meutim, i cijeli se niz drugih objekata zatiuje reetkama i sitima (kini bazeni, mjerai protoka, ispusti, preljevni kanali, sifoni i drugi). Uinak reetanja ovisi o veliini slobodnog otvora kroz koji voda prolazi. U kanalizaciji se uglavnom koriste: fine reetke, s razmakom do 10 mm; srednje reetke, s razmakom 10 25 mm; grube reetke, s razmakom 25 100 mm. Reetke se iste runo ili mehaniki. Runo ienje primjenjuje se kod malih kanala i grubih reetki, a mehaniko kod velikih kanala i srednjih reetki. Izvode se ravne ili lune, pri emu su lune reetke uglavnom mehanike.

1 reetka 2 ista

3 skida 4 transporter

5 rotacijsko sito 6 skida

a) Reetka

b) Rotacijsko sito

Slika 5.35: Reetke i sita s automatskim ienjem

Brzina kroz reetku u kuanskoj i mjeovitoj kanalizaciji ne bi smjela biti manja od 0,6 m/s, a u oborinskoj kanalizaciji od 0,9 m/s. Ove brzine takoer trebaju biti u kanalima prije i poslije reetke. Brzine u kanalima uglavnom se uzimaju od 1,0 do 1,5 m/s. Brzinu vode izmeu ipki (otvora) propisuje proizvoa, s tim da ta brzina mora biti vea od 0,3 m/s i manja od 1,2 m/s.

186

5. Opremanje kanalizacijske mree

Slika 5.36: Ravne reetke s runim ienjem

Reetke se moraju postavljati i na svim obalnim i otvorenim ispustima kanalizacije, radi onemoguavanja pristupa u kanalizaciju. To su ispusti oborinskih, preljevnih i proienih voda. Ove su reetke zatitne, s veliinom otvora veom od 10 cm, a manjom od 20 cm da se izmeu njih ne bi mogli provlaiti ljudi ili ivotinje.
5.7.2 Usitnjivai (kominutori)

Usitnjavanjem (drobljenjem) krupnijih krutina mogue je otpadne tvari voditi na daljnje postupke ienja, bez opasnosti od zaepljenja crpki i drugih dijelova ureaja. Time se izbjegava sakupljanje i odvoz krupne tvari s reetke, to je uvijek povezano s neugodnostima (zadah, izgled, itd.). Krupne se tvari usitnjavaju u estice veliine 3 8 mm. Usitnjivaima (kominutorima) zamjenjuju se srednje ili fine reetke. Prema tipu konstrukcije razlikuju se usitnjivai sa slobodnim prolazom vode i usitnjivai u obliku crpki. Usitnjivai sa slobodnim prolazom najee su u obliku krunih reetki kroz koje voda prolazi, a noevima se povremeno sasijeku krutine nakupljene na reetki (Slika 5.37). Gubitak visine vodnog lica na usitnjivau sa slobodnim prolazom iznosi 0,1 0,3 m. Usitnjivai u obliku crpke su kombinacija usitnjivaa i crpki. Otpadna voda crpi se s krutinom, pri tom se krutine usitnjavaju i potiskuju zajedno s vodom.

a) S istjecanjem u odvodni kanal

b) Sa slobodnim istjecanjem

Slika 5.37: Usitnjivai

187

J. Margeta: Odvodnja naselja

Usitnjivai se rijetko primjenjuju u kanalizaciji, tj. koriste se jedino kod skupih i velikih objekata. Meutim, koritenje crpki sa usitnjivaima je ee. One se koriste u svim situacijama kada postoji opasanost od zaepljenja cjevovoda, kao to su dugi tlani cjevovodi sa slabom izmjenom voda, tlana kanalizacija, difuzori i drugo.
5.7.3 Pjeskolovi

Uklanjanje pijeska iz otpadnih voda naroito se primjenjuje kod mjeovitog naina odvoenja otpadnih voda. Ovim se postupkom tite od abrazije crpke, cjevovodi kao i ostali dijelovi kanalizacijskog sustava (ispusti, retencije, ureaji, preljevi, itd.).

a) Aerirani pjeskolov

b) Kruni pjeskolov Slika 5.38: Pjeskolovi /68/

Odstranjivanje se izvodi u spremnicima u kojima se smanjuje protjecanje vode i omoguuje taloenje zrnatih estica. Nadalje, kod gradskih otpadnih voda nastoji se sprijeiti istovremeno taloenje estica organske tvari. Zato se nastoji postii minimalna brzina protjecanja vode kroz pjeskolov vea od 0,30 m/s. Dimenzioniranje pjeskolova radi se prema povrinskom optereenju, odnosno brzini taloenja zrna pijeska odreene veliine. Tlocrtna povrina pjeskolova e biti:
A= Q (m2) Vo

(5.9)

gdje je:
188

5. Opremanje kanalizacijske mree

A Q Vo

tlocrtna povrina radnog dijela pjeskolova (m2); protok (m3/s); kritina brzina taloenja (m/s).

Pjeskolovi se u pravilu postavljaju kod mjeovitog sustava i na oborinskoj kanalizaciji. Pijesak je najvea opasnost za crpke, jer dovodi do erozije rotora i njegova unitenja. Naime, kod znatnih koliina pijeska i uobiajene izvedbe rotora od eljeza, vijek trajanja rotora nije vei od 5 godina. S druge strane, pjeskolov u mrei znatno poskupljuje izgradnju, a zahtijeva i stalno ienje, pa se postavlja pitanje je li bolje svakih 3 do 5 godina mijenjati rotore ili graditi i stalno odravati pjeskolov.
5.7.4 Aeracija (ozraenje)

Gradske otpadne vode nose sa sobom organske tvari ija razgradnja poinje od mjesta stvaranja i traje tijekom cijeloga vremena teenja u kanalizaciji, a nastavlja se i disponiranjem u prijamnike. Zbog toga u kanalizaciji otpadnu vodu imamo u raznim stadijima razgradnje, a ovisno o vremenu putovanja, razlikujemo uglavnom tri stanja: svjea voda u kojoj bioloka razgradnja nije uznapredovala; odstajala voda kod koje poinje anaerobna razgradnja zbog nedostatka kisika u njoj; odstajala voda u kojoj je anaerobna razgradnja uznapredovala. Anaerobna razgradnja ima za posljedicu izdvajanje plinova kao to su sumporovodik, metan, ugljini dioksid i drugi. Neki plinovi, kao sumporovodik, imaju vrlo neugodan miris te su otrovni, a s vlagom se veu u sumpornu kiselinu koja nagriza tjemena kolektora (Slika 5.39).

Slika 5.39: Bioloki proces u kolektorima

S druge strane, metan je eksplozivan plin i ako doe do njegove akumulacije i zapaljenja, moe doi i do eksplozije u kanalima i objektima kanalizacije. Zbog neugodna mirisa, korozije i eksplozije, kanalizacijska mrea i objekti moraju se provjetravati. Provjetravanje se odvija kroz kine reetke, poklopce revizijskih okana, posebne ventilacijske otvore (cjevovode) i posebne ureaje izgraene za te namjene. Poznato je da svaka kanalizacijska kuna vertikala mora zavriti otvorom na vrhu krova (Slika 5.40). Slino ovome, na kanalizacijskim kolektorima i objektima grade se ventilacijski kanali. Ukoliko lokalne prilike to doputaju, poeljno je ugraditi poklopce
189

J. Margeta: Odvodnja naselja

na revizijskim oknima s otvorima na njima ili graditi posebne ozraivae na kolektorima na mjestima gdje je to mogue (Slika 5.41), odnosno gdje plinovi iz kanalizacije ne ugroavaju okoli i ljude. Jedno od jednostavnijih rjeenja je ventilacijski cjevovod povezan sa revizijskim oknom visine vee od 3 m iznad terena, odnosno 0,5 m iznad terena u sluaju da plinovi ne smetaju koritenju okolnog prostora. Radi ublaavanja smrada, na izlazima se mogu postaviti odgovarajui filtri. U sluajevima kad je izdvajanje plinova intenzivno, na mrei se ugrauju posebni objekti za prisilno ubacivanje zraka u kanalizacijsku vodu (Slika 5.42), ili se za te namjene koriste spiralna prekidna okna. Razumije se da oborinsku kanalizaciju ne treba provjetravati.

Slika 5.40: Ozraivanje kanalizacijskih kolektora kunim vertikalama

Slika 5.41: Ozraivai na kanalizacijskim kolektorima

190

5. Opremanje kanalizacijske mree

Slika 5.42: Prisilni ozraivai kanalizacijskih kolektora /68/

5.8

Ulazne graevine

Ako se u kanalizaciju uputaju vee koliine povrinskih voda putem povrinskih vodotoka (kanala), ulazne se graevine moraju oblikovati tako da dotok ne utjee tetno na reim protoka u kanalima, i da se ulaznim dotokom u kanalizaciju ne uputaju krupne suspenzije i pijesak. Zbog toga se u sklopu ovih graevina grade manji talonici (dubine vee od 0,5 m, duljine vee od 3 m, irine vee od 1 m) za hvatanje pijeska, te uronjene pregrade i reetke otvora do 40 mm za hvatanje plivajuih tvari i krupnih suspenzija. Ove graevine trebaju biti ograene ili zatvorene. Da bi se sprijeili incidenti i ulazak u kanalizaciju, na ulazu u kanalizaciju treba postaviti i zatitne reetke s razmakom ipki od 120 mm. Ako se u ulaznoj graevini eli odravati stalna razina vode, na izlazu se gradi izlazni toranj (Slika 5.43) Svi otvori i preljevi moraju se hidrauliki dimenzionirati sukladno predvienim uvjetima rada i protoku.

Slika 5.43: Izlazni toranj 191

J. Margeta: Odvodnja naselja

192

Objekti kanalizacijskog sustava

6.

Uvod
Osim cijelog niza manjih objekata, u kanalizacijskom sustavu grade se i vei objekti ijem projektiranju i izgradnji treba posvetiti veu pozornost, jer se oni uglavnom ne grade kao tipski ve kao samostalne posebne graevine. Projektiranje ovih graevina zahtijeva detaljniji i sveobuhvatniji pristup i koritenje odgovarajuih metoda i prorauna. Kod projektiranja razlikujemo: tehnoloko projektiranje, u kojem se oblikuje objekt u skladu s njegovom funkcijom u kanalizacijskom sustavu; i graevinsko projektiranje, u kojem se odreuju konstrukcija i karakteristike konstrukcije u skladu s lokalnim seizmikim, geomehanikim i drugim svojstvima podruja. U ovoj knjizi objasnit e se samo tehnoloko projektiranje ovih graevina, dok se graevinsko projektiranje obavlja u skladu s pravilima struke koja se ovdje nee obraivati. U ovom e se poglavlju obraditi rasteretne graevine, crpne stanice i bazeni za oborinsku vodu, kao najee vee graevine u kanalizacijskom sustavu. Ispusti i ureaji kao standardne vee graevine obradit e se u poglavlju 7.

6.1

Rasteretne graevine

Rasteretne graevine slue za isputanje dijela voda iz kanalizacijskog sustava u vodne resurse ili pojedine dijelove kanalizacijskog sustava. Iako rasteretne graevine kao objekti mogu postojati i na drugim tipovima kanalizacije, njihova najznaajnija primjena je ipak u mjeovitoj kanalizaciji. Uloga rasteretnih graevina moe biti: hidraulika; ekoloka; kombinirana: hidrauliko-ekoloka.
193

J. Margeta: Odvodnja naselja

Hidraulika uloga odnosi se na ograniavanje veliine protoka u dijelovima kanalizacijskog sustava, kao to su: ureaj za proiavanje, crpne stanice, retencijski bazeni ili kanali. Ogranienje se uglavnom primjenjuje iz ekonomskih razloga, da bi se ograniili kapaciteti pojedinih objekata ili dijelova sustava, a time i njihovi izvedbeni i pogonski trokovi. Ovaj oblik rastereenja primjenjuje se uglavnom na oborinskoj i mjeovitoj kanalizaciji, a vrlo rijetko na kanalizaciji otpadnih voda. Ekoloka uloga odnosi se na smanjenje koliine otpadne tvari koja se isputa u vodne resurse. Da bi se smanjilo isputanje zagaenih voda u prijamnike, u pojedinim razdobljima otjecanja provodi se rastereenje (uglavnom mjeovitih ili oborinskih voda) tako da se najzagaenije vode odvode na ureaj za proiavanje, a manje zagaene vode se pomou rasteretne graevine isputaju u prijamnik bez proiavanja, ili samo uz prethodno mehaniko proiavanje. Kombinirana uloga je najei sluaj koji se javlja. Naime, rastereenje se provodi uglavnom radi ograniavanja protoka, to jest zbog ekonomskih razloga. S druge strane, ono je u skladu s potrebama zatite voda, to jest ekolokim razlozima. Tako su hidrauliki i ekoloki elementi zapravo meusobno povezani. U skladu s time, rastereenje se danas uglavnom primjenjuje na mjeovitoj i oborinskoj kanalizaciji. U mjeovitoj kanalizaciji se u razdobljima oborina protok u kolektorima viestruko poveava (od 5 do 20 pa i vie puta). Da bi se racionalizirala izgradnja kanalizacijskog sustava i objekata (prije svega crpnih stanica i ureaja za proiavanje), potrebno je ograniiti veliinu protoka u sustavu i u dolasku na ove objekte. Ograniavanjem protoka preostali se dio protoka, odnosno mjeavine oborinskih i otpadnih voda, mora isputati u najblii prijamnik. Pri tom isputena voda mora zadovoljavati propisana ekoloka i druga ogranienja. U skladu s tim, rastereenje se obavlja tek onda kada koncentracija odreenih pokazatelja zagaenja (otpadne tvari) padne ispod razine ogranienja. Oborinska voda iz urbanih sredina je dosta zagaena, naroito u poetnom razdoblju kia kada je zagaenje i vee od zagaenja kuanskih otpadnih voda. Zbog toga se danas rasteretne graevine primjenjuju i na kanalizaciji oborinskih voda. Da bi se sprijeilo isputanje ovih najzagaenijih oborinskih voda u vodne resurse, one se odvode na ureaj za proiavanje. Kada koncentracija otpadne tvari u oborinskim vodama padne ispod granine razine propisane standardom, sve se oborinske vode mogu izravno isputati u najblie dijelove vodnih resursa, uglavnom bez prethodnog proiavanja ili samo uz mehaniko proiavanje. Da bi rasteretne graevine u potpunosti ispunile svoju ekonomsko-ekoloku ulogu, moraju se analizirati zajedno s pripadajuim ureajem za proiavanje i karakteristikama prijamnika proienih i preljevnih voda. Pri tom se moraju uzeti u obzir sve lokalne karakteristike: koliine i kakvoa otpadnih i oborinskih voda, njihova uestalost i veliina. U skladu s ovim, rasteretne graevine se danas primjenjuju na sljedeim naelima: kao najvanije, ograniava se dotjecanje vode na ureaj za proiavanje, obino na dvostruki maksimalni satni protok kuanskih i industrijskih voda koje se isputaju u kanalizacijski sustav + tue vode;
194

6. Objekti kanalizacijskog sustava

sav viak voda se pomou rasteretnih graevina isputa u prijamnik uz zadovoljenje standarda prijamnika i istjecanja (efluenta); ako preljevne vode nemaju traenu kakvou u skladu sa zatitom prijamnika i standardom istjecanja, tada se preljevne vode moraju proiavati i/ili isputati na nain kojim se osigurava traeni standard prijamnika (uz odgovarajue razrjeenje u prijamniku); primjenjuje se djelomino ili potpuno mehaniko proiavanje. ako preljevne vode uz mehaniko proiavanje ne zadovoljavaju standard prijamnika, uz preljev se mora graditi kini bazen u kojem se zagaena preljevna voda zadrava u razdoblju oborina, a naknadno se (po prestanku oborina) prepumpava u kanalizacijski sustav i odvodi na ureaj za proiavanje.

6.1.1 Uvod

Mjerodavne koliine

U mjeovitom sustavu kanalizacije razlikujemo suno i kino razdoblje otjecanja. Kini preljev ima zadatak osigurati u kinom razdoblju kod odabranog protoka prelijevanje svih voda iznad predvienog protoka, to jest propustiti dalje u sustav samo odreenu koliinu vode. Razlikujemo sljedee protoke:
QUK = QOT + QOB = Q P + Q R QR = QOT (1 + n) (6.1) QP = QUK QR gdje je: QUK ukupni protok koji dolazi na preljev (m3/s); QP preljevni protok koji se izdvaja iz sustava (m3/s); QR radni protok koji ostaje u sustavu (m3/s); QOT otpadne, odnosno komunalne vode (m3/s); QOB oborinske vode (m3/s); n koeficijent mjeavine oborinskih i otpadnih voda.

Kao to se moe vidjeti, kljunu ulogu u definiranju koliina ima omjer mijeanja oborinske i otpadne vode (tzv. koeficijent razrjeenja) koji daje stupanj mijeanja otpadnih s oborinskim vodama. Ovaj koeficijent ima sanitarno, ekoloko i estetsko znaenje jer odreuje sastav vode koja e se iz sustava isputati izravno u prijamnik, ali i ekonomsko znaenje jer odreuje koliinu vode koja e se zadrati u sustavu i odvesti na ureaj za proiavanje.
Veliina ovog koeficijenta odreuje se u odnosu na koncentraciju i koliine na osnovi odgovarajuih ekolokih studija utjecaja na okoli ili nekih drugih propisanih zahtjeva standarda prijamnika i istjecanja.

195

J. Margeta: Odvodnja naselja

Odreivanje kritinog intenziteta u skladu s ogranienjem koncentracije otpadne tvari u preljevnim vodama

Koliina kritinog kinog protoka kod kojeg nastupa rastereenje (prelijevanje voda) dobije se kao: Qkri = ikri Ared (6.2) gdje je: ikri kritini intenzitet (l/s/ha); Ared nepropusna povrina pripadajueg slijeva, odnosno povrina slijeva s koje oborinska voda dotjee nakon oduzimanja svih gubitaka (ha). Kritina kia izraunata prema kritinoj koncentraciji otpadne tvari je ona kia kod koje se postie onaj omjer mijeanja komunalne otpadne vode i oborinske vode za kojeg je koncentracija otpadne tvari u mjeavini voda jednaka doputenoj koncentraciji preljevne isputene vode, odnosno: (Qkom + Qkri ) Cdop = Qkom Ckom + Qkri Ckri gdje je: Qkom Cdop Ckom Ckri komunalne, odnosno otpadne vode; doputena koncentracija otpadne tvari; koncentracija otpadne tvari u komunalnim vodama; koncentracija otpadne tvari u oborinskim vodama kod kritinog otjecanja.
Qkom C kom C dop Ared Cdop C kri

(6.3)

Uvrtavanjem jednadbe (6.2) u (6.3) dobije se veliina kritine kie:


ikri =

(6.4)

odnosno:
ikri = Ckom Cdop Qkom k , gdje je k = Cdop Ckri Ared

(6.5)

Da bi se odredio kritini intenzitet, prema formuli (6.4) potrebno je poznavati koncentraciju Ckom otpadne tvari u komunalnim otpadnim vodama, i koncentraciju Ckri otpadne tvari u oborinskoj vodi kod protoka to ga stvara kritini intenzitet, doputenu koncentraciju Cdop otpadne tvari koja se moe isputati u prijamnik, kao i veliinu slijevne povrine i koliinu komunalnih otpadnih voda. Neke su od nabrojenih veliina uglavnom lako odredive i poznate, primjerice koliina otpadnih voda, veliina slijeva i koncentracija otpadne tvari u komunalnim vodama. Meutim, vrlo je teko precizno odrediti koncentraciju otpadne tvari u oborinskim vodama kod kritinog intenziteta, jer je prije svega nepoznat kritini intenzitet. Nadalje, koncentracija otpadne tvari u oborinskim vodama varira s trajanjem kie i od pljuska do pljuska, te nema neke pouzdane metode ni formule na temelju koje se moe precizno odrediti. Konano, otpadna tvar u oborinskim vodama varira od naselja do naselja, jer svako naselje ima drugaije znaajke koje odreuju veliinu otpadne tvari u obo-

196

6. Objekti kanalizacijskog sustava

rinskim vodama. Zbog svega ovoga, teko je odrediti uobiajene veliine otpadne tvari koje bi se lako mogle primjenjivati za proraun. Doputenu koncentraciju otpadne tvari odreuje propisani standard ili rezultati studije utjecaja isputanja otpadne tvari na prijamnik. Meutim, izrada takvih studija je skupa i dugotrajna. Potrebno je znati da se koncentracija otpadne tvari u mjeavini mijenja i smanjuje s trajanjem oborina i poveanjem protoka oborinskih voda, tako da je u pravilu kakvoa preljevnih voda bolja od traene, tj. koncentracija otpadne tvari u preljevnim vodama je znatno manja od Cdop. Stoga je poeljno utvrditi srednje i maksimalno razrjeenje kako bi se procijenio stvarni utjecaj na prijamnik. U pravilu, kada se rjeava ovaj problem treba razlikovati male kanalizacijske sustave od velikih. Za potrebe rjeavanja malih kanalizacijskih sustava nepotrebna su dugotrajna i sloena istraivanja, i u takvim se sluajevima mjerodavne koliine voda odreuju pojednostavnjenim postupkom. Jednako tako treba razlikovati situaciju u odnosu na osjetljivost i vanost prijamnika. Kod manje osjetljivih i manje vanih prijamnika mogu se primjenjivati pojednostavnjeni postupci, dok kod sloenih situacija treba provesti detaljnije analize i izraditi odgovarajue studije. Zbog svega ovoga, a radi lakeg rjeavanja problema, u pojedinim se zemljama na temelju njihova iskustva i karakteristika daju smjernice za odreivanje mjerodavnih protoka za proraun rasteretnih graevina. Prema HRN EN 752:1997, ako drugaije nije zahtijevano mogu se primijeniti dva jednostavna pravila: uobiajene vrijednosti kritinog intenziteta ikri kod kojeg e nastupiti prelijevanje su od 10 do 30 l/s/ha (nepropusne slivne povrine); u sluajevima kada se ne ugroava samoproiavajua sposobnost prijamnika, uobiajene vrijednosti koeficijenta razrjeenja n otpadnih voda s oborinskim vodama su od 5 do 8.
Pojednostavnjeni proraun mjerodavnih koliina koji se zasniva na kritinom intenzitetu

Standard ATV 128

Za pojednostavnjeni proraun mjerodavnih koliina voda rasteretnih graevina moe se koristiti stari standard ATV 128 iz 1977. godine, koji se zasniva na koritenju kritinog intenziteta koji se odreuje na temelju grafa (Slika 6.1).

197

J. Margeta: Odvodnja naselja


15 14 13 12 11 10 9 8 7 0,5 1 2 3 4 5 7 10 20 30 50 70 100 200 400 700 1000 5000

Srednji protok prijamnika Otpadna voda slijevnog podruja

Slika 6.1: Odreivanje kritinog intenziteta prema ATV 128 /10/

Koristei ovaj graf, protok oborinske vode kod kojeg nastupa prelijevanje je:
Qr , krit = ikrit Z Ared (l s) gdje je: Ared Z C F ikrit tf = F C; = 1 tf /200; koeficijent otjecanja; povrina pripadajueg slijevnog podruja (ha); kritini intenzitet (l/s/ha); trajanje proraunske kie (min). (6.6)

Da bi se koristio ovaj dijagram, potrebno je poznavati Q i Qkom, to jest: Q kritini (ljetni) protok prijamnika; Qkom ukupni protok komunalnih voda (kuanske i otpadne vode iz proizvodnih i neproizvodnih djelatnosti) slijevnog podruja u maksimalnom satu otjecanja (ne uzimaju se u obzir iste podzemne vode, odnosno tue vode). Kritini protok prijamnika je protok koji je propisan standardom, kao to je to sluaj i s naim standardima (NN 77/98 i 78/98). Kritino otjecanje kod mjeovitog otjecanja (mjeovitog sustava) je zbroj protoka:
Qkrit ,mje = Qkom + Qr ,krit + Qkrit

(6.7)

gdje je: Qkom protok pripadnih otpadnih voda (m3/s); Qr,krit protok kritinih oborinskih voda (m3/s); Qr,krit protok s prethodnog preljeva, (ako postoji) (m3/s).
Proraun uz analizu osnovnih komponenti

Ukoliko ne raspolaemo s dijagramom koji prikazuje Slika 6.1, tada se proraun kritinog intenziteta treba zasnivati na analizi osnovnih komponenti. U daljnjem tekstu izloit e se ovakav pristup.

198

6. Objekti kanalizacijskog sustava

Jedan od faktora koji utjeu na veliinu kritinog intenziteta je samoproiavajua (autopurifikacijska) mo prijamnika, S. Vea mo samoproiavanja znai veu prijamnu mogunost zagaenja. U pravilu, prijamna mo raste kako raste protok prijamnika. Pokazatelj doputenog isputanja je kvalifikacijska klasa prema saprobnom stanju (s = 1,0 0,3). Ako je prijamnik zagaen, tada su mogua manja isputanja i obrnuto. Znai, veliina samoproiavanja se prikazuje u funkciji odnosa protoka Q/Qs i saprobnog stanja s. Drugi faktor koji utjee na veliinu kritinog intenziteta je akumulacijska mogunost mree, K. Ova veliina ukljuuje sve retencijske sposobnosti mree: kanale, uspor u kanalima, kine bazene i drugo. Vei retencijski kapaciteti znae smanjenje prelijevanja, odnosno zadravanje najzagaenijih voda i njihovo odvoenje na ureaj za proiavanje. Veliina ove vrijednosti moe se prikazati na sljedei nain /10/: K= So Qo 300 So 300 Qo (6.8)

zbroj svih raspoloivih retencijskih volumena (m3); maksimalno otjecanje prije stupanja u funkciju kinog preljeva (m3/s); koeficijent koji uzima u obzir to da normalna kanalska mrea moe akumulirati otjecajnu koliinu od 300 sekundi.

Ako ne postoje posebni ureaji za retenciranje, tada je veliina koeficijenta K = 1. Kao to je ve reeno, padavine i njihove karakteristike su od izuzetne vanosti. Ova karakteristika uvrtava se u raun uvoenjem koeficijenta odnosa padavina A: A= N No (6.9)

gdje je: N srednja visina oborina od svibnja do listopada (mm); ako je N > 600 mm, tada se ne uzima u obzir; No temeljna visina oborine od 400 (mm); U skladu s tim, kritini intenzitet se prikazuje kao: i = f ( A B ); A = N 400; B = f (Q Qs ) S K

(6.10)

Potrebno je napomenuti da izvedeni dijagram treba prilagoditi lokalnoj situaciji. On je dan da bi se zorno prikazao utjecaj pojedinih faktora na veliinu kritinog intenziteta. Proraun na osnovi doputene koncentracije otpadne tvari u preljevnim vodama

Jednostavne situacije u kojima se kontrolira koncentracija otpadne tvari u preljevnim vodama proraunavaju se uz koritenje formule (6.4), odnosno:
ikri = Qkom k Ared

, gdje je

k=

Ckom Cdop Cdop Ckri

(6.11)

199

J. Margeta: Odvodnja naselja

Da bi se primijenio ovaj postupak, potrebno je odabrati kontrolni pokazatelj zagaenja. Najee je to kemijska potronja kisika KPK, ali moe biti i svaki drugi pokazatelj u skladu sa specifinim lokalnim karakteristikama i zagaenjem koje nose otpadne i oborinske vode. U pravilu, na rasteretnim se graevinama postavljaju mehaniki ureaji za proiavanje preljevnih voda (reetke otvora 6 mm, uronjene pregrade, talonik, itd.) kojima se sprjeava isputanje krupnih suspenzija i plivajuih tvari, a dijelom i masnoa, ime se postie estetska zatita prijamnika. Ekoloka zatita postie se ograniavanjem isputanja toksinih tvari (kojih u pravilu ne bi trebalo biti u komunalnim otpadnim vodama) i organskih tvari (uglavnom preko pokazatelja KPK). Sanitarna zatita postie se ograniavanjem koncentracije koliformnih bakterija. Meutim, sanitarni problem u pravilu nije znaajan ukoliko se prijamnik na odreenoj udaljenosti od ispusta ne koristi za vodoopskrbu, prehrambenu industriju ili marikulturu. Naime, koliformne bakterije odumiru u prijamniku, stoga ne postoji trajna sanitarna opasnost od njihova povremenog djelovanja u razdoblju kia. Uobiajene vrijednosti KPK prema ATV 128 (1992) /10/ koje se koriste za proraun ukupnog godinjeg optereenja prijamnika su: KPK u oborinskim vodama: 107 mg/l O2; KPK u komunalnim vodama: 600 mg/l O2; KPK oborinskih voda iz ureaja za proiavanje: 70 mg/l O2. Doputena koncentracija KPK u preljevnim vodama odabire se u skladu s lokalnim standardima, a u pravilu ne bi smjela biti manja od koncentracije koja se moe postii na klasinom biolokom ureaju za proiavanje komunalnih otpadnih voda. Prema EU Directive (91/271/EEC), efluent ureaja za proiavanje treba imati karakteristike: BPK 25 mg/l O2; KPK 125 mg/l O2; ukupne suspenzije 35 mg/l.
Proraun koji se zasniva na koeficijentu mijeanja (razrjeenja) komunalnih i oborinskih voda

Jedan od jednostavnijih naina prorauna mjerodavnih koliina je proraun koritenjem koeficijenta razrjeenja n (koeficijent mijeanja oborinskih i komunalnih voda). Ovaj se pristup moe primijeniti u svim sluajevima kada je oborinska voda razmjerno ista i kad se mijeanjem s komunalnim vodama otpadna tvar razrijedi u zadanom omjeru. Stupanj razrjeenja koji se postie kod poetnog rada rasteretne graevine je:
n= Qr ,krit Qkom

(6.12)

U skladu s ovim, razrjeenje otpadne tvari koje se postie u tom trenutku, odnosno koncentracija otpadne tvari u mjeavini Cmje je:
C mje =
200

Ckom n

(6.13)

6. Objekti kanalizacijskog sustava

Ogranienje koje se postavlja jest da je koncentracija u mjeavini manja od doputene u preljevnim vodama:
Cmje Cdop

(6.14)

Ako je poznat koeficijent razrjeenja (mijeanja), tada je:


Q r ,krit = n Qkom

(6.15)

Kritino otjecanje kod mjeovitog otjecanja (mjeovitog sustava) je zbroj otjecanja:


Qkrit ,mje = Qkom + Qr ,krit + Qkrit

(6.16)

gdje je: Qkom otjecanje pripadnih otpadnih voda (m3/s); Qr,krit otjecanje kritinih oborinskih voda (m3/s); Qr,krit otjecanje s prethodnog preljeva, ako postoji (m3/s). Kao to je ve reeno, svaka konkretna situacija zahtijeva poseban pristup u skladu s lokalnim prilikama. To podrazumijeva analizu svih karakteristika i eventualno utvrivanje koeficijenta razrjeenja ili kritinog intenziteta za razne pokazatelje zagaenja. Potrebno je naglasiti da oborinske vode u urbanim sredinama nisu iste vode i da kod analiza mjerodavnih koliina treba voditi rauna i o zagaenju koje donosi oborinska voda, naroito u poetnom razdoblju otjecanja.
Proraun koji se zasniva na koritenju formula

Proraun protoka rasteretne graevine moe se zasnivati i na odgovarajuim formulama, kao, npr. u Velikoj Britaniji /76/. Koliina vode koja se dovodi na ureaj u sunom razdoblju je u naelu veliina trostrukog prosjenog dotoka:

Qure = 3 P G + I + 3 E
gdje je: P G I E

(6.17)

broj stanovnika; specifina koliina otpadnih voda po stanovniku na dan; tue vode; industrijske otpadne vode prikljuene na gradski kanalizacijski sustav.

S obzirom da je maksimalni satni protok na velikim ureajima manji od trostruke veliine prosjenog satnog protoka, u sluajevima veih gradova koristi se maksimalni satni protok. U razdoblju oborina, maksimalna koliina vode koja se u mjeovitom sustavu kanalizacije dovodi na ureaj proraunava se uz koritenje formule:
A = (P G + I + E ) + 1360 P + 2 E (l/dan)

(6.18) (6.19)

ili kao dvostruki mjerodavni suni protok:


Qure ,kino = 6 P G + I ljetno + 3E

gdje je 1.360 P koliina oborinskih voda zadranih u kanalizacijskom sustavu.

201

J. Margeta: Odvodnja naselja

Preostala voda iz kanalizacijskog sustava se pomou rasteretne graevine isputa u prijamnik na odgovarajui nain tako da se zadovolji standard prijamnika.
Proraun mjerodavnih koliina koji se zasniva na ukupnom zagaenju koje se isputa u prijamnik

S obzirom na sve vee zagaenje u oborinskim vodama i sve stroim standardima zatite vodnih resursa, proraun doputenih koliina mjeavine otpadnih i oborinskih voda zasniva se na analizi utjecaja ukupnog zagaenja koje se pomou rasteretnih graevina isputa u vodne resurse i posljedica koje to zagaenje ima na stanje prijamnika. Na osnovi rezultata takvih analiza i prorauna odluuje se o doputenoj koncentraciji otpadne tvari u preljevnim vodama, broju ukupnih prelijevanja ili uestalosti prelijevanja u odreenom vremenskom razdoblju, potrebnom mehanikom proiavanju preljevnih voda i veliini kinog bazena. Ovakav proraun nije lak ni jednostavan jer je osnovni preduvjet za njegovo izvoenje izrada simulacijskog modela teenja kanalizacijskog sustava i zagaenja koje se kanalizacijskim sustavom transportira u razdoblju oborina, te prorauna koliina vode i zagaenja koje se u odreenom vremenskom razdoblju isputa u prijamnik. Na temelju veliina dobivenih modelom, provodi se simulacija kojom se analiziraju kratkotrajni i dugotrajni utjecaji otpadnih tvari na karakteristike prijamnika. Ovakav proraun ima opravdanje samo kod velikih kanalizacijskih sustava i kod vrlo vanih prijamnika, tako da se u svim uobiajenim situacijama i dalje koriste prorauni koji su dani u prethodnom tekstu. Pojedine zemlje i njihova udruenja izrauju standarde za proraun mjerodavnih koliina rasteretnih voda, kao to je to najnoviji standard ATV 128 iz 1992/94. /10/ godine, koji rjeava problematiku isputanja mjeovitih i oborinskih voda uz rijeke i jezera, te NRA-standardi u Velikoj Britaniji od 1993. godine, koji rjeavaju problematiku isputanja mjeovitih voda u kopnene vode i more /76/. Svi ovi standardi izraeni su da bi zadovoljili EU Directive (91/271/1991) /36/, odnosno pomogli primjeni ovih standarda u odgovarajuem proraunu rasteretnih graevina. Za detaljnije informiranje itatelji se upuuju na ove standarde, standarde Hrvatske koji su slini standardima EU i drugu literaturu /71/.
6.1.2 Tipovi preljeva

Rasteretne graevine ili, kako se popularno zovu, kini preljevi, s obzirom na nain rada dijele se u dvije osnovne grupe: kini preljevi sa statikom kontrolom rada; i kini preljevi s dinamikom kontrolom rada. Preljevi sa statikom kontrolom rada su preljevi koji imaju elemente (duljinu i visinu preljevnog praga, dimenzije izlazne cijevi) koji se ne mijenjaju tijekom vremena ili promjenom karakteristika dotoka. To su uglavnom manji ili stariji tipovi rasteretnih graevina koji funkcioniraju u skladu sa svojom izvedbom, bez prilagoavanja promjenama koje se tijekom vremena dogaaju u kanalizacijskom sustavu.

202

6. Objekti kanalizacijskog sustava

Preljevi s dinamikom kontrolom su rasteretne graevine novijeg datuma, kao i vee graevine koje imaju ugraene elemente pomou kojih se upravlja radom (protokom) rasteretne graevine u skladu s veliinom protoka u kanalizacijskom sustavu i koliinom otpadne tvari u mjeavini voda. Koritenjem sustava upravljanja na rasteretnim graevinama dobiva se bolja zatita prijamnika, jer se rad preljeva maksimalno smanjuje, a istovremeno se ne poveavaju bitno trokovi proiavanja mjeavine oborinskih i otpadnih voda. Ovakvi tipovi rasteretnih graevina koriste se sve vie za upravljanje u realnom vremenu (real time) radom veih kanalizacijskih sustava, iji se rad zasniva na koritenju odgovarajuih raunalnih programa. Na ovaj se nain postiu bolji uinci zatite okolia, ali i znatne ekonomske utede. Postoje i druge podjele rasteretnih graevina, u skladu s njihovim posebnim karakteristikama. Razlikujemo rasteretne graevine u odnosu na poloaj preljevnog praga prema smjeru kretanja vode u dotoku na preljevni prag: okomiti ili elni kini preljev, kod kojeg je preljevni prag postavljen popreno smjeru teenja vode (Slika 6.2.a i Slika 6.2.b). elni kini preljev moe biti potpun, to znai da je prag postavljen okomito na smjer teenja (Slika 6.2.a), ili nepotpun, kada je postavljen pod neto veim kutom (Slika 6.2.b). drugi tip rasteretne graevine su boni preljevi kod kojih je preljevni prag postavljen u smjeru teenja (Slika 6.2.c i Slika 6.2.d). Razlikujemo potpuni boni preljev, kod kojeg je preljevni prag paralelan sa smjerom teenja, i nepotpuni boni preljev, kod kojeg je preljevni prag poloen pod kutom (uvijek manjim od 45 stupnjeva) (Slika 6.3). Rasteretna graevina s bonim preljevom moe biti jednostrana (Slika 6.3) ili dvostrana (Slika 6.4).

a)

b)

c)

d)

Slika 6.2: Razliiti tipovi preljeva

203

J. Margeta: Odvodnja naselja

1 kruna preljeva

2 ipka za pridravanje

Uronjena pregrada na preljevu

Slika 6.3: Rasteretna graevina s jednostranim bonim preljevom /63/, /14/

204

6. Objekti kanalizacijskog sustava

1 kruna preljeva

2 ipka za pridravanje

Uronjene pregrade na preljevu

Slika 6.4: Rasteretna graevina s dvostranim bonim preljevom /14/

Treu grupu ine rasteretne graevine s preljevnim pragom u krivini (Slika 6.6). Postoje i drugi tipovi rasteretnih graevina. One mogu funkcionirati i na naelu vodnog mlaza (Slika 6.7), gdje se prelijevanje kod nekog protoka ostvaruje tako da odbaeni mlaz preskae radni kanal za suno razdoblje i prelijeva se u odteretni kanal preljeva. To su takozvani razdjelni preljevi, koji u potpunosti razdvajaju dva reima teenja. Jedan od tipova je i rasteretna graevina sa otvorom u dnu (Slika 6.8). Kao rasteretna graevina moe se koristiti i obini sifon (Slika 6.5), tako da se dobije rasteretna graevina sa sifonskim preljevom.
205

visina > 250 mm

J. Margeta: Odvodnja naselja

Slika 6.5: Rasteretna graevina sa sifonskim preljevom

Slika 6.6: Rasteretna graevina s preljevom u krivini

206

6. Objekti kanalizacijskog sustava

a) Otjecanje male oborine

b) Otjecanje velike oborine

Slika 6.7: Razdjelni preljev

1 eljezni pridra

2 ozrana cijev

3 pomini prag

Slika 6.8: elni tip preljeva s otvorom u dnu /36/

Koji e se tip primijeniti u konkretnom sluaju, ovisi o lokalnim prilikama, kao to su:
207

J. Margeta: Odvodnja naselja

koliine voda; oblik i poloaj kanala; raspoloivi prostor; poloaj prijamnika; poloaj radnog kanala; visinski odnosi razina vode u kanalu, prijamniku i radnom kanalu; reim teenja u kanalima; nain upravljanja.

Vano je naglasiti da danas sve rasteretne graevine moraju imati uronjenu pregradu prije preljeva, kako bi se sprijeilo otjecanje plutajuih tvari zajedno s preljevnim vodama. Na prikazanim slikama ove uronjene pregrade nisu ucrtane, a prikazuju ih Slika 6.11 i Slika 6.13. Ukoliko je prostor ogranien po duljini, tada je svrhovitije koristiti obostrani preljev; ako se vode kod odreenog protoka mogu potpuno isputati u prijamnik, tada se koriste raspodjelni preljevi; ako je radni kanal okomit na dotok vode, tada se koristi okomiti preljev. Meutim, treba razlikovati rasteretne graevine na objektima kanalizacijskog sustava (kini bazeni, graevine ureaja za proiavanje, crpne stanice i drugo) i na kanalima sustava. U sluaju kanala, voda tee izrazito uzdu kanala i mijenja se u koliini i brzini dotjecanja na preljevni prag. U sluaju graevina, teenje prema preljevnom pragu je slabo, ali s izraenim vertikalnim promjenama razine vode u graevini i na preljevu. U skladu s tim, u kanalima se ee koriste rasteretne graevine s bonim preljevima i otvorom u dnu, dok se kod graevina ee koriste rasteretne graevine s elnim preljevima i sifonom. S obzirom na reim teenja u radnom kanalu, razlikujemo: preljeve s priguenjem; i preljeve bez priguenja. Kod preljeva s priguenjem, voda na poetku radnog kanala tee pod tlakom tvorei tako prigunicu. Ukoliko nema priguenja, tada je voda u radnom kanalu sa slobodnim vodnim licem. Svrha priguenja je dobivanje to ravnomjernijeg otjecanja u kanalizacijskom sustavu kod razliitih reima rada preljeva, a to za posljedicu ima podizanje razine vode na preljevu, ime se na manjoj duljini preljevnog praga mogu prelijevati vee koliine. Zbog toga su preljevi s priguenjem racionalniji i pouzdaniji.

S obzirom na reim teenja u preljevnom kanalu, imamo dva sluaja: potopljeni preljev; i nepotopljeni preljev.

Slika 6.9: Preljev s priguenjem i bez priguenja 208

6. Objekti kanalizacijskog sustava

Slika 6.10: Potopljeni i nepotopljeni preljev

Potopljeni preljev je onaj kod kojeg je razina vode u preljevnom kanalu via od razine preljevnog praga, a nepotopljeni preljev je onaj kod kojeg je razina vode u preljevnom kanalu nia od razine preljevnog praga. Da bi se sprijeilo otjecanje plivajuih tvari preko preljevnog praga, u prijamnik se postavljaju uronjene pregrade (Slika 6.11). Pregrada zadrava plivajue tvari, a po prestanku dotoka oborinskih voda plivajue tvari otjeu putem prigunice u pravcu ureaja. Da bi uinak pregrade bio dobar, nuno je da je voda koja dolazi u bazen usporena, odnosno da ima mirni tok. Zbog toga ulazni cjevovod treba biti veih dimenzija, odnosno mora biti vei od minimalnoga:
Dmin = 0,165 Q 0, 4

(6.20)

Tablica 6.1 prikazuje preporuke za dimenzioniranje preljevnog bazena s uronjenom pregradom.

Slika 6.11: Preljev s uronjenom pregradom /91/

209

J. Margeta: Odvodnja naselja

Tablica 6.1: Preporuke za dimenzioniranje preljevnog bazena s uronjenom pregradom /91/ Visina praga iznad izlazne cijevi Hw/D 0,9 1,0 1,2 Minimalni promjer ulazne cijevi Dmin/Q0,4 0,165 0,161 0,157 Maksimalna razina vode Hm /Dmin 1,60 1,70 1,85 Visina pregrade HS /D 0,5 0,6 0,8

6.1.3

Dimenzioniranje

Hidrauliki proraun kinog preljeva sastoji se od odreivanja: visine i duljine preljevnog praga; dimenzija preljevnog i radnog kanala. Izbor ovih veliina ovisi o tipu preljeva koji se koristi. Osnovni cilj hidraulikog dimenzioniranja rasteretnih graevina je: da prelijevanje zapoinje tek kada protok postane vei od kritinoga; da se dotok u izlaznom kanalu, na izlazu iz rasteretne graevine prema ureaju za proiavanje, znatnije ne mijenja s promjenom protoka u dotoku iznad kritinog protoka rasteretne graevine Qkrit.
Qmjeavine Qradna Qpreljeva

Slika 6.12: Protoci na preljevu

Ako je Qmax,radna maksimalni protok u pravcu ureaja u razdoblju maksimalnog dotoka mjeavine vode na rasteretnu graevinu Qmax,mjeavine, tada se moe odrediti veliina koeficijenta raspodjele protoka ras kao:

ras =
U idealnom sluaju, ras = 1.

Qmax ,radna Qradna

(6.21)

Kod rasteretnih graevina koje funkcioniraju na statiki nain, dotok u sustavu raste s trajanjem oborina, kako na rasteretnoj graevini, tako i nizvodno od nje. Kada se veliina dotoka izjednai s kritinim protokom rasteretne graevine Qkrit, dolazi do prelijevanja tako da se prelijevaju sve koliine vee od kritine, a manjim dijelom raste i Qradna. Kod maksimalnog dotoka javlja se Qmax,radna. U skladu s tim mijenja se koeficijent raspodjele koji je razliit kod pojedinih tipova kinih preljeva. Bolji su preljevi koji imaju manju veliinu koeficijenta ras. Kod rasteretnih graevina s dinamikim radom, Qradna se kontrolira, tako da se koliina voda koja otjee u pravcu ureaja prilagoava trenutnom stanju u dotoku. Kod ovih preljeva mogue je postii idealnu veliinu koeficijenta raspodjele, ras =1.
210

6. Objekti kanalizacijskog sustava

Dimenzioniranje elnih preljeva

Za razliku od drugih tipova preljeva, proraun elnog preljeva je jednostavan i moe se kvalitetno provesti. Veliina protoka elnog preljeva rauna se po formuli:
2 2 g Q preljev = L c 2 hm 3 3

(6.22)

Koritenjem ove formule rauna se duljina preljevnog praga:


L= Q preljev
32 c 2 3 hm 2g

(6.23)

i visina vode na preljevu hm:


3 Q preljev hm = 2 c L 2g
2/3

(6.24)

gdje je: Qpreljev koliina koja se prelijeva (m3/s); L potrebna duljina praga (m); c koeficijent umanjenja u funkciji razine vode u nizvodnom preljevnom kanalu; koeficijent krune preljevnog praga; hm srednja visina vode na preljevu (m); koeficijent sigurnosti. Preporuuje se koritenje otrog preljeva sa ploom (Slika 6.13) kod kojeg je veliina koeficijenta = 0,62, jer se takvi mogu vertikalno pomicati i prilagoavati potrebama. U svim ostalim sluajevima mogu se koristiti veliine koje prikazuje Slika 6.15.

Slika 6.13: Preljevni prag sa otrim preljevom 211

J. Margeta: Odvodnja naselja

=0,5

=0,52

=0,64

=0,75

=0,79

Slika 6.14: Oblici krune preljevnog praga i veliina koeficijenta prelijevanja /68/

Koeficijent umanjenja c funkcija je visine vode iznad preljevnog praga u preljevnom kanalu i visine vode na preljevu:
h c= f h m

(6.25)

gdje je: h visina vode iznad praga u preljevnom kanalu; hm srednja visina vode na preljevu. Koeficijent c moe se raunati po formuli:
c = 1 h hm
n

(6.26)

gdje je: n = 2, za otrobridni preljev; n = 3, za zaobljene preljevne pragove; n = 4, za iroke preljevne pragove. Veliinu koeficijenta c moe se raunati i iz podataka koje prikazuje Tablica 6.2 (Boss, 1956, /24/), i to za sve oblike preljevnih pragova.
Tablica 6.2: Koeficijent umanjenja
h/hm c 0,0 1,0 0,1 0,99 0,2 0,98 0,3 0,97 0,4 0,96 0,5 0,94 0,6 0,91 0,7 0,86 0,8 0,78 0,9 0,62 1,1 0,0

Koeficijent sigurnosti ovisi o tipu preljeva. Na primjer, kod elnog preljeva koeficijent sigurnosti jednak je 1. Ispred preljevnih pragova esto se postavljaju uronjene pregrade kojima se sprjeava istjecanje plivajuih tvari u prijamnik. Ukoliko se potuju ogranienja koja prikazuje Slika 6.11, tada se utjecaj uronjene pregrade na rad preljeva moe zanemariti (ATV 111/94). Izloene smjernice za proraun vrijede za kine bazene i sline graevine pravokutnog ili okruglog tlocrtnog oblika.

212

6. Objekti kanalizacijskog sustava

Slika 6.15: Odnos vodnih lica na preljevnom pragu

Dimenzioniranje bonih preljeva

Boni preljev se vrlo esto rabi u kanalizaciji, a naroito u kanalizaciji mjeovita tipa. Veliki problem u primjeni bonih preljeva je njihovo dimenzioniranje. Naime, nije mogue potpuno analitiko rjeavanje jednadbi koje opisuju teenje u kanalima s bonim preljevima, pa se uglavnom rabe pribline metode prorauna, zasnovane na eksperimentima provedenim u ogranienom rasponu mnogih varijabli koje utjeu na teenje. Primjena ovakvih metoda uzrokuje pogreke u proraunu prelijevanja, a one se nastoje otkloniti primjenom veih faktora sigurnosti. Ovakav je potpuno opravdan kod prorauna manjih preljeva, jer je kakvoa ulaznih podataka takva da precizniji prorauni ne bi bitno racionalizirali izgradnju ili poveali pouzdanost u dimenzioniranju objekata. Meutim, kada se dimenzioniraju veliki preljevi, oni se uglavnom najprije dimenzioniraju koritenjem empirijskih formula, potom se tako dobivene dimenzije provjeravaju na fizikalnom modelu. Druga je mogunost dimenzioniranje koritenjem odgovarajuih numerikih modela (koji daju znatno preciznije rezultate) na raunalu. Ovdje se namee logino pitanje: to je to mali, a to veliki preljev? Ne postoji neko odreeno pravilo koje razgraniava veliki od malog preljeva. Je li neki preljev velik ili mali, trebaju odluiti sami projektanti na temelju lokalne situacije: dimenzija objekta, znaenja objekta i osjetljivosti samog problema. Naime, preljev moe biti mali po dimenzijama, ali veliki po svome znaenju, te kao takav obino zahtijeva vrlo precizan proraun. To su situacije u kojima se ne doputa bitno odstupanje od zadanih ogranienja u radu preljeva (na primjer, prelijevanje u osjetljive prijamnike kao to su jezera i slino).
213

J. Margeta: Odvodnja naselja

Prema dosadanjem iskustvu u odnosu na veliine objekta i koliine, malim preljevima trebaju se smatrati oni ija duljina preljevnog praga ne prelazi 5 m, a koliine koje se prelijevaju ne prelaze veliinu od 2 m3/s.
Boni preljev bez priguenja

U teoriji bonog preljeva mogu se uoiti dva pristupa rjeavanju problema: energetski pristup; i primjena zakona odranja koliine gibanja. Energetski pristup temelji se na osnovnoj pretpostavci da se ukupna specifina energija tekuine sadrane u kanalu ne mijenja uzdu bonog preljeva, osim za smanjenje energije zbog trenja, to podrazumijeva da je uzduna brzina preljevnog toka jednaka prosjenoj brzini u kanalu. U praksi se pokazalo da se rjeenja izvedena na ovoj osnovnoj pretpostavci razmjerno dobro slau sa stvarnim stanjima /66/. Nedostatak ove metode je to ne uzima u obzir poveanja uzdune brzine tekuine na preljevu, pa se zbog toga dobivaju neto manje koliine prelijevanja od stvarnih. Drugi se pristup zasniva na primjeni zakona odranja mase i koliine gibanja na raunski element (preljev). Primjenom ovih zakona izvode se osnovne jednadbe vodnog lica i kontinuiteta, koje ine sustav obinih diferencijalnih jednadbi za koje se ne mogu nai rjeenja u analitikom obliku ak ni kod jednostavne geometrije i jednostavnih rubnih uvjeta. Meutim, ovaj sustav jednadbi moe se rjeavati odgovarajuim numerikim postupcima. U rjeavanju problema znaajnu ulogu ima vodno lice uzdu bonog preljeva, a ono moe poprimiti razliite oblike. Na oblik vodnog lica utjeu: reim strujanja vode u kanalu prije preljeva, duljina preljeva i visina preljevnog praga. Rubni uvjeti za rjeavanje jednadbi ovise o reimu strujanja, tj. o lokalnom Froudeovu broju. Budui da nije mogue u opem sluaju u cijelosti predvidjeti reim strujanja, jer se s obzirom na promjenjiv tok Froudeov broj uzdu toka mijenja, razmatraju se samo tri osnovna sluaja: siloviti reim; mirni reim; prijelaz silovitog u mirni reim. a) Siloviti reim (Slika 6.16.c) Ako kanali mjeovite kanalizacije imaju veliki pad, moemo pretpostaviti da je u dovodnom kanalu siloviti reim. U ovakvoj situaciji preljev nema utjecaja na uzvodni tok, pa se na uzvodnom dijelu kanala zadrava isti reim. Zbog toga je oblik vodnog lica (a time i protok prelijevanja) funkcijski ovisan iskljuivo o uzvodnom stanju. Za ovakvu situaciju mogu se postaviti rubni uvjeti i nai rjeenje. b) Mirni reim (Slika 6.16.b) Kada kanali mjeovite kanalizacije imaju mali pad, moemo oekivati mirni reim koji se odrava ne samo uzvodno, ve i na samom preljevu, pa i nizvodno. U ovom sluaju preljev utjee jedino na uzvodni protok. Nizvodni protoni uvjeti Q2 odreuju normalnu dubinu vode na kraju preljeva. Dubina vodnog lica raste na preljevu u pravcu toka. Na
214

6. Objekti kanalizacijskog sustava

uzvodnoj dionici 1 dubina se asimptotski pribliava normalnoj dubini za protok Q1. U skladu s ovim mogu se postaviti rubni uvjeti za uzvodni (1) i nizvodni (2) profil na preljev i nai rjeenje. c) Prijelaz iz silovitog u mirni reim (Slika 6.16.a) Ako je u dovodnom kanalu siloviti reim takav da je dubina na poetku preljeva manja od kritine, na poetku preljeva emo imati prelijevanje u silovitom reimu. Meutim, ako je prelijevanje intenzivno, tada nizvodno zbog smanjenog protoka moe doi do tolikog smanjenja Froudeova broja, pa se javlja drugi reim strujanja. U tom se sluaju na dijelu preljevnog praga javlja vodni skok. Rubni uvjeti su tada sloeniji jer u profilu (1) imamo rubne uvjete za siloviti, a u profilu (2) za mirni reim. Vodni skok moe se pojaviti i u sluaju malih padova, pri emu je visina praga manja od kritine dubine u odnosu na dolazni protok, pod uvjetom da je preljevni prag dovoljno dugaak. U ovakvoj situaciji imamo kritinu dubinu na poetku preljeva. Prolazei du preljeva voda se prelijeva, a vodno lice smanjuje i tok postaje superkritian. Ako nizvodni pad ostaje blag, moe doi do vodnog skoka neposredno nizvodno od preljeva. Uzimajui u obzir da u kanalizaciji dotok na preljev varira (nije konstantan) u omjeru od 1:30 i da karakteristike kanala na preljevu ispred i iza preljeva mogu biti razliite (pad, oblik), vrlo je teko egzaktno proraunati preljev u kanalizaciji. Zbog toga se u kanalizaciji ee koriste priblini prorauni na temelju empirijskih formula i iskustvenih preporuka.

Slika 6.16: Mogui tipovi vodnog lica na bonom preljevu

215

J. Margeta: Odvodnja naselja

U daljnjem tekstu prikazat e se proraun u skladu s preporukama Njemakog udruenja za otpadne vode /88/ i nekih drugih autora. Za proraun se koriste ve dane formule (6.21 6.25). Ukupne karakteristike preljeva i visina vode na preljevu hm se dobiju kao:

Q preljev = f (hm )

Srednja visina na preljevu se rauna kao:


1 hm = hu + (ho hu ) 4

(6.27)

gdje je: hu ho

nizvodna visina vode iznad preljevnog praga; uzvodna visina vode na preljevnom pragu jednaka visini vode ispred praga za raunsku koliinu vode.

Slika 6.17 prikazuje ovaj nain odreivanja srednje veliine prelijevanja. Moe se uoiti da ona znatno odstupa od stvarnog izgleda vodnog lica na preljevu. Zbog toga i preporuke ATV-a /10/ u ovom sluaju predlau faktor sigurnosti od 50%.

Slika 6.17: Proraunavanje srednje visine prelijevanja

Za proraun se moe koristiti i nomogram (Slika 6.18), koji je raen za koeficijent krune preljevnog praga od 0,6. U sluaju dvostranih preljeva koriste se iste formule i nomogram s tim da se izraunata duljina povea za 20%. Naime, smatra se da je koeficijent prelijevanja kod dvostranog preljeva manji za 15% od istog tipa jednostranog bonog preljeva. Osim formule (6.23) postoje i druge, kao to je formula Ackersa /73/, koja se primjenjuje u sluajevima kad vodno lice du preljeva opada, kao to je to sluaj kod preljeva bez prigunice.
c c 1 0,4 L = 2,03 B 2 2 n2 0,4 + 0,065 1 0,4 E + 0,310 E 0,948 cos n w w 2

Ew =

Vn2 + (d n c ) 2g

(6.28)

216

6. Objekti kanalizacijskog sustava

gdje je: L B n2 h1 h2 c Ew Vn

'
dn

duljina praga (m); irina kanala (m); h1/h2. visina vode na poetku praga (m); visina vode na kraju praga (m); visina praga (m); specifina energija toka u odnosu na krunu preljeva (m); brzina vode u dolaznom kanalu (m/s); brzinski koeficijent; hidrostatski koeficijent; dubina vode u dolaznom kanalu (m).

Slika 6.18: Nomogram za proraun duljine praga po formulama (6.21 6.23) za bone i okomite preljeve /10/ 217

J. Margeta: Odvodnja naselja

Znaenje koritenih veliina prikazuje Slika 6.19.

Slika 6.19: Hidrodinamiki odnosi na preljevu prema Ackersu /73/

Eksperimentalno je utvreno da je na uzvodnom dijelu:

= 1,2 ;
i da je visina vode na poetku praga:
h1 = 0 ,5 E w

= 1,0 ,
(6.29)

odnosno:
h2 = Ew 2n2

(6.30)

Na nizvodnom dijelu:

= 1,4 ;

= 0,95 .

Za proraun se koristi i dijagram. Proraun se radi iterativno, jer se u proraunu najprije mora pretpostaviti n2, potom izraunati L i koliina vode koja tee dalje. Ako koliina vode ne zadovoljava, tada se proraun ponavlja uz koritenje primjerenije veliine n2.
Kada se radi o veim preljevima, izraunate dimenzije moraju se provjeriti na fizikalnom modelu. Preljevi bez priguenja imaju velike duljine, a veliina radnog protoka u pravcu ureaja za proiavanje znaajno se mijenja s porastom ukupnog protoka koji dolazi na rasteretnu graevinu. Zbog toga se ovi tipovi koriste samo iznimno. U pravilu se koriste boni preljevi s prigunicom.

Boni preljevi s priguenjem

Racionalnije rjeenje je na izlaznom kanalu stvoriti priguenje koje za rezultat ima podizanje vode na preljevnom pragu i njegovo ujednaavanje na cijeloj duljini praga, a time i vee prelijevanje po duljini preljevnog praga, te manju promjenjivost radnog protoka u pravcu ureaja. Visina krune pregrade odreuje se dimenzioniranjem prigunice pri kritinom otjecanju mjeavine vode (kada poinje prelijevanje). Svako povienje krune preljeva zahtijeva poveanje priguenja uz iste veliine otjecanja.
218

6. Objekti kanalizacijskog sustava

Za proraun se koriste formule (6.22 6.26), a isti proraun se koristi za jednostrane i dvostrane bone preljeve, s time da se dobivena duljina za jednostrani preljev dijeli s dva za sluaj da se gradi dvostrani boni preljev. Srednja visina na preljevu h0,m dobije se kao: 2 h 0, m = h 0, a + h 0, b h 0, a 3

(6.31)

gdje je: h0,b nizvodna visina vode iznad preljevnog praga; h0,a uzvodna visina vode na preljevnom pragu jednaka visini vode ispred praga za raunsku koliinu vode. Uvrtavanjem ove veliine u jednadbe (6.22 6.24), izraunava se potrebna duljina bonog preljeva. Pri tome je potrebno provjeriti zadovoljenje odreenih uvjeta koji se daju u daljnjem tekstu. Formula (6.31) je empirijska formula koja se koristi za priguene bone preljeve i vrijedi uz uvjet da je Fr 0,75 u dolaznom kanalu na udaljenosti od 20 dijametara da ili 20 visina ha (Slika 6.20), odnosno da u dovodnom kanalu imamo mirni reim teenja. Pretpostavka je da je oblik vodnog lica na preljevu parabolian.

Slika 6.20: Karakteristike protoka na bonom preljevu u mirnom reimu teenja

U sluaju kada je Fr > 1,5 primjenjuje se rasteretna graevina s otvorom u dnu. U sluaju kada je 0,75 < Fr < 1,5, preljev ne moe funkcionirati pravilno, stoga ga u takvim uvjetima toka ne treba primjenjivati. U takvim uvjetima mora se rekonstruirati razmatrana dionica kanala ili projektirati objekte za umirenje toka vode /6/.

219

J. Margeta: Odvodnja naselja

Veliina Froudeova broja moe se izraunati po formuli:


Fr = Q gA A B

(6.32)

gdje je: Q A g B

protok; povrina vodnog lica; ubrzanje sile tee (9,81 m/s2); irina vodnog lica.

Za okrugle kanale moe se koristiti pojednostavnjeni oblik:

Fra =
gdje je: da ha

Q
4 g da h a

(6.33)

promjer dovodnog cjevovoda; visina punjenja u dovodnom cjevovodu.

U skladu sa pretpostavkama koje prikazuje Slika 6.21, pretpostavlja se da je gubitak energije du toka na preljevu zanemariv, odnosno da je h1 = 0.

Slika 6.21: Rubni uvjeti na bonom preljevu

Ukoliko se ipak ele uzeti u obzir sve karakteristike toka, tada vrijedi:

ha +

v va + S = hb + B ,b + h1 2g 2g
1 (J E ,a + J E ,b ) l0 2

(6.34)

Za proraun veliine gubitaka h1 vrijedi:

h1 =

(6.35)

Ova naela vrijede i za obostrani boni preljev. Da bi se osigurao djelotvoran rad preljeva potrebno je zadovoljiti i sljedea ogranienja /6/: duljina jednostranog bonog preljevnog praga mora biti najmanje 3 da ili 3 ha;
220

6. Objekti kanalizacijskog sustava

duljina obostranog bonog preljeva mora biti najmanje 4 da ili 4 ha; minimalna visina preljevnog praga Sa je 0,5 da ili 0,5 ha; maksimalna visina preljevnog praga Sa je 0,8 da ili 0,8 ha; kao ograniavajua veliina visine vode na preljevu h0,a vrijednost od (0,85 da Sa) ili (0,85 ha Sa) se ne smije prekoraiti.

U pojedinim se sluajevima ove preporuke ne moraju potivati, uz uvjet da se detaljno prorauna protona crta na preljevu. Da bi preljev pravilno funkcionirao, moraju se odrediti veliina i duljina prigunog kanala. Kanal mora zadovoljavati sljedea ogranienja: minimalni profil mora biti 200 mm; najvei profil moe biti 500 mm sa slobodnim izljevom; minimalna duljina mora biti 20 db; maksimalna duljina treba biti 100 m; odnos lt / db treba biti to je mogue vei; maksimalni pad je 0,3%.

Za potrebe hidraulikog prorauna trebaju se uzeti u obzir sljedea ogranienja: kc = 0,25 mm; koeficijent gubitaka na ulazu; mD = 1,0 za sluaj da je tlana crta na izlazu sa slobodnim vodnim licem.

Slika 6.22: Hidraulika shema prigunice

U skladu s objanjenjima koja prikazuje Slika 6.22 i uz uvaavanje danih preporuka i ogranienja, proraun duljine prigunog kanala se zasniva na koritenju sljedeih formula:

hb ,krit = ( e + 1) hb ,krit

vb + J E lt 2g = Sb + J B ,b lt d b m

(6.36) (6.37)

gdje je m koeficijent koji odreuje poloaj tlane crte za slobodno istjecanje na izlazu iz prigunice.

221

J. Margeta: Odvodnja naselja

Izjednaavanjem jednadbi (6.36) i (6.37) potrebna duljina prigunice rauna se kao:


lt = Sb d b ( e + 1) J E J B ,b vb 2g
2

(6.38)

Jedan od uvjeta koji treba zadovoljiti jest da je visinska razlika od ulaza u prigunicu do visine dna na poetku preljeva vea od 3 cm, odnosno da je S > 3 cm /6/. To se provjerava koritenjem sljedee jednadbe:
2 2 J E ,a + J E ,b vb va S = hb + + l0 ha + 2 2 2 g g

(6.39)

Osim toga, visina preljevnog praga na ulazu u prigunici mora biti:


Sb d b + vb 2g
2

(6.40)

Uvjet je i da je raspodjela protoka s prigunicom u granicama do 20%, to jest da je:


Qb (za Qmax ) 1 0,2 Qkrit

(6.41)

Da bi se postiglo da ne dolazi do taloenja na rasteretnoj graevini u sunom razdoblju, vuna snaga toka treba biti: min = 4,1 Q1 / 3 (N/m2) (6.42) Veliina raspoloive vune snage rauna se po formuli:

raspo = o g rhy J F
gdje je: o gustoa tekuine (kg/m3); rhy hidrauliki radijus; JF gradijent crte energije ( J F = J B , b ). Zapornica na radnom kanalu

(N/m2)

(6.43)

Da bi se regulirao protok, odnosno rad rasteretne graevine, na kraju prigunog kanala moe se postaviti zapornica. Potreba za ugradnjom zapornice javlja se u poetnim razdobljima rada kanalizacijskog sustava, kada na razdjelnu graevinu zbog neizgraenosti sustava ne dolazi projektirani protok, kao i u svim situacijama kada se eli upravljati radom rasteretne graevine. U sluaju primjene zapornice, ne mora se potovati zahtjev za minimalnim otvorom prigunice od 200 mm. Postavljanjem zapornice stvara se dodatni otpor teenju, tako da je gubitak:
h1 = vb 2g
2

(6.44)

Koeficijent otpora izraunava se kako prikazuje Slika 6.23.


222

6. Objekti kanalizacijskog sustava

Slika 6.23: Koeficijent gubitaka zapornice /6/

Okvir 6.1: Postupak prorauna preljeva sa prigunicom Korak 1. Izraunavaju se karakteristike protoka u dovodnom kanalu za Qmin=Qsuno, Qmax=Qkino i Qkrit. Raunaju se: ispunjenost, brzina, Froudeov broj i vuna snaga toka, te provjeravaju izraunate vrijednosti sa traenim ogranienjima. Korak 2. Izraunavaju se karakteristike protoka u prigunici (radnom kanalu) za Qpuni profil, Qsuno i Qkrit. Raunaju se brzina, ispunjenost, pad energetske linije za Qkrit i vuna snaga toka za Qsuno, i dobivene vrijednosti usporeuju sa ogranienjima. Korak 3. Proraunavaju se visinski odnosi na preljevu, izraunava S i usporeuje na ogranienjem. Korak 4. Izraunavaju se visine preljevnog praga, Sb i Sa i provjeravaju kriteriji (ogranienja). Korak 5. Izraunava se duljina prigunice lt i provjeravaju kriteriji i ogranienja. Gubitak na ulazu e moe se uzeti pri otrokutnom ulazu dovoljno tono sa e = 0,35. Pri dobro zaobljenoj izvedbi moe se uzeti e = 0,25. Korak 6. Izraunava se visina vodnog lica na poetku i kraju preljevnog praga, Ha i Hb i srednja visina vode na preljevu H0,m. Korak 7. Izraunava se duljina preljevnog praga l0. Korak 8. Za dobivene veliine razine vode na preljevu provjeravaju se veliine Froudeova broja i njegova ogranienja u skladu s pretpostavkama prorauna.

223

J. Margeta: Odvodnja naselja

Razdjelni preljev

Razdjelni preljev slui da sve vode iz kanala kod odreenog protoka ispusti u prijamnik i tako eliminira teenje u fekalnim kolektorima u pravcu ureaja. Ovakvi se preljevi primjenjuju u polurazdjelnom sustavu kanalizacije (o emu je ve bilo govora u poglavlju 1), kao i kod mjeovitog sustava, naroito ukoliko su oborinske vode znatno vee od voda sunog razdoblja i uz to razmjerno iste. Ovaj oblik preljeva pogodan je i u sluajevima kada je u dotjecajnom kanalu siloviti reim teenja. Proraun ovog preljeva zasniva se na analizi mlaza koji dotjee, odnosno njegova dometa (skoka). Preljev se u potpunosti ne moe proraunati analitiki, te se stoga proraunava iterativno. Ovakav tip preljeva se uvijek radi s promjenjivom zahvatnom krunom koja se moe micati i tako prilagoavati stvarnim potrebama (Slika 6.24). Za padove dovodnog kanala manje od 200 , maksimalna duljina mlaza se proraunava kako slijedi: lmax = 1 vkrit hkrit (6.45) 2 gdje je: vkrit brzina kod kritinog teenja u dovodnom cjevovodu; hkrit dubina kod kritinog teenja.

Slika 6.24: Razdjelni preljev s pominom ploom

Za padove dovodnog cjevovoda vee od 200 , za proraun se koristi formula:


lmax = 1 vkrit hkrit 2 1 +

1 0,2 + hkrit I 4

(6.46)

gdje je: I pad dna kanala ().

224

6. Objekti kanalizacijskog sustava

Preljev s otvorom u dnu

U sluajevima kada se rasteretna graevina treba graditi na dionicama na kojima je siloviti reim teenja, tada se primjenjuje rasteretna graevina s otvorom na dnu, odnosno takozvani leaping weir (Slika 6.25).
Kod primjene ovog tipa treba provjeriti je li kod Qkrit veliina Froudeova broja Fr > 1,5 i je li uzvodna dionica nepromijenjena na udaljenosti od 20da ili Ha.

Slika 6.25 prikazuje kako je potrebno ispuniti sljedee uvjete /6/: pridneni razdjelni element ne smije biti dublji od dna dovodnog kanala; otjecanje kroz izlaznu cijev otvora na dnu mora uvijek biti sa slobodnim vodnim licem; duljina pridnenog otvora mora biti najmanje 50 cm. Duljina pridnenog otvora se u sluaju okruglih dovodnih kanala rauna na sljedei nain:
lmax = h 3 vkrit krit , 2 g

za JB,a < 200

(6.47) (6.48)

lmax = 1,7 vkrit

hkrit + 1,15 hkrit J B ,a , za 200 < JB,a < 400 g

Duljina preljevnog praga rauna se pomou formula (6.46 i 6.47) i u sluaju da je dovodni kanal pravokutna oblika, s tim da se izraunate vrijednosti poveaju za 20%. Kod primjene ovih rasteretnih graevina preporuuje se izgradnja u kojoj se otvor na dnu moe mijenjati pomou pomine pregrade, tako da se izraunate veliine mogu prilagoavati stvarnom stanju i potrebama. U izgradnji ovakvih objekata uvijek treba koristiti visokokvalitetne materijale koji ne korodiraju u otpadnoj vodi.

a) Izgled

b) Stanje kod kritinog protoka Qkrit 225

J. Margeta: Odvodnja naselja

c) Stanje kod maksimalnog protoka Qmax Slika 6.25: Rasteretna graevina sa otvorom u dnu leaping weir

Visina preljevnog praga punjenja kanala

Visina preljevnog praga za odreene kanale odreuje se iz krivulje punjenja kanala. Svaki popreni oblik kanala ima svoju krivulju punjenja, a Slika 6.26 i Slika 6.27 prikazuju krivulje za okrugli i jajoliki popreni presjek. Poznat nam je kritini protok Qkrit kod kojeg nastupa prelijevanje. Isto tako, iz hidraulikih tablica za odreeni profil, pad i koeficijent pogonske hrapavosti moemo oitati protok i brzinu kod punog punjenja profila Qpp, vpp. Poznavajui ove veliine moemo izraunati odnose:
Qkrit 100 = Q (%) Q pp

(6.49)

a iz dijagrama punjenja oitati s krivulje (Q-H), postotak punjenja i brzinu:


h (% ) = hkrit vkrit ; = v (%) h pp v pp

(6.50)

Slika 6.26: Krivulje punjenja i brzina za okrugli popreni presjek 226

6. Objekti kanalizacijskog sustava

QV protok punog profila; VV brzina punog profila; QT radni protok; VT brzina kod radnog protoka. Slika 6.27: Krivulje punjenja i brzina za jajoliki popreni presjek

Znajui profil i brzinu kod punog punjenja, moe se izraunati:


hkrit = v (% ) h (% ) h pp ; vkrit = v pp 100 100

(6.51)

gdje je: hkrit traena visina krune preljeva kod kojeg jo uvijek nee doi do prelijevanja.
6.1.4 Upravljanje rasteretnim graevinama

Zbog rastuih problema zagaenja vodnih resursa s jedne, i sve veih trokova prikupljanja i proiavanja urbanih voda s druge strane, u dananje se vrijeme sve vea pozornost poklanja radu rasteretnih graevina. Zbog toga se rasteretne graevine sve vie grade kao objekti s dinamikim radom, odnosno objekti ijim radom se moe upravljati. To posebno vrijedi za velike rasteretne graevine, jer se upravljanjem njihovim radom razmjerno malom investicijom postiu znaajni ekonomski i ekoloki uinci. Rasteretne graevine s dinamikim radom redovito se primjenjuju kod velikih kanalizacijskih sustava kod kojih su teenja znatno promjenjiva s obzirom na veliki slijevni prostor koji je obuhvaen sustavom, a time i nejednolikom veliinom oborina. Da bi se racionalizirao rad ureaja za proiavanje i ostalih objekata kao to su crpne stanice, te postigao to bolji uinak zatite okolia od preljevnih voda, voda se u kanalizacijskom sustavu zadrava i preraspodjeljuje kako bi se smanjili vrni protoci u pravcu ureaja, a poveala ukupna koliina otpadnih i oborinskih voda koja se proiava. Osnovni preduvjet za ovakvo upravljanje kanalizacijskim sustavom i rasteretnim graevinama jest postojanje sustava mjerenja veliine oborine i protoka u pojedinim dijelovima sustava i odgovarajui model teenja u sustavu. Sustav mjerenja mora biti direktan s trenutnim praenjem stanja koliina, ali i stanja kakvoe vode. U pravilu, uz model simuliranja teenja u sustavu, postoji i optimalizacijski model koji odreuje nain rada rasteretnih graevina u skladu sa zadanim ciljevima i ogranienjima. Svi prije opisani tipovi rasteretnih graevina mogu se, uz odgovarajuu izvedbu regulacijskih elemenata, koristiti za dinamiki rad. U pravilu se: kod tipova s prigunicom postavljaju zapornice sa daljinskim upravljanjem;
227

J. Margeta: Odvodnja naselja

kod tipova s preljevnim pragom postavlja pomini preljevni prag ili njegov dio; kod tipova s otvorom u dnu ili vodnim skokom postavlja pomini dio u dnu kanala i njime se regulira veliina otvora.

Mogue su i kombinacije razliitih zahvata, radi regulacije protoka prema ureaju ili prema prijamniku. Kada se koriste regulacijski elementi, potrebno je poznavati njihove sljedee karakteristike: tip regulacijskog ureaja; dimenzije; podruje rada; vezu s mjerenjem protoka; kakvou vode; kontrolnu opremu; vezu s upravljakim centrom, upravljanjem. Jedna od vanijih karakteristika regulacijskog ureaja je njegova funkcionalna karakteristika koju svakako treba provjeriti i usporediti s traenim podrujem rada za svaki konkretan sluaj. U pravilu se zahtijeva sljedea preciznost: za radne kanale, odnosno kanale prema ureaju: 5%; za preljevne kanale, odnosno kanale prema prijamniku: 10%. Vani kriteriji za izbor kontrolnog ureaja su: potrebna energija; potrebni dodatni elementi; nain ugradnje; odravanje; odravanje nominalnih karakteristika; minimalan mogui protok ili irina; uzvodni utjecaj; materijal koji se koristi. Ostali kriteriji za izbor koji se vie odnose na karakteristike ureaja u odnosu na pogon su sljedei: kontrola i odravanje; popravci; prilagoavanja. Sve ove karakteristike treba dobro opisati, odnosno zahtijevati njihovo opisivanje, kako bi se u potpunosti poznavale karakteristike ureaja koji e se primijeniti. Svakako je potrebno voditi rauna i o specifinim uvjetima koji vladaju u sustavu kanalizacije, a naroito o karakteristikama otpadnih i oborinskih voda te utjecaju tih karakteristika na pogon i trajnost ureaja.

6.2

Crpke i crpni sustavi

Crpke se koriste radi transporta vode s jednog mjesta na drugo, najee s nie na viu kotu terena. Dananji uvjeti zatite okolia zahtijevaju objedinjavanje svih otpadnih i
228

6. Objekti kanalizacijskog sustava

zagaenih voda na ureaje za proiavanje i njihovo isputanje u prijamnik poslije proiavanja. Da bi se sve vode objedinile na ureaj, potrebno je izgraditi manji ili vei broj crpnih stanica jer su, na alost, vrlo rijetki sustavi s cjelokupnim gravitacijskim dovodom vode na ureaj (odnosno prijamnik). Crpne stanice koriste se i na oborinskoj kanalizaciji radi objedinjavanja voda i svladavanja prepreka. U skladu s tim, crpne stanice dijelimo na: crpne stanice otpadnih voda; crpne stanice oborinskih voda; i crpne stanice mjeovitih voda. Crpne stanice najvie se koriste u kanalizaciji otpadnih voda, dok se njihovo koritenje u kanalizaciji oborinskih voda izbjegava zbog velikih trokova izgradnje i pogona. U ovoj e se knjizi vea pozornost posvetiti crpnim stanicama otpadnih voda, posebice stanica malih kapaciteta koje se u kanalizaciji najee grade. U kanalizaciji se danas uglavnom koriste dvije vrste crpki: pune i centrifugalne. Pune crpke slue samo za vertikalno dizanje vode sa niih na vie kote, dok centrifugalne crpke putem tlanih cjevovoda omoguuju dizanje voda na vee kote i prebacivanje na vee udaljenosti. Projektiranjem crpnih stanica nastoji se postii optimalno rjeenje koje treba imati sljedee karakteristike: automatski rad; pouzdan i djelotvoran rad; minimalno odravanje; i minimalne trokove odravanja i pogona. S obzirom na kakvou voda u kanalizaciji, dotjecanje na crpke mora biti izravno, a protok kroz crpku i tlani cjevovod slobodan za vodu i sve otpadne tvari koje se nalaze u vodi. Na ovaj se nain nastoji izbjei postavljanje reetki i drugih zatitnih elementa iji je rad problematian i zahtijeva dodatne trokove odravanja i pogona. To posebno vrijedi za kanalizaciju otpadnih i mjeovitih voda. Da bi se pouzdano i kvalitetno odredile sve veliine i karakteristike crpnih stanica, potrebno je poznavati sljedee podatke: veliinu i karakteristike protoka koji dotjee na crpnu stanicu; kakvou voda; veliine i karakteristike protoka koji se prepumpava; lokaciju i karakteristike mjesta gdje se voda prepumpava; ciklus rada crpki i potrebni retencijski prostor crpnog bazena; minimalni potreban slobodni protoni prostor crpki i tlanog cjevovoda; karakteristike tlanog cjevovoda; potrebe budueg irenja; karakteristike terena na kojem su locirani crpna stanica i tlani cjevovod; uvjete dobave energije; posebne uvjete izvedbe u skladu sa zatitom okolia. Od koliine i kakvoe raspoloivih podataka uvelike ovisi i valjanost rjeenja, stoga su podaci i njihove karakteristike glavni preduvjet dobrog projektiranja crpnih stanica. U
229

J. Margeta: Odvodnja naselja

ovom e poglavlju biti prikazan osnovni koncept prorauna crpki i crpnih stanica, kao i neke osnovne definicije u odnosu na njih.
6.2.1 Osnovna analiza crpki

Osnovna analiza crpki u kanalizaciji se u sutini provodi na isti nain kao u sluaju vodovoda. Osnovni proraun crpki ukljuuje sljedee: 3 kapacitet (m /s); visinu dizanja (m); uinkovitost (); karakteristine krivulje; ulaznu energiju (Nm/s), (kW).

Ostale znaajne veliine su: brzina rotacije rotora (okreti/min), (okreti/s); tlak (bar), (Nm2); usisni kapacitet (m3/sat), (m3/s); gustoa vode (kg/dm3), (kg/m3); brzina toka (m/s); konstanta sile gravitacije (m/s2);
Kapciteta; Visine dizanja; Uinkovitosti crpke; Poterbana snaga; Izbor radne snage crpke i Potronja energije.

U skladu s navedneim ovdje se nee ponavljati problematika:

6.2.2

Vrste crpki

U kanalizaciji se koriste razliite vrste crpki, uglavnom radijalne (centrifugalne) te pune crpke. Naime, kakvoa otpadne vode uvjetuje primjenu specifine izvedbe crpki kako bi se smanjili problemi vezani za zaepljenje i transport krupnih suspenzija i otpadnih tvari. Nadalje, u svijetu se (dodue, znatno rjee) koriste i mlazne, pneumatske, kao i neke druge crpke.
Centrifugalne crpke

U grupu centrifugalnih crpki spadaju one s radijalnim, mjeovitim i aksijalnim tokom. Ovu grupu crpki karakteriziraju dva osnovna elementa: rotor, koji prisiljava tekuinu rotirati; kuite, koje ima zadatak usmjeravati tekuinu ka rotoru i od rotora vani. Uslijed rotacije rotora tekuina naputa crpku s veim tlakom i brzinom nego to je imala na ulazu. Brzina kojom tekuina naputa rotor djelomino se transformira u tlak procesom koji se odvija unutar kuita crpke.

230

6. Objekti kanalizacijskog sustava

Oblik rotora i kuita je razliit za razliite vrste centrifugalnih crpki. Kod radijalnih crpki voda ulazi u smjeru osovine, a rotor naputa radijalno prema kuitu. Razlikujemo jednostrane i dvostrane radijalne crpke. Jednostrane su one kod kojih voda ulazi u rotor samo s jedne strane, a dvostrane su one kod kojih voda ulazi u rotor s obje strane. Mjeovite crpke imaju rotor u koji voda ulazi u smjeru osovine, a naputa ga pod odreenim kutom prema osovini. U aksijalne crpke voda ulazi u smjeru osovine (aksijalno) i naputa ih aksijalno. Kanalizacijske radijalne crpke imaju specifinu izvedbu rotora koja omoguuje crpljenje vode zajedno s krupnim suspenzijama (Slika 6.28). to je crpka veeg kapaciteta, to je vea i mogunost crpljenja krupnijih suspenzija. U pravilu su ove vrste crpki u stanju crpiti suspenzije i krutine u vodi do 70% veliine otvora rotora Ove su crpke povoljne za vee visine dizanja i razne kapacitete.

a) Rotor s jednim otvorom

b) Slobodni rotor

c) Spiralni rotor

Slika 6.28: Osnovni tipovi rotora centrifugalnih crpki u kanalizaciji

U kanalizacijskim crpkama vrlo je vaan slobodni prolaz. to je prolaz vei, to je manja mogunost zaepljenja. Veina malih i srednjih crpki danas se proizvodi sa slobodnim prolazom veliine 80 mm. Vee crpke (Q > 100 l/s) uglavnom imaju slobodni prolaz od 100 mm ili vei. U uporabi su rotori sljedeih izvedbi: rotor s jednim otvorom (single vane impeller); rotor s vie (2 4) otvora; slobodni rotor (free impeller); i spiralni rotor (spiral nonclogging rotor). Crpke s ovim tipovima rotora imaju sljedee mogunosti visine dizanja (1 bar = visina dizanja od 10 m): spiralni rotor: do 3 bara; rotor s jednim otvorom: do 4 bara; slobodni rotor: do 10 bara. Kao to prikazuje Tablica 6.3, to je vie slobodnih otvora (kanala), vei su kapacitet i uinkovitost crpke.
231

J. Margeta: Odvodnja naselja

Tablica 6.3: Karakteristike rotora Tip rotora Spiralni rotor Rotor s jednim kanalom Rotor s dva kanala Rotor sa tri kanala Podruje primjene Q (l/s) H (m) (%) < 30 5 60 50 10 150 10 70 70 75 100 500 10 100 80 85 400 1.500 5 55 82 86

Razlikujemo jo: zatvorene rotore; poluzatvorene (poluotvorene) rotore; i otvorene rotore. Poluotvoreni i otvoreni rotori (a time i crpke) su jako osjetljivi na veliinu prostora izmeu rotora i kuita crpke, koji je obino oko 5 mm. Osjetljivi su na promjenu ovog razmaka i na mogunost blokade rada zbog zadravanja krutina izmeu ovih otvora. Poseban tip rotora je rotor sa sjekaem (usitnjivaem) koji u tekuini koju crpi usitnjava krutine na veliinu do 10 mm. To su u pravilu male crpke (Q = 1 1,5 l/s i manje). Visine dizanja mogu biti i do 50 m. Uglavnom se koriste kod manjih kunih crpnih stanica, kao i u posebnim uvjetima. Zbog malog protoka i ogranienja veliine profila tlanog cjevovoda (DN/ID 40 80 mm), nuno je otpatke u vodi samljeti kako ne bi dolo do zaepljenja tlanog cjevovoda i crpke. Ove se crpke ne smiju koristiti za vode koje sadre pijesak koji bi otetio sjekae. Crpke s mjeovitim tokom mogu biti slinije radijalnima (tada ih zovemo zavojnim), ili pak aksijalnima (tada ih zovemo poluaksijalnim). Ova se vrsta crpki koristi u kanalizaciji za crpljenje neproiene kanalizacijske vode i oborinskih voda. Manje su pogodne za crpljenje sirove otpadne vode, jer je vea mogunost njihova zaepljenja, odnosno mogunost crpljenja krutina daleko je manja nego kod primjene radijalnih crpki s navedenim tipovima rotora. Zavojne crpke sa specifinom brzinom izmeu 80 120 povoljnije su od ostalih. U pravilu ih je poeljno zatititi reetkama ija je veliina otvora u skladu sa zahtjevima proizvoaa crpki. Aksijalne crpke se koriste za velike koliine (Q = 150 3.000 l/s) i male visine dizanja (H = 1 9 m). One se nikad ne koriste za sirove otpadne vode, ve jedino za oborinske ili proiene otpadne vode. Kada se koriste za otpadne vode, moraju se zatititi reetkama ija je veliina otvora u skladu sa zahtjevom proizvoaa. Aksijalne propelerne crpke imaju uinkovitost od 75 85%. Za potrebe recirkulacije vode na ureajima za proiavanje otpadnih voda, proizvode se posebne aksijalne crpke male visine dizanja (0,3 1 m) i velikog kapaciteta (do 2.000 l/s). Ove crpke imaju posebne zatitne elemente koji im omoguavaju nesmetani rad i u ovakvim uvjetima.
Pune crpke

Puna crpka ili Arhimedov vijak (Slika 6.29) zasigurno je najstariji tip, koji se iroko primjenjuje u kanalizaciji. Naelo rada je naelo Arhimedova vijka: rotirajui u koso
232

6. Objekti kanalizacijskog sustava

poloenom lijebu, lopatice guraju vodu du lijeba do izljeva. Osnovna karakteristika ovih crpki je fiksna visina i ogranieni kapacitet dizanja, ovisno o karakteristikama vijka. Zbog toga pune crpke slue samo za dizanje vode s niih na vie kote na odreenom mjestu. Crpka uglavnom radi konstantnom brzinom rotacije, bez obzira na koliinu vode. Uinkovitost ovih crpki je vrlo visoka, daleko vea od centrifugalnih kanalizacijskih crpki. Glavne prednosti koritenja ovih crpki u kanalizaciji su: mogu se crpiti otpadne vode s krupnim suspenzijama, ukljuujui i plivajue tvari; rad crpke nije pod utjecajem varijacije dotoka, tako da crpka radi neprekidno i crpi vodu u skladu s veliinom dotoka do veliine maksimalnog kapaciteta; hidrauliki gubici (koji su mali) pune crpke ukljueni su u ukupni koeficijent iskoristivosti crpke. Prema tome, ove crpke rade neprekidno i ne trebaju retencijski, ve samo zahvatni bazen. Zbog svojih su karakteristika vrlo povoljne u odnosu na ureaje za proiavanje i u svim sluajevima kad se ele eliminirati oscilacije dotoka uslijed prepumpavanja, te ograniiti koliine vode u dotjecanju. Osim toga, crpke imaju fiksnu visinu dizanja, bez visinskih gubitaka, to je kod ureaja esto vrlo vano. Crpke su vrlo povoljne i za crpljenje mulja i velikih koliina voda, zbog ega se esto koriste u oborinskoj kanalizaciji. Iz svega se ovoga lako moe zakljuiti da su pogodne za sve vrste otpadnih voda. Najvei nedostatak ovih crpki je razmjerno mala visina dizanja, 6 8 m (najvie do 9 m), to rezultira duljinom vijka od 7 12 m. Naime, kod veih se visina bitno smanjuje pogonska uinkovitost punih crpki, tako da su u tim sluajevima povoljniji drugi tipovi crpki. Pune su crpke idealne za manje visine dizanja i velike koliine otpadnih voda. Za vee visine dizanja mogu se postavljati u nizu (Slika 6.29.b). Izrauju se s promjerom rotora od 0,3 3 m, te kapacitetom od 0,01 3,2 m3/s. Kut pod kojim se crpke polau je 30 ili 38 stupnjeva. Vei nagib je povoljniji, jer se pri istim karakteristikama rotora crpe vee koliine. Razumije se, u tom sluaju su trokovi izgradnje vei i potreban je vei prostor za izgradnju. Djelotvornost je vrlo dobra: 85% pri crpljenju punim kapacitetom, ili 65% pri crpljenju etvrtinom kapaciteta crpke (Slika 6.30). Broj okretaja je 55 75 u minuti. Kao to se na slici moe vidjeti, uinkovitost je u funkciji dubine vode u zahvatnom bazenu, odnosno veliine iskoristivosti prostora lopatice (dubina umakanja). Crpke ne zahtijevaju bazen za izjednaavanje dotoka. Meutim, s obzirom na mali kut polaganja zahtijevaju razmjerno vei prostor za ugradnju nego druge vrste crpki. Zbog toga su naroito povoljne za oborinske vode. Uglavnom se ugrauju u otvorenoj izvedbi, s tim da se jedino pogonski dio zatvara u odgovarajuu konstrukciju. Zbog velikih naprezanja i stalne opasnosti od ulaska neistoa i abrazije leita, najosjetljiviji pogonski dio je donji leaj. Zbog toga se leita esto mijenjaju, pa je kod projektiranja o tome potrebno voditi rauna. Kod izvedbe je najtee oblikovati leite pua, odnosno lijeb, tako da on ne proputa znatnije koliine vode kroz prostor izmeu pua i lijeba. U praksi se esto lijeb izvede loe, pa je kao posljedica kapacitet crpke znatno manji od projektiranog.

233

J. Margeta: Odvodnja naselja

a) Standardna

b) U nizu Slika 6.29: Tipina instalacija pune crpke

a) Odnos dubine punjenja i uinkovitosti crpke b) Tipian oblik krivulja pune crpke Slika 6.30: Tipine krivulje pune crpke

Kapacitet crpke rauna se prema jednadbi:


Q = rv2 t n t (m3/s)

(6.52)

gdje je: rv radijus punog kola (m); stupanj punjenja poprenog presjeka punog kola;
234

6. Objekti kanalizacijskog sustava

t korak navoja punog kola (m); n broj okretaja u sekundi; t uinkovitost (stupanj iskoristivosti).

Kod je projektiranja na ulazu u zahvatni bazen potrebno postaviti zapornicu kako bi se donji leaj mogao povremeno kontrolirati i mijenjati. Izljevna kota rotora mora biti via od najvee gornje vode. Uvijek se projektira izvedba 1 + 1, kod ega je jedna crpka radna, a druga rezervna. Radi racionalnosti rada crpnog sustava u sluajevima znatnog variranja dotoka, u pravilu se postavlja vie paralelnih crpki pojedinanog i ukupnog kapaciteta kojim se najdjelotvornije pokrivaju dotjecajne koliine. Za crpku se ne rade nikakvi posebni hidrauliki prorauni, ve ju se za zadane visine dizanja i potreban kapacitet odabire u skladu s ponudama proizvoaa. Za kvalitetan odabir ovih crpki od velike je vanosti poznavanje razine donje i gornje vode. Za pokretanje vijka uglavnom se koristi elektromotor s odgovarajuim prijenosnim sustavom. Odabire se neto vea snaga motora od one koja je potrebna za samo pokretanje spirale, i to prema podacima koje prikazuje Tablica 6.4.
Tablica 6.4: puna crpka snaga elektromotora Potrebna snaga za spiralu (kW) 0,5 1,0 1,2 2,0 3,0 Potrebna snaga motora (kW) 1,5 2,2 3,0 4,0 5,5

6.2.3

Osnovne krivulje crpke

Osnovne krivulje crpke (P, H, , NPSHtraeni) su objanjewne u vodovodu i nee se ovdje ponavljati.
6.2.4 Krivulja crpnog sustava

Crpni sustav ine usisni cjevovod, crpka, te tlani cjevovod sa svim armaturama i spojnim elementima. Sustav se projektira u skladu s utvrenim potrebama kanalizacijskog sustava, stanjem na terenu i smjernicama za proraun tlanog sustava. Projektom se odreuje poloaj crpke, dimenzije cijevi, vrsta cijevi, armatura i spojnih dijelova, kao i poloaj donje i gornje vode. Ovako projektirani sustav je osnova za proraun krivulje crpnog sustava. Krivulja nekog crpnog sustava dobije se proraunavanjem visine dizanja (statike i dinamike) za razliite protoke (Slika 6.31). Prema tome, sastoji se od dvije komponente. Prva komponenta je statika visina koja nije funkcijski ovisna o protoku:
H stat = H geod + pt pu g

(6.53)

235

J. Margeta: Odvodnja naselja

gdje je: pt tlak vode u izlaznom (gornjem) bazenu; pu tlak vode u ulaznom (donjem) bazenu; Hgeod geodetska razlika razine vode ulaznog i izlaznog bazena i dinamike komponente koja se poveava s kvadratom brzine protoka:

H din
gdje je: HV vt vu

v vu = HV + t 2g

(6.54)

visinski gubici; brzina vode na izlazu; brzina vode na ulazu.

Crtajui rezultate prorauna od minimalnih do maksimalnih vrijednosti protoka, dobije se krivulja koja svoje ishodite za protok jednak 0 ima u statikoj visini dizanja.
Odnos izmeu crpke i crpnog sustava

Ukoliko se na Q-H grafu prikae i krivulja visina dizanjaprotok crpke (odnosno krivulja crpnog sustava), kao toka presjeka ovih dviju krivulja dobije se radna toka crpnog sustava, tj. toka koja pokazuje ostvareni kapacitet i visinu njegova dizanja. Radna toka sustava je ona toka u kojoj je visina dizanja ostvarena radom crpke jednaka visini koju zahtijeva sustav. Ta toka odreuje protok Q koji sustav moe osigurati. Protok ostvaren kod radne toke daje veliinu brzine u tlanom cjevovodu. Nadalje, ta toka odreuje i veliinu snage P koja se troi, uinkovitost koja se postie, kao i veliinu traene NPSH koja mora biti manja od tvorniki deklarirane.

Slika 6.31: Krivulja crpnog sustava i radna toka

Ako postoji znatnije osciliranje razine vode u usisnom bazenu i eventualno u toki prepumpavanja, tada se krivulja crpnog sustava mijenja, i to za promjenu statike visine. Prema tome, imamo krivulju crpnog sustava za minimalno i za maksimalno

236

6. Objekti kanalizacijskog sustava

punjenje usisnog bazena, a ove dvije krivulje su meusobno pomaknute za geodetsku visinsku razliku (Slika 6.32). Ukoliko je ova razlika znaajna (preko 1,5 m), poeljno je analizirati rad sustava za oba ekstremna sluaja, pogotovo ako se radi o crpnom sustavu veeg kapaciteta (veeg od 50 l/s).

Slika 6.32: Podruje rada crpke

U skladu s ovim, crpni sustav nema radnu toku, ve radnu liniju koju definira linija izmeu maksimalne i minimalne radne toke crpnog sustava. Kod odabira crpki treba obratiti pozornost i na strminu krivulje. U sluaju kombiniranog ili povremenog rada crpki poeljno je odbrati to strmije krivulje, (ATVA 134) /12/. Znaajke crpnog sustava (hrapavost, gubici, potronja materijala i drugo) se trajno mijenjaju. Zbog toga krivulja crpnog sustava nije stabilna, ve se stalno mijenja kako sustav stari. Razlikuju se dva sluaja: crpke sa stabilnom krivuljom Q-H; i crpke s nestabilnom krivuljom Q-H. Kod crpki s nestabilnom krivuljom, nastale promjene su vee to je krivulja blaa. Crpke s nestabilnom krivuljom Q-H dobre su za nepromjenjive uvjete rada pri konstantnoj brzini rotacije, s tim da je visina iskljuenja via od statike visine crpnog sustava.
6.2.5 Radne karakteristike crpki

Radne karakteristike crpki ovise o veliini, brzini rotacije rotora i izvedbi. Postoji veliki broj crpki istih brzina i veliina, ali bitno razliitih karakteristika i uinkovitosti zbog razliite konstrukcije.
237

J. Margeta: Odvodnja naselja

Svaki proizvoa za svaku crpku daje uglavnom tri vrste krivulja: visina dizanja u funkciji protoka (Q-H krivulja); potrebna snaga u funkciji protoka (Q-P krivulja); uinkovitost u funkciji protoka (Q- krivulja); podatak ili krivulju za NPSH. Oblik ovih krivulja ovisi o konstruktivnim karakteristikama crpki. Tipine dijagrame za neke vrste crpki prikazuje Slika 6.33.

Slika 6.33: Tipine krivulje za radijalnu, mjeovitu i propelernu crpku

Svaka je crpka konstruirana za odreeno podruje rada, koje se zove podruje rada crpke. Unutar tog podruja postoji optimalna toka rada kod koje je radijalni tlak na kuite crpke najmanji, jer je minimalan radijalni neizbalansirani tlak na rotor. Radijalni tlak se znatno poveava udaljavanjem radne toke crpke od optimalne toke. Prema tome, promjenom protoka se mijenja tlak, kao i neki drugi fenomeni (npr. kavitacija), to sve skupa uvjetuje manju uinkovitost rada crpke i njezin krai vijek trajanja. Zbog ovoga se podruje rada crpke ograniava, i to na nain da je ono unutar 60 120% od toke optimalnog rada. to je raspon ovoga podruja u stvarnom radu manji, to je bolji rad crpke. Vrlo je teko odrediti crpku koja u potpunosti odgovara potrebama crpnog sustava pa i onda kad se ista za sam sustav konstruira, a sve zbog toga to se sustav tijekom vremena mijenja. Zbog toga e uvijek biti potrebno prilagoavati rad crpki trenutnim potrebama sustava. To se postie na dva naina: promjenama karakteristika krivulje crpnog sustava (manipulacijom sa zatvaraima gubicima tlaka, uvoenjem obilaznog voda, itd.); promjenama Q-H krivulje crpke (promjenom brzine rotacije, promjenama geometrije rotora, promjenama ulaznog dijela crpke, itd.).
238

6. Objekti kanalizacijskog sustava

Slika 6.34: Tipino radno podruje centrifugalne crpke

6.2.6

Pogonski strojevi

Da bi obavljala svoju funkciju, svaka crpka mora imati pogonski stroj koji osigurava njezin rad. Danas se kao pogonski stroj najee koristi elektromotor, ali pogonski stroj moe biti i motor s unutranjim sagorijevanjem, plinski motor itd. Pogonski stroj i crpka zajedno ine crpni agregat. Uobiajeni pogon je elektropogon, dok se motori s unutranjim sagorijevanjem koriste u iznimnim situacijama ili kao rezervni pogon. Rezervni pogon se ee ostvaruje pomou dizel-agregata, a rjee kao izravni pogon. Uobiajen je rad crpki sa 1.450 okretaja u minuti (male crpke), ili sa 2.900. Bitno je znati da pogonski strojevi mogu raditi razliitim brojem okretaja. To je ponekad vrlo vano, jer omoguuje bolje prilagoavanje potrebama prepumpavanja. Razliiti broj okretaja se postie na dva naina: izravno, promjenom brzine rotacije pogonskog stroja i neizravno, preko mjenjaa (reduktora) broja okretaja. ei sluaj je izravni, pogotovo u sluajevima uporabe elektromotora. Kod odabira snage elektromotora potrebno je imati i odreenu rezervu koju, sukladno ATVA 134 /12/, prikazuje Tablica 6.5. U svakom sluaju treba potovati zahtjeve isporuitelja opreme.
Tablica 6.5: Veliina rezerve elektromotora Potrebna snaga crpki (kW) do 7,5 7,5 20 20 59 preko 50 Veliina rezerve elektromotora (kW) oko 50%, minimalno 1 kW oko 25% oko 25% oko 10%

239

J. Margeta: Odvodnja naselja

6.2.7

Izbor crpki

Izbor opreme je sloen proces koji ovisi o cijelom nizu imbenika, esto i meusobno konfliktnih. Cilj je odabrati crpke koje su najekonominije za planirano vrijeme rada. Postupak se sastoji od izbora: veliine crpke (kapacitet visina dizanja); broja crpki; pogonskog stroja; optimalnih karakteristika tlanog i eventualno usisnog cjevovoda. Izbor opreme treba prilagoditi ukupnim potrebama, a najutjecajniji imbenici o kojima izbor ovisi su: protoci, kakvoa vode, lokacija crpne stanice, karakteristike tlanog cjevovoda i krivulja crpnog sustava. O ovim e imbenicima biti vie govora u daljnjem tekstu.
Odreivanje kapaciteta crpki

Postoje bitne razlike izmeu odreivanja kapaciteta crpki na kanalizacijama otpadnih, mjeovitih ili oborinskih voda. Osim visine dizanja, osnovni ulazni podatak za dimenzioniranje crpke je veliina dotoka vode (veliina protoka), koja se po karakteristikama bitno razlikuje kod razliitih tipova kanalizacije. Ova je veliina rezultat karakteristika kanalizacijskog sustava i rada uzvodnih crpnih stanica (ako ih ima). U pravilu je potrebno poznavati sve protoke: sune, kine, radnim danom, praznicima, maksimalne, minimalne, srednje. Poseban je problem izbor kapaciteta crpki u skladu s vijekom njihova trajanja u kanalizacijskim sustavima koji se tek grade. Naime, projektni vijek trajanja crpki se uglavnom kree oko 20 godina. Prema tome, crpke trebaju zadovoljiti potrebe u poetku rada kanalizacijskog sustava, u veem razdoblju svog vijeka trajanja i na kraju projektnog razdoblja, i to po mogunosti s visokom uinkovitou rada. Da bi se odabrao optimalan kapacitet crpki, potrebno je dobro analizirati promjene u kanalizacijskom sustavu koje e se dogaati od poetka njegove izgradnje do njegova potpunog zavretka, i s tim u vezi ulogu razmatrane crpne stanice. U skladu s tim, od najvee vanosti je poznavanje veliine poetnog i srednjeg protoka koji e dotjecati na razmatranu crpnu stanicu. Poetni protok je onaj koji e se javiti u poetku rada kanalizacijskog sustava i razmatrane crpne stanice, a srednji protok je onaj koji e se javljati u najveem dijelu ivotnog vijeka (projektnom razdoblju) crpki. Razumije se, od vanosti je i konana veliina dotjecanja koja e se javiti kod irenja kanalizacijskog sustava. Ove je protoke potrebno poznavati kako bi se odabrala oprema koja u najboljoj mjeri odgovara srednjem projektnom protoku koji e se javiti u najduljem vremenskom razdoblju. Sve ovo vrijedi kad se govori o novoj kanalizaciji koja se postupno gradi godinama. Ako se rjeava problem na gotovom (izgraenom) kanalizacijskom sustavu, u kojem je konani kapacitet ujedno i poetni i srednji, tada se izbor crpki zasniva na projektiranom kapacitetu za sadanje uvjete rada kanalizacijskog sustava. Poetni minimalni protok posebno je vaan za izbor profila tlanog cjevovoda. Naime, mali poetni protoci mogu uvjetovati male brzine teenja, to moe uzrokovati taloenje suspenzija u cjevovodu. U ovom smislu se preporuuju odnosi protoka kakve prikazuje Tablica 6.6 /73/.
240

6. Objekti kanalizacijskog sustava

Tablica 6.6: Koeficijent minimalnog protoka u funkciji poetnog srednjeg protoka Poetni srednji protok (m3/s) 0,05 0,50 2,50 5,00 Koeficijent za minimalni protok (faktor) 0,25 0,35 0,45 0,50

U skladu s ovim imamo:


minimalni protok = koeficijent poetni srednji protok

Osim izbora poetnih protoka, potrebno je rijeiti problem zadovoljenja protoka u budunosti. To se postie na vie naina: ugradnjom veih rotora, ugradnjom crpki veih kapaciteta i dodavanjem novih crpki. Najei sluaj je ugradnja dodatnih crpki, to podrazumijeva da se o tome u graevinskom projektu vodilo rauna i da se ostavio prostor za ugradnju novih crpki. Pri tom treba razlikovati dnevnu od dugovremene neravnomjernosti srednjeg dnevnog protoka. Dnevna neravnomjernost dotoka se, osim izbora odgovarajueg broja crpnih agregata, rjeava i odgovarajuim volumenom crpnog bazena, dok se dugovremena neravnomjernost srednjeg kapaciteta ne rjeava odreivanjem volumena crpnog bazena, osim to volumen mora udovoljiti konstruktivnim zahtjevima vezanima za broj crpnih agregata. U sluaju etapnog razvoja, uglavnom se planira vie paralelnih crpnih bazena. Odabir kapaciteta crpki ovisi i o poloaju i ulozi crpne stanice u cjelokupnom rjeenju kanalizacijskog sustava, a oni mogu biti razliiti. Pred ureajima se nastoji to vie ujednaiti kapacitet crpljenja, a nije poeljno zadravanje vode u mrei radi ujednaavanja protoka. U svakom sluaju, izbor kapaciteta crpki podjednako ovisi o karakteristikama dotoka i uvjetima za prepumpavanje, odnosno o planu upravljanja radom kanalizacijskog sustava. Vano je znati da u sluaju znatnijih buduih promjena kapaciteta crpnog sustava treba uzeti u obzir i promjene znaajki tlanog cjevovoda. U sluaju veih promjena kapaciteta, gradi se vie paralelnih tlanih cjevovoda prilagoenih potrebama u pojedinom razdoblju razvoja kanalizacije i crpki. Izbor kapaciteta uvelike ovisi o lokalnim znaajkama problema koji se rjeava, te se stoga mogu dati samo ope smjernice. Poseban je problem izbor kapaciteta crpnih stanica u nizu (Slika 6.35).

241

J. Margeta: Odvodnja naselja

Slika 6.35: Sustav crpnih stanica u nizu

Osnovni je cilj minimiziranje ukupnog kapaciteta prepumpavanja, a posebno kapaciteta posljednje crpne stanice. To se najdjelotvornije postie odgovarajuim izborom veliine retencijskog bazena crpne stanice, tako da u njemu uvijek ima dovoljno prostora da crpljenje s prethodne crpne stanice ne remeti direktan rad, te izborom odgovarajueg kapaciteta crpki. Osnovno je naelo:
Qn Qn 1 Vret n Vret n 1

(6.55)

gdje je: n poloaj crpke u nizu. Osim toga, neophodno je osigurati da svaka crpna stanica ima zadovoljavajui ukupni potrebni kapacitet u dnevnom, satnom ili nekom drugom ciklusu rada. U odnosu na kapacitete, vrijede odnosi:

(Q1 + Q2 ) t 2 = V2 (Q1 + Q2 + + Qn ) t n = Vn
gdje je uvijek V1 < V2 < V3 < .. < Vn , t1 < t2 < ... < tn < T , i gdje je: Q1, ...,Qn kapacitet crpne stanice (m3/s); t1, ...,tn vrijeme rada crpne stanice (s); V1, ...,Vn volumen precrpljene vode (m3); T vrijeme izravnanja; n broj crpnih stanica.

Q1 t1 = V1

(6.56)

To znai da je svaka crpna stanica u nizu vea ili jednaka prethodnoj, i da svaka sljedea ima due vrijeme rada. Projektantu stoji na raspolaganju mogunost da rad crpki uskladi s izborom kapaciteta, veliinom retencijskog bazena i trajanjem prepumpavanja. Koja e se kombinacija odabrati ovisi o lokalnim prilikama, a najvie o odnosu protoka i visini prepumpavanja. Pravilo je da se rad crpki u nizu prilagoava potrebama rada najvee crpne stanice u odnosu na lokalni kapacitet. Rad najvee crpne stanice uvjetuje rad svih ostalih, a posebno onih u nizu poslije nje.

242

6. Objekti kanalizacijskog sustava

Jedan od naina racionalizacije izbora kapaciteta crpki je da se zanemari dotok s uzvodnih crpnih stanica, a da se svaka crpna stanica rauna na ukupni gravitacijski dotok ukupno iz cijelog pripadajueg uzvodnog slijevnog podruja Qmax, satno , ukljuujui i sljevove uzvodnih crpnih stanica. U ovom se sluaju za svaku crpnu stanicu proraunavaju mjerodavni protoci prema broju korisnika pripadajueg slijevnog podruja i potom rauna potrebni kapacitet crpki.
ukupno Qcrpke Qmax, satno

(6.57)

Ovaj je nain prikladan u kanalizacijama u kojima uzvodno nema izrazito velikih crpnih stanica, te u sluajevima izrade idejnih rjeenja i idejnih projekata. Ovaj pristup daje opu sliku o potrebnim kapacitetima crpnih stanica (odnosno crpki), koje daljnjim razradama i dokumentacijom treba detaljnije analizirati. Najprecizniji nain analize rada crpki i stanja (a time i optimalizacije kapaciteta crpki) provodi se primjenom simulacijskih modela kanalizacijskog sustava. Kod izbora kapaciteta crpki potrebno je uzeti u obzir veliinu tlanog cjevovoda i vrijeme teenja vode u cjevovodu. Uvijek je poeljno izbjegavati duge i velike tlane cjevovode, odnosno kapacitet i vrijeme rada crpki treba odabrati tako da se u svakom radnom ciklusu voda u tlanom cjevovodu promijeni bar jedanput.
Odreivanje kapaciteta crpki kanalizacije otpadnih voda

Kapacitet crpki u odnosu na otpadne vode mora uvijek biti vei od maksimalnog satnog ukupno protoka koji dotjee na crpnu stanicu: Qcrpke Qmax ,satno . Za koliko e biti vei, ovisi o neravnomjernosti dotoka i vremena zadravanja vode u bazenu crpne stanice. Poznato je da protok u kanalizaciji otpadnih voda znaajno varira i da je najvei u pojedinim satima tijekom dana, a vrlo mali tijekom noi. To znai da e crpke raditi povremeno, ovisno o odabranom kapacitetu i veliini retencijskog bazena. Vrijeme zadravanja vode u bazenu crpne stanice ne smije biti veliko radi pojave plinova, smrada, taloga i kore, to stvara probleme u odravanju. S druge strane, iz istih razloga ni vrijeme zadravanja vode u tlanom cjevovodu ne smije biti predugo (najvie 8 sati). Zbog toga izbor kapaciteta crpki mora uzeti u obzir znaajke dotoka i ogranienja vezana uz zadravanje vode u crpnom bazenu i tlanom cjevovodu. U sluaju crpnih stanica u nizu kapacitet se odreuje u skladu s prije iznesenim smjernicama.
Odreivanje kapaciteta crpki oborinske kanalizacije

Izbor kapaciteta crpne stanice oborinskih voda bitno je drugaiji od otpadnih voda. Dotok oborinskih voda je neujednaen (odnosno, javlja se samo u vrijeme kie) s dugim razdobljima bez dotoka, a kada se dotok i javlja, prilino je promjenjiv. Prema tome, crpna stanica radi kratko, a izmeu dviju kia veliki investicijski trokovi stoje neiskoriteni. Da bi se smanjila veliina investicije i kapacitet crpne stanice, u pravilu se pred crpnim stanicama grade vei retencijski bazeni. Izgradnja retencijskih bazena ima svoju cijenu, stoga se njihova veliina odabire odgovarajuom analizom zajednikih trokova izvedbe i pogona retencijskih bazena i crpnih stanica. Jeftina izvedba re243

J. Margeta: Odvodnja naselja

tencijskih bazena (npr. manje akumulacije ili cijevne retencije) moe znaajno smanjiti potrebne kapacitete oborinskih crpki i trokove izvedbe i pogona. Budui da veliina retencijskog bazena bitno utjee na izbor kapaciteta crpki, proraun veliine bazena i kapaciteta crpki obavlja se zajedno. Osnovni ulazni podatak za proraun je poznavanje hidrograma dotjecanja te hidrograma istjecanja vode iz bazena. Na temelju volumena bazena i dubine vode u bazenu odreuje se kapacitet crpki. Proraun se razlikuje kod manjih i veih sustava. Kod manjih kanalizacijskih sustava proraun je pojednostavnjen, dok je kod veih sloen i zahtijeva opsenu analizu karakteristika pljuska i teenja vode u sustavu (modeliranje). Kod manjih sustava proraun se uglavnom zasniva na karakteristikama racionalne metode. Najjednostavniji je pristup u kojem se za razmatranu lokaciju odredi vrijeme koncentracije vode tkonc i na temelju njega, odabranog intenziteta (ITP-krivulje), koeficijenta otjecanja i veliine slijeva odredi trokutni dijagram dotoka oborinskih voda koji u maksimumu ima veliinu protoka Qmaks = i A . Osnova dijagrama je dvostruko vrijeme koncentracije. Za ovakav ulazni hidrogram, kapacitet crpne stanice i potrebnog volumena retencijskog bazena lako se odreuje izborom radnog protoka crpki za cijelo razdoblje otjecanja.

Slika 6.36: Sintetiki hidrogram otjecanja primjenom racionalne metode

Ovo je najjednostavniji nain odreivanja kapaciteta crpki oborinske kanalizacije. U ovom se postupku podrazumijeva da e crpka poeti s radom s poetkom dotoka ili kada se dotok izjednai s odabranim kapacitetom. Viak vode zadrava se u retencijskom bazenu. Kada dotok vode padne ispod kapaciteta crpki, crpke e prepumpavati vodu zadranu u bazenu. Iz prikazanog dijagrama rada lako se izrauna potreban kapacitet crpki, i s njim u vezi potrebni volumen retencijskog bazena i vrijeme rada crpki. Analizom veeg broja kapaciteta crpki i pripadajue veliine bazena i usporeivanjem trokova njihove izvedbe, kao i pogonskih trokova, moe se odabrati najpovoljnija kombinacija (odnosno najpovoljnije rjeenje). Ovaj se pristup moe koristiti i kod modificirane racionalne formule, odnosno u sluajevima poznavanja hidrograma otjecanja (Slika 6.37)

244

6. Objekti kanalizacijskog sustava

Slika 6.37: Sintetiki hidrogram otjecanja u sluaju kada je trajanje kie dulje od trajanja otjecanja

Opisani proraun je priblian i sukladan karakteristikama racionalne metode. Koristi se kod manjih crpnih stanica ili kao priblini poetni proraun veih crpnih stanica. O ovoj e problematici biti govora u poglavlju 6.3. Potrebno je naglasiti da je ukupni rad crpki u oborinskoj kanalizaciji tijekom godine u pravilu vrlo kratak, zbog ega se kod izbora tipa crpke vie vodi rauna o investicijskim nego o pogonskim trokovima (odnosno o uinkovitosti crpke). Naime, zbog kratkog vremena rada vea uinkovitost crpke ne utjee znatno na ukupne trokove crpnog sustava, zbog ega u ukupnim trokovima dominiraju izvedbeni trokovi. U skladu s tim, za potrebe prepumpavanja oborinskih voda rade se pojednostavnjena rjeenja bez znaajnih investicijskih ulaganja (naravno, ako to doputaju lokalni uvjeti ureenja terena, odnosno lokacijski uvjeti). U sluaju velikih sustava preporuuje se koritenje odgovarajuih simulacijskih modela te ira analiza problema, ukljuujui analizu vie razliitih vodnih valova koji dotjeu na crpnu stanicu oborinskih voda i procjenu rizika za odabrane uvjete rada.
Odreivanje kapaciteta crpki mjeovite kanalizacije

Mjeovita kanalizacija je najsloenija za analizu. Naime, u ovoj kanalizaciji mjeoviti su i dotok i kakvoa voda. U skladu s tim, crpke trebaju zadovoljiti uvjete sunog i kinog dotjecanja, kao i uvjete koji slijede iz kakvoe voda u sunom i kinom dotjecanju. Oito je da se tako sloeni uvjeti ne mogu zadovoljiti jedinstvenom crpnom stanicom, stoga se u ovakvim uvjetima gradi dvojna crpna stanica: jedna za suni, a druga za kini dotok, svaka sa svojim zasebnim tlanim cjevovodom i pripadajuim bazenom. Svaka od ovih crpnih stanica analizira se i projektira u skladu sa svojim posebnim karakteristikama, ali vodei rauna i o zajednikoj lokaciji i objektima kojima se voda usmjerava u razliitim razdobljima dotjecanja, te o promjeni kakvoe mjeavine vode tijekom dotjecanja. U ovom je sluaju potrebno izraunati volumen bazena za suni i za kini dotok, te eventualno preljev (ako se mjeovite vode mogu prelijevati).
Lokacija crpne stanice

Lokacija crpne stanice utjee na izbor opreme na sljedei nain: fizika ogranienja prostora utjeu na tip i kapacitet crpki; lokacija (odnosno podruje) iziskuje zadovoljenje odreenih tehnolokih uvjeta; izbor lokacije utjecat e na uvjete i trokove graenja.
245

J. Margeta: Odvodnja naselja

Odgovarajui prostor za crpnu stanicu ne mora uvijek biti raspoloiv, tako da se oblik crpne stanice prilagoava lokalnim uvjetima, to takoer utjee na karakteristike crpki. Najslikovitiji primjer je koritenje uronjenih kanalizacijskih crpki, koje omoguuju primjenu crpnih stanica na vrlo sloenim lokacijama, osjetljivima za okoli. Potpuna podzemna izvedba praktiki se moe uklopiti u bilo koji prostor. U odnosu na izbor crpki nije svejedno je li crpna stanica locirana pred ureajem ili negdje na mrei, je li njezin kapacitet mali ili veliki, je li na mjeovitoj, kuanskoj ili oborinskoj kanalizaciji. Svaka od ovih situacija zahtijeva drukiji pristup i rjeavanje. Velike crpne stanice uglavnom rade neprekidno, izborom odgovarajueg broja crpki ili izborom crpki koje rade razliitim brzinama rotacije. Male crpne stanice rade samo povremeno (odnosno s prekidima). Sve crpne stanice pred ureajem za proiavanje rade neprekidno, radi eliminiranja nejednolikog dotjecanja na ureaj. Crpne stanice u mjeovitom sustavu su dvojne: s crpkama za kini dotok i crpkama za suni dotok. Crpne stanice u oborinskoj kanalizaciji u pravilu se grade zajedno s velikim retencijama, a sve radi smanjenja vrnih kapaciteta crpki. Sve ovo ukazuje na to da se svaka lokacija mora sveobuhvatno prouiti; ne moe se nametati jednoobrazno rjeenje za sve lokacije.
Tlani cjevovod

Tlani cjevovod slui za prebacivanje voda iz crpne stanice do mjesta prepumpavanja, i to pod tlakom. Mjesto prepumpavanja moe biti kanalizacijski kolektor, ispust, ureaj itd. Kod dimenzioniranja tlanog cjevovoda kljunu ulogu imaju brzina toka vode u cjevovodu i veliina gubitaka, a u kanalizaciji otpadnih voda i vrijeme zadravanja vode u cjevovodu. Manja brzina ima za posljedicu manje gubitke, a time manju visinu dizanja i potronju energije. S druge strane, manja brzina ima i negativne posljedice: potreban vei profil cijevi, due vrijeme zadravanja i mogunost taloenja suspenzija iz otpadne vode u cjevovodu. Problem taloenja kod otpadnih voda je znaajan, tako da se u odnosu na ovaj zahtjev ograniava minimalna brzina toka i to /73/:

vmin 0,6 m s

(6.58)

Meutim, ako otpadna voda ne tee neprekidno tlanim cjevovodom (a to je najei sluaj), tada u razdobljima prekida toka dolazi do taloenja suspenzija u cjevovodu. Da bi se istaloene suspenzije pokrenule, potrebna je minimalna brzina od:
v 1,0 m/s

(6.59)

Prema HRN EN 1671, minimalna brzina od 0,7 m/s mora se postii bar jednom u 24 sata (preporueno 0,9 m/s). to se tie maksimalnih brzina, problem se javlja u veim ukupnim gubicima, tlanim udarom i eventualnoj abraziji cijevnog materijala. Uobiajene brzine u tlanim cjevovodima su:
v = 1,0 2 ,5 m s

(6.60)

246

6. Objekti kanalizacijskog sustava

Ovakve se brzine uglavnom javljaju u manjim cjevovodima. Za vee cjevovode je poeljno provesti odgovarajuu tehniko-ekonomsku analizu i izabrati optimalnu brzinu. Prema ATVA 134 /12/, za tlane cjevovode do duljine od 500 m predlau se veliine koje prikazuje Tablica 6.7.
Tablica 6.7: Preporuke za izbor hidrodinamikih karakteristika tlanog cjevovoda /24/ Profil (mm) Brzina (m/s) Protok (l/s) 100 2,0 16 150 2,2 40 200 2,4 75

Za tlane cjevovode veih duljina preporuuju se manje brzine od naznaenih, radi smanjenja veliine tlanog udara. Zbog mogunosti zaepljenja, promjer tlanog cjevovoda jednak je ili vei od 100 mm. Ako se koriste crpke sa usitnjivaima, profil moe biti i manji (obino od 60 80 mm). Prema HRN EN 1671, maksimalno vrijeme zadravanja vode u cjevovodu ne smije biti vee od 8 sati. Ukoliko se ispune gore navedeni kriteriji, ne bi trebalo biti problema prilikom transporta kanalizacijskog sadraja crpkama i u tlanim cijevima. Ovo je vrlo vano, naroito zbog kontrole emisije neugodnih mirisa (posebice sumporovodika) u cijevima. Sumporovodik se moe stvoriti ak i ako gore navedeni uvjeti budu zadovoljeni. Uvjet maksimalnog vremena zadravanja u cijevima od 8 h znai da se voda u tlanoj cijevi mora izmijeniti najmanje 3 puta dnevno. Ako se ovom kriteriju ne moe udovoljiti, javiti e se problemi. Stanje se donekle moe popraviti posebnim mjerama odravanja, kao to su ispiranje vodom, ispiranje vodom i zrakom itd. Ovakvo se stanje moe tolerirati samo u kraim prijelaznim situacijama, dok sustav ne proradi do planiranog kapaciteta (1 2 godine). Ukoliko e ovakva situacija potrajati, treba razmotriti mogunost izmjene veliine i duljine tlanog cjevovoda, kao i ukupnog rjeenja crpnog sustava. Ukoliko je uestalost izmjene vode u cijevi izmeu 3 i 8 puta dnevno, mogu se pojaviti problemi u radu. Stoga je potrebno analizirati konkretnu situaciju i veliine, i predloiti pojaane mjere odravanja i odzraivanja cjevovoda. Ukoliko je uestalost izmjene vode u cijevi vea od 8 puta dnevno, ne oekuju se nikakvi problemi u radu. Zbog prekidnog rada crpnog sustava i dugih razdoblja bez rada, u oborinskoj je kanalizaciji poeljno izvoditi to krai tlani cjevovod i po mogunosti ga prazniti, kako ne bi dolo do dugotrajnog taloenja suspenzija u njemu. U mjeovitoj kanalizaciji poeljno je graditi dva tlana cjevovoda jedan za suni, a drugi za kini dotok. Kod oborinskih se voda ne postavlja ogranienje u odnosu na minimalno doputenu veliinu tlanog cjevovoda.

247

J. Margeta: Odvodnja naselja

Definiranje krivulje crpnog sustava

Krivulja crpnog sustava odreuje se uz poznate protoke, geodetske visine dizanja i promjer tlanog cjevovoda. Poznavajui krivulju crpnog sustava mogue je izabrati najbolju crpku ili kombinaciju crpki koja zadovoljava traene uvjete.
6.2.8 Analiza crpnog sustava

Analiza crpnog sustava treba rezultirati najboljim izborom jedne ili vie crpki. Da bi se to postiglo, neophodno je izraunati krivulju crpnog sustava i raspolagati cijelim nizom karakteristinih krivulja crpki u pojedinanom ili zajednikom radu. Bit izbora odnosi se na odabiranje ekonomski i tehniki najpovoljnije crpke ili crpki. To znai da pri analizi treba uzeti u obzir trokove izvedbe, rada i odravanja.
Sustav s jednom crpkom

Svaka crpka ima svoje tri osnovne krivulje: Q-H krivulja, Q-uinkovitost krivulja i krivulja Q-potronja energije (eventualno ima i NPSH-krivulju). Radnu toku crpke dobijemo kao presjecite krivulje Q-H i krivulje crpnog sustava. U odreivanju ove toke treba razmotriti sve uvjete rada koji se mogu pojaviti tijekom rada crpke, na primjer: promjene statike (geodetske) visine dizanja zbog promjene razine vode u zahvatnom bazenu; promjene hrapavosti cijevnog materijala (gubitaka) tijekom vremena (odnosno tijekom uporabe); troenje rotora. To znai da u pravilu imamo vie radnih toaka koje odreuju radno podruje crpke. Zbog toga se optimalna toka rada (najbolji omjer uinkovitosti i potronje energije) treba nalaziti unutar ovog podruja, blie radnim tokama koje dominiraju u radu crpki tijekom cijelog njihovog ivotnog vijeka i rada.
Zajedniki rad vie crpki

Vrlo esto, naroito kod veih crpnih stanica, neophodno je instalirati vei broj crpki u zajednikom radu. ei je sluaj da imamo povezano vie crpki u paralelnom radu (poveanje protoka), a znatno rjei da imamo povezano vie crpki u nizu (poveanje visine dizanja) (Slika 6.39). U kanalizaciji se crpke u nizu uglavnom vie ne primjenjuju, jer na tritu postoji dobar izbor crpki za razliite uvjete rada.
Paralelni rad crpki je onaj u kojem vie crpki radi zajedniki, s prikljukom na jedinstveni tlani cjevovod. U kanalizaciji je rad ovih crpki postupan, to jest najprije radi samo jedna crpka do odreene visine punjenja crpnog bazena, a zatim se postupno ukljuuju druge.

Budui da su sve crpke prikljuene na jedinstveni tlani cjevovod, u njemu emo zbog razliitih protoka imati i razliite gubitke, odnosno crpke e imati promjenjivu toku rada.

248

6. Objekti kanalizacijskog sustava

Slika 6.38: Krivulja crpnog sustava u razliitim uvjetima rada

Slika 6.39: Tipina crpna instalacija u nizu

U poetku, kod pokretanja prve crpke, imamo najmanji protok i najmanje gubitke. Ukljuivanjem drugih crpki poveavaju se protok i gubici, a radna toka se na dijagramu pomie sve vie. Sve ovo ukazuje na injenicu da nije jednostavno odabrati crpke za ovakav rad i da analiza treba obuhvatiti i samostalan i zajedniki rad. To znai da je potrebno proraunati krivulju crpnog sustava za individualni i zajedniki rad. Pri tom ne treba zaboraviti da je usis samostalan, a tlani cjevovod zajedniki.
249

J. Margeta: Odvodnja naselja

Okvir 6.2: Osnovni koraci prorauna crpki Svaka osnovna analiza crpke mora sadravati sljedee osnovne korake: 1. Odreivanje statike, usisne i tlane visine: Hstat = Husis + Htlano 2. Odreivanje brzine vode u usisnom i tlanom cjevovodu i otvoru crpke: Q ; Q ; Q vusis = v tla = v = Ausis otvor Aotvor Atla gdje je: A povrina protonog presjeka (m2). 3. Gubici na usisu: L v2 odreivanje linijskih gubitaka usisa: h usis , lin = d 2g odreivanje lokalnih gubitaka na usisu (ulaz, lukovi, zasun, redukcija i slino): 2 husis , lok = v 2g odreivanje ukupnih gubitaka na usisu: husis = husis ,lin + husis , lok 4. Gubici na tlanom cjevovodu: linijski, lokalni i ukupni. 5. Proraun ukupnih gubitaka: h = husis + htla 6. Proraun ukupne visine dizanja: H = H stat + h 7. Proraun ukupne visine dizanja za nekoliko protoka Q : H = f (Q )

8. Crtanje krivulje na temelju prorauna u toki 7; 9. Crtanje na istom crteu Q-H i Q-uinkovitost krivulja crpke; 10. Odreivanje toke presjecita, odnosno: Q, H, uinkovitost Ukoliko crpka moe raditi pod razliitim brojem okretaja, tada treba analizirati njezin rad za sve uvjete. Isto vrijedi i u sluaju razliitih protoka (minimalni, srednji, vrni) za razliita vremenska razdoblja, te razliite karakteristike cijevnog materijala i usisne visine (Slika 6.38). Najbolji je izbor crpka koja u najveoj mjeri zadovoljava sve uvjete rada s najveom djelotvornou. Najbolji izbor je ujedno kombinacija koja daje najmanju dnevnu potronju energije. Da bi se to utvrdilo, treba izraunati dnevno vrijeme rada crpki, potrebnu snagu, snagu pogonskog stroja elektromotora i potronju energije): (6.81) 11. Dnevno vrijeme rada crpki: t = Vdnev / Q 3 Vdnev dnevni volumen vode (m /dan); Q kapacitet crpke (m3/s); t vrijeme rada (s). (6.82) 12. Potrebna snaga: P = g Q H (kW) crpke crpke uinkovitost crpke. 13. Snaga pogonskog stroja (elektromotora): Pm = P / m (6.83) m uinkovitost motora. 14. Potronja energije: P.E . = Pm t 3600 (kWh, t je u sekundama) (6.84) Svaki bi projekt crpki trebao sadravati sve korake od 1 do 14, odnosno 14 koraka za svaku varijantu koja se analizira.

250

6. Objekti kanalizacijskog sustava

Izbor broja crpki

Izbor broja crpki ovisi o zahtijevanom reimu njihova rada, a koji se prvenstveno odnosi na: sigurnost pogona; izjednaavanje dotoka istjecanja; ekonomske imbenike (jeftina energija); reim dotjecanja. Vea sigurnost pogona postie se ugradnjom rezervnih crpki. Broj rezervnih crpki ovisi o broju radnih crpki. to je broj radnih crpki vei, to je manja potreba za rezervnim crpkama jer je manja vjerojatnost pojave istovremenog kvara. Preporuuju se sljedee kombinacije: 1 radna + 1 rezervna (100% rezerva); 2 radne + 1 rezervna (50% rezerva); 3 radne + 1 2 rezervne (33 50% rezerva); 4 radne + 1 2 rezervne (25 50% rezerva); 5 radnih + 2 rezervne (40% rezerva); 6 radnih + 2 rezervne (30% rezerva). Mogui su i drugi odnosi, sve u skladu s lokacijskim karakteristikama crpne stanice i potrebnim stupnjem sigurnosti. Drugi faktor koji utjee na izbor broja crpki jest potreba izjednaavanja dotjecanja i istjecanja. Naime, poznato je da teenje u kanalizacijskom sustavu varira tijekom dana i tijekom godine. Osim toga, crpke rade s prekidom, to rezultira poveanjem vrnih protoka. Ukoliko se ovo eli izbjei, moraju se ugraditi crpke koje u potpunosti mogu pratiti varijacije dotjecanja bez poveanja vrnog protoka, a takve su pune crpke ili crpke s promjenjivim brojem okretaja. Drugi nain je ugradnja veeg broja crpki manjeg kapaciteta, koje se postupno ukljuuju porastom dotoka i obrnuto. Ekonomski uinci se postiu i ugradnjom veeg broja crpki razliitog kapaciteta za razliite reime dotjecanja (dnevni reim, noni, itd.), ime svaka crpka optimalno odgovara svakom reimu, bez da se nastoji traiti optimum za cjelokupno vrijeme rada. Reim dotjecanja je zacijelo znaajan faktor koji utjee na izbor broja crpki. Najznaajniji reimi su: kini, suni, dnevni, noni, radni dani, neradni dani i slino. Ovi reimi imaju bitno razliite karakteristike, zbog ega je za svakog od njih esto potrebno instalirati posebne crpke. To posebno vrijedi za suni i kini reim rada u mjeovitom, kao i u drugim sustavima. Ponekad postoje i drugi razlozi zbog kojih se ugrauje vei broj crpki (njihova dostupnost na tritu i slino). U svakom sluaju, broj crpki koje e se ugraditi treba odrediti na temelju ekonomsko-tehnikih analiza, kod kojih s jedne strane razmatramo trokove izgradnje, a s druge strane trokove pogona i odravanja. Vei broj crpki u pravilu zahtijeva vee dimenzije crpne stanice. U sluaju malih crpki to su prvenstveno vee tlocrtne dimenzije, a u sluaju veih crpki potrebne su i vee tlocrtne dimenzije i vee dubine.

251

J. Margeta: Odvodnja naselja

6.2.9

Crpne stanice

Crpne stanice su objekti u kojima su smjetene crpke i sva pratea oprema. S obzirom na namjenu i izvedbu, postoji vie tipova crpnih stanica. U odnosu na ciljeve, crpne stanice dijelimo na: crpne stanice kuanskih otpadnih voda; crpne stanice oborinskih voda; crpne stanice industrijskih otpadnih voda; crpne stanice za mulj na ureaju za proiavanje; crpne stanice u mjeovitom sustavu kanalizacije; crpne stanice proiene otpadne vode; i druge.

Zadae crpnih stanica u kanalizaciji su, prije svega: objedinjavanje svih voda na jedinstveni ureaj za proiavanje i isputanje; smanjivanje veliine iskopa zbog potreba prevelike dubine ukapanja kolektora; svladavanje svih visinskih prirodnih i umjetnih prepreka na transportnom putu; odvoenje voda iz podruja i objekata s niim geodetskim kotama; isputanje preljevnih voda u sluaju visokih razina voda u prijamniku; itd. Postoje i druge klasifikacije crpnih stanica, a odnose se uglavnom na: kapacitet (male, srednje, velike); pogonski stroj (elektrini, dizel, itd.); nain izgradnje (montae, monolitne, itd.); uporabljeni materijal (betonske, eline, sintetiki materijali, itd.); vrstu crpki (propelerne, rotacijske, pneumatske, itd.); i druge.

Podjela u odnosu na kapacitet je sljedea: male: 0,02 0,06 m3/s; srednje: 0,06 0,65 m3/s; velike: > 0,65 m3/s.

O kapacitetu crpne stanice bitno ovise njezina izgradnja i sadraj, tako da kapacitet u najveoj mjeri utjee na karakteristike crpne stanice. Male crpne stanice su jednostavne po izvedbi i opremi, a esto su tipske i mogu se dobiti kao gotovi komplet za ugradnju. Srednje mogu biti djelomino tipizirane za manje kapacitete, ali za vee kapacitete se uvijek posebno projektiraju. Ovo vrijedi i za velike crpne stanice, koje su uvijek specifine i sloene s obzirom na funkcioniranje i potrebnu opremu. Bitna podjela odnosi se na nain izvedbe crpki, i to na: mokru izvedbu (potopljene crpke) (Slika 6.40); suhu izvedbu (nepotopljene crpke) (Slika 6.41). Pri tome crpke mogu biti s horizontalnom ili vertikalnom osovinom.

252

6. Objekti kanalizacijskog sustava

1) crpni bazen 2) crpka

3) zasunska komora 4) struja/automatika

5) ulazna prostorija 6) otvor za crpke

7) vodilice za crpke 8) ozraiva

Slika 6.40: Mokra izvedba manjih crpnih stanica s nadzemnim dijelom i bez njega

1) crpni bazen 2) suha komora

3) crpka 4) ulazna prostorija

5) struja/automatika 7) ozraiva 6) otvor za crpke

Slika 6.41: Suha izvedba manjih crpnih stanica s nadzemnim dijelom i bez njega

Projektiranje crpnih stanica

Kao to je reeno, najveim dijelom se koriste crpne stanice malog kapaciteta kao gotovi proizvod ili montana graevina, tako da se ne rade posebni projekti (graevinski, elektriarski, strojarski) (Slika 6.42).

253

J. Margeta: Odvodnja naselja

Slika 6.42: Manja montana crpna stanica

Srednje i vee crpne stanice se rade u skladu s lokalnim karakteristikama i svojim funkcijom u kanalizacijskim sustavu. Da bi crpna stanica udovoljila postavljenim zahtjevima, mora biti odgovarajue projektirana. Tipian sastav srednje i vee crpne stanice ini: 1. Konstrukcija; 2. Crpni bazen; 3. Suha komora prostorija; 4. Crpke; 5. Usisni cjevovodi s opremom; 6. Tlani cjevovodi s opremom; 7. Instrumenti za upravljanje radom crpne stanice; 8. Elektrooprema pogon; 9. Energetski prikljuak na elektroopskrbnu mreu; 10. Grijanje; 11. Ventilacija i oprema za ienje zraka; 12. Elektroinstalacije; 13. Vodovodne instalacije; 14. Kanalizacijske instalacije; 15. Oprema za eliminiranje i ublaavanje tlanog udara; 16. Otvori, poklopci, ljestve i slina oprema potrebna za ulazak i reviziju svih dijelova crpne stanice;
254

6. Objekti kanalizacijskog sustava

17. 18. 19. 20. 21. 22. 23.

Dizalice (kranska ili slino); Eventualno ured, radionica, skladite (velike i izolirane crpne stanice); Komunikacije (telefon, radio i slino); Reetke, zapornice, usitnjivai i drugi zatitni ureaji; Preljev (po mogunosti); Rezervni sustav napajanja energijom (dizel agregat); Druga oprema po potrebi (klorinator, automatski ispirai crpnog bazena i slino).

Crpne stanice u mokroj izvedbi (s potopljenim crpkama) su jednostavnije i imaju manje dijelova od gore nabrojanih.
Konstrukcija crpne stanice ovisi o lokalnim karakteristikama, kapacitetu i reimu rada. Konstrukcija veih crpnih stanica je monolitna armiranobetonska. Manje crpne stanice mogu biti prefabricirane od betona, plastike i metala.

Konstrukcija mora biti vodonepropusna i funkcionalna, sa svim potrebnim otvorima za komunikaciju, nadzor, odravanje te rukovanje crpkama i opremom crpne stanice. Visinski odnosi u crpnoj stanici moraju biti takvi da onemogue plavljenje opreme, instalacija i pogona, a da istovremeno omogue komunikaciju s vanjskim prostorom. Tlocrtni je oblik uglavnom pravokutni, iako ni okrugli nije rijetkost, pogotovo u sluaju duboke podzemne izvedbe kad se konstrukcija izvodi bunarski. Glavni element projektiranja je odreivanje dimenzija graevine crpne stanice. Priblina formula za odreivanje dimenzija vee crpne stanice sa potopljenim crpkama je /42/:
D= Q 1000 v D C

(6.61)

gdje je: D C Q vD

duljina objekta (m); irina (m); kapacitet crpne stanice; brzina vode u proirenom dijelu bazena (0,1 0,3 m/s).

Voda koja dotjee u crpni bazen ima brzinu koja proizlazi iz znaajki dovodnog cjevovoda. Ulaskom u crpni bazen brzina se smanjuje, jer se poveava protjecajni profil. Zbog toga ova brzina treba biti dovoljno velika da ne doe do taloenja. Naravno, ovako dobivene orijentacijske veliine treba prilagoditi stvarnim potrebama.
Crpni bazen je prostor koji slui za retenciju vode to dolazi iz kanalizacijskog sustava i prepumpava se. Veliina ovog prostora ovisi o reimu rada crpki i karakteristikama dotoka, stoga se on posebno dimenzionira. Voda u bazen ulazi kroz jedan ili vie otvora, izravno ili kroz reetke, a izlazi kroz usisni cjevovod. Kod manjih crpnih stanica, kao i veih kod kojih se koriste uronjene crpke, one su smjetene unutar samog bazena. U ovom sluaju prostor bazena treba prilagoditi potrebama (dimenzijama) crpki. Na ulazima treba postaviti zatvarae da bi se crpna stanica mogla povremeno prazniti. Kod manjih crpnih stanica zatvaranje se obavlja takozvanim prenosivim zatvaraima, dok se kod velikih crpnih stanica na ulazima treba ugraditi odgovarajui zatvara (zapornica).

U skladu s mogunostima, bazen ima i otvor za preljev voda iz bazena s odreene visine punjenja. Bazen mora imati otvor i elemente za ulazak. Unutar bazena esto se grade
255

J. Margeta: Odvodnja naselja

pregrade radi pravilnijeg usmjeravanja vode prema crpkama, to jest da bi se sprijeilo intenzivno vrtloenje oko usisa crpki. Dno bazena treba izvesti u padu do najnie kote gdje se formira muljni aht iz kojeg se crpna stanica moe isprazniti. Kod veih crpnih stanica mogue je graditi vie meusobno odvojenih crpnih bazena, da bi se omoguili revizija i popravci bez prekida rada. Vrlo je vano kvalitetno projektirati dno bazena, a sve kako bi se smanjili volumen i povrina vode koja nakon prestanka rada crpke preostaje u bazenu. Dobrim projektiranjem se smanjuje talog i kora koja se formira na povrini vode. To se postie smanjenjem vodne povrine i dubine vode na koti (razini) iskljuivanja crpke, prvenstveno zakoenjem dna i bonih strana (zidova). Zakoenje zidova crpnog bazena je od 45 60. Oblik crpnog bazena, kao i poloaj crpki, usisnog cjevovoda i dovodnih cjevovoda kanalizacije, vrlo je vaan za djelotvorni rad crpki. Zbog toga se kod projektiranja trebaju potivati ovdje dane smjernice, kao i smjernice koje daju proizvoai crpki. To se posebno odnosi na minimalne meusobne razmake crpki, razmake izmeu crpki i zidova te na potrebnu dubinu vode. Prema literaturi /3/, preporuuju se sljedee dubine vode u crpnom bazenu: male crpne stanice 1,0 m; vee crpne stanice 2,0 m. Bazen mora imati i otvor za ventilaciju, a elektroinstalacija unutar ovog prostora mora biti zatiena od iskrenja, kako ne bi dolo do eksplozije zbog nakupljanja metana. Da bi se sprijeilo nakupljanje plinova, kao i neugodni mirisi, unutar crpnog bazena mogu se ugraditi stabilne mlaznice za ispiranje zidova poslije svakog punjenja bazena. Ovo je naroito potrebno kod crpne stanice u mjeovitom sustavu, u kojem je kino punjenje daleko vee od sunog, a razdoblje do ponovnog punjenja dugo. Bazeni se kod oborinskih crpnih stanica rade u sklopu rjeenja retencijskih bazena kinih voda.
Suha komora slui za smjetaj crpki, kontrolnih instrumenata, cjevovoda i druge opreme. Kod uronjenih crpki suha komora slui za smjetaj opreme cjevovoda i drugog. Kod crpnih stanica s uronjenim crpkama, suhe komore uope nema. Meutim, kod veih crpnih stanica, a naroito dublje izvedbe, esto imamo vie suhih komora: suha komora s crpkama i cjevovodima neposredno uz ili iznad crpnog bazena, suha komora s kontrolnim panelima, automatskim uklopno-rasklopnim postrojenjem, itd.

Izuzetno je vano da ova komora bude hermetiki zatiena od crpnog bazena, kako bi se sprijeilo prodiranje vlage, smrada i agresivnih plinova iz kanalizacijske mree i crpnog bazena. Prostorija mora imati odgovarajue otvore za komunikaciju, revizije, odravanje, montau i demontau. U sluaju teke opreme, unutar prostorije mora biti i dizalica. Unutar ovog prostora treba osigurati ventilaciju, a po potrebi i grijanje. Kako bi se umanjio negativni uinak dolazne brzine u mokri bazen crpne stanice suhe izvedbe, mora se predvidjeti umirenje toka (Slika 6.43). Veliinu udaljenosti M treba prilagoditi stvarnim uvjetima (o visini ulazne cijevi i brzini). Po mogunosti treba predvidjeti i uronjenu pregradu za umirenje toka. Brzina u mokrom bazenu treba biti 0,3 0,4 m/s.
256

6. Objekti kanalizacijskog sustava

Slika 6.43: Smjernice za izvedbu mokrog bazena za crpke u suhoj izvedbi /42/

Crpke su osnovni element crpne stanice. Cjelokupna konfiguracija i konstrukcija crpne stanice podreena je njima.

Crpke mogu biti mokre izvedbe ili suhe izvedbe. O ovoj karakteristici bitno ovisi konstrukcija crpne stanice. Danas se sve vie rabi mokra izvedba crpki, naroito za manje kapacitete. Mokra izvedba crpki je povoljna zato to eliminira potrebu usisnog cjevovoda i bitno smanjuje dimenzije crpne stanice. Ovakve se crpke lako montiraju i demontiraju (jednostavnim sputanjem niz vodilicu, Slika 6.42). Zbog svega toga, ove vrste crpki danas prevladavaju u kanalizaciji. Prednost suhe izvedbe je mogunost stalne vizualne kontrole rada crpki. Meutim, njihova je ugradnja daleko sakuplja i zahtijeva vie prostora, pa se rijetko izvode.

Slika 6.44: Uronjene propelerne crpke

257

J. Margeta: Odvodnja naselja

Crpke se ugrauju u skladu s uputama proizvoaa. Treba obratiti pozornost na potreban razmak crpki, poloaj od dna i na traene udaljenosti od zidova crpnog bazena. Razmak izmeu crpki koji se preporuuje jest 1 1,3 m. Posebnu pozornost treba posvetiti poloaju usisne glave usisnog cjevovoda crpki suhe izvedbe, jer proizvoai uglavnom za ovaj tip crpki ne daju uputstva za ugradnju.
Usisni cjevovod se koristi jedino kod crpki suhe izvedbe. Cjevovod se sastoji od: cijevi; usisne glave; zasuna; kompenzacijskog komada; i redukcije.

Spojni profil usisnog cjevovoda s crpkom daje proizvoa crpki. Stvarni profil usisnog cjevovoda treba prilagoditi lokalnim zahtjevima. Brzina u usisnom cjevovodu se preporuuje u granicama 1,2 1,8 m/s, iz ega proizlazi i potrebni profil. Maksimalno dozvoljena brzina za crpke vertikalne izvedbe je 2,0 m/s, a za crpke horizontalne izvedbe 2,5 m/s. Budui da su profili usisnog cjevovoda uvijek vei od usisnog otvora crpki, bit e potrebno ugraditi redukcijski komad. Poeljno je da je usisni cjevovod u stalnom padu od crpke prema usisu. Na usisu se nalazi jo i zasun, radi mogunosti demontiranja crpki. Meutim, kako je usisni cjevovod ugraen u zid bazena s jedne strane, a fiksiran za crpku s druge strane, vrlo teko je izvriti demontau elemenata na njemu. Zbog toga se na ovom dijelu ugrauje kompenzacijski komad koji omoguuje laku demontau i montau. Treba voditi rauna o jo jednom aspektu ugradnje usisnog cjevovoda, a to je dubina ugradnje. Usis mora biti ugraen dovoljno duboko od minimalne razine vode, kako ne bi dolo do stvaranja usisnog vrtloga i usisavanja zraka. Stoga se poeljne dubine ograniavaju prema brzini vode na poetku usisne glave, kako prikazuju Tablica 6.8, Slika 6.45 i Slika 6.46.
Tablica 6.8: Mogui izbor minimalne dubine usisne glave crpnog agregata /73/ Brzina na ulazu usisne glave (m/s) 0,6 1,0 1,5 1,8 2,1 2,4 2,7 Potrebna minimalna dubina usisne glave (m) 0,30 0,60 1,00 1,40 1,70 2,15 2,60

Vano je da se zadovolje uvjeti vezani u potrebnu veliinu NPSH. Pojava zraka u usisnom cjevovodu prouzrokovat e stvaranje kavitacije u crpki, a time i njeno oteenje. Sve navedeno odnosi se na crpke suhe izvedbe. Uronjene crpke nemaju ovih problema, s tim da se potuje propisana minimalna razina vode kod iskljuivanja crpki (Slika 6.47).
258

6. Objekti kanalizacijskog sustava

Okvir 6.3: Instaliranje crpki za otpadne vode /42/

Slika 6.45: Preporuke za instaliranje vertikalnih crpki suhe izvedbe

Slika 6.46: Preporuke za instaliranje horizontalnih crpki suhe izvedbe

hS1 = E + a a = 100 300 mm E+k hS 2 = 2

Slika 6.47: Preporuke za odreivanje minimalne razine vode kod crpki mokre izvedbe 259

J. Margeta: Odvodnja naselja

Tlani cjevovod unutar crpne stanice

Tlani cjevovod je kod uronjenih crpki djelomino smjeten u crpnom bazenu, a djelomino u suhoj komori. Kod suhe se izvedbe cijeli cjevovod nalazi u suhoj komori. Profil tlanog cjevovoda esto je vei od profila tlanog otvora crpki, tako da on esto poinje redukcijskim komadom. Brzina se u tlanom cjevovodu treba kretati od 1,8 2,4 m/s. Veliina tlanog cjevovoda odreuje se na temelju sljedeih kriterija: ekonomski, vezani uz trokove graenja i pogona; ogranienja vezana uz veliinu promjera i broj izmjena vode u cjevovodu (minimalne dimenzije); minimalno dozvoljene brzine kod stalnog i povremenog rada. Poveanje brzine vode u tlanom cjevovodu rezultira veim hidraulikim gubicima i ukupnom visinom dizanja vode H, a time i veom potronjom specifine energije E, dok su cijene izgradnje cjevovoda manje zbog manjih dimenzija, a same crpne stanice vee zbog poveane instalirane snage. Vano je napomenuti da su u cijelom vijeku trajanja graevine trokovi izvedbe jednokratni, a trokovi pogona stalni. U praksi se koriste navedene preporuke, a ekonomske analize i optimalizacija izbora veliine profila tlanog cjevovoda (metoda neto sadanja vrijednost) rade se jedino kod veih crpnih stanica. Temeljem iskustva i analiza, Slika 6.48 prikazuje preporuke za izbor brzine vode u tlanom cjevovodu u funkciji instaliranog protoka crpne stanice.
v (m/s)
1,8 1,6 1,4

2
1,2 1,0 0,8 0,6 0,4

20

40

60

80

100

120

140

160

180

200

Q (l/s)

1 povremeni rad (manje od 1.000 sati/god)

2 kontinuirani rad

Slika 6.48: Preporuke za odreivanje brzine vode u tlanom cjevovodu/23/

Na tlanom cjevovodu ugrauju se povratni ventil, zasun, kompenzacijski komad i eventualno ureaj za zatitu od tlanog udara.

260

6. Objekti kanalizacijskog sustava

Slika 6.49: Tipina instalacija tlanog cjevovoda

Cijevi trebaju imati potrebnu vrstou u skladu s oekivanim tlakom, te biti dobro privrene i usidrene u zid konstrukcije, a sve zbog vibracija koje nastaju kod ukljuivanja i iskljuivanja crpki. Povratna klapna (zaklopka) treba se instalirati to dalje od crpki kako bi se izbjegli problemi sa zrakom, a kod horizontalnih crpki suhe izvedbe povratni ventil ne smije se instalirati na vertikalnom djelu cjevovoda.
Upravljanje i kontrola rada crpne stanice razine ukljuivanja i iskljuivanja

Upravljanje crpnom stanicom i kontrola njezina rada obavlja se pomou opreme za automatski rad, opreme za manualni rad i alarmnog sustava. Svu ovu opremu mora se ugraivati na tono odreeni nain, u skladu s uputama proizvoaa i karakteristikama crpne stanice. Oprema mora biti otporna na vlagu, a kad se ugrauje unutar crpne stanice, tada mora biti otporna i na korozivno djelovanje vodenih para otpadnih voda. Zato se ova oprema esto izrauje od posebnih materijala (nehrajueg elika, sintetikih materijala) u skladu sa specifinim zahtjevima. Ova oprema iziskuje i odgovarajuu klimatizaciju prostorije u kojoj se nalazi. Rad crpne stanice temelji se na utvrivanju razine vode u crpnom bazenu. Razina se mjeri razliitim tipovima senzora: plivajui, reagirajui na tlak, ultrazvuk, itd. Automatski se rad sastoji u ukljuivanju i iskljuivanju crpki ovisno o razini vode u crpnom bazenu. Crpke se ukljuuju kod maksimalne, a iskljuuju kod minimalne radne razine vode. Automatika obuhvaa i jednoliko radno optereenje svih crpki u crpnoj stanici (ukljuujui i rezervne), tako da sukcesivno ukljuuje crpke ostavljajui uvijek ostale kao rezervne. Mogui su i drukiji zahtjevi, a sve u skladu s karakteristikama crpne stanice (postupno ukljuivanje crpki i drugo). Poeljno je da minimalna razina kod koje se crpka iskljuuje bude to nia kako bi se kod pranjenja poveala brzina teenja kod zavretka ciklusa rada. Meutim, ova razina je ograniena zbog potreba hlaenja crpke i zatite od uvlaenja zraka. Priblina minimalna razina vode, odnosno zaustavljanja rada crpki, moe se odrediti formulom /42/:
261

J. Margeta: Odvodnja naselja

hs = 0,04 Q + 0 ,2

(6.62)

gdje je: hs dubina/razina zaustavljanja od dna bazena (m); Q kapacitet crpke (l/s). Crpke s promjenjivim brojem okretaja, kao i crpna stanica sa vie crpki, imaju vie razina prestanka rada, a sve u skladu sa planiranim radom. Isto tako, crpke suhe izvedbe s horizontalnom i vertikalnom osovinom imaju druge kriterije. Automatika obuhvaa i reagiranje u sluaju kvara. U ovom sluaju govorimo o alarmu ili uzbunjivanju. Mogua su tri sluaja: punjenje iznad maksimalne radne razine; pranjenje ispod minimalne radne razine; prekid rada crpki. U sluaju prekoraenja maksimalne razine, u pravilu se u rad ukljuuju preostale crpke, a ako ni to ne pomae tada se ukljuuju zvuni, svjetlosni i drugi tipovi uzbunjivanja. Ukoliko crpke ne reagiraju na ukljuivanje, oglaava se uzbunjivanje. Uobiajene razine ukljuivanja i alarma prikazuje Slika 6.50. Smjernice za pravilno odreivanje razine prestanka rada crpki prikazuju Slika 6.46, Slika 6.47 i Slika 6.48. U sluaju koritenja veeg broja crpki, iskljuivanje crpki moe biti odjednom ili postupno, pri emu se crpke postupno iskljuuju kako se razina vode u crpnom bazenu smanjuje, i tako redom do postizanja minimalne razine.

Slika 6.50: Raspored upravljakih razina vode u crpnoj stanici suhe izvedbe (preporuke osnovnih razina)

Razina ukljuivanja crpki je za manje crpne stanice oko 1 m, a za vee oko 2 m iznad razine iskljuivanja. Kod vrlo malih crpnih stanica ova razlika moe biti i manja, ali ne manja od 60 80 cm. Ako crpna stanica ima vie crpki u paralelnom radu, ukljui262

6. Objekti kanalizacijskog sustava

vanje druge crpke bi trebalo biti na razini 20 30 cm od prve, a ukljuivanje svake sljedee na razini 30 cm od prethodne. Kao to se vidi, radna razina ukljuivanja je po mogunosti 20 cm nia od najnieg ulaznog cjevovoda. Razina iskljuivanja postavlja se u skladu s uputama proizvoaa crpki, a najee iznad razine rotora. Prvi stupanj alarma za maksimalnu razinu jest kota nivelete najnieg ulaznog kanala, kada se ukljuuju sve crpke. Drugi stupanj alarma je visina punjenja do tjemena ulaznog kolektora. Osim opreme za automatski rad, u crpnoj stanici moraju biti i ureaji za runi pogon crpne stanice. Na kontrolnoj ploi (lokalno ili na suelju u upravljakom centru) poeljno je imati: pokazatelj razine vode u crpnom bazenu; mjera protoka; pokazatelj rada crpki (radi/ne radi); elemente za ukljuivanje i iskljuivanje crpki; pokazatelj potronje energije crpki; signalizator alarma (zvuni i svjetlosni); iskljuiva alarma; ostalu opremu u skladu s karakteristikama crpki. Crpne stanice uglavnom rade autonomno u skladu s programiranim radom. Meutim, danas se veina crpnih stanica i njihovih upravljakih sustava povezuje sa zajednikim upravljakim centrom iz kojeg se nadzire rad crpne satnice, te daljinski upravlja sa crpnom stanicom shodno potrebama sustava. Izvedba nadzorno-upravljakog sustava crpnih stanica (NUS-a) je od velike koristi za optimalizaciju rada sustava, a posebno ureaja za proiavanje otpadnih voda i minimiziranje negativnih utjecaja rada preljeva.
Elektrooprema podrazumijeva pogon crpki koji je uglavnom 220V/50Hz. Mogui su i drukiji pogoni, ovisno o karakteristikama crpki.

Sve elektroinstalacije moraju biti izvedene tako da se sprijei mogunost eksplozije zbog isparavanja otpadne vode i mogueg iskrenja.
Energetski prikljuak se realizira u skladu sa zahtjevima elektrodistribucijskog poduzea, koji se uvijek moraju ishoditi.

Svaka crpka treba imati dva neovisna energetska prikljuka s mogunou automatskog prebacivanja u sluaju ispada jednog od njih. Ukoliko to nije mogue osigurati, mora se instalirati dizel-agregat. Odstupanje od ovog zahtjeva moe se dopustiti kod crpnih stanica manjeg kapaciteta, gdje se u sluaju prestanka rada pogon moe osigurati mobilnom crpkom ili autocisternom. Rezervno napajanje crpne stanice je osnovni zahtjev kojeg postavljaju sanitarni inspektori i uvijek ga se mora adekvatno rijeiti.
Grijanje se u crpnoj stanici postavlja u suhoj komori radi osiguranja prikladne temperature, a to je veoma vano (naroito u hladnijim predjelima). Grijanje smanjuje stvaranje vlage i time utjee na smanjenje korozije od vodenih para. Nain grijanja odabire se u skladu s veliinom crpne stanice i lokalnim uvjetima.

263

J. Margeta: Odvodnja naselja

Ventilacija je izuzetno vana kod rada crpne stanice radi sprjeavanja eksplozije, zatite opreme i omoguavanja boravka ljudi.

Treba razlikovati ventilaciju suhe komore od ventilacije crpnog bazena. Ventilacije ovih dviju prostorija moraju biti potpuno odvojene. U crpni bazen se svjei zrak najee ubacuje prisilno, a izlazi gravitacijski. Poeljno je da je tlak u bazenu pozitivan, kako bi se smanjilo pritjecanje zraka iz kanalizacijskih kolektora u bazen. Izlaz u pravilu treba smjestiti to blie ulaznom kolektoru, kako bi se iz njega to prije odstranio zrak iz mree. Manje crpne stanice mogu biti bez prisilne ventilacije, dok ju velike obvezno moraju imati. Ventilatori moraju biti osigurani od iskrenja, odnosno eksplozije. Potreban broj izmjena zraka u crpnom bazenu je /73/: 30 puta na sat, ukoliko ventilator ne radi neprekidno; 12 puta na sat, ako ventilator radi neprekidno. Volumen koji se uvrtava u raun jest prostor izmeu minimalne razine vode i ploe. Suha komora ventilira se prisilnim sustavom tako da se ventilator postavlja na ulaz ili izlaz, a kod velikih crpnih stanica i na ulaz i na izlaz. Potreban broj izmjena zraka jest /73/: 15 puta na sat, ukoliko ventilator radi s prekidima; 6 puta na sat, ukoliko ventilator radi neprekidno. U sluaju kad se uslijed grijanja motora javljaju vie temperature, a naroito u toplijim krajevima, postavlja se jaa ventilacija. Sve vee crpne stanice imaju ventilaciju s neprekidnim radom. Zrak iz mokrog bazena crpne stanice mora se proiavati na odgovarajuim filtrima. Kod veih crpnih stanica to su bioloki filtri a kod manjih filtri s odreenim ispunama (drveni ugljen).
Ispiranje mokrog bazena treba se provoditi kako bi se sprijeilo taloenje i stvaranje kore. Danas se to obino radi s mlazom vode iz povratnog cjevovoda koji je povezan s tlanim cjevovodom. To je jednostavan i djelotvoran sustav kojim se dio otpadnih voda iz tlanog cjevovoda preusmjerava u mokri bazen radi uzburkavanja vode, taloga i kore. Uzmuena voda s talogom i plivajuim nakupinama tako se prepumpava dalje u sustav. Ventil na povratnom cjevovodu otvara se automatski u skladu s programiranim radom. Vee crpne stanice mogu imati ugraene posebne mjeae i druge ureaje-ispirae. Elektroinstalacije obuhvaaju pogon svih postrojenja i rasvjetu crpne stanice. Izvedba mora biti primjerena vlanoj sredini sa zatitom od iskrenja radi sprjeavanja mogue eksplozije. Vodovodne instalacije obuhvaaju sanitarne ureaje, hidrant i visokotlanu crpku ispiraa mokre komore, ukoliko se postavljaju. Sve vee crpne stanice imaju sanitarne ureaje i hidrant. Male crpne stanice u pravilu nemaju vodovodne instalacije. Kod malih se crpnih stanica u pravilu uz crpnu stanicu postavlja hidrant, a voda s njega moe se koristiti za pranje crpki i crpne stanice. Kanalizacijske instalacije postoje ukoliko postoje sanitarni ureaji. Osim toga, unutar crpne stanice (suhe komore) mora se osigurati dreniranje vode. Ako je to mogue, poeljno je odvodnju crpne stanice rijeiti prikljukom na vanjsku kanalizaciju, a ne na
264

6. Objekti kanalizacijskog sustava

crpni bazen. Razumije se, kad to nije mogue drenane se vode iz suhe komore moraju precrpsti u crpni bazen. Ove crpke moraju imati 100% rezervu, a kapacitet treba prilagoditi stvarno oekivanim vodama, vodei rauna i o procjednim vodama s crpki.
Odreivanje volumena crpnog bazena i crpne stanice otpadnih voda

Volumen crpnog bazena je funkcijski ovisan o: radu crpki; konstrukcijskim zahtjevima vezanim za ugradnju crpki i opreme. Kada govorimo o potrebnom volumenu, mislimo iskljuivo na volumen potreban za retenciju vode uslijed prekida rada crpki. Prema tome, to se ne odnosi na pune crpke. Volumen je funkcijski ovisan o protoku ulaza i izlaza unutar nekog vremenskog razdoblja: dV = Q Q (6.63) ul iz dt Ako se radi o duim vremenskim razdobljima s promjenjivim dotokom, tada se potrebni volumen odreuje na temelju zbirne krivulje dotjecanja i istjecanja. Potrebni volumen je najvea iskazana razlika pozitivnog i negativnog volumena. U skladu s prije reenim, razlikuje se proraun crpnih sustava kod oborinske, mjeovite i kanalizacije otpadnih voda. U daljnjem tekstu obradit e se samo problematika dimenzioniranja crpnog bazena kanalizacije otpadnih voda, jer se problematika crpnog bazena oborinskih voda rjeava zajedniki s kinim bazenima. Rad crpki i proraun volumena u kanalizaciji otpadnih voda temelji se na vremenskom razdoblju od jednog sata, u kojem se pretpostavlja konstantan dotok. Sat koji se uzima za proraun uglavnom je maksimalni sat potronje, odnosno vrijeme vrnog dotoka vode u crpnu stanicu. Meutim, ukoliko tijekom dana postoje velike razlike u dotoku, tada se proraun i analiza moraju provoditi i za druga vremenska razdoblja. Proraun se provodi na sljedei nain: odredi se ukupni ciklus rada T:
T = t pu + t pr

(6.64)

gdje je: tpu tpr

vrijeme punjenja (min); vrijeme pranjenja (min).

Ukupno vrijeme rada ovisi o doputenom broju ukljuivanja crpki unutar jednog sata. Tablica 6.9 prikazuje preporuene brojeve ukljuivanja u jednom satu, u skladu s preporukama ATVA 134. U pravilu se u proraunu koristi neto manji broj ukljuivanja, obino 50% manje od postavljenih ogranienja, a sve radi zatite crpki. ei rad rezultira veim vibracijama, zagrijavanjem i veim troenjem crpki. Proizvoai crpki za svoj proizvod propisuju uvjete rada o kojima treba voditi rauna kod projektiranja.

U skladu s tim, razdoblje izmeu dva ukljuivanja ne smije biti krae od /73/: crpke do 15 kW tmin = 10 min; crpke 15 75 kW tmin = 15 min; crpke 75 200 kW tmin = 20 min.
265

J. Margeta: Odvodnja naselja

Tablica 6.9: Broj ukljuivanja crpki u jednom satu Crpke snage (kW) do 7,5 do 50 preko 50 Broj ukljuivanja u satu Z 15 Z 12 Z 10

Osnovna je preporuka da crpke rade to due, kako bi se otpadna voda u crpnoj stanici zadravala to krae. Uzimajui ove podatke, moe se odrediti ukupno trajanje jednog ciklusa. Navedene preporuke odnose se na sat maksimalnog dotoka. Meutim, tijekom noi dotok je znatno manji tako da e vrijeme zadravanja biti znatno due. U sustavima s velikim varijacijama protoka tijekom dana, potrebno je iznai optimalno kompromisno rjeenje kojim se zadovoljavaju uvjeti proizvoaa crpki kao i problemi dugog zadravanja vode u bazenu. To se radi na vie naina, a dobri rezultati postiu se instaliranjem crpki razliitoga kapaciteta, prikladnog za noni i dnevni rad. Naime, za vrijeme mirovanja crpke puni se bazen, odnosno vrijeme punjenja je:
t pu = V (min) Qul

(6.65)

gdje je: V Qul

radni volumen crpnog bazena (m3); dotok (m3/min).


t pr = V (min) Qiz Qul

Vrijeme crpljenja je tada: (6.66)

gdje je: Qiz

kapacitet crpki (m3/min).


T= V V (min) + Qul Qiz Qul t 1 1 + Qul Qiz Qul

U skladu s ovim, vrijedi: (6.67)

Prema tome, potrebni volumen je (uz uvjet da je Qiz > Qul):


V=

(6.68)

Od veliine Qiz ovisi i trajanje rada crpki. Ukoliko je:

Qiz = 2 Qul
tada je vrijeme punjenja i crpljenja isto, a potrebni radni volumen je:
V= t Qiz (m3) 4

(6.69)

(6.70)

266

6. Objekti kanalizacijskog sustava

Prema ATVA 134, minimalni se potrebni volumen bazena za manje crpne stanice rauna po formuli:
V = 0,9 Qiz (l / s ) Z

(6.71)

gdje je: V volumen bazena (m3); Qiz kapacitet crpki (l/s); Z odabrani broj ciklusa rada na sat. Formule (6.70) i (6.71) daju priblino iste rezultate. Ukupni potreban volumen je:
Vukupno = Vradni + Vcrpki

(6.72)

gdje je: Vcrpki volumen crpki i drugih instalacija u crpnom bazenu. Ciklus rada crpki je dui za svaki drugi odnos protoka. Ovakav proraun moe rezultirati velikim volumenima. Ukoliko su volumeni kod manjih crpki preveliki, tada se kombinira neprekidni rad crpke tako da najprije radi radna crpka, a zatim rezervna i tako redom. U sluaju crpki koje rade u reimu 2+1 (dvije radne i jedna rezervna), minimalni volumen crpnog bazena rauna se kao:
V = 0,9 Q1 + Q2 / 2 Z

(6.73)

U sluaju crpki koje rade u reimu 3+1 (tri radne i jedna rezervna), minimalni volumen crpnog bazena rauna se kao:
V = 0,9 Q1 + Q2 / 2 + Q3 / 3 Z

(6.74)

Kod veih crpnih stanica problem se rjeava boljim izborom crpki ili instaliranjem crpki razliita broja obrtaja. Osim ovih kriterija, postoji i kriterij minimalno dozvoljenog vremena zadravanja vode. U svijetu se vrijeme zadravanja vode u crpnom bazenu ograniava na 10 minuta, to znai da je maksimalno trajanje punjenja 10 minuta. Na ovaj se nain eli sprijeiti septiko stanje otpadne vode, intenzivna pojava smrada i taloga. Ovaj je kriterij u konfliktu s kriterijem minimalnog vremena ukljuivanja crpki. To se moe izbjei instaliranjem veeg broja crpki i njihovim sukcesivnim ukljuivanjem, to znai da se u istom radnom ciklusu uvijek ukljuuje druga crpka. U sluajevima velikih volumena crpnog bazena, za zadravanje vode moe se koristiti i kanalizacijski kolektor. Razumije se, ovdje vie ne vrijede spomenuti kriteriji ukljuivanja crpki, jer se radna razina podie do 80% ispunjenja kolektora. Kod ovakvog je rada najvei problem stvaranje uspora u kanalizacijskim kolektorima i s tim u vezi opasnost od taloenja. Kod razmjerno istijih voda (oborinskih i mjeovitih), ovih problema oito nema.

267

J. Margeta: Odvodnja naselja

Ukoliko se koriste crpke razliitog broja obrtaja, tada su potrebe za radnim volumenom retencijskog bazena minimalne i odnose se iskljuivo na krae vrijeme (1 minuta) potrebno za prebacivanje iz manje u veu brzinu obrtaja. U sluaju mjeovite kanalizacije, bazen se dimenzionira na dva reima rada: suni i kini (Slika 6.51). Suni se reim odreuje na prikazani nain dok se kini odreuje posebnim postupkom.

BOV bazen za oborinsku vodu BWL minimalna razina vode

MSWL maksimalna razina vode kinog dotoka TWL maksimalna razina vode sunog dotoka

Slika 6.51: Crpna stanica na mjeovitoj kanalizaciji

6.2.10

Dimenzioniranje crpne stanice oborinskih voda

Koncept i osnovne znaajke

Crpna stanica oborinskih voda funkcionira na slian nain kao i crpna stanica otpadnih voda. Sutinska je razlika u reimu dotoka voda na crpnu stanicu, i s tim u vezi potrebnog oblikovanja objekta. Dotok je stohastian, a crpna stanica se dimenzionira kao i sustav odvodnje na protok usvojenog vremena ponavljanja. Crpna stanica ima zadatak da dotok precrpljuje u prijamnik, objekte ili nizvodne kanale. Prema tome, logino je da crpna stanica ima kapacitet jednak ili vei od predvienog dotoka. Meutim, problem s dotokom oborinskih voda je u tome to je promjenjiv i nepredvidiv. Zbog toga su vani element crpne stanice retencija te sigurnosni preljev koji se gradi na samoj crpnoj stanici ili na dovodniku uzvodno od nje. Sve prethodno navedene formule za bilanciranje dotoka i crpljenja za otpadne vode, u sutini vrijede i za crpnu stanicu oborinskih voda, osim formula za odreivanje optimalnog kapaciteta crpki te reima rada. Kao to je ve reeno, optimalizacija kapaciteta crpki za oborinske vode provodi se zajedno s optimalizacijom retencijskog bazena, a sve kako bi se smanjili kapacitet crpki i trokovi rada. U sluaju oborinskih voda, retencijski bazen ima bitno veu ulogu i dimenzije nego u kanalizaciji otpadnih voda, te se zbog toga posebno analizira. Zadravanje oborinskih voda je jednostavnije zbog njihove bolje kakvoe i manje tetnosti po urbani okoli nego u sluaju otpadnih voda. Osim toga, veliki dovodni kanali oborinske kanalizacije su sami po sebi znaajan element retenciranja, kojega treba iskoristiti.

268

6. Objekti kanalizacijskog sustava

Zadravanje vode u crpkama otpadnih voda provodi se iskljuivo u mokrom bazenu koji je kod potopljenih crpki ujedno i crpni bazen. Zadravanje je kratkotrajno, te je oblikovanje bazena jednostavno i provodi se na prikazani nain. Cilj dimenzioniranja je smanjiti izlazni kapacitet crpki na razinu dotoka, ako je to mogue i ako je ekonomski prihvatljivo. Znai, cilj je minimalno mijenjati reim dotoka, odnosno minimalno zadravati otpadne vode na crpnoj stanici. Kod crpnih stanica oborinskih voda cilj je obrnut: smanjiti izlazni kapacitet crpki na to manju ekonomski i tehnoloki prihvatljivu razinu, to jest to vie zadravati dotok vode. Zbog toga je zadravanje/retenciranje oborinskih voda sloenije i zahtjevnije, te se stoga detaljnije analizira. Postupak dimenzioniranja je sljedei: 1. Za utvrenu lokaciju i kriterije za rjeavanje problema odreuju se krivulja dotoka vode i krivulja masa. 2. Odreuje se spremnik sustava: veliina spremnika; kanalizacija i mogua veliina za retenciranje; poetne dimenzije i volumen crpnog bazena. 3. Utvruje se mogui broj crpki i njihov kapacitet. Rauna se: ukupna krivulja spremnika; iskoristivi volumen; reim rada crpki i razine ukljuivanja i iskljuivanja. 4. Izrauje se krivulja bilance masa vode u dotoku i crpljenju, i analizira se poetno predvieni reim rada i raspoloivi volumen. Korigiraju se reim rada i veliina volumena, dok se ne dobiju zadovoljavajui rezultati. 5. Dimenzionira se crpni sustav, tlani cjevovod, odreuje potrebna energija, sustav ukljuivanja i iskljuivanja, ciklusi rada i konane dimenzije crpne stanice. 6. Izrauje se projekt i specifikacija opreme i radova. Problematika prorauna ulaznog hidrograma je objanjena ranije u poglavlju Oborinske vode.

Elementi za zadravanje (retenciranje) vode su: dovodnici (kanali); retencijski bazen; crpni (mokri) bazen crpne stanice.

Zadravanje vode ima za cilj smanjiti izlazne koliine, a time i instalirani kapacitet crpne stanice. Razlika izmeu ulaznog i izlaznog hidrograma je zadrani volumen vode (Slika 6.52). Ekstremne situacije su: ne graditi retenciju i instalirati kapacitet crpki jednak ili vei od dotoka, to rezultira veim brojem crpki razliitog kapaciteta ili promjenjivog broja okretaja, te sloenijim sustavom upravljanja; izgraditi retenciju koja je vea od ukupnog dotoka, a za ije crpljenje se instalira crpka manjeg kapaciteta, to rezultira velikom i skupom retencijom.

269

J. Margeta: Odvodnja naselja


Protok
Zadrani volumen Dotok Vrni izlazni protok Crpljenje

Vrijeme

Slika 6.52: Hidrogrami ulaza i izlaza crpne stanice

Optimalno rjeenje je oito negdje izmeu ova dva ekstremna sluaja, odnosno potrebno je pronai prihvatljivu kombinaciju potrebnog volumena, veliine i broja crpki, a to e uglavnom ovisiti o lokalnim uvjetima. Dimenzioniranje se provodi ekonomskom analizom vie alternativnih rjeenja veliine bazena i kapaciteta crpki, metodom neto sadanje vrijednosti. Ukupno dostupan (raspoloivi) volumen za zadravanje vode je volumen dostupan u dovodnom cjevovodu, retencijskom bazenu i volumen u crpnom (mokrom) bazenu. Raspoloivi volumen je volumen izmeu razine vode H i minimalne razine rada crpki (nulto stanje) (Slika 6.53).

Retencijski bazen ili dovodnik Mokri bazen

Nulto stanje

Slika 6.53: Raspoloivi volumen u funkciji razine vode

Potrebni volumen je volumen izmeu krivulje dotjecanja i istjecanja. Postupak odreivanja je sljedei (Slika 6.54): izrauna se krivulja dotjecanja oborinskih voda na crpnu stanicu; odredi se eljeni reim rada crpki; pozitivna razlika volumena izmeu krivulje ulaza i izlaza od poetka dotjecanja do toke u kojoj je izlaz vei od dotoka je veliina potrebnog volumena.

270

6. Objekti kanalizacijskog sustava


Protok
Potrebni volumen

Ciljana veliina istjecanja

Utvreni izlazni protok

Vrijeme

Slika 6.54: Odreivanje potrebnog volumena

Crpni (mokri) bazen (spremnik) poetno se odreuje na temelju potrebnog prostora za smjetaj crpnog sustava. U poetnoj fazi se pretpostavi, a tek po izboru crpki moe se tono odrediti (minimalna dozvoljena dubina, irina do zidova, razmak izmeu crpki, itd.). Minimalne dimenzije crpnog bazena odreene su crpkama i njihovim znaajkama. Mokri se bazen moe takoer koristiti i za osiguranje dodatnog volumena za retenciranje, i to usvajanjem veih dimenzija od minimalno potrebnih. Smjernice se daju u nastavku ovog poglavlja. Retencijski bazen (spremnik) je volumen za zadravanje vode povrh raspoloivog volumena u dovodnicima. Sastavni je dio crpnog bazena i osnovna mu je namjena smanjenje instaliranog kapaciteta crpki. Druge namjene retencijskog bazena mogu biti vezane za protupoarnu zatitu (spremnik vode) ili kao pjeskolov. Moe imati razliiti oblik shodno lokalnim uvjetima graenja. Tipian izgled prikazuje Slika 6.55.

Spremnik

Izlazni kanal

Crpni/mokri bazen

Ulazni dio

Slika 6.55: Tipian izgled retencijskog bazena/spremnika crpne stanice oborinskih voda

271

J. Margeta: Odvodnja naselja

Smjernice za projektiranje crpne stanice oborinskih voda

Osim u izvedbi i tipu crpki, bitna razlika izmeu crpnih stanica za otpadne i onih za oborinske vode je u izvedbi crpnog bazena. Svi ostali elementi slini su crpnim stanicama otpadnih voda, osim to se u ovom sluaju radi o oborinskim vodama koje su istije i nisu optereene organskim tvarima i procesima njihove razgradnje, kao ni znaajnim koncentracijama suspendiranih i drugih tvari. S druge strane, kod crpki za oborinske vode vano je voditi rauna o pijesku i anorganskim esticama koje se esto mogu nai u vodama, kao i o krupnim suspenzijama. Zbog toga su crpke uglavnom vertikalne izvedbe, s vertikalnim potopljenim usisnim cjevovodom kojim se umanjuje mogunost usisavanja pijeska i plivajuih tvari. Usisna cijev i crpni bazen moraju se odgovarajue oblikovati da bi se postigla eljena uinkovitost rada crpki. Dubina crpnog bazena odreena je: kotom dna ulazne cijevi; volumenom potrebnim za ciklini rad (ako nije dostupan drugi retencijski prostor); potrebnom dubinom crpke; potrebnim razmakom usisa. Kota nivelete ulaza ili spremnika ne smije biti ispod razine najdublje razine rada crpke. irina crpnog bazena treba biti prilagoena potrebama crpki. Brzina vode u crpnom bazenu mora biti vea od 0,3 m/s, a bolje je ako je vea (0,5 m/s). Ako pred crpnim bazenom nije predvieno hvatanje pijeska, tada je poeljna brzina od oko 1 m/s. Dubina vode iznad usisa crpke treba biti u skladu sa zahtjevima proizvoaa. Orijentacijska dubina je:
S = D+ Cu Q p D 1,5

gdje je: S D Cu Qp

visina izmeu najnie kote rada crpke i ruba usisnog dijela (m); vanjski promjer usisnog dijela crpke (m); koeficijent konverzije (= 0,935); individualni kapacitet crpke (m3/s).

Kapacitet crpki ograniava se kako slijedi: 3 ukupni kapacitet crpki po jednom crpnom bazenu najvie 6,3 m /s; 3 individualni kapacitet crpke najvie 2,5 m /s. Druge detalje i smjernice prikazuju Okvir 6.4 i Okvir 6.5.

272

6. Objekti kanalizacijskog sustava

Okvir 6.4: Smjernice za dimenzije crpne stanice oborinskih voda s crpnim bazenom pravokutnog tlocrtnog oblika /3/
Dimenzija A a B C D* Hmin H S W w X Y Z1 Z2 Opis Udaljenost od osi usisa do ulaza u crpni bazen Duljina pregrade crpke do nakoenja Udaljenost od stranjeg zida do osi usisa Razmak od dna usisa do dna bazena Vanjski promjer usisa Minimalna dubina vode u crpnom bazenu Minimalna visina pregrade Minimalna visina potopljenog dijela usisa crpke irina pregrade izmeu crpki Minimalna suena irina Duljina pregrade Udaljenost od osi do reetki Udaljenost od osi usisa do skretanja bonog zida Udaljenost od osi usisa do nagiba dna Kut nagiba dna Kut skretanja zida Kut nagiba suenja usisne pregrade Preporuena vrijednost 5D 2,5 D 0,75 D 0,3 D 0,5 D Prema uputama proizvoaa S+C max (H ; 2,5 D)
S =D+ Cu Q p D 1,5

2D 2D 5D 4D 5D 5D 0 10 stupnjeva 0 10 stupnjeva Maksimalno 10 stupnjeva

Brzina u usisnoj cijevi treba biti u granicama: Brzina (m/s) Kapacitet crpke (m3/s) < 0,315 0,6 2,7 0,315 1,26 0,9 2,4 < 1,26 1,2 2,1
B Z1 X A B a 1.5-2.0 D D PREGRADA ZA SPRJEAVANJE VRTLOENJA 1.5-2.0 D w W D

PREGRADNI PROSTOR ZA CRPKE

Ws

PREGRADA BRZINA VODE U PREGRADI, Vmax

TLOCRT

VARIJANTA SA PROTONOM REETKOM

TLOCRT

TLOCRT
VERTIKALNI ILI STRMI NAGIB

B Y

MINIMALNA RAZINA VODE RAZINA DNA SPREMNIKA S C Z2

60 h S H > 2D

C w 1.5-2.0 D

PRESJEK

PRESJEK

PRESJEK

Slika 6.56: Smjernice za projektiranje crpnog bazena pravokutnog tlocrtnog oblika

Slika 6.57: Smjernice za Slika 6.58: Smjernice za prodimenzioniranje pregrada jektiranje crpnog bazena poizmeu crpki topljene crpke oborinskih voda

VEE OD 4D ILI S D/4

MINIMALNA RAZINA VODE

PAD PREMA VANJSKOM ZIDU 45

273

J. Margeta: Odvodnja naselja

Okvir 6.5: Smjernice za dimenzije crpne stanice oborinskih voda s crpnim bazenom krunog tlocrtnog oblika /3/ Dimenzija Opis C D* Hmin S Cb Cw Ds* Dp Lp Razmak od dna usisa do dna bazena Vanjski promjer usisa Minimalna dubina vode u crpnom bazenu Minimalna visina potopljenog dijela usisa crpke Minimalni razmak izmeu crpki Minimalni razmak od zida do najblie crpke Unutranji promjer crpnog bazena Promjer ulaznog cjevovoda Duljina ravne dionice ulaznog cjevovoda Preporuena vrijednost 0,3 D 0,5 D Prema uputama proizvoaa S+C Cu Q p S=D+ D 1,5 Vee od 0,25D ili 100 mm Vee od 0,25D ili 100 mm Protok/povrina = 0,6 1,2 m/s 5 Dp

Ds* Preporuene vrijednosti promjera crpnog bazena: Konfiguracija Dvije crpke na centralnoj osi Dvije crpke izmaknute od centralne osi Tri crpke na centralnoj osi Slika Jednadba Ds = 2D + 2Cw + Cb Ds = 2,5D + 2Cw + Cb Ds = 3D + 2Cw + 2Cb

Ds Dp

MINIMALNA RAZINA VODE

Ds Dp

MINIMALNA RAZINA VODE

Ds Dp

MINIMALNA RAZINA VODE

S C

H min

S C

H min

S C

H min

TLOCRT

TLOCRT
Cw

TLOCRT

Cw Dp Cb C b /2

Cw Dp Cb C b /2 Cb Dp

D/2

D/2

PRESJEK

PRESJEK

PRESJEK

Slika 6.59: Dvije crpke na centralnoj osi

Slika 6.60: Dvije crpke izmaknute od centralne osi

Slika 6.61: Tri crpke na centralnoj osi

274

6. Objekti kanalizacijskog sustava

6.2.11

Projektiranje tlanog cjevovoda

Projektiranje tlanog cjevovoda sastoji se od odreivanja veliine (odnosno presjeka) cjevovoda, tlaka, gubitaka, stabilizacije i sprjeavanja tlanog udara. Veliina ili presjek tlanog cjevovoda teoretski se odabire minimiziranjem investicije i trokova energije. Meutim, u praksi su veliine tlanog cjevovoda ograniene, prvenstveno u odnosu na ogranienje brzina. Naime, minimalna brzina u tlanom cjevovodu mora biti takva da sprijei taloenje, a maksimalna dovoljna za pokretanje estica istaloenih u razdoblju mirovanja. Nadalje, pri odreivanju profila treba uzeti u obzir i mogunost zaepljenja. Zbog toga se kao minimalni profil doputa: za male crpne stanice s tlanim cjevovodom < 100 m: 100 mm; za male crpne stanice s tlanim cjevovodom > 100 m: 150 mm; za srednje i vee crpne stanice: 200 mm.
Minimalna doputena brzina u tlanom cjevovodu jest:

min = 0,6 m/s


Minimalna dnevna brzina, odnosno minimalna brzina koja se mora postii barem jedanput tijekom dana (za pokretanje estica istaloenih u toku mirovanja), jest:

= 1,0 m/s
Brzine koje se preporuuju kod manjih crpnih stanica jesu:

= 1,0 2,0 m/s


Kod ovakvih crpnih stanica uglavnom postoji jedna radna crpka i jo jedna, rezervna crpka. Ukljuivanjem obiju crpki postiu se brzine dovoljne za ispiranje cjevovoda. Kod veih crpnih stanica, gdje imamo vei broj radnih crpki, odnos brzine u tlanom cjevovodu i rada broja crpki je /73/: a) Dvije radne crpke: radi jedna: v = 0,9 m/s; rade obje: v = 1,5 m/s. b) Tri radne crpke: radi jedna: v = 0,7 m/s; rade dvije: v = 1,2 m/s; v = 1,7 m/s. rade tri: Kod crpki koje rade neprekidno mogu se primjenjivati i manje brzine, ali nikad manje od:
vkrit = 0,3 m/s

Kod izbora profila cjevovoda treba voditi rauna i o maksimalno dozvoljenom vremenu zadravanja vode u tlanom cjevovodu koje je 8 sati, to znai da se voda u tlanom cjevovodu treba izmijeniti bar tri puta tijekom kritinog dana. U sluaju tlanih cjevovoda crpnih stanica oborinske kanalizacije, uvjeti su drugaiji. U ovom sluaju nema problema s kakvoom vode ako se pijesak istaloio (ako je izdvojen), a time ni s vremenom zadravanja vode niti sa brzinom vode u tlanom cjevovodu. Dimenzije cjevovoda su rezultat tehniko-ekonomskih analiza.
275

J. Margeta: Odvodnja naselja

Tlak u cijevi odreen je visinskom razlikom izmeu donje i gornje vode, gubicima i poveanjem tlaka uslijed tlanog udara. U skladu s izraunatom ukupnom veliinom tlaka odabire se i cijevni materijal, odnosno vrsta cjevovoda.

Ne treba zaboraviti da kod oscilacija mase vode, zbog prestanka rada crpki na pojedinim dionicama cjevovoda dolazi i do negativnog tlaka (podtlaka). U skladu s time treba odabirati i cijevni materijal, odnosno spajanje. Tlak u cijevi na svim promjenama oblika, smjera i veliine cjevovoda izaziva silu koja djeluje na cjevovod . Sile treba neutralizirati kako bi se sprieilo izmicanje spojeva, odnosno ugraditi betonske utvrdice na isti nanin kako je to objanjeno u vodovodu.
6.2.12 Tlani udar kod crpnih stanica u kanalizaciji

Tlani ili hidrauliki udar nastaje kao posljedica vremenske promjene brzine strujanja fluida. U kanalizaciji se javlja kao posljedica: pokretanja ili zaustavljanja pogona, promjene optereenja, brzog zatvaranja cjevovoda i drugog i to u redovnom pogonu; iznenadnog nekontroliranog ispada iz pogona jednog ili svih crpnih agregata. Posljedica ovakvih aktivnosti je pojava veeg tlaka i podtlaka u tlanom cjevovodu, a ona je rezultat gibanja mase vode u njemu. Analiza vodnog udara provodi se prema veliini otpora u cjevovodu. Slika 6.62 prikazuje cjevovod s malim gubicima specifine energije. U takvom sluaju gubitak energije je mali kao i brzinska visina, pa se moe pretpostaviti da je veliina vodnog udara jednaka kao kod teenja bez otpora. Drugi je sluaj kada je linijski otpor izrazito velik i kada se utjecaj trenja na veliinu udara ne moe zanemariti

Slika 6.62: Promjene razine tlaka kod tlanog udara /94/

276

6. Objekti kanalizacijskog sustava

Postoji vie naina ublaavanja tlanog udara. Meutim, postupak umanjenja djelovanja tlanog udara u kanalizaciji je sloeniji nego kod vodovoda (ista voda). Naime, vlakna, tekstil, plastika i druge tvari u otpadnim vodama oteavaju primjenu pojedinih ureaja koji se inae primjenjuju u sluaju istih voda. S obzirom da su motori kanalizacijskih crpki masivni, to za posljedicu ima veliki obrtni moment, vrlo esto nisu potrebni nikakvi zatitni ureaji. Ukoliko su potrebni, tada je u jednostavnijem sluaju mogue ugraditi fleksibilnu povratnu klapnu ili klapnu koja se sporije zatvara (10 20 sekundi), tako da dio povratnih voda proputa kroz crpku natrag u crpni bazen. Druga je mogunost ugradnja obilaznog voda s kontrolnim zatvaraem koji se otvara kad tlak poraste iznad normalnog, proputajui vodu natrag u crpni bazen. S obzirom na mogunost zaepljenja, uvijek treba ugraditi najmanje dva obilazna voda. Jo jedna mogunost je i ugradnja usisno-ozranih ventila, koji se otvaraju u sluaju podtlaka. Ovaj sustav se primjenjuje na pojedinim dijelovima tlanog cjevovoda, gdje je to potrebno zbog razdvajanja vodnog stupca u tlanom cjevovodu. Ovi se ureaji su uglavnom dovoljna zatita kod manjih crpnih stanica gdje je problem podtlak, a ne veliki tlak. Vrlo esto se (naroito kod veih crpnih stanica) ugrauju zrani kotlovi. Zrani kotao ima zadatak kompenzirati smanjenje tlaka u cjevovodu, odnosno sprjeavati prekidanje vodnog stupca kad vodni val putuje prema izlazu i amortizira val u kotlu kad se vraa prema crpki. Umjesto zranog kotla moe se ugraditi komora (vodna komora), ako postoje dovoljni visinski odnosi u okolini (krov crpne stanice, okolne zgrade i slino). Uloga vodostana je nadomjetanje vode izgubljene u gibanju unutar cjevovoda, a time i amortiziranje povratnog vala.

Teko je rei koji je od raspoloivih sustava najbolji: moment inercije crpki; obilazni vod; povratna klapna du trase; klapne sa usporenim zatvaranjem; automatski ventil; vodna komora; zrani kotao/rezervoar za rastereenje.

Zbog toga sustav zatite treba odabrati u skladu s karakteristikama crpne stanice. Kod duljih tlanih cjevovoda esto se koristi kombinacija raspoloivih metoda. Za to se uspjeno koriste sekcijske povratne klapne du cjevovoda, koje svojim radom dijele cjevovod na nekoliko samostalnih sekcija u kojima je tlani udar manji nego to bi bio da klapne nisu postavljene. U svim sloenijim situacijama, naroito kod velikih crpnih stanica, za rjeavanje ovog problema treba koristiti usluge strunjaka za hidraulike proraune. Detalji prorauna i analize prikazani su u odgovarajuim skriptama o vodovodu..

277

J. Margeta: Odvodnja naselja

Slika 6.63: Pregled moguih ureaja za zatitu tlanog cjevovoda Okvir 6.6: Ureaji za smanjenje tlanog udara Metoda zatite
Moment inercije crpke Obilazni vod

Podruje primjene Primjedba


Priblina vrijednost. M N2 2 > 0 ,01 w A L H0 Voda se moe uvlaiti kroz C V0 >> 1 crpku. gH
0

Napomena

Nije siguran za otpadnu vodu sa puno suspenzija.

Povratna klapna

C V0 >1 g H0
H malo

Vodna komora

Automatski otpusni ventil Rezervoar za rastereenje Zrani kotao Parametri cjevovoda:

C V0 << 1 g H0
C V0 >1 g h C V0 <1 g H0

Koristi se esto u kombinaciji s drugim ureajima. Mogue razdvajanje vodnog stupca. Cjevovod treba biti blizu hidraulikog gradijenta, tako da se visina moe praktino odrediti. Profil cjevovoda mora biti konveksan nadolje. Mogue razdvajanje vodnog stupca. H tlak u rezervoaru. Profil cjevovoda treba biti konveksan nagore. Bolje ako je profil cjevovoda Mogue truljenje konveksan. otpadnih tvari.

P=

C V0 g H0

H0 manometarska visina dizanja cjevovoda; V0 brzina vode u cjevovodu; C koeficijent gubitaka.

278

6. Objekti kanalizacijskog sustava

6.2.13 Vrste i izgradnja tlanih cjevovoda

Budui da se radi o tlanim sustavima, za tlane cjevovode se koriste iste vrste cijevi kao za vodovodnu mreu. Od materijala su najei: PVC tlane cijevi; lijevanoeljezne cijevi; eline cijevi; cijevi od tvrdog polietilena; poliesterske cijevi. Unutar crpnih stanica koriste se iskljuivo eline cijevi za vee profile, a lijevanoeljezne cijevi za manje profile. Cijevi se spajaju iskljuivo prirubnicama. Vanjski dio tlanih cijevi izrauje se od svih nabrojanih materijala. Ovi materijali imaju svoje prednosti i mane, prvenstveno u odnosu na kakvou otpadnih voda. eljezni su materijali manje otporni od drugih, tako da se rjee koriste. Meutim, oni su vri i lake podnose oscilacije tlaka. PVC i polietilen su povoljniji u odnosu na agresivno djelovanje otpadnih voda, ali su manje otporni na tlak. PVC cijevi su naroito neotporne na podtlak radi usisavanja zavrtanja spojnica. Tlani su cjevovodi u kanalizaciji razmjerno manjih profila, tako da na tritu postoji irok izbor cijevi koje se mogu primjenjivati. O tome koji e se materijali koristiti treba odluiti na temelju odgovarajue tehniko-ekonomske analize svih moguih materijala. Osim tlanih cijevi, na tlanim se cjevovodima koriste razliiti spojni komadi i armature, a najee: zatvarai, povratni ventili, zrani ventili, lukovi i slino. Ovi elementi proizvode se uglavnom od lijevanog eljeza, a u kanalizaciji se koriste isti proizvodi kao za vodovod ili oni usklaeni s agresivnim svojstvima otpadne vode. Iznimka su situacije kada se transportira izrazito agresivna otpadna voda, jer tada svi koriteni elementi moraju biti otporni na agresivna svojstva vode. Tlani se cjevovodi u pravilu grade na isti nain kao i gravitacijski kanali istih materijala izvedbe. Postupak izvedbe je isti, a razlika je samo u osiguranju lomova cjevovoda i provedbi tlane probe. Tlana proba izvedenih cjevovoda provodi se na isti nain kao kod vodovodnih cijevi, a sve u skladu sa HRN EN 805.
6.2.14 Zatitni ureaji na ulazu u crpnu stanicu

Da bi se crpne stanice zatitile u svojem radu i da bi se osigurao njihov nesmetan i dugotrajan rad, ispred crpnih stanica mogu se graditi zatitni ureaji. To su najee reetke i pjeskolovi. Ovi objekti su opisani u prethodnom poglavlju, te se stoga nee ponovno opisivati. Potrebno je napomenuti da sastav vode bitno utjee na izbor zatitnih ureaja ali i crpki, odnosno karakteristika rotora crpki. Materijali od kojih se izvodi rotor mogu, ovisno o potrebama, biti razliiti: lijevano eljezo, elik, neopren, prokrom. Neprekidan rad crpnih stanica postie se postavljanjem zatitnih ureaja i/ili odgovarajuim izborom crpki.

279

J. Margeta: Odvodnja naselja

U pravilu: u sluajevima kanalizacije otpadnih voda, pred crpnim se stanicama ne postavljaju zatitni ureaji; u sluaju mjeovite i oborinske kanalizacije, pred crpnim je stanicama poeljno postavljati reetke i pjeskolove, Mjeovita i oborinska kanalizacija zbog svoje otvorenosti prema vanjskim dotocima, ali i velikim dimenzijama kanala, sadri dosta krupnijih tvari i pijeska to moe utjecati na nesmetani rad crpnih stanica. Naroito je velika opasnost za crpke pijesak u vodi. Prolazom kroz rotor crpke pijesak ga unitava (troi). U svim sluajevima kada se u vodi nalaze znatne koliine pijeska (mjeovita i oborinska kanalizacija), potrebno je crpke opremiti kvalitetnije izvedenim rotorom kako se on ne bi trebao esto mijenjati.
6.2.15 Izgradnja i odravanje crpnih stanica

Crpne se stanice grade kao i svaka duga graevinska konstrukcija slinih dimenzija i karakteristika. Materijali koji se koriste su standardni graevinski materijali (najee armirani beton), koji moraju osiguravati vodonepropusnost konstrukcije kao i potrebnu vrstou i stabilnost, a sve u skladu s karakteristikama izvedbe i lokacije. Nadalje, moraju se potovati svi zakonski propisi i standardi, kao i uobiajena pravila struke. Zbog potreba sakupljanja vode iz kolektora u crpni bazen, bazeni se moraju graditi dublje od ulaznih kanala, to rezultira prilino velikom dubinom ugradnje crpnih stanica (6 i vie metara). Zbog toga je prije izgradnje potrebno obaviti odgovarajua geomehanika istraivanja da bi se utvrdile karakteristike terena i dubina podzemne vode. O ovim informacijama bitno ovisi projektiranje konstrukcije i nain izgradnje crpne stanice. Zbog velike dubine, optereenja terena na konstrukciju su znaajna, a izvedba je oteana jer se na veim dubinama moe javiti podzemna voda. Osim to oteavaju izgradnju, podzemne vode zahtijevaju i teu konstrukciju ili neki oblik sidrenja kako bi se eliminirao utjecaj uzgona. Iskop graevne jame i izgradnja crpne stanice (naroito manjih dimenzija) slini su izvedbi veih kanalizacijskih kolektora, stoga se ovdje nee objanjavati. Neke mogunosti izvedbe graevne jame i crpne stanice prikazuju Slika 6.64 i Slika 6.65.

a) U jami

b) Postavljanjem zagata

c) Koritenjem dijafragmi

Slika 6.64: Izgradnja crpne stanice izvedba u suhom

280

6. Objekti kanalizacijskog sustava

Slika 6.65: Izgradnja crpne stanice izvedba u mokro

Izvedba crpnih stanica moe biti u suhom (Slika 6.64) i podvodna (u mokro, Slika 6.65), to naroito dolazi do izraaja u primorskim i kontinentalnim krajevima s visokim podzemnim vodama. U ovakvim se situacijama manje crpne stanice esto izvode na povrini terena, a potom kao gotova konstrukcija prenose i postavljaju na potrebnu lokaciju i dubinu polaganja. Na ovaj se nain olakava i pojeftinjuje izgradnja i postie bolja kakvoa betona jer se betoniranje ne obavlja u graevnoj jami uz prisustvo podzemnih voda. Vrlo esto grade se i montane crpne stanice manjih dimenzija koje se na mjestu gradnje sastavljaju iz gotovih betonskih elemenata. Izrazito male crpne stanice grade se kao prefabricirani objekti iz betona i poliestera. Od velike je vanosti osiguranje vodonepropusnosti crpne stanice. Najosjetljivija mjesta na proputanje vode su spojevi ulaznih i izlaznih cijevi s konstrukcijom crpne stanice. Ovi se spojevi moraju izvesti na nain koji osigurava vodonepropusnost i odgovarajuu fleksibilnost spoja radi nejednolikog ponaanja konstrukcije i cjevovoda u sluaju vanjskih optereenja. Odravanje crpnih stanica svodi se na redovito odravanje sve opreme, a prije svega crpki i automatike, a obavlja se u skladu s uputama proizvoaa. Redovito odravanje obuhvaa i povremeno pranjenje i ienje crpnog bazena, te kontrolu konstrukcije na vodonepropusnost. Najvei je problem u odravanju i radu crpnih stanica stvaranje kore i taloga u crpnom bazenu. Poseban su problem masnoe i plivajue tvari. Da bi se izbjeglo ee pranjenje crpnog bazena radi sakupljanja taloga i kore, provode se mjere za smanjenje kore, kao to su: razbijanje kore povratnim mlazom vode iz tlanog cjevovoda ili hidranta; sputanje donje razine ukljuivanja crpki (razine vode u crpnom bazenu) ispod projektirane radi uvlaenja i prepumpavanja kore. Sputanjem razine donje vode jednim dijelom se prazni i mulj nataloen na dnu.

281

J. Margeta: Odvodnja naselja

Opremu treba odravati u skladu sa uputama proizvoaa. Osim dobrog odravanja opreme, za kontinuitet i sigurnost rada nuno je osigurati dovoljan broj rezervnih crpki te rezervni izvor energije.

6.3
6.3.1

Bazeni za oborinsku vodu


Uloga bazena u kanalizacijskom sustavu

Bazeni za oborinsku vodu ili retencijski bazeni koriste se u mjeovitoj i oborinskoj kanalizaciji za vie namjena, prema kojima postoje tri osnovna tipa: retencijski bazeni ili bazeni za zadravanje vode i smanjenje vrnog otjecanja; bazeni za proiavanje vode prije isputanja u prijamnik; preljevni bazeni za mjeovite vode koji se grade uz preljeve u mjeovitoj kanalizaciji.
Retencijski bazeni kod jakih kia zadravaju dio voda smanjujui nizvodni protok. Sakupljene se vode po prestanku kia iz bazena polako isputaju u kolektor ili nizvodne objekte (crpnu stanicu ili ureaj za proiavanje), i tako znatno smanjuju kapacitete nizvodnih objekata. U naelu nemaju preljev (osim incidentnog preljeva), nego samo odvodni cjevovod spojen na kanalizacijsku mreu. Koliina otjecanja regulira se ovisno o vremenu. U sluaju katastrofalnih kia aktivira se preljev za nudu. Njihova uloga je prvenstveno hidraulika, jer smanjuju veliinu vrnog protoka oborinskih i mjeovitih voda, a u odreenim sluajevima i otpadnih voda. Bazeni za proiavanje oborinskih i mjeovitih voda slue za djelomino proiavanje, uglavnom procesima taloenja i isplivavanja, to za rezultat ima bistrenje voda prije njihova uputanja u prijamnik. Ovi bazeni imaju odgovarajuu opremu za odstranjivanje izdvojenog otpada (taloga). Na ispustima u prijamnik postavljaju se uronjene pregrade i mehaniki ureaji za proiavanje (uglavnom reetke s otvorom od 6 mm). Njihova je glavna uloga ekoloka, jer smanjuju zagaenje vodnih resursa. Ovi se bazeni mogu odgovarajue oblikovati tako da postaju bioloki ureaji za proiavanje voda. Koriste se na kanalizaciji oborinskih voda i mjeovitih voda. Preljevni bazeni osim mogunosti otjecanja u kanalsku mreu, kao osnovni radni dio imaju i preljev za vode. Oborinske i mjeovite vode, djelomino proiene u bazenu, prelijevaju se u prijamnik i tako se rastereuje kanalska mrea. U poetku pogona preljevni bazen ima funkciju retencijskog bazena za oborinsku vodu (prikuplja prvu najzagaeniju vodu i isputa je nizvodno u kanalizaciju), dok ne nastupi kritini intenzitet oborina (oborine kod kojih je doputeno prelijevanje u prijamnik), a tada poinje raditi preljev. Pomou njih se izbjegava dimenzioniranje ureaja za proiavanje kao i nizvodnih graevina na vrno otjecanje (kritini intenzitet oborina). Oni su, dakle, kombinacija retencijskog bazena za oborinsku vodu i bazena za proiavanje oborinske i mjeovite vode, odnosno njihova uloga je hidraulika i ekoloka. Na ispustima u prijamnik postavljaju se uronjene pregrade koje sprjeavaju istjecanje masnoa i plivajuih tvari, a mogu se postaviti i mehaniki ureaji za proiavanje preljevnih voda (uglavnom reetke s otvorom od 6 mm). Najvei broj oborinskih bazena je ovoga tipa. Primjenjuju se na oborinskoj i mjeovitoj kanalizaciji.

282

6. Objekti kanalizacijskog sustava

U sklopu rjeenja oborinskih bazena nalazi se vie objekata: bazen/spremnik, crpna stanica, preljev, raspodjelna graevina, a danas jo i mehaniki ureaj za proiavanje na ispustima u prijamnik. Radi se o sloenoj i skupoj graevini ili grupi objekata, koja zahtijeva odgovarajui prostor, trajni pogon i odravanje. Zbog toga projektiranju ove graevine treba prii sveobuhvatno i detaljno kako bi se opravdala oekivanja i uloena financijska sredstva. S obzirom na izloeno, primjenom oborinskih bazena postiu se dva glavna uinka: ekoloki i ekonomski, a dijelom i drugi uinci (sigurnosni, tehnoloki, itd.). Oborinski bazeni primjenjuju se u razliitim situacijama i za razliite namjene, kao to su: Utede na investicijskim trokovima velikih i dugih kolektora (smanjenje vrnog otjecanja). U sluaju velikih oborinskih koliina koje se trebaju odvoditi daleko do prijamnika (dugaki kanali), pri projektiranju mree treba ispitati mogunost utede na investicijskim trokovima izgradnjom retencijskih ili preljevnih bazena za oborinsku vodu koji se postavljaju na poetku ovakvih kanala. U sluaju projektiranja ovih bazena treba obratiti pozornost na potrebu veih dubina ukopavanja, to za posljedicu ima veu visinu dizanja crpne stanice a time i vee eksploatacijske trokove. Mogunost prikljuka novih dijelova grada na postojeu kanalizaciju (zadravanje vrnih dotoka). ak i kada je neka kanalizacija gotovo potpuno optereena, postoji mogunost da se zagaena kanalska voda i dio oborinske vode odvode postojeim kanalima izgradnjom retencijskih bazena. Tijekom dana se mijenja koliina vode u sustavu. Sve vode vee od kapaciteta postojee mree mogu se akumulirati i isputati u vrijeme kad je otjecanje u postojeoj mrei manje. Na ovaj se nain moe izbjei izgradnja skupih paralelnih kanala ili novih crpnih stanica i tlanih cijevnih vodova. Saniranje preoptereenih kanala (smanjenje vrnih dotoka). Preoptereene se mree mogu ugradnjom retencijskog bazena za oborinsku vodu rasteretiti, a da se ne moraju poveavati dimenzije samih kanala. S obzirom na raspoloive padove, bazene esto treba izvoditi tako da budu plitki ili ugraivati crpne stanice. Ovaj je pristup naroito pogodan u sluajevima kad su rekonstrukcije kanala skupe i sloene, kao to je sluaj kanalizacije u gradskim sreditima. Zatita prijamnika (zadravanjem najzagaenijih voda i njihovim proiavanjem). Ugradnjom preljevnog bazena umjesto jednostavnog kinog preljeva moe se sniziti optereenje prijamnika, naroito plivajuim i talonim tvarima. Kod kratkih kia, preljev na bazenu ne stupa u pogon tako dugo dok se njegov volumen ne ispuni vodom koju inae nije mogla primiti kanalska mrea. Kad kia prestane, nakupljene vode i oneienje se isputaju u kanalsku mreu i odvode na ureaj. Kod dugih i jakih kia e se zagaena otpadna voda zadrati u bazenu i grubo proistiti prije nego se ispusti u prijamnik. Kod malih mjeovitih kanalizacija, kod kojih je vrlo teko postii pravilno funkcioniranje kinog preljeva, mogu se postii dobri rezultati kombinacijom retencijskog bazena za oborinsku vodu s preljevom. Rastereenje ureaja za proiavanje (smanjenjem vrnog dotjecanja). Ako na ureaj za proiavanje dolaze velike koliine oborinske vode, preporuuje se izgradnja bazena za oborinsku vodu, koji se u suno vrijeme moe iskoristiti za izjed-

283

J. Margeta: Odvodnja naselja

naavanje dotoka zagaene vode. Izgrauje se uvijek kao otvoreni objekt ispred ureaja za proiavanje. Rastereenje crpnih stanica (smanjenjem vrnog dotjecanja i instalirane snage). Ujednaavanje dotjecanja na ureaj za proiavanje (jednoliki rad ureaja). Osim ovih, postoji cijeli niz drugih primjera primjene retencijskih bazena koje uvijek treba razmotriti, pogotovo u sluajevima veih trokova prepumpavanja. Retencijski bazeni danas imaju sve vee znaenje u zatiti okolia od zagaenih oborinskih i mjeovitih voda, zadravanjem i preusmjeravanjem na ureaj za proiavanje prvih najzagaenijih oborinskih voda ili njihovim djelominim proiavanjem i razrjeenjem.
6.3.2 Osnovne sheme retencijskih bazena

U praksi se koristi vie tipova bazena za kinu vodu i vodu iz mjeovitog sustava kanalizacije. Dva su osnovna tipa bazena: bazeni za zadravanje prvog pljuska oborinskih voda ili prihvatni bazeni; i bazeni za proiavanje/taloenje mjeovitih voda. Bazeni za zadravanje prvog pljuska trebaju sprijeiti otjecanje najzagaenijih oborinskih voda u prijamnik. To se postie tako da se prvi pljusak zadrava u bazenu i postupno prazni u kanalizaciju u pravcu ureaja za proiavanje voda. Izlaz iz bazena regulira se prigunicom. Sve vee vode od prvog pljuska skreu se u pravcu prijamnika. Volumen bazena treba biti projektiran tako da zadri najzagaenije vode i sprijei njihovo isputanje u prijamnik. Dva su tipa ovog bazena: protoni (Slika 6.66) i paralelni (Slika 6.67). Protoni bazen smjeten je na samome kolektoru, a ispred njega se nalazi preljev bazena koji, kada se bazen napuni, usmjerava sve vee vode u prijamnik. Prihvatni kini bazen na glavnom kanalu funkcionira na sljedei nain: u poetku kie sva voda do razine kritinog protoka Qkri otjee kroz bazen izravno u pravcu ureaja. Viak voda zadrava se u bazenu uz istovremeno otjecanje u pravcu ureaja u skladu s projektiranom veliinom vrnog otjecanja. Otjecanje se obino regulira veliinom otvora cjevovoda-prigunice. Kada se bazen napuni, viak voda se isputa u prijamnik preljevom ispred bazena (PR). Na ovaj se nain prve najzagaenije vode hvataju i izravno odvode na ureaj za proiavanje. Zadrane vode u bazenu prazne se gravitacijski u glavni kanal kada se dotok smanji.
PR Quk QPR PRI Qkri

Slika 6.66: Kini bazen za prihvat prvog pljuska na glavnom kanalu /8/

Paralelni bazen smjeten je sa strane, izvan kanala na niim kotama od nivelete kanala. Voda se u bazen usmjerava raspodjelnom graevinom (RG). Voda/prvi pljusak se akumulira u bazenu. Kada se bazen napuni, vee vode se prelijevaju u prijamnik. Zadrana se voda prazni u kanalizaciju u pravcu ureaja za proiavanje voda. Izlaz iz bazena

284

6. Objekti kanalizacijskog sustava

najee se regulira crpnom stanicom, jer je bazen obino na niim kotama od nivelete kanala. Na ovaj se nain prve (najzagaenije) vode hvataju i naknadno odvode na ureaj za proiavanje, ime se postie znatna zatita prijamnika. Zadrane vode u bazenu se prazne u glavni kanal kada se dotok smanji, odnono kada je manji od kritinog.
RG

RG PR Qkri QPR QB QC

regulacijska graevina preljev radni kini protok protok preljeva istjecanje iz retencije protok crpke

Quk PR QB QPR C PRI

Qkri

Slika 6.67: Kini bazen za prihvat prvog pljuska na rasteretnom kanalu /8/

Za razliku od ovih bazena, bazeni na mjeovitoj kanalizaciji imaju i dodatnu namjenu, a to je djelomino proiavanje voda procesima taloenja i isplivavanja, te razrjeenje otpadnih voda mijeanjem sa (relativno istijim) oborinskim vodama. Taloenje se ostvaruje sporim protjecanjem vode od ulaza do izlaza, a zadravanje plivajuih tvari uronjenim pregradama. Osim toga, volumen bazena zadrava najzagaenije vode koje se usmjeravaju u pravcu ureaja umjesto prijamnika. Volumen bazena treba biti projektiran tako da zadri najzagaenije vode i sprijei njihovo isputanje u prijamnik, a oblik bazena i duljina preljevnih pregrada, kao i protona brzina, moraju osigurati potrebno taloenje i isplivavanje tvari iz vode. Prije prelijevanja, voda i tvari u njoj se razrijede do razine doputene koncentracije.
Dotok Bazen za zadravanje vode Istjecanje

Slika 6.68: Shema osnovne funkcije bazena za zadravanje vode

Dva su tipa ovih bazena: protoni (Slika 6.69) i paralelni (Slika 6.70). Protoni bazen smjeten je na samome kolektoru, a ispred njega se nalazi sigurnosni preljev bazena koji, kada se bazen napuni, usmjerava izravno u prijamnik sve vee vode. Bazen na glavnom kanalu funkcionira na sljedei nain: u poetku kie sva voda do razine kritinog protoka (obino 2 Qsuno) otjee kroz bazen izravno u pravcu ureaja. Vei protok protjee kroz bazen, proiava se i prelijeva uz istovremeno otjecanje putem prigunice u pravcu ureaja. Kad je dotok vei od kapaciteta preljeva bazena, viak voda se preljevom ispred bazena isputa izravno u prijamnik. Na ovaj se nain prve (najzagaenije) vode hvataju i izravno odvode na ureaj za proiavanje, a ostale prelijevaju u prijamnik nakon mehanikog proiavanja. Zadrane vode i oneienje u bazenu prazne se u glavni kanal kada se dotok smanji (uglavnom radom crpne stanice). Paralelni bazen smjeten je na rastereenju, a funkcionira na sljedei nain: u poetku kie sva voda do razine kritinog protoka otjee izravno u pravcu ureaja. Viak voda
285

J. Margeta: Odvodnja naselja

se usmjerava u bazen putem raspodjelne graevine (RG). Voda se proiava i prelijeva u prijamnik, a voda u glavnom kanalu istovremeno otjee u pravcu ureaja. Kad je dotok vei od kapaciteta bazena-preljeva bazena, viak mjeovitih voda isputa se izravno u prijamnik sigurnosnim preljevom ispred bazena. Na ovaj se nain prve (najzagaenije) vode hvataju i izravno odvode na ureaj za proiavanje, a ostale prelijevaju u prijamnik nakon mehanikog proiavanja. Zadrane vode i oneienje u bazenu prazne se u glavni kanal kada se dotok smanji.
PR Quk QPR PRE QPRPRE PRPRE Qkri

Slika 6.69: Bazen za proiavanje mjeovitih voda na glavnom kanalu /8/


RG Quk PR QB C QPR PRE PRPRE QPRPRE Qkri

PRPRE preljev bazena QPRPRE protok preljeva bazena

Slika 6.70: Bazen za proiavanje mjeovitih voda na rasteretnom kanalu /8/

Koji e se tip primijeniti ovisi o lokalnim uvjetima i ciljevima koji se primjenom bazena ele postii. Prihvatni bazeni (bazeni bez preljeva) slue za hvatanje prvog pljuska, dok protoni bazeni slue za proiavanje (taloenje) mjeovitih voda, odnosno mjeavine oborinske i kuanske oborinske vode (a po potrebi i oborinskih voda) i njihovo razrjeenje prije isputanja u prijamnik. Bazeni na glavnim kanalima koriste se u situacijama u kojima su visinski odnosi takvi da omoguavaju ugradnju bazena na kanalu i u situacijama kada je raspoloivi prostor za gradnju bazena ogranien. Ovi su bazeni laki za projektiranje i upravljanje. Paralelni bazeni na rasteretnim kanalima koriste se u situacijama kada su visinski odnosi na kanalu ogranieni i kada uz rasteretni kanal postoji dovoljno velik raspoloivi prostor za gradnju bazena i prateih objekata. Oni su sloeniji, jer zahtijevaju vie spojnih kanala i regulacijskih graevina te crpnu stanicu. Bazeni se danas sve vie grade s kontrolnim ureajima pomou kojih se regulira pranjenje i punjenje bazena i isputanje u prijamnik. Bazeni se sve vie koriste kako bi se racionalizirao rad kanalizacijskog sustava (a naroito ureaja za proiavanje), uz istovremeno postizanje to boljih uinaka u zatiti voda (naroito mjeovitih voda). Za postizanje to boljih uinaka u zatiti voda, koriste se i kombinirani (sloeni) bazeni. Uz prihvatni bazen za zadravanje prve oborine gradi se i protoni bazen za proiavanje/taloenje vode. Ovaj tip bazena (Slika 6.71) funkcionira tako da voda prvo dotjee u prihvatni bazen. Kada se prihvatni bazen napuni, viak voda se isputa u prijamnik tako da vode protjeu kroz protoni bazen gdje se proiavaju prije ispu286

6. Objekti kanalizacijskog sustava

tanja. Eventualni viak voda izravno se isputa u prijamnik. Grade se u dvije varijante: kao paralelni (bazeni na rastereenju), i u nizu (bazeni na glavnom kolektoru). Da bi se racionalizirala izgradnja bazena, bazeni se projektiraju u kanalizacijskoj mrei, odnosno kao kanali (Slika 6.72, Slika 6.73). Kanali se prodube i poveaju koliko je potrebno da mogu primiti odreene koliine oborinskih voda. Na kraju kanala je priguni kanal kojim se ograniava koliina vode u pravcu ureaja. Na donjem (Slika 6.72), ili gornjem dijelu (Slika 6.73) grade se preljevi kojima se viak voda isputa u prijamnik.

a) Bazeni na glavnom kanalu

b) Bazeni na rastereenju

Slika 6.71: Kombinirani bazeni /8/

1 preljev proiene vode 2 preljev neproiene vode

3 otjecanje u pravcu ureaja

Slika 6.72: Kolektor kao bazen, s nizvodnim preljevom

287

J. Margeta: Odvodnja naselja

Slika 6.73: Kolektor kao bazen, s uzvodnim preljevom

Sukladno lokalnim uvjetima izvedbe, mogue su razliite izvedbe. Svaka kombinacija rjeenja je dobra ukoliko je racionalna i zadovoljava zakonska ogranienja.
6.3.3 Dimenzioniranje retencijskog bazena

Ope postavke

Dimenzioniranje bazena za zadravanje vode podrazumijeva odreivanje volumena, vremena punjenja i vremena pranjenja, odnosno dimenzija i karakteristika ulaznih i izlaznih elemenata. Dimenzioniranje se obavlja u dva koraka: odreivanje veliina potrebnih za dimenzioniranje bazena (potrebni volumen, ulazni i izlazni potok); odreivanje dimenzija bazena i prateih elemenata. U prvom se koraku na temelju ekolokih i/ili ekonomskih i/ili tehnolokih zahtjeva odreuju uvjeti koje bazen treba ispunjavati, kao i potreban volumen, dimenzije i karakteristike bazena. Ulazni podaci za dimenzioniranje izraunaju se na temelju karakteristika kanalizacijskog sustava. U drugom se koraku bazen dimenzionira kako bi zadovoljio traene uvjete. Promjena volumena u bazenu se opisuje na sljedei nain:
dV = Q Q ul iz dt

(6.75)

gdje je: V t Qul Qiz


Metode

volumen (m3); vrijeme (s); ulazni protok (m3/s); izlazni protok (m3/s),

Dimenzioniranje se obino obavlja grafiki ili numeriki odgovarajuim postupkom u skladu s potrebama, odnosno traenom preciznou prorauna i kakvoom ulaznih podataka. U sluaju kad je poznata krivulja dotjecanja i istjecanja u grafikom ili numerikom obliku, potrebni volumen bazena moe se izraunati metodom integralne krivulje. To je dobro poznata metoda koju je jo 1883. predloio Ripl /72/. Metoda se
288

6. Objekti kanalizacijskog sustava

sastoji u proraunu maksimalnog odstupanja izmeu uzastopnih isputanja iz bazena Qizt i dotjecanja u bazen Qult. Ukoliko se pretpostavi da je Vt pozitivna ili negativna razlika (Qult Qizt) u vremenu t, maksimalna e vrijednost razlike izmeu isputanja i dotjecanja u vremenu t = t1 do t = T biti jednaka:
j Vt* = max V ; t1 j T =t 1

(6.76)

Traena potrebna veliina bazena V bit e jednaka najveoj razlici Vt odnosno:


V = max Vt* ; 1 t T

( )

(6.77)

Na osnovi jednadbi (6.129) i (6.130) moe se rei da je:

j V = max (Qult Qizt ), 1 i j T t =1

(6.78)

Ovaj proraun vrijedi samo ako u analiziranom vremenu (t1 - T) istjecanje iz bazena u prosjeku nije vee ili manje od prosjenog dotjecanja. Crtajui ili raunajui zbirne veliine ulaza i izlaza, moe se izraunati maksimalna veliina volumena. U grafikom raunu to je maksimalna razlika izmeu ordinata zbirne krivulje istjecanja i dotjecanja (Slika 6.74).

Slika 6.74: Grafiko odreivanje volumena

Grafiki postupak moe se koristiti i za proraun volumena bazena u razliitim situacijama, odnosno za sluaj potpunog ili djelominog akumuliranja voda bez raunanja zbirnih veliina ulaza i izlaza. Crtajui veliine ulaza i izlaza moe se izraunati maksimalna veliina volumena, a to je povrina izmeu ordinata krivulje istjecanja i dotjecanja (Slika 6.75). Ovo je u biti isti postupak kao kod integralne krivulje, s tom razlikom da se ne zbrajaju ulazi i izlazi, ve razlike izmeu ulaza i izlaza koje daju veliinu bazena.
289

J. Margeta: Odvodnja naselja

a) Potpuno akumuliranje vika dotoka prihvatni bazen

b) Djelomino akumuliranje vika dotoka preljevni bazen Slika 6.75: Grafiko odreivanje volumena

Ovakav postupak (Slika 6.75) nije nita drugo do grafiki prikaz procesa rada bazena. Simulacijski postupak Osim grafikih postupaka koji su zgodni zbog toga to se proces moe slikovno razumjeti, koriste se i numeriki postupci koji se temelje na istom naelu kao i grafiki. Uglavnom se koriste razliite simulacijske tehnike (pojednostavnjenja) koristei jednadbu volumena rezervoara: Vt +1 = Vt + Qult Qizt (6.79) gdje je: Vt+1 volumen na kraju vremenskog koraka t; Vt volumen na poetku vremenskog koraka t; Qult dotok u vremenskom koraku t; Qizt istjecanje (sva istjecanja) u vremenskom koraku t. U dananje je vrijeme najbolje uz pomo raunala primijeniti postupak koji koristi jednadbu u svom temeljnom obliku (6.79). Veliina potrebnog volumena bazena se (uz uvjet da je V0 = 0, odnosno da je bazen na poetku prazan) dobije kao: V = max [Vt +1 ] (6.80)

290

6. Objekti kanalizacijskog sustava

Veliine Qul i Qiz treba prilagoditi tipu bazena koji se primjenjuje. Na primjer, za sluaj protonog bazena u nizu Qiz = Q prelj + Qcjev , simulacijska jednadba e biti: Vt +1 = Vt + Qult Qpreljt Qcjevt (6.81)

Uvrtavanjem formula za teenje preko preljeva i kroz cijevni ispust, dobije se potpuna simulacijska jednadba volumena kao funkcijske vrijednosti dotjecanja i visine vode u bazenu (H0), odnosno na preljevu H: Vt +1 = Vt + Qult C L 2 g H t1,5 Co Ao Hot (6.82)

Simulacijskim postupkom u proraun se unose sva ogranienja (dimenzije izlaza, raspoloiva visina, itd.) i uvjeti koji vladaju na dotinoj lokaciji tako se u najveoj mjeri moe oponaati stvarno stanje. Primjenom ovakve jednostavne simulacijske jednadbe bazena moe se analizirati veliki broj varijantnih rjeenja i odabrati optimalno rjeenje. Jednadba se lako programira i rjeava uz pomo raunala, kod ega su posebno prikladni programi za tablino raunanje (spreadsheet software).
Ulazne veliine dotjecanje

Kod dimenzioniranja bazena najvei je problem spoznavanje ulaznog hidrograma, odnosno dotjecanja u vremenu. Dotjecanje je funkcijska vrijednost oborina i teenja u kanalizacijskom sustavu i teko ga je valjano predvidjeti. U pravilu, dotjecanje se opisuje u skladu s metodama prorauna koje se koriste za proraun oborinskih voda u kanalizacijskom sustavu. Ako se koristi racionalna metoda, tada se hidrogram dotjecanja prikazuje u obliku trokuta, tako da je vrh trokuta jednak maksimalnom protoku, a osnovica trokuta odgovara dvostrukom vremenu koncentracije (Slika 6.76), ili se konstruira sloeniji hidrogram otjecanja u skladu s objanjenjem u poglavlju 2.

Slika 6.76: Proraun volumena primjenom racionalne metode /68/

Uz poznavanje karakteristika istjecanja, na osnovi ovakvoga hidrograma dotjecanja moe se procijeniti veliina potrebne retencije. Meutim, proraun je dosta pojednostavnjen u skladu s karakteristikama racionalne metode i moe se koristiti samo u sluajevima u kojima racionalna metoda daje zadovoljavajue rezultate. Ako se koriste druge metode, tada uz njihovo koritenje treba definirati krivulju dotjecanja. Najbolje je koristiti cjeloviti simulacijski postupak otjecanja u kanalizacijskom sustavu u skladu s projektiranim karakteristikama pljuska (poglavlje 2.). Poznavajui krivulju dotjecanja i
291

J. Margeta: Odvodnja naselja

ciljeve koji se ele postii, retencija, preljev i izlazi (cjevovod i crpka) mogu se odabrati analizom nekoliko varijantnih rjeenja.
Dimenzioniranje u skladu s radom bazena

Dimenzioniranje bazena za kinu vodu provodi se u skladu s njegovom namjenom ulogom. Kao to je reeno na poetku ovog poglavlja, uloga retencijskog bazena je vieznana: od zadravanja vode do zadravanja zagaenja. Zbog toga je za proraun bazena prvi i najvaniji korak odreivanje uvjeta za rad bazena, kao i svih potrebnih ulaznih podataka i ogranienja.

Dvije osnovne funkcije bazena su: hidraulika; ekoloka.

U sluaju kada je funkcija bazena hidraulika, odnosno zadravanje vode u skladu s nizvodnim ogranienjima otjecanja, bazen se dimenzionira u skladu s hidrogramom dotjecanja i maksimalno doputenim isputanjem (otjecanjem) iz bazena. Poznavanjem ovih veliina i primjenom simulacijskog postupka, potrebni volumen bazena lako se odreuje uz odgovarajue prilagoavanje lokalnim karakteristikama izgradnje. U ovom sluaju kakvoa vode nije imbenik koje treba uzeti u obzir. U sluaju kada je uloga bazena ekoloka, proraun bazena zasniva se na proraunu koliine otpadne tvari koju bazen zadrava ili koncentraciji otpadne tvari koja se iz bazena smije prelijevati/isputati u prijamnik. Ekoloki uinci zasnivaju se na zadravanju otpadne tvari u bazenu pomou dva procesa: zadravanja otpadne vode; zadravanja otpadne tvari iz vode koja protjee kroz bazen. U prvom se sluaju cjelokupni volumen zagaene vode zadrava u bazenu i isputa u radni kanal u pravcu ureaja za proiavanje. To je hvatanje prvog pljuska i najzagaenijih oborinskih voda. Dimenzioniranje se provodi tako to se na temelju veliine otpadne tvari u otpadnim i/ili oborinskim vodama odredi koliina otpadne vode koja se treba zadrati, odnosno ulazni hidrogram ili njegov dio koji se treba zadrati. Volumen bazena treba biti jednak ili vei od izraunatog ulaznog hidrograma. Ako se bazen ne prazni u kanalizacijski sustav uz istovremeno dotjecanje, volumen bazena je jednak ili vei od volumena vode ulaznog hidrograma. Ako se bazen puni i istovremeno prazni u kanalizacijski sustav, proraun volumena bazena provodi se simulacijskim postupkom, a volumen bazena je manji nego kada se bazen istovremeno ne prazni. U drugom sluaju, bazen u prvom trenutku zadrava sve (pa i one najzagaenije) vode u dolasku dok se ne napuni i ne proradi preljev-ispust. Potom voda protjee kroz bazen uz odreeno vrijeme zadravanja tijekom kojega se taloi otpadna tvar. U skladu s veliinom dotoka i volumenom bazena, voda se zadrava i postupno istjee u prijamnik. Veliina i vrijeme zadravanja vode u bazenu uz brzinu toka vode od ulaza do izlaza, odreuju uinkovitost bazena u odnosu na zadravanje otpadne tvari (taloenje). Vrijeme zadravanja vode u bazenu je: t=
292

V (Qul Qiz )

(6.83)

6. Objekti kanalizacijskog sustava

Ukupno vrijeme zadravanja u skladu s karakteristikama dotjecanja i istjecanja je: t=

t = Qul V Qiz
t t =1 t

(6.84)

Ukupno vrijeme zadravanja sastoji se od vremena punjenja (Qiz = 0), vremena rada (Qul > 0; Qiz > 0) i vremena pranjenja (Qul = 0). Brzina vode u taloniku je: v= Qiz A (6.85)

gdje je: A popreni radni presjek bazena (protoni presjek). Brzina je promjenjiva u skladu s karakteristikama istjecanja: vt = Qizt A (6.86)

Potrebno vrijeme zadravanja, kao i granina brzina toka vode, odreuju se prema eljenom uinku proiavanja vode, a sve u skladu s karakteristikama oborinskih-mjeovitih voda (koliini i kakvoi). Budui da je (zbog njihove velike promjenjivosti) vrlo teko odrediti ove karakteristike, koriste se priblini prorauni. Proraun mjerodavnih veliina radi se na isti nain kako je to objanjeno kod preljeva. Koncentracije kontroliranih pokazatelja zagaenja u vodama koje se isputaju u prijamnik, moraju biti manje od dozvoljenih (propisanih).
Odreivanje volumena retencija na preljevima mjeovite kanalizacije

Odreivanje potrebnog volumena bazena u mjeovitoj kanalizaciji sloeno je zbog veeg broja imbenika koje treba uzeti u obzir, a koji odreuju procese, veliinu i reim dotjecanja zagaenja koje se stvara u slijevu. Problem je u tome to se veina ovih procesa ne moe egzaktno numeriki izraziti, a ne postoje ni pouzdana mjerenja. Jedan od ope prihvaenih postupaka za proraun bazena zasniva se na smjernicama A 128. Ovaj postupak daje zadovoljavajue rezultate, a dobra je osnova za razumijevanje cijelog postupka, pa se zbog toga moe primijeniti na konkretnim problemima u skladu s njihovim znaajkama. Najjednostavniji postupak je koritenje predloenih dijagrama poput onoga koji prikazuje Slika 6.77. Ovaj dijagram odreuje veliinu specifinog volumena bazena po jedinci slijevne vodonepropusne (izgraene) povrine (m3/ha). V = Vs Ai (m3) gdje je: V Vs Ai potrebni volumen (m3); specifini volumen (m3/ha); vodonepropusna povrina u slijevu (ha). (6.87)

Vie detalja vezanih uz odreivanje veliine retencijskog bazena u mjeovitoj kanalizaciji moe se nai u A 128 i slinim smjernicama.
293

J. Margeta: Odvodnja naselja


Vs (m /ha)
35
3

15h

10h

20

25

ja 24 h

30

30 35

25

Traja nje p ran jen

e0

40

20

45 50 55

15

60 65

10

70 75
Vsmin

0,2

0,4

0,6

0,8

1,0

1,2

1,4

1,6

1,8

qr (l/s ha)

2,0

Slika 6.77: Dijagram za odreivanje specifine veliine volumena bazena na temelju povrinskog otjecanja i dozvoljenog isputanja /10/

6.3.4

Konstrukcija retencijskog bazena

Konstrukcija bazena prije svega ovisi o njegovoj namjeni, a zatim o ulaznim i izlaznim uvjetima-rjeenjima, raspoloivom prostoru i njegovim karakteristikama, te visinskim odnosima u kanalizaciji i izmeu kolektora i prijamnika. Stoga ne postoje tipska rjeenja koja se mogu jednostavno primjenjivati.

Osnovni uobiajeni elementi kinog bazena su: ulazni elementi (kanali, cjevovodi, itd.); izlazni elementi (kanali, cjevovodi, crpne stanice, itd.); preljev; incidentni preljev; usmjerivai toka; ozraiva (ventilacija); revizijsko okno; pregrade za zadravanje plivajuih tvari; reetke.

Kao i svaka konstrukcija u kanalizaciji, konstrukcija bazena mora biti takva da jami vodonepropusnost, zadovoljava postavljene ciljeve, da se lako odrava, ne uzrokuje sanitarne i druge negativne utjecaje. Ulazni elementi su uglavnom kanali ili cjevovodi. Budui da su bazeni razmjerno duboki, u poetku punjenja stvara se veliki vodni skok koji odgovarajuom konstrukcijom treba priguiti (najee pregradom) i usmjeriti. Na ulazu se ponekad gradi i raspodjeljiva protoka koji ukupni protok dijeli po cijeloj irini bazena. To naroito dolazi do izraaja kod bazena koji slue za bistrenje vode. Na ulazima se esto postavljaju i re294

6. Objekti kanalizacijskog sustava

etke. Ukoliko se ugrauju reetke, tada se ulaz mora prilagoditi i karakteristikama reetki. Na ulazima se postavljaju i zapornice kojima se moe zatvoriti ulaz u bazen. Izlazni dijelovi iz bazena su: prigunica ili ispusni cjevovod, preljev, ispust taloga i crpna stanica. Izlazni cjevovod je u funkciji pranjenja bazena, ali i regulacije istjecanja. Stoga se on mora projektirati u skladu s ciljevima projekta. Kod velikih bazena izlazni se dijelovi izrauju s mogunou automatske kontrole, odnosno daljinskog upravljanja. Preljev je u funkciji regulacije istjecanja, ali moe biti i zatitni element (incidentni preljev). Incidentni preljev je uvijek poeljno instalirati. Kod toga treba voditi rauna o mogunostima isputanja preljevnih voda. Ako se radi za incidentne situacije, tada se mora dimenzionirati na maksimalni kapacitet. Ispust taloga moe biti razliite izvedbe: pomou crpki ili gravitacijski, ovisno o lokalnim uvjetima. Crpna stanica esto se primjenjuje za pranjenje bazena. Njezin kapacitet treba prilagoditi potrebama i konceptu rjeenja bazena. Dno bazena se posebno oblikuje. Na dnu retencijskog bazena rade se usmjerivai toka, odnosno duboke kinete koje slue za djelotvorno ocjeivanje bazena. Projektiraju se tako da protok kroz njih jami samooienje, ime se sprjeava zadravanje neistoa u bazenu u sunom razdoblju. Dno se oblikuje i u skladu s planiranim nainom pranjenja bazena i prikupljanja taloga. Svaki bazen mora imati i odgovarajuu ventilaciju, naroito u mjeovitom sustavu kanalizacije. Ventilacija mora biti kvalitetno izvedena, naroito kod bazena mjeovite vode. Ventilirani zrak treba isputati u atmosferu tako da se smrad i drugi utjecaji ne osjete u blioj okolici ispusta. Takoer se mora osigurati mogunost inspekcije bazena u radu i u sunom razdoblju. To se postie izgradnjom revizijskih okana i elemenata za silazak u bazen (ljestve, penjalice). Poeljno je locirati okno blizu ulaza i izlaza. Radi boljeg uvida u stanje bazena, u bazenu se ugrauje i rasvjeta. Osim toga, tu se nalaze i druge elektrine instalacije potrebne za rad crpnih stanica, zapornica, mjernih instrumenata i drugog. Sve elektrine instalacije moraju biti tako izvedene da se osigura zatita od iskrenja, odnosno otkloni mogunost eksplozija. Sva oprema mora biti izvedena od nehrajuih materijala, odnosno materijala postojanih u vlanim, mokrim i korodivnim sredinama. Bazeni za proiavanje ili djelomino proiavanje imaju i temeljne ispuste za evakuaciju nakupljenih neistoa, a eventualno i sustav za sakupljanje neistoa (zgrta). Osim toga, u bazenu se moe ugraditi sustav za ispiranje taloga i bonih zidova. U bazenu se moe ugraditi i odgovarajui sustav mjerenja razine vode i protoka, kao i sustav lokalnog i daljinskog upravljanja. Svi materijali i instalacije moraju biti izraeni od materijala koji su postojani u izrazito korodivnoj sredini. Mogue oblike rjeenja dna bazena prikazuje Slika 6.78.

Slika 6.78: Mogui oblici dna bazena 295

J. Margeta: Odvodnja naselja

U skladu s uvjetima i karakteristikama lokacije, bazeni se rade: otvoreni ili zatvoreni; povrinski ili podzemni. Bazeni su velike i skupe graevine, stoga se izboru rjeenja i dimenzioniranju mora prii vrlo studiozno i racionalno. Neke tipine primjere otvorenih i zatvorenih prihvatnih bazena prikazuje Slika 6.79.

a) Pravokutni otvoreni

b) Pravokutni zatvoreni

Uronjena pregrada Dotok Kini Q

Odteretni ispust

Obilazni vod - suni dotok

Suni Q

Prigunica

c) Osnovni elementi retencijskog bazena Slika 6.79: Tipini primjeri bazena

296

6. Objekti kanalizacijskog sustava

Otvoreni bazeni su najjeftinije rjeenje koje, na alost, nije prihvatljivo u mnogim urbanim sredinama. U moguem koritenju vode jezera treba biti oprezan, jer oborinska voda nije ista. Ukoliko su slijevne povrine razmjerno iste a promet vrlo slab, tada su oborinske vode pogodne i za cijeli niz namjena, a naroito za navodnjavanje zelenih povrina i za gaenje poara. U pravilu se koriste za oborinsku vodu, pod uvjetom da to doputaju sanitarni uvjeti. Mogue su razliite izvedbe: kao betonske konstrukcije (Slika 6.79), ili kao zemljani bazeni (Slika 6.80). Zemljani bazeni ili jezerca su daleko najjeftinije rjeenje.

a) Bazeni za prihvat povrinskih voda

b) Bazeni za prihvat voda iz oborinske kanalizacije

c) Bazeni kao rjeenje u sklopu regulacije lokalnog vodotoka Slika 6.80: Otvoreni kini bazeni 297

J. Margeta: Odvodnja naselja

Same namjene i rjeenja mogu biti razliita (Slika 6.80): bazeni za oborinske povrinske vode prometnih povrina (Slika 6.80.a); bazeni za velike vode iz oborinske kanalizacije (Slika 6.80.b); bazeni za velike vode iz oborinske kanalizacije u sklopu rjeenja zatite od velikih povrinskih voda (Slika 6.80.c). Primjenom ovakvih retencija se mogu postii velike utede, naroito ukoliko je prijamnik daleko od naselja i kada treba graditi duge odvodne kanale veih dimenzija. Bazeni mogu biti s prirodnim (gravitacijskim) pranjenjem, ili s pranjenjem pomou crpki. Gravitacijsko pranjenje je daleko povoljnije i primjenjuje se ukoliko to lokalni visinski odnosi doputaju. U svakom sluaju treba izbjei stvaranje uspora u kanalizacijskoj mrei kako ne bi dolo do taloenja ili zatvaranja dotoka. Pranjenje pomou crpki se primjenjuje kad se ne mogu postii odgovarajui visinski odnosi. Izgradnja crpne stanice prilagoava se potrebama pranjenja bazena. Izvedba bazena koji ujedno slue i kao talonici i mastolov je neto drugaija (Slika 6.81). Njihova konstrukcija osim odreenog volumena mora imati i karakteristike koje osiguravaju ravnomjeran i miran protok vode koji za posljedicu ima djelotvorno taloenje suspenzija projektom odreenih karakteristika, kao i isplivavanje tvari lakih od vode.

Slika 6.81: Bazen talonik i mastolov

Slika 6.82: Kolektor kao retencijski bazen 298

6. Objekti kanalizacijskog sustava

Kao to je ve reeno, kao retencijski bazen moe posluiti i sam kolektor, naroito ako je velikih dimenzija (Slika 6.82, Slika 6.83). Nije rijedak sluaj da se u velikim gradovima vode prebacuju iz jednog kolektora u drugi radi retencioniranja vrnih protoka, odnosno pojedinih dionica sustava. Da bi se to omoguilo, potrebno je odgovarajue opremiti kanalizacijski sustav u konstruktivnom i upravljakom dijelu.

Slika 6.83: Kolektor kao retencijski bazen osnovni pogonski elementi /66/

Izgradnja ovakvih retencijskih bazena vrlo je ekonomina i treba je primjenjivati u svim prilikama u kojima se moe koristiti. U ovom sluaju kolektor treba prilagoditi svim reimima otjecanja. U tom se smislu oblik kanala prilagoava novim potrebama: prikladnim oblikovanjem dna kanala osigurava se uinkovito i tehniki ispravno otjecanje, odnosno uinkovito pranjenje (Slika 6.84). Kanali moraju imati potrebne uvjete teenja (pad) koji osiguravaju potrebno samooienje kanala u sunom i kinom razdoblju. Ni u jednom se sluaju ne smije formirati neplanirani uspor ili tlano otjecanje u uzvodnim dionicama kanalizacijske mree.

a) Preoblikovanje dna cjevovoda

b) Oblikovanje dna betonskog kanala

Slika 6.84: Oblici poprenog presjeka kanala koji slui kao bazen

299

J. Margeta: Odvodnja naselja

300

Ispusti

7.

Uvod
Ispusti su izlazna graevina kanalizacijskog sustava koja je u izravnom kontaktu sa vodnim resursima. To je mjesto na kojem vode iz kanalizacijskog sustava vre utjecaj i pritisak na reim voda vodnih resursa. Zbog toga mjesto isputanja i znaajke prijamnika odreuju uvjete za njihovo rjeavanje. Budui da su vodni resursi predmet brige i zatite, a kanalizacija je uzronik zagaenja, rjeavanje ispusta usko je povezano s politikom zatite vodnih resursa, a time i ureajem za proiavanje. U potpuno izgraenim kanalizacijskim sustavima ne postoje izravni ispusti iz kanalizacijske mree otpadnih voda, ve postoje ispusti iz ureaja za proiavanje. Osim ovih ispusta, ovisno o tipu kanalizacije i stanju izgraenosti postoje ispusti oborinskih voda, preljevnih voda i ispusti iz kinih bazena. Ispusti su u svom veem dijelu podvodni objekti koji se izvode na poseban nain. Njihova je izvedba sloenija od izvedbe ostalih objekata kanalizacijskog sustava. Oni su manjim ili veim dijelom stalno ispod razine vode, to oteava njihovu kontrolu i rad. U ovom se poglavlju obrauje problematika projektiranja ispusta, a posebno problematika hidraulikog i statikog dimenzioniranja.

7.1

Openito

Svrha kanaliziranja naselja je sakupiti sve vode i sigurno ih ispustiti u vodne resurse. U prethodnim se poglavljima govorilo o sakupljanju voda, a u ovom e biti dana osnovna znanja vezana za ispuste. U kanalizacijskom sustavu razlikujemo: ispuste oborinskih voda; ispuste preljevnih voda; ispuste proienih voda; ispuste djelomino proienih voda.

301

J. Margeta: Odvodnja naselja

Osim toga, razlikujemo: povrinske (obalne) ispuste (iznad razine vode prijamnika); podvodne ispuste (ispod razine vode prijamnika, udaljene od obale). Prema tome, postoji cijeli niz razliitih ispusta koji se koriste u skladu s lokalnom situacijom i potrebama.

Osim toga su i prijamnici razliiti, a kao prijamnik moemo imati: povrinske vode: stajaice (jezera, akumulacije, more) i tekuice (rijeke, potoci i sl.); podzemne vode.

Njihove su karakteristike razliite, tako da izvedba ispusta zahtijeva specifian pristup, sukladan lokalnim karakteristikama. Svaki od ispusta ima svoje posebne znaajke u odnosu na koliine i kakvou vode koju isputa, te karakteristike prijamnika. Ispusti su od prioritetnog znaenja za zatitu okolia, odnosno vodnih resursa. Oni su zavrni objekt u kanalizaciji i kao takvi su objekt od primarnog zanimanja svih onih koji se bave kontrolom stanja vodnih resursa i analizom utjecaja ispusta na prijamnik. Budui da ispusti imaju izravan utjecaj na vodne resurse, oni se moraju projektirati u skladu s uvjetima koje postavljaju nadlene ustanove: okoline, sanitarne, vodoprivredne, urbanistike i druge.

Kad analiziramo ispuste, tada obavljamo: hidrauliko dimenzioniranje; statiko dimenzioniranje; ekoloko dimenzioniranje ili odreivanje naina i mjesta isputanja.

Osnovni preduvjeti za dimenzioniranje ispusta su odgovarajua hidraulika, oceanografska, geoloka, geomehanika i druga ispitivanja na trasi ispusta i u irem podruju lokacije ispusta.

7.2

Odreivanje mjesta i naina isputanja voda

Nain i mjesto isputanja voda rezultat su zakonskih ogranienja vezanih uz zatitu prijamnika, ali i optimalizacije izbora rjeenja ispusta. Naime, izborom mjesta ispusta i naina isputanja voda u prijamnik mogue je postii povoljnije uvjete mijeanja isputene vode s vodom prijamnika, i time umanjiti tetni utjecaj na mjestu isputanja kao i nizvodno od njega. Zbog toga je izbor mjesta i naina isputanja proienih ili djelomino proienih voda prvi i najvaniji korak u projektiranju ispusta. Koliina i kakvoa vode koja e se isputati odreene su znaajkama kanalizacijskog sustava i slijevnog podruja. Kakvoa vode koja se isputa odreena je znaajkama ureaja za proiavanje. Razina proiavanja propisana je pravilnicima, kako hrvatskim tako i pravilnicima EU (Direktiva za otpadne vode naselja, 91/271/EEC). Odreuje se na temelju veliine ureaja (broj ES) i osjetljivosti prijamnika. U pravilnicima su odreene tri razine: prvi stupanj, kojim se prvenstveno izdvajaju taloive tvari i krupne suspenzije i plivajue tvari; drugi stupanj, u kojem se izdvajaju organske tvari (BPK); trei stupanj, u kojem se izdvajaju hranjive tvari (P, N).
302

7. Ispusti

Na ureajima se mogu graditi i ureaji za dezinfekciju vode, kako bi se prije isputanja vode u prijamnik smanjio broj bakterija. U pravilu, propisi ne uvjetuju mjesto i nain isputanja vode, ve samo razinu proiavanja. Odabir mjesta isputanja se preputa projektantu koji na temelju znaajki okolia, a prvenstveno osjetljivosti prijamnika i njegovih dijelova na oneienje, nastoji iznai mjesto isputanja kojim se postie bolja i sigurnija zatita prijamnika, uz eventualno manju razinu proiavanja i manje trokove graenja ispusta. Nadalje, nadlene slube ponekad zabranjuju isputanje vode u pojedine dijelove prijamnika, kao to su vode svrstane u I. kategoriju, ili zahtijevaju dokazivanje da se isputanjem proiene vode dobro stanje voda na odreenim dijelovima prijamnika (zatiena podruja) nee pogorati, odnosno da e biti u granicama traenog standarda voda. U ovakvoj situaciji projektant uz predvienu razinu proiavanja nastoji rjeenjem ispusta zadovoljiti postavljene uvjete i zajamiti traeni standard. Za umanjenje tetnog utjecaja proienih voda na prijamnik, projektant ispusta ima dvije mogunosti: poveanje razrjeenja isputene vode sa vodom prijamnika; poveanje udaljenosti mjesta isputanja od branjenih (zatienih) podruja. U prvoj mogunosti se odabirom vee dubine i vee duljine difuzora nastoji poveati podruje i koliina vode prijamnika koja sudjeluje u mijeanju sa isputenom vodom. Na taj se nain smanjuje koncentracija svih pokazatelja oneienja, jer je njihova koncentracija u prijamniku uvijek manja od koncentracije isputenih voda. To je poetno hidrauliko razrjeenje na mjestu ispusta S1. Veliina poetnog hidraulikog razrjeenja mora biti takva da se na mjestu ispusta zadovoljava traeni standard voda prijamnika, odnosno da je koncentracija mjeavine vode manja od traene koncentracije:
C km = Ck + Cm + C m C s tan darda S1

(7.1)

gdje je: Ckm koncentracija pokazatelja oneienja iznad mjesta isputanja (mg/l); Ck koncentracija pokazatelja oneienja proiene vode koja se isputa (mg/l); Cm koncentracija pokazatelja oneienja u morskoj vodi prije isputanja (mg/l); Cstandarda traena koncentracija pokazatelja oneienja (mg/l). U drugoj se mogunosti udaljavanjem mjesta isputanja od branjenog podruja postie daljnje razrjeenje mjeavine isputene vode i vode prijamnika koju struje vode raznose u prijamniku, te daljnja razgradnja otpadnih tvari prirodnim procesima proiavanja u prijamniku. To je naknadno razrjeenje S2 koje se odvija kretanjem i rasprenjem vode nizvodno od mjesta isputanja. Nadalje, udaljavanjem i odabirom mjesta isputanja, u cijelosti se moe izbjei bilo kakav utjecaj isputene vode na dijelove prijamnika (na primjer isputanjem nizvodno od branjene zone).

303

J. Margeta: Odvodnja naselja

Utjecaj isputene vode na kakvou vode prijamnika (koncentracija pokazatelja oneienja Ck) na nekoj udaljenosti x od ispusta bit e rezultat umnoka poetnog i naknadnog razrjeenja, odnosno:
S = S1 S 2 C kx = Ck + Cm + C m C s tan darda S

(7.2)

gdje je: S ukupni stupanj razrjeenja; Ckx koncentracija pokazatelja oneienja na nekoj udaljenosti x od difuzora ispusta (mg/l). Osnovni cilj projektiranja ispusta je maksimalizirati veliinu stupnja razrjeenja S uz to manje trokove graenja, odravanja i pogona ispusta. Kod isputanja proiene vode u more nastoji se iskoristiti prijamna mo mora, odnosno mo samoproiavanja mora, kako bi se smanjila koncentracija pokazatelja oneienja i time smanjio stupanj proiavanja i trokovi graenja, odravanja i pogona ureaja za proiavanje otpadnih voda. Nekad se ovaj pristup koristio za sve pokazatelje oneienja (rasprene tvari, BPK5, N, P i bakterije), tako da je u sluajevima malih naselja (malih ureaja) uz primjenu dugih podmorskih ispusta bio dovoljan samo mehaniki ureaj za proiavanje otpadnih voda. Sadanji hrvatski i EU-propisi ne dozvoljavaju ovakvo rjeenje, jer jasno propisuju kriterije za odreivanje razine proiavanja u odnosu na dva osnovna kriterija: osjetljivost prijamnika i veliinu ureaja. Razrjeenje (a time i nain isputanja) se ne uzima u obzir. Traena razina proiavanja se ne moe se mijenjati, ali se moe traiti najpovoljnija kombinacija osjetljivosti prijamnika i veliine ureaja (broja ES). Naime, poloajem ispusta (odnosno, dislokacijom ispusta) moe se eventualno postii nia razina osjetljivosti prijamnika, a veim brojem ispusta manje optereenje ispusta to moe rezultirati niom razinom proiavanja. Utvrivanje isplativosti ovih rjeenja stvar je analiza koje trebaju uzeti u obzir sve znaajke problema, utjecaj na okoli i ukupne trokove veeg broja ureaja i ispusta. Meutim, za smanjenje koncentracije mikroorganizama i zadovoljavanje bakteriolokog standarda prijamnika u svijetu se (a i kod nas) jo uvijek prakticira koritenje dugih ispusta u more. Poznato je da svi stupnjevi proiavanja ne smanjuju znaajno koncentraciju mikroorganizama u proienoj vodi (osim membranskih biolokih ureaja), zbog ega je proienu vodu potrebno raskuiti (dezinficirati). Za smanjenje koncentracije mikroorganizama/bakterija moe se koristiti baktericidna sposobnost mora. U moru zbog razliitih procesa dolazi do ubrzanog umiranja mikroorganizama. Razina smanjenja za koliformne bakterije je T90 = 2 4 sata, a za viruse T90 = 2 4 dana, gdje je T90 vrijeme uginua 90% mikroorganizama. Odumiranje mikroorganizama (koli bakterija) rauna se po formuli:
Ct = Co e K t

(7.3)

gdje je: Ct koncentracija bakterija u vremenu t; C0 poetna koncentracija; K obrok smanjenja bakterija; K = 2,3 t/T90 (za bazu 10, ln 10 2,3).
304

7. Ispusti

Prema tome, to je due vrijeme t kontakta otpadne vode s morskom vodom, to e odumiranje biti vee, a time i manja koncentracija mikroorganizama. Vrijeme kontakta t je rezultat brzine vode u prijamniku v i prijeenog puta x, tako da je t = x/v.
S3 = e
2 ,3 x T v 90

(7.4)

Ukupni uinak podmorskog ispusta u odnosu na bakterije je:


S = S1 S 2 S 3 Cbx = Cb + Cbm + Cbm Cb , s tan darda S

(7.5)

gdje je: S ukupni stupanj razrjeenja Cbx koncentracija mikroorganizama na nekoj udaljenosti x od difuzora ispusta (c.b. mg/l); Cb koncentracija mikroorganizama u proienoj vodi koja se isputa (c.b. mg/l); Cbm koncentracija mikroorganizama u moru prije isputanja voda (c.b. mg/l). Koritenje dugih ispusta (ispusti minimalne duljine od 500 m i minimalne dubine na mjestu ispusta od 20 m) je dobro rjeenje za priobalna naselja, a posebno turistika naselja u kojima se broj stanovnika i turista znaajno mijenja tijekom godine i zbog ega je oteano dobro funkcioniranje ureaja za proiavanje otpadnih voda. Ispust je posebno dobro rjeenje za bakterioloku zatitu voda koje se koriste za kupanje i rekreaciju. To je robusno, jednostavno i vrlo pouzdano rjeenje koje ne ovisi znaajno o uinkovitosti proiavanja, to jest upravljanja ureajem za proiavanje. U sluaju slatkih voda, odumiranje bakterija je znatno sporije. Zbog toga se prijamnik ne smije koristi za smanjenje broja bakterija, ve se mora primijeniti dezinfekcija (proienje) vode. Meutim, lokacija ispusta se optimalizira i u sluaju slatkih voda kako bi se smanjili trokovi graenja, odravanja i pogona, a ujedno smanjio i utjecaj na prijamnik i nizvodna podruja. Kod projektiranja ispusta treba uzeti u obzir i incidentne situacije u kojima razina proiavanja nije zadovoljavajua. U ovim situacijama ispust i njegova izvedba mogu znaajno umanjiti tetne utjecaje nedovoljno proiene vode na prijamnik i koritenje voda. Ovo posebno vrijedi za duge podmorske ispuste. U pravilu se podzemne vode ne koriste kao izravni prijamnik proienih otpadnih voda. Ako se proiene vode moraju isputati u podzemne vode (jer drugih prijamnika jednostavno nema), tada se isputanje provodi neizravno putem upojnih polja, jaraka i bunara, na mjestu koje je najpovoljnije u odnosu na minimalizaciju utjecaja na podzemne vode. U sluaju malih naselja ili grupe kua, vode iz septikih jama ili manjih ureaja isputaju se u podzemlje putem ispodpovrinskog drenanog sustava. Ovim nainom isputanja proienih voda postie se naknadna filtracija voda kao i odumiranje mikroorganizama, tako da su isputene vode kada dosegnu razinu podzemnih voda dobre kakvoe i ne utjeu tetno na njih.

305

J. Margeta: Odvodnja naselja

Osnovni preduvjet za odreivanje mjesta i naina isputanja su odgovarajua ispitivanja karakteristika prijamnika, karakteristika voda koje se isputaju, te analiza utjecaja voda na stanje prijamnika. Radi se o vrlo sloenim i multidisciplinarnim istraivanjima, bez kojih nema dobrog rjeenja. Za analizu utjecaja koriste se razliiti simulacijski modeli.

7.3

Hidrauliko dimenzioniranje

Kod hidraulikog dimenzioniranja treba osigurati dimenzije i visinski poloaj ispusta tako da on pravilno funkcionira kod svih reima dotjecanja i stanja prijamnika. Osnovni je zahtjev da se isputanjem ne smije stvoriti uspor u kanalizacijskoj mrei. Ponekad nije lako ispuniti ovaj uvjet, pa se u sluaju nemogunosti za isputanje voda koristi crpna stanica. U sluajevima u kojima postoji izvjesna vjerojatnost utjecaja prijamnika na rad ispusta, provodi se statistika analiza koincidencije vodostaja na ispustu i u prijamniku (Slika 7.1).

Slika 7.1: Uestalost istovremene pojave intenziteta i vodostaja /68/

U svakom sluaju, proraun je potrebno napraviti za sve reime teenja u ispustu i ekstremna stanja prijamnika, a to su: minimalni protok minimalni vodostaj; minimalni protok maksimalni vodostaj; maksimalni protok minimalni vodostaj; maksimalni protok maksimalni vodostaj; srednji protok srednji vodostaj. U skladu s karakteristikama vodostaja (razina trajanje) i protoka u kolektoru (protok trajanje), donosi se odluka o optimalnim dimenzijama i visinskom poloaju ispusta. Kod isputanja u more ne smije se zaboraviti i na razliku u gustoi morske i otpadne vode, koju treba uzeti u obzir kod hidraulikog prorauna. Takoer, ne smije se zaboraviti ni utjecaj valova koji nastaju zbog vjetra ili zbog plovila.
306

7. Ispusti

Proraun se provodi primjenom uobiajenih hidraulikih postupaka. U sluaju podvodnih (podmorskih) ispusta, potrebno je zadovoljiti i traene izlazne brzine, to znai da je na ispustu potrebno imati i odgovarajui tlak. Poseban je problem dimenzioniranje difuzora koji se postavljaju na kraju ispusta radi to intenzivnijeg mijeanja kanalizacijske vode s vodom prijamnika. U daljnjem e se tekstu prikazati tipian postupak hidraulikog dimenzioniranja podmorskog ispusta kao najsloenijeg sluaja, a on sadri i sve elemente za dimenzioniranje drugih ispusta. Voda iz ureaja za proiavanje dotjee gravitacijom ili se crpi. Koliina istjecanja je Qd.

Slika 7.2: Hidrauliki profil podmorskog ispusta

Proraun se provodi za najnepovoljnije uvjete (kada je plima najvia). Maksimalna visina plime od geodetske nule je Ypl. Duljina podmorskog ispusta od ureaja za proiavanje do difuzora je Lc.

7.4

Statiko dimenzioniranje

Statiko dimenzioniranje se odnosi na stabilnost ispusta. Razlikujemo statiko dimenzioniranje same konstrukcije uslijed utjecaja prijamnika i uslijed lokalnih optereenja. Ovdje emo se ograniiti na utjecaje prijamnika. Na stabilnost ispusta djeluju: struja vode, valovi, kao i geomehanike karakteristike terena. Kod priobalnih ispusta ovaj problem se rjeava stabilizacijom obale na mjestu ispusta. Kod podvodnih ispusta se stabilnost rjeava na dva naina: ukopavanjem u dno prijamnika; postavljanjem opteivaa. Ukopavanjem u dno prijamnika cjevovod se u potpunosti zatiuje od vanjskih utjecaja. Meutim, ukopavanje treba izvesti tako da naknadno ne doe do erozije jarka u koji se cjevovod polae. Naime, iskopom jarka i njegovim zatrpavanjem poslije polaganja cjevovoda formira se dno ije se karakteristike razlikuju od okolnog terena, jer je zbijenost drugaija. Razliita zbijenost postaje izvor erozije dna na ovom mjestu, to vremenom napreduje i moe dovesti do potpunog otkopavanja jarka. Zbog toga se u jarak i iznad njega mora postaviti materijal koji e sprijeiti otkopavanje jarka (kameni blokovi i slino).

307

J. Margeta: Odvodnja naselja

Druga je mogunost betoniranje cjevovoda u jarku, tako da se on u potpunosti zatiuje od erozije i vanjskih utjecaja. Uvijek je potrebno analizirati morfoloke karakteristike dna i u skladu s oekivanim mijenjanjem karakteristika dna odabrati dubinu ukapanja cjevovoda i njegovu zatitu. U sluaju da cjevovod nije mogue ukopati u dno, polae ga se na dno i zatiuje, najee betonskim opteivaima. Ovi opteivai moraju imati takve dimenzije (teinu) da u potpunosti mogu osigurati stabilnost cjevovoda kod svih ekstremnih utjecaja prijamnika (valova i struja). Ovakav se nain zatite uglavnom provodi na dionicama cjevovoda koje su na veim dubinama, a to se utvruje proraunom. Prema tome, u priobalnim se dijelovima cjevovod najee ukopava u dno, a na veim dubinama (na kojima je poloen na dno) zabranjeno je sidrenje i ribolov s pridnenim mreama kako ne bi dolo do njegova oteenja. Kod rijeka je dominantan utjecaj struje vode, a utjecaj valova je praktino zanemariv. Kod mora je situacija obrnuta: dominantan je utjecaj valova, naroito u priobalnom dijelu (utjecaj valova opada poveanjem dubine). Znatniji se utjecaj valova osjea na dubinama manjim od polovine duljine vala, a najvei je u zoni ruenja vala (plitke dionice).

7.5

Konstruktivne karakteristike ispusta

Isputanje proiene vode treba biti sigurno u svim uvjetima rada (oscilacije vode i reim dotjecanja) i stanja vode u prijamniku (brzine i razine vode). Ulaz mora biti postavljen dovoljno visoko da osigura gravitacijsko istjecanje. Ako se to ne moe postii, treba ugraditi crpke za isputanje voda, a ispust po potrebi zatititi povratnim ventilima od ulaska vode prijamnika u ispust (kod ispusta u rijeke i jezera). Oblik i poloaj ispusta moraju sprijeiti lokalnu eroziju obala i dna. Sam ispust treba projektirati tako da je to manje uoljiv. Lokaciju ispusta treba oznaiti odgovarajuim znakovima na obali, kako ne bi dolo do njegovog oteivanja. Kao to je reeno, razlikujemo priobalne ispuste i ispuste udaljene od obale. Svaki priobalni ispust treba imati: ispusni cjevovod; ispusnu glavu na kraju cjevovoda; ispusno okno na spoju ispusta i kolektora; zatitne ureaje. Ispusni cjevovod priobalnog spusta zavrava ispusnom glavom na obali. Glava preuzima najvei dio utjecaja prijamnika, stoga se izvodi masivno u sklopu regulacije i stabilizacije obale na mjestu ispusta (Slika 7.3). To posebno vrijedi za ispuste u razini vode koji su pod znatnim utjecajem valova i struja vode. Ispust poinje revizijskim oknom. Okno slui za reviziju ispusta, kao i smjetaj zatitnih ureaja. Tipini zatitni ureaji su: povratna klapna, zatvara i reetke (Slika 7.4 i Slika 7.5). Povratna klapna slui za sprjeavanje dotjecanja vode prijamnika u kanalizacijski sustav u razdobljima velikih voda. Ista je i uloga zatvaraa. Osim toga, zatvara slui za zatvaranje dotjecanja vode iz prijamnika za sluaj popravaka, revizija i slino. Na kraju ispusta postavljaju se reetke kao zatitni elementi radi sprjeavanja ulaska u
308

7. Ispusti

kanalizaciju. Maksimalni razmak ipki reetke je 120 mm. U sluaju zatite od zaepljenja manjih ispusta ili zbog estetskih razloga, prije ispusta se mogu postaviti odgovarajue reetke kojima se sprjeava isputanje plivajuih tvari i krupnih suspenzija u vodu. Ako vode nisu prethodno proiene, svi podmorski ispusti s difuzorom moraju imati fine reetke (otvor 6 mm) kao zatitni ureaj od zaepljenja otvora difuzora.

Slika 7.3: Tipini priobalni ispusti /63/

Slika 7.4: Priobalni ispusti sa zapornicom i povratnom klapnom /14/ 309

J. Margeta: Odvodnja naselja

Ispusti se, u pravilu, moraju postaviti nizvodno, pod kutom prema obali. Ako je mogue, poeljan je kut od 45, a mogu je i manji (Slika 7.6). Kako bi se sprijeilo ocjeivanje po obali u razdoblju malih vodostaja, ispusti se esto izvode i na vie razina, pri emu jedan ispust moe biti ak i u samom koritu (Slika 7.6). Na ovaj se nain postiu bolji estetski uinci. U pravilu je najbolje postavljati ispuste ispod razine niske vode jer se oni tada ne vide.

Slika 7.5: Povratna klapna i reetka na obalnom ispustu

Slika 7.6: Priobalni ispust u vie razina /20/

450

Poveati profil radi smanjenja brzine

Izlazna glava

a) Tlocrt

b) Presjek

Slika 7.7: Poloaj ispusta u odnosu na rijeku 310

7. Ispusti

Slika 7.8: Idealni visinski odnosi ispusta i prijamnika

Ukoliko se postavljaju na otvorenoj obali, obalni se ispusti na moru moraju zatititi od utjecaja velikih valova. Najbolji nain zatite od valova je postavljanje ispusta to dublje ispod razine vode. Veliki ispusti oborinskih ili mjeovitih voda zatiuju se i posebnim obalnim utvrdama valobranima. Ekoloki je povoljnije isputati otpadnu vodu pomou niza rasijavajuih otvora u matici rijeke (otvori nasuprot struji), sve uz uvjet da za to postoje odgovarajue mogunosti, dovoljan tlak i da rijeka nema veliki pronos nanosa. Naime, na ovaj nain dolazi do najbreg mijeanja ispusne vode i vode prijamnika, to dovodi do smanjenja koncentracije otpadne tvari, a time i negativnog utjecaja na prijamnik. Stoga izlazne brzine trebaju biti dovoljno velike da osiguraju turbulentno istjecanje, odnosno intenzivno mijeanje ispusnih voda i vode prijamnika. Kod jezera je isti sluaj kao i kod rijeka, s tom razlikom da su jezera neodgovarajua kao prijamnici otpadnih voda, pa ih kao prijamnike treba izbjegavati. Jedino jezera s velikom izmjenom vode donekle mogu biti prijamnici proienih otpadnih voda. Isputanje voda u more moe imati dvojako znaenje, ovisno o uvjetu isputa li se u manje osjetljivo (otvoreno) ili osjetljivo (zatvoreno) more. Naime, isputanjem proiene i neproiene otpadne vode u more, obogaujemo more hranjivim solima, to u zatvorenim morima moe uzrokovati pogoranje kakvoe mora i eutrofikaciju. Djelomino proiena otpadna voda isputa se dugim podmorskim ispustima. U kanalima Jadranskog mora najee je potrebno cjevovod sasvim zatititi od utjecaja valova do dubine cca 8 m, i on se do te dubine u potpunosti zabetonira i polae ispod razine dna. Stvarnu dubinu polaganja treba izraunati na temelju prorauna sila djelovanja valova. Na veim dubinama, gdje je utjecaj valova manji, postavljaju se posebna optereenja koja pridravaju cjevovod da ga pridnene struje i utjecaj valova ne bi micali (Slika 7.9). Kod polietilenskih cijevi, da bi se cjevovod potopio postavlja se takozvano osnovno optereenje (Slika 7.10), najee na razmaku od 3,0 m.

311

J. Margeta: Odvodnja naselja

a) Poloen slobodno na teren

b) Betoniran u dno Slika 7.9: Podmorski ispust

Slika 7.10: Osnovno optereenje cjevovoda

Na kraju podmorskog ispusta postavlja se difuzor kojim se voda isputa u more itavim nizom mlazova okomito usmjerenih na glavnu struju prijamnika. Da bi se osiguralo turbulentno utjecanje i intenzivno mijeanje, potrebno je da su izlazne brzine vee tako da je Froudeov broj vei od 2. Ove brzine osiguravamo odgovarajuim predtlakom ili pomou crpnih stanica ili sifona, kojim se povremeno otpadne vode isputaju u more. Svaki podmorski ispust treba zatititi od ulaska zraka, a to se postie izgradnjom odzranog okna na poetku podvodnog dijela podmorskog ispusta ili izvedbom specijalnih odzranih ventila. Vie se o ovom problemu moe nai u literaturi koja obrauje iskljuivo ovaj problem /41, 52, 89/.

312

Odravanje i upravljanje kanalizacijom

8.

Uvod
Unutar mree i objekata kanalizacije odvija se cijeli niz procesa: bioloki, fizikalni i kemijski. Ovi procesi svojom aktivnou ugroavaju funkcioniranje kanalizacije i imaju odgovarajue tetne utjecaje na okoli: smrad, plinovi, istjecanje, dotjecanje, korozija materijala i drugo. U tetna djelovanja na kanalizaciju spadaju vanjski utjecaji, kao to su: bioloki utjecaji (korijenje), utjecaji od strane ovjeka (izgradnja, promet, vibracije, nepravilno koritenje, itd.) te prirodni utjecaju (potresi, klizita, slijeganja terena, itd.). Bioloki procesi unutar kanala objekata imaju za posljedicu obrastanje i procese razgradnje, te stvaraju plinove koji kemijskim procesima stvaraju produkte i kiseline koje korodiraju kolektore. Pojedini plinovi imaju neugodan miris i ugroavaju prostor oko kolektora, ili su otrovni i eksplozivni pa ugroavaju radnike i okoli. Taloenje je, kao tipian fizikalni proces, stalna opasnost za normalni rad kolektora. Anorganske suspenzije u vodi erodiraju kolektore, crpke i objekte. Osim unutranjih procesa, kolektori su ugroeni od svoje okoline koja takoer moe biti agresivna. Kolektore mogu ugroziti dinamiki i statiki utjecaji prometnih sredstava, visoko raslinje ije korijenje prodire u kanalizaciju, graevinski zahvati u neposrednoj blizini i drugo. Potresi i druga kretanja tla mogu uzrokovati velike tete. tetna djelovanja na funkcioniranje kanalizacije otpadnih voda imaju infiltracijske vode, nekontrolirane oborinske vode i nekontrolirano koritenje, a eksfiltracija ugroava podzemne vode. Uvijek postoji opasnost da neki industrijski pogoni nekontrolirano isputaju opasne tvari, to za posljedicu ima unitenje kolektora ili opasnost od eksplozije. Zbog svega ovoga, kanalizacija se mora redovito odravati kako bi njezino funkcioniranje bilo dobro i kako ne bi dovodila u opasnost radnike, okoli, a time i zdravlje ovjeka. Ako se ne odrava, kanalizacija moe biti izvor mnogih zaraznih oboljenja i drugih tetnih djelovanja na ovjeka i okoli.

313

J. Margeta: Odvodnja naselja

Postizanje odrivosti i dugovjenosti kanalizacije zahtjeva redovito odravanje i ienje, dobru organizaciju rada, dostatne financije, dobre i obuene kadrove i druge elemente gospodarenja kanalizacijskim sustavom.

Slika 8.1: Ciljevi odravanja i pogona kanalizacije

Slika 8.1 prikazuje osnovne ciljeve odravanja i pogona kanalizacije, te pripadajue vrijeme utjecaja mjera i aktivnosti na te ciljeve. Sigurnost i zdravlje ljudi koji rade u kanalizaciji, ali i onih oko kanalizacije, moe se mijenjati (poboljavati ili naruavati) dnevno. Stanje okolia i utjecaj na to stanje moe se mijenjati u duem vremenskom razdoblju, dok odrivost sustava zahtjeva viegodinje aktivnosti, odnosno dugogodinji plan. Nadalje, odrivost zahtijeva iri pristup (bazu), vie mjera i aktivnosti, zatita okolia neto manje, a zdravlje i sigurnost najmanje. Oito je i da su ciljevi meusobno zavisni, pa se mogu ostvariti iskljuivo integralnim procesima planiranja. Odravanje i pogon kanalizacijskog sustava imaju sljedee zadae: postii stalno i dobro pogonsko stanje i rad sustava u skladu s potrebama i u okvirima traene uinkovitosti rada; postii sigurnost rada sustava, ekonomsku uinkovitost i prihvatljivost za okoli; sprijeiti, koliko god je to mogue, da problemi u radu jednoga dijela sustava negativno utjeu na rad sustava kao cjeline. Da bi se ove zadae ispunile, pri planiranju, projektiranju, izgradnji i obnavljanju treba uzeti u obzir zahtjeve vezane uz pogon i odravanje. Pogon se sastoji od motrenja i regulacije protoka u sustavu, to obuhvaa: upravljanje radom crpki (poetak i prestanak rada); prilagoavanje otvore zasuna i zatvaraa potrebama; koritenje retencija; aktivnosti vezane za incidentne situacije i njihovu prevenciju; mjerenje koliina i kakvoe otpadne vode; redovite inspekcije, itd. U odravanje spadaju sljedei zadaci: lokalni popravci ili zamjena oteenih kanala i graevina; ienje taloga, prepreka, itd., radi uspostavljanja potrebnog hidraulikog kapaciteta kanala i graevina;
314

8. Odravanje i upravljanje kanalizacijom

odravanje mehanikih dijelova sustava (crpke, zatvarai, itd.); deratizacija/dezinsekcija u sluaju pojave glodavaca/insekata; itd.

Da bi pogon i odravanje bili uinkoviti, nuno je: planirati; postii puno pravo djelovanja i pristupa svim dijelovima sustava; osigurati dovoljan broj obuenoga osoblja; jasno definirati zadae i odgovornosti; osigurati odgovarajuu opremu; poznavati sustav, upravljake dijelove i korisnike prikljuke; osigurati odgovarajuu podrku i analizu. Upravljaki plan treba sadravati: procedure inspekcije sustava i rada sustava; procedure za pogon pojedinih dijelova sustava; procedure za sprjeavanje incidentnih situacija i djelovanje u sluaju njihova nastupanja. Plan odravanja treba sadravati tip i strategiju odravanja za svaki pojedini dio sustava, ukljuujui postupke i uestalost. Plan treba uzeti u obzir i analizu rizika, uvaavajui mogue greke i njihove posljedice. Oito je da se radi o vrlo sloenom, zahtjevnom i obimnom zadatku koji zahtijeva cjelovit i odgovoran pristup. U ovom poglavlju obrauju se neki elementi ovoga zadatka, dok njegova cjelovita obrada iziskuje posebni prirunik.

8.1

tetna djelovanja voda na kanalizaciju

tetna djelovanja voda na kanalizacijske objekte i kolektore dijele se na vanjska i unutarnja. Vanjska su tlo i podzemne vode, a unutarnja otpadne vode u kanalima. Sastavni dijelovi podzemnih voda, tla i otpadnih voda mogu tetno djelovati na beton i druge materijale. Tlo djeluje tetno samo dok je u njemu prisutna voda. U sluaju dvojbe potrebno je kemijsko ispitivanje, a posebno onda kad voda ili tlo imaju neuobiajenu boju ili miris. Kod odreenih vrsta tla (movarno tlo, sadreno tlo) skoro uvijek treba raunati s agresivnom podzemnom vodom. Sljedee su tvari posebno tetne za beton, ali i druge materijale: slobodni agresivni ugljini dioksid CO2; soli sumporne kiseline SO4 (sulfati, npr. CaSO4, MgSO4, Na2SO4, FeSO4); odreene soli magnezija, amonijeve soli i sulfidi koje se najee pojavljuju pri odreenim lokalnim uvjetima, npr. utjecaj movara na podzemne vode, odlagalita jalovine, smetlita i naplavina mulja u plitkim vodama stajaicama. iste huminske kiseline prema novim istraivanjima nisu tetne za vezani beton, a u pravilu se pojavljuju zajedno s drugim agresivnim tvarima (CO2, SO4). Komunalne otpadne vode i pratei procesi koji se odvijaju u otpadnim vodama u kanalizaciji imaju odreena tetna djelovanja. Poseban su problem industrijske otpadne vode. Da bi se kanalizacijski objekti zatitili od naroito tetnih industrijskih otpadnih voda,
315

J. Margeta: Odvodnja naselja

potrebno je propisati uvjete za prikljuenje ovih voda na gradsku kanalizaciju. Ukoliko kakvoa industrijskih voda nije jednaka ili bolja od uobiajene kakvoe komunalnih otpadnih voda, otpadnu je vodu potrebno proiavati prije prikljuka na gradsku kanalizaciju. Zahtjevi svojstava otpadne vode koja se isputa odreuju se prema koliini i lokalnim uvjetima. Primjerice, otpadna voda iz malih pogona moe imati visoku koncentraciju oneienja, a da nema tetnog utjecaja. Ista otpadna voda iz srednjih pogona ili velikih pogona moe uzrokovati vee tete zbog velikih koliina. Granine vrijednosti svojstava otpadnih voda treba utvrditi lokalnim propisima. tetna djelovanja voda u kolektorima posljedica su sastava tih voda, ali i procesa koji se odvijaju zbog sastava voda i uvjeta koji vladaju u kolektorima. Zbog toga su djelovanja nejednolika, razliita po karakteru i intenzitetu.

8.2

Infiltracija i nekontrolirani dotoci u kanalizaciju

Openito Kontrola i smanjenje infiltracije podzemnih voda i neplaniranih dotoka povrinskih voda u kanalizacijski sustav je od velike vanosti za racionalno gospodarenje sustavom, i to prije svega zbog sljedeih razloga: nema preoptereenja kanalizacijskih kolektora ili s tim u vezi nekontroliranih izljeva ili preljeva; rad ureaja za proiavanje je uinkovitiji; raspoloivi kapaciteti kanala koriste se za transport otpadnih voda umjesto infiltracijskih voda; produuje se ivotni vijek kanala; trokovi pogona su manji; manje su potrebe za poveanjem kapaciteta sustava, odnosno manji su trokovi izvedbe; i drugo. Meutim, jedna od najveih koristi kontrole infiltracije, a s tim u vezi i istjecanja iz kanala, je zatita okolia ili podzemnih voda. Osim toga, voda koja istjee iz kanala utjee na nosivost okolnog terena jer njegovim vlaenjem dolazi do ispiranja i slijeganja terena. Voda ulazi u kolektore (i izlazi iz njih) uglavnom kroz loe spojnice, a najee kroz loe rijeene spojeve kanala i objekata (prije svega, revizijskih kanala). S obzirom na veliki broj spojeva, male koliine koje se javljaju po jednom spoju u ukupnom zbroju postaju znaajne koliine i optereenje sustava. Najvee infiltracije ipak dolaze od lomova i veih napuknua kanala, kao i loe izvedenih revizijskih okana. Nekontrolirani su dotoci u najveoj mjeri rezultat loe opremljenosti kanalizacijskog sustava zbog neodgovarajuih poklopaca revizijskih okana, a u manjoj mjeri i ilegalnih prikljuaka, loe izvedbe i slino. U svakom sluaju, vee neplanirane koliine vode u kanalskom sustavu uvijek stvaraju probleme, a naroito u sustavima s ureajem za proiavanje i veim brojem crpnih stanica.

316

8. Odravanje i upravljanje kanalizacijom

Analiza i mjere za smanjenje infiltracije Smanjenje koliine neplaniranih voda u kanalizacijskom sustavu obuhvaa sljedee aktivnosti: utvrivanje izvora priljeva i infiltracije voda u kanalizacijski sustav; provoenje ekonomskih analiza za utvrivanje isplativosti zahvata za umanjenje koliina infiltracije vode; popravak kanala i objekata radi smanjenja vika voda. U prvom koraku provode se sljedee aktivnosti: utvrivanje stvarnog stanja kanalizacijskog sustava izradom katastra sustava; utvrivanje stvarne veliine protoka u sustavu i na ureaju u sunom i kinom razdoblju, i to u duem razdoblju (naroito poslije kia); utvrivanje stvarnih koliina potronih voda koje dotjeu u kanalizacijski sustav analizom potronje vode i mjerenja; usporeivanje rezultata za pojedine dionice (podruja) i utvrivanje prioriteta (rangiranje utjecaja); utvrivanje uzroka infiltracije i dotoka analizom karakteristika sustava: starost, izvedba, vrste materijala, odravanje, duljina, profil, osjetljivost na oborine, opremanje, itd.; utvrivanje i analiza geolokih, hidrogeolokih i hidrolokih karakteristika podruja pojedinih kanala s obzirom na infiltraciju; ekonomska analiza moguih intervencija radi smanjenja koliina i njihove isplativosti; izrada plana za smanjenje infiltracije i nekontroliranog dotoka u kanalizacijski sustav. Smanjenje se provodi na temelju plana i programa aktivnosti. Cilj plana i programa je: smanjenje koliina dotjecanja povrinskih voda i infiltracije podzemnih voda u kanalizaciju; postizanje traenog standarda otjecanja za vrijeme kinog razdoblja, a sve u skladu sa zahtjevima nadlenih slubi; smanjenje trokova proiavanja otpadnih voda i poveanje hidraulikog kapaciteta ureaja; poveanje sigurnosti rada sustava i sprjeavanje uspora vode i uzvodnih plavljenja koje uzrokuje poveanje protoka. Osnovni elementi plana kontrole infiltracijskih voda u sustavu odvodnje su: utvrivanje sustava prikupljanja voda; utvrivanje koliina tuih voda (mjerenjem na terenu); utvrivanje karakteristika kanalizacijskog sustava (tip kanala i spojeva, starost, karakteristike izvedbe, itd.), i terena u koji su kanali ukopani (geomehanika svojstva, dubina podzemnih voda, itd.); izrada ekonomske i tehnike studije izbora najpovoljnijeg postupka za provedbu mjera umanjenja tuih voda; ienje kanala (ako je potrebno); inspekcija kanala pomou kamera; rekonstrukcija i popravci kanalizacijskog sustava.

317

J. Margeta: Odvodnja naselja

Osnovni preduvjet za smanjenje infiltracije i dotoka je dobro poznavanje kanalizacijskog sustava i njegovih karakteristika. U skladu s tim provode se detaljna snimanja stanja koja ukljuuju: snimanje konfiguracije kanalizacijskog sustava (postojee stanje); utvrivanje mjesta ulaska voda; ienje kanala; snimanje unutranjeg stanja, a naroito spojeva i sumnjivih dijelova sustava; analizu dobivenih rezultata i izradu preporuka za daljnje aktivnosti. Prva aktivnost u programu je utvrivanje mjesta dotoka povrinskih voda i infiltracije u sustav. Ovo se postie: analizom i ispitivanjem sustava: kontrolom sustava i njegovih dijelova; testiranjem sustava dimom; testiranjem sustava indikatorom (pokazateljem); mjerenjem protoka; mjerenjem oborina; ispitivanjem kakvoe vode. koritenjem iskustva i poznavanja sadanjih problema u sustavu, odnosno lociranjem mjesta na kojima se dogaa uspor i plavljenje, te gdje se nalaze urueni i stari kanali i revizijska okna. Kontrola sustava i njegovih dijelova se provodi: kontrolom kanalizacijske mree snimanjem i pregledom sustava kamerama. Na ovaj nain se utvruju mjesta loma, korijenje u kanalima, zaepljenja, mjesta infiltracije vode u cijevi i drugi problemi; kontrolom revizijskih okana: pregledom stanja okana i utvrivanjem moguih nedostataka kao i mjesta proputanja podzemnih voda, te dotjecanja povrinskih voda. kontrolom kua i drugih objekata i njihovog okolia: ova aktivnost obuhvaa pronalaenje ilegalnih prikljuaka krovnih voda i povrinskih voda okolia, kontrolu prikljuaka podruma i drenae objekta, lokalnih crpki i drugog. Testiranje dimom je postupak u kojem se koristi dim kao indikator mjesta proputanja sustava. Upumpavanjem dima u sustav on e istjecati na svim otvorima: ilegalnim prikljucima krovnih voda, slivnicima, slomljenim kanalima, revizijskim oknima i drugim mjestima gdje kanalizacija proputa ili je povezana s povrinom. Koristi se posebni dim koji nije tetan i koji je prikladan za ove namjene. Koritenje odreenih umjetnih indikatora (kemikalija odreenih znaajki) slui za provjeru dotjecanja povrinske vode s pripadajue slijevne povrine u kanalizaciju otpadnih voda. Isti postupak moe se koristiti i za analizu dotjecanja podzemnih voda, ali se zbog svoje skupoe rijetko koristi. Koriste se razliiti pokazatelji koji nisu tetni za ovjeka i okoli. Mjerenje protoka je klasian pristup kontrole tuih voda. Svaka pozitivna razlika od proraunatih i oekivanih koliina Qoekivano na temelju podataka o potronji vode u odnosu na izmjerenu koliinu Qizmjereno, su tue vode ili koliina Qtue koja istjee u podzemlje: Qtue = Qizmjereno Qoekivano.
318

8. Odravanje i upravljanje kanalizacijom

Motrenje teenja u kanalizaciji danas je jednostavno i pouzdano. Sastoji se od mjerenja protoka i kakvoe vode. Tri su instrumenta kljuna u ovom procesu: mjera protoka; uzorkiva vode; i kiomjer. Nakon utvrivanja mjesta dotjecanja tuih voda provodi se plan za eliminaciju kvarova (dotjecanja). Plan obuhvaa: radove na kanalizacijskoj mrei (presvlaenje i oblaganje unutranjih kanala od okna do okna razliitim materijalima i postupcima; zamjena kanala, itd.); radove na revizijskim oknima (oblaganje, zamjena, postavljanje brtvi ispod poklopaca, sprjeavanje dotjecanja vode na okna, itd.); radove na eliminiranju povrinskih dotjecanja (eliminiranje prikljuka krovnih voda i slivnika, podizanje razine poklopaca okana iznad terena i oekivane razine povrinskih voda, eliminiranje prikljuka drenanih voda objekata i neovlatenih prikljuaka, itd.). Na kraju treba vrednovati rezultate prethodnog razdoblja i napraviti novi plan aktivnosti za naredno razdoblje.

8.3

Ostala tetna djelovanja

U ostala tetna djelovanja u kanalizaciji spadaju, prije svega, taloenje anorganskih i organskih tvari, prodiranje korijenja i vanjski utjecaji zbog vibracije i optereenja. U ostala tetna djelovanja spadaju i razliita odlaganja krutina u kanalizacijski sustav kroz otvore u sustavu ili pojedine objekte, a prije svega kroz revizijska okna. Taloenje je uobiajeni proces koji se odvija u razliitom intenzitetu, u skladu s karakteristikama sustava i otpadnih voda. U pravilu je taloenje vie izraeno u mjeovitom sustavu i sustavu oborinskih voda. Taloenje je ponajvie posljedica: male brzine (nagiba) kanala; loeg odravanja slijevnih povrina grada i dotoka veih koliina lako taloivih suspenzija; loeg odravanja slivnika; loe izvedbe. Voda (a pogotovo otpadna) je mjesto prema kojem stremi korijenje stabala, naroito u toplijim i sunijim krajevima, pa e iskoristiti svaku mogunost da se uvue u kanale. Zbog toga se uz kanale ne preporuuje saenje stabala koja imaju duboko korijenje. Promet, povrinski radovi i radovi u blizini kanala esto su uzrok ruenja kanala ili poputanja spojeva kanala. Svaka nekontrolirana gradnja u blizini kanala, kao i neplanirano povrinsko optereenje, mogui su uzroci pomaknua, pucanja ili ruenja kanala. Stoga se u sluaju ovakvih dogaanja mora obaviti odgovarajua kontrola stanja za vrijeme zahvata kao i poslije njega. Osnovni preduvjeti za eliminaciju ovih negativnih utjecaja su dobro projektiranje i izvedba kanalizacijskog sustava, te dobro gospodarenje kanalizacijskim sustavom.
319

J. Margeta: Odvodnja naselja

8.4
8.4.1

Motrenje i baze podataka


Ispitivanja i motrenja

Kanalizacijski sustav treba se trajno motriti i ispitivati tijekom gradnje, po zavretku gradnje i tijekom njegova rada. Ispitivanje i motrenje je preduvjet za dobro i pravilno funkcioniranje. Bez podataka o stanju i uinkovitosti sustava ne mogu se ni planirati mjere za njegovo poboljanje i odrivost. Vrste uobiajenih ispitivanja i motrenja su: koliina i kakvoa voda u sustavu; zrak i plinovi; infiltracija; vizualna inspekcija; snimanje kamerama; veliina protoka u sunom razdoblju; znaajke dotoka u kanalizaciju; znaajke kakvoe vode koja se isputa, preljeva i istjee iz sustava; eksplozivne i otrovne mjeavine plina; dotok na ureaj za proiavanje otpadnih i oborinskih voda. Program ispitivanja i motrenja odreuje se u skladu sa znaajkama sustava, starou i stanjem, problemima koji se javljaju, potrebama upravljanja i zahtjevima nadlenih slubi. Dobro motrenje i ispitivanje osnovni je preduvjet za dobro upravljanje. 8.4.2 Snimanje sustava, kanala i graevina

Temeljni podatak za upravljanje kanalizacijskim sustavom je katastar kanalizacijskog sustava i odgovarajua baza podataka. Katastar sustava podrazumijeva postojanje: projektne dokumentacije na temelju koje je sustav graen (glavni i izvedbeni projekt); snimke izvedenog stanja prije putanja u pogon (izvedeno stanje); i snimke stanja nakon putanja u pogon u odreenim razmacima (5 10 godina). Cilj je uspostaviti i redovito aurirati dobar digitalni katastar sustava javne odvodnje. Zakonom o prostornom planiranju i graenju regulirana je problematika uvanja projektne dokumentacije, graenja i izvedenog stanja, dok je snimanje stanja sustava nakon putanja u pogon u potpunoj nadlenosti tvrtke i njenog odnosa prema sustavu. Snimanje geodetskog i vizualnog stanja kanalizacijskog sustava danas je relativno jednostavno jer postoji vrlo kvalitetna oprema za te namjene. Kljuni imbenici za realizaciju digitalnog katastra sustava odvodnje su: organizacija, oprema i ljudi. Organizacija mora biti dobra, a ljudi obueni i stimulirani za rad /79/. Oprema potrebna za izradu digitalnog katastra sustava je: vozila opremljena sa opremom za snimanje i biljeenje: kamera na principu digitalne fotografije; kamera za lateralne prikljuke; kamera za intervencije; raunalo i odgovarajui programi u uredu i vozilima na terenu; oprema za stvaranje potrebnih preduvjeta za snimanje: vozila za ispiranje kanala;
320

8. Odravanje i upravljanje kanalizacijom

zrani epovi baloni za zatvaranje kanala; crpke za vodu i mulj; sigurnosna oprema: oprema za sputanje u okno; laka aluminijska konstrukcija; pojasevi i uad za sputanje u okno; detektori plinova; boce sa kisikom i maskom za cijelo lice. znakovi i druga prometna oprema za osiguranja radilita; priruni alati i oprema.

Potrebni ljudski resursi za izradu digitalnog katastra sustava su: voditelj projekta; ekipa za ienje kanalizacije prije snimanja; ekipa za snimanje; operater geografskih informacijskih sustava (GIS-a) na terenu i u uredu; izvritelji kod snimanja i na odravanju. Najvanija znaajka izrade katastra sustava odvodnje je trajnost; to mora biti trajni zadatak slubi tvrtke koji e imati visoki prioritet u aktivnostima tvrtke, to izravno ovisi o direktoru tvrtke. Direktor je zasluan to katastar postoji, ili je pak odgovoran ukoliko ne postoji. Druga vana znaajka katastra je sigurno, redovito i dobro odravanje baze podataka. Svaka ozbiljna tvrtka ima dobru bazu podataka.

Slika 8.2: Rijeki model digitalnog katastra sustava odvodnje

321

J. Margeta: Odvodnja naselja

8.4.3

Mjerenje protoka i kakvoe voda

Mjerenje protoka i kakvoe voda klasian je pristup kontrole voda u kanalizaciji i temeljna podloga za uinkovito upravljanje. Podaci mjerenja nuni su za utvrivanje veine ranije navedenih ispitivanja i analiza (kini dotok, infiltracija, suni dotok, istjecanja, dotjecanja, itd.). Motrenje u kanalizaciji danas je jednostavno i pouzdano. Sastoji se od mjerenja protoka i kakvoe vode. Tri su kljuna instrumenta: mjera protoka; uzorkiva vode; i kiomjer. Mjera protoka mjeri veliinu protoka vode kontinuirano, odnosno u dovoljno malim vremenskim razmacima koji omoguavaju odreivanje vodnog vala i proraunavanje veliine ukupnog protoka. Danas na tritu postoji cijeli niz mjeraa razliite izvedbe s automatskim biljeenjem protoka u lokalnu bazu podataka, ili s prijenosom u dislociranu bazu podataka (Slika 8.3).

Slika 8.3: Mjera protoka primjeri postavljanja mjeraa protoka u kanalizaciji

Slika 8.4: Tipina meteoroloka stanica

322

8. Odravanje i upravljanje kanalizacijom

Pouzdanost mjerenja ovisi o izboru lokacije mjerenja, kao i o pravilnom postavljanju, badarenju i odravanju instrumenta tijekom rada. Mjerenje kie je sastavni dio programa, jer su podaci o kii indikator potencijalnih koliina vode na povrini, u podzemlju i u kanalima. Nuni su za utvrivanje korelacije izmeu oborina, stanja (protoka) u kanalima, veliine povrinskih voda i razine podzemne vode. Mjerenje se provodi na uobiajeni nain. Ispitivanje kakvoe vode u kanalima, a posebno na ispustima industrijskih otpadnih voda, ispustima kanalizacije, preljevima, na ulazu i izlazu iz ureaja, je aktivnost koja se treba provoditi kako bi se znala veliina utjecaja na okoli. Ovo je ujedno i zakonska obveza. Poznavanje kakvoe vode omoguava neizravno utvrivanje koliine tuih voda i mjesta gdje se te tue vode pojavljuju. Svaka promjena u odnosu na oekivanu koncentraciju, rezultat je razrjeenja, odnosno tuih voda. Mjesto razrjeenja je mjesto dotjecanja u kanale, a veliina promjene koncentracije je indikator koliine tuih voda. Kakvoa vode u odnosu na neke parametre (npr.: REDOX, koncentracija O2, mutnoa, temperatura, pH, itd.) moe se mjeriti kontinuirano ako za takve parametre postoje odgovarajue sonde. Meutim, glavni pokazatelji (bakterije, KPK, BPK, ukupni N, itd.) jo uvijek se ne mogu pouzdano mjeriti izravno, pa je nuno uzimati uzorke na temelju kojih e se u laboratoriju utvrditi koncentracije pojedinih pokazatelja. Automatski uzorkivai koji uzimaju uzorke u odreenim vremenskim razmacima omoguavaju da se sakupe odgovarajui uzorci nuni za dobro opisivanje kakvoe vode koja tee u kanalizaciji, dotjee na ureaj ili se prelijeva (isputa) u prijamnike (Slika 8.5). To znai da je uestalost uzimanja uzoraka vea u poetnom razdoblju kada je promjena koncentracije nagla i velika, a manja kada su promjene manje.

Slika 8.5: Automatski uzorkiva

Mjerenjem se dobivaju stvarne veliine koliina vode koje se javljaju na odreenom mjestu u kanalizaciji. Poznavanjem ovih veliina mogue je procjenjivati i koliine koje se ne mogu mjeriti izravno. Raspored mjernih postaja prikazuje se u poglavlju 2 (Slika 2.15). Mjerne postaje moraju obuhvatiti sve glavne ulaze i izlaze iz sustava, kao i sve dijelove sustava, tako da se moe pratiti kretanje vode i promjena kakvoe vode u samom sustavu od ulaza do izlaza. Smjernice za uspostavu motrenja na kanalizacijskoj mrei su:
323

J. Margeta: Odvodnja naselja

mjerenje protoka postaviti na svakih 10 15 km kanalizacijske mree; vremenski razmak mjerenja protoka je 15 minuta, a u sluaju preljeva znatno krai (oko 1 minute); mjera treba biti omoguiti i mjerenje tlanog teenja; potrebna je jedna kiomjerna stanica na svaka 2 4 mjeraa protoka; ako se analizira infiltracija i dotok vode u sustav, povremena mjerenja moraju trajati minimalno 45, a optimalno 60 dana; za upravljanje sustavom potrebna su trajna mjerenja; povremena mjerenja trebaju obuhvatiti razdoblje koje ukljuuje barem 6 8 kia; mjerenja treba provoditi tijekom visokih podzemnih voda. Mjerenje i kontrola plinova

8.4.4

Motrenje plinova u kanalizacijskom sustavu i izvan njega se provodi stabilnim i prenosivim instrumentima. Stacionarni instrumenti se uglavnom koriste radi trajnog praenja utjecaja kanalizacije na okoli (zrak), dok prenosivi slue za utvrivanje stanja na pojedinim mjestima i prilikom ulaska u kanale i objekte. Stacionarno motrenje plinova je uglavnom vezano za rad ureaja za proiavanje otpadnih voda, pretovarnih stanica taloga septikih jama i veih crpnih stanica. Program praenja utjecaja ureaja, crpnih stanica i sustava odvodnje na zrak obuhvaa sljedee pokazatelje: smjer i brzina vjetra; temperatura zraka; vlaga u zraku; oborine; sumporovodik; grupa ostalih sumpornih spojeva RSH, RSR, RSSR, RSSSR; grupa anima, a posebno s obzirom na indol i skanol koji su prisutni u fekalnim vodama; grupa hlapljivih masnih kiselina; ukupni ugljikovodici i metan kao najei plin (iako nije strani miris); sedimentacija 30 dana sa analizom sedimentiranih aerosola na patogene i koliformne organizme. Ispitivanja se trebaju obaviti prema Pravilniku o zatiti zraka. Mjerenje treba obaviti u dva godinja doba, jedno u toplom i jedno u hladnom razdoblju godine, u trajanju od najmanje 10 dana. Poseban sluaj su ureaji za proiavanje otpadnih voda. Praenje stanja atmosfere oko ovih graevina treba zapoeti barem godinu dana prije poetka rada ureaja, izbjegavajui utjecaje tijekom izvoenja, a sve kako bi se dobilo referentno poetno stanje prije rada ureaja. Stanicu za motrenje zraka treba smjestiti na granici prostora ureaja u smjeru naselja. Prema postojeim vaeim normama o kakvoi zraka (Uredba o graninim vrijednostima oneiujuih tvari u zraku, NN 133/05), na graninoj crti lokacije ureaja i crpnih stanica u ispitivanom zraku (24 h) ne smiju biti prekoraene sljedee vrijednosti:

324

8. Odravanje i upravljanje kanalizacijom

amonijak: sumporovodik: merkaptani:

100 g/m3; 5 g/m3; 3 g/m3.

Hlapljivi organski spojevi (volatile organic compounds VOCs) i njihova kontrola Hlapljivi organski spojevi su otrovni i doprinose poveanju reaktivnih ugljikovodika te fotoosjetljivih oksidanata. Glavni izvori su industrijske otpadne vode. Na ureaju se javljaju kao posljedica turbulencije ili unoenjem aeracijom difuzorima. Ako se isputanje industrijskih otpadnih voda u kanalizaciju dobro kontrolira, tada na ureaju i u kanalizaciji nema opasnosti od pojave hlapljivih organskih spojeva. 8.4.5 Utvrivanje znaajki sustava i dokumentacija

Znaajke i stanje sustava treba redovito utvrivati kako bi se mogla izraivati odgovarajua godinja izvjea o stanju i potrebama sustava, te planirati mjere za unaprjeenje rada. Podaci i imbenici potrebni za utvrivanje znaajki kanalizacijskog sustava su: broj i uestalost poplava i plavljenja; broj i uestalost zaepljenja toka vode; broj i uestalost uruavanja kanala; broj i uestalost oboljenja, ozljeda i stradanja osoblja koje odrava sustav; broj i uestalost oboljenja, ozljeda i stradanja graana; broj i uestalost oteivanja kanala; zadovoljavanje uvjeta vezanih za isputanje voda u okoli; zadovoljavanje uvjeta vezanih za isputanje industrijskih otpadnih voda u kanalizacijski sustav; podaci i snimke stanja sustava (video zapisi); broj i uestalost incidenata vezanih uz pojavu smrada; stanje i ponaanje mehanike i elektro opreme; rezultati motrenja i ispitivanja; uinkovitost i stanje mjernih postaja i instrumenata; broj i uestalost uspora vode u kanalima i tlano otjecanje. Ako podaci i rezultati rada i stanja sustava nisu zadovoljavajui, potrebno je poduzeti mjere za poboljanje stanja i sprjeavanje veih teta i problema. Ove su mjere sastavni dio plana aktivnosti tvrtke u narednom razdoblju. Sve prikupljene podatke i analize, kao i provedene i planirane aktivnosti, treba arhivirati kako bi posluile buduim unaprjeenjima rada sustava. Poznavanjem i uvanjem podataka mogue je pratiti trendove promjena i s tim u svezi potrebe.

8.5
8.5.1

Odravanje kanalizacije
Openito

Dobro odravanje kanalizacijskog sustava osnovni je preduvjet za racionalno gospodarenje ovom skupom gradskom infrastrukturom, za dobre sanitarne uvjete u urbanoj sredini i dobru zatitu okolia. Dobro odravanje kanalizacije jedan je od preduvjeta za

325

J. Margeta: Odvodnja naselja

odrivi razvoj i zdravstveni standard neke urbane sredine, stoga mu se mora pokloniti velika pozornost. Preduvjeti za dobro odravanje i pogon kanalizacijskog sustava, odnosno gospodarenje kanalizacijskim sustavom, su: dobro poznavanje sustava i njegovih karakteristika; potreban broj kvalitetnih kadrova; dobra organizacija; i dovoljna financijska sredstva. Bez ispunjavanja svih ovih uvjeta ne moe se oekivati kvalitetno i pouzdano gospodarenje kanalizacijskim sustavom. Preduvjet za dobro odravanje je postojanje plana potrebnog odravanja kanalizacijskog sustava, te potrebna sredstva i kadrovi. Bez plana odravanja kanalizacijskog sustava, za ije postojanje je potrebno poznavanje karakteristika sustava (katastar), ne moe se provoditi organizirano i racionalno odravanje sustava, ne mogu se planirati potrebna materijalna i financijska sredstva, kao ni kadrovi. Budui da je kanalizacijski sustav specifian za svako naselje, to zahtijeva i specifian pristup kontroli i odravanju svakog sustava. Organizacija koja upravlja kanalizacijskim sustavom mora izraditi plan redovne kontrole i odravanja kanalizacijskog sustava. Odravanje i upravljanje kanalizacijskim sustavom danas, a pogotovo u budunosti, bit e sve tee i sloenije. Osnovni su razlog sve vei zahtjevi vezani uz zatitu ovjekova okolia i sve sloeniji uvjeti sakupljanja i odvoenja voda iz urbanih sredina. Sakupljanje svih urbanih voda i njihovo disponiranje u vodne resurse zahtijeva sve vie specifinih objekata koji su prvenstveno namijenjeni kontroli isputanja, ali i racionalizaciji samog kanalizacijskog sustava. To posebno vrijedi za vee crpne stanice, zatvarae, ispuste, ureaje i drugo. Da bi se moglo upravljati sloenijim sustavima, potrebno je imati informacije o stanju i funkcioniranju sustava, te odgovarajuu bazu znanja koju treba koristiti u rjeavanju nastalih situacija. Stoga se sve vie u kanalizaciju ugrauju mjerai protoka, razine i kakvoe vode, te koriste razni sustavi objedinjavanja informacija u kontrolne centre iz kojih se upravlja sustavom. to je sustav vei, u pravilu je i sloeniji i zahtijeva vie ovakvih ureaja. Ove su injenice vane ne samo radi definiranja odgovarajue tehnike i tehnoloke opremljenosti sustava, ve i radi uoavanja potrebe za strunjacima odgovarajuih profila ili drukijeg kolovanja kadrova koji e raditi na ovim poslovima. Danas u svijetu nisu rijetkost kanalizacijski sustavi u kojima se sa svim kljunim objektima (crpne stanice, ureaji, zatvarai, itd.) i funkcijama (ienje, prepumpavanje, transfer vode u sustav, isputanje, itd.) upravlja automatski iz kontrolnog centra pomou raunala, uz koritenje odgovarajuih programa. Oekivati je da emo se i mi uskoro susresti s ovakvim zahtjevima. Zapravo, ve danas imamo kanalizacijske sustave projektirane za ovakav nain rada i kontrole.

326

8. Odravanje i upravljanje kanalizacijom

8.5.2

Odravanje

Razlikujemo redovno i incidentno odravanje. Redovno se odravanje uglavnom svodi na redovito snimanje stanja, povremeno ienje kanala, kinih reetki i objekata, a kod starijih mrea i na izmjenu dotrajalih dionica, te stalnu kontrolu stanja kanala i objekata. Potreba za ienjem javlja se zbog taloenja mulja i pijeska na pojedinim dionicama, prodiranja korijenja drvea u kanale, ili zbog toga to korisnici kanalizacije bacaju u nju krupne otpatke. Incidentno odravanje odnosi se na intervencije vezane uz pucanje kanala, prevelika optereenja, oscilacije razine podzemne vode ili neeg drugog, zbog ega dolazi do istjecanja kanalske vode u zemljite ili, obratno, podzemne vode u kanale. Sve to dovodi do oteenja kanala, uruavanja ulica, oteenja kolovoza i zagaenja okolia, te prevelikog optereenja kanalizacijskog sustava infiltriranim i drugim vodama. Potrebno je stalno pregledavati stanje kanalizacije, kako bi se na vrijeme uoili i otklonili nedostatci. Revizija se moe obavljati i sustavnim mjerenjem protoka na pojedinim dionicama kanala, ime se dobivaju podaci o optereenju kanalizacije tuim vodama. Revizija treba ukljuiti i ispitivanje kakvoe vode koja tee kanalima u razliitim uvjetima otjecanja. Ovo je izuzetno vano radi zatite kanala, ali i okolia. Mjerenja kakvoe voda u kanalima trebaju prije svega obuhvatiti sve prikljuke veih industrija, industrija koje proizvode znaajnije koliine otpadnih voda, kao i dionice kanala uzvodno i nizvodno od prikljuka. ienje kanala se obavlja: mehanikim sredstvima; ispiranjem. ienje se obavlja etkama, lancima za razbijanje taloga, noevima za sjeenje i upanje korijenja, kukama, posudama za izvlaenje mulja, itd. Ovi predmeti se vuku kroz kanal runo ili mehaniki (Slika 8.6, Slika 8.7). Postoji cijeli niz tipova ovih sredstava. Na onim mjestima gdje ne mogu doi teka vozila posebno opremljena za ienje, ee se rabe tradicionalna sredstva. Ispiranje se obavlja mlazom vode. Koristi se voda se iz vodovoda, cisterni ili oblinjih vodotoka. Ispiranje se moe provoditi: pomou vodnog vala, tako to se donji otvor kolektora najprije zatvori i potom naglo otvori kada se kanal napuni. Tako nastaje vodni val koji ispire kanal; ispiranje mlazom trcaljke, koje je lake i jednostavnije, ali zahtijeva vodu pod pritiskom, odnosno prikljuak na vodovod ili koritenje crpki (Slika 8.8).

Slika 8.6: ienje kanala izguravanjem taloga cilindrom i vodom

327

J. Margeta: Odvodnja naselja

Slika 8.7: ienje kanala izguravanjem taloga kuglom i vodom

a) Vodnim valom

b) Mlaznicom

Slika 8.8: ienje kanala ispiranjem /68/

Ispiranje se u veim gradovima danas uglavnom obavlja posebnim strojevima i ureajima koji mogu vrlo djelotvorno istiti kolektore. To su samohodne hidraulike glave iz kojih trca voda pod pritiskom i do 100 bara, kapaciteta 300 do 600 l/min. Ovi ureaji imaju dobar uinak na manjim profilima (do 600 mm). ienje kanalizacije danas u veini gradova vie nije problem i ne predstavlja neku potekou. Objekti u kanalizacijskom sustavu zahtijevaju specifino odravanje u skladu sa svojim karakteristikama. Jedan od preduvjeta dobrog stanja u kanalima, kao i smanjenja suspenzija i neistoa u mjeovitom i oborinskom sustavu, je dobro i redovito ienje ulica i drugih gradskih povrina, a u kanalizaciji otpadnih voda savjesno ponaanje korisnika kanalizacije. 8.5.3 Odravanje i pogon objekata kanalizacijskog sustava

Kljuni objekti kanalizacijskog sustava su: crpne stanice, preljevi, kini bazeni i ureaji za proiavanje. Budui da se u ovoj knjizi nisu detaljnije obraivali ureaji, o njima nee biti govora iako su oni najsloeniji i najskuplji objekti svakog kanalizacijskog sustava. Crpne stanice Odravanje crpnih stanica svodi se na redovito odravanje sve opreme, a prije svega odravanje crpki i automatike u skladu sa uputama proizvoaa. U redovno odravanje
328

8. Odravanje i upravljanje kanalizacijom

spada i povremena kontrola djelotvornosti crpki, naroito onih u oborinskoj i mjeovitoj kanalizaciji. U tim uvjetima ivotni vijek rotora crpki je bitno krai zbog abrazije pijeska, stoga je potrebna redovita izmjena rotora. Osim crpki, redovito treba kontrolirati i sve zatitne ureaje, a naroito ureaje za ublaavanje tlanog udara. Redovno odravanje obuhvaa i povremeno pranjenje i ienje crpnog bazena, te provjeru vodonepropusnosti konstrukcije. U radu crpnih stanica najvei je problem stvaranje kore i taloga u crpnom bazenu. Poseban su problem kora i plivajue tvari. Kora remeti rad automatike, naroito u sluaju plivajuih prekidaa. Kora i talog uzrokuju stvaranje neugodnih mirisa i opasnih plinova, stoga treba redovito kontrolirati i odravati ventilacijski sustav crpne stanice. O ovome treba posebno voditi rauna kod crpnih stanica s duim zadravanjem otpadne vode. Rasteretne graevine Kod rasteretnih graevina treba redovito kontrolirati stanje na preljevnom pragu i u prigunici, kao i na svim ureajima, te obaviti odgovarajua ienja i ispiranja. Ureaji zatitni, regulacijski i slino kontroliraju se i odravaju u skladu s uputama proizvoaa. Kontrolu stanja na rasteretnoj graevini treba obaviti barem na poetku i kraju kinog razdoblja. Kini bazeni Kini se bazeni odravaju u skladu sa svojim karakteristikama. Kini bazeni se redovito moraju kontrolirati najmanje prije i poslije kinog razdoblja, a poeljno je poslije svakog punjenja. Kontrolom se nastoji utvrditi nastalo stanje u bazenu i potrebe za ienjem. Nakupljeni se talog redovito mora vaditi, a bazen ispirati. Ureaji zatitni, regulacijski i slino kontroliraju se i odravaju u skladu s uputama proizvoaa. Ispusti Ispusti se kontroliraju da bi se utvrdio njihov rad, ali i stanje u odnosu na stabilnost i hidraulika svojstva. Posebnu pozornost treba posvetiti difuzoru. To posebno vrijedi za duge podmorske ispuste ija je kontrola oteana i zahtijeva rad ronilaca ili koritenje posebne opreme. Kontrola ispusta mora se obaviti najmanje jedanput godinje. Ispusti se moraju ispirati redovito dva i vie puta godinje, odnosno u skladu s potrebama. U kontrolu i odravanje ispusta spada i odravanje svih elemenata ispusta, a naroito zatitnih ureaja i ozranog okna. Ostali objekti (zatitni ureaji i slino) Ostali objekti u kanalizacijskom sustavu takoer se moraju redovito odravati i pregledavati kako bi njihov rad bio trajan i u skladu s potrebama. Budui da se s vremenom se stanje u kanalizaciji mijenja, tj. mijenjaju se koliine i karakteristike voda, nije mogue dati neke vrste preporuke za odravanje kanalizacije. Odravanje kanalizacije mora se prilagoavati stvarnom stanju i potrebama u odreenom vremenskom razdoblju.

329

J. Margeta: Odvodnja naselja

8.6

Popravci

U odravanje spadaju i redoviti popravci, otklanjanje kvarova u sustavu i obnavljanje starih i loih kanala. Popravci i otklanjanje kvarova na ureajima obavljaju se zamjenom i popravcima na terenu. Meutim, daleko vei problem (i jedna od trajnih i skupljih aktivnosti u odravanju) je popravljanje kanala. Obnavljanje i popravak kanala je sve znaajnija aktivnost zbog potreba boljeg i jeftinijeg sakupljanja i proiavanja otpadnih voda, kao i potreba vee zatite okolia. Budui da je popravak kanalizacijskih kolektora sloen i skup posao, njegovoj izvedbi treba prii nakon detaljne analize problema i izrade odgovarajueg plana. Za popravak kanala koriste se brojne tehnike koje jednim dijelom prikazuje Tablica 8.1. Popravak je uspostavljanje uobiajenih uvjeta u kanalima otklanjanjem lokalnih manjih kvarova. Kod velikih kanala popravak se obavlja ulaskom u kanale, a kod manjih koritenjem robota koji su u stanju otklanjati kvarove uz daljinsko upravljanje. Roboti se koriste za kanale vee od 250 mm. Za popravak se koriste posebni materijali. Obnavljanje je dovoenje kanala u stanje kakvo je bilo prije kvara. Koriste se razne tehnike. Premazivanje i presvlaenje se koristi da bi se kanali lokalno uvrstili i zatitili od korozije. Uglavnom se koriste cementni materijali s odgovarajuim dodacima. Premazivanjem se postiu i bolji hidrauliki uvjeti teenja. Obnavljanjem dolazi i do smanjenja veliine profila i promjene hidraulikih karakteristika, o emu kod planiranja ovih radova treba voditi rauna.
Tablica 8.1: Izvedbene metode popravljanja kanala Popravak Stabilizacija Injektiranje Lokalno zatvaranje otvora Obnavljanje Premazivanje/presvlaenje Proces pod tlakom Prskanje Obnova Uvlaenje cijevi Oblaganje dijela kanala Na sadanjoj trasi/na novoj trasi Na sadanjoj trasi/na novoj trasi Lokalna zamjena kanala iskopom Lokalni popravak bez iskopa Unutranje/vanjsko Unutranje/vanjsko

Oblaganje unutranjosti kanala Nova izgradnja Iskop graevne jame/rova Bez iskopa rova

Oblaganje je postupak u kojem se kanali u potpunosti oblau s unutranje strane. Danas se za te namjene koristi cijeli niz metoda /40/.

330

8. Odravanje i upravljanje kanalizacijom

Metode oblaganja cijevi su: Oblaganje gotovim cijevima: oblaganje dugim cijevima; oblaganje kratkim cijevima; oblaganje uvlaenjem; Oblaganje na licu mjesta gotovim cijevima: oblaganje prstenastim oblogama; oblaganje pojedinanim segmentima; Mekane obloge koje se nanose na podloge. Metode pojedinanog oblaganja su: Oblaganje cijele dionice; Oblaganje dijelova dionice: oblaganje dna; oblaganje stropa. Tehnologija se u ovom podruju dosta mijenja i napreduje, tako da se koriste razliite tehnike i materijali. Nova izgradnja se primjenjuje u svim sluajevima kad popravci i obnavljanje nisu ekonomski i tehniki isplativi. Nova izgradnja podrazumijeva potpunu zamjenu starog kolektora novim. Ovakav zahvat u urbanoj sredini esto je predmet raznih politikih i javnih prosvjeda i negodovanja. Naime, izgradnja novih kanala na trasama starih uzrokuje poremeaj u lokalnom prostoru i koritenju tog prostora. Izgradnja se obavlja na dva naina. U prvome se na klasian nain iskopa graevna jama, stari se kanal izvadi van i na njegovo mjesto se postavi novi. Ovi su radovi sloeni i skupi jer zahtijevaju izvedbu privremenih rjeenja funkcioniranja infrastrukture, prometa i koritenja lokalnih objekata. Zbog toga je esto povoljniji postupak bez formiranja graevne jame na cijeloj duljini kanala koji se mijenja. U ovom se postupku moe kanala zamijeniti na vie naina: iskopom tunela; postavljanjem u staroj cijevi nove, koja ima bolja hidraulika svojstva i potrebne dimenzije; postupkom jedenja (unitavanja) starog kanala; izbijanjem postojeeg kanala. Posebno su povoljne metode u kojima se na odgovarajui nain rui postojei kanal i na njegovo mjesto odmah ugrauje novi kanal. Obnavljanje i zamjena kanala u urbanim sredinama je sloen i skup posao koji se mora organizirati uz odgovarajue pripreme i izradu detaljnog plana rada.

331

J. Margeta: Odvodnja naselja

332

Literatura
1. 2. 3. 4. 5. 6. Abwasser Technik, Verlag Von Wilhelm und Sohn, Berlin, 1973. Akan, O.: Urban Stormwater Hydrology A Guide to Engineering Calculation, Technomic, Lancaster, Pennsylvania, USA, 1993. American National Standard for Pump Intake Design, ANSI/HI 9.8 1998, Hydraulic Institute, New Jersey, December 1998. Aron, G., D.F.Kibler: Pond sizing for Rational Formula Hidrographs, Water Resources Bulletin, 26 (2), 1990, 255 258. ATV 241: Bauwerke der Ortsentwasserung, St. Augustin, 1978. ATV A 111: Standards for the Hydraulic Dimensioning and the Performance Verification of Stormwater Overflow Installations in Sewers and Drains, St. Augustin, Njemaka, 1977. ATV A 117: Standards for the Dimensioning, Design and Operation of Detention Tanks, St. Augustin, Njemaka, 1977. ATV A 118: Standards for the Hydraulic Calculation of Domestic and Industrial Wastewater, Stormwater and Combined Wastewater Sewers, Heneff, 1977. ATV A 128: Standards for the Dimensioning, Design of Stormwater Structures in Combined Sewers, St. Augustin, Njemaka, 1992.

9.

7. 8. 9.

10. ATV A 131: Dimensioning of Single Stage Activated Sludge Plants Upward 5,000 Total Inhabitants and Population Equivalents, St. Augustin, 1991. 11. ATV A 134: Planning and Construction of Wastewater Pump Stations with Small Inflows, St. Augustin, Njemaka, 1982. 12. ATV A 161: Smjernice za projektiranje tlane kanalizacije. 13. ATV A 241: Bauwerke der Ortsentwsserung, 1978. 14. ATV A 116: Projektiranje i graenje vakuumske kanalizacije, 2004.
333

J. Margeta: Odvodnja naselja

15. ATV-DVWK A 198E; Standardisation and Derivation of Dimensioning Values for Wastewater Facilities, 2003. 16. ATV-DVWK-A 110E: Standards for the Hydraulic Dimensioning and the Performance Verification of Sewers and Drains, 1992. 17. ATVDVWKA 157E: Sewer System Structures; 2000. 18. Babbit, H.E., E.R. Baumann: Sewerage and Sewage Treatment, J. Wiley and Sons, New York, 1958. 19. Bartlett, R.E.: Surface Water Sewerage, Applied Science Publishers, London, 1981. 20. Baszczyk W., H. Stamatello, P. Baszczyk: Kanalizacija Sieci i pompownie, Arkady, Warszawa, 1983. 21. Bonacci, O., D. Stupalo: Prilog analizi kia jakog intenziteta, Vodoprivreda, br. 57, 1979. 22. Bonacci, O.: Prirunik za hidrotehnike melioracije, Knjiga 2, Poglavlje Meteoroloke i hidroloke podloge, Zagreb, 1984. 23. Bonacci, O.: Prirunik za hidrotehnike melioracije, Knjiga 3, Poglavlje: Hidroloki proraun osnovne kanalske mree za povrinsku odvodnju, Zagreb, 1985. 24. Bss, P.: Groundlagen der Technischen Hydromechanik, Schriffenreihe GWE, Wasser-Abwasser, 4.3, 1956. 25. Botuk, B.O., N.F. Fedorov: Kanalizatsionnye seti, Stroiizdat, Moskva, 1976. 26. Brundtland Commission: Our Common Future, World Commission on Environment, 1987. 27. Camp, Dresser and McKee: Wastewater Treatment Facilities for Sewered Small Communities: Process Design Manual, EPA, Cincinnati, OH, October, 1977. 28. Chow, V.T.: Hydrologic determination of waterway areas for the design of drainage structures in small drainage basins, University of Illinois. Engineering Experiment Station. Bulletin; no. 462 p46, 1962. 29. Chow, V.T.: Open-Channel Hydraulics, McGraw Hill, New York, 1959. 30. Colyer, P.J.; Urban Drainage and Economics, Predavanje na seminaru o urbanim vodama, Novi Sad, 1984. 31. Dalrymple, R.J., Hodd S.L. i Morin D.C.: Physical and Settling Characteristics of Particulates in Storm and Sanitary Wastewaters, U.S. Environmental Protection Agency, Environmental Technology Series, EPA-670/2 75 011, April, 1975. 32. Design and Analysis of Urban Storm Drainage, the Wallingford Procedure, Volume 1, Department of the Environment, National Water Council, Standing Technical Committee Reports No 28, London, 1981.

334

9. Literatura

33. DHL: MOUSE program za simulaciju otjecanja u kanalizacijskom sustavu, Danska. 34. EPA: Handbook for Sewer System Evaluation and Rehabilation, Environment Protection Agency, EPA 430/9-75-021, December, 1975. 35. Eremi, Z.: Pokazatelji uinkovitosti poslovanja u komunalnim trgovakim drutvima vodoopskrbe i odvodnje, Struno-poslovni skup Gubici vode u vodoopskrbi i kanalizaciji, Pore, 07.11.11. 2007. 36. EU Directive: Council Directive Concerning Urban Waste Water Treatment, 91/271/EEC. 37. European Environmental Agency: Water Use Efficiency (in Cities): leakage, http://themes.eea.europa.eu/Specific_media/water/indicators/WQ06,2003.1001 Brussels, 2003. 38. Fair, G.M., J.C. Geyer, D.A. Okun: Water and wastewater Engineering, Volume 1 i 2, John Wiley and Sons, New York, 1966. 39. Goicoechea, A., D.R. Hansen, L. Duckstein: Multiobjective Decision Analysis with Engineering and Business Application, John Wiley & Sons, New York, 1982. 40. Goode, S.: Rehabilitation, design and management, New World Water, 1994. 41. Grace, R.A.: Marine outfall systems: planning, design and construction, PrenticeHall, New Jersey, USA, 1978. 42. Grundfos: The sewage pumping handbook, 2007. 43. Hathaway, G.A.: Design of Drainage Facilities, ASCE Transactions, Vol. 110, pp. 697 730, 1945. 44. Hestard Methods: STORMCAD-program za simulaciju otjecanja u oborinskoj kanalizaciji, USA. 45. HRN EN 1610: Polaganje i ispitivanja kanalizacijskih cjevovoda i kanala. 46. HRN EN 1671:2002: Tlani kanalizacijski sustavi izvan graevina, 1997. 47. HRN EN 476: Opi zahtjevi za dijelove koji se upotrebljavaju u odvodnim cijevima, odvodnji i kanalizaciji za gravitacijske sustave. 48. HRN EN 752-1 do 752-5: 2005: Odvodni i kanalizacijski sustavi izvan zgrada. 49. HRN EN 752-7: Odvodni kanalizacijski sustavi izvan zgrada 7. dio: Odravanje i funkcioniranje, EN 752-7; 1998. 50. HRN EN 773: 2005: Opi zahtjevi za dijelove koji se upotrebljavaju za cijevi te odvodne i kanalizacijske sustave pod hidraulikim tlakom. 51. HRN EN 805:2005: Opskrba vodom Zahtjevi za sustave izvan zgrada. 52. Iskenderov, J.A.: Projektiranje i izgradnja podmorskih cjevovoda, Baku, 1970. 53. IWA: Performance Indicators for Wastewater Services, London, 2006. 54. Jakovlev, S.V., J.A.A Karelin, A.I. ukov, S.K. Kolobanov: Kanalizacija, Stroiizdat, Moskva, 1975.
335

J. Margeta: Odvodnja naselja

55. Janson, L.: Plastic Pipes for Water Supply and Sewage Disposal, Borealis, 1999. 56. Jovanovi, D.: Skraeni postupak prorauna potreba sanitarne vode za naselja i turistike punktove, Voda i sanitarna tehnika, God. II, Br. 3, 1972. 57. Jovanovi, S.: Parametarska hidrologija, JDH, 1974. 58. Kalchbrenner, B., V. Zang: Vakuumska kanalizacija suvremeni sustav odvodnje otpadnih voda, Zbornik radova Strunog skupa Razdjelni sustav kanalizacije, akovec, 16. 18. oujka, 2006. 59. Kibler, F. David: Urban Storm Hydrology, American Geophysical Union, Water Resources Monograph br. 7., 1982. 60. Kirschmer O.: Tabellen zur Berechnung von Entwsserungs-Leitungen nach Prandtl-Colebrook, Chemie und Technik Verlags-Gesellschaft (Heidelberg, Strassenbau), 1966. 61. Krasulja, R.: Metode sanacije kanalizacijskih cijevi, Hrvatska vodoprivreda, srpanj 2000. 62. Krekovi, M.: Ispitivanje vodonepropusnosti gravitacijskih kanalskih vodova, Hrvatske vode, 4(16), 1996. 63. Lautric, R.: Der Abwasserkanal, Hadnbuch fr Planung, Ausfrhung und Betrieb, Paul Parey, Hamburg, 1980. 64. Lehr- und Handbuch der Abwassertechnik, Verlag von Wilhem Ernst und Sohn, Berlin,1982. 65. Lukini, M.: Osvrt na kanalizacijski sustav grada Tokya, Hrvatska vodoprivreda br. 110, 2001. 66. Manual of Practice for Urban Drainage, Research Report No. 104, Ontario, Ministry of the Environment pollution Control Branch, Toronto, 1976. 67. Manual of septic-tank practice, Dhew Pub., No. 72 10020 (HSM), London, 1967 (ili PHS Publ. No. 526, 1967). 68. Margeta, J.: Kanalizacija, Fakultet graevinskih znanosti u Splitu, Split, 1990. 69. Margeta, J.: Mjerodavne koliine u kanalizaciji, Struno-poslovni skup Gubici vode u vodoopskrbi i kanalizaciji, Pore, 07.11.11. 2007. 70. Margeta, J.: Oborinske i otpadne vode, teret oneienja i mjere zatite, Graevinsko-arhitektonski fakultet, Split, 2007. 71. Margeta, J.; Mjerodavne koliine i gubici vode, Zbornik radova skupa Gubici vode u vodoopskrbi i kanalizaciji, Pore, 7. 11. studenog 2007., str. 19-33. 72. McMahon, T.A., R.G.Mein: River and Reservoir Yield, Water Resources Publications, Littleton, Colorado. 1987. 73. Metcalf and Eddy, Inc.: Wastewater Engineering: Collection and Pumping of Wastewater, McGraw-Hill, New York, 1981.

336

9. Literatura

74. Miheli, D. i A. Petkovi: Poboljanje i dogradnja vodoopskrbnog sustava Split-Solin-Katela-Trogir, Hrvatska vodoprivreda, godite V, broj 51, prosinac 1996. 75. Narodne novine: Zakon o vodama, (NN 107/95); Zakon o dopunama i izmjenama zakona o vodama (NN 150/05). 76. NRA: AMP2 Guidelines, London, January, 1994. 77. OFWAT: International Comparison of Water and Sewerage Service, London, 2007. 78. Peuli, .: Konstruktivni elementi zgrada, I. dio, Tehnika knjiga, Zagreb, 1976. 79. Pilko. J, J. Rukavina: Digitalni katastar sustava javne odvodnje Rijeki model, Struno-poslovni skup Gubici vode u vodoopskrbi i kanalizaciji, Pore, 07. 11.11. 2007. 80. Popel, F.: Lehrbuch fur Abwassertechnik und Gewasserschutz, Deutscher Fachschriften Verlag, Wiesbaden, 1980. 81. ROEDIGER VACUUM: Katalog vakuumske kanalizacije. 82. Smith, D.J. i P.T. Flaherty: Non-Structural Controls for Combined Sewer Overflows, tiskano od Environmental Research Technology Inc., Consulting Engineers, USA, 1986. 83. Stein D.: Recent Advances in Rehabilitation Techniques for Sewer Pipelines, New World Water, 1996. 84. Stubchaer, J.M.: The Santa Barbara Urban Hydrograph Method, Proceedings, National Symposium on Urban Hydrology and Sediment Control, University of Kentucky, Lexington, 1975. 85. Tables for the Hydraulic Design of Pipes, Hydraulics Research Station, HMS London, 1980. 86. Tedeschi, S.: Zatita vodnih sustava i proiavanje otpadnih voda, Graevinski institut, Split, 1981. 87. Terek, B.: Postupci mjerenja protoka otpadnih voda, Hrvatske vode, 7 (1999). 88. Triebel, D.W.: Abwasser Technik Band II, Verlag von Wilhelm Ernest and Sohn, Berlin, 1975. 89. U.S. Army Corps of Engineers: Shore protection manual, U.S. Army Corps of Engineers, Coastal Engineering Research Center, Fort Belvior, Virginia. 90. UNEP/MAP (J. Margeta): Guidelines on Sewage Treatment Disposal for the Mediteranean Region, WHO-UNEP-MAP, Athens, 2004. 91. UNESCO: Manual on Drainage in Urbanized Areas, UNESCO, Paris, 1987. 92. UNESCO: World Water Balance and Water Resources of the Earth, UNESCO Series Studies and Reports in Hydrology, No 25. Paris, 1978.

337

J. Margeta: Odvodnja naselja

93. Vodopija, M.: Kanalizacija Rukopis predavanja, Graevinski fakultet, Zagreb, 1974. 94. Vranje, M. i ostali: Uputstva za hidrauliko dimenzioniranje polietilenskih cijevi, INA Zagreb, 1978. 95. Wanielista, M.: Stormwater Management, Ann Arbor Science, USA, 1978. 96. WMO: Guide of Hydrological Practices, No. 168., Fifth Edition, 1990.

338