VP-magazin Za Vojnu Povijest br.32

D, A, NL, B, F, SLO 5 CH6,5 CHF aH6 KM
STUDEN12013. BROI 32 19,99 KN
IVIAGAZI ZA VC).JV POVIJE
PRVI SVJETSKI RAT
Opsada LiTO razvoj artillenje

RAT U BIH
Hrvatsko vijete obrane Grude

DOHOVINSKI RAT
STUDEN11.943.
Ratna prica Poliaka Trzezbora Piekutowskog
PODRAVSKA REPUBLIKA
70 godina od partizanskog osvajanja Koprivnice
1 1 0 0 06
VP
Sadriaj
Impresum
VP-MAGAZIN ZA VOJNU POVIJEST OreSIovieeva 6H/1 10 010 Zagreb Tel. +3851 6300 824 Fax +3851 6300 679 info@vojnapovijest.hr www.vojnapovijest.vecernjihr GLAVNI UREDNIK Zvonimir Despot GRAFICK0 OBLIKOVANJE RedPoint d.o.o., Zagreb Besplatni telefon za pretplatu 0800 300 909 Besplatni telefon za eitatelje 0800 8585 TISAK Raclin Repro i Roto d.o.o. Gospodarska 9, Sveta Nedelja www.radin.hr
Podrayska republika
70 godina od partizanskog osvajanja Koprivnice 1E43,
1ZDAVAC
Veeernji list d.o.o. Orekovieeva 6H/1 10 010 Zagreb ZA IZDAVACA Mario Vrgoe (elan uprave) Dra2en Klarie (direktor sadr2aja) MARKETING Jasminka Dakovie Tel. +38516300 756 Fax +38516300 686 PROD/0 I OGLASAVANJE Petra Ivitevie-Bakulie Tel. +3851 6300 588 Fax +38516300 685
Prvi svjetski rat bio je rat artiljerije - ili jos preciznije, rat teSke artiljerije
Dana 18. studenoga 1991. u Grudama se organizira HZ HB kao otpor velikosrpskoj agresiji
Nije bio kratkotrajni avanturist, i nije se vratio u Poljsku, Hrvatska mu je dom
AKTUALNO
VOJSKE
ZLOCINI
SamoubilaEki terorizam
KNJIGE
Odore i oznake Ustake vojnice

DOMOVINSKI RAT
16
Kozatki pokolj u BistriEkom Lazu ....20

POVIJEST SVIJETA
Muslimani u Waffen-SS-u
26
Oboreni avioni JNA u jugoist. Hercegovini ...52

RATNA LUKA PULA 16
Institucija devirme i janjitarski vojni red .. 66

VREMEPLOV
1 lk
NATO ZEMLJE 8
MAGAZIN 1 ZA VOJNU POVIJEsT
Papini zuavi
70
Obalna bitnica San Benedetto
72
Alfred Redl smrt izdajnika
74
Magazin za vojnu povijest / studeni 2013. \ 3
Uvodnik
'rob vas da kod ku.(e potraite po\s'aljete nam we sto !mate sacuvano o Prvome svjetskom ratu.
ZVONIMIR DESPOT
glavni urednik
zvonimindespotreo voinapowest hr og da nam izade prosinaCki broj magazina, i evo nam nove godine, 2014., kada se u svijetu podinje i sluibeno obiljeZavati stota godignjica od potetka Prvog svjetskog rata. Na ovome sam mjestu prije nekoliko brojeva pisao o valnosti obljetnice, problematizirali smo gto sve nemamo 0 Velikom ratu, gto tek kao zemlja i drugtvo trebamo ueiniti... Tegko da eemo puno toga i modi napraviti u vrijeme obiljeZavanja stogodignjice Velikog rata koja te se oduljiti sve do 2018. godine. Previge ima praznina, desetljeeima se to tema zapostavljala, gurala u drugi plan, nije postojala nikakva politleka volja da se negto ueini, medu povjesnidarima je takoder bio mali interes za istraNyanje, nije bilo ni novaca, a danas ga je jog manje. Ali valja od nekuda poteti... VP ee od sijedanjskog broja sna'tno stati iza stogodignje obljetnice! Tematski oemo jog pojaeati magazin sa sadetajem oko Velikog rata. Imamo odliene autore s odlienim materijalima, ali i sami ee te prosuditi kada te materijale vidite i praitate. Istina, tegko je clod do materijala jer je u Hrvatskoj malo toga seuvano. Najvige grade o Prvom svjetskom ratu nalazi se u Austriji i Madarskoj, pa tako i ona grada u kojoj se mogu mai podaci o hrvatskom sudjelovanju u njemu. No jedno sam siguran, da mnogi od vas kod kuee imate mnogo toga saeuvano iz vremena Prvog svjetskog rata, moZda niste toga ni svjesni, ili ste na to zaboravili, ili ne znate gto bi s time, smeta vam po kuei, stanu... Najgore bi bilo kad bi takav materijal zavrgio u otpadu. Nemojte nigta bacati!
tei_itZ,V;L
na CroWarez.org BosnaUnited.net
I dosad se javilo nekoliko ditatelja koji su ponudili svoje materijale kako bi imali za objavu u magazinu, u prvom redu fotografije iz Prvog svjetskog rata. Svi su takvi materijali itekako dragocjeni i moramo ih sa6uvati. Zato sam odludio javno pozvati sve 6itatelje, vase ukuaane, rodbinu, prijatelje, poznanike... Pogledajte kod lcuee gto imate saeuvano o Prvom svjetskom ratu, kakve fotografije imate, knjige, dokumente, osobne zapise, sjeeanja... Kako demo u magazinu pojatano tematizirati Prvi svjetski rat, treba nam gto vise dobrog materijala. Ali u prvom redu zelimo say taj materijal sa6uvati od unigtenja, od propadanja. Javite nam gto imate, najbolje na e-mail adresu ili pismeno, ili na adresu magazina pogaljite gto imate za nas, svima odmah unaprijed zahvaljujem. Sve dobre materijale gledat eemo da objavimo u magazinu. I sve gto nam dode na kraju oemo ustupiti Hrvatskom drZavnom arhivu, da i na taj nadin naga nacionalna krovna arhivska kuda bude bogatija za taj dio nage suvremene povij esti. Stogodignjica Prvog svjetskog rata doista je prava, ali i posljednja prilika da se pokrenemo, da negto ueinimo kako bi od povijsnog zaborava spasili gto se jog spasiti mote. Kau da smo zajedno jati, pa pokabmo upravo u ovoj prilici. Osim gto eemo od sijeeanjskog broja pojaeati Veliki rat, u pripremi su za taj broj jog neka druga iznenadenja, sve samo u cilju da nag i vag magazin bude gto bolji. Uskoro ee osvanuti i novi internetski portal VP-a, izravno na novom portalu Veternjeg lista. Sto demo tek na webu raditi...
4 / Magazin za vojnu pov est / studeni 2013,
Pisma Eitatelja
,-s
Mnogopo:ktovani gospodine uredniee, u elanku o pobuni u Villefrancheu ima nekoliko netoenih izjava, koje se trebaju ipak raspraviti. Kao autor knjige "Muslimani u Waffen-SS-u; Sjeeanje na bosansku diviziju llancl2ar' 1943.-1945." opisao sam objektivno to pobunu, na mnogim dokumentima i razgovorima s Boknjacima koji su bili u Pionirskom bataljunu 13, dokazano kako je ta pobuna dakla i prokla. Autor Werhas nije ni jednu rijee napisao o einjenici da su D2anie i drugi pobunjenici kao prvi postupak ubili njihovih pet easnika bez zakona, bez suda, na pravi komunistieki nein. Pitam se, s kojim pravom? Gospodin Werhas nije dao ni jednu rijee o sudbini Matutinoviea koji je na misteriozan naein utopljen u Dunavu u svibnju 1945. godine. Nitko nigdje nista ne pike o toj nesreell Zakto? U prigodnom listu Hrvatske pokte iz 1993. godine stoji da su elanovi Pionirskog bataljuna u Villefrancheu u znatnom broju bili studenti zagrebaeke Ekonomsko-komercijalne visoke kkole. To nije uopee istinito i nema ni jednog dokaza. Od 14 streljanih pobunjenika dvojica su bili Hrvati katolici - Nikola Vukelie i Ivan Jurkovie 0 Jurkovieu sam kasnije saznao da je iz okolice Zagreba. Vjerojatno je i Philip Njimac bio Hrvat katolik. To je onaj vojnik koji je strijeljao zapovjednika Kirchbauma. I jos samo jedna rijee o fantazijama D2aniea, kako ee se ta pobuna provesti. Koji normalan eovjek vjeruje da ee se cijela divizija, sa svim njemaekim easnicima i doeasnicima, s imamima, bez daljnjega dati zaklati od pobunjenika? Iako je einjenica da u svim drugim postrojbama divizije nitko nikta mje znao o toj pobuni. Grad Villefranche-de-Rouergue treba imamu Halimu Malkoeu napraviti veliki spomenik jer ga je on spasio od nesreee. Svaki normalan eovjek mote se predoeiti kto bi Hitler napravio kad bi bio euo da su u jednom francuskom gradu jugoslavenski komunisti (on govori o banditima) napravili pobunu i za poeetak ubili pet njegovih njemaekih oasnika? Ja sam bio sa ,emsom Alihod2ieem u Villefrancheu. On samnom nikad nije govorio o 50 veeinom poginulih Hrvata i Boknjaka. Od strane Nijemaca nije nitko pao u kratkoj borbi. Nije istina da je Nijemac Tilly kao sudionik pobune osuden na smrt. Mirko D. Grmek je cedulju, na kojoj stoji "Osude koje treba Reichsfiihrer potvrditi", krivo preveo.
I na koncu, ne vidim nigdje ni jednu rijee o tome, zakto je zapravo ustanovljena ta divizija? Sto su htjeli Nijemci i Reichsfuhrer-SS Himmler s jedne strane, a kto s druge strane Veliki Muftija i muslimanski vode u Sarajevu? To se danas u casopisu kao uVakemu smite kazati? Nijemci su trebali "Kanonenfutter" u borbi protiv partizana, a Muslimani su trebali pukke da se bore protiv cetnika. Ili Vi sumnjate u to einjenice? Zvonimir Bernwald, NesselwangINjemaeka Paktovani gospodine Despot! Tek ovih dana vidio sam broj VP za listopad, i naravno, kupio ga, i zbog objavljenog pisma koje sam Vam uputio, a koje ste korektno, kolegzjalno objavili. Ne bih ulazio dalje u polemiku, ali vi ste na neki nein objavom ovog postera "Svi u borbu za slobodnu Hrvatsku" uspostavili stanovitu, vjerojatno i dovoljnu, ravnotdu u pitanjima pristupa delikatnim powjesnim temama, a posebno Drugom svjetskom ratu na nakm tlu. No, da sam na vakm mjestu ja bih i ovaj najnoviji poster popratio s nekoliko reeenica komentara. S paZnjom sam proeitao tekstove koji su me zanimali, posebno tekst "Poueci sirijske krize" prof dr. Mirka Biland2ioa. Ne znam koliko vam je poznato, ali 40 godina sam se bavio (i jos bavim) i temom Bliskog istoka i cestitam yam na odabiru i objavi tog kvalitetnog teksta. Molio bih vas da ove eestitke prenesete i dr. Bilancriieu! I ramje sam zapazio neke dobre tekstove na teme kojima se i sam bavim (2 idovski padobranci spukteni na nak proctor i Madarsku u IIVVW!). Uz dobre zelje, Ljubo R. Weiss, publicist
Adresa
Sve svoje priloge S'aljite na adresu (asopisa: VPmagazin za vojnu povijest, OreS"kovieva 6H/1, Zagreb. Pisma i fotografije mo2ete slati i e-mailom (adresa: infogvoinapovijest hr).
Magazin za vojnu povijest I studeni 2013.
VP
liktualno
Samoubilad<i teroriza ill se radi o obliku iskazi

Teroristi samoubojice ubijaju druge istodobno mind, odnosno umiru llbijajud druge, On1 su humane vremenski tempirane bombe"
d svojeg nastanka, a pogotovo u suvremenoj fazi od kraja 1960-ih, terorizam nije samo kontroverzan fenomen, vee je gotovo sve oko terorizma kako u sociopolitieldm procesima, tako i druftvenim (i inim) znanostima prepuno prijepora i dvojbi. U poeetnoj fazi suvremene ere terorizma, tada dominantni, psihologijski i psihijatrijski pristupi proueavanju terorizma nastojali su dokazati psihopatologke osobine terorista i terorizam prikazati kao psihopatoloSku pojavu. Cinilo se logienim u nekom ekstremnom" i Sokantnom djelovanju koje udara na mainstream trafiti iracionalnost. Ipak, kasnija istrafivanja dokazala su jedno: teroristi su mentalno potpuno normalni ljudi. Stovie, interdisciplinarna i multidisciplinarna izueavanja terorizma gotovo su potpuno eliminirala psihopatologke dimenzije. Uvjerljivo je dokazana druStvena i politieka uvjetovanost terorizma. Analiza ponaanja terorista ukazuje na njihovu inteligentnu kreativnost kada je u pitanju modus operandi terora koji nastoji ii treba dovesti do konaenoga politiekog cilja. Bitno inovativan modus operandi znad da se jedna forma terora zamjenjuje drugom. Atentati i otmice zrakoplova nekada su imali okantan ueinak, kasnije su to bile otmice, pa taktike udri i bjefi." (hit and run), dok su danas to samoubilaeki akti koji su u odredenim razdobljima paralizirali pojedina druStva (primjerice izraelsko uvrijeme eskalacije Hamasova samoubilaelcog terora) i doveli ih do stanja kontinuirane paranoje. Znajuei ueinke samoubilaeldh akata, libanonski Hezbolah, koji ih nemilosrdno prakticira, razvio je stanovitu spider web theory, to se odnosi na drugtva koj a se izvana eine jakima, all su iznutra vrlo slaba i ranjiva. Udar na SAD dokazao
prof, dr.sc. MIRKO BILA: IDZIC
Filozofski fakultet Sveutilgta u Zagrebu
64
Samoubilaoki akti u odredenim razdobljima paraliziraju pojedina dru6tva i dovode do stanja kontinuirane paranoje
je daljnju inovativnost terorista. U ranijem razdoblju otmice zrakoplova i samoubiladd akti predstavljali su zasebne teroristieke akte. No 11. rujna 2001. to su dva akta spojena u jedan. Ueinalc je bio zastragujud. Teroristi su kreativni i u izboru meta teroristieldh udara. Jaeanje sigurnosnih mjera u zraenim lukama nakon 11. rujna usmjerilo ih je na none kiubove u Baliju (2002.), kazaligte u Moskvi (2003.), feljeznieke terminale u Madridu (2004.), kolu u Beslanu u Ruskoj Federaciji (2004.), podzemnu feljeznicu u Londonu (2005.) i urbanu turistielcu infrastrukturu u Mumbaiju u Indiji (2008.). Posljednjih godina eskalirao je samoubilaeki terorizam. Oeigledno je da teroristi posjeduju nezadrfivu magtu u razvoju i planiranju udara. Predstavlja li, dalde, samoubilaeki terorizam racionalan oblik djelovanja, je li rijee o stanovitom obliku, rijedma Thomasa Schellinga, racionalne iracionalnosti" (rationality of irrationality) ili se pak radi o obliku iskazivanja vjerskog fanatizma. Analizirajud razlieite oblike tzv samotrijaekog terorizma, neovisna djelovanja radikaliziranih pojedinca koje se temelji na vjerovanju u svemoguenost pojedinca sposobnog da vlastitim djelovanjima promijeni tijek stvari, francuski profesor Mathieu Guidere otiao je tako daleko da je samotnjaeki terorizam", kojem je samoubilaeki terorizam u bitnome sastavni dio, nazvao novi teroristi". Polazi sa stajaligta da su to novi teroristi" i djeluju po uzoru na vukove samotnjake: vukovi su druk-vene fivotinje koje five u eoporima prema hijerarhiji i pravilima, no mogu fivjeti i izvan eopora i tada se ponagati nepredvidivo. Teroristi samoubojice ubijaju druge istodobno umiruei, odnosno umiru ubijajuei druge. Oni su humane vremenski tempirane bombe". Samoubilaeki terorizam
operativna je metoda gdje ein teroristiekog udara ovisi o smrti poeinitelja. Predumigjajna sigurna smrt izvrMtelja preduvjet je za uspjean udar. Mogu li se, stoga, u toj operativnoj metodi traliti elementi racionalnosti? Odgovor pruf a teorija racionalnog izbora (rational choice theory). Prema Maxu Abrahmsu racionalnost je u stratekom modelu bazirana na trima elementima: postojanje stabilnih i konzistentnih ciljeva, analiza okoline i raspolofivih opcija cost-benefit pristupom (uloieno korist) to odabir optimalne opcije djelovanja gto su elementi koji se pronalaze kod (samoubiladcog) terorizma. Libanonski Sijitski Hezbolah prvi je dokazao (geo)politieke efekte strategije samoubilatkog terorizma. Svim teroristielcim organizacijama, kasnijim korisnicima samoubilaelog terorizma, Hezbolah je predstavljao uzor i kriterij feljena uspjeha: pod pritiskom samoubilaekog terora Amerikanci 1984. i Izraelci 2000. bili su prisiljeni napustiti Libanon. (injenica da je Hezbolah prvi prakticirao samoubilaeki terorizam kao strategiju poslufila je mnogim analinearima kao argument da je islamistieki fundamentalizam, odnosno religija glavni motivirajudi faktor za samoubilaeki terorizam. Ne treba posebno isticati da su takvi raniji strueni i novinarski zaldjueci utjecali i na danagnje uobieajeno shvaaanje da su teroristi samoubojice religijski motivirani. No znanstvenici su dokazali sasvim suprotno. Samoubiladd terorizam motiviran je politickim razlozima, religija je u odredenim slueajevima tek ideoloki polcretae koji teroristieke organizacije koriste za mobiliziranje i opravdavanje nasilnih akcija, a ne glavni motivator akcije. Rezultati suvremenih znanstvenih istrafivanja o samoubilaekom terorizmu prikazani su izvrsnoj knjizi Roberta
6 / Magazin za vojnu povijest / studeni 2013.
li to racionalna iracionalnost" ;nja religijskog fanatizma

mada Qasirakojije alct mueenigtva izvrgio 1982. godine. Iako u poeetku nije postojala praksa ostavljanja videoporuka mueenika zbog straha od izraelske odmazde prema njihovim obiteljima, od 1985. godine ostavljanje videozapisa postaje uobieajeno gime se pojaeava publicitet mueenika i daje poticaj bududim samoubojicama. To je i stanoviti drugtveni ugovor - ugovor o mueenigtvu" izmedu terorista-samoubojica i drugtva u eije ime to eine. Unatoe tome gto je Hezbolah islamistieki pokret, pokazalo se da religija nije imala presudnog znaeaja u odluci da se postane mueenik. Od 46 samoubojica na libanonskom podrueju (sedam 2ena) utvrdena je ideologka afilijacija za njih 32. Od tog broja samo je kod petero pronadena izravna motivacija u religijskom fundamentalizmu, dok su ostali bill komunistieko-socijalistieke ill lageanske orijentacije. Samoubilaeke akte izvrgavali su, primjefice, pripadnici Sirijske socijalnacionalistieke stranke (Syrian Social Nationalist Party), Libanonske Baath stranke (Lebanese Ba'ath), Libanonske komunistieke partije (Lebanese Communist Party), Amala i tako dalje. Nijedna od ovih grupacija nema religijsku agendu. Uostalom znanstvena su istrativanja dokazala da su otpor inozemnoj okupacijiipolitickakontrola odredenih teritorija sredignji razlozi za eskalaciju samoubilaekog terorizma. Teroristieke organizacije koje prakticiraju samoubilaeki terorizam, politieku kontrolu i okupaciju teritorija shvaeaju kao smrtonosnu prijetnju svojoj politiekoj zajednici, drugtvenim vrijednostima i naeinu 2ivota. Prijetnje drugtvenom tkivu konkretnog drugtva uvjetuju racionalne strategke protuodgovore kao gto je samoubilaeki terorizam. No upitno je mogu li se iz te racionalnosti iskljueiti i emocionalne reakcije kolektivne traume, osvete, poni2enjaibijesasvojevrsne, rijeeima Riaza Hassana, socijalne boli". To je i kontekst unutar kojeg se sodjalno konstruira akt altruistiekog mueenigtva ili pak besmrtne sekularnosti.
Jedan u nizu samoubilaekih napada ove godine u iraelcom glavnom gradu Bagdadu (AAIABACAIPIXSELL) Papea i Jamesa Feldmana Cutting the Fuse: The Explosion of Global Suicide Terrorism and How to Stop It. Prema tim istra2ivanjima, samoubilaeki terorizam kao najsmrtonosniji teroristield modus operandi eskalirao je poeetkom 21. stolieea. U bazi podataka, Gikagki projekt o sigurnosti i terorizmu (Chicago Project on Security and Terrorism - CPOST), od 1981. do 2011. evidentirano je izvrgenje 2.297 samoubilaeldh akata u kojima su sudjelovali pripadnici gotovo 80 teroristielcih organizacija i u kojima je ubijeno 29.951 osoba (13,1 po jednom udaru), dok je ukupno ranjeno 76.332 osobe, odnosno 33,3 osobe po jednom udaru. Za razliku od 1980-ih kada su se prosjeeno dogadala tri samoubilatka akta godignje, danas je broj akata na godignjoj razini poveean stotinu puta. Najvige akata izvrgeno je 2007.: 469 akata, zatim 2008. godine 336 i 2009. godine 271 samoubilaeki teroristield udar. Najveai je broj akata koncentriran na desetak ddava/podrueja: Irak (979), Afganistan (545), Pakistan (277), Sri Lanka (107), Izrael (102), Ruska Federacija (60), Palestinska samouprava (56), Libanon (38), Turslca (21) i Somalija 18 samoubilaeldh akata. Sto se dee organizacija, najvige akata izvrgili su talibani (390 akata), zatim Oslobodilaelci tigrovi tamilske domovine (Libeartion Tigers of Tamil Eelam - LTTE) iz Sri Lanke (103), Al Qa'ida (92), palestinski Hamas (74), egipatski Islamski didhad (ar. al-Jihad al-Islami) 40 akata, eeeenske teroristieke organizacije (31) te palestinski Al Fatah (ar. Harakat al-Tahrir al-Vatanijja al-Filistinija) 30 samoubilaeldh udara. Na uzorku u kojem je utvrdena religijska pripadnost izvrgitelja (295 samoubilaelcih udara koje je izvrgilo 378 osoba) dokazano je da je medu njima 176 hinduista, jedan krgeanin, 11 sekularnih osoba, jedna osoba nije religiozna, dok su 189 osoba muslimani. Oeigledno je da je samoubilaeki terorizam strategki racionalan oblik djelovanja s bitno izra2enom socijetalnom dimenzijom, obilje2jem koji ukazuje na vrijednosni sustav konkretnog drugtva, -dee se biti i temeljnog smisla konkretne drugtvene zajednice te predstavljaju temelj socijalne organizacije i njenih razlieitih funkcija. Primjerice, teroristi-samoubojice u organizaciji Hezbolaha bill su osobe evrsto integrirane u svoje lokalne zajednice koja im je prtdala potporu za izvrgenje akta. Potpora drugtvene zajednice za izvrgenje akta mueenigtva kljuena je u poticanju pojedinaca da postanu teroristi-samoubojice. 0 potpori i priznanju ugleda terorista-samoubojica od strane libanonskog drugtva dovoljno govori einjenica da se svake godine 11. studenoga slavi kao Dan mueenika" (Martyrs Day) u spomen na prvog bombaga-samoubojicu, tada 17-godignjegAh-
Magazin za vojnu povijest / studeni 2013.\ 7
Drugi svjetski rat: Bitke

Partizanske jedinice ulaze u Koprivnicu nakon zauzimanja grada poeetkom studenoga 1943.
Partizaund su Koprivnicom vladall tali ratna mjeseca

( Magazin za vojnu povijest d studeni 2013.
(oinvnicu trebao je po\c'eti sta mop u pang partizan' sil ifoslavit bas u grade kto ars e revoluoie 7, studenoy
Magazin za vojnu povijest / studeni 2013. \

tekst i foto: Zvonimir Despot ad i kapitulacija Italije 8. rujna 1943. prouzrotili su novi razmjekaj ustakodomobranslcih i njemaddh postrojbi. I iz same Podravine upuaene su vojne snage na podrude NDH koje je do tada bilo pod protektoratom Italije. Izravna posljedica tog razmjekaja bila je slabljenj e vojne mo6i ostatkavojnih snaga NDH u sjeverozapadnoj Hrvatskoj. Partizani su osjetili prigodu za akciju, napose nakon ko im se pove6ao i priljev ljudstva. Do tada su vet zauzeliVaraidinskeToplice, Ludbreg i druga manja mjesta. Koprivnica je ostala sve izoliranija od ostalog dijela &lave. Zapovjednikvo Prvog zbomog podruda u Zagrebu izvijestilo je jos 4. listopada Glavni stoner ortaanih snaga NDH da postoji stvarna opasnost od napada na Koprivnicu. Partizanima je u prilog iglo i opoe raspolnienje naroda, o eemu je isto Zapovjednikvo izvijestilo dva tjedna poslije: "U zadnje vrieme veliki dio prostorije ovoga zbomog podruda nalazi se pod nadzorom odnosno vlaku partizana, Izuzetak na ovome podrudu tine posade nae ili nakh saveznika. Na ovome dielu podruda, a djelomieno i na ostalom prostoru ovoga zbomog podruda osjeaa se vrlo jaka partizanska promitba, koja je data sliedete posljedice: - stupanje jednog diela seljadva u redove partizana bilo da to eine od svoje volje ili od straha; - drianje jednog diela seljatva po strani kako od partizanske promithe tako isto od ustake. Ovo drZanje po strani izazvalo je i kod partizana negodovanje. Ima se i podataka, da se medu ovim selja6tvom pojavljuje pokret suradnje samo sa Domobranstvom proti partizana. Uslied slabe promithe od strane nakh vlasti, koja u pojedinim podruejima uob6e ne postoji, dogodilo se osobito na podhvatnom podrueju VaraZdin, da selja6tvo i otvoreno prelazi partizanima nadaju6i se boljoj budu6nosti. Ovdje seljaetvo s jedne strane 'Zivi u strahu pred dolazkom nakh vlasti, a s druge strane do6ekuje partizane simpatijom. Ovakovo drZanje seljadva prema partizanima potenciralo je djelovanje njemadcih Beta i zrakoplovstva s obzirom na bombardiranje hrvatskih sela u okolici Varedina i pljaeke, nasilja i silovanja izvegenih od strane dobrovoljaca Danaca, Holandana i Finca u njemat-
KOM/INDii MJESTFI KOPRIVNICH

KoptivnIca, 21. prosInca 1943
PROGLAS
Buduel do se le dokazato, do poledlnl (radiant Koprivnice podr1avatu jet j danas veto so odbleallm iz KoprIvnIce ustatama 1 ostalim izdailcama nation naroda. kali su do sada hara2111 u KoprivnIcl I okolicl. te na taj natIn nepri. latelja obavleatavaju o polotagma Narodno-oslobocklaZke vojske, V Istima pomatu 1 danas u protunarodnom radu, Om ato od nPh prImaju dIrektive za rad prod, / naroda, sabotatu 1 stlIno, to le narodnl sud donlo odluku do se so podrutla grada KoprIvnIce Izagnalu obltellt svih ,nth narodnlh neprItatelja za koje se prema doblvenlm podaclma, mule do sa Istima podrdavaju vezu kao 1 OM za koje se temeijtto sumnin do au u vezi so okupatorom i domaam izda fIcama, kotl se nalaze Javan ostododenog tetitorlja. Na temegu toga Izagnan1 su danas so p.odruja grada Koptivnice stledeta lIca: 1. Bara Nemec Una usralkog ealuLga Martina Nano. 2 Jeike. Num, sutra . . . . 2 Jakob Nunn, oda< . ., 4 Nada &toot Una blvikg polictIslog datokthea Tomo Btludt 8 Bar* 6p1t, btu odbjogtog potkgskog atrafara Steaks tIplEa. 2. NB. etldt. Woke. . . a links tIok . . . . 9. Puma UdIbInto null. atragartog logorrtUa M15 11.2101nta. 10 5n1r2 IlegbInec terut . II. Mira Udibinet itlerlta 12 Kata Pm& nullu odbleglog wants U. N. S. loslps Protlea. 13. MIlo Prvt1t our . It Marg. Pro& kat. . . . 10 Name< teretda. Ur. oditioglog uatak Joslyn Neale.. It grupsn. Media, Mut Barka Nemec Oka odbleglog ustak logos Nem. 12. Mob! billfiA NM odbleglog oolkljekog 4ete1d1va DevOlt &Mut. 18 Anglo* 1 r rank, Nob! dicta odblagtou poi. detektiva DevIN &kW*. 19 Marla Janson fan. odBlegl og predaWednIka Nulturbunda Dr. Jansona 20. Stoolot Janson, tin . . 21. Jelleaveta 2211.1fin punka . . . 20. Ida ItadletII Lou *401.0.00 1204012110g ItNadtt 1 .pmts Mk Bledledia 23. Vladimir i 2Okko MedIttle diem . . . . . 24 Blvd. Zora Nob poofereullt ralednke as oromat stokorn In Zagreb.. Do Isagnanla gore rtavedenlh Ika dolts le reds toga Ito we, unato2 toga Ito le *daunt pred obson1Sta vlaatl Narodno-Oalobodllabtog Pokroa tato tagarandrano onto* us elobodan 1 'Mean 01vot tots gradanin. u KoprIvolot. dollo do stanovtdh diela eabotate 1 prolugandt u korlft depellatella NarodnoOolobodltafkog pollute, 1 Ito It Istragont ustanovIteno da oeltdegll ustak podrboodu gecko avoid/ obltegl you at Koptiortleoro. a leo tako do poJedinti pod 1211kom da moratu odlerld u ett, prgateljaka uporldta radl podtrante Oat< i ureditola OruNN obtuldtdNN dIddiutalid 0 IN 111011. 1 . I vaustkan polotadma ti Koptiorgol 1 okolkt. II kotio I aadelte bud* printir2ene de se ponestiniu 14.-1.4 salweb: i p.m. & u korist nvp.ii.o. legs pUnIen,k to to Attno num I lie 101 otrostate neprojahle Notodno-Oslobogi.4op Pokr..1.1
Smrt teatzmu - Slobodlet rtarodu I

ricamatien,.
finte Dobrila v. r. koj uniformi u okolici Siska. Osim toga razgranali su partizani svoju promiebu, koja se sastoji i u neodazivanju kako novaka tako i pri6uvnika u naki vojsku, a u stupanju u partizansku t.zv. "Narodno oslobodiladcu vojsku" ili da ostaju po dolazku na dopuste u svome selu. Mnogi dine to iz uvjerenja, a mnogi i iz straha, jer im partizani priete da e im u protivnom zapaliti kuee i unistiti svu ostalu imovinu". Ustakd satnik Martin Nemec 2. studenoga pisao je ministru unutarnjih poslova NDH Mladenu Lorkovieu. Bio je to zapravo njegov izvjekaj "o gradanskoj upravi grada Koprivnice i kotara": "Gradjanske vlasti grada i kotara Koprivnice, to jest, kotarski predstojnik TURK, upravitelj 2upskog redarstva ZUPCIC, zamjenik zapovjednika Zupskog redarstva MATTJAS, upravitelj gradske bolnice NgVACIC, gradski natelnik BESENIC, nadstojnik poreske uprave KREMRNIC, kao i jedan dio njihovog pomodnog osoblja, druZe se sa partizanima, rade zajedno s njima, pijantuju dane i no6i, a nekoji i javno govore, da neee dugo opstati hrvatska, jer date naskoro dod Rusi. Sve je ovo premaklo svaku mjeru i svaki pokeni hrvat sa strepnjom i zgra2anjem pita se kuda to vodi i do 6ega 6e to clod, kad vidi da upravna vlast ni jednog partizana ne uhvati vet i onog kojeg se uhvati na djelu puna slobodu da dalje nesmetano radi protiv nezavisne drZave hrvatske i Poglavnika. Ja sam vet izvjestio naslov-odnosno ministraArtukovi6a i pismeno i usmeno, no nije se ni najmanje poduzelo da se to zlo odstrani. Kao ustaSld 6asnik i gradanin grada koprivnice izjavljujem, da nikada nisarn vidio u gradu koprivnici, a ni bilo gdje drugdje na svijetu, ovakovo osoblje upravnih vlasti, pijanih kao kakovi svinjari, ukoliko bi ih se uop6e moglo i sa svinjarima uspo-
rediti, jer ovi kao drkavni 6inovnici podrlavaju veze s partizanima, ko 6e biti lahko dokazati samo ako se poalje pokeno izaslanstvo i provede istragu. Nee' e li se poduzeti potriebni koraci da se to drukvo stavi sto prije u zatvor, jer imade koji podrZavaju veze zajedni sa vojnim osobama i partizanima-npr. MATIJAS, prijeti koprivnici opasnost, da de biti izdana partizanima kao ko je to slueaj bio s mnogim drugim mjestima, gdje su upravne vlasti bile u vezi i radile zajedno sa partizanima. Nadam se da 6e naslovpoduzeti sve potriebno da se odstrane i privedu kazni takovi predstavnici vlasti, koji rade protiv svojeg vlastitog naroda i sramote ga. Najbolje podatke mote naslov dobiti od ustakog duZinosnika, logorskog pobo6nika DOLENEC IGNACA." Zapovijed za osvajanje Koprivnice izdana je 3. studenoga i napad je trebao poe'eti 6. studenoga u ponot. Partizani su, naime, 26. godcgnjicu ruske Oktobarske revolucije 7. studenoga htjeli proslaviti bas u samom gradu. Prije samog napada trebalo se temeljito pripremiti. Tako je 4. studenoga unikena pmga Koprivnica-Osijek izmedu Vlaislava i Plavgincai u no6i 4./5. studenoga unikene su pruga i cesta Koprivnica-Krizevci, prekopana je cesta iz Durdevca i Novigrada i jos jednom pruga, razoren je most na pruzi od Botova, prekopana cesta od Delekovca te je na kraju unikena pruga i prekopana cesta prema Vara2dinu. Time je Koprivnica bila prometno potpuno odsjetena od ostatka svijeta. U Koprivnici su u to vrijeme bile ove vojne snage NDH: Prva koturakca bojna s oko 500 domobrana (220 vojnika u Domoljubu, jedna satnija u Gimnaziji, jedna satnija u pu6koj gkoli i stab bojne s oko 100 vojnika kod gradskog parka); dvije satnije ustaga na 2eljezniekoj stanici i u mlinu; jedna njematka satnija od 120 vojnika u hotelu Kri2; jedna posadna satnija prftuvnih domobrana od oko 60 ljudi kod uljare; padobranska kola kod "Danice" s oko 120 vojnika; jedna satnija od 90 Nijemaca na Cardi; 2andarmerijska stanica od 20 2andara i 60 domobrana-koturaS'a na Drayskom mostu. Koprivnica je u to vrijeme imala oko 12 000 stanovnika. Sveop6i napad, oznaten jednom jakom detonacijom, zapoteo je pet minuta nakon ponod. Borba se vrlo brzo prokrila te su partizanske postrojbe ubrzo tigle u grad. Pad Koprivnice u partizanske ruke potanko je opisan u dnevnim izvje-
/r
/ /
10
Magazin za vojnu povijest / studeni 2013.
gt ima Ministarstva hrvatskog domobranstva: 6. studenoga: "Prema izvjegeu iz Koprivnice, na podrutju zapadno od Koprivnice nalaze se jate snage (navodno 3 brigade), koje se prikupljaju za napadaj na Koprivnicu". 7. studenoga: "7. XI. u 00.00 sati partizani su jatim snagama napali Koprivnicu. Danas u 10.45 sati primljeno je izvjegte od podhvatnog pododsjeka Kalnik-Bilo iz Koprivnice, da su partizani upali u grad. Blilih podataka jog nema. Protumjere su u toku". 8.studenoga: "Notu 6./7. studenoga partizani su provalili u Koprivnicu. U Koprivnici se vode uliene borbe. Partizani dri'e park, bolnicu, pravoslavnu crkvu, a nage posada svoje vojarne. Dva naga zrakoplovaizvrgilasu 7. studenoga napad na partizane koji se nalaze u gumarcima i opsjedaju uzletigte i tvornicu Danica. Strojopugeanom vatrom napadnut je i park u samoj Koprivnici. Zrakoplovnim izvidanjem u 14.30 sati stanje u Koprivnici bilo je nepromijenjeno. Na periferiji grada gorile su tri kute. Padobranska satnija kretala se iz tvomice Danica u grad, a iz Kraevaca je jedna satnija bila u pokretu prema Koprivnici to se nalazila deset kilometara ispred grada. Nage zrakoplovstvo je bombardiralo selo Ivanec (tri kilometra sjevemo od Koprivnice) odalde su partizani tegIcim strojnicama tukli tvornicu Danica. Od 15.30 sail 7. studenoga ne javlja se krugovalna postaja u Koprivnici. Svi pokugaji tijekom 7. i 8. studenoga da se spoj uhvati nisu uspjeli". 9. studenoga: "Zrakoplovnim izvidanjem 8. studenoga utvrdeno je da je sam grad Koprivnica u partizanskim rukama. Partizani pljaekaju grad, narotito Zeljeznieku postaju i iz vagona odvlaee bragno u smjeru Ludbrega. Njemaelca posada (redarstvo) ddi se u vojami sjevemo od grada gdje se je povukla i padobranska satnija, a izgleda i ostale nage jedinice iz Koprivnice. Oko vojame vodile su se 8. studenoga poslije podne borbe. Pojatanje uputeno iz Varaidina (skupina ustagkog bojnika Deveita nalazila se je 8. studenoga u borbi s jakim neprijateljem na crti selo Citkovina-selo Martijanec pet i osam kilometara zapadno i sjevemo-zapadno od Ludbrega). Oklopna kola zbog poruknih mostova nisu mogla napredovati. Izdata je zapovijed da se bojnik Deveit pod svaku cijenu probije do Koprivnice. Medutim, uslijedsvejateg neprijateljskog pritiska skupina Deveit ne samo da se nije uspjela probiti do Kopriv-
teuti
stye ! .1
.43krslilk ornih no-d woM 6owie6onstrirfdair..'tiMo orwakri, kalleid-
td0;(1310.':v
-, Narodna oslobodileeka uojska.je 81041,fts.'
lrema vide
krzinianja, spekulaciie, n1 rafbutia.
flo4to vTijerne da kaie6 jesi 0i oovjek.

Svoj hrvatski, srp'ski slovena6ki 4ondok. Krr jo te6e. Peat ovom zbivanju dojos na48 : poAitena arca, koja su tako velikb,
Tai ee teel dalje, all so emiorn Usti. Moro erlieme, noad Alnalte mai donne ?so prvi ljudski i iskroni goVor, ler so, '' Fits 1 ur klokotanje mitralleza, morn 161 deli.
Tko je ltrvat, ~rbirl i Siovenac, tko fe6civ" ~~ ikAL,erlie 10. o. mj. u kino u 5 sail nave
u,viAprivAicti, 8. studemoga 1943.
y', Vr?dslCtlnikt_tikovl8
/... Norodeo-oelobod1la6kr odbora Tomo, Seltak Mihallorlo Potar, ...teoTgrldiridalk:Soraisr.9abdinir.prairsor , Or. Tramski Issn, b'vil grads israhras,681 17Paa.atrolo,. Piabojelo Franjo. Akoc -k ktliocovion'14, " 0013,04N16111 Koraaaarlif,Ssaiesr. irgovac Potri8os10 Frartjo, scllak p.erike Janke,. bk' pom Proacojok posialar . Zragurok Ws*. p.rijetnik -rPiss , sakotto AlartL-. j'ir0413,512,--iiiiika,;:lial c olauta * P.40 , Jeftihrolsor Bre.'' oolong .-, Valko lob000n Smrt Failzmu Slohoda tlarodul
nice, vet je s prihvatom odstupila i oko 21 sat stigla uVara2din s tri lakge ranjena. Pojaeanje uputeno iz KriIevaca negto se je povuldo i 8. studenoga poslije podne zapeeno je na putu deset kilometara sjeverno-istotno od KriZevaca. Nage zrakoplovstvo je tijekom 8. studenoga bombardiralo i mitraljiralo neprijatelja, a njemaeko zrakoplovstvo bacilo je streljivo u vojarnu". 10.studenoga: "Prema izvjegdu dopukovnika Rescha, koje je dobijeno preko madarske transportne komande u Zagrebu, u napadu na Koprivnicu utestvovalo je oko 2000 partizana. Hrvatska posada u jakosti 740 ljudi i od jedne njemaeke bojne od 100 ljudi povueeni su u Golu (17 kilometara sjevemo-istotno od Koprivnice). Domobransld gubici iznose 25 posto kod morneadi, a 50 posto kod easnika. Partizanima je pao u rake vlak sa 40 vagonabragna i odjete. Dopukovniku Reschu izdataje zapovijed za osiguranje mosta kod Gyekenyesa". 11. studenoga: "Zratnim izvidanjem 10. studenoga utvrdeno je da je vojama izmedu Koprivnice i tvor-
nice Danica (gdje se dez'ala njemaeka posada) napugtena i zapaljena. Tvornica Danica je do temelja izgorila. Unesreteni zrakoplov 'Avia' izgorio je na uzletigtu u Koprivnici. Posada jednog nageg zrakoplova spustila se 10. studenoga u Goli i stupila u vezu sa zapovjecinikom Prve lovatke padobranske satnije bojnikom Dolanslcim, koji je izjavio da je napad jakih partizanskih snaga na Koprivnicu poteo 6. studenoga oko 23 sata. Padobranska satnija napustila je 7. studenoga tvornicu Danica i nregla u niemaelcu voiarK019E199E1 MOSTA KOPR1VNICE
PROGLAS
Tko bude ubva&n da
PLJAKA
ili mu se doka2e da je
PLJAeKAO
bit ce javno streljan!
SHOT FASIZMU - SLOBODA DARODUI
'<opt-1,mi.. 16. studenog 1943. Dobrila Ante
nu, odalde se 8. studenoga u nod zajedno s Nijemcima i koturagima povulda u Golu. Nijemci su prethodno zapalili vojarnu. Potpuna satnija (osim nekoliko ljudi) s dijelom kotura:sle i njemaeke streljatke bojne nalazi se u Goli". 12. studenoga: "10. studenoga krenule su njemaeke postrojbe iz KriIevaca i Bjelovara u pothvat prema Koprivnici. Postrojbe iz Krizevaca zaustavljene su od jakih partizanslcih snaga izmedu Majurca i V. Potoeca (tri kilometra istoeno i tri kilometara sjevemo-istoeno od KrIlevaca), a one iz Bjelovara zaustavljene su sjevemo od sela Kapele (deset kilometara sjevemo od Bjelovara). Do sada poznati njemaeld gubici: jedan mrtav i tri ranjena". 14. studenoga: "Zratnim razvidanjem 13. studenoga ustanovljeno je da je 1 . eljeznieka postaja s okolnim zgradama i vagonima u Koprivnici zapaljena". Svojuverziju dogadaja dao je ipartizansld Stab Druge operativne zone 14. studenoga, eije je sjedigte trenutatno bilo u rasinjskom dvorcu: "Dne 6. studena krenule su jedinice dvadeset i osme Divizije Narodno oslobodilatke vojske i jedinice druge Operativne zone Narodno oslobodilatke vojske i Partizanskih odreda Hrvatske prema starom hrvatskom gradu Koprivnici. U gradu nalazilo se oko 1.500 domobrana, ustaga, 2andara, Nijemaca, policije i leld-Zaridara'. Pored toga nalazio se neprijatelj u Danici i Cardi. Neprijatelj je bio utvrden bunkerima po gradu, koji su branili prilaz zgradama. Ulice su bile branjene bunkerima, a narotito su dobro bile branjene we raskrsnice i Zeljeznieka stanica. Borba je otpoeela u 24 sata. Nagi su se borci brzo probijali u sam grad. Oni su bili u gradu u 1 sat, 7. studena. Nastavili su borbu i privuldi se u neposrednu blizinu zgrada, gdje se je neprijatelj nalazio. Borba je trajala u najvetoj Zestini sve do 19 sari 7. studena, kadaje neprijatelj bio potpuno likvidiran u Koprivnici. Nakon gto je neprijatelj bio likvidiran u Koprivnici, manjem dijelu njegovih snaga uspjelo je da se izvute i pobjegne u zgradu tvomice Danica i u (ardu. Ovdje se je borba nastavila kroz cijeli dan i not. I ovdje je neprijatelj bio likvidiran 9. studena. Za vrijeme borbe ustage su polcugavali u nekoliko navrata s lcontra-jurigima, all su uvijek bill odbijeni uz tegke gubitke. U Koprivnici, Cardi i Danici zarobljeno je: preko 400 domobrana (koturaga), feld-2andara, ustaga i policajaca. Zaplijenjeno je: oko 500
VP
teidezxt
Dne 3. proslnca 1943.
pukka, osamnaest puko-mitraljeza, osam tegkih mitraljeza, eetiri laka bacaea mina, tri radio stanice, 300.000 metaka, 500 mina, 15 motocikla, 600 bicilda, tri kamiona, eetiri obiena automobila, 800 kg eksploziva, sedam vagona geeera, 20 vagona papira, pet vagona bragna, tri vagona soli, preko 300 vagona i 11 lokomotiva, jedan pancer, preko 7.000.000 Kuna i mnogo drugog ratnog materijala, koji se jog uvijek prebrojava. U toku borbe za Koprivnicu neprijatelj je pokugao prodrijeti prema poloiejima nagih jedinica izVara1dina sa 6 tenkova i vedom kolonom pjegadije. Doeekale su ga nage jedinice i potpuno ga razbile kod Ludbrega. Razbijeni neprijatelj povukao se u Varaidin. Neprijatelj je takoder pokugao ugroziti nage polokeje od Kriievaca. I ovdje je bio slabe sreae. Nage jedinice su ga potpuno razbile i natjerale u bjeg. Na polcdajima od Bjelovara, takoder je doglo do borbe s neprijateljem, koji je igao u pomoe napadnutorn neprijatelju u Koprivnici. Nage snage su ga doeekale i poslije razbile, nanijevgi mu tegke gubitke. Dok su nage jedinice vodile borbu za Koprivnicu, Bjelovarski odred najurio je neprijatelja iz Novigrada Podrayskog. Zaplijenio je 3000 kg koie za obueu. 12. studena pokugao je neprijatelj sa gest 25-tonskih i deset manjih tenkova, te 20 kamiona i veeom kolonom pjegadije, da se probije u Ludbreg. Borba se vodila sve do 14. o. mj., kada je neprijatelj pretrpio gubitke od 100 mrtvih i ranjenih i bio najuren uVaredin. Za vrijeme borbe za Koprivnicu neprijatelj je imao preko 250 mrtvih i ranjenihvojnikai easnika. Na nagoj strani 42 ranjena i 17 mrtvih drugova". Oba izvjegea svjedote o silovitim borbama koje su se vodile za Koprivnicu. Zbog svojega geostrategkog poloIaj a imala je i medunarodnu va.i.n Thst te su partizani njezinim zauzeeem presjekli vezu izmedu ' NDH i Madarske. Rezultat ovih vojnih akcija bib je stvaranje tzv. Podrayske republike, podrueja koje su partizanske postrojbe osvojile u zadnjim akcijama, a vrhunac je bio zauzeoe Koprivnice. Ono se protezalo od Vara2dina do Virovitice te od madarske granice do pred Kri2evce i Bjelovar. O partizanskom uspjehu poslan je izvjegtaj i partizanskom Glavnom gtabu Hrvatske, u kojem se navodi i nezadovoljstvo ueinjenim, kao i neke negativne pojave medu partizanima: "Bijeg ustaga, vaba, jednog dije/ 7/
KOMI:11%11)Ft MJESTFI U KOPRIVNICI

Bros: 8LOBENO.
PROMS
Slobodno kretanje do 19 tasova
Poslije tog vremena tko god bude zaustavljen ili zate'een na ulici poslije odredjenog sata, a ne odazove se da stane na poziv straiara, upotrebit 6e se vatreno oruije.
gizmu - Slobcoclai natrodu I Smrt fat.
Komandant mjesta:
Dobrila Tinte v. r.
la koturak pokazuje da nagi borci jos nisu dovoljno iskusni za borbe u gradu. Nage jedinice nisu zatvarale ulice barikadama i drugim preprekama, zaposjedale vane polobje oko zgrade gdje se nalazio neprijatelj i time spreeavale njegov pokugaj bjegstva ili protivnapada. Tako je bilo slueajeva da su ustage iz kolodvora vrgile nekoliko puta kontra napade, vozili se blindiranim vozilom od kolodvora do Garde iako je bib vremena i moguenosti da se prekine pruga... Ima slueajeva i to su este pojave da se borci i rukovodioci odmah po zarobljavanju neprijatelja oblate, presvlate odijela - gto krnji ugled nage vojske i izaziva nezadovoljstvo kod boraca na zasjedama i time onemogueava se planska raspodjela plijena". Nakon vojnog osvajanja Koprivnice, civilnu je vlast u gradu preuzeo Gradski narodnooslobodilaeld odbor (NOO, tijelo civilne vlasti). je bio osnovan ved prije u Peterancu. Predsjednik je bio Tomo Cikovie, 61anovi Ljubomir Serdar, Stjepan Jambregia, Mijo Simek, Svetozar Kovaeevie, Janko Paprika, Bosiljka Ljepava, Zlatko Trbuhovie, Bla2 Petrie, Petar Mihajlovie, dr. Ivan Tremski i Franjo Nebojsic, a odbornici Franjo petritevie, Tomo Prosenjak, Bla2 Gregurek, Martin Sabolie, Maja Veseli, Branko Jambregio iValko Loborec. Gradski NOO pozvao je preko plakata koprivnieko gradanstvo da se 10. studenoga poslije podne okupi u dvorani kina "Velebit" te da ih narod potvrdi kao svoje predstavnike. Kotarski NOO poeeo je u gradu djelovati 9. studenoga. Predsjednik mu je bio Franjo Ggi, a tajnilc Josip U gradu je formirana i Komanda mjesta Koprivnice. Komandant je bio Ante Dobrila, a elanovi Slavko Leskovar, Ivan Lonear, Radovan Tomgie, Bcdo Podobnik, Zvonko Bihler, Mijo Kolar, Stjepan Sinjerec, Milan Vuekovie, Vinko Kolar, Marica Tomie i Ljubiga Stojakovie. Ona je potpadala pod Komandu Kalniekog podrueja sa sjedigtem u Velikom Pogancu, eije je podrueje bilo odredeno prugom Krdevci-Koprivnica-Draysld most te rijekom Dravom do Vara2dina i crtom Varadin-Sudovec-Krdevci. Dobrila je bio Istranin koji je, po prosudbi Partije, bio preblag u Koprivnici,
jer je, primjerice, pustio i slidenje mise polnoeke 1943., pa je zato 1944. maknut iz Podravine i poslan u Istru, gdje je uglavnom bio zaduza umjetnieke programe. stab Desetoga korpusa izvijestio je potkraj sijeenja 1944. o stanju u gradu: "Rad je u tome mjestu dosta ote2an, jer je Koprivnica vazila kao stup reakcije u Podravini. No, ipak stvari Icreeu na bolje, jer je veliki dio neprijateljski raspolo2enih elemenata uldonjen. Prije kratkog vremena formirane su dvije tete, tako da cjelokupno brojno stanje te Komande izna:s'a 127 ljudi. Jedna teta nalazi se u Koprivnici za potrebe Komande mjesta, dok se druga nalazi u sektoru Delekovec-Dmje-Gola, jer neprijatelj osigurava most na Dravi. Vojno-politield rad tete u Koprivnici dobro napreduje, dok u tome zaostaje ona Leta, koja se nalazi izvan Koprivnice. Politielca svjest naroda nije na najboljoj visini radi vet spomenutog razloga. U gradu se normalno zivi, trgovine su otvorene, a obrtnici, naroeito pekari i mesari, rade svoj posao. U pogonu je i veliki mlin i eleIctriena centrala. Osnovna gkola i gimnazija vrk redovitu obuku". Koliko god je partizanska vlast kanila uvesti red u gradu, bilo je jog mnogo onih koji ih nisu simpatizirali. Dogadale su se razlieite provokacije, atentati, ispisivane su po gradu poruke "ZAP" ("Zivio Ante Pavelie"), trgani su partizanski plakati, ubacivani dougnici... Nastojedi sprijeeiti takve pojave, Vojni sud Kalnitkog podrueja (pod koji je potpadala i Koprivnica) osudio je na smrt strijeljanjem 14 osoba koje su proglagene narodnim neprijateljima: Miju Udbinca, ustagkog logornilca iz Koprivnice; Alojza Sabadija, zapovjednika ustagke pripremne bojne u Koprivnici; Stjepana Berutu, natporuenilca ustagke jurigne bojne; Stjepana Vutuca, ustagu iz Koprivnice; Franju Smreeka, ustagkog tabornika iz Lepavine; Antuna Knapiea, ustagkog tabomika iz Sokolovca; Ljudevita Bartolina, ustagu iz Dmja; Stjepana Pogtu, ustagu iz Dmja; Matu Madariea, ustagu iz Hlebina; Vida Dolenca, ustagu iz Hlebina; Biala Coma, ustagu iz Muene; Viktora Gajskog; Franju Loneara; Marcela Zbodulju (svi iz Koprivnice). Potom je Komanda mjesta prognala iz grada 24 osobe: Baru, Jelicu i Jakoba Nemeca (lenu, sestru i oca ustagkog satnika Martina Nemeca, koji je pred partizanima pobjegao u Golu); Nadu i Tomislava Sekulu (Ienu i sina bivgega policijskog detektiva Tome Sekule); Baru, Jelicu i
www.CroWa rez.o rq
Anicu Cipie (kenu i keeri odbje oga policijskog strakara Stanka ipiea); Francu, Anicu i Miru Udbinec (majku, kenu i kei strijeljanog logornika Mije Udbinca); Katu, Miju i Mariju Prveie (majku, oca i sestru odbjeglog agenta Ustagke nadzorne slukbe Josipa Prveiea); Tereziju, Stjepana, Mariju, Anu i Baricu Nemec (kenu i djecu ustage Josipa Nemeca); Mariju, Ankicu i Branka Deveiea (kenu i djecu detektiva Stjepana Devtioa); Mariju i Sevelota Jansona te Jelisavetu Nikitin (lenu i sina, te punicu predsjednika Kulturbunda Jansona); Jelu, Vladimira i Zelika Maderiea (kenu i djecu policijskog agenta Mije Maderiea); Slavka Zoru (bivgeg povjerenilca Zajednice za promet stokom iz Zagreba). O tim je kaznenim mjerama obavijegteno i gradanstvo. Prema sjeeanjimaljudi, bile, je jog vise onih koji su "zaglavili" od partizana a da se nisu nagli ni na jednom popisu. Tako je, primjerice, 28. studenoga uhieeno tridesetak elanova Bijele garde, o eijoj daljnjoj sudbini nema nikakvih podataka. Jog kivuei svjedoci kaku da su nmoge "nepodobne" u kolonama i vezane kicom vodili iz grada u obliknji Velild Poganac, mjesto s pretekno pravoslavnim stanovnigtvom, za kojeg se govorilo da je "klaonica za tamognju okolicu" (ne samo za rata, nego i nakon njega). Tvrdi se da je ondje mueeno i ubijeno eak oko 1900 irtava te da su za sadistitko mutenje i ubijanje plaeali i neke Rome (u novinstvu se zaista i pojavljuje ime nekog Nikole Orguga). UVelikomje Pogancu zasjedao stalni prijeld sud u sastavu: komandant kalniekog podrueja Ivan Bobinec, Zvonko Bihler, neki Bogdan, Dugan Vlado Ranogajec, neki Kovaeevie. Iz vojno-istraknog zatvora u Pogancu u zadnji su eas uspjelipobjeei u Krikevce Ignac Dolenec, Josip Magic, Alojz Vrtiprah, Marijan Kovaeie i Josip Merle. Partizani su tijekom osvajanja Koprivnice kod Rasinje likvidirali i doglavnika A. Betlehema. U samom su gradu uhvatiliVinka Nemeca, sina M. Nemeca, te su ga vodili zavezanoga kicorn ulicama do Grantula. Noeu su ga masalcrirali, navodno pri polcugaju bijega. Jedan od nerijegenih slueajeva jest smrt koprivniekog tiskara Viktora Senjana koji se nastojao skloniti pred partizanima. Naden je mrtav, a tvrdilo se da se je sam ubio da ne bi ziv pao u ruke partizanima, all jog i danas ima onih koji tvrde da su ga zapravo partizani ubili iz osvete zato gto je ustagama slukio tiskajuei im materijale. Drugi opet kaku da
Gradski Narodni Oslobodilatki Odbor KOPRIVNICA Broj
PUSTNIC
Za drug it borne Ye doavollava krelanie po graP"aa ,. 71 do Koprivnici....44/eic"trio Ova propusnica vriledi od 1S"- do U Koprionici t641 SLORODA NARODA!
SMRT rAtizmo
ga je ubio neki Zlatia zbog nerijegenih medusobnih materijalnih odnosa. Veeina onih koji su bill na meti partizana sklonila se je izvan Koprivnice. Mnogi su, sluteei nevolje, vee prije pobjegli u Zagreb (primjerice, gradonatelnik Begenie) ill u neka druga, sigumija mjesta. Iz grada je otigao i kupnik Pavunie, gto se mote zaldjueiti iz matienih lcnjiga umrlih. Pavunie, naime, izmedu 4. studenoga 1943. i 28. sijeCnja 1944. nije vodio pogrebe na groblju nego je to radio njegov pomoenik Martin Ehtarie. U gradu je prestao izlaziti KoprivniC1d Hrvat, a tiskale su se novine Srpska rijeC. Iz dostupne je dokumentacije vidliivo da se, primjerice, fteei broj tih novina tiskao u tiskari Vinka Vogickog u tri tisuae primjeraka. 0 partizanskom zauzeau Koprivnice izvjegee je sastavio i ustagki agent 'Broj 66', koji je napisao: "Napadaj na Koprivnicu sa strane partizana usliedio je u noel od 6. na
KOMIINDR IMESTR KOPRIVNICR
ittLILlitlYGNO 0991010. 2100020a
7. studenoga o.g. Izprva se kao obiCno Lula pucnjava po gradu iz pugaIca i parabela, ali je to uskoro prestalo. Negto prije pola noel zaeula se pucnjava sa strojnica iz nagih bunkera. U to su vee doba prodrli partizani u pojedine dielove grada i sa te strane zapoeeli jurig na keljeznieku postaju. Postaju su Cuvali Nijemci i ustage, pripadnici Cme legije. Prvi jurig oko pola noel bio je glatko odbijen i nakon toga j e trajalo pugkaranje sve do iza 2 sata ujutro, kada su odmetnici ponovili jurig. Taj drugi napad takoder je bio odbijen. Za eitavo vrijeme napada na postaju kod eij e je obrane sudjelovala i keljeznieka vojnica, Cula se pucnjava iz grada. Kod zadnjeg napada na postaju pripadnici Cme legije, koji su zaposjeli bunkere oko lokionice, odbili su napad i sami pregli u protunapad i bacili partizane natrag u grad svojih 200 metara. U taj momenat morala je keljeznieIca vojnica otiel da pomogne u gradu munjari, koturagima i domoKOMMND/i MJESTA KOPRIVNICR
n.v'" 1St
PROMS
Dozvoljava se od strane ove Komande za slobodno kretanje po
OGLAS
Za NOVA OODINLI d020011ava se slobodno kre. tank cilein not. Zahvaljuluti 01,001nama thirodwo.Oslebodllaike Yanks I Porilmonklb Cldninla Hrvatska na59 le DOMOVINA ve210 Adam nlobodlota
8olikne blagdane noti I to:
Na BadnIak 2t X1L Inas &avu not. Na Bottd i &not dan Bake 23. do 26. XII. do 12 sati u nod.
Do SC mole ta slotaxia ofuvall t oslobodin 1 011.11 cluelovi mat COOKOVINEPOIrtOn0 le. da los vethn radont 1 ur1110otont utinlam eve. Make, bi Ito prije dotal do podPonc 610bode
110,1011ubIvont pred,anstv. u Slobednoi Keerfmted I
ketaru ntimo
Mate kretanje po noel produljuje se do 21 as na veeer.

Smn foltdonno - Sloboda =amoeba!
SRETNU NOVU GODINU!"

Smrt 1.111.rma - Stobodo nearmfatI
Ante Dobrila v. r.
Ante Dobrita v. r.
brancima. Medutim, domobranski easnik predao je vee svoju posadu partizanima, tako da su se partizani uspjeli presvuei u domobranske odore i zaposjesti sve domobranske bunkere. Kako je sam grad vee bio opkoljen sa tri strane, to je vojnica kad se probijala u grad bila sa svih strana napadnuta, a naroCito sa strane domobranskih bunkera. Tom prffikom je njihov zastavnik bio tegko ranjen, pa su se morali povuCi natrag u postaju. Kod gimnazije je drkao polokaj jedan koturag, tako dugo dok je imao municije. Kasnije je bio uhvgen i partizani su ga kivog razrezali. Dopukovnik Reg borio se s ostalima redarima u redarstvenoj zgradi sve do Cetiri sata poslije podne kada im je nestalo streljiva te su se i oni morali povuei prema zapovjednigtvu, a odatle u vojamu (arda. Time je faktieno prestao svaki otpor u gradu, jedino su jog pripadnici keljeznieke vojnice i njemaelogredarstva drkali neke polokaje. Zadnji su se konaeno povukli pripadnici njemaCkog redarstva i to oko gest sati na veeer. Tako je Citava Koprivnica dogla u ruke partizana. Vojska se skupila nakon povlatenja iz Koprivnice najprije u tvornici Danica a zatim u vojarni Carda gdje su se zadriali do 8. XI. o.g. na veter, odatle su se povlatili najprije do sela Peteranec-Dmje-Botovo a zatim preko Drave do sela Gotalovo. Drugi dan su produljili do Gole. Prilikom napugtanja keljeznitke postaje u Koprivnici, htio je strojovoda oklopnog vlaka sve natovarene sa geeerom i drugim kiveknim namirnicama prevesti u tvornicu Danica, all mu nije to dozvolio prometnik Jambrek. Tako se dogodilo da je lcrivnjom prometnilca dogla eitava hrana u ruke partizana. Nakon okupacije Koprivnice sa strane partizana pronijela se vijest da dolaze u Koprivnicu madarske Cete. Zbog toga su partizani stall na seljaeldm kolima svu zapljenjenu robu, uglavnom prema selu Pogancu i gumama u Kalniku. Kod toga su im najvige pomagali seljaci pravoslavci koji su vrlo spremno nudili partizanima kola. Dio robe prevakalo se prema selu Starigradu i Borovljanima. Robu koju nisu mogli brzo prevesti poCeli su napugtati i unigtavati, a torn prilikom gledali su tmigtiti we vatne zgrade. Zapalili su lokionicu, prometni ured, obadvije carinamice, postaju i sekcijski magazin, skretnitarsld blok, kao i eitavi vozni park. Kod unigtavanja strojeva osobito se istakao strojovoda Jambregie koji je izdao nalog da se iz svih kotlova strojeva ispusti voda a zatim kotlovi
13
Magazin za vojnu povijest / studeni 2013. \
VP
www.BosnaUnited
zapale. Nakon deformacije kotlova stavljene su mine u logigta svih lokomotiva tako da su iste sada totalno unigtene i posve bezvrijedne. Kad su tako posve unigtili grad i opljatkali sve gto se moglo odnijeti, partizani su ga napustili, osim nekoliko domadih ljudi i povukli se u okolna sela. Kada, medutim, Madari nisu dolazili vratili su se partizani u grad. Vedina gimnazijalaca koprivnitke gimnazije pridrugila se odmetnicima, a medu njima se isticao sin prometnog kontrolora Mirka Bifida. Taj Bilid je ditavo vrijeme getao po gradu medu odmetnicima, dok se na geljemitkoj postaji, gdje mu je bilo mjesto, nije niti pojavio. S njime u drugtvu stalno nadzornikpruge Stiglid. Njih dvojica videni su desto u pravoslavnim selima Lepavina, Carevdar i ostalima, za vrijeme dok su to sela bila pod paskom partizana. S njim u drugtvu je i pregledni bravar Pagur koji posjeduje svoj vlastiti auto i motomu dvokolicu s prikolicom, a koji je za sve vrijeme zaposjednuda Ludbrega po odmetnicima stalno tamo odlazio. Po svemu izgleda da su gomja trojica ved od prije u vezi s partizanima te da s njima aktivno suraduju. Tome svjedoti tinjenica da je prije kratkog vremena dotient Pagur nosio u Ludbreg oko 250.000 kuna, a odmetnici mu novac nisu oduzeli, dodim je poznato da su ostalim putnicima oduzimane i najmanje svote novaca. Osimnavedenih, istakao se prilidan broj geljeznidkog osoblja u suradnji s partizanima. U `Narodnooslobodiladld odbor' koji je osnovan u Koprivnici odmah po dolasku partizana imenovan je Tomo Cilcovid, bivgi prvak HSSa, seljak Prutit (Prydid, na. Z. D.) iz Miklinovca, strojovoda Jambregie i lijednik dr. Halavanja s jog nekim gradanima. Dok su jog trajale borbe bio je ranjen Vinko, sin ustagkog satnika Nemeca, te je prenegen dr. Halm . vanji da mu prugi prvu pomod Dr. Halavanja medutim to nije napravio iako je ranjeni Wilco ostao kod njega. Taj mladid je drugi dan pronaden say raskomadan kod jedne kapelice kraj postaje. Kei dr. Halavanje se nalazi ved od prije medu partizanima. Prigodom povladenja n8111 Beta iz Koprivnice istakao se i sin tamognjeg ljekarnika jer je s prozora svoje lcude pucao po njima. lz gomjeg prikaza vidljivo je da je napad na Koprivnicu organiziran uz pomod domadeg putanstva i da je vladala savrkna suradnja izmedu partizana koji su napadali i nji-
Partizanske jedinice u sredigtuKoprivnice u sijeenju 1944. godine hovih pomagada u mjestu koji su sabotirali obranu. I ovom prilikom posve su zalcazali domobrani. Bag svojom predajom bunkera u gradu zadali su jaki udarac obrani. Pa i kod samog povladenja kad je domobranskom po rudnilcu Kokotu izdan nalog da brani geljeznield most na Dravi on ga je napustio i vratio se sa 14 domobrana u Koprivnicu te se to pridrugio partizanima. Kod samog napada sudjelovalo je sa strane odmetnika oko 2000 ljudi dok je naga sveukupna posada iznagala 750 ljudi, a od tog broja treba odbiti domobrane, tako da se mora istaknuti lcako je malen broj ustaga, redara i neko Nijemaca uspio uz sve slutaje izdaje i sabotage poyudi se iz Koprivnice." Jog je zanimljivije izyjegde koje je za poglavnikov Vojni ured 13. studenoga 1943. sastavio Martin Nemec: "Predaja Koprivnice partizanima pripremana je ved kroz dulje vrijeme, a narodito kroz zadnja dva mjeseca toliko javno da je to znao svaki gradanin grada Koprivnice, samo se odekivalo vrijeme kada de to uslijediti. Tu predaju Koprivnice partizanima pripremalo je 50 do 60 starih radikala-demokrata i komunista, podupiranjem upravnih gradanski i jednog dijela tamognjih vojnih vlasti. Kotarski predstojnik TURK, zapovjednik ustagkog gupskog redarsiva ZUPCIC, zamjenik MATIJAS, nadstojnik poreske uprave KREMENIC, upravitelj gradske bolnice NOVACIC, lijednici u gradskoj bolnici DAIC, OBERLIHT, BARDEK sa sinovima, ljekamik MIKULICIC sa sinom, ljekamik KLARNER, satnik LJUBISA STOJAKOVIC, porudnik PANCINA, porudnik DEVCIC, vodnik KUBA LJUBOMIR, svi iz koturagke bojne, s ostalima koji su ved prije iz gradanstva i koturagke bojne otisfi u oblignje gume, radili su neumomo i potpuno nesmetano od bilo koga, pa ako je koji bio i uhvaden po ustagama na javnom protudrg'avnom radu bio je siguran da de biti pugten na slobodu jer su,
na galnst. i sami ustaAki dOnosnici
Poglavarstvo slob. i kr. grada Koprivnice
Oradjani Koprivnice!
1.1 Ow I M.... *We .. Wew.....e. we+ vus I ..Weak wwwe mi... mu. Wwwki
Prism' novaka i Hrvata Podravaca,
VOJNICIE SVECANOSTI,
*Ida tool* dorm,. I rad.* to Isonosi hmatsim saga" to do sudialuM u oven, !Intern narodnom I roinItkom slarlfa.
bvio Poglavnik Dr. lima Pavelit! Nemisna Alava linrataltal Crna leolle I Nen brabd wo.edn11+ doouttovnik BOBAN!
Dr. Slanko Starball ,
bili upregnuti u njihova kola. Potpukovnik RES, zapovjednik mjesta i zapovjednik operativnog odsjeka BILO, bio je pravi zarobljenik partizanskih voda u Koprivnici (svjesno ili nesvjesno, to je tegko redi) no vise svjesno jer je bio na to upozoren, ipak je sjedio dane i no& u hotelu CAR, okrugen najvedim neprijateljima hrvatskog naroda i iz njihove sredine iz hotela davao razne odredbe i zapovijedi pa je to pogteno hrvatsko gradanstvo javno osudivalo i govorilo da de to skupo platiti Hrvati grada Koprivnice. Podetkom mjeseca studenoga podele su se pribligavati samom gradu vele grupe partizana koje su prekapale puteve na sve strane u blizini grada, odvadati iz oblignjih sela videnije ustage u gumu i tamo ih na najzvjerskiji natin ubijati. Potpukovnik RES bio je upozoravan na sve to i zamoljen da se galju vele ophodnje, da barem u neposrednoj blizini grada unigti partizanske grupice koje su dnevno okolo nesmetano krstarile a koje nisu bile vele od 3, 5, i 10 ljudi no u torn pogledu nije nista nikada udinjeno, naprotiv kada su ustage sami otisfi samo jedan kilometar od grada i poubijali jednu partizansku stralu od detiri tovjeka bilo im je zapovijedeno dane smiju na svoju ruku nista utiniti. U nodi 5. na 6. studena zauzele su tri partizanske brigade SITU okolicu
Koprivnice, BREGE, GLOGOVAC, BAKOVCICE, STARIGRAD, VINICU, IVANEC, dok su prema Peterancu i Delekovcu bile samo jade zasjede. U nod, odnosno oko gest sati uveeer na gestog studenog podela je navala sa svih strana, no najjaee s istoene i juin strane grada, dok je sa sjeveme i sjeverozapadne bio samo prividni napad. U gest sati na weer bili su partizani vee u gradskoj bolnici i prvi su otvorili vatru iz strojopugalca na bunkere pred bolnicom u kojima su bili GESTAPO, lijeenici i to dr. OBERSLIHT, dr. DAIC i njegov sin JULIUS, a za njima ostali partizani koji su dogli u bolnicu sa zadnje strane bolnice. Bunked su bili odmah nesposobni za daljnje oddanje jer su u bunkerima bili odmah vednom mrtvi i ranjeni. Nakon kratkog vremena bio je dopremljen dr. 'VEDRIS iz svojeg stana u bolnicu i tamo ostavljen zavezan sa Ncom. Odmah iza pada bunkera kod bolnice potela je veda navala na zgradu (bivgi hotel gdje se nalazila posada-GESTAPO i na kueu ustaglog satnika Martina Nemeca s dvorigne strane gdje su se tokom nod privuldi sa susjednih lcuea i vrtova. Isto tako su se privuldi odmah u prvim weernjim satima iza Leda u zgrade gdje se nalazilo zapovjednigtvo ustagke 'Ieljeznieke satnije, oruinigtva i koturagke bojne, no bili su odbijeni uz gubitke, naroeito pod samim zidovima zgrade zapovjednigtva ustagke satnije. Oko 11 sati bila je zauzeta po partizanima zgrada ljekarne DEREN(IN i 2upni ured i toranj jer je poruenik DEVCIC izdao bez borbe domobrane u puekoj gkoli, a poslije je posada u gimnaziji prestala postojati. Tokom nod partizani su zauzeli i zgradu gradskog poglavarstva pa su uslijed toga gotovo svi bunked ujutro dim je svanulo postali bezvrijedni i nemoguei za svaku Munjara je bila naptgtena od domobrana oko 11 sati i bila u rukama partizana do jutra, lcad su je natrag osvojili ustage, no i on su je napustili jer ih je bilo samo 12 a domall su da su se domobrani u gkoli i aziji predali. ljeznieku postaju koju su branili ustage nisu mogli partizani osvojiti i ako su pravili dvije navale i ne bi nikako pala u rake partizana da nije bila napugtena bespotrebno po neeijem nalogu. Posada u Domoljubu driala se dobro i najdulje kao i posada GESTAPO-a u zgradi KRI2, sve do naloga povlaeenja. U tri sata poslije podne izgledalo je kao da partizani nemaju izgleda za daljnju navalu na ostale zgrade jer su bili napustili gotovo sve zgrade izazapovjednigtvakoturagkebojne,
2eljeznieke satnije i orui'nigtva, pa sam savjetovao zapovjedniku potpukovniku RESU da se zaposjedne zgrada ustagkog logora iz koje se zgrade mote vrlo dobro tuei zgrada gradskog poglavarstva i zgrada ljelcarne DERENCIN koju su zaposjeli partizani i pomoeu te zgrade gdje je ustagld logor mote se lagano povratiti zgrada gradskog poglavarstva jer streljiva i bombi imamo dosta. Potpukovnik RES nije htio to ueiniti yea je naredio bespotrebno povlaeenje. Iako je bilo poznato da su partizani poeeli navalu u prvom mraku, nije bilo nigta poduzeto da se iz sidadigta dade ljeenielco tvorivo vee je to ostalo sve u skladIgtu zatvoreno a gospodin satnik STOJAKOVIC u svojem stanu eekao partizane tako da ni jedan nag ranjenik nije imao zavoj da se pove2u rane. Kada su dogli partizani onda je dogao gospodin satnik STOJAKOVIC i predao cijelo sldadigte partizanima. Isto je tako bilo i s ostalim skladigtima koja su pala potpuno netaknuta partizanima u rake, kao i skladite padobranaca na Danici. Jectino su Nijemci u vojarni dali sve iz sldadita sve ustagama da se obuku sa svime Oo mogu nositi..." Nedugo nakon zauzimanja Koprivnice, i Durdevac je 31. prosinca pao u partizanske rake. Partizani su ondje odmah izdali zapovijed o uhieenju narodnih neprij atelj a u mjestu i okolici. Upartizanske je redove torn prigodom pregao i Stjepan Jagatie, narodni zastupnik za kotar Durdevac i prijeratni aktivni dan HSS-a. Durdevac su partizani zauzeli ponajprije zato gto su ustage ostali bez streljiva pa su ubijegu morali napustiti grad, ostavivgi iza sebe oko 80 motomih dvokolica, desetak tenkova, eetiri vojna teretna samovoza, radiopostaju, a i oko 80 tegkih ranjenika koji su ostali u bolnici. Podrayska republika, medutim, nije dugo trajala - tek tri mjeseca. Ustagld si reiim nije mogao dopustiti da tako vain uporigte kao gto je Koprivnica bude u partizanskim rukama. Zato su ustage ubrzanim tempom skupljali ljude i postrojbe, koje bi bile dovoljno jake da potjeraju partizane i tako vrate izgubljeno podrude. U Kraevcima se tako 6. veljaee 1944. pojavila "Cma legija" koja je imala oko 1.100 ustaga. Prije same Koprivnice, ustage su ponovno vratile Novi Marof, Vargdinske Toplice, Ludbreg, a poslije i Novigrad Podrayski, Vide i Durdevac. Cma je legija 6. sijeenja popalila selaVelild i Mali Poganac, Botinovac i LudbregId Ivanec. Ustage su Koprivnicu zauzeli 9. veljaee 1944. u 22 sata.
Novo izdanje knji]e "Vrijerre zlorina"

Hrvatski institut za povijest objavio je jog 2007.1cnjigu Zvonimira Despota "Vrijeme zloeina: novi prilozi za povijest koprivnieke Podravine 1941.-1948.", u kojoj je objavio nove, nepoznate, pregueivane einjenice, podatke, dogadaje i osobe iz tog razdoblja, prije svega pora2ene u NDH, all je nastojao razotkriti kako je komunistielca vlast osvajala pozicije te kako se nemilosrdno obraeunavala sa svojim ideologkim neprijateljima. U pisanju je maksimalno iskoristio svu arhivsku gradu koja mije trenutaeno bila dostupna. Prvo izdanje knjige bilo je tada brzo rasprodano, a upravo je izaglo njezino dingo izdanje u biblioteci Hrvatska povijest" naldadnieke lcu& Despot Infinitus. Ova knjiga svojim sadriajem nadilazi koprivnieko podrude. U njoj de eitatelj naei prieu o prvom ustagkom logoru u NDH, "Danici" kod Koprivnice, posebice o njegovu ponovnom funkcioniranju za komunistieke vlasti. U knjizi je napisana do sada najiscrpnija analiza umorstva knjilevnika i seljaekog tribuna Mihovila Pavleka Migldne. Novim, do sada nepoznatim podacima upotpunjena je slika o Podrayskoj republici 1943./1944., pa o Rafaelu Bobanu i "Crnoj legiji" koji su se poeetkom 1944. prebacili u sjeverozapadnu Hrvatsku i stacionirali se u Koprivnici. Tu su i vrlo iscrpni detalji o bitci za Koprivnicu u jesen 1944., koja je bila jedna od naj1egeih bitaka na hrvatskome prostoru za Drugoga svjetskog rata. Koprivnieko podrude nadilazi i "Operacija Gvardijan", ili "Deseti travnja", koja je ovdje takoder najdetaljnije opisana. Prva cjelina kronologki obuhvaea sva zbivanja na podrudu koprivnieke Podravine (odnosno podrude nekadakjih kotareva Koprivnica i Durdevac) od 1941. do 1948. godine. Zatim slijedi drugi dio u kojem je zapravo ispriean niz pojedinaenih sudbina ljudi koji su bili glavni akteri opisanih dogadaja. Drugu velilcu cjelinu eine svi popisi 2rtava. Velik dio tih popisa do danas uopee nije obj avlj en (primjerice, popis logoraga "Danice" 1941. godine, popisi Zemaljske komisije za utvrdivanje ratnih zloeina okupatora i njegovih pomagaea za Hrvatsku, pa popis osudenika i presuda Vojnog suda u Bjelovaru 1945.-1946., izvjegtaji rimokatoliekih 2upnih ureda i pravoslavnih parohij a...) Posebno je zanimljiv do sada nepoznat popis iz elaborata Udbe "Rekonstrukcija banditizma za bivi kotar Koprivnica" u kojem je Udba navela sve osobe koje su se, po njezinoj prosudbi, borile protiv nove vlasti, kao i osobe koje su irn u tome pomagale, pri emu su navedeni i podaci gdje je koja od tih osoba nadena, ubijena ili kako je kait ' tjena. Ukratko, ova je knjiga do sada najopseniji, najobjektivniji i najhrabriji znanstveni rad o ratnim i poratnim godinama koprivnieke Podravine. Izuzetna je vrijednost knjige u tome gto se autor nije opredjeljivao ni za jednu stranu, nego sve temelji iskljueivo na dnjenicama. Njezina je vrijednost i u tome Oo je Despot spretno i znalaeld povezao dogadaje na svjetskoj i hrvatskoj sceni u to doba s onima na koprivniekom podrueju. Odnosno, knjigu je pisao s nacionalnog vidika, tako da je ona zanimljiva svima, a ne samo Koprivnieancima, jer je tadagnje krvave prilike na nacionalnoj razini u detalje isprieao bag na koprivniekom primjeru. Knjiga je prvorazredni izvor podatalca za daljnja povijesna istrailvanja, ne samo za Koprivnicu, vea dalcako i za sire. Danij el Tatie Magazin za vojnu povijest / studeni 2013. \ 15
uP
Drugi svjetski rat: Vojske
Odore I oznake Ustatrice vojnice

tekst i foto: Mario Pavlovie
Po\c'etkon 1942 godine uvedene su novo odore, model Y42 koji zanjenjuje prvi tip usta's'ke odore 1 ' _41 i zadCiava se u uporabi do kraja rata
staSki prodorni odjel, koji se s Antom Pavelieem na eelu vratio nakon proglaSenja NDH iz Italije i stigao u Zagreb 15. travnja 1941., Talijani su u Pistoji 1. travnja opremili talijanskim zelenkastim odorama. Na ovratnicima su nosili priSivene hrvatske trobojnice, a na taborskim kapama koje su bile sliene talijanskima nosili su metalno slovo U. Prvih tjedana NDH nosile su se prepravljene i izvorne stawjugoslavenske odore koje su se zakap6ale pod vratom, da bi nakon prepravke za UstaSku vojnicu bile otvorena kroja, kao i prve izvorne hrvatske ustaSke odore M41 koje su se pojavile u svibnju 1941. godine. Surka je imala tend nagivena criepa s naborom na njima, lathim narukavljem eiji se rub podizao u Siljak i zakapeala se eetirima glatkim metalnim gumbima. Ljetne odore krojem su bile sliene zimskima, napravljene od tanjeg materijala. Uz surku se nosila zelenkasta koSulja i kravata. Prema zakonskoj odredbi od 3. srpnja 1941. UstaSka vojnica nosila je odore svjetlosivozelenkaste boje. Casnici UstaSke vojnice einove su nosili na donjem dijelu obaju rukava surke, a doeasnici na gornjem. Ginovi su se sastojali od tamnocrvenih povitica, gajtana namotanih u lcrug i dvostruko upletenih za ispod krugova. Ovisno o einu, ispod povitica dodavao se i tamnocrveni vodoravni pleter du2ine oko pet centimetara. Od lipnja 1941. easnici UstaSke vojnice nosili su einove i na lijevoj strani taborske kape. Od uspostave NDH pa do sredine 1942. nosile su se iskljudvo taborske kape. Ispotetka su na taborskim kapama svi pripadnici UstaSke vojnice (easnici, doe'asnici i vojnieari) nosili samo metalno slovo U s gorueom bombom, a zatim su uvedene i male okrugle metalne ploeice
Svetani pojas nileg easnika Usta:s'ke vojnice u sastavu HOS-a Ne zna se sa sigurnoku kada je propisan i uveden swami pojas za pripadnike HOS-a, je li pri kraju 1944. ili poeetkom 1945. godine. Pojas je bio sirine pet centimetara sa slolenim tropletom na njemu istoga oblika i boje kao Sto je bio troplet na naramenicama. Za generale je bio zlatne boje, za vise easnike srebrne i tamnocrvene boje, a za ni2e easnike tamnocrvene boje. s inicijalimaAP (Ante Pavelie) koje su se nosile na vrhu kape iznad slova U. Tako se i na ovratnicima surke isprva nosilo samo slovo U bez podloge, da bi ubrzo bilo uvedeno noSenje eetvrtastih platnenih latica crvene boje sa slovom U na njima. Nosio se pojas smede boje s obienom metalnom kopeom, starojugoslavenski za easnike. Hlate su bile jahaeeg, skijaSkog i bosanskog kroja uz koje su easnici nosili eizme ili cipele s uvijaeima za vojnieare. Poeetkom 1942. godine uvedene su nove odore Ustake vojnice, model M42 koji zamjenjuje prvi tip ustaSke odore M41 i zadr2ava se u uporabi do kraja rata. Bile su karakteristiene 2uelcastosmeekastomaslinaste boje, krojem sliene staroj ustaSkoj odori M41 s manjim izmjenama u detaljima. Surka ostaje otvorena kroja s 6etirima naSivenim aepovima s prednje strane surke, sada sa Sirokim prividnim naborom i blago valovitim preklopnicima na dlepovima. Zalcopeavala se eetirima metalnima ili od sintetieke tvari izlivenim gumbima obojenima u boju odore i ukraSenima reljefnim znakom UstaSke vojnice s gorueom bombom. Narukavlja ostaju ista kao i kod starih M41 surki, zelene kokilje i kravate i dalje se nose. Ljetne surke krojem su bile iste kao i zimske, all bez nabora na cl2epovima i Sivane su od tanjeg materijala. Taborske kape ostaju iste, samo sada u novoj boji UstaSke vojnice. Latice takoder poeetkom 1942. godine mijenjaju oblik, sada im je gornji kraj zaSiljen, tako da vise nisu imale oblik eetverokuta, vet peterokuta. Doeasnici i vojnitari i dalje su nosili oznaku U s gorueom bombom na laticama, a za easnike je uvedena ista oznake manje Godine 1942. uvode se i posebne metalne latice za prometne zdrugove UstaSke vojnice. Bile su eetvrtaste, tamnocrvene boje, veoih dimenzija sa znakom U i 2eljezniecim kotaeem s krilima ispod znaka U. UstaSka vojnica nosila je platnene ili metalne latice, izradene od tankog lima i zatim bojene. Za easnike UstaSke vojnice uvedene su i tvrde kape, telerice, sliene tvrdim kapama domobranskih easnika, u boji nove ustaSke odore. Suncobran im je bio erne boje, a podbradak u obliku tropleta tamnocrvene boje. Imala je i tri tamnocrvena ispuSka koji su se prldali du2 vanjskih Savova kape. Tada se na kapama pojavljuju i nove oznake za ustaSke easnike. Izradene su od tankog lima i zatim emajlirane ili samo bojene. PM znak bio je ovalna oblika, uokviren pleterom i poluvijencem od lipova lista u podno2ju ovala. U srediStu znaka na crvenoj podlozi bilo je smjeSteno slovo U plave boje s gortroom bombom u njemu. Iznad to oznake nalazila se druga manja okruuokvirena pleterom, gla
%4 \ 40 . 1 00
u tijem su se srediku na crvenoj podlozi nalazili inicijali AP plave boje. easnici su to oznake nosili i na taborskim kapama. Godine 1943. doputeno je i doeasnicima noenje tvrdih kapa, ali samo izvan sluZbe s obienim vojnitarskim oznakama na kapi. Uveden je i novi kozni pojas za 6asnike smede boje s kop6om ovalna oblika uokvirenom pleterom. U srediku kopee na crvenoj podlozi nalazi se emajlirano plavo slovo U s goru6om bombom. Do6asnici i vojni6ari dobivaju nove metalne kvadratne kope s reljefnim slovom U i bombom u njemu smjekenom na sreditu kopee. Hlate ostaju istog kroja kao i stare, ivane od novog materijala 2u6kastosme6kastomaslinaste boje s tamnocrvenim ispucima duz vanjskih avova za tasnike. Poglavnikova tjelesna bojna i Poglavnikov tjelesni zdrug Pripadnici Poglavnikove tjelesne bojne (PTB-a) nosili su kao i svi ostali pripadnici Ustake vojnice yea opisane ustake odore M41 svjetlosivozelenkaste boje i od poeetica 1942. M42 Zuekastosme6kastomaslinaste boje. Na ovratnicima nose posebne latice na koje su jedino oni imali pravo nogenja. Bile su aetvrtasta oblika obojena u boje hrvatske trobojnice sa slovom U na njima, za aasnike mala U oznaka, a za vojniaare yeah dimenzija. Pritvrkivale su se kao i sve ostale latice priivanjem na ovratnike. Godine 1942. uvode se nove latice drugog oblika, peterokutne sa zailjenim vrhom, boje trobojnice i slovo U ostaje. Kada
je 15. svibnja 1942. PTB rasputen, a stvoren Poglavnikov tjelesni zdrug (PTS), odlueno je da njegovi pripadnici nose odore zatvorena kroja. Odora se zakap6ala pod vratom s pet gumba obojenih u boju odore i reljefnim U na njima. Surka je bila krojem i bojom kao i nova odora Ustake vojnice M42. Jedina je razlika bila ko je M42 otvorena kroja, a nova odora PTS-a zatvorena. Godine 1944. ponovno su uvedene nove latice za PTS oblikom kao i stare sa zailjenhrt vrhom, sada umjesto trobojnice postaju jednobojne s malom oznakom, reljefnim romboidnim vrhovnieldrn znakom i jedva vidljivim slovom U unutar njega. Latice su bile- jednake za 6asnike i vojniaare. Takoder su za easnike i vojnitare PTS-a uvedene i nove kopee. easnici nose ovalnu kopeu, uokvirenu pleterom s reljefnim vrhovnidcim znakom i slovom U bez goruCe bombe, smjekeno na sredini kopee. Vojnieari nose 6etvrtaste aluminijske kop6e s reljefnim vrhovni6kim znakom na sredini kope"e. Od polovine 1944. veliki dio PTS-a opremljen je njemaddm M43 odorama sivomaslinaste boje, s kojih su skidane naramenice i stavijane oznake Ustake vojnice. Od zime 1944. nose jo i odore olovnoplave boje koje su navodno bile namijenjene ruskoj oslobodilatIoj armiji generala Wlassowa. Odore su bile zatvorena kroja, morale su se preko glave navla6iti zbog nepotpunoga prednjeg razreza na surci koji je bio samo do pasa. Zalcapeala se trima gumbima do pod vrat,
Odora zastavnika Ustake vojnice M42 u sastavu HOS-a Poeetkom 1942. godine uvedene su nove odore Ustagke vojnice, model M42 koji zamjenjuje prvi tip ustake odore M41 i zadrtava se u uporabi do kraja rata. Bile su karakteristiene zuekastosmeckastomaslinaste boje, krojem sliene staroj ustagkoj odori M41 s manjim izmjenama u detaljima. Surka ostaje otvorena kroja s eetirima nalivenim diepovima s prednje strane surke, sada sa firokim prividnim naborom i blago valovitim preklopnicima na citepovima. Zakapeala se Cetirima metalnima iii od sintetiCke tvari izlivenim gumbima obojenima u boji odore i ukralenima reljefnim znakom Usta.ke vojnice s gorueom bombom. Lena narukavlja eiji se rub podizao u giljak ostaju ista kao i kod starih M41 surki, zelene kaulje i kravate se i dalje nose uz nove surke. Za sveeane prilike easnici su nosili i bijele kaulje s kravatama erne iii modre boje. Ljetne surke krojem su bile iste kao i zimske, ali bez nabora na d'Zepovima i .fivane su od tanjeg materijala. Na naramenicama nose stare crvene eetvrtaste easnieke lance s malom oznakom U. Na odori se nalazi iznad desnog cliepa vrhovniCki znak, koji je uveden za sve pripadnike HOS-a, kao i pleter slo'ten od triju gajtana za rate easnike tamnocrvene boje sa srebrnim trolistima iii samo pleter za zastavnika. Nosi se i ratni spomen-znak s driavnim grbom u zapueku prvog gumba na koji su imali pravo oni koji su najmanje godinu dana urtili vojnieku sluThu u sastavu HOS-a u NDH ili izvan nje i sudjelovali u neposrednoj borbi s neprijateljem ili su najmanje gest mjeseci upravljali pothvatnim vodstvom borbenih postrojbi. 0,asnici su uz odoru nosili i kaini pojas smede boje s kopeom ovalna oblika uokvirenu pleterom. U sredfftu kopee na crvenoj podlozi nalazilo se emajlirano plavo slovo Us gorueom bombom u njemu. Magazin za vojnu povijest / studeni 2013. \ 17
Drugi svjetski rat: Vojske

Crna legija" Kako su odore za UstaSku vojnicu izradivane u mnogim radionicama na vise mjesta i kroz cijelo ratno razdoblje radene od raznih materijala razliCitih nijansi boje, njihov izgled u detaljima i izvedbi znatno se razlikuje. Zbog nestaSice odgovarajueeg sukna za Ustaku vojnicu mo2emo vidjeti njene pripadnike u razlieitim odorama od starojugoslavenskih, izvornih ustagldh M41 i M42, domobranskih, talijanskih, njemaeldh i na kraju olovnoplavih za ROA. Tako je za Crnu legiju" zbog nestaSice upotrijebljeno potpuno crno sukno namijenjeno navodno pravoslavnom sveeenstvu. Zbog tih crnih odora i prozvana je Crnom legijom". Odora je bila krojem potpuno jednaka uobieajenim ustaldm odorama. Nosile su se i zelenkaste koSulje s kravatom. Hrvatske oruiane snage (HOS) Sredinom 1944. paelo se s planiranjem stvaranja HOS-a koji je trebao ujediniti sve oru2ane postrojbe, pogotovo UstaSku vojnicu i Domobranstvo koji su dotada bile zasebne vojske s posebnim zapovjedniStvima. Dana 13. sijeenja 1945. objavljena je zapovijed koju je donio poglavnik Ante Pavelie kojom se uvode jedinstvene oznake i istovjetnost odora svih pripadnika HOS-a izuzev mornarice, zrakoplovstva, radne sluThe i narodne zaStite. Surka mora biti zatvorena kroja, zakapeala se do pod vrat. Kroj novih surki nije detaljnije opisan. Navodno se radi o surkama krojem nalik njemaeldm M43. Stvarnost je veainom izgledala drukeije. Zbog nestaSice odgovarajueeg sukna i stalnih ratnih djelovanja pripadnici HOS-a zachlali su svoje stare odore i na njih dodavali nove oznake. Novih oznaka takoder nije bilo za sve dovoljno, tako da molemo vidjeti na fotografijama mjeSavinu starih i novih oznaka na odorama. Casnici su nosili einove na naramenicama na koje se priSivao pleter sloIen od triju isprepletenih gajtana, za ni2e Casnike pleter je bio tamnocrvene boje sa srebrnim trolistima ili sam pleter (za zastavnika). Visi easnici nosili su pleter od dvaju vanjskih gajtana srebrne boje i jednoga srednjeg gajtana tamnocrvene boje i na njima troliste zlatne boje. Generali su nosili pletere zlatne boje s trolistima srebrne boje. UstaSki easnici ne nose vise oznaku Gina na lijevoj strani taborske kape, vet samo na donjem dijelu obaju rukava kao predajnu uspomenu. Casnici i vojnieari UstaSke vojnice, sada pripadnici HOS-a, zadr2avaju svoje staro znakovlje na kapama i laticama koje dobivaju jedinstveni oblik. Sve su peterokutne sa zaSiljenim vrhom. Za sve pripadnike HOS-a uveden je i vrhovnitki znak, dflavni grb s vrhovniCkim znakom na trobojnoj platnenoj vrpci koji se nosio iznad gornjega desnog d2epa na surci. Postojala je i metalna inacica vrhovniCkog znaka koji se prievrSeivao na surku pomoeu iglica na savijanje iii priSivanjem.
Tvrda kapa usteskog eitsnika Tvrde kape easnika Ustake vojnice bile su oblikom nalik istovrsnoj kapi domobranskih easnika Zuelcastosmeekastomaslinaste boje. Uvedene su poeetkom 1942. godine. Suncobran im je bio crne boje, a podbradak u obliku tropleta tamnocrvene boje za niZe casnike. Imala je i tri tamnocrvena isptdka koji su se prulali duZ" kape. Tada se na kapama pojavljuju i nove oznake izradene od tankog lima, emajlirane iii bojene. Prvi je znak bio ovalnog oblika uokviren pleterom i poluvijencem od lipova lista u podnatju ovala. U srediftu znaka na crvenoj podlozi bilo je smjegteno slovo U plave boje s gorueom bombom u njemu. Iznad ovalne oznake nalazio se drugi okrugli znak uokviren pleterom u eijem su se srediftu nalazili inicijali AP (Ante Pavelie) plave boje na crvenoj podlozi. Prikazana kapa proizvedena je 1944. ili 1945. godine i krojem je nalik njemaekim Knautschmutze". imala je eetiri naSivena d2epa, po dva na prsima i bokovima s raynim preklopnicima na njima. Te su odore u NDH nazivali finskim odorama" i predstavljaju ujedno i posljednji model odore PTS-a. Postojale su i odore koje su Sivane u NDH od identienoga olovnoplavog sukna koje je Njemaeka isporueila Hrvatskoj zajedno s gotovim saSivenim odorama. Ta u NDH Sivana surka bila je zatvorena kroja s punim prednjim razrezom i zakapeala se s pet gumba. Taborska kapa krojem je bila sliena talijanskim taborskim kapama na kojoj se Atitnici za usi preklapaju na tjemenu i nije imala prednji valjalc na telu kape. Hlaee su bile jahaeeg kroja, potko2ene otraga i unutar nogavica. Cizme su i dalje noSene kao i cipele s uvijaeima. PTS je kao elitna ustaSka postrojba uvijek dobivao najbolju opremu koju je dr2ava u tome trenutku imala na raspolaganju.
Taborske kape Ustake vojnice Taborske kape Ustake vojnice bile su oblikom sliene talijanskim taborskim kapama. Bile su 2tdkastosmeelcastomaslinaste boje s preklopnim valjkom na eelu kape na kojem su se nosile oznake. Kako su se proizvodile na vise mjesta, postoje razlike u detaljima i izvedbi taborskih kapa, pa oak i u boji. Na jednoj slici je taborska kapa ustakog easnika s easniekim bojenim oznakama i oznakom Gina poruenika koji se nosio na lijevoj strani taborske kape, kao i sve ostale oznake Oinova Ustake vojnice. Na drugoj je slid kapa ustakog vojnieara Zuelcastosmeelcastomaslinaste boje izradena za zimsku uporabu s oznakama za vojnieare, obieno aluminijsko slovo U i mala okrugla ploeica s inicijalima AP
Drugi svjetski rat: ZloEini
Kozaeka postrojba u njemaekim uniformama kakva je poeinila zloein u okolici Marije Bistrice
Kozaiki polkolj Ilistralcom Laz

tekst i foto: Darko Lackovi
Partizanska ubojstva Pavia Kukolie i Julia h.gara bila su povod pal Oa sela 25, listopaca 1943, ubojstva 22 civila u dobi od 16 do 60 gocina
okviru ustanove Nadasve" (NaAa draga svetika), a to je bilo i nekoliko poznatih umjetnika poput Ivana Generali6a, koji su bili mobilizirani. Tijekom 1942. i 1943. u Mariji Bistrici su se nalazila dva voda ustaa sa zapovjednikom Dragutinom Horvatom iz Donje Stubice za kojega su lokalne vlasti tra2ile smjenu jer su ga smatrali pijanicom i nedovoljno ustrajnim u pronala2enju neprijatelj a. Na Lazu Bistriekom nalazila su se dva voda koja su osiguravala prohodnost ceste od KaSine do Marije Bistrice sa zapovjednikom Vinkom JuriSi6em i njegovim zamjenikom Sre6kom Marevi6em. Po6etkom prosinca 1942., partizani su uki u srediSte Marije Bistrice, razorulali oruZnike, zapalili spise te odrkali miting u cilju upoznavanja stanovnikva s ciljevima njihove borbe. Sutradan su se povukli prema Lazu, gdje su presreli automobil marke Praga te razorulali jednog zrakoplovnog poru6nika, koji je bio u pratnji jednog vodnika i dva domobrana. Dana 20. olujka 1943., jutarnjim vlakom upti6ena je 2. strojnieka sat Zagreba6ke ustaSke posadne
arij a Bistrica nije bila poprike nekih ye6iti ratnih djelovanja tijekom Drugoga svjetskog rata, ali su na njezinom podru6ju, pogotovo na podru6ju okolnih sela, vodeni orukani manji okrgaji izmedu zara6enih strana. Tijekom 1942., u Bistricu su doSli domobrani koji su radii na uredenju bistri6ke Kalvarije u
Vol
bojne kao stalna posada u Mariju Bistricu, kako bi neprestanim ophodnjama nadzirala giroku okolicu. Nepunih godinu dana nakon prvog partizanskog posjeta", potetkom listopada 1943., pripadnici novoformiranog Zagrebatkog partizanskog odreda neuspjegno su pokugali udi u sredigte Marije Bistrice, bili su odbijeni. No, nakon gest dana pokugali su ponovno i uspjeli su bez borbe uei u sredigte mjesta. OruZnitka i domobranska posada biva zarobljena i pugtena kueama, a ustagka posada je za to vrijeme otigla na 2eljeznidlcu stanicu u Zlatar Bistrici. Mini se da je posrijedi bio dogovoreni manevar, time je izbjegnut moguei oru2ani sukob. Tom prilikom je ponovno opljatkana opeinslca blagajna i pismohrana, ali je i odvedeno 20-al( ljudi tijekom povlatenja na Laz i svi su pugteni osim dvojice bistritkih gazda. Dvojica lokalnih dobrostojeeih gospodara, Pavao Kukolja i Juraj Zagar, pogubljeni su na Bistriekom la7u. 0 partizanskoj nakani likvidacije svjedoei izvjegtaj koje potpisuje politield komesar Milan Kuren u ime Zagrebaekog partizanskog odreda, a podnosi ga otito neposredno poslije te akcije Stabu II. operativne zone NOV i POH. U izvjegtaju je navedena sliedeea tvrdnja: Tom prilikom pohapgeni su nekoji banditi iz istoga mjesta koji de biti nakon provedene istrage likvidirani, kao provokatori i izdajice kako samih mjegtana, tako i okolnih sela". Dalde, radi se o izyjegeu koje je oeito nastalo prije samog ubojstva spomenute dvojice i u kojemu se na neki natin prejudicira njihova krivnja. Ubijeni su bili na vrlo okrutan naein, a njihovi posmrtni ostaci pronadeni su na Plasigeu, mjestu koje se danas naziva Grobi, te su nakon vige od mjesec dana ekshumirani i krajem studenoga 1943. pokopani na iupnom groblju u Mariji Bistrici. Potragazapoeinite.ljima ubojstva Kukolje iZagara Nakon tih ubojstava, od strane ustagke posade u Marii Bistrici poduzete su odredene alctivnosti prema podrutju Laza. Tako su kamionom na Laz dogli ustage u petak 15. listopada 1943. kod gostionice Martina Jakovca te mu zaplijenili auto i odveli njega i njegovoga sina Dragu. Sutradan su pustili oca Martina, a sina Dragu zajedno s automobilom zadriali i pod prijetnjom prisilili da ih vozi, ukoliko ne Zell da mu sve pobiju i popale. Nekoliko dana kasnije opet su se pojavili i uz verbalne prijetnje sta-
novnigtvu pucali iz lakkh i teiih strojnica traieei partizane. OptuZivali su seljane da su svi partizani i da ih treba sve unigtiti. U jednom trenutku doglo je i do kratkog sukoba izmedu partizana i ustaga kod mjesta Krt nakon tega su se ustage povukli. Sutradan su ustage oplj atkali lcueu Martina Guklja oko koje je vodena i borba, traleei njegovu Z"enu, koja da je pozvala partizane, te mu uzeli 70.000 kuna. Zapaljena je i kuea Ivana Culdja iako on, prema priznanju partizana, nije suradivao s njima. Zahvaljujuei pomodi susjeda u gagenju poiara, kuea mu nije izgorjela, ali su izgorjele gospodarske zgrade. Iz obje knee ustage su uzeli vola i kravu, gest kokogi i jednu gopanu gusku. Pljadka je nastavljena i kod Franje (uldja, gdje su mu uzeli 3.000 kuna i svega ga pretukli kako bi odao gdje su partizani. Bacili su mu u kuou bornbu koja mu je razorila say namjekaj. Ostalim Lazancima takoder je oduzet novac: Alojzu Hrenu 5.000 kn, Dragutinu Mikugu 3.000 kn i
Andriji Mikugu 1.000 kn, a Alojzu (veku oduzeli su civilno odijelo i drugo rublje, dok su Miji Simiji iz Stubiekog Laza oduzeli sve, tak i Nakon pljaeke u zaseoku Vrh, jedna delegacija seljana dogla je na Ustagld Stan u Mariju Bistricu kako bi zamolili da im se ne pliadka i pali imovina. Odgovoreno im je da ih treba sve poldati i popaliti jer da su svi skloni partizanima s obzirom da ih ispoma2u. Seljaci su pokugali objasniti da se ne mogu suprotstaviti partizanima jer su oni naoru2ani, a jedna 2ena iz te delegacije traiila je eak da se nadoknadi podinjena gteta, gto je naravno izostalo. Dolazak Kozaka Gini se da su ovi dogadaji bill samo uvertira onome gto de se dogoditi nekoliko dana kasnije. Prema izvjegeu Glavnog ustakog stana Ministarstvu vanjskih poslova o teroru Nijemaca u Mariji Bistrici i Ministarstvu unutamjih poslova NDH o zlotinima Nijemaca u selu Bistritki Laz, a koje je uslijedilo tri
Trgovina Jurja Zagara
dana nakon nemilog dogadaja, Kozaci u njematIcim odorama dolaze s 11 kamiona i jednim tenkom iz Donje Stubice gdje su bili stacionirani. U Mariji Bistrici u meduvremenu pristigli novi zapovjednik Stanko Baritie navodno im nudi vodita kao tumada i kao nekog kome su poznate lokalne prilike, ali je to bib odbijeno kao nepotrebno. Vee prilikom prolaska kroz Bistricu Kozaci su silovali dvije domade cure, po emu su ince bili poznati. Od silovanja jedne Zene, inate supruge svoga neaaka, odustali su kad je na njih poteo vikati, na ruskom jeziku, nekadagnji sudionik Prvog svjetskog rata i rusld ratni zarobljenik Fabijan Militki, nadimkom Habek. Otito su ostali iznenadeni da netko u ovome kraju zna ruski, pa je moguee da ih je izmedu ostaloga i to odvratilo od toga nauma. Dolaskom na Laz odmah su poteli s ubijanjem i paljenjem kuta, a u tome nisu pokedjeli nikoga, 6ak niti imovinu Fabijana Bertoviea koji je izgubio dva sina legionara na Istoenom bojigtu u borbi protiv Sovjeta, ko im je dao odmah do znanja. Stanovnike su ubijali tamo gdje su ih zatekli, na polju, dvorigtu i u kuei. Jednoj osobi koja je bjeZala iz zapaljene knee s 4.000 kn oduzet je novac, a po pritanju preNvjelih, pokojni Valent Gabud imao je poveeu svotu novaca kod sebe te je dopremlj en u Mariju Bistricu, gdje je u oblanjoj gumi ustrijeljen, a novac nije kod njega pronaden. Najbestijalnije ponaknje bilo je vidliivo u bezrazloi.nom 12ivljavanju na yee mrtvima, eetvorici mladiea koje su spalili na lomati, gto je bilo inate karalcteristitno za Kozake. Ubojstva Pavla Kukolje i Jurja Zagara bili su povod paljenja sela 127 26. listopada 1943. i ubojstva 22 nevinih civila u dobi od 16 do 60 godina, medu kojima se naglo i petero 2ena., a koje su izveli Kozaci u njematkim odorama. lzvjegda o ubojstvima U arhivskom gradivu pronaden je dokument koji, osim popisa stradalih, poprilitno detaljno opisuje i posljedice tih ubojstva. Izvjegouje se da je dana 26. listopada o.g. Njematla vojnieka obhodnja dogla u ovo podrutno selo Laz, koja je bez ikakovog razloga strieljala litelistvo, koje se je nalazilo na poljodjelsIdrn radovima u polju ili u svojim lcueama i palila je njihove domove. Tom zgodom ubijeni su sliedeei 1) Cukelj Valent, kovadki obrtnik iz Laza 116, 48 god. star. Ostalo je jog 8 elanova obitelji, od kojih se dvo-
Magazin za vojnu povijest I studeni 2013. \ 21
vp
Drugi svjetski rat: Zlofini
jica nalaze Orulanim snagama NDH i to Franjo i Dragutin. 2) Jot Fabijan iz Laza 107, 30 godina star, ratar, ostalo je jog 3 tlana obitelji. 3) CikoviC Janko, ratar iz Laza , 18 godina star, ostalo je jog 6 tlanova obitelji. 4) Bartolovit Bla2, ratar iz Laza 129, 56 godina star, ostala su jog 3 elana obitelji. 5) Bartolovie Fabijan, ratar iz Laza 133, 57 godina star, ostalo je jog 5 tlanova obitelji. 6) MatokVinlco, ratar iz Laza 128, 19 godina star, ostalo je jog 2 tlana obitelji. 7) Orat Alojz, ratar iz Laza 120, 27 godina star, ostala su mu 4 elana obitelji i to Zena s troje djece. 8) Cvek Josip, ratar iz Laza 202, 50 godina star, ostala su mu 2 tlana obitelji. 9) Dijanid Ivan, ratar iz Laza 38, 36 godina star, ostala mu Zena s 5-ero djece. 10) DijaniC Filip, ratar iz Laza 37, 36 godina star, ostala su mu 2ena i dvoje djece. 11) Dijanit Silvestar, ratar iz Laza 37, 38 godina star, ostala mu Zena s troje djece a ima svega 6 elanova obitelji. 12) Dijanid Stjepan, ratar iz Laza 32, 43 godina star, ostala mu Zena s 4 djece, brat i majka tj. 7 elanova obitelji. 13)Gabud Ignac, ratar iz Laza 41, 61 godina star, ostala mu Zena. 14) Gabud Fabijan iz Laza 14, 48 godina star, ostala mu Zena s troje djece. 15)Gabud Janko, ratar iz Laza 30, 42 godina star, ostala kod kuCe 3 nejake djece i sin koji se nalazi u vojsci, a ubijena mu 2ena. Jela i kder Jana. 16)Gabud Jela ZenaJanka. 17)Gabud Jana kder Janka. 18)GabudValent, ratar iz Laza 13, 60 godina star, ostala mu Zena s troje djece. Isti je iz Laza doveden u M. Bistricu i tamo strijeljan. 19) Gabud Elizabeta, lcutanica iz Laza 9, 70 godina stara, ostala je jog 5 tlanova obitelji. 20) Gabud Marica iz Laza 9, 15 godina star, ostalo je jog 5 tlanova obitelji. 21) Gabud Kata, lcudanica iz Laza 43, 32 godina star, ostao je suprug s 5-ero djece. 22) Muhek Tomo iz Podgorja 13, 42 godina star, ostalo je 8 elanova obitelji. U istom izvjeku navedeno je da .. napred navedeni nisu podrZavali veze sa odmetnicima, ved su isti bili podpunoma pouzdani i pogteni ljudi. Tom prilikom je spaljena imovina 42 stanovnika."
Nekadagnja trgovina Martina Jakovca U dostupnom izvjeku stoji sljedede: "Navedena njematka vojnieka obhodnja zapalila je sliedede domove: 1) BartoloviC Josip iz Laza 135, Izgorjelo je: klijet, podrum, 25 hl vina, 30 m sijena, 2 mtc kukuruza, 20 mtc krumpira, 100 kg graha, te trpi gtetu za 639.000 kn. Ima tri clana obitelji. 2) Gabud Vid iz Laza 19. Izgorjelo je: kuta s dvije sobe i jedne kuhinje, kukuruz 20 m, pgenice 150 kg, rat 150 kg, jetam 100 kg, grah 100 kg, 620 snopova kukuruzovnice, 5001vina, 100 metara drva, svo pokudstvo u kudi, odjeda i obuda za titavu obitelj, kuhinjsko posude, vinsko posude, krava i tele te 45.000 kn gotovine. Trpi ukupnu gtetu od 1,500.000 kn. Ima 6 tlanova obitelji. 3) Dijanovid Milan iz Laza 49. Izgorjelo je: kuda s tri sobe, staja, gupa, kukuruza 13 m, pgenice i rani i jedma 5 m, krumpira 35 m, svo pokudstvo u kuti, jedna volovska kola, 15 hl vina, vinsko posude, 4 hl octa, te sva odjeda i obuda te trpi gtetu 1,500.000 kn. Ima 6 elanova obitelji. 4) Gabud Janko iz Laza 9. Izgorjelo je: kuta za stanovanje s tri sobe i kuhinje, te drugakuoa s dvije sobe, gupa, podrum 4 m dug i drugi podrum 8 m dug, staja, dva svinjca, 20 m kukuruza, 40 m sijena, 10 m krumpira, 200 kg graha, pgenice i raZi 500 kg, 60 hl vina s vinskim posudem, dvije 'crave i jedna svinja oko 150 kg teline, izgorjela je sva odjeda i obuda. Trpi gtetu od 3,000.000 kn a ima 5 tlanova obitelji, dok mu je teta Elizabeta i kter Marija ubijena. 5)Gabud Florijan iz Laza 43. Izgorjelo je: krov na staji i sijeno od 15 m, krevet s namjegtajem, odjeda i obuda, te trpi gtetu od 250.000 kn. Ima 661anova obitelji, Zena Kata je ubijena a dijete je ranjeno. 6)GabudValent iz Laza 13. Izgorjelo je: staja, klijet, gupa, 50 m sijena, 3 komada blaga, 3 m pgenice, rani Portret Jurja 2agara i jetma, te trpi gtetu od 400.000 kn.
1% %.1
1 ,0 0.0 .1
Kod sebe je spremio gotovinu oko 300.000 kn te je odveden u Mariju Bistricu i ubijen, a novac mu je po njemaelcim vojnicima odnegen. 7) Gabud Mato iz Laza 276. Izgorjelo je: staja, klijet, 8 m sijena, 100 kg krumpira, 20 kg graha, 150 1 vina, pgenice i jeema 50 kg, 300 1 octa, vinsko posude i jedan ormar, te trpi gtetu od 180.000 kn. Ima tri dlana obitelji. 8)Bartolovid Alojz iz Laza 132. Izgorjelo je: dvije klijeti, 30 hl vina s vinskim posudem, 15 m lcrme, 100 kg krumpira. Trpi gtetu od 950.000 kn. Ima 10 dlanova obitelji. 9) Bartolovid Bara 185. Izgorjelo je: dvije gupe, gtagalj, klijet, dvoja kola, vrgilica, veternica, dvoje svinja, sijeno. Trpi ukupnu gtetu od 1,560.000 kn. Ima 8 dlanova obitelji. 10)Bartolovid Ljuba iz Laza 129. Izgorjelo je: klijet, gupa, 30 hl vina s vinskim posudem, 4 m sijena. Trpi gtetu od 574.000 kn. Ima tri e'lana obitelji, a suprug Bla2' je ubijen. 11)Bartolovid Franjo iz Laza 131. Izgorjelo je: ldijet, gupa, 17 hl vina s vinskim posudem, 8 m sijena. Trpi gtetu od 490.000 kn. Ima detiri dlana obitelji. 12)Bartolovid Kata iz Laza 134. Izgorjelo je: klijet, prega, 20 hl vina s vinskim posudem, 8 m sijena. Trpi gtetu od 440.000 kn. Ima 8 dlanova obitelji. 13)Bartolovid Kata iz Laza 133. Izgorjelo je: klijet, 6 hl vina, 10 m sijena, 70 kg krumpira, te trpi gtetu od 101.000 kn. Ima 5 dlanova obitelji. 14) Bartolovid Grga iz Laza 130. Izgorjelo je je: dvije klijeti, prega, gupa, 30 h 1 vina, 10 m sijena. Trpi gtetu od 1,050.000 kn. Ima 5 dlanova obitelji. 15)Matok Martin iz Laza 128. Izgorjelo je: klijet, staja, dvije gupe, 25 hl vina s vinskim posudem, 25 m sijena i sve pokretne stvari nalazede u kudi. Trpi gtetu od 1,100.000 kn. Ima 7 dlanova obitelji. 16)Matok Stjepan iz Laza 126. Izgorjelo je: dvije idijeti, dvije gupe, 40 hl vina, vinsko posude, 25 m sijena, 2 m pgenice, 2 m kukuruza, kola, plug. Trpi gtetu od 1,400.000 kn. Ima 6 dlanova obitelji. 17) Matok Petar iz Laza 124. Izgorjelo je: dvije klijeti, 10 m sijena. Trpi gtetu od 300.000 kn. Ima 3 dlana obitelji. 18)Matok Milan iz Laza 123. Izgorjelo je: klijet, staja, gupa, 10 hl vina, 12 m sijena. Trpi gtetu od 610.000 kn. Ima 5 dlanova obitelji. 19) Matok Janko iz Laza 123. Izgorjelo je: klijet, staja, gupa, krava, tele, 10 hl vina, 15 m sijena, 2 m Trpi gtetu od 770.000 kn. Ima
Nekadanji sudionik Prvog svjetskog rata i ruski ratni zarobljenik Fabijan Milieki, nadimkom Habek 5 dlanova obitelji. 20) Gukelj Ivan iz Stubidkog Laza 21. Izgorjelo je: podrum, gupa, dvije klijeti, staja, tri svinjca, sobni namjegtaj, gotovine oko 140.000, galanterijska roba u vrijednosti oko 100.000 kn, tri voza kukuruzovnice, 10 m pgenice, ra'Zi i jedma, 13 hl vina, vinsko posude, 50 m sijena, plug, brane, 200 kg graha, 2 biciIda, odjevni predmeti i obuda. Trpi gtetu od 2,500.000 kn. Ima 8 dlanova obitelji. 21) Cukelj Martin iz Laza 265. Izgorjelo je: kuda s dvije sobe, staja, gupa, 6 m pgenice, jedan m i 50 kg jedma, 3 m ra2i, 10 m kukuruza, 10 m krumpira, 50 m sijena, say sobni namjegtaj s odjedom i obueom, 6000 kn gotovine, dreI, hoblibank, gradevinski materijal za jednu kueu, prega, kola, plug. Od pokretne imovine mu nije nista ostalo a imao je kravu, vola i 200 kg graha. Trpi gtetu od 2,500.000 kn. Ima 6 dlanova obitelji. 22) Gukelj Slava iz Laza 87. Izgorjelo je: klijet, gupa, 10 m sijena, 10 hl vina, 6 m pgenice. Trpi gtetu od 200.0001m. Ima 7 dlanova obitelji 23) Gukelj Kazimir iz Stubiekog Laza 21. Izgorjelo je: klijet, staja, prega, svinjac, 12 hl vina, 15 m sijena, 4 m pgenice i razi, vinsko posude, odjevni predmeti i obuda. Trpi gtetu od 100.000 kn. Ima 8 dlanova obitelji 24) Gukelj Janko iz Laza 261. Izgorjelo je: staja, gupa, 20 m sijena, svinjac, sobni namjegtaj, odjeda i obuda, novi plug. Trpi gtetu od 700.0001m. Ima 5 dlanova obitelji. 25) Gabud Stjepan iz Laza 15. Izgorjelo je: staja, gupa, klijet, 13 hl vina s vinskim posudem, ostalo vinsko posude, say gospodarski alat, 10 m sijena, 15 m krumpira, 350 snopova kukurozovnice, 1 m kukuruza, 100 kg graha te sva pokretna imovina. Trpi gtetu od 700.000 kn. Ima 5 dlanova obitelji. 26) Gabud Fabijan iz Laza 14. Izgorjelo je: kuda, staja, klijet, 10 hl vina, 6 m kukuruza, 100 kg gtaha, 10 m sijena, te sva pokretna imovina. Trpi gtetu od 800.0001m. Ima 4 elan obitelji koji su ostali iza njega dok je isti ubijen. 27) Boc Florijan iz Laza 6. Izgorjelo je: kuda s dvije sobe, podrum,
gupa, svinjac, 20 hl vina s vinskim posudem, 3 hl octa, 10 m kukuruza, 2 m pgenice i raii, sobni namjegtaj, odjeda i obuda, 2 m krumpira, 17 m sijena, te say ostali imetak. Trpi gtetu od 800.000 kn. Ima 8 dlanova obitelji. 28) Gabud Ignac iz Laza 41. Izgorjelo je: kuda s dvije sobe i jedna kuhinja, podrum, staja, gupa, 12 hl vina sa badvama, 10 m kukuruza, 2 m pgenice, 80 kg graha, 12 m krumpira, 15 m sijena te say sobni namjegtaj. Trpi gtetu od 700.000 kn. On je ubijen, ostala je samo ena. 29) Bertovid Fabijan, iz Laza 40 Izgorjelo je: kuda s dvije sobe i kuhinja, staja, klijet, gupa, svinjac, 3 m kukuruza, 80 kg pgehice,15 sijena, 12 hl vina s vinskim posudem i ostalo vinsko posude, 3 hl octa, odjevni predmeti i sobni namjegtaj. Trpi gtetu od 800.000 kn. Ima 3 dlana obitelji 30)Gabud Lovro iz Laza 43. Izgorjelo je: staja, gupa, 7 m kukuruze, 20 m krumpira, 100 kg graha, grada za lcudu, 10 m sijena. Trpi gtetu od Kn 650.000. Ima 5 dlanova obitelji. 31) Dijanid Stjepan iz Laza 32. Izgorjelo je: kuda, podrum, 20 m kukuruza, 10 m sijena, 600 snopova kukuruzovnice, 11 hl vina. Trpi gtetu od 550.000 kn.On je ubijen, a ostalo 7 dlanova obitelji. 32) Dijanid Filip iz Laza 33. Izgorjelo je staja, podrum, svinjac, 20 m sijena, 8 m krumpira. Trpi gtetu od 200.0001m. On je ubijen, a ostalo je 3 &ma. obitelji. 33) Boc Martin iz Laza 6. Izgorjelo je: kuda, podrum, staja, svinjci i gupa, 9 hl vina s vinskim posudem, 5 m kukuruza, 70 kg graha, 15 m krumpira, 1 m pgenice i jedma, 8 m sijena, svinja oko 100 kg teline te say sobni namjegtaj, odjeda i obuda. Trpi gtetu od 400.000 kn. Ima 2 elana obitelji. 34)Dijanid Janko iz Laza 38. Izgorjelo je: staja, ldijet, gupa, komora, 13 m sijena, 15 m kukuruze, vinsko posude. Trpi gtetu od 200.000 kn. Ima 5 dlanova obitelji. 35)Gabud Pavao iz Laza 10. Izgorjelo je: kuda za stanovanje s 4 sobe, podrum, kudni najmegtaj, odjeda i obuda, 31 hl vina s vinskim posudem, 100 hl octa, 30 m krumpira, 20 m kukuruza, 8 m pgenice, razi i je'dma, svinjci, 2 komada svinja po 150 kg taine, 50 m sijena, 500 snopova kukuruzovnice, 150 kg graha. Trpi gtetu od 2,000.000 kn. Ima 10 dlanova obitelji 36) Gabud Slava iz Laza 40. Izgorjelo je: kuda s dvije sobe sa svim namjegtajem, 8 hl vina, vinsko posude, 4 m kukuruza, 80 kg graha, 8
Ma
Drugi svjetski rat: Zlotini

jen, a ostalo je 4 djece, od toga 3 nejake, asin se nalazi u vojsci. 41)Gabud Metod iz Laza 11. Izgorjelo je: ku6a, podrum, komora, staja, svinjci, 20 hl vina s vinsldm posudem, 40 m sijena, 8 m kukuruza, 100 kg graha, 20 m krumpira, pgenice i raZi 200 kg, sobni namjegtaj, pokuestvo, odje6a i obu6a, dvije svinje u tezini od po 100 kg te2ine, sva perad. Trpi gtetu od 2,000.000 kn. Ima 7 61anova obitelji. 42) Dijanie Vid iz Laza 221. Izgorjelo je: ku6a, staja, podrum, svinjci, 11 m kukuruza, 5 m sijena, 10 m krumpira, 80 kg graha, 2 hl vina, vinsko posude, poku6stvo, odijelo i obuta, te ZiveZne namirnice, sve u vrijednosti od 800.000 kn. Ima 4 61anova obitelji. " Nadalje je u dokumentu navedeno da ... svi ovi ogte6eni dobri su i izpravni zitelji koji nisu poddavali veze sa odmetnicima a kako su bez ilcakovih razloga ovako tegko stradali da stavi prijedlog na nadlano mjesto da se ovim ljudima pruii pomo6 u 2iv. namimicama, odjedi i obudi kao i grad. materijalu i novcu, dok je ova ob6ina poduzela sve gto je mogu6e da ovdagnji 2itelli koji su u stanju da iste pomognu, o emu je ve6 ovdje zapo6eta sabirna akcija". Poznato je da je nakon po6injenih zlo6ina na Laz pogao sa svojom postrojbom i zapovjednik Stanko Bari6i6, vrlo ljut zbog ovih po6injenih nedjela. Taj dogadaj je bio razlog i nekih napetosti izmedu ustaga i Nijemaca koja su kasnije uslijedila, a bilo je poznato da zapovjednik Stanko Bari6i6 nije osobito simpatizirao Nijemce, gto unato6 vojnom saveznigtvu i nije bila rijetkost medu 6asnicima Ustagke vojnice i Hrvatskog domobranstva. 0 toj napetosti nekoliko mjeseci kasnije, 17. svibnja 1944., izvjekuje agent RAVSIGUR-a pod imenom Prigorac", koji je u saznanju da bi 4. sat Ustagke posadne bojne trebala na intervenciju Nijemaca otici iz Marije Bistrice, s obzirom da su se bili s njima posvadili u selu Laz. No, to se ipak nije dogodilo, pa je ustagka posada ostala u Mariji Bistrici i na Lazu, ali je s vremenom popunjena dodatnim ljudstvom kako bi bila u6inkovitija u nerijetkim ophodnjama na podmeju Hrvatskog zagorja i Prigorja. Do kraja rata u Mariji Bistrici je smjegten i stoner 2. bojne XX. ustagkog posadnog zdruga sa zapovjednikom, kasnije promaknutim u satnika, Stankom Bari6i6em, te sto2erna 1. i 4. sat, dok je 2. sat bila na Lazu, kojoj je do kraja 1944. zapovijedao Sre6ko Marevi6. Stradali su mahom stanovnici zaselka Donji Gabudi koji nisu bili nikako u1dju6eni u prijagnje dogadaje ili suradivali s partizanima. Suradnju s partizanima mogli su imati Gornji Gabudi, koji su blii i kao takvi su mogli biti u kontaktu s partizanima, jer bi ovi kod njih mogli traziti neku pomo6 i uto6igte. Kozaci su dalde zabunom ubili nedu2ne ljude i popalili njihovu imovinu. Osim umorstava i paljenja nije izostala niti plia6ka tih 2rtava kao niti ve6 spomenutoga gostioni6ara Martina Jakovca, inaee podrijetlom iz Gorskog kotara, kojemu je odnegeno 130 litara rakije, negto vina i trafike. Sasvim je jasno da je odmazda po6injena zbog ubojstva Juraja 2agara i Pavia Kukolje, ali nij e moguee iz niti jednog dostupnog dokumenta utvrditi tko je sve to inicirao. Je li to bio utjecajni brat jednog od ubijenih, Dragutin Kukolja, ina6e referent redarstva i poru6nik Ustagke nadzorne sluZbe, kasnije i na du2nosti dozapovjednika zatvora na Sayskoj cesti u Zagrebu ili se to dogodilo na inicijativu lokalne politi6ke ill vojne vlasti?
m krumpira, 5 m sijena, 150 snopova kukuruzovnice. Trpi gtetu od 250.0001m. Ima 2 clan obitelji. 37) Gabud Stjepan i Mato iz Laza 11. Izgorjelo je: ku6a, podrum, staja, komora, sobni namjegtaj, givaei stroj, odje6a i obu6a, 40 hl vina, vinsko posude, podrumski namjegtaj, sve 2ive2ne namimice, te mu je izgorio sav pokretni imetak. Trpi gtetu od 1,700.000 kn. Ima 7 61anova obitelji. 38)Dijani6 Silvestar iz Laza 37. Izgorjelo je: klijet, staja, gupa, prega, 18 hl vina, vinsko posude, 15 m sijena, 300 snopova kukuruzovnice, odje6a i obu6a. Trpi gtetu od 800.000 kn. Ima 6 61anova obitelji, a on je ubijen. 39) Dijani6 Ivan iz Laza 37. Izgorjelo je: klijet, staja, gupa, prega, 3 hl octa, 10 m sijena, 18 m krumpira, 8 hl vina, vinsko posude. Trpi gtetu od 500.000 kn. Ima 6 elanova obitelji, a on je ubijen. 40)Gabud Janko iz Laza 30. Izgorjelo je: ku6a s dvije sobe i namjegtajem, podrum, gupa, prega, 10 m sijena, 10 m kukuruza, 15 m krumpira, 150 kg graha, odijelo, obu6a, 17 hl vina s vinskim posudem, svo poku6stvo, dvije svinje od oko 100 kg po komadu. Trpi gtetu od 1;500.000 kn. On je sa Z"enom ubi-
Marija Bistrica snimljena iz zraka 1943. godine
24 / Magazin za vojnu povijest 1 studeni 2013.
Mal
Drugi svjetski rat: Knjige
Tko su bill uslim

tekst: Mario Werhas foto: Zvonimir Bernwald
Ova knji3a. nide prva kojai se bavi SS-ovozTi Handiar", all je prva koju je napisao sun' pripadnik divizije kao osobno svjedoranstvo
koliko god se autor trucl'o ostati nepristran i dad samo nove i potpune informacije (koje su u ranije navedenoj Redlieevoj knjizi dane samo fragmentarno ili nisu uop6e spomenute), Citatelj se ne mo2e oteti dojmu, po zavrgeticu Citanja knjige, da je Sulejmanpagideva knjiga sve ono gto Rediiaeva nije. Odnosno vidno je naglagen pokugaj da se o diviziji polcuga razmigljati na jedan pozitivan" natin. U meduvremenu je George Lepre objavio knjigu Himmler's Bosnian Division. The Waffen-SS Handschar Division 1943. - 1945." (Shiffer Military History Atglen, SAD, 1997.). Navedena izdavatka lcuaa stekla je svoj ugled medu vojnim povjesniearima, pogotovo onima koji se have osovinskim snagama u Drugome svjetskom ratu, po eitavom nizu vrlo uspjegnih i kvalitetnih izdanja. Knjiga o diviziji Hanaar" iz pera spomenutog Georgea Leprea svakako ulazi u red takvih knjiga. Prije svega Lepreova knjiga je jedan korektan prikaz borbenog puta SSove divizije Hand2ar" u kojoj nije pregu6eno nista, ali s druge strane oslobodena" je bilo kakvih osobnih premisa". Lepre u svojoj knjizi kao jednog od najvenijih i najvrednijih sugovornika i pomagaea navodi upravo Zvonimira Bemwalda. I tako dolazimo do Cetvrte knjige o diviziji Hand2ar", knjige autora Zvonimira Bemwalda (ovdje bih 2elio napomenuti da sam zadnja dva navedena naslova autora Sulejmanpagiea i Leprea dobio upravo od gospodina Bemwalda na Cemu i ovom prilikom zahvaljujem). Zvonimir Bemwald svoju knjigu, uspomene, poeinje opisom svoga djetinjstva i mladosti u rodnom Slavonskom Brodu (u kojem je i roden 8. kolovoza 1924.). Ovaj dio knjige daje pogled na svakodnevni 2ivot jedne njemaCke gradske obitelji u Slavoniji 30-ih godina proglog stoljeea. Sam navedeni opis sadeli u sebi i eitav niz potpuno zaboravljenih drugtvenih crtica" iz Nvota Nijemaca u Slavonskom Brodu (Citajuci dio knjige prisjetio sam se nekih priea koje sam slugao od svoga djeda). Na kraju ovoga poglavlja autor daje jedan, kako on to naziva, ekskurs (udaljavanje od osnovne misli") u kojem opisuje polo'aj ondagnje Hrvatske u Kraljevini Jugoslaviji te odraz dolaska nacista na vlast u Njemaelcoj (30. sijeCnja 1933.) na odnose izmedu Jugoslavije i Njemaeke. Nadalje, autor u istom poglavlju opisuje i razvoj Ustagkog pokreta". Do listopada 1942. autor je pohadao gimnaziju u Osijeku, a po zavrgetku gkolovanja prijavljuje se kao dragovoljac za Waffen SS. Kao visok i stasit, uz to germanskog izgleda", odabran je za slunu u LSSAH (Leibstandarte SS Adolf Hitler - tjelesnu postrojbu Adolfa Hitlera, koja je tada imala rang motorizirane divizije) te je uputen u vojamu iste u Berlin (Lichterfelde-West). Po okonCanju pjegatke obuke (listopada - prosinca 1942.) autor biva upti6en u sastav SS-ove motorizirane divizije Das Reich", koja se tada nakon tegldh i iscrpljujudh borbi na IstoCnom bojigtu nalazila na popuni i odmoru u Francuskoj u kojoj ostaje do oiujka 1943., a potom odlazi na dvomjeseeni teeaj za prevoditelje te potom dobiva razmjegtaj u novoustrojeni sto2er za osnutak SS-ove divizije Handlar". Tijekom svibnja 1943. autor radi na ustrojavanju prvog tetaja za imame divizije. Driavni SS-a Heinrich Himmler smatrao je islam borbenom religijom" te je u skladu s tim zapovjedio da svaka postrojba budute SS-ove divizije Hancaar" imavojnog ima-
ajem ljeta ove godine, taman kada sam se paeo pripremati za pisanje elanK a o pobuni u SS-ovoj diviziji HandIar", dobio sam u ruke" knjigu Zvonimira Bemwalda Muslime in der Waffen-SS. Erinnerngen an die bosnische Division Hand2ar (1943. - 1945.)" ili u prijevodu Muslimani u Waffen SS-u. Uspomene na bosansku diviziju 'Hancaar' (1943. - 1845.)". Navedena knjiga izigla je iz tiska 2012. godine u izdanju izdavaeke kuee AresVerlag" iz Graza. Jog tamo krajem 90ih godina proglog stoljeea, putem folksdojeerslcih veza" imao sam Cast osobno upoznati Zvonimira Bemwalda koji je yee tada radio na prilcupljanju materijala za svoju knjigu. Vidjeli smo se u nekoliko navrata u Slavonskom Brodu i Zagrebu i tada sam islcoristio" priliku da iz prve ruke saznaffrgto Age detalja o samoj diviziji Hand2ar", odnosno njenom ustrojavanju i ratnom putu po bespuoima Bosne. Navedena knjiga nije prva koja se bavi SS- ovom divizijom Hand2ar", ali je svakako prva koju je napisao sami pripadnik divizije kao osobno svjedneanstvo, odnosno eovjek koji je u diviziji proveo cijeli njezin ratni put u Bosni. Osim knjige Zvonimira Bemwalda, objavljene su jog tri knjige kojima se u naslovu nalazi ime SS-ove divizije Hand2ar". Prva od njih je knjiga Envera RedNea Muslimansko autonomakvo i 13. SS divizija" (Svjetlost", Sarajevo, 1987.). Iako je navedena knjiga tiskana u drugoj polovini 80-ih godina proglog stolieea kada su vee mnogi izvori bill lalcge dostupni, lcnjiga sama po sebi predstavlj a najgoriprimjer komunistiekogkursa" u povijesnom istreivanju, gdje autor polazi od vee ranije utvrdenih" zaldjuealca te objavljuje samo one Cinjenice koje idu u prilog potvrdama njegovih vee ranije utvrdenih" zaldjueaka. Na novu knjigu trebalo je Cekati do 2000. godine kada je Zija Sulejmanpagie u Zagrebu tiskao svoju knjigu 13. SS divizija `Hand2ar' - Istine i laN" (Kultumo drugtvo Bognjaka Preporod", Zagreb, 2000.). Navedena knjiga nosi znalcoviti podnaslov: Istine i lei" i 26
- U SLICI
Der ReichatiThret-SS ire Gespuich mtt dem Divisioaskammandeur: Reialudithrar-SS u razgovoru an zctpoviednikom dIviztje.
U knjizi su objavljeni faksimili stranica pojedinih brojeva lista "Hand2ar"
mmi
No 717-03-711
v '
ani u Waffen-SSDer 'Relch4iiily.er.(54bacbligte die

55-6oww. b. 6, &h.
I won fgroatiod 'Reicbdhi6brb-456 woke!. &VA. b.
6. gob. di. (Abruaidkro
I. Der rarer dee Ehrenkompanle markt dem Dr,,,r1.err-11. DeparDrOlk rrahrene rettnije dap wpm. DereArliDerm. 2. Der lierchafghrer-ft *A.D. dl. Fran1 Her Elreenkomp.. pe.-- fleltIDMIrrertif ahnpn DeD,DD" totrqn.
410110f, 0171
lielchrfarre.O. Alimohorl prcd DerchrD1hretent rirr, Aorbildentortend peileilleah pith*. ,
Irriehrhtbrer-0
yl
U jednome od brojeva lista "Hand.t" ar" zabiljden je posjet Heinricha Himmlera 'Handzar"diviziji
ma koji je imao zadaeu da, uz vjersku sluzbu, kod vojnikapotiee i odr2ava borbeni duh. Krajem svibnja 1943. autor dolazi sa sto2erom na osnutak divizije u Zagreb gdje radi u srediku za prihvat dragovoljaca na Sayskoj cesti, a potom u divizijsko-promid2benom vodu. Od srpnja 1944. autor je rasporeden u 18. teeaj za pripravnike easnike (Graz), a potom nakon desetotjedne obuke u 13. ratni teeaj za SS-ove prieuvne easnike u Pragu te je po okoneanju tetaja (veljaee 1945.) promaknut u SS-ova zastavnika i upueen na daljnje 'Skolovanje za topniekog easnika u Beneschau. Knjiga se nastavlja dvama ekskursevima autora. Prvi je o imamima (tabor-imam) u SSovoj diviziji Had 'ar" te je dan popis svih imama koji su bili u diviziji, dok je u drugom ekskursu opisano djelovanje Amina el-Husseinija, velikoga jeruzalemskog muftije, na ustrojavanju teeaja za imame te opeenito njegovo djelovanje oko postrojavanja divizije Hand2ar". Peto poglavlje knjige, koje govori o pobuni u 13. SS-ovoj opkoparskoj bojni divizije uVillefrancheu, predstavlja srz knjige, buduei da je autor posvetio veliku kolieinu svoga vre-
mena istra2ivanju uzroka pobune i u vie navrata putovao u Francusku te Bosnu i Hercegovinu u potrazi za odgovorima na pitanja tko je organizirao i s kojim ciljem navedenu pobunu. Autor je u navedenom poglavlju iscrpno citirao svjedoke pobune (u prvom redu gemsu Alihodbea) s kojim je 1999. obiao Villefranche te je posebno istaknuo strijeljanje petorice casnika opkoparske bojne, a potom je dao i profile" glavnih voda pobune (D2aniea, Vukeliea, Matutinoviea i Jeleneka). U posebnom ekskursu koji je posveeen odnosu medija poslije Drugoga svjetskog rata prema pobuni, autor navodi pisane te dolcumentamo-filmske uratke na temu pobune i divizije opeenito. U godinama nakon proglagenja neovisnosti Republike Hrvatske gospo din Zvonimir Bemwald obratio se pismima svim glavnim institucijama Republike Hrvatske u kojima je polcugao objasniti motive pobune i da je ono ko se slavi kao otpor faizmu i stradavanje pobunjenika" u svojoj bid krivo i besmisleno. U nastavku knjige autor opisuje dovitetalc obuke na vojnom vjezbalistu Neuhammeru (glezija, kamo
je divizija prebaeena poslije epizode" u Villefrancheu) te povratka divizije na podrueje NDH u veljaei 1944. (Slavonija), da bi sredinom o2ujka 1944. preka u Bosnu. Divizija je odmah po svom dolasku uklju-
Knjiga 'Muslime in der Waffen-SS" Zvonimira Bernwalda
sena u borbena djelovanja te je sudjelovala u vise protupartizanslcih pothvata (Maibaum", Heiderose", Rtibezahl", Hackfleisch" ...). Tijekom rujna i listopada 1944. u diviziji su zaredala masovna napukanja postrojbi od strane BoSnjaka, a ostaci divizije (veeinom Nijemci) prebateni su prvo u Baranju (divizijska borbena skupina sudjeluje u bitki na Batini), a potom u Madarsku. Ostaci divizije zatim su u povlaeenju doli do juine Austrije gdje su se predali britanskim snagama. Na temelju zahtjeva FNR Jugoslavije 38 bivkh easnika i doeasnilca divizije (iskljueivo Nijemci) izrueeni su te im je sudeno u Sarajevu za navodne ratne zloeine (deset osudeno na smrt vjeganjem), a ostali na dugogodignje zatvorske kazne. Deveto poglavlje knjige opisuje odiseju autora iz Striegaua (Donja glezija, gdje se nalazio u sastavu 79. SS-ove grenadirske pukovnije 31. SS-ove dragovoljaeke divizije, kao zapovjednik satnije u 6inu, od 20. travnja1945., prieinmog SS-ova potpomenilca) preko Ceske do zaroblj eniekog logora u Chamu te poslije u Regensburgu (zarobljenielci logor za pripadnike Waffen SS-a) u kojem ostaje do rujna 1947. godine. U meduvremenu je Dfiavna komisija za utvrdivanje zlotina okupatora i njihovih pomagaea" FNR Jugoslavije 10. prosinca 1947. slu2beno zatraila od amerielcih vlasti autorovo izrueenje. U posebnom dodatku autor daje jedan pregled povijesti Bosne i Hercegovine s posebnim osvrtom na islam u istoj. Kao posebno vrijedan dodatak knjizi autor je objavio preslike nekoliko tiskanih brojeva (brojevi: 1, 2, 3, 5, 7, 8 i 9) divizijskog easopisa Handcar" koji je tiskan dvojezieno hrvatsko-njemaeld. Zaldjueno se mole reei da knjiga Zvonimira Bemwalda Muslime in derWaffen-SS" svakako predstavlja vrijedno i zanimljivo tivo za eitanje te svakako jedan ozbiljan doprinos boljem poznavanju i shvaeanju navedene teme. Jedini nedostatak je ko je knjiga tiskana samo na njemaekom, tako da je u potpunosti dostupna samo uskom krugu njemaelcih govornika" danas u Hrvatskoj. No u narednom vremenskom razdoblju mo2da je ugledamo ipak na hrvatskom ill bonjaekom, sto bi svakako bio hvale vrijedan pothvat.
-iti-itZM
itgeoks ,Ttaibfao kto:
O palome drugu!
(ao vanjski suradnik Hrvatskog vojnika, 3oris Seel nladi tijekr 11
pisao le strdne tekstove u ]otovo svakome broju ovoga lista

oris Svel mladi preminuo je 20. rujna 2013., tek nekoliko dana nakon svog 42. rodendana, a nakon iznenadujute kratke bolesti. Za sve one koji ga nisu poznavali, treba redi da je bila rijet o pravome renesansnom 6ovjeku osobi iznimno girokog obrazovanja, interesa i djelovanja, ko je sve neuobitajeno u danagnje doba radikalne specijalizacije. Ta se girina na pojavnoj razini odreavala u tinjenici da je Boris Svel bio poznat i po profesionalnoj specijalizaciji u trima potpuno odvojenim i profiliranim smjerovima. Dok zasigumo ima pozvanijih za opisivanje njegove osnovne karijere pravnika (gdje je nakon diplome poloZio i pravosudni ispit te postupno dogao i do viastita odvjetnitkog ureda) ili njegovih opseixiih djelatnosti u lanru znanstvene fantastike (gdje je bio nagradivani autor i tirednik), ovdje demo reti koju o njegovoj prvoj intelektualnoj ljubavi - vojnigtvu kao praksi, struci i znanosti. Od danas malobrojne rodbine moglo se euti kako je, dok je vetina djece bila odgajana na igaelcama i bajkama, Boris Svel rastao na pridama iz vojne povijesti i tehnike. Osim ko su takve teme golicale i njegovu intelektualnu Zed, razlog tome vjerojatno treba traZiti i u osobi oca, takoder Borisa Svela (starijeg) - osobe koja je, uz kasniju gradevinsku sumku, tijekom Drugoga svjetskog rata obavila i gkolovanja na jednoj od vojnih akademija u Italiji te nakon toga i njematku dotasnioku obuku u Stockerau, nedaleko Beta. No da su stvari bile dmktije, te bi oteve prite vjerojatno ostale tek sporednim stvarima i lijepim sjetanjem. Boris Svel mladi svoj je vojni rok u redovima JNA odsluZio tijekom predratne 1990. godine. Skola rezervnih oficira u Zadru, kako je kasnije volio pritati Jedina sredina koju sam vidio, a da je odgovarala pojmu vojske kako sam si ga ja na temelju priea zamislio da treba bid", bila je izvor nekih znanja. I vet je bila 1991. godina, rat na horizontu - gdje se prekomanda na staff u Banju Luku pretvorila u susret s realnoku, s vojskom bez intelektualizma, s rezervistima koji pristfiu u postrojbe, s kaosom priprema za rat, vojno-policijskim operacijama iz prve polovine 1991. i in-
tenzivnim polititicim raslojavanjima koja su sve te procese pratila. Svel je tu odslatio svoj vojni rok do kraja, a u Hrvatsku se vratio s ponegto vojne opreme i knjiga - mlad, donelde uvjetban i vjegt kao potencijalni topnitIci tasnik te spreman pomodi domovini koju je volio. U Zagrebu on postaje pripadnik Narodne zagtite, neko vrijeme kao takav i djeluje - za gto je dobio i famoznu Spomenicu - a vrata se i na Pravni fakultet koji je prije rata uspjegno upisao. U kaosu ustrojavanja zatetaka hrvatske vojske njemu iz nekih, nikada do kraja dokutivih razloga na Odsjeku za obranu ukidaju stare vojnu Icnjiiicu, ali mu brigu i sve ko je u njoj stajalo, i cin, ali i vojno-evidencijsku specijalnost (VES) - pa tako isti za neko vrijeme ostaje topnitki easnik samo po sjedanjima i znanju. No to nije sprijetilo sudbinu da ga iz pjegatkoga postroja izvute kolega iz Zadra, zbunjen njegovim krivim svrstavanjem, ne bi ii ga onda pokugao i preraspodijeliti natrag u redove kraljice bojigta". Dok od te preraspodjele nije bib nigta, dugotrajno se bitnijim pokazao poziv da, dok teka administraciju, napige negto za podlistak njegove potencijalne topnieke postrojbe - gto je Boris Svel rado i ueinio. Na temelju tog pisanja on se ubrzo nagao pozvan i od skupine koja je u Ministarstvu obrane RH ustrojavala novo glasilo te je u Hrvatskom vojniku poteo suradivati od vrlo ranih dana, usporedno sa studijem. Ta je suradnja do svoga kraja bila honorama, a Svel je Age od desetljeta bio i jedini vanjski suradnik spomenut u redovitome impresumu
ovoga lista, sltabenog glasila Ministarstva obrane RH. Kao vanjski suradnik Hrvatskog vojnika, Boris Svel mladi tijekom narednih 11 godina pisao je u gotovo svakome broju ovoga lista, objavivgi stotine stranica struenog i dobro ilustriranog teksta. Pregled arhivskog sadriaja ovoga lista, objavljenog digitalno u veljaei 2000. godine, 143 njegova veva strutna teksta gto nije ni izbliza we gto je on tada objavio, piguei ujedno i za MORHov tjednik Velebit", all i za publikacije kao ko je bila Delta" (pod urednigtvom Dubravka Gvozdanovita). Tematski gledano, Boris Svel zapoteo je kao autor na temu topnigtva (na temelju svog obrazovanja u JNA), da bi se kasnije progirio, prvo na tehnitka pitanja pjegatkog naoruianja i protuzratnog topnigtva, a onda i na pitanja opte vojne povijesti. Tim je pomakom zapoteo njegov postupni prijelaz, koji ga je konatno doveo na momarieke teme - na pitanja tehnike, ali i ustroja te djelovanja HRM-a, ali i drugih ratnih momarica. Iako Pisani detaljno i strutno, svi ovi radovi nikada nisu pravilno vrednovani - buduti je Hrvatski vojnik, kao sluZbeno glasilo MORN-a, tih godina za sebe tvrdio da je strutni tasopis, a ipak nije progao sve prijave i prilagodbe radnih procesa da bi ga takvim krenula smatrati i bibliotekarska struka. Pa ipak, o kvaliteti ovoga ukupnog rada ponegto govori i programatski tekst Moguti smjerovi razvoja flotnih snaga HRM izmedu godine 2000. i 2015.", objavljen potetkom 2000. u priznatome hrvatskome znanstvenom casopisu Polemos" (Vol. III No. 5, 2000) te ponegto strutnih tekstova objavljenih u Poljskoj (recimo, Francuski avisoi tipa A 69", gto je dalo i naslovnicu za Okrety Wojenne Nr.3. 2001 (48)). Tijekom toga radnog razdoblja, koji se preklapao s ponegto oduZenim studijem prava, Boris Svel radio je i terenski - izvjegtavajuti kao honorami vojni novinar s niza medunarodnih vojnih vjeZbi te pi:guti strutno-tehnieke tekstove utemeljene na radnim posjetima velem broju stranih ratnih brodova koji su navratali u hrvatske luke. Na neki danas zbunjujudi natin, kao vanjski suradnik vojnih glasila zavrgio je i kao vodi-
telj harem jedne sluThene delegacije MORH-a na vojnome primanju organiziranom na palubi takvoga stranoga ratnoga broda. U vode vojnopovijesnoga pisanja Boris Svel mladi uveo je i niz novih ljudi, medu ostalima i autora ovog nekrologa, kojima je potom godinama bio pri ruci kao prijatelj i mentor. Pa ipak, kada mu se nije ostvarila najveta Zelja da po kadrovskim promjenama s potetka 2000-tih godina naslijedi prijatelja na stalnome radnom mjestu urednika momarice u Hrvatskom vojniku - on je s vojnigtvom napravio rez. Ostavio se te djelatnosti, za koju je prikupio more materijala, da eak nije ni naplatio dugovanja. Svel se vratio fakultetu, diplomirao pmvo, a onda se njime i poteo baviti kao glavnim zanimanjem. Za to vrijeme njegova se strast za pisanom rijeti uz pravnu struku (strueni radovi o praynim aspektima privatizacije) prelila i put knjiievnosti. U Zanru znanstvene fantastike pisao je prite, uredivao glasilo tematskoga kluba iz Zagreba i tu je prona:gao dio utjehe mimo vojnigtva - alcdvnosti koja je ostala hobi i vjetna tema za duge kave s plateljima, od kojih je vetina s podruejem obrane imala itekakve veze. Tako je ostalo sve do sredine 2011. godine, kada je odlutio da je dovoljno vremena proglo i da pisanje na vojne teme Age ne boli. Sudjelovao je u osnivanju udruge gradana Udruga OBRIS - Obrana i sigumost", kojoj je postao tajnik. Poteo je pisati i za portal OBRIS - Obrana i sigumost, a na teme koje je volio jog od nekada. Dogovarao je suradnju i s 6asopisom Vojna povijest, od koje bi zasigumo bib ploda da se u pritu nije okrutno tunijegala ruka sudbine - nagli zdraystveni problemi, a onda i potpuno neoteldvana smrt. Njegovim preranim odlaskom bimo je siromagnija ostala i malobrojna strutna javnost na teme obrane, sigurnosti i vojnigtva u Hrvatskoj. Ito je siromagtvo dublje no gto bi se tinilo na prvi dojam, buduti je Boris Svel mladi aktivno komtinicirao, diskutirao i chino se s velikim brojem aktera i pokretata reformi te razvojnih napora na polju obrane u Hrvatskoj. Jedino gto od svega toga ostaje tek su uspomene i mrtogtvo objavljenih stranica Icvalitetuoga strutnog teksta.
Prvi svjetski rat: Bitke
svjetski rat bio je rat artiljerije - ili jos preciznije, rat te's'ke Austrija Nje eka bile su osobito efikasne u fazvoju haubica i Nara te'sike kategorije
Austrijsko opsadno orude koje je korateno s njemaekim haubicama u opsadi Liegea
Magazin za vojnu povijest studeni 2013.
Magazin za vojnu povijest / studeni 2013. \ 31 %
Prvi svjetski rat:
Punjenje "Debele Berte Na strainjoj strani vidi se ukopano sidro koje je zaustavljalo trzaj haubice nakon ispaljenja projektila tekst i foto: mr, sc. Zvonko Trzun protestantizam), a kad je zatrebalo, nudili su i financijsku pomo6 samo neka se neodlueni mini vlastodrki ldone ulaska u njemaeld savez, kamo ih je pozivala sve glasnija Pruska. Francuska je bila velika i stara kontinentalna sila, naueena da svojom diplomacijom (a ako zatreba i vojskom) giri svoj utjecaj Europom. Mozda je jog i va2nije da je vojnom silom osvajala kolonije uzdui i poprijeko manje razvijenih dijelova svijeta, a sada je - eto ba pored )-nje - stasala nova sila koja se doduk kasno pojavila na politiekoj karti, ali eije su snaga i moe rasle tako brzo da je bilo tek pitanje trenutka kada ee po2eljeti dio velikoga kolonijalnog kolaea. I tako je animozitet izmedu dviju supersila brzo rastao, a nakon diplomatskog jasno da je postao neizbjeian i oru2ani sukob; uostalom, Francuzi su stolje6ima bill najveea kontinentalna sila, a njihovoj vojsci (koja je jednom pod Napoleonom osvojila Europu) svatko se morao sldoniti s puta. Godine 1870. odmjerit ce dvije velike vojske snagu u Francuskopruskom ratu. Dodue na strani Pruske sudjelovale su u ratu i druge njematke ddavice, all ipakje Bismarckova Pruska bila glavna sila na njemaekoj strani, a onda i nukleus iz kojeg ee se u euforiji pobjede roditi ujedinjena Njemaeka. Spomenuta pobjeda Prusa bila je toliko brza i toliko briljantna da je zaprepastila svijet i jednom zauvijek pokazala kako ce velild igraei" ubuduee u svoje politieke proraeune morati uldjueivati i Njemaelcu. Kratici rat iz 1870. godine, medutim, nije razrijeko uzavrele strasti. (ak naprotiv, stvorio je novu i jog jaeu mdnju, ne samo zbog rata, nego i zbog ponflavajueih uvjeta mira koje je pobjednieka sila (Njemaela) nametnula guhitnici (Francuskoj). Francuska se Njemaekoj obvezala isplatiti enormnu odketu, zaplijenjeno joj je kompletno topnigtvo, a pored toga oduzete su joj i dvije pokrajine kojima je granieila s Njematkom (i u kojimaje doduge postojala znaeajna njemaeka manjina) - Elzas i Lorena (fr. Alsace i Lorraine, njem. Elsass i Lothringen). Zapravo ce od trenutka kapitulacije, i unatoe potpisanom miru, i jedni i drugi poeeti s pripremama za novi rat - Francuzi kako bi vratili otete pokrajine, a Nijemci ne bi li napokon ugrabili negto vise od kolonijalnih bogatstava. Du2 granica Elzasa i Lorene poeela se s obje strane prikupljati vojska, izgradene su brojne utvrde i tako je zapravo stvoren svojevrstan zid kroz koji je bilo podjednako tegko proei prema Francuskoj, koliko i prema Njemaekoj. Jednom kada zarati - a zaratit ce, u to nije bilo sumnje - za bilo kakve ozbiljne manevre i brzi prodor u protivnield teritorij treb at ee pronaei alternativni put. A taj je put pronaden u flandrijskim ravnicama, gore visoko na sjeveru Belgije. Belgijainjen (ne)sretni poloiaj Geografsld smjegtaj Belgije pokazat ee se, kroz povijest, njenim najveeim blagoslovom u doba mira, ali i proldetstvom u vremenima rata. Osobito se to odnosi na njezin sjeverni dio, pokrajinu Flandriju; jog od srednjega vijeka otkrifi su trgovci prednosti toga pitomog krajolika pa su uzdui" i poprijeko flandrijskih girolcih ravnica utabali
ukob izmedu Francuske i Njemaeke zapoeeo je jo i prije nego gto je ova potonj a nastala. Jog i prije naznaka o ujedinjenju Njemaeke (koja je bila rascjepkana na bezbroj malih ddavica), Francuzi su prepoznali brzo rastueu ekonomsku i vojnu silu na sjeveru - Prusku. A jog kada je Pruska, u skladu sa svojom ekonomskom mod, poeela usporedno giriti i politieki utjecaj na susjede, Francuskajelcrenula u opse2nu diplomatsku ofenzivu s ciljem da svojeg manjeg susjeda zaddi u granicama gdje ce ga biti moguee kontrolirati. S tim ciljem na umu francuski su izaslanici obilazili male njemaeke ddavice na jugu, uvjeravali ih da im je bolje zaddati samostalnost, pozivali se na vjerske razlike (u Francuskoj i na jugu Njemaeke prevladavalo je katolieanstvo, dok je na sjeveru dominantna vj era bila 32
Magazin za vojnu povijest I studeni 2013.
i izgradili bogatu mre2u cesta i putova. Dolinu Flandrije, tako pogodnu za prijevoz ljudi i opreme, raspolavlja giroka rijeka Meuse (u Nizozemskoj: Mass) koja izvire jog u Francuskoj, a onda nastavlja dalje kroz cijelu Belgiju i Nizozemsku, prije nego gto se napokon izlije u Sjeverno more. Sirold i mien Meuse predstavlja idealnu plovnu cestu kojom ce putovati roba prema svojim ociredigtima na sjeveru i jugu. Na svoju mirnodopsku sreeu, Belgija se smjestila bag izmedu Francuske i Njemaele pa su zato njene ravne ceste postale omiljenim prometnim pravcem za putnike izmedu ovih dviju velikih susjeda. Jer vrlo brzo, gledajuei prema jugu, krajolik se mijenja i postaje neprohodniji, tamo gdje poeinje gustim umama obraslo Ardensko gorje. Stoga nije eudo da je bag Flandrija postala jednim od najbogatijih i najrazvijenijih dijelova Europe, s bogatim sajmigtima i gradovima koji su niknuli pored glavnih prometnica. U 19. stoljecu izgradena je jog i fantastiena 2eljeznieka inreia, a koja kao da je pozivala vruee glave Francuske i Njemaeke da se slobodno posltde za svoje manevre. Nakon blokade Elzasa i Lorene, oak i prije sluZbene objave rata, belgijsld putovi postali su prirodan odabir svakome tko bi htio stiei iz Francuske u Njemaelcu ili obmuto. A kad bi jog netko poIelio s istoka na zapad u kratkom vremenu prebaciti eitavu vojsku, recimo pola milijuna ljudi, tada bi Belgija toliko dobila na znaeenju da bi svaki vojni plan morao - kao prvi korak - uldjueivati njeno zaposjedanje. Doduk, to su francuski i njemaeki stratezi ipak krenuli suprotnim pravcima, pa su ovi prvi razmigliali samo o tome kako vratiti svoje dvije pokrajine, dok su Nijemci ipak razvijali agresivnije planove. Oni se vide nese zadovoljiti s kakvim malim zemlje, nego ee ici na unigtenje kompletne francuske vojske, za to ee im svakako trebati flandrijske prometnice i zeljeznica. Do kojih ce, naravno, doei milom iii silom. General Brialmont, graditelj utvrda Belgijancima nije promaklo da se njihovi veliki susjedi pripremaju za novi rat, kao ni einjenica da su i jedni i drugi vrlo spremni poslu'lid se belgijskom prometnom infrastrukturom. Jednako im je tako bib jasno kako im val satinjen od tko zna koliko tisuea ili milijuna vojnika, a koji ee s izbijanjem rata oeito preplaviti Belgiju, nese doni-
A CToiq t0.3 Showtse the
Underground orirs of One ol th e Puri,
Haw the
Gun
at
LiFfOUGR i.uilt tapproximately .10years ago, the fortresws stir rounding Liege and Na our. which bore the full force of the Mows struck by the Gert11:11IS upon the invasion of Belgian ter ritorY, represent some of the most nearly impren sable bud fortifications in Europe. The works arc entirely subterranean and protected by heave embankments of eon Crete and earth. Near the middle of each fort is a polished steel cap. !tend spherical hi shape. whici shields the gun wteret When the heavy dun tearing rifles are straw, back after tiring thch charges. the donne uittieu out of sight, leaving the enemy's artillery within; but a great mound o earth to operate against When the defense piece are in action the slightlj
curved dome tikes abut Above On It, Insole o One of the Oen T Antritundiwt for eked an, 9.T.Inth Gone is Hoisted through the Center Tube The Turret is Mounted
w wheels ea Thai
Reetoltlifil
Lek: Moo eta Fortified tiros Looks to an Attack ink Amp There Tuttle Hack Cu olas are Al That Sho pw above the Earth
the ground. the gnus pro wilding through one did. like great eyes. From i distance it looks not tin like a huge turtles back which ricochets the pro jectites striking it. Tin observation towers art similarly arranged wit, protecting domes. T114 utechanisat makes it pus Wide to operate the Band in all directions.
lanak iz easopisa Popular Mechanics", 1914., u kojemu se hvali evrstoea i tehnieka doradenost topovskih kupola Brialmontovih utvrda
jeti nigta dobroga. Zbog toga su se odlueili zakithi na najbolji moguei nein; ako vee nisu u stanju pokrenuti nekakva napadna djelovanja, onda ee se harem oknditi gto evrgeim zidovima i obondati ko snaInijim topovima. Tko god u buduenosti odluei krenuti na Belgiju, morat ce raeunati s velikim 2rtvama i visokom cijenom! Najveei zagovornik gradnje evrstih utvrda bio je general Henri Brialmont, jedan od najveeih struenjaka za gradnju fortifikacija svojega vremena. Njegova slava irila se i izvan belgijskih granica pa ga je u jednom trenutku pozvala rumunjska vlada da joj pomogne osigurati Bulcuregt evrstim utvrdama. Nakon povratka u domovinu Brialmont je vee bio ugledan i slavan, gto je iskoristio za lobiranje: vlada treba gto prije zapoeeti s gradnjom niza utvrda, a koje ee odvratiti potencijalne agresore gto dalje
General Henry Brialmont, idejni zaeetnik i glavni projektant utvrda oko Liegea
od Belgije. U svojim radovima i istupima Brialmont je nagla:gavao kako vojna znanost upravo prolazi kroz velike promjene. U tijeku je bio masivni prijelaz s topnigtva glatkih cijevi na onu Idlijebljenih cijevi, eksperimentiralo se s novim barutima, ondje je bilo sve preciznije i sve vete razome moei. Njemaeld industrijski div Krupp radio je sve moenija ondja, izmedu ostaloga haubice i merzere koji su mogli unikavati cilj okomitim putanjama. U svjetlit navedenoga Brialmont je naglaavao kako je napokon stiglo vrijeme za napugtanje logike drugoga velikog graditelja utvrda, Francuza Sebastiena de Vaubana: njegove utvrde debelih zidova i relativno slabih krovova (zamigljene da izdde gadanje iz topova, odnosno poloIenim putanjama) postat ee lagan plijen za tegke granate haubica ispaljene gornjom grupom kutova. Nadalje je Vaubanov sistem podrazumijevao da se tvrdave grade u krug, tijesno oko branjenog grada, gto je naravno predstavljalo rizik za civilne gradevine uslijed sve veeeg dometa modernog topnigtva. Brialmont je smatrao da je bolje izgraditi utvrde u jednom girokom prstenu, gdje ce svaka toeka biti udaljena od centra grada. Nadalje treba osigurati da utvrde mogu paljbom polcriva,ti jedna drugu, tako da njih tri mogu istodobno udarati po bilo kojem polniaju neprijatelja. Sto se nee dostupne tehnologije, sve eegee se u gradnji koristio beton, pri eemu se novi materlial pokazao vigestruko evrgeim u odnosu na stare fortifikacije od zidanog kamenja. Brialmont nije bio prvi koji je koristio beton, ali je prvi koristio iskljueivo beton, odnosno kao glavni gradivni element. Takoder je inzistirao na postavljanju okretnih platformi na koje bi bila postavljena oruja, a platforme za manje topove moraju imati moguenost uvlaeenja nakon djelovanja po cilju. Liege, kljue za Pariz U studiji naslovljenoj Situation Militaire de la Belgique", nastaloj 1882. godine, Brialmont je napokon otvoreno rekao ono gto je inane bila javna tajna: Francuska i Njemaeka ce ponovno zaratiti. Jog je upitno kada ili tko ce napasti prvi, ali nije upitno dace i jednoj i drugoj zatrebati prolaz kroz Belgiju. Belgija ee se, doduge, proglasiti neutralnom (jednako kao i Luksemburg), ali zargeni divovi na to se sasvim sigurno nese osvrtati. Ako prvi krenu Nijemci, onda ee im se na putu naei Liege, smjegten na
Magazin za vojnu povijest studeni 2013
vP

Karta utvrda eke lieges
Ft. Lantin
ii
is'
llllllllllllllllllll .1 a st 1 Ft. Liers lll

0
Aes.
Ft. PZnt issa
iss
5ss
% FORT DE LONCIN
i s
ow
Ft. Barchon Nig
I " I " Ars x lllll
I; 1,,
, Sa1
.
Ft. Hollogne'swiliiiii
1 11111111115
-
IR,.
55 I,
Ft. Fleron
0.
lc* *
1111 10 ,*1
Ft. Flemalle
** It
k
INNIS *
llllll l I,
sto
.011111 s .
'S1111140
OS I I il I III lit %
I,
llllll
. % 04, # 4.%.

411111
lllllll l
t" " l S
0 1.61
0,16 ._ ,
. S
O s% 0011111 -
Ft. Chaudfontaine Ft. Boncelles
obali rijeke Meuse; ako pak krenu Francuzi, onda ee najprije udariti na Namur, grad smjeSten uzvodno na istoj rijeci, vise prema jugozapadu. Kroz ova dva grada prolaze svi naive& cestovni i Zeljeznitki pravci i zato je od najveee va2nosti osigurati ih nizom utvrda da se harem pokuSa odvratiti napadaee. Schliefenov plan (o kojem demo vise govoriti u shedeeem nastavku) podrazumijevao je prolaz kroz Belgiju kao osnovni preduvjet za izvodenje operacije obuhvata i uniStenja francuslcih snaga. Natelnik njemadkoga Glavnog stolera, general Helmuth von Moltke (mladi), napisao je: Liege i Namur nisu va2ni sami po sebi. U njima de biti 34
slabe snage, ali su dobro utvrdeni (ovo je pisano nakon Sto su vee zavrkne utvrde, op. autora). No svejedno ih se ne smije ignorirati jer blokiraju Zeljeznicu kroz dolinu rijeke Meuse. Od najveee je va2nosti zauzeti harem Liege u ranoj fazi, to tako osigurati koriStenje Zeljezniekog koridora. Zauzeee Liegea je od apsolutno suStinske valnosti za nage napredovanje". Liege je imao tri Zeljeznieka kolodvora, u njemu se kraal sedam Zeljeznielcih linija i 17 va2nih putova, dok je u samome gradu preko rijeke Meuse izgradeno 12 mostova. Bltle francuskoj granici, uzvodno uz Meuse, leZao je Namur gotovo jednake prometne va2nosti. Kroz
njega je prolazilo pet Zeljezniekih linija, uz brojne mostove preko rijeka Meuse i Sambre; bez ikakve sumnje, Namur i Liege predstavljali su ulaz u Belgiju", a Sire gledano mokla i kljue za Pariz ili Berlin.
Painjegradnjautvrda
Brialmontovo izvjeke ostavilo je dubok dojam na vodstvo belgijske vojske i samu vladu pa je 1887. bez velikih protivljenja odobrena gradnja utvrda prema njegovim specifikacijama i nacrtima. Cijena de biti strahovito visoka i jog uz naknadna prekoratenja troSkova, ali i opseg radova bio je gargantuanski. No kako su troSkovi rash, tako je rastao i pritisak na graditelje da negdje pronadu prostor za uStede.
Brialmont je, s druge strane, smatrao da se prvobitni projekt treba izvesti u cijelosti pa makar se zemlja zadulila do grla. Pa kad su mu priopeili dace doduk biti izgradene predvidene utvrde oko Liegea i Namura (12 kod prvog, devet kod drugo grada), ali ne i dodatne dvije koje je predvidao njegov plan, bijesno je upozorio elanove Vlade: Jednog dana svi demo roniti gorke suze zbog ove kobne greSke". I baS kao Sto je predvidio, njemadka de konjica lako prijedi Meuse malo sjevernije od gradida Vise (gdje je trebala biti jedna od dodatnih utvrda) na granici s Nizozemskom, i to ved prvoga dana rata. Zahvaljujuei tome napravit de polukrug
Belgzjske snage u obrani Liegea i zapodeti napad sa sjevera, ko de (izmedu ostalih faktora) zapedatiti sudbinu hrabrih gamizona u utvrdama Liegea. Pri dizajniranju utvrda odabran je najekonomieniji i najpogodniji trokutasti oblik. Gradene su u cijelosti od betona, ali na2alost bez ikalcvih armaturnih oja6anja; armirani beton pojavit de se tek sredinom 1890-ih, pet godina nakon to utvrde ved budu dovrAene. Bit de ovo jos jedan element koji de presuditi navodno neprobojnim utvrdama, no time demo se podrobnije pozabaviti na samome kraju teksta. Oko utvrde iskopan je opkop dubok pet do osam metara i irok sedam do deset metara, a koji je zavravao okomitim zidom debljine dva i pol metra. Na sredini utvrde sagraden je sredignji masiv na koji su montirani topovi i haubice. Utvrde su bile ili u cijelosti ili najvedim dijelom sakrivene ispod zemlje, a takoder se iz jednog u drugi dio prolazilo podzemnim tunelima. Krovna betonska ploda bila je takoder debela dva i pol metra, da bi na nju jos bilo nasipano metar i pol zemlje. Ovaj je pokrov trebao posluziti za amortizaciju udara neprijateljskih granata. Sakrivanje utvrda pod zemlju bila je svakako opravdana odluka, ali uzjedno veliko ali"; sjedneje strane povedana njihova otpomost na udare neprijateljskog topnikva, ali de se s druge strane javiti ozbiljni problemi s dovodenjem svjaeg zraka. Naialost, s bas torn je problemu posvedeno premalo pozornosti pa su samo u utvrdu Loncin ugradeni elektrieni ventilatori, dok su u svima drugima bili postavljeni rueno pokretani ventilatori. Ovakvo je rjeenje bilo neadekvatno da se prodiste svi plinovi nastali pucanjem iz vlastitih ondja pa praina nakon eksplozija neprijateljskih granata, a onda i svi drugi plinovi koji de se natalnliti u podzemnim hodnicima tijekom dugotrajne opsade. Izgradnja 21 utvrde (kao ko smo rekli 12 kod Liegea i devet kod Namura) zavrena je u samo dvije i pol godine, do 1891. godine. Sve u svemu gradnja je predstavljala izuzetan pothvat: iskopano je 2,720 milijuna prostornih metara zemlje, naliveno milijun prostornih metara betona, izgradeno 100 kilometara novih cesta i 100 kilometara novih 2elj eznielcih linija. Sto se tiee naoruianja, utvrde su opremljene dalekometnim topnikvom, kao i topovima za blisku borbu. Po neprijatelju de ved na velikoj udaljenosti udarati 12, 15 i 21 cm topnikva, we proizvedeno u Kruppovim tvornicama, a koje je bilo postavljeno u 6eliene kupole na sredinjem masivu. Sve su kupole mogle rotirati za 360 stupnjeva. Bila su omogudena dva retima rotacije: jedan brzi i jedan laganiji radi preciznog gadanja (u svojim je specifikacijama Brialmont da se topovi moraju okrenuti u punom krugu za maksimalno minutu i pol). Za blisku borbu predvideni su, pak, brzometni 5,7 cm Nordenfeldovi topovi, s maksimalnim relimom paljbe od 20 melaka u minuti. Postolja za brzometne topove, kao i za reflektore, mogla su se uvladiti (sputati) ispod linije betonskih zaldona i onda ponovno podizati kako bi djelovali. Veliki topovi, medutim, bili su na fiksnim postoijima i nisu se mogli uvladiti u utvrdu, to je povedavalo njihovu ranjivost. Dizajnom su tvrdave ugrubo podijeljene na dvije vrste - na velike i male, pri demu su naizmjenidno gradene jedna mala i jedna velika. Naoru2anje im je dodijeljeno na slj ededi nadin: velike tvrdave imale su po detiri topa 5,7 cm, detiri topa 12 cm, dva topa 15 cm i dvije haubice 21 cm. Pored toga jos je bilo postavljeno devet topova 5,7 cm za obranu opkopa, na postolju s kotaeima (ne u rotirajudopcupoli kao za ostalo topnikvo). Male tvrdave bile su opremljene trima topovima 5,7 cm, dvama topovima 12 cm, dvama topovima 15 cm i jednom haubicom 21 cm. Takoder je postavljeno devet topova 5,7 cm za obranu opkopa. Sveukupno je u 12 utvrda postavljeno u okretnim kupolama 42 topa 5,7 cm (plus 81 top 5,7 cm za obranu opkopa na postolju s kotadima), 36 topova 12 cm, 24 topa 15 cm i 18 haubica 21 cm. 35
No
15111:
1Vjemaeki nasilnik prijeti maloj Belgiji koja mu zabranjuje prolaz
Prvi svjetski rat: Bi1

Brzometni 5,7 cm top bio je namijenjen samo za odbijanje neprijatelja na malim udaljenostima, ali su zato vedi topovi i haubice predstavljali respektabilnu opasnost za neprijatelja. Dvanaestcentimetarski top M.1889 imao je domet osamldlometara,15-centimetarski M.1886 osam i pol, dok je 21-centimetarska haubica (M.1889 i M. 1891) imala domet od 6,9 kilometara, ali i najtele projektile. Barutna punjenja duvana su u svilenim vredicama, a radio se o Crnom barutu, jer malodimni barut jos nije bio izumljen do zavrgetka gradnje. Cak i kada je malodimni barut izumljen, topnigtvo na utvrdama ostavljeno je da radi s crnim barutom koji je proizvodio stragne kolidine dima - jos jedan trenutak koji de skupo kogtati branitelje. Nijemci dolaze Dana 2. kolovoza njemaelci velepo slanik predao je belgijskom kralju Albertu I. ultimatum kojim ga se najprije upozorava kako se francuske snage spremaju nanigiti belgijsku neutralnost i preko njenog teritorija napasti Njemadku (gto doduge nije bila istina, ali je trebalo ublailti ton nastavka ultimattuna), a nakon toga se trail od Belgije da tlopusti njemaeldrn snagama prijelaz preko svojeg teritorija ne bi li tako bio preduhitxen navodni francusld napad. KadNijemci daju ultimatum, onda misle ozbiljno; njihove su armije ved spremno delcale na granicama, otprilike pola milijuna ljudi, gto bi i vedim silama od male Belgije utjeralo strah u kosti. No kralj Albert svejedno je odbio ultimatum. Dan kasnije, 3. kolovoza, drhtavim glasom obratio se svojemu narodu: Jos od 1830. nije nagoj zaprijetila veda opasnost od ove. Zivjela neovisna Belgija!". Mala drlavica slabe vojske, stijegnjena izmedu dvaju bijesnih divova, odludila je pokazati zube. Smjesta je proglagena mobilizacija svih vojnih snaga, a utvrde (u kojima su nekoliko dana ranije otpotele pripreme za otpor) napunile su se vojnicima. Danas moiemo samo pretpostaviti s koliko su zebnje preispitivali svoje izglede protiv strane njemadke armije, koja pak nije gubila vrijeme: yea 4. kolovoza, rano ujutro, prve postrojbe njemadke armije pregle su preko belgijskih granica i bez vedih potegkoda lcrenule prema zapadu. Belgijsldm snagama kod Liegea zapovijedat de general Gerard Leman, koji de pod svojim zapovjednigtvom imati belgijsku Tredu diviziju i svih 12 utvrda. Pod svojim zapovjednigtvom imat de oko prikrali bliie belgijskim redovima. Zahvaljujudi snainim reflektorima nodni napad je otkriven i odbijen, iako se dio Nijemaca svejedno probio do samih belgijskih redova, nakon dega je zapodela ogoreena borba bajunetama prsa o prsa. Uz maksimalne napore belgijskih pjeaka napad je odbijen. Njemadko topnigtvo u meduvremenu se pribliiilo utvrdama pa su njihove 15-centimetarske haubice i 21-centimetarski teglci merzeti zapodeli s djelovanjem po utvrdama Barchon, Evegnee i Fleron, smjegtenima istoeno od Liegea i time najizloienijima. Drugoga dana napada, 5. kolovoza, nastavljena je razmjena vatre izmedu tegkog topnigtva s obiju strana. U nekoliko navrata Nijemci su polcretali napade koji su uvij ek iznova odbijani. Treb a redi kako u ovoj ranoj fazi rata taktika jouvijek nije pratila brzi razvoj tehnike pa su i dalje poduzimani standardni napadi u gusto zbijenim redovima koji bi se - pod paljbom novih oruija kao gto su tegke strojnice i brzometni topovi - redovito pretvarali u pokolj sa stotinama irtava na strani napadada. Utvrde ostaju same Ovaj trenutak predstavljao je jednu od mogudih prekretnica u ditavoj kampanji. Naime, Belgijanci su - sasvim razumljivo uplageni na podetku rata i zapravo slabe vj ere u krajnji uspjeh - sada po prvi puta vidjeli da su i Nijemci ljudi od krvi i mesa, da im se mode usprotiviti i sasvim uspjeno parirati. Otpor Belgijanaca postajao je sve evrgdi i zato je von Emmich ispravno zaldjudio kako je vrijeme za novi pristup. Suoden s neuspjehom frontalnih napada, napokon je odlutio zaboraviti staru taktiku kakvu su ga ueili desetljedima ranije na vojnoj akademiji i primijeniti manje frontalnih napada, a vise manevra. Shvatio je da belgijske snage nemaju nikakvu prieuvu i da nede izdriati rastezanje bojinice pa ih je odludi razvudi poslavgi dvije brigade da s juga zaobidu utvrde, odnosno da se tim putem polcugaju probiti u Liege. Ovalcva je taktika napokon upalila. Zbog promjene u stavu (jer se belgijski optimizam poteo topiti), ali i umora neuvjeibanih Belgijanaca, napad u nodi s 5. na 6.1ipanj donio je daljnje pomicanje redova. A onda se jog umijegao i sam general Erich Ludendorff, inade poslan kao promatrad ispred Glavnog stoiera, koji je preuzeo zapovijedanje nad 14. brigadom i poveo je prema Liegeu. Poddani paljbom svojih
gkodina haubica 30.5 cm, Mode11911 30.000 ljudi, uldjutujudi to i pripadnike Civilne garde - dragovoljce koji su se odludili suprotstaviti nasilnicima s istoka. Naialost, njihova je spremnost na irtvu daleko nadmagivala borbenu obudenost ili opremljenost, gto de se tijekom bitke vrlo brzo otkriti. Nijemci su, pak, opdi otpor Belgijanaca (koji se spontano probudio u srcima obienih ljudi) odludili ugugiti svim raspoloiivim sredstvima, to u prijevodu znadi - hladnokrvnim masovnim ubojstvima i neljudskim spaljivanjem ditavih mjesta. Ovakvo de ponaganje samo jog dodatno senzibilizirati javnost u Francuskoj i Britaniji, a novinari de ga s punim pravom prozvati silovanjem Belgije". Dakle, s jedne strane deka su Lemanovi vojnici i dragovoljci obudeni u stare odore iz proglog stoljeda, dok se s druge strane, kao nezaustavljivi plimni val, bez oklijevanja pribliiavalo 60.000 vrhunski obudenih i opremljenih njematkih vojnika. Oni su bili pripadnici namjenski formirane Armije Meuse, sastavljene od gest pjegaeldh brigada i II. konjidkog korpusa. Armijom je zapovijedao general Otto von Emmich, a zadatak joj je bio nastupati ispred Prve i Druge armije i odistiti im teren, kako bi ove sa gto manje gtete i umora dodekale predstojedu bitku s Francuzima. Drugim konjidkim korpusom zapovijedao je general Georg von der Marwitz i upravo de njegovi konjanici odigrati kljuenu ulogu, jer de ved prvoga dana prijedi rijeku Meuse kod Lixhea. Doduge, polcugali su Nijemci najprije prijedi kod vise puta spominjanogVisea i bili odbijeni, ali ne i zaustavljeni (ili harem s ozbiljnijim gubicima), dime su se obistinlie rijedi generala Brialmonta o tegkoj pogregci i suzama koje de uslijediti ako se ne sagradi utvrda ovdje. Prijelaz konjidkog korpusa omogudio je njemadkoj 34. brigadi da i sama prijede preko Meuse ved 5. kolovoza, a nakon toga de podeti s djelovanjem po utvrdama sa sjevera. Osobito de se utvrda Pontisse nadi u tegkoj situaciji, jer je sada Nijemcima bilo omogudeno da je granatiraju s leda, tamo gdje je zagtita bila najslabij a i gdje je nisu pokrivale druge utvrde. Za to vrijeme nastavljen je glavni udar s istoka; iako su Nijemci odbijeni tijekom prvoga dana napada (4. kolovoza) i iako su im naneseni veliki gubici, pod okriljem nodi zapodeli su novi napad ne bi li se
"Debela Berta" stile na pololaj: brojna posada sastavlja dijelove divovske haubice haubica, pripadnici brigade su se naposljetku provukli izmedu utvrda Fleron i Evegnee i probili do bre2uljaka koji su nadvisivali Liege. Odmah je na to dominantne kote iznad grada dovueeno topnigtvo. Prema staroj citadeli, smjegtenoj odmah iznad grada (a u koju su se osim stalnog garnizona natislcali i pripadnici Civilne garde), poslano je izaslanstvo da Belgijancima ponudi predaju. Predaja je odbijena, nakon eega je zapoeelo bombardiranje stare utvrde i okolnih blokova lcuea (njemaeld topnici nisu vodili previge raeuna oko toga padaju li granate na vojne ili civilise ciljeve). Dalje su se stvari odbijale brzo; u 14 sari istoga dana iznad stare je citadele izvjegena bijela zastava. Vidjevgi da su njematke snage prejake, general Leman nareduje svojoj 3. diviziji da se povuee iz grada, a sam prelazi u utvrdu Loncin na samom zapadnom rubu prstena. Bitka izmedu dviju vojski je zavrgena; utvrde de sada ostati same protiv kompletne njemaeke armije. Nitko im vise nee doei u pomoe - medutirn, njihov se otpor nastavlja. Unatoe uspjehu koji im je jameio potpunu pobjedu (jer utvrde nee moei beskonaeno odolijevati opsadi, sada odsjeeene od ostatka snaga i bez logistieke potpore), Nijemcima se svejedno 2urilo. Francuzi su vee prelazili u Belgiju i priblaavali su se sa zapada, dok su njematke udarne armije jog eekale da im bude oeigeen put. Dolo je vrijeme da se izvuku i zadnji aduti pa je von Emmich zatrallo da im se pogalje najbolje od topnigtva gto Njematka uopee ima. Za nekoliko dana oko utvrda de se nagurati nevjerojatna topnieka sila - to je rasporedeno Cak sedain bojni topova, izvrsnih 21-centimetarskih haubica i merzera. Kad stigne dodatno pojatanje, zapoeet de borba izmedu njemaekog eelika i metrima debelog belgijskog betona. Nemapredaje Iako utvrde sada vise nisu mogle raeunati na preokret u borbi, pa eak niti zaddavati napadaee beskonaeno dugo, njihove su posade ipak up orno odbijale ponude za predajom. Njihovi su topovi i dalje funkcionirali i svojom su paljbom gotovo u potpunosti onemogueavali pregrupiranje njemaelcih snaga. Svi de bududi jurigi Nijemaca biti ogranieeni na noene sate, dok u potpunosti ne stanu, kada njemaeld generali ne shvate da pjegaci nikad nee osvojiti belgijske utvrde, all topnigtvo hose. Zapoeela je dotada nevidena demonstracija moei modernog topnitva, iako s poeetka bez veaeg uspjeha. Odmah, eim bi prve granate pale na betonske zidove, posade utvrda jednostavno bi se povulde u podzemna sklonigta, da bi onda s krajem napada poduzele protuudar protiv Nijemaca. Na bojigtu je zavladala svojevrsna patpozicij a, u kojoj ni jedna strana nije mogla zadati odlueujuei udar drugoj. Najsnenije njemaeke haubice, motni 21-centimetarsld divovi, udarali su danonoeno po metrima debelim zidovima, sa slabim efektom, jer su njihove granate uglavnom bivale amortizirane debelim slojem zemlje (doduge, ne bi rikogetirale o zaobljene kupole, kao gto bi bio slueaj s topovskim granatama i kako je to predvidio Brialmond . Medutim, nad branitelje se svakim satom nadvijala sasvim drukeija opasnost. Plinovi nastali izgaranjem barutnih punjenja vlastitih topova ili elcsplozijom njemaeldh granata zaviaCili su se u neventilirane prostore i mijeali sa smradom urina i fekalija. HermetiCki zatvorene utvrde svakim su se satom sve vise pretvarale u smrtonosnu zamku za branitelje, iz kojih ih protivnik doduge nije uspijevao istjerati, all gdje Ce im Evot naposljetku biti ugro2en zbog gugenja. Jedina od 12 hrabrih utvrda Liegea popustila je utvrda Barchon. Sna1no bombardiranje koje je zapoeelo u 8 sari 8. kolovoza brzo je ueinilo zrak toliko tekim za disanje da su Casnici odlueili kako bi daljnji otpor bio ravan besmislenom samoubojstvu. Oko 16 sad podigli su bijelu zastavu, signalizirajudi time predaju. Tijekom opsade poginula su 22 pripadnika garnizona. Ostale utvrde nastavile su s otporom. Dva dana kasnije tisuee i tisuee granata kojima su Nijemci zasipali branitelje i dalje nije davalo
rezultata, uz sve veeu frustraciju von Emmicha. Schlieffenov plan nije trpio kagnjenja, ali je Emmicha ipak tjegilo gto su orutja kojima nigdje u svijetu nije bilo premca bila na putu. Kad stignu, prema utvrdama Ce biti uperene cijevi Cak eetiriju bitnica Skodinih 30,5-centimetarskih i Kruppovih 42-centimetarskih haubica. StragnaDebela Berta" Prvi svjetski rat bio je, bez ikakve sumnje, rat topnigtva ili jos preciznije - rat tegkog topnigtva. Austrija i Njemaeka bile su osobito efikasne u razvoju haubica i merzera tegke kategorije. Uostalom, Njematka je uvijek imala dodatni adut u svojem rukavu - nenadmagive Kruppove in2enjere, kojima je uostalom jog od 1890-ih nalo2eno da otvore program divovskih haubica posebno razvijenih za unigtavanje evrstih utvrda Belgije i Francuske. Ideja za razvoj ovakvih oridja rodila se iz iskustva Ruskojapanskog rata 1904. - 1905., kada su Japanci skinuli s fiksnih postolja svoje 28-centimetarske haubice (inate izradene kao dio obalnog topnigtva) i prenijeli ih do bojigta, gdje su s njima uspjegno razbili rusku obranu i priveli kraju opsadu Port Artura. Europski stratezi krenuli su, pak, suprotnim pravcem, otpisali su velika opsadna ortdja, a umjesto njih forsirali mobilno lako topnigtvo (Francuzi posebno). Potaknute uspjehom francuske 75-ice, velike europske vojske prionule su razvoju vlastitih brzometnih topova. Proizvodnja tegkog topnigtva gurnuta je u drugi ili treei plan - kod svih osim kod Nijemaca i Austrijanaca. Oni su znali da de im se (jednom kada neminovni rat napokon bukne) na putu isprijeCiti netmigtive" utvrde i da de za njih trebati malj, a ne mall rueni eekie. Prvi Kruppov prototip, haubica kalibra 20,4 cm, progla:gen je preslabim, jer nije prui'ao traenu razornu mod. Nakon Alfa" serije uslijedila je Beta", 30,5-centimetarska haubica iz 1900. godine. No Cak ni ova haubica nije zadovoljila kriterije Komisije za prijem topniekog oruZja (Artillerieprilfungskommission, tijelo ustanovljeno jog u pruskoj vojsci) pa su Kruppovi in2enjeri jos jednom sjeli za ploCu i 1911. stvorili eudovini GammaGerat". Ova je 42-centimetarska haubica zapravo bila uveeana verzija manje 30,5-centimetarske i predstavljala je kulminaciju Kruppova programa. Te2ila je 175 tona, za prijevoz na bojigte bila bi rastavljena i prevo2ena u Cak deset vagona, a ispaljivala je nevjerojatne 37
Magazin za vojnu povijest studeni 2013.
Prvi svjetski rat: Blt

projektile tegine 1.160 kg na maksimalnu daljinu od 14.150 metara. Usprkos svojoj impresivnosti Gamma je zapravo bila sasvim nepralctieno orugje. Kada bi je (samo za nju sastavljena) geljeznieka kompozicija napokon uspjela dovuei do bojigta, trebalo je prvo sastaviti masivno betonsko postolje, onda haubicu postaviti na njega i sve osigurati kako bi se ublagio strahoviti trzaj. Cijeli je proces trajao danima, gto je jednostavno bilo previge, stoga je Artilleriepriffungskonunission po tko zna koji put zatragila od Kruppovih struenjaka da jog jednom preprave postojeee nacrte i naprave orugje koje ce s jedne strane zadrgati Gamminu mot, a s druge biti mobilnije i upotrebljivije u realnim uvjetima ratovanja. I tako je na prijelazu s 1913. na 1914. godinu, upravo na vrijeme za predstojeci rat, nastala haubica sltdbene oznake 42cm M-Gerat L/14", a koju ce i njemaeki i neprijateljski vojnici uskoro jednostavno prozvati Debela Berta". Haubica je nadimak dobila prema Kruppovoj keeri (koja, uzgred budi reeeno, uopee nije bila debela). Debela Berta" tegila je 41,3 tonu, adriala je kalibar 42 cm i bila u stanju ispaliti projektil tegine 780 kg na udaljenost od 9.375 metara. Imalaje cijev dugine 5,88 m (14 kalibara), horizontalni klinasti zatvarae (sigumiji od zavojnog, kakav su inaee forsirali drugi proizvodaei tegkog topnigtva) i bila je postavljena na dva velika, masivna kotaradi prijevoza i manevriranja. Prevogena je na pet Daimler-Benz traktora i sastavljana na lieu mjesta. Iako lalc:s'a i pogodnija za prijevoz od Gamme, svejedno je zahtijevala posadu od 300 ljudi koji su brinuli za njeno postavljanje, sastavljanje, odrgavanje i rad - eitava mala vojska oko jednoga jedinog raja, time zasigurno nije postavila rekord u efikasnosti. Medutim, sva to muka isplatit ee se kad haubica napokon pristigne na bojigte i kada ispafi prve projektile, gotovo tonu tegke grdosije za koje utvrde Liegea jednostavno nisu bile predvidene. Zbog relativno malog dometa ove ce haubice (izradeno ih je osam, a po nekim izvorima deset primjeraka) uglavnom postati grtvama protivnitkog topnigtva i tako bid unistene. Kod nekih ee eak clod i do rasprskavanja cijevi, pri emu ce nastradati velik broj elanova posluge. U svakom slueaju, do 1917. ee igeeznuti s bojigta - ali zasada, na samom poteticu rata, bila je neprikosnovena vladarica opsadnih bitaka i snagno pro38 do kada su svi topovi Evegneea vet bili unigteni. Uslijed stragnog razaranja sve podzemne prostorije napunile su se dimom, a kako vise nije postojala moguenost da se uzvrati paljba, zapovjednik Genonceau je u 15,30 sad naredio podizanje bijele zastave i predaju. Sljedeeeg dana nastavljeno je granatiranje utvrda Pontisse, Fleron i Chaudfontaine. Kasno poslijepodne zaeula se strahovita eksplozija u Pontisseu, nakon tega su branitelji u panici pojurifi prema podzemnim skladigtima baruta, uvjereni da je jedno od njih eksplodiralo i da treba ugasiti vatru. Medutim, sva su sldadigta (zasada) jog bila eitava, eksplozija je zapravo potjecala od prve granate iz Debele Berte. Nijemci su ih do kraja dana ispalifi jog dvije ill tri, a onda otisli na noeni odmor ostavljajuei branitelje da ustrageni eekaju sljedeei udar. Za to su vrijeme na Heron padale granate iz haubica 21 cm, eije su granate doduge eksplodirale s manje drame, all su padale tako upornim ritmom da su svi hodnici i sve prostorije bili puni dima i pragine. U podne su Nijemci poslali s pozivom na predaju, all su odbijeni iako utvrda nije bila u osobito dobrom stanju. Napad je nastavljen, pri eemu je unigten i jedini noeni reflektor. Sada su branitelji bili pralctield slijepi i nesposobni za obranu noeu, gto je omogueilo njemaelcim vojnicima da se priblige i zapoenu granatiranje s male udaljenosti. Chaudfontaine je granatirana iz 15-centimetarskih i 21-centimetarslcih haubica. Branitelji suuspjeli uzvratiti i osujetiti paljbu napadaea, ali su time kupili samo kratak predah, jer je napad vrlo brzo nastavljen s prieuvnog pologaja. Istoga dana Nijemci su zapoeeli s granatiranjem i po utvrdama na lijevoj obali Meuse, ali su zasada branitelji odolijevafi napadima. Jutro 13. kolovoza donijelo je nove tegke trenutke za branitelje u Pontisseu: 800-tinjak kilograma tegke granate padale su po nearmiranom betonu i mrvile ga u prah, sve dok debela stropna plota napokon nije popustila. Tada je jedna granata probila strop u skladigtu streljiva, nakon eega je izbio pogar, a podzemne hodnike ispunio zagugljivi dim. Satnik Speesen, zapovjenik utvrde, obznanio je da daljnji otpor nema smisla i naredio predaju. Sada ee Nijemcima bid osloboden prolaz da napadnu Liers sa stragnje strane. Istoga jutra popustilo je i skladigte baruta u Chaudfontaineu, nakon eega je izbila eksplozija i ubila 97
Artiljerijski easnici i doeasnici poziraju uz 820-kilogramsku visokoeksplozivnu granatu midgbeno ondje u rukama Nijemaca. Uz haubicu od 42 cm Nijemci su koristili i negto manjd Skodinu haubicu od 305 mm (Skoda 30,5 cm Morser M. 11), koja je ispaljivala projektile tegine 384 kg, na maksimalnu daljinu 9.600 metara. Iako efekt njenih probojnih granata nije bio toliko dramatiean kao gto je bio slueaj s Debelom Bertom", svejedno je aktivno korigtena i uvelike pridonijela padu Liegea. Usput budi reeeno, kad vet govorimo o Debeloj Bert", spomenimo onda i daje spomenuta Skodina 30,5-cm haubica prozvana Vitka Emma". Savrgen nadimak za orugje tegko 25 tona, k tome nezgrapnog izgleda zbog kratke cijevi (samo deset kalibara)! No nikako ne bi trebalo, pod dojmom ovih divova, zanemariti utjecaj 21-centimetarskih haubica koje su takoder svom silinom udarale po belgijskim utvrdama i zapravo nanijele najvige gtete. Ove su haubice ispaljivale 340-kilogramske projektile i malo po malo razarale debele zidine (i k tome moral branitelja), dok se branitelji napokon nisu predafi ili dok nisu stigli njemaeld i austrijski orijagi (kojima je doduge trebalo jog nekoliko dana da budu postavljeni i pripremljeni za paljbu) i posao. Urugavanje obrane Napadi njemaeldh snaga bili su isprva usmjereni na utvrde smjegtene na desnoj obali rijeke Meuse, a intenzivirani su nakon gto su se Nijemci probili u Liege i dobili priliku gadati ih sa stragnje strane, tamo gdje su bile najranjivije. Od 10. kolovoza zapoeelo je snagno granatiranje iz 21-centimetarskih haubica po utvrdi Evegnee, na desnoj obali rijeke. Iako su branitelji uzvraeali paljbom, njihovih nekoliko topova nije moglo ni izdaleka parirati eitavim bitnicama njemaekoga tegkog topnigtva. Granate su padale stragnim ritmom od 200 do 250 projektila na sat, cijeli dan i cijelu not. Paljba je napokon prestala rano ujutro 11. kolovoza,
Gamma Gerat, 42-centimetarska haubica koja je ocijenjena suvige nezgrapnom. U donjem desnom kutu vide se projektil i barutno punjenje branitelja. Nekoliko trenutaka kasnije i nad ovom de se utvrdom zavijoriti bijela zastava. Nakon dva dana neprekidna granatiranja predala se i utvrda Embourg, smjegtena na samom jugu bojigta. Po principu domino-efekta, obrana Liega naglo se podela urugavati, puno brie nego se to moglo pretpostaviti na temelju prvih nekoliko dana opsade. Svaka utvrda koja je pala znaeila je daljnje slabljenje lanca koji je ionako bio jak samo dok su se sve utvrde driale zajedno. Kraj se ved nazirao - nakon predaje Pontissea 42-centimetarska haubica prebacila se na novi cilj, utvrdu Heron. Guedi dim i pragina irili su se podzemnim prostorijama, nestalo je svjetla, svi su topovi bili izvan upotrebe i naravno da je bilo tek pitanje kada de pluda i iivci branitelja popustiti. To se napokon dogodilo rano ujutro 14. kolovoza. Istog dana predat de se jog tri utvrde: Boncelles, Liers i Lantin. U sva tri sludaja do predaje je dog uslijed nedostatka kisika u utvrdama. A tada je na red dogla najmodernija od svih utvrda, Loncin. U njoj se nakon povladenja iz Liegea nalazio i sam general Leman. Bilo je jasno da de se ovaj garnizon braniti do posljednjeg dovjeka i zato su se Nijemci s osobitim larom bacili na njega. Granate su padale sa svih strana, neke iz pravca Liegea, neke sa sjevera gdje se susjedna utvrda Lantin upravo predala. Pet, deset, petnaest granata padalo je gotovo u istom djelidu sekunde na utvrdu, ali Loncin se nije predavao. Njegovi topovi i dalje su funkcionirafi i odgovarali svom silinom, iako slijepi nakon gto su postaje prednjih motritelja unigtene. Jedna njemadka granata probila se do skladigta streljiva i izazvala manju eksploziju, nakon '6ega se pomaknuo 57-milimetarski top koji je euvao opkop i prilaz utvrdi. Nekoliko je vojnika smjesta priskodilo i vratilo top na mjesto, usprkos opasnosti od eksplozije ostatka streljiva. Ginilo se da nista ne mote natjerati branitelje na predaju. Ako su se neke utvrde predale olako, Loncin nije bio medu njima. Do 15. kolovoza uvjeti su ved pregli granicu izdriljivosti - umorni topnici prijavili su telefonom kako je ditava prostorija puna dima koji im ne da vidjeti to se dogada i koji ih sve vise guti. Zapovjednik ihje zamofio (jer to je upravo prava rije6, poto vie nisu bile potrebne zapovijedi) da ipak ostanu na svojem mjestu i da nastave
Unfftena i na povdinu izbaeena kupola utvrde Loncin
pucati. I samo zbog to jedne molbe svi do jed.noga su ostali - i ugutili se na svojim borbenim poloiajima. Dotada su na Loncin ved redovito padale ogromne probojne granate iz 42-centimetarskih haubica. Nakon svake ostajao je sve vedi hater, a betonski blokovi podeli su se urugavati. Napokon, oko 17 sati jedan je projektil probio strop nad skladitem streljiva i izazvao eksploziju nevidene snage - 12 tona baruta. Bio je to kraj otpora ili bolje redeno - bio je to kraj utvrde Loncin. Na mjestu je poginulo oko 300 branitelja, dime se ukupan broj irtava popeo na 350 (od 550 koliko ih se natiskalo u utvrdu prije podetka opsade). Sve topovske kupole izbaeene su iz svojih leiajeira, a 100-tinjak tona tegld betonski blokovi letjeli su zrakom i bili odbaeeni metrima daleko. Poginule nitko nede izvuoi i ostat de potivati medu razbacanim betonskim blokovima. Ogromne haubice unigtile su jo jedan cilj. (Od izvornih 12 utvrda, nakon bitke sve su obnovljene i modernizirane, jer su Nijemci od njih odludili napraviti svoju obranu, ako se Francuzi probiju; samo je Loncin proglalen potpuno unigtenirn i ostavljen da trune. Danas su utvrde uglavnom pretvorene u muzeje, dok Loncin ima status voj nog groblj a). Nakon tragidnog kraja Loncipa preostale su jo samo dvije utvrde: Hollogne i Flemale, obje jugozapadno od Liegea. U obje su istoga dana (15. kolovoza) poslana njemadka izaslanstva s ponudom da zapovjednike utvrda prevezu do Loncina, kako bi se sami uvjerili u katastrofalne posljedice bombardiranja tegkim haubicama. Poruka je bila jasna - ako se utvrde odbiju predati, na njih de uskoro po6eti padati iste granate koje su do neprepoznatfiivosti unigtile Loncin. Bez milosti. Kad se pogledaju stare fotografije na kojima je razrugena utvrda, sasvim je jasno kakav su strah morali osjetiti belgijski zapovjednici pri pogledu na trim Loncina. Vradeni su u svoje utvrde i dano im je malo vremena da se dogovore s drugim dasnicirna, iako je odgovor ved morao biti jasan. I tako se u 7,30 sati 16. kolovoza predao Hollogne, a dva sata kasnije i Flemalle. Opsada Liegea bila je zavrgena. Kobnipropusti Kada se danas pogledaju debele zidine preiivjelih utvrda, tegko je ne upitati se-pa kako su uopde mogle biti osvojene? I to je sve pridonijelo njihovu padu, usprkos moralu i junagtvu branitelja? I to jog u tako kratkom roku? Odgovor nije jed-

noznaean, jer postoji vise faktora koji su pridonijeli padu utvrda. Za poaetalc, kao to smo yea rekli, gradene su od betona bez armature koja bi povezala slojeve i viSestruko poveaala evrstoou aitave gradevine. K tome je nerazumijevanje i nepoznavanje novog materijala rezultiralo slabom kvalitetom zidova i pokrovnih ploaa: naprimjer beton je u kalupe nalijevan samo danju, dok bi noau bili prekinuti radovi zbog nedostatka kvalitetne rasvjete. Ujutro bi radnici nastavili nalijevati beton, all se prethodni sloj u meduvremenu yea stvrdnuo i tako ostao nevezan za sljedeai sloj. Rezultat je bio da ovakve betonske ploee nisu predstavljale jednu kompaktnu masu, nego jednostavno zbroj vise tanjih slojeva, to im je viSestruko umanjivalo evrstoau. Jedan problem nastao je yea u samom planiranju: sve su utvrde bile napravljene da izdrle pogodak 210-milimetarskog topa, najsnalnijeg topniakog oruZja koje je postojalo u vrijeme gradnje. Medutim, do poaetka rata uspjeli su Kruppovi inienjeri proizvesti audoviSte dvostruko yeaegkalibra (42 cm), koje je k tome jos gadalo strmim putanjama. Gotovo tonu teSke granate Debele Berte" padale su na betonske ploae silom koja je daleko nadilazila ono Sto su oaekivali Brialmont i njegovi arhitekti. Za takve izazove utvrde jednostavno nisu bile predvidene, odnosno do 1914. yea su bile beznadno zastarjele. Brialmontovi arhitekti zakazali su i na sasvim banalnim detaljima: pri dizajniranju utvrda napravili su premalo sanitarnih prostorija i k tome ih jos loge rasporeclili. Sve takve prostorije smjestili su u vanjski zid utvrde, pa kad su se branitelji povuldi u centralni masiv (ukopan u zemlju), bill su prisiljeni nu1du obavljati gdje stignu. Smrad u hermetield zatvorenom prostoru postao bi ubrzo toliko jak da je onemogueavao disanje, a Sto je (u kombinaciji s dimom i praSinom, odnosno loSim sustavom ventilacije) dovelo do toga da su posade utvrda bile prisiljene birati izmedu predaje ill guSenja. Izvorni Brialmontov plan bio je gotovo sawgen: on je utvrde koncipirao tako da se medusobno podelayaju (razmalc izmedu njih nije smio biti yea od prosjeanog dometa topniStva), nadalje da tuku neprijatelja koji im dolazi s prednje strane i na kraju da uopae ne dopuste protivniekoj strani da svojim topniStvom zaprijeti Liegeu. Medutim, uslijed nedovoljnih financijslcih resursa, dodo prema drugima kaSnjenje ipak postojalo i prema razliaitim procjenama kreae se od dva pa do desetak dana. Ovo se moala i ne eini znaeajnim efektom, all ae se itekako odraziti na ratna zbivanja (a mozda i na ishod rata). Jer ainjenica je da se Schlieffenov plan oslanjao na brzinu prodora, brzinu koja je bila presudna da se obuhvate francuske snage i da ih se uniSti u prvih nekoliko tjedana rata. Jednako je tako ainjenica da su tri armije njemaakoga desnog krila zaista krenule aim im je Emmichova prethodnica oeistila put, iako su bile spremne za pokret danima ranije. Pa ako su Yea bile spremne, ne bi li krenule ranije da je otpor Belgijanaca izostao? Ovo je svakako argument u prilog onima koji govore da je nepredvideni prkos malenog susjeda ipak pokvario raeune moanim Nijemcima. U svakom sluaaju, kao rezultat belgijskog otpora ili (manje vjerojatno) ranijeg plana, prve tri njemaake armije krenule su prema Francuskoj tek 16. kolovoza, do kada su prve francuske divizije yea stigle do Namura, a samo dan kasnije pristiai ae Britanske ekspedicijske snage do Monsa. Zahvaljujuai razdoblju od desetak dana koji su im osigurali Belgijanci, francuske su se divizije djelomieno pregrupirale i pojaeale na sjeveru bojiSta, tamo gdje je nastupalo udarno desno krilo njemaake vojske. Pa iako ni Francuzi ni Britanci nese u poeetnim borbama ostvariti poseban uspjeh, odnosno nese zaustaviti njemaeke armije, ipak ae im putem nanijeti gubitke koji ae kasnije natjerati generala Alexandera von Klucka da skrene svoju Prvu armiju od zadanog kursa, Gime je tijek rata usmjeren u sasvim drukaijem pravcu. No to je yea druga priaa, o kojoj demo vise real u sliedeaem nastavku, baS kao i o presudnoj ulozi topniStva u ratu koji je tek zapoainjao.
Jedna od rugevina u sjevernoj Francuskoj nakon haubiNcog napada
je do nekoliko naizgled neva2nih, a zapravo presudnih izmjena prvobitna plana. Tako je razmak izmedu utvrda ostavljen prevelilcim, a neke nisu ni sagradene. Posebno se se osjetiti nedostatak utvrda kod gradiaa Vise. Malo sjevernije ae njemaako konjaniStvo probiti belgijsku obranu i omoguaiti ostatku snaga da utvrdama pride sa sjevera, odnosno sa stra2nje strane, gdje je njihov oldop bio najslabiji. Komunikacije su bile poseban problem. Medusobna komunikacija izmedu utvrda ovisila je o civilnim telefonskim linijama, a koje su jog k tome isle kroz Liege. Naravno, kada su se Nijemci probili u grad i zauzeli telefonsku centralu, komunikacija iusldadeno djelovanje viSe nisu bili moguai. Isto se odnosilo i na komunikaciju s prednjim motriteljima, koji su ionako bili smjeSteni preblizu utvrdama (na samo kilometar i pol udaljenosti, premalo da bi mogli vrsiti efilcasnu korekciju paljbe zaveliko topniStvo). Popis propusta dug je (naprimjer na svaku je utvrdu postavljen samo jedan reflektor, pa kad bi taj
bio uniSten, Nijemci su slobodno mogli poduzimati noene akcije), a zbroj svih tih malih ill yeeih propusta rezultirao je konaanim padom belglislcih utvrda. Dobro zamigjenih, ali loge izvedenih. Zaldjukalc Je li se otpor Belgijanaca uopae isplatio? Sto se -dee gubitaka, prema belgijskim izvorima njemaeke snage izgubile su gotovo 50.000 vojnika tijekom napada, all to ae prije biti domoljubno pretjerivanje nego realna brojka. S druge strane, njemaeld izvori priznali su oko 2.000 poginulih pa se mote pretpostaviti kako se istina krije negdje izmedu ovih dviju brojki. Belgijanci su, pak, imali oko 2.000 do 3.000 'Zrtava, Sto je zapravo malen broj s obzirom da su od samog poaetka borbe bill nadjaaani brojem, a jog vise stupnjem obuaenosti njemaalcih vojnika. Nadalje se povjesniaari jos uvijek prepiru oko toga je li otpor branitelja Liegea uzrokovao kakvo kagnjenje u ispunjavanju njemaakih ratnih planova. Prema nekima, kagnjenja uopae nije bilo, dok je
Strenja strana utvrde Loncin nije bila osobito dobro branjena niti pod zemljom - jos jedan od uzroka njihovog pada
`,7 40 / Magazin za vojnu povijest / studeni 2013.
Domovinski rat: Rat u BiH
11.11111 KO
Magazin za vojnu povii(!st 1 studeni 2013.
RANE GR
PreJtjell sudi (mice. voji .ere operacije..I ipanj5ke zury fotogodiji je rlir'erzanlSkigud brigade koll je o.clobodio 'ge0a,sNjiveuoperociji nj-
ske zore"Ca
griirid".'
-VEMPF
attak-it, tl
ak
Magazin za vojnu povijest / studeni 2013. \ 45 \
Domovinski rat: Rat u BiH Dana B studenoga 1991, u Grudama se organizira Hrvatska zajecinica Herceg- osna kao otpor velikosrpskoi agresiji, ali pripreff e za ()bran po'c'ele su mop prije
tekst i foto: Mario KnezoviO sno spajanje srpskih jedinica iz Knina, odnosno krajine, s jedinicama JNA u Mostaru i vjerojatno sprijeeio napad na Split. Tijekom svih ovih dogadaja krizni stoker Grude bio je u punoj pripravnosti, gto se pokazalo kao dobar potez, jer je nedugo nakon zaustavljanja tenkova izveden helikopterski desant na podrueju mjesne zajednice Donji Mamiai, toenije na podrueju sela Ledinac, s ciljem deblokade opdine Siroki Brijeg. Krizni stoker taj je dogadaj doeekao spremno, koliko su moguenosti dopugtale, tako da su svi krizni stoked stavljeni u funkciju, osiguran je protok informacija u oba smjera, na svim dominantnim toekama postavljene su strake, a u samom sredigtu zbivanja djelovala je jedna ekipa koja je zajedno s kriznim stokerom Mamidi uspjela sprijetiti paniku medu ljudima kako ne bi doglo do krvavih posljedica. Nakon svih ovih dogadaja jasno je bilo da rat dolazi i u Grude, yea tada Grude primaju prve izbjeglice s ratom zahvaaenih prostora Hrvatske. Grudski mladidi polako odlaze iz Gruda te se prijavljuju u ZNG i MUP i odlaze u obranu Hrvatske, gdje prolaze kroz kompletnu obuku i stjeeu prva ratna iskustva. Grude postaju sredigte otpora prema srpskoj agresiji u Bosni i Hercegovini. Grudski mladiai masovno bjeke iz JNA, tako da Grude postaju prihvatni centar za sve bjegunce iz JNA, pripadnike svih nacionalnosti, koji se dalje upuduju prema njihovim keljama i tadagnjim moguanostima. (ini se sve da se nabavi naorukanje i ratna oprema, uspostavljaju se veze s ljudima iz inozemstva za nabavu ondja. Na samom terenu izvrgene su prve vjekbe gadanja iz vojniekog naorukanja kako bi ljudi obnovili svoja znanja steeena u JNA. Opaina Grude prelazi na jedan ratni ritam kivlienja. Crveni krik yea je osposobljen za prihvat izbjeglih i prognanih. yea je tada na podrutju opaine primljeno oko tisuau prognanika izVukovara, Osijeka i Dubrovnika. Na terenu ()pane potpuno je u funkciji informativni tijek, kurirski sustav i sve se to radio improvizirano. Nakon toga radi se na opremanju Radija Grude, na terenu se kopaju rovovi, a nenaorukani odredi opremaju se naondanjem i MTSom iz svih izvora i tako se stvara vojska u Grudama. Sredinom 1991. godine u Grude stike veda koliaina naorukanja i tako se nenaorulani odredi jog bolje opremaju orukjem. Krizni stoker popunjava se prieuvnim easnicima koji imaju znanje i onima koji su progli obuku u JNA, ali samo onima koji su shvatili bit toga gto se dogada. Takoder, u ljeto 1991. JNA je na podrueju Gruda izvodila praktiene vjekbe te su Grudani cijelo to vrijeme imali provokativne nalete helikoptera pa su odredi kriznog stokera vrgili stalna izvidanja, motrenja u slueaju helikopterskog desanta. Vakno je i napomenuti da je iz Gruda vrgena ko ordinacij a obrane hrvatskog naroda u Bosni i Hercegovini. Krajem rujna 1991. u Grude dolazi prvo tete topnieko naoruianje: nekoliko haubica i topova. Krizni stoker tada je uspostavio kanale za nabavu ondja i stvoren je jedan vojnield ustroj u Grudama, tj. bilo je sposobnih odreda za obranu. Dana 31. listopada 1991. krizni stoker se radi bolje funkcionalnosti preustrojio na vojnield i politicki dio. Prva zapovijed za izlazak na teren U listopadu 1991. okupirano je hrvatsko selo Ravno, gdje su izvrgeni brutalni zloeini. Na podrueju opaine Grude organiziraju se kampovi za obuku, jer se uvidjelo da de rat doei i na podrueje Gruda.
at u Hrvatskoj bjesni, Vukovar pada, mnogi hrvatski gradovi u plamenu, a R gresija na Bosnu i Hercegovinu se priprema. Napadom JNA na hrvatsko selo Ravno u Trebinju poeinje rat u BIH, a izjava Alije Izetbegoviaa da To nije nag rat" dala je do znanja da Hrvati nese imati nikakve porno& od Muslimana i da ae se morati sami organizirati. Dana 18. studenoga 1991. u Grudama se organizira Hrvatska zajednica Herceg-Bosna kao otpor velikosrpskoj agresiji, no u Grudama je priprema za obranu poeela puno prije. Dana 23. veljaee 1991. osnovan je prvi krizni stoker opoine Grude koji je imao za cilj organiziranje obrane na podrueju opaine Grude, osigurati protok informacija, organizirati krizne stokere po mjesnim zajednicama, stvoriti evidenciju lovaelcog i osobnog naorukanja te organizirati smjegtaj za izbjeglice iz Hrvatske. Ubrzo je taj krizni stoker uspostavio usku suradnju s vodstvom hrvatske drkave, sa susjednim opainama iz Hrvatske, tako da je imao informacije o stanju na terenu. Krajem okujka 1993. krizni stoker je organiziran, yea tada ima organizirane mjesne krizne stokere povezane kurirskom i radijskom vezom, a sve mobilno ljudstvo sposobno za obranu organizirano je u prve nenaorukane odrede. Bilo je jasno da naoridanje iz tadagnje Teritorijalne obrane nese biti dostupno, jer je yea u 'jet 1990. bilo prebaeeno u Mostar i bilo je izvan dometa kriznog stokera, osim naorukanja koje je ostalo u Policijskoj postaji u Grudama. Na prostoru opeine Grude tada je evidentirano oko 300 komada lovaakog ondja i oko 500 komada osobnog naorukanja te se s orukjem koje je evidentirano donelde naorukavalo nenaortdane odrede. Nedugo nakon toga zaustavlieni su tenkovi u Pologu; goloruki hrvatski narod stao je pred tenkove i tako sprijeeio moguau okupaciju zapadne Hercegovine, odno-
ilth
G lasiln hranitelja "prior Grade
(;odina 11 Prosinac 1994. Innj -
Naslovnica vojnog lista HVO-a Grude "Za rodnu grudu". Na naslovnici je general Miljenko Miea Lgsie, zapovjednik Zbornog podrueja Mostar
%.441000
iz grudske opine bile su nadlekne kriznom stokeru Grude. Osnivanjem HVO-a 8. travnja 1992. u Grudama, krizni stoker postaje HVO Grude i tada sve grudske postrojbe idu u 4. brigadu HVO-a Stjepan Radi6, zajedniau brigadu Gruda, Citluka i Ljubukog. Osnivanje 6. brigade HVO-a "Vitez Ranko Boban Grude" Cetvrta brigada HVO-a Stjepan Radio, zajedni6ka brigada Gruda, Citluka i LjubuSlog, brojila je oko 400 vojnika iz Gruda, koji su konstantno bili na terenu, bez odmora, dok je u op6ini Grude bilo jo sposobnih ljudi za obranu, i tako se nije iskoristila cijela moguanost opine Grude u vojni6kom smislu. Tu mogu6nost uvidio je i Glavni stoker HVO-a to donosi odluku o osnivanju brigade u Grudama, medutim ne zna se toean datum utemeljenja brigade, ali mogu nagadati da se to dogodilo krajem 1992. i po6etkom 1993. godine. Za zapovjednika brigade postavljen je Marinko Sosa Zvijezda, a za natelnika brigade Jure Tomas. Prisega 40. domobranske bojne Vitez Ranko Boban" Grude ("Za rodnu grudu") Brigada je u svom punom sastavu brojila oko 650 vojnika rasporedenih u tri bojne i kao i svaka U studenome 1991. prva drago- organiziranu protuzraenu obra- obrane u rajon sela Slipei6i; to je postrojba imala je svoju logistiku voljaeka skupina s podruda op6i- nu, a u Grudama je smjegten iVoj- u biti prva zapovijed za izlazak i sanitet. Takoder, brigada je imala ne Grude od 20-ak mladioa javila ni stoker HZ-HB-a (kasnije Glav- grudskih postrojbi na teren. Tada svoju inkenjeriju i svoje topnitvo; se za pomoe u obrani Dubrovni- ni stoker HVO-a) na 6ijem je 6elu su Grude medu prvim op6ina- ono to je vakno spomenuti za inka i tada 12 ljudi ide u zalede Sto- bio pukovnik Ante Mikuli6, koji ma u Herceg-Bosni poslale svoju kenjeriju grudske brigade je daje na. U Grudama se 18. studenoga je koordinirao sva pitanja obrane postrojbu izvan svojih opeinsldh ona izgradila Put spasa" preko 1991. osniva Hrvatska zajednica i njene segmente. U torn jednom granica i tako su pomagali ostalim Vran planine i tim Putem spasa" Herceg-Bosna kao tijelo otpora kontinuitetu dolazi zapovijed postrojbama, jer se na prostoru spasila na tisu6e Hrvata i Muslihrvatskog naroda u Bosni i Her- Glavnog stokera o slanju postroj- pane Grude nije ratovalo. Sve do mana iz srednje Bosne koji su se cegovini. Grude \Teo tada imaju be kriznog stoiera Grude na crtu osnivanja HVO-a, sve postrojbe nali na udaru srbotetniae agre-
Prisega 40. domobranske bojne Vitez Ranko Boban" Grude ("Za rodnu grudu) Magazin za vojnu povijest / studeni 2013, \ 47
Domovinski rat: Rat u 131H

sije. Brigada je po svojoj vrsti bila lakopjegaeka brigada. Iako mala brigada, puno je toga napravila za spas hrvatskoga naroda. Njezin ratni put potinje u Slipeieima kada su kao ispomoe drugim postrojbama prvi prekoratili opeinske granice i otigli braniti stoljetna hrvatska podrueja. Nakon dolazi bitka za Kupres gdje brigada doEvljava prve gubitke, svoje prve rane. Nedugo nakon toga paela se pripremati vojno-redarstvena operacija Lipanjske zore" u kojoj su sudjelovali i pripadnici 6. brigade HVO-a, to enije jedan diverzantsld vod od 40 vojnika. Taj je vod imao zadatak probiti neprijateljske bunkere na podrueju SevaA Njiva, to je i ueinio; s eetvoricom palih vitezova izvrgili su zadatak koji im je bio namijenjen. U najtaem trenutku ova postrojba dolazi u Krivodol i spagava prostor koji je bio pred samimpadom. Nakon Krivodola dolaze, redaju" se tereni za terenom od Gubavice pa do izbijanja hrvatskog-muslimanskog rata. Tada pripadnici ove brigade idu u pakao Mostara i rame uz rame s drugim postrojbama HVO-a brane hrvatski Mostar. Nakon Mostara, bojovnici ove brigade idu braniti hrvatsko Ravno, pa opet Gubavica, Cerovica, Hutovo, Blagaj... Pred sam pad GornjegVakufa pripadnici ove brigade pod zapovjednitvom generala Slobodana Praljka spagavaju Gornji Vakuf od pada i tako vrataju moral ostalim postrojbama HVO-a za daljnju bitku. Bila je to situacija kada je brigada bila na tri bojinice istodobno: Buna, Gornji Vakuf i Vrdi. Braneei vrleti Cvrsnice i cabulje na koti Vrdi bojovnici brigade na eelu sa zapovjednikom Marinkom Sosom - Zvijezdom razbili su najelitnije postrojbe MOSa, poznate pod imenom DELTA i LASTA, nanijevg im gubitke preko 400 mrtvih, to je ovo jedan od najblistavijih trenutaka 6. brigade Viteza Ranka Bobana. Za ove borbe brigada je pohvaljena od strane ministra obrane HR-HB-a i od naelnika Glavnog sto2era HVOa. Pohvalu za uzoritu hrabrost i obavljen vojnieki zadatak na Vrdima dobio je Marinko Sosa - Zvijezda, zapovjednik brigade. S ponosom se mote red da ova brigada nema nijednu izgubljenu kotu, nijednu izgubljenu bitku i u njenoj povijesti nema nijednoga neizvrenog vojnielog zadatka, gto je eini jednom od pobjednieldh postrojbi HVO-a. Poeetkom 1994. godine dogada se preustroj postrojbi HVO-a, tako se 6. brigada il// '"/ 48
PZO Grude ("Za rodnu grudu")

Bann WONT CRUDE Brojt 01-45 Datum: 22. 03. 1992. god. VOJBA WHA STROGO POVJERIJIVO
Na temelju Zapov1jed1 Regionelnog stotera HB od 18. 03. 1992. god o angsairanju postrojbi, ZABOVIJBDA MI 1.- Postrojhu SPDV I hojne Grude angatirat1 u vremenu od 12,00 sati 22. 03. 1992. godine do 12,00 sati 29. 03. 1992. godine u rejonu s. 611016/ - soma odgovornost1 Mostar. 2.- Zadstak: Drist1 poloaaje bes povladenja do smjene. 3.- Postrojaa koje privremeno ulasi u sonu odgovornost1 Mostar u potpunost/ se atavlja pod sapovjednibtvo to sone 1 djeluje iskljuaivo po njimoirim saporiZedima. 4.- Prijevos postrojbe /await Oa stab TO Grude autobusom, "tapas", "dajcom" i "fUrsonom". Za You'd@ odredujem: Davide Zucl6a - eutobus, Ivicu Bobana - "fsp", Josu Vlsai6a "dajc" i Nana Culinu - "furgon". Brea 'oval u koloni je "niva" TO, satin autohus, "Lep", "dajc" pa "furgon". Rastojanje ismedu vosila: 50 metara. Brains kretanja: do 50 km/h. Kolonu formirati do 9,00 sat/, utovarit1 aredstva i pokret sits u 10,30 eati 22. 03. 1992. godine. 5.- Smjebtaj postrojbe: osloncem ns mjeatane s. Slip6161. 6.- Sanitetsko osiguranje: osloncem na Dom sdravlja 7.- Ishrana: oeloncem na Hotel Oitluk. 8.- Mararutal prljevos ljudatva isvraiti pravvem Grude - Privelj 61roki Brijeg - Jar* - Ljuti Dols - a. Slip6161.
i nkola
Miku1/6
Faksimil prve zapovijedi o izlazku grudskih postrojbi na teren
Viteza Ranka Bobana Grude preustrojila u 40. domobransku bojnu Vitez Ranko Boban Grude. Za zapovjednika 40. domobranske bojne postavljen je Sreeko Nilde, ali je nedugo nakon gto je postavljen za zapovjednika dao ostavku na to mjesto i za zapovjednika je postavljen Zlatan Grizelj - Sejdo. Cetrdeseta domobranska bojna nije imala znaajnijih borbi, osim to je dr2ala polo2aje na Vrdima, i imala je manje borbi u odnosu na 6. brigadu Viteza Ranka Bobana Grude. Protuzraena obrana Grude PZO Grude nastajao je usporedno s osnivanjem pjeaeldh postrojbi za vrijeme srpske agresije na Republiku Hrvatsku. Kako je moeni neprijatelj imao na raspolaganju sve, oldopnjake, zrakoplove i mornaricu, bilo je potrebno brzo i odlueno reagirati u stvaranju postrojbi koje ce uspjeti amortizirati prve nalete neprijatelja. Tako je PZO dobio svoje konture i okosnicu koje ee neprijatelju i njegovim napadima zadavati podosta problema. U tim trenutcima za zapovjednika PZO-a Grude postavljen je Dinko Spajie. Poeelo se s prikupljanjem protuzraenog naor0anja PAM, PAT-ova, strijela 1,2, TOP 40 mm. Anga2irani su iljudi koji su slani na specijalnu obuku za takva orOja, a oni koji su ih poznavali odmah su priai u pomoe u njihovu osposobljavanju. Kao i svaka postrojba imala je organiziran
Pripadnici 6. brigade Vitez Ranko Boban" Grude s vojnim kapelanom HVO-a Grude fra Vinkom Mikulieem ("Za rodnu grudu")
prateei sustav, odnosno logistieku podrgku, sanitet, vozni park i kuhinju. PZO kao takav zadriavao je prve nalete neprijateljskih zrakoplova, njihovo djelovanje po Grudama u eetiri navrata. Posebnu hrabrost i po2rtvovanje kod ljudi izazivali su susreti sa zrakoplovima, koji su zloeinaeld rugili gradove, ubijali nedu2ne civile, 2ene i djecu. U tim trenutcima strah je napugtao ljude, a njegovo mjesto zauzimali su izazov, rutina
* 4, 4.
i hrabrost. To je bilo prvo i veliko borbeno iskustvo PZO-a. U lipnju dolaze i prvi tereni izvan Gruda. Kada je pojaeana srpska agresija na mostarske prostore, PZO Grude dolazi kao pratnja i zagtita pjegadijskim postrojbama. Potom dolaze tereni Gubavice, Rabrani, Drenovac i Capljina. Kada je srpski agresor odbaeen i primoran na odstupanje od svojih osvajaekih te2nji, dolaze dani kada se nije ni slutilo da ce doei do neIeljenih su-
kob a izmedu Hrvata i Muslimana. Rame uz rame s drugim postrojbama PZO Grude stao je u obranu hrvatskih prostora kao pjegadijska formacija u euvanju crta obrane te kao ispomot i evrsta vatrena podrgka bojovnicima. Tako se pamte tereni vatrenih okrgaja u Mostaru, Neumu, Vrdima, Klancima, Cvrsnici, Gornjem Vakufu i naposljetku su postrojbe odradivale pjegadijske terene na uskopaljskoj bojignici. Odlascima na
rizni stab Grude dijeli se 31, listopada 1991. na vojni i politiNd dio
Dana 31. listopada 1991. godme Krizni tab Grude preformirao se na vojni i politieki dio zbog veee ueinkovitosti u radu. Tako opeinski dio Kriznog gtaba eine: Jozo Marie, predsjednik, Petar Majie, zamjenik, a elanovi su: Vinko Zorie, Vinko (uljak, Mate Simunovie, Ivan Leko, Veljko Prlie i Franjo Bane. Vojni dio saeinjavali su: Nikola Mikulie kao zapovjednik, Edo Prlie kao dozapovjednik, Ljubo Leko kao operativno-nastavni organ, Miljenko Knezovie, in2enjerija, Jure Zadro, veza, Tihomir Majie, MTS, Slavko Zadro, AbKO, i Ante Marie, obavjegtajnoizvidaeld organ. To razdoblje obiljaava dolazak desetak tisuea rezervista iz Srbije i Crne Gore u Mostar s jasnom namjerom okupacije zapadne Hercegovine. U tome razdoblju Grude su formacijski imale tri Bete (tako su ih zvali), 50 do 80 ljudi na opeinskoj razini, koje su bile naortdane i imale su prioritet u naortdavanju, a eiji su zapovjednici bili Radoslav Brzica, Kruno Mimic i Draien Boban. Tu je bio naorulani diverzantski vod od dvadesetak ljudi zapovjednika Zvonke Brnardiea, naortaani protudiverzantski vod od dvadesetak ljudi kojime je zapovijedao Ivan Zadro, zagtitni vod Duhanske stanice od dvadesetak ljudi koji je vodio Ivan Zorie, manevarski vod SJS koji je vodio Zdenko Primorac te pozadinska baza koju je vodio Tihomir Vranjeg.
terene nisu prethodile velike pripreme. Ekipe PZO-a Grude bile su stalne i uigrane, s odredenim brojem ljudi koji su imali svoje vrijednosti, moralnu, borbenu i ljudsku vrijednost. Kraj rata u Grudama Uz Oluju" i Maestral" koji su doveli do potpisivanja Daytonskog sporazuma i kraja rata u BiH, uz masovne demobilizacije postrojbi koje su neizostavan dio svakoga rata, zavrgava i era HVO-a u Grudama. Demobilizacijom 40. domobranske bojne HVO-aVitez Ranko Boban Grude zavrgava i rat u Grudama. Danas, 18 godina nakon zavrgetka rata u Grudama nema ni spomena ni rij eti o danima ponosa i slave. Prva pjegaeka pukovnija OS-a BIH zadtdena je za bagtinu HVO-a, u ovome slutaju i bagtinu HVO- a Grude, no od te bagtine malo je toga saeuvano, pa sam htio ovim elankom opisati i reei gto se sve dogadalo u Grudama za vrijeme Domovinskog rata. Nadam se da sam u tome uspio, jer o grudskim danima ponosa i slave mogla bi se napisati knjiga, a to je knjiga prevelika da bi stala u ovako mali elanalc.
Kontroverze
Latinica a " csrilica 1991. godine

tekst: dr. sc. jak'Sa Ragu'Z
Ljudi koji su doiivjeli najtda ratna stradanja, poput Vukovara, thjeloin svoje svijesti i clams live ovaj tgki po aritet iirneciu pisarna
i.
osljednjih tjedana i mjeseci svjedoci smo mu& nih scena koje se dogadaju uVukovaru, a i drugdje (Krnjak, Vojnie, Biskupija...) oko postavljanja i skidanja dvojezienih i dvopismenih ploea na javnim institucijama, s posebnim naglaskom na eirilieno pismo na njima. Dio javnosti odobrava, a dio se zgra2a odbijajuei stavljanje u istu ravan eirilienog pisma i velikosrpstva. Za razumijevanje korijena problema potrebno se vratiti u ne tako davnu prolost 1991. godinu, u kojoj je opea polarizacija Hrvata i Srba dosegnula maksimum u svemu, pa i u pismu. Iako su preeanski Srbi dotada uglavnom pisali latinicom, a eirilica je einila va2nu stavku u hrvatskoj pisanoj kulturnoj batini, te su godine kao neupitni simboli one druge" strane postala i ova dva pisma. I to onoga najgorega gto druga" od sukobljenih strana eini ili se oeekivalo dace tek napraviti. Kao jasnu ilustraciju navedenog donosim dva faksimila dokumenata iz 1991. godine. Prvi je izvjeke Centra za obavjedvanje Zadar od 31. srpnja o ponaganju pobunjenih Srba koji imaju puno naoruianja i po Obrovcu razbijaju sve ko je pisano na latinici. Hrvatski narod bjeli". Drugi je poruka odaslana iz Daruvara 27. rujna kao apel za pomoe MORH-u i Zapovjednigtvu ZNGa u Zagrebu, u kojem se navodi: Situacija u i oko Pakraca kritiena. Pakrac se sistematski brie s lica zemlje. Ako padne Pakrac pake ubrzo i Daruvar, a onda eemo poeeti ueiti drilicu". U prvom, obrovaelcom slueaju latinieni su natpisi stradavali, jer su za pobunjenike predstavljali simbol hrvatske drZave i hrvatskog naroda, a u drugom, daruvarskom, ueenje eirilice znaei da ee taj grad postati dio velike Srbi-
REP 21V40104
0 os 'Doi
2731.1147+
12.215 000.5 -71 h ZODC0-44...YS , Sian
Dva faksimila dokumenata iz 1991. godine
. .
.--REPUBLINA HfIVATSNA U SPLIT!, SONJA
.-.-.+00-SPLITy4AORANSKA ,
,41;, 1
qt AMA AL. U
NOP
Orio
/a e
REPDBLEXA NR201 SRA OSSINA 1000202 Camay Na odairseitatinge .......4NRORMACIJA OD CO IADAR: u 10124 U LUAU GABENICA U JE 25.01. V TOJ tlICI ERCAO TOPOVE.0 %-,, ,--,,-KANIONA.BROD JE D0VEIA0 2 TRANSPORT --- - 15 TONA,OFICIR PREGOVARA SA NADLE2N V 0500900 SE NALABI VELA VLJA1U- IL 'TOG NJESTAySTACION/RANI .,,.....isuND ,NAORUZANJA I PO 0000200 RAIBI HRMAISAI,WAROO BJEll. RRAG,L04,00 -CO ON/SS , DOJ AvITit.J
C4 'd (,)4, 2c,C/6V
'
1111SI016, MUM 1 0020 DOSADLIA hsk.
/-ro
,-,----------
U 0.15 OVA NELINOPTERA .15 PAINJECENI U POONOBJU PLAT aNFORMACIJA OD
CO TROGIRY
re'g r6s),,,1
---,-
ONO 1100 OVA HELIKOPTS DRODOGRADILISSTA U TROGIRU ,SA OT SNIMALI11,, , LINFORNACIJA OD. CO DUBROVNIK: , DVA AV/ONA GA 0 11:20 NADIAJETALI ARAD I 0010203E GARS CESTRAz SASSA KES102
4,-t,
1
..C>.:54mc
d;'\11.1 7-74.Fde 0'. **7
3
C %cr. .. , ,, c5
2437* 70000 h YU ,
45. REP,* 7000 212.
,-prigoljeq Is1okst1540-. Pavod 10.30- vRviR. 13-
na
Oad DJ N
EN I
je. Slieni primjeri mogli bi se nad i drugdje u Hrvatskoj u to vrijeme. Ljudi koji su do21vjeli najtaa ratna stradanja, poput Vukovara, dijelom svoje svijesti i danas five ovaj teld polaritet iz 1991. godine te bi, stoga, ovome pitanju trebalo pristupiti krajnje oprezno i s razumijevanjem njegovih korijena.
Eutini,
1091. sudIsA
it
'LT 00..1,2',
Magazin za vojnu povijest / studeni 2013. \ 51 \
4I1
Domovinski rat: Protuzrakoplovna
obrana
Tri, tri su pala!!

tekst i foto: Mario Ragu2
Tri sluraja kada su oboreni agresorski zrakoployi na zemljopisno relativno malenoru pocIrdju kakva je jugoistocna Hercegovina
Laki juriMik Jugoslavenskog ratnog zrakoplovstva. Ovaj tip zrakoplova najedee je obarani avion tijekom Domovinskog rata
ako zemljopisno relativno maleno podrueje, jugoistoena Hercegovina predstavljala je izuzetno vaIan prostor kako velikosrpskom agresoru, tako i hrvatskim obrambenim snagama. Ciljevi agresora, izbijanje u donji tok rijeke Neretve te deblokada srpskih enklava Tasoveiea, Prebilovaca i Klepaca s jedne i proboj do mora preko neumskog zaleda s druge strane, iziskivali su uporabu velikih agresorovih efektiva. Da se za ostvarenje napadaeevih ciljeva nije zalilo ni materijala ni
ljudskog truda, govori i uporaba velikih zrakoplovnih snaga. Hrvatske obrambene snage iako mnogoljudne, jako su patile od nedostatka oruda i oruZja za obranu. Posebno se to ogledalo kod visokosofisticiranih sustava kao S'to su protuzraeni prijenosni raketni sustavi. Visokom motiviranogeu, kvalitetnom obukom, dobrom organizacijom i 'Stednjom raspoloZivih resursa nastojalo se minimizirati evidentne probleme i nedostatke. Slu6aj prvi Prvi oboreni agresorski zrako-
ploy pripadao je 97. aviobrigadi smje4enoj u mostarskoj zraenoj luci. Bio je dio skupine od deset Jastrebova" eiji je zadatak bila vatrena podfSla helikopterima (osam helikoptera Mil Mi-8) u izvodenju desanta na eapljinsku vojarnu 23. travnja 1992. Bodine. Zapovijed za napad na Capljinu izdana je u 15,30 sati, a letjelice su nakon sat vremena uzletjele s mostarskog letjelita. Zrakoplovi Jastreb" (J-21) bili su naorilZani raketama Munja", kao i bombama tipa BR-57 i PLAB". Zrakoplove je u napad predvodio ma-
jor Dragan Mirkovie, dok su piloti bili: poruenik Valentin Karen iz Livna, kapetan Milan Maeevski iz Gnjilana, poruenik Aco Stojanov iz Makedonije (nije poznato iz kojeg mjesta), poruenik Branko Gavrie iz Dalja, kapetan Marijan Sentinovski iz Baca, kapetan Trifko Radeta iz Zrenjanina, poruenik Velimir Vokie iz Kraljeva, kapetan Milan Terzie iz Bara, kapetan Ljubomir Sretovac iz Kraljeva te kapetan Goran Pantie iz Kaknja. U protuzraenoj obrani ireg podrueja Capljine sudjelovale su sljedeee postrojbe hrvatskih sna-
r 52 / Magazin za vojnu povijest / studeni 2013.
Samo nekoliko stotina metara od svetiha Kraljice mira pao je Gavrov" J-21
go: PZO-divizion 116. brigade, dijelovi PZO-diviziona Bjelovar i Koprivnica, divizion 4. GMTBR, divizion Plo6e to od HVO-a 1. TRD Capljina. Pogodeni agresorski zrakoplov upao je u gustu PZ-ovu zayjesu" tijekom naleta iz smjera Capljina Struge kod sela Dra6eva. Na njega se pucalo doslovno
svime, od pjegaelcog naortdanja, PAM-ova, PAT-ova, a ispaljena je i jedna raketa Strela". Ipak prevladava migljenje da su skalp" odnijeli PAT-ovi. Vide& da je zrakoplov smrtno pogoden", njegov pilot Goran Panti6 odbacuje rakete i katapultira se. Zrakoplov nastavlja nekontrolirano letjeti i naposljetku udara u brdo Ku6evi,
nedaleko apljinskog sela Gnjiligta. Pilot se uspjegno padobranom prizemljio izvan sela i sakrio u obliznji gag. Pokugao je doai do srpske enklave Prebilovci i tamo pronaai zaldon. Ubrzo je organizirana pretraga terena i pilot je zarobljen. Navodno je prilikom zarobljavanja plakao i molio da mu se 2 . ivot pogtedi jer ima malu
djecu". Tijekom pretrage kod Panti6a su nadeni Magnum 357 kao i automatski pigtoli Skorpion". Uz vise dokumenata o pilotima njegove brigade, Panti6 je kod sebe imao i biljegke o stanju morala djelatnika na mostarskom aerodromu: Psihofizi6ko stanje pilota - odvojeni od porodica, godinu dana maksimalno optere6e-
Isto mjesto pada Jastreba" nakon posjete trgovaca sekundarnom sirovinom
Malo je ostalo od jugoslavenskog lakog jurisnika
Domovinski rat: Protuzrakoplovna obrana

sni razbijaei JNA i stvaraoci neke drugaeije armije i da smo spremni da i dalje letimo za ovu RV (ratno vazduhoplovstvo, op. a.), all pod uslovom da se za ovu jedinicu napokon neko pobrine". Nakon zarobljavanja Pantie je sproveden kroz, od zrakoplova njegove postrojbe, razoreni Metkovie. Samo prisebnost gardista spasila ga je od linea aajnih stanovnika Metkovrea. Odveden je u Duhansku stanicu Metkovie, a potom u Vojno-istraini zatvor Lora, da bi naposljetku bio razmijenjen u velikoj razmjeni ratnih zarobljenika u Nemetinu 14. kolovoza 1992. godine. Slu6aj drugi Nekoliko desetaka minuta nakon Pantieeva zrakoplova oboren je jog jedan agresorski Jastreb". Za upravljaeem letjelice bio je Srbin iz slavonskog sela Dalj, Branko Gavria zvani Gavro". Pobjednik ovog dvoboja bio je istinski junak Domovinskog rata Blagko Mijie. Ovaj Metkovac vee se istaknuo obaranjem neprijateljskog Jastreba", i to automatskom pugkom M-70B. Taj jedinstveni slueaj odigrao se 17. listopada 1991. prilikom napada agresora na zaljev Bistrina u dubrovaekom primorju. U eapljinskom slueaju" Mijie je ponovno pravilno reagirao o eemu je zapisao: Kompliciranjem situacije oko Stoca, Gapljine i Metkoviea, a naroeito bloldrani em vojarne u Gapljini doglo je do eskalacije zraenih i artiljerskih napada na spomenuta podrueja. Odmah sam se vratio iz Zagreba i sutradan pogao na bojignicu. smo nage postrojbe, all kako u to vrijeme nije bilo razradenog sustava zapovijedanja nag vod je
Pantieev avion ve6 je zarastao u kupine. Ispod krila nalazila se neaktivirana avionska bomba
ni sa minimalnim odmorom i bez zamjena, osipanje jedinice, iznudeno Iota pozicija armije u zemlji (bez politike iza sebe, bez dr2ave nudeno loga pozicija, vrha, izdaja u JNA), neracionalna upotreba u toku proteklih borbenih djelovanja (obeeavano da toga nese biti all se nudeno Iota pozicija ipak ponavija), materijalno stanje najveeeg dijela (ne samo letaea) jedinice je ispod nivoa nudeno loga pozicija, neinformiranost, pojave u sredstvima javnog informisanja gdje visoki oficiri baca-
ju sramnu ljagu na JNA u cjelini pojavljivanjem uz borce oznaeene kokardama, ljubljenje s nekim Arkanom i sl., tekstovi Vuka Obradovioa (zvanienik JNA), na bilo koje pitanje postavljeno s vise strana dobija se odgovor 'ako ti se bre ne svida, pozdravimo se', gto je klasieno iznudivanje molbe za demobilizaciju. Poeetak borbenog djelovanje po BIH - smatramo da lociranje Ate jedinica na liniji fronta nema nikakvu svrhu niti ona mote biti racionalno upotreljiva za borbena djelova-
nja (izlasci, artiljerija, rizienost polijetanja, snajperi itd.), - spremni smo za izvrgenje B/d (borbena dejstva, op.a.) za ovu JNA i ovu zemlju afi katergorieno tvrdimo da ovakav mein upotrebe jedne lbe (loveko bombarderske eskadrile, op.a.) nije racionalan, i da je dr2anje lbe na liniji fronta i u kotlini u okruknju neprijatelja pitanje za razmigljanje. Napominjemo da neeemo da odemo iz ove armije, nismo kukavice gto smo i dokazali i nece nas otjerati izdajnici, nacionalisti, raznovr-
Dio podvozja srafenog Yastreba" Dio ubojitog tereta, u ovom slue'aju nevodenih raketnih zrna, pri udaru se aktivirao
Blagko Mijic, istinski junak Domovinskog rata (sjedi krajnje desno) rasporeden u Vinine (iza Stolova) i to vise zbog psiholalcog efekta na ljude jer nam je poloiaj bio u kotlini, pod neprestanom artiljeriskom paljbom. Takvo stanje trajalo je tri dana. (etvrti dan predveeer, odlucili smo se izvuti na brdo kod Brtanice sa kojeg je bio dobar pogled na dolinu Neretve, Capljinu i neprijateljska uporita Klepce i Tasovd6e. I tada je poteo zradii desant kojim je JNA namjeravala osloboditi svoje vojnike u okruienju. Uslijedila je strahovita vatra iz sveg tekog naorulanja. Na Capljinu su ispaljena u manje od 2 minute 4 punjenjaVBR-a, stotinjak granata, a zatim su doletjele 4 grupe po dva zrakoplova, od kojih su neki izbacili IC mamce, a neki kretali u napade. Poto je Capljina bila oko 10-15 kilometara od nas, a granate su padale posvuda, potrailsmo zaldone. I tada smo vidjeli kako se jedan lastreb' polcukva izvud kroz artiljerijsku zavjesu PZO-a iz Koprivnice, koji su tada bili pridodani obrani, ali ne uspjeva. Direktni pogodak u rep oborio ga je na lokaciju Gnjiligte.
:
"Strela" je toplinski navociena faketa

Sustav 9K32 Strela-2 (NATO-ov naziv: SA-7 Grail), sovjetsld lakoprijenosni sustav protuzrene obrane. Strela" je toplinski navodena raketa te je njezina udnkovitost ovisila o sposobnosti da se navodi prema toplinskom izvoru mete, najeeke motoru. Jednostavni infracrveni sustav navodenja rakete lako se mote zavarati primjenom toplinskih mamaca te 6ak oblacima koji reflektiraju njezine infracrvene zrake. Tijekom Domovinskog rata bila je omiljeno ort2je u rukama hrvatskih branitelja i s njome je oboreno niz neprijateljskih zrakoplova.
Miji6 je jedini branitelj koji je tijekom Domovinskog rata oborio dva zrakoplova; takoder jedini je branitelj 6ije je obaranje obit'nom automatskom pukom dokumentirano i postoji jo jedan kuriozitet, naime, agresorski pilot Branko Gavria jedini je pilot koji je nakon obaranja vlastitim snagama uspio clod do, za njega, prijateljskih polo2aj a. Gavrit se nakon izbacivanja iz pogodena zrakoplova sakrio od organizirane potjere te se uputio u smjeru Mostara. Njegov proboj do vlastitih polo2aja trajao je osam dana. Nakon to je neprimije6en proao kroz sve prepreke, umalo je 2ivot izgubio na zici mostarske zratne luke, jer su stra2ari na njega zapucali ne znajud da se radi o njihovu kolegi. Ipak, spretni i sretni Gavrit uspio je u svome naumu. S1u6aj tredi %Ode& dan, 24. travnja, predstavljao je svojevrstan nastavak 2etve" hrvatskog PZO-a medu neprij atelj skim zrakoplovstvom. Dva su zrakoplova G-4 Super 55
Nadi
Domovinski rat: Protuzrakoplovna obrana
Zbog nepristupaanog terena jos uvijek je na mjestu pada ostalo dosta dijelova srugenog Derfijevog G-4 Galeb" krenula oko 9,30 sati u napad na polo2aje 1. gardijske brigade HV-a u blizini sela Gradac u neumskom zaledu. Cilj njihovih raketa (57 mm) i topova bill su polo2aji Tigrova" na brdu Rujnica. Ovaj napad bio je dio sveobuhvatne ofenzive srpsko-crnogorskih snaga duZ" cijele crte bojignice. Zrakoplov Super Galeb G-4" evidencijskog broja 23631" pokugao se izvuei nakon napada, ali se na njega srueila sva sila hrvatskog PZ-oruija. Djelovali su pjegaci sa svojim oruijem, potom PZO-divizion 1. GBR s tegkim strojnicama 14,5 mm i Strelama", pripadnici oblanjeg PZOa 4. GBR, a slijedili su ih i Plaani smjegteni na brdu Mala Zaba. Njihovi vojnici ispalili su jednu raketu, a drugu vee spomenuti raketagi 1. GBR. Jedna od tih raketa najvjerojatnije je i oborila zrakoplov. Navodno je i drugi zrakoplov, kojim je upravljao M. Stanojevie, odletio u smjeru Metkoviea s tragom dima nakon olcrgaja kod Graca. U pogodenom zrakoplovu nalazio se potpukovnik Nikolaj Derfi, koji je usprkos tegkom stanju u kojemu se nalazio, uspio saeuvati sabranost. Prvo je nastojao ispraviti zrakoplov i saeekao je posljednji moguei trenutak za sigurno katapultiranje. Izbacivo sjedigte Martin-Baker MkY-10LB koje se nalazilo u smrtno pogodenom Super Galebu" izvrsno je odradilo svoj zadatak. U zraku je nastojao jedriti", tj. usmjerio je let svog padobrana prema srpskim poloIajima. U svom naumu nije uspio, jer mu je padobran pogoden i on je pao medu hrvatske vojnike, samo 400 metara od najblaih polo2aja srpske vojske. Prilikom tvrdog" doskoka ozlijedio je nogu, a imao je i jednu prostrijelnu ranu. Iako naortlan gkorpionom", prilikom zarobljavanja nije pru2ao otpor.
"Stencili", odnosno servisni natpisi na oborenom G-4 56 Magazin za vojnu povijest / studeni 2013.
Turbina oborenog G-4 lezi na stotinjak metara od glavne olupine
Pogled iz kabine jurUnika J-21 Jastreb" Derfi je inate Madar roden 1952. u Paneevu, o2enjen i otac troje djece. Bio je zapovjednik 229. lb eskadrile, a djelovao je u ratu u Sloveniji na barikade TO-a kod Postojne i Radgone. Aktivan je bio i u napadima na slavonska sela. Derfi je takoder sproveden u zatvor u Lori, a potom i razmijenjen na razmjeni u Nemetinu za sedam zarobljenih Vukovaraca osudenih na smrt. Osim opisanih potpunih gubitaka letjelica, agresorskim je snagama oke6eno jos sedam helikoptera strojni6kom paljbom za

Nedugo nakon obaranja hrvatski vojnici skupljaju suvenire s oborenog G-4 vrijeme desanta na eapljinsku vojarnu. Tom je prigodom i vise zrakoplova Jastreb J-21 zadobilo razlieite stupnjeve oteeenja. Prema nekim izvorima jedan G-4 te jedan Orao" takoder su okusili" snagu PZO-a udru2enih hrvatskih snaga, afi isti izvor ne donosi druge detalje. Ovakvi rezu1tati hrvatskog PZOa mogu se smatrati ogromnim uspjehom, imajuei u vidu sve na vedene organizacijske, logistieke i ine probleme s kojima su se branitelji susretali u onim danima ponosa, krvi i slave".
Glavne razlike lard' Strele" I11Iglell

Sustav 9K38 Igla-1E (NATO naziv SA-16) ulazi u sluZbu u sovjetskoj vojsci travnja 1981. godine. Glavna razlika izmedu Strele" i Igle" je sto je Ig,la" imala sustav identifikacije zrakoplova koji cilja, tako da ne bi dodo do slutajnog obaranja prijateljskog zrakoplova. Igla" je i malo ve6a te ima bolje dizajnirana krilca pomo6u kojih mote pratiti okretnije zrakoplove. Kako bi se smanjila moganost da raketa pole za toplinskim protumjerama koje mo'Ze izbaciti protivnitki zrakoplov, opremljena je novim sustavom navodenja koji se hladi te tako omoguouje fiksiranost navodenja na prvotnu metu. Ipak, najvalnija prednost Igle" je moguenost gadanja zrakoplova tijekom njegova dolaska na cilj, tj. prije napada na samu metu, Ato kod Strele" nije slueaj.
Podvozje i dio centroplana oborenog G-4
Izgorjela nosna noga Rolsko-borbenog G-4 Magazin za vojnu povijest / studeni 2013. \ 57
Domovinski rat: SvjedoEanstva
Rat Trzezbora Piekutowskog

tekst: Tomislav Sulj foto: Trzezbor Piekutowski
Niegova prit'a posebna je spram Ora drugih stranih dragovoljaca. \ije bio kratkotraini avanturist, i nije se vratio u Polisku, Hrvatska mu je dom
oljalc Trzezbor Piekutowski dragovoljac je Domovinskog rata, no njegova priea posebna je spram priea drugih stranih dragovoljaca. Piekutowski nije bio kratkotrajni avanturist, pristupio je u jesen 1991. i ostao je aktivan vojnik sve do 1996. godine. Nadalje, nije se vratio u Poljsku, Hrvatska je njegov dom. Stovik, socijalnom angthranogeu Piekutowski nadmaguje aktivnosti veeine prosjeenih chlavljana Hrvatske, dok je Poljakovo znanje hrvatskog jezika Iznadprosjeeno. Piekutowski je roden 1968. godine u Szczecinu, potjeee iz dobrostojeee obitelji intelektualaca. Obiteljski lomovi u djetinjstvu, potom oeeva smrt i nesretno zaljubljivanje tijekom odrastanja ueinili su ga buntovnim, katkad problematienim mladieem, pripadnikom supkulture metalaca". Prebrzo se osamostalio, donosio pomalo kontradiktorne odluke, pa se tako tijekom proputovanja po Francuskoj prijavio u Legiju stranaca. Neobieno, Piekutowski se na to odlueio iako nije bio prosjeean, rastreseni mladie, ve6 osoba izreene osjeeajnosti koja prezire nasilje. Brzo odustajanje od psihofizieldh napora Legije bio je logiean korak, smatrao je to besmislenim iscrpljivanjem ljudi", ali odluka da pode u rat koji se vodio u Jugoslaviji, bio je avangardan potez. Zanimljivo, odluku ni dans ne pripisuje nikakvom idealizmu: Kakvi su to unutarnji i vanjski, svjesni i nesvjesni motivi koji natjeraju eovjeka na takvu odluku? To pitanje eesto postavijam sam sebi, najvige zanima druge ljude i na njega je najteZe odgovoriti. Razlog tome trebalo bi zasigurno trabti i u mom socijalnoemotivnom stanju u tadagnjem vremenu. Mnogi stranci znaju romantizirati ili idealizirati razloge dolaska u rat, prilcrivajuai stvarne razloge i govored ono to druga
Velebit, hodnja Termita" prema Tulovim gredama, 1994. godina. Obilazak polaZaja, Piekutowski u trenucima odmora strana ili novinari 'Zele cuti. Koliko ljudi, toliko je i njihovih osobnih razloga, sve ostalo je magla za novinare koji tele euti idealne price. Dalde, vjerski razlog nije postojao, nisam krgeanin i razlog nije bila Zelja pornoei katoliekoj brad u borbi protiv `zlotestih' pravoslavaca. Etnieko-nacionalistield razlog takoder nije postojao. Niti sam imao nekog u Hrvatskoj, niti sam gajio poseban osjeeaj spram tog naroda. Stovige, nisam ni znao dobro to je to Hrvatska. Znao sam da se bori protiv komunizma, za promjenu sistema, za slobodu i to je bio faktor zagto sam odlueio doei... Motiv je cjelokupno emocionalno stanje i situacija. Puno malih i velikih faktora, zamfgena igra impulsa Ziveane mreZe i ne-
Pololaji oko Smrdelja kod Zemunika koje je 1992. drZala 159. brigada HV-a. Smrdelj je bio tada u tzv. earapi"- poluokru2en, moglo se proei samo cestom po noei. Piekutowski kleei u donjem redu, prepoznatljiv jer jedini na glavi nosi vojnu kapu (u ruci dr2i puSlcu papovku). Pored njega, eovjek s brkovima, je zapovjednik voda Mile Marie
TG 134, Popovo polje, 1992. godina. Sastav voda isti je kao s fotografije iz okolice Smrdelja (zapovjednik Mile Marie). Fotografirano u stacionaru, prije polaska na pololaj. Zadatak voda bio je da vise tjedana dr2i crtu razgranieenja po okolnim eukama"
dokutivi vjetrovi sudbine". 0 ratnom stanju saznao je od dvojice Hrvata koji su slutili u Legiji i dogovarali kako pobjeoi i prildjueiti se obrani zemlje. Trzezbor je jednostavno sjeo na vlak i otisnuo se put Jugoslavije trateei nento gto se zvalo `Croatie' i eijoj bi borbi za slobodu mogao pomoai". U neznanju je zamalo ponao prema Beogradu, no slueajan susret s katolidcim sveeenikom, Hrvatom, koji je komunicirao na francuskom jeziku, prosvijetlio" ga je zemljopisno, ali i u toj mjeri da je napokon stekao realnu sliku pro blema u Jugoslaviji. Dolazak u Zagreb bio je pomalo gokantan, no Poljak se snanao: Vidio sam raznih prizora, a brzo sam se javio u policijsku stanicu. Slali su me od stanice do stanice, uputili na neke vojarne, pa na kraju pitah nekog zbunjenog easnika da me povede u Ministarstvo obrane, jer vine nisam imao ni snage za hodanje i sve ulice zvueale su mi isto. Odvezao me u Ministarstvo u ubieevoj ulici. Primili su me vrlo toplo, uljudno, ubrzo su pronaki francuskog tuma6a... Popili smo pivu, potpisao sam ugovor i auto Ministarstva odvezao me u neku vojarnu, gdje se nalazio drasti6no zapunteni vod nekih Albanaca. Tu sam samo prespavao. Ujutro je donao auto iz Ministarstva i odvezli su me uvojamu Crnomerac.Tu je vea bilo urednije. I to se skuplja-
8kabrnja, poeetkom aMjka 1993., fotografirano kod najisturenije kueepolataja prema Ratovljevoj glavi, mjesto na koje su napadaei stalno navaljivali. Slijeva (gore) prema desno: pokojni Apica", Ante Slipeevie - Bosanac", pokojni Halid Heldov. Dolje: Poljak Trzezbor Piekutowski - Bonk" i Mijo Mategie. Svi nose AK47 razne proizvodnje, a u sredini Slipeevie, osim kalagnjikova drii jag i M48 (Tandaru)
la ekipa stranaca za Prvi internacionalni vod - PIV. Nakon par dana prebaeeni smo u Ktunrovec na navodnu obuku, no taj boravak sveo se na razgledavanje mjesta, kuee od Tita i prieanje s druteljubivim mjentanima. Uzbudljiva socijalna interakcija, no ubrzo smo krenuli prema Osijeku, zapravo u naselje Brijenee, mjesto u koje se PIV
upravo povukao nakon pada Laslova". Piekutowski se prildjueio Prvome internacionalnom vodu u Osijeku, postrojbi u sldopu 160. brigade HV-a, kojim je zapovijedao Eduardo Rozsa Flores - Chico: Osijek je bio razrunen, sivi, tmumi grad, posvuda vreee s pijeskom, rupe od projektila, gelera i metaka. Nema ljudi, nema zive
dune, tuna tigina i zloslutni muk... Flores je bio energiean, dobar voda, imao je jasnu ideju kako poslotiti postrojbu, bila je to mala legija stranaca, grupirana po jezitnim razlicitostima. Cini mi se da su se Englezi to Madari s Floresom drtali zasebno, no i izmedu njih je navodno bilo nekih razmirica... Kako god, sve je tamo bilo neobieno, konspirativno, pomalo mutno i takav sustav mi se od poeetka nije previge svidio. Nisam se osjeeao dobro ni sigumo, shvatio sam da tone mote idealno funkci'0nirati. Po meni, najbolje rjegenje je bilo uldopiti strane dragovoljce u hrvatske postrojbe, medu hrvatske vojnike i domadi puk. U takvom ozraeju motivacijai djelovanje pojedinca potpuno su drugaelii. Uldopljen u hrvatsko tijelo stranac uci jezik, upoznaje dijelove povijesti, mentalitet, stvara prijateljstva. I s vremenom poeinje disati kao oni. Puki avanturizam mote se tada pretvoriti u borbu za slobodu prijatelja, njihovih obitelji, jer se stvaraju emocionalne veze. U stranoj postrojbi distanciranoj od domgeg tijela takvo nto je nemoguee. Prije ee dodi do izrataja razni individualiteti, interesi, grupiranja po utim kulturolonko-lingvistielim krugovima i avanturizam ostaje avanturizmom, garniran s primjetnim prenemaganjem. Medu hrvatskim braniteljima strani dragovoljac drugaeije dine". S Piekutowskim u PIV-u je slutio jog jedan Poljak, Andrzej, a svi Slaveni (bilo je i Rusa) ponananjem su odudarali od duha kakav je vladao u Horesovoj postrojbi. Tijekom jeseni i zime pronli su obuku, posebno rukovanje orutjem, sudjelovali u izvidanjima iza neprijateljskih crta. Glavne akcije je, ipak, s Englezima odradivao Flores. Zbog napetih odnosa, poeetkom 1992. Piekutowski je s Andrzejem napustio postrojbu. Pal su u Zagreb, pridrutio im se novi Poljak, Czeslaw. Upueeni su u postrojbu kod Pokupskog, gdje je slutio jog jedan sunarodnjak, Grzegorz. Mala poljska drutina kratko se, ni dva tjedna, zadriala kod Pokupskog: Zapovjednik bijane nekakav Englez, prepun ratnih priea, no neadekvatan broj njegovih godina spram tih priea izazivao je sumnju... U pozadini je dizao bunkere okrenute u krivu stranu, ueio nas je engleski paradni korak, itd. Englezi su se grupirali, stvarajuei postrojbuu postrojbi, nitko nije znao nto rade, totalno rasulo. Nismo duzili oridje, zapravo smo vrijeme pametno proven jedino ueeei
Magazin za vojnu povijest I studeni 2013, \ 59
Planina Svilaja u Dalmatinskoj zagori, 1993. godina. Polataji IX bojne HOS-a. U pozadini je kontejner, centar veze postrojbe (ne vidi se). Zanimljivo, Piekutowski, tada zapovjednik veze, s jednim od suboraca na fotografiji nedavno je imao verbalni okrfaj. Domobran, koji je dodjeljivan na ispomoe HOS-ovcima, volio je popiti i poeastiti vinom. Tog je puta, u odsutnosti Piekutowskog, napio njegova pomoenika te su iza7vali incidents UN-om. Nakon trijetnjena vojnik je uvijek uzorno obavljao zadatke, no na fotografiji je Poljak jos uvijek ljut kao papar" na suborca osnove hrvatskog jezika. Na nekoliko dana je nestalo ' zapovjednika' i Engleza, vratili su se pukama za njih i nelcim JNA uniformama, koje smo trebali mi obuCi, to je bila kap koja je prelila eau. Odlu' tin smo mid u normalnu hrvatslcu postrojbu bez stranaca i bez cirkusa. Netko od dorriaCih nam je rekao da najmanje stranaca ima na jugu, pa smo odlutili otiti najjuZnije, ka Dubrovniku... Na putu smo svratili u zadarsku vojarnu Duro Dalcovit, gdje smo razgovarali s nekim Casnikom koji nam je objasnio situaciju na zadarskoj bojgnici. Rekao je da i to trebaju pomoe i tako, uspio nas je nagovoriti da ostanemo. Sutradan krenusmo u Zemunik i pristupismo 159. brigadi". Piekutowski iskreno priznaje da poteci sluZenja u toj postrojbi nisu bili bajni, jer veselo se drutvo previe oputalo i poCelo raditi disciplinske prekraje. Nakon toga su nas razdijelili po raz1ititim vodovima i bila je to ispravna odluka. Problem je bio Andrzej, volio je popiti, bio je sklon agresiji... Andrzej i Czeslaw prebaCeni su u drugi vod, opet su tinili neke probleme i na kraju su otigi za Bosnu gdje su i zajedno poginuli, kod obrane Dervente. Grzegorz je bio prebaten u topnieki vod, ja sam ostao u Zemuniku. Sretali smo se test na terenima, ponekad u vojarni... Uldopili smo se u hrvatsko bite, sve vise utili jezik, povijesne detaije, obit*, mentalitet, stva-
Velebit, pololaj Bukva blizu Tulovih greda, zima 1994. godine. Zapovjedni.ftvo 3. satnzje Termita" prije obilaska polo2aja. Piekutowski Cud u sredini, a iznad njega je zapovjednik satnzje Brane Gulan (drti se za pojas) te neki zapovjednici vodova rali prijateljstva. I to je prema meni bio ispravan naCin uldjutivanja stranih dragovoljaca u borbu za Hrvatsku, a ne formiranje mutnih stranih postrojbi". Nakon iskustava s osjeCkog bojita i kratkotrajne avanture oko Karlovca, Piekutowski je sluzio u 159. brigadi, na cijelom zadarskom bojitu te povremeno u okolici Crvene Luke, u sklopu biogradske postrojbe TG 134. Kratko vrijeme proveo je na crti razgraniCenja u Hercegovini, Popovu polju. Potom je krajem 1992. provedena velika demobilizacij a, a Poljak se uldjutio u sastav 7. domobranske pukovnije, sastavljene uglavnom od prognanika iz zadarskog zaleda, izravno ugroienih iz okolice Zadra. ZadaCa, totnije svrha te postrojbe bila je na neki natin kroz proces primirja osigurati mir u tzv. ruZICastim zonama" i pripremiti teren za povratak prognanika u domove otkuda su protjerani. No odbijanje pobunjenih Srba na ikakvu moguanost reintegracije, potom sve veCi broj izgreda lcrajem 1992. i potetkom 1993. godine ovoj je postrojbi donio sasvim drugu, borbenu namjenu. Dana 21. sijeCnja 1993. zapoeeta je operacija Gusar", kasnije preimenovana u operaciju Maslenica", a 7. dp djelovala je na svim pomotnim ili glavnim smjerovima napada. Tako se i dio postrojbe u kojoj je Piekutowski sluZo nada uldjueena u 2estoke borbe za selo kabr-
Centar veze IX. bojne HOS-a na Drvenjaku, planina Svilaja, 1993. godina. Piekutowski namjefta frekvencije i signal na motoroli. Drvene taluzine razbijene su od minobacaekih gelera. Na Drvenjaku smo Men; neponovlfivo precizan ciljae, s bitnicom minobacaea, tenk t-34, jedno vrijeme i nasa veza, a u dvoritu veze top t-12" 60 / Magazin za vojnu povijest / studeni 2013.
VojarnaVisolca Split, 10. travnja 1993. godine. Sveeane okolnosti, dodjeljivanje pohvalnica pripadnicima IX bojne HOS-a1114. brigada HV-a. Piekutowski i logistiaar Vinko Skefie
nju. Poljak je sa svojim vodom promijenio vise polotaj a uoei poeetka operacije. Poeetkom jednog od najtegeih olcrgaja tijekom Domovinskog rata nagao se na polo tajima kod sela Smrdelja, u zaledu Zemunika. Tijekom borbi i pomalo konfuznog stanja unutar postrojbe prebacio se u drugi vod koji je kao pomoena postrojba sudjelovala u oslobadanju Skabrnje. U napugtenu Skabrnju uskoro je ugao dio, poslije i cjelovita IX. bojna HOS-a Rafael vitez Boban o eijih je 43 nevjerojatnih dana obrane detaljno pisano u magazinu. Zanimljivo, Poljak se uskoro pridrutio IX. bojni HOS-a. Skabrnja je strategki bila beznaeajno mjesto i vrlo tegko za obranu. S jedne strane njihovo uporigte, selo Biljane i u neposrednoj blizini brdo. S druge, opet snatno uporigte, Zemunilc Gornji. No oeito je to selo iz politiekih razloga bilo yen imati u svojim rukama... Natalost, osim HOS-a i nekoliko domaeih entuzijasta, nitko drugi nije dolazio ni blizu u tih 43 dana... Svaki dan smo bili bombardirani sa svih strana, svald dan na strati oko u oko sa srpskim tenkom iz Biljana, svaki dan na brdu su bili snajperisti i svaki dan su pokugavali skinuti nam nage mine ispred lcuaa... Jedini sam iz 7. pukovnije koji je ostao s njima i nije odlazio na odmor, a samo jog dva-tri domata momka su redovno dolazila na smjenu... Sprijateljili smo se i moj prelazak se podrazumijevao. Jednoga dana upitao me zapovjednik voda, Franjo Rosie: 'Pa dobro kad ceg vise razdtaiti to pugku kod njih i zadutiti nagu?'. Inaee, situacija je bila grozna! Jednom sam poslan u zapovjednigtvo, u Galovac, to pregovarao s operativcem kojega sam za HOS tratio neke na
Velebit, Paklenica, 1994. godina, alpinistieka obuka Tel-mita". Njih, kao i druge postrojbe podueavali su vrhunski hrvatski alpinisti pod zapovjedniftvom pokojnog Jerka Kirigina. Na fotografiji su suborci iz Termita", svi nekadas'nji pripadnici IX bojne HOS-a
mirnice, cigarete. On je Nee prosvjedovati, a drugi mu je casnik rekao: `Ma dajte im sve gto god trate samo da ostanu u toj jebenoj Skabrnjir Sama obrane Skabmje, to se zna, ona je djelo Irca, Toma Crowleyja! Govjek je osmislio sustav mina 'televizija', naein na koji ga koristiti i stavljao
je osiguraee mina na zadnji zub. Doslovno smo cijelu Skabmju minirali, iznutra i izvana. Iznutra sustavom `televizija' u slueaju gubitka sela da motemo sve ili pojedine ulice dignuti u zrak zajedno s neprijateljem. Mine je trebalo svakodnevno obilaziti i provjeravati, jer skoro svaki dan su ih pokuga-
Nije zadovoljan odnosom Hrvatske prema stranim dragovoljcima

Piekutowski se nakon operacije Maslenica" zbog nostalgije potelio vratiti u domovinu. Imao je i primamljivu ponudu. Stara garnitura u Poljskoj ambasadi u Zagrebu nagovarala je sve Poljake koji su sudjelovali u rata na povratak u Poljsku nudeei im moguenost posla u poljskoj vojsci. Povratnici su navodno svi bili pritvoreni i odgovarali su ubrzanim postupkom pred vojnim sudom za slutbu u stranoj vojsci. Grzegorz se uspio vratiti u Hrvatsku i uldjueio se ponovo u 1. GBR HV-a". Piekutowski nije zadovoljan odnosom Hrvatske prema stranim dragovoljcima, ali nije ni gotten: Slatem se da su na poeeticu mnoga drtavljanstva dodjeljivana nepalljivo, no to nije razlog da se strane branitelje zakida za dokumente, Me*, einove i priznanja. Bez obzira na razloge dolaska davali su najvige gto su imali, svoje zdravlje i tivote za slobodu ove drtave. Objasmt cu to na mom primjeru Od 1991. godine do kraja rata sudjelovao sam aktivno na prvoj liniji u skoro svim akcijama. Nisam dobio ni Zahvalnicu, ni Spomenicu Domovinske zahvalnosti, ni medalju 'Ljeto 95', niti jedne druge osim 'Oluje'. Moji suborci, pa mlada djeca koja su tek nedavno dogla u vojsku dobivala su redom medalje, zahvalnice, einove... Ipak, ja sam svojim statusom zadovoljan iako postoji odredeno negodovanje zbog zalcinuea u ratnom statu, priznanjima, einu s kojim sam otigao u mirovinu... Smatram da, ukoliko postoji volja odgovornih struktura, sve se to mote ispraviti na razini hrvatskog gradanina, pa mi je besmisleno aktivno djelovati s pozicije stranog dragovoljca. To jesam bio, vise nisam. Aktivno djelujem na podrueju ekologije i zagtite kulturno-povijesne bagtine, pa za ratne price nemam vremena".
vali poskidati da naprave put pjegacima. A bili su stvarno upomi, oeito da je za njih Skabrnja bila od nekog posebnog znaeenja! Unatoe velildm trtvama, stalno su Sjeeam se polotaj a kod Ratovlj eve glave gdje eini mi se nisam stigao pojesti ni jedan cijeli sendvie kada bih ujutro drtao stratu. Jer eim sam se popeo na kat, evo njih pored mina na putu ili u gumarku, pokugavaju prolcr'aid put". Piekutowski takoder svjedoei kako sudbina Skabrnje tegko da se mogla izbjeei, eventualno se mogao ostvariti duti otpor i manje trtve. Mi smo Skabrnju drtali izvan granica ljudske izdrtljivosti, 43 dana. Za to vrijeme radili smo puno, momci su napravili jednu veliku diverziju prema Ambaru. Iz toga se, po meni, moglo iskoristiti stvar za daljnje napredovanje prema Gornjem Zemuniku, ali nas nitko nije pratio. Istovremeno, oni su sve jaee navaljivali i uporno su slali sve bo lje postrojbe. Dolazile su nas pro bijati razne specijalne postrojbe, od bahatih Arkanovaca do vrlo opasnih vojnika kapetana Draga61
vp

imala vise poginulih i ranjenih negoli neke 2upanije, a uspjegno je izvodila gotovo sve povjerene akcije. Bila je to mjegovita postrojba sastavljena od boraca iz svih krajeva Hrvatske, BiH, stranaca, bilo je i Muslimana, Albanaca... Pa, iako po deklaraciji ekstremistieka, upravo u IX. bojni osjeeao sam veeu toleranciju negoli u bilo kojoj, prije iii kasnije, hrvatskoj postrojbi. Bili smo sviprijatelji, na terenu i na odmoru, druzili smo se i dr2ali skupa. IX bojna HOS-a postrojba je u kojoj sam se najbolje osjeaao. Ekstrema je bilo, vee i po samoj deklaraciji. No to su bili prvenstveno borcikoji su u ovakvom sastavu savrgeno funkcionirali nakon temeljitog preustroja koji je napravio Marko Skejo. Bio je rat i trebalo je ratovati, a oni su to radii najbolje. Prihvatili su me i ja sam prihvatio njih. To je jedina postrojba u kojoj moja nacionalnost nije bila bitna, vea samo to Ito radim". Tijekom slu2enja u IX. bojni HOS-a Piekutowski je stekao nadimak Bonk" na vrlo zanimljiv naein: Jednom na Svilaji popio sam vina. Otigao sam sam u izvidanje pred neprijateljsko selo. Sve je bib u redu, no na povratku, vino i umor su me lupili u glavu. Prolazio sam kroz eistinu ispred nagih polo2aja. Iz protuavionskog topa s rasprskavajuoim mecima domobrani su poeeli sumanuto pucati po meni misleei da sam neprijatelj. Sakrio sam se iza jedinog velikog kamena na toj 6istini. Do mobrani su poludjeli, kao da 2ele raznijeti kamen mecima. Javio sam se u centar veze da netko ode kod njih i zaustavi ih jer ee me ubiti. Pripit i umoran zbrljao sam i hrvatski i poljski, nepovezano sam trabunjao. Naeelnik veze me pitao: 'Poljak, jesi dobro, jesi ii ranjen?' - 'Ne, nisam'. 'A zato tako eudno prieag?' - 'Jer sam pijan ko bonk' - odgovorih. Bak (nazalno a), odnosno 'honk' na poljskom znaei bumbar. Postoji uzreeica `pijan k'o bumbar'. Taj razgovor su eule i druge veze, jer je igao preko repetitora. Nakon toga naeelnik me poeeo zvati preko veze 'Bonk, javi se'. Svi su me poeeli zvati Bonk i tako je ostalo sve do danas". Ipak, kraj ratnog puta Piekutowski nije doeekao u HOS-u, jer je IX. bojna bila tm u oku nekima u Glavnom sto2eru, posebno naeelniku Janku Bobetku. Sna2an pritisak za ulddanje postrojbe djelomieno je urodio plodom. Krenule su politieke igre i podvale koje su na kraju ueinile raskol... Prvo su nam obedali da eemo svi, cijela postrojba pried u nekakvu satniju specijal-
na... Mi Age nismo mogli. Nakon 40-ak dana napokon je dogovoreno da se odlazimo na tri dana okupati i odmoriti te se vraeamo natrag. Za to vrijeme 8kabrnju su nam trebali prieuvati specijalci neke postrojbe Glavnog sto2era. Specijalci su stigli u sjajnim uniformama, borbenih prsluka viso ke kvalitete, utrenirani, puni sebe, uz pratnju grupe do daske od straha usranih domobrana. Mi smo pored njih izgledali kao kotlovode, crni od prljavkine, poderani i smrdljivi... Objasnili smo im sustay 'televizija', naein na koji u slueaju prejakog napada mogu opet vratiti selo, objagnjavali da su u velikoj opasnosti. Ofigli smo se okupati, no tredeg dana nismo se imali vise gdje vratiti. Drugoga dana 8kabrrija je pala. Odgovorni Piekutowski i Dean Nikpalj, gardist iz 1. satnije 84. gb Termiti". Posljednja nisu kontrolirali mine, sve dice su im od 'televizija' presjekli i poskifotografija Nikpalja, dva sata prije pogibije, uoei polaska u bitku na planini dali potezne mine, te su na kraju gator. Dean je bio izvrstan momak, ali je u toj akciji bio pod prevelikim nastradaliupravo ni Icrivi ni adrenalinom. Skakao je po bunkerima, od jednog do drugog, a iz jednog je preplageni domobrani". Jog za vriizagao neprijatelj s papovkom i jednostavno ga upucao" jeme bitke za 8kabrnju Piekutowski je preuzeo zanimljivu dulnost, postao je vezist, kasnije i donaeelnik veze HOS-a. Pomalo komiena ratna situacija, izabrati u tako opasnoj situaciji stranca da upravlia_vezom. Poeeo sam kao pjeak, no pokupio sam stara lampagka radija, razne dijelove iz razvaljenih kuea i u podrumu naseg napravio sam 'radio-disco' s light showom. Iako je situacija bila gadna, kod nas je bilo veselo... Zbog 'euda' koja sam, bez ikakvog alata, radio od starih elektronskih dijelova, zapovjednik Marko Skejo 'oteo' me u vezu. Tako je poeela moja karijera vezista, no uvijek je trebalo koristiti sva znanja ratnika... Inaee, Skejo je imao posebno razvijen osjeeaj za prepoznati ljudske osobine. Cinjenica je da je samo takav eovjek mogao voditi postrojbu sastavljenu od razlieitih ljudi, nimalo lakog karaktera. Ne samo voditi, nego uopee sastaviti toliko kompaktnu, borbeno moenu postrojbu. Skejo je napravio iestolcu eistku u IX. bojni HOS-a i sveo je na dvjestotinjak ljudi, all to je onda bila 'Postrojba'! Znao je podignuti moral, pru2ao je sigurnost vojnicima, znao je voditi sve te `nabrijane' frikove i zato mu treba skinuti kapu". IX bojnu HOS-a Piekutowski smatra posebnom: Najbolja ratna postrojba u kojoj sam ikada bio! Moral je bio na toliko zavidnoj Pripadnici 3. satnije Termita" u voZnji prema bosanskim sumama, dan prije razini da su zapovjedne funkcije velike bitke kod Grahova polja. Lijevo je Ladislav Plentaj - (arli, desno Darko Kobile samo forma. Svatko je znao vaei,e - Rambo. Piekutowski (sredina) naziva svoje najteZe bitke tzjekom Domogto treba raditi i radio je to najbolje vinskog rata Ljeto 95", s debelom dozom ironije, prisjeea se po nazivu nzedalje kako je mogao. Ta postrojba bila je koju nije dobio". Iako na fotografiji vidimo dobro raspolatene suborce, okolnosti slana na najgore moguee terene, su bile nevesele, jer su ih nepnjatelji uskoro poeeli gadati tekim topniStvom / Magazin za vojnu povijest / studeni 2013,
nih taktfalcih snajperista, pa u neku tenkovsku satniju, pa je zavladala tisina, neizvjesnost. Zeljeli smo samo ostati zajedno, bez obzira na naziv i boju uniformi koje demo nositi. No izgleda da je i to bio problem... Obedanja su se nizala poput bombona poldanjanih i otimanih djeci, rasla je 'djedja' tuga i razodarenje u svijet ' odraslih'. Danas kad se sjetim poprilieno sam ridan, jer djeluje mi to kao razdvajanje svojevrsne obitelji. Razumijem nastojanja tadagnje politike da se svijetu Hrvatska ne smije prikazati u proustagkom svjetlu, ali zagto razbijati toliko uhodanu i jaku postrojbu? Jednom je kod nas stigao Bobetko, dokotrljao se kao badvica, say rilurban, nezgrapan, kogulja mu visjela iz hlada. S druge strane, mi smo bili sredeni, nanizani kao kockice, u najboljim uniformama. Smijegno, ali iz navike, bez ikakvog prethodnog dogovora, na njegov smo vojnield pozdrav kao iz topa odgovorili: `Spremnir. Uskomegao se, dodatno uznojio, pitao Skeju: 'Sto je to!?', poslije mu oditao glasnu bukvicu u uredu... Uglavnom, sve je bib neizvjesno, podele su pride, nevjerojatne kombinacije... Uskoro su nam reldi da 20 najboljih hosovaca ide u Sepurine na padobransku obuku, nakon koje se vradamo u postrojbu. Na toj 'obuci' tip je pride Citati prava gardista pa smo shvatili da smo prevareni i da smo na obidnoj selektivnoj obuci za prijam u gardijsku postrojbu. Slcupili smo se svi da odludimo gto demo udiniti. S obzirom na situaciju, jer smo otigli iako su i nagi znali kuda idemo, odlucili smo se ne vradati u Split, potpisati ugovore i ostati zajedno. Tako smo spasili 84. gardijsku bojnu Termiti", koja je navodno bila pred raspadom zbog nedostatka ljudstva. Formirala se 3. satnija, mi iz HOS-a bili smo okosnica. Meta gto je tako zavrgila prida u HOS-u... Moe zvueati paradoksalno, s obzirom na radikalne stavove HOS-a, no pogtivanje svakog borca ponajvige zbog njegovih vrijednosti i spremnosti, a ne zbog nacionalne pripadnosti, do2ivio sam upravo u DC bojni. Od svih prida, lali o nedolienom ponaganju, nisam vidio nigta. Borio sam se s ljudima koji su sdano i easno ratovali protiv naoru2anog neprijatelja. Vidio sam samo ljude koji se nastoje izboriti za svoju slobodu i kompaktnu, hrabru ekipu s izvrsnim zapovjednikom". 84. gardijska bojna HV-a bila je elitna postrojba koju su Cinili uglavnom prekaljeni borci, od veterana iz
Fotografija koja potpuno odudara od dramatiena dogadaja, snimljena ni 30 minuta nakon velike bitke na planini gator. Nakon sto su Termiti" probili utvrdene polaaje u ;Sumi, cistili su bunkere, we dok se nisu spojili s IX bojnom HOS-a koja je udarila s druge strane bojilnice. Fotografija je nastala toeno prilikom spajanja dviju postrojbi. Lijevo je Mijo Kereti (poginuo u Olufi"), desno Luka Bakota, u pozadini je unigten gumski bunker. Plastiean opis Piekutowskog (u sredini): Trenutak kad smo se spojili na kraju linije bunkera. U `rajngli' koju drZim, eedo je upravo kuhao grahW, ali nije dokuhao. Kere2i, drti njegovu jaknu, naSao je jos jednog eedu, tik nakon to smo se slikali, u bunkeru odmah iza nas. (edo je zarobljen, nosio je stvari natrag, ostao je eitav, ziv, zdrav i razmijenjen" Vukovara do istaknutih pripadnika domicilnih postrojbi. Zapovij edao joj je vukovarski veteran Ivica Arbanas, a ukazom je u proljede 1995. uldopljena u formaciju 2. bojne 9. gardijske brigade, iako je uvijek zvana Termitima". U Termitima" Piekutowski je uglavnom vrgio dui -11st vezista satnije prikljudenog zapovjednigtvu. Naravno, obavljao je sve ostale danosti pjegaka, a progao je i alpinistidki tedaj na Velebitu. Zapravo je Vele'nom bopbit, osim epizode na Jui. gtu, bio njegov dom sve do okoneanja rata (a i poslije). Postrojba je do Oluje" duvala polo2aje, Poljak ih je obilazio, oddavao 2idane i radijske veze, prenosio je zapovijedi na nde razine, navodio topnigtvo, kreirao je gifrarnik tajnih imena.

Kada je dog vrijeme okrgaja, u bitku je ipak igao kao pjegak. Tijekom pobjedonosne 1995. Tenniti" su sudjelovali u dvjema zahtjevnim vojnim operacijama. Operacija Ljeto 95" prethodila je i bila je triaka na i" prije pokretanje Oluje", ali i spas okrui - enom Bihatu od ponavljanja sudbine Srebrenice. Piekutowskom i suborcima ostala je u sjedanju kao najdramatieniji okrgaj tijekom Domovinskog rata. Tom su operacijom od 25. do 30. srpnja 1995. oslobodeni Bosansko Grahovo i Glamod te golema podrudja, oko 1.600 detvornih ldlometara, a voj ska pobunjenih hrvatskih Srba dovedena je u poluokruienje. U operaciji su sudjelovale mjegovite postrojbe gardijskih i priduvnih
Zapovjednik IX. bojne HOS-a o Bonkll
11
Pukovnik Marko Skejo, zapovjednik IX. bojne HOS-a 114. brigade HV-a, rado se prisjeda Bonka" Kod nas je bilo dosta stranaca, a iako nisu svi bili najvige borbene kvalitete, ja sam ih cijenio. Iz svojih su razloga a to nije bio novac. Branili su nage domove, dok su mnogi hrvatski 'tadni sinovi' bili nezainteresirani za obranu Domovine. Od tih stranaca bilo je nekoliko vrhunskih boraca, Tom Crowley kao najbolji. A Piekutowski je svakako bio medu boljima. Bio je odan, discipliniran, uredan i kvalitetan. Izvrgavao je dobro i disciplinirano sve zadade. Kada je na planinama pucala veza, on je to osobno i dragovoljno Sao spajati pod kigom granata, gto nije nimalo ugodna aktivnost. Uz to ga posebno cijenim gto je ostao Zivjeti u Hrvatskoj, gto je u Hrvatskoj osnovao obitelj, gto je toliko aktivan u oeuvanju nage kultume bakine, a dime dokazuje da se zapravo jog uvijek bori za svoju novu domovinu".
brigada HV-a, 1. HGZ te gardijske i specijalne postrojbe HVO-a. Termiti" su dobili zadatak probiti dotada neprobojne linije na glavnom smjeru napada, planini gator, te se spojiti s ostalim hrvatskim postrojbama i ovladati komunikacijom prema Drvaru. Postrojbaje ved ranije imalauspjegna borbena djelovanja na planini tor, potom je vradena na Velebit te se uoei podetka operacije izmjestila na podetne polrilaje. U bitki po bosanskim gumama stjecajem okolnosti bili su prisiljeni jurigati na neprijateljske bunkere. Neutralizirali su 47 protivnidldh bunkera te se napokon spojili, zanimljivo, s pripadnicima 114. brigade HV-a, odnosno IX. bojne HOS-a. Evo kako se borbi na planini Sator prisjeda Piekutowski: Dovezli su nas kamionima pred neku gumu. Cestom su nas pratile eksplozije neprijateljskih projektilategkog kalibra. U toj gumi prespavali smo maskirani do prije zore, kad smo krenuli kroz dzunglu velildh bukvi i ogromnih paprati. Situacija je poprilieno licila na one iz filmova o Vijetnamu. Isli smo paralelno u tri satnije kroz to di - unglu. Nismo znali gdje su mine, niti tan gdje podinju neprijateljski poloZ'aji. Na zapovijed nageg zapovjednika Branimira Guiana morao sam staviti pancixku jer, kako je rekao, nemam jog domovnice ni sredenih papira... Pancirka je bila poprilienim teretorn uza sve to gto sam morao nositi (osobno naondanje, borbeni ruksak sa streljivom i bombama, zolja, radiouredaji, kaciga). Cijelo vrijeme nageg prodiranja kroz gumu, najvige sam se natreao i nahodao, jer sam stalno prenosio zapovijedi i provjeravao situaciju na kraju i na podetku nage 'kolone' razyudene u Radi sigurnosti nismo koristili motorole. Na prodelju igao je dozapovjednilc bojne Vickovie, zapovjednik voda Franjo Rosid (suborac iz HOS-a) i ja kad smo naletjeli na njihove bunkere. Iz vrlo male udaljenosti tiginuje prekinulo urlikanje garcagaronje. Franjo se nagao ispred same cijevi, pao je, garac mu je raznio rame. U nekoliko sekundi nakon desnog, s lijeve strane zaderao se drugi garac, pa su dva mitraljeza unakrsnom paljbom kosila po nama. Istoga Casa iz cijele gume oglasile su se pugke. Svi smo zalegli, priljubili se uza zemlju. puma je bila doslovce kogena od raznih mitraljeza i pugalca... Imao sam osjedaj da je u zralcuvige metala negoli molekula kisika, meci i 2eljezo frcali su na sve strane, nije se bilo gdje sakriti. Ja sam
ill Domovinski rat: Svjedotanstva

ci koji su, pokazalo se, bacili ljagu na velitanstvenu akciju... 'Oluja' me trgnula iz umrtvljenosti uma, osim vojnielce, bila je to velika pobjeda mene kao eovjeka. Danas je to akcija na koju sam najvige ponosan, jer sam u njoj isldjueivo kitio Ziva bida". Za Piekutowskog je uslijedilo tegko razdoblje mentalne krize. Ostao sam u gardijskoj brigadi, no cijela priea poprilieno mi se zgadila. Naime, jog sam krajem 1992. predao zahtjev za drIavlianstvom, a kao ratnikbio sam prezaokupljen da bih trdao za papirima. To su trebale odraditi vise zapovjedne razine i nadlane institucije. Stvar se odugovlaeila, a svemu je kriv eovjek koji je obnagao funkciju nadelnika politiekog odjela u MORH-u. Bio je navodno odgovoran za prijagnje propuste sa strancima, kada se dr2avljanstvo dijelilo bez yeah provjera te Termiti: Josip C'ukune, 2eljko Buljat, Piekutowski i Luka SoS'a, naondani je moje papire stavio na trajno dezoljama i ruenim bacaeima uoei polaska u bitku: Ovo je tik prije nego smo kanje... Desila se paradoksalna sikrenuli u pohod kroz umu bukvi i paprati na planini Sator. Namazali smo tuacija. Ministarstvo unutarnjih se vojniekom kamuflablom gminkom i Izrazi lica su kakvi jesu, u poslova za dodjelu deZavlianstva skladu sa situacijom, zamiRjena, pomalo odsutna, taj jedan trenutak koji trebalo je od MORH- a preporuke si mo2eg dopustiti prije negoli krene nadljudski napor. Po slici gdje sam s za opravdanje dodjeljivanja dr`rajnglom' mo2e zakdueid kolicinu znoja koju smo izlueili, a koja je isprala 2avljanstva. Slali su dopise u gotovo svu, vrlo kvalitetnu karnuflat nu gminku s lica" MORH, ali odito nikakvih odgovora nisu dobivali, pa je na moje dudenje gospodin Jarnjak poslao towskog Oluja" je predstavljala nje koje su neduZne platile cijenu meni zamolbu na kudnu adresu konaenu pobjedu, ali se kao oso- neelieg divljagtva. Ratnih zloeina da dostavim njima te preporuke!? ba izra2enih osjeeaja istodobno nije bilo, no vidio sam goruee kale Odito to dva ministarstva nisu bila iznenadio ponaganjem nekih voj- iz kojih sam, koliko sam mogao, tada u dosluhu. Tada se pokrenula nika: Oluja je bila akcija koju su pugtao prestravljene Nvotinje. cijela lavina ljudi koja je vrgila prisvi 2eljno igeekivali, slijed koji se Prestravljene Zivotinje, nasmrt tisak na MORH i mrzovoljnog naoeekivao nakon preokreta situaci- preplageni starci, to nisam mogao eelnika. Od zbornog podrueja, je akcijom Maslenica, otkada se tolerirati, zapravo sam se i suko- SIS-a, svih ratnih zapovjednika kod pobunjenih hrvatskih Srb a j a- bio s nekim, meni nepoznatim imao sam vrhunske preporuke, sno osjeeao strah... Nalalost, 'herojima'... To je bila moja '01u- no eovjekje bio uporan kao maga'Oluja' mi se urezala u sjeeanju i ja'. Nakon nje ja sam bio osobno rac. Tekkad je dogao urgirati genepo mnogo emu ko nisam oeeki- pora2en, brojni moji suborci osj e- ral Tolj, jog neki ljudi, te kao najzavao. Nadobudni, nabrijani therojr eali su takoder goreinu... Da se ra- slu'iniji zapovjednik bojne Damir prijetili su starcima, vidio sam be- zumijemo, nisu to radili svi, niti je Vickovid, popustio je. Cuo sam iz smisleno zapaljene kuee i Z"ivoti- to radila veeina. Bili su to pojedin- vige izvora da je skinuo pred njim svoj din i stavio na stol rekavgi da u torn sludaju on vie nese modi obnagati du2nosti, jer neee imati autoritet, a ni obraza pogledati vojnike u odi... No za mene je svega bilo previge. Uskoro sam otigao na skrb pa u mirovinu. Razodaran, sa simptomima PTSP-a, kljukan lijekovima, mudila su me depresivna stanja, nodne more, ponekad poremedaj prostora. Budio sam se uvjeren da sam na terenu, podesto 'out acting', vidao sam po gradu osobe koje su bile mrtve, ubijene neprijateljske vojnike. Povlatenje u sebe i depresija su me od svega najvige mueile, a neusredotodenost i zaboravljanje najvige smetale. U prvoj fazi lijekovi su porno gli, umrtvljujud depresiju i Pripadnici 3. satnije 84. gb u Starigradu. Fotografirano u jednoj od kuea gdje tjeskobu, no kasnije sam shvatio su se Termiti" odmarali, naziva Kuglana" da de me to unigtiti i da se moram
pao ispred male tanke jele. Slab agne li perspektive, no uoti smrti i u takvu gibu pola2u se nade. Gledao sam kako meci glodu tu jelu sve blize mome licu, otpadaju grandee 10 centimetara od odju, pa frca zemlja oko cipele, dolazi do lakta, dira rukay... Situacija je postajala kritiena. Gledao sam dozapovjednika bojne kako se, kao i svi mi, zalijepio za zemlju poput plahog miga, ali i kako vidi da ovako vise ne mo2emo, jer ne pokrenemo li se, svi demo izginuti. Citao sam njegove milli u izrazu lica i tijela. Podigao se, s grimasom na licu koji je govorio da je prihvatio to da ide u smrt. Zaderao se: 'Naprijed!!!', ustao je, ustao sam i ja, podeo se derati te smo svi krenuli kroz lcigu metaka. Za nama su krenule preostale dvije satnije. Svi smo se derali, urlikali, pugtali straviene zvukove radi zbunjivanja i zastragivanja neprijatelja. Jedno vrijeme vladao je totalni kaos. Nismo znali da se nalazimo ispred samih utvrda, pomijegali smo se, meci su frcali na sve strane, no tegko je bilo igdje pucati da ne bi svoga pogodili. Nataknuli smo bajunete, nismo znali tko je tko, ,.neldma se dimilo iz leda od metaka, no ipak su titan. Najvige smo pucali na jedan gumaralc, pa skupinu stabala, a kasnije je u torn gumarku pronadeno najvige tijela neprijatelja jer su tamo bjezali. U sveopeem kaosu probismo se na pjegtanu cestu iza linije bunkera i poeeli smo eikenje uz tu liniju, bunker po bunker, zoljama, ruenim bombama... Negdagnji suborci iz IX. bojne HOS-a, koji su eekali nag proboj na kraju utvrdene linije, napali su s druge strane i spojili smo se. Do danas nije mi j asna nevjerojatna sreea koju smo svi imali u toj akciji. Osim ranjenih, samo je jedan poginuo s nage strane, Dean Nikpalj, i to ne od lognje' gume, vee u eigeenju bunkera... Akcija je bila izvidaeld nepripremljena. Nismo znali gdje su mine, ni njihovi polo2aji, ali smo ih probili... Vrlo jake utvrde, dobro organiziran sustav bunkera, odlueno i hrabro branjen. Taj proboj bio je presudan za otvaranje Grahova Poljai prolaz s druge strane prema Kninu". Termiti" se odmah vraeaju na Velebit (!) te za manje od tjedan dana kreou u operaciju Oluja". Zajedno sa snagama specijalne policije zauzimaju dominantne kote, Tulove Grede i Mali Alan, nanoseei tegke gubitke neprijatelju. Nakon ovladavanja Velebitom, izmjegtaju se na podrueje Graeaca te nastavljaju prema Srbu i Kninu. Za Pielcu4
suoeiti sam sa sobom, jer tradicionalna medicina daje samo kratkoroena, eesto kobna rjegenja... Prelomio sam, otigao kao Potjeh traliti istinu kod velebitskih vila. Mjesecima sam 2ivio osamljeno na Velebitu. Velebitske vile njegovale su rane, a stijene i bure odgovarale na moja pitanja o ljudima i 2ivotu. Upoznao sam i ovozemaljsku vilu, zaljubio se, vratio sam se medu ljude, poeeo se baviti alpinizmom, padobranstvom, puno putovao, Citao, Lido, no najvige vremena sam provodio sam u prirodi... U Zadru sam imao podrumslcu radionicu gdje sam se povremeno bavio elektronikom. Prilikom jednog generalnog eigaenja pronagao sam easopis Arena na eijoj naslovnici je pisalo: 'Hrvatska ne 'Zen spasiti bjeloglave supove'. Zaintrigiralo me to, pronagao sam broj eve telefona od dr. sc. Gorana Sugiea, polcretaea projekta zagtite bjeloglavih supova i nevladine udruge 'Eko-centar Caput Insulae Beli'. Nazvao sam ga i pitao kako ja kao pojedinac mogu pomoei. Rekao sam da se kao alpinist mogu penjati na stijene, da poznajem puno ljudi u vojsci, moida bih mogao potraliti neke sponzore, neku pomoe, lijekove. Rekao mi je da bi bilo najbolje da dodem u Beli... Dogao sam na Cres, poeeo otkrivati novi svijet za koji nisam znao da postoji, usporedno s tim dobivao sam odgovore na sva pitanja koja su me mudla". Na2alost, dugogodignji projekt, iako svjetske razine, nagao se u velikim problemima, a Piekutowski je takoder nedavno odstupio s projekta koji je uskoro ugagen. Postoji mnogo razloga zbog eega je do toga doglo. Volontirao sam dugo godina, bio elan Upravnog odbora Eko-centra. Bavili smo se zagtitom prirode i kulturno-povijesne bagtine otoka Cresa. Vodio sam edukacije vrtieke i gkolske djece te studenata, takoder turistiekih grupa i volontera cijelog svijeta... Velika je gteta, ni drkava nije pomogla, a zbog tog svjetski priznatog projekta Cres je postao svjetska destinacija. K tome nismo samo spagavali ugraZenu vrstu, yea smo na dostojan nadn prezentirali i hrvatsku bagtinu. Glavni cilj, aktivna zagtita bjeloglavih supova kao projekt postoji yea 30 godina, kada je Sugie jog kao student ornitologije dogao na Cres proueavati ptice i pronagao samo 20 pari bjeloglavih supova. Tada je s grupom svojih prijatelja pokrenuo zagtitu tih ptica, a 1993. godine ustanovio je udrugu. S vremenom projekt se
Akcija spa:savanja iznemoglog mladog supa na otoku Plavniku... Dobili smo poziv od lokalnog ribara da na jednoj stijeni danima na jednom mjestu euei mladi sup. U Eko-centru sam, izmedu ostaloga, bio zaduien i za spagavanje supova s teko pristupaenih stijena. Tu se penjem po strmoj klisuri bez osiguranja, jer se odozgo nije moglo do njega spustiti na u,ietu. Sup je spa:Sen i nakon godinu dana pzil sten na slobodu"

razvijao, stvarali smo nove programe, poeeli su dolaziti volonteri cijeloga svijeta i donedavno bilaje to najjaea ekologka udruga u Hrvatskoj, poznata u cijelom svijetu. Za programe zagtite, edukacije i ekoturizma u Finskoj nam je dodijeljeno visoko priznanje za najbolji program te vrste na svijetu 2011. godine (www.supovi.hr). Ipak, zivot ide dalje, a nada u obnovu projekta jog postoji, jer Ekocentar nastavlja rad. Udruga je reorganizirana, kao udruga 'Grifon' djelovat ee na podruajuVelebita u zagtiti ptica grabljivica, uz suradnju Parka prirode Velebit... Ja trenutno zivim na relaciji Bjelovar Zagreb, zaokupiran sam svojom najveeom sreaom, sinom Borowitom. Zanima me slavenska mitologija, legende i narodne predaje, u slobodno vrijeme bavim se fotografijom, sviram flautu, izradujem namjegtaj od drveta, kad mogu &tam knjige iii pigem. Sto se ratnih tema dee, njih zaobilazim u girokom luku i nerado priearn. Ne bih ni sada, ali smatram da vrijedi ostaviti povjesniearu da je zapige. Pogotovo kad vidimo na kakav naCin se interpretira povijesna znanost i tko i na kakav naCin Domovinski rat. Pokugavam i uspijevam 2ivjeti svoj 2ivot, rat je ostao iza mene, zatvorena je to knjiga. Vrijedi se okrenuti i voditi neke druge ratove, bez oru2ja i streljiva. Ja sam svoju bojignicu pronagao, jer putujem i tragam dalje, a kao gto kaZ -e Andro Vid Mihitie: 'Samo tragad otkrivaju blagu, istinu, sebe i svjetoye".
Piekutm ski je dosegnuo i impresivnu razinu kao alpinist

Fascinira Poljakova razina znanja hrvatskog jezika: On je gramatieki jednostavniji od poljskog jezika, ima laksi izgovor. Poljacima liCi mato na ruski, ali s tvrdim izgovorom... Zanimao me jezik, slugao sam, ponavljao, aktivno koristio ono gto sam Cuo, igrao sam se jezikom, istra2ivao, pitao, pitao, pitao, tra'Zio objagnjenja, Citao, Citao i Citao ne shvaeajuei pola od toga. Svaki dan otkrivao sam neku novu rijeC, neki novi pojam, novo znaeenje. Na poeetku bilo je dosta nesporazuma, komienih situacija, puno smijeha. Govorio sam poljski, u Cije sam konstrukcije ubacivao sve vise hrvatski leksik, postupno poCeo sam mijenjati konstrukcije i tako je jezik kojim sam govosve Age liCio na hrvatski. Sve vise sam razumio, sve vise su drugi razumjeli mene. Nisam stao na toj razini, hrvatski jezik se meni jako svidio, 2elio sam se njime lijepo izra2avati. Citao sam lektire, hrvatske pjesnike, upisao se u klub kreativnog pisanja, pisao, pisao, pisao. I dalje ueim i otkrivam prekrasne, skrivene oblike u ovom jeziku". Piekutowski je dosegnuo i impresivnu razinu kao alpinist: Alpinistieka obuka vjerojatno je negto najljepge gto mi se u vojsci dogodilo. Mi smo bili specijalna planinsko-desantna postrojba. Progli smo razne obuke od diverzantskih Camaca, brodskog desanta, helikopterskih desanta do alpinistieke obuke. Alpinistieka obuka se odvijala dok smo bili stacionirani u Starigradu. Vodila ju alpinistieka satnija 'Velebit', sve vrhunski hrvatski alpinisti iz drugtva 'Velebit' (Kirigin, Berljak, Rus...). Penjanje po stijenama, spugtanje po uletu me je toliko odugevilo da sam za vrijeme jednog odmora otputovao u Zagreb i kupio vlastitu opremu... Naknadno sam u 'Termitima' postao instruktor alpinizma, poduCavao sam vojnike osnove tehnike penjanja i spugtanja. Kasnije sam se poeeo druziti, penjati s torn ekipom 'velebitaga' iz Zagreba. Tako sam ugao u alpinisticki svijet. Prijavio sam se i za ledenjaeki teCaj u Chamonixu u Francuskoj... U Paklenici sam visio skorasvaki slobodan dan, a svake godine bili smo i u Alpama na Monte Blancu i drugim mjestima. Kasnije sam upoznao eldpu iz HPD-a 'Paldenica' iz Zadra i dalje smo penjali zajedno". Magazin za vojnu povijest / studeni 2013. \ 65
Povijest svijeta
ww.CroWarez.org
institucija deviirmei
tekst i ilustracije: Nadija Serdarevi
lanjirari nisu smatrani robovina u konvencionalnorn srnislu to rijeri jer su za svoju sluibu redovno prirnali pla(u (ulufe) svaka tri njeseca
sakupljanje, sabiranje) ili danka u krvi" kojim su se novaeila i islamizirala lcrgaanska djeca namijenjena za vojne, dvorske i druge sluThe u Osmanskom Carstvu, smatrano nafZegdim krgenjem njihovih podanieldh prava. Iako je smatrana nelegalnim einom, devgirma se provodila od 14. pa do kraja 16. stoljeda, a u potpunosti je napukena tek u 18. stoljedu. Loglasni je danak u krvi" bio nametnut iskljuavo djeci Icrgdanskih seoskih podanika koji su se bavili zemljoradnjom. Stanovnici grado va, otoka, tributarnih provincija te svi oni koji su yea obnagali lokalne obrambene duinosti za osmanske vlasti bili su izuzeti. Podaci u izvorima koji se referiraju na dob dje6alca, njihov broj i vremenske intervale u kojima su djeca sakupljana nisu precizni, 'AM svjedoei da su pravila varirala i ovisila prvenstveno o vojnim potrebama driave. Devgirma je zapotInjala fermanom, sultanovom objavom kojom je imenovan po jedan opunomodenik i janjiCarski C"asnik za svaku oblast u kojoj se devgirma trebala provesti. Oni su u svakom selu, pod nadzorom lokalnog kadije i spahija, sazivali djecu u dobi od osam do 20 godina, iako su optimalna bila ona izmedu 12 i 14 godina, koja su sa svojim aevima i svedenicima dolazila na dogo voreno mjesto gdje se pristupalo odabiru. Smatra se da se devgirma provodila svake trete ili sedme godine i da se pritom uzimalo jednog djetaka na 40 lcudanstava. Osim dobi te zdraystvenog i fizitkog stanja djeCaka, postojali su i drugi 6imbenici koji su utjecali na odabir, a o kojima negto vise saznajemo iz knjige Zakoni janjfdara" (Kavanin-i Yeniceriyan), napisane iz pera bivgeg janjieara poCetkom 17. stoljeda. Na proces odabira uvelike je utjecalo osmansko vjerovanje u znanost fizionomije", sadr2ano u praznovjerju da se karakteristike pojedinca odra2avaju u njegovu vanjskom izgledu. Time nam postaju razumljive odredbe da se ne uzimaju gkiljava djeca jer su dudljiva i tvrdoglava", visoka jer su neinteligentna", niska jer su sklona stvaranju problema", kao i mladiei bez tirade jer ih neprijatelji preziru". Takoder se izbjegavalo uzimati sirodad jer su oportunisti i nedisciplinirani", o2enjene jer su bestidni", obrtnike jer su smatrani nespremnima za tegke fizieke napore", one koji su neko vrijeme 2ivjeli u Istanbulu jer su besramni", sinove stotara jer rastu u planini i neulci su"... Zanimljiva je i odredba prema kojoj jeTurke i muslimane bilo u potpunosti zabranjeno uzimati kako bi sprijetili da njihovi rodaci trate ili izuzede od poreza, ko zapravo svjedodi da je nakon prvobitna goka ova institucija poeela biti doNvljavana kao dobra prilika za uspon na drugtvenoj ljestvici. Od realnih odredbi zabranjivalo se jog uzimati sinove istaknutijih ljudi i svedenika, kao i jedince koji su trebali ostati na zemlji i pomagati ocu da nastavi pladati poreze. Od dvojice ili vise sinova uzimalo se onoga koji je ostavljao najbolji dojam". Nakon Ato je odabir okondan, za svakog se odabranog djeCaka navodilo u obrazac njegovo ime, ime njegova oca, naziv sela i ime vlasnika zemlje na kojemu se to selo nalazilo te njegov fiziai opis kako bi se mogao nadomjestiti gubitak u sludaju da dje6ak nestane. Potorn ih se organiziralo u skupine od 50 do 150 dje6aka te je za svaku skupinu napravljen poseban registar. Kako bi se sprijetile zlouporabe, na zahtjev vlasti radena su dva registra koj a su pri dolasku djedaka u prijestolnicu davana agi janjita-
z timarski sustav smatra se da je vojska portinih robova, odnosno osmanska stajada vojska, timbenik koji je najzasluZ" niji za uspjegnost i trajnost Osmanskog Carstva. Robovsko podrijetlo osmanske stajade vojske, sastavijene od kapikulu konjice, topnrdkih odreda te zloglasnih janjieara, naiglo je na osudu diljem Europe. Medutim, kao gto demo vidjeti, nije osmanski izum i odraz njihove urodene okrutnosti", vet tipfena istoenjaCka praksa koju su Osmanlije, s nekim preinakama, inkorporirali u svoj sustay. Jog su islamski omejadski i abasidski kalifi dugo vremena oslonac svojoj vlasti nalazili u profesionalnim pladenielcim vojskama, dijaje odanost, kako je iskustvo pokazalo, bila dvojbena i nerijetko gtetna po vladarske interese. Kako bi stvorili vojsku u koju se mogu pouzdati, od vladavine abasidskog kalifa Mutasima (833. 842.) u vojne su redove podeli regrutirati kupljene robove i ratne zarobljenike zvane ghulami. No time nije rijegen problem u potpunosti, buduai da su prvobitni ghulami bili odrasli mugkarci, nerijetko aristokratski zapovjednici ved izgradena vojnog ugleda i identiteta, zbog dega nisu smatrani u potpunosti pouzdanima. U potrazi za rjegenjem Mutasim je donio drastidnu odredbu o prilcupljanju- mladih robova kojima su kalifovi zapovjednici trebali usaditi tra2ene vojne i duhovne vjekine. Njihovo ih je robovsko podrijetlo, kao i odvojenost od svijeta koji su poznavali, einilo apsolutno ovisnima i vezanima za vladara i njegovu sudbinu. Upravo de to institucija postati simbolom Osmanskog Carstva. Prema odredbama islamskoga vjerskog zakona gerijata, iidovi i lageani u Osmanskom Carstvu definirani su kao zimije, narodi Knjige", te su kao zakidena vjerska zajednica uiivali zagtitu 2ivota i imovine u zamjenu za pla6anje posebnog poreza, d2izije (arap. tur. cizye, glavarina). Iz tog je razloga njihovo porobljavanje uvodenjem devgirme (tur. devsirma,
Visoki stupanj voj nog umijeea, kao i velika hrabrost koju su pokazivali u sukobu s neprijateljima, stvorili su o janjidarima mit kao o nepobjedivoj vojnoj sili
Y 66
104 .00 / 01
janjicarski vojni red
Stra2artjanjienri u Topkapiju, sultanovoj palat7 ra na uvid i usporedbu. Po dolasku u Istanbul, prvo se na temelju registara provjeravalo jesu li svi djeeaci na broju, buduei da su dje6aci znali tijekom puta do prijestolnice pobjedi iii podle6i bolestima. Nakon Ito je ustanovljen totan broj dje6aka, dovodeni su kirurzi koji su bili zaduZeni da ih pregledaju i obreiu. Zatim su dje6aci pristupali drugom postupku odabira tijekom kojeg su bili podvrgnuti ispitivanjima nalik danagnjim testovima inteligencije. Djeeaci koji su ostvarili najbolje rezultate odabirani su za ir e oglane, pa2eve na Porti, i poslani su u dvorske gkole u Jedrene, Bursu, Istanbul i Galatu, gdje su pod strogom disciplinom stjecali posebna znanja i vjegtine u obrazovnom procesu koji je mogao trajati od dvije do sedam godina. Iako je utenje o islamu bilo obvezno za sve paZeve, daljnji je plan obrazovanja ovisio o njihovim afinitetima, budu6i da su Osmanlije veliku pozomost posvetivali njihovu temperamentu i sposobnostima te su ih ovisno o tome dalje rasporedivali za vjerske, administrativne ill vojne slu be. Od kandidata se po svrgetku obrazovanja tra2ilo da vladaju turskom, perzijskom i arapskom lcnjUevnoku,
Janjiearska gozba na minijaturi iz 16. stoljeea
glazbom te sportskim disciplinama poput jahanja, bacanja koplja, streli6arstva, hrvanja i dizanja utega. Istodobno su im se nastojale usaditi osobine poput pogtenja, odanosti, samokontrole i dobrih manira. Na kraju obrazovanja pa2evi su prolazili kroz cilcmu, izborni i promocijski proces. Ic oglani koji su ostvarili najbolje rezultate tijekom obrazovanja odlazili su u vise i nUe odaje sultanove pala6e, dok su ostali rasporedeni u konjanitle odrede. Dje6acima koji su po dolasku u pala6u ostvarili slabije rezultate, vlasti su namijenile da postanu
janji6ari. Za razliku od is oglana, naobrazba acemi oglana bila je znatno druktija, potpuno vojnog karaktera i s velikim naglaskom na poslugnosti. No put do karijere janlieara, prestrinih vojnih jedinica, bio je dug i mukotrpan. Vlasti su dje6ake prvo iznajmljivale turskim seljacima iz Anadolije po cijeni od jednog do dva dukata kako bi se priu6ili na teak rad te usvojili turski jezik i islamske obitaje. Djeeaci su pomno nadzirani kako bi se osujetili njihovi eventualni polcugaji bijega. Nakon sedam ili osam godina provedenih na seoskim imanjima, iako je to razdoblje kat-
Povijest svijeta
kada moglo biti i krade, mladidi su na temelju registara u koje su bili upisani pozivani u Istanbul ill Galipolje, gdje su primani u red janjieara novaka boravedi u barakama pod strogom vojnom disciplinom. Status novaka uglavnom je trajao nekoliko godina tijekom kojih su kao jeftina radna snaga za obavljanje brojnih javnih radova - prenogenja kamenja i zemlje, transportiranja diva za ogrjev u Palaeu, slu2enja u carskim vrtovima, brodogradilitima Istanbula ili Galipolja, tvornicama oru2ja... Tek nakon gto su jedno razdoblje slu2ili kao novaci, mogli su, nakon to bi se otvorilo slobodno mjesto, biti unaprijedeni u janjidare, ekskluzivne sultanove postrojbe. Osnivanje janjitarskih trupa bilo je motivirano, prije svega, potrebom osmanskog sultana za odanim i pouzdanim osobnim postrojbama koje bi dinile protute2u starom turskom plemstvu i njihovu utjecaju; otuda i njihov naziv yeni-seri", odnosno nova vojska". Prema osmanskim legendama, njihovo se osnivanje pripisuje Orhanu (1324. - 1362.) i navodno je belctagijsld dervigld red imao va2nu ulogu u torn dinu. No unatod legendama, izglednije je da su osnovani 1370-ih, za vladavine sultana Murata-1. (1362. - 1389.). Ialco su janjidarske postrojbe prvotno slu2ile kao sultanova osobna garda, uskoro su postale jezgrom osmanske stajade vojske i simbolom Osmanskog Carstva. Unutarnje ustrojstvo janjidarskog kolektiva bilo je slo2eno i izgradeno je postupno. Janjidare su ovisno o du2ini slu2be rasporedivali u jednu od triju kategorija: ekinci (kampanjac"), amelimanda (veteran) i oturak (umirovljenilc). Janjidarske su se jedinice zvale od2alc (ocak) i sastojale su se od triju korpusa. Prof je dinio d2emat (cema'at, skup, udru2enje) i njegova je primarna funkcija bila opskrbiti tvrdave posadom u provincijama osvojenima u 14. stoljedu. Drugi korpus, sejmen (segmen) poznat jo i pod nazivom segban (duvari pasa"), utemeljio je Mehmed II. (1451. - 1481.) nakon janjiearske pobune koja je uslijedila nakon osvojenja Carigrada. Prvobitno su se brinuli o carskim lovaeldm psima, a kasnije su djelovali kao njegova osobna strata koja ga je pratila u ratnim pohodima. S obzirom na to da su se nalazili u neposrednoj sultanovoj blizini, iz njihovih su redova u vedini sludajeva imenovani zapovjednici drugih postrojba. Posljednji korpus, bejluk (bolilk), uveo je sultan 68 su naglagavale i vanjskim obilje2jima - u prvo vrijeme karakteristidnim bijelim kapama, a kasnije vojnim odorama koje su predstavljale prve standardizirane vojne odore u Europi uvedene najmanje 200 godina prije bilo koje druge europske vojske. Bojom odori i cipela oznadavao se status janjidara. Tako su, primjerice, 2ute dizme bile oznaka visokih easnika, cme zapovjednika ni2eg ranga, dok su crvene nosili obidni vojnici. Kako bi danonoeno bill u stanju pripravnosti i na raspolaganju sultanu, janjieari su obitavali u vojnim barakama odijeljeni od vanjskoga svijeta. Takav je 2ivot u izolaciji ciljano planiran kako bi se povedala odanost sultanu i ojadala povezanost medu suborcima. Sredignje su vlasti vodile raduna o odr2avanju stroge discipline u janjidarskim redovima, a spomenut demo samo neka pravila koja su bila na snazi od vladavine Murata I.: potpuna poslulnost, strogo vojno ponaganje, umjerenost u raskogi, stroga pobo2nost u sldadu s bektagijslcim nadelima, prihvadanje samo najboljih novaka, kaMjavanje jedino od vlastitih dasnika, briga za vlastite dlanove, zabrana nogenja brade obidnim vojnicima, zabrana 2enidbe do mirovine i napultanja baraka, zabrana bavljenja drugim poslovima, zabrana konzumiranja alkohola i kockanje... Kazne koje su se primjenjivale nad janjitarima ovisile su, naravno, o tezini poeinjena prijestupa, a varirale su od batinjanja tabana pa do zatvaranja i pogubljenja. Navodno su li biti kanjavani potajice kako se drugi dvorani ne bi pobunili. Da nisu smatrani robovima u konvencionalnom smislu te rijedi, svjedodi i dinjenica da su za svoju sluMu primali pladu (ulufe) svaka tri mjeseca, a narodito se vodilo raeuna da plade budu redovite te da konkuriraju i odgovaraju trIgnim cijenama dime je janjidarska slu2badodatno dobivalanavrijednosti i presti2u. Dodjele plada uldjudivale su ceremoniju u kojoj su j anjidari prisezali svoju odanost sultanu, a dane isplate pragmatidne su osmanske vlasti desto poklapale s posjetima stranih velikodostojnika kako bi im pokazali janjiearsku disciplinu i odanost vlastima. Visold stupanj vojnogumijeda, kao velika hrabrost koju su pokazivali u sukobu s neprijateljima, stvorili su o janpearima mit kao o nepobjedivoj vojnoj sili te je sama njihova nazoenost nepovoljno djelovala na moral neprijatelja. Isprva naortaani kompozitnim lukom,
Janjiearski novaci Selim I. (1512. - 1520.) kao privatne snage janjidarskog ages namjerom da ojada njegovu mod i utjecaj unutar janjidarskog korpusa. Dok im je struktura ostala nepromijenjena, rastao je broj orta koji de krajem 16. stoljeda dosegnuti vrhunac: d2emat je obuhvadao 101, bejluk 61, a sejmen 34 orte. Bektagld dervigki red koji je izvrgio velik utjecaj na janjidare, krajem 15. stoljeda sluMeno je pridru2en janjidarskim jedinicama kroz njezinu 99. ortu. Vrhovno je zapovjednigtvo nad svim janjidarskim jedinicama imao janjidarslci aga (yeni-ceri aghasi), kojega je na taj poloIaj imenovao sultan i kojemu su pomagala dva pomodnika - zapovjednik segbana (segban-ba5i) i kasnije zapovjednik bejluka (kulkahyasi). Janjidarski je aga ujedno bio i zapovjednik policijskih snaga u prijestolnici. Janjidarski se od2ak dijelio na podjedinice zvane orta ili buljuk, koje su se, pak, dalje clijelile na ode (soba, teta). Svakom je ortom upravljao eorbadEja (corbacibai), koji je naziv dobio po svom prvotnom zadu2enju - dijeljenju dorbe, glavnoga janjidarskog obroka. U upravljanju ortom pomagali su mu: odabaga (oda-bai, sobni starjegina), (wakil-khardj, knjigovoda), barjaktar (beyrak-dar), bageskija (zapovjednik veterana), ageibaga (aci bai, glavni kuhar) i sakabaa (saka-bai, glavni vodonoa). Nazivi zapovjednidkog osoblja koji su nedvojbeno vezani za kuhinjsku terminologiju u sebi su sadrlavali dublju simbolilcu. Osim gto su isticali sultana kao njihova hranitelja, oslikavali su zajednigtvo iskazano u zajednidkom stanovanju i pripremanju hrane. Janjidarski kazan, odnosno kotao za pripremu hrane, zauzimao je van mjesto u livotu svake orte - oko njega su se janjidari okupljali kako bi objedovali, ali i posavjetovali se. Gubitak kazana u borbi smatran je najvedom sramotom za janjidare, dok je njegovo okretanje znaeilo pobunu. Zajednidko stanovanje i pripremanje hrane rezultiralo je stvaranjem osjedaja snane povezanosti i odanosti prije svega na razini orta. Svakaje orta imala svoj amblem otisnut na zastave i atore te tetoviran na dijelove tijela kao sredstvo identifikacije, ali i kao oznaku pripadnosti. Ekslduzivnost janjidarskih postrojbi vlasti
Cad janjieara, 15. stoljede (autor Gentile Bellini, mletaeki slikar)
madem, kratldm kopljem, bojnom sjekirom i drugim pjegadkim ondjem, od 15. su stoljeda poeeli u manjem opsegu koristiti vatreno ortdje koje je od sredine 16. stolieda koristila vedina janjraarskih jedinica. Svjesni njihova znadaja osmanski su vladari radili na poveeanju njihova broja. Smatra se da je do bitke na Kosovu polju (1389.) njihovbroj iznosio oko 2.000, da bi se samo u jednom stoljedu upetostrudio i iznosio pribldno 10.000. Jedinice su nastavile rasti te su do sredine 16. stolieda dosezale brojku od 12.000 janji6ara kojoj treba pribrojiti 7.700 janliearskih novaka. Tako veliku vojnu magineriju vlasti su nastojale delati zaokupljenom i u razdobljima mira te su upogljavali janlidare za obavljanje razliditih sluzbi kojima je zadatak bio oeuvanje javnog reda i mira u gradovima. Od vladavine Mehmeda II. dodjeljivane su im nove duz nosti, poput 6uvanja va2nijih tvrdava, a od vladavine Sulejmana I. Veli6anstvenog (1520. - 1566.) podeli su obnagati didnosti i u vd1nijim provincijskim sredigtima gdje su kontrolirali ambicije lokalnih vlasti. Velika prava i privilegije koje im je priskrbila vojna umijegnost s wemenom su ih udinili snaInim politidldm akterima koji su se mijegali u politicka pitanja Carstva. Kadri braniti svoje interese i ostvariti vlastite politidke ciljeve, janjidari su sve vise prerastali u instituciju koja je postala sama sebi svrhom. Sve je 6egee dolazila do izraZ'aja i dvojbenost njihove odanosti sultanu i njegovim interesima. Takav je razvoj dogadaja naposljetku doveo do onoga gto je bilo neminovno - sami su postavljali i svrgavali sultane s osmanskoga prijestolja kada su u tome vidjeli ispunjenje svojih interesa.
Minijaturni prikaz prikupljanja krfeanskih djeeaka na Balkanu dankom u krvi
\AAA 4 3 P
\
)(
ED -E'bU A,NtrTri0 4.1 XVI

k
\
trf
co
9 0 00 I 4, '9 4 '6
n441 i t'f-)* f, Pi v &2, si 1-400*. TiT I

Oznake janjiearskih jedinica
Iako se medu povjesnitarima mnogo pisalo o janjidarima i zloglasnom danku u krvi", dinilo se to uglavnom u istome tonu i stoga su zanimliive informacije koje je ostavio bivgi janjidar u osmanskoj sluzbi, Konstantin MihajloviE (1435. - 1501.), u svome djelu Janjidareve uspomene". Naime, na dva mjesta u kronici Mihajlovia izridito naglagava razlike izmedu janjidara unovadenih devgirmom i onih koji su pripali sultanu kroz porez na ratne zarobljenike. Prvu kategoriju naziva dilik" i navodi da poslije smrti imaju pravo ostaviti svoj imetak kome hode, za razliku od druge kategorije zvane pendlik" koja nije mogla nikome nista ostaviti poslije smrti, ved je sve prelazilo sultanu, osim ako se tako ponese da zasluZI slobodu i tad moze ostaviti kome hode".
Opisujudi pobjedu janlidara nad vojskom vlagkog kneza Vlada III. Drakule, Mihajlovie kdie da je Mehmed II. sve janlieare koji nisu bili slobodni udinio slobodnima pa da mogu svoja imanja poslije svoje smrti dati kome bode". Da1de, iz redenoga bi se moglo zaldjudti da su postojale dvije kategorije janjidara i da je ona unova6ena od nemuslimanskoga podani6kog stanovnigtva imala bolji poloIaj, prema Mihajlovidevim rijedima, bila je slobodna i imala je pravo raspolagati svojom imovinom, gto baca potpuno drugo svjetlo ne samo na instituciju devgirme, ved i na onu janjidara. Carstvo koje se nalazilo u ekspanziji od svoga postanka, koncem 16. stoljeda podelo je manifestirati znakove slabosti. Za vrijeme Dugoga rata (1593. - 1606.) protiv Ha-
bsburgovaca postalo je odigledno da su Osmanlije gubile primat u naortdanju i vojnim taktikama, a imali su i problema s adaptiranjem na nove metode ratovanja, narodto na bojnome polju. Kako bi doskoeile torn problemu, vlasti su se odlueile na povedanje broja pjegalca, odnosno janjidara. Po zavrgetku sukoba 1606. njihovje broj iznosio oko 37.600, da bi se u drugoj polovini 17. stoljeda popeo na vrtoglavih 50.000 - 54.000 janji6arskih vojnika. No mjere koje su vlasti poduzele kako bi opskrbile ddavu velikim brojem vojnika u kratkom vremenskom razdoblju, u cijelosti su promijenile osmanske drugtvene i vojne institucije koje su bile zasltdne zdosmansku vojnu djelotvomost. Prije svega, progirena je baza za novddenje te su nekod elitni odredi postali otvoreni za brojne Turke i muslimane razlidtih etnidldh pozadina, kao i za djecu janjieara bududi da im je u meduvremenu dopugteno zeniti se. Odredbom kojom se dopugtalo janjidarima da se bave trgovaddm i obrtnidkim, a ne samo vojnim zanimanjem, zadan je konadan udarac sustavu koji je dugo vremena bio udinkovit. Najneposrednija je posljedica bila drastidno opadanje njihovih vojnih vjegtina. Sve obilnije janjidarske trupe karakterizirala je vojna nekompetentnost i nezainteresiranost za ratovanje koje je zaddalo samo simbolidku povezanost s vojnom dui.nogau. Iako u vojnom smislu neefikasni i suvigni, janjitari su i dalje nastavili tvrdoglavo euvati svoja prava i privilegije te su se Zestoko opirali uvodenju reformi koje su potencijalno ugrcdavale njihov poloaj. Iako su ustajali protiv vlasti i u ranijim razdobljima, u 17. i 18. stoljedu janjidarski su nemiri postali udestali. U jednoj takvoj pobuni ne samo da su obustavili uvodenje reformi, ved nisu prezali ni od toga da pogube sultana Selima III. (1789. - 1807.). Postalo je jasno da su janji6ari bili izvan kontrole, postali su opasnost ne samo za javni red, ved i za dd'avni poredak. Nakon gotovo pet stoliedapostojanja, vojne postrojbe koje su nekoe smatrane simbolom Osmanskog Carstva i njegovom udamom snagom, nakon jog jednoga podignutog ustanka u pomno osmigljenoj vojnoj operaciji sultana Mahmuda II. (1808. - 1839.) gotovo su u potpunosti istrijebljene. Dogadaj koji se odvio 15. lipnja 1826. u osmanskoj je povijesti ostao zabilje2en kao Sretna zgoda". Sljededeg je dana janji6arsld vojni red i shdbeno ukinut.
Vojna povijest zemaija NATO saveza (8)
na www.CroWarez.org www.BosnaUnited.net
t146ZNI
Papist" zuav
tekst i ilustracija: Zvonimir Grbatit
neo\ienjeni katolici sastavili su dragovoljarku postrojbu za porno( papi Piju IX. u pok8alir a da se odupre pokretu za ujedinjenje Ita
vati prave vojne postrojbe, ubrzo se pristupilo osnivanju regularne vojske selektivnim novatenjem Cetvrtine svakog godigta. Kako se novak novcem mogao izvuti od vojne sluzbe, say je teret obrane zemlje pao na leda siromagnih slojeva drugtva..Problemi s novaCenjem uvjetovali su da belgijska vojska 19. stoljeta nije uspijevala dosegnuti 2eljenih 20.000 vojnika potrebnih za osiguranje granica prema Nizozemskoj, Francuskoj i Njematkoj. Santo za Francuskopruskog rata 1870. uspjelo je Belgiji provesti punu mobilizaciju i cijelu godinu ddati popunjene postrojbe na granici, gto je sprijetilo girenje ratnog sukoba u Belgiju. Reforma sistema novatenja provedena je 1913. i uvedena je opta vojna obveza. Stajata vojska povetana je na 33.000 ljudi (u slutaju opCe mobilizacije mogla se poveCati na 120.000 vojnika), jedva dovoljno za sedam slabih divizija (gest pjegaticih, jedna konjiCka), topnigtvo i posadne postrojbe. Obuka je bila slaba, naoruianje loge, odore staromodne. Dodatni je problem bio nedostatalc gkolovanih Casnika, iako je Belgija jog 1834. ustanovila Kraljevsku vojnu akademiju. Belgija je u Prvi svjetski rat ugla s 19 pjegaelcih, deset konjitkih i osam topniCkih pukovnija potpomognutih irdenjerijom, andarmerijom, posadnim i transportnim postrojbama i Gradanskom gardom. Mobilizirano je Cak 350.000 ljudi koji su ddali lijevo krilo saveznitkog bojigta, od obale do Ypresa. Belgijanci nisu sudjelovali u ofenzivnim akcijama Antante, ali su 1914. deset dana odolijevali napadu vige od pola milijuna njematkih vojnika kod Liegea i tako omogutili Francuzima da pripreme obranu na Marni. Postrojba oklopnih automobila i 444 vojnika poslani su 1915. na IstoCno bojigte kao pomot Rusima. Protiv Belgijsld ekspedicijski korpus, sastavljena od grenadira Kraljitine bojne" i volti2era Bojne belgijskog kralja", otputovala je u Meksiko 1864. godine. Zapovjednici su bill Casnici belgijske regularne vojske. Vet u prvoj bitki s republikanskim snagama kod Tacabara 1866. Belgijanci su izgubili svih 300 tamo nazotnih vojnika, od kojih je tretina poginula, a ostali su bili prisiljeni predati se. Belgijanci su ratovali u Meksiku do 1866., kada su demobilizirani i preostala 754 borca vratila su se u Europu. Mladi, neo2enjeni katolici sastavili su dragovohaelcu postrojbu za pomot papi Piju 1X. u njegovim nastojanjima da se odupre pokretu za ujedinjenje Italije. Bila je to medunarodna postrojba jatine 4.592 Covjeka, u kojoj su bili najbrojniji Nizozemci 1.910 ljudi, Francuzi 1.301 Covjek i Belgijanci 686 ljudi. Nosili su odore francuskih zuava, a zapovijedi su izdavane na francuskom. Zapovjednik im je bio gvicarsld pukovnik Allet. Zuavi su dali svoj doprinos u pobjedi francuskih i papinskih snaga nad Garibaldijevim postrojbama kod Mentane 1867. godine. Imali 24 poginulih (od samo 30 u papinskim snagama) i 57 ranjenih. Najmladi poginuli bio je sedamnaestogodignji Englez Julian Watts-Russel. Njihov jurig bajunetama pohvalio je papi general Kanzler. U zavrgnim sukobima ratova za ujedinjenje Italije protiv snaga Victora Emanuela, u rujnu 1870. zuavi su se ponijeli hrabro. Prvo su odbili jun neprijateljskih lansera 13. rujna, a 20. rujna pomogli su izyuti papino topnigtvo. Spremali su se izvrgiti protunapad na Garibaldijeve dragovoljce kada je izdana zapovijed za predaju papinih snaga. Zuavi su svoje ortdje unigtili. Belgijski Casnik koji nije htio predati svoju sablju ubijen je.
elgijski kralj Albert II. izdao je 2002. godine Kraljevsku zapovijed kojom sve vojne snage s 47.000 aktivnih tasnika, dotasnika i vojnika (kopnene, zrakoplovne, pomorske i sanitetske) stavlja pod zajednieko zapovjednigtvo. Kopnenu komponentu (prije samostalne Kopnene snage) od 20.100 vojnika i 10.000 civila 'eine stoner, dvije brigade i pomotne postrojbe. Laku brigadu (namijenjena za hitne intervencije zrakom, morem ill lakim vozilima) tin! laka pjegatka bojna, dvije bojne padobranaca komandosa i specijalne snage. Srednju brigadu Cine Cetiri tegke pjegatke bojne. Pomotne postrojbe su dvije irdenjerijske bojne, topnitka bojna, ISTAR bojna, tri logistitke bojne, tri komunikachsko-obavjegtajnebojneitri samostalne parakomandoske postrojbe; satnija ljudiziaba i minera, odjel radiooperatera i topnitka satnija. Na BeCkom kongresu 1815. Ujedinjenoj Nizozemskoj (ddava stvorena 1814.) pripojen je teritorij bivge austrijske Nizozemske (jtdne nizozemske provincije pod habsburgkom krunom od 1714. do 1794. kada ih je anektirala Francuska) i ustanovljena je Kraljevina Nizozemska. Uglavnom frankofoni katolici u jtdnim provincijama, nezadovoljni polititkom i ekonomskom dislcriminacijom od strane protestantskog sjevera, digli su oru2ani ustanak 25. kolovoza 1830. i nakon kratkotrajnih ondanih sukoba vet 4. listopada donesena je belgijska Deklaracija o nezavisnosti. Spajanjem odreda raznih milicija nastalih u anarhitnim vremenima poslije revolucije 1830. osnovane su postrojbe belgijske Gradanske garde. Garda je imala paramilitarnu funkciju oddavanja reda u novoj dilavi. Iako se smatralo da neutralna ddava nete imati potrebu osno-
njemaCkih snaga u istoCnoj Africi ratovao je ekspedicijski korpus od 12.000 askera pod belgijskim Casnicima. Krajem rata Belgija je imala vojsku od 166.000 ljudi u 12 pjegaeldh i jednoj konjiCkoj diviziji, 129 zrakoplova i 952 topnitka oruda. Drugi svjetski rat Belgija je dotekala sa 600.000 mobiliziranih ljudi, ali je prega2ena za samo 18 dana u svibnju 1940. godine. Od izbjeglih vojnika uV. Britaniji ustrojena je 1. belgijska pjegatka brigada koja se borila u Normandiji, Francuskoj i Nizozemskoj. Belgijanci su bili i u sastavu britansldh 10. komandosa u borbama u Italiji i u bitki za otok Walcheren s kojeg su Nijemci kontrolirali prilaz luci Antwerpen. Belgija je NATO-ovu savezu pristupila 1948. i sudjelovala je u ratu u Koreji (zajedniCka postrojba s Luksemburgom) to u misijama na Kosovu, u Somaliji i Afganistanu. Padobranska brigada intervenirala je u vige navrata u Kongu. Sredinom 19. stoljeta belgijski su vojnici ratovali u legionarskim postrojbama drugih ddava. Austrijsld nadvojvoda Maximilian prihvatio je bd Francuske ponudeno marionetsko melcsitko prijestolje. S njim je otputovala 2ena mu, Charlotte, kti Leopolda I., belgijskog kralja. U Belgiji je za nju sakupljena postrojba od 1.500 dragovoljaca,
Ratna luka Pula (16)
San Benedetto
tekst i foto: Danuel Tanc
Utvrda iifia [110 razine, V prizemlju su prostoriie za pack' skladita, a na katu su tense s obrambenim nasipima, motris tiifia i kazamatima
fortifikacijskog prstena i bitnica San Benedetto nosi naziv prema oblanjem toponimu, istoimenoj uvali iznad koje se izdile na 11 metara nadmorske visine. Gradena je tradicijskom tehnikom. OkruZena je obrambenim rovom izdubljenim u Zivoj stijeni, a njegova je obrana upotpunjena s dvama kaponirima postavljenima dijametralno. Utvrda je podignuta na dvije razine. U prizemlju su smjeStene, linijski poredane, prostorije za posadu i skladiSta. Hodnik koji ih povezuje iz sigurnosnih je razloga postavljen s unutarnje strane objekta, S"to predstavlja pravilo pri gradnji fortifikacijskih objekata. Na katu se nalaze terase s obrambenim nasipima, motriStima i kazamatima. U nizu su bila postavljena eetiri obalna topa kalibra 15 cm D/40. U cilju zaStite od izravnog napada bitnica je
balna bitnica San Benedetto predstavlja zna6ajnu fortifikacijsku kariku u skupini Barbariga ili Paravia. Radovi na izgradnji ove bitnice zapoeeli su 1898. godine i trajali su do 1903. godine. Poput brojnih drugih utvrda pulskoga
72
Magazin za vojnu povijest / studeni 2013,
Dizalo za podizanje municije iz skladiIta predstavlja pravu rijetkost na utvrdama pulskog fortifikacijskog sustava na svojim botnim stranicama bila opremljena i s dvama flankirnim obalnim topovima kalibra 7 cm D/42. Ovi topovi nalazili su se na okretnim platformama koje su mu omogueavale premjegtanje po malim tranicama s jednog mjesta na drugo. Na bokovima bitnice nalaze se betonski hangari niskog stropa sagradeni za euvanje ovih topova. Topovi bi se samo u iz bunkesluff aju potrebe ra. Za razliku od topova smjegtenih na terasi bitnice, a zahvaljujuai svome smjegtaju ispod razine obrambenog zida, ovi topovi su neprijatelju bili gotovo pa nevidliivi. Osim topova, bitnica je raspolagala i strojnicama koje su stitile Zdrijelo bitnice te dvama reflektorima, dvama daljinomjerima u kupolama na traverzama i jednim zaldonom za zapovjednika bitnice. Posadu su einfla 6etiri easnika i 218 vojnika. Bitnica je u razdoblju od 1945. godine slulila kao skladi-
Unutamje prostorije baterija bile su iz sigumosnih razloga spojene unutarnjim hodnikom gte streljiva, eksploziva i morskih mina. Napugtena je 1991. godine. Bitnica San Benedetto predstavlja jedan od najbolje oeuvanih objekata kopnenog dijela pulskoga fortifikacijskog sustava. Za razliku od veeine pulskih fortifikacija, na ovoj su bitnici ostali satuvani metalni elementi poput vrata, prozora, otvora ventilacije, Bina, dizala streljiva i slicno. S obzirom da su metalne sirovine posebno zanimljive preprodavaeima, na njihovu udaru nagli su se brojni fortiftkacijski objekti do kojih je mogue izravni pristup. Zahvaljujuei 6injenici da se bitnica San Benedetto danas nalazi unutar rezervata za divliae Nacionalnog parka Brijuni, pristup joj je vrlo ogranien. Upravo iz tog razloga ona danas predstavlja iznimno vrijedan fortifikacijski objekt na kojem motemo vidjeti originalne dijelove te je kao takvu treba satuvati od devastacije.
Obalni top 7 cm L/42 - zaItitna maska preklapala se na dva dijela kako bi ga se nesmetano moglo pohraniti u zaItitni bunker
Na oba eeonaboka nalazili su se ovakvi bunked za smjeItaj topova od 7 cm 1142. Vidljive su :sine po kojima su izvlateni u sluIaju potrebe za bliskom obranom
Bitnica je u izuzetno dobrom stanju s originalnim metalnim dijelovima Ito predstavlja pravu rijetkost koju treba zastititi Magazin za vojnu povijest / studeni 2013. 73
VP
VOJNOPOVUESNI VREMEPLOV
ttidtZ-47\a
na CroWarez.org _ Sklonost luksuzu koji njegova plata nije mogla pokriti, a povrh svega homoseksualnost, zapeeatili su mu sudbinu BosnaUnited.net
1 1. All 1. Ill Ill all
Alfred Redl smrt izdainika

Prije 100 godilla llbio se jedan od naivedh svjetskih obavetajaca \c/iill je veleizdaju 'ilvotorn platilo pola milijuna allstrougarskih vojnika
. Bernard Kralj S tekst i foto:
rutenski, vrlo je brzo napredovao kako u gkoli, tako i kroz einove austrougarske vojske. S obzirom da je Habsburgka Monarhija bila zbroj od vise desetaka naroda, koji je svaki govorio svojim jezikom, za budueeg easnika bilo je va2no da zna sto vise jezika. No Redl je u kadetskoj gkoli otkrio jog negto gto de ga poslije stajati i karijere i Zivota. Kako je homoseksualnost bila ragirena u tadagnjim vojnim gkolama i mladi je Alfred postao homoseksualac to je odrZavao tajne veze s kadetima slienih sklonosti. Ipak, za razliku od veeine njih koji su se, kada su izisli iz gkola, upugtali u heteroseksualne veze, Redl je ostao pri svome prvome seksualnom odabiru. Tomu je vjerojatno pridonijela i ljubavna afera s cirkuskom ljepoticom koja mu je ostavila dvije neZeljene uspomene: tegko izljeeivi sifilis i gonoreju. Stoga se u bududnosti klonio Zena, a kako taj odabir nije bio poleljan u tadagnjem drugtvu, skrivao je svoje sklonosti i veze. 2ivot u laZi i skrivanju na neki naein mu je pomogao i u vojnoj karijeri. Nakon kratkog sluZbovanja po raznim garnizonima carstva kao perspektivan easnik Redl je prebaeen 1899. u Glavni stoler u Beet!, a ved sljedeee godine u novoustrojeni Obavjegtajni ured austrougarske vojske. Kao naeelnik Operativnog odjela bio je zadu2en za novaeenje, uvje2bavanje i slanje gpijuna u misije. Zatekavgi u odjelu zastarjeli ee je rodno mjesto suvremenih politiekih spletki i dom prvoga velikoga gpijunskog majstora pukovnika Alfreda Redla, gefa austrougarske tajne sluZbe. Kada je razotkriven kao krtica u vlastitim redovima, Redl je 25. svibnja 1913. poeinio samoubojstvo. Alfred Victor Redl roden je u Lembergu (danagnjem Lvivu) u Galiciji kao 14. dijete siromagnoga pruZnog radnika. Zavrgio je kadetsku gkolu Karthaus u Brnu, a kako je bio prirodno nadaren i teen govorio njemaeki, poljski i
i neutinkovit sustav, Redl je poteo reorganizaciju. Njegov je rad zapa2en pa je brzo napredovao u karijeri postavgi 1907. gefom Vojne obavjegtajne slui'be, a vet 1912. izvanredno je promaknut u tin pukovnika. Na telu obavjegtajne sluThe Redl je i dalje nastavio s reformama i inovacijama pa je od nekada neutinkovite i rigidne agenture stvorio najmoderniji i najbolji obavjegtajni centar ondagnje Europe. Redl je razvio nove metode i uveo brojne novitete vezane uz tehnologld razvoj pa ga se smatra ocem moderne gpijuna2e. Dao je postaviti skrivene mikrofone i snimati na gramofonske plote sve razgovore te fotografirati ljude koje se nadziralo kao i kontakte svojih gpijuna. Kod protivnika i potencijalnih suradnika otkrivao je slabosti i mane, a zatim bi ih ucjenjivao. Na taj je natin unovatio brojne homoseksualce, preljubnike, narkomane, pijance i kockare, koji su bili prisiljeni raditi za njega. Sluno se metodama otisaka prstiju koje je izmedu ostaloga uzimao i u svom uredu, ponudivgi sve koji su u njega dolazili tagom konjaka koja je bila premazana nevidljivim prahom. Tijekom ispitivanja prvi je osumnjitenima u oei uperio svjetlo lampe, ko policije tine i dandanas. Takoder je prvi uredio kartoteku svih va2nih osoba u carstvu i izvan njega. Od njega su strepiIi svi easnici, pa tak i oni u tdoj okolini samoga cara Franje Josipa I. Car je bio iznimno zadovoljan svojim prvim obavjegtajcem pa mu je dodijelio brojna odlikovanja i priznanja. Osim ko je bio izniman operativac, Redl je dogovorio i razmjenu podataka s njematkom obavjegtajnom slu2bom. Medutim, ispostavilo se da je naj yeti adut Habsburgkog Carstva ujedno njegova najveta mana. Naime, Redlova sklonost luksuzu koji njegova tasnitka plata nije mogla pokriti, a povrh svega homoseksualnost, zapet'atili su njegovu sudbinu. Razotkrili su ga Rusi kada je kao mladi tasnik boravio u Kazanu, radi usavrgavanja ruskog jezika. Podmetnuli su mu mugku prostitutku i tajno ga fotografirali. Pristupio mu je osobno natelnik ruske obavjekajne sluibe, zloglasne Orhane, za Zapad sa sjedigtem u Vargavi, pukovnik Nikolaj Stepanovit Batugkin Prisiljen birati izmedu izdaje i sigurne propasti Redl je izabrao izdaju. Iako su ga ucijenili, Rusi su i obilato platali nje-
gove usluge. Redl je sljedetih deset godina prodao Rusima brojne austrougarske tajne vojne dokumente do kojih je mogao doti, a imao je pristup gotovo svemu. Uskoro su Rusi znali sve karakteristike austrougarskog oruija, mobilizacijske planove, broj i popunu postrojbi, planove utvrda. Osim toga Redl je prodao i svoje vlastite gpijune u Rusiji, a skretao je pozornost s ruskih gpijuna u Austro-Ugarskoj. Kako bi prikrili njegovu djelatnost, Rusi su kat-
kada dopustili da otkrije pokojega njihova gpijuna. No najgore od svega bilo je to ko je Redl Rusima otkrio austrougarske ratne i mobilizacijske planove koje su oni proslijedili svojoj saveznici Kraljevini Srbiji. Kada je AustroUgarska poslije atentata u Sarajevu napala time je poteo Prvi svjetski rat, Srbi su ih spremno dotekali nanijevgi im tegke gubitke. Slitno se dogodilo i u Galiciji u bitkama s Rusima. Ironitno, Redla je, njegovim vla-
Brzo je napredovao u karijeri postavgi 1907. SefornVojne obavjatajne slu2be
stitim metodama, razotkrio nasljednik kojega je on sam Wein i izabrao, bojnik Maximilan Ronge. Proutavajuti pogtu i pokanske priznanice te dobivgi dojavu o sumnjivom pismu s novcem njematkih kolega, stavio je pod nadzor glavni pogtanski ured u Beat. Poslije mjesec dana strpljiva nadzora u spektakularnoj akciji uhiten je sumnjivac dok je podizao sumnjivo pismo. Austrougarski agenti kao i njihov gef nemalo su se iznenadili kada su otkrili da je to Redl. Car Franjo Josip zelio je gto prije zatagkati skandal pa mu je dopugteno easno samoubojstvo prije nego gto ga je austrougarska obavjegtajna sluTha uspjela ispitati kako bi saznala razmjere njegove veleizdaje. Dobio je pigtolj s jednim metkom kojim se upucao u glavu. Sljedetega dana u svim novinama objavljena je vijest da je pukovnik Alfred Redl iznenada preminuo od srtanog udara. U premetatini Redlova stana u Pragu pronadeni su brojni tajni dokumenti i novac, ali i toaleta na kojoj bi mu pozavidjele brojne dame. I sve bi moala i ostalo zatagkano da premetatini stana nije prisustvovao bravar Jakob Wagner kojeg su vlasti pozvale da provali Redlov sef i obije ostale brave. Njega su izabrali jer su smatrali da kao aeski Zidov ne razumije njematki jezik koji je ovaj znao perfektno pa su pred njim otvoreno govorifi o Redlovoj izdaji, gpijuniranju za Rusiju i samoubojstvu koje je zapovjedio sam car. Wagner je bio prijatelj s novinarom Egonom Kischom s kojim je zajedno igrao nogomet, kartao preferans i opijao se. Kada je Kisch objavio vijest u novinama, izbio je skandal nevidenih razmjera. Smijenjeno je na stotine tasnika, afi vine nije bilo vremena za izradu novih ratnih planova, jer se Austro-Ugarska za manje od godinu dana nagla u ratu. Nije trebalo dugo tekati kako bi okusila gorke posljedice Redlove izdaje. Zahvaljujuti informacijama koje je Redl prodao, napad na Srbiju zavrgio je katastrofalno, a Rusi su probili sistem austrougarskih utvrda i zauzeli Galiciju i istotnu Madarsku. Pogibija pola milijuna vojnika, samo u prvoj godini Pryoga svjetskog rata, bio je udarac od kojeg se Austro-Ugarska nikada nije oporavila. Tek je intervencija Njematke i reorganizacija austrougarske vojske sprijetila potpuni kolaps. Ipak, na kraju je nestalo i gest stoljeta staro Habsburgko Carstvo.
VidtZ.7\4
na CroWarez.org BosnaUnited.net
Haubiica122 mm 1411938
u Nakon Dru_golsvjetskog rata postaje standardno topniao zenliama Varsayskog ugovora, a 17 SSSR-a dolazi 1 11 Jugoslaviju
tekst i foto: Davor Puri se u posjedu HV-a nalazi 45 komada haubica. Kod navedenih haubica postoje neke modifikacije koje ih razlikuju. Jedna od njih je u gumama koje su u osnovnoj varijanti bile pune, a uvodenjem novih dolazi i do smanjenja visine oruda. Od yeah razlika jedTehnieke karakteristike: KALIBAR CIJEVI POCETNA BRZINA ZRNA TE2INA ZRNA BRZINA GADANJA TE2INA HAUBICE DUkINA HAUBICE U POHODNOM POLO2AJU SIRINA HAUBICE 121,92 mm 515 m/s 21,76 kg 5-6 met/min 2.450 kg 5.900 mm 1.975 mm na je i u lafetu. Stariji lefet spajan je zakovicama, a kasnije se spaja varenjem, osim na krajevima gdje se i dalje nalaze zalcovice. Sastoji se cijevi s omotatem, zadnjakom i zatvaraeem, lafeta, ciljnitkih sprava te rezervih dijelova s pratedm RAP-om. va je haubica jog jedan veteran iz Drugog svjetskog rata, porijeklom iz bivgeg SSSR-a. Djelo je konstruktora E E Petrova i uvedena je u naorWanje 1939., nakon zavrgenih ispitivanja u rujnu 1938. godine. U ratu je korigtena u znatnom broju, kao i u protuoklopnoj borbi. Koristili su je i Nijemci budud da je zarobljen znatan broj te u njematkoj vojsci dobiva oznaku K390/Zr. Nakon Drugog svjetskog rata postaje standardno topnielo ori#je u zemljama Vargayskog ugovora, a u sklopu medudilavne suradnje izmedu SSSR-a i SFRJ dolazi i u Jugoslaviju. Zastupljena je tako der u ve6em broju azijskih i afrielcih zemalja. U Domovinskom ratu, zarobljavanjem od strane Hrvatske vojske, ulazi u borbe te
Kontakti za Vojni muzej: Ministarstvo obrane Republike Hrvatske Vojni muzej Rica 256 b 10000 Zagreb tel.:(01) 3786-093 e-mail: mario.werhas@morh.hr
76
U PROTUOKLOPNOJ BORBI PROBIJA OKLOP 140 mm/na 1000 m Za gadanje se koristi mecima: -trenutaeno-fugasnim zmom sovjetske proizvodnje, oznake OF-462 i OF-460 - metkom sovjetske proizvodnje s tempimim zmom, OF-462 - metkom s kumulativnim zmom sovjetske proizvodnje, BP-460 i BP-460A - metkom jugoslavenske proizvodnje s ternpirnim zrnom, M-55 -opitnim i Skolskim metkom
,:/ :
77
POVIJEST NA FILMU
I I I I I 1 1 1 1 11,41 1 1 1 1 1 1 1 1 1 1
111111111111I1 1
Ponos sovjetske kinematografije

Prvi sovjetski film koji _e Huila presth filmskll nagradu Oscara, 'Rat i snimljen Je odgovor amerir oj ekranizaci]i iz 1956.
tekst: Tomislav Vodid<a foto: Mosfilm otac pozabavio prijelomnim dogadajima tijekom Napoleonskih ratova (Rat Trede koalicije i invazija na Rusiju) opisanih u Tolstojevom knji2evnom remek-djelu Rat i mir". Usporedujudi vrhunce unutar Zanra epskog spektakla, od Spartaka", Kleopatre" i Ben-Hurd` do Prohujalo s vihorom" i DoktoraZivaga", Roger Ebertje na sam vrh liste najuspjelijih stavio upravo Rat i mir". UstvrdivSi kako je po vedini karakteristika rijee o tematski i izvedbeno slicnim filmovima, poentirao je mislju kako je BondarCuk stvorio veli6anstven, jedinstven film". Apostrofirajudi globalni zna6aj koji film u distribuciji postigne, ali i va2nost nove" anog ulaganja kao jednog od krucijalnih preduvjeta uspjeha - Rat i mir" je koStao tada ogromnih devet milijuna dolara, za njega je Bondattukov film ep za sva vremena. TeSko je zamisliti da de se ikada opet desiti takve okolnosti koje de stvoriti spektakularniji,
Amt.. CASEILESIL e.5 501PAr41l w.

TIK(11118
30.JOTOfl WOW( OTFIECTBEI111011) KI4110
Voyna i mir" (Rat i mir") Godina: 1966./1967. Rekija: Sergej Bondartuk Scenarij: Vasilij Solovljov, Serge] Bondaraik Uloge: Vjaeslav Tikhonov (Andre] Bolkonski), Ljudmila Saveljeva (Nataa Rostov), Serge] Bondartuk (Pierre Bezuhov), Boris Zakhava (Kutuzov), Vladislav Str2eltik (Napoleon) Trajanje: 407 min.
roSlog je mjeseca premijerno prikazan dugo ikekivani Stalingrad", prvi rush film u IMAX i 3D formatu. Usprkos visokim o6eldvanjima, publika i kritika nisu ga do'6ekale oduevljeno pa pretjerano stilizirana i CGI efektima natrpana ratna drama dosada nije postigla uspjeh koji joj je u po6etku predvidan. Time je redatelj Fjodor Bondar6uk (Deveta satnija") svojim Cetvrtim i dosada najambicioznijim filmom makar privremeno propustio dostidi slavu koju je pola stolje6a ranije postigao njegov otac, glumac i redatelj Sergej Bondar6uk. Obojica su se, naime, u svojim najpoznatijim filmovima dotakli sli6ne teme - velike, sudbonosne bitke koje su nemjerljivo utjecala na rusku povijest, a CO podlogu eini S"irok spektar Zivotnih sudbina, garniran ljubavnom priedm glavnih protagonista. Razlika je tek u razdoblju - sin je tematizirao Drugi svjetski rat, dok se
Film se pozabavio prijelomnim dogadajima tijekom Napoleonskih ratova
111111111111111111111
skuplji i bolji film. Nikada, ali bag nikada neeete vidjeti negto ravno ovome filmu". Najveei dio zasluga za ovakav stay ledi u einjenici da je rijee o najvjernijem uprizorenju Tolstojeva djela, koje lcvalitetom vigestruko nadvisuje odlicnu amerieku verziju Kinga Vidora iz 1956. godine (nominiranu za tri Oscara!). Upravo je to verzija bila uzrokom silnog negodovanja i povrijedenoga nacionalnog ponosa Sovjeta pa je Bondareulc imao u potpunosti odrijegene ruke jednom kada se prihvatio projekta od nacionalne va2nosti. Ne zaeuduje da se snimanje potom razvuklo na punih pet godina (1962. 1967.), kao i da je redatelj promijenio izvorni koncept te relativno rano prodtaio trilogiju u lcvadrilogiju, vjerno poslo2enu prema poglavljima knjige. U konaenici film je sa svim produilivanjima trajao 407 minuta (ujednoj inaeici i 445), dok je kasniji director's cut" bio dug gotovo 500 minuta. Na sliean naein na koji je, primjerice, Coppola izdvojio najbolje iz Puzova Kuma", tako su Bondareuk i scenarist Solovljov iz predlogIca (opsega gotovo 1.300 stranica) eliminirali manje vane usporedne radnje i Tolstojeve filozofske eseje o povijesti i Icrgeanstvu te stvorili vigeslojnu, isprepletenu fabulu koja kroz obilje unutarnjih monologa i povremeni odmak u nadrealizam i simbolizam daje minuciozan prikaz iivota u carskoj Rusiji, all i kontekstuali7ira duboke drugtvene promjene koje su poeetkom 19. stoljeaa prouzroeili Napoleonski ratovi. U podlozi je pride, pak, zarnrgen ljubavni odnos triju glavnih protagonista Pierrea Bezuhova, Andreja Bolkonskog i Natage Rostove. Pogtujuei to einjenicu, ovaj bi se film na prvi pogled okarakteriziralo kao povijesnu ljubavnu dramu. Rat i mir" to svojim
U podlozi je price zamden ljubavni odnos triju glavnih protagonista veoim dijelom i jest. No kako se u samome nazivu ne nalazi uzalud i tagmem rat", zaljubljenicima u vojnu povijest i militariju prtdeno je i vige nego dovoljno gtofa". U eak tri od eetiri dijela kvadrilogije tematiziraju se vojni sukobi tijekom Napoleonskih ratova, kroz prikaze triju velikih bitaka. U prvome dijelu (Andrej Bolkonski") to su bitke kod Schongraberna i Austerlitza, dok u treeemu dijelu (1812"), krucijalnom za rasplet i posveeenom iskljueivo vojnim djelovanjima, to je bitka kod Borodina i potom u eetvrtom (Pierre Bezuhov") daljnje napredovanje Napoleonove vojske i povlaeenje iz Moskve. U tim inovativno reNranim segmentima, nesumnjivim stilskim utjecajem na kasniju Tanlcu crvenu liniju" Terrencea Malicka (unutarnji monolog, introspekcija), Bondareuk je i s tehnieke i sa stilske strane postavio nedosegnute standarde. Ova se tvrdnja osobito odnosi na segment bitke kod Borodina, prikazane iz perspektive glavnih, no fiktivnih likova, all i cijele plejade stvarnih osoba, ponajvige Napoleona i margala Kutuzova. Taktieko nadmudrivanje dvojice velikih protivnika, politieka pozadina dogadanja, neslaganje i razdor unutar carske vojske samo su mali elementi koji su dodali dubinu zbivanjima na bojignici, a koje Bondareulc nije izostavio. lako iz razumljivih razloga nije snimano na autentienim lokacijama, pomoe svih drZavnih struktura bila je osigurana, od ministarstava do vojske, pa je kod Dorogobtaa u blizini Smolenska doslovno rekonstruirana okolica malog sela koje je u znatnoj mjeri odredilo sudbine velikih carstava. Cjelokupna bojignica" snimana je mnogtvom kamera koje su kablovima bile pokretane povige glumaca, pru2ajuei perspektivu topovske kugle". Prostor na kojemu se snimalo Bondareulc je dodatno podijelio po sektorima i ozvueio kako bi mogao davati upute statistima kako se, gdje i kada kretati. Bag kao i Tolstoj u knjizi, i Bondareuk je ovakvim zahvatima uspio uvjerljivo prenijeti say kaos koji su stvorile suprotstavljene vojske. SluZeei se knjigom i ostalim izvo-
rima, pozornost je posvetio krucijalnim dijelovima bitke, prikazavgi ih iz razlieitih perspektiva. Greevite borbi oko Bagrationovih flea (fieches) i Rajevskijevih reduta, konlield sukob na mostu kod Kalake, borbe za Uticu ili kozaeki jurig male su vinjete koje zajednielci tvore dojmljivu, smislenu i logielci povezanu cjelinu koja u potpunosti prenosi konfuziju nastalu uslijed jedne od najznaeajnijih bitaka uopee: Samo za taj segment kvadrilogije izvori eesto netoeno navode kako je rijee o najdilloj borbenoj sekvenci ikada, snimljenoj uz poincia eak 120.000 (!) statista. U trajanju od svega 35 minuta, zanemarimo li dogadaje koji su prethodili i one koji su uslijedili nakon bitke, ne mode se reel da je najdula borbena sekvenca ikada. Jednako tako, broj statista opovrgnuo je sam redatelj u intervjuu National Geographicu, naglasivgi da je raspolagao tek s desetinom toga broja. Ipak, i ovakav odmak od toenih" podataka i pokugaj spugtanja stvari na zemlju samo su dodatni kompliment filmu. Jer u svakome trenutku svake od bitaka doj am je da se stvarno 200.000 i vise vojnika bori na bojnome polju. Sva eetiri dijela kvadrilogije Rat i mir" pugtena su u distribuciju tijekom 1966. i 1967. godine, a reakcije su bile uglavnom pozitivne. Film je samo u SSSR-u pogledalo Age od 130 milijuna ljudi, a kao mini serija prodan je u 117 zemalja. Nevidena popularnost naposljetku je potvrdena i brojnim medunarodnim nagradama, od kojih je svakako najzynenija ona prvoga sovjetskog filma koji je osvojio Oscara u kategoriji najboljega stranog filma 1969. godine. Time je Rat i mir" do danas ostao najduZI film koji je osvojio Oscara u bilo kojoj od postojeeih kategorija.
Militarija
PRODAJA
Oznaka Gina 111M-a

Oznaka tina Jugoslavenske ratne mornarice, 091/8806-184 Doznaj vise: 2510659
VSO - vatrogasna medalja u originalnom pakiranju Uniforma, beretka i Kepi Blanc Legije stranaca
Prodajem zelenu maskirnu i pustinjsku uniformu, special commando beretka s pripadajudm obilje2jem, kao i Kepi Blanc Legije stranaca. 098/854-409 Doznaj vise: 9602511 VSO - vatrogasna medalja u originalnom pakiranju. 092/1371-061 Doznaj vise: 4969147
VojniEke Eizme 37-38 padobranke Oznake HV-a za revere svesdanih odora

Oznake Hrvatske vojske za revere svetanih odora. IKOM Zagreb, dva para. 092/1371-061 Doznaj vise: 3301974 Vojnitke tizme 37-38, padobranke, malo noene, u dobrom stanju. 095/5779-398 Doznaj vise: 6343869
Za'ttitna maska
Z8titna maska iz JNA, nikad koritena, s torbicom original. 091/5024-028 Doznaj vise: 9314832
Zatitna maska
Zatitna maska, zapakirano u originalnom najlonu + torbica. Ima filter. Nije koriterio. 098/736-281 Doznaj vise: 7540600
Bajuneta AKM Type I s ko2nim viskom

Bajuneta AKM Type I. Serijski brojevi na bajuneti i toku su isti - AEP 3353. U dobrom je stanju to dolazi s ko2rtim viskom. 091/4929-493 Doznaj vise: 9605907
Bajuneta Seitengewer s 98/5 iz Prvog svj. rata

Pruska bajuneta iz Prvog svjetskog rata, Seitengewehr s 98/5. Najutinkovitiji borbeni no2 i ujedno alat iz tog rata. 098/801-881 Doznaj vise: 5472712
Vojni osobni sanduk iz 1938. godine

Vojnitki osobni sanduk iz 1938. godine, vrlo dobro otuvan, nema kljuta, bravica i rutica za noenje su originalni. 098/345-216 Doznaj vise: 7206258
Kompletan opasat s futrolom za pitolj Vojne policije HV-a

Kompletan opasat s futrolom za pi"tolj Vojne policije Hrvatske vojske. 092/1371-061 Doznaj vise: 5109771
Originalni kompas Bezard iz 1930. godine

Originalni stari njematki vojni kompas Bezard iz 1930. godine, ispravan. 091/5199-682 Doznaj vise: 9590799
80
Odora austrijske vojske

Odora austrijske vojske, dva komada, nenoNSena, maslinaste boje, s pripadajutim tinovima. 095/8920-146 8600970 Doznaj
Vojnitka tutura
Vojnitka tutura, otuvana. 097/7532-986 Doznaj 9601278
Kaciga ameritke vojske Advanced Combat Helmet

Amerika kaciga Advanced Combat Helmet (ACH-MICH 2000). 095/5149-775 Doznaj vise: 6286249
Lot od gest kaciga Kaciga Sestan Busch Kevlar

Kevlarske kacige proizvodata Sestan Busch, model BK-600, zelene boje, velitine L i M. 098/1661-608 Doznaj vise: 7106983 Prodajem lot od gest kaciga Sestan Busch (kevlar), velitina L. 091/5214-914 Doznaj vise: 8548690
Vojnitke Eizme
Vojnitke tizme broj 43, noS'ene, otuvane, kremane. 099/6768-363 Doznaj vise: 9599947
Orden zasluga za narod 3. reda

Orden zasluga za narod 3. reda, srebro, 098/730-067 Doznaj 9307281
Playa rabljena M65

Originalna AlfinaM65, playa rabljena, nigdje poderana,velitina XL. 091/5727-060 Doznaj vise: 7036126
Srednjovjekovna 2eljezna topovska kugla

Srednjovjekovna topovska kugla pronadena u podrumu stare kute u Varaalinu. Te2ine je 16 kg, a promjera oko 15 cm. 098/822-281 Doznaj 8040921
Njematki kompas
Njematki tasnitki kompas, odlitno stanje, rijedak model, 091/8935-119 Doznaj vise: 5860386
Bajuneta SG98/05
Prodajem bajunetu SG98/05, tzv. butcher ili teleti jezik, proizvedenu 1915. godine, proizvodat Carl Eickhorn Solingen. 091/5214-914 Doznaj vise 9366632
U suradnji sa
njuskalo.hr
Prodaja starog ordenja, znakovlja, bedZeva, oruZja i vojne opreme u suradnji s portalom Njuskalo hr Oglase za prodaju molete besplatno objavljivati na Njuskalo hr SAZNAJ VISE! Upisi broj ispod oglasa na niuskalo lir TRAZI PO BROJU....
U sljedeeem broju
Novi broj na klosoT a 05.12.

Z/1 MOW POVIJEST
"Black Dragon flu jiitsu" skola

Sastavni dio obuke specijald postrojbi GS HV-a tijekoifi Dornovinskog rata
L I *
Muzejski kom leks "The USS ArizonaMemorial"

Saveznit'ko zrakoplovstvo izvelo je vise od sezdeset zrat"mh napada krajem rata Bojni brod USS Arizona potonuo je 7, prosinca 1941, za japanskog napada na Pearl Harbor
Welrod - taini britanski za tihe likvidacije

Zacijelo najtiSi piS'tolj ikada, posebice jer se ne treba ruC"no repetirati nakon svakog hica
Ustanak Batona 6. godine protiv Rima

Iznenadni ustanak u je najozbiljnija vojna prijetnja Rimu od Drugog punskog rata
Potrafite nas na www.facebook.com/vojnapovijest

82

VP-magazin Za Vojnu Povijest br.32

Hochgeladen von

Dokumentinformationen

Originaltitel

Copyright

Verfügbare Formate

Dieses Dokument teilen

Dokument teilen oder einbetten

Freigabeoptionen

Stufen Sie dieses Dokument als nützlich ein?

Sind diese Inhalte unangemessen?

Copyright:

Verfügbare Formate

VP-magazin Za Vojnu Povijest br.32

Hochgeladen von

Copyright:

Verfügbare Formate

D, A, NL, B, F, SLO 5 CH6,5 CHF aH6 KM

STUDEN12013. BROI 32 19,99 KN

IVIAGAZI ZA VC).JV POVIJE

PRVI SVJETSKI RAT

Opsada LiTO razvoj artillenje

Hrvatsko vijete obrane Grude

Ratna prica Poliaka Trzezbora Piekutowskog

Nije bio kratkotrajni avanturist, i nije se vratio u Poljsku, Hrvatska mu je dom

Odore i oznake Ustake vojnice

Kozatki pokolj u BistriEkom Lazu ....20

Oboreni avioni JNA u jugoist. Hercegovini ...52

Institucija devirme i janjitarski vojni red .. 66

MAGAZIN 1 ZA VOJNU POVIJEsT

Obalna bitnica San Benedetto

Alfred Redl smrt izdajnika

Magazin za vojnu povijest / studeni 2013. \ 3

4 / Magazin za vojnu pov est / studeni 2013,

Magazin za vojnu povijest I studeni 2013.

Samoubilad<i teroriza ill se radi o obliku iskazi

prof, dr.sc. MIRKO BILA: IDZIC

Filozofski fakultet Sveutilgta u Zagrebu

6 / Magazin za vojnu povijest / studeni 2013.

li to racionalna iracionalnost" ;nja religijskog fanatizma

Magazin za vojnu povijest / studeni 2013.\ 7

Drugi svjetski rat: Bitke

Partizaund su Koprivnicom vladall tali ratna mjeseca

Drugi svjetski rat: Bitke

KOM/INDii MJESTFI KOPRIVNICH

Smrt teatzmu - Slobodlet rtarodu I

Magazin za vojnu povijest / studeni 2013.

-, Narodna oslobodileeka uojska.je 81041,fts.'

krzinianja, spekulaciie, n1 rafbutia.

flo4to vTijerne da kaie6 jesi 0i oovjek.

'<opt-1,mi.. 16. studenog 1943. Dobrila Ante

Magazin za vojnu povijest / studeni 2013. \ 11

Drugi svjetski rat: Bitke

KOMI:11%11)Ft MJESTFI U KOPRIVNICI

gizmu - Slobcoclai natrodu I Smrt fat.

12 / Magazin za vojnu povijest / studeni 2013.

8olikne blagdane noti I to:

Mate kretanje po noel produljuje se do 21 as na veeer.

SRETNU NOVU GODINU!"

Magazin za vojnu povijest / studeni 2013. \

Drugi svjetski rat: Bitke

Prism' novaka i Hrvata Podravaca,

Dr. Slanko Starball ,

14 / Magazin za vojnu povijest / studeni 2013.

Novo izdanje knji]e "Vrijerre zlorina"

Drugi svjetski rat: Vojske

Odore I oznake Ustatrice vojnice

16 / Magazin za vojnu povijest / studeni 2013.

Drugi svjetski rat: Vojske

18 / Magazin za vojnu povijest / studeni 2013.

Drugi svjetski rat: ZloEini

Kozaiki polkolj Ilistralcom Laz

20 / Magazin za vojnu povijest / studeni 2013.

Trgovina Jurja Zagara

Magazin za vojnu povijest I studeni 2013. \ 21

Drugi svjetski rat: Zlofini

22 / Magazin za vojnu povijest / studeni 2013.

Magazin za vojnu povijest / studeni 2013. \ 23

Drugi svjetski rat: Zlotini

Marija Bistrica snimljena iz zraka 1943. godine