Sveuilite u Zagrebu Graevinski fakultet

Marko Rihtari

CREMONIN PLAN SILA

(ZAVRNI RAD)

Zagreb, 2010.

Sadraj
1. 2. 3. Uvod ................................................................................................................................................ 1 Biografija.......................................................................................................................................... 2 Cremonin plan sila ........................................................................................................................... 3 3.1. 3.2. Cremonin plan sila u ravnini .................................................................................................... 3 Cremonin plan sila u prostoru ............................................................................................... 11 Openita svojstva prostornih sustava ........................................................................... 11 Slaganje prostornih sustava .......................................................................................... 15

3.2.1. 3.2.2. 4.

Plan sila kupole .............................................................................................................................. 18 4.1. 4.2. 4.3. Vlastita teina ........................................................................................................................ 19 Optereenje snijegom ........................................................................................................... 20 Pritisak vjetra ......................................................................................................................... 21

5. 6. 7.

Sistemi vie nego dovoljno tapova .............................................................................................. 24 Zakljuak ........................................................................................................................................ 25 Literatura ....................................................................................................................................... 26

Cremonin plan sila 2010.

1. Uvod
U ovom radu emo se pozabaviti Cremoninim planom sila. Prvo emo pojasniti plan sila u ravnini kroz dva primjera, zatim slijedi pojanjenje plana sila u prostoru. Pojasnit emo openita svojstva prostornih sustava te njihovo slaganje u prostoru. Sve navedeno oprimjerit emo na kupoli.

Marko Rihtari, 0082037856

Cremonin plan sila 2010.

2. Biografija
Antonio Luigi Gaudenzio Cremona (Pavija, 07.12.1830. Rim, 10.06.1903.)

Nakon to je zavrio obrazovanje u rodnom gradu 1848. godine, Cremona se pridruio Bataljonu za slobodnu Italiju u borbi protiv austrijskih vlasti i sudjelovao u obrani Venecije, koja je zavrila kapitulacijom 24. kolovoza 1849. Iste je godine zapoeo studij graevinarstva na Sveuilitu u Paviji. Diplomirao je sa doktorskim stupnjem 1860. godine. Nakon niza nastavnikih zaposlenja u Paviji, Cremoni i Milanu, Cremona je postao profesor Sveuilita u Bolonji 1860. godine. Nakon toga bio je nastavnik vie geometrije na milanskoj politehnici (1867.-1873.). U tom je razdoblju razvio matematike osnove svoje grafike statike utemeljene na Maxwellovu naelu dualnosti. Cremonina je grafika statika ubrzo prihvaena u nastavi teorije konstrukcije i u inenjerskoj praksi. Zajedno sa Culmannom i Maxwellom, Cremona je utemeljitelj grafike statike obogaene projektivnom geometrijom. Godine 1873. ministar Sella je imenovao Cremonu rektorom-osnivaem novoutemeljenoga Sveuilita u Rimu, gdje je predavao grafostatiku do 1877. godine. Potom je bio profesor matematike na Sveuilitu u Rimu do smrti. Pridruio se Senatu 1879. godine te je bio jedan od najpotovanijih lanova Sveuilita u Berlinu, Stockholmu i Oxfordu, meu ostalima, poastili su ga poasnim doktorom za pionirski rad u geometriji.

Marko Rihtari, 0082037856

Cremonin plan sila 2010.

3. Cremonin plan sila
3.1. Cremonin plan sila u ravnini
Postoje tri metode odreivanja unutarnjih sila. Prva se temelji na zanimljivim istraivanjima prof. L. Cremona u njegovom djelu ,, Le figure reciproche nella Statica Grafica'' i zbog toga se naziva Cremonin postupak. Bilo koja graevina iji se proraun vri pomou Cremonine metode i pripadajui plan sila gleda se kao projekcija dvaju poliedara, iji bridovi odgovaraju meusobno kao dva reciprona elementa nulsistema. Metoda koja proizlazi iz tog promatranja je toliko jednostavna, da se bez znanja od kuda je izvedena moe shvatiti i primijeniti. Prvo se iz zadanih sila dobiju sve vanjske, uravnoteene sile poligona i to tako da se slau jedna do druge kako slijede opseg tog sistema. Zatim se iz njih, pomou daljnjeg rastavljanja sila, dobiju sile u tapovima. Pri tome se uvijek poinje u jednom dijelu sistema ili tonije u voru, u kojem se osi tapa sijeku i tako tvore za svaki vor zatvoreni poligon, ije strane, koje se dodiruju u toj toci predstavljaju te sile koje su se prije izraunale. Ti planovi sila su najjasniji i najjednostavniji kada se kod izrade pazi da svaka zatezna sila prolazi kroz toku razdvajanja dvaju vanjskih sila, koje se veu na kraj zateznog tapa. U tom sluaju svakom trokutnom polju odgovara jedna toka u planu sila, kroz koji prolaze te tri dotine sile, ili svakom voru sistema pripada zatvoreni poligon, u planu sila koji se sastoji od sila koje se sudaraju u tom voru. Ako se potuje to pravilo svaka sila se u planu sila pojavljuje samo jednom i paralelno je pomicanje sila nepotrebno. To se pravilo samo primjenjuje kada se graevina sastoji od poredanih trokuta. Ako taj uvjet nije ispunjen, gubi se reciprona veza izmeu dviju figura, te je potrebno paralelno pomicanje sila u planu sila, to jest, treba dvaput prikazati silu kako bi se dobili uravnoteeni poligoni. Iz smjera vanjskih sila moe se odrediti smjer unutarnjih sila. U tu se svrhu promatra svaka vanjska sila kao rezultirajua sila onih sila koje izlaze iz vora ili se, to je preglednije, nacrtaju strelice tako da u svakom voru nastane uravnoteen sustav. Te sile tapa

Marko Rihtari, 0082037856

Cremonin plan sila 2010.

nemaju odreeni smjer nego djeluju u suprotnim smjerovima, ovisno koju se zavrnu toku gleda kao toka slaganja sila. Stoga, u planu sila, svaka unutarnja sila dobiva dvije strelice. Prenesu li se te strelice u mreu plana toga sustava, i to u blizinu dotinog vora, tada se tapovi ije strelice su suprotno orijentirane u odnosu na zavrnu toku tapa, zovu vlano optereeni tapovi, a tapovi, ije su strelice orijentirane tako da djeluju prema zavrnoj toki tapa, zovu se tlano optereeni tapovi. Slika br. 1 prikazuje sustav, a slika br. 2 prikazuje Cremonin plan sila. U slici 2 prikazane su vanjske sile oznaene brojevima 1 do 9 koje ine Cremonin poligon sila. Taj poligon mora biti zatvoren zato jer su vanjske sila uvijek u ravnotei. Zapoevi u toki 1, sila jedan se dijeli na smjerove 1,2 i 1,9. Pritom se pazi da sila 1 2, u planu sila, prolazi kroz toku rastavljanja sile 1 i sile 2, a sila 1 9 prolazi kroz sjecite sila 1 i sile 9. Time se sudarujue sile u voru 2 dovode u ravnoteu. Budui da silu 1 2 i silu 2 ve znamo, povlaenjem dviju paralela ka dotinim usmjerenim tapovima, saznajemo vrijednosti sila 2 3 i 2 9. Povlaenjem paralelnih linija u vor 9 saznajemo vrijednosti sila 9 3 i 9 8. Na taj nain, kreui se od vora do vora, saznaju se uz, malo napora, vrijednosti svih sila.

Marko Rihtari, 0082037856

Cremonin plan sila 2010.

Marko Rihtari, 0082037856

Cremonin plan sila 2010.

Kako bi se odredio smjer tih sila, u nastali se poligon (slika br. 2) stavljaju strelice koje se prenose u sliku 1. Kad se to napravi za vorove 3, 8 i 9, prepoznajemo da su tapovi 2 3, 3 4 i 3 9 tlani, a tapovi 1 9 i 2 9, kao i svi tapovi koji se susreu u voru br. 8 vlani. Svi tapovi, koji su nacrtani s dvije crte, su tlani. Kod netipinih sustava ovdje opisani postupak ne moe se primijeniti, zato to postoje vorovi u kojima se susreu vie od dvije nepoznatih sila u tapovima. U tom sluaju, zaobilaznim putem moemo doi do cilja i to tako, ako uspijemo jednu od sila u tapovima odrediti time da se dovede u ravnoteu s ostalim silama u nadolazeem voritu. Moe se dogoditi da u cijelom sistemu ne postoji vor u kojem se susreu samo dva tapa. U tom sluaju se koristi indirektni nain. Prvo se izabere bilo koja od tih sila u tapovima, i pomou Cremaninog postupka odrede se susjedne sile, dok ne naletimo na proturjenost. Tada primijenimo tu silu u tapu tako da ta proturjenost nestane. Kako se plan sila ovdje linearno mijenja do pravih vrijednosti dolazimo tako da ponavljamo postupak dva puta uz male pomone konstrukcije. Najjednostavniji primjer takvog rjeavanja problema prikazuje slika br. 3. Ima samo vorove s tri tapa. Ta slika br. 3 je statiki odreena zato jer ima 6 vorova i 9 tapova.

Marko Rihtari, 0082037856

Cremonin plan sila 2010.

Uzmimo da su dane sile koje djeluju A do F i sada trebamo nai sile u tapovima, tako da izmeu danih sila vlada ravnotea. Tada uzmemo na primjer silu u tapu 2 (MN') slika br. 4., dodamo je sili B i rastavimo rezultirajuu silu prema smjerovima tapova 3 i 7'. Nakon toga spojimo 3 sa C i rastavimo prema smjerovima 4 i 8'. Na isti nain dobijemo iz 4 i D sile 5 i 9' i iz 5 i E sile 6 i 7'. Sada dolazimo do proturjenosti, zato to su oba naina dovela do razliitih sila 7'. Tako mijenjamo poetnu silu 2 (MN'') i ponovimo isti postupak; ime dobijemo opet dvije razliite sile 7''. Sada sile 7' i 7'' lee na odgovarajuim smjerovima, a kako su omeene ravnim linijama mijenjaju se linearno. Spoje li se naene toke J i K ravnom linijom, dobivamo pravu silu 7. Odreivanje je ostalih sila dalje jednostavno (odreivanje ostalih sila je

pokazano na slici br. 4.). Rjeavanje tog zadatka je neodreeno kada duina JK na slici br. 4 pada u isti pravac kao i sila 5. Tada mogu sile u tapovima na mnogo naina drati ravnoteu sa silama koje djeluju na sustav. Koji je od tih naina toan moe se samo odrediti ako se u obzir uzme elastina promjena oblika. Ako se duina JK protee tako da je paralelna sa silom 5 nema zadovoljavajueg rjeenja za taj zadatak. U tom sluaju graevina vie nije geometrijski nepromjenjiva, nego se ponaa kao deformabilno tijelo, te moe vanjske sile preuzeti tek kada se malo deformira. Taj posebni sluaj se moe prepoznati pomou vorova koji se nalaze na presjeku stoca. Do toga sluaja dolazi kada se obje sile 7 kod promjene sile 2 isto promjene ili, to je isto, kada izostavimo sile B, C, D, E iz sile P2 dobijemo iste dvije sile P7. U tom se sluaju moe dokazati, da sjecita linijskih parova 2,8; 7,4; 6,9 moraju leati na pravcu. Tada ta linija nije nita drugo nego li Pascalov pravac esterokuta koji je upisan u presjek stoca. Bre je odrediti taj rezultat pomou kinematikih razmatranja. Promatraju li se tapovi 1, 2, 3, 8 kao trapez i fiksira li se tap 1, tada se kod neprimjetno male promjene oblika tap 3 okree oko sjecita 2 i 8; vrh B se kree okomito na smjer tapa 2, a vrh C se kree okomito na smjer tapa 8. Sjecite tapova 2 i 8 tada tvori privremeni pol okretanja tapa 3. Promatraju li se tapovi 3, 4, 5, 7 kao trapez tada se tap 5, ako fiksiramo tap 3, vrti oko sjecita tapova 4 i 7. Ujedine li se ta dva gibanja tada se tap 5 u
Marko Rihtari, 0082037856

Cremonin plan sila 2010.

odnosu na tap 1 vrti oko jedne toke koja lei na pravcu (2, 8), (4, 7), (6, 9). tapovi 1 i 5 su meusobno povezani tapovima 6 i 9; slobodni pomaci se mogu ostvariti samo ako toke (2, 8), (4, 7), (6, 9) lee na pravcu. Iz tih se opaanja moe zakljuiti da postoje graevine koje posjeduju potreban broj tapova, a nisu nepomine ve mogu imati odreeni pomak. Takve se graevine ne mogu upotrebljavati u praksi. Sada slijede dva primjera rjeavanja ravninskih sustava pomou Cremonina plana sila.

Marko Rihtari, 0082037856

Cremonin plan sila 2010.

3.2. Cremonin plan sila u prostoru
3.2.1. Openita svojstva prostornih sustava

Kao to je trokut element sistema u ravnini, tako je tetraedar element sistema u prostoru, i kako nizanjem trokuta dobivamo ravninski sistem, nadodavanjem tetraedara dobivamo sistem u prostoru. Tetraedar koji je izraen pomou tapova ima 4 vora i 6 tapova; svaka nova toka koju dodajemo kako bi stvorili krutu i nepominu tj. nedeformabilnu graevinu mora biti povezana sa 3 tapa na ve postojee tapove; tako dobijemo 5 vorova i 9 tapova, 6 vorova i 12 tapova itd. Iz toga proizlazi formula 3 6 kod koje je k broj toaka (vorova), a s broj tapova. Djeluju li u vrhovima trokuta koje je izgraen od tapova sile koje se nalaze u istoj ravnini i koje su uravnoteene moemo odrediti sile u tapovima sa trokuta. Na isti nain moemo odrediti sile u tapovima tetraedra ako na vrhove tetraedra djeluju sile koje su meusobno uravnoteene; jer se svaka sila koja djeluje na jedan vor moe rastaviti na smjerove tri tapa, ali samo pod uvjetom da se ti tapovi ne nalaze u istoj ravnini. Na primjer, ako trebamo silu P rastaviti na tri sile koje djeluju na pravcima a, b, c, tada se kroz P i a postavlja ravnina koja sijee ravninu postavljenu kroz b i c u pravcima a'. Tada silu P rastavimo na dvije sile koje djeluju na pravcima a i a', a nakon toga sila a' na sile na pravcima b i c. Okrenemo li smjer djelovanja tako odreenih sila, tada su te sile uravnoteene. Ako se na taj nain napravi sistem u prostoru i ako na vorove toga sistema djeluju sile koje su meusobno uravnoteene, unutarnje sile tada moemo odrediti tako da idemo od toke do toke i uspostavljamo ravnoteu izmeu unutarnjih i vanjskih sila koje djeluju u toj toki. Taj nain je slian Cremoninu nainu prorauna sistema u ravnini. Ako moemo napraviti presjek sistema u prostoru koji ne sijee vie od 6 tapova, tada moemo odrediti sile u tapovima tako da se vanjske sile izvan tog presjeka zbroje i njihova se rezultanta podijeli na smjerove tapova u presjeku. Taj zadatak se moe rijeiti samo ako najvie 3 od 6 tapova ne prolaze kroz jednu toku i ne lee tj. ne nalaze se u istoj ravnini. Slika 5. i 6. su crtei sistema koji su nastali

11

Marko Rihtari, 0082037856

Cremonin plan sila 2010.

nadodavanjem tetraedara i kroz cijelu svoju duinu imaju presjeke koji sijeku samo 6 tapova.

Svaki sistem ima 12 vorova i 30 tapova te je uvjet 3 6 ispunjen. Dok kod uobiajenih sistema u ravnini postoje dvije pojasnice izmeu kojih se nalazi neprekinut niz ukruta, kod uobiajenih sistema u prostoru postoje 3 pojasnice i 3 niza ukruta koje povezuju vorove pojasnica. Naalost takvi se jednostavni prostorni sistemi rijetko nalaze u praksi. tovie veina ih je, iz praktinih razloga, drugaije oblikovana. Broj pojasnica u pravilu iznosi 4 ili vie, i nizanje tapova iznimno doputa dijeljenje u tetraedre. Dva su primjera slika 7. i 8.

12

Marko Rihtari, 0082037856

Cremonin plan sila 2010.

U slici 7. postoji 20 vorova i 54 tapova, a u slici 8 postoji 16 vorova i 42 tapa. U oba je primjera po tome uvijet 3 6 ispunjen. Presjeci u oba sustava sijeku najmanje 8 tapova. U tom se sluaju sile u tapovima ne mogu odrediti metodom presjeka kao prije sa 6 tapova, k tome ne uzimajui u obzir da je rastavljanje jedne sile u 6 sila, koje je ovdje potrebno, previe posla. Veinom kod sistema u prostoru ne preostaje nita drugo, ve pomou Cremonina naina, ii od toke do toke i kod svake uspostaviti ravnoteu izmeu unutranjih i vanjskih sila. I taj nain rjeavanja isto ima prepreke. Moemo naii na vorove iz kojih djeluju vie od 3 nepoznate sile. Ako se samo jedna sila nalazi u ravnini tada ju moemo odrediti, ako to nije sluaj moemo upotrijebiti simetriju, ako niti taj nain ne pomae tada moramo pretpostaviti jednu silu u tapu i ako se pojave odstupanja moramo promijeniti nau pretpostavku o sili. Proraunavanje statike prostornog sustava bilo je i ostat e teak zadatak. Kako nain presjeka ne moemo ovdje koristiti, tako se ne smije ni izvoditi sve ope zakone u vezi optereenja. Jedini nain na koji se to moe rijeiti je tako da opteretimo razliita vorove i da vidimo kako to optereenje djeluje na tapove. Sreom su ti odnosi tako jednostavni da se moe pronai odgovor samo ako se malo bolje promisli. Kod svih tih promatranja se podrazumijeva da je sustav statiki odreen i da se tapovi podudaraju s osima materijalnih tapova. U praksi se nailazi na sustave s vie ukruta nego li je potrebno za statike proraune. Samo ako se radi o glavnim

13

Marko Rihtari, 0082037856

Cremonin plan sila 2010.

ukrutama i njima suprotnim glavnim ukrutama koje se, ovisno o optereenju meusobno zamjenjuju tada statika odreenost nije naruena. Poraste li broj tapova na kojih djeluje sila istovremeno preko potrebnog broja za odreivanje silu u tapovima, tada sile u tapovima moemo odrediti samo ako u obzir uzmemo elastinu promjenu oblika. U suprotnom se moramo okoristiti zakonom virtualnog rada. A isto si moemo pomoi ako uzmemo u obzir promjenu oblika zasebnih grupa tapova. Drugi preduvjet je da se sile u tapovima poravnavaju s osima tapova, taj se preduvjet moe samo ostvariti ako u vorove ugradimo univerzalne zglobove to nikad nije izvedivo u praksi. Zato je obavezno da za sisteme u prostoru odredimo dodatna optereenja koja proizlaze iz nepominih vorova kako je reeno za sustave u ravnini. Taj zadatak nije nerjeiv ali je jako teak i oduzima puno vremena.

14

Marko Rihtari, 0082037856

Cremonin plan sila 2010.

3.2.2. Slaganje prostornih sustava

Sustav u prostoru je geometrijski nepromjenjiv kada je 6 njegovih vorova povezano za leajeve, tako da se u ravnini pominih leaja mogu kretati bez otpora u svim smjerovima, a ne mogu napustiti taj poloaj. Na primjer to si moemo zamisliti kao stolac na ije su noge privrene pomine kugle koje se pomiu u suprotnim smjerovima. Reaktivni je pritisak time prisiljen uvijek djelovati okomito, a kako se sistem sila u prostoru moe prevesti u 6 sila koje lee u 6 ravnina, tako je dovoljno samo 6 pominih leajeva da podupre taj sistem kod bilo kakvog optereenja. Samo se moramo pobrinuti da najvie 3 reaktivne sile prolaze kroz jednu toku i da najvie 3 lee u istoj ravnini. Ako taj sistem ima vie od 6 pominih leajeva tada je statiki neodreen, ali se moe uz odreene uvijte statiki odrediti tako da odstranimo odreene tapove. Uvjet za statiku odreenost sistema 3 kod kojeg je k broj tapova, a a broj leajeva. U praksi nikad nemamo samo jedan pomini leaj ve 3 ili 4 koji su spojeni. Spojimo li dva leaja u jedan tada se taj vor treba kretati po pravcu; pritisak koji taj sustav vri u toj toki na taj leaj mora leati okomito na tu liniju, iako moe biti usmjeren po volji. U praksi je za to dvostruko leite dovoljna jedna kugla. Ujedinjenjem 3 leita koja se sijeku dobivamo toku koja se ne moe pomaknuti ni u kojem smjeru, koja moe podnijeti taj pritisak ili optereenja iz svih smjerova. Time postaje jasno da sustav u prostoru moe biti postavljen na razliite naine, ali moramo paziti jer jednostruka, dvostruka i trostruka postolja, ne moemo nasumino odabrati. Isto kao to kod sustava u ravnini s jednim nepominim i pominim leajem, okomica pominog leaja ne smije prolaziti kroz toku nepominog leaja, tako i kod sustava u prostoru okomica jednog leaja ne smije prolaziti kroz vrsti vor (trostrukog leaja). Jako malo je vjerojatno: da e postojati jednostruka i dvostruka leita kada normala jednostrukog prolazi kroz vor dvostrukog i kada je okomito na ravninu dvostrukog leita; dva dvostruka leita kada se njihove ravnine na koje djeluje pritisak poklapaju; dvostruki i trostruki leaj kada ravnina prve sadri vorite druge; dva trostruka leaja i

15

Marko Rihtari, 0082037856

Cremonin plan sila 2010.

konano jedan jednostruk leaj, jedan dupli i jedan trostruki leaj kod kojih normala ravnine prvo sijee liniju koja spaja vorita drugih leaja. U svim tim navedenim sluajevima vie od 3 reaktivne sile djeluju u jednoj ravnini ili vie od 3 prolaza kroz jednu toku to je nedoputeno ako sistem treba izdrati nasumina optereenja. Samo kad sistem posjeduje manje tapova nego li 3 6 im je potrebno vie od 6 leajeva mogu se dozvoliti iznimke pod odreenim uvjetima. Kod sistema u prostoru u kojima se pojavljuje jednostruki, dvostruki i trostruki leaj, ako izuzmemo gore navedeni i nedoputeni sustav ta postolja mogu izdrati sva mogua optereenja. vor A je vezan za jednostavan leaj, B za dvostruki, a C za trostruki leaj. Nazovimo li okomicu na prvo postolje , nazovimo li ravninu drugog postolja , 3 sile koje traimo A, B, C i vanjsku silu P koju emo podijeliti u 3 zasebne sile. Tada kroz C povlaimo ravninu koja sijee silu P i i odredimo probodite B' sa ravninom . Tada je BB' smjer reakcije sile B; jer duina (paralela) CB' sijee sve 4 sile, kako i mora biti, kako bi se meusobno drale u ravnotei. Tada projiciramo toku C i sile P i B na normalu ravnine okomito na ravninu . Zatim projekcije sila moraju imati isti statiki moment kao i projekcije sila C; iz toga moemo odrediti veliinu sile B. Projiciranjem na normalu ravnine okomitu na B i B' na isti nain doemo do sile A. Napokon je sila C poligona odreena tako da je suma te tri sile A, B, C jednaka sili P. Ta, sveopa metoda se rijetko primjenjuje zato to je poloaj toaka na leitu i sile optereenja tako jednostavan da se gravitacijske sile mogu odrediti kratkim promiljanjem. Na upravo opisan nain moemo napraviti trostrani postavljen stup.

16

Marko Rihtari, 0082037856

Cremonin plan sila 2010.

Veinu leajeva sistema u prostoru odstupaju od toga naina. elini sistemi, kao sistemi u prostoru, imaju u pravilu dva vrsta i dva pokretna postolja, dakle strogo gledano 10 leajeva. Dakle imamo 4 leajeva previe koje moemo odstraniti ili moemo odstraniti 4 tapa, a da sistem ostane stabilan. Na primjer slika 9. ima 20 vorova, 50 tapova i 10 leajeva, ime je sistem statiki odreen. Usporedba sa slikom 7. pokazuje da su 4 zadnja poprena tapa izostavljena. Znamo da se sile u tapovima kod proizvoljnog vanjskog optereenja mogu odrediti. Na slici 10. je etvrtasti stup koji naspram slici 8. ima manje tapova ali zato 4 nepomina leaja. Ovdje je s = 36, k = 16, a = 12, dakle uvjet je ispunjen 3 . Na taj nain moemo postaviti petero ili viestrane stupove ii poligonalne kupole. Kupolasti sistem na slici 6 posjeduje 40 vorova, 96 stupova i 8 leajnih vorova, dakle 24 pokretna leaja; uvjet 3 je time ispunjen.

17

Marko Rihtari, 0082037856

Cremonin plan sila 2010.

4. Plan sila kupole
Kako bi se pokazao nain odreivanja unutarnjih sila kod sloenijih, ali statiki odreenih prostornih sustava izraen je primjer plana sile eline kupole promjera 10 m (slika 6.). Postupak se temelji na metodama inenjera A. Foeppla koje su objavljene u vicarskim novinama za graevinare 1883.1885. Na slici 6. prikazana je kupola sa 8 rebara i 3 kata plus svjetionik. Ta kupola ima 40 vorova, 96 tapa i 24 leajeva; time je uvjet 3 ispunjen. Pretpostavimo da svako polje ima dvije ukriene dijagonale, ali brojimo samo one u kojima djeluje vlak. Najbolje je odijeliti optereenja i pozabaviti se svakim zasebno. Tako svaki od tih prstena kupole predstavlja pravilni poligon, pa je rjeavanje vertikalnog optereenja vrlo jednostavno. Napetost u jednom prstenu je konstantna i dvije sile u prstenu koje se susreu prelaze u horizontalnu rezultantu koja prolazi kroz os kupole. Iz toga slijedi da sve sile koje djeluju na jedno rebro lee u istoj vertikalnih ravnini. Ako znamo optereenja koja djeluju na vorove tada moemo pomou jednostavnog djelovanja sila doi do cilja.

18

Marko Rihtari, 0082037856

Cremonin plan sila 2010.

4.1. Vlastita teina
Vlastita teina koja djeluje na vor je kod kupolaste povrine proporcionalna visini. Visina prvog kata iznosi 2,2 m, drugog 1,75 m, tada na donji prsten (13-16) povrine ( 10)
,,

62,1 ,

62,1 120 931 .

Na slian nain su optereenja vorita ostalih prstena izraunata u slici 3. dodane poligonu sila 4, 8, 12, 16. Kada smo rebra 4-20 zaokrenuli za 22,5 na slici 1. mogli smo zapoeti s rastavljanjem sila. U tapu 4-8 djeluje teret 4. Taj se teret pribraja sa teretu 8 i njihova se rezultanta rastavlja u dvije sile, jedna paralelna sa tapom 8 12, a druga je samo horizontalna. Sila paralelna sa tapom 8 12 se zbraja sa silom 12, a njihova se suma rastavlja u dvije sile, jedna paralelna sa 12 16, a druga sa 12 11. Tada spojimo silu 12 16 sa silom 16 te se njihova suma dijeli na vodoravnu i paralelnu silu 16 20. Kako bismo dobili sile koje djeluju na rebrima moramo povui paralele kroz toke poligona sila ka odreenim stupovima. Zatim na tlocrtu tapove 19 20 i 20 20' zaokrenemo za 22,5 u iscrtkani poloaj i horizontalne sile na slici 3. rastavljamo na dva dobivena smjera. Time su sile koje djeluju na tapovima prstena odreene. Svi rezultati su na slici 2.; + znai vlak, a znai tlak.

19

Marko Rihtari, 0082037856

Cremonin plan sila 2010.

4.2. Optereenje snijegom
Na slian nain rjeavamo problem snijega. Ali moramo tim proraunima tereta u vorovima priloiti horizontalne projekcije odgovarajue povrine. Iz slike 2. iitavamo radijuse prstena 1,0 , 3,06 , 4,49 , 5,0 ; iz tog slijede radijusi krugova 1,0 , 2,03 , 3,775 , 4,745 , nadalje osnovne povrine 3,1 , 12,9 , 44,8 , 70,8 . Razlike tih povrina podijelimo sa 8 i pomnoimo sa 80 kg, daju sile 31 kg, 98 kg, 319 kg i 260kg. One tvore poligon sila na slici 4.. Odreivanje sile u tapovima je isti kao i kod vlastite teine. Rezultati su upisani lijevo u tlocrt kupole. Na prsten 5-8 kod vlastite teine i kod teine snijega djeluje tlak, na prsten 13-16 pod istim uvjetima djeluje vlak, dok na srednji prsten 9-12 kod vlastite teine djeluje vlak, a kod snijega djeluje tlak.

20

Marko Rihtari, 0082037856

Cremonin plan sila 2010.

4.3. Pritisak vjetra
Utjecaj vjetra je puno tee izraunati. Kako bi prvo odredili sile koje djeluju, za svako smo vorite, koje je relevantno, izmjerili povrinu na koju djeluje vjetar. Na primjer toka 9 ima povrinu 1,35 m visine i 2,16 m irine. Pritisak vjetra kod normalnog djelovanja izraunamo tako 150 1,35 2,16 437 . Tu silu moramo podijeliti normalno i tangencijalno naspram povrine kupole. U tu smo svrhu na tlocrtu polumjer M9 premjestili u horizontalnu ravninu pa smo dobili M9 , iz toke 9 se nanosi sila horizontalno, njezin smjer je odreen smjerom 9 . Okomitom linijom kroz 9' smo odredili poetak sile 9 u tlocrtu i nacrtu. Na isti nain odreujemo sile 10, 13, 14. Isto tako odredimo sile 1, 2, 5, 6; samo ovdje nismo morali premjetati (prevaljivati) radijus. Sada slijedi konstrukcija sile u tapovima. Zbog simetrije se moemo koncentrirati samo na polovicu tlocrta; dijagonale vertikalne ravnine okomitih polja (1 5', 5 9') su rastereene. Ponemo sa najviom etaom, svjetionikom (slika 5.). Prvo sile koje djeluju, sila 1 i sila 2 se zbrajaju u tlocrtu i nacrtu i tada silu 1 rastavljamo na silu 1 1' i 1 2. Tu je dovoljan samo tlocrt. Sada spojimo silu 1 2 sa silom 2 i njihovu rezultantu rastavljamo na sile 2 5, 2 6, 2 3, k tome smo u tlocrtu odredili gdje se sile 2 5 i 2 6 preklapaju, najprije sila 2 3, nakon toga u nacrtu dvije ostale sile. Konano smo silu 2 3 u nacrtu rastavili na sile 3 6 i 3 7. tap 1 5 i tapovi desno od tapa 3 7 ostaju neoptereeni. Slika 6 prikazuje plan sila za trei kat. Mjerilo sila je ovdje upolo manje. Prvo smo nanijeli silu 5 u tlocrt i nacrt, nakon toga smo nanijeli silu koja djeluje iz gornje etae, a to je sila 2 5 koja je oznaena sa (5), tada smo nanijeli silu 6 i na kraju rezultantu od 2 6 i 3 6 kao i silu 3 7 oznaili kao (6) i (7). Sile (5), (6) i (7) su preuzete sa slike 5, ali zbog promijenjenog mjerila sila nanijeli smo samo pola veliine. Kod sljedeeg se rastavljanja moralo rijeiti pitanje koja je od dijagonala druge zone vlano optereena. Nakon nekoliko pokuaja dolo se je do zakljuka da su tapovi 5 10, 7 10 i 8 11 vlano optereeni. Zbog toga je rastavljanje moralo poeti u toki 6, gdje se sudaraju samo 3 nepoznate sile u tapovima. Rezultantu sila 6 i (6) smo prvo u nacrtu podijelili u horizontalnu i paralelnu silu
Marko Rihtari, 0082037856

21

Cremonin plan sila 2010.

sa silom 6 10. Time se pomou prenaanje iz nacrta u tlocrt dobila sila 6 10 u tlocrtu i tada se mogla ta sila rastaviti na 6 5 i 6 7. Tri nove sile smo sloili jedna do druge u tlocrtu i nacrtu redoslijedom 6 5, 6 10, 6 7. Prelazei na

toku broj 5 zbrojili smo sile 5, (5) i 6 5 i njihovu sumu podijelili na 5 9 i 5 10 na nacrtu. Time smo te dvije sile odredili i na tlocrtu, ali silu 5 10 zbog njene okomitosti tek smo priblino odredili. Kako bismo bili sigurni koristili smo ovaj nain. Na slici 1 i 2 smo odredili toku u kojoj rezultanta sila 5 i (5) dodiruje ravninu prstena 9-12, kroz tu smo toku i tap 5 5' postavili pomonu ravninu koja sijee ravninu 9 5 10. Tada smo na tloctru rezultantu rastavili na 5 5' i na presjenicu tih dviju ravnina i zadnju silu na 5 9 i 5 10. U voru 7 smo primijenili isti nain. Kroz toku u kojoj rezultanta od 6 7 i (7) sijee ravninu prstena 9-12 i kroz tap 7 8 postavili smo jednu ravninu koja sijee ravninu 10 7 11 i rezultantu rastavili na 7 8 i na sjecite tih dviju ravnina. Drugu smo silu rastavili na sile 7 10 i 7 11 ime smo odredili tri nove sile u tapovima 7 10, 7 11, 7 8. Napokon smo rastavili silu 7 8 na sile 8 11 i 8 12. Slike 7 i 8 u kojima smo odredili sile u tapovima dvije donje zone ne trebaju daljnja objanjenja. U prvoj, gdje su sile 9, (9), 10, (10), (11) i (12) sloene jedna do druge, brojke u zagradama su sile koje djeluju iz gornje zone, preuzete sa slike 6. Tako je (9) jednaka sili u tapu 5 9, (10) rezultanta od 5 10, 6 10, 7 10, (11) rezultanta od 7 11 i 8 11 i (12) je sila 8 12. S rastavljanjem smo poeli u toki 10, zatim su slijedili vorovi 9 i 12 i na kraju 11. Osim u zadnjoj toki nismo trebali odreivati sjecite danih sila s ravninom donjeg prstena. Na slici 8 se sila (16) nije mogla jasno rastaviti zbog njene male veliine. U ostalom ta se slika ponaa kao i prethodna. Da iz projekcija naenih sila dobijemo njihovu pravu veliinu mora se okomita visina jedne projekcije nadodati pod pravim kutom na drugu i izmjeriti hipotenuzu, kako je na slici 5 prikazano za silu 2 5.

22

Marko Rihtari, 0082037856

Cremonin plan sila 2010.

5. Sistemi vie nego dovoljno tapova
Zakoni ravnotee kod jednostavnih nosivih sustava doputaju

odreivanje unutarnjih sila samo ako je uvjet 2 3 ispunjen; kod svakog tapa vika moramo se posluiti zakonima elastinosti; kod n vika tapova moramo iz tih zakona izvesti n uvjeta, kako bismo mogli odrediti unutarnje sile. Kao prvo izostavi se toliki broj tapova koliko je potrebno da sistem postane statiki odreen. Tim izostavljanjem tapova ne smijemo destabilizirati sistem. Tada za svaki taj tap nacrtamo dijagram sila kod kojeg pretpostavimo vrijednost jedne sile i pomou nje odredimo ostale sile. Moe se dogoditi da se jedan dijagram protee kroz sve tapove statiki odreenog sustava; u ostalim sluajevima e se protezati kroz dio statiki odreenog sustava. Sada crtamo plan sila za dana optereenja, kod ega je nevano da li crtamo za sve tapove sistema ili samo za izostavljene tapove (to se odnosi na odreivanje sila). Jedno i drugo moe imati svoje prednosti; ali se radi samo o tome, da traimo sile u tapovima koje su sa vanjskim silama u ravnotei. Te sile emo nazvati S'. Pomnoimo li sile jednog dijagrama s proizvoljnim faktorom i dodamo taj umnoak silama S', tada je ravnotea izmeu vanjskih i unutarnjih sila sauvana, jer su sile jednog dijagrama meusobno u ravnotei. Isto tako moemo sile ostalih dijagrama pomnoiti s proizvoljnim faktorom i dodati ih silama S'. Ako sile razliitih dijagrama oznaimo sa K', K'', K'''., tada dobijemo sile u tapovima , koje su s vanjskim silama u ravnotei. Faktori , , su dobiveni pomou virtualnog rada za svaki dijagram. Upotrebljavamo jednadbu

0. Pomou toga dobijemo toliko jednadbi koliko imamo vika

tapova. Jednadbe omoguuju odreivanje vrijednosti neodreenih faktora . Ako smo to napravili, tada moemo dobiti prave sile u tapovima S pomou gore napisane jednadbe. Slino moramo raunati kada moramo uzeti u obzir nejednako zagrijavanje.

24

Marko Rihtari, 0082037856

Cremonin plan sila 2010.

6. Zakljuak
U ovom samo radu iznijeli primjenu Cremoninoga plana sila na ravninske i prostorne sustave. Moglo se jasno vidjeti da se pomou Cremoninog plana sila razmjerno jednostavno dolazi do rjeenja sustava. Moe se vidjeti da je primjena Cremoninog plana sila puno jednostavnija na ravninskim sustavima nego na prostornim sustavima. Jedina prednost Cremoninog plana sila je ta to se sile nanose samo jedanput tj. crtamo ih samo jednom.

25

Marko Rihtari, 0082037856

Cremonin plan sila 2010.

7. Literatura
[1] W. Ritter, C. Culmann: Anwendungen der graphischen Statik, Verlag von Albert Raustein, Zrich, 1890.

26

Marko Rihtari, 0082037856