VJESNIK politiki dnevnik, novinsko-nakladniko poduzee, p. o.

, Zagreb

Biblioteka VJESNIK VREMENA Glavni i odgovorni urednik HIDO BIEVI Urednik MIROSLAV LEAjA

(Naslovna stranica: Pajo Jovanovi, Seoba Srba 1690. godine pod Arsenijem III. arnojeviem)

DRAGO ROKSANDI

SRBI UH R V A T S K O J
od 15. stoljea do naih dana

VJESNIK
Zagreb 1991.

posebno izdanje

Predgovor

ahvaljujui podrci Vjesnika, feljton Srbi u Hrvatskoj od 15. stoljea do naih dana, objavljivan u tom politikom dnevniku od 7. rujna do 13. listopada 1990. godine, pojavljuje se pred itaocima kao posebno izdanje, u knjinom obliku. Time listu Vjesnik pripada ast da objavljuje prvi, znanstvenopopularno pisani pregled povijesti srpskoga naroda u Hrvatskoj koji je uope napisan. Tako na najizvorniji nain potvruje ono shvaanje interkulturalizma koje pisac ve dulje vrijeme dosljedno zagovara, smatrajui ga jedino primjerenim modernim civilizacijskim i kulturnim normama, odnosno i hrvatskim i srpskim nacionalnim interesima u Hrvatskoj. Ovo izdanje ne nastaje sluajno, tovie, i ono samo ima svoju povijest, koja je takoer izrazito interkulturalistiki intonirana. Jo 1986. godine, na inicijativu Ante Beena, tadanjega direktora kolskih novina, povjereno mi je da napravim koncepciju prirunika za nastavnike u osnovnim i srednjim kolama u Hrvatskoj, koji bi sadravao i zbirku povijesnih izvora, a kojim bi na primjeren nain bila sintetizirana povijest Srba u Hrvatskoj. Odluno se zalaui za timsku izvedbu ponuene koncepcije, poao sam od uvjerenja da su znanstvena istraivanja u vezi s povijeu Srba u Hrvatskoj, neovisno o svim razlikama u stupnju istraenosti regionalnih, vremenski ogranienih, predmetno definiranih fenomena, isuvie nedostatna da bi na bilo koji drugi nain bilo mogue bilo to znanstveno vrijedno napraviti. Vrijedi i danas istai da su se mnogi najugledniji povjesniari, prije svega hrvatski, ali i srpski, muslimanski i slovenski odazvali pozivu da napiu povjerene dijelove teksta. Pisci su tekstova, koji pokrivaju razdoblje od 15. stoljea do suvremenoga doba, prof. dr. Josip Adamek, dr. Miroslav Bertoa, mr. Mile Bjelajac, prof. dr. Ljubo Boban, mr. Momilo Dikli, prof. dr. Mirjana Gross, dr. Fikreta Jeli-Buti, prof. dr. Mira Kolar-Dimitrijevi, dr. Stanko Kora, prof. Fedor Moaanin, dr. Nenad Moaanin, mr. eljko Paji, prof. dr. Janko Pleterski, prof. Branka Prpa-Jovanovi, dr. Drago Roksandi, dr. Fehim Spaho i prof. dr. Nika Stani. Iako se povijeu Srba u Hrvatskoj kontinuirano bavim dvadesetak godina, kao glavni urednik ovoga prirunika najvie sam profitirao upravo posljednjih nekoliko godina, intenzivno suraujui sa suradnicima u pisanju prirunika. Naalost, iako je veina dogovorenih priloga napisana ve u prve dvije godine, manji dio, koji pokriva razdoblje od 16. do 18. stoljea, ostao je nenapisan do danas. Iako spremnost kolskih novina i njihova sadanjeg direktora Ante Selaka da okonaju taj projekt nije nita manja nego prije, injenica je da se na njemu jo radi. U toku posljednje dvije godine, politiki dnevnik Vjesnik u vie je navrata obnavljao ponudu da na svojim stranicama objavi iscrpniji feljton o povijesti Srba u Hrvatskoj. U iekivanju kraja rada na priruniku, feljton je nekoliko puta odgaan. Dramatina kriza u nacionalnim odnosima u Hrvatskoj potkraj prologa ljeta bila je glavni razlog da sam prihvatio pisati tekst feljtona kao vlastitu znanstvenopopularnu sintezu u isto tako dramatinim okolnostima, iz dana u dan, nastavak za nastavkom. Zahvaljujui koncepciji Vjesnikovih feljtona, bilo je mogue dnevno uvrtavati i fragmente povijesnih izvora, kao i slikovne priloge. Time je poslije vie od mjesec dana izuzetno intenzivnog rada nastala cjelina

u kojoj se zrcale i iskustva steena u radu na priruniku u kolskim novinama, ali moda jo i vie sutina mojih shvaanja o povijesti Srba u Hrvatskoj u polumilenijskom rasponu i iz srpske i iz hrvatske perspektive. Feljton je takoer nastao s ambicijom da odrazi i kulturu povijesnoga miljenja koja je primjerena jednoj od tradicija nove historije. Dakle, tekst koji sadrava ova knjiga tek je jednim svojim vidom pregled povijesnih zbivanja, nastao po bar nekim feljtonistikim, znanstvenopopularnim regulama, dok je u ostalome predloak moguega pristupa iscrpnijim istraivanjima, ozbiljnijim promiljanjima. Takav predloak nesumnjivo ima smisla u situaciji u kojoj su manje ili vie sva pitanja suivota Hrvata i Srba u Hrvatskoj otvorena, kao to su otvorena i u jugoslavenskim razmjerima, ali takoer i u situaciji u kojoj se i sa srpske i s hrvatske strane pita o samoj sutini povijesnoga bia Srba u Hrvatskoj, koje se u nekim izjavama sa srpske strane protee u trinaestostoljetnom kontinuitetu, odnosno importira u hrvatski prostor kao sasvim skoranja pojava pravoslavnogaraaninovske inspiracije, prema nekim izjavama s hrvatske strane. U otporu takvim ideologizacijama s jedne ili druge strane, u nastojanju da se rekonstruiraju procesi i pojave koji povijest Srba u Hrvatskoj i ine autentinom vrijednou i srpske i hrvatske povijesti, kao i srpske i hrvatske kulture, prije svega je i nastao ovaj rad, kao izraz dubinske pojave da se posvjedoi da u humanistikoj perspektivi srpsko rodoljublje i hrvatsko domoljublje nisu iluzije fantasta izvan vremena i prostora, nego temeljne implikacije itava povijesnog iskustva Srba u Hrvatskoj. Sav je ovaj rad i pokuaj da se pridonese traganju Srba u Hrvatskoj, osobito intelektualaca, za vlastitim identitetom, za onim vrijednostima kojima e se ukorjenjivati kao slobodni i ravnopravni pojedinci i zajednica i u hrvatskom drutvu i u srpskoj naciji, doivljavajui svoje dvojstvo kao mogunost veih stvaralakih izazova, kao ansu za bre ukljuivanje u evropski multikulturalizam, a ne obrnuto, kao izraz povijesne nesree. Jedino u takvu resubjektiviranju Srbi u Hrvatskoj mogu izai iz kruga vjeitih autonegacija, iluzija o svojim povijesnim pozivima, iz kruga opsjednutosti svojim tragizmom kao alibijem za izbjegavanje svih sutinski vanih pitanja i svih sutinski vanih odgovora. U toku rada na spomenutom priruniku u kolskim novinama jedan od najistaknutijih hrvatskih povjesniara rekao je da je takav prirunik izvorna potreba hrvatske kulture i iz hrvatske nacionalne perspektive. Doista, srpska komponenta hrvatske povijesti ili hrvatske kulture toliko je bogata da se slobodno moe rei, bez straha da e se pogrijeiti, da je jednostavno nemogua bilo kakva sinteza hrvatske povijesti ili povijesti hrvatske kulture koja bi ih mogla ignorirati, a da time ne dovede samu sebe u pitanje u znanstvenom pogledu. U tom smislu valja vrednovati itav ovaj rad. Nema dvojbe da bi bila velika greka ako bi se u ovom radu trailo ono ega u njemu jednostavno ne moe biti s obzirom na okolnosti u kojima je nastao i ulogu koju je izvorno imao. Njegov je jedini zbiljski smisao u otvaranju novih dijalokih prostora, kako meu znanstvenicima, tako i u kulturnoj javnosti, ali i meu Srbima i meu Hrvatima, podjednako. Zahvaljujemo Institutu drutvenih znanosti Sveuilita u Zagrebu koji nam je dao na uvid rezultate svojih recentnih istraivanja o nacionalnim odnosima u Hrvatskoj, koja e uskoro biti i objelodanjena. U izboru foto-priloga sudjelovali su i Povijesni muzej Hrvatske u Zagrebu i Muzej revolucije naroda Hrvatske u Zagrebu, na emu im takoer zahvaljujemo. Osobitu zahvalnost dugujemo NIRO kolske novine koje su osigurale koritenje prikupljenih tekstova za svoju publikaciju Povijest srpskog naroda u Hrvatskoj. U Zagrebu, u sijenju 1991. DRAGO ROKSANDI

Proimanja u porazima

zvjesno je da su i kosovska (1389.) i mohaka bitka (1526.) dogaaji u kojima se isprepliu srpska i hrvatska povijest. Neovisno o svim moguim, sutinskim razlikama u komparativnom vrednovanju jedne i druge u povijesnim procesima dugoga trajanja u Hrvata i Srba, ta dva dogadaja svjedoe o fazama pomicanja etnikog teita jednih i drugih s juga prema sjeveru, kao i o uvjetno usporedljivoj promjeni globalne orijentacije od Sredozemlja prema srednjoj Evropi. Dok su na jugu, u balkanskim masivima, u srednjovjekovnim ivotnim uvjetima, povijesti jednih i drugih mogle biti relativno neovisne iz vlastitih obzorja, na sjeveru, u Panonskoj ravnici, sapetoj i jednim rijenim slivom, one sve uestalije utjeu jedna na drugu, u mnotvu pojava. Na razini dogaajne historiografije, u mnotvu moguih simbolikih potvrda takva procesa, valja istai sporazume o vazalskom odnosu srpskog despota Stefana Lazarevia (kneza od^ 1389. do 1402. i despota od 1402. do 1427. godine) i ugarskog i hrvatskog kralja igpaunda Luksemburkog (1387.-1438.) 1403/1404. i 1411. godine, kojima Srbija u biti ulazi u istu dravnu zajednicu s Hrvatskom, a despot postaje jedan od najmonijih ugarskih velikaa. Jedno i drugo ima dalekosene posljedice, prividno najuoljivije u itavu stoljeu koje slijedi.

Tragika povijesnoga iskustva

Iako e u toku 15. stoljea srpsko-madarska proimanja biti neusporedivo jaega intenziteta nego srpsko-hrvatska (potonja su najuoljivija u kraljevini Slavoniji), i Hrvati i Srbi suoit e se na povijesno nov nain. To to iskustva tih suoavanja danas redovito svodimo na epizode, s obje strane, vjerojatno je istodobno posljedica i meusobnih zaziranja i nedovoljne istraenosti povijesnih izvora i usporene primjene metodolokih inovacija, ali su i te epizode indikativne. Jedna od njih je u vezi s Katarinom (Katakuzinom) Brankovi, kerkom despota ura, koja se 1433. godine udala za grofa Ulricha II. Celjskog, slavonskog bana i veleposjednika, i koja je i poslije muevljeve smrti 1456. nastojala do 1461. godine, odluno, ali neuspjeno, odrati muevljevo nasljedstvo u gornjoj Slavoniji, ukljuivi i gospodstvo nad gradovima Zagrebom (Gradecom) i Varadinom. Druga je epizoda u vezi s Vukom Grgureviem (Brankoviem), srpskim despotom od 1471. do 1485., koji je u ugarskoj slubi bio od 1465. godine, oenjenim Barbarom Frankopan, posjednikom grada Bijele Stijene, kao i stotinjak sela u Posavlju izmeu Siska i Gradike te u donjem Pounju, ratnikom na mnogim ratitima srednje i jugoistone Evrope (ovjekovjeenim u narodnim pjesmama pod imenom Zmaja Ognjenog Vuka)... Jedna od sauvanih pjesama nastala je na motivu pobjede hrvatske vojske, u kojoj je i despot Vuk imao istaknut udio, nad turskom vojskom na Brodu Zrinskog (kod dananjega Bosanskog Novog) 29. i 30. listopada 1483. godine (Ban Zrinjanin i despot Vuk). Trea je pak epizoda u vezi s hrvatskim velikaima Berislaviima, Ivaniem i Stjepanom (Stefanom), koji su u toku prva tri desetljea 16. stoljea srpski despoti, poslije smrti despota Jovana Brankovia 1502. godine, i koji svojim ivoto-

pisima saimaju svu tragiku povijesnoga iskustva i Hrvata i Srba toga doba, izazivajui manje-vie trajno istraivako zanimanje i s jedne i s druge strane. Ako je epizoda Katarine Brankovi vema osobne, ak intimistike naravi iz dananje perspektive, druge dvije, u vezi s Grgureviem i Berislaviima, nedvojbeno su povodi za mnogo slojevitija istraivanja. Uvijek valja imati na umu da sva tri sluaja, osobito drugi i trei, ukljuuju mnotvo ljudskih sudbina i sa srpske i s hrvatske strane, kao i mnotvo drugih, u dugotrajnom srazu civilizacija i kultura srednjoevropskih i jugoistonoevropskih te azijskih, odnosno latinskih, bizantskih i islamskih.

Iseljavanje masovnih razmjera

Dok se u razdoblju od 1403/1404. i 1411. do 1459, tj. do pada Despotovine, iz nje u ugarske i hrvatske zemlje preteno iseljavaju pojedinci i manje skupine, pripadnici svih stalea i slojeva, poslije pada Despotovine, osobito poslije 1480/1481., iseljavanje je masovnih razmjera, naroito nakon ratnih pohoda juno od Save i Dunava, tako da je prema raznim izvorima vie od sto, ak 200.000 ljudi preseljenih u Podunavlje i Posavlje, Potisje i Pomorije. Komparirajui raspoloive kvantitativne pokazatelje, dakako uveliko nepouzdane, Sima irkovi osjetno sniava procjenu o razmjerima iseljavanja, ne dovodei u pitanje razmjere etnodemografskih i drugih promjena i juno i sjeverno od Save i Dunava. Njih su bili svjesni i suvremenici daleko izvan tih prostora, pa se tako na geografskim kartama od poetka 16. stoljea Srijem, dijelovi Slavonije na zapadu i Banata na istoku nerijetko oznaavaju kao Rascia ili Raen (Raka ili Raani). Masovni razmjeri iseljavanja obino se interpretiraju kao posljedica stila ratovanja, tradicionalno uvrijeenog na turskoj strani. Akindijsko devastiranje i jo vie depopuliranje prostora, kao odluujue faze osvajanja, obvezivalo je i drugu stranu na istovrsne protuudare, tako da je stanovnitvo Srbije iseljavano milom ili silom, s tim da u takvim pohodima podjednako nemilosrdno sudjeluju i Srbi u ugarskoj slubi. Meutim, injenica je da se podloniko, zemljoradniko stanovnitvo, koje je daleko najbrojnije meu iseljenicima u tom razdoblju, preteno naseljava na posjedima srpske vlastele u ugarskim i hrvatskim zemljama, a to upuuje i na kulturoloke oblike pojave, ukljuujui i religijske i ideologijske.

Hrvatski etnici s korijenom srb

Da je taj najstariji srpski etniki sloj u dananjoj sjeverozapadnoj Hrvatskoj, srednjovjekovnoj gornjoj Slavoniji, gdje je bio mnogo disperziraniji nego u prije navedenim podrujima i ogranieniji u jurisdikciji srpske vlastele, uistinu takva porijekla i iz 15. stoljea, svjedoe dananji, gotovo iskljuivo hrvatski etnici s korijenom srh Tako Leksik prezimena Socijalistike Republike Hrvatske (Zagreb 1976.) biljei ove oblike: Srb, Srbak, Srbalj, Srbani, Srbel], Srbi, Srbijan, Srbijanovi, Srbin, Srbini, Srbinovi, Srbi, Srbjan, Srbjanovi, Srblan, Srbli, Srblin, Srblinovi, Srbijan, Srbljanec, Srbljani, Srbljanin, Srbljanovi, Srbljenovi, Srbljin, Srbljinovi, Srbotnjak. Iako je u nekim od navedenih primjera mogue i sporiti takvu korijensku interpretaciju, iako su neki oblici i mlaega, novotokavskoga porijekla itd., dovoljno ih je koji potvruju iznesenu pretpostavku. Najveim su dijelom disperzirani u prostoru kajkavskoga dijalekta, ali ih ima i u srednjoj Istri. Na slian je nain indikativan i etnik Rasan (lat. Rascianus), koji se, prema spomenutom izvoru, nalazi u prostoru bjelovarskih sela Babinac, Lasovac, Orovac, Ravne, androvac i Veliko Trojstvo, potom u urevakom Virju te ludbrekoj Subotici i koprivnikim selima Cenkovec, Drnje, Delekovec, Hlebine, Imbriovec, Koprivniki Ivanec, Novigrad, Sigetec i Velika Muna. U dananjoj Slavoniji, srednjovjekovnoj donjoj Slavoniji, u tom su smislu indikativni etnici s korijenom rac, koji potjee od maarskog izgovora pojma Rascianus. Meutim, potonji etnici su manje pouzdani kada se radi o najstarijim doseljenicima jer Maari (i ne samo oni) kontinuirano nazivaju Srbe Racima do

MEDVEDGRAD: Jedan od hrvatskih gradova u posjedu Katarine Brankovic sredinom 15. stoljea

najnovijih vremena. U sjeverozapadnoj Hrvatskoj, naprotiv, ve od 16. stoljea, prije svega u krajikom prostoru, naseljava se novo srpsko stanovnitvo, koje je drugaijeg vlakog statusa, koje u naelu odbija mogunost integracije u tradicionalne ruralne zajednice i koje se time nesravnjivo tee asimilira. Naprotiv, s pravnim sreivanjem krajikoga statusa u 17. stoljeu, krajike zajednice su privlane i za hrvatske kmetove. Novo srpsko stanovnitvo, koje ustrajava u obrani svoga vlakog statusa, tee moe imati prethodno navedene etnike, iako i takvih sluajeva ima.

Srbi kao vojnici

Ipak, srpsko seljako stanovnitvo u ugarskim i hrvatskim zemljama i u 15. stoljeu podlonije je vojnim obavezama, u skladu s razmjerno velikim udjelima srpske vlastele u kraljevoj vojnoj sili. Najistaknutiji velikai moraju se odazvati kraljevu pozivu u vojnu sa svojim banderijem, u skladu sa saborskim zakljucima, od etiristo konjanika. Srpski despot istodobno ima banderij u jaini od 1000 konjanika. S opadanjem razine privreivanja u zemljoradnji, u drugoj polovini 15. stoljea umjesto nekadanjih dvadeset kmetskih kua jednog ratnika oprema 36 kua, osim u graninim oblastima, gdje takva obaveza pada na 24 kue. Dakle, izvjesno je da se i srpske seoske zajednice na novim stanitima pojaano militariziraju. Vojnici u raznovrsnim oblicima slube i u razliitim statusima sljedea su najbrojnija skupina srpskog stanovnitva, koja je zbog neprestanih vojnih i ratnih obaveza na raznim stranama (ni izdaleka samo protiv turske vojske) najpromjenljivijega sastava. Srbi su manje brojni u elitnim rodovima, koji pretpostavljaju vrlo velika ulaganja, to ne znai da najuglednija srpska vlastela, poevi s despotom, ne raspolau i s tekom konjicom. Srbi su najuoljiviji u rjenim flotilama, kao nasadisti i poslije ajkai, najvema na Dunavu, ali i na drugim rijekama. U saivljavanju s novim prostorima sjeverno od Save i Dunava njihova su iskustva od iznimne vanosti. Srbi nisu rijetki ni u posadnim slubama u mnotvu sluajeva u toku 15. stoljea. Posljednjih godina Nada Klai i Fedor Moaanin pridonose spoznajama u vezi sa Srbima u gradskim posadama Medvedgrada, Rakovca, oba Kalnika i Koprivnice u doba prije i poslije smrti Ulricha II. Celjskog 1456. godine. Srpski plemi Bogovac Milakovi medvedgradski je katelan i turopoljski kome svakako u doba poslije Ulrichove smrti, a moda i prije. U jugoistonoj Slavoniji i Srijemu takvih je sluajeva mnogo vie, osobito u potonjem razdoblju. Izvjesna je djelatnost pravoslavnoga sveenstva u to doba i meu Srbima u hrvatskim zemljama, dodue, mnogo manjeg opsega nego u ugarskim. Koliko je takva sveenstva openito bilo, najbolje svjedoi bula pape Nikole V. (1447.-1455.) despotu uru Brankoviu, koja ne samo osigurava slobodu pravoslavne vjeroispovijedi nego i pravo podizanja devet manastira.

Dijaspora, rat i kultura

seljava se u toku itava toga razdoblja i gradsko stanovnitvo iz razliitih srpskih zemalja, vema prema jugu nego prema sjeveru. Dodue, svako primirje, ak ratno zatije koristi trgovakom prometu, do kojega je iz vlastitih interesa stalo svim sukobljenim stranama. Ipak, sjeverno od Save i Dunava u itavu razdoblju (i prije i poslije pada Despotovine) u gradskim naseljima nema onakvih srpskih zajednica kakvih e u istim prostorima biti u poznijem 16. i u toku 17. stoljea, pod turskom vlau. U itavu panonskom prostoru, osobito u razdoblju 1490.-1526. godine, slabi privredna djelatnost, slabe kraljevska vlast i financije, sistem obrane je sve decentraliziraniji i sve ovisniji o plemikim banderijima, naroito u pograninim oblastima (otud povean udio i Hrvata i Srba u obrani), i o to jeftinijim najamnicima, osobito na junim granicama. Istodobno, sve vea ekonomska mo turske strane osigurava i dizanje sve vee vojne sile i profesionalno usavravanje vojske i napredak ratne tehnike, a time i odluujue ratne uspjehe 1521. (zauzee Beograda), 1526. (mohaka bitka) i 1529. godine (prodor do Bea).

NAJSTARDA SRPSKA RUKOPISNA KNJIGA U HRVATSKOJ: Zapis iz Varadinskog praksapostola

Srpski ratnici u ugarskoj i hrvatskoj vojsci su meu najizloenijima u neravnopravnom sukobu s Turskim Carstvom. Njihov staleki nepodijeljeni san o obnovi Despotovine juno od Save i Dunava, koji je rasuta srpska zajednica legitimno dijelila sjeverno od tih rijeka, raspruje se s turskim osvajanjem Beograda. Tada ne pada samo tvrava neusporedive strateke i simbolike vanosti nego stradava i najjaa koncentracija Srba u Srijemu. Devastiranost i depopuliranost prostora uasnih su razmjera: Slavnu i divnu zemlju despotovu Turci poplenie, a lepi grad Kupinik razorie, unio je Boidar Goradanin u knjigu ije je tampanje upravo zavravao. U potonjim godinama obrambeni napori despota Stjepana Berislavia i Marka Jakia, naprimjer, nemaju gotovo nikakvu potporu kraljevske vlasti, tako da je u nekim oblicima obrambena agonija okonana i prije 1526. godine. Duboka podjela smanjene srpske zajednice u dinastikom pitanju poslije 1526. godine ubrzava njezin privremeni nestanak s povijesne scene u ovom prostoru, dodue, u spektakularnoj epizodi samozvanoga srpskoga cara Jovana Nenada (Crnog ovjeka), koja izaziva pozornost dvorova veega dijela evropskoga kontinenta. Osiromaeni despot Stjepan Berislavi pada u nemilost 1529. i okonava svoj ivot u mranim okolnostima 1535. godine kao turski vazal, kao srpski despot protukralja Ivana Zapolje, takoer turskoga vazala!

SRBI U FLOTI MATOASA KORVINA

Po nekom talijanskom izvjetaju, brojila je ratna mornarica na Dunavu za Matijaa Korvina do 364 lae, meu njima i velikih galija s topovima i podsadnim strojevima; mornara (ajkaa) bilo je na njima 2600, a vojnika 10.000. U dunavskoj mornarici sluili su velikim dijelom doseljeni Srbi. Glavna postaja ajkaka bila je kod Beograda, a odavle redale su se postaje po Dunavu do ura, a po Savi negdje do Jasenovca... ajkai nisu tada davali nikakvih daa; plaa bila im je po 2-3 forinte na godinu, osim toga imali bi dobivati soli i sukna za odijelo. Dakako da toga nisu redovito primali; pa se tako moglo dogoditi da su ajkai uoi podsade Beograda (1521) doplovili pred Budim da trae zaostalu plau. (Vjekoslav 1973.) Klai, Povijest Hrvata, V., Zagreb

ITAVA SILA TURSKA BI RAZBIDENA

U iscrpnom opisu bitke kod broda Zrinskoga Vjekoslav Klai citira nepoznatoga hrvatskog Ijetopisca (Let gospodnjih 1483. tada tecae, kada Gerebi Matija, ban hrvatski, i Vuk despot i gospoda hrvatska Turke pobie na brodu Zrinskoga, pobie je prez isla.) i navodi pismo Matijaa Korvina papi Sikstu IV.: Kad su naime neprijatelji preavi Unu i zatim Savu, udarili na Karnioliju i tajersku, kao i druga susjedna mjesta carskoga velianstva, ban je na hrvatski, Matija Gereb, skupivi vojsku, odmah poao na mjesto kojim su Turci bili proli, pa razdijelivi svoju vojsku na troje, zapovjedio nekim etama da idu za stopama neprijatelja i da blizu njih jau; te neka ne samo paze kamo idu, nego neka takoer gledaju da bi neke od njih mogli bud uhvatiti bud poubijati. Turci su se pak, poto su divljim i barbarskim bijesom brojna mjesta carskoga velianstva razasuli i poharali, stali vraati vukui vie nego vodei sa sobom veliko mnotvo sunjeva. Douvi meutim za velike priprave banove, zadrae se vie dana obilazei amo tamo i traei na svaki nain kako bi ili bez traga mogli pobjei ili kako bi naega bana od broda (prijelaza) preko rijeke (Une), na kojem su prije preli, odmamili, pa ga sami zauzeli. Ovo im je i polo za rukom. Der kako je banu dodijalo dugodnevno oekivanje kod broda, ostavio je brod i podigao vojsku da se s njima ogleda gdje god ih zatekao. Turci meutim, uvi za banov odlazak od rijeke, pohitae to bre k brodu i, zauzevi ga, ve su jednoga vojvodu s 50 konjanika prevezli, kad je na ban s vojskom onamo dotrao te ih od broda otjerao. Zapoeti boj prekide no, jer se poelo boriti na izmaku dana, a bilo je to dvadeset i devetoga listopada. Neprijatelji su nedaleko od podnoja nekoga brda, smjestivi na vrhuncu njegovu sunjeve, na konjima no proveli. Sutradan u zoru svom se snagom stalo boriti, te je planuo krvav i estok boj, u kojemu je milosrdni Bog udijelio pobjedu nama i kranskomu puku. itava naime sila turska bi razbijena; zarobljene bie dvije vojvode i 2000 Turaka; ostali bie koje ubijeni, a koje se potopie kad su htjeli rijeku preplivati. Za onima koji su utekli poli su nai u potjeru. I premda po pravu i pravici pripada pobjednicima sve to su silom oruja oteli pobijeenima... ipak smo zapovjedili da su svi oni (kranski) sunjevi - a bilo ih je na broj preko deset tisua dua puste da se vrate u svoj zaviaj. Bilo je meu njima vie ena i djece nego mukih glava... (Klai, Povijest Hrvata, IV., Zagreb 1973.)

RAZMJERI ISELJAVANJA: Raka (Rascia) u Slavoniji

Mnogovrsne demografske promjene u srpskoj dijaspori ubrzavaju razvoj srpskoga jezika, koji u 14. i 15. stoljeu dobiva svoj dananji lik u najvanijim pojedinostima, ali je teko govoriti o narodnom jeziku Srba u hrvatskim zemljama u 15. stoljeu. Moe se pretpostaviti da veina govornika pripada ekavskom tipu, s obzirom na svoje preteno geografsko porijeklo, iako ve tada u nekim ogranienim prostorima, kao to je kalniko u doba Hercegovia, ne mogu biti iskljueni govornici koji pripadaju ijekavskom tipu jezika.

Kult Lazara i Brankovia

Kako su vlastela koja su porijeklom iz srpskopravoslavnoga kulturnoga kruga ukorijenjena u kalnikom podruju itavo stoljee (1434.-1537.), prema Radoslavu Grujiu, mogue je pretpostaviti, do pouzdanijih istraivanja, da je to jedini sluaj u gornjoj Slavoniji u kojem je ouvan srpski etniki kontinuitet, za razliku od Podunavlja sa slavonske strane gdje se o takvu kontinuitetu pouzdanije moe suditi. Izvjesno je da se ni jezik gornjih srpskih slojeva u svom dvojstvu narodnoga i srpskoslavenskoga u tom prostoru ne izdvaja u odnosu prema situaciji drugih. Tome je izvrstan dokaz i najstarija, dosad poznata, srpska rukopisna knjiga u Hrvatskoj Varadinski praksapostol, pisana srpskom irilicom 1453/1454. godine pri blagoestivoj i hristoljubivoj gospoi i knjeginji Katakuzini, keri despota Durda samodrca srpskog. Sve do pada Beograda 1521. godine u njemu je i crkveno, srpskopravoslavno sredite, koje ima jak utjecaj s obje strane dravne granice, pridonosei na taj nain i odranju srpskoga kulturnog jedinstva. U tome nita manji nije udio srpskog plemstva sjeverno i juno od srpske etnike matice, osobito Brankovia, koji i kad itav ivot provode u drugim kulturnim sredinama ne naputaju svoju kulturu u njezinoj srpskobizantskoj tradiciji.

Uoljivo je da u srpskom drutvu ideologija crkvenoga sjedinjenja, proglaena bulom Laetantur caeli 5. srpnja 1439. godine u Firenci, ne izaziva potrese kao u grkom. tovie, isihazam, kao poetika i ideologija borbenog pravoslavlja (Dimitrije Bogdanovi) iri se u srpskoj knjievnosti 14. i 15. stoljea, nasuprot izazovima i s Istoka i sa Zapada. U toku 15. stoljea na kult Nemanjia nadograuje se kosovski kult sa svetim knezom Lazarom kao sredinjom linou te sjeverno od Save i Dunava kult Brankovia. Kulturna, bolje reeno ideologijska homogenizacija kontrapunkt je realnosti dravnoga sloma i etnodemografske disperzije. Akulturacijski procesi u dramatinim susretima s Istokom i Zapadom, u promijenjenoj povijesnoj zbilji, manje su istraeni i u pukoj kulturi vjerojatno dolaze do svog punog izraaja, s jakim vlastitim, srpskim udjelom, kao to je mogue naslutiti iz primjera najstarijeg zapisa usmene bugartice u Italiji, 1497. godine, s motivom smederevskog zatoenja Sibinjanin Janka, koja nesumnjivo ima svoj duboki smisao i u Srba i u Hrvata. Meutim, motivi kosovskog martirija nemaju samo dravno i crkvenoideologijski smisao.

Srpsko pravoslavlje i rimokatolianstvo

Srpska dijaspora s vremenom se suoava sa sve temeljnijim pitanjima vlastitog identiteta, na pragu novog vijeka. Kako ona nigdje ne moe imati osjeaj mira, perspektive i kako ne moe izai iz kruga beskrajnih konflikata u kojima se troi, nestaje, do potpunog besmisla, motivi muenitva, zajedno s povratkom itavu nizu tradicionalnih kranskih nadahnua, imaju dubok smisao. ivot svakodnevno stvara muenike, u svim drutvenim slojevima, u svim prostorima dijaspore. Personalizacija u Lazarevu liku je simbolika, ali i pragmatika, u tom smislu to se muenitvo iskazuje kao motiv kolektivne identifikacije, volje za samoodranjem. Uoljivo je da takvo srpsko pravoslavlje i napreduje i nazaduje u prostorima u kojima se proima s rimokatolianstvom. Budui da o tome jo nemamo nijednu uistinu egzaktnu, komparativnu analizu, isuvie ovisimo o parcijalnim uvidima, nerijetko stranaki ogranienim. (Uostalom, konverzije u trokutu pravoslavlje-katolianstvo-iislam u srpskom i hrvatskom etnikom prostoru u 15., 16., 17. i 18. stoljeu jo ostaju jedan od najveih izazova obje historiografije i kulture.) Saborski lanci iz 1412., 1428., 1450., 1455., 1464, 1473., 1477, 1481., 1495., 1503, i 1536. godine konstituiraju privilegijalno pravo bez kojeg je nemogue zamisliti srpskopravoslavne povlastice iz razdoblja poslije 1690. godine, a ipak su vjeroispovijedne slobode i pitanje plaanja desetine katolikom sveenstvu vjeni povodi sporenjima, prema ogranieno sauvanim izvorima. Ipak je izvjesna i ona granica vjerske trpeljivosti koja je osigurala podizanje manastira Kruedola u Srijemu (1512.-1521.), iji je ktitor ore Brankovi, potonji mitropolit Maksim: ... ovaj e manastir postati i glavni rasadnik kasnijih svetiteljskih kultova lanova despotske porodice Brankovi, sa ijim nastajanjem srpska crkva istovremeno zakljuuje i svoje procese kanonizacije naih feudalnih vladara... (Dejan Medakovi).

Vlasi jabuka razdora

d krbavske (1493.) i mohake bitke (1526.) do bitke kod Siska (1593.), itavo stoljee, na hrvatskom tlu traje tragino, neizvjesno nadmetanje s Turskim Carstvom, koje Hrvatsku svodi na ostatke ostataka, ali kojim ona takoer postaje jedno od onih poprita na kojima se iscrpljuje turska prodorna mo prema Zapadu. Iako je u tom obraunu u hrvatskom prostoru nesumnjivo najvei udio samih Hrvata, dakako, svakog stalea i sloja na razliit nain, nemogue je apstrahirati njegov povijesni, geostrateki ambijent, tj. injenicu da se obraun s Turskim Carstvom u hrvatskom prostoru izvodi uz sudjelovanje mnotva nehrvatskih inilaca iz srednje, june i jugoistone Evrope. Jedan od njih je nesumnjivo i srpski. Ni jednoga medu njima nije jednostavno vrednovati, neovisno o tome je li je rije o habsburkom dvoru, unutranjoaustrijskim staleima, Svetoj stolici ili bilo kom drugom, ali sa sigurnou se moe ustvrditi da upravo srpski izaziva najvie nedoumica, naprosto zato to se najvie preplie s hrvatskim.

Vlako pitanje
U toku itavoga stoljea teite je obrauna medu samim junoslavenskim stanovnitvom, prije svega hrvatskim i srpskim, izdijeljenim trima vjerama. Vodi se rat, u toku itava stoljea, kao i prije i poslije njega, objavljeni ili neobjavljeni, meudravni ili mali, ukljuivi i neprekidne megdane junaka s raznih strana granice (koja nikada nije dovoljno jasna), u zbilji ili narodnoj epici, izmeu Hrvata-katolika i Hrvata-muslimana, Srba-pravoslavnih i Srba-muslimana, ali i Srbapravoslavnih i Srba-pravoslavnih na jednoj i drugoj strani, itd. U svim tim sluajevima nerijetko je jo neto zajedniko, to i jest glavni izvor hrvatsko-srpskih nedoumica u ovom sluaju, a to je vlaki status i jednih i drugih i treih (u vjerskom smislu) na jednoj i drugoj strani granice. Vlako pitanje jo i danas izaziva bezbrojna podozrenja i meu strunjacima i meu nestrunjacima. Slaba je utjeha da ono nije jabuka razdora samo meu Srbima i Hrvatima. Nema naroda u jugoistonoj Evropi koji se ne suoava s vlakom komponentom u svojoj povijesti. Ima istraivaa koji su u toku svoga radnog vijeka misaono prolazili sve interpretativne mogunosti kontroverze. U hrvatskom sluaju, naprimjer, vrlo je indikativan Vjekoslav Klai. U treoj knjizi Povijesti Hrvata Klai pie.Vlasi su podrijetlom Romani (srodnici dananjih Rumunja), te su u prvoj polovici srednjega vijeka prebivali na istonoj i jugoistonoj strani Balkanskog poluotoka. Naroito bijae ih mnogo u Epiru, Aetoliji i Akarnaniji; najvie pak u Tesaliji koja bi po njima prozvana Velika Vlaka... Ve u X stoljeu spominju se i u Macedoniji, pae u bugarskim zemljama; a u XII stoljeu sele i u srpske pokrajine, te prodiru poslije kroz Bosnu i Hum do Dubrovnika i Hrvatske, a napokon dolaze sve na otoke Rab i Krk, pa i u samu Istru... Ali mnogi Vlasi, koji se nastanie u bugarskim i srpskim zemljama, pretoie se poslije polagano u Slavene, meu kojima su ivjeli. Uza sve to ostade im ime Vlasi poradi zanimanja

njihova. Ti Vlasi naime nisu se poput Slavena bavili ratarstvom, nego stoarstvom, pasui svoja stada i trgujui proizvodima stoarstva. Nisu podizali gradova ni velikih naseobina, ve su se na neko vrijeme nastanjivali u gorskim krajevima zajedno sa svojom stokom, pa bi onda zalazili u doline na pau i opet se vraali u gore. Klai dodaje: U Hrvatskoj se Vlasi prvi put javljaju oko god. 1320. Ban Mladen II od plemena ubi borio se s njihovom pomou... protiv svojih neprijatelja. to se tie prirode vlake slavizacije, Klai ne ostavlja mjesta dvojbama: .. golema veina Vlaha, koji su se tijekom XIV stoljea nastanili u Hrvatskoj, bili su tek potomci pravih Vlaha, koji su kroz vie generacija ivjeli u Srbiji i Bosni, pa se ondje posve pohrvatili. Tako se ti doljaci nisu sada razlikovali od hrvatskih starosjedilaca govorom (jezikom), nego samo zanimanjem i socijalnim poloajem. Veina ih je bila vjere istono-grke (Vlachi schismatici}, no bilo ih je katolika, ili barem takvih koji su brzo prihvatili tu vjeru.

Teza o vlakom krstjanstvu

Meutim, kako u Klaia ima i drugaijih razmiljanja, Branimir Gui, kome je itavo pitanje istraivaki i iskustveno izuzetno blisko, upozorava: Ve su Vjekoslav Klai i Radoslav Lopai, obojica profinjeni istraivai nae prolosti, prije vie od 90 godina, u nizu svojih radova dokazali da je i u naim hrvatskim planinskim i primorskim krajevima bilo oduvijek stanovnika koji su potjecali od staroga preostalog kasnoantikog naseljenja, od Latina ili romaniziranih Ilira. (B. G., Duboka Bukovica i manastir Krupa, Spomenica Josipa Matasovia (1892-1962), Zagreb 1972.) Dakle, potpuno opreno. Gui, meutim, otvara i pitanje koje je nedavno, prije nekoliko godina, otvorila i Nada Klai. Htijui objasniti vlaku uoljivost u Hrvatskoj 14. stoljea, on iznosi sljedeu tvrdnju: Ti doseljenici (tj. Vlasi - nap. D. R.) dolaze iz planinskih predjela zapadne Bosne, koji tada pod ubiima i kraljem Tvrtkom ine s naim podvelebitskim krajem jednu politiku cjelinu. Po svemu izgleda da su upravo ovi Vlasi glavni nosioci bogumilstva... Oni su, ve poslavenjeni u Bosni, bili nosioci tokavskoikavskoga narjeja... Svoju tokavtinu primili su svakako prije dolaska u sje-

DOZVOLA ZA GRADNJU KAPELICA

. . . Pravo sadri zahtjev koji je onomadne od vae strane nama predan, da makar su u krajevima Bosne i Vlake i uz granice Ugarske u kojima vi boravite propovijedajui nevjernicima rije Boju, izvodei na put katolike istine izmatike, kao i u gradovima i selima u kojima ive vjernici, postavljeni upnici i upravitelji crkava od strane ordinarija (tj. pripadajuih biskupa), koji su zadueni za vjernike i poje ih spasonosnim uenjem, ipak Vlasima izmaticima, od kojih neki na panjacima i brdima ive napasajui stoku koje imaju u izobilju, ne pruaju skrb propovijedanja i obraenja, koju im vi pruate, kako izjavljujete, i to vie im u budunosti namjeravate uz Boju pomo pruati, ubirui ne skromne plodove dua; i da je, kao to isti zahtjev pridodaje, a radi spomenutoga, zauzimanje novih mjesta i izgradnja za vas u onima krajevima tj. u zemljama i mjestima u kojima stanuju vjernici tim vie korisna. Stoga nas smjerno molite, da, imajui na umu spas dua, a mogue je nadati se da e to iz ovoga proizii, vama drimo dostojnim dati dozvolu da zauzmete mjesta i da u njima izgradite kapelice (oratorije) s grobljima i drugim neophodnim graevinama za va red, i to u zemljama, kastrumirna ili selima, na granicama Ugarske uz Sabete i Veliku Vlaku, uz granice Bosne u Absanu i Corbanii u kojima su biskupije bilo katolika, bilo izmatika. Mi, pak, koji elimo spas dua, naklonjeni vaim molbama, dajemo vam mogunost da zauzmete est mjesta u krajevima ili spomenutim granicama i da na njima sagradite ili date da se sagrade u mjestima pak zgodnim i pristojnim, u pojedinim pak pojedine kapelice sa zvonicima, zvonima, grobljima i drugim neophodnim graevinama, da bi napor vaeg propovijedanja bolje urodio plodom. .. I povrh toga, vaoj brai, koja na ovakvim mjestima koja treba izgraditi, kao to se spominje, budu s vremenom boravila, dajemo da mogu uivati u svim i pojedinim povlasticama, privilegijama, izuzeima, slobodama i oprostima u kojima po obiaju braa istoga reda i na drugim mjestima uivaju. Dano u Avignonu, 1. lipnja 1373. godine. (Pismo pape Grgura XI. franjevcima u Vlakoj\ Ugarskoj i Bosni u vezi s misionarskim radom meu pravoslavnim Vlasima) (Prevela: Mirjana Matijevi-Sokol)

U TURSKOM SUAN3STVU: Kranski ratni zarobljenici (Slavonija?, 16. stoljee)

vernu Dalmaciju jo u Bosni. Moda su ovdje, osobito u Pounju, nosioci tokavtine bili Srbljani. Oni su jo, kako se ini, kod seobe zaposjeli veliki dio zapadne Bosne sve do Vrbasa. To su svakako oni 'Sorabi', kod kojih se bio najprije sklonio god 882. Ljudevit Posavski...! Dokazujui svoju tezu o vlakom krstjanstvu, Gui citira pismo pape Grgura XI. bosanskim franjevcima od 1. lipnja 1373. godine (prema Farlattiju): .. in partibus Bosnae circa metas Hungariae... Vlachis schismaticis quorum nonnuli in pascuis et montis habitant..Meutim, Vlachis schismaticis moe se odnositi samo na Vlahe-izmatike, tj. Vlahe-pravoslavne jer bosanski krstjani nisu izmatici iz katolike perspektive. Kako je izvorno izvjesno da se dio umberakih uskoka u 16. stoljeu useljava iz gornjeg:, tj. srbijanskog Pounja, ta teza, bez niza drugih Guievih pretpostavki, nalazi se u interpretaciji umberakih seoba Srbljana u Nade Klai.

Ime koje se prenosi i na Srbe

Izlino je uputati se u iscrpniju analizu izloenih shvaanja o etnogenezi vlakih skupina jer to nije cilj ovoga rada. Vrijedi istai da je znanstveno jo sporno u kojim se dijelovima jugoistone Evrope, koji su bili u granicama Rimskog Carstva, u toku srednjovjekovnog razdoblja mogu uoiti brojnije skupine kasnoantikog stanovnitva. Znanstveno takoer jo je sporno o kakvu je kasnoantikom stanovnitvu rije jer je iskljuena mogunost da bi ono posvuda moglo biti svedeno na jednu, istu, vlaku skupinu. Izvjesno je bogatstvo predslavenske kulturne batine u vlakim skupinama u Srba i Hrvata u toku novoga vijeka, ali je izvjesna i vrlo velika dijalektalna ujednaenost, neto vea u ijekavaca nego u ikavaca, kao i izuzetno bogata puka kultura, koja je u samim temeljima modernog i hrvatstva i srpstva. Kako su novotokavski govori oblikovani u 14. i 15. stoljeu, kako je u biti izvjestan i kontinuitet srpske i hrvatske puke kulture, koja se tim govorima realizira i u jednoj i u drugoj tradiciji i u njihovim proimanjima, proizlazi bar jedan zakljuak: u hrvatskom i srpskom sluaju, bar u znanstvenom obzorju, vlako pitanje nadasve treba biti povod novim, metodoloki inovativnim, dugorono projiciranim komparatistikim istraivanjima. U tom smislu, osim mnogih drugih, uvijek je inspirativan Petar Skok. U lanku Vlah (Enciklopedija Jugoslavije 8, Zagreb 1971.) u nizu pitanja on je sasvim izriit:

Starohrvatski Vlasi oko Cetine i Velebita u tijesnoj su vezi s onim balkanskim Vlasima koji se prije Kosovske bitke (1389) spominju u Srbiji i prije bitke kod Jajca (1463) u Bosni. Srednjovjekovni Vlasi bili su, dakle, pokretno stanovnitvo nomadskog karaktera. Ima bezbroj historijskih potvrda da se Vlasi upotrebljavaju za naseljavanje na pustim zemljitima. Treba znati da je srednjovjekovna planina, uma, u pravnom pogledu neto sasvim drugo nego danas. Ona ne slui za oznaku mea izmeu oblasti i gotovo je res nullius. Njeni stanovnici pastiri su slobodni od zakona koji vrijedi za stalnosjedioce. Sa lingvistikog gledita je sasvim razumljivo da se jedno ime koje nije samo etniko nego oznauje i socijalnu razliku prema starosjediocu - a osnovna je razlika pokretljivost, premjetanje, seljenje iz zimovalita u ljetovalite i obratno - prenosi i na narod slavenskog porijekla, na Srbe. Taj je semantiki prijelaz bio to laki to je onomastiki sistem Vlaha, bili oni u Rumunjskoj ili u staroj srpskoj dravi ili Hrvatskoj, u golemoj veini slavenski.

Novovjekovni vlasi
Skok je miljenja da su srednjovjekovni Vlasi dvojezinjaci, a upozorava na izuzetno vanu injenicu da nigdje u Srednjoj Evropi Vlah ne znai socijalni poloaj. Kada tome dodamo i krucijalni oblik unutranjih odnosa u vlakim zajednicama, osobito iz perspektive junoslavenskih kunih zadruga, i dalja mogua pitanja i dalji mogui odgovori postaju jo jasnijima. Uoljivo je da Skok dosljedno pie o srednjovjekovnim Vlasima. U duem razdoblju, naroito u drugoj polovini 15. i u prvoj polovini 16. stoljea, u skladu s vojnostratekim potrebama Turskog Carstva, u vlaki status ulazi i mnotvo zemljoradnikog stanovnitva, a u istom razdoblju, u spletu vjerskih promjena, uoljiva je i njihova islamizacija (Nedim Filipovi). Novovjekovni vlasi u srpskom i hrvatskom etnikom prostoru su prije svega ekonomski i statusno izdvojeni. U jezinom i pukokulturnom smislu, novovjekovni vlasi (osim u onim sluajevima kada su posrijedi ii i si.) u samom su korijenu modernog hrvatstva i srpstva. Uostalom, prema najnovijim istraivanjima u nas (Josip Adamek i Ivan Kampu), obraun kraljevske dike u Hrvatskoj oko 1470. godine otkriva izuzetno velik broj itelja pod imenom Walachi. S tim u vezi, uskoke seobe na umberak 1530.-1538. godine u nekim svojim vidovima znanstveno nisu uope sporne jer je broj sauvanih, osobito objavljenih povijesnih izvora znatan (Radoslav Lopai i Aleksa Ivi). esto se gubi iz vida da se ta masovna seoba izvodi u razdoblju punih uinaka katastrofalnih ishoda mohake i gorjanske bitke (1526. i 1537. g.) i neposredno poslije turskih osvajanja dananje sjeverne Dalmacije (1522.) te Like i Krbave (1527.-1528.), tj. u doba kada izgledi za uspjean ishod obrane Hrvatske i nisu osobito veliki.

U obrani Hrvatske i Kranjske

itava obrambena konstrukcija, ugovorena s predstavnicima Ferdinanda I. Habsburkog prilikom njegova izbora za hrvatskoga kralja 1. sijenja 1527. godine, koja se temelji na pretpostavci da e se privredni i vojni potencijal hrvatskoga drutva odrati, ubrzo se pokazala iluzornom: Trebalo je da kralj glavna sredstva za obranu crpe iz ratne dae (dike). S tim dakako kralj nije mogao nita uiniti, jer je ratna daa iznosila 1327 forinti (1554), a trokovi za izdravanje Slavonske krajine izraunati su na preko 140.000 forinti, a za Hrvatsku krajinu na preko 65.000 (1555) (Fedor Moaanin). Istodobno, sredinom 16. stoljea ubrzano raste broj utvrda koje sve siromanije hrvatsko plemstvo vie ne moe braniti, preputajui ih kraljevoj brizi. Dok je takvih utvrda 1542. godine deset, u svom Opisu hrvatskih utvrda.. .1563 ..

NAJDAROVITIJI KRAJIKI ZAPOVJEDNIK: Fragment Lenkovieva popisa umberakih uskoka iz 1551.

Ivan Lenkovi registrira ih sedamdesetak koje su to bile, jesu ili trebaju biti (Milan Kruhek). U takvim uvjetima smanjene hrvatske obrambene moi, nepostojanja mogunosti jaeg oslonca na strane najamnike (uostalom, teko prilagodljive turskom nainu ratovanja), odluka centralnih turskih vlasti poslije mohake bitke da ukinu vlake povlastice i da se vlasima nametnu obaveze kao i obinim seljacima ima dalekosene posljedice i na jednoj i na drugoj strani granice. Vlake zajednice s ukorijenjenijim privilegijalnim tradicijama (vlaki zakon% kao i toliko puta u prethodnim razdobljima u okolnostima ugroavanja njihova statusa, nastoje, osim ostaloga, promijeniti i podlonitvo, tj. dravu. U seobama umberakih uskoka (1530.-1538.) sudjeluju vlake zajednice iz gornjega toka rijeke Une, gornjega toka rijeke Cetine i sa Zrmanje. Prve dvije skupine u izvorima se izrijekom navodi kao Srbe ili Raane (Serviani seu Rasciani), dok je trea, ika, vlaka ili staroromanska. Tako se u pismu Nikole Juriia Ferdinandu I. od 24. listopada 1538. kae: Uz to piem komandantu, neka Vlasima koje kod nas nazivaju Starim Rimljanima (Alt-Romer), a koji su sad zajedno s ostalima iz Turske preli

FERDINAND I. P0DDELJU3E PRIVILEGIJE SRBIMA DOSEUENIM NA ZUMBERAK (1558.)

Ferdinand, po milosti bojoj uvijek uzvieni kralj rimski i kralj Njemake, Ugarske, eke, Dalmacije, Hrvatske i Slavonije .... ovom ispravom dajemo na znanje i saopavamo svima, kojima se upuuje, da nam je na voljeni plemi Nikola Durii, baron Kiseka, na generalni kapetan, javio, kako su neki srpski ili raki kapetani i vojvode odluili da dou zajedno s ljudima i licima, koja se nalaze pod njihovom vojvodskom asti, da nam slue i da stalno, odano i s nepokolebljivom vjernou ostanu i ustraju u naoj slubi. Stoga mi elimo, da te srpske ili rake kapetane i vojvode, njihove ljude i lica ili spomenute njihove pripadnike izdano nagradimo nekim milostivim poklonom kraljevske blagonaklonosti i dareljivosti. Da bi oni mogli sve to jo jae da potvrde djelom, mi im zbog njihove pobone namjere i stava prema nama i kranskoj zajednici dajemo, poklanjamo, ustupamo, podjeljujemo i obeajemo dolje iznesenu povlasticu s oslobaanjem od izvjesnih obaveza, izvjesna prava kao i slobodu, koju, po naem miljenju, treba obeati, dati, pokloniti i ustupiti, s ovim sadrajem: Kad sami srpski ili raki kapetani i vojvode, ljudi i naprijed spomenuta lica, koja su njihovi podanici i pripadnici, budu dali vjeru, da e nam nepokolebljivo sluiti, svaka porodica, koja bude stanovala u jednoj kui, pod jednim krovom i na jednom imanju, mora, moe i smije u roku od 20 godina bez prekida slobodno ivjeti na naem podruju, u mjestu, koje joj spomenuti generalni kapetan bude odredio, bez ikakvog plaanja poreza i bilo kakve zakupnine, obraivati zemlju ili je dati na obradu, primati sav plod i prihod s te zemlje, bez ikakve zapreke ili protivljenja. Zatim emo narediti, da se svakom kapetanu ili vojvodi ovih Srba ili Raana, koji pod svojim vodstvom ili upravom bude imao 200 ljudi, svake godine dade, isplati i izbroji plaa u novcu od 50 rajnskih forinti, dokle se god bude dobro i vjerno drao i nama sluio. Osim toga: togod oni iz ruku nevjernika i stalnih neprijatelja kranske vjere, Turaka, dobiju u svoju vlast i zaplijene, sve ima pripasti samim tim Raanima izuzevi gradova, trgovita, utvrenih gradova, kula, kapetana i istaknutih linosti, to sve zadravamo, da time sami raspolaemo. Uz ovo se pak dodaje i uvjet: ako budu primali od nas plau i ako neto otmu samim nevjernicima, dok su pod takvom naom plaom, duni su, pored spomenutog ogranienja, da doznae i predaju naem blagajniku i treinu takve dobiti ili plijena, jer se neemo odricati dobiti ni novca, koji nam se od te treine ustupi. Mi smo tavie spremni, da ponovo, kad se pojavi potreba, podijelimo neku povlasticu ili je izmijenimo u prilog i korist samih Srba ili Raana, kao da otkupimo zarobljenike, ako tko od njih padne u ruke ili u vlast neprijatelja, ili da nagradimo i naroitu blagodat ukaemo onima, koji se povrh ostalih istaknu nekim izvanrednim i pohvalnim pothvatom za kransku zajednicu protiv njezinih stalnih neprijatelja, i kad se doista uvjerimo, da spomenuti vojvode, njihovi ljudi i pripadnici rade za nae dobro i dobro cjelokupne kranske zajednice, i kad pokau, kako zasluuju da uivaju ne samo ovu jednu povlasticu, koja im je dodijeljena, nego da bi im se mogla pokazati i vea blagonaklonost i milost i od nae strane i od strane cijelog kranstva. Obavezujemo se i obeajemo, da emo se ove nae povlastice vrsto drati, a zahtijevamo i nareujemo, da se nje svi dre. Ovo potvrujemo svojerunim potpisom. U naem gradu Linzu, 5. dana mjeseca septembra, godine gospodnje 1538, naih kraljevina 8., a drugih 12. godine. (Jaros/av idak, Historijska povijest\ !., Zagreb 1952.) itanka za hrvatsku

OD STRAVINE NEIMATINE DO POVOLJNOG STATUSA: umberaki uskoci (prema Valvasoru)

dade obeanja i privilegije, koje je Vae rimsko kraljevsko velianstvo dalo Srbima. U kakvoj su vezi preseljene vlake zajednice sa vsi dobri Vlasi svete krune kralev'stva ugarskoga v Hrvatih u istom prostoru u prethodnom razdoblju istraivaki je jo otvoreno pitanje. Ako je doista rije o starohrvatskim vlasima, koji u razdoblju od 1522. do 1528. dolaze pod tursku vlast i koji su suoeni s mogunou da bude doveden u pitanje nain ivota po zakonu vlakom, u skladu s povlasticama u hrvatskom prostoru u predturskom razdoblju, onda je odluka o seobama 1530.-1538. godine, koja epidemijski zahvaa razmjerno velik prostor, shvatljiva i svjedoi o tenji za pomicanjem slijedom one socioekonomske strukture koja jami uvrijeena prava. Uostalom, brojnu skupinu cetinskih Srba u seobi 1538. osiguravaju ne samo bihaki kapetan Erazmo Thurn i njegovi ljudi nego i hrvatski ban Petar Keglevi, grofovi Slunjski, Zrinski i Blagajski...! Meutim, nitko meu njima vie ne moe jamiti vlake zakone kao kralj Ferdinand I., tim vie to ratna sluba od sporednog postaje glavno zanimanje na novim stanitima. Otuda i njihovo ugovaranje seoba s kraljem, tj. s njegovim predstavnicima i otuda (dijelom!) seoba na umberako, kranjsko podruje... Valovima seoba tada su zahvaeni i metliko podruje, a i ostala podruja, sve do Krasa.

Nove povlastice
Kako su dodijeljene povlastice jedno, a kraljeve mogunosti da ih ostvari neto drugo, ta brojna uskoka skupina godinama je izloena stravinoj neimatini, bez obeanih stalnih stanita, potpore, u manje-vie neprestanim sukobima s kmetovima, starosjediocima, s mnotvom povoda, ukljuivi i uskoke pljake. Jedan takav sukob povod je napadu brojne kmetske druine na skupinu uskoka

31. prosinca 1542. godine, u kojem je jedan uskok ubijen, a 780 komada stoke oteto. U sijenju 1543. velika skupina uskoka se vraa preko turske granice, izazivajui ok u obrambenom sistemu. Popisom ostalih ustanovljen je velik broj, oko tisuu sposobnih za oruje. Kako sredinom 16. stoljea itav prostor od Jadranskoga mora do Drave brani do 4000 vojnika, pitanje statusa umberakih uskoka u obrambenom sistemu doista nije sporedno. Poto ii naputaju umberaki prostor, prelazei u Istru, pitanje umberakih uskoka u to doba je i sredinje pitanje udjela Srba ili Raana u obrani Hrvatske i Kranjske. Iako umberake uskoke u toku jeseni 1543. donekle smiruju nove kraljevske povlastice u vezi s oslobaanjem od maltarine i carine za svu robu koju uvoze za vlastite potrebe, s pravom slobodnog uvoza soli, njihov status sutinski se poinje sreivati tek s imenovanjem Ivana Lenkovia za kapetana u proljee 1546. godine. Vjerojatno najdarovitiji krajiki zapovjednik u 16. stoljeu, svjestan da je pitanje socioekonomskoga statusa uskoka bitno, Ivan Lenkovi poduzima vie mjera, poevi od onih u vezi s njihovim stalnim stanitima. Uspjeh je dovoljno velik da osigura novo naseljavanje skupine cetinskih Srba 1549. godine. Udio je umberakih uskoka u plaenim vojnim slubama u toku druge polovine 16. stoljea nejednak. umberaani su uvijek spremni dati i eststo pjeaka i pedeset konjanika, kako vie puta istiu, ali su rijetko kada u toj mjeri u slubi. Kako pritisak na plaene vojne slube u sve siromanijoj Hrvatskoj u toku druge polovine 16. stoljea raste, udio umberana u njima ak i pada. Inae, slue irom Hrvatske, pa i Slavonske krajine. Znatan je njihov udio u obrani Bihaa, gdje ih je ljeta 1556. ak trista, dodue, nezadovoljnih to ih vojne vlasti zadravaju u slubi due nego to je ugovoreno. Slue i u Slunju i u Ogulinu, u Cetinu, Dreniku i Ostrocu, ali i u Primorskoj krajini.

Demografski uspon, raslojavanje

Kranjski Srbi (a nije jasno da li se to odnosi i na umberake) rade plaene poslove i na podizanju utvrda, kao u sluaju Brinja (1584.), ili u sjei ume, takoer u Primorskoj krajini... Stabiliziranjem njihova socioekonomskoga statusa u toku druge polovine 16. stoljea, njihova je zajednica i u demografskom usponu, dodue, uvijek u traganju za prostranijim zemljinim posjedom. Istodobno se umberaka uskoka zajednica sve vie raslojava, a od kraja ezdesetih godina vie vojvoda dobiva plemstvo. Takav proces integriranja uskoke zajednice u vojnokrajiki sistem iskljuuje prostor za interesno usklaivanje s kmetovima u buni 1573. godine. Iako uskoka elita ima mogunosti zadovoljiti svoje statusne aspiracije, uoi bitke kod Siska broj plaenih mjesta u vojnoj slubi smanjen je na dvjesta pjeakih, a od konjanikih nije ostalo nijedno, iako su kranjske vlasti iste godine miljenja da u sluaju vojnih pohoda valja naoruati tisuu umberana. U starijoj srpskoj historiografiji, osobito u radovima Radoslava Grujia i Alekse Ivia, apostrofirano je i vie drugih, manjih srpskih skupina u Hrvatskoj i Primorskoj krajini prije 1593. godine. Meutim, krajiku povijest 16. stoljea valja jo mnogo bolje istraiti prije bilo kakva sigurnijeg zakljuivanja. to se ostalih Srba u Hrvatskoj krajini tie, kljuno je pitanje jo nepostojea monografska obrada privatnih vlaha na posjedima plemstva.

Vlaka prava i povlastice

ovijest srpskoga naroda u Hrvatskoj u toku 16. i 17. stoljea nerijetko se neopravdano svodi na ustanove vojnokrajikoga sistema, a time se uveliko oteava objanjenje i razumijevanje onih dugotrajnih povijesnih procesa u kojima i Vojna krajina, kao i Hrvati i Srbi u njoj, oblikuju svoje povijesno bie. Sredinom 17. stoljea, naprimjer, samo na posjedima Zrinskih i Erdodyja ima oko sedam tisua privatnih vlaha, obje narodnosti, koji u biti ugovaraju svoj socioekonomski status na vlastelinstvima (Fedor Moaanin). Istraujui globalne socioekonomske procese u Hrvatskoj od 15. do 18. stoljea, nekim oblicima fenomena privatnih vlaha u suvremenoj hrvatskoj historiografiji najiscrpnije se bavi Josip Adamek, preteno na temelju novih arhivskih istraivanja. Potpuno je jasno da se itavo vlako pitanje uope ne moe razumjeti ignoriranjem procesa unutranje kolonizacije hrvatskog prostora i privredne obnove evropske poluperiferije, osobito poslije rata 1593.-1606., kojim je stvorena geostrateka ravnotea s Turskim Carstvom. Kako poluperifernu Hrvatsku moe naseljavati samo stanovnitvo susjednih oblasti periferne jugoistone Evrope, u granicama Turskoga Carstva, bitni su movensi koji otvaraju proces seoba prema zapadu.

Strateka inicijativa
Strukturalna, socioekonomska kriza Turskoga Carstva, poznata kao kriza timarskog sistema, historiografski je uveliko istraena, ukljuivi i serije buna u razliitim drutvenim slojevima irom trikontinentalnoga Turskog Carstva. Stanovnitvo vlakog statusa u graninim hrvatskim oblastima pod turskom vlau njome je izravnije ugroeno od socioekonomski depriviranijeg stanovnitva, raje. Meutim, srpski otpor turskom sistemu sve vie se globalizira potkraj 16. i na poetku 17. stoljea i u njemu sudjeluje i hijerarhija u Srba najpovlatenije Peke patrijarije (djelatnost patrijarha Jovana, 1592.-1614.). Srpsko-turska idila traje od pogubljenja velikog vezira Ibrahima (1536.) do prodora Albanaca u vrhove dravne uprave potkraj 16. stoljea, tj. u razdoblju u kojem je u dravnoj upravi jak utjecaj islamiziranih Srba, koje simbolizira veliki vezir Mehmed-paa Sokolovi i u kojem je obnovljena Peka patrijarija (1557.). Kraj idile je takav da i simboliki iskljuuje mogunost obnove, a to je spaljivanje motiju sv. Save na Vraaru, u Beogradu 1594., kao turska reakcija na masovni srpski ustanak u Banatu te godine. U tom je smislu zatitno pismo nadvojvode Ferdinanda s poetka 1597. slavonskim vlasima, koje jami osloboenje od svih nameta, rabota i slinih tereta, tj. vlaka prava na habsburkoj strani granice, nesumnjivo strateka inicijativa u odnosu i na Srbe-vlahe u turskoj Slavoniji i Hrvatskoj, koji su u vlakoj populaciji u tom prostoru izrazita veina stanovnitva. Jasno je da zatitnim pismom nadvojvoda obvezuje i hrvatske stalee, iako oni ne sudjeluju u nadvojvodinoj inicijativi. Tim pismom, neizbjenom posljedicom razvoja vojnokrajikoga sistema od 1578. godine, s presudnim utjecajem unutranjoaustrijskih stalea u njegovu funkcioniranju, uveliko je uvjetovan proces unutranje kolonizacije Hrvatske u sljedeih stotinjak godina, kao i obnove privrednih djelatnosti.

Danas historiografski vie nije sporno da je pogreno uvrijeeno miljenje da su feudalci u Hrvatskoj odbili veinu useljenika ambicijom da ih pokmete: Zagrebaki biskup 1613. izriito navodi da ne eli vlahe pokmetiti (ut more patrio servitutem subeant), a 1635. predstavnici hrvatskih stalea slino izjavljuju da ne ele vlahe pokmetiti (in colonicalem statum redigere) (Fedor Moaanin). U tom je smislu jo otvoreno pitanje o tome zato useljenici veinom odbijaju prihvatiti status privatnih vlaha na vlastelinstvima hrvatskih plemia, odnosno zato ga manjinom prihvaaju. Kada negdje izmeu 1542. i 1551. godine ovea srpska vlaka skupina, s nekih tisuu dua, pod zapovjednitvom Ivana Margetia (Rascianus), naseljuje ludbreko podruje, u Slavonskoj krajini, ona dobiva privatnovlaki status vlastelinskih podlonika u vojnoj slubi. Takav status ne dobiva Ivan Margeti jer njemu kralj Ferdinand daruje posjed u tajerskoj, na Muri, 1552. godine, to nije usamljen sluaj u to doba. Lena dobivaju i svi umberaki uskoci, s tim to veina jedva dobiva pola selita, a zapovjednici takorei odmah i po tri selita, sa znatnom mogunou nobilitacije. Jasno je time da je najjai otpor situiranju useljenih Srba i Hrvata vlaha u statusu privatnih vlaha neizbjeno potjecao iz gornjeg sloja vlakih skupina, kojima je time iskljuena ili sutinski smanjena mogunost staleke promocije, tim vie to ona naelno nije bila sporna na turskoj strani, osobito u sluaju islamizacije. Drugo, masovnije izvorite otpora je u neprihvaanju individualizacije vlakih prava sa strane useljenika. Ona je mogua u 16. stoljeu, u uvjetima brojnih pojedinanih prebjegavanja s jedne strane granice na drugu ili prebjegavanja manjih skupina, ali je mnogo tee prihvatljiva u stubokom promijenjenim uvjetima seoba veih vlakih zajednica, s veim vojnim iskustvom i stonim bogatstvom, kao to je to osobito sluaj u Slavonskoj krajini potkraj 16. i na poetku 17. stoljea, a u neto manjoj mjeri i rasprenije i u Hrvatskoj krajini, odnosno Hrvatskoj openito. Zrinski i Frankopani su donekle spremni ui u pregovore s takvim skupinama, a svi ostali znatno tee. U takve pregovore najtee mogu ui zagrebaki biskupi, neovisno o njihovoj

STATUTA VALACHORUM FERDINANDA II.

lan 1. Svako selo Vlaha, nastanjenih izmeu spomenutih rijeka Save i Drave, neka ima svoga suca ili kneza, ovjeka za to prikladna i sposobna, koga e svake godine, u odreeno za to vrijeme, naime u mjesecu travnju prije Durjeva, birati opina njihova sela na jednu godinu, a o njegovu izboru neka se obavijesti general. l. 2. Sva opina Vlaha, koja boravi na podruju triju vrhovnih kapetanija - naime krievake, koprivnike i ivanike neka u svakoj pojedinoj kapetaniji napose bira i postavlja po jednoga vrhovnog suca, mua vjeta i upuena u zemaljske zakone, koji neka zajedno s osam prisjednika predsjedava sudovima na svom podruju i neka na osnovu ovih statuta vodi istragu i presuuje u svima parnicama i sporovima. Izbor pak suca i osmorice prisjednika neka se vri na Durjevo ili oko njega na taj nain, da se svakako svi knezovi svoga podruja, zajedno s dva do tri starjeine ili jurata iz svakog sela, sastanu na odreenom mjestu u istoj kapetaniji i ondje po obiaju izaberu suca i osmoricu prisjednika po podrujima njegove kapetanije. Tako izabrani suci i prisjednici u svakoj kapetaniji neka se predloe generalu, i neka ih on potvrdi u nae ime, ako se tome ne protive nikakvi opravdani razlozi, ili neka se odmah nama saope, ako se ini, da ima nekih opravdanih razloga. Isti pak vrhovni suci neka se svake godine u vrijeme i na nain, kako je navedeno - uklone od slube po knezovima i starjeinama sela u svakoj kapetaniji, odnosno, neka se zadre u toj slubi, a general ih opet potvrdi spomenutim razlogom, ako se to bude smatralo shodnim i ako to dobro i korist domovine preporuuju. L 5. Meu dunosti knezova ne pripada samo to, da im na njihovu podruju budu poznati svi brojevi kua i porodica kao i sve muke glave, koje su prevalile sedamnaestu godinu ivota, te da imaju jedne i druge brojeve popisane u katalogu, nego i to, da svaki starjeina porodice prehranjuje u svojoj kui one mukarce, koji su prevalili sedamnaestu godinu i da se za njih u svemu brine. l. 9. Svi sastanci i skuptine - osim onih, koji e se zakonito odravati zbog izbora knezova, sudaca i prisjednika na sppmenuti nain zabranjuju se uope pod kaznom ivota. A ako se pojavi kakva nuda, neka se odravaju s doputenjem generala.

0 posjedovanju stvari
L 3. Tko pak bude htio da proda ili zaloi ili pod kojim god drugim naslovom i iz bilo kojeg razloga dade drugima kue kao i polja i druge zemlje, neka to uini pred knezom i dva do tri svjedoka, inae neka ugovor nema nikakve vrijednosti. L 9. Neka bilo kome od Vlaha, kao i drugim stanovnicima bude slobodno i doputeno, da - prema zakonitom obiaju kraljevine i odredbama kraljevim, obdravajui ono, to treba da se obdrava, i izvravajui ono to treba da izvrava - po volji prodaje i kupuje, izvozi i uvozi volove, konje, krave, koze, svinje, vino i hranu svake vrste. lan 1. Svaku krau, koja ne prelazi vrijednost od 30 ili - ako je izvrena s razbojstvom - 20 ugarskih forinti, neka kanjava vrhovni sudac okovima ili javnim radom. Poinitelji pak veih kraa neka se alju vojnoj vlasti, ko-

PREUTNO ISKLJUENA VLAST HRVATSKOGA SABORA I BANA: Statuta Valachorum (1630.)

volji jer se ne mogu odrei svojih crkvenih prava i u odnosu prema pravoslavnima. Kao to pie Ferdo ii, hrvatski stalei oduevljeno prihvaaju zakonski lanak XXII. od 1604. godine, koji kralj Rudolf II. svojevoljno dodaje zakljucima Ugarskog sabora u vezi s vjerskim slobodama, posljedica kojeg je sankcioniranje zakljuka Hrvatskog sabora o iskljuivom priznanju katolike vjere unutar granica Hrvatske i Slavonije (16. sijenja 1608.). Time vlako statusno pitanje dobiva i konfesionalnu legitimaciju obrane pravoslavlja od rimokatolianstva, iako u toku 17. stoljea pitanje nije tako drastino zaotreno kao to e postati poslije. S druge strane, kao to je mogue zakljuiti iz istraivanja Josipa Adameka, hrvatski stalei se sporo prilagoavaju plimnim uvjetima vlakih seoba. Meu njima najprije prevladava stav, u skladu s iskustvima protekloga stoljea, da je
ja neka ne presuuje na novane kazne, nego na kazne tjelesne. L 2. Tako isto ako bi netko bio po drugi ili trei put uhvaen u krai, a te bi krae, poinjene dva do tri puta, prele 40 forinti, neka se i on preda vojnoj vlasti, da ga ova kazni tjelesnom kaznom. L 10. Sinove, koji su neposluni, ili se jo tee ogrijee o roditelje, neka suci - prema teini poinjenog djela - bace u tamnicu ili kazne slinom kaznom, ili neka se takoer predaju vojnoj vlasti, ako suci smatraju prestup tako velikim; a ako je krivnja sinova laka, neka se sudbeno ne postupa protiv njih bez tube roditelja. l. 7. Kako se pak sva opina Vlaha u veini posvetila ratnim i vojnim poslovima pa zbog toga uiva posebne povlastice, to su svi oni kao i pojedini meu njima bili oni plaenici ili ne duni da svake godine prave zasjeke u pustinji i umama izmeu Save i Drave, ostavljajui dovoljno ljudi samo u utvrenim straarama, da bi tim radom sprijeili Turcima i svima neprijateljima pristup do tih mjesta i upadanje u kranske zemlje. L 8. Dednako e svojim radom pomagati izgradnju tvrava koje su ve podignute, ili e se podii za njihovu obranu. L 11. Ako se pak kada - to neka bog milostivo otkloni - pojavi kakav napadaj ili sumnja zbog veeg pokreta, neka Vlasi iz svih kapetanija - kolikogod ih ima, pa i sami mladii preko osamnaest godina budu spremni da udruenim snagama smjesta protjeraju Turke i neprijatelje pod cijenu ivota i krvi. U tu e se svrhu na znak alarma, koji im general uputi sakupiti na jednom mjestu za dva ili najvie tri sata sa svom ratnom opremom, uvijek barem est do sedam tisua vojnika. Ondje im se mogu pridruiti i oni, koji podalje borave, a na primljeni znak dotre, ili se oni, ako to bude potreba zahtijevala, mogu prema naredbi generala sakupiti na druaom mjestu. CL 12. Kada budu odvedeni protiv neprijatelja izvan pokrajine, neka slijede bez plae generalov tabor u turskim pokrajinama etrnaest dana, u drugim pokrajinama osam dana; poslije njihova isteka neka primaju plau kao i ostali. (Odlomci iz isprave Ferdinanda II. Statuta Valachorum od 5. listopada 1630., koja se sauvala u originalu /Povijesni muzej Hrvatske/; Historijska itanka za hrvatsku povijest, I, Zagreb 1952.)

0 vojnim poslovima
L 2. Vojvode neka budu vojnici besprijekorna ponaanja i neokaljena predivota i slobodni od bilo kakve sumnje; ako pak kojim sluajem budu osumnjieni zbog krivnje bilo koje vrste ili optueni zbog zlodjela, neka se ispitaju pred kapetanom ili potkapetanom i njegovim vojnim slubenicima, meu kojima neka uvijek bude nekoliko vojvoda a najmanje tri do etiri - i neka krivcu, prema svome nahoenju, odrede zasluenu kaznu ili ga predaju vojnoj vlasti. l. 3. Tako isto, ako vojvode budu meu svojim haramijama imali nekoga, koji bi bio okrivljen ili optuen zbog nekog prestupa, neka ga kapetan ili potkapetan, zajedno s vojnim slubenicima i vojvodama, sudbeno ispitaju, pa ako prestup bude laki, neka krivce kazne prema vrsti krivnje, a u teim ih sluajevima predaju vojnom sudu. l. 5. Na mjesto vojvoda kao i barjaktara i drugih slubenika, koji umru, ili pak budu sudbenim putem skinuti sa slube, opina e predloiti generalu druga zasluna lica.

pitanje podlonikoga statusa vlaha pitanje onih plemia na ijim se vlastelinstvima oni naseljavaju i niije vie, dakle, ni stalea ni krajikih zapovjednika. Za drugu fazu odnosa prema itavu pitanju je indikativan stav Hrvatskoga sabora iz predstavke vladaru od 13. veljae 1613. o podlaganju vlaha vlastelinstvima, s tim da ban i Sabor odluuju o iznosu devetine i s tim da vojnu vlast zadre i dalje krajiki oficiri, tj. da se vlasi podvrgnu sistemu dvovlaa. Tek u treoj fazi, poslije tridesetak godina, hrvatski stalei pokuavaju sporazumjeti se s vlakim sinovima, kao vlakom zajednicom, predlaui im 1629. godine slobodnjaki status (orsaki kotrigi), koji im jami da nee biti kmetovi, da e u vojnim pitanjima biti pod banovom vlau te da e sa zemaljskom gospodom ugovoriti dae koje nee prelaziti ono to ve daju kapetanima i generalu. O slobodi vjeroispovijedi ni taj prijedlog nita ne sadrava, kao to primjeuje ve Tadija Smiiklas 1879. g. U meuvremenu teritorijalizacija Slavonske krajine u savezu krajikih vlasti i gornjega sloja vlake zajednice odmie toliko daleko da zatitnoj diplomi Ferdinanda II. od 15. studenoga 1627., kojom vlaki narod u Slavoniji i Hrvatskoj dolazi pod vladarevu zatitu i upravu, uskoro slijede i Statuta Valachorum (5. listopada 1630.). Njima je status zajednice Vlaha izmeu Save i Drave rijeen na nain koji preutno iskljuuje vlast Hrvatskoga sabora i bana. Preskaui pravne oblike pitanja vlasnitva nad zemljom, njima se tradicionalna vlaka prava usklauju s potrebama razvoja krajikog sistema iz unutranjoaustrijske perspektive, ali i iz perspektive unutranjoaustrijskih stalekih interesa. Najcjelovitije prijedloge o vlakom pitanju hrvatski su stalei izradili 3. srpnja 1651. za svoju delegaciju koja je trebala ii u Be na zasjedanje 'generalne komisije' o Vlasima. Delegati su trebali prvenstveno inzistirati na potpunoj 'restituciji' Vlaha, Slavonaca i Predavaa pod vlast Hrvatske. Stalei su predlagali da svaka vlaka obitelj 'u znak priznavanja vlasti' ( in signum jurisdictionis) plaa samo pola forinte saboru, a pola forinte vlastelinu (Josip Adamek). Izlino je napominjati da se generalna komisija nijedanput nije sastala.

Status obrnut od kmetovskoga

Uvrivanjem vojnokrajikoga sistema na novim pretpostavkama, marginaliziranju hrvatskih inilaca slijedi marginaliziranje gornjega sloja vlake zajednice, istog onog koji ima odluujui utjecaj u uvoenju sistema. U tom je procesu osobito indikativna krajika buna pod vodstvom velikog suca krievakog Stefana Osmokruovia (1665.-1666.). Propau bune u biti su vlaka prava ugroena u kljunoj ustanovi velikih sudaca i anticipiran je proces koji e se u sljedeem stoljeu okonati kao militarizacija Vojne krajine. S druge strane, privatni vlasi, rasuti po vlastelinstvima od Podravine do Primorja, osloboeni tlake i veine naturalnih podavanja, uz vojnu i nerijetko potansku slubu, duni su novana podavanja. U tom je smislu njihov status na vlastelinstvima obrnut od kmetovskoga. Do novca, inae vrlo rijetkog u privreivanju vlastelinskih podlonika u Hrvatskoj, privatni vlasi dolaze trgovinom stokom, i ne samo stokom. Time oni zajedno sa slobodnjacima sudjeluju u vrlo vanom procesu razvoja robnonovanih odnosa u hrvatskoj privredi, koliko god se taj jo egzaktno neistraeni udio inio skromnim. Inae, privatni vlasi se od slobodnjaka razlikuju prije svega po tome to u toku 17. stoljea prvi jo nemaju selinu zemlju, bavei se stoarstvom, trgujui ili, rjee nego u 16. stoljeu, ratujui. Dodue, najvei rat u itavu tom razdoblju, presudan i u povijesti Srba u hrvatskim zemljama, tek slijedi. S njime e i itavo vlako pitanje izgubiti svoj povijesni smisao.

Istarski rubovi dijaspore

toku 16. i 17. stoljea Istra je rubno podruje srpskih seoba, prostor njihova krajnjega domaaja i iz unutranjosti Balkanskoga poluotoka i du obala Jadranskoga mora. Dok u prvom sluaju realnosti zemalja pod habsburkom vlau usmjeravaju tokove seoba, u drugom je odluujui utjecaj interesa mletakih vlasti. Iako nisu rijetki sluajevi iseljenikoga prelaska iz jednoga toka u drugi, kao i krunih kretanja, to se sve reflektira i u samoj Istri, bogatstvo srpskih migracijskih iskustava u velikom je nerazmjeru s etnodemografskom ukorijenjenou srpskih skupina u istarskom plurietnikom ambijentu. Sljedee je obiljeje srpske dijaspore u Istri uoljiva izdvojenost crnogorskoga sloja, koji nigdje drugdje u hrvatskom prostoru na taj nain ne dolazi do izraaja. U istraivanjima srpske etnodemografske situacije u hrvatskim zemljama uvijek valja imati na umu da je gotovo posvuda manje ili vie oblikuju crnogorske skupine kao njezin sutinski vaan inilac, koji se nigdje ne izdvaja u posebnu cjelinu.

VJERSKI IVOT: Tipik (1590.)

Srpska dijaspora u Istri, s mletakim posredovanjem, potjee iz prostora Mletake Albanije, u jezgri koje su Boka Kotorska i okolica Budve od druge polovine 16. stoljea, tj. od razdoblja kada Venecija gubi sve svoje ranije posjede u albanskom etnikom prostoru, potom iz Crne Gore i Hercegovine, a s habsburkim posredovanjem i iz drugih dijelova srpskog etnikog prostora. Ta je dijaspora jo slabo istraena, a njezin je najbolji poznavalac u suvremenoj historiografiji Miroslav Bertoa, ije su spoznaje osmiljenije zato to su i istraivaki imaginativnije, osmiljene u obzorju istarske multikulturnosti. Njegove su spoznaje osnova i ove interpretacije. U uveliko depopuliranim istarskim prostorima u toku toga razdoblja, osobito u mletakim granicama, kolonizacija osigurava dugotrajne

oproste od mnotva podlonikih obaveza, od pet do dvadeset godina, ali su kolonisti dobivali gotovo iskljuivo zaputenu zemlju punu korova, draa i kamenja koju je bilo teko privesti kulturi i obraivati. Podrku mletakih vlasti, makar naelnu, ne prati i podrka starosjedilaca, dodatno optereenih teretima, s tim to je njihov odnos prema pravoslavnim doseljenicima jo odbojniji: Za pravoslavne doljake ivot u Istri bio je osobito nepovoljan, jer su se oni doseljavali s unaprijed preuzetom obavezom (danom mletakim vlastima koje su posredovale prilikom seobe) da e prihvatiti katoliku vjeru. Budui da su pravoslavni samo prelazili na, katolianstvo taj dogaaj nije detaljnije dokumentiran kao to je to, npr., bio sluaj s pokrtavanjem nekih porodica albanskih muslimana u Poreu, turske djece u Rijeci ili muslimanskih veslaa-suanja na galijama u Puli. Vie podataka ima o odbijanju pravoslavnih doseljenika da se pokatolie (npr. crnogorskih kolonista u Peroju), te o sukobima izmeu katolikih i pravoslavnih grupa (prilikom diobe zemlje u Puljtini i oko Dvigrada ili u doba hajdukog boravka u junoj Istri) (Miroslav Bertoa).

TAKO SU BIJEDNI DA NEMAJU NITA

Raporski kapetan G. Priuli pie mletakom senatu o Crnogorcima u Peroju iz Buzeta 3. veljae 1657: Prejasni Knee, svojim sam prijanjim poniznim pismom od 25. kolovoza prole godine upoznao Vau Prejasnost s koliko spremnosti nastojim izvriti primljene upute i dukale o smjetaju u ovoj Pokrajini trinaest porodica, dolih iz Crne Gore, i to sam sve uinio da ih prehranim, budui da je veina njih oboljela. Uinilo mi se prikladnim da za njihove potrebe posudim novac iz ovoga Fontika (javnog spremita), pa molim Vau Prejasnost da se udostoji vratiti taj novac (to dosad nije uinjeno); osim toga, moram nastaviti pomagati doseljenike zbog njihova saalnog stanja i opasnosti da umru od bijede. Morao sam, prisiljen potrebama jer u Fontiku vie nema novaca, da izvrim dalje posudbe iz blagajne bratovtina. Budui da su se doseljenici oporavili i vrijeme popravilo krenuo sam u Puljtinu gdje se, kako sam obavijeten, nalazi prikladno mjesto za njihov smjetaj. Poslije uobiajenog pregleda i objave proglasa, odluio sam da reenih trinaest porodica, s ukupno 77 dua, to mukaraca, to ena i djece, naselim na mjestu na kojem neko bijae selo zvano Peroj, ve puno godina pusto i nenastanjeno, u distrrktu Pule, udaljeno dvije milje od Faane. I davi im to mjesto i kontradu na njihovo zadovoljstvo i na nain kako je to uobiajeno initi najnovijim stanovnicima (habitanti novisssimi), dodijelio sam im dravno zemljite - i to u tolikoj koliini koja e biti odgovarajua i prikladna da naporom i radinou mogu izvui plodove za svoju ugodu, a da pri tom nikoga ne otete. Pretpostavljajui da bi stari podanici i vlasnici mogli izraziti svoje nezadovoljstvo odjahao sam na samo mjesto i pomno pregledao dobra svakog posjednika i s popustljivou im dopustio da uivaju i one parc.ele koje ve mnogo godina nisu obraivali; no, pri tom sam im naloio da ih brzo ponu raditi i obraivati. Davnom sam mjerniku naredio da izmjeri neke od parcela, ali uz sudjelovanje starih stanovnika iji posjedi granie s onima koji e biti ucrtani u mapu posjeda doseljenika, kako nikada ne bi dolo do pometnja i mrnja izmeu staroga i novog iteljstva, ve da dobra uivaju u miru i u skladu s odredbama koje u izdavati i koje treba da potuju i najnoviji doljaci. U njima sam otkrio sjajnu naklonost da ustraju u naporima kako bi ostvarili urode, a da ne nanose tetu starim podanicima. Pristiglih 100 stara kukuruza i 50 sirka ve sam podijelio u Peroju, vodei rauna o broju glava u obiteljima; isto sam tako podijelio 300 dasaka, avala, te motike i pijuke, a opskrbio sam ih i manjom koliinom drveta, koje se moe upotrijebiti za Kuu Arsenal, kako bi mogli podii nastambe. To e im lako poi za rukom, jer u reenome selu Peroju ima dosta uruenih i naputenih kua. Preostaje jo da im to prije nabavim stoku za rad, jer su oni tako bijedni da nemaju nita. Bez stoke i ne mogu zapoeti obraivanje zemlje, a to je glavni temelj njihovog izdravanja, jer sve ono to je dosad uinjeno i svi izdaci koji su dosad isplaeni, bez stoke ne bi nita koristili. Kada budu sve dovrili ostat e oni zadueni u javnim knjigama i morat e vratiti dug na uobiajeni nain. Neke se crkve nalaze na reenome selu, pa sam, budui da oni ele da dobiju jednu od njih, razgovarao s monsinjorom vikarom iz Pule; on mi je najprije davao nadu, a zatim iznosi potekoe; no njihov obred nije isti kao onih Grka koji se nalaze u gradu. Zato bi bilo potrebno da Vaa Prejasnost izda naredbu kako bi im bila dodijeljena neka od crkvi u kojoj bi vrili svoje propovijedi. (Izbor Miroslava Veneciji) Bertoe iz Dravnog arhiva u

DOBA SEOBA: Karta Istre (gravura iz djela 1 Danssona Atlas novus, Amsterdam 1646.)

Obitelji popa Jovana i fra Porube

Kako se u Istru doseljava u pretenom broju sluajeva u vremenima veih vanjskih i unutranjih drutvenih potresa, poznata grada o doseljavanju pravoslavnih svjedoi o ljudima punim bijede, loe obuenim i bez iega na velikoj hladnoi, u loem stanju i bolesni(h), koji trpe oskudicu, koji sa sobom nose samo gole ivote. To su svjedoenja iz Poretine 1611., s imanja Opatije sv. Mihovila nad Limom 1623., itd. To su skupine koje starosjedioci doivljavaju kao barbarski svijet, eljan da se doepa oranica i vinograda koje su drugi obradili... Za razumijevanje prirode vjerskih odnosa u tradicionalnim ruralnim ambijentima vani su primjeri konfesionalnog polariziranja naseljenikih skupina koje zajedniki prelaze dugotrajni, iscrpljujui i pogibeljni put do Istre i konfrontiraju se u samoj kolonizaciji: Sauvali su se, primjerice, podaci o naseljivanju 14 pravoslavnih porodica koje je iz Mrkojevia doveo u Istru pop Jovan potkraj 1622. Dole su zajedno s 12 porodica iji je glavar bio franjevac Poruba. Mletaki su ih rektori pokuavali smjestiti na opinskim podrujima Novigrada i Umaga, ali se tome estoko oduprlo starosjedilako stanovnitvo, a takoer i biskup novigradske dijeceze. Poslije jo jednoga neuspjelog pokuaja da ih naseli u blizini Porea, pronaena je zaputena i neobraena zemlja u Juralu, nedaleko od starog i tada ve veoma oteenog i polunaputenog srednjovjekovnog katela Dvigrada. Kolonisti su opskrbljeni alatom i materijalom za gradnju kua. U izvjetaju raporskoga kapetana ostalo je zabiljeeno da su poeli kriti umu kako bi

stvorili zemlju za obraivanje. No, tada je u toj, dotad kompaktnoj grupi, dolo do rascjepa: obitelji fra Porube odvojile su se od onih popa Jovana, 'tvrdei da ive po katolikom obredu, dok su ostali pravoslavni i da nikad ne bi mogli zajedno opstati u slozi'. Katolika je grupa tada premjetena u Poretinu, dok je srpska/crnogorska ostala u Juralu. U toj je sredini u kojoj dominira venetski i stari hrvatski akavski sloj, te doseljenici iz prijanjih seoba ova grupa iz Mrkojevia bila podvrgnuta initeljima akulturacije, pa se postupno stopila s ostalim itelj stvom (Miroslav Bertoa).

Tragedija bokeljskih hajduka

Epizode srpsko/crnogorske kolonizacije nastavljaju se 1630.-1632. (poslije epidemije kuge), 1633.-1634., 1637., 1651., 1657., 1658., 1663,... U vie sluajeva takve pravoslavne skupine ne izdravaju u Istri, traei druga stanita, kao to to radi i skupina glavara Nikole Jovanovia iz Obrovca s 32 porodice i oko 200 dua, koja u Istri dobiva i zemlju i orue za rad i itarice za hranu i sjetvu, ali se u Istri zadrava tek od 23. kolovoza do 6. studenog 1625., da bi se potom potajice prebacila na posjed Zrinskih u Li, privuena veim grof ovim povlasticama. Prema jednom drugom, teko provjerljivom izvoru, oko 2000 kolonista, optereenih pritiscima starosjedilaca, nobila iz gradskih vijea i rektora vratilo se u turski kraj iz kojega je i poteklo. Tragina je epizoda naseljavanja bokeljskih hajduka u Puli, 1671.-1675. godine, koje Miroslav Bertoa veinom identificira kao pripadnike srpskoga etnosa. Sedamsto naseljenika nadviuje u to vrijeme starosjedioce, kojih je tada u Puli eststo! Tekoe s podjelom zemlje, kao i druge tekoe suivota sa starosjediocima, pretvaraju se u fizike obraune, silovanja, ubojstva, otmice. Istodobno, febrozna epidemija, koja izbija ljeti 1671. godine, samo u jednom valu odnosi dvjesta hajdukih dua... U finalu, preivjeli bjee u Dalmaciju. Dakle, osim u Peroju, nigdje u Istri nema ukorijenjivanja srpsko/crnogorskih zajednica. Meutim, iako se pohrvauju, one u istarsko bie unose dio svojeg etnosa i svoje kulture, kao to istie Miroslav Bertoa.

Hrvatstvo i srpstvo Dalmacije

letaka vlast u Dalmaciji u toku itava razdoblja od 1420. do 1718. godine jedva da bilo kada ima ambicija prijei preko obronaka Velebita i Dinare. Na istonoj obali Jadranskoga mora kontinuirano joj je jedino vano suzbijati turske nasrtaje na gradske distrikte du morske obale, tj. vezu s Levantom, s glavnim izvoritem njezine moi. Njezin interes za unutranjost Balkanskoga poluotoka trajno je marginalan, a time i oprean interesima njezinih dalmatinskih podanika, koji iz raznovrsnih stalekih, etnikih i kulturnih perspektiva takoer iskazuju trajne interese za hrvatske i srpske, dalmatinske, ilirske i slovinske prostore preko planinskih obronaka. Jurju igoriu ibenaninu, hrvatskom humanistu iz 15. stoljea, piscu spisa De situ Illyriae et civitate Sibenici (O smjetaju Ilirije i o gradu ibeniku)

STANJE SVIJESTI STVORENO DUGOTRAJNIM SEOBAMA: Hercegovina kao Turkisches Dalmatien (Turska Dalmacija)

iz 1487. godine, Dalmacija je najuglednija meu ilirskim pokrajinama, a za Iliriju kae, navodei prethodno razgranienja mnogih antikih pisaca: .. sada pouzdano znam, Ilirija sa sjeverne strane ima Ugarsku, sa zapada Furlaniju, s istoka obalu Crnoga mora, a s juga Makedoniju. igorievo junoslavensko obzorje slijede i mnogi drugi umovi, razliitih duhovnih domaaja i epohalnih dvojbi, iz gotovo svih komuna Mletake Dalmacije, koji u svojim oblikovanjima shvaanja ilirstva, slovinstva i dalmatinstva u posljednjem na vrlo razliite naine razluuju hrvatstvo i srpstvo, kao to to u 17. stoljeu rade i Ivan Lui (Lucius) i Franjo Difnik, a i mnogi drugi i prije i poslije. Istiui jedno, Difnikovo shvaanje, koje je neposredno ovisno o Luievu iz njegovih De Regno Dalmatiae et Croatiae Libri Sex (0 Kraljevstvu Dalmacije i Hrvatske...) (1666.), inimo to zato da bismo istakli da je u suvremenika duboko ukorijenjena svijest i o hrvatstvu i srpstvu Dalmacije, dakako, u rimskim ili nekim drugim granicama, ponajmanje mletakim. Tom je istom Difniku Primorje ili Krajina, prostor od Cetine do Neretve, pokrajina u sastavu Hercegovine, zvane kneevina svetog Save, dok je njegovu neto mlaem suvremeniku fra Miji Radniu, vizitatoru pokrajine Bosne Srebrene 1684. godine hercetvo sv. Save, kako ga sam imenuje, prostor od Gacka u dananjoj istonoj Hercegovini do Graaca u Lici, oigledno kao jedinstvena morlaka cjelina, neovisno o dravnim granicama. Nasuprot tome, na jednoj je njemakoj karti s poetka 18. stoljea isti taj prostor koji fra Mijo Radni shvaa kao Hercegovinu Turkisches Dalmatien (Turska Dalmacija). Teko da ta karta ne izraava i stanje svijesti stvoreno dugotrajnim seobama u itavu tom hercegovako-dalmatinskom ambijentu, u kojem se toliko isprepliu i etnosi i vjere da se strogu istraivau i danas ini da je u brojnim istraivakim pitanjima u vezi s povijeu Hrvata i Srba u Dalmaciji u toku itava toga razdoblja od 15. do 17. stoljea, poslije svega to je historiografski stvoreno, najbolje vratiti se na poetak, tj. izvorima, dakako, s novih metodolokih ishodita. (Ohrabruje to je sve vie pristalica takva uvjerenja na obje strane.)

U ZAPADNOM DIJELU HRVATI. ISTONO SRBI

U kasnijem opadanju Rimskog Carstva pod Heraklijem St. pod najezdom barbarskih naroda, oko 636. god. poslije Krista, osvojili su je Slaveni zvani Hrvati i Srbi, koji su razruili nekada slavne graove Salonu i Epidaur (na ijim ruevinama je kasnije bio sagraen Dubrovnik, kao to su preostali salonitanski graani nastanili Split, nekada palau cara Dioklecijana, u koju se on elio povui nakon to se odrekao upravljanja Carstvom). Hrvati su zagospodarili zapadnim dijelom Dalmacije, to se protee od rijeke Arsije do Tilurija, sada Cetine, te do livanjskog okruga, nazvavi je svojim imenom Hrvatska, dok je istoni dio ostao u posjedu Srba, nazvan i Srbija. Staro ime Dalmacije zadrali su samo gradovi Zadar, Trogir, Split i Dubrovnik s okolnim otocima, dok su ostali jo uvijek pod upravom oslabljenog Istonog Carstva ostali podloni vlasti (onih Srba posebno nazvanih) Neretljani, (Franjo Difnik, Povijest kandijskog rata u Dalmaciji, Split 1986.)

VLAKE MOLBE U MLETAKOM SENATU 1669.

Meutim je u prosincu stigao u Zadar novi generalni providur Antonio Barbaro, a njegov prethodnik Priuli otputovao u Veneciju, povevi sa sobom nekoliko hajdukih i vlakih starjeina. Ovi su, to su ve ranije traili od Senata posredstvom istoga Priulija, zahtijevali da im se dadu u feud najznaajniji gradovi i mjesta to ih je dravna vojska oduzela Turcima u Dalmaciji. Osim toga su traili da im se dodijeli u nadlenost i pravo suenja ne samo u graanskim sporovima, nego i u krivinima, zadravi pravo albe na vrhovnom sudu. Smatrajui Senat da nije vrijeme da se tako nepriline molbe otvoreno odbiju, dao im je na znanje da su se uistinu mogli uvjeriti u odlinu naklonost Republike prema njihovim zaslugama, to je do sada potvreno dokazima; da e i njihovim sadanjim molbama Senat posvetiti duna razmatranja i poduzeti odgovarajue odluke u nakani da ih to vie utjei kao podanike dokazane odanosti i vjernosti. Dali su im da se podijeli odreena koliina ita i, poklonivi im nekoliko zlatnih lanaca, nagovorili su ih da otputuju. (Franjo Difnik, Povijest kandijskog rata u Dalmaciji, Split 1986.)

HRVATSKO-SRPSKA PROIMANJA U DALMACIJI: Fortezzin pladanj (lijevo); ibenik, druga polovina 16. stoljea - tri sredinje scene u vezi su s kosovskom bitkom: jedna od njih (gore) prikazuje na zajednikoj veeri uoi bitke ura BrankoviaGeorgius Despota, koji vlada kao despot od 1427. do 1456., i Miloa Obilia, to svjedoi o slojevima kulturnih proimanja srpskih i hrvatskih

Vrlo jaka kulturna proimanja

Iz perspektive povijesti srpskog naroda u Hrvatskoj najspornije je istraiti to se dogaa u kontinentalnom zaleu Zadra, ibenika i Splita u toku najteega razdoblja povijesti Dalmacije koje povezuju turski ratovi s Hrvatskom i Ugarskom do pada Klisa 1537. godine i mletako-turski ratovi 1463.-1479., 1499.-1502. i 1537.-1540. Bez toga je nemogue razumjeti i duhovna strujanja u gradovima na obali u toku itavog razdoblja od 15. do 17. stoljea. to, naprimjer, u perspektivi hrvatsko-srpskih proimanja u Dalmaciji u toku toga razdoblja znae scene u vezi s kosovskom bitkom na prekrasnom pladnju koji u drugoj polovini 16. stoljea izrauje ibenski majstor Oratio Fortezza, imajui u vidu i etnodemografske procese i transfere kulturnih vrijednosti, ideologija itd.? Za razliku od prostora banske Hrvatske i Slavonije u tom razdoblju, u Dalmaciji su kulturna proimanja izmeu Hrvata i Srba vrlo jaka, iako su vjerske iskljuivosti vee, a srpski etnos u demografskom smislu razmjerno slabiji prema hrvatskom. Tvrdnja vrijedi i za morlaku i za primorsku Dalmaciju, dakako na razliite naine. Komparativnom analizom sistema kulturnih vrijednosti razliitih slojeva u obje etnike zajednice, koju doista nee biti jednostavno napraviti, ipak je ne-

sumnjivo mogue otkriti tajnu toga fenomena. A tajna je vjerojatno u interkulturnosti, ne samo etnikoj, nego i urbano-ruralnoj, puko-elitnoj. U itavu tom prostoru puka kultura je izuzetno bogata i u srpskoj i u hrvatskoj tradiciji, a ona je u neprestanoj duhovnoj komunikaciji s urbanom i elitnom kulturom u primorskom pojasu. Komunikacija je dodatno ubrzana uestalou demografskih promjena u morlakom prostoru nasuprot razmjernoj stabilnosti urbanih struktura, u kojima se u duem trajanju kumuliraju kulturne vrijednosti. Meutim, kada su srpsko-hrvatska proimanja u vidu, osobito u kulturnoj sferi, ali ne samo u njoj, vana je i komunikacija du istone obale Jadranskoga mora izmeu Mletake Albanije i Mletake Dalmacije, koja u njima takoer posreduje.

Zajedniki epski ciklus

Iako Mletaka Republika ustrajno nastoji izbjei ratove s Turskim Carstvom, njezina bilanca se ne razlikuje sutinski od ugarsko-hrvatske ili habsburke. Ona ratuje 1463.-1479., 1499.-1502., 1537.-1540., 1570.-1573., 1645.-1669., 1684.-1699. i 1715.-1718., s tim to su Srbi tek od kandijskog rata (1645.-1669.) njezini masovniji, morlaki podanici. U tom uskokom i hajdukom ratovanju u prostoru od Ravnih kotara do Boke Kotorske, od mora do prilaza Sarajevu, u masovnim pregnuima i junakim podvizima stvoren je epski ciklus koji pripada i jednom i drugom narodu i koji je jedan dugotrajni rat stranih sila u junoslavenskom prostoru pretvorio u motiv vlastite povijesne autoidentifikacije. Taj ciklus otkriva i najvei broj serdara, harambaa i barjaktara, ali i obinih hajduka i uskoka (Radovan Samardi). Iako instrumentalizirani, hajduci i uskoci, od kotarskih do bokeljskih, otkrivaju sami sebe u svojim novim ljudskim, povijesnim mogunostima, ali i suoavaju se sa svojim iluzijama o oslobodilakim ogranienjima svoga napora, kao to svjedoi i Difnikov fragment o slomu iluzija glavara u Veneciji. Svijest o takvu slomu ipak ne dopire do epike jer epsko izraavanje nije kritiko miljenje, ali imena Vuka Manduia, Janka Mitrovia, Ilije Smiljania, Stojana Jankovia, kao i vie drugih, u oblikovanju puke svijesti i u Srba i u Hrvata imaju programatski smisao sve do preporodnih vremena u 19. stoljeu. Osim toga, dok se u prethodnom razdoblju u gradovima u granicama Mletake Dalmacije s vremena na vrijeme i od mjesta do mjesta moe uoiti Srbe u mletakoj slubi, osobito vojnoj, kao to je to sluaj u ibeniku 1592. godine s jednom takvom skupinom konjanika koji brane grad i naa mjesta (Marko Jaov), poslije kandijskog rata oni su inilac koji unutar dravnih granica izravno utjee i na politiku i privrednu, kao i na vojnu ili konfesionalnu situaciju.

Mletaki podanici
Novi srpski i hrvatski podanici Mletake Republike u zadarskom podruju, tada najprostranijem mletakom posjedu na istonoj obali Jadranskoga mora, imaju i poslije zakljuenoga mira obavezu da daju krajine u sluaju rata, ali su brojna pitanja njihova socioekonomskog statusa otvorena, to vie to se izdvojeni gornji sloj novih podanika u Ravnim kotarima suoava s gradskim interesima u prostoru koji mu i prirodno gravitira. Mletaka Republika, koja nikada ne naputa svoju politiku ogranienih ratnih sukoba na istonoj obali Jadranskoga mora i koja svoj odnos prema kontinentalnoj unutranjosti Dalmacije uvijek prelama kroz prizmu komunalnih vidokruga (od ega e ogranieno odstupiti tek u 18. stoljeu), u svome obrambenom sistemu poslije kandijskog rata dvoumi se i na novim steevinama u sjevernoj Dalmaciji izmeu tradicionalnih ernida (uvjetno: domobranstvo) i krajikog sistema koji bi bio primjereniji potrebama morlakih zajednica. U tom su smislu mogunosti usporedbe s istodobnim krajikim sistemom Hrvatske i Slavonske krajine vrlo ograniene. Ona se javlja tek poslije rata 1684.-1699. godine.

Pravoslavlje i katolika obnova

urska osvajanja u srpskom i hrvatskom etnikom prostoru u toku 15. i 16. stoljea kronoloki se podudaraju s vjerskim pokretima irom evropskoga kontinenta, nerazluivim od globalnijega procesa stvaranja nove slike svijeta. Time se uslonjavaju vjerski odnosi, koji nikada ni u prethodnom, srednjovjekovnom razdoblju nisu jednostavni. Tako recentna Istorija srpskog naroda, I (Beograd 1982.) istie rimsko/latinsko pokrtavanje Srba poslije seobe na Balkanski poluotok, prema kazivanju Konstantina VII. Porfirogeneta, kao i neke pretpostavke o potonjim zbivanjima s tim u vezi: O misionarskoj delatnosti medu Srbima i najranijoj hrianskoj crkvenoj organizaciji nema podataka iz tog vremena. Kako je Vizantija u vreme cara Vasilija I imala pristup do Srbije samo iz svojih uporita na Jadranu, moguno je da su misionarski rad obavili svetenici iz primorskih crkvenih centara u kojima je bogoslubeni jezik bio latinski. Otuda je u staroj hrianskoj crkvenoj terminologiji primetan romanski uticaj.

U sjeni ekspanzije islama

U svakom sluaju izvjesno je da su u dugom vremenskom razdoblju od doseljenja do kraja 12. i poetka 13. stoljea Srbi izmeu crkvenog Zapada i Istoka. Uostalom, ni potonje, nemanjiko, srpsko pravoslavlje nije mogue shvatiti ako se previa da je Srbija iz istone perspektive Zapad, kao to je istodobno i Hrvatska iz zapadne perspektive Istok, to najupeatljivije dolazi do izraaja u slavenskoj liturgiji. Heretika vjerovanja iz perspektive jedne i druge kranske crkve, potiskivana i s istoka i sa zapada, a tako ukorijenjena u bosanskom prostoru, uveliko suavaju prostor susretanja pravoslavlja i katolianstva u predturskom razdoblju. U srpskom i hrvatskom prostoru jedno se izravnije suoava s drugim s pomaknutim teitem iz srpskog u hrvatski etniki prostor, ali u sjeni ekspanzije islama i u prostoru pravoslavlja i u prostoru katolianstva, koja u stopu prati ekspanziju Turskog Carstva. Jo je jedan proces vrlo uoljiv, paradoksalan iz evropske perspektive. Dok se katolianstvo u kontinentalnim razmjerima iri poslije Firentinske unije (1439.), u etnikom prostoru Hrvata i Srba u drugoj polovini 15. i u toku 16. stoljea iri se pravoslavlje. Ono se prije svega iri masovnim pomicanjima pravoslavnih vjernika s istoka prema zapadu (pojednostavljeno, metaforiki reeno), a u manjoj, premda ne sasvim marginalnoj mjeri, i s prelascima s katolianstva na pravoslavlje u granicama Bosanskog paaluka. Dodue, kako u toku 14. i 15. stoljea ima i prevjeravanja u obrnutom smjeru, prije svega u Dubrovakoj Republici i na mletakim posjedima, izvjesno je da u itavu razdoblju od 14. do 16. stoljea, ali i poslije, u 17. stoljeu, uistinu nema prostora za danas toliko stereotipizirana izjednaavanja etnike i konfesionalne pripadnosti u razdoblju koje razmatramo.

Jo vee tekoe prouzrouje promjena odnosa izmeu katolianstva i pravoslavlja u hrvatskom prostoru do koje dolazi s katolikom obnovom openito poslije Tridentskog koncila (1545.-1563.) i koja svoj puni zamah dobiva u 17. stoljeu, dakle, u isto vrijeme u kojem openito slabi utjecaj Srpske, Peke patrijarije i u Turskom Carstvu poslije vraarskoga spaljivanja motiju sv. Save (1594.), u razmjerno kratkom razdoblju poslije obnove Patrijarije (1557.). Time se otvara proces koji ne samo da e trajati u toku itava 17. stoljea, nego koji i uvjetuje strateku, dalekosenu odluku o seobi 1690. godine, koju donosi Arsenije III. arnojevi (Crnoj evi).

Sve vie pravoslavnih Srba

U itavu tom razdoblju, u kojem je i srpsko pravoslavlje sve upuenije otvarati se prema katolianstvu, u Bosanskom paaluku dijelom se zbiva i franjevaka rekonkvista koja preteno zahvaa nove seobene valove u pravcu zapada, dok u Hrvatskoj itavo 17. stoljee traje u sutini bezuspjean pokuaj uvoenja srpskopravoslavnoga ivlja u uniju, tj. prelaska u Grkokatoliku crkvu. Inspirirana Brest-Litovskom unijom (1596.), kao sastavnim dijelom politike crkvene obnove, Katolika crkva u Hrvatskoj suoava se s istim izazovom u toku dugog rata (1593.-1606.), s kojim se znatno poveava broj pravoslavnih Srba u ostacima ostataka. Izvan tog procesa nemogue je razumjeti i odluku hrvatskih stalea o iskljuivom priznanju katolike vjere unutar granica Kraljevstva (1608.), iako neposredni povod odluci, a nesumnjiva je i njegova vanost, dolazi s ugarske, protestantske strane. U toku 16. stoljea ne umnoavaju se samo Srbi u Hrvatskoj, nego i srpsko pravoslavlje, unato tome to brojni pojedinci i malobrojnije skupine, manje-vie spontano, neizbjeno prihvaaju katolianstvo. Ve u sluaju izolirane (tj. nenaslonjene na granice Bosanskog paaluka i Dabrobosanske mitropolije), ali vee skupine umberakih Srba proces crkvenoga sjedinjenja, kako se kae katolikom terminologijom, ili unijaenja, kako se kae srpskopravoslavnom, traje do 1750. godine, a i tada je arbitrarno, vojnom silom okonan. Turska represivna politika prema Pekoj patrijariji potkraj 16. stoljea uvjetuje da na Srbima gue naseljenu Slavonsku krajinu izmeu 1578. i 1588. prebjegava dabrobosanski mitropolit Gavrilo Avramovi, kojem srpska tradicija pripisuje i osnivanje manastira Mare (izmeu azme i Ivania), a 1595. i poeki episkop (mitropolit) Vasilije. (Radoslav Gruji)

Maranska eparhija i njezini episkopi

Prvi je srpski vladika u Hrvatskoj Simeon, koga najprije rukopolae korintski mitropolit Kozma u uru, u Ugarskoj (1607.), potom patrijarh Jovan (1609.), dajui mu sineliju kojom ga postavlja za episkopa v oblasti zapadnih stran, Vretanija glagolju, a to se tada odnosi na prostor od Primorske krajine do ura i Komaroma u Ugarskoj, na Dunavu. Meutim, vladika Simeon postaje 1611. godine grkokatolik, poloivi ispovijed vjere u Rimu, na to ga papa Pavao V. posebnim breveom postavlja za episkopa platenskog, sa sjeditem u Mari, a Radoslav Gruji istie i episkopa rascianae gentis. Kraljevsku potvrdu dobiva 1612. godine, od Ferdinanda II., kao episkop svidniki. Fedor Moaanin sugestivno saima situaciju Maranske eparhije i njezinih episkopa u 17. stoljeu: Maranska episkopija od svoga postanka stoji u vezi s Pekom patrijarijom. Ali episkopi, poevi sa osnivaem episkopije Simeonom, priznaju uniju sa katolikom crkvom i zagrebakog biskupa za svoga crkvenog starjeinu. Simeon se odluio za taj korak iz vie razloga. Prvo, bez pristajanja na uniju ne bi mogao dobiti carsku potvrdu, a u materijalnom pogledu zavisio je od zagrebakog biskupa, koji mu je kao unijatu ustupio maranski posjed. Zagrebaki biskup zadovoljio se u prvo vrijeme formalnim priznanjem unije, nadajui se da e zaobilaznim putem ostvariti svoja prava zemaljskog gospodina nad vlasima koji su sjedili na njegovim imanjima. Uskoro se, meutim, pokazalo da se tim putem ne moe nita postii, jer su Srbi vrsto stajali uz pravoslavlje.

S J E D I T E EPISKOPA UNIJATA: Manastir Mara (rekonstrukcija prema izvoru iz 1775.; rukopis u bjelovarskom muzeju)

'Statuta Valachorum' i druge privilegije uvale su se u manastiru Mari, pa krajinicima nije moglo biti svejedno tko ih uva. Izbor vladike zavisio je od kaluera, vojvoda i drugih istaknutih Srba, koji su ga zajedniki birali. Unijat za vladara i biskupa, episkop je za kaludere i krajinike morao biti dobar pravoslavac, sve da je i bio iskreno naklonjen uniji. I tako se kroz vei dio XVII v. povlai udna situacija. Kandidati za vladiku izdaju se za gorljive katolike dok im je potrebna vladareva potvrda. Kako koji stekne potvrdu, postaje ponovo 'shizmatik', iako ne prekida sve odnose sa zagrebakim biskupom. Tako episkop Gavrilo Mijaki pie 1668. zagrebakom biskupu Borkoviu da je voljan sudjelovati u procesiji na praznik Kraljevo i kae: 'Po vsud sam hodil na procesiju, kadir sam godir bil i u Rimu i vsugder, zato ne bi i tu hodil. Znamo da je jedna vera i jedan bog.' Poslije uzaludnih nastojanja da provede stvarnu uniju, zagrebaki biskup nastoji da se Maranska episkopija ukine. To nailazi na otpor dvora. I dvor bi htio da Srbe privede uniji, ali na mnogo obazriviji nain, jer ne eli da zbog crkvenih stvari riskira bunu meu krajinicima. Posljednji episkop maranski, koji je samo formalno bio unijat, bio je spomenuti Mijaki (1663-1670).

Buna pa seoba
vrsto povezan sa Zrinskima, a prema jednom izvoru Mijaki prima bana Nikolu Zrinskog za sina i on njega za oca, vladika je poslije sloma urote zatoen i umire u tamnici. Na pokuaj da prvi pravi unijat doe za episkopa (Pavle Zori), vjernici reagiraju bunom 1672. godine... Dalji pokuaji crkvenih i vojnih vlasti da je uvrste presjeeni su velikom seobom Srba 1690. godine, u toku bekog rata, nadasve prelaskom patrijarha Arsenija III. u zemlje pod habsburkom vlau. Vjerske povlastice koje Srbi u Habsburkoj Monarhiji poslije toga dobivaju sutinski su vaan inilac u itavu razdoblju do njezina sloma 1918. godine. Problemi unijaenja/crkvenoga sjedinjenja otvoreni su i u Mletakoj Dalmaciji, ali su uveliko drugaije prirode. Od 1576. godine Mletaka Republika ima grkoga episkopa u Veneciji, titularnoga filadelfijskog arhiepiskopa, posveena u Carigradu, koji takoer priznaje i crkveno jedinstvo. Grke parohije se odravaju u Zadru, ibeniku i na Hvaru. U njima sporadino ima i Srba. Situacija se stubokom mijenja kandijskim ratom, kada nekoliko hiljada Srba-morlaka postaju podanici Mletake Republike. Oni koji ostaju dijelom prelaze u rimokatolianstvo, a dijelom se suoavaju s unijom/crkvenim sjedinjenjem, koje podrava i Republika, prije svega zbog krajnje odbojnosti prema mogunosti da Srbi ostanu u crkvenoj jurisdikciji Dabrobosanske mitropolije Peke patrijarije. O uniji episkopa Epifanija Stefanovia 1. studenoga 1648., u Viru (Pontadura), i o petnaest krkih kaluera, rasprava meu povjesniarima crkve jo je otvorena. Dvojbe nema da su njezini uinci krajnje ogranieni. Uostalom, rimokatolika hijerarhija u Mletakoj Dalmaciji u itavom tom razdoblju krajnje je suzdrana prema grkokatolianstvu i preferira prelazak s pravoslavlja na rimokatolianstvo. Prema prihvatljivoj procjeni Mile Bogovia, od pedeset tisua stanovnika Dalmacije 1650. godine pravoslavnih je pet do sedam tisua, a od osamdeset tisua 1685. godine deset do trinaest tisua. Otvoreno je pitanje koliki su tada razmjeri prelaska s pravoslavlja na katolianstvo u Dalmaciji jer vatikanska graa koju posljednjih godina objavljuje Marko Jaov tek treba biti monografski vrednovana.

Srbi u Turskoj, Slavoniji i Srijemu

oliko god bio izvjestan kontinuitet srpskog etnosa u ovom prostoru iz predturske perspektive, njegova demografska masa naglo se poveava s turskim osvajanjima. Prema istraivanjima Nenada Moaanina, povjesniara turskoga razdoblja u Slavoniji i Srijemu, oko 1570. godine izmeu Ilove i Zemuna ivi oko 175.000 osoba u oko 26.000 domova, u kojima je oko 42 posto Srba, 34 posto Hrvata, 20 posto Muslimana i etiri posto Maara. Osim u Srijemu, Srbi su uoljiviji u podunavskim gradovima uzvodno do Osijeka (u kojima su veina ili dio kranskog stanovnitva), a najuoljiviji su, kao gotovo jedino stanovnitvo, u zapadnom, krajikom prostoru izmeu Save i Drave. Srpske su skupine u Poetini, Povuju, u istonom dijelu osjekoga kadiluka. Srba ima u gradovima i izvan podruja njihove vee koncentracije. Obilje naselne zemlje u Slavoniji utjee i na promjene u vlakoj privredi. Ve u to doba nije neuobiajeno da se vlasi bave vema ratarstvom nego stoarstvom, a da to ne ugroava vlaku socijalnu strukturu. Dapae, vlaki knezovi i primiuri kao takvi participiraju i u sistemu turske uprave. Znatni drutveni slojevi Srba u Slavoniji i Srijemu sudjeluju u sistemu turske moi. ajkai jednostavno prelaze iz jedne slube u drugu, to im osigurava njihov presti. Martolokih mahala, nevjernikih etvrti ima u vie gradova. Uz spomenute seoske i nahijske starjeine ima ak i neto Srba spahija. Ono to se u Slavonskoj krajini s druge strane granice teko zbiva, na turskoj strani je pravilo. Pomicanjem granica u 16. stoljeu pogranino stanovnitvo, uveliko vlako, gubi svoje statusne povlastice i postaje raja. Do kraja 16. stoljea oko 80 posto slavonskih i srijemskih Srba su u rajinskom statusu. Zanimljivo je u komparativnoj perspektivi da u toku 16. V J E R A I KULTURA: etveroevanelje (kraj 16. stoljea stoljea nema kuluka kao podlonike obaveze, koji e se umjereno javiti u - poetak 17. stoljea)

drugoj polovini 17. stoljea u srednjoj Slavoniji. Desetina (uur) ostaje nepromijenjena, ali se zato izrazitije mijenjaju novana podavanja, filurije, haraa, dizije, koja se daju dravi. Dizija se s financijskim reformama diferencirano plaa. Vlasi u 16. stoljeu, osim vojne slube, duguju i vlaki porez filuriju, koji iznosi neto manje od dva dukata. Potkraj 16. stoljea dabine se openito poveavaju, a kada konkretnije budemo poznavali proces pretvaranja vlaha u raju, koji je nesumnjivo u vezi sa seobama s turske strane u Slavonsku krajinu, moi e se odgovoriti i na neka neotvorena pitanja. Koliki je udio, naprimjer, u seobama preko granice s istoka na zapad srpske raje u Slavoniji koja je izgubila vlaki status na turskoj strani i seobom tei da ga obnovi na habsburkoj? To i vie drugih pitanja s time povezanim tota moe objasniti u vezi sa zbivanjima u Slavonskoj krajini u 17. stoljeu.

Srpski trgovci posrednici

Treba imati u vidu da turske vlasti u Slavoniji podravaju razvoj ovarstva i svinjogojstva, dakako, u stimulativnom smislu, jer je teite politike oporezivanja na desetini od ita i vina. Budui da takse na stoku ne optereuju rajinske obaveze prema spahijama vie od sedam posto, moe se zakljuiti da raja u stabilnijim vremenima u tom prostoru ne ivi loe. Dakako, unutranji i vanjski poremeaji uveliko mijenjaju takvo stanje.

POREZNA ZADUZENDA MANASTIRA KRUEDOL

Manastir Kruedol, blizu spomenutog sela Kruedol Pustoselina Topola s pustoselinom Zovalj, kom. 2 Vinogradi u granicama sela Neradin, kom. 2 Vinogradi blizu spomenutog manastira, kom. 4 Dezero Kovalik blizu varoi Karlovci, kom. 1 Spomenute pustoseline, vinograde i jezero otprije su drali monasi ovog manastira. Ali, zato to su drali bez tapije, na temelju uzviene zapovijedi koja je prispjela tim povodom, ove su im pustoseline, vinogradi i jezero predani u tapiju. Poslan je ovjek radi toga da im se opet proda manastirske zgrade, podignute prije carskog osvojenja, te je sa znanjem kadije dravi predano 32.000 osmanskih aki. Kao protuvrijednost desetine i poreza gore spomenutih pustoselina, vinograda, drugih zemljita, posjedovanja stoke zavedeno je u starom defteru da se posjedniku zemlje plaa svake godine tisuu aki odsjekom. Sada je prema novom defteru ustanovljeno da njihove mukate (tj. dobra na koja se plaa odsjekom) mogu podnijeti povienje od tisuu aki, pa neka ubudue plaaju kao zamjenu za sve svoje desetine i poreze po starom obiaju svake godine u gotovu po dvije tisue aki. Prihod od zamjene za desetinu: 2000. (Opirni defter Srijemskog sandaka iz vremena vladavine Selima II. Vjerojatno 1568. Izbor Nenada Moaanina prema Bruceu McGowanu, 1983.)

RADOSAV. SIN MI3ANOV. POSTAJE MARTOLOS

Nahija Mitrovica u sandaku Srijem; selo Markovci; Mijan, sin Radie, martolos Kako je izvijestio sandbakbeg, ovaj je Radosav roeni sin spomenutog pokojnika, a berati koji se nalaze u njegovim rukama nesumnjivo su berati njegova oca prema svjedoenju pouzdanih (ljudi). Budui da je ovaj Radosav zatraio da bude upisan kao martolos spomenutog sela uz uvjet da sa oprostom od desetine i poreza te divanskih i obiajnih nameta na batinu koju je drao njegov pokojni otac Mijan Radiin vraa odbjeglu raju reenoga sela, naseljava je i izvana dovodi nomade radi obraivanja i oivljavanja zemlje - a ovi su martolosi zadueni da kad ustreba idu na vojni pohod i prikupljaju dobro carsko, slue u drugim prilikama i hvataju u umama spomenutog sandaka haramije i druge razbojnike, te su, dok na utvreni nain slue bez mane, oni sami i drugome kao raja neupisani im sinovi i braa to s njima ive osloboeni haraa, ispende, desetine, poreza, divanskih i obiajnih nameta postavljen je kao martolos na mjesto svoga pokojnog oca Mijana i izdana mu je potvrda na asni berat. (god. 1592/1593.) (MHan Vasi, Martolosi u jugoslovenskim zemljama pod turskom vladavinom, Sarajevo 1967. Izbor Nenada Moaanina)

SEOBE I GRANICE: Karta hrvatskih zemalja potkraj 17. stoljea i na poetku 18. stoljea

Od sedamdesetih godina 16. stoljea, usporedo s razvojem gradova, umnoava se i urbano srpsko stanovnitvo trgovci i obrtnici. Obino je u manjini prema muslimanskom, a u veini prema ostalom kranskom u Srijemu i istonoj Slavoniji do Erduta, ali ga, manje ili vie brojnoga, ima i drugdje. Izrazit su izuzetak Karlovci, koji broje oko petsto gotovo iskljuivo srpskih kua, ukljuivi i vrlo razvijene zanatske, poput zlatarskih, svilarskih... Prema recentnim istraivanjima Slavka Gavrilovia, u trgovini izmeu Turskog Carstva i Ugarske u 17. stoljeu uveliko posreduju srpski trgovci, nerijetko s velikim opsegom poslova. Oni u irem prostoru zamjenjuju dubrovake trgovce, kao to istie i Nenad Moaanin.

0 VLASIMA U POGRANINOM VILAJETU

Spomenuti vlasi stanuju u pograninom vilajetu na pustoselinama koje su poimence upisane i obrauju ih. Neki se bave zemljoradnjom, a neki napasaju svoja goveda i ovce. Ako se u defter uvede da se kao protuvrijednost za zemljoradnju i porez na stoku prema vlakom obiaju u drugim vilajetima odreuje osamdeset i tri ake na svaku kuu, oni e biti obvezani na uvanje i nadzor nad ovim pograninim krajevima i na slubu kad osvane carski ferman. Sada je ovo pogranini vilajet, i kad ne bi bilo ovih vlaha ne bi ga se moglo naseliti - a ima i puteva kojima prohode nevjerniki lupei. Za naseljavanje je vilajeta potrebno i korisno da oni nastavaju to mjesto. Kad je sandakbeg podnio ovaj izvjetaj podnoju uzvienog prijestola, odreeno je od svake kue osamdeset i tri ake vlakog poreza. Ako osim ovih izvana doe raja, neka se ne prima u vlaki red: neka se poalje nazad na svoja mjesta, a na ovakva mjesta da se ne alje. Krivi e biti sandakbezi. Kad je ovako zapovijeeno, zavedeno je u novi defter. (Opirni defter Poekog sandaka iz 1545. Odredba o vlasima nahije Drenovac Voinski Drenovac. Izbor Nenada Moaanina iz BasbakanHk Arsivi, Istanbul)

U lokalnoj trgovini znatan je udio seljatva, ukljuivi i srpskog, jer zakonski nije ograniavana, a nesporno je postojanje agrarnih vikova, bar u nekim razdobljima. U vlakom sluaju, osim regularne trgovine uvijek valja imati na umu i ratnu privredu, kao to su pljake, otmice i si. s druge strane.

Izvorita vjerskih napetosti

U mirnijim vremenima interkonfesionalni i interetniki odnosi su stabilni, prema istraivanjima Nenada Moaanina. Gradsko stanovnitvo je i u Slavoniji i Srijemu razdvojeno po posebnim mahalama, ali u svakodnevnici ima raznovrsnih oblika proimanja. Represija vlasti i vojske, kao i vjerski pritisci, stvarali su protumuslimanska raspoloenja, a djelatnost katolikih vizitatora, uvoenje gregorijanskoga kalendara s jedne i ubiranje crkvenih daa meu katolicima sa strane pravoslavne hijerarhije, izvorita su vjerskih napetosti izmeu jednih i drugih. Poetina je ambijent uestalijih vjerskih sukoba katolika i pravoslavnih, a 1639. godine, u pokuajima ubiranja dabina meu katolicima, ubijen je vladika Jevrem. Inae, srijemsko-slavonsko podruje jedno je od vjerski najivljih u Pekoj patrijariji. U tijeku prve polovine 16. stoljea razvija se veina frukogorskih manastira, manje na temelju vlastitih izvora prihoda, a vie darivanjima, zadubinama bogatih Srba iz razliitih drutvenih slojeva, osobito graanskih. Izdvaja se prestini Kruedol, koji 1670. ima devedeset kaluera i velik posjed u nekretninama i stoci. Crkvena su i kulturna arita u Slavoniji u manastirima Orahovica i Pakra, s tim to je Orahovica i sjedite mitropolita s jurisdikcijom u Poekom i Cernikom sandaku. Crkveno graditeljstvo, slikarstvo, izrada umjetniki vrijednih knjiga (cijena kojih je dosizala vrijednost kue!) sastavni su dio toga ambijenta. Osjeki sajam ima i trite knjiga. Koliko god se srpska etnika zajednica u Slavoniji i Srijemu u 16. i 17. stoljeu uzdizala u skladu s potrebama Turskoga Carstva, toliko je u raznim svojim slojevima i potiskivana u raznim razdobljima, podnosila marginalizacije, ali i progone.

10

U Kliskom sandaku

urski defteri kao najpouzdaniji izvori za etnodemografska istraivanja ne razluuju katolike i pravoslavne. Osmanski pravni propisi, zasnovani na erijatu, iskljuuju etniko strukturiranje stanovnitva, a vjerske razlike svode na opreku muslimani-nemuslimani. Meutim, oni omoguavaju uvid u socioekonomsku strukturu stanovnitva. Kako su srpska i hrvatska onomastika u 16. stoljeu jo uveliko ujednaene, osobito u vlakim ambijentima, istraivake tekoe u radovima s etnikim razgranienjima vrlo su velike. Dodue, one ipak nisu neprelazne, ak i u tom razdoblju. (Vidjeti: Mitar Peikan, Ukrtanje onomastikona u Sremu i Slavoniji u drugoj polovini XVI veka, Beograd 1987.) Takve tekoe u podruju Klikog sandaka Fehim Spaho, povjesniar koji svoja istraivanja usredotouje na Kliki i Liki sandak, rjeava i rekonstrukcijom crkvene infrastrukture, polazei od pretpostavke da je stanovnitvo iste vjeroispovijedi preteno skupljeno oko svojih crkava. Taj primjer, a i mnogi dru-

NEPREKIDNO STANJE RATA: Stjecite vlaha/morlaka, hajduka i uskoka

gi, otkriva koliko su duhovno izazovna i odgovorna turkoloka istraivanja. Ka- 1 da se s takvim napomenama uzme u obzir Spahino istraivanje o Srbima u Kliskom sandaku, jasno je da se o brojnim pitanjima moe suditi s velikom izvjesnou.

U vjerskoj opreci sa susjedima

Usporedo s padom Beograda (1521.) i s mohakom bitkom (1526.) turska vojna sila prodire kontinentalnim zaleem Jadranskoga mora do Like i Krbave. S padom Klisa 1537., neobino vanoga hrvatskoga i ugarskoga uporita u protuturskoj obrani, nastaje iste godine i Kliki sandak, u kojem su i ovi dijelovi dananjega hrvatskoga teritorija.- Sinjsko polje sa Sinjom, Svilaja i Mose, kontinentalno zalee Splita, Trogira i ibenika, ikola i Krka s gradovima Drni, Knin i Skradin, Ravni kotari i Bukovica s Benkovcem i Obrovcem te dijelovi Like i Krbave u podruju Graaca i Udbine. Spahino istraivanje ostaje u granicama dananjega dalmatinskog dijela toga prostora. Izvjesno je da ono s etnodemografskoga stajalita obuhvaa i Liku i Krbavu, koje u razdoblju turske vlasti imaju brojno srpsko stanovnitvo. Naime, iako spomenute vrste turskih izvora ignoriraju vjerske razlike meu kranima, historiografski nije sporno da turske vlasti, osim muslimana, u pograninim podrujima prema katolikim dravama naseljavaju prije svega pravoslavno stanovnitvo. Pri tome je manje vano to koliko je ono pouzdano u odnosu prema turskim vlastima, a vie da bude u vjerskoj opreci sa susjedima s druge strane granice. Otuda u itavu tom prostoru od Drave do Jadranskoga mora, uz granini pojas prema Hrvatskoj, tako brojno srpsko stanovnitvo u vlakom statusu, da i suvremenici biljee na geografskim kartama Malu Vlaku u pobru dananje

CRKVA SV. MIHAJLA U MANASTIRU KRKA

Iz izvornoga fragmenta o crkvi sv. Mihajla u manastiru Krka iz 1574.: Polovica sela Britani pripada Kistanju... Crkva Sveti Mihajlo, to je polovica sela Britani i Kriva Draga, u blizini tvrave Neven, u posjedu je kaluera (...) i ostalih svetenika... (Napomena Fehima Spahe: Istovjetan Hi slian tekst o ovoj crkvi nalazi se i u svim drugim popisima Kliskog sandaka.)

CRKVE POZNATA I NEPOZNATA POSVEENJA

Navodimo pravoslavne crkve u Klikom sandaku u 16. stoljeu. Crkve poznata posveenja: Dragovi, manastir posveen Uspenju Bogorodice (selo Prhovo u nahiji Vrlika); Sv. Joakim i Ana, crkva u Bribiru i Vukiu u nahiji Ostrovica; Sv. Jovan, crkva u selu Strmica kod Knina; Sv. Jovan, crkva u cetinskoj nahiji; Sv. Kuzma i Damjan, crkva u selu Morpolaa kod Benkovca; Sv. Luka, crkva u selu Mokropolje kod Knina; Sv. Luka, crkva u Ostrovici kod Benkovca; Sv. Mihajlo, crkva manastira Krke; Sv. Nikola, crkva u selu agrovi kod Knina; Sv. Nikola, crkva u selu Bratikovci kod Skradina; Sv. Petar i Pavle, crkva u selu Bioina kod Knina; Sv. Petar i Pavle, crkva u selu Polaa kod Benkovca; Sv. Stefan, crkva u selu Golubi kod Knina; Sv. Toma, crkva u nahiji Kotari; Sv. Trojica, crkva u selu Biskupija kod Knina; Sv. Vid, manastir Krupa (?); Sv. Vrai, crkva u skradinskoj nahiji. Crkve nepoznata posveenja: Biljani kod Benkovca, Prhovo u nahiji Vrlika (crkva Bradina ili Bradija), Dobropoljci kod Benkovca, Drni, Islam kod Benkovca, Kninsko Polje, Kolarina kod Benkovca, Kosovo kod Knina, Markovac kod Knina, Ostrovica, Plavno kod Knina, Radoi kod Knina, okolica Vrlike, egar kod Knina. (Istraivaka rekonstrukcija Fehima Spahe, a odnosi se na dio K/ikog sandaka u granicama Republike Hrvatske)

SRPSKOPRAVOSLAVNO SREDITE U DALMACIJI: Manastir Krka

zapadne Slavonije i Morlakiju u podruju Like, Krbave i sjeverne Dalmacije, odnosno Morlaki kanal (Podvelebitski kanal).

Vlako stanovnitvo
Turska pravna terminologija najjasnije otkriva smisao pojma vlah, jer se u njoj podlono stanovnitvo dijeli na ratarsko (raja) i stoarsko (vlasi ili eflak). U Klikom sandaku u vrijeme njegova stvaranja vlasi preteu meu iteljima. Izvjesno je da se vlasi lake suoavaju s turskim osvajanjima i zbog svoga statusa i zbog veih mogunosti kretanja, ali i zbog tipa unutranjeg ureenja s hijerarhiziranom strukturom (vojvode i harambae te primiuri i katunari). Kako su u Turskom Carstvu njihove obaveze u odnosu prema sultanu ili beglerbegovima i sandakbegovima, jasno je da njihov podloniki poloaj nije isto to i rajinski, osobito u razdobljima kada su oni sastavni dio turske vojne sile (obino kao martolosi). Prvi turski popis podruja koje je od 1537. u Klikom sandaku potjee iz 1528. godine. Iz tog je popisa jasno da itav taj prostor nije toliko depopuliran kao to se nerijetko istie u historiografiji. Stanovnitvo se oigledno razbjeavalo pred turskim osvajanjem, ali se ubrzo i vraalo na svoja stanita, dakako, tek jednim svojim dijelom. Druga bitna karakteristika ovoga podruja, istie Fehim Spaho, jeste to da je zateeno stanovnitvo bilo vlako, odnosno sasvim je vidljiva njegova vlaka organizacija iz injenice da se navode knezovi i primiuri na elu vlakih

demata, odnosno katuna. Interesantno je, meutim, da je takva vlaka organizacija zadrana i kasnije, u turskom vremenu, iako je stanovnitvo u pravnom statusu bilo proglaeno rajom, ime su vlasti eljele to vie ga vezati za zemlju i na taj nain osigurati stabilnije prilike. Meutim, kako ovaj kraj u sutini uvijek ostaje pogranino podruje, a poznato je da su Turci u takva podruja upravo forsirali naseljavanje lako pokretnih vlaha stoara, to ovakva situacija nije dugo potrajala pa je stanovnitvo ponovo vraeno u status vlaha, to se vidi iz kasnijeg popisa za 1550. godinu. (Iz takva socioekonomskog ambijenta izvedene su seobe na umberak 1530.-1538. godine!) U takvu ambijentu, prema Spahinu istraivanju, jedva da ima bilo kakve islamizacije, iako je strateki vaan i za Tursko Carstvo i za Mletaku Republiku i, dakako, za Hrvatsku. Recentno istraivanje Bogumila Hrabaka Vlaka i uskoka kretanja u severnoj Dalmaciji u XVI stoleu (Benkovaki zbornik 2, Benkovac 1988.) o tome iscrpno svjedoi na temelju nove arhivske grae.

Manastiri Krka, Dragovi i Krupa

U tome etniki i konfesionalno mijeanom prostoru, manastir Krka, uzvodno od Skradina, kontinuirano je jako srpskopravoslavno sredite, i to ne samo u crkvenom i kulturnom smislu. U njemu dalmatinski pravoslavni Srbi (za razliku od Grka) imaju i crkveno sredite. Turski popisi iz 1540., 1550., 1574. i 1604. redovito ga spominju. Turci ga i pljakaju 1674. godine, ali ga bratstvo ubrzo obnavlja. Turski izvori svjedoe i o manastirima Dragovi i Krupa. Fehim Spaho registrira pljakanje prvoga 1537. i njegovo naputanje u razdoblju od 1619. do 1694. godine. (Dio Dragovikog bratstva ve 1585. utemeljuje manastir Grabovac u Budimskoj eparhiji u Ugarskoj, kamo itavo izgladnjelo, ugroeno bratstvo odlazi 1619. godine.) to se Krupe tie, ona bi prema njegovu istraivanju turskih izvora morala biti sakrivena pod Svetim Vidom. Spahino istraivanje otvara jo jedno vano pitanje. Islamski propisi u Turskom Carstvu dozvoljavaju pravoslavno i katoliko bogosluje, ali je zabranjeno graenje novih crkava, a zateene je doputeno odravati u postojeem stanju. Iz Srijema i Slavonije jasno je koliko je uvjetan takav stav, ali se i u vezi s podrujem Klikog sandaka otvara pitanje o tome je li je bilo pravoslavnih crkava prije 1528. godine. Srpska historiografija je izriita u tom smislu, s pozitivnim odgovorom (osobito u Nikodima Milaa i Jovana Tomia). Iako se Fehim Spaho izriito ne izjanjava o tome, ne iskljuuje takvu mogunost. Kriza turskoga sistema potkraj 16. i na poetku 17. stoljea jaka je i u tom podruju, o emu svjedoi i neprekidno stanje rata, neovisno o tome kakvi su meudravni odnosi, u kojima sudjeluju i mnogobrojni uskoci i hajduci iz tog prostora, bez kojih je nemogue razumjeti kandijski rat i ostale potonje ratove.

Beki rat i velika seoba

ajsudbonosniji dogaaji u povijesti naroda redovito su i izvorita najveih povijesnih dvojbi. Izvjesno je da velika seoba Srba 1690. godine, s pomicanjem srpskog etnikog (i ne samo etnikog) teita s Balkana u Panoniju, iz jugoistone u srednju Evropu, uoi stoljea prosvijeenosti, pripada takvu krugu zbivanja. U historiografiji je i poslije tristo godina ostalo sporno to koliko je s demografskoga stajalita velika ta seoba, koliko je singularna a koliko pluralna i tako dalje, sve do pitanja o njezinu zbiljskom, povijesnom smislu. Golema bibliografija domaih i stranih radova kao da postavljena pitanja ini jo sloenijima. Sa stajalita povijesti srpskoga naroda u hrvatskim zemljama velika seoba jo je dvojbenija. Poslije bekoga rata (1683.-1699.) Srbi u hrvatskim zemljama brojniji su od Srba u ugarskim zemljama. Ipak je utjecaj potonjih osjetno vei u procesima kojima se oblikuje moderna srpska nacija. Golemu ljudsku energiju Srba u hrvatskim zemljama rasipa vojnokrajiki sistem, a to se u ugarskim zbiva u osjetno manjoj mjeri. Naseljeni velikim dijelom u prostorima koji spadaju u najplodnije u Panonskoj nizini, srpski seljaci u Ugarskoj privreuju nesravnjivo vie od srpskih seljaka u Hrvatskoj, koji kao krajinici jedva da i imaju vremena za proizvodnju. Da ne spominjemo razlike u prirodnom okoliu. S izuzetkom Srijema, srpsko graanstvo u Ugarskoj posvuda je jae od srpskoga graanstva u hrvatskim zemljama u toku itava 18. stoljea. Ponovo s izuzetkom Srijema, mo srpskoga pravoslavlja u tom je razdoblju mnogo vea u ugarskim nego u hrvatskim zemljama. Najbrojnija srpskopravoslavna eparhija (karltatska, Gornjokarlovaka ili Plaanska) u istom je razdoblju i prihodima najsiromanija.

Sukob i povijesni razlaz

Veliki, povijesni uzmak Turskoga Carstva iz najveega dijela Panonske nizine poinje sa slomom turske vojske u opsadi Bea 1683. godine. Iako je taj uzmak uvelike posljedica pukih pokreta i ustanaka irom zapadnoga dijela Balkanskog poluotoka, tamo gdje je narodni otpor turskoj vlasti najjai (u dijelovima srpskog, makedonskog i albanskog etnikog prostora), najjai su i turski protuudari. Izvjesno je da u otporu nijednog drugog naroda u granicama Turskoga Carstva na Balkanskom poluotoku nisu u toj mjeri involvirani svi drutveni slojevi kao u sluaju srpskog, te da u sluaju nijednog drugog naroda vjerska zajednica nije u tolikoj mjeri u otvorenom sukobu sa sistemom turske vlasti kao to je to sluaj s Pekom patrijarijom. Otuda i sudbonosnost povijesnoga razlaza Srba s Turskim Carstvom 1690. godine, otuda i sudbonosnost velike seobe Srba, s patrijarhom Arsenijem III. Crnojeviem/arnojeviem na elu, te iste godine. Iz perspektive Srba u hrvatskim zemljama, kojih se ta seoba u etnodemografskom smislu rubno dotie u podunavskom bazenu, velika seoba 1690. finale je

seoba koje traju protekla dva stoljea i koje svoj vrhunac doseu u prethodnim ratnim godinama, od 1683. do 1690. Puki pokreti i ustanci protiv turske vlasti u hrvatskim zemljama narodnosno su zajedniki (i hrvatski i srpski) i budui da je jo obilje neistraene arhivske grae s njima u vezi, u etnikom ih je smislu teko razluiti. Izvjestan je velik udio katolikoga sveenstva u pokretima i ustancima, ali je istraivaki jo nedovoljno jasna uloga pravoslavnoga klera, iako ne moe biti dvojbe o stupnju njegove povezanosti sa srpskim narodnim starjeinama. U sjevernoj Dalmaciji, Lici i Krbavi, na podrujima pod turskom vlau, izuzetno je velik njihov neposredni utjecaj na tok ustanka. Mletaki izvjetaji biljee imena Vida Kuata, Save Labusojevia, Radoja Ivaniia, Radovana Vuruinia, Cvije Kneevia, Vida urevia, Dragoslava Tepia, ali i imena knezova Radoa, Jovana, Mihajla, Save, Vuka, Maroja, Vuka, Vukadina... Mletaki podanici braa Jankovii, osobito Stojan, linosti su koje je nemogue previdjeti u bilo kakvu sintetikom prikazu zbivanja u toku itava razdoblja u tom prostoru i u ijim se ivotopisima zrcali sva tragika morlake povijesti toga doba.

Pod hrvatskim banom

U dalmatinskom, likom i krbavskom podruju turska vlast konano prestaje 1689. godine. S njima u habsburko i mletako podanitvo ulazi i vei broj Srba, sa strahovito devastiranim ivotnim ambijentom. itavo liko i krbavsko stanovnitvo obje narodnosti istoga je socijalnoga statusa, vlakog, i s podjednakom se odlunou odupire uvoenju bilo kakva sistema, neovisno o jurisdikciji, koji bi taj status doveo u pitanje. S nestankom turske vlasti otvara se i pitanje vjerskoga statusa pravoslavnih, koji listom slijede useljenoga dabrobosanskoga mitropolita Atanasija Ljubojevia, a koje Senjska biskupija nastoji podvri jurisdikciji maranskoga, grkokatolikog episkopa Isaije Popovia. Problem jurisdikcije nad pravoslavnima u itavu osloboenom podruju Hrvatske izuzetno je zaotren. Nesumnjiv je Ljubojeviev uspjeh kraljeva i banova potvrda prava 1696. u Karlovako-zrinopoljskoj eparhiji i gradnja manastira Komogovine kod Kostajnice.

KRALJEVA PRIVILEGIJA OD 21. KOLOVOZA 1690.

Mi Leopold ... astnome, odanome, Nama ljubaznome Arseniju arnojeviu, Srbalja istone crkve grkoga obreda arhiepiskopu, episkopima, i svima drugima, crkvenim i mirskim staleima, kapetanima, podkapetanima, najposle elom obtinstvu istoga grkoga obreda i naroda srbskoga (. .) milostivo smo zakljuili: Da po obiaju Srbalja istone crkve grkog obreda i po propisu staroga kalendara slobodono obstojati moete, i da vam kako do sada, tako i u napredak nikoji crkveni ili mirski stalei nikakve dosade initi ne mogu; i neka vam slobodno bude, izmeu sebe, sobstvenom vlau, iz srbskog naroda i jezika postavljati sebi arhiepiskopa, koga e crkveni i mirski stale izmeu sebe birati. I ovaj arhiepiskop neka ima slobodnu vlast raspolagati sa svima istonim crkvama grkoga obreda, episkope posecivati, svetenike po manastirima razreivati, gde bude nuno crkve sobstvenom vlascu zidati, po varoima i selima srbske svetenike nametati: jednom rei, kako i do sada, da bude poglavar nad crkvama grkoga obreda i nad obtinstvom iste veroispovesti, i da ima vlast njima raspolagati, sobstvenom vlau crkvenom, po povlasticama, koje vam dadoe prijemnici Nai, nekadanji blaene pameti kraljevi Ugarske, po svoj Grkoj, Rasiji, Bugarskoj, Dalmaciji, Bosni, Denopolju i Hercegovini, kao i u Ugarskoj i Hrvatskoj gde ih faktino ima, i u koliko i dokle Nama svi skupa i pojedince verni i privreni budu. Dalje crkvenim staleima, kao arhiepiskopu i episkopima, monasima i svakoga reda svetenicima grkoga obreda u manastirima i crkvama neka ostane vlast raspolagati, tako, da niko u predreenim manastirima, crkvama i rezidencijama vaim nikakva nasilja initi ne moe; nego od desetka, danka i kvartira da budu osloboeni kao i pre, niti da ima iko od mirjana, osim Nas, nad crkvenim staleom vlast, koga zatvoriti ili zarobiti, nego da arhiepiskop moe takove od njega zavisee crkvene ljude, ako ta skriva, po pravu crkvenom ili kanonskom kazniti. Prilaemo dalje i potvrujemo, da se grkoga obreda crkve, manastiri, i to k ovima spada, kao i dobra, to arhiepiskopu i episkopima pripadaju, ma kakva ona bila, kao to su od prejemnika nai priloena, priteavati mogu; a koje je crkve neprijatelj hrianskoga imena Turina od vas oduzeo, i te kad se osvoje, zapovedicemo, da se u vae ruke predadu. Najposle kad arhiepiskop, ili episkopi vai, kad nuda zahteva, manastire i crkve po varoima ili selima obilaze, ili parohe i obtinu pouavaju, neemo trpiti, da im iko bilo od crkvenih ljudi, bilo od mirjana dosadu kakvu ini. (Po 1 oreviu Radnja Blagovetenskog Sabora u Srem. Karlovcima 1861)

POVDESTI UMJETNIKO NADAHNUE: Pajo lovanovi, Seoba Srba 1690. pod Arsenijem III. arnojeviem

TOJENACIONALNI MIT. A TO STVARNOST

... Ne moe (se) kategoriki tvrditi da je navedeni broj (od 36 do 40 tisua porodica, nap. D.R.) apsolutno taan. Pojedinana i grupna preseljenja su poela jo 1688, a moda i ranije, a preseljavalo se i posle 1690. godine. Sa jednom stvari mora se ovde raistiti i uiniti je jasnom i ubedljivom, kako na osnovu izvornog i literarnog materijala, tako i na osnovu psiholokog i loginog rezonovanja i analize ovoga dogaaja. Svi ovi vani faktori nas nedvosmisleno uveravaju u sledece: seoba Srba pod Arsenijem III Crnojevicem nije se odvijala onako, kako nam se ona u najkasnijim opisima i slikama predstavlja; ona nije imala sliku jednog organizovanog, smiljenog, odreenog i preciziranog pokreta i pomeranja naroda; ona sigurno nije izgledala onako, kako ju je predstavio na ugledni slikar Paja Jovanovic: patrijarh Arsenije III Crnojevic, okruen svojim episkopima, svetenicima i narodnim predstavnicima, jai na svome belcu, na elu nepregledne reke naroda koja ga sledi! (Protosinelprof. 1689/90. i patrijarh 1982.) dr. Stefan akic, Velika seoba Srba Arsenije III Crnojevic, Novi Sad

Prostor u kojem je najdue trajao hrvatski otpor u 16. stoljeu, podruje dananjega Korduna, istodobno je i prostor najveih turskih uspjeha u obrani svoga bosanskoga posjeda. Prodori vojske s Hrvatske krajine prema Cetinskoj, tj. Bosanskoj uspjeno su okonani, s vrlo visokom cijenom, na Petrovoj gori i u krstinjskom kraju te jo ponegdje, ali su potpuno blokirani pred Bihaem. I taj dio osloboenoga prostora preteno je naseljen srpskim stanovnitvom, a to je jo vie sluaj sa irim prostorom oko Zrinske gore, izmeu vodotokova Kupe, Save i Une, u kojem je granica pomaknuta s Kupe na Unu, a time i itav sistem obrane u novoj Banskoj krajini. U izuzetno tekim jurisdikcijskim nadmetanjima, u koja je na razliite naine, voljno ili nevoljno, uplitano i novo stanovnitvo, vei dio toga meurjeja podvrgnut je 1703. godine hrvatskom banu, to je jedini vei, dodue ogranien, uspjeh hrvatskih stalea u to doba u proirenju svojih ovlasti na osloboenu podruju. Dok je u zapadnim dijelovima Slavonije presudan utjecaj franjevaca u usmjeravanju pukih pokreta i ustanaka, u istonim dijelovima, a i u Srijemu, podrujima operacija redovite vojske, izuzetno je velik udio razliitih rackih milicija u habsburkoj slubi. I jedan i drugi inilac stvara prostor za masovna useljavanja novog, i hrvatskoga i srpskoga stanovnitva, koje e itavih pola stoljea proivljavati teke drutvene i sistemske potrese.

PRIVILEGIJA LEOPOLDAI. OD 4. OUJKA 1695.

Mi Leopold I . . . Naima vernima svima skupa i pojedince, gospodi prelatima, baronima i magnatima, naime pak buduem ahiepiskopu ostrogonske, kaloke i bake crkve, reene Nae kraljevine Ugarske knezu palatinu: tako i grofovima, sudiji Nae kraljevske kurije, kao i vrhovnom generalu gornjih predela gorespomenute Nae kraljevine Ugarske, i Naih kraljevina Dalmacije, Hrvatske i Slavonije banu itd... Najponiznije je pretstavio Velianstvu Naem Arsenije arnojevi, Srbalja grkog obreda arhiepiskop, kako je on pre ne mnogo godina, to jest otkako se vodi ovaj sadanji rat, koji protiv zakletoga neprijatelja hrianskom imenu jo i sad bukti, - uspehom pobednog oruja Naeg pobuen, i jasnim primerom bojeg blagoslova, koji je Nae snage krepio, nagonjen - zajedno sa srpskim (rackim) narodima, koji odavna stenjahu u varvarskom ropstvu, preduzeo da strese jaram otomanskog tiranstva, i u tu svrhu izjavio, ne samo da su oni i potomci njihovi Naem kao zakonog kralja pravu, milosti i blagonaklonosti potinjeni, nego i to da su, - ostavivi svoje kue u Turskoj, i napustivi svoje imanje i sermiju, iz svoje domovine prognani i u predele Nae kraljevine Ugarske premeteni, da bi se najgroznijemu neprijatelju i dalje svetili za njegovu svirepost i nju porazili, - pod senkom Nae zatite neprestano gotovi iveti i mreti, i kako je on ovim osobito vrlim i plemenitim delom, od Naega Velianstva dobio milostive otpuste i diplome, osobito godine 1690 i 91 izdate, i slobode i preimustva koja se u njima sadre. Po glasu ovih pisama obeano je da e se ne samo staro uvaenje istoga arhiepiskopa i obred srpskoga naroda nepovreeno odrati, nego da e im se i potpuna sloboda duhovne uprave, tavie i u svetovnim stvarima osloboenje od sviju tereta i dabina, naime pak od desetka dopustiti. Pokraj svega toga nalaze se neki Nai verni stanovnici obojega stalea koji, ne obzirui se na milostivu volju i na doputenje Nae, usuuju se pretpomenutoga arhiepiskopa i narod srpski u prastarom upranjavanju njihovog obreda uznemiravati, ili u duhovnoj upravi na put im stajati, ili najposle na davanje desetka, koji im ne pripada, prinuivati, koje ne biva bez njihove grdne pagube i tete a s oevidnom opasnou Nae slube. Spomenuti arhiepiskop srpski kod Naeg Velianstva u pristojnoj molbi najpoznije moli da bi Mi, za bolje oduevljenje njihove slube, njihova preanja prava milostivo odrati, dostojanstvo arhiepiskopa i njegovo uvaenje (autoritet), da moe postavljati episkope svoga obreda, potvrditi, dalje episkopima od svakoga smetanja slobodnu upravu pastirskog zvanja dopustiti, najposle elom narodu slobodno svuda ispovedanje njegova obreda i uobiajeno od desetka osloboenje ponovo dopustiti, i u ovom obziru u Nau kraljevsku zatitu i obranu milostivo ih primiti blagoizvoleli. Kojih ponizna molba kad nam je najponiznije predloena bila, i kad smo u milosti vo rasuenje uzeli reenoga naroda srpskog verne usluge protiv optega hrianstvu neprijatelja plemenito prinesene i obilnom plemenitom krvlju zasvedoene, i postojane njinu privrenost i budue milostivo Nam obeavajui (do Naeg daljeg milostivog rasploenja i naredbe, koju emo po okolnostima vremena izdati), milostivo smo zakljuili: da i spomenutom arhiepiskopu staro dostojanstvo, i vlast episkope svojega obreda postavljati (budui mu ovo po pravu i po obiaju istoga njegovog obreda pripada), nepovreena ostane, i episkopi, koje je on postavio, a imeno asni: Isaija akovi, temivarski, jenopoljski i arhimandrit manastira Kruedola; Stefan Metohijac, gornjokarlovaki i zrinopoljski; Jeftimije Drobnjak, segedinski; Jeftimije Popovi, budimski i stolnobeogradski; Jeftimije Tetovac, mohaki i sigetski; Spiridon tibica, vraki; i Jefrem Banjanin, velikovaradski i jegarski (tj. koje Mi silom ovoga pisma nalazimo da se mogu primiti i trpeti), po odreenim okrujima, - u kojima se, tojest, po volji Naega pridvornog vojenog saveta naselilo i smestilo u dovoljnom broju porodica naroda rackog ili srpskog, koji je, kao to je spomenuto, iz jarma turskog suanjstva u Nau privrenost primljen, - da mogu svoja duhovna zvanja bez prepreke otpravljati, krivce ispravljati i za krivce kazniti, stole i prihode crkvene koji im po obredu i starom obiaju pripadaju primati, i svoju dunost (ali bez ikakve pagube Naih prelata i rimokatolike crkve) otpravljati; najposle i sav narod koji po Naim gradovima, varoima, granicama i predelima, tj. u mestima koja su mu preko komisije pomenutog Naeg pridvornog vojenog saveta ustupljena, ma gde stanuje da ima slobodno vrenje obreda i veroispovesti, bez ikakva straha, opasnosti i tete u telu ili imanju, i da moe uivati preanju i jo u staro doba, po glasu treega lana petoga dekreta kralja Matije, i poslednjega lanka drugoga dekreta kralja Vladislava njima doputenu slobodu od desetka, koji desetak neka sam narod obraa i upotrebljava na izdravanje i prihod episkopa svoga obreda, i da im se nikakve protivne prepone ne ine od strane Naih prelata i komorskih zvaninika. Zato, da bi oni u uivanju predizloenih sloboda i osloboenja bezbednije opstati, i od Nas darovanim blagodejanijama bolje se usreiti, a rez to u mrzosti i razdraenosti, koju protiv otomanskog tiranstva imaju, vecma se utvrditi, i Nama pripadajuu privrenost i pohvalnu volju sluenja plemenito i postojano odrati mogli, nali smo za nuno da njih sve skupa, tj. arhiepiskopa, episkope i srpske narode, u novije doba iz turskog ropstva otete, sa svom porodicom i dobrima, i sa svima stvarima i svom sermijom njihovom u Nau kraljevsku odbranu i osobitu zatitu i pokroviteljstvo primimo, tavie, da ih i vaoj zatiti, odbrani i osobitom pokroviteljstvu poverimo. Zbog toga vernostima vaim, kojima i gore, svima skupa i svakome pojedince ovim pismom tvrdo nalaemo, blagonaklono preporuujemo i zapovedamo, da ma kad i koliko god puta od pretpomenutog arhiepiskopa i njemu potinjenih episkopa, o emu gore navedenom, svi zajedno i pojedince umoljeni budete, njih protiv sviju nezakonitosti i nasilnih napadaa, uznemiritelja i otetitelja, dok stvari onako kao to je gore kazano stojale budu, zatiivati, pokroviteljstvovati i braniti, i u gore reenim doputenjima i koncesijama Naim uvati i dajui u ovom obziru Nau kraljevsku vanost, to ite i pravo i pravda; drukije da ne postupate. Ovo kad se proita, da se ima pokazatelju vratiti. Dano u Naem gradu Beu u Austriji, dana 4 meseca marta, godine 1695. naega kraljevanja, rimskoga 37., ugarskogaj ostalih 40., a ekoga 39. Leopold. (M. P.) Blazije aklin episkop njitranski. Pavle Mednjanski. (Jovan Radoni i Mita Kosti, Srpske privilegije 1690,: do 1792, Beograd 1954.)

od

U krugu morlakih zajednica

a svakim od tri prostorna pomaka Mletake Dalmacije prema kontinentalnoj unutranjosti izmeu 1669. i 1718. godine, sa starom, novom i najnovijom steevinom, njezine granice obuhvaaju sve vei broj srpskoga stanovnitva. Svako novo razgranienje s Turskim Carstvom zakljuuje i nov ciklus tekih drutvenih potresa s obje strane dravne granice, najvema u krugu morlakih zajednica koje i obuhvaaju veinu stanovnitva u itavu prostoru, ukljuujui i srpsko. Njegova useljavanja, iseljavanja i preseljavanja u 18. stoljeu, u srpskom sluaju, obuhvaaju ne samo itav dinarski prostor u granicama svih triju drava, nego i Rusiju (1758.), u doba episkopa Simeona Konarevia, Srijem, temivarski Banat i Galiciju (1771.-1774.), itd. Useljavajui iz Crne Gore, Hercegovine, Bosne, Like u Dalmaciju, Srbi iz nje i iseljavaju, gonjeni oskudicama i glau, nerijeenim pitanjima socijalnoga statusa, pretjeranim dabinama, uskraivanjima vjerskih sloboda te mnotvom ostalih uzroka i potiPREKRASNIM KERIMA I SINOVIMA RODA MOGA: Dositej Obradovi (rad Uroa Predia) aja

Stoga je i vrlo teko procjenjivati srpsko/pravoslavno stanovnitvo Dalmacije potkraj 17. i u prvoj polovini 18. stoljea.

Pravoslavni u popisu
Orijentacijski je mogue prihvatiti procjene Mile Bogovia da je 1650. od 50 tisua itelja pet do sedam tisua pravoslavnih, oko 1687. od 80 tisua deset do trinaest tisua pravoslavnih, a 1718. od neto vie od sto tisua petnaest do dvadeset tisua. Dodue, Gligor Stanojevi na temelju svojih istraivanja zakljuuje da su Dalmaciju u toku morejskoga rata preteno naselili pravoslavni, pozivajui se i na generalnoga providura Moceniga, iz 1720., koji zakljuuje da na granici (ive) i gotovo naseljavaju cio prostor novog osvojenja, tako da bi njihovo povlaenje za tren ostavilo nenaseljenu zemlju u stranoj pustoi. Ocjena je nedvojbeno pretjerana, ali je pitanje i dalje istraivaki otvoreno. Iako od sredine 18. stoljea Mletaka Republika popisuje svoje dalmatinske podanike, tako da 1761. od 220.287 itelja ima 31.211 pravoslavnih, 1771. od 223.765 ih je 38.652, a 1781. od 236.997 ak 51.996, prema Mili Bogoviu, tekoe iznova stvara suprotan Stanojeviev podatak o 34.149 pravoslavnih u posljednjem popisu u kontinentalnoj Dalmaciji. Nove dravne granice ugroavaju najukorijenjeniju granu morlake privrede stoarstvo, budui da iskljuuju mogunost ljetne ispae na bosanskim pa-

IZ DNEVNIKA MAKARSKOG BISKUPA BjANK0VIA

(6. rujna 1716.): Preao sam rijeku Neretvu i otiao sam u maloj barci, koja je mogla primiti 8 ljudi, prema utvrdi Smrdan, koja je udaljena od Stona - drava dubrovake gospode - dvije milje morskoga puta, gdje sam naao don Andriju Somanovia, duhovnika te utvrde, gdje sam naao 250 vojnika izmatika, irilskog obreda, kojima sam blagoslovio oruje, potiui ih da dobro rade i da budu vjerni Bogu i Dudu. Upoznao sam njihovo unutarnje zlo (bolest) i dao sam im ublaujue i lake lijekove u sadanjim okolnostima, oinski ih molei da od Boga trae prosvjetljenje. (...) Preporuio sam im da se Boga boje i da dolaze svaki dan u nau crkvu sluati sv. misu, jer se je drala u njihovoj tvravi. Uinio sam onoliko koristi koliko sam mogao uz marljivost i sposobnost duhovnu, da ih privuem Bogu, ponavljajui im vie puta s oltara na ilirskom jeziku... (...) Iz ovih sela sam otputovao u Makarsku, gdje sam naao i vido veliki narod koji je doao iz Turske, vie od 600 osoba, kojima sam dao audijencijalno pismo za generalnog (providura), da bi dobili kakvu pomo od vlasti i dobili su 100 stara ita i vratili su se nakon dva dana pod Biokovske planine, gdje se nalazi vie od 12.000 stanovnika, koji su pobjegli od otomanske tiranije. Ovi su u makarskoj biskupiji i imaju veliku potrebu dvojice apostolskih misionara i milosti Propagande vjere, koju neka Bog uva uvijek na dobro kranstva, budui da je najizvrsnija ustanova Crkve Rimske Propagande fide, koja ima za cilj obratiti itavi svijet i napuniti nebo, kaem, koja ini udesne stvari u kranstvu preko svojih revnih misionara, meu kojima sam ja nedostojni radnik u vinogradu Gospodnjem. .. (Dr. fra Andrija Niki, Hercegovaki katolici izmeu 1683. i 1735. godine, Mostar 1988; prema Marku Jaovu)

DOSITEJ OBRADOVI U SJEVERNOJ DALMACIJI

U treem mesecu ftore (druge) godine, budui ovo mesto blizu Bosne, okue se neke kue u Golubiu; onda ti kud koji moe, bei, i ja preem u Kosovo, gdi prebudem u domu popa Avrama Simia jedan mesec. Ovi imaae besede Zlato* ustoga na djejanija apostolska; tu ih stanem opet s priljeanijem itati i neka mesta, koja su mi najugodnija bila, prepisivati. Njegova najstarija ki Jelena zamoli me da joj to iz te knjige prosto srpski napiem. Tada ja sve ono to sam ve bio za se prepisao, prevedem na prosto, i za uiniti da onoj prekrasnoj devici itanje toga bude prijatnije, raspoloim to na glave, poinjui svaku po azbuki. Ona je to tako rado itala i tome se toliko radovala, koliko da je svu mudrost Solomonovu u ona dva-tri tabaka imala. To su drugi s velikom molbom od nje prosili i prepisivali; i tako se raznese i rasplodi po svoj Dalmaciji pod imenom Dositeove Bukvice. Ovo je prvi povod i uzrok da se u meni velika elja zane i rodi da mi samo dotle Bog daruje ivot dok to srpski na tampu izdam i prekrasnim ^kerma i sinovom roda moga sooptim. (ivot i prikljueni]a Dositeja Obradovia, Novi Sad 1969.)

CRKVA I SISTEM VRIJEDNOSTI: Zeliev Pomenik u manastiru Krupa (1786.)

njacima. (Dobar dio Morlaka, da bi izbjegli turske zabrane ljetne ispae, podijelie porodice na dva dijela, od kojih je jedan ivio na turskoj, a drugi na mletakoj teritoriji /Gligor Stanojevi/.) Istodobni interesi vojnokrajike privrede s habsburke strane za zimskim sputanjem stoke u Dalmaciju osiguravaju sporazume za dio potreba, koji ipak ne spreavaju mnogobrojne sukobe. Meutim, zahvaanje i krenje zajednikih panjaka, komunica, jo vie ugroava stoarstvo.

Kuridina buna
Ulaenje morlakih zajednica u svijet zemljoradnje temeljni je motiv agrarne historije u Dalmaciji u toku 18. stoljea, s krajnje ogranienim domaajima. U nadmetanju u podjeli zemlje na novopripojenim podrujima sudjeluju svi: mletaka drava, koja je pravno posjednik najveega dijela zemljinih povrina, plemii i graani iz primorskih gradova, crkve, razni slojevi u morlakim zajednicama (od kolonela, serdara i seoskih starjeina dalje) s razliitim interesima. U toku 18. stoljea razvija se mnotvo kolonatskih i kmetskih odnosa, vrlo zamreno strukturiranih, u kojima donji slojevi sa sve veim poreznim i dunikim optereenjima nerijetko gube svaku mogunost opstanka u Dalmaciji. Godinje ubiranje desetine od svih plodina vlasti daju u zakup, to se pretvara u trajni motiv agrarnih konflikata u kontinentalnoj Dalmaciji. S tim u vezi izbija i buna velikih razmjera, koja traje od sijenja do kraja ljeta 1604. godine, obuhvativi srpsko i hrvatsko stanovnitvo kninske, drnike, ibenske i skradinske krajine, s epicentrom u Bukovici, Kotarima i Biogradskom primorju. U kolektivnoj memoriji ostaje kao Kuridina buna, po popu Petru Jagodiu Kuridi, parohu iz Bioviina Sela.

Izbija kao reakcija na hapenja dunika i otimanje stoke, koje za raun zakupnika desetine provodi serdar Gvozden Radasovi. Na vrhuncu bune sedam hiljada naoruanih ustanika dolazi sa svojim zahtjevima pod Zadar. Unato potresu koji izaziva, buna nema osjetnijega utjecaja na agrarnu politiku. U finalu, pop Kurida provodi punih etrdeset godina u mletakoj tamnici.

Utjecaj Grimanijeva zakona

Grimanijevim zakonom od 25. travnja 1756. godine Mletaka Republika nastoji urediti odnose izmeu zemljoposjednika, kmetova i uivalaca zemlje, kao i unaprijediti poljoprivrednu proizvodnju. (S tim u vezi u nekim vidovima mogue su usporedbe s urbarijalnim regulacijama u civilnoj Hrvatskoj i Slavoniji i s krajikim zakonima iz toga doba!) Iako taj zakon vai do kraja mletake vlasti u Dalmaciji, njegov zbiljski utjecaj uskoro postaje beznaajan. Sve tendencije u preraspodjeli zemlje, zaduivanju itd. nastavljaju se i dalje, tako da je agrarni sistem u agoniji uoi pada Republike 1797. godine. Kao to komunalno ureenje u Dalmaciji u toku itava razdoblja mletake vlasti zadrava mnotvo lokalnih vrijednosti, tako ni mletake krajine u Dalmaciji 18. stoljea nikada ne doseu onaj stupanj homogenizacije, u sistemskom smislu, koji ima Vojna krajina u Habsburkoj Monarhiji. tovie, u njihovoj organizaciji proimaju se mletake, turske i morlake tradicije. Krajinama upravljaju koluneli, s vojnim, upravnim i privrednim ovlastima, s tim to providurska nareenja izravno primaju kolunelima podreeni serdari. Granine krajine drugaije su ureene od onih koje to nisu, s tim to se svaka krajina u poneem razlikuje od ostalih. Openito, orijentalna batina, poevi od terminologije, mnogo je vie uvaena nego na habsburkoj strani, gdje je ona, osobito od sredine 18. stoljea, sistematski potiskivana.

Pritisci i potresi
Prirunik koji sistematizira krajika pitanja nastaje tek 1783. godine (objavio ga je Gligor Stanojevi 1985. godine) i nadasve svjedoi o razlikama u ureenju krajina, njihovih teritorija, serdarija... Vanije je da se u tom sistemu izdvaja gornji sloj morlakih zajednica obje narodnosti, koji je integriran u sistem vlasti, ali reflektira i razvojne potrebe, srpske i hrvatske. Sistem vrijednosti tradicionalnih zajednica Srba-morlaka reproducira prije svega Pravoslavna crkva. U 1758. godini u Dalmaciji su pedeset i dvije parohijalne crkve sa etrdeset i etiri sveenika te devetnaest akona i klerika i tri manastira (Krka, Krupa i Dragovi) s pedeset i dva kaluera i dvadeset i jednim poslunikom. Vjernici su okupljeni u crkvenim opinama, koje imaju znatan utjecaj na odnose u vjerskoj zajednici, to vei to u toku itava 18. stoljea Mletaka Republika nije sposobna rijeiti pitanje jurisdikcije i uspostave eparhije. Pritisci vlade i jo vie Katolike crkve, s crkvenosjediniteljskim/unijatskim ambicijama, u plimama i osekama, traju do pada Republike, a neki sluajevi, kao to je onaj episkopa Simeona Konarevia sredinom stoljea, potresaju ne samo vjerske odnose. Tek 1796. Gerasim Zeli legalno je izabran za generalnoga vikara. Eparhiju e stvoriti nove, francuske vlasti 1808. godine.

Militarizacija Vojne krajine

Karlovakim mirom (1699.) najvei dio predratnoga krajikog prostora u Hrvatskoj prestaje biti granino podruje, to utjee na sve inioce involvirane u krajikom pitanju. Hrvatski stalei pojaavaju svoje zahtjeve za ukidanjem vojnokrajikoga sistema, odnosno za podvrgavanjem banskoj i saborskoj jurisdikciji. Unutranjoaustrijski stalei svode svoj povlateni interes za Krajinu na ekonomsku, prihodnu stranu. Habsburki dvor u potrazi je za rjeenjem koje e omoguiti neogranieno koritenje vojne sile krajinika za sve imperijalne potrebe, u Monarhiji i izvan nje. Sami krajinici, iscrpljeni dugogodinjim ratom, s povlasticama faktino krajnje suenoga domaaja, prije svega tee starim pravicama: Varadinski je generalat tajerskim staleima samo na legalan nain donosio prosjeno 25.000 forinti godinjeg prihoda. Na isto tako legalan nain zakidali su kranjski stalei u svom dijelu Krajine za oko 54 posto nominalne plae, a koruki stalei samo oko 23 posto. K tome treba pobrojiti razne krajike slube, primanje mita, pronevjere i otimaine pa da se nasluti koju su korist unutranjeaustrijski stalei izvlaili iz dijela Vojne krajine kojim su upravljali. (Fedor Moaanin) U novim graninim podrujima u Lici i Krbavi i dalje prema novoj Banskoj i Slavonskoj (Posavskoj) krajini, do linije koja spaja ue Bosuta s uem Tise u Srijemu, itava prva polovina 18. stoljea, na razliite naine od prostora do prostora, ne izlazi iz stanja stalne rebelije, u kojima je apsurdno vagati udio Srba i Hrvata jer se jedino moe pitati tko se vie buni. Razliitih vrsta buna, u itavu prostoru, ima poslije 1699. godine (ne raunajui one u toku rata) i 1700,, 1701., 1702., 1705., 1706., 1711, 1714, 1715, 1718, 1719, 1722, 1725, 1726, 1728.-1732, 1730, 1735, 1736, 1739, 1743, 1746, 1751. i 1755. godine! Medu njima su posebni fenomeni srpske bune protiv unijaenja 1715, 1718, 1739.., iako se konfesionalni motivi javljaju i u drugim bunama, te nemiri i bune na ratitima u toku austrijskoga nasljednog rata (1742, 1743, 1744, 1745. i 1747.). Pritom je vano imati u vidu jedno razgranienje. Dok se u Lici i Krbavi, ueNEMIRNI KRAJINICI: Serean iz Slunjske stalo i silovito, bune i Srbi i Hrvati, u druregimente/pukovnije

gim, novim graninim podrujima nema toliko mnogo otvorenih, masovnih buna koliko ih ima u starim krajinama (Primorskoj, Hrvatskoj i Slavonskoj), to ne znai da su nova granina podruja mirnija. Naprotiv! U starim krajinama u bunama vema dolazi do izraaja kolektivni identitet krajinika, staleki ili vjerski, dok u novima, osobito u Slavoniji i Srijemu, gdje takva identiteta nema, hajduka anarhija, kao stalna pojava, inilac je koji sutinski utjee na drutvena zbivanja, doseui goleme razmjere do austrijskoga nasljednoga rata, o emu svjedoe brojna istraivanja, ukljuivi i posljednja Slavka Gavrilovia.

Kmetovi svojih oficira

S ureenjem Posavske i Podunavske krajine u Slavoniji i Srijemu 1702. godine stanovnitvo se dijeli u dvije skupine. Prva, razdijeljena na miliciju, ardaklije i isluene krajinike, podvrgnuta je vojnoj vlasti, a druga, prekobrojno stanovnitvo, civilnoj. Krajinici dobivaju zemlju kao vojna lena, umjesto plae, ali su optereeni i rabotom, najvema na tvravama, openito utvrdama, koje se pokuavaju osloboditi prirezima-. No, vlasti su prirez poveale i pretvorile ga u kontribuciju, a uz to ponovno zahtijevale rabotu u naturi. Na taj je nain krajinik stvarno bio vie optereen nego drugi seljak, jer je uz tolike obveze morao vriti i vojnu slubu. Jedan izvjetaj iz 1725. kae da su posavski krajinici u takvoj bijedi da nemaju ni koulje na tijelu i da posljednju imovinu prodaju da bi mogli platiti kontribuciju. Kontribuciji su se pridruila davanja oficirima kao daljnje optereenje. Potpunu plau dobivali su samo vii oficiri. Nii oficiri i podoficiri dobivali su zemlju umjesto polovice plae. Stoga je plaa niih oficira jedva dostajala za trokove uniforme i opreme. Bili su, prema tome, upueni na prihode sa svoje zemlje pa su tjerali krajinike da im vre rabotu. Tako su krajinici postali neka vrsta kmetova svojih oficira. (Fedor Moaanin) (Prema tome, popularne predodbe o povlatenosti krajinika, kakvih danas ima u izobilju, od toga vremena nemaju veze sa stvarnou hrvatskih zemalja, a

POTEICE I TRPLENjA POBUNJENIH KRAJINIKA

ne rodi kruh, kupujemo i ispreko Drave i iz doljnje zemlje, a vnogi kod nas na cijelu godinu ni pet groi dobiti ne moemo, za to bi soli kupili, kod svog doma na cijelu godinu ne more stei; pak sad na nas toliko napisali, da moramo davati; mnogijem cijel imutek dvije godine ne bi mogao platiti, a nami ovdje ne vjeruju, nego veu i biju po est na jedan konopec i itu to nigdar izmoi ne moremo; neka vae velianstvo milostivno razsude; kad jo i Nae poteice k plenipotenciji deputirtom priloeni i za ovaj mondur vnogi je duen, i vnogi zemlje, mline i trplenja. livade zalagao svoje, i od cirkvi posuivao, kako bi mi si1-vo. to su nai poglavnici milostivni cesari i vae kra- romasi mogli ivjeti i vaem velianstvu slubu initi i ljevsko velianstvo milostivno vu privilegijah darovali, po- ovakvi podanici biti... nizno molimo poleg njih vu vsem drati, a ne kako smo 6-to. Prosimo vae velianstvo, da mi obodvog zakona uli, z novijem krajinami doljnje i gornje Slavonije i Horgranskog i rimskog vu ljubavi kao i dosad ivjeti, a trevatcke, koji nijesu kako mi privilegirani i nai starih pomoiteg zakona unijati ne moremo imati med sobom; neg vu i i krvotoenijem vaem velianstvu podloeni, da bi nas tom vae velianstvo pomiluju nas i vu starine dre; akoli nejednaili, ponizno molimo... koj takov dobrovoljno jedan ali drugi zakon prestupi, 2-go. Mondur, kako god nai stari za prvih cesara i za izmed ovijeh dviju slobodno je, ar voi treiti su samo za vaeg velianstva do ovog mondura nosili, i sami vsaki jednu veliku confusiju i neslogu. sebi kupovali i z velikijem veseljem vu njem sluili, hoe9-to. Dosad nikakva ordinanca Commendantu niti kapimo i vu napredak, a ovog njemakog mondura dalje no- tanu, niti nijednom oficijeru nijesu davali, tak ponizno mositi ne moremo, ar ga nijesmo obikli... limo, da i vu napredak ne dajemo. 3-to. Izpisati ne moremo, koliko god nas sila primorava, 10-to. Vu prvo vrijeme Commendanti na pijacu drva da od naijeh naseljenijeh i kupljenijeh zemalja i z krvikupovali jesu, a sad soldati pod mora moraju voziti, ako jom zasluenijeh vinograd, livad i umah potrebuju prezal, ako dobar put, i ne plaa mu vie nego po pet groi, veliku sumu penezi imati. Vae velianstvo! mi smo med to bi mogao i po osam prodavati; tako molimo, da bi kuzemljami najsiromaniji; ako nam godina rodi dobro krupovali drva kako i drugi na pijacu. hom i vinom, teko se hranimo i veem talom, ako dobro 11-to. Zemlje nae na klaftre izmjerie, a najve ovdje

Pobunjeni krajinici iznijeli su svoje albe i elje u predstavci Mariji Tereziji 25. sijenja 1755. Donosimo je u izvatku prema Lj. Ivananu, Buna varadinskoga generalata i pograninih kmetova g. 1755, VZAIV., Zagreb 1902. (s nekim pravopisnim promjenama, koliko su one potrebne za lake razumijevanje teksta).

to e jo vie doi do izraaja s militarizacijom vojnokrajikoga sistema od sredine 18. stoljea.) Pokuaj komandirajueg generala Khevenhullera da s novim regulamentom (1735.) ukine kontribuciju i ogranii rabotu jedva da ima kakva uinka. Vee su posljedice razgranienja izmeu civilne uprave i Vojne krajine u Slavoniji 1745. godine, na teritorijalnoj osnovi. Uspjeh hrvatskih stalea u osiguranju banske jurisdikcije u novoj Banskoj krajini, izmeu Kupe i Une, izvjestan je u odnosu prema potisnutim ambicijama Petrinjske kapetanije Varadinskog generalata, odnosno unutranjoaustrijskih stalea, ali je i krajnje neizvjestan zato to je beko vijee, umjesto gradakog Dvorskog ratnog vijea, zadralo vrhovnu vojnu vlast, tj. habsburki dvor. Budui da su interesi hrvatskih stalea vema dolazili do izraaja u svome tradicionalnom feudalnom obliku, banski krajinici (sa svim uvjetnostima u upotrebi pojma u ovom sluaju) izuzetno se esto bune u toku prve polovine 18. stoljea (1695.-1705, 1701, 1711.-1712, 1730.-1731, u toku austrijskoga nasljednog rata, i 1751.). Prema istraivanjima Vojina S. Dabia, odnosno Slavka Gavrilovia, pokuajem regulacije 1728. godine, koji se preteno odnosi na Kostajniku kapetaniju, krajinici su obvezani ujednaiti naoruanje na vlastiti troak, udovoljavati rabotnim obavezama na krajikim utvrenjima i prometnicama, ali i u korist krajikih starjeina (potanska sluba, podvoz, oranje, suenje sijena, dovoenje drva, davanje hajkaa za lov i dr.), davati dabine u itu, plaati mnotvo vrsta globa, maltarina, skelarina, irovina... Dakako, sve to pored vojne slube. Novim regulamentom iz 1750. dovedeni su u isti, ako ne i gori poloaj od kmetova, jer su i po slovu novog regulamenta morali, pored vojne obaveze, da snose i (...) novane, naturalne i radne obaveze (Vojin S. Dabi). Buna Tee Kijuka (1751.) reflektira tom prilikom slojevitije uzroke nezadovoljstva. Najvei potresi zbivaju se u Varadinskom generalatu, tamo gdje su krajike povlastice 17. stoljea i najukorijenjenije (Statuta Valachorum). Iz perspektive habsburkoga dvora i njegova Dvorskog ratnog vijea valjalo je potisnuti i unutranjoaustrijske stalee i narodni, starjeinski sloj s njegovim pravima te suziti prava krajinika, s ambicijom izjednaivanja poloaja krajinika u svim
uvrijedie i nae ufanje pogubi se, zato smo krv toili i, kako smo gore rekli vu treitem punctumu, jo postavljamo forpan i hranu oficijerom morali smo davati: sad pako zaradi stranskijeh oficijera zapovjedaju vu Companije vaski kue napravljati, jedno da hoemo morati svojih zemalja odpuati na na veliki kvar, drugo da hoe vu naijeh umah vnogo kvara vuiniti, treite, da e nas velika tegoa doi, da ovakovi oficijeri obtriti narod, kako ve publicijerano je, da hoemo davati oficijerom pod mora cent sijena za pet groi, a mi sami radi platiti po deset groi, a zobi kvartu za forint, a mi po taljer plaamo. .. 12-to. Vu staro vrijeme imali smo dopuenje, koji lovom to mogo se pomoi, a pred malijem vremenom publicijerano, da od fedtbeblina priemi nijedan kopova ne smije drati, i to bi pretrpjeli, a sad zapovedano da lovnog elezja imati ne smijemo nit nigdje zapinjati. 13-to. Dosad bilo nam je dopueno, kojemu je nevolja i koji zaduiv se, od svoje zemlje, livade, vinograda prodavati i zaloit, kak bi hlate ivio, a sad isto prepovjedano niti zaloiti svojim voljni nismo. 16-to. Zbog ume ali hrastja, ako siromaku za hinu potrebou sjei vu svojoj umi prepovedano od gospode Commendantov pod katigu i prepovedano, da sada more za dopuenje po peat ii i Commendant komu volju ima da, komu njemu nije volja ne da... ako sami to podsijeemo ali podbijelimo, tak teku katigu trpimo. 19-to. Ne moremo u pamet uzeti, koliki na nas sad podanki pod mondurskijem imenom naloili se jesu, koteri nas kratkijem vremenom konano na nita spravili bi, a vaega velianstva hasna i sluba konano umanjkala bi se, koje nas ganulo i primoralo ovakovi sastanak uiniti i izvie i niejih uzroka. 24-to. Velika nepravica, da knez iz koje je kue, vsu slubu gospodsku i kraljevsku ini i opet vojaka davati mora, koje dosad navadno bilo nije. 28-mo. Za irovinu, kako u naijeh privilegijah stoji, prosimo, da se i u napredak obdrava... 30-to. Med svijem drugijem punkti najvea pronja za milotu nam za mir a vaem velianstvu za slubu i poviavanje vekoveno, obinu ili deputijerte narediti i obdravati... zato ako bi kakve poteice imali, obina tak deputijertem svojim predali, a deputijerti redom po instanciju i koja bi potrebna bila ak do njih cesaro-kraljevskog velianstva, da bi se na dobar red postavilo, za nas moliti: a mi ovak jedan po jedan Comandi ne smijemo tuiti se, jer koji se sami pritue, vu teku katigu i nemilotu kod Comande dou, kako i od ovud nekoji oficijeri, koji su za nas pravine poteice pisali, ovo treite leto teke rete i nemilotu trpe, i kad su oni vu retu, kako da bi vsi mi bili retovani, a za njih do sad nijesmo smjeli jednu rije rei ili progovoriti, jedan po jedan. 31-vo. Zemlje nae na koje smo naselili i vnogi za peneze kupili i rnu goru krili... na nau alost na klaftre izmjerie i onak na nas velike podanke napisae... Pisano vu Severinu dan 25. tog Danuara leta 1755. Njih velianstva verni i pokorni umiremo ponizni sluitelji cela obina generalije varadinske. (Historijska itanka za hrvatsku povijest, i., Zagreb 1952.)

krajinama, starim i novim. Iako su 1717., u doba Karla VI., potvrene povlastice iz 1630. godine, stvarno se odnosi mijenjaju u projektiranom smjeru, u emu ni krajika buna, s narodnim oficirom Petrom Ljubojeviem na elu 1735., nema veega uinka. Vojvoda Hildburgshausen uspijeva izigrati i unutranjoaustrijske stalee (koje optuuje zbog pretvaranja krajinika u seljake i kontribuente) i krajinike te uz prisutnost severinskog episkopa Filipovia proglasiti nove statute u sijenju 1737. godine. Nakon to su poslije mnotva potresa proglaene reforme i u Karlovakom generalatu 1746. godine, takoer s podrkom gornjokarlovakoga episkopa Nenadovia, u mnogo teim situacijama gladi, globa, sukoba zbog poskupljivanja soli, prenaseljenosti i si., kraljica Marija Terezija izjednaava ureenje oba generalata 1754. godine, s Krajikim pravima. To izaziva najveu krajiku bunu 1755. godine, ponovo u Varadinskom generalatu i ponovo s Petrom Ljubojeviem na elu. U skrivnici severinske pravoslavne crkve, pohranilitu privilegijalnih akata, proglaena je i severinska opina, kao politika zajednica pobunjenih krajinika, koja formulira svoje poteice i upuuje ih na beki dvor. Kako krajikoj buni slijedi i masovna kmetska buna sa sreditem u Krievakoj upaniji, prvi put se meu hrvatskim staleima proirio strah da e se vlasti i kmetovi ujediniti. Krajike poteice, istiui privrenost tradicionalnome krajikom statusu i otpor izjednaavanju s ostalima, kao i podrku narodnim starjeinama, sadravaju i skupni zahtjev vjerske prirode, protiv unijaenja: Prosimo Vae Velianstvo, da mi obodvog zakona granskog i rimskog vu ljubavi kako i dosad iveti a treiteg zakona unijate nemoremo imati med sobom... ar ovi treiti su samo za jednu veliku confusiju i neslogu. Dvorsko ratno vijee iskoritava poteice upravo onako kako je moralo da bi ostvarilo sve svoje strateke ciljeve. Represija je jeziva, s kaznama kao to su pogubljenje rastezanjem na kolu itd. U jezgri pobune su Srbi, ali meu kanjenima preteu Hrvati, to svjedoi da se od vremena bune Stefana Osmokruovia promijenila i etnika struktura Varadinskog generalata.

Doba uzaludnoga rtvovanja

Tako je otvoren prostor za proirenje Krajikih prava na itav krajiki prostor u Hrvatskoj i Slavoniji, za jednoobrazno uvoenje krajikih regimenti/pukovnija, s punom subordinacijom bekom Dvorskom ratnom vijeu, sa sjedinjavanjem vojne, upravne i sudske vlasti te ukidanjem svih tradicionalnih vlakih povlastica i neogranienim koritenjem krajike vojne sile u Monarhiji i Evropi, kao i na granici s Turskim Carstvom (u kordonskoj vojnoj, sanitetskoj i carinskoj slubi). Osim toga, krajika prava, kako su ozakonjena 1754. godine, otvaraju prostor za izgradnju u sutini zatvorenog privrednog prostora, u najveoj mjeri ograniena na poljoprivredu, kao osnove autoreprodukcije vojnokrajikog sistema. U nastojanju da se izgradi vojno i privredno to efikasniji i to jeftiniji sistem, u sutini je strahovito unazaen itav vojnokrajiki prostor jer krajinici nisu ni pravi seljaci ni pravi vojnici. Sa stajalita razvoja itava hrvatskoga dravnog prostora posljedice su jo tee. Izvedenim vojnokrajikim reformama, tj. militarizacijom Vojne krajine, potencijalno najvitalniji prostor savsko-kupske veze Panonske nizine s Jadranskim morem blokiran je sistemom izvan upravnoga domaaja banske Hrvatske i Slavonije. itava strategija razvoja vojnokrajikoga sistema, iluzorna u svojoj osnovi, pretpostavlja stalne reforme unutar reformi. Po raunu Fedora Moaanina, takvih od 1702. do 1800. godine ima tridesetak. Posljednja je velika, uistinu monumentalna za krajike prilike, jozefinski projekt kantonalnog sistema iz 1787., s ambicijom odvajanja vojne uprave od civilne, ali unutar granica vojnokrajikog sistema. Do kraja stoljea reforma okonava kao potpuni fjasko, isto kao i posljednji rat Habsburke Monarhije i Turskoga Carstva (1788.-1791.), kojim je Tursko Carstvo trebalo biti potisnuto iz jugoistone Evrope. Uz puno uvaavanje protomodernizacijskih tekovina u Vojnoj krajini, u povijesti Hrvata i Srba u Hrvatskoj to je prije svega doba uzaludnog rtvovanja.

U provincijalnom podanitvu

toku 18. stoljea brojni Srbi u Hrvatskoj i Slavoniji nisu u krajikom, nego u provincijalnom (civilnom ili banskom) podanitvu. Dok su takvi s hrvatske strane vrlo rijetki, osobito poslije definitivnoga razgranienja izmeu Provincijala i Vojne krajine u toku druge polovine stoljea, sa slavonsko-srijemske strane vrlo su brojni i sainjavaju manju, a prema nekima i veu polovinu ukupnoga stanovnitva. Pomanjkanje pouzdanijih statistikih izvora, a i neprestane, velike demografske promjene i tekoe istraivake naravi drat e to pitanje due vrijeme otvorenim. Dodatno je izvorite nesporazuma u irokoj upotrebi rackog imena, u oficijelnim izvorima, i za Srbe i za Hrvate, okake i bunjevake skupine, upravo u to doba. Prema recentnim, izvornim podacima Slavka Gavrilovia, u Plaanskoj (Gornjokarlovakoj eparhiji) 1768. godine ima 125.762 pravoslavnih vjernika, a 1791. godine 129.115, to svjedoi o neprestanom iseljavanju, pothranjenosti, ratnim gubicima u tome ambijentu velike demografske dinamike. Te druge, 1791. godine Pakraka eparhija ima 95.505 vjernika, a Srijemska arhidijeceza 117.227, tj. 342.847 na itavu hrvatsko-slavonskom podruju. U Slavoniji i Srijemu neto je vie pravoslavnih na krajikom nego na provincijalnom podruju. S tim u vezi vrlo je teko praviti pretpostavke o stanju na SIMBOLI: Patrijarijski grb u doba patrijarha Arsenija poetku 18. stoljea s obzirom na demo IV. lovanovia (sredina 18. stoljea) grafske poremeaje u itavu razdoblju.

Izvjesno je da komorsko-vojni kondominij u razodblju od bekog rata do 1728. godine nije inilac socioekonomske stabilizacije na itavu slavonsko-srijemskom podruju. Meutim, ni s uvoenjem vlastelinskih gospodarstava poslije 1728. godine (u bitno veem opsegu nego u prethodnom razdoblju) agrarni se odnosi ne sreuju sve do proglaenja urbara Karla VI. godine 1737, s ambicijom da dvorskim posredovanjem budu ureeni odnosi u agraru izmeu plemia i podlonika. Dodue, rat 1736.-1739. te rat 1740.-1748. iskljuuju mogunost njegove dosljednije primjene, ali se tek s prostornim razgranienjem provincijalnog i krajikog podruja u Slavoniji i Srijemu stvaraju mogunosti za urbarijalnu regulaciju duega trajanja. Terezijanski urbar proglaen je 15. oujka 1756. godine, kao temeljni zakon o agrarnim odnosima u provincijalnoj Slavoniji i Srijemu, a s nekim korekcijama 1810. godine vai do revolucije 1848/49. godine: Rabota je ponovo uvedena, ali je predviena mogunost da se kmet od nje otkupi, odnosno obaveza spahije da rabotu plaa ako je vea od one utvrene urbarom. Obaveze kmeta jasnije su obrazloene, razne zloupotrebe su zabranjene, posed kmeta stavljen je pod zatitu zakona, sudski postupak iscrpnije propisan, razgraniena su prava na krme, mesnice i regalije i utvrene takse na vodenice, iro vinu itd. Uz dodatne odredbe pojedinih upanija, uglavnom u korist

NA SELO KAO SKAKAVCI KOJI SVE OBRSTE

Mnoge boli to veruju da je Regulamentom (tj. Novim regulamentom od 2. sijenja 1777. nap. D. R.) naim episkopima zabranjeno obilaenje njihovih eparhija, to je suprotno i kanonima nae crkve, i privilegijama. Nikako ne izgleda da je njeno carsko kralj, i apostolsko velianstvo imalo takvu nameru da im ovo potpuno zabrani, inae bi, naravno, po nas bilo vrlo loe i po nau crkvu to bi bila najvea posledica, nego samo da ga obavljaju sa znanjem najuzvienijeg dvora, jer su na narodnom saboru odranom 1769. godine protiv episkopa iznesene mnoge albe da oni, naime, kad im je potreban novac, ili sami pod izgovorom kanonske vizitacije obilaze eparhiju ili alju egzarhe; i umesto da hrianima daju potrebnu hriansku pouku i paze kako ispunjavaju hrianske dunosti, optereuju svetenstvo i narod raznim zahtevima. I kako uvek putuju sa velikom pratnjom, mnotvo duhovnih i svetovnih pratilaca pada na neko selo kao skakavci koji sve obrste; i samo iz toga razloga je njeno posveeno velianstvo nalo za dobro i korisno, ak nuno da naredi, da se takve vizitacije obavljaju uz prethodno obavetavanje najuzvienijeg dvora, jer se na taj nain episkopi nee usuivati da prave sline ekscese. I tako ova najvia naredba, uz takvu nameru, nije protivna ni privilegijama ni kanonima koji nalau da se hriani poseuju ne zbog sramne dobiti, nego da se narodu prui hrianska pouka, a episkopi treba da budu zadovoljni platom koja im je odreena...

(Zaharija Orfelin, (1778.X N o v i S a

Predstavka 1972 -)

Mariji

Tereziji

SLAVONSKI I SRIJEMSKI SRB11790.

U Sremskoj i Virovitikoj varmei najvee islo itelja sainjava ilirski grko-nesajedinjeni narod, pak evo ve sto godina nije te radosti doivio da bi od zasluni(h) sunarodnika kadgod koji za nadupana izabran bio; zato se prepokorno moli da se odlian i zasluan narodnik ili sam arhiepiskop kao nadupan postavi. To bi velika utjeha za narod bila, kad bi se u varmeama gde veina itelja iz njega postoji, stareine ili iz zasluni(h) narodnika ili iz drugij ali takovi(h) lica koja narod dobro poznaju, postavljali koja su od kodljivog predrasuenja 'sta: zato vernopodani narod pokorno moli da se danom prilikom na to prizrenije blagoutrobno uzme. (...) Poznato je da zemljedrci trae da se blaenopoivom caricom Marijom Terezijom zavedeni slavonski urbar ukine ili bar promene; zato prepokorno moli da se itelji te varmee u reenom urbaru zatite i po tom upravljaju. Vernopodani narod prepokorno moli da se to proenije odobri, s tim vie to je reeni urbar na pravednom i za primanje kontribuenata probitanom osnovu zaveden, a protivne tome elje samo bi umnoenje spa(h)ijske dacije, koje bez propasti podanika ne bi mogle biti, posljedica bila. (Fragment Glavnog elaborata Temivarskog sabora od 14/4. studenoga 1790. godine, upuenog kralju Leopoldu II., kao molba slavonskih i srijemskih Srba; prema Slavku Gavriloviu i Nikoli Petroviu /Temivarski sabor 1790, Novi Sad (i) Sremski Karlovci 1972./)

SUKOBI TRADICIJA I INTERESA: Mala Vlaka u Slavoniji (poetak 18. stoljea)

seljaka, urbar je uveden u ivot uz istovremeno premeravanje zemljita, uvoenje zemljinih knjiga i odmeravanje obaveza svakog kmeta i svake optine prema njihovim spahijama. Taj veliki posao trajao je nekoliko godina; u Sremu je zavren 1759, u Slavoniji 1762. godine. (Slavko Gavrilovi)

Zajedniki otpor
Urbarijalna regulacija doista nastaje u vie nego polustoljetnom sudaru svjetova, tj. srednjoevropske feudalne tradicije, u strukturalnoj transformaciji u dravu prosvijeenog apsolutizma i seljatvo, s vlakim i rajinskim iskustvima u granicama orijentalne despocije kao to je Tursko Carstvo. Sukobi razliitih srednjoevropskih feudalnih tradicija i interesa u slavonsko-srijemskom prostoru u toku prve polovine 18. stoljea izazivaju kaotina stanja. Urbarijalna regulacija, u biti refeudalizacijske naravi, plaena je izuzetno velikom cijenom slavonsko-srijemskog hrvatskoga i srpskoga seljatva. (Njezin smisao iz perspektive interesa gornjih slojeva hrvatskoga drutva posebno je pitanje.) U sukobima oprenih feudalnih interesa (vojnih, komorskih, vlastelinskih), u neprestanom traganju za pravednijim podlonitvom, kao i u odbijanju bilo kakva podlonitva (osobito u hajdukom sluaju), progonjeno i ratovima i epidemijama, seljatvo u Slavoniji i Srijemu u toku prve polovine 18. stoljea, neovisno o narodnosti, doista je izbezumljeno u mnotvu situacija. Kada su Srbi, pravoslavni, posrijedi, izbezumljenost je nesumnjivo i vea jer socioekonomski konflikti nerijetko imaju i interkonfesionalni smisao, neovisno o tome to je srpskopravoslavna hijerarhija takoer jedan od inilaca refeudalizacije Slavonije i Srijema, s prostranim mitropolijskim vlastelinstvom u Dalju, Borovu i Belom Brdu i s manastirskim posjedima. Razumljivo je da seljatvo nerijetko odbi-

ja bilo kakvo podlonitvo osim vladaru, da se bune ideologijski transformiraju u fenomen boje vojske itd., kao to je sluaj u srednjoj Slavoniji 1722. godine. Seljaki, podloniki otpor, kao i u sluaju krajikoga, redovito je zajedniki, i srpski i hrvatski, s jaim jednim ili drugim obiljejem jezgre otpora ili pak jedan slijedi drugom. Tome je jednostavan razlog to to crkve statusno nisu u mogunosti osmiljavati podlonike interese, iako je takvo osmiljavanje donekle mogue u sluaju pravoslavnih i ono do svoga izraaja dolazi ak i 1790. godine, na Temivarskom saboru. Inae, u uzbunjenoj Poetini (1723.) voe su jedan Hrvat (Miko Mikoi) i jedan Srbin (Stefan Markovi). U preteno srpskom ambijentu Pakrakog vlastelinstva, u buni 1730. godine, sudjeluje i jedno i drugo seljatvo, iako pokret vode Srbi Pavle Brkano vi, Jovan Josli i Vuk Alavanji.

Dramatini konflikti
Kako su u poticanju buna nerijetko umijeani i konkurentski feudalni interesi (npr. komorski nasuprot vlastelinskima), one imaju dublji smisao nego to slojno-interesna analiza iskazuje. Uoljivo je da u bunama ne moe biti govora o bilo kakvoj solidarnosti iteljstva urbanih jezgara, neovisno o narodnosti. Naprotiv. U Hrvatskoj su i u toku veega dijela 18. stoljea poseban fenomen Srbi-vlasi (i ne samo oni, ve i Hrvati-vlasi) na vlastelinstvima, a i na privatnim krajinama, kao to je i Steninjak Drakovievih (Confimium Sztenichnyach), koje obuhvaaju sela s golemom veinom srpskog stanovnitva: Steninjak (Sjeniak), Slavsko Polje, Trebinja, Skakavac, Kovaevac i Moravac. Sredinom stoljea oni alju etiristo pjeaka, osamdeset tobija i sto konjanika na evropska ratita. Budui da zadueni Drakovii nisu mogli izbjei oporezivanje, uvoenje rabote, oduzimanje zemlje, dakako, uz otpor krajinika-podlonika, itav je prostor uz mnotvo posredovanja ukljuen u Karlovaki generalat 1781.-1783. godine. Jo su dramatiniji konflikti Srba u biskupskom banderiju u Topuskom sa zagrebakim biskupima, koji traju desetljeima, dok su manje dramatini sukobi manjih skupina Srba na raznim vlastelinstvima, koji u vie sluajeva i prihvaaju kmetski status. Meutim, u pitanju su marginalne skupine u odnosu prema golemoj veini Srba u Hrvatskoj krajini.

Pokretljivo graanstvo 18. stoljea

udui da je ogromna veina srpskog stanovnitva u Hrvatskoj i Slavoniji seljaka, bilo u krajikom, bilo u kmetskom poloaju, vano je ustanoviti njegov udio u gradskom stanovnitvu u epohi s kojom poinje stvaranje modernih nacija. Prema izraunavanjima Wolfganga Kesslera, u gradovima hrvatsko-slavonskog provincijala 1785/87. godine pravoslavni ive s ovim udjelima: u Zagrebu 1,07 posto, u Karlovcu 8,76 posto, u Rijeci 1,68 posto, u Varadinu 0,42 posto, u Krievcima 1,17 posto, u Koprivnici 3,51 posto, u Poegi tri posto. Naravno, u Virovitikoj i Srijemskoj upaniji ti su udjeli znatno vei i u vie sluajeva seu od petine do vie od polovine gradskog stanovnitva. Meutim, srpske opine s nekoliko desetaka ili sa stotinjak i neto vie itelja (Senj, Rijeka, Trst), najveim dijelom ograniene na trgovinu, kontinentalnu i pomorsku, raspolau velikim kapitalima, osobito u Trstu (Riznii 12 tisua forinti, Vojnovii 40, Kurtovii vie od 56 tisua), s velikim brojem brodova u prekomorskoj, ak prekooceanskoj plovidbi (1767)

Srpski je udio vrlo kontradiktoran u urbanizaciji krajikoga prostora. ak i u onim prostorima Hrvatske krajine u kojima je srpsko stanovnitvo apsolutna veina stanovnitva, njegov je udio u vojnim komunitetima i trgovitima znatno skromniji, iako je po apsolutnim pokazateljima redovito vei nego u hrvatskom provincijalu. Iznimka je ponovo Petrovaradinska regimenta u Srijemu, s velikim ili natpolovinim udjelima, koji se u toku druge polovine 18. stoljea postupno smanjuju, prije svega zbog useljavanja novoga, stranog stanovnitva, kao to su Nijemci. Ipak, tada su ti procesi jo ograniena domaaja. S navedenim izuzetkom, moe se rei da u inae vrlo usporenoj urbanizaciji Hrvatske i Slavonije u toku 18. stoljea Srbi openito zaostaju za Hrvatima, a ponegdje su i u nazatku, bilo

URBANIZACIJA KRAJIKOGA PROSTORA: Slavonski krajinici (sredina 18. stoljea)

relativnom, bilo ak i apsolutnom. Tome su dva glavna razloga. Prvi je restriktivni odnos gradskih magistrata prema podjeljivanju graanskih prava pravoslavnima, a drugi, dubinskiji, u vezi je s usporenijim socioekonomskim raslojavanjem pravoslavnih, kojih je izrazita veina od ukupnoga broja u Hrvatskoj i Slavoniji u vojnokrajikom prostoru, u kojem je mogunost vertikalne mobilnosti, osobito izvan krajikoga obzorja, krajnje ograniena. Kako je u hrvatskim i slavonskim gradovima i trgovitima mnogo drugog nehrvatskoga stanovnitva, osim srpskoga (i cincarskoga, koje sa srpskim redovito ini pravoslavne opine), odnosi izmeu hrvatske i srpske urbane populacije nisu u ba tako velikim nerazmjerima kao to bi se u kvantitativnim projekcijama moglo zakljuiti. Kada se radi o raspoloivu kapitalu, razlike se jo vie smanjuju jer su Srbi mahom u trgovini, s izrazitijim izuzetkom istone Slavonije i Srijema, gdje su i u obrtima i u trgovini. Upravo je taj podunavski ambijent najvaniji u razvoju moderne srpske nacije. U toku 18. stoljea srpske opine proteu se do Budima, osobito Sent-Andreje (koja do prve polovine 19. stoljea ima izrazito srpsko obiljeje) i dalje ak do Komaroma, u kojem su Srbi vrlo staro stanovnitvo. I u suprotnom pravcu, prema Osijeku, Somboru, Vukovaru, Novom Sadu, Karlovcima, Zemunu, Panevu i dalje na istok brojno je srpsko stanovnitvo, mnogo brojnije i bogatije nego drugdje u hrvatsko-slavonskom prostoru.

TEM1VARSK1 SABOR PREDLAE LEOPOLDU II.

7. rujna 1790: Najponiznije predloenje vjernopokornog ilirskog (srpskog) naroda u smotrenju budueg svog opredjelenja (...) Prvo: Da se ovom narodu udeljene privilegije najmilostivije potvrde, ovima shodno neki teritorium podeli, i kako za upravljanje sa ovozemaljskim poslovima, tako i radi zastupanja naroda i ovoga zajednika prava i staranja o svima, osobito crkve tiueg se stvarma, sopstveno nadleateljstvo kod najvieg dvora, i druge potinjene potrebne vlasti postave, i da se, ako je potrebno, narodni sajuz svetenikog, graanskog i vojnikog reda sredstvom dosadanjeg uobiajenog narodnog kongresa odri. Drugo: Da se slobodno i javno bogosluenije grko-nesajedinjenog vjerozakona u svima provincijama austrijskim za zakonito proglauje i kao takovo priznaje i da se ovoga ispovjedateljima, ma ovi gdi obitavali budu, zbog vjerozakona nikakve prepone ne ine, ve da i oni sva graanska blagodjejanija, kako po raznim provincijama zakonito postoje, sarazmjerno uivati mogu, budui oni takoe dravne terete nositi moraju; dalje, da mogu takoe i oni po zaslugi dostojanstva, poestna i druga zvanija dobiti, ako ispunjavaju zakonito prepisane zemaljske formalitete. Tree: Da narodna graniarska vojska, ukupno s' banatskim regimentama, ostaje pod upravom Hofkrigsrata (Dvorskog ratnog vijea nap. D. R.) i ako bi ma kad dravni interes zahtevao da graniari prestaju biti vojnici, onda da ne moraju prei u prosto, spaijama potinjeno seljako stanje, ve da im se podeli njiovim zaslugama shodna organizacija, sloboda i privilegije. (Stavko Gavri/ovi (i) Nikola Petrovi, Temivarski sabor 1790, Novi Sad (i) Sremski Karlovci 1972.)

ITELJI PRAVOSLAVNE OPINE U ZAGREBU

Evo popisa lanova pravoslavne opine u ZaJelisaveta Malin; Georgije Dimo/Dimi i ena Magrebu 1785. godine: rija ro. Kostovi te petoro slugu; iril Ralic i je# Gradec: iril i Simeona Miloevi s petoro dan sluga. djece; Ilija Miloevi s petoro slugu; Andrija i So Vlaka Ves: Jovan Stova/toval ena Marija fija Radovanevi s troje djece; Prokopije Rado- ro. Jankovi s tri sluge. vanevi i dvije sluge; Dimitrije Hadi-Vojnovi i (Dimitrije Vitkovi, Srpska pravoslavna crkvena sin Georgije. Kaptol: Nikola Jankovi; Konstantin Jovan i opina, parohija i kola u Zagrebu, Zagreb 1985.)

PAKRAKA EPARHIJA TEMISVARSKOM SABORU

TRAGOM IZVORA: Cehovski list iz Osijeka (Donji Grad)

1) kole normalne ustroene da po jaziku naemu serbskij uenie djetem pervjee predaetsja, a potom njemecki i kako klerikalne pri rezidencii Episkopskoj, tako i sie normalne pod nadziraniem Episkopa naego da budut. 2) Grunti cerkovni ot vsjake kontribucie, kako god i rimske cerkve to su svobodne, da se podobnim nainom osvobode. 3) Cerkve nae gdje nuda iziskuet, kako god nove zidati, tako i stare reparirati bez vsjakago protivorjeija mirskoj zemnoj vlasti da moemo. 4) Magisterom naim iz obe domestikalne kase, kako i rimokatolici svoim to plaaju, ravno i naim po proporcii mjesta onoga itelej da se plaati imjejut. 5) Rimokatolieske prazdnike druge krom je onih 4-reh prazdnovatisja zakaznih velikih prazdnikov, vie da nas nenagonjavaju prazdnovati, kako i po drugih mjesteh gdje se braca naego zakona neprimoravaju. 6) Ae bi se kakovi fundus pronaao, to i nai svjaenici za bolee svoe uivanje dotiratisja da se imjejut. 7) Budui da nikakva po privilegiah naih vsemilostivjeje izdanih blagodjejanija nemamo, zato molimo se, da u svaka dostoinstva i naego zakona ljude primaju. (...) (Slavko Gavrilovi (i) Nikola Petrovic, Temivarski sabor 1790, Novi Sad (i) Sremski Karlovci SERBSKIJ, A POTOM N3EMECKI: Njemaka gramatika 1972.) Stefana Vujanovskog (Be 1774.)

Trgovci nacionalni ideolozi

Doista se moe rei da je Dunav kima privredne moi srpskoga graanstva, ali i osovina njegove nacionalne integracije. I u tom je smislu, izvorno, nastanak moderne srpske nacije srednjoevropski fenomen. Meutim, zbiljski povijesni smisao toga graanstva nemogue je razumjeti izvan ambijenta koji tvore i mnogo manje, ali nerijetko i poduzetnije srpske/pravoslavne opine u Vinkovcima, Brodu na Savi, Petrinji, osobito Karlovcu, prema moru, ali i du morske obale od Venecije i Trsta, preko Rijeke i Senja, do Zadra, ibenika, manje Splita, Dubrovnika, osobito do Boke Kotorske. Hercegovaki, bosanski Srbi, ak i Srbijanci kao turski podanici takoer povezuju Panonsku nizinu s Jadranskim morem u svojim trgovakim transakcijama. Dovoljno je udubiti se u poslovne veze tih ljudi pa shvatiti da njihovo trgovako poslovanje ima izuzetan smisao ne samo u privrednom smislu nego i u duhovnom, kulturnom, ali i politikom. Trgovci su ne samo poslovni ljudi, nego i nacionalni ideolozi, povjerljivi izvjetai, zavjerenici, nova, pasionirana graanska italaka publika, slikarski mecene, zadubinari... esto mijenjajui mjesta boravka u jednom uzbudljivom vremenu, oni prednjae u stjecanju samopouzdanja i samosvijesti u otvorenosti prema zbivanjima u Evropi, istonoj i zapadnoj, sjevernoj (odlasci u Njemaku ili Rusiju) i junoj. Privreno vrijednostima tradicionalne srpske kulture, svjetovne i crkvene, oralne i elitne, osobito u drugoj polovini 18. stoljea, srpsko graanstvo prednjai i u pozapadnjivanju srpske kulture.

Iluzija o obnovljenom Srpskom Carstvu

Slinu drutvenu pokretljivost, kao i trgovci, imaju i krajiki oficiri, osobito u ratno doba, to i relativizira smisao oficirskih iskustava, to jo vie dolazi do izraaja kada se istrauje njihov stvarni socijalni status. Ipak, svojim obrazovanjem u drugoj polovini 18. stoljea, upuenou na racionalistiku i prosvjetiteljsku kulturu miljenja itd., oni su nezaobilazan inilac u srpskom ambijentu, osobito u Vojnoj krajini. Kada se ima u vidu razmjerno velika pokretljivost pravoslavnoga sveenstva, sve brojnijega uiteljstva (kao socijalnostatusno marginalnog sloja u samoj srpskoj etnikoj zajednici, iji se pripadnici uestalo sele od mjesta do mjesta) razumljiva je rana zrelost, prije svega u nacionalnoideologijskom smislu, procesa srpske nacionalne integracije posvuda, pa i u hrvatskim zemljama, koja jasno dolazi do izraaja na Temivarskom saboru 1790. godine. Sutinski je vano shvatiti to da je ta zrelost duboko kontradiktorna i u jezgrama sadrava dva potonja modela srpske nacionalne politike. Vrlo iroki prostor disperzije srpskoga etnosa, s jakim poduzetnikim skupinama od Budima i Sent-Andreje na sjeveru do Boke Kotorske na jugu, od Trsta i Venecije na zapadu do Carigrada i Odese na istoku (potonje neto poslije), s izrazito policentriki rasutom etnikom masom (npr. uoi prvoga srpskog ustanka u Hrvatskoj i Slavoniji te u Bosni i Hercegovini ivi vie Srba nego u Beogradskom paaluku) stvara iluzije o granicama obnovljenoga Srpskog Carstva, ali i kao kontrapunkt tome, raa smisao za trpeljivost i solidarnost s narodima s kojima se dijele isti prostori.

16

Izmeu Istokai Zapada

ako se srpski srednji vijek produava duboko u 17. stoljee, njegova bogata tradicija, oblikovana u sintezi razliitih kulturnih iskustava, pokazuje i u tome poznom razdoblju sposobnost komuniciranja s novim kulturnim izazovima, ak i kada ih njihova dominantna tendencija dovodi u pitanje. To je nadasve sluaj s barokom u srpskoj kulturi, sa stilom s kojim srpska kultura ulazi u srednjoevropski kulturni krug, ne naputajui svoja srpskobizantska utemeljenja. Srpski etnos u hrvatskim i ugarskim zemljama, osobito do kraja 17. i poetka 18. stoljea, ukorijenjuje se u prostorima u kojima ima svoj pravni legalitet od 15. stoljea. Toga je duboko svjestan grof ore Brankovi, despot Ilirika, roen 1645. a umro 1711. godine, linost iz ugledne erdeljske/transilvanske srpske porodice koja se proglasila potomkom srednjovjekovnih Brankovia, i koga su preseljeni Srbi htjeli za despota, to ga stoji dugogodinjeg zatoenja, sve do smrti. Lien slobode, pie Slaveno-serbske hronike, rukopis opsega 2600-2700 stranica, pisan tradicionalnim srpskoslavenskim jezikom, ali u izrazito baroknoj inspiraciji, koji nikada nije objavljen, ali koji je mnogobrojnim, crkveno nadziranim prijepisima, od golemoga utjecaja na oblikovanje srpske povijesne svijesti i politike ideologije u toku 18. stoljea. Izuzetno je vano uoiti da ore Brankovi srpsku povijest integrira u ambijent bizantske, rumunjske, ugarske, poljske i turske povijesti.

Vitezovieva povjesnica
Spomenuti pravni legalitet nije sporan ni za sredinju linost hrvatske kulture toga doba, Pavla Rittera-Vitezovia (1652.-1713.), koji u duem vremenskom razdoblju odrava bliske veze sa srpskom crkvenom hijerarhijom. tovie, novo srpsko privilegijalno pravo utemeljuje se uz njegovo neposredno sudjelovanje, kao to biljei i Istorija srpskog naroda IV/1 (Beograd 1986.): Izgleda da je konana redakcija zahteva (Narodnockrvenog sabora 1708. nap. D. R.) izvrena u 11 taaka u Beu uz pomo hrvatskog istoriara Pavla Ritera-Vitezovia koji je inae na molbu svog prijatelja mitropolita akovia sastavio izvod iz zbornika ugarskog prava i istoriara Antonija Bonfinija, Mavra Orbina, Jovana Leunklavija i drugih... za potrebe srpskog naroda i njegove crkve. Bliska Vitezovieva suradnja nastavlja se i s administratorom Mitropolije episkopom bakim Hristiforom Dimitrijeviem-Mitroviem, u toku koje autor djela Croatia rediviva pie prvu sustavnu povjesnicu sredovjene Srbije, kao to istie Vjekoslav Klai, naslovljenu Serbia illustrata. Libri octo. (U toku je rad na izdanju, u latinskom izvorniku i hrvatskom prijevodu Zlatka eelja, u biblioteci Latina et Graeca, u Zagrebu.) Vitezoviev je rukopis jedan od glavnih izvora za Jovana Rajia (1726.-1801.), koji od 1757. do 1768. pie svoje monumentalno djelo, izvorno ruskoslavenski, u maniri baroknog slavizma Istorija raznih slavenskih narodov naipae Bolgar, Horvatov i Serbov, koje je objavljeno znatno kasnije, 1794-95. godine, u slavenoserbskoj redakturi i s prosvjetiteljskim retuom samoga autora. I u njega je

privilegijalno ukorijenjenje vrlo izraeno, dakako, u srpskoj povijesnoj vertikali. Bez Rajieva djela nemogue je razumjeti artikulacije srpske nacionalne ideologije potkraj 18. i na poetku 19. stoljea. U svome situiranju u hrvatskom i ugarskom ambijentu u toku 18. stoljea, razni slojevi srpskoga etnosa, osobito crkvena hijerarhija i vojne starjeine (meu kojima najistaknutiji dobivaju plemike naslove potkraj 17. i na poetku 18. st.), poslije i graanski stale, suoavaju se s pitanjem o trajnom ili privremenom naseljavanju izvan srpskoga etnikog prostora u Turskom Carstvu. Izvorno prevladavajua svijest o privremenosti relativizira rane srpske zahtjeve za teritorijalnom koncentracijom, na kraju 17. st., prije svega na podruju Srijema i Slavonije, dok potonja svijest etnike i vjerske zajednice, s jasno artikuliranim privilegijalnim pravom u skladu s feudalnim sistemom vrijednosti, o potrebi teritorijalne koncentracije, kao to je to sluaj s Temivarskim saborom 1790. godine, povijesno ima sasvim drugi smisao. Od velike seobe, patrijarh Arsenije III. i neto poslije podvojvoda Jovan Monasterlija ustrajno nastoje osigurati od kralja Leopolda I. prostor u kojem e se irom Ugarske i Hrvatske rasuti Srbi moi koncentrirati, sa svojim privilegijalnim pravima. Dakako, Arsenije III. privilegijalna prava svodi na novu pravnu artikulaciju, u skladu s ugarskim i hrvatskim realnostima, istih onih ovlasti koje nasljeuje iz Turskog Carstva, a koje doista nisu male u naelnom smislu i ukljuuju cijelo mnotvo svjetovnih ingerencija.

Srpska Despotovina
Srpske despotske tradicije u Ugarskoj i Hrvatskoj iz 15. stoljea takoer su naelno poeljne, pod uvjetom da ne dovode u pitanje mo patrijarha, crkvenu i svjetovnu. Tadanjim srpskim zahtjevima osobitu teinu daje okolnost to je mnotvo Srba, u svojim vlakim samoupravama, duboko ukorijenjeno u tome autonomistikom duhu i, drugo, to se zahtjevi postavljaju u toku bekog rata, kada je takoer mnotvo Srba okupljeno u rackim milicijama, u kojima se i golema veina starjeinskih mjesta nalazi u srpskim rukama. S tim u vezi, prema prvom Leopoldovu rjeenju, koje je objavljeno u Beu, 10. svibnja 1694. godine, silom koga se narod Srbskij kako na slavnog kraljevstva Ungarije tako i na sobstvenu Srbalja polzu, u predjele meu Dunavom i Savom leee, koe e mu se naznaiti, premestiti ima, od gore spomenutog Njiovog Velianstva Komornika, vrhovnog komisara voenog i konjanieskog Generala Gospodina Donata Hajzler, Grofa od Hajdershajmb opirnie razumeli (prema Stefanu akiu). U vrlo kratkom vremenskom rasponu slijedi drugo Leopoldovo rjeenje, od 31. svibnja 1694., upueno Arseniju III. i Monasterliji, na Komansko Polje i u Malu Vlaku, tj. u dananju zapadnu Slavoniju, na granici Varadinskog generala-

PLEME KOJE JE DOSTIGLO VRHUNAC SLAVE

Ono to je Roditeljica Priroda usadila u due svih smrtnika koji odiu uroenim prirodnim darom, a to je da svatko voli da se o njemu i njegovoj domovini lijepo govori, bilo je na pameti naemu pjesniku koji pjeva: Svakomu je draga svoja domovina daprem i v njoj blaga ni kruha ni vina. A da je to usaeno i u plemenitost vaih ljudi, uope ne sumnjam. Budui da i veina plemena, naroda, gradova i obitelji posie za drevnim podrijetlom, slavnim osnivaima, pa ak kad i potjeu od izmiljotina i bajki smatrajui da im to slui za ukras - koliko je plemenitije i asnije punom rukom podastrijeti istinite poetke svoje loze, a sami su prestari i slobodni, pa isto tako uspone hrabrou i orujem, posvjedoene neokaljanom vjerodostojnou skrivenih svjedoka. A to se uistinu odnosi na vae pleme, koje je dostiglo vrhunac slave meu smrtnicima i svojom dugovjenou, svojim bogatstvom pa isto tako i veliinom svojih junakih djela. Kao to zgodno tvrdi Laonik Halkondila Atenjanin da je otkrio da su Trivali (tako on naziva Srbe) najstarije pleme itava svijeta i najznaajnije. Posve je jasno da je to neko tako bilo prema prepriavanjima vrlo mnogo pisaca pouzdane vjerodostojnosti, a po samom iskustvu da je to tako i sada. Jer doista nijedan od starih autora bilo grkih bilo latinskih nije unio u knjige zvanino poetke i slijed vaeg naroda, ve kako je kome dolazilo pod ruku samo ono to se ticalo njihova predmeta - jasno ratovi ili enidbe s kraljevima - ovla su dotakli. Pa ak se ni u njima (kako je dolikovalo) nisu pobrinuli za vau plemenitost ve ee za slavu svojih vladara. Tako da se nisu brinuli to o njima mislimo da su bilo uplaeni (opasno je naime o ivima pisati sve istinito), bilo pripitomljeni grijehom laskanja. (Uvodni ulomak Vitezovieve Povijesti Srbije; objavljeno prvi put zahvaljujui panji Z/atka eelja)

S R P S T V O KAO ILIRSTVO: Novi srpski povijesni identitet u 18. stoljeu

ta. Oito je da se i u jednom i u drugom sluaju prepliu dvorski i srpski interesi, a da se potpuno ignoriraju hrvatski i ugarski. Srpska Despotovina tada se ne obnavlja niti u jednom niti u drugom prostoru, a jedini relikt itava projekta je mitropolitski posjed, Daljsko vlastelinstvo. S krajem rata habsburki dvor gubi interes za itavo pitanje, a kakav je odnos hrvatskih i ugarskih stalea nije potrebno ni isticati. Pitanje teritorijalne autonomije, tj. Srpske Despotovine u Habsburkoj Monarhiji iznova dobiva zbiljskije obrise u vrijeme sloma jozefinizma, 1790. godine, kada se svom silinom obnavljaju tradicionalna ugarska i hrvatska ustavna prava, itd., i kada i Srbi, osim svih ostalih, postavljaju pitanje svoga budueg statusa, posebno iz perspektive graanskih prava koja implicira jozefinski Patent o vjerskoj toleranciji, od 29. listopada 1781. godine, koji je u nekim svojim vidovima mnogo djelotvornijih uinaka od itave privilegijalne batine. Srpski i habsburki interesi iznova se podudaraju iz perspektive svih drutvenih slojeva u Srba, izuzevi plemstvo, ali se u interpretacijama zakljuka Temivarskog sabora o teritorijalizaciji srpskih privilegija u Banatu redovito gubi iz vida da saborske sjednice traju od 21. kolovoza do 29. listopada 1790., a da habsburka vojska, uz masovno srpsko sudjelovanje, opsjeda Beograd od 11. rujna do 8. listopada te iste godine i da projekt o obnovi Srpske Despotovine ima nita manje vanjskopolitike negoli unutranjopolitike ambicije. U tom je smislu vrlo indikativno kako vladarev komesar na Saboru barun von Schmiedfeld objanjava zato Banat: Pri tom je kraljevski komesar jasno priznao da je ilirski (u smislu srpski - nap. D. R.) narod jot pre neg' to je Srem, Slavonija i Baka nanovo osvojena, u ovim zemljama obitavao i da je on u svim ratovima, u sljedstvu koji su ovi predjeli od neprijatelja osloboeni, svojski uestvovao, i budui to uvia da su ove oblasti jo i sada najvie od Ilira (Srba) naseljene, to bi narod ovaj najvee pravo imao da iste zahteva. No, poem je ve reeno da te oblasti Kraljevini Ungarskoj pripadaju, dakle bi razdelenje ovi od iste poteko, ako ne sasvim nemoguno bilo; Banat naprotiv, u kome skoro sam pravoslavni narod obitava i kog zgodno poloenje i graniavanje s onim provincijama za koje je mono da e za krae ili due vreme sredstvom pobedonosnog oruija presvetljejeg doma austrijskog opet osvojene i s oblau narodu ilirskom opredjelenom sajedinjene biti, i budui to sajedinjenje Banat s' Kraljevinom Ungarskom jo ugovoreno i zakonito zakljueno nije: to se ini da je Banat najzgodniji predjel koji bi se narodu ilirskom za teritorijum opredjeliti mogao. (Slavko Gavrilovi (i) Nikola Petrovi, Temivarski sabor 1790, Novi Sad (i) Sremski Karlovci 1972.)

POD ZATITOM MARDE TEREZDE

Marija Terezija, po Bojoj milosti rimska carica, ugarska i eka kraljica... Poto se nama prema Naoj najvioj slubi svidelo da one poslove koje je nedavno ukinuta Srpska dvorska deputacija u delima vere i privilegija srpskog naroda otpravljala, milostivo poverimo pridvornim vlastima nadlenih zemalja i Vojne granice, koje su sve ostale poslove ovoga naroda i dosada svagda otpravljale; - pa koliko zbog toga to je ovim nastala promena u otpravljanju dela, koje je bilo propisano proglaenim regulamentom od god. 1777, toliko i zbog toga to su nesjedinjeni grkoga zakona (pravoslavni) najponiznije zamolili da bismo, po Naoj carskoj i kraljevskoj milosti, otstupili od nekih taaka reenoga Regulamenta, milostivo smo naredili: da kako reeni Regulament tako i onaj od god. 1770 pokupe od onih vlasti po Vojnikoj granici kojima su dostavljeni bili radi proglaenja i radi vlastitog uputstva, uz dodatak da se i oni komadi imaju pokupiti to su ih pojedini ljudi za svoju vlastitu upotrebu pokupovali; pa svi da se vrate u ruke Naeg Dvorskog ratnog saveta - a Regulament da se na ovaj nain izmeni, tako izmenjen da se proglasi i da se svi oni kojih se tie obveu na tano njegovo izvravanje, i to: 1. Ma emo na srpski narod, dokle god ostane u vernosti i u dunoj pokornosti prema Nama, najmilostivnije tititi, drati u uivanju privilegija, to su od Nas i od Naih predaka najmilostivnije podeljene i potvrene, a po smislu i po razumevanju ovoga Naeg najmilostivnijega Reskripta, kao i po smislu onoga Reskripta koji je preko Naih gore spomenutih dvorskih vlasti dne 6 i odnosno 30 aprila ove godine izdat na pravoslavnog mitropolita i koji je ujedno dostavljen radi uprave Naim pograninim General-komandama, a preko ovih opet dostavljen je dijecezalnim vladikama pravoslavnih stanovnika u Vojnoj granici. 2. Kao to e pravoslavni srpski narod: u Karlovakoj, Banskoj, Varadinskoj, u Slavonskoj i u Banatskoj Vojnoj granici u delima koja se tiu vere, savesti, zakona i uopte due, zavisti od svoga mitropolita i od svojih vladika, tako e isti srpski narod, skupa sa svojim svetenstvom u Vojnoj granici, zavisiti najpre od Nae u svakoj Granici postavljene Generalkomande, a onda od Naeg Dvorskog ratnog saveta; bilo kakva alba upuena neposredno nama mimo spomenute vlasti nee se uvaiti. 3. Arhiepiskop i mitropolit za svoga ivota samo je u crkvenim delima vrhovni stareina, ali nikako nije u graanskim poslovima glava srpskog naroda; mitropolita neka bira narod i unapredak, ali ostaje Naoj cr. i kr. vlasti da taj izbor potvrujemo, da ga u Narodnom saboru proglaujemo i da predajemo dostojanstvo i vlast novoizabranom mitropolitu preko Naeg c. kr. poverenika, kada Nam se mitropolit prethodno zakune, po svojoj dunosti, na vernost, na odanost i na pokornost. (...) 58. Kako bi lake bilo i srpskom svetenstvu i narodu nabavljati potrebne knjige, dali smo stoga ovde podii posebnu tampariju za srpski i za ostale istone jezike, iz koje e se ubudue one knjige koje su dosada iz tuih zemalja vrlo skupo nabavljane - iste kakvoe ali po manju cenu moi dobivati. 60. Kao dosada tako i ubudue bez Nae prethodne dozvole nije slobodno pravoslavnim drati opti ili partikularni Sabor. I kada se zamoli doputenje za dranje Sabora, treba ujedno Nama naznaiti za to potrebne trokove. Isto tako, nije slobodno ni od strane mitropolita, ni od svetenika, niti od strane pravoslavnih odailjati izaslanstva ili deputacije k Naem dvoru, dok se pre ne imenuju osobe, dok se ne prijavi zbog ega deputacija hoe da doe, dok se ne iskae odakle e se za to namai troak bez optereivanja vojnitva i poreskih obveznika i dok se za to ne dobije Naa najmilostivnija dozvola, pa i onda zabranjuje se najozbiljnije i mitropolitu, i vladikama, i svima pravoslavnim sabiranje priloga bilo pod kakvim vidom. (...) 64. Dranje staroga kalendara, koga su se pravoslavni pre do godine 1769 drali, najmilostivnije potvrujemo i nadalje. Ali u onim mestima gde pravoslavni pomeano stanuju s rimokatolicima moraju pravoslavni osim nedelje, koje se i onako s obe strane zajedniki svetkuju, vee rimokatolike praznike, a poimence: praznik roenja Hristova ili Boi i praznik Telova (Braanevo) skupa s rimokatolicima svetkovati, ili da ne bi bilo sablazni, moraju svoje duane i radionice bar zatvorene drati celoga dana, i ne raditi nikakvih rabotnih poslova. Ostale rimokatolike praznike ne moraju pravoslavni svetkovati, ali su duni od 8 do 10 asova do podne, kada se slui rimokatolika misa, sve duane i radionice pozatvarati i ne raditi ni zanatlijskoga posla kod koga se lupa, niti drugoga koga kojim bi se moglo dati povoda javnoj smetnji ili nemiru. 65. Pravoslavni smeju samo one praznike svetkovati koji su sinodalno potvreni 1774 godine i koji su naznaeni u prilogu pod slovom E). Na sve ostale praznike to su razreeni od ovoga i od preanjega Sinoda treba da svaki ide sa svojim poslovima i da te dane ne svetkuje. Osim toga ipak doputamo, to pravoslavni u kakvoj tekoj nevolji, osobite svetitelje izabrae za zatitnike i zavetovae se da e ih svetkovati, i to taj zavet prenee i na svoje potomstvo. Takve, dakle, zavetne praznike mogu oni po starodavnom obiaju po ceo dan svetkovati, kako pojedine porodice tako i cele mesne optine, pa ak i itavi okrui, i niko ih ne sme goniti da na te dane rade. Ali ubudue nije slobodno nijednoj optini ni sebe ni svoje potomke ovakvim zavetima obvezivati dok prethodno, preko vladike, ne prijave mitropolitu uzrok i posebnost zaveta i dok na to ne dobiju dozvole, potvrde i blagoslova; a to mitropolit neka ne daje tako lako, nego ako bi ba imao vana uzroka da uvai takvu molbu ove ili one optine, ima to nama javiti preko dotine dvorske vlasti. Kako su mnogim svetiteljima ije je svetkovanje Sinod razreio crkve podignute i posveene, to neka je slobodno svetkovati u tim mestima i te praznike, ili crkvene zatitnike. (Deklaratorija od 16 jula 1779; Ivan Radoni i Mita Kosti, Srpske privilegije od 1690. do 1792 , Beograd 1954.)

Napoleon i pravoslavlje

d sloma Mletake Republike (1797.) do revolucije 1848/49. u Dalmaciji se prividno mijenja vie nego u toku itavih stoljea u prethodnom razdoblju. Od 1797. do 1806., za prve austrijske uprave, zatim od 1806. do 1813/14., u toku francuske uprave i potom za vrijeme druge austrijske uprave, koja traje do 1918. godine, ograniavajui se ovdje na razdoblje prve polovine 19. stoljea, izvjesno je da Habsburka Monarhija i jo vie Francusko Carstvo ve svojom razvojnom odmaklou od Mletake Republike Dalmaciju suoavaju s brojnim novim izazovima. U oba sluaja oni se najvema oituju u drugaijem djelovanju drave u tradicionalnom dalmatinskom ambijentu, ruralnom i urbanom. Slom Mletake Republike u Dalmaciji dramatino je doivljen, ali i vrlo kontradiktorno. Masovni otpor demokratskoj vladi u Veneciji istodobno se iska-

ODLIKOVAN NAPOLEONOVOM LEGIDOM ASTI: T o m o Budisavljevi, krbavski protoprezviter (portret Pavela urkovica)

SRPSKA NACIONALNOINTEGRACnSKA IDEOLOGI3A: Prvi broj Petranovieva almanaha Ljubitelj prosvjetenija

zuje i kao pobuna protiv tradicionalnih socioekonomskih odnosa u agraru. Iako ih Habsburka Monarhija u toku prve svoje uprave nastoji konzervirati, Francusko Carstvo ukida Grimanijev zakon (1806.), izravno utjeui na promjene u socioekonomskom statusu goleme veine srpskog stanovnitva u Dalmaciji. Drava se odrie svoga vlasnitva nad zemljom na podruju nove i najnovije steevine, prenosei ga na seljatvo. Iako u toku druge austrijske uprave ta odluka francuskih vlasti nee biti opozvana, usporeni, ali stalni prodor robnonovanih odnosa u pravilu nee jaati malo seljako gospodarstvo nego slabiti, inei ga sve ovisnijim o lihvarskom kapitalu i svodei ga na kolonski status.

Privreivanje jo preteno vlako

Iako se s izgradnjom cesta kroz kontinentalnu Dalmaciju u francusko doba promet osjetno ubrzava, sa svim posljedicama protomodernizacijske naravi, uvoenje novih kultura u dalmatinskoj poljoprivredi i dalje je usporeno. Prema

0 KNJIEVNOM JEZIKU U DALMACIJ11841.

ujem obeno govoriti, da nemarnost Dalmatinah za materinski jezik u tome najvie ima koren; jer nemamo, vele oni, bogatoga knjiestva, niti sredstvah literarnih, iz kojih bi eljade moglo izobraziti se. Nu ko je tomu kriv, ako ne mi isti dragi tioe dalmatinski! Ponimo mi vie mariti za domorodne stvari, pa vidit e svet, jesmo li vredni osim predikah ino to sloiti u slavnome jeziku. Ali ovu sverhu mi po nikoji nain neemo postii, ako se najpre nepopatimo imati knjievni jezik. Za da me svaki boljma razume, treba mi sverhu ovoga predmeta biti obirnii. Svi malo ne uljudni narodi u Europi poseduju knjievne jezike, koi poput lanca veu ponajedne lanove, i cele obine; u kojih jezicih ogleda se stupanj izobraenja naroda, i njegov udoredni znaaj. Poznati e lahko svaki moj itatelj, kada ovde govorim o knjievnom jeziku, razumevam onaj, koi bi se imao razprostreti ne na samu Dalmaciu, da li na sve ilirske narode, koi su s nama od istoga plemena. Dalmacia budui ograniena na svoje plitke izvore, nemoe imati cvatue knjiestvo. Za tiskanje knjigah hoe se mnogo predbrojiteljah, koi, kako mi nemamo jote knjigozakupnikah (Ver/eger), jesu u naem narodu jedina podpora, i pravi dobroinci pukoga prosvetjenja. Ali u Primorju, radi maloga broja onih, koi kupuju i tiu nake knjige, muno je i izdavati i male, a kamo li velike knjige. Osim ove oite istine ima i drugih od ne manje vanosti, koje nukaju nas ogerliti ovaj obeni knjievni jezik. Piui u nareju mili domorodce! nisi daleko uven, nerado si itan izvan otabine, i tvoja knjiga mesto 1000 itateljah, koje bi inae od Jadranskoga do Cernoga mora mogla imati, jedva e ih nai 100, da bace na nju miloserdja pogled. Pa to je gerdje za nas Dalmatine, ni u istoj naoj otabini nemoe svima ugoditi istim narejem. Ovo jur davno kaza Karaman u knjizi Considerazioni, kada preporuivae Dalmatinom staroslovinski jezik protiva pukomu, kojga opet pop Roza branjae. Jesi li po slabosti ljudskoj opojen slavoljubjem, otvoreno ti je iroko polje, za moi zadosta uiniti tomu prirodnomu nagonu, koi inae nebi na uzkome prostoru dalmatinskih medjah mogao zadovoljiti. uj naposle neumerloga Obradovia, koi u nekoj svojoj knjizi veli: jezik ima cenu od koristi, koju uzrokuje; a koi moe vie koristiti nego obti celoga naroda jezik. - Ja mnem dakle, ovaj obeni ilirski jezik neka u knjigah i u pismu kraljuje, a posebna nareja nek i u napredak ivu slobodno u kuah, i u pukom govoru. Ugled su nam Talianci. Imaju tolika nareeja, koliko mal ne rei, obinah; ma kada piu, slue se jednim jezikom. Radto i kod nas to isto biti nemoe? A kako bismo to dostanuli? Veoma lahko. Naa slovnica ive u ustih celoga ilirskoga puka. to ovoj ivoj gramatici je shodnia naa pisana slovnica, ovo je to bolje. Iz ovoga sledi, da ilirski spisatelj duan je znati ne samo nareje dalmatinsko, da li i ostala ilirska. Uei mi Dalmatini ova nareja, nai emo u njima puno lepih reih, kojim do danas neznadjasmo ni imena, nego ih nazivasmo po talianski; nai emo rei od znanjah, zanatah i t. d. koje su kod ostalih llirah davno jur primljene, i koje tono odgovaraju svomu znaenju. U ovakvom sluaju uzmimo od njih one rei, koje mi nemamo, a neodbacivajmo, to nam se s poetka ini novo, ma u samomu delu je nae starine, pravei bez potrebe nove ter jote smene rei, im se samo smetnja i oddvojenje poradja. Ali ovu istu dunost treba da imaju i ostali Iliri prema nama, uei i oni nae nareje; jer je poznato, da kod nas mnogo (a moe biti vie nego u ikom junoslavenskom nareju) imade istih izvornih reih, koje davno izmenue se s tuimi kod ostale ilirske bratje. Omer i Dante zna li kako dadoe formu i sastav, pervi gerkomu, drugi talianskomu jeziku? Uzimajui iz svakoga nareja to je najbolje, biser i drago kamenje; jer dobro znadjahu ovi veliki umovi, da nareja jesu manje ili vie nemogua izraziti isto i pravilno nae misli. Zato da i kod nas to isto nebude? Bit e ako Bog da! (Ulomak iz lanka Boidara Petranovia Jezikoslovje Ilirsko-Dalmatinsko, Danica ilirska, br 7 7, 12 i 13/1841; izbor Branke Prpa-Jovanovi)

JEZINA REFORMA SAVE MRKALJA: Salo debeloga jera libo azbukoprotres (1810.)

Stijepi Obadu, u benkovakom kraju, otvorenijem utjecajima, krumpir se uvodi tridesetih godina 19. stoljea, kao i dud , a pisac dodaje: Zemlja se obrauje primitivnim sredstvima za rad, primjerice, plug kojega vuku dva vola, trokraka motika, za svaku vrstu kopanja i za sjetvu, maklin ili trnokop za krenje terena, srpi za obrezivanje vinograda i maslina, srp na dugom tapu za rezanje grmlja i ivica, sjekira za sjeu drva i sjekirica za sjeu na panju korijenja itarica. Tako u samom Benkovcu, kao izrazito ruralnom ambijentu Ravnih kotara, na 192 stanovnika 1826. godine (152 pravoslavne i 40 katolike vjere u 36 porodica) ima trideset volova, etiri bika, 46 krava, dvanaest teladi, etiri konja, jedan pastuh, osam kobila, jedno drijebe, dvanaest magaraca, 74 ovna, 630 ovaca, 211 jagnjadi, 160 koza i 23 svinje. Iz toga je oito da je i tu, gdje ima razmjerno najvie plodne zemlje, privreivanje jo vie vlako nego ratarsko. I Habsburka Monarhija i Francusko Carstvo nastoje to je mogue vie iskoristiti vojni potencijal Dalmacije, osobito njezina kontinentalnoga dijela. Dok u toku prve austrijske uprave ni u krajikom sistemu, nasljeenu od Mletake Republike, nema znatnijih promjena (osim to se 1799. stanovnitvo odvodi u rat protiv Francuskog Carstva), francuske vlasti dijelom mijenjaju zateeno ureenje uvoenjem teritorijalne obrane (precizno: forza territoriale), koju u naelu ine mukarci u dobi od osamnaest do ezdeset godina, sposobni za oruje, pored pandura ili sereana.

Caru u Pariz
Maral Marmont, u toku svoga slubovanja u ilirskim pokrajinama, nastoji uvesti vojnokrajiko ureenje prema obrascu habsburke Vojne krajine u kontinentalnoj Dalmaciji. Habsburke vlasti zadravaju teritorijalnu obranu, dajui ]oj osim vojnih i neke upravne i sudske ingerencije. Obnavljaju statuse kolunela

i serdara, kao zapovjednika pandurskih jedinica. itav sistem zadran je do 1850. godine. (ime Perii) Za druge austrijske uprave Dalmacija obuhvaa osim Zadarskog i Splitskog i Dubrovako i Kotorsko okruje. Tim se uveliko mijenja srpska/pravoslavna situacija u pokrajini. U 1831. godini, naprimjer, Srbi su 33,66 posto stanovnitva u Zadarskom, 9,28 posto u Splitskom, 0,55 posto u Dubrovakom i 56,51 posto u Kotorskom okruju, a 1843. godine od 387.194 stanovnika katolika je 310.545 (80,20 posto), pravoslavnih 75.574 (19,52 posto), unijata 489, idova 560 i protestanata 26. Umjesto jednog, sjevernodalmatinskog teita, Srbi u Dalmaciji imaju dva teita, s Bokom Kotorskom, koja se meusobno uveliko razlikuju. Dok je prvo morlako, s jedva neto urbanoga stanovnitva, drugo je u mnogo veoj mjeri urbano i vrlo poduzetno u svome gornjem sloju, otvoreno prema svijetu, itd. Iako je s prvom austrijskom vlau Gerasim Zeli potvren za general-vikarija, nisu uspjela njegova nastojanja da se u Dalmaciji ozakoni eparhija i pridrui Karlovakoj mitropoliji, to i jest jedan od glavnih razloga Zelieve podrke sjedinjenju Dalmacije s Hrvatskom. Tek s francuskom vlau u Zadru se odrava crkveno-narodna skuptina sa etrdest predstavnika iz Dalmacije i Boke, koja pod Dandolovim predsjedanjem donosi odluke o osnivanju eparhije, konzistorije, bogoslovije, o pitanju jurisdikcije, o ureenju parohija, manastira itd. Potom skuptinska delegacija, sa Zeliem na elu, odlazi u Pariz caru Napoleonu 1.1809. godine, koji je u toku dueg boravka prima tridesetak puta! (episkop Stefan) Car je oigledno imao dalekosene planove s pravoslavljem u jugoistonoj Evropi. Episkopom je imenovan Venedikt Kraljevi, a njegovim vikarom u Boki Zeli 1810. godine.

Svjetovna inteligencija
S obnovom austrijske uprave poinju i nastojanja za crkvenim sjedinjenjem/unijom u Dalmaciji, koja u valovima traju do 1841. godine, na mahove vrlo brutalno, s jakim otporima pravoslavnih vjernika (ukljuivi i atentate 1821. i 1834., kojima slijedi represija masovnih razmjera) i na kraju s fjaskom vladine politike i krajnje ogranienim uincima u podrujima Drnia i Vrlike. U otporu je osobito djelotvoran episkop Josif Rajai (1829.-1834.), koji u ibeniku otvara klerikalno uilite (1833.-1864.), u kojem se koluje 186 aka, ime su zadovoljene brojne potrebe i crkava i srpskih vjerskih kola. U to doba u srpskim primorskim opinama nastaju i jezgre svjetovne inteligencije. U tom krugu izdvaja se Boidar Petranovi, kao intelektualac iznadprosjenog obrazovanja, koji svojom djelatnou integrira iskustvo procesa i srpske i hrvatske nacionalne integracije. Pokree almanah Ljubitelj prosvjetenija na slavenosrpskom jeziku (1836.), koji oblikuje srpsku nacionalnointegracijsku ideologiju u Dalmaciji i istodobno odluno podrava Gajeva jezina i kulturna shvaanja, kao rijetko tko u Dalmaciji.

Svjesni uzaludnosti rtvovanja

posljednjim habsburko-turskim ratom (1788.-1791.) poinje mnotvo novih ratova protiv revolucionarne Francuske i Francuskog Carstva, koji e s kraim prekidima trajati do 1815. godine. Za toga razdoblja krajiko drutvo podnosi najvee gubitke jer se vatrena mo sve mnogoljudnijih armija silno poveava, kao to se usavrava i umijee voenja ratova, emu se habsburka vojska u cijelosti sporije prilagoava, a krajinici, koji ine treinu do etvrtinu njezina sastava, jo sporije. Nerijetko izuzetna hrabrost krajinika, koja do danas ostaje meu antologijskim primjerima austrijskog patriotizma (obrana Malborghetta i Predila 1809. g.), ipak djeluje pomalo anakrono kada se tisue, ak deseci tisua drugih na raznim zaraenim stranama predaju u ropstvo, kada su dezertiranja epideminih razmjera. Zapravo, nezadovoljstvo krajikom vojnom moi vrlo je raireno u habsburkim vojnim vrhovima jer regularne, preteno linijske krajike jedinice, rijetko kada postiu takvu taktiku uvjebanost kakvu imaju regularne, u sutini profesionalne vojne jedinice. Dalje, pretvaranjem lakih krajikih jedinica iz predmilitarizacijskog razdoblja, vinih stoljeima ukorijenjenim nainima ratovanja, u regularno mutrane, krajinici gube svoje najvee vojne vrijednosti u doba kada francuske revolucionarne armije na znatno vioj tehnolokoj razini uvode upravo takve vrijednosti, s izuzetnim uincima. Unato vrlo uoljivu pomaku s premoi stoarstva na premo ratarstva, ekonomika zatvorenoga krajikoga prostora, u njegovu veliku dijelu, ne izbjegava ni dalje uestalim godinama gladi, ljudskog iznurivanja i si. Unutranje krajike slube u regimentama, krajike slube na kordonu prema Turskom Carstvu, smotre i vjebe u mirnim razdobljima gutaju stravine koliine vremena upisanog, tj. odraslog mukog stanovnitva, sposobnog za noenje oruja, s krajikim rasporedom, da privreivanje i tada najvema ovisi o enama, najstarijima i najmlaima. U ratnim razdobljima krajika ekonomika je nerijetko u kolapsu, osobito u neplodnijim dijeloviSRPSTVO I HRVATSTVO U SURADNJI: Ognjeslav ma Hrvatske krajine. Utjeenovi Ostroinski

U tome i jest glavni razlog to se poslije mnogobrojnih reformi odozgo u krajikom sistemu, koje okonavaju s fjaskom kantonalnoga sistema u jozefinsko i postjozefinsko doba, od poetka 19. stoljea ulazi u reforme odozdo, s ambicijom da se promjenama u vlasnikim odnosima u vojnokrajikom sistemu u korist kunih zadruga, sa irenjem prostora za robnonovane odnose, ubrza razvoj krajike ekonomike i istodobno pojaa vojni potencijal krajinika. U tom je smislu i proglaen Osnovni krajiki zakon (1807.), s vie podzakonskih akata koji su mu slijedili sve do donoenja novog zakona 1850. godine. Proglaenju Zakona slijedi epizoda Vojne Hrvatske (1809.1813.), u toku koje je est prekosavskih regimenti Hrvatske krajine u francuskom podanitvu, u ilirskim pokrajinama. Iako epizoda kratko traje, njezini su uinci izuzetno veliki. Prvi put jedan dio Vojne krajine, po opemu miljenju, najvredniji u vojnikom smislu, najukorijenjenije habsburke lojalnosti, mirovnim je pregovorima predan jednoj drugoj sili, k tome bezbonom Francuskom Carstvu. Rijetko kada krajinici imaju priliku tako drastino biti svjesni svoga slunikoga statusa i uzaludnosti svoga rtvovanja.

Sve vee zaostajanje

Francusko Carstvo, poslije mnotva nedoumica u vezi s upotrebljivou krajike vojne sile, koristi je u cijelosti i u ilirskim pokrajinama i izvan njih, irom Evrope, s golemim gubicima, osobito u Rusiji 1812. godine. Ta tragina epizoda u procesu iskoraivanja iz tradicionalnoga krajikoga sistema vrijednosti, u oblikovanju modernih, nacionalnih senzibiliteta 19. stoljea nesumnjivo je vrlo znaajna.

DRAKOVI 0 PRAVOSLAVNIMA U HRVATSKO]

Na svretku rieih mojih opominjati vas moram, da ne zaboravite na bratju nau bogotovja staroga (tj. pravoslavne - nap. D. R.), koji osobito u naih kraljevinah prijanjih rimskomu bija. I u maarskim puno toga bogotovja i malo manje od katolikoga imade. Ova vjera tekar u ljetu 1790 uzakonjena jest. To jest vrlo potribito bilo, ele imenom tekar se to ovrava, jere starovjerci vrlo malo u asti se uvedu. Vladike nihovi slabe prihodke imadu, i naravsko ne mogu bez nevia bratju svoju rimsku mlogo bolje uprenu gledati, nit nijma mono biva mlado svetijenje pristojno nauati. Odkle dolazi, da popovi bez nauka jesu, zarad slabog pako prihotka, z rukotvorom se hraniti moradu, indi asa, ako bi i tili, za uenje ne imadu. I takoviem ravnanje i upuenje puka u udorednosti i posluhe predano jest! rez ova i mlogo druge manje krivde uvrijeeni ranu u srcu davna nose svi mali i veliki svetenici staroga zakona, iz koje rane naravski se mora roditi elja drugoga gospostva doekati, u kojem nima bolja pravica da bidne. Sovjetete se daklje s Maari ob tim velikovrsnim uloenju, i svitujte, da se ljudi bistriji ove vjere blie vas podignu, da nim se ne samo pravica, nego i milota uini, i oni rez Ijubodarja drave nju obljube, jere inae puk, koji orue hierarhevno vladikov i popov jest, danas sjutra teko svoje glavare osvietiti moe, ako udes mogue prominbe politike prije obtinskog rasvietlenja dovede. Popravki tako duboki udov celega puka ritjanskoga ne uinie nit u jednom, nit u desetak Ijetah. Tome treba vrime jednoga pokolenja; i za oto skoro valja poeti i s tim od preda, da predsue u puku razvalite, da vira naroda ini, koje predsue svetenstvo davna vrlo z matra njem na daleka vrimena obzirno uvelo jest. Ako se to poetku svri, i svakome poleg tegote pameti i vridnosti jednako kao u drugih virah asti i pravica podieli, i popom nauki i pomo dade, onda e velika pogibelj prestati, ' vrime e se oviem nakanom vladevstva manje rane samo izliiti. (Grof Janko Drakovi, Disertacija Hiti razgovor darovan gospodi poklisarom..., Karlovac 1832.)

OBRADA TLA U KARLOVAKOM GENERALATU (1835.)

Ova Krajina nije ba prikladna za zemljoradnju. Stijene Velebita sad su u najviim podrujima gole jer su tu ume nepaljivo opustoene, lako se jo po srednjim visinama mogu nai ume, a gdjegdje i pogodni panjaci, ipak ak i u dolinama, na pjeanoj ili vapnenakoj podlozi, bolje obradivo tlo duboko je samo nekoliko pedalja. U neplodnoj Lici esto pedalj-dva humusa jedva skriva vapnenako stijenje ili pjeano tlo, a pojas od 1462 jutra (nazvan Rudajica - dolina izmeu Ploe, Metka i Mogoria) obrastao je samo s paprati. Mazinska dolina suha je i ogoljela; Popina jo pustija, kao i mnoga druga pustolinska podruja. Posve je drugaije podruje doline Zrmanje, Korenice, Krbave, Brinja, Dezerana, Dosipdola, koje je priroda vie obdarila. Plodna se zemlja ire protee na sjeveroistoku jer Slunjska pukovnija ima veim dijelom tlo od gline i ilovae. (...) Krajinik gnoji samo zemlju ili vrt u blizini kue (zvan potkunica) i zasije ih kupusom i krumpirom, a kad ima potrebna gnoja, onda gnoji i polja u blizini, koja se svake godine zasiju kukuruzom. Nasuprot tome, udaljena zemlja rijetko se gnoji, zbog nedostatka gnojiva, pa se gnojenje nadomjetava ugarom, koji traje nekoliko godina. (Franz Fras, Cjelovita topografija Karlovake krajine, Gospi 1988.)

vojne

DOBA VELIKIH GUBITAKA: Dubiki rat (1788.-1791.)

U razdoblju od 1815. do 1848/49. godine, usporeni se razvoj krajikoga drutva nastavlja, ali sa sve uoljivijim zaostajanjem za hrvatsko-slavonskim provincijalom, u globalnim relacijama. Krajiki prostor, koji odvaja provincijalnu Hrvatsku od provincijalne Slavonije, provincijalnu Hrvatsku od Dalmacije, kljuni je inilac ne samo upravnopolitike i nacionalne integracije nego i privredne. Zatvorena je krajika privreda u tom smislu glavni inilac usporavanja (proto)modernizacijskih procesa itava hrvatskoga prostora, najveim dijelom na vlastitu tetu. Naime, osim vojnokrajikih obaveza, krajinici, kao slobodni seljaci, na poetku 19. st. plaaju esnaest neposrednih i jedanaest posrednih poreza, udovoljavaju dravno/erarskoj i opinskoj raboti (koja se terminoloki mijenja u rad zakonom iz 1807. godine, to je vrhunski izraz socijalne mimikrije) izuzetno velikih razmjera, s mnogo manje mogunosti zatite od zloupotrebe nego u provincijalnim dijelovima Hrvatske i Slavonije i s mnotvom nezakonitih, prisilnih obaveza prema oficirima u kompanijama/satnijama i regimentama/pukovnijama. Dalje, prema raunu jednoga od najiskusnijih funkcionara u Dvorskom ratnom vijeu von Pidolla, npr. 1845. budetski deficit u habsburkoj Vojnoj krajini iznosi 340.182 forinte, pored 2,053.774 forinti prihoda i 2,393.956 forinti rashoda. Pritom su posrijedi iskljuivo prihodi i rashodi vojne blagajne (Militar-Kassen), a krajiki prostor ostvaruje i prihode u komorskom poslovanju, koji 1840. g. (posljednji dostupni za von Pidolla) iznose 1,073.670 forinti, to znai, priblino, da se samo na taj nain iz krajikog prostora odlijeva 733.488 forinti!

I Hrvati i Srbi
Kada se tome doda da je krajika vojska najjeftinija za dravu (i to daleko najjeftinija), to znai da krajinici sami snose velik dio trokova vlastite slube, da se u tom (proto)modernizacijskom razdoblju inae ograniena krajika novana masa odlijeva za kupnju proizvoda, obrtnikih i manufakturnih, koji se ne proizvode u Vojnoj krajini, jasno je da se u dugome povijesnom trajanju, od sredine 18. stoljea dalje, privredno unazauje krajiki prostor u relativnom smislu. Puni e se uinci toga osjetiti s ukidanjem vojnokrajikog sistema i u Hrvatskoslavonskoj krajini od ilirskog pokreta toliko eljenim sjedinjenjem s banskom Hrvatskom i Slavonijom. U sutini, jednake posljedice takva stanja snose i Srbi i Hrvati u Vojnoj krajini. Prema Fenyesu, u Hrvatskoj krajini 1840. godine ima 258.454 Hrvata (51,80 po-

SUCI K03I NISU ZNALI HRVATSKI

Na mojim izletima u Vojnu krajinu nisu mi se krajike prilike inile ba mnogo gorim nego, u mnogom pogledu, ak i boljim od onih u provincijalu - tako su graniari zvali civilnu Hrvatsku. Istina, bila je to politika anomalija, da je u Krajini stajalo cijelo puanstvo - mukarci, ene i djeca - i svi stalei - kler, graani i seljaci - pod vojnom upravom. No despotizam komandanta pukovnije smatralo se ve neim, to se samo po sebi razumije, pa ga se lake podnosilo nego samovolju autonomnih upanija. Osobne i politike strasti bile su u upanijama i zakon i pravo. Takvo stanje bilo je jo znatno pogorano time, to je u ugarskom zakonodavstvu vladao straan kaos, koji je svako pravo inio nesigurnim. Ugarsko obiajno pravo, koje je kodificirao veliki pravni uenjak Stjepan Verboczi, bilo je kasnije zakljucima dravnog sabora na tako raznolik nain i s toliko suprotnosti mijenjano, da se ni najueniji ni najotroumniji pravnici nisu mogli sloiti u primjeni najosnovnijih pravnih propisa. U Vojnoj krajini vrijedili su austrijski graanski zakonik iz godine 1811. i sudski postupnik cara ]osipa II., zatim, austrijski vojni kazneni zakon i kazneni postupnik carice Marije Terezije. To zakonodavstvo sigurno nije predstavljalo vrhunac pravnike mudrosti i ovjenosti, no, prualo je unutar svojih uskih granica dosta pravne sigurnosti, koje u civilnoj Hrvatskoj nije bilo. Puanstvo se tuilo jedino na teinu vojnog kaznenog zakonika, i to zato, jer su auditori (vojni suci) bili svi od reda stranci, koji nisu znali hrvatski, pa su s narodom morali saobraati putem domaih tumaa. Tumai su redovno veoma slabo znali njemaki. Bilo je zbog toga na sudu smijenih prizora, zbog kojih su se prisutni slatko smijali, no to je nepoznavanje jezika bilo veoma ozbiljna stvar. Nemogunost sporazumijevanja izmeu auditora i tumaa mogla je optunika stajati slobode, imanja, pa ak i glave. U krajikoj upravi, meutim, moglo se zbog njenog neprekidnog dodira s narodom namjestiti samo domae ljude. Ta je uprava u usporeenju s ugarsko-hrvatskom onog vremena bila upravo odlina. U mjestima, gdje je bio pukovnijski tab, nalazile su se normalne glavne kole, a u sijelima kompanije puke kole. U tim kolama nije valjalo, to je obuka bila iskljuivo njemaka; djeca su morala uiti itati, pisati, raunati i vjeronauk na njemakom, i to jo prije nego su taj jezik nauili. Bilo je jasno kao sunce, da uspjeh nije mogao biti gotovo nikakav, no njemaki je bio jezik vojske, a cijelo puanstvo Krajine je spadalo pod vojsku. U svakoj pukovniji bila je bolnica i pukovnijski lijenik, a u svakoj kompaniji podlijenik. Ceste i mostovi u Vojnoj krajini bili su dobro izgraeni i lijepo drani u redu, dok su u civilnoj Hrvatskoj bili neizmjerno loi, tek neto malo bolje bile su glavne i zemaljske ceste. Svilogojstvo je bilo u Krajini slubeno nareeno i davalo je izvrstan proizvod. U Hrvatskoj se gusjenice hranilo dudovim liem s divljeg neoplemenjenog drveta, pa je svila bila odline kakvoe i u vioj cijeni od talijanske. umarstvo u Krajini bilo je dobro ureeno, a voarstvo se unapreivalo. Poljodjelstvo se gajilo, gdje je bilo podesne zemlje, na primitivan nain, ali marljivo; prirod nije svagdje bio dovoljan da se prehrani puanstvo. U otoakoj i likoj pukovniji, gdje je puanstvo bilo u cijeloj Krajini najljepe i najsnanije, ne doputaju Kapela i Velebit da se posvuda zemlja obrauje, i tamo esto ima gladi. Uostalom, svaka je kompanija imala svoje itno skladite, pa je bilo zalihe bar za prvu nudu. Vlada je nametala graniarima teke dunosti, no ipak se barem u mirno vrijeme brinula za materijalno blagostanje i nije suvie tlaila narod porezima. Uprava je bila jeftina; sastojala se iz upravnog kapetana za podruje cijele pukovnije, natporunika za podruje kompanije i nekoliko podoficira dodijeljenih za pisare. Na taj nain pokrivali su se primici i izdaci, pa je ak iz vikova stvoren graniarski proventni fond, u kom je bilo ve vie miliona forinti. Kao to je na narod u civilnoj Hrvatskoj u moralnom pogledu slabo djelovala ustanova kmetstva, tako je u Krajini vojniki reim imao veoma rav uticaj na puanstvo, kojim je upravljao. Tako demoralizatorno djeluje svaki apsolutizam, koji, svijestan svoje moi, misli, da moe prei preko svih moralnih i pravnih ograda. Kao to je u civilnoj Hrvatskoj bio vlastelin, tako je u Krajini oficir bio mu sviju ena koje bi mu se svidjele. Ako se mu nije htio izloiti najokrutnijim progonima, morao je utei podnositi sramotu, koja mu je prijetila ili ve bila uinjena. U svakom sluaju zaprijeiti nije mogao nita. Na susjed, grof Danko Drakovi, donio je sa sobom iz Pariza veoma iskvarene obiaje i bio je blagoslovljen cijelom etom kerka, to su mu ih rodile njegove kmetice. Bile su one sve od reda veoma lijepe, a ostale su ih seljakinje zvale groficama. Do je gore stvari izvodio neki pukovnik slunjske pukovnije, Knohr. Poznavao sam njegovog tienika, nekog podoficira, koji je morao putovati po pukovniji i birati za pukovnika najljepe vojnike ene. Pukovnik Knohr uredio si je pravi pravcati harem, u kom je uvijek bilo pet do est mladih ljepotica. Kad bi nekoliko tjedana tamo provele, poslali bi ih kui, da se napravi mjesta za nove. Kako je Knohr uivao u Beu visoku zatitu, to se brigadni i divizijski general nisu usudili da naprave kraj toj sramoti, koja je istom onda prestala, kad je Knohr postao general i otiao iz Karlovca. (Imbro Tkalac, Uspomene iz Hrvatske..., Zagreb, 1945, 245-248)

sto) i 240.493 (48,20 posto) Srba, a u Slavonskoj krajini 127.326 (49,44 posto) Hrvata i 122.853 (47,70 posto) Srba. Meutim, kako u Hrvatskoj i Slavoniji u cijelosti (provincijalnoj i krajikoj) u to doba ivi 1,075.627 (66,99 posto) Hrvata i 504.179 (31,41 1 posto) Srba, jasno je da su u modernizacijskom smislu inae loi uinci vojnokrajikog sistema u hrvatskim zemljama jo tei za srpsku etniku zajednicu u njezinim granicama jer je u mnogo veoj mjeri nego hrvatska etnika zajednica u granicama vojnokrajikog sistema. Odnos Srba u Hrvatskoj i Slavoniji prema ilirskom pokretu (1835.-1848.) i prema revoluciji 1848/49. godine nuno je osmiljavati i iz te perspektive.

Prema modernoj naciji

emeljno je obiljeje procesa srpske nacionalne integracije njegova policentrinost. Proces koji poinje potkraj 18. i na poetku 19. stoljea i koji je sutinski zavren na kraju 19. i poetku 20. stoljea u razliitim razdobljima i na razliite naine, s raznovrsnim drutvenim iniocima, integrira srpski etniki prostor. itav taj proces nerazluiv je od globalnijega povijesnog procesa modernizacije tradicionalnih zajednica u srednjoj i jugoistonoj Evropi, kao epohalnog fenomena, u kojem je srpska etnika zajednica samo jedan od inilaca, izmijeanih s mnotvom ostalih, a osobito s Hrvatima. Srbi u hrvatskim zemljama vrlo rano ulaze u modernizacijske i nacionalnointegracijske procese, ve potkraj 18. i na poetku 19. stoljea, ali i kasno iz njih izlaze, potkraj toga razdoblja. U mnotvu razloga nuno je dva izdvojiti. Prvi je izuzetno produena blokiranost pretenoga dijela srpske etnike zajednice u vojnokrajikom sistemu, definitivno do 1881. godine. Drugi je takoer izuzetno velika disperziranost srpskog etnosa irom veeg dijela hrvatskih zemalja, s tim to su najvee njegove koncentracije u modernizacijski marginalnim ambijentima. I u jednom i u drugom smislu Srijem je sutinski vana iznimka. Potkraj 18. i u toku prve polovine 19. stoljea Srbi su u njemu i dalje apsolutna veina stanovnitva i u provincijalnom i u krajikom dijelu. U njemu je najvei dio srpskoga

SRPSKO NOBILITARNO GRAANSTVO U HRVATSKOJ: uro pl. lurkovi i Katarina lurkovi (ro. Petrovi)

graanstva u Hrvatskoj i Slavoniji, koje u razliitim privrednim djelatnostima (a ne samo ponajvanijoj trgovini) participira u magistralnim prometnim pravcima istok-zapad i sjever-jug. U njemu je kao u jednom od najplodnijih dijelova itava prostora, razvijenih vlastelinskih gospodarstava, uveliko ukljuenih u robnonovane odnose, najbre i raslojavanje srpskoga seljatva. U Srijemu je i osjetno najvea koncentracija moi srpskoga pravoslavlja u itavoj Habsburkoj Monarhiji (mitropolijsko sredite u Karlovcima i frukogorski manastiri). U tom su prostoru i najjai srpski obrazovni i kulturni centri. U etnikom smislu svojevrstan je epicentar jer je komunikativno otvoren i prema drugim dijelovima srpske etnike zajednice, neovisno o dravnim i ostalim granicama. Kako se modernizacijskim procesima oblikuje i niz drugih, prostorno disperziranih, ali prometno i interesno povezanih srpskih urbanih jezgara, valja imati na umu da srijemsko i, treba dodati, istonoslavonsko teite procesa srpske nacionalne integracije u hrvatskim zemljama potkraj 18. i u toku prve polovine 19. stoljea bez te mree srpskopravoslavnih opina izmeu Zemuna, Vukovara i Osijeka na istoku i Rijeke i Trsta na zapadu ne bi ni imali svoj zbiljski povijesni smisao. Razmjerni udio srpskoga graanstva u slobodnim kraljevskim gradovima, trgovitima, itd. zapadno od podunavske okosnice redovito je vrlo nizak i ograniena je uinka u inicijalnoj fazi srpske nacionalne integracije jer su u toj fazi u naelu sutinski vane integracijske jezgre. Analiza rada Temivarskoga sabora 1790. godine, s istaknutim udjelima, najprije Osjeana, Vukovarana i Zemunana, a potom i Poeana, Pakraana te Karlovana i Zagrepana, najsugestivnije rekonstruira inicijalnu fazu.

Zazorno i samo srpsko ime

Poslije definitivnoga sloma prosvijeenog apsolutizma, poslije smrti Leopolda II. (1792.), a osobito s poetkom prvoga srpskog ustanka (1804.-1813.), s negativnim oficijelnim odnosom spram bilo kakva nacionalizma (koji izravno budi revolucionarne, jakobinske asocijacije), u Habsburkoj Monarhiji je zazorno i samo srpsko ime, i to na nain na koji to nikada nije sluaj u toku 18. stoljea i istodobno na nain na koji e to esto biti sluaj u 19. stoljeu. Otuda se inicijalna faza srpske nacionalne integracije nerijetko kamuflira iza naglaenoga pravoslavlja i legalistike ideologije privilegijalnog statusa, to srpsko graanstvo u Hrvatskoj i Slavoniji ne prijei da nerijetko na razliite naine podrava ustanak u Srbiji, ulazei i u izrijekom zabranjene pothvate. Kada je rije o srpskom graanstvu u Hrvatskoj i Slavoniji u tom razdoblju, valja imati na umu da je ono znatnim dijelom nesrpskoga etnikog podrijetla, to osim pripadnika ostalih slavenskih naroda pravoslavne vjere (nadasve Makedonaca), ukljuuje i Cincare i, manje, Grke. Njihovo posrbljivanje, u mnotvu

POSEBNI KOLORIT SOCIJALNOG IVOTA ni kolorit socialnog ivota pojedinih delova naroda NARODA naeg, dala je takoer istorija, s obzirom na prilike
Svima nam je osnovni karakter jedan te isti, svi imamo jedna zajednika srpska predanja, jedan srpski jezik i sva druga glavna obeleja, koja upravo i sainjavaju srpstvo narodnost nau. Nu ipak, kao to je fiziognomija dece od istih roditelja uvek bar poneto razliita, tako je i sa socialnim fiziognomijama itavih pojedinih grupa jednog te istog naroda. Otud i socialni ivot srpskoga naroda u karlovakoj mitropoliji, a posebice u Hrvatskoj i Slavoniji, ima svoju posebnu fiziognomiju, koja se znatno razlikuje ne samo od ivota naroda hrvatskoga u tim zemljama, nego i od ivota naroda srpskoga po ostalim zemljama. Taj posebmesta i vremena, te geografski i politiki poloaj na tokom vremena. I prema tome: ko hoe da pravilno i valjano shvati ceo dananji socialni i politiki ivot na, mora temeljno prouiti prolost nau, ako ve ne u detaljima, a ono u svim glavnim i markantnijim crtama. Uz to, mora imati dobro i oprezno, ne samo socioloko nego i psiholoko oko; a psihologija mu ne sme biti individualna nego strogo objektivna. (Rados/av M. Gruji, Apologija srpskog naroda u Hrvatskoj, Beograd 1989.)

PJESNIK I VOJNIK: Lukijan Muicki i Lazar Mamula

sluajeva, podosta je brzo u Hrvatskoj i Slavoniji, u svim onim mjestima u kojima se pored srskopravoslavne opine ne uspijeva stvoriti i druga, redovito grka. Budui da je veina lanova tih opina statusno i interesno povezana, budui da u sutini zajedniki rjeavaju pitanja osiguravanja graanskih i vjerskih prava (ukljuivi i brigu o crkvama i kolama), budui da su u njima vrlo esta oroavanja, itd., sama priroda inicijalne faze srpske nacionalne integracije olakava ne samo akulturaciju nego i asimilaciju. U takvu tipu proimanja i nastaju prve srpske novine Srbskija Novini, u Beu, 1791.-1792., Markidesa Pulje, a imuni, posrbljeni Cincari meu najpouzdanijim su kupcima srpskih knjiga, prije nego to i sami ponu ulaziti u srpsku kulturu kao stvaraoci u toku prve polovine 19. stoljea.

Fenomeni proimanja
Takav akulturacijski tip stvaranja jezgara modernog srpskog graanstva glavno je izvorite plurilingvalnosti, emu je pokretno srpsko graanstvo i inae sklono za cijela novoga vijeka. Iako je ta plurilingvalnost u popularnim predodbama danas poznata obino u svojim knjievnim, satirikim oblicima, njeni su uinci dalekoseni u oblikovanju jedne izuzetno slojevite graanske kulture, koja jo nije dovoljno istraena. U Arhivu Hrvatske, u Zagrebu, sauvana je zbirka pisama utjecajnoga zagrebakoga Srbina Nikole Popovia, iz kratkog vremenskog raspona od nekoliko godina, koja svjedoi ne samo o velikoj brojnosti i prostornoj disperziji korespondenata nego i o jezicima na kojima Popovi korespondira. Vrlo su vani i akulturacijski uinci takva tipa nastajanja nacionalnointegracijskih jezgara, ukljuivi i mentalitetne vidove. Njima se novovjekovne srpske tradicije privrednoga poduzetnitva, ukorijenjene u vlakim sistemima vrijednosti i iskustva, proimaju s cincarskom vitalnou, poslovnou i vrednoom, ali i (osobito vano) drutvenom pomirijivou, sklonou saivljavanju sa sociokulturnim ambijentom, itd., to su osobine s kojima je srpsko graanstvo u hrvatskim gradovima moglo participirati i u procesu hrvatske nacionalne integracije, ne gubei smisao za vlastite interese. Samo tako se mogu razumjeti mnogobrojni fenomeni proimanja u ilirskom pokretu, i tota drugo.

U toj je perspektivi shvatljiv velik udio osjekih Srba u procesu elibertacije grada, okonanom 1809. godine, te potonji utjecaj u gradskoj upravi ili udio Anastasa Popovia u stvaranju Prve hrvatske tedionice, kao i u mnotvu drugih privrednih pothvata. Moe se navesti mnogo imena s raznih strana, a njihova zbiljska vanost u hrvatskom drutvu postaje najuoljivija u revoluciji 1848/49. godine.

Pokreti i bune
Kada je srpsko seljatvo u provincijalnom podruju u pitanju, vrlo je uoljivo da je prije svega ono obuhvaeno nizom pokreta i buna na poetku 19. stoljea, koje vremenski koincidiraju sa srpskim ustancima, obuhvaajui prostor od Srijema do Moslavine. Iako su i srpski ustanci po svome socijalnom sastavu prije svega seljaki, njihov je povijesni smisao sutinski drugaiji nego u Srijemu i Slavoniji. U potonjem sluaju premoan je agrarni smisao buna. Njima je prije svega cilj osnaiti temeljne tekovine urbarijelne regulacije u terezijansko doba i poboljati uvjete podlonitva u vrijeme kada je sve jaa tenja vlastelinstava da poveaju alodij, radi osiguranja to je mogue veih trnih vikova u vrijeme itne konjunkture, ali i razvoja robnonovanih odnosa openito. S tim u vezi raste i rabotno optereenje podlonika. Podlonici, Srbi ili Hrvati i Srbi, bune se na Daljskom vlastelinstvu (1805.), na irem srijemskom prostoru (1807.), kada je osim agrarnog vrlo uoljiv i nacionalni sadraj, potom na Voinskom vlastelinstvu (1807.) te na Daruvarskom vlastelinstvu (1814.-1815.), gdje je vrlo uoljivo sudjelovanje seljaka obiju narodnosti, te na Voinskom 1814., 1823.-1824. i 1826., kada taj niz buna, redovito vrlo masovnih, prestaje. Ve poslije srijemske, Ticanove bune i bune na Voinskom vlastelinstvu 1807., poduzete mjere istrage zavravaju 1810. s urbarijalnom rektifikacijom, u interesu podlonika. Ne ulazei podrobnije u fenomen tih buna, koje je najiscrpnije istraio Slavko Gavrilovi, nemogue je previdjeti povijesni ambijent, ne samo regionalni, u kojem se zbivaju, kao i previdjeti njihove potonje uinke, osobito u Srijemu.

Drastine opreke
Iako su srpsko graanstvo i srpsko seljatvo u hrvatskim zemljama daleko jedno od drugoga, s ogranienim izuzetkom 1848/49. godine, ne moe se previdjeti da u procesu inicijalnoga nacionalnog integriranja Srba u hrvatskim zemljama svoj udio ima i seljatvo, bar u ambijentu kao to je srijemski. Tako seoski uitelj Andrija Popovi, jedan od voa u Ticanovoj buni, pie ustanikom voi popu Luki Lazareviu u Srbiju: Gospodine, mi smo ovde, onako kako god vi u Turskoj ustali, svi ipili za zakon i kerst i skupili se kod Ravanice do est ili sedam hiljada. Ovde imade dosta vojske nae i vee idu iz priko Dunava to su se podigli do 10 hiljada ljudi. Samo molimo vas poaljite nam 50 ili do stotinu od vaih konjanika, oni koji su pod tokom odiveni i dobri haljina i dobro oruje imadu, da bi se vojska careva uplaila od njih, mislei da ste vi vee odunda udarili pokraj nas, da moemo od Zemuna kako Dunav nosi Varadina uzeti i ako mogue i Oseka osvojiti i nae granice od Save do Dunava imati i tamo gore u Hrvatsku. Dakle, odnos izmeu nacionalne imaginacije i nacionalne realnosti drastino je oprean ve u inicijalnoj fazi srpske nacionalne integracije u hrvatskim zemljama. S druge strane, urbarijalnim rektifikacijama poslije Ticanove bune zadueno je seljatvo cijeloga srijemsko-slavonskoga prostora.

Politika ideologija ilirizma

ada u Zagrebu i drugim urbanim nukleusima civilne Hrvatske, slobodnim kraljevskim gradovima i trgovitima, poinje ilirski pokret kao prijelomna faza hrvatske nacionalne integracije (1835.-1848.), sutinski se mijenjaju hrvatsko-srpski/srpsko-hrvatski odnosi na itavu njihovu zajednikome etnikom prostoru, a osobito u Hrvatskoj, Slavoniji i Dalmaciji. Protoliberalistika politika onih skupina hrvatskog graanstva i plemstva koje su okupljene u ilirskom pokretu na podlozi dosljedne obrane hrvatskih municipalnih prava, ideologija prosvijeenosti koju dijele bez ostatka, predromantike, a ubrzo i romantike orijentacije u kulturnom stvaralatvu, slavizacija i demokratizacija kulture, u povijesti meusobnih odnosa besprimjerna konfesionalna tolerancija ilirskog pokreta, kao i njegova otvorenost prema mogunostima drutvenog i privrednog napretka - openito utjeu na mnogostruko proimanje izmeu Hrvata i Srba. To je prisutno ponajvie u urbanim ambijentima, u dotad nepoznatim razmjerima, prije svega u Hrvatskoj, Slavoniji pa i Dalmaciji.

OTVORENOST I UZAJAMNOST: Gajeva Danica

Novija istraivanja nekoliko autora s mnotvom potkrijepa upuuju na zakljuak da je ilirski pokret opravdano smatrati i prijelomnom fazom srpske nacionalne integracije u hrvatskim zemljama, nasuprot uvrijeenim oprenim stajalitima. Ipak, sutinski je vano razumjeti da ilirizam nema iste integrativne funkcije u Hrvata i Srba u hrvatskim zemljama, tj. da on razliito ulazi u jedan i drugi nacionalnointegracijski proces i da razliito iz njega izlazi. Ilirizam se u Srba javlja potkraj 17. i na poetku 18. stoljea, kao posuenica iz tradicije baroknog slavizma, koja ima i sasvim pragmatine funkcije jer samo takvim legitimistikim pojmom neodreena ili nedovoljno odreena znaenja najvei dio raseljenih Srba i moe biti obuhvaen jednim imenom. S tim u vezi najsugestivniji je primjer grofa Dora Brankovia, despota Ilirika. S druge strane, to je jo vanije, ilirsko ime i primjerenu politiku ideologiju podravaju Habsburgovci u toku 18. i dijelu prve polovine 19. stoljea, kao pojam koji neutralizira i radikalnija shvaanja hrvatskih municipalnih prava, i srpskopravoslavnoga privilegijalnog prava, i legitimira habsburku politiku na irem prostoru, ukljuivi i onaj izvan dravnih granica, u jugoistonoj Evropi. U tom smislu dijelovi gornjih slojeva srpske etnike zajednice, ukljuivi i dio srpske pravoslavne hijerarhije, prihvaa habsburko, imperijalno ilirstvo, razliito ga prilagoavajui svojim shvaanjima narodno-vjerskih potreba. Prema tome, bilo kakvo dosljedno poimanje srpskog nacionalnog identiteta potkraj

PRAVOSLAVNI U HRVATSKIM ZEMLJAMA

Nastojei neutralizirati uinke neizbjenog nacionalnog razgranienja Hrvata i Srba, sljedbenici ilirskog pokreta na razliite naine rjeavaju otvorena pitanja, ulazei manje ili vie otvoreno u rasprave sa Srbima unutar ili izvan pokreta. Ivan Kukuljevi, odluni pristalica vjerske ravnopravnosti, u tim je raspravama vrlo odluan: (...) Osim Kollara ima u Peti u serbskih svim nam dobro poznatih knjievnikah. Kod sastanka moga njimi nisam mogao propustiti, da ih u ime sviuh Hervatah neuinim pozorne na to, kako oni pogreo postupaju u tome, to su od nekojeg vremena poeli upotrebljivati posvuda u knjienstvu ime serbsko, nazivajui i one knjige, to po Hervatskoj, Slavonii, Dalmacii, Istrii itd. izlaze, knjigama serbskim i jezik, to se tu govori, jezikom serbskim. Prie nekliko godinah korili su nas oni isti, to smo mi ilirsko ime, koje svima Jugoslavjanima po historii i po deravama, koje obitavaju, sa svim pravom prinadlei, upotrebljivati poeli. Sada ele isti ovi knjievnici jedno ime, koje samo pojedinomu plemenu jugoslavjanskomu, svojstveno je bilo i svojstveno jest, da svime narinu. Valja znati, da narod ili puk na po itavoj Hervatskoj, Slavonii, Dalmacii, Istrii, kao to i po gornjih naih jugoslavjanskih stranah u sadanjoj llirii serbsko ime ni po glasu nepozna, ako izuzmemo svetenike pravoslavne i one, koji su se od ovih ili iz knjigah to ime poznati nauili. Da su ipak zato svi pravoslavne vere izpovednici Serblji nestoji podnipoto, jer bi onda i Gerci i Vlasi i Rusi itd., Serblji biti morali, kao to nam je i to poznato, da veroizpovedanje kod nijednoga naroda pojedinim plemenom ime nedaje. Da su pako i mnogi Hervati i Dalmatini itd. pravoslavne vere u najstaria vremena bili, znamo iz historie. to vie, iz nje znamo i to, da su se Hervati i prie, i u vejem broju naselili medju ilirskom bratjom svojom, nego li Serblji, premda su se u ostalom s vremenom u stanovih svojih i mnogo meali, i uzajamno od jednoga plemena k drugomu preseljivali. Na jezik to mi govorimo i kojim mi piemo uprav bi tako nazvati mogli hervatskim, kao to ga oni zovu serbskim, jer se i od pravih Hervatah po junoj staroj Hervatskoj, severnoj Bosni, Dalmacii, Slavonii, Istrii, kao to i u deravi serbskoj i od Serbaljah ugarskih govori. Jezik provincialnih Hervatah u stara vremena nazvan: slovenski, nije drugo nego grana podrekla naih Slovenacah. I uprav zato to mi Hervati i Serblji jedan puki i knjievni jezik, a dvoja imena imademo, nemoemo ni nesmemo mi bez uzajemne uvrede, bez uzajemnog potlaenja i zametavanja jedan drugomu narivati svoje pojedino ime, i morat emo ostati kao plemena u imenu razcepljeni, dokle god nepoprimemo jedno tretje obenito naimenovanje za sve Dugoslavjane. Mnogo su u tom greili i gree jo sada nekoji spisatelji eki i ruski, koji su podelili u svojih delih serbskomu imenu veji okrug, nego li ga ide, i im su zajedno hteli od Prokopovih Sporah, i nekojih imanah pojedinih slavjanskih plemenah, gradovah itd. izvoditi to: da ime serbsko najstarije ime sviuh Slavjanah, proti emu bi se veoma mnogo kazati dalo, emu ovdi prostora nije. (Ivan Kukuljevi Sakcinski, Pogled u tajersku, Be, Petu i Poun, Danica Horvatska, Slavonska i Dalmatinska Xlll/1847.)

TRGOVAC IZADUBINAR: Jovan Bovan

OD JEDNOG DOMORODCA: Petranovieva poslanica dalmatinskim Srbima (1839.)

18. i na poetku 19. stoljea, zapravo pretpostavlja oslobaanje od ideologije ilirizma. Ako je Temivarski sabor 1790. godine doba vrhunca politike ideologije ilirizma u Srba, habsburko povlaenje iz rata s Turskim Carstvom i jo vie prvi srpski ustanak u Beogradskom paaluku, koji u politiko-ideologijskom smislu uveliko oblikuju Srbi iz Habsburke Monarhije, marginaliziraju ilirizam u procesu srpske nacionalne integracije. Njegovo produeno trajanje jednim dijelom je izraz politike represije u Habsburkoj Monarhiji poslije Bekog kongresa 1815. godine, a drugim ima dublji smisao junoslavenskog, hrvatskog i srpskog otpora maarizaciji, osobito poslije 1830.-1835. godine.

Najgorljiviji pristae
U hrvatskim zemljama ilirizam ima i funkciju, iz hrvatske i srpske perspektive, prevladavanja onih tradicionalnih barijera u hrvatskom, stalekom drutvu, koje prijee modernizacijske procese, ukljuujui i procese nacionalne integracije. Pomnom analizom politikih i literarnih spisa iz prijelomnih godina, 1830.-1835., kao to to na hrvatskoj strani radi Nika Stani, mogue je uoiti mnotvo kontroverzi u poimanju hrvatskog etniciteta i nacionaliteta, a s tim u vezi i izvoenja nacionalne ideologije. Analiza analognih fenomena sa srpske strane takoer upuuje na mnotvo kontroverzi. S obzirom na brojnost srpske etnike zajednice u hrvatskim zemljama i njezinu disperziranost irom veeg dijela hrvatskog etnikog prostora (da se ne uputamo na ovome mjestu u hrvatska izvorita kontroverzi), ilirizam oito i Hrvatima i Srbima u hrvatskim zemljama privremeno osigurava i legitimistiku i obostrano prihvatljivu osnovu rjeavanja temeljnih pitanja nacionalnih konstituiranja i oblikovanja modernog drutva. U tom se smislu u vrlo kratkom vremenu prevladavaju cijele epohe u poimanju vjerske trpeljivosti, graanskih prava, pravnih i ekonomskih interesa openito. Istodobno, mnogi ugledni pripadnici srpskih opina u hrvatskim slobodnim kraljevskim gradovima i trgovitima, privredno ojaali u toku 18. i prvih de-

setljea 19. stoljea, kulturno samosvjesniji u tradiciji prosvijeenosti i racionalizma, ulaze u gradske magistrate, postaju gradski kapetani ili suci itd. U to doba u hrvatskoj privredi i kulturi jedva da ima znaajnijih inicijativa u kojima ne sudjeluju i Srbi, i to nerijetko i kao najgorljiviji pristae.

Vjerska ravnopravnost
Samo u tom obzorju mogue je shvatiti dosljedna zalaganja najutjecajnijih hrvatskih iliraca, kao to su Janko Drakovi, Ljudevit Gaj, Ivan Kukuljevi itd., za vjersku trpeljivost i punu ravnopravnost domorodaca obiju vjeroispovijedi. Tako Ivan Kukuljevi na skuptini Varadinske upanije, u listopadu 1846., osuujui politiku vjerske neravnopravnosti, istie kakovih su zaslugah za domovinu, vladu i narodnosti gerke vere ispovednici stekli. U njihovih rukuh stoji vea strana industrie i tergovine u naoj deravi i Ugarskoj; u njihovoj vernosti stoji ponajvie obrana granicah turskih i ruskih, kao to je negda stajala i granica mletaka. Oni su u najpogibeljnija vremena, sa svimi moguimi silami branili domovinu, vladu i red protiv buntovnikom domaim i neprijateljem vanjskim; te od njih se je napokon sauvala sveta naa narodnost. (Slavko Gavrilovi) U to je doba u biti najmanje postignuto na onom podruju koje se obino najee istie, tj. na jezinom, knjievnom i kulturnom. Hrvati i Srbi se u to doba nedvojbeno kulturno otvaraju jedni prema drugima vie nego ikada prije u kulturi gornjih slojeva, graanskih i plemikih, ali utjecaj jezinog, romantiarskog shvaanja nacije i u jednih i u drugih upravo tada stvara pretpostavke za sve potonje konflikte, koji e s jedne strane obnoviti politiki prostor u kojem se identificiraju vjera i narodnost, a s druge strane jezik shvaa nadasve kao politiko, legitimacijsko pitanje. Trajnom vrijednou ostaje oblikovanje novog tipa povijesne svijesti u Srba, koji osigurava prostor za usklaivanje srpskih nacionalnih i hrvatskih drutvenih i dravnopravnih interesa. U tom prostoru suradnja Hrvata i Srba u hrvatskim zemljama dosie vrhunac u revoluciji 1848/49. godine.

Zastupnici Srbi u hrvatskom Saboru

revolucijom 1848/49. godine izuzetno velik broj Srba ulazi u hrvatsku politiku na nain na koji se to nikada vie nee ponoviti. Uinak je to prije svega itava iskustva steena u toku ilirskoga pokreta i povjerenja koje je stvoreno izmeu Hrvata i Srba ne samo u nekim naelnim pitanjima nego i u svakodnevnom ambijentu lokalnih zajednica. Tome najbolje svjedoi ishod u biti demokratskih izbora za hrvatski Sabor 1848. godine, u koji Srbi ulaze u osjetno veem broju nego to je njihov udio u stanovnitvu. Oni ne sainjavaju samo gotovo polovinu saborskoga zastupstva nego su i najbrojniji u onoj skupini zastupnika koja od poetka zasjedanja inzistira na radikalnijim rjeenjima otvorenih pitanja. Ulazei u politiku s pukom inspiracijom, preteno s margina stalekih struktura, bez dubljeg iskustva u tradicionalnoj hrvatskoj politici, i to u vrijeme kada se s plimom narodnih zahtijevanja oblikuju nove drutvene aspiracije u toku proljea 1848. godine, srpski kandidati u izborima za saborsko zastupstvo u javnosti oigledno vie nisu samo pripadnici manjinske etnike i konfesionalne zajednice. U ambijentima kao to je poeki, naprimjer, u kojem se Srbi vrlo usporeno ukorijenjuju, Svetozar Kuevi izabran je s najveim brojem glasova (64,81 posto). (Filip Potrebica) Slinih primjera ima i u drugim gradskim sredinama. U tom su smislu moda jo istaknutiji primjeri Jovana Obradovia iz Karlovca i Dimitrija Vukovia iz Osijeka. Vanije je da se slino dogaa i izvan gradskih sredina, tamo gdje utjecaj ilirskoga pokreta u prethodnom razdoblju ne moe biti tako velik. U Ogulinskoj regimenti, s hrvatskom veinom krajinika, biran je auditor Petar Mati, koji zajedno s ostalom dvojicom zastupnika srpske I BRATSTVO: iriliki proglas hrvatskoga narodnosti, Mojsijem Georgijeviem i SLOGA bana losipa Jelaia Narodu hrvatskom i srbskom u Dimitrijom Oreljem, nerijetko istupa Trojednoj Kraljevini Dalmacije, Hrvatske i s najradikalnijim stajalitima. Slavonije...

Srbi su meu najodlunijim zastupnicima austroslavistike rekonstitucije Habsburke Monarhije (jedan od Jelaievih tajnika Makso Pria, Nikola Kresti itd.), a Ognjeslav Utjeenovi pie i Osnovu za savezno preporodjenje cesarovine austrijske po naelu ustavne slobode i narodne nravstvene jednakosti, cjelovit projekt federalizacije Monarhije u austroslavistikom smislu, koja ima znatnoga utjecaja u itavoj junoslavenskoj politici toga doba. Petar Mati je pristalica jo veega osamostaljivanja Hrvatske. Mojsije Georgijevi jedan je od onih koji se zalau za dosljednije rjeenje agrarnoga pitanja, istiui: Nae vlasti ne smatraju naeg seljaka, niti potuju u njemu samostalna, od spahiske tutele osloboenog graana, nego ga jo jednako smatraju kao podanika, liena volje i ustavnijeh prava. Prezirui duu i razum u narodu nae vlasti ne poznadu drugog sredstva, kojim bi se tom zlu doskoiti moglo, do puaka i bajoneta. (Slavko Gavrilo vi)

Novani zajam Srbije Hrvatskoj

Ukorjenjenije srpsko graanstvo u hrvatskim gradovima, koje u toku ilirskoga pokreta stjee znatan utjecaj u politikim i privrednim poslovima, u skla-

SVA ZAHTIJEVANJA DALMATINSKIH SRBA

Dubrovnik, 30/18. travnja 1848: (...) 1. Itemo potpunu slobodu nae crkve, naeg vjeroispovjedanja i sviju naih obreda i knjiga crkvenih. 2. Kako god to se iz naega zakona u rimski bez svake zamerke prei moe, tako isto i da se moe iz rimsoga i sviju drugi vjeroispovijesti u nae bez svake zapreke prei, ko ima volju. 3. Da nai svetenici parohijalni budu plaeni iz dravne kase. 4. Itemo potpunu slobodu naih kola. 5. Da se povie sviju srpskih kola u Dalmaciji postavi jedan inspektor s platom godinjom iz erariuma i dva glavna direktora, jedan za okruje Zadarsko i Splitsko, a drugi za Dubrovako i Kotorsko. Da ova tri ovjeka za sad Episkop s dogovorom narodnim izbere i caru predloi; da ove kole i personalno od episkopa zavise, jer su kod nas crkve i kole nerazlune. 6. Svi nai uitelji i po gradovima i po selima da imaju biti plaeni onoliko i iz onoga fonda, od kuda se plaaju i metri talijanskih kola. 7. kolske knjige za srbske kole u Dalmaciji imaju sainiti inspektori s dva direktora u sporazumjeniju sa episkopom, no aslovac i psaltir nikako da se iz srpskih kola izbaciti nesme. 8. Da nai zasluni ljudi i na vea dostoinstva postavljajuse i pri Guvernu i pri okrunim kapetanima i pri tribunalima i drugim oficijama. 9. Da se kod naega episkopa u Zadru, ustanovi to pree konzistorium s plaenim Asesorima. 10. Da narod imade u napredak episkopa svoga izbirati, kao to je u Erdelju, t. j. Skuptina da se sastoji iz svetenstva, gradjana i prosti seljana, koja e tri lica caru kandidirati, ili moe da se pri izboru i potvrdi dalmatinskog episkopa mnjenie pravoslavnoga naroda dalmatinskoga zaite, ili da se deputati dalmatinski na narodni srbski sabor iIju da pri izboru svoga episkopa kod mitropolita prisustvuju... (Stijepo 1848/49... vanovi) Obad\ Dalmacija revolucionarne Rijeka 1987.; izbor Branke Prpa-Jo-

PISMO PETRA MATIA UUDEVITU GAJU

Zagreb, 5. lipnja 1848: (...) Ne krpe, nego nov Ustav za svu trojednu Kraljevinu bez razlike njenih stanovnikah vodi nas k cjelji! Nov Ustav na savrenoj graanskoj jednakostl pravdi i slobodi osnovano I (...) to se pak Krajine tie, to i ona nek bude savrena uastnica toga Ustava, neka i na nju sija sunce jednakosti, pravde i slobode, kao i na ostalu brau. Daram voinstva neka ne ubija samo njen cvat. Svi domorodci neka su vojnici i neka vojnike tegote jednako snose, a ne kao sad. Medjutim, dok drugi cesarski vojnici koje iz kasarna na oba uva spavaju, i od lenjosti i bezposlenosti smrde, tuni graniar po buri i snijegu, po zimi i kii, danju i nou kordon uva, a pri tom jot gladuje i svaku potrebu uiva. Ko, brao, nezna graniarski jaram, graniarske rane, graniarsko zlo, ili ko due i srca prema njemu nema, taj im nije kadar ni pomoi; taj bolje neka uti. Bacite, brao, oi na Italiju. Onde naa mala domovina kroz 30 iljada rana bez koristi krv gubi, i osim toga sav kordon od krvoednih Turaka uva, meutim, dok im se kod kue oko Ijubvezimi srdaca njiovi familija guje povijaju i dica njina glad i golou trpe... (Jaka Ravli, Iz urednike ostavtine Ljudevita Gaja, Zagreb 1974.)

SRPSKO GRAANSTVO U HRVATSKIM GRADOVIMA: Stankovieva kua u Zagrebu (3elaiev trg, na mjestu dananje Name; oko 1870.)

du sa svojim statusom, umjerenijih je uvjerenja, ak konzervativnih, ali osjetno utjecajno u okolini Josipa Jelaia, odnosno u poslovima Banskog vijea. Zagrepanin Hristofor Stankovi, poznati pristaa ilirskog pokreta, u toku 1848. sredinja je linost zagrebake pravoslavne opine, koja se upravo tada prvi put proglaava srbskim obestvom sv. preobraanske crkve u Zagrebu. (Dimitrije Vitkovi) Domain je Josifa Rajaia za banske instalacije u Zagrebu, a istaknuta je i njegova uloga u pregovorima o novanom zajmu Srbije Hrvatskoj radi ratnih trokova. U takvim pregovorima u Karlovcima, u vezi sa zajmom kod Srpskih narodnih fondova, sudjeluje i predsjednik Prve hrvatske tedionice Anastas Popovi. U toku 1848/49. godine, od narodnih zahtijevanja dalje, irom hrvatskih zemalja, u prostorima naseljenima srpskim stanovnitvom, osim podrke stratekim ciljevima hrvatskog pokreta, afirmira se i jasnije nego ikada prije srpski nacionalni identitet. Dakako, osim toga to se on iskazuje u obzorju interesa raznih drutvenih slojeva, uoljivi su i brojni zajedniki zahtjevi srpske zajednice. Tako Plaanska eta Ogulinske regimente, u svojim zahtijevanjima od 22. svibnja 1848., traei civilnu upravu u Vojnoj krajini i bansko zapovjednitvo, istie i zahtjev da ban bude sin Trojedne Kraljevine bez razlike vere, ali i cijelo mnotvo drugih, kao to su: 17. Uvedenje narodnog jezika u svim kancellariama i u voinoi slubi. 18. Da se po krainah mesto nemaki, narodne kole uvedu:

a) u tim kolam da se imade mlade kao u horvatskom, tako i u serbskom jeziku (irilskim slovim) uiti, i sotim jedinost obe vere obderati...

Trojedna kraljevina i Vojvodina srpska

Izlino je isticati udio krajinika obje narodnosti u vojnim pothvatima bana Josipa Jelaia, kao i doista velik utjecaj koji uiva i koji je dijelom nesumnjivo i posljedica njegova razumijevanja prirode odnosa izmeu Hrvata i Srba u hrvatskim zemljama. Mnotvo je svjedoenja s tim u vezi, ukljuivi i iriliki, srpski proglas Narodu hrvatskom i srpskom u Trojednoj Kraljevini Dalmacije, Hrvatske i Slavonije... u vezi sa svojim imenovanjem za bana, s maksimama kao to su: ... sloga i bratinstvo neka bude medu nama bez razlike vjerozakona. Iako svojim socijalnim konzervativizmom s vremenom utjee i na promjenu odnosa prema sebi u dijelu krajinika, predodba o Jelaiu kao pristalici sloge i bratinstva nikada ne dolazi u pitanje u njihovoj svijesti. Sutinski je vaan oblik srpskoga udjela u revoluciji u hrvatskim zemljama 1848/49. i pitanje Vojvodine srpske, proglaene na Majskoj skuptini u Karlovcima. To je tim vanije to su i patrijarh Josif Rajai i vojvoda Stefan upljikac i sekretar Glavnog odbora Jovan Stankovi, a i vie drugih utjecajnih linosti u srpskom pokretu u Vojvodini, Srbi iz Hrvatske, razliitih politikih uvjerenja. Jednima i drugima nesumnjivo je uveliko zajednika volja da Kraljevina Dalmacija, Hrvatska i Slavonija i Vojvodina srpska nau zajedniku politiku i dravnopravnu osnovu u austroslavistikoj rekonstituiranoj Habsburkoj Monarhiji: Na samoj Majskoj skuptini meu inteligencijom oseale su se tri struje. Jedna je od tih htela samostalnu Vojvodinu, a zajednicu s Hrvatima razumevala je kao onu, u kakvoj je bila Hrvatska prema Ugarskoj. Druga je htela tenju zajednicu s Hrvatima, to bi se videlo u zajednikom ministarstvu srpsko-hrvatskom. Ova je struja, po broju pristalica, bila najjaa, a uz nju je bio i sam patrijarh sa svetenstvom. I, naposletku, trea, po najslabija, htela je savez s Madarima, ali da oni priznadu odluke Majske skuptine. (Dragoljub M. Pavlovi, Srbija i srpski pokret u Junoj Ugarskoj 1848. i 1849, Beograd 1986.) Dakako, slom pokreta, i hrvatskog i srpskog, obesmiljava mnotvo inicijativa kao politike i nacionalne iluzije.

Zaarani krugovi identiteta

suvremenoj historiografiji sasvim je izvjesno da modernizacijski procesi u Habsburkoj Monarhiji nisu usporeni nego, naprotiv, ubrzani sa slomom revolucije 1848/49. godine. Pritom je iz hrvatske perspektive bitno da se cijelo desetljee, u toku neoapsolutizma (1850.-1860.), modernizacija izvodi odozgo i izvana, tj. socioekonomske strukture transformiraju se politikom etatistike centralizacije iz monarhijskog sredita, Bea. Takvom politikom u korijenu se dovodi u pitanje sprega izmeu merkantilno orijentiranih zemljoposjednika i domaega veletrgovakog graanstva kao izvorite politike ideologije ilirizma i shvaanja modernizacije koje joj je primjereno. S tim u vezi, slom habsburkog neoapsolutizma 1860. godine u hrvatskim zemljama uzrokuje isticanje dravnopravnih pitanja kao bitnih i sa stajalita

SRPSKO GRAANSTVO U HRVATSKOM GOSPODARSTVU: Gavellina kua na Jelaievu trgu u Zagrebu

modernizacije (pitanje modernizacije odozgo i iznutra). (Mirjana Gross, Igor Karaman i dr.) Oigledno je tradicionalnom plemiko-graanskom savezu u hrvatskim zemljama, kao agensu modernizacije, nuno domae dravno posredovanje u promijenjenim povijesnim uvjetima nakon ukidanja kmetstva u razvoju trine privrede i modernog drutva, to dolazi do punog izraaja u saborskim raspravama i zakljucima 1861. godine. Hrvatska se tada eksplicitno suoava s temeljnim pitanjem svoje suvremene povijesti: kako izgraditi (tada!) postagrarnu/predindustrijsku dravu, ukorijenjenu u hrvatsko narodno i povijesno pravo, koja e kao ustavna zemlja usklaivati nacionalne interese i veinskog, hrvatskog i manjinskog, srpskog nacionalnog kolektiviteta.

BRAA JESU. ALI ISTI NAROD NISU

Patrijarh Josif Rajai Saboru Kraljevine Dalmacije, Hrvatske i Slavonije (Karlovci, 1. svibnja

1861):
... Srbiji i Hrvati najblia su braa meu sobom, ali je opet svaki narod imao i svoje osobito ime od onoga vremena, kad su u prvo doba istorije oni zajedno ili u najbliem susjedstvu, jedan sa drugim ivili, pak jednako do danas. Srbiji imadu svoju, a Hrvati svoju osobitu istoriju; Srbiji imaju svoju, iztonu, a Hrvati svoju, zapadnu, crkvu; Srbiji graniari, imaju svoj, a Hrvati (...) svoj jezik; Srbiji imaju svoju slavensku, a Hrvati svoju latinsku pismenicu. Ako dakle Srbiji i Hrvati i jesu najblia braa, ipak oni nisu jedan i isti narod; (...) Kad pominjem razliku ovu, neinim to za cielo zato, da ove narode jednoga od drugoga otuujem, Boe me sauvaj, nego zato, da ih ba time u prijateljskom odnoenju utvrdim, kao brau, koja se svaki posebice sa vrlinah i estitostih svoje brae die i ponose, koja jedan drugom svoga niega nenameu, nego ime i druge svetinje u svoje brae, kao svoje sobstvene ljube i poitaju, i od svega srca saaljevaju one neprilike, koje smo u posljednja vremena opazili meu Poljacima i Rusinima. (...) Srbiji imena svoga, koje ima svoju historiju u svietu i u Slavenstvu, ni za ije ime promienuti

nee, ni za ljubav Ilirstva, ni Jugoslavenstva, ni za Hrvatstva, ba da bi im se to silom i nametnuti hotjelo; isto tako, kao to ni svoga narodnoga karaktera, svoji narodnih obiajevah, svojih historinih spomenah, i svoje poreklene sviesti nisu ostavili, makar su gdjekoji od nji na silu iz njegda pravoslavne crkve, u koju idu svi ostali Srbiji, izupani i pounijaeni. (...) Ali ja se pouzdano nadam, (...) da e visoko-slavni sabor ovaj akt moj uvaiti, s kojim je blagopospjean razvitak stanja Hrvatske samo utvrditi elim, kao one zemlje, koja je i moje oteestvo, koje ja ljubim, i zaista od svega srca svako mu dobro elim, i nebi elio doiviti, da se uskoleba alostnim trvenjem hrvatskoga i srbskoga naroda, koje bi sljedovalo za pojavljenjem izvjestnoga hegemonistinoga teenja jednoga plemena nad drugim. Kad je ovima narodima sueno, da tamo zajedno ivu, valja da ivu u ljubavi i prijateljstvu, i da svetinje narodne jedan u drugoga jednako ljube i potuju, da nebi njihovom razdoru trei poradovao se, i od tuda svoju hasnu brao... (Spisi saborskih Sabora Kraljevinah Dalmacije, Hrvatske i Slavonije od godine 1861; svezak II, Zagreb 1862.)

AUTONOMIJA S VOJVODOM SRPSKIM

Zakljuenja srbskog narodnog sabora dranog u Karlovci Sremski god. 1861: Narod srbski usled najvieg reenja Njegovog c. kr. Veli. od 5. marta 1861. iz srezova sremski rumskog i ilokog, iz Bake i Banata rez izbrane poslanike svoje na vanrednom saboru u Karlovci Sremski 21. marta (2. aprila) 1861. otvorenom, i sledei dana produenom skupljen za obezbeenje preimustveni svoji politino-narodni prava, na privilegijama imperatora rimski i kraljeva ugarski osnovani, nalazi jemstva u osobenoj geografinoj oblasti sa sobstvenom narodnom organizacijom, na koje elu stoji izabrani vojvoda srbski i sa izvestnom avtonomijom pod zatitom ustavne slobode, koju e Srbi ne kao individua nego i kao narod uivati. (...) I. Oblast ona, u kojoj Srbi po veini ive, ima se priznati kao oblast srbska u kraljevini Ugarskoj, odnositelno u trojednoj kraljevini Hrvatskoj, Slavoniji i Dalmaciji pod nazivom Vojvodovina Srbska. (...) II. Vojvodovina srbska ima svoju samostalnu unutranju administraciju, koja e neposredno zavisiti od sredotonog praviteljstva (za sada od dvorske kancelarije ugarske, a odnositelno na Srem od dvorske dikasterije trojedne kraljevine Hrvatske, Slavonije i Dalmacije)...

(Dejanija izvanrednog srbskog narodnog sabora. .., Karlovci 1861.)

Taj proces ima proturjene uinke sa stajalita srpskih nacionalnih interesa u banskoj Hrvatskoj. Naime, s modernizacijskog stajalita, srpsko graanstvo sa svojim jakim udjelom u hrvatskoj trgovini, i dalje uvelike sudjeluje u razliitim artikulacijama hrvatske politike. U svome nacionalnom ambijentu, poslije 1861. godine, ono dobiva sve jaeg saveznika u inovnitvu srpske nacionalne pripadnosti, openito inteligenciji, koji imaju sve odgovornije udjele u hrvatskoj politici. Meutim, s nacionalnog stajalita, bilo hrvatskog, bilo srpskog, nije nimalo svejedno da li e proces modernizacije odozgo i iznutra imati ovakva ili onakva hrvatska ili srpska obiljeja. Socioekonomski interesi, kao i teritorijalnointegrativni (pitanje Vojne krajine, Dalmacije itd.) homogeniziraju hrvatsko i srpsko graanstvo, bolje reeno drutvene elite u banskoj Hrvatskoj, a egoizam procesa nacionalnih integracija uzrokuje stalne raspre i konflikte. Pritom se nacionalne politike i s jedne i s druge strane razliito pozivaju i na prirodno i narodno pravo, kao i povijesno, s tim to je potonje za Hrvate dravno, a za Srbe privilegijalno.

Modernizacija odozgo i iznutra

Batina ilirskog pokreta sa svojim shvaanjima etnikog, jezinog i kulturnog zajednitva/jedinstva Hrvata i Srba u promijenjenim uvjetima okonanih odluujuih faza nacionalnih integracija vema oteava nego to olakava izlaske iz zaaranih krugova rasprava o identitetu jednih i drugih. U tom smislu, traganja za zajednitvom/jedinstvom, koliko god se ezdesetih godina inila premonima iz perspektive odnosa izmeu Hrvata i Srba u hrvatskim zemljama, u biti imaju uveliko oprenu, k tome dvostruku funkciju.

GLASILA: Srpski tisak u banskoj Hrvatskoj

OD NOVOGA SADA DO ZAGREBA I NATRAG: Djeji list Neven

Cilj im je okonati procese jedne, odnosno druge nacionalne integracije i osigurati to je mogue nesporniju premo u sve neizbjenijem daljem proimanju hrvatskih i srpskih interesa, ne samo u granicama Hrvatske, Slavonije i Dalmacije. Sve rasprave o etnogenezama Srba i Hrvata, o dravnim tradicijama i prostorima jednih i drugih, o jeziku jednih i drugih, o kulturnim sferama itd., manje-vie konano se oblikuju u to doba, trajui u svojim upitnim formama u biti do danas. Kako je prostor za ukorijenjivanje procesa modernizacije odozgo i iznutra krajnje skuen, imajui u vidu premo austronjemakih i maarskih inilaca u razrjeenjima kriza u Monarhiji, pitanje nacionalnih razgranienja izmeu Srba i Hrvata definitivno rjeavaju crkve i izjednaavanjem vjere i narodnosti. U promijenjenim povijesnim okolnostima, poslije 1848/49. godine i jo vie poslije 1860., i dalje policentriki procesi i hrvatske i srpske nacionalne integracije mnogo su homogeniji unutar samih sebe i, dakako, mnogo isprepleteniji jedni s drugima. U srpskom sluaju, s ukidanjem Vojvodstva Srbije i Tamikog Banata i s dolaskom kneza Mihaila Obrenovia na vlast u Srbiji 1860. godine, teite procesa srpske nacionalne integracije (s modernizacijskim procesima situacija je proturjenija) ukorjenjuje se u autonomnoj, k tome sve samostalnijoj, kneevini Srbiji. Time se i iz junoslavenske perspektive zaotrava istono pitanje, posebno u svome bosanskohercegovakom obliku.

Nezaobilazan Zagreb
U granicama Habsburke Monarhije takoer se restrukturira proces srpske nacionalne integracije. Istraivanja Agneze Szabo otkrivaju da ve ezdesetih godina uoljivo slabi srpsko graanstvo u Srijemu i istonoj Slavoniji, a neto manje uoljivo jaa u vie drugih gradova, zapadnije u Hrvatskoj i Slavoniji, posebno u Zagrebu. Iako proces pomicanja teita iz Novog Sada i Karlovaca u Zagreb traje due, sve do potkraj stoljea, s ukidanjem Vojvodstva Srbije i Tamikog Banata Zagreb, osobito kao sredite banske Hrvatske s obnovljenom ustavnou, postaje nezaobilazan u svakoj srpskoj politici u Habsburkoj Monarhiji. Kako je tada i iz perspektive hrvatske nacionalne integracije dravnopravno pitanje duboko proeto s pitanjem teritorijalne integracije hrvatskih zemalja, nadasve sjedinjenja civilne i vojne Hrvatske, svaka hrvatska politika mora se odrediti prema svojoj srpskoj komponenti. Drugo je pitanje koliko je to izjanjavanje uzrokovano unutranjim (u zemaljskom smislu), a koliko vanjskim iniocima. U svakom sluaju, u itavu razdoblju od sloma revolucije 1848/49. godine do austro-ugarske (1867.) i ugarskohrvatske nagodbe (1868.), unato svim iskustvima s modalitetima (ne)priznavanja srpskog naroda u Hrvatskoj sa strane hrvatskog ili (ne)sporenja hrvatskog naroda u Hrvatskoj sa strane srpskog (ime, etniki prostor, status, jezik itd.), epizoda iz proljea 1867. godine uvjerava i jedne i druge da u sluajevima teke krize ili opasnosti od raspada Monarhije moraju usklaivati svoje interese, kao to ih i slijed zbivanja u vezi s ugovaranjima nagodbi uvjerava da Hrvatska kao Hrvatska teko moe tititi svoje modernizacijske i posebno dravnopravne interese ako je nacionalno konfrontirana unutar sebe same.

Doba zavjera i kombinatorike

rajika narodna zahtijevanja iz proljea 1848. godine, kao autentina artikulacija javnog mnijenja u hrvatsko-slavonskoj Vojnoj krajini, svjedoe o nedoumicama s kojima se suoavaju militarizirane, tradicionalne agrarne zajednice, u trenutku kada su izloene mogunosti raspada sistema u kojem se reproduciraju. Statusno i imovinski krajnje ogranieno raslojene, blokirane u razvoju, one se otkrivaju u krajnje proturjenim aspiracijama. Tako se u njima, s jedne strane, trai ukidanje harmica (mitnica) i dacija izmeu Hrvatske i Dalmacije, naprimjer, a istodobno i zajamena, k tome starinska, cijena soli. Takvih zahtjeva u kojima se isprepliu i tenje prema slobodnom tritu i zajamenim cijenama stratekih proizvoda ima podosta u svim dijelovima krajikog prostora, kao to ima podosta i zahtjeva za ukidanjem obaveza refeudalizacijske naravi, kao to su carski posal ili rabota, a istodobno i zahtjeva da se krajinike obavee na sasvim odreeni tip gospodarenja na njihovim imanjima.

VJERSKA I KULTURNA SREDITA: Manastir Orahovica

U istom se smislu zahtjevi za ljudskim slobodama i civilnom upravom nalaze skupa sa zahtjevima za kolektivnom represijom nad seoskim zajednicama zbog kraa ili hajduije. Drugim rijeima, u revoluciji 1848. godine oito je da je represivni vojnokrajiki sistem sasvim neprimjeren dubinskim, razvojnim potrebama krajikoga prostora, ali je meu krajinicima krajnje neizvjesno u emu se sastoji alternativa postojeem stanju. Znatno poslije, 1870. godine, u hrvatsko-slavonskoj Vojnoj krajini je 84,59 posto nepismenih, tako da brojna krajika zahtijevanja 1848. u vezi s crkveno-kolskim, srpskim aspiracijama imaju nadasve simboliki, vrijednosni smisao. Samo u prosvijeenoj, nacionalno samosvjesnoj (srpski ili hrvatski) krajikoj eliti, sastavljenoj preteno od pojedinih krajikih oficira, oblikovana je spoznaja o nunosti dosljednog ukidanja vojnokrajikog sistema. Ona bi bila i ukorjenjenija u krajikom prostoru da hrvatske i srpske nacionalne elite u Provincijalu zbog politikih razloga ne usporavaju taj proces, nastojei ga u duem vremenskom rasponu zadrati na razini civilne uprave vojnokrajikog sistema. Iskustvo 1848/49. godine svjedoi o tome koliko je krajiki inilac jo nenadomjestiv u vojnom smislu, ali i o tome kakve su posljedice te nenadomjestivosti. Prema Mirku Valentiu, 1295 krajinika gine na ratitima, 6435 umire u bolnicama od zadobivenih rana i sepse, 2222 su nestala, 2258 je invalida, 6288 udovica i 10.105 siroadi na podruju Hrvatsko-slavonske krajine (sa ajkakim bataljo-

PREOPTEREENA VOJNE KRAJINE (1861.)

Krajiko je stanovnitvo, dakle, faktino jo vezano za zemlju (i) za njega nema zemljinog rastereenja, jer je prema l. 12. Osnovnog krajikog zakona iz godine 1850. uz posjedovanje nepokretnih dobara u Vojnoj krajini vezana dunost koja, po l. 54. istog zakona, poinje sa 20. godinom ivota, a kako ne postoji kapitulacija, svrava samo sa smru ili s nastankom tjelesne nesposobnosti za vrenje vojne slube. Kakvu li je povlasticu steklo krajiko stanovnitvo ukidanjem koristovnog vlasnitva, jer je krajinik i do godine 1848. bio potpuni koristovni vlasnik zemljita, i to uz ogranienja koja jo i sada postoje? A budui da odnos lenskog vrhovnog vlasnitva nije naelno ukinut i obaveze vlasnika stvarno postoje, to ukidanje koristovnog vlasnitva nije ni od kakve praktine vrijednosti... Ako milijun krajikih stanovnika daje 60 tisua vojnika i ako se sve ostale austrijske pokrajine opterete u istom razmjeru, onda bi austrijska carevina, sa 36 milijuna stanovnika, posjedovala armiju od 2,160.000 momaka, dok ona doista u ratno doba ima oko 550.000 momaka. Na tu brojku bi Vojna krajina u redovnim prilikama umjesto 60.000 trebalo da, po pravu, daje samo kontingent od otprilike 15.000 momaka, ili u miru, pri brojnom stanju armije od 380.000 momaka, jedva 10.856 vojnika. Prema tome, Vojna krajina daje u miru est puta vie vojnika nego to bi morala prema naelu ravnopravnosti svih dravljana pred zakonom... Po pouzdanim podacima, samo 80 linijskih regimenti austrijske vojske, pri mirnodopskom brojnom stanju od 128.900 momaka, stoji godinje 20,823.000 forinti, 14 krajikih regimenti i Titelski bataljon stoje godinje 2,464.000 forinti. Prema tome, linijski vojnik stoji 161 i 1/2 forintu, a krajiki vojnik samo 40 i 1/2 forinti. To daje, pri izraunatom efektivnom brojnom stanju krajikih trupa od samo 40.000 momaka i, prema tome, od izdataka za prehranu od 62 forinte po krajikom vojniku, godinju utedu od 3,960.000 forinti u odnosu prema istom broju linijskih vojnika. No tu nisu uraunati trokovi ukonaivanja linijskih trupa, koji teret u Krajini snose krajike kue. To znai da ono to utedi ministar financija ili, jo bolje, to stanovnitvo cjelokupne drave doprinosi manje poreza dravnoj blagajni, to plaaju jadni krajinici za dio carsko-kraljevske austrijske dravne armije koja je, umjesto u kasarni, smjetena kod krajikog stanovnitva, vri kordonsku i unutranju sigurnosnu slubu i uvijek je spremna, kad zabubnja, stupati kamo god se eli. Ako se procijeni radna snaga samo 40.000 ljudi, koje Krajina daje u miru kao svoj kontingent, u prosjeku samo sa 20 krajcara austrijske vrijednosti po ovjeku i samo za 300 dana u godini, jer je krajinik tako zauzet svojim slubenim dunostima, ak i onda kad je u zemlji, da kod kue nije ni od kakve koristi, onda taj gubitak produktivne snage daje daljnji iznos od 2,400.000 forinti, prema tome godinje ukupno 6,363.000 forinti. Taj iznos gubi nacionalna imovina krajikih zemalja zbog preoptereenja natovarenog vojnom organizacijom. (Ognjeslav Utjeenovi Ostroinski, Kune zadruge (i) Vojna krajina..Zagreb 1988.)

ZA KRA3IKE KOLE: Poetnica i B u kvar Nikole PROIMANJA: Hrvatski izraz motiva srpskoga romantizma, prema slici Ferde Quiquereza (Povijesni Hadia (sredina 19. stoljea) muzej Hrvatske)

nom). Prema Ognjeslavu Utjeenoviu (1861.), tada u itavoj Vojnoj krajini ostaje 30.000 udovica i 50.000 do 60.000 siroadi, s tim da ona tada ne prelazi milijun stanovnika.

Najdramatinije razdoblje
Saborski Krajiki ustav (1848.), a i Krajika osnova (1849.) nastoje s punom podrkom krajikih zastupnika podvri krajiki prostor provincijalnoj jurisdikciji u svim pitanjima osim vojnih, a u vojnim pitanjima hrvatskom banu. Meutim, Vojna krajina ulazi u neoapsolutistiko razdoblje s novim Osnovnim krajikim zakonom (1850.), koji ozakonjuje posebno upravljanje i zastupanje, to ukljuuje i mogunost posebnoga krajikog Landtaga. Iako se jednom odredbom priznaje da krajiko i provincijalno podruje istoga imena ine skupa jednu zemlju, tim se rjeenjem sutinski proiruju mogunosti vrlo razliitih raspletanja krajikoga pitanja. S obnovom ustavnosti (1860.), krajiki zastupnici ulaze u hrvatski Sabor (1861.), s pravom sudjelovanja u raspravi o dravno-pravnim pitanjima. Iako je sutina krajike predstavke o konanom ukidanju vojnokrajikoga sistema i sjedinjenju s provincijalnim podrujem ozakonjena, pa i podastrijeta vladaru, upravo u to doba poinje jedno od najdramatinijih razdoblja krajike povijesti. Iako krajiki zastupnici, a i gornji slojevi krajikoga drutva openito, u biti dijele temeljna shvaanja u vezi s izlaskom iz vojnokrajikoga sistema, regionalno i nacionalno (srpski i hrvatski) oblikuju se i razliiti interesi. Osim toga, otvoreno istono pitanje, neizvjesnosti u vezi s moguim promjenama u Bosni i Hercegovini i ostalim junoslavenksim zemljama pod turskom vlau, uvjetuju

da i najutjecajniji politiki inioci u hrvatskim i srpskim zemljama openito poinju kalkulirati s mogunostima koritenja krajikoga vojnoga potencijala u ostvarivanju nacionalnopolitikih ciljeva. U tome su hrvatski i srpski interesi u nekim situacijama sukladni, a u nekima nisu. To je doba tajnih misija, zavjera, itd. u Vojnoj krajini s dalekosenim evropskim kombinatorikama, koje ukljuuju i maarske, i talijanske, i ruske, i druge interese.

Poremeaji i polarizacija
Sve se to zbiva u prostoru krajnje ogranieno zahvaenim modernizacijskim procesima. Mirko Valenti navodi da u est krajikih gradova 1875. godine ima ukupno tridesetak tisua stanovnika (19.490 katolika, 10.645 pravoslavnih i 438 ostalih). Sudbina Vojne krajine u sutini je odluena Austro-ugarskom nagodbom (1867.), koliko god dvorska politika i armijsko zapovjednitvo nastojali izdvojiti vojnokrajiki sistem iz dualistikoga sporazuma. Uvoenju ope vojne obaveze (1868.) slijedi odluka o razvojaenju, koju vladar obznanjuje 8. lipnja 1871. godine, a ije je izvrenje okonano 1873. godine, s osjetnim udjelom krajike vlade, koja u tom razdoblju izvodi mnotvo modernizacijskih reformi. Od najvee je vanosti da je golemi umski fond u Vojnoj krajini podijeljen na dva dijela, s tim to jedan dio prelazi u vlasnitvo krajikih imovnih opina, a drugi ulazi u Krajiki investicijski fond, koji 1877. godine, prema Mirku Valentiu, raspolae sa 7.700.000 forinti, tj. s& sredstvima koja su dva puta vea od hrvatskoga autonomnoga budeta! Budui da se taj kapital mogao poveavati do 147 milijuna forinti, njime je zajamena solidna osnova za gradnju eljeznica i ostalih prometnica u krajikom prostoru, a i vie drugih investicijskih poduhvata. Meutim, kao i u mnogim drugim pitanjima, neravnopravni hrvatsko-ugarski odnosi imaju za posljedicu da i krajiki prostor i banska Hrvatska openito ostaju u biti bez tog kapitala, bez adekvatnoga poveanja broja zatupnika iz banske Hrvatske u zajednikom saboru (est umjesto dvadeset i est!), itd., tako da se sjedinjenje hrvatsko-slavonskoga krajikoga prostora s hrvatsko-slavonskim provincijalom ostvaruje na nain koji inae neravnopravne prostore u razvojnom, modernizacijskom smislu ini jo neravnopravnijima (1881.). Time su, prije svega ostaloga, stvorene pretpostavke i za jo tee razvojne poremeaje i za drastinu polarizaciju, sve do ekskluzivizma, i jedne i druge nacionalne politike, za novi ciklus sada seljakih pokreta i buna, ali i za prekomorsko iseljavanje, koje svom silinom zahvaa i Srbe i Hrvate u bivem krajikom prostoru potkraj 19. i na poetku 20. stoljea.

Koalicija Hrvata i Srba

odnosima izmeu Hrvata i Srba u Hrvatskoj i Slavoniji u posljednjoj etvrtini 19. stoljea uvrijeeno je toliko mnogo stereotipa i crno-bijelih opreka i u hrvatskoj i u srpskoj historiografiji da je svaki pokuaj izlaska iz njihova vidokruga krajnje mukotrpan i riskantan, to vie to neke temeljne monografije jo nedostaju. Razdoblja banovanja Ivana Maurania (1873.-1880.) i Karolya Khuena-Hedervaryja (1883.-1903.) u modernizacijskom smislu krajnje su proturjena. Revizija Hrvatsko-ugarske nagodbe (1873.), u kojoj sudjeluju i hrvatski i srpski politiari u banskoj Hrvatskoj (meu potonjima se tada istiu Nikola Kresti, Makso Pria i Jovan ivkovi), osigurava prostor u kojem se u Mauranievo doba izvodi ambiciozan program modernizacije odozgo i iznutra, s ambicijom da sa svojom liberalnom inspiracijom omogui i prostor za modernizaciju odozdo i iznutra, razvojem domaega poduzetnikoga sloja, itd U Khuen-Hedervaryjevo doba

IVOT SELA: Banijski pejza (crte Mati je Pokrivke)

modernizacijski model je sloen i proces se zbiva u manje-vie konfliktnim interakcijama u modernizaciji odozgo i izvana i odozdo i iznutra.

Na sve tri najvie funkcije Srbi

U tome je socijalno strukturiranje Hrvata i Srba razliito, unato nekim podudarnostima. Sloj inovnike inteligencije u Srba, razliita socijalnog porijekla, izuzetno je utjecajan u oba razdoblja, iako se dijelom radi o razliitim skupinama. Tako Mirjana Gross istie za Mauranievo razdoblje: Sve tri najvie funkcije Civilne Hrvatske i Slavonije, osim banke, dre Srbi. Predstojnik Odjela za unutranje poslove i podban je Jovan ivkovi. Predsjednik vrhovnog suda (Stola sedmorice) je Livije Radivojevi. Nikola Kresti (...) predsjednik je Hrvatskoga sabora. Brojni su Srbi na visokim poloajima u upravi. Danilo Stankovi (kasnije predstojnik za unutranje poslove Khuenove vlade) savjetnik je u vladi. Medu visokim upanijskim inovnicima su Ognjeslav Utjeenovi, veliki upan Varadinske upanije, Lazar Davidovi, veliki upan Bjelovarske upanije, te podupani: rumski Bude Budisavljevi, virovitiki Jovan Mladenovi. Znatan je i broj Srba namjetenih u sudstvu i raznim organima uprave. Valja dodati da je u svim tim imenovanjima ban odluujuega upliva, a vie navedenih linosti su nesumnjivo vrhunskih upravnih i drugih kvaliteta u suvremenoj banskoj Hrvatskoj. Dakle, u doba bana Maurania, kojega se nerijetko interpretira kao srbofoba, odnosi izmeu hrvatskih i srpskih elita su sve prije nego ploni. Nema spora da se s Mauranievim dobom okonava proces izlaska iz ilirske i jugoslavenske faze hrvatske nacionalne integracije i jugoslavenstvo e u potonjim vremenima imati drugaije funkcije, kao to nema spora da Mauranieva kroatizacija nema primjerenih serbizacijskih refleksa sa srpske strane,

SRPSKI ZAKON HRVATSKOG SABORA

Zakon od 14. svibnja 1887. ob ureenju posala crkve grko-istone i o uporabi irilice. Gledom na ugarski saborski lanak IX. od godine 1868. u stvari srpske grko-istone crkve, koja u opsegu zemalja krune ugarske sainjava nerazdijeljenu cijelost, odreuje se slijedee: l. 1. Srbi ispovjednici vjere grko-istone u kraljevinah Hrvatskoj i Slavoniji, stanujui u grkoistonoj srpskoj samostalnoj metropoliji, vlastni su, uz priuzdraj ustavnim putem vriti se imajua prava vrhovnoga nadzora Njegovoga Velianstva, svoje poslove crkve, kole i onamo odnoseih se zaklada, unutar granica zemaljskih zakona, u svom srpskom grko-istonom narodno-crkvenom kongresu, sastojeem se iz zastupstva svih vjernika, stanujuih u zemljah krune ugarske, i sazvanom nakon prethodne prijave Njegovom Velianstvu perijodiki po patrijarhu-metropolitu srpskom, za sve ispovjednike iste crkve, spadajue na metropoliju srpsku, samostalno rijeavati, ureivati, te po svojih organih rukovoditi i njima upravljati u smislu ustanova, stvorenih na tih narodno-crkvenih saborih i odobrenih po Njegovom Velianstvu. l. 2. Ispovjednikom iste crkve ujamava se na temelju naela ravnopravnosti iz zemaljskih sredstava razmjerni prinos za svrhe bogotovne. l. 3. Kod svih zemaljskih oblasti u kraljevinah Hrvatskoj i Slavoniji slobodno je strankam sluiti se pismom irilskim kao i latinskim. Ondje, gdje Srbi u poveanom broju ive, imadu se od prvih molba i rijeenja strankam irilskim pismom na irilicom pisane podneske izdavati.

HRVATSKI JER SU GA PISALI HRVATI

Ovo djelo moglo bi se zvati i rjenik Srpskoga jezika, i da su ga napisali Srbi, jamano bi se tako zvalo; ali mu je po jednakom pravu i po samim naelima Srbalja Vuka Karadia (...) i Gjura aniia (...) ime rjenik Hrvatskoga jezika, jer su ga spisali i na svijet izdali Hrvati. Nije se dometnulo Hi Srpskoga, jer taj dometak ne bi zadovoljio ni jednoga Srbina a ozlovoljio bi mnoge Hrvate, a i Srbi ne bi dodali ili Hrvatskoga. Braa ka' i braa. (F. Ivekovi (i) I. Broz, Rjenik Hrvatskoga jezika, Zagreb 1901.)

OSDETNIUTJECAJ SRPSKE ELITE: Hrvatski ban Ivan Maurani

HRVATSKI PODBAN: Jovan ivkovi

iako ima konflikata, i to otvorenih, s dalekosenim posljedicama. Meu njima najveu panju privlai pitanje zakona o osnovnom kolstvu kao ugroavanje temeljnih vrijednosti narodno-crkvene, preciznije crkveno-kolske autonomije. U isto doba, u toku bosanskohercegovakog ustanka (1875.-1878.) i istone krize, odnose izmeu Hrvata i Srba kao nacionalnih kolektiviteta optereuje pitanje Bosne i Hercegovine, njihova identiteta u nacionalnom smislu, njihove dravnopravne pripadnosti, itd.

Tee prilagoavanje
Za odnose Srba i Hrvata u Hrvatskoj i Slavoniji nije nita manje vano transformiranje starog graanstva u novo, koje je svojim drutvenim biem primjerenije potrebama industrijske faze modernizacije. I u jednih i u drugih takvo novo graanstvo sporije se razvija jer se i Hrvati i Srbi u Hrvatskoj i Slavoniji, sa svojim poduzetnikim slojevima, tee prilagouju potrebama takva razvoja i u vlastitom ambijentu. Srbi tee nego Hrvati. S Nagodbom (1868.) Hrvati imaju kakva-takva razvojna jamstva, a s ukidanjem Vojvodstva Srbije i Tamikog Banata (1860.) i s pojaanom maarizacijom june Ugarske, ugroena je najjaa srpska razvojna jezgra u Srijemu i istonoj Slavoniji i ire; prostori velikih srpskih etnikih koncentracija u Hrvatskoj tada su jo izvan Provincijala, a poslije sjedinjenja 1881. godine bit e preslabi za bilo kakvo poduzetnitvo veeg stila, u skladu s novim potrebama, sve do potkraj stoljea. Tako je i mogue objasniti da dijelovi srpske elite (inovniki) participiraju u vlasti s dijelovima hrvatske elite u isto vrijeme dok neki drugi slojevi srpske nacionalne zajednice ne izlaze iz konflikata s vlastima.

Poslije 1881. godine raslojenost odnosa izmeu Hrvata i Srba jo je vea. U narodnom pokretu 1883. godine, kao pukoj reakciji na nagodbene uvjete, velik je udio Srba u krajikom prostoru. U Banskoj krajini pokretom je obuhvaen itav niz srpskih sela, a represija u njima je vrlo surova, s kojom desetinom direktno ubijenih (klasnika buna). (Dragutin Pavlievi) Jo ostaje iscrpnije istraiti srpske seljake pokrete u to doba na Kordunu (podruje Primilja), u Dubravama i Gomirju. Pavlievi opravdano upozorava na preplitanje srpskih i hrvatskih (eksplicitno pravakih) motiva meu uzbunjenim srpskim seljatvom, na isticanje Hrvatske nasuprot Maarskoj itd., a to otkriva i Duro Zatezalo u Dubravama. U pitanju je proces suoavanja krajikog seljatva s novim sistemom, upravnim i privrednim, koji vrlo teko prihvaa, koji ga ugroava, s tim to se u tom procesu agrarni interesi pretvaraju u pitanje globalnih hrvatsko-ugarskih odnosa.

Otkrivanje bijede
Takvih nemira, takoer s primjenom drastine represije, ima i 1897. godine u podruju Sjeniaka (sjeniarska buna) te Dubrava i Ponikava, iskljuivo meu srpskim seljatvom. U Dubravama, koje inae imaju izrazit srpski identitet, seljatvo tada vie: .. .ivjela Hrvatska, krepali maaroni, Sa Maarima van, i koji god nije za Hrvatsku sve poubijati... itd. Dakako, maaroni su i neki Srbi, inovnici. (D. Zatezalo) Veliki sudski proces u vezi sa sjeniarskom bunom otkriva hrvatskoj javnosti bijedu nekadanjega krajikoga ambijenta, tako da je shvatljiva spoznaja Agneze Szabo da se u odnosu prema ukupnom broju pripadnika pravoslavne vjerske zajednice u Hrvatskoj izmeu 1900. i 1910. iseljava 6,25 posto, a rimokatolika 5,91 posto. Sve dok se posljednjih godina 19. stoljea ne pone intenzivno razvijati srpsko poduzetniko graanstvo na novim pretpostavkama, sa tedionicama i bankama, osobito sa Srpskom bankom u Zagrebu, s Privrednikom i vie ostalih privrednih inicijativa, staro srpsko graanstvo i inovnitvo previe je slabo za bilo kakvu drugu politiku i ekonomsku poziciju osim suradnje s vlastima, dijelei tu poziciju s jo brojnijim hrvatskim skupinama, jo raznovrsnijega drutvenoga sastava. Dakle, unutar Khuenova bloka ostvaruje se svojevrsna, notabilitetska koalicija izmeu Hrvata i Srba, koju vrlo sugestivno opisuje Izidor Krnjavi u svojim dnevnikim biljekama.

Lojalni Srbi bana Khuena-Hedervaryja

knjigom Mirjane Gross Poeci moderne Hrvatske (1985.) u korijenu je doveden u pitanje u biti romantiarski odnos prema razdoblju Bachovih husara. Takva knjiga jo nije napisana o nita manje kontroverznom razdoblju banovanja Karolyja (Dragutina) Khuena-Hedervaiyja (1883.-1903.). Iako ocjene s manihejskim intonacijama ni danas nisu rijetke, posljednjih se godina otkriva da se i u tom razdoblju hrvatske povijesti ostvaruju nesumnjivi modernizacijski pomaci u privredi, kulturi... tota tek treba otkriti i o odnosima Hrvata i Srba u banskoj Hrvatskoj u to doba. esto isticanje nesumnjive injenice o slabosti srpske opozicije u hrvatskom Saboru, a i injenice, takoer nesumnjive, o razmjerno velikom udjelu Srba u vladinoj veini prije svega upuuje na potrebu da se socijalnohistorijski istrai birako tijelo u banskoj Hrvatskoj za itava razdoblja. Kako je ono izuzet-

OGLAAVAJU SE MLADI: Naslovna stranica almanaha Narodna misao

ZAJEDNIKA 3EZINA ISTRAIVANJA: Gramatika srpska ili hrvatska ure Daniia

no ogranieno u odnosu na sve one kategorije stanovnitva koje participiraju u birakom tijelu po naelu opega prava glasa, jasno je da su nacionalni odnosi u banskoj Hrvatskoj neto mnogo slojevitije nego to se moe zakljuiti na temelju parlamentarnih iskustava. Ipak je izvjesno da idile nema ni u odnosima izmeu hrvatskih i srpskih opozicijskih inilaca, a to je bitno. Upravo opozicijska politika i opozicijska glasila u toku veega dijela toga razdoblja prednjae u nacionalno-ideologijskim i politikim konfrontacijama. Rasprave o preteno ve prije postavljenim pitanjima razliite naravi o hrvatsko-srpskim/srpsko-hrvatskim odnosima tijekom toga razdoblja dobivaju na estini, iskljuivosti, tj. dobivaju onaj netrpeljivi ton, s povienim raspoloenjima, koji se cikliki obnavlja s krizama u meusobnim odnosima.

Srpski zahtjevi iz Rumskoga programa

Utjecaj tih opozicijskih raspoloenja na meusobne odnose osjetan je na obje strane, dakle, i na srpskoj. Tome su jedan od boljih pokazatelja izbori za srpski narodno-crkveni sabor. Tako 1897. godine koalicija srpskih liberala, radikala i samostalaca hametice pobjeuje Khuenove Srbe, ostavljajui im jedva koji mandat. Dakle, u svakom sluaju otro valja luiti Khuenove Srbe od nacionalnih konflikata izmeu Srba i Hrvata u banskoj Hrvatskoj, iako je izvjesno da je oficijelna ugarska i osobito Khuenova politika poticala konflikte izmeu dvaju naroda. (Inae, takve lojalnosti oficijelnoj politici nema ni meu Srbima u Ugarskoj ni u Dalmaciji, ni u Bosni i Hercegovini.) Lojalistika srpska politika u banskoj Hrvatskoj oblikuje se prije nego opozicijska (u nacionalnom smislu), s tajnim erevikim programom u Srijemu (1878.). Njime se naputa oporba dualistikom sistemu u Habsburkoj Monarhiji, prihvaa i Hrvatsko-ugarska nagodba, ali i sjedinjenje hrvatsko-slavonske Vojne krajina s banskom Hrvatskom, dakako, s inzistiranjem na srpskoj crkveno-kolskoj autonomiji. Na toj e osnovi srpski notabiliteti i visoka crkvena hijerarhija podravati oficijelnu ugarsku politiku u Hrvatskoj u toku sljedeega razdoblja. Meutim, sljedbenici opozicijske srpske politike u banskoj Hrvatskoj, koji svoj program izvorno oblikuju u Rumi, 1881. godine, u sklopu Narodne slobodo-

PRIZNANJE SRPSKOGA NARODA U TR03EDNICI

1. 1. Smatrajui srpski narod sasvim ravnopravnim sa hrvatskim narodom, srpska samostalna stranka zastupae i branie srpsku narodnu individualnost kao i pravo srpskog naroda na avtonomiju nae srpske pravoslavne crkve i kole na istorijskom temelju, dakle sa pravom slobodnoga u tome zvanienja, upravljanja i raspolaganja pod jednim ogranienjem vrhovnoga nadzora krune. 2. Srpska samostalna stranka traie prema naelu ravnopravnosti priznanje srpskog naroda u trojednoj kraljevini, i prema tome da se u svakom unutranjem zakonu, naredbi ili drugom vanom slubenom inu, gdje je rije o narodu kraljevina Hrvatske i Slavonije ili o njegovu jeziku, dostojno uvai ime i jezik i srpskoga naroda. 3. Srpska samostalna stranka zahtijeva, da se uspostavi pravo srpskoga naroda na avtonomiju u koli, i nadlenost srpskog narodno-crkvenog sabora i postavljenih po njemu kolskih organa, a prema tome da se sadanji zemaljski kolski zakon preinai u tom pravcu, da ne bude u opreci sa naim avtonomnim kolskim uredbama i da se Srbi oslobode dunosti prilaganja na komunalne kole, a zemlja i opina da budu dune srazmjerno doprinaati na izdravanje srpske narodne vjeroispovjedne kole kao i na komunalne. (...) II. 1. U odnoajima kraljevina Hrvatske i Slavonije prema Ugarskoj u drutvenim, prosvjetnim i humanitarnim pitanjima smatra srpska samostalna stranka interese Srba i Hrvata za sasvim istovjetne. 2. Srpska samostalna stranka priznajui kao zakon dravnopravnu, godine 1868. sklopljenu, a godine 1873. revidiranu nagodbu, koju su Ugarska i Trojednica ravnopravno ustanovile, branie samostalnost kraljevina Hrvatske i Slavonije i teie za proirenjem te samostalnosti zakonitom revizijom same nagodbe, naroito e pak teiti za financijskom samostalnou njinom. Ujedno e zahtijevati da se prilikom revizije nagodbe uz hrvatski narod i jezik prizna i srpski narod i jezik, a irilici, kao pismu srpskog naroda, prizna potpuna ravnopravnost s latinicom u svima zajednikim zvanjima na teritoriju kraljevina Hrvatske i Slavonije. .. (Iz Politikog programa Srpske narodne samostalne stranke, Zagreb 1902.)

SVETITA I SREDITA KULTURE: Manastir Lepavina

umne stranke Svetozara Miletia, inzistiraju, prema Mirjani Gross, na ravnopravnosti srpskoga naroda s hrvatskim i s tim u vezi na pravu srpskoga naroda na srpskopravoslavnu crkvenu i kolsku autonomiju na historijskom temelju (slobodna uprava autonomnih ustanova pod kraljevim nadzorom), na priznanju srpskoga naroda u Trojednici u svakom zakonu i slubenom inu, pri emu bi se jezik nazivao hrvatski ili srpski, na promjeni kolskoga zakona u korist konfesionalnih kola, na ravnopravnosti pravoslavnih s katolicima, na razmjernoj potpori pravoslavnim crkvenim i kolskim ustanovama, na ravnopravnosti irilice s latinicom, s tim to bi se u krajevima sa srpskom veinom uredovalo na irilici. U Rumskom programu podrava se zahtjev za sjedinjenjem Dalmacije s banskom Hrvatskom, ega nema u kasnijem programu Srpske samostalne stranke iz 1887. godine koja i nastaje iz Rumskog programa.

Definitivno izdvajanje srpske samostalne politike u Hrvatskoj i Slavoniji iz novosadsko-srijemskoga kruga zbit e se 1896. godine, poslije razgranienja s radikalima, a s time se i sredite srpske samostalne politke u banskoj Hrvatskoj konano ukorijenjuje u Zagrebu, reflektirajui time i dublje promjene u srpskoj nacionalnoj zajednici u banskoj Hrvatskoj poslije sjedinjenja krajikoga prostora s provincijalnim 1881. godine. U samo nekoliko godina Srbi u banskoj Hrvatskoj stvaraju i Srpsku banku i Savez srpskih zemljoradnikih zadruga i Privrednik i Privrednu zadrugu i egrtski fond, kao to ulaze i u mnoge druge druge privredne inicijative, nastojei nadomjestiti svoje povijesno zakanjenje u sudjelovanju u modernizacijskim procesima u hrvatskom drutvu, uvjetovano blokiranou veega dijela srpske nacionalne zajednice u hrvatskom prostoru u vojnokrajikom sistemu. Tome valja dodati i vie inicijativa u prosvjeti, kulturi i izdavatvu, meu kojima je najosjetnijega utjecaja stranako glasilo Srbobran, koje izlazi u Zagrebu od 1884. godine.

Opozicijski Srbobran
Srbobran je u itavu razdoblju do 1902. godine prije svega nacionalno politiko glasilo, u kojem nacionalna ideologija prethodi izboru injenica. Meutim, list od poetka ima i ire utemeljenu ureivaku politiku, koja implicira razliita privredna, kulturna, drutvena pitanja. U njemu se takoer oblikuje svijest o jedinstvenosti srpskoga nacionalnoga kolektiviteta, raspravljaju meunarodna pitanja i si. Kada je rije o hrvatskom prostoru, Srbobran isprva ima umjereno opozicijsko stajalite u odnosu prema vlastima, koje e s vremenom postajati tvre, osobito zbog oficijelne politike prema srpskim autonomnim interesima u Ugarskoj i Hrvatskoj. Otuda i prvi, radni pokuaj suradnje s hrvatskom opozicijom 1887. godine. Mnogo se toga mora promijeniti i u Srpskoj samostalnoj stranci i u Srbobranu, a i u hrvatskim opozicijskim strankama i njihovim glasilima, prije nego to se stvore pretpostavke da se oblikuju osnove suradnje. S jaanjem frankovakoga pravatva, osobito u urbanim ambijentima, konflikti u hrvatskoj i srpskoj politici dobivaju na intenzitetu. Analiza pisanja Srbobrana, koju izvodi Mate Artukovi (uskoro izlazi iz tiska), kao i analize pisanja nekih od hrvatskih opozicijskih glasila, otkrit e mehanizme ideologija meusobnoga poricanja. U takvoj atmosferi ima i masovnih protusrpskih izgreda (1895.), u kojima uveliko stradaju srpske trgovine, obrtnike radnje, privredne ustanove itd., to, prema Mirjani Gross, otkriva da su konflikti velikim dijelom uvjetovani i meusobnom konkurencijom sitnoga graanstva, u okvirima zaostale privrede, koja ne doputa znatniji napredak domae buroazije. Objavljivanje izrazito estokog protuhrvatskog teksta u Srbobranu 1902. godine pokrenut e velike protusrpske demonstracije, ponovo predvoene frankovcima, u kojima je unitena velika srpska imovina (to je poslije posebnim nametom moralo biti nadoknaeno). Meutim, upravo je taj konflikt i izrazito terapeutskoga uinka jer otvara prostor na obje strane da se o odnosima izmeu Hrvata i Srba u banskoj Hrvatskoj pone misliti alternativno, na osnovi potpuno nove percepcije i hrvatskih i srpskih nacionalnih interesa u obzorju kontinentalnih promjena. U oblikovanju takve, alternativne politike, najjai je utjecaj mladih na obje strane. Meu njima se sa srpske strane istiu Jovan Banjanin i Svetozar Pribievi, a svi skupa, Hrvati i Srbi, prvi put se oglaavaju kao pripadnici Ujedinjene hrvatske i srpske akademske omladine s almanahom programatskih ambicija Narodna misao, s latinikim i irilikim prilozima. Srpska skupina mladih preuzima i zabranjeni Srbobran, obnavljajui ga kao Novi Srbobran, sa sadrajima koji iz srpske perspektive vode politici novog kursa. (Mirjana Gross, Rene Lovreni)

Dubrovaki pokret Srba-katolika

lirizam u Hrvata i Srba u Dalmaciji nije odluujua faza jedne i druge nacionalne integracije, kao to je to sluaj u banskoj Hrvatskoj i Dalmaciji. Ona se situira u doba narodnog preporoda (1860.-1880.), takoer zajednikog i jednima i drugima, ali isto tako razliitog sa stajalita nacionalnointegrativnih funkcija. Dalmatinski prostor, koji upravno i dalje obuhvaa podruje nekadanje Mletake Dalmacije, Dubrovake Republike i Mletake Albanije, tj. Boke Kotorske i podruja do Budve, odijeljen je od sredinjeg prostora i hrvatske i srpske nacionalne integracije kvaziimobilnim sistemima u Hrvatskoj vojnoj krajini i Bosni i Hercegovini sve do sjedinjenja krajikog prostora s provincijalnim 1881 godine i do okupacije Bosne i Hercegovine 1878. godine. Meutim, austro-ugar-

SREDINJA LINOST SRPSKE POLITIKE U DALMACIJI: Sava Bjelanovi (evrske 1850.-Zadar 1897.)

PJESNIK HRVATSKOSRPSKE SLOGE: Jovan Sundei

ska nagodba 1867. godine, s kojom Hrvatska i Slavonija pripadaju jednom, a Dalmacija i Istra drugom dijelu Monarhije, blokira proces teritorijalnopolitike integracije hrvatskih zemalja sve do 1918. godine. U itavu tom razdoblju Srbi ine do petine ukupnog stanovnitva austrijske Dalmacije. Za razliku od velike hrvatske veine, koja je s razliitim udjelima disperzirana itavim tim prostorom, Srbi su i dalje usredotoeni u dvije cjeline na krajnjim dijelovima pokrajine. Jedna je od njih u sjeverozapadnoj Dalmaciji, gdje na poetku preporodnog razdoblja ivi pedesetak tisua Srba, a druga u jugoistonoj Dalmaciji, tj. u bokeljskom podruju, gdje ivi oko 24.000 Srba. Ta druga skupina izrazito je veinska u svom ambijentu (73 posto). Veina srpskog stanovnitva ivi u ruralnim ambijentima, s mnogo veom koncentracijom nego u Hrvata. Tako ak i u Kninskoj krajini, u kojoj Srbi ine tri etvrtine stanovnika, u gradu Kninu Srba nema vie od 24 posto. Taj je odnos mnogo povoljniji za Srbe u Boki, gdje u gradskom stanovnitvu sudjeluju sa 37

RAME UZ RAME ZA SJEDINJENJE DALMACIJE

Izjava Pere ingrije u ime saborskih klubova Hrvatske i Srpske stranke u Dalmatinskom saboru, 14. studenoga 1905.: Oba kluba stoje na stanovitu da su Hrvati i Srbi jedan narod, da su jedni prema drugima ravnopravni i da osobito danas, kad se u svijetu, a posebice u ovoj monarhiji, pojavljuju na vidiku znameniti i sudbonosni dogaaji, koji zasijecaju ravno u njihove ivotne i narodne interese, treba okupljati narodnu snagu u narodne redove, da ih dogaaji ne zateknu nepripravne. S toga Hrvati i Srbi u Dalmaciji radie rame uz rame kao jednakopravna braa u narodno-politikim pitanjima, a posebice nastojae slonim silama da se to prije oivotvori sjedinjenje Dalmacije s Hrvatskom i Slavonijom, smatrajui to kao glavni preduvjet obezbjeenju bolje nam zajednike narodne budunosti. lako se ne mogu nabrojiti sva pitanja, na koja se ima primijeniti naelo ravnopravnosti, ipak potpisani, da uklone mogunost kasnijeg neslonog shvaanja i time povod trvenjima u narodu, navee nekoje primjere, po kojima e dati izgled kako se ima poimati naelo ravnopravnosti. to se tie naziva narodnoga jezika, koji je Hrvatima i Srbima jedan isti, Hrvati i Srbi drae se nepomino zakljuka dana 21 julija 1883 Dalmatinskog sabora, u kojem se na zajedniki jezik nazivlje hrvatskim ili srpskim, i za koji su zakljuak u ono vrijeme slono glasovali svi zastupnici hrvatski i srpski. Uslijed toga u svim zakonskim osnovama i svim zakljucima, koji budu glasovani u Dalmatinskom saboru, a u kojima bude pomenut na narodni jezik, isti e se unapred nazivati hrvatskim ili srpskim. Obje stranke nastojae i poradie da zakonske osnove i svi zakljuci koji budu glasovani u Carevinskom vijeu, a u kojima bude spomenut na narodni jezik hrvatskim ili srpskim, kao takoer da isti naziv budu upotrebljavali sve dravne vlasti i uredi. U svim zajednikim izvanparlamentarnim manifestacijama stranke hrvatske ili srpske i njihovih klubova, narodni jezik nazivae se uvijek hrvatskim ili srpskim. Naravno da je pak u posebnim manifestacijama jedne i druge stranke i njihovih klubova, slobodno je svakoj stranci da nazivlje narodni na jezik samo hrvatskim ili samo srpskim, kako je jednomu ili drugom dijelu naroda prirodnije. to se tie javnih kola u Dalmaciji, obje e strane nastojati i poraditi da imenu hrvatskome i imenu srpskome bude odreeno dostojno mjesto; da u odnosnim kolskim tekstovima bude uzeta u obzir hrvatska i srpska povijest, tako da uenici uzmognu nauiti poglavite dogaaje iz jedne i druge povijesti, i da se oba pisma, latinsko i irilsko, budu toliko i tako uili da uenici postanu vjeti i jednom i drugom pismu u itanju i pisanju. to se tie zastave hrvatske i srpske obje strane potovae ih kao obiljeja jednoga i drugoga dijela naroda. Prema tome obje strane nastojae i poradie da u onim opinama gdje su Hrvati i Srbi zastupani u opinskom vijeu, budu opine izvijeavale ne samo zastavu veine, nego i zastavu manjine vijea ako ista iznosi bar treinu ukupnog broja vijenika. S obzirom pak na ishod zadnjih opinskih izbora, koji nisu bili svage provedeni sporazumno, pa kao bi se to gdjegod obistinilo i u budunosti, spomenuto ima se pritegnuti i na one opine u kojima ima znatan broj puanstva hrvatskoga ili srpskoga. to se tie upotrebljavanja latinskoga i irilskoga pisma kod autonomnih vlasti u pokrajini, ukljuivi, razumije se, i Zemaljski odbor, obje strane nastojae i poradie da rjeenja svih podnesaka budu izdana onim pismom kojim su podnesci sastavljeni. Obje strane nastojae i poradie da ova naela bratske sloge i ravnopravnosti nau trajnu upotrebu i primjenu ne samo kod narodnih predstavnika, nego svagdje u narodnom ivotu, posebice u javnoj tampi. (Lujo Bakoti, Srpski narod u Dalmaciji od pada Mletake Republike do ujedinjenja, Beograd 1939.)

DAVNA RIDE: Glasila dubrovakih Srba-katolika

posto, u Kotoru sa 42 posto, ali je i u tom sluaju udio osjetno manji od udjela u ukupnom stanovnitvu. Prema Niki Staniu, uoljiv je stalni proces useljavanja i iseljavanja srpskog graanstva u Dalmaciji, to oteava njegovo stabilnije ukorjenjivanje u urbanim ambijentima. Bokeljski Srbi, vrlo poduzetni u jedrenjakom brodarstvu do sedamdesetih godina, velik dio svoga kapitala koncentriraju u Trstu i drugdje izvan pokrajine. U itavu razdoblju je sutinski ograniavajui inilac razvoja Dalmacije interes bekog sredita vlasti da pokrajina prije svega udovoljava svojim geostratekim funkcijama u Sredozemlju i prema kontinentalnoj unutranjosti Balkanskog poluotoka, sa stajalita interesa Monarhije, a od 1867. godine, osobito njezina austrijskog dijela. U tom je smislu trajno zazorna svaka politika, i hrvatska i srpska, koja dovodi u pitanje status quo. U tom je i smisao oficijelne podrke autonomatvu, ak i onda kada ono dobiva izrazito talijansko nacionalnointegracijsko obiljeje, nasuprot globalnim austrij sko-talij anskim konfrontacij ama.

Izbori za Dalmatinski sabor

Srpstvo u Dalmaciji posebno je zazorno jer za razliku od Hrvatske i Slavonije nakon 1878. godine, gdje notabilitetska srpska politika ukljuuje i suradnju s vlastima (meu ostalim, u sjeni ovisnosti nezavisne Srbije o Austro-Ugarskoj), u Dalmaciji, gdje takve notabilitetske politike uglavnom nema (s uveliko drugaijom socioekonomskom strukturom), crnogorski inilac, kao eminentno srpski u to doba (naroito u svojoj vanjskopolitikoj djelatnosti), uporite je ruske politike u veem dijelu itava razdoblja. U toku narodnog preporoda veina pripadnika srpskog graanstva, koja u njemu sudjeluje, za razliku od hrvatskoga, ne mora prevladavati ideologije dal-

matinskog partikularizma. Srpsko graanstvo ve iz prethodnog razdoblja batini ideologiju ljubitelja prosvjetenija, tako da u prvoj fazi narodnog preporoda Srbi, kao nacionalni kolektivitet, djeluju odlunije. U prvim izborima za Dalmatinski sabor 1861. godine, od dvanaest izabranih narodnjaka etvorica su srpske nacionalnosti. Globalna je ocjena Nike Stania za itavo preporodno razdoblje: ... preporodnim (je) pobjedama bitno pripomoglo srpsko graanstvo, napose u prvoj preporodnoj fazi kada je inilo nesrazmjerno velik dio narodnjakog graanstva, dok je u drugoj fazi, do rascjepa 1879. godine bilo dio narodnjake veine koja je osiguravala lea borbi narodnjaka Hrvata na terenu 'gradskog drutva', gdje je bilo izvorite autonomatva. Historiografski je jo otvoreno pitanje oficijelnog forsiranja popunjavanja najvanijih mjesta u upravnom i parlamentarnom sistemu Dalmacije Srbima. Tako su dalmatinski namjesnici generali Lazar Mamula (1852.-1865.), Gavrilo Rodi (1870.-1881.) i Stefan Jovanovi (1881.-1885.) (?), kao to su to i predsjednici Sabora, koji su istodobno i predsjednici Pokrajinskog vijea: Srbin-autonoma piro Popovi (1861.-1870.), pravoslavni Srbin Stjepan Mitrov Ljubia (1870.-1876.) i Srbin-katolik Dore Vojnovi (1876.-1895.).

Stvaranje Srpske stranke

Usporedno sa slabljenjem suradnje Hrvata i Srba u Hrvatskoj i Slavoniji, slabi njihova suradnja i u Dalmaciji, a u razdoblju od 1879. do 1881. godine dolo je do potpunog razlaza i stvaranja posebne Srpske stranke. Stranka, trajno u previranju zbog razlika izmeu svoga liberalnog (preteno u Boki i Dubroviku) i konzervativnog krila (preteno u sjevernoj Dalmaciji i osobito meu visokim pravoslavnim klerom), unato estokim konfliktima s hrvatskim strankama, nikada nije u istim oblicima opreka kao to su u banskoj Hrvatskoj. Hrvatska narodna stranka ne dovodi u pitanje srpsku naciju u Dalmaciji, kao to ne zahtijeva ni prikljuenje Bosne i Hercegovine Hrvatskoj, a i iz dalmatinske Stranke prava, poslije razmjerno kratkog razdoblja sukoba, potiu osnovni poticaji (Mirjana Gross) za suradnju Hrvata i Srba u cijeloj Hrvatskoj: Dakako, suprotnosti je izazivala povremena izborna suradnja srpske politike i autonomaa i odbijanje sjedinjenja Dalmacije s banskom Hrvatskom sa srpske strane. (M. Gross) Meutim, hrvatsko-srpska suradnja u razdoblju 1897.-1902. prednjai onoj u banskoj Hrvatskoj i ima odluujui udio u oblikovanju sporazuma 1903.-1905. godine, kojim nastaje Hrvatsko-srpska koalicija (1905.). U tom je procesu izuzetan fenomen Srba-katolika, najvema u Dubrovniku, u razdoblju od osamdesetih godina do prvoga svjetskog rata. Pokretom je obuhvaen znatan dio dubrovakog plemstva i inteligencije. Izrazito je liberalne inspiracije i pretenim dijelom prednjai u sporazumijevanju Srba i Hrvata, iako u bezbrojnim polemikama i odluno brani svoj srpski nacionalni izbor.

Iskuenja Hrvatsko-srpske koalicije

agrebake protusrpske demonstracije 1902. godine ne ire se u unutranjost banske Hrvatske, a kada sljedee, 1903. godine iroki narodni pokret zahvati velik dio hrvatskoga iteljstva, osobito seljatva, u otporu oficijelnoj politici i njezinim privrednim uincima, u njemu nee biti protusrpskih naboja. Iskazivanje moi hrvatske opozicije na tako nov nain, sa znatnim udjelom hrvatske Narodne omladine i njezinim zalaganjem za hrvatsko-srpsku suradnju, otvara politiki prostor za suoavanje s takvim ciljevima. Osim takvih, unutranjih izvorita, vaan poticaj razvoju suradnje na novim pretpostavkama osigurava majski prevrat u Srbiji 1903. godine, kojim ne dolazi samo do puke smjene Obrenovia Karaoreviima, ve i do mnogo dalekosenijih promjena u unutranjoj i vanjskoj politici Srbije, ukljuivi i izlazak iz austro-ugarske interesne sfere. Time i srpska notabilitetska politika u Hrvatskoj i Slavoniji gubi svoj smisao. Potkraj 1903. i poektom 1904. godine skuptinski pokret zahvaa i biraku osnovu Srpske samostalne stranke, u prvi mah iskljuivo posebnim, srpskim zahtjevima. Kako su previranja u hrvatskim zemljama sastavni dio irih previranja, osobito u ugarskim zemljama, gdje ona imaju i mnogo sadrajniji program, proiruje se i prostor za suradnju hrvatske i srpske opozicijske politike. U tom obzorju i

VELEIZDADNIKI PROCES: Suenje Srbima u Zagrebu 1909., optuenima za veleizdaju

nastaje politika novog kursa. Dakle, nije rije samo o razvojnim mogunostima u hrvatskom prostoru, ve i o potpuno novoj politikoj kulturi, koja transcendira hrvatske granice. U vrlo kratkom vremenu nastaje i stranaka koncentracija, s brojnim posljedicama u Hrvata i Srba. Time se politika kultura donjih slojeva stanovnitva, osobito seljatva, znatno mijenja.

Sjedinjenje Dalmacije s banskom Hrvatskom

U listopadu 1905. godine zbiva se odluujui obrat stvaranjem koncentracija veine hrvatske opozicije (Rijeka rezolucija) i potom srpske (Zadarska rezolucija). Od tada se s obje strane istie da su Hrvati i Srbi jedan narod, ali se ne proputa inzistirati na ravnopravnosti jednih i drugih na obje strane, to opravdava tezu Mirjane Gross u vezi s relativnou narodnojedinstvene ideologije. S tim u vezi, srpska opozicija se vraa i svome izvornom zahtjevu, iz vremena prije konfrontacija, za sjedinjenjem Dalmacije s banskom Hrvatskom. Hrvatsko-srpska koalicija se oglaava u prosincu 1905. godine sa stajalitima kojima se radikaliziraju politike, privredne (osobito financijske), kulturne, openito suvereno nacionalne aspiracije ujedinjene hrvatske i srpske opozicije na osnovi programa demokratizacije politikog sistema. U socioekonomskom smislu, ona svjedoi da je proces sazrijevanja graanskopoduzetnikih slojeva u banskoj Hrvatskoj okonan i sa hrvatske i sa srpske strane, s ambicijom da osigura premo modernizaciji odozdo i iznutra, ali je i refleks spoznaje da je nemogua politika ostvarivanja bilo jednih bilo drugih nacionalnih interesa ako se nastavi s hrvatsko-srpskim/srpsko-hrvatskim sukobima u hrvatskim zemljama.

ZAHTJEVI IZ ZADARSKE REZOLUCDE

17. listopada 1905.: Tenja svakog naroda da sam odluuje o svom biu i o svojoj sudbini mora da izazove simpatije svakog, koji i sam gine za slobodom. A dananju borbu maarskoga naroda pozdravljamo tim radosnije, to je sadanji dravni sklop, protiv koga je ta borba naperena, svom snagom sputavao i to danas sputava razvitak nae otadbine hrvatskog i srpskog naroda. Dravna pak samostalnost Ugarske, koja bi tada ivjela samo svojim ivotom i raspolagala samo svojom snagom, donijela bi takve politike prilike, u kojima bi maarski narod bio upuen da u svom roenom interesu potrai sporazum s nemaarskim narodima Ugarske, da u njihovoj snazi ugleda i svoju snagu, pa da, zajedno s njima, a u naslonu na trojednu Kraljevinu Dalmaciju, Hrvatsku i Slavoniju, osigura uslove za svoju narodnu budunost i bezbjednost. Stoga potpisani srpski zastupnici i izaslanici srpskih stranaka, svjesni o zamanosti dananjeg opeg politikog poloaja u monarhiji, i uzevi u obzir stanovite zauzeto od hrvatskih zastupnika na rijekoj konferenciji, izjavljuju da e poduprijeti dananji pokret maarskog naroda, kojemu bi, zajedniki s Hrvatima, i faktinu potporu ponudili, kad bi sa strane maarskih koaliranih stranaka bile pruene realne garantije da e se one zauzeti kako bi se, uz njihove opravdane zahtjeve, ispunile i tenje Hrvatske i Slavonije, koje idu za proirenjem njenog dravno-pravnog poloaja, da joj se zajemi to samostalniji politiki, kulturni, privredni i financijalni opstanak i razvitak. Podjedno trae i radie potpisani zastupnici i izaslanici da se u Hrvatskoj i Slavoniji stvore demokratske ustanove, koje bi joj zajamile slobodan ustavan ivot i razvitak, i uklonile dananje nesnosne parlamentarne, upravne i drutvene odnoaje. Stojei na tom stanovitu, oekuju da e maarske koalirane stranke, svoj odnoaj prema nemaarskim narodima u Ugarskoj postaviti na pravedne osnove, kako bi se ovima obezbjedio narodno-kulturni opstanak i razvitak. to se tie zahtjeva brae Hrvata za reinkorporacijom Dalmacije Hrvatskoj i Slavoniji, koja je i pozitivnim zakonima zajemena, pripravne su srpske stranke uloiti svoju snagu za ostvarenje ovog zahtjeva, ako se sa hrvatske strane ukloni zapreka, koja je dosad prijeila srpskoj stranci na Primorju da se za sjedinjenje izjavi, a to je da se sa strane Hrvata obavezno prizna ravnopravnost srpskog naroda sa hrvatskim. Da bi se pak s braom Hrvatima mogli staviti u sporazum radi zajednike akcije, bira se odbor od tri lica, sa tri zamjenika, koji e odluku dostaviti izvrnom odboru rijeke konferencije, i s njime stupiti u pregovore u smislu ove odluke. D-r Puljezi, A. Vujatovi-arov, d-r R. Kveki, Vukoti, 3. Kulii, Simi, d-r K. Kovaevi, d-r Desnica, Todor Mijovi, d-r Gradi, d-r Maci, Duan Amanovi, Vladimir Desnica, B. Medakovi, d-r Vaso Muaevi, Pero Krajnovi, Veljko Luki, d-r Pero Belobrk, Svet. Pribievi, d-r ore Krasojevi, d-r . Miladinovi, d-r 1 Radivojevi-Vai, d-r M. Babi. (Lujo Bakoti, Srbi u Dalmaciji od pada Mletake Republike do ujedinjenja, Beograd 1938.)

LANOVI PRIVREDNIKOVA PATRONATA: Skup s prve sjednice 23. rujna 1911.

to se srpske strane tie, proces koncentracije kapitala uspjeno se nastavlja i u razdoblju od osnutka Srpske banke do stvaranja Koalicije (1895.-1905.). Ta banka postaje utjecajan novani zavod, s kapitalom koji je vei od kapitala bilo koje hrvatske banke. Ekspanziju banke nije mogue razumjeti bez izuzetno brzog irenja srpskog zemljoradnikozadrunog pokreta u hrvatskim zemljama, niza lokalnih tedionica i banaka, ali i oblikovanja novog, mladog poduzetnikog sloja, uveliko posredstvom Privrednika. Sistematskim slanjem talentirane seljake djece na obrtniko i trgovako kolovanje u privredno najrazvijenija sredita Monarhije (do Praga i Temivara) ubrzo se oblikuje potpuno nov sloj srpskog graanstva u banskoj Hrvatskoj. Od osnutka 1897. do 1908. godine Privrednik, u kojem je sredinja linost Vladimir Matijevi, alje sve vei broj djece (1897.: 52, 1898.: 152, 1899.: 367, 1900.: 389, 1901.: 541, 1902.: 561, 1903.: 605, 1904.: 694, 1905.: 708, 1906.: 723, 1907.: 742 i 1908.: 704). Tada, u vezi s aneksionom krizom i veleizdajnikim procesom u Zagrebu, dolazi do privremenog smanjenja djelatnosti, ali i brzog oporavka, tako da do zabrane rada Privrednika, s izbijanjem rata 1914., na naukovanje odlazi oko 13.000 pitomaca.

Dva politika procesa

U akumulaciji srpskog kapitala vrlo veliku ulogu imaju i autonomni srpski narodno-crkveni fondovi, to je jedan od najvanijih razloga estokih, upravo bespotednih obrana izmeu Khuenovih Srba i srpske opozicije za utjecaj u autonomnome srpskom narodno-crkvenom saboru, a od poetka 20. stoljea i podjela unutar opozicije i sve izrazitijeg jaanja utjecaja Srpske samostalne stranke u autonomnim poslovima. U tom je smislu i razumljivo da ugarska vlada u uarenoj 1912. godini (11. srpnja) ukida srpsku autonomiju, to ima dalekosean, ne samo psiholoki uinak meu Srbima u vezi s njihovim podanikim odnosom prema Austro-Ugarskoj. Mnogo bre nego prije razvija se i srpska intelektualna elita u hrvatskim zemljama, koja se koluje, kada je rije o banskoj Hrvatskoj, ponajvie na Zagrebakom sveuilitu, i koja je preteno vrlo privrena politici srpsko-hrvatske suradnje

Hrvatsko-srpska kolicija pobjeuje na izborima u banskoj Hrvatskoj, u proljee 1906. godine, ali ona je do proljea 1907. slomljena i u banskoj Hrvatskoj i u Dalmaciji pod usuglaenim pritiscima i iz Budimpete i iz Bea. U tome je odluujui neuspjeh Koalicije da parlamentarnom opstrukcijom onemogui donoenje zakona kojim se legalizira maarizacija hrvatskih eljeznica. Meutim, Koalicija se ne raspada jer zajednitvo interesa graanskopoduzetnikih slojeva i dijelova intelektualnih elita oigledno ima dublje korijene. Koalicija uspijeva izdrati i udar dvaju politikih procesa koji imaju evropsku teinu (veleizdajniki, koji je usuglaen s austro-ugarskom aneksijom Bosne i Hercegovine 1908. godine i na kojem se sudi pedeset i trojici Srba s Adamom Pribieviem (Svetozarevim bratom) na elu i potom Friedjungov, u kojem je sredinja linost Frano upilo, koji nema samo centralnu poziciju u hrvatskom dijelu Koalicije, nego i u Koaliciji uope). Iako se s oba procesa Austro-Ugarska strahovito blamira u svjetskom javnom mnijenju, iako s njima jugoslavensko pitanje dobiva novi meunarodni legitimitet, Koalicija, koja i dalje ostaje najjai politiki inilac u banskoj Hrvatskoj, sve je sklonija novom nagodbenjatvu s ugarskom oficijelnom politikom, osobito nakon Supilova povlaenja i ukorijenjivanja Svetozara Pribievia na centralnoj poziciji u Hrvatsko-srpskoj koaliciji. Srpska samostalska politika ima opoziciju i s radikalske strane, ali i sa socijalnodemokratske, osobito u Srijemu, gdje je upravo meu srpskim agrarnim proletarijatom socijaldemokracija najmasovnija u itavoj banskoj Hrvatskoj, osiguravajui i u srpsko-hrvatskoj suradnji i prve socijalistike zastupnike u hrvatskom Saboru u izborima 1908. godine (Vitomir Kora i Vilim Bukeg).

0 SABORSKO] RASPRAVI 0 SRBIMA U HRVATSKO]

Srba, odnosno naroda, koji govori ovim naim hrvatskim ili srpskim jezikom, a prolazi pod imenom Srbi, imade u Hrvatskoj neto oko 650.000 stanovnika, te sainjavaju etvrtinu puanstva. Zimi god. 1907. vodili su u hrvatskom saboru frankovci veliku opstrukciju, da se iz koalicione adrese izbrie naziv srpski narod. U onoj raspravi, koja je, estokrat cio dan do kasne noi i do rana jutra, trajala skoro mjesec dana, raspravljalo se o Srbima u Hrvatskoj sa svim moguim gleditima i argumentima. Dane i dane nizali su se govornici proti izrazu srpski narod i govornici u obranu tog izraza. Meu obima je bilo ljudi, koji, ili su imali kompetenciju, da raspravljaju o pitanju, ili su, vidjelo se, uzeli velikog mara i truda, da se opskrbe podacima i od strunjaka dobro upute. Ti su govornici tako rainjali to pitanje sa gledita historijskog, etnikog, genetikog, politikog i stranakog, da se saborisanje u onoj opstrukciji bilo pretvorilo u jednu pravu akademiju, pomijeanu dodue sa raznim skandalima, valjda zato, da se javnost sjeti, da se ona akademija vodila u... saboru, ali opet u tako svestranu akademiju, da bi se tu vie teko dalo s jedne ili s druge strane ita nova kazati. Dedni su dokazivali, da Srba u Hrvatskoj uope nema; da je pravoslavni elemenat, koji se danas srpskim imenom zove, od iskona bio hrvatski, dok ga nisu popovi sa vjerom nauili na srpsko ime, uz asistenciju vlade, koja je time htjela podijeliti i oslabiti Hrvate; da jest, istina, za turskoga doba prebjeglo u Hrvatsku elemenata pravoslavne vjere sa Balkana, ali od toga da je jedan dio iz Bosne, dakle, po tumaenju ovih govornika, i opet hrvatski, a ostalo da su bili veinom Grci, Cincari, Rumunji zvani Valachi, odnosno Vlasi, to da se moe vidjeti po tipu, koji da nije slavenski, te kad je u Hrvatskoj poprimio hrvatski jezik, neka primi i ime, najmanje pako, da ima prava, da se zove srpskim imenom. Za sve ove svoje tvrdnje iznosili su povelja, citata iz prolosti, izjava pojedinih ljudi iz starije i novije dobe, itd. Drugi su dokazivali, da je Srba u Srijemu bilo od kad se za na narod u ovim krajevima uope znade; u ostalu Slavoniju i uu Hrvatsku da su se ti pravoslavni elementi naselili kao Srbi; da im je to od carskih patenta i privilegija priznato bilo; da se meu njima ve 4-5 vjekova, otkad su tu, nainom, kako je u ono doba bilo mogue, uvijek konsekventno promicalo srpsko ime, bilo u nazivlju puka ili jezika njegova, bilo u priznanju sa strane oblasti civilnih i crkvenih: prama tome, da dananji Srbi nisu postali iz pravoslavnih Hrvata, jo manje iz neslavenskih elemenata, nego da su porijeklom svojim u pravu, da se srpskim imenom zovu. I ovi su donosili povelja, citata iz prolosti i ostalog za potkrepu ove tvrdnje. Zabiljeiti se mora, da iz redova ovih govornika Srbi nisu toliko jaili na tim citatima, ako su ih i donosili. Na koncu njihovih argumentacija bilo je, da su oni Srbi, hoe da budu Srbi, i dosta. Suvino je i spominjati, da niti je tko koga uvjerio, niti se pitanje raistilo, nego je svaki ostao pri svome stanovitu. (Frano upih, Politika u Hrvatskoj, Zagreb 1953v 297-298)

UMJESTO ZDRAVICA I KIENIH FRAZA

Narode! Dogaaji, koji se danas odigravaju u habsburkoj monarhiji, od velikog su znaaja i od neobine vanosti. Dualistiko ustrojstvo ove monarhije, osnovano na prevlasti jednih, a potitenosti drugih naroda i klasa, ljulja se u svojim temeljima, a itava monarhija stoji na pragu velikoga unutranjega preloma, koji ide zatim, da njezino ustrojstvo postavi na sasvim nove osnove. Sloboda naroda i prava najirih slojeva puka: to su misli vodilje ovoga snanoga pokreta, a oito je i nesumnjivo, da e svaki narod i razred samo u onoj mjeri ubirati plodove toga pokreta, u kojoj budu uestvovao u njemu svojom snagom, svojom svieu i mudrou. Naa je dakle otabina pozvana takoer, da u ovom vanom asu obiljei svoje stanovite i da iznese svoje zahtjeve, ako eli ne samo da sauva svoj dananji dravopravni poloaj, ve ako hoe da svoja narodna i dravna prava to vie uvrsti i proiri, kako to zahtieva njen poziv u naoj narodnoj cjelini. Ovoj dunosti i potrebi moe ona samo onda dostojno da odgovori, ako se postavi na stanovite svojih sobstvenih interesa koji joj zabranjuju, da slui ciljevima tuinske politike. Prema tome mora ona da prihvati kao svoje: naelo narodnog samoodredjenja i ravnopravnosti svih naroda, a zato ne smije ostati igraka u rukama tudjih faktora, ve mora biti protivna dananjem dravnom sklopu monarhije, koji je stvorio itav niz potlaenih naroda i klasa, a koji svojom teinom naroito pritiskuje nau domovinu Hrvatsku, Slavoniju i Dalmaciju. Protiv toga stanja u monarhiji diu se i drugi narodi i klase, koji nisu u ovakvom potitenom poloaju kao mi, a kako da to hrvatski i srbski narod na ne uini koji ba ovakvom sklopu monarhije ima da zahvali, to je njegov ustav jo i danas prazna rie, te to jo i danas ivi u podpunim absolutiKAPITALNA D M A ZNANOSTI 0 JEZIKU: Rjenik stikim odnoajima i prilikama. hrvatskoga ili srpskoga jezika 1AZU Ustajui protiv ovog dravnog sklopa, morat e dakle naa otabina da trai i ustavne slobode, koje imadu da narodnim zadatkom. Samo takva borba, okonana uspjebudu zasnovane na naelu jednakosti i ravnopravnosti. A s time u svezi morat e da prihvati i borbu najirih slojeva hom, moe da stvori bedeme iza kojih bi se uspjeno mogla da vodi i borba za nau narodnu i dravnu samopuka za ljudska i gradjanska prava u podpunom obsegu i stalnost kao i za pravedno uredjenje naeg unutranjeg na najiroj podlozi. Ovakvo shvatanje narodne politike drutvenog ivota i ustrojstva. Opravdanost ovog naeg jedino moe dovesti i do pravilnog i konanog rieenja pogleda osniva se ne samo na obe priznatim naelima, nesretnog hrvatsko-srbskog spora, a tek ova tri uslova: koja su ve dola do pobjede kod sviju prosvieenih napravo narodnog samoodredjenja, prava najirih slojeva roda, ve je u nae doba potvrdjuje i junaka borba bratpuka i rieenje srbsko-hrvatskoga spora mogu da zajamskog naroda ruskog, koji je svu snagu uloio, da svoj jave pravilan razvitak naeg narodnog ivota i da stvore ni ivot poloi na temelje slobode i ustavnosti. No opravnaoj otabini ljepu budunost. danost toga pogleda izvire za nas u prvom redu i najjae Ovi nazori nameu se neodoljivom nudom svakom iz naih rodjenih prilika. patrioti i misaonom ovjeku. Prirodno je zato, to su s Kad je bilo na dnevnom redu pitanje o konanom ureovih temeljnih nazora poli i oni predstavnici hrvatskog i djenju naeg dravno-pravnog poloaja u monarhiji, nasrbskog naroda, koji su stvorili rieku i zadarsku odluku. metnut nam je bio natraan izborni red, uguena je bila Prirodno je i to, to su na osnovu tih odluka ve danas svaka izborna sloboda, a samo iz sabora, koji je ovako postignuti veliki stvarni uspjesi: zakljukom dalmatinskog skrpljen, mogao se za Hrvatsku da stvori onako skuen sabora za sveobe, jednako, izravno i tajno pravo glasa i dravopravni poloaj, kakav je zajamen nagodbom od zakljukom o ravnopravnosti Hrvata i Srba, kojim je udag. 1868. Guenje ustavnih sloboda jedini je uzrok, to se ren osnov zajednikom i jedinstvenom radu Hrvata i Srni ovako skuen dravnopravni poloaj nije mogao da ba u svim pitanjima nae narodne politike. odri u svojoj podpunoj istoi, jer na narod, sputan i Dok ove misli iztiemo za podlogu naeg rada, iznosimo svoje duboko uvjerenje, da su ustavna prava temelji vezan, nije mogao da razvije snage, koja bi bila potrebna ljudske slobode i pravnoga poredka u dravi, a po tome i za zatitu steenih i za sticanje novih dravnih prava. Nestaica ustavnih sloboda tumai nam medjutim i to, to preduvjet ne samo politikoj slobodi naroda, ve i njegoje naa otabina u privrednom pogledu konano dola vom privrednom razvoju i prosvjetnom napredku. Zato na rub propasti, jer u prvom redu nije imala snage, da borbu za ustavna prava i slobode u pravcu naprednih miutjee na tok dravne privredne politike, a u drugom resli i prave demokracije smatramo prvim i najpreim naim

kotara i upanija i da se obine oslobode tereta prenesedu u narodu politiki potlaenom nije se mogla da razvije nog djelokruga, t.j. posala, to ih obinski organi vre u linost, a prema tome ni smisao za linu samopomo, bez koje se ne moe ni zamisliti gospodarski razvoj i na- interesu dravne vlasti. 3. U pitanjima privrede radit e na tome, da se svim predak. Tvrdimo pak, da je i nemili hrvatsko-srbski spor silama poradi na zaustavljanju gospodarstvenog propasamo zato mogao da dobije onako otre oblike, kakvi su se javljali u dananjem bratoubilakom ratu, to narodna danja u otabini... 4. Radit e na tome i trait e, da se u korist zanatlijvolja, volja irokih slojeva puka, nije mogla doi do izraskih i industrijskih radnika, propalih zemljoradnika i nadniza u naem javnom ivotu. Dok je narodna volja u nas ara stvori radniko zatitno zakonodavstvo, koje da ih ovako potitena bila, tudjinskim je strujama bilo otvoreno titi u zdravlju i ivotu. i slobodno polje, da razmahnu svoj upliv nad sudbinom 5. Radit e na tome, da se na iroj i jaoj podlozi zahrvatskog i srbskog naroda, i da stvaraju neprestane trvedu ustanove, koje e biti vrstne, da podignu pravu nazavice i sukobe, koji su ne samo slabili nau odpornu rodnu prosvjetu i drutvenost... snagu, ve su skoro stavili u pitanje i samu nau narodnu 6. Koalirana opozicija nastojat e, da se ukloni dosabudunost. Crna slika naih nesnosnih ustavnih odnoaja i prilika uzrokom je i tome, to i naa posestrima Dalmaci- danji nerazmjer u plaama viih i niih inovnika, kao i ja, koja je u najnovije vrieme onako visoko podigla stieg na tom, da se prema potrebama dananjeg vremena i vanosti uiteljskog stalea osigura materijalno stanje uizdrave narodne politike, odvraa od nas svoje lice, stavteljskog stalea iz dravnih prihoda. ljajui kao prvi i jedini uvjet za sjedinjenje s Hrvatskom 7. Koalirana opozicija trait e i radit e, da se odklone zajamenje ustavnih prava i sloboda. povrede, koje su nanesene naoj zakonom zajamenoj Iz svega se ovoga vidi, da nam borba za ustavnost i dravnoj samostalnosti, kao to e raditi i oko proirenja graanska prava najvie mora leati na srcu, ako hoeove samostalnosti promjenom nagodbe, a naroito e ramo da stvorimo uslove za na politiki, privredni, prosvjetni i drutveni napredak, ako hoemo da naa rie i u diti i teiti za financijskom samostalnou i gospodarskom nezavisnou Hrvatske. dananjoj tekoj krizi bude od odsudnog znaaja i du8. Koalirana opozicija, vodei rauna o velikim narodblje vriednosti. U ovoj velikoj borbi izprieila se kao glavnim idealima, pa odgovarajui narodnoj tenji za narodna i najvea zaprieka ona stranka, koja se naziva narodnim ujedinjenjem, svesrdno prihvaa sa strane brae nanom i koja je uguivanjem ustavnih prava i sloboda, da e u Dalmaciji potaknuto pitanje sjedinjenja Dalmacije s sauva svoju vlast, spreavala ujedno narodnu snagu u Hrvatskom. Za povoljno rjeenje toga pitanja zaloit e odporu protiv tudjinskih navala na naa narodna i dravse koalirana opozicija svima silama, a postupat e solina prava. Zato borba za ustavna prava mora prirodno biti darno i sporazumno s braom u Dalmaciji. naperena protiv narodne stranke, koja je stvorila i koja 9. Uz uvjerenje, da narodu naemu hrvatskoga i srbpodrava nae nesnosne upravne i ustavne prilike, kao i skoga imena nema ljepe budunost a ni samoga narodprotiv sviju njenih otvorenih i skrivenih saveznika i pomanog obstanka bez zajednikog i solidarnoga rada obaju gaa. dielova narodnih, imade da se odstrani svaka i najmanja Ovo je uvjerenje onih rodoljuba hrvatskih i srbskih, koji na dogledu oajnog naeg poloaja hoe da politiku zapreka tome radu zajamenjem ravnopravnosti i slobosrbskog naroda. izjava, zdravica i kienih fraza zamiene s politikom de djela, Narode/ Koalirana opozicija borit e se na izborima koja e nas izvesti iz dosadanjeg vrzinog kola na put realnih politikih uspjeha. Za to su se i udruile, zadra- sjedinjenim silama za ovaj program. A izlazei s njim narod, nada se ona pouzdano da e narod ovaj vajui svoje stranake programe, sve narodne hrvatske pred i srbske stranke i to: hrvatska stranka prava, hrvatska na- njezin program odobriti, njene ciljeve shvatiti, te je u izbornoj borbi i poduprieti. U samom pak saboru koalirapredna stranka i socijalno-demokratska stranka, a uz njih na e opozicija zastupati svoj program odluno i nepristadoe i oni zdravi opozicioni ivlji, koji dodue ne ustraivo u podpunom uvjerenju, da e se tako stvoriti pripadaju nijednoj politikoj stranci, ali su pripravni da ramogunost, da narod jo s veim izgledom na uspjeh nade na temelju ovih naela i misli. A udruie se u jednu stavi svoju borbu za podpunu slobodu i nezavisnost. vrstu svezu sa zadatkom, da nau otabinu Hrvatsku sjedinjenim silama i uz podporu svega hrvatskoga i srbSredinji odbor koalirane hrvatske i srbske skog drutva izvedu iz dosadanjih nesnosnih i ubitanih opozicije: odnoaja. Prva im se prilika za to prua kod nastajnih Za hrvatsku stranku prava: izbora za sabor kraljevine Dalmacije, Hrvatske i SlavoniGrga Tukan, dr. August Harambai, Stjepan je, u koje e izbore ui zajedno i slono s ovim prograZagorac. mom. Za hrvatsku naprednu stranku: 1. Koalirana opozicija radit e na tome: da se uzakone Dr. Ivan Lorkovi, Dosip Pasari. ustanove, koje osiguravaju prava graana i linu slobodu Za srbsku narodnu samostalnu stranku: kao: a) obe izravno, jednako i tajno pravo glasa sa zaDr. Bogdan Medakovi, Svetozar Pribievi. stupstvom manjina, glasanje po obinama i pravedna Za srbsku narodnu radikalnu stranku: podjela izbornih kotara, b) podpuna sloboda zbora i doDr. Nikola Gjurgjevi, Dovan Jovanovi. govora, c) podpuna sloboda tampe, d) porota i sloboda i Za socijalno-demokratsku stranku: nezavisnost sudstva, e) sloboda savjesti i ravnopravnost Vitomir Kora, Vilim Bukeg. narodnosti i vjeroizpoviesti, f) zatita svetinje kunoga Izvan stranaka: praga, tajne pisama i zabrana svake, bilo u kojem mu Dr. Franko Potonjak. drago pogledu, upotrebe patentskih i naredbenih odredaba iz absolutizma, g) uvedenje upravnoga sudita kao (Proglas Hrvatsko-srpske koalicije 25. studenoga zatite protiv samovolje upravnoga inovnitva. 1905.; Janko Ibler, Hrvatska politika 1904.-1906., Zagreb 2. Mimo tih osnovnih ustanova radit e na tome, da se na princip podpune autonomije postavi uprava obina, 1914/1917.)

28

Doba represije i straha

postaneksijskom razdoblju vrlo je uoljivo dvoumljenje srpskih samostalaca izmeu dosljednijeg zastupanja svojih politikih i privrednih interesa, ime nuno dolaze u sukob s ugarskom vladom, i obazrivije politike zatite osobne i imovinske sigurnosti. Kako dvoumljenja donekle drugaije naravi ima i na hrvatskoj strani Koalicije, otvara se prostor za radikaliziranje hrvatske politike, osobito s pravake strane, to uvjetuje uvoenje komesarijata u banskoj Hrvatskoj, s banom Slavkom Cuvajem kao komesarom. Istodobno jaa i jugoslavenski nacionalistiki, osobito omladinski pokret, koji ne samo da proklamira kao svoj cilj jugoslavensku naciju, nego i individualni teror kao sredstvo za ostvarenje cilja. Uspjesi lanica Balkanskog saveza u prvome balkanskom ratu, osobito Srbije, izazivaju euforine reakcije i Srba i mnotva Hrvata, ponajvie u Dalmaciji. Dodue, meusobni obraun lanica Saveza u drugome balkanskom ratu uveliko rashlauje osjeaje, otkrivajui pozadinu rata, ali ne dovodi u pitanje politiku hrvatsko-srpske suradnje u Koaliciji, odnoso identifikacije u nacionalistikoj omladini i meu socijalnim demokratima.

Frank poziva na obraun

Snaga opozicijskih stranaka u hrvatskim zemljama, nemogunost prekidanja koalicijske suradnje Hrvata i Srba, te nemo da se bilo to postigne komesarijatom, uvjetuju suglaavanje ugarske vlade s izborima, potkraj 1913. godine, na kojima pobjeuje uveliko unionistiki umekana Hrvatsko-srpska koalicija. Svoju saborsku mo ona ipak ne moe iskoristiti da dobije bana i odjelne predstojnike, ali uspijeva zadrati svoje parlamentarne pozicije za itava prvoga svjetskoga rata, iako je i sama izloena nerijetko tekim progonima. Izvjesno je da vladi Srbije uoi prvoga svjetskoga rata odgovara umjerenija koalicijska politika u Hrvatskoj, ali je jo istraivaki otvoreno pitanje naravi njezina upliva na koalicijsku politiku, odnosno na zbivanja u hrvatskim zemljama openito. Otvoreno je i pitanje uzroka koji uvjetuju da u toku itava rata u banskoj Hrvatskoj, unato nastojanjima mnogih inilaca i u njoj i izvan nje, ne uspijeva uvoenje komesarijata. Iako neredovno, Sabor zasijeda, osobito poslije smrti cara i kralja Franje Josipa 14. prosinca 1916., dalje, to znai da Hrvatsko-srpska koalicija zadrava svoju parlamentarnu premo u razdoblju 1914.-1918. godine. Meutim, odmah poslije smrti nadvojvode Franje Ferdinanda u sarajevskom atentatu odrava se zbor na Jelaievu trgu u Zagrebu (28. lipnja), na kojem dr. Ivo Frank poziva na obraun sa Srbima i Slavo-Srbima, tj. Hrvatima pristalicama hrvatsko-srpske suradnje. Protusrpskih demonstracija veih raz-

mjera, prema Mili Bjelajcu, ima i u akovu, Petrinji i Slavonskom Brodu, gdje ne stradavaju samo ljudi i imovina, ve i crkve i groblja.

Pravi val pogroma

Uoljivo je takoer da u mnogim mjestima u kojima je Koalicija jaka ili vrlo jaka jedva da ima kakvih izgreda, iako su nesumnjivi uinci oka izazvana atentatom. (Openito, dok maarska javnost s olakanjem prima vijest o atentatu, s obzirom na kontinuirane sporove s nadvojvodom, dok se u Beu ve sljedei dan svira muzika na javnim mjestima, u znatnom dijelu hrvatske javnosti ukorijenjeno je uvjerenje u trijalistike ambicije Franje Ferdinanda.) U Dalmaciji su uinci bitno slabiji, tako da oevici registriraju da su najuoljiviji policijski plaenici. Pravi val pogroma poinje s objavom rata Srbiji, mobilizacijom, odlaskom na srbijansko ratite. Masovnim hapenjima, izvoenjima pred vojne i civilne sudove, interniranjima u logore, nerijetko umorstvima izloeno je mnotvo ljudi, Srba, ali i Hrvata, osobito u Dalmaciji. (Bez brojne hrvatske politike emigracije nemogue je zamisliti rad Jugoslavenskog odbora.) Dravni teror, vojni i civilni, najjai je prema inteligenciji, politiarima i privrednicima. U mnotvu veleizdajnikih procesa sudi se i ljudima kao to je dr. Sran Budisavljevi, zastupnik i u Hrvatskom i u Ugarskom saboru. Jo gore prolaze braa Pribievii, osobito Valerijan (inae zastupnik u Hrvatskom saboru) i Adam (prvooptueni u Veleizdajnikom procesu 1908/1909.), a vrlo teko ispata i Svetozar, unato tome to ugarska vlada izravno nadzire njegovu sudbinu pa ga i titi u odreenom razdoblju. Odmah s poetkom rata prestaje izlaenje Srbobrana, Srpskog lista j Dubrovnika itd., a neto poslije i vie hrvatskih listova. Zabranjuje se irili-

NEEMO PODUPIRATI HRVATSKU VLADU

Govor dr. Srana Budisavljevia u Hrvatskom saboru 13. srpnja 1917. godine: Visoki Sabore! Budui da nova hrvatska vlada stoji na stanovitu nagodbe i dravne zajednice kraljevine Hrvatske sa kraljevinom Ugarskom, a budui da je danas u ovo veliko vrijeme jedinstven i odluan zahtjev itavog slavenskog juga monarhije, da se na osnovu narodnog naela, historijskog prava te prava samoodreenja naroda, sve zemlje monarhije, u kojima ive Slovenci, Hrvati i Srbi ujedine u jedno potpuno samostalno, slobodno i nezavisno dravno tijelo, te budui da se ovaj opi narodni zahtjev ne moe ostvariti u okviru nagodbe, i u okviru dravne zajednice kraIjevine Hrvatske sa kraljevinom Ugarskom, to mi je ast u ime svoga druga Valerijana Pribievia i u ime svoje izjaviti, da ne moemo i ne emo podupirati dananju hrvatsku vladu. (...) Pri tome emo rado pozdraviti sve one ine hrvatske vlade, koji e ii za potpunom demokratizacijom itavog naeg javnog ivota... (Bogdan Krizman, Hrvatska u prvom svjetskom ratu. Hrvatsko-srpski politiki odnosi, Zagreb 1989.)

DA SVI BUDU POTPUNO JEDNAK FAKTOR

Iz govora Svetozara Pribievia u Hrvatskom saboru 29. listopada 1918. godine: . . . U toj zajednikoj dravi Slovenci, Hrvati i Srbi imadu da budu potpuno jednak faktor... Ne radi se o tome, i ne moe se i ne smije se raditi o tome, da se u tom jedinstvenom narodu pojedini dijelovi majoriziraju ili nulificiraju... Mi neemo, jer govorimo o dravi Hrvata, Slovenaca i Srba... da od ova tri narodna imena, koja su tri imena izraz za jednu nau politiku i narodnu svijest, neemo da od ta tri imena jedno zapostavimo drugom, niti emo da ih supstituiramo jednim etvrtim, jer neemo da rjeavamo dekretom pitanje, koje moe rijeiti samo kulturni razvoj naroda... Ako budemo vodili ispraznu nacionalistiku politiku, ako nau politiku ne bude ispunjavala socijalna sadrina, i ako se ne bude svaki u toj dravi osjeao ravnopravnim, ako svaki Slovenac, Hrvat ili Srbin ne bude naao u toj domovini zemlju, u kojoj moe poteno ivjeti i zasluivati svoj hljeb, u kojoj nee biti proletaraca, onda visoki sabore, ovakovi pojavi kao u Rusiji, ma kako se mi zabrinjavali, oni e nastupiti... (Glas Slovenaca, Hrvata i Srba, br. 237 od 5. listopada 1918.)

NAJUTJECAJNIJA LINOST: Svetozar Pribievi

IZUZETNO VELIKA ULOGA: Feldmaral Svetozar Borojevic

ca, srpskopravoslavni naziv crkve (ponovo se uvodi naziv grko-istona), upotreba srpske zastave i nacionalnih simbola, srpskog imena jezika, a u oficijelnoj je upotrebi postupno sve uestaliji naziv Hrvati grko-istone vjere umjesto Srbi.

Jedinice iz Hrvatske
Ve prije rata, osobito od 1912. godine, poinje i smjenjivanje oficira srpske nacionalnosti (poznat je sluaj generala Rade Grbe u Zagrebu 1912.), koje se s ratom nastavlja. U takvim okolnostima, prema istraivanjima Mile Bjelajca, u ljeto je meu oko 70 tisua mobiliziranih u hrvatskim zemljama nekih petnaestak tisua Srba, koji sudjeluju u ratu protiv Srbije 1914. i 1915. godine. Jedinice iz hrvatskih zemalja dijele sudbinu drugih austro-ugarskih jedinica u Srbiji u toku prve dvije ratne godine, tj. do okupacije zemlje u jesen 1915. podnose teke poraze i ograniene uspjehe. U podosta sluajeva sudjeluju u genocidu protiv srpskoga naroda, a meu ratnim zloincima ima i nekoliko Srba iz Hrvatske. Sluajevi prebjegavanja na srbijansku stranu austro-ugarskih vojnika Srba i Hrvata openito su rijetki jer se time obitelji dezertera izlau najteim progonima, ali ih ipak ima. U okupacijskoj upravi u Srbiji od 1915. do 1918. sudjeluje i znatan broj ljudi iz hrvatskih zemalja, najveim dijelom Hrvata. Poslije otvaranja solunskog fronta srbijanska se armija znatnim dijelom popunjava i dobrovoljcima regrutiranim meu prekomorskim iseljenitvom u Sjevernoj i Junoj Americi, velikom veinom meu Srbima iz Austro-Ugarske. Mnotvo dobrovoljaca regrutira se meu junoslavenskim dezerterima i zarobljenicima na ruskom ratitu, koji su takoer velikom veinom srpske nacionalnosti.

Daleko od jednoglasja
S februarskom i oktobarskom revolucijom, poslije globalne promjene odnosa snaga ulaskom SAD u rat, s jaanjem jugoslavenskog pokreta u junoslavenskim zemljama Habsburke Monarhije poslije Majske deklaracije junoslavenskih zastupnika u Carevinskom vijeu 1917. godine te Krfske deklaracije vlade Srbije i Jugoslavenskog odbora, otvaraju se brojna pitanja u vezi s moguom buduom zajednikom dravom Junih Slavena, u odnosu prema kojima su i Srbi iz hrvatskih zemalja daleko od jednoglasja (monarhisti-republikanci, integralisti-federalisti, socijalisti-liberali-konzervativci, itd.). I u jednoj i u drugoj ruskoj revoluciji sudjeluje ne mali broj Srba iz hrvatskih zemalja, dijelom se probijajui u vrh komunistikog pokreta u Jugoslaviji (Vladimir opi), dijelom na visoke poloaje u Crvenoj armiji (Danilo Srdi). Junoslavenski vojnici austro-ugarske vojske, meu njima i brojni Srbi iz hrvatskih zemalja, najbolje se bore na talijanskom ratitu, branei istonu obalu Jadranskog mora, velikim dijelom obeanu Italiji odredbama Londonskog sporazuma. U tim tekim borbama sa saveznikim armijama izuzetno je velika uloga feldmarala Svetozara Borojevia (von Bojna), Srbina s Banije. Posljednji hrvatski ban Antun pl. Mihalovich, zastupnik Hrvatsko-srpske koalicije (inae potomak srpske obitelji Mihajlovia, koja u drugoj polovici 18. stoljea prelazi na katoliku vjeru), imenovan je 29. lipnja 1917. godine. Njegov programski govor, osim opozicijskih zastupnika, odbijaju i zastupnici Hrvatsko-srpske koalicije Sran Budisavljevi i Valerijan Pribievi, ime poinje i sve ubrzanija erozija unionistike politike srpske koalicijske elite.

Tenje za ujedinjenjem
Unato neizvjesnostima u vezi s ratnim ishodima, a i strahu zbog mogunosti obnove represije i terora, Srbi u hrvatskim zemljama, najprije kao pojedinci, a potom i sve masovnije, ukljuuju se u razliite struje jugoslavenskog pokreta, vrei kontinuiran pritisak na Hrvatsko-srpsku koaliciju u istom smislu. U tome je izuzetno velik udio zagrebakog lista Glas Slovenaca, Hrvata i Srba, koji poinje s izlaenjem 1. sijenja 1918. godine. List ima ambiciju djelovati kao programatsko glasilo pokreta za junoslavensko ujedinjenje u granicama Austro-Ugarske, a poslije svretka rata i za stvaranje Jugoslavije. U prvoj fazi djeluje izrazitije pluralistiki, a to se vie zaotravaju temeljna pitanja jugoslavenskog ujedinjenja sve je uoljivija njegova liberalno integralistika pozicija, koju potkraj rata nesumnjivo dijeli velika veina srpskog graanstva i znatan dio srpskog seljatva u hrvatskim zemljama. Srpsko seljatvo, razmjerno moda i vie nego hrvatsko, sudjeluje u zelenom kadru, u njegovim najrazliitijim oblicima. U pokretu narodnih vijea, u finalu rata, naroito kada im se pridruuje i Hrvatsko-srpska koalicija, prevladava narodnojedinstvena, integralistika politika ujedinjenja, u emu uistinu veliku ulogu (i povijesnu odgovornost) ima i Svetozar Pribievi, tada najutjecajnija linost itave hrvatske politike.

Kapital iz Zagreba u Beograd

Kraljevini SHS/Jugoslaviji pada i dalje relativni udio srpskoga stanovnitva u hrvatskom prostoru, to je i sekularna tendencija za itava 19. stoljea. Prema vjerskom kriteriju, u dananjim granicama Hrvatske 1910. godine ivi 611.257 Srba ili 18,21 posto (Mira Kolar-Dimitrijevi). Prema tom proraunu, ratni gubici, meu kojima je najvea stavka uinak epidemije panjolske gripe, smanjuju i apsolutni i relativni udio Srba u prostoru dananjih hrvatskih granica na 606.252 itelja ili 17,9 posto Unato apsolutnom porastu u toku sljedeega desetljea (1921.-1931.), u 1931. godini 665.877 pravoslavnih (ukljuivi i ruske emigrante) ini 17,8 posto stanovnika. (Prema proraunu Vladimira erjavia, koji iskljuuje Ruse, te godine u dananjim hrvatskim granicama ivi 633.000 Srba ili 18,45 posto, to svjedoi o razlikama u primijenjenoj metodologiji. erjavieva je procjena da je 1941. u tom pro-

GLASILO LIBERALNE ELITE U HRVATSKO]: Nova Evropa*

storu 703.000 srpskih itelja ili 18,59 posto. Budui da je rije o vrlo osjetljivu pitanju, s dalekosenim posljedicama, duni smo upozoriti na oba autora, iako ima i drugih koji se time bave.)

Pad i rast udjela

U prostoru najvee koncentracije srpskoga stanovnitva (Lika, Gorski kotar, Kordun i Banija) 1910. ivi 286.568 Srba, 1921. godine 281.100, a 1931. godine 290.403, s tim to je 1910. relativni udio 53,1 posto, a 1931. godine 51 posto, to potvruje tendenciju pada, neto bre iseljavanje Srba nego Hrvata, koju uoava Agneza Szabo za razdoblje na poetku stoljea. Meutim, u Slavoniji i Baranji raste udio srpskoga stanovnitva: 1910. godine 185.157 (20,3 posto), 1921. godine 175.121, a 1931. godine 210.496 (24,7 posto), s tim to posljednji podatak ukljuuje i Ruse, kao i ostale pravoslavne. Kao i u toku manje-vie itava 19. stoljea, uoljiv je stabilan rast srpskoga stanovnitva u Dalmaciji od 86.871 (1921.) na 97.871 (1931.). Meutim, udio srpskoga stanovnitva u hrvatskim gradovima, iako vei u apsolutnom smislu 1931. u odnosu na 1921. godinu, u relativnom je pogledu manji, to prema zakljuku Mire Kolar-Dimitrijevi dovodi u pitanje toliko uvrijeeno miljenje da su se Srbi nakon prvog svjetskog rata laganije zapoljavali u dravnim slubama i izvan poljoprivrede nego ostali. Zagreb je prividna iznimka jer je u njemu udio pravoslavnih porastao sa 4,5 posto 1910. godine na 8,8 posto 1921. i pao na 8,4 posto 1931. godine, budui da je u njemu vrlo velika koncen-

TAKVA MORA DA BUDE NAA DRAVA

Pre nego to smo: Srbi, Hrvati i Slovenci, mi smo ljudi. Prava i dunosti oveka jesu osnovica i izvor i naih narodnih prava. Svi ljudi treba da imaju iste koristi od ivota, ista uivanja, pa, razume se, i narodi. Narod nije nita drugo nego skup ljudi u jednoj celini. Naa narodna celina ima pravo da bude svoja i slobodna, ponajpre zato to je sastavljena od ljudskih bia kao i svaka druga grupa narodna i zato, to su i svi drugi ljudi i slobodni. Ne znai nita, jesmo li mali ili veliki, siromani ili bogati, prosveeni ili ne, ve je znaenje u tome to smo ljudi. (...) ovek ima svoj materijalni i duevni ivot. On ivi da se hrani, da misli, da stvara za sebe i svoju porodicu i naciju, ali i za oveanstvo. Nacionalizam bez slube oveanstvu jest divljatvo... Nacionalizam, koji ne uestvuje u poslu oveanstva, koji je vezan u svome budaku za svoj uski horizont, za ivot siromaan materijalno i duevno, ne dokazuje, ne opravdava svoj opstanak. Rasa, koja tako ivi, ako je to njezinom krivicom, nije dostojna ivota. Ona je nazadan elemenat, koji ne moe imati simpatije oveanstva. ^ega se plaimo mi u ovakovoj zajednici? Ako hoemo biti pravi ljudi, pravi lanovi oveanstva, moramo stvoriti zajednicu demokratsku u punom smislu te rei. Zato, to nam je ideal ovek i oveanstvo, moraju Srbin i Hrvat i Slovenac u novoj naoj zajednici biti potpuno slobodni. Kako bi mogli posle tolikih linih iskustava, svojih, narodnih i oveanskih ui u zajednicu, u kojoj bi jedan deo od nas bio potinjen drugom? Nesamo da Srbin ne sme biti potinjen Hrvatu ili Slovencu i obratno, nego nijedan na stale drugom, nijedna klasa drugoj. Slobodni moraju biti svi delovi i ravnopravni, svi stalei i klase. Takva mora da bude naa drava. Bez te slobode ne moemo imati napretka. Zemlje nae mogu ujedinjene da napreduju samo u organizaciji, u kojoj e se izraziti puna utakmica duha, uma i fizike snage na izgradnju naeg modernog ivota. Bez toga ne vredi nam ujedinjenje nita. Sto se tie prvenstva, iskustvo nas ui, da se ono ne moe stvoriti prinudno zakonom. Ono ipak postoji, jer sva ravnopravnost ne moe da ukloni prvenstvo. No ono ne sme biti stvarano na silu, nego mora biti kao rezultat utakmice u radu, rezultat veega rada, boljeg uspeha u poslu, razumnijeg i breg delovanja. Takovo prvenstvo ne vrea u kulturnoj sredini nikoga nego izaziva potovanje i priznanje, divljenje kao kod ljudi, koji vole muziku, gde onaj, ko najbolje svira, ima zato pljesak i ljubav, a ne mrnju i zavist. Sva prvenstva, koja se osnivaju na drugim faktorima, nepravedna su, okovi su, prepreka progresu, uvreda dostojanstvu oveka i zato se svet die protiv njih, gdegod stoje ili se pojave i dizat e se, dok se svuda ne obore. (...) Oni, koji budu od nas davali najvie rezultata u radu na kulturi, progresu drutvenom i opte narodnom, oveanskom imat e i prvenstvo. Sistem mora biti nov i jedini pravi, ko je najsposobniji i najvredniji, neka ide napred. Sistemi, kojima smo iveli dosada, kada bi ih preneli u novi ivot, inili bi nas robovima dalje. Niko nema nikoga da se plai, a svi zajedno plaimo se toga, da se ne pokaemo nezreli za vreme, u kome smo, i nesposobni za zadatke koji su pred nama... (Milan Pribievi, Ciljevi naeg osloboenja, Savremenik 1919.; izbor Mire Kolar-Dimitrijevi)

UDJEL U GOSPODARSKOM I KULTURNOM RAZVITKU HRVATSKE: Stankovievo kazalite (Staro kazalite) na Markovu trgu u Zagrebu

tracija i ostalih pripadnika pravoslavne vjere, a i taj je udio osjetno ispod udjela srpskoga stanovnitva u hrvatskom prostoru. Golema veina Srba u Hrvatskoj i dalje je u ruralnim ambijentima, k tome preteno u onima u kojima je privreivanje na vrlo niskoj razini. Prema anketi banovinskih vlasti, pie Mira Kolar-Dimitrijevi, utvreno je u Banovini Hrvatskoj uoi izbijanja drugog svjetskog rata gotovo milijun suvinih stanovnika, iji se problem nije mogao rjeavati bez industrijalizacije i urbanizacije. U ve spomenutim kotarevima prenaseljenost je bila izuzetno velika (Graac 11.980 suvinih stanovnika, Donji Lapac 4659, Otoac 11.453, Udbina 3453, Vojni 14.020, Slunj 10.234, Glina 17.048, Kostajnica 10.063 itd)...

Siromatvo
to se tie kolonizacije, drava zemlju kupuje samo soluncima, dok je svi ostali moraju sami kupovati, tako da je unutranja migracija na toj osnovi krajnje ograniena domaaja. Tako podruje Agrarne komisije u Osijeku naseljava ukupno 3518 solunaca i 1499 dobrovoljaca na 43.849 jutara zemlje. Na zagrebako podruje naseljuje se 158 obitelji solunaca na 774 jutra, na varadinsko 43 na 211 jutara. Mnogi se naseljenici ne uspijevaju odrati u novim ambijentima. Dakle, velik dio unutranje migracije Srba iz pasivnijih u aktivnije hrvatske krajeve agrarno- proleterske je ili proleterske naravi. Otuda i razmjerno velik udio Srba u sindikatima, radnikom pokretu i radnikim strankama, osobito komunistikoj, u svim razdobljima njihova djelovanja od 1918. do 1941. godine. Otkad 1926. poinje dugotrajna agrarna kriza, kojoj u Jugoslaviji slijedi kreditna i financijska kriza, koja osobito poslije jeseni 1931. pogaa izuzetno teko i Hrvatsku, velikim dijelom zbog mjera dravne ekonomske politike, seljatvo se , posebno u pasivnim krajevima (dakle, i pretean dio srpskog) vraa natural-

nom privreivanju, uz minimalno troenje industrijske robe i koritenje zanatskih usluga. U tim krajevima zaduivanje je kod lihvara gotovo iskljuivo zbog nabave hrane, a kakve su posljedice takva zaduivanja izlino je napominjati. Prema Miri Kolar-Dimitrijevi, kotarski referent za poljoprivredu u Dvoru na Uni pie u slubenom izvjetaju 1931. godine: Siromatvo. udo je kako je uopte mogue tako iviti i pri takvim uslovima jo raditi. Srpsko seljatvo u Hrvatskoj nasljeuje jo prije prvoga svjetskog rata razvijenu mreu zadruga, ali se njihovo poslovanje suava i esto su u poslovnim krizama, iako Srpska banka u Zagrebu trajno ostaje u zadrunim poslovima. Uoi drugoga svjetskog rata u Hrvatskoj ima 327 srpskih zemljoradnikih zadruga, meu kojima je 170 kreditnih. Nastavljajui tradiciju nekadanjega Srpskog kola, u Zagrebu 1936. godine nastaje Seljako kolo, koje vrlo brzo okuplja veinu srpskoga seljatva u Hrvatskoj na programima privrednog i kulturnog razvoja, s vrlo jakim utjecajem komunista u mnogim ograncima, osobito u Slavoniji, na Baniji, Kordunu i Lici. Posredstvom Seljakog kola iri se jako opozicijsko raspoloenje srpskoga seljatva u hrvatskom prostoru.

Poduzetniki sloj
Srpsko graanstvo u Hrvatskoj najveim dijelom snosi iste posljedice dravne razvojne politike kao i hrvatsko. To znai da se u prvom desetljeu postojanja jugoslavenske drave ono razvija podosta ubrzano. (Mira Kolar-Dimitrijevi istie da se do 1931. godine, dokle je Zagreb financijsko sredite Jugoslavije, privredna poduzea mogu osnivati jednostavnom protokolacijom u Trgovakom sudu, tako da se u Zagrebu registriraju i poduzea iz drugih dijelova zemlje.) Srbi su i dalje najpoduzetniji u trgovini (Vladimir Nikoli, Svetozar Milinov, Veljko Vasi, Risto Miloevi, braa Veselinovii... u Zagrebu). U tom razdoblju razvija se i poduzetniki sloj koji sudjeluje u upravama mnogih poduzea, ukljuivi i ona s veinskim hrvatskim ili stranim kapitalom, koji nerijetko posreduje i u beogradskim nadletvima. Uveliko se razvija, u odnosu na stanje prije prvoga svjetskog rata, i sloj industrijskih poduzetnika (rafinerija este Pere Teslia u Sisku, klaonica i tvornica seruma Dure Predovia u Vrbovcu kraj Krievaca, tvornica koe Marka Valia u Karlovcu, udrueni srpski kapital u Zapreikoj industriji mesa, Ilieva tekstilna tvornica u Karlovcu itd.). S uvoenjem diktature, s dravnokapitalistikim mjerama hrvatski privredni prostor postaje izrazito neravnopravan, to dijelom utjee i na bijeg dijela kapitala, srpskoga vie nego hrvatskoga, u Beograd. U tome je ekonomska osnova suradnje hrvatskoga i srpskoga graanstva, odnosno Hrvatske seljake stranke i Samostalne demokratske stranke u Hrvatskoj, koja dolazi do izraaja u suradnji u stvaranju Banovine Hrvatske, s tim to srpsko graanstvo, a i hrvatsko nastoji artikulirati i svoje ekonomske interese (obnovljena djelatnost Privrednika).

Integralno jugoslavenstvo

e u toku kratkotrajne Drave Slovenaca, Hrvata 1 Srba koalicijski srpski politiari, sa Svetozarom Pribieviem na elu, koncentriraju politiku mo koja osjetno nadilazi njihov zbiljski utjecaj. S obzirom na svoj udio u proglaenju prvodecembarskoga akta 1918. godine, tj. u stvaranju Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, neprimjeren stvarnim odnosima snaga, bilo s hrvatske, bilo sa srpske strane, meu srpskim samostalcima openito prevladava uvjerenje, eksplicitno oblikovano u toku rata, npr. u Glasu Slovenaca, Hrvata i Srba, da stvaranje nove drave pretpostavlja i izlazak iz stranakih sistema kakvi u junoslavenskim zemljama opstoje do prvoga svjetskog rata. Nova drava, utemeljena u politikoj ideologiji narodnoga jedinstva, koju osim ostalih oblikuje i Svetozar Pribievi, jo davne 1897. u almanahu Narodna misao, pretpostavlja i stvaranje politike stranke koja e udovoljiti novim sociopolitikim potrebama. Pribieviu se u tom smislu koalicijska jezgra ini idealnim ishoditem u stvaranju takve nove stranke, kao njezina ne samo duhovna avangarda. Otuda, u osnovi, i Pribievieva nesklonost da se stranaki udruuje s radikalima Nikole Paia. tovie, Demokratska stranka, sastavljena od mnogo raznorodnijih elemenata iz raznih zemalja nove drave, Pribieviu i samostalcima vie odgovara kao nedovoljno oblikovani stranaki ambijent, u kojem Pribievievi sljedbenici neophodno moraju, prema njihovu miljenju, s obzirom na svoje politiko iskustvo i dravotvornu viziju imati premoan utjecaj. Zato na njih, osobito na Svetozara Pribievia, pada odij zbog naina neravnopravnog, iznuenog ujedinjenja, a potom i zbog represije besprimjernih razmjera poslije stvaranja Kraljevine SHS, i politike i nacionalne i privredne... Narodi, u tom smislu od poetka, novu dravu doivljavaju ne samo kao preteno eljenu, nego i kao iznuenu. Sutinu Pribievieva stava prema novoj stranakoj konstelaciji Ljubo Boban saima ovako: Pribievi se pritom rukovodio naelnim razlozima. Polazio je, naime, od procjene da radikali zastupaju ekskluzivno srpsko, velikosrpsko, hegemonistiko opredjeljeI NAROD (SRPSKI) I DOMOVINA (HRVATSKA): nje. Ukljuivanje preanskih Srba u taNikola Tesla

kvu orijentaciju znailo bi ojaavanje takvih tendencija, to bi, nadalje, vodilo produbljavanju srpsko-hrvatskih opreka, a to znai i oteavanju poloaja Srba u Hrvatskoj. Pribieviev cilj bio je, meutim, da radi na srpsko-hrvatskoj suradnji, a time i stvaranju povoljnijega poloaja Srba u Hrvatskoj. Uinak politike integralnoga jugoslavenstva u srpsko-hrvatskim odnosima vrlo se brzo pokazuje sasvim oprenim oekivanjima integralistike elite (Srba i Hrvata), a Svetozar Pribievi kao ministar unutranjih poslova postaje jedan od najomraenijih linosti u sve homogenijoj hrvatskoj politici, artikuliranoj u Hrvatskoj republikanskoj seljakoj stranci Stjepana Radia. U to su doba Pribieviev integralizam i centralizam iskljuiviji nego u srbijanskih demokrata, tako da se izvorno iz tih razloga Pribievievo krilo stranke izdvaja 1924. godine pod imenom Samostalne demokratske stranke. Ve ime nove stranke asocira na predratnu Srpsku samostalnu stranku, a stranaku bazu doista i ine preteno Srbi iz Hrvatske te manje brojna, ali izuzetno utjecajna hrvatska skupina, u kojoj prevaguju intelektualaci i privrednici integralisti. Stranaki program je program seljake demokracije, to je u to doba vrlo rairen fenomen u srednjoj i istonoj Evropi, kao pokuaj prevladavanja kapitalistiko-socijalisti kih opreka (u suvremenoj percepciji) iz perspektive zakanjele modernizacije: U stranakom programu dominiralo je nacionalno pitanje (integralno jugoslavenstvo). Druga dominantna kategorija stranakog programa bila je drava, najue povezana s nacionalnom odrednicom (integralnim jugoslavenstvom). Drava se imala pojavljivati u funkciji regulatora gospodarskih i drutvenih odnosa, pri emu je dosta prostora ostavljano za privatnu inicijativu. Kao ope naelo isticana je solidarnost socijalnih slojeva, koju je imala osigurati drava. Mo drave povezivala se s pojmom vlasnitva nad zemljom. Preko toga imala se ostvariti povezanost seljatva s dravom i njenom funkcijom, posebno u dravotvornom ostvarivanju integralno-jugoslavenske ideje. I otud dijelom panja samostalaca pitanju agrarne reforme, u emu su samostalci pokazivali vie inicijative i liberalizma nego druge graanske grupacije. Kao ope naelo drutvenog sustava isticana je politika i gospodarska demokracija. Ukratko, u programu samostalaca bilo je za svakoga poneto. (Ljubo Boban) Ipak, s takvim programom samostalci nisu izdrali s radikalima u vladi due od godinu dana (1925.), kao to ni haesesovci ne izdravaju znatno due, nakon to Stjepan Radi prihvaa Vidovdanski ustav (1925.-1927). Vano je istai da od 1925. do 1939. Samostalna demokratska stranka, kao nesumnjivo vodea stranka Srba u Hrvatskoj, ne izlazi iz opozicije, a i tada se vraa na vlast kao koalicijski partner Hrvatske seljake stranke u Seljako-demokratskoj koaliciji, na osnovi sporazuma Cvetkovi-Maek. Previanje te injenice u svim njezinim implikacijama, inae uestalo u suvremenoj historiografiji, u biti iskljuuje mogunost razumijevanja svih politikih orijentacija Srba u Hrvatskoj u potonjem razdoblju do 1941. godine. Naavi se zajedno u opoziciji 1927. godine, kao najutjecajnije stranke u hrvatskome politikom prostoru, i Hrvatska seljaka stranka i Samostalna demokratska stranka reinterpretiraju itavo svoje stranako iskustvo od 1918. godine, svatko sa svojih stajalita, i 1927. stvaraju Seljaku demokratsku koaliciju. Iako je izvorno zamiljena kao iroki antiradikalski stranaki savez, oblikovana je kao izraz premonoga politikog interesa Hrvata i Srba iz Hrvatske. Dakako, u to doba stranke su programski podaleko jedna od druge i formalno ih povezuje stav o pravinom provoenju u ivot Vidovdanskog ustava, u opoziciji politici Dvora i radikala, ali e i jednima i drugima brzo postati jasno da su korijeni sporazuma dublji, i Seljako-demokratska koalicija, s neprestanim programskim i politikim pomicanjima izdrava itavo potonje razdoblje. Ubojstvo Stjepana Radia i drugih stranakih voa, s atentatom u Skuptini (20. lipnja 1928.), brzo su i veliko iskuenje Koalicije, koje ona s uspjehom prevladava. tovie, u trenutku proglaenja kraljeve diktature (6. sijenja 1929.), za razliku od Vladka Maeka koji bar trenutano ima iluzija o kraljevim namjerama, Svetozar Pribievi nema nikakvih iluzija.

POSLJEDNJA PORUKA SVETOZARA PRIBIEVIA

Ovu je poruku Glavnom odboru SDS i svim pristaama Svetozar Pribievi, predsjednik SDS i Seljako-demokratske koalicije, diktirao na samrtnikoj postelji svojim drugovima i prijateljima dr. Sranu Budisavljeviu, dr. Hinku Krizmanu i Veeslavu Vilderu
Mi smo uestvovali u stvaranju dananje nae drave ne samo iz razloga etnike srodnosti Srba, Hrvata i Slovenaca nego i zbog principa ivota, koji je njima zajednikim naseljima i zajednikim istorijskim djelovanjem nametnuo zajedniku budunost. Nijedna od te tri jedinice nije mogla poslije velikoga svjetskoga rata osnovati svoj samostalni ivot ve obzirom na injenicu to na svom zapadnom boku ima 40 miliona Talijana, a na svojoj sjevernoj granici oko 80 miliona Nijemaca. Nije se moglo dakle operisati sa primjerima, da su Danska, vajcarska, Norveka samostalne male dravice sa po 2 miliona stanovnika, jer nikad nitko u istorijr na teritorij i protiv nacionalne samostalnosti tih drava nije poduzimao ni smiljao kakove napade niti je imao ciljeve da ih podvrgne svojoj vlasti. Mi ivimo u jednom specialno izloenom poloaju, jer dok jedan susjed svojata Dadransko more i Dalmaciju dotle drugi upire najprije svoje politike a zatim e upirati i svoje zavojevake ciljeve prema vardarskoj dolini i Solunu. Ona najprimitivnija odbrana, koja se mogla konstituirati za ouvanje naeg nacionalnog bia, bila je u formaciji nae dananje drave, za koju smo se mi tolikom vjerom i fanatizmom izlagali. A da je ta politika bila dobra i odgovarala zajednikim interesima najbolje dokazuje injenica, da je i sam predsjednik i voa hrvatskog naroda, pok. moj drug i prijatelj Stjepan Radi usvojio bazu te politike protokolom od 10. novembra 1927. i najiskrenije i najodanije radio na realiziranju principa toga protokola. Meutim dogaaji u Narod. Skuptini 20. juna 1928, kojima je pao rtvom izmeu ostalih i moj nezaboravni drug Stjepan Radi, presjekli su u klici svaku mogunost da se ova politika vie nastavi i zato smo odmah svi zajedno a meu nama i svi nai kasniji odmetnici napustili Beograd, proglasili bojkot te Skuptine i najzad u Zagrebu jednoglasno sa svima lanovima Hrvatske seljake stranke 1. augusta 1928. u hrvatskoj sabornici proglasili zakljuke, koji trae nezavisnost narodno-politikih i istorijsko kulturnih individualnosti u naoj dravi. Poto smo mi uvijek bili pristalice ideje, da se dravopravni sistemi imadu prilagoavati narodnim potrebama i ivotu a ne da bude obratno da se narod rtvuje dravopravnim eksperimentima i najzad nepominim doktrinama to smo mi onom iskrenou i odlunou, kojom smo se borili za unitaristiko dravno ureenje, vjerni svojim obavezama preuzetim 1. augusta 1928. preduzeli u zajednici sa Hrvatskom seljakom strankom kao SeIjako-demokratska koalicija nove, velike borbe za zadovoljenje hrvatskih zahtjeva, koji su ujedno i srpski, za preureenje drave na novim osnovama. Nae je vjerovanje uvijek bilo, da naa drava nema budunosti ako hrvatski narod nije u njoj jednaki i ravnopravni konstitutivni faktor kao to je i srpski, drugim rijeima: ako ta drava nije nastala voljom hrvatskog naroda, koji je pozvan da odluuje o svojoj sudbini. A to je vjerovanje pojaano danas kod nas zbog velikih, u svojim dimenzijama grandioznih meunarodnih dogaaja koje naa drava ne moe doekati sa samopouzdanjem i vjerom u pobjedu, ako cio hrvatski narod zbog nezadovoljenja svojih zahtjeva ne smatra dravu svojom i ne prigrli je svim arom i ljubavi. Ova naa nova politika u skladu je sa naim dosadanjim osnovnim pogledima o zajednikoj pripadnosti Srba, Hrvata i Slovenaca, koji su stalni, nepomini i besmrtni. Ne samo da mi stojimo nepomino na liniji te pripadnosti, jer se radi samo o formi u kojoj e se ona izraziti, nego mi traimo da se ta naa zajednica proiri i na Bugare kako bi se ona time nadopunila i u budunosti usavrila a ime ujedno pruamo najuvjerljiviji dokaz, da smo za poveanje nae dravne zajednice a ne za nekakvo njeno kljatrenje ili smanjivanje. To je politika poteza, koju su u svom srcu nosili i pred narodom zastupali prvi nai ljudi na Slavenskom jugu kao Stjepan Radi, Aleksandar Stamboliski, Svetozar Mileti, 3ovan Skerli i toliki drugi. Ovi moji pogledi izviru iz opeg pogleda na svijet, koji se zove demokratski. Kada je rije o demokraciji onda se mora naglasiti, da je ona dosada najbolja i najsavrenija forma za vladanje. Postoje samo dva principa: ili princip sile u vidu jednog diktatora ili od naroda izabrani ljudi snabdjeveni njegovim povjerenjem, koji upravljaju narodom dok to povjerenje uivaju. Poto su - kako istorija dokazuje - svi ti predstavnici sile doivjeli krah u svojim misijama, to za razumno ovjeanstvo, koje se rukovodi razumom kao vrhovnim principom rada i stvaranja, ne preostaje drugi sistem vladanja osim demokratski.

DEMOKRACIJA IZNAD SVEGA I ZA SVE: Faksimil dijela posljednje Pribievieve poruke

Ali treba uzeti u obzir i to da su najkulturniji narodi na svijetu, gdje su mitovi i legende o diktatorima nemogue kao to su Amerike sjedinjene drave, Engleska, Francuska, Belgija, Holandija, vajcarska, Danska, vedska i Norveka kao svoju formu vladavine izabrali najsavreniji oblik, koje je savremeno ljudstvo do sad konstruiralo. A to je naroito zanimljivo: te demokracije nisu vezane na dravni oblik vladanja, jer ba one od njih, koje su demokratske institucije razvile u ekstremnost, po svom su dravnom obliku monarhije. Mnogo se govori o neuspjesima demokracije, koji postoje kao to postoje i u svakom ljudskom radu i nastojanju, ali treba uzeti u obzir, da demokracija jedva to je stara kakvih 140 godina, a da su vijekovima prije nje vladale diktature. Svi velianstveni uspjesi ljudskog rada u nauci, tehnici, literaturi itd. imadu se zahvaliti samo demokraciji, koja ih je razumjela, prigrlila a i trebala, jer ti uspjesi izuzevi moderna tehnika sredstva za ubijanje ljudi, diktatorima nisu potrebni nego ih naprotiv smetaju. Meutim treba naglasiti, da ono to se kod nas prikazuje kao demokracija, nije demokracija. Demokracija vlada u jednom narodu onda kad taj narod sam svojom voljom i svojim suverenitetom odluuje o svojoj sudbini, na to je poloila veliku vanost u najtee doba diktatorskog reima kod nas poznata zagrebaka rezolucija od 7. novembra 1932. u svojoj prvoj taci. U nas se dodue mnogo govori o t. zv. autoritativnoj demokraciji. Ali ni autoritativna demokracija nije nita drugo nego kad tijelo izabrano od naroda slobodnom voljom izglasa vladi za izvjesna pitanja ovlatenja, ime hoe da: 1) ubrza dravne poslove, 2) da podigne pred inostranstvom ugled vlade, koju je sam narod odredio. Kad se mi sjetimo raznih izjava vlada pod Milanom Obrenoviem ili pod Kolomanom Tisom ili pod Khuen-

Hedervarijem onda emo tu nai punu slinost ako ne kopiju izjava, koje danas sluamo. Tu se nalaze izrazi i preporuke, da narod jo nije zreo za punu vlast, da se narodu samo u dozama mora davati sloboda, da su najvea narodna nesrea stranke, a da se ljudi na elu vlada nazivaju providencijalnim i na neki nain narodnim staraocima, da e se postepeno uvesti ustanove, koje opozicija eli ali koje zbilja nikada nisu bile uvedene dok su ti reimi trajali. Ovdje se postavlja pitanje tutora ili skrbnika nad narodom a ne vodi se rauna o tome, da niko sam - kao to je rekao engleski predsjednik Baldvin nije dovoljno zreo, da odluuje o zrelosti naroda. Kod nas se sada postavlja pitanje: hoemo li imati pravu demokraciju, onakvu kakvu nalazimo u najliberalnijim evropskim monarhijama ili emo imati lanu demokraciju kakvu nalazimo u nekim susjednim dravama (Maarska, Austrija itd) ili emo postati ili bolje ostati jo neko vrijeme rtve pojedinih diktatora, pojedinih aspiranata na diktatorska mjesta, od kojih nijedan do sad: nije pokazao da zna nauku i vjetinu vladanja. Demokracija, koja potie iz saznanja, da su svi ljudi jednaki, da svaki ovjek ima neotuiva prirodna prava i da je u tome pranorma pravnog poretka, odgovoriti e najbolje svojoj zadai, kad sve svoje uredbe i institucije izgradi na toj osnovi. Istina je, da je demokracija vlada veine, da za nju treba najvii sistem ljudskog obrazovanja ali s druge strane nije demokratski poredak tamo, gdje veina bilo nasilnim izborima bilo na koji drugi nain iskljuuje manjinu iz svake saradnje, jer demokracija mora manjinu tretirati uvijek tako, kao da e ona sutra postati veina. Mi se moramo obrazovati za takav princip demokracije gdje e veina vladati ali pod strogom kontrolom manjine, koja ima svoja zajamena prava, koja joj se ne mogu oduzeti nikakvim nasilnim aktom. Drugim rijeima: prava manjine moraju biti u Ustavu jednako osigurana kao prava veine, jer samo tako emo dobiti onu harmoniju demokracije, koja e biti savrenstvo ljudskog poretka. Naravno da je demokracija dosad ivila u velikoj zabludi, da ona moe biti izolirana od drugih demokracija i da se je ne tie njihova sudbina. Mnogi najugledniji demokrati pojedinih zemalja izjavljivali su, da ih se ne tie kakav je reim u drugoj zemlji ali ti moji prijatelji bili bi danas sretni, da se uzdri zakonita narodna vlada panije protiv generalskih rebela, jer znadu da opstanak te vlade znai prijateljstvo sa Francuskom dok pobjeda generalskih rebela znai prijateljstvo sa Njemakom i zatvaranje sredozemnog rata Francuskoj. Solidarnost demokratskih reima sve vie jaa naroito pod utjecajem totalitarnih faistikih pokreta i sistema, koji se nesumnjivo meusobno pomau i rade slono na istrebljivanju demokracije. Danas se svjetska (politika) pozornica ne moe promatrati istim oima, kojim se promatrala prije tri godine, i na mali narod, koji je u smrtnoj opasnosti, jer je zauzeo zemlje, za koje se otimaju najsilniji narodi svijeta, mora dobro otvoriti oi, gdje e i uz koji e splet interesa vezati svoju sudbinu. A moje je miljenje, da sve to smo dobili u istoriji svijeta da smo dobili vjerujui u demokraciju i sluei njoj i da e naroito danas nai interesi biti najjae zatieni, ako se iskreno naslonimo na one sile, koje predstavljaju svjetsku demokraciju a u isti mah i svjetsku kulturu. Dok je Drutvo Naroda zasnovano po koncepciji velikog Amerikanca Vudro Vilsona funkcioniralo u punom zamahu, svaka je drava bila sigurna za svoj opstanak. Meutim danas moramo nastojati, da i savezima sa demokratskim zemljama i iskrenom svojom saradnjom na povratku prestia Drutva Naroda osiguramo simpatije velikog kulturnog ovjeanstva za nau stvar predstavljajui mu se kao miroljubiv narod, koji eli da bude jedan od stupova mira i civilizacije u Srednjoj Evropi i na Balkanu a u isto vrijeme kao narod, koji je spreman da se rtvuje u odbrani svoje slobode.

Ali se naroito ne bi smjelo zaboraviti kod nas, da je ve sama ideja demokracije sa svojim uredbama izvjesna garancija moda jo najsolidnija - za miran i slobodan razvoj sviju lanova nae dravne zajednice naravno sa predpostavkom da bi demokratska svijest postala vrhovni princip naeg politikog ivljenja. Tu je tezu potvrdio i savremeni istorijski razvoj, jer su njemake narodne i politike individualnosti ivile i slobodno se razvijale u njemakoj demokraciji dok ih je dolazak jednog diktatora brisao jednim potezom pera. S druge strane u paniji postojala je katalonska autonomija pod prvom demokratskom vladom dok je dolazak reakcije na vladu odmah zbrisao tu autonomiju. Dakle pitanje kako da se osiguraju dravopravne slobode od poteza diktatora nije tako teko rijeiti. Neka demokracija digne glavu, neka demokratska svijest zavlada u naem narodu, koji u tradiciji svoga seljakog ivota ima za to osnove i podstreka i najzad neka se sve demokratske snage u zemlji bez obzira na stranke i stranice ujedine u jednom velikom naporu da demokracija zavlada u naoj zemlji i onda e uslovi za rijeenje velikih narodnih pitanja od kojih zavisi na opstanak, biti prilino osigurani. Govorei o demokraciji treba podvui i to, da ona za nas ne moe biti samo politika i socijalna nego mora biti i ekonomska, jer bez osiguranja osnovnih potreba materijalne egsistencije nema dostojnog ivota ni pojedinca ovjeka a ni politikog i kulturnog napretka zajednice. Mi nismo nikada bili niti emo biti kapitalistika stranka nego smo i dosada kao to emo i od sada u pojaanoj mjeri braniti i unapreivati interese sela i rada kao pravi zastupnici nae seljake demokracije. Interese sela i rada smatramo osnovnim interesom i preduslovom svega narodnog ivota, kojima se svaki drugi interes ima podrediti. Nae je selo danas tako osiromaeno, izrabljeno i prezadueno da to ugroava ivot cijelog naroda i cijele drave i zato prva naa i najvea briga mora biti, da se ivot i privreda seljakova oslobodi i zatiti od svakog izrabljivanja i podreenosti. Na ekonomski poredak mora biti tako ureen, da na seljak, koji je glavna snaga drave, ima osiguran svoj dom i zaradu potrebnu za dostojan ivot seljake porodice. A sada nekoliko rijei, moji dragi prijatelji, za Vaa srca, o kojima znam da prijateljski kucaju za mene. Vi znate najbolje, da sam ja proivio mueniki ivot naroito u progonstvu i da nikada ni ja ni moji prijatelji, koji predstavljaju staru gardu srpsko-hrvatske koalicije, koja se uvijek bila a nikad se nije predavala i koji smo uvijek u najteim danima borbe izdrali do kraja nikada nismo nita radili za sebe i za ma kakve sebine ciljeve. Ali meu starim prijateljima imam ja da pozaravim i nove, koji su me iznenadili svojom hrabrou u borbama, o kojima nikad nismo ni sanjali da e biti tako teke i nesnosne, o kojima nikad nismo sanjali da e se u njima lomiti egsistencije ne pojedinaca nego i itavih porodica i da e im glavni cilj biti unitenje karakternosti u naem politikom ivotu, koje je najdragocjenije dobro naslijeeno od predaka. 3a vam naroito moram zahvaliti to ste razumjeli i novu misao nae politike, koja je jednako upravljena u interesu dravne zajednice a to je: jednakost srpstva i hrvatstva u organizaciji nae drave, to ste shvatili, da ta drava moe postojati samo sa Hrvatima kao to su to u poetku i svi njeni osnivai mislili. Zato vam ja preporuujem vjernost savezu sa Hrvatskom seljakom strankom, koji smo u obliku Seljako-demokratske koalicije sklopili pok. Stjepan Radi i ja i koji je moj prijatelj dr. Vladko Maek vjerno nastavio. Osim toga vam preporuujem rad na uvrenju Udruene opozicije, jer samo ujedinjenjem snaga cijele demokracije u zemlji, moemo izvojevati demokratski reim i sve one slobode i dravno preureenje, koje on sobom donosi. U Pragu, Sanatorij Podoli dana 6. septembra 1936. g. Svetozar Pribievi v. r.

Sve dalje od monarhije

voenje kraljeve diktature 1929. duboko potresa i Samostalnu demokratsku stranku, koju postupno naputa dio integralista Srba i Hrvata, to ubrzanije to se Svetozar Pribievi nepovratnije udaljava od naela na kojima stranka izvorno i nastaje. Pribievi je konfiniran sredinom 1929. godine, a 1931., pod razliitim unutranjim i vanjskim pritiscima, puten iz zemlje i posljednje godine ivota, do smrti 1936., provodi u Parizu i Pragu. Vrlo brzo udaljava se ne samo od centralizma, nego i od integralizma, ve 1931/32. izjanjava se za republikanizam, u svojoj stranci i Seljako-demokratskoj koaliciji ustrajno zagovara demokratsko rjeenje dravnog i nacionalnog pitanja, k tome je dosljedno antifaistiki opredjeljen, otvoren prema politici Narodnog fronta, a svoju stranku sve vie shvaa u socijalnodemokratskom smislu. (Miroslav Krlea, naprimjer, odlazi u Prag pregovarati s njime ne samo u ime CK KPJ i velika je teta to poslije ne rekonstruira svoje dijaloge s njim, nakon to biljeke unitava 1941. godine, iekujui ustako hapenje.)

Zagrebake punktacije
Evolucija Svetozara Pribievia, drastinija nego u bilo koga drugog u Seljako-demokratskoj koaliciji, razliito se tumai, ali je injenica da on s jedne strane gubi dio stare elite, pa i birake baze, ali s druge strane dobiva novu, osvjeenu podrku, prije svega meu Srbima u Hrvatskoj, ali i Bosni i Hercegovini, Srbiji, Crnoj Gori. U lipnju 1932. godine vodstvo samostalaca prihvaa naelo federativnoga ureenja Jugoslavije, a u studenome Koalicija usvaja Zagrebake punktacije, s dosljednije izvedenim naelima o drutvenom i dravnom ureenju, koja, dodue, HSS i SDS ne interpretiraju jednako, ali ne i toliko razliito da bi suradnja dola u pitanje. Dapae. U rukovoenju strankom Svetozara nasljeuje brat Adam, jo dosljedniji seljaki demokrat. U to doba narodnofrontovskoga antifaizma, prema kojem je velik dio Samostalne demokratske stranke otvoren, nije teko kroz stranaku hijerarhiju progurati ideju Ognjena Prie o stvaranju drutva za kulturno i ekonomsko unapreenje srpskog sela, kojem Adam Pribievi daje i ime Seljako kolo i pie statut na izrazito demokratskim naelima. Drutvo se utemeljuje u jesen 1936. godine, u Zagrebu, i vrlo se brzo iri ne samo Hrvatskom nego i izvan nje: Prema Pravilima svrha je drutvu da unapreuje umnu, moralnu i materijalnu stranu ivota na selu. Krajnja mu je svrha da se selo osposobi kako bi svoje poslove umjelo da vodi samo, u interesu svom i u interesu cijelog drutva(Nikola Rapaji) S tim u vezi, pokrenuto je vie kulturnih i privrednih inicijativa, a Seljako kolo, uz iroke ovlasti mjesnih ogranaka, stvara i vertikalnu strukturu u banovinskim i zemaljskim razmjerima, koja godinje djeluje kao pravi parlament. Drutvo ima i svoje glasilo, ve tradicionalno Seljako kolo (batinika Srpskog kola do 1932.), a uveliko ga podrava i samostalska Nova rije, koja

je u to doba, sve do pakta Ribbentrop-Molotov, uveliko otvorena i Komunistikoj partiji Hrvatske, vie nego bilo koje drugo graansko glasilo u Hrvatskoj. Meutim, vrlo brzu disperziju Seljakoga kola nemogue je razumjeti bez udjela DEMOSA, samostalnog akademskog kluba seljake demokracije na Zagrebakom sveuilitu, koji je tih godina pod premonim utjecajem ljeviara, preciznije komunista, preteno studenata Srba iz Hrvatske. Njihovim posredovanjem mnotvo intelektualaca, neovisno o narodnosti, ide srpskim selima s razliitim inicijativama praktine naravi, ali i s narodnofrontovskim antifaizmom. Kako u DEMOSU djeluju i Studentski socioloki klub, Studentska sekcija enskog pokreta, Akademski filozofski klub itd., s razmjerno brojnim lanstvom, da bi se to je mogue vie proirio spektar djetovanja u Seljakom kolu, stvara se i Akademski ogranak Seljakoga kola te enska sekcija, koju takoer vrlo poduzetno vode studentice-komunistkinje, stalno djelujui u seoskim ambijentima (pokrenuvi i enski list). Poslije osnutka Komunistike partije Hrvatske 1937. godine, prema jednoj izjavi Jefte aia, posebna komisija stranakoga vodstva usmjerava i vodi srpsku politiku. U samo nekoliko godina, do proljea 1941., osim razmjerno malobrojnijih Srba radnika i intelektualaca, u Komunistiku partiju Hrvatske ulaze i brojni Srbi seljaci. Neke kotarske organizacije, kao to je glinska, u travnju 1941. doseu 244 lana u trideset elija, najveim dijelom Srba seljaka. Prema Duri Zatezalu, u isto doba Kordun, Banija i Lika imaju 1114 komunista obje narodnosti, to je izmeu treine i etvrtine ukupnoga lanstva u Hrvatskoj. Takva agrarnog komunizma ima i u nekim izrazito hrvatskim ambijentima, poput Makarske i Sinja, i u svakom je sluaju bitan za razumijevanje fenomena ustanka u Hrvatskoj 1941. godine. Samostalsko-komunistika koegzistencija, koja je uvijek preutne naravi, traje do potpisivanja pakta izmeu Sovjetskoga Saveza i Njemake, koji Samostalna demokratska stranka estoko osuuje, po cijenu ne malih potresa u

KRITIARI SPORAZUMA CVETK0V1C-MACEK

Kritike koje se ine sporazumu treba podeliti na dobronamerne i zlonamerne. Dobronamerne su one, koje bi htele da uvrste sporazum, a zlonamerne su one, koje bi htele da ostane sve po starom i da od sporazuma ne bude nita. To su oni isti ljudi koji su iveli od srpsko-hrvatskoga razdora, koji su vrili silu i pljaku i koji su sijali mrnju meu neupuene seljake mase. Oni danas nemaju petlje da otvoreno istupe protiv sporazuma, jer svako pametan zna da je bolje sporazumeti se, nego iveti u svai i mrnji. No oni se danas obaraju na narodni sporazum na drugi nain. I oni su toboe za sporazum, ali treba saekati, treba pripremiti, treba videti, treba sve dobro razmisliti, kao da nismo 20 godina dosta ekali, gledali, pripremali i razmiljali. Oni su opet zabrinuti za srpstvo, jer oni su uvek zabrinuti za srpstvo kad postoji opasnost za njihove kese i interese, kad ih teraju od korita iz kojega su oni tako slatko srkali. Konano ti ljudi koji su sluili reimima diktature, koji su vrili silu i korupciju i zato sijali mrnju i razdor izmeu Srba i Hrvata hoe da iz banovine Hrvatske izdvoje srpsku oblast t. zv. Krajinu. Sporazum ne znai delenje drave, nego njeno uvrenje i jaanje, pa zato nema smisla izdvajanje srpske Krajine iz Hrvatske. Kad bi se iz banovine Hrvatske izdvajala srpska oblast to ne bi bilo vie sporazumno ustanovljenje granica izmeu Hrvatske i ostale zemlje, nego bi bilo cepanje. Srpska oblast, po elji tih ljudi sizala bi ak do Karlovca (to je vrlo blizo slovenske granice), pa bi Hrvatska imala samo uski pojas, koji bi je spajao sa Dalmacijom. To bi bio sasvim nebratski postupak i Hrvatska bi se rae otcepila od takove drave. Drugo, Krajina ne bi bila nikakva geografska ni ekonomska jedinica sposobna za ivot, nego bi obuhvatala mahom siromane i skoro pasivne krajeve, osim ako ne bi toj Krajini pripojili i sam Zagreb. Tree, kad bi se tako postupilo onda bi Srbi postigli sve i obuhvatili u svojim granicama velike hrvatske manjine, a u Hrvatskoj ne bi ni bilo Srba. etvrto, to znai da bi Srbi krojili onako kako hoe, ne pitajui Hrvate, a to ne samo to nije poteno nego nije ni mogue. Naposletku, Srbi u banovini Hrvatskoj ne trebaju se smatrati ugroenim. Njih ima neto ispod 1,000.000, a ima i Hrvata izvan banovine Hrvatske preko pola milijuna. Ti Srbi vekovima su iveli zajedno sa Hrvatima i ouvali se, to je sposoban i ilav element, koji je sposoban da se bori i da stvara. Kad bi taj element, po nesrei, doao u poloaj da brani svoju narodnost on bi tu borbu junaki izdrao.

(Rade Pribievi, trinja 1940.(?))

Pregled politikih prilika, Pe-

LOMOVI MEU SRBIMA U HRVATSKO]: Vladko Maek i Dragia Cvetkovic, potpisnici sporazuma na kojem se temeljila Banovina Hrvatska

GLASILO SRPSKOGA SELJAKOGA POKRETA: Srpsko kolo (1904.)

VIDOVDANSKE TRADICIJE: Na dan praznika narodnog prosvecivanja

stranci. U osudama prednjai Adam Pribievi, koji je trajno skeptian prema komunistima i zbog svoga shvaanja demokracije i vjerojatno jo vie zbog sovjetske poljoprivredne politike, koja ga ispunjava stravom. Rasputeno je vie ogranaka Seljakoga kola pod suvie oitim komunistikim uplivom, a rasputen je i Akademski ogranak u Zagrebu.

etnitvo u Hrvatskoj
Od stvaranja Kraljevine SHS/Jugoslavije meu Srbima u Hrvatskoj djeluje i Radikalna, kao i neke druge srpske stranke. U razdoblju prije proglaenja diktature radikali nikada nisu toliko utjecajni kao demokrati/samostalni demokrati u cjelini srpskoga birakog tijela u hrvatskom prostoru, ali je njihov utjecaj nedvojbeno premoan, k tome manje-vie kontinuiran, meu Srbima sjeverne Dalmacije, dijelova Like, Slavonije, a uspijevaju okupljati i dijelove, mahom konzervativnijega srpskoga graanstva. Te se skupine uvelike sele poslije 1929. u stranke koje stvaraju vlasti (JNS, JRZ itd.), ali i meu tim skupinama ima znatnijih razlika, to osobito dolazi do izraaja u odnosu prema sporazumu CvetkoviMaek. U nekima od navedenih podruja u toku tridesetih godina uoljiva su nastojanja protivnika srpsko-hrvatskoga sporazumijevanja u dravnom establishmentu da se to je mogue vie razvije etnitvo u Hrvatskoj, ne samo meu Srbima, usporedno s militarizacijom stranakih odnosa u Jugoslaviji openito. Sredinom tridesetih godina etnitvo je aktivno u veini opinskih sredita u krajevima s jaim koncentracijama srpskoga stanovnitva. Postupno ga nestaje zbog jakoga otpora Samostalne demokratske stranke, kao i Hrvatske seljake stranke u njezinim pregovorima s vlastima, iako etnitvo svoju djelatnost (dijelom) opravdava i aktivnostima Seljake i Graanske zatite.

Trae Srpsku krajinu

Najvei lomovi zbivaju se u srpskoj graanskoj politici u Hrvatskoj u vezi sa sporazumom o stvaranju Banovine Hrvatske 1939. godine. Iako su samostalci izrazito sekundaran inilac u sporazumijevanju, nedvojbeno je da oni sporazum podravaju. tovie, njima je stalo da se granice Banovine to je mogue vie pomaknu prema Bosanskoj krajini, prije svega zato da bi u Banovini bilo to je mogue vie Srba, moguih stranakih pristaa (iako stranka kontinuirano ima stanovit utjecaj u tom prostoru), kao jednoga od vanih jamstava jugoslavenskoga rjeenja pitanja srpsko-hrvatskih odnosa. Drugi srpski graanski inioci, manje ili vie otvoreno, na razliite su naine protivni sporazumu, smatrajui da se njime umjesto hrvatskoga otvara srpsko nacionalno pitanje. S tim u vezi, u razliitim politikim artikulacijama, ukljuivi i onu Srpskoga kulturnog kluba, istie se parola Srbi na okup! i trai, osim ostaloga, stvaranje nove politike jedinice, Srpske krajine, sastavljene od dijelova Hrvatske i Bosanske krajine. Kako itav taj pokret nailazi na jaku opoziciju, prije svega Samostalne demokratske stranke, o hrvatskim iniocima da ne govorimo, a ne dobiva neophodnu oficijelnu podrku, ostaje bez izravnih uinaka. Stvaranjem Banovine Hrvatske, Samostalna demokratska stranka iri svoj utjecaj i meu dijelom pristaa drugih srpskih stranaka, uveliko participira u novoj strukturi vlasti, ali poslije obrauna s vlastitom ljevicom, potpuno nespremno doekuje poetak drugoga svjetskog rata u Jugoslaviji. Poslije proglaenja Nezavisne Drave Hrvatske, njezine su pristae izloene ustakom teroru jednako kao i svi ostali Srbi u njezinim granicama.

Pakao ratnih iskustava

azdoblje od 1941. do 1945. najtraginije je u povijesti srpskoga naroda u Hrvatskoj. Istodobno, ono je jedno od rijetkih razdoblja u povijesti bilo kojega naroda kada se povijesni tragizam pretvara u izvorite povijesnoga optimizma. Iako Hrvati i Srbi u Hrvatskoj na vrlo razliite naine ulaze u 1941. godinu, preciznije u kapitulaciju Kraljevine Jugoslavije i stvaranje Nezavisne Drave Hrvatske, poslije itava iskustva od 1918. do 1941. godine, izvjesno je da je u oba nacionalna kolektiviteta antifaizam duboko ukorijenjen (u svakom na specifian nain!) i da praktinopolitiki postoji stranka, Komunistika partija Hrvatske/Jugoslavije, koja u svom lanstvu ima i Hrvate i Srbe u Hrvatskoj i koja u 1941. godinu ulazi sa svijeu o neizbjenosti oruanoga obrauna s faizmom, domaim i stranim, s komunistikom vizijom nacionalnoga i socijalnoga osloboenja. Na kraju toga razdoblja, 1945. godine, premda prividno jedinstveniji nego ikada, Hrvati i Srbi u Hrvatskoj, osobito oni njihovi dijelovi koji su integrirani u iskustvu narodnooslobodilakoga pokreta, u Komunistikoj partiji Hrvatske/Jugoslavije, u sistemu narodne vlasti u Demokratskoj Federalnoj Hrvatskoj i Demokratskoj Federalnoj Jugoslaviji, batine u svome povijesnom optimizmu ne samo itav inferno ratnih iskustava, sve kontroverze, iskazane i neiskazane, koje takvo iskustvo podrazumijeva, nego i sva optereenja prividno neponovljive prolosti prije 1941. godine.

Sve dovedeno u pitanje

Unato obilju objavljenih izvora i literature o razdoblju od 1941. do 1945. u Hrvatskoj i Jugoslaviji, o nacionalnim odnosima u Hrvatskoj u tome razdoblju, o Srbima ili Hrvatima pojedinano za toga razdoblja, u mnogim vidovima jo je vrlo teko, gotovo nemogue govoriti jer su brojni povijesni izvori s tim u vezi, ak i kada su dostupni, znanstveno jo teko iskoristivi. Otuda je posljednjih godina u suvremenoj historiografiji, dakle i prije viestranakih izbora u Hrvatskoj, manje-vie sve u vezi sa zbivanjima od 1941. do 1945. dovedeno u pitanje, a o stanju poslije izbora izlino je bilo to napominjati jer smo svi njegovi svjedoci. Sve su to dokazi o tome koliko je povijest razdoblja od 1941. do 1945. u nas, neovisno o svemu onome to e historiografski ostati trajnija batina (a toga ipak nije malo), ideologizirana i instrumentalizirana u dugom vremenskom razdoblju i koliko to vie ne bi smjela biti u budunosti... U svojoj brouri Pogledi na stanje u Jugoslaviji i njezinu budunost, objavljenoj u Parizu 1932. godine, Svetozar Pribievi pie: Moram najotrije igosati politiku, koja se iz Beograda vodi prema Hrvatima. O Srbima izvan Srbije ne u u ovom asu mnogo i potanje da govorim, inim samo konstataciju, da su oni danas graani ne drugoga, nego desetoga reda. Do poetka rata, opozicija sistemu toliko je impregnirala svijest velikoga dijela Srba u Hrvatskoj, da se, naprimjer, u nekim glinskim srpskim selima na prelima nije smjelo pjevati pjesme s rojalistikim refrenima zbog veinskoga raspoloenja, prije svega omladine.

Dakle, nai se poslije itava takva opozicijskoga iskustva, koje neprekidno traje od 1925. godine, k tome od 1927. godine u savezu s Hrvatskom seljakom strankom, izvan zakona, s proglaenjem Nezavisne Drave Hrvatske, in corpore, povijesno je iznimna situacija. Ve u prvom svjetskom ratu Srbi u Hrvatskoj iskuavaju to znai zabrana ili represija zbog nacionalnoga imena, jezika, pisma, crkve itd., ali je sve to se tada dogaa u biti benigno prema ustakoj politici konanog rjeenja srpskog pitanja u Hrvatskoj. Psiholoki ok koji takva politika izaziva, kao povijesni presedan, omoguuje ustaama da u toku proljea, ljeta i jeseni 1941. godine izvedu znatan dio svoga programa u vezi sa Srbima u Hrvatskoj, doista brojnim egzekucijama i pokoljima, u mnotvu sluajeva bez ikakva otpora rtava. Poslije poetka ustanka, u ljeto 1941. godine, koji do proljea 1942. obuhvaa praktino sve hrvatske krajeve naseljene srpskim stanovnitvom, genocidna politika prema Srbima postupno se premjeta u logore, zatvore, itd. Sasvim je izvjesno da bez antifaistike politike i narodnooslobodilakoga programa Komunistike partije Hrvatske i narodnooslobodilakoga pokreta Hrvatske, kao dijelova komunistikoga i narodnooslobodilakoga pokreta Jugoslavije, udari ustakoga i etnikoga terora, koji vrlo brzo postaje usporedan s prvim i jednako bestijalan (iako nije dravni), a i terora ostalih provenijencija, ne bi ostavili prostora za bilo kakav suivot, i to ne samo u granicama Jugoslavije, makar za etrdesetak godina, nego ni unutar granica bilo kojega mijeanoga prostora.

Socijalna patologija meunacionalnih odnosa

U bilo kakvoj humanistikoj tradiciji, sasvim izvjesno, nijedan se teror i nigdje ne moe povijesno opravdavati (a historijska znanost ima smisla samo u humanistikom obzorju), ali je takoer sasvim izvjesno da socijalna patologija nacionalnih odnosa u Kraljevini SHS/Jugoslaviji dosie uoi rata razinu na kojoj je takvo neto povijesno mogue, potpuno neovisno o tome tko prvi poinje. Istraivaki je sasvim otvoreno pitanje je li autoritarnost narodnooslobodilakoga pokreta, a i nesumnjivi fenomeni revolucionarnoga terora (koji se ee iskazuju unutar pokreta nego izvan njega) imaju i sami svoga udjela u estini ratnih obrauna, u kojima je doista vrlo teko traiti ljudski nevine.

BRATSTVO HRVATSKOG I SRPSKOG NARODA

Iz Proglasa Prvoga zasjedanja ZAVNOH-a Narodima Hrvatske od 14. lipnja 1943. godine: Srbi u Hrvatskoj Od prvih dana dolaska faistikih okupatora i njihovih ustakih plaenika, vi ste bili predmet njihovih najbestijalnijih zloina. Poput zvijeri bacali su se ustaki krvoloci na vas, na vaa sela i domove, vae mirne porodice, nevine ene i djecu, da u nezapamenom pokolju zatru zauvijek srpsko ime u Hrvatskoj. U ta teka vremena, kad je beogradska vlada kukaviki pobjegla i ostavila sve nas na milost i nemilost krvoednom faizmu, vi ste se zajedno s najboljim sinovima hrvatskog naroda, na poziv Komunistike partije Hrvatske, digli u Narodno-oslobodilakiustanak! Vi ste u dosadanjim borbama podnijeli najvee rtve! Vi ste u tim borbama zajedno s hrvatskim sinovima iskovali i krvlju zapeatili najjae oruje nae borbe bratstvo hrvatskog i srpskog naroda. I sada, kada Narodno-oslobodilaka borba sve snanije zahvaa i Hrvate, kada faizam zajedno sa svojim ustakim i etnikim slugama srlja u neminovnu propast, sada ona kukavika, izbjeglika vlada u Londonu pokuava preko svojih etnikih razbojnika Drae Mihailovia u zajednici s okupatorom i ustaama razbiti bratstvo srpskog i hrvatskog naroda za lake ostvarenje svojih mranih hegemonistikih planova, za povratak stare protunarodne vladavine. Srbi Ne zaboravite nikada, da je ba ta klika svojom velikosrpskom politikom u zajednici s drom Maekom priredila teren za kapitulaciju Dugoslavije i da ona snosi ogroman dio odgovornosti za one nezapamene rtve, koje ste vi podnijeli. Ne samo to, nego su etnici ministra te vlade - Drae Mihailovia izvrili najpodliju izdaju nad nevino prolivenom srpskom krvlju - povezavi se s okupatorima i ustaama. Zajedno s njima etnici su izvrili bezbroj neuvenih zloina nad naim narodima, a na slavno srpsko ime bacili sramotnu ljagu. Posebno se obraamo onim Srbima koji su se dali mobilizirati u Pavelieve Radne bojne! Trgnite se, brao, i ne dozvolite, da vas krvnik srpskog imena Paveli iskoritava u svoje sramotne svrhe! Prelazite na stranu junake Narodno-oslobodilake borbe. Srbi Razbijte u prah i pepeo sve sotonske planove izdajnike jugoslavenske vlade u Londonu, razbijte podmukle planove okupatora i ustaa. Do smjelije, jo odlunije stupajte u Narodno-oslobodilaku vojsku, da u nerazorivom bratstvu s hrvatskim narodom izvojujete svome narodu punu slobodu i bolju budunost. (ZAVNOH. Zbornik dokumenata 1943, Zagreb 1964.)

RATNA MANIFESTACIJA ZAJEDNITVA: Proslava Prvoga svibnja u Korenici 1942.

Jo je vrlo mnogo nesuglasica u vezi s pitanjem o razmjerno vrlo velikoj prijemivosti Srba u Hrvatskoj za program narodnooslobodilakog pokreta injenica je da je privrenost veine Srba u Hrvatskoj NOP-u Hrvatske kontinuirano velika za svih ratnih godina, da je etnitvo prostorno ogranieno, k tome nikada nije bez partizanske konkurencije u prostorima svoga utjecaja, zatim, injenica je da oseka NOP-a u Srbiji u jesen 1941. godine ne izaziva oseku NOP-a meu Srbima ni Hrvatskoj... Oigledno je da je ukorijenjenost NOP-a meu velikim dijelom Srba u Hrvatskoj autohton fenomen. U njemu je izuzetno velik udio samostalskoga seljakoga demokratizma i antifaizma tridesetih godina, nita manje, ako ne i vie, svijesti o nunosti srpsko-hrvatskoga sporazumijevanja, a u razdoblju od 1937. do 1941. godine i komunistikoga umijea u Hrvatskoj da tu izvorno nekomunistiku batinu na adekvatan nain integrira u svoju politiku platformu, odnosno politiku praksu. Dakako, izvjesno je da komunisti meu Srbima u Hrvatskoj ne bi mogli imati takav prostor djelovanja da 1941. godine najvei dio srpskoga graanstva u Hrvatskoj nije izgubio mogunost bilo kakva efikasnijega upliva u srpskoj ruralnoj bazi, osim u dijelovima Dalmacije i Like. Time je ve u ishoditu velik dio komunistikoga uspjeha meu Srbima u Hrvatskoj ograniena povijesnoga domaaja jer s velikim jaanjem baznoga utjecaja srpskoga seljatva u komunistikom pokretu u Hrvatskoj, a Srbi su potkraj rata manja polovina partijskoga lanstva, ne profitiraju ni Hrvati ni Srbi, s obzirom na narav sociopolitikoga sistema poslije 1945. godine i osobito s obzirom na utjecaj komunista u njemu. Tako se ve u ishoditu neka stara pitanja u nacionalnim odnosima javljaju na nov nain, s novim optereenjima.

ZALOG POBJEDE NAD FAIZMOM

Inicijativni o d b o r Z A V N O H - a i vijenici AVNOJ-a iz Hrvatske Hrvatskom i srpskom narodu 17. oujka 1943.: O v a j proglas, jedan o d temeljnih dokumenata u razvoju narodne vlasti u Hrvatskoj, potpisali su i sljedei Srbi: Stanko-anica O p a i , seljak iz Tuilovia, lan AVNOJ-a i G(lavnog) (taba) Hrvatske, o k o Jovani, privatni namjetenik iz Srba, pomonik komandanta N O V i PO Hrvatske i Nikola Grulovi, privatni inovnik iz Sremske Mitrovice, lan AVNOJ-a, kao lanovi Inicijativnog odbora Z A V N O H - a te dr. G o j k o Nikoli, lijenik iz Sjeniaka, referent saniteta V(rhovnog) (tab)a , i Kata Pejnovi, seljakinja iz Smiljana, predsjednica A(ntifaistikog) F(ronta) (en)a, kao lanovi AVNOJ-a iz Hrvatske.

1943): O v a Izjava j e j e d n o o d najjasnijih razgranienja politike osnove NOP-a Hrvatske iz vremena kada se on u promijenjenim uvjetima borbe morao reidentificirati u svojm temeljnim opredjeljenjima. . . . 1. Narodno-Oslobodilaki Pokret Hrvatske na elu s Glavnim tabom Narodno-Oslobodilake Vojske Hrvatske i Inicijativnim Odborom Antifaistikog Vijea Narodnog Osloboenja Hrvatske jest openarodni pokret, u kojem sudjeluju svi hrvatski i srpski rodoljubi, bez obzira na stranaku, socijalnu i vjersku pripadnost. On je dio Narodno-Oslobodilakog Pokreta Jugoslavije, koji se pod rukovodstvom druga Tita, Vrhovnog taba NarodnoOslobodilake Vojske i Antifaistikog Vijea Narodnog Osloboenja Jugoslavije bori za osloboenje svih Srba, Hrvata, Slovenaca, Crnogoraca i Makedonaca. 2. Stojei na stanovitu demokratskih ideja i prava narodnog samoodreenja Narodno-Oslobodilaki Pokret Hrvatske bori se za potpuno osloboenje Hrvatske ispod jarma zakletih neprijatelja hrvatskog i srpskog naroda njemakih i talijanskih faistikih osvajaa; za prikljuenje Hrvatskoj svih onih krajeva, koje je Paveli prodao Italiji i Maarskoj, t. j. Hrvatskog Primorja, Sjeverne Dalmacije i otoka, Gorskog Kotara i Meimurja, kao i onih dijelova, koje su talijanski imperijalisti prisvojili nakon prvog imperijalistikog rata, t. j.lstre, Zadra, Lastova i svih kvarnerskih otoka. 3. Nakon osloboenja od faistikih okupatora i njihovih slugu i pomagaa, hrvatski i srpski narod Hrvatske, samostalno e - na temelju najire narodne demokracije i prava narodnog samoodreenja - odluiti kako o svom ureenju, tako i o odnosima s ostalim narodima i zemljama... (ZA VNOH. Zbornik dokumenata 1943, Zagreb 1964.)

. . . Sjajni su nam uspjesi nae junake Narodnooslobodilake Vojske Jugoslavije, pod komandom Vrhovnog taba i druga Tita, omoguili koncem prole godine stvaranje najvieg politikog predstavnitva naroda Jugoslavije Antifaistikog Vijea Narodnog Osloboenja Jugoslavije (AVNOJ). Stojei dosljedno na stanovitu najirih demokratskih sloboda i pune nacionalne ravnopravnosti vijenici AVNOJ-a iz Hrvatske u sporazumu s Izvrnim Odborom AVNOJ-a pristupili su radovima na osnivanju narodnog predstavnitva Hrvatske Zemaljskog Antifaistikog vijea Narodnog Osloboenja Hrvatske (ZAVNOH). (...) I ba zato treba sada, u ovim sudbonosnim trenucima, mobilizirati sve snage srpskog i hrvatskog naroda i pojaati borbu protiv faistikih okupatora i njihovih plaenika, borbu za to skorije osloboenje nae domovine. UjedOSLOBOENJE HRVATSKE I no se treba najodlunije boriti i protiv drugih neprijatelja naroda, saveznika i pomagaa faistikih okupatora, etRAVNOPRAVNOST NARODA nika i izdajnikog vodstva HSS-a. Ti podmukli neprijatelji naroda, agenti izdajnike jugoIz Rezolucije Prvog zasjedanja Z A V N O H - a (14. slavenske vlade, etnici i izdajniko vodstvo HSS-a s lipnja 1943): O v a j dokument, Plitvika rezolucija, Maekom na elu, koji su svojom protunarodnom politisintetizira rad vijenika Z A V N O H - a , okupljenih s kom i doveli do brzog porobljavanja nae domovine, naodlunou da pred cijelu svjetsku i domau preu sve svoje snage da razbiju borbeno jedinstvo Hrjavnost iznesu pravo stanje u Hrvatskoj i da vata i Srba i oslabe narodno-oslobodilaku borbu, kad je izraze istinsko raspoloenje njezinih naroda ve ne mogu sprijeiti. (...) Hrvatski i srpski narode! . . . 11. ZAVNOH je sastavljen od predstavnika hrvatNaa junaka Narodno-oslobodilaka Vojska i Partiskog i srpskog naroda, te nacionalnih manjina u Hrvatzanski Odredi, koji skoro ve dvije godine vode neravnu, skoj, bez obzira na njihovu politiku i vjersku pripadnost. divovsku borbu s njemakim i talijanskim faistikim okuZato su se u ZAVNOH-u okupili i pristae bive Hrvatske patorima i njihovim domaim plaenicima ustaama i etseljake stranke, Samostalne demokratske stranke, Konicima, najbolji je zalog nae pobjede nad krvavim faimunistike partije, predstavnici narodnih udruenja kao zmom i najvra garancija izvojevanja nezavisnosti, Seljake sloge, Seljakog kola, Gospodarske sloistinskih demokratskih prava i nacionalne slobode. ge, sindikata i t. d., koji bez obzira na sve razlike stoje Zato sve bez razlike. Svi Srbi i Hrvati s osloboenog i nepokolebljivo na stanovitu borbe protiv faistikih okuneosloboenog teritorija Hrvatske trebamo uprijeti svim patora i njihovih slugu i pomagaa... snagama da ojaamo nau uzdanicu, nae miljene 15. Zemaljsko antifaistiko vijee narodnog oslobonau hrabru Narodno-oslobodilaku Vojsku i Partizanske enja Hrvatske zaklinje se pred hrvatskim i srpskim naroOdrede! Pregnimo svim silama da uvrstimo nau pozadom, da e sve svoje snage usmjeriti za to skorije podinu, jer o snazi pozadine ovisi snaga nae vojske, a o stignue onog uzvienog cilja, za koji su nai narodi podsnazi nae vojske ovisi ivot, sudbina i bolja budunost nijeli neviene rtve za osloboenje Hrvatske i punu i naih napaenih naroda! istinsku demokratsku slobodu i ravnopravnost hrvatskog i Pozivamo sve iskrene hrvatske i srpske rodoljube, sve srpskog naroda... narodno-oslobodilake ustanove, sve masovne antifai(ZAVNOH. Zbornik dokumenata 1943, Zagreb 1964.) stike organizacije, da jo vre zbiju svoje redove oko Narodno-oslobodilake Fronte, oko Narodno-oslobodiSRPSKI KLUB VIJENIKA ZAVNOH-a lake Vojske i Inicijativnog Odbora ZAVNOH-a i da nam pomognu u vrenju naih tekih ali asnih zadaa... Izvrni odbor Z A V N O H - a odluio j e 10. (ZAVNOH. Zbornik dokumenata 1943, Zagreb 1964.) studenoga 1943. da se osnuje Srpski narodnooslobodilaki klub vijenika ZAVNOH-a, SVI HRVATSKI I SRPSKI RODOUUBI a Srpska rije j e u br. 5 od 21. studenoga 1943. Inicijativni o d b o r Z A V N O H - a i Glavni tab N O V i objavila direktivni lanak s njim u vezi, koji j e POJ o ciljevima i naelima NOB-a (26. svibnja napisao Stanko-anica Opai. Propagandni

ZAJEDNIKA OSLOBODILAKA BORBA: Prva lika udarna brigada odjel Z A V N O H - a odmah nakon toga razaslao j e i posebnu uputu o populariziranju Kluba (22. studenoga 1943.). Donosimo ulomak iz nje.

koliko-toliko ouvala svoju dravnost protiv velikih silnih agresora uglavnom Nijemaca, Talijana, Osmanlija i drugih. Hrvatska je bila vjekovima porobljavana, pljakana i muena, ali nikada nije bila pokorena. (Tako je!) Zato rjeenje AVNOJ-a o stvaranju Federativne Demokratske Jugoslavije odgovara osjeajima i eljama svih naroda Jugoslavije, a naroito hrvatskom narodu i srpskom narodu u Hrvatskoj. (Tako je!) (...) Drugovi i drugarice! Kad se govori o Jugoslaviji, govori se o bratstvu Srba i Hrvata, Crnogoraca i Makedonaca i svih naroda Jugoslavije bez razlike. Ali mi ne smijemo da gubimo iz vida, da je srce Jugoslavije, da je njena kima, da je njena sudbina vezana za to, kakav e odnos biti izmeu Srba i Hrvata ovdje kod nas u Hrvatskoj. Ako su odnosi izmeu Hrvata i Srba u Hrvatskoj onakvi kakvi treba da budu, ako su bratski, ako su snani, ako su srcem povezani - onda je dobro. Na nama lei najvea odgovornost, na posao je najtei, ali zato najsvetiji i najasniji. Da naa narodna borba ne ostvari nita drugo, nego da uvrsti krvlju zapeaeno bratstvo srpskog i hrvatskog naroda u Hrvatskoj, ona je uinila mnogo za osloboenje i Hrvata i svih naroda Jugoslavije... (ZAVNOH. Zbornik dokumenata 1944./Od 1. sijenja do 9. svibnja/, Zagreb 1970.),

0 PRISILNOM POKATOLIAVAN3U SRBA U HRVATSKO]

Ustake vlasti u suradnji sa znatnim dijelovima Rimokatolike crkve u Hrvatskoj i Bosni i . . . Posebno Vam skreemo panju, da je naroito u Hercegovini ubrzo nakon proglaenja NDH srpskim selima potrebno popularizirati Klub, i naglasiti poele su s prisilnim pokatoliavanjem srpskoone momente koji su ga uslovili i koji ga karakteriziraju. pravoslavnog stanovnitva kao sastavnog dijela Treba isticati da je to prije svega prvo u povijesti istinsko narodno vodstvo i predstavnitvo cijelog srpskog naroda politike genocida nad Srbima u NDH. O v o m u Hrvatskoj. Osnivanje Kluba jeste dokaz pune ravnoodlukom (25. kolovoza 1944.) Predsjednitvo pravnosti i jednakosti Srba i Hrvata u Hrvatskoj i garanciZ A V N O H - a j e pravno ponitilo te prijelaze. ja te ravnopravnosti za sutra nakon pobjede. Za razliku od ranijih vodstava i predstavnitava, Klub je sastavOdluka ljen od najistaknutijih predstavnika srpskog naroda, pripadnika raznih bivih politikih partija, on je sastavljen l. 1. Ustanovljuje se, da je nasiljima okupatora i njihood takvih boraca, koji su svoju ljubav, privrenost i odavih pomagaa izazvano nedobrovoljno i iznueno prevonost narodu pokazali u ovome domovinskom ratu. Osnienje izvjesnog broja Srba u Hrvatskoj s pravoslavlja na vanje Kluba treba da poslui kao argument protiv etnikatolianstvo ili koju drugu vjeru, u svojoj osnovi lieno ke propagand,e koja upinje sve svoje snage, kako bi dosvake moralnosti i opravdanja, da je u suprotnosti sa zakazala, da u ZAVNOH-u nema Srba, da e Hrvati izigrati jamenom slobodom vjeroispovijesti i savjesti, izraeSrbe, da im nije o ravnopravnosti do sada data nikakva nom u t. 5. Deklaracije o osnovnim pravima naroda i gragarancija itd. ana demokratske Hrvatske, te da je prema tome takvo Kada vidite, Srpski Narodno-oslobodilaki Klub treprisilno prevoenje sa pravoslavlja na katolianstvo ili na ba odigrati veliku ulogu u dananjoj Narodno-oslobodidruau vjeru nitavno. lakoj Borbi. Zato treba shvatiti njegov znaaj i populariCl. 2. Na osnovu toga voditelji matinih knjiga, koje jo zirati ga detaljnim objanjavanjem (imajui u vidu konvode odnosni uredi rimokatolike crkve na podruju dekretne prilike kraja) na sastancima, konferencijama i mokratske federalne Hrvatske, duni ureda radi sve takoposebno u itavoj naoj tampi. Ne bi smjelo biti poslije ve upise izvrene za vrijeme neprijateljske okupacije da tako iroke i intenzivno razvijene propagande nijednog briu kao posljedicu nasilnikog djelovanja okupatora i Srbina, koji ne bi shvatio Srpski Klub kao svoje vodstvo ustaa. i predstavnitvo, kao i razliku koja postoji izmeu njega i Voditelji matinih knjiga parohijskih zvanja srpskopraranijih predstavnitava srpskog naroda... voslavne crkve duni su uspostaviti onakvo stanje upisa, (ZAVNOH. Zbornik dokumenata 1943, Zagreb 1964.) kakvo je bilo do 10. IV 1941. godine, tj. do okupacije nae zemlje od neprijatelja. NIKAD POKORENA HRVATSKA Ako se radi o prelazu na koju drugu vjeroispovijest postupiti treba u smislu gornjih propisa... Na Treem zasjedanju Z A V N O H - a , odranom u (ZAVNOH. Zbornik dokumenata 1944./Od 10. svibnja Topuskom, 8. i 9. svibnja 1944. godine, govorio j e i do 31. prosinca/, Zagreb 1975.) dr. Rade Pribievi, iji j e govor sadravao novu kvalitetu politike svijesti Srba u Hrvatskoj, BRATSTVO, JEDNAKOST I SLOBODA oblikovanu u toku narodnooslobodilakog rata Rezolucija Drugog zasjedanja Z A V N O H - a o Dravni sabore! Vijenici i vijenice! Federativna JuHrvatima i Srbima u Hrvatskoj (Plaki, 14. listopada goslavija, koja je stvorena na II. zasjedanju AVNOJ-a u 1944.) usvojena j e u vrijeme naglog jaanja NOPJajcu, predstavlja tenje i Srba, i Hrvata, i Makedonaca, i a Hrvatske, tako da se u njoj s pravom kae: Sve Slovenaca, i Crnogoraca - jednom rijeju svih naroda Jugoslavije. Ta Jugoslavija predstavlja vjekovne tenje to j e poteno i rodoljubivo u Hrvatskoj i Hrvati nae ue domovine Hrvatske, koja je kroz hiljadu godina 1 Srbi - pristupili su Narodnooslobodilakom

Pokretu bez obzira na stranake i ostale razlike. Pitanja samoodreenja naroda time su dobila jo izrazitiji smisao na osnovi politike NOP-a
. . . Hrvatski i srpski narod, u zajednici s ostalim narodima Jugoslavije, bore se za novu demokratsku Jugoslaviju, slobodnih i ravnopravnih naroda, u kojoj e - na bazi samoodreenja biti izgraena slobodna i demokratska Hrvatska. Srbi u Hrvatskoj dali su dosadanjim borbama neviene rtve i dokaze o svojoj velikoj ljubavi prema zajednikoj domovini, pa kao to su se zajedno s Hrvatima borili protiv zajednikog neprijatelja, tako e zajedno uivati i plodove pobjede i slobode. Nema, ne smije i ne e biti Hrvatske, u kojoj Srbima ne bi bila zajamena puna ravnopravnost i jednakost. Ova nova zajednica slavenskih naroda na Jugu - nova demokratska Jugoslavija - stvara se odozdo u zajednikoj borbi svih njezinih naroda, a ne nametanjem protunarodnih reima odozgo, od strane onih, koji s narodom nemaju veze. To je najbolje jamstvo, da e nai narodi ivjeti u istinskom bratstvu, jednakosti i slobodi. U novoj zajednici naroda Jugoslavije ostvarit e se i vjekovne socijalne tenje radnitva i seljatva... (ZAVNOH. Zbornik dokumenata 1944, Zagreb

U mnogim kolama sa srpskom veinom nastavnici su Hrvati, pa esto iz nepanje i zaboravnosti ne uouju taj momenat i ne odnose se prema njemu pravilno. Pravilan odnos i stav u tom pitanju treba da se odrazuje u cjelokupnom radu i kulturno-prosvjetnom ivotu dotine kole, u njenim natpisima, parolama, zidnim novinama, tivu koje se u kolama ita, svetkovanju historijskih i kulturnih praznika naroda, u pitanju redovitih zadaa i t. d. Da bi dosadanje nae upute upotpunili, Povjerenitvo prosvjete donosi slijedeu uputu, koja vrijedi za sve koie, teajeve i domove: a) gdje su veina aka Hrvati piu se dvije zadae latinicom, a trea irilicom; b) gdje su veina aka Srbi piu se dvije zadae irilicom, a trea latinicom prema tome svaka trea zadaa pie se u drugom pismu, a to vrijedi od treeg razreda osnovnih kola kroz sve vie razreda osnovnih, srednjih i ostalih kola. Osim toga, u pitanju pravopisa, neka se do definitivne odluke u kolama i teajevima sa pretenom veinom polaznika Srba pie pravopisom koji upotrebljavaju Srbi (itau, otsjek i si.), a u kolama sa pretenom veinom polaznika Hrvata Boranievim pravopisom prije 1929. 1964.) god. Ti pravopisi neka se primjenjuju dosljedno i na svima natpisima i u svim tekstovima prema pismu irilici ili latinici. U kolama i teajevima gdje je broj aka Hrvata i Srba podjednak ili nema znatne veine, neka se upotrebljava u jednakom omjeru jedno i drugo pismo kao i sve ostalo. Uenicima treba posve kratko objasniti razlike u pravopisu, koje su nastale uslijed manje i jae fonetske osjetljivosti i koje su vezane uz tradiciju pisanja. Jo jednom vas upozoravamo na vanost toga pitanja i da poduzmete sve korake i vrite budnu kontrolu da se na tom polju ne bi deavale nepravilnosti, kojih je do sada bilo dosta. Pravilno tretiranje tog pitanja mnogo ovisi o vaoj snalaljivosti, budnosti, politikoj zrelosti, upuivanju i kontroli direktno na terenu. U koliko postoje vee zapreke to se tie tampe, tiva i si. obratite se uvijek i pravovremeno Povjerenitvu prosvjete... (ZA VNOH. Zbornik dokumenata 1945./Od 1. sijenja do 25. srpnja/, Zagreb 1985.)

RASPIS O LATINICI I IRILICI U KOLAMA

Povjerenitvo prosvjete ZAVNOH-a uputilo je 9. veljae 1945. raspis narodnooslobodilakim odborima o upotrebi pisama u osnovnim i srednjim kolama u Hrvatskoj
. . . Prema zapaanjima lanova ovog Povjerenitva, koji su obilazili teren, vidi se da u mnogim naim krajevima nije dovoljno pravilno postavljeno pitanje latinice i irilice i uope da se u pogledu nacionalnih osjeaja ne vodi dovoljno panje i nema dovoljno budnosti. Upozoravamo vas da u tom pogledu poduzmete sve mjere i ostvarite sve ono to je u vie okrunica dolazilo s nae strane. Pitanje nacionalne ravnopravnosti Srba i Hrvata, nije samo pitanje pisma - latinice i irilice - nego i pitanje ireg kulturnog i nacionalnog djelovanja u oivljavanju svijetlih, slobodarskih tradicija i nacionalno-kulturnih vrednosta. U tom pogledu jo jednom vas upozoravamo na ranije nae upute da se u osnovnim kolama u drugom razredu, drugo polugodite, ui drugo pismo, latinica ili irilica, a poinje onim pismom koje odgovara nacionalnom sastavu kole.

OSNOVNA PRAVA NARODA I GRAANA DEMOKRATSKE HRVATSKE

Nesumnjivo najvaniji dokument Treeg zasjedanja ZAVNOH-a je Deklaracija o osnovnim pravima naroda i graana Demokratske Hrvatske jer je on osnova ustavnopravnog razvoja NR/SR Hrvatske u itavu poratnom razdoblju
1. Hrvatski i srpski narod u Hrvatskoj potpuno su ravnopravni. Nacionalnim manjinama u Hrvatskoj osigurat e se sva prava na nacionalni ivot. 2. Svi graani federalne drave Hrvatske jednaki su i ravnopravni pred zakonom bez obzira na narodnost, rasu i vjeroispovijest. 3. ene uivaju sva prava jednako kao i mukarci. 4. Svakom graaninu zajamena je sigurnost linosti i imovine. Zajameno je pravo vlasnitva i privatna inicijativa u gospodarskom ivotu. 5. Svim graanima zajamena je sloboda vjeroispovijesti i sloboda savjesti. 6. Svim graanima zajamena je sloboda govora, zbora, dogovora i sloboda udruivanja. Ova prava vre graani u vrijeme rata u okviru narodno-oslobodilakog pokreta... (ZA VNOH. Zbornik dokumenata 1944./Od 1. sijenja do 9. svibnja/, Zagreb 1970.)

Velika ljubav za zajedniku domovinu

iskustvu Zemaljskoga antifaistikog vijea narodnog osloboenja Hrvatske sintetiziraju se povijesna iskustva ne samo ratnog i predratnog razdoblja ve i globalna povijesna iskustva procesa hrvatske i srpske nacionalne integracije u itavu 19. i 20. stoljeu, do toga doba, a u njegovim aspiracijama i modernizacijski proces openito. Stoga je sve prije nego jednostavno koristiti dokumente ZAVNOH-a, u bilo kom sluaju, a osobito kada je rije o nacionalnim odnosima i o srpskom narodu u Hrvatskoj. Svaki dokument pretpostavlja iscrpnu konkretnohistorijsku analizu, ali i situiranje u povijesne procese, ovakva ili onakva trajanja, u kojima i dobiva svoj zbiljski smisao. Izvjesno je da temeljni dokumenti ZAVNOH nisu puke, pragmatinopolitike improvizacije, ve da redovito nastaju i sa svijeu o povijesnim posljedicama. Tome je tako i zbog velike ekspanzije NOP Hrvatske u razdoblju djelovanja ZAVNOH, koja se ne okonava do kraja rata, u toku koje NOP Hrvatske u svojim baznim strukturama od preteno srpskoga postaje preteno hrvatski.

RATNA PUSTO: Lika u proljee 1943.

U itavu tom razdoblju, ZAVNOH, kao nijedno drugo zemaljsko vijee u Jugoslaviji, utemeljuje se kao izrazito dravnopravni inilac i iri svoju mnogostruku djelatnost veim dijelom Hrvatske. Otuda ni njegovi stavovi u vezi sa Srbima u Hrvatskoj nisu proklamacije izvan vremena i prostora. Prema ocjeni Vladimira Bakaria iz 1948. godine, Srbi u Hrvatskoj, u toku prvih godinu dana ratovanja snose svu teinu (razvoja, nap. D. R.) ustanka u irinu i premda je to znatno manje sluaj u drugoj godini ratovanja, osobito s masovnim ustankom u Dalmaciji, injenica je da se optereenja ne smanjuju, tako da je jedan izvjetaj iz lipnja 1943. godine OK KPH Karlovac podosta tipian za srpske ambijente u NOP-u: Na Kordunu glavna je karakteristika nezadovoljstvo naroda. Narod je nezadovoljan iz vie razloga, u prvom redu zbog izvanredno tekih prilika u kojima ivi. Oko 20.000 osoba nema hrane ili je ima vrlo malo... Narod je nezadovoljan i sa radom NOO-a, koji u svom radu ine mnoge pogreke i oteavaju svojim postupcima i onako teak poloaj naroda. Usprkos nezadovoljstvu u narodu ne moe se kazati da je narod neprijateljski raspoloen prema narodno-oslobodilakom pokretu. Kada se tome dodaju i uistinu veliki ratni, boraki gubici u starim partizanskim jedinicama (npr. Sedma se banijska divizija vraa iz Crne Gore s de-

LJUDSKI RATNI GUBICI HRVATSKE

Prema popisu stanovnitva Jugoslavije iz 1931. godi- tome su isti demografski gubici 50.000, tj. 30.000 (60 pone, dananje podruje Hrvatske ima 3,430.000 stanovni- sto) hrvatski, a 10.000 (20 posto) srpski. Ukupni stvarni ka, od kojih je 2,481.000 (72,33 posto) Hrvata i 633.000 demografski gubici u Hrvatskoj iznose 452.000, od toga (18,45 posto) Srba. 148.000 (32,74 posto) hrvatski, a 147.000 (32,52 posto) Prema njegovu proraunu za 1941. godinu, Hrvatska srpsko. Njima su obuhvaeni i emigrirali u inozemstvo, a ima 3,780.000 stanovnika, tj. 2,735.000 (72,35 posto) Hrva- takvih je ukupno 157.000, od toga 30.000 (19,11 posto) ta i 703.000 (18,60 posto) Srba. Hrvata i 12.000 (7,64 posto) Srba. Stoga su od ukupno Da nije bilo ratnih demografskih poremeaja, Hrvatska 295.000 ratnih gubitaka 118.000 (40 posto) Hrvata i bi 1948. godine imala 4,044.000 stanovnika, od toga 137.000 (46,44 posto) Srba. 2,926.000 (72,35 posto) Hrvata i 758.000 (18,74 posto) SrRatni gubici u Jugoslaviji iznose 1,027.000 stanovnika, ba (bez dijelova hrvatskog prostora koji prije rata pripaod toga 530.000 (51,61 posto) Srba i 192.000 (18,69 podaju Italiji, s kojima se odnos mijenja 72,01 posto prema sto) Hrvata. Hrvati iz Hrvatske sa 106.000 ine 55,21 po17,72 posto). sto ukupnih hrvatskih ratnih gubitaka, a 131.000 Srba iz Prema popisu stanovnitva od 1948. godine, Hrvatska Hrvatske ini 24,72 posto ukupnih srpskih ratnih gubitaka, ima 3,757.000 stanovnika, od toga 2,975.000 (79,18 posto) Ako se na temelju tih podataka izraunaju ratni gubici Hrvata i 544.000 (14,48 posto) Srba. Kako je u tom razdoprema oekivanom stanovnitvu 1948. godine>, Hrvati u biju iz Hrvatske migracijskim saldom izgubljeno 60.000 Hrvatskoj gube 3,6 posto pripadnika, a Srbi u Hrvatskoj Srba, a kako je istim pokazateljem Hrvatska dobila 33.000 17,3 posto pripadnika. Hrvata te asimilacijom jo 20.000, ukupni demografski gubici u Hrvatskoj iznose 502.000, pri emu su hrvatski (Vladimir erjavi, Gubici stanovnitva Jugoslavije u 178.000 (35,49 posto), a srpski 159.000 (31,67 posto). U drugom svjetskom ratu, Zagreb 1989.)

JO JEDAN ZNAK PUNE RAVNOPRAVNOSTI

Srpski klub vijenika ZAVNOH Srpskom narodu u Hrvatskoj, (Otoac, 12. sijenja 1944.): Srpski narodel Osnivanje Srpskog kluba vijenika ZAVNOH-a, jo jedaitje znak pune ravnopravnosti Srba i Hrvata, bez koje nema sree ni jednima ni drugima. Srpski klub je garancija, da e interesi srpskog naroda biti pravilno zastupani u slobodnoj Hrvatskoj. Njegov je zadatak, pored ostalog, stvaranje, produbljivanje i uvanje jedinstva srpskog naroda, te uvrivanje bratstva srpskog i hrvatskog naroda. Zato pozivamo itav srpski narod da se okupi oko prve narodne vlade, Nacionalnog komiteta osloboenja Jugoslavije, oko ZAVNOH-a i Srpskog kluba, da zbije svoje redove u gusti neprobojni front u borbi protiv okupatora i svih izdajica, ustaa, etnika i njihovih poglavica Pavelia, Nedia, Drae Mihailovia, izbjeglike vlade i kralja Petra. Neemo dozvoliti, da iko cijepa i razjedinjuje srpski narod i da ga upotrebljava kao orue za ostvarenje svojih mranih rauna. Kao najveu svetinju uvaemo jedinstvo i bratstvo svih naroda Jugoslavije, napose srpskog i hrvatskog naroda, jer je ono zalog nae sretne budunosti. Neemo Jugoslaviju ropstva i mraka, Jugoslaviju u kojoj su ivjeli ugnjetai i ugnjetavani, nego hoemo novu, slobodnu, demokratsku, federativnu Jugoslaviju, zajednicu slobodnih i ravnopravnih naroda, u kojoj e i naa ua otadbina Hrvatska imati istinsku slobodu i nezavisnost. (ZAVNOH. Zbornik dokumenata 1944, Zagreb 1970.)

RATNA STRADANJA: Kordun u proljee 1942. (lijevo); zbjeg Banijaca u sijenju 1943.

setinom svojega sastava!), promjena politike konstelacije u NOP Hrvatske sa stvaranjem hrvatske veine, u sve izvjesnijoj premoi Antifaistike koalicije u svijetu, otvara pitanje hrvatsko-srpskih odnosa u Hrvatskoj, dakako, u partizanskoj Hrvatskoj, na uveliko nov nain, osobito u vezi s dravnopravnim pitanjima. Srpska elita NOP Hrvatske inzistira, najveim svojim dijelom, na hrvatskoj dravnosti i ravnopravnosti u jugoslavenskoj zajednici, u biti ne zaostajui za hrvatskom elitom, ali ona istodobno postavlja i pitanje svoga primjerena utjecaja na hrvatsku politiku. Dakako, sva ta pitanja postavljaju se u granicama

HRVATSKI NAROD ZAJEDNO SA SRPSKIM

Tree zasjedanje ZAVNOH-a o Drugom zasjedanju AVNOJ-a (Topusko, 9. svibnja 1944.): Zemaljsko antifaistiko vijee narodnog osloboenja Hrvatske izjavljuje: 1. da odluke II zasjedanja Antifaistikog vijea narodnog osloboenja Jugoslavije, kao zajedniko i jednoduno djelo pravih predstavnika svih naroda Jugoslavije, prvi put u povijesti istinski ravnopravnih i stoga prvi put zaista bratski ujedinjenih, - izraavaju ostvarenje vjekovnih tenja i hrvatskog i srpskog naroda Hrvatske za nacionalnom slobodom i samostalnou, te ostvaruju njihove tenje za ivotom junih Slavena u zajednikoj dravi na osnovu stvarne demokracije i pune nacionalne ravnopravnosti, i osigura(va)ju hrvatskom i srpskom narodu u Hrvatskoj punu suverenost, ujedinjenje svih hrvatskih zemalja i oivotvorenje hrvatske dravnosti. 2. da je hrvatski narod zajedno sa srpskim narodom u Hrvatskoj uao dobrovoljno sa narodima Srbije, Slovenije, Makedonije, Crne Gore i Bosne i Hercegovine u demokratsku federativnu dravnu zajednicu, stvarajui ravnopravno s njima zajedniku dravu, demokratsku federativnu Jugoslaviju, svjestan da snana dravna zajednica odgovara ivotnim interesima svih naroda Jugoslavije, kao i ivotnim interesima hrvatskog naroda. 3. uvjereno, da su u demokratskoj federativnoj Jugoslaviji hrvatskom i srpskom narodu u Hrvatskoj zajamena sva prava, koja im pripadaju kao ravnopravnim i slobodnim narodima, Zemaljsko antifaistiko vijee narodnog osloboenja Hrvatske, kao najvie zakonodavno i izvrno tijelo federalne Hrvatske, sveano izjavljuje u ime naroda Hrvatske, da ce izvravati sve obveze, koje proizlaze iz njihove pripadnosti demokratskoj federativnoj Jugoslaviji na elu sa Antifaistikim vijeem narodnog osloboenja Jugoslavije i nacionalnim komitetom osloboenja Jugoslavije. (ZAVNOH. Zbornik dokumenata 1944, Zagreb 1970.)

Ukupno poginuli i umrli u drugom svjetskom ratu u Hrvatskoj

rtve faistikog terora podruje Lika Kordun Banija Slavonija Sjeverozapadna Hrvatska Gorski Kotar/Hrv. primorje Dalmacija Ukupno etnici Ustae Domobrani Neobuhvaeni: Romi Slovenci Muslimani Maari Nijemci SVEUKUPNO sveukupno poginuli i umrli 24.398 29.996 27.508 34.815 47.758 9.700 30.478 204.653 3.500 26.000 19.000 7.000 1.400 2.000 1.000 2.000 pali borci 6.662 5.177 7.305 8.114 13.327 4.872 19.107 3.500 26.000 19.000
-

Po nacionalnosti umrli od tifusa 3.926 6.183 3.000

-

ukupno rtve 17.736 24.819 20.203 26.701 34.431 4.828 11.371

u naseljima 11.717 15.648 10.445 11.010 16.941 2.639 9.334

logori 1.175 2.094 5.502 14.868 14.061 1.760 1.249

rtve rata 918 904 1.256 823 3.429 429 788 8.547

Srbi

Hrvati

idovi 10 195 100 2.163 7.401

-

Ostali 76 662 448 5.027 3.914 149 193 10.469 600 8.000 1.000 1.000 7.000 1.400 2.000 1.000 2.000

23.021 1.291 25.771 3.368 24.460 2.500 22.773 4.852 18.960 17.483 2.990 6.561 8.059 21.976 58.131 3.500 26.000 19.000

150 10.019 Slovenci Romi ehosl. Ostali

64.564 140.089

77.734 40.709

13.109 126.034

1.000 1.000 1.000 2.000

7.000 400 1.000

-

600 400 1.000

-

6.400
-

266.000 118.100 148.000

79.700 47.100

8.600

13.100 129.500 103.100

10.000 24.000

(Vladimir erjavi. Gubici stanovnitva Jugoslavije u drugom svjetskom ratu, Zagreb 1989)

kategorija jednoga revolucionarnoga pokreta pluralitikoga sociopolitikog porijekla. itavo dotadanje politiko iskustvo, partijsko i izvanpartijsko, uinci ustake i etnike politike na nacionalne odnose, utjecaj srpskoga inioca u NOP Hrvatske itd. otvaraju pitanja naela i praktinopolitikih izbora na svim razinama u vezi s buduim nacionalnim odnosima Srba i Hrvata u Hrvatskoj i Jugoslaviji. Pri tome je temeljno naelo, oblikovano u Izjavi o ciljevima i naelima narodnooslobodilake borbe Inicijativnog odbora ZAVNOH i Glavnog taba NOV i POH od 26. svibnja 1943: Nakon osloboenja od faistikih okupatora i njihovih slugu i pomagaa, hrvatski i srpski narod Hrvatske, samostalno e na temelju najire narodne demokracije i prava narodnog samoodreenja odluiti kako o svom unutranjem ureenju, tako i o odnosima s ostalim narodima i zemljama. U tom smislu, vodstvo NOP Hrvatske, neovisno o dramatinim potresima u njegovu vrhu, kontinuirano trai naine individualiziranja hrvatske dravnosti na novim povijesnim pretpostavkama sa stajalita usklaivanja interesa hrvatskoga i srpskoga nacionalnog kolektiviteta, dakako, u Hrvatskoj. Inicijative u vezi sa Srpskim klubom vijenika ZAVNOH, listom Srpska rije, sa stvaranjem Prosvjete (kao nastavljaa Seljakog kola itd. nemogue je razumjeti izvan toga obzorja. Zbivanja u jugoslavenskom i evropskom prostoru imaju svoga utjecaja u rjeavanju tih pitanja, ali su ona duboko ukorijenjena u samoj prirodi NOP Hrvatske. U tom se smislu zakljuuje u rezoluciji Drugoga zasjedanja ZAVNOH: Hrvatski i srpski narod, u zajednici sa ostalim narodima Jugoslavije, bore se za novu demokratsku Jugoslaviju slobodnih i ravnopravnih naroda, u kojoj e na bazi samoodreenja biti izgraena slobodna i demokratska Hrvatska. Srbi u Hrvatskoj dali su u dosadanjim borbama neviene rtve i dokaze o svojoj velikoj ljubavi prema zajednikoj domovini, pa kao to su se zajedno s Hrvatima borili protiv zajednikog neprijatelja, tako e zajedno uivati i plodove pobjede i slobode. Nema, ne smije i nee biti Hrvatske, u kojoj Srbima ne bi bila zajamena puna ravnopravnost i jednakost.

Dvojbene nacionalne ustanove

lementarna injenica o proimanjima procesa nacionalnih integracija Hrvata i Srba u hrvatskom prostoru, pa i Srba i Hrvata openito, reflektira se na razliite naine u svim nacionalnim i politikim ideologijama jednih i drugih. U hrvatskom prostoru, u tipolokom smislu, jedna su skupina nacionalne ideologije u Hrvata i Srba koje u razliitim svjetonazornim obzorjima negiraju bilo kakvu razliitost izmeu jednih i drugih u narodnom smislu, svodei sve na Hrvate ili sve na Srbe, odnosno, sjedinjujui ih u neemu treem (ilirstvo, jugoslavenstvo). Druge, prisiljene suoiti se s realnostima nacionalnih kolektiviteta, u drugom otkrivaju uinke zavjere. Tako Hrvate izmilja Vatikan svojim prozelitizmom ili u novije vrijeme Kominterna u svome konfliktu s versajskim sistemom itd., ili Srbe u Hrvatskoj izmilja Srpska pravoslavna crkva ili Naertanije Ilije Garaanina. Tree, suoavajui se s realnostima procesa srpske i hrvatske nacionalne integracije, otvaraju pitanja interferencija i prostora suivota. Dakako, sve one, neovisno o tome kako se iskazuju, svoj zbiljski povijesni smisao imaju samo u obzorju konkretne historijske analize, to znai da i diskurzivno identina stajalita u razliitim situacijama imaju razliit smisao.

Kultura kao politika

S toga je stajalita i nacionalna politika komunistikog pokreta u Hrvatskoj vieznana i iz hrvatske i iz srpske nacionalne perspektive i stoga je u egzaktnom smislu sasvim neprimjereno upotrebljavati iskaze kao Hrvati hoe... ili Srbi nee... itd., jer nijedna nacija nikada, potpuno neovisno o politikom sistemu ili bilo kojemu drugom analitikom iniocu, ne moe biti homogena zajednica. Nacija je per definitionem konfliktna, kao i svaka druga drutvena zajednica, to znai da su takvi i odnosi meu nacijama u istom ili razliitim drutvima. Sve su te marginalije nune da bi se trijezno moglo raspravljati o pitanju srpskih nacionalnih ustanova u Hrvatskoj u razdoblju od ZAVNOH-a do suvremenih kontroverzi. Velika je zabluda raspravljati o tom pitanju s preduvjerenjem da su svi Srbi i svi Hrvati u NOP Hrvatske, naprimjer, istomiljenici u granicama svojih nacionalnih kolektiviteta. Brojni Srbi u Hrvatskoj, situirani na razliitim razinama strukture moi u NOP Hrvatske, u ZAVNOH ili negdje drugdje, nikada ne doivljavaju pitanje srpskih nacionalnih ustanova u Hrvatskoj izvan obzorja revolucionarne strategije i taktike, jer za njih ne postoje pitanja nacionalne kulture izvan konteksta pitanja revolucionarne vlasti, a to se same kulture tie, ona je smislena samo

toliko koliko promie sasvim odreen sistem revolucionarnih vrijednosti, tj. samo toliko koliko je jugoslavenska proletkultura. U takvoj perspektivi, sve ostalo je taktika. Slavljenje Boia ili svetoga Save u ratu ili neposredno poslije rata u tom je smislu vrlo indikativno. Takoer, brojni Srbi u NOP Hrvatske, a teko je bilo to egzaktnije rei u smislu odnosa snaga jer je to neistraeno, batinici tradicije ravnopravne suradnje Srba i Hrvata, u Hrvatskoj i bilo gdje drugdje u Jugoslaviji, tako mukotrpno oblikovane u toku 19. i 20. stoljea, preteno komunisti samostalnodemokratskoga porijekla, pristalice su politike optimalnoga izraavanja obaju nacionalnih identiteta u granicama hrvatskoga drutva i hrvatske dravnosti. Ni jedna se ni druga pozicija individualno, dakako, ne iskazuju u svom istom obliku, ve u cijelom spektru artikulacija. I jedna i druga povijesno su ograniene injenicom da su u strukturama NOP Hrvatske stjecajem povijesnih okolnosti Srbi nesravnjivo utjecajniji nego to je njihova etnodemografska teina u hrvatskom prostoru. Stoga su i sva kulturna pitanja par excellence politika.

BRATSKO PRIZNANJE HRVATSKOM NARODU

Srbi iz Hrvatske okupljeni na svom prvom kongresu u Zagrebu 29. i 30. septembra 1945. razmotrivi svoj poloaj u prolosti, svoju ulogu u NOB i zadatke, koje budunost postavlja pred narode Jugoslavije, donose ovu svoju rezoluciju: 1.Treba uvati jedinstvo srpskog naroda u politikom i kulturnom ivotu kao zalogu opstanka i napretka. Granice federalnih jedinica ne cijepaju i ne razdvajaju srpski narod, ve su vrste spone, koje veu sve Srbe u Jugoslaviji. 2. vrsto i nerazorivo bratstvo s hrvatskim narodom, skovano u zajednikoj borbi i patnjama jamstvo je za srean i zadovoljan ivot Srba i Hrvata u Hrvatskoj, kao i za opstanak i napredak Federalne Hrvatske i itave Jugoslavije. 3. Bratstvo i jedinstvo svih naroda Jugoslavije, niklo iz zajednikih patnja i krvi, stup je srene budunosti DF Jugoslavije koga treba uvati kao zjenicu oka. 4. Tekovine NOB: narodnu demokratsku vlast, slobodu i ravnopravnost naroda treba uvrivati sa istom odlunou s kojom su izvojevani u 4godinjoj borbi. 5. Koljae naih naroda osobito ustae s Paveliem, etnike s Nediem, Ljotiem i Draom Mihailoviem treba kazniti ma gdje se oni nali i utrti svaki trag faizmu, koji je prijetio da nas sve uniti. 6. Odriemo se odluno kralja i svih starih reakcionarnih politiara. Mi smo protiv njih danas, jer su oni bili protiv nas uvijek, a osobito kad smo se borili za opstanak i slobodu. 7. Obnovit emo nau otadbinu vlastitim snagama, kako smo je sami i oslobodili. Zahvalni smo slobodoljubivim narodima, koji nam pomau u tom velikom djelu izgradnje. 8. Uzdizat emo nau srpsku kulturu i razvijati je preko srpskog kulturno-prosvjetnog drutva Prosvjeta. 9. Podizat emo srpske zemljoradnike zadruge, da bismo se ekonomski to vie unaprijedili. 10. uvat emo uspomenu na rtve koje je srpski narod dao. 11. Srdano blagodarimo slobodoljubivim narodima svijeta, koji su nam tako obilno pomogli u borbi za slobodu. 12. Odajemo najvee priznanje i zahvalnost dragom ruskom narodu, narodima sovjetske otadbine, pobjedonosnoj Crvenoj armiji spasiteljici ovjeanstva i velikom voi generalissimusu Staljinu. 13. Odajemo bratsko priznanje hrvatskom narodu, koga Paveli i ustae nisu mogli zavesti, nego se zajedniki s nama borio za zajedniku slobodu. 14. Jugoslavenska armija, njeni generali, oficiri, komesari i vojnici na su najvei ponos, pa im odajemo priznanje i zahvalnost. Klanjamo se sjenama heroja i palih boraca. Nau emo djecu vaspitati onim blagom, to nam je u borbi ostavila naa vojska. 15. Mi Srbi odajemo drugarsku zahvalnost junakoj Komunistikoj partiji. U doba pokolja pojavila se meu nama. Njeni lanovi su bili vazda u prvim redovima u borbi ne alei ivote. 16. Iznad svega podignimo lik velikoga Tita, ije je ime bilo na svim ustima kao utjeha i nada, kao bojni pokli i pjesma pobjede. S njim smo bili u borbi, s njim smo sada, s njim emo ostati. 17. Smatramo da je republikanski oblik drave jedino pravo jamstvo boljeg ivota naih naroda i napretka Federativne Demokratske Jugoslavije. 18. Stavlja se u dunost izabranom glavnom odboru da, u saglasnosti sa Zemaljskim odborom Narodnog fronta u Hrvatskoj, izradi statut masovne frontovske organizacije Srba u Hrvatskoj. 19. Smatramo se dijelom NF Jugoslavije pa emo izvravati njegove zadatke i drati se njegovog programa u svemu naem radu. (Rezolucija Prvog kongresa Srba u Hrvatskoj)

MNOGOSTRUKE AMBICIJE: Kongres Srba u Hrvatskoj

U sreditu kontroverzi
U tom je smislu vrlo indikativno shvaanje srpskih nacionalnih institucija u Hrvatskoj u politici nove, pukofrontovske vlasti. Ni za rata, a ni poslije njega, u tom shvaanju u biti nema mjesta za srpske privredne institucije, kao to su Privrednik, Savez srpskih zemljoradnikih zadruga, Srpska banka, itd. to se toga tie, dakako, nema nikakve razlike u odnosu prema hrvatskim i srpskim institucijama.

Meutim, vano je istai da je poslije rata obnovljen rad tradicionalnoga, monoga Saveza srpskih zemljoradnikih zadruga, s vidnim sudjelovanjem utjecajnih politiara samostalnodemokratskoga porijekla, poput Stanka Opaia, ali je taj savez, a i svi ostali tradicionalni savezi, ubrzo rasputen i umjesto njega osnovan je Zadruni savez Hrvatske, s potpuno drugom inspiracijom i funkcijom. Ima pokuaja obnove Privrednika, ali bez ikakva uspjeha. U strukturi nove vlasti najprije je stvoren Srpski klub vijenika ZAVNOH. U odluci Izvrnog odbora ZAVNOH od 10. studenoga 1943. godine, s tim u vezi istie se golema politika vanost takva akta jer njime Srbi u Hrvatskoj, u interpretaciji Stanka Opaia, dobivaju po prvi put u svojoj povijesti pravo i istinsko narodno predstavnitvo i vodstvo. (Prema Hodimiru Sirotkoviu) Srpskim klubom se posljednjih godina bavi vie autora, ukljuivi i povjesniare (Mile Daki, Janko Pleterski, Ljubo Boban). S punim uvaavanjem njihovih podosta meusobno razliitih interpretacija, ostaje injenica da o Srpskom klubu valja napisati studiju utemeljenu u iscrpnim, kritikim arhivskim istraivanjima jer je jo mnotvo pitanja s njim u vezi krajnje nejasno. U svakom sluaju, Klub je u sreditu brojnih kontroverzi u vezi s dravnim ureenjem Hrvatske, a traje i poslije usvajanja Ustava NR Hrvatske 1946. godine, s tim to se ne zna to radi poslije rata i kada prestaje djelovati, i da li je uope formalno ukinut.

Kongres i Prosvjeta
Slinih dvojbi ima i u vezi s Glavnim odborom Srba u Hrvatskoj, koji nastaje s Kongresom Srba u Hrvatskoj, odranim u Zagrebu, 29. i 30. rujna 1945. godine, s trideset tisua sudionika! Dakako, mnogostruke su ambicije prireivaa Kongresa (jasno je da je to partijski i dravni vrh Hrvatske), ali je nejasno u kakvu je odnosu Kongres prema Narodnoj fronti Hrvatske. Iako je kongres odran kao prvi, nikada se vie nije postavilo pitanje njegova sazivanja, a o djelatnosti Glavnoga odbora takoer je jedva to egzaktni je mogue rei i takoer se ne zna je li je i kako prestao raditi. Drugo je sa Srpskim kulturno-prosvjetnim drutvom Prosvjeta, koja nastaje 18. studenog 1944. u Glini, kao batinica Srpskog kola i Seljakog kola. U njezinoj je konstituciji izvorno sadran i princip vlastite negacije jer je programski usmjerena djelovati u ruralnim ambijentima prema istim naelima prema kojima djeluju brojna nacionalnoprosvjetiteljska drutva u toku 19. i 20. stoljea. Izgubivi u ishoditu urbano obzorje, situiravi se vrsto u strukturu Narodne fronte Hrvatske, Prosvjeta, uz nesumnjivo velike uspjehe u prvih pet poratnih godina u obnovi i izgradnji, sutinski djeluje kao transmisijski mehanizam, podravajui, naprimjer, svim silama, politiku otkupa ili kolektivizacije. S tim u vezi, ona u najkritinijem razdoblju otvaranja procesa povlaenja drave iz kulture u izravnim formama, poslije kraha vodee skupine srpskih politiara u novim hrvatskim vlastima, sve ubrzanije gubi orijentaciju. Oficijelna hrvatska politika u pedesetim i ezdesetim godinama sve vie suava sa svoje strane prostor njezina djelovanja, tako da do njezine ekspanzije 1969.-1971. godine dolazi na politikim, a ne kulturnim pretpostavkama jer drugaije nije moglo ni biti. Time je osigurala istu sudbinu kao i Matica hrvatska u procesu politike stabilizacije koji je uslijedio.

Neprijatelji revolucije

35

uan Brki, Rade igi i Stanko Opai do jeseni 1950. godine pripadaju uoj skupini hrvatskoga partijskog i dravnog rukovodstva, a meu Srbima u Hrvatskoj do tada su najistaknutije linosti. Meu najuglednijim su zatoenicima Golog otoka, a Rade igi kao zatoenik tragino gubi ivot. O razlozima njihova konflikta s hrvatskom i jugoslavenskom partijskom dravom, s ijim su stvaranjem i sami uveliko identificirani, o mnotvu drugih vidova njihova sluaja u biti se jo jedva neto zna, iako je izvjesno da je upravo njihov sluaj izuzetno vaan ne samo za razumijevanje kontroverzi u hrvatsko-srpskim odnosima u revolucionarnoj vlasti u Hrvatskoj, nego i mnogo slojevitijih pitanja u vezi sa samim socijalizmom i Srbima u Hrvatskoj. U svojoj knjizi Sa Staljinom protiv Tita (Zagreb 1990.) Ivo Banac vrlo opravdano

ZADRUNE ILUZIJE: Propali program borbe za unapreenje sela

upozorava da je sve ono to se oficijelno dovodi u vezu s Informbiroom u Jugoslaviji, poslije sukoba 1948. godine, izuzetno raznorodna porijekla i da je shvatljivo samo u svojoj pluralistikoj genezi. Njegova teza nadasve je opravdana kada se radi o trojici spomenutih funkcionara, koji, nota bene, nikada i ne ine neku grupu u hrvatskom rukovodstvu. tovie, mogue ih je situirati u razliite partijske struje, prema onome to je poznato o njihovim prethodnim djelatnostima i afinitetima. injenica je da do njihova hapenja dolazi poslije nekoliko seljakih buna u razliitim dijelovima Hrvatske, gotovo iskljuivo u srpskim, k tome ustanikim selima, u vezi s politikom (prisilnoga) otkupa plodina i takoer (prisilnoga) mobiliziranja seljake radne snage za razliite radove, a mnotvo ostalih povoda da ne spominjemo. Kakva je privredna mo srpskoga seljatva u Hrvatskoj, osobito u onim krajevima koji su partizanska uporita od 1941. godine, takoer je izvjesno. Bez kolonizacije velike mase, preteno borakih porodica u Slavoniju i Vojvodinu na naputena imanja njemake manjine, glad i teke drutvene potrese u najsiromanijim dijelovima Banije, Korduna, Like i Dalmacije nemogue bi bilo izbjei. Meutim, ni kolonizacija, kao ni svojevrsni egzodus na pravcu ruralni-urbani ambijenti, koji nova vlast potie u svome izravnom interesu, ne mogu rijeiti temeljna pitanja obnove nekih stotinjak tisua unitenih gospodarstava, srpskih i hrvatskih, to vie to se oficijelna poljoprivredna politika uveliko svodi na surovu dravnu represiju nad seljatvom i iscjeivanje najveeg dijela uroda i prinosa, u skladu s potrebama politike ubrzane industrijalizacije, prema staljinistikome modelu. Jasno je da mase demobiliziranih partizana srpske narodnosti i iz svoje seljake i iz svoje nacionalne perspektive takvu politiku doivljavaju traumatino. Demobilizirani borci se u vie sluajeva odmeu (u Slavoniji ima i drastinih sluajeva s tim u vezi), ulaze u zavjere, s dalekosenim ambicijama. Naravno, dravna represija je u svim sluajevima buna jo drastinija, a to se sve s tim u vezi dogaa u to doba, danas je jo znatno vie oralna historija nego bilo to drugo. Tako je i otvoreno pitanje na koji nain sluaj spomenute trojice istaknutih Srba u Hrvatskoj treba dovoditi u pitanje sa sluajem Andrije Hebranga. Miljenja su o tome, kao i o manje-vie svemu ostalome, podijeljena. ini nam se da je u suvremenoj historiografiji u nas dosad najozbiljniji prilog egzaktnom postavljanju itava pitanja fragment iz monografije Darka Bekia o Jugoslaviji u hladnom ratu, iako se njime historiografski nita ne rjeava, osim najvanijeg, da je i taj sluaj politika montaa u staljinistikoj maniri.

NA GOLI DOLAZE NAM MINISTRI

Ante Mileti, jedan od predratnih lanova KP] interniraca na Golom otoku, sjea se dolaska trojice visokih funkcionara NR Hrvatske srpske nacionalnosti - Stanka Opaia anice, Duana Brkia i Rade igica - u golootoki logor
Dednoga dana stigla je na Goli otok nova 'poiljka' informbirovaca. Upozoreni da je to specijalna grupa neprijatelja, pripremili smo se za specijalni doek. Veliko je iznenaenje bilo kada su iz broda 'Punat' iskrcana samo tri ovjeka. Bila su to tri ministra hrvatske vlade, tri Srbina, koji su, navodno, poeli 'srbovati', tri prvoborca, do tada ugledna i vrlo uvaena rukovodioca; nije mi bilo jasno ni tada, a ni poslije, zbog ega su dospjeli na Havaje. Kakav izbezumljeni strah u oima, drhtaj u tijelu, koje iznenaenje i zaprepatenje u to troje ljudi, u to troje bivih ljudi, bivih pukovnika i generala, ministara, rukovodilaca poduzea i stotina tisua radnika... Dedan meu njima, malne, gotovo siuan (ni 160 cm), skakue kroz stroj i nadomak mene ja ga prepoznah: bio je to ministar graevina hrvatske vlade, general, junak Korduna, sudionik sastanka na Abezu i tako dalje - Stanko Opai anica. Brzajui sitnim koracima, koraiima kroz stroj, ve dobrano istuen (bila su samo trojica, pa ih podobro istukosmo), naleti na mene, prepoznaje me i prokleh u trenutku i Goli, i rezoluciju, i Staljina, i socijalizam, jer mi se uini da u bljesku, na stotinku sekunde ugledah u njegovim oima muku, kao molbu za milost, uini mi se da ugledah strah u oima i licu toga malog, fiziki, ovjeka koji bijae strah i trepet faistima pune etiri godine, herojski juriajui iz bitke u bitku... {Moja istina o Golom otoku, Vjesnik, 18. lipnja 1990)

OPTUENI BRKIC. ZIGIC1 OPACIC

Dne 9. rujna (1950, nap. D. R.), na osnovi informacije nekog svojeg izvora o hapenju vie lanova republike vlade, odnosno oficira zagrebake vojne oblasti, britanski generalni konzul u Zagrebu potraio je odgovor od premijera, dr. Bakaria. On mu je objasnio da su zbog informbirovske aktivnosti suspendirani potpredsjednik vlade D. Brki, predsjednik republikog savjeta za industriju R. igi i ministar umarstva S. Opai, a da e sve pojedinosti biti objavljene u novinama. Francuski konzul u Zagrebu, Guy de Radenac, poslao je 11. rujna vijest u Pariz da su spomenuta trojica funkcionara bili najistaknutiji pojedinci iz grupe od oko 25 ljudi koji su zastupali iste stavove.

Agentura na terenu
O kakvim se stavovima radilo izvijestio je premijer, dr. Bakari, zastupnike Sabora 11. rujna. Sva trojica bila su optuena zbog suprotstavljanja ekonomskoj politici NR Hrvatske, osobito industrijalizaciji i politici na selu. Glavnooptueni, R. igi je, prema Bakarievu izvjetaju, zauzeo protivne, prosovjetske stavove i izravno uzrokovao pad proizvodnje u hrvatskoj industriji. Brki je navodno rekao da bi politiku industrijalizacije Hrvatske bolje vodio svaki seoski trgovac, nego oni koji njom sada rukovode, a za boravka u svojim izbornim jedinicama na Kordunu sva trojica su osudili vojno-policijske represalije protiv pobunjenih Kordunaa poetkom svibnja, kritizirali politiku otkupa hrane i isticali da u ratu poharani srpski krajevi u Hrvatskoj ne bi trebali nita ^davati. Kada je koncem kolovoza smijenjen igi, pod sumnjom da surauje s jednom stranom slubom, Brki je samoinicijativno ponudio ostavku, istiui da ima sentimentalnu slabost prema svemu to je rusko, a ostavku je opravdavao antisrpskom diskriminacijom i zanemarivanjem srpskih krajeva u Hrvatskoj. Zatim se ovoj dvojici pridruio i Opai, pa su sva trojica pokuali i javno braniti svoje stavove koje su, u sukobu s politikom vlade NRH, predstavljali kao stavove Srba u Hrvatskoj. Bakarieve rijei odraavale su, ustvari, glavne ocjene CK KPH, odnosno zakljuke postignute u razgovorima to su ih s biroom CK KPH, o ovoj aferi, poveli Kardelj i Rankovi. Dva dana nakon premijerova istupa u Saboru odrana je i sjednica Politbiroa CK KP], na kojoj je u ime CK KPH izvjetaj podnio I. Gonjak. U raspravi nadopunio ga je Rankovi, kritizirajui nebudnost drugova u Hrvatskoj, a donekle i nau (tj. Politbiroa CK KPD; op. D. B.), naroito po pitanju igia. (...) Odobravaju se jednoglasno odluke CK KPH. Drug Tito iznosi da se odranije oekivalo da e IB ii po liniji razbijanja bratstva i jedinstva. Slae se da je u CK KPH bilo politike sljepoe. Ne slae se s vicevima na raun manjina ili naroda i s neukusnim alama. Slabosti u ustanikim krajevima treba suzbijati i dalje uvrivati bratstvo i jedinstvo (...) Treba raskrinkati tu agenturu na terenu. ..

GLAVNOOPTUENI: Rade igi Hrvatsko-srpski okraj

U svojem izvjetaju VVashingtonu ambasdor SAD, Allen, ocijenio je ovaj dogaaj kao hrvatsko-srpski okraj unutar Hrvatske, u kojem su, bez obzira na vrlo mogue prosovjetske sklonosti trojice optuenih funkcionara, ipak pretjerane optube da su bili informbirovski agenti. (...) Ograniavamo se da spomenemo samo dva implicitna zakljuka to su ga ameriki promatrai izveli iz analize ovog politikog obrauna: a) da se, u uvjetima ekonomskih tekoa, hrvatsko-srpski sukob u Hrvatskoj perpetuira, unato Titovim nastojanjima da ga iskorijeni i b) da je Informbiro u Hrvatskoj nemoan, a da namjetene optube za informbirovsku aktivnost pokazuju kako se sukob izmeu KP] i SKP(b), nakon izbijanja rata u Koreji, dalje produbljuje. Opirni izvjetaj Parizu, poslan koncem rujna, pokazuje da ni francuski generalni konzul u Zagrebu, Guy de Radenac, u ovom politikom sukobu nije vidio informbirovsku vezu, ali je njegove vanjskopolitike znaajke ipak vidio u drugaijem svjetlu. On je glavnooptuenog R. igia sticajem okolnosti dobro poznavao, pa je ak bio u posjeti njegovoj rodnoj kui u Korenici. Tamo je, sluajui lanove njegove obitelji kako, u igievu prisustvu, slobodno kritiziraju reim, a zatim i kroz vlastite razgovore s njim, zakljuio da je igi u ratu i poslije, u partijskoj hijerarhiji, napredovao vie zbog svoje estine, hrabrosti i iskrenosti, nego zato to je bio marksist, a jo manje, proruski orijentiran. Radenac je poznavao i D. Brkia, za kojeg kae da je kao potovalac francuske kulture diskretno pomagao Francuski institut u Zagrebu.

Ni treeg zavjerenika, Stanka Opaia, tipinog narodskog ovjeka i tribuna srpske manjine na Kordunu, Radenac nije mogao zamisliti kao nosioca bilo koje teorijske koncepcije. Zato je razloge za pobunu trojice ministara, suprotno slubenim optubama, nalazio u njihovu strahu pred ruskom intervencijom u Jugoslaviji, nakon izbijanja korejskog rata: ... Naoj trojici Srba se, izgleda, uinilo da su se ukrcali na krivi brod. Nastavljajui oportunistiku politiku srpske manjine u Hrvatskoj, koja je nekada marirala protiv Hrvata s Maarima, a zatim s Beogradom protiv Zagreba, i uvijek prelazila na stranu jaega, ne samo dav bi preivjela nego i izvukla najvee koristi, g.g. igi, Brki i Opai poeljeli su obnoviti svoju slobodu.

Oblik oporbe reimu

Zanimljivost Baudetove analize sastoji se u tome to je ovoj politikoj aferi pristupio slobodan od hipoteka kojima bi svaki domai analitiar vie ili manje robovao, pa je doao do posve originalnih zakljuaka. Baudetu, za razliku od njegova konzula Radenaca, nisu bile vane ni specifine regionalne i socioloke okolnosti, ve je dogaaj nastojao utemeljiti na razini globalnih drutvenopolitikih kategorija i procesa u jugoslavenskom drutvu. Konkretno, akciju igia i njegove grupe on je vidio kao oblik oporbe vladajuem reimu koji se oslonio na dvije, objektivno, najslabije toke reima: a) nacionalna trvenja i b) neprijateljstvo seljaka prema vlasti. U tom smislu Baudet odbija identificirati igia i drugova na temelju njihova diskursa: uostalom, ovaj je, po Baudetovoj ocjeni, bio posve oportunistiki, od velianja sovjetske moi do najotrije kritike kolektivizacije sela i otkupa, dakle, bitno boljevike politike na selu. Zato Baudet smatra da igieva grupa nije imala nikakvu, pa tako ni informbirovsku, niti reakcionarnu ideologiju, ve se naprosto protivila onom to je smatrala pogrenim u politici reima. Gotovo u marksistikoj maniri, Baudet kao temeljni problem socijalizma openito, i u Jugoslaviji posebno, identificira seljako pitanje. Zanimljivo je, meutim, da on amnestira Tita od odgovornosti za oajno stanje u ekonomiji i osobito u poljoprivredi zemlje, a glavnim socijalnim nosiocem defektne politike proglaava aktiviste u bazi (militants de base), tonije, lokalnu birokraciju i policiju koje nameu krute planove i programe, odnosno, represijom gue svaku inicijativu ili prigovore pojedinaca i naroda u cjelini.

Bojazan od osvete
Stari hrvatski politiari (vjerojatno HSS-ovci, s kojima je Radenac odravao vezu; op. D. B.) smatraju da je srpska manjina (akcijom ove trojice) nastbjala, ako ne da izbori prednosti, ono bar da izbjegne sovjetsku osvetu u sluaju invazije (...) opsjednuti morama novih pokolja. Preani se nikada nisu do kraja angairali (u osudi Informbiroa), ve su uvijek traili naina da ouvaju mogunost prelaska u drugi tabor. Zato nijedan od njih nije, kao drugi komunisti, drao grube govore protiv Informbiroa, Staljina i ruskog imperijalizma. (...) Prema izjavi ene jednog od njih, koja je kasnije takoer uhapena, oni su imali istu savjest i vjerovali da zauzimaju dovoljno visoke poloaje, s kojih mogu izraavati i braniti svoje stavove, bez da ih tko dirne. Zato su bili naivno iznenaeni hapenjem i optubama to su protiv njih podignute. Konano, najambiciozniju analizu sluaja igi-Brki-Opai dao je francuski ambasador u Jugoslaviji, P. Baudet. On je 1. studenog na Quai d'Orsay poslao itav jedan esej u kojem je dao konzistentnu ocjenu samog dogaaja, ali i njegovih dalekosenih reperkusija, vodei, dakako, rauna o aspektima koji e najvie zanimati njegovu vladu.

(Ulomak iz knjige Darka Bekia Jugoslavija u hladnom ratu. Odnosi s velikim silama 1949-1955, Zagreb 1988.; oprema teksta urednika)

Promjene u stanovnitvu

rema poslijeratnim popisima stanovnitva Jugoslavije, Srba u Hrvatskoj ima 543.795 U 1948. godini, 588.411 u 1953, 624.985 U 1961, 626.789 U 1971. i 531.502 u 1981. godini, tj. oni sainjavaju 14,5 posto stanovnitva Republike 1948. godine, 15 posto u 1953. godini, koliko i 1961, zatim 14,2 posto 1971. i 11,6 posto 1981. godine. Da bi ti pokazatelji bili jo jasniji, valja istai da su prosjene godinje stope rasta na sto stanovnika u Hrvatskoj za razdoblje 1948.-1953. 0,84 ukupno, a za Srbe 1,57, za razdoblje 1953.-1961. 0,74 ukupnno, a za Srbe 0,75, za razdoblje 19611971. 0,62 ukupno i za Srbe 0,02 te za razdoblje 1971.-1981. 0,38 ukupno i za Srbe 1,64. Kada se tome doda da je hrvatska stopa u posljednjem desetljeu najnia u Jugoslaviji, pogoranje srpskoga etnodemografskoga stanja jo je drastinije. Drugo je pitanje koji sve uzroci uvjetuju takve promjene. Oni sigurno nisu tako jednostavni kako bi se s pristranom, emocionalnom reakcijom moglo zakljuiti, ali nema dvojbe da sva mogua, ak nuna objanjenja ne mijenjaju krajnji pokazatelj. Dakle, Srba je u Hrvatskoj sve manje i manje i apsolutno i re-

IZLAZ IZ NERAZVIJENOSTI: Pogled na Nacionalni park Plitvice

lativno, a to je injenica koja ne moe a da nema uinaka na globalne tendencije u nacionalnim odnosima u Hrvatskoj. U tom se smislu stanje Srba u Hrvatskoj u biti ne razlikuje od stanja dijelova drugih naroda Jugoslavije izvan republika - nacionalnih drava, a posebno su uoljive srpsko-hrvatske polarizacije. Jugoslavensko opredjeljivanje, koje je uestalo u Srba i Hrvata u posljednja dva popisa stanovnitva, donekle uslonjava zakljuivanje, ali sam zakljuak ne dovodi u pitanje.

Iseljavanje, doseljavanje
Nikada se ne smije smetnuti s uma da ti procesi nisu jednosmjerni, kao to pokazuju podaci o migracijskom saldu Hrvatske u razdoblju od 1971. do 1981. godine, iz srpske perspektive. Dakle, iz Bosne i Hercegovine doseljava se tada u Hrvatsku 18.167 Srba, a 4710 Srba iseljava se u Bosnu i Hercegovinu (migracijski saldo 13.457). Iz Crne Gore doseljava se 259, a u nju iseljava 374 Srba (saldo 115). Iz Makedonije se doseljava 210, a u nju iseljava 226 Srba (saldo - 16). Iz Slovenije se doseljava 619, a u nju se iseljava 1269 Srba (saldo 645). Na kraju, iz Srbije se doseljava 9287, a u Srbiju iseljava 22.284 Srba (saldo - 13.300). Izvjesno je da takvi podaci iskljuuju mogunost olakog, euforinog zakljuivanja, obvezujui istraivae da s najveom pomnjom istrauju etnodemografske procese i s tako osjetljiva stajalita. Nita manje vane promjene s etnodemografskoga stajalita zbivaju se unutar hrvatskoga prostora. U svom radu Brojnost i teritorijalni raspored Srba u SR Hrvatskoj. (Prema popisima stanovnitva 1948-1981. godine), objavljenom u Zborniku o Srbima u Hrvatskoj (Beograd 1989.), Rua Petrovi istrauje koliko se mijenja udio srpskog stanovnitva u pojedinim regijama Hrvatske (prema njezinu grupiranju) u odnosu prema ukupnom srpskom stanovnitvu odreene godine. Tako se od 1948. do 1981. godine udio srpskoga stanovnitva Like u ukupnom srpskom stanovnitvu u Hrvatskoj smanjuje s 14,7 posto na 10,3 posto, u Dalmatinskoj zagori s 15,8 na 14,3, na Kordunu i Baniji s 24,8 na 20,7, u Bilogori i Moslavini s 18,2 na 13,3, u Slavoniji s 9,5 na 8,3, a poveava se u Baranji s 9,7 na 12,5 i u ostalim opinama sa 7,3 na 20,6 posto! Drugim rijeima, u poslijeratnom razdoblju ustrajno se smanjuju srpske demografske koncentracije u tradicionalnim podrujima njihove disperzije, a izrazito se poveava broj Srba u podrujima na kojima tradicionalno nema veih koncentracija, to je izravna posljedica dubokih promjena u socioekonomskoj strukturi. Stanovnitvo Hrvatske po grupama opina prema visini narodnog dohotka po stanovniku (u tisuama dinara) 1981.
dohodak broj stai novnika ukupno Ukupno 160 i + 140-159 120-139 110-119 90-109 70-89 50-69 do 49 4 601 469 1 223 242 110 568 676 981 397 084 625 193 785 164 541 526 241 711 Srbi 531 502 67 495 4 924 87 667 16 447 79 554 90 268 130 548 54 599 ukupno 100,0 26,7 2,4 14,7 8,6 13,6 17,0 11,7 5,3 struktura u postocima Srbi 100,0 12,8 0.9 16,2 3,1 14,9 17,0 24,6 10,3 % Srba u stanovnitvu 11,6 5,5 4.4 12,9 4,1 12,7 11,4 24,1 22,5

(Izvor: Statistiki godinjak Jugoslavije 1948; R. Petrovi, Brojnost i teritorijalni raspored Srba u SR Hrvatskoj /Prema popisima stanovnitva 1948-1981. godine/, Zbornik o Srbima u Hrvatskoj 1, Beograd 1989)

Deruralizacija i urbanizacija u Srba u hrvatskim zemljama vidno su sporiji u toku itava 19. i 20. stoljea nego u Hrvata, premda je u tom smislu itav hrvatski prostor, prema srednjoevropskim kriterijima, vrlo usporen. Meutim, srpska situacija u odnosu prema hrvatskoj, u granicama Hrvatske, osjetno se pogorava s drugim svjetskim ratom (1941.-1945.), jer srpska zajednica dodue gubi mnotvo svojih pripadnika u svim drutvenim slojevima, ali su uinci tih gubitaka dalekoseniji, s modernizacijskoga stajalita, iz urbane perspektive.

Najkritinije godine
U toku rata, u mnotvu hrvatskih gradia i gradova nestaje veega ili najveega dijela starijega graanskoga sloja, bilo zbog ljudskih gubitaka, bilo zbog trajnog iseljavanja iz Hrvatske. Popis stanovnitva iz 1948. godine ne biljei stanje iz 1945., ve tri godine poslije, kada brojni hrvatski gradovi dobivaju novo srpsko stanovnitvo seljakoga porijekla, zajedno s dubokim politikim i privrednim promjenama. U sociolokim istraivanjima upravo je to najkritinije razdoblje najneuhvatljivije, iako je manje-vie mogue istraiti i njega, ali s veom primjenom metoda historijske demografije i socijalne historije. Razumijevanje promjena u regionalnoj redistribuciji srpskoga stanovnitva unutar hrvatskih granica u itavu poslijeratnom razdoblju nemogue je seriozno utemeljiti ako se previde te najkritinije godine, jer su sve ostale, potonje demografske promjene uveliko uvjetovane tim, bazinim promjenama. To znai, osim ostaloga, da se procentualni udio zagrebakih Srba od 1953. do 1981. godine u ukupnom srpskom stanovnitvu u Hrvatskoj poveava s 2,99 posto na 7,15 posto, osjekih s 3,98 na 5,37, vukovarskih s 3,36 na 4,73, karlovakih s 2,69 na 3,42, rijekih s 0,74 na 3,06, zadarskih s 0,84 na 2,02, splitskih s 0,69 na 1,81, itd. (prorauni eljka Pajia). Kada se tome doda da je socioekonomski i sociokulturni status srpskih zajednica u navedenim i drugim gradovima, gdje tradicionalno nema veih koncentracija srpskoga stanovnitva, vii, u pretenom broju sluajeva, nego u mahom nedovoljno razvijenim krajevima tradicionalne etnodemografske koncentracije, jasno je da budunost Srba u Hrvatskoj (etnodemografska, privredna, kulturna, itd.) prije svega ovisi o tome to e se zbivati u urbanim ambijentima, u prostorima gdje su Srbi izrazita manjina stanovnitva.

Svijest o tome izuzetno je slabo razvijena i na srpskoj i na hrvatskoj strani u Hrvatskoj, a to moe imati vrlo loe posljedice, kao izvorite fenomena o kojima se malo to racionalno moe iskazati, s obzirom na dosadanji odnos prema njima.

Prema narodnom dohotku

Dakako, time se ne umanjuje dramatinost kriza (sadanjih i, moda, buduih) u krajevima koji su nedovoljno razvijeni po republikim kriterijima, a koji su naseljeni i hrvatskim i srpskim stanovnitvom. Prema visini narodnoga dohotka po stanovniku, po cijenama iz 1981. godine, 10,3 posto od ukupnog broja Srba u Hrvatskoj ivi u opinama u kojima je narodni dohodak do 49.000 dinara, kao i 5,3 posto ukupnog stanovnitva Republike; u sljedeoj skupini od 50-69.000 d je 24,6 posto od ukupnog srpskog stanovnitva i 11,7 posto ukupnog stanovnitva Hrvatske; potom, u skupini 70-89.000 d je 17 posto srpskog i 17 posto ukupnog stanovnitva; u skupini od 90-109.000 d je 14,9 posto srpskog i 13,6 posto ukupnog stanovnitva; u skupini od 110-119.000 d je 3,1 posto srpskog i 8,6 posto ukupnog stanovnitva; u skupini od 120-139.000 d je 16,2 posto srpskog i 14,7 posto ukupnog stanovnitva; u skupini od 140-159.000 d je 0,9 posto srpskog i 2,4 posto ukupnog stanovnitva te u skupini od 160.000 i vie dinara je 12,8 posto srpskog i 26,7 posto ukupnog stanovnitva Hrvatske. (Rua Petrovi) Prema tome, u opinama do 109.000 dinara narodnoga dohotka 1981. godine ivi 65,8 posto ukupnog srpskog i 47,6 posto ukupnog republikog stanovnitva, 'to, osim ostaloga, svjedoi i o realnim ekonomskim odnosima unutar hrvatskoga drutva iz nacionalne perspektive. Pogreno bi bilo zakljuivati na temelju tih pokazatelja da je poslije 1945. godine svjesno voena politika usporenijega ekonomskoga razvoja krajeva u kojima su vee koncentracije srpskoga stanovnitva, kao to se to nerijetko moe uti i proitati na raznim stranama.

Ulagana znatna dodatna sredstva za razvoj

Prema istraivanjima eljka Pajia po narudbi kolskih novina, objavljenim u Zborniku radova o povijesti i kulturi srpskog naroda u Hrvatskoj (Zagreb 1988.), pod naslovom Socio-ekonomski razvoj krajeva u SR Hrvatskoj naseljenim srpskim stanovnitvom od 1945. godine, vidljivo je da su osnovni proizvodni fondovi privredno nedovoljno razvijenih krajeva, promatrani u cjelini, porasli vie od dvadeset i etiri puta u posljednjih deset godina, dok je u Hrvatskoj taj porast devetnaest puta. Taj pokazatelj, a i cijeli niz drugih kumulativnih pokazatelja, svjedoe da su u razvoj privredno nedovoljno razvijenih podruja Hrvatske, naseljenih i Hrvatima i Srbima, ulagana znatna dodatna sredstva, kao i da je samo stanovnitvo u tim krajevima angairano u brojnim investicijskim projektima, ali sve to oigledno jo ne utjee na bilo kakve temeljnije promjene globalnih razvojnih odnosa, to dodatno svjedoi da je nuno tragati za novim modelima razvoja, koji e biti primjereniji zbiljskim potrebama, ne samo stanovnitva u tim krajevima, nego i hrvatskoga drutva u cijelosti. Kada je iz povijesne perspektive rije o daljim, moguim etnodemografskim promjenama u hrvatskom prostoru, jasno je da njihovi dalji tokovi uveliko ovise ne samo o usklaenijem regionalnom razvoju, nego i o njegovoj privrednoj integraciji, prije svega sa stajalita ostvarivanja jadranske orijentacije hrvatske privrede. Svaka, uistinu ozbiljno projektirana jadranska orijentacija ne moe previdjeti krajeve koji dijele panonski i mediteranski prostor, a u kojima su jo razmjerno velike skupine i srpskog i hrvatskog stanovnitva. Dalje depopuliranje tih prostora i iz srpske i iz hrvatske perspektive (a demografska je situacija ve sada katastrofalna sa stajalita demografske reprodukcije) ne moe a da ne bude bez loih posljedica za hrvatsko drutvo i privredu u cijelosti, a ne samo za Srbe i Hrvate u tim krajevima, to potonji ve uveliko ispataju, dakako, i s punom vlastitom, povijesnom odgovornou.

Privilegirana ili obespravljena nacija

ada se raspravlja o nacionalnim odnosima u Hrvatskoj u poratnom razdoblju, nerijetko se istie teza o privilegiranosti Srba, s hrvatske strane, odnosno antiteza o obespravljenosti Srba, sa srpske strane. Zastupnici teze o privilegiranosti Srba redovito istiu da je poratna Jugoslavija partijska drava, sa srpskom premoi, posvuda, pa tako i u Hrvatskoj, ak osobito u Hrvatskoj. Poslije svega iskuanoga u poslijeratnom razdoblju, u situaciji u kojoj je neizvjesna i sama budunost bilo kakve Jugoslavije i ne samo Jugoslavije, vrijedi se zaloiti za to je mogue egzaktniji dijalog i o takvim pitanjima, do krajnjih konzekvenci jer je on preduvjet bilo kakvu nacionalnom pokuaju novoga povijesnoga dogovora.

Partijska drava
Izvjesno je da je u poratnom razvoju Jugoslavije partijnost drave jedno od temeljnih obiljeja, ali je takoer izvjesno da ta partijnost nije ista u svim razdobljima, kao to ustrajno ponavlja vie povjesniara i politologa, a izvjesno je i to da se ona osjetno razlikuje od partijnosti drave u nekim drugim realsocijalistikimzemljama. Izvjesno je takoer da partijska drava u Jugoslaviji nije uvezana na nain na koji je to uinjeno u zemljama srednje, istone i jugoistone Evrope, tj. da ona ima svoju drutvenu osnovu u toku znatnoga dijela poratne povijesti. Meutim, nedvojbeno je istina da je, unato svim tim razlikama, drava u Jugoslaviji, neovisno o tome je li rijeo nekom centralistikom ili decentralistikom razdoblju, i pored svih promjena u Komunistikoj partiji/Savezu komunista Jugoslavije (republika, pokrajina), kao diktatura proletarijata (u ovom ili onom teorijskom izvoenju, ukljuivi i radniko i drutveno samoupravljanje) doista partijska i da je u konstituiranju strukture moi od poetka do kraja vano na odreenim mjestima i u odreenim zanimanjima udovoljavati kriterijima partijske podobnosti. (Namjerno istiemo pojam partijske podobnosti, jer je kontinuirano unutar same Partije u toku raslojavanje, diferenciranje, izmeu sljedbenika razliitih shvaanja socijalizma, kao i svih konkretnohistorijskih pitanja njegova razvoja. Uostalom, pred slom Saveza komunista Jugoslavije znatno je vie ljudi koji su neko bili njegovi lanovi nego onih koji su u tom trenutku u njegovu sastavu.) Dakle, tendencijski moe biti govora da znatniji udio nekog nacionalnog kolektiviteta u partijskom lanstvu svjedoi i o privilegiranosti itava toga nacionalnog kolektiviteta u drutvu. Podaci o nacionalnoj pripadnosti lanstva Komunistike partije Hrvatske od njezina osnutka 1937. godine, koliko nam je poznato, jo nisu sistematizirani (ako je to uope mogue). Pouzdano je da Srbi nisu malobrojni u njezinu lanstvu, tim brojniji to se rat vie pribliava. Kako su u prve dvije godine NOR u Hrvatskoj Srbi apsolutna veina boraca (ili bar u najveem dijelu toga razdoblja), jasno je da se potrebe brzoga razvoja KPH ponajvie zadovoljavaju meu Srbima, to dodatno dolazi do izraaja i

zbog velikih gubitaka meu predratnim komunistima, bilo u ustakom i ostalom teroru, bilo na vojno-politikim zadacima. Kada dolazi do znatne promjene u nacionalnoj strukturi, od ljeta 1943., jo preciznije od kapitulacije Italije, NOP se doista vrlo brzo iri, ali s mnotvom pristalica koji imaju jasnije partijsko obiljeje razliito od komunistikoga, to ima svoje implikacije i u nacionalnim odnosima unutar Komunistike partije Hrvatske.

Brojniji u Partiji i u strukturama moi

Ipak, valja dodati da su jedno nacionalni odnosi u partijskoj bazi, meu aktivistima, a drugo u rukovodstvima, jer u potonjima, bar na hrvatskoj razini, praktino nikada, od smrti Rade Konara, nema rukovodioca srpske nacionalnosti, sve do poznatih promjena u toku 1944. godine. Dakle, izuzimajui komuniste u vojnim jedinicama, u lipnju 1945. godine Srbi sainjavaju 41 posto partijskog lanstva, ali se brzim primanjima novih lanova, najveim dijelom hrvatske nacionalnosti, taj udio smanjuje na 28,1 posto 1946, neznatno die 1947. na 29,2 posto, iznova pada 1948. godine na 28,3 posto. Za godine od 1948. do 1963. nismo doli do podataka, iako je vrlo vano provjeriti uinke sukoba s Informbiroom na nacionalni sastav KPH/SKH. U 1964. godini Srbi su 27,3 posto lanstva, od kada njihov udio iznova pada, lagano, ali ustrajno, sve do 1984. godine, kada iznosi 22,6 posto. Dakle, moe se zakljuiti da je srpski udio u lanstvu Komunistike partije Hrvatske/Saveza komunista Hrvatske kontinuirano vei od udjela u stanovnitvu, ali s trajnom tendencijom pada. Srpski je udio jo manji u sastavu Centralnog komiteta KPH/SKH, ali i u njemu je redovito iznad udjela u stanovnitvu: 1948. (26,3 posto), 1954. (24,5 posto), 1959. (24,7 posto), 1965. (19,4 posto), 1968. (20 posto), 1974. (15,7 posto), 1978. (19 posto), 1982. (17,5 posto) i 1986. (21,6 posto). (Momilo Dikli) Kada ne bi bilo otvoreno pitanje partijske drave, rasprava o nacionalnom sastavu stranke imala bi sasvim drugaiji smisao, jer je bez tekoa mogue prihvatiti pretpostavku da se razliite ideologijske opcije ne distribuiraju u svim nacionalnim kolektivitetima na isti nain. Kako to doista nije sluaj, ti podaci svjedoe ne toliko o tome da su za poratnoga razdoblja Srbi u situaciji da mogu dominirati hrvatskom politikom, jer tako sasvim pouzdano nikada nije bilo u toku itava poslijeratnoga razdoblja, koliko o tome da su na raznim razinama strukture moi Srbi mogli biti brojniji nego to bi to mogao biti sluaj u politici konstituiranoj na drugim naelima.

Mnogo politiara, malo strunjaka

Nita, dakle, drugo nego brojniji jer ti podaci o razmjerno veoj srpskoj zastupljenosti nemaju nikakve veze s nacionalnim kolektivitetom budui da u itavu razdoblju od pedesetih godina dalje nema nikakvih legalnih mogunosti da se interesi srpskoga nacionalnoga kolektiviteta iskau u hrvatskom drutvu. tovie, poslije prestanka rada SKD Prosvjeta, 1972. godine, ak i najbezazlenije knjievne hrestomatije predstavljaju povod za javnu uzbunu i medijske kampanje na najviim razinama. Dakle, ako netko profitira sa srpske strane, onda je to politika elita, ali u individualnom smislu. S decentralizacijom federacije od kraja ezdesetih godina u Jugoslaviji prevladava stav da se u granicama pojedinih republika nacionalnih drava moe afirmirati samo izvorni nacionalni identitet i u tom smislu Hrvatska uope nije iznimna, niti su Srbi u Hrvatskoj, kao nacionalni kolektivitet, jedini kojima to ne odgovara. Meutim, decentralizacija nije jedini fenomen u nas kada se radi o redistribuciji moi, tovie, promjene u sistemu relativno autonomiziraju privredu, bar u razvijenijem dijelu Jugoslavije, kao to je Hrvatska, kao to u granicama odreene represivne tolerancije autonomiziraju i kulturu. S tim u vezi, izuzetno je vano vidjeti kakav je nacionalni sastav ne samo politikih, nego i privrednih i kulturnih elita, a i niih drutvenih slojeva.

U razdoblju poslije 1981. godine, kada Srbi sainjavaju 11,5 posto stanovnitva Hrvatske, precizno 1984. godine, Vjeran Katunari nalazi da su Srbi u Hrvatskoj 17,7 posto politikih rukovodilaca, 12,5 posto privrednih rukovodilaca, 11,9 posto pripadnika sistemske inteligencije, 7,5 posto strunjaka, 13,7 posto VKV i KV radnika, 18,4 posto NKV radnika, 5,8 posto obrtnika i 11,2 posto seljaka. Uoljivo je, dakle, da je iskakanje u kategoriji politikih rukovodilaca, ali i svih kategorija radnika, ali i podbacivanje u kategorijama strunjaka i obrtnika. Kako Srbi tradicionalno nemaju jaih udjela u obrtnikom staleu, pokazatelj je i mogue razumjeti, bar povijesno, ali kao to zabrinjava prevelik udio politikih rukovodilaca, tako zabrinjava i premali udio strunjaka.

Jedva da ita profitiraju

Moe se zakljuiti da se Srbi u Hrvatskoj, kao nacionalni kolektivitet, neizbjeno tee suoavaju s temeljnim promjenama u Hrvatskoj i Jugoslaviji, u sociopolitikom, socioekonomskom i sociokulturnom sistemu nego Hrvati u Hrvatskoj. Izravno su pogoene kategorije politikih rukovodilaca, dijelom i privrednih (i to ne samo kadrovici jer se u privredi oigledno provode promjene osjetno veega domaaja), kao i sve kategorije radnika, s obzirom na neizbjene duboke potrese u privrednoj strukturi. Meu pogoenijima su neizbjeno i seljaci u nedovoljno razvijenim dijelovima Hrvatske, a takvih je veina meu seljacima srpske nacionalnosti, jer se tee prilagoavaju trinoj privredi. Negativno je optereenje i to to kategorije strunjaka i obrtnika, koje su izuzetno vane, ako ne i ponajvanije u otvaranju prema novim tehnikama i tehnologijama, sudjeluju tako nisko u srpskoj populaciji. Osobit je problem sistemska inteligencija, jer se o njoj ne moe suditi bez podrobnijega uvida u njezin sastav. Drugim rijeima, poslije tolikih godina (iznuene) identifikacije sa sistemom, od kojega, da parafraziramo Krleu u vezi s predratnim zbivanjima, srpska etnika zajednica u Hrvatskoj u biti jedva da ita profitira, ako izuzmemo pripadnike upravljakih elita (premda je i njihov profit u najveem broju sluajeva krajnje sumnjive vrijednosti). U tom je smislu i srpska politika u Hrvatskoj, neovisno o stranakim artikulacijama, u totalnoj krizi. Relativna veina Srba, ako ne i apsolutna, na izborima glasa za stranku s kojom je identificirana posljednjih pola stoljea, ali koja u najkritinijem trenutku promjene ne umije artikulirati bilo kakav program koji bi bio realna politika osnova za novu hrvatsko-srpsku suradnju u modernoj, lijevoj stranci, evropske inspiracije, privrenoj mogunostima rekonstituiranja Jugoslavije na naelu izvornoga suvereniteta republika-nacionalnih drava. Moda e promjene s kojima se Stranka demokratskih promjena suoava ipak otvoriti takav prostor u blioj budunosti. U svakom sluaju, ona vie ne moe raunati na veinsku podrku srpskih biraa u doglednoj budunosti. Srpska demokratska stranka, koja danas nesumnjivo ima, eksplicitno ili implicitno, podrku velikog, ako ne i veinskog dijela Srba u Hrvatskoj, takva kakva je prije je stranka straha pred budunou, sa spremnou da s tim u vezi ue u avanture s dalekosenim posljedicama, prije svega za Srbe u Hrvatskoj, nego bilo kakva zbiljska alternativa. Izvjesno je da e se, neovisno o svim potresima unutar nje, koji su bili u toku i koji su privremeno prekinuti zbivanjima koja jo traju, Srpska demokratska stranka zadrati kao utjecajna stranka u Srba u Hrvatskoj sve dok se ne oblikuje uistinu djelotvorna, moderna politika alternativa, vjerojatno negdje oko lijevoga centra, koja e umjeti suoiti se s pitanjima razvoja, po evropskim kriterijima, reartikulacije srpskoga nacionalnoga identiteta (prije svega kvalitetnim programom kulturne autonomije, otvorenim i prema sociokulturnom i prema nacionalnom kolektivitetu) i u granicama hrvatskog drutva i srpske nacije openito, koja e biti inilac povezivanja, a ne razdvajanja i koja e umjeti povezati vrijednosti ljudskih sloboda i graanskih dunosti.

Biljeka o piscu
DRAGO ROKSANDI docent je na Odsjeku za povijest Filozofskog fakulteta Sveuilita u Zagrebu. Roen u Petrinji 1948., studirao je filozofiju i sociologiju (Filozofski fakultet u Zagrebu) i povijest (Filozofski fakultet u Beogradu). Studijski je boravio u Beu (1978/79.) i Parizu (Ecole des Hautes Etudes en Sciences Sociales, 1980/81.). Godine 1980. radom Bune u Senju i Primorskoj krajini (1719-1722) magistrirao je na Filozofskom fakultetu u Beogradu, gdje je i bio zaposlen sve do jeseni 1990. Doktorirao je 1988. na Filozofskom fakultetu u Zagrebu istraivanjem povijesti Vojne krajine u Hrvatskoj, koje je, kao dvoknjije, objavljeno u nakladi kolske knjige i Stvarnosti iz Zagreba pod naslovom Vojna Hrvatska: La Croatie militaire. Krajiko drutvo u Francuskom Carstvu (1809-1813) (Biblioteka Povijesna istraivanja, 1988.). Glavni je urednik prirunika u pripremi Povijest srpskog naroda u Hrvatskoj koji e objaviti kolske novine iz Zagreba. Bio je na elu Ureivakog odbora zbornika znanstvenih radova Glina. Glinski kraj kroz stoljea (Glina 1988.). Priredio je tekstove za knjigu Ognjeslava Utjeenovia Ostroinskog o kunim zadrugama i Vojnoj krajini i Karla Marxa o Utjeenoviu (kolska knjiga, Zagreb 1988.). Redovito objavljuje znanstvene, strune i publicistike radove historiografske tematike u znanstvenim i strunim publikacijama , te u vie dnevnika i tjednika.

Sadraj
Predgovor 1. PROIMANJA U PORAZIMA 2. DDASPORA, RAT I KULTURA 3. VLASI JABUKA RAZDORA 4. U OBRANI HRVATSKE I KRANJSKE 5. VLAKA PRAVA I POVLASTICE 6. ISTARSKI RUBOVI DIJASPORE 7. HRVATSTVO I SRPSTVO DALMACIJE 8. PRAVOSLAVLJE I KATOLIKA OBNOVA 9. SRBI U TURSKOJ, SLAVONIJI I SRIJEMU 10. U KLIKOM SANDAKU 11. BEKI RAT I VELIKA SEOBA 12. U KRUGU MORLAKIH ZAJEDNICA 13. MILITARIZACIJA VOJNE KRAJINE 14. U PROVINCIJALNOM PODANITVU 15. POKRETLJIVO GRAANSTVO 18. STOLJEA 16. IZMEU ISTOKA I ZAPADA 17. NAPOLEON I PRAVOSLAVLJE 18. SVJESNI UZALUDNOSTI RTVOVANJA 19. PREMA MODERNOJ NACIJI 20. POLITIKA IDEOLOGIJA ILIRIZMA 21. ZASTUPNICI SRBI U HRVATSKOM SABORU 22. ZAARANI KRUGOVI IDENTITETA 23. DOBA ZAVJERA I KOMBINATORIKE 24. KOALICIJA HRVATA I SRBA 25. LOJALNI SRBI BANA KHUENA 26. DUBROVAKI POKRET SRBA-KATOLIKA 27. ISKUENJA HRVATSKO-SRPSKE KOALICIJE 28. DOBA REPRESIJE I STRAHA 29. KAPITAL IZ ZAGREBA U BEOGRAD 30. INTEGRALNO JUGOSLAVENSTVO 31. SVE DALJE OD MONARHIJE 32. PAKAO RATNIH ISKUSTAVA 33. VELIKA LJUBAV ZA ZAJEDNIKU DOMOVINU 34. DVOJBENE NACIONALNE USTANOVE 35. NEPRIJATELJI REVOLUCIJE 36. PROMJENE U STANOVNITVU 37. PRIVILEGIRANA ILI OBESPRAVLJENA NACIJA Biljeka o piscu 5 7 11 15 19 23 27 31 35 39 43 47 51 55 59 63 67 71 75 79 83 87 91 95 99 103 107 111 117 121 125 129 133 139 143 147 151 155 158

IZVORI: itava sila turska bi razbijena (12), Srbi u floti Matijaa Korvina (12), Dozvola za gradnju kapelica (16), Ferdinand I. podjeljuje privilegije Srbima doseljenim na umberak (20), Statuta Valachorum Ferdinanda II. (24), Tako su bijedni da nemaju nita (28), U zapadnom dijelu Hrvati, istono Srbi (32), Vlake molbe u mletakom senatu (32), Porezna zaduenja manastira Kruedol (40), Radosav, sin Mijanov, postaje martolos (40), 0 Vlasima u pograninom vilajetu (41), Crkva Svetog Mihajla u manastiru Krka (44), Crkve poznata i nepoznata posveenja (44), Kraljeva privilegija od 21. kolovoza 1690. (48), to je nacionalni mit, a to stvarnost (49), Privilegija Leopolda I. od 4. oujka 1695. (50), Iz dnevnika makarskog biskupa Bjankovia (52), Dositej Obradovi u sjevernoj Dalmaciji (52), Poteice i trplenja pobunjenih krajinika (56), Na selo kao skakavci koji sve obrste (60), Slavonski i srijemski Srbi 1790. (60), Temivarski sabor predlae Leopoldu II. (64), itelji pravoslavne opine u Zagrebu (64), Pakraka eparhija Temivarskom saboru (65), Pleme koje je dostiglo vrhunac slave (68), Pod zatitom Marije Terezije (70), O knjievnom jeziku u Dalmaciji 1841. (72), Drakovi o pravoslavnima u Hrvatskoj (76), Obrada tla u Karlovakom generalatu (76), Suci koji nisu znali hrvatski (78), Posebni kolorit socijalnog ivota naroda (80) Pravoslavni u hrvatskim zemljama (84), Sva zahtijevanja dalmatinskih Srba (88), Pismo Petra Matia Ljudevitu Gaju (88), Braa jesu, ali isti narod nisu (92), Autonomija s vojvodom srpskim (92), Preoptereen ja Vojne krajine (96), Srpski zakon Hrvatskoga sabora (100), Hrvatski jer su ga pisali Hrvati (100), Priznanje srpskoga naroda u Trojednici (104), Rame uz rame za sjedinjenje Dalmacije (108), Zahtjevi iz Zadarske rezolucije (112), 0 saborskoj raspravi o Srbima u Hrvatskoj (114), Umjesto zdravica i kienih fraza (115), Neemo podupirati hrvatsku vladu (118), Da svi budu potpuno jednak faktor (118), Takva mora da bude naa drava (122), Posljednja poruka Svetozara Pribievia (127), Kritiari sporazuma Cvetkovi-Maek (130), Bratstvo hrvatskog i srpskog naroda (134), Dokumenti ZAVNOH-a (136), Ljudski ratni gubici Hrvatske (140), Jo jedan znak pune ravnopravnosti (140), Hrvatski narod zajedno sa srpskim (141), Bratsko priznanje hrvatskom narodu (144), Na Goli dolaze nam ministri (148), Optueni Brki, igi i Opai (149)

Drago Roksandi

SRBI U HRVATSKOJ
Nakladnik VJESNIK politiki dnevnik, novinsko-nakladniko poduzee, p. o., Zagreb, Avenija bratstva j jedinstva 4 Za nakladnika DRAENA SLADE-ILOVI Redaktura IVANA MORI Likovno-grafika oprema RENE LATTINGER Tisak NIPRO VDESNIK, Zagreb OOUR Grafika proizvodnja

Tiskano u nakladi od 20.000 primjeraka, u veljai 1991.