ZAGREBAKA SLAVISTIKA KOLA WWW.HRVATSKIPLUS.

ORG

ANAGRAM

IVO GOLDSTEIN

Miroslav Krlea o hrvatskoj historiografiji i hrvatskoj povijesti

Izniman opus Miroslava Krlee svjedoi na vrlo osebujan nain kako je u prvoj polovini 20. stoljea, osobito u dvadesetim i tridesetim godinama, dio hrvatske kulturne javnosti shvaao i doivljavao nacionalnu povijest. Krleini eseji i drugi tekstovi koji se bave ili dotiu hrvatsku povijest imali su na dobar dio intelektualne publike dublji i iri utjecaj negoli itava historiografska produkcija. Krleino cjelokupno djelo proeto je historijom, uraslo svojim najpresudnijim potvrdama u povijesnost vremena kojem pripada, prostora na kojem je poniklo. Krleini tekstovi koji se bave hrvatskom povijeu posve su originalni - meu hrvatskim esejistima i knjievnicima praktiki nema ni pravog prethodnika ni pravog sljedbenika, a po mnogo emu razlikuje se i od profesionalne historiografije. Krleina literarna pretjerivanja i politike simpatije prema marksizmu i komunizmu esto su umanjivali uvjerljivost njegovih teza, ali su pojedina intuitivna zapaanja o linostima i dogaajima ipak zadrala trajnu vrijednost. Poslije 1945. godine njegova je kritika otrica gotovo potpuno nestala i tek se vrlo rijetko javljala, znatno ublaeno. No, to ne umanjuje dubinu, pa ni vanost Krleinih teza o hrvatskoj povijesti i historiografiji, iako su one u krugovima profesionalnih historiara naile na vrlo slabu recepciju. Hrvatska historiografija, pa s njome i hrvatska povijest,[1] bili su u 20. stoljeu u specifinom poloaju, pod posebnom paskom politike. Razloge tome treba traiti u injenici da je svih pet reima (Austro-Ugarska, monarhistika Jugoslavija, Nezavisna Drava Hrvatska, socijalistika Jugoslavija, vlasti devedesetih) koji su vladali u Hrvatskoj tijekom 20. stoljea svaki na svoj nain historijsku znanost i povijest smatralo poeljnim poljem politike manipulacije, odnosno nisu ih doivljavali kao kulturnu vrijednost i polje znanstvenih promiljanja. Kako se u prvoj polovini 20. stoljea snalazila historiografija, i kako je hrvatska kulturna javnost shvaala nacionalnu povijest, bogato moe svjedoiti opus Miroslava Krlee. Predrag Matvejevi s pravom tvrdi da je Krleino cjelokupno djelo proeto historijom, uraslo svojim najpresudnijim potvrdama u povijesnost vremena kojem pripada, prostora na kojem je poniklo.[2] Krleini tekstovi koji se bave hrvatskom povijeu posve su originalni - meu hrvatskim esejistima i knjievnicima praktiki nema ni pravog prethodnika ni pravog sljedbenika, a po mnogo emu razlikuje se i od profesionalne historiografije. Gotovo je banalna konstatacija, ali je valja ispisati, da je Miroslav Krlea bio iznimna linost i da su iz njegova pera potekla i osebujna i samosvojna razmiljanja o hrvatskoj historiografiji i povijesti. U ovom bih tekstu pokuao dati kratak pregled Krleinih stavova o hrvatskoj povijesti i historiografiji. Pokuat u svoju analizu veim dijelom ograniiti samo na ono to je i Krlei, za njegova vijeka, bila povijest. Dakle, ne bavim se njegovim odnosima prema dogaajima koje je proivio, s jednim izuzetkom - morao sam ipak neto rei o njegovu stavu prema osnivanju Jugoslavije 1918. jer Krleino shvaanje toga dogaaja jest klju za razumijevanje njegova cjelokupnog odnosa prema povijesti i historiji. Drago Roksandi se u opsenoj natuknici Historija u Krleijani veim dijelom bavi pievim odnosom prema povijesti i historiografiji openito, tek manjim dijelom odnosom prema hrvatskoj

Autor: Naslov

1/uk.

ZAGREBAKA SLAVISTIKA KOLA WWW.HRVATSKIPLUS.ORG

ANAGRAM

povijesti i historiografiji. Roksandi je potpuno u pravu kada zakljuuje da je ocjenjivati Krleu kao historika neovisno o njegovu knjievnom djelu i politikom angamanu potpuno uzaludan napor, jer njegova shvaanja estetike i politike iskljuuju mogunost takva odnosa spram povijesti u kakvu se utemeljuje historijska znanost u modernoj tradiciji.[3] Meutim, teko se sloiti s Roksandiem da je stoga suvino raspravljati da li je pri tome Krlea u pravu. Naime, ako se ne moe raspravljati da li je Krlea u pravu, onda ni Krlea nije imao pravo iznositi vrlo otre ocjene o nekim povijesnim linostima ili o veini hrvatskih historiara. Krlea nije ni pretendirao da bude historiar. Pristup mu nije bio znanstvenohistoriografski ve literarnoesejistiki - dakle, moe se rei da on nije sakupljao injenice da bi objasnio odreenu pojavu, ve mu objanjavanje neke pojave ili linosti slui kao simbol nekog dogaanja. Osim toga, bio je borac, smatrao je da se valja suprotstavljati i u konanici dokinuti mitomanski nain razmiljanja (pri tome valja znati da je i sam, svjesno ili nesvjesno, svojim pisanjem o povijesti elio stvoriti nove mitove). Do sada je Krleine tekstove kao historiografsko tivo predstavljao i analizirao tek poneki profesionalni historiar (osim Roksandia i Ivo Banac i Mario Strecha).[4] Vie su se time bavili historiari knjievnosti i knjievni kritiari. S obzirom da je Krlea i o hrvatskoj povijesti i o hrvatskoj historiografiji napisao iznimno mnogo, da su njegovi nazori o tim problemima vieslojni, ovaj tekst valja shvatiti tek kao prvi pokuaj analize u kojem se mogu iznijeti tek osnovne injenice. Krleino bavljenje povijeu i pisanje o njoj nije podreeno nekoj odreenoj funkciji, ponajmanje u dnevnopolitikom smislu - bio je to vie bio strastveni interes. Ideje koje je pritom Krlea promovirao utemeljene su na njegovu cjelokupnom drutvenom i politikom svjetonazoru i angamanu. Tako se sam po sebi namee zakljuak da Krlein odnos prema povijesti proizlazi iz njegove jugoslavenske i socijalistiko/komunistike orijentacije. No, ako je, piui o povijesti, i promovirao te ideje, radio je to na neusporedivo vioj razini, s mnogo vie znanja i spisateljske vjetine, od one puke dogmatske ili prizemne politike poruke. Iako se ovaj tekst ne bavi Krleinim odnosom prema povijesti i historiji openito, odnosno onim ime bi se zvalo filozofijom ili teorijom historije i povijesti, valja i o tome rei nekoliko rijei, kako bi se razumio i Krlein odnos prema hrvatskoj povijesti i historiografiji. Za Krleu historija je ... vie nesvodljivi slijed negoli razlona suvislost, rijetko kad posve smislena ak i kada je potpuno pojmljiva, a suvie esto obiljeena protuslovnim i nerazumnim ljudskim naporima. Kada opisuje povijesne situacije, Krlea esto upotrebljava rijei poput mete, gungula i druge.[5] Tvrdi da su sve historiografske kole i vrste jo uvijek samo svjedoanstvo kako ovjek nije naao sebe i kako su mu najplemenitija nadahnua, na alost, jo uvijek samo matanje o neostvarenim iluzijama... snai se u historijskom krvavom meteu, otkriti pravilnu ocjenu, duh i smisao bezbrojnog niza traginih i slijepih vremena, objasniti glavne crte neke dramatske situacije ili nekog naroito uzbudljivog perioda, bila bi zapravo glavna tema istinske historije, ali ovom zadatku, po daru i uobrazilji, doraslo je tek nekoliko imena, dostojnih da im se prizna da su bili doista historici svoga vremena.[6] Historija je pratilica ljudskih slabosti, ve po zakonu podmitljivosti spremna je da lae kad god joj se ukae prilika: a prilike nisu rijetke, a na retoriko pitanje da li je ona magistra vitae? odgovara: tko bi to znao? Bludnica u svakom sluaju vie nego uiteljica.[7] Na drugom joj mjestu ne odrie epitet prave uiteljice, ali odmah nie dokaze da od povijesti mi Hrvati za ivot nita nauili nismo.[8] Krlea tvrdi da pokuaj da se historija shvati u svojoj kvintesenciji ili bti ... to se tie razvoja, smisla i svrhe, i znaenja njene simboline ili ivotne vrijednosti... svrava jalovo kroz vjekove. [9] Za njega se tajna historije krije u tome to nije ni jedna ni jedina (dakle, da ima vie po-

Autor: Naslov

2/uk.

ZAGREBAKA SLAVISTIKA KOLA WWW.HRVATSKIPLUS.ORG

ANAGRAM

vijesnih istina), ali smatra da se historija odvojila od svega to je ljudsko... ona je rabota slabo plaenih pera. Klasian primjer alijenacije.[10] Potkraj ezdesetih godina izjavio je da je potreba za angairanom historijom danas vea no ikad,[11] ali ne objanjava to misli pod terminom angairana historija. No, to to znai razjanjavaju neki drugi njegovi tekstovi. Na drugom mjestu pokazuje da ne dri ni do angairanosti u historiografiji, jer historija, s lijeva ili s desna, ne e biti ipak da je drugo nego kalendarska kronika ljudskog iskustva, ljetopis gluposti i podlosti i genijalne borbe za pobjedu morala i pameti...[12] ini se da joj u nekim trenucima i odrie i mogunost spoznaje, odnosno smatra da bi knjievni diskurs u objanjavanju strahota i tragedija tijekom povijesti bio mnogo uspjeniji: naime, smatra da opisivanje svih strahota koje je prouzroio nacizam jest tema koja oekuje svog Shakespearea.[13] Krlea je dobro uoio neke probleme graanske historiografije, napadajui istovremeno i one koji su iz politikih razloga negirali samosvojnost hrvatske povijesti, kao i one koji su je nekritiki veliali: Reakcionarna generalna linija nae objektivne nauke, koja se raala u drugoj polovini 19. st. ... moe se objasniti samo drutveno strukturalno. Malograansko drutvo u nastajanju, slabo samo po sebi, u okviru jednog reakcionarnog carstva, kada sanja o svojoj narodnoj slobodi, sanja o slobodi svojih trita u budunosti i prodire mislima na istok... Kod te romantine, malograanske, reakcionarne etve, kritika, bogumilska, izmatika, protestantska, protupapinska naa prolost predstavljala je samo tehniku smetnju... pak su je izbrisali u svojim glavama, a potom i u knjigama,[14] odnosno, u drugoj prilici ovako: itava naa malograanska historija o idealistikoj konstanti jednog te istog hrvatstva, kao o vrhunaravnoj pojavi, jeste krivotvorina! Ili je pisana tako kao da su ve nae princeze Tuga i Buga bile organizirane u Drutvu Hrvatica grofice Katarine Zrinske, a svi Hrvati bili najmanje Leonide ili barem lanovi iste stranke Prava, ili opet tako, kao da su ve glagoljai bili Pribievievi Samostalni Demokrati, a Hrvati na Duvanjskom Polju orjunai...[15] Govorei o plagijatima u hrvatskoj i srpskoj historiografiji nastavlja ironizirati takvo prouavanje prolosti: u toj bijednoj, zaostaloj, ovenskoj historiji mrtvi sredovjeni kraljevi su starevianci ili radikali... kraljevi i baruni nae feudalne historije glavne su figure ove intelektualno doiste bijedne komedije dellarte, gdje pojedine politike programe propovijedaju gospoda za raun pojedinih reima na harlekinski nain.[16] Tvrdei kako historijska znanost, utemeljena na takvoj svijesti, ne odgovara na bitna drutvena pitanja, Krlea zahtijeva naunu reviziju mnogobrojnih mutnih pojmova i krivih vrijednosti. Naa latinska historiografija od Farlatija do fra Maruna ne radi drugo nego prepisujui notarske knjige lokalizira krunidbene bazilike 9. i 10. stoljea, to samo po sebi nije nekoristan posao, ali ne moe da bude glavnom i jedinom svrhom stvari. Krlea nie mnoge dogaaje iz hrvatske povijesti, tvrdi kako su oni jo uvijek historiografski terra incognita, jer se njima nije do danas pozabavio nitko kritiki tako, da bi se uzvisio iznad zaostale, palanake guve.[17] Ironino pie da su stavovi, npr., o Domagoju, slobodne fantazije tipa Klai, Smiiklas i iko (dakle, iz prezimena Ferde iia stvara hipokoristik!), a kasnije popova Lukasa i Barade.[18] Posve opravdano kritizira Vjekoslava Klaia koji je uveo (udomaio) metodu da se Slaveni arhivskih dokumenata od 8. do 11. stoljea trajno navode kao Hrvati, u smislu klaievske rodoljubive formule, kao da se radi o Hrvatima, formiranima po modelu nacionalne svijesti iz druge polovine 19. stoljea, to jest na nain kako je Klai zamiljao da treba tjerati hrvatsku nacionalnu propagandu, budei viteki junaki duh u pospanoj khuenovskoj Banovini filistarskim romantiziranjem. Ta klaievska metoda dakako da je naivna, a to se naune akribije tie, sa injenicama nepodudarna...[19]

Autor: Naslov

3/uk.

ZAGREBAKA SLAVISTIKA KOLA WWW.HRVATSKIPLUS.ORG

ANAGRAM

Kritizirajui ovakve historiografske stavove, zalae se za prikazivanje prolosti kakva je ona doista i bila,[20] iako iz mnogih tekstova proizlazi kako mu je posve jasno da se ta prolost ne moe tumaiti ni jednoznano ni jednodimenzionalno. Nije tedio ni inozemnu historiografiju: pie o tome kako su Zadrani 1077. godine doekali papu Aleksandra III. u svom gradu hrvatskom pjesmom. Kako su neki talijanski historiari poricali vjerodostojnost te injenice, elei odrei postojanje snanog hrvatskog elementa u Zadru, Krlea s pravom napada gospodu historiare s druge strane Jadrana.[21] Nije mazio ni svoje suvremenike - za dugogodinjeg suradnika u Enciklopediji Jaroslava idaka izjavio je da ne voli toga ovjeka. S nekim svojim tezama javlja se kao pop Lukas. Njemu smrde albigenzi, odnosno bogumili, a netko kome albigenzi smrde nije pozvan danas da o Krianiu pie. idak je za Krleu ovjek tipa dobar dan, kako ste. Prema tome, to mogu, alim, ali nisam poklonik idakova genija.[22] Usprkos zajedljivim opaskama, idak je bio taj koji je napisao lanak o Krianiu za Enciklopediju Jugoslavije,[23] a sam Krlea mu je potkraj ezdesetih ili u sedamdesetima ponudio lanstvo u JAZU, to je idak odbio.[24] Kritizira i raspravu Pacta conventa bana i historiara Nikole Tomaia: ne odriui Tomaiu zamjernu erudiciju, tvrdi da mu elementi ugarskog i hrvatskog dravnog prava vrijede kao vjeni i neoborivi, dvije-tri godine prije sloma itave feudalne beko-budimske apstrakcije.[25] Ispravno je ocijenio Pacta conventa: smatrao je kako vidjeti u tom paktiranju neke hrvatske dravnopravne garancije, prosto je naivno, jer bi, po njegovu miljenju, Arpadovii uspjeli nametnuti vlast na istonoj jadranskoj obali tek kao pouzdani saveznici dalmatinskih gradova. No, Krlea nije otiao tako daleko da Pacta conventa proglasi falsifikatom, to taj dokument, u neku ruku, i jest.[26] Dva Krleina teksta koja se veim dijelom i cjelovitije bave hrvatskom povijeu su Hrvatska knjievna la, objavljen 1919. godine te Prolegomena za Enciklopediju Jugoslavije, objavljena 1952/3. godine.[27] Oba su teksta pisana u prvim mjesecima ili godinama po stvaranju novih drava i donekle odraavaju negativan piev odnos prema nestalim tvorevinama. Hrvatska knjievna la prvenstveno se bavi hrvatskom knjievnou (vreme je da se spali i uniti i razbije najvea la sviju naih sakrosanktnih lai, legendarna la nad laima, la hrvatske knjievnosti)[28] i tek se na ponekom mjestu bavi povijeu. Iako ju je tek periferno dotaknuo, Krlea u povijesti nastoji uspostaviti svojevrsnu povijesnu vertikalu zbivanja i linosti koji su svaki na svoj nain predskazivali jugoslavensku ideju - veliki pretee nai u tri razne historijske epohe: u tmini apsolutnog srednjeg veka: Bogumili. U predveerje velike revolucije: Kriani. U osvit naih crvenih dana: Kranjevi.[29] Za drugi tekst, Prolegomena, moda je malo pregrubo rei da je podreen cilju revolucionarno instrumentalizirane reinterpretacije batine,[30] ali nema sumnje da je u njemu snano prisutna socijalna nota. No, nema bitnih razlika u odnosu prema konkretnim dogaajima i injenicama izmeu ta dva teksta koje, inae, dijeli vie od 30 godina. ini mi se da je jedina iznimka Krlein dugogodinji favorit Starevi koji se u projektu reinterpretacije jedva spominje - kao jedan od najraznovrsnijih tipova... nae graanske inteligencije, naime, Starevi i Garaanin... predstavljaju uzajamnu negaciju.[31] Krlea je intelektualno izrastao na kritici Austro-Ugarske Monarhije. Mnogo toga to je ona u drutvenom i kulturnom smislu donosila on je u mnogim tekstovima na razne naine analizirao, pa i na sebi svojstven nain razobliavao: razobliavao je habsburgovtinu, osobito njezin negativan utjecaj na hrvatsku povijest - primjerice, Austro-ugarsku nagodbu iz 1867. smatrao je poniavanjem drugih naroda u Monarhiji na nivo kolonijalne, bespravne raje, a Ugarsko-hrvatsku nagodbu sljedee godine sramotnom kompromisnom formulom, odnosno klasinim primjerom politikog terora.[32] Kako se ponajvie bavio habsburgovtinom u 19. stoljeu,

Autor: Naslov

4/uk.

ZAGREBAKA SLAVISTIKA KOLA WWW.HRVATSKIPLUS.ORG

ANAGRAM

logino je zakljuivao kako je bilansa 19. stoljea (hrvatske povijesti - op. I. G.) negativna. Vie od toga: porazna!. Revolucija 1848. zatekla je Hrvate i Srbe, jer Zagreb nema vie od 12.000 stanovnika, od toga vie od 7.000 plemia i sveenika, a Beograd je balkanska palanka. Po pobjedi kontrarevolucije nekoliko osamljenih intelektualaca na visini civilizacije predstavljaju izoliran detalj.[33] Ilirizam je, uza sve pozitivne karakteristike, istovremeno i svijest vlastite numerike manjevrijednosti,[34] a hrvatski preporod uope nije bio preporod i nije nita preporodio, ve su ga na krivi nain interpretirali kraljevski zemaljski nastavnici u raznim historijama hrvatske knjievnosti u smislu i u skladu nagodbe s Maarima od godine 1867. (oigledna greka, misli se na 1868 - op. I. G.) te tako infiltrirali itavu inteligenciju jednom ogavnom lai. [35] Zbog toga to se razvijao pod austro-ugarskim pritiskom, intelektualni ivot 19. stoljea na hrvatskom prostoru Krlea smatra prilino nezanimljivim; neusporedivo mu je zanimljiviji Globus intellectualis s hrvatskog prostora od 15. do 18. stoljea.[36] Tri Atine: Dubrovnik, Zagreb i Novi Sad u 19. stoljeu tri su provincijalna zakutka, i sve to se tu raa igosano je nuno provincijalizmima.[37] U tom razdoblju naa se inteligencija nije snala.[38] Krlea Ljudevita Gaja smatra loim piscem, proglaava ga, kao i Jelaia, dvorskim agentom, ali ga na drugom mjestu ali jer je umro ostavljen i prezren od sviju.[39] U takva nesmiljena kritiara jo je gore proao Josip Juraj Strossmayer: Krlea mu prvenstveno zamjera da je bio ovjek reima (apologet najokrutnije habzburke reakcije),[40] a njegova kritika ide sve do ironiziranja i podsmjeha u Baladama - vjerojatno imajui pred oima Strossmayerov kip u sjedeem poloaju (smjeten na istoimenom zagrebakom trgu), pie: biskupa trocu sam videl v megli/, kak babu na loncu, gde sedi na cegli.[41] Strossmayera, pa i Rakoga, kritizira zbog toskanskog jugoslavenstva (Strossmayer sanja o Toskani, o Jedinstvu Crkava) koje se pokazalo neuspjeno, a rezultat je licemjerja ili nerealnog promiljanja narodnih mogunosti (Strossmayerove politike fantazmagorije).[42] Iako se divi Njegou i njegovu pjesnitvu (pozna tajnu pjesnike rijei), tvrdi da su se njegove pjesnike parole mogle javiti snagom ive pjesnike rijei u prvoj polovini 19. stoljea, a ne u 17. stoljeu, dokaz je onog fatalnog zakanjenja u prostoru i u vremenu. Na slian nain govori i o Mauraniu i o drugim pjesnicima koji se bave slinim temama, nazivajui ih turskom magijom.[43] Najgore je od politiara hrvatskog ottocenta proao ban Khuen-Hdervry, Njemu je nabrojio niz tekih greaka (metodiki je zaveo reim protuzakonitog nasilja, izravnim policijskim terorom proveo je nekoliko saborskih izbora... stvorio saborski mehanizam za legalizaciju najgrublje tiranije... autonomno inovnitvo pretvorio je u posluno roblje... sveo autonomiju Sveuilita na nivo nitavne sprdnje). Ako je za druge istaknute sudionike ottocentistikih dogaanja imao barem zrnce razumijevanja i simpatija, za Khuena ba nimalo.[44] ini se da je jedini Ante Starevi imao Krleine simpatije. Za njega u pjesmi Planetorijum kae da je jedini lampa v kermeljivoj noi,[45] vie puta ga je u raznim prilikama hvalio, naglaavao njegovu privrenost idealima francuske revolucije. Za njega je Starevi donkihotovski puntar, simbol stopostotne negacije Habsburga, u vrijeme kada se ta negacija priinjala svim trezvenjacima pijanom, kao i simbol nesmiljenog kritiara hrvatskog politikog oportunizma (najlucidnija naa glava... nekoliko je decenija pljuvao po naim pripuzima, uftovima, i huljama, po nitkovima, koji tjeraju nau seljaku marvu da brsti trnje pod tuinskim, sramotnim madarskim i bekim zastavama).[46] Stoji da ukoliko se moe tvrditi da je Krlea bio nekritian prema ijednoj od vodeih hrvatskih politikih linosti, to se zacijelo odnosi na Starevia. [47]

Autor: Naslov

5/uk.

ZAGREBAKA SLAVISTIKA KOLA WWW.HRVATSKIPLUS.ORG

ANAGRAM

Krleine superlativne ocjene o Stareviu proizlaze iz toga to se on vidi kao svojevrsni nastavlja Starevia; Krlei je imponirala i simpatizirao je Starevievu beskompromisnost, a nije nikada detaljnije analizirao Starevievo ukupno politiko djelovanje. O Stareviu nikada nije napisao dui tekst, kako je to, primjerice, uinio u sluaju svoga drugoga favorita, Jurja Kriania. Nije elio uzeti u obzir injenicu da za razliku od Strossmayera, Maurania i Rakog, Starevi nikada nije bio ukljuen u djelatnu politiku, u realizaciju velikih drutvenih projekata, ve je s pozicije visokoparnog ideologa taj rad prezirao. Osim toga, da je analizirao Stareviev nauk sine ira et studio, svakako bi uzeo u obzir da se jedan odvjetak Starevievih pravaa transformirao u frankovce, a u drugi u milinovce koji su, kada su kao stranka nestali, uglavnom zduno podravali rjeenja koja su iz Beograda nametana 1918. i kasnijih godina. A ni frankovci ni milinovci nisu uivali Krleine simpatije.[48] Krlea smatra da je dotadanja historiografska produkcija uglavnom loa, pa kada kree u rad na Enciklopediji Jugoslavije tekstovima koji e se u njoj baviti povijeu pripisuje pionirski znaaj: osnovni je problem rastvoriti aktuelne latinsko-bizantinske horizonte, odnosno latinsko-bizantinske izolirane malograanske sheme narodne svijesti. Pri tome latinski i bizantinski valja iitavati kao malograansku, retrogradnu svijest unutar hrvatske odnosno srpske kulture i historijske svijesti. Radi se o svojevrsnoj palanakoj svijesti koju Krlea smatra temeljem povijesnog promiljanja. Te su sheme malograanske, konzervativne, ak tvrdi da su esto puta kontrarevolucionarne, one su osnovane na romantinim hipotezama.[49] Govorei konkretno - Katarina Zrinska ili Siget Nikole ubia ire kod Hrvata pogubnu intelektualno-moralnu zbrku.[50] Govorei o latinskim i bizantinskim loim karakteristikama vidljiva je Krleina elja da izbalansirano daje i hrvatske i srpske primjere te da uvodi ravnoteu i u dobrom i u zlu izmeu hrvatske i srpske politike i kulture. I kada govori o palanakoj svijesti kao simbolu te retrogradnosti, neki puta u istome znaenju spominje i kampanilistiku svijest/tradiciju,[51] kako bi i opet, ak i na toj, terminolokoj razini, uspostavio ravnoteu izmeu srpskih i hrvatskih negativnosti. Zahtijeva da se prouavaju i zapadnoevropske konzervativne graanske ideologije koje su tako kobno djelovale na razvoj naih nacionalizama.[52] Iako je Ivana Kukuljevia-Sakcinskog ironino uvrstio u kolovanu inteligenciju ezdesetih godina 19. stoljea, a Rakoga jednim od najistaknutijih predstavnika feudalnog nekritikog historicizma, ipak je i jednoga i drugoga cijenio: smatrao je da su u junoslovjenskim omjerima htjeli prevladati ... marazam pamenja, jer su promatrali dogaaje i stvari iz perspektive koja nije vie bila regionalna. Kukuljevi je isti pionir u vakuumu... veliina njegove pojave do danas jo nije dovoljno istaknuta.[53] Nije sporno da Kukuljevi i Raki uistinu stoje u temeljima hrvatske znanstvene historiografije, kao niti to da su hrvatsku kulturu ee nego neki drugi suvremenici promatrali u irem kontekstu junoslavenskog kulturnog prostora.[54] Piui 1950. godine Krlea sa zadovoljstvom, gotovo s trijumfalizmom, zakljuuje kako ovo, to nama danas izgleda kao normalna shematizirana perspektiva na tok nae historije, bilo je prije stotinu godina potpuno nepoznato.[55] Napada one koji u pitanje dovode loginost i opravdanost 1. prosinca 1918., dakle jugoslavenskog ujedinjenja. S pravom odbacuje tvrdnje koje ti njegovi protivnici iznose da je drava stvorena na temelju meunarodnih aranmana. Jo uvijek jedan prilino visoki percenat nae hrvatske i srpske konzervativne inteligencije smatra ujedinjenje Srba i Hrvata u jednu dravnu cjelinu dogaajem anorganskim do toga stepena da katastrofu 1941. smatra loginom. S indignacijom Krlea odbacuje te retorine i nitavne sheme, pa ih ironino otpisuje: zbogom,

Autor: Naslov

6/uk.

ZAGREBAKA SLAVISTIKA KOLA WWW.HRVATSKIPLUS.ORG

ANAGRAM

lijepi dani francijskojozefinizma, obrenovievskih zajmova ili crnorukake radikalije od 1903. do 1914![56] Ti malograanski i reakcionarni lajtmotivi su istovremeno i samozaglupljujue uzajamne negacije te se trajno inspiriraju prije svega neznanjem, a zatim svijesnim izvrtanjem istine.[57] Jugoslavensko ujedinjenje ne smatra ni rojalistikom niti romantinom integracijom, ve trajnim simptomom vieg stepena kulturne svijesti. Iako je tijekom 19. stoljea od svih moguih varijanata tzv. formule nacionalne kulturne svijesti bila najsnanija ova nama (do danas) poznata, izvan svake sumnje da je najmanje prikladna za stvaranje moralno-intelektualne kohezije na junoslovjenskom reljefu.[58] Usprkos tome, jugoslavensko podruje, odnosno, kako ga Krlea naziva, na reljef ivio je i ivi po jednom principu moralno-politike kohezije.[59] Frazu moralno-politika kohezija valja razumijevati kao parolu bratstvo i jedinstvo izrienu na intelektualistikoj razini: jasno je da je kohezija Hrvata i Srba Krlei jedan od temelja dravne stabilnosti, pa je to transponirao u povijest. Primjerice, niui sve negativne postupke bana Khuen-Hdervryja, najkobnija strana njegove politike uloge jest da je svjesno produbio raskol izmeu grke i latinske vjeroispovijesti.[60] Usprkos takvu pozitivnu stavu prema ujedinjenju 1918. godine, monarhistiku Jugoslaviju smatra loim ostvarenjem, ak govori o pokolju koji traje od 1918. do 1945. godine.[61] Naime, tvrdi da je moralno-politiko jedinstvo ... zapaljeno u obliku naivne omladinske inspiracije, da se tada nastala drava povampirila u vidovdanskoj etici i u misterijima dinarske rase do karikature rojalistikog cinizma odnosno da je 1918. godine nastala kontrarevolucionarna graanska dravna organizacija.[62] Dogaaj koji je znaajno pridonio slomu mladalakih ideala i nada bila je bitka na Bregalnici u vrijeme Drugog balkanskog rata, u ljeto 1913, kada su se u borbi za dijelove Makedonije sukobile Srbija i Bugarska: u dimu i u poaru bregalnike bitke mi smo nauili da je ciniki makijavelizam malih balkanskih dinastija stvarnost, a partitura Lisinskoga, ilirske fantazmagorije, akovaka idila ili nostalgija za Prizrenom - da su pusta retorika.[63] Pozitivne injenice nae povijesti su Granica i graniarska pitanja oko kojih Enciklopedija ima da ispita itave nizove neosvijetljenih detalja. Naime, graniarski se narod naeg bijednog Soldatenlanda klasnosvijesno stoljeima bori protivu feudalizacije od Zemuna do Varadina i Senja.[64] Vojna se krajina u Krlee redovito javlja kao simbol uzaludna rtvovanja u hrvatskoj povijesti, ljudske bestijalnosti i vjerske iskljuivosti.[65] Krlein openito negativan odnos prema srednjemu vijeku proizlazi iz njegova shvaanja da to razdoblje valja poistovjeivati s feudalizmom. Kao pristaa ideje napretka u povijesti, kao ovjek fasciniran antikom i renesansom te briljantnim umovima tih epoha, Krlea srednji vijek vidi kao doba nepravednih drutvenih odnosa te misaono ukalupljeno u iracionalizam, praznovjerje i mit (atmosfera takozvanih srednjovjekovnih vjekova nije se razvijala pod podnebljem posve normalnih razumnih pretpostavki... jer je itava nadgradnja vrhunaravnih ideala bila osnovana na sugeriranim halucinacijama, kao aksiomima prema kojima je svijet po viim nebeskim silama zamiljen i sazdan).[66] Krlea ali i za nestankom bosanskog, hrvatskog i srpskog feuduma koji u posljednjim stoljeima srednjega vijeka (zakljuno s drugom polovinom 17. stoljea) prestaju biti nosiocima specifine politikonacionalne svijesti.[67] Radi se i ovoga puta o Krleinu prenaglaavanju nacionalnog u aktivnosti tih velikaa, jer je danas u historiografiji notorna injenica da plemstvo nije imalo nikakvu specifinu politikonacionalnu svijest. U nekoliko tekstova bavi se grofom Nikolom Zrinskim (1620-1664), spominje ga kao hrabrog ratnika i knjievnika, posve neshvaenog u Beu.[68]

Autor: Naslov

7/uk.

ZAGREBAKA SLAVISTIKA KOLA WWW.HRVATSKIPLUS.ORG

ANAGRAM

Krleinim grekama i zabludama tu nije kraj: tvrdi da se bosanska manihejska vlastela ... opiru prodoru latinske i pravoslavne Crkve, pa te bogumile smatra svojevrsnim simbolom samostalnosti, suverenima Bosne. Uostalom, pozitivno se izraavao o bosanskim bogumilima u mnogim tekstovima objavljivanima od 1912. pa sve do 1963. godine, smatrao ih je svojevrsnom negacijom feudalne organizacije drutva,[69] te posve neutemeljeno da su nakon osmanskog osvajanja Bosne postali Turci.[70] Bosanski bogumili, kako po Krlei ne pripadaju ni Istoku ni Zapadu, stoje na poetku linije jugoslavenske kulturne tradicije i kontinuiteta.[71] Nadalje, smatra da se dvjesta godina Hrvati bore protiv svojih vlastitih kraljeva, a kada ih pobiju, poklone se Kolomanu: taj se stav zasniva na tonim injenicama - Hrvati su ubili Zdeslava, Miroslava, ali ubojstva vladara uobiajene su injenice svake nacionalne srednjovjekovne povijesti. Uostalom, ubojstvo Dimitrija Zvonimira, na koje se Krlea vjerojatno ponajprije referira, samo je legenda nastala u kasnijim stoljeima.[72] S druge strane, s pravom trai i da se slavljenje kneza Domagoja - domagojevtina svede na pravu mjeru, jer da Domagojeva infanterija nije bila sastavljena od tako impozantne falange strijelaca, kakvu je prikazao Ivan Metrovi, kada na svom poznatom reljefu koketira sa klerikalnim pojmom bojovne domagojevtine, to je izvan sumnje. Posve opravdano zakljuuje kako jo uvijek traju parafraze smijenih formula pseudopatriotske povjesnice iz prologa stoljea, kao da su se ovi knezovi meusobno unitavali po crti svojih duhovnih vizantijsko-rimskih simpatija i programa.[73] Slijedei ovu misao govori i o Branimiru i Zdeslavu te negira kako su Hrvati ubili Zdeslava zbog njegove probizantske orijentacije, kako je tvrdila historiografija, i vrlo opravdano postavlja posve drugaije kriterije vrednovanja.[74] Buni se protiv onih koji pronose mitove o famoznoj Tomislavovoj floti od sto velikih i ne znam koliko malih laa![75] Krlea nije bio naklonjen ni prema Anuvincima: smatra da se radi o vlasti tuinca, koji je uz to jo i eksponent Rima (odakle su se doklatili k nama?).[76] Iako dobro uoava neke elemente povijesnog razvoja, teza o nenarodnoj anuvinskoj dinastiji je kriva - u srednjemu vijeku dinasti su prvenstveno bili odreeni pripadnou svome staleu, a ne etnikumu.[77] Pozitivne trendove na hrvatskom prostoru vidi od kraja srednjega vijeka kada pjesnici i ideolozi (od Pribojevia i Orbinija do Kriania i Gundulia) sanjaju o Slavenstvu kao o vrhunaravnom oblaku. U doba neljudskih i bijednih okolnosti... piu se knjige i slikaju slike pune iluzija i vjere u politiko i kulturno osloboenje.[78] Za mladoga Krleu Kriani je veliki pretea, duhovni svjetlonoa jugoslavenske ideje i njezina ostvarenja,[79] kasnije o Krianiu govori kao o svojevrsnom simbolu na raskriju povijesti i suvremenosti. Potkraj ivota tvrdi da je Kriani bio lud i nije bio lud, ali je bio genijalan.[80] Za razliku od skrupuloznog historiara, Krlea se olako uputa u jeftina psihologiziranja i pronalaenje navodnih povijesnih konstanti: purgersko hrvatstvo je u glavnome brbljavo, dobroudno i naivno, te mnogo vie voli pjesmu vinsku i mjeseinu nad vinogradom i klokot mota nego dosljednost u akciji i tvrdu odlunost. Naivnost purgerskog hrvatstva djetinjasta je i nepismena, kao to bijae naivnost praslavenskih plemena... Prapanonski elemenat Slavenstvom, slavenskim enama, lijenou i pivom omlohavljen, Hrvati (puntari) kroz hiljadu godina trae sebi gospodare, da nad njima zavladaju.[81] No, iz tih postavki izvlai duhovite i neoekivane zakljuke: to to mi Hrvati (najtipiniji malograanski politiki kverulanti na globusu) imamo uvijek pravo, to je upravo ono nae Hrvatsko Pravo, koje je dalo purgarima Hrvatima nau pravaku svijest. Meutim, doista je glupo devet stotina godina gubiti parnice, a imati pravo! Krleini pokuaji stvaranja stereotipnog hrvatskog mentaliteta ili politikog ponaanja uvijek su negdje izmeu opasnih psihologiziranja i lucidnih sintetiziranja baziranih na poznavanju inje-

Autor: Naslov

8/uk.

ZAGREBAKA SLAVISTIKA KOLA WWW.HRVATSKIPLUS.ORG

ANAGRAM

nica: tako opisuje negativan nain miljenja kod Hrvata ili psihologiju hrvatskog defetizma. [82] U maniri iskusnog sintetiara-historiografa lucidno uoava da se hrvatstvo nije moglo razviti kao politiki suverena narodnost, jer rasprostranjeno od ua Save u Dunav do Istre i Kotora, na relativno uzanom podruju, hrvatstvo je trajno perforirano jaim geopolitikim snagama.[83] Pozicionira Hrvatsku i hrvatstvo na perifernoj udaljenosti od Istoka i od Zapada podjednako... hrvatstvo nikada u historiji Istok, a nikada potpuno Zapad...[84] U povijesti vidi fatalistike motive - ratovi, okupacije i ustanci fatalni su motiv nae egzistencije na Dunavu i na Balkanu.[85] Turske vojne na naem terenu predstavljaju perverzno krvniko izgaranje ljudskog mesa u tristagodinjem poaru... unitavajui ognjenim krugovima nau civilizaciju... spram ega je itava civilizirana Evropa bila okrutno indiferentna.[86] esto strane utjecaje definira kao a priori negativne, a ono to je izraslo domaim snagama je a priori pozitivno - on trai Spasonosnog koji e nadsvoditi antitezu Vizanta i Rima, i tako podii naega kulturnoga problema kamen temeljni.[87] U hiperbolinom prikazu zakljuuje kako su Bramante, Michelangelo, El Greco itd. uili od naih majstora, te kako je okrutnost vojski koje su vodili strani generali pala na nas kao na barbarsku soldatesku, a slavu naih pjesnika i umjetnika prisvojili su drugi.[88] Misao o indiferentnoj Evropi, o tragediji egzistencije na granici, o znanstvenicima i umjetnicima koji su stvarali znaajna djela, esto smionija od svojih evropskih suvremenika, Krlea ponavlja u raznim tekstovima, a to je jedna od temeljnih ideja u Illyricumu sacrumu.[89] Upravo taj strani utjecaj bio je faktor nestabilnosti: reakcionarni partikularizmi prevladavali su kroz vjekove pod utjecajem stranih politikih snaga... na se ovjek u okviru svojih raskola izgubio i raspao, te od slavenskog poganina postao ... latinski ili grki fanatik.[90] Iz tih povijesnih analiza Krlea lako preskae u sadanjost: radi se o zemlji koja dosljedno i postojano hoe prevladati svoju prokletu zaostalost, u koju ju je survao vihor historije.[91] Nasuprot tim raskolima, tim ratovima, okupacijama i ustancima stoji stvaranje Jugoslavije koje, po Krlei, onemoguuje takve ratove, okupacije i ustanke. Krlein pokuaj stvaranja svojevrsne filozofije povijesti zasniva se na odreenju est ratnih ciklusa od srednjega vijeka do Drugoga svjetskoga rata koji po zakonu kontrapunkta raaju cikluse ustanaka. Ti proturatni ustanci osnovni su motiv nae povijesti.[92] Krlea smatra da se na taj nain u jugoslavenskoj sintezi i u socijalno pravednom drutvu uobliuje svojevrsna zavrnost povijesti. Krlea pie iz plebejske perspektive, iz perspektive klasno izrabljivanog kolektiviteta i nacionalno svjesnog Hrvata i Jugoslavena, s povijesnim iskustvom ovjeka obrazovanog i odraslog na prijelazu iz 19. u 20. stoljee. Njegova plebejtina ponajprije se oituje u Baladama Petrice Kerempuha, ali i u drugim tekstovima, uglavnom napisanima poslije Drugoga svjetskoga rata.[93] U razliitim tekstovima njegova je pozicija donekle razliita, pa tako u Prolegomena za Enciklopediju Jugoslavije je vie Jugoslaven, doim je u Malograanskoj historijskoj shemu vie Hrvat. Dakle, sa snanim antiaustrougarskim nabojem te s isto tako snanim uvjerenjem da realizacija jugoslavenske ideje u zajednikoj dravi s (navodno) izraenom socijalnom pravdom jest pozitivna injenica, tovie, svojevrsna logina zavrna faza povijesti! Do 1941-45. nae je drutvo fatalno kasnilo u prostoru i u vremenu.[94] Piui o povijesti, on joj daje pragmatinu ulogu: naime, zadatak naeg pokoljenja... bio bi da progovori na temelju svog iskustva... o onome to je bilo i o onom to biti ima, da ne bude kako je bilo.[95]

Autor: Naslov

9/uk.

ZAGREBAKA SLAVISTIKA KOLA WWW.HRVATSKIPLUS.ORG

ANAGRAM

Sitne greke koje ini, zablude u koje upada (esto zaslugom ondanjih historiografskih uvjerenja), sve je to nebitno u odnosu na snagu njegovih rijei koje teku bujicama, na slojevitost njegovih opaanja. On u nekim povijesnim trenucima, s pravom, uoava letargije (nakon smrti Zrinskoga i Frankapana 1671, nakon 1848, nakon 1868, nakon kapitulacije Stjepana Radia 1925) ili upropatavanja (kontrarevolucionarni ispad Jelaia protiv vlastitih masa, bezglavost Vlade Narodnog vijea SHS 1918).[96] teta to se Krlea u jednom trenutku svojega prebogatoga rada jednostavno zaustavio - naime, on je najlucidnije od svih suvremenika uoio slabosti historiografije graanskog razdoblja,[97] ali socijalizam je sam ivio, pa ga nije kritizirao. Da je pisao od druge polovine ezdesetih i kasnije, kada je socijalizam/komunizam ve bio u krizi, ili ak potkraj socijalistikog/komunistikog razdoblja bilo bi to dragocjeno. Krlea nije ni mogao ni znao pisati po diktatu, pa bi i tada pisao drugaiju povijest od vladajue dogme. Bilo bi to dragocjeno, jer bi vjerojatno ostavio izuzetne kritike ocjene o zastranjivanju komunistikog pokreta i socijalistike drave. No, to su sve hipoteze i razmiljanja o tome to bi bilo kad bi bilo. Krleu od ezdesetih te teme vie nisu zanimale, kako je stario tako je njegova kritika otrica znatno otupila. Naime, njegove opaske o recentnim politikim zbivanjima i linostima jedva da su neto trajnije vrijednosti od pukog politikog slogana: Tito znai, s jedne strane, borbu za socijalizam u ratu ratnim sredstvima, a, s druge strane, on se javlja kao parafraza svih naih historijskih varijanata u borbi za vlastitu slobodnu, politiki nezavisnu bazu, ili: Titov dolazak na elo KPJ oznaava poetak najznaajnijeg perioda u historiji revolucionarnog radnikog pokreta u Jugoslaviji.[98] Pri tome, naravno, valja uzeti u obzir da je povijest odnosa Tita i Krlee vrlo sloena i slojevita. [99] z ovih tvrdnji netko bi mogao zakljuiti da je socijalistiki/komunistiki reim manipulirao Krleom i njegovim djelom, a da je Krlea bez imalo protivljenja tu manipulaciju samim sobom i prihvatio. Bilo bi to nedopustivo pojednostavljivanje vrlo kompleksnog problema na samo jedan njegov aspekt: neprijeporna je injenica da su komunistiki intelektualci i velik dio komunistike vlasti duboko potovali Krleu. Oni koji su odrastali i sazrijevali u meuratnom razdoblju na Krleinim su se tekstovima obrazovali. Bez obzira na eventualna neslaganja, osobito u vrijeme sukoba na knjievnoj ljevici u tridesetim godinama, Krlea je ostao jedna od temeljnih injenica njihova intelektualnog sazrijevanja i oni ga se nisu ni mogli, a ni htjeli odrei. Bez obzira na sve te okolnosti, Krlea je o hrvatskoj povijesti izrekao mnoga lucidna zapaanja i umjesne kritike sudove. U tome mu u hrvatskoj kulturi nema ravna. Njegova literarna pretjerivanja i politike simpatije prema marksizmu i komunizmu esto su umanjivali uvjerljivost njegovih teza, ali su pojedina intuitivna zapaanja o linostima i dogaajima ipak zadrala trajnu vrijednost. Njegovi eseji i drugi tekstovi koji se bave ili dotiu hrvatsku povijest imali su dvadesetih i tridesetih godina 20. stoljea na dobar dio intelektualne publike dublji i iri utjecaj negoli itava historiografska produkcija. Poslije 1945. godine njegova je kritika otrica gotovo potpuno nestala i tek se vrlo rijetko javljala, znatno ublaeno, pa je Krlein opus, koliko ga je god nepravedno ocjenjivati kao marksistiki, ipak, ako nita drugo, barem indirektno iao u prilog vladajuim komunistikim krugovima kao zgodna legitimacija njihove demokratinosti. No, to ne umanjuje dubinu, pa i vanost Krleinih teza o hrvatskoj povijesti i historiografiji, iako su one u krugovima profesionalnih historiara naile na vrlo slabu recepciju. Tekst je prvi put tiskan u: Spomenica Filipa Potrebice, Zagreb 2004, str. 419-434.

Autor: Naslov

10/uk.

ZAGREBAKA SLAVISTIKA KOLA WWW.HRVATSKIPLUS.ORG

ANAGRAM

Biljeke
[1] Povijest i historija u smislu res gesta i historia rerum gestarum, kako to objanjava M. Gross, Suvremena historiografija, Zagreb 1996, 17-18. [2] P. Matvejevi, Razgovori s Krleom, 4. izd., Zagreb 1978, 227. [3] D. Roksandi u tekstu Historija, u: Krleijana 1, 331-337, op. cit. 337. [4] Vidi pojedine tekstove u Krleijani 1-2, Zagreb 1993-1999; o Krlei je prije Drugog svjetskoga rata mnogo pisao i Vaso Bogdanov (1902-1967) koji od 1949. radi kao profesor suvremene povijesti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, ali se ti tekstovi ne bave Krleinim odnosom prema povijesti. [5] Matvejevi, Razgovori s Krleom, 228; takoer, M. Krlea, Zapisi o historiji jeseni 1940, Forum, asopis Odjela za suvremenu knjievnost JAZU 3-4, Zagreb, mart-april 1967, 301-355. [6] Matvejevi, Razgovori s Krleom, 229, 230. [7] Matvejevi, Razgovori s Krleom, 231, 233. [8] Malograanska historijska shema (Odlomci predgovora za studiju o hrvatsko-srpskom problemu), u: Deset krvavih godina, Zagreb 1971, 103-104; detaljno o odnosu Krlee prema povijesti i historiji vidi Roksandiev tekst, Krleijana 1, 331-334. [9] Zapisi o historiji jeseni 1940, 301. [10] Matvejevi, Razgovori s Krleom, 233, 235, 237. [11] Matvejevi, Razgovori s Krleom, 236. [12] Zapisi o historiji jeseni 1940, 302. [13] Knjievnost danas, u: Eseji III, Sabrana djela 20, Zagreb 1963, 108. [14] Prije 30 godina, 2, Republika 3, Zagreb 1947, 770. [15] Nekoliko rijei o malograanskom historizmu uope, u: Deset krvavih godina, Zagreb 1971, 114. [16] Prolegomena za Enciklopediju Jugoslavije, u: M. Krlea, 99 varijacija, lexicographica, eseji i zapisi, Beograd 1972, 65. [17] Prolegomena, 33, 62. [18] Domagoj, u: Iz hrvatske kulturne historije, u: 99 varijacija, 215. [19] Domagoj, u: Iz hrvatske kulturne historije, u: 99 varijacija, 215-216. [20] Prolegomena, 65. [21] Hrvatski jezik u zadarskoj katedrali 1077, u: Iz hrvatske kulturne historije, u: 99 varijacija, 197-198 (nije jasno da li se Krlea zabunio i otkuda greka - ne radi se o 1077. godini, ve o 1177. godini - vidi N. Klai, Izvori za hrvatsku povijest do 1526. godine, Zagreb 1972, 94). [22] E. engi, S Krleom iz dana u dan, III, Zagreb 1985, 180. [23] Enciklopedija Jugoslavije 5, Zagreb 1962, 416-418. [24] Izjava prof. dr. Ivana Kampua, na temelju razgovora s prof. dr. Jaroslavom idakom poetkom osamdesetih. [25] Prolegomena, 35; po svemu sudei, Krlea se referira na Tomaiev tekst Temelji dravnog prava Hrvatskog kraljevstva, Vjesnik zemaljskog arkiva 11, Zagreb 1909. [26] Pacta conventa, u: Iz hrvatske kulturne historije, Eseji III, Zagreb 1963, 349; o odnosima ugarskih kraljeva i Hrvatske, takoer, Zlato i srebro Zadra, u: Eseji V, Zagreb 1966, 83-84; vidi i Krleijana 2, 132; O Pacta conventa, Goldstein, Hrvatski rani srednji vijek, 446-448 i tamo lit. [27] Hrvatska knjievna la, Plamen 1919, god. I, br. 1, 32-40; O godini objavljivanja Prolegomena, vidi M. Krlea, 99 varijacija, lexicographica, eseji i zapisi, Beograd 1972, bilj. 1, str. 8. Drago Roksandi u natuknici Historija, u: Krleijana 1, 334, misli da bi naputak za shvaanje i pisanje historiografije u socijalistikom razdoblju trebao biti projekt reinterpretacije jugoslavenske batine iz 1946. objavljen u:

Autor: Naslov

11/uk.

ZAGREBAKA SLAVISTIKA KOLA WWW.HRVATSKIPLUS.ORG

ANAGRAM

E. engi, S Krleom iz dana u dan. Post mortem II, Sarajevo-Zagreb 1990, 213-218. No, taj je projekt ostao u rukopisu, a Prolegomena su objavljena na vie mjesta. Osim toga, Prolegomena su otprilike osam puta dui, argumentiraniji i konzistentniji tekst, u projektu reinterpretacije neke su misli svedene na puke natuknice. [28] Hrvatska knjievna la, 32. [29] Hrvatska knjievna la, 40. [30] Kako je Roksandi ocijenio projekt reinterpretacije, u: Krleijana 1, 334. [31] engi, S Krleom iz dana u dan, 213. [32] Portreti (Ksaver andor alski, u: 99 varijacija, 82; Khuen i Kurelac, u: Iz hrvatske kulturne historije, u: 99 varijacija, 251. [33] Prolegomena, 40, 43-44; vidi i Krleijana 1, 320-321. [34] Prolegomena, 40. [35] Hrvatska knjievna la, 40. [36] Prolegomena, 40. [37] Prolegomena, 54. [38] Prolegomena, 68. [39] Malograanska historijska shema, 113; Teze za jednu diskusiju iz godine 1935, u: Deset krvavih godina i drugi politiki eseji, Sabrana djela 14 i 15, Zagreb 1971, 496; Krleijana 1, 276. [40] Prolegomena, 44. [41] M. Krlea, Balade Petrice Kerempuha (pjesma Planetarijom), Zagreb 1946, 139. [42] Malograanska historijska shema, 115; Prolegomena, 57. [43] Prolegomena, 44-45; o Njegou i Krlei, Krleijana 2, 105. [44] Khuen i Kurelac, u: Iz hrvatske kulturne historije, u: 99 varijacija, 250-253. [45] Krlea, Balade, 141. [46] Malograanska historijska shema, 111; Predgovor Podravskim motivima Krste Hegeduia, u: Eseji III, Sabrana djela 20, Zagreb 1963, 328-329. [47] Krleijana 2, 347-348; vidi i Krleijana 1, 336; o Stareviu najdetaljnije M. Gross, Izvorno pravatvo, Zagreb 2000, na raznim mj. [48] Vidi, primjerice, kako pie o Anti Paveliu, zubaru i Budislavu Grgi Anelinoviu - Teze za jednu diskusiju iz godine 1935, u: Deset krvavih godina i drugi politiki eseji, Sabrana djela 14 i 15, Zagreb 1971, 542. [49] Prolegomena, 30-31. [50] Prolegomena, 63. [51] Prolegomena, 35. [52] Prolegomena, 34. [53] Prolegomena, 40, 54; o Kukuljeviu, M. Krlea, Stjepan Radi u Beogradu, u: Deset krvavih godina i drugi politiki eseji, Sabrana djela 14 i 15, Zagreb 1971, 224. O Rakome, M. Krlea, Teze za jednu diskusiju iz godine 1935, u: Deset krvavih godina i drugi politiki eseji, Sabrana djela 14 i 15, Zagreb 1971, 492. [54] Gross, Suvremena historiografija, 174-178; M. Gross, Vijek i djelovanje Franje Rakoga, Zagreb 2004. [55] Prolegomena, 55. [56] Prolegomena, 31, 32. [57] Prolegomena, 57.

Autor: Naslov

12/uk.

ZAGREBAKA SLAVISTIKA KOLA WWW.HRVATSKIPLUS.ORG

ANAGRAM

[58] Prolegomena, 58. [59] Prolegomena, 35-36. [60] Khuen i Kurelac, u: Iz hrvatske kulturne historije, u: 99 varijacija, 253. [61] Prolegomena, 31. [62] Prolegomena, 46, 47, 60-61; Krlea ironino govori o elementima dinarske rase, po svemu sudei referira se na elemente slavenske rasne teorije koja se dvadesetih godina razvija u publicistici, prvenstveno kao antigermanstvo i antisemitizam, vidi i I. Goldstein, idovi u Zagrebu 1918-1941, Zagreb 2004, na raznim mj. [63] Prolegomena, 46; Krleijana 1, 77. [64] Prolegomena, 37, 40. [65] Krleijana 2, 508-509. [66] Krleijana 2, 341-342; M. Krlea, O Paracelzu, u: Eseji 2, Sabrana djela 19, Zagreb 1962, 11. [67] Prolegomena, 39; te probleme Krlea tematizira i u: Malograanska historijska shema, 99-100. [68] O patru dominikancu Jurju Krianiu, u: Eseji III, Sabrana djela 20, Zagreb 1963, 50, 52, 54, 173. [69] Krleijana 1, 70-71; Prolegomena, 39; Malograanska historijska shema, 104; Hrvatska knjievna la, 40; Bogumilski mramorovi, u: Eseji V, Sabrana djela 23, Zagreb 1966, 239-246; o tome, suprotno Krleinim stavovima, detaljno: F. anjek, Bosansko-humski krstjani u povijesnim vrelima, Zagreb 2003 i tamo lit. [70] Malograanska historijska shema, 111. [71] Hrvatska knjievna la, 40. [72] I. Goldstein, Hrvatski rani srednji vijek, 430-434; I. Goldstein, Kada, kako i zato je nastala legenda o ubojstvu kralja Zvonimira (Prinos prouavanju mehanizma nastajanja legendi u hrvatskom srednjovjekovnom drutvu), Radovi Instituta za hrvatsku povijest (IHP) 17, 1984, 35-54. [73] Domagoj, u: Iz hrvatske kulturne historije, u: 99 varijacija, 216, 217; Krleijana 1, 161-162. [74] Branimir, u: Iz hrvatske kulturne historije, u: 99 varijacija, 227-230. [75] Hrvatska knjievna la, 38; radi se nedvojbeno o pretjerivanju, odnosno o brojci koju u spisu De administrando imperio donosi car Konstantin Porfirogenet s namjerom da impresionira, a ne da informira itatelja - radi se o tipino srednjovjekovnoj figuri u baratanju brojkama - vidi - Goldstein, Hrvatski rani srednji vijek, 291-292. [76] M. Krlea, Iz hrvatske kulturne historije, Eseji III, u: Sabrana djela, sv. 20, Zagreb 1963, 382-384; Krleijana 1, 15-16. [77] O Anuvincima, detaljno i iz vie aspekata: T. Raukar, Hrvatsko srednjovjekovlje, Zagreb 1997, na raznim mj., osobito 77-80, 206-208. [78] Prolegomena, 51. [79] Hrvatska knjievna la, 40. [80] O patru dominikancu Jurju Krianiu, u: Eseji III, Zagreb 1963, 45-70; Fragmenti dnevnika iz godine 1943 (Forum 1972, 10-11); Krleijana 1, 500; vidi, E. engi, S Krleom iz dana u dan, III, Zagreb 1985, 179, 213; opseno o Krianiu vidi i Krleijana 1, 335-336. [81] Malograanska historijska shema, 101-102. [82] Teze za jednu diskusiju iz godine 1935, 515, 572. [83] Malograanska historijska shema, 99; o tome sam i sam pisao: I. Goldstein, Hrvatska povijest izmeu Istoka i Zapada, Radovi Zavoda za hrvatsku povijest 27, Zagreb 1994, 201-214. [84] Malograanska historijska shema, 100. [85] Prolegomena, 36. [86] Prolegomena, 49.

Autor: Naslov

13/uk.

ZAGREBAKA SLAVISTIKA KOLA WWW.HRVATSKIPLUS.ORG

ANAGRAM

[87] Hrvatska knjievna la, 40. [88] Prolegomena, 42. [89] Illyricum sacrum, u: Eseji V, Sabrana djela 23, Zagreb 1966, 11-74. [90] Prolegomena, 67. [91] Prolegomena, 39. [92] Prolegomena, 36-37. [93] Vidi, Krleijana 1, Zagreb 1993, 318. [94] Prolegomena, 44. [95] Prolegomena, 41; tom se pitanju neizravno vraa i kada pie o svrsi i smislu enciklopedije, na i. mj., 73-78. [96] Malograanska historijska shema, 107-108. [97] I. Goldstein, Upotreba povijesti, Erazmus 1, Zagreb 1993, 52-62. [98] Prolegomena, 72; vidi i biografski lanak Josip Broz Tito, u: Enciklopediji Leksikografskog zavoda, Zagreb 1955, sv. 1, 641-642. [99] Usp. npr. iz obilne literature, S. Lasi, Sukob na knjievnoj ljevici 1928-1952, Zagreb 1970; S. Lasi, Krleologija ili povijest kritike misli o Miroslavu Krlei, I-III, Zagreb 1989.

Autor: Naslov

14/uk.