You are on page 1of 176

Husnija Kamberovi HISTORIOGRAFIJA U BOSNI I HERCEGOVINI U SLUBI POLITIKE

Historiografija u BiH u slubi politike FINAL.indd 1

27.9.2012 8:29:20

Srednja Europa, d. o. o
Autorska prava: Autor i Srednja Europa, d. o. o. Zagreb, 2012. Sva prava pridrana. Nijedan se dio ove knjige ne smije reproducirati niti objavljivati bez prethodnog pismenog doputenja nositelja autorskih prava

Za izdavaa: Damir Agii

ISBN 978-953-6979-98-1 CIP zapis dostupan u raunalnom katalogu Nacionalne i sveuiline knjinice u Zagrebu pod brojem 817788.

Historiografija u BiH u slubi politike FINAL.indd 2

27.9.2012 8:29:39

Husnija Kamberovi

HISTORIOGRAFIJA U BOSNI I HERCEGOVINI U SLUBI POLITIKE

Zagreb, 2012.

Historiografija u BiH u slubi politike FINAL.indd 3

27.9.2012 8:29:39

Sadraj
Predgovor......................................................................................... 7 I DIO HISTORIOGRAFIJA NA RASKRIMA
Opasna utnja ............................................................................. 11 Zvona zvone znanosti ................................................................. 15 Historiograja i nacionalni identitet Muslimana/Bonjaka .... 19 Izmeu kritike historiograje i ideolokog revizionizma ..... 33 O konstruiranju identiteta.......................................................... 45 Novije tendencije u historiograji u Bosni i Hercegovini ...... 57

II DIO POLITIKANTI U HISTORIOGRAFIJI DVA UMILJENA PRIMJERKA


Ko politizira historiograju u Bosni i Hercegovini?................. 73 Ipak se radi o pokondirenosti ................................................... 87 Lekcija o konstruiranju povijesti. Kako Slobodan oja konstruira povijest i kako se sada varamo ............................... 97

Historiograja u Bosni i Hercegovini u slubi politike

Historiografija u BiH u slubi politike FINAL.indd 5

27.9.2012 8:29:39

Sadraj

III DIO IMA NADE - DVA ASNA PRIMJERA


Profesor dr. Nedim arac (1926. - 2008.) ............................... 107 Odlazak dobrog profesora. O prof. dr. Ibrahimu Karabegoviu ............................................................................ 115

IV DIO NEEMO PRISTATI NA POLITIZACIJU HISTORIOGRAFIJE (INTERVJUI)


Od 46 begovskih obitelji 1918. godine oduzeto dva i po miliona dunuma zemlje ............................................ 123 Upotreba historijskih mitova. Vrijeme je govora i o preutkivanim pitanjima ..................................................... 137 Kasno je za stvaranje bosanske nacije ................................... 141 Od Jasenovca je napravljen mit, jer je ta fabrika smrti koritena u politike svrhe ....................................................... 147 Mladom Bosnom se manipuliralo .......................................... 155 ovi i Dodik kao Tuman i Miloevi ................................... 159 Mi u Institutu neemo pristati na politizaciju historiograje ............................................................................ 165 Bosna i Hercegovina je starija i od ZAVNOBiH-a i od Daytona .............................................................................. 177

Husnija Kamberovi

Historiografija u BiH u slubi politike FINAL.indd 6

27.9.2012 8:29:39

Predgovor
HISTORIOGRAFIJA u Bosni i Hercegovini, kao, uostalom, i drugdje u svijetu, tokom svog sazrijevanja prolazila je kroz razliite razvojne faze. Ako se ikada bude pisala njena historija, vjerovatno e se moi puno jasnije, nego to je to mogue uiniti sada, uoiti te faze i objasniti glavne promjene. Nekada davno, kao mladi historiar, esto sam se pitao koliko pojedinci, osim to svojim znanstvenim djelima doprinose razvoju te znanosti, svojim javnim angamanom, koji je usmjeren ka znatno iroj zajednici od zajednice historiara, doprinose razumijevanu povijesti u javnom diskursu. Historiografska djela obino imaju manji utjecaj na drutvo od napisa u dnevnim ili sedminim novinama, internet portalima i televizijskim intervjuima. Historiari koji su to na vrijeme shvatili esto su nastupali u medijima promovirajui odreenu sliku povijesti, koja je mogla biti znanstveno utemeljena, ali je jednako tako mogla biti u funkciji kreiranja slike povijesti koja odgovara odreenom politikom konceptu. Prvi pristup, po mom miljenju, ima dovoljno valjanih opravdanja, ali sam uvijek bio protiv onih koji su historiju upotrebljavali kao podrku odreenim politikim projektima. U Bosni i Hercegovini je posljednjih nekoliko decenija na sceni posebno snana struja intelektualaca koja

Historiograja u Bosni i Hercegovini u slubi politike

Historiografija u BiH u slubi politike FINAL.indd 7

27.9.2012 8:29:39

Predgovor

javnom i agresivnom promocijom historije u politike svrhe nanosi najveu tetu historijskoj nauci. Oni historiju podreuju aktualnoj politici i time djeluju kao politikanti u nauci, a nauni autoritet koriste u politikim krugovima. Toga sam se uvijek klonio, premda su neki (Mujki) bez imalo stida izmiljali i irili drukije prie. Svaki drutveni lom nosio je sa sobom i promjenu perspektive pogleda na prolost. Pri tome, valja istaknuti da promjena perspektive gledanja na prolost nije nita loe. Naprotiv! No, loe je stavljanje historije u funkciju suvremenih politikih ideja. A toga je, posebno u posljednjih nekoliko decenija, bilo jako puno. Premda Bosna i Hercegovina nije u tome nikakav izuzetak u odnosu na zemlje u susjedstvu, ovdje se ograniavam samo na Bosnu i Hercegovinu jer najvie osjeam razorno djelovanje pojedinaca, koji i kroz historiografiju promoviraju ideje koje razaraju i samo bie ove zemlje.1 Jasno je da historiari ne mogu biti odvojeni od politikog okruenja u kojem ive, ali je primjer Bosne i Hercegovine pokazao koliko je loe kada historija postane politizirana akademska disciplina i kada se tako politizirana namee kao jedini vjerodostojan pogled na prolost. Osim toga, u Bosni i Hercegovini je poslije 1995. primjetno neto to je i u Jugoslaviji bilo gotovo praksa poslije Drugog svjetskog rata ulazak bivih vojnih oficira u historiografiju, koji sebi odmah uzimaju pravo biti strunjaci za sve. Srbijanski filmski reditelj Jovan ivanovi je za te bive oficire, nazivajui ih istoriarima-vojnicima, kazao da su sebi umislili da su istoriari, ali da u pravilu nisu nikada bili dobri ni za vojsku, pa se poslije rata nameu kao autoritativni historiari.2
1

Primjere zloupotreba historije u Srbiji vidjeti u knjizi Novosti iz prolosti. Znanje, neznanje, upotreba i zloupotreba istorije. Priredio Vojin Dimitrijevi, Beograd: Beogradski centar za ljudska prava, 2010. Dr. Goran Miloradovi, Glas likvidirane generacije: autorizovani intervju

Husnija Kamberovi

Historiografija u BiH u slubi politike FINAL.indd 8

27.9.2012 8:29:40

Predgovor

Takvih je u Bosni i Hercegovini poslije rata 1995. jako puno. Oni se ne zadovoljavaju samo tampanjem svojih sjeanja, nego ele biti autoritativni historiari, stjeu doktorske titule i uvlae se u univerzitetsku akademsku zajednicu, te koristei politiki utjecaj i vrlo esto konstruiranu ratnu karizmu, nastoje usmjeravati pravce historiografskih istraivanja. Uvjeren sam da svi mi svojim djelima, ali i javnim istupima, sudjelujemo ne samo u razumijevanju nae povijesti u irim drutvenim krugovima nego i doprinosimo razvoju nae nauke. Pri tome, taj doprinos moe davati poticaje afirmaciji nauke, ali i sputavati njen razvoj usmjeravajui je ka bavljenju marginalnim temama ili jednostavno politizacijom, to smatram najveom opstrukcijom za kvalitativan razvoj nauke. Polazei od Freudovog upozorenja da se svi moramo pitati koliki je na vlastiti udio u neredu na koji se alimo, odluio sam objaviti ovu knjigu kako bi se moglo vidjeti kolika je moja dosadanja odgovornost (ili doprinos) stanju historiografije u Bosni i Hercegovini, pri emu sam, naravno, uvjeren da su, ipak, samo nae znanstvene knjige kljuni pokazatelji naeg doprinosa nauci. U ovoj knjizi, uz dio radova koje sam prezentirao na nekim skupovima i koje dosad nisam objavio, odabrao sam nekoliko ranije objavljenih tekstova u kojima sam se doticao pitanja odnosa historiografije i politike u Bosni i Hercegovini, uz napomenu da nita nisam mijenjao u odnosu na izvornik, a nuna objanjenja sam dodavao u uglaste zagrade. Tu su i moja reagiranja na razorno politikantsko djelovanje, pod velom historiografije, Dubravka Lovrenovia i Slobodana oje. O politikantima u historiografskim krugovima u Republici Srpskoj - pisat u nekom drugom prilikom.
sa filmskim rediteljem Jovanom Jocom ivanoviem, Godinjak za drutvenu istoriju, br. 2, Beograd : Udruenje za drutvenu istoriju, 2010, 107

Historiograja u Bosni i Hercegovini u slubi politike

Historiografija u BiH u slubi politike FINAL.indd 9

27.9.2012 8:29:40

Predgovor

Ovdje sam uvrstio i dva teksta koja sam kao In memoriam pisao o dva znaajna bosanskohercegovaka historiara Nedimu arcu i Ibrahimu Karabegoviu. U drugom dijelu knjige objavljujem i nekoliko intervjua koje sam davao raznim listovima, uvjeren da i oni mogu pokazati u kakvoj se situaciji nalazi naa historiografija i kako je teak njen hod kroz politike prepreke s kojima se suoavamo.

10

Husnija Kamberovi

Historiografija u BiH u slubi politike FINAL.indd 10

27.9.2012 8:29:40

I DIO

HISTORIOGRAFIJA NA RASKRIMA

Opasna utnja
JEDAN od najveih izazova pred kojim se danas nalazi naa historiografija jeste znanstveno valoriziranje povijesti Jugoslavije nakon Drugog svjetskog rata. To nije samo izazov trenutka u kojem se ovo doba jednoumlja, kako se to danas esto obiava rei, od suvremenih politiara karakterizira najcrnjim bojama, a bivi nosioci i kreatori drutvenog i politikog ivota, te njihovi historiari pred ovom navalom se povukli u miju rupu zaboravljajui da nitko nee prouiti povijest pokoljenja to se neumorno trudi samo sebe unititi, ve prevashodno krupan znanstveni izazov koga se i historiari veoma plae. Ovo pokazuje i publikacija to su je nedavno, pod naslovom Istina o Bosni i Hercegovini injenice iz istorije BiH, objavile Altermedija i Narodna i univerzitetska biblioteka Bosne i Hercegovine, u koHistoriograja u Bosni i Hercegovini u slubi politike

11

Historiografija u BiH u slubi politike FINAL.indd 11

27.9.2012 8:29:40

I DIO | HISTORIOGRAFIJA NA RASKRIMA

joj su ovom razdoblju bosanskohercegovake povijesti posveene svega etiri smijene i sadrajno prazne reenice. Razlozi zbog kojih je dosadanja literatura o ovom razdoblju bila slabo berietna su viestruki, a prije svega nezavrenost drutvenih procesa i nesreenost i nedostupnost arhivske grae, a nije zanemarljiv niti opi drutveni poloaj historiografije od koje se, posebice kad se se radilo o temama iz povijesti poslije 1945., uglavnom traila tapija za uspostavljene politike odnose. Dosadanja je historiografija parcijalno promatrala drutvene procese to su se odvijali nakon Drugog svjetskog rata, ime je stvarana crno-bijela slika povijesti i, uglavnom, sagledavane pozitivne strane, dok se ostali oblici povijesnih pojava i procesa ili nisu uoavali ili su, pak, zanemarivani. Robovanje historiografije politici i u ova burna vremena optereuje historiare koji, nespremni da se oslobode starog naslijea svijesti, radije ute oekujui dalji rasplet politike krize, ne shvatajui da time, zapravo, najvie tete nanose historijskoj znanosti, jer ostavljaju puno slobodnog prostora historiarima diletantima i raznim politikim djelatnicima koji, a to je ve sada posve vidljivo, sebi uzimaju za pravo da govore i piu u ime historijske znanosti. Ova utnja, osobito karakteristina za bosanskohercegovake historiare, opasna je zbog toga to je mogue da, na mig odreene politike struje, rodi isto onako osakaenu historiografiju kakvu je rodio Drugi svjetski rat na ovim prostorima: dok je u vrijeme komunizma, shodno shemi o itavoj povijesti kao povijesti klasnih sukoba , historiografija samo tragala za klasnim odnosima, izmiljajui postojanje radnike klase i radnikog pokreta i u onim vremenima i na onim prostorima gdje zbog velike feudalne tradicije takav socijalni sloj i takav drutveni pokret nisu mogli uope postojati, dotle danas vreba opasnost da se u novim drutvenim prilikama itava povijest

12

Husnija Kamberovi

Historiografija u BiH u slubi politike FINAL.indd 12

27.9.2012 8:29:40

Opasna utnja

svede na povijest nacionalnih odnosa, to je za historiografiju kao znanost jednako pogubno, a moda i jo pogubnije, jer e je svesti samo na poligon za ispoljavanje suvremenih politikih strasti, ime, zapravo, historija prestaje biti znanost. Stanje dananje historiografije, sudei prema istupima pojedinih historiara i knjigama iz nacionalne povijesti, koje ve uveliko zapljuskuju obale naeg bezumlja, karakterizira nastojanje da se znanstvenim metodama pokae sav mrak komunistikog razdoblja, pri emu se tvrdi da je u tom razdoblju najvie nepravde pretrpjela njihova nacija protiv koje su se svi urotili. Pri tome injenice nisu uope vane. Istupi pojedinih politikih lidera ili njihovih savjetnika, te napisi u pojedinim stranakim glasilima pokazuju da su takve pisanije bez argumenata prisutne i kad je u pitanju povijest ranijeg razdoblja, pri emu su potpisnici takvih lanaka autori bez ikakve znanstvene titule, ija se imena ne mogu nai ni u jednom od znanstvenih asopisa u Bosni i Hercegovini ili Jugoslaviji. Rijetki historiari koji se u ovim burnim vremenima, kada je sve stavljeno u funkciju nacionalne politike, usuuju znanstveno progovoriti o pojedinim povijesnim problemima, bivaju izloeni bjesomunim napadima od anonimusa, a pojedine kolege historiari, ako ve ne sudjeluju u tim kampanjama kao znanstveno pokrie, veinom ute i raspituju se kako reagira arija. Moda to i nije iznenaenje s obzirom na to da su historijski instituti dovedeni na prosjaki tap, pa se i pojedini historiari hvataju u nacionalno kolo, nastojei time rijeiti svoje egzistencijalne probleme. Rjeenja za spas historijske znanosti su viestruka. Prvo to treba uraditi jeste oivljavanje SUDA ASTI HISTORIARA, koji je nekada postojao, iji bi zadatak bio ponovo uspostavljanje i uvanje digniteta historijske znanosti. Budui se radi vie o tehnikom pitanju, ono se moe vrlo brzo rijeiti.

Historiograja u Bosni i Hercegovini u slubi politike

13

Historiografija u BiH u slubi politike FINAL.indd 13

27.9.2012 8:29:40

I DIO | HISTORIOGRAFIJA NA RASKRIMA

Drugi problem je puno delikatniji i za njegovo rjeavanje e biti potrebno puno vie vremena. Radi se o transformaciji same historijske znanosti u metodolokom smislu, a samim tim e se bitno izmijeniti i kriteriji za izbor povijesnih tema koje e se prouavati. Umjesto povijesti radnike klase i naprednog radnikog pokreta, ratnog puta pojedinih partizanskih brigada i slino, kao to se radilo dosad, ili crtica iz nacionalne povijesti, kako se to radi danas, neophodno je otpoeti s prouavanjem strukturalnih drutvenih procesa i globalnog drutva u svim njegovim oblicima. Prihvaanjem ideje o susretu historijske s drugim humanistikim i drutvenim znanostima, onemoguit e se diletantima da sude o povijesti. Uvjereni smo da e doi vrijeme kada e se pokazati tanom tvrdnja jednog od najveih francuskih povjesniara, Pjera Vilara, koji je na jednom mjestu zapisao kako nita nije tee i rjee nego biti povjesniar. Jer, veli Vilar, trgovina historijom, koja ima neto zajedniko s trgovinom deterdentima, koja rado predstavlja novost kao inovaciju, a razlike su jedino u tome to su joj marke vrlo loe zatiene, ipak e morati prestati.
(Nedjelja, br. 75, 28. juli 1991, 33)

14

Husnija Kamberovi

Historiografija u BiH u slubi politike FINAL.indd 14

27.9.2012 8:29:40

Zvona zvone znanosti


KADA SAM koncem jula ove godine (Nedjelja br. 75, 28. jula) objavio tekst Historiografija na raskru u kojem sam, piui o utnji historiara, zapisao, izmeu ostalog, i ovo: Ova utnja, osobito karakteristina za bosanskohercegovake historiare, opasna je zbog toga to je mogue da, na mig odreene politike struje, rodi isto onako osakaenu historiografiju kakvu je rodio drugi svjetski rat na ovim prostorima, htio sam upozoriti i politiare i svekoliku javnost na opasnosti koje prijete nestanku ne samo historijske, nego znanosti uope. Na alost, crne slutnje kao da se poinju obistinjavati: ne samo da se tamni oblaci nisu razili i da se nije otpoeo oblikovati novi pejza historije, nego, naprotiv, pusto biva historija / termiti je klijetima / zapisuju / u pijesak (Peter Hugel). Bosanskohercegovaki politiari, juriajui na nebesa u ostvarivanju nacionalnih programa, centar svekolikog interesovanja prebacili su na politika zbivanja, a u potaji su poeli krmiti i posljednje ostatke znanosti. Pri tome je historiografija, koja sve vie i bre postaje znanost koja vene, izgleda, osobito na cijeni. Ali, takav e put svesti historiografiju jedino na ugodno avrljanje o prolosti. Ubrzo nakon prologodinjih parlamentarnih izbora i pobjede narodnih stranaka u Bosni i Hercegovini irile su se prie o nastojanjima stranaka-pobjednica da izmeu sebe podijele privredna preduzea radi stvaranja materijalne osnovice svoje egzistencije. O stranakom utjecaju na znanost govorilo se
Historiograja u Bosni i Hercegovini u slubi politike

15

Historiografija u BiH u slubi politike FINAL.indd 15

27.9.2012 8:29:40

I DIO | HISTORIOGRAFIJA NA RASKRIMA

jedino u smislu mogueg utjecaja na njezinu deideologizaciju. Drugim rijeima, od demokratskih stranaka, sada ve kao nosilaca dravne vlasti, oekivalo se stvaranje takvih drutvenih uvjeta u kojima e znanost biti preputena znanstvenicima i njihovom znanju, a odreeni kontrolni mehanizmi, ne u smislu odreivanja rezultata koje znanost treba samo dokazati nego u smislu finansijske kontrole, nalazila bi se u rukama dravnih struktura, a ne pojedinih politikih stranaka. Ako se nastojanja za podjelom pojedinih privrednih poduzea ne mogu niim opravdati, onda se podjela znanstvenih institucija izmeu politikih stranaka ne moe shvatiti drukije nego kao silovanje znanosti. Meutim, sudei po reagiranjima rukovodeih ljudi (koji mahom potjeu jo iz komunistikog razdoblja) pojedinih znanstvenih institucija, izgleda da e to vie liiti na preljubu u kojoj e i jedni (politike stranke) i drugi (direktori) uivati. Kako drukije shvatiti da je tiho i u potaji, neznano kada niti kojim i kakvim aktima, a pogotovo ne s kakvim pravom, Institut za istoriju u Sarajevu, iji je osniva republiki parlament, pripao, prema rijeima direktora ovog Instituta dra Borisa Nilevia, koji, inae, ovu injenicu esto potegne kada neije miljenje nije saglasno njegovom, Srpskoj demokratskoj stranci. Izgleda da je istoj stranci pripao i Institut za prouavanje nacionalnih odnosa. Pria se da je u ovoj raspodjeli Orijentalni institut pripao Stranci demokratske akcije, a Institut za jezik i Institutu za knjievnost postali su vlasnitvo Hrvatske demokratske zajednice. Premda se jo uvijek ne zna ta e ova raspodjela doista znaiti, vie je nego jasno da e njezine posljedice biti katastrofalne po znanost, osobito za drutvene znanosti. Pored svih nametnutih podjela podijelie nam i znanost. Komunistiko razdoblje nije toliko daleko iza nas da se ne bismo sjeali urbe oko upisivanja u Savez komunista kako bi se, uz ostale kvalitete, dokazala i politika zrelost, a sve

16

Husnija Kamberovi

Historiografija u BiH u slubi politike FINAL.indd 16

27.9.2012 8:29:40

Zvona zvone znanosti

radi uhljebljenja u nekom od znanstvenih instituta. (Razumije se, i u to je doba ponekad bilo dovoljno biti samo pravi pripadnik odreene nacije pa se zaposliti u nekom institutu ili dobiti mjesto asistenta na nekom fakultetu, to je sve ovisilo o tome tko je direktor, ili koje je nacije i kakvog politikog uvjerenja profesor koji trai asistenta. O tome e se neto vie saznati ako Ministarstvo prosvjete saopi podatke o nacionalonoj strukturi kadra na univerzitetima i institutima Bosne i Hercegovine. Takve formulare ve su ispunili svi uposleni). Put koji su izabrale nove nacionalne stranke ne vodi samo razgraivanju znanosti, nego njezinom nestanku kao takve. Jer, znanost mora biti posve nezavisna od politikih stranaka. Teko je i zamisliti to e se desiti ako pone funkcionirati ovaj stranaki sporazum. Moe se pretpostaviti da e Institut za istoriju, u kojem rade znanstvenici koji se bave svim razdobljima povijesti, morati imati takav program koji e preferirati srpsku historiju, te da e svi zanstvenici biti Srbi ili barem lanovi Srpske demokratske stranke. Pripadnika drugih nacija ili [politiki] nezavisnih nee moi biti, jer, zaboga, oni su neprijatelji ili nisu dovoljno pouzdani, pa bi, moda, mogli neto zapisati to se nee dopasti gazdi. A za to e se pobrinuti direktori koje e dovesti, a po zakonu oni ve imaju velika ovlatenja. Jednako je s ostalim navedenim institutima, samo to e u njima moi raditi jedino Muslimani odnosno Hrvati. ta e se u tom sluaju dogoditi sa znanou, posebice s historiografijom, s obzirom da je ona u posljednje vrijeme na velikoj cijeni? Nita dobro. Umjesto daljeg iskoraka u pravcu zbliavanja s ostalim humanistikim i drutvenim znanostima, to bi omoguilo viedimenzionalno sagledavanje drutvenih procesa i globalnog drutva u cijelosti, historiografija se vraa na stanje u kojem je bila prije vie od 200 godina. Ona iznova dobiva veliku ulogu u procesu stvaranja nacionalnih drava i

Historiograja u Bosni i Hercegovini u slubi politike

17

Historiografija u BiH u slubi politike FINAL.indd 17

27.9.2012 8:29:40

I DIO | HISTORIOGRAFIJA NA RASKRIMA

posve se instrumentalizira; ne biva vie samo nacionalno ruho nego sudjeluje u izgradnji jednog politikog sistema, ali ne kao aktivni sudionik nego slijepi poslunik ija se zadaa iscrpljuje na dokazivanju a priori odreenih rezultata. U metodolokom pogledu takva se historiografija nee moi zadrati ni na razini tradicionalne, dogaajne historije, a da se ne govori o njezinom iskoraku u strukturalizam, premda je takva ansa postojala upravo u ovo postkomunistiko doba. Moda jo uvijek nije kasno? Iako je teko povjerovati da se u kakofoniji ratnih poklia, kada se ne uju ni glasovi za spas ljudskih ivota, moe usliiti glas za spas znanosti, ipak apeliramo na voe politikih stranaka: Gospodo, duni ste objanjenje za takvo djelovanje. Ne razgraujte, nego gradite. Osnivajte nove institute, a ne pretvarajte dravne u nacionalne ili privatne. Ponaajte se makar malo evropski. Ako ste sposobni. Ako niste ...
(Nedjelja br. 89, Sarajevo 3. novembra 1991, 29)1

Nisam mogao niti slutiti da e se puno godina nakon ovog mog teksta odnos politikih stranaka prema naunim institucijama vratiti na istu polaznu poziciju. Pokazuje to smjena niza direktora naunih i kulturnih institucija, uinjena nakon uspostave koalicione vlasti Socijaldemokratske partije i Stranke demokratske akcije 2011. godine. Ta sudbina je zadesila i Institut za istoriju, koji je u toj stranakoj podjeli pripao Stranci demokratske akcije. Nakon due od godinu dana borbe s neodgovornim ministrima iz SDA i njihovom stranakom infrastrukturom, Institut se uspio izboriti da Vlada Kantona Sarajevo, nakon raskida koalicije SDP i SDA, ali i prije ulaska Dubravka Lovrenovia u novu Vladu, da saglasnosti za izbor direktora u skladu sa procedurom provedenom u Institutu. Tako su, za sada, propale namjere Lovrenovia i njegovih drugova i prijatelja iz SDA da instaliraju na tu dunost svoju stranaku aktivisticu.

18

Husnija Kamberovi

Historiografija u BiH u slubi politike FINAL.indd 18

27.9.2012 8:29:40

Historiografija i nacionalni identitet Muslimana/Bonjaka


KEITH JENKINS je dobro primijetio kako ljudi i narodi imaju potrebu da svoj sadanji status legitimiraju prolou, odnosno da se ukorjenjuju u prolosti. Tu je historijska nauka od presudne vanosti jer ona omoguava da razne skupine konstruiraju svoju prolost, i kroz neku vrstu kolektivne biografije oblikuju svoje identitete. Takav je sluaj sa raznim socijalnim skupinama (npr. s buroazijom, koja je konstruiranjem svoje genealogije konstruirala i svoju historiju), pa i sa nacijama (koje uvijek svoje ukorijenjenje trae u prolosti). Poetkom 1960-ih godina u Bosni i Hercegovini je otvoren proces politike afirmacije nacionalnog identiteta Bonjaka. Bila je to politika odluka, ali je nauka, pa i historiografija, koja je bila pod velikim politikim utjecajem, u tome odigrala svoju ulogu. Zapravo, rasprave o nacionalnom identitetu Bonjaka, koje su poele ve koncem 1950-ih godina, od poetka 1960-ih prebaene su iz sfere politike u sferu nauke, kako bi se najprije u naunim krugovima nepobitno dokazao bonjaki nacionalni identitet, a potom kao nauno dokazana injenica ponovo vratio u sferu politike koja bi imala zadau da samo prihvati ono to je nauka ve dokazala. Jedan od naunika, koji je u to
Historiograja u Bosni i Hercegovini u slubi politike

19

Historiografija u BiH u slubi politike FINAL.indd 19

27.9.2012 8:29:40

I DIO | HISTORIOGRAFIJA NA RASKRIMA

vrijeme aktivno radio na promociji bonjakog nacionalnog identititeta, kasnije je zapisao: Prva za nas vana stvar (...) bila je da se ovo pitanje unese u naunu agendu, i to putem organiziranih naunih historiografskih, etnolokih i sociolokih istraivanja (...) To je bio tada jedino mogui put da se problem istrgne iz ruku i ispod monopola politike i raznih brojnih pseudopolitiara i ideologa, koji su u toj oblasti tada carevali, a koji su kao oi u glavi uvali dugo godina prakticiranu politiku punu predrasuda prema jednom narodu, njegovoj historiji i kulturi. U ovom radu ja zastupam dvije teze: prva, historiografija je od poetka 1960-ih godina bila jako angairana u dokazivanju historijske utemeljenosti bonjakog (muslimanskog) nacionalnog identiteta. Ali, krug angairanih historiara na tom polju bio je izvan tada organiziranih profesionalnih institucija (historiari sa Instituta za istoriju (radnikog pokreta) i sa Filozofskog fakulteta nisu u tome sudjelovali, ili su sudjelovali veoma malo, poput Branislava ureva), pa su historiari i politolozi okupljeni oko Fakulteta politikih nauka, te historiari sa Pravnog fakulteta, na tome aktivno radili. Ovdje to argumentiram pozivajui se na diskusije koje su o tome voene na pojedinim konferencijama i savjetovanjima (konferencija o historijskim korijenima Republike Bosne i Hercegovine 1968, diskusija o problemima etnikog razvoja u Bosni i Hercegovini iz 1975. i diskusija povodom objavljivanja separata Socijalistika republika Bosna i Hercegovina, koja je organizirana 1984. godine). Druga moja teza glasi: historiari su debatirali o nacionalnom identitetu Bonjaka uvijek u kriznim trenutcima politikog razvoja Bosne i Hercegovine. Takav je sluaj bio i koncem 1960-ih godina i sredinom 1970-ih (u vrijeme pred usvajanje Ustava i neposredno nakon usvajanja Ustava), te 1980-ih godina (doba nakon smrti Josipa Broza Tita i estokih napada na identitet i integritet Bosne i Hercegovine, koji su dolazili iz

20

Husnija Kamberovi

Historiografija u BiH u slubi politike FINAL.indd 20

27.9.2012 8:29:40

Historiografija i nacionalni identitet Muslimana/Bonjaka

pojedinih intelektualnih krugova iz Beograda i Zagreba). Posebno je to uoljivo poetkom 1990-ih godina, kada je ta kriza dostigla svoj vrhunac. U svim tim kriznim situacijama preispitivan je nacionalni identitet Bonjaka, a svoju zavrnu fazu je doivio sredinom 1993. godine prihvatanjem nove nacionalne nominacije. Poetkom 1960-ih je nastalo nekoliko historiografskih djela koja su nauno dokazivala postojanje bonjake nacije. Meu historiarima koji su na tome u to doba radili vodea linost je bio Muhamed Hadijahi, a s njim su na tom poslu bili aktivni Atif Purivatra i Mustafa Imamovi. Posebno je vana Hadijahieva uloga, koga e mnogo godina kasnije Enver Redi, drugi utjecajni historiar iz toga doba, ali sa bitno drugaijim pogledima, optuiti kao kljunog zagovornika ideje muslimanskog nacionalnog identiteta. Redi je zapisao kako je Hadijahi nauno utemeljio muslimansku naciju, mada je i sam Redi bio jedan od historiara koji je ozbiljno sudjelovao u raspravama o nacionalnom identitetu bosanskohercegovakih Muslimana. On je od 1961. bio direktor Instituta za istoriju, a teme koje su utemeljene kao istraivaki projekti u Institutu, koji se u to doba prevashodno bavio problemima radnikog pokreta i socijalistike revolucije, bile su uloga Muslimanske narodne organizacije u austrougarskom razdoblju historije Bosne i Hercegovine, a izraen je i poseban projekt pod naslovom Takozvano muslimansko pitanje u toku Narodnooslobodilakog rata i Narodne revolucije. Dodue, ubrzo se odustalo od istraivanja teme o Muslimanskoj narodnoj organizaciji, jer se to pokazalo kao metodoloki jako izazovna tema. Saradnik koji je na njoj radio alio se da je obrada te teme gotovo nemogua iz metodolokih razloga, jer je podrazumijevala i istraivanje segmenta borbe za vjersko-prosvjetnu autonomiju a to bi obavezivalo na detaljno ulaenje i

Historiograja u Bosni i Hercegovini u slubi politike

21

Historiografija u BiH u slubi politike FINAL.indd 21

27.9.2012 8:29:40

I DIO | HISTORIOGRAFIJA NA RASKRIMA

u problematiku vjerskih institucija (vakufa, vjerskih kola) kao i drugih vjerskih pitanja. U pismu upuenom Institutu saradnik navodi: Premda je autonomna borba imala politiki znaaj, konfesionalna pitanja bila su u prvom planu pa se postavlja problem koliko bi bilo cjelishodno sa stanovita zadataka ovog instituta ulaziti u njihovo izuavanje.1 Tako e se takve teme od 1964. povui iz programa rada Instituta, ali e se vratiti koncem 1970-ih godina. Znakovit je tu ipak projekt koji je 31. marta 1962. prijavljen Institutu o muslimanskom pitanju u toku Drugog svjetskog rata. Iako se tu plediralo za istraivanje takozvanog muslimanskog pitanja u toku Drugog svjetskog rata, to nikako nije znailo da je to podrazumijevalo ukljuivanje u kampanju naunog dokazivanja zasebnog nacionalnog identiteta Muslimana. Naprotiv, kljuna poruka ovog projekta bila je da muslimansko pitanje ne postoji. U zakljuku projekta je navedeno: Tako je muslimansko pitanje sa svojom odreenom drutvenoistorijskom sadrinom koje je sticajem istorijskih okolnosti uzimalo takoe i poseban vid nacionalnog pitanja u BiH skinuto s dnevnog reda drutvenog i politikog ivota u BiH samim aktivnim ueem bosansko-hercegovakih Muslimana u NOP-u, narodnoj revoluciji i socijalistikoj izgradnji. Tako je izgledalo da je poetkom 1960-ih godina Institut za istoriju (radnikog pokreta) ostao po strani od procesa afirmacije muslimanskog nacionalnog identiteta. Tada se veina historiara, koji e se ukljuiti u taj posao, i na kojem e raditi kao na partijskom zadatku, okupljala ne u okviru Instituta za istoriju (radnikog pokreta), nego oko Fakulteta politikih nauka, odnosno oko jednog studijskog projekta o Stavu Muslima1

Pismo koje je Upravi Instituta za istoriju u Sarajevu 13. aprila 1963. uputio Devad Juzbai pod naslovom O nekim problemima u radu na temi Muslimanska narodna organizacija (dokument u posjedu autora).

22

Husnija Kamberovi

Historiografija u BiH u slubi politike FINAL.indd 22

27.9.2012 8:29:40

Historiografija i nacionalni identitet Muslimana/Bonjaka

na Bosne i Hercegovine u pogledu nacionalnog opredjeljenja. Taj je projekat pokrenut tokom 1967, a kljuni saradnici od historiara su bili Muhamed Hadijahi, Atif Purivatra i Mustafa Imamovi. Oni su, pod pokroviteljstvom Hamdije Pozderca i pod auspicijom dr. Hamdije emerlia, imali zadatak nauno dokazati kako su se Muslimani tokom povijesti afirmirali kao nacionalna zasebnost. Ubrzo je Hadijahi, uglavnom na temelju podataka prikupljenih u okviru tog istraivakog projekta, objavio i knjigu Od tradicije do identiteta. Geneza nacionalnog pitanja bosanskih Muslimana. Ova je knjiga kasnije jako puno citirana u literaturi. Neto ranije je i Purivatra objavio knjigu Nacionalni i politiki razvitak Muslimana (1969), a potom i knjigu o historiji Jugoslavenske muslimanske organizacije (1974), koja nije samo na neizravan nain nudila odgovor o zasebnom identitetu i politikoj organiziranosti Muslimana ve i u razdoblju izmeu dva svjetska rata. Purivatra je elio ponuditi upravo tu sliku o zasebnom politikom organiziranju, ne ulazei u nacionalnu politiku JMO, jer bi bilo vrlo teko na tadanjoj razini istraenosti nauno utemeljeno pisati o nacionalnoj orijentaciji te politike organizacije. Valjalo bi na ovom mjestu naglasiti injenicu da nisu svi historiari koncem 1960-ih imali jedinstven stav o nacionalnom identitetu Muslimana. Tako je u vrijeme kada je veina historiara, uz zatitu i pokroviteljstvo vladajue komunistike partije, branila stav o nacionalnom identitetu Muslimana, Enver Redi pisao o posebnosti Muslimana, ali je on tvrdio kako bosanski Muslimani svoju etniku i istorijsku individualnost, koja je nesporna, iskazuju pod nazivom Bosanac. Redi je u svojim naunim tekstovima ovu tezu zastupao od 1961, ali je politiko opredjeljenje ilo u pravcu priznanja te zajednice pod naslovom Musliman. ak i na jednom politikom savjeto-

Historiograja u Bosni i Hercegovini u slubi politike

23

Historiografija u BiH u slubi politike FINAL.indd 23

27.9.2012 8:29:40

I DIO | HISTORIOGRAFIJA NA RASKRIMA

vanju Redi je zastupao tezu o Bosancima, a ne Muslimanima. Tako se na sjednici Predsjednitva SKSSRN, 12. maja 1970, Enver Redi u svojoj diskusiji zalagao za zadravanja mogunosti izjanjavanja kao Jugosloven u nacionalnom smislu, te se usprotivio svoenju pojma Bosanac na regionalno obiljeje poput Lianin, Dalmatinac i slino. Dok je, na primer, ime Lianin iskljuivo obeleje za regionalnu pripadnost, u imenu Bosanac izraava se istorijska dravna i, zatim, teritorijalno-politika svest stanovnitva Bosne od srednjeg veka do najnovijeg istorijskog razdoblja. Redi u ovoj diskusiji ne govori vie o etnikoj nego samo o teritorijalno-politikoj posebnosti stanovnitva Bosne. Ipak, historiari su svoja razmiljanja o nacionalnom identitetu Muslimana (Bonjaka) najjasnije iskazali na jednoj konferenciji organiziranoj od 18. do 20. novembra 1968. godine pod nazivom Istorijske pretpostavke Republike Bosne i Hercegovine. Ovaj skup se odravao u vrijeme nakon zvaninog priznanja muslimanskog nacionalnog identiteta od strane bosanskohercegovakih komunista. Na skupu su o tome posebno vrijedne referate podnijeli akademik Vasa ubrilovi (Istorijski osnovi Republike Bosne i Hercegovine) i profesor Avdo Sueska (Neke specifinosti istorije Bosne pod Turcima). Tada je Vasa ubrilovi, zastupajui tezu o historijskom razvoju muslimanskog nacionalnog identiteta, zapisao i slijedee: Oseanje bosanskih muslimana da su neto posebno u muslimansko-islamskoj zajednici u Turskom carstvu (...) izrastalo je iz njihovog uvjerenja da su po svom poreklu, po svom jeziku, nainu ivota vezani za Bosnu, i da su neto drugo, razliiti ne samo od pravih Osmanlija ve i od drugih islamskih naroda u Turskom carstvu.

24

Husnija Kamberovi

Historiografija u BiH u slubi politike FINAL.indd 24

27.9.2012 8:29:40

Historiografija i nacionalni identitet Muslimana/Bonjaka

Avdo Sueska je razvijao tezu o postepenom izgraivanju zasebnog muslimanskog drutva u Bosni i Hercegovini u doba osmanske vladavine: Bosansko muslimansko drutvo se oformilo kao specifian vid osmanskog drutva, koje je u jednu cjelinu povezivala zajednika vjera islam i zajednika privrenost osmanskoj muslimanskoj dravi ijim su posredstvom Bosanci postali Muslimani i na taj nain tijesno povezali svoju sudbinu sa tom dravom. Posredstvom jedinstvene vjere islama muslimansko drutvo u Bosni usvojilo je jedinstvenu politiku ideologiju i predstavljalo jedinstven kulturni krug. Na toj osnovi ono se formiralo kao posebna etnika zajednica i razvijalo kao poseban narod sa posebnim interesima i stremljenjima. Za razliku od nemuslimanskog stanovnitva, koje se veinom nalazilo u zavisnom odnosu i potinjenom politikom poloaju, muslimansko drutvo je imalo vie stalea: spahije, svetenstvo (ulema), graanski slojevi i zavisni muslimanski seljaci (raja). Ovaj skup, na kome je bilo i puno polemike, osobito izmeu Envera Redia i Atifa Purivatre o odnosu Saveza komunista prema nacionalnom pitanju Muslimana, znaajan je ne samo zbog pitanja o kojima je raspravljao, nego najvie zbog povijesnog ambijenta u kojemu se odravao. Mogli bismo kazati kako je znaaj ovog skupa najvei upravo u naunom afirmiranju muslimanske nacionalne posebnosti u nekim referatima, premda to nije kljuni motiv za odravanje skupa.

Historiograja u Bosni i Hercegovini u slubi politike

25

Historiografija u BiH u slubi politike FINAL.indd 25

27.9.2012 8:29:40

I DIO | HISTORIOGRAFIJA NA RASKRIMA

Pojedini historiari (prije svih Muhamed Hadijahi i Atif Purivatra) bili su posebno aktivni prilikom popisa stanovnitva 1971. godine. Oni su doslovno bili aktivisti na terenu. Ne samo da su nastupali na televiziji i radiju, te odgovarali na pitanja itatelja printanih medija, nego su pisali pojedine broure, koje su tampane u ogromnom tirau kao propagandni materijal, iji je cilj bio uvjeriti muslimane da se u nacionalnom smislu prilikom popisa stanovnitva izjasne kao Muslimani. Historiari su temu o nacionalnom pitanju Muslimana uvijek otvarali u kriznim trenucima historije Bosne i Hercegovine. Ovu tezu emo argumentirati na dva primjera: jedan je diskusija organizirana 1975. o problemima etnikog razvitka u Bosni i Hercegovini, a drugo je diskusija koja je na inicijativu Drutva historiara Bosne i Hercegovine voena 29. maja 1984. povodom pojave separata Socijalistika Republika Bosna i Hercegovina iz Drugog izdanja Enciklopedije Jugoslavije. Diskusija o problemima etnikog razvitka u Bosni i Hercegovini odvijala se u vrijeme debata o ustavnim promjenama i u vrijeme neposredno nakon usvajanja novoga Ustava 1974. godine. Ovo je savjetovanje odrano u Akademiji nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine, a u diskusiji su uestvovali historiari koji su radili na velikom projektu Istorija naroda Bosne i Hercegovine, projektu koji je zapoeo 1966, ali nikada nije priveden kraju. Na ovom je savjetovanju o Muslimanima otvoreno progovorio jedino Branislav urev, mada se i u ostalim diskusijama vidjelo da je upravo to pitanje kljuno u razumijevanju problema etnikih odnosa u Bosni i Hercegovini. urev je tada kazao: Rekao bih neto to se tie formiranja muslimanskog naroda u Bosni i Hercegovini. Kad je o tome rije, moram da kaem da se proces

26

Husnija Kamberovi

Historiografija u BiH u slubi politike FINAL.indd 26

27.9.2012 8:29:40

Historiografija i nacionalni identitet Muslimana/Bonjaka

formiranja bosanskohercegovakog muslimanskog naroda ne sastoji samo u islamizaciji nego i u postepenoj drutvenoj diferencijaciji u okvirima osmanske vlasti. Prirodna diferencijacija bosanskohercegovakih masa, koja se sastojala u ouvanju srpskohrvatskog jezika i drugih domaih specifinosti u ivotu tih masa, razumije se, dolazi u prvi red. Ali je to moralo biti ispunjeno drutvenim sadrajem da bi bosanskohercegovaki muslimanski narod bio narod u feudalnom smislu. Pri tome je najvanije pitanje postanak i razvitak domae feudalne klase u Bosni i Hercegovini. urev razvija tezu kako se postepeno odvijao proces stvaranja domae, muslimanske, feudalne klase, koja se kroz poseban status spahija i zaima u Bosni krajem 16. i u prvoj polovini 17. stoljea, te naroito tokom 18. stoljea procesom ifluenja, diferencira od osmanskog poretka, a potom e spoljna opasnost povezati muslimanski narod i domaa feudalna klasa postaje hegemon muslimanskog naroda. urev je potom nastavio: Mislim da neemo izai na kraj, da neemo objasniti fenomen nauno, ako prihvatimo teoriju koja samo u islamizaciji, a ne i u diferencijaciji u okvirima osmanskog drutva, vidi stvaranje muslimanskog naroda u Bosni i Hercegovini. I to prvo samo u diferencijaciji koja se sastojala u ouvanju prirodno-etnikih osobina muslimanskog naroda u Bosni i Hercegovini, a zatim u diferencijaciji koja se sastoji u prvim zaecima

Historiograja u Bosni i Hercegovini u slubi politike

27

Historiografija u BiH u slubi politike FINAL.indd 27

27.9.2012 8:29:40

I DIO | HISTORIOGRAFIJA NA RASKRIMA

obrazovanja naroda u feudalnom smislu. Ali mi ne moemo, takoe, izai na kraj sa drugim shvatanjem koje ne vodi rauna da je muslimanski narod u Bosni i Hercegovini u XIX vijek uao kao narod u feudalnom smislu ne samo u odnosu na ostala dva naroda nego u izvjesnoj mjeri i u odnosu prema vrhovnoj osmanskoj vlasti. Na ovom je savjetovanju jo i Nikola Babi u odreenoj mjeri progovorio o Muslimanima kao zasebnom nacionalnom identitetu, tvrdei kako koncem 19. i u prvoj polovici 20. stoljea oni ispoljavaju odreene svoje nacionalne individualitete u raznovrsnim oblicima drutveno-politikog ivota manifestirajui to kroz politiko i kulturno organiziranje. Svi ostali su jo uvijek bojaljivo spominjali one ideje koje bi mogle biti na tragu afirmiranja muslimanskog nacionalnog identiteta, odnosno historijske utemeljenosti tog identiteta. S obzirom da se ovdje radilo o diskusiji potaknutoj problemima oko pisanja Historije naroda Bosne i Hercegovine iznenauje izbjegavanje otvorene diskusije o problemima nacionalnih identiteta, posebno nacionalnog identiteta Muslimana. Vidimo, takoer, kako je javno promoviranje te zasebnosti vie namijenjeno onim historiarima koji su, s obzirom na vlastiti nacionalni identitet, mogli imati najmanje problema zbog javnog promoviranja ideje o muslimanskom nacionalnom identitetu. Druga krizna situacija, kada su historiari iz Bosne i Hercegovine diskutirali i o nacionalnom identitetu Muslimana, otvorila se nakon pojave separata Socijalistika Republika Bosna i Hercegovina u okviru Enciklopedije Jugoslavije. Ovoga puta je odnos snaga ipak bio neto drukiji, jer je politiki vrh Republike stao u odbranu separata, ocijenivi napade na separat

28

Husnija Kamberovi

Historiografija u BiH u slubi politike FINAL.indd 28

27.9.2012 8:29:40

Historiografija i nacionalni identitet Muslimana/Bonjaka

kao novi talas negativnog odnosa prema BiH kao jedinstvenoj kulturnoj sredini. Takve negativne tendencija prema BiH imaju za cilj osporavanje kulturnog identiteta BiH, kakav je sluaj bio i sa negativnim reakcijama na formiranje Univerziteta, organiziranje Akademije nauka i umjetnosti BiH ili organiziranja Zimskih olimpijskih igara. Ipak su historiari, na inicijativu Drutva istoriara BiH, organizirali 29. maja 1984. raspravu o historiografskim tekstovima objavljenim u separatu. inilo se to posve nepotrebnim, jer je republiki politiki vrh prethodno stao iza separata, ali je ovo bila prilika da se jo jedanput ak problematizira pitanje nacionalnog identiteta Muslimana. Oito su tada postojale ve odreene manje vidljive podjele u politikoj eliti, a u procjepu tih podjela organizirana je i ova debata. U ovoj diskusiji su uestvovali Desanka Kovaevi-Koji, Avdo Sueska, Devad Juzbai, Nusret ehi, Drago Borovanin, Rasim Hurem i Muharem Kreso, dok je Nedim Filipovi odbio uestvovati u diskusiji, ali je napisao iroko obrazloenje koje ima karakter diskusije. Medievistica Desanka Kovaevi-Koji, kritizirala je tekst o srednjovjekovnoj Bosni, posebno naglaavajui kako se radi o preraenom tekstu Ante Babia iz prethodnog izdanja Enciklopedije (iz 1956). Ona je optuila i urednika separata da je nedoputeno dao da se raniji tekstovi prerauju, a dopustio je i umetanje posve novih dijelova teksta bez ikakvog objanjenja, da bi na kraju dodala kako se u separatu ljudi [koji su ivjeli u srednjovjekovnoj Bosni] esto nazivaju Bonjacima, a ne kae se da su se nazivali i Srbima. Ipak, najznakovitija je bila diskusija Nusreta ehia, koji je bio urednik historije u tom separatu, te recenzent dijelova o historiji Bosne i Hercegovine. No, kada su poeli napadi na separat, ehi se poeo braniti kako nije imao nikakvog utjecaja na recenzentski ili uredniki dio posla, svaljujui svu odgovornost na glavnog urednika Muhameda Filipovia. Filipovi je u svom

Historiograja u Bosni i Hercegovini u slubi politike

29

Historiografija u BiH u slubi politike FINAL.indd 29

27.9.2012 8:29:40

I DIO | HISTORIOGRAFIJA NA RASKRIMA

pismu upuenom predsjedniku Naune sekcije Drutva istoriara Avdi Sueski naveo da je u ovom separatu cilj bio prevazii nedostatke iz prvog izdanja Enciklopedije iz 1956. (kada Bosna i Hercegovina nije predstavljena kao historijska kulturna cjelina i kada nije priznavan nacionalni identitet Muslimana). Upravo taj pristup je i bio kljuni razlog da su i Filipovi i separat optueni za isticanje bosanskog duha i muslimanskog nacionalizma u separatu. Ipak, veina historiara se u ovoj diskusiji drala dosta suzdrano i izbjegavala takve kvalifikacije, to otvara novo pitanje pravih motiva za otvaranja ovakve diskusije, pogotovo to su podrku Filipovievoj redakciji dali tadanji kljuni politiki lideri. Nova krizna situacija u 1990-im godinama otvorila je i nove debate o muslimanskom nacionalnom identitetu. Ponovo su se aktivirale podjele iz kraja 1960-ih godina, a u historiografiji su se obnovile ne samo linije podjela nego su se ak i personalne podjele poklopile sa podjelama kakve su vladale 1960-ih godina. Ponovo su kljuni diskutanti meu historiarima bili oni koji su se snano angairali na priznanju muslimanskog nacionalnog identiteta 1960-ih godina (Atif Purivatra i Mustafa Imamovi), s tim da su sada znatno aktivniji bili oni koji su se pod utjecajem nekih emigranata, prije svih Adila Zulfikarpaia koji se tada vratio u Bosnu, snano zastupali ideju bonjake nacionalne nominacije. Kljuna je tu bila knjiga knjievnika Alije Isakovia, koja je predstavljala izbor tekstova o nacionaliziranju Muslimana od kraja 19. do kraja 20. stoljea. Potom su Atif Purivatra i Mustafa Imamovi, skupa sa Rusmirom Mahmutehajiem, objavili posebnu knjigu pod naslovom Muslimani i bonjatvo. Kljuna poruka ove knjige teila je ka jaanju muslimanskog nacionalnog identiteta i ouvanju muslimanske nacionalne nominacije, a odbacivanju ideje bonjatva. Mustafa Imamovi, historiar koji je 1960-ih godina

30

Husnija Kamberovi

Historiografija u BiH u slubi politike FINAL.indd 30

27.9.2012 8:29:40

Historiografija i nacionalni identitet Muslimana/Bonjaka

svojim pisanjem doprinosio afirmiranju muslimanskog nacionalnog identiteta, oslanjao se na rezultate sociolokih istraivanja, prema kojima se svega 1,82% ljudi u Bosni i Hercegovini izjanjavalo u prilog bonjake nacionalne nominacije, i tvrdio kako je ideja bonjatva historijski prevladana. Imamovi e krajem 1990-ih postati prvi historiar koji je napisao sintetiku Historiju Bonjaka odluno se zalaui za bonjaku nacionalnu nominaciju. Imamoviev veliki protivnik iz 1960-ih godina, Enver Redi, krajem 1990-ih objavio je izuzetno polemiku knjigu o muslimanskom nacionalnom identitetu u historiografiji, ali su se u fokusu njegove kritike nali upravo Imamovi i Hadijahi, koje je Redi smatrao historiarima koji su svojim historiografskim radovima utemeljili muslimansku naciju. Redi se odluno zalagao za bosansku nacionalnu nominaciju. Tako smo se ovom Redievom knjigom vratili na debate o bonjakom nacionalnom identitetu kakve su u historiografiji voene i tokom 1960-ih godina. Karakteristika nastupa dijela historiara u 1990-im godinama jeste snana mitologizacija bonjake povijesti, kako bi se to vre i to dublje u povijest utemeljila ideja o bonjakoj nacionalnoj zasebnosti. Ovaj dio historiara se nije, poput Mustafe Imamovia ili Atifa Purivatre, bavio problemom nominacije, nego su nastojali inaugurirati posve novi koncept bonjake nacije. U tom se posebno istakao arheolog Enver Imamovi, dok je osmanist Ahmed Alii promovirajui ideju bonjatva nastupao kao zastupnik integralnog bonjatva i negiranja povijesne utemeljenosti nacionalnog identiteta Hrvata i Srba u Bosni i Hercegovini. Njima je u prilog ila nova situacija, nastala nakon to je 1993. zvanino dolo do prenominiranja nacije iz Musliman u Bonjak. U prvoj deceniji 21. stoljea ak su se pojavile i ideje o novim nacionalnim nominacijama (ovoga puta bilo je prijed-

Historiograja u Bosni i Hercegovini u slubi politike

31

Historiografija u BiH u slubi politike FINAL.indd 31

27.9.2012 8:29:40

I DIO | HISTORIOGRAFIJA NA RASKRIMA

loga da se Srbi i Hrvati u Bosni i Hercegovini prenominiraju i Bosanske Srbe i Bosanske Hrvate, kako bi se razlikovali od Srba i Hrvata koji ive izvan Bosne i Hercegovine i koji Bosnu i Hercegovinu ne doivljavaju svjom domovinom). Ovi su prijedlozi veoma liili prijedlozima koje smo mogli susresti u debatama tokom 1960-ih godina, kada se nadijevalo ime Muslimanima. Tako se pred naim oima zatvorio krug debate o nacionalnom identitetu Bonjaka zapoet poetkom 1960-ih godina.
(Izlaganje u Chisinau, Moldavija, 15. oktobar 2009. godine)

32

Husnija Kamberovi

Historiografija u BiH u slubi politike FINAL.indd 32

27.9.2012 8:29:40

Izmeu kritike historiografije i ideolokog revizionizma


PROFESOR Todor Kulji u svojoj knjizi Prevladavanje prolosti smatra kako je revizija istorijske slike razumljivo nastojanje za preispitivanje tumaenja prolosti, skidanje sa prolosti sloja legende, da bi lake shvatili sadanjost. Istoriografija je upuena na stalno preispitivanje istorijske slike, da ova ne bi prerasla u statinu legendu. Ovo preispitivanje razlikuje se od revizionizma, tj. prerade prolosti koja je noena jasnim ili prikrivenim namerama pravdanja uih nacionalnih ili politikih ciljeva. Za tumaenje prolosti snano su zainteresovane vladajue snage pa je u njemu uvek prisutan sloj drutvenointegrativnog znanja kojim se poredak opravdava. Zato je shvatljiva potreba za revizijom istorije kada se temeljno promeni priroda reima i ukine tradicionalna drutvenointegrativna misao. Ali revizionisti ne menjaju samo tumaenje injenica, nego im izvru smisao ili ih direktno osporavaju. To je revizionizam u uem smislu. Profesor Kulji dalje razvija dosta utemeljen teorijski koncept razliitih vrsta revizionizma u historiografiji dokazujui kako su revizionizmu historije bila podlona sva drutva, posebno koncem XX stoljea. On navodi primjer jednog historiara koji je, piui o reviziji negativne slike o Treem Reichu, utvrdio
Historiograja u Bosni i Hercegovini u slubi politike

33

Historiografija u BiH u slubi politike FINAL.indd 33

27.9.2012 8:29:40

I DIO | HISTORIOGRAFIJA NA RASKRIMA

postojanje najmanje tri obrasca ili stupnja revizionizma: jedan stupanj je potpuno negiranje nacistikih zloina (konclogori su apsolutna la); drugi model koji ne porie zloine, ali ih relativizira istiui kako je Trei Reich imao i pozitivnih strana i trei model koji ne porie zloine, ali ih usporeuje sa drugim zloinima (sa komunistikim). Kulji govori i o pojavi jezikog revizionizma, koji se ispoljava kroz distanciranje od ranijih pojmova uobiajenih u historiografiji (npr. vie se ne govori o eksploataciji nego o ugroavanju ljudskih prava, ne govori se o kapitalizmu nego o preduzetnikom drutvu i sl.) U postjugoslavenskim zemljama mogu se uoiti svi mogui modeli revizionizma prolosti, i to ne samo nedavne nego i najstarije prolosti. Ta revizija se odvijala kako kroz historiografiju (koja je pod okriljem kritikog pristupa revidirala prolost ne samo novim tumaenjem poznatih injenica nego pukim izmiljanjem injenica), tako i u javnom diskursu putem printanih medija, koji su bili znatno pogodniji za efekte koji su se eljeli postii revizijom prolosti. Moe se uoiti kako je postojalo beskrajno mnogo modela revizije, ali ono to se ini zajedniko svim postjugoslavenskim zemljama jeste revizija zajednike prolosti, odnosno revizija jugoslavistikog razdoblja. Valja istaknuti kako je pri tome ta revizija ipak bila razliitoga stupnja u pojedinim zemljama. Revizijom jugoslavenskog razdoblja se, zapravo, nastojalo napraviti jasan diskontinuitet spram tek raspadnute drave i njezina osamdesetetverogodinjeg trajanja, kako bi se preradom te prolosti konstruirala to ljepa predjugoslavenska prolost i pronali dublji povijesni argumenti za utemeljenje novih drava i novih vladajuih ideologija. U nekim zemljama historiografija (odnosno oficijelne historiografske institucije) se aktivno ukljuila u reviziju prolosti, dok je u nekim postjugoslavenskim zemljama historiografija dobrim dijelom ostala izvan toga.

34

Husnija Kamberovi

Historiografija u BiH u slubi politike FINAL.indd 34

27.9.2012 8:29:41

Izmeu kritike historiografije i ideolokog revizionizma

Oito su u tome najdalje otile historiografije u Srbiji i Hrvatskoj. Nedavno je profesor ore Stankovi u jednom eseju otro kritizirao revizionistika nastojanja u srpskoj historiografiji. On tvrdi kako revizionistiki historiari uz podrku politikih struktura stvaraju u medijima novu sliku prolosti. Profesor Stankovi tvrdi kako vladajui establishment u Srbiji nastoji po svaku cijenu rehabilitirati sve to se deavalo prije 6. aprila 1941, te da u medijima i izjavama revizionistikih istoriara i medija ima sve vie obnavljanja nacistikog i konzervativnog vokabulara. Stankovi se ovako okomio na najnoviju generaciju revizionistikih istoriara u Srbiji: U svojim javnim nastupima, raspravama i knjigama revizionistikog karaktera, ueem i na najbeznaajnijim naunim skupovima i promocijama knjiga, pokuavaju da oblikuju novu istorijsku svest. Putem privatnih veza i veza po partajnoj liniji, dozvoljeno im je da piu ak i udbenike za osnovne i srednje kole. Najvie su tamo gde ima najvie partajnog novca. Jedan od pisaca udbenika, kao urednik u Zavodu za izdavanje udbenika, kasapi, po svom ubeenju, nekoj samo njemu poznatoj metodologiji, autorske rukopise. Drugi, njegov kolski drug, pisac trotomne istorije ravnogorskog pokreta, (...) naveo je tri ugledna profesora Univerziteta kao recenzente a oni nisu videli ni konaan rukopis niti su napisali ijednu re recenzije! I umesto da se nae u Palati pravde (...) stigao je da dobije ak i nagradu Vuk Karadi! Profesor Stankovi navodi i druge sluajeve forsiranja revizionistikih historiara u Srbiji (ako ne moe napisati dobru doktorsku disertaciju moe doktorirati na drugom univerzitetu i postati savjetnik ministra odbrane). Ko zna, moda je to budui ministar odbrane? (...) Ima i onih koji se lome izmeu dosledne strunosti i vrednosti koje namee novo vreme. Nije im lako kada vide da se istorijom bave i uspeno

Historiograja u Bosni i Hercegovini u slubi politike

35

Historiografija u BiH u slubi politike FINAL.indd 35

27.9.2012 8:29:41

I DIO | HISTORIOGRAFIJA NA RASKRIMA

objavljuju knjige istoriografskog karaktera advokati, istoriari knjievnosti, bankarski inovnici, bibliotekari, svedoci dogaaja sa repa kolone, isti amateri nepoznate profesije ali zaljubljenici u razne istorijske linosti. Istoriju piu i svetenici i igumani, svedoe starci od 80 i 90 godina, bivi vlasnici svega i svaega, potomci srpskog srednjovekovnog plemstva (novine piu da ih ima oko 2.000). Prou imaju najvie oni koji piu o komunistikom teroru, ravnogorskom pokretu i antijugoslovenstvu ne moete otvoriti novine ili ukljuiti televizor a da te tri teme nisu svakodnevno prisutne. Sada se pridodaje i Tito. Ali, sve bi mi to mogli da strpamo u jedan ko sektu profesionalnih antikomunista danas, za razliku od postojanja sekte profesionalnih revolucionara komunista u XX veku. Koliko su oni sve buniji i prisutniji, itateljstvo i gledaoci su sve zbunjeniji i utljiviji. Kao u nekom sudbonosnom iekivanju!1 U Hrvatskoj je situacija, ini mi se, mnogo kompliciranija. Tamo svako svakoga optuuje za revizionizam. Prije nekoliko godina u Institutu Ivo Pilar je uprilien razgovor o dostignuima hrvatske historiografije.2 Od brojnih rasprava izdvajam raspravu Ante Birina, koji na jednom mjestu veli da se historiari, koji se bave razdobljem hrvatske povijesti u Drugom svjetskom ratu, ukoliko pokuavaju to razdoblje sagledavati izvan ideolokih okvira koje je nakon rata uspostavila komunistika vlast, dovode u opasnost da budu izloeni optubama za revizionizam, taj novoustolieni sinonim za faizam.3 Birin se posebno osvrnuo na pisanje Ive Goldsteina, koji je u svojim radovima meu revizioniste u hrvatskoj historiografiji
1 2

ore Stankovi, Mediji i kultura seanja, Tokovi istorije, 1-2/2006.

Hrvatska historiografija XX. stoljea: Izmeu znanstvenih paradigmi i ideolokih zahtjeva. Uredili: Sreko Lipovan i Ljiljana Dobrovak. Zagreb: Institut drutvenih znanosti Ivo Pilar, 2005. Hrvatska historiografija XX. stoljea, 39.

36

Husnija Kamberovi

Historiografija u BiH u slubi politike FINAL.indd 36

27.9.2012 8:29:41

Izmeu kritike historiografije i ideolokog revizionizma

ubrojao F. Tumana, J. Jareba, A. Benigara, M. Cotu, J. Kritu, J. Jurevia i druge. Osim Birina, u ovom se zborniku oglasio i Ivo Goldstein koji zastupa tezu kako je povijesni revizionizam nova politika vlast u Hrvatskoj od 1989/90. ukljuila u svoj politiki program. Njegova je teza da je potrebno raspravljati paralelno kako o partijnosti, odnosno o zvaninom utjecaju KPJ na historiografiju poslije Drugog svjetskog rata, tako i o revizionizmu od 1989/90. godine potkrepljujui to nizom konkretnih primjera.4 U ostalim postjugoslavenskim zemljama situacija je slina kao i u Srbiji i Hrvatskoj. U Bosni i Hercegovini revizija prolosti se odvijala na nekoliko razina. Mi elimo pokazati kako se ta revizija prolosti odvijala u historiografiji, a kako u publicistici i javnom diskursu. Navest u samo nekoliko primjera revizionistikih pogleda u historiografiji, zatim primjer revizije uloge mladomuslimanskog pokreta u publicistici, te se zadrati kratko na reviziji prolosti u javnom diskursu, na primjeru debata u promjeni naziva ulica, uloge pojedinih pokreta u Drugom svjetskom ratu i podizanju spomenika, te na kraju spomenuti odnos revizionistikih pogleda na prolost i historijskih mitova potcrtavajui tekoe na koje se nailazi u pokuaju definiranja koji su to pogledi revizionistiki. ini mi se kako je historiografija u Bosni i Hercegovini veim dijelom ostala izvan revizionistikih talasa, premda je nastalo nekoliko knjiga usmjerenih u tom pravcu. U Bosni i Hercegovini se manje u historiografiji a vie u javnom diskursu, preraivala prolost predsocijalistikog jugoslavenskog razdoblja, dok je socijalistiko razdoblje bilo ipak manje naeto ovim sindromom. Ovdje se koplja lome oko srednjovjekovne bosanske historije,5 pri emu mnogi samo za sebe prisvajaju
4 5

Hrvatska historiografija XX. stoljea, 59-71. U posljednje vrijeme imamo i nekoliko djela sasvim drukijeg pogleda na

Historiograja u Bosni i Hercegovini u slubi politike

37

Historiografija u BiH u slubi politike FINAL.indd 37

27.9.2012 8:29:41

I DIO | HISTORIOGRAFIJA NA RASKRIMA

bosansku srednjovjekovnu dravu, ne zna se pravi karakter osmanske vladavine u Bosni jer su ocjene radikalno razliite, potee se pitanje kontinuiteta i diskontinuiteta, i opet zagovornici razliitih koncepcija one druge smatraju revizionistima i mitmejkerima i slino. Svi radikalno mijenjaju ocjenu poloaja Bosne u razdoblju izmeu dva svjetska rata, uz napomenu da jedni ocjenjuju to razdoblje izuzetno pozitivnim a drugi izuzetno negativnim. Ovisi da li se o tome knjige piu u Banjoj Luci ili Sarajevu. Ipak, moda je drastiniji sluaj sa razdobljem Drugog svjetskog rata. Ovdje, ipak, nije napravljena revizija pogleda kao u drugim zemljama, ali je bila prisutna tendencija revizije povijesti muslimanskih graanskih snaga i karaktera partizanskog pokreta. Djelomino je to zastupljeno ak i u poznatoj knjizi Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata, u kojoj su sadrane neke ocjene koje trae novo preispitivanje. Autoritativna knjiga o tome je ipak knjiga akademika Envera Redia, u kojoj o tome nema niti traga. Ocjene o padu Tuzle pod kontrolu partizana nisu nale svoje revizionistike suputnike meu profesionalnim historiarima. Problem, meutim, nastupa u onom trenutku kada treba odgovoriti na pitanje ta se to, zapravo revidira, i koliko je u pitanju revizija prolosti, a koliko revizija historiografije. S tim problemom se moemo suoiti ako usporedimo poglede na stariju bosanskohercegovaku povijest. Tu moemo vidjeti oivljavanje odreenih teza s kraja 19. i poetka 20. stoljea. Premda se nositelji tih teza obino kvalificiraju kao revizionisti, oni
najstariju historiju Bosne i Hercegovine. Tako, na primjer, Ibrahim Pai nastoji argumentirati tezu o ilirskom porijeklu Bonjaka, ali e ta njegova teza trebati puno vie argumenata od onih koje je ve ponudio (Ibrahim Pai, Kulin i Prijesda. Dva imena ilirskog porijekla u vladarskoj dinastiji srednjovjekovne Bosne. Zenica: Drutvo historiara, 2006.).

38

Husnija Kamberovi

Historiografija u BiH u slubi politike FINAL.indd 38

27.9.2012 8:29:41

Izmeu kritike historiografije i ideolokog revizionizma

bi se prije mogli nazvati revitalistima, s obzirom da oivljavaju ve ranije iznesene teorije, pa oni, prema tome, ne revidiraju prolost, nego samo oivljavaju ve ranije oblikovanu spoznaju prolosti, koja se u veem dijelu nauke smatra ve zastarjelim razumijevanjem. To se posebno lijepo moe pratiti na primjeru oivljavanja starih teorija o Crkvi bosanskoj, koje je utemeljio Franjo Raki, kao i oivljavanju nekih teorija o porijeklu stanovnitva u Bosni i Hercegovini, koje su u nekim naunim krugovima bile prisutne krajem 19. i poetkom 20. stoljea, da bi se kao novi pogledi opet oivjeli krajem 20. stoljea. Knjiga dr. Peje okovia o problemu Crkve bosanske pokazala se kao veoma smireno i temeljito nauno djelo, bez politikih refleksija. Moda je ova okovieva knjiga, zapravo, dobar primjer zrelih historiografskih pogleda. okovi je koristio zbirke ve objavljenih dokumenata, ali je svojom interpretacijom znatno utjecao na tzv. pozitivno revidiranje, bez ikakvih politikih ili drugih izvan-naunih poruka. Na alost, nije isti sluaj sa nekim drugim knjigama koje su se bavile razvojem bosanskog stanovnitva i bosanske drave, posebno najstarijih razdoblja, a koje su oivljavale stare teorije i smjetale ih iskljuivo u savremeni drutveni i politiki kontekst. Knjiga dr. Enesa Pelidije o Banjalukom boju je lijep primjer djela u historiografiji u Bosni i Hercegovini koje uspjeno objedinjava novootkrivene povijesne dokumente i ve postojee teorije i pokazatelj je sazrijevanja historijske nauke temeljene na novim povijesnim izvorima, ali uz zadravanje tradicionalnih pristupa historijskim istraivanjima, posebno historije Bosne i Hercegovine u osmanskome razdoblju. S druge strane, knjiga Ahmeda Aliia o autonomistikom pokretu znatno odstupa od tradicionalnih pristupa naoj povijesti, mjeavina je pokuaja primjene novog modela istraivanja usmjerenog na itavo drutvo, s novim dokumentima, ali i snanom poli-

Historiograja u Bosni i Hercegovini u slubi politike

39

Historiografija u BiH u slubi politike FINAL.indd 39

27.9.2012 8:29:41

I DIO | HISTORIOGRAFIJA NA RASKRIMA

tikom konotacijom, pa ovakvi revizionistiki pristupi uvelike obesnauju pozitivne strane ove knjige. Ovu je Aliievu knjigu doista najbolje smjestiti u prostor izmeu kritike historiografije i ideolokog revizionizma. Ovdje je, ipak, napravljena velika revizija pogleda na tzv. mladomuslimanski pokret, ali, opet, vie u krugu publicista nego profesionalnih historiara. Dodue, jedan je historiar na jednoj lokalnoj TV, govorei povodom smrti Alije Izetbegovia, govorio o mladomuslimanskom pokretu kao naprednom i revolucionarnom pokretu, poput nekih drugih evropskih mladih pokreta (Mlada Italija i slino). Ali, to nije nalo odraza u historiografiji. U Bosni i Hercegovini nije, poput Hrvatske na primjer, dolo do velike revizije prolosti jugoslavenskog socijalistikog razdoblja, to se moe uoiti ve na temelju injenice da je ovdje sjeanje na socijalizam i Tita veim dijelom pozitivno nego negativno. U javnom diskursu pokazalo se to prilikom pokuaja promjene naziva Titove ulice u sredinjem dijelu Sarajeva i njezino prenominiranje u Ulicu Alije Izetbegovia. Reakcije javnosti su bile toliko snane da se od toga odustalo. Taj pokuaj promjene naziva ulice jedan je od pokazatelja kako sjeanje na socijalizam i Tita u javnom diskursu u Bosni i Hercegovini nije podleglo negativnoj reviziji prolosti. Slino se nedavno deavalo u Hrvatskoj, gdje se povela raspravao o tome da jedan trg u Zagrebu dobije ime Franje Tumana. O tome se vodila javna diskusija u tampi, nakon to je Jutarnji list objavio prijedlog da se Markov trg nazove Trg Franje Tumana. Ova rasprava oko imenovanja jednog trga u Zagrebu imenom Franje Tumana veoma je liila raspravi o promjeni Titove ulice u Sarajevu u Ulicu Alije Izetbegovia. ak su u jednoj fazi rasprava i prijedlozi bili slini (prijedlog da se aerodromi u tim gradovima nazovu po Tumanu odno-

40

Husnija Kamberovi

Historiografija u BiH u slubi politike FINAL.indd 40

27.9.2012 8:29:41

Izmeu kritike historiografije i ideolokog revizionizma

sno Izetbegoviu). Razlika je u tome da je u Sarajevu raspravi izostao akademski karakter i ona se svela vie na politika prepucavanja, mada je i rasprava u Zagrebu, u kojoj su sudjelovali i znanstvenici (poput, na primjer, Nevena Budaka ili Zdravka Tomca) imala vie politiki nego znanstveni karakter, to je bjelodano dolo do izraaja u emisiji novinara eljka Rogoia i Tihomira Dujmovia Dvoboj TV Nova 14. septembra 2006. kada je N. Budak odbacivao ideju o preimenovanju Trga sv. Marka u Trg Franje Tumana, dok je Tomac, iako nije izravno traio preimenovanje toga trga u Trg F. Tumana, snano zastupao tezu da se neki sredinji trg mora preimenovati u Tumanov trg. Budak je zastupao tezu kako se promjenom naziva ulica i trgova zapravo vri revizija prolosti, a povijest je pokazala kako i inae nije dobro esto mijenjati nazive ulica. No, moda je, zapravo, mijenjanje naziva ulica, ali i obiljeja u tim ulicama, takoer vana karika u procesu revizije prolosti u javnom diskursu: kao dokaz za ovu tvrdnju samo bih naveo situaciju u Brkom, gdje se vodila ogorena debata oko toga kakav spomenik treba izgraditi u sreditu grada. Dok su Srbi ve ranije tu izgradili spomenik Drai Mihailoviu, kao i spomenik srpskim braniocima Brkog, Bonjaci i Hrvati su, u nemogunosti da izglasaju odluku o uklanjanju tog spomenika, pokuali izgraditi spomenik stradalim Bonjacima i Hrvatima u ratu 1992-1995. Tamonja Socijaldemokratska partija je javno optuila sve srpske stranke iz tog grada i SPC da ne doputaju izgradnju takvog spomenika kako bi sredinji dio grada ostao naglaeno srpski. Srpske politike stranka i SPC, pak, istiu, kako bi izgradnja takvog spomenika znaila ugroavanje nacionalnih osjeaja Srba. Oito je da ovdje borba za izgradnju spomenika u sebi ukljuuje, zapravo, borbu za izgradnju bolje prolosti, ili odgovarajue prolosti. A tridesetak godina ranije, na primjer, sarajevsko Osloboenje do-

Historiograja u Bosni i Hercegovini u slubi politike

41

Historiografija u BiH u slubi politike FINAL.indd 41

27.9.2012 8:29:41

I DIO | HISTORIOGRAFIJA NA RASKRIMA

nosi vijest o otkrivanju spomenika palim borcima Semberije, Srijema, Mave i Slavonije u Bosanskoj Rai na uu Drine u Savu, koji simbolizuje zajedniku borbu naroda i narodnosti iz mjesta pored dvije rijeke. Radilo se o spomen-kosturnici u kojoj su pohranjeni ostaci 666 ratnika iz ovih regiona, izginulih u Semberiji u periodu od 1941. do 1945. godine.6 Ili, moda je bolji primjer sluaj sa obiljeavanjem bitaka na Neretvi i Sutjesci. Ono to se posljednjih godina deava sa obiljeavanjem tih bitaka zapravo je velika revizija prolosti u kojoj sudjeluju ak sami sudionici bitke. Podjela meu partizanima, i razliite ocjene karaktera bitke, posljedica su promjena u savremenim politikim odnosima. Cilj tih nastojanja je, zapravo, prisvajanje i revizija prolosti. Tako, dok jedni govore o hiljadugodinjem kontinuitetu Bosne, gradei na tome mit o temeljnom narodu, drugi u javnom diskursu kroz politiko-vjerske manifestacije, kakve su, na primjer, manifestacije na Bobovcu posveene srednjovjekovnoj bosanskoj kraljici Katarini, koje takoer tragaju za vlastitim korijenima i te korijene prisvajaju iskljuivo za sebe. Pri tome jedni druge smatraju revizionistima. To je isto kao kada se nakon nekoliko generacija nasljednici, koji su svi postali razliitoga zanimanja, uvjerenja i slino, ponu prepirati oko toga kome pripada posjed ili dvorac njihovoga davnog zajednikog pretka. Ali, ovdje se deava neto drugo, to nije primjetno u drugim postjugoslavenskim zemljama. Ovdje se pokuaji revizije prolosti usko veu za fenomen historijskih mitova, pri emu se to ispoljava na nain da se u javnom diskursu manje fokusira na reviziju samo nekih pitanja bosanske povijesti nego se panja usmjerava na Bosnu i Hercegovinu kao povijesnu i6

Osloboenje, 5. juli 1973, 1.

42

Husnija Kamberovi

Historiografija u BiH u slubi politike FINAL.indd 42

27.9.2012 8:29:41

Izmeu kritike historiografije i ideolokog revizionizma

njenicu. Tu je, moda, mogua usporedba sa Makedonijom, o emu e na ovoj konferenciji govoriti kolega akarjanevski iz Skopja. U sutini, teza o apsolutnoj i neprekinutoj hiljadugodinjoj dravnoj tradiciji, kao i teza o jasnom i apsolutnom diskontinuitetu te dravnosti, samo su dva pola istog pokuaja. Ali, zastupnici i jedne i druge teze su u startu spremni jedni druge okvalificirati kao revizioniste i mitmejkere. Pokazala je to i nedavno rasprava o tzv. fenomenu konsocijacije u Bosni i Hercegovini, pa je, na primjer, akademik Muhamed Filipovi u intervjuu NTV 99 (13. oktobra 2006) spremno optuio zagovornike tog modela kako vre veliku reviziju bosanske povijesti s ciljem dokazivanja kako u povijesti nije nikada niti postojalo bosansko drutvo, nego su tu uvijek postojala tri odvojena drutva, pa i danas, prema Filipovievom miljenju, zahtjevi za konsocijativnim ustrojem Bosne i Hercegovine tee formiranju tri odvojene zajednice koje bi razbile bosansko drutvo, ali i bosansku dravu kao jedan okvir unutar kojega se to drutvo razvijalo i izgraivalo tokom povijesti. To je, prema njegovom miljenju, najeklatantniji primjer revizije bosanskohercegovake prolosti.7 Ipak, ini se kako je na bivim jugoslavenskim prostorima najprisutnija revizija najnovije povijesti. U Hrvatskoj, nakon sve veeg broja podignutih optubi protiv vodeih linosti iz vojnog i politikog vrha iz vremena rata, istiu kako je na djelu velika revizija Domovinskog rata, odnosno otvoreno falsificiranje povijesti. U tome, prema tim ocjenama, sudjeluju brojni mediji, politiari te Haaki sud. U Bosni i Hercegovini je slian
7

Otru kritiku Filipovievih shvatanja bosanskohercegovake povijesti dao je Dubravko Lovrenovi (O historiografiji iz Prokrustove postelje. Kako se i zato kali(o) bogumilski mit. Status, br. 10, jesen 2006, 256-286). Lovrenovi Filipovia smatra revizionistom pokazujui to primjerom njegova odnosa 1960-ih godina prema bogumilstvu (koje tada tretira mitom) i poetkom 21. stoljea (kada bogumilstvo proglaava sastavnim identitetom Bonjaka).

Historiograja u Bosni i Hercegovini u slubi politike

43

Historiografija u BiH u slubi politike FINAL.indd 43

27.9.2012 8:29:41

I DIO | HISTORIOGRAFIJA NA RASKRIMA

pristup: s jedne strane se stalno inzistira na agresiji, dok se s druge strane uporno brani teza o graanskom ratu. Tretiranje pitanje genocida, etnikog ienja i slino okupira panju nekih medija i ovih dana. Ova bitka e trajati dugo, a moda nee nikada niti biti zavrena! Prie o naoj historiji e se jo jedno vrijeme odvijati u koordinatama planova za politiku budunost ovih prostora (Evropa, srednja Evropa ili Zapadni Balkan). Ovo e samo potvrditi tezu kako nema historije. Postoje samo historiari.
(Revizija prolosti na prostorima bive Jugoslavije. Zbornik radova. Sarajevo: Institut za istoriju, 2007, 11-19)

44

Husnija Kamberovi

Historiografija u BiH u slubi politike FINAL.indd 44

27.9.2012 8:29:41

O konstruiranju identiteta
LUCIEN FEBVRE, za koga mnogi tvrde da je tvorac moderne historijske nauke, na jednom je mjestu zapisao: Da biste se bavili historijom, odluno okrenite lea prolosti i ponite da ivite, jer nauka se ne pravi u kuli od slonovae, ve od samog ivota. Prave je ivi ljudi uronjeni u sadanjicu. Tu se, moda, krije i vanost bavljenja temama identiteta. Kako pie ameriki povjesniar John R. Gilis, pojam identiteta popularizirao je Erik Erickson kasnih pedesetih godina 20. stoljea i od tada je taj pojam primio zauujui raspon znaenja postajui najii od svih klieja. Gilis dalje pie: Danas se ini da svatko zahtijeva pravo na vlastiti identitet. Pojedinci, podskupine i nacije, svi zahtijevaju identitet, kao da je u pitanju ivotna potreba. Identitet je zadobio status svetog predmeta, apsolutne vanosti, neega to je vrijedno da se za nj borimo i umiremo. Onima koji vjeruju da ga nemaju, identitet se ini jo jedinstvenijim i vrednijim. S druge strane, suvremeno drutvo zahtijeva od nas da igramo toliko mnogo razliitih uloga da su barem neki od nas u agoniji zbog (...) multifrenije - stanja u kojem imamo previe sukobljavajuih ja, previe identiteta.1
1

John R. Gillis, Pamenje i identitet: povijest jednog odnosa, Maja Brkljai Sandra Prlenda (prir.), Kultura pamenja i historija, Zagreb: Golden mar-

Historiograja u Bosni i Hercegovini u slubi politike

45

Historiografija u BiH u slubi politike FINAL.indd 45

27.9.2012 8:29:41

I DIO | HISTORIOGRAFIJA NA RASKRIMA

Pojam identitet je postao veoma moderan u javnom diskursu u Bosni i Hercegovini, i u vezi s razliitim poimanjem identiteta u posljednje vrijeme kod nas su voene estoke debate, u koje su bili ukljueni i neki historiari. Polazei od naprijed navednog stava Luciena Febvrea ja u priu o identitetu Bosne i Hercegovine upravo poeti uronjen u sadanjost, iako to nije svojstveno mojem razumijevanju posla historiara. Ipak, povjesniari su (...) samo ljudi koji i sami participiraju u punini drutvenog ivota iz kojeg se ne bi mogli iskljuiti osim po cijeni ozbiljnog mentalnog poremeaja.2 Naime, jedan dio sudionika u suvremenim debatama o identitetima, posebice u javnom diskursu u Bosni i Hercegovini, tvrdi kako je to u biti promaena tema i da o identitetima diskutiraju samo oni koji imaju problema sa vlastitim identitetom. S druge strane, prisutna je prilino masivna kampanja konstruiranja identiteta, koja je toliko intenzivna da se ponekad ini da ivimo u nekom sasvim drugom svijetu, a ne onom kojega osjeamo oko sebe. To je dokaz koliko su u pravu oni koji tvrde kako identiteti nisu fiksni, nego reprezentacije ili konstrukcije stvarnosti, subjektivni prije nego objektivni fenomeni. To je kod nas dovelo do stanja gotovo opeg ludila; do stanja u kojemu svi djeluju kao ludi, pa tako svako ludilo izgleda normalno. Ilustrirat u to primjerom iz sredine 2009, kada je sarajevski novinar Josip Vriko u tekstu naslovljenom Bonjaci bi Bosnu bez Hrvata za argumentiranje svoje teze o Bonjacima u pomo pozvao Samuela Huntingtona, i tom je prigodom napisano: Ne zaboravimo, iste te godine (govori se o 1994. godini kada je, navodno, Alija Izetbegovi promovirao tezu o Bonjacima kao temeljnom narodu u BiH, op. H.K.), sredinom travnja, kao to
keting Tehnika knjiga, 2006, 172.
2

Mladen Ani, to svi znaju i to je svima jasno. Historiografija i nacionalizam, Zagreb: Hrvatski institut za povijest, 2008, 77.

46

Husnija Kamberovi

Historiografija u BiH u slubi politike FINAL.indd 46

27.9.2012 8:29:41

O konstruiranju identiteta

je to u knjizi Sukob civilizacija napisao Huntington, dvije tisue ljudi prolazilo je sreditem Sarajeva maui zastavama Saudijske Arabije i Turske. Nosei te bajrake, pie Huntington (a Josip Vriko samo citira, op. H.K.) umjesto onih UN-a, NATO-a ili amerikih, te su se Sarajlije identificirali s ostalim muslimanima i rekli svijetu tko su im pravi, a tko ne tako pravi prijatelji.3 Nekoliko mjeseci nakon toga Vriko je tvrdio da su usred izborne kampanje 96 noeni naputkom radionice Lati(i) momci kojima je ba tada nestalo ileta, a u stanu izbila poplava tekbirali (... i slavili Homeinija) posred sarajevske Titove ulice. ime su se stekli uvjeti da i on i Sarajevo uu u glasovitu (i, dakako, kontroverznu) knjigu Samuela Huntingtona Sukob civilizacija, a slijedom ega je pisac (tj. Huntington, op. H.K.) zakljuio tko se ovdje afirmira kao prijatelj Bosne. A i kakva se Bosna eli.4 Oito je da je ovdje Vriko malo promijenio datum dogaaja kojeg je Huntington uveo u svoju knjigu, premjetajui taj dogaaj iz aprila 1994. u 1996., jer mu se to, oito, ipak uinilo primjernijim vremenom. Sutina poruke je meutim ostala ista. Sve je bilo usmjereno na konstruiranje slike koja pokazuje Sarajevo kao grad ijim se ulicama snano valja talas islamizacije koji postaje prijetnja Gradu. Takvo konstruiranje identitetske slike nije nikakva novina, s obzirom da je to sasvim u skladu sa konceptom konstruiranja drutvene stvarnosti, o emu su pisali Peter L. Berger i Thomas Luckmann.5 Oni su, naime, utvrdili kako postoje situacije kada ljudi kon3

Josip Vriko, Bosna izbliza. Bonjaci bi Bosnu bez Hrvata, Vijenac, br. 401-403, 16. travnja 2009. Josip Vriko, iroki i pod Brijegom, Osloboenje, Pogledi, 10. oktobar/listopad 2009, 31. Peter L. Berger, Thomas Luckmann, Socijalna konstrukcija zbilje. Rasprave o sociologiji znanja. S engleskog preveo Sran Dvornik (Izvornik: The Social Construction of Reality. A Treatise in the Sociology of Knowledge. London: Penguin Books, 1972), Zagreb : Naprijed, 1992.

Historiograja u Bosni i Hercegovini u slubi politike

47

Historiografija u BiH u slubi politike FINAL.indd 47

27.9.2012 8:29:41

I DIO | HISTORIOGRAFIJA NA RASKRIMA

struiraju svijest o odreenoj drutvenoj stvarnosti, a potom tako konstruiranu drutvenu stvarnost smjetaju unutar objektivne drutvene stvarnosti i na taj nain postvaruju drutveni i politiki kontekst u skladu sa svojim politikim ili nekim drugim interesima. Tako se stvaraju stereotipi i na temelju njih vodi akcija radi postizanja odreenih ciljeva.6 ta pokazuje ovaj primjer? On pokazuje kako se konstruira identitetska slika i kako se tako konstruirana slika putem medija dalje distribuira u svijet, u ovom sluaju se kao posrednik za distribuciju tako konstruirane slike koristi printani medij. Da li, ipak, postoji neka veza izmeu tako konstruirane identitetske slike i realne slike drutvene stvarnosti? Vano je ovdje oslanjanje na Huntigntonovu knjigu, s ciljem postizanja dodatne teine iznesenim tvrdnjama. Doista je Huntington pisao o tome kako su dvije hiljade ljudi u Sarajevu 18. aprila 1994. mahali saudijskim i turskim zastavama i time iskazivali svoju identitetsku pripadnost muslimanima. Taj detalj iz Huntingtonove knjige iskoristio je eljko Ivankovi u jednom eseju objavljenom u mostarskom asopisu Status poetkom 2004, a potom i u knjizi Tetoviranje identiteta,7 gdje se navodi da je dana 18. travnja 1994. godine dvije tisue ljudi prolazilo [je] Sarajevom vijui zastave Saudijske Arabije i Turske. Nosei te barjake, umjesto onih UN-a, NATO-a ili amerikih, te su se Sarajlije identificirale s ostalim muslimanima i rekli svijetu tko su im pravi, a tko ne tako pravi prijatelji.8 U nastavku svoga
Dobar uvid o tome moe se vidjeti na temelju stereotipizacije Turina u: Boidar Jezernik (ur.), Imaginarni Turin. S engleskog preveli Alen Bei i Igor Cvijanovi (Izvornik: Imagining the Turk), Beograd: Biblioteka XX vek, 2010.
7 6

eljko Ivankovi, Tetoviranje identiteta. Pohlepa za prolou (studije i eseji). Drugo izdanje. Sarajevo: Rabic, 2009, 206. . Ivankovi, Tetoviranje identiteta, 206. (Ivankovi upuuje na str. 35 prijevoda)

48

Husnija Kamberovi

Historiografija u BiH u slubi politike FINAL.indd 48

27.9.2012 8:29:41

O konstruiranju identiteta

eseja Ivankovi naglaava da su te zastave bile upravo ono to je iz Sarajeva obilo svijet te 1994. godine, kao uostalom i Izetbegovieva izjava o Bonjacima kao temeljnom narodu u BiH ili Latieve izjave tipa da mu je blii musliman iz Indonezije, Pakistana ili Malezije od susjeda Hrvata i Srbina.9 Mada se mora primijetiti da Huntington govori o identitetskoj slici Sarajlija koji nose saudijske i turske zastave, jasno je da se u kasnijim interpretacijama naglasak stavlja upravo na to da su upravo to slike koje su iz Sarajeva obile svijet, pa je to, zapravo, identitetska slika Sarajeva, odnosno sarajevskih Bonjaka. Pogledajmo najprije ta Huntington pie u svojoj knjizi. On navodi da se On April 18, 1994 two thousand people rallied (podcrtao H.K.) in Sarajevo, waving the flags of Saudi Arabia and Turkey.10 Mada moe izgledati kao cjepidlaenje, ipak valja primijetiti da Huntington pie da se 18. april 1994. okupilo (rallied) dvije hiljade ljudi koji su mahali saudijskim i turskim zastavama manifestirajui svoju privrenost muslimanskim prijateljima. Zanimljivo je da Huntington na ovom mjestu nije uveo u priu Iran i Homeinijeve slike, ali e on to kasnije u knjizi spomenuti piui o iranskoj podrci muslimanima u Bosni i Hercegovini. U hrvatskom prijevodu Huntingtonove knjige, to ga je koristio eljko Ivankovi, a kasnije i Josip Vriko, naglaava se da je dvije hiljade ljudi toga dana prolazilo Sarajevom, za razliku od preciznog srpskog prijevoda, u kojem se navodi da se tada dvije hiljade ljudi okupilo u Sara9

. Ivankovi, Tetoviranje identiteta, 207. Lati je kasnije u medijima nebrojeno puta objanjavao ta je, zapravo, rekao, ali su mediji njegovu izjavu uvijek donosili u skraenoj verziji i time joj davali sasvim drugi smisao. https://webmail.bih.net.ba/uwc/webmail/attach/huntington samuel _p_ -_the_clash_of_civilizations__1996_.pdf ?sid=&mbox=INBOX&uid=11375 &number=4&filename=huntington_samuel_ p_-_the_clash_of_civilizations__1996_.pdf, 71; Samuel P. Huntington, Sukob civilizacija i preoblikovanje svetskog poretka. Drugo izdanje. Preveo s engleskog Branimir Gligori, Podgorica-Banja Luka: CID-Romanov, 2000, 19.

10

Historiograja u Bosni i Hercegovini u slubi politike

49

Historiografija u BiH u slubi politike FINAL.indd 49

27.9.2012 8:29:41

I DIO | HISTORIOGRAFIJA NA RASKRIMA

jevu. Za Ivankovia i Vrika je bilo vano naglasiti upravo to da je u Sarajevu dvije hiljade ljudi prolazilo ulicama grada maui saudijskim i turskim zastavama, jer je taj detalj vaan za njihovu konstrukciju identitetske slike tih ljudi (a Izetbegovieva i Latieva izjava se tu pojavljuju samo kao dodatni argument, premda te izjave nisu izreena u to doba), s tim da je Vriko, u odnosu na Ivankovia, doprinio interpretaciji Huntingtonove misli precizirajui da je tih dvije tisue ljudi prolazilo sreditem Sarajeva, a ne bilo kojim dijelom grada. Kasnije je, kako smo vidjeli, Vriko tu sliku premjestio iz 1994. u 1996. godinu. Za nau temu je vano kako se Huntingtonova knjiga koristi kao argument za konstruiranje odgovarajue identitetske slike, u ovom sluaju identitetske slike sarajevskih Bonjaka, a posredno i Bonjaka openito. U kritikom pristupu Huntingtonovoj tvrdnji o Sarajlijama koji sa saudijskim i turskim zastavama u aprilu 1994. navodno mariraju sarajevskim ulicama, valjalo bi malo pretresti okolnosti u kojima se okupila masa Sarajalija i 18. aprila 1994. demonstrirala gradom, i to u vrijeme opsade i svakodnevnog bombardiranja. Valjalo bi, dakle, kontekstualizirati taj dogaaj, kako bi se mogao shvatiti njegov pravi smisao. ta se deavalo tog 18. aprila 1994. u Sarajevu? Prije svega, vano je imati u vidu da se sredinom aprila obiljeavala druga godinjica Armije Republike Bosne i Hercegovine te da je tim povodom odrano nekoliko manifestacija. Najvea sveanost je odrana u Domu ljiljana (Dom Oruanih snaga), a itava manifestacija je poela doekom ratne zastave i smotrom postrojenih jedinica (...) u Prvoj slavnoj motorizovanoj brigadi.11 Centralna sveanost obiljeavanja Dana Armije
11

Sveanost u Prvom korpusu. Potvreni motivi odbrane, Osloboenje, 15. april 1994, 5; Prva slavna motorizovana brigada. Spasioci Sarajeva. Osloboenje, 15. april 1994, 5.

50

Husnija Kamberovi

Historiografija u BiH u slubi politike FINAL.indd 50

27.9.2012 8:29:41

O konstruiranju identiteta

odrana je u Narodnom pozoritu.12 U to je doba bila intenzivna ofanziva srpske vojske na Gorade, koja je poela 29. marta i trajala do 24. aprila 1994, pa je zbog toga jedno vrijeme bio zatvoren sarajevski aerodrom, jer su srpske snage pucale na UNPROFOR-ove helikoptere.13 Srpska ofanziva na Gorade nije naila na adekvatan odgovor meunarodne zajednice, koja je, s druge strane, svojom politikom onemoguavala efikasno naoruavanje i efikasniju odbranu jedinica Armije Republike Bosne i Hercegovine. U jednom trenutku Gorade se nalo na ivici kapitulacije, a predstavnici Meunarodnog komiteta Crvenog krsta i UNHCR-a su u panici ekali helikoptere da se evakuiraju iz Gorada. Gradsko jezgro Gorada je 17. aprila bilo izloeno paklenom granatiranju, a 18. aprila na Gorade je ispaljeno preko 1000 granata. Avioni NATO-a su nadlijetali grad, ali je srpsko granatiranje bilo najee upravo u to vrijeme. NATO avioni nisu na takvo to ozbiljno reagirali, a njihovo bombardiranje i unitavanje dva srpska tenka bilo je i vie nego simbolina intervencija. Neki su smatrali da su i ta dva unitena tenka bile makete to su ih srpski vojnici podmetnuli NATO avionima. Nakon to je 16. aprila vojska Republike Srpske sruila jedan britanski avion koji je samo letio nebom iznad Bosne i Hercegovine, a borci Armije Republike Bosne i Hercegovine, pronali i spasili pilota, jasno je bilo da nee doi do zaustavljanja srpske ofanzive na Gorade.14
12

Centralna sveanost Dana Armije. Heroji ekaju pjesnike, Osloboenje, 16. april 1994,4. U to su vrijeme zbog napada oko Gorada sarajevski aerodrom koristili samo UNPROFOR-ovi avioni, ali je i na njih pucano, pa je aerodrom bio zatvoren. Zatvoren sarajevski aerodrom, Osloboenje, 15. april 1994, 3.

13

Ofanziva je zaustavljena tek krajem aprila nakon ozbiljnih prijetnji to su ih SAD uputile Slobodanu Miloeviu, koji je potom naredio Ratku Mladiu da ne ulazi u Gorade.

14

Historiograja u Bosni i Hercegovini u slubi politike

51

Historiografija u BiH u slubi politike FINAL.indd 51

27.9.2012 8:29:41

I DIO | HISTORIOGRAFIJA NA RASKRIMA

U takvoj situaciji je 18. aprila 1994. u Sarajevu ispred Vjene vatre, na mjestu gdje gori neugasivi plamen prkosa, u glavnoj sarajevskoj ulici, odran veliki miting, s ciljem iskazivanja podrke Goradu. Organizatori su bili Stranka demokratske akcije, Islamska zajednica, Liberalna stranka, Merhamet, Vijee kongresa bonjakih intelektualaca i drugi. Osloboenje pie da je mitingu prisustvovalo vie desetina hiljada Sarajlija, a uesnicima se obratio i Alija Izetbegovi, te niz drugih govornika (Mirhunisa Komarica, Nada Selimovi, Nijaz Nurkovi, Nedad Ibriimovi, Kemal Kurtovi, dr. Salih Foo, Devdet Ibriimovi, Radoslav Marjanovi, Salih Bajramovi, Nedad Kurto i Mujo Kafedi). Svi su osuivali napade na Gorade.15 Kljune poruke sa mitinga glasile su: NE FAIZMU i ODVEITE NAM RUKE, DA BISMO SE BRANILI. Glavni govornik je bio Alija Izetbegovi, koji je rekao da se u Goradu vodi bitka izmeu dobra i zla: Zato u ovoj borbi na sve ili nita mi emo dobiti sve, a njima e ostati nita. Svima je, valjda, jasno da je Gorade rtva zavjere. Ovdje etnici sa svojim gvoem, a tamo laljivi svijet i to onaj dio sa svojim licemjerjem. Izetbegovi je dalje naglasio da za takav odnos prema Bosni i Hercegovini, a posebno u to vrijeme prema Goradu, nisu krivi obini vojnici i oficiri UNPROFOR-a, nego oni u vrhu Ujedinjenih nacija. Jer i njih ovdje ubijaju, zatvaraju, maltretiraju (...) Umjesto da mobiliu svijet protiv zla, protiv ovog metafizikog zla koje se sruilo na Bosnu, oni paralizuju mehanizam UN-a. Umjesto akcije nalaze izgovore, jer ne mogu da djeluju. Na ovom je mitingu Izetbegovi podsjetio Bonjake da prave razlike izmeu etnika koji nas ubijaju s brda i Srba koji s nama, na slobodnoj teritoriji, dijele sve patnje. Razlikujte to zbog Bosne i Hercegovine, jer su oni, Srbi, nai saborci, u borbi protiv
15

Miting za spas Gorada. Bonjaci nee pokleknuti, Osloboenje, 19. april 1994, 6.

52

Husnija Kamberovi

Historiografija u BiH u slubi politike FINAL.indd 52

27.9.2012 8:29:41

O konstruiranju identiteta

zla. Osloboenje je navelo da je taj dio Izetbegovieva govora pozdravljen aplauzom. Treba naglasiti da su slini skupovi podrke Goradu organizirani i u drugim gradovima (u Tuzli, na primjer), protestirao je vrhbosanski nadbiskup Vinko Pulji, a Ljekari bez granica, ija su dva ljekara u Goradu bili svjedoci sramotne kapitulacija meunarodne zajednice, oglasili su se iz Pariza traei ostavku Yasushija Akashija osuujui lai UNPROFOR-a o situaciji u Goradu. Nije, meutim, bilo neke posebne koristi od toga.16 Jo neto treba ovome dodati: tadanje sarajevske novine uope ne spominju silne saudijske i turske zastave, nego se akcenat stavlja upravo na borbu dobra i zla, te naglaa nunost zajednikog otpora Bonjaka i Srba faizmu. To, naravno, ne znai da meu zastavama nije bilo i tih koje spominje Huntington, mada Huntington ne navodi ta je njegov izvor. Ali, ako se ima u vidu povod za miting, te lijenost NATO-a i meunarodne zajednice u okolnostima jake ofanzive srpskih snaga na Gorade, teko je bilo oekivati da se ba vijore neke druge zastave.17 Ali, dananje navoenje propagandnih stavova Samuela Huntingtona, u posve drukijim okolnostima, jedino ima cilj konstruiranje identitetske slike u novim okolnostima na
16

Fijasko UNPROFOR-a u Goradu. Srbi diktiraju uvjete, Osloboenje, 21. april 1994, 3; Mladieve horde maljutkama razaraju Gorade. Ubijeno 7 civila, Osloboenje, 22. april 1994, 1; Tatjana Ljuji Mijatovi kod Alojza Moka. Otra osuda meunarodne zajednice, Osloboenje, 22. april 1994, 2.

Moglo bi se otvoriti pitanje jaanja religijskih identiteta u vrijeme rata i nacionalizacije vjerskih simbola ne samo meu muslimanima u to vrijeme nego openito u vieetnikim drutvima. To je gotovo opa pojava, jer u konfliktinim podrujima religijski simboli postaju najrazvidniji, najjednostavniji i svima shvatljiv nain prepoznavanja pripadnika nae i njihove etnike skupine. (eljko Boneta, Konfesionalnost i (dez)integracija vieetnikih podruja. Migracijske i etnike teme, 23 (2007), 415.).

17

Historiograja u Bosni i Hercegovini u slubi politike

53

Historiografija u BiH u slubi politike FINAL.indd 53

27.9.2012 8:29:41

I DIO | HISTORIOGRAFIJA NA RASKRIMA

temelju starih argumenata, koja se potom plasira kao realna stvarnost. Historiar, ali i svaki drugi intelektualac, ipak mora smoi snage da odolijeva poplavi literature pisane radi manipulacije javnim mnijenjem. Konstruiranje identitetske slike u novim drutvenim okolnostima pozivajui se na stare argumente u ovom konkretnom sluaju ima cilj konstruiranje slike islamiziranog drutva u Sarajevu, a ta slika se potom promovira kao drutvena stvarnost. S druge strane, pak, mi, uronjeni u stvarnost, kako sugerira Lucien Febvre, moemo sluati kako se za bajrame, kao najvee muslimanske vjerske praznike, organiziraju veliki koncerti po kafanama, kako se ti koncerti esto zavravaju neredima, tunjavama i tako dalje. Nedavno je jedan profesor na televiziji predstavio svoj susret s momkom koji je sa ruksakom na leima izlazio iz grada na bajramski party, kako je objasnio tom zauenom profesoru. Zamislimo to islamizirano drutvo u kojemu se ak i za Bajram dernei po kafanama , a bajramski party prireuju uz pune ruksake pive! Ili, na primjer, kada se u Sarajevu suoavamo sa napadima na organizatore qweer festivala onda je to samo i iskljuivo posljedica islamiziranog drutva, a kada se takvi ataci deavaju u Beogradu ili Zagrebu, na primjer onda je to rezultat slobode djelovanja pojedinaca. To je, takoer, primjer konstruiranja identitetskih obiljeja jednog drutva. Sve ovo sam naveo kako bih argumentirao tezu da mi ne moemo govoriti u jednini kada govorimo o identitetu, nego jedino u mnoini. Bosna i Hercegovina je tu dobar primjer ak u evropskom kontekstu. Identiteti nisu nepromjenljivi dio stvarnosti, oni se prilagoavaju stvarnosti; tu je prisutna esto selidba identiteta. Migracije stanovnitva su praene i migracijom identiteta koji se u novoj sredini prilagoavaju starim i pretvaraju u novi identitet. Pri tome je jako vano kako

54

Husnija Kamberovi

Historiografija u BiH u slubi politike FINAL.indd 54

27.9.2012 8:29:41

O konstruiranju identiteta

se percipiraju ti identiteti. Tako se, na primjer, idenitet Bosne i Hercegovine tokom historije iz bonjake perspektive percipira kao manje vie neprekinuti povijesni identitet (poevi od ranog srednjeg vijeka do najnovijega doba) kao jasno definiran regionalni identitetski subjekt (srednjovjekovno kraljevstvo, poseban ejalet u Osmanskom carstvu i tako dalje), dok se u srpskoj i hrvatskoj recepciji Bosna i Hercegovina ne doivljava kao jasno definiran regionalni identitetski subjekt nego kao, uglavnom, sredinji nacionalni postor. Ona u toj percepciji, dakle, nije sredite niti izvor nikakvog regionalnog ili dravnog identiteta nego sredinji dio njihovog nacionalnog prostora.18 Na toj osnovi proizilaze i suvremene tvrdnje o tome kako je za nas federacija Bosna i Hercegovina inostranstvo, kao i suvremeno konstruiranje pria o reislamizaciji Federacije, u kojoj nema mjesta za one druge. Iz svega toga proizilazi jaanje nacionalnih identiteta, koji potiskuju sve ostale identitetske slojeve, ak obuhvataju i saimaju se sa ostalim slojevima identiteta (religioznim identitetima, na primjer). Ostaje jo da temeljitije istraimo povijesne aspekte razvoja nacionalnih identiteta u Bosni i Hercegovini i njihovoga odnosa prema identitetu Bosne i Hercegovine. Suludo bi bilo tvrditi kako ti identiteti nisu postojali u povijesti, jednako kao to je suludo vjerovati da e nestajanje tih identiteta voditi ka jaanju identiteta Bosne i Hercegovine. Ali, mi smo bili svjedoci koliko su ti nacionalni identiteti, odnosno promoviranje tih identiteta, doprinijeli balkanskim ratovima koncem 20. stoljea. Ti su identiteti natkrili sve druge slojeve identiteta (klasne, rodne, regionalne, religijske i slino). No, svako prenaglaavanje nacionalnih identiteta odlian je pokazatelj oz18

Sreko M. Daja, Bosanska povijesna stvarnost i njezini mitoloki odrazi, Historijski mitovi na Balkanu. Zbornik radova. Sarajevo: Institut za istoriju, 2003, 39-66.

Historiograja u Bosni i Hercegovini u slubi politike

55

Historiografija u BiH u slubi politike FINAL.indd 55

27.9.2012 8:29:41

I DIO | HISTORIOGRAFIJA NA RASKRIMA

biljne krize vlastitog identiteta. Posebno opasnim se pokazalo prenaglaavanje tih identiteta u rubnim nacionalnim podrujima (bez obzira koliko neki nastojali rubni prostor pretvoriti u sredinji nacionalni prostor). Povijest nam je pokazala kako su ekstremni nacionalizmi svoje sredite imali upravo u rubnim nacionalnim prostorima. Ne zaboravimo, Bosna i Hercegovina tokom itave svoje povijesti ipak je bila samo rubni prostor. Ah, grdno rano, sjerotice Bosno i sestro nam tuna Hercegovino.
(Identitet Bosne i Hercegovine kroz historiju. Zbornik radova. Sarajevo: Institut za istoriju, Sarajevo, 2011, 9-18)

56

Husnija Kamberovi

Historiografija u BiH u slubi politike FINAL.indd 56

27.9.2012 8:29:41

Novije tendencije u historiografiji u Bosni i Hercegovini


NAKON uspostave mira u BiH uoljivo je da se stanje u historiografiji u BiH jako teko mijenja. Jo uvijek su prisutni stari modeli istraivanja, preovlaujui su tradicionalni pristupi, jo uvijek su dominirajue teme iz nacionalnih povijesti, uz samo djelomino uvoenje socijalne historije, ali uvid u novije naslove magistarskih i doktorskih radova na nekim univerzitetima ukazuje na postepene promjene. Ipak, stanje karakterizira jo uvijek velika usitnjenosti znanstvenih institucija i nedostatak zajednikog rada. Prije nego pokuam pokazati novije tendencije u historiografiji u BiH, htio bih kazati kako su u posljednje vrijeme na nekoliko skupova sumirani rezultati historiografije u ovoj zemlji. Posljednjih nekoliko godina u nekoliko navrata se raspravljalo o stanju historiografije u Bosni i Hercegovini, bilo na naunim skupovima, bilo u okviru irih istraivakih projekata posveenih stanju historiografije na prostorima Jugoistone Evrope. Prvo je Institut za istoriju u Sarajevu povodom 40. godina rada, u suorganizatorstvu sa Hrvatskim institutom za povijest iz Zagreba, 4. i 5. novembra 1999. organizirao meunarodni znan-

Historiograja u Bosni i Hercegovini u slubi politike

57

Historiografija u BiH u slubi politike FINAL.indd 57

27.9.2012 8:29:41

I DIO | HISTORIOGRAFIJA NA RASKRIMA

stveni skup pod nazivom Historiografija o Bosni i Hercegovini 1980. 1998.1 Bio je to svojevrsni nastavak savjetovanja odranog 11. i 12. februara 1982. godine.2 Nakon toga je Odbor za istorijske nauke ANUBIH 30. oktobra 2001. organizirao nauni skup o razvoju i dostignuima historiografije u BiH od 1990. do 2000. godine.3 Otprilike u isto vrijeme (27-29. septembra 2001.) u Beu je u organizaciji sterreichisches Ost- und Sdosteuropa-Institut, Institut fr Osteuropische Geschichte i Historischen Kommission der sterreichischen Akademie der Wissenschaften, odran skup posveen razvoju postkomunistikih historiografija, na kojem je bilo govora i o razvoju historiografija na prostoru bive Jugoslavije.4 Nakon toga je u Mostaru 24-26. oktobra 2003. odran skup u organizaciji Friedrich Naumann Stiftung o razvoju historiografije u BiH od 1990. do 2003. godine.5 Konano, u Grazu je zavren znanstveni projekt i objavljen veliki zbornik o historiografiji u Jugoistonoj Evropi nakon socijalizma, kojega je uredio Ulf Brunnbauer, a autor teksta o historiografiji u Bosni i Hercegovini je Christian Promitzer.6

1 2

Prilozi, Sarajevo: Institut za istoriju, br. 29, 2000.

Savjetovanje o istoriografiji Bosne i Hercegovine (1945.-1982.). Sarajevo: Akademija nauka i umjetnosti BiH, Posebna izdanja, XCII/25, 1990. 3 Istorijska nauka o Bosni i Hercegovini u razdoblju 1990-2000. godine. Sarajevo: Akademija nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine, 2003.

sterreichische Osthefte. Wien: sterreichisches Ost- und SdosteuropaIstitut, Jahrgang 44, 2002. Devad Juzbai, koji je govorio o historiografiji u Bosni i Hercegovini, svoj referat je objavio i u Prilozima, Sarajevo : Institut za istoriju, br. 31, 2002.

Nauni skup: Historiografija u Bosni i Hercegovini od 1990. do 2003. godine. Sarajevo: Friedrich Naumann Stiftung, 2003.
6

(Re)Writing History. Historiography in Southeast Europe after Socialism, Bd. 4, 2004, 384 S.

58

Husnija Kamberovi

Historiografija u BiH u slubi politike FINAL.indd 58

27.9.2012 8:29:41

Novije tendencije u historiografiji u Bosni i Hercegovini

U ovom predavanju ja u komparirati dva pristupa: jedan je isto historiografski i tu u na primjeru asopisa Prilozi, to ga objavljuje Institut za istoriju u Sarajevu, pokazati kakve se tendencije mogu uoavati u historiografiji, s obzirom da je to jedini relevantni struni asopis iz oblasti historijske nauke u BiH; s druge strane, pokazat u kako se historiografski sadraji prezentiraju u asopisima koji nisu iskljuivo historiografski, ali u njima susreemo kao suradnike vei broj historiara koji piu o razliitim historijskim temama. Ovi asopisi obino imaju veu finansijsku podrku raznih institucija (ali to za ovo predavanje i nije vano). Ono to je za nas vano jeste to da ti asopisi imaju vei tira od strunih historiografskih asopisa, pa sukladno tome i njihova slika prolosti ima vei utjecaj u drutvu. U okviru ovog predavanja analiziram Status, koji izlazi u Mostaru. Bilo bi mogue jo napraviti analizu historiografskih lanaka iz asopisa Bosna Franciscana od 2002. do 2007, te Godinjaka BZK Preporod (2002-2006), ali vrijeme za ovo predavanje to onemoguava. U drugom dijelu predavanja govorit u o nekim historiografskim djelima, koja, s obzirom na njihovu recepciju u naunim krugovima ili pak iroj javnosti, predstavljaju odraz stanja u historiografiji u Bosni i Hercegovini. Tu u, takoer, ukazati na neke polemike voene u medijima, koje su imale namjeru biti historiografskog naunog znaaja, jer one, takoer, u odreenoj mjeri predstavljaju odraz stanja u historiografiji. Ovdje je potrebno dati jednu napomenu, kao objanjenje zato je vano osvrnuti se i na takva pisanja. Naime, historiografska produkcija u BiH je veoma siromana i glavne tendencije se ne mogu promatrati iskljuivo kroz napise u asopisima i ozbiljnim historiografskim knjigama, pogotovo s obzirom na injenicu da je historija na Balkanu jako dugo upotrebljavana u politike svrhe krajem 20. stoljea, a i danas se vrlo esto ine napori u tom pravcu. I danas ima jako puno angairanih historioHistoriograja u Bosni i Hercegovini u slubi politike

59

Historiografija u BiH u slubi politike FINAL.indd 59

27.9.2012 8:29:41

I DIO | HISTORIOGRAFIJA NA RASKRIMA

grafskih tekstova u medijima preko kojih se nastoji konstruirati eljena slika povijesti. Ovo je jedno posebno pitanje, koje ima veze sa tendencijama u historiografiji, mada se ne moe smatrati kao temeljna orijentacija. Ali, upravo je to pojava koja je karakteristina za historiografiju u BiH od poetka 1990-ih godina i nastavljena je u kontinuitetu do dananjih dana. Naime, poetkom 1990-ih naglo je probuen interes za historiju. Tada se i jedan dio historiara aktivno ukljuio u promoviranje novih politikih vrijednosti. Kljune teme koje su tada dominirale u historiografiji odnosile su se na razdoblje srednjega vijeka i stradanja u toku Drugog svjetskog rata. Openito, 1990-ih je u historiografiji i javnom diskursu dominirajue bilo pitanje rtava, bilo da su u pitanje rtve iz Drugog svjetskog rata, bilo da su u pitanju rtve iz jugoslavenskog razdoblja historije Bosne i Hercegovine. Krajnji cilj tih napora je bilo stvaranje naunog historijskog opravdanja za politike poteza vladajuih elita u rjeavanju jugoslavenske krize. Ipak, borbe oko vlasnitva nad srednjim vijekom bile su motivirane politikim koncepcijama novih politikih elita koje su instrumentalizirale neke historiare iji su radovi u znaajnijoj mjeri finansijski sponzorirani. Zapravo, tu se ponajbolje poeo primjenjivati tzv. mit starine (tj. dokazivanje kako smo ba mi najstariji na ovim prostorima te kako sukladno tome mi i imamo najvie prava na ovu zemlju), sve dok kod nekih krugova (moda i kod politikih i intelektualnih) apetiti nisu porasli i dok se nae porijeklo nije poelo malo pomjerati dalje i traiti ak u prethistoriji. Upravo na ovome e se mobilizirati javno mnjenje. S druge strane, primjetno je da nakon rata opada nauni interes za pitanja koja su prije toga bila u fokusu interesa i koja su dobrim dijelom bila u funkciji politikih priprema za rat naime, opada interes za probleme rtava iz Drugog svjetskog rata i probleme genocida. Time se sve vie poinju baviti intelektualci kojima povijest nije glavno zanimanje.
60
Husnija Kamberovi

Historiografija u BiH u slubi politike FINAL.indd 60

27.9.2012 8:29:42

Novije tendencije u historiografiji u Bosni i Hercegovini

Ako pogledamo sadraj najozbiljnijeg historiografskog asopisa u BiH (Prilozi), onda emo vidjeti da je u posljednjih pet godita tog asopisa objavljeno ukupno 66 razliitih lanaka, te da od toga broja najvei broj otpada na razdoblje bosanske historije u vrijeme austrougarske vladavine i Prvog svjetskog rata. Takoer se moe primijetiti kako u ovom asopisu ima jako puno rasprava iz srednjovjekovne historije, dok su najmanje zastupljeni radovi o razdoblju bosanske historije u vrijeme Drugog svjetskog rata. Takoer je uoljivo da su slabo zastupljene rasprave o najnovijoj bosanskohercegovakoj historiji (doba koje je prethodilo raspadu Jugoslavije objavljena su dva rada, ali su i ona vie prigodnoga karaktera nego ozbiljne naune rasprave temeljene na ozbiljnim arhivskim istraivanjima). Potrebno je jo jedno malo objanjenje: u rasprave o srednjovjekovnoj historiji uvrteno je 6 rasprava sa posebno organiziranog skupa o Bilinopoljskoj abjuraciji 1203. godini, meu rasprave o austrougarskom razdoblju uvrteno je 6 rasprava o atentatu u Sarajevu 1914, a meu historiografiju je ubrojano i 5 rasprava sa skupa o glavnim problemima historije Bosne i Hercegovine. Tabelarno to ovako izgleda: Austrougarsko doba ukljuujui I sv. rat

Razdoblje izmeu dva svjetska rata

Srednjovjekovna historija

Bez vremenskog ogranienja 5

Historiograja

Socijalistiko razdoblje

Osmansko razdoblje

Drugi svjetski rat

Moderno doba

12

15

17

66

Historiograja u Bosni i Hercegovini u slubi politike

Historiografija u BiH u slubi politike FINAL.indd 61

Ukupno
61
27.9.2012 8:29:42

I DIO | HISTORIOGRAFIJA NA RASKRIMA

Ono to se moe kao zakljuak ponuditi je slijedee: asopis Prilozi je tretirao razliita pitanja historije BiH (ali tu postoji i nekoliko rasprava koje ne govore o historiji BiH), jako je vano da je ovaj asopis afirmirao polemike rasprave, jer one vode razvoju historiografije, a najzastupljenije su teme iz historije BiH u doba austrougarske vladavine ukljuujui i Prvi svjetski rat, te rasprave iz srednjovjekovne historije Bosne. Osim toga, moe se zakljuiti da meu raspravama (izuzimajui lanke koje smo uvrstili u rubriku historiografija, gdje smo uvrstili i one lanke koji nemaju isto teorijski karakter, kao polemike o drugim knjigama, jer one takoer sadre i naelna pitanja historiografije) dominira politika historija, a zatim socijalna, kulturna i historija svakodnevnice. Vano je napomenuti da od tema iz srednjovjekovne historije dominira problem Crkve bosanske, ali je tu i nekoliko rasprava iz ekonomske historije, posebno historije srednjovjekovnog bankarstva. U Bosni i Hercegovini ne postoji slian asopis koji bi se mogao komparirati sa Prilozima. Zbog toga u panju fokusirati na mostarski Status, koji nije historiografski asopis, ali sadri jako puno historiografskih rasprava. Karakteristino je da se u ovom asopis objavljuju historiografski tekstovi koji nastoje izravno odgovoriti na savremena politika pitanja. To je injenica koja ovom asopisu daje obiljeje angairanog asopisa. Do sada je izalo ukupno 11 brojeva, a ja u se osvrnuti samo na neke brojeve koji, po mom miljenju, na najbolji nain odraavaju glavne poruke ovoga asopisa. Prije svega, u ovom asopisu je objavljeno vie tematskih brojeva. Prvi ozbiljniji tematski broj je bio posveen bauku jugoslavenstva koji krui Bosnom i Hercegovinom.7 Tema broja je naslovljena u obliku pitanja: Krui li bauk Jugoslavije Bosnom i Hercegovinom? Tu je objavljeno vie tekstova, izmeu
7

Status br. 2, veljaa-oujak 2004.

62

Husnija Kamberovi

Historiografija u BiH u slubi politike FINAL.indd 62

27.9.2012 8:29:42

Novije tendencije u historiografiji u Bosni i Hercegovini

ostalog i polemika Olivere Milosavljevi i Dejana Jovia o Jovievoj knjizi o kraju Jugoslavije, a od kljunih rasprava vezanih izravno za temu broja izdvajamo tekstove dvojice historiara: jedan je Mladen Ani, medievist, koji je do rata radio u Sarajevu, a sada radi u Zadru. Njegov lanak nosi naslov Rekonstrukcija ili de(kon)strukcija: Izgledi Bosne i Hercegovine u svjetlu iskustva raspada Jugoslavije. Ani svoj tekst smjeta u iroke teorijske okvire, pokazuje veliko poznavanje literature, on na raspad Jugoslavije 1990-ih gleda kao na proces izgradnje civilnog drutva i liberalne demokracije, a civilno drutvo i liberalna demokracije su se, prema Anievom miljenju, mogli izgraditi jedino u nacionalnoj dravi, jer je nacionalna drava ona politika posuda u kojoj je mogue natjecanje za drutvenu mo urediti po pravilima liberalne demokracije (str. 65). Razvijajui ovu tezu on tvrdi kako je kraj Jugoslavije logian put stvaranja nacionalnih drava, a kljuni je (...) trenutak (u raspadu Jugoslavije, op. H.K.) nastupio kada je Jugoslavija izgubila bezuvjetnu meunarodnu podrku, odnosno onoga trenutka kada je postalo jasno da globalizacija i modernizacija vie ne trae odreene granice, ve jednoobrazni oblik drutvene organizacije civilno drutvo i liberalnu demokraciju (...) U tome je smislu izgradnja nacionalnih drava u Sloveniji i Hrvatskoj doista bio iskorak u pravcu koji svijetu nameu dananji obrasci globalizacije i modernizacije, odnosno neophodni preduvjet za uspostavu civilnog drutva i liberalne demokracije (str. 72). Odgovarajui na pitanje u temi broja Aniev je kljuni zakljuak da se BiH ne moe porediti sa Jugoslavijom, zbog toga to je tokom povijesti Jugoslavija imala vrst vanjski obru, jer je smatrana vanim faktorom svjetskog poretka sve od 1918. do 1990-ih godina. Jugoslavija je u svom susjedstvu imala neprijatelje od kojih su Slovenija i Hrvatska 1918. i pobjegle u zagrljaj Jugoslaviji, to je takoer omoguavalo toj zemlji da

Historiograja u Bosni i Hercegovini u slubi politike

63

Historiografija u BiH u slubi politike FINAL.indd 63

27.9.2012 8:29:42

I DIO | HISTORIOGRAFIJA NA RASKRIMA

preivi, dok BiH nema ni blizu takvu situaciju, jer na granicama ima dvije drave koje, na ovaj ili onaj nain, kao svoje doivljava vie od polovice njezina (tj. BH, op. H.K.) puanstva, pa bi njezina dezintegracija i pripajanje dijelova tim susjednim dravama bili doivljeni kao ispunjenje najvanijega dugoronog politikog cilja (str. 73). Nita ne bi bilo sporno u Anievoj argumentaciji da je on prihvatio injenicu kako se nisu raspale vienacionalne drave radi stvaranja nacionalnih drava (danas je u svijetu jako malo istih nacionalnih drava) nego su se raspale socijalistike vienacionalne drave. Da je poao od ove injenice, sigurno bi i njegovi zakljuci bili znatno drukiji. Drugi historiar iji tekst iz ovoga broja Statusa elim istaknuti je Ivo Lui. On govori o tome Je li Bosna i Hercegovina Jugoslavija u malom?. On nastoji pokazati kako ovo pitanje ne postavljaju suvremeni politiari (BiH je Jugoslavija u malom, pa poto se Jugoslavija raspala onda mora i BiH) nego komunisti, koji su se stalno hvalili kako je BiH Jugoslavija u malom i to je bio integrativni faktor BiH! Nita ni ovdje ne bi bilo sporno, jedino je problematino tumaenje tih sintagmi izvan odreenog povijesnog konteksta! Ako bismo tu sintagmu pogledali u povijesnom kontekstu, onda bismo mogli zakljuiti kako je tano da su komunisti tu sintagmu upotrebljavali u doba komunizma (i ona je bila faktor integracije BiH), ali inzistiranje na toj komparaciji u suvremenom kontekstu zapravo znai dezintegraciju BiH, samo malo bru od dezintegracije Jugoslavije zbog vanjskog obrua o kome je govorio Mladen Ani. Bilo je jo vanih tematskih brojeva u ovom asopisu: Jak razlog za (ne) biti zajedno pitanje BH identiteta (Status br. 4, rujan 2004), Odnos nacionalnog i graanskog u BiH (Status br. 6, sijeanj/veljaa 2005), te posebno Bosna i(li) Hercegovina to im (ni)je zajedniko (Status br. 8, zima 2005-/2006). Ovdje su, takoer, vane rasprave Mladen Ania (to je Bosna

64

Husnija Kamberovi

Historiografija u BiH u slubi politike FINAL.indd 64

27.9.2012 8:29:42

Novije tendencije u historiografiji u Bosni i Hercegovini

bez Hercegovine) i Ive Luia (Ima li Hercegovine? Tko i zato negira Hercegovinu i Hercegovce?). Kljuna poruka je sadrana u graenju posebnog hercegovakog identiteta, odnosno u obnovi Hercegovine (Hercegovina rediviva), odnosno traganje za povijesnim argumentima za konstituiranje Republike Hercegovine (str. 119). Ta tema e zaokupljati urednitvo ovoga asopisa, koje e u brojevima 9 i 10 objaviti niz tekstova o tzv. konsocijativnom modelu ustroja BiH, u kojima su sadrani i povijesni tekstovi u tom smislu. Za ovaj je asopis jo karakteristian polemiki pristup nekih povjesniara. Osobito je otar bio medievist Dubravko Lovrenovi. Izdvajamo njegovu kritiku stavova Muhameda Filipovia o bosanskohercegovakoj historiji, posebno Filipovievih pogleda na bosansko srednjovjekovlje sadranih u njegovim knjigama Historija bosanske duhovnosti (Status br. 10, jesen 2006, str. 256-286). Lovrenovi otro kritizira Filipovieve teze o bogumilstvu, ali njegov stil bjei izvan akademske razine. *** U drugom dijelu predavanja skrenuo bih panju na neka historiografska djela i njihovu recepciju u naunim krugovima u javnosti u BiH, jer mi se ine vanim za ocjenu stanja historiografije u BiH. Dugo vremena je pojava knjige Mustafe Imamovia Historije Bonjaka ocjenjivana kao najvei dogaaj u historiografiji u BiH. Kada se knjiga pojavila mediji su o njoj pisali dugo i nairoko, bila je hvaljena, ali i kritizirana. Knjiga je dosad doivjela tri izdanja u Sarajevu, a postoji i izdanje za Sandak. U percepciji ove knjige valja imati u vidu da se radi o sintezi povijesti jednog naroda, i ona e u tom smislu sigurno dugo ostati neprevaziena, bez obzira na neke slabosti, koje nisu kljune u ocjeni vrijednosti jedne sinteze. To je vrijeme jo uvijek prilino velike

Historiograja u Bosni i Hercegovini u slubi politike

65

Historiografija u BiH u slubi politike FINAL.indd 65

27.9.2012 8:29:42

I DIO | HISTORIOGRAFIJA NA RASKRIMA

nacionalne homogenizacije u BiH, pa je i pojavljivanje ovakvih nacionalnih historija snano medijski promovirano. U to je vrijeme i Enver Imamovi napisao knjigu Porijeklo i pripadnost stanovnitva Bosne i Hercegovine (Sarajevo: Art 7, 1998). On tu polazi od Homo bosniacusa (bosanskog praovjeka) iz 120.000-60.000. godine stare ere i dolazi do problema konstitutivnih naroda u Bosni i Hercegovini krajem 20. stoljea. Knjiga je nastala u doba kada se jako puno u javnosti raspravljalo o konstitutivnosti naroda u BiH, a poruka ove knjige je da se ne moe govoriti ni o kakvoj konstitutivnosti naroda, jer jedini konstitutivan narod su Bonjaci: Koliko god ima historijskog opravdanja da se u Bosni i Hercegovini konstitutivnim smatraju narodi susjednih zemalja, toliko ima opravdanja da se u njima takvima smatraju Bonjaci, odnosno Bosanci, bez obzira kojoj vjeri pripadaju (str. 115). Imamovieva formula je slijedea: Iliri = Bonjani = Bonjaci (Bosanci) = konstitutivni narod. Na ovu Imamovievu knjigu reagirali su Dubravko Lovrenovi8 i Ante kegro koji su nastojali dokazali kako je Enver Imamovi mitoman. Imamovi nikada nije odgovorio na njihove napise. No, ovo je otprilike i bio kraj ovakvih pristupa u historiografiji, barem kada se radi o profesionalnim historiarima. Dodue, tokom 2006. pojavit e se jedna knjiga u kojoj e se takoer dokazivati ilirsko porijeklo Bonjaka,9 ali je ovdje vano skrenuti panju na to da se na takve teze u historiografiji ne gleda sa nekom posebnom ozbiljnou. No, zato se mediji uputaju u promoviranje takvih ideja. ak i islamske novine Preporod, glasilo Islamske zajednice BiH, od poetka 2007.
8

Dubravko Lovrenovi, Povijest i duh vremena: tri etnonacionalna pogleda u bosansko srednjovjekovlje, Forum Bosnae, 18/02, str. 60-84. Ibrahim Pai, Kulin i Prijesda. Dva imena ilirskog porijekla u vladarskoj dinastiji srednjovjekovne Bosne. Zenica 2006.

66

Husnija Kamberovi

Historiografija u BiH u slubi politike FINAL.indd 66

27.9.2012 8:29:42

Novije tendencije u historiografiji u Bosni i Hercegovini

objavljuje Paiev feljton pod naslovom Predslavenski korijeni Bonjaka. Prema redakcijskoj napomeni u prvom nastavku, radi se o jednom poglavlju Paieve disertacije odbranjene u Pritini 24.5.2005. pod naslovom Predslavenski korijeni u etnogenezi Bonjaka s posebnim osvrtom na glasinaku kulturu. Tada je Radoslav Katii odbio biti lan Komisije za odbranu disertacije, a kasnije je Katii napisao i negativnu recenziju Paieva rada o ilirskom porijeklu srednjovjekovnog vladarskog imena Prijesda, to je bilo povod za nastanak Paieve knjige, koja je doivjela veliku medijsku promociju 17. novembra 2006. u Bonjakom institutu (a promotori su bili Muhamed Filipovi, Ahmed Alii i Abdulah Sidran). Na ovoj je promociji osmanist Ahmed Alii ocijenio ovu knjigu izuzetno vrijednom, te naglasio da je Ibrahim Pai dokazao da su nai preci preteno ilirskog porijekla to dokazuju imena dvojice srednjovjekovnih vladara emu je teko nai protuargument. Zato treba prihvatiti miljenje o jakim ilirskim korijenima u BiH, ali uz objektivno prihvatanje svih drugih faktora posebno migracija.10 Na ove Paieve teze o ilirskom porijeklu Bonjaka reagirao je samo jedan mladi historiar u sarajevskom Osloboenju.11 Nakon toga je reagirao Ibrahim Pai, a svoj tekst je zavrio tvrdnjom kako su bonjaki politiki lider Haris Silajdi i reisu-l-ulema Mustafa ef. Ceri, koji podravaju teze o postojanju bosanskih piramida kod Visokog prije svega znanstvenici i doktori historijskih nauka i njihovo zanimanje za sve ono to moe biti za dobrobit Bosne i Hercegovine, u znanstvenom, graanskom ili bilo kojem drugom smislu, oekivano je i posve logino.12
10 11

Preporod, br. 23/841, Sarajevo 1. decembra 2006.

Vuk Baanovi, Piramidomanija u BiH. Alternativna sramota. Osloboenje, Sarajevo, 25. januar 2007, 34-35.

Ibrahim Pai, Reagovanja: Tendenciozno i nekorektno. Tragom teksta Alternativna sramota. Piramidomanija u BiH Vuka Baanovia. Osloboenje, Sarajevo 31. januar 2007, 28.

12

Historiograja u Bosni i Hercegovini u slubi politike

67

Historiografija u BiH u slubi politike FINAL.indd 67

27.9.2012 8:29:42

I DIO | HISTORIOGRAFIJA NA RASKRIMA

Osim toga, list Preporod, glasilo Islamske zajednice u BiH, bio je osobito aktivan u promoviranju Paieve knjige i teza sadranih u njoj, to je rezultiralo tampanjem feljtona koji je poeo izlaziti poetkom januara 2007. i jo traje. Ovo spominjem da bih ilustrirao tezu kako jo uvijek postoji interes, posebno u javnosti, za stariju historiju, mada taj interes vie nije tako velik kao prije desetak godina. No, interes za srednjovjekovnu bosansku historiju je jo uvijek veoma prisutan. Tu se pojavilo nekoliko knjiga, od kojih bih posebno istakao knjige Peje okovia13 i Dubravka Lovrenovia.14 okovi se fokusira na problem ustrojstva Crkve bosanske u 15. stoljeu, ali se dotie i karaktera Crkve bosanske pokazujui kako se radi o organizaciji koja je u organizacionom smislu bila posebna, ali uz utjecaje kako dvije priznate kranske crkve (katolike i pravoslavne) koje djeluju na unutranje vjerske prilike u Bosni, tako i razliitih dualistikih pokreta koji se pojavljuju u evropskom razvijenom srednjem vijeku. Lovrenovieva knjiga, pak, u nekim krugovima je predstavljena kao kruna historiografije u BiH, a Lovrenovi kao autor kome nema premca.15 Lovrenovieve ocjene bosanskoga srednjovjekovlja, posebno karatera Crkve bosanske, sadrane su u ocjeni kako se radi o pravovjernoj, katolikoj crkvi,16 a optube za njezin dualistiki i
Pejo okovi, Crkva bosanska u XV. stoljeu, Sarajevo: Institut za istoriju, 2005, 560. Osvrt na okovievu knjigu, uz kritike opaske na njegovo prihvatanje dualistikog karaktera Crkve bosanske, dao je Sreko Daja (Srednjovjekovna Crkva bosanska u procijepu suprotstavljenih kontekstualizacija, Status, br. 10, jesen 2006, 250-255). Dubravko Lovrenovi, Na klizitu povijesti (Sveta kruna ugarska i sveta kruna bosanska) 1387-1463. Sarajevo Zagreb, Synopsis, 2006. Batina, 2/2006, str. 357 (prikaz Lovenovieve knjige iz pera Amira Klike). Neto umjereniju, ali veoma pozitivni ocjenu Lovrenovieve knjige dao je Ladislav Tadi (Bosna franciscana, 26/2007, 320-322).
16 15 14 13

[Skreem panju na ovaj dio teksta, jer je on vaan za razumijevanje polemike koju sam kasnije morao voditi sa Lovrenoviem. Naime, Lovrenovi-

68

Husnija Kamberovi

Historiografija u BiH u slubi politike FINAL.indd 68

27.9.2012 8:29:42

Novije tendencije u historiografiji u Bosni i Hercegovini

heretiki karakter potjeu uglavnom od ugarskih vladara, i to u vrijeme kada ugarski vladari nastoje zadobiti bosansku krunu. Ovo e pitanje srednjovjekovne historije, posebno karaktera Crkve bosanske, biti predmetom polemika u medijima tokom 2006. godine, posebno u sarajevskim Danima i Slobodnoj Bosni. Ovo spominjem ne zbog namjere da u detalje analiziram stavove jednih ili drugih historiara koji su sudjelovali u ovim polemikama, nego da ukaem na to kako je posao historiara postao jako podloan ocjeni javnog mnijenja, to je prije 2000te bilo ipak dosta rijetko. Nema napretka jedne historiografije bez ozbiljnih polemika. Meutim, pokazalo se da i za to nama nedostaje dovoljne polemike kulture, o emu svjedoi polemika koju su u sarajevskim tjednicima Slobodna Bosna i Dani vodili Dubravko Lovrenovi i djelimino Sreko Daja sa Nenadom Filipoviem i Ahmedom Zildiem. Ova polemika je poluila malo naunih efekata, jer je voena na niskoj znanstvenoj razini i bila je suvie lina, posebno polemika izmeu D. Lovrenovia i N. Filipovia, dok je A. Zildi pokazao ne samo elju za ozbiljnim dijalogom, ali sada on nije imao ozbiljnog sugovornika, jer je D. Lovrenovi nastupio suvie lino to je pokvarilo krajnji efekat koji se mogao dobiti ovom polemikom.17 Za razliku od takvih polemika u medijima, nauni asopisi su imali drukiju razinu polemike. Tako je, na primjer, Institut za istoriju u Sarajevu 2002. objavio jedan zbornik pod nazivom Historijski mitovi na Balkanu, koji sadri nekoliko polemikih,
eva je teza da je Crkva bosanska pravovjerna, kranska crkva. Vidi o tome u nastavku ove knjige.]
17

Polemika u kojoj su sudjelovali D. Lovrenovi, A. Zildi, S. Daja i Jasna ami tekla je poetkom 2006. u Danima (br. 449, 20.1.2006. i trajala je do br. 455). Zildi je kasnije svoje tekstove u ovoj polemici objavio u asopisu Znakovi vremena, Sarajevo 2006, br. 32, 136-156).

Historiograja u Bosni i Hercegovini u slubi politike

69

Historiografija u BiH u slubi politike FINAL.indd 69

27.9.2012 8:29:42

I DIO | HISTORIOGRAFIJA NA RASKRIMA

ali smirenih i znanstveno utemeljenih rasprava. Takoer, u asopisu Prilozi je pokrenuta posebna rubrika Polemike, koju su u nekoliko brojeva obiljeile smirene polemike Mesuda adinlije iz Sarajeva i profesora Pl Kolsta iz Osla o dravnim simbolima Bosne i Hercegovine. Neke pokrenute polemike (poput one Esada Kurtovia ili Kreimira Kuia) zavrile su i prije nego su stvarno zapoele, jer nije bilo spremnosti obiju strana za razvijanje utemeljene polemike. Ove polemike u medijima i asopisu Prilozi pokazuju kako je u suvremenoj historiografiji zanimanje za stariju povijest vrlo prisutno, dok je zanimljivo da u ozbiljnim naunim krugovima sve vie opada interes za pitanja genocida i ratnih rtava. Time se sve vie poinju baviti intelektualci kojima povijest nije glavno zanimanje. Primjer za to je knjiga Nihada Halilbegovia o Bonjacima rtvama Jasenovca. U ovim se krugovima polako pokuava nametnuti rasprava o komunistikom razdoblju historije Bosne, ali kao historija patnji i stradanja. Takve rasprave se ve uveliko vode u historiografijama u Srbiji i Hrvatskoj, dok u BiH takvih rasprava u historiografiji jo nema. Ovdje se ne odbacuje istraivanje toga razdoblja, ali se nastoje pojedini problemi iz toga razdoblja kontekstualizirati, te ne nainiti greke kakve su injene u historiografiji iz komunistikoga razdoblja. Konano, samo su na Filozofskom fakultetu u Sarajevu nedavno odbranjene dvije doktorske disertacije iz ovoga razdoblja, a u Mostaru se poetkom septembra 2007. oekuje odbrana jo jedne disertacije iz povijesti Bosne i Hercegovine poslije 1945, ali su te disertacije liene nenaunih i dnevnopolitikih dimenzija (to mogu sigurno tvrditi za dvije disertacije, ije sam rukopise imao priliku itati). Na kraju, neke knjige pokazuju kako politika historija nije jedini pravac u historiografiji u Bosni i Hercegovini. Nedavno je objavljena jedna knjiga o bosanskohercegovakim vojnici-

70

Husnija Kamberovi

Historiografija u BiH u slubi politike FINAL.indd 70

27.9.2012 8:29:42

Novije tendencije u historiografiji u Bosni i Hercegovini

ma u vojsci Austro-Ugarske monarhije,18 a i lino sam jednom knjigom tome elio dati doprinos.19 ta ohrabruje u historiografiji u BiH? Ohrabruje povezivanje historiara iz BiH sa drugim historiografskim centrima u Evropi i svijetu. Vidljivo je to po naslovima samo nekih naunih historiografskih skupova koji se u posljednje vrijeme dre u BiH. Mogli bismo rei kako je sve poelo konferencijom pod naslovom Uloga historijskih mitova u promjenama balkanskih drutava (Sarajevo 2002), a zatim nastavljeno konferencijama o znaaju 1945. u historiji BiH i susjednih zemalja (Sarajevo 2005), preko konferencije o reviziji prolosti (Sarajevo 2006) i sada pripremamo konferenciju o nacionalnim identitetima u Bosni i Hercegovini (konferencija e se odrati 2008). Zbornici sa tih konferencija su najbolji pokazatelj sazrijevanja historiografije u Bosni i Hercegovini. Na kraju, jo neto to se trenutno deava u Bosni i Hercegovini. Ve due vremena u BiH traje tzv. piramidomanija (traganje za bosanskim piramidama). Taj projekt ima podrku institucija vlasti, ali ne i struke. Historiografija u BiH nema nikakve veze s tim i nijedan historiar niti arheolog se nije ukljuio u taj projekt (osim Ibrahima Paia, koji podrava teze Semira Osmanagia o postojanju piramida). Ipak, to traganje za bosanskim piramidama probudilo je malobrojnu zajednicu bosanskih arheologa koji su poeli na sve strane pomalo iskopavati. Osobno se pribojavam da u tim iskopavanjima ne
18 19

Zijad ehi, U smrt za cara i domovinu. Sarajevo: Sarajevo Publishing, 2007.

Husnija Kamberovi, Begovski zemljini posjedi u Bosni i Hercegovini 18781918. Sarajevo-Zagreb: Institut za istoriju i Hrvatski institut za povijest, 2003. (drugo izdanje u Sarajevu 2005). [Da je i u Bosni i Hercegovini ipak mogue odvojiti politiku od nauke pokazao je Denis Beirovi, aktivan politiar ija politika aktivnost nije prepoznatljiva u njegovim naunim radovima. Vidjeti knjigu pod naslovom Islamska zajednica u Bosni i Hercegovini za vrijeme monarhistike Jugoslavije (1945-1953), Zagreb: BNZ i IZ Hrvatske, 2012.].

Historiograja u Bosni i Hercegovini u slubi politike

71

Historiografija u BiH u slubi politike FINAL.indd 71

27.9.2012 8:29:42

I DIO | HISTORIOGRAFIJA NA RASKRIMA

prezentiramo kao vana otkria neto to je jednake vanosti kao i bosanske piramide kod Visokog.
(Predavanje u Georg Eckert Institute for International Textbook Research, Braunschweig, 20. august 2007)

72

Husnija Kamberovi

Historiografija u BiH u slubi politike FINAL.indd 72

27.9.2012 8:29:42

II DIO

POLITIKANTI U HISTORIOGRAFIJI DVA UMILJENA PRIMJERKA

Ko politizira historiografiju u Bosni i Hercegovini?


VRATIO se Dubravko Lovrenovi iz SAD i odmah pourio to obznaniti Gradu i Svijetu. Sudei po medijskoj promociji, ovdje bi se, uz male preinake, mogla primijeniti ona doskoica iz Hrvatske o bojazni da otvaranjem patete morate biti spremni na svaku mogunost, pa i to da iz nje iskoi Dubravko Lovrenovi.1 ovjek je, naprosto, prisutan svugdje, napada koga god
1

[Profesor ore Stankovi u eseju naslovljenom Politika represija i rehabilitacija na jednom mjestu pie da bi se historiari u javnosti trebali pojavljivati samo onda kada imaju kazati neto novo, ali spominje da ima i onih koji imaju umiljenost proroka, koji su ubijeeni da koraaju ispred svoga vremena, mada se njihova samodopadljivost i medijska agresivnost svodi na

Historiograja u Bosni i Hercegovini u slubi politike

73

Historiografija u BiH u slubi politike FINAL.indd 73

27.9.2012 8:29:42

II DIO | POLITIKANTI U HISTORIOGRAFIJI DVA UMILJENA PRIMJERKA

stigne, a sudei po nekim njegovim izjavama valja raunati i na dalje ozbiljne prijetnje. Premda, doista, nisam namjeravao odgovarati na njegove napade, jer imam i drugog, pametnijeg posla, ipak sam ovom prilikom prosto natjeran napisati nekoliko stranica. Raul Girarde u svojoj knjizi o politikim mitovima meu etiri modela mita o Spasitelju navodi i model propovjednika koji je u stanju da proita budunost, da sagleda ono to drugi nisu kadri da opaze. I sam rukovoen nekakvim svetim podsticajem, on predvodi svoj narod na sudbinski utvrenom putu, nadahnutim pogledom koji see s one strane neprozirne sadanjosti, upravljajui se glasom koji dolazi s visina ili iz daljina, a koji mu otkriva ono to treba da bude vieno ili priznato kao istinito. itajui posljednji intervju Dubravka Lovrenovia u Danima shvatio sam kako smo konano dobili novoga Spasitelja, koji, eto, spaava i historijsku nauku, i narod i dravu i mnogo to drugoga. Da nije bilo toga intervjua vjerovatno se nikada ne bih niti osvrnuo na njegovu najnoviju knjigu, bez obzira to je u njoj posvetio neto vie od 6 stranica jednom mom predavanju. No, odbijajui odgovoriti na Lovrenovieve napade vjerovatno bih ga jo vie naljutio, a toga me je ba veliki strah. Ipak, nekoliko je razloga zbog ega sam mislio da se ne treba osvrtati na pisanje Dubravka Lovrenovia, pa makar se on i naljutio: prije svega, ne radi se uope o znanstvenoj knjizi, nego zbirci radova ve ranije objavljenih sa veoma velikom dozom politike intonacije; drugo, Lovrenovi svaku kritiku njegovih stavova koristi da sam sebe prikae rtvom i metom napada bonjakih kolega, te sam se pomalo plaio da bi moj odgovor bio protumaen upravo kao napad bonjakog kolege; a ja ne
fascinaciju masa, umesto osvajanja slobode za stvaranje novih vrednosti. ore Stanovkovi, Politika represija i rehabilitacija (nauni esej), Tokovi istorije, br. 1-2, Beograd 2009, 218.]

74

Husnija Kamberovi

Historiografija u BiH u slubi politike FINAL.indd 74

27.9.2012 8:29:42

Ko politizira historiografiju u Bosni i Hercegovini?

elim doprinositi nikakvim rtvama u ovoj zemlji. Vjerujem da je tih rtava i previe. No, s obzirom da je Lovrenovi ve ranije sve nas ve razvrstao po tim nacionalnim avovima, definirao bonjaku mitomansku historiografiju, nije iskljueno da i ova moja reakcija bude doivljena kao napad bonjakog kolege. Ili me moda Lovrenovi, nakon to sam u jednom predavanju izrazio sumnju u naunu svrsishodnost nekih njegovih tekstova, vie uope ne smatra kolegom? Ne elim se osvrtati na itavu Lovrenovievu knjigu, ali u kao polaznu poziciju ukazati na njegovu dosljednost koja moe biti paradigma njegova pisanja. U knjizi (str. 14) Lovrenovi, nadahnut nekim boanskim sposobnostima koje mu omoguavaju da vidi i s one strane neprozirne sadanjosti, zakljuuje kako su Hrvati za agresivni dio bonjakog politikog i intelektualnog esatblishmenta u Bosni i Hercegovini postali neista savjest i mrlja na etnikoj karti i to nakon to je odlukom visokog predstavnika Petritscha iz 2002. Vlada Federacije BiH izruena u ruke Bonjaka. U intervjuu (Dani, br. 592, 17.10.2008, str. 39) on kae kako je Petritschevom odlukom iz aprila 2002. Federalna vlada prekomponirana u omjeru: 8 Bonjaka, 5 Hrvata i 3 Srbina ime je ozvaniena dvojna srpsko-bonjaka podjela cijele BiH.2 Moram priznati da mi nije jasno kako je ta bonjaka Vlada iz knjige postala Vlada iz interjvua u kojoj Bonjaci nisu niti veina. Mogue je da Lovrenovi doivljava bonjakim sve one Vlade u kojima on nije lan!3
2

[Teza o bonjako-srpskoj podjeli Bosne i Hercegovine bila je prva faza u konstruiranju teorije o ugroenosti i neravnopravnosti Hrvata. Ta konstrukcija, snanom medijskom kampanjom i politikom akcijom HDZ-a, ve je prilino rairena u drutvu. Otvoreni dijalog sa onima koji se osjeaju ugroenim jedini je nain za prevazilaenje tog stanja.] [Iz treeg pokuaja Lovrenovi je konano uspio izraunati kako su Bonjaci veina u Vladi Federacije Bosne i Hercegovine. Uinio je to u tekstu Svehr-

Historiograja u Bosni i Hercegovini u slubi politike

75

Historiografija u BiH u slubi politike FINAL.indd 75

27.9.2012 8:29:42

II DIO | POLITIKANTI U HISTORIOGRAFIJI DVA UMILJENA PRIMJERKA

Ali, s obzirom da je Lovrenovi obdaren boanskim nadahnuem da predvia, on nas pouava kako je jo 1996. prognozirao dalju mitologizaciju u bosanskohercegovakoj historiografiji, to se, veli on, sada bjelodano vidi. S obzirom da ponosno uzvikuje kako je time dokazao da je odlian prognozer, prisiljeni smo njegove prognoze sada ozbiljno shvatiti, jer nemojmo se kasnije praviti da nismo znali da nas je na vrijeme upozoravao. A on nas upozorava kako se iznutra raspadamo, da anse Bosne i Hercegovine, evo, sredinom 2008. svakim danom vidljivo kopne, pa njegova knjiga poprima obrise zapisnika s mjesta nesree (knjiga, str. 328). Uz to, on dakako zna da hrvatsko nacionalno pitanje u Bosni i Hercegovini
vatski kenotaf. Hrvati u BiH: izmeu banovinske i zvizdovievsko-kneevievske paradigme, Bosna franciscana, 32, Sarajevo 2010. Prethodno je i ovaj tekst, kao i mnogi drugi koje Lovrenovi objavljuje po asopisima, objavljen u sarajevskom Osloboenju. On je tu zakljuio da je poslije Petritschevih promjena 2002. konstruirana federalna Vlada sa bonjakom veinom, i to u omjeru 9 Bonjaka, 5 Hrvata i 3 Srbina. Nakon itanja tog Lovrenovievog teksta osjetio sam zadovoljstvo da je ova naa polemika poluila makar mali rezultat Lovrenovi je barem nauio sabirati tri broja i konstruirati tu bonjaku veinu. Meutim, to moje zadovoljstvo je brzo nestalo, nakon to je Lovrenovi ponovo ustvrdio da je Petritsch konstruirao federalnu Vladu sa bonjakom veinom, i ponovo se vratio na omjer 8 Bonjaka, 5 Hrvata i 3 Srbina. Uinio je to u izjavi za list Dani 26. novembra 2010, 28. Tako nam se Lovrenovi stalno pojavljuje u bezbrojnim izdanjima i ne zna se vie ta on, ustvari, uope tvrdi. Jedno tvrdi prije podne, a drugo poslije podne! Graanski orijentirani Lovrenovi na jednoj strani govori o neravnopravnosti Hrvata, a na drugoj, navodno, insistira na ravnopravnosti svih graana; toboe kritizira etniku demokraciju, a promovira upravo princip etnike demokracije. Pria o (ne)ravnopravnosti Hrvata u Bosni i Hercegovini se ne moe svoditi na njihovu brojanu zastupljenost u Vladi Federacije. Petritschevim amandmanima je vraena konstitutivnost i ravnopravnost Hrvata i Bonjaka u RS, kao i Srba u Federaciji ime je zadat konaan udarac onima koji () ele podijeliti (Bosnu i Hercegovinu) i to je sutina () dreke (onih koji napadaju te amandmane). U tom kontekstu, dakle, valja gledati na ovakve Lovrenovieve napade na Petritscheve amandmane. Vidjeti intervju Kreimira Zubaka u Dani, br. 736, 22. 7. 2011, 34-37.]

76

Husnija Kamberovi

Historiografija u BiH u slubi politike FINAL.indd 76

27.9.2012 8:29:42

Ko politizira historiografiju u Bosni i Hercegovini?

[navodno] nije rijeeno, te da se ono ipak mora rijeiti, pa nas upozorava kako nijedno nacionalno pitanje nije razjanjeno na demokratski nain nego su najprije glave padale zbog toga i proliveni oceani ljudske krvi (Osloboenje, 17.10.2008, str. 34). Ako ak ostavimo po strani da su neki i pred rat 1992. isto tako upozoravali, neki su ak bili spremni da padnu i milijuni glava kako bi se rijeilo nacionalno pitanje, ovu Lovrenovievu prijetnju bi doista trebalo ozbiljno shvatiti, te se upitati kome to Lovrenovi prijeti? Da li on rauna da e se uvijek nai onih koji bi rado vidjeli situaciju u kojoj tue glave lete kako bi se konano rijeilo nacionalno pitanje? Sve bismo to, doista, trebali uzeti jako ozbiljno, jer se radi o predvianju naega Spasitelja. Posebno bismo to trebali u obzir uzeti mi, koji se od 1992. do 1995. ne sklonismo na vrijeme izvan Bosne i Hercegovine, nego ostadosmo ovdje vjerujui da se isplati boriti za ideale slobode, bratstva i jednakosti. Sada trebamo posluati Spasitelja i spasiti se od muka zalaganja za te ideale. Jer, iako Spasitelj nagovjetava da bi on, Lovrenovi, oklizne li se neko od Bonjaka na Trgu Alije Izetbegovia, bio tu da pomogne (jer ga je takvog stvorio Alah daleanuhu), valja biti prilino oprezan, zato to bi se moglo desiti, kao 1992, kada su se sarajevske ulice puile od nedune krvi (oceani krvi, rekao bi Lovrenovi), dobrim dijelom i zbog retorike sline ovoj koju sada namee Dubravko Lovrenovi, i kada nam je doista trebala pomo, na Spasitelj je spasio sebe ne pruajui nama, bespomonim, ruku spasa. Znao je on i tada da je ipak bilo sigurnije u Njemakoj nego u Sarajevu! Ne vjerujem da bi Lovrenovieva ruka i sada bila toliko velika da iz Njemake (ili moda SAD) pomogne nama da ustanemo, haste, sa Trga Alije Izetbegovia, ukoliko se opet okliznemo. Vjerujui, ipak, da mi je ostalo makar malo vremena do tog bijega, ne ekajui Lovenovievu ruku spasa, urim da barem

Historiograja u Bosni i Hercegovini u slubi politike

77

Historiografija u BiH u slubi politike FINAL.indd 77

27.9.2012 8:29:42

II DIO | POLITIKANTI U HISTORIOGRAFIJI DVA UMILJENA PRIMJERKA

ostavim svoju malu biljeku o Lovrenovievoj knjizi i njegovim primjedbama na moj raun. Prvo, doista je alosno, ali istinito da historiar takve reputacije, koji je predavao na sveuilitima Yale i Chicago, i od koga bi se oekivalo iskljuivo bavljenje naukom, toliko politizira nau historijsku nauku. Politizirani historiari ne mogu depolitizirati historiografiju, nego je samo stalno kontaminirati politikom. Dubravko Lovrenovi je u tom smislu vrlo zanimljiva pojava u historiografiji u Bosni i Hercegovini, a njegovo pisanje unosi veliku dozu politike u nauku. Dubravko Lovrenovi je u ranijim tekstovima o mom pisanju imao pozitivno miljenje. To se radikalno promijenilo nako to je na internetu proitao jedno moje predavanje u kojemu sam ukratko spomenuo i njegovu knjigu, te u kontekstu razglabanja o medijskoj percepciji historiografije, spomenuo njegovu polemiku sa Nenadom Filipoviem i Ahmedom Zildiem. Krajem 2005. Lovrenovi je, izmeu ostalog, zapisao i slijedee: Husnija Kamberovi za sada je ipak jedini ivui bonjaki historiar koji je eksplicitno prihvatio znanstvenu kritiku bogumilskoga mita, dodajui toj kritici i neke vlastite vrijedne postavke.4 Na jo nekoliko mjesta on je upuivao i[Lovrenovi je ovo napisao u tekstu objavljenom u asopisu Zenike sveske br. 2/2005, ali to ne spominje u knjizi Historia est magistra vitae. Mogue je da je tekst za Zenike sveske pisao prije podne, a knjigu poslije podne. Kasnije je njegov odnos prema meni sve vie napredovao, da bi, za sada, kulminaciju dostigao poetkom 2012. kada je pokuao da na Odsjek za historiju Filozofskog fakulteta u Sarajevu, na predmete koje ja predajem, dovede fra Petra Jelea. Nakon mog odbijanja takve mogunosti, napisao je kako je moj negativan stav gest nedobronamjerne osobe, osim toga osobe koja sebi, u autoritarnom duhu, umilja preko svojih stvarnih mogunosti. Priznajem da nisam dorastao Lovrenovievim sposobnostima i mogunostima spletkarenja. Tu sposobnost Lovrenovi je pokazao i u maju 2012. kada je izlobirao da se na Filozofskom fakultetu Fatmiru Alispahiu onemogui pisanje doktorske disertacije o Iseljenikom iskustvu u novijoj bonjakoj knjievnosti. Slian
4

78

Husnija Kamberovi

Historiografija u BiH u slubi politike FINAL.indd 78

27.9.2012 8:29:42

Ko politizira historiografiju u Bosni i Hercegovini?

tatelje na neke moje vrijedne postavke. A onda se sve promijenilo. Sada sam postao osobom koja neke njegove ocjene preuzima kao svoje, ne navodei da su one izvorno Lovrenovieve. Pri tome skree panju na dio u kojemu ja navodim kako Enver Imamovi uspostavlja kontinuitet od Ilira do suvremenih konstitutivnih naroda u Bosni i Hercegovini. Ja sam doista mislio da je to Imamovieva teza, a sada mi nije jasno da li je to moda Lovrenovieva teza koju on potura Imamoviu. Ili, moda Lovrenovi doista ivi u uvjerenju da je jedino on u stanju prepoznati ono to Imamovi sasvim bjelodano i jasno kae. A moja opaska da je na te Imamovieve teze Lovrenovi reagirao, a Imamovi nije nikada odgovorio to za Lovrenovia nije uope vano!5 Druga Lovrenovieva opaska odnosi se na to da sam ja predavanje naslovio tendencije u historiografiji u BiH, ali govorio samo o Federaciji BiH zanemarujui historiografiju u Republici Srpskoj. To je tano, jer smo se kolega Boro Bronza sa banjalukog univerziteta i ja dogovorili da on predstavi stanje u historiografiji u tom dijelu Bosne i Hercegovine, a ja, makar
poduhvat je bio poduzeo i koncem 2008. pokuavajui onemoguiti Sabini Veladi pisanje magistarskog rada, iji sam ja bio mentor, o Bonjacima u Bosni i Hercegovini od 1990. do 1992. godine. Tada, za razliku od maja 2012, u tome nije uspio, mada je i desetak profesora podralo njegovu papazjaniju. O njegovim pokuajima da, udruen sa predratnim uvarima bjelanike meteoroloke stanice, utjee na kadrovsku i programsku orijentaciju Instituta za istoriju iji sam direktor, ne elim troiti puno rijei. Ipak, moram iznijeti svoje uvjerenje da se takvi Lovrenovievi saputnici, ma koliko se trudili, ne mogu odvojiti od svog prirodnog ambijenta. Vjerujem da je skok od straarske upice na bjelanikoj meteorolokoj stanici do pozicije visokog vojnog obavjetajca veliki uspjeh, ali se plaim da to nije dovoljna kvalifikacija za odreivanje prioriteta u naoj nauci. ak ni politika i medijska potpora ne mogu u tome pomoi, ma koliko takvi tipovi umiljali sebi da imaju neke nadnaravne mogunosti i posebnu misiju na ovom svijetu.]
5

[Dubravko Lovrenovi i Enver Imamovi imaju slinu ulogu u historiografiji u Bosni i Hercegovini. O toj slinosti bi bilo dobro napraviti jedan iri osvrt.]

Historiograja u Bosni i Hercegovini u slubi politike

79

Historiografija u BiH u slubi politike FINAL.indd 79

27.9.2012 8:29:42

II DIO | POLITIKANTI U HISTORIOGRAFIJI DVA UMILJENA PRIMJERKA

i selektivno, stanje u Federaciji Bosne i Hercegovine. To je Lovrenovi mogao takoer proitati na internetu, ali njemu je bilo dovoljno da se zadri na mome predavanju, a historiografija u Republici Srpskoj ta je to za njega? On se, svejedno, nikada na to nije nigdje niti osvrnuo! On ima posla u Federaciji koliko hoe, a od Republike Srpske ne ovisi ni jedna od njegovih silnih dobro plaenih funkcija. Ali spoitava drugima to to ne ine! Lovrenovieva kritika je upuena i na moj izbor asopisa Prilozi kao izvora za analizu osnovnih tendencija u historiografiji. Ja sam nazvao taj asopis jedinim relevantnim strunim asopisom iz oblasti historijske nauke u BiH, to je, po njegovom miljenju, samo izraz moje pokondirenosti. Bravo! Takvo to doista nisam oekivao od Lovrenovia koji je u dva navrata bio lan Redakcije tog asopisa. Ali, kolega Lovrenoviu, u pravu ste, vie Prilozi nisu jedini relevantni asopis iz oblasti historijske nauke u Bosni i Hercegovini, jer je Institut za istoriju u Sarajevu pokrenuo novi asopis, Historijska traganja, koji ve poslije prvog broja ima izuzetan prijem meu historiarima (ne samo u Bosni i Hercegovini). Zato sam ja odabrao Priloge Instituta za istoriju kao primjer asopisa iz ijih se tekstova mogu nazrijeti kakve su tendencije prisutne u historiografiji u Bosni i Hercegovini? Naprosto, zbog toga to drugih asopisa mi nemamo, a ja sam elio ipak imati neto vrsto na ta se mogu osloniti u graenju svoga stava o tome. Neka mi Lovenovi nabroji historijske asopise koji sada izlaze u Bosni i Hercegovini na temlju ijih tekstova bismo mogli vidjeti kuda to ide (ili srlja) naa historiografija! Druga mogunost koja je postojala bilo je nagaanje. Ja nisam htio nagaati, ali je zato Lovrenovi pristao nagaati o mojim motivima. Nazvavi moj stav o Prilozima kao jedinom relevantnom historijskom asopisu u BiH obinom pokondi-

80

Husnija Kamberovi

Historiografija u BiH u slubi politike FINAL.indd 80

27.9.2012 8:29:42

Ko politizira historiografiju u Bosni i Hercegovini?

renou, on moje uvjerenje kako su knjige Historija Bonjaka (autor Mustafa Imamovi) i Porijeklo stanovnitva (autor Enver Imamovi) produkt odreenog vremena, naziva relativiziranjem nacionalizma. Svi su nacionalisti, jedino Lovrenovi nije! O tome da li je neko nacionalista i koliki je nacionalista, ja ne znam, to zna samo Lovrenovi. Koliko Lovrenovievi pogromaki tekstovi doprinose razvoju nacionalizma u ovoj zemlji, ja ne mogu nagaati, to opet moe znati samo on sam, nadahnut boanskim nadahnuem predvianja. Ali, ja znam da moja namjera nije bila braniti nikoga, pa ni Filipovia, Imamovia ili nekoga drugog. Ne znam zato, ali izgleda da Lovrenovi, koji stalno brani svoje uitelje, smatra da svako mora imati nekoga koga e braniti. Ja osobno nemam namjeru nikoga braniti, niti vjerujem da je moja odbrana potrebna Filipoviu, Imamoviu i drugima. Pa, ko sam ja da njih branim? Zadatak koji mi Lovrenovi daje ne elim prihvatiti. Lovrenovi se ali to ja nisam spomenuo njegov lanak objavljen jo 1996. o historijskim mitovima. U predavanju u kojem sam se ograniio na rasprave objavljene u asopisima poslije 2002. godine, te knjige koje su se mogle pojaviti i prije toga, ali su imale svoga odraza u reakcijama drugih historiara u razdoblju poslije 2002. godine! Dakle, nisam uope ulazio u tekstove prije 2002. godine. Radilo se o pokuaju prikazivanja novijih tendencija. Ali, kako u ne spomenuti Lovrenoviev lanak!? O ijoj li se to pokondirenosti radi!? No, ima jedno pitanje oko kojega sam apsolutno saglasan s Lovrenoviem. Radi se o stavu u kojem sam naveo da Lovrenovi Crkvu bosansku smatra pravovjernom, katolikom. Lovrenovi se tu naao jako provrijeenim zbog moje krive interpretacije njegovih stavova i tu je posve u pravu! Meni ne pada na pamet uvjeravati Lovenovia da on tvrdi neto drugo od onoga to on kae da tvrdi. S moje strane bi to bilo doista

Historiograja u Bosni i Hercegovini u slubi politike

81

Historiografija u BiH u slubi politike FINAL.indd 81

27.9.2012 8:29:42

II DIO | POLITIKANTI U HISTORIOGRAFIJI DVA UMILJENA PRIMJERKA

suludo. On, doista, tvrdi kako je Crkva bosanska pravovjerna, kranska, izmatika crkva. Samo, ne znam zato on misli da sam ja njega OPTUIO kada sam, grekom, kazao da on tvrdi da je Crkva bosanska katolika. Ja njega uope ne optuujem. On moe tvrditi da je Crkva bosanska Paja Patak, i ja bih nakon toga opet napisao: Dubravko Lovrenovi tvrdi da je Crkva bosanska Paja Patak. Moda bih pogrijeio u pisanju, pa to drugi put napisao paja patak, ili nekako drukije, ali mi ne bi ni na kraj pameti padalo da ga uvjeravam da tvrdi neto drugo od onog to kae da tvrdi. Tako mi ni sada te ne pada na pamet tvrditi neto drugo nego to Lovrenovi kae da tvrdi. Uostalom, paljivi itatelj, kakav je Lovrenovi, mogao je vidjeti da sam ja u tom predavanju objavio i popis tekstova objavljenih u asopisu Prilozi od 2002. do 2006, pa se on nije zapitao po kom kalendaru ja to raunam vrijeme. Koga li sam tek htio optuiti raunajui tako vrijeme? Ali, da imam vremena i elje vratio bih se na Lovrenovievu interpretaciju Crkve bosanske, upravo zbog njegove panine reakcije na moju krivu interpretaciju. No, iz nastavka Lovenovieva teksta se vidi da sam ja meta napada postao ne zbog te greke, nego zbog mog uvjerenja da Lovenovi u polemikama sa Filipoviem i Zildiem nije ostao na razini znanstvenog dijaloga. To i danas mislim, a Lovrenovi se ne mora s tim mojim miljenjem saglasiti. Ja sam jasno kazao da ne elim analizirati stavove sudionika te rasprave (nisam ja polihistor, kao Lovenovi, premda on pokuava obmanuti javnost da ja sebe elim upravo takvim prikazati). Ali, oito je takav moj stav bio dovoljan da Lovrenoviu pukne film i da svoje otrovne strijele usmjeri prema meni. Pri tome se on ne osvre na to kako sam ja u predavanju, dotiui se svaa po medijima, interpretirao medijsku promociju bosanskih piramida i stav historiara o tome, medijsku promociju teze o ilirskom porijeklu Bonjaka i slino. Nita to za Lovrenovia

82

Husnija Kamberovi

Historiografija u BiH u slubi politike FINAL.indd 82

27.9.2012 8:29:42

Ko politizira historiografiju u Bosni i Hercegovini?

nije vano. Za njega je vano da sam ja, navodno, Ahmeda Zildia uzeo za mjeru svega. No, to uope nije istina, ali je istina da Lovrenovi za mene nije mjera historiografskog pisanja. On je samo jedan primjer politiziranog historiara koga ne treba slijediti, jer taj pristup iza sebe ostavlja samo duhovnu pusto. Na kraju, Lovrenovi za mene kae kako sam godinama udobno zavaljen u fotelju direktora Instituta za istoriju s kojeg otputa i na koji prima ljude kao da je taj isti Institut privatizirao. Da, kolega Lovrenoviu, ve drugi mandat ja sam na poziciji direktora Instituta za istoriju u Sarajevu. Iako ta moja fotelja nije tako udobna kao Vaa u Povjerenstvu za zatitu nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine, gdje ste moda i due nego ja na poziciji direktora Instituta, ja sam zadovoljan. Prije pet godina, kada sam postao direktor, ovaj je Institut zapoljavao 12 historiara. Danas, pet godina od mog izbora na mjesto direktora, u Institutu je zaposleno ukupno 26 saradnika, a teko mi je i nabrojati koliko ih je prolo kroz Institut radei na pojedinim projektima. Tano je i da dvojica kolega nisu dobila produetak ugovora sa Institutom jer nisu na vrijeme napisali svoje magistarske radove. Da li trebam naglaavati da ste se Vi, kolega Lovrenoviu, jako angairali oko nekih ljudi da, uprkos neizvravanju svojih obaveza, ostanu u Institutu? Moram Vam rei da Vi niste bili jedini. Bilo je i drugih intervencija, ak i od profesora vrlo bliskih meni.6 Ali, ja sam se drao principa da
6

[Lovrenovi je osobno intervenirao traei da Ljubomira Lukia, kome nije produen ugovor zbog toga to nije zavrio magistarski rad, naknadno vratim na posao u Institut. Luki se kasnije skrasio u Ministarstvu civilnih poslova Bosne i Hercegovine kod Sredoja Novia, koji je snano podravao sve Lovrenovieve projekte, posebno one vezane za steke. Rije je o bosanskim stecima koji su Lovrenovievom zaslugom proglaeni zajednikom batinom Srbije i Hrvatske. Ne znam, a i ne interesira me, da li je Lovrenovieva intervencija bila motivirana nacionalnom solidarnou sa Lukiem. Vjerujem da to nije uinio niti iz obiteljskih razloga. Moda je obiteljske

Historiograja u Bosni i Hercegovini u slubi politike

83

Historiografija u BiH u slubi politike FINAL.indd 83

27.9.2012 8:29:42

II DIO | POLITIKANTI U HISTORIOGRAFIJI DVA UMILJENA PRIMJERKA

onaj ko ne izvrava svoje obaveze nema ta raditi u Institutu za istoriju. Trebam li podsjeati, kolega Lovrenoviu, da ste me Vi svojim odnosom prema jednom naem postdiplomcu prosto natjerali da ne produim taj ugovor. Ali, i to je bilo principijelno s moje strane. Jednako kao to e i svi ostali, koji ne budu izvravali svoje obaveze, ostati bez posla nakon isteka ugovora. To je princip koji sam ja nametnuo u Institutu! Ako je to privatizacija onda neka tako i bude. Sasvim na kraju, moram kazati kako sam i ja jako nezadovoljan stanjem u historiografiji u Bosni i Hercegovini. Za mijenjanje tog stanja potrebno je jako puno strpljivog rada, saradnje na svim nivoima, a ne razbijanja do ega god stignemo. Naa je historiografija doivjela veliki lom, kadrovski jako osiromaila, prolazila kroz razliite etape krize u posljednje dvije decenije. Ali, ak i u razdoblju 1990-ih, kada je ta kriza bila najvea i kadrovsko pustoenje najmasovnije, mi, posebno saradnici Instituta za istoriju, sauvali smo u najveoj mjeri dostojanstvo historijske nauke, to nije bilo nimalo lako. U to vrijeme, kolega Lovrenoviu, kada su Sarajevom odjekivali samo pucnji topova, u oronuloj zgradi Instituta za istoriju, iz koje nas evo sada pokuavaju izbaciti na ulicu, nestvarno su djelovale sauvane
veze ostavio za vrijeme kada je postao prodekan na Filozofskom fakultetu, ali ja nikada iz toga ne bih izvlaio zakljuak da Lovrenovi, udobno zavaljen u fotelju (prodekana) na fakultet prima ljude kao da je taj isti (...) privatizirao. Vidjeti studentska istraivanja o zapoljavanju na Filozofskom fakultetu u Sarajevu objavljena na http://www.zurnal.info/home/index. php?option=com_content&view=article&id=4306:filozofski-fakultet-u-sarajevu-ko-su-nasljednici-katedri&catid=18:istraga&Itemid=27. Lovrenovi tu nije uinio nita to se ve due vremena ne ini na Sarajevskom univerzitetu, na kojem je biti kerka nekog od utjecajnih profesora dobra preporuka. Nakon toga Lovenovi je, koristei politike veze, pokuao pod svoju ruku staviti i Institut za istoriju u Sarajevu, nudei se kao Bogom dani autoritet i prinudni upravitelj. Kakve li bi sve sile upotrijebio kada bi postao rektor ili ministar ili predsjednik Akademije nauka?]

84

Husnija Kamberovi

Historiografija u BiH u slubi politike FINAL.indd 84

27.9.2012 8:29:42

Ko politizira historiografiju u Bosni i Hercegovini?

ploice na zidovima stubita: Molimo tiinu. Taj je detalj primijetio i o tome neto zapisao i jedan ameriki historiar. I dok smo mi u toj grmljavini topova, kada bismo ulazili u Institut jedino pogledajui u te ploice koje su zazivale tiinu, nastojali imitirati normalno stanje i sauvati dostojanstvo historijske nauke, Vi ste to dostojanstvo uvali daleko od ove zemlje i zato ne moete razumjeti moju tvrdnju kako su i neke knjige koje su u tom razdoblju nastajale nosile peat svoga vremena. Mi smo tada, bez Vae pomoi, znali sauvati dostojanstvo historijske nauke, pa Vas i sada molimo da nam ne pomaete u tome. Nama je, kolega Lovrenoviu, nuna depolitizacija historiografije! A pogledajte malo oko sebe: ta Vi, pobogu, radite?
(Dani, br. 597, Sarajevo, 21. 11. 2008, 62-64)

Historiograja u Bosni i Hercegovini u slubi politike

85

Historiografija u BiH u slubi politike FINAL.indd 85

27.9.2012 8:29:42

Ipak se radi o pokondirenosti


NAJAVLJEN od Redakcije Dana kao odgovor na OPTUBE koje je (...) na njegov raun iznio dr. Husnija Kamberovi, Lovrenoviev uradak pod naslovom Pinocchiova imbur argumentacija pokazuje kako je s njim nemogue voditi dijalog. Kada ne zna ta e on vrijea! Mada sam ja u svom reagiranju na Lovrenovieve optube upravo jasno naglasio kako postoji mogunost da se to prezentira kao napad na njega, te da upravo to elim izbjei, ovakva najava Lovrenovieva teksta ini se u najmanju ruku neprimjerena.1 Ne radi se ni o kakvim mojim optubama, nego o reakciji na Lovrenovieve optube. Ali, pogledajmo kako Lovrenovi odgovara. Na poetku on definira dvije teme koje su predmet nae diskusije: moja interpretacija njegovih stavova o Crkvi bosanskoj i moje gazdovanje Institutom za istoriju. O prvoj temi ja sam sve rekao u prvom odgovoru, pa bi sada ostalo da raspravimo drugo pitanje,
[Redakcija Dana je poetak mog teksta malo izmijenila, pa ga ovdje objavljujem u verziji koju sam izvorno dostavio Danima. Ja sam u svom odgovoru upravo elio naglasiti da je Redakcija Dana nepravedno postupila kada je moj tekst okarakterizirala kao OPTUBU koju ja, navodno, iznosim na raun D. Lovrenovia. Radilo se samo o tome da sam se ja nastojao odbraniti, te naglasiti da D. Lovrenovi sebe eli predstaviti rtvom, to ja upravo nastojim izbjei.]
1

Historiograja u Bosni i Hercegovini u slubi politike

87

Historiografija u BiH u slubi politike FINAL.indd 87

27.9.2012 8:29:43

II DIO | POLITIKANTI U HISTORIOGRAFIJI DVA UMILJENA PRIMJERKA

ali prije toga emo jo morati raistiti pitanja oko Lovrenovieve hukake retorike, te insinuacija koje on uvodi u diskusiju izvan tema koje je sm definirao kao predmet spora. Radi se, prije svega, o Lovrenovievom uvoenju u diskusiju optubi po kojima je on neprijatelj bonjake znanosti (pretpostavljao sam da e on takvo to potegnuti, jer on upravo takvu reputaciju eli), pitanje pluralizma povijesnih istina, i njegove insinuacije o vanjskim suradnicima u Institutu, upakovane u formu zalaganja za nacionalnu ravnopravnost. Njegovo miljenje po kojem Prilozi nisu ni do koljena Statusu i Bosni franciscani moda govore i o razini njegova razumijevanja historije, ali to je njegovo pravo i o tome ne elim dalje diskutirati. Dakle, Lovrenovi konstatira kako Kamberovi bestidno lae, zbog ega on u svoju raspravu ukljuuje analizu Stephanie Ericsson o tehnikama laganja, ime se bavim. Dakle, da ne bude zabune: Lovrenovi se bavi tehnikama laganja! Ja moram priznati da se bavim sasvim drugim stvarima i itam sasvim drugu literaturu. Nakon to mi je zalijepio etiketu, on kazuje koju literaturu ita i ime se bavi, i u koji e diskurs smjestiti svoju raspravu (jadna majko, uj rasprava!), itavu stranicu posveuje nesuvislim citatima koji nemaju blage veze s mojim tekstom, a zatim, dokazujui kako se ovdje ipak radi o pokondirenosti, Lovrenovievoj, slijedi hvalospjev koji sm izrie o svojoj knjizi koja se referira na izvore i irok dijapazon inozemne i domae literature, to je jasno prepoznato u dosadanjim kritikama dostupnim javnosti. Lovrenovi bi nam sigurno mogao pokazati i niz SMS poruka, koje dosad nisu dostupne javnosti, a koje je dobijao od oboavatelja njegove knjige. On tako izjavljuje i kako je nakon jedne TV emisije telefonske pozive s pozitivnim reakcijama poeo primati jo u studiju, (...) to je kasnije nastavljeno sa SMS i e-mail porukama (Osloboenje, 17. okto-

88

Husnija Kamberovi

Historiografija u BiH u slubi politike FINAL.indd 88

27.9.2012 8:29:43

Ipak se radi o pokondirenosti

bar 2008). Moda bih i sm poslao SMS poruku Lovrenoviu, ali u telefonskom imeniku ne uspijevam pronai Lovrenoviev broj mobilnog telefona. udno! Zakljuujem kako broj mobilnog telefona ipak imaju samo njegovi prijatelji. Koji mu alju SMS poruke podrke odmah im je emisija zavrila. I piu pohvalne kritike! Da ne bi bilo zabune: nemam ja nita protiv toga da Lovrenovi i dalje ivi u uvjerenju kako je to knjiga koja slijedei znanstvenu metodu, do kosti razotkriva galimatijas skrojen od pseudohistoriografije i unitarnih politikih koncepata, te da i dalje i on i jo neki to smatraju znanstvenom knjigom. Jer, kako napisa Lovrenovi, najupadljivije laemo kada laemo samima sebi. Pa, vjerujmo Lovrenoviu, jer ovjek pokazuje kako je i teorijski dobro savladao fenomen laganja. Samo nastavite tako! Lovrenoviu, meni uope ne smetaju pozitivne recenzije Vae knjige, kao to mi imputirate. Uh, Boe, o kakvoj se to pokondirenosti radi? Pa, ja sam napisao kako ste Vi u jednom prikazu naznaeni kao historiar kome nema premca. Tu ocjenu je izrekao asistent u mom Institutu! Moete zamisliti ta se poslije desilo tom asistentu? Pitajte ga, a potom obavijestite javnost o tome. A ja sam svoju ocjenu o Vaem historiografskom radu iznio u prolom broju Dana: Radi se o politiziranom historiaru koga ne treba slijediti!2
Koliko Dubravko Lovrenovi uvlai politiku u akademsku zajednicu i koliko rauna na politiku podrku, moda otkriva i procedura izbora za rektora Sarajevskog univerziteta, kada se u njegovu korist navodi i to da ima politiku podrku. Oekivalo bi se da Univerzitet bude depolitiziran, ali se postavlja pitanje da li to mogu uraditi oni koji bi na elne pozicije doli uz politiku podrku? Tako otvorena politizacija Univerziteta i tako otvoren politiki pritisak, nisu postojali ak ni u vrijeme socijalizma i svemoi jedne politike partije. (Izbori na Univerzitetu. Lovrenovi kandidat za rektora, Dani, br. 767, 24. 2. 2012, 9). Nakon to je prilikom glasanja za rektora na Senatu Univerziteta u Sarajevu dobio bijednih 5 glasova (odnosno etiri, plus njegov glas), lan Senata Lovrenovi brzo je, uz nevjerovatnu podrku SDP, uao u Vladu
2

Historiograja u Bosni i Hercegovini u slubi politike

89

Historiografija u BiH u slubi politike FINAL.indd 89

27.9.2012 8:29:43

II DIO | POLITIKANTI U HISTORIOGRAFIJI DVA UMILJENA PRIMJERKA

U svojoj papazjaniji, u kojoj su najvaniji sastojak vrijeanje, to je ve pitanje kunog odgoja, u emu mu ja ne mogu pomoi, Lovrenovi kae kako mu ja imputiram da poziva na bratoubilaki rat te da se kukaviki zaklanjam iza Gojka Beria. Stvari su, meutim, posve jasne: Ja u svom tekstu nisam uope spomenuo ime Gojka Beria. Samo sam naveo da Lovrenovi pie kako hrvatsko nacionalno pitanje u Bosni i Hercegovini nije rijeeno ni jedan posto, te nas pouava da se nijedno nacionalno pitanje nije rjeavalo dogovorom nego su najprije glave padale zbog toga i proliveni oceani krvi. Ovdje ne raspravljam o hrvatskom nacionalnom pitanju nego o Lovrenovievoj ocjeni da se to pitanje moe rijeiti samo uz oceane krvi. Moram priznati da sam bio zgroen tom izjavom, pogotovo to mi je upravo tih dana jedna osoba vratila sjeanje na jedan sarajevski ratni dan kada sam, skupa s kolegama, nekog momka, ranjenog ispred zgrade Instituta za istoriju u Alipainoj ulici u Sarajevu, izvukao na stranu, ubacio u auto koji je naiao u tom trenutku i otpremio na Koevo (eto Vam, Lovrenoviu, sada argument da me nazivate Rambom!). Ne znam
Kantona Sarajevo i sa te pozicije utjecao da izabrani rektor ne dobije saglasnost. (Ko koi imenovanje rektora Avdispahia, Osloboenje, 23. juli 2012, 19; Neosnovani prigovori protiv Avdispahia, Osloboenje, 25. juli 2012, 9; urbom do ponitenja rektora Sarajevskog univerziteta, Osloboenje, 26. juli 2012, 9). Tako Lovrenovi, bez sukoba interesa i ikakvog moralnog obzira, moe dugo vremena istodobno obavljati dunost ministra, prodekana na Filozofskom fakultetu, predsjednika Upravnog odbora Instituta za jezik, lana Povjerenstva za nacionalne spomenike Bosne i Hercegovine i ko zna ega sve ne! Kad bi se tome moglo na neki nain dodati i pozicija rektora Sarajevskog univerziteta? Znajui odnose i politiku Akademije nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine ne bi me iznenadilo da neki akademici, iz raznih razloga i interesa, Lovrenoviev izrazito publicistiki rad okvalificiraju kao veliki doprinos nauci i predloe ga za lana, te izlobiraju i njegov izbor u Akademiju. Morat e se samo potruditi da ovaj put uz pomo vie SMS poruka, s kojima Lovrenovi ima iskustvo, njegov izbor proe u prvom krugu, kako se ta moralna veliina ne bi alila. Uh, Boe, kakva nas je ovo sudbina zadesila?

90

Husnija Kamberovi

Historiografija u BiH u slubi politike FINAL.indd 90

27.9.2012 8:29:43

Ipak se radi o pokondirenosti

ta je bilo s tim momkom, ali mi je njegova krv na mojoj bijeloj koulji, na ta su me podsjetili tih dana kada je ovo Lovrenovi napisao, vratila pred oi slike rata i stradanja. I do toga stradanja je dolo jer su neki prijetili da e padati glave. Trebam li Vas, Lovrenoviu, podsjeati ko je takve prijetnje izrekao? Kako drukije razumjeti to pozivanje na skidanje glava nego kao ratnohukaku retoriku? Znam ja (eto, mogu i ja rei da neto znam, a da mi ne mora Lovrenovi govoriti da on zna da ja znam) da to nema nikakve veze sa Lovrenovievom brigom za Hrvate. U pitanju je samo upotreba i manipulacija radi njegovih linih interesa. No, umjesto odgovora, Lovrenovi skree s teme. Opiimo Lovrenovia njegovim rijeima: Pravi je predmet rasprave zaboravljen, a grijesi originalne rtve dolaze u fokus. Budui da se osjea krivom zbog imenovanja, rtva je potpuno poniena i puzi u rupu. Tako se pred naim oima, izrekavi niz uvreda i hukakih poklika, Lovrenovi, gromada, transformira u mia i bjei u rupu! Koliko je Lovrenovi dobro savladao tehniku laganja (ita ovjek literaturu o tome!) pokazuje i njegovo uvoenje u diskusiju stavova iz lista Preporod od 1.11.2008. godine. Naime, referirajui se na pitanje glavnog urednika tog lista o tome da se on, Lovrenovi, izrodio u oiglednog neprijatelja bonjake znanosti, te, ne imenujui o kome se radi, raunajui s razinom informiranosti svoje ciljne grupe, Lovrenovi ostavlja dojam da odgovor koji daje upitani moe biti moj odgovor. Meutim, ja, za razliku od Lovrenovia i njemu slinih, ne dijelim znanost na bonjaku, srpsku, hrvatsku i slino, pa odgovor koji u Preporodu daje upitani nema veze s Husnijom Kamberoviem. Taj upitani koji hitar odgovor dade zove se dr. Ibrahim Pai, pa upuujem Lovrenovia da s njim o tome diskutira. Ali, to pokazuje kako Lovrenovi, uvodei u diskusiju pitanja o kojima ja uope ne raspravljam niti imaju bilo kakve

Historiograja u Bosni i Hercegovini u slubi politike

91

Historiografija u BiH u slubi politike FINAL.indd 91

27.9.2012 8:29:43

II DIO | POLITIKANTI U HISTORIOGRAFIJI DVA UMILJENA PRIMJERKA

veze sa mnom, pokuava manipulirati itateljima. Osim manipuliranja, Lovrenovi je, ponesen literaturom o tehnici laganja, poeo i da posve izmilja. Tako on, na primjer, nazivajui me Rambom s prve borbene linije,3 navodi kako se ja zalaem za pluralizam povijesnih istina. itam moj tekst objavljen u Danima i gle uda: toga nema u mom objavljenom tekstu! Lovrenovi, dakle, u skladu sa prethodno dobro savladanim tehnikama laganja, poinje posve izmiljati. No, mogao bih ja sa Lovrenoviem raspravljati o (ne)mogunostima dostizanja jedne konane i objektivne povijesne istine, i navoditi niz teorija o tome, i raspravljati o pluralizmu povijesnih pogleda, ali neu. Imam stav o tome, ali to nisam objavio u tekstu na koji Lovrenovi reagira! Lovrenovi me, tvrdei kako sam ja protivnik jedne povijesne istine, eli prikazati kao osobu koja je protivnik multikulturnog drutva, jer izgradnja multikulturnog drutva koja obavezno ukljuuje pomirenje nije mogua na osnovu vie istina,4 veli Lovrenovi, na borac za multikulturno drutvo, koristei demagoku strategiju da izjavljuje ba ono to ciljna grupa eli uti. Dobro, zamislimo situaciju u kojoj imamo jednu objektivnu povijesnu istinu! Ali, ta emo ako to ne bude Lovrenovieva istina? Hoe li onda morati gla[Znakovit je naslov Lovrenovievog intervjua objavljen u tjedniku Dani br. 710 od 21. januara 2011. godine. Intervju, objavljen na punih pet stranica, naslovljen je Jai od kanda, kie, povampirenja, krae.... Istinski Rambo, nema ta!]
4 3

[Izgleda da je Lovrenovi i u vezi s ovim pitanjem jedne povijesne istine poslije podne promijenio miljenje, pa u jednom tekstu pie: Ne mislim (...) da se znanstvenom metodom (...) moe doi do zadnjih historijskih (...) istina. Da li je to Lovrenovi odustao od multikulturnog drutva i pomirenja koje, prema njegovom miljenju, nije mogue na osnovu vie istina? Pretpostavljam da je zanimljivo ne misliti, ali ovo ipak dokazuje kako Lovrenovi ima razdoblja kada zna misliti. Vidi: Dubravko Lovrenovi, Autorefleksija o bh. hrvatstvu: odgovor na propagandistiki strah od drugog i bajke o sebi, Status, br. 15, Mostar 2011, 178.]

92

Husnija Kamberovi

Historiografija u BiH u slubi politike FINAL.indd 92

27.9.2012 8:29:43

Ipak se radi o pokondirenosti

ve letjeti i tei oceani krvi? Dok se ne uspostavi jedna, Lovrenovieva istina! Isti je sluaj s tezom o tri istine o historiji Bosne i Hercegovine. Lovrenovievo tobonje zalaganje za jednu povijesnu istinu, ime se on nastoji predstaviti kao nositelj pomirenja (po svemu sudei, ipak sam ja bio u pravu kada sam ocijenio da je on sebi umislio da je Spasitelj), temelji se upravo na neodrivoj tezi o tome kako sada postoje tri povijesne istine, pa bi se, kao, trebalo dogovoriti oko jedne istine da bi se anulirale tri istine. Budui da u historijskoj nauci nema dogovora, nego samo povijesne injenice i argumenti, jasno je da insistiranje na tobonjem dogovoru u nauci samo ostavlja prostor za postojanje tri istine, i to je koncept na koji Lovrenovi i njemu slini upravo raunaju. Ako misli da se nacionalno pitanje ne moe rijeiti dogovorom nego samo oceanom krvi, kako je onda mogue dogovorom rijeiti pitanja u nauci, koja po definiciji ne poznaje dogovor!? Oni koji od prie o tri istine imaju koristi, ukljuujui Lovrenovia, koji valjda i zbog te trojnosti ima monopol na sve dobro plaene pozicije kao jedan u tom trojstvu, mogu svugdje priati da je to dobro, ali treba znati da ima i onih koji na takvo to ne pristaju kao iskljuivi princip. Lovrenovievo lanstvo u Povjerenstvu za zatitu nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine mogue je jedino na temelju tog trojstva i razumljivo je da se ovjek toga vrsto dri. Onog trenutka kada ne dobije novac za neki svoj projekt vidjet emo iz kojih e sve oruja i orua poeti pucati i po Povjerenstvu, i po Dravi (ve nagovjetava da je ljut na Dravu, a to nije mala stvar!). Moda Lovrenoviu istie mandat u Povjerenstvu? I jo neto u vezi s Lovenovievom insinuacijom kako su u Institutu neki uhljebljeni kao vanjski suradnici. Opet neistina. Oni koji su se mislili uhljebiti u Institutu nisu dobili produetak ugovora nakon neizvravanja zadataka, bez obzira na

Historiograja u Bosni i Hercegovini u slubi politike

93

Historiografija u BiH u slubi politike FINAL.indd 93

27.9.2012 8:29:43

II DIO | POLITIKANTI U HISTORIOGRAFIJI DVA UMILJENA PRIMJERKA

Lovrenovieve intervencije. A to se tie nacionalne strukture u Institutu, jasno je na ta ciljate, pa Vam moram hitan odgovor dati: nisam ih pitao, a to ne pie u njihovim diplomama i prepisu ocjena (molim Vas da iskoristite svoj politiki uticaj i da se to pod hitno uvede u diplome), niti uz njihova imena stoji da su pripadnici bonjake, hrvatske ili srpske historiografije, kako biste to Vi, Lovenoviu, oito eljeli. To za mene nije bio jedini kriterij, ali sam vodio itekako rauna o tome. Zbog toga su me Vai sufleri optuivali institucijama vlasti u Sarajevu kako katoliciziram Institut, a sami su, pak, po zidovima svojih kancelarija bili poeli kaiti levhe tvrdei da ih to titi od uroka zbog Hrvata koji su birani na konkursu. Potezali su kao argument za kroatizaciju i moje poznanstvo sa zagrebakim kolegom (ije tekstove, po Vaoj tvrdnji, Lovrenoviu, u Prilozima odbijam objaviti bez ikakva obrazloenje, to nije istina pogledajte predgovor u Zborniku o reviziji historije).5 ak su nagovarali pojedine skuptinske poslanike da o tome pokrenu raspravu, jer treba spaavati Institut od Kamberovieve kroatizacije!?. Sve same gluposti! Kae Lovrenovi da ja treniram strogou na nejaemu, te da istodobno od njega, Lovrenovia, mrge, snishodljivo traim intervencije u ministarstvu koje mi (tj. Lovrenoviu) nabija na nos. Ja? Snishodljivo? Nabijam to Lovrenoviu na nos? Gdje li ja to napisah, Lovrenoviu? U objavljenom tekstu toga nema! Opet, dakle, neistina. A, kako se, Lovrenoviu, zovu oni koji priaju neistine? Pa, bolan, ja da imam sklonost za tu snishodljivost sigurno bih to iskazao u okviru neke politike stran5

[Rije je o dr. Ivi Luiu, mom zagrebakom kolegi, iji tekst nismo objavili u jednom zborniku Instituta za istoriju, jer je prethodno bio objavljen na drugom mjestu. Lui je kasnije, u sreditu Zagreba, bio jedan od promotora Lovrenovieve knjige Povijest est magistra vitae. Tokom 2010. polemizirao je sa Ivanom Lovenoviem, djelimino u sarajevskim Danima, a potom po raznim internet portalima.]

94

Husnija Kamberovi

Historiografija u BiH u slubi politike FINAL.indd 94

27.9.2012 8:29:43

Ipak se radi o pokondirenosti

ke, pa bih moda i uao u Vladu, poput Vas. I ne bih Vas imao potrebe moliti za intervencije! Vas koji ste vie u politici nego u znanosti. Na kraju, sugerira mi Lovrenovi, da preem na ibicarenje i asno zaraujem svoj kruh. Oito se Lovrenovi puno drui sa ibicarima, a tamo, kada ga vide, vjerovatno ga pozdravljaju sa: e si, ba, care!. Nakon ove njegove papazjanije u magazinu Dani pokazalo se bjelodanim kako je car go. A car! A go! Osim to se vidi kako je car go, vjerujem da e iz ove prepiske ipak biti jo neke koristi. U narodu je dosad bilo uobiajeno za nekoga ko govori neistine kazati: Lae ko pas. Vjerujem da e se od sada moi govoriti: Lae ko car. Zbogom, Dubravko!
(Dani, br. 599, Sarajevo, 5. 12. 2008, 68-69)

Historiograja u Bosni i Hercegovini u slubi politike

95

Historiografija u BiH u slubi politike FINAL.indd 95

27.9.2012 8:29:43

Lekcija o konstruiranju povijesti


Kako Slobodan oja konstruira povijest i kako se sada varamo
SKROMNI pokuaj historiara Slobodana oje da na stranicama Osloboenja od 27. oktobra 2009. na tri primjera prevara iz junoslavenske parlamentarne historije (1921, 1939. i 1991.) pokae kako dananje rasprave o ustavnim promjenama u Bosni i Hercegovni svoj neuspjeh dobrim dijelom mogu opravdati iskustvom prevara iz nae historije, ostao je doista skroman u svim elementima, osim u jednom: u bogatstvu krivih interpretacija.1 Mada na prvi pogled izgleda da izdvojena tri primjera mogu pokazati kako se prevarama iz historije na ovom tlu moe opravdati dananje odbijanje ustavnih promjena od vladajue politike banjaluke elite, te objasniti zato Srbi danas uporno insistiraju na entitetskom glasanju i zato su veoma podozrivi prema svim onim koji ustro i uporno rade na ukidanju entitet1 [Slobodan oja je u ovom tekstu samog sebe nazvao historiarom, pa zbog toga moje reagiranje i objavljujem u ovoj knjizi. Inae, malo je razloga, osim formalnih, oju smatrati historiarom, s obzirom da je, premda predratni asistent prof. dr. Miloradu Ekmeiu, ubrzo zaplivao u politikim vodama i vrlo korektno obnaao ambasadorske dunosti Bosne i Hercegovine u nekoliko zemalja. Po tome je puno vie politiar nego historiar, mada je ovom prilikom nastojao napisati neto i iz historije. Pokazalo se da je to, po mom miljenju, bila ista konstrukcija.]

Historiograja u Bosni i Hercegovini u slubi politike

97

Historiografija u BiH u slubi politike FINAL.indd 97

27.9.2012 8:29:43

II DIO | POLITIKANTI U HISTORIOGRAFIJI DVA UMILJENA PRIMJERKA

skog glasanja, kako to Slobodan oja u svom tekstu navodi, za bolje poznavatelje povijesnih prilika jasno je da je oja ovim tekstom samo rairio povijesne stereotipe, te da je nategnutim pokuajem da pronae argumente za svoju tezu da su ovdje tokom historije dominirali sporazumi dvojice kako bi se prevario trei, jednostavno konstruirao povijesnu stvarnost u skladu sa svojim politikim uvjerenjima. Tu je Slobodan oja prestao biti historiar i poeo ispisivati svoja politika opredjeljenja. Sve je to razumljivo, ali je neprihvatljivo konstruirati povijesnu stvarnost u skladu sa svojim politikim opredjeljenjima. A pogotovo je problematino krivim kontekstualiziranjem krivotvoriti povijesnu stvarnost. Ovakav ojin pristup moe biti poruka savremenim politikim pregovaraima, a ona bi se mogla i ovako itati: Pazite, samo to ne kae Slobodan oja, u povijesti su se deavali sporazumi dvojice protiv treeg i sve su te opcije i sada mogue. Da li je to sijanje straha od moguih novih prevara i sklapanja sporazuma dvojice protiv treeg u Bosni i Hercegovini? Da li to moe doprinijeti rjeenju politike krize u naoj zemlji ili vodi daljem zaotravanju te krize? U ovom osvrtu ja se neu baviti politikim ciljevima koje oja svojim tekstom eli postii, nego u se osvrnuti na njegovu krivu interpretaciju i krivo povijesno kontekstualiziranje primjera koje je odabrao za svoju analizu. Slobodan oja kao prvi primjer uzima sporazum od 15. marta 1921. kojega on karakterizira kao neprincipijelni dogovor Srba i bosanskohercegovakih Muslimana usmjeren protiv Hrvata. Ovakva interpretacija sporazuma je posve kriva. Tu se nije radilo ni o kakvom neprincipijelnom dogovoru Srba i Muslimana protiv Hrvata, kako oja eli pokazati, nego o politikom sporazumu JMO i Radikalne stranke o tome da poslanici JMO podre Vladin (dakle, Paiev) nacrt Ustava Kraljevstva Srba, Hrvata i Slovenaca. Taj je sporazum, koji je

98

Husnija Kamberovi

Historiografija u BiH u slubi politike FINAL.indd 98

27.9.2012 8:29:43

Lekcija o konstruiranju povijesti

doprinio uvoenju ustavnosti u politiki ivot, te, prema miljenju lidera JMO, vodio politikoj stabilizaciji zemlje, dosad razliito interpretiran, jer je on predstavljao davanje podrke centralistikom Ustavu i odstupanje JMO od autonomistike politike, ali ozbiljna literatura to nije nikada tretirala kao sporazum Srba i Muslimana kako bi prevarili Hrvate. Taj je sporazum bio povod velikim svaama u Muslimanskom klubu, u kojem je ak dolo do raskola, a nakon izglasavanja Ustava dolo je i do rascjepa u samoj stranci koji su se najjasnije mogli vidjeti u unim polemikama na politikim skupovima koje su pojedine politike frakcije u okviru JMO vodile kako bi dobile podrku irokih muslimanskih masa. Iz tih podjela kao pobjednik je izaao Mehmed Spaho, koji je ubrzo preuzeo poziciju predsjednika stranke. Sam Mehmed Spaho je situaciju pred potpisivanje sporazuma objasnio na Skuptini stranke odranoj 6. i 7. oktobra 1921, naglaavajui da je postizanje sporazuma bilo motivirano eljom za stabilizacijom politikih prilika u zemlji i uvoenje ustavnog stanja: Do konca januara ove godine (tj. 1921, op. H.K.) vodili su se pregovori izmeu naeg kluba (Muslimanskog kluba u Parlamentu, op. H.K.) i vlade, koji su se uvijek prekidali radi toga jer vlada nije htjela nikako prihvatiti nae stanovite. Kada smo stekli uvjerenje da svoje gledite o unutarnjem ureenju drave ne moemo proturiti, onda smo bili stavljeni pred alternativu: ili dozvoliti da se ustav donese bez nas, pa i protiv nas, ili da u Ustav unesemo bar ono to se moe. Ustav bi bio donesen i bez nas. Uoi glasanja o ustavu Zemljoradnici su poslali gospodinu Paiu memorandum u kome su traili da se opozovu samo nae agrarne uredbe, pa e odmah glasati za ustav. (...). U jednoj veini od 270 lanova (koliko je brojao jugoslavenski Parlament, op. H.K.) mogu li 24 poslanika (koliko je bilo iz reda JMO, op. H.K.) prodrijeti potpuno sa svojim programom? Mi smo

Historiograja u Bosni i Hercegovini u slubi politike

99

Historiografija u BiH u slubi politike FINAL.indd 99

27.9.2012 8:29:43

II DIO | POLITIKANTI U HISTORIOGRAFIJI DVA UMILJENA PRIMJERKA

mogli poi i drugim putem, mogli smo ii u opoziciju i ostati u njoj i 5 godina. Ali je kod nas prevladalo oportunistiko uvjerenje, jer stvarne uspjehe ni jedna stranka ne moe imati bez kompromisa, a gdje je kompromisa, tu je i poputanja. Dakle, ovdje se nije radilo o sporazumu Muslimana i Srba protiv Hrvata, kako eli nategnuto pokazati Slobodan oja, nego o pokuaju lidera JMO da doprinesu politikoj stabilizaciji i uvoenju kakvog-takvog ustavnog stanja u zemlji. Konano, nekoliko godina nakon to je usvojen centralistiki Vidovdanski ustav, koji je mogao biti usvojen i bez podrke JMO, Stjepan Radi kao lider Hrvatske republikanske seljake stranke takoer je prihvatio taj Ustav te formirao Vladu sa Nikolom Paiem, promijenivi ak i naziv svoje stranke. Drugi primjer koji oja navodi takoer je problematino kontekstualiziran, ali je injenica da se najee taj sporazum interpretira kako to ini i oja. No, valjalo bi postaviti pitanje kako objasniti injenicu da Dragia Cvetkovi sa Maekom pregovara iskljuivo kao predstavnik krune, odnosno kneza Pavla, a ne kao predstavnik Srba! Maek je pokuavao da u pregovore bude ukljuena i srbijanska opozicija, ali je knez Pavle to odbacio. No, ovaj sluaj je oji bio zgodan da argumentira svoju temeljnu tezu: Dok su se osamnaest godina prije Srbi i Muslimani dogovorili da prevare Hrvate, sad su se Srbi i Hrvati dogovorili da prevare Muslimane, tvrdi oja. No, vjerujem da je jasno da prije osamnaest godina, to jest 1921, nije bilo sporazuma Srba i Muslimana kako bi se prevarili Hrvati, pa je i ovakva ojina interpretacija razloga za sporazum CvetkoviMaek ista konstrukcija. Sporazum, za koga oja kae da je brzo sklopljen, rezultat je spleta unutarnjih i vanjskopolitikih okolnosti (Drugi svjetski rat je bio na pragu, a Njemaka je bila doslovno na jugoslavenskim granicama) i do njega nije dolo uope brzo. Ko proita knjigu Ljube Bobana, koja je osta-

100

Husnija Kamberovi

Historiografija u BiH u slubi politike FINAL.indd 100

27.9.2012 8:29:43

Lekcija o konstruiranju povijesti

la neprevaziena o tom dogaaju, moe se uvjeriti da su pregovori bili muni i teki, te da njihov cilj nije bio sklapanje sporazuma Srba i Hrvata protiv Muslimana! Uz to, Maek nije izjavio da se sa Cvetkoviem ve na prvom sastanku dogovorio kako Bosna i Hercegovina ne postoji pa je poslije sve ilo glatko, nego je, u interpretaciji koja je u literaturi zabiljeena, on kazao kako e se praviti da muslimani ne postoje i tako utvrditi koji dijelovi zemlje imaju ui u sastav Banovine Hrvatske. Trei sluaj je najbolji primjer ojine proizvoljne konstrukcije povijesti. ini se da je itav tekst i napisan upravo s ciljem da se ukae na ovaj primjer koga neobjektivni istoriari svjesno zaobilaze, veli objektivni historiar Slobodan oja. Nakon to je konstruirao priu da su se najprije Srbi i muslimani dogovorili protiv Hrvata, potom Hrvati i Srbi protiv muslimana, sada mu je trebao primjer sporazuma Hrvata i muslimana protiv Srba. I pronaao ga je u sluaju zasjedanja Skuptine BiH 14. i 15. oktobra 1991. kada se raspravljalo o Platformi o poloaju Bosne i Hercegovine u buduem ustrojstvu jugoslavenske zajednice. E, sada tu dolazi prava ojina mo konstruiranja povijesne stvarnosti u skladu sa njegovim politikim stavovima. Prema njegovoj interpretaciji, ta skuptina i odluke na njoj donesene, primjer su sporazuma Hrvata i muslimana usmjeren protiv Srba, i one su vodile ruenju Jugoslavije (oja kae: ruenje jedne drave bez da su Srbi o tome pitani), te je to odvelo zemlju u rat! Dodue, nae oja priliku da, pozivajui se na gospou Biljanu Plavi, navede kako Karadi i Krajinik nisu olienje morala (kako li oja pronicljivo ocjenjuje ova dva tipa!?), ali da, eto, nisu svi Srbi kao njih dvojica, da Srbi u svojim redovima imaju bezbroj estitijih i istorijski odgovornijih osoba koje se ni u emu ne slau niti identifikuju sa Karadiem i Krajinikom i da se takve parlamentarne prevare ne mogu raditi upravo zbog tih ljudi. U skladu sa tako postav-

Historiograja u Bosni i Hercegovini u slubi politike

101

Historiografija u BiH u slubi politike FINAL.indd 101

27.9.2012 8:29:43

II DIO | POLITIKANTI U HISTORIOGRAFIJI DVA UMILJENA PRIMJERKA

ljenom tezom oja nastavlja kako je progovorila runa bosanska stvarnost. Hajde da prevarimo ovog treeg, pa kud puklo da puklo. I puklo je. I sve se sruilo, zakljuuje vrli i objektivni historiar Slobodan oja. ta nije u skladu sa povijesnom istinom u ovoj ojinoj konstrukciji povijesti? Nita, rekli bismo! Ostao je oja duan objasniti ko je napustio zasjedanje Skuptine? Da li su to uinili svi poslanici Srbi ili, moda samo poslanici SDS i SPO? Da li je neko od poslanika Srba ostao na zasjedanju i glasao za Memorandum o suverenitetu? Kako je tekla sjednica Skuptine i ta joj je prethodilo? Ko je sve s kime pregovarao tokom trajanja te sjednice? Niz je pitanja na koja oja nije odgovorio, ali je zato, izbjegavajui i postaviti ta pitanja, ponudio rjeenja koja su ista konstrukcija, a sve s ciljem zamagljivanja istine. Prije svega, valjalo bi naglasiti da je Skuptina o kojoj oja govori i koju interpretira kao dogaaj na kojem su muslimani i Hrvati postigli sporazum protiv Srba, poela sa zasjedanjem 10. oktobra, te nakon pauze tokom vikenda nastavljena 14. i trajala do ranih jutarnjih sati 15. oktobra, a ne samo 14. i 15. oktobra 1991. godine. To je poznata Osma zajednika sjednica vijea Skuptine Socijalistike Republike Bosne i Hercegovine, na kojoj je Radovan Karadi izjavio da muslimanski narod moe nestati u ratu. Na ovom je zasjedanju razmatrano nekoliko inicijativa: Platforma Predsjednitva SRBiH (koju je izloio Ejup Gani), Izdvojeno miljenje srpskih lanova Predsjednitva SRBiH (gospoe Biljane Plavi, kako je oslovljava Slobodan oja, i Nikole Koljevia), Inicijativa za mirno rjeenje jugoslavenske krize (tzv. Beogradska inicijativa), Stajalite SDP o moguem mirnom rjeenju krize (koje je izloio Miro Lazovi), te Memorandum pismo o namjerama SDA. Postoji stenogram sa ovoga zasjedanja i moe se provjeriti kako je tekla diskusija, a Karadieve prijetnje smo imali prilike toliko puta sluati i gledati na televiziji.

102

Husnija Kamberovi

Historiografija u BiH u slubi politike FINAL.indd 102

27.9.2012 8:29:43

Lekcija o konstruiranju povijesti

oja je propustio navesti da je u vrijeme ovoga zasjedanja Skuptine ve bilo formirano niz srpskih autonomnih oblasti koje su obuhvatale vei dio Bosne i Hercegovine i koje su vodile podjeli ove zemlje. U vrijeme samoga zasjedanja nije postignut nikakav hrvatsko-muslimanski sporazum protiv Srba, kako to konstruira oja, nego je nakon viednevnog zasjedanja (naglaavam, sjednica je poela 10. oktobra i trajala sve do 23:40, pa napravljen prekid preko vikenda i nastavila sa radom 14. oktobra i trajala do ranih jutarnjih sati 15. oktobra) skuptinska veina usvojila Memorandum o suverenosti, izveden iz Platforme Predsjednitva SRBiH, te odbacila Beogradsku inicijativu. Zanimljivo je kako oja objanjava odbacivanje Beogradske inicijative. On kae: Indikativno je bilo takoe i to da niko nije glasao za inicijativu za mirno rjeenje jugoslovenske krize i za donoenje Ustava Jugoslavije. Protiv je bilo 124, uz 12 suzdranih. oja ovime eli kazati kako su oni koji su glasali protiv te inicijative, zapravo, glasali za rat. Zbog toga bi trebalo objasniti da je ova Inicijativa, koju oja spominje, pokrenuta 12. avgusta 1991. na sastanku Slobodana Miloevia s predsjednicima skuptina Srbije, Crne Gore i Bosne i Hercegovine. Cilj te inicijative je bio stvaranje Jugoslavije koju bi inile Srbija, Crna Gora i Bosna i Hercegovina. Ta inicijativa, koja bi vodila stvaranju Jugoslavije bez Hrvatske, Slovenije i Makedonije, doista je odbaena na zasjedanju Skuptine SRBiH jer bi to bilo stvaranje jedne posve nove drave koja sa Jugoslavijom ne bi imala nita zajedniko. Bilo bi to stvaranje proirene Srbije. Zbog toga je posve neprimjereno ojino ukazivanje na tu indikativnost. Da se ovdje nije radilo ni o kakvom hrvatsko-muslimanskom sporazumu protiv Srba pokazuje injenica da je nakon prekida skuptinskog zasjedanja 10. oktobra u 23:40 sati, odran sastanak elnika SDA i SDS tokom 12. i 13. oktobra na koje-

Historiograja u Bosni i Hercegovini u slubi politike

103

Historiografija u BiH u slubi politike FINAL.indd 103

27.9.2012 8:29:43

II DIO | POLITIKANTI U HISTORIOGRAFIJI DVA UMILJENA PRIMJERKA

mu se pokuavalo nai zajedniko rjeenje. Nisu uope drani razgovori muslimanskih i hrvatskih stranaka, nego, dakle, muslimanskih i srpskih. Ali, sporazum nije postignut jer lideri SDS jednostavno nisu eljeli podrati nijedan dokumenat koji bi mogao voditi ka stvaranju suverene Bosne i Hercegovine. Oni su uporno ostajali pri stavu da BiH mora ostati u Jugoslaviji, pa makar se ta Jugoslavija svela samo na Srbiju, Crnu Goru i Bosnu i Hercegovinu, plus srpski krajevi u Hrvatskoj. Zna se ija je to bila politika. Zbog bojkotiranja i prekida Skuptine, koju je majstorski izveo Momilo Krajinik, prijetila je opasnost da Bosna i Hercegovina svojim neinjenjem jednostavno ostane u krnjoj Jugoslaviji. Zbog toga je Mariofil Ljubi preuzeo voenje Skuptine, a poslanici SDS i SPO (dakle ne svi srpski poslanici) su demonstrativno napustili Skuptinu SRBiH, a ostali poslanici su usvojili Platformu o poloaju Bosne i Hercegovine u buduem ustroju jugoslavenske zajednice i Memorandum izveden iz Platforme, te odbacili Beogradsku inicijativu (za kojom oja toliko ali). Zato je dolo do izglasavanja ovih dokumenata? Zato to je to bilo krajnje vrijeme da se iznese stav BiH o rjeenju jugoslavenske krize. Ubrzo nakon toga, 18. oktobra 1991. u okviru Konferencije o Jugoslaviji prezentiran je dokument pod naslovom Okviri za generalno rjeenje jugoslovenske krize u kojemu se predviala uska suradnja suverenih i nezavisnih republika. Slobodan Miloevi je odbacio taj dokument, ali su odluke Skuptine BiH usvojene u rano jutro 15. oktobra 1991, za koje oja sasvim proizvoljno kae da su bile rezultat hrvatsko-muslimanskog dogovora protiv Srba i da su odvele zemlju u rat, bile osnova za kasniju poziciju BiH u procesu meunarodnog priznanja. Te odluke nisu bile rezultat hrvatsko-muslimanskog dogovora usmjerenog protiv Srba, kako eli oja predstaviti,

104

Husnija Kamberovi

Historiografija u BiH u slubi politike FINAL.indd 104

27.9.2012 8:29:43

Lekcija o konstruiranju povijesti

nego je njihov historijski smisao u stvaranju uvjeta za osamostaljenje Bosne i Hercegovine i stjecanje ravnopravne pozicije sa ostalim jugoslavenskim republikama, pogoto nakon to su 8. oktobra 1991. Slovenija i Hrvatska proglasile nezavisnost. [Za] te odluke nisu glasali poslanici SDS i SPO. ojina tvrdnja da su te odluke usvojili samo Muslimani i Hrvati, koji su se udruili protiv Srba, jednostavno nije tana. Bilo bi dobro da nam oja objasni kako su glasali Srbi poslanici koji nisu bili lanovi SDS i SPO! Osim toga, usvojena Platforma o poloaju Bosne i Hercegovine u buduem ustroju jugoslavenske zajednice, bio je dokument koji je predviao da Bosna i Hercegovina kao moderna drava ima potrebu i interes da ostvaruje ekonomsku i politiku integraciju sa svim drugim takvim dravama. U tom smislu svakako je najprirodnija i najprioritetnija politika integracija koju e naa Republika ostvariti sa dravama lanicama sadanje Jugoslavije. Oblik i intenzitet te integracije potrebno je (...) dogovorom utvrditi. No, SDS-u nije odgovaralo nita osim ostanka u Jugoslaviji bez Hrvatske i Slovenije. A svi znamo da to nije Jugoslavija. Upravo stvaranje takve krnje Jugoslavije bio je cilj Inicijative za mirno rjeenje jugoslovenske krize i za donoenje Ustava Jugoslavije, koja je odbaena na ovom skuptinskom zasjedanju 15. oktobra 1991, i za kojom oja sada, poslije toliko godina, lije suze. Nepotrebno. Jednako kao to je bilo nepotrebno da oja, konstruiranjem pria o tome kako smo se varali sada pokuava nas zavaravati prebacivanjem krivice za izbijanje rata sa kljunih krivaca na druge. Na ovom bi mjestu moda trebalo ukazati da ideje koja oja iznosi u svom tekstu nisu nita novo. Gospoa Biljana Plavi, kako tu osobu oslovljava Slobodan oja, u svojoj je knjizi Svedoim te ideje ve razradila, pa nam ih sada Slobodan oja putem Osloboenja samo prosljeuje. Plavi doslovno kae kako je usvajanje Memoranduma 15. oktobra 1991. bilo

Historiograja u Bosni i Hercegovini u slubi politike

105

Historiografija u BiH u slubi politike FINAL.indd 105

27.9.2012 8:29:43

II DIO | POLITIKANTI U HISTORIOGRAFIJI DVA UMILJENA PRIMJERKA

klasina muslimansko-hrvatska prevara, odnosno prevara najvieg ranga (str. 90). Nakon to je to na takav nain okvalificirala Plavieva nastavlja: Prema tome, odgovor na tri pitanja koja se i danas postavljaju od strane mnogih ljudi (...) a to su: koji je dogaaj provocirao rat? Kada se to desilo? Ko je to uradio? Prevara u Skuptini od 14. i 15. oktobra 1991. Ovo su uradili muslimanski i hrvatski poslanici (...) To bi bio odgovor na tri pitanja (str. 91). Zatim nastavlja: Iza ovog nasilja nad Skuptinom, nad Ustavom, Srbi su osetili nesigurnost (...) Srbi su traili od svojih izabranih predstavnika odgovor na to nasilje (str. 92). Tako je govorila Biljana Plavi, a sada nam slina obrazloenja nudi i Slobodan oja.2 Primjera podvala i prevara ima jako puno u naoj povijesti, ali ovi koje je Slobodan oja odabrao smatrajui ih zanimljivim, zbog krivog povijesnog kontekstualiziranja nude i posve krive poruke, koje su, moda, u skladu sa ojinim politikim stavovima, ali imaju malo veze sa povijesnom istinom. Vjerujem da Slobodan oja kao ambasador Bosne i Hercegovine bolje radi svoj posao od posla historiara. Ili se moda i tu varam?
(Osloboenje, 10. novembar 2009, 12-13)

2 [oja je svoj tekst u Osloboenju objavio upravo u vrijeme kada je Biljana Plavi napustila zatvor i dola u Beograd. Osobno sam njegov tekst, u kojemu se ponavljaju njena obrazloenja stanja koja su odvela zemlju u rat, doivio kao dobrodolicu bivoj predsjednici Republike Srpske.]

106

Husnija Kamberovi

Historiografija u BiH u slubi politike FINAL.indd 106

27.9.2012 8:29:43

III DIO

IMA NADE - DVA ASNA PRIMJERA

Profesor dr. Nedim arac (1926. - 2008.)


KONCEM prole godine, u vrijeme kada sam intenzivno sa najbliim saradnicima razmjenjivao ideje o novim projektima koje bismo zasnovali u Institutu za istoriju u Sarajevu, dobio sam informaciju da bi profesor arac elio sa mnom razgovarati i predloiti mi neto to je smatrao korisnim za nau historiografiju. Naravno, odmah smo se susreli (bilo je to 4. oktobra 2007.) i dugo razgovarali. Profesor mi je govorio o raznim idejama koje je on u sebi nosio i o kojima je razgovarao sa svojim prijateljima, o projektima koje je on davno elio pokrenuti, ali iz razliitih razloga nije (ponajvie zbog nepovoljnih uvjeta u kojima se nalazila naa nauka i na Institut za istoriju). Sma-

Historiograja u Bosni i Hercegovini u slubi politike

107

Historiografija u BiH u slubi politike FINAL.indd 107

27.9.2012 8:29:43

III DIO | IMA NADE - DVA ASNA PRIMJERA

trao je kako, ipak, mi u Institutu trebamo sada pokrenuti jedan opiran projekt koji bi se zvao Leksikon historije Bosne i Hercegovine. On nema snage u tome aktivno sudjelovati, ali vjeruje da smo mi u stanju to realizirati. Mislio sam tada kako je ideja odlina, ali i bio svjestan da su sada uvjeti za njezinu realizaciju puno tei nego u vrijeme kada je profesor arac aktivno djelovao. No, svesrdno sam prihvatio njegovu ideju i sa saradnicima smo brzo razradili i napravili kompletan projekt Historijskog leksikona Bosne i Hercegovine. Tada nisam niti slutio da profesor arac, oito ve svjestan skorog zavretka svoje ivotne prie, nije elio ovu ideju o Leksikonu ponijeti sa sobom nego je ostaviti nama mlaima da se na njoj iskuamo. Ovo sam naveo samo da bih argumentirao koliko je profesor arac, uprkos poodmakloj dobi i ve naruenom zdravlju, ostao vezan za historijsku nauku. Istodobno, to je dokaz koliko je profesor arac bio otvoren kao naunik i spreman svoje ideje dijeliti sa drugima. Takoer, pokazuje to i da je profesor arac bio ne samo veliki historiar, nego i pokreta velikih projekata i odlian organizator i lider. Roen u Sarajevu 25. maja 1926. godine, u uglednoj graanskoj porodici, Nedim se jo kao srednjokolac opredijelio za ljeviarski, buntovniki i revolucionarni pokret. Pripadnost tom pokretu bio je znak idealizma, a Nedim arac je kasnije, kroz itav svoj ivot, pokazao da se nikada nije odrekao tog idealizma. Oni koji ga dobro poznaju esto navode da je, ak i u vrijeme kada je rukovodio velikim i poznatim projektom pisanja Istorije Saveza komunista Bosne i Hercegovine i kada je bilo mogue preko tog projekta dobiti sve to je trebalo jednom Institutu (pa i svima pojedincima ukljuenim u taj projekt), Nedim idealistiki pristupao tom poslu, odbijajui bilo kakve privilegije kako za sebe lino tako i za druge koji su na tome

108

Husnija Kamberovi

Historiografija u BiH u slubi politike FINAL.indd 108

27.9.2012 8:29:43

Profesor dr. Nedim arac (1926. - 2008.)

radili. Htio je profesor arac da se napie potena i argumentirana historija jedne politike partije koja je dugo vremena vladala u Bosni i Hercegovini. Kada smo imali historije JMO, HSS i drugih stranaka, sasvim je razumljivo da imamo i historiju SK. Nauni razlozi i nauni kriteriji bili su vaniji od svih ostalih. Pa, to je najvei idealizam. Nedim je tome svjedoio itavim svojim ivotom. Sudionik u Drugom svjetskom ratu od 1941, nakon rata Nedim arac je jedno vrijeme radio kao profesionalni omladinski rukovodilac, ali ubrzo se opredjeljuje za nauni razvoj. Najprije zavrava studij historije na Vioj pedagokoj akademiji (1948), a potom i studij na Filozofskom fakultetu u Sarajevu (1960), gdje je 19. marta 1974. doktorirao briljantnom tezom o estojanuarskom reimu s posebnim osvrtom na Bosnu i Hercegovinu. U meuvremenu je radio kao srednjokolski profesor historije u Banjoj Luci i Sarajevu (1948-1949), Institutu drutvenih nauka u Beogradu (1949-1951), zatim kao jedan od prvih saradnika u Istorijskom odjeljenju CKSKBiH, profesor Visoke kole politikih nauka (danas Fakultet politikih nauka, 1961-1972), zatim kao direktor Muzeja revolucije BiH (1972-1975) i konano u Institutu za istoriju, gdje je neprekidno radio od 1975. do odlaska u mirovinu 1988. godine. Na svim ovim poslovima profesor arac se odlikovao izuzetnom radnom energijom i idejama koje e ostaviti peat na dalji razvoj svih tih institucija. U tom razdoblju, profesor arac nikada nije zanemario ni svoje drutveno djelovanje. Izmeu ostalog, bio je i poslanik u Skuptini SFRJ (1963-1967), lan CKSKBiH (1965-1969), gdje se, uglavnom bavio organizacionim pitanjima vezanim za historiju. Od 1979. do 1988. godine bio je i predsjednik i lan Komisije CKSKBiH za istoriju. Dobitnik je brojnih priznanja i nagrada, meu kojima izdvajamo Spomen-plaketu grada Sarajeva (1965), Plaketu SUBNORA Jugoslavije (1976), Dvade-

Historiograja u Bosni i Hercegovini u slubi politike

109

Historiografija u BiH u slubi politike FINAL.indd 109

27.9.2012 8:29:43

III DIO | IMA NADE - DVA ASNA PRIMJERA

setsedmojulsku nagradu (1977), te nagradu ZAVNOBiH-a za ukupan nauni opus (1988). Nauno djelovanje profesora Nedima arca moemo promatrati na nekoliko razina: na individualnoj i institucionalnoj, zatim na nauno-istraivakoj i vaspitno-obrazovnoj, a u okviru njegovog tematskog odreenja mogli bismo kazati kako je potrebno razlikovati dva razdoblja: prvo, koje se odlikuje, uglavnom, bavljenjem historijom radnikog i sindikalnog pokreta, dok se drugo razdoblje odnosi na ire drutvene, nacionalne i privredne teme historije Bosne i Hercegovine u razdoblju izmeu dva svjetska rata i za vrijeme Drugog svjetskog rata. Konstanta u radovima profesora arca, bez obzira kojim temama se bavio, bila je temeljitost u istraivanju izvorne grae, kritiki odnos prema literaturi, sveobuhvatnost u osvjetljavanju materije koju obrauje, kontekstualiziranje vlastitih istraivanja u ire prostorne i vremenske okvire. Bez obzira na znaajan drutveni angaman profesora Nedima arca, u njegovim naunim radovima se ne osjea nikakva tendencioznost i ideoloka angairanost. U njegovim djelima neemo naii ni na kakve apologetske tonove. Nauni rad profesora Nedima arca po mnogo emu se moe okarakterizirati atributima pionirskog poduhvata. Svojim ozbiljnim i minucioznim arhivskim istraivanjima o historiji radnikog pokreta Nedim arac je utemeljio metodoloke osnove historiografije o radnikom pokretu u Bosni i Hercegovini i presudno utjecao na pravce njenog daljeg razvoja i definiranja naunih modaliteta integriranja radnike klase u tokove ope politike historije na bosanskohercegovakim prostorima. Osim toga, Nedim arac je jedan od utemeljitelja Instituta za istoriju. Dao je i veliki doprinos oblikovanju Fakulteta politikih nauka. Profesor Nedim arac je na tom fakultetu uteme-

110

Husnija Kamberovi

Historiografija u BiH u slubi politike FINAL.indd 110

27.9.2012 8:29:43

Profesor dr. Nedim arac (1926. - 2008.)

ljio predmet Politika istorija naroda Jugoslavije sa osnovama opte istorije 19. i 20. vijeka. Moemo sa sigurnou tvrditi kako su se ove dvije institucije (FPN i Institut za istoriju) relativno brzo, zahvaljujui i velikom doprinosu profesora dr. Nedima arca, razvile u kadrovski i po naunom doprinosu, ugledne ustanove u Bosni i Hercegovini. Nauni opus prof. dr. Nedima arca obuhvata 8 monografija, 135 studija, lanaka i priloga, 11 kritikih osvrta i 5 knjiga grae. Neki od tih radova objavljeni su na njemakom, engleskom, francuskom i talijanskom jeziku. Vremensko razdoblje kojim se prof. arac nauno bavio obuhvata drugu polovicu 19. i prvu polovicu 20. stoljea. Uglavnom se bavio razdobljem od 1878. do 1945. godine. Tematski, taj opus je veoma raznolik. U poetku su to teme o profilu, razvitku i djelatnosti radnikog pokreta; zatim agrarni i nacionalni odnosi; ustavno ureenje jugoslavenske drave i poloaj Bosne i Hercegovine u toj dravi; drutveni, politiki i privredni ivot BiH u razdoblju izmeu dva svjetska rata; narodnooslobodilaki rat u BiH; uloga linosti u historiji Bosne i Hercegovine. Prve radove profesor arac je objavio poetkom 1950-ih godina u vrijeme kada se problematika historije radnikog pokreta tek stidljivo pojavljivala na horizontu interesa malobrojnih historiara, koji su se dotad preteno bavili starijim razdobljima nae historije. Profesor arac tada objavljuje krae lanke, saete poput enciklopedijskih natuknica, ali je ubrzo uslijedila knjiga pod naslovom Poloaj radnike klase u Bosni i Hercegovini pod austrougarskom okupacijom 1878-1914 (Beograd 1951), a zatim i knjiga Sindikalni pokret u Bosni i Hercegovini do 1919. godine (Sarajevo 1955). Premda je profesor arac, u skladu sa svojom ljudskom skromnou, ovu knjigu naslovio tek kao hroniku, ona je, ipak, pokazala sve odlike bogato dokumentiranog prikaza historije sindikalnog pokreta u BiH

Historiograja u Bosni i Hercegovini u slubi politike

111

Historiografija u BiH u slubi politike FINAL.indd 111

27.9.2012 8:29:43

III DIO | IMA NADE - DVA ASNA PRIMJERA

u doba austrougarske vladavine. Periodizacija, kao i mnoge ocjene koje je prof. arac dao o sindikalnom pokretu u ovom razdoblju, nije doivjela gotovo nikakve izmjene u naoj historiografiji u narednim razdobljima. Vrijeme od 1955. do 1975. prof. arac je proveo u istraivanjima arhivske grae i predavanjima na Fakultetu politikih nauka. To je rezultiralo pojavom knjige o Gojku Vukoviu, te knjiga Politika istorija naroda Jugoslavije 1878-1945. Zatim je uslijedila najznaajnija knjiga profesora arca Uspostavljanje estojanuarskog reima 1929. sa posebnim osvrtom na Bosnu i Hercegovinu (Sarajevo, 1975). Ova knjiga, koju je nauna kritika ocijenila jako afirmativno, donijela je profesoru arcu ugled serioznog i svestranog poznavatelja politike istorije Jugoslavije izmeu dva svjetska rata. Nakon ove temeljne knjige, profesor arac je 1981. objavio jo jednu knjigu Teme nae novije istorije. Istoriografski prilozi, koja obuhvata njegove najznaajnije radove o radnikom pokretu koje je on objavljivao od poetka 1960-ih do kraja 1970ih godina. Zatim je uslijedio rad na projektu Historija naroda Bosne i Hercegovine, u okviru kojeg je prof. arac napisao veliku studiju, obima preko 200 stranica, o drutvenom, politikom i privrednom ivotu Bosne i Hercegovine od 1925. do 1932. godine. Ovaj rukopis, koji je zbog razliitih intriga svojstvenih naoj sredini, ostao neobjavljen u Nedimovoj ostavtini, zasluuje nau pozornost, ali ne kao predmet ocjene na komemorativnoj sjednici, nego djelatno, u smislu urednikih poslova i angairanja tamparije. Osim nauno-istraivakog rada ostala je zapaena i njegova profesorska djelatnost na Univerzitetu. Za 21 godinu profesorske aktivnosti proao je kroz sva nastavna zvanja od predavaa na Visokoj politikoj koli do redovnog profesora

112

Husnija Kamberovi

Historiografija u BiH u slubi politike FINAL.indd 112

27.9.2012 8:29:43

Profesor dr. Nedim arac (1926. - 2008.)

Univerziteta. Studenti koji su sluali njegova predavanja prepriavaju kako je uspijevao uspjeno kombinirati predavanja sa rezultatima vlastitih naunih istraivanja. Sigurno bi i mi danas iz toga mogli puno nauiti. Znaajan je i doprinos profesora arca u objavljivanju arhivske grae, izradi strunih publikacija, pisanju kraih priloga za prvo i drugo izdanje Enciklopedije Jugoslavije. Isto tako, bio je lan redakcija brojnih asopisa (Pregled, Godinjak Drutva istoriara BiH, Glasnik Arhiva i Drutva arhivskih radnika, Opredjeljenja i drugih) i davao veliki doprinos njihovom naunom profiliranju. Profesor Nedim arac je ve 20 godina bio u mirovini i nije aktivno bio prisutan u naoj nauci. Povukao se u svoj dom, ivio mirno i nenametljivo, usidrio lau k obali, ali nam je svima bilo vrlo vano uti njegovo miljenje o onome to mi u Institutu radimo, o kvaliteti naih publikacija i naunih skupova. Nekoliko posljednjih godina redovito je bio s nama na tzv. Danu Instituta, kada se svi saradnici Instituta (i oni koji su otili u mirovinu i oni koji tek poinju svoj nauni hod), sastaju i drue. Prisjeam se s kolikim sam zadovoljstvom prije nekoliko godina predstavio profesora Nedima arca mladim saradnicima Instituta, koji su do tada samo itali njegove knjige. U decembru 2007. nije ga bilo s nama. Uljudno se ispriao, ali nam je poelio uspjeh u radu. Nama sada ostaje da mu se zahvalimo na svemu to je inio za nas, za razvoj historijske nauke, za razvoj naih naunih institucija (prije svih Instituta za istoriju, ali i Fakulteta politikih nauka i Historijskog muzeja Bosne i Hercegovine). Takoer smo mu zahvalni na pozitivnom linom primjeru naina rada i ivotnog stila. Hvala, profesore! Od Vas smo imali ta nauiti!
(Prilozi, br. 37, Sarajevo: Institut za istoriju, 2008, 309-313)

Historiograja u Bosni i Hercegovini u slubi politike

113

Historiografija u BiH u slubi politike FINAL.indd 113

27.9.2012 8:29:43

Odlazak dobrog profesora. O prof. dr. Ibrahimu Karabegoviu


KAKO je u Institutu? bilo je pitanje koje je jedva ujnim glasom izustio profesor Karabegovi dok mi je, ve onemoao, jedva drao ruku za vrijeme jedne od mojih posljednjih posjeta njegovom domu. Pokazao je time svoju duboku i, rekao bih, trajnu vezanost za Institut za istoriju u Sarajevu. Roen 5. juna 1931. u Modrii, Ibrahim Karabegovi je djetinjstvo provodio poput ostale ivahne djece u pitomoj Posavini, igrajui fudbal i pohaajui osnovnu kolu u rodnom gradu. Izbijanjem Drugoga svjetskog rata zapoeo je gimnazijsko kolovanje, privatno polagao prva dva razreda u Banjoj Luci, a potom nastavio kolovanje u Derventi, te u Doboju gdje je 1951. maturirao. Odmah je upisao studij historije u Sarajevu, a nakon diplomiranja vratio se u Modriu i do 1963. radio kao nastavnik u osnovnoj koli, a potom i kao profesor u gimnaziji. Od 1963. vezan je za Sarajevo i Institut. Nakon to je magistrirao u Beogradu, izvjesno vrijeme kao stipendista proveo je na specijalizaciji u Bonnu i Amsterdamu, a zatim doktorirao u Sarajevu 1976. godine. Vezu sa Institutom nije prekidao ni nakon to je 1994, zbog ope destrukcije i devastacije Odsjeka za historiju Filozofskog fakulteta u Sarajevu, preao na fakultet i u zvanju redovnog

Historiograja u Bosni i Hercegovini u slubi politike

115

Historiografija u BiH u slubi politike FINAL.indd 115

27.9.2012 8:29:44

III DIO | IMA NADE - DVA ASNA PRIMJERA

profesora drao nastavu iz nacionalne historije 20. stoljea. Svi koji su u tom razdoblju sluali predavanja kod profesora Karabegovia saglasni su u ocjeni da je bio zanimljiv predava, vrstan pedagog i ugodan sugovornik u diskusijama voenim o vrlo zanimljivim, ali esto politiziranim temama, kako je to zapisala jedna mlada historiarka i biva studentica profesora Karabegovia. Uistinu, radilo se o dobrom profesoru, potovanom od studenata i svih kolega. ini mi se da je profesor Karabegovi bio jedan od rijetkih historiara koga smo svi cijenili zbog njegove ljudskosti: on je svima pristupao sa nekom ljudskom toplinom, pa i kada ste s njim diskutirali o najteim i najosjetljivijim povijesnim temama, do izraaja je dolazila njegova prirodna jednostavnost koja mu je omoguavala da i najsloenije povijesne fenomene svede na svima razumljive forme. Teze koje je u nauci zastupao izgledaju tako jednostavne i razumljive. Profesor Karabegovi je najbolji primjer da razumljivo mogu pisati samo oni koji dobro razumiju ono o emu piu. Profesora Karabegovia najvie pamtimo po onome to je uinio kao direktor Instituta za istoriju. On je direktor bio u dva navrata: prvi put od 1978. do 1987, te ponovo od 1998. do 2002. godine. Uz dr. Envera Redia, koji je krajem 1960-ih i poetkom 1970-ih godina usmjerio razvoj Instituta, rekao bih da je profesor Karabegovi najvie doprinio njegovom razvoju u najrespektabilniju naunu instituciju iz oblasti historijske nauke u Bosni i Hercegovini. Zato nimalo ne udi to su ljudi u Institutu i u vrijeme kada je Karabegovi 2002. otiao u penziju, svaki njegov dolazak u Institut karakterizirali rijeima da je dolazio direktor. On je, jednostavno, bio direktor. U dananjem drutvenom kontekstu, kada ta rije ne znai puno, u vremenu uasne devalvacije svega i svaega, odnos prema Karabegoviu kao direktoru i u vrijeme kada on to nije vie bio, a takav odnos prema njemu smo gotovo svi njegovali u Insti-

116

Husnija Kamberovi

Historiografija u BiH u slubi politike FINAL.indd 116

27.9.2012 8:29:44

Odlazak dobrog profesora. O prof. dr. Ibrahimu Karabegoviu

tutu, pokazuje njegovu ljudsku veliinu, ali i potovanje koje smo svi iskazivali prema njemu. On je to zasluivao svojim odnosom prema nama. Sjeam se naeg putovanja u Zagreb, u zimu 2001. godine: Duboki snijeg prikovao Sarajevo, a nas dvojica vozom koji se jedva probijao iz grada kreemo u Zagreb na odbranu moju doktorske disertacije. Za mene je prisustvo moga direktora bilo veliko ohrabrenje, a boravak u Zagrebu i potovanje koje su svi iskazivali prema Karabegoviu, te njegovo izuzetno dostojanstveno i, rekao bih, gospodsko dranje, inilo me je izuzetno ponosnim. Osim kao direktor Instituta, profesor Karabegovi je razvoju nae historiografije doprinio svojim organizacionim aktivnostima u Drutvu istoriara Bosne i Hercegovine, iji je predsjednik bio jedno vrijeme, a znaajna je i njegova uloga koju je imao kao predsjednik Zajednice instituta za noviju i najnoviju istoriju Jugoslavije. Od organizacionih doprinosa razvoju nae historiografije valja spomenuti i njegov angaman oko Drutvenog cilja DC XIII/2, koji je pokrenut upravo u vrijeme kada je Karabegovi bio direktor Instituta. Bio je to najvaniji projekt koji je uope pokrenut u naoj historiografiji, a mnogi i dan danas svoje radove objavljuju na temelju istraivanja provoenih u okviru tog projekta. Profesor Karabegovi je, takoer, dao znaajan doprinos nastanku knjige Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata, koja je objavljena u opkoljenom Sarajevu 1995. godine. On je vodio itav posao. Sjeam se dobro toga vremena: svi su kriteriji bili poremeeni, teko je bilo uspostaviti potovanje i uvati dostojanstvo nauke, ali je profesor Karabegovi kao ef Redakcije jednostavno nametnuo kriterij i svi smo ga uvaavali i potovali. Kada sam kasnije o tome razmiljao shvatio sam da je jedino on tada mogao voditi tu Re-

Historiograja u Bosni i Hercegovini u slubi politike

117

Historiografija u BiH u slubi politike FINAL.indd 117

27.9.2012 8:29:44

III DIO | IMA NADE - DVA ASNA PRIMJERA

dakciju i miriti nas tada mlade i nadobudne sa onima koji su imali puno vie iskustva, znanja i mudrosti od nas. U svom naunom radu profesor Karabegovi je njegovao umjerenost, ali i izuzetnu temeljitost. Napisao je dvije znaajne knjige, priredio tri izuzetno vane zbirke arhivskoga gradiva, sudjelovao u izradi nekoliko hronologija, napisao blizu pedeset naunih lanaka, rasprava i priloga, niz osvrta i prikaza, a njegovi istupi na konferencijama, posebno onim organiziranim u austrijskom gradu Linzu, primjer su naune korektnosti i potenja. Za ocjenu rezultata naunog rada profesora Karabegovia treba svakako imati u vidu vrijeme u kojemu se on nauno razvijao: karijeru je poeo sredinom 1960-ih godina, kada se historiografija, ne samo u Bosni i Hercegovini nego i ire, najvie bavila historijom radnikoga pokreta. To su teme kojima se i on najvie bavio, ali je zanimljivo da se profesor Karabegovi, za razliku od drugih, u svojim istraivanjima fokusirao vie na reformistiku nego na revolucionarnu struju u radnikom pokretu. Moemo slobodno danas rei da je profesor Karabegovi bio najbolji poznavatelj reformistikog radnikog pokreta u Bosni i Hercegovini u razdoblju izmeu dva svjetska rata. O tome se prvi put oglasio ve 1966, objavivi rad o listu Glas slobode od 1909. do 1929. kao izvoru za prouavanje historije radnikog pokreta u Bosni i Hercegovini. Slijedio je niz lanaka o revolucionarnoj tampi u BiH, rascjepima u bosanskohercegovakom radnikom pokretu, saradnji bosanskohercegovakih i srbijanskih reformista, oblicima podrke radnikog pokreta u BiH revolucijama u Rusiji i Maarskoj poslije Prvog svjetskog rata. Bio je to logian hod ka pojavi prve knjige, koju je profesor Karabegovi objavio 1973. pod naslovom Radniki pokret u Bosni i Hercegovini izmeu revolucionarne i reformistike orijentacije od 1909. do 1929. godine. Rije je, zapravo,

118

Husnija Kamberovi

Historiografija u BiH u slubi politike FINAL.indd 118

27.9.2012 8:29:44

Odlazak dobrog profesora. O prof. dr. Ibrahimu Karabegoviu

o zbirci njegovih lanaka u kojima istrauje nastanak, razvitak, osnove na kojima je poivao, organizacione forme, ideoloke dosljednosti i nedosljednosti, te utjecaj u radnikoj klasi i drutvu reformistikog radnikog pokreta u Bosni i Hercegovini. Nekoliko godina nakon toga uslijedila je monografija pod naslovom Reformistiki pravac u radnikom pokretu Bosne i Hercegovine 1919-1941. godine (Sarajevo: Svjetlost, 1979). Time je profesor Karabegovi zaokruio istraivanja o reformistikom radnikom pokretu u Bosni i Hercegovini izmeu dva svjetska rata. Mada iz dananje perspektive moe izgledati da je rije o neinteresantnoj temi, rekao bih da je rije o jako vanom aspektu bosanskohercegovake historije. A koliko je profesor Karabegovi ovom knjigom doprinio raiavanju ovog pitanja najbolje pokazuje injenica da nakon toga nije napravljen nijedan novi iskorak u istraivanju fenomena reformistikog radnikog pokreta, a profesor Karabegovi se situirao na poziciju nespornog autoriteta za ovu tematiku. ta je, zapravo, profesor Karabegovi uinio u ovoj knjizi? On je uoio postojanje pukotine u bosanskohercegovakom radnikom pokretu i shvatio je da se korijeni reformizma i reformistikih tendencija moraju traiti ne samo u postojeim drutveno-ekonomskim i politikim prilikama u Bosni i Hercegovini, nego i u utjecajima opeg procesa diferencijacije u meunarodnim okvirima. To ga je u daljoj analizi dovelo do saznanja da je reformistiki pokret u bosanskohercegovakom radnikom pokretu sastavni dio ire pojave u meunarodnim okvirima. Karabegovi je dalje pratio proces transformacije socijaldemokracije prije Prvog svjetskog rata u izrazito reformistiku frakciju poslije Prvog svjetskog rata, te dalje grananje unutar reformistikog pokreta, tragajui za bosanskohercegovakim specifinostima. Istodobno je ukazivao na socijalne osnove reformizma, te odnose reformista prema parlamen-

Historiograja u Bosni i Hercegovini u slubi politike

119

Historiografija u BiH u slubi politike FINAL.indd 119

27.9.2012 8:29:44

III DIO | IMA NADE - DVA ASNA PRIMJERA

tarizmu, nacionalnom pitanju i revolucionarnom radnikom pokretu. Poslije ove dvije velike i zapaene monografije Karabegovi se fokusirao na objavljivanje arhivske grae o djelatnosti pojedinih radnikih aktivista (o Ivanu Krndelju i Mitru Trifunoviu), a u suradnji sa Boom Madarom i Iljasom Hadibegoviem pripremio je i grau o kongresima Glavnog radnikog saveza za Bosnu i Hercegovinu od 1905. do 1919. godine. Tada su nastali i njegovi zapaeni, vei ili manji radovi o Filipu Filipoviu, uri akoviu, kao i vani enciklopedijski prilozi o Vladimiru Gainoviu i Trifku Grabeu, te njegov doprinos u nastajanju Istorije Saveza komunista Bosne i Hercegovine, gdje je faktiki sumirao svoja istraivanja o radnikom pokretu neposredno nakon Prvoga svjetskog rata. Profesor Karabegovi je dao zapaen doprinos izuavanju lokalne historije. U tom smislu su posebno vrijedni njegovi radovi o razvoju Doboja i Modrie u razdoblju izmeu dva svjetska rata. U 1990-im kod profesora Karabegovia se ve osjetio odreeni umor bavljenja naukom. Ipak, njegovi radovi o Jevrejima Bijeljine do 1941, te onaj o slici koju su o Sarajevu stvarali strani putopisci od polovine esnaestog do kraja sedamnaestog stoljea, ostat e da svjedoe o naunom potenju velikog ovjeka Ibrahima Karabegovia. Dvadesetsedmojulska nagrada te nagrada za nauni doprinos Veselin Maslea samo su dio pokazatelja vrijednosti koje je u sebi imao profesor Karabegovi. Smrt profesora Karabegovia pretekla nas je da dvije stvari zavrimo skupa: namjeravali smo pripremiti poseban zbornik u ast profesora Karabegovia i time iskazati nae potovanje prema njemu dok je jo iv. Nismo stigli, ali smo se dogovorili kako to treba izgledati. I drugo u posljednje vrijeme je pisao neke vrste svojih memoara. Nije to zavrio, ali e trebati pogle-

120

Husnija Kamberovi

Historiografija u BiH u slubi politike FINAL.indd 120

27.9.2012 8:29:44

Odlazak dobrog profesora. O prof. dr. Ibrahimu Karabegoviu

dati dijelove koje je napisao. Vjerujem da mogu biti korisni za sve nas. I na kraju, profesor Karabegovi je bio naunik i ovjek koji je izuzetno volio ivot. Prisjeam se njegovih blistavih oiju i radosti koju je mogao samo oima iskazati dok je Tomislav Iek, nedavno, evocirao zajednike uspomene na poslijediplomske studije u Beogradu ili odlazak u Budimpetu poslije ovoga rata. To je za mene bio znak da je profesor Karabegovi bio zadovoljan ivotom na ovom svijetu. I mi smo bili zadovoljni i radosni to smo se barem dio tog vremena druili s njim. Dragi Ibro, hvala Ti. Profesor Ibrahim Karabegovi je umro 28. augusta 2011. u Sarajevu .
(Prilozi br. 40, Sarajevo: Institut za istoriju, 2011, 457-461)

Historiograja u Bosni i Hercegovini u slubi politike

121

Historiografija u BiH u slubi politike FINAL.indd 121

27.9.2012 8:29:44

IV DIO

NEEMO PRISTATI NA POLITIZACIJU HISTORIOGRAFIJE (INTERVJUI)

Od 46 begovskih obitelji 1918. godine oduzeto dva i po miliona dunuma zemlje


Vau doktorsku disertaciju ste branili na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Zbog ega je niste branili u Sarajevu, pogotovo to je tema begovata u potpunosti bosanska tema? Budui da sam na Filozofskom fakultetu u Zagrebu 1991. obranio magistarsku radnju, da sam niz znanstvenih radova publicirao u referentnim historiografskim asopisima koji izla-

Historiograja u Bosni i Hercegovini u slubi politike

123

Historiografija u BiH u slubi politike FINAL.indd 123

27.9.2012 8:29:44

IV DIO | NEEMO PRISTATI NA POLITIZACIJU HISTORIOGRAFIJE (INTERVJUI)

ze u Hrvatskoj i da moje znanstvene veze sa Zagrebom, imaju svoju dugu historiju, nije nikakvo udo da sam se odluio za to staro evropsko sveuilite kao mjesto za stjecanje doktorskoga zvanja. Drugi razlog je vezan za ope stanje koje vlada u naoj historiografiji, u kojoj ne postoji mlada generacija historiara, nego prilino izraena konfrontacija starije i srednje generacije. Naime, po mome sudu, starija generacija, koja je, u sutini, malo napravila za formiranje mlade generacije historiara u Bosni i Hercegovini, uporno bi htjela biti srednja generacija, a onu grupu historiara, koja je po svemu, osim po znanstvenim titulama, srednja generacija, zahvaljujui feudalnom odnosu koji vlada na Univerzitetu, nastoji zadrati u uvjerenju kako su oni jo uvijek mlada generacija. U takvim uvjetima pripadnici starije generacije, koji imaju dominirajuu ulogu na Univerzitetu, mogu unedogled odugovlaiti ili opstruirati promoviranje novih magistara i doktora, i na taj nain, zapravo, onemoguavati prirodnu smjenu generacija, kako bi oni, po mogunosti do Sudnjega dana, zadrali svoju feudalnu poziciju. Od 1989, kada sam ja doao u Institut za istoriju u Sarajevu, svega jedan doktorand je obranio doktorsku disertaciju, i to prije 12 godina! U posljednje dvije decenije sa moga Instituta su svega dva doktoranta obranila disertacije na Filozofskom fakultetu u Sarajevu! Stoga uope ne iznenauje da se izlaz trai izvan Sarajeva. Ja sam se odluio za Zagreb, neki ve razmiljaju i o Beogradu. Neki su, pak, spremni ekati i po tri godine nakon zavretka rukopisa kako bi disertaciju branili ba na Filozofskom fakultetu u Sarajevu. Mogunost izbora postoji! Nije, meutim, zabrinjavajue to to se znanstvene titule stjeu na sveuilitima izvan Sarajeva (to je, ak, dobro, i to treba dalje podsticati), nego slab materijalni poloaj znanosti u nas, nedostatak fondova iz kojih bi se finansirala znanstvena istraivanja, nedovoljna sistemska

124

Husnija Kamberovi

Historiografija u BiH u slubi politike FINAL.indd 124

27.9.2012 8:29:44

Od 46 begovskih obitelji 1918. godine oduzeto dva i po miliona dunuma zemlje

podrka izdavatvu i slino. Ja sam, na primjer, uprkos velikom razumijevanju koje sam imao u Institutu za istoriju, rukopis disertacije u Zagreb poslao autobusom zamolivi prijatelja da na autobuskoj stanici preuzme 10 ukorienih primjeraka i preda ih na Fakultetu. U tom trenutku mi jednostavno u Institutu nismo imali dovoljno finansijskih sredstava da pokrijemo trokove putovanja do Zagreba! Osim toga, u vezi sa mojom disertacijom bilo je nekih nesporazuma, za koje bih kazao da se vie uklapaju u okvire onoga to sam nazvao drugim razlogom za odlazak u Zagreb, nego to su znanstvene naravi. Jedni su govorili kako sada nije ba dobro vrijeme da se govori o begovima, a pogotovo o njihovim zemljinim posjedima, jer bi to, navodno, moglo voditi novim podjelama u bonjakom narodu; drugi su me uvjeravali kako se o begovima uope ne moe govoriti, jer oni, zapravo, nikada nisu ni postojali kao prepoznatljiva socijalna i politika struktura; trei su me podsticali da uradim ovu disertaciju, jer je to od nacionalnog interesa i tako dalje. Rano sam uvidio da e moja disertacija biti znastveni rad jedino ako se jasno distanciram od svih tih kvaziznanstvenih primjedbi i sugestija, i ako budem radio sine ira et sudio. Stoga sam odluio otii u Zagreb, gdje sam mogao pisati bez ikakvih dnevnopolitikih utjecaja. ta Vas je podstaklo da za doktorsku tezu uzmete temu Begovski zemljini posjedi u Bosni i Hercegovini od 1878. do 1918. godine? Ja sam se ovom temom poeo baviti na poticaj jednoga moga sarajevskog profesora, koji mi je sugerirao da za predmet disertacije uzmem ne samo begovske zemljine posjede na prijelazu iz 19. u 20. stoljee, nego da obuhvatim sve aspekte njihova povijesnog znaenja u vremenu austrougarske vladavine. U tom smislu on je sugerirao da se tema zove Begovat u Bosni i
Historiograja u Bosni i Hercegovini u slubi politike

125

Historiografija u BiH u slubi politike FINAL.indd 125

27.9.2012 8:29:44

IV DIO | NEEMO PRISTATI NA POLITIZACIJU HISTORIOGRAFIJE (INTERVJUI)

Hercegovini od 1878. do 1918. godine. Kada sam donio odluku da disertaciju prijavim u Zagrebu, djelomice sam odstupio od te polazne pozicije pokuavajui osvijetliti ulogu begova kao politike i socijalne strukture u razvoju bosanskohercegovakoga drutva na prijelazu 19. i 20. stoljea, ali istraivanja usmjeriti na to koliko su zemljini posjedi bili osnova njihove ekonomske i politike pozicije u ovome vremenu. Fokusirao sam svoja istraivanja na pojedinane begovske obitelji nastojei to egzaktnije utvrditi veliinu i strukturu njihovih zemljinih posjeda koncem austrougarske vladavine. Zato sam se ograniio ba na ovo razdoblje? Prije svega zato to je to razdoblje prelomno u historiji ne samo bosanskih begova nego bosanskoga drutva u cijelosti. Prestankom osmanske vlasti i uspostavom novoga dravnog i drutvenog okvira sve se u Bosni poelo preispitivati. Tako se postavilo i pitanje poloaja dotadanjih bosanskih drutvenih struktura u odnosu na austrougarske drutvene strukture, pa time i poloaj begova. Poetkom austrougarske vladavine poloaj begova, kako pravni tako i ekonomski, doveden je u pitanje. Bez obzira to je proces njihovoga slabljenja zapoeo ve koncem osmanske vladavine, tek sa uspostavom austrougarske vlasti snanije je zapoeo proces njihovoga propadanja. Tokom austrougarske vlasti begovi su prolazili kroz odreene socijalne promjene i, premda nisu imali osobit politiki znaaj, imali su jo uvijek dovoljno stabilnu socijalnu podlogu. Odlaskom ove vlasti ta je socijalna podloga u cijelosti unitena. Dakle, upravo taj dolazak austrougarske vlasti, koji je oznaio poetak snanijega propadanja, i odlazak, koji je znaio njihovo definitivno unitenje, opredijelili su me da se fokusiram na ovo razdoblje koje po tome predstavlja zaokruenu cjelinu u historiji bosanskih begova.

126

Husnija Kamberovi

Historiografija u BiH u slubi politike FINAL.indd 126

27.9.2012 8:29:44

Od 46 begovskih obitelji 1918. godine oduzeto dva i po miliona dunuma zemlje

S obzirom da ste u Vaoj disertaciji obrazloili da je pojam begovata dosta irok i nedovoljno razjanjen, moemo li rei da su begovi bonjaki plemii-aristokrate? Odgovor na Vae pitanje je potvrdan. U disertaciji sam dosta opirno raspravljao o znaenju titule beg u austrougarskome vremenu i pokuao odgovoriti na pitanje ko su bili begovi na prijelazu iz 19. u 20. stoljee. Znanstvena je literatura puna kontroverzi u vezi s tim. Ja sam smatrao da je jedino znanstveno opravdano instituciju begovata u vremenu austrougarske vladavine promatrati u kontekstu toga vremena, a ne u kontekstu ranijega, osmanskog, odnosno kasnijeg, jugoslavenskog, razdoblja njihove povijesti. Dakako da begovi na prijelazu iz 19. u 20. stoljee imaju povijesnu vezu sa ranijim i kasnijim vremenima, ali, ne samo zbog nunosti preciznog utvrivanja pojmovnih kategorija nego i zbog potrebe da se o predmetu historiografskog raspravljanja ne sudi u kontekstu vremena u kojem historiar pie, nego u kontekstu vremena u kojemu je predmet historiografskoga razmatranja djelovao, nuno je o begovima austrougarskoga doba suditi na temelju njihovoga tadanjeg stvarnog djelovanja, tadanjih njihovih uvjerenja o sebi, tadanjeg odnosa vlasti prema njima i njihovim uvjerenjima o vlastitom statusu, tadanjeg odnosa raznih politikih pokreta prema begovima i begova prema tim pokretima, tadanjem odnosu begova prema svojim zemljinim posjedima i obraivaima tih posjeda (kmetovima) i tako dalje. Drugim rijeima, begovi u austrougarskome dobu historije Bosne nisu isto to i begovi u osmanskome dobu. U ovome radu ja sam se nastojao stalno pridravati tog principa. Zbog toga sam analizirao relevantnu grau koja govori o tome to se u to doba smatralo begovima. Analizirao sam razne elaborate koji su o ovome pitanju nastajali od poetka 20. stoljea, kao
Historiograja u Bosni i Hercegovini u slubi politike

127

Historiografija u BiH u slubi politike FINAL.indd 127

27.9.2012 8:29:44

IV DIO | NEEMO PRISTATI NA POLITIZACIJU HISTORIOGRAFIJE (INTERVJUI)

i nastojanja pojedinih begova koji su u to vrijeme pokuavali isposlovati za sebe to povoljniji drutveni status pozivajui se na svoje begovsko porijeklo (neki su nastojali da zbog toga steknu status austrijskog plemia, a neki su ak vraali slubenu potu ako nije bila adresirana na bega). Zbog pojave tzv. nadribegova, jedna je grupa bosanskih begova koncem 19. stoljea traila od austrougarskih vlasti da se znanstveno utvrditi koje obitelji imaju pravo nositi titulu beg, te da se ti begovi, jednako kao i austrijsko plemstvo, uzmu u zatitu, vele oni. Meutim, austrougarska se administracija pokuala prema tome odrediti tek kada se postavilo pitanje da li neka osoba, pripadnik vojnikoga stalea, ima pravo na titulu beg. Tada je angairan itav tim strunjaka koji je pokuao odgovoriti na to to znai titula beg, koje obitelji imaju pravo nositi tu titulu, i kako se dokazivalo to pravo. Rezultat trogodinjega rada je niz elaborata koji su o tome napravljeni, a na kraju se pokazalo kako se ni strunjaci oko toga ne mogu usuglasiti. Rasprave oko toga su se vodile sve do pred Prvi svjetski rat, a da nije dat definitivan odgovor na to pitanje, nego je samo zakljueno da administracija preutno podnosi noenje titule beg od pripadnika odreenih obitelji. Samo je jednom begu, Mehmed-begu Kapetanoviu, doputeno da se zvanino oslovljava kao Mehmed-beg Kapetanovi von Vitina. U Vaem doktorskom radu stoji podatak da su se begovi alili u Saboru kako im je austrougarska uprava im je dola tisue i tisue dunuma ispaa i zemljita sebi prisvajala i na dravni ih erar kao svoje upisivala. Uz to stoji podatak da je u vrijeme austrougarske vladavine iz BiH u Tursku iselilo oko 140 hiljada Bonjaka. Da li je ilo planski i koordinirano osiromaenje begova i njihovo iseljavanje u Tursku?

128

Husnija Kamberovi

Historiografija u BiH u slubi politike FINAL.indd 128

27.9.2012 8:29:44

Od 46 begovskih obitelji 1918. godine oduzeto dva i po miliona dunuma zemlje

itavo vrijeme austrougarske uprave u Bosni i Hercegovini primjetna su dva fronta u borbi za zemlju: na jednom se bije bitka izmeu vlasti i begova, a na drugom izmeu begova i kmetova. Ponekad su i begovi i kmetovi zajedniki nastupali, i to onda kada su osporavali vlasnitvo posjeda koji su u gruntovnim knjigama evidentirani kao erarni. U borbi izmeu vlasti i begova glavni predmet spora se sastojao u tome ta se ima smatrati pod pojmovima erazi-mirija i mulk, kao pravnih kategorija koje je austrougarska administracija preuzela iz osmanskoga zakonodavstva. Begovi su se stalno alili kako je nova administracija njihove mulkovne posjede u gruntovnim knjigama upisivala kao mirijske. Meutim, sutinsko pitanje za begove u vezi sa njihovim zemljinim posjedima nije bilo toliko u pravnoj naravi zemljita, to je bilo sfera vie pravnog teorijskog razmatranja, pogotovo s obzirom na injenicu da se s vremenom razlika izmeu erazi-mirije i mulka u praksi gubila, koliko u upotrebnoj naravi zemljita, to je izravno i konkretno utjecalo na njihov socijalni status. Tu je austrougarska vjerovatno napravila najradikalniji zaokret u pojmovnom odreenju pojedinih segmenata agrarnih odnosa. Naime, u ovome vremenu sasvim jasno se razlikuju dvije kategorije zemljita s obzirom na upotrebnu narav zemljita: kategorije begluk, kao posjeda neoptereenog tzv. kmetskim pravom, i kmetsko selite, kao posjed optereen tim pravom. Ove kategorije osmansko agrarno zakonodavstvo nije poznavalo, ali u austrougarskome vremenu ovo su posve uobiajeni termini koji su postali i predmet gruntovnoga upisa. Tano se znalo to je begluk, a to selite. I ekonomska vrijednost tih kategorija je bila razliita. Begluci su na tritu bili puno skuplji. Zanimljiva bitka se bila u vezi s kmetskim selitima. Naime, i begluk i kmetsko selite su, uglavnom bili erazi-mirije, ali je s vremenom u borbi s dravom beg izlazio kao pobjednik, jer se posjedovno pravo

Historiograja u Bosni i Hercegovini u slubi politike

129

Historiografija u BiH u slubi politike FINAL.indd 129

27.9.2012 8:29:44

IV DIO | NEEMO PRISTATI NA POLITIZACIJU HISTORIOGRAFIJE (INTERVJUI)

sve vie pretvaralo u vlasniko pravo, ali su se sada kmetovi sve ee pozivali na svoje kmetsko pravo (za koje su begovi tvrdili da ga je izmislila nova administracija) kako bi oni sada umjesto drave ograniavali vlasniko pravo begova. U toj se borbi drava postepeno povlaila, begovi su izlazili kao pobjednici, ali su i kmetovi dobivali privid vlastite pobjede. Oito je ovakva politika mogla utjecati na proces iseljavanja begova iz Bosne i Hercegovine, ali nije bila presudna. Moja istraivanja su openito pokazala da udio begova u iseljenikom pokretu nije bio tako masovan kako se to obino smatra. Isljeniku glavninu ine srednji zemljoposjednici te posebno siromani krugovi koji su se nadali da e u Turskoj poboljati svoj privredni status. Izjednaavanje kmetskog i begovskog prava koje je uvela austrougarska uprava ilo je na tetu begova, pogotovo to su kmetovi raznim aktivnostima i diverzijama, kao paljevinom imanja i slino, postepeno sa imanja potiskivali begove, a to je aktuelna vlast oito eljela. ta nam o tome moete rei i ima li u tom smislu posebno ekstremnih sluajeva? [Austrougarska administracija je imala silnih problema u definiranju onoga to je zatekla u Bosni. Pokazalo se da, bez obzira na dotadanje gotovo stoljetno studiranje bosanskih agrarnih odnosa, nova vlast ne razumije agrarne odnose, pa se s vremenom postepeno prilagoavala zateenom stanju shodno boljemu razumijevanju sutine tih odnosa]. Slino kao to meunarodna administracija u BiH poslije 1995. ne razumije kategoriju stanarsko pravo, a donosi odreene zakone u vezi s tim, tako se i austrougarska administracija nakon 1878. susree sa terminima koji su dotad za nju bili apsolutna nepoznanica (erazi-mirija, mulk, vakuf, kao pravne kategorije zemljita
130
Husnija Kamberovi

Historiografija u BiH u slubi politike FINAL.indd 130

27.9.2012 8:29:44

Od 46 begovskih obitelji 1918. godine oduzeto dva i po miliona dunuma zemlje

pojmovi su koji su bili nepoznati austrougarskoj administraciji). S druge strane, kategorije koje je poznavala austrougarska administracija bile su nepoznate u bosanskoj agrarnoj praksi. Takav je sluaj sa tzv. kmetskim pravom. Zahvaljujui ovome tzv. kmetskom pravu kmetovi su, ipak, bili prilino sigurni na ifluku, bez obzira to je bilo predvieno ranijim osmanskim zakonodavstvom da oni sa ifluka mogu biti i odstranjeni pod odreenim uvjetima. Proces odstranjenja je, pak, bio prilino dug i obino je trajao vie godina od trenutka kada bi beg pokrenuo tubu protiv kmeta koji ispunjava uvjete da bude odstranjen sa ifluka. Tu je drava vrlo esto bila sklona podravati kmetove. Da bi odstranio svoga kmeta koji nije uredno obraivao ifluk, Smail-beg Mulabegovi iz Dervente se tuio 6 godina (tubu je podnio 28. aprila 1904, a kmet je odstranjen sa ifluka 26.4.1910). Hafiz Hamzi-beg Filipovi iz Glamoa alio se sredinom 1907. na svoje mustedire piru i Jovu Kajteza zbog neobraivanja selita. Oba mustedira su beari, nemaju potrebite stoke, a ni eljadi. Jovo je vazda uvao seoska goveda, a piro je bivao uvijek poljar, te su na ta svoja zvanja vie polagali vanosti nego na svoju mustedirsku dunost. Oni su od itavog selita tek neki dio davali drugim teacima na obraivanje, od kojih sam ja tekom mukom hak pobirao, doim je vei dio ostajao uvijek pust i neobraen. Beg se alio na organe vlasti u tom sluaju i navodio primjer izvjesnog Kneevia koji je na begovu tubu kazao kako bi kmet trebao prvo ubiti bega, a onda i inovnika ako bi se donijela odluka o tome da se kmet sa selita digne. Koliko su oduzimanje begovskih imanja negativno djelovala na socijalnom planu i kako su se u takvoj situaciji snalazili begovi, odnosno lanovi njihovih porodica?

Historiograja u Bosni i Hercegovini u slubi politike

131

Historiografija u BiH u slubi politike FINAL.indd 131

27.9.2012 8:29:44

IV DIO | NEEMO PRISTATI NA POLITIZACIJU HISTORIOGRAFIJE (INTERVJUI)

Begovi se openito nisu najbolje snalazili u ovome vremenu. Postepeni gubitak zemljinih posjeda slabio je njihovu socijalnu poziciju. Jedan mali dio je napravio uzorna poljoprivredna gospodarstva, dio se ukljuio u trgovinu, a dio je jednostavno troio ono to je posjedovao. Neki su novac od prodatih kmetskih selita i begluka investirali u bankarstvo, a neki koji su namjeravali investirati u profitabilniju privredu suoavali su se raznim administrativnim ili finansijskim zaprekama. Koje su, po Vaem miljenju, bile najmonije begovske porodice u BiH s kraja 19. i s poetka 20. stoljea? Kombiniranjem veliine begluka i broja kmetskih selita (pri emu se kao donja granica uzima posjedovanje najmanje 100 kmetskih selita), uz jedan korektivni faktor koji se sastoji u tome da je postojao manji broj obitelji koje su posjedovale znatan broj kmetskih selita, a manje komplekse beglukoga zemljita, ali su openito smatrane begovskim obiteljima, tada se ovaj broj od 264 velike muslimanske zemljoposjednike obitelji smanjuje na svega 46 obitelji, koje posjeduju velike komplekse zemljita, te se za njih, prema tim kriterijima, moe kazati da su predstavljali bosansku begovsku zemljoposjedniku elitu toga doba. Tako je uraen jedan spisak krupnih zemljoposjednikih begovskih obitelji u Bosni i Hercegovini na prijelazu 19. i 20. stoljea koje su bile predmet pojedinane analize u mojoj disertaciji (onlagi, umii, engi sa ogrankom Zulfikarpai, Ajanovi, Alibegovi, Baagi, Beirevi, Begovi, Begzadi, Bievi, Buatlija, Ceri, Dini, Fadilpai, Filipovi, Firdus, Gradaevi, Hafizadi, Hasanpai, Hrasnica, Ibrahimbegovi, Ibrahimpai (krajiki), Ibrahimpai (travniki), Idrizbegovi, Kapetanovi (derventski), Kapetanovi (vitinski), Kapetanovi (prijedorski), Kapetanovi (jajaki),

132

Husnija Kamberovi

Historiografija u BiH u slubi politike FINAL.indd 132

27.9.2012 8:29:44

Od 46 begovskih obitelji 1918. godine oduzeto dva i po miliona dunuma zemlje

Kapetanovi (teanjski), Karabegovi (banjaluki), Krupi, Kulenovi, Ljubovi, Miralem, Mulabegovi, Muslibegovi, Pai (nevesinjski), Pai (bijeljinski), Rizvanbegovi, Resulbegovi, Salihbegovi, Sulejmanpai, Teskeredi, Tuzli, Uzeirbegovi i Zaimovi). Ovih 46 obitelji posjedovalo je ukupno 695.197,488 dunuma begluka, to u odnosu na 1.149.948,431 dunuma begluka, koliko se nalazilo u rukama muslimanskih velikih posjednika, iznosi 60,5%, odnosno 14,3% svih begluka u Bosni i Hercegovini (4.861.471 dunuma prema evidenciji 1911. godine). Osim toga, valja skrenuti pozornost da je u krugu ovih 46 obitelji postojao jedan broj obitelji koje nisu imale velike komplekse begluka, ali su imale iznad 100 kmetskih selita, te su iz literature openito poznate kao begovske obitelji i igrale su vanu socijalnu i politiku ulogu u historiji Bosne na prijelazu 19. u 20. stoljea (Begovii iz Dervente, Buatlija, derventski, teanjski i vitinski Kapetanovii, Ljubovi, Mulabegovi iz Dervente, nevesinjski Paii i trebinjski Resulbegovii). Ono to sam ja smatrao osobito vanim jeste to da sam nastojao otii korak dalje od ovih jo uvijek prilino opih interpretacija, i istraiti za svaku obitelj posebno veliinu i strukturu ovih posjeda. Ograniio sam se samo na ovih 46 krupnih begovskih obitelji, koje su, dakle, u ovom vremenu jo uvijek zadrale status zemljoposjednike elite. Utvrdio sam veliinu begluka koju je svaki pripadnik ovih obitelji posjedovao, broj i veliinu kmetskih selita, sa mogunou utvrivanja imena i prezimena svakoga kmeta, povrine selita, mjesta gdje se selite nalazi i tako dalje. Iz te se analize vidi da se najznaajniji dio zemljinih posjeda u BiH nalazio u krugu tih obitelji. Oko 15% svih slobodnih zemljinih posjeda (begluka) i preko 30% kmetskih selita nalazio se u ovom krugu obitelji. Ukupan broj kmetskih selita 1918. godine, koje su bile u vlasnitvu ovih 46 obitelji, i za koje

Historiograja u Bosni i Hercegovini u slubi politike

133

Historiografija u BiH u slubi politike FINAL.indd 133

27.9.2012 8:29:44

IV DIO | NEEMO PRISTATI NA POLITIZACIJU HISTORIOGRAFIJE (INTERVJUI)

se moe tano utvrditi ime i prezime strajeine kmetske obitelji, i mjesto gdje se selite nalazi, iznosio je 31.986, ali se na temelju sada raspoloive grae za svega 5.761 selite moe utvrditi povrina i detaljna struktura selita (473.719,859 dunuma), a za ostalih 26.225 poznato je samo ime i prezime kmeta i mjesto gdje se selite nalazilo. Vidi se, dakle, da je samo od ovih 46 begovskih obitelji 1918. oduzeto oko dva i pol miliona dunuma zemljita koje je spadalo u kategoriju tzv. kmetskih selita. Vai radovi sa historijskom tematikom, objavljivani i u Preporodu od kojih su tri uvrtena i u Preporodov izbor u povodu 30 godina izlaenja lista, pobudili su veliku panju italaca, jer su i sa analitike i futuroloke strane dobro oslikali nau stvarnost. Kako vidite budunost nae drave Bosne i Hercegovine? Mnogi su skloni tvrditi kako je Bosna i Hercegovina preivjevi agresiju i rat prola kroz najtee razdoblje svoje povijesti. ini mi se da je BiH, ustvari, tek sada pred najveim izazovom da opstane kao drava. Moda veim nego to je bilo u ratu. Ona je u ratu pokazala da moe opstati, da ima snage. Moda e izgledati odve grubo, ali - meunarodna je zajednica, nakon to je Bosna silno iskrvarila, pomogla da ova zemlja ne bude okupirana od susjednih zemalja, ali njezini upravitelji i javni i tajni savjetnici iz Bosne, nisu osobito zaniteresirani za opstanak ove zemlje. Zar se politika iji su rezultati neljudsko poniavanje i masovno iseljavanje upravo onih koji su se najvie borili za ovu zemlju, moe nazvati probosanskom? Zar prie o tome kako sudjelovanje u politikom ivotu onih Bonjaka koji su imali odreenu ulogu u ratu moe, toboe, vrijeati i negativno utjecati na ostale pripadnike imaju ikakvo racionalno opravdanje? Da li neko vodi rauna o tome koliko nas koji smo ostali i branili ovu zemlju vrijea sudjelovanje u poli134
Husnija Kamberovi

Historiografija u BiH u slubi politike FINAL.indd 134

27.9.2012 8:29:44

Od 46 begovskih obitelji 1918. godine oduzeto dva i po miliona dunuma zemlje

tikom ivotu onih koji su pobjegli i nisu imali nikakvo uee u ratu? Da li mogu biti vei borci za Bosnu oni koji su je ostavili u njezinim najteim trenucima od onih koji su bili spremni sve pokloniti ovoj zemlji? Ja, ipak, vjerujem da e Bosna nekim svojim unutarnjim i teko objanjivim instinktom nai put za svoj opstanak. Uprkos svemu! S obzirom da ste iz Gradaca, mjesta Husein-kapetana Gradaevia, velikog Bonjaka i poznate historijske linosti, zanima nas da li je on imao utjecaja na Vae ivotno opredjeljenje, bavljenje historijskim znanostima? Jo kao gimnazijalac sam itao o mome zemljaku i bosanskome patrioti Husein-kapetanu Gradaeviu, koji je u prvoj polovici 19. stoljea digao Bosnu na noge, branei ast i dostojanstvo svoje zemlje. Gradaevi je, naalost, umro kao izgnanik, daleko od svoga Gradaca. U toku su pripreme za prenos njegovih posmrtnih ostataka. Zna se da je sahranjen na Ejjubu u Istanbulu. Postoji jedna fotografija toga mezara iz 1934, na kojoj se vidi da je on tada bio jako zaputen. Od tada je prolo puno godina pa je sada ak teko odrediti njegov mezar na Ejjubu. Ja upravo zavravam Husein-kapetanovu Biografiju povodom 200-te godinjice njegova roenja, koja e, ako Bog da, iz tampe izai poetkom aprila ove godine. To je moj dug prema mom zemljaku. Hoe li Vaa disertacija Begovski zemljini posjedi u Bosni i Hercegovini od 1878. do 1918. godine, koja ima izuzetan znaaj za prouavanje povijesti Bosne i Bonjaka, biti tampana kao knjiga?

Historiograja u Bosni i Hercegovini u slubi politike

135

Historiografija u BiH u slubi politike FINAL.indd 135

27.9.2012 8:29:44

IV DIO | NEEMO PRISTATI NA POLITIZACIJU HISTORIOGRAFIJE (INTERVJUI)

Postoji ponuda ravnatelja Hrvatskoga instituta za povijest iz Zagreba za objavljivanje disertacije. Ja se nadam da e knjiga izai, vjerujem da e to biti uskoro, a ako budemo tada ponovo razgovarali nemojte me pitati zato sam knjigu objavio u Zagrebu. Naime, prije nego to odluim knjigu o begovima u Bosni i Hercegovini tampati u Zagrebu, vidjet u da li za to postoji interes u Bosni. Na kakav je odjek naila odbrana Vae disertacije u Zagrebu? Za mene je osobno najvee zadovoljstvo bila ponuda da zagrebaki Institut za povijest bude izdava (ili suizdava) knjige. Moda to najvie govori o odjecima na koje je disertacija naila.
(Razgovor vodio: Salih Smajlovi, Preporod, god. 32, br. 4/725, Sarajevo, 15. februara 2002, 14-15)

136

Husnija Kamberovi

Historiografija u BiH u slubi politike FINAL.indd 136

27.9.2012 8:29:44

Upotreba historijskih mitova. Vrijeme je govora i o preutkivanim pitanjima


U organizaciji Instituta za istoriju Sarajevo od 10. do 14. maja odravaju se dvije meunarodne konferencije: Upotreba historijskih mitova: Drugi svjetski rat i balkanski ratovi koncem 20. stoljea i 60 godina od zavretka Drugoga svjetskog rata kako se sjeati 1945. godine? Tim povodom razgovarali smo sa Husnijom Kamberoviem, direktorom Instituta.

Upravo se navrava ezdeset godina od zavretka Drugoga svjetskog rata, to je i mogui neposredni razlog za odravanje konferencija? elimo da progovorimo o ovim temama bez hvaljenja ili kuenja, zato nema veze da li emo to pitanje otvoriti na godinjicu ili nekom drugom prilikom. Ali, mislimo da je godinjica zgodan momenat kada se moe poeti razgovarati na nain koji je pomalo drugaiji od onih na koji se razgovaralo prethod-

Historiograja u Bosni i Hercegovini u slubi politike

137

Historiografija u BiH u slubi politike FINAL.indd 137

27.9.2012 8:29:44

IV DIO | NEEMO PRISTATI NA POLITIZACIJU HISTORIOGRAFIJE (INTERVJUI)

nih godina. Imali smo jednu dugu fazu u kojoj se sve ono to se deavalo gledalo iskljuivo sa pozitivne strane da bi se nakon nekog vremena sve ono to je bilo prikrivano poelo preuveliavati. Tako da najednom imamo vie rtava partizanskog terora od onoga to su inili faisti u Drugom svjetskom ratu! O partizanskim zloinima, a postojali su i oni, nije se razgovaralo i onda je to ostavilo posljedice. elimo da progovorimo o tome kakva je percepcija dananjih generacija o ovoj temi, odnosno kako se ta perpecija mijenjala. Okupili smo historiare ne samo iz Bosne, nego i susjednih zemalja i ire. Govorite o preutkivanju, promjenama percepcije. Zar upravo historiari nisu ujedno i najvie odgovorni za to? U najveoj mjeri je to tako. Historiari ive u odreenom vremenu i podlegnu odreenim tumaenjima. To je donekle razumljivo. Baviti se historijom ne znai biti apsolutno objektivan. Opa je teza da pobjednici piu historiju. Ali, ja moram rei da nam tek pobijeeni omoguavaju da historiju bolje razumijemo. Jer, historiju ne moemo razumjeti samo iz perspektive pobjednika, ona se najbolje razumijeva iz percepcije poraenog. A kada govorimo o Drugom svjetskom ratu, sve do osamdesetih godina percepcija pobjednika je dominirala. Ipak, nije sve bilo ideoloki obojeno. Postojalo je nekoliko djela koja su govorila i iz neke druge perspektive. Tako smo sedamdesetih godina imali prvu knjigu koja je govorila o krizi NOP-a. Da li je NOP imao samo jednu uzlaznu putanju ili je i tu bilo nekih odreenih skretanja ili nekog crvenog terora? Reakcija iz kruga historiara na tu knjigu uglavnom je bila negativna, tako da tek danas moemo govoriti o pokretima koji nisu bili partizanski, a i o njemu objektivno. Naalost, imamo malo ljudi koji se bave ovim temama u naem institutu.
138
Husnija Kamberovi

Historiografija u BiH u slubi politike FINAL.indd 138

27.9.2012 8:29:44

Upotreba historijskih mitova. Vrijeme je govora i o preutkivanim pitanjima

Spominjete krizu NOP-a, uz koju se vee kriza komunizma kao ideje? Mislim da je to zapravo velika nesrea. Moe se to posmatrati i tako da su komunisti nakon 45. godine donekle zloupotrijebili pobjedu nad faizmom. Postoji jedna kriva procjena da su iskljuivo komunisti odnijeli pobjedu nad faizmom. Komunisti jesu bili na elu tog pokreta, ali oni sigurno nisu sami izvojevali pobjedu. I tu je klju problema. Mnogi su se borili protiv faizma, ne zato to su bili ljubitelji komunizma, nego su jednostavno osjetili potrebu da se treba boriti protiv zla. Znai moemo govoriti o vieslojnosti antifaistikog pokreta? Da, zato se i zvao Narodnooslobodilaki pokret. Komunisti su ak u to vrijeme priznavali tu slojevitost u vrijeme i neposredno nakon rata. Tako su u organima vlasti bili ljudi koji nisu komunisti, kao iz npr. HSS, neovisni intelektualaci, neovisne grupe. Ali su svi bili antifaisti. No, to nije dugo trajalo, i komunisti im nisu davali neku veliku mo vie su tu bili iz formalnih razloga. To jeste bila velika ansa, ali mislim da su komunisti, koji su nesporno imali velike zasluge, grijeili. Moda upravo zbog toga da odre svoju vlast i uvodei jednostran pogled na sve to se deavalo u Drugom svjetskom ratu. To postepeno negiranje vieslojnosti antifaistikog pokreta, to svoenje antifaistikog pokreta na iskljuivo komunistiki je zapravo neto to tek danas moramo ponovno raiavati.
(Razgovor vodila: Nermina Omerbegovi, Osloboenje, br. 20.936, 12. maj 2005, 36)

Historiograja u Bosni i Hercegovini u slubi politike

139

Historiografija u BiH u slubi politike FINAL.indd 139

27.9.2012 8:29:44

Kasno je za stvaranje bosanske nacije


Nedavno je u Sarajevu u organizaciji Instituta za istoriju organiziran nauni skup pod nazivom Glavni problemi istorije BiH. Ima li Bosna i Hercegovina uope svoju adekvatnu historiju?
Mi imamo dva problema pitanje historije i historiografije. Historiografija u Bosni i Hercegovini je u dubokoj krizi. To traje posljednje dvije decenije. Zato smo mi u Institutu odluili da pokuamo neto promijeniti to se tie metodolokog pristupa istraivanjima, to se tie izbora tema. S druge strane, mi u Bosni i Hercegovini zapravo uope nemamo bh. historiografiju, ak nemamo dobro razvijene, ono to zovemo nacionalne historiografije. Nemamo bh. historiografsku kolu, nemamo historiara koji je iza sebe ostavio jedan dobar koncept, modele istraivanja... Ako uzmemo historiografije Srbije ili Hrvatske, tano moemo vidjeti koji su to historiografski krugovi, njihov utjecaj kojeg su oko sebe irili, poput onog oko profesorice Mirjane Gross. U Beogradu se ti krugovi institucionaliziraju u udruenja, gdje, recimo, presudnu ulogu ima profesor Andrej Mitrovi. Mi ni danas nemamo izraslog historiara oko kojeg
Historiograja u Bosni i Hercegovini u slubi politike

141

Historiografija u BiH u slubi politike FINAL.indd 141

27.9.2012 8:29:44

IV DIO | NEEMO PRISTATI NA POLITIZACIJU HISTORIOGRAFIJE (INTERVJUI)

bi se okupljali mlai, koji e raditi odreene teme oslanjajui se na pomo i metodoloke obrasce. Ovdje postoji nekoliko kvalitetnih historiara, meutim, postoji neka ljudska zavist i imamo one koji su skloni kritiziranju i omalovaavanju svega to rade drugi, umjesto da sami doprinesu da se stanje u historiografiji popravi. U takvom stanju osjetio sam potrebu da neto promijenimo. Treba razgovarati o prioritetima u bh. historiografiji, koje su tematske oblasti koje moemo postaviti pred nauku i koji su to modeli istraivanja. Pazite, naa je historiografija u posljednje dvije decenije ostala iza svjetskih tokova. Ovdje postoji neko pravilo da se ne pie o svakodnevnom ivotu, o gender history ili oral history. Moramo prevazii okvire naih ovako zatvorenih institucija, kakve su i Institut za istoriju i Filozofski fakultet. ini se da su najvee rupe u historiografiji u periodu od Drugog svjetskog rata pa do danas? To je i moje uvjerenje. Mi openito imamo poprilino dobre istraene teme iz starije prolosti. Posljednjih godina imamo jako puno tema koje se bave srednjovjekovnom Bosnom. Razdoblje nakon 1945. je poprilino neistraeno. Tek od devedesetih su se otvorile mogunosti slobodnijeg istraivanja tog razdoblja. Imamo nekoliko radova, ali nemamo cjelovite preglede i nemamo ono to nam posebno treba ovu nau najnoviju povijest razdoblje od osamdesetih pa do danas. Nemamo ljudi koji se bave tim periodom. U Hrvatskoj, naprimjer, postoji nekoliko projekata o tzv. Domovinskom ratu. To rade profesionalni historiari i ta istraivanja imaju naunu snagu. Mi to nemamo. Naravno, historiari imaju dio odgovornosti, ali nije sve do nas. Traio sam da se na Institutu otvore nova radna mjesta za ljude koji e se baviti periodom od osamdesetih pa do danas, da to ne ostavljamo nekakvim agencijama ili amaterima koji uope ne poznaju metodologiju istraivanja.
142
Husnija Kamberovi

Historiografija u BiH u slubi politike FINAL.indd 142

27.9.2012 8:29:44

Kasno je za stvaranje bosanske nacije

Poznato je da je sedamdesetih godina prolog vijeka zaustavljen projekat pisanja cjelokupne vietomne historije BiH. Ima li naznaka da bi se neto u skorije vrijeme moglo pokrenuti? Veliki je problem nedostatak jedne historije Bosne i Hercegovine. Postoje razne manipulacije u vezi s tim. Naa historiografija je imala problema ezdesetih i sedamdesetih godina. U to vrijeme na naim odsjecima uope nismo imali historiju Bosne i Hercegovine. Danas imamo neto drugaiju situaciju. esto se vraamo u te godine tvrdei kako su neki monici spreavali nastanak takve historije. ini mi se da tu treba biti malo realniji u ocjeni razloga kraha tog projekta. Bilo bi naravno teko rei da jedan Branislav urev ili Esad Paali, ljudi koji su aktivno radili u tom vremenu, tu historiju nisu zavrili zato to su bili antibosanski raspoloeni. Naravno, bilo je tu ljudi koji su imali veliki utjecaj, a bili su protiv tog projekta, poput Milorada Ekmeia. Moete imati ljude koji vam podmeu noge, ali da je bilo uvjeta i sposobnog kadra, jedan takav projekat se mogao napraviti. Tada jednostavno nisu bili stvoreni uvjeti za jednu cjelokupnu historiju Bosne. Bivi direktor Instituta za istoriju, profesor Ibrahim Karabegovi mi je rekao: Da je svaki od nas profesora zavrio svoj dio projekta, nita nam Ekmei i ostali ne bi mogli. Problem je bio taj da historijska nauka tada nije bila zrela. Danas imamo potrebu, ali i mogunost, ne da piemo, nego da zavrimo jednotomnu historiju Bosne. Kada to moemo oekivati? Nadam se da e to u naredne dvije godine biti prezentirano naoj javnosti. Knjiga e biti rezultat dostignutih znanja savremene historiografije. Tu su jako vane dvije stvari. Prvo, moramo biti realni: ne moemo oekivati vietomnu historiju Bosne, poput Istorije srpskog naroda, recimo. Meutim, jeste
Historiograja u Bosni i Hercegovini u slubi politike

143

Historiografija u BiH u slubi politike FINAL.indd 143

27.9.2012 8:29:45

IV DIO | NEEMO PRISTATI NA POLITIZACIJU HISTORIOGRAFIJE (INTERVJUI)

realno da mi dobijemo jednotomnu historiju Bosne i Hercegovine i mi na tome u Institutu poprilino radimo. Ta e knjiga biti puno bolja od, recimo, Malcolmove Kratke historije Bosne, koja naravno jeste dobrodola, ali je nedovoljna, povrna. Ta nova historija e biti puno bolja od svih postojeih i na naem i na stranom jeziku. Evo, recimo, u ratu je nastala knjiga Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata, popularna Armijska historija, koja je izazvala toliko bunih reakcija historiara iz susjedstva, moete zamisliti kakve e tek reakcije izazvati jedna ovakva historija. Naravno, mi emo dio stvari iz te knjige i sami staviti na provjeru. Evo ve ste spomenuli Malcolma, njegovu svakako dobrodolu knjigu, no, kako gledate na ostale knjige iz historije napisane od devedesetih pa do danas? Ima tu razliitih pogleda. Postoje knjige sa velikim naslovima, pretenzijama, a nemaju nita u sebi. S druge strane, naprimjer, imate jednog doajena Envera Redia, koji je napravio nekoliko dobrih i manje dobrih knjiga. No, najvei problem je taj da ima jako malo historiara koji su objavili svoje knjige. Za ozbiljnije knjige potrebna su dugotrajna arhivska istraivanja, danas se za to nema vremena niti finansijske podrke, zato nam se deava da imamo ljude koji se bave srednjovjekovnom historijom, a piu knjige i tekstove iz novije historije zato to je to politici potrebno. Jako je vano da mi ponemo, rekao bih, izgraivati historiare koji e se specijalizirati za odreena razdoblja, ili periode, ali takoer moramo imati ljude koji su sposobni baviti se duim periodima, fenomenima. Moderan historiar ne moe biti neko ko se bavi samo, naprimjer, srednjim vijekom.

144

Husnija Kamberovi

Historiografija u BiH u slubi politike FINAL.indd 144

27.9.2012 8:29:45

Kasno je za stvaranje bosanske nacije

Zato je mitomanija jo uvijek tako prisutna? Mi smo radili projekte, konferencije o upotrebi historijskih mitova na Balkanu. Poslije tri godine rada i dvije knjige objavljene o tome, ini mi se da smo malo naeli taj problem. Upotreba historije u tom smislu ostat e prisutna i to mi ne moemo iskorijeniti. Historiari nasjednu na mitove ukoliko ele brzu javnu afirmaciju. Meutim, treba objavljivati lanke, radove, knjige kojima se moe dokazati koliko je loe po historijsku nauku primjenjivati mitoloke obrasce. I udbenici su veliki problem. Tu je struka opet zakazala. Govori se da mi imamo tri biografije, ja mislim da mi nemamo nijedne biografije. Kada sluate prie o Gavrilu Principu, imate osjeaj da je on juer izvrio atentat, a ne prije devedesetak godina. Je li pokuaj Benjamina Kallaya da napravi bosansku naciju bio iluzoran, odnosno, moe li se iz povijesti BiH iitati budunost bosanske nacije koju neki prizivaju? U historiji su sve stvari neponovljive. Ne znam koja ozbiljna politika struktura moe na tome insistirati?! Mislim da je to apsolutno nerealno. Moemo intimno eljeti ovo ili ono, ali moramo biti realni. Historija govori da je taj koncept stvaranja bosanske nacije propao jo u 19. stoljeu. Kallayjev pokuaj je bio moda posljednji, a posljedica je svoenje bonjatva na muslimanstvo. Kada su se u 19. stoljeu katolici i pravoslavci u Bosni i Hercegovini definitivno usmjerili ka integraciji u hrvatskom i srpskom nacionalnom smislu, time je jednom i zauvijek zavrena i zatvorena mogunost stvaranja jedne bosanske nacije. Naravno, ovdje je mogue insistirati na neem drugom. Treba raditi na stvaranju bosanskog osjeaja, pripadnosti ovoj zemlji, patriotizmu, ali to nema veze sa stvaranjem bosanske nacije. Ovdje treba prihvatiti injenicu da su se definitivno inHistoriograja u Bosni i Hercegovini u slubi politike

145

Historiografija u BiH u slubi politike FINAL.indd 145

27.9.2012 8:29:45

IV DIO | NEEMO PRISTATI NA POLITIZACIJU HISTORIOGRAFIJE (INTERVJUI)

tegrirale tri nacije i na temelju te injenice moemo razmiljati o graenju budunosti u ovoj zemlji. Nemogue se vratiti na poetak 19. stoljea. Zakanjela je svaka mogunost stvaranja bosanske nacije. Povodom 200. godinjice roenja Husein-kapetana Gradaevia (1802.-1834.), 2002. godine, objavili ste njegovu biografsku monografiju. Je li Husein-kapetan uistinu bio ispred vremena u kojem je ivio? Za njim se posegnulo kad je Bonjacima trebao heroj protiv mrskog okupatora? Ne bih rekao da je on bio ispred svog vremena, naprotiv. Mislim da je u to vrijeme Bosni bio potreban jedan takav pokret. Dosta stvari oko njega je bilo predmet mitologizacija, ponekad i previe isticanje neega to Husein Gradaevi i nije bio. On jeste bio Bonjak, borio se protiv osmanskog sultana, imao je oko sebe i ljude drugih vjera, jeste bio voa jednog velikog pokreta za autonomiju Bosne, ali previe bi bilo rei da je on taj pokret poveo kako bi stvorio neovisnu Bosnu. Taj pokret nije prelazio okvire Osmanskog carstva. S druge strane je pitanje kako se bonjaka elita toga vremena osjeala, jer je ak nekoliko decenija nakon pokreta, 1878., kod nje bio prisutan veliki osjeaj za osmansku dravnu tradiciju. Gradaevi je bio zasluan da se u Bosni ljudi ponu odvajati od te osmanske tradicije.
(Razgovor vodio: Amer Obradovi, Dani, br. 448, 13. januar 2006, 32-34)

146

Husnija Kamberovi

Historiografija u BiH u slubi politike FINAL.indd 146

27.9.2012 8:29:45

Od Jasenovca je napravljen mit, jer je ta fabrika smrti koritena u politike svrhe


rtve u Drugom svjetskom ratu i njihov broj su veoma delikatna tema i o tome su napisani tomovi knjiga, koje su sainili razliiti autori iz razliitih krajeva bive Jugoslavije. Broj rtava kada o njima govore naunici je priblian, ali kada se ti brojevi koriste u dnevno politike svrhe onda je njihova razlika drastina. Ovih dana ponovo je akualiziran broj stradalih u Jasenovcu i u Bleiburgu i njihov je broj razliit, zavisno s koje strane dolaze. O ovoj delikatnoj temi i o tome ta kae nauka kada se govori o broju rtava razgovarali smo s dr. Husnijom Kamberoviem, direktorom Instituta za istoriju i profesorom Istorije dvadesetog vijeka na Filozofskom fakultetu u Sarajevu. Broj rtava u Jasenovcu kree se od etrdeset hiljada, to je tvrdio pokojni hrvatski predsjednik i istoriar dr. Franjo Tuman, pa do 700 hiljada to tvrde autori iz Srbije. Kako vi procjenjujete ove tvrdnje? Naravno, nije tano ni jedno ni drugo. Pria o rtvama koja se svodi samo na brojke je politizirana i slui dnevnim politiHistoriograja u Bosni i Hercegovini u slubi politike

147

Historiografija u BiH u slubi politike FINAL.indd 147

27.9.2012 8:29:45

IV DIO | NEEMO PRISTATI NA POLITIZACIJU HISTORIOGRAFIJE (INTERVJUI)

kim potrebama. Ona nije u funkciji razrjeenja problema. To nije nita novo. Jo je Desimir Toi u predgovoru za Koovievu knjigu pisao kako je pogibeljomanija jedna od vanih prepreka za tano izraunavanje demografskih gubitaka i stvarnih rtava u ratu. To je vjerovatno rezultat s jedne strane pretrpljenih muka, ubistava, logora, zatvora i masovnih klanja, a s druge strane je djelimino i megalomanska elja da se sa to veim brojem rtava ue u krug velikih naroda. Da, ali ratne rtve su i fantastina prilika za graenje raznih mitova da li je to tano? Da, tako je nastao mit o Jasenovcu, ne samo zbog broja rtava, nego i zbog ope ocjene karaktera i motiva zloina u Jasenovcu: premda se isticao broj od 700 hiljada srpskih rtava, kljuna je bila ocjena da su to rtve pale od katolika i muslimana, pa su te rtve itekako koritene u vrijeme raspada komunizma. Tu je i mit o Blajburgu, koji je imao slinu genezu kao i jasenovaki mit, samo to su ovdje ulogu delata preuzeli srpski komunisti. Gledano iz naunog ugla, kako se zapravo utvruju rtve? Postoji vie naina. Prvo, kad govorimo openito o rtvama u Drugom svjetskom ratu, postoji ta klasina metoda. To je demografska, statistika gdje ljudi sa odreenim preraunima i po odreenim formulama uzimajui podatke iz jednog i drugog popisa stanovnitva, zatim neke druge faktore prirast stanovnitva, natalitet i na taj nain dolaze do priblinih cifara koliki je mogao biti demografske gubitak. Razlika je izmeu demografskog gubitka i klasinih rtava koje su ubijene, a demografski gubitak podrazumijeva kao rtvu i one koji se nisu rodili, ali rodili bi se da nije bilo rata.
148
Husnija Kamberovi

Historiografija u BiH u slubi politike FINAL.indd 148

27.9.2012 8:29:45

Od Jasenovca je napravljen mit, jer je ta fabrika smrti koritena u politike svrhe

Jugoslavija je napravila tri popisa Drugog svjetskog rata, ali usprkos tome nije utvren taan broj rtava. Zato ti popisi nisu objavljeni, a nisu bili dostupni ni istraivaima. Da to nije bilo tako, da li su se mogli izbjei mnogi problemi? Prvi popis provele su savezne i republike komisije za ratnu tetu krajem 1946. za potrebe nae delegacije na Mirovnoj konferenciji u Parizu. Delegaciju je predvodio Edvard Kardelj. Istina je da nisu poznati rezultati tog popisa, ali se tada prvi put u javnosti pojavio taj broj od 1.700.000 stradalih koji se kasnije stalno ponavljao. Dakle, umjesto priblino realnog broja ratnih rtava stvoren je mit. Ono to je nejasno kada je ovaj broj u pitanju, pa ak i onima koji se vrsto dre tog broja, jeste da se ne zna ta ovaj broj tano znai. Jedni tvrde da je to broj rtava okupacijsko-kvislinkih reima, a za druge je to ukupan broj rtava, bez obzira na poinioce. Da li to znai da bi ovoj prvoj varijanti trebalo dodati i pripadnike kvislinkih formacija? Da, dakle trebalo bi dodati ustae, etnike, nedievce, ljotievce te druge rtve stradale od pripadnika NOP-a. Po svemu sudei, u ovom broju su samo oni koji su stradali od kvislinkih i okupacijskih snaga, jer se uvijek isticalo da se radi o najboljim sinovima i kerima ove zemlje, dakle, ustae, etnici i drugi nisu se mogli meu njih svrstati. A kako se, zapravo, dolo do te cifre od 1.700.000 rtava? Zanimljivo je da se to saznalo tek nakon tampanja knjige dr. Bogoljuba Koovia rtve Drugog svjetskog rata, koja je izala u Londonu 1985. godine. Nakon pojave ove knjige javio se

Historiograja u Bosni i Hercegovini u slubi politike

149

Historiografija u BiH u slubi politike FINAL.indd 149

27.9.2012 8:29:45

IV DIO | NEEMO PRISTATI NA POLITIZACIJU HISTORIOGRAFIJE (INTERVJUI)

jednim lankom tvorac toga mita Vladeta Vukovi, tada profesor na jednom amerikom univerzitetu. On je u tom osvrtu na Koovievu knjigu otkrio porijeklo toga broja od 1.700.000. On pie da je poslije rata kao student matematike (1945-1949) bio zaposlen u Saveznom statistikom uredu Jugoslavije, od jeseni 1946. pa do sredine 1948. godine. Direktor Ureda Dolfe Vogelnik i njegov pomonik Alojz Debevc dali su mu jednoga dana zadatak da za druga Kardelja izrauna gubitke Jugoslavije prouzrokovane ratom. Ti su podaci Kardelju trebali zbog jugoslovenskih zahtjeva za reparacijama na toj konferenciji u Parizu. Dobio je vrijeme od dvije sedmice, a jedino uputstvo je bilo: broj rtava treba biti znaajan, ali nauno-statistiki fundiran. Nakon raznih preraunavanja stanovnitva Vukovi pie da nije izraunao stvarne rtve, nego je doao do brojke 1.700.000 demografskih gubitaka. Meutim, Kardelj valjda po nekoj uiteljskoj semantici, rije gubici istolkovao kao rtve, pa je s tim brojem operisao u Parizu. I jasno, jednom prihvaen od najvieg rukovodstva, taj broj je postao zvanini broj rtava rata, a ne gubitak u stanovnitvu. Tako se stvaraju mitovi, zapisao je u tom tekstu Vladeta Vukovi. Kada je bio drugi popis rtava? On je bio 1950. godine, a proveo ga je SUBNOR sa ciljem da se objave spomen-knjige za rtve rata za svaki grad. U strunim krugovima najvie panje je izazivao popis rtava koji je zavren 1964. godine i koji je proglaen dravnom tajnom. Da li su sada ti podaci dostupni? Taj popis je izvren u novembru 1964, dakle, gotovo dvadeset godina nakon to je rat zavren. Pripreme su zapoele 1957, a motivirane su idejom o podnoenju odtetnog zahtje-

150

Husnija Kamberovi

Historiografija u BiH u slubi politike FINAL.indd 150

27.9.2012 8:29:45

Od Jasenovca je napravljen mit, jer je ta fabrika smrti koritena u politike svrhe

va Saveznoj Republici Njemakoj. U poetku je bila ideja da se to povjeri SUBNOR-u, ali je SIV 10. juna 1964. godine donio odluku o formiranju Savezne komisije za popis rtava rata. Formirane su komisije na svim razinama: savezna, republike, sreske i opinske. Nedostatak u radu ovih komisija mogao je proizai iz oekivane greke pamenja (memory effect) ali i iz takozvane pogibeljomanije. Osim toga, sastav komisija (predstavnici drutveno-politike zajednice, borakih organizacija, JNA i statistikih ureda) unosio je sumnju u pristrasnost popisa. Naime bilo je jasno da e se detaljnije popisati nevine rtve civilnog stanovnitva i rtve koje su bile na pobjednikoj strani, nego rtve lokalnog stanovnitva koje je bilo povezano ili regrutirano u sastav etnikih, domobranskih i drugih formacija tretiranih kao kvislinke. Ipak, popis daje spisak nespornih rtava, ali nikako ne konaan popis, jer bi tome popisu trebalo dodati ideoloki nepodobne rtve i rtve o kojima nije imao ko dati podatke zbog stradanja itavih zajednica i, naravno, treba ukljuiti efekt zaborava. Kakva je sudbina tih podataka? Sve republike komisije, osim makedonske, su u svojim zavrnim izvjetajima popis proglasile uspjenim iako je ustanovljeno da je bilo mnogo propusta, a itava graa je smjetena u 2.800 sanduka u Arhiv Jugoslavije i stavljen je embargo istraivanja. Savezna popisna komisija je 1966. tampala jedan izvjetaj za internu upotrebu, a rtve je procijenila na 1,1 milion. Taj izvjetaj je podijeljen odreenim pojedincima, a materijali su tretirani kao najstroa dravna tajna. Embargo je skinut tek krajem osamdesetih. Da li se neko bavi sada tim istraivanjem?

Historiograja u Bosni i Hercegovini u slubi politike

151

Historiografija u BiH u slubi politike FINAL.indd 151

27.9.2012 8:29:45

IV DIO | NEEMO PRISTATI NA POLITIZACIJU HISTORIOGRAFIJE (INTERVJUI)

U beogradskom Muzeju rtava genocida otpoeo je posao na reviziji popisa. Revizijom su obuhvaena sva lica sa prostora bive Jugoslavije i to po ugledu na Memorijalni muzej holokausta u Washingtonu. Osim toga dva historiara u Zagrebu Igor Graovac i u Beogradu Dragan Cvetkovi doli su, radei potpuno odvojeno, do vrlo bliskih podataka, razlike su minimalne. Naime, oni su utvrdili da bi neka donja granica bila 600 hiljada, s tim to broj nije definitivan. ta su, zapravo, glavne greke tog popisa? Popisom je utvreno da je ukupno u Jugoslaviji pripadnika NOVJ stradalih u ratu bilo 179.986, to je 59 odsto od do tada vaeeg broja od 305 hiljada poginulih partizana. Prema rezultatima saopenim na jednom skupu koncem 2002. godine, samo za podruje Hrvatske popisom iz 1964. je utvreno da je stradao 60.131 pripadnik NOVJ, ali se revizijom dolo do podatka da je poginulo 61.833. Ta cifra od 750 hiljada ubijenih Srba u Jasenovcu je nerealna. ta bi bio realan broj? Jasenovac je strana pria i nesporno je da su tamo ljudi zvjerski ubijani. Ali broj od 700 hiljada ubijenih u Jasenovcu neutemeljen je u odnosu na ukupan broj. Jo treba rei da je kasnije to prepravljeno u 700 hiljada Srba. Pazite, ti ljudi koji su dovedeni u Jasenovac, to su klasine rtve, to nije demografski gubitak. Ako se rauna na milion rtava bez demografskih gubitaka, onda bi ispalo da je sedamdeset odsto ubijeno u Jasenovcu. To je nemogue. Popisi stanovnitva kau da je neto malo ispod dva miliona bilo srpskog stanovnitva na podruju NDH; onda je malo vjerovatno da bi ih sedamsto hiljada zavrilo u Jasenovcu, a gdje su ostali, ginuli su i na frontovima u

152

Husnija Kamberovi

Historiografija u BiH u slubi politike FINAL.indd 152

27.9.2012 8:29:45

Novije tendencije u historiografiji u Bosni i Hercegovini

vojskama, a i kao civili. Zato mislim da je od Jasenovca napravljen mit koji je poeo jo u vrijeme rata kada je ta fabrika smrti koritena u politike svrhe. To se moe nai i u izvjetajima pa, naprimjer, ak i jednog njemakog generala Glasie von Horstenaua, koji je bio njemaki opunomoeni general. On pie o tim stranim zloinima i o uasima koji su se tamo deavali i iznosi ogromne cifre stradanja, ali to su procjene, to nisu egzaktni i dokazivi podaci. A ta je sa Bleiburgom? I to je primjer pogibeljomanije. I to je pokuaj malog naroda da ue u krug velikih. Poslije 1945. godine uveavao se broj rtava da bi se pokazao doprinos antifaizmu, a devedesetih godina poelo se sa uveavanjem rtava Bleiburga da bi se to vie istakao antikomunizam i da bi se pokazala sva svirepost tog sistema. Znate, kao to se nekada smatralo da nikad nije dovoljno antifaizma, kad se poelo govoriti o Bleiburgu smatralo se da nikad nije dovoljno antikomunizma. To je naa balkanska pria, nikad dovoljno anti.
(Razgovor vodila: Nagorka Idrizovi, Osloboenje, br.21.652, 28. april 2007, Pogledi, 4-5)

Historiograja u Bosni i Hercegovini u slubi politike

153

Historiografija u BiH u slubi politike FINAL.indd 153

27.9.2012 8:29:45

Mladom Bosnom se manipuliralo


U emu vidite razlog nastajanja radikalno-povrnih vienja Gavrila Principa i Mlade Bosne, od nacionalistike glorifikacije, do satanizacije i omalovaavanja? Do promjena u gledanjima na ulogu Gavrila Principa i Mlade Bosne dolo je kod nas u BiH, ali ne i u Srbiji, gdje se na Principovu ulogu gleda jo uvijek afirmativno, i to kako u historiografiji tako i u javnom diskursu. Razloge treba traiti u promjeni konteksta u kojemu se daju historijske ocjene, odnosno u gledanjima na prolost u kontekstu suvremenih dogaanja, a ne u kontekstu vremena u kojemu su se dogaaji odvijali. Iskustva koja su ljudi na ovim prostorima doivjeli nakon 1990-ih presudno su utjecala na promjenu njihovih pogleda na ulogu Mlade Bosne u historiji ove zemlje. Kakva su stajalita novije domae i strane historiografije o ovoj organizaciji, Principu i samom inu atentata? Naa historiografija tome nije u posljednje vrijeme dala nikakva novija tumaenja, osim to su se i historiari priklonili opem trendu satanizacije tog pokreta i samog atentata. Tu,
Historiograja u Bosni i Hercegovini u slubi politike

155

Historiografija u BiH u slubi politike FINAL.indd 155

27.9.2012 8:29:45

IV DIO | NEEMO PRISTATI NA POLITIZACIJU HISTORIOGRAFIJE (INTERVJUI)

zapravo, nije niti mogue dati neka novija tumaenja nego se opredjeljivati za jednu ili drugu opciju, uz mogue dodavanje novih argumenata za jednu ili drugu tezu, ali je malo vjerovatno da moemo pronai neke spektakularno nove historijske izvore na temelju kojih bismo mogli konstruirati posve novu historijsku sliku dogaanja. Stanje u stranoj historiografiji, posebno u austrijskoj i njemakoj, je, ini mi se, ostalo nepromijenjeno: tu se i na Mladu Bosnu i na Gavrila Principa i atentat oduvijek gledalo kao na veliku glupost koja je dovela do krvoprolia u Evropi. U tim ocjenama je politiki momenat takoer veoma vaan, jer se u tim historiografijama, u skladu sa zvaninim politikim stavovima, krivica za Prvi svjetski rat nastojala prebaciti na Srbiju, pa se njezino povezivanje sa atentatom i Mladom Bosnom odlino uklapalo u tu priu. Jednako kao to je to inila i jugoslavenska historiografija, ali polazei od drugih politikih potreba. Da li su po Vaem miljenju terorista i teroristika organizacija adekvatne kvalifikacije? U kontekstu vremena u kojemu Mlada Bosna djeluje nije bila rijetkost da se primjenjuje teror radi ostvarivanja odreenih politikih ciljeva, za koje su akteri smatrali da predstavljaju revolucionarne ciljeve (takva praksa e biti prisutna i kasnije, pa i u najnovije doba!). No, rekao bih da je nesporno da je Princip pucnjem u Ferdinanda i njegovu suprugu izvrio teroristiki akt, ali bi bilo pogreno ulogu i djelovanje Mlade Bosne svesti samo na taj atentat.

156

Husnija Kamberovi

Historiografija u BiH u slubi politike FINAL.indd 156

27.9.2012 8:29:45

Novije tendencije u historiografiji u Bosni i Hercegovini

ta je zapravo Mlada Bosna bila u kontekstu vremena svoga postojanja? Teko je ukratko odgovoriti na tako postavljeno pitanje, jer bi za davanje ocjene o Mladoj Bosni trebalo prvo objasniti iri historijski kontekst, ali i precizirati pojmove koje upotrebljavamo. Mlada Bosna kao pokret je imala svoju odreenu razvojnu liniju, uz istodobnu mjeavinu razliitih ideja i pobuda koje su pokretale te mladie da ine razne gluposti, poput ovog atentata. To to su u osnovi bili srpski nacionalisti imalo je neko sasvim drukije znaenje u tom vremenu od uloge koju su srpski nacionalisti imali u kontekstu dogaanja krajem 20. stoljea. Pripadnici Mlade Bosne su jednostavno bili predmet manipulacije, kako odreenih politikih i vojnih krugova u vrijeme pred Prvi svjetski rat, tako i historiografije tokom itavog 20. stoljea.
(Razgovor vodio: Vuk Baanovi, Dani, 9.11.2007, 60)

Historiograja u Bosni i Hercegovini u slubi politike

157

Historiografija u BiH u slubi politike FINAL.indd 157

27.9.2012 8:29:45

ovi i Dodik kao Tuman i Miloevi


Da li bosansko-hercegovaka istoriografija, navodni dogovor Slobodana Miloevia i Franje Tumana o podeli Bosne tretira vie kao istorijski mit ili kao istorijsku injenicu? U bosansko-hercegovakoj istoriografiji nije puno o tome pisano, ali prema onome to je pisano u nekim djelima, recimo u knjizi profesora ekia, na sporazum u Karaorevu se ne gleda kao na mit nego kao na neto to se smatra povijesnom injenicom. Ne samo da jedan krug historiara to tako smatra, ne samo da politika i drutvena elita tako smatra, nego openito jedna drutvena atmosfera postoji, openito raspoloenje u drutvu je takvo da se vjeruje da nema govora o tome da je u pitanju neki mit nego je to historijska injenica, da su se dva predsjednika susjednih republika dogovarala o podjeli BiH. Zbog toga je u Bosni jako puno i esto i iroko promovirana ona mala knjiga Miloa Minia koja govori o tome. Ili uvijek se skree panja na Tumanove stenograme. To su one dvije knjige koje su Dani objavili i koje dodue ne govore izravno o pregovorima u Karaorevu, ali govore o tome da je Tuman imao te
Historiograja u Bosni i Hercegovini u slubi politike

159

Historiografija u BiH u slubi politike FINAL.indd 159

27.9.2012 8:29:45

IV DIO | NEEMO PRISTATI NA POLITIZACIJU HISTORIOGRAFIJE (INTERVJUI)

ideje o podjeli Bosne, odnosno o njegovim tezama da je Bosna neka vrsta vjetake tvorevine, da su njene granice neodrive. Ali za sada nema nekih materijalnih dokaza da je do dogovora dolo u Karaorevu tog dana o kome je obino re? Znate kako, jasno je da nema. Koliko ja znam, ne zna se uopte da li je i voen neki zapisnik o tome, mislim da je Hrvoje arini napisao da su njih dvojica vie etali i tokom etnje o tome se dogovarali. Imate vi jo dogaaja u historiji koji se ne mogu potvrditi izravnim nekim sporazumima ili izravnim postojanjem nekih odreenih dokumenata. Moemo li pronai neki dokument o tome da je Hitler naredio da se ljudi spaljuju u gasnim komorama. Ali da biste vidjeli ta se zapravo deavalo, morate analizirati kontekst itavih dogaanja, prethistorijat nekog dogaaja i ono to je slijedilo nakon toga. Nesporno da je taj susret 25. marta 1991. godine bio i da su se njih dvojica susreli, novine su o tome pisale. Pogotovo kad je Bosna u pitanju, postoji jedna vrsta straha ili uvjerenja da im dvojica razgovaraju, a trei nije prisutan, da ta dvojica razgovaraju neto na raun ovoga treeg. Dakle, nesporno je da su oni tada u Karaorevu razgovarali. Miloevi je imao neku drugu politiku, on je elio ako moe itavu Bosnu, ako ne moe, moe to to moe, na kraju je to zavreno tako kako je zavreno 1995. godine. Ali je Tuman otvorenije, jasnije, ee govorio o tome kako su te bosanske granice neprirodne, vjetake. Ja ne vjerujem da su oni postigli neki detaljan dogovor, jer da su se mogli tako jednostavno dogovoriti ne bi poslije toga tako ratovali. Ali vjerujem da su razgovarali o tome, da je to kao opcija sigurno bilo u razgovoru izmeu njih dvojice. Mada ponavljam, uvjeren sam da nisu nikada postigli neki pisani dogovor koji bi arhivirali. To nikad neemo pronai.
160
Husnija Kamberovi

Historiografija u BiH u slubi politike FINAL.indd 160

27.9.2012 8:29:45

ovi i Dodik kao Tuman i Miloevi

Mislite li da je stav Tumana i Miloevia o BiH, za koji Vi drite da je nepobitan, imao odluujui uticaj na rat u BiH? Jasna je stvar da su Tuman i Miloevi imali apsolutnu kontrolu nad svojim pulenima u Bosni. To je teko negirati. Ako pogledamo samo koliki je uticaj Tuman imao na politiku HDZ-a u BiH, pa on je smjenjivao predsjednike kao to neko pali nove cigarete. On je imao presudnu ulogu na ponaanje i djelovanje HDZ-a u BiH. To je oigledno i iz svih njegovih tekstova. Kod Miloevia je to malo drukije, tu se ponekad ak i pojavljivala neka razlika izmeu Miloevia, Karadia i drugih, ali vjerujem da je i Miloeviev utjecaj na politiku, koju je vodilo srpsko rukovodstvo u Bosni bio presudan. Sklon sam vjerovanju da je situacija u Bosni mogla ii u drugom pravcu da su Tuman i Miloevi imali interesa da se u Bosni sauva mir. Stav o tome da li je bilo ili nije dogovora u Karaorevu, ima li uticaja na tekua suenja u Hagu, ali i na dananje prilike u BiH? ini mi se da se i u Hagu operira injenicom da je taj sporazum bio i da je Stipe Mesi bio kljuni svjedok. S druge strane, gledajui ono to se danas dogaa u Bosni, pa i ono to se dogaa posljednjih dana i mjeseci, pokazuje da opravdano postoji uvjerenje da ono to se nije uspjelo 1995, a to svoje ishodite ima u srpsko-hrvatskom dogovoru, da se pokuava zavriti danas. Ako biste danas doli u Sarajevo, pa sluajno napravili neke ankete po ulicama pitajui prolaznike ta oni misle o ovim dogovorima Milorad Dodik Dragan ovi, veina ljudi e vam vjerojatno rei: znate, to je sigurno rezultat srpsko-hrvatskog dogovora, oni su se oduvijek dogovarali o podjeli Bosne i Hercegovine. Malo informiraniji ljudi pomenut e vam sigurno i sporazum u Karaorevu, pa i Banovinu Hrvatsku iz 1939.
Historiograja u Bosni i Hercegovini u slubi politike

161

Historiografija u BiH u slubi politike FINAL.indd 161

27.9.2012 8:29:45

IV DIO | NEEMO PRISTATI NA POLITIZACIJU HISTORIOGRAFIJE (INTERVJUI)

Mislite da sporazum utie na dananje prilike bez obzira da li je do njega stvarno dolo ili ne? Apsolutno. Taj sporazum je u svijesti, politikom djelovanju i ponaanju, i politikih elita i obinih ljudi ostavio tako dubok trag, tako da vie uope nije vano da li je taj sporazum postojao ili nije, on sigurno nikad nije potpisan. Ta pria o podjeli i dogovoru u Karaorevu i danas funkcionira kao neto to je bilo nesporno. Politiki aktivisti i danas u svojoj svijesti to imaju kao neto to treba zavriti. Hoete da kaete da se ponaaju kao da je taj sporazum postojao? Da, kao da je postojao. Ako biste napravili intervju sa Dodikom i oviem, oni e svi rei da to nema nikakve veze, ali, upravo ono to rade, rade kao da imaju u svijesti da je to neto to je sasvim logian zavretak jednog dogovora koji je ostao nedoreen, ali ga mi trebamo samo privesti kraju. Ima li razlike u gledanju na taj dogaaj izmeu Sarajeva, Banja Luke i Mostara? Nisam primjetio da se neko u Banja Luci ozbiljnije time bavio. Tamo ne postoji neto ozbiljnije razvijena zajednica historiara. Tamo ak i na njihov Univerzitet vie dolaze da predaju historiari iz Beograda, nego to oni imaju svog kadra. Ne znam tano raspoloenje, ali vjerujem da postoji apsolutna razlika. Jedan kolega iz Mostara, koji sad radi u Hrvatskoj, zove se Ivo Lui, on je objavio prije nekoliko godina jedan vei rad u tome smislu u kome je dokazivao da je Karaorevo vie mit nego historijska injenica. Mislim da je posebno insistirao da se tu ne radi ni o kakvim tajnim razgovorima jer su mediji, televizija i novine, objavile tu vijest da su se predsjednici dviju

162

Husnija Kamberovi

Historiografija u BiH u slubi politike FINAL.indd 162

27.9.2012 8:29:45

Novije tendencije u historiografiji u Bosni i Hercegovini

republika susreli, pa da se radilo o uobiajenoj komunikaciji predsjednika dviju republika. Kod nas u Bosni u svemu postoje neka razliita vienja, a pogotovu o ovim posljednjim dogaajima. Mada ovo to se desilo 1995. godine, neka vrsta podjele zemlje, ukazuje na to da su mnogi bili skloni, sigurno i poetkom devedesetih, razgovarati o podjeli.
(Danas, Beograd, 22. marta 2011)

Historiograja u Bosni i Hercegovini u slubi politike

163

Historiografija u BiH u slubi politike FINAL.indd 163

27.9.2012 8:29:46

Mi u Institutu neemo pristati na politizaciju historiografije


Gospodine Kamberoviu! Prvo to mi je zapalo za oko, a elim iz prve ruke da ujem objanjenje, jeste da je uoljiva kolizija izmeu naziva vaeg Instituta (za istoriju) i korienja te imenice i njenih izvedenica u sadraju rada Instituta, planovima, programima, temama sa naunih skupova gdje se koriste termini historija, historijski, historiografski itd. Kako to objanjavate i hoe li (i kada) doi do promjene u nazivu Instituta, ako ni zbog ega drugog, a ono zbog ovih kolizija koje sam naveo? Na Institut je poeo svoj rad pod nazivom Institut za prouavanje istorije radnikog pokreta, a 31. januara 1973. Skuptina SR BiH je donijela Zakon o Institutu za istoriju u Sarajevu i to je zvanian naziv koji je sve do danas u upotrebi. S obzirom da se radi o Zakonu, jasno je da izmjenu naziva moe uiniti samo zakonodavac. To je odreena zakonodavna procedura koja e se vjerovatno rijeiti novim Zakonom o visokom obrazovanju u Kantonu Sarajevo, koji e vjerovatno integrirati ovaj Institut u Univerzitet kao organizacionu jedinicu. Osim toga,

Historiograja u Bosni i Hercegovini u slubi politike

165

Historiografija u BiH u slubi politike FINAL.indd 165

27.9.2012 8:29:46

IV DIO | NEEMO PRISTATI NA POLITIZACIJU HISTORIOGRAFIJE (INTERVJUI)

mi imamo jo razloga da ne pokreemo ovo pitanje izmjene naziva, jer od 1990. vodimo sudski spor oko zgrade u centru Sarajeva, u kojoj radimo od poetka 1960-ih, i bojimo se da bi izmjena naziva mogla negativno utjecati na na legitimitet u tom sudskom sporu. A to bi moglo voditi doslovnom izbacivanju Instituta na ulicu, to bi moglo biti katastrofalno po nau budunost. A ona i bez toga nije sjajna. No, to je samo pitanje naziva, a mi vjerujemo da ovaj naziv nama daje mogunost bavljenja svim razdobljima i temama iz historije. Na se rad, po ovom nazivu, ne ograniava ni vremenski, ni tematski, ni prostorno. Mi smo jedan od rijetkih instituta sa prostora bive Jugoslavije koji ne mijenja svoj naziv, jer smo poetkom 1970ih sa izmjenom naziva (a inicijativa za prerastanje Instituta za prouavanje istorije radnikog pokreta u Institut za istoriju potekla je u Institutu i za njenu realizaciju tada je trebalo due od tri godine) omoguili svestrani razvoj Instituta. Pogledajte, na primjer, kako je dananji Hrvatski institut za povijest u Zagrebu mijenjao svoj naziv: Institut za historiju radnikog pokreta je sa politikim promjenama 1990. promijenio naziv u Institut za suvremenu povijest, da bi 1996. prerastao u Hrvatski institut za povijest. Mi ne mijenjamo naziv, jer postojei omoguava razvoj historijske nauke. Vi moete primijetiti da se mi ne ograniavamo (ak ni u nazivu) na Bosnu i Hercegovinu, premda nam je to sredite istraivanja. Prije dvije godine Institut je obiljeio pola stoljea svoga rada. Ako je uope mogue u vremenski i prostorni okvir ovog razgovora iznijeti neku retrospektivu, kako biste Vi ocijenili ulogu i znaaj te znanstvene ustanove na prostoru na kojem je djelovala proteklih 52 godine, ako je nuno, i u etapama?

166

Husnija Kamberovi

Historiografija u BiH u slubi politike FINAL.indd 166

27.9.2012 8:29:46

Mi u Institutu neemo pristati na politizaciju historiografije

Institut je preivio pola stoljea i iz dananje perspektive mogli bismo rei da je to u svemu asno razdoblje. Afirmirali smo se kao ozbiljna nauna institucija, a i danas funkcioniramo kao jedina institucija ovakve vrste u Bosni i Hercegovini. Mada smo poeli raditi s ciljem da prouavamo historiju radnikog pokreta i revolucije, vrlo brzo smo se okrenuli svim temama nae historije i hrabro odvojili od utjecaja politike. Zamislite samo injenicu da je u Institutu poetkom 1970-te napisana knjiga o krizi NOP-a u istonoj Bosni 1941. godine! U vrijeme kada su Savez komunista i njeni kljuni ratni akteri bili jo uvijek dominirajua snaga u drutvu! A u Institutu se pie knjiga o grekama koje su ti isti lideri inili u istonoj Bosni, kao to su odreeni sporazumi o saradnji etnika i partizana i slino! Nije to bilo lahko. Ali, to je bio put sazrijevanja i ovog Instituta i nae historijske nauke. Kasnije se taj pravac, koji je njegovao kritiki pristup, kakav je jedino i mogu u nauci, i odvojenost od politike, to je jedini put za razvoj nauke, sve vie njegovao. Pokazalo je to i vrijeme rata protiv Bosne od 1992. do 1995, kada je ovaj Institut zadrao svoj opebosanski karakter i na najbolji nain uvao dostojanstvo historijske nauke. Logian rezultat toga je estoaprilska nagrada grada Sarajeva kojom smo nagraeni prije dvije godine. Danas mi, takoer, nastojimo ostati dosljedni takvoj orijentaciji, premda ima onih, pa i pojedinaca u samom Institutu, koji bi rado historijsku nauku podredili politikim, nacionalnim, stranakim ili privatnim interesima. Ali, to nee proi! Mi u Institutu neemo pristati na politizaciju historiografije, koju neki prieljkuju, ak i stalno podstiu. Do agresije na Republiku Bosnu i Hercegovinu Institut je bio znanstvena ustanova republikog znaaja, pa u skladu s tim adekvatno je bila i finansirana. Meutim, od 1996. g. vi ste na kantonalnom budetu, iako pred-

Historiograja u Bosni i Hercegovini u slubi politike

167

Historiografija u BiH u slubi politike FINAL.indd 167

27.9.2012 8:29:46

IV DIO | NEEMO PRISTATI NA POLITIZACIJU HISTORIOGRAFIJE (INTERVJUI)

met vaih istraivanja izlazi ak i izvan granica BiH. Kako objanjavate taj paradoks i da li ste se pokuavali nasloniti barem na budet Federacije Bosne i Hercegovine? Mi smo imali sree da se 1996. u Skuptini Kantona Sarajevo nalo nekoliko ljudi koji su smatrali da ovaj Institut treba nastaviti svoj rad u vrijeme kada su se dravne institucije uruavale i ostajale bez finansijera. Pogledajmo kako i danas te institucije jedva preivljavaju, jer ih drava ne finansira poput Zemaljskog muzeja, Historijskog muzeja, Nacionalne i univerzitetske biblioteke i slino. No, za nas nije vano ko nas finansira sve dok finansijer ne trai od nas da rezultate naih istraivanja podreujemo politikim interesima vladajuih elita. Finansijer treba imati utjecaja na izbor kljunih istraivakih pravaca, ali ne i odreivati rezultate koje bismo mi kroz istraivanja samo potvrdili. Mi ne moemo davati tapije za uspostavljene politike ili neke druge odnose. Na je cilj kritiko istraivanje historije. Mogu rei da dosad doista nije bilo nikakvih pokuaja svoenja naih istraivanja na lokalne okvire, odnosno okvire Kantona Sarajevo. Ali jeste problem u tome to su sredstva za istraivanja uglavnom izostajala. to se tie oslanjanja na budet Federacije, tu stvari nisu tako jednostavne. Postoje odreeni zakonski okviri, pa su ak nai univerziteti, pa tako i sarajevski Univerzitet, svedeni na finansiranje iz Kantona, kao i Akademija nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine! Postoje li i drugi izvori finansiranja Instituta? Mi imamo relativno stabilna i redovita, iako nedovoljna, sredstva za plae i materijalne trokove, koje dotira Vlada Kantona Sarajevo, ali nedostaju sredstva za istraivanja i dru-

168

Husnija Kamberovi

Historiografija u BiH u slubi politike FINAL.indd 168

27.9.2012 8:29:46

Mi u Institutu neemo pristati na politizaciju historiografije

ge potrebe. Mi to razumijemo, i zbog toga smo se orijentirali i na druge izvore. Rekao bih da smo posljednjih godina imali odreenu podrku Federalnog ministarstva obrazovanja i nauke, posebno kada su u pitanju nabavka opreme i organizacija naunih skupova. Tu je, naravno, i naa saradnja sa pojedinim institucijama izvan Bosne i Hercegovine. Spomenuo bih samo nau saradnju sa Univerzitetom u Oslu, s kojim smo imali jedan projekt o historijskim mitovima na Balkanu, saradnju sa univerzitetima u Grazu i Berlinu, s kojima smo realizirali projekt o nacionalnim identitetima na Balkanu, te nau saradnju sa pojedinim manjim univerzitetima u SAD-u i pojedincima koji su izvjesno vrijeme tokom i nakon rata podravali na rad. Od 2008. u Institutu radite na dva velika projekta: Historijski leksikon Bosne i Hercegovine, te Hronologija historije Bosne i Hercegovine. U kojoj su fazi isti i ko ih financijski podrava, a ko ne? To su dva velika projekta koja smo pokrenuli prije nekoliko godina. Mada su to dva znaajna projekta, nismo dobili nikakvu podrku za njihovu realizaciju i zbog toga njihova realizacija prilino kasni. Zbog fokusiranja na zavretak pojedinanih projekata saradnika, rad na Leksikonu i Hronologiji je potisnut u drugi plan. Ipak, za Leksikon smo uradili prvu verziju abecedarija (blizu 10.000 pojmova), a za Hronologiju smo uradili oko 2.100 pojmova. U narednoj fazi bit e potrebno jo jednom pretresti abecedarij, te provesti evaluaciju obraenih pojmova za Hronologiju. U tu fazu emo ui nakon to postane izvjesno da emo dobiti podrku za rad na tim projektima. Zanimljivo je da ste lino Vi nosilac projekta pod nazivom Hrvatsko proljee u Bosni i Hercegovini (1967-1972) i koji treba da se zavri do 30. juna 2014. ta Vas je,
Historiograja u Bosni i Hercegovini u slubi politike

169

Historiografija u BiH u slubi politike FINAL.indd 169

27.9.2012 8:29:46

IV DIO | NEEMO PRISTATI NA POLITIZACIJU HISTORIOGRAFIJE (INTERVJUI)

eventualno, neposredno motiviralo za ovu temu i jeste li zadovoljni sa dosadanjom dinamikom realizacije tog projekta? Ne znam zato bi to ba bilo zanimljivo to se ja sada bavim temom o Hrvatskom proljeu u Bosni i Hercegovini? Ja sam se dosad bavio raznim temama i objavio vie knjiga i niz lanaka. Posljednji projekt na kojem sam radio odnosio se na nacionalni identitet Bonjaka poslije Drugog svjetskog rata. U okviru toga sam objavio nekoliko lanaka u asopisima ili zbornicima radova u Sarajevu, Zagrebu i Beogradu, te pripremio jedan zbornik radova pod naslovom Rasprave o nacionalnom identitetu Bonjaka. Radei na tom projektu stalno sam se suoavao sa pitanjem poloaja Hrvata u Bosni i Hercegovini u vrijeme socijalizma. Shvatio sam da postoji odreena veza izmeu komunistikog afirmiranja muslimanskog nacionalnog identiteta i otvaranja hrvatskog nacionalnog pitanja sredinom 1960-ih godina i zbog toga sam odluio provesti detaljnija istraivanja o tome. Osim toga, kraj 1960-ih i poetak 1970-ih godina je vano razdoblje za razumijevanje sudbine Jugoslavije i dogaanja 1990-ih godina. Istraivanja dobro napreduju i mislim da u ve na jesen dio tih istraivanja imati priliku prezentirati na jednom skupu u Zagrebu posveenom Hrvatskom proljeu. Jedan od vaih saradnika je trebao krajem juna da zavri projekt pod naslovom Demografske promjene na prostoru Bosanskog ejaleta od 1683. do 1718. A da li se neko od saradnika Instituta bavio demografskim promjenama u BiH od 1992. na ovamo? Dobro ste rekli trebao, ali to nije uinjeno. Vjerujem da e ta tema biti zavrena, jer su u okviru toga provoena odreena istraivanja u Skopju i Arhivu u Dubrovniku i za to su in-

170

Husnija Kamberovi

Historiografija u BiH u slubi politike FINAL.indd 170

27.9.2012 8:29:46

Mi u Institutu neemo pristati na politizaciju historiografije

vestirana znatna sredstva. to se tie demografskih promjena iz 1990-ih godina, moramo priznati da se time vie bave kolege u Institutu za istraivanje zloina protiv ovjenosti i meunarodnog prava Univerziteta u Sarajevu. Mi smo otvorili neka pitanja iz tog razdoblja (nacionalne mobilizacije pred rat, stavovi intelektualaca o Bosni i Hercegovini iz tog vremena), ali predstoji jo puno toga da se radi. Tu e otvaranje i dostupnost arhiva odreivati i dinamiku naih istraivakih napora. Je li odran planirani (u junu, ove godine) okrugli stol na temu Historijska nauka i poloaj historije kao nastavnog predmeta u kolama u Bosni i Hercegovini, kakvi su rezultati polueni i kakav je, zaista, poloaj historije u heterogenim obrazovnim sistemima nae zemlje? Mi smo bili planirali napraviti taj skup u saradnji sa filozofskim fakultetima iz Sarajeva, Tuzle, Mostara, bili smo uputili i pozive u Banju Luku i Pale. Cilj je bio da izvan prisustva medija pokuamo otvoriti ta pitanja, uskladiti nae interese i zahtjeve, a potom zajedniki izvriti pritisak na institucije vlasti u itavoj Bosni i Hercegovini da se stvari ponu mijenjati. Naime, sve nas pritiu isti problemi, bilo da nai profesori rade u Livnu, Tuzli ili Laktaima. Naalost, Filozofski fakultet u Sarajevu i Odbor za istorijske nauke ANUBiH su odluili organizirati slian skup i mi smo se povukli preputajui njima da vidimo ta mogu uiniti. Pokazalo se, meutim, da osim jednodnevne medijske promocije pojedinaca i nekih zakljuaka koje vie niko ne ita, nita nije uinjeno. Zakljuujem da je naa izvorna ideja time upropatena i sigurno emo u narednom razdoblju morati se vratiti i kroz koordinaciju sa ostalim zainteresiranim institucijama iz Bosne i Hercegovine u vezi s tim pokuati postii odreene rezultate.

Historiograja u Bosni i Hercegovini u slubi politike

171

Historiografija u BiH u slubi politike FINAL.indd 171

27.9.2012 8:29:46

IV DIO | NEEMO PRISTATI NA POLITIZACIJU HISTORIOGRAFIJE (INTERVJUI)

Neposredno uoi prologodinjeg Dana dravnosti bili ste jedan od uesnika znanstvene konferencije pod nazivom Dravnost Bosne i Hercegovine u kontekstu implementacije Dejtonskog mirovnog sporazuma i euroatlanskih integracija, organiziranoj pri Fakultetu politikih nauka u Sarajevu. Da li je, po Vama, dravnost Bosne i Hercegovine reducirana Aneksom Ustava koji je proistekao iz Dejtonskog sporazuma ak kada bi se on u praksi implementirao u cijelosti? Promatrano iz dananje perspektive jasno je da je Dejtonski sporazum u mnogim aspektima reducirao dravnost Bosne i Hercegovine, ali uvjeti u kojima je dolo do sporazuma pokazuju da je to ipak bio maksimum koji se u tom vremenu mogao postii. Sauvan je dravni okvir i meunarodni legitimitet, a to je jako vano. Time je pruena ansa da Bosna i Hercegovina dalje funkcionira kao drava, a kako e ona funkcionirati to je ve pitanje zrelosti politikih elita i njihove spremnosti da grade ovu zemlju. Meutim, pravna, pa ako hoete i politika injenica jeste da Ustav po kojem naa zemlja danas treba da funkcionira nikada nije usvojen u Dravnom parlamentu, dok je istovremeno derogiran Ustav RBiH koji se s pravnog aspekta moe smatrati jedinim legalnim i legitimnim. Da li se Vi kao historiar kanite baviti ovim injenicama? Nije to jedina neloginost vezana za na postojei Ustav, ali je tano da mnogi pravnici ukazuju na tu injenicu. Meni se, pak, ini da je za Bosnu i Hercegovinu u dananjoj politikoj situaciji najbolje da uva ovaj Ustav ma kakav on bio, jer alternative bi, s obzirom na vrijeme u kojem ivimo, mogle biti puno loije.
172
Husnija Kamberovi

Historiografija u BiH u slubi politike FINAL.indd 172

27.9.2012 8:29:46

Mi u Institutu neemo pristati na politizaciju historiografije

Znam da Institut surauje sa ustanovama tog tipa u Beogradu i Skoplju naprimjer. Kakav je karakter te suradnje i ima li suglasja na neke teme iz novije historije, posebno od 90-tih na ovamo i posebno kada se radi o beogradskom Institutu za istoriju? Mi imamo saradnju sa svim institutima sa prostora bive Jugoslavije (Ljubljana, Zagreb, Beograd, Skopje). Ta saradnja se, za sada, ograniava na razmjenu literature i asopisa, meusobna pozivanja na naune skupove, otvaramo mogunost saradnje u asopisima i slino. Nama je, naime, potrebno vremena da se obnove veze i uspostave nova poznanstva. Sazrele su nove generacije historiara u svim ovim centrima i potrebno je da se oni meusobno upoznaju. U planu su i neki zajedniki projekti, ali tu svi elimo ii polahko i sa temama koje nisu tako osjetljive. Upravo ovih dana obavljamo konzultacije oko toga da povodom stotinu godina od izbijanja Prvog svjetskog rata zajedniki organiziramo veliku konferenciju u Sarajevu 2014. godine. A da li imate suradnju sa Institutom za istoriju u Banja Luci? Postoji i odreena saradnja sa kolegama iz Banje Luke, ali tamo vie ne postoji predratni Institut za istoriju, u kojem sam i ja poeo karijeru, pa su ti institucionalni kontakti oteani. No, razmjena literature, pa ak i saradnja u asopisima je prvi korak. Saglasan sam da bi naredni koraci trebali biti bri, ali to ipak zavisi od puno vie faktora nego je naa elja za tom saradnjom. Da li su vaem Institutu dostupni arhivi i drugi izvori za znanstvena istraivanja u Banja Luci i RS-u, naprimjer? Jeste li imali takvih potreba?
Historiograja u Bosni i Hercegovini u slubi politike

173

Historiografija u BiH u slubi politike FINAL.indd 173

27.9.2012 8:29:46

IV DIO | NEEMO PRISTATI NA POLITIZACIJU HISTORIOGRAFIJE (INTERVJUI)

Ja lino sam prije nekoliko godina bio jednu sedmicu u Banjoj Luci istraujui neku partijsku grau iz sredine 1960ih godina. Nisam imao nikakvih problema. A i zato bih imao? Banja Luka je moj grad! Vjerovatno bi bilo problema sa izvorima iz 1990-ih godina, ali tih problema imamo u svim arhivima. I za sam kraj, citiram izjavu Milorada Dodika izreenu 27. jula ove godine na Mrakovici: Srpski narod je pobjedom nad faizmom nairoko dao slobodu i drugim narodima koji su se priklonili borbi, a blagodati slobode koju su izvojevali danas uivaju svi na prostoru Republike Srpske. U partizanskim jedinicama su bili uglavnom Srbi, koji su 1941. vjerovali da ta sloboda pripada svima, da bi 1991. shvatili da tu slobodu ele da ugroze svi oni kojima je sloboda data u borbama od 1941. do 1945. Nisam proitao ili uo da je ijedan politiar iz Sarajeva reagirao na ovu nebulozu pa Vas molim da se o njoj odredite kao historiar. Nai se politiari esto pozivaju na antifaizam, a s druge strane, kada im je to potrebno, promoviraju upravo one snage koje su antifaisti pobijedili u Drugom svjetskom ratu. Pogledajmo samo to se deava sa promocijom etnikih ideja, spomenikom Drai Mihailoviu i slino. Kljuno je ovdje ipak naglasiti da niko nikome nije darovao slobodu u Drugom svjetskom ratu, nego su svi slobodu izvojevali. I Srbi i Hrvati i Muslimani. Meu svim nacionalnim zajednicama u Drugom svjetskom ratu bilo je vie struja i vano je voditi rauna o razliitim fazama rata i dinamici jaanja antifaistikih struja koje su na kraju ipak izale kao pobjednice i koje su izgradile Bosnu i Hercegovinu kao ravnopravnu lanicu jugoslavenske federacije.

174

Husnija Kamberovi

Historiografija u BiH u slubi politike FINAL.indd 174

27.9.2012 8:29:46

Mi u Institutu neemo pristati na politizaciju historiografije

Hvala Vam velika za ovaj razgovor. Hvala vama za priliku da vaim itateljima neto kaem o Institutu za istoriju u Sarajevu.
(Razgovor vodio: Bedrudin Gui. Intervju, izvorno dat za list Sabah u Bostonu (SAD), a prenijeli su ga kasnije mnogi internet portali u vedskoj i Belgiji. Objavljeno 2. septembra 2011. godine)

Historiograja u Bosni i Hercegovini u slubi politike

175

Historiografija u BiH u slubi politike FINAL.indd 175

27.9.2012 8:29:46

Bosna i Hercegovina je starija i od ZAVNOBiH-a i od Daytona


Institut za istoriju objavio je dvotomni zbornik radova Identitet BiH kroz istoriju. ta je bio motiv Institutu da se ukljui u viegodinje rasprave o poimanju identiteta BiH? Nai motivi su bili iskljuivo naune prirode. Naime, u okviru jednog meunarodnog projekta ja sam do prije dvije godine vodio bosanskohercegovaki tim mladih istraivaa koji su se bavili pitanjima nacionalnog identiteta Bonjaka. Tada sam shvatio svu slojevitost identiteta u Bosni i Hercegovini i nakon razgovora sa saradnicima u Institutu, odluili smo organizirati jednu veu konferenciju na kojoj bismo raspravljali o tim pitanjima. Naem pozivu se odazvao niz historiara iz regiona, ali i drugih zemalja Evrope, jer smo eljeli da taj skup ne bude samo pogled iznutra na identitet Bosne i Hercegovine. Promjena perspektive, tj. pogled izvana bila je nuna kako bismo se barem djelimino pribliili stvarnoj povijesnoj slici nae zemlje. Osim toga, tada smo vidjeli da postoje pokuaji da se i u nauku uvuku razne konstrukcije o povijesti ove zemlje i njenom identitetu, te da se, mada proizvoljno konstruirane, kao vjerodostojna slika dalje ire u svijet. Mi smo uinili to smo, kao naunici, smatrali svojom obavezom.

Historiograja u Bosni i Hercegovini u slubi politike

177

Historiografija u BiH u slubi politike FINAL.indd 177

27.9.2012 8:29:46

IV DIO | NEEMO PRISTATI NA POLITIZACIJU HISTORIOGRAFIJE (INTERVJUI)

U uvodu zbornika Identitet BiH kroz historiju navodite citat da je potrebno okrenuti lea prolosti i poeti ivjeti, kako bi se bavili historijom. Da li je Bosna i Hercegovina spremna da pone svoj ivot van prolosti kojom smo, evo, dvije decenije zarobljeni? Zato nas prolost dri tako vrsto zarobljene? Kada sam to kazao, nisam htio rei da mi trebamo zaboraviti nau prolost, nego se ipak moramo okrenuti svijetu u kojem ivimo i poeti ozbiljnije promiljati o naoj budunosti. Mi ne moemo mijenjati prolost, ali moemo mijenjati nau sadanjost. Naalost, ovdje je bilo i previe prolosti, koja se, umjesto da poiva u miru, esto pojavljivala kao vaan nacionalnomobilizirajui, a potom i ruilaki faktor. Danas to nije prisutno u tolikoj mjeri kao to je bilo tokom 90-ih godina, ali ne bismo bili ozbiljni kada bismo kazali da je zloupotreba prolosti ostala iza nas. Na emu se zasnivao identitet BiH u nedavnoj prolosti, prije sukoba iz devedesetih, a na emu se zasniva danas? Tu je, naravno, vano ta se u pojedinim razdobljima smatralo najvanijim slojem identiteta. U vrijeme socijalizma se, naprimjer, u prvi plan stavljao republiki identitet i sve ostalo je bilo tome podreeno. Krajem 60-ih i poetkom 70-ih bosanskohercegovaki politiari snano insistiraju na jaanju republikog patriotizma. Svi su tvrdili da su u republikama, kao prirodnim okvirima ispoljavanja naroda i narodnosti koji u njima ive, prisutna stremljenja ka veoj samostalnosti. U vrijeme ustavnih debata krajem 60-ih i poetkom 70-ih Demal Bijedi, kao predsjednik Skuptine SR Bosne i Hercegovine, jednom je prilikom izjavio: Nama je u Bosni i Hercegovini po-

178

Husnija Kamberovi

Historiografija u BiH u slubi politike FINAL.indd 178

27.9.2012 8:29:46

Bosna i Hercegovina je starija i od ZAVNOBiH-a i od Daytona

sebno stalo da jaamo bosanskohercegovaku dravnost, i to upravo na nain kako to obezbjeujemo ovim ustavnim amandmanima. Bilo je u nekim krugovima u zadnje vrijeme diskusija: kako to da mi danas jaamo republiku dravnost, a za itavo vrijeme poslije rata koncepcija nam je bila obrnuta, ilo se, otprilike, po tim gleditima, na suzbijanje moi Republike i njene dravnosti. Mislim da u ovome to smo mi ugradili u amandmane nema nikakve kontroverze. Mislim da nisu u pravu oni koji postavljaju ovakvo pitanje, jer smo mi na federalizam gradili, u prvom redu, na faktu mnogonacionalnosti nae ire zajednice, a upravo su republike bile okviri koji su taj fakt uobliavali. Todo Kurtovi, predsjednik Republike konferencije Socijalistikog saveza Bosne i Hercegovine, poetkom januara 1971. dao je intervju sarajevskom listu Osloboenje pod znakovitim naslovom Samostalne republike izraz nacionalne ravnopravnosti. Nije tano da su u tom razdoblju negirani svi ostali identitetski slojevi. Nacionalni identiteti su upravo tada dostigli svoj vrhunac. Slino je i sa religijskim identitetima, samo to tu treba pogledati stvari u historijskom hodu i voditi rauna o dinamici promjena. Nije isto stanje bilo poetkom 50ih i krajem 80-ih! Ali, poslije 90-ih sve se svelo na nacionalnu i religijsku dimenziju. To su postala dominantna obiljeja, a pokazalo se da su posljedice po Bosnu i Hercegovinu bile katastrofalne, jer su nositelji takvih ideja poeli traiti partikularna rjeenja i pozivati se na povijest kako bi to opravdali. Kako da ivimo zajedno u BiH sa tako razliitim interpretacijama povijesti i identiteta u BiH? Razliite interpretacije povijesti su mogue i one nisu same po sebi loe, ukoliko se temelje na valjanim argumentima. Kada je u pitanju historijska nauka, ja lino nisam pristaa nikakvog konsenzusa, jer u nauci ne postoji konsenzus, nego
Historiograja u Bosni i Hercegovini u slubi politike

179

Historiografija u BiH u slubi politike FINAL.indd 179

27.9.2012 8:29:46

IV DIO | NEEMO PRISTATI NA POLITIZACIJU HISTORIOGRAFIJE (INTERVJUI)

samo snaga argumenata. Za to se moramo zalagati, a ne za postizanje nekog konsenzusa. Neka konsenzus postignu politiki lideri. Tu jo moram dati jedno dodatno objanjenje: mislim na historiju kao nauku, a ne na historiju koju kao predmet treba pouavati u kolama. U koli su nuni konsenzusi oko toga ta i u kojem obimu treba pouavati. Pri tome treba imati u vidu i to da su obrasci tumaenja prolosti uvijek i barometar savremenih vrijednosti, kako je to zapisao jedan sociolog. U emu se ogleda znaaj 25. novembra za identitet BiH danas ? Danas se znaaj dogaaja vezanih za taj datum dovodi u pitanje i on se u odreenim politikim krugovima ne samo ignorira nego, jednostavno, nastoji izbrisati iz povijesti. Naravno da nije mogue promijeniti to to se desilo 25. novembra prije 68 godina, ali je mogua promjena politikih elita koje ignoriraju taj dogaaj. To to se dogodilo 25. novembra 1943. je jako vano za historiju ove zemlje, jer je tim odlukama uspostavljeno teritorijalno jedinstvo Bosne i Hercegovine i garantirana ravnopravnost i jednakost svih Srba, Hrvata i Muslimana u njoj. Neto kasnije, na Drugom zasjedanju ZAVNOBiH-a, odranom u Sanskom Mostu od 30. juna do 2. jula 1944. godine, Bosna i Hercegovina se definira kao ravnopravna federalna jedinica u Demokratskoj Federativnoj Jugoslaviji te se posebno naglaava ravnopravnost Srba, Hrvata i Muslimana Bosne i Hercegovine, koja je njihova zajednika i nedjeljiva domovina. Ovaj stav iz Deklaracije o pravima graana od 1. jula 1944. je sigurno jedan od najznaajnijih stavova koje je usvojio ZAVNOBiH, jer upravo ova deklaracija, naslanjajui se na raniju Rezoluciju sa Prvog zasjedanja ZAVNOBiH-a, definira nedjeljivost Bosne i Hercegovine. To naglaavanje nedjeljivosti je pojam koji mora postati sastavnim dijelom svake prie o
180
Husnija Kamberovi

Historiografija u BiH u slubi politike FINAL.indd 180

27.9.2012 8:29:46

Bosna i Hercegovina je starija i od ZAVNOBiH-a i od Daytona

Bosni i Hercegovini, bez obzira na to da li se radi o priama o prolosti ili budunosti ove zemlje. Kako poredite znaaj 21. novembra, kao dana potpisivanja Dejtonskog sporazuma, sa znaajem ZAVNOBIH-a? Vjerujem da oba ova dogaaja imaju svoje mjesto u historiji ove zemlje. Meutim, mislim da je kljuno naglasiti da je Bosna i Hercegovina starija i od Dejtonskog sporazuma i od ZAVNOBiH-a. Trebalo bi, dakako, imati u vidu i to da se Bosna i Hercegovina, kako je bila definirana na Prvom zasjedanju ZAVNOBiH-a, dalje dograivala na Drugom zasjedanju ZAVNOBiH-a. Zato se ne bi sada dograivala i nakon Dejtonskog sporazuma? Vano bi bilo odbaciti politiki inat. Kako vidite sukobljavanje tradicija uvanja sjeanja na posljednjeg bosanskog kralja, naprimjer kod Hrvata katolika, ili na turskog osvajaa Bosne kod Bonjaka muslimana? Kako razrijeiti ove povijesne sukobe u sadanjosti? Sjeanja o kojima govorite se izgrauju zahvaljujui brojnim posrednicima. To je problem percepcije nae prolosti. O tome postoje odreene rasprave, a ja mislim da je alosno da u drobljenju kolektivnog sjeanja sudjeluju i pojedini historiari, koji na taj nain ele pokazati kako zbog nepostojanja zajednikog historijskog sjeanja nema nikakve zajednike budunosti. Zbog toga postoje ta silna insistiranja na povijesnim diskontinuitetima. Jasno je da nema identiteta bez kontinuiteta, a historiari bi mogli znatno doprinijeti gradnji zajednikog kolektivnog sjeanja. Zato se, naprimjer, Bonjaci ne bi sjeali posljednjeg bosanskog kralja? Moda zbog toga to Katolika

Historiograja u Bosni i Hercegovini u slubi politike

181

Historiografija u BiH u slubi politike FINAL.indd 181

27.9.2012 8:29:46

IV DIO | NEEMO PRISTATI NA POLITIZACIJU HISTORIOGRAFIJE (INTERVJUI)

crkva prisvaja sjeanja na te bosanske kraljeve? Zato bi se Bonjaci identificirali sa osvajaima svoje zemlje, a Islamska zajednica prisvajala sjeanje na najistaknutije predstavnike nae povijesti? Zato to su Bonjaci Osmansko carstvo doivljavali kao svoje carstvo? A zato se Husein-kapetan Gradaevi suprotstavio tom carstvu i poveo pokret za autonomiju Bosne? Danas mi vidimo, naprimjer, da Husein-kapetan Gradaevi postaje prihvatljiv za bonjaki simboliki i identitetski okvir, ali je teko vjerovati da on moe biti opebosanski simbol, premda je njegova povijesna uloga bila opebosanska. Moe se vidjeti kako postoje i odreeni historiografski krugovi koji istrajavaju na tim priama o razdobljima nae i tuinske vlasti (kod Hrvata se gradi svijest o srednjovjekovnoj Bosni, kao dobu nae vlasti i osmanskom razdoblju, kao dobu tuinske vlasti; kod Bonjaka je osmansko doba nae doba, a austrougarsko je doba tuinske vlasti i tako dalje. O tome je, u kontekstu razvoja nacionalne/nacionalistike historiografije, odreena zapaanja iznio Sreko Daja). Mislim da bi dananja historiografija trebala vie panje posveivati onim procesima koji imaju vie integrativni, nego dezintegrativni sadraj. Povijesne sukobe treba ostaviti iza sebe, povijesti. Kako tumaite da se Dan dravnosti BiH obiljeava samo u jednom dijelu drave? Da li onaj dio njezinih graana koji odbija praznik, odbija vrijednosti utvrene na zasjedanju ZAVNOBIH-a ili ima neke druge, vie politike razloge za takvo odbijanje? Ne znam da li su provoena ozbiljna istraivanja koja bi pokazala kakav je stav graana prema obiljeavanju 25. novembra. Mi znamo kako se prema tome odnose odreeni dijelovi politikih elita, a politike elite se uvijek rukovode samo politikim interesima. Da budem posve jasan: odreivanje ka182
Husnija Kamberovi

Historiografija u BiH u slubi politike FINAL.indd 182

27.9.2012 8:29:46

Bosna i Hercegovina je starija i od ZAVNOBiH-a i od Daytona

lendara sjeanja, pa i datuma koji e se obiljeavati kao Dan dravnosti, nije nauno, nego politiko pitanje. Tako je bilo u svim zemljama svijeta. Naravno, ozbiljne drave, kao i vjerodostojne politike elite, nikada se ne poigravaju sa temeljnim datuma svoje povijesti. Da li je mogue graditi savremeni identitet u BiH na pomirenju socijalistike tradicije sa demokratskim vrijednostima? Socijalistika tradicija nije u cijelosti liena demokratskih vrijednosti i kada se odbaci ono to je bilo negativno, mislim da ostaje jo dovoljno tog naslijea koje se moe ugraditi u savremeni identitet Bosne i Hercegovine. Naravno, tu treba biti paljiv, jer perspektiva iz koje se gleda na socijalistiko razdoblje nije kod svih u Bosni i Hercegovini ista. Zbog toga mislim da se savremeni identitet BiH mora graditi na svim historijskim vrijednostima. Naravno, ukljuujui i negativna iskustva. Vano je, meutim, otvoriti perspektivu i otkriti pozitivne identifikacione take, a ne identificirati se samo rtvom. Nama su potrebne pozitivne i integrirajue identifikacije i tu historiari, knjievnici i umjetnici imaju veliku ulogu. Da li je neminovno i u BiH otvoriti pitanja o runoj strani partizanske i komunistike historije, kao to su zloini poinjeni od pripadnika pobjednike vojske? Mi se moramo suoiti sa svim, pa i sa tamnim stranama nae prolosti, jer je to najvei izraz patriotizma. Neka od tih pitanja smo ve otvorili, dodue, jo uvijek pomalo stidljivo, ali kao odgovorni naunici ne smijemo sebi dozvoliti da zatvaramo oi pred tom, kako ste rekli, runom stranom partizanske i komunistike historije. Istraivanje zloina poinjenih krajem
Historiograja u Bosni i Hercegovini u slubi politike

183

Historiografija u BiH u slubi politike FINAL.indd 183

27.9.2012 8:29:46

IV DIO | NEEMO PRISTATI NA POLITIZACIJU HISTORIOGRAFIJE (INTERVJUI)

Drugog svjetskog rata nije na prioritet, ali postaje predmet naih istraivanja. U novom broju naeg asopisa Prilozi bit e dijelom govora i o tome. Naravno, dostupnost izvora e odrediti i domete naih istraivakih poduhvata. Pronai pravi obim tih zloina i voditi rauna o irem povijesnom kontekstu u kojemu se to deavalo, osnovne su pretpostavke da se predstavimo kao vjerodostojni naunici i moralni ljudi. Mislim da emo otvaranjem prie o partizanskim zloinima krajem rata, kojih je sigurno bilo, moi dati vjerodostojnu ocjenu historijske uloge partizanskog pokreta. Meutim, odluan sam protivnik pokuaja da se poistovjeivanjem zloina koji su se deavali u ratu i zloina krajem rata napravi revizija cjelokupne nae povijesti izjednaavanjem faista i antifaista. Naravno da je svaki zloin zloin, ali, kako su to nedavno kazali Slavko i Ivo Goldstein, Jasenovac i Bleiburg nisu isto, mada su i Jasenovac i Bleiburg mjesto zloina. Jo neto, intenzitet naih istraivanja ovih pitanja e ovisiti i od toga koliko ljudi e se time baviti. U Srbiji, Hrvatskoj i Sloveniji formirani su itavi istraivaki timovi kojima je samo to zadatak. Mi po broju kadrova koji se mogu time baviti, nismo ni blizu naim susjedima. Kako reagujete na osporavanje historijske posebnosti i dravne samostalnosti Bosne i Hercegovine od historiara, a kako na takve izjave politiara? Na osporavanja od historiara odgovaramo otvaranjem dijaloga i snagom argumenata, dok su reakcije na osporavanja koja iskazuju politiari drugaija, jer politiari svakodnevno iznose razliite stavove, a mi ne moemo svakodnevno reagirati, niti je to naa zadaa. U posljednje vrijeme je bilo takvih osporavanja od politiara, a onda smo mi skupili nekoliko naih knjiga (o nacionalnom identitetu Bonjaka, ovaj dvotomni zbornik o identitetu Bosne i Hercegovine i knjigu dvojice ame184
Husnija Kamberovi

Historiografija u BiH u slubi politike FINAL.indd 184

27.9.2012 8:29:46

Novije tendencije u historiografiji u Bosni i Hercegovini

rikih historiara Roberta Donie i Johna Finea, u kojoj govore o Bosni i Hercegovini i ratu s kraja 20. stoljea, kao iznevjerenoj tradiciji) i poslali trojici lanova Predsjednitva Bosne i Hercegovine. Ne znamo kakav je efekat toga, ali mislim da smo time nau zadau obavili.
(Intervju vodila: Jasna Fetahovi, Osloboenje, br. 23324/23325, 25-26. novembar 2011, Pogledi, 38-39)

Historiograja u Bosni i Hercegovini u slubi politike

185

Historiografija u BiH u slubi politike FINAL.indd 185

27.9.2012 8:29:46

Husnija Kamberovi HISTORIOGRAFIJA U BOSNI I HERCEGOVINI U SLUBI POLITIKE

Urednik prof. dr. Damir Agii Grafika priprema Tarik Jesenkovi Izrada naslovnice Ibis-grafika, d.o.o. IV. Ravnice 25, Zagreb Tisak tamparija Fojnica Tiskano u rujnu 2012. Prikaz Sarajeva na prijelazu iz 19. u 20. stoljee na jednom suvremenom drvorezu.

Historiografija u BiH u slubi politike FINAL.indd 186

27.9.2012 8:29:47