DISKRETNA MATEMATIKA

VJEBE
U ovoj skripti su dijelom natipkani zadaci koji su rjeavani na vjebama iz Diskretne matematike u
akademskoj godini 2009./2010.
Skripta moe pomoi studentima u boljem shvaanju gradiva, ali ne moe zamjeniti vjebe.
Zadaci i rjeenja:
MAROJE MAROHNI i MATIJA BAI.
Natipkali i uredili:
IVAN KRIJAN, MARKO BOI, IVAN GAVRAN i MARIO BERLJAFA.
Zagreb, 28. 10. 2009.
Sadraj
Sadraj
5.1 Homogene linearne rekurzije s konstantnim koecijentima . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 18
5.2 Nehomogene linearne rekurzije s konstantnim koecijentima . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 19
5.3 Modeliranje pomou rekurzija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 20
6.1 Obine funkcije izvodnice . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 23
6.2 Eksponencijalne funkcije izvodnice . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 28
8.1 Uvod . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 34
8.2 Povezanost grafova . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 37
8.3 Teinski grafovi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 41
8.4 Planarnost grafa . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 43
8.5 Arhimedova tijela . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 45
8.6 Eulerovi i Hamiltonovi grafovi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 46
2
Osnovni principi prebrojavanja
1 Osnovni principi prebrojavanja
Za konaan skup A, s [A[ emo oznaavati broj elemenata (kardinalitet) skupa A.
Broj elemenata unije meusobno u parovima disjunktnih skupova A
i
, i 1, 2, . . . , n
(A
i
A
j
= , i, j 1, 2, . . . , n , i ,= j) jednak je sumi broja elemenata skupova A
i
.

n
_
i=1
A
i

=
n

i=1
[A
i
[.
Iz grada A u grad B moemo doi brodom, autom ili avionom. Postoje dva morska, dva cestovna
i tri zrana puta. Na koliko naina moemo doi iz grada A u grad B?
Uvedimo sljedee skupove, AB neka je skup svih puteva iz grada A u grad B, M neka je skup svih
morskih, Z zranih, te C cestovnih puteva iz grada A u grad B. Jasno je da vrijedi
M Z = Z C = C M = ,
stoga moemo primjeniti pravilo sume, odnosno
[AB[ = [M Z C[ = [M[ +[Z[ +[C[ = 2 + 3 + 2 = 7.

Neka je n N, i 1, 2, . . . , n, te A
i
skupovi, s A
1
A
2
. . . A
n
oznaavamo
skupova A
i
,
A
1
A
2
. . . A
n
= (a
1
, a
2
, . . . , a
n
) : a
i
A
i
.
Neka je n N, za konane skupove A
i
, i 1, 2, . . . , n vrijedi
[A
1
A
2
. . . A
n
[ =
n

i=1
[A
i
[.
Neka su S i T konani skupovi. Tada je broj elemenata skupa S jednak broju elemenata skupa T ako i samo
ako postoji bijekcija izmeu skupa S i skupa T.
Da bi iz grada A doli u grad B, moramo proi kroz gradove B i C. Iz grada A u grad B moemo
doi na 2 naina, iz B u C na 5, te iz grada C u grad D na 3 naina. Na koliko naina moemo doi iz grada A
u grad D?
Neka je AD skup svih puteva izmeu gradova A i D, AB skup svih puteva izmeu A i B, BC skup
svih puteva izmeu B i C, te CD neka je skup svih puteva izmeu gradova C i D. Svakom p AD moemo
bijektivno pridruiti ureenu trojku (p
1
, p
2
, p
3
), gdje je p
1
AB, p
2
BC, p
3
CD. Sada primjenom principa
bijekcije i pravila produkta dobivamo da je
[AD[ = [AB BC CD[ = [AB[ [BC[ [CD[ = 2 5 3 = 30.

Odredite broj prirodnih djelitelja broja 600. [Rj. 24]

3
Osnovni principi prebrojavanja
Broj prirodnih djelitelja prirodnog broja n = p

1
1
p

2
2
. . . p

k
k
prikazanog u raspisu na proste faktore
je (
1
+ 1) (
2
+ 1) . . . (
k
+ 1). Dokai!
Odredite broj ureenih parova nenegativnih cijelih brojeva (x, y) koji zadovoljavaju nejednadbu
x
2
+y
2
5.
[Rj. 8]
Ukoliko je x 3 jasno je da rjeenja ne postoje, dakle, preostaje promotriti sluajeve kada je
x 0, 1, 2. Kako bi doli do konanog rjeenja, je li potrebno broj rjeenja u svakom pojedinom sluaju
pomnoiti ili zbrojiti?
Jo jedan nain je da promotrimo skupove denirane sa S
i
=
_
(x, y) Z
2
: x
2
+y
2
= i
_
, i 0, 1, . . . , 5.
Je li potrebno pomnoiti ili zbrojiti meusobno brojeve elemenata skupova S
i
?
Neka su definirani skupovi X = 1, 2, . . . , 100 te
S = (a, b, c) : a, b, c, X, a < b, a < c .
Koliko je [S[?
Broj a moe biti bilo koji broj iz skupa X 100, fiksiramo li broj a iz tog skupa, broj b i broj c
tada, zbog uvjeta moemo izabrati na 100 a naina (bilo koji broj izmeu a + 1 i 100, ukljuivo). Konano,
traeni broj je
[S[ =
99

a=1
(100 a)
2
=
99

a=1
a
2
=
99 100 199
6
= 328350.

Neka su A i S konani skupovi takvi da je A S. Tada je

[S A[ = [S[ [A[ .
Koliko ima prirodnih brojeva manjih od 10
n
koji sadre znamenku 4?
Jasno je da svi takvi brojevi mogu sadravati 1, 2, . . . , n znamenki 4. Jednostavnije nam je pre-
brojati koliko ima prirodnih brojeva manjih od 10
n
koji ne sadre znamenku 4. Prirodnih brojeva manjih od
10
n
ima 10
n
1. Sve prirodne brojeve manje od 10
n
moemo promatrati kao nznamenkaste (na poetku moe
biti nekoliko nula, jedini koji nam ne valja je onaj koji sadri samo nule). Dakle, prirodnih brojeva manjih od
10
n
koji ne sadre znamenku 4 ima 9
n
1, svaka znamenka moe biti bilo koja osim 4, te jo moramo odbaciti
sluaj kada su sve znamenke jednake 0. Konano, odgovor na pitanje zadatka je
(10
n
1) (9
n
1) = 10
n
9
n
.

Neka je S skup. T(S) je skup koji sadri sve podskupove skupa S.

Neka je S konaan skup i [S[ = n N
0
. Tada je [T(S)[ = 2
n
.
Ukoliko je S prazan skup, jasno je da je jedini podskup skupa S samo prazan skup, pa tvrdnja vrijedi,
jer je 2
0
= 1. Pretpostavimo sada da je n N. Neka je S = a
1
, a
2
, . . . , a
n
. Promotrimo sve binarne nizove
duljine n, svaki od njih e odreivati jedan podskup skupa S. Ukoliko je na itom mjestu u nizu broj 1, onda
se a
i
nalazi, a ukoliko je 0 onda se ne nalazi u podskupu odreenom s tim nizom. Jasno je da smo na ovaj nain
odredili sve mogue podskupove skupa S i da svakom podskupu odgovara tono jedan binarni niz duljine n. Na
4
Osnovni principi prebrojavanja
svakom mjestu u binarnom nizu moe se nalaziti broj 1 ili broj 0, dakle, takvih nizova ima 2
n
. Prema principu
bijekcije, zakljuujemo da je [T(S)[ = 2
n
. Ovime je dokaz gotov.
Na svako polje ploe n n upisan je broj koji je jednak broju pravokutnika koji sadre to polje.
Odredi sumu svih upisanih brojeva.
Uvedimo koordinatni sustav kao na slici.
n
.
.
.
j b
.
.
.
2
1
1 2 . . . i . . . n
Svakom polju s brojem b odgovara tono b pravokutnika koji sadre to polje. Zato je suma svih brojeva b jednaka
sumi povrine svih pravokutnika na ploi. Svaki pravokutnik je jednoznano odreen svojim dimenzijama i
pozicijom donjeg lijevog polja. x koordinatu donjeg lijevog polja pravokutnika dimenzija i j moemo odabrati
na n i + 1 naina (bilo koji broj izmeu 1 i n i + 1, ukljuivo), analogno, y koordinatu moemo odabrati
na n j + 1 naina. Dakle, pravokutnika dimenzija i j na danoj ploi ima (n i + 1) (n j + 1). Konano,
traeno rjeenje je
n

i=1
_
_
_
n

j=1
[(n i + 1) (n j + 1) i j]
_
_
_
=
n

i=1
_
_
_
[(n i + 1) i]
n

j=1
[(n j + 1) j]
_
_
_
=
_
n

i=1
_
(n + 1) i i
2

_
_
_
n

j=1
_
(n + 1) i i
2

_
_
_
=
_
(n + 1)
n

i=1
i
n

i=1
i
2
_
2
=
_
(n + 1)
n(n + 1)
2

n(n + 1) (2n + 1)
6
_
2
=
_
n(n + 1) (n + 2)
6
_
2
.

5
Permutacije skupova
2 Permutacije skupova
Neka je A = a
1
, a
2
, . . . , a
n
skup koji ima n elemenata, te neka je r 1, 2, . . . , n.
Ureenu rtorku (b
1
, b
2
, . . . , b
r
) meusobno razliitih elemenata iz A nazivamo r skupa A.
Ako je r = n, onda emo rei da se radi o skupa A.
Neka je A = a, b, c, d. Napiite sve 2permutacije skupa A.
(a, b), (a, c), (a, d),
(b, a), (b, c), (b, d),
(c, a), (c, b), (c, d),
(d, a), (d, b), (d, c).

(a, a), (b, b), (c, c), (d, d) 2permutacije. Takoer primjetite da je .
Za prirodan broj n definiramo n! = n (n 1) . . . 2 1 (n ), dodatno 0! = 1.
Primjetite da faktorijele brzo rastu (ve 7! = 5040), stoga se u praksi esto koristi Stirlingova
formula koja ih (za velike n) dobro aproksimira:
n!

2n
_
n
e
_
n
, lim
n
n!

2n
_
n
e
_
n
= 1.
Neka je A neprazan skup s n N elemenata, te neka je r 1, 2, . . . , n,
rpermutacija skupa A ima
P
n
r
=
n!
(n r)!
.
Prvi element rpermutacije moemo odabrati na n naina, drugi na n 1, itd. rti na n r + 1 nain.
Stoga je
P
n
r
= n (n 1) . . . (n r + 1) = n (n 1) . . . (n r + 1)
(n r)!
(n r)!
=
n!
(n r)!
.

Koliko se nizova slova duljine 5 moe sastaviti iz hrvatske abecede, tako da su na prvom i petom
mjestu razliiti samoglasnici, a na ostala tri mjesta meusobno razliiti suglasnici. (Hrvatska abeceda ima 30
slova, od kojih su 5 samoglasnici, a ostalo suglasnici.)
Na prvo mjesto moemo postaviti bilo koji od 5 samoglasnika, pa nam za peto mjesto ostaju 4 izbora,
tonije, postoji P
5
2
naina za popuniti prvo i peto mjesto. Drugo, tree i etvrto mjesto moemo popuniti na
ukupno P
25
3
naina. Sada, za bilo koji nain popunjavanja prvog i petog mjesta, postoji P
25
3
naina popunjavanja
preostala tri mjesta. Dakle, konano rjeenje je
P
5
2
P
25
3
= 5 4 25 24 23 = 276000.

Na zabavi je 7 mladia i 3 djevojke. Na koliko naina ljude moemo posloiti u red tako da
(a) tri djevojke ine jedan blok,
(b) mladii se nalaze na prvoj i posljednjoj poziciji i nema susjednih djevojaka.
6
Permutacije skupova
(a) Blok od tri djevojke moemo postaviti na 8 razliitih mjesta (tako da je prva djevojka u bloku na jednom
od 1. do 8. mjesta u redu, ukljuivo). Djevojke unutar toga bloka moemo rasporediti na 3! naina.
Mladie (kojih ima 7) moramo rasporediti na preostalih 7 mjesta, to moemo uiniti na 7! naina. Dakle,
rjeenje je 8 3! 7! = 3! 8!.
(b) Rasporedimo najprije mladie u red, to moemo uiniti na 7! naina. Sada u red moramo smjestiti jo 3
djevojke. Prvu djevojku moemo smjestiti izmeu prvog i drugog, drugog i treeg, itd. estog i sedmog
mladia. Dakle, za prvu djevojku imamo 6 naina, slino, nakon to smo smjestili prvu djevojku, za drugu
imamo 5 naina, a konano za treu 4 naina. Rjeenje je 7! 6 5 4.

Na polici se nalazi m+n razliitih knjiga od kojih je m matematikih, a ostale su iz lijepe

knjievnosti.
(a) Na koliko naina moemo te knjige rasporediti na policu ako elimo da na prvih m mjesta budu knjige iz
matematike?
(b) Koliko je rasporeda knjiga na polici ako elimo da sve matematike knjige budu jedna do druge?
(a) Knjige iz matematike moemo rasporediti na m! naina, preostale knjige na n! pa je konano rjeenje
m! n!.
(b) Blok od m matematikih knjiga moemo na policu smjestiti na n + 1 naina (prva matematika knjiga
u tom bloku moe biti na bilo kojem od prvog do (n + 1)vog mjesta, ukljuivo). Unutar tog bloka
matematike knjige moemo smjestiti na m! naina, jo preostaje razmjestiti preostale knjige, a to moemo
na n! naina. Konano, postoji ukupno (n + 1) m! n! = m! (n + 1)! naina.

Koliko ima parnih brojeva izmeu 20000 i 70000 takvih da su znamenke svakog broja meusobno
razliite.
Na prvom mjestu moe se nalaziti bilo koja znamenka iz skupa 2, 3, . . . , 6. Moramo posebno
promotriti sluaj kada je prva znamenka parna, te kada je neparna.
1

Ukoliko je prva znamenka parna, nju moemo izabrati na 3 naina. Zadnju znamenku tada moemo
izabrati na 4 naina (bilo koja parna znamenka osim one koja je ve odabrana kao prva), a preostale tri
znamenke na 8 7 6 naina. Dakle, u ovom sluaju imamo 3 4 6 7 8 naina.
2

Ukoliko je prva znamenka neparna, nju moemo izabrati na 2 naina, zadnju na 5, a preostale 3 opet na
8 7 6, to nam daje jo 2 5 6 7 8
Dakle, konano rjeenje je 6 7 8 (3 4 + 2 5) = 6 7 8 22 = 7392.
Neka je S skup prirodnih brojeva ije znamenke su iz skupa 1, 3, 5, 7 takvih da se niti jedna
znamenka ne ponavlja.
(a) Odredite [S[. [Rj. 64]
(b) Odredite

nS
n. [Rj. 117856]
Pokuajte nekako pametno grupirati brojeve u skupu S.
Na koliko naina se moe razmjestiti 8 kula na ahovku plou tako da se nikoje dvije kule ne
napadaju?
7
Permutacije skupova
(a) Bez dodatnih uvjeta. [Rj. 8!]
(b) Tako da se kule razlikuju.
_
Rj. (8!)
2
_
(Kula napada sva polja u istom retku i stupcu u kojem se nalazi.)
Na koliko naina n ljudi moe sjesti oko okruglog stola? Dva rasporeda smatramo jednakim ako
se jedan iz drugoga moe dobiti rotacijom.
(a) Bez dodatnih uvjeta.
(b) Tako da Anja i Marko sjede jedno do drugoga. (n 2)
(a) Moemo razmiljati na dva naina. Najprije poslaemo ljude normalno u red, to moemo uiniti na n!
naina. Sada, krajeve tog reda spojimo u krug, vidimo da se svaki raspored ponavlja tono n puta,
dakle, odgovor je (n 1)!.
Drugi nain je da izaberemo jednu osobu i nju smatramo poetkom, sada je jasno da preostale ljude
moemo razmjestiti na (n 1)! naina.
(b) Anju i Marka moemo smatrati jednim blokom i ujedno njega smatrati poetkom, Anju i Marka unutar
toga bloka moemo rasporediti na 2 naina, a preostalih n 2 ljudi na (n 2)! naina. Dakle, odgovor je
2 (n 2)!.

Odredite broj naina na koji moemo posjesti n branih parova oko okruglog stola tako da
(a) mukarci i ene alterniraju, [Rj. n! (n 1)!]
(b) svaka ena sjedi do svog mua. [Rj. 2
n
(n 1)!]
(a) S koliko nula zavrava broj 100!?
(b) S kojim eksponentom prost broj p ulazi u rastav broja n! na proste faktore?
(a) Primjetimo da e broj 100! zavriti s onoliko nula koliko puta se broj 5 pojavljuje u njegovom raspisu
na proste faktor. (Za svaki par brojeva 2 i 5 u raspisu broja n! na proste faktore dobijemo jednu nulu
na njegovom kraju, ali broj 2 se sigurno pojavljuje vie puta od broja 5.) Konano, broj 100! zavrava s
_
100
5
_
+
_
100
25
_
= 24 nule. (U (b) dijelu zadatka je objanjeno zato vrijedi koritena formula.)
(b) Prost broj p se u raspisu broja n! na proste faktore pojavljuje onoliko puta koliko ulazi u raspis svakog
od brojeva iz skupa 1, 2, . . . , n na proste faktore. Broj p se u svim brojevima koji su djeljivi s p, a nisu
djeljivi s p
2
pojavljuje jednom, u svim onima koji su djeljivi s p
2
, ali nisu s p
3
jo jednom, itd. Dakle,
ukupni broj pojavljivanja prostog broja p u raspisu broja n! na proste faktore je

k=1
_
n
p
k
_
.

Suma

k=1
_
n
p
k
_
je konana, jer za sve prirodne brojeve k takve da je p
k
> n vrijedi
_
n
p
k
_
= 0.
8
Permutacije skupova
n kandidata za neki posao se predstavlja pred trolanom komisijom. Svaki od lanova komisije
rangira kandidate prema svom kriteriju. Pravilo je da e neki kandidat biti prihvaen ako su ga barem dvo-
jica lanova komisije stavila na prvo mjesto. Izraunajte u koliko e se posto sluajeva izabrati neki kandidat.
_
Rj.
3n 2
n
2
100%
_
Povoljne ishode, tj. one u kojima e netko biti izabran prebrojite tako da prvo prebrojite ishode u kojem
su nekog kandidata izabrala tono dva lana komisije, a zatim i one u kojima su ga izabrala sva 3 lana komisije.
9
Kombinacije
3 Kombinacije
Neka su n i r prirodni brojevi takvi da je n r. Neka je A skup koji sadri n razliitih obje-
kata. Za rlani podskup skupa A kaemo da je r skupa A.
Odredite sve 3kombinacije skupa a, b, c, d.
a, b, c , a, b, d , a, c, d , b, c, d .

Nije bitan poredak!

Neka je n prirodan i r nenegativan cijeli broj, n r. je broj
_
n
r
_
=
n!
r! (n r)!
kojeg itamo n povrh r.
Za r > n deniramo
_
n
r
_
= 0.
Neka su n i r prirodni brojevi takvi da je n r. Broj rkombinacija nlanog skupa je
C
n
r
=
_
n
r
_
.
Znamo da rpermutacija nlanog skupa ima P
n
r
=
n!
(n r)!
. Kod kombinacija poredak nije bitan,
stoga se iz jedne rkombinacije dobije tono r! razliitih rpermutacija. Zakljuujemo:
C
n
r
=
P
n
r
r!
=
n!
(n r)! r!
=
_
n
r
_
.

Na koliko naina moemo odabrati grupu od 5 osoba iz grupe od 4 profesora i 7 studenata

(a) ako nema restrikcija,
(b) tako da u grupi budu tono 2 profesora,
(c) tako da u grupi budu barem 3 profesora,
(d) tako da odreeni profesor i student ne budu u grupi?
(a) Iz grupe od 4 + 7 = 11 ljudi moramo izabrati 5, odgovor je
_
11
5
_
naina.
(b) 2 profesora moemo izabrati na
_
4
2
_
naina, a preostalih troje ljudi na
_
7
3
_
, rjeenje je
_
4
2
_

_
7
3
_
.
(c) Posebno promatramo dva (disjunktna!) sluaja.
1

Odabrana su tono 3 profesora, imamo

_
4
3
_

_
7
2
_
= 4
_
7
2
_
= 25 naina.
2

Odabrana su tono 4 profesora, imamo

_
4
4
_

_
7
1
_
= 7 naina.
10
Kombinacije
Dakle, imamo sveukupno 32 naina.
Netono bi bilo najprije odabrati 3 profesora, a zatim od preostalih 8 ljudi jo dvije
osobe. Vie puta bi brojali istu situaciju u kojoj su sva etiri profesora izabrana. Zato?
(d) Poto ne smijemo izabrati jednog profesora i jednog studenta, preostaje nam 9 ljudi od kojih moramo
izabrati grupu od 5 ljudi, odnosno, imamo
_
9
5
_
naina.

Na koliko naina moemo podjeliti 240 studenata u 3 jednakobrojne skupine tako da

(a) prva skupina ide na vjebe iz Vjerojatnosti, druga na vjebe iz Diskretne matematike, a trea na Engleski,
(b) sve tri skupine idu na vjebe iz Diskretne matematike?
(a) Najprije odaberemo studente za prvu skupinu, zatim od ostatka studente za drugu skupinu, a preostale
studente smjestimo u treu skupinu. to nam daje
_
240
80
_

_
160
80
_
naina.
(b) Razmiljamo isto kao u (a) dijelu zadatka, samo to nam u ovom sluaju nije bitno u koju e prostoriju
koja grupa ii (u svima se sluaju vjebe iz Diskretne matematike), pa je odgovor
_
240
80
_

_
160
80
_
3!
naina.

Neka su n i r prirodni brojevi takvi da je n r. Za binomne koeficijente vrijedi.

(1)
_
n
r
_
=
_
n
n r
_
.
(2)
_
n
r
_
=
_
n 1
r 1
_
+
_
n 1
r
_
.
Provesti emo ga na dva naina.
(i) Algebarski nain.
(1)
_
n
r
_
=
n!
r! (n r)!
=
n!
(n r)! [n (n r)]!
=
_
n
n r
_
.
(2)
_
n 1
r 1
_
+
_
n 1
r
_
=
(n 1)!
(r 1)! (n r)!
+
(n 1)!
r! (n r 1)!
=
(n 1)!
(r 1)! (n r 1)!

_
1
n r
+
1
r
_
=
(n 1)!
(r 1)! (n r 1)!

n
r (n r)
=
n!
r! (n r)!
=
_
n
r
_
.
11
Kombinacije
(ii) Kombinatorni nain.
(1) Broj s lijeve strane jednak je broju rlanih podskupova nlanog skupa. Broj s desne strane jednak
je broju (n r)lanih podskupova nlanog skupa. Ta dva broja su oito jednaka, jer za svaki izbor
rlanog podskupa jednoznano odredimo jedan (n r)lani podskup i obratno.
(2) Ukoliko je n = r identitet trivijalno vrijedi, jer je
_
n
n
_
=
_
n 1
n 1
_
= 1. Pretpostavimo sada da je
r < n. Prema definiciji je izraz s lijeve strane broj rkombinacija nlanog skupa. Pokaimo da je
tome jednak i broj s desne strane. Promatrajmo proizvoljan skup S koji ima n elemenata. Neka je
x S. Sve rkombinacije moemo podjeliti u dvije (disjunktne!) familije rlanih podskupova skupa
S:
one koje sadre element x: / = X S : [X[ = r, x X,
te one koje ne sadre element x: B = X S : [X[ = r, x / X.
Vrijedi [/[ =
_
n 1
r 1
_
(svaki skup familije / sastoji se od elementa x i jo r 1 elemenata od
preostalih n 1 elemenata skupa S), [B[ =
_
n 1
r
_
. Oito je da familije / i B u uniji daju sve
rlane podskupove skupa S. Ovime je dokaz gotov.

Neka su n i k prirodni brojevi takvi da je n k. Koliko ima binarnih nizova duljine n koji sadre
k nula i n k jedinica?
_
Rj.
_
n
k
__
Na koliko naina moemo n N jednakih kuglica rasporediti u m N razliitih kutija?

. . .

. . .
_
_
_
Promatrajmo niz kuglica i pregrada kao na gornjoj slici. Kuglice lijevo od prve pregrade pripadaju prvoj kutiji,
kuglice izmeu prve i druge pregrade drugoj kutiji, itd. kuglice nakon zadnje pregrade zadnjoj kutije. Dakle,
imamo niz od n kuglica i m1 pregrada. Svaki niz odreuje tono jedan raspored kuglica po kutijama. Pre-
grade moemo razmjestiti na
_
n +m1
m1
_
naina, to je i odgovor na pitanje zadatka.
Neka su m i n prirodni brojevi. Odredite broj nenegativnih cjelobrojnih rjeenja jednadbe
x
1
+x
2
+. . . +x
m
= n.
_
Rj.
_
n +m1
m1
__
Koliko ima ureenih etvorki (x
1
, x
2
, x
3
, x
4
) N
4
takvih da je x
1
x
2
x
3
x
4
= 9000.
9000 = 2
3
3
2
5
3
.
Svaki faktor broja 9000 je oblika x
i
= 2

i
3

i
5

i
;
i
,
i
0, 1, 2, 3,
i
0, 1, 2, i 1, 2, 3, 4. Da bi
bilo x
1
x
2
x
3
x
4
= 9000, mora vrijediti

1
+
2
+
3
+
4
= 3,

1
+
2
+
3
+
4
= 2,

1
+
2
+
3
+
4
= 3.
Postoji
_
6
3
_
razliitih rjeenja prve jednadbe,
_
5
3
_
druge, te
_
6
3
_
zadnje. Odgovor na pitanje zadatka je
_
6
3
_
2

_
5
2
_
= 4000.
12
Kombinacije
Koliko ima najkraih puteva u cjelobrojnoj mrei od (0, 0) do (m, n) N
2
?
(a) Bez dodatnih uvjeta.
(b) Koji prolaze tokom (p, q), gdje je p N, p < m i q N, q < n.
(c) Koji ne prolaze segmentom [(p, q), (p + 1, q)], gdje je p N, p < m1 i q N, q < n.
Najprije primjetimo da su svi putevi koji se sastoje samo od kretanja desno i gore jednako dugi
i da su to najkrai putevi. Svaki niz od x N
0
slova D (desno) i y N
0
slova G (gore) odreuje tono
jedan put od (x
0
, y
0
) N
2
0
do (x
0
+x, y
0
+y). Npr. GGGDDGDGGDDD nam odreuje put od (x
0
, y
0
) do
(x
0
+ 6, y
0
+ 6).
(a) Nizova duljine m+n koji sadre m slova D i n slova G ima
_
m+n
m
_
(izaberemo m mjesta na kojima
e biti slovo D, a na preostalima tada mora biti slovo G), to je i odgovor u ovom sluaju.
(b) Najprije iz (0, 0) doemo u (p, q), a zatim iz njega u (m, n). Prvi dio puta moemo izabrati na
_
p +q
p
_
naina, a drugi na
_
mp +n q
mp
_
naina. Dakle, postoji
_
p +q
p
_

_
mp +n q
mp
_
puteva.
(c) U ovom sluaju emo od svih moguih (najkraih) puteva oduzeti one koji prolaze tim segmentom, a
tim segmentom prolaze svi putevi koji vode od (0, 0) u (p, q), iz njega u (p + 1, q), a zatim u (m, n).
Ukupno ima
_
m+n
m
_
puteva. Loih puteva ima
_
p +q
p
_

_
mp 1 +n q
mp 1
_
. Konano, rjeenje je
_
m+n
m
_

_
p +q
p
_

_
mp 1 +n q
mp 1
_
puteva.

Neka je n prirodan broj. Neka je A skup s 2n elemenata. je particija skupa A na

dvolane podskupove.
Neka je n N. Odredite koliko ima razliitih sparivanja skupa A koji sadri 2n elemenata.
Dati emo dva naina rjeavanja.
(i) Permutacija skupa A ima (2n)!. Permutacija jednog sparivanja skupa A ima n!. Dakle, iz svakog sparivanja
skupa A moemo dobiti tono 2
n
n! permutacija skupa A (svaki lan sparivanja, koji je dvolani skup,
moemo unutar sebe permutirati 2 puta). Iz dva razliita sparivanja nikako ne moemo dobiti dvije
jednake permutacije. Takoer, iz svih moguih sparivanja dobiti emo sve permutacije. Dakle, svih
moguih sparivanja skupa A ima
(2n)!
2
n
n!
.
(ii) Najprije od 2n elemenata izaberemo 2, zatim od preostalih 2n 2 jo 2, itd. zadnja preostala 2 stavimo
u nti skup. No, nije nam bitan poredak tako dobivenih dvolanih skupova, stoga je rjeenje
n1

i=0
_
2n2i
2
_
n!
=
1
n!

n1

i=0
(2n 2i) (2n 2i 1)
2
=
(2n)!
2
n
n!
.

13
Permutacije i kombinacije s ponavljanjem
4 Permutacije i kombinacije s ponavljanjem
Ureenu rtorku (x
1
, x
2
, . . . , x
r
) (ne nuno razliitih) elemenata skupa S nazivamo
r .
A = a, b, c. Odredi sve 2-permutacije s ponavljanjem skupa A.
(a, a), (a, b), (a, c), (b, a), (b, b), (b, c), (c, a), (c, b), (c, c)
Namee se pitanje: koliko je rpermutacija s ponavljanjem skupa od n elemenata?
Postoji tono n
r
rpermutacija s ponavljanjem nlanog skupa.
Prvi lan ureene rtorke moemo odabrati na n naina, drugi takoer na n naina (jer se elementi
smiju ponavljati), . . ., i rti na n naina. U svemu, ureenu rtorku moemo odabrati na n
r
naina.
Na koliko naina moemo 6 vrsta voa kojeg imamo u neogranienim koliinama podijeliti iz-
meu 10 djece tako da svako dijete dobije po jednu voku?
_
Rj. 6
10

Kada voa ne bismo imali u neogranienim koliinama, zadatak bi bio puno sloeniji.
M na skupu S je ureen par (S, m) gdje je m : S N
0
funkcija takva
da je

xS
m(x) konaan broj. Za x S broj m(x) zovemo kratnost od x.
Neka je M = (S, m) multiskup. Ureenu rtorku (x
1
, x
2
, . . . , x
r
) , x
i
M, i 1, 2, . . . , n,
takvu da je broj pojavljivanja elementa x
i
manji od m(x
i
) zovemo r . Ako je

xS
m(x) = r, govorimo o permutaciji multiskupa M.
M = a, a, b, b, c, c, c = a
2
, b
2
, c
3
Koliko ima permutacija multiskupa M?
Moemo razmiljati na dva naina.
Broj permutacija 7lanog skupa je 7!. Kako je M multiskup, vie puta smo brojali neke permuta-
cije (prvi a i drugi a ne razlikujemo). Svaka permutacija istih elemenata skupa rezultira istom permutacijom
multiskupa M. Zato je traeni broj
7!
2! 2! 3!
.
Odabiremo prvo dva mjesta (od sedam) na koje emo smjestiti aove. To moemo uiniti na
_
7
2
_
naina. cove zatim moemo rasporediti na
_
5
3
_
naina, a za bove je preostao samo jo jedan nain
__
2
2
__
.
Ukupno je broj permutacija multiskupa jednak
_
7
2
_

_
5
3
_

_
2
2
_
=
7!
2! 3! 2!
.
Analogno odreujemo i broj permutacija openitog multiskupa.
Broj permutacija multiskupa x
m
1
1
, x
m
2
2
, . . . , x
m
k
k
, pri emu je
k

i=1
m
i
= N, jednak je
_
N
m
1
_

_
N m
1
m
2
_
. . .
_
N m
1
m
2
. . . m
k1
m
k
_
=
N!
m
1
! m
2
! . . . m
k
!
Odredi broj ternarnih nizova (nizovi nula, jedinica i dvojki) koji imaju 2 nule, 3 jedinice i 5
dvojki.
_
Rj.
10!
2! 3! 5!
_
Koliko ima peteroznamenkastih brojeva kojima su znamenke elementi multiskupa
_
7
4
, 2
2
, 4
1
, 6
1
_
?
Zadatak emo rijeiti razbijanjem na nekoliko sluajeva u ovisnosti o tome koliko istih znamenaka
sadri traeni petroznamenkasti broj. U opisu svakog sluaja navodimo multiskupove zbroja kratnosti 5 iji e
elementi biti znamenke traenog broja.
14
Permutacije i kombinacije s ponavljanjem
1

_
7
4
, 2
1
_
,
_
7
4
, 4
1
_
,
_
7
4
, 6
1
_
Broj permutacija svakog od triju multiskupova jednak je
5!
4!
, i zato je ukupan broj brojeva u prvom sluaju
jednak #
1
= 3
5!
4!
= 15
2

_
7
3
, 2
1
, 4
1
_
,
_
7
3
, 2
1
, 6
1
_
,
_
7
3
, 6
1
, 4
1
_
#
2
= 3
5!
3!
= 60
3

_
7
3
, 2
2
_
#
3
=
5!
2! 3!
= 10
4

_
7
2
, 2
2
, 6
1
_
#
4
= 2
5!
2! 2! 1
= 60
5

_
7
2
, 2
1
, 4
1
, 6
1
_
,
_
7
1
, 2
2
, 4
1
, 6
1
_
#
5
= 2
5!
2!
= 120
Dakle, takvih je brojeva ukupno # =
5

i=1
#
i
= 265
(Ovakav problem ne bismo mogli openito rijeiti barem zasad)
Pokai da je broj 4n! djeljiv s 2
3n
i 3
n
Promotrimo multiskup M =
_
a
4
1
, a
4
2
, . . . , a
4
n
_
. Broj permutacija tog multiskupa ( )
je
(4n)!
4!4!...4!
=
(4n)!
2
3n
3
n
N
Slino, zbog kombinatorne interpretacije znamo i da je izraz oblika
n!
r!(n r)!
prirodan broj.
Za rlani
_

xS
m(x) = r
_
multiskup M = (S, m) kaemo da je r
skupa S.
Ispii sve 2-kombinacije skupa S = a, b, c.
a, b , a, c , b, c , a, a , b, b , c, c.
Ovo su dvolani multiskupa M = a

, b

, c

(svaki od elemenata mo-

emo odabrati koliko god puta elimo).
Sada elimo odrediti broj rkombinacija s ponavljanjem nlanog skupa. Neka je S = a
1
, a
2
, . . . , a
n
za-
dani skup. Tada s x
i
oznaimo broj ponavljanja elementa a
i
u rkombinaciji. Problem se tada svodi na
odreivanje broja nenegativnih cjelobrojnih rjeenja jednadbe
x
1
+x
2
+. . . +x
n
= r. (1)
Taj problem rjeavamo metodom tapia i kuglica, opisanom u na stranici 12.
Broj rkombinacija s ponavljanjem nlanog skupa jednak je
_
n +r 1
n 1
_
=
_
n +r 1
r
_
.
Ponovno naglasimo da smo promatrali sluaj kad se svaki lan skupa S moe pojaviti po
volji mnogo puta (U kontekstu jednadbe (1) to znai da elementi x
i
nisu odozgo ogranieni.) Onaj drugi sluaj,
kad e postojati ogranienja na broj ponavljanja odreenog elementa u skupu bit e rijeen kasnije.
U Bologni se prodaju tri vrste sendvia: sa unkom, tunom i vegetarijanski. Na koliko naina
student moe naruiti 6 sendvia?
Traimo sve esterolane podskupove multiskupa S

, T

, V

, odnosno broj nenegativnih cje-

lobrojnih rjeenja jednadbe x
1
+x
2
+x
3
= 6. Taj je broj jednak
_
6 + 3 1
3 1
_
=
_
8
2
_
.
15
Permutacije i kombinacije s ponavljanjem
Koliko ima cjelobrojnih rjeenja jednadbe
x
1
+x
2
+x
3
+x
4
+x
5
= 50
uz uvjete: x
1
, x
4
, x
5
0; 2 x
3
7; x
2
2
Uvest emo supstituciju [y
1
= x
1
, y
2
= x
2
2, y
3
= x
3
2, y
4
= x
4
, y
5
= x
5
], nakon ega poetna
jednadba glasi
y
1
+y
2
+y
3
+y
4
+y
5
= 46 (2)
uz uvjete y
i
0, i 1, 2, . . . , 5 i y
3
5
Jednostavnom supstitucijom svodimo uvjet x c, c N na x 0, to znamo rijeiti. Uvjet y
3
5 takoer
emo pokuati svesti na poznatu situaciju. Posluit emo se principom komplementa: broj cjelobrojnih rjeenja
jednadbe (2) uz uvjet y
3
5 jednak je razlici broja rjeenja bez ikakvih dodatnih uvjeta i broja rjeenja uz
uvjet y
3
> 5, tj. y
3
6. Broj rjeenja uz uvjet y
3
6 odreujemo supstitucijom z
3
= y
3
6, te z
i
= y
i
, za
i = 1, 2, 4, 5 pa govorimo o jednadbi z
1
+ z
2
+ z
3
+ z
4
+ z
5
= 40. Na kraju, broj cjelobrojnih nenegativnih
rjeenja poetne jednadbe jednak je
_
46 + 5 1
46
_

_
40 + 5 1
40
_
=
_
50
4
_

_
44
4
_
.
Koliko ima rpodskupova skupa 1, 2, . . . , n takvih da ne sadre dva uzastopna broja?
Promatramo brojeve b
1
, b
2
,...,b
r
takve da vrijedi
1 b
1
< b
2
< < b
r
n r + 1
Sada oznaimo a
1
= b
1
, a
2
= b
2
+ 1, a
3
= b
3
+ 2,...,a
r
= b
r
+r 1
Meu brojevima a
1
. . . a
r
nema uzastopnih i za njih vrijedi
1 a
1
< a
2
< . . . < a
r
n
Postoji bijekcija izmeu r-torki (a
1
, a
2
, . . . , a
r
) i (b
1
, b
2
, . . . , b
r
).
Dakle, potrebno je odgovoriti na koliko naina moemo odabrati r elemenata od njih n r + 1. Odgovor je
_
n r + 1
r
_
.
Problemi distribucije
1. elimo odrediti broj rasporeda m razliitih objekata u n razliitih kutija tako da
(a) u svaku kutiju moemo staviti najvie jedan objekt:
n (n 1) . . . (n m+ 1).
(b) svaka kutija moe sadravati proizvoljno mnogo objekata:
n
m
.
(c) svaka kutija moe sadravati samo jedan objekt, a na raspolaganju je r
1
objekata prve vrste, . . .,r
k
objekata kte vrste:
n!
r
1
! r
k
!
, gdje je n =
k

i=1
r
i
.
(d) svaka kutija moe sadravati proizvoljan broj objekata, ali poredak unutar kutije je bitan:
n (n + 1) (n + 2) . . . (n +m1).
2. elimo odrediti broj rasporeda m identinih objekata u n razliitih kutija tako da
(a) u svaku kutiju stavimo najvie jedan objekt:
_
n
m
_
.
(b) u svaku kutiju stavimo proizvoljan broj objekata:
_
n +m1
m
_
.
16
Permutacije i kombinacije s ponavljanjem
(c) niti jedna kutija ne bude prazna:
Traimo broj cjelobrojnih rjesenja jednadbe r
1
+r
2
+. . . +r
n
= m, r
i
1.
Uz supstituciju s
i
= r
i
1 s
1
+. . . +s
n
= mn + 1.
Rjeenje je, stoga
_
mn +n 1
n 1
_
=
_
m1
n 1
_
.
Koliko postoji particija nlanog skupa? Ne postoji jednostavan nain za raunanje istoga.
nti , B
n
kao broj particija nlanog skupa. Dodatno, definiramo B
0
= 1.
Vrijedi
B
n
=
n

k=1
_
n 1
k 1
_
B
nk
.
Definiramo S (n, k) kao broj klanih particija nlanog
skupa.
Ponekad se koristi oznaka S (n, k) =
_
n
k
_
.
Vrijedi
S (n + 1, k) = S (n, k 1) +kS (n, k) .
Lako vidimo da je S (n, 1) = S (n, n) = 1, n N. Sada moemo konstruirati tablicu iz koje lako oitavamo
Stirlingove brojeve druge vrste.
nk 1 2 3 4 5 6
1 1
2 1 1
3 1 3 1
4 1 7 6 1
5 1 15 25 10 1
6 1 31 90 65 15 1
17
Rekurzivne relacije
5 Rekurzivne relacije
5.1 Homogene linearne rekurzije s konstantnim koecijentima
Izraz oblika c
r
a
n+r
+c
r1
a
n+r1
+. . . +c
0
a
n
= 0 nazivamo
r.
Traimo rjeenje u obliku a
n
= x
n
. Uvrtavajui dobivamo
c
r
x
n+r
+c
r1
x
n+r1
+. . . +c
0
x
n
= 0 / : x
n
c
r
x
r
+c
r1
x
r1
+. . . +c
0
x
0
= 0,
taj izraz se naziva .
Ako su x
1
, x
2
, . . . , x
r
meusobno razliita rjeenja karakteristine jednadbe, onda je svako rje-
enje poetne rekurzije oblika a
n
= A
1
x
n
1
+A
1
x
n
1
+. . . +A
r
x
n
r
, gdje A
1
, . . . , A
r
odreujemo iz poetnog uvjeta.
Rijeite rekurzivnu relaciju:
a
n
= 2a
n1
+a
n2
2a
n3
; a
1
= 1, a
2
= 2, a
3
= 3.
Uvrtavanjem x
n
u a
n
2a
n1
a
n2
+ 2a
n3
= 0 dobivamo karakteristinu jednadbu
x
n
2x
n1
x
n2
+ 2x
n3
= 0 / : x
n3
,
x
3
2x
2
+x 2 = 0.
Izraunamo nultoke: 1, 1, 2, pa je ope rjeenje: a
n
= A (1)
n
+B 1
n
+C 2
n
. Sada iz poetnih uvjeta
imamo:
1 = a
1
= A (1) +B +C 2
2 = a
2
= A 1 +B +C 4
3 = a
3
= A (1) +B +C 8
_
_
_
= A =
1
6
, B =
1
2
, C =
1
3
.
Iz ega imamo rjeenje a
n
=
(1)
n
6
+
1
2
+
2
n
3
.
Ako su rjeenja karakteristine jednadbe x
1
, , x
m
s kratnostima k
1
, , k
m
, onda je ope
rjeenje rekurzije dano formulom
a
n
=
_
A
11
+A
12
n + +A
1k
1
n
k
1
1
_
x
n
1
+
_
A
21
+A
22
n + +A
2k
2
n
k
2
1
_
x
n
2
.
.
.
+
_
A
m1
+A
m2
n + +A
mk
m
n
k
m
1
_
x
n
m
.
Rijeite rekurziju:
a
n
7a
n1
+ 15a
n2
9a
n3
= 0; a
0
= 1, a
1
= 2, a
2
= 3.
Karakteristina jednadba: x
3
7x
2
+ 15x 9 = 0 = x
1
= 1, x
2
= x
3
= 3, sada je ope rjeenje
a
n
= A 1
n
+B 3
n
+C n 3
n
.
Iz poetnih uvjeta imamo
1 = a
0
= A+B
2 = a
1
= A+ 3B + 3C
3 = a
2
= A+ 9B + 18C
_
_
_
= A = 0, B = 1, C =
1
3
.
18
5.2 Nehomogene linearne rekurzije s konstantnim koecijentima
Uvrstimo u ope rjeenje i imamo a
n
=
_
1
n
3
_
3
n
.
Rijeite rekurziju
a
n
+a
n2
= 0; a
0
= 1, a
1
= 1.
_
Rj. a
n
=
1 i
2
i
n
+
1 +i
2
(i)
n
_
5.2 Nehomogene linearne rekurzije s konstantnim koecijentima
Izraz oblika c
r
a
n+r
+ +c
1
a
n+1
+c
0
a
n
= f(n), gdje je f neka funkcija od n, nazivamo
r .
Postupak za rjeavanje:
(1) Nalazimo ope rjeenje pripadne homogene jednadbe a
H
n
.
(2) Traimo partikularno rjeenje a
P
n
prema tablici (koja slijedi).
(3) Ope rjeenje je a
n
= a
H
n
+a
P
n
, a koecijente odreujemo iz poetnih uvjeta.
f (n) a
P
n
C b
n
(a)
b nije korijen karakteristine jednadbe;
a
P
n
= A b
n
(b)
b je korijen karakteristine jednadbe kratnosti k;
a
P
n
= A n
k
b
n
p (n) R[x] , stupanj od p = m
(a)
1 nije korijen karakteristine jednadbe;
a
P
n
= p
1
(n), polinom stupnja n s neodreenim koeficijentima
(b)
1 je korijen karakteristine jednadbe kratnosti k;
a
P
n
= n
k
p
1
(n)
C n
m
b
n
(a)
b nije korijen karakteristine jednadbe;
a
P
n
= p
1
(n) b
n
, stupanj od p
1
= m
(b)
b je korijen karakteristine jednadbe kratnosti k;
a
P
n
= n
k
p
1
(n) b
n
ovdje nam C, b i A predstavljaju neke konstante.
Rijeite rekurziju
a
n+1
5a
n
= 4n
2
+ 2n + 6; a
1
= 1.
Rjeavanjem karakteristine jednadbe pripadne homogene rekurzije dobivamo a
H
n
= A 5
n
.
Dalje, vidimo da partikularno rjeenje moramo traiti u obliku a
P
n
= Bn
2
+Cn +D, uvrtavanjem u danu
rekurziju dobivamo
B(n + 1)
2
+C (n + 1) +D 5Bn
2
5Cn 5D = 4n
2
+ 2n + 6

4Bn
2
+ (2B 4C) n + (B +C 4D) = 4n
2
+ 2n + 6.
Izjednaavajui koeficijente s lijeve i desne strane (kao u jednakosti polinoma) nalazimo B = 1, C = 1,
D = 2. Konano, uvrtavanjem a
n
= a
H
n
+a
P
n
u poetni uvjet
1 = a
1
= 5A1 1 2 = 5A4,
nalazimo da je A = 1. Rjeenje dane rekurzije je a
n
= 5
n
n
2
n 2.
Rijeite rekurziju
a
n
= 6a
n1
9a
n2
+n 3
n
a
0
= 2, a
1
= 3.
19
5.3 Modeliranje pomou rekurzija
Karakteristina jednadba pripadne homogene rekurzije dana je s x
2
6x + 9 = 0, te ima rjee-
nja x
1
= x
2
= 3. Dakle, a
H
n
= A 3
n
+B n 3
n
. Sada vidimo u kakvom obliku moramo traiti partikularno
rjeenje, odnosno a
P
n
= n
2
(an +b) 3
n
. Uvrtavanjem u danu rekurziju imamo
n
2
(an +b) 3
n
= 6 (n 1)
2
[a (n 1) +b] 3
n1
9 (n 2)
2
[a (n 2) +b] 3
n2
+n 3
n
/ : 3
n

n
2
(an +b) = 2
_
n
2
2n + 1
_
(an a +b)
_
n
2
4n + 4
_
(an 2a +b) +n

(1 6a) n + (6a 2b) = 0.

Dakle, a =
1
6
, b =
1
2
. Sada, uvrtavanjem a
n
= a
H
n
+a
P
n
u poetne uvjete dobivamo A = 2, B =
5
3
. Konano
rjeenje je a
n
=
3
n1
2

_
n
3
+ 3n
2
10n + 12
_
.
Rijeite rekurziju
a
n
3a
n1
+ 2a
n2
= 2
n
; a
0
= 3, a
1
= 8.
[Rj. a
n
= (2n + 1) 2
n
+ 2]
Rijeite sustav rekurzija
a
n
= 2a
n1
+ 4b
n1
,
b
n
= 5a
n1
+ 7b
n1
;
_
a
1
= 4, b
1
= 1.
Iz prve rekurzije dobivamo b
n1
=
a
n
+ 2a
n1
4
, odnosno b
n
=
a
n+1
+ 2a
n
4
. Uvrtavajui dobiveno
u drugu rekurziju dobivamo da je potrebno rjeiti rekurziju
a
n
5a
n1
+ 6a
n2
= 0; a
1
= 4, a
2
= 2a
1
+ 4b
1
= 4.
Rjeenje dobivene rekurzije je a
n
= 2
n+3
4 3
n
, a sada lako nalazimo i da je b
n
= 2
n+3
5 3
n
.
5.3 Modeliranje pomou rekurzija
Na koliko naina moemo plou 1 n poploati ploicama dimenzija 1 1 i 1 2?
Neka je a
n
broj naina iz zadatka. Promotrimo prvu ploicu. Ukoliko je ona dimenzija 1 1 ostatak
ploe moemo poploati na a
n1
naina, a ukoliko je ona dimenzija 1 2 onda ostatak moemo poploati na
a
n2
naina. Dakle, vrijedi rekurzija
a
n
= a
n1
+a
n2
.
Poetni uvjeti su a
1
= 1, a
2
= 2. Preostaje nam samo za primjetiti da je a
n
= F
n+1
, gdje je (F
n
)
nN
Fibonaccijev
niz.
Fibonaccijev niz je definiran s F
1
= F
2
= 1, te F
n
= F
n1
+F
n2
, n 3. Zatvorena formula
za Fibonaccijeve brojeve dana je s
F
n
=
1

5
__
1 +

5
2
_
n

_
1

5
2
_
n
_
, n N.
20
5.3 Modeliranje pomou rekurzija
(a) Odredite broj podskupova skupa 1, 2, . . . , n koji nemaju susjednih elemenata.
(b) Koliko ima binarnih nizova duljine n koji nemaju susjednih jedinica?
Kao u dokazu konstruiramo bijekciju izmeu skupova opisanih pod (a) i binarnih
nizova opisanih pod (b) (dakle, odmah vidimo da je pod (a) i pod (b) jednak odgovor). Pretpostavimo da znamo
odgovor za svaki prirodan broj manji od n. Oznaimo s a
n
traeni broj. Na zadnje mjesto u nizu moemo staviti
ili 0 ili 1 (ili emo uzeti nti element ili neemo). Ukoliko je 0, onda oito imamo a
n1
naina, a ukoliko je to
1, onda na (n 1)vom mjestu ne smije biti 1, pa imamo a
n2
naina. Dakle, dobili smo rekurziju
a
n
= a
n1
+a
n2
,
s poetnim uvjetima a
1
= 2, a
2
= 3, konano a
n
= F
n+2
.
Na koliko maksimalno podruja n pravaca dijeli ravninu?
Zanima nas maksimalni broj, stoga moemo pretpostaviti da nikoja dva pravca nisu paralelna i da
se nikoja tri ne sijeku u istoj toki. Oznaimo s a
n
traeni broj. Kada na n 1 pravac dodamo jo jedan,
dobivamo n dijelova ravnine vie no to smo imali. Oito je a
1
= 2, dakle, trebamo rjeiti
a
n
= a
n1
+n; a
1
= 2.
Tipini nain rjeavanja dobivene rekurzije znamo, pokaimo sada tzv. .
a
n
= a
n1
+n = [a
n2
+ (n 1)] +n = . . .
= 2 + 2 + 3 +. . . +n =
=
n(n + 1)
2
+ 1.

Neka je r
n
broj djelova na koje dijagonale konveksnog nterokuta djele njegovu unutranjost.
Pretpostavimo da se nikoje 3 dijagonale ne sijeku u istoj toki. Naite rekurziju i zatvorenu formulu za r
n
.
_
Rj. r
n
=
n
4
6n
3
+ 23n
2
42n + 24
24
_
Dodamo ntu toku i prebrojimo koliko novih djelova dobijemo. To radimo na taj nain da tu novu
toku spajamo s preostalima i to jednu po jednu i gledamo koliko smo novih djelova dobili u svakom koraku.
21
5.3 Modeliranje pomou rekurzija
Traena rekurzija je
r
n
= r
n1
+
n
3
6n
2
+ 17n 18
6
, n 4, r
3
= 1,
koju lako rjeavamo teleskopiranjem.
22
Funkcije izvodnice
6 Funkcije izvodnice
Do sada smo pod rjeenjem kombinatornih problema uglavnom podrazumijevali zatvorenu formulu, npr. n! za
broj permutacija ili
_
n
k
_
za broj k-kombinacija skupa od n elemenata. No svi kombinatorni problemi nemaju
rjeenje u obliku zatvorene formule pa smo npr. sa S (n, k) oznaili broj k particija skupa od n elemenata, a B
n
za broj particija skupa od n elemenata. Neke probleme (odredite broj k kombinacija konanog multiskupa,
pogledajte na stranici 16, odredite broj permutacija s ponavljanjem konanog multiskupa,
pogledajte na stranici 14) trebalo je rastaviti na sluajeve i onda rijeiti svaki sluaj posebno,
pogledajte na stranici 14. Kod takvih problema od velike pomoi su nam funkcije izvodnice
koje ne samo da moemo shvatiti kao rjeenje danog problema ve su i moan tehniki alat za rjeavanje
kombinatornih problema.
6.1 Obine funkcije izvodnice
Na koliko naina moemo "usitniti" novanicu od 20 kn ako na raspolaganju imamo kovanice od
1, 2 i 5 kn?
Oznaimo sa x, y i z broj kovanica od jedne, dvije i pet kuna. Tada problem glasi:
Koliko ima rjeenja jednadbe x + 2y + 5z = 20, x, y, z 0, x, y, z Z?
Problem moemo rijeiti rastavljanjem na sluajeve po npr. varijabli z. No dobili bismo previe sluajeva, a i
elimo nai metodu koja rjeava sve sline probeme.
Promotrimo izraz:
Raspiemo li ovaj produkt dobivamo sumu u kojoj svaki pribrojnik odgovara nekom iznosu isplaenom u kova-
nicama po 1, 2 ili 5 kn. Jedan takav pribrojnik je
Rjeenje je broj pribrojnika za koje se dobije da im je suma 20.
Uz supstituciju
slijedi:
f (x) =
_
1 +x +x
2
+x
3
+
_

_
1 +x
2
+x
4
+
_

_
1 +x
5
+x
10
+
_
f (x) = a
0
+a
1
x +a
2
x
2
+
Treba odrediti koecijent a
20
(oznaka

x
20
_
). Grubom silom dobivamo:
f (x) = a
0
+a
1
x +a
2
x
2
+ +a
20
x
20
+
[Rj. a
20
= 29]
Doli smo do funkcije izvodnice za niz (a
n
). U osnovi smo problem rijeili rastavljanjem (tonije, popisiva-
njem) svih moguih sluajeva, no zbog kompaktnije notacije rjeenje je ipak bilo jednostavnije za odrediti.
23
6.1 Obine funkcije izvodnice
Za niz (a
n
)
nN
pridruena funkcija izvodnica (skraeno FI) je formalni red potencija

n=0
a
n
x
n
.
Red nazivamo formalnim jer ne razmatramo pitanje konvergencije kao kod Taylorovih redova. Nas ne zanima
vrijednost u odreenoj toki x ve iskljuivo koecijenti. Osnovne operacije s formalnim redovima identine su
kao i kod Taylorovih redova.
Neka su f
1
(x) =

n=0
a
n
x
n
i f
2
(x) =

n=0
b
n
x
n
funkcije izvodnice. Tada deniramo:
(f
1
+f
2
) (x) =

n=0
(a
n
+b
n
) x
n
(3)
(f
1
f
2
) (x) =

n=0
n

k=0
a
k
b
nk
x
n
(4)
d
dx
f
1
(x) =

n=0
na
n
x
n1
(5)
_
f
1
(x) dx =

n=0
a
n
n + 1
x
n+1
(6)
Proitajte poglavlje predavanja iz funkcija izvodnica i provjerite moete li izvesti osnovne operacije: iz danog
niza odredite mu pripadnu funkciju izvodnicu i iz dane funkcije izvodnice odredite pripadni niz.
Prilikom odreivanja koecijenata koristimo svojstva Taylorovih redova:
(konvergira za [x[ < 1)
1 +x +x
2
+x
3
+ =
1
1 x
Prisjetimo se jo nekih tvrdnji koje vrijede za Taylorove redove :
(1 +x)
n
=
n

k=0
_
n
k
_
x
k
(1 x)

k=0
_

k
_
(x)
k
Neka je R, n N. Tada se opi binomni koecijent
_

n
_
denira kao
_

n
_
=
( 1) ( n + 1)
n!
24
6.1 Obine funkcije izvodnice
Pomou funckija izvodnica moemo opravdati metodu za rjeavanje linearnih rekurzija s konstantnim koeci-
jentima. Ovdje e nas vie zanimati modeliranje kombinatornih problema (kombinacije konanog mutiskupa,
permutacije s ponavljanjem).
_
n
k
_
= broj k-kombinacija n-lanog skupa
Neka je S = S
1
, S
2
, , S
n
n-lani skup, te A = S
i
1
, S
i
2
, , S
i
k
S k-lani podskup od S.
Na koliko naina moemo odabrati A?
Prvi element moemo uzeti 0 puta ili jednom, drugi element moemo uzeti 0 puta ili jednom, ... i n-ti element
moemo uzeti 0 puta ili jednom, odnosno:
(1 +x) (1 +x) (1 +x) = (1 +x)
n
Dakle f (x) = (1 +x)
n
=
n

k=0
_
n
k
_
x
k
je funkcija izvodnica za broj kombinacija n-lanog skupa.
to je s kombinacijama s ponavljanjem n-lanog skupa?
Svaki element moemo uzeti proizvoljno mnogo puta!
f (x) =
_
1 +x +x
2
+
_

_
1 +x +x
2
+
_

_
1 +x +x
2
+
_
=
1
1 x

1
1 x

1
1 x
=
_
1
1 x
_
n
= a
0
+a
1
x +a
2
x
2
+
Dobiveni red nazivamo funkcijom izvodnicom za kombinacije multiskupa S

1
, S

2
, , S

n
.
_
n
k
_
=
(n) (n 1) (n k + 1)
k!
=
(1)
k
(n +k 1) (n +k) (n)
k!
=(1)
k
_
n +k 1
k
_
Vratimo se sad primjeru k-kombinacija multiskupa S

1
, S

2
, , S

n
:
f (x) =
_
1
1 x
_
n
= (1 x)
n
=

k=0
_
n
k
_
(x)
k
=

k=0
(1)
k
_
n +k 1
k
_
(1)
k
x
k
=

k=0
_
n + k 1
k
_
x
k
Odredite funkciju izvodnicu za broj kombinacija multiskupa
_
a
2
, b, c
2
, d
_
te odredite koliko ima
4-kombinacija.
25
6.1 Obine funkcije izvodnice
Elemente a i c moemo uzeti 0,1 ili 2 puta, dok elemente b i c moemo uzeti ili ne uzeti:
f (x) =
_
1 +x +x
2
_
(1 +x)
_
1 +x +x
2
_
(1 +x)
Sada je lako to izmnoiti te potom oitati

x
4
_
f (x) = 1 + 4x + 8x
2
+ 10x
3
+ 8x
4
+ 4x
5
+x
6
=

x
4
_
= 8

Odredite funkciju izvodnicu za broj kombinacija multiskupa

_
a
10
, b
7
, c
12
_
te odredite koliko ima
15-kombinacija.
Element a moemo uzeti proizvoljan broj puta, od 0 do 10, b od 0 do 7 puta i c od 0 do 12 puta:
f (x) =
_
1 +x + +x
10
_ _
1 +x + +x
7
_ _
1 +x + +x
12
_
=
1 x
11
1 x

1 x
8
1 x

1 x
13
1 x
=
_
1 x
11
_

_
1 x
8
_

_
1 x
13
_
(1 x)
3
=
_
(1 x)
3
=

k
_
3
k
_
(x)
k
=

k
_
k + 2
k
_
x
k
_
=
=
_
1 x
8
x
11
x
13
+x
19
+
_

k
_
k + 2
k
_
x
k
=

x
15
_
=
_
15 + 2
15
_

_
7 + 2
7
_

_
4 + 2
4
_

_
2 + 2
2
_
= 79

Na koliko naina se 24 jednaka bombona moe raspodijeliti meu 4 djece tako da svako dijete
dobije barem 3, ali ne vie od 8 bombona?
Svakom od njih etvero moemo dati 3, 4, ... ili 8 bombona.
f (x) =
_
x
3
+x
4
+ +x
8
_
4
= x
12

_
1 +x + +x
5
_
4
= x
12

_
1 x
6
1 x
_
4
= x
12

_
1 x
6
_
4
(1 x)
4
= x
12

_
1 4x
6
+ 6x
12
4x
18
+x
24
_

k=0
_
4
k
_
(x)
k
=
_
x
12
4x
18
+ 6x
24
4x
30
+x
36
_

k=0
_
k + 3
k
_
x
k

x
24
_
=
_
12 + 3
12
_
4
_
6 + 3
6
_
+ 6
_
3
0
_

Broj particija p
1
(n) od n u razliite sumande jednak je broju particija p
2
(n) od n u neparne
sumande. Dokaite!
Nai emo funkcije izvodnice za oba problema, i pokazati da su jednake! Same brojeve takvih par-
ticija ne znamo izraunati, pa nam funkcije izvodnice uvelike pomau u ovom sluaju.
26
6.1 Obine funkcije izvodnice
Pogledajmo particije od n = 6 u razliite i u neparne sumande:
6 =1+2+3 =1+1+1+1+1+1
=1+5 =1+1+1+3
=2+4 =1+5
=6 =3+3
Funkciju izvodnicu f
1
za raunanje p
1
(n) nije teko odrediti, svaki od sumanda moemo uzeti 0 ili 1 put, dakle:
f
1
(x) = (1 +x)
_
1 +x
2
_
(1 +x
n
)
=

k=1
_
1 +x
k
_
Analogno odredimo i f
2
, smijemo uzimati samo neparne sumande, ali ih moemo uzeti proizvoljno mnogo puta:
f
2
(x) =
_
1 +x +x
2
+
_

_
1 +x
3
+x
6
+
_

_
1 +x
5
+x
10
+
_

=
1
1 x

1
1 x
3

1
1 x
5

Preostaje pokazati da su te dvije funkcije jednake:
f
1
(x) =

k=1
_
1 +x
k
_
=

k=1
_
1 x
2k
1 x
k
_
=
1 x
2
1 x

1 x
4
1 x
2

1 x
6
1 x
3

1 x
8
1 x
4

= f
2
(x)
Jer se svi faktori oblika 1 x
2k
pokrate.
Pogreno bi bilo funkciju izvodnicu za broj particija u razliite sumande iz prethodnog zadatka
denirati kao f (x) = (1 +x) (1 +x) (1 +x)
. .
n puta
. Do tog rezultata dolazimo razmiljajui na sljedei nain; u
rastavu broja n na razliite sumande, jedinicu emo uzeti ili ne uzeti, analogno, dvojku emo uzeti ili ne uzeti
itd. To razmiljanje je denitivno tono, ali nam ovdje , kao
kod npr. odabira k-lanog podskupa n-lanog skupa! Primjetimo da bismo u tom sluaju koecijent x
n
) koji
odgovara broju rastava broja n na razliite sumande dobili na jedan jedini nain; iz svake zagrade odaberemo
x (dakle ni iz jedne ne odaberemo 1) i sve ih pomnoimo. Vidjeli smo da za n = 6 takav prikaz nije jedinstven
(zapravo, za svaki n N, n 3 takav prikaz nije jedinstven). Uoimo da svaki od navedenih rastava u primjeru
za n = 6 odgovara jednom od naina na koji moemo dobiti x
n
iz funkcije f
1
i obratno:
1 + 2 + 3 x
1
x
2
x
3
1 + 5 x
1
x
5
2 + 4 x
2
x
4
6 x
6
Jasno je da isto vrijedi za svaki n N. Rjeavanje raznih kombinatornih problema pomou funkcija izvodnica
naizgled zaobilazi "problem" zbrajanja, stvar se svodi na mnoenje, zapravo je u pozadini
x
n
x
m
= x
n+m
Upravo bi iz tih razloga bilo jednako krivo denirati dotinu funkciju kao f (x) = (1 +x) (1 + 2x) (1 +nx).
27
6.2 Eksponencijalne funkcije izvodnice
6.2 Eksponencijalne funkcije izvodnice
Veza permutacija i kombinacija n-lanog skupa:
a
k
= P
n
k
=
_
n
k
_
k! =
_
n
k
_
=
a
k
k!
(1 +x)
n
=
n

k=0
_
n
k
_
x
k
Dakle e (x) =
n

k=0
a
k
k!
x
k
je eksponencijalna funkcija izvodnica za permutacije n-lanog skupa.
Za niz (a
n
)
nN
pridruena eksponencijalna funkcija izvodnica (skraeno EFI) je formalni red
potencija

n=0
a
n
n!
x
n
.
Neka su e
1
(x) =

n=0
a
n
n!
x
n
i e
2
(x) =

n=0
b
n
n!
x
n
eksponencijalne funkcije izvodnice. Tada de-
niramo:
(e
1
+e
2
) (x) =

n=0
a
n
+b
n
n!
x
n
(7)
(e
1
e
2
) (x) =

n=0
n

k=0
_
n
k
_
a
k
b
nk
n!
x
n
(8)
d
dx
e
1
(x) =

n=0
a
n
(n 1)!
x
n1
(9)
_
e
1
(x) dx =

n=0
a
n
(n + 1)!
x
n+1
(10)
Neka je S = a
n
1
1
, a
n
2
2
, , a
n
k
k
multiskup. Odredite eksponencijalnu funkciju izvodnicu za per-
mutacije multiskupa.
Element a
i
moemo uzeti od 0 do n
i
puta, i tako i = 1, 2, , k:
e (x) =
_
1 +
x
1!
+
x
2
2!
+ +
x
n
1
n
1
!
_

_
1 +
x
1!
+ +
x
n
2
n
2
!
_

_
1 +
x
1!
+ +
x
n
k
n
k
!
_

Koliko ima rijei duljine 4 sastavljenih od slova B,A,N,A,N i A?

Trae se 4-permutacije multiskupa S =
_
A
3
, B, N
2
_
. Slovo A moemo uzeti od 0 do 3 puta, B uzeti
ili ne, a C moemo uzeti 0, 1 ili 2 puta:
e (x) =
_
1 +x +
x
2
2!
+
x
3
3!
_
(1 +x)
_
1 +x +
x
2
2!
_
= 1 + 3x + 4x
2
+
19
6
x
3
+
19
12
x
4
+
1
2
x
5
+
1
12
x
6
a
4
4!
=

x
4
_
=
19
12
= a
4
= 38

28
6.2 Eksponencijalne funkcije izvodnice
Koliko ima ternarnih nizova duljine n, tako da imamo paran broj nula, neparan broj jedinica i
proizvoljno dvojki?
Za nule uzimamo samo parne potencije, za jedinice neparne, a za dvojke sve:
e (x) =
_
1 +
x
2
2!
+
x
4
4!
+
_

_
x +
x
3
3!
+
_

_
1 +x +
x
2
2!
+
_
=
e
x
+e
x
2

e
x
e
x
2
e
x
=
1
4

_
e
2x
e
2x
_
e
x
=
1
4

_
e
3x
e
x
_
=
1
4

_

k=0
(3x)
k
k!

k=0
(x)
k
k!
_
= (7) =

k=0
1
4

3
k
(1)
k
k!
x
k
x
n
) =
1
4

3
n
(1)
n
n!
= a
n
=
3
n
(1)
n
4

Tokom rjeavanja koristili smo rezultate koje dobijemo zbrajanjem, odnosno oduzimanjem
sljedeih jednadbi:
e
x
= 1 +x +
x
2
2!
+
x
3
3!
+
e
x
= 1 x +
x
2
2!

x
3
3!
+
Deranman je permutacija bez ksnih toaka.
Odredite EFI za deranmane!
Oznaimo broj deranmana n- lanog skupa sa d
n
, EFI za broj deranmana sa d (x). Sada je
d (x) =

n=0
d
n
n!
x
n
.
Skup svih permutacija S
n
skupa od n elemenata, moemo razdvojiti na disjunktnu uniju
n
_
k=0
S
(k)
n
gdje je S
(k)
n
skup svih permutacija n-lanog skupa koje imaju k ksnih toaka, i to za svaki k = 0, 1, , n. Dobivamo
n! =
n

k=0
_
n
k
_
d
nk
Pomnoimo dobiveni rezultat sa
x
n
n!
, imamo
x
n
=
n

k=0
_
n
k
_
d
nk
n!
x
n
, n N
29
6.2 Eksponencijalne funkcije izvodnice

n=0
x
n
=

n=0
n

k=0
_
n
k
_
d
nk
n!
x
n
1
1 x
=

n=0
n

k=0
_
n
k
_
d
nk
n!
x
n
= (8) =
_

n=0
x
n
n!
__

n=0
d
n
n!
x
n
_
= e
x
d (x)
= d (x) =
1
1 x
e
x
Preostaje razviti dobivenu funkciju:
d (x) =
1
1 x
e
x
=

n=0
x
n

n=0
(x)
n
n!
=

n=0
n

k=0
(1)
k
k!
x
n
Sada lako vidimo koliki je broj deranmana n-lanog skupa, naime x
n
) =
n

k=0
(1)
k
k!
pa je
d
n
= n!
n

k=0
(1)
k
k!

30
Formula ukljuivanja i iskljuivanja
7 Formula ukljuivanja i iskljuivanja
Za dva disjunktna skupa, A i B, znamo da je broj elemenata njihove unije jednak zbroju elemenata u svakom
od njih. Openito vrijedi [X Y [ [X[ +[Y [ (pri zbrajanju kardinalnih brojeva skupova dvaput su brojani
elementi presjeka). Vrijedi
[A B[ = [A[ +[B[ [A B[
Neka je S konaan skup i A
1
, A
2
, . . . , A
n
S. Tada je broj elemenata njihove unije
[A
1
A
2
. . . A
n
[ =
n

i=1
[A
i
[

1i<jn
[A
i
A
j
[ +

1i<j<kn
[A
i
A
j
A
k
[ +. . . + (1)
n1
[A
1
A
2
. . . A
n
[
Odatle slijedi:

A
1


A
2
. . .

A
n

= [S[
n

i=1
[A
i
[ +

i<j
[A
i
A
j
[ . . . + (1)
n
[A
1
. . . A
n
[
Neka je S =
_
1, 2, . . . , 10
6
_
. Koliko je brojeva iz S koji nisu djeljivi ni s dva, ni s tri niti sa
etiri?
Oznaimo: A
i
= x S : i[x. Vrijedi [A
i
[ =
_
10
6
i
_
. Nas zanima


A
2


A
3


A
4

, a on je, prema
drugoj tvrdnji prethodnog teorema, jednak

A
2


A
3


A
4

= [S[ [A
2
[ [A
3
[ [A
4
[ +[A
2
A
3
[ +[A
2
A
4
[ +[A
3
A
4
[ [A
2
A
3
A
4
[
= 166666

Koliko brojeva dijeli barem jedan od brojeva 10

60
, 20
50
, 30
40
?
Oznaimo A =
_
d N : d[10
60
_
, B =
_
d N : d[20
50
_
, C =
_
d N : d[30
40
_
Kako je 10
60
= 2
60
5
60
svi brojevi iz A su oblika 2

1
5

2
, uz
1
,
2
61. Zato je [A[ = 61
2
. Istim zakljuivanjem
nalazimo [B[ = 101 51 i [C[ = 41
3
Zanima nas i koliko ima brojeva koji su istovremeno i u A i u B. Oni u svom
rastavu na proste faktore smiju imati samo dvojke i petice, pri emu dvojki smije biti najvie 60 (zbog oblika
brojeva iz A), a petica najvie 50 (zbog oblika brojeva iz B). Zato je [A B[ = 61 51
Slino je i [B C[ = 41
2
, [A C[ = 41
2
, [A B C[ = 41
2
. Sada prema formuli ukljuivanja i iskljuivanja
nalazimo [A B C[ = 73001
Pustinjom putuje karavana od devet deva. Nakon odmora u oazi, potrebno je promijeniti
redoslijed deva tako da niti jedna deva ne hoda iza one deve iza koje je hodala prije dolaska u oazu. Na koliko
je naina to mogue napraviti?
Ako je S skup svih redoslijeda deva, a A
i
={redoslijed u kojem i-ta deva hoda iza (i-1). deve},
elimo utvrditi koliko je


A
1


A
2
. . .

A
9

. Znamo da je [S[ = 9! i [A
k
[ = 8!, za 2 k 9 (dvije deve
promatramo kao blok). Isto tako znamo da za sve i, j vrijedi A
i
A
j
= 7! (promatramo ili dva bloka od dvije
deve i jo 5 deva ili, u sluaju da su i i j uzastopni, jedan blok od tri deve i jo 6 deva). Slinim razmiljanjem
dolazimo do [A
i
A
j
A
k
[ = 6!, . . . , [A
1
A
2
. . . A
9
[ = 1. Zato je traeni broj redoslijeda

A
1


A
2
. . .

A
9

= [S[
n

i=1
[A
i
[ +

i<j
[A
i
A
j
[ . . . + (1)
9
[A
1
A
2
. . . A
9
[
= 9! 8 8! +
_
8
2
_
7!
_
8
3
_
6! +. . . 1
=
8

k=0
(1)
k

_
8
k
_
(9 k)!

31
Formula ukljuivanja i iskljuivanja
Na poetku nove sezone RK Zagreb potpisuje ugovore s pojaanjima. Na potpisivanje je dolo
n rukometaa, svaki u pratnji agenta i lijenika. Na koliko naina moemo tu grupu od 3n ljudi rasporediti u
trolane grupe sastavljene od jednog rukometaa, jednog agenta i jednog lijenika, ali tako da nijedan rukometa
nije u grupi s oba svoja pratitelja?
Svih moguih grupiranja u trojke ima n!
2
(rukometa odreuje grupu, a zatim agente i lijenike
moemo rasporediti po grupama na n! naina). Neka je A
i
skup onih grupiranja u kojima je i-ti rukometa u
grupi sa svojim lijenikom i agentom. Tada je [A
i
[ = (n1)!
2
(jedna je grupa zadana, brojimo naine na koliko
se moe sastaviti preostalih n 1 grupa), [A
i
A
j
[ = (n 2)!
2
, . . . , [A
1
A
2
. . . A
n
[ = 1. Na kraju je

A
1


A
2
. . .

A
n

= n!
2

i=1
[A
i
[ +

i<j
[A
i
A
j
[ . . . + (1)
n
[A
1
A
2
. . . A
n
[
= n!
2
n (n 1)!
2
+
_
n
2
_
(n 2)!
2

_
n
3
_
(n 3)!
2
+. . . (1)
n

_
n
n
_
0!
2
=
n

k=0
(1)
k

_
n
k
_
(n k)!
2

Odredi broj deranmana n-lanog skupa

Neka je S
n
skup svih permutacija n-lanog skupa. Nas zanima koliko je permutacija S
n
takvih
da je (i) ,= i, i. Uvedimo oznaku A
i
= S
n
: (i) = i
[S
n
[ = n!
[A
i
[ = (n 1)!
[A
i
A
j
[ = (n 2)!

[A
1
A
2
. . . A
n
[ = 1
Sada, slino kao u prethodna dva zadatka, dolazimo do formule za broj deranmana
n

k=0
(1)
n

_
n
k
_
(n k)!

Eulerova funkcija broja n, (n), je broj prirodnih brojeva manjih ili jednakih od n koji s
brojem n nemaju zajednikih djelitelja
Pronai izraz za Eulerovu funkciju
Broj n moemo prikazati kao umnoak njegovih prostih faktora, n = p

1
1
p

2
2
. . . p

k
k
Neka je A
i
skup svih viekratnika broja p
i
, 1 i k
(n) =


A
1


A
2
. . .

A
k

= n [A
1
A
2
. . . A
k
[
[A
i
[ =
n
p
i
[A
i
A
j
[ =
n
p
i
p
j

[A
1
A
2
. . . A
k
[ = 1
(n) = n (
n
p
1
+
n
p
2
+. . . +
n
p
k

n
p
1
p
2

n
p
1
p
3
. . .
n
p
k1
p
k
+. . . + (1)
k

n
p
1
p
2
. . . p
k
)
= n(1
1
p
1
)(1
1
p
2
) . . . (1
1
p
k
)
32
Formula ukljuivanja i iskljuivanja

Koliko je najkraih puteva u cjelobrojnoj mrei od ishodita do toke (7, 5) koji ne prolaze
segmentima [(2,2),(3,2)] i [(4,2),(4,3)]
_
Rj.
_
7 + 5
7
_

_
2 + 2
2
_

_
4 + 3
4
_

_
4 + 2
2
_

_
3 + 2
2
_
+
_
2 + 2
2
_
1
_
3 + 2
2
__
33
Teorija grafova
8 Teorija grafova
8.1 Uvod
je ureen par (V, E), pri emu je V skup vrhova, a E skup bridova. Skup bridova E je
podskup svih dvolanih podskupova od V . Za vrhove kaemo da su susjedni ako je A, B E.
Vrh A i brid e su incidentni ako je A e, tj. ako postoji e takav da e = A, B za neki B.
Graf sa vrhovima V = a, b, c, d, e, f, g i bridovima E = a, b, a, d, b, f, , f, g
a
b
c
d f
e
g
je graf iji bridovi ine multiskup. je brid koji spaja vrh sa samim sobom.
v(d(v)) je broj bridova koji su incidentni sa vrhom v.
esto graf, u smislu , nazivamo .
U jednostavnom grafu G = (V, E) zbroj stupnjeva svih vrhova je paran,
tj.

vV
d(v) je paran.
Je li mogue da u grupi od sedam osoba svaka osoba ima tono tri poznanika.
Pokuajmo problem svesti na graf. Neka nam vrhovi predstavljaju osobe. Nadalje, vrh A je spojen
sa vrhom B ako i samo ako se osoba A i B poznaju. Kada bi svaka osoba imala tono tri poznanika tada bi
stupanj svakog vrha bio tri, tj. d(v) = 3, v V . Sada je zbroj stupnjeva jednak

vV
d(v) = 7 3 = 21,
to je u kontradikciji sa lemom o rukovanju. Dakle, situacija nije mogua.
je niz vrhova (v
1
, v
2
, , v
k
) pri emu su v
i
i v
i+1
susjedni za i = 1, 2, , k1.
je etnja pri kojoj je v
1
= v
k
.
Graf G
1
= (V
1
, E
1
) je od G = (V, E) ako je V
1
V , a E
1
v
i
, v
j
E : v
i
, v
j

V
1
. Ako je E
1
= v
i
, v
j
E : v
i
, v
j
V
1
tada kaemo da je G
1
.
Grafovi G
1
= (V
1
, E
1
) i G
2
= (V
2
, E
2
) su ako postoje bijekcije : V
1
V
2
i
: E
1
E
2
takve da je vrh v incidentan sa bridom e u G
1
ako i samo ako je (v) incidentan sa bridom (e)
u G
2
.
Ako su grafovi G
1
i G
2
izomorfni onda vrijedi
34
8.1 Uvod
(1) [V
1
[ = [V
2
[
(2) [E
1
[ = [E
2
[
(3) d(v) = d((v)), v V
1
(4) Ako je (v
0
, v
1
, , v
0
) ciklus duljine n onda je ((v
0
), (v
1
), , (v
0
)) isto ciklus duljine n.
(5) Inducirani podgraf sa V V
1
je izomorfan s induciram podgrafom (V ) V
2
.
Odredite jesu li sljedei grafovi izomorfni.
1 2
3 4
5 6
7 8
a b
c d
f e
g h
Odmah uoavamo da je broj vrhova i broj bridova isti u oba grafa. Takoer vidimo da u oba grafa
postoje 4 vrha stupnja 2 i 4 vrha stupnja 3. Pokuajmo provjeriti svojstvo 5 iz gornje napomene. Promotrimo
inducirani podgraf G = (a, e, g, c, ae, gc). Vrhovi tog podgrafa su stupnja 3 pa se moraju preslikavati
u vrhove {1, 2, 5, 6}, ali kako god ih preslikali ta dva podgrafa nee biti izomorfna. Zakljuujemo, grafovi nisu
izomorfni.
Ispiite sve izomorfne klase grafa koji ima 4 vrha.
[E[ = 0
[E[ = 1
35
8.1 Uvod
[E[ = 2
[E[ = 3
[E[ = 4
[E[ = 5
[E[ = 6
Primjetite da sluaj [E[ = i ima isto klasa kao i sluaj [E[ = 6 i. To je zato to sluaj [E[ = 6 i dobijemo
tako da u sluaju [E[ = i sve bridove obriemo, a sve toke koje nisu bile spojene bridom spojimo.
36
8.2 Povezanost grafova
Jesu li slijedei grafovi izomorfni?
a
b
c d
e
f
g
1
2
3 4
5
6
7
Uzmimo neka se a preslikava u 1 (ovu pretpostavku uzmimamo jer su grafovi simetrini tj. svi
vrhovi su ravnopravni). Kada bi grafovi bili izomorfni moralo bi vrijediti b, c, f, g 2, 4, 5, 7 jer su to
susjedni vrhovi vrhu a odnosno vrhu 1. Promotrimo li inducirani podgraf sa vrhovima f, g, b, c i inducirani
podgraf sa vrhovima 7, 4, 5, 2 vidimo da moemo uzeti: b 4, c 7, g 5, f 2. Preostaje nekako pri-
druiti d, e 3, 6. Pridruimo: d 3 jer d nije susjedan sa g a 3 nije susjedan sa 5 i e 6. Sada lako
provjerimo da su grafovi zaista izomorfni.
Odredite broj multigrafova koji imaju n vrhova i m bridova.
Neka je V = v
1
, , v
n
skup vrhova. Bridovi su ili petlje ili oblika e = v
i
, v
j
, i ,= j. Zanima
nas koliko ih ima razliitih. Razliitih petlji ima n (za svaki vrh jedna petlja), a bridova oblika e = v
i
, v
j
, i ,= j
ima
_
n
2
_
. Jo preostaje odabrati koliko puta se koji brid pojavljuje u grafu, pa je rjeenje
__
n
2
_
+m1
m
_

8.2 Povezanost grafova
Ako u grafu ( = (V, E) postoji etnja od u do v, onda postoji i put od u do v. Dokaite!
Neka je (u, e
1
, v
1
, . . . , e
n
, v) etnja od u do v, ako je to put nema se ta dokazivati, ako nije, onda
postoje indeksi i, j, i < j takvdi da je v
i
= v
j
, tada je (u, e
1
, . . . , v
i
, e
j+1
, v
j+1
, . . . , v) takoer etnja od u do
v, ako je to i put smo gotovi, u protivnom ponovimo postupak, jer je etnja konana algoritam e u nekom
trenutku stati.
Kaemo da je graf ( = (V, E) ako postoji put izmeu svaka dva vrha, ako graf
nije povezan kaemo da je .
je maksimalan povezan neprazan podgraf, tj. povezan pod-
graf koji nije pravi podgraf ni u kojem drugom povezanom podgrafu.
Komponente povezanosti smo mogli denirati kao klase ekvivalencije relacije na V de-
nirane na sljedei nain:
u v postoji put od u do v
Pokaimo da je to zaista relacija ekvivalencije:
(1) Reeksivnost:
Neka je u V proizvoljan vrh iz V . Put od u do u je (u), dakle u u, u V
37
8.2 Povezanost grafova
(2) Simetrinost:
Neka su u, v V proizovoljni vrhovi iz V takvi da je u v. Neka je (u, e
1
, v
1
, . . . , e
n
, v) put od u do v.
Tada je
(v, e
n
, . . . , v
1
, e
1
, u)
put od v do u pa je v u.
(3) Tranzitivnost:
Neka su u, v, z V proizovljni vrhovi iz V takvi da je u v i v z. Neka je (u, e
1
, v
1
, . . . , e
n
, v) put od
u do v i (v, f
1
, w
1
, . . . , f
m
, z) put od v do z.
Oito je (u, e
1
, v
1
, . . . , e
n
, v, f
1
, w
1
, . . . , f
m
, z) etnja od u do z po postoji put od u do z,
dakle u z.

Dokaite da je jednostavan graf s n vrhova i strogo vie od

_
n 1
2
_
bridova povezan.
Pretpostavimo suprotno, neka je ( nepovezan graf s vie od
_
n 1
2
_
bridova i n vrhova. Oznaimo
komponente povezanosti s (
1
, (
2
, . . . , (
m
. Promatramo (
1
i (
C
1
=
m
_
i=2
(
i
.
(
1
ima najvie bridova ako je potpun graf. Neka (
1
ima x vrhova, tada je [E ((
1
) [ [E (/
x
) [, takoer,
[E
_
(
C
1
_
[ [E (/
nx
) [.
Tada je [E[
_
x
2
_
+
_
n x
2
_
= x
2
nx +
n
2
n
2
=: f (x). Jer je x 1, 2, . . . , n 1, i koecijent uz x
2
strogo pozitivan, f (x) postie maksimum na rubovima segmenta, no
f (1) =
_
1
2
_
+
_
n 1
2
_
=
_
n 1
2
_
f (n 1) =
_
n 1
2
_
+
_
1
2
_
=
_
n 1
2
_
= max
x[1,n1]
f (x) =
_
n 1
2
_
= [E[
_
n 1
2
_

je povezan graf koji nema ciklus. je vrh stupnja 1.

Povezan graf ( = (V, E) sa n vrhova je stablo akko [E[ = n 1.
Dokaite da stablo koje ima vrh stupnja d ima barem d listova.
Pretpostavimo suprotno, v V takav da je d (v) = d i graf ima manje od d listova. Po
znamo da je [E[ = n 1, jer je 2[E[ =

vV
d (v) imamo:
2 (n 1) =

vV
d (v) d
..
1
+(d 1) 1
. .
2
+(n d) 2
. .
3
= 2n 1
(1) vrh v
(2) listovi
(3) preostali vrhovi, za koje pretpostavljamo da niti jedan
nije list, dakle, svi su stupnja barem 2 i ima ih n d

H grafa ( je podgraf od ( takav da je V (H) = V (().

H nekog grafa ( je razapinjujui podgraf od ( koji je i stablo.
38
8.2 Povezanost grafova
Svaki povezan graf ima razapinjujue stablo.
Potpun graf /
n
ima n
n2
razapinjujuih stabala.
Dokaz ide preko FUI, no moe se dokazati i koristei Prferov kod, koji uspostavlja bijekciju
izmeu niza duljine n 2 i potpunog grafa sa n vrhova, taj je dokaz znatno kompliciraniji, ali se spomenuta
bijekcija moe pokazati korisnom.
Kaemo da je graf ( = (V, E) ako postoje A, B ,= takvi da je A B = V i A B =
te da e E, e = a, b vrijedi a A, b B.
Graf je bipartitan akko nema neparan ciklus.
Neka je graf bipartitan, odnosno postoje A i B iz denicije. Pretpostavimo da postoji neparan
ciklus (v
0
, e
1
, v
1
, . . . , e
k
, v
k
), gdje je k 2N 1. BSO moemo pretpostaviti da je v
0
A, sad je, redom,
v
1
B, v
2
A, v
3
B, . . . , v
k
B, no v
0
= v
k

Obratno. Neka graf nema neparnih ciklusa. BSO moemo pretpostaviti da je graf povezan (u suprotnom se
dokaz provodi za svaku komponentu povezanosti zasebno). Konstruirat emo skupove A i B.
Uzmimo neki v V, stavimo A = v , B =
SVE DOK A B ,= V PONAVLJAJ
a A, e = a, b E
B = B b
b B, e = b, a E
A = A a
Jer je graf povezan i konaan, algoritam e u nekom trenutku stati. Pretpostavimo da postoji w V takav da
je w A i w B. To znai da imamo ciklus koji poinje i zavrava u w, odnosno, da smo krenuvi od v nakon
"prelaska" preko parno mnogo bridova doli do w, i stavili w u A, ali i da smo do w doli nakon neparno mnogo
koraka, te stavili w u B, dakle, imamo neparan ciklus
Potpun bipartitan graf /
n,m
, [A[ = n, [B[ = m, svaki vrh iz A je spojen sa vrhom iz B, za
A = a, b, c , B = 1, 2 imamo /
3,2
a
2
1
b
c
Odredite broj razapinjujuih stabala grafa /
2,m
.
Graf /
2,5
prikazan je na sljedeoj slici:
39
8.2 Povezanost grafova
Neki od moguih razapinjujuih stabala su
Kako je [V [ = [A[ +[B[ = 2 +m to razapinjujue stablo ima m + 1 brid. Tvrdimo da je tono jedan vrh u B
razapinjujueg stabla stupnja 2, a ostali su listovi. Naime, nemogua je situacija
jer bi imali ciklus, takoer kad bi svi vrhovi u B bili listovi, onda podgraf ne bi bio povezan
Vrh stupnja 2 biramo na m naina, za preostalih m 1 vrhova iz B biramo jedan od 2 vrha u A s kojim je
spojen, shodno tome:
# = m 2
m1

Zadatak je mogue rijeiti i na nain da primijetite da je proizvoljno mnogo od 1 do m1

vrhova iz B spojeno sa jednim vrhom u A, i jedan od tih sa sa drugim u A, kao i ostali iz B, dakle:
# =
m1

k=1
k
_
m
k
_
=
m1

k=1
k
m
k
_
m1
k 1
_
= m
m1

k=0
_
m1
k
_
= m 2
m1
40
8.3 Teinski grafovi
8.3 Teinski grafovi
je par ((, ) gdje je ( = (V, E) graf, a : E R
0
neka funkcija koju nazi-
vamo .
teinskog grafa ((, ) denira se kao

eE
(e).
Prirodno se postavlja pitanje pronalaska minimalnog (u smislu teine) razapinjujueg stabla.
Neka je ( = (V, E) povezan graf nenegativna teinska funkcija na E.
Stavimo S =
SVE DOK (V, S) nije povezan PONAVLJAJ
ODABERI brid e E minimalne teine, takav da S e nema ciklus
S = S e
Kruskalov algoritam je primjer pohlepnog algoritma. Lokalno nalazi najbolju soluciju.
Kruskalov algoritam nalazi optimalno rjeenje.
Naite minimalno razapinjujue stablo za teinski graf sa slike
A B
D E
C
9
6
5
7
8
3
5
(1) S =
(2) uzimamo brid najmanje teine, S = CD
(3) moemo uzeti DE ili CE
1

biramo DE, S = CD, DE

2

biramo CE, S = CD, CE

41
8.3 Teinski grafovi
(4) 1

ne moemo uzeti CE pa uzimamo CB, S = CD, DE, CB

2

biramo CB, S = CD, CE, CB

(5) 1

biramo AD, S = CD, DE, CB, AD

2

biramo AD, S = CD, CE, CB, AD

1. sluaj 2. sluaj
C
D
B
E
A
8
6
5
3
C
D
B
E
A
8
6
3 5
Kao to vidimo rjeenje nije jedinstveno, i u oba sluaja imamo

vS
(v) = 22.
Ovaj algoritam ima veliku sloenost, naime, teko je nai brid minimalne teine za koji
neemo dobiti ciklus. Poboljana verzija je sljedei algoritam.
Neka je ( = (V, E) povezan graf nenegativna teinska funkcija ne E.
Odaberemo v
0
V i deniramo T = v
0
, S = V v
0
, F =
SVE DOK [F[ < n 1 PONAVLJAJ
ODABERI brid e = v, w E minimalne teine, takav da je v T, w S
T = T w , F = F e , S = S w
Rijeite zadatak 8.12. na stranici 41 Primovim algoritmom polazei od vrha A.
(1)
T = A
F =
S = B, C, D, E
(2) A
B
D
9
8
T S
T = A, D
F = AD
S = B, C, E
42
8.4 Planarnost grafa
(3)
A
B
E
D
C
9
3
5
T
S
T = A, C, D
F = AD, DC
S = B, E
(4)
A
B
E
D
C
9
5
5
6
T
S
T = A, C, D, E
F = AD, DC, CE
S = B
(5)
A
B D
E
C
9
6
7
T
S
T = A, B, C, D, E
F = AD, DC, CE, CB
S =
U ovom smo sluaju dobili isto razapinjujue stablo kao u 2. sluaju (na stranici 42) kod Kruskalovog
algoritma.
8.4 Planarnost grafa
Graf je ako se moe nacrtati u ravnini R
2
(uloiti u ravninu - svakom vrhu pridru-
iti toku, a svakom bridu neorijentiranu krivulju u R
2
) tako da mu se bridovi sijeku samo u vrhovima.
Svako ulaganje povezanog planarnog grafa ( s p vrhova i q bridova dijeli ravninu u r podruja (koja nazivamo
stranama) i vrijedi
p q +r = 2
Stupanj podruja f je broj bridova koji ga omeuju. Za stupanj podruja koristimo oznaku
d(f).
U povezanom planarnom grafu zbroj stupnjeva svih podruja jednak je dvostrukom broju
bridova, tj.

fF
d(f) = 2 [E[
43
8.4 Planarnost grafa
Dokai da jednostavan, povezan, planaran graf s n vrhova ima najvie 3n 6 bridova.
Iz toga to je graf jednostavan, zakljuujemo da vrijedi d(f) 3, f F.
2 [E[ =

fF
d(f) 3 [F[ [F[
2
3
[E[
Uvrstivi to u Eulerovu formulu, dobivamo
2 +[E[ = [V [ +[F[ n +
2
3
[E[
1
3
[E[ n 2 [E[ 3n 6

Postavlja se pitanje: jesu li potpuni grafovi (/

n
) planarni?
Lako vidimo da su /
3
i /
4
planarni, ali za /
5
se na prvi pogled ne vidi kako ga uloiti u ravninu. Pokuajmo
zato dokazati da nije planaran. (Ako bismo to dokazali, slijedilo bi da /
n
, n 5 nije planaran. Naime, svi
potpuni grafovi s vie od pet vrhova sadre /
5
kao podgraf.)
Dokai da /
5
nije planaran.
[V [ = 5, [E[ =
_
5
2
_
= 10
Ako bi graf bio planaran, broj bridova [E[ bi, prema prethodnom zadatku, morao biti manji od 3 5 6 = 9.
Kontradikcija.
Dokai da jednostavan, povezan, planaran i bipartitan graf s n vrhova ima najvie 2n 4
bridova.
Graf je bipartitan ako i samo ako nema ciklus neparne duljine pa je d(f) 4, f F. Dalje vrijedi
2 [E[ =

fF
d(f) 4 [F[ [F[
[E[
2
2 +[E[ = [V [ +[F[ n +
[E[
2
[E[ 2n 4

Svaka od tri novoizgraene kue mora se spojiti s prikljunim mjestima za vodovod, plinovod
i telefonsku mreu. Svi kabeli moraju biti na istoj dubini i ne smiju se presijecati. Kako je to mogue uiniti?
Nikako. Promatrajmo kue i prikljuna mjesta kao vrhove, a kabele kao bridove grafa. est je
vrhova, a bridova bi moralo biti devet (iz svake kue po tri). Ali, prema prethodnom zadatku, bridova je najvie
2 6 4 = 8.
Subdivizija brida A, B je dodavanje u graf vrha C i zamjena brida A, B bridovima A, C
i C, B
. Subdivizija grafa ( je graf H dobiven rekurzivnom subdivizijom bridova polaznog grafa.
( )
Graf je planaran ako i samo ako ne sadri subdiviziju od /
5
ili subdiviziju od /
3,3
.
44
8.5 Arhimedova tijela
Odredi je li graf planaran.
a b c d
e
f g h i
j
Promatramo moemo li brisanjem nekih vrhova stupnja dva doi do /
3,3
ili /
5
(tada se moemo
pozvati na teorem Kuratowskog). Uklonimo li vrhove a, d, i i f dobivamo zaista /
3,3
i zato je graf neplanaran.

Odredi je li graf planaran.

a b
f
e d
g
c
h
Vrhova u grafu je 8. Bridove moemo izbrojati ili odrediti iz zbroja stupnjeva svih vrhova.
[V [ = 8, 2 [E[ =

vV
d(v) = 4 + 5 + 4 + 6 + 6 + 4 + 5 + 4 = 38
[E[ = 19, a prema zadatku 8.14 mora vrijediti [E[ 3 8 6 = 18. Dakle, graf nije planaran.
8.5 Arhimedova tijela
Tijelo je Arhimedovo ako je svaki vrh istog stupnja i istog tipa (tj. tijelo je jednako sa
svih strana) te ako su strane tijela dvije vrste pravilnih mnogokuta (stupanj vrha je broj bridova koji iz njega
izlaze).
Svakom tijelu moemo pridruiti graf. Tijelo spljotimo u ravninu tako da crtamo to
vidimo gledajui kroz gornju plohu. Odatle i naziv strane za podruja u grafu (Tm. 8.27). Na primjer, kocka
predstavljena grafom izgleda ovako
Odredi sva Arhimedova tijela ije su stranice pravilni peterokuti i esterokuti.
Oznaimo s n broj peterokuta, a s m broj esterokuta. Stupanj svakog vrha je tri (kad bi bio vie
od tri, najmanji mogu zbroj kuteva je 4 180
o
> 360
o
). Kako je tijelo simetrino, svi su vrhovi isti: u njima se
45
8.6 Eulerovi i Hamiltonovi grafovi
sastaju ili dva peterokuta i esterokut; ili dva esterokuta i peterokut. Vrlo brzo se vidi da prvi sluaj otpada.
Vrijedi, dakle, [V [ = 5 n = 6
m
2

vV
= 3d(v) [V [ = 2 [E[ =

fF
d(f) = 5n + 6m,
[F[ = n +m
Vrijedi Eulerova formula:
2 +[E[ = [F[ +[V [
2 +
5n + 6m
2
= n +m+
5n + 6m
3
n = 12, m = 20
Radi se zapravo o staromodnoj lopti ili o modelu molekule fulerena C
60
.

8.6 Eulerovi i Hamiltonovi grafovi

Eulerova staza u grafu je staza koja ukljuuje svaki brid grafa. Ako je zatvorena, naziva se
Eulerovom turom. Graf u kojem postoji Eulerova tura je Eulerov graf.
Multigraf je Eulerov ako i samo ako je povezan i svaki vrh je parnog stupnja. Multigraf ima
nezatvorenu Eulerovu stazu ako i samo ako je povezan i ima tono dva vrha neparnog stupnja.
Hamiltonov put je put koji prolazi kroz sve vrhove grafa. Ako je, dodatno, zatvoren, naziva
se Hmiltonovim ciklusom. Graf u kojem postoji Hamiltonov ciklus je Hamiltonov graf.
Ukoliko u Hamiltonovom grafu postoji vrh stupnja dva, tada oba brida s njim incidentna moraju
biti dio Hamiltonovog ciklusa.
Predstavimo Hamiltonov ciklus kao (orijentiran, kruni) slijed vrhova v
1
, v
2
, v
n
, v
1
. Vrh v
i
ima
prethodnika i sljedbenika. Dakle, za svaki vrh,tono dva brida incidentna s njim dio su Hamiltonovog ciklusa.
Ako je v
i
stupnja dva, to su i jedina dva brida koja iz njega izlaze.
Dan je graf ( s n vrhova. Ukoliko za svaka dva nesusjedna vrha u ( vrijedi da je suma njihovih stupnjeva vea
ili jednaka n, graf je Hamiltonov.
( )
Dan je graf ( s n vrhova. Ukoliko je svaki vrh stupnja barem
n
2
, graf je Hamiltonov.
U sljedeim zadatcima provjeri postoje li:
1. Eulerova tura
2. Eulerova staza
3. Hamiltonov ciklus
46
8.6 Eulerovi i Hamiltonovi grafovi
DA, DA, DA
Stupanj svakog vrha je tri ne postoje Eulerova staza ni Eulerova tura. Hamiltonov ciklus postoji.

Stupanj svakog vrha je paran: graf jest Eulerov. Ipak, nije Hamiltonov.
Graf nije ni Eulerov ni Hamiltonov
a b
d
c
e f
g h i
47
8.6 Eulerovi i Hamiltonovi grafovi
Eulerova tura ide po vrhovima:
a b c f i h g d e f h e b d a
Tvrdimo da ne postoji Hamiltonov ciklus. Ako postoji vrh stupnja dva, tada se, prema Lemi 8.38 u Hamiltono-
vom ciklusu moraju pojaviti oba brida incidentna s tim vrhom. Promatramo vrh a. Bez smanjenja openitosti,
krenemo od a do b. Sada moramo u c (jer je stupnja dva) i zatim u f. Sada moramo u i pa u h. Nakon toga je
jasno da ne moemo obii oba vrha g i e i vratiti se u a.
Graf nije Eulerov (vie od dva vrha su neparnog stupnja), ali, prema Diracovom uvjetu, jest Hamil-
tonov.
Graf nije Eulerov (vie od dva vrha su neparnog stupnja). Primjetimo da se radi o bipartitnom grafu i
da je [A[ = 4, [B[ = 6 pa zato (kao to e biti dokazano u sljedeoj lemi) nije Hamiltonov.

Za bipartitan i Hamiltonov graf, iji je skup vrhova V particioniran u skupove A i B, vrijedi

[A[ = [B[.
Neka je a
1
, a
2
a
n
, a
1
Hamiltonov ciklus i neka je a
i
A, i neparan te a
i
B, za i paran. n je
paran, a kako se vrhovi iz A i oni iz B redaju naizmjence, [A[ = [B[.
Dokai da je graf s n vrhova i barem
_
n 1
2
_
+ 2 brida Hamiltonov.
48
8.6 Eulerovi i Hamiltonovi grafovi
Pokazat emo da su zadovoljeni uvjeti Oreovog teorema. Promatrajmo neka dva nesusjedna vrha A
i B. Neka je (

dobiven od ( izbacivanjem A i B i svih njihovih bridova.

_
n 1
2
_
+ 2 [E[
= [E

[ +d(a) +d(b)
[K
n2
[ +d(a) +d(b)
=
_
n 2
2
_
+d(a) + (b)
d(a) +d(b)
(n 1)(n 2)
2
+ 2
(n 2)(n 3)
2
= n

Mi gricka put kroz 3 3 kocku sira grickajui svih 27 1 1 kockica. Ako mi pone grickati
u kutu i uvijek se pomie za po jednu susjednu kockicu, moe li na kraju doi u sredinu? (Susjedne su kockice
one koje dijele jednu stranu.)
Opiimo problem pomou grafa: 27 vrhova (svakoj gradivnoj kockici odgovara jedan), a bridovi
postoje izmeu onih koje predstavljaju susjedne kockice. Ako s v
1
oznaimo vrh koji odgovara kockici u kutu, a
s v
k
vrh koji odgovara onoj u sredini, sveli smo problem na traenje Hamiltonovog puta u grafu, s rubnim to-
kama v
1
i v
k
. Obojimo vrhove crno-bijelo, tako da su susjedni vrhovi razliite boje (to je mogue, u grafu nema
ciklusa!) i pretpostavimo da Hamiltonov put postoji. On je duljine 27, sastavljen naizmjence od crnih i bije-
lih vrhova. To znai da bi poetni i krajnji vrh tog puta trebali biti razliite boje, a nije tako. Kontradikcija.
Na poslovnoj veeri nalo se dvanaest Sicilijanaca iz jedne obitelji. Svaki od njih ima barem
est prvih roaka meu preostalom jedanaestoricom. Dokai da oni mogu sjesti za stol tako da se svaki nalazi
izmeu dva svoja prva roaka.
Neka su vrhovi Sicilijanci, a bridovi povueni izmeu prvih roaka. elimo dokazati da u takvom
grafu postoji Hamiltonov ciklus. d(v) 6, v V . To znai da su zadovoljeni uvjeti Diracovog teorema i da
Hamiltonov ciklus postoji.
Dokai da se za svaki neparan n vei ili jednak tri bridovi potpunog grafa /
n
mogu prekriti s
n 1
2
Hamiltonovih ciklusa bez zajednikih bridova.
49