Prof.dr.sc. Nevenka Oani,dipl.ing.gra. Graevinski fakultet Sveuilita u Rijeci, 51.000 RIJEKA, V.C. Emina 5 (nozanic@gradri.hr, tel.

051/352146)

VELIKE VODE
UZROCI I KARAKTER POJAVE VELIKIH VODA PRORAUN MAKSIMALNIH PROTOKA NA HIDROLOKI IZUENIM PROFILIMA Reprezentativnost serije maksimalnih godinjih vrijednosti protoka Empirijske funkcije raspodjele PRORAUN MAKSIMALNIH PROTJECANJA VODE NA HIDROLOKI NEDOVOLJNO IZUENIM SLIVOVIMA PRORAUN VELIKIH VODA NA SLIVOVIMA BEZ HIDROLOKIH OSMATRANJA Racionalna formula Intenzit kie (I) i njegov izbor Racionalni koeficijent (C) Slivna povrina (A) Primjena racionalne metode Osvrt na zabiljeene pojave pojava ekstremno velikih oborina ZAKLJUAK

- Pod pojmom velika voda podrazumijeva se jedno od karakteristinih stanja vodnog reima koje je posljedica naglog dizanja razine vode, odnosno kada se na vodotocima javljaju tzv. poplavni vodni valovi. - Izljevanje vode iz vodotoka du priobalnoga terena naziva se poplavom. Uzroci pojave velikih voda mogu biti: 1. 2. 3. 4. 5. 6. 7. 8. 9. Jake kie posljedica kojih ovisi o njihovoj jaini, rasprostiranju, trajanju i pravcu kretanja. Topljenje nagomilanoga snijega. Uslijed ruenja prethodno odronom stvorenih brana. Uslijed ruenja izgraenih brana ili nasipa. Uslijed pogrenog rukovanja pokretnim ustavama na branama. Uslijed promjene vodnog reima na pritokama i stvaranja koincidencije pojave voda na glavnom vodotoku i pritokama. Usljed formiranja ledenih barijera na rijekama. Usljed zaustavljanja i nagomilavanja drvea zbog nedovoljne propusnosti mostova i sl. Usljed pojave vjetra na uima velikih rijeka i mora (s utjecajem plime) i dr.

- Postoji vie definicija velikih voda, pa se tako prema UNESCO-vu i WMOvu rijeniku hidrolokih pojava (1986.) ista definira na tri naina: 1. kao povienje (obino naglo) vode u vodotoku do najvie vrijednosti, od koje razina vode poinje polagano opadati. 2. kao velik tok vode mjeren visinom vodostaja ili veliinom protoka. 3. kao rastua plima. - Po toj je definiciji velika voda ekstremna pojava definirana vodostajem, sekundnim protokom ili volumenom u odreenome vremenskom razdoblju opaanja ili je utvrena kao vjerojatnost pojavljivanja u odreenim vremenskim razdobljima.

Budui da se hidrotehniki objekti dimenzioniraju sa ciljem osiguranja nizvodnog podruja, odreivanje mjerodavne vrijednosti velike vode svodi se na definiranje maksimalne protoke i oblika hidrograma velikog vodnoga vala koji odgovara nekoj vjerojatnosti pojavljivanja, odnosno povratnom razdoblju. Metode za proraun mjerodavne velike vode u ovisnosti o raspoloivosti podataka osmatranja i mjerenja, mogu se podjeliti na: a) Metode prorauna velike vode na hidroloki izuenim profilima. b) Metode za proraun velike vode na hidroloki nedovoljno neizuenim profilima. c) Metode za proraun velike vode na hidroloki neizuenim profilima. Pod pojmom hidroloki izueni profil, podrazumijeva se profil vodotoka, gdje postoje dovoljno duge serije pouzdanih mjerenja vodostaja i protoka. Obino su to serije due od 15-20 godina. Pouzdanost osmotrenih podataka treba sagledavati na dvije razine. Prije svega nuno je da se mjernim instrumentom korektno zabiljei hod praene veliine (najee vodostaj). Nuno je i da se izmjereni podaci o vodostajima pouzdano prevedu u protoke, ukoliko se radi o najeem hidrolokom zadatku proraunu maksimalnih protoka.

PRORAUN MAKSIMALNIH IZUENIM PROFILIMA

PROTOKA

NA

HIDROLOKI

Najee se koriste serije maksimalnih godinjih protoka. Pod pojmom maksimalni godinji protoci podrazumijeva se vrijednost maksimalnih protoka nekog vodotoka na odreenom profilu tijekom godine. Analize tih podataka temelje se na praktinoj primjeni teorije matematike statistike i teorije vjerojatnosti pojavljivanja. Formirana vremenska serija mora predstavljati populaciju razmatranoga procesa u cjelini, mora biti homogena i lanovi vremenske serije moraju biti sluajne veliine. Reprezentativnost serije maksimalnih godinjih vrijednosti protoka Neophodno je ispitati statistiku strukturu serija maksimalnih protoka u smislu identifikacije razdoblja pojavljivanja veih ili manjih velikih voda maksimalnih protoka. Pri tome se koristi najjednostavnija procedura definiranja modulnih odstupanja od srednje vrijednosti, ili se praktino primjenjuje spektralna teorija sluajnih procesa.

Za duinu reprezentativne serije usvaja se ono razdoblje koje obuhvaa dva ili vie puna ciklusa. Pri tome treba imati u vidu da jedan pun ciklus obuhvaa oba razdoblja suno i kino. S druge strane reprezentativna vremenska serija mora biti takve duine da sadri pouzdane statistike parametre. Neophodno je da relativna srednja kvadratna odstupanja statistikih parametara ne budu vea od 10 %, to se rauna: - za srednju vrijednost

Q =

*100

- za koeficijent varijacije
C =
v

cv

1 + cv2 * 100 2n

- za koeficijent asimetrije

C =
s

(1 + 6cv2 + 5cv4 ) * 100

gdje su:
Q

Cv Cs n

= srednja vrijednost serije maksimalnih godinjih protoka Qmax = standardna devijacija serija Qmax = koeficijent varijacije serija Qmax = koeficijent asimetrije serije Qmax = ukupan broj lanova serije Qmax

Vremenska serija moe se smatrati reprezentativnom ako obuhvaa bar dva puna ciklusa i ako relativne srednje greke prikazanih parametara (maksimalnih protoka) zadovoljavaju postavljeni uvjet.

Empirijske funkcije raspodjele Empirijska funkcija raspodjele P*(x) sluajno promjenjive X, predstavlja zakon promjene uestalosti dogaaja X>x u razmatranom sluajnom uzorku:
P * ( x ) = p * ( X > x) = p*; a p* = m N

gdje je: p* = uestalost dogaaja empirijske funkcije X>x m = broj elemenata u sluajnom uzorku koji zadovoljavaju uvjet X>x N = ukupna veliina uzorka U praksi se koriste pribline formule kao npr.: - Hazena
* Pm =

m 0,5 N

- egodajeva m 0,3 * Pm = N + 0,4 Povratni period m-tog lana u nizu izrauna se: 1 Tm = * Pm Ako je serija formirana koritenjem samo jednoga podatka u godini (npr. max. god. protok), tada se povratno razdoblje izraava u godinama. Povratno razdoblje oznaava prosjeni interval vremena unutar kojega se, sa vjerojatnou P(x), ocjenjuje da e sluajna promjenjiva X biti jedanput vea od x. Tako npr. ako vjerojatnost sluajne promjenjive X, iznosi P (x) = 0,02, povratno razdoblje je:
T ( x) = 1 1 = = 50 godina P( x) 0,02

Za odreivanje teorijskih vrijednosti maksimalnih godinjih protoka odreene vjerojatnosti pojavljivanja u praksi se vri prilagoavanje teorijskih funkcija raspodjele empirijskim podacima. Najee se koriste sljedee teorijske funkcije raspodjele sluajne promjenjive X: normalna, Log-normalna, Gumbelova, Pearson III i Log Pearson III zakoni raspodjele, a testiranje dobrote prilagoavanja empirijskih i teorijskih funkcija raspodjele provodi se nekim od standardnih testova npr. Smirnov-Kolmogorova. Numerika rjeenja funkcija raspodjele koja se koriste u praksi uglavnom su dana tablino, odnosno njihove su funkcije ugraene u rutine raunarskih programa kojima se provode takvi prorauni. Primjeri prorauna maksimalnih protoka razliitih povratnih razdoblja prema razliitim raspodjelama dani su u priloenoj knjizi.

PRORAUN MAKSIMALNIH PROTJECANJA VODE HIDROLOKI NEDOVOLJNO IZUENIM SLIVOVIMA

NA

Proraun maksimalnih protoka vode na hidroloki nedovoljno izuenim slivovima temelji se na analizi svih raspoloivih hidrometeorolokih podataka osmatranja kako na analiziranom slivu, tako i na susjednim, analognim slivovima. Treba napomenuti da su hidroloka osmatranja, bez obzira na njihovu duinu, dragocjeni fond informacija sa sliva koja mogu dati prvu sliku o procesima otjecanja koji se dogaaju u slivu. Na organizaciji tih osmatranja uvijek treba inzistirati, jer organizacija i vrenje ovih osmatranja daleko manje kota nego greke u hidrolokim proraunima. Ovisno od duine i obima sistematskih hidrometeorolokih osmatranja na analiziranom vodotoku, proraun maksimalnih protoka voda moe se provesti: - objedinjavanjem pojedinih parametara velikih voda sa vie hidrolokih stanica - ukljuivanjem vie maksimuma pojavljenih u periodu osmatranja analizom serija prekoraenja maksimalnih protoka, a koja se analize i inae treba nastojati provoditi i na hidrolokim postajama na kojima su raspoloivi dugotrajniji nizovi opaanja. - koristei hidrometeroloke podatke u periodu osmatranja na danom profilu i slivu, primjenjujui teoriju jedininog hidrograma, za to je postupak prorauna objanjen u priloenoj knjizi.

PRORAUN VELIKIH VODA NA SLIVOVIMA BEZ HIDROLOKIH OSMATRANJA U sluaju kada hidroloki podaci ne postoje, proraun velikih voda se provodi primjenom razliitih shema koje su temeljene na teorijskim predstavama o procesima formiranja otjecanja. Proraun velikih voda na slivovima bez hidrolokih osmatranja mogu se podijeliti na dvije osnovne grupe: 1. Metode koje su temeljene na teorijskim predstavama o procesima formiranja otjecanja na padini sliva i u koritu vodotoka, tj. metode temeljene na genetikoj formuli otjecanja (teoriji izokrona). 2. Metode koje se temelje na koritenju iskustvenih ovisnih glavnih elemenata otjecanja i imbenika koji ga uvjetuju. -Zbog sloenosti hidrolokih procesa, u praksi se obino koristi pojednostavljena shema formiranja otjecanja - racionalna metoda (granini intenzitet otjecanja) i metoda umjetnoga jedininog hidrograma. Pri proraunu velikih voda treba biti veoma oprezan, pa je daleko uinkovitije organizirati privremena osmatranja i mjerenja u cilju dobivanja pouzdanijega jedininog hidrograma na analiziranom slivu. -Druga grupa metoda, u najveem broju sluajeva, ima redukcijski karakter i predstavljaju redukciju maksimalnog modula otjecanja s uveanjem povrine sliva ili vremena dotjecanja. Primjena jedne ili druge grupe metoda nije jasno definirana, ali se moe rei da za slivove A<50 km2, odnosno male slivove, metode temeljene na genetikoj teoriji otjecanja imaju znaajnu prednost. Na primjeru racionalne metode provedena je diskusija utjecajnih veliina pri proraunu velikih voda neizuenih slivova.

Racionalna formula Koristimo je za izraunavanje maksimalnih protoka s malih slivova (jednaka je umnoku racionalnoga koeficijenta, maksimalnog kinog intenziteta i slivne povrine).

Q = C i A [l/s]
gdje je: Q maksimalni (vrni) protok [l/s] C racionalni koeficijent i intenzitet oborine [l/s /ha] A slivna povrina [ha] Formula se temelji na pretpostavci da se vrni protok na slivu javlja u trenutku kada u otjecanju sudjeluje cjelokupna slivna povrina, odnosno kad na sliv pada kia trajanja jednakog vremenu koncentracije tc. Vrijeme koncentracije je vrijeme potrebno da voda od najudaljenije toke sliva doe do raunskog profila ili razmatrane toke.

Intenzitet kie (I) i njegov izbor Intenzitet kie je veliina oborine u vremenu. Mjerodavni intenzitet koji se koristi u formuli je prosjena jaina oborina vremena trajanja tc odreenog povratnog perioda P. U skladu s ovim, mjerodavni intenzitet oborine (i) je funkcija vremena koncentracije tc i povratnog razdoblja P : i = i ( tc, P) Dakle, da bi dobili mjerodavni intenzitet, potrebno je odrediti ovisnost: intenzitet oborine - trajanje oborine-povratno razdoblje oborine ( ITP krivulje ), za odreenu lokaciju.

Temeljni element za definiranje familije ITP krivulja za neku lokaciju ini statistika obrada izmjerenih podataka o oborinama za neko podruje. Najbolji rezultati se dobivaju kada se koriste podaci s pluviografa (automatskoga registratora palih oborina). Za definiranje veliine intenziteta u funkciji trajanja i ponavljanja koriste se razliiti analitiki izrazi. Jedan od takvih je i izraz Faira i Geyera:

c Pm i= (t + d ) n
gdje su: i intenzitet oborina [l/s /ha] P povratni period [godine] t trajanje oborina [min] c, m, n, d parametri u funkciji lokalnih klimatolokih karakteristika esto se koriste i izrazi koji daju funkcionalne ovisnosti za svako pojedino povratno razdoblje. Vrijednosti ITP krivulja na podruju Hrvatske, zbog njene klimatske raznolikosti, vrlo su promjenjive, a to se najbolje moe vidjeti u Tablici 1. Tablica 1. Usporedba podataka o intenzitetima oborina (l/s/ha)
trajanje (min) 10 20 30 60 120 br. god. POVRATNO RAZDOBLJE 2 GOD. Bjelovar Zagreb Rijeka Split 321 189 139 82 48 * 163 115 94 61 36 82 348 232 183 122 76 28 218 164 121 79 45 24 POVRATNO RAZDOBLJE 100 GOD. Bjelovar Zagreb Rijeka Split 498 293 215 127 63 * 403 289 233 153 77 82 457 378 340 283 141 28 355 332 305 198 99 24

(*) - preuzeti rezultati analize bez informacija o duljini analiziranog niza podataka

 Vrijeme koncentracije tc Vrijeme koncentracije sliva tc je vrijeme potrebno da elementaran efektivni volumen vode (kap vode), s najudaljenije toke sliva, dospije do mjesta opaanja protoka u vodotoku (raunskoga profila). Ovo vrijeme ovisi o karakteristikama povrine, ureenju terena i povratnome razdoblju kie koja se rauna. U pravilu vrijeme koncentracije je krae to je: nagib terena vei vodonepropusnost vea ureenost povrinske odvodnje bolja povratno razdoblje vee

U literaturi se moe nai niz iskustvenih izraza za proraun vremena koncentracije sliva, kao to je na primjer izraz koji je dao Z. P. Kirpich (1940):
0 , 385 Tc = 0,00032 L0, 77 I max

[sati]

gdje je: L najvea duljina putovanja vode [m] pad sliva Imax ; I max =
Lmax

[m] visinska razlika izmeu najvie toke na slivu i protjecajnoga profila. U domaoj se praksi naalost najee prilikom prorauna maksimalnih protoka ne rauna vrijeme koncentracije, ve se usvaja stanovita vrijednost intenziteta oborina (najee 20-minutnoga trajanja) te ga se u racionalnoj formuli uzima konstantnim za sve profile. Takav pristup rezultira neprihvatljivom linearnom proporcionalnou proraunatih vrijednosti maksimalnih protoka povrini pripadajueg sliva, bez obzira na njegovu veliinu i stvarno vrijeme koncentracije. Time se zanemaruju prirodne znaajke reima palih oborina, koje se ogledaju u postojanju funkcionalne zavisnosti izmeu intenziteta oborina i njihova trajanja, a ovisno o lokaciji odlikuju ih i znaajne meusobne razlike. Raunsko povratno razdoblje P

Povratno razdoblje je dugoroan prosjeni interval vremena ili broj godina u kojemu e se jedna pojava (npr. maksimalni godinji protok) dogoditi, s time da ga moe i nadmaiti. Koji e se raunsko povratno razdoblje primijeniti ovisi o stupnju sigurnosti koji se eli postii za neki objekt ili zahvat u slivu. Pravilnije bi bilo da se mjerodavna velika voda odreuje ekonomskim raunom, usporedbom teta uzrokovanih velikim vodama s trokovima koje zahtijeva zatita od tih voda. Kako su ti rauni ponekad nepouzdani, primjenjuje se ocjena stupnja sigurnosti, koji je razliit za razliite objekte ili zahvate u slivu. Hidrotehnike graevine kod regulacija znaajnijih vodotoka najee se proraunavaju sa stupnjem sigurnosti 1%, to odgovara povratnome razdoblju od 100 godina, te 3% - 5% ( 33 20 god.) kod vodotoka koji tite manje vrijedna branjena podruja. Racionalni koeficijent (C) Racionalni koeficijent C predstavlja odnos izmeu mjerodavnoga protoka Qmax, umnoka intenziteta kie (i) i povrine (A). esto ga se, ak i u klasinoj hidrolokoj literaturi, pogreno naziva koeficijentom otjecanja, koji predstavlja odnos izmeu efektivne (neto) oborine Pe i oborine koja padne na sliv (bruto oborine) P. Racionalni se koeficijent ni sutinski, a niti po svojim vrijednostima ne moe tretirati kao otjecajni koeficijent (Z. M. Radi, 1991.). Ovaj koeficijent nije konstantan ni u razdoblju kie, ni u svim razdobljima godine. Njegova veliina ovisi o: klimatskim karakteristikama podruja karakteristikama slivne povrine infiltraciji gubicima na raslinju i u depresijama evapotranspiraciji, itd. U Tablici 2. dane su neke veliine koeficijenata, meutim uvijek je poeljno iste usporeivati sa drugim veliinama koje se mogu nai u literaturi.

Tablica 2: Vrijednosti racionalnoga koeficijenta C (V. T. Chow, 1988.)

Povratno razdoblje (godine)
Karakteristike pokrova Asfalt Beton/krov 2 5 10 25 50 100 500

Izgraena podruja
0.73 0.75 0.77 0.80 0.81 0.83 0.86 0.88 0.90 0.92 0.95 0.97 1.00 1.00

Zelene povrine (groblja, parkovi, itd.) trava pokriva manje od 50 % povrine

02% 27% vie od 7 % 02% 27% vie od 7 % 02% 27% vie od 7 % 0.32 0.37 0.40 0.25 0.33 0.37 0.21 0.29 0.34 0.34 0.40 0.43 0.28 0.36 0.40 0.23 0.32 0.37 0.37 0.43 0.45 0.30 0.38 0.42 0.25 0.35 0.40 0.40 0.46 0.49 0.34 0.42 0.46 0.29 0.39 0.44 0.44 0.49 0.52 0.37 0.45 0.49 0.32 0.42 0.47 0.47 0.53 0.55 0.41 0.49 0.53 0.36 0.46 0.51 0.58 0.61 0.62 0.53 0.58 0.60 0.48 0.56 0.58

trava pokriva od 50 70 % povrine

trava pokriva vie od 75 % povrine

Neizgraena podruja Obradivo tlo

02% 27% vie od 7 % 0.31 0.35 0.39 0.25 0.33 0.37 0.22 0.31 0.35 0.34 0.38 0.42 0.28 0.36 0.40 0.25 0.34 0.39 0.36 0.41 0.44 0.30 0.38 0.42 0.28 0.36 0.41 0.40 0.44 0.48 0.34 0.42 0.46 0.31 0.40 0.45 0.43 0.48 0.51 0.37 0.45 0.49 0.35 0.43 0.48 0.47 0.51 0.54 0.41 0.49 0.53 0.39 0.47 0.52 0.57 0.60 0.61 0.53 0.58 0.60 0.48 0.56 0.58

Livade
02% 27% vie od 7 %

ume
02% 27% vie od 7 %

Srednji koeficijent (Csr) rauna se:

C sr = C1 A1 + C 2 A2 + ... + C n An A1 + A2 + ... + An

gdje su: C1, C2, ..., Cn racionalni koeficijenti razliitih tipova ili vrsta povrina A1, A2, ...,An pripadajui dijelovi odreena tipa/vrste povrine

Slivna povrina (A) Veliina sliva nekog vodotoka je povrina s koje voda dotjee do protjecajnoga profila razmatranoga vodotoka. Odreivanje povrine sliva podruja za koje se rauna odvodnja je zadatak koji je neovisan o samoj metodologiji prorauna odvodnje, i ne bi trebao predstavljati problem. Valja ipak napomenuti da razvodnica (vododijelnica) moe biti topografska ili hidroloka. Topografska razvodnica je granina linija koja u geoloki povoljnim uvjetima dijeli susjedne slivove po najviim tokama terena. U geoloki nepovoljnim uvjetima, primjerice u kru, razvodnica vrlo esto ne ovisi samo o topografiji, ve prvenstveno o geolokim i hidrogeolokim uvjetima. U takvim se sluajevima razmatra utjecajni sliv koji se odnosi na podzemno i povrinsko otjecanje. Tako se u kru razlikuje izravni (neposredni) i ukupni utjecajni sliv. No, pri odreivanju granica sliva u npr. u urbanim podrujima vrlo esto se javljaju pogreke. U pravilu, pogreka se sastoji u smanjenju stvarne povrine sliva, ponekad ak i viestrukom, tako da ekstremne oborine izazivaju znaajnije pojave poplavnih voda od prognoziranih. Pri pojavama ekstremnih oborina rjeih povratnih razdoblja povrinsko teenje se javlja, osim na izgraenim urbanim povrinama, i na ostalim neizgraenim gravitirajuim slivnim povrinama. U tim se sluajevima aktivira cjelokupni sliv, a to se u proraunima najee zanemaruje. Da pogreka bude vea, projektnim rjeenjima obino nije predvien i nain evakuacije voda ije protoke prelaze mogunosti evakuacije sustavom zatvorene kanalske odvodnje. Posljedica toga je plavljenje urbanih podruja. esto izostaju i analize izgraenosti urbanih podruja i funkcioniranja sustava odvodnje pri ekstremnim stanjima. Naime, izgradnjom urbanih podruja i prometnica mijenjaju se prirodni uvjeti teenja. Pri pojavi jakih oborina prometnice postaju kolektori povrinskih otjecanja te tako, ponekad i neovisno od sustava unutarnje odvodnje, pridonose formiranju ekstremnih protoka na lokacijama kojima u prirodnom stanju nisu u toj mjeri gravitirale velike vode.

2.4.2.

Primjena racionalne metode

Metodu se preporua primijeniti za slivove manje od 50 km2, kod kojih je slivna povrina vie nepropusna nego propusna, kao to je sluaj s urbanim sredinama. Ogranienje u smislu primjene racionalne metode samo na male slivove posljedica je injenice da ova metoda ne obuhvaa efekt retardacije zbog akumuliranja vode na povrini sliva i pretpostavlja jednaku oborinu na slivu. Naime, to je vei sliv to je i tee odriva pretpostavka o mogunosti eliminacije efekta zadravanja vode i konstantnosti oborina. Za vee slivove proraun maksimalnih protoka se temelji na simuliranju otjecanja vode na slivnom podruju. Proraun se zasniva na odgovarajuem projektiranom pljusku i na temelju pretpostavljene konfiguracije rjeenja. Normalno, osnovni preduvjet za pouzdane rezultate su dobri ulazni podaci. U sluaju koritenja simulacijskih tehnika to su prije svega hidroloki podaci i podaci o buduim karakteristikama slivnoga podruja. Osim racionalne metode postoji jo niz drugih u literaturi i praksi koritenih metoda za proraun maksimalnih protoka kao npr.: SCS metoda, metoda jedininog hidrograma, metoda izokrona, te brojne iskustvene metode. Osnovna prednost SCS metode u odnosu na racionalnu je nelinearan odnos pale oborine i otekle, pa se moe vjernije oslikati prirodan proces. SCS metoda opisana je u poglavlju 8 ovog Zbornika, pa je ovdje neemo detaljnije opisivati. Ono to svakako treba naglasiti je da se pri proraunu maksimalnih protoka na nedovoljno izuenim i neizuenim slivovima nikako se ne smije pristupiti jednostavnom intuitivnom usvajanju parametara odreene metode pomou literature, pogotovo ako su oni odreeni za druga podruja ili se nalaze u literaturi. U tom sluaju postoji opasnost kojoj su izloeni nedovoljno iskusni inenjeri i hidrotehniari pri primjeni spomenutih metoda, jer ako se parametri usvoje bez dovoljne kritike ocjene mogu znaajno utjecati na dobiveni rezultat. Ista konstatacija u jo veoj mjeri mogla bi se odnositi na danas sve prisutnije modelske pristupe proraunima velikih voda, gdje su posljedice greaka pri izboru vrijednosti ulaznih podataka, krive interpretacije fizike procesa otjecanja u slivu i tome slino, jo izraenije.

2.4.3.

Osvrt na zabiljeene pojave pojava ekstremno velikih oborina

Pojave iznimno intenzivnih oborina i velikih voda nisu samo hipotetike veliine, ve i realne pojave koje se dogaaju. Dapae, zbog razvoja urbanizacije velike vode e se u jo veom mjeri javljati, te je nuno da se pravilnim inenjerskim sagledavanjem njihove veliine i pojave umanje opasnosti i tete koje ih prate. U tom kontekstu zanimljivo je sagledati pojave intenzivnih oborina na podruju Rijeke, kao i na ostalim urbanim podrujima u Hrvatskoj. U radu Intenziteti oborine problemi obrade i interpretacije u praksi (Rubini i dr., 1995) analizirane su maksimalne osmotrene koliine oborina u Hrvatskoj, te dan prikaz njihovih gornjih anvelopa za razliita trajanja u rasponu izmeu 10 min i 24 sata. U tablici 3 i na slici 1 dan je usporedni prikaz tih vrijednosti i odgovarajuih maksimalnih zabiljeenih koliina oborina u gradu Rijeci za razdoblje 1958.-1998.g.

Tablica 3. Usporedni prikaz maksimalnih osmotrenih koliina oborine u Hrvatskoj (Rubini i dr., 1995) i na meteorolokoj postaji Rijeka (1958.-1998.) MAKS. TRAJANJE ZABILJEENE (sati) OBORINE U RIJECI Hmax (mm) 10' 20' 30' 40' 1h 2h 4h 6h 12 h 24 h 27,4 39,7 55,5 67,0 84,8 138,9 194,9 252,5 317,3 324,7 MAKSIMALNE ZABILJEENE OBORINE U HRVATSKOJ Hmax LOKACIJA (mm) 41,1 Abrami kod Buzeta 52,0 65,1 71,8 101,2 147,3 247,4 304,1 334,6 352,2 Vrelo Lianke Fuine Sepii kod Potpina Vrelo Lianke Fuine Sepii kod Potpina Zadar Zadar Zadar Zadar Zadar

400 350 300 H (mm) 250 200 150 100 50 0 0,1 1 t (sati) 10 100 max. u Rijeci max. u Hrvatskoj

Slika 1 Usporedni prikaz anvelopa maksimalnih zabiljeenih oborina na postaji Rijeka i u Hrvatskoj Iz danih je prikaza vidljivo da su najvei ekstremni oborinski intenziteti zabiljeeni na priobalnom podruju Hrvatske na kojemu se nalazi i Rijeka. Zabiljeene vrijednosti palih oborina na meteorolokoj postaji Rijeka relativno su blizu anvelopi zabiljeenih maksimalnih oborinskih intenziteta u Hrvatskoj i za gotovo sva su trajanja vezane uz pojavu ekstremne oborine registrirane dne 21.08.1981.g. Za trajanja oborine poev od dva sata i vie, ekstremne su vrijednosti zabiljeene prilikom oborinske nepogode od dne 10.09.1986. u Zadru. Radi ilustracije pojava ekstremnih oborina, pored tih navedenih oborinskih ekstrema iz Rijeke i Zadra, na slici 2 dan je i prikaz zabiljeenih ekstremnih oborina prilikom ekstremne kine epizode iz jo nekoliko naih priobalnih gradova - 30.10.1995. u Malom Loinju, 30.8.1997. u ibeniku te 13.10.1982. u Splitu (Oani, Rubini, 1998). Ovi primjeri pokazuju da je pojavljivanje ekstremnih oborina realno oekivana pojava. Vano je napomenuti da su se u veini podruja u Hrvatskoj sigurno dogodile i ekstremnije vrijednosti maksimalnih oborina, koje su ostale nezabiljeene jer postojea mrea ombrografskih postaja ne pokriva cjelo podruje, kao dijelom i zbog nepotpune registracije ombrografa prekidi u radu upravo pri pojavama jakih kia, prekidi motrenja zimi i slino.

1000 Rijeka 1981.

oborine (mm)

M.Loinj 1995. 100 Zadar 1986. ibenik 1996. Split - 1982. 10 0,1 1 vrijem e (sati) 10 100

Slika 2 Usporedba maksimalnih koliina oborine razliitih vremenskih intervala za analizirane ekstremne oborinske nepogode u priobalnom podruju Hrvatske Analizirana je karakteristina oborinska epizoda na istom lokalitetu ombrografskoj postaji Rijeka. Na slici 3 dan je prikaz sumarnih krivulja satnih koliina oborina analiziranih ekstremnih oborinskih epizoda. Iz tog je prikaza vidljivo da se najintenzivnije oborine mogu javiti u razliitim razdobljima od poetka pojave oborinske nepogode, ali se ipak uglavnom javljaju u poetku nastupa same oborinske nepogode. Iskazani slini nagibi satnih prirasta oborine ukazuju i na mogunost definiranja oblika karakteristinoga tzv. pljuska za projektiranje.
300

250

200 oborina (mm) 29./30.09.1966. 30.09.1968. 150 31.08.1976. 21.08.1981. 25./26.11.1982. 100

50

0 0 2 4 6 8 10 12 14 16 18 20 22 24 vrijeme (sati)

Slika 3 Usporedba krivulja sumarnih satnih koliina oborine analiziranih ekstremnih oborinskih nepogoda u Rijeci

Takve pojave ekstremnih intenziteta oborina na urbanim podrujima uzrokuju pojave velikih voda i na urbanim lokalitetima gdje se takve pojave uobiajeno ne javljaju, pa ni ne oekuju. Tako je prilikom pojave spomenute ekstremne pojave oborina u Zadru dolo do plavljenja pojedinih dijelova grada, te naalost, prema raspoloivim informacijama, imalo za posljedicu i jednu ljudsku rtvu dijete koje je stradalo od bujinih oborinskih voda na prometnici. Detaljnije je opisana pojava ekstremnih oborina na podruju Velog Loinja dne 30.10.1995.g. (Oani i dr., 1996), kada je u sreditu pljuska palo oko 200 mm. Ta je oborina izazvala pojavu jakoga povrinskog otjecanja na inae neaktivnoj i neizraenoj jarugi koja gravitira sreditu naselja, te pojavu intenzivnoga povrinskog teenja po gradskim ulicama (Slike 4 i 5 snimljeno oko sat vremena nakon prolaska vrha vodnoga vala). Prema provedenim analizama, povrina sliva od svega 0.334 km2 producirala je vodni val maksimalne protoke od ak 7.5 m3/s. Dani primjeri ukazuju na potrebu da se i problemi odvodnje openito moraju sagledavati u kontekstu moguih pojava vrlo intenzivnih oborinskih nepogoda.

Slika br.4 Ulica Vladimira Nazora u Malom Loinju dne 30.10.1995.

Slika 5. - Obala marala Tita u Malom Loinju dne 30.10.1995. 2.5. ZAKLJUNA RAZMATRANJA Prezentirani prikaz osnovnih znaajki pojava velikih voda, kao i uvodnih metoda njihova prorauna, dao je opi uvid u najee rjeavan hidroloki problem procjenu velikih voda u dijelu koji se odnosi na proraun vrijednosti maksimalnih protoka. Iako se radi o hidroloki elementarnom zadatku, koji se i dalje moe rjeavati metodologijama nastalim pred pedesetak, pa i pred vie od stotinu godina, uestale pogreke u takvim proraunima koje su prisutne u domaoj projektantskoj praksi ukazuju da to i nije toliko jednostavan zadatak pa ma kako to naoko izgledao. Stoga je nuno da svaki projektant-hidrolog prilikom provedbe hidrolokih prorauna nastoji analizirati sve raspoloive mjerene hidro-meteoroloke podatke na analiziranom lokalitetu kao i na irem regionalnom prostoru, a u tom kontekstu sagledati i rezultate provedenih prorauna. Uz razvoj i primjenu sofisticiranih metoda i tehnologija hidrolokih prorauna, terenska prospekcija, anketiranje stanovnitva i hidrometrijski radovi moraju i nadalje biti nezaobilazna sastavnica svih hidrolokih prorauna velikih voda.

2.6. LITERATURA:

1.

Bonacci, O., (1984) Meteoroloke i hidroloke podloge, Prirunik za hidrotehnike melioracije I kolo - Odvodnjavanje, Drutvo za odvodnjavanje i navodnjavanje Hrvatske: 39-130, Zagreb Bonacci, O., (1994) Oborine - glavna ulazna veliina u hidroloki ciklus, Geing - 341, Split Chow, W.T., (1964) Handbook of Applied Hydrology, New York Chow, W.T., Maidment, D.R., Mays, L.W. (1988) Applied Hydrology, McGraw-Hill, Singapore Linsley, R.K., Kohler, M.A., Paulhus, J.L.H., (1972) Hydrology for Engineers, McGraw-Hill, New York Margeta,J. (1997) Osnove projektiranja kanalizacije, Graevni godinjak 97, Hrvatsko drutvo graevinskih inenjera, Zagreb. Oani,N., Mieti,G., Santin,G. (1996) Hidroloki izvjetaj o pojavi velikih voda na podruju Velog Loinja dana 30.10.1995.godine, Fond strune dokumentacije Hrvatskih voda VGO Rijeka, Rijeka Petkovi, T., Prohaska, S., (1990.) Metode za proraun velikih voda II dio - Proraun velikih voda na hidroloki nedovoljno izuenim i neizuenim slivovima, Graevinski kalendar 1990., Graevinski institut Zagreb, Beograd. Prohaska, S., Petkovi, T., (1989.) Metode za proraun velikih voda I dio Proraun velikih voda na hidroloki izuenim slivovima, Graevinski kalendar 1989., Graevinski institut Zagreb, Beograd.

2. 3. 4. 5. 6. 7.

8.

9.

10. Rubini, J., Gaji-apka, M., Milinkovi, J., Oani, N., (1995) Intenziteti oborine-problemi obrade i interpretacije u praksi, Zbornik radova okruglog stola Uloga hidrologije u strukturi gospodarstva Hrvatske: 53-69, Zagreb

11. Rubini, J., Oani, N., Breulj, D., (1995) Analiza upotrebe hidrolokih prorauna u praksi projektiranja prometnica, Zbornik radova Prvog hrvatskog kongresa o cestama, Opatija 12. Vukovi, ., (1994) Osnove hidrotehnike, Akvamarine Zagreb, Zagreb 13. ugaj, R., (2000.) Hidrologija, Rudarsko-geoloko naftni fakultet Zagreb, Zagreb