You are on page 1of 117

Već je dvadeset godina prošlo od kada nas je ostavio naš otac Alojz Benac, a još su svježa ne samo sjećanja na njegove zadnje godine u kojima je nastajala ova knjiga, već i na nevine dane djetinjstva, igre u vrtu Zemaljskog muzeja, te ljeta s njim i majkom, provedena na iskopavanjima. Ponosni smo na našeg oca i na njegova naučna dostignuća, ali isto tako i na sve ono što je zajedno sa majkom učinio za nas. Stoga nas osobito raduje da je Akademija nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine odlučila da u okviru Centra za balkanološka ispitivanja, koga je Alojz Benac i utemeljio, objavi ovo njegovo posljednje djelo. Iskreno smo zahvalni svima koji su učestvovali u pripremi knjige, a želja nam je da ona svakom čitaocu prenese barem dio topline i radosti koju smo mi s našim ocem imali. U Sarajevu, 15. 12. 2012. Dunja i Nenad s porodicama
3

Objavljivanje knjige pomogla je: Fondacija za izdavaštvo/nakladništvo Sarajevo .

............................ 35 III............... Medvjed i jelen................................................................................................................................................................ HELIOLATRIJA........................................................................................................................................... DVA POSEBNA KULTNA FENOMENA................................................................... KULTURNIH I ETNIČKIH GRUPA........................................... Zmija...............................................................................................................................Sadržaj Sadržaj...................................................................................................................................................................................................................... Željezno doba............................ Prakentauri........... Bronzano doba... 63 1................................................................................................................................. 43 IV........ Željezno doba....... 63 2......................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................... 111 BILJEŠKA O AUTORU................................... Ritoni.................................................................................................... 78 5............... O prelaznoj zoni.................................... 17 II.................. Otvorena žrtveništa i svetilišta.......... O centralnom Balkanu.............. 65 VI...................... 101 POPIS ILUSTRACIJA............................................... 57 V.................. 71 3................. TOTEMIZAM........................................................................................................................................................................ 105 BIBLIOGRAFIJA.................................................................. 69 2.............................................. 15 3..... 69 1................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................ 49 1................... 30 4........................................................................ 9 I............................... 11 1...... Paleolitsko i mezolitsko doba.......................................................................... Riba..................................................................................... 25 1..................... 73 4.................................................................................................................................................................................................. 11 2..................... 5 PREDGOVOR.............................. 82 SUMMARY.................... 7 UVODNE NAPOMENE................. Eneolitsko ili bakarno doba............ Neolitsko doba.................................................................................................................. MAGNA MATER (Kult Velike Majke)............................................................................. 26 2............................................................................................................................................ KULTURA...................................... Eneolitsko doba....................... Bronzano doba... MORS QUID EST? AUT FIMIS AUT TRANSITUS? /Šta je smrt? Kraj ili prelazak?/............................................................................................................................................................. 51 2....................... 115 5 .............................................................................. 107 REGISTAR NALAZIŠTA...................... 28 3.......................................... Neolitsko doba.........................................................................................................................................

.

a izneseni opisi. ovaj termin je zamijen izrazom “južnoslavenske zemlje” koji se pokazao najprikladnijim. Na prijedlog autorove porodice obavljena je jedna terminološka izmjena. poklonila našoj Akademiji. nema suštinskog značaja. siguran sam da će i stručnjaci i svi drugi čitaoci rado i sa interesovanjem čitati ovo djelo. rukopis je opstao. Ljudi su odjednom bili primorani da se bore za goli život. Čitajući ponovno ovo interesantno štivo. jer se djelo odnosi isključivo na prostor bivše Jugoslavije. Tako je nepredvidljivi splet okolnosti na kraju učinio da knjiga bude štampana 2012. čitaoca nenametljivo vodi tajnovitim stazama religioznih misli naših dalekih predaka. prilikom sređivanja očeve biblioteke koju je porodica kasnije. kako sam autor kaže. Mada je. te je ovo djelo. uvjerio sam se da ni nakon više od dvije decenije ono nije ništa izgubilo na aktuelnosti. uprkos svim tim teškim godinama. Pisano akribično. nije bilo. ali sadržajem bogato djelo. Rukopis knjige je od strane redakcije lektorski i tehnički obrađen i dodat mu je indeks pojmova. Još 1991. a ni dugo poslije toga nije bilo mnogo bolje. malo ko je mogao misliti na štampanje knjiga. Našla ga je Dunja Drljević. Naprotiv. jednostavnim i jasnim jezikom. Tako je bilo svih ratnih godina. Pošto je ilustrativni materijal bio u dobroj mjeri oštećen. iz svake rečenice izbija nagomilano iskustvo i erudicija velikog naučnika. mada obuhvata nešto šire područje. što je vidljivo i iz samog teksta. Najprije je u martu 1992. A onda je došao rat u Sarajevo. niti je to bilo potrebno. počev od citirane literature do sintetskih zaključaka. Ipak. godine iznenada umro Alojz Benac. na ovoj tematici se od ranih 90-ih godina kod nas nije mnogo radilo. Ta izmjena. upravo dvadeset godina nakon smrti autora. godine.PREDGOVOR Djelo koje je pred nama napisano je prije više od dvadeset godina. međutim. no ovom rukopisu nije bilo suđeno da bude objavljen te godine. ostalo u punoj mjeri aktuelno. Blagoje Govedarica 7 . kao Benčev legat. godine. Naime. ne stigavši da ovo svoje posljednje djelo definitivno preda izdavaču. jer se radi o veoma zanimljivoj i nadasve važnoj sferi duhovne kulture prastanovnika našeg tla koja je ovdje po prvi put naučno vrednovana za sva praistorijska razdoblja. kćerka Alojza Benca u novembru 2011. Akademiji nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine za svesrdnu podršku i prihvatanje ove knjige za izdavanje u seriji “Djela”. sistematizacija građe i lucidni zaključci bez sumnje će još dugo ostati dragocjena podloga za izučavanje ove tematike. Posebnu zahvalnost redakcija duguje direktoru Centra akademiku Dževadu Juzbašiću i našoj matičnoj ustanovi. S obzirom da te zajednice više nema. nadomješten je kvalitetnim crtežima istovjetnog materijala u svim slučajevima gdje je to bilo neophodno. osnivača i dugogodišnjeg rukovodioca Centra za balkanološka ispitivanja ANUBiH. jer je knjiga pisana u vrijeme dok je Jugoslavija još postojala. Porodici Benac smo veoma zahvalni što je uspjela da sačuva rukopis i time omogući da se od zaborava spasi ovo posljednje djelo Alojza Benca. Nesretni slijed događaja mu je odredio sasvim drugačiju sudbinu. namijenjeno široj publici. Drugih intervencija u smislu ažuriranja literature i sl. U originalnom rukopisu autor je u naslovu i tekstu koristio termin “jugoslavenske zemlje” što je razumljivo. godine je sve bilo pripremljeno za štampu. ovo sažeto.

.

da i ne govorimo o drugim. hinduizam. Kada je riječ o vjerskim zasadama. petotomnom djelu “Praistorija jugoslavenskih zemalja I–V”. Svjestan sam svih poteškoća u realizaciji jednog ovakvog poduhvata. dobro doći čitaocima koji imaju naklonost prema tekstovima ove vrste i koji žele da nešto saznaju o misaonim dometima praistorijskih ljudi na ovom tlu. ali mu prilazim sa uvjerenjem da će ono. religiozni aspekti pogotovo. Svaki čitalac se o njima može detaljnije obavijestiti u velikom. stručnjaci za praistorijsku arheologiju. štovanje Magnae Matris – Velike Majke. Ponekad je to i vrlo prefinjen način mišljenja. današnji prosječan čovjek razmišlja uglavnom u okviru velikih svjetskih religija. tipologiju predmeta i naselja. naprijed spomenutim kultnoreligioznim manifestacijama. a nekima i neprihvatljivo. imao prilično zaokruženu predstavu o svijetu u kojem je živio. Njegove predstave se sigurno ne slažu sa našim današnjim misaonim dometima. U okviru tih sistema veći dio tadašnjeg čovječanstva je zadovoljavao svoja shvatanja o zakonima u prirodi i društvu. pa u mnogim starim kulturama Srednje i Južne Amerike. islam. nesposobni za bilo kakvu suptilniju misao. Prema tome. Bliskog i Dalekog Istoka. Na osnovu podataka iznesenih u tom djelu jasno izlazi zaključak da su praistorijski ljudi i na ovim prostorima njegovali određene zasade spomenutih velikih kultno-religioznih sistema. Najviše podataka o evropskim i 9 . koje je publikovao Centar za balkanološka ispitivanja Akademije nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine. praistorijske zajednice su stvorile svoje velike “vjerske” sisteme. hronologiju. naprimjer. ali to je naša. kao što su kršćanstvo. vjerovanja u zagrobni život. širih i užih društvenih zajednica. ostajali su u većini slučajeva na marginama interesa. Egipta. naročito oni u starijim periodima. a ne na stepenu vrhunskih računara. Izgledaće možda čudno. judaizam. da nije bilo te kamene sjekire. a ne njegova stvar. Moram priznati da nisam nikakav izuzetak u tom pogledu i baš zato pristupam ovom pisanju. Jer tadašnji čovjek je mogao razmišljati na nivou kamene sjekire. kada kažem da je čovječanstvo u praistorijskom vremenu zaokupljalo također nekoliko “svjetskih religija”. Pri tome se oslanjam isključivo na sopstveno mišljenje o odgovarajućim manifestacijama pa to onda isključuje bilo kakve tvrde polemičke tonove. Štovanje Sunca ili heliolatrija potvrđena je u mnogim neolitskim i kasnijim kulturama Evrope. o uzrocima i posljedicama događaja i prirodnih pojava. Sasvim pogrešno shvatanje! Neolitski čovjek je. postigli su zaista impresivne rezultate u istraživanju onih perioda za koje nemamo nikakvih pisanih podataka. Najveći dio čovječanstva pripada nekoj od svjetskih religija i tako formira svoj svjetonazor. Može li se uopće govoriti o regionalnom ograničenju ovih kultno-religioznih pojava? Čini se da o tome nema govora. “bezvjerci”. nesporna je činjenica da je njihova pažnja bila pretežno usmjerena na klasifikaciju nalaza. No. formirao svoj svjetonazor. Samo rijetki stručnjaci su se bavili ovim pitanjima i o tome objavili posebne studije ili kompletna djela. Pri tome mislim na totemizam. ne bi bilo ni ovih računara. Pa ipak. Arheolozi. heliolatriju. Stručnim čitaocima ostavljam ocjenu takvog viđenja. odnosno budizam i bramanizam pa konfucionizam. U praistorijskim periodima na tlu južnoslavenskih zemalja se paralelno razvijao ili se smjenjivao čitav niz kulturnih kompleksa. ekonomiku i komparaciju. pokušava da osvijetli smisao svoga postojanja. U svemu tome neki vidovi duhovnog života. Često smo svjedoci shvatanja da su praistorijski ljudi. ipak. bili pravi barbari.UVODNE NAPOMENE Ovo stilski i sadržajno kombinovano štivo posvećeno je onoj sferi duhovnog života praistorijskog čovjeka na tlu južnoslavenskih zemalja koju bismo mogli uvjetno nazvati religioznom sferom. Baš o njima je ovdje riječ.

Odatle i naslov djela. 10 . naveo sam samo neophodne. u kojima i mašta igra svoju ulogu. Popratni izvještaji. Može se reći da je to jedan od pokušaja da se prodre u tamu praistorijskog vremena i da se baci bar malo svjetla na jednu od najinteresantnijih strana duhovnog života praistorijskog čovjeka koji je živio na ovim prostorima. Rekonstrukcija odgovarajućih kultno-religioznih manifestacija počiva dobrim dijelom na vlastitom viđenju i tumačenju materijalnih nalaza. a ne samo o ilirskom dobu. Stipčevića i njegovim popisima literature. Birao sam neke karakteristične slučajeve za navedene kultno-religiozne komplekse.domaćim djelima i radovima koji tretiraju ova pitanja zainteresovani čitalac može naći u knjizi Aleksandra Stipčevića “Kultni simboli kod Ilira”. Moji tekstovi su namijenjeni širem krugu čitalaca pa su izostale pojedinačne napomene o literaturi za svaki detalj. Moram naglasiti da nisam nikako imao namjeru prezentirati kompletan pregled kultnoreligioznog života praistorijskih zajednica na tlu južnoslavenskih zemalja. Sarajevo 1981. ogledi i priče su lično. sasvim neobavezno prikazivanje nekih događaja vezanih uz odgovarajuće lokalitete i pojave. da sam se i sam služio navedenim djelom A. Napominjem. U toj knjizi su navedeni podaci za literaturu i o starijim periodima. godine. inače. U svakom poglavlju objektivni su osnovni podaci o tretiranim arheološkim nalazištima i nalazima. bez obzira na geografski položaj lokaliteta iz kojih su preuzeti podaci. osnovne literarne podatke.

Njegovo bliže poznavanje zahvaljujemo etnološkoj nauci. Medvjed i jelen U paleolitskom ili starijem kamenom dobu lovačka privreda je imala dominantnu ulogu u životu ljudskih zajednica. e. Nema nikakve sumnje da je totemizam bio raširen i kod pripadnika raznih praistorijskih zajednica.000 g. kojima se uređuje odnos čovjeka i grupe prema svom totemu. Neki naučnici smatraju da je totemizam univerzalna pojava i da bi se mogao smatrati jednom od najstarijih religija. U Veternici. O tome. nađene u neolitskim i kasnijim praistorijskim stanicama? Sve je to. na jednom mjestu je u niši bilo poredano šest medvjeđih lubanja i jedan broj donjih čeljusti. kako zbog ishrane tako – i još više – zbog mnogostruko upotrebljivog medvjeđeg krzna. a drugo njegov kult. ustvari. Sam totemizam se očituje u nizu običaja. pa Potočka zjalka na Olševi u Sloveniji. Pa ipak. Crna Gora. pa i ratarskih kultura. pomoćnik. Sama niša je bila zatvorena suhozidom od kamena. Karakteristično je da su na nekim lubanjama posebno bušeni otvori. Šta nas. riba u naselju Lepenski Vir na Đerdapu. Betalov spodmol. Iako je pretežno vezan za lovačke grupe. zaštitnik. specifičan odnos između paleolitskog lovca i pećinskog medvjeda. U alpskim i prialpskim oblastima lov na medvjeda je igrao prvorazrednu ulogu. posvjedočeni u nekim paleolitskim pećinama na tlu Slovenije. Kako bi se inače protumačile životinjske predstave na crtežima u paleolitskim pećinama. 1. sa kojom se pojedinac. godine i čiji su hodnici. na ovaj ili na onaj način. navodi na misao da je postojao i jedan drugi. do 1971. divlju svinju i goveče ili neku drugu krupnu i sitnu divljač. bilo bi pogrešno ovo uopštavati. zmija u nekim neolitskim i metalnodobskim naseljima i nekropolama. Nalazi kostiju u brojnim pećinskim stanicama u tim krajevima ovo nesumnjivo potvrđuju. grupa. jer se totemizam javlja i kod nekih pripadnika stočarskih. Zavisno od prirodnih uslova. Nalazi u nekim praistorijskim stanicama na tlu jugoslovenskih zemalja upućuju nas u istom pravcu. dok je kult zmije prilično raširen (Hercegovina. Totem je neka životinja. srnu. Bili bi to: medvjed i jelen. TOTEMIZAM Sigurno jedan od najraširenijih kultno-religioznih sistema na svijetu je totemizam. odnosno velikom broju etnologa koji su – često uz mnogobrojne opasnosti – proučavali život. praotac roda. koja je istraživana od 1951. običaje i religiju primitivnih plemena i skupina na svim stranama zemaljske kugle. Rekli bismo neke relativno upečatljive činjenice.). Kult med- vjeda i ribe je geografski ograničen.000–10. doduše. pa crteži i odgovarajuće plastične izrađevine životinja u keramici i metalu. totemsko štovanje. Mokriška Jama i neke druge pećinske stanice u Sloveniji (hronološki okvir 100. biljka ili prirodna pojava. nema zapisa etnologa. u kojoj preko 75% nađenih životinjskih kostiju pripada pećinskom medvjedu (Ursus spelaeus). Jadranski pojas. st. I. Kosovo i neki drugi krajevi). sa ogromnim brojem medvjeđih kostiju. jedno je loviti medvjeda. tadanji čovjek je lovio jelena. Pomoravlje. Ali. pleme smatraju povezani specijalnim odnosom: to je stvoritelj.I. Mornova zjalka. propisa. ovdje bismo izdvojili nekoliko totemskih likova za koje bi se moglo bar sa izvjesnom sigurnošću reći da pripadaju totemističkom vjerovanju odgovarajuće praistorijske populacije. Tipični primjeri u tom pogledu su pećina Veternica iznad Gornjeg Stenjevca u Hrvatskoj. odraz raznih totemističkih vjerovanja. ali arheolozi pronalaze valjane dokaze za prednji zaključak. predak. Hrvatske i Hercegovine. dvorane i kanali dugi oko četiri kilometra. zabrana. U drugoj niši je položena lubanja velikog 11 .

a iz toga se rađao i duhovni odnos. dakle. Uz lubanje je bio stavljen i izvjestan broj odgovarajućih čeljusti. okrenuta prema otvoru pećine. Prilikom siječenja ubijenog medvjeda trude se da vrlo složenim metanisanjem i molitvama umilostive božanstvo čijeg su predstavnika ubili. Našu pažnju izaziva i Gigića pećina u Resanovcima kod Bosanskog Grahova. Potočka zjalka. okretnošću. Odatle nije dalek put do sličnog odnosa prema medvjedu kakav je onaj zabilježen kod Aina. Sovjetskom Savezu. Kontakti su. pod uvjetom da je uistinu bila besprijekorno pokopana. Uopće ne vi- . Ovi podaci etnoloških ispitivanja mogu. zapažena je slična situacija. U dvije niše bile su položene medvjeđe lubanje: u prvoj dvadeset lubanja na dosta uskom prostoru. pripremajući se za zimski san. inače.medvjeda. što je očito svjedočansvo da su takve pećine služile i za duži boravak. a uz nju polovina mandibule i femur. lukavošću sigurno izazivao ne samo strah nego i poštovanje prema ovoj životinji. Pred zimu uhvate meče. Čitav sadržaj niše bio je pokriven slojem masne ilovače. Aini su izazvali pažnju etnologa naročito svojim medvjeđim svetkovinama. Neki čak tvrde da paleolitski čovjek i nije baš mnogo lovio medvjeda. Ali ne treba zaboraviti da je paleolitski čovjek. lovac na pećinskog. redovno ubijaju i jedu. duhovi božanstvenih životinja obitavaju u lubanjama. a kasnije i na surog medvjeda. Ponekad ga u kavezu hrane još godinu-dvije i kada dođe vrijeme. zapravo je prva paleolitska stanica sa nalazima koji su upućivali na kult pećinskog medvjeda. Aini na Sahalinu se nazivaju potomcima medvjeda i on je njihovo glavno božanstvo. Niša je bila blokirana velikim kamenom. mrtva životinja vratiti u život ili će nagovoriti druge životinje da dozvole lovcu da ih ubije. Zašto bismo. Iako je ovaj prostor udaljen od Alpske oblasti. Madžarskoj i nekim drugim evropskim oblastima. U ovom pogledu sasvim se podudara i konstatacija Ake Hultkrantz-a iznesena u Enciklopedijskom priručniku “The World’s Religion” koja doslovno glasi: Medvjedi su bili pokopavani uz obrede. uostalom. pripadnici nekih plemena žudno piju i toplu medvjeđu krv (zar nas ovo ne podsjeća na ritual nekih novijih religija?!). Jer. Izgleda da stojimo pred jednim široko rasprostranjenim evropskim fenomenom. birao s njim ista boravišta i da se oko “pećinskih domova” vodila ponekad i prava borba. često uredno pokrivene ili zazidane. Među stručnjacima nema prave saglasnosti oko tumačenja ovdje iznesenih pojava. istraživana od 1928. u drugoj također dvadeset lubanja na prostoru od četiri kvadratna metra. dakle. da li su zaista medvjeđe lubanje u pećinskim nišama. poslužiti kao izvanredna analogija nalazima u spomenutim i drugim paleolitskim stanicama. Po njegovoj ocjeni. razbacivali zatečene kosti. o posebnosti u alpskoj oblasti. godine. Isto poštovanje 12 medvjedu iskazuju i neka indijanska plemena na američkom tlu. stavlja pod ozbiljnu sumnju tumačenje da nalazi lubanja u Potočkoj zijalci svjedoče o kultu medvjeda u toj stanici i slično. Giljaci i Oroči u oblasti Amura izvode slične ceremonije i iskazuju isto poštovanje medvjeđim lubanjama. a kad odraste. bez sumnje. U nekim prirodnim nišama i ovdje su bile položene medvjeđe lubanje i pokrivene kamenim pločama. I ovdje su zapažene okrugle rupe na lubanjama. Lubanje ubijenih medvjeda stavljaju na počasno mjesto u svojim kolibama ili ih natiču na “svete štapove” ispred koliba i ukazuju im veliko poštovanje. Meso kuhaju pa svaki učesnik u gozbi dobiva komad mesa. jer se vjerovalo da će se. Ne treba sumnjati ni da su neki ugibali u takvim staništima. duž cijelog sjevernog dijela starog svijeta razvijeno je kod lovačkih plemena poštovanje medvjeda. ubijaju ga po tačno određenom ritualu. Pred ubijanje govore medvjedu da ga šalju ocu i majci sa porukom da izmoli od njih dobar lov i ribolov. a mnogobrojne kosti u pećinama bi bile samo svjedočanstva njihove prirodne smrti u pećinama pa i međusobnog uništavanja. naime. Pozovimo. sumnjali u validnost određenih svjedočanstava? Uopće ne treba sumnjati da su i sami medvjedi. uz prisustvo pozvanih gostiju i uz čitav niz ceremonija. do 1935. Medvjed je svojom snagom. Srećko Brodar. Samo usput napominjemo da je takvo odlaganje medvjeđih lubanja ustanovljeno dugotrajnim istraživanjem pećinskih stanica u Njemačkoj. U jednom od sporednih hodnika Mornove zjalke iskorištena je manja niša za polaganje medvjeđe lubanje i odgovarajućih cjevanica. zatvaraju ga u čvrst drveni kavez. Ne radi se. neprestano ostvarivani. U većini paleolitskih pećinskih staništa pronađeni su ostaci vatrišta. daleko najzaslužniji specijalista za proučavanje paleolitskog doba u jugoslovenskim zemljama. Pa. Slična sadržina ponovljena je još u jednoj niši. pa se moralo često oslobađati od medvjeđih sustanara. slučajno tamo dospjele? Da li su same životinje ovako pažljivo sklanjale lubanje i kosti svojih srodnika praveći zimske brloge? Zaista je teško u to povjerovati. u pomoć relevantne etnološke podatke koje je u svojoj knjizi “The Golden Bough” objavio James George Frazer. Prostore sa lubanjama je odvajao pećinski pijesak i kamen. hrane ga i paze. kojega oni.

na području Stoca u Hercegovini. Tada je bilo potrebno daleko više vještine i hrabrosti. vrlo poštovana životinja. pogotovo u određenim godišnjim dobima. Važna je i konstatacija da je nađeno dosta kostiju jelenje mladunčadi i da. Moguće je da u sličan kultno-magijski krug spadaju i urezani crteži lova na jelena na pećinskim stijenama sa kraja bronzanog doba u Lipcima – Bokokotorski zaljev. Nešto slično je zapaženo i u Bezdanjači u Lici (bronzano doba). Dragocjeno svjedočanstvo u tom smislu pružili su nalazi iz paleolitskog pećinskog staništa Badanj kod sela Borojevići. onda je medvjed u očitoj prednosti. odabrane grupe ondašnjih paleolitskih lovaca (oko petnaest individua). stručno rečeno pripadaju gravetienskom i epigravetienskom periodu. godine i u dva navrata su tu izvršena sistematska iskopavanja. koju iznose pojedini stručnjaci. Jedna od krupnih lovnih životinja koja je u paleolitskom – pa i u mnogo kasnijim periodima – izazivala pažnju i budila maštu ljudskih zajednica bio je jelen. ali je izuzetno važno da su u svim slojevima dominantno zastupljene kosti jelena. ovo hercegovačko stanište je pružalo dobre uslove za život paleolitskih lovaca. Oslanjajući se na ovakve rezultate. prema ljudskom rodu. sama se nudila. Pored sve moguće opreznosti. Kada se kao totemi kod nekih ljudskih zajednica uzimaju životinje mnogo manje snage i vrijednosti. “potomaka medvjeda”? Zašto bismo od toga bježali? Naravno. dalje. danilska.dimo valjan razlog ni za negiranje totemske uloge ove životinjske vrste ako pretpostavimo – a morali bismo to učiniti – da je i paleolitski čovjek imao bar rudimentarnu potrebu da traži smisao svog postojanja. hvarska i neke druge neolitske grupe). nisu primijećeni jelenji rogovi. ipak. A one se kreću u pravcu shvatanja da je jelen morao. iskopavanja su vršili Zilka Kujundžić i Robert Whallon. Prvim istraživanjima rukovodio je Đuro Basler. gledajući unazad. Zato smo daleko bliži prihvatanju ideje da je medvjed bio i lovna i totemska životinja nego negiranju bilo kakve duhovne veze između čovjeka i medvjeda. jeleni su potpuno bez rogova od sredine marta do sredine aprila. U slojevima je sakupljena velika količina kremenih slatki. kada dolazi mladi naraštaj. pa i svog porijekla. neka vrsta sezonskog obitavališta manje. Lov na jelena je u najvećem broju slučajeva upražnjavan radi ishrane i dosta je teško argumentovano posvjedočiti da je ova životinja u značajnijem obimu igrala ulogu u kultno-magijskoj sferi duhovnog života praistorijskih ljudi na ovom tlu. Morala je to biti prava fešta. gotovo je nemoguće ne podleći uvjerenju da je medvjed bio i totemska životinja paleolitskih lovaca i da pećinske stanice u alpskim i prialpskim prostorima pružaju snažnu potporu ovom uvjerenju. da je kršćanska simbolika koristila jelena u različitim likovnim prikazima pa. do 1987. pa i surog medvjeda. Samo usput spominjemo da je lov na jelena omiljena tema na reljefima srednjovjekovnih stećaka. Medvjedi zimu provode u dubokom snu. na najjednostavniji način dolazili do medvjeđeg krzna ubijajući zaspale i bezopasne medvjede u pećinama. biti jedna od životinja kojima su praistorijski ljudi pripisivali totemski karakter i određivali im izvjesnu ulogu u kultno-magijskim. ali se tu vjerovatno radi o apotropejskoj namjeni ovakvih ukrasa. u suštini. Badanj je otkriven 1976. stručnjaci su onda došli i do zaključka da je Badanj bio. Tokom istraživačkih radova ustanovljene su dvije faze razvoja koje pripadaju kraju starijeg kamenog doba. Lovačke grupe su okrenute životinjama. Njihov totem. Zar nismo sada na trasi vjerovanja Aina. Sasvim je blisko pameti da su paleolitski lovci. odnosno religioznim obredima. Bila je to glavna lovna životinja. tipičnih za navedene periode. pa i ovi u alpskim i prialpskim krajevima. koji su se u tom vremenu vrlo intenzivno bavili i izradom kremenih alatki. što je sigurno izazivalo pomisao o njenom posebnom odnosu prema čovjeku. paleolitski čovjek je lovio medvjeda i u drugim godišnjim dobima. imamo pravo da mislimo na različite komparativne kombinacije. U mnogim stanicama ovi nalazi i pretežu među kostima divljih životinja (starčevačka. A ima još takvih scena na zapadnom Balkanu. Tek tada je paleolitski lovac mogao sagledati sve one osobine koje posjeduju medvjedi i koje bi svakako – naročito snagu – želio da i on posjeduje. okruženo pogodnim pašnjacima. Gotovo da nema praistorijskog naselja čiji su se stanovnici bavili lovom da među sakupljenim ostacima nema jelenjih kostiju i rogova. Poznato je. 13 . žrtvovanje jelena u eneolitskom Vučedolu kod Vukovara i posebna uloga ove životinje u pogrebnim ceremonijama tadanjeg stanovništva vučedolskog naselja. između paleolitskog lovca i pećinskog. Iz takve analize je proizišao logičan zaključak da se lov na jelena ovdje pretežno odvijao od početka do sredine proljeća. životinjske kosti nisu naročito brojne. god. butmirska. Doduše na nekim izrađevinama od pečene gline i bronze izvedene su predstave jelena. s druge strane. vinčanska. Takva životinja se samo može poželjeti kao totemsko biće. a u periodu od 1986. Smješteno iznad rijeke Bregave. Zavlače se u dijelove pećina u kojima zimi vlada ujednačena klima i takva mjesta znalački izabiru.

Zilka Kujundžić ide dalje pa kaže da je Badanj mogao biti stanište – svetilište “korišteno kao sezonsko sastajalište većih ljudskih zajednica koje su živjele na širem okolnom prostoru”. Perle za ukrašavanje su mogle biti izgubljene u zanosu ritualne igre. Govoreći savremenim jezikom. 1) Pošto se radi o zadnjem dijelu. pozdrav jačanju Sunčeve snage. pored “svetog kamena”. S druge strane. ili druge radnje vezane za neku od osnovnih djelatnosti pračovjeka”. Nalazi ukrasnih izrađevina od morske školjke na najbolji način potvrđuju ocjenu o . religiozno-kultnim obredima. blizu izlaza iz pripećka. mogla je biti svojevrsna proslava ponovnog buđenja prirode. Oslanjajući se na okolnosti nalaza u Badnju i na mnogobrojna tumačenja stručnjaka koja se odnose na paleolitsku pećinsku umjetnost. Robert Whallon rezimira osteološke nalaze konstatacijom da je Badanj morao predstavljati mali dio čitavog sistema ljudskih naselja na ovom području u kasnom paleolitskom dobu. Zašto je Badanj tako značajna paleolitska stanica za ovaj evropski prostor? Naprosto zato što je u njemu nađen prvi primjerak paleolitske umjetnosti na Balkanu i tako je ova pećina stala uz bok pećinama sa 14 umjetničkim ostvarenjima paleolitskog čovjeka na tlu Italije. prema tome. Kostiju konja u Badnju gotovo da i nema. obavljali kultno-magijsko-religiozni obredi. pužića. koščica. Gravura životinje na stijeni.Slika 1. On doslovno kaže: “Sudeći po sadržaju. Konačno. bili izuzetno naklonjeni ondašnjoj vrsti umjetničkog stvaralaštva. što predstavlja posebno bogatstvo ove stanice. Na tom mjestu su se u proljećnim periodima vjerovatno sakupljale grupe lovaca radi prisustvovanja izvjesnim magijskim. najbliže ćemo biti odgovoru ako pretpostavimo da su se pred crtežom mogli odvijati obredi kao što su inicijacije mladih lovaca. Paleolitski stanovnici Badnja su. Mogao je to biti obred inicijacije mladih lovaca. Daleko je vjerovatnije jedno kombinovano rješenje. (Sl. na kojem su se. već je Đuro Basler izrazio mišljenje da ovaj crtež ulazi u okvir “svijeta magije”. bedru i zadnjim nogama nije lako odrediti koju je životinju ucrtao paleolitski umjetnik. U pripećak su svraćale razne grupe lovaca i ovdje jedno vrijeme proizvodile potrebne kremene izrađevine. Sam crtež se može datirati u stariju fazu ovog staništa pa bi morao biti stariji od 12. Badanj kod Stoca Drugi jedan nalaz svrstava Badanj među najznačajnije paleolitske stanice na Balkanu i jugoistočnoj Evropi. pošto su paleolitske grupe bile vrlo pokretne i često mijenjale svoja staništa. Španije i južne Francuske. a preostali dio crteža je isto toliko – a čini se i više – označavao bedro i noge jelena nego konja. odnosno nekog religijsko-magijskog obreda. Potom su išle dalje i prepuštale “radionicu” novim pridošlicama. Nije zanemarljiva ni činjenica da je u Badnju sakupljeno dosta primjeraka graviranih kostiju. istakli smo da je jelen bio glavna lovna životinja badanjskih lovaca pa nam se čini daleko sigurnije rješenje da je na kamenu bio ucrtan lik jelena. Otvoreno je pitanje koja grupa lovaca je u proljećnom vremenu nastanjivala badanjski pripećak i vrlo intenzivno kresala nova kremena oruđa? Znači li to da je ova lokacija pripadala tačno određenoj skupini lovaca? Teško bi se mogla prihvatiti takva solucija. 000 godina prije današnjeg vremena. zbog toga što je na pećinskim crtežima sličnog umjetničkog stila u širem mediteranskom području najčešće prikazivan baš konj. događao se svojevrstan religiozni sabor. sve to zajedno. sačuvan je dio urezane predstave neke životinje. Badanj se nalazio u mikroregionu bogatom kremenom sirovinom. alatke i dijelove oružja. Đuro Basler je pretpostavljao da je prikazan konj. Ili. Oko ove ploče nađen je i veći broj perli za ukrašavanje izrađenih od životinjskih zubi. Po svemu izgleda da je stanica u Badnju zaista zauzimala posebno mjesto među paleolitskim staništima na širem kraškom području. Na većem komadu kamene ploče. morskih školjki. U proljećnim danima Badanj je vjerovatno postajao zborno mjesto.

Samo životinja-totem inspiriše paleolitskog umjetnika da ju prikaže na stijeni. što će vjerovatno upućivati na žrtvovanje djece kod izgradnje nekih građevina. Prema ocjeni Dragoslava Srejovića. napravljeno od kamenih ploča. Važno je napomenuti da su i skeletni ukopi većinom vršeni pored ovih ognjišta ili između ognjišta i figura na zadnjoj strani. sekundarno sahranjivanje (sakupljene kosti i do­ nesene sa drugog mjesta) i parcijalno sahranjivanje (radi se o ukopu ljudskih lubanja). samo ona izaziva poštovanje i služi kao misaono-emocionalni podsticaj za magijske ili kultne. Čitav izraz prikazanih likova. Kada se uspostavi takav društveno-istorijski okvir. Na otkopanoj površini od 2500 m2 konstatovano je devet sukcesivnih slojeva sa vrlo karakterističnim građevinama za ovu kulturu i 82 grobne konstrukcije u svim slojevima. Slika 2. Pozadi takvih ognjišta se obično nalazio oblutak sa kružnim udubljenjem na gornjoj površini. samo nekoliko skulptura iz najstarijih slojeva daje kakav-takav utisak cijele figure. odnosno paloj gromadi kamena. Šta ustvari karakteriše ovu stanicu? To su. Lepenski Vir kod Donjeg Milanovca I. izgleda da je broj ribolikih figura u naselju morao biti mnogo veći nego što su istraživači zatekli za vrijeme iskopa­ vanja. prije svega. dakle jelen. građevinski objekti u obliku većeg isječka kruga koji su. imala totemsku ulogu u ovom dijelu zemlje. Pripadaju joj i Vlasac. Među osta­ velike rijeke otkriveno je nekoliko praistorijskih lokaliteta posebne kulturne fizionomije. izvorištem životne sigurnosti. Ova znamenita stanica praistorijskog čovjeka na prelazu iz srednjeg u donje Podunavlje istraživana je od 1965. ere i označavalo neku vrstu protoneolitske kulture. Samo u proljećnom periodu u Badnju se nešto trajnije naseljavala određena grupa lovaca. bili šatorasto natkriveni. na desnoj obali ove okolnih terena. imajući u vidu pogrebe i skulpture. Među njima se ističe 29 ribolikih skulptura. nazvanih po najznačajnijem lokalitetu “kultura Lepenskog Vira”. 2. Po svemu izgleda da Badanj pruža dovoljan broj argumenata za uvođenje jelena u krug onih životinja koje su paleolitski lovci na ovdašnjem tlu smatrali svojim totemskim pretkom. do 1968. Ribolika skulptura od kamena. Za našu temu je značajan uglavnom samo Lepenski Vir. Pravu senzaciju u naučnim i umjetničkim krugovima izazvale su kamene skulpture. Pri tome su ustanovljena tri osnovna načina sahrane: prava inhumacija – “kompletni kosturi”. Na većini ovakvih figura umjetnik je izradio jedino predstavu glave. naročito vrlo bulja­ ve oči i izbačene usne. izrađene od velikih kamenih oblutaka iz Boljetinske rijeke tehnikom iskucavanja ili klesanja. st. pa njemu posvećujem slijedeće retke. zaštitnikom. nije teško stići do zaključka da je nacrtana životinja. U centru tih objekata je često postavljeno veliko pravougaono ognjište. prema dosta pouzdanoj dokumentaciji. godine pod vođ­ stvom Dragoslava Srejovića. i 5400/5200. a uz to je nađen i veći broj oblutaka ukrašen krivolinejnim i pravolinejnim arabeskama. god.lutalačkom karakteru paleolitskih lovačkih skupina na prostoru Hercegovina – Jadran. Padina. a na istoj strani ili ispred ognjišta su polagane kamene figure izrazito originalnog stila. uopćeno rečeno. Zbog toga je glavni istraživač imenovao ove objekte kuće-svetilišta. uživala u lovu na jelenju mladunčad i valjda “rukovodila” pretpostavljenim obredima ispred i pored jelenjeg lika na kamenu. a po geografskom nazivu jedne uvale je i arheološki lokalitet dobio svoje ime. hronološko trajanje Lepenskog Vira bi se kretalo između 6300. Prema broju odgovarajućih udubljenja na podnicama građevina. ali i prisustvo raznog kamenog i koštanog alata u objektima. Mnoge dileme izaziva činjenica da takav ognjišni ansambl zauzima dobar dio unutarnje površine u ovim građevinama tako da ostaje malo slobodnog prostora za uobičajenu životnu djelatnost u kući. Lepenski Vir je lociran u onom dijelu dunavske obale u kojem se Boljetinska rijeka uliva u Dunav. religiozne obrede. otklanja svaku sumnju o značenju ovih skulptu15 . Riba Prilikom izgradnje velike brane na Dunavu kod Đerdapa izvr­ šena su sistematska arheološka istraživanja lim. Hajdučka vodenica i sam Lepenski Vir. U više slučajeva su ispod podne naslage ustanovljeni kosturi odojčadi.

Sasvim je vjerovatno da su ova riječna bića smatrana i totemskim izvorištem vlastitog porijekla. U svakom slučaju. kao i onih sa rumunjske obale. Stanovnici navedenih naselja. Vrijedno je da ih se ovdje spomene. pretežno su živjeli od ribolova. Vjerovatno je da su i ove izrađevine služile zadovoljavanju nekih kultno-religioznih potreba tamošnjih stanovnika. Lepenski Vir kod Donjeg Milanovca Slika 4. no nama se čini da bi im više odgoni objekti”. a tu su se vjerovatno obavljali i neki obredi vezani uz tote- . preliminar­ su one pratile pokojnike u zagrobni život. neriješeno pitanje šta u suštini predstavljaju svojevrsni građevinski objekti na lokalitetu Lepenski Vir. Ribolika glava od kamena. grobova pokojnika. duhovni život pripadnika kulture Lepenskog Vira je morao biti neobično razvijen. 4) Teško se upuštati u određenije tumačenje anikoničnih i semianikoničnih oblutaka ili onih oblutaka koji su prekriveni vrlo različitim arabeskama.Slika 3. a hvatali su prvenstveno somove i šarane. stanovni­ ci tiskali oko velikog ognjišta. Kamena ribolika skulptura sa ukrasima. popraćen izuzetno originalnom umjetnošću. srnu. U njima se sahranjivao varao termin “kult­ određen broj pokojnika (očito onih odabranih!). uostalom. jer je to već više jevrsnog totemističkog svjeto­ puta spomenuto u radovima stručnjaka. tura i neke druge divlje životinje i sakupljanje jestivih plodova. Zašto bi inače svojim skulpturama davali tako izrazite ribolike forme ako to nisu preci i stvoritelji ljudskog roda? Nekoliko ustanovljenih podataka prilikom istražirenu pobudilo je dileme kod svih onih koji vanja na te­ su se bliže bavili kulturom Lepenskog Vira. Tek onda dolazi lov na jelena. Pošto te izrađevine prate no bi se moglo pomišljati da grobne ukope. Nećemo reći ništa novog kada iznesemo tezu da su ribolike. Zašto bi se. 2. Čitav život se odvijao uz rijeku i zavisio uglavnom od onoga što ta 16 rijeka donosi. mogao objasniti takav način svako­ Termin “kuća-svetilište” bi objašnjavao dvostruku ulo­ gu tih građevina. na primjer. Očito je da je većina njih bila tijesna za odvijanje svakodnevne ži­ votne djelatnosti i za noćno počivanje. 3. oslikavale zagonetku onog drugog svijeta. vepra. ihtioformne skulpture umjetnički odraz svonazora. produhovljen. pa i sa­ mih istraživača. Još uvijek je. da su to bića višeg ranga i da im treba iskazivati najveće poštovanje. Nije daleko pomisao da tom rijekom gospodare neka bića u obliku ribe. Lepenski Vir kod Donjeg Milanovca ra. (Sl. Predstavljena je riba (ili čovjekolika riba!) u raznim varijantama i zato se može govoriti samo o ihtioformnim skulpturama. kamenih oblutaka i skulptura? Nema kriterija kojim bi se dnevnog življenja.

Ko je. građevinski objekti . strah pomiješan sa strahopoštovanjem. Možda je to u najvećem broju slučajeva manje upadno od npr. Ovoj sažetoj i tačnoj ocjeni moglo bi se jedino dodati da zmija živi gotovo u svim dijelovima svijeta. i od paleolitičkih vremena sve do današnjeg dana”. bilo kosturi. mogao bi posebno mjesto u krugu na­ predstavljati neku vrstu općeg svetilišta. ali su i oni tamo morali obnašati ulogu odabranog sloja obalnog stanovništva. šamani ili nekako slično!). imena “zmijskog plemena” u Pendžabu. Lepenski Vir kod Donjeg Milanovca mistički kult ribolikih predaka. i još uvijek izaziva. Svjedočanstva o štovanju zmije-totema su vrlo različita i kreću se od naziva zemlje Maja na Jukatanu (“kraljevstvo velike zmije”). O tim nalazima na tlu južnoslavenskih zemalja je ovdje riječ. teško je naći neku praistorijsku zajednicu u kojoj je štovanje zmije-totema predstavljalo jedinu religioznu preokupaciju. sa misterijom umiranja. On kaže: “Ta tajanstvena životinja neobična oblika. sahranjivan u građevinama koje smo nazvali kult­ nim objektima? Svakako. treće. četvrto. onda. Nije slučajno stoga što zmija igra vrlo značajnu ulogu u religiji i mitologiji svih naroda koji obitavaju područja u kojima žive zmije. to će biti vršioci kulta u ovoj stanici (nazovimo ih “sveštenici”. mogli su biti doneseni iz drugih stanica. kao i duše pokojnika. štovanje zmije je često povezano sa njenom htonskom ulogom. Ribolika skulptura “in situ” u prostoru kuće-svetilišta. I treće. Jesu li to neposredno inhumirani pokojnici? Možda! Sekundarno sahranjeni. drugo. 5). Taj kult je često bio povezan sa štovanjem Sunca i na taj način je dolazilo do kombinacije štovanja izvora života i sim­ bola smrti ili prestanka života. čini nam se. i u prvom redu. pa i u Evropi u cjelini. da li će se pronaći njihova groblja ili su polagani u vode Dunava ostaje za sada bez odgovora. koja bešumno gmiže i izlazi iz dubina zemlje gdje obitavaju demoni i bogovi pod­ zemlja. predstavljalo neku vrstu općeg svetilišta. Stanište bi. pa je i navedena uloga zmije ustvari univerzalna. U tom slučaju i zatečena oruđa u građevinama bi mogla biti samo darovi učesnika u tom kultu. opisane si­ tuacije u Lepenskom Viru. Zar to ne navodi na zaključak da je praistorijska stanica u Lepenskom Viru zauzimala posebno mjesto među svim naseljima te kulture? Čini nam se da je to jedini vjerovatan odgovor na ovo pitanje. ali je zato raznovrsnost objekata na kojima se pojavljuje simboličan lik zmije daleko veća. Prvo. bilo lubanje. U tu svrhu su izrađivane i ihtioformne skulpture. Ovakvo tumačenje nam izgleda nešto vjerovatnije od poimanja da su čudne građevine u Lepenskom Viru samo kuće za stanovanje (Sl. Drugo. njenom povezanošću sa podzem­ nim svijetom. izazivala je. 17 Slika 5. Lepenski Vir bi mogao zauzimati selja ove kulture. a zatim i kao čuvarica kuće i ognjišta. legende o pretvaranju Kadmosa i Harmonije u zmije u zemlji Ilira do niza ukrasnih i drugih predmeta koji su oblikovani u vidu zmije ili zmijske glave. Zmija Čini se da je Aleksandar Stipčević sasvim dobro ocijenio ulogu zmije u kultno-religioznim shvatanjima i vjerovanjima kod praistorijskih zajednica. kultura Lepenskog Vira je jedinstvena i neponovljiva na Balkanu.bi se u mnogim slučajevima mogli prije protumačiti kao kultne građevine nego kao obične kuće za stanovanje. vrlo logična. 3. figura “zmijske boginje” na Kreti. Gdje je sahranjivana ostala populacija. Na osnovu iznesenih opservacija proizlaze slijedeći zaključci: prvo. kod nekih zajednica zmija je smatrana i štovana kao simbol plodnosti. I. Ima i drugih kombinacija. i koja svojim ugrizom može u tren oka usmrtiti ne samo životinje nego i samog čovjeka. od Amerike na zapadu do Azije na istoku. ali je ova navedena. u tom sluča­ ju. Na području južnoslavenskih zemalja štovanje zmije je zasvjedočeno u nizu praistorijskih lokaliteta od neolitskog do željeznog doba. Ovdje treba upozoriti još na tri stvari. a ne samo u nekim područjima. mjesta na kojem su se obav­ljali obredi vezani za spomenuti totemistički kult. ihtioformne kamene skulpture su vjerovatno odraz svojevrsnog totemističkog kulta. U tom smislu možda govori i činjenica da su ihtine skulpture nađene pretežno – ili gooformne kame­ tovo isključivo – u Lepenskom Viru.

Ribar i lovac iz tog kulturnog kruga se. Moguće je već sada pomišljati na negativni pandan Boginji Majci. a slojevi pripadaju starijem i srednjem neolitskom dobu. Koštana igla sa tijelom zmije i glavom psa. Lisičići). koji se srušio sa zidova jedne zapaljene kuće. Ova velika neolitska stanica nalazila se u okolini Odžaka u Bačkoj. I neki nalazi u naseljima mleđeg neolitskog doba potvrđuju kontinuitet u štovanju zmije (Predionica. sedamnaest figura zmija od pečene zemlje smotanih u klupko kao i u Predionici. Oblikovanje u glini bi se onda moralo posmatrati u sklopu određene polukultne ili apotropejske funkcije tih izrađevina. Ti nalazi zaslužuju. pa se i njihov duhovni život odvijao u u sasvim drugom ekonomskom ambijentu nego što je onaj u Lepenskom viru. Vrijedno je usput spomenuti de je u Mikeni 1969. mogao je jednostavno spojiti njegovu glavu sa tijelom zmije da bi se zaštitio od njemu već dobro poznate zmijske opasnosti. bolje rečeno stilo. Tijelo joj je ukrašeno cikcak urezi­ ma i dvostrukim redom širokih uboda (Sl. varu U Predionici će se vjerovatno raditi o zmiji – ču­ kuće. pripada vinčanskoj kultur­ noj grupi.Neke kombinacije kulta zmije primijećene su među neolitskim zajednicama na ovom području. istraživana u nizu navrata pod vođstvom Sergeja Karmanskog. a istovremeno se sasvim suprotno odnosio prema svom pomoćniku u lovu. Vjerovatno je poklonik ribe-totema u Lepenskom Viru već formirao izvjestan misaoni odnos prema fenomenu zmije. Kult Velike Majke. Neolitsko naselje Predionica kod Prištine. godine. Stanovnici Donje Branjevine su se za čitavo vrijeme trajanja naselja bavili pretežno ratarstvom. Lepenski Vir kod Donjeg Milanovca 18 Na drugom kraju zemlje locirano je u Vojvodini selje Donja Branjevina. prema psu. godine. čiji su nosioci ili formalni i ornamentalni stil stigli do Prištine dolinom Morave i Ibra. dakle na duh podzemlja. Lako ćemo se složiti sa autorom da je ova zmija od terakote iz Predionice zasada unikat u balkansko-anadolskom su neolita i zato je izuzetno važan dokumekomplek­ nat za sagledavanje odnosa neolitski čovjek – zmija. međutim. Umjetnik koji je osjećao strah pred zmijama. u Lepenskom Viru je oblikovana kao vijugavo tijelo zmije sa glavom psa na vrhu (Sl. e. Ispod kompaktnog kućnog lijepa. ali taj odnos još nije bio dovršen. Jedna velika igla. krasno oblikovana “crvenokosa boginja”. među keramičkim fragmentima ležala je i figura – doduše bez glave – sklupčane zmije. Slika 6. istra­ živano od strane Radoslava Galovića 1955. godine pronađeno u ruševinama spaljene kuće iz XIII stoljeće st. boginje plodnosti igrao je ovdje primarnu ulogu i to na najupečatljiviji način potvrđuje dobro poznata. Bribir. U sloju Starčevo-Körös kulture srednjeg neolita otkrivene su i dvije glinene figure koje se sa dosta sigurnosti svrstavaju među plas­ tične predstave zmije. prvi na ovim prostorima upustio u pripitomljavanje psa i ta životinja je postajala važan dio njegove sva­ kodnevnice. Teško je vjerovati da bi u tamošnjem duhovnom ambijentu kult zmije imao neku višu formu. otkrivena je 1965. 7). Takvu pripadnost potvrđuje tipična keramička roba. simbol umiranja. Zato je više nego vjerovatno da je i ovdje kult zmije zauzimao nešto sporednije mjesto. Tek se rađao taj kult u ranom neolitu. zatim. i ona je vjerovatno predstavljala simbol čuvara kuće” pa “nema sumnje da je služila u kultne svrhe”. 6). izrađena od pečene gline. Sam istraživač je u svom izvještaju napomenuo da je “postojanje zmije usko povezano za život u kući. One . koje također doneolitsko na­ lazi u obzir za naše razmatranje. drugačiju interpretaciju. Zašto je tamošnji majstor povezao ove dvije životinje u jednu cjelinu? Isto bi se pitanje postavilo i mnogo kasnijim keltskim majstorima koji su lik zmije završavali ovnujskom glavom.

Predionica kod Prištine “predstavljaju čuvaricu kućnog ognjišta i ujedno personificiraju duše pokojnika. bez sumnje. a na ovom mjestu ističemo da je u Lisičićima nađena i grupa vrlo dekorativnih koštanih igala. Ispod neolitskog naselja teče potok Srčanac i 1965. Važan je to dokument o kultu zmije u Lisičićima. O lisičićkoj keramici biće više govora u odjeljku o štovanju Sunca. U Lisičićima je najevidentnije došla do izražaja kombinacija heliolatrijskog ili astralla smrti. kremenih.sigurno je da ga moramo pripisati onoj seriji izrađevina koje su slu­ žile u kultne svrhe”. izrađen od pečene gline. a budući da nije bio stavljen u grob sa nekim pokojnikom.. pot­ puno je zatvoren i bogato ukrašen: na vrhu pet mamula. Jedino u kraškim predjelima sjeverozapadnog Balkana je gotovo pola mile­nija još dominiralo staro stanovništvo hvarsko-lisičićke kulturne grupe i sasvim je vjero19 . desili su se dalekosežni događaji i dokazi o daljem kultu zmije potpuno nedostaju. 8). Bez sumnje je u pitanju kult zmije. a istraživano 1952–1954. e. Možemo. ustvari. to samo potvrđuje značaj kulta zmije u neolit­ skim Krivačama. kaže “. Centralno mjesto u bogatom ornamentalnom sklopu zauzimaju. nih kultova sa štovanjem zmije kao simbo­ Na završetku neolitskog doba. Paola Korošec.. koja je publikovala sam nalaz. godine u njegovom koritu nađen je predmet ori­ ginalnog oblika. koštanih i keramičkih izrađevina.65 cm) i naprav­ ljen zbog njih. uništavaju već degenerisanu neolitsku popula­ ciju u mnogim krajevima ili ju potiskuju u brda. kao da je čitav vazoidni predmet (visok 7. bar sa izvjesnom vjerovatnoćom. Ovaj predmet.Slika 7. Glineni predmet s predstavama zmija. piriformnih vaza. nego je služio za određene potrebe u samom naselju. Otkriveno je 1951. gdje postepeno odumire. pretpostaviti da je glineni predmet ovdje imao istu ili sličnu ulogu kao i plastična zmija u Predionici. godine. Baš na osnovu formalnih i stilskih osobina keramike i njene bliskosti sa keramikom hvarske neolitske grupe nastao je termin “hvarsko-lisičićka kultura”. negdje početkom trećeg milenija st. Pripada vjerovatno hvarskoj kulturi. Keramička figura u obliku sklupčane zmije. odnosno samog rodonačelnika” – objašnjava Aleksandar Stipčević. Nekoliko kulturnih stratuma je sadržavalo brojne i vrlo karakteristične ostatke stambenih i privrednih objekata te pravo obilje Slika 8. opća ili djelimična smjena stanovništva na južnoslavenskim prostorima. godine. 9). A to značajno događanje je. jer je igla sa ovakvom glavom uvodila njenog vlasnika u krug štovalaca predstavnika onih sila koje vladaju u “donjem svijetu”. likovi zmije. Dolaze stočari sa istoka i sjeveroistoka. Među njima je na ovom mjestu od interesa pažjivo obrađena ukrasna igla sa vijugavim završetkom u obliku zmije (Sl. Krivače kod Bribira kamenih.. oblikovan je u vidu tzv. ispod njih u če­ tiri polja su plastično prikazani po dva “sunčana sata” i po jed na viju­ gava zmija sa jasno naznačenom glavom stvena izrađevina (Sl. Neolitsko naselje u Lisičićima kod Konjica je le­žalo na samoj obali rijeke Neretve. Lokalitet Krivače je poznat u nauci svojim neolitskim stratumima danilske i hvarske kulturne grupe. Nalaz je za sada jedina i jedin­ ovakvog oblika na jadranskim i susjednim prostorima.

važnu dokumentaciju pružaju rijet­ ke metalne aplikacije sa scenskim prizorima. Feno­men vrijedan pažnje. koja bi mogla dati siguran odgovor. međutim. Lisičići kod Konjica vatno da se njihov način života. ipak. . Aleksandar 20 Stipčević tu promjenu objašnjava strogom geometrizacijom ornamentalnih motiva. U druge di­ jelove zemlje su upali pripadnici lasinjske. Za vrijeme trajanja eneolitskog. pa bi. 10). nešto drugačiji. nema ni karakterističnih simbola na keramici ni figuralnih tvorevina koje bi o tome nešto govorile. Tek onda. badenske. zaposjeli pojedine prostore i organizovali svoj. Ukrasna koštana igla s glavom u obliku zmije. nije štovala. Tačno je da je geometrijska ornamentika ovdje dominantna. nekih tragova kulta zmije. onda. pošto ni pripadnici te grupe nisu njegovali neki bliži duhovni odnos prema zmiji. otvorena grivna. onda. ova nam kombinacija izgleda bar donekle prihvatljiva. Do novih saznanja. Nestali su kultno-religijski elementi neolitskih grupa. nema. kako to pretpostavlja Aleksandar Stipčević? Možda rješe­ nje treba tražiti u dvije posljednje pretpostavke i u njihovom međusobnom sažimanju. Za stručnja­ želi da se upusti u detaljnije proučavanje duhovnog života ovih grupa nastaje. sa naspramno postavljenim krajevima u vidu zmijske glave. Danas se uglavnom ustalio termin “mramorački tip narukvica” za grivne sa završecima u obliku zmijske glave. cotofeni i nekih drugih grupa. U periodu ponovne pojave i održavanja kulta zmile su se vanjske manifestacije toga kulta. neki prazan hod. postneolitske grupe zaista tako radikalno promijenile duhovne vrijednosti? Da li su stare kultno-religiozne zasade tinjale za čitavo to vrijeme i onda se ponovno nametnule na jednom višem društveno-ekonomskom stadiju razvoja? Ili su na zak na scenu kulta zmije odlučno uticali ponovan izla­ odgovarajući kultovi sa juga Bal­ kana – iz Grčke. Biće potrebna još mnoga istraživanja da se otvore ova vrata saznanja. neke grupe se kreću ka koji i često mijenjaju mjesto boravka. Ta zlatna. bilo kao totem bilo kao htonsko nandnaravno biće. način života. pa i bronzanog doba. a pravih svjedočanstava o toj strani života novih grupa zapravo uopće nema. I. ne ukazuje na kultno-religioznu stranu života navedenih grupa. kostolačke. Sada se naselja pomjerana uzvišenja. uz kremene koriste se i baju na pogod­ karne izrađevine – oruđe i nakit. ali ne treba zaboraviti da su ove eneolitske ili bakrenodopske grupe dolazile iz drugačijeg ambijenta. ona se jasno razlikuje od neolitskih stilova na ovim prostorima. valovita linija mogla da predstavlja simbol zmije. isto toliko su i međusobne razlike. Njihova keramička roba je vrlo karakteris­ tična za svaku grupu. Ništa. posebno kada su u pitanju narukvice i fibule (kopče). Još prije više od jednog stoljeća Mihajlo Valtrović je u Beogradu objavio podatke o nalazu dva srebrena pojasa i jedne zlatne grivne u Mramorcu kod Smedereva (Sl. prema njenoj ulozi u ovozemaljskom i onozemaljskom svijetu. dakle. da su donosile sa sobom drugačiju tradiciju i različitu ekonomsku strukturu. nije mijenjala sve do mlađeg eneolitskog doba. npr. iako je teško doći do nekog sigurnog objašnjenja za takav slijed događanja.Slika 9. pa i njegova duhovna komponenta. Kultno-religiozni simboli će se opet pojaviti na keramici i u pogrebnom ritualu vučedolske grupe iz mlađeg eneolitskog doba. O tome će biti govora u sljedećem poglavlju. u šestom i petom vijeku stare ere naglo se pojav­ ljuje kult zmije na gotovo čitavom prostoru južnoslavenskih zemalja. Da li su nove. ali je gotovo sigurno da se u okviru tih grupa zmija. je promijeni­ Razne vrste nakita od bronze ili plemenitih metala stoje sada u prvom planu. ali su one i daleko najvažniji izvor za naše konačno zaključivanje. Taj nedostatak obuhvata period duži od dva milenija.

zatečena je i bronzana – nešto oštećena – aplikacija. Sve nalaze “zmijskih” grivni i fibula registrovao je sa literarnim podacima Aleksandar Stipčević u svom djelu “Kultni simboli kod Ilira”. Srebrena narukvica sa zmijskim glavama.Slika 10. do 1958. Posebno su zanimljive dvije grivne iz ove nekropole napravlje­ ne od više savijenih komada srebrene žice koje se završavaju naspramno postavljenim zmijskim glavama. Vira kod Posušja. vrha koplja i nekih bronzanih predmeta. Svi oni pripadaju kraju VI i V vijeku st. 12). centralna figura je konjanik sa predmetom polumjesečastog oblika u ruci. Kačnja kod Bileće. U daljoj obradi ovih grivni Milutin Garašanin je upozorio na brojne primjerke ovakvih narukvica iz grobova velike nekropole u Trebeništu kod Ohrida. Čurug kod Novog Bečeja postala je prototip i nosilac naziva takve vrste nakita. Istraživanja su izvršena od 1956. pored četiri glinene pos­ude. među ostalim. naselju iz doline pored Skadarskog jezera. ipak. Mramorac kod Smedereva Slika 11. Spomenimo. Nešto mlađe su ranolatenske fi­ bule sa vrlo dekorativno izrađenim zmijskim glavama na zavraćenim nogama (Sl. a s desne strane napada kopljem pješak zaštićen štitom makedonskog tipa 21 . nalaze narukvica sa zmijskim glavama iz Čuruga u Vojvodini (Sl. Bogdanovaca kod Vukovara. Kaldrme kod Prilepa. Demir Kapije. Ovdje je. 11). ispod konjanika leži oboren protivnik. Mahrevića kod Goražda. Gra­ ca kod Posušja. Gorice kod Ljubuškog. Tako se oko ruke ovija čitav splet zmija. U spomenutom grobu. nezaobilazan i naročito značajan nalaz bronzane kopče iz groba 126 nekropole u Gostilju. U okviru izvedenom od povezanih polukružića prikazana je slijedeća scena. Peći. Zlatna grivna sa završecima u obliku zmijskih glava. godine pod vođ­ stvom Đure Baslera. Ističu se takve fibule iz Vrućice kod Teslića. e.

U ovdje predstavljenoj drugoj fazi štovanja zmije određene činjenice upućuju na nekoliko prilično sigurnih zaključaka. I. 13). a grob 126 se može sa velikom sigurnošću smjestiti na kraj III ili na početak II stoljeća st. e. Poenta je u zaštiti zmije. ona je čuvarica groba i samog pokojnika koji u njemu počiva ili je personifikacija njegovog duha. pa se tako umjetnik u ovom slučaju poslužio pričom sličnom mitu o Kadmu. Iz Gostilja potiču još dvije bronzane pločice – aplikacije. Može se.). naravno.) i u drugom makedonskom ratu (200–197. g. Srebrena ranolatenska fibula sa zmijskim glavama. Đuro Basler. Bronzana pločica (aplikacija) iz groba 126 nekropole u Gostilju kod Skadarskog jezera 22 . Kako samo zmija-zmaj silovito skače iza leđa konjanika. reći da je to posljedica modne deko­ racije. juriša iza konjanika (Sl. st.Slika 12. Čurug kod Novog Bečeja (iz njega se nazire vrh još jednog koplja. u ovom slučaju zaštiti plemenskog totema. Bronzana pločica – aplikacija je svakako nastala u to vrijeme i dospjela kao popudbina u grob palog Labeata. predstava na aplikaciji iz Gostilja. što znači još jedan napadač). a iza konjanika neobično atraktivna predstava zmije. u svom izvještaju o nekropoli kaže “Iliri su – kako izgleda – razvijali patriotizam pozivajući se na mitološke priče. Nema uopće sumnje da je umjetnik želio da prikaže borbu ilirskog ratnika ili plemenskog heroja sa protivnikom Makedoncem. Na njima se mjesto zmije ističe glava neke vrste Meduze. Bila bi to njena htonska uloga. najzad. st. Istovremeno je to znak da je zmija smatrana važnim nadnaravnim bićem u donjem svijetu. g. Simboli ovog kulta se sada uglavnom prenose na metalni nakit koji vlasnik nosi na ruka­ ma ili na prsima. e. koja. ali bronzana aplikacija iz Gostilja jasno pokazuje da se radi o neposrednom uticaju kultno-religioznog shvatanja toga vremena na širem južnoslavenskom prostoru. tako se bar može protumačiti konjanik sa krilima i polumjesecom u ruci. Većina primjeraka grivni i kopči potiče. Labeati su se borili protiv Makedonaca Filipa V u prvom makedonskom ratu između Rima i Makedonije (215–205. pa nje da je ovom nakitu bila namijenema nikakve sum­ njena ista uloga i u posmrtnim obredima. koji Slika 13. dvostruko sklupčana i otvorenih usta. iz grobova. štiti ovog u borbi sa neprijateljem! Čitava slika se zaista ne može protumačiti drugačije nego kao zaštita ratnika od strane plemenskog totema. dalje. e. Nakit sa zmijskim glavama je svakako imao ulogu apotropeja – odvraćao je moguće nevolje od lica kome je pripadao. Sam istraživač. Nekropola u Gostilju će pripadati ilirskom plemenu Labeata.

on vitla sa ne­ dovoljno definisanim predmetom u obliku polumjeseca. dakle. prema tome. 23 . praroditeljica! Kasnije je Kadmos sa ženom Harmonijom. pa je onda uvrštena u grčku priču o Kadmosu iz Tebe i ubijenom zmaju. najbliži Grcima pa su ih ovi pove­ zali sa legendom o Kadmosu. Oni su. Ovdje je ubio zmiju-zmaja koja je čuvala bistri Kastalski izvor i time uvrijedio boga Aresa. Enhelejci ne pripadaju. Iz rasutih zuba zmaja nastali su ljudi. Imali bismo. Konjanik nema u ruci uobičajeno oružje. a u starosti Kadmos i Harmonija se pretvaraju u prvobitni oblik. Sin feničkog kralja Agenora. i odlaze u svijet besmrtnika. Umjetnik vjerovatno nije ni prikazao običnog ratnika nego zamišljenog plemenskog heroja ili heroiziranog pokojnika. dospio je (u potrazi za otetom sestrom Europom) prvo do Beotije u Grčkoj. praotac Ilira. Odmah po rođenju dijete je obavila velika zmija i udahnula mu posebnu moć. degradirane u obične pješake”. Možda je. koju je u cijelosti zabilježio antički pi­ sac Apolodor. ostaje problem za dalje proučavanje. Dobiva se utisak da je i krilat. koga prati zmija-totem. na aplikaciji prikazanu jednu mitološku priču. u zmije. Da li se. U svakom slučaju kultno-religiozne predstave nekih ilirskih plemena su preko Enhelejaca dospjele do grčkog duhovnog prostora. kult zmije sa juga proširio u južnoslavenskom prostoru ili su se samo stara poimanja ponovno pojavila iz tame.pod zaštitom zmije. napa­ da vojnike sa makedonskim štitom. inače. Vraćaju se svom početku! Nema sumnje da Alek­ sandar Stipčević ima pravo kada postavlja tezu da je legenda o Kadmosu i rođenju Illyriosa “nastala kontaminacijom dviju priča – jedne grčke i druge ilirske”. Ovdje je jedino važna htonska i totemska va­ rijanta kulta zmije na ovim prostorima u mlađoj praistoriji. oslanjajući se na prednji citat. Ovdje mu se rodio sin Illyrios. u pravom smislu. potrebno i dopun­sko objašnjenje. Zmija je. skupini ilirskih ple­ menskih zajednica. po želji proročanstva. usko povezanu sa kultno-religioznim zasadama umjetnikovih saplemenika. dospio na zapadu do Enhelejaca i postao njihov vođa. Legenda o Kadmosu. Kadmos. Ilirska je ona o rođenju rodonačelnika i pretvaranju Kadmosa i Harmonije u zmije. inkorporirana je događanjima vezanim za zmiju. međutim.

.

vijeku godišnje bi zbog toga stradalo oko 20. Na ovom detalju se zadržavamo zbog izrazitih analogija sa nekim kultnim manifestacijama u bronzanom i željeznom dobu na tlu južnoslavenskih zemalja. čovjek dobio dušu. 25 . pak. Sam Apolon u svom liku objedinjuje mnoga svojstva: on je bog vegetacije. kratkog trajanja. ustvari. Branimir Gabričević dolazi do ovakve sinteze: “U grčkoj mitologiji. Iz shvaćanja. HELIOLATRIJA Obožavanje sunca ili heliolatrija pripada astralnim kultovima i. Kasni­ je se Ra sjedinjuje sa Amonom i glavno egipatsko božanstvo postaje Amon Ra. sporan. da je duša sitni dio sunčeve ognje­ ne sile nastalo je i vjerovanje da nakon smrti duše i dalje živi. pastira. naime. određen sinhronizam pojava! Na drugom kraju svijeta. Njegov otac Zeus mu je poslije rođenja darovao zlatnu Mitru. Kad je. a Ehnatonov prijesto prate sunčevi diskovi na ce žensko ukrašenim štapovima. Tako je kod meksičkih Asteka Sunce daleko najvažnije božanstvo. sadržano je prastaro shvaćanje naravi ljudske duše. e. a naročito u istočnomeljama. vrlo različite predstave kruga. zastupaju ga dva božanstva: Šapaš – božica Sunca i Jarik – bog Sunca itd. 1357–1350 g. Pitanje je zašto je netom rođeni Apolon prvo otišao u zemlju Hiperborejaca? K njima je i kasnije navraćao. pa i u kas­nijem vremenu. Tako je. A šta se u tom smislu događalo u nama bliskoj zemlji. Da li to ima veze sa porijeklom njegova kulta? Možda nešto o tome govore i po­ jedini nalazi iz ovih naših krajeva o čemu će biti govora. Od tada je njegova uloga kao boga Sunca snažno izbila u prvi plan. zapravo jednu žbicu iz sunčevih kola. bog Sunca. da je besmrtna kao i Sunce kojeg je dio”. muzike. Uveo je isključivi kult boga Atona. Za peruanske Inke bog Sunca je također neobično važan. Tek u VI vijeku st. koji je uveo jednu od najstarijih monoteističkih re­ligija. bez sum­ nje. po če­mu je dobio i nadimak Pitijski. međutim. Ne treba smetnuti s uma da u periodu vladavine egipatskog Ehnatona na području južnoslavenskih zemalja vlada bronzano doba ovdašnje praistorije. doduše. e. Tako je kod starih Egip­ ćana bog Sunca Ra dugo smatran kraljem bogova i ocem čovječanstva. Mnogo je. u nešto kasnijem vremenu. Za naše razmatranje je ova pojava vrlo značajna jer se u to vrijeme po čitavom Egiptu susreću simboli Sunčeva kruga. Kod Hetita je Sun­ božanstvo. Razmatrajući neka shvatanja u duhovnoj baštini Grka. Izuzetno je u ovoj zemlji vrijeme vladavine Amenofisa IV – Ehnatona.. važniji kult boga Apolona. mnoge južnoameričke skupine plemena i naroda izuzetno štuju raznorodna Sunčeva bo­žanstva. Grčkoj. pravoj kolijevci evropske kulture i civi- lizacije? I tu je Helios. naravno. Apolon odmah po rođenju odlazi u zemlju Hiperborejaca na istim tim kolima. pripadao najužem krugu olimpijskih bogova. likovne umjetnosti. a s dušom i život. Prometej ukrao bogovima vatru. st.II. Podsjetimo se samo na neke eklatantne primjere u tom pog­ ledu. Zvali su ga Huitzilopochtli i stalno mu prinosili ljudske žrtve. kako u praistorijskom tako i u kasnijim istorijskim periodima. kod Kanaanaca. Na vr­ huncu svog razvoja u 14. Usput samo spominjemo da je i on – u Delfima – ubio zmaja Pitona. Dakle. koje­ga je prije toga izvadio iz zemlje. uz štovanje Velike Majke. liru i kola sa zapregom prekrasnih labudova. to je bio bog Inti koji štiti žito i pomaže mu da dozri. koje su vukli labudovi. kon­ kretno u mitu o Prometeju. izgleda. starih stanovnika Palestine. samo najizrazitiji primjeri. Na čitavom Mediteranu. pomorstva. on je djelić tog nebeskog ognja unio u čovjeka. To su. najrašireniji je kult na svijetu od praistorijskih vremena do antičkog doba. Sunčeva koluta. Heliolatrijski karakter kruga nije. ali je različit sadržaj toga kulta u pojedinim hronološ­ kim razdobljima. i 15.000 ljudi. se sjedinjuje sa Heliosom i dobiva nadimak Foibos – sjajni Apolon. Sunce je bilo personificirano diteranskim zem­ božanstvo. Najrašireniji i najuočljiviji simbol kulta Sunca su.

koji simbolizira Sunčev krug. U kulturnim slojevima debljine do četiri metra ustanovljeno je osam stambe­ nih horizonata. ali je teško ustanoviti pravi kontinuitet od perioda do perioda. Uzrast žitarica. Nekoliko svjedočanstava o tome rječito govore. Neolitsko doba U neolitskom dobu kult Sunca je potvrđen u naseljima Obre II kod Kaknja u centralnoj Bosni i Lisičićima u dolini Neretve. ne treba zaboraviti ko često javlja na keramični motiv svastike. ukrašeni zidovi. do 1968. Na samom dnu je otkriveno više ukopa male djece. Konačno. jer stanje duha u tim periodima u ovim krajevima nije još prispjelo do tako produhovljenih predstava o ljudskom bitku. Postrojenje je nadopunjeno sa dva velika kremena noža. Kada se tako sagleda izgleda. U sloju klasične faze butmirske kulture u našem naselju ostalo menim sjekirama. a u njima je učestvovala i veća ekipa američkih stručnjaka i studenata iz Los Angelesa pod vođstvom prof. posijanih pomoću koštanih i ka­menih naprava. naročito poslije veli­ ke smjene populacija na zalasku neolita. Neka zajednička postrojenja (kruš­ne peći. Vjerovatno ima svega pomalo. sasvim je normalno što su stanovnici Obra II obratili posebnu pažnju životonosnom Suncu i odatle nije daleko do rane heliolatrije na ovom mjestu. Kuće su bile izgrađene na redove. dakle. jer je do­ lina Trstionice u kojoj je naselje smješteno sadržavala. pravilno raspoređene rupice. goveda. I. imaju apotropejsku ulogu ili su posljedica potrebe da se kult Sunca iskaže na ovako evidentan način. do 1965. očito položenih sa posebnom svrhom na tom mjestu. Ukrasi su to bez sumnje. a druga naizmjenično šrafiranim trouglovima. Ova simbolika je sigurno prenesena u antičko i postantičko doba iz dalekih vremenskih dubina: naći ćemo ih i u nekim praistorijskim nalazištima na tlu južnoslavenskih zemalja. Daleko je vjerovatnije da su one vješane o zidove kuća. Neolitski čovjek iz Obra II nije posjedovao visoku agrarnu kulturu. Poglavito od sunca. drvena ležišta. U nekoliko kuća zatečeno je pravo skladište pšenice i ječma. rombovi i trouglovi još više poten­ ciraju takvu ulogu nađenih pločica. 14). koji su se smjenjivali na području južnoslavenskih zemalja. Istraživanja u Obrima II (butmirska kulturna grupa) su izvršena u vremenu od 1963. Poslije toga dolazi stočarstvo.Teško bi bilo ovo “prastaro shvaćanje” transponirati u starija praistorijska vremena na južnoslavenskom prostoru (npr. zavisio je od kiše i sunca. Uz rubove pločica su izvedene četiri manje. ali i oni gotovo sigurno asociraju na heliolatrijski kult. sukcesivno izgrađenih u vrijeme mlađeg neolitskog doba (pretežno IV milenij st. još jedan nalaz pokreće istu misao. ne količine vlage. radionice oruđa) nas uvode u društveno ustrojstvo ove neolitske zajednice. Daleko najizrazitiji dokumenat kulta Sunca su dvije okrugle pločice od pečene zemlje koje pripadaju starijoj i srednjoj fazi života u Obrima II. rječito svjedoči o tome da je kult Sunca njegovan u mnogim krajevima ovih zemalja. kao što se i danas vješaju na zidove vjerski simboli. Veličina ovih pločica isključuje mogućnost nošenja na odijelu. koji se ta­ kim i metalnim objektima od kraja neolita do željez­ nog doba. U nekim periodima i u nekim krajevima je to sasvim evidentno. dovolj­ situacija. bogat kućni inventar.). Prikupljena arheološka dokumentacija iz praistorijskih perioda. Jer u proučavanju raznih simbola romb i trougao također pripadaju krugu solarnih simbola. spremljenih u velikim glinenim sudovima. e. pokrivene pepelom i izgoretinom. U ekonomici ovog naselja dominira zemljoradnička djelatnost. Jedna od njih je sa prednje strane ukrašena dvostruko spojenim crveno obojenim rombovima (Sl. godine i od 1967. tri koštana šila i dva okrugla keramička . slike i kultni predmeti. U kasnijim praistorijskim periodima kao simboli Sunčeva božan­stva – ili kulta Sunca – smatrane su ptice selice (barske pti­ ce) i jelen. kompleksu heliolatrijskog kulta. Pored samog oblika. bilo je poredano šesnaest kamenih sjekira. O tome svjedoče li26 jepo oblikovane kalotne peći. odnosno predstave. i to u vrlo izrazitim for­ mama. Marije Gimbutas. U neolitskim slojevima ovog naselja butmirske kulture sakup­ ljen je i niz manjih okruglih pločica sa rupicom na sredini. pa se moglo zak­ ljučiti da je u nekim dvodjelnim kućama vladala prilično visoka stambena kultura. godine pod vođstvom autora ovog teksta. II. no o tome će biti riječi kod kulta mrtvih. ulaze u isti krug sa opisanim većim pločicama. poglavito uzgoj krupne stoke. od nekih su zatečeni dosta dobro sačuvani ostaci donjeg postroja. izrađenih od komada keramičkih posuda i dobro obrađenih rubova. Uz je nedirnuto postrojenje sa ka­ dvije četvrtaste kamene ploče. na lo­ kalitetima koji pripadaju različitim kulturnim kompleksima. Sunce je za tadanjeg čovjeka prirodna sila koja održava život na zemlji pa tom sjajnom nebeskom krugu treba iskazivati posebno poštovanje. 1. Drugo je pitanje da li takve izrađevine. srednjebalkanskopanonskom i mediteranskom kompleksu. u neolitsko doba).

U ovom slučaju nije zemljoradnička 27 . onda. Ako ih predstavimo kao takve lutalice. Kult sjekire je općepoznat u praistorijskom i antičkom dobu. kamene sje­ predstavljale glavne kultne predmete. Na četvrtastim pločama su se spaljivali neki – vjerovatno biljni – darovi. kompletiraju dijelovi od tri veće ke­ Sve skupa se uklapa u predstavu svojevrsnog postrojenja za kult kamene sjekire. naselje u Lisičićima ulazi u jadransko-mediteranski neolitski kompleks. 1.Slika 14. srna. pak. Zajednički ulov se puno odgovara lovačkim gru­ ovdje zajednički i blagovao. e. kulturna fizionomija neolitskih Lisičića je sastavljena od većeg broja elemenata koji potiču iz zapadnog Mediterana. To. istraživano je od 1952. bez prave spoznaje o karak­ oni su i Suncu i Mjesecu pripisivali nadnaravnu Božansku moć. 2. Kult oba tijela je samo posljedica navedenih okolnosti. Nije bilo teško dokučiti da su se ovdje pripremale zajedničke gozbe. po­ rijanta. Malte na primjer. Analiza životinjskih kostiju sa istražene površine nepobitno potvrđuje da je lov bio osnovna ekonomska grana u naselju. što potpama. U svom lutanju pokupili su i određene tekovine Hvarske grupe na Jadranu. naravno ne znači da se negira i neka druga uloga sjekire.) kada je lovački stadij u susjednim oblastima davno prevaziđen. njihove pre­ dodžbe o značaju mjesečevih mijena na plimu i oseku i Sunca na pravac kretanja su sasvim normalne. do 1954. Pa. U tri građevinska stratuma konstatovane su mnoge pojedinosti o raspo­ redu i izgledu građevina. pa bi to onda bila raspodjela religiozno-kultnih opredjeljenja među naseljima iste kulturne grupe. Obre II kod Kaknja privjeska sa rupi­ com u sredini. pošto ovo nase­ lje pripada uglavnom kraju neolitskog doba (kraj IV i početak III milenija st. u pokire su sudama su donošeni takvi darovi. To naselje znači za dolinu Neretve i za Hercegovinu isto ono što je Butmir bio za centralnu Bosnu. kako je već rečeno. Neolitsko naselje u Lisičićima. a prema karakteru keramičkih izrađevina. Ovdje je važno upozoriti na nekoliko zapažanja. konačno. a njegovo tumačenje se kreće od simbolike Velike Majke plodnosti. otvoreno ognjišno postrojenje u čijem okviru je zatečena masa pepela. u vrlo kasnoj pojavi ovakve društvene organizacije. Konačno. još uvijek je u važnosti zaključak da su se neolitski stanovnici Lisičića dolinom Neretve doselili sa mora. Iako je istražen samo dio naselja. nego je ovom u Bosni i pravi pandan. Stočarska djelat­ je bila gotovo zanemarljiva. raznih izgoretina i životinjskih kostiju. U kulturnom pogledu. vidjećemo da je tamo bio dominantan kult Velike Majke. Kako. nost vepar. Problem je. na odgovarajućem prostoru u Hercegovini nema neke grupe iz koje bi evolucijom proizišla ova kultura. došlo do izvjesne prevlasti lunarnog kulta? Prema široko obavljenim komparacijama. zapra­vo. dakle čisti astralni motivi. ali je. i veliki kremeni noževi – izvorišta vatre – upućuju u istom pravcu. Među vrlo raznolikim ukrasnim motivima na keramičkom posuđu upadaju odmah u oči lunarno-solarni. opet pod vođ­ stvom autora ovog teksta. karakteru cjelokupne kulture. U centru jednog dijela lisičićkog naselja bio je os­ tavljen velik slobodan prostor na kojem je glavno mjesto zauzimalo veliko. ne samo zato što je to prvo naselje u Hercegovini istraživano kao i Butmir u Bosni. Disk od pečene zemlje sa heliolatrijskim simbolima. preko lunarne do funerarne simbolike. Sklon sam mišljenju da je i navedeno postro­ jenje bilo namijenjeno heliolatrijskom kultu. Kad budemo iznosili podatke o samom Butmiru. S druge strateru tih nebeskih tijela. U slučaju Obra II će se vjerovatno raditi o astralnoj simbolici. čitav sistem ramičke posude. a ostali nalazi su samo dodatni darovi. poglavito dvojne sjekire u kasnijim praistorijskim periodima. ne. a zemljoradnja je samo donekle nadopu­ njavala osnovno zanimanje. može se sa priličnom sigurnošću tvrditi da su motivi polumjeseca nešto češći nego motivi solarnog kruga. godine. To bi značilo da se u Lisičićima paralelno upražnjavao kult oba nebeska tijela. Lovili su se pretežno jelen. o zajedničkim objektima. 3. Dosta je blisko sebna vajadranskoj-hvarskoj kulturi. kako je. divokoza i medvjed. jer. ipak.

koji svjedoče o zgradi 15. Josip Korošec. Djelimično je poznata i u samom jadranskom području.60 m širine. i lovna privreda. Već je rečeno da arheološka dokumentacija ne pruža za sada bilo kakve oz­ biljne podatke za razmatranje duhovnog života većine eneolitskih grupa na području južnoslavenskih zemalja. Za to je i prevagnuo lunarni kult (selenelatrija!). a ponekad i crvene inkrustacije. kalupa i dru­ gih predmeta potrebnih za izradu bakarnih izrađevina. Mnogo su sigurniji ostaci velike dvodijelne građevine iz mlađeg nivoa vučedolske kulture. koji se u poslijeratnom periodu najviše bavio vučedolskom kulturom. cik-cak linijama. na kosturu jelena je uništena samo kalota lubanje. raznih predmeta za svatrebu i nekih objekata kulta. Ta jama je bila duboka 1. Njene zajednice su živjele od praškog regiona u Češkoj do Alpa na zapadu. Ispred te građevine su pronađeni ostaci od pet talioničarskih peći i uz njih mnogo bakarne troske. II. kao i one iz drugih nalazišta vučedolske kulture. Stojan Dimitrijević iznosi izvjesne rezerve prema ovakvom tumačenju kružnih motiva i jedino dozvo­ . Stojan Dimitrijević) smatraju da izvorno jezgro te kulture treba tražiti na sremsko-slavonskom prostoru i da se ona odatle raširila prema navedenim područjima. izvedenim u čistoj duboreznoj tehnici uz upotrebu bijele. Gomolava kod Hrtkovaca u Sremu. oko kostura je ležalo mnoštvo ulomaka vučedolske keramike. U podrumima. Šumadije i Bosne na jugu. Zecovi u zapadnoj Bosni. Među jamama na okolnom prostoru je naročit interes pobudila jama u kojoj je nađen cjelovit kostur jelena. Eneolitsko doba Proces odumiranja neolitskog svijeta i nastajanje novih. Biće opet da dolaze u obzir oba aspekta ove nesvakidašnje pojave. Neki južnoslavenski autori (npr. predstavljaju najtoar čitavog eneolitskog dekorativniji keramički reper­ doba. kvadratima. Vučedolska kultura je sigurno jedna od najraširenijih kultur­nih grupa na evropskim prostorima. eneolitskih kultura odvijao se od druge polovine IV milenija. te mnoštvo keramike. Sistematsko iskopavanje na Gradcu je izvršeno 1938. Rudolpha Schmidta. Megarona II. nego je način života pa. prekrasnu golubicu od pečene gline i dijelove glinenih “zavjetnih” nogu. latice (“sunčevi zraci”). Pored njega u nauci su naročito poznati lokaliteti Sarvaš. naravno. sedlaste i druge žrtvenike. U nizu manjih kam­ panja vršena su istraživanja na terasama. da bi nove grupe svojim bitisanjem ispunile čitav III i sam početak II milenija st. grobne komore. Pokraj ove kodnevnu upo­ zgrade otkrivene su veće i manje jame. rombovima. uz mnoštvo nalaza upozorićemo na nekoliko zanimljivosti. naravno. U okviru starijeg eneolitskog nivoa na Gradcu bila je izgrađena velika dvodijelna kuća. smatrao je da je Megaron II bio zapravo i svetište. važnije da u ovom ornamentnom sistemu veoma zapaženo mjesto pripada motivu solarnog kru­ ga s jednostrukim. postavlja pitanje da li se radi o širenju određenog stila ili o populacionom kretanju. Što se tiče vu­čedolske kulture. Oltenije u Rumuniji na istoku. tako je Mega­ron II vjerovatno bio središte političke i duhovne moći okolnog prostora. Eneolitsko naselje u Vučedolu je smješteno na lesnom masivu iznad desne obale Dunava i sastoji se od manjeg. Površine posuda su često vrlo gusto pok­ rivene geometrijskim motivima: trouglovima. godine pod vođstvom R. 28 Na Gradcu je sloj bio debeo od 4 do 5.40 m dužine i 9. vrlo istak­nutog i utvrđenog Gradca i nekoliko obližnjih terasa. sjedište nekog princepsa. Megaron I. posebne vrste podruma za smještaj hrane.50 m. tzv. ipak. a u novije vrijeme se to radilo u intenzivnijem obliku pod vođstvom Aleksandra Durmana. ukazujući na slijedeće nalaze u njemu: pokretne. grobovima i na okolnom prostoru sakupljena je također. Neki podaci. međutim. Neke krugove sa vanjske strane nadopunjuju sitni urezi. a sadržavao je pretežno naslage starčevačke. Zok. masa keramičke robe. dvostrukim i trostrukim kružnicama. udaljenom šest kilometara od grada Vukovara. upućuju na heliolatrijski kult.60 m. Stojan Dimitrijević. Kao što je sam Gradac bio prava akropola okolnih naselja. Kultno-religiozna strana ove kulture je postala predmet izu­čavanja mnogih stručnjaka. Tek se vučedolska grupa izdvaja iz tog anonimnog duhovnog svijeta i nudi pravo bogatstvo znamenja iz svoje duhovne baštine. Velika vučedolska grupa nosi ime po izvanredno atraktivnom lokalitetu Vučedol. Daleko je.djelatnost uslovila štovanje Sunca. iako – baš zbog raznovrsnosti kultnih objekata i simbola – nije do sada postignuta saglasnost u ocjeni svih manifestacija. Uvijek se. tzv. Općenito se smatra da je riječ o ritualnom žrtvovanju jelena. Ljubljansko Barje. Šta ovdje ukazuje na heliolatrijski kult? Keramičke izrađevine iz Vučedola. 2. proizvela ovakve kultnoreligiozne manifestacije. O njemu je ovdje riječ. badenske i vučedolske kulture. nastanjenih stanovnicima vučedolske kulture. što neobično pojačava utisak solarnog simbola. e. U većoj prostoriji je stajalo ognjište i lončarska peć.

mogla da nosi na sebi solarnu simboliku. do njegove solarne simbolike. oz­načava simbol Sunčevog kulta. kao nekoć Amenofis IV – Ehnaton. prošao kroz Rim na kolima koja su vukla četiri jelena. Ti motivi. da ima htonsku ulogu. i od praiskona.Slika 15. Vučedol kod Vukovara ljava da je divna posuda na glavi žene u dvostrukom grobu kod Megarona II. pogotovo kada se uzme u obzir da je u središtu mnogih od golemih ukrasa na vučedolskoj keramici ucrtan motiv krsta. Sasvim je očito da je u pitanju ritualni obred. Nakon mimohoda ove jelene je žrtvovao kapitolijskom Jupitru. poslije pobjede nad Gotima. Kult sjajnog Sunca je tako ponovno izišao na scenu u punom intenzitetu. inače. uz kostur jelena bila položena množina keramičke robe ako to nije ista poputbina kao i one u grobovima sa ljudskim kosturima? Jelenu je pri žrtvenom obredu snažnim udarcem razbijena lubanja i onda je uz od­ govarajući ceremonijal pokopan u posebno pripremljenu jamu – grobnicu. naime. Aleksandar Stipčević. na osnovu antičkih literarnih podataka. ukrašena krugovima i crvenom inkrustacijom. U tom svjetlu jasna je i spomenuta žrtva jelena. A taj motiv neosporno. Čini nam se da je taj oprez pretjeran. ili u ovim naseljima. u eneolitskom 29 . Slijedi problem žrtvovanog jelena u jami pred Megaronom II na Gradcu. Pri tome je važna napomena da je Aurelijan. ali je izostala potpunija saglasnost oko uloge jelena u kultno-religioznim shvatanjima Vučedolaca. Obilje solarnih motiva na keramici Vučedola je siguran znak razvijene heliolatrije u ovom. Zbog čega bi. također pripadaju sistemu solarne simbolike. Sasvim je jasno da je ova. U svemu naprijed iznesenom nema neke dileme. saopćava da je rimski car Aurelijan. u krajnjoj liniji. Keramička kultna posuda u obliku golubice. kao i druge životinje. smetnuti s uma da su na keramičkim izrađevinama iz Vuvani još motivi dvojne sjekire (labrys) i čedola prikazi­ – osobito često – motivi raz­ ličito komponovanih trouglova. želio da kult Sunca uvede kao službeni kult u cijelom Rimskom carstvu. Tumačenja se kreću od toga da je jelen simbol božanstva lova (grčke Artemide!). Ne treba.

odnosno životinjskih ukopa (pas. U grčkoj mitološkoj tradiciji golubovi se obično nalaze u pratnji Afrodite. odnosno šira pripadnost. Bogat duhovni život eneolitske populacije na Vučedolu. Glava golubice je ukrašena likom dvostruke sjekire – labrysa. Afrodistavi. Kretsko-mikenski kulturni krug npr. od Krete na zapadu do Mikene u Grčkoj i Male Azije na istoku Sredozemlja. Znatan dio Podunavlja i Balkana se od neo­ litskog doba nalazio na periferiji egejsko-mediteranskog svijeta ili u njegovom sastavu. naprotiv. Izuzetno vital­ na. pronalaze puteve širenja u daleke pros­ tore i da često ne zavise od puke srodnosti u ostalim segmentima kulture ili u ekonomici. zaokružuje simboliku solarnog kulta na Gradcu. panteonu uloga vrhovne moći bila dodijeljena tamošnjem “božanstvenom” paru: Sjajcu. govedo. možda. ovce. Jedno od najljepših umjetničkih ostvarenja na Gradcu je prekrasno ukrašena golubica (Sl. Martin Hilsson. jer totemizam iščezava već početkom neolitske civilizacije. ova grupa je odigrala važnu ulogu i pri formiranju nekih (ili mnogih) bronzanodobskih kultura u Panoniji. 3. U vrijeme razvoja eneolitske kulture na Vučedolu ta veza. Na tu podudarnost. Bilo bi logično pretpostaviti da je gospodar Gradca bio u isto vrijeme i prvosveštenik ovako označenog Sunčeva kulta. Otvor na glavi i unutarnja šupljina upućuju na funkciju flaše ove umjetničke tvorevine. Sve izgleda nepovezano jedno s drugim. grob dviju žena i prebogato opremljen grob muškarca i žene. bolje rečeno naročito u kultno-religioznoj sferi.dobu izgubila davnu totemističku poziciju. Kada tome dodamo pred­ ce te sedlaste žrtvenike sa vučedolskog Gradca. zajedno sa solarnim ukrasima i žrtvova­njem jelena. na Jadranskom prostoru (dolina Cetine). 15). iskazuje mnoge dodirne tačke sa egejskim duhovnim svijetom. religiozna shvatanja. Podunavlju. pošto bi onda bilo nemoguće objasniti zašto se simbol dvojne sjekire tako često pojavljuje na zidovima palata i njihovom namještaju na tom istom ostrvu. Ničim se ne može potvrditi da su i to žrtveni ukopi. Kasnije ćemo upozoriti da su ponekad podsticaji dolazi­ li sa ove strane pa se ne radi samo o primanju sa juga nego i o obratnim putevima širenja nekih duhovnih zasada. nego postoje samo dječija ko­ mora (koja možda pripada badenskom sloju). Bronzano doba Naprijed je naglašeno da je vučedolska kulturna grupa bila jedna od najraširenijih praistorijskih kultura u Evropi. nekoj ta­ ti ili nekoj Astarti? I da li je. a glava žene u bogato oprem­ ljenom dvojnom grobu je bila pokrivena posudom sa izrazitim solarnim krugovima. pa i dijelovima Balkana. Rudolph Schmidt u svojoj poznatoj publikaciji o Vučedolu. Na području glavne koncentracije vučedolske populacije – prvenstveno u Slavoniji. svi­nje. Teško se složiti sa tako jednostavnim objašnjenjem. odnosno na eneolitskom naselju u Vučedolu. Naša je obaveza da ovu podu­darnost još jednom naglasimo. a u Vučedolu. I treće. odnosno simbol Sunčeva sjaja. Dovoljno je reći da se njen uticaj u tom pogledu osjeća u centralnoj Bos­ ni (Debelo brdo kod Sarajeva). A s obzirom na tako bogatu solarnu simboliku na vuče­ dolskoj keramici uz pokopanog jelena. . ali i boginje plodno­ sti. došla je do izražaja u posebnoj formi. u dolini Neretve (Varvara). jer za tako nešto nema valjanih indicija. Daleko je vjerovatnije da je labrys sim­ bol Sunčeva sjaja. Prvo. smatra da je labrys žrtveno oružje i da se upotrebljavao u ritualnim obredima na Kreti. odnosno njegovoj personificiranoj prednom Sun­ mošnjoj Heri. čiji je simbol bila 30 ova golubica? Sve je moguće u jednoj tako razvijenoj kultno-religioznoj sredini. ne bi gotovo trebalo biti sumnje da je i ritualno žrtvovanje jelena obavljeno u funkciji Sunčeva kulta. koji karakterišu i egejski svijet. obi­ luje izrađevinama i likovima u stave golubiobliku labrysa. II. dokumentovan arheološkim nalazima. boginje ljubavi. Uz sve ovo nameću se još tri pitanja. kakva je njena uloga u Megaronu II? Sasvim je očevidbice ne bi mogla smjestiti u okvir no da se figura golu­ heliolatrijske simbolike. Kao da i ovi primjeri usmjeravaju našu misao u istom pravcu. koza). i ženskom paru. Dvojna sjekira – labrys i njene grafičke predstave se redovno tumače kao simbol nebeske munje. u pravcu pomisli da je na Vučedolu zaista u duhovnom životu vladao svoje­ vrstan vrhovni “božanski” par. Šta ona označava. Drugo. sve se na neki način uklapa u funkciju određenog kulta i uloge svetilišta na Gradcu. na Gradcu – uz gospodara i prvosveštenika solarnog kulta – boravila i neka sveštenica paralelnog kulta. Vjerovatno su jednostavno zakopane uginule životinje. podudarnost je više nego evidentna. pa i nekim drugim krajevima Pa­ nonije i srpskog Podunavlja – takva genetska uloga je još više izražena. Usput spominjemo da je na pojedinim lokacijama Vučedola nađeno još nekoliko kostura. uslovno nazvanom. Sremu. Opet je potvrđeno da duhov­ ni zasadi. sasvim opravdano je upozorio i sam R. Niko se do sada nije pitao zbog čega je na Gradcu izvršeno samo nekoliko ukopa? Nema prave nekropole. uostalom. Znači li to da je i u vučedolskom.

naročito pri oblikovanju keramičkih izrađevina. među ostalim Miloje Vasić. Idol iz Kličevca kod Požarevca figuru kao maštovito oblikovano Sunčevo “božanstvo”. 17). a po jedan istovjetan motiv je izveden na pločastim proširenjima ramena. ovdje su. što bi trebalo predstavljati kružno savijene ruke. pravougaonicima. zapravo. Keramika dubovačko-žutobrdske grupe je vrlo raznovrsna po oblici­ ma (ističu se etažne urne i razne vrste zdjela) i bogato je ornamentisana urezanim i udubljenim motivima. 16). ispunjenim bijelom inkrustacijom. a druga u Narodnom muzeju u Beogradu (Sl. na prsima završava medaljonom u obliku koncentričnih krugova. pločasto raširenim ramenima. Naselja ove grupe su obično locirana na terasama neke riječice ili potoka. c tip). i druge plastične izrađevine naše grupe. Jedan je od najljepših primje­ raka u evropskoj praistoroduciran rijskoj plastici. Jedna od bronzanodopskih grupa u kojoj je ova genetska veza više nego evidentna je dubovačko-žutobrdska grupa i ona nas na ovom mjestu prvenstveno zaokuplja. Zagorka Letica. Dubovačko-žutobrdska kultura je nazvana po nalazištu Dubovac u južnom Banatu i Žutom brdu nedaleko od Golubca. jer je to jedna od potvrda Sunčeva kulta u ovoj grupi. Jedna kolica se danas nalaze u muzeju u Vršcu.Čini se da je toliko poznati panonski kompleks sa inkrustriranom keramikom naslijedio od vučedolske kulture mnoge elemente. nažalost. redovno misao polazi od dva primjerka glinenih kultnih kolica na Gradu u Dupljaji. Prvo je na sebe skrenuo pažnju izuzetno dekorisan idol iz jednog groba u Kličevcu kod Požarevca. b. ispunjene također bijelom inkrustacijom. bitni ukrasi u vi­ krugova: oči su predstavljene sa po nekoliko koncentričnih kružnica. trakama. ali ipak. uostalom. mjestu između Bele Crkve i Vršca. Milutin Garašanin je razradio tipologiju dubovačko-žutobrdske plastike (a. No. Pretežno pripada srednjem bronzanom dobu. ali je. Ušao je kao karakterističan primjerak u veliki broj evropskih publikacija. kao. Primjerku iz Vršca nedostaju neki bitni elementi složene kompozicije i zato ćemo 31 . Čitava površina tijela je bogato ukrašena gusto šrafiranim i bijelo inkrustriranim trouglovima. Sreća je da je toliko puta rep­ u literaturi. Poseb­ no spominjemo žigosane krugove. Valjkasta je to statueta sa zvonoliko proširenim donjim dijelom. također. Draga Garašanin. a naročito nizvodno od ušća Morave. U svim slučajevima nasljeđivane su i različite varijante heliolatrijskog kulta. Oba primjerka potiču iz grobova. Milutin Garašanin. kao i nizom cik-cak traka izvedenih tačno u maniru vučedolske ornamentike du na keramici. Njene varijante se javlja­ ju i na području Oltenije u Rumuniji. Treba li isticati da ovako napadna učestalost solarnih simbola po čitavom gornjem dijelu idola identifikuje ovu Slika 16. neka su sigurno bila i utvrđena. na debelom vratu je smješten veliki krug sa trougaonim laticama – zrakama. Lanac oko vrata se. nestao u toku prvog svjetskog rata (Sl. Ona je najviše raširena na uskom pojasu srpskog Podunavlja istočno od ušća Save. a stubasta glava i glomazne uši su njene glavne formalne osobine. Ona izaziva mnoga krupna pitanja i zato se tom plastikom bavio niz jugoslovenskih eminentnih naučnika sa područja praistorijske arheologije. Daleko najimpresivniju odliku dubovačko-žutobrdske kulture predstavlja njena plastika. kada se govori o umjetnosti u ovoj grupi.

postavljen između ruda. na prsima je izveden trostruko koncentričan krug. Ispod tipično ženskog odijela. koje su na kraju zadebljale i završavaju se glavama barskih ptica (patke ili la­ budovi). oko čitave figure su poredani – u alternaciji – veći dvojni i manji jednostruki krugovi. Sve u svemu. Beogradski primjerak kolica iz Dupljaje ima slijedeće osnov­ ne dijelove: a) stajalište figure je izvedeno u obliku ovalnog korita. nalaze se naglašene . prsa i leđa su ukrašeni mnogim motivima sa spiralnim završecima. c) prednji dio ovalnog korita produžava se u dvije masivne rude.Slika 17. ta­nak struk je obilježen sa dvije linije (pojas!). ispod po­ jasa vise šrafirani trouglovi čiji se vrhovi završavaju dvostrukim krugo­vima. ruke su savijene i šake leže na trbuhu. dok se donji dio figure zvonoliko širi do samog dna. sa zvonolikom suknjom. I ovaj idol je bogato ornamentisan urezanim i bijelo inkrustriranim motivima. Solarna sim­ bolika je. tako su ukrašeni i točkovi na završetku palaca. a između ovog friza i pojasnih trouglova. zvonolika haljina se završava frizom šrafiranih trouglova. bogato zastupljena i na figuri. I još tri detalja na idolu. svuda solarna simbolika. Inače. dakle. na čijem dnu je urezan ornament uproštenog točka (ili Sunčeva kruga!). b) donji dio ovalnog stajališta je odebljao i kroz njega je prolazila osovina na čijim krajevima su bila nasađena dva točka sa po četiri palca. vrat. pred­ nji točak. Ovalno stajalište je poza­ di i sa strane ukrašeno koncentričnim krugovima. Oči ptica su također 32 označene koncentričnim kružnicama. a pred njom – kao kočijaš – sjedi manja barska ptičica sa urezanim krilima. Ona ima ptičije lice. Oči su predstavljene sa po dva koncen­ trična kruga. Kultna glinena kolica iz Dupljaje kod Vršca prikazati beogradska kultna kolica. d) kroz zadebljali dio rude prolazila je osovina za treći. tu figure – stoji e) na ovalnom dijelu kola – stajališ­ lijepo dekorisana figura. Posebna je priča figura koja stoji na ovako komponovanim ko­licima. odnosno na njenoj haljini. koja je u osnovnoj publikaciji detaljno opisao Jozo Petrović.

osim u određenim pojedinostima. konsekrativni rogovi. Zato Zagorka Letica pledira za Anadoliju kao osnov­ no. On smatra da su mikenski uticaji. U kasnijem ju. Tako npr. nešto opširniji. Odatle su se ti elementi širili prema Egeji i Balkanu. kukasti krst). Vjerovatno su i vršačka kolica imala sličnu kompoziciju. Čini se da je bio na pravom putu. između ostalog i sa kultom plodnosti”. V. s jedne. pretpostavlja se da su osovine bile načinjene od bronzanih šipki. nasljednici naše grupe su igrali važnu ulogu razvo­ u rušenju samog mikenskog svijeta (egejska seoba kasne bronze!). donekle koleba između Apolona i tračkog Dionisa. Ova mitska populacija Hiperborejaca (ili Boreaca!) je. plastika ove grupe je uglavnom vezana za pogrebni ritual i vjerovanje u zagrobni život. D. u suštini. gdje su zabilježeni i najarhaičniji tipovi plastike dubovačko-žutobrdske kulture. pa u srednje Podunavlje. rude i ptice). No. od vr­ glave do pojasa su izdubljena četiri manja udubljenja. Oziris). I. Astarta. M.muške genitalije. ipak. Dovodeći ove osnovne postavke o karakteru dubovačko-žutobrdske kulture. jer se do današnjih dana nije promijenila ovakva osnovna teza. Comsa. Prema tome. a ta dva kompleksa se ne mogu hronološki uskladiti. odnosno raznovrsniji značaj. Zagorka Letica onda pretpostavlja da su u religiji dubovačko-žutobrdske grupe najvažniju ulogu ig­ rala dva božanstva: jedno žensko božanstvo plodnosti i drugo muško pove­ zano sa solarnim kultom. G. Već je Jozo Petrović te godine iznio tezu da se na kolicima sa barskim pticama vozilo božanstvo Sunca i plodnosti. ali im je izgubljen čitav prednji dio (npr. naglašava Mi­ Garašanin. e. Od prve objave kultnih kolica iz Dupljaje 1930. a drugu polovinu u zemlji Hiperborejaca. god. Tim putem ovaj autor je stigao i do pretpostavke da je tokom bronzanog doba vjerovatno ostvarena posebna kulturna koine između istočnomediteranskog svijeta i svijeta donjeg Podunavlja. odnosno Mars i Venera. identično sa kasnijim helenskim Apolonom i Belenusom. Hermes. u isto vrijeme je dokumentolutin van i obratni put uticaja. Dumitrescu. pa Izida. prednje rježište svojih razmatranja prenosi na veze dušenje i te­ bovačko-žutobrdske kulture sa mikenskim svijetom na jugu Balkana. Temeljitu razradu te teze izvrši­ la je Draga Garašanin. Bio bi to neka vrsta preteče Apolona. E. Na tom mjestu on doslovno kaže: “Vjerovatno je da se uloga ove grupe antropomorfne plastike ne iscrpljuje u okviru spomenutog kulta. a i same ptice su simbol plodnosti. većina mišljenja svodi na neko vrhovno žensko božanstvo. pa su tako stigli i do područja vučedolske grupe. na kraju. odnosno najstarije izvorište ovih elemenata (dvojne sjekire. No. Draga Garaloga smatra da bi Pošanin sa mnogo opravdanih raz­ dunavlje moglo biti jedna takva zemlja. plastika i keramika u grobovima iz doba geometrijskog stila na Kerameikosu u Ateni izlazi iz kruga materijalne kulture Grčke toga vremena i usko se vezuje za dubovačko-žutobrdsku grupu. S obzirom na kulturno-istorijsku važnost. Berciu. u vezu sa na­ šom temom o 33 . eneolitskom plastikom srodnog tipa. Pri tome se. I treće. što je najvažnije. Na kraju i ova autorica se opredjeljuje za rješenje da figura na kolicima iz Dup­ ljaje predstavlja svakako božanstvo plodnosti. uvodeći u razmatranje moguću vezu sa Hiperborejskim mitom. Milutin Garašanin prihvata. ipak. što može imati veze sa različitim vido­ vima htonskog kulta. Što se tiče barskih ptica. ali se. U ovom kontekstu treba spomenuti i mišljenje Borivoja Čovića.. Hoernes. te na čestu praksu da se statuete (u okviru dubovačko-žutobrdske grupe) stavljaju kao poseban prilog u grob. Apolon i Afrodita. sa zadnje strane. Plastikom dubovačko-žutobrdske grupe najdetaljnije se bavila Zagorka Letica u svom važnom djelu 1973. Wilke). Ona također konstatuje da su elementi kretsko-mikenske kulture stizali u Podunavlje bočnim putem preko Trakije u donje. ova kultna kolica zaslužuju ovakav. Ona upozora­ va i na često citiranu mitološku predaju da Apolon pola godine provodi na Delosu. Vasić. kretsko-mikenski ele­menti su prisutni i u vučedol­ skoj kulturi. Ova autorica je prenijela mišlje­ nja mnogih stručnjaka o značenju ove plastike (N. opis. ra­di se specijalnoj predha stavi muškog idola. pogotovo s obzirom na moguću idejnu vezu sa znatno starijom. koji prihvata stanovište da kolica iz Dupljaje stoje u vezi sa kultom Apolona i da se možda u jugoslavenskom Podunavlju nalazio i jedan od prvobitnih centara toga kulta. prvenstveno čuvenih kultnih kolica iz Dupljaje. L. na prednjem točku je ostala zelena patina na mjestu rupe za osovinu. Pošto je figura na kolicima iz Dupljaje neosporno muškog pola. koji je također imao i ulogu božanstva plodnosti. pre­ ma grčkoj mitološkoj tradiciji. ko­ji se ogledaju u oblikovanju plastičnih izrađevina i u čitavoj keramičkoj produkciji. Hajek. godine vodi se sve do danas stručna diskusija oko toga šta ovi objekti predstavljaju i čemu sve oni mogu služiti. golubice. živjela sjeverno od helenskih krajeva. Drugo. izneseno u Praistoriji jugoslavenskih zemalja IV. obučenog u žensko odije­lo. stizali do srpskog Podunavlja preko Trakije. do sremsko-slavonskog područja. već da ima i širi. Oba ova primjerka se mogu datirati oko polovine II milenija st. u vječno zamagljenom krajoliku. one su bile pos­ većene velikom broju božanstava (Nimfa Herkina u Beotiji.

Ideja o spaljivanju mrtvih je. zavrlo razvijen kult Sunca. Sasvim je vjerovatno da keramika i plastika ove gruče neke osnovne stilske odlike iz tradicije vupe vu­ čedolske kulture. sada bog Sunca. ne pokazuje dosada nikakve znakove da su kontakti održavani ovim pravcem. Zagorka Letica se bavila i ovim pitanjem pa. a neke i dopuniti mogućim novim viđenjima. pa je tu rođena i predodžba da se ovo božanstvo vozi nebeskim svodom u kolima sa ptičijom zapregom. slično kao što je kult Dionisa Zagreja potekao iz Trakije.heliolatrijskom kultu. 3. posebno u duhovnom ne onim u miživotu. Mnoštvo solarnih simbola (krugova). riječ o drugim osobinama gova kulta u cjelini). Ne mogu se. Tako je. Kolica iz Dupljaje to nesumnjivo potvrđuju. O ulozi ženskih figura u grobovima dubovačkožutobrdske grupe (ako su to zaista ženske figure?) biće govora u poglavlju o pog­ rebnom ritualu. Apolon je u Heladi u šes­tom vijeku postao božanstvo Sunca par exellenlon je dospio u vezu sa ce. Antropomorfna plastika dubovačko-žutobrdske grupe je neuporedivo razvijenija i brojnija od one vučedolske. dopunjena mitom kako Apolon svake godine pola vremena provodi na Delosu. ako se prihvati prednja teza.) brižljivo njegovala kult sjajnog i plodonosnog Sunca. helenskog Apolona i nje­ 5. Nastala je legenda o daru Zeusa prilikom njegovog rođenja (kola sa zapregom labudova!) i odlazak u zemlju Hiper34 borejaca neposredno poslije rođenja. Tako ostaje najvjerovatnija pretpostavka o Anadoliji kao zajedničkom izvorištu spomenutih kultno-religioznih elemenata. Na kolicima u Vršcu urezane su i četiri svastike na tamošnjoj figuri. neke od navedenih postavki treba ista­ći. Izgleda mi da nema nikakve dileme u interpretaciji ove vrlo skladno komponovane plastične predstave. mora staviti u fokus razmišljanja hiperborejski mit. koju smo već doveli u kontekst teze o zajedničkom izvoru mnogih duhovnih zasada iz Anadolije. onda. vatra . Nesumnjiva je konstatacija da je dubovačko-žutobrdska kulturna grupa. Sada se. Kada Ernest Sproekhoff kaže da se ne može uopće naći bolji primjer prikaza Apolonovih kola od onih iz Dupljaje. čini se. u njenom okrilju i u okviru srodnih grupa sred­ njeg Podunavlja je rođen jedan tako važan kult kao što je kult Apolona Foibosa (nije. naravno. po njenom mišljenju. 4. Mit o njegovom porijeklu proizvodi i legendu o težnji netom rođenog Apolona da se odveze u svonju da dio ju stvarnu postojbinu. za sada bezimeno!). i to na pok­ lonjenim kolima. “. velika humka u Batajnici sa pepeonom urnom vučedolskog tipa). Zbog čega Apolon. Ovdje su u pitanju kultna kolica iz Dupljaje.. pokojnici često spaljuju i grobovi s urnama postaju jedna od najkarakterističnijih obilježja kulturnih grupa bronzanog doba u srednjem Podunavlju”. toliko teži da polovinu godiš­ njeg doba provede u dalekoj i tmurnoj zemlji na sjeveru od Egeje? Očito je to znak daleke veze Egeje i Podunavlja u duhovnom životu. Na kolicima se vozi božanstvo Sunca i čitava kompozicija je posvećena originalnom heliolatrijskom kultu. najzad. Ovakvim slijedom mis­ li se približavamo mogućem glavnom zaključku: kult hiperborejskog boga Sunca Apolona potekao je iz Podunavlja i odatle je kasnije preuzet u Heladi. mnogo složenija od inhumacije: spaljivanjem se pokojnik definitivno odvaja od života i svoje okoline. U tom svjetlu treba shvatiti tezu Milutina Garašanina da je u toku bronzanog doba ostvarena posebna kulturna koine između istočnomediteranskog svijeta i svijeta donjeg Podunavlja. narav­ nemariti ni neke očigledne razlike. Sam opis beogradskog primjerka kolica iz Dupljaje jasno svjedoči da je u pitanju poseban vid heliolatrijskog kulta. konstatuje da se već kod poznog eneolita (npr. stavljana je uglavnom u grobove spaljenih pokojnika. Kako su ostvarivani ti kontakti i da li su oni uopće održavani? Centralni Balkan. jer. naslijeđen i očito no. 1. e. Samim tim dubovačko-žutobrdska grupa dobiva mnogostruko na važnosti.. sa moravsko-vardarskom magistralom. 2. Kult jednog tako moćnog božanstva postepeno se širio prema jugu i potpuno je inkorporiran u kult tamošnjeg Apolona. očiti su dokumenti za tak­vu ocjenu. još jedna moguća hipoteza. onda slijedi samo jedan zaključak: u srednjem Podunavlju je znatno ranije nego u Grčkoj iz­ bilo u prvi plan božanstvo Sunca (nažalost. Na keramici dubovačko-žutogovi se vrlo brdske kulturne grupe inkrustirani kru­ često ponavljaju i samo potvrđuju da je ova bronzanodobska populacija srednjeg i kasnog bronzanog doba (pretežno 15–13. kao i barske ptice. A događalo se to u zemlji Hiperborejaca. vijek st. i baš u toj ulozi Apo­ mitom o zemlji Hiperborejaca. kao i njegovu tež­ godine provede u toj dalekoj postojbini. I. njegovala neke elemente slič­ kenskom svijetu na jugu Balkana. Ta legenda je. a drugu polovinu u zemlji Hiperbo­rejaca. Populacija dubovačko-žutobrdske grupe je u pogrebnom ritualu upražnjavala gotovo redovno spaljivanje pokojnika i pohranjivanje spaljenih ostataka u grobne urne. među ostalim. međutim.

A takva viša intelektualna razina bila je u stanju da proizvede i neke druge predodžbe. bez sumnje nakitni predmeti na odijelu.koja uništava tijelo simbo­lično oslobađa dušu i ona može nesmetano da luta daleko od prebivališta živih. One ravnopravno učestvuju u svemu onom što bi se moglo nazvati istočnomediteransko-podunavska koine bronzanog. Ta bila je ona snaga koja je srušila mikensko car­ populacija je nosila sa sobom i mnoga svoja duhovna dostignuća. zašto i prometejski mit ne bi stavili u iste koordinate? Možda. Željezno doba Stara tradicija štovanja Sunca ili heliolatrija održavala se na širem prostoru južnoslavenskih zemalja sve do kraja praistorije. Dabra) ili u glasinačkim grobovima (Brezje. Tako nam se bronzanodobske kulture sa inkrustriranom keramikom Podu­navlja. autentičan svjedok ovog kulta. Heliolatrijska tradicija je još mnogostruko više došla do izražaja u že­ ljeznom dobu. Postavlja se. pa i kasnijeg vremena. na čijim su naseljima ili u grobovima nađeni predmeti koji se mogu označiti kao kultni objekti. da je besmrtna kao i samo Sunce? Šta bi. I ne samo to. nakon smrti i dalje živi. pitanje da li bi se ideja o spalji­ vanju pokojnika mogla dovesti u vezu sa razvijenim heliolatrijskim kultom na ovom prostoru? Ako je već postojala ideja o tijelu i duši kao dva dijela ljudskog bića. 18). prikazuju vom svjetlu i u odnosu na duhovni i reliu sasvim no­ giozni život antičke Helade i Egeje. Nije malo bronzanodopskih kultura i grupa. odnosno da je duša dio Sunčeve ognjene sile i da. u suštini. ne samo daleko putovanje duše preko vode. Čini se. ukrašene raznovrsnim ornamentima. među koje spadaju i nosioci dubovačko-žutobrdske kulture. kao takva. gerišu daleko pu­ Možemo se. međutim. pa ukras u obliku pločice sa laticama. populacija obilježena kao plemenske zajednice kulture polja sa urnama stvo. ne bi trebalo strogo odvajati ideju o gove duše od spaljivanju pokojnika i oslobađanju nje­ štovanja Sunca kao nosioca najviše plodonosne snane sile. odmah se nameće i pitanje šta je to duša i kako ona nastaje? Da li je već bronzano doba vrijeme da se uvede u bliže razmatranje prastaro shvatanje naravi ljudske duše o kojem je govorio Branimir Gabričević. Liburnska i japodska grupa su nam ostavile čitav niz malih. 4. da su najreprezentativniji predstavnici Sunčeva kulta na južnoslavenskim prostorima u kasnijim praistorijskim pe­riodima svetilište na Podu 35 . zaista. složiti sa mišljenjem Zagorke Letice da je ideja o spaljivanju pokojnika odraz daleko suptilnije svijesti bronzanodobskih populacija srednjeg Podunavlja. bez daljeg. Rani prelazak na incineraciju u pogrebnjem Podunavlju navodi na sasvim nom ritualu u sred­ realan zaključak da odavde potiče i prometejski mit o stvaranju ljudske du­ še. Moglo bi se možda. bolje rečeno solarni simboli. tim putem je vrlo jednostavno mogao stići i poseban Apolonov kult i mitološka predstava o stvaranju duše iz Sunčeva ognja. postaviti pi­ tanje da li je kasnije došlo do helenizacije ovog božanstva u liku Apolo­na Foibosa ili su se spojila dva istovjetna kulta u hiperborejskom mitu. Toj staroj tradiciji su doprinosile i srodne stare grupe: ljub­ljanska pa onda i cetinska kultura. U tom slučaju bi srednje Podunavlje. Ako je kult sa onima koji su nas­ Dionisa preuzet iz Trakije. naime. Polazeći od karaktera kultnih kolica iz Dupljaje i ocjene os­novnih svojstava dubovačko-žutobrdske kulture dolazimo do neospornog zaključka da je u ovoj grupi i u srednjem Podunavlju općenito bronzano doba bilo obilježeno veoma razvijenim heliolatrijskim kultom. trebalo značiti to prastaro shvatanje iz kojeg je nastao grčki mit o Prometeju i njegovom stvaranju ljudske duše iz ukradene žbice Sunčevih kola? Helen­ ska religija i mitologija je utoliko originalna ukoliko je na originalan način spojila u jedinstven religijski i mitološko-kultni sistem te elemente iz starijih kultura i okolnih prostora različi­ tali na vlastitom tlu. ge i ognje­ pogotovo dubovačko-žutobrdska kultura. uokvirene tankim limenim obručem. U tom kultu je formiran lik Sunčeva božanstva koje se vozi nebeskim svodom u kolima sa ptičijom zapregom. U tome prednjače okrugle pločice. koji je onda inkor­ poriran u predivni mitološki sistem starih Helena. jer ptice sutovanje. prvenstveno dubovačko-žutobrdska kultura. ako je Apo­ lon Foibos (bog Sunca) mogao biti preuzet iz zemlje Hiperborejaca. ptice i slično. a svijet mrtvih je iza velike vode. Taline. Čini nam se da je danas daleko prihvatljivije prvo rješenje i to baš zbog vožnje novorođenog Apolona u zemlju Hiperborejaca. limenih figurica prekrivenih urezanim “golemim” kruži­ ćima (Sl. Vrlazje). egejska seoba je pošla sa ovih strana. bili nosioci jednog takvog sinkretizma. a tu su i odgovarajući grobni prilozi iz Novog Pazara u Sandžaku i Trebeništa u južnoj Makedoniji. II. najvi­ še u onim krajevima u kojima je bila ranije rasprostranjena vučedolska kultura. privjesci u obliku dvojne sjekire. Primjera radi spomenimo ovakve nalaze u dalmatskoj kulturnoj grupi (Tiškovac. Iz Donje Doline na Savi potiču sjajno ukrašene falere. Uostalom.

Kompolje kod Prozora u Lici kod Bugojna i grob sa kultnim kolicima sa Gla­ sinca. slabije uređenim saobraćajnicama osiguravalo se komuniciranje sa glavnim dijagonalama i sa izlaznim naseobinskim vra­ tima. cik-cak motivima i koncensljednji jasno asociraju tričnim krugovima. odnosno iz etrurskih proizvođačkih centara. zacije zanimanja. naseljeni pros­ tor bio podijeljen na četiri podjednaka dijela. veličine oko 6 x 5 m. Tako je dvjema ukrštenim dijagonalama. “U toku željeznog doba je došlo do vrlo intenzivne talioničarske djelatnosti pa su izrađevine od željeza – oruđe i oružje – sasvim sigurno prodavane i drugim naseljima. Ta građevina se nalazila blizu glavne ulazne kapije u naselje. do rimske okupacije ovih krajeva. veličine 2 x 5 m.. Pozadi ognjišta stajala je . koliko se danas može proci­ jeniti. bile su pra­ vilno poredane pa naseobinski kompleks na Podu. Pod kod Bugojna je. češljeva. e. na kojima su podizani stambeni objekti. bile su u njima prave radionice”. Sporednim. Baš ova zadnja prostorija određuje pravu namjenu čitavog objekta. mnogobrojnim dr­ jem. lijepo unutra uređene. čije su zajednice živjele na prostoru između gornjeg toka Vrbasa. dakle iz vremena velikog procvata željeznodobnog naselja na Podu. stočarstvom. iz vremena 7/6. uz upotrebu zemlje. Radionice na Podu su vjerovatno vode. gornjeg toka Bosne i doline Lašve.Slika 18. a kasnije i trodijelne. pro­ su bili vrlo dekorativno ukrašeni reljefno izvedenim moti­ vima: trouglovima. nakitnih i sličnih izrađevina. glavnim i potarasanim saobraćajnicama. kamena i drvenih palisada. Pod je bio utvrđeno naselje. Nije isključeisporučivale u zamjenu svoje proiz­ no da su se na ovom mjestu sastajali i trgovci iz raz­ ličitih krajeva da prodaju i kupuju svakovrsnu robu. Ovi po­ na solarni kult. sa takvim stambenim rasterom i glavnim saobraćajnicama. jedno od najvažnijih centara iliro-panonskog plemenskog saveza Desitijata. O tome na primjer svjedoče neke vrste fibula i keramičkih sudova ukrašenih metalnim aplikacijama koje su na ovamo stigle iz istočnoalpske oblasti ili roba doveze­ iz radionica u južnoj Italiji. svetilište – hram. Naravno. stoljeća st. vjerovatno održavana u toku više generacija. Iznijeli smo ove podatke kao neku vrstu okvira za jednu po­ sebnu građevinu. Kuće su bile dvodijelne. neosporno daje utisak jednog pravog protourbanog naselja. dakle i do društ­ Pored toga. Bila je uzdignuta oko 80 cm iznad velike sobe i. čiji su odbrambeni bedemi nekoliko puta obnavljani i pojačavani. dakle. ovo je samo jedna moguća pretpostavka. Pod je vremenom postao i jedna od postaja za razmjenu dobara. neka vrsta trgovačke stanice. Gotovo po istom principu su bili izgrađivani i mnogi kasniji antički gradovi. prema mnočelje i zidovi gobrojnim ostacima glinenih oplata. Gotovo dvije dece­nije ovdje su vršena istraživanja pod stručnim vođstvom Borivoja Čovića i zato je ovo jedan od najdetaljnije istraženih praistorijsklh lokaliteta u zapadnijim dijelovima Balkana. izgrađene uglavnom 36 od čvrste drvene građe. od kas­ nog bronzanog doba do kraja mlađeg željeznog doba. e. pravougaonog je oblika. Sastojala se od dvije prostorije: velike prednje sa podnicom od gline i manje zadnje. Sve kuće. igala. poluizrađevina i nedovršenih predmeta od jelenje rožine. Uz neke građevine je osta­ lo mnogo zgure. za­natstvom i lovom. Naselje je bilo locirano na vrlo pogodnom brežuljku iznad rječica Poričnice i kontinuirano nastanje­no od 12. Privjesak od bronzanog lima sa antropomorfnim figuricama ukrašene kružićima. sa stalnim i pokretnim venim i drugim namještapećima. Sam istraživač naglašava da je u toj kući postojala posebna radionica za izradu koštanih predmeta. vijek st. Na sredini podnice tako dekorisanog prostora napravljeno je okruglo ognjište od kamene podloge i gli­ nenog premaza. Samo naselje karakterisalo je nekoliko vrlo upečatlji­ vih komunalnih i društvenoekonomskih elemenata. Njihovoj prezentaciji posvećujemo slijedeće redove. Čitav jedan milenij ti bedemi su osiguravali prosperitet društvene zajednice desitijatskog naroda na ovako istaknutom mjestu. Očito da je tokom že­ ljeznog doba došlo na Podu do specijalivene diferencijacije. Neobično su interesan­ tni ostaci jedne građevine u čijim je ruševinama otkriveno mnoštvo jele­ njih rogova. Stanovništvo Poda se bavilo zemljoradnjom.

Slika 19. Jedan broj vertikalnih stubaca završavao se vrlo stilizovanim ljudskim glavama. među kojima su se mogla odvojiti dva tipa 37 . Glinena oplata iz svetilišta sa stilizovanim ljudskim glavama i solarnim diskom. bogato dekorisanom geometrijskim motivima i solarnim simbolima. kompletno oblijepljenih glinenom oplatom. Pod kod Bugojna rešetkasta vertikalna konstruk­ cija od drvenih stubaca i horizontalnih greda.

ali je pretpostavka o eventualnom postojanju neke vrste Panteona kod Desitijata. ostao u dilemi da li se kod ovog sakralnog objekta radilo o kultu heroiziranih predaka – osnivača naselja ili o jednom malom panteonu božanstava šireg značaja. sasvim moguća. 3). zašto bi božanska trijada. Ćiro Truhelka. pa i na Podu. Zato sa mnogo opravdanja možemo za­ključiti da je naselje na Podu bilo i važan punkt heliolatrijskog kulta na ovom balkanskom prostoru. Glasinačko polje. Već na osnovu ovog Bečkog antro­ saopštenja Glasinac je ušao kao po­jam u evropsku praistorijsku nauku i njenu kulturnu baštinu. po kojem je dobila ime vrlo raširena kul­ turna grupa bronzanog i željeznog doba. Česta upotreba solarnog simbola u spomenutom dekorativnom sistemu.oval­ ne glave sa nešto detaljnije označenim dijelovima lica i četvrtaste gla­ve sa jako naglašenim obrvama i dugačkim nosom (Sl. U sredini te konstrukcije je bila iskopana jama sa većom posudom na njenom dnu. sa svojom jedinicom raskopao je veći broj grobnih gomila radi pribavljanja materijala za nasipanje cestovne trase. Vejsil Ćurčić. U jednoj većoj humci naišao je na grob sa dosta poputbenih priloga. O tome sasvim jasno svjedoči svetilište iz željeznog doba. Smatraju se jedinstvenom umjetničkom i sakralnom pojavom ne samo na području istočne Bosne nego i na mnogo širem balkanskom i vanbalkanskom prostoru. Značajno je međutim.. ekonomskom i kulturnom centru Desitijata. Franjo Fiala. kult i obožavanje Sunca je mo­ dištu pažnje. Istraženo je preko 1000 grobnih humki. Borivoj Čović. kao što su stavljani na kuće u neolitskoj Vinči. Dakle. Peonci. vrlo stara i vrlo raširena religiozna pojava. vjerovatno za neke libaci38 je. govori o tome da je razvoj religioznog sistema u starije željezno doba dostigao značajan nap­ redak”. možda predstavnici demona – zaštitnika kovača. U ruševinama nekih kuća ležale su konjske lubanje. na keramici i nekim drugim izrađevinama. po svoj prilici na sličan način kao i ovo iz željeznog doba. uprošteni likovi na drugim stupcima rešetkas­ tog postrojenja predstavljaju pratnju Sunčeva božanstva. gotovo sigurno svjedoče da je ovdje u pitanju svetilište posvećeno božanstvu Sunca. među kojima su se. godine. Sama istraživanja su obuhvatila prostore od Sokoca i Rogatice do Drine. žive mnogo južnije od Desitijata.) da Peonci obožavaju Sunce u obliku malog diska pričvršćenog na visokoj motci. nešto smo bliži jedbodnijoj interpretaciji. ili na kretske palate. Na drugom mjestu ovu konstataciju dopunjava i ocjenom: “. koji Ovome se priključuju i nalazi gline­ oponašaju rogove govečeta (neka vrsta konsekrativnih ro­ gova!) i stavljani su vjerovatno na kućne fasade. godine preko ovog polja je izgrađivana cesta prema Rogati­ ci. n. Zar nas stubac sa diskom iz svetilišta ne podsjeća na podatak koji dono­ si Maksim Tirski (retor iz II st. po općem shvatanju vezana uz kult plodnosti. a poručnik Leksa. a ostalo je još toliko ili nešto više neistraženih gomila – humki. Sistematska istraživanja praistorijskih grobnih humki i gradinskih naselja na širem području oko Glasinačkog polja su počela 1888. bila nešto tako potpuno strano ovim krajevima? I neki drugi nalazi na Podu ulaze u krug dokumenata o religioznim predstavama njegovih stanov­nika. Sam istraživač je. malu uzdignutu prostoriju kao neku vrstu svetilišnog oltara. kao dio religioznog sistema praistorijskih zajednica. Respektujući oprez istraživača. ovu je građevinu označio kao mjesno svetilište. e. Još 1880. 1 i 2). Pa ralo stajati u sreipak. lom. religiozna misao se raznoliko manifestovala. Ne znamo im imena. leži oko 40 km istočno od Saraje­ va. Sam Borivoj Čović. Sasvim je mogu­ će da ovalne glave reprezentuju ženskog. Samo jedan stubac. bila veoma razvijena u ovom naselju. Ptičija kultna kolica sa Glasinca pripadaju otprilike istom vremenu kao i naprijed opisano svetilište na Podu. da su istraživanja praistorijskih nekropola . 19.. a naročito stubac sa diskom (Sl. ali zvuči kao kuriozum činjenica da nikad više stručnjaci nisu naišli na nešto slično ovim kolicima. nih rogova. završavao se lijepo dekorisanim diskom. Blagoje Govedarica i drugi). ali je analogija više nego očigledna. Tako su u sloju sa kraja bronzanog doba otkriveni ostaci nekog kul­ tnog mjesta – svetilišta ili “oltara” – ograđenog. Smatramo da je opisani noj slo­ objekat na Podu najvjerovatnije pripadao kultu Sunca i da je heliolatrija. ognjište kao žrtvenik pred rešetkastim postrojenjem. sas­ vim sigurno središnji. ali i mnogobrojni kružni ukrasi. dugogodišnji istraživač Poda. solarni simboli. 19. nalazila i čuvena glasinačka kolica. Svi predmeti su poslani u Beč i odmah objavljeni u Saopštenjima pološkog društva. Pri tome doslovno kaže: “sama činjenica da je već u vrijeme oko 600-te godine stare ere u jednom trašnjosti postojalo pravo zajednaselju duboko u unu­ ničko svetilište. da je zamišljanje bogova u ljudskom obliku već bilo našlo mjesta u razvoju religije Desitijata”. Na Podu. poslije osnivanja Zemaljskog muzeja u Sarajevu i traju sa prekidima sve do dana današnjeg (Đorđe Stratimirović. doduše. oficir austrougarske vojske. uz nekoliko nakitnih predmeta i jednog bronzanog pehara grčkog tipa. Nije daleko od pomisli da antropomorfni. a četvrtaste muškog pratioca bo­ ga Sunca. doduše. Uosta­ svojstvena mnogim politeističkim religijama.

Vrlazijama. Sam Glasinac se našao na periferiji tog velikog kulturnog kompleksa. i u rani­jim periodima. (Sl. Kako je ta srodnost više nego evidentna sa grobnim nalazima na području rijeke Mati u sjevernoj Albaniji. Ranije se smatralo da su nosioci glasinačke kulture bile plemenske zajednice Desitijata. Planju. S obzi­ rom na to da barske ptice dominiraju ovom umjetničkom tvorevinom. prvi naseljenici koji su tamo došli pripadali su kasnoj grani vučedolske kulturne grupe. pa i u vremenu koje je neposredno prethodilo grobu sa kultnim kolicima. bogato snabdjeve­ ni željeznim 39 . da je heliolatrija zauzimala dostoj­ no mjesto u religioznom sistemu tamošnjeg stanovništa. Međutim. Naravno. Pripadaju vremenu između 1000. solarni kult je posvjedočen. koje su bogato ornamentisane kru­ govima sastavljenim od šrafiranih trouglova. Stanovništvo se nešto njem. Stoga i ne iznenađuje pojava da je na Glasincu i u okviru glasinačke kulture od početka do kraja bio razvijen kult Sunca. ali je neosporno da su Autarijati dali značajan pečat jednoj neobično raširenoj kulturnoj modi na navedenim prostorima. ponekad ukrašenim zrakastim Sunčevim simbolom (Taline). Morave i rijeke Mati. a još više u kasnom bronzanom povezalo u sred­ dobu. Po nalazima u is­traženim grobovima jasno se vidi da je početkom bronzanog doba čitavo područje bilo rijetko naseljeno. naročito onom koja pripada kasnom bronzanom i željeznom dobu. a odlikuju se vrlo istaknu­tim središnjim dijelom. Kako pokazuju najnovija istraživa­ nja gradina od strane Blagoja Govedarice.Slika 20. to ne znači da su di­ jelovi autarijatskog saveza nastanjavali čitav prostor između Glasinca. no sada se – poslije iznošenja vrlo argumentovanih dokaza od strane Borivoja Čovića – ova kultura zasigurno pripisu­ je velikom plemenskom savezu Autarijata. ukazala na izrazitu srodnost sa glasinačkom kulturom. god. Izvorno područje glasinačke kulture u istočnoj Bosni. 20). st. kako je već rečeno. Brezju. bez ikakve sumnje. Pri tome se oslanjamo na okrugle ukrasne ploče iz nekropola u Talinama. vernoj na području zapadne Srbije u Crnoj Gori i sje­ Albaniji. O tome neke podatke donosi i rimski historičar Strabon. svojim prostranim pašnjacima veoma pogodno za život stočarskih grupa. bilo je nastanjeno od kraja eneolitskog doba. e. Kultna kolica iz Podromanije na Glasincu provedena tokom dvadesetog vijeka dalje od Drine. o kojima je ovdje riječ. tako da su Autarijati u petom vijeku stare ere izvršili snažnu ekspanziju prema pod­ručju zapadne Morave i centralnog Balkana. Otkriveni su njihovi grobovi pod gomilama. Kulminaciju populacionog rasta doživio je ovaj brdoviti dio istočne Bosne u željeznom dobu. Krajem osmog i u sedmom vijeku najveću moć na čitavom prostoru istočnobosanske glasinačke grupe imali su knezovi sa moćno utvrđenog naselja kod današnjeg sela Ilijak. odražavaju snažno razvijeni solarni kult na glasinačkom području i u tom vremenu. i 800. e. danas se ustalio termin “kultura Glasinac-Mati”. Kultna kolica. stavljena su u grob na Glasinačkom polju u sredini ili na kraju sedmog stoljeća st. ta kolica.

na prednjoj i zadnjoj osovini posađena je još jedna glava male ptice. Na spojnici između osovina nasađena je veća. a rub oklopa je bio posijan novanih solarnih kru­ malim koncentričnim krugovima (doduše spojenih nekim tangentama) (Sl. nema serijske proizvodnje. dalje. bronzanim nakitom. 21). Glasinačka kultna kolica se sastoje od četiri točka. gotovo nedirnuta i urezana ornamen­tika sa oklopa. naknadno prerađene oklope. Sve je to. Na vrhu gla­ međutim. Jedan par tih knemida je zapravo prerađen od dvaju oklopa za prsa i kucanim ornametima. izrađivani su i nošeni u sjevernoj Albaniji. kneževskim skiptrima. smatrajući da se tim i dobro zaštitio od udara neprijatelja. ističu kreste i stilizovane životinjske uši! Umjetnik se u tom pogledu oslobodio svakog šablona. I najzad. da li domaći ili umjetnik sa strane? U razmatranju tog pitanja ne smije se smetnuti s uma da na brdo­ vitom području istočne Bosne ne žive barske ptice i da umjetnička racija. tako da se zbog ovog detalja i zbog naprijed izduženog vrata dobiva neosporan dojam kako ptica vuče sama kola. Ovaj jedinstveni primjerak umjetničkog djela služio je si­ gurno ritualnim obredima Sunčeva kulta. kakav je rang pokojnika u čiji su grob stavljena ova kolica? Bilo je to vrijeme najveće političke i ekonomske moći ili­ jačkih knezova. Neki detalji na ovim figurama su više nego zanimljivi. Šuplje tijelo glavne ptice se može zamisliti kao “kadionica” ili – jednostavno – kao sakralna posuda za osobito prefinjene libacije. Naprotiv. koja se sastojala od čitavog niza solarnih motiva. među metalnim nalazima je dosta brojno zastupljeno bronzano luksuzno posuđe iz Grčke ili južne Italije. Još od kraja prošlog vijeka postavljalo se pitanje ko je izradio ptičiju kompoziciju na kolicima. prilozima u vidu okrug­lih toka. Ovo tim više što su kultna kolica unikatni primjerak. ponekad sa dva ili četiri diska. kopči. odnosno Podunavlja. obilježenu i kolicima sa vučom barskih ptica. bilo da su trgovinom i razmjenom nabavljena sa sjevera. Kasnije ćemo se još jednom vratiti na ove. na glasinačkom kulturnom području je cirkulirala roba iz raznih krajeva. Ilijački ratnik se na prsima obilno opskrbio solarnim simbolima. Teško je reći da li su ih izradili isti putujući majstori ili su ilijački knezovi nabavili svoje oklope iz južnih ilirskih krajeva. naknadno ukrašen is­ ipak. Čini nam se da čitava kompozicija obav­ lja istu funkciju kao i kolica iz Dupljaje. Vrlo opsežnim istraživanjem grobnih tumula glasinačke kulture u istočnoj Bosni stručnjaci su otkrili materijal koji negira bilo kak­ vu zatvorenost ovog prostora u ekonomskom i duhovnom smislu. a na njoj sjedi manja ptičija figura. Među ovim grobnim prilozima ističu se tri para bronzanih nazuvaka za noge – knemida. Gornja ptica služi kao poklopac nad šupljim tijelom velike ptice. bilo da ih je izradio putujući majstor iz Panonije. Pored toga. oko njih osam različito komposre­ gova. bronzanim posudama strane provenijencije i slično. bilo – konačno – da su dobivena na poklon u okviru religioznih strujanja sa sjevera prema jugu. Posvećena su ritualu vožnje božanskog Sunca preko nebeskog svoda. u stvari. kao što su oni iz grobova ilijačkih knezova. no barske ptice. prikazane su sigurva se. sa laticama na rubovima diskova. neka vrsta pataka. odnosno religiozna frustriranost nije imainspi­ la uporište na ovom terenu. Ilijak kod Rogatice nika iz sjevernijih područja. Prema obliku glave i širokom kljunu. Bronzane knemide sa solarnim simbolima i predstavama brodova. Na stranama velike ptice je pri­ kazana posebna vrsta konjske orme. U takvom kontekstu se moraju posmatrati i glasinačka kult­ na kolica. razmjena dobara i trgovina je bila svakodnevna pojava u ovom izrazito stočarskom području. Ostala je. kao i druge izrađevine iz ovih i drugih krajeva. fibula. U svakom slučaju.oružjem. gdje smo već zabilježili snažnu tradiciju Sunčeva kulta. Gotovo identični prsni oklopi. u dini veliki krugovi. sa po osam širokih palaca na svakom točku. Zbog toga je daleko vjerovatnije da je to djelo umjet­ 40 Slika 21. solarna simbolika. iz Podunavlja. Tada je najviše i dolazila na glasinačko područje strana luksuzna . Grobovi iz željeznog doba obiluju.

među njima i naša kolica. služio je kultu božanskog Sunca. Ostaje jedino rješenje da je pokojnik bio odličnik u oblasti duhovnog ži­ vota. dok mu je kao poputbina stavljeno u grob ovako jedinstveno umjetničko djelo. bio je. pa je sasvim sigurno da pokojnik ne pripada plemenskoj. u okviru ondašnjeg religioznog sistema – svećenik. U svakom slučaju. S obzirom dalje. šaman ili neko koga je tadanje stanovništvo nazivalo nazivom iz jezika kojim su go­vorili sami Autarijati. bio glavna religijska preokupacija ovdašnjih autarijatskih zajednica. koji je. No. Da li se njegova duhovna djelatnost odnosila na uže područje oko Glasinačkog polja ili je dopirala i voriti. sasvim moguće. Kusačama. ne može se sa sigurnošću odgo­ na jedinstvenu ritualnu poputbinu. ratničkoj aristokraciji. 41 . Možemo pret- postaviti da je živio u nekom obližnjem naselju-gradini. vrač. ipak. uvažena ličnost. U grobu sa kolicima nije zate­ čeno nikakvo oružje. nekom drugom obližnjem na­ selju. na Čitluku.roba. dosta je vjerovatno da je obavljao svoju dužnost na širem prostoru.

.

sastavljen isključivo od ke­ramičkih fragmenata. odnosno prema koritu Neretve. jer bi pod njima trebala da bude za­suta neka crkvica. datirana u početak mlađeg željeznog doba. Pored neolitskog naselja u Lisiči­ ćima blizu obale ove rijeke. Sami ovi brojevi svjedoče da je objekat bio stepenasto zidan. tradicija takvim objektima pripi­ suje.iii. Među slična otvorena žrtveništa ili svetilišta spadaju i pojedinačna kamena postrojenja u zapadnoj i istočnoj Hercegovini koja su sigurno najizrazitiji objekti kultnog karaktera praistorijskog stanovniš­ tva u tim krajevima. Orlac kod Mostara je vrlo zanimljivo svetilište-žrtvenište na jednoj od kraških kosa sjeverno od Mostara. gor­ nja gomila (gradina sa nasipima) i na samom vrhu jedna utvrđena osmatračnica. dugogodišnji sakup­ ljač historiografskih i arheoloških podataka u zapadnom dijelu Hercegovine. Zbog pomanjkanja vremena nije mogao biti ispitan. U pojedinim slojevima ustanovljena je ma­ nje ili više intenzivna paljevina. Ovaj objekat nije usamljen u Bosni i Hercegovini. Otkrio ih je većinom Petar Oreč. općine Ključ. U prenesenom smislu.5 m. jedino je rubnom sondažom konstatovano da je tumul bio opasan kamenim krupnim vijencem. a narod ih obično naziva zaspa. Zaspa u Ćupinama je. u kojoj su se na izvjesnim mjestima našli fragmenti keramike pa i komadi nekih bronzanih objekata. Među urušenim dijelovima je među kamenjem nađeno nešto frag­ menata praistorijske keramike. napravljenim od krupnijih komada kamena i oblutaka. Otvorena žrtveništa i svetilišta Prilikom formiranja Jablaničkog jezera i potapanja terena uz obale rijeke Neretve izvršeno je sistematsko arheološko istraživanje na čitavom terenu od Konjica do Ostrošca. u selu Reizovićima. Možda je i to dio kompleksnijeg svetilišta. Bilo je sasvim jasno da je to kultni objekat koji je služio prinošenju žrtava. Na strmini kose izgradnja platoa je zahtijevala prilično veliku dozu građevinske vještine. U malom izbrešku dosta komplikovanih građevinskih zahvata formirano je ovo svetilište. Dosta slična zaspa je identificirana u zapadnoj Bosni. kultni karakter. pod imenom Glavica. Između ovih “rebara” nasuta je kamena osipina. koja su dosada bila nepoznata arheološkim stručnjacima. Bilo kakvo detaljnije istraživanje ovog stepenastog žrtveništa nije obavljeno. Rekli bismo da je to svetilište svakako služilo stanovnicima šire okoline. Njegove sastavne dijelove čine nevelik plato i šest pojaseva okrenutih prema jugu. Metodom izuzetno detaljnih obilazaka terena otkrio je ovu vrstu svetilišta. Na jednoj strani ove građevine je ostavljena polukružna apsida. Pored toga. Konstatovano je da je kupa načinjena od sukcesivno nasipane zemlje. u IV stoljeće st. visine oko 4 metra i promjera u bazi također oko 4-5 metara. u blizini je ležao i rastureni tumul. veličine u temeljima oko 20 x 25 m. a sondažna istraživanja su pokazala da je između gornjih potpornih rebara osipi43 . zajedno sa zaspom. To su na primjer: Grad u Vrpolju kod Posušja. Čitav prostor platoa je bio učvršćen poprečnim “pot­ pornim zidovima”. a visina čitave građevine iznosila je oko 4 m. srednja gomila (svetilište). Temeljni dio objekta je bio solid­ nije građen u suhozidnoj tehnici. libacijama i slično. Ovdje je u pitanju “srednja gomila”. na lokalitetu Ćupine 1954. ali nije do sada istraživana. odnosno mala utvrda. Ova kosa se strmo spušta do zaseoka Orlac i na njoj su odozdo prema gore poredani slijedeći objekti: donja gomila (veliki tumul). na osnovu nalaza dijela bronzane fibu­ le. izvedenim upotrebom većih komada neobrađenog kamena. e. a na vrhu oko 13 x 6. Na glavici brda Slobodnik po­dignuta je bila četvrtasta građevina. U blizini zaspe ležao je veliki grobni tumul. ipak. Predmet je nađen pri vrhu zemljane kupe i zato se početna faza formira­ nja ovog objekta može staviti i u starije vrijeme. možda za posebne kultne svrhe. godine je sondažno ispitan jedan objekat u obliku visoke kupe.

god. Ponekad je u tu svrhu korištena prirodna kupa dopunjena nasutom zemljom i kamenom. dok je četvrta strana obrađena sa nešto manje pažnje. Unutarnji dio objekta je ispunjen sitnijim kamenjem. Ti objekti su služili rodovima i bratstvima pojedinih plemenskih zajednica. S područja istočne Hercegovine prvenstveno upada u oči Velika gomila iznad sela Trusina. Ranije je apsolutno preovladavalo mišljenje da su limitni tumuli služili u odbrambene svrhe. odneseno u selo Studence.5 m. jer je dosta materijala urušeno. Meksiku. Ovaj kultni objekat je podignut na blago uzdignutoj kosi iznad sela Donji Studenci.50 m. Svrha je ista: odavanje počasti određenim božanstvima na razne načine – žrtvama. ve­ ličina i drugo nisu u središtu naše pažnje. Pošto na svetilištu nisu otkriveni nikakvi pokretni nalazi. Naravno. U ovom momentu gradine u cjelini. neobrađenog kamena. osiguravali prolaz kroz nasip i tome slično. u ovoj gomili je zatrpana crkva. e. (Sl. Postoji tradicija da su ne do žrtveništa i na njegovu platformu vodile kame­ stepenice sa jedne od užih strana. Po tim osobinama i žrtveništa u Hercegovini su samo dio jednog prastarog. b) gornji plato je poravnat. odnosno kame­ kombinacijom ova dva vida utvrđivanja. u suštini. izgledaju kao sjedišta oko platoa. raspored. vjerovatno je u prvobitnom stanju bio i popločan kamenim pločama. i inače. dok je između onih na drugoj strani dopirala do dubine od 2. Gradine su odigrale određenu ulogu i u odbrani zemlje od stranih zavojevača. zapravo. libacijama. U novije vrijeme ovakvo mišljenje je dovedeno u pitanje. unutrašnjost je popunjavana sitnijim kamenom. Naro­ čito su značajni nalazi nekih keramičkih fragmenata na gradini iznad svetilišta koji ukazuju na srednje bronzano doba (između 1500–1200. da su bili neka vrsta osmatračnica. Od interesa je. Kod navedenih kamenih postrojenja-žrtveništa u Hercegovini vrijedno je izdvojiti nekoliko karakteristika: a) građena su od lomljenog. Po tradiciji u selu Trusini. 22) Zidana gomila u Studencima kod Ljubuškog. mislio je na velike hramove i žrtvenike u Mesopotamiji. podignute na pogodnim brežuljcima. d) svakako je najinteresantnija pojava stepenaste gradnje objekata na Gradu kod Vrpolja i na Orlacu kod Mostara. izgleda da su ovdje vršeni samo određeni molitveni rituali. daleko raširenog religioznog “činodejstvovanja” – vje­rovatno heliolatrijskog. Već je Petar Oreč u vezi sa ovakvom gradnjom žrtveništa u Hercegovini napomenuo da je stepenasta gradnja spomenika poznata na svim kontinentima. u nasipu odakle je. Na čitavom području južnoslavenskih zemalja najpoznatiji i najuočljiviji arheološki objekti su praistorijske gradine: utvrđena naselja ili samo utvrde. Tako je savladana strmina. sa­mo jedan detalj. okrenuta napolje. Donji pojas ima izrazito potpornu ulogu. njihov obim.90 m). od kojeg je stepenište bilo izgrađeno. na primjer. pa i stotine ovakvih lokaliteta. na putu od Berkovića prema Nevesinju. Ni ovaj kultni objekat nije dosada sistematski istraživan. a slijedeći sa donje strane u krugu opasuje čitavo svetilište. jer na znatnom broju utvrđenih gradina limitni tumuli leže na mjestu na kojem ne mogu imati nikakvu odbrambenu ulogu – nad nepristupačnom provalijom. Rimljana. s tim što je kod nekih bazni dio ili čitav vanjski plašt slagan od krupnih komada pa ponekad izgleda kao megalitska gradnja.5-2. ali je. Velikih je dimenzija: 4-5 m dužine i 10 m širine.) te bi ovo izuzetno svetilište pripadalo nekom predilirskom ili protoilirskom periodu. Sa tri strane objekat je ozidan suhozidom od krupnog kamena. u arheološkoj terminologiji obično nazvano limitni tumulus. a u blizini izvire jak izvor planinske vode. Prednjoj Aziji. Na velikom broju gradina ističe se jedno kupasto uzvišenje. Izgleda da je bitan kružni pojas. Današnja visina ovog žrtveništa iznosi 1. U Hercegovini potpuno nedostaje monumentalnost spomenutih građevina. Svaka veća regija broji na desetine. molitvama ili na neki drugi način. kako za sigurnost stanovanja. pa i na piramide u Egiptu. 44 c) na dva žrtveništa je ugrađena apsida koja je mogla slu­ žiti u posebne kultne svrhe. odličan . Naziva se limitni tumul zbog toga što se ovaj istaknuti ćuvik obično nalazi na rubu nasipa ili je ukomponovan u sam odbrambeni sistem. ali je kamenje. iako je ranije morala biti nešto veća. upotrebljen isti princip. vjerovatno izgrađenom za poseban Sunčev kult. opasane pretežno nim nasipom ili debelim suhozidom. Podnožje je sa jedne strane ozidano krupnim suhozidom. Svojom veličinom i pozicijom mogla bi vjerovatno indicirati kultni objekat. a u drugim slučajevima je načinjena umjetno od sitnijeg i krupnijeg kamena ili od same zemlje. rekli bismo u nekoj “barbariziranoj” verziji. pa se može donekle govoriti o kružnom svetilištu. Objekat nije sistematski istraži­van. Na jednoj od dužih st­ rana i na Zidanoj gomili je ostavljena polukružna apsida (4 x 0. tako i za zbjegove u slučaju međuplemenskih sukoba. Ostali se završavaju sa strane.na dosezala do dubine od 20-30 m. Pojasevi ispod platoa su izgrađeni uglavnom od ploča i većih komada kamena. st.

a visina dopirala u sredini do 5 m. ustvari.70 m ispod površine otkriveno je u sondi neko ognjišno postrojenje načinjeno od pečene zemlje. Ovi detalji. odnosno ma tipo­ žrtvenište na Mandinoj gradini. Orlac kod Mostara vidik na okolinu. odnosno pravo žrtvenište. Zato postaje sve izvjesnije da su limitni tumuli imali u pretežnom broju slučajeva ulogu žrtveništa domaćim božanstvima. Sondažnim ispitivanjem je ustanovljeno da je ovaj objekat podignut na prirodnoj kupi visine oko 2. Tipičan primjer za ovo drugačije tumačenje je Mandina gradina kod Mandinog sela u Duvanjskom polju. u sredini gradine. u kojem je naročito zapaženo mnogo izgoretine i većeg kamenja opaljenog vatrom. Grafička rekonstrukcija praistorijskog svetilišta. moglo je biti u funkcipacije ji negdje od početka I vijeka st. Nema sumnje da je u tom vremenu nastven odbrambeni sistem na poljima stao čvrst i jedin­ jugozapadne Bosne i da je brdo Lib ne­daleko od Mandine gradine bio. no Mandina gradina nije uopće bila utvrđepod stjenovitog ruba spuna. bila veoma jako utvrđena. slično kao i zaspe. hronološki neopredijeljeni). predrimski Delminium. Taj sloj je pokri­ ven zemljom i pijeskom. Žrtve­nište na Mandinoj gradini je 45 . Očito je ključivala bilo kakvu moguć­ da su glinene posude razbijane na kamenitoj li­tici i pobacane niz strminu. Na samom dnu je bio nasut sloj sitnog kamena. navedeni su samo zbog toga što sasvim evidentno pokazuju da je tzv.5 m i da je sukcesivno nasipavan do navedene visine. Leži na manjem uzvišenju u samom polju. redovno bez priloga. ali je uopćavanje takve uloge danas neprihvatljivo. a katkad je to mogla biti i nadgrobna gomila. pri čemu su vrlo in­dikativne brojne izgoretine i fragmenti glinenih posuda. koji je sve gradine na ovim poljima povezivao u jedinstven odbrambeni sistem. Pri tome evo nekoliko detalja. Na sjevernoj strani se is­ štala strma padina. s brojnim fragmentima velikih posuda. Na mnogim limitnim tumulima je još uvijek zatečena manja ili veća količina keramičkih fragmenata. Preloškim analizama. Očekiva­ se da je ona.Slika 22. u nekim su otkriveni ljudski grobovi (doduše. do rimske oku­ ovih krajeva. e. baš zbog takvog položaja. Kultni karakter Mandine gradine potvrđuje i pravo mnoštvo keramičkih fragmenata na strmoj sjevernoj strani. Negdje oko 0. koja je isnost stanovanja. limitni tumul na Mandinoj gradini postepeno podizan. Prečnik u bazi mu je iznosio oko 30 m. Tome je služilo i spomenuto ognjišno postrojenje. na južnoj strani se uzvišenje blago sjedinjavalo sa ravnom okolinom i jedino je na istočnoj strani gra­dine bio podignut veliki tumul. Vjerovatno je takva kamena kupa kod prolaza u nasipu ponekad igrala ulogu kasnijih kula uz glavna vrata. okrulo bi žena sa svih strana ravnom površinom. Mandina gradina. a onda slijedi više slojeva sa brojnim fragmenti­ ma većih glinenih posuda. bile su to vjerovatno libacije. ne baš primjereni za ovu vrstu teksta. Više je nego to da su na ovom tumulu prinošene žrtve na vatri i oči­ brojne libacije. ponegdje je mogla biti i posmatračnica.

Cijela gomila je načinjena od većeg neobrađenog kamenja pomiješanog sa sitnijim komadima kamena. M. Radi se o vrlo istak­nutom brežuljku koji dominira nad dolinom riječice Studene i nad prodolinom između Rakitnog i Duvanjskog polja. a na njoj su sačuvani i donji dijelovi od dva zida. U samom temelju je nađemenata no dosta arheološkog materijala. preko stotinu bronzanih dugmadi. do Liba. C. Zdravko Marić smatra da je u spomenutom udubljenju stajala statua nekog božanstva i da je na platou bio podignut mali hram koji je bio u funkciji 150–50. Li­ vanjskom i Duvanjskom polju 156. diže veliki tumul izgrađen od krupnijeg kamena. dakle. Ova gradina je ležala tek oko 35 m iznad površine Blata i bila je utvrđena dužim kamenim nasipom i dr­ venim palisadama na nekim stranama. Velika gomila na Ošanićima je neosporno najimpozantniji primjerak tzv. Ve­ lika gomila. život ovih stanovnika je štitio sam Delminij i oni su na gradini kod Crvenice imali svoje žrtvenište-svetilište. veći broj frag­ rukom rađene domaće keramike. vjerovatno zbog toga što su išle preko samih polja i bile izložene unakrsnim napadima sa okolnih gradina. Prvi istraživači su Veliku gomilu. Vojne jedinice pod vođstvom konzula G. Kako je pronašao i komad neke velike statue. Gotovo je sigurno dom zauzimale tamo­ da je žrtvenište-svetilište na Mandinoj gradini završilo svoju dugogodišnju ulogu baš u tim pohodima.moralo biti i svetilište stanovnika Delminija na Libu. dakle. Smještena na kamenoj kosi iznad Vidovog polja i doline Radimlje. Na unutarnjoj lazila se strani Daorsona. na­ lijepo ozidana cisterna i pored nje centralni objekt. Podnica platoa je bila prekrivena većim fragmentima amfora povezanih malterom. promjera oko 11 m i debljine zida oko 2 m. ali ga nisu konačno osvojile. Na strmini ispod Velike gomile bio je dobro sačuvan nevelik. iznad strme padine. Prilikom obilaska Ošanića Vaclav Radimsky je 1890. ono veće kamenje od gornje građevine je potpuno nestalo. U sredini donje. na južnom rubu Duvanjskog polja. Na sjevernoj strani gradine. Na površini tumula i oko njega prisutna je veća količina keramičkih fragmenata i spaljenih životinjskih kostiju. Takva kombinacija bi se mogla protumačiti na različite načine. Sličnu funkciju je vjerovatno imala i Gradina kod sela Crvenice. neka vrsta hramovne građevine). Rimljani su izvršili snažan napad na Delmate u Glamočkom. Okolni teren je. st. već u drugom pohodu te godine Fibulove jedinice su prodrle do Delminija. Zanimljiva je istorija istraživanja ovog objekta. Postepeno je dorađivana i kada su Daorsi potpuno potpali . danas kao Daorson. vijeka st. bio dobro naseljen. kao i razuđenošću građevina unutar i izvan tih odbrambenih zidina. nazvali tolosom (tolos je u Grčkoj okrugla građevina u kojoj su prinošene žrtve. Slijedeće. tzv. dok je prvo­bitnu visinu danas teško odrediti (svakako barem 5 m). Figula su te godine u prvom pohodu pretrpile potpuni poraz. U okviru dugogodišnjih istraživanja gradine na Ošanićima Zdravko Marić je izvršio i prvo sistematsko. na gornjoj površini gomile naišao na suhozidne temelje neke kružne zgrade. Scipiona je zauzela Delminij i definitivno spalila velika podgradinska naselja ispod te gradine. 155. Ispod gradine i na suprotnoj strani doline Studene konstatovana su praistorijska naselja na ravnoj površini. god. željezno koplje i slično. ali ipak djelimično iskopavanje Velike gomile. Komadina je na tom mjestu zatekao hrpu kamenja pomiješanog sa fragmentima keramike i navodno ­ – razlupanog crijepa. st. Sa istočne strane gomilu je učvršćivao dobro slagan suhozid. Međutim. Samo godinu­ dana kasnije ing. a vjerovatno i svih okolnih gradinskih i podgradinskih naselja. Baza Velike gomile mjeri oko 40 m u prečniku. U sredi­ ni podnice je ostalo četvrtasto udubljenje. god. Veoma je indikativna u ovom pogledu Gradina na Ošanićima kod Stoca. Na osnovu jeni. a pećina kultu nekog drugog božanstva (možda Silvanu!). očito namjerno. e. Pretpostavlja se da su sada rimske jedinice išle preko visoravni iznad rubova Duvanjskog polja i rešnje gradine. valjda zbog te građevine na gornjem platou. inače. Ona je na ovom mjestu stajala najmanje od 5. U oblasti jugozapadne Bosne treba još spomenuti Renića gradinu na južnom rubu Buškog blata. limitnih tumula. površine oko 7000 km2. Zdravko Marić je na gornjoj površini zatekao nešto fragmenata amfora i crijepa. dok je u polukrugu oko nje bio postav­ljen red krupnog kamenja. poznat. polukružni plato. u skoro okomitoj živoj stibok i širok pripećak. bivši centar ilirskog plemena Daorsa na donjoj Neretvi. e. u okomitoj stijeni. ističe se dosta du­ takvih zapažanja odmah je zabilježeno da se na Renića gradini vjerovatno mora računati sa dva kultna mjesta: kamenim postrojenjem na terasi i polupećinskim ugođajem ispod gradine. nama izgleda dos­ta vjerovatno da je kameno postrojenje bilo posvećeno 46 solarnom kultu. što nedvosmisleno svjedoči o kultnoj funkciji ovog objekta. postavljen ispred male pećine. samo se na istočnoj strani. e. šire terase izdizala se prilično velika kamena gromada. jer tu nema nikakvog tumula. god. godine rimska vojska pod vođstvom konzula P. Gradina nije utvrđena nikakvim nasipom. gradina upada u oči svojim moćnim megalitskim zidinama. ljudskom rukom poredanog.

Ovi posljednji su daleko najrašireniji na tlu južnoslavenskih zemalja. po uzo­ ru na južne susjede. ove ili one vrste. jer neki nalazi keramike pripadaju čak bronzanom dobu. U helenističkom vremenu je plato pred pećinom posebno uređen. No. Kao što se vidi. od davnina stajao ovakav ili onakav tumul. zaštitniku polja i stoke. Većina je mogla služiti kultu svemoćnog Sunca.pod uticaj helenističke kulture. manja grabivati dina. Sasvim je moguća pretpostavka da je Velika gomila imala funkciju žrtveništa božanskom Suncu. Kameni spomenici iz rimskog vremena daju na prostoru sjeverozapadne Bosne prednost ni i nimfama. da bi negdje u četvrtom vijeku počela do­ megalitske zidine i pretvarati se u moćno središte plemenske zajednice Daorsa. u perio­du drugog i prvog milenija st. a možda i nekim drugim božan­ stvima. Thani i slično. bili po­ dizani i korišteni kroz čitavo bronzano i željezno doba. sve do rimske okupacije. kao i na drugim gradinama. Izraziti su na ilirskim teritorijama. izgradili i građevinu tipa tolosa (šteta što su “istraživači blaga” uništili objekat. žrtveništa božanskom Suncu (izraz heliolatrije!) ili kombinovana žrt­ veništa Suncu. možda i Silvanu. e. a da je pećinsko svetilište bilo posvećeno nekom drugom božanstvu. napopularnije ilirsko božanstvo. Da li samo šumsko i poljsko božanstvo? U svakom slučaju ostaje dilema da li se limitni tumuli mogu kao žrtvenište pri­pisati samo jednom božanstvu. kamenita – stepenasta ili drugačije građena – žrtveništa i svetilišta. pećina na padini je morala biti svetilište nekog drugog božanstva. podignuta je također mala građevina i u njenom središtu postavljen kip božanstva. mogao bi to opet biti Silvan. pa limitni tumuli. postaje pitanje šta je u Silvanu. Na osnovu izvjesnih pokaza­ telja može se reći da su takvi kultni objekti. dakle. tada i većina limitnih tumula odgovara istoj ulozi: bila su to. Silvanu. postoji više vrsta otvorenih žrtveništa ili svetilišta: zemljane zaspe. Dija­ predrimsko doba Silvan pred­ stavljao kod Ilira. a kasnije je pobacan i građevinski materijal). Po svemu izgleda da je na gradini na Ošanićima. Kao i u Renićima. 47 . uključujući svakako i sve ono što je povezano sa heliolatrijskim kultom. Istovremeno je nastajao i kasniji oblik Velike go­ mile. po svoj prilici. Mogla je to biti obična. na zaravnjenom platou su. Ako bi se prihvatila ovakva pretpostavka. Prije će biti da su oni bili kombinova­na žrtveništa. S obzirom na kasnija saznanja.

.

pa i u odgova­ rajućim kultnim obredima.iv. bez sumnje. prvenstveno za onoga u ranijim za čov­ praistorijskim periodima.) kult Velike Majke se obnavlja punom snagom u neolitskom dobu. kasnije nazvane Ge Mater – Magna Mater.000 god. u kojem je sve okrenuto pre­ ma životinjskom svijetu. što jas­ no svjedoči da paleolitski umjetnici nisu ove svoje tvorevine poistovjećivali sa realnim ženskim likovima. Ovakva personifikacija počela je još u paleolitskom dobu. Zauzele su ono mjesto koje im po prirodi stvari i pripada. daleke sile sa ženskim osobinama. Tadanji umjetnik je bio sposoban do dočara realno lice. Nosilac ljudske reprodukcije je žena. pretežno na tlu Evrope. Podunavlje. cvijeća on nije mogao zamisliti bez učešća nekih natprirodnih sila. ustvari. No u isto vrijeme ženske figure iz paleolitskih nalazišta učvršćuju saz­ nanje da je tadanji čovjek potpuno sagledao ulogu žene-roditeljice u društvu i da je u spomenutim plastičnim figurama personificirano božanstvo ili viša sila koja štiti samo rađanje. e. Ona “stvara život i održava njegovo vječno trajanje” (Branko Gavela). st. mladog rastinja. dosada je na području starog svijeta. Majke Roditeljice. Daje joj se sekundarna 49 . kamena ili gline. pronađeno preko šezdeset ženskih figura. Posljedica je to prelaska na ratarsko-stočarsku ekonomiju. a pripadaju vremenu 30. e.000 godina st. Među njima se ističu: Srednji Istok. Poslije zastoja u mezolitskom dobu (10. O tome npr. reprodukcije onoga što je daleko najvrijednije za ljudski rod. Nema gotovo nikakve sumnje da se u tim plastičnim izrađevinama susrećemo sa najstarijim predstavama Velike Majke Roditeljice. fungirati neko žensko božanstvo u čovječijem li­ ku? Povezanost paleolitskog čovjeka sa lovnim životinjama.000–4. naročito neki obronci u Jordanu (pšenica. figure iz Laussel-a u Dordonji. Kod najvećeg broja ovih figura nisu uopće prikazani detalji lica. Višekratno je postavljeno pitanje kako može na jednom tipi­ čno lovačkom stadiju razvitka čovječanstva. svjedoči jedna ženska glava iz Brassempouy-a u Francuskoj. e. Isti je slučaj i sa porodom životinjske mladunčadi pa i rađanjem djece kod njegovih saplemenika. Lespigue-a u Gornjoj Garoni i ona iz Donjih Vjestonica u Moravskoj. izrađenih od životinjske kosti. Od nje zavisi priliv novih generacija čovječijih jedinki.000–10. na kojoj su ne samo modelirani detalji lica nego i sam antropološki tip. Uostalom. ali se ono obično ne ubraja među primarne centre za nastanak agrikulturne djelatnosti. fenomen rađanja i fenomen obnavljanja prirode. To su neidentificirane. st. a sve ostale su namijenjene prastarom kultu Velike majke. i nastao prvobitni. pa onda dugo­ trajni kult Velike Majke.000–6. do koje su ljudi došli dugotrajnim iskustvom: sakup­ ljanjem i sijanjem sjemenja i pripitomljavanjem životinja. Jer. MAGNA MATER (Kult Velike Majke) Jednu od najvećih misterija u prirodi predstavljao je jeka odvajkada. Davali su im samo neke karakteristike koje simbolizuju plodnost. Stručnjaci su uglavnom saglasni da je bilo više središta u kojima se nezavisno pojavila zemljoradnja. Najčuvenije su figure Venera iz Willendorf-a u Donjoj Austriji. one su u ovom periodu uspostavile i matrijar­ hat u punom smislu tog pojma. Zbog toga je sasvim blisko pa­ meti da je praistorijski čovjek personificirao zamišljeno natprirodno bi­ će u ženskom obliku. bolje rečeno. jugois­ točna Azija (batata sa jestivim korijenjem i riža) i srednja Amerika (kukuruz). Jedna od izuzetno pogodnih zona za ratarsku ekonomiju je. žena je tada zauzimala i dominantnu ulogu u malim društvenim zajednicama. Tako je. I to nije slučajno. Nailazak zelenila. poglavito u vremenu 6. Tamo životinjski likovi igraju primarnu ulogu. koza. To bi bilo čisto umjetničko djelo. pas). rječito posvjedočuju pećinski crteži u raznim krajevima starog svijeta. Sakupljanjem sjemenja bavile su se žene.000 god.

nosilaca agrikulturne ekonomije sa Istoka prema Po­ dunavlju i srednjoj Evropi. S obzirom na takva zapažanja on doslovno i kaže: “Utvrdivši postojanje predstava šljema i oklopa na vinčanskim terakotama. Određene rezerve iskazao je i Dragoslav Srejović. navodno. vidio na figurama nađenim u ovom naselju predstave određenih vr­sta odbrambenog oružja. centralnobalkanska. mi riskujemo da ogromnu većinu tih terakota. šljem. dok kraš­ daleko zaostaju u tom pogledu. Možda je to samo znak nižeg stepena duhovnog razvoja. Evidentna je. opća pojava u svijetu – od Perua i Meksika do indoevropskih naroda. zajedno sa objektima profane namjene. ali je nespor­ no da je samo u neolitskom dobu kult Velike Majke Roditeljice igrao zaista primarnu ulogu u duhovnom životu tadanjih mirnih ratara i stočara. dakle. ako ne sve. I takva situacija bi upravo odgovarala mišljenju vrsnog austrijskog arheologa Richarda Pittionia. međuzavisnost agrarne proizvodnje – kult Meter Ge. Dominira mišljenje stručnjaka da osnovni pokazatelj o kultu Velike Majke u neolitskom dobu predstavljaju glinene figure sa ženskim osobinama. ova zo­ na je. one bi se mogle pove­zati samo sa popularnom religioznošću i primitivnim ritualima. On upo­ zorava da su neolitske figurine u Srbiji i Makedoniji uglavnom nalažene u izrazito neritualnom kontekstu. dugogodišnji istraživač eponimne Vinče. naročito u moravsko-vardarskoj oblasti i srednjem Podunavlju. u prelaznoj zoni ki predjeli Balkana je nešto slabije zastupljen. taj kult je preživio navedene promjene i dobio svoje mjesto u likovima i imenima boginje Ištar. Rea-Kibele. Astarta. Uz nju se vezuju pojmovi plodnosti i rađanja pa je u likovnoj interpretaciji dobila lik žene. sjeverna ili panonska i prelazna zona. Pošto su glinene figure najvažniji pokazatelj 50 rasprostranjenosti i intenziteta kulta Velike Majke. helenskog i rimskog svijeta. Proserpina i slično. ina­ če izuzetno zaslužnog istraživača Vinče. Rezultat je to svakako duge religiozne tradicije.uloga. Lelvaniš. Eho takvih shvatanja se lijepo od­ ražava u kasnijoj grčkoj mitologiji. kao što to žena znači za čovjeka-pojedinca (Branko Gavela). u kojoj je Velika Majka dobila i ime Meter Ge (Majka Zemlja). pošto se na njima većinom nalaze predstave šljema i oklopa“. pronalaziti. iako se to ne bi moglo reći za sferu materijalne kulture. Pošto te figurine pokazuju izraziti impersonalizam. i Dragoslav Srejović ne negira u potpunosti kult Velike Majke. da bi ustupio mjesto novim oblicima religioznih shvatanja. još uvijek je dosta teško reći. odnosno sa njihovim aktivnim i trajnim “Facere” – raditi. Kada je riječ o neolitskom dobu u južnoslavenskim zemljama. Inače. nego je do toga došlo u vezi sa potrebama ljudi. kult Velike Majke i odgovarajuće alternacije su. Zemlja predstavlja opći život. a rimski pisac Tit Livije doslovno kaže da je zemlja “communis mater omnium mortalium” (zajednička majka svih smrtnika). Demetra. S druge strane. treba odmah reći da je taj kult bio najmasovniji u centralnoj balkanskoj zoni. ostalo je potpuno usamljeno. pa na teritoriju Rumunije i Bu­garske. U Lepenskom Viru je posvjedočen kontinuitet stare i nove populacije. samo preuzimala tu djelatnost sa Srednjeg i Bliskog Isto­ka. ulogu u čitavom tom procesu. u prilog tezi o smjeni cjelo­kupnog stanovništva. Ima u tom pogledu i nekih rezervi. U postneolitskom dobu. kao što su oklop. Pa ipak. postepeno se gasi i kult Velike Majke u mnogim evropskim oblastima. smatramo za muške figure. Ge. U ovoj posljednjoj zo­ ni zemljoradnička djelatnost. koja je ši­ roko rasprostranjena na balkanskom i nekim bližim susjednim područjima i koja zaista obiluje plastičnim izrađevinama od gline. koja se proteže od prednjeg i Bliskog Istoka do centralne Bosne na Balkanu. Ovo ekstremno stanovište. Samo zemljište ili zemlja u neolitu postaje stvarni izvor ži­vota i kao takva sve više zaokuplja maštu ondašnjeg stanovništva. a vezano je za opredjeljenje Miloja Vasića da je Vinča jonska kolonija iz VII vijeka st. e. koji smatra da korjenite promjene u neolitskom dobu ne znače nikako i promjenu stanovništva. iako neki na­ Lepenskom Viru navode na misao da je i Podunavlje moralo odigra­ ti značajnu. Zanimljivo je da se sjeverozapadni dijelovi Panonije i srednja Evropa razlikuju od te velike zone i da im nedostaju brojniji nalazi glinene plastike u neolitskom dobu. pa i primarnu. No ipak. nije mog­ la da se razvije u punom smislu i zato je razumljiv nedostatak figura koje reprezentuju kult Velike Majke. sa pojavom i dominacijom grupa koje su njegovale nomadsko stočarstvo. takorekuć. Na taj način se dobiva jedna velika zona obilježena u neolitu obiljem ženskih figura. To se posebno odnosi na vinčansku neolitsku grupu. zbog posebnih geografskih uslova. dugogodišnjim istraživanjima odgovarajućih lokaliteta se pokazalo da na ovom području postoji nekoliko neolitskih kulturnih zona: zapadnobalkanska. dokoljenice. Sve te boginje su zauzimale po­ časno mjesto u panteonu Prednjeg i Bliskog Istoka. Ne idu. Tako je Miloje Vasić. kaže da se u mlađem neolitu “prvi . mnogobrojne neolitske glinene figure su nađene u pojedinim dijelovima Grčke i Egejskih ostrva (naročito u Tesaliji i sjevernoj Grčkoj). dakle. Nalazi na ovom izuzetnom praistorijskom lokalitetu ne govore nikako u prilog tezi o seljenju novih grupa. Koliko je to opravlazi na dano. jer. u Anadoliji.

IV. stvarno. kult i religija pripadnika vinčanske ture bio najraznovrsniji i da su magijski obredi kod kul­ njih bili. Mnoge terakote sa susjednih područja – iz Grčke i Rumunije na primjer – su daleko više obilježene ženskim osobinama. barem kada je riječ o neolitskim statuetama. Srbiji i Makedoniji. rekli bismo samo simbol te sile. Dragoslav Srejović smatra da starčevačke stubaste figure. 1. Na glavi su dobro naznačeni nos. Sama figurina je nađena u slojevima u kojima se pojavljuju i stubaste figure. Pri tome u prvom planu mislimo na Skopsku kotlinu i na već poznata i čuvena neolitska nalazišta u Madžarima. Višegodišnja istraživanja izvršena su na lokaliko. uz jednu napomenu. Velikoj Majci Roditeljici. brada i oči. a slične stubaste figure su poznate iz Grčke i Bugarske. ustvari. obilno zastupljeni. Crvenokosoj boginji. odnosno jugoistočne Panonije. Sergej Karmanski ju je i nazvao “Crvena boginja”. Takvom opredjeljenju doprinose često odbače­ ne i oštećene figurine. Makedonija. U plastičnoj umjetnosti su posebno karakteristične takozvane stubaste figure. Moguće je da se radi o simbolu plodnosti. Namjena im je mogla biti mnogostruka. prislanjaju i dijelovi jugoistočnog Podunavlja. U neolitskom dobu ovoj regiji se. Nema gotovo nikakve sumnje da je kult Velike Majke u srednjem neolitskom dobu najbolje dokumentiran na tlu Makedonije. predimenzionirana zadnjica. U okviru ovog i ovakvog teksta nije moguće. Za nju osnovnu odliku kulta u neolitskom dobu na tlu Srbije i velikog dijela Balkana odražavaju idoli. Njenu detaljnu obradu izvršila je Draga Aranđelović-Garašanin. one su izraz zajedničke. nađenoj na lokalitetu Donja Branjevina kod sela Deronja u Bačkoj. sa plastično naznačenim nosem i očima. Pored Starčeva možda bi trebalo spomenuti odgovarajuće nalaze u Pavlovcu. Milutin Garašanin stoji na stanovištu da ove terakote moraju imati dublje korijene u vjerovanjima i duhovnom životu neolitskog čovjeka. nazvanoj tako po eponimnom nalazištu Starčevo na Dunavu kod Pančeva. Ta kulturna grupa pripada neolitskom dobu i raširena je pretežno u Vojvodini. 23) Sve pojedinosti na ovoj statueti su sračunate na to da istaknu plodonosne karakteristike žene: veoma istaknute grudi. koje su ispunile svoju funkciju u obredima. položaj ruku na trbuhu. Precizne podatke o svetilištu 51 . oponašaju drvene uzore i da su samo djelimično antropomorfizirane. Grivcu u Srbiji. Pošto su ti zarezi ispunjeni crvenom inkrustacijom. Gladnicama na Kosovu te Monoštoru u Vojvodini. Stručna literatura se najviše zadržava na starčevačkoj kulturi.put počinje jasnije da utvrđuje jedna opšta ideja – pojam i slika Velike Majke Bogova – ali je ona ovdje još u pro­ cesu svog formiranja i ne egzistira kao definitivna forma”. izuzev – ponekad – blago naglašenih grudi. kao i sa urezima kose na glavi. (Sl. pa je ta­ pored drugih nalaza. ali one su mogle služiti i u nizu raznih obreda “vezanih svakako prvenstveno za plodnost i potrebe održavanja života”. sa moravsko-vardarskim slivom kao glavnom okosnicom regiona. dok je to na vinčanskim figurinama istaknuto na donekle diskretan način. Zasebno mjesto u krilu starčevačke kulture pripada tzv. Govrljevu i Zelenikovu. Nema nikakve sumnje da se ovdje radi o izrazitoj težnji ka apstrakciji i uproštavanju. sa urezanim linijama očiju i usta. O centralnom Balkanu U tu regiju spadaju Srbija. Majku Predaka. iznošenje podataka o svim nalazima ili detaljima koji se odnose na fenomen neolitskih terakota. koje uglavnom predstavljaju ženske figure. preuzele su i neke stilske elemente od navedene boginje (prikaz kose!). bez nekih drugih prikaza ljudskog tijela. tetu Madžari. zarezi na tjemenu i vratu prikazuju dugu kosu. spuštenu do leđa. Na njima je veoma naglašena steatopigija i steatomerija (isticanje grudi i pozadinskih dijelova). mahom terakote. a ni oportuno. Pa i oblikovanje glave i lica na vinčanskim terakotama je karakteristično uglavnom za ovu neolitsku kulturu. Da navedemo i neke ocjene Drage Garašanin. ipak je najbliže pravom rješenju ona teza koja ove figurine dovodi u neposrednu vezu sa kultom Velike Maj­ ke. Izrada statueta u ozbiljnijoj formi počinje u srednjem neolitskom dobu. Zbog toga i izgleda da je duhovni život. U svakom slučaju. Kosovo i Metohija. Izdvojićemo najprikladnije nalaze za prikazivanje određenih manifestacija ove vrste kulta i religije neolitskog čovjeka na tlu južnoslavenskih zemalja. Iako se neke od navedenih rezervi baziraju na pojedinačnim karakteristikama vinčanskih terakota. na primjer prikazivanje lika čovjeka-adoranta u obavljanju vjerskog obreda. održanje plodnosti i po pravilu su stilizovane. zaista. na periferiji samog Skoplja. otkriveno i jedno kultno mjesto ili svetilište Velike Majke. ali potpuno neizdiferencirane predstave neke više sile. Vjerovatno su i ovdašnje stubaste figurine služile istom kultu. Prema nekim okolnostima nalaza – izgleda da je “Crvenokosa boginja” bila postavljena u posebnom svetilištu i da je to kultno mjesto bilo posvećeno. One simboliziraju Majku-Zemlju.

50 x 0. U središtu južne polovine. vjerovatno nosača sredine dvoslivnog krova. a sve druge strane su normalno otvorene.30 x 1. U sjevernoj polovini je tanji pregradni zid dijelio taj prostor na dva dijela iste veličine. Uz zidove te prostorije su zatečene brojne glinene posude različitih oblika i često znatne veličine. o kojem je bila obješena krasno modelovana kompozicija Velike Majke. Načinjena je od gline. U svakom dijelu sjeverne polovine su stajali žrtvenici. Donja Branjevina kod Deronja u Bačkoj u Madžarima objavio je Voislav Sanev i oni daju sljedeću sliku: Svetilište ima oblik četvrtaste građevine. pedeset šest pršljenaka od tkalačkog stana. Oko žrtvenika je ležao veći broj keramičkih posuda. veličine 9 x 9 m sa po deset stupova. sa izdvojenom pločom na recipijentu u obliku žrvnja.40 m). među kojima i tri fino oblikovana askosa. unutrašnja podjela. Zbog toga smo i donijeli nešto detaljniji opis. i drugi krušnog oblika. U stražnjem dijelu su bila smještena dva glinena žrtvenika: jedan četvrtast (1. Čitava zgrada. nekoliko glinenih modela pšeničnih hljepčića. među kojima i bogato ukrašenih primjeraka. Podjednako je zanimljiva i južna i sjeverna polovina. Iz tog postolja (modela kuće ili hrama) . nosača zidne i krovne konstrukcije na sjevernoj i istočnoj i devet na južnoj strani. namještaj i gli­ neni predmeti su jedinstven primjerak hrama ili svetilišta na balkanskom prostoru. U prednjem dijelu je središnje mjesto zauzimao četvrtasti žrtvenik od gline (1 x 1 x 0. postavljen je debeo stubac. bila podijeljena na sjevernu i južnu polovinu. Zapadna strana je bila otvorena. sa plitkim recipijentom i is52 pustom za oticanje tekućine. Uz prvi je zatečeno desetak keramičkih sudova.Slika 23. Kockasto postolje sprijeda ima dva elipsasto-kosa otvora. Zgrada je u unutrašnjosti sa pet debelih stupova. poneka kame­ na i kremena alatka. Statueta “crvenokose boginje”.40 m) sličan prethodnom. U čitavom tom ansamblu zasebno mjesto pripada plastičnoj kom­ poziciji sa likom Velike Majke. nešto bliže istočnoj strani.

Tjeme je zaravnjeno i u sredini je ostavljena rupa. Autor pretpostavlja i klanje ovaca ili koza. sa različitim otvorima na okomitim stranama i na dvoslivnim krovovima. odnosno religiozni život. obrve i uši (ponekad i pletenice kose na čelu). Prvo su glinene figurine sa izrazito naglašenim. na koju se spuštaju šake obiju ruku. dok zadnji dio glave prekriva neobična frizura. Steatopigija je ponekad potencirana van svake mjere. Pod imenom tumbe se podrazumijevaju manja ili veća uzvišenja na pelagonskoj ravnici. Izlišna je dilema šta predstavljaju ti modeli. Dakle. Grguru. Na sredini krova se izdiže cilindričan dodatak u obliku dugačkog vrata i lice ljudske figure. oni su svakako pandan kompoziciji sa likom Velike Majke u Madžarima i Govrljevu i njihova kultna namjena je izvan svake sumnje. Madžari kod Skoplja izranja skulptura bo­ ginje.Slika 24. Na ravnom tjemenu je ostav­ otvor. Ovaj autor nudi i svojevrstan redosljed rituala: prvo se vrši molitveno poklonjenje pred kipom Velike Majke u južnoj prostoriji. Pa. plastično su izvedeni nos. Trnu. ili čak prenaglašenim. za­tim se vrši libacija na prvom žrtveniku i prilažu darovi uz druga dva žrtvenika. ispričan iza ovog poglavlja. Samo lice se doima kao maska. velika glava je pljosnata. Ovakav ili sličan ritual je moguć i vjerovatan. Među velikim brojem takvih lokali­ teta spomenimo tumbe u Porodinu. Predio genitalnih organa je često pokriven jednom okruglom pločom. sve to u svrhu plodonosne zaštite Velike Majke. čvrsto poduprte rukama o samo postolje. Koliko je kult Velike Majke na području Makedonije bio razvijen. oči. Ta relužila kao realna konstrukcija Voislava Saneva je pos­ podloga za opis jednog događaja u neolitskim Madžarima. Voislav Sanev saopštava da je ovo svetilište imalo javan ka­ rakter. Velušini. Karamanima. Neki nalazi iz pelagonskih tumbi navode i na zaključak da je neolitsko stanovništvo Pelagonije imalo vrlo bogat i raznovrstan duhovni. posvećenih kultu plodnosti i njegovoj zaštitnici. iako ima in­dicija da je njen život počeo krajem starijeg neolita. ženskim osobinama. da je bilo podignuto radi obavljanja religioznih obreda. pri tome se vrši simbolično mljevenje žita. uz učešće “sveštenog” lica. Grupa VelušinaPorodin pripada pretežno srednjem neolitskom dobu. prava Majka Roditeljica. odnosno radi zaštite od suše ili bolesti. 24). prilažu modeli hljeba i tkalački utezi. Najvažnija istraživanja su izvedena na tumbama u Porodinu i Velušini. Vjerovatno su postavljani i u pojedinim domovima da bi svojim magijskim djelovanjem zaštitili ukućane od nesreća i zlih demona. Ovdje je važno da je baš ova grupa obilovala raznim plastičnim izrađevinama. Cilindrično tijelo koje je spojeno sa postoljem prikazano je do pojasa. pretežno u slojevima srednjeg neolitskog doba. Dobromirima. U prvom planu je sigurno kult Velike Majke 53 . a održavanih u vrijeme sjet­ ve ili žetve. kao i gozbu i obredne igre na slobodnom prostoru pred otvorenim dijelom zgrade. Negdje su tome dopri­nijele i prirodne osobine zemljišta. plastično su naznačene grudi i pupak. I drugo. nepobitno svjedoče i nalazi klasičnih izrađevina u velikim tumbama Pelagonije. dok su usta obično urezana. a okarakterisana je urezanim očima i plastično izvedenim obrvaljen krupni ma i nosom. nastala dugotrajnim životom i slaganjem kulturnih slojeva jednih preko drugih. Predstava Velike Majke boginje na postolju u obliku kuće. u Porodinu i Velušini su pronađeni originalni modeli kuća. Skrenuli bismo pažnju na dvije vrste tak­ vih tvorevina. naglašene su i grudi. pa je iz toga i nastao termin “kulturna grupa Velušina-Porodin” i ona danas uglavnom karakteriše autohtoni neolit na području Pelagonije (kulturno je vezana sa Egejskom Makedonijom i Tesalijom). Pos­ tolje na sva četiri ugla ima probušene rupice i to je siguran pokazatelj da je kompozicija visila na samostalnom stupu u južnoj polovini zgrade (Sl.

kulturni uticaj sa Istoka je značajno doprinosio ovom preobražaju. dakle. možda baš kao posljedica ovako razvijenih re­ligioznih zasada. Pa ipak. sakupljeno na hiljade glinenih figurina. klečeće. u slojevima vinčanske kulture. Od samog početka dvadesetog vijeka jeta jugoistočne Vinča je postala pojam neolitskog svi­ 54 Evrope i zato ćemo se zadržati na samom tom lokalitetu. godine pronađeno je 1328 terakota. Pločnik kod Prokuplja. dru­ ga je sva u čvorovima i rupama i tako dalje. di­ jelu Vojvodine i Rumunije (Jablanica kod Aranđelovca. Neolitska Vinča leži na pogodnom dijelu dunavske obale. to je posljedica lančanog prenosa. kurotrofne i još neki tipovi). Gradac kod Leskovca. Draga Garašanin se pita da li se u ovom slučaju može pomišljati na lik božanstva. Prema izvještaju Miloja Vasića. Tako. Pavlovac. pošto neolitska populacija nije nje­govala nomadski način života. Gotovo svi poznavaoci vinčanske plastike naglašavaju da takav oblik lica podsjeća na maske i da je to jedna od specifičnosti vinčanske plastike. specijalno lica. na primjer. Glineni žrtvenik s glavama jelena. steatopigne i nesteatopigne. nazvane po čuvenom nalazištu u Vinči kod Beograda. bez ikakvog dubljeg značenja. ali su vjerovatno praktikovani i drugi vidovi duhovnog života. koji se dosljedno održava kroz sve faze. sa istaknutim očima i nosom. kod kojih se sa prednjih uglova uzdižu dugački vratovi sa jelenjim glavama? (Sl. o dosta konzervativnom stilu. Jesu li to zli demoni? Čemu su služile takve figurine? Sve u svemu. Valač na Kosmetu). ali se čini da je podjela Milutina Garašanina najadekvatnija i najbolje odgovara hronološkom redosljedu (valjkaste i pljosnate. znače žrtvenici na četiri noge. Naravno. Još je teže odrediti funkci­ ju nekim glinenim figurama – pravim nakazapim rogovima ili kikama ma. jer je zapažen pos­ iz starčevačke u vinčansku kulturu. 25) Jesu li ovi jeleni sa­ mo simboli-pratioci Velike Majke ili odražavaju svojevrstan solarni kult? S obzirom na toliko potenciran kult Velike Majke. Crnokalačka bara u Pomoravlju. odnosno na perso- . Vrlo često ta lica imaju poligonalnu – trougaonu i petougaonu – formu i izgledaju kao da su aplicirana na glavu terakote. Veoma detaljnu razradu vinčanske plastike je izvršio Josip Korošec. dok Josip Korošec pretpostavlja da se radi samo o stilskoj oso­bini. Razlike se javljaju u tumačenju te pojave. Medvednjak kod Smederevske Palanke. dobivenog iz rudarskih jame na Avali. Prvu tipološku analizu ove plas­ šio je sam Miloje Vasić (stojeće. koje je donijelo crnoglačanu keramiku i nove vidove duhovnog života. što nijedan autor ne poriče. S druge strane. Jedna je snabdjevena tu­ na glavi. Kosovu i Metohiji. mješovite. Miloje Tasić smatra da su predstave maski na licu vezane uz preradu cinabarita. Porodin kod Bitolja Roditeljice. Ovdje je važno istaknuti da je u samoj Vinči. Za to nije bilo ni potrebe. Radi se. ima demonsko lice i ženske grudi. Uzgred spominjemo da mnogi stručnjaci. Šta. dijelu Podunavlja. ležeće i slično). iako su stručnja­ci i plastične izrađevine u Vinči svrstali u periode prema nekim razli­ kama ili pojavama nekih novih varijanti. sve to ne izlazi iz ok­vira karakteristika vinčantike izvrske plastike. Stapari kod Užica. neolićani sa pelagonske ravnice su bili nadareni umjetnici. Sjevernoj Bosni. sjedeće. iz oblasti Bliskog i Srednjeg Istoka. Vinčini majstori su stvorili svoj sopstveni stil. Danas je ovo stanovište također ozbiljtepen prelaz no dovedeno u pitanje. samo u vrijeme istraživanja od 1929. Važno je međutim istaknuti da većina ovih terakota odgovara ženskim likovima. do 1954. vjerovatnije je da su i ti modeli usmjereni u istom pravcu. odnosno dijelova glinenih statueta. Ova grupa je raširena u Pomoravlju.Slika 25. Naprijed smo već naglasili da je osobito impozanlaza glinene plastike na lokalitetima vintan broj na­ čanske kulture. naprimjer. naročito u ranijem vremenu – a i sada – smatraju da je i vinčanska kultura rezultat prodora novog stanovništva sa Istoka. terakota. Čini se da je jedna od bitnih karakteristika glinene plastike u Vinči oblikovanje glave. No. od grupe do grupe.

Jer. kult plodnosti u najširem smislu toga pojma. Kakva je njena tajna? Teško bi se moglo prihvatiti tumačenje Miloja Vasića da su vinčanske terakote uslovljene kultom pokojnika. tzv. bilo o vratu. Gomolave kod rakote su pozna­ Hrtkovaca. i sve su uglavnom nađene neoštećene. na vratima ili na zidovima. sigurno su služile za vješanje. u ovom slučaju zaštitnici plodnosti. oltenijska. antropomorfna plastika vinčanske kulture tako konzervativna i šta znače te mnogobrojne maske na licima terakota? Razmatranjem toga pitanja ulazimo u zamršeni krug duhovnog života vinčanske populacije i u problem umjetničkog stila koji odražava njene duhovne preokupacije. plastika goto­ vo sasvim nedostaje. kada i većina drugih figura (pretežno sto­ jećih) nosi iste maske na licu. Nužno je. kurotrofne fi­gure. sre­ ću se i u butmirskoj grupi iz centralne Bosne. kosovska. Očito je da se te rupice ne na is­ mogu tumačiti kao ukrasni detalji. Sve te figure su izrađene u standardnom vinčanskom stilu. neosporan. - na određenim primjercima figura probušene su runim patrljcima. ponegdje se javljaju pojedinačni novi ob­ lici. ovim tumačenjem došli smo samo do temeljne postavke i do okosnice tamošnjih vjerovanja. I ne samo to. sa licem u vidu poligonalne maske. zatim na cima koji bi trebali da predstavlja­ posebno modelovanim rubovima glave i – rjeđe – taknutim kukovima. Ovdje bismo upo­ aspekte: - većina glinenih antropomorfnih figura u vinčanskoj kulturi svojim osobinama odražava ženske likove. pitamo se. Na lokalitetu u Pavlovcu maske na glavama nekih terakota imitiraju lik medvjeda ili ovna. sve je u njihovom životu zavisilo od plodnosti zemlje i sto­ ke. nalažene su u kulturnim slojevima. Božanstvo plodnosti je jednom ovako oblikovano i onda je ta “impersonalna” slika Velike Majke reproducirana bezbroj puta. na prvom mjestu. Možda bi među njima fungirala i podrinjska varijanta. s tim što je stvorila svoje originalne predstave o toj zaštitnici plodnosti. na kojoj se ističu velike bademaste ili urezane oči i dosta glomazan nos. A mogla je biti zamišljena samo u žen­ skom liku. Beriljeva kod Gazimestana itd.nifikaciju same božanske sile. - na velikom broju figura. Pa onda. Samo predstavnicima viših sila. Glinene figure sa licem u obliku maske su izrađivane i u nekim drugim kulturnim grupama (npr. Vinča svakako nije usamljena u tom pogledu. pice na ruč­ - među nađenim primjercima zapažene su i tzv. priliči da u svečanoj pozi sjedi na prijestolju. Na taj način se vinčanska populacija uključila u jedan opći religiozno-kultni trend u jugoistočnoj Evropi i susjednim oblastima. odnosno predstave majke sa djetetom. Na mnogim statuetama vinčanske kul­ ture. doduše u znatno manjem broju nego u samoj Vinči. čini nam se. Milutin Garašanin je odvojio slijedeće varijante: klasična (srbijanska). Vinčanska populacija u svim krajevima bavila se pretežno zemljoradnjom i stočarstvom. upadaju u oči rupice na patrljju ruke. Ne bi bilo ni normalno da božanska zaštitnica nosi lik neke 55 . Po svemu izgleda da su najbliže rješenju stavovi Milutina i Drage Garašanin koji zastupaju polivalentnu ulogu antrozorili na slijedeće pomorfnih figura. ili kombinovane figure sa dvi­je glave. Istočnobosanska varijanta proizvodi gotovo jedino crnopoliranu keramičku robu i kaneliranu ornamentiku. U svakom slučaju kult Velike Majke Roditeljice je ovdje. No. Nema gotovo nikakve sumnje da je u osnovi svega kult ženskog božanstva. ona se ipak raslojava u nekoliko varijanti. južno-moravska. Dakle. negdje nedostaju određene forme ili dio ornamentalnog sistema. potiska kultura u Madžarskoj. višestruko obilježen i njegovan. Medvednjaka kod Smederevske Palanke. Predionice kod Prištine. prilično raširena pojava. ili na ljudsko biće (“sveštenika-vrača”) koje izlazi pred božanstvo pa se maskom štiti od njegove sile. i to upućuje na njihov magijsko-mistični karakter. Za našu problematiku najvažnije je pitanje šta znači ovako ve­ liko bogatstvo antropomorfne plastike u okviru vinčanske kulture. predstave žene sa muškim partnerom. dakle. ali je vinčanska kultura najdalje otišla u tom pogledu. Osnovne tipološke osobine keramike su iste ili veoma bliske. bolje rečeno. Cucuteni u Rumuniji). protokentaurima i sl. I još jedna specifičnost. Terakote sa lica u formi apliciranih maski su nađene u svim nalazištima vinčanske kulture. Paralelu ova autorica nalazi u zlatnim maskama na licima pokojnika u gro­ bovima iz Trebeništa u Makedoniji ili u Mikeni. nema sumnje da i one pripadaju istoj ka­ tegoriji. Stoga je i sasvim razumljivo ravlja rađanjem i vjerovanje u jednu višu silu koja up­ reprodukcijom. da imaju sepulkralni karakter i da su stavljane u grobove. glavi ili na kukovima. Velikoj Majci. istočnobosanska. I. Premda je vinčanska grupa u generalnoj liniji jedinstvena neolitska kultura. transilvanijska. Zbog čega je. Kosovska se odlikuje primjercima monumentalne antropomorfne plastike. upozoriti na dosta brojne sjedeće figure na prijestolju. lice je obliko­ vano u vidu maske. Takve tete na primjer iz Vinče. ako ne i na većini.

duhove plodnosti. Zašto su. A ponekad se još provlači vrlo stara tradicija totemističkih misterija. Kad nastupi zima. 26). jedino je rješenje da se radi o stilizovanim idolima u sferi kulta Velike Majke (Sl. Jednostavno se odbacuju. ne zaboravimo još jednu. poprima sasvim normalnu pos­ ljedicu. stvarni ritualni ples nije proizveo željeni efekat. kako to kaže Milutin Garašanin. na prirodno lomljenje: figura je pala sa zida i slomila se. suše ili poplave uništavaju usjeve. Vasiljević pružaju svoje tumačenje o tom šta znače probušene rupice na ekstremitetima ili na glavama terakota. Često se učesnici takvih ritu­ alnih plesova maskiraju kao duhovi predaka i tako prizivaju njihovo učeš­će i pomoć u svakodnevnom životu. Prave se i uzimaju s proljeća nove figure istog ti­ pa i uz prethodne ritualne radnje njihove posvete. To­ kom svojih etnografskih i antropogeografskih istraživanja Kaj Birket Smith je prikupio veliki broj podataka o magijskim plesovima sa upotre­ bom maske na licu i ustanovio da se takvi plesovi praktikuju od istočne Afrike do Amazonije. (Da li u istom smislu treba tumačiti i neke statuete vinčanske grupe sa licem u vidu medvjeđe ili ptičije maske? Možda. s vre­ mena na vrijeme dešavaju se nepogode. i slično. pogotovo kod figura koje nisu imale rupice za vezivanje. Ali. ispunjen razno­ vrsnim magijskim radnjama. U osnovi toga života leži kult Velike Majke . donji ekstremiteti i slično. izvršilo je svoju funkciju i njegov lik u glini se odbacuje. lomljenje figura je posljedica ritualnih radnji. Vinča kod Beograda žene iz svakodnevnog ži­ vota.Slika 26.) Teško se ote­ ti utisku da su i pripadnici vinčanskih naselja praktikovali ritualne plesove i da barem dio glinenih figura sa maskama na glavi predstavljaju takve maskirane plesače. Vojislav Trbuhović i M. pošto na licu nose obilježja nekih od životinja i ptica. Moguće je i tako tumačenje. Po drugoj varijanti. po njihovom mišljenju. ili se nosila na prsima. ne bi napustila kuću. iznevjerila je očekivanja grupe. trup. Sigurno je bilo i takvih slučajeva. Tibeta i Melanezije. jednostavno rečeno. radi o kipovima Boginje plodnosti. ako održani. Drugi put imitiraju više sile. treću mogućnost. Takvo jednostavno rješenje je sasvim plauzibilno. Onda i njihovo lomljenje. odnosno zaštitnica plodnosti. Pošto se. glineni ki­ povi koji personificiraju tu zaštitnicu postaju izlišni. Božanska zaštitnica plodnosti nije uči­ nila ništa da to spriječi. božanstvo plodnosti. personificirano u stilizovanim tera­ kotama. stoku zahvataju stočne bolesti. samo ono ne daje odgovor na pitanje zašto je na primjer u Vinči najveći dio plastičnih nalaza nađen u fragmentima: glava. Ne treba ovdje isključiti ni dječiju igru. Ili obratno. Glinene figurine s predstavom Velike Majke boginje. odbačeni ti dijelovi? Pretpostavljamo tri mogućnosti: Prva bi se odnosila. Sasvim je evidentno da su pripadnici vinčanske grupe u cjeli­ ni imali vrlo razvijen duhovni. Ali. Kod rušenja kuće stradale su i glinene figure. uobičajenih u Vinči i drugim naseljima vinčanske kulture. Prema tome. iscrpilo je svoju moć. Do slijedeće zime one će štititi do56 maćinstvo kao i plodnost usjeva i stoke. kultnoreligiozni život. Gotovo sve primitivne grupe njeguju vrlo različite plesove sa maskama na licu. te­ rakota se vezuje da plodnost. kako se vršilo to vezivanje? Vjerovatno se figura vješala na zid ili na neki objekat u kući.

nego se razvijala u jednom. Pokazalo se da butmirska kultura nije pala s neba u Bosnu. u dolini Trstionice kod Kaknja. magijski obredi. Kalotasti poklopac – maska. posebno oblikovane ću. naročito u široj okolini Visokog. I oni djeluju kao maske. Ovo zbog toga što u tim dru­ gim grupama nisu sakupljeni dovoljni podaci za sigurniju ocjenu oblika i dometa toga kulta. bilo u zajednici sa ženskim likom bilo potpuno samostalno. odnosno višim silama koje regulišu plodnost. Nazvana je po prvom istraženom nalazištu u Butmiru kod Sarajeva. kao što su starčevačka-impresso (Obre I) ili kakanjska grupa (Kakanj. O prelaznoj zoni Kult Velike Majke je odigrao važnu ulogu i u neolitskom do­ bu prelazne zone. jednostavno. god. Arnauto- vići). zaista su neograničene mogućnosti proučavanja kultno-religioznog života veoma raširene vinčanske populacije. odnosno butmirska kultura. Vinča kod Beograda IV. (Vaclav Radimsky. Iz starčevačko-impresso naselja poznata je samo jedna oštećena stubasta figura. prosopomorfni kalotasti poklopci. I te glave štite ku­ njihovo dobro. vezani za te terakote. koja zaprema oblast od izvorišta rijeke Bosne do njenog srednjeg toka. Poslije 1945. Uz to je identificiran još značajan broj lo­ kaliteta ove kulturne grupe. čiji su učesnici nosi­ li maske slične božanskim likovima. Poznato je da je i bik simbol plodnosti pa za­ to je gotovo normalno što su kod nekih kuća u Vinči ili u nekim drugim vinčanskim naseljima pred ulaznim vratima visili. Slika 27. Franjo Fiala i Moritz Hoernes). ostalo usamljena pojava u navedenoj oblasti i zato je nedovoljno pa i proizvoljno tumačeno porijeklo i karakter same kulture. njene konačne osobine su formirane baš na ovom prostoru. Nastala je na 57 . Među simbole se ubrajaju i tzv. Među njima navodimo Nebo u dolini Bile kod Travnika. Kada se sve ovo uzme u obzir. zamišljen u liku figure sa poligonalnom maskom – pretežno sa bademastim očima i istaknutim nosom – i karakteristikama ženskog ti­ jela. uz ženske se javljaju i muške figure. koja je učestvovala u općem trendu duhovnih kretanja neolitskog stanovništva u jugoistočnoj Evropi. Duhovni život vinčanskog stanovništva je obogaćen i drugim vidovima kulta i magije. Dakle. to je kultura ili kulturna grupa svojstvena samo ovoj zoni. kada se pos­tepeno nazire smjena matrijarhat/patrijarhat. gdje se sre­ ću muške glinene figure sa izrazito naglašenim falusom. Sasvim je drugi slučaj sa butmirskom kultu­ Jer. koja je prenesena i u ove krajeve. ipak za razmatranje kulta Magnae Matris je bitna butmirska grupa. štovanje bika i sve one ritual­ ne radnje vezane za to štovanje u kretsko-mikenskoj kulturi nije ništa novo. Iako su u prelaznoj zoni poznate i neke druge i starije neolitske kulturne grupe. U tom pogledu prednjači kosovska varijanta vinčanske kulture. Obre I. kao i doline odgovarajućih pritoka na tom prostoru. ali je tu stranu života neobično obo­gatila vlastitim dostignućima i kombinacijama pojava sa susjednih i udaljenijih područja. Obre II. zaprema važne dijelove centralne Bosne. Vjerovatni su i ritualni plesovi. rom. Sve je to već viđeno na drugim stranama Balkana i ranije. čije je otkopavanje i izučavanje izvršeno 1893–1896. Okolište na obali Bosne kod Moštra. krajem mlađeg kamenog doba. sa uzdignutim ušima i karakteristikama vinčanskog stila na terakotama. uz nekoliko podataka o nalazima u Kraljevinama kod Novog Šehera. još u punom neolitskom dobu. 2. 27). važnih lokaliteta butmirske grupe. a daleko je najveće ono u Kraljevinama. godine otkrive­ no je i otkopavano nekoliko novih. Vjerovatne su i različite ritualne radnje. a stavljali su se na veli­ke sudove sa cilindričnim ve. odnosno bili prilijep­ ljeni bukranioni. njene ukućane i bikovske glave. tačno ustanovljenom procesu. Mo­ že se samo govoriti o nekoj tradiciji kultova starčevačke kulture.Roditeljice. žito ili vrstom da bi štitili sadržinu u njima – plodo­ sokove (Sl. a isti je slučaj i sa kakanjskom kulturom. U kasnijem razvoju. Sve do kraja drugog svjetskog rata butmirsko je naselje.

a Nebo u treću – degenerativnu fazu. na . U svim istraživanim naseljima butmirske kulture nađene su i glinene figure. Butmir kod Sarajeva temeljima kakanjske kulture uz prihvatanje kulturnih i tehnoloških elemenata sa Jadrana i iz centralnog Balkana. originalna neolitska kultura. U Obrima II su kon58 gu statovane tri faze razvoja. No. u tom pogledu su došle do izražaja i značajne raz­ like. onakva kakvu poznajemo u samom Butmiru. Keramičke glave iz okvira kulta Velike Majke boginje. Njihovom potpunom simbiozom stvorena je nova. Tako je u Obrima II. Butmir ulazi samo u dru­ – klasičnu fazu.Slika 28.

što također indicira negroidni tip. Glinene figure iz Butmira ne liče odgovarajućim izrađevinama u drugim balkanskim i vanbalkanskim neolitskim naseljima. u samom Butmiru je sakupljeno 108. 30) i one sa uzdignutim ili skrštenim ru­ kama. Tijelo nekih statueta je u cjelini pre­ kriveno mrežom sitnih ureza i to bi sasvim vjerovatno značilo da je um­ jetnik želio da prikaže vunenu odjeću. adoranata. I pored sve atraktivnosti keramičke robe. Bila je to dotada nepoznata keramička roba (tek kasnije su u jadranskoj zoni otkrivene paralele. nepoznat u drugim neolitskim kulturama Balkana i jugoistočne Evrope. sa naglašavanjem slijedećih osobina: - realističko modelovanje glave kod većeg broja figura. Posebno je interesantno da se na realistički oblikovanim glavama prepoznaju tri rasna tipa: negroidni (sa oblikom lica ovog tipa i prikazom kovrčave kose). pa nema nikakve sumnje da obilno reprelike Majke u naselju i.dosta velikoj istraženoj površini. One pri­ padaju posebnoj umjetničkoj školi. umjet- ničkoj školi Butmira. 28). Statueta sa prikazom vunenog ogrtača. Sav poznati naučni svijet krajem XIX vijeka zabavio se Butmirom. ljudskih i životinjskih figura.000 m². posuđa od pečene zemlje. armenoidni (sa dugim nosom i koso zabačenim čelom) i europeidni ili alpski (sa pravilno oblikovanim. Takve statuete upravo idu na ruku onom tumačenju koje se bavi ri­ tualnim obredom. što ci­ jelih što oštećenih. - prikazivanje detalja odjeće. sa plošnim ili vodoravno položenim licem. Od spomenutog broja. kruškolike vaze. Već su sami istraživači bili fascinirani mnoštvom. predmet interesovanja velikog broja stručnjaka. 29). I ne samo to. ljepotom i originalnošću izrađevina od pečene zemlje – keramičkim posuđem i antropomorfnim terakotama. - rijetko modelovanje nogu. zbog toga. uglavnom kalciniranim zrnevljem su zastupljeni: nekoliko vrsta pšenice. sa skrštenim ili uzdignutim rukama. rasno okarakterisanih figura. ovalnim licem) (Sl. Slika 29. nađe­ no svega sedam terakota. U Butmiru one drže apso­ lutnu dominaciju. Među prikupljenim. Sl. neuporedivo veći broj nego u svim drugim naseljima. u čitazentuju kult Ve­ voj kulturnoj grupi. Butmir kod Sarajeva 59 . najvažnijem dijelu. Tipična je to privreda neolitskog stanovništva s tim što je zeljena i ovo je važno mljoradnja bila jako dobro zastup­ i za duhovni život neolitskog stanovništva u Butmiru. samo devet figura pripada životinjskim likovima. Naselje se protezalo na površini od oko 18-20. i to u centralnom. donji dio tijela je obično ovalnog presjeka. za našu te­ matiku su od posebnog interesa statuete sa neprirodno. preciznije rečeno. pa i prototipovi tom posuđu). dakle. pa ostaci divljih jabuka i lješnika.500 m². svakako. vezanim za kult Velike Majke u pojedinim neolitskim na­seljima ili grupama. - izrade tzv. Na naselju Nebo zaslužuje pažnju samo donji dio jedne sjedeće figure na prijestolju. S druge strane. Terakote iz Butmira iskazuju i originalan umjetnički stil. ječam i sočivo. Baš zato se ovdje zadržavamo samo na Butmiru. ljudske i životinjske ljaju najviši umjetnički dofigure neosporno predstav­ met butmirskih majstora. raž. sve figurine ko­ je predstavljaju ljudske likove i na kojima su se mogle prepoznati kara­ kteristike tijela pripadaju ženskim likovima. Samo poneka zaostala životinjska kost upućuje na uzgoj govečeta. glineni idoli. obuće i nakita tehnikom urezivanja. grube izrade i sa slabo naglašenim detaljima. horizontalno po­ loženim licem (specijalna maska!. u prvom redu lopta­ ste i tzv. Njihovo proučavanje bilo je. odnosno ogrtač (Sl. Zbog tadanjih metoda terenskih istradaci o izgradnji živanja. Među raznim vrstama keramičkih izrađevina is­ tiču se one koje reprezentuju pravi butmirski stil. Pored spomenutih. Inače. Na leđima jedne statuete su prikazani horizontalno poredani ožiljci. od čega je istraženo 5. Navedeni podaci izazivaju niz dilema. i maskiranih likova. ovce i koze. geometrijska ornamentika sa višestruko kombinovanim spiralnim i pravolinijskim motivima te upotreba bijele i crvene inkrustacije. pa se dobiva impresija obučene ljudske figure. u naselju nisu prikupljeni po­ nastambi (izuzev zemunica na glinenoj podlozi) niti su sakupljene životinjske kosti.

vrlo prisutni elementi iz neolitskih Lisičića u dolini Neretve. tako i u čitavoj grupi. relativno različiti stanov­ nici. Sam Butmir je. Oni su nam ostavili svjedočanstvo neprocjenjive vrijednosti o sastavu stanovništva. uz učešće predstavnika ostalih naselja butmirske grupe. raznih likova Velike Majke? raznih ti­ Ovdje postavljenim problemom najviše se u prvim decenijama XX vijeka bavio Niko Županić u svojim studijama o antropološkim karak­ teristikama starobalkanskog stanovništva. Ovo zbog evidentne autohtone evolucije neolitskih popu­ lacija. Prema tome. Čini nam se da su se u Butmiru. igre. ipak je najvjerovatnije da su u Butmiru zajedno živjeli ovi rasno. Pitanje je šta znači ta kombinacija rasnih tipova? Da li je stanovništvo Butmira (pa i drugih naselja ove kulture) bilo ovako miješano u rasnom pogledu? Da li su to samo refleksije dalekih veza i poznavanja grupa sa sasvim drugim rasnim osobinama? Ili se. pružio obilje glinenih statueta sa ženskim osobinama. čisti. kultu Velike Majke. U Obrima II su prema dru­ u klasičnoj fazi. koji su srodni hvarskoj kulturi. koje se nalazilo blizu izvorišta tople. U neminovnim rješenjima dolazila su do izražaja oba tipa. Još nije bilo rasne netrpeljivosti! Slijedeće pitanje tiče se odnosa naselja u Butmiru gim naseljima ove kulture. obratio pažnju na neke glave statuta u Vinči (hetitski tip!). kako u ovom naselju. odnosno svoja poklonjenja izvodili u bili maskira­ stavovima poznatim i u mnogim kasnijim religijama svijeta. u kojima su učesnici ni. među ostalim. odnosno njihovu genetsku populaci­ju. koštane idole iz Sultan sela u Bugarskoj (hetitski tip). prihvata sintagmu da je Balkansko poluostrvo zborno mjesto za narode starih kontinenata. figure sa dignutim ili skrštenim rukama. radi o prikazivanju pova božanstava. U Butmiru su jedino nađeni tzv. kako je rečeno. da idemo dalje. uz određenu dozu opreza. Butmir kod Sarajeva Kao prvo. S njima je srodno i nastarije poznato stanovništvo na Balkanu. ili neprirodno polo­ ženim licem. Ovaj antropolog je. kao što su Vinča i Butmir. uzme u obzir prisustvo Pelazga na jednom dijelu Balkana i njihova srodnost sa Hetitima i negroidnim Mediterancima. Ne treba mnogo domišljanja da se utvrdi značenje tih adoranata. Teza između spomenutih naselja i Lisičića išla je dolinom Idbara i Fojnice i to je. nazvano Pelazgima. obilježavali melanobrahikefalni elementi (tamni kratkoglavci). U Butmiru su se održavali razni ritualni obredi (najviše u čast Velike Majke). bila stalna komunikacija. . nađu i odgovarajući ljudi sa armenoidnim i negroidnim antropološkim osobinama. tip od­ Hetiti ili Hati su nastanjivali dobar dio Male Azije. U isto vrijeme. prije svega. a naročito u završnoj fazi. Niko Županić tvrdi da su Hetite. kojoj pripa­da i sam Butmir. Teško bi bilo prihvatiti tezu Nike Županića da su 60 Prehetiti ili Hetiti preplavili i čitav Balkan i da odatle potiču rasne osobine na pojedi­ nim nalazištima. U sa­mom Butmiru tih elemenata gotovo i nema. s tim što bi Mala Azija bila neka vrsta mosta za afričku populaciju. mineralne vode (dakle. adoranti. manje više. uz natprirodnu pojavu!). Isto je zapažanje i na odgovarajućim naseljima iz okoline Visokog.Slika 30. nepatvoreni predstavnik butmirske kulture i po tome zauzimao posebno mjesto među ostalim istorodnim naseljima. procesije. čime je neosporno dokazan kult Velike Majke. odatle bi potica­ la i koncentracija vrhunskih umjetnika. pak. pa i od­ ređene osobine skeleta iz Ljubljanskog Barja. sa svojevrsnim maskama. Ev­ rope i Afrike. Butmir je ostajao po strani od te komunikacije pa je i ostao. dok je u oblasti Mediterana preovladavala krv negroidnih melanodolikefala (crni dugoglavci). konačno. onda su lančani dodiri ili povremena pomjeranja manjih grupa sa juga prema sjeve­ ru Balkana zaista mogli doprinositi da se u kasnoneolitskim grupama i na­ seljima. u Butmiru (negroidni i hetitski tip). Azije. posebno onog sa teritorija južnoslavenskih zemalja. Butmir bi tako imao i ulogu centralnog kultno-religioznog svetilišta. Keramička skulptura sa prikazom glave. čiji se hrbat u kosoj liniji spaja sa unazad zabačenim čelom i tjemenom. Njegov hetitski govara onom koga smo nazvali armenoidni tip. šta zapravo znače ovako precizno modelirani rasni tipovi statueta? Ostavljamo po strani izuzetnu umjetničku vještinu maj­ stora u Butmiru koji su izradili takve glave terakota. I. povremeno odigravali i ritualni obredi. Kada se. On. molitve. tu je i alp­ ski tip koji samo nadopunjuje ovaj populacioni kaleidoskop. izgleda. a glava im se odlikuje masivnim nosom.

Pretpostavljamo da se to dešavalo na širem prostoru Visoko – Kakanj. 61 . početna faza butmirske kulture? Od najdonjih slojeva u tom naselju istraživači su se sreli sa klasičnom fazom ove kulture. Lokacija je bila vrlo privlačna. Ostaje. Da li je na to negativno djelovao priliv ljudi iz doline Neretve ili se neko naselje (možda u Okolištu kod Moštra na obali Bosne) normalno razdvojilo prema principi­ ma rodovskog društva? Ili oboje? Zanimljivo je da su u Butmir stigli i najbolji umjetnici i najradikalniji čuvari starih kultova i rituala. Na to pitanje se ne može drugačije odgovoriti nego konstatacijom da je populacija Butmira prispjela na tu lokaciju sa pod­ ručja na kojem je već bila završena simbioza kompozitnih kulturnih ele­ menata.pa – vjerovatno – i o centralnim kultno-religioznim svečanostima. sa već formiranom i originalnom njenom fizionomijom. najzad. Kako se desilo da u Butmiru nedostaje starija. pošto je ležala nedaleko od snaž­ nih izvorišta rijeke Bosne i toplih izvora mineralne vode. još jedno pitanje.

.

noge ležao je jedeći izgled: na če­ dosta plitak recipijent. među ogromnim brojem keramičkih nalaza su posebno upadali u oči brojni dijelovi vaza na četiri noge. centralna Bosna. To ime im je ostalo u arheološkoj nauci sve do danas. svakako za posebne namjene. Ovome treba dodati bojenje površina crvenom bojom nakon pečenja i upotrebu crvene inkrustacije na nekim motivima. ovaj manir proširio i u pozadinu Jadrana. Neolitski riton sa geometrijskim ukrasima. sakup­ ljeni u neolitskom naselju u Kaknju. Ritoni Prilikom terenskih istraživanja neolitskog naselja u Danilu kod Šibenika polovinom šeste decenije ovog vijeka. u srednjoj Albaniji.V. Heroneja. među kojima i urezanim geo­ vezanim spiralama. odnosno njihovih dijelova. inače. Sistematskim istraživanjima arheoloških lokalite- ta u Albaniji ustanovljeno je da su ritoni svojstveni i neolitskim kulturama u Cakranu i Dunavecu. i još dalje. Pojedinačni ostaci ritona su nađeni u slojevima Crvene Stijene nad Trebišnjicom i Zelenoj pećini nad izvorom Bune u Hercegovini. koso postavljen otvor i velika kružna drška iznad tog otvora. Eleteia. DVA POSEBNA KULTNA FENOMENA V. Smilčić kod Zadra 63 . Larissa). Tsangli. Imale su slitiri. Veći dio površine ovih vaza bio je ukrašen raznim. Već sam istraživač je takve nalaze nazvao kultnim vazama i dao im naziv “ritoni” (od grčkog τόρυτόν). a pod vođstvom Josipa Korošca. Danilsko naselje. otkriven je na dosta brojnim neolitskim naseljima u srednjoj Grčkoj i Tesaliji (Korint. Najbrojniji su. metrijskim motivima. vjerovatno. Odatle se. Još veći broj divno ukrašenih primjevima srednjeg neraka sakupio je Šime Batović u sloje­ olita na naselju u Smilčiću kod Zadra (Sl. međutim. južna Metohija. Dolaze onda nalazi u Markovoj špilji na otoku Hvaru (Grga Novak) i nekim drugim lokalitetima duž jadranske obale. zaokružili smo danas poznati geografski pojas na kojem su izrađivani ritoni. Značajan broj ritona. Ubrzo je postalo evidentno da su ritoni ci nekog posebnog izraza duhovnog života predstavni­ neolitskog stanovništva na čitavom prostoru istočnog Jadrana. 1. 31). Slika 31. obično valjkaste. Uskoro se pokazalo da ritoni u Danilu nisu usamljena pojava. te na područje prelazne zone. Ako ovome dodamo Caverna del Muschio i Aurisina u sjevernoj Italiji. a pojedinačno u Reštanima. I tu nije kraj. pripada srednjem neolitskom dobu. na kojem se isticao široki.

odnosno iz oblasti is­ točnog Jadrana. portabl-žrtvenici. pošto je tamo neolitska kutura najrazvijenija u jugoistočnoj Evropi. u vri­jeme postepenog nestajanja carjem neolitskom dium-impresso kulture. U 64 centralnoj Bosni su prije ritona upotrebljavani žrtvenici na četiri noge. Tako Josip Korošec pledira za tezu da su oni služili u kultu vode. odnosno procesija. živjelim elementima starije. tone i na nekim tamošnjim neolitskim nalazišti­ U vezi sa pojavom i rasprostiranjem ritona postavljaju se dva osnovna pitanja: gdje je njihovo porijeklo i hovnom životu odgovarakakva je njihova uloga u du­ jućih populacija? Do sada su iznesene tri teze o izvornom području ovih izrađevina: a) ritoni su porijeklom iz Dalmacije. c) srednja Albanija je pružila najstarije primjerke ritona. Osta­ otvoreno pitanje da li će ritoni biti pronađeni u Epiru. a lojanica barem djelimično istopila i pokrila lojem. Međutim. Sigurno je da je kod stanovnika spomenutog geografskog pojasa stočarstvo predstavlja­ lo temelj ekonomskog prosperiteta. ali sasvim nedovoljno potkrijep­ljenih pretpostavki. Na lokalitetu Cakran u Algurnom ar­ baniji ritoni su. Ta boja se dobro održala u zemlji sve do momenta iskopavanja. zaista asociraju na veoma uprošten lik govečeta. Mora se reći da stratigrafija Cakrana nije jasna. koja je u stari­ dobu dominirala na Mediteranu i u zemljama Jadranskog bazena. nađeni sa keramičkim elementima koji pripadaju starijem neolitskom dobu. pa bi ova oblast predstavljala izvorno područje za nastanak izrađevina u obliku ritona (navedeni albanski arheolozi). dakle. sa vrlo niskim i kružnim recipijentom. na području rasprostiranja starčevačke kulture nigdje nisu zapaženi ritoni. Draga Garašanin je ove posude nazvala “obredni sudovi – rito­ni”. pokušajmo bar ovdje dati neko prihvatljivije rješenje. Vjerovatno će ovo potvrditi i neko buduće otkriće tzv. sama forma ritona. pa i pisac ovog teksta). a sakupljen je i najveći broj divno ukrašenih primjeraka (Josip Korošec. Velika je po­ teškoća u tome što u starijem neolitu Jadrana nema uopće ni žrtvenika ni obrednih posuda koje bi kasnije zamjenili ritoni. pa onda i za plodnost agrarnih i drugih proizvoda. Čini se da su oba ova tumačenja polazila od nekih logičnih. s obzirom na njeno pomanjkanje u kraškim regionima. upotrebljavanih u svakodnevnom životu ili prilikom poseb­ nih obreda. treba očekivati rima. Zasada je najprihvatljivi­ je rješenje da je baš u Dalmaciji izvorišno područje ritona. Šime Batović ne prihvata ovu tezu. Važna je. oblast sa ritonima nazvali “jadranskoje egejska zajednica” poštovalaca ritonskog kulta. ne doprinose takvim rješenjima. pa bi tamo bila i polazna tačka za danilsku kulturu srednjeg neolita (Dragoslav Srejović). jer je teško vjerovati da kulturni slojevi debeli oko tri metra pripadaju samo jednoj hronološkoj i kulturnoj fazi. Voda bi je sigurno isprala. b) poticaj za njihovu izradu je došao iz neolitske Grčke. protodanilske faze. Za nalaze ritona u Grčkoj nema pravih stratigrafskih podataka i. da je to stanovništvo bilo itekako zainteresovano za plodnost stoke. navodno. što je naročito bitno. Oni pripadaju duhovnoj tradiciji starčevačke kulture i sa njom su dospjeli u Bosnu. ostaje za sada neri­ ješeno pitanje. arhaičnije keramičke forme. S obzirom na označeni pojas. sa pre­ cardium-impresso kulture. donji dijelovi drški ili. izgleda. povijen recipijent i velika drška u vidu savijenih rogova. oni ne mogu nikako biti sta­ riji od onih iz nalazišta na istočnom Jadranu. ipak. na području zaleđa Jonskog mora. Neki važni detalji. jer su u toj oblasti najbrojnije zastupljeni. Šta je bio osnovni podsticaj ove pojave. uzimajući u obzir navedeni geografski pojas. Crvenom bojom koja se otire često su obojeni donji dijelovi recipijenta. Šime Batović. Već smo na drugom mjestu spobol plodnosti pa je u tom smislu menuli da je i bik sim­ korišten i u raznim kultovima. ma tome. Gotovo da nema sumnje da je to zoomorfna forma: četiri noge. Po toj logici bi mogli biti tretirani i ritoni u protokakanjskoj fazi u Bosni. Na ritonima je često i vrlo obilno korišteno bojenje crvenom bojom i umetanje crvene inkrustacije. nego smatra da su ritoni najvjerovatnije bili reprezentativan oblik svjetilj­ ki-lojanica. po njenoj ocjeni. u obredne svrhe i u tome se slažu go­tovo svi autori koji su se bavili problemom ritona. kojima će se arheološka nauka baviti u idućim periodima istraživačkog rada. Služili su. tzv. unutrašnjost samih recipijenata. Zna- . Nijedna od ovih teza nije dosad potkrijepljena sigumentacijom.Albanski stručnjaci Muzafer Korkuti i Zhanetta Andrea su s pravom. odnosno za­padnoj Grčkoj. potrebe vezane za ritona su se pojavile Pre­ dosta iznenadno. pošto je u toj fazi kakanjske kulture još u značajnoj mjeri zastupljena keramika starčevačko-impresso faze. No. Ni on im ne odriče kultnu namjenu. bolje rečeno lik bika. prema nekim saznanjima. nego je došla smjena sa bogatom plastikom vinčanske kulturne grupe. jedno između mnogih. Nije mnogo jasnije ni pitanje čemu su služile izrađevine u obliku ritona.

Taj kult na zapadnim stranama Jugoslavije je nesumnjivo određen pandan kultu Velike Majke u centralnom balljepše izrađevikanskom prostoru. nije zapaženo u drugim varijantama. sve teče u istom pravcu. tako su i pripadnici “jadransko-egejskih” zajednica drstavnike stočarskog kulta). 2. e. dobivaju u kultu pristojno mjesto i muški partneri. I. što. ipak ju neke pojave izdva­ cjelinu vinčanske grupe. Prakentauri Ranije je već rečeno da se među varijante vinčanske ne grupe svrstava i posebna kosovska varijankultur­ ta. Zoomorfna terakota sa tijelom životinje i ljudskom glavom. npr. Radi se o štovanju bika kao vječnog sim­ bola plodnosti. Relikti davno preživjelog totemizma uporno su se održavali na nekim prostorima! Ostaje stvar domišljanja kako su sve korištene ove četveronožne izrađevine od gline. Kada je riječ o plastici kosovske varijante. a u tom pogledu su naročito važni nalazi u Valaču i Predionici. žali u kućama ritone (pred­ Oni su osiguravali željenu plodnost. Plastične izrađevine pružaju. sa mno­ go vjerodostojnosti se može tvrditi da je kult oličen u korištenju ritona pripadao istom kultnom krugu. Na nozi jednog ritona iz Kaknja urezan je dvostruki krug linijama u vidu tzv. u liku bika bila simbolizirana neka od vrhovnih bo­ žanstava? Treba li spominjati minojskog Apisa i sve ono što se događalo oko ovog svetog bika? Njegovo konačno žrtvovanje? Koliko je bio ukorijenjen odnos ljudskih zajednica prema plodonosnoj snazi bika. Čitava popratna dekoracija bi išla u istom pravcu. možda. Treba li spominjati da su u klasičnim orijentalnim kulturama. Zbog toga. Fafos kod Kosovske Mitrovice 65 . odnosno o štovanju određenog božanstva. ovaj kult sa ritonskom simbolikom je dosta dugo trajao negdje od polovine V do kraja IV milenija st.no je da je i crvena boja simbol života. ubijani izabrani bikovi? Moglo bi se i to pretpostaviti. Ritoni su najvjerovatnije predstavljali vrlo shematiziran lik bika i u tom obliku reprezentovali naglašeni simbol plodnosti. - uz terakote sa ženskim osobinama prikupljeno je i dosta figura sa muškim osobinama. nekoliko neolitskih naselja na tom prostoru: područje Predionice kod Prištine. kao što su za vrijeme mlađeg neolitskog doba u centralnobalkanskoj ili prelaznoj zoni žitelji tamošnjih naselja držali u kućama gli­nene figure Velike Majke (predstavnice uglavnom agrarnog kulta). figura sa vrlo jasno označenim muškim genitalijama. prema tome. čiji je simbol bio označen u liku bika. njene najupečatljivije karakteristike. zaštitnika plod­ nosti. “šamani” ovog posebnog kultno-religioznog sistema? Da li su ikada. bodljikave žice. To su figure sa životinjskim tijelom i ljudskom glavom (Sl. među plastičnim izrađevinama (a to je i glavni razlog izdvajanja ovog poglavlja) izazivaju opću pozornost kombinovane zoomorfne terakote. Pripadaju mu i naj­ ne od gline na tom prostoru. Inače. I Sunce je sim­ bol života! Prema tome. Pa ipak. pošto su nalaženi ritoni i u slojevima hvarske kulture. Iako je kosov­ska varijanta bliska južjaju u zasebnu nomoravskoj. spomenimo slijedeće bitne osobine: - velika sklonost ka monumentalnim figurama (posebno u Valaču). ali se na njima ističu plastične bademaste oči. 32). pri­likom obreda. - ima dosta figura sa predstavom maske na licu. područje Fabrike fosfata (Fasovskoj Mitrovici. simbol Sunca sa zracima. ili u samom Egiptu. Valač kod Kofos) u Ko­ sovske Mitrovice. ovdje. Da li i u nekim skupnim obredima? Da li i u posebnim prilikama? Jesu li tim obredima rukovodile posebne ličnosti. Dosada je sistematskim istraživanjem obuhvaćeno Slika 32. V. koja pripada mlađem neolitskom dobu. uz štovanje Mater Ge – Velike Majke. naročito u dva spomenuta nalazišta. svjedoči i poznati obred tauroktonije u mitraističkoj religiji. inače. Žitkovac.

Glasine i opisi dotada nepoznatih bića stizali su i do kosovskih strana. Pretpostavljena viša bića. nepoznato bo­ žanstvo. Čovjek koji nikada nije vidio konjanika mogao je vrlo lako da konja i čovjeka objedini u neko nepoznato. ćani su se služili tradicional­ upriličenim u ovakvim slučajevima. i sam sreo neobične došljake pa o tom pričao pri povratku. Ovdje se mora napomenuti da je u Valaču nađen u kulturnim slojevima i izvjestan broj bakarnih predmeta. ova autorica takvo rješenje stavlja u “domen potpune hipoteze”. Nikola Tasić u svom izvještaju o istraživanju na lo­ kalitetu u Valaču navodi da je u prvoj godini iskopavanja nađeno sto primjeraka zoomorfnih terakota i da su svima nedostajale glave. odnosno bez ljudske glave? Nikola Tasić iznosi tezu da su možda posebno modelovani životinjski trup i ljudska glava pa onda međusobno sastavljeni. jedinstveno. koje su se kretale iz stepskih oblasti na Istoku prema južnim evropskim predjelima i koje su definitivno srušile neolitsku tradiciju na tom prostoru. kako im se efikasno oduprijeti? Neolinim ritualnim radnjama. počinje prelaz ka patrijarhalnoj organizaciji praistorijskih zajednica. Širio se strah na susjedne krajeve. Čini se sa punim opravdanjem. Ali. S obzirom na potpuno određene mitološke predodžbe i likovnu interpretaciju ljudi-konja u antičkoj Heladi. Jedno od rješenja. Pojavu većeg broja muških statueta treba upravo zahvaliti toj promjeni. proi­ zišle i odgovarajuće terakote. odnosno pripadnicima indoevropskih grupa koje su u više talasa prodirale prema Balkanu i donjem Podunavlju. Eto podsticaja za umjetničko oblikovanje spomenutih figura. a predstave o konjanicima su dobivale fantastične obrise. Tadanji čovjek je svoju tradicionalnu viziju viših bića – božanstava prenio i na novo. Možda bi. Tako se. dok ljudska bista. nešto slično se dešavalo i sa Kortesovom konjicom prilikom invazije meksičkih pokrajina. 1. ovdje nas zanimaju spomenute zoomorfne figure. onda. Izgleda nam da je Draga Garašanin naslutila pravo rješenje pitanja kako su neolitski majstori u kosovskoj varijanti došli na ideju da naprave fantastične životinjske figure sa ljudskom bistom. prikazana u vidu ovih zoomorfnih (antropozoomorfnih) figura su. sigurno. Da li je to uzrok obezglavljenosti ovih figura? Naravno. Doduše. mogle bi biti predodžbe kosovskih neolićana o zlokobnim došljacima. premda nije ni mnogo uvjerljivo. Najefikasnije je moralo biti sakaćenje njihovih figura. Nema sumnje da je to važna hronološka oznaka i da slojevi sa navedenim. dok ornamenata nema na zadnjim nogama. koji se tamo nazivaju kentaurima. Sam istraživač Valača. Pa. imale su u svom sastavu i pojedince: skupine konjanika. tu hipotezu kao realnu činjenicu. Prihvatimo. iz čega su. Ti novi došljaci su poznavali konja i kretali se jašući na tim životinjama. I one. Nikola Tasić. u dalekom lutanju. nadmoćno su prelazile preko krajeva naseljenih neolitskim starosjediocima. Tek u kampanji 1957. mogli . naoružane posebnom vrstom sjekira i drugog oružja. u sklopu ovakvih pretpostavki. Vjerovatno je u pitanju nešto drugo. karakterističnim osobinama. na ova­ko modeliranim nogama i prsima. Ove prednje noge su redovno i ukrašene raznim urezanim ornamentima. Neobično su stilizirane prednje životinjske noge: debele su i gore zaobljene pa se dobiva neka vrsta srcolikog jedinstva. sasvim poseban ritual. Očito je da su neolitski majstori-umjetnici sa Kosova ovako zamišljene spodobe smatrali višim bićima. nije isključeno ni tako nešto. po njenom mišljenju. Pojedine grupe Indoevropljana. Nikola Tasić – iako sa značajnim oprezom – valačke figure i imenuje kao “prakentaure”. smatrana neprijateljskim demonima. pripadaju već eneolitskom ili halkolitskom dobu. jer su neolitski majstori gline odlično znali svoj posao i nisu mogli dozvoli­ ti tako nesigurne spojeve dijelova figura. Prednji njihov dio neosporno asocira na snažna konjska prsa. fne figure među vinčanske plas­ uglavnom. oponaša u potpunosti glave antropomorfnih figura uobičajenih u vinčanskoj plastici. godine je nađeno nekoliko primjeraka cijelih terakota ovog oblika. moguće da je neki pripadnik tamošnjih neolitskih naselja. Zašto su ove figure nađene u daleko najvećem broju bez ljudske biste. ali nam se čini da gotovo nema druge solucije. Na srcoliko formiranim prednjim nogama i prsima životinja nasađena je ljudska glava. mogli bismo ih pravilnije nazvati antropozoomorfnim figurama. Na taj način ti koje nastao lik “prakentaura” u plastičnoj umjetnos­ sovske varijante vinčanske kulture. On sasvim decidno kaže da ovakve figure imaju nesumnjivo kultni karakter i da indi­ciraju jedan oblik vjerovanja tamošnjih stanovnika.Pri tome je potrebno naglasiti nekoliko detalja. Pa. trebalo skrenuti pažnju na dvije činjenice. Životinjsko tijelo uopće ne odgovara formama koje su svojstvene tadanjim životinjskim figurama. ističe da se takve figure sreću prvi put u vinčanskoj grupi (pri tome misli i na Gradac kod Zlokućana iz južnomoravske regije) i da je to jedinstvena pojava na Balkanu i u srednjoj Evropi. Baš ove glave svrstavaju kosovske zoomortične izrađevine. fantastično biće. iako još u neolitskom kulturnom ambijentu. 2. 66 dakle. U tom periodu se postepeno gase norme matrijarhalnog društvenog uređenja. nose poznate vinčanske maske na licu.

predvođeni ovim svojim zaštitnicima. Očita toteimistička reminiscencija. Poznato je da u velikim religijama na Istoku i u dolini Nila mnoga božanstva jelo i životinjsku glavu (iznimka je čuimaju ljudsko ti­ vena Sfinga!). što je. Indoevropski konjanici su zaista lovili goveda – bikove. a takvo ime bi se moglo protumačiti na dva načina. Pitanje je samo kako je ova saga dospjela u kretsko-mikensku mitološku tradiciju. Pojedinačno u domovima ili za vrijeme prigodnih svečanosti vršeno je kidanje glava i na taj način su tamošnji žitelji smatrali da će se efikasno suprotstaviti neprijateljskim višim bićima. Izu­ zetno je interesantno i samo ime: kentauri su bića koja “bodu (love) bikove”. borba Lapita i Kentaura) je sigurno veoma arhaična na Balkanu. I još jedna napomena. postav­ljenu od strane Drage Garašanin.bismo tvrditi sa dosta vjerovatnoće. prodiru sve bliže domaćim krajevima i staništima. U isto vrijeme. na­ ravno. bikovi su u očima autohtone neolitske populacije sim­ bolizirali božanstvo plodnosti pa bi njihovo ubijanje od strane indoevropskih konjanika predstavljalo pravu suprotnost njihovim kultno-religioznim shvatanjima. a hronološki prethode mikenskom dobu na jugu Bal­ kana. pošto su bili pokretni sto­čari. koji. sasvim logična pretpostavka. Ili. pa ta činjenica još više podu­ tezu o sasvim drugačijem porijeklu mita o kentaurima na Balkanu. nalazi antropozoomorfnih figura u naseljima kosovske varijante vinčanske kulture pružaju mogućnost širih i dubljih razmatranja o porijeklu mita o kentaurima na Balkanu. jer te figure iskazuju istu ideju. Mitološka saga o kentaurima. Nešto bi u tom pogledu mogle doprinijeti i naše figure “prakentaura” sa Kosova. Ovpire dje je obrnut slučaj. postupalo i sa ovim “prakentaurima”. na taj način će se suprotstaviti i opasnim pridošlicama. Bila bi to i zamjena za odgovorajuću naraciju. U svakom slučaju. Invazija Indoevropljana prema Zapadu i njihovi konjanici bi bili realna podloga za formiranje i mnogostruku razradu mita o ljudima sa konjskim trupom. Odatle naziv kentauri – oni koji bodu bikove. nemanima. ovjekovječena Fima u Metopskim poljima na atenskom dijinim reljefi­ Partenonu (kentauromahija. Pokušali smo ovako oživotvoriti “potpunu hipotezu”. božanstvima. Mikenska epoha je takav mit samo dalje razrađivala. Branko Gavela spo­ minje mogućnost da je ona preuzeta iz kretskomikenske epohe. drugo. 67 .

.

i posipanje groba crvenim okerom. Isto učenje je svojstveno i mnogim religijama kroz čitavu pisanu povijest. Klasičan primjer zabilježen je u Tešik Tašu (Turkestan). Krajem prošlog vijeka. bolji život. nemamo nikakvih sasvim si­gurnih pokazatelja.VI. U gornjem paleolitu (pretežno između 30–10. Znamo da je na slovenačkom tlu istraženo mnogo paleolitskih nalazišta. koje su dosta često nalažene samostalno i u različitim situacijama i okruženju. zatim sa lišavanjem života pripadnika drugih grupa. više je nego vjerovatno da je za vrijeme paleolita u raznim krajevima vladalo ljudožderstvo. Naše je za­ ključivanje. A kako je razmišljao o njoj. sahranjivao svoje umrle. MORS QUID EST? AUT FIMIS AUT TRANSITUS? /Šta je smrt? Kraj ili prelazak?/ Ovakvo pitanje postavio je učeni filozof Lucije Seneka.000 godina st. postav­ ljao sebi isto ovakvo ili slično pitanje? Sasvim je očito da su život i smrt lice i naličje iste meda­ lje. gdje je nađen dječiji kostur okružen skeletima pet ubijenih kozoroga. Evo neko­ liko njegovih osnovnih zaključaka: Vjerovatno je već neandertalac. pokušao je da na jednom mjestu prikaže duhovni život paleolitskih ljudi. Kada je riječ o skeletnim ostacima neandertalskog čovjeka na ovim prostorima. Praistorijski čovjek se neprestano susretao sa umiranjem svojih srodnika. Ovdje nas zanima da li je čovjek i prije pisane historije. U čuve­nom paleolitskom nalazištu Predmost. Brojnost podataka o tretmanu mrtvih u praistorijskom dobu je vrlo različita: veoma su malobrojni u starijem paleolitskom dobu. kao i kultovima vezanim za smrt tadanjeg čovjeka. ili gotovo svi skeletni nalazi paleolitskih individua sa prostora južnoslavenskih zemalja locirani su na području Hrvatske. ovisno o viđenju kako su pripadnici praistorijskih grupa tretirali tjelesne ostatke svojih umrlih. izuzev podataka koji su dobiveni ispitivanjem grobo­ va sa skeletnim ili spaljenim ostacima praistorijskih ljudi. nazovimo je bitisanje. konačno. Buduća istraživanja će možda osvijetliti ovaj fenomen. 69 . Sasvim je izvjesno da je paleolitsko doba obilježeno i kul­tom lubanje i donje vilice. jesu li ih opremali za onaj drugi život ili su ih jednostavno odbacivali? Mnogo toga se može naslutiti ovim putem. Nemamo pretenziju da ih u bilo kojem obliku kompletiramo. 1. Čehoslovačka. Zgrčeni položaj vjerovatno označava položaj čovjeka pri spavanju. po kojima je smrt samo prelaz iz ovog života u drugi. prema tome. VI. I. Teško je reći da li je to slučajnost. praistorijski čovjek. barem u nekim slučajevima. četrnaest mlađepaleolitskih kostura je bilo pokriveno vapnenim pločama ili mamutskim lopaticama. privjesci i og­rlice od kosti. Paleolitsko i mezolitsko doba Jedan od najboljih evropskih poznavalaca paleolitskih kultura na prostoru Starog svijeta. većinom u zgrčenom položaju. André Leroi- Gourhan. da li je to pitanje istraženosti ili posljedica nekih drugih faktora. prilikom kopanja pijeska za razne građevinske potrebe. vlastitog potomstva i za njega je to morala biti misterija. sa prestankom života ljudskih i životinjskih jedinki. Svakako je na to bio podstaknut učenjem pripadnika orfizma i Platonove Akademije. od raznih kultova do um­ jetničkih ostvarenja. Iznijećemo neke od tih podataka sa područja jugoslovenskih zemalja. e. najbrojniji su u kasnim praistorijskim periodima. Neronov vaspitač. znači. nego samo da ukažemo na primjere koji na najbolji način osvjetljavaju ovaj problem u pojedinim praistorijskim pe­riodima. Pretežan broj. kanibalizam. u svojim pismima Luciliju o moralu. roditelja. U dosta slučajeva je uz tijelo bio položen nakit – školjke. ali nema pravih antropo­ loških podataka. odmah se uzimaju u obzir donjopaleolitski (mousterienski) sedimenti iz Hušnjakove pećine u Krapini. U tom svom djelu poklonio je dosta pažnje i pokapa­ nju umrlih.) Homo sapiens je praktikovao često stereotipan grobni ritual: polaganje mrtvaca u jame. sa ubijanjem životinja. antropofagija. Sigurno je da je najviše bio impresioniran smrću bliskih srodnika.

Izni­ smo i sve velike dileme koje su prisutne u razmatranju ovog proble­ ma. naročito fragmentima lubanje i ekstremitetnih kostiju. iako neki stručnja­ci računaju i sa cifrom od 80 individua. ne na raznim mjestima. objavio je D. a. Mirko Malez. obadvoje. Kada se sve ovo sabere. Čovječiju lubanju je svakako i paleolitski. da je antropofagija za vrijeme paleolitskog doba gotovo nor­malna pojava i na ovom tlu. jer su umrle pripadnike plemena jednostavno pojeli i kosti pobacali. Proučavanjem krapinskih antropoloških ostataka bavio se zaista impozantan broj stručnjaka: njihove podatke rezimirao je Mirko Malez. Ostavljamo čitaocu da se i sam upusti u odgovarajuća razmišljanja i da sam iskombinuje svoju priču o odgovoru paleolitskih ljudi na pitanje šta . bio bi to klasičan primjer antropofagije. što je izvjesna novina u proučavanju neandertalske rase u Evropi. Tu je zabilježeno i više nalaza donjih čeljusti Homo sapiensa. Tako je Huštala jedno od najbogatijih nanjakova polupećina pos­ lazišta sa ostacima paleolitskih ljudi na svijetu. lokaliteta sa skeletnim ostacima pa­ Sa izvjesnom vjerovatnoćom se mogu izvesti i sljedeći zaključci: - da je u mlađem paleolitu i epipaleolitu gotovo izvjesno praktikovan ritual pokapanja umrlih srodnika (Oporovina). možda. Konačno. odnosno epipaleolitski čovjek smatrao centralnim sjedištem ljudske moći. ispunjenu do samog vrha pleistocenskim naslagama. i nedostatak pravih podataka na tlu južnoslavnskih zemalja – osim u pojedinačnim slučajevima – o načinu sahranjivanja u tom dobu. Moramo naglasiti da ni ovi zaključci nisu dokumentirani u zadovoljavajućoj mjeri. da su zabilježeni i primjeri skog čov­ kulta ljudske lubanje (Veternica). upućuje na ubijanje pa zamišlja da su nekadanji stanovnici Šandalje II bili iznenađeni i napadnuti od neke druge. Kao sigurna može se uzeti konstatacija Mirka Maleza do je krapinski čovjek bio dolifokefalan (duge glave). možda. Istraživač ove pećine. ali je u nemenu došlo do perturbacije usljed kom kasnijem vre­ poplava vode iz obližnjeg potoka. Neandertalac. Među njima su najvažniji Šandalja II kod Pule i Vindija kod Donje Voće (Varaždin). upućivalo na kanibalizam. pa i Homo sapiens. što bi. Vidi se da su sve lubanje i kosti ekstremiteta bili razbijeni i pobacani po pećini. u kojem je živio Homo sapiens. Sam istraživač je ispravno ocijenio da su u pitanju kosti neandertalca – krapinskog čovjeka.320±100 od današnjeg vremena. pokrivene kamenim pločama. brojnije i jače skupine mlađepaleolitskih lovaca. Isto tako nije potpuno jasno koji su sve povodi doveli do kulta lubanje ili do kanibalizma. Suprotno tome. Spomenuli smo otprilike sve ono što bi nam moglo pomoći da sagledamo. poznat je i običaj čuvanja lubanja vlastitih predaka. Gorjanović-Kramberger i u njima sakupio oko 650 komada ljudskih kostiju. ali su vjerovatni. onoj dio duhovnog života paleolitskog čovjeka koji se odnosio na pojeli stupak sa umrlim srodnicima. Analize C-14 daju cifru 12. Rascijepljene i opaljene cjevanice su protumačene kao dokaz da je Krapinac bio kanibal. Slično je i sa ljudožderstvom. dosada je na tlu Hrvatske otkriveno šest lokaliteta sa antropološkim ostacima. Starosjedioci su poubijani i. Šta je od ovoga primjenjivo za tumačenje kulta lubanje u davnim vremenima? Možda. lita zas­ U pećini kod Baderne u Istri (valjda Dančeva pećina) otkrive­na je dosta dobro sačuvana cijela ljudska lubanja. Ali se ne možemo zadovoljiti samo ovakvim tumačenjem. Bile su razbaca­ a znatan broj cjevanica rascijepljen i opaljen vatrom. Tokom istraživanja u Šandalji II je sakup­ ljeno 39 komada ljudskih kostiju u fragmentarnom stanju. u pe­ćini Veternici kod Zagreba otkrivene su 70 tri čovječije lubanje iz mezolitskog doba. Ovdje se sasvim vjerovatno radi o pravom kultu lubanje i o pokapanju mrtvaca.naišlo se na polupećinu. konačno. su – po svoj prilici – ubijali pojedince drugih grupa da bi se hranili njihovim mesom. U pećini Oporovina u kanjonu Lovranske drage nom zatečen je veći dio skeleta čovjeka u horizontal­ položaju i uz njega priloženi ukrasi od jelenjeg roga. No. Đuro Basler daje pretpole stavke da su neandertalske individue u Krapini bi­ pokopane negdje u unutrašnjosti pripećka. devet metara debelih naslaga. Iz vremena mlađeg paleolita. Zar nam ništa ne govore podaci da ručju Papue Nove Gvineje sve mnoga plemena na pod­ do nedavno nisu imali groblja. kako bi zadržali i njihovu moćnu zaštitu u svom staništu. Još tri podatka iz vremena tzv. Ocijenjeno je da se radi o ostacima 20-30 individua. na kult mrtvih. - da postoji mogućnost kulta donje vilice paleolitjeka (Vindija). kosti bez pijeteta razbacane po unutrašnjosti pećine. pojedeni. Istraživanja ovih. ostaje jedino sasvim sigurno da je na tlu Hrvatske otkriven značajan broj leolitskog čovjeka. Po čemu bi paleo­ litske skupine postupale na drugi način? Da li maže da shvatimo otkuda nam i ovako tumačenje po­ nedostatak većeg broja ljudskih ostataka iz paleolitskog doba. epipaleolita i mezolužuju pažnju. fragmentirane. Iz istog razloga su skoro do savremenih dana egzistirala divlja plemena “lovaca na ljudske glave”. bar donekle. Gornji slojevi u Vindiji su također dosta bogati skeletnim ostacima.

Neki zaključci se oslanjaju samo na pojedinačne primjerke. potvrđuje da je već u ovoj grupi ulazio u modu ovakav pogrebni običaj. bili solidno naseljeni od neolitskog stanovništva pa bismo očekivali i veliki broj nekropola uz ta naselja. pored toga. čiji su skeleti zatečeni također u zgrčenom položaju. a mrtvaci su pola­ Izdvaja se tzv. po dva cijela ljudska kos­tura su otkrivena u slojevima starijeg i srednjeg neolitskog doba u Smilčiču kod Zadra i pripadaju. sa prilaznim hodnikom. Slavoni­ navlju (Vinča). Svi krajevi su. Nekropola u Živanovića Dolji (Botoš) sadržavala je 18 grobova i. Za starčevačku kulturnu grupu ovakav običaj je posvjedočen na neolitskim lokalitetima u Vojvodini ji (Vukovar). Ovi skeleti pripadaju kasnoj fazi razbaca­ starčevačke kulture i ostavljaju otvoreno pitanje da li je to neka kolektivna grobnica (ubijenih ili obuzetih zaraznom bolešću individua) ili su odraz sukcesivne sahrane jednog broja stanovnika. Još 1956. bez obzira na to što je teško iznaći prave razloge takvom stanju. najrašireniju neolitsku grupu na Balkanu i u Podunavlju. Grga Novak je sakupio veliki broj razbacanih ljudskih kostiju. U tom slučaju i ovo bi bila neke vrsta nekropole. vrše se istraživanja savremenim metodama. zemunica “Z” u Vinči. Podrinju (Višesava – Bajina Bašta). VI. Podu(Kozluk. na primjer Vinča kod Beograda. 2. Na ruci jednog mrtvaca je ostavljena bakarna narukvica pa čitava nekropola pripada samom kraju vinčanske kulture. a samo odgovarajuća grob­ lja izmiču. Živanovića Dolja kod Zrenjanina. pa se još uvijek osje­ velikog broja naselja i znatno manjeg broja neolitskih grobalja. čeljus­ ti. u kojem je zatečen još jedan mali dječiji kostur. uz skelete. otkrivena nekropola od 23 ukopa. rebara. Kakvi su sve rituali u tom slučaju izvedeni! Kada je riječ o jadranskoj zoni. godine Milutin Garašanin je u svom radu o sahranjivanju u balkansko-anadolskom kompleksu mlađeg neolita objavio da je u vinčanskoj grupi bila poznata samo jedna prava nekropola – Botoš.se to događa poslije smrti samog čovjeka! Ili. Ipak. Ova konstatacija se ni danas nije mnogo izmijenila i mogla bi se primijeniti na veliku većinu neolitskih grupa. Da ovdje spomenemo zanimljiv ukop u istovremenom naselju Anzabegovo u istočnoj Makedoniji. osim jednog. odraslim osobama. ali u samom naselju. Nešto posebno su bile sahrane u Lepenskom Viru. Za vinčansku. Uz njih se nalazio i jedan dječiji kostur. Obrež-Baštine). karakteristične su dvije nekropole – Botoš i Gomolava. sahranjenim u zgrčenom položaju. cjevanica. za sada nema odgovo­ra. Okolište kod Visokog i druga. Sa tom činjenicom se mora danas računati. Neosporno je da je pojedinačno sahranjivanje u okviru samih naselja praktikovano tokom čitavog trajanja neolitskog doba i u svim jugoslovenskim krajevima. Grga Novak je iznio tezu da je ova pećina služila u obredne svrhe. Neolitsko doba Nešto bolje smo obaviješteni o kultu mrtvih u neolitskom do­bu na tlu južnoslavenskih zemalja. Ima tu i vrlo velikih naselja. Pomoravlju (Tečić). ljudski skeleti su nalaženi samo pojedinačno u naseljima ili – mjestimično – i izvan naselja. dijelova lubanja. U svim južnoslavenskim zemljama je dosada otkriven velik broj nalazišta – naselja iz neolitskog doba. osim jednog broja izuća veliki raskorak između zetaka. Ogroman broj 71 . jer ni da­ neku sasvim dovršenu sliku o ovom vidu duhov­ nog života kod ovdašnjih ljudi. u svemu 90 kostiju i od toga 3 komada koja su pripadala dječijim lubanjama. jamama. Padinu na Đerdapu i Vinkovce. pokopanih u zgrčenom položaju i položenih jedna uz drugu u suprotnom pravcu. Smilčić kod Zadra. Nekoliko manjih nekropola sa grobovima u kojima je. Među takvim nekropolama možemo spomenuti lokalitete Ajmana u Maloj Vrbici. Tokom istraživanja slojeva mlađe neolitske hvarske kulture u Grapčevoj špilji na Hvaru. uz samo naselje. tri izdvojene lubanje i nekoliko hrpa ljudskih kostiju. bila priložena keramika starčevačke kulture. ili negdje u njihovoj blizini. ni sud bez odsječenih drški i a ispod njega veći zemlja­ dna. U međuvremenu otkriveno je nekoliko manjih nekropola. Neuobičajeni prilazni hodnik bi možda govorio za ovu drugu soluciju. u kojoj su zatečeni ostaci od devet. o čemu je naprijed bilo dovoljno rečeno. dakle. Na Gomolavi kod Hrtkovaca je. Fabrika fosfata kod Kosovske Mitrovice. relativno nih skeleta. Takve nekropole nisu dosad pronađene. Inače. Keramika pripada mlađoj vinčanskoj kulturi. prstiju. ali sve to ne može ni izdaleka ispuniti brojčani nesrazmjer između naselja i nekropola. Sigurna je jedino činjenica da su se u neolitskom dobu na tlu južnoslavenskih zemalja počele formirati prave nekropole i da je pokapanje mrtvih na zajedničkom počivalištu ulazilo postepeno u pogrebnu praksu. Sahrana je obično obavljana u gani u zgrčenom položaju. Radi se o dva skeleta odraslih individua. Svaki dan se pojavljuju nova neolitska nase­ lja. Svi mrtvaci su bili položeni u zgrčenom položaju. dok hrpe kostiju svjedoče o raščišćavanju grobljanskog areala za nove ukope. samo lje nema dovoljno nalaza za relativno bolje.

na slobodnom prostoru između nastambi. Samo usput spominjemo da se u naselju u Lisičićima kod Konjica. Mogla je to za života obnašao neku poseb­ biti glavna žena u matrijarhalnoj zajednici. opet. protoneolita) i u svim staništima-svetilištima otkriveni su na ovom lokalitetu dječiji kosturi. U nešto starijoj fazi Vlas­ istraživanja su očišćene elipsoidne jame u kojima su bila sahranjena sasvim sitna djeca. treća su bila pokrivena kamenom. jelenji rog i posuda ukopana u zemlju. sigurno je posvjedočeno pokapanje mrtvih u zajednička gro­bišta. U drugom slučaju.keramičke robe. Svi su locirani u središtu naselja. zatečeni su dijelovi dječijeg kostura i neke životinjske kosti. uglavnom. upravo onako kako se novorođenče polaže u običnom ži­ votu. posuta crvenkastim okerom. kult lubanje u ovom periodu je višestruko potvrđen. Očito stara tradicija! Kasnijoj starčevačkoj. kult lubanje je imao znatno veću ulogu na području jadranske zone nego u nekim drugim krajevima na Balkanu. a osim izdvojenih lubanja u istom naselju. odnosno na samoj zemlji zdravici. koje su ležale u sloju srednje neolitske danilske kulture. druga su bila pokrivena polovinom grube posude. Uostalom. naš­ la donja čeljust odrasle osobe. Ovdje su. Da li je i ona znak kulta donje čeljusti? I još jedan fenomen iz oblasti sepulkralnog rituala. u naselju Obre I kod Kaknja. Gotovo u svim fazama kulture Lepenskog Vira (tzv. a ukopani su pretežno u zgrčenom položaju. vrač. A to bi značilo da je neolitski čovjek već sasvim određeno vjerovao u život i sa one strane neprozirne zavjese. žrtvovanje male djece i novorođenčadi je. dakle. Inače. tokom nice. izuzetan lovac i slično. sasvim vjerovatno. neosporno. a mandibule odraslim ženskim individuama. to nije nikakva specijalnost ovdašnjih . zatim jedna u Višesavi kod Bajine Bašte i tako dalje. Tri skeleta su pripadala najstarijem kulturnom sloju. U jednom grobu (grob 7) je zatečen dječiji skelet u sjedećem položaju. odnosno kombinovanoj starčevačko-impresso kulturi. Svi bez priloga. na žrtvenom prostoru potaracanom oblucima. općenita je pojava pojedinačnog pokapanja u samom naselju. Manje je vjerovatno da su to bile žrtve. bile su položene i tri izdvojene lubanje. spominjemo i jednu lubanju u samom Danilu kod Šibenika. Jedna su ležala u plitkim jamama na zemlji ili na keramičkim frag­ mentima. Ov­ dje je otkriveno 11 dječijih kostura. jedino u Lepenskom Viru su lubanje (obično bez donjih vilica) polagane na veće kamene ploče i oko toga je. vjerovatan je i kult donje vilice. Očekivana je pomoć i zaštita ovakve ličnosti i poslije smrti. a uz njega pri­ ložena dva sunčeva diska i dosta 72 keramičkih objekata. kremena i kostiju ne bi podupirali ovaku tezu. Me­ najstarije primjerke ubrajamo tri lubanje iz sloja sa impresso kera­ mikom u Smilčiću. među skeletnim ukopima. Uočen je različit postupak pri ukapanju djece. opkoljen uspravnim kamenim pločama. Sasvim mala djeca i novorođenčad su sigurno žrtve određenih vjerovanja i obreda u neolitskim naseljima. Osam skeleta je zatečeno ispod najstarijih slojeva. Sve je onda pokriveno kamenim oblucima i zemljom. Još više je zanimljivo da lubanje pripadaju odraslim muškarcima. Samo dvoje od ovih novorođenčadi je bilo stavljeno na leđa. često novorođenčadi. napravljen vijenac od lomljenog kamena. ovdašnji mišljao o neolitski čovjek je već mnogo određenije raz­ zagrobnom životu nego što je to bio slučaj u dugim prethodnim periodima. Bosna. onda. kostura novorođen­ čadi. uz jedno čvrsto vatrište. možda. U već spomenutoj nekropoli iz Botoša. žrtvovani! Na osnovu iznesenih podataka dobivamo sljedeću okvirnu sliku u neolitskom dobu na tlu južnoslavenskih zemalja: bez obzira na njihovu malobrojnost. Tako je iz faze Ib zabilježen nalaz 4-5 kostura novorođenčadi. pločom ili ilovačom. Prije će biti da je i u ćini praktikovano pokapanje mrtvih u samom ovoj pe­ naselju. sa raširenim nogama. Zanimljivo je da su pored ognjišta u ovom naselju bile položene i donje vilice lubanja. Prava gomila-tumul! Izgleda da je u ovom pogledu najinteresantnija situacija u naselju Obre II kod Kaknja. To je pravi ukop. znak da je i u neolitskom dobu kult lu­ banje igrao određenu ulođu gu u duhovnom životu tadanjeg stanovništva. izgleda. i to ispod tvrde podca (Vlasac Ia). pripadaće dva sasvim posebna ukopa. od prvenstvenog značaja dva či pokapanje pojedinaca u neolitskim pitanja: šta zna­ naseljima i kako objasniti toliki broj dječijih ukopa? Na prvo pitanje je moguće samo jedno objašnjenje: u naselju se postavljao umrli srodnik koji je u njemu nu dužnost. Navešćemo neke primjere. oko toga su ležale kamene sjekire. Gledajući na kvantitet nalaza. predmeta od kamena. mrtva­ ci su gotovo redovno polagani u zgrčenom položaju (u položaju spavanja). U značajnom broju neolitskih naselja skih zemalja primijećeni su na području južnoslaven­ – pojedinačno ili skupno – ukopi sasvim male djece. pretežno novorođenčadi. Gotovo redovno su bila sahranjena u zadnjem dijelu kuće. koje pripada Butmirskoj kulturnoj grupi. Prilično velik broj izdvojenih ljudskih lubanja u neolitskim naseljima je. pa da su kasnije životinje rasturile kosti. odnosno istinski pokazatelj kulta ljudske lubanje u mlađim fazama kulture Lepenskog Vira. Prema tome.

No u neolitskom do­ bu na tlu južnoslavenskih zemalja je u prvom redu prakticirano žrtvovanje djece u slavu viših bića. Žitelji Obra II su se. Odjednom se poremetio tradicionalni red stvari. Ni ovakav način nije nepoznat kod primitivnih plemena. žrtvovanje djece u raznovrsnim varijantama je očit znak jedne religiozne manifestacije. U tom slučaju bi se odmah nametnulo i pitanje da li se ta­ ko postupalo iz straha od mrtvaca (što također znači vjerovanje u zag­ robni život!) ili se umrli srodnici prepuštaju izvan naselja višim silama koje vladaju nepoznatim prostorima. Da li je ovo čist primjer žrtve radi izazivanja plodnosti? Vjerovatno. Tek slijedeće troje djece je moglo hovi biti žrtvovano radi izazivanja plodnosti. intenzivno bavili zemljoradnjom. Ovo drugo ima više izgleda. Širom svijeta su kod primitivnih plemena poznate ljudske žrtve (stari stanovnici Meksika prednjače u tom pogledu!). Pošto je u Obrima II veoma snažno zastupljena kulturna komponenta sa Jadranom. u veći broj dje­ vremenu pred izgradnju prvih nastambi. unutarnje raspadanje pojedinih neolitskih rodova usljed istrošenosti sistema. pa su sahrane obavljene na već “posvećenom” mjestu? Možda. Ako se vratimo na konstataciju da je na našem tlu zabilježe­ no relativno malo ljudskih sahrana u nekropolama ili u naseljima. menu već usta­ Jedinstven je slučaj na lokalitetu Anzabegovo u Makedoniji. mnogo vjerovatnije da su djeca žrtvovana prilkom od­luke budućih stanovnika da se tom žrtvom postigne “blagoslov” onih viših sila koje su. takav ritus je sasvim razumljiv. u kojoj su višim silama pri­ nošene tako dragocjene žrtve kao što su sitna djeca otrgnuta sa majčinih prsa. Prije svega. bogova! I bez obzira na majčinske suze! Najzad. nastupila je puna degeneretivna faza. iako to mirni zemljoradnici i stočari nisu voljeli. sa punom dominacijom patrijarhalnog sistema. Čini nam se da ovu pretpostavku treba ozbiljno uzeti u obzir. možda bi bilo logično pomišljati još na jedno rješenje – odnošenje i izlaganje mrtvaca daleko od naselja. Na drugom postrojenju je ritual trajao nešto duže vremena. vidno oslabljenih neolitskih grupa. VI. Bio je to sumrak matrijarhalnog neolitskog društva. protjerale ili – u vrlo rijetkim slu­ čajevima – inkorporirale u svoje redove. Zbog toga je. Velika Majka. Većina stručnjaka ih povezuje sa izazivanjem plodnosti. još jedna napomena. vreljenog prebivanja u naselju. Žrtvovano dijete je stavljeno u veliku zemljanu posudu. mirni život dotadanjih. sa onu stranu svakodnevnog ži­votnog kretanja. ali je ovdje simptomatično da je najčijih ukopa obavljen na zemlji zdravici. pa i njihovih žitelja. kojoj su prije toga odbili dno i ručtno ke. onda. ili je osta­ lo i dalje neko “sveto” mjesto. Korijeni vanje djece vezano za izazivanje plodno­ ovog rituala bi vodili prema istočnom Mediteranu. Sada su to jednostavno bile izbjeglice. Gotovo je sigurno da su nalazi kostura sitne djece i odojčadi svjedoci posebnih žrtvenih radnji. sve je više pripadao prošlosti. nego su naselja osnivali uz potoke i rijeke. po njihovom shvatanju. sručile na područje južnoslavenskih zemalja mnoge nove grupe sa istoka i sjevera. kojima pripadaju dijelovi dječijeg kostura i životinjske kosti. kao što je rečeno. 73 . jer nji­ ukopi već pripadaju starijim kulturnim slojevima. Eneolitsko ili bakarno doba Jedno od najkomplikovanijih prelaznih perioda u praistorijskom vremenu bilo je baš ovo doba. One su bile svježe. Sve u svemu.grupa. Moglo je to biti božanstvo Sun­ ca. već je klasičan primjer ovakvih nalaza sa područja kulture Cucuteni-Tripolje u Rumuniji. Zbog toga se i nalaze ostaci ne­ kih neolitskih kultura na brežuljcima. koje su podizane u krugu oko tog žrtvenog prostora. a u isto vrijeme su se sa raznih strana. 3. Sve je. Nove grupe su ih uništile. Šime Batović je u svom radu o Smilčiću i kultu mrtvih u neolitu Dalmacije prikupio dosta odgovarajućih podataka iz mediteranskih oblasti i došao do zaključka da je to jedinstvena pojava na Mediteranu povezana sa nekim zemljoradničkim ritualom. sah­ ranjeno dijete u sjedećem položaju je žrtva Sunčevu božanstvu. za koje Hortensia Dumitrescu smatra da predstavljaju žrtvosti. Nešto su drugačije žrtve u naselju Obre I. drugačije uređene. najzad zatrpano. neka agrarna plodotvorna sila i slično. simboli kulta Sunca. Ali. iznad ove neobične žrtve sahranjene dvije odrasle individue i jedno dijete? Da li je u pitanju sahrana ličnosti izuzetnog poštovanja i njihova djeteta. često vrlo pokretljive i bolje naoružane. zbog čega su. Zatim je žrtvenište prekriveno kamenim oblucima pa su nastavljene ritualne radnje. imale najveći uticaj na život i pro­ speritet naselja. pošto su uz njega stavljeni odgovarajući diskovi. Brzo će tu i izumrijeti. u ovom slučaju. Prvo je načinjeno vatrište-žrtvenište na taj način što je omegom ilovače. Kroz oslobođeno dno krv žrtve se sliva direk­ u zemlju. Na njemu je đeni prostor pokriven nasla­ ložena vatra i vjerovatno su prinošene određene žrtve pred osnivanje naselja. jer je oko njega čitav niz nalaza koji posvjedočuju neku vrstu “hodočašća” ovom mjestu. a stanovništvo se intenzivno bavilo zemljoradnjom. a bez ručki posuda se ne može premještati na drugo mjesto.

Prije ukopa je u komori naložena . Velike posude su vjerovatno bile pune tekuće hrane. sa ulazom širokim jedan metar. Velika većina keramičke robe je lijepo ukrašena vučedol­ skim sti­ lom. dok lijeva ruka muškarca počiva na ženinom bedru. među ostalim. sjeverna Srbija. sjeverozapadna Bosna). Schmidt objavio u svojoj monografiji. 21 čitava i 30 razbijenih posuda. Najbrojnije kapalo i pojedinačno u samim na­ 74 su nekropole u grupi Tiszapolgar-Bodrogkeresztur.Razgradnja neolitskog. vučedolska kultura (Slavonija. Upada u oči da su neke od eneolitskih kulturnih grupa locira­ ne na terenu istih oblasti. mirnog i međusobno dobro organizovanog svijeta na ovom tlu počela je u toku IV milenija st. uz leđa žene bio je ostavljen velik sud. na jadranskim obalama i na ostrvima. Nešto drugačiju sud­ živjele su neolitske skupine na kraškom području. srpsko Podunavlje. Primjera radi. tekla je zemljana klupa na koju je bilo položeno pet dječijih kostura. Svaka od tih grupa zaposjedala je određen rejon u tim oblastima i vrlo rijetko nadslojavaju jedna drugu u istim naseljima. zapadna i centralna Bosna. ali je toga bilo vjerovatno vali. bakarni predmeti. srednji Jadran). pokazale svoj odnos prema fe­ nomenu smrti. Srem. dolina Neretve. e. ali se poseljima. ovo ne znači da nije dolazilo do sukoba među njima. nazovimo ga. prema kultu mrtvih srodnika. Hrvat­ jedna od najraširenijih eneolitskih kultura u Evropi (Banat. badenska kultura. Uz muškarca su stavljena dva šiljka za koplje. uz rubove komore. nakit od školjke. u ovom periodu se nešto više praktikovalo sahranjivanje mrtvih u nekropolama. kostolačka kultura (opet Banat. podzemnom svijetu. su. U grobu je. a male posude bi trebale služiti za zahvatanje te hrane. Batki kod Sente. Glavu že­ne prekriva najljepša posuda u grobu. južna Bačka. u manjoj mjeri nego što bismo očeki­ U ovom uzbudljivom vremenu propadanja jednih i nadolaska dru­gih populacija. daleko je najzagonetniji dvojni ukop u grobnoj komori. Naravno. Pokopi su vršeni u jamama i u zgrčenom položaju. Vremenu badenske kulture će pripadati dva pojedinačna groba žena. sredinu zaposjeda kostolačka i prodire dolinom Bosne do Obra kod Kaknja. Nekropole su poznate i u okviru badenske (npr. U okviru nekropole u Bogojevu je. kosti govečeta. Ne treba to da zbunjuje. idu­ ći nekim hronološkim redom: lasinjska kultura (Slovenija. osim lasinjske. gdje je dobila jućim poja­ i ovo ime. govečeta i pernate životinje. pa i ukrasi od zlata. sjeveroistočna Bosna). dalje. pa su stare neolitske kulturne grupe preživjele mnoge udare u susjednim krajevima i proživjele – doduše u degenerisanom obliku – sve do duboko u treći milenij st. Smišljena oprema za prelazak u drugi svijet. koji pripada procvatu vučedolske kulture na ovom lokalitetu. Indikativno je da je ova dječija kosturnica ležala ispod kasnije zgrade tzv. ukrašena sunčevim i nekim drugim astralnim simbolima. lasinjska kulturna grupa prodire u zapadnu Bosnu. kao što su oni za držanje mlijeka. a u predjelu karlice veći sudovi. troje novorođenčadi. sjeverna i srednja Bosna). Autori djela “Praistorija jugoslavenskih zemalja III” nazivaju ovaj grob bračnog para “protokneževski pokop”. Uz njih su priložene samo školjke i neke životinjske kosti. Bogojevo – Zgrčenci) i kostolačke kulturne grupe (npr. Prije svega. sakupljeno. pa na jadranskom zaleđu. te grob čovjeka. jedno polugodišnje i jedno četvorogodišnje dijete. među kojima se ističu one u Čoki. Megarona II. R. Nove grupe nisu ovamo prodirale sve do mlađeg eneolitskog doba (nenaviknute na kraške uslove života!). nađen jedan dvojni grob. vrijedi se ponovno zaustaviti na lokalitetu Gradac u Vučedolu i na nekim podacima koje je R. dok je III milenijum uglavnom ispunjen trajnijim razmještajem novih kulturnih grupa na prostorima ranijih nebinu doolitskih kultura i naselja. To je očito shvatanje da mrtvac nastavlja da živi i u drugom. Padina kod Gospođinog Vira na Đerdapu – paljevinski grobovi). usko povezana sa odgovaravama na području Mađarske. buda od jelenjeg roga. pred Megaronom II. Baranja. Krajem toga milenija pojačava se nemir zbog nadiranja nepoznatih invazora. Slavonija. Sve navedene grupe. Slavonija. Ponekad se prilažu kremeni noževi. nije izostala ni očekivana raznovrsnost posmrtnog rituala ili kulta mrtvih. Pa ipak. Nosi kod Subotice. djelimično Srbija. U unu­ trašnjosti. Ovom drugom je ostavljena solidna poputbina za drugi svijet! Kada je riječ o pojedinačnim ukopima u okviru naselja (a ima dosta primjera). na ovaj ili na onaj način. Tijela muškarca i žene su bila položena na debljoj naslazi pepela u zgrčenom položaju. i dječija grobnica u nadsvođenoj komori. Srem. Glave im se dodiruju. 80 keramičkih fragmenata. a desnom drži jedan sud. pa kosturi janjeta i psa. Koje su to nove grupe? Najstarija među njima je Tiszapolgár-Bodrogkeresztúr grupa u Potisju. ukopanih u zgrčenom položaju. Žena rukama pokriva lice. sa tačno određenim pravilima rituala: oko glave su stavljane manje posude. Srem. Bačka. ska. jelena i svinje. Savremena je mlađoj vinčanskoj kulturi. okrenuti jedan prema drugom. sukobljavanja pa i miješanja. a badenska se uglavnom zadržala sjeveroistočno od tih teritorija. Zapadnije i južnije od te grupe se redaju. e.

ekscentrično lociranom Slika 33. Vjerovatno ono prvo i. povrh spališta urna sa pepelom i nagorjelim kostima. u centru podnožja urna sa pepelom pokojnika. koliko-toliko dokumentiranih. žena je dobila na glavi najljepšu posudu i lonac sa hranom. bio je visok gotovo 4 m. u tom slučaju. - Arađanska humka kod Mokrina (tumul visok oko 4 m. Tumul. više nego sve što je rečeno. Još je relativno malo podataka u tom pogledu. Grob bračnog para iz Vučedola kod Vukovara 75 . kao prilog još jedna zdjela. pripada badenskoj kulturi). koji Stojan Dimitrijević pripisuje jednoj varijanti ljubljanske kulturne gru­ pe. - Nekropola u Padini na Đerdapu. - Humka u Vojki (isti obred kao u Batajnici. pokrivena trbušastom zdjelom. Moglo bi se keramičke robe je više nego im­ ca. pa pretpostaviti da je muškarac zaista bio poglavi­ i prvosvećenik u jednom već sasvim patrijarhalnom društvu. da je umro ili poginuo u borbi i da ga je žena nasilno (ili dobrovoljno!) pra­ tila na drugi svijet. ali nema tra­ gova naknadnog rituala. ništa neobično ne bi trebalo da znači ni “poglavičin” pogreb u Vučedolu. od žrtvenog obreda preostale životinjske kosti i keramički fragmenti. prečnika oko 20 m. Održačijim žrtvama. bez vanjskog obilježja. Priređivači ukopa su ovaj bračni par položili u stavu bračne bliskosti. naravno. pripada također vučedolskoj kulturi). pripada vučedolskoj kulturi). uz muškarca je ostavljena njegova lovačka ili ratnička oprema. a pripadaju kostolačkoj kulturi. važna dva fenomena: spaljivanje mrtvaca prije ukopa (incineracija. Uz to “mesna poputbina”. Količina presivna. - Velika humka u Batajnici (pokojnik spaljen na istom mjestu. primjera o prisilnoj pratnji žene mrtvog supružnika. Teško je zasada utvrditi da pripadnici kostolačke kulture nisu koristili pokapanje pod tumulima. Pokojnik u zgrčenom položaju je pokopan u sanduku od kamenih ploča. kasnije obnovljen obred od koga su ostali keramički fragmenti i onda tumul definitivno formiran. Svakako je važno napomenuti da su neki od najstarijih prim­ jera spaljivanja pokojnika u panonskoj oblasti vezani za sahranjivanje pod tumulima. Na pepeo očišćenja su položeni mrtvaci. pa i muškarčev pas. (Ukoliko Krestonci ili neka druga tračka plemena.velika vatra očišćenja i žrtvovanja. u kojoj su zdjele sa paljevinom poredane u redu i jedan grob sa spaljenim kostima pokrivenim zdje­ lom u Silajetu kod Dvorova u sjevernoj Bosni ukopani su u zemlju. na ovom tlu. vana je tradicija posvećenog mjesta dje­ U eneolitskom dobu su. inkremacija) i pokapanje pod grobnim humkama – tumulima. ovo bi bio jedan od najstarijih. Izvan panonskog. pa Gali i niz antičkih i primitivnih sku­ pina njeguju običaje da žena prati muža u grob.) Samo uzgred spominjemo da je Megaron II bio sagrađen nad komorom sa dječijim ukopima. odnosno podunavskog prostora daleko su naj­ važniji kneževski ukopi pod tumulima u Maloj i Velikoj Grudi na Tivatskom polju. sve prekriveno zem­ljom.

jedan primarni i jedan sekundarni. Tumul je imao prečnik od 26 m. radi kojega je tumul bio i podignut. oblikom je sličan glavnom grobu u centru tumula Mala gruda. odražava sličan pogrebni ritual kneževskog ukopa kao i onaj u Maloj Grudi od kojeg je udaljen oko 270 m. Centralni grob iz humke Velika Gruda kod Tivta u tumulu. i visinu od 6.Slika 34. 76 Nedavno istraženi tumul u Velikoj grudi kod Tivta. pet zlatnih karičica za kosu. datiranog u bronzano doba. ležeći na svojoj lijevoj strani. dobio na poklon ili ih je nabavljao na jugu preko posrednika. Primarni centralni grob. Pokazalo se da humka sadrži dva centralna groba.30 m u odnosu na okolni teren. Uz pokojnika. I ovaj detalj pogrebnog rituala je imao širok smisao. u kome je bio pokojnik u ispruženom položaju. zlatni triangularni bodež. dva dug­ meta od bakarnog lima. koji je po svemu sudeći bio vrlo istaknuta osoba. bolje rečeno grob lokalnog rodovskog princepsa. Uz kosti mrtvaca bogati prilozi dvije lijepo ukrašene po­ sude. Tumul u Maloj Grudi je imao omotač od kamenih oblutaka. jedan iznad drugog. Jama je bila izdubljena u prirodnoj podlozi i ograđena kamenom. a kasnije je vrlo čes­ to ponavljan. a na raznim kra­ jevima su konstatovani ostaci spališta od naknadnih ritualnih radnji. Grobna konstrukcija sekundarnog groba. po čemu se vidi da je tivatski knez za života bio vrlo cijenjen i bogat: predmete je. Bio je to pravi “kneževski” grob. bila je oivičena širim kamenjem i pokrivena tankim kamenim pločama i oblucima. sasvim je sigurno da je u to vrijeme južni Jadran od­ ržavao stalne kulturne i ekonomske veze sa kretsko-egejskim naprednim svijetom. U grobu je bio sahranjen muškarac u zgrčenom položaju. pronađene su obredna keramič- . Predmeti od zlata su egejskog porijekla. iz poštovanja. Keramičke posude su izrađene u domaćem stilu pa je na taj način došlo do sretne kombinacije za hronološke odrednice domaće proizvodnje. glave okrenute u prema sjeveroistoku.

učvrstilo vjerovanje u zagrobni život čovjeka. Milutin Garašanin spominje neke ostatke ovog rituala u Vinči kod Beograda i u Potpornju kod Vršca. bogato posutim okerom. što. posvjedočene keramičkim fragmentima i životinjskim kostima na nekim tumulima (Batajnica. pri čemu se sasvim logično nameće zaključak da takav par i 77 . Radi se uglavnom o vrlo velikim tumulima. a čini se da bi i spomenuto žrtvenište u Obrima I upućivalo u tom pravcu. i drugo. pa čak i teza da je panonsko-podunavski pros­ tor primarna oblast za nastanak ovog rituala. Tivat). a pet se vezuju za nalaze iz grobova sa ostrva Leukas u Jonskom moru. Ne treba zaboraviti da je incineracija na tom prostoru i u bronzanom dobu igrala izuzetno važnu ulogu. izrazito karakteristični za stepske populacije. U panonskom prostoru Jugoslavije je evidentiran velik broj sličnih tumula. Pa i tumule u Velikoj i Maloj Grudi smo označili kao grobove takvih prvaka. oni nisu istraženi pa se ne može još reći koliko ih pripada stranoj. U Uljmi. poseban zgrčeni položaj! Prilozi nisu brojni. ali ima problema sa hronološkim odrednicama. a u Arađanskoj humci se radi o tipič­ noj incineraciji. Mnogo toga ni do danas nije razjašnjeno. prečnika 35-30 m. Uzgred spominjemo da stepske populacije nisu spaljivale svoje pokojnike. stepskoj populaciji. preuzet je pod uticajem stepskih ritualnih obreda. bronzana sjekira. To. Ima dosta stručnjaka koji smatraju da je i spaljivanje pokojnika. Oni imaju veoma važnu ulogu samo u pogledu izučavanja indoeuropeizacije u pojedinim dijelovima evropskog tla. obloženim i pokrivenim drvenom građom i. samo potvrđuje vjerovanje da pokojnik i na drugom svijetu ima određenu ulogu ili pot­ rebu. I. Kasnije se običaj podizanja tumula nad gro­ bovima srodnika omasovio i u mnogim krajevima dobio prioritetno mjesto u pogrebnom ritualu. - dvojni grob muškarca i žene iz Vučedola. Vlajkovca kod Vršca. Borislav Jovanović je posvetio niz radova ovoj pojavi i obradio nalaze iz Uljme. te osam zlatnih karičica za kosu. u kasnijim periodima kameni vijenac pod tumulima je dosta uobičajena pojava. s tim što je položen na leđa. Dugo vremena se vodila. dva bronzana sječiva (brijača). Možda je vjerovatniji južni uticaj i zbog hronoloških razloga. gdje je uz kalcinisane kosti nađena i tipična kamena sjekira. Tamo je ovakav običaj vrlo rano ušao u modu u okviru kulta mrt­ vih i shvatanja o zagrobnom životu. Naprijed smo spomenuli i ulogu heliolatrije u svemu tome. Duboke korijene kremiranja pokojnika u panonsko-podunavskom prostoru potvrđuju i primjeri iz vremena badenske i kostolačke grupe (Arađanska humka. pa i definitivno. me­ đu ostalim.ka šolja sa urezanim i bijelo inkrustiranim motivima ljubljanskog tipa. Kao takav. Grobovi iz tumula u Velikoj i Maloj Grudi jasno ukazuju na južne veze. Batki i Vojlovici pokojnik je pokopan u zgrčenom položaju. diskusija o tome odakle potiču dva nova ritualna običaja – sahranjivanje pod tumulima i spa­ljivanje pokojnika. najzad. incineracija. pokapanje pod tumulima je ušlo u upotrebu i prije dolaska stepskih populacija. Tumuli sa grobovima pripadnika stepske populacije su stranog porijekla. južnog porijekla. Stepska plemena i narodi su zaista masovno koristili običaje sahranjivanja pod tumulima-kurganima. a najizrazitiji su oni iz Srpskog Krstura i Đale – sudovi ukrašeni vrpčastom ornamentikom. Padina na Đerdapu). Za običaj pokapanja pod tumulima u opticaju su stalno dva tumačenja. Čini nam se da je ovo manje vjerovatno. Vojlovice kod Pančeva te iz Srpskog Krstura i Đale. odnosno sa kretsko-egejskog prostora. Na osnovu ovih pokazatelja nije teško zaključiti da su prvi tumuli bili podignuti nad ukopima rodovsko-bratstvenih prvaka. Prema tome. Dakle. Obavezna je na kraju ovog razmatranja konstatacija da se kod stanovništva eneolitskog doba na području južnoslavenskih zemalja uglavnom. Batke na ušću Begeja u Tisu. zadržao se do kraja praistorijskog doba. Tumuli sa grobovima-jamama stepskog porijekla u panonsko-podunavskom prostoru su vremenski mlađi od onih koji su nastali u doba badenske kulture. - kameni vijenac oko groba pod tumulom (Tivat). a noge mu uvis povijene. potvrđuju i slijedeće pojave: - naknadne obredne radnje – nazovimo ih daće – nad grobovima pokojnika. što znači da se ovim doprinosi boljem bivstvovanju pokojnika na dugom svijetu . bez ob­ zira da li se time željelo zaštiti spoljni svijet od djejstva pokojnika ili samog pokojnika od zlog uticaja spoljnjeg svijeta. i još se vodi. obično. Tako nešto je pripadalo samo rodovskim i bratstvenim prvacima. Sahrane su izvršene u jamama. pretežno na području Banata i Bačke je istraženo nekoliko tumula koji svjedoče o prilično snažnom prodoru stepske populacije sa istoka na panonski prostor. Istakli smo već da su najstariji tu­muli velikih dimenzija i oni su mogli da budu podignuti samo kolektivnim naporom. Postoje indicije da je kremiranje pokojnika počelo već u neolitskom dobu. od kojih tri karike odgovaraju onima iz Male Grude. pre­ uzet je iz južnih oblasti Balkana. Zato danas sve više preovlađuje mišljenje da je na pojava na tom pogrebni ritual incineracije samostal­ prostoru.

južna i istočna Bosna. god. u srednju Dalmaciju. Na teritoriju južnoslavenskih zemalja u tom vremenu vlada bronzano doba (pretežno drugi i po­ četak prvog milenija stare ere) i ono u potpunosti pripada ovdašnjem praistorijskom vremenu. Ogroman broj otkrivenih i istraživanih nekropola i pojedinačnih grobnica o tome rječito govori. jer nisu nikako zanemarljivi ni primjeri miješanja ovih običaja na istom prostoru. Milutin Garašanin. Znatan broj manjih grupa se bavio tzv. u kultu mrtvih. čitavih kulturnih. Hercegovina. a kompleksu ravnih grobova istočnoalpska regija. Iza njih su ostajali samo pojedinačni ili manje skupine grobova. uglavnom naznačene sve te zajednice. a ravni grobovi sjevernije viji. ako se tim činom oslobađa onaj prometejski dio čovjeka od materijalnog oklopa. ravnim ne­ tj. Ivan Marović. do snažnih sukoba. Tako bi tumuli pretežno karakterisali zapadnije. čovjek se od starine vrlo teško mirio sa pomišlju da poslije smrti prestaju svi elementi življenja. Ksenija Vinski-Gasparini. 4. ali bi u globalu trebalo is­taknuti dvije stvari: paralelno javljanje grobova u tumulima i kropolama. - donekle i incineracija. velike koristi za rekonstrukciju života na ovom prostoru od tih napomena nema. Iako pojedini pisani izvori sa juga i jugoistoka tu i tamo spominju ove krajeve. pa se tamo ovakvi grobovi pojavljuju zajedno sa grobovima pod tumulima. Sarajevo 1983. I sam autor. transhumantnim stočarenjem. karakteriše ga izrastanje lokalne rodovske aristokratije i utvrđivanje naselja 78 kojima ona uprav­ lja – pretežno na brežuljcima – pa i grobni ritual. međutim. odnosno sintetsku obradu tih zajednica izvršili su u ovom monumentalnom djelu: Borivoj Čović. Došlo je do populacionih pokreta velikih razmjera. To se najviše odnosi na kasno bronzano doba. Naravno. Šime Batović. zapadna Srbija. Nema gotovo nikakvih ostataka naselja. kao i vjerovanje o uticaju umrlih srodnika na svakodnevni život njihovih potomaka. i istočnije krajeve u Jugosla­ napominje da bi to bila samo podjela u naj­ grubljim crtama. desi­la velika previranja. dijelovi Kosova i Makedonije. treće. Za eneolitsko doba smo naveli neke od tih vizija. ipak. Sistematsku. na stare zakonitosti gentilnog društvenog uređenja. S druge strane. pa i “etničkih” kompleksa. Kompleksu sa tumulima bi pripadali: jadranski pojas od Istre do Crne Gore. ali su u lja IV”. kretao se sa stokom u potrazi za boljom pašom. dijelovi Kosova i Makedonije. panonsko-podunavska regija. pokapanje i spaljivanje mrtvaca u istim grobištima. Bronzano doba Približavamo se sve više onom vremenu u kojem nas na nekim okolnim područjima pisani izvori obavještavaju o društveno-ekonomskim kretanjima i duhovnim zasadama na tim područjima. U prve dvije faze (rana i srednja bronza) društveno-ekonomski razvoj teče dosta ravnomjerno. U bronzanom dobu je na temelju svih navedenih društveno-ekonomskih kretanja formirana na tlu južnoslavenskih zemalja velika masa kul­ turnih grupa – malih zajednica. Njihovo izdvajanje je mukotrpan posao za prahistoričare-arheologe. zahvatili i većinu ovdašnjih krajeva. na primjer na suživot dva ili više rodova u istom naselju radi ženidbenih odnosa.na drugom svijetu nastavlja svoj bračni život. Neprestano je stvarao svoje vizije o zagrobnom životu kao važnom segmentu religioznog sistema. . Borivoj Čović je ovako ocrtao dva osnovna kompleksa u odnosu na pokapanja mrtvaca pod tumulima i na sahranjivanje u ravnim grobovima (dakle. Pomoravlje i istočna Srbija. Draga Garašanin. Ružica Drechsler-Bižić. pojačava­ ju se ekonomske veze sa okolnim svijetom. Bila je to prvenstveno ekspanzija nosilaca kulture polja sa urnama (na­ zvani po pogrebnom ritualu) koji su značajno uticali i na kulturnu fi­ zionomiju u mnogim ovdašnjim krajevima. bez ikakvih vanjskih oznaka). što se lijepo može pratiti prema ostacima materijalne kulture. Pokreti su počeli do­brim dijelom iz panonskog prostora. U ovom vremenu na tlu južnoslavenskih zemalja se paralelno odvijalo nekoliko društvenih procesa. Stane Gabrovec. I. Neki elementi ukazuju. međutim. već smo spomenuli slična vjerovanja potvrđena pisanom dokumentacijom. proširili se prema jugu. kod većih grupa se pojačava patrijarhalni društveni sistem. kao i istovremeni biritualizam. Na jugu je razorena visoka mikenska civiliza­ cija. pokreti su prešli na sjeveroafričko kopno (Egipat) i na Malu Aziju. VI. velikih zajednica. Bosnu i Makedo­ niju. U svemu tome izdvajaju se i neke velike regije. na liburnsko područje u sjevernoj Dalmaciji. na osnovama iz prethodnog vre­ mena i bez većih potresa. Pri tome se očituje velika raznolikost u sahranjivanju. Bronzadjelu “Praistorija jugoslavenskih zema­ no doba. Bronzano doba na području južnoslavenskih zemalja se obično dijeli na tri faze. kada običaj sahranjivanja u ravnim grobovima prodire u Istru. Nema danas nikakve sumnje da se kod populacionih grupa bronzanog doba u ovim krajevima još više učvrstilo vjerovanje u zagrobni ži­ vot. do nekih sudbonosnih razaranja. U kasnom bronzanom dobu su se.

Podjednako su zastupljeni pogrebi mrtvaca u zgrčenom položaju. nastavljeno je nasipanje tumula istovjetnim komadima busenja i nanosima zemlje. u Istri i Lici. kao što čaj na glasinačkom području. uz snabdijeva­ nje mrtvaca poputbinom ili – kada je riječ o kamenom vijencu – uz strah živih od djelovanja umrlih članova roda. uz odavanje počasti mrtvacu ili vladarima drugog svijeta. odnosno drveni sanduk je izgrađen od začuđujuće dobro otesanih dijelova: s donje i gornje strane su bile položene po dvije široke.Ogromna raznovrsnost vlada u pogledu samog rituala sahrane. U poglavlju o heliolatriji i mi smo istakli slično uvjerenje. sa nadolje okrenutom travom. a razbijeno posuđe. riječ o pokopima pod tumulima. uspravno po­ ložena daska. od čega su četiri sistematski i u potpuke dao je jedan venosti ispitana. u Dalmaciji). Tako je na području glasinačke gruzano doba izrape u istočnoj Bosni kroz čitavo bron­ zito dominantna inhumacija – pokapanje mrtvaca ma. Vinjem ovdje je registrovan 51 tumul šekratnim istraživa­ različite veličine. Tako se u nekim krajevima mrt­ u sanducima od kamenih ploča (npr. na panonsko-podunavskom prostoru je već od srednjeg bronzanog doba dominantna incineracija – spaljivanje mrtvaca (npr. Neosporno je u pravu Ksenija Vinski-Gasparini kada tvrdi da su u sjevernim dijelovima Jugoslavije vrlo stari korijeni incineracije i da se odatle ovaj ritual širio u druge krajeve zemlje. u kojem je na istoj dubini zatečeno jedanaest skeleta i ostaci šest spaljenih pokojnika. Mnogostruki mozaik raznolikosti pogrebnog rituala u bronzanom dobu ogleda se i u nizu pojedivaci sahranjuju nosti. isto tako. Vrlo rano se kod nekih kulturnih grupa javlja i biritualizam. Oni su hronološki istovremeni ili sasvim bliski. S druge strane. U toku nasipanja još nekoliko puta je ložena vatra zbog vršenja određenih ritualnih radnji. cetinska grupa u Dalmatinskoj zagori. iznijećemo preciznije podatke o dva izuzetno zanimljiva primjera obrednog rituala na području južnoslavenskih zemalja u bronzanom dobu. horizontalno položene daske. To je jedini od ispitivanih tumula koji je pokrivao izuzetno interesantnu grobni­ cu. kraškoj visoravni na području jugozapadne Bosne. u trećim su polagani na zemlju itd. Nakon toga nanesena je ogromna masa busenja. Kada je na ovaj način pripremljena baza. vrlo vješto sagrađena. Pripadje naprimjer slu­ nici vatinske grupe su svoje mrtvace spaljivali u samom grobu. čiji su komadi. Prvi se odnosi na tumule na Kupreškom polju. Prvo je uglačana i pokrivena ilovastim nabojem povrga je šina na kojoj će biti izvršen sam ukop. Svi sastavi su precizno izvedeni i međusobno uklopljeni. A možda se ovim vijencem osiguravao sam mrtvac od ulaska zlih demona u njegovo počivalište. Sama grobnica. Tako je formirano jezgro tumula. Tokom sistematskog iskopavanja mogle su se u potpunosti rekonstruisati faze izgradnje ovog grobnog monumenta. na onom dijelu Kupreškog polja koji narod naziva Pustopolje. keramički fragmenti. Svi su oni iz­ građeni uz upotrebu zemljanih nanosa. Kao izvanredan primjer biritualizma u kasnom bronzanom dobu može poslužiti jedan tumul na Lećištu u Ličkom Vrepcu. u drugim su okruženi kamenim oblucima. u njenu sredinu je dovučena. moriško-mokrinjska grupa u Panoniji. drvena grobnica sa mrtvacem. od onih monumen­ talnih. grupa sa inkrustriranom keramikom. dok nije oformljen željeni oblik monumentalne veličine. nalaze se i u grobovima i u slojevima tumula iznad grobnica. dok su pripadnici dubovačko-žutobrdske grupe pravili spališta (ustrine) nešto dalje od samog groba. Kada je. 35). i u okruženom položaju. o čemu svjedoče znat­ ni ostaci goretine i pepela. promjera u bazi oko 30 m i visine oko 3. Na mjestu pokopa drveni sanduk je bio veoma solidno učvršćen sa po tri debela drvena klina 79 .60 m. Poslije novog rituala “posvećenja” na ovoj površini. njihovoj međuzavisnosti i rasprostiovim poja­ ranju. Najznačajnije podat­ liki tumul. pak. dubovačko-žutobrdska pa i vatinska grupa). a značajno je ona prisutna u Pomoravlju (paraćinska grupa) i na Kosovu (grupa Donja Brnjica – Stražava). a samo u kasnoj bronzi su se tu i tamo pod tumuli­ mrtvaci spaljivali. Oba navedena vida pogrebnog rituala su sigurno vezana uz vjerovanja u zagrobni život. U kasnom bronzanom dobu apsolutnu prevagu u panonsko-podunavskom prostoru ima incineracija. U tom periodu ritual spaljivanja je zabilježen i u alpskom području (dobovsko-ruška i ljubljanska grupa). a sa bočnih i čeonih strana po jedna debela. Pošto ovdje nije mjesto da se detaljnije bavimo vama. Ona. prečnika 10-15 m. do malih. Nakon to­ izvedena neka vrsta “posvećenja” toga mjesta. Među takve grupe se npr. ubrajaju vinkovačka grupa. veoma često se u podnožju tumula grob okru­ žuje vijencem od kamena. poglavito u zapadnijim oblastima. smatra da su na tom prostoru u bronzanom dobu potisnuti agrarni kultovi i da je prevladalo obožavanje Sunca i vatre. I pojedini dijelovi drvene grobnice su bili zašuškani ovom travom pa je ona skoro hermetički zatvorena. Čitav prostor oko drvenog sanduka je zasut debelim naslagama tra­ve Camellia sativa koja posjeduje izvjesna toksična svojstva (Sl. Istraživano je sedam tumula. prekrili debelim naslagama grobnicu i čitavu njenu okolinu. prečnika 35-45 m. grupe Belotić – Bela Crkva u zapadnoj Srbiji.

Gotovo isti interes su izazvali i rezultati istraživanja tzv. U njoj su zatečeni samo ostaci dosta dugačke. fragmenti keramike. Nema nikakve sumnje da je u ovom tumulu bio pokopan neki čelnik.Slika 35. Iznad jame su u sloj busenja bila dena dva cijela drvena bodeža i donji dio trećeg zabo­ bodeža (Sl. Sanduk je bio pun vode. pa su tako svi predmeti i sam mrtvac izvrsno konzervirani. ostala kratko ošišana brada. Na lubanji je. izgorjele terije. zaboden također u nanos busenja. sa des­ ispod glave i gornjom šakom na gornjoj strani lubanje. U Dokanovoj glavici nije postoja­ središnjem dijelu je na samom dnu iskopana jama. I. spojene preko gornje površine poprečnim prečkama (jedna od njih je bila izvanredno uglačan donji plaznik saonica!). 37). da bi površina na samom dnu bila pokrivena isključivo ovakvim busenjem. Dokanove glavice. Nedaleko od toga mjesta je uspravno stajao drveni kolac. starješina roda ili šire društvene zajed­ nice (Sl. Na raznim dubinama tumula su evidentirane manje ili veće fleke izgoretine. 36). još daske i dijelovi neke spaljene vunene ma­ nekoliko podataka. sa različito i vr­lo precizno tkanim dijelovima. U sanduku je bio pokopan muškarac od 60 godina. U tom sanduku je nom rukom ležao mrtvac u zgrčenom položaju. bez ikakvog odjevnog predmeta na sebi. životinjske kosti. dakle od nanosa zemlje i komada busenja sa dolje okrenutom travom. Dokanova glavica je bi­ la podignuta na sličan način kao i ovaj prethodni tumul. izgorjeli dijelovi manjih da­ saka i gomile . Ležao je na prostirci od životinjske kože (vjerovatno Slika 36. promje­ središnjem dijelu oko 4 m. koja je kroz neke sitne pukotine prodrla u unutrašnjost grobnice. na primjer. U la direktna sahrana. Pokojnik iz centralnog groba tumula 16 umotan u vunenu tkaninu.85 sa 1. veličine 1. jednog od najvećih tumura oko 35 m i visine u la na Kupreškom polju.60 m i dubine oko jedan metar. Pustopolje kod Kupresa sa svake duže strane. Pustopolje kod Kupresa 80 od pripitomljenog muflona) i bio pokriven velikim tekstilnim pokrovom – plaštom. Drvena grobna konstrukcija u centru tumula 16. Negdje od polovine ovog tumula busenje je sve izrazitije.

Pogotovo kada se to čini na svetom polju. makar i simbolično. tipolo­ dok analize ugljena – C14 analize – daju vrijeme prve polovine XVII vijeka st. baš ovdje podizali kenotafe srodnicima umrlim u drugim krajevima? Zato i nije daleka pomisao da je ovo polje bilo neka vrsta campus sacer u ma. Pored Dokanove glavice. Opet već poznati elemenet vjerovanja u zagrobni ži­ vot. ske zajednice i Na Kupreškom polju su živjele stočar­ napasale svoju stoku na ovom prostoru prekrivenom ogrom­nim brojem različitih trava i biljki. Pojedine keramičke forme pripadaju giji ranog bronzanog doba ovog dijela Balkana. slučaj. jer drveni bodeži sasvim vjerovatno treba da upućuju na to da je ovakav počasni spomenik podignut u čast jednom priznatom ratniku. patrijarhalnog karaktera. pa je sa­svim sigurno da i tumul sa ukopom “kneza” na Pustopolju pripada istom periodu starijeg bronzanog doba. inače. Uz pokojnika nisu bili položeni prilozi. prema tome. što je također nov prilog kasnijem smislu tog poj­ vjerovanjima u zagrobni život tokom bronzanog doba. Keramički fragmenti upu­ ćuju u istom pravcu. Dokanova glavica. bratstvo ili pleme koje je u tome učestvovalo imalo čvrstu društvenu orga­nizaciju. a po povratku na Kupreško polje. Znači da je rod. Mali tumuli bez grobnice. U njima nisu izvršene sahrane. poznate pod imenom indoevropska seoba. Prilikom podizanja tumula sa kovčegom na Pustopolju. Na taj način smrt je zadesi­ la i pripadnika ove populacije kojemu je izgrađena Dokanova glavica. pripada sredini ranog bronzanog doba. a o žrtvo­ vanju svjedoče pojedinačne životinjske kosti. Keramika odgovara onoj u Dokanovoj glavici. Da bi se pripremila takva količina busenja. iako se plaznik saonica. morao je na doličan način biti sahranjen. Čak je Slika 37. inače. U njima također nije bila izvršena sahrana. kao i onih bez grobnice. Zbog toga je gotovo sigurno da su do Kupreškog polja stigli posljednji valovi velike seobe stepskih populacija. (jedna ana­ liza? 1676±82). Pokojnik sahranjen na Pustopolju je zasigurno obnašao visoku čast u toj zajednici. ovo polje je smatralo nekim svojim domici­ lom. takvim umrlim srodnicima su podizali grobne tumule kao da su u njima sahranjeni. koje je koristilo sjajnu ispašu na Kupreškom polju. Zimi je polje prekriveno debelim naslagama snijega (odatle i plaznik saonice na sanduku u Pustopolju!) pa su stočari tjerali stoku u pitomije krajeve. Iskopavanje jame u Dokanovoj glavici to eksplicitno potvrđuje i ovaj tumul se može jedino protumačiti kao kenotaf – grob bez mrtvaca. a u slojevima su se pojavili isti ostaci paljevine. Prostirka od kože i tekstilni pokrivač su. Drveni bodeži iz centralnog dijela tumula Dokanova glavica. pravcem prema Jadranu. Posebno su zagonetni Dokanova glavica i spomenuti mali tumuli. vršene su ritualne radnje očišćenja vatrom. može tretirati kao svo­ jevrsna poputbina ovom “kne81 . a spaljena vunena materija je možda ostatak njegove odjeće. keramički fragmenti i životinjske kosti. S obzirom na ogromne dimenzije tog tumula. o kojima je ovdje bilo ri­ječi. Samo usput spominjemo da je pokojnik sa Pustopolja sahranjen u položaju spavanja (sa rukama pod i nad glavom) i potpuno nag. zaslužuju isti tretman kao i Dokanova glavica. bratstvo ili pleme. uz veliki tumul sa drvenim sandukom i drugi u istočnom kraju Kupreškog polja. Formiranje tumula uz korištenje mase busenja sa travom je prilično jedinstvena pojava. Po čemu je izuzetna važnost zemljanih tumula na Kupreškom polju? Po čitavom nizu uočenih elemenata! Sahrana u drvenom sanduku pod velikim tumulom na Pusto­polju nesumnjivo asocira na ukope nekih stepskih populacija iz Panonije i dalje na istoku. Stočarska grupa. vjerovatno njegovih saonica. Kupreško polje imitirana i ukopna jama. svojom svetom zemljom. e. Ovaj poglavar je smatran i vrlim ratnikom. U toku tog perioda neki članovi su umirali ili postali žrtve divljih zvijeri. jedinstven. bar­ em osvjedočen. ispitana su i dva mala tumula: prvi na Pustopolju. Da bi pokojnik na drugom svijetu imao sve pogodnosti. Zbog čega bi. sasvim je očito da je ona podignuta također u čast nekog od poglavara. pokazuju istovjetna svojstva sa velikim tumulom na Pustopolju.drvenog iverja. bila je potrebna dobra saradnja velikog broja ljudi. isto tako. ali.

I u mnogim drugim krajevima južnoslavenskih zemalja je bilo sahranjivanja u pećinama. Pored ostalog. niz gotovo vertikalnu stijenu spušta se preko 30 m naniže do prostora sa urušenim stijenama i raznim nanosom. u dvojnom grobu broj 22 su ljudski skeleti ležali direktno nad cjelovitim kosturom srne. na njihovom čelu se pojavljuju plemenske poglavice. koje pratimo od kraja eneolitskog doba. u koju je prethodno usuta zrnasta ili tekuća hrana. Ne bi bilo isključeno da se takva privilegija odnosila na službenike onih sila koje vladaju podzemnim svijetom. Svi su mrtvaci bili uglavnom pokopani pored bočnih zidova u većem šama. Uz jedan ljudski skelet ležao je i cijeli skelet jelena. potom je prenesen do mjesta polaganja. koze. pa i luksuzne. Uz glave pokojnika je obično stavljana zem­ljana posuda. na kojem je tokom pogrebnog rituala prinošena žrtva. vjerovatno dijelovi životinjskog ti­jela. srne. Ružica Drechsler-Bižić ovako rekonstruiše samu ceremoniju pokapanja: u predvorju ukopnih prostorija. a sve to je ubrzavalo razne procese u društvenim zajednicama. Nešto je to slično pokopanim konjima uz odličnike u nekim kurganima na području Skita pa i drugih lacija. Pri tome prvenstveno mislimo na čelnike rodova i na ličnosti koje su obnašale dužnosti u kultovima. Bila je. međusobni sukobi se umnožavaju. sahranjiva­ ni. specijalno opremljeni.zu”. VI. pored uzglavlja stavljen je zemljani sud. na egejskom jugu. željezno doba se inače. vodnja svapolisa. razmjena dobara. Bez poseb­ konstrukcija ležali su jednostavno na leđima. Bezdanjača pruža zaista jedinstven ćinski prostor: ulaz se nalazi na sredini strmog bripe­ jega. Željezno doba Definitivno usvajanje tehnologije potrebne za preradu željezne rude i prelazak na masovnu proizvodnju željeznog oruđa i oružja sna­žno su djelovali na sve vidove društveno-ekonomskih kretanja. na vatrištima i oko nekih skeleta je pronađen veći broj drvenih štapića. od čega 31 pojedinačna i četiri dvojna groba in situ. 12 djelimično dislo­ ciranih i 10 skupnih grobova 15-20 osoba. uz zidove ili – izukraku glavne prostorije. u ni­ nih zetno – opkopljeni kamenim vijencem. ustvari. služili za na­ mrtvaca. e. Sahranjivanje u pećinskim prostorijama Bezdanjače znači. Naravno. mage.. po njenom mišljebadanje komadića mesa i prinošenja nju. Baš zbog toga se postavlja pitanje kome je služila ova nekropola? Jednom naselju ili širem rerana jedna gradina gionu? U rejonu Bezdanjače je loci­ za koju bi bilo teško pretpostaviti da je samo za sebe stvorila ovo podzemno groblje. Uz mnoge grobove je formirano malo vatrište-žrtvenište. trgovina na čitavom tom prostoru . službenike nekih viših bi­ ća – božanstava. na vrače. o čemu svjedoče nalazi kostiju zeca. Ovu pećinsku nekropolu istraživala je Ružica Drechsler-Bižić i višestruko objavila rezultate svoga rada. a odatle se silazi još 18 m do glavnog prostora pećine koji se račva u dva kraka. raste nevjerovatnom brzinom. (Ovaj prelazak je na tlu većine južnoslavenskih zemalja počeo krajem IX i početkom VIII vijeka st. 5. sada dobiva puni zamah. u opruženom položaju i ničim nisu bili pokriveni. Bilo je to istovremeno učvršćivanje robovlasničkih gradova-država. uz drugi. Formiraju se manje ili veće vojne formacije. prinošeni darovi pokojnicima ili tim silama? Otvoreno je pitanje. ali nigdje sa ovakvim ceremonijalom i ovako du­ boko pod zemljom.) Raslojavanje društvenih zajednica. na vatrištu-žrtveništu paljena je žrtva i time bi ukop bio završen. onda. U pećini je bilo ka­ sahranjeno oko 200 osoba. zemljoradnička i druga oruđa od ovog meta­ la su doprinosila značajnom povećanju produktivnosti u svim vidovima proizvodnje. Prije će biti da su u Bezdanjaču donošeni pokojnici i sa šireg područja i ovdje. Istraživanje Bezdanjače je predstavljalo pravu avanturu. unošenje mrtvih srodnika u podze82 talnom mraku. U svakom slučaju. stepskih popu­ barem njihov dio mu je stajao pri ruci. Ako bi mu bile potrebne saonice. Zašiljeni drveni štapići bi. u kojima i proiz­ kovrsne robe. skelet srne. je imalo Kupreško polje za ta­ možda. nagoreni štapići su mogli biti upotrebljavani i za potpaljivanje vatre ili njeno prenošenje iz predvorja. pokojnik je pripreman za sahranu. ali je i samo sahranjivanje mrtvaca u ove takombe izazivalo izuzetne napore. Komu­ nikacije između Balkana i Podunavlja s jedne i helenskog svijeta s druge strane se učvršćuju. Bezdanjača je mogla igrati za stanovnike bronzanog doba ovog kraja istu ulogu koju mošnje stočare. U tim prostorima pećine vlada vječita tama pa se doimaju kao prave katakombe. Za ilustraciju drugog primjera uzeli smo u obzir izuzetno karakterističnu nekropolu u Bezdanjači kod Vrhovina u Lici. računa sve do vremena rimske okupacije. Naoružanje je postalo mnogo efikasnije. Jesu li. su nemni svijet! Jer te prostorije. Pokojnici su kod sahrane bili poškopljeni crvenom bojom. govečeta. opće kultno mjesto. u kojem je stajala neka drvena konstrukcija. Baš zbog toga smo i istakli ova dva primjera u oblasti kulta mrtvih na prostoru južnoslavenskih zemalja. u to­ osporno mogle ostavljati na tadanje ljude utisak nekog drugog svijeta. zašiljenog i nagorelog vrha.

na Pomoravlje. na područjima sjevernog i srednjeg Jadrana. izuzetno reduciran. čiji tipični predstavnici. Kod spaljivanja su spališta u samim jamama. Dolenjska grupa je locirana između Save i Krke. Tamošnji tumuli su posebna po­rodična groblja. Jedino je glasinačka kulturna grupa ostala vjerna tumulima. sve više uvlači biritualizam. na malim platformama od oblutaka i tome slično. Zaustavićemo se prvo kod pojave velikih porodičnih tumula. Kraj nogu pokojnika su polagani keramički prilozi. u kojima su mrtvaci pokopani u drvenim sanducima pokrivenim najčešće kame­ nim pločama. jugu će doći i do stvaranja pravih državnih tvo­ Bio bi to neki društveno-historijski.sve više cvjeta. Već početkom željeznog doba na ovom području je napušten. na Makedoniju. Sredina velikih tumula je ovdje pretežno prazna. Magdalenska gora. oružje je stalna poputbina ratnika-pokojnika. sa 183 groba. Postoje čitava područja. svetolucijska grupa na krajnjem sjeverozapadu zemlje. ponekad i kroz dva stoljeća. iako se i kod njenih pripadnika od VI vijeka st. njihove ratnike nije u smrti pratilo i njihovo oružje. Zasavljem i Grosupskom kotlinom. nisu izostala ni dva već poznata i dugo praktikovana kultna običaja: razbijanje glinenog posuđa u grobu i nad grobom. izvršen je prelaz na inhumaciju. Kada se zat­ vorio krug tih grobova. do tada njegovani. ali je vrijedno da se zadržimo na nekim javama iz željeznog doba. I. Ali. koje danas pripisujemo ilirskom. odno­ sno skeletno sahranjivanje pod tumulima. U centralnim i južnim dijelovima zemlje su brojne lokalne varijante pogrebnog rituala. Prirodno je da oružje nedostaje u ženskim grobovima i da u njima preovladava metalni nakit. Biće da su drugačije zamišljali onozemaljski život svojih ratnika. 83 . Takve su npr. nekim grupama zapadne Srbije i glasinačkoj kulturi željeznog doba. Podzemelj). naravno. riječ o pogrebnom ritualu i odmah treba naglasi­li da su svi ovi procesi imali neosporan uticaj i u sferi kulta mrtvih. okvir. kod nekoliko sinhronih pojava na širem prostoru. kako u pogledu spaljivanja ili sahranjivanja. korištena tokom više generacija. početkom željeznog doba prelazi se na skeletno sahranjivanje u dolenjskoj grupi i grupi Martijanec-Kaptol. individualna. japodska grupa u Lici i u dolini Une. konjska glava ili gornji dio konja. Očito je da se mora pomišljati na razlike u kultno-religioznim shvatanjima žitelja pojedinih oblasti. na primjer. a istovremeno ovdje ulazi u modu podizanje tumula nad grobom. U tom slučaju konjska oprema je polagana uz pokojnika. na tome se stvar ne završava. Na prostoru južnoslavenskih zemalja sreće se pravi mozaik samog oblika groba i u jamama. a nikako omsku uslovljenost tih pojava. pa u kneževskim grobovima Glasinca do Ohrida. notranjska grupa u Sloveniji. Kosovo. Kao tipski primjerak uzima se obično tumul br. dako-mezijskom. a veličina im se kreće od 50-70 m u promjeru i 5-6 m u visini. Teško je zaista registrovati sve promjene i varijacije koje su se dešavale u ovoj sferi. pored grobova. To se odnosi. veličine 50 m. pa i u jadranskom zaleđu. sanducima od kamenih ploča. bolje rečeno. Ovaj tumul u Stični je karakterističan i po načinu formiranja. vrijedno je spomenuti da su tokom istraživanja velikog broja nekropola širom zemlje ustanovljene i upadljive razlike u odnosu na prilaga- nje oružja uz mrtvace u grobovima. odnosno kulturne grupe. međutim. ritual inkremacije u ravnim grobljima. liburnska grupa na prostoru od Raše do Krke. sa Belom Krajinom. zajednička. Ne bi se moglo na ekon­ reći da su Liburni ili Ja­ podi bili manje ratnički raspoloženi od Autarijata u istočnoj Bosni i zapadnoj Srbiji pa ipak. panonskom ili nekom drugom “etničkom” stablu. Uz ove napomene zadržaćemo se nešto podrobnije kod nekoliko kulturnih grupa. Ovdje izdvajamo podatak da su kod Liburna novorođenčad do jedne godine starosti često sahranjivana i u velikim glinenim posudama. koji su istraživani i prikazani u literaturi. Na području južnoslavenskih zemalja postepeno se formiraju velike plemen­ ske zajednice i plemenski savezi. te opkoljavanje grobnog prostora kamenim vijencima. Na panonskom i istočnoalpskom prostoru. U nekim tumulima je pokopano i 200-350 pokojnika (Stična. u glasinačkoj i srednjebosanskoj grupi. Ovo posljednje se posebno praktikovalo u tumulima iz željeznog doba. Konačno. Kulturni uticaji sa juga prema sjeveru se pojačavaju. Ovdje je. Prvo je nasut mali tumul (24 m u promjeru i 3 m u visini) pa su oko njega smješteni najstariji grobovi. na kojem je stoljećima vladalo spaljivanje pokojnika. 48 u Stični. u središtu tumulom pokrivene površine. spaljivanje pokojnika postaje uobičajena pojava. samo rijetko se nađe i centralni grob. tako i oblika i obilježavanja grobova. izvan tumula. a ravni grobovi dobivaju prevagu. sve više se napušta sahranjivanje pod tumulima. Obratno. pripadaju prvenstveno dolenjskoj grupi. pokrivenim zdjelama ili kamenim pločama. Suprotno tome. uz neke grobove su sahranjivani konji skitskog tipa – cije­li konji. njihovog duha poslije smrti. e. zanimljivim po­ Stručnjaci se pitaju – i nisu saglasni u odgovoru – zbog čega se na nekim područjima napušta incineracija i prelazi na inhumaciju pokojnika. U poseb­ nim jamama. koje uopće ne stavljaju oružje u grobove. a krajem željeznog doba na ilirskom revina.

Slika 38. Bronzana situla s prikazima ritualnih scena, Vače kod Ljubljane

prostor je zajedno s malim tumulom prekri­ ven novim nanosom zemlje, tako da je sada tumul bio širi za 5-6 m i viši preko jedan metar. Takvo koncentrično sahranjivanje i dosipavanje zemlje izvedeno je još dva puta, da bi na kraju čitavo počivalište bilo opkoljeno kamenim vijencem i tumul doveden do spomenutih razmjera. Zagonetno je zašto je prvo nasut mali tumul, jer u njemu nije vršeno nikakvo pokapanje. Stane Gabrovec iznosi dilemu: kenotaf ili kultni simbol. Čini mi se da je drugo rješenje mnogo jednostavnije. Malim tumulom je, vjerovatno nakon prethodne i za to predviđene kultne radnje – libacije ili žrtve, označeno posvećeno mjesto za počivalište umrlih srodnika (“grobna kapelica”!). Posve je onda prirodno da se oko takvog posvećenog centra pokapaju mrtvaci. I to kroz niz generacija. Dolenjska grupa je bila snažna jedinstvena etnička cjelina. U vezi s tim postavlja se i drugi problem: da li je to nova populacija na ovom terenu ili je ona stara pod uticajem određenih faktora promije­ nila navedeni oblik duhovnog života? Bilo je domišljanja da bi to mogli biti doseljenici iz nekih ilirskih oblasti, ali takvo rješenje se nije moglo prihvatiti zbog toga što zaista nedostaje bilo kakva sigurnija geografska veza se ilirskim plemenima. Stane Gabrovec, ne odbacujući potpu­ no ni mogućnost imigracije, ipak daje prednost nekim drugim aspektima. Područje dolenjske grupe je izuzetno bogato željeznom sirovinom i tamo je bila raz­ vijena prerada željeza i produkcija željeznih predmeta. Samim tim naglo je porastao interes za Dolenj84

bara, uspostavljasku, razvija se trgovina, razmjena do­ ju se čvršće veze sa okolnim svijetom. S jedne strane je u pitanju mediteranski svijet, etrurski u Italiji pa i onaj helenski, a s druge strane u to vrijeme su se odigravali trakokimerski prodori sa Istoka i jugoistoka. Bio je ovo dovoljan podsticaj da vodeći sloj dolenjske grupe prihvati određene kultno-religijske norme sa tih strana, pa je dosta vjerovatno da je prihvatanje pokapanja pod tumulima posljedica bližeg dodira sa grupama sa istoka. Postepeno je taj ritual općenito prihvaćen od pripadnika dolenjske grupe. Ipak, ostaje teško objašnjiva činjenica da su one bliže, osim jedne grupe, ostale gotovo imune pred takvim promjenama. Bliska svetolucijska grupa i dalje zadržava spaljivanje mrtvaca i ravna groblja, dok je u notranjskoj grupi praktikovan biritualizam. Sve to samo potvrđuje koliko su bile raznovrsne forme duhovnog života kod pojedinih kulturnih grupa i koliko su, zasada nedovoljno utvrđeni, elementi unutarnjeg raz­ voja i spoljnih uticaja doprinosili bliskosti ili podvojenosti pojednih grupa u željeznom dobu. Dolenjska grupa je poznata u Evropi i po tzv. situlskoj umjetnosti, ali je na ovom mjestu ne bismo većim dijelom, nije povezana spominjali da i ona, naj­ sa posmrtnim ritualom. Nazvana je po situlama, bronzanim posudama sličnim kanti, na kojima su, obično u tri friza, prikazane neke scene sa ljudima i životinjski likovi. U tehničkom pogledu ukrašavanje frizova je izvođeno na slijedeći način: prvo se dlijetom naglase konture likova i objekata, a onda se sa unutarnje strane iskucavaju same forme da bi se dobio utisak nekog sa-

svim plitkog reljefa. Situle su, inače, uglavnom nalažesičan ne u grobovima sa bogatijim prilozima i kao kla­ primjer ove umjetnosti uzima se situla iz Vača. Na tom primjerku svaki od tri friza pruža različite prizore. Na gornjoj traci su predstavljeni vodiči konja, konjanici i kola sa konjskom zapregom i vozačem, na srednjoj traci dominira ličnost koja sjedi na prijestolju i kojoj prino­ se posudu sa pićem, uz njega su predstavljena dva čovjeka koji ubacuju tamjan u za to određenu posudu i dvoboj dvojice boraca s čudnim nap­ ravama na rukama (za nagradu služi kaciga!) i konačno, u donjem frizu defiluje povorka jelena i divojaraca. Na drugim situlama, naravno, variraju scene, iako se može govoriti o određenim standardima (Sl. 38). Ova umjetnost je trajala u dolenjskoj grupi preko 200 godina – od kraja VII do početka IV vijeka st. e. Ona još jednom potvrđuje široke kulturne veze pripadnika te grupe, jer se porijeklo takvog umjetničkog stila dovodi u vezu sa nekim oblastima Male i Prednje Azije, uz posredovanje etrurskih susjeda sa druge strane Jadrana. Daleko je najteže odgovoriti na pitanje šta zapravo znače scene na dolenjskim bronzanim situlama. Odgovor se traži u tri pravca: to su scene iz svakodnevnog života, svečanosti za vrijeme plemenskih praznika, grobni kult. Kako nas ovo podsjeća na slična pitanja koja se postavljaju uz proučavanje scena na srednjevjekovnim stećcima (lov na jelene, dvobo­ ji, igre u vidu kola). Jedan od najboljih poznavalaca umjetnosti željez­nog doba u Evropi, Georg Kossack, smatra da situlske scene pripadaju grobnom kultu i da asociraju na mitski, odnosno prekogrobni svijet. Pošto se stavljaju u grobove, izgleda da je zaista najprikladnija njihova uloga u svojevrsnom grobnom kultu. Tako bismo, eventualno, prizore sa situle iz Vača mogli protumačiti na slijedeći način: ličnost sa prijestolja na central­ nom frizu bi predstavljala samog pokojnika, svakako rodovskog prvaka, tamjan se potpaljuje u znak oproštaja i dvoboji se odigravaju u ritualu ig­ re na grobu. Sasvim je moguće da povorka sa konjima na gornjem frizu treba da pokojniku dočarava njegov ratnički život, a životinje u donjem frizu da ga podsjećaju na lovne poduhvate. Naravno, ovo je samo jedan od na­ čina da se dokuči zagonetka situlske umjetnosti. Ta umjetnost sasvim sigurno unosi jednu novu notu u čitav mozaik manifestacija oko kulta mrtvih i pogrebnih rituala u željeznom dobu ovog dijela Evrope. Na situlsku umjetnost veoma podsjećaju scene i ukrasi na japodskim urnama (Sl. 39). Do danas je na prostoru Bihaćkog polja pronađen i sakupljen priličan broj kamenih spomenika izrađenih od me­kog kamena – bihacita, među koje se ubraja i nekoliko originalnih

grob­ nih urni sa japodskih nekropola. Te urne su relativno velikih dimenzija, imaju oblik kvadra, sa pravougaonim otvorom sa gornje strane za polaganje pepela pokojnika i poklopcem na dvije vode. Samo neke od ovih urni imaju dva ispusta sa prednje strane. Ono što asocira na situlsku umjet­ nost jesu urezane ili plastično izvedene figuralne predstave i geometrij­ ski ornamenti na bočnim stranama urni. Na ovim urnama su prikazani konja­ nici (sa drugačijim kacigama nego što nose konjanici na situlama), povorke žena u pogrebnoj svečanosti, heroizirani pokojnik ili pokojnica koji primaju žrtveni pehar, scena izlijevanja tečne žrtve i sl., figure riba, goveda i nekih drugih životinja. Sve su te predstave povezane sa zagrobnim kultom i ti­ me navode na analogije sa dolenjskom situlskom umjetnošću. Kada treba protumačiti značenje prizora na japodskim urnama, stručnjak se nalazi pred sličnim dilemama, iako, možda, nešto lakšim. Povorka žena u pogrebnoj svečanosti, pa izlijevanje žrtvene tečnosti su scene koje neposredno oslikavaju pogrebni ritual. Heroizirani pokojnik (pokojnica) koji prima pehar sa – vjerovatno – posebnom tečnošću odgovara potpuno figuri na prijestolju sa situle u Vačama. (Sl. 39) Ostaje pitanje konjanika i životinjskih likova, o čemu smo već govorili kod vačke situle. Branka Raunig, koja se najviše bavila ovom spomeničkom grupom, smatra da su se ove urne počele izrađivati negdje od 6/5 vijeka st. e., dok ih Dimitrije Sergejevski, zbog nekih detalja, datira mnogo kasnije, na sam kraj stare i na početak nove ere. Ako se oslonimo na paralele sa situlskom umjetnošću, ona prva hronologija bi bila prihvatljivija. U svakom slučaju i Japodi iz doline Une su, pored niza drugih originalnih tvorevina, sa kamenim spomenicima od bihacita također unijeli nešto sasvim novo u praistorijsku umjetnost i pogrebne rituale u ovom dijelu Balkana. Aleksandar Jovanović iznosi mišljenje da se u spomenutom slučaju ne radi o heroiziranom pokojniku ili

Slika 39. Kamena japodska urna sa kultnim predstavama, Ribić kod Bihaća 85

pokojnici na tronu, nego o ženskom božanstvu htonskog karaktera, dok bi pehar predstavljao pokojnikovu hipostazu (možda urnu sa njegovim pepelom!). Na dolenjske tumule sa skupnim sahranama podsjeća prilično i veća skupina tumula iz Pilatovića u zapadnoj Srbiji, geo­ grafski udaljenih i bez ikakve neposredne veze sa Dolenjskom. Pilatovići se nalaze na području Užičke Požege, istraživanja su izvedena u dva nav­ rata u osmoj deceniji ovog vijeka i to na dvije uže lokacije – u Ravnom Lugu i Trnjacima. Prema izvještaju Mihajla Zotovića, na prvoj lokaciji je istraženo osam tumula, a drugoj pripada humka sa kneževskim grobovima, o kojima će kasnije biti govora. Tumuli ili humke (kako ih naziva istraživač) u Ravnom Lugu pripadaju rodovskim grobištima sa većim brojem ukopa. Najinteresantniji su ovdje humka III (prečnika do 15 m, visine oko 1,60 m) sa 24 groba i humka V (prečnika oko 10 m i visine 1,60 m) sa 13 grobova. U oba slučaja nedostaje centralni grob, a središnji dio tumula je ostajao prazan. Prema jasnim ostacima vatrišta i fragmenata keramike u središtu humke V, ovaj prostor je služio za ritualne obrede prilikom sahrane. Dakle, slična namjena kao i u dolenjskoj grupi. Premda je osnovna namjena u oba slučaja ista ili slična, postoje i određene razlike. Vrlo preciznim zapažanjima na humci III u Ravnom Lugu Mihajlo Zotović je nedvojbeno ustanovio da su ovdje grobovi ukapani u tri kruga, s tim što je prvi krug formiran sa vanjske strane, drugi bliže, a treći najbliže središtu tumula. To je sasvim obratno od načina formiranja krugova sa ukopima u dolenjskim tumulima. I ovdje je poslije svakog kruga dosipana zemlja, da bi nakon trećeg kruga humka dobila svoj konačan izgled. Ostaje nejasno pitanje da li je svaki put dosipan i središnji prostor. Izgleda da drugačije nije moglo ni biti. Druga razlika sastoji se u tome što su u dolenjskoj grupi mrtvaci pokapani u drvenim sanducima sa kamenim pokrovom, a u Ravnom Lugu u sanducima od krečnjač­ih i škriljastih ploča. Uz mrtvace, u ovakvim sanducima od kamena u Ravnom Lugu, po prilozima oružja ili nakita se prepoznaju muški i ženski grobovi. Među oružjem se ističu željezna koplja, željezni mačevi i noževi, među nakitnim prilozima (koji su prilagani i u muškim grobovima) razne fibule, privjesci i ogrlice. Nekropola u Ravnom Lugu u Pilatovićima hronološki obuhvata kraj VII i gotovo čitav VI vijek st. e. Nesumnjiv je pandan, doduše u nešto skromnijem obimu, nekropolama pod tumulima u dolenjskoj grupi. Pošto nema geografskog dodira, i na ovom primjeru se jasno vidi kako slična društvena struktura, u približno istom vremenu, često proizvodi isti kult mrtvih i od86

govarajući posmrtni ritual. Ne treba, naime, smetnuti s uma da su na glasinačkom prostoru u istočnoj Bosni, u istom periodu, također mnogi tumuli bili porodična ili rodovska grobišta. Bilo je čak i kružnog sahranjivanja. Prije nego što se zaustavimo na fenomenu kneževskih grobova ukazaćemo još na dvije interesantne pojave u pogrebnom ritualu, odnosno kultu mrtvih u željeznom dobu: grupne sahrane radijalnog tipa i sahrane ispod sojeničkih nastambi u Donjoj Dolini. Kod grobišta sa sahranama radijalnog tipa susrećemo se sa dvije hronološki odvojene skupine, od kojih prva pripada početku, a druga samom kraju željeznog doba. U prvoj skupini su tipični predstavnici grobišta u Visojima kod Beranaca u Pelagoniji i Gomolava kod Hrtkovaca u Sre­mu, a u drugoj skupna grobnica u Krajčinovićima u zapadnoj Srbiji. U selu Visoji su pregledom terena ustanovljena tri velika tumula. Istražen je samo jedan među njima i on je sadržavao 44 groba zanimljivog rasporeda. U sredini tumula je otkriven centralni grob u sanduku od kamenih ploča, oko nika od 6 m, kojeg je ostavljen slobodan prostor preč­ okružen vijencem od lomljenog kamena. Na taj način central­ni grob je bio sasvim izdvojen. Oko ovog vijenca su radijalno, u dva re­da bila pokopana 84 pokojnika u grobovima građenim od kamenih ploča i, onda, dolazi spoljni vijenac od kamena oko cijelog tumula. Većina grobo­va je radijalno postavljena u odnosu na centralni grob. Ovo je izvršeno u prvoj fazi sahranjivanja; ostali grobovi – u drugoj fazi – različito su locirani. U centralnom grobu je bio stavljen kao poputbina jedan bojeni submikenski skifos, privjesak u obliku dvojne sjekire i neki drugi nakitni predmeti. Među prilozi­ ma uz ostale skelete vrijedni su spomena željezni mačevi, razne fibule i keramičke posude. Prema procjeni ovih priloga sahrane pod ovim tumulom su vršene uglavnom u VIII vijeku st. e., a najstariji među njima je bio centralni grob, vjerovatno sa samog početka VIII vijeka. Nešto je drugačija situacija u Gomolavi na rijeci Savi. Ovdje su otkrivene dvije kolektivne grobnice sa 32, odnosno 78 skeleta. Za grobnicu sa 78 skeleta je, naprimjer, iskopana grobna jama prečnika 3 m i visine oko 0,50 m. U toj kružnoj jami su pokojnici ukopani u tri reda: prvi u sredini jame se sastojao od nekoliko lubanja bez skeleta i nekoliko cijelih skeleta, zajedno sa dijelovima žrvnjeva i dijelovima skeleta govečeta; drugi, najbrojniji, sa skeletima čije su glave okrenute prema središtu grobnice i treći sa glavama okrenutim prema periferiji jame. Uz skelete su bili priloženi: keramička roba, nakit od bronze i ćilibara, zrna žitarica i kameni predmeti. Antropološkom analizom je ustanovljeno da je ovdje bilo pokopano 48 djece, 21 žena i 8

mnogo željeznih noževa i nakitnih predmeta (bronzanih fibula. Svakako je zanimljivo da na skeletima nisu primijećeni nikakvi tragovi nasilja. narukvica i ogrlica). na njega su položeni ispruženi pokojnici u radijalnom položaju i tako izloženi zajedničkom spaljivanju. Ovaj centralni prostor veličine oko 3 m u prečniku bio je pokriven šljunkom. a pripadala je vjerovatno nekoj grani plemenskog saveza ilirskih Autarijata. e. među skeletima i kopljima. To je također grobnica pod tumulom-humkom. Sve je onda pok­ slojem zemlje. Istom vremenu je pripadala i druga kolektivna grobnica. dok su u Go87 . Prema prikupljenim nalazima ova skupna grobnica je datirana u polovinu II vijeka st. u čijem je centralnom dijelu sahranjeno 25 poluspaljenih individua (Sl. jugozapadno od Priboja u zapadnoj Srbiji. Prema analizi priloga grobnica je datirana na kraj VIII vijeka st. odnosno drugoj od spomenutih grupa pripada skupna grobnica na Slanoj Vodi u selu Krajčinovići. Mihajlo Zotović spominje da bi istom vremenu pripadala i slična grobnica pod tumulom u Mahrevićima kod Čajniča. Skupna grobnica u centru tumula. U Visojima su mrtvaci zaštićeni kamenim pločama. Sav ovaj inventar pokazuje miješanje više kulturnih odrednica. Slana Voda. Izglede da lomača nije bila dovoljna da mrtvace potpuno spali nego su samo nagoreni.Slika 40. U grobnici. Navedene grobnice (grobišta ili nekropole. Kraju željeznog doba. e. sve su to ovdje sinonimi) pod tumulima ili humkama povezuje u isti tip radijalna sahrana pokojnika. Glave su im okrenute prema peririveno tanjim feriji kružnog ležišta. Pored izrazito domaćih elemenata ističu se keramičke i druge izrađevine koje se mogu uvrstiti u keltski i helenistički kulturni krug. Krajčinovići kod Priboja muškaraca.. 40). preko kojeg je pljoštimice i u kružnom pore­ tku položeno 60 željeznih kopalja. zatečeno je 50 keramičkih sudova.

palih bo­ Da se još jednom osvrnemo na ono što povezuje ovu vrstu skupnih grobnica. . ne u horizontalnim krugovima kao u Ravnom Lugu. do 1904. načinjenih od debelih balvana. godine i o tome objavio opširne izvještaje. U Visojima je jasno da su srodnici položeni sa namjerom da se uže povežu sa centralnim grobom. iza njih dolaze žene. Zdravko Marić i Vera Nikolić. e. Na isti način su sačuvana i dva dugačka drvena čamca. Za istraživanje sojeničkog naselja u Donjoj Dolini najveću zaslugu ima Ćiro Truhelka. prednjim prostorijama ra sojenič­ sojeničkih kuća je – obično u sredini prostorije – bilo postavljeno specijalno ognjište od gline. Zbog ležanja u stalnoj vlazi mulja. a škarci najotporniji (ili su ovi. a onda su srodnici pokapali mrtvace oko tog “posvećenog” groba i to u radijalnom poretku. Smještena na obali rijeke Save. vođe velike porodice ili bratstva. Kad ovome dodamo i dosta brojne priloge uz po­ kojnike. sa rešetkom i ljevkastim produženjem ispod rešetke. bili vrlo razvijeni. o čemu prvenstveno svjedoči masa željeznih kopalja iznad pokojnika. Drugih zajedničkih karakteristika zapravo i nema pa su radijalne sahrane praktikovane u različitim situacijama. Bio je to i nastavak Truhelkinih istraživanja nekropola na gredama. kada će im pružati pomoć ovozemaljski prvak ili izvršena ritualna radnja posvećivanja. Spomenuli smo zatim i 88 Donju Dolinu. kroz koje je pepeo padao direktno u mulj pod kućom. Zbog čega spaljivanje nije dovršeno? Da li je u pitanju žurba ili je to namjerno učinjeno? Pravilno ređanje kopalja i uredno polaganje priloga ne bi govorili za žurbu. Istraživanja naselja na suhom tlu nastavili su kasnije Mihovil Mandić. jer su pokojnici pokopani istovremeno. Zgodan položaj na obali široke rijeke je pogodovao razmjeni i nije bez osnova ocjena nekih stručnjaka da je Donja Dolina vremenom postala i jedan važan trgovački centar između panonskih i unutarbalkanskih krajeva. obično sa većom prednjom i dvije manje đu prostorije pozadi (spavaonica i spremnica). Velika humka u Visojima je podignuta prvenstveno u čast jedne ličnosti sa posebnim statusom u odgovarajućoj zajednici – rodonačelnika. Pretpostavljamo da je i tu bio nasut mali tumul nad ovim grobom. Ovaj tip naselja je korišten oko dva vijeka. gredama. vrača. Na ovom mjestu interesuju nas dva detalja iz okvikog naselja. O tome govore i često bogati prilozi u grobovima iz nekropola na tzv. U nizu naseljenih prostora na blago uz­ dignutoj riječnoj terasi i na Gradini se dugo vremena živjelo bez većih potresa. Sojeničko naselje se sastojalo od nekoliko paralelnih terasa. Na terasama su u određenim redovima izgrađene drvene kuće. Sava je osigu­ okolne šume su bile pune lovnih životinja. ostavili mu­ djecu majkama pa su i one s njima pomrle). god. koji su ležali pod vanjskom sojeničkom tera­ som. Na terasama je bilo i dosta staja za stoku. st. sastavljenim od širokih dasa­ pravilu ispod rešetkastog ognjišta. U većim. Prije će biti neki oblik rituala kojim se vršila određena vrsta raca. Ništa ne ukazuje na to da su te dvije velike grupe bile pobijene i ostaje realna pretpostavka da se radi o masovnom pomoru od neke zarazne bolesti. koji je vršio iskopavanja ovih sojenica od 1899. Neka vrsta drvenih skalina. ostavila su iza sebe obilje arheoloških nalaza. Kao da to znači da su djeca bila najneotpornija. a dobro će im poslužiti i priloženi predmeti. Ispod nekih od sojeničkih objekata nađe­ ni su grobovi mrtvaca u drka. oružje im se stavlja kao počast ratnicima. stanovnici jednog broja naselja su odlučili da sagrade sojeničke nastambe uz samu riječnu obalu. a tek onda muškarci. izgrađenih od balvana i postavljenih na debelim hrastovim stupovima. a to je vjerovatno. U trećem slučaju (Krajčinovići) su u skupnoj grobnici pokopani pali ratnici. povezivala je terase sa čvrstim tlom uz rijeku. Desilo se to negdje oko 700. praistorijska naselja u Donjoj Dolini. U Gomolavi i Krajčinovićima se mora pretpostaviti prethodna posveta centra grobnice i prema posvećenom mjestu se zrakasto polažu umrle individue da bi ostale u vezi sa mjestom posmrtnog rituala. Vjerovatno zbog izvjesne promjene klime i učestalog plavljenja obalskih terasa. drveni sanduci su bili dobro sačuvani. Pomor je morao biti dosta brz. da se i ovdje prepuste vođstvu ranije umrlog prvaka. Ako se uzme u obzir pomor. jednostavno. Njegov grob je sam za sebe zaštićen kamenim vijencem. predstavljale su istovremeni skupni pokop. sve zajedno upućuje na vjerovanje u zagrobni život. sasvim je normalno što je za zajedničku grobnicu iskopana jama. Podaci iz veće kazuju da pretežan dio pokojnika skupne grobnice po­ pripada djeci. udaljenoj oko 13 km od Bosanske Gradiške. Zemljoradnja i stočarstvo su ravala obilan ribolov. Očito je da je suština ovakve sahrane u zrakastom poretku bila uslovljena značajem središta grobišta. Radi se o porodičnoj ili rodovskoj grobnici-nekropoli pod tumulom. po venim sanducima. a onda se opet prešlo na izgradnju domova na čvrstom tlu iznad obala rijeke. Dvije grobnice u Gomolavi. kako to ističu istraživači. očišćenja umrlih. a komunina mostovima prekacija među terasama je osigurava­ ko kanala.molavi i Krajčinovićima jednostavno složeni jedan pored drugog u kru­žnom rasporedu. Izme­ pojedinih terasa su ostavljeni širi kanali radi prikupljanja vode i njenog odvođenja u rijeku.

Taj fenomen se uklapa u izuzetno širok pojas u kojem su zabilježeni kneževski grobo­ vi. Aleksandar Stipčević preuzima ovako tumačenje. sjajna ratnička oprema. “slugama kad su u kneževskim grobovima sahrabožijim”. grobne humke iz Pazirika na Altaju. Vix u Francuskoj i tako dalje. doživljavali sjaj Periklovog doba. e. libacije. Kasnije počinje dominacija pojedinačnih sahrana. posljedica mno­ ženja rodovske aristokratije. tokom VI i V vijeka st. Pone­ njene i ženske osobe. U početku tog doba grobovi sa bogatom poputbinom su uglavnom locirani u kolektivnim grobnicama (npr. nove fi­ redovno se održavaju olimpijske igre. Austriji. U tom smislu je i ostavljena mogućnost da im se spuštaju darovi. odnosno njena populacija. prvenstveno skitski kurgani u slivu Dnjepra i na Kubanu. panonskim Oserijatima (Zdravko Marić). Atena. pa keltske grobnice u Hochdorfu kod Stuttgarta. neke vrste hrane. Grčke kolonije su gusto rasute od Sicilije do Hispanije. se besmrtna književna djela. u odgovarajuću moć i djelotvornost sahranjenih prvaka i poslije smrti. naravno. Broj ovakvih grobova naglo se povećava u željeznom dobu. Prvi je interne prirode. “sveštena” lica. Prvo jedno objašnjenje. u zagrobni život. ži­ Dolini. političkih predvodnika i vojnih zapovjednika (nešto slično kasnijem feudalizmu!). Od njih je očekivana zaštita. takvi grobovi su podizani rodovskim. a kao posljedica tog procesa javljaju se u ovim krajevima monumentalni tumuli i grobovi sa bogatim prilozima. koji su – navodno – od Ilira preuzeli i Rimljani. “sveštenicima”. u prvom redu njihovi prvaci. Nastojali su da učestvuju u 89 . Kneževski grobovi (ovaj termin dalje jedino i koristimo) sve više se množe. Termin “kneževski grobovi” obuhvata dosta širok spektar grobnih cjelina. Ostali su nam još kneževski grobovi. što je. naročito u sojeničkom periodu. Njemačkoj. izuzet­ nu su pažnju poklanjali kultu mrtvih. poglavito onaj helenski. Kroz rešetkaste otvore u sojeničkim kućama mogli su redovno da spuštaju pokojnicima-zaštitnicima hranu i piće. ali bismo se zaustavili na tri me­đu njima. Ilijak III/9). Vjerovali su. nije pripadala ilirskim plemenskim skupinama. Preko njih dolazi u zaleđe. mora se naglasiti. Ovi kneževski grobovi. jenjeni takvim sjajem materijalne i morali su biti zas­ duhovne kulture sa juga. nego. evidentno. od Trakije do Lamanša. Kukovu mogilu u selu Duvanli kod Plovdiva. U većini slučajeva. bile pokopane samo izabrane ličnosti. Korint. Visoji. U tom vremenu – a i to je spomenuto – antički svijet. Raskošni grobovi plemenskih poglavara otkriveni su i istraživani u Bugarskoj. U tu grupu spa­ tumuli iz bronzanog doba na Kupreškom polju. iako Donja Dolina. slično njemačkom terminu “Fürsten-gräber” označava one grobove u kojima su pokopani pojedinci čija poputbina svjedoči o njihovom privilegovanom položaju u društvenoj zajednici kojoj su pripadali. Milet i niz drugih grčkih gradova doživljavaju svoje zvjezdane trenutke. naročito u mlađim praistorijskim periodima. primjera radi. Najzad. ali su mogli pripadati i osobama visokog ranga u duhovnom životu. bratstvenim ili plemenskim prvacima.Već je Ćiro Truhelka rešetkasta ognjišta u sojenicama Donje Doline doveo u vezu sa razvijenim kulkim autohtonim tom pokojnika. odraz su jednog vremena u kojem se formirala jedinstvena društvena struktura u najvećem dijelu evropskog prostora. vračima. st­ prolazne vrijednosti. Čehoslovačkoj. To se odnosi na sve zemlje koje smo ovdje spomenuli i to bi bio tek prvi. Bez obzira na neslaganja oko etničke telji naselja u Donjoj pripadnosti ovog stanovništva. dobro organizovanih rodovskoplemenskih zajednica. Na početku ovog odjeljka smo naveli šta je značio prelazak na provenom i ekodukciju željeznog oruđa i oružja u društ­ nomskom razvitku pojedinih zajednica. kada je prevladavao paštveni sistem. vjerovatno. struktura vrlo snažnih rodovskoplemenskih zajednica pod vođstvom jakih i bogatih prvaka. specijalne vrste keramike i druge izrađevine. Takvi su naprimjer Arađanska humka ili bogati daju i monumentalni grob u Vučedolu. odnosno učvršćivanja većih. Plemena u pozadini. Spomenimo. Već u eneolitskom dobu. glavara rodova i većih društvenih zajednica. fenomen kneževskih grobova stiže do određene kulminacije i to je potvrđeno otkrićima u mnogim dijelovima južnoslavenskih zemalja. pojas koji se proteže od Crnog mora do Atlantika. Megara. doživljava izuzetan uspon. On je to nazvao ne­ kultom lara – zaštitnika kuće. Francuskoj. Zaista vrlo izgrađene i maštovite predodžbe o zagrobnom životu. počelo je izdvajanje pojetrijarhalni dru­ dinaca. Brojni su i dalje na istoku. Redaju se i redaju u nedogled. Zašto je došlo do kulminacije baš u VI i V vijeku? Možemo navesti više uzroka. njima pripadaju ove posmrtne počasti. pa i daleko u unutrašnjost evropskog kopna skupocjena roba od zlata i sreb­ ra. heroizirani pokojnici. rodonačelnici. rodovskoj aristokratiji najvišeg ranga – ratnicima (neka vrsta njihovog mauzoleja!). Ispod kuće su. dakle. U ovom pretklasičnom i klasičnom vremenu Grci su varali djela neodnijeli pobjedu nad Perzijancima. stvaraju lozofske škole. Vjerovatno su to žene plemenskih prvaka. interni uzrok fenome­ na kneževskih grobova. kneževsku grobnicu u Magdalenenburgu kod Villingena u Baden-Württenbergu.

Poslije svega toga sagrade od zemlje veliku humku. zapadnu Srbiju i dijelove Crne Gore. nije nikako za potcjenjivanje ni do­ skitski uticaj sa istoka. a. Prilozi: bronzana dijadema na glavi. sta zapažen I treće. Historija). njegove konje. Ilijak kod Rogatice Za proučavanje kneževskih grobova na ovom našem tlu vrlo je instruktivna situacija na već spominjanom glasinačkom kulturnom području u istočnoj Bosni. sa dosta ličnog pribora. ponegdje i sa konjskom zapregom. stave lješ na slamu u grobnici (velikoj jami!). barem nabavkom ratničke opreme. O sahrani takvih skitskih velikaša ili vladara detaljan opis je ostavio otac historije. ali su pružili i obilje dragocjenih proizvoda u tzv.). Herodot: “Kada im kralj umre. konjovoca. pa i ovaj Herodotov citat (“Kneževski grobovi starijeg gvozdenog doba nom Balkanu”. 15 km kropole kod gra­ južno od Sokoca.tome. Pogledajmo prvo kneževske grobove iz dvije nedine Ilijak u selu Gornja Vinča. skitskom umjetničkom stilu.. a iznad njih bace asuru. širokom geografskom pojasu bi sadržavale: monumentalnost sahrane. sahranjivanje pokojnika sa kolima. koji pokriva istočnu Bosnu. skupocjenih nih i keramičkih izrađevina i odatle one u velimetal­ kim količinama u svim prvim kneževskim grobovima. uglavnom od zlata. Podacima iz njegovog djela sam se i sâm dosta služio. očito pristiglih preko tračke teritorije u Bugarskoj ili preko nešto sjeverni­ jih oblasti. a srebro i bronzu uopće ne upotrebljavaju. pa se takmiče ko će više nanijeti zemlje. . e. Nije stoga čudo što zlato iz ovih kurgana u muzejima Moskve i Petrograda zasjenjuje slične zbirke u drugim oblastima Evrope. najčešće bronzanih i keramičkih skom posuda. sobara. oko Dnjepra i Azovskog mora krupne društvene promjene. sintetsko djelo. u kojem je istraženo preko 1000 tumula.) – četverougaone grobnice sa drvenom ili kamenom konstrukcijom. sa namjerom da naprave što veću humku” (Herodot. Tumul br. Populacija ovog područja je pripadala plemenskom savezu Autarijata. Posebnu studiju. zabodu i sa jedne i sa druge strane u zemlju koplja. Upravo u ovom vremenu desile su se kod Skita na Kubanu. i nabacaju unutra svakovrsne po­ časne žrtve i zlatne zdjele. a njihovi grobovi pod monumentalnim tumulima-kurganima su puni stranih zlatnih izrađevina. obilje raskošnih grobnih priloga skupocjene izrade i od ple­ menitog metala. III iz prve nekropole je pokrivao devet grobova i među njima je najznačajniji grob pod brojem 9. kurganima). njegovog poslužitelja. Beograd 1984. konj­ opremom. dvije željezne vojne sjekire. Tada udave i stave u preostali dio grobnice jednu od njegovih nezakonitih žena. vestra i u njemu dao prili­ ovdje navedenu. o kneževskim grobovima na centralnom Balkanu objavio je Aleksandar Palačno cjelovit uviđaj u čitavu. ukrasa i oružja kojim bi se pokojnik mogao služiti u zagrobnom životu i – što se ne bi moglo primijeniti na naše područje (op. Po njegona central­ voj ocjeni zajedničke crte knežev­ skih grobova na spomenutom. 90 Slika 41. Javljaju se istinski vladari pojedinih velikih plemenskih zajednica i saveza plemena. među kojima i nekoliko sa kneževskim grobovima. problematiku. Kneževsko žezlo od kamena i bronze iz groba 9. kuhara. pretežno pod velikim grobnim humkama (tumulima. Pripadao je kraju VIII vijeka ili samom početku VII vije­ka st. dva željezna mača. glasnika.. Naveli smo ovaj opis. par bronzanih knemida (nazuvaka. jer se i u kneževskim grobovima na tlu južnoslavenskih zemalja ponavljaju neki elementi sličnog rituala. pa preko lješa naslažu daske. dosta grčko-italskog importa. koji će predstavljati najstariji kneževski grob ove kulturne grupe.

91 . bronzano posuđe stranog porijekla. u tri grobnice željezne bojne sjekire i u jednom bronzana kaciga. Prilozi uz spaljenog pokojnika nisu nagoreni nego su naknadno stavljeni u ovaj grob. a pokrivao je dva ukopa. Atenica. koji je uz svoga vođu pao pa uza nj i sahranjen. 12 bronzanih fibula i 4 bronzane igle. - kružna kamena platforma ili kameni nasip nisu nikakva speci­ jalna osobina glasinačke grupe u željeznom dobu. dvije bronzane posude stranog porijekla. pošto je na glasinačkom području tradicionalno i apsolutno dominirala inhumacija. Ovaj grob pripa­ da kraju VII ili početku VI vijeka st. - priložene narukvice u ovim grobovima su vjerocija za supruge.15 m u visini. Selo Osovo leži 6 km sjeverno od Rogatice i tumul II mjeri 17 m u prečniku i 1. vjeran svome gospodaru i do smrti. Po- red ostataka spaljenog mrtvaca. dijelovi konjske opreme (npr.20 m. Uz Ararevu gomilu vrijedno je da se istaknu slijedeće pojedinosti: visoka platforma od kamena.štitnika donjeg dijela nogu) i dvije bronzane narukvice. On je. ili sluga. e. Prilozi: bronzano-kameno “žezlo” par bronzanih knemida. Konačno. U ovom slučaju je važno istaknuti da je prije sahrane bila podignuta kružna platforma od lomljenog kamena. Ovaj autor sintetizira na slijedeći način karakteristike glasinačkih kneževskih grobova: - kao insignije vlasti u tri grobnice su stavljena bronzano-kamena “žezla”. pored ovdje tretiranog. Pilatovići). II iz prve nekropole je veoma velik. strano bronzano posuđe. Cjelovit i iscrpan prikaz kneževskih grobova sa glasinačkog područja objavio je Borivoj Čović. bronzana pinceta. knemide i dijadema.70 m. Prema navedenoj evidenciji. kaže: “Moguće je da je to vojnik. Za skeletni ukop u Ararevoj gomili kaže da je to mogao biti sluga. skelet sa željez­ nim oružjem. metalno posuđe. sa udubljenjem u sredini. jer i on spada u slične kneževske grobove. ako ne i najveći. koji je ubijen prilikom sahrane kneza i sahranjen sa njego­ vim oružjem. Prilozi: bronzano-kameno “žezlo”. tumul na području glasinačke grupe. Prečnik tumula u podnožju je mjerio 22 m. istraživač Arareve gomile. II u Osovu i Ararevu gromilu. Arareva gomila pripada drugoj polovini ili kraju VI vijeka st. Arareva gomila je jedan od najvećih. Od ostalih priloga u kneževskim grobovima. visine 1. koje su u nekim stavatno supstitu­ rijim vremenima morale da prate umrle muževe. bojna željezna sjekira i nešto nakita. Nalazio se osamljen. tri bronzane posude uvozano-kameno “žezlo”. sadržavao je sa­mo jedan kneževski grob. opet knemide. Ovaj knez je sahranjen u porodičnom ili rodovskom grobištu pod velikim tumulom. To su: bronzani šljem korintskog tipa. pa prekriven zemljom i kamenom. bron­ zna koplja. Osnovna insignija osovskog kneza je “žezlo”. Kružni kameni nasip spada u istovjetne elemente u nekim od najvećih kneževskih grobnih tumula (npr. Zaista logično objašnjenje. Pored nekih drugih. Grob pripada drugoj polovini VII vijeka. dosta metalnog nakita. željezni mač. Kneževski položaj prvenstveno naglašavaju: bojne sjekire. željezni noževi i koplja. korintski šljem. Uz sahranjenog pokojnika istakli bismo slijedeće priloge: par bronzanih knemida. i dva željeznog porijekla. Važna je kamena platforma. bronzane knemide.80 m. 41). e. onih koji karakterišu tu vrstu sahrane. Uz drugog mrtvaca su bila položena tri željezna koplja. 15 m u prečniku i 2 m visine. treba spomenuti luksuzno defanzivno oružje (knemide u pet kneževskih grobova) i uvozno bronzano posuđe (također u pet grobova). Za skeletni grob Ćiro Truhelka. na platformi je nađen i skelet druge pokopane ličnosti. Veliki broj nakita je morao pripadati tekstilnim dijelovima odjeće koja je propala. Njegova osnovna osobina se sastoji u tome što je podignut u obliku kružnog nasipa. Na južnom dijelu platforme je bila postavljena lomača za spaljivanje pokojnika i on je tu i spaljen. - u dva groba – Osovo i Čitluci – stavljena je i oprema jednoj jahaćeg konja. velike kneževske grobove. “štitonoša”. još neki nakitni predmeti i 2 manja pehara od gline domaće izrade. a konjska oprema je dopuna takvih oznaka. bogat okov pojasa od 86 astragalnih članaka. nedaleko od gradine nazvane Gradac u Kusačama. u drugoj ilijačkoj nekropoli se izdvaja grob 1. visine oko 0. željezno oružje. u svemu sedam kneževskih grobo­ va. jer je to karakterističan elemenat za kasnije. visina mu je iznosila 1. Tumul br. ovdje bismo još spomenuli tumul br. kneževski je grob 1. željezne tročlane žvale) i keramičke posude. Sadržavao je pet grobova. željezne bojne sjekire nisu uopće nađene u drugim grobovima pa ih ovdje s pravom ubrajamo u takve insignije. opisao i kneževske grobove iz Brezja i Čitluka. bojne sjekire i neke vrste drugog oružja (Sl. na jednom od brežuljaka koji opkoljavaju Glasinačko polje. - osobito je važno da je od druge polovine VI vijeka sve češća incineracija mrtvih. 7 bronzanih narukvica. ilijačke knezove u toku jednog stoljeća izdvajaju izrazite kneževske insignije: bronzano-kameno “žezlo” (prava oznaka vlasti!). Dakle. koji je za njim pošao da mu i u smrti služi i oružje čuva”. Prilikom ukopa u ovom tumulu je prethodno izgrađena kružna kamena platforma. Pripada sredini VI vijeka st. e.

Locirani su po položaju humke. simbol Egipćana simbol Sun­ procesa rađanja i reinkarnacije. visine 1. sa dosta nakitnih predmeta. Istraživanja su izvršili Milena Đuknić i Borislav Jovanović 1958. Sve je to pokupljeno sa lomače izvan kamenog prstena. prvi put nakon ukopa kneza i djeteta i drugi put nakon ukopa žene. Još dva detalja. i 1959. e. ustvari elipsasta mala humka na koju su prenijeti ostaci spaljenog pokojnika. ali još uvijek u centralnom dijelu grobišta. Skarabej od lapis lazulita iz centralnog groba tumula u Pilatovićima kod Požege Svemu ovome dodali bismo i zapažanje da glasinačke kneževske gro­bove ne prate tako monumentalni tumuli kao u Pilatovićima ili Atenici. i sa donje strane istog tog lika krokodili. kneza. Taj grob je hronološki mlađi. te unutarnjeg nasipa od riječnih oblutaka i vanjskog nasipa od lomljenog kamena i ploča razne veličine. pa je mogla biti nošena na uzici oko vrata. pa njegovog djeteta i nešto kasnije umrle žene. Atenici. ova figura je svjedok živih kulturnih veza domaće aristokracije sa udaljenim oblastima mediteranskog svijeta. Humka I mjeri 35 m u promjeru i visoka je oko 1. Preko su­ hozida je načinjena prava staza od sitnih oblutaka. naprav­ ljenih od oblutaka.20 m i širine oko 0. Iskorištena je jednostavno velika zemljana humka da bi se na njenoj periferiji ukopao i ovoj ratnik.Slika 42. po jedna uspravna kobra sa obe strane lika. ali su imali određenu hronološku prednost. preostalih od ritu­ alnog posvećenja grobišta.90 m. Oko centralnog groba i u nekim dijelovima prvobitne površine očišćeno je 15 manjih kružnih uzvišenja. Porav­ nat kružni prostor opasavao je vijenac . pojas od astragaloidnih čla­ naka (jedna ogrlica je bila sastavljena od 88 ćilibarskih zrna. može se ka iza ukopa smjestiti u V vijek st. noževa. pored spaljenih ostataka kneza zatečena je dobro očuvana figura skarabeja. Veliki i najbogatiji kneževski grobovi i tumuli su oni u Pi­ latovićima. Uz njen skelet je pronađeno mnogo nakita od zlata i ćilibara. kada je doveden do željene visine. Bio je to muškarac. Na nešto višem nivou. Pećkoj Banji i Trebeništu. Ukratko ćemo ih predstaviti. u kosom položaju.20 m. Čini se da su među kneževskim grobovima i tumulima-humkama daleko najmonumentalnija dva tumula u Atenici kod Čačka. bronzano posuđe stranog porijekla. uz to se na vijencu našla množina kopalja. On smatra da ga je umrli knez za života nosio kao amulet oko vrata. učvršćivala centralni suhozid. 42) Na ravnoj do­ zani su: originalan lik sa rogovima. i vjerovatno pripada knezu sa teritorije plemenskog saveza Autarijata. od suhozida u sredini. U isto vri­ jeme ona govori i o dostignućima na planu duhovne kulture (i barska ptica u grobu žene upućuje na kult Sunca!). više od jednog vije­ unutar kamenog vijenca. Zanimljivo je da je izvan kamenog vijenca pronađen dan grob spaljenog pokojnika. Istraživač tumula u Trnjacima. Služili su ritualnim žrtvama prilikom prvog ukopa. što očito potvđuju preostali komadi vojne opreme uz njegove ostatke. od čega jedno u obliku barske ptice). e. sklopljenim od tri dijela. Kružno po­ koljena izuzetno masivnim vijencem. obratio je posebnu pažnju ovoj figuri skarabeja. skelet djeteta. upravo na izlazu iz OvčarskoKablarske klisure. Oba ova nasipa su. a po tak V vijeka st. poluspaljene ili izložene visokoj temperaturi. Lutanje Skita i Trakokimeraca je bilo sasvim nepredvidivo pa i njihova pojava u ovim krajevima ne treba da iznenađuje. zatim deset bronzanih fibula. Grobnica u Pilatovićima je datirana na sam kraj VII vijeka st. U svakom slučaju. Na kamenom vijencu je zatečena masa gara i keramičkih fragmenata. vjerovatnija je prva solucija. Mihajlo Zotović. u grobnici od riječnih oblutaka. Drugo. godine. Pripada li on skitskom ratniku ili domaćem ratniku naoružanom skitskim oružjem? S obzirom na figuru konja. a u grob ga je ponio kako bi mu poslužio u procesu reinkarnacije. Gotovo je sigurno da se ovdje radi o grobnici važne plemenske ličnosti – poglavice. tropernih i dvopernih skitskih strelica i bronzana figura konja. a u njemu 25 bronjoš je­ zanih. koji je objavio detaljan opis svih nalaza. Daćemo osnovne podatke o svakoj od ovih humki. izrađenog od mekog.50 m u ravnata površina grobišta bila je opvisini. dijelova štitova i druge željezne i bronzane ratničke opreme. Figura je uzdužno probušena. on pretpostavlja da je umrli velikaš bio poštovalac kulta Sunca. Tumul je vjerovatno 92 dva puta nasipan. u kojoj je sahranjena ženska individua. zatečena je još jedna dosta duboka grobnica od ob­ lutaka. Monumentalni grobni tumul iz Pilatovića je ležao na lokaciji Trnjaci i mjerio 45 m u prečniku i 2. nalazima su datirani na kraj VI ili poče­ e. (Sl. Pošto je skarabej po shvatanju ca kao izvorišta života. U centru kružnog grobišta bio je postavljen centralni grob. U blizini centralnog groba je situ­ iran. bojenog njoj površini figure urekamena.

ptice. valjkastih. Prema mnogim indicijama na istom mjestu je bila i lomača na kojoj je spaljena pokojnica. 14 zlatnih priv­ u obliku pčele (jedinstven primjerak na Balkanu!). Na površi­ ni čitavog kamenog prstena je i ovaj put ostalo dosta gara i pepela. trougaonih i četvrtastih ćilibarskih zrna. dijelovi bronzanog posuđa stranog pori- jesaka jekla. Kneževske humke u Atenici kod Čačka 93 . Među ovim posljednjim su i ona u obliku vaze. fragmenata keramike i spaljenih životinjskih kostiju. podnožje je pojačano pritesanim ka­ menom) na koju su složeni ostaci spaljene pokojnice. dosta zla­ tnih privjesaka trougaonog i romboidnog oblika. svojevrsna kamena humka (9 m dužine u podnožju i 6 m na vrhu. Uz ovu grobnicu je bio još i grob spaljenog djeteta čiji su ostaci položeni na manju polukružnu platformu od kamena. Ovaj vanjski pojas je svakako služio i za učvršćivanje tumula. Prilozi su stavljani među kamenje grobnice: obilje nakita. ogrlica od zlatnih cjevčica. nema oružja. dijelovi bronzanog posuđa. veliki broj kružnih. Sve upućuje na ženu najvišeg društvenog ranga. ovnujske i lavlje glave – sve južnoitalskog porijekla. ali je prati njena dvokolica. grob­ nica je podignuta u čast ženske osobe. Među kamenjem grobnice su također ležali bogati prilozi: mnogo zlatnog nakita. 862 amorfna ćilibarska zrna. dvije strelice Slika 43. Među tim nalazima bili su položeni i ostaci jedne dvokolice. svjedoka inten­ zivnih žrtvenih obreda prilikom sahrane. te ogrlica od 138 staklenih perli.od šireg unutarnjeg dijela izgrađenog od bjelutaka i vanjskog pojasa od lomljenog kamena. U centru unutarnjeg prostora bila je postavljena kamena grobnica.

Mirjana Ljubinković. .skitskog tipa. Osnova tumula je pažljivo poravnata. Petrova Crkva ku. Sve je to bilo opkoljeno jednim manjim prstenom od oblutaka. kako nas to podsjeća na mnoge kasnije pogrebne ceremoni­ jale. Barske ptice i ovdje ukazuju na kult Sunca. Prilikom konzervatorskih radova na ovoj u III vije­ crkvi sv. Ovo je. pa i na paljenje svijeća na grobovima umrlih srodnika. Izvjesni su slijelini ot­ deći elementi: - grobni plato je bio opkoljen kamenim vijencem i prema njegovim ostacima mjerio je otprilike 55 m u prečniku. ostaci bronzanih posuda stranog porijekla i keramičkih posuda. Među kneževskim grobovima na tlu južnoslavenskih zemalja – koliko ih je dosada istraženo – najbogatija je grobnica iz Novog Pazara.40 m i širokim oko 2 m. ali je moguće da je dovde dopirao i teritorij sa nekim od autarijatskih plemena. Ovaj knez je ispraćen na drugi svijet speci­ kombinacijom pogrebnog rituala i u tom pogledu je humka II jedinstven “mauzolej” na Balkanu. ranokršćanska crkva u X vijeka i. a sastojala se od četiri pravougaona polja – centralnim iz dva dijela i po jednim većim sa sva­ ke strane. klinovi. Jedan broj stručnjaka smatra vjerovatnijom ovu drugu pripadnost. ratnička oprema. bronzani ukrasi na kolima i slično). Đorđe Mano Zisi.50 m (pošto je u dugom vremenu erodirana. sa zanimljivom kombinacijom magičnih brojeva 9 i 13. god. (Đorđe Mano Zisi. Draga Garašanin. sa masom priloga među kamenjem. u jamama su.20 x 0. dijelovi oklopa i štita. najzad. bez sumnje. prvobitna vi­ sina je mogla biti oko 4 m). Prate ga insignije. pepela i fragmenata keramike. godine (Ljubiša Popović. Sve se vijekovima i milenijima ponavlja! Prilozi u kamenoj grobnici: kameni brus sa trougaonim čem od bronze (slično kneževskim “žezlima” sa nosa­ 94 Glasinca). monumentalni tumul iznad rijeke Deževe. Humka II je veličanstvena. Petra (Jovan Nešković) naišlo se ispod temelja na bronzano praistorijsko posuđe. tulac željeznog koplja. Ona je bila smještena na južnom kraju plat­ forme. mačeva i kopalja. 43) Humka II je sasvim izuzetno obilježena jednom neobičnom ri­ tualnom konstrukcijom. Prilozi pripadaju prvaku ratniku. Kružno grobište je opkoljeno vijencem od slaganog kamena. Prilozi ukazuju na grob dječaka.90 m) od pritesanog kamena i oblutaka. na kojoj su ležale na površina pop­ ugljenisane drvene oblice. Lomača je bila locirana pored groba. govečeta i tura. dva para bronzanih bar­skih ptica. - spalište-lomača je bilo u odgovarajućoj jami i oko nje raspoređeno više malih žrtvenih jama (nešto kao u Atenici). ustvari. Sa ovog tumula. fragmenata keramike. a uz njega je i jedna lučločana kamenom. Kao i kod humke I. Lokalitet je dugovjekovno korišten u ljeznom dobu na njemu je bila bronzanom dobu. u ovim ljevkastim jamama su vršene ritualne radnje. Bio je to tačno isprogramiran ritual. U sva­ kom slučaju. na mjestu njenog utoka u Rašku. Šta označava? Aleksandar Palavestra ne isključuje mogućnost da je to forma neke sakralne građevine. od kojih jedna u sredini polja. izljevane libacije. a u zapadnom trinaest ovakvih jamica. na njoj je izvršeno ritualno žrtvovanje o čemu govore spaljeni ostaci psa. bilo istovremeno bilo po nekom redu. obilježena trakama od bjelutaka. pruža se izvanredan pogled na čitavu okolinu. pored zemlje. Poslije izvršene žrtve čitava površina je presuta glinom i tako je nastala platforma za lomaču i sahrana kremiranog pokojnika. Skitske strelice su znak stalnije veze sa skitskim nomadijalnom ma. Aleksandra Jurišić) i 1960. i ovdje centralni grob liči na malu humku (5. spaljenih životinjskih kostiju. Sve jamice su ozgo pokri­ vene također bjelucima. vjerovatno sina pokopane kneginje. do 1962. I na ovom prstenu se našlo dosta gara. viso­ ka je oko 1. tu su i njegova kola. u že­ izgrađena kasnoantička bazilika u obliku rotonde (oko nje su bili ukopani grobovi od VI do IX vijeka). jedinstvena (u pravom smislu riječi) konstrukcija. Lokalitet je poznat pod imenom Petrova Crkva. šest strelica skitskog tipa te dijelovi kola na četiri točka (željezni okovi. mnogo igala sa raz­ ličitim glavama. (Sl. Poslije toga izvršeno je arheološko istraživanje 1957. razbijano glineno posuđe i stavljani na vatri spaljeni životinjski komadi. podignutog na već postojećem prirodnom uzvišenju.30 x 5. Zbog kasnijih stalnih oštećenja nisu se mogli u cjekriti svi elementi ove grobnice. U ovim ljevkastim jamama je. libacije i manje životinjske žrtve. čini se da je ovo samo druga ma malih kružnih uzvišenja kneževske grobnice u for­ Pilatovićima. 49 perli od ćilibara (neke opet u obliku vaze i ovnujske glave). To je. pravom knezu. U istočnom bočnom polju je bilo poredano uz rubove devet ljevkastih jama (dubine do 0. zatečeno redovno dosta ugljenisanog drveta. udaljene od Novog Pazara svega dva kilometra. Knez iz Atenice je možda pripadao plemenskom savezu Tribala. mjeri u promjeru oko 70 m. Tako je otkrivena prebogata kneževska grobnica iz drugog praistorijskog nivoa u ovom tumulu. Aleksandra Jurišić). visokim oko 0.50 m). Podzemnim silama? Ili plemenskim heroiziranim pokojnicima? Ili božanstvima koja su suplemenici štovali? Uostalom. zlatna dugmad i aplikacije.

brakteje i pterige (krilca). 44 i 45). a bronza­no i srebreno posuđe za južnoitalske radionice. Nema zlatnog nakita. srebre­nog nakita). dalje. Etruriji (npr. U svakom slučaju. dvije masivne srebrene grivne sa zmijskim glavama tipa Mramorac i srebrene fibule (Sl. Grčka crnofiguralna vaza sa mitološkom scenom. najzad. željezno oružje i dva grčkoilirska šljema. smatraju da bi ovaj knez. crnofigurne vaze i sedam bronva. Tomba del Duce u Vetuloniji) i Dakiji. konjske glave (3)). ovnujske gla­ ve (30). uvoznih sudo­ Vrijedni su da se posebno spomenu: zlatni pektorali. žira (14). u ovoj grobnici je bio pokopan par spaljenih pokojnika – muškarac i žena. Kada je riječ o kulturnim odnosima. Iako nije pronađeno oružje. nalazila se nekropola ravnih grobova iz željeznog doba. čije su istraživanje počeli 1918. romboidne (131) i strejela. Iako oni. pa figuralne izrađevine. kneževska grobnica iz Novog Pazara je imala sve građevinsko-kultne elemente kao i drugi kneževski grobovi. zanih i srebrenih. Među nalazima se ističe nakit od srebra i ćilibara. godine bugarski stručnjaci Bogdan Filo i K. Škropil. kneževska grobnica iz Novog Pazara čajnom kneževskom paru. - prilozi su položeni na dva glavna mjesta: najviše je bilo deponirano u velikom drvenom kovčegu. 44). Grobnica je bila u kamenoj pravougaonoj konstrukciji. s tim što je dragocjena poputbina posebno deponirana i time se ova grobnica izdvaja od sličnih grobnica na navedenim prostorima. nedaleko od mjesta Trebenište i velike gradine Trebeniško kale. u egejskoj Makedoniji (Vergina Patela). kako izgleda. bronzanog. e. Nisu još publikovani nalazi. kao što su one u vidu boce (36). odnosno mediteranskim svijetom. od kojih je jedna morala biti ženskog pola. antropomorfne figure i. I ova grobnica je datirana na kraj VI ili početak V vijeka st. e. slaganja. prije će biti da su oni bili članovi nekog dardanskog plemena. a zatim u posebnoj kamenoj komori izvan kovčega (dvije grčke. inače. kako misle isti autori. Prema tipologiji priloga grobnica je podignuta krajem VI ili početkom V vijeka st. imao konstrukciju kupastog oblika. pripadala zna- Slika 44. sa bogatim prilozima. odnosno ostaci spaljenog ili spaljenih pokojnika. zlatno prstenje i igle. pripadali Autarijatima. odnosno članovi porodice.- sam grob – ili barem jedan od grobova – je. ptice (37). nisu uopće pronađeni. jer su Skiti bili saveznici Autarijata. par velikih pojaseva i par istovjetnih naušnica od zlata. Po svemu izgleda da je i jedna grobnica u Pećkoj Banji u Metohiji. Đorđe Mano-Zisi i Ljubiša Popović pretpostavljaju da su ovdje bile spaljene i pokopane tri osobe. pločice. Sl. Kod sela Gorenci. prava masa ćilibarskog laste (290) aplikacije za odi­ nakita (perle. Prema prikupljenim nalazima. Depoi dragocjenih priloga u grobovima poznati su. polodima kamena i obluciženom u jami ozidanoj koma­ ma (masa zlatnog. pa i to upućuje na čvrste veze sa egejskim. iskopavanja nastavili Nikola Vulić 1930– 95 . mitre. imaju i apotropejski karakter (zaštita od zlih sila!). koja je savremenim građevinskim radovima veoma oštećena pa naknadna istraži­ vanja Jovana Glišića nisu omogućila detaljniji uvid u sam pogrebni ritual. Sjajni zlatni prilozi i oni od ćilibara. Na kraju još nekoliko relevantnih podataka o bogatim kneževskim grobovima u Trebeništu kod Ohridskog jezera u Makedoniji. zlatne trougaone (471). zlatni nakit i drugi zlatni predmeti su kulturno i stilski vezani za halkidsko zlatarstvo i za odgovarajuće zlatne proizvode jonskih kolonija i kolonija u Maloj Aziji. nu od oblutaka i drugog kame­ - nikakvi ostaci samog ukopa. Nedostatak skitskog naoružanja također upućuje u ovom pravcu. fibule i dugmad. ćilibarskog.

god. i Vasil Lahtov sa Jožetom Kastelicem 1953– 1954.. kneževska grobnica iz Novog Pazara 1934. Dio inventara apotropejskog karaktera. 96 Kneževski grobovi I-XIII ukopani su u velike i duboke (oko 5 m dužine. Vlado Malenko. god. O njima je ovdje riječ. a iznad toga obložene kamenim plo­čama.Slika 45. da bi najnovija istraživanja izveo 1972. god. U samim grobovima gotovo da nema kostiju pa se još uvijek pos­ tavlja pitanje da li su u njima bili pokopani spaljeni . ispunjene do od­ ređene visine kamenom i šljunkom. i 2-3 m širine i 1-2 m dubine). U okviru ove nekropole posebno mjesto zauzimaju bogati kneževski grobovi obilježeni brojevima I-XIII.

i to sudova u kojima je bila sveta vodica. nad samim grobom. pripada nom od plemena iz velikog plemenskog saveza jed­ nije. ovi grobovi su bili poredani u tri reda: prvi red – grobovi II-VII. Sintetičku kartu rasprostranjenosti takvih nalaza načinio je Aleksandar Palavestra. o čemu posebno svjedoče nalazi u slojevima mnogih grobnih tumula. u kojima su nađene zlatne maske. Kao prilog takvom tumačenju iznosim jedan broj karakterističnih pojava. Schneeweiss). do tumačenja samog Milenka Filipovića da je to magijska radnja u kojoj se razbijanjem glinenog 97 *** Može li se na osnovu svih ovih – iako samo odabranih – poda­ taka o posmrtnim ritualima odgovoriti na pitanje postavljeno u naslovu poglavlja: da li je prai- . 47). Trebenište kod Ohrida storijsko stanovništvo vjerovalo u zagrobni život? Po svemu izgleda da može. međutim. na nepostoja­ mente u drugim grobovima. od Alpa do Ohrida. Najvažniji su: zlatne maske (Sl. Iznio je čitav niz podataka iz Srbije. nego prelazak u neki novi oblik postojanja. desetine komada bronzanog posuđa svih vrsta iz repertoara grčke toreutike (među ostalim i dva velika kratera sa figuralnim ukrasima). zlatni privjesci. hranu i druge priloge. zlatne rukavice i sandale (Sl. rukavice i sandale. o fragmentima keramike. Inače. Sve je to trebalo da služi umrlim srodnicima i na onom drugom svijetu ili. 2. ali nisu tako upadljivi kao što su konstrukcije pravih kneževskih grobova i nalazi u njima. S obzirom na nađene nje spališta i na neke elezlatne maske. XIII u koji je bio stavljen i raskošan gr­ Čitava nekropola. Praistorijske populacije na tlu lja su vjerovale da smrt ne znajužnoslavenskih zema­ či apsolutni kraj. Ostali grobovi uglavnom pripadaju uvaženim ratnicima.pokojnici ili se radi o inhumaciji. kao i veliki krateri. Zlatne insig­ etničku nego stalešku pripadnost. jer su u njima bile prilo­ žene samo zlatne sandale. jer su iste maske i slične insignije poznate npr. gdje su živjeli pripadnici Migdonaca. drugi red – grobovi I i VIII i treći red grobovi IX-XIII. otkriven veliki broj pojedinačnih grobnica i grobnih nalaza donekle sličnog karaktera kao što su ovi iz opisanih kneževskih grobova. srebreno posuđe. 46). one od eneolitskog doba do kraja praistorije. Tumačenje tih običaja kreće se od mišljenja da je to simbolično obnavljanje života (D. zatim željezna koplja i mačevi. preovladava miš­ ljenje da su mrtvaci inhumirani i da su kosti u posebnim uslovima istrulile.. Neosporno je da je ovakva ocjena Milutina Garašanina jedino i prihvatljiva. Svi oni ukazuju na vrlo rasprostranjenu društvenu diferencijaciju od kraja VII do kraja V vijeka st. 1. nakit. Samo usput napominjemo da je širom zemlje. U trebeniškim kneževskim grobovima su pronađene mnogobrojne dragocjenosti. oruđa i oružja. većinom izrađevine iz kruga grčkog i južnomakedonskog importa te predmeti izrađeni prema stranom uzoru. To se posebno odnosi na mlađe praistorijske periode. po mišljenju ovog autora. iz Sindosa na ušću Varda­ ra. kasnije. U grobove svojih pokojnika praistorijski ljudi su goto­ vo redovno stavljali određenu poputbinu: razne vrste posuđa. srebrene igle i narukvice sa zmijskim glavama. sprječavanje povratka pokojnikove duše (E. pa ih pripisuje pripadnicima “prave” kraljevske porodice. e. U istu svrhu su vršeni ritualni obredi nad grobovima. Zlatna maska iz kneževskog groba (grob 8). da posluži za darivanje onih nadnaravnih sila koje će pokojnik sresti u tom svijetu. ne označavaju Enhelejaca. knemida i štitova. pšenica ili nešto drugo. Zanimljivo je da je Milenko Filipović u svojoj stu­ diji o magijskom razbijanju posuđa ustanovio kako je ovaj običaj os­tao u funkciji sve do najnovijeg vremena. Slika 46. Crne Gore i Kosova o razbijanju glinenih sudova nad mrtva­ čkim sandukom u grobu ili. grobove X i XII pripisuje ženskim članovima takve porodice. veći broj raznih šljemova. crnofigurna grčka ke­ ramika i ćilibarske perle. a ističe se grob čki tronožac. Zelenin). U većini slučajeva radi se o komadima razbijenog zemljanog posuđa. Milutin Garašanin posebno izdvaja grobove I i VIII. u nekim slučajevima.

pos­ljedica kulta vatre i Sunca (veza sa Malom Azijom i Iranom). Kupres itd. od eneolitskog doba (npr. Osnovna je stvar da su i ti naknadni rituali izvršavani u okviru vjerovanja u zagrobni život sahranjenog pokojnika. Trebenište kod Ohrida suda simbolično vrši uništavanje neprijatelj­ skog demona koji prijeti duhu pokojnika. a ova druga tumačenja je dosta teško. ugraditi u misaoni domet ta­ danjih grupa i pojedinaca. Zagrobni život treba učiniti što ugodnijim! 4. Spaljivanje mrtvaca ili incineracija javlja se dosta ra­ no na tlu južnoslavenskih zemalja. jer će tako najbolje nastaviti svoje životne navike. Zlatne sandale iz kneževskog groba (grob 8). Prvo nam rješenje izgleda vjerovatnije za praistorijske periode. u drugim povremena smjena inhumacije i inkremacije. sve do kraja praistorije. sa koliko-toliko sigurnosti. Najteže je odgovoriti na pitanje šta je suština ovakvog pogrebnog rituala? I tu se može navesti više teza: prihvatanje jednog vida prahelenske i helenske civilizacije. Arađanska humka) taj ritus traje ni krajevi. u mnogim regionima je zabilježen biritualizam. U praistorijskim periodima možda je to samo kasnije darivanje pokojnika. onemogućavanje duši da se vrati u svoj raniji stan . Prednjače sjever­ Panonija i Podunavlje u prvom redu. vrlo često i u raznim kulturnim grupama primjenjivan je običaj da se pokojnik polaže u zgrčenom položaju (Mala Gruda kod Tivta. ukopi stepskog tipa.). mrt­ vac se na ovaj način vezuje da ne bi došlo do njegovog 98 izlaska iz gro­ bnice. Kada je riječ o inhumaciji mrtvaca. Dva su osnovna objašnjenja za to: mrtvac se sahranjuje u položaju spavanja. i drugo. katarza ili očišćenje duše. 3.Slika 47.

čija bi jedna čestica bio i duh – duša čovjeka. Na tumulu se s vremena na vrijeme vrše ritualne radnje. ali i pokojnika da izađe iz groba. oni ustvari označavaju “posvećene” ob­ jekte u funkciji određenog vjerovanja. Da li samo zbog stabilnosti samog tumula? Nikako. ovi su u tu svrhu određivali posmrtno spaljivanje.. u kojem bi on trebao da nastavi svoje bivstvovanje. 7. dok je njegov “kopljanik” inhumiran. Podizanje tumula. svojim prelaskom preko životnog zida da odigraju ulogu ublažitelja bijesa tih zlih demona. suše i sva druga negativna događanja u životu čovjeka i društvene zajednice. Vjerovanje u nadnaravne sile potvrđuju i mnogi primjeri žrtvovanja male djece. što se po­ nekad uzima u obzir. u kneževskim grobovima važnu ulogu igraju predmeti izrađeni od zlata i ćilibara. U takvim tumulima nema mrtvaca! Stoga. Već u ranijim odjeljci­ ma smo dali prednost kultu Sunca. Kako stare predstave o ljudskoj duši! Neobično je zanimljivo da je ovaj ritual pripadao ponekad samo plemenskoj aristokraciji. krugovi oko grobova sprečavaju lutajuće demone da uđu u posvećeni prostor. U najmanju ruku tumulima treba pripisivati višestruku ulogu. Vidjeli smo koliko je kult Sunca bio razvijen baš u krajevima u kojima je incineracija rano i često masovno prihvaćena kao primarni pogrebni ritual (npr. zaštita pokojnika od onih koji bi htjeli da raskopavaju njegovo počivalište (uključujući. međutim i druga strana. Krug simbolizuje neprekoračivu magijsku granicu. Ovim žrtvama se uglavnom umiruju one sile koje prouzrokuju nesreće. e. Sunčeva božanstva. Čini se da je ovim sve rečeno. Bilo bi više nego neobično da to nije tako s obzirom na. U ovom slučaju tumuli nikako ne služe ni zaštiti živih od negativnog djelovanja mrtvaca. Aleksandar Palavestra doslovno kaže: “. knez sahranjen pod veli­ kom humkom u Pilatovićima je spaljen. prema vjerovanju tadanjih ljudi. zir ono najjednostavnije objašnjenje. U ovih devet tačaka je naznačen jedan broj pokazatelja ko­ji potvrđuju vjerovanje praistorijskih ljudi na tlu južnoslavenskih zemalja u zagrobni život. predmeti načinjeni od ovih materijala imaju. a njegovo dijete sahranjeno uz njega bez spaljivanja! Zaista. Postoji. svojevrstan spomenik nad grobom pokojnika. 8. Zato bi Panoniji i pripadao epitet jednog od najranijih centara u kojem je uvedena inkremacija u pogrebni ritual. Baš uz tumule se najčešće vezuje i podizanje kamenog vi­ jenca ili prstena oko grobova i grobnica. životinje). na njima se vrši žrtvovanje i libacija.itd. 5. koja su kod knezova učvršćivali vjerovanje u zagrobno putovanje duše poslije smrti. odakle ta diferencijacija? Možda su knezovi prihvatili određene egejske običaje. I. 9. kod koje se mrtvaci neposredno spuštaju u donji svijet. rekli bismo. Bilo bi najjedno­ stavnije reći da su tumuli obilježje groba. Vučedol. Dosta prihvatljivo rješenje. iz­razitu magijsku snagu (ćilibar npr. Dakle. možda su samo oni imali materijalne mogućnosti za skupu incineraciju. naravno. prvobitno određenje može da pređe u običaj bez jasnog značenja. U Ararevoj gromili knez je spaljen. a možda su uz sebe držali po­svećene ličnosti. Sahrane u pećinama približavaju pokojnika podzemnom svijetu. Pokojnicima su takvi predmeti potrebni i na drugom svijetu kao zašti­ ta od djelovanja istih zlih demona. mors non est finis! 99 . a to očito nije potrebno za običnu fizičku zaštitu. Nema sumnje da to nije slučajno da ne pokazuje samo društveni status pokojnika. Žrtvovana djeca moraju. Naprotiv. Tipičan je primjer nekropola u Bezdanjači. Kao da je više bio u pitanju društveni rang pokojnika nego kultno-religiozno shvatanje. univerzalnost ovakvog vjerovanja. Teško bi to sve bilo shvatiti ako se istovremeno ne bi prihvatilo vjerovanje u postojanje duše i njen dalji život poslije smrti čovjeka. periferni krug od slaganog kamena u okviru tumula imao je svakako pored često konstruktivnog značenja i jasnu kultnu namjenu. ona iz sfere duhovnih shvatanja je svakako izuzetno važna.. Još su indikativniji kenotafi pod tumulima. Naravno. I konačno. trenjem izaziva elektricitet!). odnosno zemljanih ili kamenozemljanih humki nad grobom pokojnika moglo bi se također razmatrati u okviru kultno-religioznih vjerovanja u život poslije smrti. Oni ništa ne štite. što je potvrđeno analizom kneževskih grobova VI i V vijeka st. bolesti. Dupljaja). ne dolazi u ob- 6. Spaljivanjem tijela ova čestica se vraća u svoje izvorište (Prometejski mit!). a zadržavaju i bolest od koje je pokojnik umro. dakle. ali nama je važna suština pojave.

.

In all of this. today we mainly refer to the main world religions. Reconstruction of the cult-religious manifestations is mostly based on the personal observation and interpretation of the material culture. in most of the cases stayed on the margins of their interest. experts for prehistoric archaeology. selecting and presenting specific examples from some cult-religious complexes of this region. helper. Totemism is probably one of the most expanded cult-religious systems in the world. Neolithic man had quite rounded presentation of the world he lived in. as well as about the causes and consequences of events and natural occurrences. Brahmanism and Confucianism. were real barbarians and “non-believers”. For example. Surely. especially those from the earlier prehistory. achieved quite impressive results in research of the periods about which we have no written records. Totemism is manifesting in different customs. protector. heliolatry. as Christianity. forefather of the clan. prohibitions that define relation of the individual and group towards their totem. When we speak about religious issues. However. A chain of cultural complexes. trying to illuminate meaning of their existence. typology of objects and settlements. their representations are not compatible with our present scope of thinking. which could be conditionally marked as religious sphere. Buddhism. wider and narrower social communities had paralelly developed or revolved in prehistoric periods in the region of South-Slavic countries. Otherwise how could we interpret animal presentations on Paleolithic cave drawings. We are often witnessing the opinion that prehistoric population. It can be said that it is one of the attempts to penetrate into the darkness of prehistory and to enlighten one of the most interesting parts of prehistoric population spiritual life from this region. Judaism. some aspects of spiritual life and its religious aspects. Every chapter is objectively presenting basic information about elaborated archaeological sites and findings. regulations.SUMMARY This stylistically and thematically combined material is devoted to the sphere of the spiritual life of prehistoric man in the region of South-Slavic countries. from the totemism and heliolatry to beliefs related to death and afterlife. Only small number of experts who systematically worked on these issues published special studies or complete monographs. chronology. economic activities and comparisons. it would be a mistake to make generalized opinion because totemism appears also in livestock and farming cultures. group. an indisputable fact is that their attention was mostly focused on the classification of the findings. Some scientists believe that totemism is universal appearance and that it can be considered as one of the oldest religions. tribe are connected with special relation. Hinduism. This opinion is quite wrong. Totem is some animal. Although it is predominantly assigned to the hunting groups. totem is the creator. Maybe it will be unusual and unacceptable to say that mankind in prehistoric period was occupied by several leading “world religions” like totemism. It is questionable that we can speak about regional boundaries of these religious appearances. Islam. ancestor. who were not capable for any subtle notion. and drawings and appropriate plastic animal presentations in ceramics and metal that were found in the 101 . Archaeologists. The greatest part of mankind belongs to one of the world’s religions and forms their worldview. devotion to Magnae Matris – Great Mother and afterlife beliefs. Material is elaborated within four main chapters which cover main cult and religious spheres. plant or natural occurrence with which individual. Author aimed to illustrate parts of spiritual life of the prehistoric population from the region of South-Slavic countries.

Bribir. in the period of second and first millennium BC to the Roman occupation. Gostilj). Findings in some prehistoric stations in the South-Slavic countries area send us in the same direction. More than 60 female figurines. There are several totemic figures that we can surely assign to the totemic beliefs of the certain prehistoric populations. This personification started during the Palaeolithic Age. and perhaps to some other deities. which received shape of a woman in the artistic interpretation. Magna Mater. young plants and flowers could not be imagined without impact of the supernatural powers. Govrljevo. Mokriška Jama). without doubts. Based on the evident indicators we could say that these cult objects were erected and used during the Bronze and Iron age. and they all belong to the period from 30. Porodin. Medvednjak near Smederevska Palanka. Montenegro. She “creates life and preserves its eternal duration” (Branko Gavela). Prosperity of new generations depends on her as well as reproduction of the most important thing for the mankind. as well as defending tumuli (Mandina gradina in Duvanjsko polje. Phenomenon of birth and regeneration of the nature represent one of the greatest mysteries in the nature for the man since the beginning of the time especially in the earlier prehistoric periods. Mornova zjalka. Jablanica near Aranđelovac.Therefore it is quite possible that man personified this imaginary creature in a form of a woman. Studenci near Ljubuški). stone or clay have been discovered mostly in Europe. while the Balkan karst areas are far behind in this respect. Pod near Bugojno. Obre II. Mramorac. Since the clay figurines are the most important indicator of distribution and intensity of the cult of Great Mother. stone staggered or differently constructed shrines and sacrificial places (Grad in Vrpolje near Posušje. In Neolithic age land became the real source of life and occupied the imagination of the Neolithic population. later called Ge Mater – Magna Mater originated. Woman is the carrier of the human reproduction. Predionica. particularly expanded in Morava-Vardar area (Madžari. and maybe to Silvan.) Heliolatry or worship of the Sun belongs to the astral cults and together with the cult of the Great Mother cult represents the most expanded cult in the world from prehistory to the antique period. Pločnik near Prokuplje. So that is how the cult of Great Mother. Ideas of fertility and breeding were related to the land. Gradac near Leskovac. Morava basin. Valač). Stapari near Užice. Lisičići. Zelenikovo. Pavlovac. Kličevac. we can conclude that cult was the most expanded in the Central Balkan zone (Vinča. In later prehistoric periods birds (Waterfowls) and deer were considered as the symbols of the Sun deity or cult of the Sun.000 BC. Central Balkan. Adriatic region. Sun was a natural force which preserves life on earth so it was needed to express a special devotion to it. we could find them in some of the prehistoric settlements in Suth-Slavic countries. all of these correspond to the reflections of different totemic beliefs. related to the spiritual life of the South-Slavic countries prehistoric population. snake in some Neolithic and metal ages settlements and necropolises (Lepenski Vir. etc. Krivače. Bezdanjača) and Herzegovina (Badanj near Stolac). Čurug. less represented in transit zone (Butmir. Those last mentioned are predominant in the South-Slavic countries region. Vučedol. The most expanded and most conspicuous symbol of the cult of the Sun is. Dupljaja. Dominant opinion among the experts is that main indicator for the cult of Great Mother in Neolithic period are clay figurines with feminine attributes. confirmed in several Paleolithic caves in Slovenia (Potočka zjalka. The same explanation was used for the birth of the animals and children. Emergence of the green vegetation. The cult of the bear and fish is geographically limited. Renića gradina in Buško Blato. When we speak about Neolithic age of South-Slavic countries region. made of animal bone. Kosovo. fish in the settlement of Lepenski Vir in Iron Gate. and even later. Glasinac . Grgur) and Central Danube region. For the prehistoric man. This is specially related to the Vinča 102 . Cult of the Great Mother played primary role in the spiritual life of peaceful farmers and cattle-breeders in the Neolithic Age. Crnokalačka bara in Pomoravlje. while the cult of the snake is rather widespread (Herzegovina. Glavica in Reizovići).000 to 10. Most of them could serve to the cult of the almighty Sun. etc. many years of researches have shown that there are several cultural zones in this area: West Balkan. This symbolism is certainly transferred to antique and post-antique period from the depth of older times. Okolište near Visoko).Neolithic and in the later prehistoric stations? In one way or another. Those are bear and deer. Betalov spodmol. Croatia (Veternica. Orlac near Mostar.) Open sacrificial places or shrines are particularly distinctive forms of the cult. Velušina. Nebo near Travnik. very different presentations of circle which are specific for the oldest prehistoric periods. in a very distinctive forms (Obre II. Gradina on Ošanići near Stolac). Lisičići. Northern or Pannonia and Transit zone. Donja Dolina. They occur in many different forms as earth mounds (Zaspa in Ćupine. protector of the fields and cattle.

jewellery. if we don’t accept belief in soul existence and its life after the death of a man. Neolithic man had his traditional vision of the highest creatures – deities and had transmitted it to this new and unknown divinity. C. Figurines with animal body and head of a human are taking general attention within the plastic handcrafts of the Kosovo variant of Vinča culture. Kupres. In this regard some rituals were preformed on the graves. Those newcomers were familiar with horse breeding. Valač near Kosovska Mitrovica). Pannonia and Danube area while both incineration and inhumation are registered in other regions. With its zoomorphic form: four legs. The one who have never see the cavalier could have easily embodied man and horse into one unknown. deceased is tied in order to prevent him to leave the grave. Smilčić near Zadar. about which findings in the layers of many grave tumuli especially testify. Zelena pećina in Herzegovina. or in some cases they served for bestowal of supernatural powers that they met in this other world. from Copper (Eneolithic) age to the end of prehistory. starting from Eneolithic age (Arađanska humka) and this rite lasts until the end of prehistory. That is the reason that Pannonia has the epithet as one of the earliest centres where cremation is accepted as funeral rite. Cakran and Dunavec in Albania.C. and they were moving by horse ride. Strangely. Rhyton findings are characteristic for the following sites: Danilo near Šibenik. Entire accompanying decoration of geometric motives and red incrustation go after this idea. rhytons associate to very simplified figure of cow. It would be hard to understand all what is elaborated. earth or stone-earth burial mounds over the grave. This cult lasted from the first half of 5th to the end of the 4th millennium B. prince buried under great burrow in Pilatovići was incinerated.Neolithic group which is widely expanded on Balkan and close neighbouring areas and very rich of plastic clay handcrafts. and his child was buried with him. In most of the cases pieces of broken pottery. while human torso completely imitates heads of the anthropomorphic figurines of Vinča culture. We presume that cause of this apparition could be the images of evil newcomers among the Kosovo Neolithic communities.). In this shape they could symbolize an emphasized symbol of fertility. or bull. etc. and second. Crvena stijena. Žitkovac. Markova spilja on Hvar island. Prehistoric population of South-Slavic countries region believed that death does not mean an absolute end. There are two explanations for this practice: deceased is buried in the sleeping position to continue his life habits easily. Fafos near Kosovska Mitrovica. In some regions there are temporary changes from incineration to inhumation. Front part indisputably reminds on the strong horse chest. Incineration emerged quite early in region of South-Slavic countries. Dupljaja). especially in the parts where incineration was practiced very early and used as a primary funeral ritual (Vučedol. as well as Butmir culture which is typical for the transit zone. 103 . Rhytons were supposed to ensure the desired fertility. Prehistoric people used to regularly place presents in the graves for this final journey: different kinds of pottery. Incineration is mostly expanded in northern region. but just transition to a new form of existence. Within the cult of the Sun one particle would be spirit – soul of a man. We have seen how extended was the cult of the Sun in this region. It is obvious that Neolithic craftsmen from Kosovo imagined these fantastic creatures as higher creatures. Kakanj in Central Bosnia. which are related to the members of Indo-European groups that penetrated into Balkans and Lower Danube area in several waves. Deceased relatives were supposed to use all of this in other world. This is especially related to later prehistoric periods. It seems that more important was social rank than a cult-religious apprehension. it is interesting that this ritual sometimes only belonged to the tribe aristocracy. food and other goods. unique and fantastic creature of Pre-Centaur. Rhytons and Pre-Centaurs are two specific cult phenomena related to the Neolithic age of South-Slavic countries region. but without incineration! The question that has to be answered in frame of cult –religious beliefs in afterlife is about building tumuli. Animal body does not correspond to the forms of animal figurines of that time. tools and weapons. It is presumed that members of “Adriatic-Aegean” communities held rhytons in their houses (livestock cult). This is how the model of Pre-Centaur emerged in plastic art of Kosovo variant of Vinča culture (Predionica near Priština. like the populations in Central Balkan and transit zone have held figurines of Great Mother in the Late Neolithic Period. fragments of ceramics are discovered. Reštani in Southern Metohija. buckled recipient and big handle in form of the bended horns. in different cultural groups very often the ritual of placing deceased in the crouched position was performed (Mala Gruda and Velika Gruda near Tivat. In Arareva gomila prince was incinerated while his “lancer” was buried. which resulted in creation of fantastic terracotta sculptures. The simplest would be to say that tumuli are marks of the grave. which is confirmed by analysis of the princely graves of 6th and 7th century B. When we speak about inhumation of the deceased. Incinerating the body this particle returns to its origin.

Even though they protect nothing. Typical example is the Bezdanjača cave in Lika. Building stone crest or the ring around graves and tombs is often connected with tumuli. where deceased were placed directly to the underworld. according to beliefs of people of that time golden and amber objects had exceptional magic power (for example attrition of amber causes the electricity!). tumuli have multiple roles. More indicative are cenotaphs under tumuli.monument on the grave of deceased or his protection against those who would try to disturb his resting place (including the animals too). However. sheds and other negative occurrences in the life of a man and social communities. where he is supposed to continue living. There is no doubt that this is just accidental occurrence and that they just illustrate the status of the deceased. Deceased people needed those objects as a protection of the evil demons for the afterlife. 104 . diseases. From time to time. At least. Burials in the caves are closing the deceased to the underworld. the one from the sphere of spiritual reflection is specially important. there are some ritual performances on the tumulus. there is another side. sacrificing and libation is still being performed on them. The intention with these sacrifices is to relieve the powers which cause the accidents. On the contrary. Very important role in princely graves have objects made of gold and amber. as well as the sickness that caused the death of the deceased. which are not intended just for its physical protection. They actually signify “devoted” objects in function of certain beliefs. preventing the deceased to leave the grave. Belief in supernatural powers is confirmed by examples of sacrificing young children. Circle symbolises intransitive magical border: circles around the graves are preventing arrant demons to enter the sacred space.

Paleolit. Paleolit. Predionica kod Prištine. Korošec 1974. crtež: Sead Čerkez. Oreč 1991. Stipčević 1981. Orlac kod Mostara. Lepenski Vir kod Donjeg Milanovca. Praistorija jugoslavenskih zemalja IV. Slika 9. Bronzano doba. crtež: Sead Čerkez. Slika 8. Statueta “crvenokose boginje”. Keramička kultna posuda u obliku golubice. Benac /B. Kultna glinena kolica iz Dupljaje kod Vršca. Lepenski Vir kod Donjeg Milanovca. Lepenski Vir kod Donjeg Milanovca. Slika 22. Zlatna grivna sa završecima u obliku zmijskih glava. Privjesak od bronzanog lima sa antropomorfnim figuricama ukrašene kružićima. crtež nađen uz originalni rukopis knjige. Lepenski Vir kod Donjeg Milanovca. Praistorija jugoslavenskih zemalja II. P. Grafička rekonstrukcija praistorijskog svetilišta. crtež: Sead Čerkez. Slika 13. 3. Mramorac kod Smedereva. crtež: Sead Čerkez. crtež: Sead Čerkez. crtež nađen uz originalni rukopis knjige. Lepenski Vir kod Donjeg Milanovca. Bronzana pločica (aplikacija) iz groba 126 nekropole u Gostilju kod Skadarskog jezera. Praistorija jugoslavenskih zemalja V. Pod kod Bugojna. Kompolje kod Prozora. Čurug kod Novog Bečeja. Koštana igla sa tijelom zmije i glavom psa. Slika 16. Slika 15. Neolit. Ribolika skulptura „in situ“ u prostoru kuće-svetilišta. P. Ilijak kod Rogatice. Đ. crtež: Sead Čerkez. A. Slika 19. Slika 12. crtež: Sead Čerkez. Slika 7. Neolit. Disk od pečene zemlje sa heliolatrijskim simbolima. Neolit. Slika 18. Praistorija jugoslavenskih zemalja V. crtež nađen uz originalni rukopis knjige. Kamena ribolika skulptura sa ukrasima. A. Slika 6. Bronzane knemide sa solarnim simbolima i predstavama brodova. crtež: Sead Čerkez. Bronzano doba. Donja Branjevina kod Deronja u Bačkoj. crtež: Sead Čerkez. Željezno doba. Slika 20. 105 Slika . Slika 4. Srebrena narukvica sa zmijskim glavama. crtež nađen uz originalni rukopis Slika knjige. Glinena oplata iz svetilišta sa stilizovanim ljudskim glavama i solarnim diskom. Vučedol kod Vukovara. Čović 1957. Praistorija jugoslavenskih zemalja II. Željezno doba. Krivače kod Bribira. Praistorija jugoslavenskih zemalja I. Slika 10. Lisičići kod Konjica. Ribolika glava od kamena. Slika 11.POPIS ILUSTRACIJA 1. Čurug kod Novog Bečeja. crtež nađen uz originalni rukoSlika pis knjige. Basler 1969. crtež: Sead Čerkez. Slika 5. Praistorija jugoslavenskih zemalja II. Praistorija jugoslavenskih zemalja IV. Praistorija jugoslavenskih zemalja IV. Badanj kod Stoca. Slika 21. Praistorija jugoslavenskih zemalja IV. 2. Bronzano doba. Kultna kolica iz Podromanije na Glasincu. Praistorija jugoslavenskih zemalja I. Bronzano doba. Ukrasna koštana igla s glavom u obliku zmije. crtež nađen uz originalni rukopis knjige. Obre II kod Kaknja. Eneolit. Glineni predmet s predstavama zmija. Slika 17. crtež: Sead Čerkez. Slika 14. Slika 23. Srebrena ranolatenska fibula sa zmijskim glavama. Ribolika skulptura od kamena. crtež: Sead Čerkez. Idol iz Kličevca kod Požarevca. Gravura životinje na stijeni. Praistorija jugoslavenskih zemalja III. Keramička figura u obliku sklupčane zmije.

Kneževske humke u Atenici kod Čačka. Slika 46. Vinča kod Beograda. Fafos kod Kosovske Mitrovice. Neolit. crtež: Sead Čerkez. Krajčinovići kod Priboja. Slika 28. Ilijak kod Rogatice. Slika 32. Slika 29. Praistorija jugoslavenskih zemalja II. Slika 40. Slika 35. Željezno doba. Željezno doba. 1998. Keramička skulptura sa prikazom glave. Palavestra 1984. Slika 33. Praistorija jugoslavenskih zemalja II. Praistorija jugoslavenskih zemalja V. Centralni grob iz humke Velika Gruda kod Tivta. Primas 1996. Slika 26. Arheološko blago Kosova i Metohije. Zoomorfna terakota sa tijelom životinje i ljudskom glavom. Neolit. Zlatna maska iz kneževskog groba (grob 8). Praistorija jugoslavenskih zemalja II. Neolit. crtež: Sead Čerkez. Benac. M. Schmidt 1945. Drveni bodeži iz centralnog dijela tumula Dokanova glavica. kneževska grobnica iz Novog Pazara. Pokojnik iz centralnog groba tumula 16 umotan u vunenu tkaninu. crtež: Sead Čerkez. crtež: Sead Čerkez. 1986. Grčka crnofiguralna vaza sa mitološkom scenom.. Slika 42. Praistorija jugoslavenskih zemalja V. Željezno doba. Drvena grobna konstrukcija u centru tumula 16. Ribić kod Bihaća Praistorija jugoslavenskih zemalja V. Željezno doba. Zlatne sandale iz kneževskog groba (grob 8). Slika 44. Slika 31. crtež: Sead Čerkez. Praistorija jugoslavenskih zemalja II. Neolit. Neolit. Slika 27. Praistorija jugoslavenskih zemalja II.. Trebenište kod Ohrida. crtež: Sead Čerkez. M. crtež: Sead Čerkez. Praistorija jugoslavenskih zemalja V. Dio inventara apotropejskog karaktera. kneževska grobnica iz Novog Pazara. crtež: Sead Čerkez. Slika 45. Vače kod Ljubljane W. Slika 47. Kneževsko žezlo od kamena i bronze iz groba 9. Statueta sa prikazom vunenog ogrtača.. Lucke / O. Bronzana situla sa prikazima ritualnih scena. Zotović 1985. Butmir kod Sarajeva. Skupna grobnica u centru tumula. Butmir kod Sarajeva.Slika 24. Frey 1962. crtež: Sead Čerkez. Praistorija jugoslavenskih zemalja II. Kamena japodska urna sa kultnim predstavama. Slika 38. Praistorija jugoslavenskih zemalja V. Neolit. Pustopolje kod Kupresa. crtež: Sead Čerkez. crtež: Sead Čerkez. Vinča kod Beograda. Slika 34. crtež: Sead Čerkez. Trebenište kod Ohrida. Keramičke glave iz okvira kulta Velike majke boginje. Slika 39. Skarabej od lapis lazulita iz centralnog groba tumula u Pilatovićima kod Požege. Praistorija jugoslavenskih zemalja II. crtež nađen uz originalni rukopis knjige Slika 43. Slika 41.R. Slika 25. Neolit. Porodin kod Bitolja. Kupreško polje A. Benac 1986. Praistorija jugoslavenskih zemalja V. R. Slika 30. Madžari kod Skoplja. Kalotasti poklopac – maska. crtež: Sead Čerkez. A. H. Željezno doba. Slana Voda. crtež: Sead Čerkez. crtež: Sead Čerkez. Predstava Velike Majke boginje na postolju u obliku kuće. Pustopolje kod Kupresa. Slika 37. Grob bračnog para iz Vučedola kod Vukovara. crtež nađen uz originalni rukopis knjige. Željezno doba. Benac 1986. 106 . crtež: Sead Čerkez. Neolitski riton sa geometrijskim ukrasima. Smilčić kod Zadra. Slika 36. Glinene figurine s predstavom Velike Majke boginje. A. Glineni žrtvenik s glavama jelena. Butmir kod Sarajeva. A.

Babović. England 1982). Dz. Frazer. S. Herts. Les réligions de la préhistoire. Karmanski. Neolitsko naselje u Lisičićima kod Konjica. Quartär 9. XXVI. TOTEMIZAM I. XXIX. Galović. Žrtvenici i amuleti sa lokaliteta Donja Branjevina kod Deronja. Zlatna grana. R. 1979 – poglavlja koja su napisale F. Malez. D. Katalog metala – Praistorija I. A. Paris 1964. Religije svijeta. Brodar. (The World’s Religions. n. Kultura Lepenskog Vira. n. n. Enciklopedijski priručnik. 1 Neolitsko doba A. 107 . D. Djela X/9. 1989. s. Beograd 1954. n. GZM. Diadora 6. Srejović. Brodar. GZM. Predionice – neolitsko naselje kod Prištine. M. Srejović. GZM. s. Đ. R. 1971. Zadar 1973. Beograd 1983. Nekropola na Velikim ledinama u Gostilju (Donja Zeta). Neolitsko naselje u Lisičićima (vidi I-C). Beograd 1969. 3 Zmija Đ. Korošec. Leroi-Gourhan. Basler. A. Osole. Garašanin. 1989. I.BIBLIOGRAFIJA Skraćenice: PJZ – Praistorija jugoslavenskih zemalja I-V. Whalon. Lepenski Vir. Basler. Zur Frage der Höhlenbärenkults in den paläolithischen Fundstellen Jugoslawiens. GZM. Kujundžić. Garašanin. Beograd 1956. s. Katalog nalaza iz nekropole kod Trebeništa. Beograd 1937. Sarajevo ANUBiH – Akademija nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine JAZU – Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti I. D. The Paleolithic Site of Badanj – Recent Excavations and Results of Analysis. Beograd 1949. Studije i članci o religijama i kultovima analitičkog svijeta. Nalaz prvog gvozdenog doba u Pramorcu i problem Ilira u Srbiji. M. s. 44. Priština 1959. XXIV. Interesantan nalaz iz danilo-hvarskog kulturnog kruga. Sarajevo 1958. Đ.1 Medvjed i jelen Podaci i literatura o pećinama sa nalazima medvjeđih kostiju mogu se naći u djelu “PJZ I”. 2 Riba D. PJZ II. Naučno društvo NR Bosne i Hercegovine. n. P. Benac. 1979. II. Brodar / M. S. Paleolitsko prebivalište Badanj kod Stoca. Popović. Z. II HELIOLATRIJA B. 44. I. Sarajevo GZM – Glasnik Zemaljskog muzeja. GZM. s. Muzeji 2. 1969. Gabričević.). A. Obre II – neolitsko naselje butmirske grupe na Gornjem Polju. Bonn 1957. Split 1987. Odžaci 1968. Lj. Benac. Ljubljana 1983. Umetnost Lepenskog Vira. (66 str. Benac. Zagreb 1987. 1976. Srejović / Lj. Gravure na stijeni i gravirani ukrasi na upotrebnim predmetima – Badanj i Pećina pod lipom. Potočka zjalka. S. Basler.

Godišnjak. Š. Beograd 1973. Neolit centralnog Balkana. n. P. Starinar. IV. Garašanin. N. Zentralmuseums I. Prilog proučavanju dupljajskih kolica. Schmidt. Sarajevo 1987. Centar za balkanološka ispitivanja ANUBiH. s. Starinar. XXX/XXXI. V. D. Čović. Utvrđena ilirska naselja. Beograd 1951. V. Preistorijska kolica iz Dupljaje. M. 1881. II. M. 1983. Beograd 1907. Livanjskom i Glamočkom polju). R. IV MAGNA MATER (KULT VELIKE MAJKE) Chefs d’oevre D. n. Žuto brdo. Utvrđena ilirska naselja (Dalmatske gradine na Duvanjskom polju. A. 1979. Vasić. F. Ljubljana 1954. Mon. Benac / B. Sarajevo 1977. F. Z. B. Izd. Studien zum Symbalgut der Urnenfelder und Bronzezeit Mitteleuropas. Prapovijesna svetišta kod Mostara i u Miletini kod Ljubuškoga. Srejović. SADJ XVI.a na gradini u Ošanićima kod Stoca od 1967– 1972. Garašanin. Glasinac 2. Garašanin. Idol od ilovače iz Kličevca. Hochstetter. Bronzano i željezno doba (vidi II-D). Arheološka istraživanja na gradini u Ošanićima kod Stoca 1963. Mitteilungen der Anthropologischen gesellschaft in Wien. Diss. Kulturna istorija Bosne i Hercegovine. Sarajevo 1991. Godišnjak Centra za balkanološka ispitivanja ANUBiH. Valtrović. Pod bei Bugojno. Plastika. Sarajevo 1975. B. 1 O centralnom Balkanu D. Buškom blatu. Dubovačko-žutobrdska grupa. XXIX/27. E. Zavod “Jugoslavija”. 2 Eneolitsko doba S. 1979 (velika sinteza sa dosta kompletnom bibliografijom). Čović. B. G. (drugo izdanje). Dimitrijević. godine. Marić. Die Burg Vučedol. XXVII/XXVIII. Batović). godine. X. Gavela. M. R. Sprockhoff. Zagreb 1977. D. Ser. III OTVORENA ŽRTVENIŠTA I SVETILIŠTA A. Starinar III. GZM. Garašanin. II. (radovi: D. Some Aspects of Neolithic Religion in Southeast Europe. Čović. I. PJZ III. Uber einem Resselsvagen aus Bronze aus einem Hügelgrab von Glasinac in Bosnien. Glasinac 1. P. Beograd 1968. eine befestigte Siedlung der Bronze und Eizenzeit. Beograd 1928–1930. II. II. Dubovačko-žutobrdska grupa. Petrović.-Germ. knj. Mainz 1954. Bronzano i željezno doba. Čović. E. Benac / B. 108 . PJZ IV. Starinar III. Čović. Beograd 1970. Čović. Starinar III.II. Milleker. Benac. s. M. T. Kossack. n. 3 Bronzano doba B. Od Butmira do Ilira. Zaključna razmatranja. B. Beograd 1890. Oreč. Sarajevo 1984. Markotić. PJZ II – neolit. Nordische Bronzezeit und frühes Griechentum. Beograd 1928–1930. Religija i kult neolitskog čoveka na centralnom Balkanu. Calgary 1981. Sarajevo 1957. Zagreb 1945. Vučedolska grupa. Sarajevo 1976. Arheološka istraživanja akropole ilirskog grada Daors. V. Powel. XIV/23. Preistoriska Vinča III. Letica. Starčevačka kultura. Antropomorfne figurine bronzanog doba u Jugoslaviji. G. Srejović. 1983. M. 4 Željezno doba A. Regional Interaction in Archaeology.. Iz dubine vekova. Aranđelović-Garašanin. Praistorija na tlu Srbije I. Sarajevo 1956. PJZ IV. Vasić. 1973. Beograd 1936. Garašanin. Beograd 1968. s. Tri prapovjesna svetišta (hrama) u Posušju i Ljubuškom. Berlin 1954. Jahrbuch des Röm. Z. Beograd 1973. S. Ser. Čović. Neolit centralnog Balkana. Benac. Z. R. Dimitrijević. A. GZM. Neolitska plastika centralnobalkanskog područja. Umetnost praistorije (Prehistoric Art). B. Sarajevo 1985. Oreč. Votivna kolica iz Dupljaje. Marić. M.

Život i kultura paleolitskog i mezolitskog čovjeka na tlu jugoslavenskih zemalja. Obre II. IV. Zagreb 1967. Tirana 1972. Wienberg. s. 1952. Hronologija vinčanske kulture. Religije prethistorije (Les réligions de le préhistoire). Odžaci 1989. Macedoniae acta archaeologica 9. s. Sanev. Vasiljević. D. PJZ II. Praistorisko naselje kod Valača. Zagreb 1960. Ljubljana 1951. Prehistorijska glinena plastika u Jugoslaviji. Život i kulture diluvijalnog čovjeka u Krapini u Hrvatskoj. Š. V. Die neolithische Station von Butmir II. 1973. Š. Novi Sad 1952. Prehistorijsko naselje Nebo i problem butmirske kulture. J. S. Narodna starina 1. Garašanin. 2. Trbuhović / M. n. 1. Arheološki radovi i rasprave I. Preliminarni izvještaj o iskopavanjima na lokalitetu Donja Branjevina 1983. IV. Korošec. katalog izložbe (ur. Novak. Šabac 1983. 1895. Završno istraživanje na praistorijskom naselju kod Valača. M. Beograd 1998. Vidi IV. Ljubljana 1955. N. Batović. Priština 1959/60. Fiala u. s. 1922. Obre II. N. Arheološki vestnik 6. Leroi-Gourhan. 1979. XXVIIXXVIII. Garašanin. M. Paleolitski ostaci čovjeka i njegovih savremenika iz diluvija u Krapini. Die neolithische Station von Butmir I. 109 . 1983/84. N. A. Nikola Tasić). 1. Neolitska naseobina u Danilu-Bitinju. (sa opširnom literaturom). Studia albanica IX. Benac. Neolitsko naselje starčevačko-impreso i kakanjske kulture na Raskršću. Bitola 1976. Županić. Princeton 1962. 1967. Nekaj pripombe k izvoru butmirske kulturne skupine. Batović. II. Glas srpske kraljevske akademije LXXXVI. Benac. Županić. 2 O prelaznoj zoni A. 1 Ritoni A. Položaj Butmira prema preistorijskim nalazištima u u Srbiji. 2 Prakentauri Arheološko blago Kosova i Metohije. Gorjanović-Kramberger. Andrea. Skopje 1988. Ljetopis JAZU 1899. S. 2 Neolitsko doba A. Prelazna zone. Glasnik Muzeja Kosova i Metohije II. Basler. Hoernes. Korošec. D. Radimsky u. A. J. 1979. Prelazna zona. VI. Malez. Glasnik Muzeja Kosova i Metohije IV-V. Jadranska zona. 4. Benac. Fosilni čovjek na tlu jugoslavenskih zemalja. I – Neolitske plastične izrađevine u Vinči. Skopsko. Tragom za Pelazgima. Arheološki radovi i rasprave JAZU IV-V. Simoska / V. V DVA POSEBNA KULTNA FENOMENA V. Zagreb 1959. Neolitsko svetilište od tumba vo Madžari. Zagreb 1913. Zagreb 1968. Najstarije zemljoradničke kulture u Podrinju. Sanev. n. Sarajevo 1947. 1979. 1971. XXVI. Garašanin. III. Wien. Fouilles 1969–1970. Tasić.c. VI MORS QUID EST? AUT FIMIS AUT TRANSITUS? /Šta je smrt? Kraj ili prelazak?/ VI. Tasić B. PJZ 1. Markova spilja na Hvaru. Korošec. A.M. Hoernes. Zagreb 1958. (sa cjelovitom literaturom). GZM. M. Kaj Birket Smith. Putovi kulture. Benac. D. W. Tasić. GZM. Gorjanović-Kramberger. Trojanci i Arijevci. Arheološki radovi i rasprave IV-V. PJZ II. G. Neolitsko naselje butmirske grupe na Gornjem polju. Priština 1957. N. Pokapanje pokojnika u Smilčiču i kult mrtvih u neolitu Dalmacije. M. M. dans agglomeration neolitique de Cakran (Fieri). Gavela.c. 1962. Zagreb 1967. A. Narodni muzej. V. Wien 1898. PJZ 1. n. GZM. Hesperia XXXI. Benac. F. Benac. Excavations at Prehistoric Elateia. Zagreb 1900. l. S. Praistorija vo centralna Pelagonija. J. II. Fidija. Korkuti / Zh. Karmanski. Beograd 1911. Djela JAZU 23. V. 1979. 1 Paleolitsko i mezolitsko doba Đ. N. Obre I.

UPA 32. Knez. Beograd 1974. VI. Z. B. Kneževski grobovi glasinačkog područja. Starinar. Zagreb 1961. Sarajevo 1976. 1979. s. M. Čačak 1966. Lucke / O. Gabrovec. Benac. M. XXIV. Durmitrescu. Zbornik Mate Suića. Jovanović. Beograd 1984. Velika Gruda I. Iskopavanja tumula ranog bronzanog doba u Tivatskom polju. XV. Marić. Japodski kameni sepulkralni spomenici. Žižić. R. GZM XI. Beograd 1979. PJZ II. Drechsler-Bižić). s. Jovonović. Truhelka. Beograd 1985. Sahranjivanje kod Ilira. 1. 1964. W. 4 Bronzano doba A. Vasić. Beograd 1976. Arheološki vestnik 34. Čović. Berlin 1962. Donja Dolina. R. XXII. n. Schmidt. 1904. Zagreb 1945. XIX. Bucuresti 1954. Praistorijski tumuli na Kupreškom polju. R. n. Drechsler-Bižić. A. Bonn 1996. Jovanović. 3 Eneolitsko ili bakarno doba S. Jovanović. Lahtov. Garašanin. Alternacija pokojnik-sud u sepulkralnom kultu provincije Dalmacije. Sarajevo 1991. 5 Željezno doba B. Đ. Frey. Tumuli stepske kulture grobova jama u Podunavlju. B. M. sa svim bibliografskim podacima). M. Ljubljana 1983. Ohrid 1965. Badenski i vučedolski kulturni kompleks u Jugoslaviji. B. Tasić. Novi Sad 1950. Vinski-Gasparini. Sahranjivanje u balkansko-anadolskom kompleksu mlađeg neolita. Tasić. Starinar. T. XXVII. Die Situla in Providence (Rhode Island).H. XXIII. Z. Kneževski grobovi starijeg gvozdenog doba na centralnom Balkanu. M. Beograd 1972. Une découverte ayant trait au rite d’enterrement dans l’aire de la culture de la céramique Cucuteni Tripolyé. PJZ III. R. Im Adriagebiet – Velika Gruda. Die Burg Vučedol. VI. Čović. A. n. S. Novi Pazar. Beograd 1967. Sarajevo 1986. N. Mađijsko razbijanje sudova. 110 . Parović-Pešikan / V. Đuknić / B. (autori: M. 1979. XII/XIII. Jovanović. Batović. Starinar. M. K. (vidi u ovoj publikaciji i radove ovih autora: B. Palavestra. Ilirska kneževska nekropola u Atenici. M. Raunig. Mala Gruda und ihr Kontext. Značenje funeralnih maski u bogatim kneževskim grobovima Makedonije. Popović. Studii si cercetari de Istorie veche V. Ć. Mano-Zisi / Lj. (1984). Obredi sahranjivanja u kostolačkoj grupi. Godišnjak Centra za balkanološka ispitivanja ANUBiH. Zagreb 1980. XXIX/27. nNs. R. Opuscula archaeologica V. Sojenica u Donjoj Dolini.Chr. Primas. 1902. 1903. XVII. Djela ANUBiH. Beograd 1969. PJZ V – Željezno doba (radovi: S. Garašanin. Dimitrijević. D. B. Trbuhović. Š. Eneolitsko doba. Denkmäller der Situlenkunst in Slowenien. 1956. H. Naučni zbornik Matice srpske. Fundkatalog und Bibliographie. GZM. Filipović. Vjesnik Arheološkog muzeja Zagreb 3. GZM XIV. Jovanović. Jahrtausends v. s. Kosorić. V. Nekropola brončanog doba u pećini Bezdanjači kod Vrhovina. Arheološki i etnički problemi bronzanog i gvozdenog doba zapadne Srbije. B. Iliro-grčki nalaz. VI. O. Godišnjak Centra za balkanološka ispitivanja ANUBiH XIII. Letica). Zotović. Problem trebeniške kulture. Dimitrijević. M. Garašanin. Hügelgräber des frühen 3. Problem neolita i eneolita u sjeverozapadnoj Jugoslaviji.

22. 39. 40. 81 Dolenjska grupa 83-86 Donja Branjevina 18. 79 Dupljaja kod Vršca 31-35. 57. 102 Gorica kod Ljubuškog 21 Govrljevo 51. 104 Beriljevo kod Gazimestana 55 Bogojevo – Zgrčenci 74 Botoš 71-72 Brezje na Glasincu 35. 103. 103 Butmirska kultura 13. 30. 102 Gomolava kod Hrtkovaca 28. 97 C Cakran 63. 53. 64. 79 Cotofeni kultura 20 Crnokalačka bara 54. 64. 40. 71. 102 Crvena Stijena 63. 55. 22. 47 Debelo brdo kod Sarajeva 30 Delminium 45-46 Demir Kapija 21 Desitijati 36. 75. 106 Autarijati 39. 77 Grupa Belotić-Bela Crkva 79. 103 Arareva gomila u Kusačama 91. 95 D Dalmatska grupa 35 Danilo kod Šibenika 63. 82. 99. 91 Glasinac-Mati kultura 39 Glavica u Reizovićima 43. 38-40. 103 Danilska kultura 13. 102 Badenska kultura 20. 86. KULTURA. 72 Daorsi 46. 58. 91 Čoka 74 Čurug 21. 102 Bezdanjača kod Vrhovina 13. 102. 72. 57-61. Betalov spodmol 11. 89. 19. 86. 41. 93. 60. 92. 90. 99. 77 Batka kod Sente 74. 87. 89. 102 Glasinačka kultura 39. 28. 52 Grupa Donja Brnjica – Stražava 79 Donja Dolina kod Bosanske Gradiške 35. 75. 103 Arnautovići kod Visokog 57 Atenica kod Čačka 91. 71 G Gigića pećina u Resanovcima 12 Gladnice 51 Glasinac 36. 55. 115 Đ Đala 77 E Enhelejci 23. 51. KULTURNIH I ETNIČKIH GRUPA A Ajman u Maloj Vrbici 71 Anzabegovo 71. 74. 19. 98. 90. 38. 79. 102. 102 Butmir 27. 91 Bribir 18. 33-35. 102 Dubovac 31 Dubovačko-žutobrdska kultura 31. 103 B Badanj kod Stoca 13-15. 94. 92. 102 Grad u Vrpolju kod Posušja 44 Gradac u Kusačama 91 111 Č Čitluci na Glasincu 41. 83. 99. 39 Dobovsko-ruška grupa 79 Dobromirska tumba 53 Dokanova glavica na Kupreškom polju 80. 77 Baderna 70 Batajnica 34. 26. 102 .REGISTAR NALAZIŠTA. 83. 94. 77. 61. 102. 103 Cardium-impresso kultura 64 Cetinska kultura 35. 73 Arađanska humka u Mokrinu 75. 102 Ć Ćupine 43. 88. 72. 115 F Fafos kod Kosovske Mitrovice 65. 88 Gostilj 21.

87 Mala Gruda kod Tivta 75-77. 71. 47. 92. 19. 77 Paraćinska grupa 79 Pavlovac 51. 64. 88 Renića gradina na Buškom blatu 46. 103 Planje 39 Pločnik kod Prokuplja 54. 103 Mandina gradina u Duvanjskom polju 45. 102 Japodi 83. 103. 98. 94.Gradac kod Leskovca 54. 47. 46. 15-18. 72. 102. 102 Potočka zjalka na Olševi 11. 103 Grupa Martijanec-Kaptol 83 Medvednjak kod Smederevske Palanke 54. 63. 103 Pustopolje kod Kupresa 79-81 L Labeati 22 Lasinjska kultura 20. 115 Nosa kod Subotice 74 Notranjska grupa 83. 115 LJ Ljubljansko Barje 28. 102 Predionica kod Prištine 18. 115 N Nebo kod Travnika 57-59. 12 Pod kod Bugojna 36. 65. 71. 43. 72. 19. 73. 74. 27. 26. 102 Grivac 51 M Madžari 51-53 Magdalenska gora 83 Mahrevići 21. 72. 102. 102 Gradac kod Posušja 21 Gradac na Vučedolu 28. 102 Oserijati 89 Osovo kod Rogatice 91 K Kačanj kod Bileće 21 Kakanj 26. 74. 102. 91 P Padina na Đerdapu 15. 50. 60. 74 Gradac kod Zlokućana 66 Gradina na Ošanićima kod Stoca (Daorson) 46. 102 Peć 21 Pećka Banja 92. 57. 102 Kultura Lepenskog Vira 15-16 Lib na Duvanjskom polju 45-46 Liburni 83 Liburnska grupa 35. 72. 115 Obre II kod Kaknja 26. 102 Kusače 41. 102 Gradina kod Crvenice u Duvanjskom polju 46 Grgur tumba u Bitolju 53. 75. 55. 95 Peonci 38 Pilatovići kod Požege 86. 22. 102 Mramorac kod Smedereva 20. 84 Novi Pazar 35. 60 Ljubljanska kultura 35. 83 Lipci 13 Lisičići kod Konjica 18-20. 102 Monoštor 51 Moriško-mokrinjska grupa 79 Mornova zjalka 11. 102 H Hajdučka vodenica 15 Humka u Vojki 75 Hušnjakova pećina u Krapini 69. 58. 70 Hvarska kultura 13. Kakanjska kultura 57. 74 Lećište u Ličkom Vrepcu 79 Lepenski Vir kod Donjeg Milanovca 11. 37. 89. 89. 55. 47. 103 Hvarsko-lisičićka kultura 19 I Ilijak 39. 90 Iliri 17. 83 O Obre I kod Kaknja 57. 61. 102 Kompolje 36 Kostolačka kultura 20. 40. 102 Podzemelj 83 Porodin 53. 94-96 J Jablanica kod Aranđelovca 54. 23. 64 Kaldrma kod Prilepa 21 Karamani 53 Kličevac kod Požarevca 31. 27. 85 Japodska grupa 35. 75. 55. 71. 102 Mokriška Jama 11. 115. 72. 21. 99. 77 Kozluk 71 Krajčinovići kod Priboja 86-88 Kraljevine kod Novog Šehera 57 Krivače 19. 54. 65. 27. 102 Oporovina 70 Orlac kod Mostara 43-45. 91. 95. 102 Ribić kod Bihaća 85 S Sarvaš 28 Silajet kod Dvorova 75 . 60. 12. 115 Obrež-Baštine 71 Okolište kod Visokog 57. 74. 102 Markova spilja na otoku Hvaru 63. 54. 79 112 R Ravni Lug 86. 102. 27. 71. 75. 61. 57.

30. 74. 90. 115 Zelenikovo 51. 74. 51. 71. 66. 75 Z Zecovi kod Prijedora 28. 103 Vučedolska kultura 20. 102 Zelena pećina 63. 18. 64-67. 28. 103 Srednjebosanska grupa 83 Srpski Krstur 77 Stapari kod Užica 54. 97. 77. 72 Starčevačko-impresso kultura 57. 71. 60. 103 Živanovića Dolja kod Zrenjanina 71 Žuto Brdo kod Golubca 31 113 . 102. 95. 65. 99. 71. 51. 31. 54. 57. 54-57. 39 Vojlovica kod Pančeva 77 Vrućica kod Teslića 21 Vučedol 13. 54-57. 103 Velika humka u Batajnici 34. 50. 33-35. 89. 103 Vindija kod Varaždina 70 Vinkovci 71 Vinkovačka kultura 79 Vir kod Posušja 21 Visoji kod Beranaca 86-89 Višesava kod Bajine Bašte 71-72 Vlajkovac kod Vršca 77 Vlasac 15. 75. 64. 72. 98 Trn 53 Trnjaci 86. 103 Varvara 30 Velika gomila u Trusini kod Nevesinja 44 Ž Žitkovac 65. 71. 75. 28. 35. 39. 103 Vinčanska kultura 13. 71. 28. 102. 74. 55. 28-30. 21.Smilčić kod Zadra 63. 115 Zok 28 U Uljma 77 V Vače 84 Valač kod Kosovske Mitrovice 54. 92. 102. 64. 84 Š Šandalja II kod Pule 70 T Taline 35 Tečić 71 Tiszapolgár-Bodrogkeresztúr grupa 74 Tiškovac 35 Trebenište kod Ohrida 21. 92 Velika gruda kod Tivta 75-76. 103. 72 Vrlazje 35. 77 Velušina 53m 102 Kulturna grupa Velušina-Porodin 53 Veternica iznad Gornjeg Stenjevca 11m 70m 102 Vinča 50. 102 Svetolucijska grupa 83. 102 Starčevo kod Pančeva 51 Starčevo-Körös kultura 18 Starčevačka kultura 13. 29. 72 Stična 83 Studenci kod Ljubuškog 44. 73. 75 Vukovar 13.

BILJEŠKA O AUTORU
Alojz Benac je rođen 1914. u Plehanu kod Dervente. Po završetku gimnazijskog školovanja u Vinkovcima, Derventi, Visokom i Zagrebu, studirao je klasičnu filologiju, arheologiju i historiju starog vijeka na Filozofskom fakultetu u Beogradu, gdje je i diplomirao 1937. godine. Doktorsku disertaciju pod naslovom Prehistorijsko naselje Nebo i problem butmirske kulture je odbranio 1951. godine na Filozofskom fakultetu u Ljubljani. Po završetku studija Alojz Benac je djelovao kao profe­ sor gimnazije u Vranju i Mostaru. Po završetku Drugog svjetskog rata kraće vrijeme radio je u Ministarstvu prosvjete NR Bosne i Hercegovine, a 1947. godine prešao je u Zemaljski muzej Bosne i Hercegovine u Sara­ jevu, gdje ostaje do 1967. prošavši sva zvanja od kustosa do naučnog savjetnika. U Zemaljskom muzeju, Alojz Benac je najprije s uspjehom vodio Odsjek za praistoriju i arheološko odjeljenje, organizujući istraživanja, usmjeravajući naučno i muzeološko djelovanje, okupljajući i podižući kadrove, a od 1957. do 1967. godine stajao je na čelu ove ugledne ustanove. Još 1954. godine Alojz Benac biran je za profesora arheologije na Filozofskom fakultetu u Sarajevu, a od 1967. do 1978. godine radio je kao redovni profesor na predmetima Istorija starog vijeka i Arheologija na istom fakultetu. Kao gostujući profesor predavao je na univerzitetima u Zadru i Münsteru. Dopisni član Naučnog društva Bosne i Hercegovine postao je 1961. godine, a redovni član Akademije nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine 1967. godine. U Akademiji nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine od 1969. do 1977. godine bio je generalni sekretar, a od 1977. do 1981. godine njen predsjednik. Osnivač je Centra za balkanološka ispitivanja ANUBiH i njegov direktor sve do 1989. godine. Akademik Alojz Benac se bavio pretežno proučavanjem neolitskog i eneolitskog doba u BiH i zapadnom Balkanu, a pored toga radio je i na sistematskom izučavanju srednjovjekovnih nadgrobnih spomenika – stećaka u Jugoslaviji. U posljednjem periodu njegova života glavno težište naučnog rada bilo je na istraživanju etnogeneze te materijalne i duhovne kulture Ilira. U vezi sa svojom djelatnošću izvršio je veliki broj arheoloških iskopavanja (Hrustovača, Nebo, Lisičići, Crvena Stijena, Zelena Pećina, Kakanj, Zecovi, Pivnica, Obre i dr.) i napisao odgovarajuće studije o tim nalazištima i problemima vezanim uz njihovo istraživanje. Sintetičke poglede na neolit i eneolit BiH i sjeverozapadnog Balkana dao je u djelima: Studien zur Stein-und Kupferzeit im nordwestlichen Balkan, Kulturna istorija Bosne i Hercegovine od najstarijih vremena do turske vladavine, te Obre I i Obre II. U tim djelima je obradio sve razvojne etape navedenih perioda u BiH, njihov odnos prema jadranskoj zoni i centralnom Balkanu i određene probleme vezane za šire područje jugoistočne Evrope i Mediterana. Nekoliko godina akademik Alojz Benac se intenzivno bavio izučavanjem stećaka i u tom okviru pokrenuo seriju Srednjevjekovni nadgrobni spomenici. U toj seriji objavio je i prve tri monografije: Radimlja, Olovo i Široki Brijeg. Serija sadrži 15 svezaka i služi kao osnova za izučavanje stećaka. U okviru Centra za balkanološka ispitivanja ANUBiH sproveo je istraživanja koja se odnose na materijalnu i duhovnu kulturu Ilira (bibliografije, grobni nalazi, naselja, onomastika i dr.) te na paleoetnologiju, paleolingvistiku i sl. Zajedno sa saradnicima organizovao je više međunarodnih simpozija iz ilirske problematike i razne druge skupove. Posebno je bio angažovan u organizaciji i realizaciji izrade monumentalnog djela Praistorija jugoslavenskih zemalja u pet tomova, u kojoj je učestvovao kao urednik i autor. Bio je dugogodišnji urednik Glasnika Zemaljskog muzeja u Sarajevu, urednik Godišnjaka Centra za balkanološka ispitivanja ANUBiH i član redakcije mnogih časopisa i izdanja.
115

Bio je član Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti, Srpske akademije nauka i umetnosti, Slovenske akademije znanosti in umetnosti, Vojvođanske akademije nauka i Crnogorske akademije nauka i umjetnosti. Bio je i član Njemačkog arheološkog instituta u Berlinu, Italijanskog arheološkog instituta u Firenci i Austrijskog arheološkog instituta u Beču. Osim toga obavljao je mnogobrojne dužnosti u naučnim i stručnim asocijacijama, društvenim i državnim tijelima i organima. Bio je predsjednik Koordinacionog odbora arheologa Jugoslavije, predsjednik Arheološkog društva Jugoslavije, predsjednik Muzejskog društva Bosne i Hercegovine, poslanik i predsjednik Odbora za kulturu u Skupštini Bosne i Hercegovine. Bio je i dugogodišnji član najvišeg tijela Međunarodne naučne korporacije za praistoriju i protoistoriju (L’Union internationale des sciences prehistoriques et protohistoriques) te član Glavne redakcije Enciklopedije Jugoslavije i njen glavni urednik za Bosnu i Hercegovinu. Za svoj rad i naučna dostignuća odlikovan je Ordenom rada III reda, Ordenom rada sa crvenom zastavom, Ordenom zasluga za narod sa zlatnom zvijezdom, Ordenom Republike sa zlatnom zvezdom, Ordenom Al Merito della Republica Italiana. Dobitnik je i Dvadesetsedmojulske nagrade SRBiH, Nagrade ZAVNOBiH-a i nagrade AVNOJ-a. Akademik Alojz Benac preminuo je u Sarajevu 6. marta 1992. godine.

116

: Religious presentations of the South-Slavic countries pre-population. : ilustr.Naslovna strana Dževad Hozo Ilustracija na naslovnoj strani Bronzana pločica (aplikacija) iz groba 126 nekropole u Gostilju kod Skadarskog jezera Stručna priprema i obrada knjige Melisa Forić Lektura i korektura Zenaida Karavdić Prevod na engleski jezik Melisa Forić DTP Narcis Pozderac Tiraž 300 Štampa Dobra knjiga d.Sarajevo : Akademija nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine = Academy of Sciences and Arts of Bosnia and Herzegovina. 115-116.o. 25 cm.o. Sarajevo CIP – Katalogizacija u publikaciji Nacionalna i univerzitetska biblioteka Bosne i Hercegovine 903'1:2](497) BENAC. 84. 107-110. knj.117 str. . 10) Na spor. Alojz Religijske predstave prastanovnika južnoslavenskih zemalja / Alojz Benac . Centar za balkanološka ispitivanja .BH-ID 20219654 . 2012. ISBN 978-9958-501-84-5 COBISS. Bilješka o autoru: str.. . .(Djela .Bibliografija: str. . urednik Blagoje Govedarica. knj. . str. nasl.