You are on page 1of 117

Već je dvadeset godina prošlo od kada nas je ostavio naš otac Alojz Benac, a još su svježa ne samo sjećanja na njegove zadnje godine u kojima je nastajala ova knjiga, već i na nevine dane djetinjstva, igre u vrtu Zemaljskog muzeja, te ljeta s njim i majkom, provedena na iskopavanjima. Ponosni smo na našeg oca i na njegova naučna dostignuća, ali isto tako i na sve ono što je zajedno sa majkom učinio za nas. Stoga nas osobito raduje da je Akademija nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine odlučila da u okviru Centra za balkanološka ispitivanja, koga je Alojz Benac i utemeljio, objavi ovo njegovo posljednje djelo. Iskreno smo zahvalni svima koji su učestvovali u pripremi knjige, a želja nam je da ona svakom čitaocu prenese barem dio topline i radosti koju smo mi s našim ocem imali. U Sarajevu, 15. 12. 2012. Dunja i Nenad s porodicama
3

Objavljivanje knjige pomogla je: Fondacija za izdavaštvo/nakladništvo Sarajevo .

.................. 28 3................ Paleolitsko i mezolitsko doba......................... MORS QUID EST? AUT FIMIS AUT TRANSITUS? /Šta je smrt? Kraj ili prelazak?/........................................... Riba............ 35 III.............................................................................................................................................. 101 POPIS ILUSTRACIJA.... Otvorena žrtveništa i svetilišta.................................................................................................................... Neolitsko doba........................... HELIOLATRIJA........................................ 5 PREDGOVOR......................................................................... Neolitsko doba.............................. 71 3............................................................................... Eneolitsko ili bakarno doba..... 49 1................................................................................................................................... 17 II................................................................................................................ Bronzano doba.................................................... 51 2.......................... KULTURNIH I ETNIČKIH GRUPA............................................... 69 1.......................................................................................................................... 9 I................................ KULTURA...... 63 1....................................................................................................................................................................................................... 63 2................................................................................................................................................................................................................................................................ O centralnom Balkanu............................................................. TOTEMIZAM............................................................................ 11 1........................................................................................................................................................................Sadržaj Sadržaj....... Medvjed i jelen............ 115 5 ...... DVA POSEBNA KULTNA FENOMENA.... 25 1...................................................................... 7 UVODNE NAPOMENE.................................. Prakentauri......................... 57 V. 73 4..................................................................................................... 78 5............................................... 43 IV...................................................................................................................................................................... 105 BIBLIOGRAFIJA...................................... 65 VI................................................................................. Zmija........................................................................................................................... Eneolitsko doba............................................... MAGNA MATER (Kult Velike Majke)........................................................................................................................................................................................................................................................................................ 107 REGISTAR NALAZIŠTA........................................................... 111 BILJEŠKA O AUTORU........................................................................ 11 2................. 30 4................... Bronzano doba..................................................................... 82 SUMMARY................. Željezno doba...................................................................................................................................................................................... Ritoni..................................................... 69 2..................................................................... Željezno doba........................................ O prelaznoj zoni............ 15 3..... 26 2...............................................................................................................................................................................

.

Čitajući ponovno ovo interesantno štivo. čitaoca nenametljivo vodi tajnovitim stazama religioznih misli naših dalekih predaka. Na prijedlog autorove porodice obavljena je jedna terminološka izmjena. godine je sve bilo pripremljeno za štampu. Drugih intervencija u smislu ažuriranja literature i sl. godine. Naime. U originalnom rukopisu autor je u naslovu i tekstu koristio termin “jugoslavenske zemlje” što je razumljivo. poklonila našoj Akademiji. te je ovo djelo. no ovom rukopisu nije bilo suđeno da bude objavljen te godine. jednostavnim i jasnim jezikom. malo ko je mogao misliti na štampanje knjiga. a ni dugo poslije toga nije bilo mnogo bolje. Tako je nepredvidljivi splet okolnosti na kraju učinio da knjiga bude štampana 2012. Još 1991. S obzirom da te zajednice više nema. rukopis je opstao. ne stigavši da ovo svoje posljednje djelo definitivno preda izdavaču. Naprotiv. osnivača i dugogodišnjeg rukovodioca Centra za balkanološka ispitivanja ANUBiH. nema suštinskog značaja. kao Benčev legat. Ljudi su odjednom bili primorani da se bore za goli život. Posebnu zahvalnost redakcija duguje direktoru Centra akademiku Dževadu Juzbašiću i našoj matičnoj ustanovi. prilikom sređivanja očeve biblioteke koju je porodica kasnije. Porodici Benac smo veoma zahvalni što je uspjela da sačuva rukopis i time omogući da se od zaborava spasi ovo posljednje djelo Alojza Benca. na ovoj tematici se od ranih 90-ih godina kod nas nije mnogo radilo. Rukopis knjige je od strane redakcije lektorski i tehnički obrađen i dodat mu je indeks pojmova. uvjerio sam se da ni nakon više od dvije decenije ono nije ništa izgubilo na aktuelnosti. Ta izmjena. kćerka Alojza Benca u novembru 2011. A onda je došao rat u Sarajevo. namijenjeno široj publici. nije bilo. ovaj termin je zamijen izrazom “južnoslavenske zemlje” koji se pokazao najprikladnijim. a izneseni opisi. Ipak. Tako je bilo svih ratnih godina. Najprije je u martu 1992. ali sadržajem bogato djelo. iz svake rečenice izbija nagomilano iskustvo i erudicija velikog naučnika. ovo sažeto. Pisano akribično. Pošto je ilustrativni materijal bio u dobroj mjeri oštećen. nadomješten je kvalitetnim crtežima istovjetnog materijala u svim slučajevima gdje je to bilo neophodno. uprkos svim tim teškim godinama. Blagoje Govedarica 7 . jer se djelo odnosi isključivo na prostor bivše Jugoslavije. Nesretni slijed događaja mu je odredio sasvim drugačiju sudbinu. što je vidljivo i iz samog teksta. Našla ga je Dunja Drljević. ostalo u punoj mjeri aktuelno. međutim. upravo dvadeset godina nakon smrti autora. godine iznenada umro Alojz Benac. sistematizacija građe i lucidni zaključci bez sumnje će još dugo ostati dragocjena podloga za izučavanje ove tematike. kako sam autor kaže. počev od citirane literature do sintetskih zaključaka. godine. siguran sam da će i stručnjaci i svi drugi čitaoci rado i sa interesovanjem čitati ovo djelo. mada obuhvata nešto šire područje. jer je knjiga pisana u vrijeme dok je Jugoslavija još postojala. Mada je. niti je to bilo potrebno. jer se radi o veoma zanimljivoj i nadasve važnoj sferi duhovne kulture prastanovnika našeg tla koja je ovdje po prvi put naučno vrednovana za sva praistorijska razdoblja. Akademiji nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine za svesrdnu podršku i prihvatanje ove knjige za izdavanje u seriji “Djela”.PREDGOVOR Djelo koje je pred nama napisano je prije više od dvadeset godina.

.

Najveći dio čovječanstva pripada nekoj od svjetskih religija i tako formira svoj svjetonazor. U praistorijskim periodima na tlu južnoslavenskih zemalja se paralelno razvijao ili se smjenjivao čitav niz kulturnih kompleksa. kao što su kršćanstvo. a nekima i neprihvatljivo. praistorijske zajednice su stvorile svoje velike “vjerske” sisteme. Svjestan sam svih poteškoća u realizaciji jednog ovakvog poduhvata. islam. Stručnim čitaocima ostavljam ocjenu takvog viđenja. ne bi bilo ni ovih računara. da nije bilo te kamene sjekire. nesporna je činjenica da je njihova pažnja bila pretežno usmjerena na klasifikaciju nalaza. Izgledaće možda čudno. Moram priznati da nisam nikakav izuzetak u tom pogledu i baš zato pristupam ovom pisanju. Štovanje Sunca ili heliolatrija potvrđena je u mnogim neolitskim i kasnijim kulturama Evrope. današnji prosječan čovjek razmišlja uglavnom u okviru velikih svjetskih religija. “bezvjerci”. judaizam. Na osnovu podataka iznesenih u tom djelu jasno izlazi zaključak da su praistorijski ljudi i na ovim prostorima njegovali određene zasade spomenutih velikih kultno-religioznih sistema. Njegove predstave se sigurno ne slažu sa našim današnjim misaonim dometima. ali to je naša. koje je publikovao Centar za balkanološka ispitivanja Akademije nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine. Pa ipak. o uzrocima i posljedicama događaja i prirodnih pojava. Svaki čitalac se o njima može detaljnije obavijestiti u velikom. pokušava da osvijetli smisao svoga postojanja. Kada je riječ o vjerskim zasadama. odnosno budizam i bramanizam pa konfucionizam. Najviše podataka o evropskim i 9 . Jer tadašnji čovjek je mogao razmišljati na nivou kamene sjekire. ekonomiku i komparaciju. pa u mnogim starim kulturama Srednje i Južne Amerike. U okviru tih sistema veći dio tadašnjeg čovječanstva je zadovoljavao svoja shvatanja o zakonima u prirodi i društvu. naprijed spomenutim kultnoreligioznim manifestacijama. naročito oni u starijim periodima. Bliskog i Dalekog Istoka. formirao svoj svjetonazor. štovanje Magnae Matris – Velike Majke. religiozni aspekti pogotovo. Baš o njima je ovdje riječ. kada kažem da je čovječanstvo u praistorijskom vremenu zaokupljalo također nekoliko “svjetskih religija”. stručnjaci za praistorijsku arheologiju. širih i užih društvenih zajednica. nesposobni za bilo kakvu suptilniju misao. Egipta. Pri tome se oslanjam isključivo na sopstveno mišljenje o odgovarajućim manifestacijama pa to onda isključuje bilo kakve tvrde polemičke tonove. vjerovanja u zagrobni život. Arheolozi. Može li se uopće govoriti o regionalnom ograničenju ovih kultno-religioznih pojava? Čini se da o tome nema govora. dobro doći čitaocima koji imaju naklonost prema tekstovima ove vrste i koji žele da nešto saznaju o misaonim dometima praistorijskih ljudi na ovom tlu. imao prilično zaokruženu predstavu o svijetu u kojem je živio. U svemu tome neki vidovi duhovnog života. postigli su zaista impresivne rezultate u istraživanju onih perioda za koje nemamo nikakvih pisanih podataka. da i ne govorimo o drugim. ipak. No. bili pravi barbari. hinduizam. hronologiju. Sasvim pogrešno shvatanje! Neolitski čovjek je. naprimjer.UVODNE NAPOMENE Ovo stilski i sadržajno kombinovano štivo posvećeno je onoj sferi duhovnog života praistorijskog čovjeka na tlu južnoslavenskih zemalja koju bismo mogli uvjetno nazvati religioznom sferom. ostajali su u većini slučajeva na marginama interesa. a ne njegova stvar. heliolatriju. Pri tome mislim na totemizam. a ne na stepenu vrhunskih računara. Prema tome. petotomnom djelu “Praistorija jugoslavenskih zemalja I–V”. Često smo svjedoci shvatanja da su praistorijski ljudi. ali mu prilazim sa uvjerenjem da će ono. Samo rijetki stručnjaci su se bavili ovim pitanjima i o tome objavili posebne studije ili kompletna djela. tipologiju predmeta i naselja. Ponekad je to i vrlo prefinjen način mišljenja.

naveo sam samo neophodne. bez obzira na geografski položaj lokaliteta iz kojih su preuzeti podaci. Birao sam neke karakteristične slučajeve za navedene kultno-religiozne komplekse. osnovne literarne podatke. godine. Odatle i naslov djela. Napominjem. U toj knjizi su navedeni podaci za literaturu i o starijim periodima. Moram naglasiti da nisam nikako imao namjeru prezentirati kompletan pregled kultnoreligioznog života praistorijskih zajednica na tlu južnoslavenskih zemalja. ogledi i priče su lično. u kojima i mašta igra svoju ulogu. da sam se i sam služio navedenim djelom A. a ne samo o ilirskom dobu. U svakom poglavlju objektivni su osnovni podaci o tretiranim arheološkim nalazištima i nalazima.domaćim djelima i radovima koji tretiraju ova pitanja zainteresovani čitalac može naći u knjizi Aleksandra Stipčevića “Kultni simboli kod Ilira”. Stipčevića i njegovim popisima literature. Popratni izvještaji. Moji tekstovi su namijenjeni širem krugu čitalaca pa su izostale pojedinačne napomene o literaturi za svaki detalj. Rekonstrukcija odgovarajućih kultno-religioznih manifestacija počiva dobrim dijelom na vlastitom viđenju i tumačenju materijalnih nalaza. Može se reći da je to jedan od pokušaja da se prodre u tamu praistorijskog vremena i da se baci bar malo svjetla na jednu od najinteresantnijih strana duhovnog života praistorijskog čovjeka koji je živio na ovim prostorima. 10 . inače. sasvim neobavezno prikazivanje nekih događaja vezanih uz odgovarajuće lokalitete i pojave. Sarajevo 1981.

divlju svinju i goveče ili neku drugu krupnu i sitnu divljač. koja je istraživana od 1951. 1.). Jadranski pojas. Crna Gora. jedno je loviti medvjeda. običaje i religiju primitivnih plemena i skupina na svim stranama zemaljske kugle. tadanji čovjek je lovio jelena. u kojoj preko 75% nađenih životinjskih kostiju pripada pećinskom medvjedu (Ursus spelaeus). na jednom mjestu je u niši bilo poredano šest medvjeđih lubanja i jedan broj donjih čeljusti. na ovaj ili na onaj način.000–10. ustvari. Kult med- vjeda i ribe je geografski ograničen. e. Sam totemizam se očituje u nizu običaja. sa ogromnim brojem medvjeđih kostiju. Mokriška Jama i neke druge pećinske stanice u Sloveniji (hronološki okvir 100. srnu. dok je kult zmije prilično raširen (Hercegovina. Nalazi kostiju u brojnim pećinskim stanicama u tim krajevima ovo nesumnjivo potvrđuju. Iako je pretežno vezan za lovačke grupe.000 g. biljka ili prirodna pojava. Nalazi u nekim praistorijskim stanicama na tlu jugoslovenskih zemalja upućuju nas u istom pravcu. I. U drugoj niši je položena lubanja velikog 11 . riba u naselju Lepenski Vir na Đerdapu. O tome. pa Potočka zjalka na Olševi u Sloveniji. Njegovo bliže poznavanje zahvaljujemo etnološkoj nauci. doduše. Rekli bismo neke relativno upečatljive činjenice. zaštitnik. Zavisno od prirodnih uslova. Šta nas. navodi na misao da je postojao i jedan drugi. Kosovo i neki drugi krajevi). Tipični primjeri u tom pogledu su pećina Veternica iznad Gornjeg Stenjevca u Hrvatskoj. pa crteži i odgovarajuće plastične izrađevine životinja u keramici i metalu. Karakteristično je da su na nekim lubanjama posebno bušeni otvori. jer se totemizam javlja i kod nekih pripadnika stočarskih. predak. Nema nikakve sumnje da je totemizam bio raširen i kod pripadnika raznih praistorijskih zajednica. TOTEMIZAM Sigurno jedan od najraširenijih kultno-religioznih sistema na svijetu je totemizam.I. praotac roda. Totem je neka životinja. zabrana. Pa ipak. pa i ratarskih kultura. Betalov spodmol. U Veternici. odraz raznih totemističkih vjerovanja. nađene u neolitskim i kasnijim praistorijskim stanicama? Sve je to. dvorane i kanali dugi oko četiri kilometra. Pomoravlje. zmija u nekim neolitskim i metalnodobskim naseljima i nekropolama. pomoćnik. sa kojom se pojedinac. Hrvatske i Hercegovine. kojima se uređuje odnos čovjeka i grupe prema svom totemu. pleme smatraju povezani specijalnim odnosom: to je stvoritelj. do 1971. odnosno velikom broju etnologa koji su – često uz mnogobrojne opasnosti – proučavali život. specifičan odnos između paleolitskog lovca i pećinskog medvjeda. Medvjed i jelen U paleolitskom ili starijem kamenom dobu lovačka privreda je imala dominantnu ulogu u životu ljudskih zajednica. U alpskim i prialpskim oblastima lov na medvjeda je igrao prvorazrednu ulogu. propisa. st. Mornova zjalka. godine i čiji su hodnici. totemsko štovanje. grupa. nema zapisa etnologa. Bili bi to: medvjed i jelen. a drugo njegov kult. ovdje bismo izdvojili nekoliko totemskih likova za koje bi se moglo bar sa izvjesnom sigurnošću reći da pripadaju totemističkom vjerovanju odgovarajuće praistorijske populacije. Sama niša je bila zatvorena suhozidom od kamena. Kako bi se inače protumačile životinjske predstave na crtežima u paleolitskim pećinama. kako zbog ishrane tako – i još više – zbog mnogostruko upotrebljivog medvjeđeg krzna. bilo bi pogrešno ovo uopštavati. posvjedočeni u nekim paleolitskim pećinama na tlu Slovenije. Neki naučnici smatraju da je totemizam univerzalna pojava i da bi se mogao smatrati jednom od najstarijih religija. Ali. ali arheolozi pronalaze valjane dokaze za prednji zaključak.

Ponekad ga u kavezu hrane još godinu-dvije i kada dođe vrijeme. daleko najzaslužniji specijalista za proučavanje paleolitskog doba u jugoslovenskim zemljama. Prostore sa lubanjama je odvajao pećinski pijesak i kamen. dakle. Uopće ne vi- . lovac na pećinskog. neprestano ostvarivani. Po njegovoj ocjeni. zatvaraju ga u čvrst drveni kavez. do 1935. I ovdje su zapažene okrugle rupe na lubanjama. U nekim prirodnim nišama i ovdje su bile položene medvjeđe lubanje i pokrivene kamenim pločama. Niša je bila blokirana velikim kamenom. naime. što je očito svjedočansvo da su takve pećine služile i za duži boravak. Pozovimo. a iz toga se rađao i duhovni odnos. Našu pažnju izaziva i Gigića pećina u Resanovcima kod Bosanskog Grahova. uz prisustvo pozvanih gostiju i uz čitav niz ceremonija. o posebnosti u alpskoj oblasti. Kontakti su. Sovjetskom Savezu. U jednom od sporednih hodnika Mornove zjalke iskorištena je manja niša za polaganje medvjeđe lubanje i odgovarajućih cjevanica. a kad odraste. duž cijelog sjevernog dijela starog svijeta razvijeno je kod lovačkih plemena poštovanje medvjeda. Madžarskoj i nekim drugim evropskim oblastima. hrane ga i paze. Neki čak tvrde da paleolitski čovjek i nije baš mnogo lovio medvjeda. U većini paleolitskih pećinskih staništa pronađeni su ostaci vatrišta. Samo usput napominjemo da je takvo odlaganje medvjeđih lubanja ustanovljeno dugotrajnim istraživanjem pećinskih stanica u Njemačkoj. sumnjali u validnost određenih svjedočanstava? Uopće ne treba sumnjati da su i sami medvjedi. Ovi podaci etnoloških ispitivanja mogu. Ne treba sumnjati ni da su neki ugibali u takvim staništima. Uz lubanje je bio stavljen i izvjestan broj odgovarajućih čeljusti. okretnošću. birao s njim ista boravišta i da se oko “pećinskih domova” vodila ponekad i prava borba. U dvije niše bile su položene medvjeđe lubanje: u prvoj dvadeset lubanja na dosta uskom prostoru. Jer. pripadnici nekih plemena žudno piju i toplu medvjeđu krv (zar nas ovo ne podsjeća na ritual nekih novijih religija?!). a kasnije i na surog medvjeda. uostalom. a uz nju polovina mandibule i femur. Medvjed je svojom snagom. Ne radi se. Zašto bismo. pripremajući se za zimski san. često uredno pokrivene ili zazidane. U ovom pogledu sasvim se podudara i konstatacija Ake Hultkrantz-a iznesena u Enciklopedijskom priručniku “The World’s Religion” koja doslovno glasi: Medvjedi su bili pokopavani uz obrede. Izgleda da stojimo pred jednim široko rasprostranjenim evropskim fenomenom. Pred ubijanje govore medvjedu da ga šalju ocu i majci sa porukom da izmoli od njih dobar lov i ribolov. Aini su izazvali pažnju etnologa naročito svojim medvjeđim svetkovinama. okrenuta prema otvoru pećine.medvjeda. Pred zimu uhvate meče. poslužiti kao izvanredna analogija nalazima u spomenutim i drugim paleolitskim stanicama. Među stručnjacima nema prave saglasnosti oko tumačenja ovdje iznesenih pojava. razbacivali zatečene kosti. Lubanje ubijenih medvjeda stavljaju na počasno mjesto u svojim kolibama ili ih natiču na “svete štapove” ispred koliba i ukazuju im veliko poštovanje. Pa. u pomoć relevantne etnološke podatke koje je u svojoj knjizi “The Golden Bough” objavio James George Frazer. zapažena je slična situacija. redovno ubijaju i jedu. Odatle nije dalek put do sličnog odnosa prema medvjedu kakav je onaj zabilježen kod Aina. dakle. Prilikom siječenja ubijenog medvjeda trude se da vrlo složenim metanisanjem i molitvama umilostive božanstvo čijeg su predstavnika ubili. Giljaci i Oroči u oblasti Amura izvode slične ceremonije i iskazuju isto poštovanje medvjeđim lubanjama. ubijaju ga po tačno određenom ritualu. inače. stavlja pod ozbiljnu sumnju tumačenje da nalazi lubanja u Potočkoj zijalci svjedoče o kultu medvjeda u toj stanici i slično. jer se vjerovalo da će se. zapravo je prva paleolitska stanica sa nalazima koji su upućivali na kult pećinskog medvjeda. duhovi božanstvenih životinja obitavaju u lubanjama. Čitav sadržaj niše bio je pokriven slojem masne ilovače. da li su zaista medvjeđe lubanje u pećinskim nišama. Slična sadržina ponovljena je još u jednoj niši. Iako je ovaj prostor udaljen od Alpske oblasti. mrtva životinja vratiti u život ili će nagovoriti druge životinje da dozvole lovcu da ih ubije. Isto poštovanje 12 medvjedu iskazuju i neka indijanska plemena na američkom tlu. Meso kuhaju pa svaki učesnik u gozbi dobiva komad mesa. kojega oni. pa se moralo često oslobađati od medvjeđih sustanara. Srećko Brodar. Potočka zjalka. a mnogobrojne kosti u pećinama bi bile samo svjedočanstva njihove prirodne smrti u pećinama pa i međusobnog uništavanja. u drugoj također dvadeset lubanja na prostoru od četiri kvadratna metra. lukavošću sigurno izazivao ne samo strah nego i poštovanje prema ovoj životinji. Aini na Sahalinu se nazivaju potomcima medvjeda i on je njihovo glavno božanstvo. slučajno tamo dospjele? Da li su same životinje ovako pažljivo sklanjale lubanje i kosti svojih srodnika praveći zimske brloge? Zaista je teško u to povjerovati. Ali ne treba zaboraviti da je paleolitski čovjek. godine. bez sumnje. pod uvjetom da je uistinu bila besprijekorno pokopana. istraživana od 1928.

U mnogim stanicama ovi nalazi i pretežu među kostima divljih životinja (starčevačka. neka vrsta sezonskog obitavališta manje. U slojevima je sakupljena velika količina kremenih slatki. pa i svog porijekla. Takva životinja se samo može poželjeti kao totemsko biće. Zato smo daleko bliži prihvatanju ideje da je medvjed bio i lovna i totemska životinja nego negiranju bilo kakve duhovne veze između čovjeka i medvjeda. Kada se kao totemi kod nekih ljudskih zajednica uzimaju životinje mnogo manje snage i vrijednosti. butmirska. u suštini. tipičnih za navedene periode. ovo hercegovačko stanište je pružalo dobre uslove za život paleolitskih lovaca. Badanj je otkriven 1976. da je kršćanska simbolika koristila jelena u različitim likovnim prikazima pa. Morala je to biti prava fešta. A one se kreću u pravcu shvatanja da je jelen morao. jeleni su potpuno bez rogova od sredine marta do sredine aprila. Lov na jelena je u najvećem broju slučajeva upražnjavan radi ishrane i dosta je teško argumentovano posvjedočiti da je ova životinja u značajnijem obimu igrala ulogu u kultno-magijskoj sferi duhovnog života praistorijskih ljudi na ovom tlu. pogotovo u određenim godišnjim dobima. pa i surog medvjeda. Zar nismo sada na trasi vjerovanja Aina. ali se tu vjerovatno radi o apotropejskoj namjeni ovakvih ukrasa. vrlo poštovana životinja. Tokom istraživačkih radova ustanovljene su dvije faze razvoja koje pripadaju kraju starijeg kamenog doba. nisu primijećeni jelenji rogovi. žrtvovanje jelena u eneolitskom Vučedolu kod Vukovara i posebna uloga ove životinje u pogrebnim ceremonijama tadanjeg stanovništva vučedolskog naselja. A ima još takvih scena na zapadnom Balkanu. “potomaka medvjeda”? Zašto bismo od toga bježali? Naravno. Pored sve moguće opreznosti. na najjednostavniji način dolazili do medvjeđeg krzna ubijajući zaspale i bezopasne medvjede u pećinama. iskopavanja su vršili Zilka Kujundžić i Robert Whallon. ali je izuzetno važno da su u svim slojevima dominantno zastupljene kosti jelena. Važna je i konstatacija da je nađeno dosta kostiju jelenje mladunčadi i da. koji su se u tom vremenu vrlo intenzivno bavili i izradom kremenih alatki. što je sigurno izazivalo pomisao o njenom posebnom odnosu prema čovjeku. a u periodu od 1986. vinčanska. Moguće je da u sličan kultno-magijski krug spadaju i urezani crteži lova na jelena na pećinskim stijenama sa kraja bronzanog doba u Lipcima – Bokokotorski zaljev. Oslanjajući se na ovakve rezultate. Gotovo da nema praistorijskog naselja čiji su se stanovnici bavili lovom da među sakupljenim ostacima nema jelenjih kostiju i rogova. danilska. Poznato je. Bila je to glavna lovna životinja. biti jedna od životinja kojima su praistorijski ljudi pripisivali totemski karakter i određivali im izvjesnu ulogu u kultno-magijskim. na području Stoca u Hercegovini. do 1987. gledajući unazad. Medvjedi zimu provode u dubokom snu. odnosno religioznim obredima. pa i ovi u alpskim i prialpskim krajevima. Nešto slično je zapaženo i u Bezdanjači u Lici (bronzano doba). sama se nudila. stručno rečeno pripadaju gravetienskom i epigravetienskom periodu. okruženo pogodnim pašnjacima. imamo pravo da mislimo na različite komparativne kombinacije. Dragocjeno svjedočanstvo u tom smislu pružili su nalazi iz paleolitskog pećinskog staništa Badanj kod sela Borojevići. koju iznose pojedini stručnjaci. stručnjaci su onda došli i do zaključka da je Badanj bio. odabrane grupe ondašnjih paleolitskih lovaca (oko petnaest individua). kada dolazi mladi naraštaj. Sasvim je blisko pameti da su paleolitski lovci. hvarska i neke druge neolitske grupe). Njihov totem. Jedna od krupnih lovnih životinja koja je u paleolitskom – pa i u mnogo kasnijim periodima – izazivala pažnju i budila maštu ljudskih zajednica bio je jelen. gotovo je nemoguće ne podleći uvjerenju da je medvjed bio i totemska životinja paleolitskih lovaca i da pećinske stanice u alpskim i prialpskim prostorima pružaju snažnu potporu ovom uvjerenju.dimo valjan razlog ni za negiranje totemske uloge ove životinjske vrste ako pretpostavimo – a morali bismo to učiniti – da je i paleolitski čovjek imao bar rudimentarnu potrebu da traži smisao svog postojanja. Smješteno iznad rijeke Bregave. životinjske kosti nisu naročito brojne. Doduše na nekim izrađevinama od pečene gline i bronze izvedene su predstave jelena. Tek tada je paleolitski lovac mogao sagledati sve one osobine koje posjeduju medvjedi i koje bi svakako – naročito snagu – želio da i on posjeduje. Prvim istraživanjima rukovodio je Đuro Basler. dalje. godine i u dva navrata su tu izvršena sistematska iskopavanja. god. između paleolitskog lovca i pećinskog. onda je medvjed u očitoj prednosti. paleolitski čovjek je lovio medvjeda i u drugim godišnjim dobima. Zavlače se u dijelove pećina u kojima zimi vlada ujednačena klima i takva mjesta znalački izabiru. ipak. Lovačke grupe su okrenute životinjama. Samo usput spominjemo da je lov na jelena omiljena tema na reljefima srednjovjekovnih stećaka. prema ljudskom rodu. Tada je bilo potrebno daleko više vještine i hrabrosti. 13 . s druge strane. Iz takve analize je proizišao logičan zaključak da se lov na jelena ovdje pretežno odvijao od početka do sredine proljeća.

pored “svetog kamena”. ili druge radnje vezane za neku od osnovnih djelatnosti pračovjeka”. što predstavlja posebno bogatstvo ove stanice. Perle za ukrašavanje su mogle biti izgubljene u zanosu ritualne igre. S druge strane. blizu izlaza iz pripećka. Zašto je Badanj tako značajna paleolitska stanica za ovaj evropski prostor? Naprosto zato što je u njemu nađen prvi primjerak paleolitske umjetnosti na Balkanu i tako je ova pećina stala uz bok pećinama sa 14 umjetničkim ostvarenjima paleolitskog čovjeka na tlu Italije. Oko ove ploče nađen je i veći broj perli za ukrašavanje izrađenih od životinjskih zubi. (Sl. najbliže ćemo biti odgovoru ako pretpostavimo da su se pred crtežom mogli odvijati obredi kao što su inicijacije mladih lovaca. Zilka Kujundžić ide dalje pa kaže da je Badanj mogao biti stanište – svetilište “korišteno kao sezonsko sastajalište većih ljudskih zajednica koje su živjele na širem okolnom prostoru”.Slika 1. 000 godina prije današnjeg vremena. pužića. Otvoreno je pitanje koja grupa lovaca je u proljećnom vremenu nastanjivala badanjski pripećak i vrlo intenzivno kresala nova kremena oruđa? Znači li to da je ova lokacija pripadala tačno određenoj skupini lovaca? Teško bi se mogla prihvatiti takva solucija. Gravura životinje na stijeni. odnosno nekog religijsko-magijskog obreda. Konačno. Paleolitski stanovnici Badnja su. Španije i južne Francuske. Badanj se nalazio u mikroregionu bogatom kremenom sirovinom. obavljali kultno-magijsko-religiozni obredi. Badanj kod Stoca Drugi jedan nalaz svrstava Badanj među najznačajnije paleolitske stanice na Balkanu i jugoistočnoj Evropi. Ili. Robert Whallon rezimira osteološke nalaze konstatacijom da je Badanj morao predstavljati mali dio čitavog sistema ljudskih naselja na ovom području u kasnom paleolitskom dobu. Đuro Basler je pretpostavljao da je prikazan konj. morskih školjki. U pripećak su svraćale razne grupe lovaca i ovdje jedno vrijeme proizvodile potrebne kremene izrađevine. koščica. alatke i dijelove oružja. pozdrav jačanju Sunčeve snage. Nalazi ukrasnih izrađevina od morske školjke na najbolji način potvrđuju ocjenu o . događao se svojevrstan religiozni sabor. bili izuzetno naklonjeni ondašnjoj vrsti umjetničkog stvaralaštva. U proljećnim danima Badanj je vjerovatno postajao zborno mjesto. Oslanjajući se na okolnosti nalaza u Badnju i na mnogobrojna tumačenja stručnjaka koja se odnose na paleolitsku pećinsku umjetnost. Govoreći savremenim jezikom. na kojem su se. Po svemu izgleda da je stanica u Badnju zaista zauzimala posebno mjesto među paleolitskim staništima na širem kraškom području. sačuvan je dio urezane predstave neke životinje. sve to zajedno. On doslovno kaže: “Sudeći po sadržaju. bedru i zadnjim nogama nije lako odrediti koju je životinju ucrtao paleolitski umjetnik. Na većem komadu kamene ploče. Nije zanemarljiva ni činjenica da je u Badnju sakupljeno dosta primjeraka graviranih kostiju. Potom su išle dalje i prepuštale “radionicu” novim pridošlicama. mogla je biti svojevrsna proslava ponovnog buđenja prirode. Na tom mjestu su se u proljećnim periodima vjerovatno sakupljale grupe lovaca radi prisustvovanja izvjesnim magijskim. 1) Pošto se radi o zadnjem dijelu. već je Đuro Basler izrazio mišljenje da ovaj crtež ulazi u okvir “svijeta magije”. Kostiju konja u Badnju gotovo da i nema. a preostali dio crteža je isto toliko – a čini se i više – označavao bedro i noge jelena nego konja. Daleko je vjerovatnije jedno kombinovano rješenje. zbog toga što je na pećinskim crtežima sličnog umjetničkog stila u širem mediteranskom području najčešće prikazivan baš konj. Sam crtež se može datirati u stariju fazu ovog staništa pa bi morao biti stariji od 12. prema tome. religiozno-kultnim obredima. Mogao je to biti obred inicijacije mladih lovaca. istakli smo da je jelen bio glavna lovna životinja badanjskih lovaca pa nam se čini daleko sigurnije rješenje da je na kamenu bio ucrtan lik jelena. pošto su paleolitske grupe bile vrlo pokretne i često mijenjale svoja staništa.

izvorištem životne sigurnosti. do 1968. imajući u vidu pogrebe i skulpture. religiozne obrede. što će vjerovatno upućivati na žrtvovanje djece kod izgradnje nekih građevina. Samo životinja-totem inspiriše paleolitskog umjetnika da ju prikaže na stijeni. Na otkopanoj površini od 2500 m2 konstatovano je devet sukcesivnih slojeva sa vrlo karakterističnim građevinama za ovu kulturu i 82 grobne konstrukcije u svim slojevima. Za našu temu je značajan uglavnom samo Lepenski Vir. Ribolika skulptura od kamena. odnosno paloj gromadi kamena. god. Prema broju odgovarajućih udubljenja na podnicama građevina. Slika 2. otklanja svaku sumnju o značenju ovih skulptu15 . prema dosta pouzdanoj dokumentaciji. prije svega. Ova znamenita stanica praistorijskog čovjeka na prelazu iz srednjeg u donje Podunavlje istraživana je od 1965. zaštitnikom. nije teško stići do zaključka da je nacrtana životinja. Riba Prilikom izgradnje velike brane na Dunavu kod Đerdapa izvr­ šena su sistematska arheološka istraživanja lim. a uz to je nađen i veći broj oblutaka ukrašen krivolinejnim i pravolinejnim arabeskama. sekundarno sahranjivanje (sakupljene kosti i do­ nesene sa drugog mjesta) i parcijalno sahranjivanje (radi se o ukopu ljudskih lubanja). U centru tih objekata je često postavljeno veliko pravougaono ognjište. godine pod vođ­ stvom Dragoslava Srejovića. bili šatorasto natkriveni. nazvanih po najznačajnijem lokalitetu “kultura Lepenskog Vira”. dakle jelen.lutalačkom karakteru paleolitskih lovačkih skupina na prostoru Hercegovina – Jadran. imala totemsku ulogu u ovom dijelu zemlje. Samo u proljećnom periodu u Badnju se nešto trajnije naseljavala određena grupa lovaca. U više slučajeva su ispod podne naslage ustanovljeni kosturi odojčadi. građevinski objekti u obliku većeg isječka kruga koji su. samo nekoliko skulptura iz najstarijih slojeva daje kakav-takav utisak cijele figure. Šta ustvari karakteriše ovu stanicu? To su. Pozadi takvih ognjišta se obično nalazio oblutak sa kružnim udubljenjem na gornjoj površini. napravljeno od kamenih ploča. Pripadaju joj i Vlasac. uživala u lovu na jelenju mladunčad i valjda “rukovodila” pretpostavljenim obredima ispred i pored jelenjeg lika na kamenu. pa njemu posvećujem slijedeće retke. i 5400/5200. Padina. izgleda da je broj ribolikih figura u naselju morao biti mnogo veći nego što su istraživači zatekli za vrijeme iskopa­ vanja. 2. a po geografskom nazivu jedne uvale je i arheološki lokalitet dobio svoje ime. Hajdučka vodenica i sam Lepenski Vir. Među osta­ velike rijeke otkriveno je nekoliko praistorijskih lokaliteta posebne kulturne fizionomije. Na većini ovakvih figura umjetnik je izradio jedino predstavu glave. Kada se uspostavi takav društveno-istorijski okvir. hronološko trajanje Lepenskog Vira bi se kretalo između 6300. na desnoj obali ove okolnih terena. uopćeno rečeno. Važno je napomenuti da su i skeletni ukopi većinom vršeni pored ovih ognjišta ili između ognjišta i figura na zadnjoj strani. ali i prisustvo raznog kamenog i koštanog alata u objektima. Pri tome su ustanovljena tri osnovna načina sahrane: prava inhumacija – “kompletni kosturi”. Zbog toga je glavni istraživač imenovao ove objekte kuće-svetilišta. Prema ocjeni Dragoslava Srejovića. Lepenski Vir je lociran u onom dijelu dunavske obale u kojem se Boljetinska rijeka uliva u Dunav. ere i označavalo neku vrstu protoneolitske kulture. Pravu senzaciju u naučnim i umjetničkim krugovima izazvale su kamene skulpture. samo ona izaziva poštovanje i služi kao misaono-emocionalni podsticaj za magijske ili kultne. st. Lepenski Vir kod Donjeg Milanovca I. a na istoj strani ili ispred ognjišta su polagane kamene figure izrazito originalnog stila. Među njima se ističe 29 ribolikih skulptura. naročito vrlo bulja­ ve oči i izbačene usne. Čitav izraz prikazanih likova. Mnoge dileme izaziva činjenica da takav ognjišni ansambl zauzima dobar dio unutarnje površine u ovim građevinama tako da ostaje malo slobodnog prostora za uobičajenu životnu djelatnost u kući. Po svemu izgleda da Badanj pruža dovoljan broj argumenata za uvođenje jelena u krug onih životinja koje su paleolitski lovci na ovdašnjem tlu smatrali svojim totemskim pretkom. izrađene od velikih kamenih oblutaka iz Boljetinske rijeke tehnikom iskucavanja ili klesanja.

Nećemo reći ništa novog kada iznesemo tezu da su ribolike.Slika 3. Vjerovatno je da su i ove izrađevine služile zadovoljavanju nekih kultno-religioznih potreba tamošnjih stanovnika. U njima se sahranjivao varao termin “kult­ određen broj pokojnika (očito onih odabranih!). Očito je da je većina njih bila tijesna za odvijanje svakodnevne ži­ votne djelatnosti i za noćno počivanje. vepra. srnu. Predstavljena je riba (ili čovjekolika riba!) u raznim varijantama i zato se može govoriti samo o ihtioformnim skulpturama. Čitav život se odvijao uz rijeku i zavisio uglavnom od onoga što ta 16 rijeka donosi. Nije daleko pomisao da tom rijekom gospodare neka bića u obliku ribe. Lepenski Vir kod Donjeg Milanovca Slika 4. Još uvijek je. Stanovnici navedenih naselja. jer je to već više jevrsnog totemističkog svjeto­ puta spomenuto u radovima stručnjaka. uostalom. Lepenski Vir kod Donjeg Milanovca ra. Vrijedno je da ih se ovdje spomene. 4) Teško se upuštati u određenije tumačenje anikoničnih i semianikoničnih oblutaka ili onih oblutaka koji su prekriveni vrlo različitim arabeskama. popraćen izuzetno originalnom umjetnošću. a hvatali su prvenstveno somove i šarane. tura i neke druge divlje životinje i sakupljanje jestivih plodova. pa i sa­ mih istraživača. Zašto bi se. pretežno su živjeli od ribolova. 2. U svakom slučaju. na primjer. grobova pokojnika. Kamena ribolika skulptura sa ukrasima. kao i onih sa rumunjske obale. 3. oslikavale zagonetku onog drugog svijeta. Tek onda dolazi lov na jelena. Sasvim je vjerovatno da su ova riječna bića smatrana i totemskim izvorištem vlastitog porijekla. produhovljen. preliminar­ su one pratile pokojnike u zagrobni život. Ribolika glava od kamena. (Sl. Pošto te izrađevine prate no bi se moglo pomišljati da grobne ukope. stanovni­ ci tiskali oko velikog ognjišta. a tu su se vjerovatno obavljali i neki obredi vezani uz tote- . ihtioformne skulpture umjetnički odraz svonazora. no nama se čini da bi im više odgoni objekti”. Zašto bi inače svojim skulpturama davali tako izrazite ribolike forme ako to nisu preci i stvoritelji ljudskog roda? Nekoliko ustanovljenih podataka prilikom istražirenu pobudilo je dileme kod svih onih koji vanja na te­ su se bliže bavili kulturom Lepenskog Vira. kamenih oblutaka i skulptura? Nema kriterija kojim bi se dnevnog življenja. duhovni život pripadnika kulture Lepenskog Vira je morao biti neobično razvijen. neriješeno pitanje šta u suštini predstavljaju svojevrsni građevinski objekti na lokalitetu Lepenski Vir. da su to bića višeg ranga i da im treba iskazivati najveće poštovanje. mogao objasniti takav način svako­ Termin “kuća-svetilište” bi objašnjavao dvostruku ulo­ gu tih građevina.

U tom slučaju i zatečena oruđa u građevinama bi mogla biti samo darovi učesnika u tom kultu. 17 Slika 5. i u prvom redu. Ima i drugih kombinacija. bilo lubanje. Zar to ne navodi na zaključak da je praistorijska stanica u Lepenskom Viru zauzimala posebno mjesto među svim naseljima te kulture? Čini nam se da je to jedini vjerovatan odgovor na ovo pitanje. da li će se pronaći njihova groblja ili su polagani u vode Dunava ostaje za sada bez odgovora. 3. kultura Lepenskog Vira je jedinstvena i neponovljiva na Balkanu. 5). Jesu li to neposredno inhumirani pokojnici? Možda! Sekundarno sahranjeni. figura “zmijske boginje” na Kreti. građevinski objekti . Taj kult je često bio povezan sa štovanjem Sunca i na taj način je dolazilo do kombinacije štovanja izvora života i sim­ bola smrti ili prestanka života. pa i u Evropi u cjelini. O tim nalazima na tlu južnoslavenskih zemalja je ovdje riječ. ali je ova navedena. četvrto. bilo kosturi. izazivala je. drugo. Nije slučajno stoga što zmija igra vrlo značajnu ulogu u religiji i mitologiji svih naroda koji obitavaju područja u kojima žive zmije. mogli su biti doneseni iz drugih stanica. imena “zmijskog plemena” u Pendžabu. Ovoj sažetoj i tačnoj ocjeni moglo bi se jedino dodati da zmija živi gotovo u svim dijelovima svijeta. legende o pretvaranju Kadmosa i Harmonije u zmije u zemlji Ilira do niza ukrasnih i drugih predmeta koji su oblikovani u vidu zmije ili zmijske glave. sahranjivan u građevinama koje smo nazvali kult­ nim objektima? Svakako. njenom povezanošću sa podzem­ nim svijetom. i još uvijek izaziva. a ne samo u nekim područjima. kod nekih zajednica zmija je smatrana i štovana kao simbol plodnosti. I treće. I. čini nam se. Na osnovu iznesenih opservacija proizlaze slijedeći zaključci: prvo. Ovdje treba upozoriti još na tri stvari. Prvo. onda. On kaže: “Ta tajanstvena životinja neobična oblika. teško je naći neku praistorijsku zajednicu u kojoj je štovanje zmije-totema predstavljalo jedinu religioznu preokupaciju. Ko je. vrlo logična. opisane si­ tuacije u Lepenskom Viru. Ovakvo tumačenje nam izgleda nešto vjerovatnije od poimanja da su čudne građevine u Lepenskom Viru samo kuće za stanovanje (Sl. koja bešumno gmiže i izlazi iz dubina zemlje gdje obitavaju demoni i bogovi pod­ zemlja. Svjedočanstva o štovanju zmije-totema su vrlo različita i kreću se od naziva zemlje Maja na Jukatanu (“kraljevstvo velike zmije”). i koja svojim ugrizom može u tren oka usmrtiti ne samo životinje nego i samog čovjeka. U tom smislu možda govori i činjenica da su ihtine skulpture nađene pretežno – ili gooformne kame­ tovo isključivo – u Lepenskom Viru. u tom sluča­ ju. kao i duše pokojnika. Lepenski Vir kod Donjeg Milanovca mistički kult ribolikih predaka. mogao bi posebno mjesto u krugu na­ predstavljati neku vrstu općeg svetilišta. a zatim i kao čuvarica kuće i ognjišta. mjesta na kojem su se obav­ljali obredi vezani za spomenuti totemistički kult. štovanje zmije je često povezano sa njenom htonskom ulogom. ali su i oni tamo morali obnašati ulogu odabranog sloja obalnog stanovništva. od Amerike na zapadu do Azije na istoku. i od paleolitičkih vremena sve do današnjeg dana”. treće. šamani ili nekako slično!). Gdje je sahranjivana ostala populacija. Na području južnoslavenskih zemalja štovanje zmije je zasvjedočeno u nizu praistorijskih lokaliteta od neolitskog do željeznog doba. predstavljalo neku vrstu općeg svetilišta. sa misterijom umiranja. ali je zato raznovrsnost objekata na kojima se pojavljuje simboličan lik zmije daleko veća. Drugo. Ribolika skulptura “in situ” u prostoru kuće-svetilišta. Zmija Čini se da je Aleksandar Stipčević sasvim dobro ocijenio ulogu zmije u kultno-religioznim shvatanjima i vjerovanjima kod praistorijskih zajednica. Možda je to u najvećem broju slučajeva manje upadno od npr. Stanište bi. ihtioformne kamene skulpture su vjerovatno odraz svojevrsnog totemističkog kulta. U tu svrhu su izrađivane i ihtioformne skulpture. strah pomiješan sa strahopoštovanjem. to će biti vršioci kulta u ovoj stanici (nazovimo ih “sveštenici”. pa je i navedena uloga zmije ustvari univerzalna.bi se u mnogim slučajevima mogli prije protumačiti kao kultne građevine nego kao obične kuće za stanovanje. Lepenski Vir bi mogao zauzimati selja ove kulture.

Vrijedno je usput spomenuti de je u Mikeni 1969. e. simbol umiranja. Tek se rađao taj kult u ranom neolitu. izrađena od pečene gline. godine pronađeno u ruševinama spaljene kuće iz XIII stoljeće st. boginje plodnosti igrao je ovdje primarnu ulogu i to na najupečatljiviji način potvrđuje dobro poznata. Sam istraživač je u svom izvještaju napomenuo da je “postojanje zmije usko povezano za život u kući. Lako ćemo se složiti sa autorom da je ova zmija od terakote iz Predionice zasada unikat u balkansko-anadolskom su neolita i zato je izuzetno važan dokumekomplek­ nat za sagledavanje odnosa neolitski čovjek – zmija. Lepenski Vir kod Donjeg Milanovca 18 Na drugom kraju zemlje locirano je u Vojvodini selje Donja Branjevina. koji se srušio sa zidova jedne zapaljene kuće. koje također doneolitsko na­ lazi u obzir za naše razmatranje.Neke kombinacije kulta zmije primijećene su među neolitskim zajednicama na ovom području. mogao je jednostavno spojiti njegovu glavu sa tijelom zmije da bi se zaštitio od njemu već dobro poznate zmijske opasnosti. Ribar i lovac iz tog kulturnog kruga se. Zato je više nego vjerovatno da je i ovdje kult zmije zauzimao nešto sporednije mjesto. Vjerovatno je poklonik ribe-totema u Lepenskom Viru već formirao izvjestan misaoni odnos prema fenomenu zmije. drugačiju interpretaciju. Moguće je već sada pomišljati na negativni pandan Boginji Majci. Umjetnik koji je osjećao strah pred zmijama. Oblikovanje u glini bi se onda moralo posmatrati u sklopu određene polukultne ili apotropejske funkcije tih izrađevina. Lisičići). U sloju Starčevo-Körös kulture srednjeg neolita otkrivene su i dvije glinene figure koje se sa dosta sigurnosti svrstavaju među plas­ tične predstave zmije. varu U Predionici će se vjerovatno raditi o zmiji – ču­ kuće. Stanovnici Donje Branjevine su se za čitavo vrijeme trajanja naselja bavili pretežno ratarstvom. Teško je vjerovati da bi u tamošnjem duhovnom ambijentu kult zmije imao neku višu formu. istraživana u nizu navrata pod vođstvom Sergeja Karmanskog. otkrivena je 1965. a istovremeno se sasvim suprotno odnosio prema svom pomoćniku u lovu. Takvu pripadnost potvrđuje tipična keramička roba. Ova velika neolitska stanica nalazila se u okolini Odžaka u Bačkoj. One . među keramičkim fragmentima ležala je i figura – doduše bez glave – sklupčane zmije. Ti nalazi zaslužuju. Bribir. a slojevi pripadaju starijem i srednjem neolitskom dobu. bolje rečeno stilo. pripada vinčanskoj kultur­ noj grupi. međutim. Neolitsko naselje Predionica kod Prištine. 6). godine. Jedna velika igla. Koštana igla sa tijelom zmije i glavom psa. 7). pa se i njihov duhovni život odvijao u u sasvim drugom ekonomskom ambijentu nego što je onaj u Lepenskom viru. I neki nalazi u naseljima mleđeg neolitskog doba potvrđuju kontinuitet u štovanju zmije (Predionica. u Lepenskom Viru je oblikovana kao vijugavo tijelo zmije sa glavom psa na vrhu (Sl. Zašto je tamošnji majstor povezao ove dvije životinje u jednu cjelinu? Isto bi se pitanje postavilo i mnogo kasnijim keltskim majstorima koji su lik zmije završavali ovnujskom glavom. prema psu. Slika 6. Kult Velike Majke. krasno oblikovana “crvenokosa boginja”. i ona je vjerovatno predstavljala simbol čuvara kuće” pa “nema sumnje da je služila u kultne svrhe”. dakle na duh podzemlja. ali taj odnos još nije bio dovršen. Ispod kompaktnog kućnog lijepa. istra­ živano od strane Radoslava Galovića 1955. prvi na ovim prostorima upustio u pripitomljavanje psa i ta životinja je postajala važan dio njegove sva­ kodnevnice. Tijelo joj je ukrašeno cikcak urezi­ ma i dvostrukim redom širokih uboda (Sl. godine. zatim. sedamnaest figura zmija od pečene zemlje smotanih u klupko kao i u Predionici. čiji su nosioci ili formalni i ornamentalni stil stigli do Prištine dolinom Morave i Ibra.

kremenih. Paola Korošec. e. Jedino u kraškim predjelima sjeverozapadnog Balkana je gotovo pola mile­nija još dominiralo staro stanovništvo hvarsko-lisičićke kulturne grupe i sasvim je vjero19 . Možemo. Centralno mjesto u bogatom ornamentalnom sklopu zauzimaju. a istraživano 1952–1954. oblikovan je u vidu tzv. godine. to samo potvrđuje značaj kulta zmije u neolit­ skim Krivačama. O lisičićkoj keramici biće više govora u odjeljku o štovanju Sunca. Nekoliko kulturnih stratuma je sadržavalo brojne i vrlo karakteristične ostatke stambenih i privrednih objekata te pravo obilje Slika 8. kaže “. Krivače kod Bribira kamenih. Bez sumnje je u pitanju kult zmije. bez sumnje. Baš na osnovu formalnih i stilskih osobina keramike i njene bliskosti sa keramikom hvarske neolitske grupe nastao je termin “hvarsko-lisičićka kultura”. nego je služio za određene potrebe u samom naselju. opća ili djelimična smjena stanovništva na južnoslavenskim prostorima. Dolaze stočari sa istoka i sjeveroistoka. Keramička figura u obliku sklupčane zmije. Nalaz je za sada jedina i jedin­ ovakvog oblika na jadranskim i susjednim prostorima. godine. likovi zmije. jer je igla sa ovakvom glavom uvodila njenog vlasnika u krug štovalaca predstavnika onih sila koje vladaju u “donjem svijetu”. Važan je to dokument o kultu zmije u Lisičićima. Među njima je na ovom mjestu od interesa pažjivo obrađena ukrasna igla sa vijugavim završetkom u obliku zmije (Sl. Ispod neolitskog naselja teče potok Srčanac i 1965. ispod njih u če­ tiri polja su plastično prikazani po dva “sunčana sata” i po jed na viju­ gava zmija sa jasno naznačenom glavom stvena izrađevina (Sl. bar sa izvjesnom vjerovatnoćom. pot­ puno je zatvoren i bogato ukrašen: na vrhu pet mamula. Neolitsko naselje u Lisičićima kod Konjica je le­žalo na samoj obali rijeke Neretve. pretpostaviti da je glineni predmet ovdje imao istu ili sličnu ulogu kao i plastična zmija u Predionici. Glineni predmet s predstavama zmija. Predionica kod Prištine “predstavljaju čuvaricu kućnog ognjišta i ujedno personificiraju duše pokojnika. piriformnih vaza. Otkriveno je 1951. odnosno samog rodonačelnika” – objašnjava Aleksandar Stipčević. kao da je čitav vazoidni predmet (visok 7. a na ovom mjestu ističemo da je u Lisičićima nađena i grupa vrlo dekorativnih koštanih igala. 8).sigurno je da ga moramo pripisati onoj seriji izrađevina koje su slu­ žile u kultne svrhe”. negdje početkom trećeg milenija st. ustvari.. nih kultova sa štovanjem zmije kao simbo­ Na završetku neolitskog doba. koja je publikovala sam nalaz. Lokalitet Krivače je poznat u nauci svojim neolitskim stratumima danilske i hvarske kulturne grupe. gdje postepeno odumire. U Lisičićima je najevidentnije došla do izražaja kombinacija heliolatrijskog ili astralla smrti.65 cm) i naprav­ ljen zbog njih.. a budući da nije bio stavljen u grob sa nekim pokojnikom. izrađen od pečene gline. Ovaj predmet. desili su se dalekosežni događaji i dokazi o daljem kultu zmije potpuno nedostaju. koštanih i keramičkih izrađevina.. A to značajno događanje je. godine u njegovom koritu nađen je predmet ori­ ginalnog oblika. uništavaju već degenerisanu neolitsku popula­ ciju u mnogim krajevima ili ju potiskuju u brda. 9).Slika 7. Pripada vjerovatno hvarskoj kulturi.

ali ne treba zaboraviti da su ove eneolitske ili bakrenodopske grupe dolazile iz drugačijeg ambijenta. Ta zlatna. Sada se naselja pomjerana uzvišenja. U druge di­ jelove zemlje su upali pripadnici lasinjske. ali su one i daleko najvažniji izvor za naše konačno zaključivanje. 10). ona se jasno razlikuje od neolitskih stilova na ovim prostorima. pa i njegova duhovna komponenta. Za vrijeme trajanja eneolitskog. Ništa. otvorena grivna. dakle. postneolitske grupe zaista tako radikalno promijenile duhovne vrijednosti? Da li su stare kultno-religiozne zasade tinjale za čitavo to vrijeme i onda se ponovno nametnule na jednom višem društveno-ekonomskom stadiju razvoja? Ili su na zak na scenu kulta zmije odlučno uticali ponovan izla­ odgovarajući kultovi sa juga Bal­ kana – iz Grčke. Tek onda. onda. je promijeni­ Razne vrste nakita od bronze ili plemenitih metala stoje sada u prvom planu. pa bi. isto toliko su i međusobne razlike. Kultno-religiozni simboli će se opet pojaviti na keramici i u pogrebnom ritualu vučedolske grupe iz mlađeg eneolitskog doba. zaposjeli pojedine prostore i organizovali svoj. nekih tragova kulta zmije. cotofeni i nekih drugih grupa. ipak. Danas se uglavnom ustalio termin “mramorački tip narukvica” za grivne sa završecima u obliku zmijske glave.Slika 9. nema ni karakterističnih simbola na keramici ni figuralnih tvorevina koje bi o tome nešto govorile. valovita linija mogla da predstavlja simbol zmije. Ukrasna koštana igla s glavom u obliku zmije. Lisičići kod Konjica vatno da se njihov način života. badenske. sa naspramno postavljenim krajevima u vidu zmijske glave. Za stručnja­ želi da se upusti u detaljnije proučavanje duhovnog života ovih grupa nastaje. I. bilo kao totem bilo kao htonsko nandnaravno biće. npr. Do novih saznanja. kako to pretpostavlja Aleksandar Stipčević? Možda rješe­ nje treba tražiti u dvije posljednje pretpostavke i u njihovom međusobnom sažimanju. Tačno je da je geometrijska ornamentika ovdje dominantna. nešto drugačiji. u šestom i petom vijeku stare ere naglo se pojav­ ljuje kult zmije na gotovo čitavom prostoru južnoslavenskih zemalja. U periodu ponovne pojave i održavanja kulta zmile su se vanjske manifestacije toga kulta. nema. uz kremene koriste se i baju na pogod­ karne izrađevine – oruđe i nakit. pošto ni pripadnici te grupe nisu njegovali neki bliži duhovni odnos prema zmiji. međutim. O tome će biti govora u sljedećem poglavlju. kostolačke. ali je gotovo sigurno da se u okviru tih grupa zmija. Još prije više od jednog stoljeća Mihajlo Valtrović je u Beogradu objavio podatke o nalazu dva srebrena pojasa i jedne zlatne grivne u Mramorcu kod Smedereva (Sl. Nestali su kultno-religijski elementi neolitskih grupa. nije mijenjala sve do mlađeg eneolitskog doba. neke grupe se kreću ka koji i često mijenjaju mjesto boravka. . ova nam kombinacija izgleda bar donekle prihvatljiva. pa i bronzanog doba. Njihova keramička roba je vrlo karakteris­ tična za svaku grupu. važnu dokumentaciju pružaju rijet­ ke metalne aplikacije sa scenskim prizorima. posebno kada su u pitanju narukvice i fibule (kopče). nije štovala. ne ukazuje na kultno-religioznu stranu života navedenih grupa. da su donosile sa sobom drugačiju tradiciju i različitu ekonomsku strukturu. prema njenoj ulozi u ovozemaljskom i onozemaljskom svijetu. način života. Biće potrebna još mnoga istraživanja da se otvore ova vrata saznanja. koja bi mogla dati siguran odgovor. onda. Feno­men vrijedan pažnje. a pravih svjedočanstava o toj strani života novih grupa zapravo uopće nema. Da li su nove. neki prazan hod. Aleksandar 20 Stipčević tu promjenu objašnjava strogom geometrizacijom ornamentalnih motiva. Taj nedostatak obuhvata period duži od dva milenija. iako je teško doći do nekog sigurnog objašnjenja za takav slijed događanja.

naselju iz doline pored Skadarskog jezera. Spomenimo. Bogdanovaca kod Vukovara. Peći. Istraživanja su izvršena od 1956. nezaobilazan i naročito značajan nalaz bronzane kopče iz groba 126 nekropole u Gostilju. Kačnja kod Bileće. U daljoj obradi ovih grivni Milutin Garašanin je upozorio na brojne primjerke ovakvih narukvica iz grobova velike nekropole u Trebeništu kod Ohrida. Kaldrme kod Prilepa. Tako se oko ruke ovija čitav splet zmija. Sve nalaze “zmijskih” grivni i fibula registrovao je sa literarnim podacima Aleksandar Stipčević u svom djelu “Kultni simboli kod Ilira”. U okviru izvedenom od povezanih polukružića prikazana je slijedeća scena. Gra­ ca kod Posušja. Ističu se takve fibule iz Vrućice kod Teslića. U spomenutom grobu. godine pod vođ­ stvom Đure Baslera. pored četiri glinene pos­ude.Slika 10. među ostalim. do 1958. Srebrena narukvica sa zmijskim glavama. 12). Zlatna grivna sa završecima u obliku zmijskih glava. a s desne strane napada kopljem pješak zaštićen štitom makedonskog tipa 21 . ipak. Svi oni pripadaju kraju VI i V vijeku st. vrha koplja i nekih bronzanih predmeta. ispod konjanika leži oboren protivnik. Vira kod Posušja. Mahrevića kod Goražda. Čurug kod Novog Bečeja postala je prototip i nosilac naziva takve vrste nakita. Posebno su zanimljive dvije grivne iz ove nekropole napravlje­ ne od više savijenih komada srebrene žice koje se završavaju naspramno postavljenim zmijskim glavama. centralna figura je konjanik sa predmetom polumjesečastog oblika u ruci. nalaze narukvica sa zmijskim glavama iz Čuruga u Vojvodini (Sl. 11). Ovdje je. e. Nešto mlađe su ranolatenske fi­ bule sa vrlo dekorativno izrađenim zmijskim glavama na zavraćenim nogama (Sl. zatečena je i bronzana – nešto oštećena – aplikacija. Mramorac kod Smedereva Slika 11. Gorice kod Ljubuškog. Demir Kapije.

pa nje da je ovom nakitu bila namijenema nikakve sum­ njena ista uloga i u posmrtnim obredima. Iz Gostilja potiču još dvije bronzane pločice – aplikacije. Nekropola u Gostilju će pripadati ilirskom plemenu Labeata. 13). juriša iza konjanika (Sl. Čurug kod Novog Bečeja (iz njega se nazire vrh još jednog koplja. e. koja. U ovdje predstavljenoj drugoj fazi štovanja zmije određene činjenice upućuju na nekoliko prilično sigurnih zaključaka. ona je čuvarica groba i samog pokojnika koji u njemu počiva ili je personifikacija njegovog duha. Kako samo zmija-zmaj silovito skače iza leđa konjanika. g. koji Slika 13. Nema uopće sumnje da je umjetnik želio da prikaže borbu ilirskog ratnika ili plemenskog heroja sa protivnikom Makedoncem. Istovremeno je to znak da je zmija smatrana važnim nadnaravnim bićem u donjem svijetu. Đuro Basler.Slika 12. reći da je to posljedica modne deko­ racije.).) i u drugom makedonskom ratu (200–197. Bronzana pločica – aplikacija je svakako nastala u to vrijeme i dospjela kao popudbina u grob palog Labeata. ali bronzana aplikacija iz Gostilja jasno pokazuje da se radi o neposrednom uticaju kultno-religioznog shvatanja toga vremena na širem južnoslavenskom prostoru. što znači još jedan napadač). u svom izvještaju o nekropoli kaže “Iliri su – kako izgleda – razvijali patriotizam pozivajući se na mitološke priče. najzad. Simboli ovog kulta se sada uglavnom prenose na metalni nakit koji vlasnik nosi na ruka­ ma ili na prsima. g. e. e. u ovom slučaju zaštiti plemenskog totema. st. tako se bar može protumačiti konjanik sa krilima i polumjesecom u ruci. Sam istraživač. Nakit sa zmijskim glavama je svakako imao ulogu apotropeja – odvraćao je moguće nevolje od lica kome je pripadao. a iza konjanika neobično atraktivna predstava zmije. a grob 126 se može sa velikom sigurnošću smjestiti na kraj III ili na početak II stoljeća st. Bronzana pločica (aplikacija) iz groba 126 nekropole u Gostilju kod Skadarskog jezera 22 . st. pa se tako umjetnik u ovom slučaju poslužio pričom sličnom mitu o Kadmu. dvostruko sklupčana i otvorenih usta. I. Bila bi to njena htonska uloga. Na njima se mjesto zmije ističe glava neke vrste Meduze. Labeati su se borili protiv Makedonaca Filipa V u prvom makedonskom ratu između Rima i Makedonije (215–205. predstava na aplikaciji iz Gostilja. naravno. dalje. Može se. Većina primjeraka grivni i kopči potiče. Poenta je u zaštiti zmije. Srebrena ranolatenska fibula sa zmijskim glavama. iz grobova. štiti ovog u borbi sa neprijateljem! Čitava slika se zaista ne može protumačiti drugačije nego kao zaštita ratnika od strane plemenskog totema.

ostaje problem za dalje proučavanje. Legenda o Kadmosu. 23 .pod zaštitom zmije. skupini ilirskih ple­ menskih zajednica. potrebno i dopun­sko objašnjenje. inkorporirana je događanjima vezanim za zmiju. prema tome. Zmija je. Iz rasutih zuba zmaja nastali su ljudi. Sin feničkog kralja Agenora. i odlaze u svijet besmrtnika. usko povezanu sa kultno-religioznim zasadama umjetnikovih saplemenika. Ovdje je ubio zmiju-zmaja koja je čuvala bistri Kastalski izvor i time uvrijedio boga Aresa. a u starosti Kadmos i Harmonija se pretvaraju u prvobitni oblik. najbliži Grcima pa su ih ovi pove­ zali sa legendom o Kadmosu. Kadmos. oslanjajući se na prednji citat. U svakom slučaju kultno-religiozne predstave nekih ilirskih plemena su preko Enhelejaca dospjele do grčkog duhovnog prostora. Da li se. Umjetnik vjerovatno nije ni prikazao običnog ratnika nego zamišljenog plemenskog heroja ili heroiziranog pokojnika. on vitla sa ne­ dovoljno definisanim predmetom u obliku polumjeseca. degradirane u obične pješake”. međutim. dakle. na aplikaciji prikazanu jednu mitološku priču. Odmah po rođenju dijete je obavila velika zmija i udahnula mu posebnu moć. inače. po želji proročanstva. u zmije. Vraćaju se svom početku! Nema sumnje da Alek­ sandar Stipčević ima pravo kada postavlja tezu da je legenda o Kadmosu i rođenju Illyriosa “nastala kontaminacijom dviju priča – jedne grčke i druge ilirske”. praotac Ilira. u pravom smislu. kult zmije sa juga proširio u južnoslavenskom prostoru ili su se samo stara poimanja ponovno pojavila iz tame. Ovdje je jedino važna htonska i totemska va­ rijanta kulta zmije na ovim prostorima u mlađoj praistoriji. napa­ da vojnike sa makedonskim štitom. Imali bismo. koga prati zmija-totem. praroditeljica! Kasnije je Kadmos sa ženom Harmonijom. pa je onda uvrštena u grčku priču o Kadmosu iz Tebe i ubijenom zmaju. Konjanik nema u ruci uobičajeno oružje. dospio na zapadu do Enhelejaca i postao njihov vođa. Ovdje mu se rodio sin Illyrios. dospio je (u potrazi za otetom sestrom Europom) prvo do Beotije u Grčkoj. Možda je. Oni su. koju je u cijelosti zabilježio antički pi­ sac Apolodor. Enhelejci ne pripadaju. Ilirska je ona o rođenju rodonačelnika i pretvaranju Kadmosa i Harmonije u zmije. Dobiva se utisak da je i krilat.

.

000 ljudi. kon­ kretno u mitu o Prometeju. izgleda. Branimir Gabričević dolazi do ovakve sinteze: “U grčkoj mitologiji. Ne treba smetnuti s uma da u periodu vladavine egipatskog Ehnatona na području južnoslavenskih zemalja vlada bronzano doba ovdašnje praistorije. Iz shvaćanja. starih stanovnika Palestine. i 15. 25 . naravno. Na čitavom Mediteranu. Na ovom detalju se zadržavamo zbog izrazitih analogija sa nekim kultnim manifestacijama u bronzanom i željeznom dobu na tlu južnoslavenskih zemalja. Najrašireniji i najuočljiviji simbol kulta Sunca su. e. Od tada je njegova uloga kao boga Sunca snažno izbila u prvi plan. st. da je duša sitni dio sunčeve ognje­ ne sile nastalo je i vjerovanje da nakon smrti duše i dalje živi. pa i u kas­nijem vremenu. vijeku godišnje bi zbog toga stradalo oko 20. A šta se u tom smislu događalo u nama bliskoj zemlji. čovjek dobio dušu. sadržano je prastaro shvaćanje naravi ljudske duše. Izuzetno je u ovoj zemlji vrijeme vladavine Amenofisa IV – Ehnatona. HELIOLATRIJA Obožavanje sunca ili heliolatrija pripada astralnim kultovima i. zastupaju ga dva božanstva: Šapaš – božica Sunca i Jarik – bog Sunca itd. pravoj kolijevci evropske kulture i civi- lizacije? I tu je Helios. sporan. pripadao najužem krugu olimpijskih bogova. Kad je. određen sinhronizam pojava! Na drugom kraju svijeta. Mnogo je. ali je različit sadržaj toga kulta u pojedinim hronološ­ kim razdobljima. a Ehnatonov prijesto prate sunčevi diskovi na ce žensko ukrašenim štapovima. se sjedinjuje sa Heliosom i dobiva nadimak Foibos – sjajni Apolon. a naročito u istočnomeljama. Tako je kod meksičkih Asteka Sunce daleko najvažnije božanstvo. doduše.II. Sunce je bilo personificirano diteranskim zem­ božanstvo. ustvari. Zvali su ga Huitzilopochtli i stalno mu prinosili ljudske žrtve. Za peruanske Inke bog Sunca je također neobično važan. najrašireniji je kult na svijetu od praistorijskih vremena do antičkog doba. Razmatrajući neka shvatanja u duhovnoj baštini Grka. koje su vukli labudovi. naime. Grčkoj. Usput samo spominjemo da je i on – u Delfima – ubio zmaja Pitona. koje­ga je prije toga izvadio iz zemlje. samo najizrazitiji primjeri. Da li to ima veze sa porijeklom njegova kulta? Možda nešto o tome govore i po­ jedini nalazi iz ovih naših krajeva o čemu će biti govora. međutim. kako u praistorijskom tako i u kasnijim istorijskim periodima. To su. likovne umjetnosti. Njegov otac Zeus mu je poslije rođenja darovao zlatnu Mitru. važniji kult boga Apolona. Sunčeva koluta. kratkog trajanja. Tako je kod starih Egip­ ćana bog Sunca Ra dugo smatran kraljem bogova i ocem čovječanstva. on je djelić tog nebeskog ognja unio u čovjeka. Uveo je isključivi kult boga Atona. kod Kanaanaca. to je bio bog Inti koji štiti žito i pomaže mu da dozri. Podsjetimo se samo na neke eklatantne primjere u tom pog­ ledu. bog Sunca. uz štovanje Velike Majke. Apolon odmah po rođenju odlazi u zemlju Hiperborejaca na istim tim kolima. pastira. bez sum­ nje. u nešto kasnijem vremenu. liru i kola sa zapregom prekrasnih labudova. a s dušom i život. Kasni­ je se Ra sjedinjuje sa Amonom i glavno egipatsko božanstvo postaje Amon Ra. pak. Kod Hetita je Sun­ božanstvo. muzike. zapravo jednu žbicu iz sunčevih kola. Tek u VI vijeku st. po če­mu je dobio i nadimak Pitijski. Za naše razmatranje je ova pojava vrlo značajna jer se u to vrijeme po čitavom Egiptu susreću simboli Sunčeva kruga. Pitanje je zašto je netom rođeni Apolon prvo otišao u zemlju Hiperborejaca? K njima je i kasnije navraćao. Prometej ukrao bogovima vatru. e. Sam Apolon u svom liku objedinjuje mnoga svojstva: on je bog vegetacije. koji je uveo jednu od najstarijih monoteističkih re­ligija. Tako je. mnoge južnoameričke skupine plemena i naroda izuzetno štuju raznorodna Sunčeva bo­žanstva. 1357–1350 g.. da je besmrtna kao i Sunce kojeg je dio”. pomorstva. vrlo različite predstave kruga. Na vr­ huncu svog razvoja u 14. Dakle. Heliolatrijski karakter kruga nije.

Daleko je vjerovatnije da su one vješane o zidove kuća. Istraživanja u Obrima II (butmirska kulturna grupa) su izvršena u vremenu od 1963. odnosno predstave. Neolitsko doba U neolitskom dobu kult Sunca je potvrđen u naseljima Obre II kod Kaknja u centralnoj Bosni i Lisičićima u dolini Neretve. jer stanje duha u tim periodima u ovim krajevima nije još prispjelo do tako produhovljenih predstava o ljudskom bitku. Vjerovatno ima svega pomalo. pokrivene pepelom i izgoretinom. Ukrasi su to bez sumnje. u neolitsko doba). sukcesivno izgrađenih u vrijeme mlađeg neolitskog doba (pretežno IV milenij st. U kasnijim praistorijskim periodima kao simboli Sunčeva božan­stva – ili kulta Sunca – smatrane su ptice selice (barske pti­ ce) i jelen. izrađenih od komada keramičkih posuda i dobro obrađenih rubova. bilo je poredano šesnaest kamenih sjekira. e. kompleksu heliolatrijskog kulta. imaju apotropejsku ulogu ili su posljedica potrebe da se kult Sunca iskaže na ovako evidentan način. ne treba zaboraviti ko često javlja na keramični motiv svastike. U nekoliko kuća zatečeno je pravo skladište pšenice i ječma. ne količine vlage. a druga naizmjenično šrafiranim trouglovima. Kuće su bile izgrađene na redove. II. Nekoliko svjedočanstava o tome rječito govore. do 1968. a u njima je učestvovala i veća ekipa američkih stručnjaka i studenata iz Los Angelesa pod vođstvom prof. O tome svjedoče li26 jepo oblikovane kalotne peći. Pored samog oblika. Uzrast žitarica. koji se ta­ kim i metalnim objektima od kraja neolita do željez­ nog doba. radionice oruđa) nas uvode u društveno ustrojstvo ove neolitske zajednice. spremljenih u velikim glinenim sudovima. bogat kućni inventar. Poslije toga dolazi stočarstvo. od nekih su zatečeni dosta dobro sačuvani ostaci donjeg postroja. pravilno raspoređene rupice. do 1965. slike i kultni predmeti. Postrojenje je nadopunjeno sa dva velika kremena noža. Marije Gimbutas. Na samom dnu je otkriveno više ukopa male djece. zavisio je od kiše i sunca. 14). Uz rubove pločica su izvedene četiri manje. koji simbolizira Sunčev krug. U nekim periodima i u nekim krajevima je to sasvim evidentno. Prikupljena arheološka dokumentacija iz praistorijskih perioda. poglavito uzgoj krupne stoke. jer je do­ lina Trstionice u kojoj je naselje smješteno sadržavala. i to u vrlo izrazitim for­ mama. goveda. Jedna od njih je sa prednje strane ukrašena dvostruko spojenim crveno obojenim rombovima (Sl. Neolitski čovjek iz Obra II nije posjedovao visoku agrarnu kulturu. Konačno. Sunce je za tadanjeg čovjeka prirodna sila koja održava život na zemlji pa tom sjajnom nebeskom krugu treba iskazivati posebno poštovanje. U kulturnim slojevima debljine do četiri metra ustanovljeno je osam stambe­ nih horizonata. kao što se i danas vješaju na zidove vjerski simboli. Kada se tako sagleda izgleda. sasvim je normalno što su stanovnici Obra II obratili posebnu pažnju životonosnom Suncu i odatle nije daleko do rane heliolatrije na ovom mjestu. U sloju klasične faze butmirske kulture u našem naselju ostalo menim sjekirama. godine i od 1967. Neka zajednička postrojenja (kruš­ne peći.). rombovi i trouglovi još više poten­ ciraju takvu ulogu nađenih pločica. 1. srednjebalkanskopanonskom i mediteranskom kompleksu. posijanih pomoću koštanih i ka­menih naprava. ulaze u isti krug sa opisanim većim pločicama. Poglavito od sunca. Daleko najizrazitiji dokumenat kulta Sunca su dvije okrugle pločice od pečene zemlje koje pripadaju starijoj i srednjoj fazi života u Obrima II. Veličina ovih pločica isključuje mogućnost nošenja na odijelu. još jedan nalaz pokreće istu misao. Drugo je pitanje da li takve izrađevine. no o tome će biti riječi kod kulta mrtvih. tri koštana šila i dva okrugla keramička . pa se moglo zak­ ljučiti da je u nekim dvodjelnim kućama vladala prilično visoka stambena kultura. U ekonomici ovog naselja dominira zemljoradnička djelatnost. Jer u proučavanju raznih simbola romb i trougao također pripadaju krugu solarnih simbola. ukrašeni zidovi. ali i oni gotovo sigurno asociraju na heliolatrijski kult.Teško bi bilo ovo “prastaro shvaćanje” transponirati u starija praistorijska vremena na južnoslavenskom prostoru (npr. dakle. I. očito položenih sa posebnom svrhom na tom mjestu. dovolj­ situacija. Ova simbolika je sigurno prenesena u antičko i postantičko doba iz dalekih vremenskih dubina: naći ćemo ih i u nekim praistorijskim nalazištima na tlu južnoslavenskih zemalja. naročito poslije veli­ ke smjene populacija na zalasku neolita. ali je teško ustanoviti pravi kontinuitet od perioda do perioda. koji su se smjenjivali na području južnoslavenskih zemalja. U neolitskim slojevima ovog naselja butmirske kulture sakup­ ljen je i niz manjih okruglih pločica sa rupicom na sredini. rječito svjedoči o tome da je kult Sunca njegovan u mnogim krajevima ovih zemalja. godine pod vođstvom autora ovog teksta. drvena ležišta. Uz je nedirnuto postrojenje sa ka­ dvije četvrtaste kamene ploče. na lo­ kalitetima koji pripadaju različitim kulturnim kompleksima.

a njegovo tumačenje se kreće od simbolike Velike Majke plodnosti. U ovom slučaju nije zemljoradnička 27 . nost vepar. Neolitsko naselje u Lisičićima. Kad budemo iznosili podatke o samom Butmiru. Kult sjekire je općepoznat u praistorijskom i antičkom dobu. a prema karakteru keramičkih izrađevina. 1. kako je već rečeno. ali je. pošto ovo nase­ lje pripada uglavnom kraju neolitskog doba (kraj IV i početak III milenija st. Malte na primjer. Ako ih predstavimo kao takve lutalice. pak. bez prave spoznaje o karak­ oni su i Suncu i Mjesecu pripisivali nadnaravnu Božansku moć. kulturna fizionomija neolitskih Lisičića je sastavljena od većeg broja elemenata koji potiču iz zapadnog Mediterana. divokoza i medvjed. Kult oba tijela je samo posljedica navedenih okolnosti. Među vrlo raznolikim ukrasnim motivima na keramičkom posuđu upadaju odmah u oči lunarno-solarni. Analiza životinjskih kostiju sa istražene površine nepobitno potvrđuje da je lov bio osnovna ekonomska grana u naselju. Dosta je blisko sebna vajadranskoj-hvarskoj kulturi. srna. vidjećemo da je tamo bio dominantan kult Velike Majke.) kada je lovački stadij u susjednim oblastima davno prevaziđen. kamene sje­ predstavljale glavne kultne predmete. onda. raznih izgoretina i životinjskih kostiju. Lovili su se pretežno jelen. 2. ipak. U centru jednog dijela lisičićkog naselja bio je os­ tavljen velik slobodan prostor na kojem je glavno mjesto zauzimalo veliko. kompletiraju dijelovi od tri veće ke­ Sve skupa se uklapa u predstavu svojevrsnog postrojenja za kult kamene sjekire. U svom lutanju pokupili su i određene tekovine Hvarske grupe na Jadranu. u vrlo kasnoj pojavi ovakve društvene organizacije. Obre II kod Kaknja privjeska sa rupi­ com u sredini. po­ rijanta. preko lunarne do funerarne simbolike. opet pod vođ­ stvom autora ovog teksta. a ostali nalazi su samo dodatni darovi. na odgovarajućem prostoru u Hercegovini nema neke grupe iz koje bi evolucijom proizišla ova kultura. konačno. i veliki kremeni noževi – izvorišta vatre – upućuju u istom pravcu. zapra­vo. što potpama. U kulturnom pogledu. Sklon sam mišljenju da je i navedeno postro­ jenje bilo namijenjeno heliolatrijskom kultu. može se sa priličnom sigurnošću tvrditi da su motivi polumjeseca nešto češći nego motivi solarnog kruga. istraživano je od 1952. Konačno. Zajednički ulov se puno odgovara lovačkim gru­ ovdje zajednički i blagovao. dakle čisti astralni motivi. 3.Slika 14. još uvijek je u važnosti zaključak da su se neolitski stanovnici Lisičića dolinom Neretve doselili sa mora. Disk od pečene zemlje sa heliolatrijskim simbolima. naravno ne znači da se negira i neka druga uloga sjekire. poglavito dvojne sjekire u kasnijim praistorijskim periodima. S druge strateru tih nebeskih tijela. nego je ovom u Bosni i pravi pandan. naselje u Lisičićima ulazi u jadransko-mediteranski neolitski kompleks. Iako je istražen samo dio naselja. To naselje znači za dolinu Neretve i za Hercegovinu isto ono što je Butmir bio za centralnu Bosnu. U tri građevinska stratuma konstatovane su mnoge pojedinosti o raspo­ redu i izgledu građevina. e. ne samo zato što je to prvo naselje u Hercegovini istraživano kao i Butmir u Bosni. karakteru cjelokupne kulture. do 1954. ne. Pa. njihove pre­ dodžbe o značaju mjesečevih mijena na plimu i oseku i Sunca na pravac kretanja su sasvim normalne. godine. Problem je. u pokire su sudama su donošeni takvi darovi. o zajedničkim objektima. kako je. Na četvrtastim pločama su se spaljivali neki – vjerovatno biljni – darovi. jer. otvoreno ognjišno postrojenje u čijem okviru je zatečena masa pepela. čitav sistem ramičke posude. došlo do izvjesne prevlasti lunarnog kulta? Prema široko obavljenim komparacijama. Stočarska djelat­ je bila gotovo zanemarljiva. U slučaju Obra II će se vjerovatno raditi o astralnoj simbolici. pa bi to onda bila raspodjela religiozno-kultnih opredjeljenja među naseljima iste kulturne grupe. To. Kako. To bi značilo da se u Lisičićima paralelno upražnjavao kult oba nebeska tijela. Ovdje je važno upozoriti na nekoliko zapažanja. a zemljoradnja je samo donekle nadopu­ njavala osnovno zanimanje. Nije bilo teško dokučiti da su se ovdje pripremale zajedničke gozbe.

Neki podaci. na kosturu jelena je uništena samo kalota lubanje. dvostrukim i trostrukim kružnicama. te mnoštvo keramike. proizvela ovakve kultnoreligiozne manifestacije. Neke krugove sa vanjske strane nadopunjuju sitni urezi.40 m dužine i 9. Stojan Dimitrijević. Megarona II. Kultno-religiozna strana ove kulture je postala predmet izu­čavanja mnogih stručnjaka. Općenito se smatra da je riječ o ritualnom žrtvovanju jelena.60 m. Ljubljansko Barje. kalupa i dru­ gih predmeta potrebnih za izradu bakarnih izrađevina. sjedište nekog princepsa. rombovima. predstavljaju najtoar čitavog eneolitskog dekorativniji keramički reper­ doba. Kao što je sam Gradac bio prava akropola okolnih naselja. Među jamama na okolnom prostoru je naročit interes pobudila jama u kojoj je nađen cjelovit kostur jelena. prekrasnu golubicu od pečene gline i dijelove glinenih “zavjetnih” nogu. Za to je i prevagnuo lunarni kult (selenelatrija!). važnije da u ovom ornamentnom sistemu veoma zapaženo mjesto pripada motivu solarnog kru­ ga s jednostrukim. O njemu je ovdje riječ. Stojan Dimitrijević iznosi izvjesne rezerve prema ovakvom tumačenju kružnih motiva i jedino dozvo­ . nego je način života pa. Njene zajednice su živjele od praškog regiona u Češkoj do Alpa na zapadu. a sadržavao je pretežno naslage starčevačke. tzv. udaljenom šest kilometara od grada Vukovara. raznih predmeta za svatrebu i nekih objekata kulta.60 m širine. Pokraj ove kodnevnu upo­ zgrade otkrivene su veće i manje jame. 28 Na Gradcu je sloj bio debeo od 4 do 5. koji se u poslijeratnom periodu najviše bavio vučedolskom kulturom. Pored njega u nauci su naročito poznati lokaliteti Sarvaš. tzv. e. cik-cak linijama. grobovima i na okolnom prostoru sakupljena je također. Ispred te građevine su pronađeni ostaci od pet talioničarskih peći i uz njih mnogo bakarne troske. Djelimično je poznata i u samom jadranskom području. Ta jama je bila duboka 1. Šta ovdje ukazuje na heliolatrijski kult? Keramičke izrađevine iz Vučedola. U okviru starijeg eneolitskog nivoa na Gradcu bila je izgrađena velika dvodijelna kuća. kvadratima. eneolitskih kultura odvijao se od druge polovine IV milenija. izvedenim u čistoj duboreznoj tehnici uz upotrebu bijele. da bi nove grupe svojim bitisanjem ispunile čitav III i sam početak II milenija st. Velika vučedolska grupa nosi ime po izvanredno atraktivnom lokalitetu Vučedol. Biće opet da dolaze u obzir oba aspekta ove nesvakidašnje pojave. godine pod vođstvom R. naravno. tako je Mega­ron II vjerovatno bio središte političke i duhovne moći okolnog prostora. koji svjedoče o zgradi 15. Sistematsko iskopavanje na Gradcu je izvršeno 1938. Josip Korošec. Vučedolska kultura je sigurno jedna od najraširenijih kultur­nih grupa na evropskim prostorima. i lovna privreda. Zecovi u zapadnoj Bosni. Što se tiče vu­čedolske kulture. Površine posuda su često vrlo gusto pok­ rivene geometrijskim motivima: trouglovima. Rudolpha Schmidta. Stojan Dimitrijević) smatraju da izvorno jezgro te kulture treba tražiti na sremsko-slavonskom prostoru i da se ona odatle raširila prema navedenim područjima. ukazujući na slijedeće nalaze u njemu: pokretne. upućuju na heliolatrijski kult. Daleko je. Oltenije u Rumuniji na istoku. što neobično pojačava utisak solarnog simbola. masa keramičke robe. Tek se vučedolska grupa izdvaja iz tog anonimnog duhovnog svijeta i nudi pravo bogatstvo znamenja iz svoje duhovne baštine. Šumadije i Bosne na jugu. latice (“sunčevi zraci”). ipak. iako – baš zbog raznovrsnosti kultnih objekata i simbola – nije do sada postignuta saglasnost u ocjeni svih manifestacija.djelatnost uslovila štovanje Sunca. posebne vrste podruma za smještaj hrane. kao i one iz drugih nalazišta vučedolske kulture. U nizu manjih kam­ panja vršena su istraživanja na terasama. badenske i vučedolske kulture. uz mnoštvo nalaza upozorićemo na nekoliko zanimljivosti. Eneolitsko naselje u Vučedolu je smješteno na lesnom masivu iznad desne obale Dunava i sastoji se od manjeg. sedlaste i druge žrtvenike. Neki južnoslavenski autori (npr. Već je rečeno da arheološka dokumentacija ne pruža za sada bilo kakve oz­ biljne podatke za razmatranje duhovnog života većine eneolitskih grupa na području južnoslavenskih zemalja. U podrumima. smatrao je da je Megaron II bio zapravo i svetište. Zok. Eneolitsko doba Proces odumiranja neolitskog svijeta i nastajanje novih. Uvijek se. a ponekad i crvene inkrustacije. Gomolava kod Hrtkovaca u Sremu. grobne komore. II. U većoj prostoriji je stajalo ognjište i lončarska peć. vrlo istak­nutog i utvrđenog Gradca i nekoliko obližnjih terasa. Mnogo su sigurniji ostaci velike dvodijelne građevine iz mlađeg nivoa vučedolske kulture. 2. a u novije vrijeme se to radilo u intenzivnijem obliku pod vođstvom Aleksandra Durmana. Megaron I. nastanjenih stanovnicima vučedolske kulture. postavlja pitanje da li se radi o širenju određenog stila ili o populacionom kretanju. međutim.50 m. oko kostura je ležalo mnoštvo ulomaka vučedolske keramike. naravno.

također pripadaju sistemu solarne simbolike. inače. kao i druge životinje. naime. poslije pobjede nad Gotima. Čini nam se da je taj oprez pretjeran. na osnovu antičkih literarnih podataka. želio da kult Sunca uvede kao službeni kult u cijelom Rimskom carstvu. Ne treba. prošao kroz Rim na kolima koja su vukla četiri jelena. Kult sjajnog Sunca je tako ponovno izišao na scenu u punom intenzitetu. ili u ovim naseljima. Pri tome je važna napomena da je Aurelijan. A taj motiv neosporno. U tom svjetlu jasna je i spomenuta žrtva jelena. Zbog čega bi. Obilje solarnih motiva na keramici Vučedola je siguran znak razvijene heliolatrije u ovom. Sasvim je očito da je u pitanju ritualni obred.Slika 15. do njegove solarne simbolike. pogotovo kada se uzme u obzir da je u središtu mnogih od golemih ukrasa na vučedolskoj keramici ucrtan motiv krsta. Aleksandar Stipčević. Slijedi problem žrtvovanog jelena u jami pred Megaronom II na Gradcu. Vučedol kod Vukovara ljava da je divna posuda na glavi žene u dvostrukom grobu kod Megarona II. u krajnjoj liniji. ali je izostala potpunija saglasnost oko uloge jelena u kultno-religioznim shvatanjima Vučedolaca. mogla da nosi na sebi solarnu simboliku. Sasvim je jasno da je ova. Nakon mimohoda ove jelene je žrtvovao kapitolijskom Jupitru. U svemu naprijed iznesenom nema neke dileme. smetnuti s uma da su na keramičkim izrađevinama iz Vuvani još motivi dvojne sjekire (labrys) i čedola prikazi­ – osobito često – motivi raz­ ličito komponovanih trouglova. oz­načava simbol Sunčevog kulta. ukrašena krugovima i crvenom inkrustacijom. i od praiskona. kao nekoć Amenofis IV – Ehnaton. Ti motivi. Tumačenja se kreću od toga da je jelen simbol božanstva lova (grčke Artemide!). saopćava da je rimski car Aurelijan. uz kostur jelena bila položena množina keramičke robe ako to nije ista poputbina kao i one u grobovima sa ljudskim kosturima? Jelenu je pri žrtvenom obredu snažnim udarcem razbijena lubanja i onda je uz od­ govarajući ceremonijal pokopan u posebno pripremljenu jamu – grobnicu. da ima htonsku ulogu. u eneolitskom 29 . Keramička kultna posuda u obliku golubice.

u dolini Neretve (Varvara). Afrodistavi. Izuzetno vital­ na. kakva je njena uloga u Megaronu II? Sasvim je očevidbice ne bi mogla smjestiti u okvir no da se figura golu­ heliolatrijske simbolike. dokumentovan arheološkim nalazima. U vrijeme razvoja eneolitske kulture na Vučedolu ta veza. Bilo bi logično pretpostaviti da je gospodar Gradca bio u isto vrijeme i prvosveštenik ovako označenog Sunčeva kulta. Rudolph Schmidt u svojoj poznatoj publikaciji o Vučedolu. Ničim se ne može potvrditi da su i to žrtveni ukopi. Niko se do sada nije pitao zbog čega je na Gradcu izvršeno samo nekoliko ukopa? Nema prave nekropole. podudarnost je više nego evidentna. Jedno od najljepših umjetničkih ostvarenja na Gradcu je prekrasno ukrašena golubica (Sl. možda. Na području glavne koncentracije vučedolske populacije – prvenstveno u Slavoniji. ovce. Martin Hilsson. boginje ljubavi. Znatan dio Podunavlja i Balkana se od neo­ litskog doba nalazio na periferiji egejsko-mediteranskog svijeta ili u njegovom sastavu. iskazuje mnoge dodirne tačke sa egejskim duhovnim svijetom. II. zajedno sa solarnim ukrasima i žrtvova­njem jelena. Daleko je vjerovatnije da je labrys sim­ bol Sunčeva sjaja. jer za tako nešto nema valjanih indicija. pa i nekim drugim krajevima Pa­ nonije i srpskog Podunavlja – takva genetska uloga je još više izražena. Dovoljno je reći da se njen uticaj u tom pogledu osjeća u centralnoj Bos­ ni (Debelo brdo kod Sarajeva). obi­ luje izrađevinama i likovima u stave golubiobliku labrysa. ova grupa je odigrala važnu ulogu i pri formiranju nekih (ili mnogih) bronzanodobskih kultura u Panoniji. odnosno njegovoj personificiranoj prednom Sun­ mošnjoj Heri. uslovno nazvanom. zaokružuje simboliku solarnog kulta na Gradcu. nego postoje samo dječija ko­ mora (koja možda pripada badenskom sloju). odnosno simbol Sunčeva sjaja. smatra da je labrys žrtveno oružje i da se upotrebljavao u ritualnim obredima na Kreti. govedo. Vjerovatno su jednostavno zakopane uginule životinje. Teško se složiti sa tako jednostavnim objašnjenjem. Kretsko-mikenski kulturni krug npr. Drugo. na Gradcu – uz gospodara i prvosveštenika solarnog kulta – boravila i neka sveštenica paralelnog kulta. grob dviju žena i prebogato opremljen grob muškarca i žene. odnosno šira pripadnost. Šta ona označava. religiozna shvatanja. Sremu. A s obzirom na tako bogatu solarnu simboliku na vuče­ dolskoj keramici uz pokopanog jelena. uostalom. odnosno na eneolitskom naselju u Vučedolu. bolje rečeno naročito u kultno-religioznoj sferi. Uz sve ovo nameću se još tri pitanja. Opet je potvrđeno da duhov­ ni zasadi.dobu izgubila davnu totemističku poziciju. I treće. a glava žene u bogato oprem­ ljenom dvojnom grobu je bila pokrivena posudom sa izrazitim solarnim krugovima. Kao da i ovi primjeri usmjeravaju našu misao u istom pravcu. odnosno životinjskih ukopa (pas. koza). i ženskom paru. na Jadranskom prostoru (dolina Cetine). u pravcu pomisli da je na Vučedolu zaista u duhovnom životu vladao svoje­ vrstan vrhovni “božanski” par. Naša je obaveza da ovu podu­darnost još jednom naglasimo. U grčkoj mitološkoj tradiciji golubovi se obično nalaze u pratnji Afrodite. Podunavlju. sasvim opravdano je upozorio i sam R. nekoj ta­ ti ili nekoj Astarti? I da li je. sve se na neki način uklapa u funkciju određenog kulta i uloge svetilišta na Gradcu. panteonu uloga vrhovne moći bila dodijeljena tamošnjem “božanstvenom” paru: Sjajcu. Sve izgleda nepovezano jedno s drugim. Na tu podudarnost. čiji je simbol bila 30 ova golubica? Sve je moguće u jednoj tako razvijenoj kultno-religioznoj sredini. naprotiv. svi­nje. Kasnije ćemo upozoriti da su ponekad podsticaji dolazi­ li sa ove strane pa se ne radi samo o primanju sa juga nego i o obratnim putevima širenja nekih duhovnih zasada. od Krete na zapadu do Mikene u Grčkoj i Male Azije na istoku Sredozemlja. 15). jer totemizam iščezava već početkom neolitske civilizacije. pa i dijelovima Balkana. a u Vučedolu. pronalaze puteve širenja u daleke pros­ tore i da često ne zavise od puke srodnosti u ostalim segmentima kulture ili u ekonomici. ali i boginje plodno­ sti. . Kada tome dodamo pred­ ce te sedlaste žrtvenike sa vučedolskog Gradca. Bogat duhovni život eneolitske populacije na Vučedolu. Dvojna sjekira – labrys i njene grafičke predstave se redovno tumače kao simbol nebeske munje. ne bi gotovo trebalo biti sumnje da je i ritualno žrtvovanje jelena obavljeno u funkciji Sunčeva kulta. došla je do izražaja u posebnoj formi. Bronzano doba Naprijed je naglašeno da je vučedolska kulturna grupa bila jedna od najraširenijih praistorijskih kultura u Evropi. Otvor na glavi i unutarnja šupljina upućuju na funkciju flaše ove umjetničke tvorevine. 3. koji karakterišu i egejski svijet. pošto bi onda bilo nemoguće objasniti zašto se simbol dvojne sjekire tako često pojavljuje na zidovima palata i njihovom namještaju na tom istom ostrvu. Prvo. Usput spominjemo da je na pojedinim lokacijama Vučedola nađeno još nekoliko kostura. Glava golubice je ukrašena likom dvostruke sjekire – labrysa. Znači li to da je i u vučedolskom.

Dubovačko-žutobrdska kultura je nazvana po nalazištu Dubovac u južnom Banatu i Žutom brdu nedaleko od Golubca. i druge plastične izrađevine naše grupe. ispunjenim bijelom inkrustacijom. Jedna od bronzanodopskih grupa u kojoj je ova genetska veza više nego evidentna je dubovačko-žutobrdska grupa i ona nas na ovom mjestu prvenstveno zaokuplja. ali ipak. nažalost. Zagorka Letica. nestao u toku prvog svjetskog rata (Sl. a stubasta glava i glomazne uši su njene glavne formalne osobine. Idol iz Kličevca kod Požarevca figuru kao maštovito oblikovano Sunčevo “božanstvo”. Draga Garašanin. 16). Daleko najimpresivniju odliku dubovačko-žutobrdske kulture predstavlja njena plastika. jer je to jedna od potvrda Sunčeva kulta u ovoj grupi. na debelom vratu je smješten veliki krug sa trougaonim laticama – zrakama. na prsima završava medaljonom u obliku koncentričnih krugova. Milutin Garašanin. U svim slučajevima nasljeđivane su i različite varijante heliolatrijskog kulta. kao i nizom cik-cak traka izvedenih tačno u maniru vučedolske ornamentike du na keramici. kada se govori o umjetnosti u ovoj grupi. pločasto raširenim ramenima. Ušao je kao karakterističan primjerak u veliki broj evropskih publikacija. Poseb­ no spominjemo žigosane krugove. Jedan je od najljepših primje­ raka u evropskoj praistoroduciran rijskoj plastici. Treba li isticati da ovako napadna učestalost solarnih simbola po čitavom gornjem dijelu idola identifikuje ovu Slika 16. Pretežno pripada srednjem bronzanom dobu. ovdje su. također. kao. pravougaonicima. Sreća je da je toliko puta rep­ u literaturi. Prvo je na sebe skrenuo pažnju izuzetno dekorisan idol iz jednog groba u Kličevcu kod Požarevca. ispunjene također bijelom inkrustacijom. Lanac oko vrata se. redovno misao polazi od dva primjerka glinenih kultnih kolica na Gradu u Dupljaji. Oba primjerka potiču iz grobova. a druga u Narodnom muzeju u Beogradu (Sl. mjestu između Bele Crkve i Vršca. b. No. ali je. među ostalim Miloje Vasić. trakama. uostalom. Primjerku iz Vršca nedostaju neki bitni elementi složene kompozicije i zato ćemo 31 . Čitava površina tijela je bogato ukrašena gusto šrafiranim i bijelo inkrustriranim trouglovima. naročito pri oblikovanju keramičkih izrađevina. a naročito nizvodno od ušća Morave. Ona izaziva mnoga krupna pitanja i zato se tom plastikom bavio niz jugoslovenskih eminentnih naučnika sa područja praistorijske arheologije. c tip). Naselja ove grupe su obično locirana na terasama neke riječice ili potoka. Keramika dubovačko-žutobrdske grupe je vrlo raznovrsna po oblici­ ma (ističu se etažne urne i razne vrste zdjela) i bogato je ornamentisana urezanim i udubljenim motivima. Ona je najviše raširena na uskom pojasu srpskog Podunavlja istočno od ušća Save. zapravo. bitni ukrasi u vi­ krugova: oči su predstavljene sa po nekoliko koncentričnih kružnica. neka su sigurno bila i utvrđena. Valjkasta je to statueta sa zvonoliko proširenim donjim dijelom. Njene varijante se javlja­ ju i na području Oltenije u Rumuniji. Milutin Garašanin je razradio tipologiju dubovačko-žutobrdske plastike (a.Čini se da je toliko poznati panonski kompleks sa inkrustriranom keramikom naslijedio od vučedolske kulture mnoge elemente. što bi trebalo predstavljati kružno savijene ruke. Jedna kolica se danas nalaze u muzeju u Vršcu. 17). a po jedan istovjetan motiv je izveden na pločastim proširenjima ramena.

Kultna glinena kolica iz Dupljaje kod Vršca prikazati beogradska kultna kolica. dakle. c) prednji dio ovalnog korita produžava se u dvije masivne rude. zvonolika haljina se završava frizom šrafiranih trouglova. nalaze se naglašene . Ovalno stajalište je poza­ di i sa strane ukrašeno koncentričnim krugovima. Sve u svemu. pred­ nji točak. ispod po­ jasa vise šrafirani trouglovi čiji se vrhovi završavaju dvostrukim krugo­vima. Ona ima ptičije lice. I ovaj idol je bogato ornamentisan urezanim i bijelo inkrustriranim motivima. Beogradski primjerak kolica iz Dupljaje ima slijedeće osnov­ ne dijelove: a) stajalište figure je izvedeno u obliku ovalnog korita. d) kroz zadebljali dio rude prolazila je osovina za treći. na prsima je izveden trostruko koncentričan krug. vrat. postavljen između ruda. tako su ukrašeni i točkovi na završetku palaca. Inače. koja je u osnovnoj publikaciji detaljno opisao Jozo Petrović. ta­nak struk je obilježen sa dvije linije (pojas!). na čijem dnu je urezan ornament uproštenog točka (ili Sunčeva kruga!).Slika 17. a pred njom – kao kočijaš – sjedi manja barska ptičica sa urezanim krilima. odnosno na njenoj haljini. ruke su savijene i šake leže na trbuhu. a između ovog friza i pojasnih trouglova. svuda solarna simbolika. Solarna sim­ bolika je. tu figure – stoji e) na ovalnom dijelu kola – stajališ­ lijepo dekorisana figura. I još tri detalja na idolu. oko čitave figure su poredani – u alternaciji – veći dvojni i manji jednostruki krugovi. bogato zastupljena i na figuri. dok se donji dio figure zvonoliko širi do samog dna. prsa i leđa su ukrašeni mnogim motivima sa spiralnim završecima. Oči ptica su također 32 označene koncentričnim kružnicama. b) donji dio ovalnog stajališta je odebljao i kroz njega je prolazila osovina na čijim krajevima su bila nasađena dva točka sa po četiri palca. koje su na kraju zadebljale i završavaju se glavama barskih ptica (patke ili la­ budovi). Ispod tipično ženskog odijela. Oči su predstavljene sa po dva koncen­ trična kruga. sa zvonolikom suknjom. Posebna je priča figura koja stoji na ovako komponovanim ko­licima.

u vječno zamagljenom krajoliku. Hoernes. eneolitskom plastikom srodnog tipa. što može imati veze sa različitim vido­ vima htonskog kulta. nasljednici naše grupe su igrali važnu ulogu razvo­ u rušenju samog mikenskog svijeta (egejska seoba kasne bronze!). između ostalog i sa kultom plodnosti”. L. Zato Zagorka Letica pledira za Anadoliju kao osnov­ no. Oba ova primjerka se mogu datirati oko polovine II milenija st. Temeljitu razradu te teze izvrši­ la je Draga Garašanin. koji prihvata stanovište da kolica iz Dupljaje stoje u vezi sa kultom Apolona i da se možda u jugoslavenskom Podunavlju nalazio i jedan od prvobitnih centara toga kulta. pa su tako stigli i do područja vučedolske grupe. u suštini. S obzirom na kulturno-istorijsku važnost. Ona upozora­ va i na često citiranu mitološku predaju da Apolon pola godine provodi na Delosu. a i same ptice su simbol plodnosti. pretpostavlja se da su osovine bile načinjene od bronzanih šipki. opis. stizali do srpskog Podunavlja preko Trakije. e. Bio bi to neka vrsta preteče Apolona. jer se do današnjih dana nije promijenila ovakva osnovna teza. odnosno najstarije izvorište ovih elemenata (dvojne sjekire. do sremsko-slavonskog područja. I. Odatle su se ti elementi širili prema Egeji i Balkanu. rude i ptice). No. na kraju. gdje su zabilježeni i najarhaičniji tipovi plastike dubovačko-žutobrdske kulture. Tako npr. U ovom kontekstu treba spomenuti i mišljenje Borivoja Čovića. sa zadnje strane. Plastikom dubovačko-žutobrdske grupe najdetaljnije se bavila Zagorka Letica u svom važnom djelu 1973. na prednjem točku je ostala zelena patina na mjestu rupe za osovinu. a ta dva kompleksa se ne mogu hronološki uskladiti. Vjerovatno su i vršačka kolica imala sličnu kompoziciju. osim u određenim pojedinostima. Ova autorica je prenijela mišlje­ nja mnogih stručnjaka o značenju ove plastike (N. živjela sjeverno od helenskih krajeva. golubice. Čini se da je bio na pravom putu. god. M. ipak. U kasnijem ju. te na čestu praksu da se statuete (u okviru dubovačko-žutobrdske grupe) stavljaju kao poseban prilog u grob. izneseno u Praistoriji jugoslavenskih zemalja IV. G. obučenog u žensko odije­lo. Apolon i Afrodita. Što se tiče barskih ptica. naglašava Mi­ Garašanin. ali im je izgubljen čitav prednji dio (npr. ova kultna kolica zaslužuju ovakav. plastika i keramika u grobovima iz doba geometrijskog stila na Kerameikosu u Ateni izlazi iz kruga materijalne kulture Grčke toga vremena i usko se vezuje za dubovačko-žutobrdsku grupu. plastika ove grupe je uglavnom vezana za pogrebni ritual i vjerovanje u zagrobni život. Prema tome. odnosno raznovrsniji značaj. V. Dovodeći ove osnovne postavke o karakteru dubovačko-žutobrdske kulture. u vezu sa na­ šom temom o 33 . No. od vr­ glave do pojasa su izdubljena četiri manja udubljenja. Pošto je figura na kolicima iz Dupljaje neosporno muškog pola. većina mišljenja svodi na neko vrhovno žensko božanstvo. pa u srednje Podunavlje. pa Izida. pre­ ma grčkoj mitološkoj tradiciji. I treće. Pri tome se. što je najvažnije. Drugo. one su bile pos­ većene velikom broju božanstava (Nimfa Herkina u Beotiji. Vasić. Zagorka Letica onda pretpostavlja da su u religiji dubovačko-žutobrdske grupe najvažniju ulogu ig­ rala dva božanstva: jedno žensko božanstvo plodnosti i drugo muško pove­ zano sa solarnim kultom.. prednje rježište svojih razmatranja prenosi na veze dušenje i te­ bovačko-žutobrdske kulture sa mikenskim svijetom na jugu Balkana. E. već da ima i širi. konsekrativni rogovi. odnosno Mars i Venera. ra­di se specijalnoj predha stavi muškog idola. Tim putem ovaj autor je stigao i do pretpostavke da je tokom bronzanog doba vjerovatno ostvarena posebna kulturna koine između istočnomediteranskog svijeta i svijeta donjeg Podunavlja. godine vodi se sve do danas stručna diskusija oko toga šta ovi objekti predstavljaju i čemu sve oni mogu služiti. ko­ji se ogledaju u oblikovanju plastičnih izrađevina i u čitavoj keramičkoj produkciji.muške genitalije. pogotovo s obzirom na moguću idejnu vezu sa znatno starijom. D. Na kraju i ova autorica se opredjeljuje za rješenje da figura na kolicima iz Dup­ ljaje predstavlja svakako božanstvo plodnosti. u isto vrijeme je dokumentolutin van i obratni put uticaja. kretsko-mikenski ele­menti su prisutni i u vučedol­ skoj kulturi. koji je također imao i ulogu božanstva plodnosti. Hermes. Wilke). Milutin Garašanin prihvata. Već je Jozo Petrović te godine iznio tezu da se na kolicima sa barskim pticama vozilo božanstvo Sunca i plodnosti. Oziris). ipak. uvodeći u razmatranje moguću vezu sa Hiperborejskim mitom. identično sa kasnijim helenskim Apolonom i Belenusom. donekle koleba između Apolona i tračkog Dionisa. On smatra da su mikenski uticaji. Od prve objave kultnih kolica iz Dupljaje 1930. Ova mitska populacija Hiperborejaca (ili Boreaca!) je. nešto opširniji. prvenstveno čuvenih kultnih kolica iz Dupljaje. a drugu polovinu u zemlji Hiperborejaca. Comsa. ali se. Astarta. Berciu. kukasti krst). Draga Garaloga smatra da bi Pošanin sa mnogo opravdanih raz­ dunavlje moglo biti jedna takva zemlja. Hajek. Dumitrescu. Ona također konstatuje da su elementi kretsko-mikenske kulture stizali u Podunavlje bočnim putem preko Trakije u donje. s jedne. Na tom mjestu on doslovno kaže: “Vjerovatno je da se uloga ove grupe antropomorfne plastike ne iscrpljuje u okviru spomenutog kulta.

onda slijedi samo jedan zaključak: u srednjem Podunavlju je znatno ranije nego u Grčkoj iz­ bilo u prvi plan božanstvo Sunca (nažalost. kao i barske ptice. posebno u duhovnom ne onim u miživotu. vijek st.heliolatrijskom kultu. Kult jednog tako moćnog božanstva postepeno se širio prema jugu i potpuno je inkorporiran u kult tamošnjeg Apolona. jer. kao i njegovu tež­ godine provede u toj dalekoj postojbini. zavrlo razvijen kult Sunca. Kada Ernest Sproekhoff kaže da se ne može uopće naći bolji primjer prikaza Apolonovih kola od onih iz Dupljaje. Tako ostaje najvjerovatnija pretpostavka o Anadoliji kao zajedničkom izvorištu spomenutih kultno-religioznih elemenata. među ostalim. Zagorka Letica se bavila i ovim pitanjem pa. onda. u njenom okrilju i u okviru srodnih grupa sred­ njeg Podunavlja je rođen jedan tako važan kult kao što je kult Apolona Foibosa (nije. helenskog Apolona i nje­ 5. pa je tu rođena i predodžba da se ovo božanstvo vozi nebeskim svodom u kolima sa ptičijom zapregom. konstatuje da se već kod poznog eneolita (npr. čini se. Antropomorfna plastika dubovačko-žutobrdske grupe je neuporedivo razvijenija i brojnija od one vučedolske. i to na pok­ lonjenim kolima. koju smo već doveli u kontekst teze o zajedničkom izvoru mnogih duhovnih zasada iz Anadolije. riječ o drugim osobinama gova kulta u cjelini). stavljana je uglavnom u grobove spaljenih pokojnika. Kolica iz Dupljaje to nesumnjivo potvrđuju. najzad. toliko teži da polovinu godiš­ njeg doba provede u dalekoj i tmurnoj zemlji na sjeveru od Egeje? Očito je to znak daleke veze Egeje i Podunavlja u duhovnom životu. ne pokazuje dosada nikakve znakove da su kontakti održavani ovim pravcem. po njenom mišljenju. Populacija dubovačko-žutobrdske grupe je u pogrebnom ritualu upražnjavala gotovo redovno spaljivanje pokojnika i pohranjivanje spaljenih ostataka u grobne urne. vatra . Na kolicima se vozi božanstvo Sunca i čitava kompozicija je posvećena originalnom heliolatrijskom kultu. Kako su ostvarivani ti kontakti i da li su oni uopće održavani? Centralni Balkan. 1. “. a drugu polovinu u zemlji Hiperbo­rejaca. naslijeđen i očito no. sa moravsko-vardarskom magistralom.. još jedna moguća hipoteza. i baš u toj ulozi Apo­ mitom o zemlji Hiperborejaca. sada bog Sunca. Izgleda mi da nema nikakve dileme u interpretaciji ove vrlo skladno komponovane plastične predstave. A događalo se to u zemlji Hiperborejaca. Ideja o spaljivanju mrtvih je. Ovdje su u pitanju kultna kolica iz Dupljaje. za sada bezimeno!). 4. Mnoštvo solarnih simbola (krugova). Na keramici dubovačko-žutogovi se vrlo brdske kulturne grupe inkrustirani kru­ često ponavljaju i samo potvrđuju da je ova bronzanodobska populacija srednjeg i kasnog bronzanog doba (pretežno 15–13.. velika humka u Batajnici sa pepeonom urnom vučedolskog tipa). međutim. mora staviti u fokus razmišljanja hiperborejski mit. Nastala je legenda o daru Zeusa prilikom njegovog rođenja (kola sa zapregom labudova!) i odlazak u zemlju Hiper34 borejaca neposredno poslije rođenja. Samim tim dubovačko-žutobrdska grupa dobiva mnogostruko na važnosti. Ta legenda je. 3. Mit o njegovom porijeklu proizvodi i legendu o težnji netom rođenog Apolona da se odveze u svonju da dio ju stvarnu postojbinu. neke od navedenih postavki treba ista­ći. Tako je. njegovala neke elemente slič­ kenskom svijetu na jugu Balkana.) brižljivo njegovala kult sjajnog i plodonosnog Sunca. ako se prihvati prednja teza. Sasvim je vjerovatno da keramika i plastika ove gruče neke osnovne stilske odlike iz tradicije vupe vu­ čedolske kulture. dopunjena mitom kako Apolon svake godine pola vremena provodi na Delosu. Zbog čega Apolon. a neke i dopuniti mogućim novim viđenjima. 2. očiti su dokumenti za tak­vu ocjenu. U tom svjetlu treba shvatiti tezu Milutina Garašanina da je u toku bronzanog doba ostvarena posebna kulturna koine između istočnomediteranskog svijeta i svijeta donjeg Podunavlja. slično kao što je kult Dionisa Zagreja potekao iz Trakije. Nesumnjiva je konstatacija da je dubovačko-žutobrdska kulturna grupa. mnogo složenija od inhumacije: spaljivanjem se pokojnik definitivno odvaja od života i svoje okoline. Ne mogu se. naravno. narav­ nemariti ni neke očigledne razlike. I. e. Na kolicima u Vršcu urezane su i četiri svastike na tamošnjoj figuri. pokojnici često spaljuju i grobovi s urnama postaju jedna od najkarakterističnijih obilježja kulturnih grupa bronzanog doba u srednjem Podunavlju”. O ulozi ženskih figura u grobovima dubovačkožutobrdske grupe (ako su to zaista ženske figure?) biće govora u poglavlju o pog­ rebnom ritualu. Ovakvim slijedom mis­ li se približavamo mogućem glavnom zaključku: kult hiperborejskog boga Sunca Apolona potekao je iz Podunavlja i odatle je kasnije preuzet u Heladi. Apolon je u Heladi u šes­tom vijeku postao božanstvo Sunca par exellenlon je dospio u vezu sa ce. Sam opis beogradskog primjerka kolica iz Dupljaje jasno svjedoči da je u pitanju poseban vid heliolatrijskog kulta. Sada se.

Ta bila je ona snaga koja je srušila mikensko car­ populacija je nosila sa sobom i mnoga svoja duhovna dostignuća. Iz Donje Doline na Savi potiču sjajno ukrašene falere. gerišu daleko pu­ Možemo se. složiti sa mišljenjem Zagorke Letice da je ideja o spaljivanju pokojnika odraz daleko suptilnije svijesti bronzanodobskih populacija srednjeg Podunavlja. ge i ognje­ pogotovo dubovačko-žutobrdska kultura. pitanje da li bi se ideja o spalji­ vanju pokojnika mogla dovesti u vezu sa razvijenim heliolatrijskim kultom na ovom prostoru? Ako je već postojala ideja o tijelu i duši kao dva dijela ljudskog bića. A takva viša intelektualna razina bila je u stanju da proizvede i neke druge predodžbe. tim putem je vrlo jednostavno mogao stići i poseban Apolonov kult i mitološka predstava o stvaranju duše iz Sunčeva ognja. Vrlazje). koji je onda inkor­ poriran u predivni mitološki sistem starih Helena. prvenstveno dubovačko-žutobrdska kultura. U tom slučaju bi srednje Podunavlje. Željezno doba Stara tradicija štovanja Sunca ili heliolatrija održavala se na širem prostoru južnoslavenskih zemalja sve do kraja praistorije. Čini nam se da je danas daleko prihvatljivije prvo rješenje i to baš zbog vožnje novorođenog Apolona u zemlju Hiperborejaca. privjesci u obliku dvojne sjekire. trebalo značiti to prastaro shvatanje iz kojeg je nastao grčki mit o Prometeju i njegovom stvaranju ljudske duše iz ukradene žbice Sunčevih kola? Helen­ ska religija i mitologija je utoliko originalna ukoliko je na originalan način spojila u jedinstven religijski i mitološko-kultni sistem te elemente iz starijih kultura i okolnih prostora različi­ tali na vlastitom tlu. da su najreprezentativniji predstavnici Sunčeva kulta na južnoslavenskim prostorima u kasnijim praistorijskim pe­riodima svetilište na Podu 35 . Dabra) ili u glasinačkim grobovima (Brezje. pa i kasnijeg vremena. limenih figurica prekrivenih urezanim “golemim” kruži­ ćima (Sl. egejska seoba je pošla sa ovih strana. Liburnska i japodska grupa su nam ostavile čitav niz malih. 18). Postavlja se. Čini se. odmah se nameće i pitanje šta je to duša i kako ona nastaje? Da li je već bronzano doba vrijeme da se uvede u bliže razmatranje prastaro shvatanje naravi ljudske duše o kojem je govorio Branimir Gabričević. ako je Apo­ lon Foibos (bog Sunca) mogao biti preuzet iz zemlje Hiperborejaca. 4. bez sumnje nakitni predmeti na odijelu. nakon smrti i dalje živi. pa ukras u obliku pločice sa laticama. II. U tome prednjače okrugle pločice. ptice i slično. Rani prelazak na incineraciju u pogrebnjem Podunavlju navodi na sasvim nom ritualu u sred­ realan zaključak da odavde potiče i prometejski mit o stvaranju ljudske du­ še. a tu su i odgovarajući grobni prilozi iz Novog Pazara u Sandžaku i Trebeništa u južnoj Makedoniji. zašto i prometejski mit ne bi stavili u iste koordinate? Možda. kao takva. zaista. bolje rečeno solarni simboli. najvi­ še u onim krajevima u kojima je bila ranije rasprostranjena vučedolska kultura. bili nosioci jednog takvog sinkretizma. odnosno da je duša dio Sunčeve ognjene sile i da. jer ptice sutovanje. Tako nam se bronzanodobske kulture sa inkrustriranom keramikom Podu­navlja. Polazeći od karaktera kultnih kolica iz Dupljaje i ocjene os­novnih svojstava dubovačko-žutobrdske kulture dolazimo do neospornog zaključka da je u ovoj grupi i u srednjem Podunavlju općenito bronzano doba bilo obilježeno veoma razvijenim heliolatrijskim kultom. autentičan svjedok ovog kulta. naime. Moglo bi se možda. prikazuju vom svjetlu i u odnosu na duhovni i reliu sasvim no­ giozni život antičke Helade i Egeje. na čijim su naseljima ili u grobovima nađeni predmeti koji se mogu označiti kao kultni objekti. među koje spadaju i nosioci dubovačko-žutobrdske kulture. Ako je kult sa onima koji su nas­ Dionisa preuzet iz Trakije. u suštini. Toj staroj tradiciji su doprinosile i srodne stare grupe: ljub­ljanska pa onda i cetinska kultura. populacija obilježena kao plemenske zajednice kulture polja sa urnama stvo. Taline.koja uništava tijelo simbo­lično oslobađa dušu i ona može nesmetano da luta daleko od prebivališta živih. ne samo daleko putovanje duše preko vode. postaviti pi­ tanje da li je kasnije došlo do helenizacije ovog božanstva u liku Apolo­na Foibosa ili su se spojila dva istovjetna kulta u hiperborejskom mitu. međutim. Uostalom. bez daljeg. U tom kultu je formiran lik Sunčeva božanstva koje se vozi nebeskim svodom u kolima sa ptičijom zapregom. a svijet mrtvih je iza velike vode. Primjera radi spomenimo ovakve nalaze u dalmatskoj kulturnoj grupi (Tiškovac. ne bi trebalo strogo odvajati ideju o gove duše od spaljivanju pokojnika i oslobađanju nje­ štovanja Sunca kao nosioca najviše plodonosne snane sile. ukrašene raznovrsnim ornamentima. Nije malo bronzanodopskih kultura i grupa. da je besmrtna kao i samo Sunce? Šta bi. One ravnopravno učestvuju u svemu onom što bi se moglo nazvati istočnomediteransko-podunavska koine bronzanog. uokvirene tankim limenim obručem. I ne samo to. Heliolatrijska tradicija je još mnogostruko više došla do izražaja u že­ ljeznom dobu.

dakle. Sam istraživač naglašava da je u toj kući postojala posebna radionica za izradu koštanih predmeta. Ta građevina se nalazila blizu glavne ulazne kapije u naselje. Kuće su bile dvodijelne. Privjesak od bronzanog lima sa antropomorfnim figuricama ukrašene kružićima. Naravno. zacije zanimanja. Na sredini podnice tako dekorisanog prostora napravljeno je okruglo ognjište od kamene podloge i gli­ nenog premaza. Baš ova zadnja prostorija određuje pravu namjenu čitavog objekta. bile su pra­ vilno poredane pa naseobinski kompleks na Podu. čije su zajednice živjele na prostoru između gornjeg toka Vrbasa. e. mnogobrojnim dr­ jem. Čitav jedan milenij ti bedemi su osiguravali prosperitet društvene zajednice desitijatskog naroda na ovako istaknutom mjestu. dakle i do društ­ Pored toga. veličine 2 x 5 m. “U toku željeznog doba je došlo do vrlo intenzivne talioničarske djelatnosti pa su izrađevine od željeza – oruđe i oružje – sasvim sigurno prodavane i drugim naseljima. stoljeća st. izgrađene uglavnom 36 od čvrste drvene građe. čiji su odbrambeni bedemi nekoliko puta obnavljani i pojačavani. Pozadi ognjišta stajala je . Neobično su interesan­ tni ostaci jedne građevine u čijim je ruševinama otkriveno mnoštvo jele­ njih rogova. naseljeni pros­ tor bio podijeljen na četiri podjednaka dijela. do rimske okupacije ovih krajeva. vjerovatno održavana u toku više generacija.Slika 18. lijepo unutra uređene. Pod je bio utvrđeno naselje. sa takvim stambenim rasterom i glavnim saobraćajnicama. Sve kuće. gornjeg toka Bosne i doline Lašve. svetilište – hram. ovo je samo jedna moguća pretpostavka. Očito da je tokom že­ ljeznog doba došlo na Podu do specijalivene diferencijacije. Sporednim. nakitnih i sličnih izrađevina. prema mnočelje i zidovi gobrojnim ostacima glinenih oplata. bile su u njima prave radionice”. sa stalnim i pokretnim venim i drugim namještapećima. Iznijeli smo ove podatke kao neku vrstu okvira za jednu po­ sebnu građevinu. vijek st. cik-cak motivima i koncensljednji jasno asociraju tričnim krugovima. Samo naselje karakterisalo je nekoliko vrlo upečatlji­ vih komunalnih i društvenoekonomskih elemenata.. iz vremena 7/6. Ovi po­ na solarni kult. pro­ su bili vrlo dekorativno ukrašeni reljefno izvedenim moti­ vima: trouglovima. slabije uređenim saobraćajnicama osiguravalo se komuniciranje sa glavnim dijagonalama i sa izlaznim naseobinskim vra­ tima. Pod je vremenom postao i jedna od postaja za razmjenu dobara. od kas­ nog bronzanog doba do kraja mlađeg željeznog doba. glavnim i potarasanim saobraćajnicama. češljeva. Gotovo po istom principu su bili izgrađivani i mnogi kasniji antički gradovi. Uz neke građevine je osta­ lo mnogo zgure. Gotovo dvije dece­nije ovdje su vršena istraživanja pod stručnim vođstvom Borivoja Čovića i zato je ovo jedan od najdetaljnije istraženih praistorijsklh lokaliteta u zapadnijim dijelovima Balkana. veličine oko 6 x 5 m. poluizrađevina i nedovršenih predmeta od jelenje rožine. na kojima su podizani stambeni objekti. jedno od najvažnijih centara iliro-panonskog plemenskog saveza Desitijata. kamena i drvenih palisada. Stanovništvo Poda se bavilo zemljoradnjom. a kasnije i trodijelne. stočarstvom. koliko se danas može proci­ jeniti. Sastojala se od dvije prostorije: velike prednje sa podnicom od gline i manje zadnje. Radionice na Podu su vjerovatno vode. neosporno daje utisak jednog pravog protourbanog naselja. za­natstvom i lovom. Pod kod Bugojna je. uz upotrebu zemlje. Kompolje kod Prozora u Lici kod Bugojna i grob sa kultnim kolicima sa Gla­ sinca. Bila je uzdignuta oko 80 cm iznad velike sobe i. Nije isključeisporučivale u zamjenu svoje proiz­ no da su se na ovom mjestu sastajali i trgovci iz raz­ ličitih krajeva da prodaju i kupuju svakovrsnu robu. odnosno iz etrurskih proizvođačkih centara. igala. Tako je dvjema ukrštenim dijagonalama. neka vrsta trgovačke stanice. Naselje je bilo locirano na vrlo pogodnom brežuljku iznad rječica Poričnice i kontinuirano nastanje­no od 12. Njihovoj prezentaciji posvećujemo slijedeće redove. pravougaonog je oblika. O tome na primjer svjedoče neke vrste fibula i keramičkih sudova ukrašenih metalnim aplikacijama koje su na ovamo stigle iz istočnoalpske oblasti ili roba doveze­ iz radionica u južnoj Italiji. dakle iz vremena velikog procvata željeznodobnog naselja na Podu. e.

Glinena oplata iz svetilišta sa stilizovanim ljudskim glavama i solarnim diskom. Pod kod Bugojna rešetkasta vertikalna konstruk­ cija od drvenih stubaca i horizontalnih greda. među kojima su se mogla odvojiti dva tipa 37 . bogato dekorisanom geometrijskim motivima i solarnim simbolima. kompletno oblijepljenih glinenom oplatom.Slika 19. Jedan broj vertikalnih stubaca završavao se vrlo stilizovanim ljudskim glavama.

godine preko ovog polja je izgrađivana cesta prema Rogati­ ci. Još 1880. bila veoma razvijena u ovom naselju. a poručnik Leksa. a četvrtaste muškog pratioca bo­ ga Sunca. Tako su u sloju sa kraja bronzanog doba otkriveni ostaci nekog kul­ tnog mjesta – svetilišta ili “oltara” – ograđenog. 19. sasvim moguća. uz nekoliko nakitnih predmeta i jednog bronzanog pehara grčkog tipa. dugogodišnji istraživač Poda. sa svojom jedinicom raskopao je veći broj grobnih gomila radi pribavljanja materijala za nasipanje cestovne trase. po svoj prilici na sličan način kao i ovo iz željeznog doba. Smatramo da je opisani noj slo­ objekat na Podu najvjerovatnije pripadao kultu Sunca i da je heliolatrija. zašto bi božanska trijada.oval­ ne glave sa nešto detaljnije označenim dijelovima lica i četvrtaste gla­ve sa jako naglašenim obrvama i dugačkim nosom (Sl. Svi predmeti su poslani u Beč i odmah objavljeni u Saopštenjima pološkog društva. Blagoje Govedarica i drugi). po kojem je dobila ime vrlo raširena kul­ turna grupa bronzanog i željeznog doba. Na drugom mjestu ovu konstataciju dopunjava i ocjenom: “. malu uzdignutu prostoriju kao neku vrstu svetilišnog oltara. koji Ovome se priključuju i nalazi gline­ oponašaju rogove govečeta (neka vrsta konsekrativnih ro­ gova!) i stavljani su vjerovatno na kućne fasade. Sam Borivoj Čović.. završavao se lijepo dekorisanim diskom. pa i na Podu. Ptičija kultna kolica sa Glasinca pripadaju otprilike istom vremenu kao i naprijed opisano svetilište na Podu. Istraženo je preko 1000 grobnih humki. e. ekonomskom i kulturnom centru Desitijata. solarni simboli. bila nešto tako potpuno strano ovim krajevima? I neki drugi nalazi na Podu ulaze u krug dokumenata o religioznim predstavama njegovih stanov­nika. Glasinačko polje. 3). Sasvim je mogu­ će da ovalne glave reprezentuju ženskog. kao što su stavljani na kuće u neolitskoj Vinči. 1 i 2). Značajno je međutim. uprošteni likovi na drugim stupcima rešetkas­ tog postrojenja predstavljaju pratnju Sunčeva božanstva. Ćiro Truhelka. Dakle. doduše. ili na kretske palate. Sam istraživač je. n. Smatraju se jedinstvenom umjetničkom i sakralnom pojavom ne samo na području istočne Bosne nego i na mnogo širem balkanskom i vanbalkanskom prostoru. lom.. O tome sasvim jasno svjedoči svetilište iz željeznog doba. možda predstavnici demona – zaštitnika kovača. religiozna misao se raznoliko manifestovala. leži oko 40 km istočno od Saraje­ va. a ostalo je još toliko ili nešto više neistraženih gomila – humki. Vejsil Ćurčić. Uosta­ svojstvena mnogim politeističkim religijama. ali zvuči kao kuriozum činjenica da nikad više stručnjaci nisu naišli na nešto slično ovim kolicima. doduše. govori o tome da je razvoj religioznog sistema u starije željezno doba dostigao značajan nap­ redak”. Česta upotreba solarnog simbola u spomenutom dekorativnom sistemu. Peonci. ovu je građevinu označio kao mjesno svetilište. Zar nas stubac sa diskom iz svetilišta ne podsjeća na podatak koji dono­ si Maksim Tirski (retor iz II st. Ne znamo im imena. Sama istraživanja su obuhvatila prostore od Sokoca i Rogatice do Drine. godine. Već na osnovu ovog Bečkog antro­ saopštenja Glasinac je ušao kao po­jam u evropsku praistorijsku nauku i njenu kulturnu baštinu. ognjište kao žrtvenik pred rešetkastim postrojenjem. sas­ vim sigurno središnji. 19. a naročito stubac sa diskom (Sl. Franjo Fiala. U ruševinama nekih kuća ležale su konjske lubanje. kao dio religioznog sistema praistorijskih zajednica. Zato sa mnogo opravdanja možemo za­ključiti da je naselje na Podu bilo i važan punkt heliolatrijskog kulta na ovom balkanskom prostoru. nalazila i čuvena glasinačka kolica. U jednoj većoj humci naišao je na grob sa dosta poputbenih priloga. ostao u dilemi da li se kod ovog sakralnog objekta radilo o kultu heroiziranih predaka – osnivača naselja ili o jednom malom panteonu božanstava šireg značaja. da su istraživanja praistorijskih nekropola .) da Peonci obožavaju Sunce u obliku malog diska pričvršćenog na visokoj motci. Borivoj Čović. Na Podu. među kojima su se. ali je pretpostavka o eventualnom postojanju neke vrste Panteona kod Desitijata. U sredini te konstrukcije je bila iskopana jama sa većom posudom na njenom dnu. vjerovatno za neke libaci38 je. ali i mnogobrojni kružni ukrasi. Samo jedan stubac. žive mnogo južnije od Desitijata. Respektujući oprez istraživača. gotovo sigurno svjedoče da je ovdje u pitanju svetilište posvećeno božanstvu Sunca. nih rogova. poslije osnivanja Zemaljskog muzeja u Sarajevu i traju sa prekidima sve do dana današnjeg (Đorđe Stratimirović. ali je analogija više nego očigledna. oficir austrougarske vojske. vrlo stara i vrlo raširena religiozna pojava. Pa ralo stajati u sreipak. po općem shvatanju vezana uz kult plodnosti. kult i obožavanje Sunca je mo­ dištu pažnje. Nije daleko od pomisli da antropomorfni. Pri tome doslovno kaže: “sama činjenica da je već u vrijeme oko 600-te godine stare ere u jednom trašnjosti postojalo pravo zajednaselju duboko u unu­ ničko svetilište. Sistematska istraživanja praistorijskih grobnih humki i gradinskih naselja na širem području oko Glasinačkog polja su počela 1888. na keramici i nekim drugim izrađevinama. da je zamišljanje bogova u ljudskom obliku već bilo našlo mjesta u razvoju religije Desitijata”. nešto smo bliži jedbodnijoj interpretaciji.

koje su bogato ornamentisane kru­ govima sastavljenim od šrafiranih trouglova. Kako pokazuju najnovija istraživa­ nja gradina od strane Blagoja Govedarice. ponekad ukrašenim zrakastim Sunčevim simbolom (Taline).Slika 20. ukazala na izrazitu srodnost sa glasinačkom kulturom. a odlikuju se vrlo istaknu­tim središnjim dijelom. Kako je ta srodnost više nego evidentna sa grobnim nalazima na području rijeke Mati u sjevernoj Albaniji. vernoj na području zapadne Srbije u Crnoj Gori i sje­ Albaniji. Stoga i ne iznenađuje pojava da je na Glasincu i u okviru glasinačke kulture od početka do kraja bio razvijen kult Sunca. Vrlazijama. Pri tome se oslanjamo na okrugle ukrasne ploče iz nekropola u Talinama. st. Naravno. Ranije se smatralo da su nosioci glasinačke kulture bile plemenske zajednice Desitijata. 20). i 800. naročito onom koja pripada kasnom bronzanom i željeznom dobu. to ne znači da su di­ jelovi autarijatskog saveza nastanjavali čitav prostor između Glasinca. stavljena su u grob na Glasinačkom polju u sredini ili na kraju sedmog stoljeća st. Kultna kolica iz Podromanije na Glasincu provedena tokom dvadesetog vijeka dalje od Drine. Stanovništvo se nešto njem. pa i u vremenu koje je neposredno prethodilo grobu sa kultnim kolicima. Krajem osmog i u sedmom vijeku najveću moć na čitavom prostoru istočnobosanske glasinačke grupe imali su knezovi sa moćno utvrđenog naselja kod današnjeg sela Ilijak. Brezju. god. Sam Glasinac se našao na periferiji tog velikog kulturnog kompleksa. solarni kult je posvjedočen. ta kolica. e. S obzi­ rom na to da barske ptice dominiraju ovom umjetničkom tvorevinom. tako da su Autarijati u petom vijeku stare ere izvršili snažnu ekspanziju prema pod­ručju zapadne Morave i centralnog Balkana. prvi naseljenici koji su tamo došli pripadali su kasnoj grani vučedolske kulturne grupe. Kultna kolica. i u rani­jim periodima. Po nalazima u is­traženim grobovima jasno se vidi da je početkom bronzanog doba čitavo područje bilo rijetko naseljeno. bilo je nastanjeno od kraja eneolitskog doba. svojim prostranim pašnjacima veoma pogodno za život stočarskih grupa. bez ikakve sumnje. Izvorno područje glasinačke kulture u istočnoj Bosni. e. Kulminaciju populacionog rasta doživio je ovaj brdoviti dio istočne Bosne u željeznom dobu. ali je neosporno da su Autarijati dali značajan pečat jednoj neobično raširenoj kulturnoj modi na navedenim prostorima. Otkriveni su njihovi grobovi pod gomilama. bogato snabdjeve­ ni željeznim 39 . kako je već rečeno. a još više u kasnom bronzanom povezalo u sred­ dobu. o kojima je ovdje riječ. (Sl. danas se ustalio termin “kultura Glasinac-Mati”. Pripadaju vremenu između 1000. no sada se – poslije iznošenja vrlo argumentovanih dokaza od strane Borivoja Čovića – ova kultura zasigurno pripisu­ je velikom plemenskom savezu Autarijata. da je heliolatrija zauzimala dostoj­ no mjesto u religioznom sistemu tamošnjeg stanovništa. Međutim. Planju. odražavaju snažno razvijeni solarni kult na glasinačkom području i u tom vremenu. Morave i rijeke Mati. O tome neke podatke donosi i rimski historičar Strabon.

na prednjoj i zadnjoj osovini posađena je još jedna glava male ptice. Grobovi iz željeznog doba obiluju. naknadno ukrašen is­ ipak. solarna simbolika. naknadno prerađene oklope. Glasinačka kultna kolica se sastoje od četiri točka. bilo da ih je izradio putujući majstor iz Panonije. ističu kreste i stilizovane životinjske uši! Umjetnik se u tom pogledu oslobodio svakog šablona. da li domaći ili umjetnik sa strane? U razmatranju tog pitanja ne smije se smetnuti s uma da na brdo­ vitom području istočne Bosne ne žive barske ptice i da umjetnička racija. na glasinačkom kulturnom području je cirkulirala roba iz raznih krajeva. kopči. u dini veliki krugovi. prikazane su sigurva se. među metalnim nalazima je dosta brojno zastupljeno bronzano luksuzno posuđe iz Grčke ili južne Italije. Ilijački ratnik se na prsima obilno opskrbio solarnim simbolima. izrađivani su i nošeni u sjevernoj Albaniji. Tada je najviše i dolazila na glasinačko područje strana luksuzna . Zbog toga je daleko vjerovatnije da je to djelo umjet­ 40 Slika 21. Neki detalji na ovim figurama su više nego zanimljivi. Prema obliku glave i širokom kljunu. U svakom slučaju. kneževskim skiptrima. Ilijak kod Rogatice nika iz sjevernijih područja. ponekad sa dva ili četiri diska. bilo – konačno – da su dobivena na poklon u okviru religioznih strujanja sa sjevera prema jugu. Pored toga. gdje smo već zabilježili snažnu tradiciju Sunčeva kulta. Sve je to. bronzanim nakitom. odnosno Podunavlja. I najzad. dalje. kakav je rang pokojnika u čiji su grob stavljena ova kolica? Bilo je to vrijeme najveće političke i ekonomske moći ili­ jačkih knezova. Šuplje tijelo glavne ptice se može zamisliti kao “kadionica” ili – jednostavno – kao sakralna posuda za osobito prefinjene libacije. koja se sastojala od čitavog niza solarnih motiva. U takvom kontekstu se moraju posmatrati i glasinačka kult­ na kolica. bilo da su trgovinom i razmjenom nabavljena sa sjevera. odnosno religiozna frustriranost nije imainspi­ la uporište na ovom terenu. Kasnije ćemo se još jednom vratiti na ove. no barske ptice. Naprotiv. Jedan par tih knemida je zapravo prerađen od dvaju oklopa za prsa i kucanim ornametima. Na vrhu gla­ međutim. neka vrsta pataka. Još od kraja prošlog vijeka postavljalo se pitanje ko je izradio ptičiju kompoziciju na kolicima. sa laticama na rubovima diskova. Teško je reći da li su ih izradili isti putujući majstori ili su ilijački knezovi nabavili svoje oklope iz južnih ilirskih krajeva. smatrajući da se tim i dobro zaštitio od udara neprijatelja. nema serijske proizvodnje. Na spojnici između osovina nasađena je veća. Vrlo opsežnim istraživanjem grobnih tumula glasinačke kulture u istočnoj Bosni stručnjaci su otkrili materijal koji negira bilo kak­ vu zatvorenost ovog prostora u ekonomskom i duhovnom smislu. bronzanim posudama strane provenijencije i slično. 21). Među ovim grobnim prilozima ističu se tri para bronzanih nazuvaka za noge – knemida. sa po osam širokih palaca na svakom točku. Gornja ptica služi kao poklopac nad šupljim tijelom velike ptice. a na njoj sjedi manja ptičija figura. Ovo tim više što su kultna kolica unikatni primjerak. Na stranama velike ptice je pri­ kazana posebna vrsta konjske orme. prilozima u vidu okrug­lih toka. oko njih osam različito komposre­ gova. obilježenu i kolicima sa vučom barskih ptica. Ostala je. kao što su oni iz grobova ilijačkih knezova. Gotovo identični prsni oklopi. tako da se zbog ovog detalja i zbog naprijed izduženog vrata dobiva neosporan dojam kako ptica vuče sama kola. Čini nam se da čitava kompozicija obav­ lja istu funkciju kao i kolica iz Dupljaje. a rub oklopa je bio posijan novanih solarnih kru­ malim koncentričnim krugovima (doduše spojenih nekim tangentama) (Sl. Posvećena su ritualu vožnje božanskog Sunca preko nebeskog svoda. u stvari.oružjem. iz Podunavlja. Ovaj jedinstveni primjerak umjetničkog djela služio je si­ gurno ritualnim obredima Sunčeva kulta. Bronzane knemide sa solarnim simbolima i predstavama brodova. fibula. kao i druge izrađevine iz ovih i drugih krajeva. gotovo nedirnuta i urezana ornamen­tika sa oklopa. razmjena dobara i trgovina je bila svakodnevna pojava u ovom izrazito stočarskom području.

ipak. Možemo pret- postaviti da je živio u nekom obližnjem naselju-gradini. U grobu sa kolicima nije zate­ čeno nikakvo oružje. dok mu je kao poputbina stavljeno u grob ovako jedinstveno umjetničko djelo. Kusačama. među njima i naša kolica. dosta je vjerovatno da je obavljao svoju dužnost na širem prostoru. S obzirom dalje. šaman ili neko koga je tadanje stanovništvo nazivalo nazivom iz jezika kojim su go­vorili sami Autarijati. ne može se sa sigurnošću odgo­ na jedinstvenu ritualnu poputbinu. sasvim moguće. Da li se njegova duhovna djelatnost odnosila na uže područje oko Glasinačkog polja ili je dopirala i voriti.roba. 41 . bio glavna religijska preokupacija ovdašnjih autarijatskih zajednica. na Čitluku. Ostaje jedino rješenje da je pokojnik bio odličnik u oblasti duhovnog ži­ vota. nekom drugom obližnjem na­ selju. koji je. pa je sasvim sigurno da pokojnik ne pripada plemenskoj. uvažena ličnost. služio je kultu božanskog Sunca. bio je. No. U svakom slučaju. ratničkoj aristokraciji. u okviru ondašnjeg religioznog sistema – svećenik. vrač.

.

Konstatovano je da je kupa načinjena od sukcesivno nasipane zemlje. Ovdje je u pitanju “srednja gomila”. Orlac kod Mostara je vrlo zanimljivo svetilište-žrtvenište na jednoj od kraških kosa sjeverno od Mostara. možda za posebne kultne svrhe. visine oko 4 metra i promjera u bazi također oko 4-5 metara. ipak. datirana u početak mlađeg željeznog doba. odnosno prema koritu Neretve. u kojoj su se na izvjesnim mjestima našli fragmenti keramike pa i komadi nekih bronzanih objekata. veličine u temeljima oko 20 x 25 m. odnosno mala utvrda. U blizini zaspe ležao je veliki grobni tumul. Pored toga. libacijama i slično. u blizini je ležao i rastureni tumul.iii. Temeljni dio objekta je bio solid­ nije građen u suhozidnoj tehnici. ali nije do sada istraživana. Otvorena žrtveništa i svetilišta Prilikom formiranja Jablaničkog jezera i potapanja terena uz obale rijeke Neretve izvršeno je sistematsko arheološko istraživanje na čitavom terenu od Konjica do Ostrošca. dugogodišnji sakup­ ljač historiografskih i arheoloških podataka u zapadnom dijelu Hercegovine. Čitav prostor platoa je bio učvršćen poprečnim “pot­ pornim zidovima”. srednja gomila (svetilište). Rekli bismo da je to svetilište svakako služilo stanovnicima šire okoline. Sami ovi brojevi svjedoče da je objekat bio stepenasto zidan. Zaspa u Ćupinama je. U pojedinim slojevima ustanovljena je ma­ nje ili više intenzivna paljevina. napravljenim od krupnijih komada kamena i oblutaka. sastavljen isključivo od ke­ramičkih fragmenata. Njegove sastavne dijelove čine nevelik plato i šest pojaseva okrenutih prema jugu. godine je sondažno ispitan jedan objekat u obliku visoke kupe. Ova kosa se strmo spušta do zaseoka Orlac i na njoj su odozdo prema gore poredani slijedeći objekti: donja gomila (veliki tumul). a narod ih obično naziva zaspa. u IV stoljeće st. izvedenim upotrebom većih komada neobrađenog kamena. U prenesenom smislu. Između ovih “rebara” nasuta je kamena osipina. Dosta slična zaspa je identificirana u zapadnoj Bosni. Na glavici brda Slobodnik po­dignuta je bila četvrtasta građevina. To su na primjer: Grad u Vrpolju kod Posušja. a visina čitave građevine iznosila je oko 4 m. Predmet je nađen pri vrhu zemljane kupe i zato se početna faza formira­ nja ovog objekta može staviti i u starije vrijeme.5 m. općine Ključ. gor­ nja gomila (gradina sa nasipima) i na samom vrhu jedna utvrđena osmatračnica. Na strmini kose izgradnja platoa je zahtijevala prilično veliku dozu građevinske vještine. u selu Reizovićima. Bilo je sasvim jasno da je to kultni objekat koji je služio prinošenju žrtava. a sondažna istraživanja su pokazala da je između gornjih potpornih rebara osipi43 . e. jedino je rubnom sondažom konstatovano da je tumul bio opasan kamenim krupnim vijencem. Bilo kakvo detaljnije istraživanje ovog stepenastog žrtveništa nije obavljeno. U malom izbrešku dosta komplikovanih građevinskih zahvata formirano je ovo svetilište. Među urušenim dijelovima je među kamenjem nađeno nešto frag­ menata praistorijske keramike. tradicija takvim objektima pripi­ suje. na lokalitetu Ćupine 1954. Možda je i to dio kompleksnijeg svetilišta. Metodom izuzetno detaljnih obilazaka terena otkrio je ovu vrstu svetilišta. na osnovu nalaza dijela bronzane fibu­ le. zajedno sa zaspom. a na vrhu oko 13 x 6. Zbog pomanjkanja vremena nije mogao biti ispitan. jer bi pod njima trebala da bude za­suta neka crkvica. koja su dosada bila nepoznata arheološkim stručnjacima. pod imenom Glavica. kultni karakter. Otkrio ih je većinom Petar Oreč. Među slična otvorena žrtveništa ili svetilišta spadaju i pojedinačna kamena postrojenja u zapadnoj i istočnoj Hercegovini koja su sigurno najizrazitiji objekti kultnog karaktera praistorijskog stanovniš­ tva u tim krajevima. Na jednoj strani ove građevine je ostavljena polukružna apsida. Pored neolitskog naselja u Lisiči­ ćima blizu obale ove rijeke. Ovaj objekat nije usamljen u Bosni i Hercegovini.

Ni ovaj kultni objekat nije dosada sistematski istraživan.90 m). 22) Zidana gomila u Studencima kod Ljubuškog. Na čitavom području južnoslavenskih zemalja najpoznatiji i najuočljiviji arheološki objekti su praistorijske gradine: utvrđena naselja ili samo utvrde. kako za sigurnost stanovanja. daleko raširenog religioznog “činodejstvovanja” – vje­rovatno heliolatrijskog. libacijama. Svaka veća regija broji na desetine. Od interesa je. a slijedeći sa donje strane u krugu opasuje čitavo svetilište. st. Naziva se limitni tumul zbog toga što se ovaj istaknuti ćuvik obično nalazi na rubu nasipa ili je ukomponovan u sam odbrambeni sistem. iako je ranije morala biti nešto veća. s tim što je kod nekih bazni dio ili čitav vanjski plašt slagan od krupnih komada pa ponekad izgleda kao megalitska gradnja. a u drugim slučajevima je načinjena umjetno od sitnijeg i krupnijeg kamena ili od same zemlje. i inače. Ti objekti su služili rodovima i bratstvima pojedinih plemenskih zajednica. god. neobrađenog kamena. dok je četvrta strana obrađena sa nešto manje pažnje. u nasipu odakle je. raspored. e. d) svakako je najinteresantnija pojava stepenaste gradnje objekata na Gradu kod Vrpolja i na Orlacu kod Mostara. Izgleda da je bitan kružni pojas. Tako je savladana strmina. U ovom momentu gradine u cjelini. (Sl. od kojeg je stepenište bilo izgrađeno. izgledaju kao sjedišta oko platoa. u arheološkoj terminologiji obično nazvano limitni tumulus. ali je kamenje. Naro­ čito su značajni nalazi nekih keramičkih fragmenata na gradini iznad svetilišta koji ukazuju na srednje bronzano doba (između 1500–1200. osiguravali prolaz kroz nasip i tome slično. Po tim osobinama i žrtveništa u Hercegovini su samo dio jednog prastarog. na putu od Berkovića prema Nevesinju. Donji pojas ima izrazito potpornu ulogu. Svojom veličinom i pozicijom mogla bi vjerovatno indicirati kultni objekat. Ponekad je u tu svrhu korištena prirodna kupa dopunjena nasutom zemljom i kamenom. molitvama ili na neki drugi način. vjerovatno izgrađenom za poseban Sunčev kult. jer je dosta materijala urušeno.) te bi ovo izuzetno svetilište pripadalo nekom predilirskom ili protoilirskom periodu. Naravno. Postoji tradicija da su ne do žrtveništa i na njegovu platformu vodile kame­ stepenice sa jedne od užih strana.5-2. Prednjoj Aziji. ali je. pa i stotine ovakvih lokaliteta. da su bili neka vrsta osmatračnica. Pošto na svetilištu nisu otkriveni nikakvi pokretni nalazi. upotrebljen isti princip. odneseno u selo Studence. vjerovatno je u prvobitnom stanju bio i popločan kamenim pločama. b) gornji plato je poravnat. Sa tri strane objekat je ozidan suhozidom od krupnog kamena. Gradine su odigrale određenu ulogu i u odbrani zemlje od stranih zavojevača. pa se može donekle govoriti o kružnom svetilištu. njihov obim. Ostali se završavaju sa strane. Ovaj kultni objekat je podignut na blago uzdignutoj kosi iznad sela Donji Studenci. rekli bismo u nekoj “barbariziranoj” verziji. U novije vrijeme ovakvo mišljenje je dovedeno u pitanje. odličan . tako i za zbjegove u slučaju međuplemenskih sukoba. Svrha je ista: odavanje počasti određenim božanstvima na razne načine – žrtvama. 44 c) na dva žrtveništa je ugrađena apsida koja je mogla slu­ žiti u posebne kultne svrhe.5 m. zapravo. u ovoj gomili je zatrpana crkva. U Hercegovini potpuno nedostaje monumentalnost spomenutih građevina. Meksiku. odnosno kame­ kombinacijom ova dva vida utvrđivanja. mislio je na velike hramove i žrtvenike u Mesopotamiji. sa­mo jedan detalj. na primjer. Pojasevi ispod platoa su izgrađeni uglavnom od ploča i većih komada kamena. opasane pretežno nim nasipom ili debelim suhozidom. dok je između onih na drugoj strani dopirala do dubine od 2. Već je Petar Oreč u vezi sa ovakvom gradnjom žrtveništa u Hercegovini napomenuo da je stepenasta gradnja spomenika poznata na svim kontinentima. Objekat nije sistematski istraži­van. unutrašnjost je popunjavana sitnijim kamenom. Podnožje je sa jedne strane ozidano krupnim suhozidom. podignute na pogodnim brežuljcima. Po tradiciji u selu Trusini. okrenuta napolje. Unutarnji dio objekta je ispunjen sitnijim kamenjem. S područja istočne Hercegovine prvenstveno upada u oči Velika gomila iznad sela Trusina. a u blizini izvire jak izvor planinske vode. pa i na piramide u Egiptu. u suštini. Velikih je dimenzija: 4-5 m dužine i 10 m širine. Na jednoj od dužih st­ rana i na Zidanoj gomili je ostavljena polukružna apsida (4 x 0. Današnja visina ovog žrtveništa iznosi 1. Kod navedenih kamenih postrojenja-žrtveništa u Hercegovini vrijedno je izdvojiti nekoliko karakteristika: a) građena su od lomljenog. Na velikom broju gradina ističe se jedno kupasto uzvišenje. ve­ ličina i drugo nisu u središtu naše pažnje. jer na znatnom broju utvrđenih gradina limitni tumuli leže na mjestu na kojem ne mogu imati nikakvu odbrambenu ulogu – nad nepristupačnom provalijom.na dosezala do dubine od 20-30 m. Ranije je apsolutno preovladavalo mišljenje da su limitni tumuli služili u odbrambene svrhe.50 m. Rimljana. izgleda da su ovdje vršeni samo određeni molitveni rituali.

Nema sumnje da je u tom vremenu nastven odbrambeni sistem na poljima stao čvrst i jedin­ jugozapadne Bosne i da je brdo Lib ne­daleko od Mandine gradine bio.5 m i da je sukcesivno nasipavan do navedene visine. ustvari. Tipičan primjer za ovo drugačije tumačenje je Mandina gradina kod Mandinog sela u Duvanjskom polju. Preloškim analizama. koji je sve gradine na ovim poljima povezivao u jedinstven odbrambeni sistem. u nekim su otkriveni ljudski grobovi (doduše. na južnoj strani se uzvišenje blago sjedinjavalo sa ravnom okolinom i jedino je na istočnoj strani gra­dine bio podignut veliki tumul. Tome je služilo i spomenuto ognjišno postrojenje. a onda slijedi više slojeva sa brojnim fragmenti­ ma većih glinenih posuda. no Mandina gradina nije uopće bila utvrđepod stjenovitog ruba spuna. Ovi detalji. koja je isnost stanovanja.Slika 22. Kultni karakter Mandine gradine potvrđuje i pravo mnoštvo keramičkih fragmenata na strmoj sjevernoj strani. odnosno ma tipo­ žrtvenište na Mandinoj gradini. a katkad je to mogla biti i nadgrobna gomila. predrimski Delminium. slično kao i zaspe. u kojem je naročito zapaženo mnogo izgoretine i većeg kamenja opaljenog vatrom. e. Na samom dnu je bio nasut sloj sitnog kamena. Orlac kod Mostara vidik na okolinu. bile su to vjerovatno libacije. navedeni su samo zbog toga što sasvim evidentno pokazuju da je tzv. a visina dopirala u sredini do 5 m. hronološki neopredijeljeni). redovno bez priloga. Leži na manjem uzvišenju u samom polju. Vjerovatno je takva kamena kupa kod prolaza u nasipu ponekad igrala ulogu kasnijih kula uz glavna vrata. okrulo bi žena sa svih strana ravnom površinom. baš zbog takvog položaja. limitni tumul na Mandinoj gradini postepeno podizan. Žrtve­nište na Mandinoj gradini je 45 . Mandina gradina. do rimske oku­ ovih krajeva. Taj sloj je pokri­ ven zemljom i pijeskom. Sondažnim ispitivanjem je ustanovljeno da je ovaj objekat podignut na prirodnoj kupi visine oko 2. Očekiva­ se da je ona. Pri tome evo nekoliko detalja. ne baš primjereni za ovu vrstu teksta. Više je nego to da su na ovom tumulu prinošene žrtve na vatri i oči­ brojne libacije. Zato postaje sve izvjesnije da su limitni tumuli imali u pretežnom broju slučajeva ulogu žrtveništa domaćim božanstvima. Prečnik u bazi mu je iznosio oko 30 m. u sredini gradine. moglo je biti u funkcipacije ji negdje od početka I vijeka st. s brojnim fragmentima velikih posuda. Negdje oko 0. Na mnogim limitnim tumulima je još uvijek zatečena manja ili veća količina keramičkih fragmenata. Na sjevernoj strani se is­ štala strma padina. ali je uopćavanje takve uloge danas neprihvatljivo. pri čemu su vrlo in­dikativne brojne izgoretine i fragmenti glinenih posuda. ponegdje je mogla biti i posmatračnica.70 m ispod površine otkriveno je u sondi neko ognjišno postrojenje načinjeno od pečene zemlje. Očito je ključivala bilo kakvu moguć­ da su glinene posude razbijane na kamenitoj li­tici i pobacane niz strminu. Grafička rekonstrukcija praistorijskog svetilišta. odnosno pravo žrtvenište. bila veoma jako utvrđena.

Baza Velike gomile mjeri oko 40 m u prečniku. Na strmini ispod Velike gomile bio je dobro sačuvan nevelik. Cijela gomila je načinjena od većeg neobrađenog kamenja pomiješanog sa sitnijim komadima kamena. samo se na istočnoj strani. Komadina je na tom mjestu zatekao hrpu kamenja pomiješanog sa fragmentima keramike i navodno ­ – razlupanog crijepa. Podnica platoa je bila prekrivena većim fragmentima amfora povezanih malterom. Ova gradina je ležala tek oko 35 m iznad površine Blata i bila je utvrđena dužim kamenim nasipom i dr­ venim palisadama na nekim stranama. Međutim. Gotovo je sigurno dom zauzimale tamo­ da je žrtvenište-svetilište na Mandinoj gradini završilo svoju dugogodišnju ulogu baš u tim pohodima. Okolni teren je. jer tu nema nikakvog tumula. dakle. poznat. Radi se o vrlo istak­nutom brežuljku koji dominira nad dolinom riječice Studene i nad prodolinom između Rakitnog i Duvanjskog polja. Sa istočne strane gomilu je učvršćivao dobro slagan suhozid. dok je u polukrugu oko nje bio postav­ljen red krupnog kamenja. Li­ vanjskom i Duvanjskom polju 156. god. Smještena na kamenoj kosi iznad Vidovog polja i doline Radimlje. U samom temelju je nađemenata no dosta arheološkog materijala. M. Zanimljiva je istorija istraživanja ovog objekta. a pećina kultu nekog drugog božanstva (možda Silvanu!). Vojne jedinice pod vođstvom konzula G. u okomitoj stijeni. život ovih stanovnika je štitio sam Delminij i oni su na gradini kod Crvenice imali svoje žrtvenište-svetilište. Gradina nije utvrđena nikakvim nasipom. Prvi istraživači su Veliku gomilu. dok je prvo­bitnu visinu danas teško odrediti (svakako barem 5 m). ali ipak djelimično iskopavanje Velike gomile. preko stotinu bronzanih dugmadi. očito namjerno.moralo biti i svetilište stanovnika Delminija na Libu. valjda zbog te građevine na gornjem platou. e. danas kao Daorson. st. inače. god. Na unutarnjoj lazila se strani Daorsona. na gornjoj površini gomile naišao na suhozidne temelje neke kružne zgrade. a na njoj su sačuvani i donji dijelovi od dva zida. ističe se dosta du­ takvih zapažanja odmah je zabilježeno da se na Renića gradini vjerovatno mora računati sa dva kultna mjesta: kamenim postrojenjem na terasi i polupećinskim ugođajem ispod gradine. Kako je pronašao i komad neke velike statue. limitnih tumula. ono veće kamenje od gornje građevine je potpuno nestalo. Veoma je indikativna u ovom pogledu Gradina na Ošanićima kod Stoca. Rimljani su izvršili snažan napad na Delmate u Glamočkom. ljudskom rukom poredanog. željezno koplje i slično. nama izgleda dos­ta vjerovatno da je kameno postrojenje bilo posvećeno 46 solarnom kultu. Pretpostavlja se da su sada rimske jedinice išle preko visoravni iznad rubova Duvanjskog polja i rešnje gradine. U okviru dugogodišnjih istraživanja gradine na Ošanićima Zdravko Marić je izvršio i prvo sistematsko. bivši centar ilirskog plemena Daorsa na donjoj Neretvi. ali ga nisu konačno osvojile. promjera oko 11 m i debljine zida oko 2 m. tzv. a vjerovatno i svih okolnih gradinskih i podgradinskih naselja. kao i razuđenošću građevina unutar i izvan tih odbrambenih zidina. na južnom rubu Duvanjskog polja. diže veliki tumul izgrađen od krupnijeg kamena. već u drugom pohodu te godine Fibulove jedinice su prodrle do Delminija. nazvali tolosom (tolos je u Grčkoj okrugla građevina u kojoj su prinošene žrtve. e. Ve­ lika gomila. šire terase izdizala se prilično velika kamena gromada. dakle. gradina upada u oči svojim moćnim megalitskim zidinama. Scipiona je zauzela Delminij i definitivno spalila velika podgradinska naselja ispod te gradine. Takva kombinacija bi se mogla protumačiti na različite načine. U sredini donje. postavljen ispred male pećine. iznad strme padine. 155. Na sjevernoj strani gradine. Velika gomila na Ošanićima je neosporno najimpozantniji primjerak tzv. vjerovatno zbog toga što su išle preko samih polja i bile izložene unakrsnim napadima sa okolnih gradina. Figula su te godine u prvom pohodu pretrpile potpuni poraz. Slijedeće. Prilikom obilaska Ošanića Vaclav Radimsky je 1890. površine oko 7000 km2. Ona je na ovom mjestu stajala najmanje od 5. Sličnu funkciju je vjerovatno imala i Gradina kod sela Crvenice. vijeka st. u skoro okomitoj živoj stibok i širok pripećak. god. Zdravko Marić je na gornjoj površini zatekao nešto fragmenata amfora i crijepa. Postepeno je dorađivana i kada su Daorsi potpuno potpali . Samo godinu­ dana kasnije ing. bio dobro naseljen. st. godine rimska vojska pod vođstvom konzula P. polukružni plato. Ispod gradine i na suprotnoj strani doline Studene konstatovana su praistorijska naselja na ravnoj površini. veći broj frag­ rukom rađene domaće keramike. na­ lijepo ozidana cisterna i pored nje centralni objekt. Zdravko Marić smatra da je u spomenutom udubljenju stajala statua nekog božanstva i da je na platou bio podignut mali hram koji je bio u funkciji 150–50. što nedvosmisleno svjedoči o kultnoj funkciji ovog objekta. U oblasti jugozapadne Bosne treba još spomenuti Renića gradinu na južnom rubu Buškog blata. U sredi­ ni podnice je ostalo četvrtasto udubljenje. e. Na osnovu jeni. neka vrsta hramovne građevine). C. Na površini tumula i oko njega prisutna je veća količina keramičkih fragmenata i spaljenih životinjskih kostiju. do Liba.

dakle. a da je pećinsko svetilište bilo posvećeno nekom drugom božanstvu. Ako bi se prihvatila ovakva pretpostavka. Izraziti su na ilirskim teritorijama. tada i većina limitnih tumula odgovara istoj ulozi: bila su to. a možda i nekim drugim božan­ stvima.pod uticaj helenističke kulture. po uzo­ ru na južne susjede. postoji više vrsta otvorenih žrtveništa ili svetilišta: zemljane zaspe. Kao što se vidi. kao i na drugim gradinama. da bi negdje u četvrtom vijeku počela do­ megalitske zidine i pretvarati se u moćno središte plemenske zajednice Daorsa. Po svemu izgleda da je na gradini na Ošanićima. e. pećina na padini je morala biti svetilište nekog drugog božanstva. ove ili one vrste. na zaravnjenom platou su. mogao bi to opet biti Silvan. a kasnije je pobacan i građevinski materijal). od davnina stajao ovakav ili onakav tumul. pa limitni tumuli. Kameni spomenici iz rimskog vremena daju na prostoru sjeverozapadne Bosne prednost ni i nimfama. jer neki nalazi keramike pripadaju čak bronzanom dobu. Sasvim je moguća pretpostavka da je Velika gomila imala funkciju žrtveništa božanskom Suncu. žrtveništa božanskom Suncu (izraz heliolatrije!) ili kombinovana žrt­ veništa Suncu. Prije će biti da su oni bili kombinova­na žrtveništa. izgradili i građevinu tipa tolosa (šteta što su “istraživači blaga” uništili objekat. Većina je mogla služiti kultu svemoćnog Sunca. Ovi posljednji su daleko najrašireniji na tlu južnoslavenskih zemalja. napopularnije ilirsko božanstvo. No. kamenita – stepenasta ili drugačije građena – žrtveništa i svetilišta. Na osnovu izvjesnih pokaza­ telja može se reći da su takvi kultni objekti. manja grabivati dina. U helenističkom vremenu je plato pred pećinom posebno uređen. Istovremeno je nastajao i kasniji oblik Velike go­ mile. Thani i slično. postaje pitanje šta je u Silvanu. Dija­ predrimsko doba Silvan pred­ stavljao kod Ilira. S obzirom na kasnija saznanja. u perio­du drugog i prvog milenija st. bili po­ dizani i korišteni kroz čitavo bronzano i željezno doba. Kao i u Renićima. podignuta je također mala građevina i u njenom središtu postavljen kip božanstva. možda i Silvanu. Silvanu. sve do rimske okupacije. Da li samo šumsko i poljsko božanstvo? U svakom slučaju ostaje dilema da li se limitni tumuli mogu kao žrtvenište pri­pisati samo jednom božanstvu. zaštitniku polja i stoke. 47 . uključujući svakako i sve ono što je povezano sa heliolatrijskim kultom. Mogla je to biti obična. po svoj prilici.

.

daleke sile sa ženskim osobinama. fenomen rađanja i fenomen obnavljanja prirode. Jedna od izuzetno pogodnih zona za ratarsku ekonomiju je. i nastao prvobitni. Kod najvećeg broja ovih figura nisu uopće prikazani detalji lica. st. Nema gotovo nikakve sumnje da se u tim plastičnim izrađevinama susrećemo sa najstarijim predstavama Velike Majke Roditeljice. Zbog toga je sasvim blisko pa­ meti da je praistorijski čovjek personificirao zamišljeno natprirodno bi­ će u ženskom obliku.000–4. u kojem je sve okrenuto pre­ ma životinjskom svijetu. dosada je na području starog svijeta. jugois­ točna Azija (batata sa jestivim korijenjem i riža) i srednja Amerika (kukuruz). pa i u odgova­ rajućim kultnim obredima. pronađeno preko šezdeset ženskih figura. No u isto vrijeme ženske figure iz paleolitskih nalazišta učvršćuju saz­ nanje da je tadanji čovjek potpuno sagledao ulogu žene-roditeljice u društvu i da je u spomenutim plastičnim figurama personificirano božanstvo ili viša sila koja štiti samo rađanje. Lespigue-a u Gornjoj Garoni i ona iz Donjih Vjestonica u Moravskoj. izrađenih od životinjske kosti. Tako je.000–6. fungirati neko žensko božanstvo u čovječijem li­ ku? Povezanost paleolitskog čovjeka sa lovnim životinjama.000 god. Poslije zastoja u mezolitskom dobu (10. a sve ostale su namijenjene prastarom kultu Velike majke. Od nje zavisi priliv novih generacija čovječijih jedinki. a pripadaju vremenu 30. ustvari. žena je tada zauzimala i dominantnu ulogu u malim društvenim zajednicama. do koje su ljudi došli dugotrajnim iskustvom: sakup­ ljanjem i sijanjem sjemenja i pripitomljavanjem životinja.) kult Velike Majke se obnavlja punom snagom u neolitskom dobu. MAGNA MATER (Kult Velike Majke) Jednu od najvećih misterija u prirodi predstavljao je jeka odvajkada. cvijeća on nije mogao zamisliti bez učešća nekih natprirodnih sila. Posljedica je to prelaska na ratarsko-stočarsku ekonomiju. To bi bilo čisto umjetničko djelo. Daje joj se sekundarna 49 . I to nije slučajno. bez sumnje. Višekratno je postavljeno pitanje kako može na jednom tipi­ čno lovačkom stadiju razvitka čovječanstva. naročito neki obronci u Jordanu (pšenica. koza. Sakupljanjem sjemenja bavile su se žene. Podunavlje. e. Tadanji umjetnik je bio sposoban do dočara realno lice. bolje rečeno. pretežno na tlu Evrope. e. poglavito u vremenu 6. Zauzele su ono mjesto koje im po prirodi stvari i pripada. Nailazak zelenila. Najčuvenije su figure Venera iz Willendorf-a u Donjoj Austriji. To su neidentificirane. Ona “stvara život i održava njegovo vječno trajanje” (Branko Gavela). st. one su u ovom periodu uspostavile i matrijar­ hat u punom smislu tog pojma. prvenstveno za onoga u ranijim za čov­ praistorijskim periodima. kamena ili gline.000 god. mladog rastinja. Uostalom. Tamo životinjski likovi igraju primarnu ulogu. pas). Majke Roditeljice. Stručnjaci su uglavnom saglasni da je bilo više središta u kojima se nezavisno pojavila zemljoradnja. Isti je slučaj i sa porodom životinjske mladunčadi pa i rađanjem djece kod njegovih saplemenika. kasnije nazvane Ge Mater – Magna Mater. Davali su im samo neke karakteristike koje simbolizuju plodnost. e. rječito posvjedočuju pećinski crteži u raznim krajevima starog svijeta. svjedoči jedna ženska glava iz Brassempouy-a u Francuskoj. što jas­ no svjedoči da paleolitski umjetnici nisu ove svoje tvorevine poistovjećivali sa realnim ženskim likovima. ali se ono obično ne ubraja među primarne centre za nastanak agrikulturne djelatnosti.iv. O tome npr. pa onda dugo­ trajni kult Velike Majke. figure iz Laussel-a u Dordonji. Nosilac ljudske reprodukcije je žena. reprodukcije onoga što je daleko najvrijednije za ljudski rod.000–10. Ovakva personifikacija počela je još u paleolitskom dobu. na kojoj su ne samo modelirani detalji lica nego i sam antropološki tip. Među njima se ističu: Srednji Istok. Jer.000 godina st.

Proserpina i slično. Astarta. sa pojavom i dominacijom grupa koje su njegovale nomadsko stočarstvo. Rezultat je to svakako duge religiozne tradicije. ova zo­ na je. Inače. Ge. a rimski pisac Tit Livije doslovno kaže da je zemlja “communis mater omnium mortalium” (zajednička majka svih smrtnika). nije mog­ la da se razvije u punom smislu i zato je razumljiv nedostatak figura koje reprezentuju kult Velike Majke. dakle. vidio na figurama nađenim u ovom naselju predstave određenih vr­sta odbrambenog oružja. On upo­ zorava da su neolitske figurine u Srbiji i Makedoniji uglavnom nalažene u izrazito neritualnom kontekstu. Ne idu. još uvijek je dosta teško reći. Pošto te figurine pokazuju izraziti impersonalizam. Eho takvih shvatanja se lijepo od­ ražava u kasnijoj grčkoj mitologiji. Koliko je to opravlazi na dano. opća pojava u svijetu – od Perua i Meksika do indoevropskih naroda. Zanimljivo je da se sjeverozapadni dijelovi Panonije i srednja Evropa razlikuju od te velike zone i da im nedostaju brojniji nalazi glinene plastike u neolitskom dobu. dugogodišnjim istraživanjima odgovarajućih lokaliteta se pokazalo da na ovom području postoji nekoliko neolitskih kulturnih zona: zapadnobalkanska. odnosno sa njihovim aktivnim i trajnim “Facere” – raditi. Lelvaniš. Pošto su glinene figure najvažniji pokazatelj 50 rasprostranjenosti i intenziteta kulta Velike Majke. koji smatra da korjenite promjene u neolitskom dobu ne znače nikako i promjenu stanovništva. zbog posebnih geografskih uslova. ulogu u čitavom tom procesu. To se posebno odnosi na vinčansku neolitsku grupu. treba odmah reći da je taj kult bio najmasovniji u centralnoj balkanskoj zoni. Demetra. Možda je to samo znak nižeg stepena duhovnog razvoja. one bi se mogle pove­zati samo sa popularnom religioznošću i primitivnim ritualima. postepeno se gasi i kult Velike Majke u mnogim evropskim oblastima. i Dragoslav Srejović ne negira u potpunosti kult Velike Majke. Nalazi na ovom izuzetnom praistorijskom lokalitetu ne govore nikako u prilog tezi o seljenju novih grupa. jer. ina­ če izuzetno zaslužnog istraživača Vinče. pa i primarnu. taj kult je preživio navedene promjene i dobio svoje mjesto u likovima i imenima boginje Ištar. Određene rezerve iskazao je i Dragoslav Srejović. U ovoj posljednjoj zo­ ni zemljoradnička djelatnost. pa na teritoriju Rumunije i Bu­garske. smatramo za muške figure. No ipak. Evidentna je. centralnobalkanska. koja je ši­ roko rasprostranjena na balkanskom i nekim bližim susjednim područjima i koja zaista obiluje plastičnim izrađevinama od gline. dugogodišnji istraživač eponimne Vinče. Na taj način se dobiva jedna velika zona obilježena u neolitu obiljem ženskih figura. Ovo ekstremno stanovište. mnogobrojne neolitske glinene figure su nađene u pojedinim dijelovima Grčke i Egejskih ostrva (naročito u Tesaliji i sjevernoj Grčkoj). Sve te boginje su zauzimale po­ časno mjesto u panteonu Prednjeg i Bliskog Istoka. U postneolitskom dobu. dok kraš­ daleko zaostaju u tom pogledu. Pa ipak. e. pošto se na njima većinom nalaze predstave šljema i oklopa“. U Lepenskom Viru je posvjedočen kontinuitet stare i nove populacije. pronalaziti. šljem. u kojoj je Velika Majka dobila i ime Meter Ge (Majka Zemlja). dakle. kao što su oklop. međuzavisnost agrarne proizvodnje – kult Meter Ge. u prelaznoj zoni ki predjeli Balkana je nešto slabije zastupljen. Tako je Miloje Vasić. kaže da se u mlađem neolitu “prvi . I takva situacija bi upravo odgovarala mišljenju vrsnog austrijskog arheologa Richarda Pittionia. kult Velike Majke i odgovarajuće alternacije su. Zemlja predstavlja opći život. iako neki na­ Lepenskom Viru navode na misao da je i Podunavlje moralo odigra­ ti značajnu. S druge strane. nego je do toga došlo u vezi sa potrebama ljudi.uloga. zajedno sa objektima profane namjene. ako ne sve. S obzirom na takva zapažanja on doslovno i kaže: “Utvrdivši postojanje predstava šljema i oklopa na vinčanskim terakotama. dokoljenice. Samo zemljište ili zemlja u neolitu postaje stvarni izvor ži­vota i kao takva sve više zaokuplja maštu ondašnjeg stanovništva. samo preuzimala tu djelatnost sa Srednjeg i Bliskog Isto­ka. Kada je riječ o neolitskom dobu u južnoslavenskim zemljama. Dominira mišljenje stručnjaka da osnovni pokazatelj o kultu Velike Majke u neolitskom dobu predstavljaju glinene figure sa ženskim osobinama. mi riskujemo da ogromnu većinu tih terakota. Ima u tom pogledu i nekih rezervi. navodno. da bi ustupio mjesto novim oblicima religioznih shvatanja. kao što to žena znači za čovjeka-pojedinca (Branko Gavela). sjeverna ili panonska i prelazna zona. u prilog tezi o smjeni cjelo­kupnog stanovništva. takorekuć. a vezano je za opredjeljenje Miloja Vasića da je Vinča jonska kolonija iz VII vijeka st. koja se proteže od prednjeg i Bliskog Istoka do centralne Bosne na Balkanu. Uz nju se vezuju pojmovi plodnosti i rađanja pa je u likovnoj interpretaciji dobila lik žene. ali je nespor­ no da je samo u neolitskom dobu kult Velike Majke Roditeljice igrao zaista primarnu ulogu u duhovnom životu tadanjih mirnih ratara i stočara. u Anadoliji. nosilaca agrikulturne ekonomije sa Istoka prema Po­ dunavlju i srednjoj Evropi. helenskog i rimskog svijeta. ostalo je potpuno usamljeno. naročito u moravsko-vardarskoj oblasti i srednjem Podunavlju. iako se to ne bi moglo reći za sferu materijalne kulture. Rea-Kibele.

Iako se neke od navedenih rezervi baziraju na pojedinačnim karakteristikama vinčanskih terakota. Moguće je da se radi o simbolu plodnosti. a slične stubaste figure su poznate iz Grčke i Bugarske. Za nju osnovnu odliku kulta u neolitskom dobu na tlu Srbije i velikog dijela Balkana odražavaju idoli. U neolitskom dobu ovoj regiji se. Gladnicama na Kosovu te Monoštoru u Vojvodini. iznošenje podataka o svim nalazima ili detaljima koji se odnose na fenomen neolitskih terakota. Višegodišnja istraživanja izvršena su na lokaliko. položaj ruku na trbuhu. odnosno jugoistočne Panonije. Zbog toga i izgleda da je duhovni život. Prema nekim okolnostima nalaza – izgleda da je “Crvenokosa boginja” bila postavljena u posebnom svetilištu i da je to kultno mjesto bilo posvećeno. kult i religija pripadnika vinčanske ture bio najraznovrsniji i da su magijski obredi kod kul­ njih bili. Zasebno mjesto u krilu starčevačke kulture pripada tzv. U okviru ovog i ovakvog teksta nije moguće. sa plastično naznačenim nosem i očima. izuzev – ponekad – blago naglašenih grudi. stvarno. ali potpuno neizdiferencirane predstave neke više sile. Nema nikakve sumnje da se ovdje radi o izrazitoj težnji ka apstrakciji i uproštavanju. (Sl. koje uglavnom predstavljaju ženske figure. Pri tome u prvom planu mislimo na Skopsku kotlinu i na već poznata i čuvena neolitska nalazišta u Madžarima. koje su ispunile svoju funkciju u obredima. Ta kulturna grupa pripada neolitskom dobu i raširena je pretežno u Vojvodini. U svakom slučaju. 1. Pošto su ti zarezi ispunjeni crvenom inkrustacijom. Govrljevu i Zelenikovu. Grivcu u Srbiji. Pored Starčeva možda bi trebalo spomenuti odgovarajuće nalaze u Pavlovcu. nađenoj na lokalitetu Donja Branjevina kod sela Deronja u Bačkoj. Makedonija. pa je ta­ pored drugih nalaza. Srbiji i Makedoniji. mahom terakote. One simboliziraju Majku-Zemlju. oponašaju drvene uzore i da su samo djelimično antropomorfizirane. uz jednu napomenu. zaista. Sergej Karmanski ju je i nazvao “Crvena boginja”. Crvenokosoj boginji. IV. zarezi na tjemenu i vratu prikazuju dugu kosu. ipak je najbliže pravom rješenju ona teza koja ove figurine dovodi u neposrednu vezu sa kultom Velike Maj­ ke. rekli bismo samo simbol te sile. Pa i oblikovanje glave i lica na vinčanskim terakotama je karakteristično uglavnom za ovu neolitsku kulturu. O centralnom Balkanu U tu regiju spadaju Srbija. 23) Sve pojedinosti na ovoj statueti su sračunate na to da istaknu plodonosne karakteristike žene: veoma istaknute grudi. Milutin Garašanin stoji na stanovištu da ove terakote moraju imati dublje korijene u vjerovanjima i duhovnom životu neolitskog čovjeka. Nema gotovo nikakve sumnje da je kult Velike Majke u srednjem neolitskom dobu najbolje dokumentiran na tlu Makedonije. održanje plodnosti i po pravilu su stilizovane. Majku Predaka. nazvanoj tako po eponimnom nalazištu Starčevo na Dunavu kod Pančeva. kao i sa urezima kose na glavi. Sama figurina je nađena u slojevima u kojima se pojavljuju i stubaste figure. Njenu detaljnu obradu izvršila je Draga Aranđelović-Garašanin. Precizne podatke o svetilištu 51 . sa moravsko-vardarskim slivom kao glavnom okosnicom regiona. Kosovo i Metohija. na periferiji samog Skoplja. Izdvojićemo najprikladnije nalaze za prikazivanje određenih manifestacija ove vrste kulta i religije neolitskog čovjeka na tlu južnoslavenskih zemalja. Takvom opredjeljenju doprinose često odbače­ ne i oštećene figurine. Da navedemo i neke ocjene Drage Garašanin. one su izraz zajedničke. Namjena im je mogla biti mnogostruka. dok je to na vinčanskim figurinama istaknuto na donekle diskretan način. Mnoge terakote sa susjednih područja – iz Grčke i Rumunije na primjer – su daleko više obilježene ženskim osobinama. Vjerovatno su i ovdašnje stubaste figurine služile istom kultu. Dragoslav Srejović smatra da starčevačke stubaste figure. preuzele su i neke stilske elemente od navedene boginje (prikaz kose!). brada i oči. na primjer prikazivanje lika čovjeka-adoranta u obavljanju vjerskog obreda. obilno zastupljeni. ustvari. Na njima je veoma naglašena steatopigija i steatomerija (isticanje grudi i pozadinskih dijelova). Stručna literatura se najviše zadržava na starčevačkoj kulturi. ali one su mogle služiti i u nizu raznih obreda “vezanih svakako prvenstveno za plodnost i potrebe održavanja života”. tetu Madžari. a ni oportuno. prislanjaju i dijelovi jugoistočnog Podunavlja. sa urezanim linijama očiju i usta. Izrada statueta u ozbiljnijoj formi počinje u srednjem neolitskom dobu. predimenzionirana zadnjica. Na glavi su dobro naznačeni nos. spuštenu do leđa. bez nekih drugih prikaza ljudskog tijela. otkriveno i jedno kultno mjesto ili svetilište Velike Majke. U plastičnoj umjetnosti su posebno karakteristične takozvane stubaste figure.put počinje jasnije da utvrđuje jedna opšta ideja – pojam i slika Velike Majke Bogova – ali je ona ovdje još u pro­ cesu svog formiranja i ne egzistira kao definitivna forma”. barem kada je riječ o neolitskim statuetama. Velikoj Majci Roditeljici.

Oko žrtvenika je ležao veći broj keramičkih posuda.40 m). veličine 9 x 9 m sa po deset stupova. U svakom dijelu sjeverne polovine su stajali žrtvenici. unutrašnja podjela. Podjednako je zanimljiva i južna i sjeverna polovina. Uz zidove te prostorije su zatečene brojne glinene posude različitih oblika i često znatne veličine. Uz prvi je zatečeno desetak keramičkih sudova. Zapadna strana je bila otvorena. Čitava zgrada. bila podijeljena na sjevernu i južnu polovinu. među kojima i bogato ukrašenih primjeraka. U sjevernoj polovini je tanji pregradni zid dijelio taj prostor na dva dijela iste veličine.Slika 23. U prednjem dijelu je središnje mjesto zauzimao četvrtasti žrtvenik od gline (1 x 1 x 0. a sve druge strane su normalno otvorene. U središtu južne polovine. namještaj i gli­ neni predmeti su jedinstven primjerak hrama ili svetilišta na balkanskom prostoru. nešto bliže istočnoj strani. nekoliko glinenih modela pšeničnih hljepčića. U čitavom tom ansamblu zasebno mjesto pripada plastičnoj kom­ poziciji sa likom Velike Majke. nosača zidne i krovne konstrukcije na sjevernoj i istočnoj i devet na južnoj strani. Iz tog postolja (modela kuće ili hrama) . Kockasto postolje sprijeda ima dva elipsasto-kosa otvora. i drugi krušnog oblika. Načinjena je od gline. Zgrada je u unutrašnjosti sa pet debelih stupova. postavljen je debeo stubac. pedeset šest pršljenaka od tkalačkog stana. Zbog toga smo i donijeli nešto detaljniji opis. Donja Branjevina kod Deronja u Bačkoj u Madžarima objavio je Voislav Sanev i oni daju sljedeću sliku: Svetilište ima oblik četvrtaste građevine.50 x 0. Statueta “crvenokose boginje”. poneka kame­ na i kremena alatka. među kojima i tri fino oblikovana askosa. sa izdvojenom pločom na recipijentu u obliku žrvnja. sa plitkim recipijentom i is52 pustom za oticanje tekućine.30 x 1. vjerovatno nosača sredine dvoslivnog krova.40 m) sličan prethodnom. U stražnjem dijelu su bila smještena dva glinena žrtvenika: jedan četvrtast (1. o kojem je bila obješena krasno modelovana kompozicija Velike Majke.

ili čak prenaglašenim. 24). za­tim se vrši libacija na prvom žrtveniku i prilažu darovi uz druga dva žrtvenika. Velušini. obrve i uši (ponekad i pletenice kose na čelu). I drugo. Madžari kod Skoplja izranja skulptura bo­ ginje. Ovdje je važno da je baš ova grupa obilovala raznim plastičnim izrađevinama. Među velikim brojem takvih lokali­ teta spomenimo tumbe u Porodinu. Ovakav ili sličan ritual je moguć i vjerovatan. da je bilo podignuto radi obavljanja religioznih obreda. prava Majka Roditeljica.Slika 24. kao i gozbu i obredne igre na slobodnom prostoru pred otvorenim dijelom zgrade. pretežno u slojevima srednjeg neolitskog doba. nastala dugotrajnim životom i slaganjem kulturnih slojeva jednih preko drugih. Steatopigija je ponekad potencirana van svake mjere. Predstava Velike Majke boginje na postolju u obliku kuće. Karamanima. Grupa VelušinaPorodin pripada pretežno srednjem neolitskom dobu. odnosno radi zaštite od suše ili bolesti. Voislav Sanev saopštava da je ovo svetilište imalo javan ka­ rakter. U prvom planu je sigurno kult Velike Majke 53 . Na sredini krova se izdiže cilindričan dodatak u obliku dugačkog vrata i lice ljudske figure. čvrsto poduprte rukama o samo postolje. Cilindrično tijelo koje je spojeno sa postoljem prikazano je do pojasa. Grguru. Pa. odnosno religiozni život. a okarakterisana je urezanim očima i plastično izvedenim obrvaljen krupni ma i nosom. dok zadnji dio glave prekriva neobična frizura. ispričan iza ovog poglavlja. oni su svakako pandan kompoziciji sa likom Velike Majke u Madžarima i Govrljevu i njihova kultna namjena je izvan svake sumnje. ženskim osobinama. oči. Tjeme je zaravnjeno i u sredini je ostavljena rupa. plastično su izvedeni nos. Ta relužila kao realna konstrukcija Voislava Saneva je pos­ podloga za opis jednog događaja u neolitskim Madžarima. nepobitno svjedoče i nalazi klasičnih izrađevina u velikim tumbama Pelagonije. Ovaj autor nudi i svojevrstan redosljed rituala: prvo se vrši molitveno poklonjenje pred kipom Velike Majke u južnoj prostoriji. na koju se spuštaju šake obiju ruku. plastično su naznačene grudi i pupak. velika glava je pljosnata. Predio genitalnih organa je često pokriven jednom okruglom pločom. Vjerovatno su postavljani i u pojedinim domovima da bi svojim magijskim djelovanjem zaštitili ukućane od nesreća i zlih demona. Dakle. dok su usta obično urezana. Najvažnija istraživanja su izvedena na tumbama u Porodinu i Velušini. Pos­ tolje na sva četiri ugla ima probušene rupice i to je siguran pokazatelj da je kompozicija visila na samostalnom stupu u južnoj polovini zgrade (Sl. posvećenih kultu plodnosti i njegovoj zaštitnici. Izlišna je dilema šta predstavljaju ti modeli. Skrenuli bismo pažnju na dvije vrste tak­ vih tvorevina. u Porodinu i Velušini su pronađeni originalni modeli kuća. Samo lice se doima kao maska. a održavanih u vrijeme sjet­ ve ili žetve. sve to u svrhu plodonosne zaštite Velike Majke. pri tome se vrši simbolično mljevenje žita. prilažu modeli hljeba i tkalački utezi. Pod imenom tumbe se podrazumijevaju manja ili veća uzvišenja na pelagonskoj ravnici. Prvo su glinene figurine sa izrazito naglašenim. iako ima in­dicija da je njen život počeo krajem starijeg neolita. naglašene su i grudi. Dobromirima. Trnu. Autor pretpostavlja i klanje ovaca ili koza. Negdje su tome dopri­nijele i prirodne osobine zemljišta. Neki nalazi iz pelagonskih tumbi navode i na zaključak da je neolitsko stanovništvo Pelagonije imalo vrlo bogat i raznovrstan duhovni. uz učešće “sveštenog” lica. sa različitim otvorima na okomitim stranama i na dvoslivnim krovovima. Koliko je kult Velike Majke na području Makedonije bio razvijen. pa je iz toga i nastao termin “kulturna grupa Velušina-Porodin” i ona danas uglavnom karakteriše autohtoni neolit na području Pelagonije (kulturno je vezana sa Egejskom Makedonijom i Tesalijom). Na ravnom tjemenu je ostav­ otvor.

Razlike se javljaju u tumačenju te pojave. možda baš kao posljedica ovako razvijenih re­ligioznih zasada. Ovdje je važno istaknuti da je u samoj Vinči. na primjer. odnosno na perso- . znače žrtvenici na četiri noge. dijelu Podunavlja. sakupljeno na hiljade glinenih figurina. Neolitska Vinča leži na pogodnom dijelu dunavske obale. Naprijed smo već naglasili da je osobito impozanlaza glinene plastike na lokalitetima vintan broj na­ čanske kulture. kurotrofne i još neki tipovi). Draga Garašanin se pita da li se u ovom slučaju može pomišljati na lik božanstva. Kosovu i Metohiji. Prema izvještaju Miloja Vasića. Veoma detaljnu razradu vinčanske plastike je izvršio Josip Korošec. ležeće i slično). dobivenog iz rudarskih jame na Avali. naročito u ranijem vremenu – a i sada – smatraju da je i vinčanska kultura rezultat prodora novog stanovništva sa Istoka. Još je teže odrediti funkci­ ju nekim glinenim figurama – pravim nakazapim rogovima ili kikama ma. Valač na Kosmetu). dakle. Gotovo svi poznavaoci vinčanske plastike naglašavaju da takav oblik lica podsjeća na maske i da je to jedna od specifičnosti vinčanske plastike. S druge strane. Prvu tipološku analizu ove plas­ šio je sam Miloje Vasić (stojeće. Radi se. Pa ipak. koji se dosljedno održava kroz sve faze. Medvednjak kod Smederevske Palanke. ima demonsko lice i ženske grudi. u slojevima vinčanske kulture. di­ jelu Vojvodine i Rumunije (Jablanica kod Aranđelovca. Stapari kod Užica. Naravno. Tako. 25) Jesu li ovi jeleni sa­ mo simboli-pratioci Velike Majke ili odražavaju svojevrstan solarni kult? S obzirom na toliko potenciran kult Velike Majke. Za to nije bilo ni potrebe.Slika 25. Jedna je snabdjevena tu­ na glavi. iz oblasti Bliskog i Srednjeg Istoka. nazvane po čuvenom nalazištu u Vinči kod Beograda. No. Danas je ovo stanovište također ozbiljtepen prelaz no dovedeno u pitanje. steatopigne i nesteatopigne. Vrlo često ta lica imaju poligonalnu – trougaonu i petougaonu – formu i izgledaju kao da su aplicirana na glavu terakote. neolićani sa pelagonske ravnice su bili nadareni umjetnici. terakota. sjedeće. Šta. ali su vjerovatno praktikovani i drugi vidovi duhovnog života. Jesu li to zli demoni? Čemu su služile takve figurine? Sve u svemu. pošto neolitska populacija nije nje­govala nomadski način života. Ova grupa je raširena u Pomoravlju. jer je zapažen pos­ iz starčevačke u vinčansku kulturu. od grupe do grupe. ali se čini da je podjela Milutina Garašanina najadekvatnija i najbolje odgovara hronološkom redosljedu (valjkaste i pljosnate. iako su stručnja­ci i plastične izrađevine u Vinči svrstali u periode prema nekim razli­ kama ili pojavama nekih novih varijanti. Od samog početka dvadesetog vijeka jeta jugoistočne Vinča je postala pojam neolitskog svi­ 54 Evrope i zato ćemo se zadržati na samom tom lokalitetu. Važno je međutim istaknuti da većina ovih terakota odgovara ženskim likovima. to je posljedica lančanog prenosa. Crnokalačka bara u Pomoravlju. Sjevernoj Bosni. Glineni žrtvenik s glavama jelena. mješovite. Vinčini majstori su stvorili svoj sopstveni stil. specijalno lica. dok Josip Korošec pretpostavlja da se radi samo o stilskoj oso­bini. kulturni uticaj sa Istoka je značajno doprinosio ovom preobražaju. godine pronađeno je 1328 terakota. Čini se da je jedna od bitnih karakteristika glinene plastike u Vinči oblikovanje glave. naprimjer. Pavlovac. Gradac kod Leskovca. sve to ne izlazi iz ok­vira karakteristika vinčantike izvrske plastike. o dosta konzervativnom stilu. Miloje Tasić smatra da su predstave maski na licu vezane uz preradu cinabarita. koje je donijelo crnoglačanu keramiku i nove vidove duhovnog života. Porodin kod Bitolja Roditeljice. do 1954. Pločnik kod Prokuplja. odnosno dijelova glinenih statueta. klečeće. Uzgred spominjemo da mnogi stručnjaci. bez ikakvog dubljeg značenja. samo u vrijeme istraživanja od 1929. što nijedan autor ne poriče. dru­ ga je sva u čvorovima i rupama i tako dalje. vjerovatnije je da su i ti modeli usmjereni u istom pravcu. sa istaknutim očima i nosom. kod kojih se sa prednjih uglova uzdižu dugački vratovi sa jelenjim glavama? (Sl.

Po svemu izgleda da su najbliže rješenju stavovi Milutina i Drage Garašanin koji zastupaju polivalentnu ulogu antrozorili na slijedeće pomorfnih figura. Premda je vinčanska grupa u generalnoj liniji jedinstvena neolitska kultura. sre­ ću se i u butmirskoj grupi iz centralne Bosne. Očito je da se te rupice ne na is­ mogu tumačiti kao ukrasni detalji. neosporan. Milutin Garašanin je odvojio slijedeće varijante: klasična (srbijanska). Dakle. Na mnogim statuetama vinčanske kul­ ture. Istočnobosanska varijanta proizvodi gotovo jedino crnopoliranu keramičku robu i kaneliranu ornamentiku. Ne bi bilo ni normalno da božanska zaštitnica nosi lik neke 55 . tzv. Osnovne tipološke osobine keramike su iste ili veoma bliske. na prvom mjestu. ili kombinovane figure sa dvi­je glave. doduše u znatno manjem broju nego u samoj Vinči. Sve te figure su izrađene u standardnom vinčanskom stilu. Medvednjaka kod Smederevske Palanke. glavi ili na kukovima. nema sumnje da i one pripadaju istoj ka­ tegoriji. Kakva je njena tajna? Teško bi se moglo prihvatiti tumačenje Miloja Vasića da su vinčanske terakote uslovljene kultom pokojnika. Za našu problematiku najvažnije je pitanje šta znači ovako ve­ liko bogatstvo antropomorfne plastike u okviru vinčanske kulture. predstave žene sa muškim partnerom. ponegdje se javljaju pojedinačni novi ob­ lici. u ovom slučaju zaštitnici plodnosti. Takve tete na primjer iz Vinče. sve je u njihovom životu zavisilo od plodnosti zemlje i sto­ ke. I ne samo to. A mogla je biti zamišljena samo u žen­ skom liku. transilvanijska. s tim što je stvorila svoje originalne predstave o toj zaštitnici plodnosti. protokentaurima i sl. zatim na cima koji bi trebali da predstavlja­ posebno modelovanim rubovima glave i – rjeđe – taknutim kukovima. I još jedna specifičnost. Cucuteni u Rumuniji). sigurno su služile za vješanje. kult plodnosti u najširem smislu toga pojma. Na lokalitetu u Pavlovcu maske na glavama nekih terakota imitiraju lik medvjeda ili ovna. upadaju u oči rupice na patrljju ruke. - na velikom broju figura. potiska kultura u Madžarskoj. oltenijska. Na taj način se vinčanska populacija uključila u jedan opći religiozno-kultni trend u jugoistočnoj Evropi i susjednim oblastima. antropomorfna plastika vinčanske kulture tako konzervativna i šta znače te mnogobrojne maske na licima terakota? Razmatranjem toga pitanja ulazimo u zamršeni krug duhovnog života vinčanske populacije i u problem umjetničkog stila koji odražava njene duhovne preokupacije. I. višestruko obilježen i njegovan. Gomolave kod rakote su pozna­ Hrtkovaca. Nužno je. Paralelu ova autorica nalazi u zlatnim maskama na licima pokojnika u gro­ bovima iz Trebeništa u Makedoniji ili u Mikeni. ovim tumačenjem došli smo samo do temeljne postavke i do okosnice tamošnjih vjerovanja. Vinča svakako nije usamljena u tom pogledu. kada i većina drugih figura (pretežno sto­ jećih) nosi iste maske na licu. odnosno predstave majke sa djetetom. Nema gotovo nikakve sumnje da je u osnovi svega kult ženskog božanstva. Božanstvo plodnosti je jednom ovako oblikovano i onda je ta “impersonalna” slika Velike Majke reproducirana bezbroj puta. Vinčanska populacija u svim krajevima bavila se pretežno zemljoradnjom i stočarstvom. Možda bi među njima fungirala i podrinjska varijanta. i to upućuje na njihov magijsko-mistični karakter. priliči da u svečanoj pozi sjedi na prijestolju. nalažene su u kulturnim slojevima. prilično raširena pojava. Velikoj Majci. Beriljeva kod Gazimestana itd. Zbog čega je. bilo o vratu. ako ne i na većini. pitamo se. plastika goto­ vo sasvim nedostaje. bolje rečeno. Pa onda. Glinene figure sa licem u obliku maske su izrađivane i u nekim drugim kulturnim grupama (npr. Kosovska se odlikuje primjercima monumentalne antropomorfne plastike. Terakote sa lica u formi apliciranih maski su nađene u svim nalazištima vinčanske kulture. kurotrofne fi­gure. čini nam se. negdje nedostaju određene forme ili dio ornamentalnog sistema. Jer. ona se ipak raslojava u nekoliko varijanti. kosovska. i sve su uglavnom nađene neoštećene. dakle. ali je vinčanska kultura najdalje otišla u tom pogledu. na vratima ili na zidovima. pice na ruč­ - među nađenim primjercima zapažene su i tzv. - na određenim primjercima figura probušene su runim patrljcima. Samo predstavnicima viših sila. Predionice kod Prištine.nifikaciju same božanske sile. U svakom slučaju kult Velike Majke Roditeljice je ovdje. ili na ljudsko biće (“sveštenika-vrača”) koje izlazi pred božanstvo pa se maskom štiti od njegove sile. Stoga je i sasvim razumljivo ravlja rađanjem i vjerovanje u jednu višu silu koja up­ reprodukcijom. lice je obliko­ vano u vidu maske. Ovdje bismo upo­ aspekte: - većina glinenih antropomorfnih figura u vinčanskoj kulturi svojim osobinama odražava ženske likove. da imaju sepulkralni karakter i da su stavljane u grobove. na kojoj se ističu velike bademaste ili urezane oči i dosta glomazan nos. sa licem u vidu poligonalne maske. istočnobosanska. južno-moravska. No. upozoriti na dosta brojne sjedeće figure na prijestolju.

Jednostavno se odbacuju. Glinene figurine s predstavom Velike Majke boginje. kako se vršilo to vezivanje? Vjerovatno se figura vješala na zid ili na neki objekat u kući. odnosno zaštitnica plodnosti. Do slijedeće zime one će štititi do56 maćinstvo kao i plodnost usjeva i stoke. Ali. ispunjen razno­ vrsnim magijskim radnjama. Zašto su. Sasvim je evidentno da su pripadnici vinčanske grupe u cjeli­ ni imali vrlo razvijen duhovni. Vojislav Trbuhović i M. Ali. glineni ki­ povi koji personificiraju tu zaštitnicu postaju izlišni. ne bi napustila kuću. Prave se i uzimaju s proljeća nove figure istog ti­ pa i uz prethodne ritualne radnje njihove posvete. suše ili poplave uništavaju usjeve. Takvo jednostavno rješenje je sasvim plauzibilno. (Da li u istom smislu treba tumačiti i neke statuete vinčanske grupe sa licem u vidu medvjeđe ili ptičije maske? Možda. treću mogućnost. stvarni ritualni ples nije proizveo željeni efekat. izvršilo je svoju funkciju i njegov lik u glini se odbacuje. iznevjerila je očekivanja grupe. na prirodno lomljenje: figura je pala sa zida i slomila se. lomljenje figura je posljedica ritualnih radnji. i slično. 26). jedino je rješenje da se radi o stilizovanim idolima u sferi kulta Velike Majke (Sl. kultnoreligiozni život. Prema tome. A ponekad se još provlači vrlo stara tradicija totemističkih misterija. personificirano u stilizovanim tera­ kotama. radi o kipovima Boginje plodnosti. poprima sasvim normalnu pos­ ljedicu.) Teško se ote­ ti utisku da su i pripadnici vinčanskih naselja praktikovali ritualne plesove i da barem dio glinenih figura sa maskama na glavi predstavljaju takve maskirane plesače. Ili obratno. odbačeni ti dijelovi? Pretpostavljamo tri mogućnosti: Prva bi se odnosila. božanstvo plodnosti. Pošto se. jednostavno rečeno. Sigurno je bilo i takvih slučajeva. pošto na licu nose obilježja nekih od životinja i ptica. samo ono ne daje odgovor na pitanje zašto je na primjer u Vinči najveći dio plastičnih nalaza nađen u fragmentima: glava. Ne treba ovdje isključiti ni dječiju igru. Onda i njihovo lomljenje. po njihovom mišljenju. Kod rušenja kuće stradale su i glinene figure.Slika 26. To­ kom svojih etnografskih i antropogeografskih istraživanja Kaj Birket Smith je prikupio veliki broj podataka o magijskim plesovima sa upotre­ bom maske na licu i ustanovio da se takvi plesovi praktikuju od istočne Afrike do Amazonije. stoku zahvataju stočne bolesti. kako to kaže Milutin Garašanin. Božanska zaštitnica plodnosti nije uči­ nila ništa da to spriječi. duhove plodnosti. ne zaboravimo još jednu. Često se učesnici takvih ritu­ alnih plesova maskiraju kao duhovi predaka i tako prizivaju njihovo učeš­će i pomoć u svakodnevnom životu. Drugi put imitiraju više sile. ili se nosila na prsima. Po drugoj varijanti. Gotovo sve primitivne grupe njeguju vrlo različite plesove sa maskama na licu. donji ekstremiteti i slično. Vinča kod Beograda žene iz svakodnevnog ži­ vota. ako održani. Tibeta i Melanezije. s vre­ mena na vrijeme dešavaju se nepogode. uobičajenih u Vinči i drugim naseljima vinčanske kulture. Kad nastupi zima. trup. te­ rakota se vezuje da plodnost. Vasiljević pružaju svoje tumačenje o tom šta znače probušene rupice na ekstremitetima ili na glavama terakota. iscrpilo je svoju moć. U osnovi toga života leži kult Velike Majke . Moguće je i tako tumačenje. pogotovo kod figura koje nisu imale rupice za vezivanje.

Slika 27. Sve do kraja drugog svjetskog rata butmirsko je naselje. Dakle. Duhovni život vinčanskog stanovništva je obogaćen i drugim vidovima kulta i magije. jednostavno. odnosno višim silama koje regulišu plodnost. njene ukućane i bikovske glave. Uz to je identificiran još značajan broj lo­ kaliteta ove kulturne grupe. Kalotasti poklopac – maska. kao i doline odgovarajućih pritoka na tom prostoru. Iz starčevačko-impresso naselja poznata je samo jedna oštećena stubasta figura. prosopomorfni kalotasti poklopci. ali je tu stranu života neobično obo­gatila vlastitim dostignućima i kombinacijama pojava sa susjednih i udaljenijih područja. odnosno butmirska kultura. Nazvana je po prvom istraženom nalazištu u Butmiru kod Sarajeva. Arnauto- vići). krajem mlađeg kamenog doba. nego se razvijala u jednom. I te glave štite ku­ njihovo dobro. Sasvim je drugi slučaj sa butmirskom kultu­ Jer. Nastala je na 57 . Sve je to već viđeno na drugim stranama Balkana i ranije. zaista su neograničene mogućnosti proučavanja kultno-religioznog života veoma raširene vinčanske populacije. kada se pos­tepeno nazire smjena matrijarhat/patrijarhat. god. rom. U kasnijem razvoju. 2. U tom pogledu prednjači kosovska varijanta vinčanske kulture. zamišljen u liku figure sa poligonalnom maskom – pretežno sa bademastim očima i istaknutim nosom – i karakteristikama ženskog ti­ jela. Kada se sve ovo uzme u obzir. Vinča kod Beograda IV. uz nekoliko podataka o nalazima u Kraljevinama kod Novog Šehera. Poznato je da je i bik simbol plodnosti pa za­ to je gotovo normalno što su kod nekih kuća u Vinči ili u nekim drugim vinčanskim naseljima pred ulaznim vratima visili. Među njima navodimo Nebo u dolini Bile kod Travnika. žito ili vrstom da bi štitili sadržinu u njima – plodo­ sokove (Sl. bilo u zajednici sa ženskim likom bilo potpuno samostalno. sa uzdignutim ušima i karakteristikama vinčanskog stila na terakotama. vezani za te terakote. godine otkrive­ no je i otkopavano nekoliko novih. to je kultura ili kulturna grupa svojstvena samo ovoj zoni. a daleko je najveće ono u Kraljevinama. a stavljali su se na veli­ke sudove sa cilindričnim ve. uz ženske se javljaju i muške figure. ipak za razmatranje kulta Magnae Matris je bitna butmirska grupa. Među simbole se ubrajaju i tzv. još u punom neolitskom dobu. Vjerovatne su i različite ritualne radnje. Obre I. I oni djeluju kao maske. a isti je slučaj i sa kakanjskom kulturom. Okolište na obali Bosne kod Moštra. posebno oblikovane ću. koja je prenesena i u ove krajeve. Pokazalo se da butmirska kultura nije pala s neba u Bosnu. štovanje bika i sve one ritual­ ne radnje vezane za to štovanje u kretsko-mikenskoj kulturi nije ništa novo. magijski obredi. u dolini Trstionice kod Kaknja. 27). gdje se sre­ ću muške glinene figure sa izrazito naglašenim falusom. O prelaznoj zoni Kult Velike Majke je odigrao važnu ulogu i u neolitskom do­ bu prelazne zone. naročito u široj okolini Visokog. čije je otkopavanje i izučavanje izvršeno 1893–1896.Roditeljice. čiji su učesnici nosi­ li maske slične božanskim likovima. kao što su starčevačka-impresso (Obre I) ili kakanjska grupa (Kakanj. ostalo usamljena pojava u navedenoj oblasti i zato je nedovoljno pa i proizvoljno tumačeno porijeklo i karakter same kulture. zaprema važne dijelove centralne Bosne. važnih lokaliteta butmirske grupe. koja je učestvovala u općem trendu duhovnih kretanja neolitskog stanovništva u jugoistočnoj Evropi. Mo­ že se samo govoriti o nekoj tradiciji kultova starčevačke kulture. tačno ustanovljenom procesu. Vjerovatni su i ritualni plesovi. Obre II. Franjo Fiala i Moritz Hoernes). Iako su u prelaznoj zoni poznate i neke druge i starije neolitske kulturne grupe. njene konačne osobine su formirane baš na ovom prostoru. koja zaprema oblast od izvorišta rijeke Bosne do njenog srednjeg toka. Ovo zbog toga što u tim dru­ gim grupama nisu sakupljeni dovoljni podaci za sigurniju ocjenu oblika i dometa toga kulta. odnosno bili prilijep­ ljeni bukranioni. Poslije 1945. (Vaclav Radimsky.

Keramičke glave iz okvira kulta Velike Majke boginje. U svim istraživanim naseljima butmirske kulture nađene su i glinene figure. onakva kakvu poznajemo u samom Butmiru. Butmir ulazi samo u dru­ – klasičnu fazu. na . Butmir kod Sarajeva temeljima kakanjske kulture uz prihvatanje kulturnih i tehnoloških elemenata sa Jadrana i iz centralnog Balkana. No. Tako je u Obrima II. originalna neolitska kultura. U Obrima II su kon58 gu statovane tri faze razvoja. a Nebo u treću – degenerativnu fazu. Njihovom potpunom simbiozom stvorena je nova. u tom pogledu su došle do izražaja i značajne raz­ like.Slika 28.

u čitazentuju kult Ve­ voj kulturnoj grupi. predmet interesovanja velikog broja stručnjaka. Butmir kod Sarajeva 59 . svakako.500 m². ljudske i životinjske ljaju najviši umjetnički dofigure neosporno predstav­ met butmirskih majstora. neuporedivo veći broj nego u svim drugim naseljima. Navedeni podaci izazivaju niz dilema. uglavnom kalciniranim zrnevljem su zastupljeni: nekoliko vrsta pšenice. dakle. pa i prototipovi tom posuđu).000 m². Bila je to dotada nepoznata keramička roba (tek kasnije su u jadranskoj zoni otkrivene paralele. što također indicira negroidni tip. obuće i nakita tehnikom urezivanja. od čega je istraženo 5. I ne samo to. Naselje se protezalo na površini od oko 18-20. ječam i sočivo. ovce i koze. Statueta sa prikazom vunenog ogrtača. nepoznat u drugim neolitskim kulturama Balkana i jugoistočne Evrope. sa naglašavanjem slijedećih osobina: - realističko modelovanje glave kod većeg broja figura. geometrijska ornamentika sa višestruko kombinovanim spiralnim i pravolinijskim motivima te upotreba bijele i crvene inkrustacije. Inače. Baš zato se ovdje zadržavamo samo na Butmiru. Tijelo nekih statueta je u cjelini pre­ kriveno mrežom sitnih ureza i to bi sasvim vjerovatno značilo da je um­ jetnik želio da prikaže vunenu odjeću. odnosno ogrtač (Sl. Slika 29. sve figurine ko­ je predstavljaju ljudske likove i na kojima su se mogle prepoznati kara­ kteristike tijela pripadaju ženskim likovima. ovalnim licem) (Sl. - prikazivanje detalja odjeće. vezanim za kult Velike Majke u pojedinim neolitskim na­seljima ili grupama. nađe­ no svega sedam terakota. raž. što ci­ jelih što oštećenih. adoranata. - izrade tzv. Posebno je interesantno da se na realistički oblikovanim glavama prepoznaju tri rasna tipa: negroidni (sa oblikom lica ovog tipa i prikazom kovrčave kose). One pri­ padaju posebnoj umjetničkoj školi. Tipična je to privreda neolitskog stanovništva s tim što je zeljena i ovo je važno mljoradnja bila jako dobro zastup­ i za duhovni život neolitskog stanovništva u Butmiru. Među prikupljenim. I pored sve atraktivnosti keramičke robe. - rijetko modelovanje nogu. umjet- ničkoj školi Butmira. pa se dobiva impresija obučene ljudske figure. u naselju nisu prikupljeni po­ nastambi (izuzev zemunica na glinenoj podlozi) niti su sakupljene životinjske kosti. 28). Glinene figure iz Butmira ne liče odgovarajućim izrađevinama u drugim balkanskim i vanbalkanskim neolitskim naseljima. pa ostaci divljih jabuka i lješnika. Takve statuete upravo idu na ruku onom tumačenju koje se bavi ri­ tualnim obredom. Na leđima jedne statuete su prikazani horizontalno poredani ožiljci. grube izrade i sa slabo naglašenim detaljima. ljudskih i životinjskih figura. Sl. u samom Butmiru je sakupljeno 108.dosta velikoj istraženoj površini. ljepotom i originalnošću izrađevina od pečene zemlje – keramičkim posuđem i antropomorfnim terakotama. Na naselju Nebo zaslužuje pažnju samo donji dio jedne sjedeće figure na prijestolju. Njihovo proučavanje bilo je. zbog toga. 29). 30) i one sa uzdignutim ili skrštenim ru­ kama. Terakote iz Butmira iskazuju i originalan umjetnički stil. armenoidni (sa dugim nosom i koso zabačenim čelom) i europeidni ili alpski (sa pravilno oblikovanim. donji dio tijela je obično ovalnog presjeka. glineni idoli. i maskiranih likova. Već su sami istraživači bili fascinirani mnoštvom. posuđa od pečene zemlje. Među raznim vrstama keramičkih izrađevina is­ tiču se one koje reprezentuju pravi butmirski stil. najvažnijem dijelu. Samo poneka zaostala životinjska kost upućuje na uzgoj govečeta. preciznije rečeno. horizontalno po­ loženim licem (specijalna maska!. i to u centralnom. pa nema nikakve sumnje da obilno reprelike Majke u naselju i. u prvom redu lopta­ ste i tzv. Sav poznati naučni svijet krajem XIX vijeka zabavio se Butmirom. za našu te­ matiku su od posebnog interesa statuete sa neprirodno. sa skrštenim ili uzdignutim rukama. sa plošnim ili vodoravno položenim licem. rasno okarakterisanih figura. samo devet figura pripada životinjskim likovima. S druge strane. kruškolike vaze. Pored spomenutih. Od spomenutog broja. U Butmiru one drže apso­ lutnu dominaciju. Zbog tadanjih metoda terenskih istradaci o izgradnji živanja.

Niko Županić tvrdi da su Hetite. Isto je zapažanje i na odgovarajućim naseljima iz okoline Visokog. u Butmiru (negroidni i hetitski tip). U Butmiru su se održavali razni ritualni obredi (najviše u čast Velike Majke). figure sa dignutim ili skrštenim rukama. a naročito u završnoj fazi. uz učešće predstavnika ostalih naselja butmirske grupe. ili neprirodno polo­ ženim licem. konačno. nađu i odgovarajući ljudi sa armenoidnim i negroidnim antropološkim osobinama. šta zapravo znače ovako precizno modelirani rasni tipovi statueta? Ostavljamo po strani izuzetnu umjetničku vještinu maj­ stora u Butmiru koji su izradili takve glave terakota. odnosno njihovu genetsku populaci­ju. s tim što bi Mala Azija bila neka vrsta mosta za afričku populaciju. Azije. Keramička skulptura sa prikazom glave. sa svojevrsnim maskama. Ev­ rope i Afrike. kako je rečeno. da idemo dalje. Kada se. čisti. kojoj pripa­da i sam Butmir. Ovo zbog evidentne autohtone evolucije neolitskih popu­ lacija. adoranti. U Butmiru su jedino nađeni tzv. Teško bi bilo prihvatiti tezu Nike Županića da su 60 Prehetiti ili Hetiti preplavili i čitav Balkan i da odatle potiču rasne osobine na pojedi­ nim nalazištima. izgleda. uzme u obzir prisustvo Pelazga na jednom dijelu Balkana i njihova srodnost sa Hetitima i negroidnim Mediterancima. Ovaj antropolog je. Oni su nam ostavili svjedočanstvo neprocjenjive vrijednosti o sastavu stanovništva. Butmir je ostajao po strani od te komunikacije pa je i ostao. U neminovnim rješenjima dolazila su do izražaja oba tipa. Butmir kod Sarajeva Kao prvo. prihvata sintagmu da je Balkansko poluostrvo zborno mjesto za narode starih kontinenata. mineralne vode (dakle. bila stalna komunikacija. kultu Velike Majke. Još nije bilo rasne netrpeljivosti! Slijedeće pitanje tiče se odnosa naselja u Butmiru gim naseljima ove kulture. S njima je srodno i nastarije poznato stanovništvo na Balkanu. među ostalim. vrlo prisutni elementi iz neolitskih Lisičića u dolini Neretve. I. Butmir bi tako imao i ulogu centralnog kultno-religioznog svetilišta. a glava im se odlikuje masivnim nosom. raznih likova Velike Majke? raznih ti­ Ovdje postavljenim problemom najviše se u prvim decenijama XX vijeka bavio Niko Županić u svojim studijama o antropološkim karak­ teristikama starobalkanskog stanovništva. koje se nalazilo blizu izvorišta tople. nazvano Pelazgima. onda su lančani dodiri ili povremena pomjeranja manjih grupa sa juga prema sjeve­ ru Balkana zaista mogli doprinositi da se u kasnoneolitskim grupama i na­ seljima.Slika 30. koji su srodni hvarskoj kulturi. posebno onog sa teritorija južnoslavenskih zemalja. molitve. Prema tome. odatle bi potica­ la i koncentracija vrhunskih umjetnika. U sa­mom Butmiru tih elemenata gotovo i nema. . U isto vrijeme. kao što su Vinča i Butmir. tip od­ Hetiti ili Hati su nastanjivali dobar dio Male Azije. u kojima su učesnici ni. manje više. U Obrima II su prema dru­ u klasičnoj fazi. Čini nam se da su se u Butmiru. uz natprirodnu pojavu!). pa i od­ ređene osobine skeleta iz Ljubljanskog Barja. čime je neosporno dokazan kult Velike Majke. relativno različiti stanov­ nici. tu je i alp­ ski tip koji samo nadopunjuje ovaj populacioni kaleidoskop. igre. Sam Butmir je. pak. uz određenu dozu opreza. radi o prikazivanju pova božanstava. Pitanje je šta znači ta kombinacija rasnih tipova? Da li je stanovništvo Butmira (pa i drugih naselja ove kulture) bilo ovako miješano u rasnom pogledu? Da li su to samo refleksije dalekih veza i poznavanja grupa sa sasvim drugim rasnim osobinama? Ili se. ipak je najvjerovatnije da su u Butmiru zajedno živjeli ovi rasno. povremeno odigravali i ritualni obredi. prije svega. pružio obilje glinenih statueta sa ženskim osobinama. tako i u čitavoj grupi. obilježavali melanobrahikefalni elementi (tamni kratkoglavci). kako u ovom naselju. čiji se hrbat u kosoj liniji spaja sa unazad zabačenim čelom i tjemenom. Teza između spomenutih naselja i Lisičića išla je dolinom Idbara i Fojnice i to je. koštane idole iz Sultan sela u Bugarskoj (hetitski tip). Njegov hetitski govara onom koga smo nazvali armenoidni tip. Ne treba mnogo domišljanja da se utvrdi značenje tih adoranata. procesije. obratio pažnju na neke glave statuta u Vinči (hetitski tip!). odnosno svoja poklonjenja izvodili u bili maskira­ stavovima poznatim i u mnogim kasnijim religijama svijeta. nepatvoreni predstavnik butmirske kulture i po tome zauzimao posebno mjesto među ostalim istorodnim naseljima. On. dok je u oblasti Mediterana preovladavala krv negroidnih melanodolikefala (crni dugoglavci).

pa – vjerovatno – i o centralnim kultno-religioznim svečanostima. sa već formiranom i originalnom njenom fizionomijom. početna faza butmirske kulture? Od najdonjih slojeva u tom naselju istraživači su se sreli sa klasičnom fazom ove kulture. 61 . pošto je ležala nedaleko od snaž­ nih izvorišta rijeke Bosne i toplih izvora mineralne vode. Kako se desilo da u Butmiru nedostaje starija. Da li je na to negativno djelovao priliv ljudi iz doline Neretve ili se neko naselje (možda u Okolištu kod Moštra na obali Bosne) normalno razdvojilo prema principi­ ma rodovskog društva? Ili oboje? Zanimljivo je da su u Butmir stigli i najbolji umjetnici i najradikalniji čuvari starih kultova i rituala. još jedno pitanje. Lokacija je bila vrlo privlačna. Ostaje. najzad. Pretpostavljamo da se to dešavalo na širem prostoru Visoko – Kakanj. Na to pitanje se ne može drugačije odgovoriti nego konstatacijom da je populacija Butmira prispjela na tu lokaciju sa pod­ ručja na kojem je već bila završena simbioza kompozitnih kulturnih ele­ menata.

.

Sistematskim istraživanjima arheoloških lokalite- ta u Albaniji ustanovljeno je da su ritoni svojstveni i neolitskim kulturama u Cakranu i Dunavecu. Neolitski riton sa geometrijskim ukrasima. ovaj manir proširio i u pozadinu Jadrana. međutim. a pod vođstvom Josipa Korošca. inače. Ako ovome dodamo Caverna del Muschio i Aurisina u sjevernoj Italiji. centralna Bosna. sakup­ ljeni u neolitskom naselju u Kaknju. To ime im je ostalo u arheološkoj nauci sve do danas. među ogromnim brojem keramičkih nalaza su posebno upadali u oči brojni dijelovi vaza na četiri noge. zaokružili smo danas poznati geografski pojas na kojem su izrađivani ritoni. 31). Pojedinačni ostaci ritona su nađeni u slojevima Crvene Stijene nad Trebišnjicom i Zelenoj pećini nad izvorom Bune u Hercegovini. Još veći broj divno ukrašenih primjevima srednjeg neraka sakupio je Šime Batović u sloje­ olita na naselju u Smilčiću kod Zadra (Sl. I tu nije kraj. Imale su slitiri. Veći dio površine ovih vaza bio je ukrašen raznim. pripada srednjem neolitskom dobu. i još dalje. obično valjkaste. na kojem se isticao široki. a pojedinačno u Reštanima. Slika 31. te na područje prelazne zone. Eleteia. noge ležao je jedeći izgled: na če­ dosta plitak recipijent. Ritoni Prilikom terenskih istraživanja neolitskog naselja u Danilu kod Šibenika polovinom šeste decenije ovog vijeka. Uskoro se pokazalo da ritoni u Danilu nisu usamljena pojava. među kojima i urezanim geo­ vezanim spiralama. Danilsko naselje. Najbrojniji su. 1. DVA POSEBNA KULTNA FENOMENA V. Ubrzo je postalo evidentno da su ritoni ci nekog posebnog izraza duhovnog života predstavni­ neolitskog stanovništva na čitavom prostoru istočnog Jadrana. Smilčić kod Zadra 63 . Larissa). svakako za posebne namjene. otkriven je na dosta brojnim neolitskim naseljima u srednjoj Grčkoj i Tesaliji (Korint. Odatle se. Tsangli. Ovome treba dodati bojenje površina crvenom bojom nakon pečenja i upotrebu crvene inkrustacije na nekim motivima. odnosno njihovih dijelova. Već sam istraživač je takve nalaze nazvao kultnim vazama i dao im naziv “ritoni” (od grčkog τόρυτόν). Heroneja. koso postavljen otvor i velika kružna drška iznad tog otvora.V. vjerovatno. u srednjoj Albaniji. južna Metohija. Značajan broj ritona. Dolaze onda nalazi u Markovoj špilji na otoku Hvaru (Grga Novak) i nekim drugim lokalitetima duž jadranske obale. metrijskim motivima.

pa onda i za plodnost agrarnih i drugih proizvoda. treba očekivati rima. Već smo na drugom mjestu spobol plodnosti pa je u tom smislu menuli da je i bik sim­ korišten i u raznim kultovima. Po toj logici bi mogli biti tretirani i ritoni u protokakanjskoj fazi u Bosni. po njenoj ocjeni. Šta je bio osnovni podsticaj ove pojave. nego je došla smjena sa bogatom plastikom vinčanske kulturne grupe. Na ritonima je često i vrlo obilno korišteno bojenje crvenom bojom i umetanje crvene inkrustacije. Nije mnogo jasnije ni pitanje čemu su služile izrađevine u obliku ritona. Na lokalitetu Cakran u Algurnom ar­ baniji ritoni su. Šime Batović. Gotovo da nema sumnje da je to zoomorfna forma: četiri noge. odnosno procesija. unutrašnjost samih recipijenata. upotrebljavanih u svakodnevnom životu ili prilikom poseb­ nih obreda. prema nekim saznanjima. pokušajmo bar ovdje dati neko prihvatljivije rješenje. Vjerovatno će ovo potvrditi i neko buduće otkriće tzv. Neki važni detalji. Oni pripadaju duhovnoj tradiciji starčevačke kulture i sa njom su dospjeli u Bosnu. S obzirom na označeni pojas. Draga Garašanin je ove posude nazvala “obredni sudovi – rito­ni”. a sakupljen je i najveći broj divno ukrašenih primjeraka (Josip Korošec. Služili su. Mora se reći da stratigrafija Cakrana nije jasna. potrebe vezane za ritona su se pojavile Pre­ dosta iznenadno. sa pre­ cardium-impresso kulture. pa i pisac ovog teksta). u vri­jeme postepenog nestajanja carjem neolitskom dium-impresso kulture. U 64 centralnoj Bosni su prije ritona upotrebljavani žrtvenici na četiri noge. arhaičnije keramičke forme. bolje rečeno lik bika. ma tome.Albanski stručnjaci Muzafer Korkuti i Zhanetta Andrea su s pravom. nađeni sa keramičkim elementima koji pripadaju starijem neolitskom dobu. jedno između mnogih. Ta boja se dobro održala u zemlji sve do momenta iskopavanja. odnosno iz oblasti is­ točnog Jadrana. Zasada je najprihvatljivi­ je rješenje da je baš u Dalmaciji izvorišno područje ritona. Za nalaze ritona u Grčkoj nema pravih stratigrafskih podataka i. a lojanica barem djelimično istopila i pokrila lojem. jer je teško vjerovati da kulturni slojevi debeli oko tri metra pripadaju samo jednoj hronološkoj i kulturnoj fazi. pa bi tamo bila i polazna tačka za danilsku kulturu srednjeg neolita (Dragoslav Srejović). da je to stanovništvo bilo itekako zainteresovano za plodnost stoke. portabl-žrtvenici. zaista asociraju na veoma uprošten lik govečeta. c) srednja Albanija je pružila najstarije primjerke ritona. ostaje za sada neri­ ješeno pitanje. koja je u stari­ dobu dominirala na Mediteranu i u zemljama Jadranskog bazena. Šime Batović ne prihvata ovu tezu. Međutim. protodanilske faze. odnosno za­padnoj Grčkoj. pošto je u toj fazi kakanjske kulture još u značajnoj mjeri zastupljena keramika starčevačko-impresso faze. na području zaleđa Jonskog mora. što je naročito bitno. sama forma ritona. Sigurno je da je kod stanovnika spomenutog geografskog pojasa stočarstvo predstavlja­ lo temelj ekonomskog prosperiteta. oni ne mogu nikako biti sta­ riji od onih iz nalazišta na istočnom Jadranu. Crvenom bojom koja se otire često su obojeni donji dijelovi recipijenta. uzimajući u obzir navedeni geografski pojas. Zna- . navodno. kojima će se arheološka nauka baviti u idućim periodima istraživačkog rada. s obzirom na njeno pomanjkanje u kraškim regionima. b) poticaj za njihovu izradu je došao iz neolitske Grčke. jer su u toj oblasti najbrojnije zastupljeni. ne doprinose takvim rješenjima. oblast sa ritonima nazvali “jadranskoje egejska zajednica” poštovalaca ritonskog kulta. Tako Josip Korošec pledira za tezu da su oni služili u kultu vode. pa bi ova oblast predstavljala izvorno područje za nastanak izrađevina u obliku ritona (navedeni albanski arheolozi). izgleda. Voda bi je sigurno isprala. tone i na nekim tamošnjim neolitskim nalazišti­ U vezi sa pojavom i rasprostiranjem ritona postavljaju se dva osnovna pitanja: gdje je njihovo porijeklo i hovnom životu odgovarakakva je njihova uloga u du­ jućih populacija? Do sada su iznesene tri teze o izvornom području ovih izrađevina: a) ritoni su porijeklom iz Dalmacije. u obredne svrhe i u tome se slažu go­tovo svi autori koji su se bavili problemom ritona. Nijedna od ovih teza nije dosad potkrijepljena sigumentacijom. Osta­ otvoreno pitanje da li će ritoni biti pronađeni u Epiru. na području rasprostiranja starčevačke kulture nigdje nisu zapaženi ritoni. nego smatra da su ritoni najvjerovatnije bili reprezentativan oblik svjetilj­ ki-lojanica. povijen recipijent i velika drška u vidu savijenih rogova. No. ipak. tzv. živjelim elementima starije. Čini se da su oba ova tumačenja polazila od nekih logičnih. Ni on im ne odriče kultnu namjenu. pošto je tamo neolitska kutura najrazvijenija u jugoistočnoj Evropi. sa vrlo niskim i kružnim recipijentom. ali sasvim nedovoljno potkrijep­ljenih pretpostavki. Velika je po­ teškoća u tome što u starijem neolitu Jadrana nema uopće ni žrtvenika ni obrednih posuda koje bi kasnije zamjenili ritoni. dakle. donji dijelovi drški ili. Važna je.

ili u samom Egiptu. Iako je kosov­ska varijanta bliska južjaju u zasebnu nomoravskoj. područje Fabrike fosfata (Fasovskoj Mitrovici. Pa ipak. 2. sa mno­ go vjerodostojnosti se može tvrditi da je kult oličen u korištenju ritona pripadao istom kultnom krugu. ubijani izabrani bikovi? Moglo bi se i to pretpostaviti. a u tom pogledu su naročito važni nalazi u Valaču i Predionici.no je da je i crvena boja simbol života. - uz terakote sa ženskim osobinama prikupljeno je i dosta figura sa muškim osobinama. Zbog toga. Pripadaju mu i naj­ ne od gline na tom prostoru. čiji je simbol bio označen u liku bika. bodljikave žice. simbol Sunca sa zracima. inače. npr. svjedoči i poznati obred tauroktonije u mitraističkoj religiji. Ritoni su najvjerovatnije predstavljali vrlo shematiziran lik bika i u tom obliku reprezentovali naglašeni simbol plodnosti. kao što su za vrijeme mlađeg neolitskog doba u centralnobalkanskoj ili prelaznoj zoni žitelji tamošnjih naselja držali u kućama gli­nene figure Velike Majke (predstavnice uglavnom agrarnog kulta). koja pripada mlađem neolitskom dobu. naročito u dva spomenuta nalazišta. ipak ju neke pojave izdva­ cjelinu vinčanske grupe. odnosno o štovanju određenog božanstva. Fafos kod Kosovske Mitrovice 65 . sve teče u istom pravcu. njene najupečatljivije karakteristike. Treba li spominjati da su u klasičnim orijentalnim kulturama. Plastične izrađevine pružaju. među plastičnim izrađevinama (a to je i glavni razlog izdvajanja ovog poglavlja) izazivaju opću pozornost kombinovane zoomorfne terakote. Žitkovac. “šamani” ovog posebnog kultno-religioznog sistema? Da li su ikada. e. V. I. spomenimo slijedeće bitne osobine: - velika sklonost ka monumentalnim figurama (posebno u Valaču). figura sa vrlo jasno označenim muškim genitalijama. pošto su nalaženi ritoni i u slojevima hvarske kulture. - ima dosta figura sa predstavom maske na licu. Na nozi jednog ritona iz Kaknja urezan je dvostruki krug linijama u vidu tzv. Valač kod Kofos) u Ko­ sovske Mitrovice. Radi se o štovanju bika kao vječnog sim­ bola plodnosti. Prakentauri Ranije je već rečeno da se među varijante vinčanske ne grupe svrstava i posebna kosovska varijankultur­ ta. ovdje. Relikti davno preživjelog totemizma uporno su se održavali na nekim prostorima! Ostaje stvar domišljanja kako su sve korištene ove četveronožne izrađevine od gline. možda. Dosada je sistematskim istraživanjem obuhvaćeno Slika 32. Da li i u nekim skupnim obredima? Da li i u posebnim prilikama? Jesu li tim obredima rukovodile posebne ličnosti. nije zapaženo u drugim varijantama. Taj kult na zapadnim stranama Jugoslavije je nesumnjivo određen pandan kultu Velike Majke u centralnom balljepše izrađevikanskom prostoru. uz štovanje Mater Ge – Velike Majke. dobivaju u kultu pristojno mjesto i muški partneri. zaštitnika plod­ nosti. Čitava popratna dekoracija bi išla u istom pravcu. u liku bika bila simbolizirana neka od vrhovnih bo­ žanstava? Treba li spominjati minojskog Apisa i sve ono što se događalo oko ovog svetog bika? Njegovo konačno žrtvovanje? Koliko je bio ukorijenjen odnos ljudskih zajednica prema plodonosnoj snazi bika. 32). što. ovaj kult sa ritonskom simbolikom je dosta dugo trajao negdje od polovine V do kraja IV milenija st. To su figure sa životinjskim tijelom i ljudskom glavom (Sl. tako su i pripadnici “jadransko-egejskih” zajednica drstavnike stočarskog kulta). Inače. žali u kućama ritone (pred­ Oni su osiguravali željenu plodnost. I Sunce je sim­ bol života! Prema tome. pri­likom obreda. Zoomorfna terakota sa tijelom životinje i ljudskom glavom. ali se na njima ističu plastične bademaste oči. prema tome. Kada je riječ o plastici kosovske varijante. nekoliko neolitskih naselja na tom prostoru: područje Predionice kod Prištine.

iz čega su. S obzirom na potpuno određene mitološke predodžbe i likovnu interpretaciju ljudi-konja u antičkoj Heladi. nije isključeno ni tako nešto. koji se tamo nazivaju kentaurima. Životinjsko tijelo uopće ne odgovara formama koje su svojstvene tadanjim životinjskim figurama. odnosno pripadnicima indoevropskih grupa koje su u više talasa prodirale prema Balkanu i donjem Podunavlju. karakterističnim osobinama. Možda bi. Pretpostavljena viša bića. sigurno. u dalekom lutanju. Pojavu većeg broja muških statueta treba upravo zahvaliti toj promjeni. Najefikasnije je moralo biti sakaćenje njihovih figura. na ova­ko modeliranim nogama i prsima. dok ljudska bista. u sklopu ovakvih pretpostavki. Ali. Nikola Tasić. ističe da se takve figure sreću prvi put u vinčanskoj grupi (pri tome misli i na Gradac kod Zlokućana iz južnomoravske regije) i da je to jedinstvena pojava na Balkanu i u srednjoj Evropi. smatrana neprijateljskim demonima. mogle bi biti predodžbe kosovskih neolićana o zlokobnim došljacima. Čini se sa punim opravdanjem. ćani su se služili tradicional­ upriličenim u ovakvim slučajevima. Prednji njihov dio neosporno asocira na snažna konjska prsa. moguće da je neki pripadnik tamošnjih neolitskih naselja. 66 dakle. Nikola Tasić u svom izvještaju o istraživanju na lo­ kalitetu u Valaču navodi da je u prvoj godini iskopavanja nađeno sto primjeraka zoomorfnih terakota i da su svima nedostajale glave. imale su u svom sastavu i pojedince: skupine konjanika. Zašto su ove figure nađene u daleko najvećem broju bez ljudske biste. 2. fne figure među vinčanske plas­ uglavnom. On sasvim decidno kaže da ovakve figure imaju nesumnjivo kultni karakter i da indi­ciraju jedan oblik vjerovanja tamošnjih stanovnika. kako im se efikasno oduprijeti? Neolinim ritualnim radnjama. proi­ zišle i odgovarajuće terakote. pripadaju već eneolitskom ili halkolitskom dobu. Ti novi došljaci su poznavali konja i kretali se jašući na tim životinjama. mogli . Nema sumnje da je to važna hronološka oznaka i da slojevi sa navedenim. iako još u neolitskom kulturnom ambijentu. Prihvatimo. po njenom mišljenju. U tom periodu se postepeno gase norme matrijarhalnog društvenog uređenja. Ove prednje noge su redovno i ukrašene raznim urezanim ornamentima. dok ornamenata nema na zadnjim nogama. premda nije ni mnogo uvjerljivo.Pri tome je potrebno naglasiti nekoliko detalja. Neobično su stilizirane prednje životinjske noge: debele su i gore zaobljene pa se dobiva neka vrsta srcolikog jedinstva. mogli bismo ih pravilnije nazvati antropozoomorfnim figurama. Na srcoliko formiranim prednjim nogama i prsima životinja nasađena je ljudska glava. Čovjek koji nikada nije vidio konjanika mogao je vrlo lako da konja i čovjeka objedini u neko nepoznato. nadmoćno su prelazile preko krajeva naseljenih neolitskim starosjediocima. Ovdje se mora napomenuti da je u Valaču nađen u kulturnim slojevima i izvjestan broj bakarnih predmeta. Pa. tu hipotezu kao realnu činjenicu. ovdje nas zanimaju spomenute zoomorfne figure. Da li je to uzrok obezglavljenosti ovih figura? Naravno. Na taj način ti koje nastao lik “prakentaura” u plastičnoj umjetnos­ sovske varijante vinčanske kulture. Glasine i opisi dotada nepoznatih bića stizali su i do kosovskih strana. Doduše. onda. a predstave o konjanicima su dobivale fantastične obrise. jedinstveno. jer su neolitski majstori gline odlično znali svoj posao i nisu mogli dozvoli­ ti tako nesigurne spojeve dijelova figura. nepoznato bo­ žanstvo. trebalo skrenuti pažnju na dvije činjenice. Nikola Tasić – iako sa značajnim oprezom – valačke figure i imenuje kao “prakentaure”. Pa. Baš ove glave svrstavaju kosovske zoomortične izrađevine. Eto podsticaja za umjetničko oblikovanje spomenutih figura. Izgleda nam da je Draga Garašanin naslutila pravo rješenje pitanja kako su neolitski majstori u kosovskoj varijanti došli na ideju da naprave fantastične životinjske figure sa ljudskom bistom. nose poznate vinčanske maske na licu. Širio se strah na susjedne krajeve. ova autorica takvo rješenje stavlja u “domen potpune hipoteze”. Tako se. fantastično biće. 1. ali nam se čini da gotovo nema druge solucije. nešto slično se dešavalo i sa Kortesovom konjicom prilikom invazije meksičkih pokrajina. Očito je da su neolitski majstori-umjetnici sa Kosova ovako zamišljene spodobe smatrali višim bićima. oponaša u potpunosti glave antropomorfnih figura uobičajenih u vinčanskoj plastici. Jedno od rješenja. Tadanji čovjek je svoju tradicionalnu viziju viših bića – božanstava prenio i na novo. Sam istraživač Valača. sasvim poseban ritual. prikazana u vidu ovih zoomorfnih (antropozoomorfnih) figura su. godine je nađeno nekoliko primjeraka cijelih terakota ovog oblika. naoružane posebnom vrstom sjekira i drugog oružja. koje su se kretale iz stepskih oblasti na Istoku prema južnim evropskim predjelima i koje su definitivno srušile neolitsku tradiciju na tom prostoru. I one. počinje prelaz ka patrijarhalnoj organizaciji praistorijskih zajednica. Vjerovatno je u pitanju nešto drugo. Tek u kampanji 1957. odnosno bez ljudske glave? Nikola Tasić iznosi tezu da su možda posebno modelovani životinjski trup i ljudska glava pa onda međusobno sastavljeni. i sam sreo neobične došljake pa o tom pričao pri povratku. Pojedine grupe Indoevropljana.

pa ta činjenica još više podu­ tezu o sasvim drugačijem porijeklu mita o kentaurima na Balkanu. sasvim logična pretpostavka. borba Lapita i Kentaura) je sigurno veoma arhaična na Balkanu. Mikenska epoha je takav mit samo dalje razrađivala. jer te figure iskazuju istu ideju. prodiru sve bliže domaćim krajevima i staništima. Pokušali smo ovako oživotvoriti “potpunu hipotezu”. na­ ravno. a hronološki prethode mikenskom dobu na jugu Bal­ kana. postav­ljenu od strane Drage Garašanin.bismo tvrditi sa dosta vjerovatnoće. pošto su bili pokretni sto­čari. 67 . na taj način će se suprotstaviti i opasnim pridošlicama. U svakom slučaju. I još jedna napomena. Indoevropski konjanici su zaista lovili goveda – bikove. Poznato je da u velikim religijama na Istoku i u dolini Nila mnoga božanstva jelo i životinjsku glavu (iznimka je čuimaju ljudsko ti­ vena Sfinga!). Pitanje je samo kako je ova saga dospjela u kretsko-mikensku mitološku tradiciju. Branko Gavela spo­ minje mogućnost da je ona preuzeta iz kretskomikenske epohe. a takvo ime bi se moglo protumačiti na dva načina. Nešto bi u tom pogledu mogle doprinijeti i naše figure “prakentaura” sa Kosova. predvođeni ovim svojim zaštitnicima. Invazija Indoevropljana prema Zapadu i njihovi konjanici bi bili realna podloga za formiranje i mnogostruku razradu mita o ljudima sa konjskim trupom. Odatle naziv kentauri – oni koji bodu bikove. postupalo i sa ovim “prakentaurima”. Pojedinačno u domovima ili za vrijeme prigodnih svečanosti vršeno je kidanje glava i na taj način su tamošnji žitelji smatrali da će se efikasno suprotstaviti neprijateljskim višim bićima. nalazi antropozoomorfnih figura u naseljima kosovske varijante vinčanske kulture pružaju mogućnost širih i dubljih razmatranja o porijeklu mita o kentaurima na Balkanu. Mitološka saga o kentaurima. bikovi su u očima autohtone neolitske populacije sim­ bolizirali božanstvo plodnosti pa bi njihovo ubijanje od strane indoevropskih konjanika predstavljalo pravu suprotnost njihovim kultno-religioznim shvatanjima. ovjekovječena Fima u Metopskim poljima na atenskom dijinim reljefi­ Partenonu (kentauromahija. koji. nemanima. Ovpire dje je obrnut slučaj. Očita toteimistička reminiscencija. Izu­ zetno je interesantno i samo ime: kentauri su bića koja “bodu (love) bikove”. Ili. drugo. što je. Bila bi to i zamjena za odgovorajuću naraciju. božanstvima. U isto vrijeme.

.

U tom svom djelu poklonio je dosta pažnje i pokapa­ nju umrlih. u svojim pismima Luciliju o moralu. Svakako je na to bio podstaknut učenjem pripadnika orfizma i Platonove Akademije. privjesci i og­rlice od kosti. kanibalizam. Paleolitsko i mezolitsko doba Jedan od najboljih evropskih poznavalaca paleolitskih kultura na prostoru Starog svijeta. postav­ ljao sebi isto ovakvo ili slično pitanje? Sasvim je očito da su život i smrt lice i naličje iste meda­ lje. Krajem prošlog vijeka. znači.) Homo sapiens je praktikovao često stereotipan grobni ritual: polaganje mrtvaca u jame.VI. i posipanje groba crvenim okerom. da li je to pitanje istraženosti ili posljedica nekih drugih faktora. Ovdje nas zanima da li je čovjek i prije pisane historije. bolji život. ili gotovo svi skeletni nalazi paleolitskih individua sa prostora južnoslavenskih zemalja locirani su na području Hrvatske. U gornjem paleolitu (pretežno između 30–10. Nemamo pretenziju da ih u bilo kojem obliku kompletiramo. najbrojniji su u kasnim praistorijskim periodima. Buduća istraživanja će možda osvijetliti ovaj fenomen. André Leroi- Gourhan. Iznijećemo neke od tih podataka sa područja jugoslovenskih zemalja. 69 . Isto učenje je svojstveno i mnogim religijama kroz čitavu pisanu povijest. Teško je reći da li je to slučajnost. Kada je riječ o skeletnim ostacima neandertalskog čovjeka na ovim prostorima.000 godina st. ovisno o viđenju kako su pripadnici praistorijskih grupa tretirali tjelesne ostatke svojih umrlih. MORS QUID EST? AUT FIMIS AUT TRANSITUS? /Šta je smrt? Kraj ili prelazak?/ Ovakvo pitanje postavio je učeni filozof Lucije Seneka. četrnaest mlađepaleolitskih kostura je bilo pokriveno vapnenim pločama ili mamutskim lopaticama. po kojima je smrt samo prelaz iz ovog života u drugi. nemamo nikakvih sasvim si­gurnih pokazatelja. nego samo da ukažemo na primjere koji na najbolji način osvjetljavaju ovaj problem u pojedinim praistorijskim pe­riodima. prema tome. koje su dosta često nalažene samostalno i u različitim situacijama i okruženju. sa ubijanjem životinja. e. kao i kultovima vezanim za smrt tadanjeg čovjeka. Pretežan broj. I. prilikom kopanja pijeska za razne građevinske potrebe. izuzev podataka koji su dobiveni ispitivanjem grobo­ va sa skeletnim ili spaljenim ostacima praistorijskih ljudi. konačno. od raznih kultova do um­ jetničkih ostvarenja. Klasičan primjer zabilježen je u Tešik Tašu (Turkestan). roditelja. VI. jesu li ih opremali za onaj drugi život ili su ih jednostavno odbacivali? Mnogo toga se može naslutiti ovim putem. A kako je razmišljao o njoj. većinom u zgrčenom položaju. antropofagija. Sigurno je da je najviše bio impresioniran smrću bliskih srodnika. Naše je za­ ključivanje. ali nema pravih antropo­ loških podataka. vlastitog potomstva i za njega je to morala biti misterija. Čehoslovačka. Neronov vaspitač. Praistorijski čovjek se neprestano susretao sa umiranjem svojih srodnika. Zgrčeni položaj vjerovatno označava položaj čovjeka pri spavanju. zatim sa lišavanjem života pripadnika drugih grupa. sa prestankom života ljudskih i životinjskih jedinki. U dosta slučajeva je uz tijelo bio položen nakit – školjke. pokušao je da na jednom mjestu prikaže duhovni život paleolitskih ljudi. 1. Evo neko­ liko njegovih osnovnih zaključaka: Vjerovatno je već neandertalac. Brojnost podataka o tretmanu mrtvih u praistorijskom dobu je vrlo različita: veoma su malobrojni u starijem paleolitskom dobu. praistorijski čovjek. Znamo da je na slovenačkom tlu istraženo mnogo paleolitskih nalazišta. nazovimo je bitisanje. odmah se uzimaju u obzir donjopaleolitski (mousterienski) sedimenti iz Hušnjakove pećine u Krapini. barem u nekim slučajevima. sahranjivao svoje umrle. gdje je nađen dječiji kostur okružen skeletima pet ubijenih kozoroga. Sasvim je izvjesno da je paleolitsko doba obilježeno i kul­tom lubanje i donje vilice. više je nego vjerovatno da je za vrijeme paleolita u raznim krajevima vladalo ljudožderstvo. U čuve­nom paleolitskom nalazištu Predmost.

kako bi zadržali i njihovu moćnu zaštitu u svom staništu. Neandertalac. upućivalo na kanibalizam. Izni­ smo i sve velike dileme koje su prisutne u razmatranju ovog proble­ ma. upućuje na ubijanje pa zamišlja da su nekadanji stanovnici Šandalje II bili iznenađeni i napadnuti od neke druge. Ocijenjeno je da se radi o ostacima 20-30 individua. Spomenuli smo otprilike sve ono što bi nam moglo pomoći da sagledamo. Čovječiju lubanju je svakako i paleolitski. da je antropofagija za vrijeme paleolitskog doba gotovo nor­malna pojava i na ovom tlu. što je izvjesna novina u proučavanju neandertalske rase u Evropi. pojedeni. u kojem je živio Homo sapiens. brojnije i jače skupine mlađepaleolitskih lovaca. na kult mrtvih. Ali se ne možemo zadovoljiti samo ovakvim tumačenjem. lita zas­ U pećini kod Baderne u Istri (valjda Dančeva pećina) otkrive­na je dosta dobro sačuvana cijela ljudska lubanja. Gorjanović-Kramberger i u njima sakupio oko 650 komada ljudskih kostiju. su – po svoj prilici – ubijali pojedince drugih grupa da bi se hranili njihovim mesom. bio bi to klasičan primjer antropofagije. Vidi se da su sve lubanje i kosti ekstremiteta bili razbijeni i pobacani po pećini. jer su umrle pripadnike plemena jednostavno pojeli i kosti pobacali. Sam istraživač je ispravno ocijenio da su u pitanju kosti neandertalca – krapinskog čovjeka. Iz vremena mlađeg paleolita. Ovdje se sasvim vjerovatno radi o pravom kultu lubanje i o pokapanju mrtvaca. naročito fragmentima lubanje i ekstremitetnih kostiju. i nedostatak pravih podataka na tlu južnoslavnskih zemalja – osim u pojedinačnim slučajevima – o načinu sahranjivanja u tom dobu. da su zabilježeni i primjeri skog čov­ kulta ljudske lubanje (Veternica). možda. Među njima su najvažniji Šandalja II kod Pule i Vindija kod Donje Voće (Varaždin). ali je u nemenu došlo do perturbacije usljed kom kasnijem vre­ poplava vode iz obližnjeg potoka. - da postoji mogućnost kulta donje vilice paleolitjeka (Vindija). Istraživanja ovih. u pe­ćini Veternici kod Zagreba otkrivene su 70 tri čovječije lubanje iz mezolitskog doba. onoj dio duhovnog života paleolitskog čovjeka koji se odnosio na pojeli stupak sa umrlim srodnicima. pokrivene kamenim pločama. Iz istog razloga su skoro do savremenih dana egzistirala divlja plemena “lovaca na ljudske glave”. pa i Homo sapiens. iako neki stručnja­ci računaju i sa cifrom od 80 individua. Moramo naglasiti da ni ovi zaključci nisu dokumentirani u zadovoljavajućoj mjeri. a. No. devet metara debelih naslaga. poznat je i običaj čuvanja lubanja vlastitih predaka.naišlo se na polupećinu. Još tri podatka iz vremena tzv. objavio je D. Konačno. Tako je Huštala jedno od najbogatijih nanjakova polupećina pos­ lazišta sa ostacima paleolitskih ljudi na svijetu. Analize C-14 daju cifru 12. fragmentirane. U pećini Oporovina u kanjonu Lovranske drage nom zatečen je veći dio skeleta čovjeka u horizontal­ položaju i uz njega priloženi ukrasi od jelenjeg roga. Suprotno tome. Proučavanjem krapinskih antropoloških ostataka bavio se zaista impozantan broj stručnjaka: njihove podatke rezimirao je Mirko Malez. možda. Rascijepljene i opaljene cjevanice su protumačene kao dokaz da je Krapinac bio kanibal. Istraživač ove pećine. Starosjedioci su poubijani i. ispunjenu do samog vrha pleistocenskim naslagama. Ostavljamo čitaocu da se i sam upusti u odgovarajuća razmišljanja i da sam iskombinuje svoju priču o odgovoru paleolitskih ljudi na pitanje šta . Mirko Malez. konačno. Isto tako nije potpuno jasno koji su sve povodi doveli do kulta lubanje ili do kanibalizma. epipaleolita i mezolužuju pažnju. obadvoje. Đuro Basler daje pretpole stavke da su neandertalske individue u Krapini bi­ pokopane negdje u unutrašnjosti pripećka. Šta je od ovoga primjenjivo za tumačenje kulta lubanje u davnim vremenima? Možda. Kao sigurna može se uzeti konstatacija Mirka Maleza do je krapinski čovjek bio dolifokefalan (duge glave). lokaliteta sa skeletnim ostacima pa­ Sa izvjesnom vjerovatnoćom se mogu izvesti i sljedeći zaključci: - da je u mlađem paleolitu i epipaleolitu gotovo izvjesno praktikovan ritual pokapanja umrlih srodnika (Oporovina). Po čemu bi paleo­ litske skupine postupale na drugi način? Da li maže da shvatimo otkuda nam i ovako tumačenje po­ nedostatak većeg broja ljudskih ostataka iz paleolitskog doba. Gornji slojevi u Vindiji su također dosta bogati skeletnim ostacima. kosti bez pijeteta razbacane po unutrašnjosti pećine. Bile su razbaca­ a znatan broj cjevanica rascijepljen i opaljen vatrom. dosada je na tlu Hrvatske otkriveno šest lokaliteta sa antropološkim ostacima. Zar nam ništa ne govore podaci da ručju Papue Nove Gvineje sve mnoga plemena na pod­ do nedavno nisu imali groblja. Tu je zabilježeno i više nalaza donjih čeljusti Homo sapiensa. Slično je i sa ljudožderstvom. Kada se sve ovo sabere.320±100 od današnjeg vremena. Tokom istraživanja u Šandalji II je sakup­ ljeno 39 komada ljudskih kostiju u fragmentarnom stanju. što bi. ne na raznim mjestima. ostaje jedino sasvim sigurno da je na tlu Hrvatske otkriven značajan broj leolitskog čovjeka. ali su vjerovatni. bar donekle. odnosno epipaleolitski čovjek smatrao centralnim sjedištem ljudske moći.

Neuobičajeni prilazni hodnik bi možda govorio za ovu drugu soluciju. pored toga. po dva cijela ljudska kos­tura su otkrivena u slojevima starijeg i srednjeg neolitskog doba u Smilčiču kod Zadra i pripadaju. 2. Keramika pripada mlađoj vinčanskoj kulturi. samo lje nema dovoljno nalaza za relativno bolje. ali u samom naselju. Nekoliko manjih nekropola sa grobovima u kojima je. Za vinčansku. bili solidno naseljeni od neolitskog stanovništva pa bismo očekivali i veliki broj nekropola uz ta naselja. Nešto posebno su bile sahrane u Lepenskom Viru. Za starčevačku kulturnu grupu ovakav običaj je posvjedočen na neolitskim lokalitetima u Vojvodini ji (Vukovar). dijelova lubanja. VI. karakteristične su dvije nekropole – Botoš i Gomolava. godine Milutin Garašanin je u svom radu o sahranjivanju u balkansko-anadolskom kompleksu mlađeg neolita objavio da je u vinčanskoj grupi bila poznata samo jedna prava nekropola – Botoš. čiji su skeleti zatečeni također u zgrčenom položaju. Da ovdje spomenemo zanimljiv ukop u istovremenom naselju Anzabegovo u istočnoj Makedoniji. u kojoj su zatečeni ostaci od devet. u svemu 90 kostiju i od toga 3 komada koja su pripadala dječijim lubanjama. tri izdvojene lubanje i nekoliko hrpa ljudskih kostiju. u kojem je zatečen još jedan mali dječiji kostur. U tom slučaju i ovo bi bila neke vrsta nekropole. Kakvi su sve rituali u tom slučaju izvedeni! Kada je riječ o jadranskoj zoni. Smilčić kod Zadra. Okolište kod Visokog i druga. relativno nih skeleta. Među takvim nekropolama možemo spomenuti lokalitete Ajmana u Maloj Vrbici. Takve nekropole nisu dosad pronađene. ali sve to ne može ni izdaleka ispuniti brojčani nesrazmjer između naselja i nekropola. pa se još uvijek osje­ velikog broja naselja i znatno manjeg broja neolitskih grobalja. Na ruci jednog mrtvaca je ostavljena bakarna narukvica pa čitava nekropola pripada samom kraju vinčanske kulture. Neolitsko doba Nešto bolje smo obaviješteni o kultu mrtvih u neolitskom do­bu na tlu južnoslavenskih zemalja. zemunica “Z” u Vinči. na primjer Vinča kod Beograda. U međuvremenu otkriveno je nekoliko manjih nekropola. Obrež-Baštine). jer ni da­ neku sasvim dovršenu sliku o ovom vidu duhov­ nog života kod ovdašnjih ljudi. Ima tu i vrlo velikih naselja. Uz njih se nalazio i jedan dječiji kostur. Svi krajevi su. Neki zaključci se oslanjaju samo na pojedinačne primjerke. a mrtvaci su pola­ Izdvaja se tzv. Inače. bila priložena keramika starčevačke kulture. Podu(Kozluk. za sada nema odgovo­ra. jamama. Podrinju (Višesava – Bajina Bašta). Fabrika fosfata kod Kosovske Mitrovice. ljudski skeleti su nalaženi samo pojedinačno u naseljima ili – mjestimično – i izvan naselja. Sahrana je obično obavljana u gani u zgrčenom položaju. osim jednog broja izuća veliki raskorak između zetaka. odraslim osobama. dok hrpe kostiju svjedoče o raščišćavanju grobljanskog areala za nove ukope. Sa tom činjenicom se mora danas računati. Pomoravlju (Tečić). Sigurna je jedino činjenica da su se u neolitskom dobu na tlu južnoslavenskih zemalja počele formirati prave nekropole i da je pokapanje mrtvih na zajedničkom počivalištu ulazilo postepeno u pogrebnu praksu. Živanovića Dolja kod Zrenjanina. Slavoni­ navlju (Vinča). Neosporno je da je pojedinačno sahranjivanje u okviru samih naselja praktikovano tokom čitavog trajanja neolitskog doba i u svim jugoslovenskim krajevima. o čemu je naprijed bilo dovoljno rečeno. sahranjenim u zgrčenom položaju. Svaki dan se pojavljuju nova neolitska nase­ lja. uz skelete. Ovi skeleti pripadaju kasnoj fazi razbaca­ starčevačke kulture i ostavljaju otvoreno pitanje da li je to neka kolektivna grobnica (ubijenih ili obuzetih zaraznom bolešću individua) ili su odraz sukcesivne sahrane jednog broja stanovnika. čeljus­ ti. Ova konstatacija se ni danas nije mnogo izmijenila i mogla bi se primijeniti na veliku većinu neolitskih grupa. Još 1956. bez obzira na to što je teško iznaći prave razloge takvom stanju. Grga Novak je iznio tezu da je ova pećina služila u obredne svrhe. osim jednog.se to događa poslije smrti samog čovjeka! Ili. potvrđuje da je već u ovoj grupi ulazio u modu ovakav pogrebni običaj. Padinu na Đerdapu i Vinkovce. Nekropola u Živanovića Dolji (Botoš) sadržavala je 18 grobova i. Ipak. a samo odgovarajuća grob­ lja izmiču. prstiju. najrašireniju neolitsku grupu na Balkanu i u Podunavlju. uz samo naselje. ni sud bez odsječenih drški i a ispod njega veći zemlja­ dna. sa prilaznim hodnikom. Ogroman broj 71 . Tokom istraživanja slojeva mlađe neolitske hvarske kulture u Grapčevoj špilji na Hvaru. dakle. Na Gomolavi kod Hrtkovaca je. Svi mrtvaci su bili položeni u zgrčenom položaju. vrše se istraživanja savremenim metodama. cjevanica. pokopanih u zgrčenom položaju i položenih jedna uz drugu u suprotnom pravcu. Grga Novak je sakupio veliki broj razbacanih ljudskih kostiju. U svim južnoslavenskim zemljama je dosada otkriven velik broj nalazišta – naselja iz neolitskog doba. rebara. otkrivena nekropola od 23 ukopa. Radi se o dva skeleta odraslih individua. ili negdje u njihovoj blizini.

Manje je vjerovatno da su to bile žrtve. U jednom grobu (grob 7) je zatečen dječiji skelet u sjedećem položaju. onda. među skeletnim ukopima. Samo usput spominjemo da se u naselju u Lisičićima kod Konjica. predmeta od kamena. Jedna su ležala u plitkim jamama na zemlji ili na keramičkim frag­ mentima. jedino u Lepenskom Viru su lubanje (obično bez donjih vilica) polagane na veće kamene ploče i oko toga je. druga su bila pokrivena polovinom grube posude.keramičke robe. opkoljen uspravnim kamenim pločama. sigurno je posvjedočeno pokapanje mrtvih u zajednička gro­bišta. vrač. Ov­ dje je otkriveno 11 dječijih kostura. na slobodnom prostoru između nastambi. Ovdje su. Gotovo redovno su bila sahranjena u zadnjem dijelu kuće. Zanimljivo je da su pored ognjišta u ovom naselju bile položene i donje vilice lubanja. U nešto starijoj fazi Vlas­ istraživanja su očišćene elipsoidne jame u kojima su bila sahranjena sasvim sitna djeca. zatečeni su dijelovi dječijeg kostura i neke životinjske kosti. U značajnom broju neolitskih naselja skih zemalja primijećeni su na području južnoslaven­ – pojedinačno ili skupno – ukopi sasvim male djece. zatim jedna u Višesavi kod Bajine Bašte i tako dalje. spominjemo i jednu lubanju u samom Danilu kod Šibenika. u naselju Obre I kod Kaknja. izuzetan lovac i slično. znak da je i u neolitskom dobu kult lu­ banje igrao određenu ulođu gu u duhovnom životu tadanjeg stanovništva. to nije nikakva specijalnost ovdašnjih . protoneolita) i u svim staništima-svetilištima otkriveni su na ovom lokalitetu dječiji kosturi. koje su ležale u sloju srednje neolitske danilske kulture. Svi bez priloga. a ukopani su pretežno u zgrčenom položaju. naš­ la donja čeljust odrasle osobe. Sve je onda pokriveno kamenim oblucima i zemljom. U drugom slučaju. Prije će biti da je i u ćini praktikovano pokapanje mrtvih u samom ovoj pe­ naselju. Prilično velik broj izdvojenih ljudskih lubanja u neolitskim naseljima je. Očito stara tradicija! Kasnijoj starčevačkoj. možda. a osim izdvojenih lubanja u istom naselju. Prava gomila-tumul! Izgleda da je u ovom pogledu najinteresantnija situacija u naselju Obre II kod Kaknja. žrtvovanje male djece i novorođenčadi je. Inače. sa raširenim nogama. i to ispod tvrde podca (Vlasac Ia). mrtva­ ci su gotovo redovno polagani u zgrčenom položaju (u položaju spavanja). odnosno istinski pokazatelj kulta ljudske lubanje u mlađim fazama kulture Lepenskog Vira. Tako je iz faze Ib zabilježen nalaz 4-5 kostura novorođenčadi. Me­ najstarije primjerke ubrajamo tri lubanje iz sloja sa impresso kera­ mikom u Smilčiću. Osam skeleta je zatečeno ispod najstarijih slojeva. dakle. Svi su locirani u središtu naselja. Gotovo u svim fazama kulture Lepenskog Vira (tzv. napravljen vijenac od lomljenog kamena. Mogla je to za života obnašao neku poseb­ biti glavna žena u matrijarhalnoj zajednici. na žrtvenom prostoru potaracanom oblucima. Još više je zanimljivo da lubanje pripadaju odraslim muškarcima. općenita je pojava pojedinačnog pokapanja u samom naselju. oko toga su ležale kamene sjekire. tokom nice. kostura novorođen­ čadi. koje pripada Butmirskoj kulturnoj grupi. pločom ili ilovačom. često novorođenčadi. kremena i kostiju ne bi podupirali ovaku tezu. Da li je i ona znak kulta donje čeljusti? I još jedan fenomen iz oblasti sepulkralnog rituala. posuta crvenkastim okerom. Očekivana je pomoć i zaštita ovakve ličnosti i poslije smrti. odnosno na samoj zemlji zdravici. pretežno novorođenčadi. Navešćemo neke primjere. Prema tome. U već spomenutoj nekropoli iz Botoša. Bosna. A to bi značilo da je neolitski čovjek već sasvim određeno vjerovao u život i sa one strane neprozirne zavjese. kult lubanje je imao znatno veću ulogu na području jadranske zone nego u nekim drugim krajevima na Balkanu. uz jedno čvrsto vatrište. izgleda. Tri skeleta su pripadala najstarijem kulturnom sloju. treća su bila pokrivena kamenom. To je pravi ukop. neosporno. jelenji rog i posuda ukopana u zemlju. a uz njega pri­ ložena dva sunčeva diska i dosta 72 keramičkih objekata. Sasvim mala djeca i novorođenčad su sigurno žrtve određenih vjerovanja i obreda u neolitskim naseljima. kult lubanje u ovom periodu je višestruko potvrđen. vjerovatan je i kult donje vilice. žrtvovani! Na osnovu iznesenih podataka dobivamo sljedeću okvirnu sliku u neolitskom dobu na tlu južnoslavenskih zemalja: bez obzira na njihovu malobrojnost. ovdašnji mišljao o neolitski čovjek je već mnogo određenije raz­ zagrobnom životu nego što je to bio slučaj u dugim prethodnim periodima. a mandibule odraslim ženskim individuama. uglavnom. pa da su kasnije životinje rasturile kosti. od prvenstvenog značaja dva či pokapanje pojedinaca u neolitskim pitanja: šta zna­ naseljima i kako objasniti toliki broj dječijih ukopa? Na prvo pitanje je moguće samo jedno objašnjenje: u naselju se postavljao umrli srodnik koji je u njemu nu dužnost. Uočen je različit postupak pri ukapanju djece. Uostalom. Samo dvoje od ovih novorođenčadi je bilo stavljeno na leđa. sasvim vjerovatno. opet. bile su položene i tri izdvojene lubanje. upravo onako kako se novorođenče polaže u običnom ži­ votu. Gledajući na kvantitet nalaza. odnosno kombinovanoj starčevačko-impresso kulturi. pripadaće dva sasvim posebna ukopa.

simboli kulta Sunca. imale najveći uticaj na život i pro­ speritet naselja. zbog čega su. iako to mirni zemljoradnici i stočari nisu voljeli. u veći broj dje­ vremenu pred izgradnju prvih nastambi. jer je oko njega čitav niz nalaza koji posvjedočuju neku vrstu “hodočašća” ovom mjestu. Ako se vratimo na konstataciju da je na našem tlu zabilježe­ no relativno malo ljudskih sahrana u nekropolama ili u naseljima. One su bile svježe. Pošto je u Obrima II veoma snažno zastupljena kulturna komponenta sa Jadranom. VI. iznad ove neobične žrtve sahranjene dvije odrasle individue i jedno dijete? Da li je u pitanju sahrana ličnosti izuzetnog poštovanja i njihova djeteta. U tom slučaju bi se odmah nametnulo i pitanje da li se ta­ ko postupalo iz straha od mrtvaca (što također znači vjerovanje u zag­ robni život!) ili se umrli srodnici prepuštaju izvan naselja višim silama koje vladaju nepoznatim prostorima. Sada su to jednostavno bile izbjeglice. Velika Majka. intenzivno bavili zemljoradnjom. sah­ ranjeno dijete u sjedećem položaju je žrtva Sunčevu božanstvu.grupa. Na drugom postrojenju je ritual trajao nešto duže vremena. pošto su uz njega stavljeni odgovarajući diskovi. često vrlo pokretljive i bolje naoružane. No u neolitskom do­ bu na tlu južnoslavenskih zemalja je u prvom redu prakticirano žrtvovanje djece u slavu viših bića. bogova! I bez obzira na majčinske suze! Najzad. neka agrarna plodotvorna sila i slično. Korijeni vanje djece vezano za izazivanje plodno­ ovog rituala bi vodili prema istočnom Mediteranu. po njihovom shvatanju. mirni život dotadanjih. Zatim je žrtvenište prekriveno kamenim oblucima pa su nastavljene ritualne radnje. Zbog toga je. unutarnje raspadanje pojedinih neolitskih rodova usljed istrošenosti sistema. Nove grupe su ih uništile. mnogo vjerovatnije da su djeca žrtvovana prilkom od­luke budućih stanovnika da se tom žrtvom postigne “blagoslov” onih viših sila koje su. Da li je ovo čist primjer žrtve radi izazivanja plodnosti? Vjerovatno. Sve je. sa onu stranu svakodnevnog ži­votnog kretanja. nego su naselja osnivali uz potoke i rijeke. Na njemu je đeni prostor pokriven nasla­ ložena vatra i vjerovatno su prinošene određene žrtve pred osnivanje naselja. a stanovništvo se intenzivno bavilo zemljoradnjom. sručile na područje južnoslavenskih zemalja mnoge nove grupe sa istoka i sjevera. ili je osta­ lo i dalje neko “sveto” mjesto. a bez ručki posuda se ne može premještati na drugo mjesto. nastupila je puna degeneretivna faza. Ali. protjerale ili – u vrlo rijetkim slu­ čajevima – inkorporirale u svoje redove. menu već usta­ Jedinstven je slučaj na lokalitetu Anzabegovo u Makedoniji. Prvo je načinjeno vatrište-žrtvenište na taj način što je omegom ilovače. Bio je to sumrak matrijarhalnog neolitskog društva. 3. Kroz oslobođeno dno krv žrtve se sliva direk­ u zemlju. sve je više pripadao prošlosti. Gotovo je sigurno da su nalazi kostura sitne djece i odojčadi svjedoci posebnih žrtvenih radnji. Ni ovakav način nije nepoznat kod primitivnih plemena. kao što je rečeno. ali je ovdje simptomatično da je najčijih ukopa obavljen na zemlji zdravici. drugačije uređene. Nešto su drugačije žrtve u naselju Obre I. Zbog toga se i nalaze ostaci ne­ kih neolitskih kultura na brežuljcima. Eneolitsko ili bakarno doba Jedno od najkomplikovanijih prelaznih perioda u praistorijskom vremenu bilo je baš ovo doba. Šime Batović je u svom radu o Smilčiću i kultu mrtvih u neolitu Dalmacije prikupio dosta odgovarajućih podataka iz mediteranskih oblasti i došao do zaključka da je to jedinstvena pojava na Mediteranu povezana sa nekim zemljoradničkim ritualom. Moglo je to biti božanstvo Sun­ ca. još jedna napomena. Ovo drugo ima više izgleda. Sve u svemu. Širom svijeta su kod primitivnih plemena poznate ljudske žrtve (stari stanovnici Meksika prednjače u tom pogledu!). koje su podizane u krugu oko tog žrtvenog prostora. Odjednom se poremetio tradicionalni red stvari. Prije svega. onda. Brzo će tu i izumrijeti. Čini nam se da ovu pretpostavku treba ozbiljno uzeti u obzir. 73 . najzad zatrpano. takav ritus je sasvim razumljiv. vidno oslabljenih neolitskih grupa. kojoj su prije toga odbili dno i ručtno ke. Većina stručnjaka ih povezuje sa izazivanjem plodnosti. pa su sahrane obavljene na već “posvećenom” mjestu? Možda. Žitelji Obra II su se. pa i njihovih žitelja. u kojoj su višim silama pri­ nošene tako dragocjene žrtve kao što su sitna djeca otrgnuta sa majčinih prsa. Žrtvovano dijete je stavljeno u veliku zemljanu posudu. možda bi bilo logično pomišljati još na jedno rješenje – odnošenje i izlaganje mrtvaca daleko od naselja. vreljenog prebivanja u naselju. za koje Hortensia Dumitrescu smatra da predstavljaju žrtvosti. Tek slijedeće troje djece je moglo hovi biti žrtvovano radi izazivanja plodnosti. a u isto vrijeme su se sa raznih strana. već je klasičan primjer ovakvih nalaza sa područja kulture Cucuteni-Tripolje u Rumuniji. sa punom dominacijom patrijarhalnog sistema. u ovom slučaju. žrtvovanje djece u raznovrsnim varijantama je očit znak jedne religiozne manifestacije. jer nji­ ukopi već pripadaju starijim kulturnim slojevima. kojima pripadaju dijelovi dječijeg kostura i životinjske kosti.

lasinjska kulturna grupa prodire u zapadnu Bosnu. Smišljena oprema za prelazak u drugi svijet. ovo ne znači da nije dolazilo do sukoba među njima. sa tačno određenim pravilima rituala: oko glave su stavljane manje posude. su. Upada u oči da su neke od eneolitskih kulturnih grupa locira­ ne na terenu istih oblasti. te grob čovjeka. troje novorođenčadi. sukobljavanja pa i miješanja. Velike posude su vjerovatno bile pune tekuće hrane. a desnom drži jedan sud. podzemnom svijetu. Krajem toga milenija pojačava se nemir zbog nadiranja nepoznatih invazora. a male posude bi trebale služiti za zahvatanje te hrane. a u predjelu karlice veći sudovi. uz rubove komore. Nosi kod Subotice. usko povezana sa odgovaravama na području Mađarske. jedno polugodišnje i jedno četvorogodišnje dijete. Hrvat­ jedna od najraširenijih eneolitskih kultura u Evropi (Banat. osim lasinjske. Nešto drugačiju sud­ živjele su neolitske skupine na kraškom području. prema kultu mrtvih srodnika. 80 keramičkih fragmenata. među kojima se ističu one u Čoki. U okviru nekropole u Bogojevu je. badenska kultura. Autori djela “Praistorija jugoslavenskih zemalja III” nazivaju ovaj grob bračnog para “protokneževski pokop”. dalje. Svaka od tih grupa zaposjedala je određen rejon u tim oblastima i vrlo rijetko nadslojavaju jedna drugu u istim naseljima. pred Megaronom II. R. Bačka. južna Bačka. sredinu zaposjeda kostolačka i prodire dolinom Bosne do Obra kod Kaknja. ali je toga bilo vjerovatno vali. Megarona II. bakarni predmeti. Ne treba to da zbunjuje. Sve navedene grupe. sakupljeno. a badenska se uglavnom zadržala sjeveroistočno od tih teritorija. i dječija grobnica u nadsvođenoj komori. sjeverozapadna Bosna). Pa ipak. srednji Jadran). To je očito shvatanje da mrtvac nastavlja da živi i u drugom. gdje je dobila jućim poja­ i ovo ime. Savremena je mlađoj vinčanskoj kulturi. nazovimo ga. ali se poseljima. Slavonija. Uz muškarca su stavljena dva šiljka za koplje. Slavonija. uz leđa žene bio je ostavljen velik sud. Bogojevo – Zgrčenci) i kostolačke kulturne grupe (npr. sa ulazom širokim jedan metar. Srem. vučedolska kultura (Slavonija. kao što su oni za držanje mlijeka. Ovom drugom je ostavljena solidna poputbina za drugi svijet! Kada je riječ o pojedinačnim ukopima u okviru naselja (a ima dosta primjera). Primjera radi. Uz njih su priložene samo školjke i neke životinjske kosti. koji pripada procvatu vučedolske kulture na ovom lokalitetu. Vremenu badenske kulture će pripadati dva pojedinačna groba žena. pa kosturi janjeta i psa. okrenuti jedan prema drugom. e. sjeverna i srednja Bosna). dolina Neretve. 21 čitava i 30 razbijenih posuda. među ostalim. daleko je najzagonetniji dvojni ukop u grobnoj komori. Koje su to nove grupe? Najstarija među njima je Tiszapolgár-Bodrogkeresztúr grupa u Potisju. na ovaj ili na onaj način. nakit od školjke. Srem. Žena rukama pokriva lice. Nekropole su poznate i u okviru badenske (npr. govečeta i pernate životinje. Ponekad se prilažu kremeni noževi. e. tekla je zemljana klupa na koju je bilo položeno pet dječijih kostura. Schmidt objavio u svojoj monografiji. Velika većina keramičke robe je lijepo ukrašena vučedol­ skim sti­ lom. mirnog i međusobno dobro organizovanog svijeta na ovom tlu počela je u toku IV milenija st. Najbrojnije kapalo i pojedinačno u samim na­ 74 su nekropole u grupi Tiszapolgar-Bodrogkeresztur. Naravno. pa i ukrasi od zlata. nije izostala ni očekivana raznovrsnost posmrtnog rituala ili kulta mrtvih.Razgradnja neolitskog. pa na jadranskom zaleđu. sjeveroistočna Bosna). ukopanih u zgrčenom položaju. ukrašena sunčevim i nekim drugim astralnim simbolima. u manjoj mjeri nego što bismo očeki­ U ovom uzbudljivom vremenu propadanja jednih i nadolaska dru­gih populacija. Glavu že­ne prekriva najljepša posuda u grobu. Glave im se dodiruju. na jadranskim obalama i na ostrvima. dok je III milenijum uglavnom ispunjen trajnijim razmještajem novih kulturnih grupa na prostorima ranijih nebinu doolitskih kultura i naselja. Indikativno je da je ova dječija kosturnica ležala ispod kasnije zgrade tzv. Prije svega. pokazale svoj odnos prema fe­ nomenu smrti. U grobu je. Baranja. idu­ ći nekim hronološkim redom: lasinjska kultura (Slovenija. Zapadnije i južnije od te grupe se redaju. zapadna i centralna Bosna. Prije ukopa je u komori naložena . U unu­ trašnjosti. buda od jelenjeg roga. Srem. ska. Pokopi su vršeni u jamama i u zgrčenom položaju. dok lijeva ruka muškarca počiva na ženinom bedru. srpsko Podunavlje. Tijela muškarca i žene su bila položena na debljoj naslazi pepela u zgrčenom položaju. vrijedi se ponovno zaustaviti na lokalitetu Gradac u Vučedolu i na nekim podacima koje je R. djelimično Srbija. kostolačka kultura (opet Banat. kosti govečeta. u ovom periodu se nešto više praktikovalo sahranjivanje mrtvih u nekropolama. Batki kod Sente. sjeverna Srbija. nađen jedan dvojni grob. Nove grupe nisu ovamo prodirale sve do mlađeg eneolitskog doba (nenaviknute na kraške uslove života!). jelena i svinje. pa su stare neolitske kulturne grupe preživjele mnoge udare u susjednim krajevima i proživjele – doduše u degenerisanom obliku – sve do duboko u treći milenij st. Padina kod Gospođinog Vira na Đerdapu – paljevinski grobovi).

- Velika humka u Batajnici (pokojnik spaljen na istom mjestu. Priređivači ukopa su ovaj bračni par položili u stavu bračne bliskosti. Grob bračnog para iz Vučedola kod Vukovara 75 . - Arađanska humka kod Mokrina (tumul visok oko 4 m. Tumul. - Nekropola u Padini na Đerdapu. koliko-toliko dokumentiranih. pripada badenskoj kulturi). Održačijim žrtvama. Na pepeo očišćenja su položeni mrtvaci. - Humka u Vojki (isti obred kao u Batajnici. Svakako je važno napomenuti da su neki od najstarijih prim­ jera spaljivanja pokojnika u panonskoj oblasti vezani za sahranjivanje pod tumulima. Moglo bi se keramičke robe je više nego im­ ca. pripada također vučedolskoj kulturi). u kojoj su zdjele sa paljevinom poredane u redu i jedan grob sa spaljenim kostima pokrivenim zdje­ lom u Silajetu kod Dvorova u sjevernoj Bosni ukopani su u zemlju.) Samo uzgred spominjemo da je Megaron II bio sagrađen nad komorom sa dječijim ukopima. pripada vučedolskoj kulturi). prečnika oko 20 m. odnosno podunavskog prostora daleko su naj­ važniji kneževski ukopi pod tumulima u Maloj i Velikoj Grudi na Tivatskom polju. Teško je zasada utvrditi da pripadnici kostolačke kulture nisu koristili pokapanje pod tumulima. u tom slučaju.velika vatra očišćenja i žrtvovanja. povrh spališta urna sa pepelom i nagorjelim kostima. na ovom tlu. vana je tradicija posvećenog mjesta dje­ U eneolitskom dobu su. pa i muškarčev pas. Pokojnik u zgrčenom položaju je pokopan u sanduku od kamenih ploča. više nego sve što je rečeno. Još je relativno malo podataka u tom pogledu. da je umro ili poginuo u borbi i da ga je žena nasilno (ili dobrovoljno!) pra­ tila na drugi svijet. a pripadaju kostolačkoj kulturi. ekscentrično lociranom Slika 33. bez vanjskog obilježja. pa Gali i niz antičkih i primitivnih sku­ pina njeguju običaje da žena prati muža u grob. bio je visok gotovo 4 m. važna dva fenomena: spaljivanje mrtvaca prije ukopa (incineracija. Izvan panonskog. Količina presivna. Uz to “mesna poputbina”. naravno. inkremacija) i pokapanje pod grobnim humkama – tumulima. (Ukoliko Krestonci ili neka druga tračka plemena. primjera o prisilnoj pratnji žene mrtvog supružnika. kao prilog još jedna zdjela. koji Stojan Dimitrijević pripisuje jednoj varijanti ljubljanske kulturne gru­ pe. u centru podnožja urna sa pepelom pokojnika. žena je dobila na glavi najljepšu posudu i lonac sa hranom. ali nema tra­ gova naknadnog rituala. uz muškarca je ostavljena njegova lovačka ili ratnička oprema. kasnije obnovljen obred od koga su ostali keramički fragmenti i onda tumul definitivno formiran. ništa neobično ne bi trebalo da znači ni “poglavičin” pogreb u Vučedolu. pa pretpostaviti da je muškarac zaista bio poglavi­ i prvosvećenik u jednom već sasvim patrijarhalnom društvu. od žrtvenog obreda preostale životinjske kosti i keramički fragmenti. pokrivena trbušastom zdjelom. Vjerovatno ono prvo i. sve prekriveno zem­ljom. ovo bi bio jedan od najstarijih.

I ovaj detalj pogrebnog rituala je imao širok smisao. Centralni grob iz humke Velika Gruda kod Tivta u tumulu. Primarni centralni grob. Grobna konstrukcija sekundarnog groba. iz poštovanja. U grobu je bio sahranjen muškarac u zgrčenom položaju. bila je oivičena širim kamenjem i pokrivena tankim kamenim pločama i oblucima. radi kojega je tumul bio i podignut. Keramičke posude su izrađene u domaćem stilu pa je na taj način došlo do sretne kombinacije za hronološke odrednice domaće proizvodnje. 76 Nedavno istraženi tumul u Velikoj grudi kod Tivta. Bio je to pravi “kneževski” grob. Pokazalo se da humka sadrži dva centralna groba. jedan iznad drugog. Uz pokojnika. odražava sličan pogrebni ritual kneževskog ukopa kao i onaj u Maloj Grudi od kojeg je udaljen oko 270 m. Predmeti od zlata su egejskog porijekla.30 m u odnosu na okolni teren. pronađene su obredna keramič- . i visinu od 6.Slika 34. Jama je bila izdubljena u prirodnoj podlozi i ograđena kamenom. Tumul u Maloj Grudi je imao omotač od kamenih oblutaka. Uz kosti mrtvaca bogati prilozi dvije lijepo ukrašene po­ sude. dva dug­ meta od bakarnog lima. Tumul je imao prečnik od 26 m. pet zlatnih karičica za kosu. ležeći na svojoj lijevoj strani. sasvim je sigurno da je u to vrijeme južni Jadran od­ ržavao stalne kulturne i ekonomske veze sa kretsko-egejskim naprednim svijetom. u kome je bio pokojnik u ispruženom položaju. zlatni triangularni bodež. bolje rečeno grob lokalnog rodovskog princepsa. oblikom je sličan glavnom grobu u centru tumula Mala gruda. po čemu se vidi da je tivatski knez za života bio vrlo cijenjen i bogat: predmete je. koji je po svemu sudeći bio vrlo istaknuta osoba. glave okrenute u prema sjeveroistoku. datiranog u bronzano doba. dobio na poklon ili ih je nabavljao na jugu preko posrednika. jedan primarni i jedan sekundarni. a na raznim kra­ jevima su konstatovani ostaci spališta od naknadnih ritualnih radnji. a kasnije je vrlo čes­ to ponavljan.

- kameni vijenac oko groba pod tumulom (Tivat). samo potvrđuje vjerovanje da pokojnik i na drugom svijetu ima određenu ulogu ili pot­ rebu. Grobovi iz tumula u Velikoj i Maloj Grudi jasno ukazuju na južne veze. s tim što je položen na leđa. ali ima problema sa hronološkim odrednicama. Oni imaju veoma važnu ulogu samo u pogledu izučavanja indoeuropeizacije u pojedinim dijelovima evropskog tla. Padina na Đerdapu). Prema tome. obično. diskusija o tome odakle potiču dva nova ritualna običaja – sahranjivanje pod tumulima i spa­ljivanje pokojnika. a čini se da bi i spomenuto žrtvenište u Obrima I upućivalo u tom pravcu. Batke na ušću Begeja u Tisu. obloženim i pokrivenim drvenom građom i. me­ đu ostalim. a pet se vezuju za nalaze iz grobova sa ostrva Leukas u Jonskom moru. To. Tako nešto je pripadalo samo rodovskim i bratstvenim prvacima. - dvojni grob muškarca i žene iz Vučedola. učvrstilo vjerovanje u zagrobni život čovjeka. Tumuli sa grobovima-jamama stepskog porijekla u panonsko-podunavskom prostoru su vremenski mlađi od onih koji su nastali u doba badenske kulture. Postoje indicije da je kremiranje pokojnika počelo već u neolitskom dobu. najzad. a noge mu uvis povijene. dva bronzana sječiva (brijača). bogato posutim okerom. Uzgred spominjemo da stepske populacije nisu spaljivale svoje pokojnike. pa čak i teza da je panonsko-podunavski pros­ tor primarna oblast za nastanak ovog rituala. a najizrazitiji su oni iz Srpskog Krstura i Đale – sudovi ukrašeni vrpčastom ornamentikom. zadržao se do kraja praistorijskog doba. Pa i tumule u Velikoj i Maloj Grudi smo označili kao grobove takvih prvaka. poseban zgrčeni položaj! Prilozi nisu brojni. što. Možda je vjerovatniji južni uticaj i zbog hronoloških razloga. pre­ uzet je iz južnih oblasti Balkana. južnog porijekla. i još se vodi. gdje je uz kalcinisane kosti nađena i tipična kamena sjekira. Naprijed smo spomenuli i ulogu heliolatrije u svemu tome. Radi se uglavnom o vrlo velikim tumulima. potvrđuju i slijedeće pojave: - naknadne obredne radnje – nazovimo ih daće – nad grobovima pokojnika. odnosno sa kretsko-egejskog prostora. Kasnije se običaj podizanja tumula nad gro­ bovima srodnika omasovio i u mnogim krajevima dobio prioritetno mjesto u pogrebnom ritualu. Milutin Garašanin spominje neke ostatke ovog rituala u Vinči kod Beograda i u Potpornju kod Vršca. oni nisu istraženi pa se ne može još reći koliko ih pripada stranoj. što znači da se ovim doprinosi boljem bivstvovanju pokojnika na dugom svijetu . Tivat). Stepska plemena i narodi su zaista masovno koristili običaje sahranjivanja pod tumulima-kurganima. stepskoj populaciji. Dugo vremena se vodila. Ne treba zaboraviti da je incineracija na tom prostoru i u bronzanom dobu igrala izuzetno važnu ulogu. I. a u Arađanskoj humci se radi o tipič­ noj incineraciji. Ima dosta stručnjaka koji smatraju da je i spaljivanje pokojnika. pri čemu se sasvim logično nameće zaključak da takav par i 77 . Sahrane su izvršene u jamama. Dakle. pa i definitivno. incineracija. Čini nam se da je ovo manje vjerovatno. U panonskom prostoru Jugoslavije je evidentiran velik broj sličnih tumula. Batki i Vojlovici pokojnik je pokopan u zgrčenom položaju. i drugo. Duboke korijene kremiranja pokojnika u panonsko-podunavskom prostoru potvrđuju i primjeri iz vremena badenske i kostolačke grupe (Arađanska humka. Zato danas sve više preovlađuje mišljenje da je na pojava na tom pogrebni ritual incineracije samostal­ prostoru. Za običaj pokapanja pod tumulima u opticaju su stalno dva tumačenja. te osam zlatnih karičica za kosu. bez ob­ zira da li se time željelo zaštiti spoljni svijet od djejstva pokojnika ili samog pokojnika od zlog uticaja spoljnjeg svijeta. u kasnijim periodima kameni vijenac pod tumulima je dosta uobičajena pojava. od kojih tri karike odgovaraju onima iz Male Grude. Kao takav. Na osnovu ovih pokazatelja nije teško zaključiti da su prvi tumuli bili podignuti nad ukopima rodovsko-bratstvenih prvaka. Istakli smo već da su najstariji tu­muli velikih dimenzija i oni su mogli da budu podignuti samo kolektivnim naporom. posvjedočene keramičkim fragmentima i životinjskim kostima na nekim tumulima (Batajnica. bronzana sjekira. Obavezna je na kraju ovog razmatranja konstatacija da se kod stanovništva eneolitskog doba na području južnoslavenskih zemalja uglavnom. pretežno na području Banata i Bačke je istraženo nekoliko tumula koji svjedoče o prilično snažnom prodoru stepske populacije sa istoka na panonski prostor. Tumuli sa grobovima pripadnika stepske populacije su stranog porijekla. prečnika 35-30 m. Vlajkovca kod Vršca. izrazito karakteristični za stepske populacije. pokapanje pod tumulima je ušlo u upotrebu i prije dolaska stepskih populacija. Tamo je ovakav običaj vrlo rano ušao u modu u okviru kulta mrt­ vih i shvatanja o zagrobnom životu. Borislav Jovanović je posvetio niz radova ovoj pojavi i obradio nalaze iz Uljme. U Uljmi. Mnogo toga ni do danas nije razjašnjeno. Vojlovice kod Pančeva te iz Srpskog Krstura i Đale. preuzet je pod uticajem stepskih ritualnih obreda.ka šolja sa urezanim i bijelo inkrustiranim motivima ljubljanskog tipa.

ipak. god. Ogroman broj otkrivenih i istraživanih nekropola i pojedinačnih grobnica o tome rječito govori. Hercegovina. U ovom vremenu na tlu južnoslavenskih zemalja se paralelno odvijalo nekoliko društvenih procesa. I sam autor. čovjek se od starine vrlo teško mirio sa pomišlju da poslije smrti prestaju svi elementi življenja. čitavih kulturnih. proširili se prema jugu. Sistematsku. dijelovi Kosova i Makedonije. Tako bi tumuli pretežno karakterisali zapadnije. zapadna Srbija. Na jugu je razorena visoka mikenska civiliza­ cija. Bronzano doba na području južnoslavenskih zemalja se obično dijeli na tri faze. Neprestano je stvarao svoje vizije o zagrobnom životu kao važnom segmentu religioznog sistema. u kultu mrtvih. Nema danas nikakve sumnje da se kod populacionih grupa bronzanog doba u ovim krajevima još više učvrstilo vjerovanje u zagrobni ži­ vot. odnosno sintetsku obradu tih zajednica izvršili su u ovom monumentalnom djelu: Borivoj Čović. S druge strane.na drugom svijetu nastavlja svoj bračni život. Iza njih su ostajali samo pojedinačni ili manje skupine grobova. Za eneolitsko doba smo naveli neke od tih vizija. VI. južna i istočna Bosna. Pri tome se očituje velika raznolikost u sahranjivanju. što se lijepo može pratiti prema ostacima materijalne kulture. Nema gotovo nikakvih ostataka naselja. jer nisu nikako zanemarljivi ni primjeri miješanja ovih običaja na istom prostoru. već smo spomenuli slična vjerovanja potvrđena pisanom dokumentacijom. Neki elementi ukazuju. Znatan broj manjih grupa se bavio tzv. Bronzano doba Približavamo se sve više onom vremenu u kojem nas na nekim okolnim područjima pisani izvori obavještavaju o društveno-ekonomskim kretanjima i duhovnim zasadama na tim područjima. na primjer na suživot dva ili više rodova u istom naselju radi ženidbenih odnosa. na liburnsko područje u sjevernoj Dalmaciji. kao i vjerovanje o uticaju umrlih srodnika na svakodnevni život njihovih potomaka. Stane Gabrovec. Draga Garašanin. kada običaj sahranjivanja u ravnim grobovima prodire u Istru. kod većih grupa se pojačava patrijarhalni društveni sistem. Milutin Garašanin. zahvatili i većinu ovdašnjih krajeva. Kompleksu sa tumulima bi pripadali: jadranski pojas od Istre do Crne Gore. . Bronzadjelu “Praistorija jugoslavenskih zema­ no doba. Pomoravlje i istočna Srbija. ali bi u globalu trebalo is­taknuti dvije stvari: paralelno javljanje grobova u tumulima i kropolama. bez ikakvih vanjskih oznaka). velike koristi za rekonstrukciju života na ovom prostoru od tih napomena nema. Šime Batović. Ružica Drechsler-Bižić. Ksenija Vinski-Gasparini. Bosnu i Makedo­ niju. desi­la velika previranja. pokreti su prešli na sjeveroafričko kopno (Egipat) i na Malu Aziju. ali su u lja IV”. Bila je to prvenstveno ekspanzija nosilaca kulture polja sa urnama (na­ zvani po pogrebnom ritualu) koji su značajno uticali i na kulturnu fi­ zionomiju u mnogim ovdašnjim krajevima. U bronzanom dobu je na temelju svih navedenih društveno-ekonomskih kretanja formirana na tlu južnoslavenskih zemalja velika masa kul­ turnih grupa – malih zajednica. međutim. U kasnom bronzanom dobu su se. ravnim ne­ tj. i istočnije krajeve u Jugosla­ napominje da bi to bila samo podjela u naj­ grubljim crtama. 4. I. panonsko-podunavska regija. međutim. kretao se sa stokom u potrazi za boljom pašom. Iako pojedini pisani izvori sa juga i jugoistoka tu i tamo spominju ove krajeve. Pokreti su počeli do­brim dijelom iz panonskog prostora. U svemu tome izdvajaju se i neke velike regije. Došlo je do populacionih pokreta velikih razmjera. Njihovo izdvajanje je mukotrpan posao za prahistoričare-arheologe. Naravno. pokapanje i spaljivanje mrtvaca u istim grobištima. na stare zakonitosti gentilnog društvenog uređenja. a ravni grobovi sjevernije viji. dijelovi Kosova i Makedonije. transhumantnim stočarenjem. Sarajevo 1983. a kompleksu ravnih grobova istočnoalpska regija. To se najviše odnosi na kasno bronzano doba. - donekle i incineracija. kao i istovremeni biritualizam. U prve dvije faze (rana i srednja bronza) društveno-ekonomski razvoj teče dosta ravnomjerno. ako se tim činom oslobađa onaj prometejski dio čovjeka od materijalnog oklopa. do nekih sudbonosnih razaranja. uglavnom naznačene sve te zajednice. Na teritoriju južnoslavenskih zemalja u tom vremenu vlada bronzano doba (pretežno drugi i po­ četak prvog milenija stare ere) i ono u potpunosti pripada ovdašnjem praistorijskom vremenu. u srednju Dalmaciju. Ivan Marović. pojačava­ ju se ekonomske veze sa okolnim svijetom. pa se tamo ovakvi grobovi pojavljuju zajedno sa grobovima pod tumulima. pa i “etničkih” kompleksa. velikih zajednica. Borivoj Čović je ovako ocrtao dva osnovna kompleksa u odnosu na pokapanja mrtvaca pod tumulima i na sahranjivanje u ravnim grobovima (dakle. na osnovama iz prethodnog vre­ mena i bez većih potresa. do snažnih sukoba. treće. karakteriše ga izrastanje lokalne rodovske aristokratije i utvrđivanje naselja 78 kojima ona uprav­ lja – pretežno na brežuljcima – pa i grobni ritual.

uz odavanje počasti mrtvacu ili vladarima drugog svijeta. prekrili debelim naslagama grobnicu i čitavu njenu okolinu. horizontalno položene daske. Tako je formirano jezgro tumula. a razbijeno posuđe. Prvi se odnosi na tumule na Kupreškom polju. na panonsko-podunavskom prostoru je već od srednjeg bronzanog doba dominantna incineracija – spaljivanje mrtvaca (npr. U tom periodu ritual spaljivanja je zabilježen i u alpskom području (dobovsko-ruška i ljubljanska grupa). Najznačajnije podat­ liki tumul. od onih monumen­ talnih. vrlo vješto sagrađena. u Istri i Lici. Vinjem ovdje je registrovan 51 tumul šekratnim istraživa­ različite veličine. Kao izvanredan primjer biritualizma u kasnom bronzanom dobu može poslužiti jedan tumul na Lećištu u Ličkom Vrepcu. A možda se ovim vijencem osiguravao sam mrtvac od ulaska zlih demona u njegovo počivalište. a značajno je ona prisutna u Pomoravlju (paraćinska grupa) i na Kosovu (grupa Donja Brnjica – Stražava). cetinska grupa u Dalmatinskoj zagori. To je jedini od ispitivanih tumula koji je pokrivao izuzetno interesantnu grobni­ cu. nastavljeno je nasipanje tumula istovjetnim komadima busenja i nanosima zemlje. ubrajaju vinkovačka grupa. u kojem je na istoj dubini zatečeno jedanaest skeleta i ostaci šest spaljenih pokojnika. Oni su hronološki istovremeni ili sasvim bliski. Svi sastavi su precizno izvedeni i međusobno uklopljeni. prečnika 10-15 m. Podjednako su zastupljeni pogrebi mrtvaca u zgrčenom položaju. do malih. sa nadolje okrenutom travom. Svi su oni iz­ građeni uz upotrebu zemljanih nanosa. grupe Belotić – Bela Crkva u zapadnoj Srbiji. Pošto ovdje nije mjesto da se detaljnije bavimo vama. njihovoj međuzavisnosti i rasprostiovim poja­ ranju. a samo u kasnoj bronzi su se tu i tamo pod tumuli­ mrtvaci spaljivali. Tako je na području glasinačke gruzano doba izrape u istočnoj Bosni kroz čitavo bron­ zito dominantna inhumacija – pokapanje mrtvaca ma. keramički fragmenti. Pripadje naprimjer slu­ nici vatinske grupe su svoje mrtvace spaljivali u samom grobu. a sa bočnih i čeonih strana po jedna debela. 35). grupa sa inkrustriranom keramikom. kraškoj visoravni na području jugozapadne Bosne. drvena grobnica sa mrtvacem. o čemu svjedoče znat­ ni ostaci goretine i pepela. Nakon toga nanesena je ogromna masa busenja. Poslije novog rituala “posvećenja” na ovoj površini. veoma često se u podnožju tumula grob okru­ žuje vijencem od kamena. Vrlo rano se kod nekih kulturnih grupa javlja i biritualizam. u Dalmaciji). isto tako. nalaze se i u grobovima i u slojevima tumula iznad grobnica. riječ o pokopima pod tumulima.60 m. u drugim su okruženi kamenim oblucima. uspravno po­ ložena daska. dok su pripadnici dubovačko-žutobrdske grupe pravili spališta (ustrine) nešto dalje od samog groba. U toku nasipanja još nekoliko puta je ložena vatra zbog vršenja određenih ritualnih radnji. Među takve grupe se npr. Mnogostruki mozaik raznolikosti pogrebnog rituala u bronzanom dobu ogleda se i u nizu pojedivaci sahranjuju nosti. odnosno drveni sanduk je izgrađen od začuđujuće dobro otesanih dijelova: s donje i gornje strane su bile položene po dvije široke. prečnika 35-45 m.Ogromna raznovrsnost vlada u pogledu samog rituala sahrane. čiji su komadi. dubovačko-žutobrdska pa i vatinska grupa). dok nije oformljen željeni oblik monumentalne veličine. Tako se u nekim krajevima mrt­ u sanducima od kamenih ploča (npr. iznijećemo preciznije podatke o dva izuzetno zanimljiva primjera obrednog rituala na području južnoslavenskih zemalja u bronzanom dobu. Kada je na ovaj način pripremljena baza. u trećim su polagani na zemlju itd. S druge strane. poglavito u zapadnijim oblastima. na onom dijelu Kupreškog polja koji narod naziva Pustopolje. Tokom sistematskog iskopavanja mogle su se u potpunosti rekonstruisati faze izgradnje ovog grobnog monumenta. u njenu sredinu je dovučena. Na mjestu pokopa drveni sanduk je bio veoma solidno učvršćen sa po tri debela drvena klina 79 . smatra da su na tom prostoru u bronzanom dobu potisnuti agrarni kultovi i da je prevladalo obožavanje Sunca i vatre. Istraživano je sedam tumula. Sama grobnica. Prvo je uglačana i pokrivena ilovastim nabojem povrga je šina na kojoj će biti izvršen sam ukop. Nakon to­ izvedena neka vrsta “posvećenja” toga mjesta. Neosporno je u pravu Ksenija Vinski-Gasparini kada tvrdi da su u sjevernim dijelovima Jugoslavije vrlo stari korijeni incineracije i da se odatle ovaj ritual širio u druge krajeve zemlje. Čitav prostor oko drvenog sanduka je zasut debelim naslagama tra­ve Camellia sativa koja posjeduje izvjesna toksična svojstva (Sl. pak. i u okruženom položaju. Ona. U poglavlju o heliolatriji i mi smo istakli slično uvjerenje. Kada je. kao što čaj na glasinačkom području. U kasnom bronzanom dobu apsolutnu prevagu u panonsko-podunavskom prostoru ima incineracija. moriško-mokrinjska grupa u Panoniji. uz snabdijeva­ nje mrtvaca poputbinom ili – kada je riječ o kamenom vijencu – uz strah živih od djelovanja umrlih članova roda. promjera u bazi oko 30 m i visine oko 3. Oba navedena vida pogrebnog rituala su sigurno vezana uz vjerovanja u zagrobni život. od čega su četiri sistematski i u potpuke dao je jedan venosti ispitana. I pojedini dijelovi drvene grobnice su bili zašuškani ovom travom pa je ona skoro hermetički zatvorena.

fragmenti keramike. Negdje od polovine ovog tumula busenje je sve izrazitije. Gotovo isti interes su izazvali i rezultati istraživanja tzv. dakle od nanosa zemlje i komada busenja sa dolje okrenutom travom. sa različito i vr­lo precizno tkanim dijelovima. starješina roda ili šire društvene zajed­ nice (Sl. koja je kroz neke sitne pukotine prodrla u unutrašnjost grobnice. Dokanove glavice. Pokojnik iz centralnog groba tumula 16 umotan u vunenu tkaninu. još daske i dijelovi neke spaljene vunene ma­ nekoliko podataka.Slika 35. Pustopolje kod Kupresa sa svake duže strane. Ležao je na prostirci od životinjske kože (vjerovatno Slika 36. zaboden također u nanos busenja. U Dokanovoj glavici nije postoja­ središnjem dijelu je na samom dnu iskopana jama. Na lubanji je. pa su tako svi predmeti i sam mrtvac izvrsno konzervirani.85 sa 1. sa des­ ispod glave i gornjom šakom na gornjoj strani lubanje. Iznad jame su u sloj busenja bila dena dva cijela drvena bodeža i donji dio trećeg zabo­ bodeža (Sl. promje­ središnjem dijelu oko 4 m. veličine 1. na primjer. 37). ostala kratko ošišana brada. U njoj su zatečeni samo ostaci dosta dugačke. da bi površina na samom dnu bila pokrivena isključivo ovakvim busenjem. U la direktna sahrana. Nedaleko od toga mjesta je uspravno stajao drveni kolac. izgorjeli dijelovi manjih da­ saka i gomile . U tom sanduku je nom rukom ležao mrtvac u zgrčenom položaju. Pustopolje kod Kupresa 80 od pripitomljenog muflona) i bio pokriven velikim tekstilnim pokrovom – plaštom. Na raznim dubinama tumula su evidentirane manje ili veće fleke izgoretine. spojene preko gornje površine poprečnim prečkama (jedna od njih je bila izvanredno uglačan donji plaznik saonica!). bez ikakvog odjevnog predmeta na sebi. Drvena grobna konstrukcija u centru tumula 16. Sanduk je bio pun vode.60 m i dubine oko jedan metar. U sanduku je bio pokopan muškarac od 60 godina. Dokanova glavica je bi­ la podignuta na sličan način kao i ovaj prethodni tumul. izgorjele terije. I. 36). Nema nikakve sumnje da je u ovom tumulu bio pokopan neki čelnik. jednog od najvećih tumura oko 35 m i visine u la na Kupreškom polju. životinjske kosti.

tipolo­ dok analize ugljena – C14 analize – daju vrijeme prve polovine XVII vijeka st. što je također nov prilog kasnijem smislu tog poj­ vjerovanjima u zagrobni život tokom bronzanog doba. Samo usput spominjemo da je pokojnik sa Pustopolja sahranjen u položaju spavanja (sa rukama pod i nad glavom) i potpuno nag. Iskopavanje jame u Dokanovoj glavici to eksplicitno potvrđuje i ovaj tumul se može jedino protumačiti kao kenotaf – grob bez mrtvaca.drvenog iverja. ispitana su i dva mala tumula: prvi na Pustopolju. koje je koristilo sjajnu ispašu na Kupreškom polju. Formiranje tumula uz korištenje mase busenja sa travom je prilično jedinstvena pojava. kao i onih bez grobnice. a o žrtvo­ vanju svjedoče pojedinačne životinjske kosti. Kupreško polje imitirana i ukopna jama. (jedna ana­ liza? 1676±82). bratstvo ili pleme koje je u tome učestvovalo imalo čvrstu društvenu orga­nizaciju. Zbog čega bi. bratstvo ili pleme. Pored Dokanove glavice. Da bi se pripremila takva količina busenja. o kojima je ovdje bilo ri­ječi. inače. Dokanova glavica. zaslužuju isti tretman kao i Dokanova glavica. a po povratku na Kupreško polje. Drveni bodeži iz centralnog dijela tumula Dokanova glavica. uz veliki tumul sa drvenim sandukom i drugi u istočnom kraju Kupreškog polja. Da bi pokojnik na drugom svijetu imao sve pogodnosti. patrijarhalnog karaktera. svojom svetom zemljom. Pogotovo kada se to čini na svetom polju. Na taj način smrt je zadesi­ la i pripadnika ove populacije kojemu je izgrađena Dokanova glavica. Zbog toga je gotovo sigurno da su do Kupreškog polja stigli posljednji valovi velike seobe stepskih populacija. a u slojevima su se pojavili isti ostaci paljevine. Prostirka od kože i tekstilni pokrivač su. slučaj. vjerovatno njegovih saonica. Pokojnik sahranjen na Pustopolju je zasigurno obnašao visoku čast u toj zajednici. može tretirati kao svo­ jevrsna poputbina ovom “kne81 . Keramički fragmenti upu­ ćuju u istom pravcu. iako se plaznik saonica. U toku tog perioda neki članovi su umirali ili postali žrtve divljih zvijeri. ovo polje je smatralo nekim svojim domici­ lom. prema tome. jer drveni bodeži sasvim vjerovatno treba da upućuju na to da je ovakav počasni spomenik podignut u čast jednom priznatom ratniku. Znači da je rod. Po čemu je izuzetna važnost zemljanih tumula na Kupreškom polju? Po čitavom nizu uočenih elemenata! Sahrana u drvenom sanduku pod velikim tumulom na Pusto­polju nesumnjivo asocira na ukope nekih stepskih populacija iz Panonije i dalje na istoku. bar­ em osvjedočen. Zimi je polje prekriveno debelim naslagama snijega (odatle i plaznik saonice na sanduku u Pustopolju!) pa su stočari tjerali stoku u pitomije krajeve. sasvim je očito da je ona podignuta također u čast nekog od poglavara. makar i simbolično. bila je potrebna dobra saradnja velikog broja ljudi. pokazuju istovjetna svojstva sa velikim tumulom na Pustopolju. Ovaj poglavar je smatran i vrlim ratnikom. vršene su ritualne radnje očišćenja vatrom. U njima nisu izvršene sahrane. Pojedine keramičke forme pripadaju giji ranog bronzanog doba ovog dijela Balkana. Uz pokojnika nisu bili položeni prilozi. Mali tumuli bez grobnice. S obzirom na ogromne dimenzije tog tumula. Posebno su zagonetni Dokanova glavica i spomenuti mali tumuli. U njima također nije bila izvršena sahrana. baš ovdje podizali kenotafe srodnicima umrlim u drugim krajevima? Zato i nije daleka pomisao da je ovo polje bilo neka vrsta campus sacer u ma. a spaljena vunena materija je možda ostatak njegove odjeće. Keramika odgovara onoj u Dokanovoj glavici. ali. Čak je Slika 37. pa je sa­svim sigurno da i tumul sa ukopom “kneza” na Pustopolju pripada istom periodu starijeg bronzanog doba. poznate pod imenom indoevropska seoba. Opet već poznati elemenet vjerovanja u zagrobni ži­ vot. Stočarska grupa. morao je na doličan način biti sahranjen. jedinstven. ske zajednice i Na Kupreškom polju su živjele stočar­ napasale svoju stoku na ovom prostoru prekrivenom ogrom­nim brojem različitih trava i biljki. keramički fragmenti i životinjske kosti. inače. pripada sredini ranog bronzanog doba. Prilikom podizanja tumula sa kovčegom na Pustopolju. isto tako. e. pravcem prema Jadranu. takvim umrlim srodnicima su podizali grobne tumule kao da su u njima sahranjeni.

mage. Bezdanjača pruža zaista jedinstven ćinski prostor: ulaz se nalazi na sredini strmog bripe­ jega. u dvojnom grobu broj 22 su ljudski skeleti ležali direktno nad cjelovitim kosturom srne.. pa i luksuzne. Naoružanje je postalo mnogo efikasnije. su nemni svijet! Jer te prostorije. u ni­ nih zetno – opkopljeni kamenim vijencem. Za ilustraciju drugog primjera uzeli smo u obzir izuzetno karakterističnu nekropolu u Bezdanjači kod Vrhovina u Lici. Zašiljeni drveni štapići bi. opće kultno mjesto.) Raslojavanje društvenih zajednica. specijalno opremljeni. onda. e. (Ovaj prelazak je na tlu većine južnoslavenskih zemalja počeo krajem IX i početkom VIII vijeka st. Pokojnici su kod sahrane bili poškopljeni crvenom bojom. na egejskom jugu. u kojem je stajala neka drvena konstrukcija. Formiraju se manje ili veće vojne formacije. U svakom slučaju. Željezno doba Definitivno usvajanje tehnologije potrebne za preradu željezne rude i prelazak na masovnu proizvodnju željeznog oruđa i oružja sna­žno su djelovali na sve vidove društveno-ekonomskih kretanja. uz drugi. koze. zašiljenog i nagorelog vrha. Pri tome prvenstveno mislimo na čelnike rodova i na ličnosti koje su obnašale dužnosti u kultovima. Nešto je to slično pokopanim konjima uz odličnike u nekim kurganima na području Skita pa i drugih lacija. prinošeni darovi pokojnicima ili tim silama? Otvoreno je pitanje. Istraživanje Bezdanjače je predstavljalo pravu avanturu. sahranjiva­ ni. Uz mnoge grobove je formirano malo vatrište-žrtvenište. raste nevjerovatnom brzinom. Uz glave pokojnika je obično stavljana zem­ljana posuda. na njihovom čelu se pojavljuju plemenske poglavice. razmjena dobara. na vatrištima i oko nekih skeleta je pronađen veći broj drvenih štapića. 5. Ako bi mu bile potrebne saonice. u opruženom položaju i ničim nisu bili pokriveni. Bila je. služili za na­ mrtvaca. u to­ osporno mogle ostavljati na tadanje ljude utisak nekog drugog svijeta. Svi su mrtvaci bili uglavnom pokopani pored bočnih zidova u većem šama. ali nigdje sa ovakvim ceremonijalom i ovako du­ boko pod zemljom. međusobni sukobi se umnožavaju. unošenje mrtvih srodnika u podze82 talnom mraku. Bilo je to istovremeno učvršćivanje robovlasničkih gradova-država. VI. 12 djelimično dislo­ ciranih i 10 skupnih grobova 15-20 osoba. Baš zbog toga se postavlja pitanje kome je služila ova nekropola? Jednom naselju ili širem rerana jedna gradina gionu? U rejonu Bezdanjače je loci­ za koju bi bilo teško pretpostaviti da je samo za sebe stvorila ovo podzemno groblje. na kojem je tokom pogrebnog rituala prinošena žrtva. na vrače. Bezdanjača je mogla igrati za stanovnike bronzanog doba ovog kraja istu ulogu koju mošnje stočare. Bez poseb­ konstrukcija ležali su jednostavno na leđima. pokojnik je pripreman za sahranu. Sahranjivanje u pećinskim prostorijama Bezdanjače znači.zu”. od čega 31 pojedinačna i četiri dvojna groba in situ. vodnja svapolisa. nagoreni štapići su mogli biti upotrebljavani i za potpaljivanje vatre ili njeno prenošenje iz predvorja. a odatle se silazi još 18 m do glavnog prostora pećine koji se račva u dva kraka. potom je prenesen do mjesta polaganja. Uz jedan ljudski skelet ležao je i cijeli skelet jelena. koje pratimo od kraja eneolitskog doba. Jesu li. Prije će biti da su u Bezdanjaču donošeni pokojnici i sa šireg područja i ovdje. računa sve do vremena rimske okupacije. uz zidove ili – izukraku glavne prostorije. niz gotovo vertikalnu stijenu spušta se preko 30 m naniže do prostora sa urušenim stijenama i raznim nanosom. Komu­ nikacije između Balkana i Podunavlja s jedne i helenskog svijeta s druge strane se učvršćuju. u koju je prethodno usuta zrnasta ili tekuća hrana. Baš zbog toga smo i istakli ova dva primjera u oblasti kulta mrtvih na prostoru južnoslavenskih zemalja. U tim prostorima pećine vlada vječita tama pa se doimaju kao prave katakombe. vjerovatno dijelovi životinjskog ti­jela. Ovu pećinsku nekropolu istraživala je Ružica Drechsler-Bižić i višestruko objavila rezultate svoga rada. govečeta. u kojima i proiz­ kovrsne robe. srne. ali je i samo sahranjivanje mrtvaca u ove takombe izazivalo izuzetne napore. službenike nekih viših bi­ ća – božanstava. I u mnogim drugim krajevima južnoslavenskih zemalja je bilo sahranjivanja u pećinama. Pored ostalog. sada dobiva puni zamah. zemljoradnička i druga oruđa od ovog meta­ la su doprinosila značajnom povećanju produktivnosti u svim vidovima proizvodnje. trgovina na čitavom tom prostoru . ustvari. na vatrištu-žrtveništu paljena je žrtva i time bi ukop bio završen. po njenom mišljebadanje komadića mesa i prinošenja nju. U pećini je bilo ka­ sahranjeno oko 200 osoba. o čemu svjedoče nalazi kostiju zeca. pored uzglavlja stavljen je zemljani sud. skelet srne. željezno doba se inače. Naravno. je imalo Kupreško polje za ta­ možda. a sve to je ubrzavalo razne procese u društvenim zajednicama. Ne bi bilo isključeno da se takva privilegija odnosila na službenike onih sila koje vladaju podzemnim svijetom. Ružica Drechsler-Bižić ovako rekonstruiše samu ceremoniju pokapanja: u predvorju ukopnih prostorija. stepskih popu­ barem njihov dio mu je stajao pri ruci.

na Pomoravlje. Kod spaljivanja su spališta u samim jamama. a krajem željeznog doba na ilirskom revina. iako se i kod njenih pripadnika od VI vijeka st. Biće da su drugačije zamišljali onozemaljski život svojih ratnika. I. koje uopće ne stavljaju oružje u grobove. u središtu tumulom pokrivene površine. U tom slučaju konjska oprema je polagana uz pokojnika. a nikako omsku uslovljenost tih pojava. nekim grupama zapadne Srbije i glasinačkoj kulturi željeznog doba. do tada njegovani. U centralnim i južnim dijelovima zemlje su brojne lokalne varijante pogrebnog rituala. riječ o pogrebnom ritualu i odmah treba naglasi­li da su svi ovi procesi imali neosporan uticaj i u sferi kulta mrtvih. kako u pogledu spaljivanja ili sahranjivanja. Uz ove napomene zadržaćemo se nešto podrobnije kod nekoliko kulturnih grupa. te opkoljavanje grobnog prostora kamenim vijencima. pored grobova. Prvo je nasut mali tumul (24 m u promjeru i 3 m u visini) pa su oko njega smješteni najstariji grobovi. Obratno. Jedino je glasinačka kulturna grupa ostala vjerna tumulima. nisu izostala ni dva već poznata i dugo praktikovana kultna običaja: razbijanje glinenog posuđa u grobu i nad grobom. koji su istraživani i prikazani u literaturi. njihove ratnike nije u smrti pratilo i njihovo oružje. Podzemelj). a veličina im se kreće od 50-70 m u promjeru i 5-6 m u visini. pa i u jadranskom zaleđu. liburnska grupa na prostoru od Raše do Krke. individualna. početkom željeznog doba prelazi se na skeletno sahranjivanje u dolenjskoj grupi i grupi Martijanec-Kaptol. sve više se napušta sahranjivanje pod tumulima. jugu će doći i do stvaranja pravih državnih tvo­ Bio bi to neki društveno-historijski. na tome se stvar ne završava. sanducima od kamenih ploča. To se odnosi. odno­ sno skeletno sahranjivanje pod tumulima. panonskom ili nekom drugom “etničkom” stablu. Već početkom željeznog doba na ovom području je napušten. Prirodno je da oružje nedostaje u ženskim grobovima i da u njima preovladava metalni nakit. izuzetno reduciran. na primjer. na kojem je stoljećima vladalo spaljivanje pokojnika. veličine 50 m. sve više uvlači biritualizam. U nekim tumulima je pokopano i 200-350 pokojnika (Stična. Ali. uz neke grobove su sahranjivani konji skitskog tipa – cije­li konji. Teško je zaista registrovati sve promjene i varijacije koje su se dešavale u ovoj sferi. notranjska grupa u Sloveniji. Kraj nogu pokojnika su polagani keramički prilozi. a istovremeno ovdje ulazi u modu podizanje tumula nad grobom. Zasavljem i Grosupskom kotlinom. odnosno kulturne grupe. japodska grupa u Lici i u dolini Une. njihovog duha poslije smrti. Sredina velikih tumula je ovdje pretežno prazna. U poseb­ nim jamama. Ovdje izdvajamo podatak da su kod Liburna novorođenčad do jedne godine starosti često sahranjivana i u velikim glinenim posudama. pokrivenim zdjelama ili kamenim pločama. bolje rečeno. Kosovo. pa u kneževskim grobovima Glasinca do Ohrida. Ne bi se moglo na ekon­ reći da su Liburni ili Ja­ podi bili manje ratnički raspoloženi od Autarijata u istočnoj Bosni i zapadnoj Srbiji pa ipak. konjska glava ili gornji dio konja. oružje je stalna poputbina ratnika-pokojnika. Dolenjska grupa je locirana između Save i Krke. izvršen je prelaz na inhumaciju. Ovaj tumul u Stični je karakterističan i po načinu formiranja. izvan tumula. Magdalenska gora. zajednička. Ovo posljednje se posebno praktikovalo u tumulima iz željeznog doba. u kojima su mrtvaci pokopani u drvenim sanducima pokrivenim najčešće kame­ nim pločama. okvir. pripadaju prvenstveno dolenjskoj grupi. e. koje danas pripisujemo ilirskom. Očito je da se mora pomišljati na razlike u kultno-religioznim shvatanjima žitelja pojedinih oblasti. svetolucijska grupa na krajnjem sjeverozapadu zemlje. 48 u Stični. Takve su npr. čiji tipični predstavnici. Kada se zat­ vorio krug tih grobova. sa 183 groba. samo rijetko se nađe i centralni grob. 83 . spaljivanje pokojnika postaje uobičajena pojava. međutim. ali je vrijedno da se zadržimo na nekim javama iz željeznog doba. Suprotno tome. Kulturni uticaji sa juga prema sjeveru se pojačavaju. Na prostoru južnoslavenskih zemalja sreće se pravi mozaik samog oblika groba i u jamama. na područjima sjevernog i srednjeg Jadrana. sa Belom Krajinom. dako-mezijskom. zanimljivim po­ Stručnjaci se pitaju – i nisu saglasni u odgovoru – zbog čega se na nekim područjima napušta incineracija i prelazi na inhumaciju pokojnika. naravno. Konačno. a ravni grobovi dobivaju prevagu.sve više cvjeta. kod nekoliko sinhronih pojava na širem prostoru. vrijedno je spomenuti da su tokom istraživanja velikog broja nekropola širom zemlje ustanovljene i upadljive razlike u odnosu na prilaga- nje oružja uz mrtvace u grobovima. Na području južnoslavenskih zemalja postepeno se formiraju velike plemen­ ske zajednice i plemenski savezi. Ovdje je. Zaustavićemo se prvo kod pojave velikih porodičnih tumula. ponekad i kroz dva stoljeća. Tamošnji tumuli su posebna po­rodična groblja. na Makedoniju. Kao tipski primjerak uzima se obično tumul br. na malim platformama od oblutaka i tome slično. ritual inkremacije u ravnim grobljima. tako i oblika i obilježavanja grobova. korištena tokom više generacija. Na panonskom i istočnoalpskom prostoru. u glasinačkoj i srednjebosanskoj grupi. Postoje čitava područja.

Slika 38. Bronzana situla s prikazima ritualnih scena, Vače kod Ljubljane

prostor je zajedno s malim tumulom prekri­ ven novim nanosom zemlje, tako da je sada tumul bio širi za 5-6 m i viši preko jedan metar. Takvo koncentrično sahranjivanje i dosipavanje zemlje izvedeno je još dva puta, da bi na kraju čitavo počivalište bilo opkoljeno kamenim vijencem i tumul doveden do spomenutih razmjera. Zagonetno je zašto je prvo nasut mali tumul, jer u njemu nije vršeno nikakvo pokapanje. Stane Gabrovec iznosi dilemu: kenotaf ili kultni simbol. Čini mi se da je drugo rješenje mnogo jednostavnije. Malim tumulom je, vjerovatno nakon prethodne i za to predviđene kultne radnje – libacije ili žrtve, označeno posvećeno mjesto za počivalište umrlih srodnika (“grobna kapelica”!). Posve je onda prirodno da se oko takvog posvećenog centra pokapaju mrtvaci. I to kroz niz generacija. Dolenjska grupa je bila snažna jedinstvena etnička cjelina. U vezi s tim postavlja se i drugi problem: da li je to nova populacija na ovom terenu ili je ona stara pod uticajem određenih faktora promije­ nila navedeni oblik duhovnog života? Bilo je domišljanja da bi to mogli biti doseljenici iz nekih ilirskih oblasti, ali takvo rješenje se nije moglo prihvatiti zbog toga što zaista nedostaje bilo kakva sigurnija geografska veza se ilirskim plemenima. Stane Gabrovec, ne odbacujući potpu­ no ni mogućnost imigracije, ipak daje prednost nekim drugim aspektima. Područje dolenjske grupe je izuzetno bogato željeznom sirovinom i tamo je bila raz­ vijena prerada željeza i produkcija željeznih predmeta. Samim tim naglo je porastao interes za Dolenj84

bara, uspostavljasku, razvija se trgovina, razmjena do­ ju se čvršće veze sa okolnim svijetom. S jedne strane je u pitanju mediteranski svijet, etrurski u Italiji pa i onaj helenski, a s druge strane u to vrijeme su se odigravali trakokimerski prodori sa Istoka i jugoistoka. Bio je ovo dovoljan podsticaj da vodeći sloj dolenjske grupe prihvati određene kultno-religijske norme sa tih strana, pa je dosta vjerovatno da je prihvatanje pokapanja pod tumulima posljedica bližeg dodira sa grupama sa istoka. Postepeno je taj ritual općenito prihvaćen od pripadnika dolenjske grupe. Ipak, ostaje teško objašnjiva činjenica da su one bliže, osim jedne grupe, ostale gotovo imune pred takvim promjenama. Bliska svetolucijska grupa i dalje zadržava spaljivanje mrtvaca i ravna groblja, dok je u notranjskoj grupi praktikovan biritualizam. Sve to samo potvrđuje koliko su bile raznovrsne forme duhovnog života kod pojedinih kulturnih grupa i koliko su, zasada nedovoljno utvrđeni, elementi unutarnjeg raz­ voja i spoljnih uticaja doprinosili bliskosti ili podvojenosti pojednih grupa u željeznom dobu. Dolenjska grupa je poznata u Evropi i po tzv. situlskoj umjetnosti, ali je na ovom mjestu ne bismo većim dijelom, nije povezana spominjali da i ona, naj­ sa posmrtnim ritualom. Nazvana je po situlama, bronzanim posudama sličnim kanti, na kojima su, obično u tri friza, prikazane neke scene sa ljudima i životinjski likovi. U tehničkom pogledu ukrašavanje frizova je izvođeno na slijedeći način: prvo se dlijetom naglase konture likova i objekata, a onda se sa unutarnje strane iskucavaju same forme da bi se dobio utisak nekog sa-

svim plitkog reljefa. Situle su, inače, uglavnom nalažesičan ne u grobovima sa bogatijim prilozima i kao kla­ primjer ove umjetnosti uzima se situla iz Vača. Na tom primjerku svaki od tri friza pruža različite prizore. Na gornjoj traci su predstavljeni vodiči konja, konjanici i kola sa konjskom zapregom i vozačem, na srednjoj traci dominira ličnost koja sjedi na prijestolju i kojoj prino­ se posudu sa pićem, uz njega su predstavljena dva čovjeka koji ubacuju tamjan u za to određenu posudu i dvoboj dvojice boraca s čudnim nap­ ravama na rukama (za nagradu služi kaciga!) i konačno, u donjem frizu defiluje povorka jelena i divojaraca. Na drugim situlama, naravno, variraju scene, iako se može govoriti o određenim standardima (Sl. 38). Ova umjetnost je trajala u dolenjskoj grupi preko 200 godina – od kraja VII do početka IV vijeka st. e. Ona još jednom potvrđuje široke kulturne veze pripadnika te grupe, jer se porijeklo takvog umjetničkog stila dovodi u vezu sa nekim oblastima Male i Prednje Azije, uz posredovanje etrurskih susjeda sa druge strane Jadrana. Daleko je najteže odgovoriti na pitanje šta zapravo znače scene na dolenjskim bronzanim situlama. Odgovor se traži u tri pravca: to su scene iz svakodnevnog života, svečanosti za vrijeme plemenskih praznika, grobni kult. Kako nas ovo podsjeća na slična pitanja koja se postavljaju uz proučavanje scena na srednjevjekovnim stećcima (lov na jelene, dvobo­ ji, igre u vidu kola). Jedan od najboljih poznavalaca umjetnosti željez­nog doba u Evropi, Georg Kossack, smatra da situlske scene pripadaju grobnom kultu i da asociraju na mitski, odnosno prekogrobni svijet. Pošto se stavljaju u grobove, izgleda da je zaista najprikladnija njihova uloga u svojevrsnom grobnom kultu. Tako bismo, eventualno, prizore sa situle iz Vača mogli protumačiti na slijedeći način: ličnost sa prijestolja na central­ nom frizu bi predstavljala samog pokojnika, svakako rodovskog prvaka, tamjan se potpaljuje u znak oproštaja i dvoboji se odigravaju u ritualu ig­ re na grobu. Sasvim je moguće da povorka sa konjima na gornjem frizu treba da pokojniku dočarava njegov ratnički život, a životinje u donjem frizu da ga podsjećaju na lovne poduhvate. Naravno, ovo je samo jedan od na­ čina da se dokuči zagonetka situlske umjetnosti. Ta umjetnost sasvim sigurno unosi jednu novu notu u čitav mozaik manifestacija oko kulta mrtvih i pogrebnih rituala u željeznom dobu ovog dijela Evrope. Na situlsku umjetnost veoma podsjećaju scene i ukrasi na japodskim urnama (Sl. 39). Do danas je na prostoru Bihaćkog polja pronađen i sakupljen priličan broj kamenih spomenika izrađenih od me­kog kamena – bihacita, među koje se ubraja i nekoliko originalnih

grob­ nih urni sa japodskih nekropola. Te urne su relativno velikih dimenzija, imaju oblik kvadra, sa pravougaonim otvorom sa gornje strane za polaganje pepela pokojnika i poklopcem na dvije vode. Samo neke od ovih urni imaju dva ispusta sa prednje strane. Ono što asocira na situlsku umjet­ nost jesu urezane ili plastično izvedene figuralne predstave i geometrij­ ski ornamenti na bočnim stranama urni. Na ovim urnama su prikazani konja­ nici (sa drugačijim kacigama nego što nose konjanici na situlama), povorke žena u pogrebnoj svečanosti, heroizirani pokojnik ili pokojnica koji primaju žrtveni pehar, scena izlijevanja tečne žrtve i sl., figure riba, goveda i nekih drugih životinja. Sve su te predstave povezane sa zagrobnim kultom i ti­ me navode na analogije sa dolenjskom situlskom umjetnošću. Kada treba protumačiti značenje prizora na japodskim urnama, stručnjak se nalazi pred sličnim dilemama, iako, možda, nešto lakšim. Povorka žena u pogrebnoj svečanosti, pa izlijevanje žrtvene tečnosti su scene koje neposredno oslikavaju pogrebni ritual. Heroizirani pokojnik (pokojnica) koji prima pehar sa – vjerovatno – posebnom tečnošću odgovara potpuno figuri na prijestolju sa situle u Vačama. (Sl. 39) Ostaje pitanje konjanika i životinjskih likova, o čemu smo već govorili kod vačke situle. Branka Raunig, koja se najviše bavila ovom spomeničkom grupom, smatra da su se ove urne počele izrađivati negdje od 6/5 vijeka st. e., dok ih Dimitrije Sergejevski, zbog nekih detalja, datira mnogo kasnije, na sam kraj stare i na početak nove ere. Ako se oslonimo na paralele sa situlskom umjetnošću, ona prva hronologija bi bila prihvatljivija. U svakom slučaju i Japodi iz doline Une su, pored niza drugih originalnih tvorevina, sa kamenim spomenicima od bihacita također unijeli nešto sasvim novo u praistorijsku umjetnost i pogrebne rituale u ovom dijelu Balkana. Aleksandar Jovanović iznosi mišljenje da se u spomenutom slučaju ne radi o heroiziranom pokojniku ili

Slika 39. Kamena japodska urna sa kultnim predstavama, Ribić kod Bihaća 85

pokojnici na tronu, nego o ženskom božanstvu htonskog karaktera, dok bi pehar predstavljao pokojnikovu hipostazu (možda urnu sa njegovim pepelom!). Na dolenjske tumule sa skupnim sahranama podsjeća prilično i veća skupina tumula iz Pilatovića u zapadnoj Srbiji, geo­ grafski udaljenih i bez ikakve neposredne veze sa Dolenjskom. Pilatovići se nalaze na području Užičke Požege, istraživanja su izvedena u dva nav­ rata u osmoj deceniji ovog vijeka i to na dvije uže lokacije – u Ravnom Lugu i Trnjacima. Prema izvještaju Mihajla Zotovića, na prvoj lokaciji je istraženo osam tumula, a drugoj pripada humka sa kneževskim grobovima, o kojima će kasnije biti govora. Tumuli ili humke (kako ih naziva istraživač) u Ravnom Lugu pripadaju rodovskim grobištima sa većim brojem ukopa. Najinteresantniji su ovdje humka III (prečnika do 15 m, visine oko 1,60 m) sa 24 groba i humka V (prečnika oko 10 m i visine 1,60 m) sa 13 grobova. U oba slučaja nedostaje centralni grob, a središnji dio tumula je ostajao prazan. Prema jasnim ostacima vatrišta i fragmenata keramike u središtu humke V, ovaj prostor je služio za ritualne obrede prilikom sahrane. Dakle, slična namjena kao i u dolenjskoj grupi. Premda je osnovna namjena u oba slučaja ista ili slična, postoje i određene razlike. Vrlo preciznim zapažanjima na humci III u Ravnom Lugu Mihajlo Zotović je nedvojbeno ustanovio da su ovdje grobovi ukapani u tri kruga, s tim što je prvi krug formiran sa vanjske strane, drugi bliže, a treći najbliže središtu tumula. To je sasvim obratno od načina formiranja krugova sa ukopima u dolenjskim tumulima. I ovdje je poslije svakog kruga dosipana zemlja, da bi nakon trećeg kruga humka dobila svoj konačan izgled. Ostaje nejasno pitanje da li je svaki put dosipan i središnji prostor. Izgleda da drugačije nije moglo ni biti. Druga razlika sastoji se u tome što su u dolenjskoj grupi mrtvaci pokapani u drvenim sanducima sa kamenim pokrovom, a u Ravnom Lugu u sanducima od krečnjač­ih i škriljastih ploča. Uz mrtvace, u ovakvim sanducima od kamena u Ravnom Lugu, po prilozima oružja ili nakita se prepoznaju muški i ženski grobovi. Među oružjem se ističu željezna koplja, željezni mačevi i noževi, među nakitnim prilozima (koji su prilagani i u muškim grobovima) razne fibule, privjesci i ogrlice. Nekropola u Ravnom Lugu u Pilatovićima hronološki obuhvata kraj VII i gotovo čitav VI vijek st. e. Nesumnjiv je pandan, doduše u nešto skromnijem obimu, nekropolama pod tumulima u dolenjskoj grupi. Pošto nema geografskog dodira, i na ovom primjeru se jasno vidi kako slična društvena struktura, u približno istom vremenu, često proizvodi isti kult mrtvih i od86

govarajući posmrtni ritual. Ne treba, naime, smetnuti s uma da su na glasinačkom prostoru u istočnoj Bosni, u istom periodu, također mnogi tumuli bili porodična ili rodovska grobišta. Bilo je čak i kružnog sahranjivanja. Prije nego što se zaustavimo na fenomenu kneževskih grobova ukazaćemo još na dvije interesantne pojave u pogrebnom ritualu, odnosno kultu mrtvih u željeznom dobu: grupne sahrane radijalnog tipa i sahrane ispod sojeničkih nastambi u Donjoj Dolini. Kod grobišta sa sahranama radijalnog tipa susrećemo se sa dvije hronološki odvojene skupine, od kojih prva pripada početku, a druga samom kraju željeznog doba. U prvoj skupini su tipični predstavnici grobišta u Visojima kod Beranaca u Pelagoniji i Gomolava kod Hrtkovaca u Sre­mu, a u drugoj skupna grobnica u Krajčinovićima u zapadnoj Srbiji. U selu Visoji su pregledom terena ustanovljena tri velika tumula. Istražen je samo jedan među njima i on je sadržavao 44 groba zanimljivog rasporeda. U sredini tumula je otkriven centralni grob u sanduku od kamenih ploča, oko nika od 6 m, kojeg je ostavljen slobodan prostor preč­ okružen vijencem od lomljenog kamena. Na taj način central­ni grob je bio sasvim izdvojen. Oko ovog vijenca su radijalno, u dva re­da bila pokopana 84 pokojnika u grobovima građenim od kamenih ploča i, onda, dolazi spoljni vijenac od kamena oko cijelog tumula. Većina grobo­va je radijalno postavljena u odnosu na centralni grob. Ovo je izvršeno u prvoj fazi sahranjivanja; ostali grobovi – u drugoj fazi – različito su locirani. U centralnom grobu je bio stavljen kao poputbina jedan bojeni submikenski skifos, privjesak u obliku dvojne sjekire i neki drugi nakitni predmeti. Među prilozi­ ma uz ostale skelete vrijedni su spomena željezni mačevi, razne fibule i keramičke posude. Prema procjeni ovih priloga sahrane pod ovim tumulom su vršene uglavnom u VIII vijeku st. e., a najstariji među njima je bio centralni grob, vjerovatno sa samog početka VIII vijeka. Nešto je drugačija situacija u Gomolavi na rijeci Savi. Ovdje su otkrivene dvije kolektivne grobnice sa 32, odnosno 78 skeleta. Za grobnicu sa 78 skeleta je, naprimjer, iskopana grobna jama prečnika 3 m i visine oko 0,50 m. U toj kružnoj jami su pokojnici ukopani u tri reda: prvi u sredini jame se sastojao od nekoliko lubanja bez skeleta i nekoliko cijelih skeleta, zajedno sa dijelovima žrvnjeva i dijelovima skeleta govečeta; drugi, najbrojniji, sa skeletima čije su glave okrenute prema središtu grobnice i treći sa glavama okrenutim prema periferiji jame. Uz skelete su bili priloženi: keramička roba, nakit od bronze i ćilibara, zrna žitarica i kameni predmeti. Antropološkom analizom je ustanovljeno da je ovdje bilo pokopano 48 djece, 21 žena i 8

Navedene grobnice (grobišta ili nekropole. Krajčinovići kod Priboja muškaraca. Pored izrazito domaćih elemenata ističu se keramičke i druge izrađevine koje se mogu uvrstiti u keltski i helenistički kulturni krug. To je također grobnica pod tumulom-humkom. Mihajlo Zotović spominje da bi istom vremenu pripadala i slična grobnica pod tumulom u Mahrevićima kod Čajniča. Slana Voda. Istom vremenu je pripadala i druga kolektivna grobnica. Prema analizi priloga grobnica je datirana na kraj VIII vijeka st. e. Izglede da lomača nije bila dovoljna da mrtvace potpuno spali nego su samo nagoreni. Kraju željeznog doba. na njega su položeni ispruženi pokojnici u radijalnom položaju i tako izloženi zajedničkom spaljivanju. Svakako je zanimljivo da na skeletima nisu primijećeni nikakvi tragovi nasilja. zatečeno je 50 keramičkih sudova. 40).Slika 40. dok su u Go87 . U grobnici.. narukvica i ogrlica). a pripadala je vjerovatno nekoj grani plemenskog saveza ilirskih Autarijata. u čijem je centralnom dijelu sahranjeno 25 poluspaljenih individua (Sl. Prema prikupljenim nalazima ova skupna grobnica je datirana u polovinu II vijeka st. sve su to ovdje sinonimi) pod tumulima ili humkama povezuje u isti tip radijalna sahrana pokojnika. odnosno drugoj od spomenutih grupa pripada skupna grobnica na Slanoj Vodi u selu Krajčinovići. U Visojima su mrtvaci zaštićeni kamenim pločama. preko kojeg je pljoštimice i u kružnom pore­ tku položeno 60 željeznih kopalja. Ovaj centralni prostor veličine oko 3 m u prečniku bio je pokriven šljunkom. e. Sav ovaj inventar pokazuje miješanje više kulturnih odrednica. Skupna grobnica u centru tumula. jugozapadno od Priboja u zapadnoj Srbiji. među skeletima i kopljima. Glave su im okrenute prema peririveno tanjim feriji kružnog ležišta. mnogo željeznih noževa i nakitnih predmeta (bronzanih fibula. Sve je onda pok­ slojem zemlje.

Zdravko Marić i Vera Nikolić. Na terasama su u određenim redovima izgrađene drvene kuće. Spomenuli smo zatim i 88 Donju Dolinu. sve zajedno upućuje na vjerovanje u zagrobni život. o čemu prvenstveno svjedoči masa željeznih kopalja iznad pokojnika. st. a škarci najotporniji (ili su ovi. Na isti način su sačuvana i dva dugačka drvena čamca. stanovnici jednog broja naselja su odlučili da sagrade sojeničke nastambe uz samu riječnu obalu. izgrađenih od balvana i postavljenih na debelim hrastovim stupovima. Zgodan položaj na obali široke rijeke je pogodovao razmjeni i nije bez osnova ocjena nekih stručnjaka da je Donja Dolina vremenom postala i jedan važan trgovački centar između panonskih i unutarbalkanskih krajeva. U Gomolavi i Krajčinovićima se mora pretpostaviti prethodna posveta centra grobnice i prema posvećenom mjestu se zrakasto polažu umrle individue da bi ostale u vezi sa mjestom posmrtnog rituala. da se i ovdje prepuste vođstvu ranije umrlog prvaka. Kad ovome dodamo i dosta brojne priloge uz po­ kojnike. Dvije grobnice u Gomolavi. koji je vršio iskopavanja ovih sojenica od 1899. ostavila su iza sebe obilje arheoloških nalaza. udaljenoj oko 13 km od Bosanske Gradiške. gredama. vrača. a to je vjerovatno. Sava je osigu­ okolne šume su bile pune lovnih životinja. Pretpostavljamo da je i tu bio nasut mali tumul nad ovim grobom. Ako se uzme u obzir pomor. U nizu naseljenih prostora na blago uz­ dignutoj riječnoj terasi i na Gradini se dugo vremena živjelo bez većih potresa. Na ovom mjestu interesuju nas dva detalja iz okvikog naselja. prednjim prostorijama ra sojenič­ sojeničkih kuća je – obično u sredini prostorije – bilo postavljeno specijalno ognjište od gline. Sojeničko naselje se sastojalo od nekoliko paralelnih terasa. U većim. iza njih dolaze žene. drveni sanduci su bili dobro sačuvani. oružje im se stavlja kao počast ratnicima. povezivala je terase sa čvrstim tlom uz rijeku. očišćenja umrlih. kako to ističu istraživači. a tek onda muškarci. koji su ležali pod vanjskom sojeničkom tera­ som. Kao da to znači da su djeca bila najneotpornija. Drugih zajedničkih karakteristika zapravo i nema pa su radijalne sahrane praktikovane u različitim situacijama. a onda se opet prešlo na izgradnju domova na čvrstom tlu iznad obala rijeke. U trećem slučaju (Krajčinovići) su u skupnoj grobnici pokopani pali ratnici. e. kroz koje je pepeo padao direktno u mulj pod kućom. obično sa većom prednjom i dvije manje đu prostorije pozadi (spavaonica i spremnica). Na terasama je bilo i dosta staja za stoku. Podaci iz veće kazuju da pretežan dio pokojnika skupne grobnice po­ pripada djeci. Velika humka u Visojima je podignuta prvenstveno u čast jedne ličnosti sa posebnim statusom u odgovarajućoj zajednici – rodonačelnika. Očito je da je suština ovakve sahrane u zrakastom poretku bila uslovljena značajem središta grobišta. Izme­ pojedinih terasa su ostavljeni širi kanali radi prikupljanja vode i njenog odvođenja u rijeku. do 1904. Njegov grob je sam za sebe zaštićen kamenim vijencem. sastavljenim od širokih dasa­ pravilu ispod rešetkastog ognjišta. a onda su srodnici pokapali mrtvace oko tog “posvećenog” groba i to u radijalnom poretku. kada će im pružati pomoć ovozemaljski prvak ili izvršena ritualna radnja posvećivanja. palih bo­ Da se još jednom osvrnemo na ono što povezuje ovu vrstu skupnih grobnica. ne u horizontalnim krugovima kao u Ravnom Lugu. Istraživanja naselja na suhom tlu nastavili su kasnije Mihovil Mandić. a komunina mostovima prekacija među terasama je osigurava­ ko kanala. Ništa ne ukazuje na to da su te dvije velike grupe bile pobijene i ostaje realna pretpostavka da se radi o masovnom pomoru od neke zarazne bolesti. Prije će biti neki oblik rituala kojim se vršila određena vrsta raca. Desilo se to negdje oko 700. Zbog ležanja u stalnoj vlazi mulja. O tome govore i često bogati prilozi u grobovima iz nekropola na tzv. po venim sanducima. vođe velike porodice ili bratstva. Zbog čega spaljivanje nije dovršeno? Da li je u pitanju žurba ili je to namjerno učinjeno? Pravilno ređanje kopalja i uredno polaganje priloga ne bi govorili za žurbu. jednostavno. a dobro će im poslužiti i priloženi predmeti. Ispod nekih od sojeničkih objekata nađe­ ni su grobovi mrtvaca u drka. Zemljoradnja i stočarstvo su ravala obilan ribolov. godine i o tome objavio opširne izvještaje. Pomor je morao biti dosta brz. praistorijska naselja u Donjoj Dolini. Ovaj tip naselja je korišten oko dva vijeka. sa rešetkom i ljevkastim produženjem ispod rešetke. Za istraživanje sojeničkog naselja u Donjoj Dolini najveću zaslugu ima Ćiro Truhelka. god. Vjerovatno zbog izvjesne promjene klime i učestalog plavljenja obalskih terasa. Bio je to i nastavak Truhelkinih istraživanja nekropola na gredama. Smještena na obali rijeke Save. predstavljale su istovremeni skupni pokop. jer su pokojnici pokopani istovremeno. U Visojima je jasno da su srodnici položeni sa namjerom da se uže povežu sa centralnim grobom. ostavili mu­ djecu majkama pa su i one s njima pomrle). načinjenih od debelih balvana. Radi se o porodičnoj ili rodovskoj grobnici-nekropoli pod tumulom. bili vrlo razvijeni. Neka vrsta drvenih skalina. sasvim je normalno što je za zajedničku grobnicu iskopana jama.molavi i Krajčinovićima jednostavno složeni jedan pored drugog u kru­žnom rasporedu. .

Pone­ njene i ženske osobe. Taj fenomen se uklapa u izuzetno širok pojas u kojem su zabilježeni kneževski grobo­ vi. što je.Već je Ćiro Truhelka rešetkasta ognjišta u sojenicama Donje Doline doveo u vezu sa razvijenim kulkim autohtonim tom pokojnika. Atena. Raskošni grobovi plemenskih poglavara otkriveni su i istraživani u Bugarskoj. Kasnije počinje dominacija pojedinačnih sahrana. Njemačkoj. Zaista vrlo izgrađene i maštovite predodžbe o zagrobnom životu. libacije. u zagrobni život. mora se naglasiti. prvenstveno skitski kurgani u slivu Dnjepra i na Kubanu. Spomenimo. iako Donja Dolina. rodovskoj aristokratiji najvišeg ranga – ratnicima (neka vrsta njihovog mauzoleja!). nove fi­ redovno se održavaju olimpijske igre. “sveštena” lica. ali bismo se zaustavili na tri me­đu njima. U početku tog doba grobovi sa bogatom poputbinom su uglavnom locirani u kolektivnim grobnicama (npr. “slugama kad su u kneževskim grobovima sahrabožijim”. Kroz rešetkaste otvore u sojeničkim kućama mogli su redovno da spuštaju pokojnicima-zaštitnicima hranu i piće. Nastojali su da učestvuju u 89 . Kukovu mogilu u selu Duvanli kod Plovdiva. e. Bez obzira na neslaganja oko etničke telji naselja u Donjoj pripadnosti ovog stanovništva. stvaraju lozofske škole. kneževsku grobnicu u Magdalenenburgu kod Villingena u Baden-Württenbergu. Ispod kuće su. Francuskoj. U tom smislu je i ostavljena mogućnost da im se spuštaju darovi. Ostali su nam još kneževski grobovi. panonskim Oserijatima (Zdravko Marić). Najzad. Termin “kneževski grobovi” obuhvata dosta širok spektar grobnih cjelina. Visoji. Broj ovakvih grobova naglo se povećava u željeznom dobu. Kneževski grobovi (ovaj termin dalje jedino i koristimo) sve više se množe. primjera radi. Grčke kolonije su gusto rasute od Sicilije do Hispanije. Čehoslovačkoj. dakle. U tu grupu spa­ tumuli iz bronzanog doba na Kupreškom polju. od Trakije do Lamanša. Već u eneolitskom dobu. neke vrste hrane. Milet i niz drugih grčkih gradova doživljavaju svoje zvjezdane trenutke. odnosno njena populacija. tokom VI i V vijeka st. u prvom redu njihovi prvaci. specijalne vrste keramike i druge izrađevine. doživljavali sjaj Periklovog doba. Od njih je očekivana zaštita. Brojni su i dalje na istoku. Zašto je došlo do kulminacije baš u VI i V vijeku? Možemo navesti više uzroka. nije pripadala ilirskim plemenskim skupinama. pojas koji se proteže od Crnog mora do Atlantika. počelo je izdvajanje pojetrijarhalni dru­ dinaca. posljedica mno­ ženja rodovske aristokratije. se besmrtna književna djela. Takvi su naprimjer Arađanska humka ili bogati daju i monumentalni grob u Vučedolu. evidentno. pa i daleko u unutrašnjost evropskog kopna skupocjena roba od zlata i sreb­ ra. Korint. Austriji. ali su mogli pripadati i osobama visokog ranga u duhovnom životu. kada je prevladavao paštveni sistem. U većini slučajeva. odnosno učvršćivanja većih. odraz su jednog vremena u kojem se formirala jedinstvena društvena struktura u najvećem dijelu evropskog prostora. izuzet­ nu su pažnju poklanjali kultu mrtvih. fenomen kneževskih grobova stiže do određene kulminacije i to je potvrđeno otkrićima u mnogim dijelovima južnoslavenskih zemalja. interni uzrok fenome­ na kneževskih grobova. Ovi kneževski grobovi. To se odnosi na sve zemlje koje smo ovdje spomenuli i to bi bio tek prvi. vračima. njima pripadaju ove posmrtne počasti. takvi grobovi su podizani rodovskim. naročito u sojeničkom periodu. Megara. U ovom pretklasičnom i klasičnom vremenu Grci su varali djela neodnijeli pobjedu nad Perzijancima. poglavito onaj helenski. Na početku ovog odjeljka smo naveli šta je značio prelazak na provenom i ekodukciju željeznog oruđa i oružja u društ­ nomskom razvitku pojedinih zajednica. naravno. jenjeni takvim sjajem materijalne i morali su biti zas­ duhovne kulture sa juga. doživljava izuzetan uspon. “sveštenicima”. Ilijak III/9). nego. političkih predvodnika i vojnih zapovjednika (nešto slično kasnijem feudalizmu!). dobro organizovanih rodovskoplemenskih zajednica. Vjerovali su. vjerovatno. bile pokopane samo izabrane ličnosti. struktura vrlo snažnih rodovskoplemenskih zajednica pod vođstvom jakih i bogatih prvaka. On je to nazvao ne­ kultom lara – zaštitnika kuće. Prvo jedno objašnjenje. glavara rodova i većih društvenih zajednica. Vjerovatno su to žene plemenskih prvaka. u odgovarajuću moć i djelotvornost sahranjenih prvaka i poslije smrti. st­ prolazne vrijednosti. naročito u mlađim praistorijskim periodima. grobne humke iz Pazirika na Altaju. Prvi je interne prirode. a kao posljedica tog procesa javljaju se u ovim krajevima monumentalni tumuli i grobovi sa bogatim prilozima. sjajna ratnička oprema. bratstvenim ili plemenskim prvacima. Preko njih dolazi u zaleđe. koji su – navodno – od Ilira preuzeli i Rimljani. pa keltske grobnice u Hochdorfu kod Stuttgarta. U tom vremenu – a i to je spomenuto – antički svijet. heroizirani pokojnici. rodonačelnici. slično njemačkom terminu “Fürsten-gräber” označava one grobove u kojima su pokopani pojedinci čija poputbina svjedoči o njihovom privilegovanom položaju u društvenoj zajednici kojoj su pripadali. Redaju se i redaju u nedogled. Plemena u pozadini. Aleksandar Stipčević preuzima ovako tumačenje. Vix u Francuskoj i tako dalje. ži­ Dolini.

III iz prve nekropole je pokrivao devet grobova i među njima je najznačajniji grob pod brojem 9. Kneževsko žezlo od kamena i bronze iz groba 9.). sa namjerom da naprave što veću humku” (Herodot. Upravo u ovom vremenu desile su se kod Skita na Kubanu. a iznad njih bace asuru. zapadnu Srbiju i dijelove Crne Gore. koji pokriva istočnu Bosnu. 90 Slika 41. kurganima). problematiku. o kneževskim grobovima na centralnom Balkanu objavio je Aleksandar Palačno cjelovit uviđaj u čitavu. pa preko lješa naslažu daske. među kojima i nekoliko sa kneževskim grobovima. Podacima iz njegovog djela sam se i sâm dosta služio. oko Dnjepra i Azovskog mora krupne društvene promjene. uglavnom od zlata. ponegdje i sa konjskom zapregom. sa dosta ličnog pribora. stave lješ na slamu u grobnici (velikoj jami!). 15 km kropole kod gra­ južno od Sokoca. Posebnu studiju. jer se i u kneževskim grobovima na tlu južnoslavenskih zemalja ponavljaju neki elementi sličnog rituala. vestra i u njemu dao prili­ ovdje navedenu. pa se takmiče ko će više nanijeti zemlje. O sahrani takvih skitskih velikaša ili vladara detaljan opis je ostavio otac historije. širokom geografskom pojasu bi sadržavale: monumentalnost sahrane. Pogledajmo prvo kneževske grobove iz dvije nedine Ilijak u selu Gornja Vinča. Po njegona central­ voj ocjeni zajedničke crte knežev­ skih grobova na spomenutom. njegove konje. u kojem je istraženo preko 1000 tumula. Pripadao je kraju VIII vijeka ili samom početku VII vije­ka st. e. Beograd 1984. Tumul br. konj­ opremom. Historija). koji će predstavljati najstariji kneževski grob ove kulturne grupe. nije nikako za potcjenjivanje ni do­ skitski uticaj sa istoka. barem nabavkom ratničke opreme. sta zapažen I treće. Populacija ovog područja je pripadala plemenskom savezu Autarijata. sobara. a srebro i bronzu uopće ne upotrebljavaju.. Nije stoga čudo što zlato iz ovih kurgana u muzejima Moskve i Petrograda zasjenjuje slične zbirke u drugim oblastima Evrope. Javljaju se istinski vladari pojedinih velikih plemenskih zajednica i saveza plemena. zabodu i sa jedne i sa druge strane u zemlju koplja. Tada udave i stave u preostali dio grobnice jednu od njegovih nezakonitih žena. a. Herodot: “Kada im kralj umre. obilje raskošnih grobnih priloga skupocjene izrade i od ple­ menitog metala. kuhara. Poslije svega toga sagrade od zemlje veliku humku. očito pristiglih preko tračke teritorije u Bugarskoj ili preko nešto sjeverni­ jih oblasti. dva željezna mača. ukrasa i oružja kojim bi se pokojnik mogao služiti u zagrobnom životu i – što se ne bi moglo primijeniti na naše područje (op.. Ilijak kod Rogatice Za proučavanje kneževskih grobova na ovom našem tlu vrlo je instruktivna situacija na već spominjanom glasinačkom kulturnom području u istočnoj Bosni. dvije željezne vojne sjekire. dosta grčko-italskog importa. skupocjenih nih i keramičkih izrađevina i odatle one u velimetal­ kim količinama u svim prvim kneževskim grobovima. i nabacaju unutra svakovrsne po­ časne žrtve i zlatne zdjele. najčešće bronzanih i keramičkih skom posuda.) – četverougaone grobnice sa drvenom ili kamenom konstrukcijom. njegovog poslužitelja. pretežno pod velikim grobnim humkama (tumulima. sahranjivanje pokojnika sa kolima.tome. . Prilozi: bronzana dijadema na glavi. sintetsko djelo. a njihovi grobovi pod monumentalnim tumulima-kurganima su puni stranih zlatnih izrađevina. Naveli smo ovaj opis. ali su pružili i obilje dragocjenih proizvoda u tzv. par bronzanih knemida (nazuvaka. glasnika. konjovoca. pa i ovaj Herodotov citat (“Kneževski grobovi starijeg gvozdenog doba nom Balkanu”. skitskom umjetničkom stilu.

- u dva groba – Osovo i Čitluci – stavljena je i oprema jednoj jahaćeg konja. “štitonoša”. e. pa prekriven zemljom i kamenom. Selo Osovo leži 6 km sjeverno od Rogatice i tumul II mjeri 17 m u prečniku i 1. željezni mač. dvije bronzane posude stranog porijekla. knemide i dijadema. 15 m u prečniku i 2 m visine.15 m u visini. 41). Prilozi: bronzano-kameno “žezlo”. dijelovi konjske opreme (npr. a pokrivao je dva ukopa. pored ovdje tretiranog. sadržavao je sa­mo jedan kneževski grob. On je. II iz prve nekropole je veoma velik. željezne tročlane žvale) i keramičke posude. tri bronzane posude uvozano-kameno “žezlo”. Na južnom dijelu platforme je bila postavljena lomača za spaljivanje pokojnika i on je tu i spaljen. Grob pripada drugoj polovini VII vijeka. U ovom slučaju je važno istaknuti da je prije sahrane bila podignuta kružna platforma od lomljenog kamena. na platformi je nađen i skelet druge pokopane ličnosti. Nalazio se osamljen. u tri grobnice željezne bojne sjekire i u jednom bronzana kaciga. na jednom od brežuljaka koji opkoljavaju Glasinačko polje.20 m. Po- red ostataka spaljenog mrtvaca. koje su u nekim stavatno supstitu­ rijim vremenima morale da prate umrle muževe. Za skeletni ukop u Ararevoj gomili kaže da je to mogao biti sluga. skelet sa željez­ nim oružjem. Prilozi: bronzano-kameno “žezlo” par bronzanih knemida. onih koji karakterišu tu vrstu sahrane. Kružni kameni nasip spada u istovjetne elemente u nekim od najvećih kneževskih grobnih tumula (npr. visina mu je iznosila 1. - osobito je važno da je od druge polovine VI vijeka sve češća incineracija mrtvih. Kneževski položaj prvenstveno naglašavaju: bojne sjekire. sa udubljenjem u sredini. opisao i kneževske grobove iz Brezja i Čitluka. 7 bronzanih narukvica. kneževski je grob 1. II u Osovu i Ararevu gromilu. željezni noževi i koplja. Konačno. Ovaj grob pripa­ da kraju VII ili početku VI vijeka st. ili sluga. Ovaj autor sintetizira na slijedeći način karakteristike glasinačkih kneževskih grobova: - kao insignije vlasti u tri grobnice su stavljena bronzano-kamena “žezla”.štitnika donjeg dijela nogu) i dvije bronzane narukvice. 12 bronzanih fibula i 4 bronzane igle. ilijačke knezove u toku jednog stoljeća izdvajaju izrazite kneževske insignije: bronzano-kameno “žezlo” (prava oznaka vlasti!). Pored nekih drugih. ovdje bismo još spomenuli tumul br. bogat okov pojasa od 86 astragalnih članaka. velike kneževske grobove. i dva željeznog porijekla. bron­ zna koplja. tumul na području glasinačke grupe. bronzane knemide. Veliki broj nakita je morao pripadati tekstilnim dijelovima odjeće koja je propala. Tumul br. Arareva gomila je jedan od najvećih. koji je za njim pošao da mu i u smrti služi i oružje čuva”. bronzana pinceta. Prečnik tumula u podnožju je mjerio 22 m. Uz sahranjenog pokojnika istakli bismo slijedeće priloge: par bronzanih knemida. jer je to karakterističan elemenat za kasnije. u svemu sedam kneževskih grobo­ va. Pripada sredini VI vijeka st. nedaleko od gradine nazvane Gradac u Kusačama. 91 . korintski šljem. koji je uz svoga vođu pao pa uza nj i sahranjen. Njegova osnovna osobina se sastoji u tome što je podignut u obliku kružnog nasipa. Ovaj knez je sahranjen u porodičnom ili rodovskom grobištu pod velikim tumulom. bronzano posuđe stranog porijekla. Prema navedenoj evidenciji. Uz Ararevu gomilu vrijedno je da se istaknu slijedeće pojedinosti: visoka platforma od kamena. e. bojna željezna sjekira i nešto nakita. Od ostalih priloga u kneževskim grobovima. kaže: “Moguće je da je to vojnik. Uz drugog mrtvaca su bila položena tri željezna koplja. koji je ubijen prilikom sahrane kneza i sahranjen sa njego­ vim oružjem. visine 1. Pilatovići). jer i on spada u slične kneževske grobove. Atenica. Važna je kamena platforma. vjeran svome gospodaru i do smrti.80 m. metalno posuđe. Prilozi uz spaljenog pokojnika nisu nagoreni nego su naknadno stavljeni u ovaj grob. Arareva gomila pripada drugoj polovini ili kraju VI vijeka st. Cjelovit i iscrpan prikaz kneževskih grobova sa glasinačkog područja objavio je Borivoj Čović. željezno oružje. treba spomenuti luksuzno defanzivno oružje (knemide u pet kneževskih grobova) i uvozno bronzano posuđe (također u pet grobova). Zaista logično objašnjenje. e. opet knemide. pošto je na glasinačkom području tradicionalno i apsolutno dominirala inhumacija. a konjska oprema je dopuna takvih oznaka. Osnovna insignija osovskog kneza je “žezlo”. - priložene narukvice u ovim grobovima su vjerocija za supruge.70 m. željezne bojne sjekire nisu uopće nađene u drugim grobovima pa ih ovdje s pravom ubrajamo u takve insignije. - kružna kamena platforma ili kameni nasip nisu nikakva speci­ jalna osobina glasinačke grupe u željeznom dobu. strano bronzano posuđe. Dakle. Prilikom ukopa u ovom tumulu je prethodno izgrađena kružna kamena platforma. Za skeletni grob Ćiro Truhelka. istraživač Arareve gomile. bojne sjekire i neke vrste drugog oružja (Sl. ako ne i najveći. još neki nakitni predmeti i 2 manja pehara od gline domaće izrade. To su: bronzani šljem korintskog tipa. dosta metalnog nakita. Sadržavao je pet grobova. visine oko 0. u drugoj ilijačkoj nekropoli se izdvaja grob 1.

u kosom položaju. prvi put nakon ukopa kneza i djeteta i drugi put nakon ukopa žene. sklopljenim od tri dijela. zatečena je još jedna dosta duboka grobnica od ob­ lutaka. a u njemu 25 bronjoš je­ zanih. nalazima su datirani na kraj VI ili poče­ e. Uz njen skelet je pronađeno mnogo nakita od zlata i ćilibara. sa dosta nakitnih predmeta. naprav­ ljenih od oblutaka. skelet djeteta. kneza. u kojoj je sahranjena ženska individua. noževa. Istraživanja su izvršili Milena Đuknić i Borislav Jovanović 1958. On smatra da ga je umrli knez za života nosio kao amulet oko vrata. Kružno po­ koljena izuzetno masivnim vijencem. te unutarnjeg nasipa od riječnih oblutaka i vanjskog nasipa od lomljenog kamena i ploča razne veličine. ali još uvijek u centralnom dijelu grobišta. izrađenog od mekog. pa njegovog djeteta i nešto kasnije umrle žene. U isto vri­ jeme ona govori i o dostignućima na planu duhovne kulture (i barska ptica u grobu žene upućuje na kult Sunca!). od suhozida u sredini. U centru kružnog grobišta bio je postavljen centralni grob. više od jednog vije­ unutar kamenog vijenca. od čega jedno u obliku barske ptice). Locirani su po položaju humke. Gotovo je sigurno da se ovdje radi o grobnici važne plemenske ličnosti – poglavice.50 m u ravnata površina grobišta bila je opvisini.20 m.90 m. Pripada li on skitskom ratniku ili domaćem ratniku naoružanom skitskim oružjem? S obzirom na figuru konja.Slika 42. Na nešto višem nivou. i vjerovatno pripada knezu sa teritorije plemenskog saveza Autarijata. može se ka iza ukopa smjestiti u V vijek st.20 m i širine oko 0. on pretpostavlja da je umrli velikaš bio poštovalac kulta Sunca. kada je doveden do željene visine. visine 1. Oba ova nasipa su. ova figura je svjedok živih kulturnih veza domaće aristokracije sa udaljenim oblastima mediteranskog svijeta. vjerovatnija je prva solucija. (Sl. e. uz to se na vijencu našla množina kopalja. po jedna uspravna kobra sa obe strane lika. Pošto je skarabej po shvatanju ca kao izvorišta života. što očito potvđuju preostali komadi vojne opreme uz njegove ostatke. U blizini centralnog groba je situ­ iran. pa je mogla biti nošena na uzici oko vrata. Iskorištena je jednostavno velika zemljana humka da bi se na njenoj periferiji ukopao i ovoj ratnik. 42) Na ravnoj do­ zani su: originalan lik sa rogovima. i 1959. e. upravo na izlazu iz OvčarskoKablarske klisure. a u grob ga je ponio kako bi mu poslužio u procesu reinkarnacije. koji je objavio detaljan opis svih nalaza. Mihajlo Zotović. Veliki i najbogatiji kneževski grobovi i tumuli su oni u Pi­ latovićima. ustvari elipsasta mala humka na koju su prenijeti ostaci spaljenog pokojnika. pored spaljenih ostataka kneza zatečena je dobro očuvana figura skarabeja. Drugo. Čini se da su među kneževskim grobovima i tumulima-humkama daleko najmonumentalnija dva tumula u Atenici kod Čačka. Preko su­ hozida je načinjena prava staza od sitnih oblutaka. preostalih od ritu­ alnog posvećenja grobišta. Porav­ nat kružni prostor opasavao je vijenac . zatim deset bronzanih fibula. Grobnica u Pilatovićima je datirana na sam kraj VII vijeka st. Bio je to muškarac. Humka I mjeri 35 m u promjeru i visoka je oko 1. bojenog njoj površini figure urekamena. Figura je uzdužno probušena. ali su imali određenu hronološku prednost. Pećkoj Banji i Trebeništu. Atenici. Monumentalni grobni tumul iz Pilatovića je ležao na lokaciji Trnjaci i mjerio 45 m u prečniku i 2. a po tak V vijeka st. Služili su ritualnim žrtvama prilikom prvog ukopa. Daćemo osnovne podatke o svakoj od ovih humki. poluspaljene ili izložene visokoj temperaturi. Sve je to pokupljeno sa lomače izvan kamenog prstena. učvršćivala centralni suhozid. Skarabej od lapis lazulita iz centralnog groba tumula u Pilatovićima kod Požege Svemu ovome dodali bismo i zapažanje da glasinačke kneževske gro­bove ne prate tako monumentalni tumuli kao u Pilatovićima ili Atenici. bronzano posuđe stranog porijekla. simbol Egipćana simbol Sun­ procesa rađanja i reinkarnacije. dijelova štitova i druge željezne i bronzane ratničke opreme. Lutanje Skita i Trakokimeraca je bilo sasvim nepredvidivo pa i njihova pojava u ovim krajevima ne treba da iznenađuje. u grobnici od riječnih oblutaka. Još dva detalja. i sa donje strane istog tog lika krokodili. godine. U svakom slučaju. Istraživač tumula u Trnjacima. pojas od astragaloidnih čla­ naka (jedna ogrlica je bila sastavljena od 88 ćilibarskih zrna. Zanimljivo je da je izvan kamenog vijenca pronađen dan grob spaljenog pokojnika. Tumul je vjerovatno 92 dva puta nasipan. Na kamenom vijencu je zatečena masa gara i keramičkih fragmenata. Ukratko ćemo ih predstaviti. Oko centralnog groba i u nekim dijelovima prvobitne površine očišćeno je 15 manjih kružnih uzvišenja. tropernih i dvopernih skitskih strelica i bronzana figura konja. obratio je posebnu pažnju ovoj figuri skarabeja. Taj grob je hronološki mlađi.

Kneževske humke u Atenici kod Čačka 93 . ali je prati njena dvokolica. te ogrlica od 138 staklenih perli. Prilozi su stavljani među kamenje grobnice: obilje nakita. svojevrsna kamena humka (9 m dužine u podnožju i 6 m na vrhu. 14 zlatnih priv­ u obliku pčele (jedinstven primjerak na Balkanu!). Među ovim posljednjim su i ona u obliku vaze. dijelovi bronzanog posuđa stranog pori- jesaka jekla. trougaonih i četvrtastih ćilibarskih zrna. Na površi­ ni čitavog kamenog prstena je i ovaj put ostalo dosta gara i pepela. Ovaj vanjski pojas je svakako služio i za učvršćivanje tumula. dosta zla­ tnih privjesaka trougaonog i romboidnog oblika. fragmenata keramike i spaljenih životinjskih kostiju. Uz ovu grobnicu je bio još i grob spaljenog djeteta čiji su ostaci položeni na manju polukružnu platformu od kamena. svjedoka inten­ zivnih žrtvenih obreda prilikom sahrane. dvije strelice Slika 43. U centru unutarnjeg prostora bila je postavljena kamena grobnica. Među kamenjem grobnice su također ležali bogati prilozi: mnogo zlatnog nakita. Među tim nalazima bili su položeni i ostaci jedne dvokolice. nema oružja. podnožje je pojačano pritesanim ka­ menom) na koju su složeni ostaci spaljene pokojnice. veliki broj kružnih. dijelovi bronzanog posuđa. ovnujske i lavlje glave – sve južnoitalskog porijekla. 862 amorfna ćilibarska zrna. Sve upućuje na ženu najvišeg društvenog ranga. grob­ nica je podignuta u čast ženske osobe. Prema mnogim indicijama na istom mjestu je bila i lomača na kojoj je spaljena pokojnica. valjkastih.od šireg unutarnjeg dijela izgrađenog od bjelutaka i vanjskog pojasa od lomljenog kamena. ptice. ogrlica od zlatnih cjevčica.

Skitske strelice su znak stalnije veze sa skitskim nomadijalnom ma. Đorđe Mano Zisi. U istočnom bočnom polju je bilo poredano uz rubove devet ljevkastih jama (dubine do 0. na njoj je izvršeno ritualno žrtvovanje o čemu govore spaljeni ostaci psa. podignutog na već postojećem prirodnom uzvišenju. Poslije toga izvršeno je arheološko istraživanje 1957. u že­ izgrađena kasnoantička bazilika u obliku rotonde (oko nje su bili ukopani grobovi od VI do IX vijeka). Sve je to bilo opkoljeno jednim manjim prstenom od oblutaka. Podzemnim silama? Ili plemenskim heroiziranim pokojnicima? Ili božanstvima koja su suplemenici štovali? Uostalom. 43) Humka II je sasvim izuzetno obilježena jednom neobičnom ri­ tualnom konstrukcijom. dva para bronzanih bar­skih ptica. Ovo je. Zbog kasnijih stalnih oštećenja nisu se mogli u cjekriti svi elementi ove grobnice. libacije i manje životinjske žrtve. vjerovatno sina pokopane kneginje. govečeta i tura. sa masom priloga među kamenjem. bilo istovremeno bilo po nekom redu. ostaci bronzanih posuda stranog porijekla i keramičkih posuda. zlatna dugmad i aplikacije. Jedan broj stručnjaka smatra vjerovatnijom ovu drugu pripadnost. U sva­ kom slučaju. I na ovom prstenu se našlo dosta gara. Sa ovog tumula. dijelovi oklopa i štita. pored zemlje. Sve jamice su ozgo pokri­ vene također bjelucima. pepela i fragmenata keramike. Aleksandra Jurišić) i 1960. obilježena trakama od bjelutaka. bez sumnje. U ovim ljevkastim jamama je. šest strelica skitskog tipa te dijelovi kola na četiri točka (željezni okovi. Bio je to tačno isprogramiran ritual. Knez iz Atenice je možda pripadao plemenskom savezu Tribala. mačeva i kopalja. prvobitna vi­ sina je mogla biti oko 4 m). Ovaj knez je ispraćen na drugi svijet speci­ kombinacijom pogrebnog rituala i u tom pogledu je humka II jedinstven “mauzolej” na Balkanu. .20 x 0. jedinstvena (u pravom smislu riječi) konstrukcija. (Đorđe Mano Zisi. Humka II je veličanstvena. a uz njega je i jedna lučločana kamenom. Draga Garašanin.30 x 5. zatečeno redovno dosta ugljenisanog drveta. u jamama su. a u zapadnom trinaest ovakvih jamica.skitskog tipa. ratnička oprema. mjeri u promjeru oko 70 m. ustvari. sa zanimljivom kombinacijom magičnih brojeva 9 i 13. spaljenih životinjskih kostiju. Šta označava? Aleksandar Palavestra ne isključuje mogućnost da je to forma neke sakralne građevine. To je. najzad. pravom knezu. Petrova Crkva ku. visokim oko 0.40 m i širokim oko 2 m. od kojih jedna u sredini polja. godine (Ljubiša Popović. Osnova tumula je pažljivo poravnata. i ovdje centralni grob liči na malu humku (5. Aleksandra Jurišić). mnogo igala sa raz­ ličitim glavama. na kojoj su ležale na površina pop­ ugljenisane drvene oblice. do 1962. ranokršćanska crkva u X vijeka i. Lokalitet je poznat pod imenom Petrova Crkva. god.50 m (pošto je u dugom vremenu erodirana. Petra (Jovan Nešković) naišlo se ispod temelja na bronzano praistorijsko posuđe. (Sl. tu su i njegova kola. Prilozi ukazuju na grob dječaka. Sve se vijekovima i milenijima ponavlja! Prilozi u kamenoj grobnici: kameni brus sa trougaonim čem od bronze (slično kneževskim “žezlima” sa nosa­ 94 Glasinca). ali je moguće da je dovde dopirao i teritorij sa nekim od autarijatskih plemena. Među kneževskim grobovima na tlu južnoslavenskih zemalja – koliko ih je dosada istraženo – najbogatija je grobnica iz Novog Pazara. kako nas to podsjeća na mnoge kasnije pogrebne ceremoni­ jale. Lokalitet je dugovjekovno korišten u ljeznom dobu na njemu je bila bronzanom dobu. Lomača je bila locirana pored groba. pruža se izvanredan pogled na čitavu okolinu. pa i na paljenje svijeća na grobovima umrlih srodnika. tulac željeznog koplja. izljevane libacije. Barske ptice i ovdje ukazuju na kult Sunca. u ovim ljevkastim jamama su vršene ritualne radnje. monumentalni tumul iznad rijeke Deževe. Tako je otkrivena prebogata kneževska grobnica iz drugog praistorijskog nivoa u ovom tumulu. klinovi. Kružno grobište je opkoljeno vijencem od slaganog kamena. viso­ ka je oko 1.50 m). Prilozi pripadaju prvaku ratniku. - spalište-lomača je bilo u odgovarajućoj jami i oko nje raspoređeno više malih žrtvenih jama (nešto kao u Atenici). razbijano glineno posuđe i stavljani na vatri spaljeni životinjski komadi. 49 perli od ćilibara (neke opet u obliku vaze i ovnujske glave). udaljene od Novog Pazara svega dva kilometra. Ona je bila smještena na južnom kraju plat­ forme. Mirjana Ljubinković. Prate ga insignije.90 m) od pritesanog kamena i oblutaka. fragmenata keramike. Prilikom konzervatorskih radova na ovoj u III vije­ crkvi sv. Izvjesni su slijelini ot­ deći elementi: - grobni plato je bio opkoljen kamenim vijencem i prema njegovim ostacima mjerio je otprilike 55 m u prečniku. a sastojala se od četiri pravougaona polja – centralnim iz dva dijela i po jednim većim sa sva­ ke strane. bronzani ukrasi na kolima i slično). čini se da je ovo samo druga ma malih kružnih uzvišenja kneževske grobnice u for­ Pilatovićima. Poslije izvršene žrtve čitava površina je presuta glinom i tako je nastala platforma za lomaču i sahrana kremiranog pokojnika. Kao i kod humke I. na mjestu njenog utoka u Rašku.

zlatni nakit i drugi zlatni predmeti su kulturno i stilski vezani za halkidsko zlatarstvo i za odgovarajuće zlatne proizvode jonskih kolonija i kolonija u Maloj Aziji. odnosno ostaci spaljenog ili spaljenih pokojnika. mitre. sa bogatim prilozima. a bronza­no i srebreno posuđe za južnoitalske radionice. pa figuralne izrađevine. 44). čije su istraživanje počeli 1918. smatraju da bi ovaj knez. Iako nije pronađeno oružje. e. kneževska grobnica iz Novog Pazara čajnom kneževskom paru. odnosno članovi porodice. 44 i 45). godine bugarski stručnjaci Bogdan Filo i K. Kod sela Gorenci. crnofigurne vaze i sedam bronva. dvije masivne srebrene grivne sa zmijskim glavama tipa Mramorac i srebrene fibule (Sl.- sam grob – ili barem jedan od grobova – je. Etruriji (npr. koja je savremenim građevinskim radovima veoma oštećena pa naknadna istraži­ vanja Jovana Glišića nisu omogućila detaljniji uvid u sam pogrebni ritual. I ova grobnica je datirana na kraj VI ili početak V vijeka st. Iako oni. odnosno mediteranskim svijetom. dalje. prije će biti da su oni bili članovi nekog dardanskog plemena. srebre­nog nakita). fibule i dugmad. Sjajni zlatni prilozi i oni od ćilibara. nisu uopće pronađeni. kako izgleda. par velikih pojaseva i par istovjetnih naušnica od zlata. od kojih je jedna morala biti ženskog pola. u ovoj grobnici je bio pokopan par spaljenih pokojnika – muškarac i žena. slaganja. Prema prikupljenim nalazima. nedaleko od mjesta Trebenište i velike gradine Trebeniško kale. žira (14). kneževska grobnica iz Novog Pazara je imala sve građevinsko-kultne elemente kao i drugi kneževski grobovi. najzad. ovnujske gla­ ve (30). nalazila se nekropola ravnih grobova iz željeznog doba. Prema tipologiji priloga grobnica je podignuta krajem VI ili početkom V vijeka st. bronzanog. - prilozi su položeni na dva glavna mjesta: najviše je bilo deponirano u velikom drvenom kovčegu. nu od oblutaka i drugog kame­ - nikakvi ostaci samog ukopa. konjske glave (3)). imaju i apotropejski karakter (zaštita od zlih sila!). ćilibarskog. a zatim u posebnoj kamenoj komori izvan kovčega (dvije grčke. Grobnica je bila u kamenoj pravougaonoj konstrukciji. inače. e. Sl. Depoi dragocjenih priloga u grobovima poznati su. antropomorfne figure i. Grčka crnofiguralna vaza sa mitološkom scenom. pa i to upućuje na čvrste veze sa egejskim. Kada je riječ o kulturnim odnosima. zlatne trougaone (471). zlatno prstenje i igle. kao što su one u vidu boce (36). zanih i srebrenih. pločice. polodima kamena i obluciženom u jami ozidanoj koma­ ma (masa zlatnog. jer su Skiti bili saveznici Autarijata. romboidne (131) i strejela. Nisu još publikovani nalazi. Đorđe Mano-Zisi i Ljubiša Popović pretpostavljaju da su ovdje bile spaljene i pokopane tri osobe. pripadali Autarijatima. imao konstrukciju kupastog oblika. uvoznih sudo­ Vrijedni su da se posebno spomenu: zlatni pektorali. Tomba del Duce u Vetuloniji) i Dakiji. pripadala zna- Slika 44. željezno oružje i dva grčkoilirska šljema. Škropil. Nedostatak skitskog naoružanja također upućuje u ovom pravcu. Na kraju još nekoliko relevantnih podataka o bogatim kneževskim grobovima u Trebeništu kod Ohridskog jezera u Makedoniji. u egejskoj Makedoniji (Vergina Patela). Nema zlatnog nakita. s tim što je dragocjena poputbina posebno deponirana i time se ova grobnica izdvaja od sličnih grobnica na navedenim prostorima. brakteje i pterige (krilca). ptice (37). U svakom slučaju. kako misle isti autori. iskopavanja nastavili Nikola Vulić 1930– 95 . prava masa ćilibarskog laste (290) aplikacije za odi­ nakita (perle. Među nalazima se ističe nakit od srebra i ćilibara. Po svemu izgleda da je i jedna grobnica u Pećkoj Banji u Metohiji.

Vlado Malenko. a iznad toga obložene kamenim plo­čama. kneževska grobnica iz Novog Pazara 1934. god.Slika 45. O njima je ovdje riječ. god. god. ispunjene do od­ ređene visine kamenom i šljunkom. i Vasil Lahtov sa Jožetom Kastelicem 1953– 1954. 96 Kneževski grobovi I-XIII ukopani su u velike i duboke (oko 5 m dužine. U okviru ove nekropole posebno mjesto zauzimaju bogati kneževski grobovi obilježeni brojevima I-XIII. da bi najnovija istraživanja izveo 1972.. i 2-3 m širine i 1-2 m dubine). U samim grobovima gotovo da nema kostiju pa se još uvijek pos­ tavlja pitanje da li su u njima bili pokopani spaljeni . Dio inventara apotropejskog karaktera.

ali nisu tako upadljivi kao što su konstrukcije pravih kneževskih grobova i nalazi u njima. grobove X i XII pripisuje ženskim članovima takve porodice. Kao prilog takvom tumačenju iznosim jedan broj karakterističnih pojava. Najvažniji su: zlatne maske (Sl. Zanimljivo je da je Milenko Filipović u svojoj stu­ diji o magijskom razbijanju posuđa ustanovio kako je ovaj običaj os­tao u funkciji sve do najnovijeg vremena. na nepostoja­ mente u drugim grobovima. srebreno posuđe. U istu svrhu su vršeni ritualni obredi nad grobovima. sprječavanje povratka pokojnikove duše (E. jer su u njima bile prilo­ žene samo zlatne sandale. od Alpa do Ohrida. Svi oni ukazuju na vrlo rasprostranjenu društvenu diferencijaciju od kraja VII do kraja V vijeka st. preovladava miš­ ljenje da su mrtvaci inhumirani i da su kosti u posebnim uslovima istrulile. nakit. Zlatna maska iz kneževskog groba (grob 8). veći broj raznih šljemova. kao i veliki krateri. 46). U trebeniškim kneževskim grobovima su pronađene mnogobrojne dragocjenosti. 2. zlatni privjesci. Zlatne insig­ etničku nego stalešku pripadnost. zatim željezna koplja i mačevi. srebrene igle i narukvice sa zmijskim glavama. knemida i štitova. većinom izrađevine iz kruga grčkog i južnomakedonskog importa te predmeti izrađeni prema stranom uzoru. 1. Neosporno je da je ovakva ocjena Milutina Garašanina jedino i prihvatljiva. Praistorijske populacije na tlu lja su vjerovale da smrt ne znajužnoslavenskih zema­ či apsolutni kraj. gdje su živjeli pripadnici Migdonaca. a ističe se grob čki tronožac. Tumačenje tih običaja kreće se od mišljenja da je to simbolično obnavljanje života (D. iz Sindosa na ušću Varda­ ra. Zelenin). Crne Gore i Kosova o razbijanju glinenih sudova nad mrtva­ čkim sandukom u grobu ili. Slika 46. desetine komada bronzanog posuđa svih vrsta iz repertoara grčke toreutike (među ostalim i dva velika kratera sa figuralnim ukrasima). ovi grobovi su bili poredani u tri reda: prvi red – grobovi II-VII. nego prelazak u neki novi oblik postojanja. Sve je to trebalo da služi umrlim srodnicima i na onom drugom svijetu ili. zlatne rukavice i sandale (Sl. pripada nom od plemena iz velikog plemenskog saveza jed­ nije. Ostali grobovi uglavnom pripadaju uvaženim ratnicima. ne označavaju Enhelejaca. pšenica ili nešto drugo. e.. nad samim grobom. rukavice i sandale. oruđa i oružja. U većini slučajeva radi se o komadima razbijenog zemljanog posuđa. Iznio je čitav niz podataka iz Srbije. To se posebno odnosi na mlađe praistorijske periode. XIII u koji je bio stavljen i raskošan gr­ Čitava nekropola. crnofigurna grčka ke­ ramika i ćilibarske perle.pokojnici ili se radi o inhumaciji. Schneeweiss). 47). Samo usput napominjemo da je širom zemlje. i to sudova u kojima je bila sveta vodica. u kojima su nađene zlatne maske. Sintetičku kartu rasprostranjenosti takvih nalaza načinio je Aleksandar Palavestra. o čemu posebno svjedoče nalazi u slojevima mnogih grobnih tumula. U grobove svojih pokojnika praistorijski ljudi su goto­ vo redovno stavljali određenu poputbinu: razne vrste posuđa. u nekim slučajevima. Milutin Garašanin posebno izdvaja grobove I i VIII. kasnije. otkriven veliki broj pojedinačnih grobnica i grobnih nalaza donekle sličnog karaktera kao što su ovi iz opisanih kneževskih grobova. do tumačenja samog Milenka Filipovića da je to magijska radnja u kojoj se razbijanjem glinenog 97 *** Može li se na osnovu svih ovih – iako samo odabranih – poda­ taka o posmrtnim ritualima odgovoriti na pitanje postavljeno u naslovu poglavlja: da li je prai- . po mišljenju ovog autora. o fragmentima keramike. jer su iste maske i slične insignije poznate npr. Inače. hranu i druge priloge. međutim. one od eneolitskog doba do kraja praistorije. Trebenište kod Ohrida storijsko stanovništvo vjerovalo u zagrobni život? Po svemu izgleda da može. pa ih pripisuje pripadnicima “prave” kraljevske porodice. drugi red – grobovi I i VIII i treći red grobovi IX-XIII. S obzirom na nađene nje spališta i na neke elezlatne maske. da posluži za darivanje onih nadnaravnih sila koje će pokojnik sresti u tom svijetu.

sa koliko-toliko sigurnosti. Kupres itd. ukopi stepskog tipa. od eneolitskog doba (npr. vrlo često i u raznim kulturnim grupama primjenjivan je običaj da se pokojnik polaže u zgrčenom položaju (Mala Gruda kod Tivta. a ova druga tumačenja je dosta teško. i drugo.). Zlatne sandale iz kneževskog groba (grob 8).Slika 47. Zagrobni život treba učiniti što ugodnijim! 4. Najteže je odgovoriti na pitanje šta je suština ovakvog pogrebnog rituala? I tu se može navesti više teza: prihvatanje jednog vida prahelenske i helenske civilizacije. onemogućavanje duši da se vrati u svoj raniji stan . u mnogim regionima je zabilježen biritualizam. sve do kraja praistorije. Dva su osnovna objašnjenja za to: mrtvac se sahranjuje u položaju spavanja. pos­ljedica kulta vatre i Sunca (veza sa Malom Azijom i Iranom). Trebenište kod Ohrida suda simbolično vrši uništavanje neprijatelj­ skog demona koji prijeti duhu pokojnika. katarza ili očišćenje duše. Spaljivanje mrtvaca ili incineracija javlja se dosta ra­ no na tlu južnoslavenskih zemalja. jer će tako najbolje nastaviti svoje životne navike. Kada je riječ o inhumaciji mrtvaca. Prvo nam rješenje izgleda vjerovatnije za praistorijske periode. ugraditi u misaoni domet ta­ danjih grupa i pojedinaca. U praistorijskim periodima možda je to samo kasnije darivanje pokojnika. Osnovna je stvar da su i ti naknadni rituali izvršavani u okviru vjerovanja u zagrobni život sahranjenog pokojnika. u drugim povremena smjena inhumacije i inkremacije. Arađanska humka) taj ritus traje ni krajevi. mrt­ vac se na ovaj način vezuje da ne bi došlo do njegovog 98 izlaska iz gro­ bnice. Prednjače sjever­ Panonija i Podunavlje u prvom redu. 3.

e. Da li samo zbog stabilnosti samog tumula? Nikako. na njima se vrši žrtvovanje i libacija. Vučedol. Zato bi Panoniji i pripadao epitet jednog od najranijih centara u kojem je uvedena inkremacija u pogrebni ritual. koja su kod knezova učvršćivali vjerovanje u zagrobno putovanje duše poslije smrti. Još su indikativniji kenotafi pod tumulima. Dosta prihvatljivo rješenje. Naravno. što se po­ nekad uzima u obzir. Dakle. ne dolazi u ob- 6. krugovi oko grobova sprečavaju lutajuće demone da uđu u posvećeni prostor. Kao da je više bio u pitanju društveni rang pokojnika nego kultno-religiozno shvatanje. suše i sva druga negativna događanja u životu čovjeka i društvene zajednice. U najmanju ruku tumulima treba pripisivati višestruku ulogu. mors non est finis! 99 . dakle. univerzalnost ovakvog vjerovanja. ali i pokojnika da izađe iz groba. Bilo bi najjedno­ stavnije reći da su tumuli obilježje groba. Tipičan je primjer nekropola u Bezdanjači. rekli bismo. čija bi jedna čestica bio i duh – duša čovjeka. ona iz sfere duhovnih shvatanja je svakako izuzetno važna. što je potvrđeno analizom kneževskih grobova VI i V vijeka st. U takvim tumulima nema mrtvaca! Stoga. odakle ta diferencijacija? Možda su knezovi prihvatili određene egejske običaje. trenjem izaziva elektricitet!). Bilo bi više nego neobično da to nije tako s obzirom na. 5. u kneževskim grobovima važnu ulogu igraju predmeti izrađeni od zlata i ćilibara. a zadržavaju i bolest od koje je pokojnik umro. ovi su u tu svrhu određivali posmrtno spaljivanje. 7. dok je njegov “kopljanik” inhumiran. Postoji. odnosno zemljanih ili kamenozemljanih humki nad grobom pokojnika moglo bi se također razmatrati u okviru kultno-religioznih vjerovanja u život poslije smrti. Na tumulu se s vremena na vrijeme vrše ritualne radnje. prvobitno određenje može da pređe u običaj bez jasnog značenja. Baš uz tumule se najčešće vezuje i podizanje kamenog vi­ jenca ili prstena oko grobova i grobnica. U ovom slučaju tumuli nikako ne služe ni zaštiti živih od negativnog djelovanja mrtvaca. Podizanje tumula. prema vjerovanju tadanjih ljudi. U Ararevoj gromili knez je spaljen. zaštita pokojnika od onih koji bi htjeli da raskopavaju njegovo počivalište (uključujući. a njegovo dijete sahranjeno uz njega bez spaljivanja! Zaista. Sahrane u pećinama približavaju pokojnika podzemnom svijetu.. kod koje se mrtvaci neposredno spuštaju u donji svijet. Vjerovanje u nadnaravne sile potvrđuju i mnogi primjeri žrtvovanja male djece. Kako stare predstave o ljudskoj duši! Neobično je zanimljivo da je ovaj ritual pripadao ponekad samo plemenskoj aristokraciji. knez sahranjen pod veli­ kom humkom u Pilatovićima je spaljen. bolesti. naravno.. Krug simbolizuje neprekoračivu magijsku granicu. Aleksandar Palavestra doslovno kaže: “. možda su samo oni imali materijalne mogućnosti za skupu incineraciju. svojim prelaskom preko životnog zida da odigraju ulogu ublažitelja bijesa tih zlih demona. 8. U ovih devet tačaka je naznačen jedan broj pokazatelja ko­ji potvrđuju vjerovanje praistorijskih ljudi na tlu južnoslavenskih zemalja u zagrobni život. Teško bi to sve bilo shvatiti ako se istovremeno ne bi prihvatilo vjerovanje u postojanje duše i njen dalji život poslije smrti čovjeka. Spaljivanjem tijela ova čestica se vraća u svoje izvorište (Prometejski mit!). međutim i druga strana. predmeti načinjeni od ovih materijala imaju. oni ustvari označavaju “posvećene” ob­ jekte u funkciji određenog vjerovanja. I. Sunčeva božanstva. Oni ništa ne štite. svojevrstan spomenik nad grobom pokojnika. iz­razitu magijsku snagu (ćilibar npr. Vidjeli smo koliko je kult Sunca bio razvijen baš u krajevima u kojima je incineracija rano i često masovno prihvaćena kao primarni pogrebni ritual (npr. Čini se da je ovim sve rečeno. u kojem bi on trebao da nastavi svoje bivstvovanje. Žrtvovana djeca moraju. a to očito nije potrebno za običnu fizičku zaštitu. Nema sumnje da to nije slučajno da ne pokazuje samo društveni status pokojnika. I konačno. zir ono najjednostavnije objašnjenje. Naprotiv.itd. a možda su uz sebe držali po­svećene ličnosti. ali nama je važna suština pojave. Već u ranijim odjeljci­ ma smo dali prednost kultu Sunca. Dupljaja). periferni krug od slaganog kamena u okviru tumula imao je svakako pored često konstruktivnog značenja i jasnu kultnu namjenu. 9. životinje). Pokojnicima su takvi predmeti potrebni i na drugom svijetu kao zašti­ ta od djelovanja istih zlih demona. Ovim žrtvama se uglavnom umiruju one sile koje prouzrokuju nesreće.

.

chronology. who were not capable for any subtle notion. A chain of cultural complexes. regulations. It can be said that it is one of the attempts to penetrate into the darkness of prehistory and to enlighten one of the most interesting parts of prehistoric population spiritual life from this region. as Christianity. it would be a mistake to make generalized opinion because totemism appears also in livestock and farming cultures. helper. forefather of the clan. some aspects of spiritual life and its religious aspects. It is questionable that we can speak about regional boundaries of these religious appearances. as well as about the causes and consequences of events and natural occurrences. heliolatry. In all of this. group. prohibitions that define relation of the individual and group towards their totem. Hinduism. Brahmanism and Confucianism. achieved quite impressive results in research of the periods about which we have no written records. Buddhism. Islam. Material is elaborated within four main chapters which cover main cult and religious spheres. Totemism is probably one of the most expanded cult-religious systems in the world. The greatest part of mankind belongs to one of the world’s religions and forms their worldview. Totem is some animal. and drawings and appropriate plastic animal presentations in ceramics and metal that were found in the 101 . devotion to Magnae Matris – Great Mother and afterlife beliefs. Maybe it will be unusual and unacceptable to say that mankind in prehistoric period was occupied by several leading “world religions” like totemism. Every chapter is objectively presenting basic information about elaborated archaeological sites and findings.SUMMARY This stylistically and thematically combined material is devoted to the sphere of the spiritual life of prehistoric man in the region of South-Slavic countries. Author aimed to illustrate parts of spiritual life of the prehistoric population from the region of South-Slavic countries. Otherwise how could we interpret animal presentations on Paleolithic cave drawings. in most of the cases stayed on the margins of their interest. plant or natural occurrence with which individual. from the totemism and heliolatry to beliefs related to death and afterlife. especially those from the earlier prehistory. experts for prehistoric archaeology. Archaeologists. Only small number of experts who systematically worked on these issues published special studies or complete monographs. Although it is predominantly assigned to the hunting groups. Surely. economic activities and comparisons. were real barbarians and “non-believers”. Some scientists believe that totemism is universal appearance and that it can be considered as one of the oldest religions. wider and narrower social communities had paralelly developed or revolved in prehistoric periods in the region of South-Slavic countries. totem is the creator. selecting and presenting specific examples from some cult-religious complexes of this region. protector. trying to illuminate meaning of their existence. For example. Neolithic man had quite rounded presentation of the world he lived in. tribe are connected with special relation. their representations are not compatible with our present scope of thinking. today we mainly refer to the main world religions. Reconstruction of the cult-religious manifestations is mostly based on the personal observation and interpretation of the material culture. When we speak about religious issues. an indisputable fact is that their attention was mostly focused on the classification of the findings. This opinion is quite wrong. ancestor. Judaism. However. typology of objects and settlements. We are often witnessing the opinion that prehistoric population. which could be conditionally marked as religious sphere. Totemism is manifesting in different customs.

Obre II. Those are bear and deer. Montenegro. Medvednjak near Smederevska Palanka. Grgur) and Central Danube region. Kosovo. Since the clay figurines are the most important indicator of distribution and intensity of the cult of Great Mother. Studenci near Ljubuški). Dupljaja. Mokriška Jama). The cult of the bear and fish is geographically limited. Mramorac. Those last mentioned are predominant in the South-Slavic countries region. Morava basin.000 to 10. Central Balkan. Bezdanjača) and Herzegovina (Badanj near Stolac). Gradina on Ošanići near Stolac). while the cult of the snake is rather widespread (Herzegovina. Phenomenon of birth and regeneration of the nature represent one of the greatest mysteries in the nature for the man since the beginning of the time especially in the earlier prehistoric periods. related to the spiritual life of the South-Slavic countries prehistoric population. Croatia (Veternica. Most of them could serve to the cult of the almighty Sun. Donja Dolina. Sun was a natural force which preserves life on earth so it was needed to express a special devotion to it. The same explanation was used for the birth of the animals and children. etc. Čurug. Gostilj). which received shape of a woman in the artistic interpretation. Bribir. Pločnik near Prokuplje. Velušina. Renića gradina in Buško Blato. She “creates life and preserves its eternal duration” (Branko Gavela). Woman is the carrier of the human reproduction. made of animal bone. as well as defending tumuli (Mandina gradina in Duvanjsko polje. Glasinac . Lisičići. stone or clay have been discovered mostly in Europe. Emergence of the green vegetation. Zelenikovo.Therefore it is quite possible that man personified this imaginary creature in a form of a woman. Glavica in Reizovići). snake in some Neolithic and metal ages settlements and necropolises (Lepenski Vir. and they all belong to the period from 30. later called Ge Mater – Magna Mater originated. This personification started during the Palaeolithic Age. This is specially related to the Vinča 102 . Jablanica near Aranđelovac. many years of researches have shown that there are several cultural zones in this area: West Balkan. Based on the evident indicators we could say that these cult objects were erected and used during the Bronze and Iron age. For the prehistoric man. Northern or Pannonia and Transit zone. Gradac near Leskovac. fish in the settlement of Lepenski Vir in Iron Gate. Porodin. and maybe to Silvan. Nebo near Travnik. etc. Pod near Bugojno. less represented in transit zone (Butmir. Pavlovac. Crnokalačka bara in Pomoravlje. Predionica. This symbolism is certainly transferred to antique and post-antique period from the depth of older times. The most expanded and most conspicuous symbol of the cult of the Sun is. very different presentations of circle which are specific for the oldest prehistoric periods. young plants and flowers could not be imagined without impact of the supernatural powers. confirmed in several Paleolithic caves in Slovenia (Potočka zjalka. Govrljevo. In later prehistoric periods birds (Waterfowls) and deer were considered as the symbols of the Sun deity or cult of the Sun. Adriatic region.) Heliolatry or worship of the Sun belongs to the astral cults and together with the cult of the Great Mother cult represents the most expanded cult in the world from prehistory to the antique period. Findings in some prehistoric stations in the South-Slavic countries area send us in the same direction. we could find them in some of the prehistoric settlements in Suth-Slavic countries. protector of the fields and cattle. Dominant opinion among the experts is that main indicator for the cult of Great Mother in Neolithic period are clay figurines with feminine attributes. Orlac near Mostar. Mornova zjalka. without doubts. Krivače. So that is how the cult of Great Mother. in the period of second and first millennium BC to the Roman occupation. Prosperity of new generations depends on her as well as reproduction of the most important thing for the mankind. all of these correspond to the reflections of different totemic beliefs. and perhaps to some other deities.) Open sacrificial places or shrines are particularly distinctive forms of the cult. Stapari near Užice. in a very distinctive forms (Obre II. Betalov spodmol. Okolište near Visoko).000 BC. we can conclude that cult was the most expanded in the Central Balkan zone (Vinča. Kličevac. They occur in many different forms as earth mounds (Zaspa in Ćupine. particularly expanded in Morava-Vardar area (Madžari. More than 60 female figurines. In Neolithic age land became the real source of life and occupied the imagination of the Neolithic population. Cult of the Great Mother played primary role in the spiritual life of peaceful farmers and cattle-breeders in the Neolithic Age. There are several totemic figures that we can surely assign to the totemic beliefs of the certain prehistoric populations. Vučedol. stone staggered or differently constructed shrines and sacrificial places (Grad in Vrpolje near Posušje. Magna Mater.Neolithic and in the later prehistoric stations? In one way or another. When we speak about Neolithic age of South-Slavic countries region. while the Balkan karst areas are far behind in this respect. Valač). and even later. Lisičići. Ideas of fertility and breeding were related to the land.

Within the cult of the Sun one particle would be spirit – soul of a man. or bull. which resulted in creation of fantastic terracotta sculptures. Markova spilja on Hvar island. We presume that cause of this apparition could be the images of evil newcomers among the Kosovo Neolithic communities. C. rhytons associate to very simplified figure of cow. starting from Eneolithic age (Arađanska humka) and this rite lasts until the end of prehistory. fragments of ceramics are discovered. Rhytons were supposed to ensure the desired fertility. or in some cases they served for bestowal of supernatural powers that they met in this other world. jewellery. Kupres. Front part indisputably reminds on the strong horse chest. Neolithic man had his traditional vision of the highest creatures – deities and had transmitted it to this new and unknown divinity. The one who have never see the cavalier could have easily embodied man and horse into one unknown. It is obvious that Neolithic craftsmen from Kosovo imagined these fantastic creatures as higher creatures. Incineration emerged quite early in region of South-Slavic countries. but without incineration! The question that has to be answered in frame of cult –religious beliefs in afterlife is about building tumuli. Smilčić near Zadar. Pannonia and Danube area while both incineration and inhumation are registered in other regions. buckled recipient and big handle in form of the bended horns. Strangely.).C. Rhyton findings are characteristic for the following sites: Danilo near Šibenik. It would be hard to understand all what is elaborated. in different cultural groups very often the ritual of placing deceased in the crouched position was performed (Mala Gruda and Velika Gruda near Tivat.Neolithic group which is widely expanded on Balkan and close neighbouring areas and very rich of plastic clay handcrafts. if we don’t accept belief in soul existence and its life after the death of a man. That is the reason that Pannonia has the epithet as one of the earliest centres where cremation is accepted as funeral rite. Valač near Kosovska Mitrovica). Deceased relatives were supposed to use all of this in other world. unique and fantastic creature of Pre-Centaur. Cakran and Dunavec in Albania. Kakanj in Central Bosnia. and they were moving by horse ride. Incinerating the body this particle returns to its origin. which are related to the members of Indo-European groups that penetrated into Balkans and Lower Danube area in several waves. Figurines with animal body and head of a human are taking general attention within the plastic handcrafts of the Kosovo variant of Vinča culture. When we speak about inhumation of the deceased. Reštani in Southern Metohija. 103 . Žitkovac. It is presumed that members of “Adriatic-Aegean” communities held rhytons in their houses (livestock cult). which is confirmed by analysis of the princely graves of 6th and 7th century B. as well as Butmir culture which is typical for the transit zone. about which findings in the layers of many grave tumuli especially testify. With its zoomorphic form: four legs. Rhytons and Pre-Centaurs are two specific cult phenomena related to the Neolithic age of South-Slavic countries region. The simplest would be to say that tumuli are marks of the grave. earth or stone-earth burial mounds over the grave. and second. There are two explanations for this practice: deceased is buried in the sleeping position to continue his life habits easily. Animal body does not correspond to the forms of animal figurines of that time. This is how the model of Pre-Centaur emerged in plastic art of Kosovo variant of Vinča culture (Predionica near Priština. especially in the parts where incineration was practiced very early and used as a primary funeral ritual (Vučedol. and his child was buried with him. Those newcomers were familiar with horse breeding. We have seen how extended was the cult of the Sun in this region. food and other goods. Dupljaja). In Arareva gomila prince was incinerated while his “lancer” was buried. This is especially related to later prehistoric periods. like the populations in Central Balkan and transit zone have held figurines of Great Mother in the Late Neolithic Period. In this regard some rituals were preformed on the graves. etc. This cult lasted from the first half of 5th to the end of the 4th millennium B. Zelena pećina in Herzegovina. Incineration is mostly expanded in northern region. It seems that more important was social rank than a cult-religious apprehension. Prehistoric population of South-Slavic countries region believed that death does not mean an absolute end. In this shape they could symbolize an emphasized symbol of fertility. In most of the cases pieces of broken pottery. In some regions there are temporary changes from incineration to inhumation. tools and weapons. Entire accompanying decoration of geometric motives and red incrustation go after this idea. from Copper (Eneolithic) age to the end of prehistory. Prehistoric people used to regularly place presents in the graves for this final journey: different kinds of pottery. prince buried under great burrow in Pilatovići was incinerated. but just transition to a new form of existence. Fafos near Kosovska Mitrovica. deceased is tied in order to prevent him to leave the grave. while human torso completely imitates heads of the anthropomorphic figurines of Vinča culture. Crvena stijena. it is interesting that this ritual sometimes only belonged to the tribe aristocracy.

There is no doubt that this is just accidental occurrence and that they just illustrate the status of the deceased. sheds and other negative occurrences in the life of a man and social communities. Burials in the caves are closing the deceased to the underworld. At least. On the contrary. Building stone crest or the ring around graves and tombs is often connected with tumuli. Deceased people needed those objects as a protection of the evil demons for the afterlife. as well as the sickness that caused the death of the deceased. sacrificing and libation is still being performed on them. Typical example is the Bezdanjača cave in Lika. From time to time. the one from the sphere of spiritual reflection is specially important. where he is supposed to continue living. Belief in supernatural powers is confirmed by examples of sacrificing young children. tumuli have multiple roles. diseases. 104 . there is another side. according to beliefs of people of that time golden and amber objects had exceptional magic power (for example attrition of amber causes the electricity!). Very important role in princely graves have objects made of gold and amber. Even though they protect nothing. there are some ritual performances on the tumulus. They actually signify “devoted” objects in function of certain beliefs. Circle symbolises intransitive magical border: circles around the graves are preventing arrant demons to enter the sacred space. which are not intended just for its physical protection. where deceased were placed directly to the underworld. The intention with these sacrifices is to relieve the powers which cause the accidents. More indicative are cenotaphs under tumuli. However. preventing the deceased to leave the grave.monument on the grave of deceased or his protection against those who would try to disturb his resting place (including the animals too).

crtež: Sead Čerkez. Mramorac kod Smedereva. Neolit. crtež: Sead Čerkez. Slika 15. Glineni predmet s predstavama zmija. Kultna glinena kolica iz Dupljaje kod Vršca. Ribolika glava od kamena. Grafička rekonstrukcija praistorijskog svetilišta. Slika 20. Paleolit. Disk od pečene zemlje sa heliolatrijskim simbolima. Kamena ribolika skulptura sa ukrasima. Ribolika skulptura „in situ“ u prostoru kuće-svetilišta. Slika 22. Lepenski Vir kod Donjeg Milanovca. Pod kod Bugojna. Praistorija jugoslavenskih zemalja V. A. Lepenski Vir kod Donjeg Milanovca. Gravura životinje na stijeni. crtež: Sead Čerkez. Čurug kod Novog Bečeja. Praistorija jugoslavenskih zemalja V. Đ. Slika 17. crtež nađen uz originalni rukoSlika pis knjige. Donja Branjevina kod Deronja u Bačkoj. Lisičići kod Konjica. Zlatna grivna sa završecima u obliku zmijskih glava. Srebrena narukvica sa zmijskim glavama. crtež: Sead Čerkez. Bronzano doba. Bronzane knemide sa solarnim simbolima i predstavama brodova. Slika 6. Slika 11. Vučedol kod Vukovara. Slika 5. Željezno doba. Slika 12. Eneolit. Praistorija jugoslavenskih zemalja IV. P. 3. Praistorija jugoslavenskih zemalja III. crtež nađen uz originalni rukopis knjige. crtež nađen uz originalni rukopis knjige. crtež nađen uz originalni rukopis knjige. Lepenski Vir kod Donjeg Milanovca. Bronzano doba. Ilijak kod Rogatice. Neolit. Željezno doba. Čurug kod Novog Bečeja. Koštana igla sa tijelom zmije i glavom psa. crtež: Sead Čerkez. Slika 4. crtež: Sead Čerkez. Slika 14. Praistorija jugoslavenskih zemalja II. Statueta “crvenokose boginje”. Predionica kod Prištine. P. Idol iz Kličevca kod Požarevca. Srebrena ranolatenska fibula sa zmijskim glavama. crtež: Sead Čerkez. Praistorija jugoslavenskih zemalja II. Praistorija jugoslavenskih zemalja IV. Praistorija jugoslavenskih zemalja I. Slika 8. Privjesak od bronzanog lima sa antropomorfnim figuricama ukrašene kružićima. 2. Slika 9. Glinena oplata iz svetilišta sa stilizovanim ljudskim glavama i solarnim diskom. Oreč 1991. crtež: Sead Čerkez. Kultna kolica iz Podromanije na Glasincu. Praistorija jugoslavenskih zemalja IV. 105 Slika . Krivače kod Bribira. crtež: Sead Čerkez. crtež nađen uz originalni rukopis Slika knjige. Čović 1957. Badanj kod Stoca. crtež: Sead Čerkez. Kompolje kod Prozora. Praistorija jugoslavenskih zemalja I. Basler 1969. Orlac kod Mostara. Slika 21. Bronzano doba. crtež nađen uz originalni rukopis knjige. Slika 23. Keramička figura u obliku sklupčane zmije. Paleolit. Slika 7. Keramička kultna posuda u obliku golubice. Bronzano doba. crtež: Sead Čerkez. Lepenski Vir kod Donjeg Milanovca. Slika 10. Slika 13. Slika 16. Ribolika skulptura od kamena. Slika 19.POPIS ILUSTRACIJA 1. Praistorija jugoslavenskih zemalja IV. Bronzana pločica (aplikacija) iz groba 126 nekropole u Gostilju kod Skadarskog jezera. crtež: Sead Čerkez. Praistorija jugoslavenskih zemalja II. Benac /B. Slika 18. Neolit. Ukrasna koštana igla s glavom u obliku zmije. Stipčević 1981. A. Lepenski Vir kod Donjeg Milanovca. Obre II kod Kaknja. Korošec 1974.

Praistorija jugoslavenskih zemalja II. Željezno doba. Grob bračnog para iz Vučedola kod Vukovara. Dio inventara apotropejskog karaktera. Slika 39. kneževska grobnica iz Novog Pazara. Pustopolje kod Kupresa. Željezno doba. crtež: Sead Čerkez. Slika 25. Slika 34.. Porodin kod Bitolja. Butmir kod Sarajeva. crtež: Sead Čerkez. Pokojnik iz centralnog groba tumula 16 umotan u vunenu tkaninu. Skupna grobnica u centru tumula. Schmidt 1945. Slika 35. crtež: Sead Čerkez. Praistorija jugoslavenskih zemalja II. Slika 47. Praistorija jugoslavenskih zemalja II. Slika 31. crtež: Sead Čerkez. Zotović 1985. Neolit. Slika 27. Slika 41. Centralni grob iz humke Velika Gruda kod Tivta. Predstava Velike Majke boginje na postolju u obliku kuće. Neolit. Primas 1996. Željezno doba. Drveni bodeži iz centralnog dijela tumula Dokanova glavica. Slika 46. Palavestra 1984. Bronzana situla sa prikazima ritualnih scena. Glineni žrtvenik s glavama jelena. Željezno doba. crtež: Sead Čerkez. Krajčinovići kod Priboja. Slana Voda. Trebenište kod Ohrida. M. Praistorija jugoslavenskih zemalja II. Praistorija jugoslavenskih zemalja V. Statueta sa prikazom vunenog ogrtača. 1986. Skarabej od lapis lazulita iz centralnog groba tumula u Pilatovićima kod Požege. R. Butmir kod Sarajeva. Neolit. Slika 36. A. crtež: Sead Čerkez.Slika 24. A. Vače kod Ljubljane W. crtež: Sead Čerkez. Kupreško polje A. M. Kneževsko žezlo od kamena i bronze iz groba 9. Zlatna maska iz kneževskog groba (grob 8). crtež nađen uz originalni rukopis knjige. Slika 30. Keramička skulptura sa prikazom glave. Trebenište kod Ohrida. Slika 38. Neolitski riton sa geometrijskim ukrasima. Praistorija jugoslavenskih zemalja II. Praistorija jugoslavenskih zemalja V. Kneževske humke u Atenici kod Čačka. Praistorija jugoslavenskih zemalja II. Zoomorfna terakota sa tijelom životinje i ljudskom glavom. Glinene figurine s predstavom Velike Majke boginje. Keramičke glave iz okvira kulta Velike majke boginje. Pustopolje kod Kupresa. H. Benac 1986. crtež: Sead Čerkez. Kamena japodska urna sa kultnim predstavama. Grčka crnofiguralna vaza sa mitološkom scenom.. Benac 1986. crtež: Sead Čerkez. Kalotasti poklopac – maska.R. Butmir kod Sarajeva. crtež: Sead Čerkez. Slika 42. Neolit. crtež: Sead Čerkez. Neolit. Slika 45. Arheološko blago Kosova i Metohije. Željezno doba. A.. Benac. Praistorija jugoslavenskih zemalja II. crtež nađen uz originalni rukopis knjige Slika 43. Madžari kod Skoplja. 1998. crtež: Sead Čerkez. Praistorija jugoslavenskih zemalja V. Slika 40. crtež: Sead Čerkez. Vinča kod Beograda. Slika 44. Praistorija jugoslavenskih zemalja V. Slika 26. 106 . Fafos kod Kosovske Mitrovice. Ilijak kod Rogatice. Slika 32. Slika 33. Drvena grobna konstrukcija u centru tumula 16. Neolit. Željezno doba. Slika 29. Neolit. crtež: Sead Čerkez. Zlatne sandale iz kneževskog groba (grob 8). Ribić kod Bihaća Praistorija jugoslavenskih zemalja V. Slika 37. Frey 1962. kneževska grobnica iz Novog Pazara. Praistorija jugoslavenskih zemalja V. crtež: Sead Čerkez. crtež: Sead Čerkez. Smilčić kod Zadra. Vinča kod Beograda. Lucke / O. Slika 28.

Babović. The Paleolithic Site of Badanj – Recent Excavations and Results of Analysis. 1979. Zagreb 1987. 2 Riba D. Benac. Đ. Benac. Kujundžić.BIBLIOGRAFIJA Skraćenice: PJZ – Praistorija jugoslavenskih zemalja I-V. Basler. Srejović. S. Zadar 1973. Katalog nalaza iz nekropole kod Trebeništa. Predionice – neolitsko naselje kod Prištine. Gravure na stijeni i gravirani ukrasi na upotrebnim predmetima – Badanj i Pećina pod lipom. Basler. Herts. 107 . 1989. S. Karmanski. Studije i članci o religijama i kultovima analitičkog svijeta. PJZ II. TOTEMIZAM I. 1 Neolitsko doba A. Naučno društvo NR Bosne i Hercegovine. n. D. Interesantan nalaz iz danilo-hvarskog kulturnog kruga. Zur Frage der Höhlenbärenkults in den paläolithischen Fundstellen Jugoslawiens. Beograd 1983. GZM. n. Korošec. Lj. Gabričević. Beograd 1954.). Dz. I. Beograd 1969. Paleolitsko prebivalište Badanj kod Stoca. Religije svijeta. Katalog metala – Praistorija I. M. Malez. GZM. Paris 1964. Popović. Brodar / M. A. II. Split 1987. GZM. 44. Kultura Lepenskog Vira. 3 Zmija Đ. Diadora 6. GZM. XXIV. Leroi-Gourhan. Brodar. 1979 – poglavlja koja su napisale F. Garašanin. (The World’s Religions. Quartär 9. Srejović / Lj. Djela X/9. Garašanin. 1971. GZM. Odžaci 1968. s. 44. Basler. n. R. Lepenski Vir. A. Beograd 1937. Nalaz prvog gvozdenog doba u Pramorcu i problem Ilira u Srbiji. s. Muzeji 2. Frazer. (66 str. n. A. s. P. Potočka zjalka. XXVI. D. Whalon. s. R. Sarajevo ANUBiH – Akademija nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine JAZU – Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti I. Đ. Z. 1989. M. XXIX. Benac. 1969. I. Bonn 1957. Les réligions de la préhistoire. Osole. Ljubljana 1983. Srejović. Žrtvenici i amuleti sa lokaliteta Donja Branjevina kod Deronja. Beograd 1949. Brodar. Nekropola na Velikim ledinama u Gostilju (Donja Zeta). Obre II – neolitsko naselje butmirske grupe na Gornjem Polju. II HELIOLATRIJA B. Enciklopedijski priručnik.1 Medvjed i jelen Podaci i literatura o pećinama sa nalazima medvjeđih kostiju mogu se naći u djelu “PJZ I”. Zlatna grana. Sarajevo GZM – Glasnik Zemaljskog muzeja. 1976. S. n. Priština 1959. Galović. Sarajevo 1958. Umetnost Lepenskog Vira. Beograd 1956. England 1982). Neolitsko naselje u Lisičićima (vidi I-C). Neolitsko naselje u Lisičićima kod Konjica. s. D.

Mitteilungen der Anthropologischen gesellschaft in Wien. GZM. Markotić. Prapovijesna svetišta kod Mostara i u Miletini kod Ljubuškoga. PJZ III. Religija i kult neolitskog čoveka na centralnom Balkanu. Beograd 1951. Zaključna razmatranja. Calgary 1981. PJZ IV. Studien zum Symbalgut der Urnenfelder und Bronzezeit Mitteleuropas. Čović. V. PJZ II – neolit. Utvrđena ilirska naselja. Dubovačko-žutobrdska grupa. Arheološka istraživanja na gradini u Ošanićima kod Stoca 1963. Godišnjak. Starinar III. Vasić. Beograd 1973. n. PJZ IV. 2 Eneolitsko doba S. Mon. Beograd 1968. 1 O centralnom Balkanu D. B. Z. V. II. s. Beograd 1890. Zagreb 1977. Idol od ilovače iz Kličevca. Benac. s. Glasinac 1. n. Arheološka istraživanja akropole ilirskog grada Daors. Preistorijska kolica iz Dupljaje. 1973. N. Utvrđena ilirska naselja (Dalmatske gradine na Duvanjskom polju. I.. Čović. Garašanin. A. Iz dubine vekova. Beograd 1973. Mainz 1954. II. 1979. Milleker. X. Oreč. Čović. G. T. Sarajevo 1975. Dubovačko-žutobrdska grupa. Starčevačka kultura. Antropomorfne figurine bronzanog doba u Jugoslaviji. E. Beograd 1936. Die Burg Vučedol. (radovi: D. Uber einem Resselsvagen aus Bronze aus einem Hügelgrab von Glasinac in Bosnien. eine befestigte Siedlung der Bronze und Eizenzeit. Sarajevo 1957. godine. Benac / B. Žuto brdo. Ser. Starinar III. IV MAGNA MATER (KULT VELIKE MAJKE) Chefs d’oevre D. Čović. 108 . Buškom blatu. Neolit centralnog Balkana. GZM. Praistorija na tlu Srbije I. Preistoriska Vinča III. Beograd 1907. SADJ XVI. 1983. R. D. Marić. B. Čović. knj. B. Prilog proučavanju dupljajskih kolica. D. Marić. III OTVORENA ŽRTVENIŠTA I SVETILIŠTA A. Beograd 1928–1930. Hochstetter. Batović). Srejović. Zentralmuseums I. Pod bei Bugojno. Starinar. Bronzano i željezno doba (vidi II-D). Glasinac 2. 1881. Beograd 1970. Some Aspects of Neolithic Religion in Southeast Europe. Kulturna istorija Bosne i Hercegovine. Srejović. R. Sarajevo 1984. Sarajevo 1976. Vasić. R. Od Butmira do Ilira. XXX/XXXI. Dimitrijević. Neolit centralnog Balkana. S. Sarajevo 1987. Izd. Neolitska plastika centralnobalkanskog područja. M. Sarajevo 1991. Petrović. Kossack. Regional Interaction in Archaeology. Vučedolska grupa. Bronzano i željezno doba. XIV/23. 3 Bronzano doba B. Gavela. M. Garašanin. Sarajevo 1985. Beograd 1928–1930. V. Livanjskom i Glamočkom polju). F. M. 1979 (velika sinteza sa dosta kompletnom bibliografijom).-Germ. B. Votivna kolica iz Dupljaje. Letica. Centar za balkanološka ispitivanja ANUBiH. XXIX/27. 1983. Umetnost praistorije (Prehistoric Art). Valtrović. Tri prapovjesna svetišta (hrama) u Posušju i Ljubuškom. Zavod “Jugoslavija”. Powel. Z. Zagreb 1945. Ser. Aranđelović-Garašanin. Garašanin. M. Čović. Ljubljana 1954. Sarajevo 1956. II. B. Schmidt. (drugo izdanje). P. godine. II. Nordische Bronzezeit und frühes Griechentum. M. n. M. 4 Željezno doba A. F. Sarajevo 1977. Š. Garašanin. s. Čović. Benac.a na gradini u Ošanićima kod Stoca od 1967– 1972. Garašanin. P. A. E. Berlin 1954. Dimitrijević. Godišnjak Centra za balkanološka ispitivanja ANUBiH. Plastika.II. Diss. G. Starinar. IV. XXVII/XXVIII. Sprockhoff. Jahrbuch des Röm. Z. Starinar III. Benac / B. Beograd 1968. Oreč.

Wien. Prehistorijsko naselje Nebo i problem butmirske kulture. 1895. Garašanin. Korošec. Tragom za Pelazgima. W. Djela JAZU 23. M. Skopje 1988. J. Zagreb 1960. VI. Zagreb 1967. Kaj Birket Smith. I – Neolitske plastične izrađevine u Vinči. Obre II. n. 1922. Radimsky u. Fidija. M. Benac. Religije prethistorije (Les réligions de le préhistoire). Benac. Nikola Tasić). Obre II. Excavations at Prehistoric Elateia. IV. PJZ II. A. 1962. Ljubljana 1951. Korošec. Leroi-Gourhan. Basler. Prelazna zone. Putovi kulture. Tasić. 1. V DVA POSEBNA KULTNA FENOMENA V. D. Benac. s. M. 1983/84. Novi Sad 1952. A. Š. 1979. Arheološki radovi i rasprave I. 109 . Karmanski. Neolitsko svetilište od tumba vo Madžari. Malez. Županić. Glasnik Muzeja Kosova i Metohije II. 1967. Fiala u. Bitola 1976. Sanev. Zagreb 1900. Fosilni čovjek na tlu jugoslavenskih zemalja. Arheološki vestnik 6. PJZ 1.c. Odžaci 1989. Studia albanica IX. N. 2 O prelaznoj zoni A. Batović. 1979. S. l. Narodna starina 1. Zagreb 1913. Korošec. Priština 1957. J. Završno istraživanje na praistorijskom naselju kod Valača. Vasiljević. Garašanin. dans agglomeration neolitique de Cakran (Fieri). A. V. PJZ 1. s. Benac. Vidi IV. (sa cjelovitom literaturom). Pokapanje pokojnika u Smilčiču i kult mrtvih u neolitu Dalmacije. GZM. Zagreb 1968. Zagreb 1967. 1952. Najstarije zemljoradničke kulture u Podrinju. G. D. Markova spilja na Hvaru. Gorjanović-Kramberger. PJZ II. Trojanci i Arijevci. Die neolithische Station von Butmir I.M. Gorjanović-Kramberger. Paleolitski ostaci čovjeka i njegovih savremenika iz diluvija u Krapini. Život i kultura paleolitskog i mezolitskog čovjeka na tlu jugoslavenskih zemalja. (sa opširnom literaturom). A. katalog izložbe (ur. Skopsko. Jadranska zona. Glasnik Muzeja Kosova i Metohije IV-V. Š. Neolitsko naselje starčevačko-impreso i kakanjske kulture na Raskršću. Arheološki radovi i rasprave IV-V. Narodni muzej. Položaj Butmira prema preistorijskim nalazištima u u Srbiji. 1973. IV. III. 1971. Neolitska naseobina u Danilu-Bitinju. N. N. S. Beograd 1998. Tirana 1972. Županić. V. II. Arheološki radovi i rasprave JAZU IV-V. Zagreb 1958. 2. Glas srpske kraljevske akademije LXXXVI. J. n. Neolitsko naselje butmirske grupe na Gornjem polju. Ljubljana 1955. Benac. 2 Neolitsko doba A. Beograd 1911. 2 Prakentauri Arheološko blago Kosova i Metohije. Život i kulture diluvijalnog čovjeka u Krapini u Hrvatskoj. Šabac 1983. Gavela. Macedoniae acta archaeologica 9. Hoernes. Sanev. Praistorisko naselje kod Valača. S. Fouilles 1969–1970. Wienberg. s. Tasić. 1. XXVIIXXVIII. Princeton 1962. Simoska / V. Batović. Wien 1898. n. M. Prehistorijska glinena plastika u Jugoslaviji. Tasić B. V. Praistorija vo centralna Pelagonija. Die neolithische Station von Butmir II. GZM. 1979. Sarajevo 1947. 1979. Ljetopis JAZU 1899. 1 Ritoni A. Trbuhović / M. Obre I. Hesperia XXXI. M.c. II. Benac. Andrea. N. Hoernes. 4. Hronologija vinčanske kulture. Garašanin. GZM. Korkuti / Zh. XXVI. Novak. Nekaj pripombe k izvoru butmirske kulturne skupine. Preliminarni izvještaj o iskopavanjima na lokalitetu Donja Branjevina 1983. F. Zagreb 1959. N. Prelazna zona. Priština 1959/60. 1 Paleolitsko i mezolitsko doba Đ. VI MORS QUID EST? AUT FIMIS AUT TRANSITUS? /Šta je smrt? Kraj ili prelazak?/ VI. D.

Zagreb 1945.Chr. Beograd 1969. 1904. Die Situla in Providence (Rhode Island).H. 110 . N. GZM XI. Eneolitsko doba. Beograd 1985. Alternacija pokojnik-sud u sepulkralnom kultu provincije Dalmacije. GZM XIV. Ohrid 1965. Velika Gruda I. R. Mala Gruda und ihr Kontext. O. XIX. M. Vjesnik Arheološkog muzeja Zagreb 3. T. Durmitrescu. n. 1979. s. Fundkatalog und Bibliographie. Japodski kameni sepulkralni spomenici. Parović-Pešikan / V. Zotović. Im Adriagebiet – Velika Gruda. Godišnjak Centra za balkanološka ispitivanja ANUBiH. Bonn 1996. Tasić. n. Naučni zbornik Matice srpske. Arheološki i etnički problemi bronzanog i gvozdenog doba zapadne Srbije. Značenje funeralnih maski u bogatim kneževskim grobovima Makedonije. B. n. Truhelka. Sarajevo 1991. VI. Jovonović. S. UPA 32. Vinski-Gasparini. Beograd 1979. D. Zagreb 1980. B. M. Dimitrijević. 1903. R. Donja Dolina. XVII. (1984). Đuknić / B. Starinar. Mađijsko razbijanje sudova. Godišnjak Centra za balkanološka ispitivanja ANUBiH XIII. GZM. Marić. Drechsler-Bižić). Frey. Z. Garašanin. Studii si cercetari de Istorie veche V. Jovanović. Denkmäller der Situlenkunst in Slowenien. s. Drechsler-Bižić. Garašanin. Jovanović. K. Beograd 1974. Obredi sahranjivanja u kostolačkoj grupi. XV. Starinar. Lahtov. Raunig. Nekropola brončanog doba u pećini Bezdanjači kod Vrhovina. Problem trebeniške kulture. Čačak 1966. Sahranjivanje u balkansko-anadolskom kompleksu mlađeg neolita. Opuscula archaeologica V. (autori: M. 1. M. Jovanović. Sahranjivanje kod Ilira. Žižić. PJZ V – Željezno doba (radovi: S. 3 Eneolitsko ili bakarno doba S. Sarajevo 1986. Zbornik Mate Suića. XXIII. 5 Željezno doba B. Une découverte ayant trait au rite d’enterrement dans l’aire de la culture de la céramique Cucuteni Tripolyé. Beograd 1967. Primas. A. Benac. Sarajevo 1976. Gabrovec. B. Sojenica u Donjoj Dolini. Ilirska kneževska nekropola u Atenici. XXVII. Š. Iskopavanja tumula ranog bronzanog doba u Tivatskom polju. sa svim bibliografskim podacima). Ljubljana 1983. Jovanović. M. Tumuli stepske kulture grobova jama u Podunavlju. nNs. Mano-Zisi / Lj. Z. Knez. Arheološki vestnik 34. Iliro-grčki nalaz. Palavestra. Popović. PJZ II. VI. Garašanin. M. Novi Pazar. Čović. Zagreb 1961. Praistorijski tumuli na Kupreškom polju. 1956. 1979. Kosorić. s. B. Trbuhović. Filipović. Beograd 1972. Batović. Die Burg Vučedol. Djela ANUBiH. 1902. XXIX/27. PJZ III. Letica). Tasić. Vasić. Jovanović. Beograd 1976. Starinar. Kneževski grobovi glasinačkog područja. R. Ć. XII/XIII. Dimitrijević. Hügelgräber des frühen 3. R. A. Badenski i vučedolski kulturni kompleks u Jugoslaviji. Kneževski grobovi starijeg gvozdenog doba na centralnom Balkanu. Berlin 1962. (vidi u ovoj publikaciji i radove ovih autora: B. V. Bucuresti 1954. M. XXIV. 1964. Schmidt. XXII. Đ. W. H. R. Jahrtausends v. Problem neolita i eneolita u sjeverozapadnoj Jugoslaviji. Lucke / O. Čović. 4 Bronzano doba A. Beograd 1984. M. VI. M. Novi Sad 1950. B.

79 Cotofeni kultura 20 Crnokalačka bara 54. 38. 98. 83. 57-61. 77 Baderna 70 Batajnica 34. 88 Gostilj 21. 115 Đ Đala 77 E Enhelejci 23. 102 Gorica kod Ljubuškog 21 Govrljevo 51. 103 Cardium-impresso kultura 64 Cetinska kultura 35. 102 Crvena Stijena 63. 39 Dobovsko-ruška grupa 79 Dobromirska tumba 53 Dokanova glavica na Kupreškom polju 80. 73 Arađanska humka u Mokrinu 75. 72 Daorsi 46. 99. 64. 72. 88. 102 Bezdanjača kod Vrhovina 13. 75. 94. 91 Bribir 18. 83. 102 Dubovac 31 Dubovačko-žutobrdska kultura 31. 81 Dolenjska grupa 83-86 Donja Branjevina 18. 99. 72. 77 Batka kod Sente 74. 19. 41. 102. 51. 102 Glasinačka kultura 39. 94. 22. 22. 58. 99. 64. 103 Arnautovići kod Visokog 57 Atenica kod Čačka 91. 91 Čoka 74 Čurug 21. 71 G Gigića pećina u Resanovcima 12 Gladnice 51 Glasinac 36. 71.REGISTAR NALAZIŠTA. 102 Grad u Vrpolju kod Posušja 44 Gradac u Kusačama 91 111 Č Čitluci na Glasincu 41. 106 Autarijati 39. 57. 102 Butmir 27. 91 Glasinac-Mati kultura 39 Glavica u Reizovićima 43. 19. KULTURNIH I ETNIČKIH GRUPA A Ajman u Maloj Vrbici 71 Anzabegovo 71. 103. 103 Butmirska kultura 13. 95 D Dalmatska grupa 35 Danilo kod Šibenika 63. 103 B Badanj kod Stoca 13-15. 39. 30. 79 Dupljaja kod Vršca 31-35. 115 F Fafos kod Kosovske Mitrovice 65. 102 . 104 Beriljevo kod Gazimestana 55 Bogojevo – Zgrčenci 74 Botoš 71-72 Brezje na Glasincu 35. 102. 87. 52 Grupa Donja Brnjica – Stražava 79 Donja Dolina kod Bosanske Gradiške 35. 103 Danilska kultura 13. 102 Badenska kultura 20. 74. 102 Gomolava kod Hrtkovaca 28. 61. 75. 89. KULTURA. 38-40. 92. 86. 89. 77. 53. 93. 40. 60. 77 Grupa Belotić-Bela Crkva 79. 40. 79. 90. 86. 97 C Cakran 63. 92. 55. Betalov spodmol 11. 102 Ć Ćupine 43. 28. 55. 26. 47 Debelo brdo kod Sarajeva 30 Delminium 45-46 Demir Kapija 21 Desitijati 36. 33-35. 102. 90. 82. 103 Arareva gomila u Kusačama 91.

102. 102. 57. 102. 23. 102 Oserijati 89 Osovo kod Rogatice 91 K Kačanj kod Bileće 21 Kakanj 26. 74. 54. 75. 102 Oporovina 70 Orlac kod Mostara 43-45. 71. 75. 115. 61. 103 Mandina gradina u Duvanjskom polju 45. 102 Mokriška Jama 11. 103 Planje 39 Pločnik kod Prokuplja 54. 74 Gradac kod Zlokućana 66 Gradina na Ošanićima kod Stoca (Daorson) 46. 79 112 R Ravni Lug 86. 102 Mramorac kod Smedereva 20. 95. 74 Lećište u Ličkom Vrepcu 79 Lepenski Vir kod Donjeg Milanovca 11. 65. Kakanjska kultura 57. 84 Novi Pazar 35. 88 Renića gradina na Buškom blatu 46. 103. 115 Nosa kod Subotice 74 Notranjska grupa 83. 92. 102 Kultura Lepenskog Vira 15-16 Lib na Duvanjskom polju 45-46 Liburni 83 Liburnska grupa 35. 46. 77 Paraćinska grupa 79 Pavlovac 51. 102 Grivac 51 M Madžari 51-53 Magdalenska gora 83 Mahrevići 21.Gradac kod Leskovca 54. 72. 103 Grupa Martijanec-Kaptol 83 Medvednjak kod Smederevske Palanke 54. 63. 91 P Padina na Đerdapu 15. 95 Peonci 38 Pilatovići kod Požege 86. 22. 77 Kozluk 71 Krajčinovići kod Priboja 86-88 Kraljevine kod Novog Šehera 57 Krivače 19. 102 Gradina kod Crvenice u Duvanjskom polju 46 Grgur tumba u Bitolju 53. 64. 90 Iliri 17. 55. 102 H Hajdučka vodenica 15 Humka u Vojki 75 Hušnjakova pećina u Krapini 69. 21. 72. 19. 57. 65. 102 Kompolje 36 Kostolačka kultura 20. 40. 98. 102 Monoštor 51 Moriško-mokrinjska grupa 79 Mornova zjalka 11. 115 LJ Ljubljansko Barje 28. 15-18. 27. 61. 26. 60. 70 Hvarska kultura 13. 102. 89. 115 Obrež-Baštine 71 Okolište kod Visokog 57. 102 Predionica kod Prištine 18. 71. 60. 102 Kusače 41. 71. 72. 71. 47. 83 Lipci 13 Lisičići kod Konjica 18-20. 115 N Nebo kod Travnika 57-59. 85 Japodska grupa 35. 47. 50. 115 Obre II kod Kaknja 26. 94-96 J Jablanica kod Aranđelovca 54. 102 Peć 21 Pećka Banja 92. 37. 43. 27. 102 Potočka zjalka na Olševi 11. 19. 102 Ribić kod Bihaća 85 S Sarvaš 28 Silajet kod Dvorova 75 . 99. 102 Podzemelj 83 Porodin 53. 91. 72. 54. 27. 102 Japodi 83. 103 Pustopolje kod Kupresa 79-81 L Labeati 22 Lasinjska kultura 20. 72. 103 Hvarsko-lisičićka kultura 19 I Ilijak 39. 74. 87 Mala Gruda kod Tivta 75-77. 74. 89. 73. 75. 55. 102 Markova spilja na otoku Hvaru 63. 64 Kaldrma kod Prilepa 21 Karamani 53 Kličevac kod Požarevca 31. 47. 60 Ljubljanska kultura 35. 83 O Obre I kod Kaknja 57. 27. 12. 58. 55. 94. 12 Pod kod Bugojna 36. 102 Gradac kod Posušja 21 Gradac na Vučedolu 28.

50. 72 Starčevačko-impresso kultura 57. 115 Zok 28 U Uljma 77 V Vače 84 Valač kod Kosovske Mitrovice 54. 54-57. 28. 72 Stična 83 Studenci kod Ljubuškog 44. 57. 75. 35. 102 Starčevo kod Pančeva 51 Starčevo-Körös kultura 18 Starčevačka kultura 13. 97. 51. 54. 84 Š Šandalja II kod Pule 70 T Taline 35 Tečić 71 Tiszapolgár-Bodrogkeresztúr grupa 74 Tiškovac 35 Trebenište kod Ohrida 21. 102 Svetolucijska grupa 83. 92 Velika gruda kod Tivta 75-76. 103 Vučedolska kultura 20. 39. 75 Vukovar 13. 75. 102. 51. 39 Vojlovica kod Pančeva 77 Vrućica kod Teslića 21 Vučedol 13. 92. 95. 29. 65. 103 Velika humka u Batajnici 34. 54-57. 74. 77 Velušina 53m 102 Kulturna grupa Velušina-Porodin 53 Veternica iznad Gornjeg Stenjevca 11m 70m 102 Vinča 50. 71. 64-67. 102. 98 Trn 53 Trnjaci 86. 103. 71. 115 Zelenikovo 51. 64. 30. 72 Vrlazje 35. 71. 103 Vinčanska kultura 13. 55. 74. 18. 103 Varvara 30 Velika gomila u Trusini kod Nevesinja 44 Ž Žitkovac 65. 28. 72. 77. 21. 102 Zelena pećina 63. 99. 31.Smilčić kod Zadra 63. 66. 103 Živanovića Dolja kod Zrenjanina 71 Žuto Brdo kod Golubca 31 113 . 71. 73. 90. 33-35. 74. 102. 60. 103 Vindija kod Varaždina 70 Vinkovci 71 Vinkovačka kultura 79 Vir kod Posušja 21 Visoji kod Beranaca 86-89 Višesava kod Bajine Bašte 71-72 Vlajkovac kod Vršca 77 Vlasac 15. 103 Srednjebosanska grupa 83 Srpski Krstur 77 Stapari kod Užica 54. 75 Z Zecovi kod Prijedora 28. 71. 28. 64. 28-30. 89.

BILJEŠKA O AUTORU
Alojz Benac je rođen 1914. u Plehanu kod Dervente. Po završetku gimnazijskog školovanja u Vinkovcima, Derventi, Visokom i Zagrebu, studirao je klasičnu filologiju, arheologiju i historiju starog vijeka na Filozofskom fakultetu u Beogradu, gdje je i diplomirao 1937. godine. Doktorsku disertaciju pod naslovom Prehistorijsko naselje Nebo i problem butmirske kulture je odbranio 1951. godine na Filozofskom fakultetu u Ljubljani. Po završetku studija Alojz Benac je djelovao kao profe­ sor gimnazije u Vranju i Mostaru. Po završetku Drugog svjetskog rata kraće vrijeme radio je u Ministarstvu prosvjete NR Bosne i Hercegovine, a 1947. godine prešao je u Zemaljski muzej Bosne i Hercegovine u Sara­ jevu, gdje ostaje do 1967. prošavši sva zvanja od kustosa do naučnog savjetnika. U Zemaljskom muzeju, Alojz Benac je najprije s uspjehom vodio Odsjek za praistoriju i arheološko odjeljenje, organizujući istraživanja, usmjeravajući naučno i muzeološko djelovanje, okupljajući i podižući kadrove, a od 1957. do 1967. godine stajao je na čelu ove ugledne ustanove. Još 1954. godine Alojz Benac biran je za profesora arheologije na Filozofskom fakultetu u Sarajevu, a od 1967. do 1978. godine radio je kao redovni profesor na predmetima Istorija starog vijeka i Arheologija na istom fakultetu. Kao gostujući profesor predavao je na univerzitetima u Zadru i Münsteru. Dopisni član Naučnog društva Bosne i Hercegovine postao je 1961. godine, a redovni član Akademije nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine 1967. godine. U Akademiji nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine od 1969. do 1977. godine bio je generalni sekretar, a od 1977. do 1981. godine njen predsjednik. Osnivač je Centra za balkanološka ispitivanja ANUBiH i njegov direktor sve do 1989. godine. Akademik Alojz Benac se bavio pretežno proučavanjem neolitskog i eneolitskog doba u BiH i zapadnom Balkanu, a pored toga radio je i na sistematskom izučavanju srednjovjekovnih nadgrobnih spomenika – stećaka u Jugoslaviji. U posljednjem periodu njegova života glavno težište naučnog rada bilo je na istraživanju etnogeneze te materijalne i duhovne kulture Ilira. U vezi sa svojom djelatnošću izvršio je veliki broj arheoloških iskopavanja (Hrustovača, Nebo, Lisičići, Crvena Stijena, Zelena Pećina, Kakanj, Zecovi, Pivnica, Obre i dr.) i napisao odgovarajuće studije o tim nalazištima i problemima vezanim uz njihovo istraživanje. Sintetičke poglede na neolit i eneolit BiH i sjeverozapadnog Balkana dao je u djelima: Studien zur Stein-und Kupferzeit im nordwestlichen Balkan, Kulturna istorija Bosne i Hercegovine od najstarijih vremena do turske vladavine, te Obre I i Obre II. U tim djelima je obradio sve razvojne etape navedenih perioda u BiH, njihov odnos prema jadranskoj zoni i centralnom Balkanu i određene probleme vezane za šire područje jugoistočne Evrope i Mediterana. Nekoliko godina akademik Alojz Benac se intenzivno bavio izučavanjem stećaka i u tom okviru pokrenuo seriju Srednjevjekovni nadgrobni spomenici. U toj seriji objavio je i prve tri monografije: Radimlja, Olovo i Široki Brijeg. Serija sadrži 15 svezaka i služi kao osnova za izučavanje stećaka. U okviru Centra za balkanološka ispitivanja ANUBiH sproveo je istraživanja koja se odnose na materijalnu i duhovnu kulturu Ilira (bibliografije, grobni nalazi, naselja, onomastika i dr.) te na paleoetnologiju, paleolingvistiku i sl. Zajedno sa saradnicima organizovao je više međunarodnih simpozija iz ilirske problematike i razne druge skupove. Posebno je bio angažovan u organizaciji i realizaciji izrade monumentalnog djela Praistorija jugoslavenskih zemalja u pet tomova, u kojoj je učestvovao kao urednik i autor. Bio je dugogodišnji urednik Glasnika Zemaljskog muzeja u Sarajevu, urednik Godišnjaka Centra za balkanološka ispitivanja ANUBiH i član redakcije mnogih časopisa i izdanja.
115

Bio je član Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti, Srpske akademije nauka i umetnosti, Slovenske akademije znanosti in umetnosti, Vojvođanske akademije nauka i Crnogorske akademije nauka i umjetnosti. Bio je i član Njemačkog arheološkog instituta u Berlinu, Italijanskog arheološkog instituta u Firenci i Austrijskog arheološkog instituta u Beču. Osim toga obavljao je mnogobrojne dužnosti u naučnim i stručnim asocijacijama, društvenim i državnim tijelima i organima. Bio je predsjednik Koordinacionog odbora arheologa Jugoslavije, predsjednik Arheološkog društva Jugoslavije, predsjednik Muzejskog društva Bosne i Hercegovine, poslanik i predsjednik Odbora za kulturu u Skupštini Bosne i Hercegovine. Bio je i dugogodišnji član najvišeg tijela Međunarodne naučne korporacije za praistoriju i protoistoriju (L’Union internationale des sciences prehistoriques et protohistoriques) te član Glavne redakcije Enciklopedije Jugoslavije i njen glavni urednik za Bosnu i Hercegovinu. Za svoj rad i naučna dostignuća odlikovan je Ordenom rada III reda, Ordenom rada sa crvenom zastavom, Ordenom zasluga za narod sa zlatnom zvijezdom, Ordenom Republike sa zlatnom zvezdom, Ordenom Al Merito della Republica Italiana. Dobitnik je i Dvadesetsedmojulske nagrade SRBiH, Nagrade ZAVNOBiH-a i nagrade AVNOJ-a. Akademik Alojz Benac preminuo je u Sarajevu 6. marta 1992. godine.

116

Naslovna strana Dževad Hozo Ilustracija na naslovnoj strani Bronzana pločica (aplikacija) iz groba 126 nekropole u Gostilju kod Skadarskog jezera Stručna priprema i obrada knjige Melisa Forić Lektura i korektura Zenaida Karavdić Prevod na engleski jezik Melisa Forić DTP Narcis Pozderac Tiraž 300 Štampa Dobra knjiga d. 10) Na spor. str. : ilustr. Alojz Religijske predstave prastanovnika južnoslavenskih zemalja / Alojz Benac . . nasl.117 str. . urednik Blagoje Govedarica.o. . 2012. 84. Bilješka o autoru: str.(Djela .BH-ID 20219654 . 107-110. Sarajevo CIP – Katalogizacija u publikaciji Nacionalna i univerzitetska biblioteka Bosne i Hercegovine 903'1:2](497) BENAC.o. knj. . knj. 115-116..Bibliografija: str. Centar za balkanološka ispitivanja .Sarajevo : Akademija nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine = Academy of Sciences and Arts of Bosnia and Herzegovina.: Religious presentations of the South-Slavic countries pre-population. 25 cm. . ISBN 978-9958-501-84-5 COBISS.