FILOZOFSKI FAKULTET U SARAJEVU

RADOVI
KNJIGA XIV/1

(Historija, Historija umjetnosti, Arheologija)

Ova knjiga Radova posveena je prof. dr. Ibrahimu Tepiu (1947-1997) povodom ezdesetogodinjice roenja i desetogodinjice smrti

SARAJEVO 2010

RADOVI Filozofskog fakulteta u Sarajevu (Historija, Historija umjetnosti, Arheologija) Knjiga XIV/1 2010.

Ova knjiga Radova posveena je prof. dr. Ibrahimu Tepiu (1947-1997) povodom ezdesetogodinjice roenja i desetogodinjice smrti

REDAKCIONI ODBOR Srebren Dizdar, Enver Imamovi, Dubravko Lovrenovi, Pejo okovi, Zijad ehi, Senadin Musabegovi, Mirza Hasan eman, Snjeana Vasilj REDAKCIJA Enes Pelidija, Esad Kurtovi, Edin Radui, Aladin Husi, Amila Kasumovi, Fahd Kasumovi, Salmedin Mesihovi, Amir Duranovi SEKRETAR REDAKCIJE Emir O. Filipovi UREDNIK Vesna Mueta-Aeri

Nauna gledita u pojedinim prilozima odraz su stavova autora, a ne nuno i Redakcije asopisa.

Ovaj broj Radova dio je izdavake aktivnosti Filozofskog fakulteta u Sarajevu planirane za 2008.

sadraj

SADRAJ

Rije redakcije .........................................................................................................................9 OKRUGLI STO IBRAHIM TEPI (1947-1997), IVOT I DJELO Srebren Dizdar, Obraanje na skupu povodom obiljeavanja deset godina od smrti prof. dr. Ibrahima Tepia, Sarajevo, 27. 11. 2007. godine............................. 13 Vesna Mueta-Aeri, Prof. dr. Ibrahim Tepi (1947-1997) ..................................... 15 Zijad ehi, Bibliografija radova prof. dr. Ibrahima Tepia ......................................... 19 Husnija Kamberovi, Osvrt na knjigu Ibrahima Tepia Bosna i Hercegovina u ruskim izvorima 1856-1878 ................................................................. 23 Ismet Dizdarevi, Vrijedno i jedinstveno historiografsko djelo (Ibrahim Tepi: Bosna i Hercegovina u ruskim izvorima 1856-1878, Veselin Maslea, Sarajevo, 1989)....................................................................................... 27 Zijad ehi, Ibrahim Tepi Trgovina Bosne i Hercegovine od 1856. do 1875. godine ........................................................................................................ 31 Edin Radui, Osvrt na zbirke izvora ...................................................................... 35 Fahd Kasumovi, Doprinos prof. dr. Ibrahima Tepia izuavanju socijalne i ekonomske historije Bosne i Hercegovine u 19. stoljeu ................................ 39 Amila Kasumovi, Vojno-politiki i kulturoloki aspekt bosansko-hercegovake historije pred kraj osmanske uprave: ruski kontekst i interpretacija prof. dr. Ibrahima Tepia .................................................................................................... 43 Emir O. Filipovi, Povijesni atlas Bosne i Hercegovine................................................. 49 LANCI I RASPRAVE Enver Imamovi, Arheoloka topografija Donje Neretve prethistorijskog i antikog doba .......................................................................................... 55 Salmedin Mesihovi, Dezitijati u rimskoj armiji .......................................................... 67 Adnan Busuladi, Prilog poznavanju starokranskih svjetiljki iz zbirke Zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine ......................................................... 77 Salmedin Mesihovi, Znaenje eljeznih maeva u procesu razvitka ljudske kulture ......................................................................................... 91
5

sadraj

Pejo okovi, etvrt stoljea historiografije o Crkvi bosanskoj .................................. 97 Esad Kurtovi, Bie i Blagaj u doba vojvode Sandalja Hrania Kosae ..................127 Aladin Husi, O imamskoj slubi u tvravama Bosanskog sandaka u 15. i prvoj polovini 16. stoljea ...................................................................149 Emir O. Filipovi, Lajos Thallczy i bosanska heraldika ...........................................173 Elma Kori, Sedam godina u Bosni: Mustafa l (1570-1577)................................191 Arifa Isakovi, Bihaka krajina u historiografskoj literaturi (16-18. stoljee) .........201 Haris Dervievi, Zaboravljena batina: Mustafa Sin Omera Mostarac, kaligraf 18. stoljea ..........................................................................................209 Elvira Bijedi, ber die Flle von Vampirismus in den Balkangebieten des Osmanischen Reiches ..........................................................227 Adnan Kadri, Jedna pjesma na osmanskom turskom jeziku o pobjedi Husein-kapetana Gradaevia na Kosovu polju 1247. h.g / 1831. godine .............249 Edin Radui, Uloga Velike Britanije u promjeni dravno-pravnog statusa Bosne i Hercegovine 1878. godine ......................................................................263 Zijad ehi, Smrt Socijalistike federativne republike Jugoslavije i bosanska tragedija ........................................................................................281 Mesud adinlija, Poasni nazivi kolektivna ratna priznanja u Armiji Republike Bosne i Hercegovine ........................................................................321 HISTORIJSKA GRAA Johann von Asbth, ivot i ivljenje u Sarajevu (preveo i priredio Zijad ehi) ...331 BIOBIBLIOGRAFIJE Amila Kasumovi, Crtice iz ivota prof. dr. Ibrahima Karabegovia (biografija, bibliografija i intervju) .................................................................................351 Fahd Kasumovi, Pedagoko-nauni portret dr. Ahmeda S. Aliia (povodom sedamdesete godinjice roenja) ....................................................................369 Devad Juzbai, Biografija i bibliografija ....................................................................379 Edin Radui, Nauniku i pedagogu (Povodom 65-godinjice roenja prof. dr. Iljasa Hadibegovia) ..........................................................................387 Ikbal Cogo, Uz etrdesetogodinjicu rada prof. dr. Envera Imamovia na Filozofskom fakultetu u Sarajevu (1968-2008) ......................................................391
6

sadraj

PRIKAZI, RECENZIJE I OSVRTI Pejo okovi, Anto Orlovac: Uiteljica ivota. Prilozi iz povijesti Katolike crkve na podruju dananje Bosne i Hercegovine, Sarajevo, 2004, 425 str. ....................................................................................................399 Dubravko Lovrenovi, Marko unji: Narodi i drave ranog srednjeg vijeka, Rabic, Sarajevo, 2003, 606 str. .................................................403 Vesna Mueta-Aeri, Pejo okovi: Crkva bosanska u XV stoljeu, Institut za istoriju Sarajevo, 2005, 560 str. ...................................................................407 Emir O. Filipovi, Dubravko Lovrenovi: Na klizitu povijesti (Sveta kruna ugarska i sveta kruna bosanska 1387-1463), Synopsis, Zagreb-Sarajevo, 2006, 808 pp. .....................................................................411 Esad Kurtovi, Podaci o Deevicama iz 1403. godine (povodom rada M. Jukia, Rudarstvo i rudarski toponimi u Deevicama kod Kreeva, Bosna franciscana 27, Sarajevo 2007, 131-176)............415 Edin Turkovi, Vesna Mueta-Aeri: Sarajevo i njegova okolina u XV stoljeu Izmeu zapada i istoka, Sarajevo Publishing, Biblioteka Kulturno naslijee, Sarajevo, 2005, 286 str. ..............................................423 Emir O. Filipovi, : ( I), , , 2005, 255 str. .................................................................429 Arifa Isakovi, Historija osmanske drave i civilizacije, Priredio Ekmeleddin hsanolu, Sarajevo, 2004, 1223 str. ........................................433 Enes Omerovi, Iljas Hadibegovi: Bosanskohercegovaki gradovi na razmeu 19. i 20. stoljea, Institut za istoriju u Sarajevu, Sarajevo, 2004, 356 str. ...............................................................................439 Sanja Gladanac, Zijad ehi: U smrt za cara i domovinu! Bosanci i Hercegovci u vojnoj organizaciji Habsburke monarhije 1878-1918, Sarajevo Publishing, Sarajevo, 2007, 329 str. .....................443 Edin Radui, Husnija Kamberovi: Begovski zemljini posjedi u Bosni i Hercegovini od 1878. do 1918. godine, Drugo izdanje, Naunoistraivaki institut IBN SINA, Sarajevo, 2005, 551 str. ..........................447 Amir Duranovi, Devad Juzbai: Nacionalno-politiki odnosi u bosanskohercegovakom Saboru i jeziko pitanje (1910-1914), ANU BiH, LXXIII/42, Sarajevo, 1999, 255 str...............................................................................453

sadraj

Aida Liina, Husnija Kamberovi: Prema modernom drutvu. Bosna i Hercegovina od 1945. do 1953. godine, Centar za kulturu i obrazovanje, Teanj, 2000, 214 str..............................................455 Mesud adinlija, Smail eki: Agresija na Republiku Bosnu i Hercegovinu: planiranje, priprema, izvoenje, Institut za istraivanje zloina protiv ovjenosti i meunarodnog prava, KULT/B, Sarajevo, 2004, 1327 str. .......................................459 Denita Sara, Jerzy Holzer: Komunizam u Europi; povijest pokreta i sustava vlasti, Srednja Europa, Zagreb, 2002, 214 str..................465 Autori ..................................................................................................................................469

Izvorni znanstveni rad 94(497.6)18 929.6(497.6) 736.3(497.6) 929 Thallczy L.

emir o. filipovi

Lajos Thallczy i bosanska heraldika*

Abstrakt: Autor daje kritiki osvrt na radove Lajosa Thallczyja iz podruja heraldike, pri emu je posebna panja posveena njegovim stavovima o bosanskom grbu te analizi grbova hercega Hrvoja Vukia Hrvatinia i vladarske dinastije Kotromania. U radu se takoer razmatra Thallczyjeva uloga u konanom izboru zemaljskih obiljeja za Bosnu i Hercegovinu 1889. godine, te njegov znaaj za razvoj heraldike kao pomone historijske discipline u Bosni i Hercegovini. Prilog je popraen i bibliografijom radova Lajosa Thallczyja koji se sadrajno odnose na heraldiku. Kljune rijei: Lajos Thallczy, heraldika, bosanski grb, peati, Hrvoje Vuki Hrvatini, Kotromanii U irokoj lepezi tema kojima se bavio tokom svoje duge i plodne znanstvene karijere, Lajos Thallczy, maarski historiar, arhivista i visoki dravni inovnik,1 izvjestan broj radova posvetio je i problematici bosanske heraldike.
* Referat proitan na meunarodnoj konferenciji maarskih, bosanskohercegovakih i austrijskih naunika: Lajos Thallczy Historiar i funkcioner bosanskohercegovake uprave (Otkrie prolosti Bosne i Hercegovine i moderna istorijska nauka), odranoj u Sarajevu, 14-15. oktobra 2008. godine u organizaciji Akademije nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine i Magyar Tudomnyos Akadmia. 1 Lajos Thallczy roen je kao Ludwig Strommer u Budimu 8. decembra 1857. godine. U rodnom gradu je studirao slavenske jezike, filozofiju i pravo. Od 1877. godine bio je privatni docent na Univerzitetu u Budimpeti, nakon ega je, na inicijativu Benjamina Kllaya, ministra financija, premjeten u Be gdje postaje dravni savjetnik i direktor Arhiva Zajednikog ministarstva financija. Obavljao je takoer dunost referenta za kulturne i kolske poslove u Bosni i Hercegovini a tokom Prvog svjetskog rata bio je civilni savjetnik Vojne uprave u okupiranoj Srbiji. Poginuo je pri povratku sa sahrane Franje Josipa u saobraajnoj nesrei 1. decembra 1916. godine kada se kod Herczeghaloma prevrnuo vagon u kojem se vozio. Usp. iro TRUHELKA, Dr. Ljudevit pl. Thallczy, 1. prosinca 1916, Glasnik Zemaljskog muzeja, knj. XXIX, Sarajevo, 1917, 297-299; Milan UFFLAY,
173

emir o. filipovi

Njegov se interes za tu temu javio u vrijeme kada su se iri nauni krugovi poeli intenzivnije baviti analizom heraldikih izvora i to sve u svrhu rjeavanja pitanja odabira pravogzemaljskog grba za Bosnu i Hercegovinu. Taj naizgled jednostavan problem, koji se nametnuo nedugo poslije okupacije 1878. godine, ubrzo je poprimio politike konotacije i kao takav je ostao u aritu zbivanja vie od jedne decenije nakon to je prvobitno bio iniciran. Iako je zanimanje za bosanske grbove postojalo i ranije,2 tek se u periodu izmeu 1879. i 1890. razvila iva i razgranata nauna diskusija u kojoj su uzeli uea razni domai i strani strunjaci iji su prilozi i rasprave tampane po mnogim listovima i asopisima Monarhije.3
Ludwig v. Thallczy (1854-1916), Archiv fr Slavische Philologie, Bd. XXXVII, Berlin, 1920, 547552; , (Thallczy) , , ( ), Knowledge, , 1997, 668-669; Robin OKEY, A Trio of Hungarian Balkanists Bni Kllay, Istvn Burin and Lajos Thallczy in the Age of High Nationalism, The Slavonic and East European Review, Vol. 80, No. 2, London, April 2002, 256-264; Bosna i Hercegovina u Uspomenama Leona Biliskog, Institut za istoriju, Posebna izdanja, Sarajevo, 2004, 44-45; , , , , . 20, , 2009, 217-228. 2 Posebnu panju stranih putnika, koji su svoje utiske o Bosni i Hercegovini objavljivali u popularnim i vrlo itanim putopisima, privlaio je kodeks bosanskih grbova uvan u franjevakom samostanu u Fojnici. Od putopisa koji razmatraju bosanske grbove izdvajamo: Johann ROKIEWICZ, Studien ber Bosnien und die Herzegovina, F.A. Brockhaus, Leipzig und Wien, 1868, 118-120; Arthur J. EVANS, Through Bosnia and the Herzegovina on Foot, Longmans, Green, and Co, London, 1876, 213-222; Johann von ASBTH, Bosnien und die Herzegovina Reisebilder und Studien, Wien, 1888, 438-461; Heinrich RENNER, Durch Bosnein-Hercegovina kreuz und quer, Geographische Verlagshandlung Dietrich Reimer, Berlin, 1896, 31-32. 3 Franjo RAKI, O starom bosanskom grbu, Obzor, IX, Zagreb, 1879, 204; V[jekoslav] K[LAI], O grbu bosanskom, Vienac, XI, Zagreb, 1879, 580; Franjo RAKI, ber das alte Wappen Bosniens, Agramer Zeitung, br. 199, Zagreb, 1879; ISTI, O starom bosanskom grbu, Narodne novine, XLV, Zagreb, 1879, 199-200; Ivan BOJNII, ber das alte Wappen Bosniens, Agramer Zeitung, br. 203, Zagreb, 1879; Franjo RAKI, Noch einiges ber das alte bosnische Wappen, Agramer Zeitung, br. 221 i 222, Zagreb, 1879; Ivan BOJNII, Noch einmal ber das alte Wappen Bosnien, Agramer Zeitung, br. 231, Zagreb, 1879; Franjo RAKI, Mein letztes Wort an Herrn I. Bojnii ber das bosnische Wappen, Beilage zur Agramer Zeitung, br. 243, Zagreb, 1879; ime LJUBI, O starom bosanskom grbu, Viestnik Hrvatskoga arkeologikoga drutva, god. II, br. 1, Zagreb, 1880, 26-27; Orsat [Medo] PUCI, Zur sdslavischen Heraldik, AfSPh, Bd. IV, Berlin, 1880, 339-342; Franjo RAKI, ber das alte Wappen Bosniens, AfSPh, Bd. IV, Berlin, 1880, 342-349; Ivan BOJNII, Weiteres ber das alte Wappen Bosniens, AfSPh, Bd. IV, Berlin, 1880, 497-498; Vatroslav JAGI, Zustze zur vorhergehenden Auseinandersetzung, AfSPh, Bd. IV, Berlin, 1880, 497-500; Franjo RAKI Vatroslav JAGI, Auszge aus der weiteren Polemik ber die sdslavische Heraldik, AfSPh, Bd. IV, Berlin, 1880, 500-512; Graf Stanislaus von MIEROSZOWICE, Ein bosnisches Wappenbuch, Jahrbuch des Heraldisch-genealogischen Vereines Adler, Jg. VIII, Wien 1881, 33-38; Albert NYRI, Bosznia czmere (Kt rem-, egy pecstrajzzal s sznes czmermellklettel), Turul A Magyar Heraldikai s Genealogiai Trsasg Kzlnye, 1884-1, Budapest, 1884, 9-16; , , , . VI, 1884, 1-141; B.R.G,
174

lajos thallczy i bosanska heraldika

U tom diskursu vodeu ulogu su imali Franjo Raki, Medo Puci, Vatroslav Jagi i Ivan Bojnii, ali je na samom poetku rasprave svoje miljenje izloio i Lajos Thallczy.4 On je, na poziv Zajednikog ministarstva financija, podnio opiran izvjetaj ispred Maarskog dravnog arhiva, u kojem je predstavio genezu bosanskog grbovnog pitanja i krai historiografski pregled problema. Svoje je stavove zatim suprotstavio ostalim diskutantima pozivajui se pri tome na obilje prikupljenog heraldikog materijala pomou kojeg je gradio tezu o opravdanosti odabira grba Rame kao budueg bosanskog zemaljskog grba.5 Svojim selektivnim pristupom raspoloivim izvorima, kao i njihovom tendencioznom interpretacijom, Thallczy je ponudio ideju blisku ugarskoj dravnoj tradiciji i politikim aspiracijama. Naime, on je smatrao da Bosna u srednjem vijeku nije imala svog posebnog zemaljskog, tj. dravnog grba, nego da su svi heraldiki spomenici povezani s Bosanskom banovinom i kraljevstvom ustvari modifikacije porodinog grba dinastije Kotromania koji je ujedno tim putem postao i grb bosanskih kraljeva.6 Prema Thallczyju taj su grb, koji je na titu imao prikaz otvorene krinove krune, priznavali i ugarski srednjovjekovni vladari kao pokrovitelji i vrhovni gospodari Bosne. Za takav zakljuak on se
Stari grb bosanski, Vienac, XXII, Zagreb, 1890, 459; ETIENNE, Das alte bosnische Wappen, Agramer Tagblatt, V, Zagreb, 1890, 197; , , , III, , 1890, 237; ., , , VI, , 1890, 68; , , - , VI, , 1890, 89; Franjo RAKI, Stari grb bosanski, Bosanskohercegovaki istonik, IV, 9/10, Sarajevo, 1890, 397; ISTI, Stari grb bosanski, Rad JAZU, knj. CI, Razredi filoloko-historiki i filozofsko-jurisdiki, XXX, Zagreb, 1890, 127-169; M.P.M, Bosanski grb nekad i sada, Hrvatski narodni kalendar za 1907. godinu, HKD Napredak, Sarajevo, 1906, 54-59; Jzsef HOLUB, Bosznia Czmere, Turul A Magyar Heraldikai s Genealogiai Trsasg Kzlnye, 1917-1, Budapest, 1917, 54-57. 4 Lajos THALLCZY, A Bosnyk czmer s zszl-krds, Archologiai rtesit, Uj folyam I ktet, Budapest, 1881, 23-39. 5 Johann von Asboth okarakterizirao je Thallczyjev izvjetaj strunijim i objektivnijim od ostalih; Mit mehr Sachkenntni und grere Objectivitt begrndet Thallczy das Gutachten des ungarischen Landes-Archivs.ASBTH, Bosnien und die Herzegovina, 454. 6 Ovakvo miljenje bilo je opeprihvaeno u ugarskim naunim krugovima o emu najbolje govore zakljuci sjednice Ugarskog zemaljskog arheolokog i antropolokog drutva odrane 28. oktobra 1879. godine. Nakon podue rasprave o pitanju historijskog bosanskog grba svi ugarski strunjaci sloili su se u konstataciji da Bosna nije u prolosti imala posebnog dravnog grba nego da se sluila grbom dinastije Tvrdkojevi, onakvim kakav je prikazan u Fojnikom grbovniku, te da bi ispravnije bilo ako bi se za Bosnu usvojio grb kojeg su koristili ugarski kraljevi. Tadanji direktor Arheolokog muzeja u Zagrebu, ime Ljubi, okarakterizirao je njihove stavove sljedeom opaskom: To mnienje bilo bi tek onda i to donekle opravdano, kada bi se najprije dokazalo, da se je i ma kada Bosna tim grbom kao dravnim sluila. No on se neprikazuje nigdje na bosanskih izpravah, te je skoro bez dvojbe, da je patvorina. Mili se on ipak Ugarskoj, neka joj ga; ali Bosna ponosna, koja dobro zna, da dravnoga grba nije nikada u nje bilo, sviestnije bi uinila, kad bi za svoj primila onaj grb, kojim je spojeno i ime njezinog navriednijega i najslavnijega vladara, komu se i na to zahvaliti ima, to je kraljevinom postala, grb Tvrdka I.LJUBI, O starom bosanskom grbu, 26-27.
175

emir o. filipovi

opredijelio na osnovu nekoliko primjeraka grbova sauvanih na peatima (Slika 1), novcima, kao i na osnovu grba sa heraldikog portala na jajakoj tvravi (Slika 2).7 On, meutim, nije vidio nikakvog valjanog razloga da se za bosanski zemaljski grb ne usvoji istovjetan simbol kojeg su ugarski kraljevi u 16. stoljeu upotrebljavali kao grb Bosne u zlatnom polju crvenu oklopljenu ruku naoruanu maem.8 (Slika 3)

Slika 1. Peat Tvrtka II Tvrtkovia

Slika 2. Heraldiki portal sa jajake tvrave

7 8

Usp. ocjenu Thallczyjevih stavova u: RAKI, Stari grb bosanski, 129-130. Bosanski grb u ovoj formi je bio koriten i poetkom 19. stoljea na velikom carskom grbu Habsburke monarhije; Das Wappen wegen Bosnien oder Rama: ein aus weissen Wolken hervorragender, rother, geharnischter Arm mit dem Sbel in der Faust, im goldenen Felde. Usp. J. C. BISINGER, Staatsverfassung des sterreichischen Kaiserthumes, Geistinger's Buchhandlung, Wien und Triest, 1809, 49.

176

lajos thallczy i bosanska heraldika

Slika 3. Grb Bosne i Hercegovine usvojen 1889.

Upravo je ovo Thallczyjevo rjeenje, zbog ugleda i autoriteta kojeg je uivao kod vladajuih struktura u Bosni i Hercegovini, posluilo vlastima da postupe po njegovom prijedlogu te je Zemaljska vlada poetkom 1889. godine, tj. deset godina nakon otvaranja grbovnog pitanja, izdala Naredbu o uvoenju bosanskog grba i zastave. Zajednikom ministru financija Benjaminu Kllayu ovaj je grb posebno bio pogodan jer je predstavljao historijsku sudbinu zavisnosti Bosne od Monarhije, a njegove nacionalno neutralne boje, uta i crvena, trebale su uiniti kraj zloupotrebama injenim sa srpskim i hrvatskim bojama.9 Iako se kasnije nije direktno ukljuivao u naknadne rasprave o autentinim bosanskim obiljejima, Lajos Thallczy je pokrenuo cijeli niz pitanja o grbovima srednjovjekovne Bosne, to u sitnijim, to u opirnijim prilozima, i tu se prepoznaje prava vrijednost njegovog djelovanja na polju razvoja bosanskohercegovake heraldike. U tim radovima se, dodue, nije mnogo odmicao od svojih prvobitnih stavova i oni su prisutni u skoro svim njegovim tekstovima posveenim izuavanju te problematike. Od njegovih kraih heraldikih radova potrebno je istai analizu grbova sa nadgrobne ploe kraljice Katarine iz rimske crkve Ara Coeli,10 te nadgrobnih ploa titularnog bosanskog kralja Nikole Ilokog i njegovog sina Lovre,
9

Tomislav KRALJAI, Kalajev reim u Bosni i Hercegovini 1882-1903, Veselin Maslea, Sarajevo, 1987, 213. 10 Lajos THALLCZY, Katalin Bosnyk kirlyn srkve, Archologiai rtesit, Uj folyam V ktet, Budapest, 1885, 328-331.
177

emir o. filipovi

bosanskog hercega, koje se danas nalaze u Iloku.11 Pored toga Thallczy je jo pisao i o grbovnom simbolu na relikvijaru supruge Sandalja Hrania koji se uva u riznici crkve sv. Marije u Zadru,12 te o grbu velikog kneza Radoja i simbolima tita s maem koji se u velikom broju susreu na stecima.13 Ovim svojim sitnijim prilozima Lajos Thallczy je znaajno obogatio oskudnu bosanskohercegovaku heraldiku bibliografiju. Meutim, jednim drugim, solidno fundiranim radom, koji se iz dva dijela pojavio u maarskom heraldikom asopisu Turul, on je, moemo slobodno rei, odredio znanstvene parametre za istraivanje fenomena ilirske heraldike koja se pojavila nakon pada srednjovjekovne bosanske drave.14 U prvom dijelu tog rada dao je saet pregled historijata ilirske ideje i izuavanja ilirskih grbovnika u 18. i 19. stoljeu, te je potom po prvi puta struno i nauno obradio veinu do tada poznatih ilirskih grbovnika dajui podatke o naslovima, sadraju, vremenu i mjestu njihovog nastanka. Thallczy je u osnovnim crtama predstavio Korjeni-Neoriev, Beki, odnosno tzv. Skorojeviev, i Fojniki grbovnik, kao i uveno Sutjeko rodoslovlje. Tani naslovi djela i detaljno opisan sadraj pokazuju da je on sav obraeni materijal imao pred sobom to je njegovom radu obezbijedilo poseban znaaj, osobito u periodu kada su ti grbovnici, prvenstveno zbog geografske udaljenosti, mnogim naunicima bili nedostupni. Ispitujui pomenute zbornike grbova Thallczy je uspio prepoznati idejne tvorce ilirske heraldike pa je nastanak Rodoslovlja i Grbovnika tano pripisao porodici Ohmuevia. On, meutim, nije ulazio u detaljniju analizu vremena nastanka pojedinih heraldikih spomenika koje je imao priliku pregledati, te smo tako uskraeni za njegovo miljenje o meusobnom odnosu i ulozi pojedinih grbovnika u nastanku drugih. Drugi dio rada koncipirao je tako to je izloio najnunije podatke o grbu svake pojedinane porodice zastupljene u analiziranim zbornicima. Koristei se principom
11

Lajos THALLCZY, Az Ujlakyak sremlkei (Fnynyomatu kpmellklettel), Archologiai rtesit, Uj folyam IX ktet, Budapest, 1889, 1-8. Usp. detaljniju obradu grbova Ilokih u istoj publikaciji: Gza CSERGHE, Czmerek az Ujlakyak Illoki sremlkein, 139-143. 12 Iako je uoio na srebrenim vratacima grb koji nam pokazuje dvostruki poprijeni direk, Thallczy ipak nije primjetio da se u ovom sluaju radi o najstarijem poznatom grbu porodice Kosaa. Ljudevit THALLCZY, Dva relikvijara supruge Sandalja Hrania u Zadru, u: Prilozi k objanjenju izvor bosanske historije, Glasnik Zemaljskog muzeja u BiH, god. V, sv. 1, Sarajevo, 1893, 34. Kvalitetna ilustracija grba na relikvijaru objavljena je u: Marijan GRGI Mladen GREVI, Zlato i srebro Zadra i Nina, Turistkomerc, Zagreb, 1972, 88, 173. 13 Usp. Lajos THALLCZY, Bosnyk mausoleumok, Archologiai rtesit, XIV ktet (1880), Budapest, 1881, 303-308. 14 Lajos THALLCZY, Az Illyr' czmergytemnyek (Els kzlemny), Turul A Magyar Heraldikai s Genealogiai Trsasg Kzlnye, 1888-2, Budapest, 1888, 49-60; ISTI, Az Illyr' czmergytemnyek (Msodik s befejz kzlemny, tizennyolcz czmerrajzzal), Turul A Magyar Heraldikai s Genealogiai Trsasg Kzlnye, 1888-3, Budapest, 1888, 103-120.
178

lajos thallczy i bosanska heraldika

ustanovljenim u uvenim Siebmacherovim grbovnicima,15 Thallczy je naveo djela u kojima se grb nalazio, zatim opiran heraldiki blazon, te na nekim mjestima i pokoji zanimljiv podatak ili dostupnu informaciju o nositeljima grba. On se nije posebno trudio oko tekog posla identificiranja porodica,16 ali je esto upuivao na mjesta gdje bi se o tome moglo neto vie saznati. Posebna vrijednost njegovog rada ogleda se i u tome to su na samom kraju predstavljene ematizirane ilustracije pojedinih grbova ilirske heraldike. Ovim svojim radom Thallczy je ukazao na znaaj ilirske heraldike u prouavanju prolosti Bosne i Balkana, ali i samim time dao vrijedan doprinos njenom razumijevanju i popularizaciji. Ostaje nam samo da izrazimo aljenje to Thallczy ovaj svoj rad, za razliku od brojnih drugih, nije dao prevesti na njemaki ili jedan od slavenskih jezika ime bi rezultati njegovog istraivanja lake uli u nauni diskurs o ovom pitanju. Najbolji poznavatelj ilirske heraldike, Aleksandar Solovjev, koji se u kasnijem periodu intenzivno bavio prouavanjem ovog fenomena, uope se u svojim radovima ne poziva na Thallczyjeve rezultate postignute na polju izuavanja ilirskih grbovnika jer su mu vjerovatno bili nedostupni zbog jezike barijere.17 Thallczyju su istraivanja ilirskih grbovnika omoguila da svoje rezultate primjeni i u konkretnim situacijama. Naime, on je, u vremenu kada su se grbovi ilirske heraldike esto uzimali bezrezervno kao autentini, znao zauzeti i kritiki stav prema heraldikim spomenicima te vrste. U jednom radu, u kojem se pozivao na povelje i dokumente o porijeklu porodice Kotromanovia iz Potravlja kod Sinja koje je pregledao 1889. godine,18 Thallczy je zakljuio da upravo grb Kotromanovia iz te zbirke krunisan iskoraen lav u blasonu i kao ukras lijema dokazuje, da su [sastavljau] kao ogledi [pri sastavljanju dokumenata] posluile dubrovake knjige grbova, od kojih se nova kompilacija uva u Fojnici. I ova dalmatinsko-dubrovaka heraldika potjee iz druge polovice XVI.

15

Opise istih grbova, desetak godina nakon Thallczyja, dao je Ivan BOJNII, Der Adel von Kroatien und Slavonien, Johann Siebmacher's grosses und allgemeines Wappenbuch, XIV/2, Verlag von Bauer und Raspe, Nrnberg, 1899. 16 Usp. najnoviji pokuaj da se izvri identifikacija porodica zastupljenih u ilirskoj heraldici; , , , , . 52, , 2006. 17 Primjeuje se da je Aleksandar Solovjev u svojim heraldikim radovima ekstenzivno citirao Thallczyjeve rezultate na polju svragistike objavljene na njemakom jeziku, dok je samo u jednom sluaju registrirao postojanje pomenutog rada o ilirskim grbovnicima koji je bio objavljen na maarskom jeziku. Usp. , , ( ), , , 2000. 18 Te dokumente, sa mnogim opisima grbova, ali naalost bez prateih ilustracija, objavio je Petar STANI, Izprave i rodopis Bosanskih bana i kraljeva Kotromanovia od godine 806 do danas. Po rukopisima nadjenim kod njihovih ivuih potomaka, Brzot. A. Zannoni-a (St. Bulat), Spljet, 1893.
179

emir o. filipovi

stoljea.19 Meutim, ve par stranica kasnije, piui o navodnom bosanskom grbu sauvanom na nadgrobnom spomeniku Marije od Helfensteina, koji je prema njemu bio ut sa crvenim potezom, a na lijemu kruna s paunovim repom, Thallczy ne proputa priliku da u napomeni slobodno ustanovi da upravo taj grb dokazuje da su bosanske boje ve u doba Kotromanovia bile crvena i uta.20 Naredni heraldiki problem ijem se istraivanju posvetio Lajos Thallczy bio je grb vojvode bosanskog i hercega splitskog Hrvoja Vukia Hrvatinia. U raspravi koju je objavio na ak etiri jezika latinskom, maarskom, bosanskom i njemakom najvie je panje posvetio vojvodinom politikom djelovanju, ali je izvjestan prostor ustupio i heraldikoj obradi grba iz Hrvojevog uvenog glagoljskog misala.21 Odmah na poetku razmatranja grbovnog tita Thallczy je ustvrdio da se taj grb u konceptivi, izvedbi i u tilu moe pribrojiti najboljim svog vremena.22 Meutim, kasnije je upao u heraldiku zamku koja je bila problematina i mnogim autorima koji su poslije njega pisali o istoj temi. Izrazivi aljenje to nije ouvana grbovna diploma, za ije bi postojanje, prema njegovom miljenju, bio odgovoran kralj Ladislav Napuljski, Thallczy je postavio tezu da je Hrvoji taj grb darovao upravo pretendent na ugarsko prijestolje. Kao argument za svoju postavku on je istakao da je prvi Hrvojev grb, koji se javlja na njegovim novcima, razliit od onog u misalu i da predstavlja porodini grb kue Hrvojine, Hrvatinia.23 Unato tome, za taj pretpostavljeni porodinigrb veoma je teko dokazati da pripada Hrvatiniima jer se po prvi put javlja upravo na novcu kojeg je Hrvoje Vuki kovao kao herceg splitski, dakle u vrijeme kada je on ve uspostavio vrste veze sa napuljskim vladarem, dok nam porodini grb Hrvatinia iz prethodnog perioda nije poznat. Ako uzmemo da je Hrvoje koristio dva razliita grba u relativno kratkom periodu,24 moe se zakljuiti da se u njihovoj promjeni zrcali i promjena Hrvojevog politikog opredjeljenja, tj. njegov prilazak ugarskom vladaru Sigismundu Luksemburkom. Kao dodatne potvrde za svoju tezu Thallczy je jo naveo da se istovjetan
19

Ljudevit THALLCZY, Genealoko-biografiki prilozi iz XIV. stoljea, u: Prilozi k objanjenju izvor bosanske historije, Glasnik Zemaljskog muzeja u BiH, god. V, sv. 1, Sarajevo, 1893, 15. 20 Isto, 29. 21 Lajos THALLCZY, De Missali glagolitico Hervoiae Commentatio historica, u: Missale Glagoliticum Hervoiae Ducis Spalatensis, (Recensuerunt Vatroslav Jagi, Lajos Thallczy, Franz Wickhoff ), Auctoritate et impensis Regiminis publici Bosniae et Hercegovinae, Vindobonae, 1891, 67-94; ISTI, Hervoja herczeg s czmere, Turul A Magyar Heraldikai s Genealogiai Trsasg Kzlnye, 1892-1, Budapest, 1892, 1-12; ISTI, Vojvoda Hrvoja i njegov grb, Glasnik Zemaljskog muzeja u BiH, god. IV, knj. 1-4, Sarajevo, 1892, 170-187; ISTI, Herzog Hervoja und sein Wappen, Wissenschaftliche Mittheilungen aus Bosnien und der Hercegovina, Band II, Wien, 1894, 108-124. 22 THALLCZY, Vojvoda Hrvoja i njegov grb, 183. 23 Isto, 184. 24 Precizna datacija nastanka Hrvojevog misala nije jo uvijek ponuena. Pretpostavlja se da je on morao nastati u periodu izmeu 1404. i 1406. godine.
180

lajos thallczy i bosanska heraldika

grb onome s novaca javlja i u ilirskim grbovnicima kao grb porodice Harvoevich (Hervoja)i da se motiv uoljiv na tom grbu kosa pruga na kojoj se nalaze tri ljiljana, u slobodnim poljima po jedan kri nalazi i u iluminaciji pojedinih inicijala u misalu.25 Protiv ovoga govore injenice da je prezime pretpostavljene porodice Harvoevich, tj. Hrvojevi, vezana uz lino ime Hrvojevo, a ne njegovog pretka Hrvatina, te zbog toga moe samo predstavljati njegove potomke ali ne i sve lanove porodice Hrvatinia. to se drugog argumenta tie, postoji mogunost da simboli sa Hrvojevog prvog grba nisu bili iskljuivi i neupotrebljivi u vremenu kada se nalazio u politikom taboru Sigismunda Luksemburkog iz razloga to su pripadali heraldikoj tradiciji Bosanskog kraljevstva koje Hrvoje nikada nije naputao. Tome bi u prilog govorila i injenica da su simboli zastupljeni na njegovom grbu poznati i veoma uobiajeni u bosanskoj heraldici. Naime, kosa pruga je posebno est i rairen motiv koji se najvie susree na stecima, ali i na vladarskom grbu Kotromania, kao uostalom i ljiljani ije porijeklo na Hrvojevom grbu ne mora nuno biti (direktno) anuvinsko, nego (posredno) bosansko.26 Unato injenici da je hercegov grb prikazan u misalu ustvari heraldiki nepravilan, jer se u njemu javljaju dvije nepovezane figure na jednom polju, Thallczy, motiviran prije svega svojim politikim stavovima, ipak istie da je upravo drugi hercegov grb, nasuprot prvom, mnogo pravilniji, jer on u razvoju bosanskog grba ima puno znamenitiju ulogu.27 On je, prema Thallczyjevom tumaenju, klju za rjeavanje pitanjana koji nain je ruka s maem postala grb cijele Bosne. Svojim obrazloenjem on je nastojao pronai i historijsko opravdanje bosanskom zemaljskom grbu sankcioniranom posebnom uredbom 1889. godine. Taj grb, koji je jasno ocrtavao ugarske aspiracije za dominacijom u Bosni i Hercegovini, temeljio se na poznatoj ugarskoj devizi Rama seu Bosnia.28 Zbog toga je Thallczy pokuavao izvesti porijeklo Hrvojevog grba iz fiktivnog obiljeja pokrajine Rame koje se poelo javljati u ugarskim heraldikim spomenicima 16. stoljea. On se trudio dokazati da su Hrvatinii, u sasma neobinom vazalskom odnoaju prema ugarskoj kruni, drali podruje sjeverozapadne Bosne kao leno, te da su nakon 1463. godine tom prostoru, koji je ostao u okvirima Ugarskog
25

THALLCZY, Vojvoda Hrvoja i njegov grb, 185. Usp. detaljnu analizu iluminacija u Hrvojevu misalu: Marija PANTELI, Povijesna podloga iluminacije Hrvojeva misala, Slovo asopis Staroslavenskog instituta, sv. 20, Zagreb, 1970, 39-96. 26 I najmoniji predstavnik Hrvatinia nakon smrti hercega Hrvoja, vojvoda Juraj Vojsali, na svojim peatima koristi ruku s maem a ne tzv. porodini grb Hrvatinia s kosom prugom i ljiljanima. Usp. Pavao ANELI, Srednjovjekovni peati u Bosni i Hercegovini, Sarajevo: ANUBiH, 1970, 54-55. Ne bi se posve smjela iskljuiti ni mogunost da ruka s maem postaje porodinigrb Hrvatinia tek nakon Hrvojeve smrti, te da je to osnovni povod zbog ega se javlja i na peatu vojvode Jurja Vojsalia. 27 THALLCZY, Vojvoda Hrvoja i njegov grb, 186. 28 O poloaju i ulozi Rame u ugarskoj vladarskoj titulaturi detaljnije vidi: Nada KLAI, Srednjovjekovna Bosna, Eminex, Zagreb, 1994, 35-42; Tibor IVKOVI, Rama u titulaturi ugarskih kraljeva, Zbornik radova Vizantolokog instituta, Beograd, 2004, 153-164.
181

emir o. filipovi

kraljevstva, ugarski vladari dali neku dravopravnu individualnost. S obzirom da je razvitak ilirsko-dalmatinske heraldikepao upravo u drugu polovicu 15. stoljea, tako nova Bosna Jagelonaca dobi maem oruanu ruku kao grb. Thallczy istie da od onoga vremena slui taj u naemu misalu onako krasno izragjeni grb bez lava kao bosanski zemaljski grb. Kao takav udomio se je u carskoj i kraljevskoj heraldici.29 Lajos Thallczy se sluio heraldikom i u sluajevima kada mu je ona mogla biti od pomoi pri pokuajima da uspostavi pokidane rodoslovne veze koje je bilo nemogue rekonstruirati na osnovu drugih dostupnih izvora. Tako nam je zabiljeio porodino predanje po kojem je porodica Schrfenberg iz Kranjske i tajerske bila u srodstvu sa bosanskom vladarskom dinastijom Kotromania. Thallczyjevo je zapaanje da ta fiktivna veza upravo potjee od slinosti grbova dvaju porodica. Za to on navodi genealogiju u kojoj je Valentin Preuenhuber 1646. godine isticao podudarnost dvaju grbova. Iako je konstatirao da je grb Schrfenbergovaca sa krunom u titu, poznat u izvorima od 1235. godine, slian grbu kojeg su Kotromanii od Tvrtka I nosili u svom titu, ipak je ostao rezerviran prema ovoj konstrukciji istiui da se na prvobitnom porodinom grbu Kotromania nalazila poprena greda sa po tri ljiljana u slobodnim poljima. Tu se Thallczy nije zaustavio, te je izloio rezultate koje mu je ustupio austrijski heraldiar Alfred Anthony von Siegenfeld (1854-1929), izvrsni poznavalac genealokih i heraldikih odnosa unutranjo-austrijskih porodica. Naime, upozorio je na to da je grb kojeg su na peatima od 1234. i 1248. godine imali gospodari tajerskog Rogatca (Rohia) bio istovjetan sa porodinim grbom Kotromania. Prema Siegenfeldovim istraivanjima, Thallczy upuuje na to da je Rogataki grad prije toga bio u svojini porodice Gonowitz koja je prvobitno u svom grbu imala samo poprenu gredu kojoj je tek kasnije dodala ljiljane, u emu bi se, prema Siegenfeldovom miljenju, mogao traiti i uzrok kasnijem javljanju ljiljana u kotromanikom grbu.30 Rezultate svojih istraivanja na polju heraldike Lajos Thallczy je sabrao u jedinstvenoj publikaciji posveenoj bosanskoj i srpskoj historiji srednjeg vijeka, objavljenoj 1914. godine.31 Iako je u poglavlje koje je tematski bilo posveeno
29 30

THALLCZY, Vojvoda Hrvoja i njegov grb, 186-187. Ljudevit THALLCZY, Istraivanja o postanku bosanske banovine sa naroitim obzirom na povelje krmendskog arkiva, Glasnik Zemaljskog muzeja u BiH, god. XVIII, knj. 4, Sarajevo, 1906, 431-432; ISTI, Untersuchungen ber den Ursprung des bosnischen Banates mit besonderer Bercksichtigung der Urkunden im Krmender Archive, Wissenschaftliche Mitteilungen aus Bosnien und der Herzegowina, Bd. I, Wien, 1893, 237285. 31 Ludwig von THALLCZY, Sdslavische heraldische Studien, u: Studien zur Geschichte Bosniens und Serbiens im Mittelalter, Duncker & Humblot, Mnchen Leipzig, 1914, 263-322; ISTI, Balkni (Dli-szlv) s Magyar czimerek s pecstbeli emlkek (Oklevelek s egyb forrsok, Ulrich v. Reichental, Konrad v. Grnenberg czimeres gyjtemnyei alapjn) (Els kzlemny), Turul A Magyar Heraldikai s Genealogiai Trsasg Kzlnye, 1908-2, Budapest, 1908, 49-64; ISTI, Balkni (Dli-szlv) s Magyar czimerek s pecstbeli emlkek (Oklevelek s egyb forrsok, Ulrich v. Reichental, Konrad v. Grnenberg czimeres gyjtemnyei alapjn) (Msodik, befejz
182

lajos thallczy i bosanska heraldika

pitanjima junoslavenske heraldike ukljuio i veinu dotadanjih svojih objavljenih radova, knjiga je naila na dobar prijem jer je njena pozitivna recepcija u irim naunim krugovima bila osigurana najvie zahvaljujui injenici da su ti radovi, sada prevedeni na njemaki jezik, postali dostupni i domaim strunjacima koji su ih obilato koristili i citirali. U uvodnom dijelu svojih heraldikih studija Thallczy posebno istie podrku slubenih vlasti u otkrivanju i publiciranju historijskih spomenika s heraldikom vrijednou. Konkretno navodi primjer zalaganja Benjamina Kllaya da se objavi glagoljski misal hercega Hrvoja kojeg je iz Konstantinopolja donio rmin Vmbry,32 kao i inicijativu tadanjeg zajednikog ministra financija da se za Milenijsku izlobu u Ugarskoj 1896. godine skupe i izloe svi dostupni peati sa bosanskih srednjovjekovnih povelja.33 Oslanjajui se na materijal koji mu je stajao na raspolaganju Thallczy je svoju studiju podijelio na pet osnovnih tematskih cjelina: I. Peati bosanskih banova;34 II. Bosanski kraljevski peati, heraldiki spomenici i izuavanje bosanske heraldike;35 III. Grb i peati hercega Hrvoje;36 IV. Grbovi i peati obitelji Kosaa;37 V. Srpski grbovi i peati.38 U prva dva odjeljka svoje studije Thallczy se posvetio izuavanju peata bosanskih vladara. Uz kvalitetne reprodukcije i detaljne opise, ali i neke greke u itanju legendi i datiranju pojedinih peata, posebnu panju privlai njegova interpretacija grbovnih elemenata zastupljenih na obraenim peatima. Naime, pri analizi peata ugarske kraljice Elizabete, supruge kralja Ludovika I Velikog, koji je sauvan na njenoj povelji
kzlemny), Turul A Magyar Heraldikai s Genealogiai Trsasg Kzlnye, 1908-3, Budapest, 1908, 97-110. 32 Ljudevit THALLCZY, Glagoljski misal hercega Hrvoje u Eski-saraju u Carigradu, GZM, god. IV, knj. II (april-juni), Sarajevo, 1892, 104107. O daljoj sudbini Hrvojevog misala vidi: Mara HARISIJADIS, Misal Hrvoja Vukia nalazi se u Saraju, Slovo asopis Staroslavenskog instituta, sv. 13, Zagreb, 1963, 243-245. 33 Nakon to su skupljeni, gipsani odljevci peata dopremljeni su u Zemaljski muzej Bosne i Hercegovine u Sarajevu. Isto, 263-266. 34 Die Siegel der Bane von Bosnien, str. 270-275. 35 Bosnische Knigssiegel, Wappendenkmler und die Lehren der bosnischen Heraldik, str. 275-306. 36 Die Wappen- und Siegeldenkmler des Herzogs Hervoja, str. 306-309. 37 Die Wappen- und Siegeldenkmler der Familie Kosaa (Kosaa-Vuki), str. 309-311. 38 Serbische Wappen und Siegel, str. 312-322.
183

emir o. filipovi

iz 1386. godine, Thallczy je iznio tezu da bi grb s konjanikom, koji se nalazi na lijevoj strani kraljiinog prijestolja nasuprot grbu Ugarske kraljevine, mogao imati bosansko porijeklo. Svoje miljenje pravdao je injenicom da je vei broj analiziranih peata Kotromania na svom reversu imao predstavu konjanika u trku i to se slian motiv nalazio i na nadgrobnoj ploi kraljice Katarine u Rimu.39 Kasniji istraivai su uspjeli dokazati da su konjanici i njihova oprema na peatima predstavljani u svojoj stvarnoj a ne heraldiko-simbolikoj funkciji te da su predstave naoruanih konjanika bile uobiajene u zapadnoevropskoj svragistici.40 Nakon to je predstavio bosanske vladarske peate, Thallczy se osvrnuo i na grbove Bosne u dva njemaka grbovnika iz 15. stoljea koja do tada nisu bila iskoritena za prouavanje junoslavenske heraldike. On je podvrgao detaljnoj analizi kodeks Ulricha Richentala, kroniara sabora u Konstanzu (1414-1418),41 kao i grbovnik Konrada Grnenberga, takoer graanina Konstanze.42 Iako je porijeklo ovih grbova bilo nepoznato i zagonetno, Thallczyju su vie bili zanimljivi natpisi ispod grbova nego sami grbovi. Iz njih je, naime, proizalo izuzetno zanimljivo genealoko-dinastiko pitanje identifikacije osoba kojima su pomenuti grbovi bili pripisani.43 Uporeujui te natpise sa ostalim tekstom Richentalovog zbornika on je doao do zakljuka da su dvije ene, koje Richental spominje kao bosanske kraljice, ustvari bile sestre Sigismundove supruge, Barbare Celjske; starija Elizabeta (die durchlutig Frstin frow Elisabeth, Knigin von Wossen), supruga gorikog grofa Henrika IV (1376-1454), i mlaa Ana (die Hochgeboren Frstin Frau Anna Knigin und Frau zu Wossent), supruga Nikole Gorjanskog (1367-1433).
39 40

THALLCZY, Studien zur Geschichte, 282-283. Usp. Pavao ANELI, Neka pitanja bosanske heraldike, Glasnik Zemaljskog muzeja, n.s. A, 19, Sarajevo, 1964, 157-172; Dubravko LOVRENOVI, Fojniki grbovnik, ilirska heraldika i bosansko srednjovjekovlje, Bosna Franciscana, br. 21, god. XII, Sarajevo, 2004, 177. 41 Thallczy se u svojoj analizi sluio svim do tada poznatim izdanjima ovog rukopisa; najstarijim poznatim primjerkom koji se uvao u arhivi grofova Knigsegg zu Aulendorf (iz Wrttemberga kod Ravensburga), kojeg je u 50 komada odtampao (Lichtdruckausgabe) Dr. H. Sevin 1881. godine u Karlsruheu, kao i kasnijim, ali neto irim, rukopisom istog djela koji se nalazio u vlasnitvu grada Konstanza i kojeg je fotografski objavio Wolf 1869. godine u Stuttgartu, u tirau od 12 komada. Thallczy je takoer koristio i tampane primjerke Richentalovog zbornika koji je izdavan u tri navrata; u Augsburgu 1483, kod Sorga, u Augsburgu 1536. godine kod Steinera i u Frankfurtu 1575. godine kod Feyerabenda. Isto, 267-268. Nakon Thallczyjevog vremena gotovo sve verzije rukopisa Ulricha Richentala objavljene su u brojnim kritikim i faksimilnim izdanjima. 42 Thallczy je znao da je original Grnenbergovog djela u posjedu Pruskog kraljevskog heraldikog udruenja, da se istovjetna kopija na pergameni nalazi u kraljevskoj biblioteci u Mnchenu, te da su upravo tu verziju rukopisa objavili grof Stillfried-Alcantara i Adolf M. Hildebrandt (Des Conrad Grnenberg Ritter und Burger zu Costenz Wappenpuoch volbracht am nnden Tag des Abrellen, de man zalt tusent vierhundert drii und achzig jar, In Lichtdruck herausgegeben von Dr. R. Graf Stillfried-Alcantara und Adolf M. Hildebrandt, Berlin, 1875). Isto, 269. 43 Isto, 285-289.
184

lajos thallczy i bosanska heraldika

Thallczy se posebno osvrnuo na dinastike kombinacije koje su bile mogue u vezi s Bosanskim kraljevstvom u vrijeme odravanja sabora u Konstanzu. Drugi grb vezan za Bosnu, a koji se javlja u grbovniku Ulricha Richentala, bio je grb neimenovanog bosanskog hercega (Slika 4). Thallczy se i u ovom sluaju odluio da ne pristupi detaljnijoj analizi grbovnih elemenata, nego se usredotoio na identifikaciju spornog hercega ija se zemlja, prema natpisu ispod grba, nalazila pod osmanskom vlau (Herzog von Possen in der Thrgey). Iako su kasnija istraivanja pokazala da se tu radilo o izmiljenom grbu hercega Hrvoja Vukia Hrvatinia,44 Thallczy nije uoio fiktivne heraldike konstrukcije njemakog autora. Njegov najvei propust s tim u vezi bio je da je navedene grbove posmatrao izolirano od cjelokupne ideje Richentalovog zbornika. Ovaj amblem je inae, u kasnijem periodu, postao amblem Bosne koji se konstantno susree na bosanskom grbu u ilirskim grbovnicima, te je, posebno kao prijedlog bosanskih franjevaca, ulazio u obzir i za slubeni Zemaljski grb Bosne i Hercegovine u pominjanoj raspravi.45

Slika 4. Grb bosanskog hercega iz grbovnika Ulricha Richentala

44

Usp. Aleksandar SOLOVJEV, Prinosi za bosansku i ilirsku heraldiku, Glasnik Zemaljskog muzeja, n.s. A, IX-X, Sarajevo, 1954, 87-137. 45 iro TRUHELKA, Jedno zanimljivo pismo bosanskog historiara fra Ante Kneevia, Narodna starina asopis za etnografiju i historiju Junih Slovjena, knj. IX, Zagreb, 1930, 227-233.
185

emir o. filipovi

Zakljuak Radovi Lajosa Thallczyja posveeni bosanskoj heraldici stoje na samim poecima izuavanja te pomone historijske discipline u Bosni i Hercegovini. On se tom temom poeo baviti u sklopu velike rasprave koja se otvorila o autentinombosanskom grbu nakon Okupacije 1878. godine. Iako se, osim izvjetaja podnesenog Zajednikom ministarstvu financija u ime Maarskog dravnog arhiva, u osnovi drao po strani od generalne diskusije koja se kasnije razvila, ipak se kroz sve njegove radove kao tanka nit provlai ideja o grbu Rame kao pravom grbu Bosne. Thallczy se nije u svojim drugim heraldikim prilozima posebno osvrtao na primjenu rezultata istraivanja na konani ishod odabira zemaljskih obiljeja za Bosnu i Hercegovinu, ali je nakon to su bili usvojeni 1889. godine pokuavao za njih iznai historijska opravdanja. Unato tome, ako se apstrahiraju politiki motivi njegovog bavljenja ovom temom, i pojedini suvisli komentari koje je nametao u svojim tekstovima, ostaje nam veliki doprinos Lajosa Thallczyja na razvoj heraldike u Bosni i Hercegovini. On je svojim djelovanjem, dodue, vie doprinio identificiranju i postavljanju heraldikih problema prije nego njihovom rjeavanju, ali je njegov istinski doprinos toj disciplini u Bosni i Hercegovini sadran u otkrivanju i analizi do tada nepoznatog i neobjavljenog heraldikog materijala, koji je, moglo bi se rei, pratio i njegov rad na objavljivanju pisane izvorne grae za bosansku historiju. Thallczy je takoer skrenuo panju na mnoge neiskoritene heraldike izvore koji su tek u kasnijem vremenu propisno analizirani i postavljeni u historijski i heraldiki kontekst. On je, koliko su to mogunosti dozvoljavale, doprinosio popularizaciji tema iz bosanske heraldike na Zapadu, a rezultate stranih istraivaa je nastojao predstaviti domaoj strunoj javnosti, te je na taj nain uveo potrebnu irinu i stvorio dobru osnovu za sve budue analize bosanskih heraldikih izvora.

Bibliografija radova Lajosa Thallczyja koji se sadrajno odnose na heraldiku

Lajos Thallczy: A Bosnyk czmer s zszl-krds, Archologiai rtesit, Uj folyam I ktet, Budapest, 1881, 23-39. Lajos Thallczy: Katalin Bosnyk kirlyn srkve, Archologiai rtesit, Uj folyam V ktet, Budapest, 1885, 328-331. Lajos Thallczy: Az Illyr czmergytemnyek (Els kzlemny), Turul A Magyar Heraldikai s Genealogiai Trsasg Kzlnye, 1888-2, Budapest, 1888, 49-60. Lajos Thallczy: Az Illyr czmergytemnyek (Msodik s befejz kzlemny, tizennyolcz czmerrajzzal), Turul A Magyar Heraldikai s Genealogiai Trsasg Kzlnye, 1888-3, Budapest, 1888, 103-120.
186

lajos thallczy i bosanska heraldika

Lajos Thallczy: Az Ujlakyak sremlkei (Fnynyomatu kpmellklettel), Archologiai rtesit, Uj folyam IX ktet, Budapest, 1889, 1-8. Lajos Thallczy: De Missali glagolitico Hervoiae Commentatio historica, u: Missale Glagoliticum Hervoiae Ducis Spalatensis, (Recensuerunt Vatroslav. Jagi, Lajos Thallczy, Franz Wickhoff ), Auctoritate et impensis Regiminis publici Bosniae et Hercegovinae, Vindobonae, 1891, 67-94. Lajos Thallczy: Hervoja herczeg s czmere, Turul A Magyar Heraldikai s Genealogiai Trsasg Kzlnye, 1892-1, Budapest, 1892, 1-12. Ljudevit Thallczy: Vojvoda Hrvoja i njegov grb, Glasnik Zemaljskog muzeja u BiH, god. IV, knj. 1-4, Sarajevo, 1892, 170-187. Ludwig Thallczy: Untersuchungen ber den Ursprung des bosnischen Banates mit besonderer Bercksichtigung der Urkunden im Krmender Archive, Wissenschaftliche Mitteilungen aus Bosnien und der Herzegowina, Bd. I, Wien, 1893, 237-285. Ljudevit Thallczy: Genealoko-biografiki prilozi iz XIV. stoljea, u: Prilozi k objanjenju izvor bosanske historije, Glasnik Zemaljskog muzeja u BiH, god. V, sv. 1, Sarajevo, 1893, 10-29. Ljudevit Thallczy: Dva relikvijara supruge Sandalja Hrania u Zadru, u: Prilozi k objanjenju izvor bosanske historije, Glasnik Zemaljskog muzeja u BiH, god. V, sv. 1, Sarajevo, 1893, 31-34. Ludwig Thallczy: Herzog Hervoja und sein Wappen, Wissenschaftliche Mittheilungen aus Bosnien und der Hercegovina, Bd. II, Wien, 1894, 108-124. Ludwig von Thallczy: Das Wappen der Familie Blagay, u: Die Geschichte der Grafen von Blagay, Selbstverlag, Wien, 1898, 135-150. Lajos Thallczy: Trtnet, Bosznia s Herczegovina Az Osztrk-Magyar Monarchia rsban s kpben, XIX ktet, A Magyar Krlyi llamnyomda kiadsa, Budapest, 1901. Ludwig von Thallczy: Geschichte, Bosnien und Hercegovina Die sterreichisch-ungarische Monarchie in Wort und Bild, Druck und Verlag der kaiserlich-kniglichen Hof- und Staatsdruckerei, Wien 1901, 179276. Ljudevit Thallczy: Istraivanja o postanku bosanske banovine sa naroitim obzirom na povelje krmendskog arkiva, Glasnik Zemaljskog muzeja u BiH, god. XVIII, knj. 4, Sarajevo, 1906, 401444. Lajos Thallczy: Bosnyk s szerb let- s nemzedkrajzi tanulmnyok (Els kzlemny), Turul A Magyar Heraldikai s Genealogiai Trsasg Kzlnye, 19071/2, Budapest, 1907, 1-24.

187

emir o. filipovi

Lajos Thallczy: Bosnyk s szerb let- s nemzedkrajzi tanulmnyok (Harmadik, befejz kzlemny), Turul A Magyar Heraldikai s Genealogiai Trsasg Kzlnye, 1907-4, Budapest, 1907, 161-175. Lajos Thallczy: Balkni (Dli-szlv) s Magyar czimerek s pecstbeli emlkek (Oklevelek s egyb forrsok, Ulrich v. Reichental, Konrad v. Grnenberg czimeres gyjtemnyei alapjn) (Els kzlemny), Turul A Magyar Heraldikai s Genealogiai Trsasg Kzlnye, 1908-2, Budapest, 1908, 49-64. Lajos Thallczy: Balkni (Dli-szlv) s Magyar czimerek s pecstbeli emlkek (Oklevelek s egyb forrsok, Ulrich v. Reichental, Konrad v. Grnenberg czimeres gyjtemnyei alapjn) (Msodik, befejz kzlemny), Turul A Magyar Heraldikai s Genealogiai Trsasg Kzlnye, 1908-3, Budapest, 1908, 97-110. Lajos Thallczy: Bosnyk s Szerb let-s nemzedkrajzi tanulmnyok, FranklinTrsulat, Budapest, 1909. Ludwig von Thallczy: Sdslavische heraldische Studien, u: Studien zur Geschichte Bosniens und Serbiens im Mittelalter, Duncker & Humblot, Mnchen Leipzig, 1914, 263-322.

188

lajos thallczy i bosanska heraldika

Lajos Thallczy and Bosnian Heraldry Emir O. Filipovi Summary The works of Lajos Thallczy dedicated to the research of Bosnian heraldry can be placed at the very beginnings of study of this auxiliary historical discipline in Bosnia and Herzegovina. His interest in the subject arose from the big debate about the authenticBosnian coat of arms which was initiated after the occupation of Bosnia and Herzegovina by Austro-Hungary in 1878. Even though he, apart from his official report which he presented to the Ministry of finances on behalf of the Hungarian state archives, did not take a larger part in the general discussion which developed later on, the idea about the coat of arms of Rama as the coat of arms of Bosnia is present throughout all of his other works. Thallczy did not especially refer to the application of research results to the final choice of state emblems for Bosnia and Herzegovina, but after they were subsequently accepted in 1889 he tried to find historical grounds to justify them. If we put aside the political motives of his interest in this subject, and some unnecessary comments which he tried to impose in his works, we are left with a significant contribution of Lajos Thallczy to the development of heraldry in Bosnia and Herzegovina. Although he brought more to the identification and defining of heraldic problems rather than solving them, his true contribution to this discipline in Bosnia and Herzegovina can be contained in the revelation and analysis of previously unknown and unpublished heraldic materials, which went in hand with his work on the publishing of written sources for the study of Bosnian history. Thallczy also hinted at many unused heraldic sources which have been properly analysed and placed into historical context only later on. He tried to popularise themes from Bosnian heraldry in the West, and he also tried to present the results of foreign researches to the Bosnian scientific community, thus introducing a necessary width and a solid basis for the future research of Bosnian heraldic sources.

189