dr. se.

Miroslav Vujevi

UVOENJE U
ZNANSTVENI RAD
u podruju drutvenih znanosti
VII.

dopunjeno izdanje

5k kolska kniiaa
Zagreb, 2006.

Sadraj

PREDGOVOR

VIII

UVOD
I.

dio
5 7
8 9

1.

OPE ODREENJE ZNANOSTI

1.1.
1 .2.

Znanost
Znanost

filozofija

tehnika (nauka)

1.3.
1 .4. 1 .5.

Znanost ideologija Znanost drutvene vrijednosti Znanost i umjetnost

Struktura spoznajnog procesa

12
13

1.6.
1.7.

14
15

Dualizam u znanosti
.1.8.1.
._

1.8.

Pojam istine u znanosti Tjono, ispravno i

1.8.2. T^a,

16
istinito

18 18 19
21

zabluda, poluistina

1 .9.

Istraivanje
1 .9.1 1 .9.2. 1 .9.3.

Znanstveno istraivanje

Tehniko istraivanje Struno istraivanje

Akcijska istraivanja

22

23
24

1.9.4.

1.10.

Struktura znanosti

25 27 28
30
31

1.11.

Znanstvena metoda

DRUTVENE ZNANOSTI - SPECIFINOSTI

2.1.
2.2. 2.3. 2.4. 2.5.

Temelj superorganske stvarnosti

Obiljeja

simbolikih procesa

Obiljeja drutvenih pojava

34

Odnos medu drutvenim pojavama

Empirijska
2.5.1. 2.5.2. 2.5.3. 2.5.4.

36
38
41

2.5.5.
2.6. 2.7.

normativna teorija u drutvenim znanostima Normativna teorija ideologija Normativna teorija znanstvena prognoza Normativna teorija idealni tip Normativna teorija historijsko-komparativna metoda Normativna teorija funkcionalizam
i i i i i i

42

42
43

44 45
47

Kvantofrenija

kvantofobija u drutvenim znanostima

Drutvena znanost i politika

VI

SADRAJ

II.

dio 49 50
51

PROCES ISTRAIVANJA DRUTVENIH POJAVA

ODNOS PREMA ZNANSTVENOM RADU

IDEJNI PROJEKT ISTRAIVANJA

IZVEDBENI PROJEKT ISTRAIVANJA

53 54

FAZE PROCESA ISTRAIVANJA

1.

IZBOR DEFINIRANJE PROBLEMA ISTRAIVANJA

I

56 62 64

2.

IZBOR PODRUJA ZNANSTVENE ANALIZE

2.1. 2.2.

Rad na

literaturi

Problem interdisciplinarnih

istraivanja

65 66 66
71

3.

DEFINIRANJE POJMOVA I POJMOVNA ANALIZA

3.1.
3.2.

Pojam
Definicija

3.3. Divizija
3.4.

72 73 78

Pojmovna analiza

4.

ODREIVANJE CILJEVA ISTRAIVANJA

4.1. 4.2.

Pragmatiki
Spoznajni
4.2.1.
ili

ili

drutveni

ciljevi

",
deskripcija

78
79

znanstveni

ciljevi
ili

Znanstveno opisivanje
Znanstvena

79
81

4.2.2.
4.2.3.

klasifikacija
ili

Znanstveno objanjenje

eksplanacija

82 83
84

4.2.4.

Znanstveno predvianje

ili

prognoza

5.

POSTAVLJANJE HIPOTEZA
5.1.
5.2.

Vrste hipoteza

89
89
91

Logika obrada hipoteza

6.

IDENTIFIKACIJA I KLASIFIKACIJA VARIJABLI

6.1.

Zavisne

nezavisne varijable
i

92
specifikatome varijable

6.2. 6.3.

Eksplanatorne, intervenirajue
Metrijsko definiranje varijabli

93 95 100
101

7.

OPERACIONALIZACIJA VARIJABLI
7.1
.

Kriteriji pri

izboru indikatora

8.

ODREIVANJE NACRTA ISTRAIVANJA

8.1. 8.2.

106
107 108 109
111

Uzorak
Deskriptivni nacrt istraivanja

8.3. 8.4. 8.5. 8.6.

Kauzalni nacrt istraivanja

Ostali nacrti istraivanja

,,EX

POST FACTO"

istraivanje

113

Eksperiment

115

SADRAJ

VII

9.

METODE PRIKUPLJANJA PODATAKA

Pojam i vrste mjerenja
9.1.
9.2.

116

Promatranje

H7 H9
123 125 129 130 134

Anketa 9.2.1. Anketa (u uem smislu)

9.2.1.1. 9.2.1.2.

Izrada upitnika
Vrste pitanja

9.2.1.3.
9.2.1.4.

Pogreke u postavljanju anketnih pitanja

Redoslijed pitanja u upitniku

136
138 142

9.2.1.5. Ljestvice

u anketi

9.2.1.6.

Uvod u anketu
Provoenje ankete
(anketiranje)

9.2.1.7. Predispitivanje 9.2.1.8.

144
144

9.2.2"Tlntervju
9.2.3. 9.3.

147 149 153 154

Testovi

Analiza sadraja
"9.3.1.

Kategorije analize sadraja

9.3.2. Uzorak analize sadraja

9.3.3. Jedinice analize sadraja

157 157
160 162 166

10.

TERENSKI RAD

11.

SREIVANJE OBRADA PODATAKA

1

11.1. Sredinje vrijednosti 11.2. 11.3.

Indeksi rasprenja
Testovi znaajnosti razlika

167 167
168

11.4. Korelacije 12.

INTERPRETACIJA
12.1.

PODATAKA

169
175

Novinski komentar

13.

PISANJE

ZNANSTVENOG IZVJETAJA
o istraivanju

175

13.1. Izvjetaj

177 179 179

181
181

13.1.1. Pisanje citata 13.1.2.

Popis literature

13.2. Pisanje
13.3. Pisanje 13.4. Pisanje

seminarskog rada

diplomskog rada
magistarskog rada
doktorske disertacije

182

13.5. Pisanje 13.6.

13.7.

182

Primjer pisanja znanstvenog

lanka

183
193

Primjer izvedbenog projekta istraivanja

LITERATURA

199

VIII

PREDGOVOR
I

VII.

IZDANJU
dotjerivanja
i

u ovom izdanju bilo je

proirenja. Aktualizirani su neki primjeri,

donose se preporuke u navoenju literature, kao i novi primjer pisanja znanstvenog lanka o istraivanju vjerodostojnosti rezultata televizijskih referenduma. Ti rezultati zapravo nisu vjerodostojni, a esto se koriste bez adekvatne interpretacije. Na kraju donosimo primjer izvedbenog projekta istraivanja koji su na vjebama izradili studenti.

U Zagrebu, oujak 2006.

Autor

PREDGOVOR
Ova je
udbenik.
njavana.
I

VI.

IZDANJU
24. lipnja 1983.

knjiga prvi put objavljena 1983. godine. Rjeenjem

djelatnost Sveuilita

u Zagrebu od

Od

tada

je je

u ovom

doivjela pet izdanja. izdanju bilo dotjerivanja

i

Odbora za izdavaku prihvaena je kao sveuilini svakom je izdanju dotjerivana i dopu-

na preciziranje pojmova
dataka.

i proirivanja. Dotjerivanje se odnosi aktualizaciju primjera, proirivanje na interpretaciju po-

Ova je faza sintetika. U njoj istraiva objedinjuje sve postupke u istraivanju kako bi osmislio rezultate, povezuje svoje rezultate sa slinim rezultatima i relevantnim teorijama odreujui mjesto svojih nalaza u logikom sustavu znanosti.

U toj

fazi najvanija je istinoljubivost, kritinost, hrabrost, zrelost

teorijsko znanje

istraivaa. Zato su dotjerivanje i proirivanje

su izdanje recenzirali udbenik.

u toj fazi velik prilog knjizi u cjelini. Ovo novi recenzenti knjiga je ponovno prihvaena kao sveuilini
i

U Zagrebu, travanj 2002.

Autor

PREDGOVOR
Ova
tikih znanosti
metodologije
i

I.

IZDANJU

se knjiga zasniva na predavanjima to ih je autor drao na Fakultetu poliu Zagrebu, u sklopu kolegija Metode istraivanja politikih pojava.
istraivanja

u drutvenim znanostima moe se prii sa stajalita predmeta istraivanja drutvenih znanosti. Metodologija istraivanja prouava metode, a metode istraivanja prouavaju objektivnu stvarnost. Knjiga se bavi drutvenom i politikom stvarnou pa smo se usmjerili na primjenu metoda u znanstvenom istraivanju te stvarnosti.
sa stajalita

Prouavanju metoda

vanja njihove

Meutim, odgovarajua primjena istraivakih metoda nije mogua bez poznateorije, pa smo u izboru nainu obrade sadraja ove knjige nastojali
i

metodologijsku misao uiniti djelatnom u procesu znanstvenog istraivanja. Zato

IX

emo u njoj umjesto razmiljanja

o metodologiji, nastojati metodoloki razmiljati,

misliti o predmetu koji istrauumjesto razmiljanja o dijalektici, a dijalektiki je to na miljenju jemo. Budui da znanstveno istraivanje nije samo miljenje misaonu djelatnost povezati s djelatzasnovana istraivaka praksa, nastojat nom milju u jedinstvenome istraivakom procesu. Zbog toga je knjiga i sastavljena

emo

ve

emo

od dvaju

dijelova.

U prvom se dijelu razrauje teorija znanstvenog istraivanja, a u

drugome

se

ona primjenjuje u procesu istraivanja drutvenih pojava.

U razradi knjige, posebice u njezinu drugom dijelu, mnogo su mi pomogla predavanja prof. dr. Pavla Novosela, to ih je drao u sklopu spomenutoga kolegija. Treba istaknuti i doprinos recenzenata. Profesor dr. Ivan Kuvai svojim je primjedbama i
prijedlozima pridonio da se
izostave. Prof. dr. Josip

u uvodnom dijelu neke stvari preciziraju, a neke sporne Obradovi pomogao nam je svojim terminolokim primjedi

bama. Zahvaljujem recenzentima na njihovu naporu

prilogu, a bit

u zahvalan

buduim kritiarima.

U Zagrebu, svibanj 1983.

Autor

UVOD
U programe osnovnog
kuju nastavni sadraji kojih
i

srednjeg obrazovanja ukljuuju se

pedagoki se

obli-

pa se od uenika i ne trai kritiki odnos prema takvim sadrajima. Osnova stjecanja znanja u tim kolama jest uenje koje se uglavnom zasniva na pamenju.
istinitost nije upitna,

Programi visokih kola i fakulteta pribliavaju studente granicama ljudskog upuuju na otvorena pitanja u znanosti, upoznaju studente s razliitim odgovorima na ta pitanja ... U tako nedovoljno definiranim situacijama uenjem se ne moe doi do zadovoljavajuih odgovora na pitanja koja se postavljaju. Memorija ovdje nije dovoljna, ve se trai aktivan i kritiki odnos prema onome to se prouava. To znai da se postavljaju odgovori ondje gdje ih je vie, da se trae tamo gdje ih nema i da se postavljaju pitanja koja jo nisu postavljena. Zato se na sveuilitu proces stjecanja znanja ne zove uenje ve studiranje, a subjekt tog procesa ne zove se uenik nego student. Dok je uenje zasnovano na pamenju, studij se temelji na razmiznanja,
ljanju.

Prema tome, kako kolovanje ide prema viem stupnju, mijenja i svoju bit, tako da od uenja preko studiranja ide prema istraivanju. U osnovnom i srednjem kolstvu prevladava uenje, na visokim kolama fakultetima na dodiplomskom studiju prevladava studiranje, a na poslijediplomskim studijima osposobljava se za istraivanje i istrauje se. Studenti moraju poznavati bit znanosti i znanstvenog istraivanja, magistri znanosti moraju pokazati osposobljenost u znanstvenom radu, a od docenta do redovitog profesora potrebno je postizati rezultate u znanstvenom istraivanju kako bi se napredovalo u tim znanstvenonastavnim zvanjima. Prema tome, u kolama se ui, na dodiplomskom studiju se studira, a na poslijediplomskim studijima se istrai

uje.

mogue bez razmiljanja. Zato studenti moraju poznavati i primjezakone ispravnog miljenja. Znanstveno miljenje tei biti istinito, pa studenti moraju znati to je znanstvena istina i kako se do nje dolazi kako bi se osposobili u prosudbi znanstvene vrijednosti sadraja s kojima se susreu. Zbog toga u programima pojedinih fakulteta uza sadraje o predmetu koji se studira nalaze se sadraji koji se odnose i na naine dolaenja do istinitih spoznaja.
Studiranje nije
njivati

Iako se metode kojima se dolazi do novih spoznaja s pravom smatraju konstitutivnim dijelom svake znanosti, svaka se znanost dijeli na predmet i metode. Takva

dioba pridonosi odvajanju metoda od predmeta istraivanja.

Tom

odvajanju, uz

UVOENJE U ZNANSTVENI RAD

ostalo,

pomae vea usmjerenost

ljudi

na rezultate znanosti nego na naine

bi

istrai-

vanja, pa, iako su se za izdvajanje neke znanosti iz krila filozofije postavljala

terija,

stvarno se udovoljavalo

samo jednome. Definirao

dva krise samo predmet novoj

u
r

znanosti, a

metode

bi

dalje ostale briga filozofije.

dologije jesu znanstvene metode, a

Kada se filozofi bave metodama, rije je o metodologiji. Predmet istraivanja metopredmet istraivanja znanstvenih metoda jest dio
je

objektivne stvarnosti koji

neka znanost definirala za svoj predmet.

i sveukupnost metodskih postupaka koje primjenjuje grupa srodnih znanosti s ciljem da dou do novih spoznaja. Pokatkad se tako naziva i skup metodskih postupaka koje je neki istraiva primijenio u jednom istraivanju. Metodologija je, dakle, termin s vie znaenja, pa ako se to smetne s uma, moe biti nesporazuma. Zbog toga emo ovaj termin upotrebljavati u prvom znaenju koje se moe izvui iz samog naziva. Metodologija, dakle, prouava znanstvene metode.

Metodologijom se naziva
ili

odreena znanost

n n
n
ii

Ni pod znanstvenim se metodama ne shvaa uvijek isto. Jedanput se znanstvenim metodama oznaavaju logike forme miljenja, pa se znanstvena metoda izjednaava s logikom. Drugi se put tim izrazom oznaavaju ope teorije znanosti, pa se govori o funkcionalnoj metodi, dijalektiko-materijalistikoj metodi, o strukturalistikoj

metodi
ljanje

slino.

Trei

se put znanstvenim

metodama oznaavaju metode

i

za prikuppiu

podataka, npr. promatranje, anketa

analiza sadraja.
i

Ovisno o shvaanju znanstvene metode, izrauju se nastavni programi

z
n

udbenici predmeta koji bi trebao uvoditi studente u znanstveni rad. Zato su progra-

mi i udbenici s tog podruja uglavnom usmjereni na jedno od spomenutih podruja, pa u njima dominira ili sadraj logike ili sadraj o osnovnim znanstvenim teorijama ili sadraj koji obraduje metode prikupljanja podataka. A ako se ti sadraji i obraduju zajedno, onda nisu dovoljno i na odgovarajui nain meusobno povezani. Ponegdje se ti sadraji daju u tri zasebna kolegija. Prvi se kolegij obino naziva metodologijom, drugi opom teorijom, a trei posebnim metodama. Znanstveni je rad slojevita aktivnost koja mora biti zasnovana na naelima logike. Mora se temeljiti na znanstvenoj teoriji i mora ukljuivati postupke empirijske verifikacije. Zato znanstveni rad mora ukljuivati logiki povezivati tri razine znani

stvenoga miljenja (Popovi, 1961):

1. Najopenitiju razinu znanstvenog miljenja. Svaka je znanost traenje logike unutar predmeta koji istrauje, na to nas upozorava i sam naziv znanosti. Sociologija traga za logikom drutvenih procesa, politologija za logikom unutar politikih procesa itd. Zato njihove spoznaje izraene pojmovima, zakonima i teorijama moraju biti logiki sreene. Pojmove se treba pravilno definirati, zakoni trebaju biti pravilno klasificirani, obrazloeni, neproturjeni i dokazani. Ti principi jednako vrijede za svaku znanost.

teorijske orijentacije. Ta se razina obino zove razina ope teorijske orijentapa se tu razrauju osnovne znanstvene teorije i njihova upotreba u objanjavanju predmeta neke znanosti, poput funkcionalizma, dijalektikog materijalizma, historijskokomparativne metode, idealnog tipa i slino. Meutim, znanstveni se rad mora zasnivati na cjelokupnoj teoriji neke znanosti, a ne samo na opim teorijama, jer znanstvena teorija ima izuzetno znaenje u dolaenju do novih spoznaja. Znanstvena
2.

Razinu

cije,

UVOD
teorija je

cilj i sredstvo u znanstvenom istraivanju. Njezina je osobita vanost u podruju otkria. Meutim, znanstvena misao ne ostaje samo na ideji otkria, ve ide i u njezinu verifikaciju. Znanstvena teorija je specifina za svaku znanost, pa se ova razina razlikuje od znanosti do znanosti.

3.

taka ovisi o obiljejima procesa koji se istrauju.

toj razini

Razinu empirijsko-metodskih postupaka. Izbor i razrada metoda za prikupljanje podaZbog toga se znanstvena misao na
zasniva na teorijskom poznavanju predmeta na poznavanju empirijskih metoda i postupaka.
i

problema

koji se istrauje,

kao

Ovom se prilikom nee sistematski razraivati nijedna razina posebno, ve e se

nastojati povezati sve
nije
tri

u jedinstvenoj znanstveno-istraivakoj aktivnosti. Meutim,

Oni
koji

mogue povezivati neto s im nismo upoznati.

su sluali logiku upoz-

nati su s najviom razinom, a one koji to nisu upuujemo na neki udbenik logike, iako e o nekim sadrajima s tog podruja biti rijei kad budemo analizirali proces

znanstvenog

istraivanja.

S drugom razinom znanstvenog miljenja studenti se upoznaju u uvodnim kolegijima. Uvod u svaku znanost treba dati prije svega osnovne pojmove te znanosti i njezine osnovne zakone i teorije, pa bi bila besmislica te sadraje davati u sklopu nekog drugoga kolegija. Prema tome, teorijsku orijentaciju daju svi predmeti koji se sluaju na nekom studiju. Meutim, nitko ne vlada niti moe vladati svim spoznajama unutar predmeta koje je studirao. Upravo takve spoznaje mogu biti relevantne za znanstveno istraivanje nekoga konkretnog problema. Zato valja upoznati i naine na koje se dolazi do relevantnih spoznaja za konkretan problem istraivanja. To se o tome tamo biti vie rijei. ini u sklopu teorijske obrade problema istraivanja, pa Budui da je teorija najvanija u procesu znanstvenog istraivanja, uvoenje u znanstveni rad nije zadaa samo jednog kolegija. Tome pomae upoznavanje teorije svih predmeta koji se sluaju na nekom fakultetu.

treoj razini ovdje

biti najvie rijei.

miljenja teite je bilo vie na prijamu

meto dolokim postupcima studenti se tome ovdje biti vie govora, uz isticanje njihove primjene u jedinstvenom znanstvenoistraivakom procesu.
Pri obradi
1

U prve dvije razine znanstvenog nego na primjeni informacija. S empirijskone upoznaju na drugim kolegijima, pa o

naznaene

materije nastojat

emo ostvariti tri osnovna cilja:

kojom

osposobiti studente za koritenje i ocjenu znanstvene vrijednosti literature s

se susreu,

2. 3.

osposobiti studente da razmiljaju na znanstven nain,

osposobiti studente za provoenje znanstvenih

strunih

istraivanja.

Kako bismo ostvarili te ciljeve, usmjerili smo se na dvije sadrajne cjeline. U prvom, uvodnom dijelu nastojimo dati ope odreenje znanosti, dovodei ga u vezu s drugim oblicima miljenja da bi se taj pojam to bolje razlikovao od drugih pojmova koji su mu slini ili su s njim u vezi pa se zbog toga esto mijeaju s pojmom znanosti. U uvodnom dijelu govori se i o specifinostima drutvenih znanosti. U drugom, sredinjem dijelu knjige, daje se cjelovit prikaz znanstvenog istraivanja na podruju drutvenih znanosti s detaljnijom razradom svih faza procesa istraivanja.

UVOENJE U ZNANSTVENI RAD

Kako bi se postigli navedeni ciljevi, odgovarajue sadraje iz metodologije treba do najvie razine. Poznato je da postoje etiri razine znanja:
1.

svladati

rekognicija,

2.

reprodukcija,
rekonstrukcija,

3.

4. ekstrapolacija.

Prepoznavanje i reprodukcija nisu dovoljni da bi se mogao ostvariti bilo koji od navedenih ciljeva. Rekonstrukcijom bi se mogla postii prva dva cilja, a za druga dva cilja znanje iz metodologije mora biti na najvioj razini. Znanje svladano na razini ekstrapolacije mogue je primjenjivati u novim situacijama. A upravo istraivaka
aktivnost najvie

ovjeka dovodi u nove

situacije.

Metodoloko obrazovanje, osim znanstvenoistraivake je u velikom broju razliitih djelatnosti. Zato, osim specifinih ono ima i ope ciljeve:
1.

aktivnosti, primjenjivo
ciljeva koje

smo naveli,

razvijanje sposobnosti preciznog razmiljanja,

razvijanje sposobnosti preciznog izraavanja, razvijanje sposobnosti preciznog postupanja.

2.
3.

U svakoj ljudskoj djelatnosti uspjeh ovisi o navedenim osobinama, posebice o njihovoj usklaenosti. Poznato uspjehu.
je

da

je

sklad misli, rijei

djela pretpostavka

svakom

I.

dio

OPE ODREENJE ZNANOSTI

Najvii zadatak ovjeka je znati
ti
i

shvati-

objektivni svijet

njegove zakone.

Spinoza

to

je

znanost?

Na

to pitanje

mnogo je razliitih odgovora. Te su razlike uzrokovane

razlikama u pristupu pri davanju odgovora na to pitanje,

Razlike

ali i razlikama u shvaanju. u shvaanju znanosti pokazuju kako misao o znanosti ne mora biti i znanstvena misao. Miljenje je iri pojam od znanstvenog miljenja. Miljenje moe biti i istinito lano, a znanstveno miljenje oznaava specifinu vrstu miljenja, miljenje
i

koje nastoji biti istinito.

Zbog toga se znanost esto odreuje kao skup sistematskih i istinitih znanja. Ni ovo odreenje nije dovoljno precizno, jer je i telefonski imenik sistematizirani skup podataka koje ne moemo nazvati znanou. U nastojanju da se doe do preciznije definicije, za znanost se kae da je suma znanja o objektivnoj stvarnosti do koje se dolo primjenom odreenih metoda istraivanja. Iako se pod metodama istraivanja podrazumijevaju razliite stvari, u ovom se sluaju misli na metode koje su vezane za verifikaciju. Znanost bi, prema tome, bila suma znanja o objektivnoj stvarnosti koje istinitost moemo provjeriti. Meutim, moemo provjeriti vjerodostojnost podataka i u telefonskom imeniku, pa ni tada neemo kazati da je to znanstveni rad. Kada bi svakom predmetu, pojavi ili procesu odgovarao podatak u znanosti, to bi znailo da nepreglednomu mnotvu pojavnosti u objektivnoj stvarnosti odgovara nepregledno mnotvo podataka u znanosti. Znanost je misaono sreivanje objektivne stvarnosti koje ide dalje od podataka. Ona se ne zaustavlja na pojedinanom, ve tei za objanjenjima velikog broja pojedinanih sluajeva. Znanost logiki objanjava predmet koji prouava. Psihologija logiki prouava psihike procese, politologija traga za logikom politikih procesa. To nije mogue zadravanjem na konkretnom. Znanstvena misao pomou pojmova prodire iza pojavnosti. Kao to je osjet kvalitativno drukiji od materije koju osjeamo, isto tako miljenje odraava stvarnost u svijesti kvalitativno drukije nego neposredni osjeti" (Vigotski, 1977:43). Ta je razlika u tome to miljenje uopeno odraava stvarnost. Miljenje je reflektirana stvarnost" u koju ne ulazi ni jedan atom prirode, ali je zasnovano na gruboj predmetnosti" (Marx). Nae uopavanje o objektivnoj stvarnosti nije dio te stvarnosti. Ono predstavlja misaonu stvarnost. Sto postiemo veu opost u miljenju, sve smo dalje od objektivne stvarnosti. Time se poveava opasnost da misao izgubi vezu s objektivnom stvarnosti.

OPE ODREENJE ZNANOSTI

Iako je miljenje - reflektirana stvarnost" - zasnovano na osjetilnoj predmetnosti, misaona stvarnost nije ograniena osjetilnom predmernou. Kao to ide iza pojavnosti, misao moe ii i mimo pojavnosti, i tako neadekvatno objanjavati dio objektivne stvarnosti o kojem misli. Zbog toga znanost uz pomo znanstvenih metoda provjerava istinitost svog miljenja.

Primjena znanstvenih metoda osigurava znanstvenoj misli intersubjektivnu provjerljivost.

Zbog toga

(1)

sve to se u znanosti tvrdi, mora

biti;'asno, precizno
i

drutve-

no

razumljivo, (2) znanstveni

sudovi moraju
drugih
i

biti obrazloeni (3)

koherentni, tako
biti

da

se je-

dni sudovi

mogu logiki
je

izvesti iz

znanstvena misao mora

praktino

provjerena (Enciklopedija, 1968:488).

Znanstveno
iz

miljenje stalna kritika

i

kljuci zasnovani. Hipoteze se postavljaju

provjeravaju

prihvaenih sudova (teorija i zakona), ali no i praktino provjeravanje. Praktinim se provjeravanjem uspostavlja veza izmeu misli o objektivnoj stvarnosti i same stvarnosti o kojoj se misli. Tako znanstvena misao prolazi kroz dvostruku verifikaciju - logiku i empirijsku.
Znanstveni su se radnici najee koristili samo jednom verifikacijom. Oni koji su se oslanjali na logiku verifikaciju nazivani su teoretiarima, a oni koji su se oslanjah na iskustvo nazivani su empiriarima. Tako su se u znanstvenom radu apsolutizirale dvije jednostranosti pa,

argumenata" na kojima su njezini zapomou logikog izvoenja to im jo ne jami istinitost, pa je potreb-

12

umjesto dopunjavanja, dolazi do suprotstavljanja

" ^
Ti

izmeu

teoretiara"

empiriara". Teoretiari" zaokupljeni milju zanemarivali

mislili, a

su predmet o kojem misle, a empiriari" osjetilno oslukujui predmet zanemarivali su teorijsku misao. Prvi su promaivali predmet o kojem su
iskustva o

St

drugi svoja

predmetu nisu podizali na

i

teorijsku razinu.
je

Prema tome,
kad
veli

jedni

drugi zaboravili su da

znanost misaona interpretacija objek-

^
S
1

tivne stvarnosti koja je zasnovana na injenicama te stvarnosti. Einstein to jo ljepe

kae
'

ona pokuaj da se kaotina raznolikost naeg ulnog doivljavanja uskladi s logiki jedinstvenim sistemom misli" (Nortrop, 1968:147). Iako poznatiji kao politiar, S. Radi (1908) zastupao je cjelovit pojam znanosti, upozoravajui da je prava gospodarska znanost logikom sreena, a iskustvom utvrena". Znanost, da
je

dakle, dijalektiki povezuje osjetilno doivljavanje s teorijskim miljenjem. Kasnije

emo vidjeti da znanstvenog

osjetilno doivljavanje
i

otkria nema ako nisu prisutni

dijalektiki povezani

e
ej

teorijska misao.

Pod znanou se razumijeva i odreeno podruje istraivanja sa svim podacima, pojmovima, hipotezama, zakonima, metodama i instrumentima kojima se znanstveni radnici slue u otkrivanju znanstvene istine. Iako su znanstvene istine ope, one nisu apsolutne. Zato sve to je znanstveno samim tim ne znai da je istinito. Ni najbolje teorije ne vrijede u svim sluajevima, pa je uz njih potrebno imati podatke u kojim uvjetima one vrijede, a u kojima ne vrijede. Ako to smetnemo s uma, ista misao jedanput biti istinita, drugi put lana i ni po emu je neemo razlikovati od drugih oblika miljenja koja nisu znanstvena, a tee da budu ili pak izgledaju kao znanstvena. Kako bi nam znanstvena misao bila jasnija, dovest emo je u vezu s nekim od

a
5l fl

"'

fil fil

ta

zi

takvih miljenja.

ZNANOST

FILOZOFIJA

1.1.

Znanost
i

filozofija
za istinitom spoznajom, one se ipak

Iako

znanost

filozofija tee

meusobno dosta

u predmetu istraivanja. Filozofija tei za istinitom odgovorima na najopenitija pitanja o bitku, o karakteru spoznaje i njezinim mogunostima i slino. Budui da totalitet nije mogue zahvatiti osjetilno, ona se u svom istraivanju slui samo racionalnim metodama. Filozofijska misao podlijee samo logikoj verifikaciji. Osjetilno je doivljavanje uvijek ogranieno na jedan dio totaliteta, pa svaka empirijska verifikacija izlazi iz okvira
razlikuju. Prije svega, razlikuju se
totaliteta.

spoznajom

Ona

traga za

filozofije.

izdvajaju posebne znanosti.

1.

Budui da se spoznaja kree prema potpunoj verifikaciji, iz krila filozofije nuno se Da bi se neka znanost izdvojila iz krila filozofije, trebala je:
definirati vlastiti predmet istraivanja,
razviti vlastite metode istraivanja.

2.

Nove su znanosti uspjenije u definiranju vlastitog predmeta nego u odreivanju

metoda, pa u njima dominira racionalan pristup. Ta jednostranost izaziva drugu, tako da se u drutvenim znanostima znanstvenici polariziraju u dva tabora.
vlastitih

Na
dni

jednoj su strani teoretiari,

obino

podrijetlom

filozofi, koji
taj

njeguju iskljuivo
I

racionalan pristup, a na drugoj su strani empiriari, koji

i

pristup zanemaruju.

je-

drugi grijee
i

se istrauje

znanstveni rad ujedinjuje logiko razmiljanje o predmetu koji empirijsku verifikaciju tog razmiljanja.
jer

tar

Filozofski utjecaj na znanost osjea se i u interpretaciji, tako da se spoznaje unujednog predmeta proteu i izvan njega. Tako se kompleksni drutveni procesi poku-

avaju objasniti

pomou zakona jedne znanosti, pa se u znanosti pojavljuju psiholoi

gizmi, biologizmi, sociologizmi

slino, umjesto da se drutvene

politike pojave

objanjavaju interdisciplinarno.
znanosti, a

Pojedinanim
te

se

spoznajama objanjava predmet

on je uvijek samo dio

objektivne stvarnosti.

Zbog toga objektivnu stvar-

nost nije

mogue objasniti bez povezivanja pojedinanih spoznaja.

Potrebu za specifinim i dubljim spoznajama o svijetu oko nas nametnula je ovjekova praksa. Kako bi se do takvih spoznaja dolo, totalitet se razlae u logike cjeline - predmete pojedinih znanosti. Meutim, totalitet nije nejedinstven kao to se moe initi na osnovi velikog broja posebnih znanosti. Zbog toga filozofija treba objanjavati totalitet ujedinjavanjem spoznaja posebnih znanosti. Kao to teorija i empirija ine jedinstvo spoznajnog procesa, isto tako filozofija i posebne znanosti treba da ine dijalektiko jedinstvo u objanjavanju totaliteta.

Suprotstavljanje znanstvenih radnika

filozofije
i

filozofa nije

uzrokovano iskljuivou
protivi znanosti
i
i znanost unutar znanosti. Unu-

znanosti

ve diobom rada. Kao to se filozofija

filozofija

filozofiji, isto

tako dolazi do suprotstavljanja unutar filozofije

tar filozofije

sueljavaju se

idealizma
i

filozofija materijalizma, a

unutar

znanosti sukobljavaju se teoretiari"

empiriari".

OPE ODREENJE ZNANOSTI

1

.2

Znanost

tehnika (nauka)
Izmeu znanja
ponor
i

va

sh
stvaranja postoji veliki

kc

prefco kojega treba izgraditi most.

Robert

Shumman
znatielju

st

ni
Istinita

spoznaja vrijednost

je

u dvostrukom smislu. Prvo, ona zadovoljava

aktivnosti

- jednu od osnovnih ovjekovih potreba. Drugo, spoznaja ima nost, jer se moe primijeniti pri obavljanju mnogih praktinih
1965). Znanost otkrivanjem zadovoljava znatielju
tehnika, koristei se

instrumentalnu vrijed-

m
zr

(Markovi,

(samo jednu ljudsku potrebu), a

inovaciji.

tim otkriima,

moe zadovoljiti velik broj ljudskih elja. Dok je znaZnanost otkriva

nost zasnovana na otkriu, dotle se tehnika temelji na izumu

J
tii

ono
ne

to

u objektivnoj
bi

stvarnosti postoji (zakonitosti), a tehnika izmilja

nain primjei

tih

otkria kako

objektivnu stvarnost,
svojstava rezultat
je

poveala efikasnost ovjekova djelovanja. Znanost objanjava a tehnikom je ovjek ovladava. Otkrie elektriciteta njegovih
(fizike),

ul
ne

znanosti

a iskoritenje tih spoznaja pitanje

je

elektroteh-

P1
j\ \

proizvod su ljudskog uma, njih ovjek nije otkrio u objektivnoj stvarnosti. Ako izum nije zasnovan na istinitim spoznajama o objektivnoj
nike. Instrumenti elektrotehnike

stvarnosti,

on

nee funkcionirati ni pridonositi efikasnosti

efikasnost svojeg djelovanja
i
i

ljudske prakse.

*F to
P<
in

ovjek moe poveati

(instrumenata)

pomou sredstava djelovanja

biti objektivna

umjenosti

vjetina. Tehnika,

prema tome, moe

zr
j.

i subjektivna (umjenost pojedinca) (Petani, 1975:19). I u radu primjenjuje tehnika u objektivnom i u subjektivnom smislu. Znanstveni rad danas je gotovo nezamisliv bez tehnike u objektivnom smislu, npr. raunala, mikroskopa, teleskopa i slino.

(tehniki instrumenti)
se

znanstvenom

Meutim, sve to je ovjek stvorio ne nadvisuje njega samoga, pa tehnika u subjektivnom smislu u znanstvenom radu ima jo vee znaenje, iako se katkad ini suprotno. Efikasnost znanstvenog rada najvie se moe poveati poznavanjem i koritenjem zakona miljenja (logike), poznavanjem i koritenjem spoznaja o predmetu koji se istrauje (teorije) na poznavanju empirijskih postupaka pomou kojih se istrai

F
'

da pridonese poboljanju tehnike znanstvenog rada u subjektivnom smislu (umjenost znanstvenog istraivanja) povezivanjem znanja logike, teorije i znanja o empirijskim postupcima. Znanstveni rad zavrava otkriem, a tehnika djelatnost otkriem poinje i na njemu se zasniva. Izum je novi produkt koji kombinacijom spoznaja ini funkcionalno jedinstvo. Taj proizvod ljudskog uma moe poveati efikasnost ljudskog djelovanja u raznim podrujima. Primjerice, upotreba ultrakratkih valova u zdravstvu pridonosi efikasnosti medicine, a temelji se na spoznajama fizike, biologije, kemije Prema tome, otkria fizike, biologije, kemije medicina povezuje u svojoj praksi sa svrhom kako bi bila efikasnija u uvanju i poboljanju ovjekova zdravlja.
uje (praktina provjera).
cilj

Prema tome,

ove knjige

zr za
isi

jest

m
zr

. . .

. . .

meutim, nije znanost, iako se zasniva na znanostima. Za nju se kae nauka. Naukom se nazivaju rezultati znanosti povezani zajednikim ciljem i svrhom, a slue istoj praktinoj primjeni (Enciklopedija, 1968:448). U istom se smislu primjenjuje izraz tehnike nauke". Na studiju medicine ne slua se predmet mediMedicina,

da

je

t
j

ina",

niti se

na bilo kojem studiju tehnike slua predmet tehnika". Naime, proua-

ZNANOST IDEOLOGIJA
I

vaju se rezultati pojedinih znanosti koji su

studiju medicine,
ili

funkciji ljudskog zdravlja

. .
.

su u funkciji gradnje cesta, zgrada, strojeva

kad je rije o kada je rije o ne-

kom od

studija tehnike.

Prema tome, na sveuilitu se na razliitim fakultetima prouavaju razliite stvari pod istim imenom ali s razliitim ciljem. Fizika se prouava na medicini i tehne zaustavlja na otkriima, ve je usmjerena na primjenu spoznaja fizike u medicini i tehnici. Fizika na prirodoslovno-matematikom fakultetu i fizika na medicini i tehnici, iako nose isti naziv, nisu isto.
nici, ali se tu

Ono

to se

meusobno razlikuje nije dobro zvati

istim
i

imenom, pa

se

zbog toga

znanosti dijele na takozvane fundamentalne znanosti"

primijenjene znanosti".

Fundamentalne znanosti" bave se otkriima, a primijenjene znanosti" koriste se tim otkriima radi poveanja efikasnosti djelovanja. Ti nazivi nisu adekvatni, jer ne upuuju na stvarne razlike. Naziv fundamentalna znanost" usmjerava nas na znanost koja se bavi temeljnim otkriima ne pridonosi razlikovanju znanosti od njezine primjene. Fizika je znanost i onda kad otkriva spoznaje koje nisu fundamentalne. Naziv primijenjene znanosti" upotrebljava se da bi se oznaila primjena znanstvenih spoznaja u praksi. Meutim, jedno je otkrivati, a posve je drugo primjenjivati. Prema tome, ono to nazivamo primijenjenim znanostima" nije nita drugo nego tehnika, pa je uputno da se tako i zove, jer, kako smo ve istaknuli, tehnika je zainteresirana za instrumentalnu vrijednost spoznaje. Znanosti je suvino davati bilo kakve atribute, jer znanost ne mijenja svoju bit, otkrivala temeljne ili manje temeljne spoznaje. Meutim, primjena znanosti je bitno druga aktivnost. To nije znanost, pa prema tome ne moe biti ni primijenjena znanost". U novije vrijeme umjesto tog naziva uzima se naziv razvojne znanosti". Ni on nije dobar jer, kako smo vidjeli, nije rije o znanstvenoj aktivnosti (otkrivanju), ve o primjeni. Osim toga, time se umanjuje doprinos otkria opem razvitku. Primjena spoznaje nije zasnovana na uenju, nego na istraivanju, pa je nije uputno zvati naukom, pogotovo zato to se tim imenom jo zovu zaokruena uenja filozofa, politikih i vjerskih voda.
i

Znanost objanjava objektivnu stvarnost, a tehnika

znaje znanosti. Ovladavanje objektivne stvarnosti ne

je

ovladava primjenjujui spo-

njoj, pa tehnika znanstvenih spoznaja. Zbog toga su istraivanja u tehnici preteno eksperimentalna istraivanja. Prema tome, znanost treba razlikovati od tehnike, ali to ne znai da one nisu meusobno vrlo povezane. Znanost rezultat svoje aktivnosti odreuje istinitou, a tehnika svoj efikasnou.

zasniva na istinitim spoznajama o

istinitosti

moe biti uspjeno ako se ne znai konanu praktinu provjeru

1.3.

Znanost

ideologija
Zlatne uzde ne

ine konja

boljim.

Seneka

Termin ideologija" upotrebljava se za oznaavanje razliitih stvari. Kada se ovaj izraz pojavio u Francuskoj potkraj XVIII. stoljea, oznaavao je znanost o idejama

10

OPE ODREENJE ZNANOSTI

bi

sebe nazivaju ideolozima kri(osjetima). Empirijski usmjereni filozofi toga doba koji znanosti. Oni se kritiki odnose tiziraju metafiziku i dotadanje rezultate duhovnih

prema Napoleonovim vojnim politikim pothvatima pa ih Napoleon drutvenom stvarnolozima", mislei pri tome kako oni nemaju veze s politikom i stvarnou. u, pa se otad ideologijom" naziva miljenje koje nema veze s pravom filozoMarx i Engels ideologijom nazivaju svu duhovnu nadgradnju (religiju,
i

naziva ideo-

kn po
log toi

fiju,

nazivaju prije moral, umjetnost, pravo, politiku). Meutim, oni ideologijom njegovu odreuje ovjeka bie drutveno svega izvrnutu, lanu svijest. Smatraju da da je Budui miljenja. ideologijskog svijest, pa klasni drutveni odnosi ine osnovu uzrointeresi antagonistiki ideologija racionalan izraz interesa u klasnom drutvu,

ko
stv

eri:

kuju pojavljivanje dviju ideologija: ideologije vladajue i kritiko miljenje ni verifiIdeologija vladajue klase prikriva istinu. Zato ne trpi ideologija Temelji se na vjerovanju, suzbija kreativnost, trai poslunost. to
ideologije
kaciju.

potlaene

klase.

kil

ko
:

log

o drutvu otkriva, pa je u klasnom drutvu neizbjean sukob ideopolitikoj moi i propagandi, a snaga logije i znanosti. Snaga vladajue ideologije je u objasni svijet oko sebe. I pored priistinito da ovjeka znanosti je u istinskoj potrebi znanost se stalno razvija, jer istina klase, vladajue tiska politike moi i propagande koji ju je otkrio, a tenja za istionoga uklanjanjem se ne moe unititi ak ni fizikim unitenja. Dok se znanost fizikog prijetnje od nitom spoznajom katkad je bila jaa druge. razvija, ideologije se mijenjaju, dolaze Unato tome, utjecaj vladajue ideologije na znanost nije malen. On se oituje u
prikriva, znanost

sck

zn

te

s ki
gi|.

^
gd
zn<
,

tome:
1

to

vladajua ideologija proglaava

sebe

znanou,

2. to suzbija
3.
4.

nastanak i razvitak pojedinih znanosti,

i(

to iskrivljuje

znanstvene spoznaje,

op
ob!

to usmjerava znanost

prema

istraivanjima koja njoj odgovaraju.

Kako vladajua

ideologija sebe proglaava

znanou, dobar

je

primjer marksi-

zam, koji se najprije proglaava naunim socijalizmom. U to je vrijeme znanica rijei znanstveni. U socijalistikim zemljama marksizam postaje nastavnim predmetom u kolama i na fakultetima. Predavao se umjesto sociologije, a i nekih drugih markdrutvenih znanosti. Zahtijevalo se da sve znanosti moraju biti utemeljene na

nauni

isto-

nu
vje

no

ad
4l )<

sizmu. Otvaraju se

marksistiki univerziteti.

Padom Berlinskog zida, uruio se socijalizam koji se temeljio na marksizmu. Obostati samo kao jedna u nizu sociolonavijaju se drutvene znanosti, a marksizam misao, a ideolokih teorija koje su malo brinule o iskustvu. Znanost provjerava svoju
gija uvjerava.

tos
i

Znanost otkriva Minu, ideologija stvara zabludu.

bit
vel

nad znanou. Ideologija je Vie su problema zadavale rjeavala. znanost je to ih stvarala vie problema nego znanja potie na oprez, a nedostatku svijest o jer zablude nego nedostatak znanja, sprjeava njihovo uporno i probleme stvara (zabluda) vjerovanje u neistinitu misao

povijesti

ovjeanstva

ideologija je dominirala

obi sar

g1

)'

rjeavanje.

Zbog toga neki znanost pokuavaju

protiv zabluda nije

definirati

mogua bez otkrivanja istine,

kao borbu protiv zabluda. Borba ali otkrivanje istine nije dovoljno da

ist;

ZNANOST IDEOLOGIJA
I

11

bi

ona zamijenila zabludu. Zato neki kau da je vjera jaa od istine. To jest tono za krae vrijeme. Oni koji su vjerovali u marksizam argumentom sile za neko su vrijeme potisnuli silu argumenata, ali su na kraju ipak pali pred silom argumenata. Cijena je bila previsoka, jer su ljudi spremniji dati i uzeti ivot branei neku ideologiju nego to su spremni dati ivot za istinu. Bilo je znanstvenika koji su platili ivotom svoje opredjeljenje za istinu, ali njihova rtva nije argument za istinitost miljenja koje su zastupali. Znanstveni pristup obiljeava sila argumenata, a ideologijski pristup argument fizike sile i simbolike prisile.
etiketirala

esto i u samom njezinu nazivu, pa se sociologija kao zapadna (buroaska), istona (socijalistika). To se ini zbog ideolokih orijentacija, a ne zato to je rije o sociolokom istraivanju zapadnog ili buroaskog, istonog ili socijalistikog drutva. Buroaska je sociologija u ovom smislu ideologija (apologija) buroaskog drutva, a socijalistika sociologija ideologija (apologija)
Ideologiziranje znanosti vidi se
socijalistikog drutva.

ona time ne postaju istinita. Zato znanost treba razlikovati od ideologije i onda kada nose isti naziv. Znanost o drutvu tei istinitoj spoznaji drutva, a ideologija eli neko konkretno drutvo proglasiti istinskim. Znanost je objektivna jer njezino miljenje ovisi o onome o emu misli, a ideologija je subjektivna jer njezina misao ovisi o onome tko misli.

Kad druga

miljenja dobiju znanstveni naziv,

Znanstveno miljenje ima svoje zakone koji su zajedniki na Istoku i na Zapadu pa ako neko miljenje udovoljava tim zakonima, treba ga prihvatiti bez obzira na to gdje je nastalo. A ako neko miljenje ne udovoljava zakonima znanstvenog miljenja, znanstvenik ga treba odbaciti bez obzira na to gdje je ono nastalo, jer znanost predmet svojeg istraivanja objanjava tako da iskustvene doivljaje o njemu usklauje s logiki jedinstvenim sustavom misli. Zbog toga je znanost interklasna, internacionalna,

opeovjeanska
oblici

Ideologijom se nazivaju i drutvena uenja kojima se odreuju ciljevi, vrste i drutvene akcije. Ako to odreuje jedna klasa, onda je rije o iskrivljenoj, izvr-

Ako su ta drutvena uenja zasnovana na istinitim spoznajama o odrutvu i istinske su ovjekove potrebe, onda vie nije rije o ideologiji ve o normativnoj teoriji. Normativna teorija je specifina teorija u drutvenim znanostima,
nutoj svijesti.

vjeku

a o njoj

biti

posebno govora.

Ideologija je
ljenja.

u znanosti poput kia u umjetnosti. Oblikuje se u formi znanstvenog miEmpirijsku verifikaciju odbacuje proglaavajui je banalnom, a privid istinimisli pristranim izborom podataka. Meutim, mogu meusobno biti koherentna, kao to poneki podaci mogu istinitom miljenju. Ideologije mogu biti internacionalne, to se vidi iz
i

tosti
i

pokuava postii koherentnou

neistinita miljenja

biti

suprotni

velikog broja drava svrstanih u blokove na ideolokim principima. Internacionalno

obiljeje ideologije

esto

se koristi kao
je

argument

gijom. Ideoloka misao ne

samo unutar ideolokog bloka kojem moe biti

kao to
je

Ta ispravnost vrijedi suprotstavljen drugi blok sa svojom ideoloispravnosti.

interblokovska, interklasna,

opeovjeanska

sluaj sa znanstvenom milju.

Ideologijski pritisak na znanost

oitovao se
rijeiti

unutar same znanosti.

ak se ni

istaknuti znanstveni radnici nisu mogli

ideoloke prtljage, pa bi se u svojem

12

OPE ODREENJE ZNANOSTI

koristili

znanstvenom radu
stvene
jama.
empiriju,

jednostranim pristupom, apsolutizirali bi pojedine znani

teorije, cijepali bi

jedinstveni spoznajni proces

opredijelili se za teoriju

ili

ve prema tome to od toga vie odgovara njihovim ideologijskim orijentaci(1997:38) taksativno je

Neuman
(znanosti)
i

ideologije,

pa ih

naveo slinosti saeto donosimo:

razlike

izmeu socijalne teorije

I

ZNANOST

IDEOLOGIJA

o
V
V

sadre niz polazita objanjavaju drutvo, kako nude sustav miljenja.

. .

s
i

zato se mijenja

n RAZLIKE:
n

tD83LQGHA

ZNANOST

n
c

nudi apsolutno uvjerenje ima odgovor na sve fiksna, zatvorena, zavrena izbjegava provjere slijepa za suprotne dokaze vrlo pristrana prikriva protuslovlja proistjee iz dru. poloaja

kritina samokritina nedovrena priznaje nesigurnost

i i

raste, razvija se iri trai prihvaa provjeru mijenja se u skladu s dokazima uzima u obzir sve strane upozorava na protuslovlja nadilazi drutvene poloaje
i

1.4.

Znanost

drutvene vrijednosti
znanost zadovoljava znatielju, jednu od osnovnih ljudskih po-

Ve smo kazali da
treba.

Ona svojim otkriima obogauje ovjeanstvo, proiruje njegove vidike pa, pre-

ma

tome, predstavlja moralni in. Moralne dileme u znanstvenom radu iznimno pona ljudima). One, meutim, ee nastaju nakon otkria, izvan znanstvenog rada.
stoje (eksperimenti

Izum i primjena spoznaja zapravo su konkretizacija otkria pa, ovisno o tome u kakvoj se aktivnosti konkretiziraju, mogu pridonositi efikasnosti moralnih i nemoralnih ina. Prema tome, u tehnici (nauci) etiko pitanje postoji, ah se ono vie
primjeni nego

etiki

je

namee u u izumu. Recimo, izum noa je etiki neutralan, izum atomske bombe negativan, a izum atomske centrale, u namjeri, etiki je pozitivan. Primjena
biti

noa moe
biti

bombe teko moe domoe dobiti negativan predznak. Svako otkrie, pa tako otkrie atomske energije, proiruje ovjekove vidike moralan je in. Iako u otkrivanju (znanosti) nema moralnih dilema, znanstvenik mora imati na umu moguu upotrebu svog otkria, jer spoznaja u ovako podijeljenom svietiki pozitivna
i

negativna. Primjena atomske

pozitivan predznak, a primjena atomske centrale

i

jetu nije jedino

ope dobro koje se koristi za posebne interese.

SVEUILITE
JOSIPA JURJA STROSSMAYERA U OSIJEKU

GRADSKA SVEUILINA
I

KNJINICA OSIJEK

ZNAWSAUJMECttQa

1?

15 Znanost

umjetnost
Treba razlikovati pojam u znanosti od
tipa

u umjetnosti.

umjetnika spoznaja razlikuju od znanosti i poinje odvajanjem irelevantnih znanstvene spoznaje. Spoznajni proces u znanosti Irelevantna obiljeja apstrahiramo, a releod relevantnih obiljeja pojava i procesa. pojava i procesa ko ]U izraavantna uopavamo. Tako dolazimo do biti istovrsnih transcendira pojavno i zavrvamo pojmom. Znanstvena spoznaja uz pomo miljenja
umjetnost spoznaje,
ali

se umjetnost

ava u apstraktnome miljenju.

osjetilnom doivljavanju. Budui Umjetnost se, meutim, temelji i zadrava na razliitih doivljaja, spoznaja u umjetda naa osjetila pruaju nepregledno mnotvo moe uopavati. Dok znanost miljenjem nosti ne bi bila mogua da se osjetilno ne intuicijom u konkretnom proutvruje ope i izraava ga pojmom, dotle umjetnost u Hegel je umjetnost smatrao idejom koja se javlja i izraava ga tipom.
nalazi

ope

osjetilnoj formi." (Simoni,1999:146).

Goethe kae da

je

slikarstvo istimtije negoli

miljenje i pojam u znanosti, to sama stvarnost" (Horvat-Pintari, 2001). Dakle, to je Znanost spoznaje na teorijskom, a umjetnost na je intuicija i tip u umjetnosti.

estetskom kontinuumu.
mjeri u kojoj predtim kae: Umjetnost je stoga intuicija u onoj koliko ona koristi mjeri onoj u i konkretnog, stavlja oblik spoznaje, ne apstraktnog ve to je tako gola i tome u je umjetnosti Snaga stvarnost bez da je mijenja ili falsificira duhu one naem u obnavlja umjetnost neprekidno Otud njena opinjenost ista je koriUmjetnost apstrakciji intelekt aspekte stvari koje su misli predale refleksiji, a konjen, a ne bude da je ivota. Funkcija umjetnosti jen cjelokupnog naeg teoretskog cvijet ili plod" (Nortrop, 1968:58). potkrepljuje na pjesnik Navedena teorijska razmiljanja o umjetnosti dobro Mislim da je karakteristino da Tadijanovi, opisujui svoje pjesniko stvaralatvo:

Croce u vezi

. .

jezgre, kao sredita kristaliponekad u svom radu polazim od dominantne slike kao naprosto vidim u duhu, u prirodi, konkretne zacije Ne izmiljam temu apstraktno, tvore takozvani sadraj, ih ak fabulu, odnosom slike i one onda meusobno svojim Neki pjesnici polazei od toga, dubsmisao. uvajui u sebi takoer imanentni dublji od slika i ne mislei uvijek na specipolazim obratno, ljeg smisla, dolaze do slika, a ja, organski proizlazi iz slike, iz niza jer sebi, po jalni neki smisao. Smisao se javlja sam
slika" (Tadijanovi, 1980:201).

spoznaja je spoznaje umjetnost se prva pojavljivala. Umjetnika lomisaona, apstraktna, spoznaja je osjetilna, konkretna, sugestivna, a znanstvena Misaono osjetilno. doivljava gina Znanost istinu zahvaa misaono, a umjetnost je umjetnost, ali ne mora biti ni znanost. U znanosti

Na kontinuumu

izvoenje smisla

iz

umjetnikog nije
i

se istinitost miljenja logiki

u umjetnosti se isrmski doivljaj vodi do umjetnike istine, a u znapojavljuje ili ne pojavljuje. U umjetnosti intuicija samo dobre hipoteze vode do istinitih nosti ona vodi samo do hipoteza. Budui da No, ona u znanosti mje dovoljna intuicija ima golemu vanost i u znanosti.
empirijski provjerava, a

spoznaja,

da

se

doe do istinite spoznaje.

14

OPE ODREENJE ZNANOSTI

isk

U izraavanju svojih spoznaja znanost se slui simbolima, a umjetnost znakovima. Simbole ovjek stvara i daje im znaenja, dok su znakovi dijelovi stvarnosti koji sami neto znae. Zato su neverbalne umjetnosti svugdje razumljive. Umjetnost je kao i znanost interklasna, internacionalna, opeovjeanska. I nju ideologija eli
pretvoriti
gije, jer

ko
izr nj nj

u sredstvo. Meutim,

ni umjetnost ni

znanost ne

mogu biti sredstvo ideolo-

im to postanu, prestaju biti ono to jesu.

po
nji

nja
1

.6.

Struktura spoznajnog procesa

Misao prua mogunost uspostavljanja razliitih meusobnih odnosa medu pojmovima, tako da miljenjem moemo anticipirati odnose u stvarnosti koje jo nismo iskustveno doivjeli. No stvaralaka mogunost miljenja ne vodi nuno do anticipacije

odnosa u objektivnoj stvarnosti

i

koji stvarno postoje. Miljenje

moe biti

istinito

Zr
c0
St\

lano, pa je potrebna

empirijska verifikacija kako bismo ga mogli prihvatiti kao znan-

stveno, istinito miljenje.

Prema tome, spoznajni se proces mora sastojati od teorijskog miljenja i od empirijskog doivljavanja, jer nema otkria bez odgovarajue veze izmeu teorijskog mii

Ka pr
pr,

ljenja

empirijskog doivljavanja.

Adams

Leverrier pretpostavili su na osnovi skre-

tanja planeta
i

Urana da

postoji neki planet koji je

taj

uzrok tom skretanju. Oni su odredili

ali

priblino mjesto gdje bi se

planet trebao nalaziti,

planet

Neptun

nije bio otkri-

(< s k; st\
ra;

ven sve dotle dok ga Galle

Isto tako

nije

iskustveno

pomou vida zapazio.

one elemente na koje je upozorio da nedostaju u njegovu periodnom sustavu, iako im je odredio i mjesto i obiljeja. Element je otkriven kada su, uz te informacije ljudi raspolagali i iskustvenim podacima o tim elementima, dakle kada su ih vidjeli, uli, opipali, omirisali. Bez obzira na vjerojatnost hipoteze, nema otkria ako uz misaonu pretpostavku ne raspolaemo odgovarajuim iskustvenim podacima koji je potvruju. Moda element kojeg postojanje predviamo uistinu postoji, ali ga jo nismo otkrili? Moda uope ne postoji, jer se ta mogunost u prirodi
nije otkrio

Mendeljejev

tc

Pr

ob
st\ ste

jednostavno
trebni
i

nije odigrala. stvoriti

Na osnovi spoznaje ovjek moe osigurati uvjete koji su poStvaranje

sam

odreeni element.

novog elementa

bila bi

eksperimen-

(N

talna provjera spoznate zakonitosti.

m
nj

Navedeni primjeri pokazuju kako otkria nema bez empirijskih podataka. Medutim, samo empirijski podaci nisu dovoljni da bi dolo do otkria. Pogreno se tvrdi da je Kolumbo otkrio Ameriku. On je nju prvi vidio i hodao po njoj, ali je mislio da vidi hoda po Indiji. Misao i iskustveno doivljavanje nisu se odnosili na isto u objektivnoj stvarnosti, pa nije dolo do otkria. Prema tome, nije dovoljno da u spoznajnom procesu postoji misaona i iskustvena djelatnost, ve je potrebno da su one meusobno povezane, a to znai da se odnose na isto u objektivnoj stvarnosti. Meutim, ima sluajeva kada su iskustveni podaci suprotni misaonoj djelatnosti. Zato se u logici spominje sljedei primjer. Ako je strelica u letu u jednome momentu na jednome mjestu, onda je ona u svakome momentu na jednome mjestu. Prema tome, namee se zakljuak da se strelica u letu ne giba. Taj zakljuak formalno logiki stoji, ali
i

na

nji

nj

go ko
ra:

dil

kl<

DUALIZAM U ZNANOSTI

15

iskustvo govori drukije. Logos

praksis

obino

se podudaraju, ali

ako

to nije tako

konkretnom sluaju, manje emo pogrijeiti ako se odluimo za izmeu empirijske i misaone djelatnosti uzrokovan je time to formalnologiko miljenje nije pogodno za objanjavanje promjena, pa je u takvim sluajevima potrebno objanjenje zasnovano na dijalektikoj, a ne na formalnoj logici. Raskorak izmeu miljenja i iskustva moe biti uzrokovan i time to misao ne povezujemo s reprezentativnim iskustvom. Prema tome, pogreke mogu biti i u miljenju i u iskustvu, pa u spoznajnom procesu moramo voditi rauna o ispravnosti miljenja i praktinog postupanja i njihova adekvatnog povezivanja.
praksis. Taj

raskorak

.7.

Dualizam u znanosti
je

adaptivan proces ovjeka koji omoguuje dvostruku prilagodbu. Prvo, ovjek moe mijenjati sebe na osnovi znanstvenih spoznaja. Drugo, na osnovi znanstvenih spoznaja on moe mijenjati prirodu i drutvo u skladu s vlastitim eljama.

Znanost

Kako bi u tome imao uspjeha, njegova spoznaja mora ujedinjavati teorijsku misao praktinu djelatnost. Prema tome, znanstvena je istina u usklaenosti miljenja praktine djelatnosti. Njezina je konana provjera u uspjenosti ljudske prakse.
(ei, 1971:161

No postoji mnotvo razliitih shvaanja istine koja karakteriziraju jednostranosti

198). Istina se
i

skladu

tim gledalo se
i

stvo teorijske misli

najee odvaja od stvarnosti ili se u nju utapa. U na spoznajni proces pa, umjesto da se on shvati kao jedinpraktine djelatnosti, u povijesti znanosti ta su se dva aspekta
i

razdvajala

suprotstavljala. Tih se jednostranosti ni dananja znanost nije oslobodila,

to je vidljivo iz

sukoba teoretiara"

empiriara".

Tri su razloga najvie pridonijela razbijanju jedinstvenog

spoznajnog procesa.
teorijsko objanjenje

Prvi

je spoznajni,

drugi drutveni, a trei obrazovni. Znanost

je

objektivne stvarnosti, a teorijska misao kvalitativno drukije objanjava objektivnu

stvarnost
stein,

od

osjetilne djelatnosti.

Osnovni pojmovi

naela znanosti", istie Eini

nisu dati empiriki,

ve predstavljaju 'slobodne invencije ljudskog intelekta'"

teorija nije

(Nortrop, 1968:128). Kriterij istinitosti znanstvenih pojmova, zakona

izomorfizmu (jednakosti
njenju injenica. Simboli
najvjernije fotografije.

oblika),

ve u simbolikom, zakonskom
ali je

teorijskom obja-

H2

nimalo nisu nalik na vodu,

bolje objanjavaju

od

Iako se teorijska misao kvalitativno razlikuje od osjetilnog doivljavanja,

medu

njima postoji epistemoloka korelacija (Nortrop, 1968:124

nja svijet bi bio osjetilna raznolikost.

135).

Rendgenska snimka za

laika

Bez teorijskog znanita ne znai, kako

znanju. Razli-

god imao

otar vid. On, dakle, bolje vidi zahvaljujui

svom teorijskom
je, ali

kovanje teorijske misli od osjetilnog doivljavanja opravdano

razlog da se te dvije aktivnosti razdvajaju
dilo,
i
i

suprotstavljaju.

To

se,

ne moe biti meutim, dugo rato

jo se radi, iako je

znanost dala odgovor na to pitanje.

Tome pridonosi drugi razlog koji smo nazvali drutvenim. Podjelom drutva na
klase,

vladajua se klasa odvaja od prakse rada. Njezin poloaj u drutvu osigurava

16

OPE ODREENJE ZNANOSTI

egzistenciju bez rada.

joj

No, poloaj u drutvu odreuje i nain razmiljanja. Razmisli

ljanje u dokolici, izvan prakse rada moglo se odvojiti od objektivne stvarnosti bez veih posljedica. A kad bi i bilo takvih posljedica, pogreke u miljenju ispravljala bi

mo kojom raspolae vladajua klasa. Svaka mo ograniena, pa se vladajua klasa

je

m
In
isi

u ouvanju svojeg poloaja koristi i miljenjem. U zamjenu za ono to uzima u objektivnoj stvarnosti nudi misaonu stvarnost (ideologiju) koja nema veze s objektivnom stvarnou. Upravo zato uzdie misao, a ignorira praktinu djelatnost u objanjavanju objektivne stvarnosti. I sad se predstavnicima vlasti dogodi da kau kako je stanje graani na izborima u drutvu bolje nego to to graani osjeaju. Nadajmo se da pokazati da vie vjeruju svom iskustvu nego miljenju vlasti. Kad do toga doe onda i vlast vie brinuti o osjeajima graana.

di
st St

sa

Trei je razlog obrazovanje istraivaa. Filozofsko obrazovanje istraivae usmjerava prema teorijskom razmiljanju, tako da oni u znanstvenom istraivanju zanemaruju empirijski dio. Isto tako, obrazovanje unutar empirijski usmjerenih znanosti formira istraivae, tako da u svojem znanstvenom radu zanemaruju teorijsku misao.

K
d(
ni

m
1

.8.

Pojam

istine

u znanosti
Najtee je za istinu kad sve moe
istina.
biti

is T(

m
Lee
st st

U filozofiji postoje razliita

shvaanja istine. Budui da je istina jedan od temeljnih pojmova filozofije, to je dovelo do razliitih teorija istine na kojima su se temeljile razliite filozofijske orijentacije. Jedna od najprihvaenijih jest teorija korespondencije, prema kojoj je istina svojstvo miljenja to govori o slaganju misli i stvari" (adaequatio intellectus et rei).

st

se
n<

m
je

Marksisti su tu teoriju modificirali nazvavi

teorijom odraza. Tarski zastupa

st

semantiku
da
istina

teoriju istine koja je

takoer varijanta teorije korespondencije. Kant smatra

sebi,

ne moe biti slaganje misli i stvari o

je

ve slaganje misli mogueg iskusi

ui
IS

fenomen ljudske svijesti, a to se svodi na slaganje misli s drugim mislima i zakonima miljenja. Hegel smatra da je slaganje predodbe s predmetom mogue, ali
tva koje
to je

m
Bi

samo tonost"

(Filipovi, 1984:155).

Pragmatisti istinu vide u praktinoj koristi misli, aksiolozi

cijalisti

u vrijednosti, egzisten-

S St

u bivstvovanju. Noviji marksisti smatraju da praksa nije kriterij istine, ve sama" (isto). Neki filozofi nastoje pomiriti razliite teorije istine, te govore o razliitim vrstama istina". Prema tome problem istine u filozofiji jo nije rijeen.
istina

2i
ri

Pojam istine je i u znanosti temeljni pojam. Ve smo kazali da i filozofija i znanost ele doi do istine. Filozofija do istine o totalitetu, a znanost do istine o dijelu totaliteta koji je pojedina znanost odredila kao predmet svojeg istraivanja. Predmet istraivanja neke znanosti je dio zbilje koju ona uz pomo iskustva pokuava misaono objasniti. Misaono objanjenje je informacija o biti onoga o emu se misli. Bit je ono ime se jedna vrsta pojava razlikuje od druge vrste.

P m
Vi

POJAM

ISTINE

U ZNANOSTI

17

Prema tome, misao je opa informacija o zajednikim obiljejima odreene vrste pojava. Misao moe biti istinita ili lana. Istinita je kad odgovara stvari o kojoj se misli. Tako znamo to je istina, ali ne znamo kad je neka misao istinita. Podudarnost
misli
i

stvari

Informacije o stvarima
(stvari)

ne moe se odrediti samo pomou misli, mimo informacija o stvari. dobivamo preko svojih osjetilnih organa. Kad pojave i procesi djeluju na nae organe, dolazi do iskustvenog doivljaja tih stvari.
stvari, iskustveni doivljaj
i

Treba razlikovati
stvari djeluju

o stvari

misao o

stvari. Stvari

su

dio zbilje koja postoji izvan nas

neovisno o nama. Iskustveni doivljaji nastaju kad

i

na nae
je

osjetilne

organe

izazivaju osjetilne doivljaje tih stvari. Isku-

stveni doivljaj

informacija o konkretnoj stvari, informacija o pojedinanome. Mi-

sao transcendira pojedinane informacije pronalazei u njima zajednika obiljeja,

pravilnosti.

samo su im neka zajednika. Koja su im zajednika, nije mogue odrediti bez miljenja. Miljenjem usporeujemo doivljaje, zanemarujemo one koji nisu zajedniki odreenoj vrsti, utvrujemo zajednike i pomou njih obiljeavamo cijelu vrstu. I misaone iskustvene informacije
Stvari iste vrste imaju

mnotvo razliitih

obiljeja, a

mogu biti vjerodostojne

nevjerodostojne.

S obzirom na vjerodostojnost, misli

iskustvene informacije nije isto to
To,
i

mogu

biti istinite

lane. Vjerodostojnost

vjerodostojnost miljenja.

esto se to ne razlikuje.

i znaenjem. Hegel slaganje predodbe i predmeta zove tonost" (Filipovi, 1984:55) pa bismo, prema tome, vjerodostojne i iskustvene doivljaje mogli nazvati tonima. Misli, dakle, mogu biti istinite i lane, a iskustveni doivljaji mogu biti toni i netoni.

meutim,

treba razlikovati rijeju

Znanost traga za vjerodostojnom milju o njezinu predmetu. Prema tome, znanosti odgovara definicija istine kao podudarnost miljenja i stvari. Meutim, u znanosti se vrlo esto prave pogreke. Teoretiari" misle da do istine mogu doi samo racionalnim putem, brinui o ispravnosti miljenja. Tako oni postiu podudarnost jedne misli s drugom misli. Podudarnost medu mislima nije isto to i podudarnost misli i stvari, pa se ispravnost miljenja ne smije izjednaavati s njegovom istinitou.

Empiriari" misle da se do

istine

moe doi iskustvenim putem, imajui na

i

umu tonost iskustvenih doivljaja. Oni tako izjednauju istinitost miljenja

opa

tonost

iskustvenog doivljaja. Znanost u traganju za istinom (istraivanju) treba povezivati miljenje i iskustvo brinui i o ispravnosti miljenja i o tonosti iskustvenih doivljaja.

Budui da
se

je

misao

informacija,

ona se odnosi na mnotvo istovrsnih

stvari,

pa

istraivanju

mora povezivati

s reprezentativnim brojem iskustvenih doivljaja o

stvarima

iste vrste.

ve je misaona kreacija zasnovana na istrajezino strukturirana, ali istina nije jezino pitanje. Ona je korisna, ali se istinitost miljenja ne odreuje korisnou. Ona je apstraktna, ali je najpraktinija istinita teorija. Istina je i vrijednost, ali treba razlikovati vrijednost neke
Znanstvena
istina nije refleksija zbilje
biti

ivanju.

Ona mora

bivstvoistinitosti. Njome se otkriva bivstvovanje, ali nije isto to omoguuje ljudsku praksu, ali nije praksa, iako praksa istraivanja vodi istini. Znanstvena istina je objektivna. Njezin je sadraj odreen objektom spoznaje, a ne obiljejima subjekta koji spoznaje. Budui da se u predmetu spoznaje dogaaju
misli

od njezine

vanje,

18

OPE ODREENJE ZNANOSTI

promjene, mora se mijenjati

i misao o predmetu ako eli biti istinita. Istina u znanosti ne moe biti apsolutna, jer svaka znanost istrauje dio zbilje. U dijelu zbilje koji je predmet neke znanosti mnotvo je pojava i procesa. Svakoj vrsti pojava i procesa u

n,

is

znanosti trebala bi odgovarati

istinita

misao.

p
z; is

pojedine znanosti treba predstavljati logiku cjelinu, znanstvene misli o predmetu znanost oblikuje u logiki sustav. Apsolutna istina u nekoj

Budui da predmet

znanosti bila bi cjelovit logiki sustav misli koji odgovara pojavama

procesima
re ta

unutar njezina predmeta. Apsolutna

se ne

istina

u jednom i u drugom sluaju ideal je koji

moe dostii,

ali

mu se asimptotski pribliavamo.

d
zi
1

.8.1

Tono,

ispravno
vidjeti,

istinito
. . .

>s

P
Nju nipoto ne spoznaje osjetilo" (Akvinski, 1990:212). Vid, sluh, miris, opip su iskustveni doivljaji. Oni su pojedinane informacije i mogu biti tone i netone. Kada bi ovjek spoznavao samo poIstina se

ne moe

uti, omirisati, opipati

mou osjetila, vrste stvari primale bi se u mojem

se protivi

tvojem

umu individualno, ali to

"' n<

pojmu uma

koji

spoznaje openitost" (Akvinski, 1990:51).

1

Treba razlikovati pojam od injenica, vjerodostojnost pojma od vjerodostojnosti injenica. U nas se to esto ne razlikuje. U naem jeziku rije kua moe oznaavati pojam kue i jednu konkretnu kuu. U engleskom jeziku to se razlikuje uz pomo neodreenog i odreenog lana (a i the). Nerazlikovanje pojma od injenice dovodi

CK

sr n< oi
S<5

do krivog izjednaavanja istine s vjerodostojnom injenicom. Toan podatak moe biti u suprotnosti s tendencijom veine podataka, pa jednim ili ogranienim brojem tonih
podataka

mogue potvrditi ni osporiti istinitost miljenja. Miljenje je opa informacija. Istina je obiljeje miljenja, ali se samim miljenjem
nije

n< vi ni

ne moe doi do istine. Zato treba razlikovati ispravno miljenje od istinitog miljenja. Ispravno je miljenje ono koje se pridrava logikih pravila. Ispravan zakljuak iz neistinitog miljenja ne postaje istinito miljenje. Istinito je miljenje ispravno i utemeljeno na reprezentativnom broju tonih iskustvenih podataka. Zbog toga se do
istine

moe doi samo istraivanjem.

bi st

.8.2.

La, zabluda, poluistina

i

P
cilj.

La, zabluda
svjestan

poluistina su neistinite misli. La je neistinita misao. Onaj koji lae

m
di

je neistinitosti lai, ali

ipak lae da bi postigao odreeni

Meutim, ne
bi

govori narod sluajno da su u lai kratke noge.

stalo

Kad

je

onaj tko lae toga svjestan, a

razliite

mu je da
je

postigne

onog komu

upuena

izazvala

odreeni cilj, on la prikriva na dojam istinitosti.

naine kako

kod

Lana misao koja se doima poput istine jest zabluda. Zabluda izaziva posljedice kao da je istinita. Kome istina ne izazove eljenu posljedicu, moe se odluiti za stvaistina. ranje zablude ponavljanjem lai. Kae se: ako la ponovimo sto puta, postat zabluda i izazvat To nije mogue, ali ako povjerujemo da je la istinita, postat posljedice kao da je istina.

Ia

i to

ISTRAIVANJE

19

zabluda openito tetna za ljude, nekima moe koristiti, pa se osim poi na druge naine. Najee se koriste dijelovi procesa istraivanja koji bi mogli lai dati privid istinitosti. Recimo, kad se radi o opeprihvaenoj zabludi, moe dobro posluiti ispravno zakljuivanje. Ispravan laan, a init nam se zakljuak iz lanog miljenja koje nam se ini istinitim bit
Iako
je

navljanja, zablude stvaraju

istinitim.

Isto tako

moe

posluiti

toan podatak

ak

vie njih, ali

uz uvjet da nisu

reprezentativni.

taka iste vrste

Toan podatak moe biti u suprotnosti s tendencijom veine poda(istinom). Toan podatak o visini ene vie od dva metra nije dokaz

da su ene vie od mukaraca. Kae se da iznimka potvruje pravilo, ali moramo znati to je iznimka. Iznimka je podatak koji odudara od tendencije veine podataka iste vrste. Je li neto iznimka ili nije, moemo znati tek kad znamo tendenciju, istinu. Prema tome, iznimka ne moe ni potvrditi ni pobiti pravilo. Budui da znanost zanimaju pravilnosti, iznimke je ne interesiraju.

Zablude se stvaraju namjerno i nenamjerno. Namjerno nastaju kad zastupamo neku ideologiju ili osobni interes, pa se namjerno koristimo prividnim dokazima. Zablude se stvaraju nenamjerno kad smo i sami u zabludi. Ako ne znamo to je istina i izjednaujemo je s ispravnim miljenjem ili tonim podatkom, ne moemo doi dalje od zabluda.

U nas se esto uje

neopravdanu
orijentaciji

rije poluistina. Iako

i

je

nitko nije definirao, upotrebljava se u

smislu misli koja u sebi ima

Hrvata.

generalizaciju.

Ako

je

Prema tome, mogla bi se odnositi na Recimo da netko na uzorku Istre zakljuuje o politikoj istraivanje dobro provedeno, uopavanje je opravdano
istinitih

elemenata.

samo za

Istru.
je

Takvih
vljaju
nijeti

nati miljenje

pogreaka mnogo, a najee ih rade novinari koji na brzinu ele dozgraana o nekom pitanju, pa stanu na neko prometno mjesto postapitanja. Ako to rade za radnog vremena, zaposleni graani nemaju priliku izi

svoje miljenje, ako to rade

u pothodniku ispod eljeznikog kolodvora, oni

koji ive

u sjevernom

dijelu

Zagreba

nee moi iznijeti svoje miljenje.

Pojam istine svakom se ini samorazumljiv. Vidjeli smo koliko se zabluda pojavljuje uz taj pojam. Zbog toga je u znanosti nuno precizno definirati taj pojam kako bismo se uz pomo znanstvenih istraivanja mogli boriti protiv lai, zabluda i poluistina. Zabluda je da se do istine moe doi samo logikim zakljuivanjem ili samo prikupljanjem podataka. Znanost do istine dolazi istraivanjem koje povezuje miljenje i iskustvo, brinui pritom o ispravnosti miljenja, kao broju i tonosti poi

dataka.

1.9

Istraivanje

Iako imaju

imo, traimo uvijek neto odreeno. Dakle,

to.

Kad traznamo to traimo, ah ne znamo gdje je Recimo, da dijete trai svoju izgubljenu loptu. Kad predoi tu svoju loptu ono nee
isti

korijen, rije istraivanje

traenje imaju razliito znaenje.

20

OPE ODREENJE ZNANOSTI

ka
la

redi da ju je nalo. Nee rei da je nalo svoju loptu ako mu damo drugu loptu. Tek red da je naena lopta kad se sadanje iskustvo o lopti (percepcija) podudara onda s prethodnim iskustvom o toj lopti (predodbom). Prema tome, o nalaenju se ne moe govoriti samo na osnovi percepcije ili samo na osnovi predodbe. Nalaenje je u podudarnosti predobe percepcije. Ako nemamo predodbu predmeta koji traimo, ne moemo ga nad. Traenjem nalazimo ono to znamo, a istraivanjem otkrivamo ono to ne znamo. Dok je nalaenje u podudarnosti predodbe i percepcije, otkrie je u podudarnosti miljenja (pojma) i percepcije (iskustvenog doivljavanja). Otkrie nije niti sama zamisao niti samo iskustvo, ali put prema otkriu vodi od iskustva do miljenja ili od miljenja do iskustva. Prema tome, istraivanje je proces kojim se iskustvo osmiljava ili misao iskustveno provjerava. Mogue je da u istraivanju ne raspolaemo ni s miljenjem ni s iskustvenim doivljajima. Recimo da elimo znati uzrok nekoj pojavi. U takvoj je situaciji mogue da nemamo misli koje bi nas vodile iskustvu niti iskustvo koje bi nas vodilo prema miljenju.

ov
isl

pc

^c

^c

^
ne
ra
j

Sada smo u
dii,
jer nije

teoj situaciji.

Ako ne znamo

nita o uzroku, neto

znamo o

posije-

mogue postaviti pitanje o neem o emu nita ne znamo. To je znanje o

neznanju, pa ono moe biti poetak istraivanja. Miljenje ima mogunost uspostavljanja novih veza, pa na postavljeno pitanje moemo dati bezbroj odgovora. Iako
miljenjem ne moemo provjeriti istinitost takvih odgovora, ispravnim zakljuivanjem

$k
zri

j<

moemo doi do onih

tome, istraivanje
je

miljenja koja imaju

veu vjerojatnost da budu istinita. Prema

i

a li
Sp
[

koji ide dalje od miljenja. Isto u kojem ispravnim postupanjem poveavamo vjerojatnost da doemo do istinitog miljenja. Nema otkria bez logikog miljenja njemu adekvatnog iskustvenog doivljavanja. Oposti miljenja treba odgovarati

proces koji se odvija u miljenju

tako, iskustveno doivljavanje je proces

s\
t

st

reprezentarivnost iskustvenog doivljavanja.

pr

Prema tome, nema otkria bez

i i

istraivanja.

Otkrie ne moe

biti

spontano,

jer

m<

izmeu iskustvenog doivljavanja pojma ne postoji neposredna veza. Mi ne moemo iskustvom doi do biti pojava procesa. To moemo samo razmiljanjem na osnovi reprezentativnog broja iskustvenih doivljaja. Do zamisli biti moemo doi bez iskui

ne

m
ot
pc

na osnovi ogranienog (nereprezentativnog) broja iskustvenih doivljaja, ali ta zamisao nee odgovarati stvarnoj biti onoga o emu mislimo. Istraivanje nije veza bilo koje misli s bilo kakvim i bilo kojim brojem iskustvenih dozivljaja. Istraivanje je sloen proces povezivanja miljenja i iskustva, u kojem se u teorijskom dijelu brine o ispravnosti miljenja, a u empirijskom dijelu o ispravnosti praktinog postupanja.
stvenih doivljaja
ili

op
sft

vr
a
c

Pojam je zamisao biti istovrsnih pojava i procesa. On moe biti istinit i laan. Istikad zamisao biti odgovara stvarnoj biti. Laan je kad zamisao biti ne odgovara stvarnoj biti. Znanost tei da njezine zamisli biti odgovaraju stvarnim bitima. Zato ona do svojih zamisli biti ne dolazi samo miljenjem ve istraivanjem. Ako eli da joj misao istinito i uopeno odraava pojave i procese, onda znanstvena misao mora biti
nit je

va
nj< vlj

sk

ak
str
tat

temeljena na reprezentativnom iskustvu.

Prema tome, da

bi se

dolo do

istinite zamisli biti

pojava
biti
i

procesa, potrebno je
i

provesti istraivanje. Isto tako, da bi se dolo

od zamisli

do pojava

procesa o

st\
lije

kojima mislimo, potrebno je istraivanje. Istraivanje je

mo

sudbina djelatnog ovje-

ISTRAIVANJE

21

Ni u jednom podruju strunog djelovanja ovjek ne moe biti uspjean ako djelatnost u struci ne zasniva na istraivanjima. Zato postoje razliite vrste istraivanja, ovisno o podruju u kojem se obavljaju i o cilju zbog kojeg se obavljaju, pa imamo istraivanja unutar pojedinih znanosti i nauka (tehnike). S obzirom na cilj, u svakom podruju imamo znanstvena (tehnika) i struna istraivanja.
ka.

.9.1

Znanstveno istraivanje
Znanost otkriva
zakonitosti.

mogla utvrditi podudarnost opeg miljenja i pojedinanog iskustvenog u istraivanju se misao mora povezivati s veim brojem iskustvenih doivljaja. U znanstvenom istraivanju na osnovi reprezentativnog broja iskustvenih doivljaja razmiljamo tako da usporeujemo te doivljaje, da odvajamo bitno od nebitnoga, da nebitno zanemarujemo (apstrahiramo), a bitno uopcavamo (generaliziramo). Tako, na osnovi ogranienog broja iskustvenih doivljaja, dolazimo do nunih zajednikih obiljeja pojava odreene vrste. Znanstveno istraivanje traga za zakonskim objanjenjem mnotva pojedinanoga. Obiljeava ga generalizacija. Zato su znanstvene spoznaje ope dobro koje obogauje kulturnu stvarnost. One su za ovjeka poput nekog organa, sposobnost koja mu omoguuje prilagodbu, opstanak, ali neusporedivo s bilo kojim organom ili sposobnou u drugih ivih bia, jer je tom sposobnou omoguena jedna nova zbilja ..." (Kale, 1977:59). Rezultati znanstvenog istraivanja poveavaju potencijalne sposobnosti ljudskog roda. Iako do znanstvenih otkria dolaze pojedinci, ona imaju potencijalnu vrijednost za sve ljude. Znanstveno istraivanje bez otkria, jalovo je. Istinita spoznaja ne moe biti jalova. To moe biti praksa koja se s tom spoznajom ne koristi. Ako se neka spoznaja ne koristi, to ne mora znaiti da nema praktinu vrijednost. Praktina se vrijednost postie primjenom znanstvenih spoznaja. Zato nije sluajno to su mnogi znanstvenici ostajali siromasi i unato svojim otkriima kojima su obdarili ovjeanstvo. Praktina primjena otkria je neograniena. No, unato tome, znanost teko osigurava svoj materijalni

Kako

bi se

doivljavanja,

poloaj, jer se potencijalna vrijednost otkria ne vrednuje.

Ako je znanstveno otkrie

i

ope dobro, onda ulaganje u znanstvena istraivanja treba biti problem svih. Ni znanstveni djelatnici ne bi smjeli ostati

vrijednost otkria pretvarati

a doprinijeli bi
i

samo na otkriu, ve bi sami trebali potencijalnu u stvarnu. Tako bi poboljali materijalni poloaj znanosti,
isto to
i

praktinoj provjeri otkria.

Meutim, primjenjivanje znanstvenih spoznaja nije

vanje, pa
je

znanstveno

istraiali

to potrebno zvati

drugim imenom. Diobu rada

treba prevladavati,

u imenovanju razliitih poslova istim imenom, ve u bavljenju iste osobe razliitim poslovima. Otkrie bez primjene nee unaprijediti ljudsku praksu. Otkrie lijeka lijeenje imaju istu svrhu, ali to su dvije posve razliite aktivnosti. Otkrie lijeka plod je znanstvenog (tehnikog) istraivanja, a lijeenje je struna aktivnost. Kako bi bila uspjena, struna se aktivnost mora temeljiti na rezultatima znanstvenog i strunog istraivanja. Prema tome, uspjeh lijeenja ovisi, o znanstvenom otkriu bolesti, dijagnozi bolesti i adekvatnom izboru primjeni naina
njezino prevladavanje nije
i i

lijeenja.

22

OPE ODREENJE ZNANOSTI

Znanstveno istraivanje
je

proces povezivanja miljenja

i

iskustva kojem

je cilj
i

otkrivanje zakonitosti u pojavama

procesima, a pisani izvjetaj o

tom procesu

rezultatima

zavrava objavljivanjem,

do kojih se je dolo nazivamo znanstvenim radom. Znanstvena aktivnost ali se ne iscrpljuje samo u pisanju.

Stn
ljav

iv
1.9.2.

Tehniko

istraivanje
Treba razlikovati otkrie od izuma.

ne F
zak
-

smo da znanstveno otkrie zadovoljava znatielju, ali moe imati i veliku instrumentalnu vrijednost. Tehniku zanima potencijalna vrijednost znanstvenih otkria, pa ona svojim istraivanjima potencijalnu vrijednost otkria pretvara u stvarnu.
Kazali
Cilj

2iv

znanstvenog istraivanja

je

otkrie, a tehnikoga

je

izum. Znanstveno istraivanje

brine o istinitosti otkria, a tehniko o efikasnosti izuma.

uma zasnovana na

otkriima

kojom se

Izum je tvorevina ljudskog poboljava efikasnost ovjekova djelovanja.

!

Osi
bol
...
.

ovjek moe znanstvena otkria stavljati u razliite odnose. Svaka tvorevina ljudskog uma nije izum. Izumom se nazivaju plodovi ljudskog uma koji su se potvrdili u
Prema tome, i tehniko je istraivanje proces povezivanja miljenja iskustava. U misaonom se dijelu taj proces temelji na znanstvenim spoznajama i zakonitostima istinitog miljenja (logici). Izum nema korelat u objektivnoj stvarnosti dok ga ovjek ne stvori. Dok ovjek ne stvori u praksi korelat izumu, nije rije o izumu ve o ideji izuma (hipotezi). Ideja izuma u tehnici (hipoteza) ne moe se provjeriti dovoenjem u vezu s objektivnom stvarnou, ve oblikovanjem stvarnosti u skladu s hipotezom. Zato su tehnika istraivanja preteno eksperimentalna. I tehniko i znanstveno istraivanje povezuje misao iskustvo. Tehniko istraivanje preteno ide od zamisli prema iskustvu (deduktivno), a znanost ide od objektivne stvarnosti do miljenja (induktivno). Misao ima mogunost uspostavljanja nadpraksi (obistinili).
i i

,
,

zna

p^
j^
,

iskustvenih veza (stvaralatvo). Stvaralatvo nije

veza,

samo u

uspostavljanju misaonih

u misaonoj

djelatnosti,

ve u uspostavljanju takvih veza koje su mogue, prak-

\(ja

tine i efikasne.
milju.

U tehnikom istraivanju misaona se djelatnost provjerava djelatnom

o^
ne o Ak< kor kor suk na Tak
<

U tehnikim se istraivanjima esto koriste modeli.

Modeli su pojednostavljene realizacije zamisli. Prema tome, izum (hipoteza)
se provjeriti na

moe

modelu

prije

primjene u praksi. Upotreba modela

omoguuje pobolj-

model predmeta, model miljenja. Idealan je tip, zapravo, model maksimalno racionalnog miljenja. Tehnika se istraivanja temelje na znanstvenim, a i znanstvena na tehnikim. I znanstveno je istraivanje dio ovjekove prakse koje se efikasnost
sanje zamisli
i

djelotvornosti izuma. Postoje razliite vrste modela:

model

akcije,

pa

ak

moe poveati. Na koncu,

istraivanja.

to je

i cilj

ove knjige koja obraduje tehniku znanstvenog

tret

Tehnika se temelji na znanosti, a znanost na tehnici. Istraivanja su im u osnovi slina, pa se pisani izvjetaji o tehnikim istraivanjima takoer nazivaju znanstvenim radovima. Ti su radovi po svom stvaralatvu istog ranga kao i znanstvena istraivanja, pa ih treba podjednako vrednovati. No, nije ih dobro mijeati.

naz
ls

se z
to F

ISTRAIVANJE

23

1.9.3.

Struno

istraivanje
Treba razlikovati otkrie od dijagnoze.

Struna

takoer uspostavljaju vezu izmeu miljenja iskustvenog doivi od znanstvenih i od tehnikih istraivanja. Znanstvena istraivanja vode generalizaciji, tehnika efikasnosti, a struna konkretizaciji. Ne postoji neposredna veza izmeu iskustvenih doivljaja spoznaje koja ih objanjava, pa se zakonitost ne moe vidjeti, uti Zato je mogue da znamo zakonitost, a ne vidimo
istraivanja
i

ljavanja, a razlikuju se

. .

ne

ujemo njen korelat na koji se ona odnosi. Izmeu znanstvenog otkria

iskustve-

ono odnosi postoji distanca istraivanja. Prema tome, kao to je potrebno istraivanje da doemo do generalizacije, isto je tako potrebno istraivanje da se doe do njezine konkretizacije.
nih doivljaja na koje se

Primjerice lijeenje nije

mogue samo

na osnovi teorijskog poznavanja

(lijeenje), dakle, nije

bolesti.

Osim
tata

toga, potrebno je

dijagnosticirati bolest.

Meutim, nije mogue dijagnosticirati

bolest koju ne poznajemo.

Struna aktivnost

mogua bez rezulistra-

znanstvenog istraivanja (spoznaje) i Nijedno se podruje ljudskog djelovanja ne moe ivanja ne prakticira i struna.

rezultata

strunog

istraivanja (dijagnoze).

razvijati

ako uza znanstvena

U podruju drutvenih struka mnogo je manje strunih istraivanja nego u podruju prirodnih tehnikih struka. Ako politolozi ele struno pripomoi boljem
i

funkcioniranju demokracije, nije dovoljno da openito znaju koji initelji openito pri-

donose boljem funkcioniranju demokracije. Osim toga, oni moraju doznati kako su ti initelji zastupljeni u sredini u kojoj rade. Recimo, poveanjem informiranosti pomoi boljem funkcioniranju demokracije samo ovisno o tome je li i koliko informiranost u njihovoj sredini prepreka uspjenijem funkcioniranju demokracije. To ne mogu doznati iz literature niti mogu procijeniti odoka, pa je nuno provesti struno istraivanje.

Mali broj strunih istraivanja u drutvenim znanostima nije uzrokovan manjom potrebom za ovakvom vrstom istraivanja. Dok bolesnik sam ide lijeniku i moli ga za razne pretrage, sociolozi i politolozi bit ometani u strunom istraivanju. Demo-

kraciju najvie ometaju oni koji su uzurpirali

mo. Takvi su, dakako, zainteresirani za

ouvanje te moi, pa ometaju otkrivanje onoga to bi htjeli prikriti. Struna su istraivanja drutvenih politikih pojava pod jo veim pritiskom nego znanstvena istraivanja. Otkrie ope zakonitosti nikog konkretno ne pogaa. Ako smo otkrili da vladajua struktura uvelike ometa funkcioniranje demokracije, to konkretno nikog nee pogoditi. Meutim, ako smo strunim istraivanjem utvrdili konkretne ljude, doi emo u sukob s onima ija je mnogo vea od nae. Takav sukob, na alost, zavrava najee tako da se struna istraivanja, ako ih ima, svode na ona koja pomau ouvanju ili poveanju moi onih koji je ionako imaju previe. Tako je sudbina sociologa i politologa i novinara da u situacijama u kojima su najpoi

mo

trebniji iznevjere

ili

naputaju svoju struku.

i

U mnogim su se podrujima struna istraivanja afirmirala dobila specifian naziv. U medicini se zovu pretrage, u pravu istraga (istrani postupak), u pedagogiji ispitivanje. U nekim su podrujima dobro razvijena a nemaju specifino ime. Obino se zovu dijagnostika, a za njih se osposobljava na posebnim kolegijima. U psihologiji je to psihometrija, u ekonomiji ekonometrija. U sociologiji se sociometrijom zove samo

24

OPE ODREENJE ZNANOSTI

upuivao na struna istraivanja.
stuj
istr;

jedna metoda, a u politologiji ne postoji naziv koji bi

U novinarstvu je to istraivako novinarstvo"

'.

Bez obzira na razlike u cilju, struna su istraivanja po logikoj strukturi slina znanstvenim i tehnikim istraivanjima. U istraivanju drutvenih i politikih pojava razlika se moe zamijetiti u veliini i strukturi uzorka, pa se znanstvena istraivanja

tehi

zovu makroistraivanja, a struna mikroistraivanja. Struna istraivanja mogu biti dobra osnova za znanstvena istraivanja i teko je zamisliti daljnji razvitak politologije bez strune afirmacije politologa, novinarstva bez istraivakog novinarstva".

strunom istraivanju zove se struni rad. U praksi se esto ne od znanstvenog rada. A kada se pokuavaju razlikovati, uzima se pogrean kriterij, pa se kvalitetniji radovi svrstavaju u znanstvene, a manje kvalitetni u strune radove. Meutim, zaboravlja se da su znanstveni i struni radovi pisani izvjetaji o dvije bitno razliite istraivake aktivnosti, pa znanstveni rad moe biti manje kvalitetan od strunoga. Znanstveni rad je pisani izvjetaj o istraivanju kojem je cilj otkrivanje zakonitosti, a struni je rad pisani izvjetaj o istraivanju kojem je cilj konkretizacija zakonitosti (dijagnoza).
Pisani izvjetaj o
razlikuje struni rad
i

tei

nih
istr;

raju

stve
toki

.9.4.

Akcijska istraivanja

Znanstvena su istraivanja u podruju drutvenih znanosti slabije razvijena, a njihovi rezultati nemaju utjecaja na drutveno-politiku praksu. Drutvena se akcija gotovo redovito odvija mimo spoznaje o njoj. Stoga nije udno to je ve Marx upozoravao kako su filozofi svijet razliito tumaili, a stvar je u tome da se on izmijeni. Ta revolucionarna misao imala je velik utjecaj i na znanstvene djelatnike. Tako Mills istie: Ako tenja za tim da se bude informiran potpuno potisne zahtjev da se informacija pretvori u djelo, znanje ljudi - umjesto da bude aktivno - postaje pasivno i gubi svoju ulogu u preobraaju ivota" (Heler, 1978:347). Slino naglaava i Peujli kako glavno pitanje ipak nije kako emo vie znati o drutvu, ve kako emo ivjeti"
(Peujli, 1976:49).

Obi
!

n o.
taci

st\i

prea
nali
ljan

na shvaanje znanstvenog istraivanja, pa umjesto tradicionalnih istraivanja neki zagovaraju takozvana akcijska istraivanja. Zagovornici akcijskih istraivanja upozoravaju da tradicionalna znanstvena istraivanja ostaju na otkriu koje zavrava u ladici, a akcijska istraivanja idu dalje i traju sve dok se situacija ne promijeni (Gilli, 1974). Vidjeli smo da su rezultati znanstvenih istraivanja ope dobro s velikom potencijalnom vrijednou. Da bi se ta vrijednost pretvorila u stvarnu vrijednost, potrebna su tehnika i struna istraivanja, kao i struna aktivnost koja se na svemu tome temeljiti.
se gledita odrazila
i

Takva su

dru den

va
istr

koji

iv

Primjer iz medicine najbolje ilustrirati te odnose. Upala plua otkrivena je i opisana kao specifina bolest. Teorijsko znanje o toj bolesti nije dovoljno da bi se ona

nic
njih daje

poela
cirati

lijeiti. Prije

toga treba dijagnosticirati tu bolest. Bolest se ne

moe

dijagnosti-

bez teorijskog znanja o njoj, ali to znanje nije dovoljno za dijagnozu, pa se to ini na osnovi pretraga (strunih istraivanja). Tek nakon dijagnoze, moe poeti lijeenje (struna aktivnost). Znanstvena spoznaja i dijagnoza su neophodne, ah nisu dovoljne za lijeenje. Osim toga, treba znati kako se neka bolest lijei i u skladu s tim valja po-

kao nic Pog mi

STRUKTURA ZNANOSTI

25

stupiti.

U lijeenju (strunoj aktivnosti) gotovo redovito koriste se rezultati tehnikih

se

istraivanja koji

Da bi

poveavaju efikasnost lijeenja. dolo do promjene, akcija se mora temeljiti na rezultatima znanstvenih,

tehnikih i strunih istraivanja.

znanstveno

tehniko

struno

struna

promjena

istraivanje

istraivanje

istraivanje
(dijag.)

aktivnost
(terapija)

(otkrie)

(izum)

Kada je rije o promjenama drutvenih politikih pojava, pojavljuju se specifine

i

tekoe u svakoj
istraivanja.

karici tog

sloenog lanca. Posljedica

je

nih na istraivanju, pa se elja za

promjenom

istaknula

mali broj promjena utemeljei u samom nazivu akcijskih

Meutim,
i

raju epistemoloka

akcijska istaivanja, bez obzira na svoje dobre namjere, otvadrutvena pitanja. Recimo, kakav je njihov odnos prema znan-

stvenim, tehnikim
tokracije
i

strunim istraivanjima? Kako razrjeavaju odnos izmeu scijen-

demokracije?

1.10.

Struktura znanosti
Treba razlikovati grau od graevine.

Obino se kae da
no.

se znanost sastoji od predmeta i metoda istraivanja. No to nije toPredmet neke znanosti je dio objektivne stvarnosti, a znanost je misaona interpretacija tog dijela stvarnosti. Jedno je objektivna stvarnost, a drugo je misao o objektivnoj stvarnosti. Prema tome, znanost se ne sastoji od predmeta, ve od spoznaja o svojem
i metoda pomou kojih istrauje svoj predmet. Metode istraivanja su racionalno empirijski postupci koji nas vode istinitim spoznajama. Pomou njih uspostavljamo vezu izmeu misli o objektivnoj stvarnosti i same stvarnosti o kojoj se misli.

predmetu

Znanost najprije definira svoj predmet razgraniavajui ga logiki od predmeta drugih znanosti. Predmet znanosti moe biti dio objektivne stvarnosti koji ini odreenu logiku cjelinu. Odreujui svoj predmet, znanost zapravo odreuje svoj istraivaki prostor. Predmet istraivanja jedne znanosti isto je to i problem u konkretnom istraivanju. Unutar jednog predmeta istraivanja nalazi se mnotvo pojava i procesa koji se istraivati kao posebni problemi istraivanja. Sva istraivanja i rezultati istraivanja unutar jednog predmeta ine jednu znanost.

Uz pomo istraivanja znanost svoje miljenje o svojem predmetu temelji na injenicama

njih

stvarnosti. injenice su osjetilni doivljaji

o predmetu istraivanja.

Pomou

odreujemo objektivno, realno postojanje izvjesne stvari, pojave, procesa, dogaaja, osobine ili odnosa" (ei, 1971:270). No nagomilavanje injenica nije znanost
kao to
i

gomila kamenja

nije

nica, a za provjeru jedne hipoteze potrebni

kua." (Simoni,1999:162). Stvarnost nudi bezbroj injesu odreeni broj i odreene vrste injenica.
i

Pogreku
miljenje,

moemo napraviti ve pri samom izboru vrste

da
bi dolo

broja injenica,

pa znanstveno
biti

do

istinitih

spoznaja o objektivnoj stvarnosti mora

zasno-

26

OPE ODREENJE ZNANOSTI

vitc

vano na reprezentativnom uzorku iskustvenih doivljaja te stvarnosti. Budui da odjednom moemo zahvatiti samo ogranien broj doivljaja, za potrebe znanstvenog
istraivanja valja injenice registrirati. Registrirana injenica postaje podatak. Registri-

dei

do
vai

moemo zahvatiti velik broj injenica, a time ih jo stavljamo u ravnopravan poloaj. Meutim, svaka registracija doivljaja razlikuje se od samog doivljaja. To
ranjem

moe dovesti do
mora
ljanja

razliitih miljenja o istim

pojavama i procesima, pa o tome znanost

log
koj

brinuti.

O tome e biti posebno rijei kad budemo govorili o metodama prikup-

podataka.

tve

Na osnovi injenica i podataka uz pomo miljenja odvajaju se relevantni od irelevantnih elemenata pojava i procesa. Irelevantne elemente zanemarujemo, apstrahiramo, a relevantne uopavamo, generaliziramo, pa tako dolazimo do biti pojava i procesa. Bit je ono po se jedne vrste pojave i procesi razlikuju od pojava i pro-

emu

1.1

cesa druge vrste.

Nositelj biti je pojam. Pojam
je

zamisao

biti

pojava
tih

procesa do kojeg
i

smo
je

doli

Uz
tin prc
tiv:

miljenjem na osnovi iskustvenog doivljavanja

tat,

pojava

procesa.

Pojam

rezul-

osnova

miljenja.

Kao to
i

se iskustveno doivljavanje kvalitativno razlikuje

od

objektivne stvarnosti, tako se

vanja. Miljenje (pojam)
iza pojavnog,
1977).
Jezik je dio

pojam

(miljenje) razlikuje

od iskustvenog doivlja-

uopeno odraava

objektivnu stvarnost. Tako ono prodire

me
(K(

pa

je

nuno da

se materijalizira

u govoru

(o

tome

opirnije Vigotski,

em
kulturne stvarnosti koji

omoguuje komunikaciju

nadiskustvene

ljuc

ine nove odnose medu pojmovima. Uspostavljanje novih odnosa medu pojmovima je miljenje. Takvu miljenju nedostaje iskustvena verifikacija pa nas ono samo ne moe dovesti dalje od hipoteza. Da bi takvo miljenje postalo
veze. Nadiskustvene veze

sac

ii
anl

znanstvena spoznaja, treba ga provjeriti na injenicama stvarnosti o kojoj se misli. Prema tome, hipoteze su misaono objanjenje objektivne stvarnosti koje jo nije provjereno injenicama te stvarnosti.

in
int

Kad misaone pretpostavke provjerimo injenicama stvarnosti, onda one postaju zakon. Zakon oznaava trajnu, nunu bitnu vezu medu pojavama procesima. Teorija je vii zakon koji objanjava vei broj trajnih, nunih i bitnih veza medu pojavama
i

pn
tez
noi

procesima. S obzirom na broj veza koje objanjava, Merton razlikuje

.

tri

vrste teorija:
no: od, sa\

teorije

dalekog dometa,

2. teorije

srednjeg dometa

3. teorije

kratkog dometa (Mer-

ton, 1979).

Prema tome, znanost se sastoji od definicije njezina predmeta metoda, podataka, pojmova, jezika, hipoteza, zakona i teorija. Budui da se grada razlikuje od graevine elemente svoje strukture svaka znanost objedinjuje u odreeni logiki sustav. Sustav znanosti ne samo da obuhvaa elemente njezine strukture ve ih smisleno ujedinjuje, odreujui njihovo mjesto i ulogu unutar tog sustava. Na osnovi definicije predmeta istraivanja uz pomo odgovarajuih metoda dolazi se do odreenih podataka o predmetu, a na osnovi podataka izgrauju se pojmovi, jezik, hipoteze, zakoni i teorije. Logika znanosti je u objanjavanju njezina predmeta, tako da podatke objanjava pojmom, pojmove zakonom, zakone teorijom, teorije sustavom. Filozofija objanjava znanost odreujui njezino mjesto u cjelokupnom sustavu znanosti.
Znai, struktura znanosti
sastoji se

me
po;

do
na
stv

ces

po
ces
nit

od njezinih elemenata koje znanost ureduje u

logiki sustav. Znanost se kumulativno razvija

poveanjem broja elemenata, a skoko-

OVI USl

ZNANSTVENA METODA

27

logikim ureivanjem elemenata od kojih se sastoji. Kad znanost osigura odreeni broj elemenata, ona time omoguuje nove sinteze. Teko bi Mendeljejev doao do periodnog sustava da je raspolagao s manje opisa elemenata. Njihovim usustavljivanjem dolo je do velikog skoka u objanjavanju predmeta fizike i kemije. Budui da znanost logiki objanjava svoj predmet, ona svoje spoznaje izraava logikim kategorijama (pojmom, zakonom, teorijom, sustavom). Za razliku od logike koja se zasniva na zakonima ispravnog miljenja, znanost usto svoje miljenje i iskusvito

tveno provjerava.

1.11.

Znanstvena metoda
dualizam odrazio
i

Uz

pomo znanstvene metode provjerava se istinitost znanstvenog miljenja. Meui

u podruju znanstvenih metoda, tako da se suNo znanstvena je misao samokorekfivna, jer ljubav prema istini (znatielja) razvija intelektualnu hrabrost da se suoimo s tekoama i da svladamo iluzije koje su privremeno ugodne, ali na kraju tetne" (Koen Nejgel, 1965:407). Znanstvena metoda ne moe se svesti ni na logike ni na empirijske metode. Ujedinjuje ih u jedinstvenom spoznajnom procesu i tako zbliava ljude, za razliku od drugih oblika miljenja.
tim, drutveni se

protstavljaju teorijska

empirijska verifikacija.

Logika znanstvenom miljenju daje formu,

teorija sadraj, a empirijski

postupci

Oni koji odbacuju ii dalje od injenica, i ne dopiru do pravih injenica, istie Cohen. Svako je otkrie anticipacija prirode, pa se do istinite spoznaje i ne moe doi samo prouavanjem injenica. Istraivanje poinje problemom. Na osnovi teorijskog znanja, inteligencije, intuicije i mate dajemo misaoni odgovor na problem. Taj nas odgovor usmjerava prema odreenim injenicama koje trebamo prikupiti radi provjeravanja naih hiposadraj teorija povezuju s injenicama stvarnosti na koje se odnose.

Meutim, prikupljanje, obrada interpretacija injenica poslovi su u znanstvenom istraivanju koji moraju udovoljavati odreenim znanstvenim kriterijima. Istraivanje se sastoji od veeg broja aktivnosti logiki ujedinjenih u jedinstvenom procesu znanstvenog istraivanja. U njemu se koriste razliite metode koje se
teza.
i

i prilagoavaju specifinostima tih aktivnosti. Znanstvenim metodama rjeavamo pojedinane probleme unutar procesa istraivanja, pa je potrebno razlikovati metode od procesa istraivanja. Koritenje pojedinanih metoda dovelo je do mnogih pogreaka u znanosti, ali pojedinane su se metode koristile namjerno kako bi se dobio privid znanstvenog istraivanja. Zato je umjesto vieznanog izraza znanstvena metoda" bolje rabiti izraz proces istraivanja". Ve smo rekli da metoda istraivanja ovisi o onome to se istrauje. Objektivna je stvarnost vrlo komplicirana, pa istraivaki postupci moraju biti komplicirani. Proces istraivanja sastavljen je od velikog broja razliitih aktivnosti koje su meusobno

odabiru

povezane istraivakom idejom. Da

cesa treba
niti
biti

bi istraivanje bilo uspjeno,

svaka faza tog pro-

nije mogue uiako se istraivanje ne temelji na poznavanju predmeta istraivanja. Kako nas u ovom sluaju zanimaju drutvena istraivanja, prije razrade faza procesa istraivanja

svjesno, svrhovito

planski razraena. To,

meutim,

usmjerit

emo se na specifinosti drutvenih znanosti.

28

DRUTVENE ZNANOSTI - SPECIFINOSTI

DRUTVENE ZNANOST! - SPECIFINOSTI

to se penje na

nam
kult

vei

vrh, vidi

vee
Taku-An

stva
fizili

prostranstvo koje treba

istraiti.

ine
obil

Bez obzira na svoje specifinosti i drutvene su znanosti pojmovna interpretacija drutvene stvarnosti zasnovane na injenicama te stvarnosti. Prirodne su znanosti bile ve vrlo razvijene kad su se drutvene znanosti tek poele konstituirati. Razlog tome je to su prirodne pojave zbog svojih specifinih obiljeja dostupnije znanstvenom istraivanju, a tome su pridonosili i drutveni odnosi, koji su u cijeloj povijesti bili takvi da su se nastojali prikrivati, a ne otkrivati.
Drutvene su se znanosti poele pojavljivati u vrijeme kada su se prirodne znanosti ve dobro razvile i afirmirale svojom sistematinou, preciznou i egzaktnou. Zbog toga je pojam znanosti bio zasien znaenjem prirodne znanosti, pa se dru-

Mec
u
ta

pon Org
mje zak
stoj

org
dut nas ran osn
klju

poela odmjeravati kriterijima prirodnih znanosti. Pri tome se nije imalo na umu da se prirodne drutvene znanosti razlikuju u predmetu svojeg
tvena znanost doekala
istraivanja,
i
i

pa postupci

pomou kojih se istrauje njihov predmet moraju biti drukiji.

od anorganske stvarnosti preko organske, psihoorganje od niih razina prema viima. Isto tako postoji razvoj i unutar pojedinih razina. Svaka razina ima poseban temelj na kojem se odvija njezina evolucija. Anorganska stvarnost temelji se na atomu, a njezina evolucija se gradi promjenama u strukturi atoma. Organska stvarnost temelji se na stanici, a evolucija u njoj omoguena je promjenama u strukturi stanica. Superorganska stvarnost temelji se na simbolu, a evolucija u toj stvarnosti temelji se na promjeiao je

Sveukupni razvoj

ske do superorganske stvarnosti. Prema tome, iao

dat
gar
prij

o n
ten

RAZINE, TIPOVI POJAVA

ZNANOSTI KOJE

IH ISTRAUJU

ner

RAZINA POJAVA
IV.

TIPO
-

obj

mo
superorganske
kultura

kulturna antropologija, sociologija, socijalna psihologija, znanost o politici, ekonomija,

povijest,

one
sol

komunikologija

usj
sar

III.

psihoorganske

psihiki doivlj.
nervni sustav

psihologija

neurologija

od
II.

organske

tjelesna grada
ljudi, ivotinje,

fizika antropologija
zoologija, botanika,
fiziologija,

Od:

biljke

organska kemija, biofizika

nu

du
I.

anorganske

zemlja, voda, zrak, svemirska materija

kemija, fizika, geologija, kemija, fizika, geologija,

sn<

astronomija

sta

29

nama u strukturi
kulture

simbola. Psihoorganska stvarnost

je

rezultat meduutjecaja okoline,

najviih ivih bia.

i njihov meusobni odnos. Evolucija u anorganskoj brojem atoma i njihovim meusobnim odnosom. To istrauju fizika i kemija. Obiljeja strukture nisu odreena samo obiljejima elemenata koji je ine. Odnos medu elementima moe dovesti do obiljeja strukture koja su suprotna obiljejima elemenata koji je tvore. Primjerice, vodik gori a kisik podrava gorenje. Meutim, kad se ta dva elementa nalaze u spoju H 2 oni gase vatru. Isto tako plinovi u takovu spoju postaju tekuina.

Struktura oznauje elemente

je

stvarnosti uvjetovana

iva stanica se takoer

sastoji

od elemenata

spojeva,

ali

pomou

njih.

Stanica

je

dio kvalitativno drugaije stvarnosti

se ne moe objasniti - organske stvarnosti.

Organska se stvarnost vie razlikuje od anorganske stvarnosti nego bilo koja promjena u anorganskoj stvarnosti. Prema tome, ako iz obiljeja atoma ne moemo zakljuivati o obiljejima spoja, jo je tee iz obiljeja atoma i spojeva od kojih se sastoji objasniti obiljeja ive stanice. A kako je tek s pokuajem objanjavanja superorganske stvarnosti kulture, koja se temelji na simbolu?
Kultura se ne

utim, neosporno

moe objasniti zakonima fizike, kemije, biologije i psihologije. Meje da itavo ovjeanstvo ine potomci Homo sapiensa da su ljudi
i

da razlike u kulturama nemaju nikakve osnove u biolokim i psiholokim razlikama. Prema tome, na osnovi poznavanja neijih biologijskih i psihologijskih osobina ne moemo nita zakljuiti o tome hoe li biti vjernik ili nevjernik, kojoj vjeri ili politikoj stranci pripadati, koje vrijednosti usvojiti, kako se odijevati i slino.
te

na svim prostorima jednako sposobni za bilo koji oblik kulture,

Ono

to

znamo o razinama pojava

u
vie. Bolje

ganskih, organskih, psihoorganskih

prijelaz iz niih razina

jest da postaju sloenije kad se ide od anordo superorganskih. Nije nam dovoljno poznat su istraene nie razine od viih razina. Spoznaje

o niim razinama nisu dovoljne za objanjavanje pojava viih razina. Vie razine
temelje se na niim razinama, tako da

nema psiholokog bez

biolokog,

Iako bez niih razina

nema kulture bez psihoorganske stvarnosti, nema biolokog bez anorganske materije. nema viih razina, znanje o niim razinama ne pomae u

u sluajevima kontraindikacija. Primjerice, ako znada je neiji kvocijent inteligencije ispod minimuma za uspjeh u nekom poslu, onda znamo da on nee uspjeti u tom poslu. No, kad znamo da netko ima neke sposobnosti za uspjeh u odreenom poslu, nismo sigurni da uspjeti u tom poslu, jer je uspjeh uvijek rezultat veeg broja povoljnih okolnosti, dok je za neuspjeh dovoljna
objanjavanju viih razina, osim

mo

samo jedna nepovoljna

od njih sama moe
nu nadgradnju
snaga (VVeber).
biti

okolnost.
jest

Sloenost viih razina

u tome

to ih

odreuje vei

broj okolnosti

to

svaka

esto se odrednica neuspjeha uzima kao odrednica uspjeha. Ako bez materijalne osnove nema duhovne nadgradnje, za duhovodrednica neuspjeha.
nije

duhovnu nadgradnju

dovoljna materijalna osnova. Razvoj proizvodnih snaga utjee na (Marx), ali i duhovna nadgradnja utjee na razvoj proizvodnih
i meuutjecaj pojava, pa nije jednoutjee li ta pojava na pojavu koja je

U superorganskoj stvarnosti kompliciraniji je

stavno odrediti to
je
i

kad uzrok nekoj

pojavi,

30

DRUTVENE ZNANOSTI - SPECIFINOSTI

uzrokuje.

U niim razinama pojava vidljiv je redoslijed kauzaliteta. Nema organskog

ili,

bez anorganskog, ali anorgansko moe biti bez organskog. Nema psihikog bez organskog, ali moe biti organsko bez psihikog. Isto tako, nema superorganskog bez psihoorganskog, ali zamjetan je utjecaj superorganskog na psihoorgansko, organsko pa i anorgansko. Najvei je utjecaj superorganskog na superorgansko. Utjecaj superorganskog se smanjuje to se ide prema niim razinama pojava, ah se i on s vreme-

sav

^e
an-

r^
^
ver
nje

nom poveava.

2.1.

Temelj superorganske stvarnosti

srei

Ve smo kazali da se anorganska stvarnost temelji na atomu, organska na stanici, a

superorganska na simbolu. Takav je redoslijed i po sloenosti. Meutim, obrnut je redoslijed prema ovjekovu uvidu, tako da ovjek najmanje zna o superorganskoj
stvarnosti. Iako je

superorganska stvarnost za ovjeka najvanija, postojea znanja

i
i

iz

tog podruja manje su dostupna nego znanja niih razina, tako da uenici
vie znaju o

studenti
Ve<
uru
rea

atomu

stanici

nego o simbolu, ako o njemu

uope neto znaju.

Simbol je ovjekova tvorevina kojom on neto oznaava. Svaka rije je simbol. Primjerice, rije 'dim' je simbol koji su stvorili ljudi nae kulture (jezika) kako bi oznaili sitne estice to nastaju prilikom gorenja, a koje se mogu vidjeti kako se uzdiu iznad vatre. Dim je proizvod vatre koji se razlikuje od njezinih drugih proizvoda koje oznaavamo simbolima 'toplina', 'svjetlo', 'pepeo', 'ar'...

saz set
inii

Rije 'dim' razlikuje se od percepcije dima i od stvarnog dima. Rije 'dim' sastoji se od tri slova ili glasa, ovisno o tome je li napisana ili izgovorena. U tim slovima i glasovima nema nita to bi nas upuivalo na njezino znaenje, osim dogovora ljudi nae kulture da ta tri slova (glasa) oznaavaju ono to smo kazali. Sitne estice koje se mogu vidjeti kako se uzdiu iznad vatre u drugoj se kulturi (jeziku) oznaavaju drukije.

nis

din

ne

kul
prt

U njemakom se jeziku oznaavaju rijeju 'gass', u talijanskom 'fumo', u nekom

i

drugom jeziku nekom drugom rijeju. 'Gass' i 'fumo', kao janske rijei ne znae nita za one koji ne znaju te jezike.
Percepcija

sve druge

njemake i tali-

ar
sve

kad ono to se uzdie iznad vatre djeluje na nae osjetilne organe. Doivljaj dima moe oznaavati i neto drugo. Kao to je oblak znak za kiu, isto je tako dim znak za vatru. Doivljaj oblaka i doivljaj dima takoer oznaavaju neto drugo, ali u ovom sluaju oznaitelj i znaenje moraju se pojavljivati zajedno, pa se veza izmeu oznaitelja i znaenja stvara uvjetovanim refleksom. Takvo je oznaavanje dostupno svim ivim biima. Odreeni ivotinjski krik je prirodna reakcija na opasnost, ah on moe uvjetovanjem postati znak za opasnost drugim ivonastaje

dima

op
ski

up
poi vrs

stv

tinjama. ivotinje komuniciraju

pomou

predstavlja prirodnu pojavu koja

oznaava neto drugo,

znakova, a ljudi pomou simbola. Znak a simbol je ovjekova tvorel.(

vina kojom on neto oznaava.

Razlika

je

izmeu

ljudi

ivotinja to to

nema

ljudi koji

ne bi

bili

stanju da

me
aj<

razne rijei povezu u cjelinu i od njih sloe svoj govor

pomou kojeg bi svoje misli izra-

OBILJEJA

SIMBOLIKIH PROCESA

31

ili,

dok, naprotiv,
i

uope

savrena

sretno

roena, koja

ne postoji bilo kakva druga ivotinja, ma koliko ona bi se slino ponaala" (Dekart, 1952:209).

bila

dima znak je za konkretnu vatru, a rije 'vatra' moe oznaavati konuope. Percepcija dima je znak, a rije 'vatra' je simbol. Veza izmeu znaka i znaenja je prirodna, a izmeu simbola znaenja je dogovorena. Rije 'dim' je simbol koji oznaava sitne estice to nastaju pri gorenju. Percepcija tih estica upuuje na pojavu koju oznaavamo simbolom 'vatra'.
Percepcija
i

kretnu vatru

vatru

Simbol se sastoji od dvaju dijelova: materijalnoga

rije olovka, a

koji slui
je

za oznaavanje, i konili napisana da se njime oznaava

vencionalnog znaenja. Materijalni dio simbola 'olovka'

izgovorena

dogovoreno znaenje

je

u naoj kulturi

(jeziku)

sredstvo za pisanje.

U drugoj kulturi sredstvo za pisanje oznaava se drugom rijei.

2.2.

Obiljeja simbolikih procesa

ovjek nema bioloki program reagiranja. Izbor reakcije je potencijalna mogunost koja se ne moe razviti biolokim sazrijevanjem. ovjek mora uiti izbor i ponaanje u skladu s izvrenim izborom. Ako
ima mogunost da bira
reakciju.

Ve smo kazali da je ponaanje ivotinja regulirano nasljednim programom.

On nema
bioloku prisilu,

najnemonije bie. U osnovi ponaanja ivotinja stoji genetska u osnovi ovjekova ponaanja stoji simbolika informacija. Divlja djeca nisu naslijeem dobila program reagiranja, a budui da nisu ivjela u drutvenoj sredini, nisu stekla simbolike informacije koje bi bile u osnovi njihova ponaanja. Stoga
se to ne dogodi, ostaje

informacija, a

ne

zauuje njihova neprilagoenost.

Da bi se dijete moglo prilagoeno ponaati, genetski kod mora biti nadomjeten kulturnim kodom. U osnovi su individualnog ponaanja i upravljanja drutvenim procesima simboli (rijei) koje dijete mora usvojiti da bi moglo upravljati svojim ponaanjem. Upravo
svojstvima,

pomou rijei dijete voljno usmjerava svoju panju ka izvjesnim pomou rijei ih sintetizira, pomou rijei simbolizira apstraktni pojam
i

operira njime kao najviim

ski, 1977:175).

znakom od
jezika
i

svih koje

je stvorilo

ljudsko miljenje" (Vigot-

ovjek stjee mogunost da upozna samog sebe, da da u drutvenoj interakciji drugi utjeu na njegovo ponaanje te da i on utjee na ponaanje drugih. U osnovi su toga psihike veze nove vrste. One predouju vie mentalne funkcije na kojima se zasniva superorganska Prema tome, uenjem
upravlja svojim ponaanjem
stvarnost
i

kvalitativno novi vid razvitka

- kulturna evolucija.

Kulturnu evoluciju obiljeava vei broj specifinosti simbolikog ponaanja:

1
.

ODGOENO REAGIRANJE. Kod ivotinja podraaj automatski pokree nasljedni

reagiranja.

mehanizam
cije',

Sloboda izbora ovjeka oslobaa od

'tiranije

trenutne situa-

pa ako

to situacija doputa,

on moe odgoditi

reakciju.

U meuvremenu moe

32

DRUTVENE ZNANOSTI - SPECIFINOSTI

analizirati podraaj, promisliti

isprobati razliite

mogunosti reagiranja, koristei se

8.!

svojim
2.

tuim iskustvom te se odluiti za

najbolju

moguu reakciju.

pn
sp<

EVOKACIJA ODSUTNOG. Budui da simbol oznaava neto drugo, to je razliito od njega samog, pomou njega moemo uiniti 'prisutnim' ono to nije nazono. ivotinja ne moe doi do informacije o onome to nije nazono. Zato ivotinja ui
oponaanjem uz obveznu prisutnost onoga to ui, a ovjek moe uiti iz razgovora i knjiga. Tako on moe uiti o situacijama to su vremenski i prostorno njemu daleke i nedostupne. Isto tako on moe pristupiti rjeavanju problema koji nisu neposredni. On moe rjeavati tue, anticipirati budue probleme i pripremiti se za njihovo rjeavanje.

nji!

SVi
lo COi
riti

SUPSTITUCIJA. Kao to je simbol zamjena za ono to on oznaava tako i on moe biti zamijenjen drugim simbolom. Mogue je zato stvoriti novi jezik koji je nerazumnjezina znaenja ne postoji priroljiv drugima (ifriranje). Budui da izmeu rijei dna, ve konvencionalna veza, razvili su se razliiti jezici. A svaki se jezik posebno razvija obogaivanjem brojem simbola i nainom njihova oznaavanja. Govorni je jezik neogranieni sustav rijei koji se oznaava ogranienim brojem glasova. S trideset slova u hrvatskom jeziku moe se oznaiti neogranien broj rijei. Svi simboliki sustavi koje je ovjek stvorio nisu jednako efikasni. Velika je razlika izmeu latinskoga, irilinog ili kineskog pisma. Kao to razliitim oznakama oznaavamo rijei, isto to inimo s brojevima, pa imamo rimske brojke koje nisu tako efikasne za oznaavanje kao arapske. Sa deset arapskih oznaka (brojki) moe se po odreenim pravilima ozna3.
i i
i

sta
OSI
cij<

lja

U
da ku
pa

Pr
ku

iti svaka veliina.

4.

mi

KATEGORIJALNOST. Simbolikim oznaavanjem pojedinano svrstavamo u jednu kategoriju. Jednom rijeju oznaavamo mnotvo istovrsnoga. Rije kua nije oznaka za jednu

dr
vi] lir

kuu ve za sve kue. Imenovati predmet znai navesti njegovo prezi-

Prezime je zajednika oznaka za svaki pojedinani sluaj unutar odreene skupine predmeta koja je obiljeena zajednikim obiljejima. Prema tome, imenovanje je rezultat miljenja kojim se daje zajedniki naziv istovrsnoj skupini. Jedna rije 'kua' oznaava svako stanite koje je ovjek sebi izgradio. Kada bi svaka kua bila oznaena posebnom rijeju takvo bi nam oznaavanje malo pomoglo, jer tako ne bismo doli do biti koja je zajednika svim pojedinanim kuama.
(Vigotski, 1977:150).
5.

me"

tn

su
li
ur
gl

STVARALATVO. Simboliki

sustav (pismo)

omoguuje neogranienu upotrebu

na

ogranienog broja simbola. S trideset slova (glasova) mogue je sloiti neogranien broj rijei. Neograniena je i mogunost kombinacije rijei. ovjek je tool maker zahvaljujui simbolikoj sposobnosti. Alatka
je

a
Pi

unutranje iskustvo (mozga) zavreno vanj-

skom radnjom
6.

(ruke).

sa
ri
)

RACIONALNOST. Zamislimo samo kako bi trgovina izgledala da ovjek nije stvosimbol vrijednosti - novac.

rio

Da bismo upoznali daleka podruja, ne moramo u njih

je

putovati.
7.

To moemo

pomou knjige.
vi
i

UENJE. Simboliki se sustav ui pomou njega se ui. Uz pomo simbola nedo-

if
st,

stupno postaje dostupno.

simbola.

O prolosti

dalekim pojavama

moemo

doznati

putem

at

OBILJEJA

SIMBOLIKIH PROCESA

33

8.

SPOZNAJA. Pomou simbola moemo doi do novih spoznaja oznaavajui ih prethodno s poznatim znakom (X). Pomou simbola moemo razraditi put do novih spoznaja. Simbolima uspostavljamo nove odnose, bez ega ne bi bilo miljenja.
To, dakako, nisu sva obiljeja simbolikog ponaanja, ali se iz navedenih vidi njihovo nenadomjestivo znaenje za nastanak i razvitak svakog pojedinog ovjeka,
i ovjeanstva u cjelini. ovjek je nastajao oslobaajui se bioprogram prilagodbe zamijenio je kulturnim koji nije jedinstven za ovjekovu vrstu. Zato unutar bioloki jedinstvenog ovjekova roda ima mnotvo razliitih kultura, a unutar jedne kulture i mnotvo razliitih pojedinaca, osoba.

svake pojedine kulture

loke stege. Bioloki

Iako su druga iva

stavljaju jedinke koje

su

bia definirana jedinstvenim biolokim programom i predveoma sline, unutar iste vrste postoji mali varijabilitet koji je

cije.

osnova bioloke evolucije. Osobitost svake osobe i kulture u osnovi je kulturne evoluPrema tome, kulturna se evolucija poput bioloke temelji na varijabilitetu i preivljavanju. U biolokoj evoluciji preivljavaju varijacije koje su bolje prilagoene okolini. U kulturnoj evoluciji preivljavaju oni proizvodi kulture koji su prihvaeni.
Kulturna evolucija je mnogo bra od bioloke. Koliko je samo vremena trebalo da se dogodi promjena od ovjekova pretka u ovjeka, a kakve su promjene nastale u kulturnoj evoluciji samo u zadnje dvije tisue godina.

Kao to smo vidjeli iz ovog kratkog uvoda, kulturna je stvarnost veoma sloena, pa u pobliem odreivanju te stvarnosti postoje velike razlike. Kroeber i Kluckhon prikupili su 257 razliitih definicija kulture. Jedna od najprihvaenijih je Tvlorova, koji kulturu odreuje kao sloenu cjelinu koja ukljuuje znanje, vjerovanje, umjetnost, moral, pravo, obiaje i sve druge sposobnosti i navike koje je ovjek stekao kao lan drutva" (prema: Kale, 1977:40). U kulturu Tylor ubraja i odjeu, orue, oruje, pravila vlasnitva i enidbe, moralna i vjerska uenja. Lowie kulturu odreuje kao cjelinu drutvene tradicije", a Linton je smatra drutvenim naslijeem". Sokolovi smatra da je ona ovjekov svijet koji se nalazi izmeu njega i prirode (Sokolovi, 1971:27).
Jedna organska potreba moe izbaciti razliite kulturne odgovore. ivotinje kad odreenu hranu. Ljudi su svejedi, pripremaju razliitu hranu na razliite naine, jedu u odreeno vrijeme na odreeni nain. ovjek jedne kulture moe umrijeti od gladi kraj poslastica ljudi druge kulture. U Calcutti postoji umiralite od gladi, a gradom se slobodno kreu krave i ometaju promet. Ako ortodoksni islamac nakon nekog jela u kojem je slasno uivao sazna da je u njemu bila svinjetina, povraat e, a moe se i razboljeti. Napokon, ljudi jedu i piju kad nisu ni gladni ni edni.
su gladne jedu

Simboliko je u osnovi svega kulturnog, ali sve kulturno nije samo simboliko. nego ovjek sagradi kuu, izradi orue, oruje, odjeu ..., on o tome ima zamisao, ali samom zamisli on ne moe sve to napraviti. Prema tome, da bi nastali materijalni proizvodi, na simboliku se aktivnost mora nastaviti fizika aktivnost. ovjek
Prije
je tool

maker, a alati su dio kulture, njihova izrada kulturna aktivnost.

Prema tome, razlikujemo duhovnu i materijalnu kulturu. Duhovna se kultura odvija samo na razini simbola. Materijalna kultura, osim simbolike aktivnosti zahtijeva fiziku aktivnost. Nema materijalnih proizvoda ako se na misaonu djelatnost ne nastavlja fizika djelatnost po zamisli. Materijalna proizvodnja povezuje umnu i fiziku aktivnost. Mozak je univerzalni organ umne, a ruka je univerzalni organ fizike aktivi

34

DRUTVENE ZNANOSTI - SPECIFINOSTI

nosti.

Mozak ruka u
i

suradnji proizvode sredstva koja

pomau i misaonoj

fizikoj

vir
re; je;

god bila savrena, nee moi zamijeniti ni mozak proizvod ni ruku, a najmanje njihovo usklaeno djelovanje. Ne treba se bojati da nadvisiti svoga proizvoaa, ali razloan je strah od mogunosti da proizvod moe unititi svog proizvoaa. Valja razlikovati kulturu u objektivnom smislu i kulturu u subjektivnom smislu. Kulturu u objektivnom smislu ine sva dostignua ovjeanstva ili jednog odreenog drutva. Kulturu u subjektivnom smislu ini onaj dio kulture koji je neki pojedinac usvojio. Razvitkom kultura poveava se razlika izmeu kulture u objektivnom
aktivnosti, ali ta sredstva, koliko

od
zb

ar
pr;

ko
to

subjektivnom smislu. Nema pojedinca koji moe usvojiti svu kulturu svoga drutva, a da i ne pomiljamo o mogunosti usvajanja kulture ovjeanstva.
Kulturni proizvodi
macija prenosi

mogu biti korisni samo posredstvom kulture u subjektivnom

simbola. Poznato
je

lm

smislu. Bioloka se informacija prenosi na mladi narataj genima, a kulturna se infor-

vo
Iju

uenjem pomou
i

da

se materijalna kultura lake

prenosi

iz

jedne kulture u drugu nego duhovna.

Bioloki, kulturni

demokratski razvitak

nije

mogu bez razlika. Zbog toga nije."

.

do
cal

dan

izbor, koliko

god bio dobar, ne moe

zamijeniti slobodu izbora, jer nijedna kul-

ne moe uiniti vie od stvaranja nove inaice. (Mumford, 1986:307). Prema tome, demokracija i njezin razvoj nisu mogui bez slobode izbora, bez politikog pluralizma.
tura, nijedna rasa, nijedno razdoblje

de ko on
utj

2.3.

Obiljeja drutvenih pojava

Struktura drutvenih pojava

mnogo

je

sloenija

od strukture prirodnih pojava.

Isto

prirodne pojave uzrokovane prirodnim iniocima, dotle su drutvene uzrokovane i jednima i drugima. Velik broj uzroka drutvenih pojava esto se oblikuje u uzroni kompleks koji je ,,u svom djelovanju uvijek neto vie i kvalitativno drugaije od prostog njihovog zbroja"
i

tako su brojniji

razliitiji

uzroci drutvenih pojava.

Dok su

(Mils, 1964:319). Istraivanje

nikad ne zahvaa sve uzroke, a i ne moe ih zahvatiti, pa

se

obino usmjerava na odluujue.

Prirodne pojave imaju stalnu, a drutvene dinamiku strukturu. Zemlja se stalno istoj putanji. ivotinje nisu napredovale u posljednjih 20 milijuna godina, a insekti u posljednjih 30 milijuna (Enciklopedija, 1965:710). A u drutvu je za manje od 2000 godina dolo do etiri globalne transformacije od prvobitne zajednice preko

kree po

robovlasnikog poretka, feudalizma, kapitalizma do socijalizma razliitih vrsta. Takve promjene u drutvu odgovarale bi promjeni udaljenosti Zemlje od Sunca u prirodi. Ta promjena sama po sebi i ne bi bila toliko znaajna kad se ne bi odrazila na mnoge procese u anorganskom i organskom svijetu. Spoznaja u drutvenim znanostima zastarijeva, pa promjene u drutvu moraju pratiti promjene u drutvenim znanostima (Kun, 1974).

ne no zn

dc po na
dil

Drutvene je pojave tee egzaktno mjeriti. Meutim, potrebna egzaktnost u drutvenim znanostima mnogo je manja nego u prirodnim znanostima. U strojarstvu je pogreka manja od jednog milimetra fatalna, a za drutvenu praksu u nekim sluaje-

zn zn

OBILJEJA

DRUTVENIH POJAVA

35

vima
je

pogreka od 20% ne mora

biti

kobna. Recimo da

smo

istraivanjem doli

do

rezultata

po kojem

e u jednom referendumu graani biti za" u 90%

sluajeva.
i

Ako

za uspjeh referenduma dovoljna natpolovina veina, onda

ak uz pogreku veu

od 30%

moemo tono prognozirati da

e referendum uspjeti.

Drutvene pojave imaju povijesnu dimenziju. To znai da su pod utjecajem prolih U svakom postoje elementi razliitih epoha, a naziv dobiva po dominantnim obiljejima. Ljudi jesu subjekti povijesti, ali oni je ne prave po svojoj volji, ne pod okolnostima koje su sami izabrali, nego pod okolnostima koje su neposredno zatekli. ." (Mara, 1949:224). A u objanjavanju drutvenih pojava to se esto zanemaruje.
zbivanja. Nijedno drutvo nije ist oblik.
.

Prirodne pojave djeluju neovisno o ovjeku, a drutvene se temelje na djelatnosti Prema tome, treba ih objanjavati i uz pomo spoznaja o ovjeku. Tu nisu dovoljne ope spoznaje o ovjeku, ve i specifine koje se odnose na steena obiljeja ljudi (stavovi, kulturne specifinosti).
ljudi.

Drutvene pojave
cati

tee je predvidjeti, jer je

teko zahvatiti velik broj uzroka, a

moe

doi do interferencije uzroka koji daje novu kvalitetu.

ak

sama spoznaja moe utje-

na promjene drutvenih pojava (suicidalne prognoze).

Istraiva drutva je pod veim utjecajem drutvenih vrijednosti. On je lan odredrutvene grupe, pa se u istraivanju teko moe osloboditi vrijednosti grupe kojoj pripada, jer najee nisu svjesni svojih vrijednosnih zastranjivanja. Meutim,

ene
ono

to je teko

ne znai da

nije

mogue.

Istraiva drutva
tako da:

moe

svjesno smanjiti

utjecaj nesvjesnih vrijednosnih zastranjenja,

a)

identificira

obrazloi vrijednosti koje

ili

mogu utjecati na rezultate istraivanja,

b) postavlja alternativne
c)

nulte hipoteze,

rezultate
ljenje,

zakljuke dade drugim istraivaima da o njima iznesu svoje mi-

d)

sam

provjeri

odnos premisa, podataka i zakljuaka, brinui o moguem

utje-

caju vrijednosti,
e)
f)

precizno definira kljune pojmove,

bude spreman
uju,

napustiti tradicionalna

shvaanja kako novi podaci na

to

upu-

g) to tonije

preciznije prikuplja

podatke (unji, 1973:58 -

62).

Pritisak drutvenih snaga na znanstvenu istinu vei je u drutvenim znanostima nego u prirodnim. to se drutvo vie temelji na posebnim interesima, drutvena znanost ima sve manje mogunosti da na njih upozorava, da ih otkriva. Istinita je spoznaja ope dobro, pa mora doi u sukob s posebnim interesima.

Kompleksne
doivljavanju, pa

promjenljive drutvene pojave tee su dostupne iskustvenom

injenica uglavnom vezana uz posredne i sloenije postupke. Isto tako pojmovi u drutvenim znanostima odnose se na vei broj pojedinanih sluajeva koje odjednom nije mogue empirijski zahvatiti, pa je potrebno odreje registracija

reprezentativan uzorak sluajeva o kojima treba prikupiti podatke. Kako bismo znah koliko konj ima zuba, dovoljno je pogledati jedno konjsko zubalo, ali ako elimo znati stavove graana prema demokraciji, moramo istraivanje stavova provesti na
diti

36

DRUTVENE ZNANOSTI -SPECIFINOSTI

na reprezentativnom broju situacija koje su pokazatelji stava prema demokraciji. Tako bismo prikupili mnotvo podataka iz kojih ne bismo mogli izvui znanstveno relevantne podatke, ako ne poznajemo odgonam pomoi u logikom zakljuivanju. varajue statistike postupke koji

reprezentativnom uzorku

graana

ovi;

utje

Mal

Specifinosti drutvenih pojava kao

razliite ideologijske orijentacije dovele su

telj

do mnogih nedoumica one koji su ih htjeli istraivati, tako da drutvene znanosti esto ostavljaju dojam kako su poprite beskrajnih teorijskih kola koje meusobno ratuju da ak i predmet koji se intenzivno i dugo prouava ostaje kao nerijeen problem na periferiji istraivanja" (Nejgel, 1974:398). Sve su te teorijske kole jednostranost u kojima se naglaava samo jedan aspekt. Pozitivisti prenaglaavaju osjetilnost,
i

upr
neii

sto
rela

zal
din

teoretiari miljenje, a aksiolozi vrijednost. Vrijednost je osnova ideologijskome miljenju, a

znanstvena spoznaja dijalektiki povezuje osjetilno doivljavanje

apstraktno
rati

miljenje.

nos mje
tim
2.4.

Odnos medu drutvenim pojavama

Nita se ne

gla<

bro

raa

iz

niega.
Flacius

o
log
i

Cilj

znanosti

je

otkrie. Otkriti

moemo postojanje pojava

procesa, njihova obiljeja

i

meusobne odnose. Zbog specifinih obiljeja drutvenih pojava

nim znanostima
podijeliti

procesa u drutve-

pos
nih

doi do otkria. Posebno je teko ustanoviti meusobne odnose medu drutvenim pojavama. S obzirom na meusobne odnose sve pojave moemo
tee je

odi
ce.

na uzroke, povode i posljedice. Takva podjela, dakako, nije apsolutna, jer se pojave i procesi nalaze u uzrono-posljedinom lancu, pa posljedica jedne pojave moe biti uzrok druge pojave. Zato se taj odnos moe odrediti samo za odreene situacije.
Uzrok je pojava ili proces koji izaziva promjene na drugim procesima i pojavama. Budui da su drutvene pojave polideterminirane, promjene na drugim drutvenim

ne
gu
dri;

pojavama

procesima obino izaziva uzroni kompleks. Zbog dinamike strukture

i

tip
ka.

drutvenih pojava

procesa uzroni kompleks

je

promjenljiv. Jedna pojava

ili

proces u

uzronom kompleksu
Nuni uvjet
nije

naziva se nunim uvjetom.

ako jedna pojava

ili

proces sami

nar

izazivaju posljedicu, nazivaju se dovoljnim razlogom.

kai

dovoljan da

doe do

posljedice, ali

bez njega se posljedica ne

moe pojaviti. Da bi netko aktivno sudjelovao u politici za to mora biti motiviran, informiran, ne smije biti ometan Informiranost je nuan uvjet, bez nje nema participacije u politici, ali ona sama bez drugih uvjeta nee dovesti do participacije. Ako su, meutim, drugi uvjeti osigurani, onda se participacija moe pojaviti samo osiguranjem informiranosti. Informiranost, prema tome, moe biti dovoljan i nuan uvjet. Budui da su motivacija, informiranost, participacija varijable intenziteta, poveanjem jedne moe se utjecati na poveanje druge samo onoliko koliko je ona bila prepreka za poveanje druge. Prema tome, mijenjanje intenziteta jedne varijable moe
.

. .

niji

dovesti
razlog.

do promjene

statusa druge varijable.

U odreenom uzronom

kompleksu

ine

informiranost

moe biti jedina prepreka poveanju participacije. Tada je ona dovoljan Ali samo do odreenog intenziteta, jer se moe pojaviti druga varijabla o kojoj

me

ODNOS MEDU DRUTVENIM POJAVAMA

ovisi daljnje

37

poveanje participacije. Tada poveanje intenziteta informiranosti nee utjecati na poveanje participacije, jer je druga varijabla postala limitirajui initelj. Maksimalne promjene posljedice uvijek su ograniene minimumom uzroka. Iako su drutvene pojave polideterminirane, tendencija je istraivaa da jedan initelj proglase odluujuim za pojavljivanje posljedice. Tako se i nefunkcioniranje samoupravljanja u nas objanjavalo samo jednim uzrokom: niskim obrazovanjem radnika, neinformiranou, autokratskom politikom kulturom ili niskom motivacijom, umjesto da se uzmu u obzir svi zajedno i da se u uzronom kompleksu odredi njihova relativna vanost. Pri tome treba imati na umu da utvrena relativna vanost vrijedi za konkretnu situaciju, jer kad se ona izmijeni, mijenjaju se odnosi doprinosa pojedinih initelja u uzronom kompleksu. Prirodne pojave uzrokuje manje initelja. Oni manje variraju, lake ih je konstatii

rati

kontrolirati.

Zato je uspjenu praksu lake zasnivati na spoznajama prirodnih znasu drugi nuni uvjeti za gorenje prisutni
kutija sa ibicama
i

nosti.

Da bismo zapalili ibicu, dovoljno je da glavicu ibice povuemo po odreenome

kutije, jer
li

mjestu
tim,

relativno konstantni.

Meu-

ako se povea vlaga u zraku, trljanje glavice ibice o kutiju nee dovesti do paljenja. Drutvene pojave su uzrokovane veim brojem jo promjenljivijih initelja koje je tee i registrirati i kontrolirati, pa se zato ee dogaa da akcije u drutvu koje poduzimamo ne dovode do eljenih oekivanja.

upadne

nam

u vodu

ili

Povod
loga.

je

dodatno djelovanje koje se razlikuje od nunog uvjeta

dovoljnog razi

oslobaa elemente strukture tako samo pospjeuje ono to bi se i bez njega dogodilo. Meutim, dinamika struktura drutvenih pojava i povodu daje drugo znaenje, jer ako se dodatno djelovanje ne pojavi u odreeno vrijeme, situacija se moe izmijeniti tako da povod ne dovede do posljedice. Prema tome, i o samom povodu moe ovisiti hoe li se posljedica pojaviti ili se nee pojaviti, pa vanjsko djelovanje koje oslobaa elemente strukture moe imati ulogu dovoljnog razloga. Zato se u objanjavanju drutvenih pojava, a u planiranju
se definira kao vanjski inilac koji
i i

On

drutvenih akcija ne smije zanemariti povod.

Posljedica je
ti

prije a ni

pojava koja je uzrokovana drugim pojavama. Ona se ne moe pojaviistodobno kad i uzrok, ve se kao to joj i ime kae pojavljuje poslije uzropojaviti prije, ali
slijed, ali

ono to je prije ne mora biti uzrok. Uzroni odnos vremenski slijed ne namee uzroni odnos. Zato se u kauzalnoj analizi treba uvati pogreke u zakljuivanju: post hoc, ergo propter hoc. Uzroni se odnos moe oitovati ovako:
ka.

Uzrok se mora

namee

vremenski

1.

2.

A A
D A, C, D
A, C,

uzrokuje

B, B, C, D,
B,

uzrokuje

3.
4.

uzrokuju
uzrokuju

B, E, F.

Svi su sluajevi
niji
i

su

uzronih odnosa medu drutvenim pojavama mogui, ali sloemnogo vjerojatniji. Zbog toga je kauzalna analiza drutvenih pojava mnogo tea

nesigurni ja.

Sloenost drutvenih pojava, njihova

dinamika
se pitaju o

struktura, kao

sloeni odnosi

medu njima, potaknuli su neke mislioce da

mogunosti drutvenih znano-

38

DRUTVENE ZNANOSTI - SPECIFINOSTI

da drutvene znanosti zasnivaju na drugim temeljima. Dilthev misli da su druu njima nije mogue ustanoviti ono to je ope, nuno i zakonsko. Zato on drutvene znanosti svodi na opisivanje pojedinanoga. Spoznaja pojedinanog, meutim, nije znanstvena spoznaja, pa VVindelband Rickert u drutvenim pojavama vide ope u drutvenim vrijednostima, pa drutvene znanosti ne zasnivaju na spoznaji, ve na vrijednostima. Drutvene pojave, meutim, imaju opa i zajednika obiljeja. Njih je mogue spoznati prouavanjem drutvenih injenica kao stvari (Dirkem, 1964:102). Neke se drutvene pojave ne mogu izravno promatrati i mjeriti, pa Durkcheim preporuuje da treba unutranju injenicu koja nam izmie zamijeniti vanjskom injenicom koja je simbolizira i prouavati prvu pomou druge" (Mili, 1965:102). Prema tome, drutvena je znanost mogua i njezino se znaenje bitno ne razlikuje od znaenja pojma pristi ili

tvene pojave neponovljive, pa

oki tO!

StV
trel

dri
noj

obj
idi

se: to

drutvenih znanosti postoje. Meutim, te razlike nisu uzrokovane razliitim shvaanjem pojma znanosti, ve razlikama u predmetu istraivanja. Razlike u predmetu istraivanja moraju se odraziti na razlike

rodnih znanosti. Razlike

izmeu

prirodnih

sm
bit

osr tv otk

u metodama i rezultatima

istraivanja.

tem
2.5.

normativna teorija u drutvenim znanostima

Empirijska
i

trel

ipi
el
Fakticitet nikad ne

moe

biti

sudac Novosel

,,fa

ljudskim stremljenjima.
ljei

Ve smo rekli da je teorija vii zakon uz pomo kojeg se objanjavaju nii znanstveni
zakoni.
i

tak

Meutim,

to je

samo jedno znaenje od velikog broja znaenja ove rijei. Kao

zn
(M
pa
vai
im]
jed

'teorija' prijeti da postane besmislena. na tako razliite stvari - obuhvaajui sve od malih radnih hipoteza, preko obuhvatnih, ali nejasnih nesreenih spekulacija do aksiomatskih misaonih sistema upotreba te rijei esto zamagljuje, umjesto da olakava razumije-

sve druge rijei o kojima se stalno govori, rije

to se odnosi

Zbog toga

vanje" (Merton, 1979:44).

Teorijom se esto naziva ono to se suprotstavlja injenicama, praksi. No, ona nije suprotna iskustvenom ve se zasniva na iskustvenom i ide dalje u procesu spoznavanja prodirui iza pojavnosti. Ona nije apstraktna zato to ne brine o konkretnom, ve ona to mora biti, ako dopire do biti koja se odnosi na mnotvo konkretnog. Uoavanje biti

raz

Bli!

u mnotvu konkretnog misaoni je in, a on i njegovi rezultati ne mogu se izraziti konkretno,

Sp

ve pomou apstraktnih kategorija miljenja pojmova.

ni

to god vie injenica objanjava, teorija je sve dalje od svake konkretne injenice. Prema tome, poveanjem spoznajne vrijednosti teorija se sve vie udaljava od konkretnih injenica. To udaljavanje, meutim, mora biti zasnovano na poznavanju injenica,
jer

na
vrij

misao mimo injenica ne moe biti znanstvena teorija. Mogue je da neke injenice ne odgovaraju nekoj teoriji. To, meutim, samo znai da te injenice nemaju ona obiljeja kao i injenice na kojima je odreena teorija zasnovana. Svaka teorija vrijedi za odreenu grupu injenica, pa se dobra teorija moe loe koristiti, ako se pomou nje ele objasniti injenice koje ne odgovaraju toj teoriji.

tak
vrij

mu

an

EMPIRIJSKA

NORMATIVNA TEORIJA U DRUTVENIM ZNANOSTIMA

39

Nema apsolutne istine ni apsolutne teorije. One uvijek vrijede samo u odreenim okolnostima i odnose se na odreene injenice. Sve su teorije ograniene, a posebice je to s onima koje objanjavaju drutvene procese. Prema tome, ako u istraivanju drutvenih pojava ne moemo objasniti neke injenice pomou poznatih teorija, tada treba traiti novu teoriju. Zbog dinamike strukture drutvenih pojava spoznaja u drutvenim znanostima brzo zastarijeva. Drutvene se pojave i procesi nakon odreenog vremena poinju zasnivati na novim zakonitostima, pa ih je potrebno istraivati i
objanjavati
i

novim teorijama. Meutim, nije to jedina razlika izmeu teorija prirodnih

drutvenih znanosti.

Prirodne pojave dogaaju se po prirodnim zakonima, neovisno o ljudima. Zato u prirodnim znanostima otkriem ne otvara dilema izmeu onoga to jest i onoga to bi trebalo biti. U prirodnim se pojavama spoznaja i vrijednost ne razlikuju, jer ako smo otkrili kakva putanja Zemlje oko Sunca jest, smatrat emo da ona takva i treba biti. Meutim, kad smo drutvenim istraivanjem ustanovili kakvo neto jest, na osnovi te empirijske spoznaje ne moemo nita doznati kakvo bi ono trebalo biti. Drutvena znanost ne zadovoljava se samo s opisom stanja kakvo ono jest, ve ona nastoji
se
otkriti

kakva

bi stanja trebala

biti.

Prema tome, u drutvenim znanostima razlikujemo dvije vrste teorija. Empirijska teorija govori o drutvu kakvo ono jest, a normativna teorija govori o drutvu kakvo bi
trebalo
i

biti. Istinitost

empirijske teorije provjerava se

podudarnou

miljenja

pojava

procesa o kojima se misli. Normativna teorija govori o budunosti, o drutvu koje se eli, pa se njezina istinitost ne moe provjeravati kao istinitost empirijske teorije jer
fakticitet

nikad ne

moe biti sudac ljudskim stremljenjima"

(Novosel, 1971:435).

O mogunosti znanstvenog provjeravanja normativne teorije miljenja su podijeljena.

Neki smatraju da
i

pitanje vrijednosti nije znanstveno pitanje.

Ako

bi to bilo

tako, sociolozi

politolozi ne bi

mogli

biti nita

drugo nego

servis vlasti, a drutvene

znanosti bi bile nastojanje da se sa to vie racionalnosti postignu iracionalni ciljevi"

(Mili, 1965:276).

Znanost i ideologija u stalnom su sukobu. Sukobljavaju se i razliite ideologije, pa se opravdano namee pitanje: je li sukob izmeu znanstvenika i ideologa zasnovan na njihovu opredjeljenju za razliite vrijednosti ili znanstveno opredjeljenje
implicira
jednosti,

odreene vrijednosti? Ako znanstveno opredjeljenje implicira odreene vrionda

i

e se drutvena znanost unutar razliitih ideologijskih sustava manje e

gizira znanost, drutvena

nego ti sustavi. Iako ideologija do odreene mjere ideoloznanost bit u sukobu s jednom i drugom ideologijom. Bliskost drutvenih znanosti unutar razliitih ideologijskih sustava upozorava na specifian znanstveni odnos prema drutvenim vrijednostima.
razlikovati
suprotstavljati

Time to smo kazali da znanost moe dati svoj sud o drutvenim vrijednostima nismo rekli o tome kako to ona moe uiniti. Tome se pristupalo na razliite naine. Tako se vrijednost normativne teorije pokuavala ocjenjivati na osnovi opih vrijednosti. Meutim, pojavile su se tekoe pri odreivanju opih vrijednosti, jer tako ope vrijednosti kao to su zdravlje i ivot ljudi esto rtvuju u ime nekih drugih vrijednosti. Kada bi ivot bio najvia vrijednost, armije se ne bi mogle pokrenuti, a muenici za religiozne i politike ciljeve nikad ne bi umrli" (Good-Hett, 1966:29).
nita jo
i

Nortrop smatra da

je

svaka normativna
je verifikacija

anju iskustvenih

injenica, pa

teorija zasnovana na odreenom shvanormativne teorije mogua provjerava-

40

DRUTVENE ZNANOSTI - SPECIFINOSTI

poj
stii

njem tonosti injeninih pretpostavki na kojima je ona zasnovana. (Nortrop, 1968:332). On prevladava dualizam izmeu biti" i trebati", ali pitanje izbora relevantnih injenica za vrednovanje normativne teorije ostavlja otvoreno. Mili pokuava to rijeiti tako da normativnu teoriju vrednuje uz pomo injeninih podataka o produktivosti rada, ukupnom dohotku, duljini ivota i strukturi bolesti, umjetnikom i filozofskom stvaralatvu, znanstvenoistraivakoj djelatnosti,

dru

san
Kol
takc

drutvenim odnosima, vertikalnoj drutvenoj pokretljivosti, prinudnim mjerama, drutvenoj patologiji i subjektivnom zadovoljstvu pojedinaca (Mili, 1965:271). Meutim, Mili i sam upozorava da je taj izbor vrijednosnoga karaktera da ne postoji zajedniki nazivnik koji bi spomenute podatke mogao uiniti usporedivima.
i

te

um

Zbunjuje raznolikost vrijednosnog izbora izmeu raznih autora. Meutim, zabuna se ne moe rijeiti ni pomou vrijednosnog univerzalizma ni pomou vrijednosnog relativizma. Kada bi vrijednosni univerzalizam bio imanentan ovjeku, ljudi bi
se opredijelili za iste vrijednosti, a

no

pravo ne bi ni imali vrijednosti. tome dosta razlikuju.

kada bi to bio vrijednosni relativizam, ljudi zaNo, injenica je da ljudi imaju vrijednosti i da se u
jest postojanje

gru
kuji

sebi

Pretpostavka svake znanstvene spoznaje

stvarnosti koja se istrauje, pa se

zajednikih elemenata u
vrijed-

pos
cilje

u vezi

sa znanstvenim istraivanjem vrijednosti

i

opravdano

upitati:

ima

li

ita

zajedniko

to je

zajedniko u tako raznolikoj

Ijud

nosnoj stvarnosti? Gotovo da nema dvaju drutava koja su zasnovana na identinim ciljevima. A sigurno ih nema, ako su slobodno odreivali svoje ciljeve. Prema tome, raznolikost ciljeva je pravilnost, ope i zajedniko svim drutvima, a pretpostavka
sve

Buc
ne
i

sloboda izbora. Da ovjek nije imao mogunost slobode izbora, ne bi mogla nastati takva raznolikost u izboru ciljeva. Zbog toga u vrednovanju normativne teorije treba prii od injeninih podataka o ovjeku.
te raznolikosti jest

moj
pra

rada slobodan, jer na izvjesnom stupnju ljudske evolucije dogodio se jedinstven prekid kada u procesu evolucije akcija prestane da bude u osnovi odreena instinktom, kada prilagodavanje prirodi gubi svoj prisilni karakter, kada akcija nije odreena nasljedno odreenim mehanizmom ... rada se ovjek" (From, 1963:46). ovjek je po prirodi slobodan, pa takav eli biti u drutvu, a u drutvu moe biti jei

ovjek se

mu
prii stu,

jeu
jest

dino slobodan
rije

- kae Rousseau - ako se pokorava zakonu

je

koji je

sam propisao

(Teo-

nin
vije

o drutvu, 1969:120).

normativne teorije u slobodnom odluivanju ljudi za vlastite ciljeve. Slobodno odluivanje dovodi do razliitih ciljeva, pa je zajednika za sve ljude sloboda izbora, a ne isti izbor. Prema tome, i razliiti ciljevi jednako su valjani ako su slobodno izabrani. To, dakle, znai da razliiti drutveni i politiki sustavi mogu biti i jesu podjednako valjani ako su u jednakoj mjeri izraz elje ljudi na koje se oni odnose.
Valjanost
Empirijska teorija

nen
biti

me
ako

mora

biti istinita. Istinita je

kada se miljenje nalazi u dijalekti-

od
zan

kom

jedinstvu s iskustvenim doivljavanjem stvarnosti o kojoj se misli. Normativna

kada se njezin sadraj zasniva na stvarnim potrebama i eljama ljudi na koje se odnosi. Kao to svaka misao o objektivnoj stvarnosti nije istinita, isto tako svaka norma nije istinska. Prema tome, svaka norma nije normativna teorija, ve samo ona koja je stvarni izraz elja ljudi na koje se odnosi.
teorija

mora

biti istinska. Istinska je

jem odr dak uii

Sloboda izbora ima svoja ogranienja. Sloboda izbora nekog pojedinca ili skupine ne smije ograniavati slobodu drugog pojedinca ili skupine. Znanost, umjesto

EMPIRIJSKA

NORMATIVNA

TEORIJA

U DRUTVENIM ZNANOSTIMA

41

pojedinca
sti

ili

skupine ne

moe odrediti to treba izabrati, ali moe odrediti mogunoi

izbora, njihovu cijenu

posljedice,

ugroava

li i

kada neiji slobodni izbor slobodu

drugoga.
Koliko god
je

sloboda izbora ovjeka u povijesti bila ograniavana, zahvaljujui

i

samo

njoj,

ljudski rod obiljeava raznolikost kultura, drutava, skupina

je
i

pojedinaca.

Koliko god ljudsku vrstu obiljeava razliitost, obiljeava

tako da
tea

sve

vea

povezanost,

je sloboda izbora jednih sve vie povezana slobodom izbora drugih, pa je sve usklaenost slobode izbora. Posljedica toga su sukobi koji ograniavaju slobodu umjesto kompromisa koji je poveavaju.

2.5.1.
I

Normativna
teorija

teorija

ideologija

i ideologija zasnivaju se na eljama ljudi i iznose ciljeve odreene u velikoj veini sluajeva izjednauju. Meutim, one se bitno razlikuju. Ideologija je posebna po sadraju, a opa po formi, a normativna teorija je posebna i po sadraju i po formi. Ideologija je posebna po sadraju jer izraava interese posebne grupe, a opa po formi, jer te interese proglaava opim. Vladajua klasa svoje ciljeve ideologijom prikriva, pa ih proglaava opim i naziva drutvenim. Budui da ljudi imaju i izraavaju razliite drutvene ciljeve, ona ne moe biti istinska. Normativna teorija zasniva se na ciljevima i eljama ljudi na koje se odnosi. Budui da ljudi imaju i izraavaju razliite drutvene interese, normativna teorija ne moe biti iskljuiva, ako je istinska. Ljudi koji imaju druge elje, potrebe i ciljeve mogu i trebaju ih iskazati u obliku svoje normativne teorije. Drutveno ponaanje ovjeka i grupa nije regulirano instinktom, pa ljudi stvaraju pravila grupnog ponaanja. Kome su ta pravila nametnuta manje je slobodan nego da mu je grupno ponaanje nametnuto instinktom. Drutvena prinuda je mnogo gora od prirodne prinude, jer instinktivno ponaanje ima zatitnu funkciju za pojedinca i vrstu, a nametnute drutvene norme tite samo one koji te norme mogu nametati. Zato je u cijeloj povijesti i u svim drutvima sloboda najvia vrijednost. ovjekova povijest jest borba za slobodu. U toj borbi jedan posebni interes sukobljavao se s drugim posebnim interesom, pa se borba za slobodu pretvarala u borbu za vlast, tako da je u povijesti jednog tlaitelja zamjenjivao drugi. Opet tako ne bi bio nitko slobodan, jer nema slobode bez slobode svakog pojedinca. Prema tome, borba za slobodu ne moe biti zasnovana na posebnom interesu, ideologiji, ve na normativnoj teoriji. Loa primjena teorije nije dokaz njezine neistinitosti, ve slabosti onih koji se njome slue. Realizacija normativne teorije nije dokaz njezine vrijednosti. Ona je istinska ako odgovara stvarnim eljama ljudi. Meutim, ako su stvarne elje ljudi drukije od onoga to nudi drava, vlast, partija, onda su svjesne snage" jednu ideologiju zamijenile drugom, a ne ideologiju normativnom teorijom. Drutveni se problemi nisu mogli rjeavati nametanjem volje jednih drugima. Vrijeme je da se pokua voljom svih. Zato je demokracija izazov, jer je ona kao drutveni odnos osloboenje ovjeka u drutvu. ovjek je po prirodi slobodan, a ljudski poredak se ne uspostavlja kidanjem sa poretkom prirode" (Difren, 1973:215). Znanost je mnogo pridonijela ovjekovu oslobaanju od prirode, ali je vrlo malo uinila u oslobaanju ovjeka u drutvu. Zato je povijest tako krvava. Prolivena krv

normativna

grupe.

Zbog

toga se

42

DRUTVENE ZNANOSTI - SPECIFINOSTI

vie slui kao opomena i upozorenje nego to je pridonijela rjeavanju drutvenih problema. Goleme rtve samo su upozorenje da se drutveni problemi ne mogu rjeavati silom. Snaga kojom ovjek vlada dovoljno je velika da uniti cijelo ovjeanstvo, ali ipak ne moe rijeiti njegove probleme. Zato je krajnje vrijeme da se rjeenje trai u veem znanju, a ne u veoj moi. Meutim, ostaje dilema: ili drutvena znanost

id e
i ra(

Za
tv

pomoi u rjeavanju mnogih povijesnih problema

ili

e mo prekinuti povijest.

ma
nol

irai

2.5.2.

Normativna

teorija

znanstvena prognoza
Tona prognoza moe biti
nepoeljna.

dn
ne
>

no;

normativna teorija i znanstvena prognoza govore o budunosti. Normativna teorija govori o budunosti koja se eli, kakva bi trebala biti. Znanstvena prognoza, meutim, govori o budunosti koja se dogoditi u danim okolnostima. Ona, dakako,
I

zn<
bit
,

moe

biti

nepoeljna.
djelovati

Meutim, tona

znanstvena prognoza ne mora

biti

nuna,

jer

ovjek moe

na ishod budunosti mijenjajui okolnosti koje su dane.

Ako znanstvena prognoza ne odgovara normativnoj teoriji, ona moe biti poticaj
za akciju koja bi ishod budunosti pribliila ciljevima i eljama ljudi. Tone prognoze koje se nisu ostvarile zbog akcija zasnovanih na njima nazivaju se suicidalnim prognozama.

^
sj Q

U drutvenim istraivanjima one su vrlo este.

takva da su potrebne dugotrajne, teke
i

Ako je, meutim, znanstvena prognoza

pn
ni2

skupe akcije za realizaciju normativne teorije, to moe biti razlogom da se odluimo i za druge ciljeve koje emo bre, lake i jeftinije realizirati. Znanost moe otkriti druge mogunosti, vrijeme, teinu i cijenu njihove realizacije, ali donoenje odluke za koje se ciljeve ljudi trebaju odluiti nije pitanje znanosti. Znanstveno pitanje je otkrivanje, a ne odluivanje. Odluivanje je pitanje svih, a ne samo onih koji otkrivaju ili vie znaju. Demokraciju treba razlikovati od scijentokracije i tehnokracije.

">

Be
Iju

zei

2.5.3.

Normativna

teorija

idealni tip
Maksimalno racionalno ne mora
biti

ko nk
3

poeljno.

'I

zei
i od normativne i od empirijske teorije. On je misaona konkao metodoloko sredstvo u objanjavanju drutvenih pojava. ,,U svojoj pojmovnoj istoti ova misaona konstrukcija ne moe se nigdje nai empirijski u stvarnosti... Supstancijalno sama ova konstrukcija je slina utopiji do koje se dolo

Idealni tip razlikuje se

strukcija koja slui

\^

sn

ra;

analitikim akcentiranjem izvjesnih elemenata stvarnosti" (VVeber, 1968:497). Idealni tip nije empirijska spoznaja drutvene stvarnosti niti predstavlja drutvenu stvarnost koju netko eli. On je zapravo zamisao drutvene stvarnosti koja bi se dogaala kada bi bila strogo racionalno upravljena prema odreenom cilju. Logika je idealni tip svakoj znanosti.

pr
osi ni(

VVeber smatra da je drutvena stvarnost iracionalna u vrijednosnom pogledu, pa je znanost ne moe misaono kritiki zahvatiti. Ona moe odreeno vrijednosno stajaliste pojmovno razraditi, ispitati objektivne mogunosti njegova ostvarenja i izabrati racionalne postupke da bi se odreeno vrijednosno stajalite ozbiljilo (Mili, 1965:135).

m< po ut
^j.

EMPIRIJSKA

NORMATIVNA

TEORIJA U DRUTVENIM

ZNANOSTIMA

43

Idealni tip

ne brine o vrijednosti
je

cilja jer

ga ljudi - smatra VVeber

- postavljaju po nekim
cilja.

iracionalnim porivima. Cilj

dan, a drutvena praksa treba voditi ozbiljenju tog

Za

ozbiljenje

svakog

cilja

postoji

tvena zbivanja

mogu

objasniti

maksimalno racionalni put (idealni tip), pa se drutako da je empirijski spoznaju i usporede s maksiideal-

malno racionalnom zamisli ostvarenja tog cilja idealnim tipom. to su blia nom tipu, to su bolja, pa moemo djelovati da budu to blie idealnom tipu.
Znanost, prema tome, ima instrumentalnu vrijednost.
iracionalnim ciljevima.

Ona

racionalno

pomae

nemaju jednaku vjerojatnost da postanu drutveni ciljevi. U klasnom drutvu to su ciljevi vladajue klase, a znanost onda neizbjeno postaje instrument te klase. Iako veliki pristaa etike neutralnosti u znanosti, Max VVeber se takvim shvaanjima stvarno opredijelio za vladajuu klasu u znanstvenom radu. Iako je smatrao da svaki ovjek mora odluivati koji e za njega biti bog a koji avo" (uri, 1964:178), nije uvidio da je to pravo ovjeku u drutvu oduzeto i da drugi umjesto njega odluuju tko biti njegov bog, a tko avo. Znanstvenik mora znati da vrijednost ciljeva koje ovjek sebi postavlja ne moe odrediti ni prorok ni spasitelj, ve ovjek sam slobodnim izborom. Vrijednost cilja odreuje sloboda izbora, a ne vrsta izbora, pa razliiti ciljevi mogu biti podjednako dobri, ako su
svi ciljevi

Meutim,

slobodno izabrani.
Idealni tip pomae u ostvarivanju odreenog cilja, a normativna teorija govori o pravom cilju. Idealnim tipom se znanost instrumentalizira, a normativna teorija je humanizira. Idealni tip govori kako neto postii, a normativna teorija govori to postii.

2.5.4.

Normativna

teorija

historijsko-komparativna metoda
ni

Bez usporeivanja nije

ljude
zemlji.

mogue

otkrie

ni

njegova interpretacija.

Usporeujui

meusobno s obzirom na pismenost, moemo odrediti broj nepismenih u jednoj

Recimo da u jednoj zemlji ima 20% nepismenih. Bez poznavanja intervala u kojem se nepismenost kree ne bismo mogli znati radi li se o zemlji s niskom, srednjom ili visokom stopom nepismenosti. Ako zemlju sa 20% nepismenih usporeujemo s grupom zemalja u kojima nepismenost varira od 20% do 70%, onda je ta zemlja s niskom stopom nepismenosti. Meutim, ako tu istu zemlju usporeujemo sa zemljama u kojima nepismenost varira od 0% do 20%, onda je rije o zemlji s visokom stopom nepismenosti. Prema tome, isti podatak dobiva razliita znaenja, ovisno o drugim podacima s kojima se usporeuje. Isto je tako mogue da isti podatak u razliitim zemljama ne oznaava isto. Recimo, isti postotak nepismenosti moe znaiti razliite stvari, jer su pri odreivanju broja nepismenih poli od razliitih definicija nepismenosti. Neke zemlje pismenim proglaavaju svakoga tko zna napisati ime i prezime, a druge u nepismene svrstavaju sve one koji imaju manje od etiri razreda osnovne kole. Isto tako, jedna zemlja u razliito vrijeme upotrebljava razliite definicije nepismenosti. To je, svakako, tekoa u komparativnim istraivanjima, ali je mogue empirijski ustanoviti od kakve se definicije polo u odreenom prikupljanju
podataka.

Nekad

se

usporeuju

kvalitativno razliite stvari, jer nije lako empirijski

u razliitim drutvima. Svaka metoda ima svoje tekoe, ali ako se one imaju na umu i ako se metoda kritiki upotrebljava, moe dati dobre rezultate. Tako je i s historijsko-komparativutvrditi te razlike

44

DRUTVENE ZNANOSTI - SPECIFINOSTI

nom metodom

koja je dala vrijedne rezultate pa se u posljednje vrijeme pojavljuju komparativne znanosti. No esto se zaboravljalo da ta metoda dovodi samo do empirijskih spoznaja, pa je nekritiki upotrebljavana kao metoda za odreivanje razine razvitka nekog drutva oslanjujui se na razliite evolucionistike teorije" ili neke druge sheme razvitka, kao to su eurocentrizam i slino. Komparativnom se meto-

nos
vite
\TSl

tar

dom mogu

ustanoviti stvarne razlike

u mnogim

obiljejima pojedinih drutava, ali

kov
izbi

pomou nje nije mogue ustanoviti koje je drutvo bolje, a koje je loije. Ocjenu nekog drutva mogue je dati usporedbom stvarnog stanja

u nekom
vat
koji izje

drutvu s normativnom teorijom tog drutva. Ako je stvarno stanje u jednom drutvu blie onome stanju koje ljudi tog drutva ele, onda je to drutvo bolje od onog u kojem je vea razlika izmeu stvarnog stanja i ciljeva i elja ljudi tog drutva. Ocjena nekog drutva nije mogua usporedbom stvarnih drutava. Ona nije mogua ni usporedbom jednoga drutva s ciljevima i eljama nekog drugog drutva. Isto tako ona nije mogua usporedbom stvarnog stanja u nekom drutvu s oficijelnim ciljevima tog drutva. Ocjena jednog konkretnog drutva mogua je jedino usporedbom stvarnog stanja u jednom drutvu sa stvarnim ciljevima i eljama tog drutva. Ne postoje opi ciljevi, kao to ne postoji ni ovjek uope. Svi su ciljevi ciljevi konkretnih ljudi. Oni su meusobno razliiti, pa ih nije mogue vrednovati mimo ljudi na koje se odnose.

nos
s
ti

izje

Zat

dru
teo

vid
se
2.5.5.
i

Normativna

teorija

funkcionalizam

dri ,,<

Funkcionalizam je jedan od dominantnih metodolokoteorijskih orijentacija u drutvenim znanostima. Pojavio se pod utjecajem prirodnih znanosti, pa su se drutvene pojave pokuale tumaiti analogno biolokim. Drutveni se sustav izjednaavao s organizmom u biologiji, pa se u prouavanju drutvenih pojava polo od drutvenog sustava. Drutveni se sustav uzimao kao harmonina cjelina. Svaki dio tog sustava pridonosi odravanju cjeline i dobiva smisao u odnosu prema cjelini. Kao to ruka oko imaju vanost za pojedinca, tako pojedinac ili neka drutvena institucija imaju vanost za drutveni sustav.
i

on

2.6

oko sami za sebe ne znae nita, za funkcionaliste je sustav sve, primjeuju da pojedinci nisu vezani za sustav kao organi uz organizam, pa upozoravaju na potrebu socijalizacije pojedinaca kako bi se u njih usadile vrijednosti i osobine koje pomau boljem funkcioniranju sustava. Funkcionalizam je protiv nasilja, ali ne i protiv duhovne manipulacije. Uz pomo socijalizacije ovladava se svijeu i osigurava dominacija. Dakako, ta je dominacija tako suptilna da stvara privid demokracije. Mo se preobraava u opravdavajue ideologije, zajednike obrasce ponaanja, mreu sentimenata, moralnih normi, svetih simbola, pomou kojih se sistem predstavlja kao racionalan, a interesi vladajuih klasa legitimnim" (Socioloki leksikon, 1982:190).
ruka
i

Budui da

a pojedinac nita. Funkcionalisti

Ka
jen

tv
rile

oko

su
pri

spt
tati pri:

Socijalizacijom funkcionalizam postaje psiholoki prihvatljiv.

razlikovati znanstveno prihvatljivu
Prije svega,

Meutim,
i

treba
sti

od psiholoki

prihvatljive misli (unji, 1984:36).

organizma drutvenog suOrganizam predstavlja bioloku jedinku, a drutveni sustav predstavlja skup pojedinaca povezanih drutvenim vezama. U organizmu ne postoji autonomija dijelova, a u drutvu postoji. Organi bez organizma ne mogu ivjeti a pojedinci izvan drutva mogu, ak u razliitim drutvima.
je

znanstveno

neosnovana analogija

izmeu

stava.

uz
nju
nir isk

KVANTOFRENIJA KVANTOFOBIJA U DRUTVENIM ZNANOSTIMA

I

45

Bez obzira na drutveni sustav u kojem ivi, svaki se ovjek razvije u linost. Linost predstavlja neponovljivu rezultantu meduutjecaja naslijea, drutva i samoaktiviteta pojedinaca. Za razliku od svih drugih ivih bia koja su jedinstvena unutar
vrste,
tar

svaka ovjekova linost jedinstvena

je

pojedinih vrsta uzrokovana

kove linosti uzrokovana je izbora, pa je normalno da se

je sama za sebe. Jedinstvenost jedinki unubiolokom nunou, a jedinstvenost svake ovjeslobodom izbora. Sloboda izbora nuno vodi do razliitog

ljudi

meusobno razlikuju.
ovjeka
socijalna se integracija

Prema tome, u drutvu po

mjeri

ne bi smjela zasni-

vati na sustavu zajednikih vrijednosti, ve u osiguravanju takvih oblika drutvenosti koji omoguuju javljanje i zadovoljavanje razliitih vrijednosti. Odgoj ne bi smio biti izjednaavanje pojedinaca (socijalizacija), ve bi trebao biti formiranje slobodnih linosti (personalizacija). Dakako, i sloboda ima svoje granice, pa svakog treba upoznati
s

tim da je sloboda drugih granica svaije slobode. Prema tome, odgoj bi, umjesto izjednaavanja, trebao ii u smjeru ispoljavanja, upoznavanja i uvaavanja razlika.

Zato socijalizaciju treba zamijeniti personalizacijom.

Funkcionalizam izjednaava empirijsku i normativnu teoriju tako da postojei drutveni sustav uzima kao normu. U tome je njegov pozitivizam. Normativna se teorija temelji na slobodi izbora, a sloboda izbora dovodi do razliitog izbora. Na individualnom planu oituje se u neponovljivosti linosti, a na drutvenom planu oituje se u razliitosti drutvenih oblika. Sloboda izbora nije jednokratna pa se i linost i drutvo mogu mijenjati. Linost je pod utjecajem okolnosti, ali ona ih i mijenja. ovjek ne slui povijesti da bi ona ostvarila svoje ciljeve, nego ovjek stvara povijest, ona predstavlja njegovu aktivnost" (af, 1967:78).

2.6.

Kvantofrenija

kvantofobija u drutvenim znanostima

Kvantitet se mjeri, a kvalitet se
broji.

Kada su se poele pojavljivati drutvene znanosti, prirodne su znanosti bile vrlo razvijene, pa je pojam znanosti bio obiljeen sadrajem pojma prirodnih znanosti. Od drutvenih se znanosti oekivalo da udovoljavaju kriterijima prirodnih znanosti. To je otvorilo dileme o mogunosti pojavljivanja drutvenih znanosti. Kada su se rijeile dileme

mnoge dileme u drutvenim znanostima. Dok su jedni smatrali da drutvene znanosti trebaju udovoljavati egzaktnim kriterijima prirodnih znanosti, drugi su upozoravali na specifinosti drutvenih pojava i potrebu specifinog pristupa u njihovu istraivanju. Tako se na jednoj strani naglaava kvantitativni, a na drugoj kvalitativni pristup istraivanju drutvenih pojava. Isticanje jednog pristupa obino je znailo negiranje drugoga, tako da se metodologija drutvenih znanooko drutvenih znanosti, otvorile su se
sti

krajnjoj konzekvenciji razdvaja

na takozvanu kvantitativnu

kvalitativnu.

Dualizam u znanosti jo vie pridonosi tom razdvajanju, pa se kvalitativno vee uz racionalan pristup, a kvantitativno uz empirijski pristup. Umjesto da se dopunjuju, teoretiari" i empiriari" se iskljuuju. Teoretiari se koriste samo racionalnim metodama upadajui u kvantofobiju, a empiriari se usmjeravaju na prikupljanje iskustvenih podataka i upadaju u kvantofreniju.

46

DRUTVENE ZNANOSTI - SPECIFINOSTI

Dileme o kvalitativnom i kvantitativnom pristupu pojavljuju se i na iskustvenoj razini. Oni koji su opredijeljeni za kvalitativnu metodologiju, usmjereni su na heuristiku vrijednost iskustvenih podataka, pa se opredjeljuju za promatranje sa sudjelovanjem, bez unaprijed postavljenih hipoteza. Oni tako dolaze do dobrih hipoteza, ali zanemaruju njihovu provjeru. Oni pak koji su usmjereni na kvantitativnu metodologiju, obino u istraivanju ne idu dalje od podataka. Iako nema znanstvenog otkria bez odgovarajue veze izmeu miljenja (hipoteza) i iskustvenog doivljavanja
(podataka),
i

kva
ledi
iski:

nosi

na

a er
istr

jedni

drugi ostaju na pola puta.

i

Suprotstavljanju kvalitativnog
kupljanja, registriranja

kvantitativnog pristupa pridonosi

nain

pri-

i obrade podataka. Na primjer, do podataka o participaciji u upravljanju moemo doi na razliite naine anketom, analizom sadraja i promatranjem. Meutim, sve metode nisu jednako vrijedne za dobivanje kvalitetnih podataka o participaciji. U anketi se procjenjuje participacija. Pitanje je koliko procjena participacije odgovara stvarnoj participaciji. Malo emo doznati o participaciji i dobro provedenom analizom sadraja zapisnika, ako zapisnici nisu dobro vodeni. Ako dobro pripremimo promatranje, mogue je da u promatranom razdoblju registriramo svaku diskusiju i njezino trajanje, broj danih prijedloga i broj prihvaenih prijedloga. Dok se u prva dva naina prikupljanja podataka malo moemo pouzdati, u treem je to mogue gotovo u potpunosti (Obradovi, 1972).

2.7.

mte
cilje

rezi

stic

opaanje u svim vrstama istraivanja dati najbolje Svaka metoda prikupljanja podataka nije jednako vrijedna u svim prilikama, pa je za kvalitetu istraivanja vrlo vaan izbor odgovarajue metode za prikupljanje podataka. Isto tako, vano je u svakoj fazi procesa istraivanja izabrati najbolji postupak. Postupke same za sebe ne moemo podijeliti u kvalitetnije i manje kvaliTo,
rezultate.
tetne.

meutim, ne znai da

zan

Odi
poli

est
srna
vrec slab

To je

mogue tek u relaciji sa situacijom u kojoj se primjenjuju.

i kvalitativne varijable podaci o njima registriraju se numeriki. Recimo, sa 1 se moe oznaiti muki spol, a sa 2 enski. Naravno, da u tom sluaju 2 nije dva puta vei od 1 Dolazak na sastanke kvantitativna je varijabla, pa onaj tko je bio jedanput na sastanku dvostruko je manje bio od onog tko je bio dva puta. Budui da ljudi ne znaju tono koliko su puta bili na sastanku, obino se u istraivanjima trai da se razvrstaju u jednu od grupa, pa 1 moe znaiti esto dolazi na sastanke", 2 moe znaiti rijetko dolazi na sastanke". Iako je rije o kvantitativnoj varijabli, u ovom sluaju ne znai da oni koji su zaokruili brojku 2 na sastanke dolazi dva puta vie.
.

Iako postoje kvantitativne

zab
stve

nov

zab iju
ni a

Budui da svi matematiki

liite podatke,

statistiki postupci nisu

jednako primjenljivi na raz-

u obradi podataka esto se grijei, to produbljuje suprotstavljanje kvalitativne i kvantitativne orijentacije u istraivanju. Pogrena primjena nije slabost statistikih postupaka. Postoje postupci koji omoguuju raunanje i kvantitativno
izraavanje povezanosti
koji

van
zna

dal
nos

izmeu kvalitativnih varijabli (C).

Isto tako, postoje

postupci

na osnovi kvantitativnih podataka dolaze do kvalitativnih obiljeja (faktorska analiza). Brojevi i brojke u znanstvenom istraivanju ne znae nita ako iza njih nita ne stoji, ali kad se osigura korelacija izmeu njih i onoga to se istrauje i kada se primijene adekvatni postupci obrade, onda je istraivanje u tom dijelu i najkvalitetnije.

mi pos
rici

Ako je to tako, postavlja se pitanje opravdanosti kvalitativne i kvantitativne metodologije. Kao to nema kvalitativne i kvantitativne znanosti, tako ne bi trebalo biti

gu
nito

DRUTVENA ZNANOST POLITIKA

I

47

kvalitativne

kvantitativne metodologije. Metodologija znanstvenog istraivanja

jedinstvena

je,

kao

to je jedinstvena
i

znanost. Znanost se razvija povezujui teoriju

i

iskustvo, kvalitativno
nosti suprotstavljajui

kvantitativno. Kvantofrenija

kvantofobija

koe razvitak znausmjeravajui se

ono

to znanost nastoji povezati. Teoretiari,

i

na kvalitativnu metodologiju
a

heuristiki aspekt istraivanja, upadaju u kvantofobiju,

i

empiriari, usmjeravajui se na kvantitativnu metodologiju

verifikacijski aspekt

istraivanja,

upadaju u kvantofreniju.

2.7.

Drutvena znanost

politika
Treba razlikovati istinu od interesa.

Motivi u znanosti jesu dolazak do

interesa. Politiari
ciljeva treba ljude za njih pridobiti.

istine, a politika tei

jer

ostvarivanju

odreenih

su preteno voluntaristi

smatraju da za postizanje odreenih

Zato oni veliaju postavljene ciljeve i postignute poneto rekli o svojoj efikasnosti. To moe dovesti do zablude koja se u uzronoposljedinom lancu pojavljuje kao konica u postizanju ciljeva za koje se i sami zalau.
rezultate

kako

bi podignuli

moral

Drutvena se znanost bori protiv zabluda otkriva stvarne drutvene odnose. Odnosi do kojih dolazi znanost redovito su mnogo loiji od onih kako ih prikazuje politika. To izaziva sumnju politiara u znanstvene radnike, pa oni u njima zbog toga esto vide ljude s drugim ciljevima.
i

Ustanovljavanje stvarnog stanja u drutveno-politikom ivotu politiari esto smatraju kao vrednovanje njihova rada. Svi ljudi pruaju otpor pokuajima da se vrednuje njihov rad, a naroito onda kad osjeaju da bi rezultati tog posla mogli biti slabi. Jedna slabost obino izaziva drugu, pa umjesto da se radi na poboljanju stanja, zabranjuje se njegovo otkrivanje. Politiari probleme vide u znanstvenicima, a znanstvenici u politiarima, tako jedni i drugi, umjesto da rjeavaju probleme, otvaraju
nove.
I

znanstvenici esto grijee, posebice kada se bave politikom aktivnou. Oni

politikog rada pa ne razlikuju demokraznanstvenog rada, pa im znanstveni autoritet ne daje vea graanska prava. Iako otkrivanje treba djelovati na odluivanje, te dvije aktivnosti nisu iste i ne treba odluivati onaj tko je otkrio ili tko vie zna. Odluivanje je problem svih, pa otkria i znanja treba uiniti dostupnima svima da bi na njima mogli zasnivati svoje odluivanje.
i

zaboravljaju granicu

izmeu znanstvenog

ciju

od

scijentokracije. Politika aktivnost je izvan

Pojam znanosti esto se ne razlikuje od pojma politike, pa se dogaa da se u znapostupa politiki, a u politici znanstveno. Meutim, dok u znanosti istinitost miljenja nije mogue dokazati brojem ljudi koji ga prihvaaju, u politici se ispravnost postupka moe ocijeniti brojem ljudi koji ga odobravaju. Verifikacija u znanosti i politici nije ista. U znanosti moete biti usamljeni biti u pravu, a u politici to nije mogue. Ispravnost politike provjerava se plebiscitom, referendumom i izborima, a istinitost znanstvenog miljenja - znanstvenim istraivanjem.
nosti
i

48

DRUTVENE ZNANOSTI - SPECIFINOSTI

Pritisak politike osobito je velik na nastanak i razvitak drutvenih znanosti. autoritarnim drutvima interesi vlasti proglaavali su se opim interesima. Nezadovoljstvo takvom politikom proglaavalo se drutvenom patologijom.

Znanstvenim istraivanjem dolo

se

do spoznaja o ovjeku kao biu

moguno-

u slobode izbora. Sloboda izbora jednih niim ne smije biti ograniavana osim slobodom izbora drugih ljudi. Slobodu izbora ograniavala je politika nameui svoj
izbor sluei se sredstvima fizike
i

simbolike

prisile.

Kad

se nametnuti izbor ne bi

propagandom uinio
interesu

prihvatljivim, prisila bi se humanizirala"

izgovorom kako

je

onoga

koji se prisiljava.

Sloboda izbora ne jami uvijek najbolji izbor. Izbor moe biti i pogrean. Pogrean izbor nikad ne moe biti tako tetan kao ukidanje slobode izbora. Nedostatak znanja moe uzrokovati pogreku izbora, ali onaj tko vie zna nema pravo nametati izbor. Ni znanost ne smije nametati izbor. Ona treba podravati slobodu izbora i pomagati da izbor bude to kvalitetniji, osiguravajui potrebne informacije za kvalitetan izbor, pronalazei sve bolje oblike drutvenog ivota u kojem bi sloboda jednih
to

PR
Mis
jedr

manje ograniavala

ili

ugroavala slobodu drugih.

i

U odnosu na

anorgansku, organsku
i

psihoorgansku stvarnost superorganska

stvarnost kasnije se pojavila

predstavlja sloeniju stvarnost. Isto tako, kasnije su se

Slino se dogaa i sa znanstvenicima. Znanstvenici prirodnih znanosti vrhunac u svojem razvitku dostiu prije svoje pedesete godine, dok znanstvenici u drutvenim znanostima vrhunac dostiu, po pravilu, nakon svoje pedesete godina. Prema tome, postoji razlika u filogenezi pojava i znanosti koje ih istrauju. ini se da je razvitak znanstvenika kratka rekapitulacija razvitka znanosti. U prirodnim znanostima snaga duha rano dovodi do vrhunca, dok je u drutvenim znanostima usto potrebna i zrelost.
pojavile znanosti koje istrauju tu stvarnost.

SUf da
sva!

<

poj;
i

up

njih

van
po\

Zn
vin
rai nje;

stii
niji

tVI

tih
vi<

log

ve
Zb(
nos
jeci

zas

II.

dio

PROCES ISTRAIVANJA DRUTVENIH POJAVA

Misao o
s

istraivanju nije se razvijala pravolinijski.

Ona

je bila

optereena razliitim
ili

jednostranostima koje se i danas osjeaju, tako da se proces istraivanja izjednaavao

upotrebom metoda logikog

verifikacije.
tih

miljenja,

upotrebom opih

teorija

da empirijske

Meutim,

proces istraivanja

mnogo

je

primjenom metokompliciraniji od

svakog od

pokuaja
izbjegli

od svih

njih zajedno.

Da bismo
i

zamke

jednostranosti u

znanstvenom

istraivanju drutvenih

pojava, prije razrade tog procesa ukratko

smo objasnili temeljne znanstvene pojmove upozorili na specifinosti drutvenih pojava o kojima moramo voditi brigu prilikom
Vidjeli

njihova istraivanja.

smo da znanost

objedinjuje

misaone

iskustvene informacije u istrai-

vanju svoga predmeta. Budui da su misaone informacije openite, potrebno ih je povezivati s reprezentativnim brojem iskustvenih informacija koje su pojedinane.

Znanost istraivanjem dolazi do zakonitosti u svom predmetu koje izraava pojmovima, zakonima, teorijama koje objedinjuje u logiki jedinstveni sustav. Znanost podrazumijeva nastojanje da se istraivanjem i usustavljivanjem rezultata istinito objasni njezin predmet.

Zbog
sti
i

specifinosti drutvenih pojava drutvene znanosti imaju svoje specifino-

niji

u istraivanju i u usustavljivanju. Drutvene su pojave kompliciranije, pa je sloeproces istraivanja i logiko usustavljivanje rezultata istraivanja. Zato dru-

tvene znanosti imaju manji broj rezultata istraivanja.

tih

Zbog dinamine

strukture

pojava rezultati drutvenih istraivanja brzo zastarijevaju, pa drutvene znanosti

vie obiljeava

napor da se

istinito objasni

njihov predmet nego rezultat koji bi bio

logiki usustavljen. Prema tome, potreba za istraivanjima u drutvenim znanostima

vea je jer su kompliciranije, manje istraene, a spoznaje u njima brzo zastarijevaju. Zbog toga spoznaje o umijeu istraivanja ine bitan dio strukture drutvenih znanosti, pa edukacija u drutvenim znanostima treba biti vie usmjerena prema umijeu istraivanja nego prema usvajanju usustavljenih spoznaja o predmetu koje brzo
i

zastarijevaju.

50

PROCES ISTRAIVANJA DRUTVENIH POJAVA

ODNOS PREMA ZNANSTVENOM RADU

ovjek bi mogao uiniti vie djela kada ih ne bi smatrao nemoguima.
Malherbe

nom
razli

sobr
lost,

imai
ranji

znanost u povijesti bila potiskivana i manipulirana, i ona i znanstvenici autoriteti su u svim drutvima i u svim slojevima drutva. Iako je slubena znanost bila uvijek instrument vladajueg stalea, nju je prihvatio i potlaeni sloj drutva.
Koliko god
je

dola
ija,
bolj<

Tome nisu sti. ovjek

pridonijeli
eli
s

samo

ideologijski utjecaji,
istinito
ili

ve to proistjee iz same biti znanomoe biti u

ali

da objektivnu stvarnost

spozna. Istinita spoznaja

od

ovjekove vrste. istinite spoznaje, ah to nije dokaz Posebni interesi su oteavali i oteavaju dolazak do kako bilo poricanja istine je ovjekove nezainteresiranosti za istinitom spoznajom, jer posebnih interesa pod pod pritiskom posebnih interesa, isto tako je bilo odricanja od
suprotnosti
interesima pojedinih ljudi

grupa,

ne

s interesima

uei ue,
znat

utjecajem

istine.

obli:

Znanost se temelji na

znatielji, istraivanju

logiki jedinstvenom sustavu misli.

je

Dok
napi stup

To su ope

znanost interklasna, internacionalna, interkulturna, opeovjeanska. Zadovoljavanje znatielje, otkrivanje je univerzalne vrijednosti. Instrumentalnom vrijednou otkria neravnomjerno se koristilo, ali blagodati znanosti dospjele su do svakog civiliziranog ovjeka. Otuda i univerzalno povjerenje u znanost i znanstvenike. Na takvu se povjerenju izgradio i
karakteristike
vrste.

ovjekove

Zbog toga

Tor
drui

specifian odnos prema znanstvenicima. Prije svega, njih proglaavaju velikim altruistima i muenicima. Dok je altruizam imanentan znanstvenom radu, za muku se to

vei
talei riste

ne

bi

moglo

rei.

Znanstveni radnici nisu bili muenici dok su se bavili znanstvenom aktivnou. Njih su mogli progoniti zbog otkria, ali odricanje i upornost u znanstvenom radu za

sen
osig

muka. Znanstveno istraivanje ne moe biti prinudna aktivnost, pa upornost i odricanje u njoj govori o snazi znatielje i veliini zadovoljstva pri njezinu zadovoljavanju. Malo je aktivnosti u kojima ljudi pokazuju toliku upornost pa moemo slobodno rei da malo koja aktivnost moe pruiti takvo zadovoljstvo kao znanstveno istrainjih nisu bili

dak
snac

dob

vanje.

Znanstveni rad

se, nadalje,

smatra plodom velikih genija

iz

ijih lucidnih du-

hova bijesnu bogom dana" otkria. Znanstvenici se sakraliziraju, iako je poznato da su svi radili mnogo i uporno i da redovito sve svoje uspjehe u tom poslu pripisuju svom radu, a samo minimum talentu. Prema tome, uspjeh u znanosti, a i drugdje, nije plod samo genija (intelektualne superiornosti) ve je, usto, potrebno imati i druga obiljeja. Svojom intelektualnom superiornosti ovjek se moe koristiti pri ostvarivanju mnogih elja. Samo jedna od njih je znatielja. Do znanstvenog rada i rezultata u njemu dolazi kad znatielja potie ljudski duh na aktivnost. Pojam genija znanstvenika nije identian jer, osim znatielje, darovit ovjek moe zadovoljavati mnogo drugih elja. Radoznalost ljudski duh usmjerava na uenje, studiranje i istraivanje. Neka druga elja ovjeka potie na neku drugu aktivnost u kojoj on takoer moe iskazati svoj dar. Ni najdarovitiji nee imati uspjeha u znanstvei

ID
Pro'

SpO!
gur;

obn
srec
iva

iva

uvje

IDEJNI

PROJEKT ISTRAIVANJA

51

nom radu ako nisu znatieljni. Kao to se ljudi razlikuju po sposobnostima, isto se tako razlikuju po znatielji. Te razlike nisu samo u intenzitetu nego u vrsti. Dok na sposobnosti moemo vrlo malo utjecati, dotle se na znatielju moe utjecati mnogo. Naalost, ta se mogunost malo esto, pogreno iskoritava. ak kola, kakvu danas
i

i,

imamo, vie gui nego to potie znatielju uenika, i tako nepovoljno utjee na formiranje znanstvenog podmlatka (Vujevi, 1981). Interes za rezultate znanosti oduvijek je bio vei nego za naine kako se do njih dolazi. To se najvie odrazilo na kolu koja uenicima nudi goleme koliine informacija, umjesto da ih osposobljava da samostalno ue, studiraju i istrauju. Kao da nije bolje nekoga nauiti loviti ribu nego ga najesti ribom? kola redovito nudi i trai vie od uenika nego to oni ele i mogu nauiti. Isto tako, mnogo toga ona ne prua to uenici ele znati. Budui da kola nedovoljno osposobljava uenike da samostalno ue, studiraju i istrauju, mladi narataj se gui u moru informacija, a ne zadovoljava znatielju - jednu od osnovnih ljudskih potreba.
Zato iskustva
oblikovana. Put
iz podruja istraivanja nisu dovoljno usustavljena ni pedagoki do nove spoznaje nije neizbjeno najlaki, najbolji i najjeftiniji put. dosta lako dolazni do otkria, dotle je drugima trebalo dosta vremena i

Dok su
napora.

jedni

Uz ostalo,

to je uvelike ovisilo

o specifinim znanjima

sposobnostima u

pri-

stupu problemu istraivanja.

Unato tome, u posljednje vrijeme znanstvena istraivanja pokazuju nagli porast. To ne znai da se poveao broj darovitijih znatieljnih, ve samo govori o tome da je
i

drutvo postalo vie zainteresirano za znanost kao initelj razvitka

da

je

pruilo

ukljuivanja u znanstvena istraivanja. Mnogo je vie znatieljnih talenata nego to ih se uspjelo afirmirati, pa je velika ansa zemalja u razvoju da iskosvoje intelektualne potencijale jer u njima ne zaostaju za najrazvijenijima. Da bi mogao aktivirati intelektualni potencijal u znanstvenom istraivanju, nije dovoljno osigurati samo materijalne uvjete istraivanja nego valja odgajati znanstveni podmlariste

veu mogunost

se

dak. Znanstveno

je

istraivanje postalo toliko

i

zamreno da se u njemu
teorijskog znanja

nije

mogue

snai samo uz pomo znatielje, darovitosti dobro poznavanje procesa istraivanja.

ve je usto

potrebno

IDEJNI PROJEKT ISTRAIVANJA

Provoenje
istraivanja ne ovisi
biti

samo o

elji
i

sposobnosti istraivaa.

Osim

elje

sposobnosti moraju

osigurani materijalni
obratiti

drutveni uvjeti.

Kako bi

te uvjete osi-

gurao, znanstvenik se

mora

relevantnim drutvenim subjektima. Prilikom

dovoljno pozivati se na znanstveni autoritet, ve je potrebno drutvenu sredinu upoznati s problemom koji se namjerava istraiti, upozoriti na vanost istra-

obraanja

nije

ivanja tog problema, kao

na

koristi te cijenu

istraivakog napora. Zbog toga

istra-

iva

treba izraditi idejni projekt.

Idejni projekt je

uvjete za istraivanje

dokument kojim istraiva eli osigurati materijalne drutvene odreenog problema. U njemu istraiva upozorava na problem
i

52

PROCES ISTRAIVANJA DRUTVENIH POJAVA

argumente koji govore u prilog istraivanju problema koji je izabrao. Kojim argumentima istraiva koristiti ovisi o konkretnoj situaciji. Obraa li se znanstveistaknuti posestaviti na teorijski aspekt problema, u kojem noj instituciji, teite bice znanstvene ciljeve istraivanja. Ako se obraa drugim organizacijama, usmjerit se na instrumentalnu vrijednost spoznaje koja je vrlo vana za organizaciju kojoj se obraa. Mnogi znanstvenici malo pozornosti obraaju idejnom projektu. Meutim, esto o njemu ovisi hoe li se neko istraivanje ostvariti ili nee, pa mu zbog toga istraiva mora posvetiti odgovarajuu pozornost. Uzalud elja i spremnost istraivaa ako nisu osigurani uvjeti da se istraivanje provede. Zato uza svoju znatielju i strunost istraiva mora imati sluha za probleme svoje sredine. Jedan od problema je i komuniciranje sredine i znanstvenika. Oekivanje da sredina razumije probleme znanosti treba zamijeniti spremnou znanstvenika da razumije sredinu. Ta spremnost naroito doi do izraaja u idejnom projektu.
i

iznosi

se

PRIMJER IDEJNOG PROJEKTA

Ovaj

idejni projekt

upuen

je Ministarstvu znanosti

tehnologije Republike Hrvatske.

NAZIV PROJEKTA: ODREDNICE POLITIKOG PONAANJA NA NAIM PROSTORIMA Na

projektu je angairano vie znanstvenih suradnika koji su se usmjerili na istraivanje
tj.

specifinih odrednica politikog ponaanja,

politiku socijalizaciju, politiku kulturu,

politiku toleranciju, kulturna, vjerska

ujedinio u zajedniki projekt. Ovdje
di ilustracije donijeti

nacionalna obiljeja. Svaki sudionik na

idejni projekt

ovom

projektu izradio je idejni projekt za svoj specifini problem, a glavni istraiva je sve to

neemo donositi cjelovit

ve emo ra-

dio koji se odnosi na problem vezan za politiku toleranciju.

Problem

istraivanja:

KAKVA

JE

POLITIKA TOLERANCIJA U REPUBLICI HRVATSKOJ?

uvoenjem demokracije. Tako se s pojam u politici vrlo esto koristi. Uvoenjem veoma vano podnoenje politikih opcija s kojima se ne
i

Pojam politike

tolerancije pojavljuje se zajedno s

uvoenjem demokracije
slaemo, prema kojima
razumijevanju
i

u Hrvatskoj
je

taj

politikog pluralizma postalo

negativan stav. Smisao tolerancije nije u trpljenju, ve u prihvaanju drugog drugaijeg, kako bi svi imali jednaka prava u jedna-

imamo

kim uvjetima. Prihvaanje se moe postii indoktrinacijom (Boetie, 1986)

racionalno

IZ
Kac

upozoravajui
ke, 1989:87).

na nerazumnu odbojnost

uma prema onima

koji

drukije misle..." (Loc-

smjeli

Nae miljenje o neispravnosti neke politike opcije ili negativan stav prema njoj ne bi biti dovoljan razlog da se takve opcije eliminiraju iz demokratske utakmice. Podnoi

der var

enje nije isto to

si

tolerancija, jer u autoritarnom sustavu

narod ne

tolerira

ve podno-

un
istr

etabliranu politiku" (Marcuze, 1989:397). Tolerancija ne iskljuuje upozoravanje na

ili

neispravnost

iznoenje negativnog stava.

var
pojavljivanje drugih, pa ne bi trebalo

Meutim, neke
tolerirati

politike opcije

mogu ograniavati
I

stn

netolerantne (paradoks tolerancije).

tolerancija

ima svoje granice,

jer

nijedna

politika opcija ne

moe

biti

iznad

mogunosti

pojavljivanja drugih opcija. Zato u plura-

listikoj demokraciji nijedan izbor

ne smije dovesti u pitanje slobodu izbora.

Hrvatska je

prije

uvoenja

pluralistike demokracije imala

dugo razdoblje

totalitarne vla-

davine koje

je

nepovoljno utjecalo na razvitak tolerancije.

IZVEDBENI PROJEKT ISTRAIVANJA

53

HIPOTEZE:
1.

javlja se
2.

Politika tolerancija u Hrvatskoj ne zadovoljava potrebe pluralistike demokracije kao prepreka u njezinu funkcioniranju razvijanju.
i

politikoj toleranciji
i

nema

razlika s

obzirom na

spol, dob, mjesto

roenja, regional-

no

podrijetlo, stupanj

smjer obrazovanja, socioekonomski status, stranaku pripadnost,

ugroenost ratom, religioznost...

NACRT ISTRAIVANJA:
ke Hrvatske.

Istraivanje

e se provesti na reprezentativnom uzorku Republie se prikupljati anketom. Osim veeg za mjeree se

ljestvica

METODA

PRIKUPLJANJA PODATAKA: Podaci

broja indikatora, za potrebe mjerenja politike tolerancije izradit

nje politike tolerancije.

LITERATURA:
Almond, Cabriel; Verba Sidney (1963), Civic Culture, Princeton, Nevv York.
Becker, VVerner (1955), Razmatranje o toleranciji, Politika misao,
Boesi de
la,

br.

3-4,
- 54,

Zagreb.

Etjen (1986), Rasprava

o dobrovoljnom

ropstvu, Beograd.
br.

Horton, John (1994), Vjerska tolerancija, Filozofska istraivanja,

Lok,

53

Zagreb.

Don

(1989),

Pismo o

trpeljivosti,

Beograd. Beograd.

Markuze, Herbert (1989), Rasprava o

toleranciji,

Mendus, Suan (1989),

Primorac, Igor (1989),
Sullivan,
J.

Justifaving Toleration,

Cambridge.

O toleranciji,

Beograd.

L.

(1989), Political Tolerance

and American Democracv, Chicago.

Volter (1990),

toleranciji, kolska knjiga, Zagreb.

i

Napomena. Ovaj je projekt prihvaen u Ministarstvu znanosti tehnologije. Nakon toga provedeno je istraivanje politike tolerancije. O rezultatima tog istraivanja objavljeno je vie lanaka, a objavljena je knjiga (Vujevi, 2001).
i

IZVEDBENI PROJEKT ISTRAIVANJA

Kad drutvena sredina prihvati idejni projekt i kad se osiguraju drugi uvjeti za izvoenje odreenog istraivanja, istraiva prelazi na izradu izvedbenog projekta istraivanja. Istraivanje je vrlo zahtjevna aktivnost koja se ne moe s uspjehom obaviti ako unaprijed nismo dobro pripremljeni za njezino izvoenje. Zbog toga prije provoenja istraivanja treba detaljno razraditi sve poslove koje treba obaviti u rijeku istraivanja. Unaprijed razraene aktivnosti koje u jednom istraivanju treba obaviti viestruko su korisne.
1

Istraivau
obaviti.

omoguuju pregled misli

aktivnosti koje

u rijeku istraivanja

treba

2.

Izvedbeni projekt
i

omoguuje poboljavanje zamisli i aktivnosti, ali i uoavanje

uklanjanje slabosti.

54

PROCES ISTRAIVANJA DRUTVENIH POJAVA

3.

Izvedbeni projekt je materijalni dokument koji omoguuje i drugim istraivaima da o njemu iznesu svoje miljenje i time pomognu eventualnom uklanjanju tekoa
i

razj
tica

pogreaka.

4.

Izvedbeni projekt slui kao dokumentacijska osnova na temelju koje

diti svi

e se izvodo

poslovi

tijeku istraivanja,

objavljivanja znanstvenog izvjetaja

poevi od priprema (Mui, 1968:57 - 58).

istraivanja

vanja

Izvedbeni projekt istraivanja ini detaljno razraen cjelokupan proces istraiu kojem je sloena istraivaka aktivnost artikulirana i razraena u sklopu veaktivnosti koje
je

eg broja specifinih

potrebno obaviti da bi se
je

s
i

uspjehom

izvrilo

cjelokupno istraivanje. Opis tih specifinih aktivnosti ujedno valja razraditi u izvedbenom projektu istraivanja.

opis poslova koje

FAZE PROCESA ISTRAIVANJA

Budui da
su ljudi
bili

vie usmjereni na rezultate znanstvenog rada

nego na naine

pomou kojih se dolazilo do otkria, spoznaje o znanstvenoj aktivnosti nisu tako sreene kao spoznaje o predmetu pojedinih znanosti. Zbog toga su mnoga istraivanja
manjkava, a u drutvenim istraivanjima esta je jednostranost koja se oituje u zanemarivanju jednog konstitutivnog dijela spoznajnog procesa: misaonog ili iskustvenog. Tako imamo teoretiare" koji misle o stvarnosti mimo iskustva o njoj i empiriare" koji iskustvo ne osmiljavaju. rade
pi sai
istra;

Meutim, u posljednje se vrijeme za tim osjea sve vea

se demokratizirao, a znanosti su se toliko razvile
ti

potreba. Znanstveni rad

ava
vjeri

da se ni najvei talenti ne mogu baviznanstvenim istraivanjem ako nisu upueni u tu aktivnost. Put do otkria je put u

stvar

nepoznato.
vjek

U nepoznatom se ovjek najlake izgubi. Zbog toga se u istraivanju omora maksimalno koristiti miljenjem kao najviim adaptivnim procesom. IstraOno je visokoorganizirana aktivnost visokoorgani mozga.

kako

ivanje ne moe biti improvizacija.

empi
Istra;

zirane materije

Kao to su se pojedine znanosti razvijale dolazei do novih spoznaja, tako se i znanstveno istraivanje usavravalo i obogaivalo novim iskustvima. Osim toga to je ujedinilo teorijsku i empirijsku aktivnost, znanstveno je istraivanje artikulirano u vie specifinih aktivnosti. Meutim, nema nekog slaganja u vezi s brojem i vrstom tih aktivnosti, jer se u konkretnim istraivanjima ne moraju pojavljivati uvijek iste
aktivnosti.

istrai ljenj

post
interj

rava

U istraivanju drutvenih pojava pojavljuje se vei broj aktivnosti u teoriji

njem
teorij

skom

Svaka aktivnost koja se zasebno ispoljava kao specifina aktivnost posebno je izdvojena i razraena kao posebna faza u procesu istraivanja. Odreen je i redoslijed njihova pojavljivanja, ali to ne znai da se u svakom istraivanju moraju pojaviti sve aktivnosti i da redoslijed njihova pojavi

u empirijskom

dijelu procesa istraivanja.

janju

ljivanja

ne moe

biti

drukiji.

Poset loeil
aktivi

Zbog

specifinosti drutvenih pojava treba imati na

umu da sve aktivnosti koje

istraivanju. Isto tako,

emo

opisati nisu

nune nego samo

mogue u

konkretnom

naliz

FAZE PROCESA ISTRAIVANJA

55

razrada
ticati

i primjena tih aktivnosti ne smije stvaralaku misaonu aktivnost.

biti

ablonska,

ve treba maksimalno po-

Prema tome, u cjelovitom istraivakom procesu

1

mogue su sljedee aktivnosti:

Izbor

definiranje

problema

istraivanja,

2. 3. 4. 5.
6. 7. 8. 9.

Odreivanje podruja znanstvene

Definiranje

analize,

pojmova i pojmovna
ciljeva istraivanja,

analiza,

Odreivanje

Postavljanje hipoteza,
Identifikacija
i

klasifikacija varijabli,

Operacionalizacija varijabli,

Utvrivanje nacrta
Izbor
i

istraivanja,

razrada metoda za prikupljanje podataka,

i

10. 11. 12. 13.

Planiranje

provoenje terenskog

dijela istraivanja,

Sreivanje i obrada podataka,

Interpretacija podataka,

Pisanje znanstvenog izvjetaja.

Prvih pet faza istraivanja ini teorijska aktivnost.

Od este do jedanaeste faze razInterpretacija

i

raene su

empirijske aktivnosti

u istraivakom procesu.

podataka

pisanje znanstvenog izvjetaja faze su koje povezuju teorijski

istraivanja. Teorijski dio procesa istraivanja

empirijski dio procesa

poinje problemom istraivanja, a zavrava hipotezama. Hipoteze su teorijski odgovor na pitanje u problemu koji emo provjeriti u empirijskom dijelu istraivanja. U hipotezama tvrdimo neto o objektivnoj stvarnosti, pa u verifikacijskom dijelu identificiramo ono o emu neto tvrdimo (varijable) kako bismo ih mjerili i tako empirijski provjerili istinitost misaonog iskaza (hipoteza).
Istraivaki
je

proces jedinstvena aktivnost u kojoj teorijski dio odreuje to

e se

empirijski mjeriti, a rezultati empirijskog mjerenja

odreuju

istinitost teorijske misli.

Istraivaki proces se ne

moe

temeljiti

istraivanju se uvijek prikupljaju

ljenje,

samo na miljenju ili samo na podacima. U odreeni podaci kako bi se provjerilo odreeno mi-

pa znanstveno istraivanje ne moe ostati na prikupljenim podacima, ili na je u cjelokupnom procesu istraivanja nuna interpretacija koja povezuje odreenu misao s odgovarajuim podacima, i tako provjerava hipoteze uz pomo podataka, ne ostajui na podacima. Znanstvenim istraivanjem podatke pretvaramo u miljenje, a hipoteze u zakone i teorije.
postavljenim hipotezama. Zbog toga

Znanstveno
teorijsku
i

je

istraivanje cjelovit istraivaki proces koji ukljuuje

povezuje
i

empirijsku aktivnost. Prilog znanosti

mogue je dati u

obavljanju

razvi-

moe biti samostalan znanstveni rad. Posebice vrijedni teorijski radovi mogu se napraviti na podruju pojmovne analize logikog ureenja i sistematizacije spoznaja na nekom podruju. U sklopu empirijskih aktivnosti vrijedni prilozi znanosti mogu se napraviti osobito na podruju operaciojanju specifinih znanstvenih aktivnosti,

pa

to

nalizacije varijabli.

56

IZBOR

DEFINIRANJE PROBLEMA ISTRAIVANJA

IZBOR

DEFINIRANJE PROBLEMA ISTRAIVANJA

Tko zna da ne zna, najvii je.
Leo Tse

p
izbe

Shj

Oni koji su davali prednost indukciji smatrali su da istraivanje zapoinje prikupljanjem injenica. No zapoeti indukcijom znailo bi skupljati injenice prije nego to je poznato koje bi medu neodreenim brojem injenica u svemiru trebalo prikupiti". Isto tako, zapoeti istraivanje dedukcijom znailo bi prihvatiti nepouzdana i vjerojatno tradicionalna nagaanja prije nego to se zna karakter problema" (Nortrop, 1968:29). Stoga s pravom upozorava Cohen da istraivanje ne poinje ni indukcijom ni dedukcijom ve problemom koji izaziva tekoe u praktinoj i teorijskoj situaciji. Istraivanje, prema tome, poinje problemom istraivanja. ovjek se susree s se mnogo problema i rjeava ih, ali samo neki od njih problemi su istraivanja. mogu provoditi istraivanja, a da nisu potaknuta problemom istraivanja. Recimo, istraivanja koja su vezana za izradu diplomskoga, magistarskog rada ili doktorske teze vie su vezana za rjeavanje statusnog problema kandidata nego to su istrai-

^
blei

ec mei

P ro ^ak

^
z

ak

nan

vaki problem.
Problem istraivanja je specifian problem. On se zasniva na znatielji, a nastaje ako o neemu nemamo dovoljno znanja. Ako znatielju moemo zadovoljiti uenjem, onda to jo nije problem istraivanja. Tek ako uei i studirajui ne moemo doi do eljenih znanja o neem, tada to moe biti problem istraivanja. Teko je povui otru granicu izmeu problema uenja, studiranja i istraivanja. Ako uei i studirajui ne moemo nai eksplicitne odgovore na pitanje koje nas mui, moda emo nai implicitne odgovore koji nas zadovoljiti.

prir
s ko:

koji

real

zna
voj

mla
ti i \

Ako svoju znatielju nismo mogli zadovoljiti uenjem studiranjem, tada ono to elimo znati moe biti problem istraivanja. Prema tome, problem istraivanja je problem koji ne moemo rijeiti uenjem ni studiranjem, ve je potrebno provesti istraivanje da bi se dolo do novih spoznaja. Te spoznaje nisu nove samo za istraivaa
i

na

pric

nek
takc

koji istrauje,

nego trebaju

biti

nov prilog znanosti.

ili

nedovoljnog znanja. Meutim, neznanje i nedovoljno znanje nisu automatski problemi istraivanja, jer nae je neznanje toliko veliko da ga znanost nikad nee rijeiti. Razvitkom znanosti poveava se nae znanje, ali se poveava i znanje o neznanju, pa se tako poveava i broj problema u znanosti. Neznanje koje nam je poznato nije isto to i problem istraivanja, jer konkretno istraivanje moe obuhvatiti samo mali dio onoga to ne znamo. Poetnici ne misle tako pa za problem istraivanja uzimaju preiroko podruje. Meutim, navodenjem irokog podruja koje je potrebno istraiti nismo odredili problem istraivanja.

Problem

istraivanja proistjee iz neznanja

ono
je
i

iji

<

orig
istr,

pral

van
s tve

emo ako preusko podruje odredimo kao problem istraivanja, jer tada spoznaje do kojih emo doi mogu ne imati teorijsku ih praktinu vrijednost. PrePogrijeit
i

tij

irok

a preuzak, ako

problem bio bi istraivanje naih radnika na privremenom radu u inozemstvu, bismo eljeli istraiti kako su dvadesetogodinje djevojke upoznate s
organizacije mladei.

nov dov
mjei

radom

obo!

Stvarni problem u znanosti koji nije ni preirok ni preuzak

za nas. Prema tome, ni njega

neemo uzeti za

problem

istraivanja.

moe biti neprikladan Sve to moe biti

zve

^
e
Bez problema
istraivanja,

57

problem istraivanja ne mora biti problem naeg istraivanja ve emo odabrati one probleme za koje imamo najvie izgleda da emo ih s uspjehom rijeiti. Znai, pri izboru problema neemo brinuti samo o znanstvenoj prikladnosti nego i o prikladnoistraivanje provoditi. sti problema istraivanja onome tko

nema

ni istraivanja.

jedan od najkreativnijih doprinosa u

istraivanju, jer
i

Zbog toga je uoavanje problema samo uoavanje vanih proje

blema dovodi do znaajnih istraivanja

otkria. Formuliranje problema

mnogo

ee bitnije od njegovog rjeenja, koje moe biti stvar puke matematike

ili

eksperi-

mentalne vjetine. Postaviti nova pitanja, otkriti nove mogunosti, sagledati stvarne probleme iz novog ugla zahtijeva stvaralaku imaginaciju i oznaava stvarni napredak znanosti" (Einstein i Infeld, citirano prema: Maslov, 1982:78). Meutim, mlade ljude esto obiljeava sljepilo za probleme". to manje znamo, tee uviamo praznine u svojem znanju. Otkriem objanjavamo nepoznanice, ali otkrivamo nove. Otkriem zakonitosti u periodikom sustavu elemenata otkrili smo da postoje elementi koji nam jo nisu poznati. Te nepoznanice bili su problemi daljih istraivanja.
i

je izraeno u podruju drutvenih nego u podruju u ideologijskom utjecaju koji je posebice izraen u kolskom obrazovanju. Primjerice, u osnovnoj koli prolog sustava od ukupnog sadraja koji se odnosio na socijalizam 78% sadraja je idealizirano, a samo 22% prikazano je realno (Vujevi, 1972:92). Tako se odgaja poslunik, a negativno djeluje i na odgoj znanstvenog podmlatka za podruje drutvenih znanosti. Ako nam je stalo do raz-

Sljepilo za

probleme" jae
je

prirodnih znanosti. Razlog

voja, a

ne konzerviranja drutvenih odnosa umjesto poticanja sljepila za probleme, mlade treba osposobljavati u osjetljivosti za probleme kako bi ih mogli lake uoavati
i

uspjenije rjeavati.
Izvori

mogu biti razliiti. Prije svega, treba biti usmjeren nam se ine poticajne za istraivanje. Specijalizacija pridonosi lakem uoavanju problema, jer, kako smo ve kazali, dublje ulaenje u neko podruje omoguuje bolji uvid u ono to nam je nepoznato. Objavljene rasprave takoer mogu biti izvor problema, jer se u njima istie, uz rezultate koje smo dobili,
problema istraivanja
i

na probleme

biljeiti ideje

koje

problema koji se istrauje. Slino je i s recenzijama prikazima. Simpoziji i savjetovanja esto vie pridonose kristalizaciji odreenih problema nego to daju odgovor na postavljena pitanja. Upoznatost s originalnim znanstvenim istraivanjima moe nam dati ideju da provedemo slino istraivanje u drugim uvjetima, drugim sredstvima, u drugoj domeni. Drutvena je praksa neiscrpan izvor problema strunih i znanstvenih istraivanja. Struno rjeavanje praktinih problema moe biti osnova za uopavanje i dolaenje do novih znanstvenih otkria. Mogua su i ponavljanja ili proirivanja prethodnih istraivanja. u tijeku razrade i provoenja nekog istraivanja, trebamo biti usmjereni na uoavanje novih problema. U tijeku istraivanja moe doi do grananja" istraivanja koje nas dovodi do sasvim drugih spoznaja od onih koje smo oekivali. Pasteur se je, primjerice, u nedostatku zdravih pilia pri istraivanju utjecaja mikroba kolere koristio oboljelim piliima i doao do principa imunizacije.

ono

to bi bilo

dobro uiniti za
i

daljnje osvjetljavanje

ak

Bez problema istraivanja nema ni istraivanja. Vano istraivanje ne moe se izvesti na nevanom problemu. Zato je u znanstvenom istraivanju vrlo vano biti

58

IZBOR DEFINIRANJE PROBLEMA ISTRAIVANJA

I

osjetljiv
niji.

Pri

na probleme, tako da iz veeg broja problema moemo izabrati one koji su vaizboru problema treba imati na umu ved broj kriterija. Good istie sljedee:

ran

nan
1.

Novina. Pri izboru problema treba izbjegavati nepotrebna ponavljanja istraivanja.

stru

prije konane odluke o provoenju nekog istraivanja treba konzultirati odgovarajuu literaturu kako bismo vidjeli nije li moda takvo istraivanje ve provedeno. nam literatura dati mnotvo Ako takvo istraivanje nije provedeno, relevantna informacija vanih za provoenje istraivanja naeg problema. Prije svega, na osnovi literature trebamo specificirati od ega se sastoji novina u istraivanju problema koji namjeravamo istraiti. Mogue je da se odluimo za istraivanje koje je ve provedeno. Novina bi mogla biti to da se vidi vrijede li jo ti znanstveni zakljuci do kojih se prije dolo. Takva su istraivanja potrebna u drutvenim znanostima, posebice nakon znaajnih drutvenih promjena (revolucija).

Zato

od

ihi
5.

opre istr

insh

na u
i

da

Meutim,
trebnih
i

treba razlikovati potrebna

nenamjernih.

Nemaran odnos prema

namjerna ponavljanja istraivanja od nepoliteraturi esto uzrokuje nepotrebna

dov
prec
6.

da paljivo prate znanstvenu literaturu, mnogi je istrakao jednostranu, dogmatsku i slino, kako je ne bi morali konzultirati. Istraiva ne mora prihvatiti zakljuke svojih prethodnika, ah s njima mora biti upoznat. Ako neto ne prihvaa, duan je obrazloiti zato to ini. A ako to ne ini, i sam upasti u pogreku od koje se distancira. Istraiva se mora uvati nepotrebnih ponavljanja, jer su istraivanja vrlo skupa, a neistraenih je problema vrlo mnogo.
ponavljanja. Tako, umjesto

ivai"

etiketiraju

P Ako

odui

die Tere

dopi
2.

Pri izboru

problema istraivanja

valja brinuti

o njegovoj vanosti

primjenljivosti
7.

u praksi. Svi problemi nisu jednako vani. Neki su manje, a neki su vie vani u odreenom vremenu i prostoru. Birajui vanije probleme istraivanja, dajemo vei prilog, tako poveavamo vjerojatnost da e nam drutvo pomoi u izvoenju istrairezultata
i

Zato

gura
iva:

vanja problema koji

3.

smo izabrali.

Radoznalost

ljudski

duh

vani su kriteriji pri izboru problema, jer znatielja potie na istraivanje. Ljudi se razlikuju po znatielji, a ni oni znatieljniji nisu
i

interesi

8.

imat

jednako znatieljni za sve. Zato odmah u poetku treba vidjeti jesmo li dovoljno znatieljni da se ne dogodi da nas i manja prepreka zaustavi u naem istraivanju. U

veza

odnc
9.

u poetku valja razmisliti hoe li pri odreenog problema znatielja nadvladati eventualne tekoe. Motiv za istraivanje moe biti instrumentalna vrijednost spoznaje. Istraivati se moe sa eljom da se rijei odreeni problem, zbog materijalnih i statusnih razloga.

svakom

se istraivanju pojavljuju tekoe, zato

Z,

istraivanju

izboi

gue
vaa
dane on se
sasvi

No, istraivanja koja se ne temelje na znatielji rjee dovode do spoznaje, a otkria" koja pogoduju materijalnom i drutvenom statusu istraivaa.
4.
i

ee do

Vaan kriterij pri izboru problema je strunost istraivaa. Normalno je da istraiva izabere problem istraivanja iz podruja svoje struke. Bilo je istraivaa koji su dali vrijedne priloge izvan struke. No, to ne znai da netko ne moe biti stvarno struan u podruju za koje nema formalne strune kvalifikacije. Ako nas znatielja vodi u podruje izvan nae struke, ne moramo odustati, ali se u novom podruju treba vladati kao poetnik. Znatielja moe dovesti do vee strunosti od bilo koje formalne
i

Smat abo men;

koja

one

kvalifikacije.

59

Problemi istraivanja u drutvenim znanostima esto zahtijevaju interdisciplinameutim, ne znai da takvo istraivanje treba provoditi interdisciplinarno osposobljeni istraiva, ali zato u istraivakom timu treba osigurati suradnju se problem analizirati. Treba odustati strunjaka svake discipline sa stajalita koje od analize sa stajalita onih disciplina za koje nismo osigurali suradnju odgovarajuran pristup. To,

ih strunjaka.
odreenog problema valja provjeriti jesu li osigurani odgovarajua Ako nije osiguran minimum opreme i uvjeta rada za odreeno istraivanje, treba odustati. Znanost se u istraivanju koristi mnotvom razliitih instrumenata, pa njihov nedostatak mnoge obeshrabruje. Meutim, ipak treba imati na umu da je najvaniji instrument u svakom znanstvenom istraivanju ovjekov um da ga ne mogu zamijeniti nikakvi instrumenti. Na sreu, umnih sposobnosti ima dovoljno i ondje gdje jo nema dovoljno instrumenata. Time je osiguran osnovni
5.

Pri izboru
i

oprema

uvjeti rada.

preduvjet istraivanja.
6.

Pokroviteljstvo
nije

suradnja centara odluivanja vaan je kriterij pri izboru problema.

Ako

osigurana suglasnost onih koji

mogu omesti odreeno istraivanje, tada

treba

od takva problema dok se ne osigura suradnja. Magistarski rad i doktorsku disertaciju prije izrade moraju prihvatiti odgovarajua znanstveno-nastavna tijela. Terensko istraivanje ovisi o sredini u kojoj se ono provoditi, pa ako ta sredina ne
odustati

doputa takva istraivanja, bolje

7.

je

na vrijeme odustati.
se

Trokovi istraivanja

esto su vei od predvienih pa

je

mora

prekinuti istraivanje.
koja imaju osiistra-

Zato se pri izboru problema to treba imati na umu. Malo

je istraivanja

gurano dovoljno financijskih sredstava. Tada

ivanje izabranog problema.

bolje odustati

nego ograniavati

i tekoe mogu omesti istraivanje odreenog problema, pa i to valja umu. Znatielja esto istraivae dovodi do toga da ne vide rizike opasnosti vezane za odreeno istraivanje. Ti rizici i opasnosti mogu biti vrlo razliiti i mogu se odnositi kako na istraivaa, tako na ostale sudionike u istraivanju.

8.

Rizik, opasnost

imati na

9.

Za svako

je

istraivanje potrebno

odreeno

vrijeme, to treba imati

otkrije,

na

umu

pri

izboru problema.

Kao

to je

nemogue prisiliti nekoga da neto

tako nije

mo-

gue zahtijevati da to ini bre. Cannon upozorava na to to znai vrijeme za istraivaa kad kae: Istraiva moe biti prisiljen da stanuje u izbi, da ivi od kore kruha i
da nosi pohabano odijelo, moe biti lien drutvenog priznanja, ah, ako ima vremena, biti on se moe potpuno posvetiti znanosti. Oduzmite mu slobodno vrijeme, i on sasvim onesposobljen da bilo to doprinese ljudskoj spoznaji" (Good Scates, 1967:68). Smatra se da su nastavne obveze sveuilinih profesora male i da ih treba poveati. Zaboravlja se da su oni i znanstvenici i da im je za znanstveni rad potrebno mnogo vremena. Ima sveuilinih profesora koji malo rade. No to je posljedica pogrenog izbora koja se ne moe popraviti prinudom da vie rade. Prinuda moe samo onesposobiti one koji uistinu rade. O tim kriterijima opirnije u: Good Scates, 1967:50 69.

Navedenim

kriterijima dodali

bismo jo dva.

60

IZBOR DEFINIRANJE PROBLEMA ISTRAIVANJA

I

10.

Aktualnost rezultata istraivanja.

Nekad

istraivanje

nekog problema

traje toliko

nika

dugo da dobiveni rezultati nisu vie aktualni. Besmisleno bi bilo odluiti se za istraise za nekoliko dana mijenjati, vanje stavova graana prema nekom zakonu koji

denc
blen

a da
11.

istraivanje traje nekoliko mjeseci.

kake

nekog problema pomou istraivanja takoer treba biti kriterij izbora. Neki se problemi ne mogu rijeiti znanstvenim istraivanjem, jer drutveni problem nije isto to i znanstveni problem. Na osnovi rezultata istraivanja mogu se rjeavati drutveni problemi, ali samo istraivanje te probleme ne rjeava. Ako smo otkrili uzroke mladenake delinkvencije, time nismo rijeili taj problem. On se moe ukloniti te uzroke. Zbog rijeiti ako nakon istraivanja slijedi drutvena akcija koja toga nastaju esti nesporazumi izmeu naruitelja istraivanja i istraivaa. Narui-

Mogunost

rjeenja

beki
4VOJI

vanj

odg<
ze. 2

zelii
prije
tanje

telj je

zainteresiran za rjeavanje drutvenih problema, a istraiva

mu moe pruiti

samo spoznajnu uslugu. Instrumentalna vrijednost spoznaje je potencijalna, pa je potrebno provesti strunu ili drutvenu aktivnost kako bi se pretvorila u stvarnu vrijednost. No to, kako smo mogli vidjeti, nije vie znanstveni problem.
Dakle, pri izboru problema treba na

kae prol znat

Izbe

umu

imati svaki
kriterij

posebice sa stajalita kontraindikacije.

istraivanja,

Ako

neki

od navedenih kriterija, dovodi u pitanje izvoenje

morat emo odustati od takva problema. Meutim, pri izboru problema istraivanja malokad se dogoditi da moemo u potpunosti udovoljiti svakom kriteriju. Mi nikad neemo imati dovoljno novca, vremena, strunih suradnika i slino, ga ograniavati. pa ako kriteriji izbora problema ne eliminiraju problem, uvijek

svej

nji

Istraiva nikad

nee moi

zna<

osigurati sve potrebne uvjete za istraivanje

odree-

je

nog problema, pa treba nastojati da osigura istraivanje u uvjetima kakvi jesu. Pri izboru i razradi problema istraivanje ne smije ii od idealnih, ve od realnih uvjeta. Prema tome, spomenuti kriteriji nisu samo kriteriji pri izboru, ve pri razradi problema, pa se u istraivanju treba vie usmjeriti na one aspekte problema za koje imamo bolje mogunosti da ih istraivanjem zahvatimo. Zato i izbor definiranje problema treba shvatiti kao proces koji se nastavlja sve do razrade empirijskog dijela projekta istraivanja. Meutim, da bismo mogli prijei na razradu sljedeih faza moramo dati pokusnu formulaciju problema istraivanja.
i i

pri ti

obu
aute

van
najs

prol

zen
su
r

poseban zadatak u razradi projekta istraivanja. No, tome se ne pridaje dovoljna pozornost pa se prihvaa uopenim nazivom istraivanja. Naslov istraivanja je jedno a problem istraivanja je drugo. Naslov rada je obino krai i openitiji, a problem istraivanja mora biri formuliran to je mogue preciznije. Pod jednim naslovom moe se istraivati vie razliitih problema, pa svakom istraivanju treba dati posebno jasnu formulaciju problema istraivanja.
Formulacija problema istraivanja
je

info
riti;

Naalost, problemi se ne formuliraju

ili

se formuliraju nedovoljno jasno. Recimo,

istraiti

zau dru rit

bral

esto

se

kao problem istraivanja

istie:

ovim istraivanjem elimo

problem

upravljanja;

ovim

se istraivanjem eli istraiti maloljetnika delinkvencija;

ovim

se

odi
na i ves
obu,

istraivanjem eli istraiti problem odlaska naih radnika u inozemstvo. Sve su to

vrlo loe forumulacije
i

nisu precizne formulacije problema istraivanja. Njima se istie

drutveni problem unutar kojeg se

moe

pojaviti velik broj

problema
i

istraivanja.

Istraivanjem problema upravljanja, maloljetnike delinkvencije

odlaska naih rad-

61

u inozemstvo bave se posebni instituti. Unutar tih drutvenih problema provedeno je mnogo znanstvenih istraivanja koja su samo djelomino zahvatila te pronika

bleme.

esto se problem istraivanja formulira ovako: ovo istraivanje treba pokazati kako nai graani imaju pozitivan stav prema vlasti, da je mlade ukljuena u politiki sustav i slino. Takvom je formulacijom istraiva usmjeren na dokazivanje svoje hipoteze. Istraivanje je traenje pravog odgovora na pitanje i njegovo provjeravanje, a ne potvrivanje odgovora koji nam se svia. Hipoteza je mogui, a ne jedini odgovor na pitanje, pa istraivanje mora biti provjeravanje, a ne dokazivanje hipoteze. Zbog toga i formulacijom problema treba poticati kritinost u istraivanju.

Ako nas na istraivanje potie znatielja, to znai da nam neto nije poznato. Ako elimo neto znati to nam nije poznato, prirodno je da se o tome pitamo. ovjek se prije pita da bi dobio odgovor. Zato problem istraivanja treba postaviti u obliku pitanja,

a istraivanje treba biti traenje pravog

odgovora na to
i

pitanje.

Naime, ne dobro postavljeno pitanje pola odgovora. Zato formulaciju problema i njegovo definiranje treba shvatiti ozbiljno. Ona je proces u kojem se naa znatielja susree s drutveno poznatim i nepoznatim u vezi s naim problemom. Izbor problema ovisi i o realnim mogunostima za provoenje istraivanja. Na osnovi svega toga odreuje se irina i dubina istraivakog problema koja mora biti vidljiva
Veliku pozornost treba pridati formulaciji
je

definiranju problema.

kae se bez razloga da

u njegovoj formulaciji

specifikaciji.

Problem istraivanja treba formulirati kao upitnu reenicu. To, meutim, ne znai da u jednom istraivakom pothvatu ne moemo tragati za vie odgovora, pa se u jednom istraivanju moe formulirati vie problema u vie upitnih reenica. No pritom treba imati na umu da se svaki od njih mora posebno razraivati i da se moe obuhvatiti planiranim istraivakim procesom. Razrada jednog problema ne vrijedi
automatski
najskuplji,
i

za drugi problem. To posebice vrijedi za teorijski dio procesa istrai-

vanja, a terenski se dio

moe razraditi zajedniki. Terenski

dio istraivanja

obino je

pa treba brinuti o utedama.

formulacijom problema u obliku upitne reenice uvelike specificiramo
Koji

Samom
problem.

U okviru jednog drutvenog problema, recimo odlaska naih radnika u inomoe se u obliku upitne reenice postaviti vie istraivakih problema:

zemstvo,

su razlozi zbog kojih nai radnici odlaze na privremeni rad u inozemstvo? Koliko su informirani i kako se informiraju o zbivanjima u domovini? Kad se namjeravaju vratiti i

to namjeravaju raditi

nakon povratka?

Itd.

upitne reenice problem donekle specificira, ne smijemo se zaustaviti samo na tome. Zbog toga problem koji smo izabrali treba dovesti u vezu s

Iako se uz

pomo

drugim slinim istraivanjima. Na osnovi informacija o slinim istraivanjima usmjeemo se na ono to je najslabije obraeno. Isto tako, dobro je problem koji smo izabrali dovesti u vezu s drugim problemima toga podruja i obrazloiti zato smo se odluili upravo za ovaj. Zatim je potrebno odrediti prostorni obuhvat problema istraivanja. S obzirom na razloge zbog kojih se poduzima istraivanje, odluujemo hoemo li istraivanje provesti za cijelu Republiku Hrvatsku, regiju, opinu. Isto tako treba odrediti vremenski obuhvat, pa ako elimo doznati razloge odlaska naih radnika u inozemstvo, moramo
rit

62

IZBOR

PODRUJA ZNANSTVENE ANALIZE

li

specificirati

hoemo

obuhvatiti svu emigraciju, poslijeratnu

ili

onu nakon Domovin-

na
zerr

skog

rata.

Takoer

treba odrediti populacijski obuhvat problema, pa se

moemo

ogra-

niiti za istraivanje razloga odlaska mladei, ena, kvalificiranih radnika, s

obzirom

"P
obil linv
nii

na nacionalnu pripadnost i slino.

Dakako, obuhvat istraivanja odredit emo u skladu s potaknuli na istraivanje i mogunostima za provoenje istraivanja. Zbog toga je dobro obrazloiti razloge koji su nas potaknuli na istraivanje problema koji smo izabrali, imajui na umu teorijska i praktina rjeenja koja mogu proistei provoenjem istraivanja. Prema tome, treba tragati za to je mogue veim brojem informacija

motivima koji su nas

nor

sm< Uti kak

za
i

odabranog problema, jer, primjerice, lake emo nai koje njegovu dob, spol, dan nestanka, mjesto nestanka, duinu izgubljeno dijete ako znamo koju je nosilo i slino. Teko emo pronai izgubljeno i boju kose, vrstu i boju odjee dijete ako znamo samo to da se izgubilo, a nikako ga neemo nai ako i ne znamo da se izgubilo. Kako bismo imah uspjeha u istraivanju trebamo imati problem, znati to je problem te imati to vie podataka povezanih s problemom istraivanja.

pomoi u

istraivanju

grai

asp
stra
last

ne moemo znati odmah na poetku istraivanja, tako da je formulacija na kraju prve faze istraivanja privremena i pokusna. Takva formulacija problema djeluje usmjeravajue u teorijskoj razradi problema istraivanja koja se nastavlja u iduim fazama procesa istraivanja. Tek nakon teorijske razrade problema istraivanja, moemo doi do jasne, precizne i konane formulacije i definicije problema

No

to

zan
smc

kih

ran
vini rata

istraivanja.

SOCl

na
2.

IZBOR

PODRUJA ZNANSTVENE ANALIZE

sastoji se

sko
kih
ukl;

Objektivna stvarnost

od anorganske, organske i drutvene stvarnosti. Svaku

to
je

5an

od

tih stvarnosti

prouava vei broj znanosti.

stvarnost sloenija, to

je

vie zna-

jeC

nosti koje je

prouavaju.

na znanost. Zbog toga

Iako
je

Vei broj znanosti daje potpunije objanjenje nego samo jedje pri istraivanju drutvene znanosti vea potreba za inter-

odr

disciplinarnim istraivanjima, nego pri istraivanju prirodne znanosti.

u drutvenim znanostima budu interdisciplinarna, jedna se drutvena pojava moe istraiti s jednog znanstvenog podruja i s vie njih. Istraivanja s jednog znanstvenog podruja nazivamo disciplinarnim istraivanjima, a istraivanja s vie znanstvenih podruja nazivamo interdisciplinarnim istraivanjima. Poto smo dali pokusnu formulaciju problema, valja se odluiti hoemo li ga prouavati disciplinarno ili interdisciplinarno. Ako smo se odluili za interdisciplipoeljno da istraivanja

dru pro
ran
utje

odi

narno

istraivanje,

moramo odrediti s kojih emo znanstvenih podruja provesti istra-

pro
koj<

Kad smo to uinili, potrebno je specificirati problem istraivanja unutar svakog od tih podruja za koja smo se odluili. Izbor znanstvenih podruja nije proizvoljan, ovisi o karakteru samog problema, ciljevima koje elimo postii mogunoivanje.
i

dru
svi

stima istraivanja.

ec
blei

Formulacijom problema pomou upitne reenice usmjeravamo se prema odreenim znanstvenim podrujima. Evo nekoliko primjera u vezi s problemom odlaska

sva

63

naih radnika na privremeni rad

u inozemstvo. Problem: kako odlazak radnika u ino-

umiranje)? zemstvo djeluje na neka obiljeja populacije (sklapanje brakova, raanje, poloaj materijalni na djeluje inozemstvo - problem je demografski. Kako odlazak u eekonomski. je problem sredstava? obitelji, na devizni priljev, tednju, ulaganja orgadrutvenu odlasku, pri limo li istraiti kako rade institucije za posredovanje emigranata i slino, odluili smo se za socioloki aspekt. Ako nas zanima
niziranost

odluili normativna reguliranost odlaska u inozemstvo i utjecaj tih normi na odlazak, radnika u posmo se za pravni aspekt. Ako elimo doznati kakva je ukljuenost naih aspekt. elimo li istraiti litiki ivot zemlje domaina, odluili smo se za politologijski odluili smo se kako boravak u inozemstvu djeluje na formiranje politikih stavova, sklonije emilinosti su kakve ispitivati hoemo Ako za socijalno-psiholoki aspekt. smo se za odluili linosti, crte neke na djeluje graciji i kako boravak u inozemstvu djeluje na uenje inozemstvu u boravak kako aspekt ope psihologije. elimo li doznati odDjelovanje lingvistike. problem to je stranih jezika i kvarenje materinskog jezika, nas Moe problem. je kriminoloki laska u inozemstvo na maloljetniku delinkvenciju iseljenika, pa zanimati utjecaj boravka u inozemstvu na fiziko i mentalno zdravlje

smo
kih:

se odluili za medicinski, psihijatrijski problem.

Koliko tek istraivakih problema

moe potaknuti Domovinski rat? Evo samo ne-

utjecao na migraciju, emigraciju, sklapanje brakova, raanje, umii ratnih operacija u Domoranje... demografski su problemi. Kakva su obiljeja rata vinskom ratu? - defendologija. Kakva je participacija u politici tijekom Domovinskog

Kako

je rat

Kako je Domovinski rat utjecao na nacionalnu homogenizaciju i - sociologija. Kako je rat utjecao socijalnu udaljenost prema nacionalnim manjinama? je rat utjecao na promjene u kolKako psihologija. socijalna na politike stavove? na pojavu fizikih i psihiutjecao rat Kako je pedagogija. skom planu i programu? pojedinih crta linosti i povezanost medicina i psihijatrija. Kakva je kih oboljenja? na devijantno ponautjecao rat psihologija. Kako je ukljuenosti u Domovinski rat? - ekonomija. Kako prilike? anje? - kriminalistika. Kako je rat utjecao na gospodarske
rata?

politologija.

je

Domovinski
. .

rat utjecao

na odnose Hrvatske s pojedinim dravama? - meunarodni

odnosi

Teko je nai znanstveno podruje unutar drutvenih znanosti s kojeg se ovaj stanju drutveni problem ne bi mogao istraivati. Mi, meutim, nikad neemo biti u moistraivanju svakom provesti istraivanje sa svih znanstvenih podruja. Zato se u bitno moemo odlukom ramo ograniiti samo na neka od njih. Naravno, da samom razmisliti i donijeti utjecati na vrijednost istraivanja pa pri odluivanju treba dobro
odluku u skladu
s

naom radoznalou,

ciljevima

realnim mogunostima.

Izbor znanstvenih podruja s kojih smo se odluili istraivati dalje, specificira problem istraivanja. Na osnovi toga odreuje se struktura istraivakog tima u svaki suradnik dalje teorijski obraivati problem sa svog znanstvenog po-

kojem
svi

druja.

Prije negoli svaki

s

upoznaju

od suradnika prie svom poslu, na zajednikom se sastanku cjelokupnom problematikom istraivanja i specifinim zadatkom koji

obaviti sami. Svaki

blem. Prikupit svaku fazu procesa istraivanja.

lan istraivakog tima izradit e projekt istraivanja za svoj proodgovarajuu literaturu na osnovi njezina prouavanja razraditi
i

64

IZBOR

PODRUJA ZNANSTVENE ANALIZE

literaturi
Meditiranje treba pratiti svako uenje.

2.1.

Rad na

koj

do<
5.

Kant

vai

Od

svih znanstvenika

90%

njih nai su suvremenici.

Oni su, bar to

se tie bibliograf-

stv nal
njii

skih jedinica, produktivniji od svojih prethodnika, tako da je rad na

rature poseban problem

prouavanju

lite-

u znanstvenom istraivanju. Prikupljanje radne bibliografije za odabrani problem istraivanja posebna je tekoa, posebice za mlade istraivae. Zbog toga oni najee grijee i u razradu problema istraivanja idu s ogradom: koDakako, takvog istraivanja ili liko je meni poznato, ovakvog istraivanja nema vrlo slinog tome i ne mora biti, ali je sigurno da ima istraivanja koja bitno mogu pomoi u razradi i provoenju ovog istraivanja.
. . .

tak

cif i

sve

ije

Znanost je kumulativan proces pa tekoe koje su vezane za problem literature rjeava na organiziran nain. Knjinice izrauju razliite vrste kataloga koji im pomau da sastave popis radova za problem koji nas zanima. One se meusobno povezuju i surauju. Osnivaju se dokumentacijske slube pri fakultetima i institutima koje prate i struno obraduju za njih relevantnu literaturu. Osnivaju se centralni dokumentacijski centri koji sreuju cjelokupnu znanstvenu produkciju, koristei se kompjutorskom memorijom koja vrlo brzo izbaci literaturu o problemu koji nas zanima. Osim toga, svaki istraiva treba imati vlastitu bibliografiju s podruja kojim se
bavi.

2.2

Koi

Un
ren

blem
na
1.

Nakon prikupljanja radne literature, ona se poinje kritiki prouavati. Na proistraivanja odreuje stajalite s kojeg prouavamo postojeu literaturu. Ta nam literatura moe pomoi u razradi svake faze procesa istraivanja. Zbog toga pri radu
literaturi treba

istr

ui
pri]

osobitu pozornost usmjeriti na sljedee:

li i

zna

Treba

vidjeti je

koliko istraen problem koji nas zanima.

i

Ako u

literaturi dobi-

vamo odgovor koji zadovoljava nau znatielju, ako se na osnovi tog odgovora mogu rijeiti postavljeni pragmatiki ciljevi, onda nije potrebno takvo istraivanje.
Neki se razoaraju kad utvrde da
uiniti, jer
ljan
je

odr Pre

ve provedeno istraivanje to su oni namjeravali

mnogo lake, bre jeftinije. Znative se poveava sa znanjem koje otvara
i

pol

im je netko odnio ideju. Kome je znatielja motiv istraivanja, bit e zadovosvoju znatielju zadovoljio u literaturi,
pitanje,

nos

da

je

mo
StV(

elja se

ne gasi odgovorom na jedno

nova
2.

pitanja.

Ako problem

koji

smo

izabrali nije dovoljno istraen, to je

svoje istraivanje vie usmjeriti na one dijelove koji su slabije

najee, tada emo obraeni, pa tu usmje-

stv

dru

renost treba istaknuti

3.

ve u samoj formulaciji problema.

do
nos
Jedi

Pri radu na literaturi posebice se treba usmjeriti na definicije kljunih pojmova. Sve takve definicije treba prikupiti kako bismo mogli napraviti pojmovnu analizu, o kojoj posebno biti govora nakon ove faze.

u n zna

4.

Studiranjem literature upoznat

emo

op
se s razliitim teorijskim pristupima koji

nam mogu pomoi u postavljanju i razradi

hipoteza za nae istraivanje.

podaci do

PROBLEM INTERDISCIPLINARNIH ISTRAIVANJA

65

kojih su

u slinim istraivanjima

doli nai prethodnici

mogu nam pomoi da

doemo do relevantnijih hipoteza.

5.

Nema
pa

faze istraivanja

kojoj

vanja,

pri obradi literature treba to imati

s

ne bi mogla pomoi iskustva prethodnih istraina umu i usmjeravati se posebice na isku-

stva

izborom i primjenom metoda za prikupljanje podataka, nain operacioi istraivanja kojima su se koristili u slinim istraivanjima, iskustva u terenskom provoenju istraivanja, obradi i interpretaciji poda-

u vezi

nalizacije varijabli, vrstu nacrta

taka.

cificiranih zadataka.

Tako usmjeren rad na literaturi mnogo e nam vie pomoi nego itanje bez speTako emo na vrijeme prepoznati relevantne informacije za

svoje istraivanje. Nije dovoljno biti usmjeren,

cije

ve treba

biljeiti

relevantne informa-

kako bismo

izbjegli

da

je

ponovno traimo, na

to se

nepotrebno gubi vrijeme.

2.2.

Problem interdisciplinarnih istraivanja

Kompleksnost drutvenih pojava govori o potrebi interdisciplinarnih istraivanja. Unato tome, takvih je istraivanja vrlo malo. A ako se i provode, vie su plod svatarenja pojedinaca nego organiziranog timskog rada.
Vie
je

razloga za

to. Prije

svega, znanstvenici se slabo pripremaju za znanstvena

Gotovo da i nema aktivnosti koju ovjek obavlja, a da nije potrebno da ui kako bi je s uspjehom obavljao. to je aktivnost kompliciranija, potrebna je vea priprema. Znanstveno istraivanje spada medu najzamrenije ovjekove aktivnosti, a znanstvenici su veinom samouci u istraivakoj aktivnosti. Oni studiraju teoriju odreene znanosti, ali se u tijeku studija ne upoznaju s istraivakom aktivnou. Prema tome, teko je ostvariva suradnja u poslovima u koje smo slabo upueni.
istraivanja.
je oteana razliitim vrijednostima od kojih se pogledima na proces istraivanja, razliitim shvaanjem uloge znanosti i slino. Svaka pojedina znanost ima specifine teorijske orijentacije, svoje pojmove i svoj specifini jezik, koji nije ili je slabo razumljiv istraivaima s drugog znanstvenog podruja.

Usto, interdisciplinarna suradnja

polazi, razliitim

Iako

je

stvena praksa

znanost samokorektivna, u njoj su esti i neznanstveni elementi. Znanje dio drutvene prakse, pa se drutveni rivalitet esto osjea i u po-

druju znanosti. To veinom ometa interdisciplinarna istraivanja. S dosta sumnje doekuju se nove znanosti, posebice znanstvenici ija je znanost bliska novoj znanosti, jer smatraju da znanost s kojom se oni bave moe dobro objasniti sve probleme.
Jedna iskljuivost rada drugu, pa pristae nove znanosti ignoriraju stare znanosti jer u njima vide samo probleme koje one nisu mogle objasniti. Zaboravlja se da svaka

znanost prouava dio objektivne stvarnosti, pa na osnovi dijela pokuava izvoditi ope zakljuke.

66

DEFINIRANJE

POJMOVA POJMOVNA ANALIZA

I

DEFINIRANJE

POJMOVA POJMOVNA ANALIZA

I

Nema znanstvenog otkria bez povezivanja odreenih injenica s odgovarajuim pojmovima. Ako netko nema pojam stola, ne moe ga ni percipirati. Goethe je upozoravao da ovjek vidi ono to znade" (Horvat Pintari, 2001:189). Osjetilni organi

mogu

dati informacije o boji, veliini, tvrdoi, materijalu, obliku itd., ali

e izostati
stola
i

cjelovit doivljaj,

bez obzira na broj

osjetilnih informacija.

manji broj osjetilnih doivljaja nekog stola interpretirat

Onaj tko ima pojam kao stol.

Znanost spoznaje uz pomo pojmova i rezultate svojih otkria izraava uz popojmova. Pojmovno bogatstvo neke znanosti, znanost logiki organizira u sustav znanosti. Razvijenost neke znanosti oituje se u broju, jasnoi i logikoj sreenosti njezinih pojmova. To je pretpostavka i razvoja znanosti. U pojmovno bogatijim znanostima vei je broj otkria. Pojmovi su sredstvo i rezultat u znanstvenom istrai-

mo

poj pod

vanju, zato

im u svakom

istraivanju treba posvetiti izuzetnu pozornost.

3.1

Pojam
takv
je

Pojam

zamisao biti pojava i procesa. Bit je u logici ono ime se jedan pojam razlikuje od drugog pojma, a u znanosti je bit ono ime se jedna vrsta pojava i procesa razlikuje od druge vrste pojava i procesa. Pojave i procesi unutar neke vrste mogu se veoma meusobno razlikovati, ali ne po bitnim obiljejima. Kit se mnogo razlikuje od drugih sisavaca, pa isto spada u sisavce. Oblikom je sliniji ribi, a ipak nije riba. Pojam
sisavca nije

odreen oblikom.

Sisavca karakterizira disanje pluima,

se

raanje i dojenje
(ikre).

mladunadi. Ribe diu na krge i razmnoavaju

Disanje pluima, raanje
bitnih
i

pomou jajaaca
oznaka

dojenje

mladunadi

oznaka ini

sadraj pojma.

Pojmovi
imati

imaju vei doseg. Pojmovi

koji

mogu

je pojma sisavac". Skup vei broj pojava i procesa takav doseg da obuhvaaju pojave procese

koji objanjavaju

med
Pojn

obuhvaa nie pojmove naziva se rodnim pojmom. Nii pojmovi obuhvaeni viim pojmom zovu se vrsni pojmovi. Pojam Hrvat
su u sklopu nieg pojma. Vii pojam koji
je

cuz"

rodni
opseg.

Zagorac

pojam u odnosu prema pojmovima Dalmatinac, Istranin, Lianin, Slavonac, to je vie pojmova koji su obuhvaeni viim pojmom, to je tom pojmu vei
. . .

Relativan je odnos

prema Lianinu,
roda
i

a vrsni
i

vrste, sadraj

i niih pojmova. Hrvat je rodni pojam u odnosu u odnosu prema Europljaninu. Kada su pojmovi u odnosu opseg su im obrnuto proporcionalni. to je sadraj vei, to je

izmeu viih

opseg manji.

Pojmovi
Isti

mogu biti u razliitom meusobnom odnosu.

i

sadraj

mina

koja

oznaavaju

opseg pojma moe imati razliito ime. Grupa i skupina su dva teristo. Zato tu nije rije o dva pojma, ve o istoznanicama ili sino-

konh

nimima.

>g<

POJAM
Grafiki prikaz sinonima

67

Ve

smo

govorili o superordiniranim
je

subordiniranim pojmovima. Primjerice,

pojam politike aktivnosti" nadreen podreen je pojmu politika aktivnost.

pojmu referendum". Pojam referendum

Korelativni

ili

ukrteni pojmovi djelomino imaju zajedniki sadraj

i

opseg.

takvu su odnosu pojmovi politiar"

radnik".

Grafiki prikaz ukrtenih pojmova

Subordinirani pojmovi jednom viem

pojmu

koji
ili

u svom sadraju imaju

koordiniranim pojmovima.

meusobno

nespojive oznake, nazivaju se supodreenim

Pojmu nacionalnost" supodreeni su pojmovi Hrvat", Srbin", Nijemac", Francuz". Onaj tko
je

Hrvat" ne moe

biti

Srbin"

itd.

Grafiki prikaz supodredenih pojmova

Nii pojmovi koji se

kontrarnim pojmovima.
legalna aktivnost"
i

meusobno najvie razlikuju nazivaju se suprotnim ili sklopu pojma politika aktivnost" suprotni su pojmovi

ilegalna aktivnost".

68

DEFINIRANJE

POJMOVA POJMOVNA ANALIZA

I

Grafiki prikaz kontramih pojmova

nost

blen

ima
napi
Poja
lites

bitni

esto se nekim drutvenim aktivnostima eli istaknuti nepolitiki karakter, pa se

za njih kae da su nepolitike aktivnosti. Prema tome, pojam politika aktivnost"
kontradiktoran je

oob
Poja jedn poja

pojmu nepolitika

aktivnost".

Grafiki prikaz kontradiktornih pojava

.bar
_mii

ond,

ne-A

av
ali s

Iako svi odnosi nisu usporedivi, navedeni su pojmovi usporedivi.

Meutim, ima

na
_obj
a
pli

pojmova koje ni po emu ne moemo vi demokracija", kamen".

usporediti.

Zovu

se disparatni. Takvi su pojmo-

zrak

Grafiki prikaz disparatnih pojava

sto

arija

poir Zatc
1971

Vrlo
ratnih

je

teko

nai pojmove

koji

su neusporedivi, koji se ne

mogu

podvrstati

pod

nezi

neke vrlo openite pojmove. Pa ak i oni pojmovi koje smo naveli kao primjer dispapojmova imaju vii pojam. I pojam demokracija" i pojam kamen" pojmovi Pojmove nad kojima nema viih pojmova nazivamo kategorijama. Kategorijama se su. pokatkad naziva svaki openitiji pojam koji oznaava vrstu predmeta. Tako se kategoslino. Prema tome, riziraju stanovi, boksai, ahisti, sadraji u analizi sadraja rijeju kategorija oznaavaju se razliiti pojmovi, pa je ona homonim ili istozvunica.
i

nen nim
obo
nas
stva

U svakom pojmu treba razlikovati:

1.

mnc
rije

rije

kojom se oznaava,
ili

2. 3.

znaenje

njegov sadraj,

dio objektivne stvarnosti

na

koji se

pojam odnosi.

Rije olovka" oznaava sredstvo za pisanje, a odnosi se na sve olovke. Treba razlikovati misao o neem od onoga o emu se misli. Nerazlikovanje znaenja od onoga to ono oznaava naziva se pogrekom reifikacije. Ta je pogreka esta, pa se zbog toga esto izvode pogreni zakljuci. Evo jednog primjera o zakljuivanju po analogiji. Kae se: kao to drvo ima mogunost da postane statua, ovjek ima mogu-

istir

vrij
ni

POJAM

69

Na prvi pogled ini se da zakljuivanje moemo nastaviti bez problema. Meutim, drvo nema mogunost da postane statua. Statua je pojam, pa drvo ima mogunost da postane konkretna drvena statua. Tu drvenu statuu ovjek moe
nost da postane
...

napraviti tesanjem.

To

treba razlikovati

od pojma
i

statue koji nastaje miljenjem.

Pojam statue odnosi se na sve

li

statue, ukljuivi

one drvene i onu koju smo napravi-

tesanjem.

Pojam

treba razlikovati

bitno se razlikuju

i od injenica. Osjetilni doivljaji objektivne stvarnosti od pojma o objektivnoj stvarnosti. Pojam daje uopenu informaciju

o objektivnoj stvarnosti, a injenica se odnosi na konkretan dio objektivne stvarnosti. Pojam broda je da je to plovni objekt, a injenica u vezi s tim pojmom je percepcija jednog od mnotva plovnih objekata. Kad zamislimo" svoju barku, nismo zamislili

pojam barke,
barka".

ve smo predoili samo jedan predmet koji je obuhvaen pojmom Ako mislimo da moemo zamisliti svoju barku, onda nam izmie bit pojma ..misao". Znamo li da misao (pojam) uopeno, zakonski objanjava svijet oko nas,
i

neemo mijeati pojam predodbu. Prema tome, misao (pojam) treba razlikovati od objektivne stvarnosti koju oznaava od drugih psihikih procesa poput percepcije predodbe. Tu se esto grijei, ali se jo vie grijei u razlikovanju jednog pojma od drugih pojmova. Vratimo se naas samo na one koje smo ovdje naveli. U kakvu su odnosu pojmovi plovni
onda
i i

objekt", brod"
a plovni objekti

barka"? Koliko

smo puta barku brod oznaili kao plovni objekt,

i
i

mogu biti

svjetionici
i

zrakoplov, helikopter, balon

sto vie zavisi

plutae, razne plovee rampe. Plovni objekt slino. Nije stoga udno to razumijevanje poruke

je

e-

od primaoca nego od poiljaoca. Pojam nije refleksija doivljenog iskustva, ve na njemu zasnovana misaona kreacija. Tako svakolika naa spoznaja poinje od osjetila" (Toma Akvinski, 1981:165), poimanjem se transcendira iskustvo, to omoguuje snalaenje i u novim situacijama. Zato u svakom, ak i znanstvenom pojmu ima hipotetinih elemenata (Markovi, 1971:269). Mogue su misaone kreacije mimo iskustva, pa u mnogim pojmovima ima i neznanstvenih elemenata. No ima i neznanstvenih pojmova. Neznanstveni pojmovi nemaju empirijski korelat u objektivnoj stvarnosti, pa se i ne mogu povezati s odreenim injenicama. Takvi su pojmovi: eter, flogiston, letei tanjuri, vile, vjetice, duhovi
. .

Znanstveni se pojmovi odnose zasnivaju na injenicama stvarnosti. Kako se obogauje iskustvo, tako se mijenjaju pojmovi. Nae znanje o atomu drukije je danas nego u vrijeme starih Grka. Ne mijenja se samo nae znanje nego objektivna
i
i

Zato pojmovi zastarijevaju. Zastarijevanje mnogo bre u drutvenim nego u prirodnim znanostima.
stvarnost, posebice drutvena stvarnost.

je

Prema tome, pojmovi nisu apriorne kategorije

rije

miljenja.

Oni su povijesne katego-

koje se mijenjaju:
1
2.

jer

se mijenja naa spoznaja,

jer se

mijenja objektivna stvarnost koju spoznajemo.

i

To uzrokuje mnoge tekoe u komuniciranju ak medu osobama koje vladaju istim pojmovnim sustavom. Isto tako jedna osoba u razliitim situacijama u razliito vrijeme moe isti pojam upotrebljavati u razliitim znaenjima. To nije rijedak sluaj
i

ni

u znanstvenim istraivanjima.

70

DEFINIRANJE

POJMOVA POJMOVNA ANALIZA

I

Ve smo rekli da se za svaki pojam vezuje odreeni termin. Termin obino nema
onim to on oznaava, osim to su se ljudi odreenoga govornog podruja dogovorili da odreena rije znai ono to su se dogovorili da znai. Znaenje se ne moe izvui iz rijei kojom se pojam oznaava, pa nije potrebno mijenjati izraz promjenom znaenja pojma, jer jezik ima svoju logiku. Zato ne samo da bi smijeno bilo da atom" nakon to smo otkrili da je djeljiv zovemo tom" ve bi to poveavalo
nikakve veze
s
i

zao

<uva tmuta

a pra
drur
*

nesporazume.
Razvitak pojedinih znanosti obiljeava razvitak
su pojmovi nastali
iz
i

poveanje

broja pojmova. Prvi

zajednikog iskustva. U znanostima su specifina iskustva, pa se u svakoj znanosti pojavljuju specifini pojmovi i razvija specifian jezik. Isti izrazi u razliitim znanostima imaju razliita znaenja. Rije kultura" nema isto znaenje u sociologiji, biologiji i agronomiji. Termini nemaju isto znaenje ni unutar jedne znanosti. Stoga ne treba previe uditi to su Kroeber Kluckhohn pronali 257 razliitih odreenja kulture.
i

dneo
okida

kom

nosti.

ne. Ti
vali d

Kada

se

u znanstvenom

istraivanju ne bi posebna pozornost pridavala precizi-

kojar
su se
nici,
j

ranju znaenja kljunih pojmova, teko bismo doli

do novih spoznaja. Zbog toga

kljuni pojmovi u svakom znanstvenom istraivanju moraju biti precizno definirani i konsekventno upotrebljavani. Pri upotrebi svake rijei dobro je razmisliti o moguim

uim;

nesporazumima, jer njih je uvijek vie nego to nam se u prvi mah moe uiniti. Recimo da nam je problem istraivanja pitanje postoji li razlika u ukljuenosti u politiki ivot izmeu mladih i starijih radnika. Na prvi pogled ini se da je tu sve jasno. Meutim, razliiti istraivai mogu razliito shvatiti ukljuenost u politiki ivot". Jedni mogu misliti na formalno lanstvo u politikoj stranci, drugi mogu misliti na politiku aktivnost unutar i izvan stranke kojoj netko pripada. To nije isto pa bi rezultati istraivanja bili razliiti. Moglo bi biti razlika i u odreivanju granice izmeu starijih i mladih radnika. Posve sigurno bilo bi neslaganja i u shvaanju izraza radnik". To pokazuju rezultati jednog istraivanja (Vujevi, 1976:76).
i

na ne
Polite
F

dokr

se pri

dour
I

praks

Zbog
va s
i

tom

istraivanju, 1975. na

uzorku od 760 ispitanika na pitanje to

je

radnik"

dobiveni su ovi odgovori:

logici

znar
1

Radnik

je

svatko tko radi u neposrednoj proizvodnji

2.
3.

Radnik
Radnik

je osoba s kvalifikacijama od je svatko tko se bori

je

NKV do VKV

za samoupravljanje

9% 0% 2%
3.2.1

4.
5.

Radnik
Radnik

svatko tko radi koristan posao

25% 32%
Zada
jegis

je

svaka osoba u radnom odnosu

6.

Bez odgovora

2%
u shvaanju tog pojma.
je

predr
obilje

Kako vidimo,

istraivanje je pokazivalo velike razlike

drava radnika), to je dovodilo do bitnih posljedica u istraivanjima koja su vezana za ovaj pojam. Isto tako to je stvaralo probleme u politikoj praksi. Nije isto hoemo li u istraivanju radnika u uzorak ukljuiti samo zaposlene u neposrednoj proizvodnji ili sve zaposlene. Ni za politiku akciju nije isto ako u njoj sudjeluju neposredni proizvoai ili svi zaposleni.
to vrijeme bio

Budui da je to u

ljamo
poja n
viezi

kljuni pojam (smatralo se da

kako
spozi

znae

DEFINICIJA

71

Razlika

je

u pojmovima

izmeu
i

laika,

znanstvenika

politiara. uvar

je

poka-

jao kako su nai znanstvenici

(Suvar, 1973).

politiari razliito definirali

pojam radnika klasa"

i

samo izmeu znanstvenika politiara ve i unutar znanstvenika politiara. Nejasnoe u teoriji izazivale su nejasnoe i tekoe u praksi. Stoga nije udno da su graani razliito shvaali pojam radnik" i da je u
Goleme
i

razlike nisu bile

drutvenopolitikoj praksi bilo problema koje nije bilo

mogue rijeiti.

Kako

to

da su se pojavile tekoe u definiranju pojma radnika klasa"?

Socijalistikim se revolucijama

U kapitalizmu taj pojam nije izazivao nedoumice. U kapitalizmu radniku klasu

dne oni koji rade na tuim sredstvima za prozvodnju.
ukida privatno vlasnitvo, ali ne i klasni odnosi, pa nije nestalo radnike klase. Nestan-

kom privatnog
nosti.

vlasnitva nestao je najvidljiviji kriterij za odreivanje klasne pripad-

Zato se u traganju za odreivanjem radnike klase pristupalo na razliite naine. Ti su naini bili obiljeeni ideologijom ili strunim profilom onih koji su pokuavali dati definiciju tog pojma. Politiari su se preteno usmjeravali prema definiciji koja radniku klasu odreuje angamanom u borbi za samoupravne odnose. Pravnici
su se usmjerili na normiranje drutvenih ciljeva.
nici,

pa su za

njih radnici bili svi koji

su

Tada je cilj bio da svi budemo radu radnom odnosu. Ekonomisti su kao kriterij

uzimali poloaj u proizvodnji (neposredni proizvoai). Sociolozi su se usmjeravali

i grupnu identifikaciju). radniku klasu odreuju u odnosu prema vlasti, moi utjecaju. Pojam radnike klase nije jedini koji se nije uspjelo redefinirati, pa je moralo doi do krize u drutvu i u teoriji drutvenih znanosti. Kriza u teoriji drutvenih znanosti

na neka grupna obiljeja (kvalifikaciju, drutveni poloaj

Politolozi

pa se govorilo kako je drutvena praksa iznad teorije. Zato je i moralo doi do uruavanja drutva koje nije brinulo o teoriji i njezinoj povezanosti s praksom.
se priznala,

prakse.

Drutvo bez ikakve teorije nije mogue, a znanost mora biti ispred drutvene Meutim, ona to ne moe ako se slui nepreciznim kategorijama miljenja.
je

Zbog toga
va s

nuno u svakom

istraivanju, a posebice

istraivanju drutvenih pojaje prije

najveom

pozornosti definirati pojmove. Znanstveno istraivanje

svega

logiko

miljenje, a

znano definirani i

ono nije mogue ako pojmovi pomou kojih mislimo nisu jednokonzekventno upotrebljavani tijekom cijelog istraivanja.

3.2.

Definicija

Zadaa je znanosti definiranje dijela objektivne stvarnosti koji je uzela za predmet svojeg istraivanja. Isto tako, zadaa je svakog pojedinog istraivanja da definira dio
predmeta znanosti
obiljejima pojava
i

koji je izabran

kao problem

istraivanja.

U problemu se pitamo o

procesa ih o njihovim

meusobnim odnosima. To pitanje postav-

ljamo obino u obliku upitne reenice. U toj upitnoj reenici uz pomo rijei iskazan je pojam pojava i procesa i njihovih meusobnih odnosa. Upotrijebljene rijei mogu biti vieznane, a i pojmovi koje bi one trebale oznaavati mogu imati razliit sadraj, jer, kako smo ve istaknuli, spoznaja se mijenja, a mijenja se i objektivna stvarnost koju spoznajemo. Zato je nuna u svakom istraivanju velika pozornost pri odreivanju znaenja kljunih pojmova. U svakom istraivanju pojmovi moraju biti jednoznano

72

DEFINIRANJE

POJMOVA POJMOVNA ANALIZA

I

odreeni i konzekventno u danom znaenju

pojmova.
nira
Definicija je

upotrebljavani.

To inimo definiranjem
ih di

nedvosmisleno odreivanje sadraja jednog pojma.

U definiciji se jedan pojam definira pomou drugih pojmova. Pojam koji se defizove se definiendum, a pojmovi uz pomo kojih se on odreuje zovu se definiens.
i

moi
cjelii

Definiens se sastoji od genus priksimuma (najblieg rodnog pojma) differentie specifice znanosti se tei za definicijama pomou vieg rodnog pojma i poj(vrsne razlike).

tikaa

movima specifine razlike. Takvu definiciju nazivamo karakteristinom. Meutim, pojmovni sustav svake znanosti ima praznina, pa mnogim pojmovima
nije

roka
najb!

mogue dati karakteristinu definiciju. Tada se treba

treba biti valjana.
Definicija treba biti

pridravati

odreenih

pra-

jednt
bila
finir;

vila. Definicija

dum.

To znai da se definiens to vie odnosi na definienakuratna. To znai da ne bude ni preuska ni preiroka, ve

da sadri samo bitne oznake definienduma. Definicija ne smije biti cirkularna. Primjerice: znanstvenik je osoba koja se bavi znanou. Bit pojma oznaava njegove bitne karakteristike. Bit je sutina pojma. U prvom primjeru nepoznato objanjavamo nepoznatim. U drugom isto istim, a u treem umjesto jedne rijei koristimo se drugom istog znaenja. Takva se definicija zove nominalna. Tu se definira rije, a ne sadraj koji ona znai. Definicija ne smije biti negativna. Primjerice, malo emo doznati o politiaru ako ga definiramo kao osobu koja se ne bavi znanou. Koliko god je atraktivna, u znanosti je neupotrebljiva slikovita definicija. Za to je dobar primjer Nietzscheova definicija drave prema kojoj je drava najhladnija od svih hladnih nemani. Definicija ne smije biti nejasna. To znai da definiens mora biti jasniji od definienduma. Dobra karakteristina definicija udovoljava svim pravilima definiranja. Meutim, neki pojmovi nemaju vii rodni pojam, a neki nemaju specifinu razliku. Isto tako u znanosti ima pojmova koji su tako sloeni da im je teko odrediti vii rodni pojam diferenciju specifiku. Kad imamo tekoa u definiranju, mi emo se koristiti denotativnom definicijom. U njoj ne objanjavamo pojam, ve navodimo primjere na to se pojam odnosi. Tako bismo pojam politika stranka" odredili navoenjem pojedinih
i

ne.

od ne

J.4.

Logi

ma. vima

znan
cesa
zatic

g vano nism
za bi
]

stranaka.
biti

Osim

toga,

moemo

se koristiti operacionalnom definicijom. Recimo, umjesto se religioznost oituje

pojma religioznost", moemo rei da

u odlaenju u crkvu,

slavljenju vjerskih blagdana, sklapanju braka

verifikacijskom dijelu procesa istraivanja

u crkvi, itanju vjerskog tiska i si. U obvezno dajemo operacionalnu definiciju

podraaja na osjetilne organe.

misli

hladi

svake varijable, pa
definiciju.

e o tome biti vie govora. Napokon moemo upotrijebiti genetiku

osjet

vodi]

Primjerice:

nastaje djelovanjem

Dok
kemi
najbe

Graaninom

se postaje s

navrenom osamnaestom godinom.

liite
3.3.

Divizija

gled
aktiv
ili

Definicijom

odreujemo sadraj pojma, a diobom

divizijom

odreujemo opseg poj-

poljo

ma.

U svakoj diviziji razlikujemo:

1

zabr
I

pojam kojeg opseg utvrujemo,

stajalite
ili

cesa.
2. 3.

princip

po kojem se dioba

radi,

kovu
van,

nie pojmove koji ulaze

u opseg nekog pojma.

POJMOVNA ANALIZA
Recimo, diobeno
ih dijelimo

73

stajalite

u stranke

desnice", stranke ljevice"

pojma politika stranka" moe biti progresivnost, pa i stranke centra". Taj se pojam

cjelina.

diobenih stajalita. Isto tako nii pojmovi mogu biti diobena Sustav u kojem je jedan iri pojam sreen pomou nia divizija naziva se klasifikacijom. Poznata je klasifikacija zanimanja. Postoje razliite klasifikacije znanosti.

moe

analizirati s vie

Diviziju treba provoditi

roka. Diviziju treba provoditi postupno.

najblie vrste.

po jedinstvenom naelu, ne smije biti preuska ni preiTo znai da pojam treba dijeliti na njegove drutvenim znanostima sadraj pojmova se bre mijenja. To oteava

lednoznano odreivanje pojmova, a bez toga je teko napraviti diviziju koja ne bi bila konfuzna. Zato je u drutvenim znanostima potrebna osobita pozornost pri redefiniranju pojmova i u skladu s tim propitivanju divizija i klasifikacija koje su provedene. Znanost ne objanjava svoj predmet samo sadrajem pojmova ve i meusobnim odnosom.

34

Pojmovna analiza
biti

Logika definira pojam kao zamisao

istovrsnih pojava

procesa.

To

je

pojam
je

poj-

ma. Znanost ne objanjava svoj predmet logikim pojmovima,

vima. Znanstveni pojmovi objanjavaju pojave
i

ve vlastitim pojmoneka
biti

procese unutar predmeta koji

znanost uzela za predmet svojeg istraivanja. Svaka znanost traga za

cesa
zati

pojava i pro-

u vlastitom predmetu istraivanja. Meutim, ne moe se uz pomo logike dokada je bit nekog znanstvenog pojma upravo ono to smo odredili, a ne neto drugo. Pojmovi nisu jednostavan odraz pojava i procesa. Oni su plod na iskustvu zasnovanog miljenja kojim gradimo takve skupove iskustvenih elemenata koje nikad nismo aktualno doivjeli" (Markovi, 1971:272). Bit je iza pojavnog, pa je u traganju
za biti

mogue otii mimo pojavnoga.

i

odvojiti od stvarnosti. Moe se usmjeriti na stvarnost o kojoj ne Recimo, o vodi znamo da je tekuina bez boje i mirisa, da slui za pie, da je hladna, da na njoj plivaju neki predmeti, da je molekula koja se sastoji od dva atoma vodika i jednog atoma kisika (H20). Smatra se da to posljednje ini bit ovog pojma. Dok logiari vode rasprave o tome je li H20 bit pojma voda, dotle praksa na podruju kemije na tom i na takvim pojmovima biljei nevien uspjeh, a uspjeh ljudske prakse
misli.

Misao se moe

dokaz istinitosti spoznaje. Meutim, ovjekova praksa je irok pojam, pa voda u njoj moe posluiti na razliite naine u razliitim aktivnostima. Zato ljudi u konkretnoj situaciji na vodu gledati sa stajalita aktivnosti koju namjeravaju poduzeti, pa sa stajalita razliitih aktivnosti biti bitna razliita svojstva vode. Za edne je bitno da moe utaiti ed. Za poljoprivrednike da moe posluiti za natapanje, za vatrogasce da moe gasiti vatru, za brodograditelje da na njoj tijela mogu plivati i da im dok plove prua otpor itd. Pojave i procesi imaju vie obiljeja kojima se razlikuju od drugih pojava i procesa. Sva ta obiljeja ine njihovu bit. Sva su ta obiljeja vana za cjelokupnu ovjekovu praksu. U jednom podruju ovjekova djelovanja neka su od tih svih obiljeja vana, a neka nevana. Zato treba razlikovati opi pojam od specifinog pojma. Opi
najbolji je

74

DEFINIRANJE

POJMOVA POJMOVNA ANALIZA

I

pojam vode sadri sve to znamo o tom pojmu, a ime se razlikuje od drugih pojmova. Specifian pojam vode usmjerava se na neka obiljeja tog pojma koja su relevantna
za

nam
stvar
]

odreenu vrstu aktivnosti. Svaka znanost prouava objektivnu stvarnost sa svojeg

pojma odreenih pojava
i

aspekta. Zato sveukupni sadraj

procesa nije jednako

od

vaan za svaku znanost.

stoje

To

Prema tome, mi ne moemo logiki dokuiti bit odreenog znanstvenog pojma. mogue jedino istraivakom praksom u podruju odreene znanosti. Neka se misao moe uiniti loginom, ali ako praksa pokazuje neto drugo takvu misao ne moemo prihvatiti kao istinitu. Istina je u podudarnosti logosa praksisa, a ako to nije tako, manje emo pogrijeiti ako se odluimo za praksis. No ni to ne do kraja, jer svijest nije odraz" samo vanjskog svijeta; ona na izvjesnom visokom nivou svog razvitka poinje da se kree po svojim vlastitim zakonima, relativno nezavisnim od zakona koji djeluju u materijalnom svijetu" (Markovi, 1971:270). Zbog toga ovjek ne samo da moe objasniti odnose koji djeluju u materijalnom svijetu ve ih on moe promijeniti. Zahvaljujui miljenju, ovjek ima dvostruku mogunost prilagodbe: (1) mijenja sebe u skladu sa zakonima prirode (2) mijenja prirodu u skladu s vlastitim
je
i i i

mm
va zr
zato

meto

zakonima, na osnovi zakona prirode.

prirode.
i

Budui da se svijest kree po vlastitim zakonima, ona moe otii mimo zakona To se moe odraziti na njihovu specifikaciju znaenja. Zbog toga su mogui
i

neznanstveni pojmovi (koji nemaju empirijski korelat), kao i pogrene specifikacije znaenja znanstvenim pojmovima. U pojmovnoj analizi zainteresirani smo za specifikaciju znaenja znanstvenim pojmovima. Za vodu smo, primjerice, kazali da moe posluiti za natapanje, da prua otpor tijelu koje kroz nju ide i si. Agronomu ne moe posluiti znanje o otporu koji prua voda. Isto tako brodograditelju nee nita pomoi znanje da voda moe posluiti za natapanje. Obojica su izabrala po jedno obiljeje iz sadraja biti pojma vode, ali obojica su izabrala nebitna obiljeja za svoju
djelatnost.

kumi
mijen
_socij

Prema tome, u znanstvenom istraivanju nije dovoljno samo definirati pojam. Osim jednoznanosti, u istraivanju je vano da baratamo pojmovima koji su bogati relevantnim sadrajem znanosti u kojoj obavljamo istraivanje. Znai, pojmovnom
analizom tragamo za znanstveno relevantnim sadrajem nekog pojma. U traganju za znanstveno relevantnim sadrajem pojma nije dovoljno znanje iz logike, ve se na njega treba nastaviti teorijsko znanje o podruju u kojem se istrauje. Prema tome, pojmovna analiza bi bila put do znanstveno relevantnog sadraja pojma koji zavrava preciznom definicijom pojma koji se analizira.

ovaj] Pojan

nika
bitno

ka piti

prom
njego
F

Nema nekog razraenog postupka koji je opeprihvaen u pojmovnoj analizi, ali

pojedini autori daju

odreene preporuke. Good

Hett

odabere popis pojmova koji su vani u istraivanju. odrediti smisaone elemente kako ih mi stvarno upotrebljavamo. (3) Korisno se obratiti objavljenoj literaturi i otkriti razliite upotrebe izraza koje elimo definirati. (4) Pojam koji elimo definirati treba povezati s drugim pojmovima koji su mu slini u istoj ili u drugim znanstvenim podrujima. (5) Na kraju, treba odrediti viu i niu razinu generalizacije
koji se
i

preporuuju da se (1) paljivo Zatim (2) za svaki pojam treba

mova
defini

da nij nihpi
je ,,so

nako
radn
talizrr

povezati ih (Gud

Het,

1966:48

53).
i

Da smo slijedili te preporuke, doli bismo do sadrajnijih peciznijih pojmova u nas esto upotrebljavaju u posve razliitim znaenjima, i tako, umjesto da

denja,

POJMOVNA ANALIZA

75

nam pomau u
Istraivanje

objanjavanju nae drutvene stvarnosti, vode teorijskoj konfuziji

stvaranju problema

u drutvenoj
i

praksi.

zavrava pojmovima. U poetku istraivanja moramo poi od poznatog sadraja pojma. Otkria nisu nita drugo do obogaivanje sadraja postojeih pojmova i poveanje njihova broja. Razvijenost neke znanosti mjeri se njezi-

poinje

nim pojmovnim bogatstvom i njihovom logikom sredenou zakona, teorija i sustava znanosti. Znanost je primijenjena logika u podruju istraivanja svog predmeta, zato je opa logika idealan tip svakoj znanosti. Stoga je posve razumljivo to su mnogi tnetodolozi posebnu panju posveivali pojmovnoj analizi.
Ackoff smatra
1.

da pojmovnoj

analizi treba pristupiti ovako:

Iz literature treba skupiti to vie definicija

pojma

koji

elimo

analizirati, bri-

nui o vremenu
2. 3.

mjestu njihova nastanka.

definicije
ili

Zatim treba odrediti jezgru smisla kojem tendiraju sve

veina

njih.

Na osnovi jezgra smisla prethodnih definicija treba

Nakon
Takvu
toga valja vidjeti
istraivanju.

dati

pokusnu

definiciju.

4.

moe li nas pokusna definicija zadovoljiti u naem Ako ne zadovoljava, treba napraviti potrebne korekcije.
na kritiku ocjenu strunjacima razliitih znan-

5.

definiciju treba dati

stvenih podruja.
6.

Potom, na osnovi svega, treba dati

bogata, precizna
i

konanu

definiciju koja

biti

sadrajno

primjenljiva.

U tijeku cijelog istraivanja moramo se konze 57).

kventno pridravati

te definicije (Ackoff, 1955:56

Ackoffov pristup analizi pojmova logian je, kritian i respektira znanost kao kumulativan proces. On je vrlo prikladan kad je rije o analizi pojmova koji se mijenjaju samo pod utjecajem spoznaje. Primjer kojim se autor koristio na pojmu socijalna grupa" potvruje logiku ovog postupka. Meutim, ima pojmova na koje se ovaj postupak ne moe primijeniti. Upravo je to sluaj s pojmom radnika klasa". Pojam socijalna grupa" mijenjao se samo pod utjecajem nae spoznaje, a pojam radnika klasa" vie se mijenjao pod utjecajem svoje predmetne osnove. Radnika klasa bitno je promijenila svoja obiljeja u kasnom kapitalizmu u odnosu prema ranom kapitalizmu. Meutim, pod utjecajem ideologije naa se spoznaja o tome nije bitno promijenila. Iako smo zastupali dijalektiku, truli" kapitalizam izjednaavah smo s

njegovom ranom fazom.

Kad doe do velikih promjena u drutvu, mora se bitno promijeniti znaenje pojmova koji to drutvo objanjavaju, tada moramo odbaciti jezgru smisla prethodnih definicija dati novu definiciju koja je zasnovana na predmetnoj osnovi pojma. Oito
i

i dijalektiki se ponaati. No, nakon velikih drutvemora doi do velikih promjena znaenja svih pojmova. Definicija da je socijalna grupa" dvoje ili vie ljudi koji se nalaze u socijalnoj interakciji podjednako je vrijedna u svakom drutvenom ureenju. To meutim nije sluaj s pojmom radnika klasa". On ima bitno drukije znaenje u ranom kapitalizmu, kasnom kapi-

da

nije isto zastupati dijalektiku

nih promjena ne

talizmu

socijalizmu.
je

enja, pa

Do tih novih znaenja ne moemo potrebno provoditi nova istraivanja.

doi na

osnovi starih odre-

76

DEFINIRANJE

POJMOVA POJMOVNA ANALIZA

I

U jednom sluaju Ackoffov postupak moe biti dobar, a u drugom lo. Zato u znanstvenom istraivanju tehnika i rutina nikad ne moe zamijeniti miljenje. Uvijek treba dobro promisliti koji emo postupak izabrati u svakoj konkretnoj istraivakoj
situaciji.

vime

znan prov este

siror

Do znanstveno
definicije koja

relevantnog sadraja pojma

zadovoljiti.

moe

se

doi

tako da

damo

naj-

openitiju definiciju koju na osnovi primjene dopunjujemo sve dotle

dok ne

doemo do

grel

nas
iz

moe

Za

ilustraciju takva

postupka

koristit

emo

se
izraz

pojmom

roba"

politike ekonomije.
je

ona korisna stvar koja je sposobna da podmiri neku ljudsku potrebu, jer ako nije korisna stvar, tj. ako nema upotrebnu vrijednost, ona ne moe biti roba. Meutim, iz ovog ne treba izvui zakljuak da svaka korisna stvar, tj. svaka upotrebna vrijednost mora biti roba, jer, npr. i zrak na otvorenom prostoru
Najprije se kae da

treb
enji

ma

k
i

mo

odreenu ljudsku potrebu, ali nije roba. Stoga se obino spominje da je roba takva korisna stvar, odnosno upotrebna vrijednost, koja je proizvod ljudskog rada. Ali i ovo samo po sebi nije dovoljno za
zadovoljava
definiranje robe, prosto zbog toga to svaki proizvod ljudskog rada koji je sposoban da podmiri neku ljudsku potrebu ne mora biti roba. Tako, npr. upotrebne vrijednosti koje neposredni proizvoai proizvode za podmirenje vlastitih potreba nisu roba.

stvei
istra:

ne

si

%-anj;

Zbog toga

se precizira

da

je

roba takav proizvod ljudskog rada koji ima upo-

kad poju na k
iskai

trebnu vrijednost za druge, a ne za njezina proizvoaa.

mino tono, jer svaki

koji

proizvod ljudskog rada

biti

ga nisu proizveli ne mora uvijek

je

roba.

Meutim, i ovo je samo djeloima upotrebnu vrijednost za one Na primjer, proizvodi kmetovog rada
koji
bili

obojj

mov
prin<

koje
je

su upotrebnu vrijednost za njega, ali nisu on dobio od kmeta, ne dajui za njih nikakvu protuvrijednost.
troio feudalac imali
Iz svih tih razloga izgleda

roba

jer ih

da

je

najadekvatnije rei da

je

roba takva upotrebna

diva
nih
{

vrijednost, odnosno takav koristan proizvod ljudskog rada koji je proizveden za to da bude razmijenjen, tj. sa ciljem da se za njega dobije odgovarajua protuvrijednost.

kim
klasi

Ova

definicija jasno

pokazuje da

ve sam pojam robe kao ekonomske kategorije

predstavlja misaoni izraz itavog spleta realno postojeih odnosa

i

u kojima se ljudi nalaze u procesu proizvodnje razmjene proizvoda svoga rada" (Kora - Vlakali,
1996:66).

unut
bro
i

njege

Navedeni primjer logiki nas vodi do karakeristine definicije. Roba je proizvod ljudskog rada igenus proximum) s namjerom da bude razmijenjen (differentia specifica). Osim toga, titi nas od moguih nesporazuma. Takvom logikom obradom upozoreni

rati
teti

vidljiva"

smo na slina znaenja s kojima se najee mijea ovaj pojam. Ta znaenja nisu samo iz karakteristine definicije. Iako definicija ne smije biti negativna,
je,
i

mog ma r
vijen

uz karakteristinu definiciju, upozoriti na znanstvena znaenja koja se najs prvim znaenjem. Nema dobrog istraivanja ako u njemu kljuni pojmovi nisu bogati znanstveno relevantnim sadrajem, ako nisu precizno definirani i ako se tijekom cijelog istraivanja ne pridravamo konsekventno tako odreenih
dobro

ee

mijeaju

dru
njaju

znaenja.

Meutim, nije lako doi do takvih definicija, pa emo se u istraivanju esto nai da moramo dati definiciju onih pojmova o kojima u znanosti postoje dileme. Istraivanje se ne moe zapoeti s dilemama nejasnim nepreciznim pojmou
situaciji
i

same sna odlu

'

mo
rele\

POJMOVNA ANALIZA
vima. Istraiva se nalazi pred imperativom definiranja
znanosti postoje dileme. Isto tako esto

77

onih pojmova o kojima u

e se nai u situaciji da istraivanje ne moe

provesti u sklopu teorijske definicije nekog pojma. Praktina istraivaka ogranienja esto nas sile da se usmjerimo prema siromanijim definicijama. Nekad se ine toliko siromanima da istraiva izbjegava dati takvu definiciju, i tako pravi najveu po-

greku.

U
treba

izraza.

je uvijek bolje dati bilo kakvu nego nikakvu definiciju kljunih To dakako ne znai da bilo kako pristupamo definiranju. Tom poslu uvijek veoma ozbiljno prii i tako ga obaviti. A kad se susreemo s bilo kakvim ograni-

istraivanju

enjima, na

to treba upozoriti

dati

radnu
i

definiciju.

Radna

definicija je

znaenje

poj-

ma

koje

emo upotrebljavati u istraivanju. Prilikom davanja radne definicije moeali

I

mo

se ograniiti na ue znaenje,

tada treba nastojati obuhvatiti to vie znan-

stveno relevantnog sadraja pojma.

ne smije prelaziti

ta definicija

istraivanja tako je treba upotrebljavati. To, dakako,

mora biti precizna i u tijeku cijelog znai i to da nam generalizacija

mogunosti definicije koju smo dali. Definiranje pojmova pojmovna analiza izuzetno su vani u procesu istraivanja. Definiranje pojmova pojavljuje se odmah na poetku, i moe se pojaviti uvijek kad se u istraivanju sretnemo s pojmom koji je vaan za istraivanje. Budui da su pojmovi nosioci znaenja, definiranje pojmova i pojmovna analiza mogu se pojaviti i na kraju istraivanja. U istraivanju dolazimo do novih spoznaja koje se ne mogu iskazati novim pojmovima ili obogaivanjem postojeih pojmova. I nove i sadrajno obogaene pojmove treba jasno precizno definirati i odrediti njihovo mjesto u poji i

movnom sustavu znanosti u kojoj je provedeno istraivanje.

Pojmovna analiza esto se pojavljuje kao samostalan znanstveni rad. Njezin doprinos moe biti kako u obogaivanju preciziranju odreenih pojmova, tako i u odreivanju reda medu odreenim pojmovima. Mnogo je lake odrediti znaenje pojedinih pojmova nego utvrditi medu njima logiki red. Mi, primjerice, raspolaemo velikim brojem relativno jasnih preciznih pojmova pojedinih znanosti, ali jo nemamo klasifikacije znanosti s kojom bismo mogli biti zadovoljni. Slino je i s pojmovima unutar pojedinih znanosti. Zato dobra pojmovna analiza ne samo da omoguuje dobro istraivanje nego i sama moe biti velik doprinos ureenju sustava znanosti ili
i i

njegovog

dijela.

U svakom se istraivanju koristi mnogo vie pojmova nego to ih moemo definije vrlo vano znati izabrati one koji najvie pridonijeti kvaliPrema tome, pri izboru pojmova moramo se odluiti za one koji se mogu razliito shvatiti one koji su u sreditu naeg istraivanja. Ako nas, npr., zanima razlika u politikim orijentacijama izmeu graana razvijenih graana nerazvijenih podruja, tada posebnu pozornost valja pridati pojmovima: razvijenost podruja", politika orijentacija". Kriteriji za definiranje razvijenosti podruja se mijenjaju, pa se valja pridravati najnovijih kriterija. To bismo vjerojatno mogli rijeiti samo definiranjem pojma. No, pojam politika orijentacija" sredinji je pojam (zavisna varijabla) u ovom istraivanju. Kada je rije o sredinjim pojmovima, treba se odluiti za pojmovnu analizu. Sredinji pojam obino je izraen sintagmom, pa moemo analizirati rijei koje ine sintagmu, ali na kraju treba doi do znanstveno relevantnog sadraja pojma koji je oznaen sintagmom.
rati
i

analizirati.

Zato

teti

istraivanja.

78

ODREIVANJE

CILJEVA ISTRAIVANJA

4.

ODREIVANJE CILJEVA ISTRAIVANJA

za
istr

Otkria ne dolaze spontano, ve su plod svjesne aktivnosti. Svaka svjesna aktivnost, pa i znanstveno istraivanje, upravljena je odreenom cilju. Na istraivanje nas potie znatielja pa cilj znanstvenog istraivanja jest spoznaja. Ako bismo tako uopeno formulirali cilj istraivanja, to nam ne bi moglo pomoi u procesu istraivanja.
Cilj

por

spo obr

svih znanosti

je

spoznaja. Cilj jedne

je

odreene

ne
cilje

znanosti
Cilj

je

spoznaja dijela
zaci

jednog odreenog istraivanja mora biti mnogo konkretniji. Kao to je cilj znanosti vezan za njezin predmet istraivanja, tako cilj jednog odreenog istraivanja treba vezati za njegov proobjektivne stvarnosti koji

odabrala za predmet istraivanja.

vez
nas

blem. Prema tome, mogli bismo rei da definirali kao nepoznato, kao problem.

je cilj

svakog istraivanja

otkriti

ono

to

smo

vez

U problemu istraivanja pitamo se: kakvo je neto, u kakvu je odnosu neem drugom, kako se mijenja u vremenu, kako e izgledati u budunosti
tome, u problemu istraivanja uvijek se pitamo za neku razinu spoznaje. na istraivanje nas moe potaknuti i neki praktini problem. Recimo, to
slaba aktivnost radnika

mo;

i si.

prema Prema
zbo:

Meutim, moe biti

pon
iva

problem moe nametnuti graani nisu dovoljno aktivni u politikom ivotu? U ovom sluaju razloge pasivnosti elimo otkriti kako bismo mogli utjecati na poveanje aktivnosti graana u politikom ivotu. Prema tome, u znan-

u politikom sustavu.

Taj drutveni

sljedei istraivaki problem: zbog kojih razloga

obn
odr<

stvenom se
1

istraivanju pojavljuju dvije vrste ciljeva:

ili

Pragmatiki
Spoznajni
ili

drutveni

ciljevi

2.

znanstveni

ciljevi.

4.1

Pragmatiki
ili

ili

drutveni ciljevi
ciljevi istraivanja

4.2.

Pragmatiki

drutveni

govore o koristima koje

mogu proizii na

Spo;
ostv
prir(

osnovi rezultata istraivanja, o korisnicima koji se mogu sluiti dobivenim rezultatima te, ako se moe odrediti, o nainu koritenja dobivenih rezultata. Recimo za problem: koji su razlozi zbog kojih graani nisu dovoljno aktivni u politikom ivotu? - pragmatiki ciljevi mogu biti ovi: 1 Korist od ovog istraivanja moe biti to da se na temelju rezultata istraivanja moi efikasnije djelovati na poveanje aktivnosti graana u politikom ivotu. 2. Korisnici rezultata ovog istraivanja mogu biti o dobivenim rezultatima. sindikat i politike stranke. 3. Nain na koji se koristi ovisit Ako se ustanovi da je u pitanju slaba informiranost, radit se na poboljavanju infor.

etii

macijskog sustava

slino.

Mnogi istraivai zanemaruju pragmatike ciljeve istraivanja jer smatraju da upotreba znanstvenih rezultata nije znanstveno pitanje, pa su usmjereni samo na odreivanje spoznajnih ciljeva. Pravi znanstveni ciljevi su zaista spoznajni ciljevi, jer, kako smo rekli, znanstveni rad zavrava njegovim objavljivanjem, a primjena spoznaje stvar
je

4.2.1

Opis
spoz

strunog rada, tehnike

politike.

SPOZNAJNI

ILI

ZNANSTVENI

CILJEVI

79

Znanstvenik je lan odreenog drutva, pa kao graanin treba biti zainteresiran doi istraivanjem. Znanstvenim za instrumentalnu vrijednost spoznaje do koje isticanje koristi od istraivanja istraivanjima potrebna je drutvena pomo, pa pomoi u osiguravanju uvjeta da drutvo pomogne ona istraivanja koja dovode do spoznaja kojih je instrumentalna vrijednost spoznaje vea. Prema tome, o dobru obrazloenju pragmatikih ciljeva moe ovisiti hoe li se neko istraivanje provesti ili nee, pa zbog toga znanstvenik mora biti za njih zainteresiran. Na koncu, pragmatiki

ciljevi

mogu odrediti i smjer istraivakog procesa. Recimo, ako elimo pomoi aktivi-

zaciji

radnika u politikom sustavu, onda

vezu s onim varijablama nas zanimala veza izmeu aktivnosti u politikom sustavu i informiranosti, nego veza izmeu te varijable i drutvenog poloaja ili spola. Naime, na informiranost moemo utjecati, na drutveni poloaj tee, a na spol ne moemo nikako.

emo tu svoju zavisnu varijablu dovoditi u preko kojih moemo utjecati na nju. U tom sluaju vie bi

Prema tome, istraiva mora brinuti o pragmatikim ciljevima istraivanja, kako zbog drutvenih koristi, tako i zbog samog istraivanja. Ako u istraivanju rauna na pomo drutva, onda je normalno da pokae koristi koje drutvo moe imati od istraznati kome se treba ivanja koje on namjerava provesti. Ako to dobro uini, tada

obratiti

da

bi tu

pomo dobio.
ciljeva istraivanja

Prema tome, prilikom odreivanja pragmatikih

odrediti:
1

potrebno

je

najvanije korisnike,
koristi,

2.

3.

nain

koritenja rezultata istraivanja.

4.2.

Spoznajni

ili

znanstveni

ciljevi

Spoznajnim ili znanstvenim ciljevima odreujemo razinu spoznaje koju trebamo ostvariti da bismo rijeili problem. Ti ciljevi nisu proizvoljni, ve proistjeu iz same prirode problema. Priroda problema ih ne odreuje do kraja pa ih treba specificirati. etiri su razine spoznaje, pa su mogue etiri vrste znanstvenih ciljeva. To su:
1

znanstveno opisivanje
znanstvena

ili

deskripcija,

2. 3. 4.

klasifikacija,
ili

znanstveno objanjenje

eksplanacija,

znanstveno predvianje

ili

prognoza.

4.2.1.

Znanstveno opisivanje
je

ili

deskripcija

Opisivanje

prvi korak
je

spoznaje. Iako

u procesu spoznavanja i na njemu se zasnivaju sve razine znanstveno opisivanje najnia razina spoznaje, ono je izuzetno

80

ODREIVANJE

CILJEVA ISTRAIVANJA

vano jer se sve razine spoznaje na njemu zasnivaju. Znanstveno opisivanje je prevoenje osjetilnih doivljaja (injenica) konkretnog predmeta istraivanja (varijable) u simboliki jezik znanosti. Uz pomo njega moe se dobiti opi uvid u ono to
se opisuje.

4.2.

Des
zani

U objektivnoj stvarnosti, posebice u drutvenoj, pojave

jeni

procesi nisu tako izdvo-

uspj
cilje

kao u miljenju, pa

se lako

moe

dogoditi da podatak koji daju osjetila o jednoj

pojavi pripisujemo drugoj pojavi. Zato opisivanje

mora

biti valjano, to

podaci koje prikupljamo odnose na pojave

i
i

procese koje elimo opisati.

znai da se Kako bismo

proc
cesii

u tome
tih

bili uspjeniji,
i

opisivanju pojava

procesa treba se ograniiti na manji broj

ono to namjeravamo opisati. Opis samo na iskustvenim podacima ve na teorijskom znanju, pa priprema za opisivanje odreenih pojava mora obuhvatiti empirijsku i
pojava
i

procesa. Treba precizno definirati

pojava

procesa ne zasniva se

teorijsku

komponentu.

biti

Znanstveno opisivanje mora biti objektivno. To znai da opis ne ovisi o onome tko ga opisuje, ve o onome to se opisuje. Objektivnost se provjerava tako da vie osoba opisuje istu pojavu ili proces, pa ako im se podaci do kojih su doli slau, to znai da su podaci odreeni onim to se opisuje, a ne onima koji ih opisuju. Ako opis nije objektivan, ne moe biti ni valjan. Kako bi opis zadovoljio kriterij objektivnosti, za opis treba odabirati osobe koje su objektivnije i posebno ih pripremati. esto se zbog potrebe za objektivnou neemo moi osloniti na jednog opisivaa, pa emo za opis
pojave
ili

Rep
ftcir

nu,
obil;

Uiti
skoj

procesa odabrati vie

njih.

dov
obra Obil blan

Znanstveno opisivanje treba biti i potpuno. To znai da pojave i procese treba zahvatiti u cjelini. Tu se esto grijei, tako da se na osnovi podataka o dijelu donose zakljuci o cjelini. Zato, ako pojave i procese ne moemo zahvatiti u cjelini, moramo to initi na reprezentativnom uzorku. Znanstveni opis mora biti sistematian, pouzdan i precizan. Sistematinost osiguravamo ako se u opisivanju pridravamo plana koji smo unaprijed napravili. Opisivanje je pouzdano kad pri ponovljenom opisu iste pojave ista osoba dobiva iste rezultate. Opis je precizan kad pomou njega moemo registrirati i manje razlike u obiljeju koje nas zanima.

kaci

pa s
stati

istra

Znanstveno se opisivanje obino vee za metodu opaanja, ali ono se obavlja svih metoda prikupljanja podataka. Znanstveni opis daje nam opi uvid u pojave procese i na njemu se zasnivaju sve razine spoznaje. Zbog toga je vrlo vano da znanstveni opis zadovoljava kriterije koje smo naveli, jer se manja pogreka u opisu moe bitno odraziti na vioj razini spoznaje.

iju

pomou
i

Mek
jabh

nal

Na
stavovi

kraju evo jednog primjera.

Recimo da nam

je

problem

istraivanja: kakvi su

biti]

graana prema hrvatskoj vlasti? Deskriptivni cilj bio bi da se utvrdi kakvi su u prosjeku stavovi graana prema hrvatskoj vlasti u cjelini. Na osnovi tako uopenog
uvida ne bismo nita doznali o razlikama u stavovima prema vrsti vlasti (zakonoIsto tako, ne bismo doznali nita o razlikama u stavovima s obzirom na vrstu graana (spol, dob, mjesto roenja, regiju, obrazovanje, religioznost, socioekonomski status ...). To je vrlo vano znati, osobito ako planiramo drutvenu aktivnost vezanu za stavove prema hrvatskoj vlasti. Prema tome, opi uvidi nisu dovoljni da bismo usmjerili drutvenu aktivnost onamo gdje je najpotrebnija, pa u znanstvenim istraivanjima treba ii dalje od deskriptivnih ciljeva istraivanja.
davna, izvrna, sudska).

novi

mo
elen
neot jepi

prin

nast
logi<

SPOZNAJNI

ILI

ZNANSTVENI

CILJEVI

81

4.2.2.

Znanstvena

klasifikacija

zanima.
ciljeve.

Deskriptivnim ciljem istraivanja postiemo opi uvid u pojavu ili proces koji nas Opa spoznaja nije dovoljno precizna da bi se na osnovi nje poduzela uspjena aktivnost, pa u istraivanju, osim deskriptivnih postavljamo i klasifikacijske
Klasifikacijskim ciljevima nastojimo

doi do
ih

pobliih spoznaja o pojavama

s

procesima,
cesima.
1

odreujui njihovu vrstu

ili

dovodei

u vezu

drugim pojavama i pro-

Prema tome,
klasifikacija s
klasifikacija s

mogue su dvije vrste znanstvenih klasifikacija:

obzirom na zavisnu
varijablu,
varijable.

2.

obzirom na nezavisne

Istraivanjem stavova
biti

graana prema
s

hrvatskoj vlasti

moemo uz opi uvid do-

posebne uvide u stavove

obzirom na objekt stava

vladi
i

Republike, stav
ficirati

prema Saboru, stav prema

i i

stav

prema predsjedniku prema sudstvu. Isto tako, klasi(stav

moemo

obzirom na neke dimenzije stava (utemeljenost

stava, evaluativ-

nu, aktivistiku

dimenziju snage stava). To bi bila klasifikacija s obzirom na osnovno

obiljeje istraivanja

- zavisnu

varijablu.

unutar stavova prema hrvatskoj vlasti imamo razliite objekte stava i razliite dimenzije stava, isto tako imamo razliite vrste graana, pa stav prema hrvat-

Kao

to

openito i prema svakoj vrsti vlasti, kao i svakoj dimenziji stava moemo dovesti u vezu s obiljejima graana kao to su spol, dob, mjesto roenja, stupanj obrazovanja, regionalno podrijetlo, lanstvo u politikim strankama, religioznost itd. Obiljeja koja dovodimo u vezu s osnovnim obiljejima zovemo nezavisnim varijablama, pa se ova klasifikacija zove klasifikacija s obzirom na nezavisne varijable.
skoj vlasti

sloeno, svakako treba odrediti klasifiKatkad se moe uraditi vie vrsta klasifikacija, pa se u istraivanju potrebno odluiti samo za neke. Isto tako, od nekih se moe odustati. Izbor treba obaviti na osnovi znanja klasifikacije i na osnovi cjelovitog uvida u istraivanje. Prema tome, u klasifikacijskim ciljevima treba odrediti posebno klasifikaciju s obzirom na zavisnu varijablu, a posebno s obzirom na nezavisne varijable. Nekad nije mogue ili nije potrebno napraviti klasifikaciju s obzirom na zavisnu varijablu, ah uvijek se moe i treba uiniti klasifikacija s obzirom na nezavisne varijable.
kaciju s

Kad nam je osnovno obiljeje istraivanja

obzirom na zavisnu
varijablu.

U svakom je istraivanju potrebno odrediti klasifikacijske ciljeve istraivanja, ah

nakon provedenog istraivanja moe se napraviti klasifikacija. Klasifikacija moe biti posebna i samostalna aktivnost u znanstvenom radu. Klasifikacijom dolazimo do novih obiljeja pojava i procesa, kao i do novih odnosa medu njima. Otkrivajui red, moemo doi i do dubljih osnova toga reda. Mendeljejev je na osnovi opisa kemijskih elemenata vrio klasifikaciju i doao do zakonitosti koje su mu omoguile uvid u jo neotkrivene elemente. Ne samo da je tako doznao koji elementi jo nedostaju nego im
i

je

predvidio

obiljeja.

Dakako, u drutvenim znanostima klasifikacija nije dala takve rezultate kao u ali je ona i u drutvenim znanostima izuzetno vana. Zbog toga treba nastojati da bude to bolja, pa znanstvena klasifikacija mora udovoljavati nekim logikim kriterijima. Prije svega, ona mora biti dosljedna. To znai da se klasifikacija
prirodnim,

82

ODREIVANJE

CILJEVA ISTRAIVANJA

mora vriti na osnovi istog kriterija. Ona mora biti potpuna, to znai da se podudara s opsegom pojma. Ona mora biti iscrpna, to znai da ostavlja to je mogue manje sadraja u neodreenim kategorijama. (O klasifikaciji e italac vie nai u knjizi Mi-

4.2

U,

1965:496 -504.)

Nakon provedenog istraivanja rezultati mogu dati nove elemente koji mogu biti biti mnogo tee ako klasifikaciju nismo osnova za novu klasifikaciju. Meutim, to predvidjeli i razradili kao cilj istraivanja. Nekad nam je klasifikacija potrebna zbog praktinih razloga, pa u tom sluaju ne mora biti toliko vano da udovoljava logikim kriterijima koliko praktinim.

4.2.3.

Znanstveno objanjenje

ili

eksplanacija
uzroke njezinog nastanka, mijenjanja
i

Objasniti

neku pojavu obino znai

otkriti

nestanka.
1.

Meutim, imamo

dvije vrste eksplanacijskih ciljeva:

otkrivanje povezanost i,
otkrivanje uzrono-posljedine zavisnosti.

2.

Eksplanacijskim ciljevima istraivanja dobivamo odgovor na pitanje kako i zato. Odgovorom na pitanje kako dobivamo informaciju o povezanosti medu pojavama i procesima. Ako smo za cilj istraivanja namjeravali ustanoviti povezanost medu odre-

noz mo:

enim varijablama, onda moramo znati

da samo na osnovi izraunanog koeficijenta korelacije ne moemo odrediti je li povezanost prava ili lana. Primjerice, povezanost izmeu starosti i konzervatizma nije uvjetovana stvarnom vezom medu tim varijablama, ve tu vezu uzrokuje bogatstvo. Prema tome, stari su ljudi konzervativniji zato to su bogatiji, a ne zato to su stariji. Pri odreivanju povezanosti moramo brinuti o moguem utjecaju drugih varijabli, kako bismo mogli kontrolirati taj utjecaj. Taj utjecaj moemo kontrolirati izborom odgovarajueg nacrta istraivanja ili odgovarajuom statistikom obradom. Meutim, to nee biti mogue ako ne identificiramo
varijable koje treba kontrolirati.

Eksplanacijskim ciljem povezanosti moemo odrediti smjer intenzitet povezanomedu varijablama. Smjer veze pokazuje predznak koeficijenta korelacije, a intenzisti tet njegova veliina. Odreujui eksplanacijske ciljeve moramo posebno odrediti varijable medu kojima nas zanima povezanost, kao one za koje emo obaviti uzronoi i

-posljedinu analizu,

jer

se njihov tretman u istraivanju bitno razlikovati.

Za uzrono-posljedinu analizu nije dovoljno

ustanoviti

samo povezanost, jer na

osnovi koeficijenta korelacije ne moemo znati koja je pojava uzrok, a koja je posljedica. Kada bimo doznali vrijeme njihova pojavljivanja, tada bismo uzronost mogli pripisati pojavi koja se prije pojavila, ah ni to nije sigurno. Sigurno je jedino da ona

uzrokom. Kad nam je cilj istraivanja pronalaonda se mjerenje varijabli mora obavljati u strogo kontroliranim uvjetima koji omoguuju kauzalno zakljuivanje. To je vrlo teko u istraivanju drutvenih pojava, tako da mnogi kauzalni zakljuci nemaju logiku osnovu. Zbog toga odreivanje ciljeva istraivanja treba biti logiki povezano s nacrposebno biti rijei. tom istraivanja, o emu
koja se kasnije pojavila ne

moe

biti

enje uzronoposljedinih odnosa,

SPOZNAJNI

ILI

ZNANSTVENI

CILJEVI

83

4.2.4.

Znanstveno predvianje

ili

prognoza

Ljude je oduvijek zanimala budunost, pa se znanost ne zaustavlja na otkrivanju prolih i sadanjih zbivanja, tako da je cilj mnogih znanstvenih istraivanja predvianje. Meteorolozi prikupljaju podatke o postojeim vremenskim prilikama da bi doznali

u budunosti. Lijenika ne zanima samo dijagnoza bolesti, nego prognoza. Ispitivanje javnog miljenja esto se provodi radi prognoze, jer se eli unabiti uspjeh na izborima ili referendumima, kako bi se mogle prijed doznati kakav poduzeti akcije koje bi mogle utjecati na njihov ishod.
kakvo
i

e vrijeme

biti

U drutvenim istraivanjima este su takozvane suicidalne prognoze. Do suicidalnih prognoza dolazi kada se na osnovi rezultata istraivanja

poduzimaju

akcije koje

su uzrokovale da se prognoza ne ostvari. Recimo da

koji

pokazuju da jedan referendum nee uspjeti, propagandu koja je djelovala tako da je referendum uspio. Suicidalne prognoze treba razlikovati od pogrenih prognoza. One se ne bi ostvarile da na njima nije zasnovana
aktivnost koja
je

smo ispitivanjem dobili podatke pa smo zbog toga proveli odreenu

promijenila situaciju.

Za znanstvenu prognozu podaci nisu jednako vani kao za znanstvenu dijagAko je cilj istraivanja prognoza, nije dovoljno ustanoviti kakvo stanje jest, ve moramo biti usmjereni i na tendencije mijenjanja stanja. Zbog toga u istraivanjima s prognostikim ciljem moramo biti usmjereni na dinamike karakteristike pojava, a njih nije mogue zahvatiti samo u jednome momentu. Zbog toga dugoronije prognozu.

noze

nisu

mogue bez dugoronijih istraivanja.

se

Obino
eli

pogreno smatra da

je

vrijednost istraivanja

razini spoznaje koju

postii. Vrijednost istraivanja ovisi o adekvatnosti ciljeva

prema karakteru
i

sa-

mog problema
to je vea

istraivanja. Isto tako, vrijednost istraivanja ovisi

o adekvatnosti

spoznajnih ciljeva prema pragmatikim. to god elimo postii

vjerojatnost
istraivanju

veu razinu spoznaje

da pogrijeimo. Posebice je teko obavljati kauzalnu analizu u drutvenih pojava, pa se zato iskusniji istraivai obino usmjeravaju na
istraivanja nisu potrebne sve razine spoznaje.

nie razine spoznaje.

Za svaki problem
nuti problem:

Za

ve spome-

je ukljuenost graana u politiki ivot? - dovoljna je deskripcija i klasifikacija. Meutim, ako nam je problem: kako informiranost graana djeluje na njihovu ukljuenost u politiki ivot? tada pored navedenih ciljeva moramo odrediti Cilj objanjenja. O djelovanju informiranosti na ukljuenost u politiki ivot ne moemo zakljuiti ni na osnovi opeg uvida u ukljuenost u politiki ivot, ni na osnovi razlike u ukljuenosti u politiki ivot izmeu informiranih i manje informiranih, niti na osnovi povezanosti izmeu tih dviju varijabli. U ovom sluaju sve to treba

kakva

znati, ali to jo nije

dovoljno za uzrono-posljedino zakljuivanje. Taj

je

problem

takav da ne trai znanstvenu prognozu. No, ako nas zanima kakav graana na predstojee izbore, onda je osnovni cilj znanstvena prognoza.

e biti odziv
Meutim,

mogu

nas zanimati

eventualne razlike u odazivu

medu

razliitim kategorijama

biti odziv graana, pa emo uz prognozu imati i klasifikaciju. Kad doznamo kakav predizbornim aktivnostima graana, onda se u na izbore kod pojedinih kategorija

moemo usmjeriti onoj kategoriji graana u kojoj je akcija

najpotrebnija.

84

POSTAVLJANJE HIPOTEZA

samo

mogue preciznije. Zato nije dovoljno ve ih je potrebno razraditi tako da se jasno zna to e se opisivati, kako e se obavljati klasifikacija, medu kojim emo varijablama
Ciljeve istraivanja treba odrediti to je

kor

navesti koje ciljeve trebamo postii,

ses

utvrditi povezanost,
to

dobro uinimo,

bit

medu kojima kauzalnu analizu, kao to elimo predviati. Ako e nam laka razrada narednih faza procesa istraivanja.
i

Zl

sob jem
stuj
,,N(

POSTAVLJANJE HIPOTEZA
Dok ovjek
tei za

mudrou,

zasluuje

naziv mudraca,

im

ner mo< gov zna

potl

nalazi da je ispio

sve mudrosti, postaje budala.

Voltaire

uro
ljen

Rekli

smo da je definiranje problema istraivanja

Odlukom
s kojih

proces. Zapravo, svaka faza procesa

situacije najprije se izdvaja

kuli
staji

istraivanja dio je tog procesa. Iz

kompleksne problemne

emo ga znanstvenih podruja istraivati prousmjeravamo odgovarajuoj literaturi radi teorijske obrade. Teorijskim radom na problemu doznajemo to je poznato i to nije poznato u vezi s njim. Na osnovi toga istraivanje usmjeravamo prema nepoznatom, a koristimo se svim poznatim to nam moe pomoi u istraivanju. U poetku osobitu pozornost pridajemo kljunim pojmovima kako bismo ih sadrajno i precizno definirali.
istraivaki problem.

non
teza
alni
nije

blem

jo vie specificiramo te se

broj
l.i

Nakon odreivanja znanstvenih podruja s kojih emo istraivati problem istrapojmovne analize, ve dobro znamo to nam nije poznato. Meutim, jednim istraivanjem rijetko moemo doznati sve o nekom problemu. Zato pomou ciljeva istraivanja odreujemo to elimo znati o problemu istraivanja zato. Ako smo sve to dobro precizno odredili, moemo rei da imamo precizno postavljeno pitanje.
ivanja
i i i

2.cx
3.

n<

U pitanju, dakako, nije sadran odgovor, ali dobro

dobrom preciznom odgovoru. Dobro precizno formuliran problem
i i

precizno postavljeno pitanje vodi

zna'

sobi
istraivanja usmjerava nas

prema boljim

inve
4. te

hipotezama. Hipoteze istraivanja su misaoni odgovor na pitanje u problemu. Na neka se pitanja moe dati neizmjerno mnogo misaonih odgovora. Zbog toga je svaka hipoteza samo jedan od moguih odgovora na postavljeno pitanje o problemu. Nama istinit odgovor nije poznat, pa je svaka hipoteza misaoni korak u nepoznato. U neizmjernom prostranstvu nepoznatog samo njegov mah dio odnosi se na odgovor koji
traimo.

me:
rati,
5.

ni

kvat
istraivanju najvei rizik za njegov uspjeh jest

Prema tome, u svakom

ljanju hipoteza.
biti

u postav-

ljene

loe

Nema dobrog istraivanja ako su hipoteze loe, ali istraivanje moe kad su hipoteze dobre. Zbog toga se istraiva mora izuzetno posvetiti tra-

stari teze.
Lesli

enju dobrih hipoteza.

Hipoteze predstavljaju misaono-teorijske dopune izvjesnih praznina u poznavanju odreene pojave ili itave oblasti pojava ije izvjesne momente, dijelove ili aspekte ve poznajemo" (ei, 1974:208). Zato se u traenju dobrih hipoteza treba osloniti na prethodno znanje u vezi s naim problemom. Budui da otkrie mora biti

ova
nerv

mar<

85

korak dalje u spoznaji za dobru hipotezu, uz dobro znanje potrebno je imati se stvaralakim sposobnostima kao to su inteligencija, mata i intuicija.

koristiti

Postoje razliita shvaanja o ulozi i doprinosu znanja i stvaralakih sposobnosti u znanstvenom otkriu. VVeber smatra da je otkrie plod iskljuivo stvaralakih sposobnosti i da prethodno znanje moe samo smetati pa preporuuje cerebralnu higijenu" kako istraiva ne bi pao pod utjecaj svojih prethodnika. Drugu krajnost za-

stupa Leslie VVhite koji sve pripisuje prethodnom znanju.

Evo kako on

to obrazlae:

Nervni sistem jednog ovjeka moe

nervni sistem drugog ovjeka
. . .

biti bolji

katalizator kulturnog procesa

nego

Ako nedostaju odgovarajui kulturni elementi, nad. . .

moni mozgovi nee biti ni od kakve koristi. Bilo je u Engleskoj isto tako dobrih mozSve to gova kao to je Newtonov deset hiljada godina prije Kristovog roenja znamo o fosilnom ovjeku, o prethistoriji Engleske i neuroanatomiji homo sapiensa potkrijepit ovo tvrenje. Bilo je isto tako dobrih mozgova kao to je Nevvtonov u urodenikoj Americi ili u najzaostalijoj Africi. Ali infinitezimalni raun nije bio izmiljen ni u ta druga vremena niti na drugim mjestima zato to su nedostajali potrebni kulturni elementi. Nasuprot, kada su kulturni elementi prisutni, otkrie ili izum postaju tako neizbjeni da se odigravaju nezavisno u dva ih tri nervna sistema odjed-

nom"
teza.

(VVhite, 1970:269).

VVhite uvjerljivo pokazuje izuzetno

znaenje znanja u pronalaenju dobrih hipoplod individuZbog toga

s

Meutim, hipoteze nisu rezultat kulturnog automatizma, ve su

jer se

alnih stvaralakih sposobnosti koje se nastavljaju na solidno obrazovanje.

nije jednostavno doi do dobrih hipoteza, brojem tekoa. ei navodi sljedee: 1
2.

u tom poslu susreemo

veim

nedovoljno temeljno

nedovoljno detaljno poznavanje oblasti

.,

odsutnost ih neznanje teorijskog okvira s ijeg stanovita se hipoteza postavlja,

3. nedostatak sposobnosti koritenja odgovarajueg teorijskog okvira, poev od nepoznavanja logikih osnova spoznaje u okviru kojeg se hipoteza postavlja, preko nespo-

sobnosti koritenja
invencije
4.

opeg

teorijskog

modela do nesposobnosti odnosno nedostatka

postavljanju prave hipoteze,

tekoe postavljanja kvantitativne adekvatne hipoteze koja moe biti dvojaka, naime: hipoteza moe biti suvie opa i preiroka, pa ju je teko konkretizirati i specificirati, ili hipoteza moe biti suvie posebna odnosno preuska
. . . . .

niz tekoa postavljanja adekvatne hipoteze potie od nedostatka poznavanja adekvatne metode postavljanja i metoda kao i tehnika provjeravanja adekvatnosti postav5.

ljene hipoteze" (ei, 1974:213).

Hipoteze su korak prema novim spoznajama. Pokatkad prelaze teorijske okvire i dovode ih u pitanje. Treba razlikovati hipoteze od provjerene hipoteze. Jedno je zakon i teorija, a drugo je hipoteza. Mnogi to ne razlikuju. To je sluaj i s Leslie VVhiteom, koji u vezi s biolokom teorijom evolucije kae: Kao to je poznato, ova teorija nije nastala s Darvvinom. Mi je nalazimo u jednom ili drugom obliku, u nervnim reakcijama mnogih drugih prije nego to se Danvin rodio: kod Biffona, Lamarca, Erazmusa Darvvina i drugih Darvvinov nervni sistem bio je samo mjesto
starih spoznaja
.

. .

86

POSTAVLJANJE HIPOTEZA

novu sintezu. To je prije on to uinio" (White, 1970:270 - 271). VVhite otkrie u cijelosti pripisuje kulturnom automatizmu. On ne razlikuje hipotezu od teorije, pa 22 godine koje je Darvvin trebao za svoja briljantna istraivanja i ne smatra znaajnim. Upravo na osnovi svojih dvadeset dvogodinjih istraivanja, a ne na osnovi onoga to se Darvvinu dogodilo, on je hipotezu svojeg istraivanja provjerio i podignuo na razinu znanstvene teorije, oborivi time u to vrijeme vladajuu hipotezu po kojoj su iva bia nastala natprirodnim aktom stvaranja" (Enciklopedija L Z:25). Ono to je teorija u znanosti, to je hipoteza u istraivanju. Kao to teorija osmiljava predmet jedne znanosti, tako hipoteza osmiljava istraivanje odreenog problema. Jo se Darwin pitao: Kako je to udno da nitko ne vidi kako svako opaanje mora biti u prilog nekog gledita ili da mu proturjei, ako treba biti od neke koristi" (Cohen - Nagel, 1965:218). Prema tome, istraivanje nije i ne moe biti samo prouavanje injenica, jer injenice same za sebe nita ne pokazuju. Kad imamo hipotezu, tek tada znamo koje emo injenice prikupljati i kako emo ih povezati. Nikad nismo u mogunosti istraivanjem obuhvatiti sve injenice, a ako slijedimo odreene hipoteze nuno moramo neke injenice smatrati znaajnima, a druge ne" (Cohen Nagel, 1965:222). Mnogi se u znanstvenom radu zaustavljaju na hipotezama. To i ne bi bio problem da hipoteze ne proglaavaju bez ikakve provjere zakonima i teorijama. Zakoni i teorije u znanosti moraju biti provjerene, tako da se ustanovi veza izmeu teorijske misli i osjetilnog doivljavanja. Jedino misao moe prodrijeti iza pojavnog, pa hipogdje su se
ti

kulturni elementi stekli

gdje su obrazovali jednu

je

bilo neto to se Darvvinu dogodilo

nego to

ideo
vanjt

ono;
i

teoi

toga

prav
hipo
Vrije

nie. u po'

dana
i

odlu
citna

misli

za

isl

enii Pren
]

lja

hi

teza istraivanja dariva elemente otkria.

nost.

Meutim,

to nije nunost,

ve samo mogu-

zami
imaji

Ta mogunost nema ni veliku vjerojatnost, vora na pitanje u problemu nego do pravoga.

Kazali

jer je lake

doi do pogrenog odgou

sebi uvijek uklju-

teza
negat
1

smo da su pojmovi osnovne

kategorije miljenja koje

uju hipotetike elemente. Hipoteza je misaoni odnos medu pojmovima. Prema tome, ona se uvijek zasniva na dva hipotetika elementa. Ako tome dodamo da su pojmovi
povijesne kategorije koje se mijenjaju

milj

da se i najpaljivije logiko zakljuivanje o zbivanjima u objektivnoj stvarnosti ne podudara sa stvarnim zbivanjima. Prisjetimo se samo primjera sa strelicom u letu. Tvrdi se, naime, da se strelica koja leti u jednom momentu nalazi na mjestu. Ako se u svakom momentu nalazi na jednome mjestu, onda se stalno nalazi na jednome mjestu. Koliko god se to inilo logiki ispravnim, praksa govori drukije. Oito da logika nije dovoljna za istinito objanjenje pojava.
nije rijetkost

na predmeta koji se drutvenim znanostima. Zato

pod utjecajem spoznaje pod utjecajem promjespoznaje, poveava se vjerojatnost pogreke, posebice u
i

emot
bi ih

posta
luje r

zasnc
I

1.

Hi

Probi

Nema

stvaralatva bez miljenja,

ali

njegove kreacije

mogu

biti

pogrene.

pitan
va. Is

ovjek, zahvaljujui miljenju, ovladava prirodom i drutvom, ali on nigdje i ne grijei kao na tom podruju. Srednji vijek dobar je dokaz za to, ali kad se ovjek usmjerio na empirijsko provjeravanje svojeg miljenja, poela je znanstveno-tehnika revolucija. Unato tome, mnogi nemaju potreba za empirijskim provjeravanjem svojega miljenja. To je posebice izraeno na podruju drutvenih znanosti. Ba je na tom podruju mnogo vie praznih mjesta koja ograniavaju logiko zakljuivanje. Prema tome, u drutvenim znanostima jo je vea potreba za empirijskom verifikacijom miljenja. Hoe li ta potreba dovesti do znanstveno-drutvene revolucije?

vezi
teza:

stav,

stav,

dala!
teza
t

navoc

87

u podruju drutvenih znanosti, ve su tu veliki ideologijski pritisci koji oteavaju dolazak do dobrih hipoteza kao njihovo provjeravanje. Tekoe u vezi s tim nekad su toliko velike da ih nije mogue rijeiti. Meutim, ono to je mogue, jest to da razlikujemo ideologiju od znanosti, a hipotezu od zakona teorije. Bar to mora biti tako medu onima koji se bave znanstvenim istraivanjem. Hipoteze su okosnice istraivanja. Izuzetno su vane u istraivanju, ali zbog toga im ne treba davati znaenje koje jo nemaju. Svaki veliki korak u znanosti na-

Ne samo da

je

lake pogrijeiti

pravljen

je

anticipacijom prirode", to

hipoteza ne

mora

biti

rjeenje

jest pronalaenjem hipoteza. Meutim, svaka problema, pa je zadatak istraivanja da to provjeri.

Vrijednost hipoteza nije u njihovoj istinitosti

nice. Vrjednija je hipoteza:

ve u usmjerenosti na relevantne injepotvrde.

informiranost
i

politici,

ako

je rezultati

istraivanja

djeluje na njihovu participaciju opovrgnu, nego, recimo, hipoteza: visina grai

graana ne

ana ne djeluje na participaciju, ako je rezultati

Gotovo u svakom problemu implicitna je istraivaeva hipoteza. Ako se netko odluio za problem istraivanja: koliko su graani ukljueni u politiki ivot, implicitna je hipoteza: graani nisu dovoljno ukljueni u politiki ivot. Kada bi istraiva mislio da su graani dovoljno ukljueni u politiki ivot, sigurno se ne bi ni odluio za istraivanje tog problema. Budui da on smatra da graani nisu dovoljno ukljuto provjeriti. eni u politiki ivot, to ga usmjerava na istraivanje uz pomo kojeg Prema tome, hipoteza se moe pojaviti prije problema istraivanja. Istraiva pokatkad nije u mogunosti dati precizan sud o problemu, pa postavlja hipotezu kao orijentaciju u istraivanju kako bi je u tijeku istraivanja precizirao ili zamijenio novom hipotezom. Takve se hipoteze nazivaju radnim hipotezama. One imaju veliku heuristiku vrijednost, mogu dovesti do preciznih istraivakih hipoteza koje mogu biti formulirane afirmativno ili negativno, pa imamo afirmativne i

negativne hipoteze.

istraivaev sud o problemu istraivanja. Svi ljudi stoje iza svojeg miljenje stoji odreeni stupanj uvjerenja. Zato su istraivai emotivno vezani za svoje hipoteze, pa provode istraivanje da bi ih potvrdili, a ne da

Hipoteza

je

miljenja.

Uza svako
Kako

bi ih provjerili.

bi to

manje

postavljaju nulte hipoteze. Nulta bi hipoteza

luje na njihovu participaciju zasnovano je na nultim hipotezama. Dobre hipoteze moraju udovoljavati

pod utjecajem svojih emocija, preporuuje se da mogla biti: informiranost graana ne djeu politici. Osim toga, raunanje statistikih parametara
bili

veem broju kriterija.

1. Hipoteza mora biti valjana. To znai da se mora odnositi na problem koji istrauje. Problem je pitanje, pa hipoteza mora biti odgovor na to pitanje. U problemu se uvijek pitamo za neka obiljeja nekih pojava pa u hipotezi treba suditi o obiljejima tih pojava. Iskustvo pokazuje da nisu rijetke hipoteze koje idu mimo problema. Recimo u vezi s problemom: koliko je mlade ukljuena u politiki sustav? - postavlja se hipoteza: mlade prihvaa politiki sustav. Meutim, jedno je ukljuenost u politiki sustav, a drugo je prihvaanje politikog sustava. Mlade moe prihvaati politiki sustav, a da i nije ukljuena u njega. Drutvene su pojave meusobno povezane, tako da lako prelazimo s jedne na drugu, a da to i ne primijetimo, pa u postavljanju hipoteza treba brinuti o tome da se one odnose na problem istraivanja. Sljedee kriterije

navodimo po Goodu i Hettu:

88

POSTAVLJANJE HIPOTEZA

Hipoteza mora biti pojmovno jasna. To znai da se trebamo drati znaenja do kojih doli pojmovnom analizom. Ili, ako se u hipotezi pojave novi pojmovi, treba ih sadrajno i precizno definirati. Prema tome, mogue je da se i ovdje pojavi pojmovna analiza. Uvijek treba imati na umu da jezik nije tako jasan kako nam se ini. Hipoteza: radnici vie participiraju u upravljanju u malim nego u veim poduzeima, na
2.

med
skij

smo

prvi se pogled ini jasna. Ali kad se upitamo to

upravljanju, to su to mala, a to velika

je to

radnik, to

je to participacija

5.1.

Zbog toga na sva ta pitanja treba pridravati u tijeku cijelog istraivanja.

sna.

poduzea, ta hipoteza vie nee dati jednoznaan odgovor kojeg

biti

tako

ja-

se

moramo

Post

hipa
klasi

3. Hipoteza mora biti iskustveno provjerljiva. Rekli smo da je hipoteza misaoni odgovor na pitanje u problemu, koje emo ispravnost u istraivanju provjeriti empirijskim putem. Zato se hipoteze moraju odnositi na odreena obiljeja u objektivnoj stvarnosti koja se izravno ili neizravno mogu iskustveno doivjeti.

svoji

teza

jepc
4.

Hipotezu treba dovesti u vezu s raspoloivom tehnikom. Sve hipoteze istraivanja mogue provjeriti svakom tehnikom istraivanja, zbog toga hipoteze treba postavljati tako da nas usmjeravaju na najbolju tehniku njihova provjeravanja. Meutim, to ne znai da nas hipoteze ne trebaju stimulirati na razvijanje novih tehnika provjeravanja.
nije

tivni

skin

mo
usliji

5.

Hipoteza mora

biti specifina.

tako obilne da ih nije

Hipoteze se obino iskazuju opim terminima, pa su mogue provjeriti. Takve su hipoteze privlane, jer se ine vane.

uklji

No

ne smije se zaboraviti da slava najveeg broja proroka i kazivaa sudbine lei u da formuliraju predvianja, tako da se skoro svaki dogaaj moe protumaiti kao njihovo ispunjenje" (Good Hett, 1966:68). Radi zahtjeva specifinosti ne smijemo rtvovati vanost. Zbog toga ope hipoteze treba paljivo razraditi u
njihovoj sposobnosti

glasi

gihl
nika

vei broj
6.

specifinih.
biti

Hipoteza mora

u vezi

s teorijom.

Znanstvena

je teorija

deduktivno jezgro od

kojeg dolazimo do hipoteza o problemu istraivanja. Istraivanje se dalje nastavlja

empirijskom verifikacijom hipoteze, pa se usmjeravamo odreenim injenicama. U istraivanju ne ostajemo na injenicama, ve od njih idemo prema hipotezi i na kraju od hipoteze prema teoriji. Istraivanje je deduktivno-induktivni ili induktivno-deduktivni proces. I dedukcija i indukcija zavravaju na hipotezi, pa je ona sredinjica istraivanja (Good -Hett, 1966:66 -71).

Oito je da

ti

kriteriji

nisu poredani po vanosti.

je rije,

Govorni izraz pojma

termin, simbol, a govorni izraz hipoteze je sud.

5.2.

Sudom iskazujemo odreenu relaciju medu pojmovima. Zbog toga Galtung hipotezu definira kao odnos medu varijablama" (Galtung, 1967:311). S tim se slae ei (ei, 1974:208). Meutim, iako sud jest relacija medu pojmovima, on ne mora biti relacija medu varijablama. Kada kaemo: graani nisu dovoljno ukljueni u politiki ivot, onda smo postavili hipotezu samo s jednom varijablom, a to je: ukljuenost graana u politiki ivot. Kada bismo imali hipotezu: obrazovaniji graani su vie ukljueni u politiki ivot, tada bismo imali hipotezu koja govori o odnosu izmeu
i i

Hipo
se ne

iskus

ukljuenost graana u politiki ivot, 2. obrazovanje graana. Prema tome, hipoteze su misaoni iskaz koji govori o obiljeju jedne varijable ili o
dviju varijabli.

To su:

1.

znan
zaklji

LOGIKA OBRADA HIPOTEZA

89

meusobnom odnosu medu varijablama. Taj je iskaz pretpostavka koju treba empirijski provjeriti.

5.1.

Vrste hipoteza

Postoje razliite vrste hipoteza.

hipoteza s obzirom na ciljeve istraivanja

klasifikacijskim, eksplanacijskim

Meutim, mi emo ovdje upozoriti samo na vrste - pa razlikujemo hipoteze s deskriptivnim,

i prognostikim sadrajem. Prema tome, hipoteze po svojem sadraju trebaju odgovarati ciljevima istraivanja.

teza.

Kao to u istraivanju moemo imati vie ciljeva, tako moemo imati vie hipoKad imamo vie hipoteza, postavlja se pitanje njihova sreivanja. Najloginije ih
i

je poredati s obzirom na razinu spoznaje - pa na prvo mjesto stavljamo one s deskriptivnim sadrajem koje se zovu generalne hipoteze, zatim dolaze hipoteze s klasifikacij-

skim sadrajem koje se zovu

kolateralne

ili

popratne (razraujue) hipoteze.

i i

Kao

to

moe biti
uslijediti

opis

uopen, takve mogu biti eksplanacija prognoza, pa nakon

njih

mogu

popratne hipoteze.

primjera. Recimo da nam je problem istraivanja: koliko su radnici ukljueni u politiki sistem? Generalna hipoteza postavljena u obliku nulte hipoteze glasila bi: radnici se ne razlikuju s obzirom na ukljuenost u politiki sistem od dru-

Evo jednog

gih kategorija

graana. Kolateralne hipoteze

bile bi:

nema

razlike

u ukljuenosti rad-

nika

u
1

politiki sustav s obzirom na:

spol,

2.

obrazovanje,

3. 4.
5. 6. 7.

dob,
vrstu proizvodnje,

veliinu poduzea,
sta,

lanstvo u politikim strankama,

.2.

Logika obrada hipoteza

Treba razlikovati ispravnost od
istinitosti hipoteza.

Hipoteza je na sud o onomu o

se neto tvrdi
ili

emu se pitamo u problemu. Sud je spoj pojmova kojim

smo da
je

negira. Kazali
i

hipoteza zasnovana na teorijskom znanju,

iskustvu, inteligenciji, mati

znanja

ili

iskustva uz

pomo

Prema tome hipoteza je sud koji je izveden iz inteligencije, mate, intuicije. Tako izveden sud zove se
intuiciji.

zakljuak. Zakljuak

je

sud izveden

iz

jednog suda

ili

vie sudova. Sudovi iz kojih se

90

POSTAVLJANJE HIPOTEZA

van, a koji ne proistjee

izvode zakljuci nazivaju se premisama. Zakljuak koji proistjee iz premisa je ispraiz njih je neispravan. Premise i zakljuak ine silogizam.
ciji

na

s>

tame
vi le

Do zakljuka najee dolazimo dedukcijom, indukcijom i analogijom. U dedukzakljuivanje ide od opeg na posebno. U indukciji ide od posebnog na ope. U analogiji se iz posebnih premisa izvodi poseban zakljuak. Nijedan nain nuno ne vodi ispravnom zakljuku, jer je mogue napraviti logiku pogreku.
Paralogizmi su nenamjerne logike pogreke koje

logi
vilo)

inimo unato

nastojanju da
Afril

mislimo ispravno. Sofizmi su namjerne logike pogreke u kojima prividnom ispravnou elimo nekoga obmanuti. Paralogizmi i sofizmi po formi su isti, pa ih je nemogue razlikovati. esto se pojavljuju u ideologijskom miljenju, pa su uvelike prisutni i u drutvenim znanostima.

klim

Mogli bismo rei da je nerazlikovanje pojmova ispravan" i istinit" sofizam u drutvenim znanostima kojim se hipoteze proglaavaju otkriima. Hipoteze su ispravne ako se u njihovu postavljanju drimo zakona logike, a hipoteze su istinite kada su empirijski potvrene. Logika obrada hipoteza ne moe nas dovesti do otkria, ve do ispravnih hipoteza. Ispravne hipoteze imaju veu vjerojatnost da postanu istinite. Zato u svakom istraivanju treba provesti logiku provjeru hipoteza, ali istraivanje time ne zavrava. U istraivanju se ispravna misao nastavlja na ispravne postupke
empirijske provjere takvih hipoteza.

cati

ljene

visin

mog!
vrije

Evo dvaju primjera sofizma:

1.

Rogati
to
nisi

reer pru
nisi

izgubio, ima?"
i

Da." -Rogove

izgubio?"

Ne." Dakle, ima rogove."

milj
nja

2.

Protagora

uenik

n
i

poduavao je Euatla odvjetnikoj vjetini. Pogodili su se da uenik plati odmah polovinu kolarine, a drugu polovinu kad dobije prvu parnicu. Kako po zavrenom kolovanju uenik nije radio odvjetnike poslove, uitelj ga je tuio sudu. Na sudu
Sofist Protagora

bez
ren
se

tina
y

mi svakako platiti ostatak kolarine. Jer ako izgubi parnicu, platit e mi po odluci suda, a ako je dobije, platiti e po naoj pogodbi." Euatlo odgovara: Ako dobijem parnicu, neu ti platiti jer je tako sud presudio. Ako izgubim, neu ti platiti,
Protagora kae: Ti
jer

zna:
isj

smo

se tako pogodili."

posti
1

Evo skraenog primjera logike razrade hipoteza kojima su

Nagel:
i

se koristili

Cohen

ivar

nasta
provj

Na putu po Egiptu Herodot je utvrdio da Nil raste sto dana da svaki put poinje
na poetku ljetnog solsticija. Takvu pravilnost Herodot nije primijetio kod drugih rijeka, pa je elio doznati razlog za to. Stanovnici s obala Nila nisu mogli rei uzrok. To ih i nije toliko zanimalo, jer nisu znali da se druge rijeke drukije ponaaju. Herodotu nije drugo preostalo nego da to pokua objasniti zakljuivanjem. Postavio je prvu hipotezu prema kojoj je uzrok plavljenju Nila u vjetrovima koji pusu sa Sredozomnog mora i spreavaju da se Nil izlije u more. Meutim, esto se dogaalo da ti vjetrovi pusu, a da se Nil ne izlije. Isto tako, druge rijeke koje utjeu u Sredozemno more ne ponaaju se kao Nil. Kada bi vjetrovi bili uzrok, sve bi se te rijeke ponaale jednako. Prema tome, vjetrovi ne mogu biti uzrok takvu ponaanju Nila. Druga je hipoteza bila da se to dogaa zbog topljenja snijega. Meutim, kako je mogue da je uzrok poplavama topljenje snijega kad Nil dolazi iz najtoplijih krajeva
rasti

Ves:
skog

moe

LOGIKA OBRADA HIPOTEZA

na svijetu?
vi lete

91

tamo crni od
logiki red,

Dokaz tome su topli vjetrovi koji uvijek pusu iz tih podruja. Uroenici su topline, jastrebovi i lastavice ostaju tamo tijekom cijele godine, a draloonamo da provedu hladno godinje doba. Stavimo li navedene argumente u

doi

e u pitanje ispravnost ove hipoteze:

pusu
iz

Ako
vilo).

topli vjetrovi

nekog podruja, onda

je to

podruje toplo (ope pra-

Topli vjetrovi pusu iz unutranjosti Afrike (opaena injenica).

Afrike
je

U unutranjosti

toplo (izvedena injenica).

snijeg

Ako

pada u nekim podrujima, onda

to

podruje ne moe imati toplu

klimu (pravilo).

U unutranjosti Afrike je toplo (izvedeni sud).

Snijeg ne

pada u unutranjosti Afrike (zakljuak). Ako Nil izvire u podruju u kojem snijeg ne pada,

topljenje snijega

ne moe utje-

cati

na njegov vodostaj (zakljuak).

i zakljuaka koji idu u prilog odbacivanju postavHerodotu je nedostajalo iskustvo o tome da na velikim visinama, bez obzira na zemljopisni poloaj, vladaju hladnoe. Do te se spoznaje nije moglo doi logikim zakljuivanjem. Stoga i nije udno to neki poriu spoznajnu vrijednost silogizma, jer zakljuak samo ponavlja neto to je u jednoj od premisa ve reeno. Zakljuak nije sadraj koji nam daju premise zasebno. Uzete zajedno premise pruaju informacije koje nam ne mogu dati same za sebe. Kada to ne bi bilo mogue, miljenje ne bi bilo kreativno. Meutim, treba imati na umu da nas kreativnost miljenja ne moe dovesti dalje od dobrih hipoteza. Kazali smo da su hipoteze misaoni odgovor na postavljeno pitanje. Sama misao bez iskustvene provjere ne dovodi do istine. Zbog toga je sama misao u biti hipotetina. Ona se tako i doivljava, pa kad netko iznosi svoje miljenje o neemu, a uvjeren je da je istinito, onda ne ostaje na iskazu: ja mislim", ve dodaje nakon toga ..znam, uvjeren sam, duboko sam uvjeren". Meutim, istinitost hipoteza ne postie se ispravnim zakljuivanjem, a jo manje stupnjem uvjerenja. Istinitost hipoteza se postie iskustvenom provjerom. Logikim izvoenjem i formulacijom hipoteza zavrava se ova faza procesa istra-

Unato

tolikom broju premisa

ljene hipoteze,

ona

je istinita.

ivanja, ali

teorijski dio

procesa istraivanja.

Tu

se istraivanje ne zaustavlja,
a

ve se

nastavlja empirijskim dijelom koji se

na hipotezama zasniva,

kojem

je cilj

empirijsko

provjeravanje hipoteza.

IDENTIFIKACIJA

KLASIFIKACIJA VARIJABLI
Na tom
svijetu stalna

samo mijena jest.

Gunduli

Ve smo istaknuli da se znanstveno otkrie sastoji od odgovarajue veze izmeu teorijskog miljenja
i

osjetilnog doivljavanja. Stoga se proces

znanstvenog istraivanja ne

moe

zaustaviti

na hipotezama (teorijskom

miljenju),

ve se znanstveno istraivanje

92

IDENTIFIKACIJA

KLASIFIKACIJA VARIJABLI

mora ma u

nastaviti empirijskim dijelom. Hipoteze su naa

objektivnoj stvarnosti.

Misao

je,

kae Hegel,
i

gluha

zamisao o procesima i pojavai slijepa, ali znanstvena se

nerr
istra

misao odnosi na realnost koju

moemo uti

vidjeti.

Zbog toga

se

u znanstvenom

jedn

istraivanju istinitost misli provjerava oslukivanjem realnosti o kojoj se misli.

tiki

se pitamo o nekom obiljeju ili o odnosu izmeu U problemu istraivanja odreenih obiljeja. U hipotezama na osnovi znanja, inteligencije, mate i intuicije dajemo misaoni odgovor o obiljeju ili o odnosu izmeu obiljeja. Ta su obiljeja promjenljiva, pa se zovu varijable. Varijable su promjenljiva obiljeja o kojima u hipotezama neto tvrdimo, pa da bismo provjerili istinitost onoga to tvrdimo u istraivanju emo ih opisivati ili mjeriti. Recimo da nam je problem istraivanja: postoji li razlika u ukljuenosti u politiki ivot izmeu mukaraca i ena? u njemu imamo

mi

visn

vanj

vanj

ZOV<

nas gosr

dvije varijable:
1.

ukljuenost u politiki
spol.

ivot,

em
neto
ljanj
ili

2.

Varijable su promjenljiva obiljeja pojava

procesa koji se kvantitativno

ili

neza
i

u politiki ivot je kvantitativna varijabla koja od nikakve ukljuenosti do maksimalne ukljuenosti. Spol je kvalitativna varijabla sa dvije mogunosti u variranju: muko ensko. Varijable su obiljeja pojava, a ne pojave. Ukljuenost u politiki ivot samo je jedno od obiljeja tog ivota. Spol je obiljeje graana. Graani imaju jo mnogo obiljeja: spol, obrazovanje, radni sta, dob, lanstvo u politikim strankama i slino. U jednom znanstvenom istraivanju moe nas zanimati kako je jedno obiljeje politikog ivota (ukljuenost u politiki ivot) povezano s nekim obiljejima graana (spol, obrazovanje, sta, dob, lanstvo u politikim strankama ...) Prema tome, u takkvalitativno mijenjaju. Ukljuenost

s el

moe

varirati

iju;
spol
sa
st

vism

njeg<

vie

vom istraivanju varijable bi bile:

1

osno
zavii

ukljuenost u politiki
obrazovanje,
sta,

ivot,

2. 3.

ans
nim
polit polit

4.

lanstvo u politikim strankama.

osta
6.1

Zavisne

nezavisne varijable
nismo jednako
zainteresirani za sve varijable koje se pojavljuju.

U
vezu

istraivanju

One koje su u sreditu naeg zanimanja zovemo zavisne varijable. Zavisne varijable su
obiljeja pojava koje
s

nas najvie zanimaju u istraivanju, pa tu varijablu dovodimo u

opisuju, klasificiraju
ili

drugim varijablama koje nju

objanjavaju.

A varijable

Se

mi
i

koje opisuju, klasificiraju

rijablama.

ili objanjavaju zavisnu varijablu nazivamo nezavisnim vaZavisne varijable obino se oznaavaju sa Y, a nezavisne sa X.

S ne

jable

Zavisna
se

je varijabla

uvijek u problemu istraivanja.

Ona je zapravo obiljeje za

politiki

koje

neko
djece

pitamo u problemu. Ako

ivot?

nam je problem

istraivanja: koliko su

u politiki

- zavisna varijabla je ukljuenost u

graani ukljueni ivot. U tom problemu

razvi

EKSPLANATORNE, INTERVENIRAJUE SPECIFIKATORNE VARIJABLE

I

93

nemamo nezavisnu varijablu. Meutim, nezavisne se varijable pojavljuju u

istraivanja
i

ciljevima

moe se pojaviti i u problemu. Evo jednog takvog problema: koliko informiranost graana djeluje na ukljuenost u poliu hipotezama. Nezavisna
varijabla

tiki ivot? Ukljuenost u politiki ivot je zavisna varijabla, a informiranost je nezavisna varijabla.

na zavisne i nezavisne vrijedi samo za odreeno istraiNezavisna varijabla u jednom istraivanju moe biti zavisna u drugom istraivanju. Recimo, da nam je problem istraivanja: kako gospodarski rast djeluje na obrazovanje? Zavisna je varijabla - obrazovanje, a nezavisna - gospodarski rast. Ali, ako nas zanima: kako obrazovanje djeluje na gospodarski rast? - zavisna varijabla je gospodarski rast, a nezavisna obrazovanje. Zavisne varijable su obino kriterij na osnovi kojega donosimo odluku s kojih
Klasifikacija varijabli
vanje.

emo znanstvenih podruja istraivati. Meutim, to mogu biti

netom navedenim problemima imamo politologijsku
ljanje
i

varijablu:

nezavisne varijable. U ukljuenost u upravje

ekonomsku

varijablu:

gospodarski

rast.

Bez obzira na to koja

i

zavisna, a koja

nezavisna, istraivanje tih problema

i

mora biti
struna

interdisciplinarno,

to s politologijskog
i

ekonomskog podruja,
jedne
i

jer se trai

kvalificiranost za mjerenje

interpreta-

ciju

druge

varijable.

Meutim, ako
spol, sta, visinu

nas zanima ukljuenost

graana u

politiki ivot

obzirom na
su
te

plae i tome slino, moemo se odluiti za

i

disciplinarno istraivanje

sa stajalita politologije, iako nezavisne varijable nisu politologijske, jer

neza-

visne varijable jednostavne za definiranje, mjerenje

interpretaciju.

varijabla biti u sreditu Zavisne varijable odreuje istraiva. On odluuje koja njegova istraivanja. Nezavisne su varijable manje pod utjecajem volje istraivaa, a vie pod utjecajem njegova znanja, inteligencije, mate i intuicije. Istraiva se na varijable dovesti u vezu sa svojim osnovi tih stvaralakih mogunosti odluuje koje konazavisnim varijablama, ali on ne moe odluiti o njihovoj povezanosti. Zato an sud o nezavisnim varijablama dati istraivanje.

nima. Zato se tako

politiki ivot

Zavisne varijable ovise o nezavisnim varijablama, a nezavisne ne ovise o zavisi zovu. U problemu istraivanja: postoji li razlika u ukljuenosti u

izmeu

starijih
je

politiki ivot, a nezavisna

o starosti graana,

ali nije

i mladih graana? - zavisna varijabla je ukljuenost u dob graana. Ukljuenost u politiki ivot moe ovisiti mogue da starost zavisi od ukljuenosti u politiki ivot.

6.2.

Eksplanatorne, intervenirajue

specifikatorne varijable
i

se

U istraivanju nije lako odrediti odnos izmeu zavisne nezavisne varijable, jer mogu pojaviti neke druge varijable koje djeluju na njihov odnos. Zato se uza zavii

sne i nezavisne varijable u istraivanju pojavljuju

jable.

antecendentne

ili

eksplanatorne vari-

Recimo, pronaena je povezanost izmeu broja roda i broja roene djece u nekom kraju, ali nju ne uzrokuje stvarna povezanost izmeu broja roda broja roene djece, ve trea varijabla koja djeluje na jednu i drugu varijablu. Ta je varijabla razvijenost kraja. U nerazvijenim krajevima vei je natalitet i vei je broj roda.
i

94

IDENTIFIKACIJA

KLASIFIKACIJA VARIJABLI

tOI

to

Osim

tih varijabli,

u drutvenim su istraivanjima este intervenirajue ili

interpre-

tativne varijable. Intervenirajue varijable pojavljuju se poslije

prije zavisne,
i

nezavisne varijable, a

uzrokuju povezanost izmeu tih varijabli. Kad se ispitivao utjecaj inenna produktivnost, dobiveno je da je produktivnost ostala visoka i onda kad se inenzitet rasvjete vratio u prvobitno stanje. Oito je da u tom sluaju poveana produktivnost nema veze s rasvjetom, pa se taj utjecaj morao pripisati nekoj drugoj varijabli. Ta je varijabla psiholoki osjeaj koji se pojavio u radnica. Kad se svjetlo vratilo na intenzitet kakav je bio i prije pokusa, ostao je osjeaj radnica da se o njima brine i upravo je taj osjeaj zadrao produktivnost na vioj razini, a ne intenzitet raziteta rasvjete
svjete.

So
Da
tat:

val kvj

X
Na koncu
se
intenzitet povezanosti

->

->

noi

mu
PO!

mogu javiti izmeu

i

kondicirajue

nezavisne

ili specifikatorne varijable koje uvjetuju zavisne varijable. Primjerice, povezanost

izmeu

obrazovanja (X)

napredovanja u poslu (Y)

vea

je

kod duljeg staa

(t)

(u-

zac

panov, 1962).

ma
da:
vir;

nos

mo
ton

Kao
isto

to

na kraju istraivanja
doznati
je
li

tako

moemo

moemo znati je li neka varijabla nezavisna ili nije, eksplanatorna, interpretativna ili specifikatorna. Na
moe
biti

ek
vati

kraju istraivanja klasifikacija varijable

istraivanja.

drukija nego to

je bila

tijeku

ne

To jedino nije sluaj

sa

zavisnom varijablom.

U razradi istraivanja treba

nam
to daje smjernice za
razl

pretpostaviti pojavljivanje svih

moguih vrsta

varijabli, jer

razradu narednih faza procesa istraivanja.

mogu se pojaviti i neke varijable koje nemamo u ne moramo biti posebno zainteresirani za mjerenje takvih varijabli, ah da bismo odredili odnos izmeu varijabli koje nas zanimaju, moramo
Prema tome u popisu
varijabli
i

hipotezama.

U istraivanju

mol van mot

mot
volj

moramo znati koje emo varijable mjeriti, a koje kono tome ovisi na nacrt istraivanja i obrada podataka. U istraivanju ne moemo sve predvidjeti, ah nije mogue ni mjeriti ni kontrolirati varijable koje nismo predvidjeli. Zato treba nastojati da nam popis i klasifikacija varijabli budu to iscrpniji.
kontrolirati te varijable. Dakle,
trolirati, jer

nuti
vari
volji

Popis

klasifikacija varijabli

logiki se nastavlja na prethodne faze.

Meutim,

to

obogaivanju istraivanja. Zato, ako se dogodi da elimo mjeriti ih kontrolirati neke varijable koje se ne pojavljuju u prethodnim fazama, trebamo vidjeti to to znai u usporedbi s dosadanjom logikom razmiljanja, kako se ne bi dogodilo da nenamjerno skrenemo s problema koji istraujemo.
ideje koje se pojave
toj fazi

ne znai da

ne

mogu

pridonijeti

METRIjSKO DEFINIRANJE VARIJABLI

95

Prema tome, u ovoj

tornih, interpretativnih
to
i

fazi

moramo

napraviti popis zavisnih, nezavisnih, eksplana-

Ako su hipoteze dobro postavljene, nee biti teko, jer se varijable izvlae iz hipoteza razvrstavaju na osnovi hipoteza.
specifikatornih varijabli.
i

6 3.

Metrijsko definiranje varijabli

Treba razlikovati kakvou od koliine.

S obzirom na mjerne karakteristike, varijable se dijele na kvalitativne

kvantitativne.

Da bismo

varijable mogli mjeriti,

moramo ih metrijski definirati. To znai da za kvali-

u kojima one variraju, a za kvantitativne variranja. S obzirom na smjer variranja, kvantitativne varijable mogu biti unipolarne i bipolarne. Unipolarne variraju u jednom smjeru, od nule do svog maksimuma, a bipolarne u dva smjera prema maksitativne varijable valja odrediti modalitete
valja odrediti

smjer

teorijske

mogunosti

mumu. U mnogim drutvenim

zadovoljstva
i

istraivanjima pogreno se metrijski definiraju varijable.

se definiraju kao da variraju od nezadovoljstva do od nemotiviranosti do maksimalne motiviranosti. Kao

Posebice se esto bipolarne varijable definiraju kao unipolarne. Primjerice, intenzitet

motivacije

obino
i

maksimalnog zadovoljstva
i

da se nezadovoljni nemotivirani ne razlikuju meusobno, isto kao zadovoljni i motivirani. Nezadovoljstvo nije odsutnost zadovoljstva. Odsutnost zadovoljstva je odsutnost ugode, a nezadovoljstvo je prisutnost neugode. Nemotiviranost da se neto radi moe biti nedostatak motiva da se to radi i prisutnost motiva da se to ne radi. Prema tome, razlikuju se oni koji ele neto raditi od onih koji ne ele to raditi i od onih koji ele to ne raditi. Oni koji ele neto raditi i oni koje ne ele to raditi mogu se razlikovati po intenzitetu elje. Nedostatak elje da se neto radi nije isto to i elja da se to ne radi.

Upravo su nezadovoljni nemotivirani esti drutveni problemi, pa je potrebno razlikovati one koji nisu zadovoljni od onih koji jesu nezadovoljni i one koji nisu motivirani da neto rade od onih koji jesu motivirani da to ne rade. Zato je u istraivanju veoma vano mjeriti varijable u granicama njihovih varijacija. Zadovoljstvo motivacija mogu varirati od nultog intenziteta prema maksimalnom zadovoljstvu i motivaciji i maksimalnom nezadovoljstvu i maksimalnoj nemotiviranosti.
i i

Zadovoljstvo i nezadovoljstvo kvalitativno se razlikuju,

voljni

ali

zadovoljni

nezado-

mogu

se razlikovati

intenzitetu.

Zbog toga u mjerenju

te varijable treba bri-

i intenzitetu. Prema tome, zadovoljstvo je bipolarna varijabla koja od nule (odsutnosti zadovoljstva i nezadovoljstva) prema maksimalnom zadovoljstvu i prema maksimalnom nezadovoljstvu.

nuti

o kvaliteti

varira

Kontinuum bipolarne

varijable

J-

96

IDENTIFIKACIJA

KLASIFIKACIJA VARIJABLI

U nas se esto zanemaruje intenzitet zadovoljstva

nezadovoljstva. Zadovoljstvo
li

se obino smatra kvalitativnom varijablom, pa se postavlja pitanje u anketi: Jeste zadovoljni politikim prilikama?
1.

anke

Da

2.

Ne
bijek
i

Oni koji brinu o intenzitetu zadovoljstvo obino smatraju unipolarnom varijablom koja varira od maksimalnog zadovoljstva do nezadovoljstva postavljaju ovakvo pitanje u anketi: Koliko ste zadovoljni politikim prilikama?
1.

Potpuno sam zadovoljan

2.

Veoma sam zadovoljan

Uglavnom sam zadovoljan
Zadovoljan sam
I

3.
4.

5.

Nisam

zadovoljan,
pitanje:

istra

umjesto da se postavi
prilikama?

Koliko ste zadovoljni, odnosno nezadovoljni politikim

obin
(Burt
I

1.

Veoma sam

zadovoljan

potre
bi bil<

2.

Zadovoljan sam
Niti

3. 4. 5.

sam zadovoljan

nule
niti

nezadovoljan

mjere
T

Nezadovoljan sam

Veoma sam nezadovoljan

postoje unipolarne varijable. Znanje, informiranost, odlazak
. . .

to se
uvijel

To ne znai da ne
kino, kazalite,

u
ili

praenje javnih medija

unipolarne su varijable koje

mogu

koj

varirati

od potpunog znanja i informiranosti, redovitog odlaska u kino i kazalite, redovitog praenja javnih medija ... do potpunog neznanja i neinformiranosti, bez odlaska u kino i kazalite, bez praenja javnih medija
. .

vojkr jedna
J>

udru
1

Kontinuum unipolarne

varijable

MAX
B
I-

biolog

Anketno
kino
...?

pitanje primjereno unipolarnoj varijabli glasilo bi: Koliko

ispitanici

Ako

trai procjena,
1.

imaju tekoa u preciznoj kvantifikaciji pa bi ponueni odgovori trebali glasiti:

esto idete u odgovora, od njih se

postoj

sluaj'

ensk
skost
ensrv
vari jal

Vrlo esto

2. 3.

esto
Niti

esto

niti rijetko

K
iodstc
titi

4.
5.

Rijetko

sv<
l

Vrlo

rijetko.

dana

METRIJSKO DEFINIRANJE VARIJABLI

97

naoj crno-bijeloj kulturi kvantitet se pretvara u kvalitet, pa se u odgovori: anketi postavlja pogreno pitanje: Idete li u kino ...? i nude neprecizni

Meutim, u
1. 2.

Da
Ne.

A oni koji primijete da se radi o kvantitativnim varijacijama pod utjecajem crnobijele kulture,
1.

nude neadekvatne i neprecizne odgovore:

Uvijek

2. 3. 4. 5.

Dosta esto

Povremeno
Katkad
Nikad.

Dakako, time se ne iscrpljuje broj nepreciznih kvantifikatora koji se koriste u istraivanjima u nas kao to su: najee, prilino esto, dosta esto, gotovo uvijek, obino, nekad, povremeno, pokatkad, prilino rijetko, dosta rijetko, gotovo nikad ...
(Burui, 1999).

Prilikom metrijskog definiranja varijabli uz teorijsko variranje neke varijable potrebno je odrediti i praktine varijacije i mjerenje prilagoditi tim varijacijama. Kako ide od apsolutne bi bilo nepraktino da na svakom toplomjeru imamo ljestvicu koja
temperature. Zato su razliite ljestvice na toplomjerima za mjerenje vanjske temperature, sobne temperature, temperature tijela Prema tome, i u drutvenim je istraivanjima potrebno ljestvicu prilagoditi onome potreban kvantifikator to se mjeri. Ako se eli kvantificirati odlazak u kino, nije nam
nule

do

najvie

mogue

uvijek

nikad, iako su precizni, jer gotovo da i nema graanina koji ide u kino uvijek varijabli distribuira po Gaussoili koji nije nikad bio u kinu. Veina se kvantitativnih podvoj krivulji, pa unutar te distribucije treba odrediti pet preciznih kvantifikatora,
i

jednakog odstojanja.

Neki kvaliteti nemaju intenzitet, pa u drutvenim istraivanjima varira.

1.

ih

nazivamo kvalitativnim varijablama. Spol

Muko
ensko

2.

Besmisleno bi bilo nuditi

Veoma sam muko Veoma sam

i

ensko.

medicini,

spola biologiji i psihologiji to moe imati i te kakva smisla, jer unutar jednog i drugog ovom U linosti. osobina enskih postoje varijacije mukih i enskih hormona, mukih i sluaju rije je o drugim varijablama, pa je potrebno razlikovati spol od mukosti i

muevnosti i enstvenosti. Spol je kvalitativna varijabla, a mukost i enskost mogu se kvantificirati brojem mukih i enskih hormona, dok se muevnost i enstvenost mogu kvantificirati brojem muevnih i enstvenih psihikih osobina. Te varijable ak ne spadaju u ista znanstvena podruja. Kao to pri mjerenju kvantitativnih varijabli trebamo brinuti o broju, preciznosti odstojanju kvantifikatora, isto tako pri mjerenju kvalitativnih varijabli treba obuhvaenskosti
i
i

sve modalitete u kojima ona varira. elimo li utvrditi regionalno podrijetlo graana Hrvatske, to ne moemo uraditi ako izostavimo neke regije.
titi

98

IDENTIFIKACIJA

KLASIFIKACIJA VARIJABLI

Mjerenjem zahvaamo varijacije u

obiljejima,

bez obzira na to o kakvim je

varija-

cijama rije: kvalitativnim, kvantitativnim, unipolarnim, bipolarnim. Da bi mjerenje bilo dobro, potrebno je definirati to mjerimo, kakve su mogunosti variranja onog to mjerimo, koje su mogunosti zahvaanja tih varijacija i koje imaju praktinu i
teorijsku vanost.

kal sh\
slol tal

U teorijskom dijelu istraivanja u treoj fazi definiramo kljune pojmove, a za zavisnu varijablu treba napraviti i pojmovnu analizu. Kazali smo da pojmovna analiza moe biti veoma koristan i samostalan teorijski rad. Isto tako, metrijsko definiranje varijabli moe biti samostalan i veoma vrijedan doprinos u znanosti i od izuzetne praktine vanosti. U svakom istraivanju potrebno posvetiti metrijskom definiranju varijabli, osobito zavisnih.
je

er zn
ote

posebnu pozornost

neg
poi

Ako se ne

posveti pozornost metrijskom definiranju varijabli, lako

nam

se

moe
var

dogoditi da kvantitativna obiljeja mjerimo kao kvalitativna, da izostavimo neke bitne modalitete kvalitativnih varijabli, da varijable dvosmjernih varijacija mjerimo tako

gor
iaki nal,

da ispustimo mjerenje jednog smjera, da razliite modalitete stavljamo u istu katego(zbrajamo kruke i jabuke). Prema tome, najvea pogreka koju moemo uiniti u mjerenju jest neadekvatno metrijsko definiranje onoga to elimo mjeriti. Isto tako, velik doprinos u istraivanju moe dati pravi uvid u metrijsko definiranje varijabli.
riju

dio
tet
njirj

Evo jednog primjera vezanog za metrijsko

poruke.
to
je,

definiranje varijable: razumijevanje

dakle, razumijevanje poruke? Razumijevanje poruke

je

obiljeja koje govori

o podudarnosti sadraja izmeu poiljatelja i Ako je primljeni sadraj jednak poslanom, poruka je potpuno razumljiva. Razlika u sadraju izmeu poiljatelja i primatelja govori o nerazumljivosti. Ako je sadraj primatelja potpuno drukiji od sadraja poiljatelja, poruka je potpuno nerazumljiva.

jedno od njezinih primatelja poruke.

var nor

Rec ais
ran

Prema tome, mogli bismo zakljuiti da je razumijevanje poruke kvantitativna varijabla s teorijskim mogunostima variranja od nule, do maksimalne razumljivosti. Budui da ne moemo razumjeti manje od nule onda je rije o unipolarnoj varijabli.
Poruka se moe i pogreno shvatiti. Pogreno se razumijevanje poruke obino smatra kao nerazumijevanje (0). Meutim, nije isto nerazumjeti poruku i pogreno razumjeti poruku. Neemo se jednako ponaati kad ne razumijemo poruku i kad je pogreno razumijemo. Primjereno ponaanje poruci koju ne razumijemo je nastojanje da je razumijemo. Kad pogreno razumijemo poruku, imamo osjeaj" da je razumijemo. Primjereno ponaanje poruci koju pogreno razumijemo je krivo ponaanje koje je u skladu sa sadrajem koji je poruka izazvala". Stvarni sadraj poruke ne moe proizvesti ponaanje kod primatelja, ako ga on nije stvarno razumio.

nul
gije

ma
sti,

relij

Mo:
je

mo<
jabl
koji

Prema tome, pogreno

varijable.
sti,

se razumijevanje

ne nalazi na kontinuumu unipolarne

Ono nije ni nulto ni potpuno razumijevanje niti se nalazi izmeu tih krajnonije

opravdano izjednaavati s nerazumijevanjem kako se obino ini. Pogreno razumijevanje izaziva drukije ponaanje i od nerazumijevanja i pravog razumijevanja. To nije samo teorijski ve i praktino vano. Primjerice, istraivanjem razumijevanja drutveno-pohtikih izraza utvreno je da vie od etvrtine ispitanika smatra da je nacionalizam slobodno ispoljavanje nacionalnih osjeaja (Vujevi, 1976). To, dakako, nije pravo znaenje tog izraza, ah su posljedice u to vrijeme bile kao da jest.
pa ga

vaji

idei

na<

jep

METRIJSKO DEFINIRANJE VARIJABLI

99

U vrijeme provoenja ovog istraivanja Savez komunista je esto slao poruku kako se treba boriti protiv nacionalizma. etvrtina hrvatske populacije tu je poruku shvatilo kao poziv u borbu protiv slobode izraavanja nacionalnog osjeaja, iako je ta sloboda bila ustavom zajamena. Koliko je hrvatskih graana politiki i pravno ispatalo zbog ponaanja koje im je jamio ustav?
Takva politika praksa uz nacionalne slobode izaziva negativno konotativno znaenje, pa se ustavom zajamene nacionalne slobode veu uz negativno konotativno
znaenje
i

rije nacionalizam. Nesklad

oteava sporazumijevanje. Pogreno razumijevanje dovodi

nego nerazumijevanje. Koliko poruka o ratu u Hrvatskoj?

je

znaenje rijei i do veih nesporazuma pogreno razumijevanje utjecalo na razumijevanje

rijei
i

izmeu

djela mijenja

poruke treba, uz ispravno razumijepogrenom razumijevanju. Ne spadaju u istu kategoriju oni koji pogreno razumiju poruku i oni koji je ne razumiju. To se izjednaava, iako za to nema ni teorijskog ni praktinog opravdanja. Pogreno razumijevanje ne nalazi se na kontinuumu varijable razumijevanje. Ono nema jednake praktine posljedice kao nerazumijevanje, osobito kad su u pitanju politike poruke. U politici vee tete proistjeu iz zabluda nego iz neznanja, pa im u drutvenim politikim istraivanjima treba posvetiti odgovarajuu pozornost.
istraivanju razumijevanja

Prema tome, u

vanje posvetiti posebnu pozornost

Moda
varira

se razumijevanje metrijski moe definirati kao bipolarna varijabla koja od nule prema maksimalno ispravnom razumijevanju i maksimalno pogre-

nom

razumijevanju?

postoje razliiti modaliteti pogrenog razumijevanja? Recimo, slobodno ispoljavanje nacionalnog osjeaja izjednaavalo se s nacionalizmom, a i sa ovinizmom, to, dakako, nije isto. Istraiva treba propitati sve mogunosti variranja

Moda u nekim sluajevima

neke varijable i odluiti se za one koje imaju

veu teorijsku

praktinu vanost.

nule (ateizma)
gije

obino smatra unipolarnom varijablom koja varira od do maksimalne religioznosti (religioznog fanatizma). Protivnici relinisu ateisti ve antiteisti, nevjernici protivnici religije. U komunistikim sustaviPrimjerice, religioznost se
i

ma probleme
sti,

vjeri

vjernicima stvarali su netolerantni

razlikovati.

antiteisti,

a ne tolerantni atei-

pa ih

je

svakako trebalo

Iako postoje teorijske tekoe u odreivanju mjesta antiteista u odnosu prema praktinih razloga bilo je veoma vano razlikovati teiste od antiteista. Moda se teisti, ateisti i antiteisti nalaze na kontinuumu bipolarne varijable? Moda
religioznosti, iz
je

religioznost kvalitativna varijabla s modalitetima

teist, ateist

antiteist?

Svaki

modalitet

moe

imati

svoj intenzitet.

Slini su problemi
jable,

s varijablama rodoljublje i domoljublje. Ako su unipolarne varigdje smjestiti Hrvate koji ne vole ni Hrvate ni Hrvatsku, dravljane Hrvatske

mrze Hrvatsku? Takvih ima i zbog mijeanja razliitih varijabli, tako da izjednaaodnos prema vlasti i odnos prema domovini. Odnos prema vlasti je politika identifikacija, a odnos prema domovini je nacionalna identifikacija. Te se varijable u
koji

vaju

naoj politikoj praksi mijeaju, iako ih poznavatelji politike kulture

dobro

razlikuju.

je

potrebno razlikovanje medu pojmovima, isto tako potrebno razlikovanje pojavosti koje ti pojmovi oznaavaju. Kako je potrebno

Prema tome, kao

to je

100

OPERACIONALIZACIJA VARIJABLI

razlikovati nacionalnu identifikaciju razlikovati rodoljube

od politike identifikacije isto tako je potrebno od izroda, komuniste od faista. Prvi su varijacije u sklopu poj-

mi
ukl;

ma varijable nacionalne identifikacije, a drugi su varijacije politike identifikacije.

Naravno da nismo naveli sve varijacije tih varijabli niti su sve varijacije uvijek jednako vane. Kako bismo odabrali koje su vane, trebamo znati koje postoje i okolnosti u kojima istraujemo. Na drutvenu zbilju jai je ideologijski utjecaj nego znanstveni. On je ostavio tragove, a i sada ga ima u naoj drutvenoj zbilji. Naalost, jo
se osjeaju tragovi ideologijskih utjecaja
i

raci

ne

veli koji

u znanosti.

poh sec oda

oni]
treb

OPERACIONALIZACIJA VARIJABLI
Lake je voljeti ovjeanstvo nego svog
susjeda.

ope

Eric Hoffer
!l

Hipoteze su nae miljenje o obiljeju jedne varijable

ili

miljenje o

dviju varijabli. Pojmovi su osnovne kategorije miljenja, pa

odnosu izmede u hipotezama baratamo

pojmovima
pojava
i

njihovim

procesa.

meusobnim odnosima. Pojmovi su zamisao biti predmeta, Oni se razlikuju od predmeta, pojava i procesa koje oznaavaju.
u < N
i

Prema tome, u prethodnoj fazi procesa istraivanja napravili smo popis i klasifikaciju pojmova koji oznaavaju nae varijable. Kako bismo mogli provjeriti istinitost svojih hipoteza, ne moemo ostati na pojmovnoj razini, jer zamisao biti predmeta, pojava i procesa transcendira objektivnu
pojmovi i gluhi i slijepi. Meutim, znanstveni pojmovi moraju imati empirijske korelate na koje se odnose. Zato se zamisao u znanosti moe empirijski provjeriti, tako da se obratimo objektivnoj stvarnosti. U objektivnoj stvarnosti trebamo pronai ono o emu mislimo. Zatim to treba opisati, mjeriti i staviti u odreeni odnos kako bismo utvrdili da li zamiljeni odnos (hipoteza) odgovara stvarnim odnosima u objektivnoj stvarnosti.
stvarnost. Zato su

<

u z o

Znanstveni pojmovi nastali su miljanjem koje je zasnovano na injenicama Do pojma, prema tome, dolazimo apstrakcijom nebitnih i generalizacijom bitnih elemenata u injenicama. Pojam je misaono objanjenje injenica. Za razliku od iskustvenog doivljavanja, misao (pojam) uopeno odraava" objektivnu stvarnost. Put nastanka pojma ide od objektivne stvarnosti preko osjetilnih doivljaja do
stvarnosti.
miljenja. Taj se proces naziva konceptualizacijom.

Zbog empirijske provjere mora

se

napraviti obrnuti put koji ide od miljenja

prema

objektivnoj stvarnosti. Taj se postu-

pak zove

operacionalizacija.

sveukupnom drutvenom

ivotu zbivaju se razliiti procesi koje nazivamo

7.1.

razliitim imenima. Jedan od tih procesa zove se ukljuenost u politiki ivot. Ukljuenost u politiki ivot je pojam koji se odnosi na mnotvo pojavnih oblika kao to su

Svi

lanstvo u politikoj stranci, dolazak na sastanke politike stranke, broj diskusija, broj prijedloga, broj prihvaenih prijedloga Svi su ti pojavni oblici dostupni naem iskustvenom doivljavanju, pa se preko osjeta, percepcija i podataka o tome uz pomo
. . .

mol

mo

KRITERIJI PRI

IZBORU INDIKATORA

101

miljenja

moe

zakljuiti o odvijanju tih procesa koje

ivot.

zajednikim imenom zovemo

ukljuenost u politiki

Ako elimo doznati kakva je ukljuenost graana u politiki ivot, moramo opeukljuenost u politiki ivot. To znai da se s pojmovne razine trebamo spustiti na iskustvenu razinu. Pojam je generalizacija koja se odnosi na
racionalizirati varijablu:

velik broj iskustvenih pojava

koji se

u objektivnoj

stvarnosti. Dijelovi objektivne stvarnosti

odnose na pojam varijable koju elimo operacionalizirati zovu se indikatori ili pokazatelji. U objektivnoj stvarnosti nepregledno je mnotvo empirijskih korelata koji se odnose na velik broj razliitih pojmova. Zato pri operacionalizaciji treba misliti o odabiru onih korelata koji se odnose na pojam nae varijable. Meutim, velik je broj i onih korelata koji se odnose samo na nau varijablu. Zato se pri operacionalizaciji trebamo odluiti za vei broj indikatora (reprezentativan broj) varijable koju elimo
operacionalizirati.

Grafiki prikaz konceptualizacije

operacionalizacije pojma: ukljuenost u politiki sustav

k
Pojam
Ukljuenost u politiki sustav

Podatak

18

10

Predodba

o ~0 m
7J

Percepcija
I

n o
t
,

>

Osjet

I
>
_

z > -

N > n
Dolazak na
sastanke
Broj
diskusija

lanstvo u
Indikatori

politikoj
stranci

Izlazak na izbore

Objektivna
stvarnost

Cjelokupni drutveni ivot

7i. Kriteriji pri

Svi indikatori

izboru indikatora
varijable,

nemaju jednaku vrijednost u zastupanju odreene

izbor indikatora udovoljava
valjan.

pa mora-

mo brinuti o tome da
1
.

veem broju kriterija.

odnositi na varijablu koju eli-

Indikator

mora biti

To znai da

se

mora

mo

mjeriti. Kazali

smo da u

objektivnoj stvarnosti postoji nepregledno

mnotvo

102

OPERACIONALIZACIJA VARIJABLI

i procesa i da se samo neki odnose na nau varijablu. Zbog toga se lako moe dogoditi da odaberemo pogrene indikatore, koji mjere neto drugo, a ne ono to elimo. Dakle, moramo nastojati da izaberemo valjane indikatore za mjerenje varijable

pojava

koju elimo mjeriti.

etiri su naina odreivanja valjanosti indikatora.

a) Aprioristika validacija

tor valjan,

postupak je kojim unaprijed proglaavamo da je na indikabez ikakve provjere. To zapravo nije nikakva validacija indikatora, ali
tako najlake.

koju
d)

se

najee koristi, jer je

pitanje.
validacija

Meutim, zbog

toga se

mnoga

istraivanja

dovode u
b)

Logika

kojim pronalazimo indikatore na osnovi definicije Prema tome, najprije treba dati sadrajnu, preciznu varijable, pa na osnovi nje pronalaziti odgovarajue definiciju jasnu i varijable pomou indikatora je operacionalna definicija. Loindikatore. Definicija varijable do njezine operacionalne defigika validacija je put od logike definicije

postupak

je

varijable koju elimo operacionalizirati.

\
2 V

nicije.

To znai da na osnovi bitnih svojstava varijable identificiramo njezine empi-

rijske korelate.

Konceptualizacija je povijesni proces. Individualno stjecanje pojma nije isto njegovu povijesnom nastajanju. Zato ljudi mogu sticati pojmove uei. Ljudi mogu uiti o pojavama i procesima bez njihove prisutnosti. Tako ljudi mogu stei mnogo pojmova. Meutim, simbolikim usvajanjem znanja moemo doi do takvih znanja o objektivnoj stvarnosti koje nismo u mogunosti povezati s pojavama i procesima na koje se odnose. Zbog toga postoje tekoe u vezi s primjenom takvih znanja u praksi. Isto tako, mladi istraivai imaju tekoa da na osnovi teorijskih definicija dou do
i

c
r
11

t r
2.

valjanih indikatora.

lai

Kao to nam studiranje literature o naem problemu moe pomoi da doemo do dobrih teorijskih definicija svojih varijabli, to nam isto tako moe dobro pomoi da doemo do dobrih operacionalnih definicija. Tu nam osobito moe pomoi upoznavanje s originalnim znanstvenim istraivanjima. Na osnovi njih moemo se usmjeriti na one elemente operacionalne definicije kojima se koristila veina istraivaa kao
indikatorima za mjerenje
izboru
istih

pro\

da u
slir
te re

mjei mjer

odreene

varijable. Sto se razliiti istraivai vie slau

je

indikatora za mjerenje jedne iste varijable, to

vea

vjerojatnost

da

taj

indikator mjeri upravo tu varijablu.

Dobra

teorijska definicija

dobre teorijske definicije nije dui da pojam uopeno objanjava objektivnu stvarnost i najbolja operacionalna definicija uvijek je mnogo ua od logike definicije. Nijedno se istraivanje ne moe koristiti svim empirijskim korelatima koji se odnose na pojam varijable. Zato se operacionalizacija varijabli u najboljem sluaju moe svesti na uzorak indikatora. Meutim, ni to nije jednostavno pa se preporuuje da istraivai u uopavanju ne idu izvan indikatora kojima su se koristili.
c)

nuno ne vodi dobroj operacionalnoj definiciji, ali bez mogue napraviti dobru operacionalnu definiciju. Bu-

mo
mo,
stav
3.
Ir

u mj emi
i

kac

na p
vanji

Validacija

pomou

miljenja irija.
ali

Logika

validacija

poveava

vjerojatnost

da smo

doli

moemo biti sigurni da smo doli do valjanih indikatora. Zbog toga je dobro da indikatore do kojih smo tako doli damo na
do dobrih
indikatora,

tako ne

dane

upoi
takv

ocjenu strunjacima.

U iri koji e ocjenjivati valjanost indikatora

treba ukljuiti

KRITERIJI PRI

IZBORU INDIKATORA

103

imaju iskustva u mjerenju varijable koju operacionaliziramo. Svatreba predoiti naziv i definiciju varijable, te popis indikatora za svaku varijablu s molbom da na ljestvici od 1 do 5 ocijene valjanost svakog indikatora. Za potrebe istraivanja odabrat emo one indikatore koji dobiju najviu ocje-

strunjake

koji

kom lanu irija

nu i kod

kojih se ocjenjivai najvie slau.

Taj postupak jo vie

poveava

vjerojatnost

da se indikatori odnose na varijablu

koju elimo mjeriti.

d) Validacija indikatora

pomou

poznatih grupa.

nai dvije kontrastne grupe za

koje

Za ovaj nain validacije moramo proznamo da se meusobno razlikuju po obiljeju

(varijabli). Recimo da nam je varijabla religioznost. Po tom bi obiljeju kontrastne grupe bili sveenici i lanovi lijevih politikih stranaka. Religioznost se oituje u velikom broju specifinih ponaanja kao to su slavljenje vjerskih blagdana, odlazak u crkvu, vjenanje u crkvi, krtenje djece u crkvi, itanje vjerskog tiska. Vrlo velik je broj indikatora za ovu varijablu, ali nisu svi jednako valjani. Evo kako bi. .

smo provjerili valjanost indikatora:

tikih stranaka.

itanje vjerskog tiska

pomou poznatih grupa.

Ustanovili bismo koliko vjerski tisak itaju sveenici, a koliko lanovi lijevih poli-

Ako naemo da

se

u obje grupe ita

vjerski tisak podjednako,

onda ono
razlikuju

nije valjan indikator

po

religioznosti, a

jer mi znamo da se grupe spomenuti indikator to ne pokazuje. Ako se grupe

za varijablu religioznost,
obiljeju,

meusobno
mora

razlikuju

po nekom

onda valjan indikator za

koji

to obiljeje

to registrirati.

medu
2.

Dakako, valjaniji su oni indikatori kontrasrnim grupama.

pokazuju

vee razlike

mora biti objektivan. Indikator je objektivan kad rezultati do kojih se dolazi njegovom upotrebom ovise o onome to se mjeri, a ne o onome tko mjerenje provodi. Objektivnost indikatora odreuje se tako da damo veem broju pojedinaca
Indikator

da uz

pomo istog indikatora

mjere istu varijablu.

Ako

su rezultati
li

isti ili

priblino

u tom sluaju razliislini, moemo zakljuiti da je onome to mjeri, ve onima koji pripisati se rezultate, onda razliku ne moemo te tu onome to se onome mjerenje obavlja nego o rezultati vie ovise tko mjere. Kad o mjeri, onda kaemo da su oni subjektivni.
indikator objektivan. Dobijemo

Treba razlikovati objektivnost indikatora od njegove valjanosti, jer indikator moe biti objektivan, a da nije valjan, i ne moe biti valjan, a da nije objektivan. Recimo, mi objektivno moemo odrediti neiju visinu, ali to ne mora biti valjan indikator stava prema vlasti.
Indikator mora biti pouzdan. Pouzdanost nekog indikatora govori o tome koliko se u mjerenju jedne varijable moemo osloniti na neki indikator. U istraivanju se moemo osloniti na one indikatore kad ih upotrebljavamo uzastopno mjerei isto obiljeje kad dobivamo vrlo sline rezultate, uz pretpostavku da samo mjerenje nije utjecalo na promjenu varijable koju mjerimo. Budui da u drutvenim istraivanjima istraivanje esto djeluje na pojavu koja se istrauje, ne preporuuje se provjeravanje pouzdanosti indikatora uzastopnom primjenom. Za mjerenje neke varijable obino se upotrebljava vie indikatora koji se katkad pretvaraju u instrument mjerenja. U takvim se sluajevima moe odrediti pouzdanost indikatora tako da se izrauna kore3.
i

104

OPERACIONALIZACIJA VARIJABLI

lacija

izmeu rezultata
mora
biti

koje

smo

dobili

izmeu dviju

polovina

ljestvice,

ili

pak neke

Teo
obje
Prei

druge
4.

ljestvice koja mjeri istu varijablu.

jednoznaan. To znai da indikator treba biti tako jasno i precizno definiran da razliiti subjekti znaju tono na to se odnosi. Primjerice, odgovor djelomino" na anketno pitanje je neprecizno definiran, jer taj odgovor moe dati
Indikator

obn
ipr<

netko tko je uglavnom neim zadovoljan i tko je uglavnom time nezadovoljan. Jasno i precizno definiran indikator poveava objektivnost istraivanja.
5.

Indikator
i

mora

biti precizan.

Precizan indikator
varijable.
i

striramo

manje razlike u veliini

i

omoguuje da pomou njega regiAko nam je varijabla zadovoljstvo, onda

nije

kon neu izm

usn
zna

razlikovanje ispitanika na zadovoljne

nezadovoljne

dovoljno precizno,

jer

se

zadovoljni

nezadovoljni

meusobno razlikuju.

Preciznost nije sama sebi svrhom, mora imati teorijsko i praktino opravdanje. Recimo, nas moe ne zanimati razlika medu zadovoljnima i nezadovoljnima, ali ako
i

usn
zap:

s nekom drugom varijablom, to moe biti razlog da povezanost nego da smo bolje nijansirali intenzitet zadovoljstva. Ne smije se pretjerati ni u velikom nijansiranju, jer ispitanici obino nisu osjetljivi da ispravno nijansiraju vie od pet intenziteta. Unato tome, neki nude ljestvice od 1 do 100. Recimo da ocjenjujemo neije znanje umjesto ocjenama od 1 do 5 bodovima od 1 do 100. Moe li netko biti toliko osjetljiv da klasinim nainom ispitivanja razlikuje one kojima dati ocjenu 28 29? to znae 22 ili 84 boda na toj ljestvici? Neki uvid u znaenje tih brojeva mogli bismo imati tek ako ih pretvorimo u klasine kolske ocjene. Ako iza broja ne stoji odgovarajui sadraj, brojevi ne znae nita. Iako ne znae nita, njima se mogu izvoditi razliite raunske operacije koje znae samo prelijevanje

tu varijablu

dovodimo u vezu

naemo manju

fazi

mo nik
i

koli

pok
za s
rijat

iz uplja

ciznosti,
6.

u prazno. Baratanje brojevima samo po sebi nije znak znanstvene pa treba razlikovati kvantofreniju od preciznog mjerenja.

pre-

non
veli'

Indikatori trebaju biti reprezentativni.

Ako nam je

varijabla: participacija

radnika u

miri

onda bi nereprezentativni indikatori bili predsjedavanje upravnim organima, podnoenje izvjetaja i slino. To velika veina radnika ne ini, pa na temelju njih ne bismo mogli razlikovati one koji vie participiraju od onih koji manje participiraju. Zbog toga treba nai takve indikatore koji se odnositi na to vei broj radnika,
upravljanju,

sobi
sti.
1

vot,

poput lanstva u upravnim organima, dolaska na sastanke, broja diskusija i slino.

na

lacij

Kako bi indikatori bili upotrebljivi u znanstvenom istraivanju, moraju udovoljanavedenim kriterijima. Zbog toga se provode posebna istraivanja uz pomo kojih se odabiru indikatori i odrauju njihove metrijske karakteristike. Tako se moe odrediti vei broj indikatora koji zajedno mjere istu varijablu u obliku razliitih ljestvica. O tome e posebno biti govora kasnije.
vati

pok tik lom van dav

njen

Operacionalizacija varijabli povezuje teorijsku i empirijsku razinu istraivanja. Zato je vrlo vana u procesu znanstvenog istraivanja, jer znanost je teorija o objektivnoj stvarnosti zasnovana na injenicama te stvarnosti. Apstraktni karakter teorije esto dovodi do njezina udaljavanja od objektivne stvarnosti, tako da mnoge teorijske

non
poja

tvorevine nemaju empirijske korelate

(eter, flogiston

...).

Tome je dosta pridonosio

li

drutveni dualizam koji se

u znanosti odrazio u podjei

mo
i

na teorijsku

empirijsku, a

u obrazovanju na

teorijsko

praktino obrazovanje.

te;

KRITERIJI PRI

IZBORU INDIKATORA

105

objektivnoj stvarnosti prepoznati one pojave

logino i razumljivo, a da nismo u mogunosti u i procese o kojima imamo takvo znanje. Prema tome, operacionalizacija nije samo problem u znanstvenom istraivanju ve i u obrazovanju. to nam vrijedi znanje o procesu istraivanja ako ne umijemo istraivati?!
Teorijsko znanje

moe

biti,

solidno,

Kao to su apstraktna, kabinetska i verbalna znanja krajnost, isto tako su krajnost praktina znanja bez odgovarajue teorijske osnove. Mi moemo nauiti raditi neki

konkretan posao bez teorijskog znanja, ali ako se situacija izmijeni, postat emo neupotrebljivi. Na osnovi takva znanja neemo biti u stanju obavljati popravke, izmjene, inovacije, jer bez teorije (pojmova) nije mogue transcendirati stvarnost.

Zato se usmjerenost obrazovanja prema potrebama rada ne smije shvatiti kao usmjerenost prema praktinim znanjima, ve kao operacionalizacija teorijskog znanja. Prema tome, problemi u znanosti i u obrazovanju ne mogu se rijeiti usmjerenou prema teoriji ili praksi, ve njihovim jedinstvom. Operacionalizacija je,
zapravo, napor oko njihova povezivanja.

manje uspjeha. Uspjeh u ovoj fazi moe bitno pridonijeti vrijednosti cjelokupnog istraivanja, kao to ga neuspjeh moe umanjiti. Ako nas, recimo, zanima povezanost informiranosti i ukljuenosti radnika u politiki sustav u jednom sluaju, moemo doi do podataka o informiranosti i o ukljuenosti u politiki ivot da izravno pitamo radnike koliko su informirani i koliko su ukljueni u politiki ivot. Korelacija medu odgovorima na ta dva pitanja
ili

U operacionalizaciji varijabli moemo imati vie

pokazivala bi

za

nam povezanost. Meutim, pitanje je koliko se moemo osloniti na tako dobivenu povezanost, jer svaku varijablu imamo samo jedan indikator za koji ne znamo odnosi li se na vaelimo
mjeriti. Miljenje
je
i

rijablu koju

o informiranosti ne mora biti povezano sa stvarmiljenjem o ukljuenosti u politiki ivot. Zbog toga veliina koeficijenata korelacije ne mora nita govoriti o stvarnoj povezanosti informiranosti i ukljuenosti radnika u politiki ivot.

nom

informiranosti. Isto

Moemo
sti.

drukije operacionalizirati

te dvije varijable

odrediti njihov

meu-

sobni odnos. Poto

Isto

smo

definirah informiranost,

moemo napraviti test informirano-

radnika u politiki ilanstvu u politikoj stranci, o dolaenju na sastanke, o diskusijama na sastancima, o davanju prijedloga, o broju prihvaenih prijedloga i slino. Korelacija izmeu rezultata u testu i odgovora na sva ta pitanja sigurno bi mnogo vie pokazivala stvarnu povezanost izmeu informiranosti i ukljuenosti graana u politiki ivot, nego korelacija u prvom sluaju. Prema tome, nae miljenje u procesu istraivanja ne zavrava teorijskim dijelom. Ono se nastavlja sve dok traje istraivanje, samo to u pojedinim fazama istraivanja poprima specifine oblike. Dok u teorijskom dijelu procesa istraivanja prevladava misaona djelatnost, u empirijskom dijelu prevladava djelatna misao.
tako
vot, npr. pitanja o

moemo postaviti vei broj pitanja o ukljuenosti

U empirijskom dijelu procesa istraivanja misao ne zamjenjuju osjetila, ve se u njemu ona udruuju. Ne moemo u objektivnoj stvarnosti osjetilno zahvatiti odjednom vei broj obiljeja i dovesti ih u vezu na toj razini. Obiljeja koja nas zanimaju pojavljuju se na razliitim mjestima u razliito vrijeme i u velikom broju, pa ih moramo prikupljati naim osjetilima po odreenoj zamisli, pretvoriti u odreene simbole i te simbole dovesti u vezu uz pomo statistiko-matematikih operacija.

106

ODREIVANJE NACRTA ISTRAIVANJA

Kao to se u empirijskom dijelu koristimo razliitim instrumentima koji pomau

u
prikupljanju osjetilnih podataka, isto tako se koristimo statistikim

uvi
gra

matematskim

postupcima kao instrumentima miljenja. Kombinacijom miljenja i osjetilnog doivljavanja uz pomo instrumenata koji pomau i jedno i drugo suvremena znanost dopire do nesluenih spoznaja. Samo teoretski shvaena operacija epistemoloki korelirana sa empiriki datom operacijom moe da verificira postojanje ovog drugog znanstvenog objekta" (Nortrop, 1968:131). Indikator je definiran pojmom, ali pojam
nije

Pre

8.1.

indikatorom. Zato

je

najbolja operacionalna definicija

Unato tome, operacionalne definicije vrlo su vane jer ne moe empirijski provjeriti. Meutim, operacionalno definiranje samo je dio poslova
koji

ua od teorijske definicije. se bez njih teorijska zamisao

su vezani uz empirijsku verifikaciju.

da se izrade mjerni instrumenti za tj. testovi ih ljestvice za mjerenje stavova. Kad je rije o zavisnoj varijabli koja se ee pojavljuje u drutvenim istraivanjima potrebno je ii na izradu mjernog instrumenta. U proceduri izrade vodi se rauna o kriterijima kojima indikatori trebaju udovoljavati. Tako izraenim instrumentima mogu se koristiti i drugi istraivai. O tome biti vie govora kad se bude obraivala anketa.
Varijable se
operacionalizirati tako

mogu

njihovo mjerenje,

Kak obu bib

sku
tuje

moi
posl
rak.

Ona
rak

ODREIVANJE NACRTA ISTRAIVANJA

vina

gra
volji

Operacionalnom definicijom doli smo do pokazatelja koje emo mjeriti ili opisati kako bismo doli do podataka o varijablama koje nas zanimaju. Na osnovi obiljeja pokazatelja odluujemo se za najprikladniju metodu za prikupljanje podataka kako bismo odredili i uvjete u kojima emo prikupljati podatke. Uvjeti za prikupljanje podataka najvie ovise o spoznajnim ciljevima istraivanja. Uvjeti prikladni za opisivanje nisu prikladni za objanjavanje. Isto tako, uvjeti koji su prikladni za metodu promatranja ne moraju biti prikladni za anketu.
se metodama cjelokupnom logikom istraivanja, odluiti tko nam moe dati najbolje podatke koji nas zanimaju, gdje, kada i u kojim uvjetima. Recimo, ako nas zanima kakva je ukljuenost graana u politiki ivot, mi to ne moemo doznati anketiranjem malog broja radnika tvornice Pliva", jer se nae pitanje ne odnosi samo na radnike jedne tvornice. Pitanje je generalno, cilj je deskriptivan, trai se opi uvid u ukljuenost graana u politiki sustav. Generalna hipoteza glasila bi: graani su openito slabo ukljueni u politiki ivot.
koristiti

rom

enc
uzoi Hrvi
rak
:

prav

Zbog toga u nacrtu

istraivanja treba najprije odluiti kojim

emo
s

gura

za prikupljanje podataka

istraivanju.

Zatim

treba,

u skladu

Oni
ne

n
c

dio

1968

mo mog
i

Ta se naa hipoteza
iskljuuje razlike
razliitosti

uopeno odnosi samo na jedno obiljeje graana. Ona ne medu graanima s obzirom na ukljuenost u politiki ivot, ali u toj

spol,
ci
i

si

upozorava na zajedniko svim graanima, a to je da su u cjelini slabo ukljueni u politiki ivot. Da se graani meusobno ne razlikuju s obzirom na ukljuenost u politiki ivot, dovoljno bi bilo utvrditi ukljuenost jednoga graanina da zakljuimo o svima. Budui da su varijable promjenjive veliine, za dobivanje opeg

ajni;

nica
visok

uklju

UZORAK
uvida u istraivanje

107

moramo

ukljuiti dovoljan broj (reprezentativan uzorak)

je

graana kako bismo mogli

Prema tome, u nacrtu

doznati kakva

njihova ukljuenost u politiki ivot.

istraivanja treba odrediti uzorak.

1.

Uzorak
Uzorak je
cjelina u

malom.

opi uvid u obiljeje koje nas zanima, najbolje bi bilo istraivanjem pripadnike populacije o kojoj neto tvrdimo. U naem sluaju najbolje obuhvatiti sve
Kako bismo
dobili

ukljuenost svih graana u politiki ivot. Meutim, to bi bilo vrlo skupo, dugotrajno i teko izvedivo, pa se, umjesto svih pripadnika populacije, ispije reprezentirati. Tako, umjesto nekoliko milijuna graana tuje njezin dio koji moemo ispitati nekoliko tisua. Meutim, pri odreivanju uzorka treba se koristiti postupkom kojim svaka jedinka u populaciji ima jednaku vjerojatnost da ude u uzorak. Prema tome, samo veliina uzorka nije relevantna za njegovu reprezentativnost.
bi bilo ispitati

Ona
rak

ovisi

mora

biti

o varijabilnosti vei.

obiljeja koje se mjeri. to je obiljeje varijabilnije, to

uzo-

Ako u deset vagona vina elimo izmjeriti postotak alkohola u vinu, i pola litre vina moe biti dovoljan uzorak za to mjerenje. Meutim, ako nas zanima ukljuenost graana u politiki ivot, onda za uopavanje rezultata na cijelu Hrvatsku nije dovoljno ispitati ni nekoliko tisua Zagrepana. Vino u jednoj bavi je homogeno s obzirom na postotak alkohola, Zagrepani se mogu bitno razlikovati s obzirom na ukljuenost u politiki ivot od drugih graana u Hrvatskoj. Zato u ovom drugom sluaju uzorak treba biti sastavljen po drugom principu kako bi bio reprezentativan za cijelu Hrvatsku. To mogu biti sluajni ili usustavljeni sluajni uzorak. U obini sluajni uzorak nasumce odabiremo jedinice populacije, a u usustavljeni to inimo po nekom
pravilu.

sumnje u reprezentativnost uzorka, jer nije jednostavno osigurati reprezentativan uzorak. Meutim, ima ih koji su principijelno protiv uzorka. Oni s pravom kau da se na osnovi dijela ne moe donositi sud o cjelini, jer dijelovi ne moraju biti isti, a cjelina nije samo zbroj dijelova. No, reprezentativni uzorak nije dio cjeline, ve cjelina u malom. O uzorku opirnije u: Ackoff, 1955:83 31, Mui,
se izraavaju

esto

1968:596

- 671, Serdar,

1966.

U istraivanju se malokad zaustavljamo na opem uvidu pa uz deskriptivni imamo klasifikacijske ciljeve. Recimo, uz opu ukljuenost graana u politiki ivot
i

mogu
ci
i

nas zanimati razlike u ukljuenosti s obzirom na neka obiljeja graana, npr.

poduzea, nacionalna pripadnost, lanstvo u politikoj strani u ovom sluaju mogao zadovoljiti sluajni uzorak. No sluajnim se izborom moe dogoditi da u uzorak ude mali (nereprezentativan) broj jedinica odreenog obiljeja. Lako se moe dogoditi da u takav uzorak ude mali broj visokokvalificiranih radnika, pa ne bismo mogli provjeriti hipotezu: nema razlike u ukljuenosti u politiki ivot izmeu nekvalificiranih i visokokvalificiranih radnika.
spol, obrazovanje, vrsta

slino.

Moda

bi nas

108

ODREIVANIE NACRTA ISTRAIVANJA

Ako nam je do toga stalo, ne smijemo se prepustiti sluaju, pa emo se odluiti za

stratificirani
ili

kvotni uzorak kako bismo osigurali reprezentativnost mjerenja vari-

jabli koje nas zanimaju. Ako, meutim, elimo kauzalnu analizu, uz reprezentativnost i adekvatnost uzorka treba brinuti i o kontrolnoj grupi. Prema tome, nacrtom omoguiti provjeravanje naih istraivanja odreujemo uvjete istraivanja koji

Ako bit nam

mjei odg<

hipoteza.
1

Imamo

dvije vrste nacrta istraivanja:

deskriptivni nacrt istraivanja

gik
2.

kauzalni nacrt istraivanja.

razli

dab
init
8.2.

Deskriptivni nacrt istraivanja

dobiti

skor

mor

Ako elimo
ljeja

opi uvid u neko

obiljeje,
s

potrebno

je

osigurati mjerenje tog obi-

na reprezentativnom uzorku

obzirom na

to obiljeje.

Ako

je,

meutim,

cilj

klasifikacijski,

moramo

osigurati reprezentativnost mjerenja svakog obiljeja na

I

zakl

osnovi kojeg

emo klasificirati.

u jednom i u drugom sluaju potreban je deskriptivnacrt istraivanja prije svega

ako
riti I

ni nacrt istraivanja.

Prema tome, deskriptivni

mora

ban
izvo

osigurati reprezentativan uzorak.

Osim

toga,

u deskriptivnom nacrtu

istraivanja treba odluiti tko

nam moe dati

najbolje podatke o onome to nas zanima, na koji nain emo prikupljati podatke (promatranjem, anketom, intervjuom, analizom sadraja ili kombinacijom), gdje emo prikupljah podatke (na radnome mjestu, kod kue, u koli, na nekom sastanku), kada emo prikupljati podatke (u tijeku radnog vremena, nakon radnog vremena ...).

din
-pos
elii
ni.

graana u politiki ivot najbolje podatke o tome mogu nam dati sami graani, ako smo se odluili za anketu, ali to moemo dobiti promatranjem analizom sadraja zapisnika s politikih sastanaka. Ako smo se odluili za anketiranje graana, moramo osigurati reprezentativan uzorak graana za
Za
istraivanje ukljuenosti
i

uz e
odrt

mul
l.Pl

cijelu

Hrvatsku, brinui pritom o reprezentativnosti s obzirom na spol, obrazovanje, zanimanje, nacionalnu pripadnost, lanstvo u politikoj stranci i slino. Najbolje bi

kau; dob:
info

kod kue ispitanika. To esto najvie poskupljuje istraivanje, pa se provodi tijekom rada, ali se tome mogu protiviti i radnici i uprava. Radnici u uvjetima raspodjele prema radu, a uprava u drukijim uvjetima raspodjele.
bilo provesti istraivanje

pon
(infc

Svaka odluka moe bitno djelovati na vrijednost podataka do kojih emo doi, jer svatko nije u stanju dati sve podatke, a ni sve metode nisu jednako prikladne za sve vrste podataka, niti je svako mjesto i vrijeme jednako pogodno za provoenje istraivanja. Ako se umjesto ankete odluimo za intervju, pomoi nam prisnost odnosa ispitanika i ispitivaa, ne osiguravamo anonimnost, trebamo vie vremena, novca kadrova. Loe je uzorak formirati na sastancima, jer su slabo posjeeni, a oni koji dolaze na takve sastanke obino se razlikuju u obiljeju koje nas zanima od onih koji ne dolaze. Istraiva nikad nee biti u mogunosti osigurati najbolje istraivake uvjete, pa treba napraviti najbolji izbor unutar danih mogunosti, a u skladu s ciljevima koje eli postii. Svako se istraivanje provodi u ogranienim uvjetima, pa to treba imati na umu pri interpretaciji podataka.

nost

2.

Pi

se

prip

KAUZALNI NACRT ISTRAIVANJA

109

8 3

Kauzalni nacrt istraivanja

Ako se u problemu istraivanja pitamo o uzronoposljedinom odnosu, cilj istraivanja

i nacrt biti kauzalan. Recimo da na Fakultetu politikih znanosti na promjenu stava prema politici? Moemo ispitati stavove studenata prema politici na odgovarajuem uzorku u sve etiri godine, ali na osnovi tih rezultata ne moe se logiki zakljuiti djeluje li studij na tom fakultetu na promjenu stava prema politici.

bit

e eksplanacijski, hipoteza kauzalnog sadraja

je

nam

problem

istraivanja: djeluje

li

studij

ak ako naemo razliku u stavu prema politici izmeu prve

razliku ne

etvrte godine, tu
nije

moemo pripisati studiju

na FPZ-u. Ustanovljavanje razlika

dovoljno

da bismo doznali uzrok, jer na promjenu stava prema politici moglo je utjecati vie initelja: dob studenata, boravak u gradu, porast ope izobrazbe, ivot u student-

skom domu... Zato uz podatke o razlici u stavovima izmeu prve etvrte godine moramo kontrolirati varijable koje su mogle prouzroiti tu razliku. Ako nismo nali razliku u stavu izmeu prve i etvrte godine, onda moemo
i

zakljuiti da studij na

ako
iti

FPZ-u ne djeluje na promjenu stava prema politici. Meutim, smo razliku nali ne moemo je pripisati studiju na FPZu. To bismo mogli zaklju-

kada bismo istraivanje proveli jo i na kontrolnoj grupi. To znai da nam je potreban kauzalni nacrt istraivanja. esto se grijei jer se na temelju deskriptivnog nacrta izvode kauzalni zakljuci. Deskriptivnim nacrtom moemo utvrditi da uzrono-posljedina veza ne postoji, ali ne i da postoji.
Kauzalni nacrt uvijek ukljuuje i deskriptivni,
elimo
ni.

jer nije

mogue ustanoviti uzronoi

-posljedinu vezu ako prethodno ne raspolaemo opisom pojava kojih kauzalnu vezu

Zbog toga sve ono to se trai za deskriptivni nacrt vrijedi za kauzalmora zadovoljavati specifine zahtjeve. Osnovni je zahtjev da uz eksperimentalnu grupu mora imati kontrolnu grupu. Te se grupe formiraju po odreenim logikim pravilima koji omoguuju kauzalnu analizu. Jo je J. S. Mili forispitati.

Usto, kauzalni nacrt

mulirao etiri logika pravila za izradu kauzalnog nacrta istraivanja.

1. Pravilo slaganja glasi: ako nalazimo Y uvijek kad i X, moemo zakljuiti da su oni kauzalno povezani. Primjerice, ako nalazimo razvijeno upravljanje (Y) uvijek kad je dobra informiranost (X) lanova organa upravljanja, moemo zakljuiti da je dobra informiranost uzrok razvijenom upravljanju. Taj zakljuak nije siguran, pa Mili pre-

poruuje dopunsko
(informiranosti),

pravilo.

To

je

pravilo negativnog slaganja, a glasi: ako

nema X

nema ni Y
je

(upravljanja).

Ovom se dopunom bitno poveava vjerojats

nost zakljuka da

informiranost u kauzalnoj vezi

funkcioniranjem upravljanja.

Shematski prikaz pravila slaganja

Eksperimentalna grupa
Kontrolna grupa X

B X javlja se Y.

E javlja se Y.

Dakle, X je uzrok Y.

ako su okolnosti u kojima se neka pojava pojavljuje i u kojima ne pojavljuje u svemu iste, osim u jednome momentu, onda tom momentu moemo pripisati uzronost. Ako bismo eljeli provjeriti djeluje li studij na FPZ-u na promjenu
2.

Pravilo razlike glasi:

se

110

ODREIVANJE NACRTA ISTRAIVANJA

prema politici, trebali bismo napraviti nacrt istraivanja po navedenom pravilu. Uzeli bismo studente FPZ-a izmjerili im stavove prema politici u prvoj i etvrtoj godini. Kontrolnu grupu inili bi studenti nekog drugog fakulteta koji su po svemu slini studentima eksperimentalne grupe, osim u vrsti studija. U kontrolnoj grupi takoer bismo izmjerili stavove prema politici u prvoj i etvrtoj godini. Kauzalni zakljuak mogli bismo izvui jedino ako u eksperimentalnoj grupi naemo razliku u stavovima izmeu prve i etvrte godine, a u kontrolnoj grupi ne naemo tu razliku. Ako u obje grupe naemo razliku u stavovima izmeu prve i etvrte godine, onda tu
stava
i

Me
klj\

(ek
dje

log

jam

razliku ne

moemo pripisati studiju na

Fakultetu politikih znanosti.

8.4

Grafiki prikaz pravila razlike

Eksperimentalna grupa
Kontrolna grupa

B X javlja se Y.

B ne X ne javlja se Y.

Slo u iz
pric rai

Dakle, X uzrokuje Y.

Treba imati na umu da je pravilo jedno, a njegova primjena drugo. Prema tome, istraivanje ne mora biti dobro ako smo se odluili za dobar nacrt, a da pri tome ni-

smo posebnu pozornost

istraivanju"

obratili

uoavanju

kontroliranju varijabli koje su vane

u
i

1.

(Good

Hett, 1966:77).

Osim

nacrta, kontrolu varijabli

omoguuju
do

se

r.

neki statistiki postupci obrade podataka.

3.
i

vari
djel

Ako se uzronom kompleksu oduzmu neki dijelovi, dalje dolazi, onda je uzrok u ostatku uzronog kompleksa.
Pravilo ostatka.

posljedice

bisr

Eksperimentalna grupa

B X javlja se Y.

moj van
enj

Kontrolna grupa X javlja se Y.

Dakle, X je uzrok Y.

sep
i

treba znati

U drutvenim istraivanjima nije lako manipulirati varijablama, a kada bismo mogli da promjene ne nastaju odmah. U svakom od navedenih nacrta pristupa se
il

sa stajalita sve
je

s
4.

ili nita. Primjerice, na informiranost ne moemo gledati sa stajalita ,,il nema", ve sa stajalita intenziteta ,,u kojoj mjeri je zastupljena". Isto tako je razvijenou upravljanja. Te tekoe Mili pokuava rijeiti etvrtim pravilom.

ima

je

Pravilo popratnih (konkomitentnih) promjena glasi:

varijable,

kad promjene jedne

varijable prate

promjene druge

moemo tvrditi da su one u uzrono-posljedinom odnosu.

X+
javlja se

l.Pr jabk
zani

Y+

X + +

javlja se

Y++
intei

X javlja se Y

javlja se
ili

ili

eksp

Dakle, X je uzrok

posljedica Y,
posljedica X.

je

uzrok

ili

Ako
ili

se

poveavanjem

informiranosti

poveava

stupanj razvijenosti upravljanja

smanjenjem informiranosti smanjuje stupanj upravljanja, moglo bi se zakljuiti da se te dvije varijable nalaze u kauzalnom odnosu, ali ne moemo znati to je uzrok, a to posljedica. Mogue je da informiranost djeluje na upravljanje, ali je isto tako mogue da upravljanje djeluje na informiranost, a nije iskljueno da je i jedno i drugo.
se

OSTALI NACRTI ISTRAIVANJA

111

Moemo odrediti veliinu, smjer

vrstu korelacije,

kljuiti to je uzrok, a to posljedica, jer tu

ali na osnovi toga ne moemo zapovezanost moe izazvati neka trea

(eksplanatorna) varijabla. Recimo, pozitivan stav radnika prema upravljanju moe Kad nemamo djelovati na njihovu informiranost i njihovu ukljuenost u upravljanje. informacidodatnim tragati za moramo zakljuivanje, osnovu za kauzalno

logiku
jama
ili

interpretaciji treba ostati

na funkcionalnoj

vezi.

8.4.

Ostali nacrti istraivanja

putokaz S logikog stajalita Millova pravila imaju svoju teinu i mogu posluiti kao u izradi nacrta istraivanja. Meutim, ona imaju svoja ogranienja, a jo ih se tee pridravati u praksi, posebice u drutvenim istraivanjima. Zato u praksi ima vie
i

razliitih vrsta nacrta istraivanja.

samo od eksperimentalne grupe. Istraivanje nezavisnu se provodi tako da najprije mjerimo zavisnu varijablu. Zatim uvodimo varijablu, pa nakon toga ponovno mjerimo zavisnu varijablu. Recimo da nas zanima kola ispitali djeluje li politika kola na promjenu stava prema vlasti. Polaznike tih u stavu promjenu bismo o stavu prema vlasti prije poslije kole. Ako bismo nali biti ispramora mogli bismo je pripisati utjecaju kole. Takav zakljuak moe, ali ne
1.

Sukcesivni nacrt istraivanja sastoji se

van, jer promjenu stava

enje
se

i razgovor s podese oekivanjima istraivaa

neki drugi initelji, npr. itanje novina, drupolaznicima te kole, istraivaka situacija, tendencija ispitanika da

mogu

izazvati

itd.

Shematski prikaz sukcesivnog nacrta (Zvonarevi, 1976:64)

Zavisna varijabla
Eksperimentalna

Nezavisna varijabla

Zavisna varijabla

Y
stav

X
vlasti

Y
stav

grupa

prema

politika kola

prema

vlasti

2.

Proirenim sukcesivnim nacrtom istraivanja moemo se koristiti ako je nezavisna varijabla takva da je moemo kontrolirano mijenjati u tijeku istraivanja. Recimo da nas zanima utjecaj intenziteta rasvjete na radni uinak, mogli bismo vie puta promijeniti
intenzitet rasvjete (X)
i

nakon toga

mjeriti radni

uinak

(Y).

ovaj nacrt ima

samo

eksperimentalnu grupu.
Eksperimentalna grupa

X4
X,

12

ODREIVANJE NACRTA ISTRAIVANJA

vrijednosti Yl, Y4 Y6 jednake i ako se Y2, Y3 i Y5 meusobno razlikuju, velikom vjerojatnou moemo zakljuiti da su promjene intenziteta rasvjete onda s (X) uzrok promjenama veliine radnog uinka (Y). Ovaj se nacrt ne moe uspjeno koristiti u istraivanju utjecaja politike kole na stavove polaznika, jer kolu ne moemo tako lako mijenjati kao intenzitet rasvjete. Moemo produiti trajanje kole, ali toj se istoj grupi trajanje kole ne moe skratiti. Ako bismo nakon kole dueg trajanja dali kolu kraeg trajanja, ne moemo ukloniti utjecaj prethodne kole. Meutim, to se moe na drugoj grupi.

Ako su

na
zal

gu
juC
zvi

du
vai

3.

Komparativni nacrt istraivanja sastoji se od vie grupa

u kojima

se mjeri

samo

zavi-

sna varijabla po sljedeoj shemi: Grupa

eksperimentalna
kontrolna

X
politika kola
stav

Y
prema
prema
vlasti

stav

vlasti

Ako naemo razliku izmeu eksperimentalne

mora biti uzrokovana djelovanjem politike

kontrolne grupe ona moe,

ali

ne

za\
za\

poznato je li ta razlika bila i prije nego to je eksperimentalna grupa pohaala politiku kolu. Iako ovdje imamo kontrolnu i eksperimentalnu grupu, ovo je deskriptivan nacrt u kojem moemo ustanoviti razliku, ali ne i uzrok toj razlici. U ovakvim se nacrtima esto pravi pogreka poslije toga, dakle, zbog toga".
kole, jer
nije

nam

Uo
l

ces

politike se kole gotovo redovito alju oni koji su se

prije

pohaanja

poli-

vo\

tikih kola razlikovali od drugih po politikim stavovima. Zato emo nai razliku u stavovima i onda kad kola nije imala nikakav utjecaj. Naena razlika je utjecaj se-

dol
Z er
ti

ne kole, pa se time ne moe vrednovati uspjeh poduzetih drutvenih akcija. Meutim, njime se ipak koristimo jer je privlaan zbog stvaranja privida uspjeha i ondje gdje ga nema.
lekcije polaznika, a
4.

raz

mo
tak

Kontrolni eksperimentalni nacrt

s

naiti

ima kontrolnu grupu koja se nastoji po svemu izjedeksperimentalnom grupom, osim u djelovanju nezavisne varijable. Evo kako

u
6.

is

shematski izgleda:
Grupa
eksperimentalna
kontrolna

/_

Y
produktivnost
produktivnost

X
rasvjeta

Y
produktivnost produktivnost

me

ml
s taA

-.1:

ispi

Eksperimentalna
rimentalnoj grupi se
toga se

kontrolna grupa moraju imati jednaku produktivnost. Ekspe-

nos

poveava rasvjeta, a kontrolnoj se dri konstantnom. Nakon u objema grupama mjeri produktivnost. Ako se u eksperimentalnoj grupi
zakljuiti da
8.5

je

poveala produktivnost, a u kontrolnoj grupi ostala ista, onda moemo poveanje rasvjete uzrokovalo poveanje produktivnosti.

eksperimenti Eltona Maya pokolebali su sigurnost takvog zakljuivanja. Njegovi su rezultati pokazali da se poveanjem intenziteta rasvjete poveava
produktivnost.

Meutim,

Ex ;
na
j

No nakon zavrenog eksperimenta,

kada se

intenzitet rasvjete vratio

,,EX

POST FACTO" ISTRAIVANJE

113

na razinu koja

je bila prije

pokusa, registrirana

je

vea

produktivnost od one koja

je

zabiljeena u inicijalnom mjerenju, na poetku eksperimenta. To poveanje nije mogue pripisati veem intenzitetu rasvjete. Tu se pojavljuje neka druga (intervenira-

jua) varijabla kakva

zvala
je

je

zadrala viu produktivnost. Eksperimentalna situacija izai

psiholoki osjeaj kod radnica da se o njima brine

i

to je bio razlog

vee pro-

duktivnosti

onda kad

je

rasvjeta vraena na poetni

intenzitet.

Zato se u kontrolni eksperimentalni nacrt istraivanja uvodi takozvana slijepa varijabla koja bi izjednaila utjecaj eksperimentalne situacije u kontrolnoj i u eksperimentalnoj grupi.

Shema
Grupa
eksperimentalna
kontrolna

sa slijepom varijablom

Y
produktivnost produktivnost

X
rasvjeta
slijepa varijabla

Y
produktivnost
produktivnost

na kontrolnu grupu psiholoki jednako kao i nezavisna na eksperimentalnu grupu, ali ona sama po sebi ne bi smjela imati utjecaja na
Slijepa varijabla treba djelovati

U kontrolnoj bi se grupi mogle mijenjati arulje istog intenziteta. Dobar ili lo izbor slijepe varijable moe takoer utjecati na rezultate istraivanja, pa je dobro uz pomo predispitivanja provjeriti vrijednosti slijepe varijable.
zavisnu varijablu.
5.

Transverzalni nacrt istraivanja

uz

pomo presjeka u istraivanju neke pojave

Ako

ili

pro-

cesa

omoguuje

njihovo praenje u vremenu.

nas zanima razvoj politikih sta-

vova mladih, onda bismo, uz pomo ovog nacrta ispitali politike stavove svake dobne skupine od 15. do 27. godine. Dakako, u svakoj dobnoj skupini mora biti reprezentativan uzorak ispitanika. Na osnovi presjeka po godinama, mogli bismo zakljuiti o razvoju politikih stavova s obzirom na godine. Meutim, teko je zakljuiti o razvitku nekog obiljeja na osnovi podataka o razliitim grupama, pa te razlike ne moraju biti rezultat samo utjecaja dobi. Ovaj nain omoguuje brzo prikupljanje podataka pa se esto koristi, ali se zato ne smije smetnuti s uma da brzina poveava rizik u istraivanju.
6.

Longitudinalni nacrt istraivanja prati

i

odreeno

obiljeje

kod

istih ispitanika

u vre-

menu

tako kontrolira razliite utjecaje.

istraivanju razvitka politikih stavova

mladei uzela bi se jedna grupa petnaestgodinjaka koja bi se, s obzirom na politike do 27. godine. Taj nacrt daje bolji uvid u razvitak nekog obiljeja, ali zahtijeva dosta vremena i napora da se u tako dugom razdoblju prate odabrani ispitanici. Zbog toga se ee koristimo transverzalnim nacrtom, iako ne daje mogustavove, pratila sve
nost sigurnijeg zakljuivanja.

8.5.

,,EX

POST FACTO"

istraivanje
jer

na

Ex postfacto istraivanjima u posljednje se vrijeme pridaje dosta pozornosti, jeftin i jednostavan nain dovesti do vrlo dobrih rezultata istraivanja.

mogu
tim se

114

ODREIVANJE NACRTA ISTRAIVANJA

istraivanjima na poseban
mjerenja.

nain

upotrebljavaju rezultati najrazliitijih mjerenja koja

i

se vre za najrazliitije potrebe.

U drutvenom ivotu se obavljaju razliite procjene

mogue je provjeravati odreene hipoteze.
budue aktivnosti

nm
norj

O tome postoje sauvani podaci. Ti se podaci mogu stavljati u meusobne

koje istraiva

odnose i na osnovi njihove obrade

Svi prethodni nacrti istraivanja odnose se na

stuc

treba napraviti da bi doao do podataka potrebnih za provjeravanje njegovih hipoteza. U njima istraiva sam prikuplja podatke jednom od metoda za prikupljanje

kog ko
bar
soci bolj

podataka: promatranjem, anketom

ili

nom

se istraivanju

moemo

koristiti

analizom sadraja. Prema tome, u znanstvedvjema vrstama podataka. To su primarni i

sekundarni podaci. Primarni su oni koje istraiva sam prikuplja uz pomo metoda za prikupljanje podataka za potrebe provjeravanja odreenih hipoteza. Sekundarni su podaci oni koji su prikupljeni za neke druge potrebe, a kojima se istraiva koristi u svojem istraivanju.

Ex

post facto istraivanje koristi se

dogaale
te

razliite pojave o kojima postoje

sekundarnim podacima. U prolosti su se sauvani podaci koji mogu posluiti za

provjeravanje

odreenih hipoteza. Na osnovi tih podataka mogu se obavljati razliikombinacije, kao i u prethodnim nacrtima istraivanja. Tako simbolikom

manipulacijom moemo izjednaavati ispitanike, kontrolirati uvjete i pratiti promjene koje nas zanimaju. ivot je veliki prirodni eksperiment koji raspolae dobrim i jeftinim podacima, pa bi bila velika teta ne koristiti se tim mogunostima u znanstvenom istraivanju. Takvih je istraivanja malo, iako su mogunosti za njih velike. Razlog je nedovoljna usmjerenost istraivaa na takva istraivanja, a i nedovoljna prilagoenost podataka za potrebe znanstvenog istraivanja. U vezi s tim moe se dosta uiniti. Recimo, prikupljanje statistikih podataka moe se bolje prilagoditi potrebama drutvenih znanosti.

u kojem se eljelo doznati: kakva je povezauspjeha u studiju? O tome su postojale razliite hipoteze na kojima se zasnivala praksa primanja studenata na studij. Uvoenje prijamnih ispita i ne voenje rauna o uspjehu u srednjoj koli zasnivalo se na hipotezi: isti kolski uspjeh ne znai da uenik ima jednako znanje, a znanje je pretpostavka uspjeha na
post facto istraivanja
i

Evo jednog ex

nost srednjokolskog uspjeha

8.6.

uspjeh, ako dolaze iz razliitih sredina.

pokazala da se uenici bitno razlikuju u znanju, iako imaju isti Uenici iz veih sredita imali su mnogo vee znanje od uenika s istim uspjehom koji su kolu zavrili u manjim mjestima iz provincije. Zbog toga smo htjeli provjeriti: kakav uspjeh u studiju postiu uenici istog srednjokolskog uspjeha koji su zavrili kole u veim sreditima i manjim mjestima
studiju. Istraivanja su

Eksj vaju
kojii

noj

shva

iz provincije?

Da bismo dobili odgovor na to pitanje, obratili smo se kartoteci Fakulteta politiMetodom ekvivalentnih parova odabrali smo 20 studenata iz veih sredita i 20 studenata iz manjih provincijskih mjesta. Parove smo izjednaili po vrsti
kih znanosti.

iva

jesn

nam
izazi

srednje kole koju su zavrili, uspjehu, spolu, zanimanju oca

drugome.

Medu

gru-

parna bila je razlika samo u veliini mjesta u kojem se pojedinac rodio i zavrio srednju kolu. Svi studenti ukljueni u tu analizu pripadali su prvoj generaciji studenata FPZ-a koja nije trebala polagati prijamni ispit za upis na studij.

nal,
sred:
istra

Za svaku grupu izraunali smo prosjenu ocjenu za svaku godinu

srednju ocjenu cjelokupnog uspjeha na studiju.

studija,

kao

nam

m^ism

EKSPERIMENT

115

Na ordinati su nanijete ocjene od 1 do 5, a na apscisi SU = srednjokolski uspjeh,

rimski brojevi oznaavaju godine studija, a

M oznaava prosjean uspjeh u cjelokup-

nom studiju.
studenata

da nema gotovo nikakve razlike u uspjehu u studiju izmeu veih sredita i manjih provincijskih mjesta. To znai da e uenici jednakog uspjeha u srednjoj koli imati jednak uspjeh u studiju, bez obzira na to gdje su kolu zavrili i na trenutne razlike u znanju. To znai da je srednjokolski uspjeh dobar kriterij za prognozu uspjeha u studiju, bolji nego prijamni ispiti koji su zapravo socijalna selekcija, jer u uvjetima istog uspjeha trenutno vie znaju oni koji su imali
Rezultati pokazuju
iz

bolje uvjete za stjecanje znanja (Vujevi, 1969).

Grafiki prikaz rezultata

5
4

manji centri

vei
3 2
1

centri

SU

IV

8 6

Eksperiment

Eksperimentom se nazivaju razliite stvari. Neki svako znanstveno istraivanje nazivaju eksperimentom. Drugi samo neka istraivanja zovu tim imenom, obino ona u kojima se provodi kauzalna analiza. Neki, pak, o eksperimentu govore kao o posebnoj metodi za prikupljanje podataka. Unato tome to se eksperiment razliito shvaa, njemu se daje veliko znaenje u znanstvenom istraivanju. Kako bismo odredili mjesto i vanost eksperimenta u procesu znanstvenog istraivanja, trebamo prije svega odrediti znaenje tog pojma. Pojam eksperiment je povijesna kategorija. On se najprije pojavljuje u prirodnim znanostima, u kojima oznaava namjerni pothvat ovjeka kojim se na umjetan nain u strogo kontroliranim uvjetima izaziva odreena pojava da bi se opisala i objasnila. Drutvene pojave nije lako ni poeljno umjetno izazivati (rat, revolucija, kriminal, sklapanje braka, demonstracije, trajkovi ...), a upravo su te i takve pojave u sreditu zanimanja drutvenih znanosti. Zbog toga znanstvenici nastoje da te pojave istrauju na najbolji mogui nain. Ako ih ne moemo izazvati i ako nije poeljno namjerno ih izazivati, one se ipak dogaaju, pa ih je mogue istraivati. Prema tome,

116

METODE PRIKUPLJANJA PODATAKA

iako ne
pratiti

moemo

izazvati

mijenjati uvjete pojavljivanja drutvenih pojava,

moemo

Zbo
proT

one koje su se

ve u odreenim uvjetima pojavile.

Zbog toga u drutvenim znanostima eksperiment dobiva specifino znaenje, pa se eksperimentom naziva svako istraivanje u kojem se prouava odreena pojava u kontroliranim uvjetima, bez obzira na to kako je nastala, prirodno ili umjetno. Za eksperiment je vana kontrola uvjeta, ali i to je velika tekoa u drutvenim znanostima, jer je zbog sloenosti drutvenih pojava vrlo teko iz uzronog kompleksa izdvojiti jednu nezavisnu varijablu i ispitati njezino specifino djelovanje na zavisnu
varijablu.
teta.

nji

dili

nam
najb

Uzroni kompleks

nije zbroj utjecaja

nezavisnih varijabli,

ve nova

kvali-

obje liki

Zato se u drutvenim znanostima treba usmjeriti na istraivanje veeg broja nezavisnih varijabli, pratei njihov pojedinani utjecaj na zavisnu varijablu, brinui o njihovu meusobnom odnosu i zajednikom utjecaju na zavisnu varijablu.

love
Regi

Ako
onda
je

je

kontroliranje uvjeta istraivanja najvanija karakteristika eksperimenta,

ija

o eksperimentu opravdano govoriti u sklopu nacrta istraivanja. Stoga i nije sluajno da se kauzalni nacrt istraivanja naziva i eksperimentalnim nacrtom. Izjednaa-

sitir krite

dovodi do mijeanja projekta i nacrta istraivanja. Meutim, projekt istraivanja razrauje cjelokupnu istraivaku zamisao, a nam omonacrt je dio projekta kojim se planiraju uvjeti prikupljanja podataka koji
vanje eksperimenta
i

cijelog istraivanja

taka
tativ

guiti provjeravanje naih hipoteza.

kont

tu

metoda za prikupljanje podataka. U svakom se eksperimenupotrebljava jedna od metoda za prikupljanje podataka: promatranje, anketa,
Eksperiment
nije ni
ili

analiza sadraja

njihova kombinacija.

sekundarni podaci. Zato se ex post facto eksperimentom.

eksperimentu se mogu upotrijebiti istraivanje katkad naziva nacrtom, pokatkad

pror
posli

Treb

Nacrt istraivanja odreuje uvjete prikupljanja podataka koji omoguuju logiko zakljuivanje o meusobnom odnosu medu varijablama. Meutim, treba imati na umu da zakljuci nikad nisu sigurni ve predstavljaju aproksimacije izraene u pojmovima vjerovatnoe", (Good Hett, 1966:86). Nacrtom smanjujemo neizvjesnost u zakljuivanju pa se trebamo sluiti svim da je poveamo. Zato se, uz osiguravanje
optimalnih uvjeta istraivanja, analiziraju devijantni sluajevi, utvruje vrijeme pojavljivanja pojedinih varijabli, primjenjuju razliiti statistiki postupci i usporeuju
rezultati koje
li

ima ako

Ako
pojai

dam,
varij;

smo

dobili s rezultatima drugih slinih istraivanja

kako bismo smanji-

posh spad

neizvjesnost zakljuivanja.

Poj;
9.

METODE PRIKUPLJANJA PODATAKA

Svaki
renje

Znanost je teorija o objektivnoj stvarnosti zasnovana na injenicama stvarnosti. Svaka je znanstvena teorija zasnovana na ogranienom broju injenica i odnosi se na ogranien broj pojava u objektivnoj stvarnosti. Hipoteze su misaona izvoenja novog odnosa na osnovi ograniene teorije i ogranienog iskustva. Ona nikad nije jedino mogua zamisao novog odnosa koji se moe izvesti iz raspoloivih teorija i iskustva.

kvani
1952:

gural

POJAM VRSTE MJERENJA

I

117

Zbog

toga, bez obzira na to koliko

smo

uvjereni u njezinu istinitost, hipotezu treba

provjeriti

na injenicama stvarnosti.

Prikupljanjem podataka znanstveno istraivanje dospijeva u samu stvarnost da u njoj provjeri istinitost izvedene zamisli o toj stvarnosti. Na temelju te zamisli odreih prikupljati. Predstoji dili smo koje nas injenice zanimaju i uvjete u kojima
uspostaviti kojih za prikupljanje podataka uz mislimo. kojima procesa o pojava te misli i naih izmeu vezu iskustvenu najbolju

nam odreivanje metode

emo pomo

emo

Treba razlikovati pojave i procese od injenica i podataka. Pojave i procesi dio su objektivne stvarnosti. injenice su osjetilni doivljaji te stvarnosti, a podaci su simboliki registrirane injenice. Metodama za prikupljanje podataka oslukujemo" dijelove stvarnosti o kojima mislimo, kako bismo o njima dobili osjetilne informacije. Registracijom osjetilnih informacija dolazimo do podataka koji su iskustvena evidencija

o varijablama.

Kao to se indikator mora odnositi na varijablu, isto tako se podatak mora odnopojavu. Prema tome, podaci moraju biti toni, a kako bi to vie udovoljili tom na siti kriteriju, posebno se trebamo posvetiti izboru i razradi metoda za prikupljanje podataka. Podaci, dakle, trebaju ovisiti o svojstvima varijable, a varijable mogu biti kvantitativne
i

kvalitativne.

Zbog toga imamo

i

podatke mjerenja

podatke brojenja. Varijable s

kontinuiranim varijacijama mjerimo, a varijable s kvalitativnim varijacijama brojimo.

Prema tome, rezultat mjerenja klasifikacije moemo izraziti brojem. Brojeve je pronaao ovjek kao simboliki sistem interno koherentnih ideja, kojima se moe posluiti efikasno kada se opisuje svijet... kako ga on poznaje..." (Guilford, 1968:16). Treba, meutim, razlikovati brojni sustav od njegove primjene, jer njegova primjena ima smisla samo onda ako se pomou nje postie precizniji objektivniji opis pojava ako se mogu na precizniji nain analizirati razni njihovi odnosi ..." (Mili, 1965:504/5). Ako se brojevi upotrebljavaju a da se time ne postie objektivniji precizniji opis pojava, onda je rije o jalovu poslu koji smo ve nazvali kvantofrenijom.
i i i

Varijable su promjenljive veliine koje variraju kvantitativno i kvalitativno. Meto-

dama

prikupljanje podataka treba registrirati te varijacije. Prema tome, promjene varijabli zahvaamo mjerenjem i klasifikacijom. Zato i mjerenje i klasifikacija mogu
posluiti otkrivanju

novih svojstava

odnosa

medu

pojavama. Stoga

klasifikacija

spada u mjerenje u irem smislu.

Pojam

vrste mjerenja
Treba razlikovati brojku od broja.

Svako prikupljanje podataka u znanstvenom istraivanju je na odreeni nain mjerenje. Mjerenjem zahvaamo varijacije varijabli bez obzira na to kakve one jesu kvantitativne ili kvalitativne. Mjerenje je brojano prikazivanje svojstva" (Campel, 1952:110). U mjerenju se numeracija obavlja po odreenim pravilima kako bi se osigurala korelacija

izmeu broja

obiljeja koje se mjeri (Cicourel, 1964:10).

118

METODE PRIKUPLJANJA PODATAKA

Budui da

je

objektivna stvarnost raznolika, njezina se obiljeja ne

mogu mjeriti

pomou jedinstvenih pravila. Zato postoje razliite vrste ljestvica za mjerenje, koje se
upotrebljavaju za prikupljanje razliitih podataka.
1. Nominalnim ljestvicama koristimo se pri registriranju varijacija kvalitativnih varijabli. Svaka kvalitativna varijacija dobiva odreeni broj kao posebnu oznaku. Koju emo brojku dati nekom modalitetu, nije vano, ali kad smo to uinili, moramo biti dosljedni, tako da isti modalitet uvijek dobiva istu brojku. U ovom sluaju brojka ima funkciju imena i treba je razlikovati od broja kojim razlikujemo veliine. U nogometu golman ima brojku 1, ali se on ni u emu ne razlikuje 11 puta od lijevoga krila koji nosi brojku 11. Njih dvojica u prosjeku ne mogu biti igra koji nosi brojku 6 (lijeva polutka).

mjere
ali

pc

tora.

oodl
noj vi

Uz
cija.

pomo nominalne ljestvice odreujemo

ljestvica

frekvenciju. Statistikim
i

metodama
Bez ob-

mogue je te frekvencije dovesti u vezu s drugim podacima doi do novih informaPrimjerice,

opei
za us
valjai

moemo brojku igraa dovesti u vezu s brojem danih golova.

zira
2.

na svoja ogranienja, ova

moe dobro posluiti, ako se dobro primijeni.

Ordinalne ljestvice su zapravo kvantitativna klasifikacija. Podaci se rasporeuju na jednom kontinuumu, tako da se zna je li jedan podatak vei ili manji od nekog drugog podatka na tom kontinuumu. Ovom se ljestvicom odreuje redoslijed medu podacima. To, meutim, ne znai da je prvi u redoslijedu dva puta vei ili manji od drugoga. Ordinalnom se ljestvicom odreuje redoslijed, ali se ne zna kolika je razlika izmeu pojedinih mjesta. Razlika u rangu je uvijek 1, a stvarne razlike mogu biti tako razliite da, recimo, razlika izmeu prvog drugog po rangu moe biti vea od
i

cu, rr
ta ob:

ma

ir

razlike
3.

izmeu desetog

dvadesetog na

toj rang-listi.

kao to im samo ime kae, odreuju razmak izmeu razliitih One upotpunjuju ordinalne ljestvice tako da znamo veliinu razlike medu podacima. Stupnjevi takve ljestvice dobivaju se tako da se umnoava veliina koju smo uzeli kao jedinicu mjere. Takvu ljestvicu ima toplomjer. Nedostatak ove ljestvice
Intervalne ljestvice,

9.1.

podataka.

ne poinje od apsolutne nule (toplomjer). Recimo, kad bismo visinu ljudi poeli mjeriti od 150. cm, ovjek visok 60 cm ne bi bio dva puta vii od 30 cm visokog, jer bi stvarna visina prvoga bila 210 cm, a drugoga 180 cm.
jest to to
4.

Prve
misa< prol
nacije

Kardinalne
i

ljestvice

Zagreba
cijelu

Osijeka, to

duinu, a
i

taj nedostatak. elimo li izmjeriti udaljenost izmeu moemo uiniti na dva naina. Moemo odjednom izmjeriti moemo izmjeriti udaljenost izmeu svake eljeznike postaje

uklanjaju

tivno

okojc
nosti
I

izmeu Zagreba
to

Osijeka,

pa

te udaljenosti

jednostavno

zbrojiti.

god su ljestvice savrenije, to su tee primjenljive u istraivanju drutvenih pojava. Ogranienost ljestvica prati i ogranienost statistikih postupaka koji se mogu primijeniti u obradi podataka koji se dobiju pomou njih. Istraivanja drutvenih
pojava
rezultat

draj

rtom
objek
tome,

obino su zasnovana na indirektnom mjerenju. Indirektno mjerenje izraava u drugim jedinicama. Stav prema politici ne moemo mjeriti direktno. Direkt-

meto
potre
I

no mjerenje je ono kad je jedinica mjere iste vrste kao i veliina koja se mjeri. Stav prema politici ne moemo mjeriti njegovim djeliem, ve uz pomo odgovora na odreena pitanja. Indirektno mjerenje ne mora biti slabije od direktnoga. U mjerenju je najvanije da se mjerna jedinica nalazi u jednoznanom odnosu sa svojstvom varijable koja se mjeri.

dusi;
teza
i

ljeju

P*CK*A*lAN

|1*

Temperatura se vrlo dobro indirektno mjeri zahvaljujui vrstoj

visine temperature
i

rastezanja ive.

Prema tome, temperatura (brzina

takva povezadobro se indirektno mjeri pomou jedinica duine. istraiva drutvenih drutvenim pojavama. Zato nost medu pojavama, osobito medu znanstvene kriterije. zadovoljava mjerenje pojava mora brinuti o tome da njegovo i Prije svega, ono mora biti valjano. Ako nam je indikator valjan, to ne znai da

Meutim,

rijetka je

mjerenje tog indikatora

ali

biti valjano.

Indikator

moe

biti

empirijski korelat varijable,

podatak koji dobijemo mjerei taj indikator ne mora biti empirijski korelat indikaOdlazak u crkvu moe biti valjan indikator religioznosti, ali odgovor ispitanika odlaenju u crkvu ne mora biti toan. Stoga se govori o potencijalnoj valjanosti i aktualo noj valjanosti. Treba razlikovati i prognostiku od dijagnostike valjanosti. Uspjeh u koli openito ima slabu dijagnostiku valjanost za znanje, ali dobru prognostiku valjanost za uspjeh u studiju. Suprotno tome, uspjeh na prijamnom ispitu ima dobru dijagnostiku valjanost za mjerenje znanja, a slabu prognostiku valjanost za uspjeh u studiju.
tora.

Za odreivanje

valjanosti mjerenja

moemo se koristiti slinim postupcima kao

za odreivanje valjanosti indikatora.

Zbog vanosti tog obiljeja za cjelokupno istrai-

vanje radi odreivanja valjanosti mjerenja provode se posebna istraivanja. Na koncu, mjerenje mora biti objektivno, pouzdano i osjetljivo. to znae i kako se odreuju
ta obiljeja

opisano je u operacionalizaciji varijabli kada se govorilo o kriterijima

koji-

ma

indikatori trebaju udovoljavati.

9.1.

Promatranje
ovjek
vidi

ono

to zna.

Goethe

Prve obavijesti o svijetu oko sebe ovjek dobiva osjetilnim doivljavanjem. Svaka je misao donekle zasnovana na injenicama stvarnosti, jer nita u mozgu nema to nije prolo kroz osjetilne organe. Meutim, mozak ima mogunost stvaranja novih kombinacija koje ne moraju odgovarati objektivnoj stvarnosti. Zato se znanost obraa objektivnoj stvarnosti da bi provjerila svoje zamisli pomou osjetilnih doivljaja stvarnosti o kojoj misli. Prema tome, znanost je, takoer, do prvih podataka o objektivnoj stvarnosti dola neposrednim osjetilnim doivljavanjem te stvarnosti - promatranjem.

U promatranju nema posrednika izmeu

draja o njoj, tako da
je

objektivne stvarnosti

iskustvenih sa-

put do podataka najkrai. U neposrednom odnosu s objektivnom stvarnou promatranje prua bogato primarno iskustvo i daje cjelovit doivljaj objektivne stvarnosti. Zato promatranje ima veliku heuristiku vrijednost. Prema tome, ova metoda za prikupljanje podataka moe posluiti kao metoda otkria i kao metoda verifikacije. Za potrebe otkria koristimo se nesistematskim promatranjem, a za
potrebe verifikacije sistematskim promatranjem.

Nesistematsko promatranje slui kao predispitivanje koje daje podatke za razraU istraivanju kojem je cilj provjeravanje odreenih hipoteza primijenit emo sistematsko promatranje. Kazali smo da hipoteze govore o obi-

du sistematskog opaanja.
ljeju

jedne

ili

o odnosu

izmeu dviju varijabli. Kako bismo provjerili istinitost hipo-

120

METODE PRIKUPLJANJA PODATAKA

promatranje se usmjerava na ona obiljeja u objektivnoj stvarnosti o kojima se

teze,

neto tvrdi. Objektivna stvarnost nudi cjelovit doivljaj, a

u znanstvenom

se istrai-

na osnovi hipotetike zamisli. Potom se hipotezom odreeni dijelovi identificiraju i sistematski opaaju (mjere) kako bi se na temelju iskustvenih podataka o objektivnoj stvarnosti provjerila naa zamisao o njoj.
vanju
taj

doivljaj ralanjuje

Sistematsko opaanje

mora

biti

ugraeno u
i

cjelovit

proces istraivanja.

Ono

je

samo
ati,
biti

jedna faza u tom procesu koja se logiki nastavlja na prethodne faze procesa

istraivanja.

U prethodnim fazama teorijski

operacionalno je

odreeno to e se opa-

su

on

se odvijati opaanje. Ovdje naa pozornost treba odreeni su i uvjeti u kojima usmjerena na to da nae opaanje to vie odgovara zahtjevima mjerenja. Problem valjanosti indikatora treba rijeiti u operacionalizaciji varijabli, pa se ovdje treba usmjeriti na iskustvenu valjanost podataka. Prema tome, trebamo nastojati da podatak odgovara svojstvu indikatora. Valjanost indikatora zove se teorijska valjanost, a valjanost podataka zove se iskustvena valjanost.

bezbc
I

svi ka
rijskil

1976:?
I

Kako bismo

osigurali iskustvenu valjanost opaanja, treba se ograniiti na manji

dara:

broj sadraja koje

emo opaati. Kad smo to uinili, onda treba precizno odrediti indi-

empi
tiind

katore kako ih ne bismo mijeali sa slinim manifestacijama u objektivnoj stvarnosti.

Opaa treba biti usmjeren na razlikovanje zapaenih injenica od njihove interpretaPosebnu pozornost treba obratiti biljeenju podataka, tako da u protokolu promatranja bude predvieno posebno mjesto za svaki podatak, a posebno za miljenje opaaa. Osim toga, dobro je koristiti se razliitim instrumentima za dolaenje do podataka i njihovo registriranje (fotokamere i kinokamere, magnetofoni, poveala ...).
cije.

toga
1

znane
misai metoi

Valjanost opaanja ne

poveavaju samo instrumenti. Tu je najvaniji ovjek

njei

misac

gova uvjebanost za odreenu vrstu opaanja. Priprema opaaa treba ukljuiti empirijsku i teorijsku komponentu. U opaanju nije dovoljno samo gledati, sluati koristiti se instrumentima koji pomau tome. Uz to potrebna je i teorijska priprema za opaanje, jer kako smo ve istakli ovjek vidi tek ono to zna. Za oitavanje rendgenske snimke nije dovoljna otrina vida ve je potrebno i odgovarajue teorijsko znanje. Laik moe imati izvanredno otar vid i koristiti se pomagalima da jo bolje vidi, ali mu to nee biti dovoljno da oita rendgensku sliku, jer se, kako je Goethe upozorio, zapravo na znanju temelji potpunost u promatranju" (Horvat - Pintari, 2001:189).
i

daju
I

bi bili
sli

da

znaje
C

stven
milj

kako nije lako odvajanje injenica od njihove interpretacije. Percepcija nije plod samo osjetilne djelatnosti ve je usto, potrebna i misaona aktivnost. Kad gledamo kuu, vidimo boju, veliinu, oblik ... i misaono povezujemo te osjetilne doivljaje u cjelinu. Bez pojma kue ne moemo imati ni percepciju kue. Prema tome, osjetilno doivljavanje je nemogue bez miljenja. Mi ne vidimo samo naim oima ve vidimo i mozgom. Osjetilno doivljavanje je nerazdvojno od miljenja.
Sve
to govori

dom
neke
Medi.

Unato tome, drutveni dualizam dovodi i do dualizma u znanosti, pa se odvaja misaona djelatnost od osjetilnog doivljavanja. Kao posljedica toga jo je i danas prisutna podjela medu znanstvenicima na teoretiare i empiriste. U povijesti je antagonizam medu njima poprimao za nas nevjerojatne razmjere. Evo kako to ilustrira Bacon
u
jednoj biljeci iz 1605. godine.
Ljeta gospodnjeg 1432. godine razvila se

meu braom redovnicima estoka rasprava

je

o broju zuba u ustima konja. Punih trinaest dana bjesnjela

rasprava bez prestanka. Sve

PROMATRANJE
kronike bile su izvuene
ranije

121

tome se pokazala tako divna dubokoumna eruNa poetku etrnaestog dana neki mladi redovnik uglednog porijekla zamolio je svoje uene starjeine da on rekne koju rije - na veliko zaprepatenje diskutanata ija duboka mudrost bijae veoma uznemirena on ih zamoli da rijee stvar na vulgaran neuven nain: naime da otvore usta jednog konja, prebroje zube nadu rjeenje tog problema. Na to ostali diskutanti, osjeajud se duboko povrijeenima u
stare knjige
dicija
i
i

pri

kao nikad

na tom podruju.

svom dostojanstvu, uz veliku buku i galamu navale na nj, izudaraju ga

su oni, sigurno je

izbace van. Jer, rekli

taj

sama satana ponukala

istine, koji je

tog ludog utokljunca da spomene,

s

neuveni
otaca.
i

bezboni put pronalaenja

Poslije jo
svi

u suprotnosti
i

itavim uenjem crkvenih

mnogo dana

divlje
taj

svae

rasprave golub mira spustio se na na skup

oni,

kao jedan, proglase da

i

problem

rijskih

teolokih podataka o

tome te

zbog alosnog nedostatka histonarede da se to zabiljei." (Citirano prema: Zvonarevi,

ostati

vjena

tajna

1976:88/89.)

Koliko god
empirijskih
ti

nam se ova Baconova biljeka sada inila nevjerojatnom, ona se poduistraivanju. Dedukciju, istie on, treba zamijeni-

dara sa stvarnim stanjem znanosti toga doba. Zbog toga Bacon upozorava na potrebu

metoda u znanstvenom

indukcijom, anticipaciju prirode" treba zamijeniti interpretacijom prirode".

Zbog

toga se on smatra

ocem moderne metodologije.

sa spekulativnim

Njegovo sueljavanje
misaone
i

pristupom postavlja temelje modernoj

znanosti koja se ne rjeava posljedica drutvenog dualizma. Umjesto sinteze

osjetilne djelatnosti

izmeu

u procesu istraivanja pojavljuju se razliiti pravci u metodologiji, koji se mogu svrstati u dvije antagonistike grupe. Jedni daju prednost misaonoj komponenti (spekulativci, racionalisti, teoretiari ...) drugi koji prednost
i

daju praktino osjetilnoj djelatnosti (empiristi, empiricisti, pozitivisti

...).

bi bila istinita,

zasnovana na praktinoosjetilnoj djelatnosti da mora biti temeljena na znanstvenoj misli da bi bila efikasna. Uspjeh naih radnji (prakse) dokazuje podudarnost nae spoznaje opaanja miljenja s prirodom same stvari" (ei, 1971:286).
biti

No, znanstvena misao mora

a praktinoosjetilna djelatnost

Opaanje se malo primjenjivalo i onda kad moe dati vrijedne rezultate u znanstvenom istraivanju. A kada se i primjenjuje, odvaja se ili suprotstavlja teorijskome miljenju. Meutim, to nisu ogranienja metode koliko nedostaci onih koji se metodom slue. esto se slabosti istraivaa pripisuju metodi. No, i sama metoda ima
neke slabosti koje posebice dolaze do izraaja u istraivanju drutvenih pojava. Medu najvanijima spominju se ove:
1

Opaati se moe samo ono to postoji

ili

se zbiva tijekom opaanja.

i

2.

Opaanjem

se

mogu

zahvatiti

samo vanjske manifestacije pojava

procesa.

3.

Opaanjem

se podaci prikupljaju dosta sporo.

4.

tvenih problema
5.

drutvu se moe opaati samo ono to se javno dogaa, a najei uzrok drujest u prikrivenim aktivnostima.
i

opaaa moe djelovati na pojave koje se opaaju. Taj se utjecaj treba moe kontrolirati upotrebom raznih tehnikih sredstava (dalekozorom, magnetoPrisutnost

122

METODE PRIKUPLJANJA PODATAKA

se promatra

fonom .), kao i izborom promatraa iz grupe koja ivanjem u grupu.

.

ili

njegovim uklju-

Z
onihl

6.

Drutvene su pojave kompleksne, pa se opaanjem moe zahvatiti samo dio onoga to se eli opaati. Ta se slabost moe umanjiti ukljuivanjem veeg broja opaaa kako bi se opaanjem zahvatilo cijelo opaajno polje.

7.

Za opaanje drutvenih pojava

tee se pripremiti jer je teko predvidjeti vrijeme

mjesto pojavljivanja pojava koje elimo opaati.

Ta se metoda u istraivanju drutvenih pojava malo upotrebljavala. Njezinu ogranienu upotrebu vie su uzrokovali drugi initelji nego njezine slabosti. Prije svega, drutveni dualizam vie se odrazio u podruju drutvenih znanosti nego u po-

Medu
prijed
ceni.
(

druju prirodnih znanosti. Zbog toga su na podruju drutvenih znanosti vie potiskivane pojedine metode, empirijska verifikacija u cjelini, pa ak pojedine znanosti.
i

iebio
I:

Unato drutvenim

pritiscima, znanost uklanja nedostatke koji

ometaju njezin

jedio,

drutveni razvitak. Isto tako drutveni razvitak djeluje na razvitak znanosti. Sma-

tivne

njenjem drutvenog dualizma samokorektivna i integrativna znanost prevladava podijeljenost izmeu teorije i prakse, to se oituje i u sve eoj primjeni metode opaanja u jedinstvenom induktivno-deduktivnom i deduktivno-induktivnom znanstveno-istraivakom procesu. Zato danas postoje razraeni sustavi promatranja. Poznat je Balesov sustav promatranja malih grupa (Zvonarevi, 1976:108/9). Bilo je pokuaja promatranja velikih grupa, ali tu nema tako razraenih metodolokih postupaka. (Opirnije o metodi promatranja italac

daju
tiva

ijim
prijeC

I
rezull

moe nad u

Festinger

Katz,

1953.)

uger
doac
mije

Iako se metoda promatranja u nas vrlo malo koristila u istraivanju drutvenih

e nam za ilustraciju dobro posluiti jedno istraivanje provedeno u nas. Obradovi u svom poznatom istraivanju participacije radnika u samoupravljanju odluio se za metodu opaanja. Nakon to je definirao participaciju kao
pojava, ipak

Profesor

podn
C

aktivno sudjelovanje u procesu donoenja odluka na sjednici radnikog savjeta", dao

je
i

operacionalnu definiciju uz
1.

pomo iduih pet indikatora:

ljanju

samo
Svak;

frekvencija diskusija,

drug
2. 3. 4. 5.

duina diskusija,
broj izlaganja problema, objanjenja broj danih originalnih prijedloga,
broj
ili

odhii.

odgovaranja na pitanja,

ivan
odluci

priku

prihvaenih prijedloga.

vi

Nakon estomjesenog predispitivanja prelo se na trogodinje opaanje particiu 20 poduzea iz etiri republike bive Jugoslavije. Opaai su izabrani iz poduzea i uz pomo navedenih indikatora kroz tri su godine pratili proces donoenja
pacije

ne poda

odluka na centralnim radnikim savjetima" (Obradovi, 1972:18). Tih nekoliko podataka dovoljno pokazuje tekoe u primjeni te metode. No, bilo je i drugih tekoa, jer su rezultate istraivanja osporavali dio znanstvenika i gotovo svi politiari. Osporavanja su najvie motivirana nepoeljnim stanjem na koje su upozoravali rezultati opaanja, a i neadekvatnom interpretacijom rezultata onih koji su ih osporavah.

9.2.

Ank poda
nie.

ANKETA

123

Za

ilustraciju

onih koji

donosimo podatke o broju prihvaenih prijedloga lanova SK nisu lanovi SK u odluivanju o osobnim dohocima.
tarioviSK

Broj

prihvaenih prijedloga

80.9%
12.9%

19.1%

Zastupljenost

87.1%

Poeljno je bilo da se podjednako prihvaaju prijedlozi

lanova SK i onih koji to nisu.

pokazuju da malobrojno lanstvo SK (13%) daje 81% prihvaenih prijedloga, a 87% onih koji nisu lanovi SK daje samo 19% prijedloga koji su prihvaeni. Oevidna je dominacija lanova SK u ovom obiljeju, a smisao samoupravljanja je bio u uklanjanju svake dominacije. Meutim, o kakvoj je dominaciji ovdje rije?

Meutim,

rezultati

samih podataka to se ne moe vidjeti, jer je mogue da lanovi SK nameu prijedloge koji se samo formalno izglasavaju. Mogue je da lanovi SK daju konstruktivne prijedloge koje svi rado prihvaaju. Nije iskljueno da oni koji nisu lanovi SK daju malo prijedloga pa se oni malo i prihvaaju itd. Prema tome, pri istoj participaciji mogua su posve razliita ostvarenja dominacije. Nije isto kad 13% lanova kolektiva nametne 81% svojih prijedloga ili kad 13% lanova kolektiva daje kvalitetne prijedloge koji se sa zadovoljstvom prihvaaju.
Iz

Prema tome, vea participacija ne znai ujedno bolje samoupravljanje, pa su ovog istraivanja upozorili na potrebu razlikovanja tih pojmova. Obradovi u generalizaciji nije iao izvan mogunosti koje su mu pruali podaci do kojih je doao opaanjem. On je vrlo dobro mjerio participaciju u samoupravljanju i nije je mijeao sa samoupravljanjem. Zato je njegova studija metodoloki najbolja na tom podruju" (upanov, 1977:198). Obradovi je metodom promatranja dobro zahvatio participaciju u samoupravljanju, ali uz pomo te metode nije mogao doi i do podataka o tome kako lanovi
i

rezultati

li ona prihvaena ili nametnuta. podaci bili dragocjeni, a mogao ih je dobiti drugom metodom. Nakon trogodinjeg promatranja miljenje sudionika o procesu odluivanja moglo se prikupiti za manje od jednog sata. Podaci o doivljaju pri odluivanju zajedno s podacima o participaciji bitno bi pridonijeli osvjetljavanju procesa odluivanja. Zato se u istraivanju drutvenih pojava treba koristiti s vie metoda za prikupljanje podataka kako bi se to vie iskoristile njihove prednosti, a uklonili njihovi nedostaci. Nedostak je metode promatranja to se pomou nje tee moe doi do podataka o doivljaju. No ono to je nedostatak promatranja, to je prednost ankete.

samoupravnih organa doivljavaju tu Svakako, uz podatke koje je dobio ti

participaciju, je
bi

9.2.

Anketa

Anketa je posebna metoda za prikupljanje podataka pomou koje moemo doi do podataka o stavovima i miljenjima ispitanika. Stavovi i miljenja misaone su injenice. One se razlikuju od miljenja o injenicama (koje esto nisu dostojne povje-

124

METODE PRIKUPLJANJA PODATAKA

da bi brim drug
mije^
rjea 1

(Good - Scates, 1967:491). Zato miljenje o injenicama treba provjeravati injenicama miljenja, jer do misaonih injenica drugih ljudi ne moemo dod samo na osnovi vlastitog miljenja. To nije mogue ni pomou metode promatranja, ali je to
renja)"

mogue doznati pomou pitanja odgovora. No anketa u znanstvenom istraivanju nije samo
i

postavljanje pitanja

traenje

odgovora na ta pitanja. To je postavljanje odreenih pitanja odreenoj vrsti i broju ljudi, na odreeni nain da bi se dobili toni odgovori. Od velikog broja razliitih definicija ankete najprikladnija nam se ini ova: Anketa je tehniki postupak za prikupljanje injeninog materijala kombinacijom statistike metode uzorka s metodom
intervjua
ili

vanja
I

ivar
istra/

upitnika" (Mozer, 1962:5).

kom

U irem smislu
tanja.

anketa
se

je

svako prikupljanje podataka uz

pomo postavljanja pii

Meutim, pitanja
s

mogu postavljati na razliite naine o razliitim stvarima,

Izrac

pa u vezi
1

tim razlikujemo:

proi
lih si

anketu (u
intervju,
test.

uem smislu),

2.

3.

9.2.1
i

U uem smislu anketa je pismeno prikupljanje podataka o stavovima

na reprezentativnom uzorku ispitanika uz
kojoj se

miljenjima

pomo upitnika.

Intervju je vrsta ankete

Kada vova
kuplj

usmeno
uz

postavljaju pitanja

kojoj se
i

pomo
s

daju odgovori. Testovi su specifina vrsta ankete konstruiranih pitanja prikupljaju podaci o znanju, sposobnoi

sean
izjedj

stima

ineresima ispitanika.

usporedbi

metodom opaanja u
je tu ispitanik,

anketi
i

istraivaa obvezno
istraivanja

a redovito

produen put do podataka. Uz anketar. Dodamo li tome i naruitelja

je
i

izjedi

ankel
istra
tke,
i

razliite

u anketnom istraivanju, tada su etiri uloge koje mogu obavljati etiri osobe. Te su uloge: naruitelj, istraiva, anketar ispitanik. Kada te uloge

imaju razliite osobe,

Uloge
Ima problem
i

mogu

nastati problemi.

vaju

poda
komuniciranje
Prenosi ga

meu njima u anketnom istraivanju (Ackoff,

*
Izrauje izjduujc
projekt
"*"

1955:9) broj

ruui-ava Pouava

^siguiava Osigurava
"*"

nadgleda

uvjete

ta se

dai
IMARUITHJ
se koristi

ZNANSTVENIK
Iznosi rezultate

ANKETAR
Prenosi
Biljei

ISPITANIK

odrec

tome
Obrauje
interpretira

spoznajom za rjeenje problema *

Odgovara

nica

caki

Ako su u anketnom
se pojavljuju problemi
i

istraivanju nosioci pojedinih uloga razliite osobe,

najee

kada
ankel

u komuniciranju. Velike tekoe mogu biti pri komuniciranju naruitelja istraivaa. Problem za naruitelja nije isto to i problem za istraivaa. Naruitelj obino ima praktiki problem, pa od istraivanja oekuje praktine prijedloge za rjeavanje tog problema. Istraiva se usmjerava na otkrivanje problema istraivanja unutar tog praktinog problema kako bi doao do spoznaja na kojima bi se trebala zasnivati akcija za rjeavanje tog praktinog problema. Spoznaja nije dovoljna

ama
provt
I

udn uju
:

ANKETA

125

da bi se neki praktini problem rijeio, pa naruitelj moe biti nezadovoljan i s dobrim istraivanjem. Problem naruitelja nije isto to i problem istraivaa, ali i jedan i drugi problem moraju biti u meusobnoj vezi. Zato istraiva mora pokazati razumijevanje za problem naruitelja i upozoriti ga na znaenje rezultata istraivanja u rjeavanju tog praktinog problema. Dobro bi bilo da formulacija problema istraivanja bude rezultat zajednikog posla naruitelja i istraivaa.

sporazumio s naruiteljem, obavio je vrlo vaan posao u istraivanju kojem se vrlo malo posveuje panje. O tom poslu esto ovisi hoe li se neko istraivanje provesti ili nee, pa nije dovoljno da znanstvenici vladaju teorijom i tehnikom znanstvenog rada, ve moraju biti osjetljivi i za probleme prakse.

Kada

se istraiva

Kad

se istraiva

sporazumio

naruiteljem, on ima situaciju u svojim rukama.

Izradom projekta
lih

istraivanja rijeit

e probleme koji su vezani za pojedine zadatke u

mogu
nastati

procesu istraivanja, kao i probleme koji sudionika istraivanja.

u komuniciranju

izmeu osta-

O tome e kasnije biti posebno govora.

9.2.1.

Anketa
miljenja

(u

uem

smislu)

u uem smislu, ili na ispitivanje stauz pomo upitnika. Anketa je najee upotrebljavana metoda za prikupljanje podataka u drutvenim znanostima. Od svih istraivanja u 90% primjenjuje se anketa kao metoda za prikupljanje podataka. Zato i nije udno to se ona pokatkad izjednauje s cijelim istraivanjem (Mozer, 1962, Enciklopedija LZ, 1966:132/3). Takvo izjednaavanje obino dovodi do tetnih posljedica za samo istraivanje. Oni koji anketu ne shvaaju kao fazu za prikupljanje podataka unutar kompleksnog procesa istraivanja, svoje istraivanje zapoinju izradom ankete. Tako oni prikupljaju podatke, iako prije toga nisu odredili problem, cilj, hipoteze, varijable, indikatore, pa dobivaju gomilu podataka iz kojih se esto ne moe izvui nita. Ako se u prikupljanju podataka ne ide od neke teorije, teko je te podatke podignuti na razinu teorije. Kada
vova
se govori o anketi, tada se misli na anketu
i

Anketa moe sluiti i kao metoda otkria. Tada se pomou nje prikuplja velik broj podataka kako bi se dolo do kristalizacije problema i hipoteza. Meutim, anketa se najee upotrebljava kao metoda verifikacije, pa se pomou nje prikupljaju podaci koji slue za provjeru odreenih hipoteza. Zato je ona uvijek prikupljanje odreenih podataka kako bi se mogle provjeriti odreene hipoteze. Anketa, prema tome, ne moe biti istraivanje. Ona je prikupljanje podataka, a prikupljanje injenica ne moe biti zamjena za razmiljanje i istraivanje ..." (Mozer, 1962:5).
i

Anketa se

mnogo uspjeha

primjenjivala

u istraivanju drutvenih pojava. Zato

je i ne provedu, pa kau: kada bismo proveli anketu, sigurno bismo dobili takve i takve rezultate. Pozivanje na anketu, dakako, nije nikakav dokaz, jer miljenje o injenicama treba provjeriti injenicama miljenja. ni provoenje ankete to ne mora biti, pa treba razlikovati dobro provedenu anketu od loe provedene ankete.
i

ak

oni koji se anketom ne koriste, pozivaju se na nju, a da

ak

Kao

to je bilo uspjenih primjena ankete, isto je tako bilo

neuspjenih. Stoga nije

udno
uju
s

da postoje i protivnici te metode. Dakako, protivnici ankete tu metodu izjednanjezinom loom primjenom. Kao dokaz njezine slabosti esto se navodi njezina

126

METODE PRIKUPLJANJA PODATAKA

pogreka u prognoziranju Rooseveltova uspjeha na prvim njegovim predsjednikim

izborima.

1.

tom

ispitivanju javnog miljenja napravljena je pogreka

od 20%

dana

je

njih

pogrena prognoza da Roosevelt nee dobiti na izborima. Pogreka je napravljena zato to su u uzorak tog ispitivanja ukljueni samo ispitanici s popisa vlasnika telefona i automobila. U to vrijeme (1932. god.) na tom su popisu samo bogati, a upravo su siromani Amerikanci pridonijeli njegovoj pobjedi. Sadanja su ispitivanja javnog miljenja s

sti
Ispi

rai

van
2.
/

pogrekom manjom od 1%, jer se posebna pozornost pridaje reprezentativnosti uzorka. Pogreka u anketi najee je uzrokovana pogrekom uzorka. Evo jo jednog primjera. Jedna radiopostaja u Engleskoj obratila se svojim sluaocima sa zahtjevom da joj piu koju glazbu ele sluati. Velika veina slualaca koja je pisala toj radiostanici predlagala je da se povea vrijeme emitiranja ozbiljne glazbe. Kad je to radiostanica uina prijedlog svojih slualaca, uslijedili su protesti slualaca da je previe ozbiljne glazbe. Razlog je bio to to su na poziv radiostanice, koji je upuen svim sluaocima, reagirali veinom ljubitelji ozbiljne glazbe, a oni ine selekcioniran uzorak. Slini su podaci televizijskih referenduma koji se u nas u posljednje vrijeme masovno provode (Vujevi-Heimovi, ..., 2003). Prema tome, u anketnom istraivanju nije vano samo planirati reprezentativan uzorak, ve treba nastojati da se on i realizira. Meutim, realizacija uzorka je mnogo tea, pa se zbog toga esto grijei. Zato smatramo da je Mozer s mnogo opravdanja u definiciju ankete ukljuio reprezentativnost uzorka.
nila

Jedi
bler

mm
elin

Vi;

ne

tek
3. I

skla

stve

tog
s dr

Da bismo mogli provesti dobro anketno istraivanje,

treba dobro poznavati pro-

njin

blematiku koja se istrauje, relevantna obiljeja ispitanika, kao i samu anketu. U razradi procesa istraivanja prije izrade ankete nuno se upoznati s teorijskim spozna-

jama koje su vane za istraivanje problema koji smo odabrali. Radei teorijski na problemu, doi emo i do metodolokih iskustava koja nam pomoi da razradimo svoju anketu, tako da se to vie koristimo njezinim prednostima, a da pri tome izbjegnemo njezine nedostatke.

vilo

imi
o nj

tog Upr
sen<

Anketa ima vie prednosti.

Anketom moemo saznati podatke o doivljaju. ovjekovo se ponaanje ne moe objasniti samo pomou podraaja reakcije, jer ono ovisi o veem broju initelja koji
1.
i

pogledu na svijet, emocijama, karakteru, vrijednostima i slino. To su vrlo vani podaci do kojih uglavnom moemo doi anketom.
se nalaze
npr. o sposobnosti, stavovima, miljenju,

u organizmu,

Anketom moemo dobiti podatke o prolosti, sadanjosti planovima za budunost. Dok opaanjem moemo prikupljati podatke o onome to je nazono u momentu opaanja, anketom moemo pitati ljude o pojavama koje su prole o kojima nije ostao
2.
i

nikakav trag osim u njihovu sjeanju. kao i planove za budunost.

3.

Moemo
nje

ispitati

sadanje stavove

miljenja

Anketa je ekonomina, jer se pomou

i

u kratkom vremenu moe doi do velikog

broja podataka, to ujedno smanjuje

i

trokove istraivanja.

tom.

No postoje tekoe u dobivanju interpretiranju podataka koji se dobivaju ankeU anketi moemo postavljati pitanja o svemu i svaemu, ah iskrene odgovore
i

vanj

mogu i ele odgovoriti. Tekoe u dobivanju podataka pomou ankete mogu se svrstati u tri grupe (Mili, 1965:391 - 395).
pitanja

dobivamo samo na ona

na koja

ispitanici

Ona
osnc

ANKETA

127

1.

Epistemoloke tekoe nastaju

zbog razliite strunosti

ispitanika, jer

njihovi odgovori ne

mogu

imati jednaku vrijednost, a ravnopravno ulaze

zbog toga u stati-

stiku obradu. Strunost ispitanika djeluje na tonost i iskrenost njihovih odgovora. Ispitanici s veom naobrazbom izjavljuju da su sredstva javnog obavjeivanja manje razumljiva nego oni s niom naobrazbom. Razlog nije u njihovu slabijem razumijevanju, ve u veoj kritinosti (Vujevi, 1976:83/4).

Jednima

svim ispitanicima. drugima prelagana. Osim razumijevanja, problem moe biti i u nejednakom odnosu prema anketi koju ispunjava. Zbog toga mnogi pogreno smatraju da anketu treba prilagoditi prosjeku, ali se tako iz uzorka
2.

Psiholoke tekoe nastaju zato to je anketu teko prilagoditi

ista

anketa

moe biti teka,

eliminiraju oni koji su ispod prosjeka. Zato anketu treba prilagoditi najnioj razini.

Via razina ispitanika

ne

moe

razumjeti ako

teko otkriti, jer

3.

razumjeti anketu prilagoenu nioj razini, a nia razina anketa prilagoena vioj razini ispitanika. Tu je tekou ispitanici esto daju odgovor i na pitanja koja ne razumiju.
je

moe

Drutvene tekoe zasnivaju se na tendenciji ispitanika da u anketi daju odgovore u

s

drutvenim vrijednostima, pa se zbog toga dobivaju rezultati koji su bolji od Ako se o tome ne vodi rauna dobivaju se pogreni podaci. Zbog toga treba ispitanicima omoguiti da bez tekoa daju odgovor i kad on nije u skladu s drutvenim vrijednostima. To se postie anonimnom anketom i indirektnim pitaskladu stvarnog stanja.
njima.

osim stavova i miljenja, prikupljaju i drugi podaci kako bi se ustanoili povezanost sa stavovima i miljenjima. Prema tome, stavovi i miljenja su u sreditu anketnog istraivanja, pa da bi se dolo do valjanih podataka o njima, nije dovoljno poznavati samo tehniku postavljanja anketnih pitanja. Osim toga, treba biti upoznat sa stavovima i miljenjima i mogunostima njihova mjerenja. Upravo zbog toga mnoga istraivanja nisu imala uspjeha.
se,

Anketom

vilo njihovo djelovanje

etiri su razine stavova

senck, 1954:112).
Razina
ideologije

miljenja.

Evsenck ih

je

ovako grafiki prikazao. (Ey-

Razina
stavova

Razina
habitualnih miljenja

Razina specifinih
miljenja

666666 666666 66 66 66
miljenja.
i

Ona su dostupna empirijskom istraimogu biti predmet znanstvenog istraivanja. Ona se mijenjaju od vremena do vremena od situacije do situacije, pa ne mogu biti
Najniu razinu ine specifina
vanju, ah zbog svoje promjenljivosti ne

osnova za bilo kakvo uopavanje.

128

METODE PRIKUPLJANJA PODATAKA

Drugu razinu ine habitualna miljenja. Ta su miljenja karakteristina za pojedinu vrstu ljudi i dostupna su empirijskom istraivanju. Zbog toga mogu posluiti kao indikator u istraivanju stavova. Treu razinu ine stavovi. Oni nisu izravno dostupni empirijskom istraivanju, jer predstavljaju generalizaciju habitualnih miljenja na kojima se temelji spremnost da se reagira na odreeni nain. Zato odgovor na pitanje o stavu prema neem najee nije valjan indikator tog stava, jer su miljenja o stavu vie objanjavanja i opravdavanja vlastitih stavova pojedinaca nego stvarne tendencije djelovanja" (Zvonarevi, 1976:246). Zato oni koji odgovore na izravno pitanje da imaju pozitivan stav prema trinim odnosima, mogu istodobno rei da mi jo nismo zreli za takve odnose, da bi cijene trebalo kontrolirati, plae ograniavati i slino, a upravo to su pokazatelji negativnog stava prema trinim odnosima.
Isto bi tako bilo

kada bismo izravno

djecu
i

pitali

za religioznost.

Mnogi koji idu u crkvu,

vjenaju se u

njoj, krste

slave vjerske blagdane odgovorit

e da nisu religiozni.
Te razposve ruka, da nije

Uz
se

tendenciju opravdavanja izravno pitanje stavlja ispitanika da na osnovi vlastite

definicije retigioznosti procjenjuje svoju religioznost. Definicije religioznosti razlikuju

od

ispitanika

do

ispitanika,

pa se

iza istih

odgovora

kriju razliiti sadraji.

uvjetovane veom ili manjom odgovoriti da nije autokrat, ali da je potrebna vra ovinist, ali je protiv prava nacionalnih manjina i slino. Zato nije dobro izravno pitalike nisu

iskrenosti ispitanika. Zato ispitanik

iskreno

moe

o stavu. Pitanja treba postavljati na razini habitualnih miljenja, ponaanju koja su pokazatelj stava.
ti

jer

ona govore o

Najviu razinu ini

ideologija.

nim pitanjem o tome,

ideologiju, a

jer

Ne moemo doznati kakva je neija ideologija izravmoemo dobiti odgovor od nekog da prihvaa graansku

da je protiv viestranaja, privatnog vlasnitva, trinih odnosa. Prema tome, odgovor ispitanika na takvo pitanje nije valjan, iako moe biti iskren, jer oni koji usvajaju graansku ideologiju pristae su viestranaja, privatnog vlasnitva i
trinih odnosa.

Neiju

ideologijsku orijentaciju

moemo

doznati na osnovi
tritu,

veeg

broja habitualnih miljenja koja su indikatori stavova

prema

privatnom

vlasnitvu

viestranaju.

Evsenck je do te etiri razine stavova i miljenja doao faktorskom analizom, koja smatra da je raznolikost pojava unutar nekog podruja povezana i da je ta povezanost odreena, barem dijelom relativno malim brojem funkcionalnih jedinica ih faktora" (Thurstone, 1967:283). Kad toga ne bi bilo, ne bi bilo ni znanosti jer svaka se znanost nada da se neogranien broj pojava moe saeti u ogranien broj pojmova" (Thurstone, 1967:279). Meutim, treba razlikovati pojmove do kojih dolazi znanost

od uopenih izjava ispitanika. Prema tome, anketna se pitanja moraju postavljati na razini habitualnih miljenja, bez obzira na to to smo zainteresirani za vie razine. Ako smo zainteresirani za odreene stavove, odabrat emo vie indikatora za te stavove, a ako smo zainteresirani za ideologiju, odabrat

emo vei broj indikatora stavova koji karakteriziraju

spremnost da se reagira na odreeni nain. Pospecifinim stavovima prema religiji, naciji, demokraciji, privatnom vlasnitvu, tritu ., a svi ti stavovi oituju se u za sebe karakteristinim habitualnim miljenjima.
ideologiju. Ideologija je najopenitija
je

gled na svijet strukturiran

ANKETA
Habitualno miljenje je verbalna izjava o odreenoj
teristino za ljude
i

129

vrsti

ponaanja koje je karak-

odreenog stava. Njih treba razlikovati od verbalnih izjava o stavu o ideologiji, jer ljudi dobro mogu opisati svoje ponaanje, a ozbiljni problemi nastaju kad je u pitanju izjava o vlastitom stavu i ideologiji. Unato tome, ankete vrve takvim pitanjima. Stoga nije udno to se drutvena praksa mui s problemima koje takva istraivanja uope ne registriraju. Dok su ameriki sociolozi dobivali odgovore od svojih ispitanika da nisu rasisti, tamo je bilo linovanja Crnaca. Oni koji su izjavljivali da nisu rasisti, istodobno su izjavljivali da Crnci trebaju ii u posebne kole, restorane, autobuse
i

slino.

Ba zbog toga to se uz pomo ankete mogu dobiti podaci koji su bolji od stvarnog stanja, one su se koristile u ideologijske svrhe. Ankete su pogodne za uljepavanje drutvenih stanja i velianja postignutih rezultata i jo pri tome stvaraju privid znanstvene egzaktnosti. to odgovara ideologiji, za znanost je fatalno, pa se u znanstvenom istraivanju treba koristiti anketom, tako da se pomou nje ustanovi stanje kakvo jest. Prema tome, pitanja moramo postavljati na razini habitualnih miljenja,
jer

o stavu ne

moemo nita doznati na

i

osnovi miljenja o ponaanju koje obiljeava

stavovi operacionaliziraju se na razini habii

odreeni

stav. Ideologijska orijentacija

tualnih miljenja. Habitualna miljenja su, dakle, indikatori stavova

orijentacije, jer oni nisu

ideologijske

izravno mjerljivi.

9.2.1.1. Izrada upitnika

Kako

se anketa izjednauje s cijelim istraivanjem, tako

istraivanje

esto zapoinje

izradom anketnog upitnika.

ak
i

naruitelj istraivanja svoju elju izraava narudciljeva,

bom

ankete. Poduzeti izradu ankete bez precizno formuliranog problema istraii

vanja, bez sadrajno

precizno definiranih kljunih pojmova, bez odreenih

nacrta istraivanja
jest

hipoteza, varijabli, indikatora

posao naslijepo. Takav posao nije teko prepoznati, jer su takve ankete sastavljene od velikog broja logiki nepovezanih pitanja. Obrada takvih anketa ne ide dalje od postotka, a interpretacija ne ide

dalje

od podataka.

Znanstveno istraivanje nije isto to i prikupljanje podataka. To je samo jedna faza u procesu istraivanja koja je logiki povezana s ostalim fazama tog procesa. Zato i samo prikupljanje podataka u znanstvenom istraivanju nije bilo kakvo prikupljanje podataka, niti bilo kojih podataka. Na osnovi vrste podataka odluujemo se za najprikladniju metodu kojom emo ih prikupljati. Vrstu podataka odredili smo indikatorima. Ako smo se odluili da anketa bude najprikladnija metoda za prikupljanje podataka, onda je operacionalizacija varijabli ona koja odreuje sadraj anketnih piodgovarati na pitanja. Vrsta pitanja ovisi, osim sadraja, o obiljejima onih koji tanja, kao i o mogunostima koje nam prua sama metoda.

Ako
ljat

je

sadraj pitanja takav

da

ispitanici

nerado odgovaraju na

pitanja, postav-

emo neizravna pitanja. Ako se, pak, radi o ispitanicima koji nisu dovoljno pismeni, odabrat emo pitanja koja ne trae veu pismenost.
Pitanja se u upitnik ne uvrtavaju sluajno. Svako se od njih odnosi na indikator. Indikator se odnosi na varijablu, varijabla na hipotezu, a hipoteza na problem. Pri

izradi anketnih pitanja pojavljivat

e nam

se

nove

ideje.

istraivanju nikad ne

130

METODE PRIKUPLJANJA PODATAKA

iza

smijemo biti zatvoreni prema novim idejama. Meutim, te ideje treba dovesti u vezu s cjelokupnim istraivanjem. Recimo, ako se pri izradi upitnika nametne neko zanimljivo pitanje, treba vidjeti u kakvu je odnosu ono prema drugim indikatorima, na koju se varijablu i hipotezu odnosi. Ako se odnosi na neku novu hipotezu, treba je formulirati i iz nje izdvojiti varijable. Zatim treba vidjeti to jo treba uiniti za mjerenje te

bol

obino nije dovoljno za mjerenje jedne varijable. Prema tome, u anketnom upitniku svako pitanje mora biti vezano za neku hipotezu. Budui da podatke prikupljamo radi provjeravanja svojih hipoteza, to odreuje njihovoj obradi ne zaustavljamo se jer to ii nain obrade podataka. Na podacima nimo radi provjere svojih hipoteza, pa se od podataka preko obrade vraamo hipotezama. Uz pomo odgovarajue obrade doznajemo moemo li svoju hipotezu prihvatiti ili ne moemo. Budui da smo hipoteze postavljali na osnovi neke teorije, treba dati objanjenje to potvrda ili odbacivanje hipoteze znai za teoriju od koje smo
varijable, jer jedno pitanje
i

Oh
pit

poli. Istraivanje

novi odnos

poinje zavrava teorijom. Na temelju teorije misaono izvodimo - hipotezu koju empirijski provjeravamo da bi postala teorijska, jer, kako
i

smo ve

vie puta istaknuli, znanost je teorija o objektivnoj stvarnosti zasnovana na

te stvarnosti.

injenicama

Najei propust
1.

anketnih istraivanja

jest to to

upitnik nije

teorijski

zasnovan.
vaji

Teorijska zasnovanost upitnika

teorijsku zasnovanost teorijsku zasnovanost

obuhvaa

tri

podruja:
o

na spoznajama na spoznajama

predmetu koji se istrauje,

var

2.

psihologije

stavova

miljenja,

ser

3.

teorijsku zasnovanost koja se brine o metrijskim obiljejima svake varijable.

Anketa je teorijski zasnovana na spoznajama o predmetu koji se istrauje, ako su pitanja zasnovana na valjanim indikatorima varijabli koje su izvedene iz hipoteza i ako su hipoteze odgovor na precizno formuliran problem i zasnovane na teoriji znanosti unutar kojih se istraivanje provodi. To znai da se svako pitanje mora odnositi
na odreeni indikator
ili

nik

koji

varijablu koja nije operacionalizirana.

zasnovana na spoznajama psihologije stavova i miljenja ako su pitanja postavljena na razini habitualnih miljenja, to jest ako se pitanja odnose na ponaanje koje je pokazatelj stavova. Potrebno je takoer poznavati kako ispitanici doivljavaju sadraj pitanja. Drukije emo postavljati pitanja ako ispitanici bez problema odgovaraju na takva pitanja, a drukije ako ispitanici imaju tekoa pri nekim odgovorima. Prema tome, pitanja moraju biti postavljena tako da ispitanici mogu i ele dati odgovor na postavljena pitanja.
je

Anketa

Zat
tani

u obzir metrijska definicija varijable kad se prilikom izrade pitanja vodi rauna o teorijskim i praktinim mogunostima variranja varijable na koju se pitanje odnosi. To znai da kod kvalitativnih varijabli ne ispustimo neke modalitete, kod kvantitativnih da precizno i ravnomjerno zahvatimo intenzitete, kod bipolarnih da ne ispustimo smjer i intenzitet.
se

U anketi uzima

ispi

9.2.1.2. Vrste pitanja

anketnom

se istraivanju koristimo s vie vrsta pitanja.

i

svoje prednosti

nedostatke.

Kad

to

Svaka vrsta pitanja ima znamo, onda za potrebe konkretnog istraivanja

jer
istr;

ANKETA

131

nam omoguiti da izabiremo ona anketna pitanja koja boljih podataka za provjeru svojih hipoteza.
Pitanja
1.

doemo do to je mogue

anketi

moemo

podijeliti

na dvije osnovne

vrste.

otvorena pitanja,
zatvorena pitanja.

2.

Otvorena su ona pitanja na koja ispitanik odgovara svojim rijeima. Prema tome, osim
pitanja, ostavlja se

prazan prostor u

koji ispitanik upisuje

odgovor.

Prednosti otvorenih pitanja jesu:

1 2.
3.

lako ih

je sastaviti,

ne usmjeravaju ispitanike na odreeni odgovor,

odgovori
imaju

mogu dobro posluiti

za sastavljanje zatvorenih pitanja,

4.

veu heuristiku vrijednost.

dobru pismenost
ispitanika,

Nedostaci otvorenih pitanja jesu:

1.

zahtijevaju

2.
3.

dobije se malo odgovora,

imaju malu

verifikacijsku vrijednost, jer se

vaju jednako u davanju odgovora na otvorena pitanja.

sve kategorije ispitanika ne suzdraNa takva pitanja manje odgo-

varaju ispitanici slabije pismenosti

negativnijih stavova

prema sadraju

pitanja,

pa

se neproporcionalno smanjuje reprezentativnost uzorka,

4.

ispitanika stavljaju pred tei zadatak; ta teina nije

to

podjednaka za sve

ispita-

nike,

pa

moe razliito djelovati na

motivaciju ispitanika,

5.
6.

nije

mogue postaviti vei broj pitanja,

otvorena pitanja obraduju

tea obrada jer se

pomou metode analize sadraja

koju

emo kasnije posebno razraditi.

u kojima su i ponueni
ili

Zatvorena pitanja su pitanja

tanja ispitanik

odgovori. Prema tome, kod tih pi-

odgovara tako da izabere jedan

i

vie

odgovora

koji

su

mu ponueni.

Prednosti zatvorenih pitanja jesu to

1

nedostaci otvorenih:

ne zahtijevaju na
njih

veu pismenost ispitanika,

ispitanika,
jer je lake

2.
3.

odgovara velik broj

ispitanici su

pred lakim zadatkom

broj pitanja,

zaokruiti odgovor nego ga

ispisati
4. 5. 6.

svojim rijeima,

moe se postaviti vei

lake ih
je

obraivati,
vrijednost.

vea im je verifikacijska
tee ih je sastaviti,

Nedostaci zatvorenih pitanja jesu:

1

ispitanik je ogranien u davanju odgovora, to ne mora uvijek biti nedostatak, ako istraiva usmjerava ispitanika prema odgovorima koji su relevantni za istraivanje problema koji se istrauje, to moe biti i prednost,
2.

jer

132

METODE PRIKUPLJANJA PODATAKA

3.
4.

mogu pasivizirati ispitanike,

imaju manju heuristiku
vrijednost.

od
rat

Otvorena pitanja dobro je postaviti u pripremnim fazama procesa istraivanja, veu heuristiku vrijednost, pa mogu pomoi u otkrivanju problema istraivanja, postavljanju hipoteza i konstrukciji zatvorenih pitanja. Ona, takoer, mogu pomoi u interpretaciji podataka kada se kombiniraju sa zatvorenim pitanjima, ah tu treba biti oprezan jer nas lako mogu navesti na pogrenu generalizaciju.
jer

imaju

Zatvorena pitanja treba upotrijebiti u verifikacijskim istraivanjima.

uju

generalizacije,

pa

je

pomou

Prema tome, konani je upitnik

od zatvorenih
pitanja.

Ona omoguodreenih hipoteza. u verifikacijskim istraivanjima, u pravilu, sastavljen

njih

mogue

provjeravanje

Razlikujemo dvije vrste zatvorenih

1

pitanja:

pitanja s

ponuenim odgovorima

nabrajanja,
intenziteta.

2.

pitanja s

ponuenim odgovorima

Zatvorena pitanja nabrajanja mogu imati velik broj ponuenih odgovora. Ako zanima to ispitanik ima u svojem kuanstvu, moemo ponuditi sve to nas zanima, od automobila do mlinca za kavu. Ispitaniku nije teko odgovoriti na to pitanje jer mu nije teko zaokruiti ono to posjeduje. Svaki ponueni odgovor je zapravo jedno dihotomno pitanje. Zaokruivanje ponuenog odgovora znai da" nezaokruivanje znai ne". U statistikoj se obradi takvi odgovori i tretiraju kao posebna pitanja, pa ih je u izradi upitnika dobro numerirati kao posebna pitanja.
nas, recimo,
,

ner

no
stuj

ble,

izr

Ako mjerimo
intenziteta.

kvantitativnu varijablu, posluit

emo

se zatvorenim pitanjima

ma
uzr

Ne preporuuje

se vie od pet intenziteta, jer ispitanici nisu osjetljivi za

dobro ii ni na manje od pet intenziteta, jer su varijau registriranju tih promjena. Katkad moemo biti i nezainteresirani za vee nijansiranje, ali ako hoemo raunati korelacije izmeu odgovora na pitanja smanjenje broja ponuenih odgovora djelovat na smanjenje
bolje nijansiranje. Isto tako, nije

ble promjenljive, a smisao mjerenja je

svij

kad
lai

korelacije.

u dva smjera, pa o tome treba voditi rauna pri izradi anketnih pitanja. Ako varijabla varira samo u jednom smjeru, onda trebamo paziti da su nam stupnjevi jednakog razmaka i da zahvaaju cjelokupnu varijaciju. Znanje je varijabla koja varira u jednom smjeru od nikakvog do maksimalnog znanja, a obino se ocjenjuje na ljestvici od pet stupnjeva koja varira od nedovoljnog do odlinog znanja.
Kvantitativne varijable
varirati
ili

mogu

u jednom

sazi

Toi pos odg

poli

mi
tret

Zadovoljstvo je varijabla koja varira u dva smjera, od neutralnog do maksimalnog zadovoljstva i od neutralnog do maksimalnog nezadovoljstva. I u tom razmaku treba precizno formulirati pet intenziteta podjednakog razmaka. Prema tome, trebaju biti dva intenziteta koja razlikuju zadovoljne dva koja razlikuju nezadovoljne te u sredini neutralni. Nije dobro ponuditi mogunost potpuno zadovoljan potpuno nezadovoljan te djelomino zadovoljan, jer je najmanje onih koji su potpuno zadovoljni i potpuno nezadovoljni, a za sve koji se nalaze izmeu tih dvaju ekstrema moemo rei da su djelomino zadovoljni. Dio je svaka veliina manja od cjeline, a vea
i i

zao
ta;
jedi

kaz
vor;

mi
vih

ANKETA

133

od

nule, pa

je

vrlo neprecizan

ra trebaju biti

ponueni odgovor djelomino". Formulacije odgovotakve da ispitanike moemo meusobno razlikovati.

Primjer formulacije odgovora

Loa
Potpuno zadovoljan

Dobra

Vrlo zadovoljan

Zadovoljan

Djelomino zadovoljan

Koliko da, toliko

ne

Nezadovoljan

Vrlo nezadovoljan

Potpuno nezadovoljan

Katkad

je

potrebno odstupiti od tog pravila. Recimo kada

je

medu

ispitanicima

maksimalan interval variranja te varijable od neutralnog do maksimalnog zadovoljstva. Tada bi se taj interval trebao podijeliti na pet stupnjeva jednakog razmaka, jer ako slabije registriramo promjene u veliini varijable, onda emo zbog toga nai manju povezanost medu varijablama. Prema tome, izradom anketnih pitanja moemo utjecati na veliinu dobivene veze medu varijablama. Zato u izradi anketnih pitanja moramo biti pedantni, jer mali propusti mogu
nezadovoljnih, onda

nema

uzrokovati velike posljedice.

Ispitanici ne
svijet.

mogu

dati izravan

odgovor o svojem stavu

ili

o svojem pogledu na

U procjeni ne mogu razlikovati vie od pet intenziteta. Meutim, ispitanici esto

mogu
dati odgovor, to ne ele uiniti,
i

pa je zbog toga potrebno postaviti zaobiPrema tome, u anketi moemo razlikovati direktna indirektna pitanja. Direktna su ona pitanja kad ispitanika pitamo upravo ono to elimo od njega saznati. Takva se pitanja postavljaju kad nema tekoe u davanju iskrenog odgovora. To su pitanja na koja nema boljih loijih odgovora, ali kad se pita o itanju knjiga, posjeivanju kazalita, o politikim miljenjima slino, onda nije jednako vrijedan odgovor kad itamo knjige, posjeujemo kazalite ili imamo pozitivno miljenje o politikim procesima kad ne itamo, ne posjeujemo kazalite ili imamo negativno miljenje. Ti drugi tee daju iskren odgovor, jer se ele prikazati u boljem svjetlu. Kad pretpostavljamo da e ispitanici imati tekoa u davanju iskrenih odgovora,

kad

lazna pitanja.

trebamo postavljati indirektna pitanja. Indirektna pitanja omoguuju istraivau da doe do tonog odgovora. U vezi s itanjem knjiga i posjeivanjem kazalita postavili bismo ovakva indirektna pitanja: Koliko knjiga stignete proitati u tijeku jedne godine? Uspijete li od svog slobodnog vremena izdvojiti vrijeme za odlazak u kazalite? Indirektnim pitanjima olakavamo ispitanicima davanje iskrenog odgovora. No, to nije uvijek lako uiniti, posebice kad ispitanici trebaju iznijeti negativno miljenje o politikim zbivanjima. Nai se ljudi prilino suzdravaju u iznoenju takvih miljenja, pa se preporuuje u takvim situacijama postavljanje projektivnih pitanja.
zaobilazno

134

METODE PRIKUPLJANJA PODATAKA

Projektivna su pitanja

ona koja ispitanicima omoguuju da iskreno iznesu svoje miljenje identificirajui se s odreenom grupom. Ako nas zanima miljenje radnika o nekim direktorovim akcijama nije dobro postaviti direktno pitanje: to mislite o direktorovim poduzetim akcijama? Tonije miljenje dobit emo ako postavimo projektivno pitanje: to radnici misle o direktorovim poduzetim akcijama? U ovom drugom sluaju radnici lake odgovaraju jer svoje miljenje projiciraju u radnike.
Treba istaknuti da anonimnost ankete ne poveava mnogo iskrenost direktnih odgovora. Unato tome, u znanstvenom istraivanju svaka anketa treba biti anonimna. Znanost tei uopenim spoznajama, pa je ime i prezime za nju irelevantno. Druga je, meutim, stvar u strunim istraivanjima u kojima se objanjava pojedinano. Osim toga, ne bi bio mogu ni struni zahvat da se pomogne pojedincu ako mu ne bismo znali ime. Ime i prezime nisu varijable, pa zato i nisu zanimljivi u znanstve-

nik
koji

den

nom istraivanju.

9.2.1

.3.

Pogreke u postavljanju anketnih pitanja

Najvea je pogreka ako anketno pitanje nije teorijski utemeljeno. Meutim, ono se moe odnositi na hipoteze moe biti indirektno postavljeno na razini habitualnih miljenja, a da i unato tome, napravimo vei broj sitnih" pogreaka koje mogu doi

vesti

do velikih

posljedica.

Te su pogreke nenamjerne, pa
i

ih je tee kontrolirati.

Zato ih
njih.

se pri izradi upitnika treba prisjetiti

1.

upitnik proanalizirati sa stajalita svake od

istraivanju, a nastaje zato to se

Pogreka eksperta vrlo

je

esta u anketnom

pita-

njima koristimo rijeima koje ispitanici ne razumiju. Istraiva se u postavljanju anketnih pitanja obino koristi svojim svakodnevnim rjenikom koji je velikom dijelu
populacije nerazumljiv. Jezik ankete treba
a anketu sastavljaju
paziti
biti

prilagoen

najnioj razini populacije,

obino

pripadnici viih obrazovnih razina. Zato treba posebno

3.

ljivost jezika ankete,

na razumljivost ankete. Sastavljai upitnika nisu pogodni da prosuuju razumpa je dobro provesti predispitivanje na dijelu uzorka.

rima
Istraivanja razumijevanja pojedinih rijei dala su rezultate koji su

ispod oekivanih.

U jednom

istraivanju (Vujevi, 1976)

odabran

je

kudikamo odreeni broj

je

ruje:

tako,

izraza koji su kljuni za razumijevanje drutvenopolitikih informacija. Istraivanje

provedeno na uzorku Zagreba uz

pomo anketnih pitanja zatvorenog tipa. U naredu tom vremenu

s

mo c
tanil
vrijei

noj tablici prikazani su neki kljuni drutvenopolitiki izrazi

po-

nike.

stotkom tonih odgovora za cijeli uzorak i za nekvalificirane i polukvalificirane radDanas su se kljuni drutvenopolitiki izrazi bitno promijenili, ali njihovo
razumijevanje
nije

4.

II

bitno bolje.

ispit;

anketom komuniciranje je koje mora biti razumljivo. Meutim, kako se iz navedenih podataka vidi ono je mnogo manje razumljivo nego to se oekuje. Odgovore u anketi daju i oni koji ne razumiju pitanje, samo ti odgovori nisu u vezi s njihovim miljenjem, a mi ih uzimamo kao da jesu na osnovi njih obavljamo razna uopavanja". Jeziku ankete, dakle, treba pridati osobitu pozornost, jer ispitanici mnogo slabije razumiju pojedine rijei nego to se to ini, a kad ne
Prikupljanje podataka
i i

vina,
lja,u
5.

Su

stie

usmji

vea
Supe

razumiju, odgovaraju na postavljeno pitanje.

ANKETA

135

2.

Nedovoljno saeti ponueni odgovori

mogu poremetiti preglednost,

tako da se ispitaskratili

nik odlui za odgovor koji je

koji

obuhvatu njegove pozornosti i memorije, a ispusti one

ponu-

su izvan tog obuhvata, iako su blii njegovu miljenju. Kako bismo ene odgovore, treba to vie elemenata unijeti u pitanje.
Razumijevanje drutvenopolitikih izraza

HBHffiggBKHBHMBHHnMHnHHSKI (i NK ranici
devize
patriotizam
investicije
statut

carina
federacija

nacionalni dohodak

neokolonijalizam
unitarizam

tehnomenaderska struktura
amortizacija

imperijalizam

kvorum
etatizam
inflacija

suverenitet

79% 75% 67% 60% 60% 59% 49% 45% 41% 38% 37% 37% 32% 22% 22% 21%
1

53% 29% 29% 27% 40% 28% 25%

9%
16% 19% 24% 23% 24%

8% 8%
11%

oportunizam
iredentizam

3%

8%
17%

1 1

usmjereno obrazovanje

8%

9%
Vujevi, 1976

rima

Ne ukljuivanje svih mogunosti odgovaranja usmjerava ispitanike prema odgovokoji su im ponueni. Ako sastavlja upitnika nije zadovoljan onim o emu ispituje zadovoljstvo, ponudit e vie mogunosti koje su indikator nezadovoljstva. Isto tako, esto se izostavlja srednja vrijednost (ni zadovoljan ni nezadovoljan). Kad znamo da velika veina ispitanika zaokruiti srednji odgovor, a stalo nam je da ispi3.

tanike razlikujemo s obzirom na zadovoljstvo,

vrijednost.
4.

moemo namjerno
moe
djelovati

izostaviti srednju

Upotreba emocionalno obojenih

stereotipnih rijei

na smjer odgovora

ispitanika.

Ne dobivamo iste podatke kad u

pitanjima upotrebljavamo rijei:

domo-

vina, upotrijebiti armiju,

lja,

ui u rat, zabraniti,

ne dopustiti, dodati zakon, kao kad upotrijebimo: ova zemmijenjati ustav, iako je znaenje pitanja posve isto.

prema odreenim odgovorima. To se poupozoravanjem na konzekvence odgovora, isticanjem nekih problema koji usmjeravaju prema eljenom odgovoru ih stavljanje nekih odgovora na mjesto gdje je vea vjerojatnost da budu zaokrueni. Opirnije o pogrekama italac moe nai u:
5.

Sugestivna pitanja usmjeravaju ispitanike

stie

Supek, 1961.

136

METODE PRIKUPLJANJA PODATAKA

Te su pogreke nenamjerne, jer se nitko nee upustiti u istraivanje da dobije pogrene rezultate kad do njih moe dod lake i jeftinije tako da ih jednostavno izmisli i dobije eljene rezultate, umjesto pravih rezultata.

ilogi

funkc
rani.

udo
9.2.1
.4.

Redoslijed pitanja u upitniku

sastavili

razvi
analizirali ih

Kada smo

anketna pitanja

kako bismo

uklonili eventualne

redoj

pogreke koje se pojavljuju pri njihovoj izradi, nalazimo se pred problemom odreivanja redoslijeda anketnih pitanja. O redoslijedu pitanja u upitniku moramo brinuti jer i o njemu ovisi vrijednost dobivenih podataka. Recimo, ako neka delikatna pitanja
stavimo na poetak upitnika, dio ispitanika moe odbiti da ispunjava anketu. Budud da ispitanici lake odbijaju sudjelovanje u anketi nego to prekidaju zapoetu anketu,

na poetak upitnika treba

Pri
1

stavljati atraktivna pitanja.

2.

Ir

odreivanju redoslijeda

pitanja

u upitniku

treba brinuti:
pitanja,
3.

o tome kako ispitanik doivljava sadraj anketnih

o sadrajnoj
logici pitanja.

2.

Prema tome,
1.

razlikuju se dvije vrste redoslijeda pitanja

u upitniku:

psiholoki redoslijed,

2.

logiki redoslijed.

rauna o tome kako ispitanik doivljava sadraj o kojem kako bi se ispitanici oslobodili i pridobili na suradnju. Zato pristupna pitanja trebaju biti u obliku traenja savjeta" od ispitanika, a osjetljiva pitanja treba staviti pri kraju upitnika. Osim toga, treba paziti na prijelaz od lakih na tea pitanja, ili na ona koja mogu izazvati zabunu ispitanika. Recimo, ispitanik koji nije bio na izborima nerado to izjavljuje, ako mu se ne prui prilika da se opravda", pa ako nas to i ne zanima, moemo nakon toga postaviti pitanje u kojem se trai razlog.
1.

Psiholoki redoslijed vodi

treba dati odgovore,

4.

5.

Dalje, treba paziti

teorijski

okvir to se

na prijelaz s jedne skupine pitanja na drugu. Nama koji znamo moe initi loginim, a ispitaniku nesuvislo, jer se indikatori koji-

ma

se koristimo

nike uvesti

u novu skupinu

u istraivanju mogu i drukije interpretirati. Zato je potrebno ispitapitanja kako se ne bi sustezali u davanju odgovora na
dublji

postavljena pitanja.

usmjeren na samu logiku sadraja. Ako ispitanike postupno uvodimo u sadraj koji nas zanima, takav se redoslijed naziva redoslijedom u obliku lijevka. On ide od opih pitanja prema specifinim pitanjima, tako da se ispitaniri postupno uvode u sadraj i postupno oputaju, pa na spedfina pitanja slobodnije odgovaraju nego da smo takva pitanja stavili na poetak.
2.

Logiki

redoslijed vie je

predr
pretp

ne bis

Kad smatramo da
okrenutog
lijevka.

ispitanici

nemaju izgraen

stav, bolje je primijeniti redoslijed

Recimo, ako ispitanik nema odreeno miljenje o nekim opim ga voditi prema pitanjima, bolje ga je prije pitati o konkretnim situacijama koje

opdm miljenjima.

ANKETA

137

Da
i

bi se dolo

do

to boljih

odgovora

ispitanika,

obino se kombinira

psiholoki

logiki redoslijed.

anketni se upitnik

mogu

uvrstiti pitanja koja

imaju poticajnu

runkciju, jer to
rani.

moe pridonijeti kvaliteti odgovora na pitanja za koja smo zainteresiRedoslijed pitanja moe dosta pomoi u dobivanju kvalitetnih odgovora, pa nije
njegovali specifine vrste redoslijeda.

udo da su pojedini istraivai

redoslijed koji zavrjeuje

razvio svoj redoslijed (Supek, 1961:157/159).

nas

je

Tako je Gallup Supek razvio vrlo zanimljiv

i

da se posebno

opie.

Supekov polideterministiki

redoslijed pitanja eli

dublje zahvatiti stavove

miljenja

uz
1.

pomo pet modaliteta.

Smjer
Primjer: Smatrate
li

radnu akciju

neim dobrim

ili

loim?

2.

Intenzitet
Primjer:
1
.

Da

li

ste

vrsto

ili

slabo uvjereni da radna akcija ima odgojnu vrijednost?

veoma

jako, 2. jako, 3. slabo, 4. nikako, 5

ne znam.

3.

Reverzibilnost kriterija
Treba
a)
li

radne akcije smatrati trajnim

ili

privremenim fenomenom omladinske aktivnosti?

P
P

po tvom miljenju po miljenju

tvojih

T
drugova

b)

po miljenju
d)
4.

tvojih roditelja tvojih nastavnika

T
T

P P

po miljenju

Temporalna dimenzija Primjer: Da smatra da je disciplina na radnim akcijama u prolosti bila vea? Da smatra da je disciplina sada prevelika? Da smatra da disciplinu na buduim radnim akcijama treba ublaiti?
li
li

li

5.

Reverzibilnost situacija
Primjer:

Da

li

smatra da akcija razvija drugarske odnose? (institucionalna razina)

bili

Da
Da

li

smatra da su odnosi u tvojoj brigadi

si

dobri? (grupna razina)

li

naao dobrog druga na radnoj

akciji? (individualna razina)."

(Supek, 1961:63/4.)

Navedeni primjer pokazuje kako se redoslijedom pitanja moe dosta pomoi dubljem zadiranju u stavove i miljenja, ako je on zasnovan na teorijskom poznavanju predmeta istraivanja, metoda istraivanja i psihologije ispitanika. Kada ne bismo pretpostavljali da ispitanik moe promijeniti kriterij prosuivanja odreene situacije, ne bismo trebali traiti procjenu s razliitih gledita. Stavovi i miljenja nisu odreeni samo trenutnom situacijom, ve su pod utjecajem prolosti i zamisli o budunosti.

Ako u
1

anketi

zanemarimo

redoslijed pitanja,

moe biti

vie posljedica:

2. 3. 4.

mogu odbiti ispunjavanje ankete, ispitanici mogu prekinuti zapoetu anketu, ispitanici mogu izbjei davanje tonog odgovora,
ispitanici

neemo zahvatiti dubinu stavova

miljenja.

138

METODE PRIKUPLJANJA PODATAKA

9.2.1.5. Ljestvice

u anketi

3.

Oc
Ko

Instrumenti ankete
binacija pitanja

odreena su kombinacija
i

pitanja sastavljena tako

valjanije, objektivnije

preciznije mjerenje varijable koju elimo izmjeriti.

je cjelina s

posebno se izrauje i zasebna

da omoguuju Takva komodreenim mjernim karakteih vie vrsta.

svaki
4.

stavlji

ristikama, pa se
I.

moe koristiti u razliitim anketama. Ima

ljestvica socijalnog rastojanja

uobz
kojim
smjer
r

Bogardusova

Socijalno je rastojanje varijabla koja varira

od

bliskih

toplih

odnosa preko ravno-

dunih do

Bogardusova ljestvica socijalnog za mjerenje socijalnog rastojanja prema:

neprijateljskih.
1

rastojanja upotrebljava se

tatek

drutvenim grupama,
vrijednostima,

2.
3.

pojedincima.

Od
janja.

ispitanika se trai

da

socijalne

grupe prema kojima elimo

ispitati socijalno

rastojanje razvrstaju

u jednu od sedam

kategorija koje su pokazatelj socijalnog rasto-

Evo primjera.
i
'

4-

Socijalna

fcrani.

:MSJet7

suradnik

gwpa

kluba

mojoj zemtji

mojoj zemlji

Iskljuiti

Englez
Poljak

X
X

Nijemac
Francuz

X
X
I;

veanin

tolera
tvica
ljestvi politii

Kada se ovakva ljestvica uvrsti u anketu, od ispitanika se trai da uza svaku socijalnu grupu stave znak X ispod one kategorije u koju razvrstavaju tipinog predstavnika te socijalne grupe.

politi
II.

Ljestvica Thurstonova tipa slui

za mjerenje stavova

miljenja.

Moe imati razliit

onome za

broj stupnjeva.
1

Obino ih ima

11, a

izrauje se ovako:

Prikupi se velik broj izreka koje

mogu biti indikator stava

miljenja o

to elimo napraviti ljestvicu.

2.

Ako smo

se odluili da ljestvica
je

grupi ocjenjivaa da
stvici.

ocijene

ima 11 stupnjeva, svaku izreku dat emo veoj ocjenom od 1 do 11 s obzirom na njezino mjesto u lje-

Izreke koje su indikator najpozitivnijeg stava dobivat ocjenu 1, a izreke koje su indikator najnegativnijeg stava dobivat ocjenu 11. Ocjenu 6 dobit izreke koje su indikator neutralnog stava. Ostale ocjene dobivati izreke koje se, po miljenju

ocjenjivaa, nalaze

izmeu tih ekstrema.

3.

Za

ANKETA

139

Odbacit emo izreke kod kojih nismo nali slaganje medu ocjenjivaima, a za svaku preostalu tvrdnju odredit emo ljestvinu vrijednost pomou medijana.
3. 4.

Konaan

izbor tvrdnji napravit

emo
i

tako da izaberemo
ljestvice. Pri

11

tvrdnji koje

e preds
i

stavljati

stupnjeve od jednog do drugog kraja

konanom se izboru uzima

one tvrdnje

u obzir ljestvina vrijednost tvrdnje

slaganje

medu ocjenjivaima.

Tako izraena
smjer stava.

ljestvica uvrsti se

upitnik, a ispitanik zaokruuje

kojima se slae. Istraiva na osnovi odgovora ispitanika lako odreuje intenzitet

Po istom
tate koji

je naelu izraena ljestvica politike tolerancije koju donosimo su dobiveni 1994. na uzorku 772 ispitanika.

rezul-

Ljestvica politike tolerancije

tim***
1

Tvttinja

'

Treba Treba

slijediti

politikog vodu.
ljudi

4.2 2.2

2. 3. 4.
5.

teiti

da

jednako misle.

Ljudi jo nisu zreli za demokraciju.

17.2
1 .1

U svemu se treba pokoravati veini. Nema reda bez strogih zakona.

Predsjednik ne bi trebao
biti

1 1

.2

6.
7.

biran vie

od dva

puta.

9.6

Stranka na vlasti treba uvaavati oporbu.

24.6
3.8
biti

8. 9.

Treba

biti strpljiv s

ljudima koji nisu u pravu.

kontrole.

sredstvima javnog obavjetavanja ne bi trebalo

9.9 9.0
7.2

10.

Demokracije nikad previe.

11.

Ne

bi trebalo ukinuti

nijednu stranku.

Vujevi, 2001 :73

Iz sadraja tvrdnji

toleranciju. Iako je
tvica politike
ljestvici
i

moe se zakljuiti da 1. tvrdnja izraava najmanju, 11. najveu moe li se po naelu izrade ljestvice stavova izraditi ljestolerancije, utvrena je visoka korelacija rezultata dobivenih na ovoj
upitno

rezultata koji su dobiveni

politike tolerancije. Iz dobivenih podataka

politikoj toleranciji.
III.

na pitanjima koja se odnose na klasine indikatore moe se zakljuiti da je rije o prosjenoj

Ljestvica Likertova tipa

takoer

se upotrebljava za mjerenje stavova

miljenja.

Uvijek ima pet intenziteta, a sastoji se od

veeg broja

tvrdnji koje su pokazatelj odre-

enog stava. U izradi te ljestvice ima nekih slinost s Thurstonovom ljestvicom.

1.

Prikuplja se

vei

broj tvrdnji koje bi

mogle biti pokazatelj odreenog

stava.

2.

Te se tvrdnje daju ispitanicima da na ljestvici od 1 do 5 izraze svoje slaganje, odnosno neslaganje s njima. Stupnjevi su pravilno rasporeeni numerirani: 1. vrlo se slaem, 2. uglavnom se slaem, 3. nit se slaem nit se ne slaem, 4. uglavnom se ne slaem, 5. vrlo se ne slaem.
i

3.

Za svakog

ispitanika zbrojimo brojeve

odgovora koje

je

dao pojedinim tvrdnjama.

140

METODE PRIKUPLJANJA PODATAKA

4.

Tako smo dobili dva niza podataka. Za svakog ispitanika znamo kako je odgovorio na svaku tvrdnju i ukupan zbroj, pa moemo izraunati korelaciju izmeu odgovora na svaku tvrdnju i ukupnog rezultata.
5.

Rezt
(199;

Tvrdnje koje nisu u korelaciji s ukupnim rezultatom odbacujemo, jer opravdano pretpostavljamo da sve tvrdnje bolje mjere odreeni stav nego samo jedna od njih.
Likertova ljestvica
ci

slim

odreuje
i

valjanost svake tvrdnje korelacijom koju su ispitani-

U Thurstonovoj ljestvici valjanost se zapravo iri. Prema tome, pri samoj izraodreuje miljenjem irija, jer su ocjenjivai di ljestvica pazi se na najvaniju mjernu karakteristiku - valjanost. Naknadno je lako odrediti i druge mjerne karakteristike, tj. pouzdanost i objektivnost. Osjetljivost je Thurstonove ljestvice vea, jer ima 1 1 stupnjeva, a Likertova ih ima samo pet.
dali pojedinoj tvrdnji

njihova

ukupna

zbroja.

Tako izraene ljestvice mogu upotrebljavati i drugi istraivai. U SAD postoji mnotvo ljestvica izraenih za mjerenje najrazliitijih stavova. Naalost, nije ih dovoljno samo prevesti i primjenjivati, jer zbog kulturnih razlika njihove tvrdnje mogu imati druga znaenja. Mogu se kombinirati Thurstonova Likertova ljestvica. Vie o
i

tim ljestvicama u: Supek, 1961:247

IV.

- 313.
na osnovi grafikih
ljestvica koje

Metoda semantikog

diferencijala nastala je

poKl

mou crte predouju promjene varijable. Krajevi crta predouju maksimalne promjeizmeu oznaava meduintenzitet. Ispitanik oznakom na odreuje intenzitet smjer svojega stava. Metoda semantikog diferencijala odreene pojave procese vrednuje veim brojem grafikih ljestvica koje na svojim krajevima imaju kontrastne atribute: dobar ne
varijable, a svaki poloaj
i

crti

drutven - nedrutven, svijetao taman, lak - teak slino. Kontinuum obino predouje isprekidane crte koje se sastoje od sedam dijelova. Ispitanik prema svom doivljaju kriiem oznaava svoj odnos prema odreenoj pojavi i procesu na svakom od ponuenih kontinuuma.
lo,
i

Ovom se metodom mogu zahvatiti tri dimenzije: evalutivna (dobar lo), aktivnost (aktivan

pasivan)

sposobnost

(jak

slab). Na

krajeve kontinuuma

mogu

se
Mirol

stavljan razliiti crtei ih boje.

Meutim,

istraiva predispitivanjem treba odrediti psi-

holoko znaenje ponuenih modaliteta.

vih odgovora, pa
je

Ova metoda osigurava spontanost ispitanikoi

pogodna za

ispitivanje stavova

miljenja o razliitim stvarima.

HRVATI
blagi
marljivi
iskreni

kulturni
jaki

poteni
hrabri

miroljubivi

grubi
lijeni

traja

V. S
neiskreni

miki
nekulturni
slabi

kim
dine
strel

nepoteni

kukavice
ratoborni

Takc
s

na

ANKETA

141

Svakoj
Rezultati se

crtici

moe

se dati

odreeni

broj,

pa se podaci

mogu

razliito obraditi.

(1993/1994)

mogu ovom je metodom provedeno istraivanje odnosa prema

prikazati
i

pomou semantikog profila. Tijekom Domovinskog rata

Hrvatima,
slici.

Mu-

slimanima, Slovencima Srbima (N =

772). Rezultate

donosimo na sljedeoj

Semantiki

profil Hrvata, Slovenaca,

Muslimana

Srba

Blagi

Grubi
/

Marljivi

y
\

/
1 \
\

Lijeni

Iskreni

Neiskreni
1

i
Kulturni
-1

,
t

'\

Nekulturni

Jaki

s
\
\
'

Slabi

/
Poteni
-

N
/
/

Nepoteni

/
/
'

/
Kukavice
Hrvati

Hrabri

:/
'.

\ \
\
\

Slovenci

'

roliubivi

\J-

Muslimani

Ratoborni

Srbi

Vujevi, 2001 :99

trajanja

Treba imati na umu da su ovi rezultati dobiveni u vrijeme Domovinskog rata za muslimansko-hrvatskog sukoba.

V. Sociometrijska metoda uz

pomo

odreenih

pitanja
biti: s

omoguuje da doemo do
bi najvie elio raditi?, s

mikrostrukture manjih grupa. Ta pitanja

mogu

kim

kim bi

najradije

poao na

izlet?,

tko bi bio najbolji voda grupe?

Odgovore na takva pitanja moemo prikazati pomou sociograma. U njemu pojedince u grupi prikazujemo kruiem, a u krui se upisuje broj biranja. Punom se strelicom moe oznaiti uzajamno biranje, isprekidanom kad je izbor jednosmjeran. Tako se vidi popularnost svakog pojedinca. Osoba s najvie biranja zove se zvijezda, a
s

najmanje biranja

usamljeirik.

Uzajamna

biranja otkrivaju klike unutar grupe.

142

METODE PRIKUPLJANJA PODATAKA

Sociogram
tirr

1.

ho\
2.
i

rist,

nain prouavanja grupa, Moreno je smatrao da je pronaao metodu pomou koje e ljudi moi rjeavati najvee konflikte - ratove. Ratovi, meutim, nisu intragrupni, ve intergrupni konflikti, pa je ta metoda u tom pogledu iznevjerila
Otkrivi ovaj

odr aju
se u
3.

oekivanja svojega autora.

No, ona moe izvrsno odrediti sociometrijsku strukturu malih grupa. Na toj se osnovi mogu formirati razne operativne grupe koje postiu bolje rezultate od grupa formiranih na klasian nain. Ova bi se metoda mogla upotrebljavati u istraivanju sociometrijske strukture upravnih organa, pa bi se mogla dovesti u vezu s drugim obiljejima tih organa, kao to su efikasnost, zadovoljstvo lanova kolektiva s njihonai u knjizi Moreno, 1962. vim radom i slino. Opirnije o metodi italac

ano cim
Iznc

rime

mije

9.2.1 .6.

Uvod u anketu
to se

Anketu ne ini samo

cima.

upitnik. Prije svakog ispunjavanja anketar neto kae ispitanikae prije ispunjavanja ankete moe utjecati na rezultate. Zbog toga treba nastojati da ispitanike privolimo na suradnju i potaknemo da nam daju iskrene odgovore. Prema tome, anketa se sastoji od upitnika i uvoda. O upitniku smo dosta govorili, pa emo sada neto rei o uvodu u anketu.

To

Anketno

istraivanje jedan je oblik komunikacije

medu

ljudima, pa

ono mora
P
is

udovoljavati kriterije dobroga komuniciranja. Zato se anketar mora predstaviti i istaknuti instituciju koja provodi istraivanje. Nije dobro da nosilac istraivanja

bude poli-

moe utjecati na smjer odgovora ispitanika. Najbolje je da nosioci istraivanja budu znanstveni instituti ili visokokolske institucije, jer u njih ispitanici imaju najvie povjerenja. Iskreni se odgovori daju samo onome u koga se
tika organizacija,
jer to

d
je
R. ni

ima povjerenja.

Kad se je predstavio, sugovornik" ispitanicima treba rei temu razgovora koja je naznaena u nazivu ankete. Naziv ankete treba pokrivati sadraj ankete i buditi znatielju ispitanika. Zato u njemu treba izbjegavati rije ispitivanje", da ispitanika ne podsjea na neugodno kolsko ispitivanje.

sv ni

ANKETA

143

Nakon
1. 2.

toga dolazi tekst kojim se ispitanici uvode u anketnu situaciju.

U vezi s

tim ispitanicima treba rei:

to se

anketiranjem

eli postii,

zato se anketa provodi,

3. 4.

zato se ispitanik treba potruditi da sudjeluje

u anketi i da dade iskrene odgovore,

uputa kako se ispunjava upitnik,

istaknuti anonimnost
i

5.
6.

opisati

kako

je

ona osigurana,

zahvaliti ispitanicima na suradnji.

U uvodu u anketu koristimo se trima vrstama motivacije ispitanika.

1.

Altruistika motivacija je

kad ispitanike zamolimo za suradnju, naglaavajui

nji-

hovu
2.

pomo u^nanstvenom osvjetljavanju problema koji se istrauje.

je

Pragmatika motivacija

kad

ispitanici

od ispunjavanja ankete imaju odreenu koiz

rist,

pa se to naglaava. Ta korist

moe proistjecati

samog

istraivanja, a

moe biti

odreena naknada za trud koji je vezan uz ispunjavanje ankete. U ovom drugom sluaju rizik je da se dobiju konformistiki odgovori. Ovom vrstom motivacije koristimo se u ispitivanju javnog miljenja na stalnom uzorku.
Katartika se motivacija moe primijeniti kad anketa zahvaa tabu teme. Uz isticanje anonimnosti, garanciju njezina osiguranja i upotrebu indirektnih pitanja, ispitanicima se moe rei kako im se prua prilika da slobodno i iskreno kau svoje miljenje.
3.

Iznoenje miljenja

nema samo informativnu

kao poticajem da se

ulogu.

Ono moe biti

primijenjena

olakanje,

pa se

time treba

koristiti

doe do iskrenijih odgovora u anketi.

je

Evo kako je izgledala prva

strana ankete koja

u istraivanju razu-

mijevanja drutvenopolitikih izraza, koju

smo

prije spominjali.

INSTITUT ZA POLITIKE ZNANOSTI

NOVINARSTVO FAKULTETA POLITIKIH NAUKA SVEUILITA U ZAGREBU

.

ANKETA

GRAANI
esto
se

SREDSTVA

MASOVNOG INFORMIRANJA
ne donose graana. Ovim tom poslu Vi nam moete
i

uje kako

sredstva

politike informacije na
najvie

masovnog informiranja (novine, radio nain koji bi bio razumljiv to veem broju

televizija)

naih

istraivanjem elimo znanstveno provjeriti takva miljenja.

i

pomoi, slobodno iskreno odgovarajui na postavljena pitanja. Na svako pitanje daje se samo jedan odgovor, to tako da se zaokrui broj kraj ponuenog odgovora koji je najblii Vaem miljenju.
i

Rezultati ovog istraivanja koristit se u pribliavanju politikih informacija u masovnim medijima to veem broju graana. Nadamo se da ste za to zainteresirani da ete svojim slobodnim iskrenim odgovorima dati svoj prilog tim nastojanjima. Anketa je anoi i

nimna, pa se nije potrebno

potpisati.

Zahvaljujemo na suradnji!

INSTITUT

144

METODE PRIKUPLJANJA PODATAKA

sta

9.2.1.7. Predispitivanje

Za izradu ankete esto

je

potrebno provesti vie razliitih predispitivanja, kao to su

do
st\ st\

provjeravanje valjanosti indikatora, pjimjena otvorenih pitanja radi izrade zatvore-

nih anketnih pitanja, izrada instrumenata koji

e se koristiti u anketi

slino.

kad imamo gotovu anketu, potrebno je provesti predispitivanje Ono treba dati konane odgovore na mnoga vana pitanja koja su vezana uz njezino provoenje, kao to je dolazak do ispitanika, osiguranje uvjeta za provoenje anketiranja, motivacija ispitanika, njihovo razumijevanje uputa i pojedi-

Meutim,

se

(generalnu probu).

da
ljai

nih pitanja, trajanje ankete, potreban broj anketara, cijena terenskog dijela istraivanja
i

nja

slino.

an]
sta

Mala pogreka u planiranju moe dovesti do velikih posljedica u anketnom istraivanju. Recimo, da smo planirali da anketa traje 45 minuta, a na terenu se ustanovi da treba 10 minuta vie. To moe uzrokovati ozbiljne tekoe u njezinom provoenju. Na osnovi planiranog trajanja, ako se anketa provodi u koli, zamolit emo upravu kole za jedan kolski sat. Ako anketa traje due, moe uzrokovati nervozu i kod uenika i kod nastavnika, to moe bitno djelovati na vrijednost odgovora. Predispitivanje se provodi da takvih situacija ne bi
bilo.

3.

koj

Tal
anl

9.2.1.8.

Provoenje ankete
je

(anketiranje)

postupak o kojem ovisi vrijednost dobivenih podataka i trokovi ispitivanja. Recimo, ako elimo prikupljati podatke koje ispitanik ne eli rei, onda individualno anketiranje moe utjecati na podeavanje odgovora, jer se ispitanik ne osjea anoniman koliko god ga mi uvjeravah da nas njegovo ime i prezime ne zanima. U takvu je sluaju bolje grupno anketiranje.

Provoenje ankete

Anketa se moe provesti na vie naina:

1.

individualnim anketiranjem,

2. 3. 4.

grupnim anketiranjem,
anketiranjem putem
pote,

anketiranjem telefonom.
je

samo jednog ispitanika. Ono ima prednosti svakom ispitaniku moemo prilagoditi, dajui mu nedostataka. Prednosti su to se dodatna objanjenja, tako da se doe do kvalitetnijih odgovora. Tim se nainom lake
1.

Individualno anketiranje

anketiranje

tem odi moi

volj

realizira uzorak.

Nedostaci su to
i

je

individualno anketiranje

mnogo skuplje, sporije,

uvjeti su
2.

manje standardizirani

nije

mogue osigurati anonimnost.

Prei

od
Grupno anketiranje je kad istodobno anketiramo vei broj ispitanika. Takva su anketiranja jeftinija, bra i provode se u standardnijim uvjetima. Meutim, vrlo je teko okupiti ispitanike koji trebaju biti obuhvaeni istraivanjem, pa se esto pravi pogreka jer se anketiraju oni do kojih je lake doi. Tada umjesto reprezentativnog uzorka dobivamo selekcionirani uzorak koji nije pogodan za uopavanja. Tako se anketiraju studenti koji posjeuju predavanja, graani koji dolaze na sastanke, a uopavanje se odnosi i na one koji ne dolaze na predavanja i na one koji ne dolaze na sati

za

4.

ljanj

mo
sred

ANKETA

145

stanke, iako ih je vie

iako se oni

po mnogim

obiljejima bitno razlikuju

od onih

koji

dolaze na sastanke
stvarati sliku

predavanja. Selekcionirani uzorak daje selekcionirane podatke, a

na osnovi onih koji dolaze na predavanja i sastanke znai uljepavati stvarnost, pa kad se dobiju podaci na nekom reprezentativnijem uzorku, ne uklapaju se u selekcioniranu sliku stvari. Zato se takvi rezultati i oni koji su ih dobili esto napadaju.

Poznato je da na sastancima esto nema kvoruma. Kvorum omoguuje pravovadonoenje odluka, ali on nije dovoljan da bi se na temelju njega vrila uopavanja. I individualno provoenje ankete esto dovodi do selekcioniranog uzorka, jer anketari uvijek imaju tekoa da pronau odreene kategorije ispitanika, samce, podljano

stanare
3.

slino.

Anketiranje putem pote provodi se tako da se

potom
i

alje

upitnik ispitanicima

koje

smo

Takvo je

na odreenu adresu. anketiranje vrlo privlano zbog nekih prednosti. Miller istie ove prednosti
ukljuili u uzorak, koji oni trebaju ispuniti
poslati

anketiranja
1.

putem pote

(Miller, 1970:77):
i

zahtijeva

minimum napora
iri

sredstava,

2.

omoguuje
obuhvaa

geografski kontakt,
i

3. 4.
5.

ljude za koje je teko odrediti vrijeme

mjesto ispitivanja,

moe se zahvatiti vei uzorak,

omoguuje ispitanicima da omoguuje

ispitanik je

promisle odgovore,

6.
7. 8.

se

grupna konzultacija radi davanja validnijeg odgovora,

situaciji,

u adekvatnoj
je

standardiziraniji

postupak,
privatni osjeaj,

9.

omoguuje ispitaniku

10.
1 1

ispitanik upitnik ispunjava

u vrijeme kad njemu odgovara,

izbjegava se efekt prisutnosti intervjuera.

Nedostataka nema mnogo, ali su takvi da dovode u pitanje primjenu ankete putem pote. Najvei je to ispitanici ne vraaju upitnike. U SAD je ustanovljeno da se od nekvalificiranih osoba dobije samo 10 do 20% ispunjenih anketa. Postotak vraanja moe se poveati skraivanjem upitnika i stavljanjem marke, ali to poveanje nije dovoljno da bismo na osnovi dobivenih anketa mogli obavljati bilo kakva uopavanja. Prema tome, mali broj graana vraa upitnike, a oni koji ih vraaju bitno se razlikuju od onih koji ih ne vraaju, pa svaki pokuaj uopavanja neizbjeno vodi u zabludu.
Anketiranje putem pote
ti

moe se primijeniti kao predispitivanje koje e posluinije upotrebljivo za verifikaciju hipoteza.

za razradu istraivanja,

ali

ono

4.

Telefonska anketa je traenje miljenja

putem

telefona.

To

je

najbri

nain uspostav-

ljanja

veze

ispitanikom,

ali se

moe

zazvoniti kad

smo

dobivaju odgovori vrlo male vrijednosti. Telefon nam najmanje raspoloeni odgovarati na neije pitanje. On nije

sredstvo komuniciranja za dublji pristup problemu ni za dui razgovor.

146

METODE PRIKUPLJANJA PODATAKA

Najvei je nedostatak to u nas telefone imaju boljestojei koji se bitno razlikuju od populacije, pa njihovi odgovori ne mogu posluiti u znanstvenom istraivanju
niih slojeva.

Anketiranje
razliite
dati

je odreeni drutveni odnos u kojem se anketar moe postaviti na naine prema ispitaniku. Zato uvijek treba teiti za takvim odnosom koji e najbolje rezultate. Vano je da ispitanik doivi anketara kao blisku osobu, sli-

nog socijalnog
za anketare.

statusa

ili

pripadnike neke neutralne grupe. Zato su studenti pogodni

Ovisno o vrsti i sadraju

istraivanja, anketar se

moe odluiti za tri vrste istrai-

vanja s obzirom na atmosferu:

Blago ispitivanje u kojem je anketar strpljiv i spreman sluati ispitanika kako bi se 1 on otvorio" i kazao ono to inae ne bi kazao. Takvim se ispitivanjem koristimo u strunim ispitivanjima u medicini, a moe posluiti kao predispitivanje ih dodatno ispitivanje u znanstvenom istraivanju. Ti podaci mogu posluiti kao pomone informacije u kvalitativnoj interpretaciji podataka.

usm
tu u

u kojem anketar uspostavlja normalnu" atmosferu istraivanja. Takva se situacija uspostavlja u verifikacijskim istrai2.

Neutralno anketiranje je standardiziran postupak

vanjima.
3.

Strogo istraivanje je pod velikom kontrolom anketara koji uporno inzistira na iskrenim odgovorima, potiskujui zaobilaenja. Ispitanika treba unaprijed upoznati sa

sadrajem i atmosferom istraivanja i poeti ispitivanje nakon njegova dobrovoljnog pristanka. Rabe ga psihijatri, a moe se primijeniti i u znanstvenom istraivanju, kao

dopunsko

istraivanje.

Preporuuje
tivni podaci.

se kombinirana primjena

kako bi

se povezali kvantitativni

kvalita-

od izrade do primjene ankete vrebaju mnoge pogreke, nam ova metoda prikupljanja podataka stvarno moe dati. U definiciji ankete nismo sluajno isticali uzorak, jer u izradi i primjeni ove metode on esto dolazi u pitanje, a ako podaci nisu prikupljeni na reprezentativnom uzorku, oni nisu upotrebljivi u znanstvenom istraivanju.
vidjeti,

Kako smo mogli

tako da se na kraju opravdano zapitati to

Zato u anketnom istraivanju treba razlikovati planirani od

Nije jednostavno planirati reprezentativan uzorak u

realiziranog uzorka.

anketnom istraivanju, a jo ga je mnogo tee realizirati. U izradi i provoenju ankete tako se esto pojavljuju selektivni momenti da slobodno moemo rei kako anketna istraivanja daju uljepanu
sliku stanja.

Da bi ispitanici mogli ispunjavati anketu, moraju prije svega biti pismeni. Prema
planiranog uzorka izborom ankete automatski otpadaju nepismeni, a to je znatan dio populacije, u nas vie od 15%. Medu pismenima tee razumjeti jezik ankete oni koji su slabije pismeni, pa i zbog toga doi do nagrizanja uzorka odozdo. U provoenju ankete tee emo doi do onih koji su slabije pismenosti, jer oni rjee dolaze na sastanke. Idemo li u stanove, tee emo ih nai u popisima, a ako ih naemo u popisu rjee emo ih nai u stanu jer su oni ee podstanari i ee

tome,

iz

ajn

mijenjaju adresu.

zna

ANKETA

147

Idemo li na potansku anketu, slabije pismene i podstanare teko emo i planirati oni su ti u uzorak, jer je tee doi do njihovih adresa. Ako naemo njihove adrese, ni doneemo njih do pozivom, telefonskim li Pokuamo koji rijetko vraaju anketu.
i

spjeti.

Prema tome, anketa u uem smislu

jest

metoda koja

iz

uzorka sustavno isputa

slojeva. Zato ona nie slojeve, a uopava na osnovi podataka koje dobiva od viih o tome se mora istraivanju znanstvenom moe imati ugled kod nosilaca vlasti, ali u

brinuti pri njezinoj izradi,

provoenju

interpretaciji

podataka

koji se

pomou

nje

dobivaju.

9.2.2.

Intervju

Za razliku od ankete u uem smislu, u kojoj se pitanja postavljaju postavljaju pismeno i odgovori dobivaju pismeno, u intervjuu se pitanja upitnika za ankesastavljanje za usmeno i odgovori dobivaju usmeno. Sve to vrijedi
Intervju je

usmena

anketa.

u uem smislu, vrijedi i za upitnik intervjua. Upitnik intervjua unaprijed je priankete premljen u pisanu obliku i ima sva formalna i sadrajna obiljeja kao i upitnik postavusmeno u uem smislu, a razlika je samo to to anketar (intervjuer) ta pitanja odgovore biljei. lja i to ispitanik usmeno odgovara, a anketar te Prema tome, razlika izmeu ankete u uem smislu i intervjua jest u provoenju sadraju o kojem ispitivanja. Kako emo provesti anketu, usmeno ili pismeno, ovisi o takav da treba pitanja sadraj Ako je ispitanika. dostupnosti i pitamo, pismenosti onda emo objanjenja, dodatna davati potrebno kad je atmosferu, stvoriti privatnu kad do ispiodluiti emo se intervju za konano, I, se odluiti za usmeno ispitivanje.
tu

tanika dolazimo pojedinano.

Intervjuom, dakle,

moemo

ukloniti nedostatke

pismene ankete. Dodatnim

i

objanjenjima prilagoujemo pitanja

svakom ispitaniku tako spreavamo sustavno osipanje uzorka odozdo. Tako se moe poboljati i kvaliteta odgovora. U istraivanje ispitivanjem moese intervjuom mogu ukljuiti i nepismeni ispitanici. Pojedinanim

mo lake realizirati reprezentativni uzorak istraivanja.

Osim tih velikih prednosti, intervju ima i nedostataka. Prije svega, mnogo poskuprazgovor s jednim ljuje istraivanje, jer jedan anketar potroi jednako vremena na ispitanikom koliko bi u grupnom pismenom ispitivanju potroio na pedesetak ispitarazliitim nika. U intervjuu ne moemo osigurati standardne uvjete, jer se obavlja u
situacijama

pod vodstvom veeg broja anketara. Budui da o anketarima znatno oviispitanika, anketari moraju biti paljivije odabrani i bolje pripremljeni za odgovori se za pismenu anketu. Osim upuenosti u sadraj istraivanja, oni moraju nego intervju kontakt s ispitanicima i voditi takav razgovor s ispitanicima koji uspostaviti znati da slobodno daju odgovore na postavljena pitanja. ispitanicima omoguiti

Iako intervjuom do podataka dolazimo usmenim govorom, on se formalno, sadrajno i psiholoki razlikuje od obinog razgovora:
1 2.

Intervju se vodi s

odreenim ciljem i po odreenom

planu.

Osobe koje razgovaraju nisu psiholoki ravnopravne.

je

U intervjuu se uvijek

zna tko

anketar, a tko ispitanik.

148

METODE PRIKUPLJANJA PODATAKA

3. Zbog svega toga postoje i psiholoke razlike u doivljaju intervjua i obinog razgovora. Intervju obiljeava napetost, rezerviranost, sumnja i bojazan (Zvonarevi,

1976:130).

Imamo slobodni
a upotrebljava se

standardizirani intervju. Slobodni

je

slian

obinom razgovoru,

kad se eli dublje prodrijeti u problematiku koja se istrauje, pa se ispitanik pusti da slobodno govori kako bi se oslobodio formalnih, sadrajnih i psiholokih ogranienja. Takav intervju ima veu heuristiku vrijednost, pa se upotrebljava kao dodatno istraivanje radi kvalitativne interpretacije podataka ili kao predispitivanje radi izrade standardiziranog intervjua.
Standardizirani intervju je formalno
i

sadrajno razraen, tako da se govor ispitaistrai-

nika vodi unaprijed pripremljenim pitanjima. Upotrebljava se u ekstenzivnim

zan

vanjima za provjeravanje odreenih hipoteza.

u obinom razgovoru ljudi se ustruavaju govoriti o nekim problemima. To jo do izraaja u intervjuu, jer istina se preselila u privatnu sferu" (unji, 1973:216). Zbog toga je osobito vano u intervjuu osigurati psiholoku atmosferu u kojoj e ispitanik biti spreman sudjelovati i dati slobodne odgovore. Prije svega, interI

dru izm
blei
treb

vie dolazi

van
rati

moe djelovati na odgovore kao i na spremnost da sudjeluju u intervjuu. Budui da se posao lake odbije nego zapoeti prekine, u intervjuu je posebice vaan prvi kontakt. Ispitanik na osnovi vanjskog izgleda ili neke druge geste stvara sud o cijeloj osobi (halo-efekt). Zato prvi dojam treba biti povoljan. U pronalaenju ispitanika treba biti vrlo paljiv. Pri susretu se anketar treba predstaviti, rei ustanovu za koju radi i razlog svojeg dolaska, pokazujui punomo. Ispitaniku nee biti jasno zato je upravo on izabran za presluavanje", pa anketar to treba odmah objasniti i upozoriti da je rije o znanstvenom istraivanju u kojem pojedini ispitanici ostaju anonimni. Ako sumnje u ispitaniku nisu nestale, on se braniti nedostatkom vremena, pa ga treba zamoliti za pomo u izvravanju zadatka, a ako se zaista radi o nedostatku vremena, onda se s ispitanikom treba dogovoriti za pogodnije vrijeme.
vju nije anoniman, pa neposredna prisutnost anketara
ispitanika,

razj

gov
toli!

von mo;
njej foni

bito
inte

U intervjuu se pojavljuje vie pozitivnih

vati

negativnih motiva. Dobro ih

je

pozna9.2.

kako bismo

se koristili pozitivnima, uklanjajui negativne.

Zvonarevi navodi
on na
se

sljedee pozitivne motive:

1.

Ugled

institucije

koja provodi istraivanje

moe potaknuti
pa
s

ispitanika da

neki
2.

nain sudjeluje u njezinom radu.

svakom
ispitivanju

Ispitanik postaje znatieljan pri

tim treba raunati, upoz-

Dol u

nati
3.

ga

nekim detaljima

koji

e mu pobuditi znatielju.
sudjeluje

sadi

Uljudnost ispitanika

moe biti razlogom da

u intervjuu, iako ne
pa intervju treba

bi pristao

sebi

da ga nismo tako
4.

lijepo zamolili.
ljudi,

obk
den<
rezi
situ;

Spremnost da daju svoje miljenje prisutna je u kao traenje miljenja o odreenim problemima.
5.

nagovijestiti

Materijalna stimulacija

moe pomoi da

ispitanik pristane na intervju, ali se treba

stalr

uvati podeavanja odgovora prema percipiranim eljama anketara.

6.

Prethodno obavjetavanje ispitanika o dolaenju anketara

o svrsi istraivanja

moe
oku

poticajno djelovati, jer daje ozbiljnost cijelom poslu.

ANKETA

149

Osim
1.

tih

motiva, Zvonarevi navodi

i

negativne:

Ispitanik

odmah ne vidi cilj svrhu

intervjua.
posljedica.

2.

Ispitanik se boji sudjelovati

u intervjuu zbog eventualnih

3. Ispitanik se plai 4.
5. 6.

da ne ispadne neznalica.
revoltiran

Ispitanik
Ispitanik
Ispitanik

moe biti

nekim pitanjima.

moe biti zasien

intervjuima.

moe biti ometen u nekom svojem poslu (Zvonarevi,

1976:132

- 134).

Kazali

smo da uz

pomo intervjua moemo dublje ui u problematiku koja nas

zanima. Uz pomo intervjua dublje moemo ui u osobne probleme ispitanika, ali i u drutvene probleme. Drutveni problemi ee nastaju ondje gdje je vea razlika izmeu javnoga i privatnoga. Oni su ujedno i vei to je ta razlika vea, a to su problemi vei tee ih je istraivati. Zato u istraivanju drutvenih i politikih problema treba ui u privatni ivot ispitanika. To, meutim, nije mogue bez dobrog poznavanja
i

primjenjivanja znanja iz psihologije u takvim istraivanjima.

Pridobivanjem ispitanika ne moraju prestati tekoe jer gazda esto hoe odgovapak prisustvovati intervjuu. Tada anketar mora ljubazno upozoriti na nunost razgovora u etiri oka. Ako to ne zadovolji gazdu, anketar moe pristati na takav razgovor nakon razgovora s ispitanikom iz uzorka. Taj razgovor moe biti kratak, tek toliko da zadovolji upornog domaina, ali rezultati ne smiju ui u uzorak.
rati
ili

Budui da
vore, anketaru

standardizirani intervju ima unaprijed pripremljena pitanja

odgo-

nei

biti

teko zabiljeiti ispitanikove odgovore.

Kad

nije siguran,

moe ispitaniku proitati mogue odgovore s molbom da mu kae koji je najblii njegovu miljenju. U slobodnom intervjuu odgovori se mogu snimati na magnetofonsku vrpcu, ali treba imati na umu da to moe inhibirati ispitanika. Isto tako, inhibitorno moe djelovati i biljeenje odgovora, pa se pokatkad odgovori biljee nakon intervjua. Dakako, i to ima svoje negativne strane. O intervjuu vie u: Garrett, 1970.

9.2.3.

Testovi
Testomanija nije

mana
i

testova.

Dok

se

se uz

anketom u uem smislu uz pomo pitanja saznaju stavovi miljenja, testom pomo pitanja (zadataka) dolazi do znanja, sposobnosti crta linosti. Osim te
i

sadrajne razlike, testovi

nainom

izrade slie ljestvicama za mjerenje stavova. Poi

sebno su izraeni instrumenti za mjerenje znanja, sposobnosti

crta linosti. Test se

obino

definira kao standardizirani postupak,

pomou
i

kojeg se izaziva neka odre-

ena aktivnost, a onda se uinak te aktivnosti mjeri

rezultat usporedi s rezultatima, koji su dobiveni
situaciji" (Buja, 1959:96).

vrednuje tako da se individualni

kod drugih individua u jednakoj

i

Ba zbog toga to

je

standardizirani postupak, test se posebno konstruira

samoi

stalno primjenjuje. Zato nije instrument ankete,

ve vrsta ankete.
pretoj vrsti

Budui da su

sposobnosti

crte linosti

predmet prouavanja psihologije

okupacija za to posebno obrazovanih strunjaka psihologa, o

testova ovdje

150

METODE PRIKUPLJANJA PODATAKA

govora. Usmjerit

nee

biti

emo se samo na testove znanja, jer pored

i

psihologa za

tani
ljati

drugi strunjaci. Znanje je varijabla za koju se sve vie zanimaju razni strunjaci. Zato osim pedagoga, nastavnika, za nju se sve vie zanimaju sociolozi, politolozi, pravnici, ekonomisti i drugi. To nije ni udno jer takve testove zainteresirani su
znanje
je

tivn
rati

vezano za cjelokupnu ovjekovu aktivnost.

Nije stoga
varijable.
li

udno ni to to u posljednje vrijeme postoji velik interes za mjerenje te To je dovelo do testomanije, tako da su se masovno izraivali i primjenjivaosobe nekvalificirane za
taj

neije o mjerenju znanja. Potrebna su, dakle, struno-metodoloka znanja. Zbog nedostatka takva znanja dolo je do nestrune primjene testova, pa su se te pogreke pripisivale samoj metodi. Dakako, i metoda ima svoja ogranienja, ali nepopularnosti testova u posljednje je vrijeme vie pridonijela slaba primjena te metode nego njezina ogranienja.
testovi koje su radile

posao.

Da

bi se mjerilo
i

znanje, nije

dovoljno samo vladati tim znanjem,

ve treba

imati znanja

Prim

Ona nedvojbeno pokazuje potrebu ljudi da se bolje mjeri znanje nego to se do sada inilo. Ono se zaista moe bolje mjeriti, ali to treba znati. Test nije postavljeni niz pitanja, ve su to odreena pitanja, s odreenim karakteristikama. U izradi testa mogu se upotrijebiti razliite vrste pitanja.
Testomanija nije sluajno nastala.
i

zada

ima

1.

Zadaci dosjeanja slini su anketnim pitanjima otvorenog tipa.

Primjer: Koja je drava prva priznala Republiku Hrvatsku?
.

2.

Zadaci dopunjavanja.
Primjer:

do<
Hrvatska
tipa.
je

Godine

primljena u

UN.

njen

daj
3.

Zadaci alternativnog

Primjer: Hrvatska je
1.

lanica Europske zajednice:

5.

tono
netono.

pog:

2.

4.

Zadaci

viestrukim izborom.

6.

Primjer: Koja je drava prva priznala Hrvatsku?

1

Njemaka
Vatikan
Finska
7.

2.

3.

4. Island
5.

Slovenija

CARINA JE
1

iznos koji se

plaa za

trokove prijevoza neke robe,

u centralni fond,

2. svaki 3.

porez

koji se

plaa

novac kojim se
porez
koji se

stimulira izvoz

neke robe,

4.
5.

plaa

prilikom uvoza neke robe,

novac kojim se stimulira uvoz neke robe.

Ta se vrsta zadataka najvie primjenjuje u testu, ali ih je najtee izraditi jer ponueni odgovori moraju biti slini i jednake duine kao i toni odgovori kako ispi-

ANKETA

151

ljati

tanik zakljuivanjem ne bi pronaao ispravan odgovor. Ispravan odgovor treba stavna razliita mjesta. Prilina je mogunost sluajnog pogaanja (1/5). Kod alterna-

tivnih je zadataka
rati

mnogo vea

(1/2).

uz

pomo formule:

Meutim, sluajno pogaanje moe se kontroli-

R = IT-

IK
n-1

R= rezultat,
ET= zbroj tonih odgovora, K = zbroj pogrenih odgovora,
n = broj mogunosti.
Primjer: Imamo dva ispitanika koji su u testu sa 100 zadataka alternativnog tipa rijeili po 50 zadataka. Koliki je njihov rezultat, ako ispitanik A nema nijedan pogreni odgovor, a ispitanik B

ima 50 pogrenih odgovora?

A
R=

ispitanik

B ispitanik

50-

2-1

= 50

R = 50

50
2-1

Ispitanik A nije sluajno pogaao, jer nema pogrenih odgovora, a ispitanik B doao je do istog broja ispravnih odgovora sluajnim pogaanjem. Sluajnim pogaanjem kod zadataka alternativnog tipa ispitanik ima jednaku vjerojatnost da pogodi i da pogrijei. U njega je takav sluaj pa mu je rezultat jednak nuli.
5.

Zadaci ispravljanja donose zadatak s

i

odreenim pogrekama, a

ispitanici trebaju te

pogreke uoiti
Primjer:

ispraviti.
je lijepo

Korula

mjesto na poluotoku koruli.

6.

Zadaci sreivanja.
Primjer: Poredaj stranke

po redoslijedu

zastupljenosti u

Hrvatskom Saboru:

SDP, HSP, HDZ, HSS, HNS, HSLS.

7.

Zadaci povezivanja.
Primjer:

Crtom povezi ime politiara

sa strankom kojoj je na

elu.

Ivica

Raan

HDZ
HSS

Vesna Pusi
Ivo Sanader

HNS
HSLS

Ante

Dapi
Frii

Durda Adlei
Josip

HSP

SDP

152

METODE PRIKUPLJANJA PODATAKA

U testu se mogu koristiti svi tipovi zadataka. Svi oni imaju odreene prednosti
nedostatke koje pri izradi testa treba imati na
nosti, a eliminirali nedostaci.

umu kako bi se to vie iskoristile pred-

Ve smo rekli da
pitanja sastavljena na

test nije

jednostavno niz pitanja,

ve

da

je to

odreena

vrsta

odreeni nain. Test je mjerni instrument izraen na odreeni nain. On ini logiku cjelinu koja mora udovoljavati odreenim mjernim karakteristikama, pa se izrauje po odreenim pravilima. Pri izradi testa znanja treba postupiti
ovako:
1.

Definirati znanje iz

podruja za

koje elimo izraditi

test.

2.

Odrediti irinu znanja koje

namjeravamo obuhvatiti testom. (To moe

ili

biti

gradivo

jednog predmeta za jedan razred

3.

neka vrsta informiranosti.)

s

Izraditi velik broj pitanja

unutar odreenog podruja, a u skladu

definicijom

znanja koju
4. Poredati
5.

smo dali.
prema
vjerojatnoj teini.
je test

pitanja

Primijeniti pitanja

na dijelu ispitanika kojima

namijenjen.

6.

Izraunati aritmetiku sredinu za uzorak ispitanika na kojem

smo

primijenili

prvu

verziju testa.
7.
liti

Na osnovi aritmetike sredine

na iznadprosjene
i

rezultata

svakog pojedinca ispitanike treba podije-

ispodprosjene.

8.

Odrediti indeks diskriminativnosti za svaki zadatak. Taj se indeks odreuje tako da

je rijeilo
i

za svaki zadatak odredimo koliko ga

sjenih. to
je

iznadprosjenih, a koliko ispodproispodprosjenih vea, to je vea diskriminativna vrijednost zadatka. Valjanija su ona pitanja koja imaju veu diskriminativnu vrijednost. Ona pitanja koja jednako rjeavaju iznadprosjeni i ispodprosjeni treba izbaciti, jer nemaju nikakvu diskriminativnu vrijednost.
razlika

izmeu iznadprosjenih

9.

Odrediti indeks teine pitanja. Provodi se tako da se za svako pitanje odredi posto-

tak ispitanika koji ga ispravno rjeavaju. Valja odbaciti ona pitanja koja nije nitko
rijeio
i

ona koja

svi rjeavaju, jer

pomou njih ne razlikujemo ispitanike. U konanu

najveim indeksom diskriminativnosti, vodei rauna o indeksu teine, tako da se najvie zadataka ukljui s prosjenim indeksom teine, te da se njihov broj smanjuje kako se indeks teine poveava, odnosno smanjuje slijedei normalnu krivulju.
verziju testa treba birati pitanja s

Tako
obiljeja.

emo

od velikog broja

pitanja

test izabrati

manji dio koji ima potrebna

je test

Izabrana se pitanja ponovno primjenjuju na uzorku ispitanika kojima

namijenjen za odreivanje metrijskih karakteristika testa kao to su pouzdanost, objektivnost, badarenost.

je zadatak, pa nije udno to se oni paljivo uvaju, jer sav nauzaludan ako testovi ne ostanu tajna. Oni ne pokrivaju cijelo znanje, ve samo uzorak, pa ispitanici ako doznaju pitanja, ue samo ta pitanja. Tada test prestaje biti mjerni instrument, pa cijeli trud oko njegove izrade postaje uzaludan. Zato testovi

Izrada testa teak

por

je

ANALIZA SADRAJA

153

moraju biti tajna. Unato tome, oni su pokvarljivi", pa se konstruiraju ekvivalentne forme koje se izmjenino upotrebljavaju. Kad u istraivanju imamo varijablu znanje (informiranost), nije uvijek potrebno ukljuuju izraditi test, pa se moemo koristiti zadacima objektivnog tipa. Takvi zadaci
bitne sadraje koje elimo ispitati

adekvatna pitanja. Dok se anketa prilagodava najljestvice nioj razini ispitanika, test se prilagodava prosjenoj razini. Testovi, kao i reviprave toga umjesto stavova, ne mogu se prevoditi s jednog jezika na drugi, pa se
i

zije

u kojima se provjeravaju sva

pitanja

ili

tvrdnje

metrijske karakteristike testa

ili

ljestvice.

9.3

Analiza sadraja
je

Analiza sadraja metoda

za prikupljanje podataka

iz

informacijskog materijala: iz

knjiga, asopisa, novina, s radija, televizije i interneta. Uz pomo nje moe se analiziod teorijskog rati verbalna i neverbalna komunikacija. Analiza sadraja razlikuje se na literaturi rada teorijskog osnovi Na dokumentaciji. rada na rada na literaturi i od saznadokumentaciji na radom a istraivanja, okvir naeg teorijski logiki razvijamo

jemo potrebne podatke koje su drugi prikupili, a koji nama mogu posluiti za provjeravanje hipoteza. Radom na dokumentaciji dolazimo do sekundarnih podataka, a analizom sadraja dolazimo do primarnih podataka. Razlika izmeu primarnih i sekundarnih podataka jest to to je sekundarne podatke prikupio netko drugi s drugim ciljem, a mi ih upotrebljavamo za potrebe provjeravanja hipoteza naeg istraivanja. Primarne podatke prikuplja istraiva jednom od metoda za prikupljanje podataka s ciljem da provjeri

odreene hipoteze.
je

za prikupljanje podataka kojih je zadatak objektivan, sustavan i kvantitativan opis manifestnog sadraja komunikacije (Berelson, 1954). Analizom sadraja komunikacije moe se doi do najrazliitijih podataka o drutve-

Analiza sadraja metoda

noj stvarnosti, jer se

si.

u sadraju komunikacije

reflektiraju

gotovo svi drutveni odno-

Ovom se metodom s dosta uspjeha dolazilo do ovih podataka:

1

o sadraju razliitih poruka,

2. 3.
4.

o obiljejima

poiljaoca

poruka,

o obiljejima primaoca poruka,

o efektima poduzetih
akcija.

U svakom sluaju, preko sadraja poruka zakljuujemo o drugim obiljejima. Na osnovi sadraja moe se zakljuiti o obiljejima autora, redakcija izdavakih kua. U
i

svjetskom ratu analizom sadraja otkrivena je kih amerikih novinskih agencija. Analizom prvomajskih parola se vanjska i unutranja politika te zemlje.

Drugom

profaistika orijentacija ne-

u SSSR predviala
1929. godini

Analizom sadraja najpopularnijih drama u Njemakoj

SAD u

dolo se do vrlo zanimljivih razlika u nacionalnim karakteristikama maca i Amerikanaca. Evo nekih rezultata te analize:

izmeu

Nije-

154

METODE PRIKUPLJANJA PODATAKA

SAD
ljubav

'**$$&$&]
sku

moral
idealizam

60% 36%

31%

mo

4% 2%

9% 44%
33%
(Miller,

Sad

1950,

str.

112)

Podaci ove analize nedvojbeno pokazuju da su se ukusi" primalaca u

te dvije

zemlje 1929. godine bitno razlikovali. Te su razlike potvrdila i neka druga istraivanja, dok nije dolo vrijeme da budu vidljiva i bez ikakva istraivanja. Izneseni rezultati potvruju izuzetnu heuristiku vrijednost metode analize sadraja. Tom se meto-

dom mogu

odrediti efekti poduzetih akcija. Primjerice, analizom sadraja pisama

je

zarobljenih vojnika ustanovljeno

da vei psiholoki efekat ima dnevno nego

nono

bombardiranje.

Dakako, i primjena te metode za prikupljanje podataka treba biti teorijski utemeTo prije svega znai da analizom sadraja, kao i drugim metodama za prikupljanje podataka ne moe zapoeti istraivanje. Sve metode za prikupljanje podataka imaju mjesto u procesu istraivanja. One nisu cilj, ve sredstvo da se doe do otkria ili da se provjere odreene hipoteze. I u jednom i u drugom sluaju zasnovane su na odreenoj istraivakoj ideji, pa logiki trebaju biti povezane sa svim ostalim aktivnoljena.

Osii

stima radi ostvarivanja

te ideje.

Prema tome, ako smatramo da je analiza sadraja najpogodnija metoda za prikupljanje podataka u realizaciji nae istraivake ideje, onda u skladu s tom idejom moramo pripremiti ovu metodu za njezinu primjenu. U toj pripremi moramo odrediti:
a)

kategorije analize sadraja,

b)
c)

uzorak analize sadraja,

jedinice analize sadraja.

gon
u oc
obje
liko

9.3.1

Kategorije analize sadraja

bro
obilj

Kategorije analize sadraja su obiljeja (varijable) sadraja kojeg zastupljenost elimo

Recimo da nas zanima koliko se sadraja u udbenicima osnovne kole odnosi na katoliku vjeru kako se taj sadraj prezentira. Hipoteza moe biti da sadraja o katolikoj vjeri ima dosta i da se preteito favorizira. Varijable sadraja u ovoj hipotezi su sljedee:
odrediti
materijalu.
i

u nekom informacijskom

ih p:

pose
opis

1.

sadraji koji govore o katolikoj vjeri (kategorija analize sadraja)

mog
ti

modaliteti
1.1. sadraji koji se favoriziraju
1

on

toj<

.2.

sadraji koji se

ne favoriziraju

sadr

dok
razli

1.3. neutralni sadraji.

ANALIZA SADRAJA

155

Kategorije analize sadraja

mogu

biti

vrlo razliite. Lasswell ih dijeli na dvije

skupine: sadrajne
Sadrajne:
a)

formalne.

koje govore o vrsti sadraja,

b) koje govore o
c)

nainu kako se sadraj

i

tretira: favorizira,
ciljeve,

nefavorizira, neutralno,

kategorije koje otkrivaju vrijednost

d) koje govore o
e)
f)

nainu

ostvarivanja ciljeva,
ljudi,

koje se osobine upotrebljavaju pri opisu

to se

uzima za podizanje autoriteta,

je

g)

odakle i od koga

informacija potekla,

h)
i)

kome

je

namijenjena,

gdje se akcija
vrsta konflikta

dogaa,

j)

- podrijetlo i razina,
tragian, ambivalentan,

k) zavretak
1)

- sretan,

vrijeme na koje se informacija odnosi.

Osim tih
a)

sadrajnih, analiza
ili

moe biti usmjerena i na formalna

obiljeja

komunikacije:

forma

tip

komunikacije

- vrsta
i

medija,

b)
c)

forma reenica
retoriki
i

- gramatiki

sintaktiki oblici,

propagandni oblici (Lassvvell, 1965).

U analizi sadraja uvijek nas zanima koliko od ukupnog sadraja otpada na kateKako bismo to mogli postii, cjelokupan sadraj razdijelimo u odgovarajue kategorije. Meutim, u analizi sadraja postavlja se ozbiljno pitanje objektivnosti u primjeni ove metode. To znai da se pri razvrstavanju ne postie vegorije koje nas zanimaju.
liko slaganje

medu

razliitim analizatorima koji analiziraju

isti

sadraj.

Zato, ako nije nuno, u analizi sadraja ne treba ii na velik broj kategorija. Dobro se usmjeriti na opa i lako prepoznatljiva obiljeja sadraja, jer su upravo takva
obiljeja

znanstveno relevantnija. Kada smo se odluili za odreene kategorije, valja

ih precizno opisati

kako

bi ih analizatori lake prepoznali. Pri opisivanju kategorija

je

posebice se treba usmjeriti na razlikovanje slinih kategorija, pa opisu donijeti tipine primjere za svaku kategoriju.

zbog toga dobro u

Ni

najbolji opis kategorija analize sadraja

ne moe ukloniti sve dileme koje se

mogu pojaviti pri analizi i bitno utjecati na objektivnost. Zato je potrebno uvjebavati one koji e analizirati. Meutim, prije toga treba sve uiniti da opis kategorija bude
Korisnim se pokazalo da dva analizatora u predispitivanju analiziraju isti drugome i da se nakon toga sastanu analiziraju rezultate do kojih su doli. Osobitu panju trebaju obratiti onim sadrajima koje su razvrstah u razliite kategorije, pa ako ustanove da je razlika uzrokovana razliitim shvaanjem
to jasniji.

sadraj neovisno jedan o

156

METODE PRIKUPLJANJA PODATAKA

opisa kategorije, opis treba upotpuniti.

Takvim upotpunjavanjem opisa

se

kategorija

9.3.

analize sadraja bitno se poboljava njezina objektivnost.

Objektivnost analize sadraja

poveava

ako svaki sadraj

moemo

Ou
razvrstati

u odgovarajuu kategoriju. Meutim, neka vrsta sadraja moe biti za nae istraivanje nevana, ali ne smije biti izuzeta iz analize. Moramo znati koliko ima takva sadraja kako bismo mogli odrediti proporciju relevantnih sadraja. Zato uvijek kad imamo sadraje koji ne spadaju u kategorije to nas zanimaju, dodajemo kategoriju
ostalo"

spe
pori

Rec
nai

u koju

srec

ih

razvrstavamo.
i

paj
nas
brai

Do kategorija analize sadraja dolazimo na osnovi hipoteza na osnovi prethodnog upoznavanja sadraja koji biti analiziran. Kao i sve hipoteze, i ove trebaju biti zasnovane na znanju, mati, intuiciji i inteligenciji istraivaa. Kreativan istraiva

moe doi i do kategorija analize sadraja koje se ne pojavljuju ili se rijetko pojavljuju u samom sadraju, a uz pomo kojih se moe doi do vanih spoznaja o sadraju koji se analiziraju. Recimo, u govoru u povodu desete obljetnice meunarodnog priznanja Hrvatske drugi predsjednik Republike Hrvatske ni jednom rijeju nije spomenuo ime prvog predsjednika. Nespominjanje imena prvog predsjednika u takvim prilikama vano je obiljeje toga sadraja.

dan ma. uzo

feljt

tik
nel<

Analiza sadraja, prema tome, ne mora biti usmjerena samo na manifestni sadraj komunikacije. Zato se i govori o kvalitativnoj i kvantitativnoj analizi sadraja (Novosel, 1971:582 - 609). Recimo, za analizu sadraja parola koje su se pojavile jednog jutra na ulicama Zagreba pogodna bi bila kvalitativna ili nefrekvencijska analiza.

poli

tik:

U tim parolama koje se i sada naziru na zagrebakim ulicama, nepoznati pisci istiu neke vrijednosti tadanjeg drutva i upozoravaju na neke njegove slabosti. Kako bi se dobio bolji uvid u namjere onih koji su pisali te parole, trebalo bi vidjeti koje se vrijednosti
i

Akc
rep
nije

slabosti tadanjeg drutva

i

u njima ne spominju.

prin
treb

moe dovesti do vrlo kvalitetnih rezultata ako su zasnovane na dobrim hipotezama. Zbog toga znanstvena istraivanja ne treba dijeliti na kvalitativna kvantitativna, jer u svakom moraju biti prisutnefrekvencijska analiza sadraja
i

Frekvencijska

sam odn
pozi

na oba aspekta. Varijable su kvalitativna obiljeja pojava. U istraivanju ih mjerimo tako da ih brojimo ili im odreujemo intenzitet. U hipotezama dovodimo u vezu relevantna obiljeja pojava (kvalitativni aspekt), a

kara

empirijskoj verifikaciji brojimo

ili

dan

mjerimo ta obiljeja i raunamo povezanost medu njima (kvantitativni aspekt) kako bismo provjerili istinitost hipotetikog iskaza.
Znanstveno istraivanje mora ukljuivati
titativni) dio.
teorijski (kvalitativni)
i

empirijski (kvani

9.3.:

u adekvatnoj povezanosti kvalitativnog kvantitativnog dijela. Kvaliteta istraivanja je u teorijskoj usmjerenosti prema istinitom miljenju, a istinito miljenje u znanosti je empirijski provjereno miljenje. Prema tome,
Vrijednost istraivanja
je

Ana
mjei
anal

najkvalitetnija

znanstvena istraivanja

mogu
i

biti

kvantitativna istraivanja, jer dobro

upotrijebljeni brojevi predstavljaju najviu razinu deskripcije.

Ovo

se ne odnosi

samo

odre

na analizu sadraja,

ve jednako vrijedi

za druge metode prikupljanja podataka.

i

dui

Prema tome, dioba

je

analize sadraja na kvalitativnu

kvantitativnu neosnovana

emi
liin

dioba jedinstvenog istraivakog procesa na teorijska i empirijska istraivanja. Sva su istraivanja jedinstvo teorijske i empirijske aktivnosti, jedinstvo kvalitai

kao

tivnog

kvantitativnog, a cijepanje tog jedinstva

je

jednostranost.

pasu

ANALIZA SADRAJA

157

9.3.2.

Uzorak analize sadraja

O uzorku openito govorili smo u sklopu nacrta istraivanja pa e ovdje biti rijei samo o
specifinostima uzorka u analizi sadraja. esto analizom sadraja nije mogue, a i nije potrebno, obuhvatiti cjelokupan sadraj o kojem elimo doi do odreenih podataka.

dravama analiziramo mogunosti da sva nastalim na podruju bive Jugoslavije sredstva obavjetavanja. Previe bi bilo kada bismo se odluili i samo za jedne novine, pa je u takvu sluaju potrebno odrediti uzorak sadraja koji emo analizirati.
Recimo da elimo
znati koliko naa sredstva javnog obavjetavanja piu o

neemo

imati

Pri odreivanju uzorka obino se ograniavamo na vremensko razdoblje koje nas najvie zanima i koje nam se ini najvanije za problematiku koju pratimo. U odaizabrati branom razdoblju ne moramo uzimati novine od svakog dana, ve dane koji najbolje mogu reprezentirati list s obzirom na problematiku koja nas zani-

emo

ma. Nedjeljne su novine obino drukije od drugih u tjednu, pa se mogu ispustiti iz uzorka. Isto moemo uiniti s pojedinim stranicama novina, npr. one koje donose feljtone, romane u nastavcima, sport i slino.

odreivanju uzorka analize sadraja treba se rukovoditi logikim, a ne statisu njoj statistike jedinice u osnovnom skupu nisu jednako vane kao ispitanici u uzorku anketnog istraivanja. Recimo za problematiku iz vanjske politike vanije je analizirati Vjesnik" nego neki tvorniki list. Ako nas zanima politika socijalizacija u koli, odabrat emo udbenike iz predmeta drutvenog smjera. Ako elimo doznati repertoarnu politiku neke kazaline kue, analizirat emo cijeli repertoar, a ako pak elimo doznati neka obiljeja publike, odabrat emo najpopular-

tikim

kriterijima, jer

nije

komade iz cjelokupnog repertoara.

Budui da se uz pomo analize sadraja mogu saznati podaci i o poiljaocu, primaocu i efektima pojedinih akcija, pri odreivanju uzorka analize sadraja o tome treba voditi rauna, jer isti sadraj nije jednako indikativan za sve situacije. Na osnovi samog sadraja ne moemo zakljuiti nita o primaocu, ako ne znamo u kakvu su odnosu primaoci prema sadraju koji analiziramo. Izborom najpopularnijih drama poznat je odnos primalaca prema sadraju pa se na osnovi njega moe zakljuiti o karakteristikama primalaca. Meutim, uzorak cjelokupnog repertoara ne bi bio pogodan za zakljuivanje o primaocima kao izbor najpopularnijih drama.

9.3.3.

Jedinice analize sadraja

je

Analiza sadraja

zapravo mjerenje, a mjerenje je brojana usporedba veliine koja se

analize sadraja su mjerne veliine.

poznatom veliinom iste vrste (mjerna jedinica). Kategorije To su obiljeja sadraja kojeg zastupljenost elimo odrediti uz pomo mjernih jedinica to se koriste u analizi sadraja. Mjerne jedinice duine su: mikron, milimetar, centimetar, metar, kilometar, svjetlosna godina. Za koju
mjeri (mjerna veliina) s

emo se jedinicu mjerenja odluiti ovisi o onome to mjerimo.

pasusa,

Besmisleno bi bilo ve-

liinu mikroorganizma mjeriti kilometrima, a svemirske udaljenosti mikronima.

U analizi sadraja moemo se koristiti razliitim jedinicama, poput rijei, reenice,

novinskog
stupca, lanka, knjige, cm2,

govornog informacijskog materijala

koji

158

METODE PRIKUPLJANJA PODATAKA

mjeriti

se

moe

vremenskim jedinicama.

O izboru odgovarajue jedinice mjere ovisi

da staro eljezo mjerimo milimetar-

vrijednost analize sadraja. Besmisleno bi bilo da golemi informacijski materijal mje-

rimo malim jedinicama, kao skom vagom.

to bi bilo besmisleno

Izbor jedinica analize sadraja ovisi o ciljevima analize sadraja, vrste i broja analizirati. Iako kategorija analize sadraja, kao i o opsegu i vrsti sadraja koji

ma

emo

izbor

veih

jedinica

moe poveati preciznost, obino je logika

upotrebljivost rezul-

tata analize sadraja vea ako su ako je mogue, da jedinice analize sadraja budu logike cjeline, kao to su lanak u novinama, lekcija u udbeniku i slino. U analizi nekog sadraja moemo se koristiti s vie jedinica, ali se tono mora znati kad se koja jedinica upotrebljava i za koje kategorije kako ne bi bila upitna objektivnost analize.

vee

jedinice analize sadraja. Zato treba nastojati,

mati sere

U jednoj
tekst

analizi sadraja

udbenika osnovne kole za jedinicu analize uzet

(1940).
2.

je

pod jednim naslovom.

.

U uzorak su ukljuene itanke prvih triju razreda koje su

Jedna od katejugoslavenski,

se koristile 1971 godine

u Hrvatskoj, Srbiji i Banovini Hrvatskoj

su bili:
1.

gorija analize sadraja bili su autori. Modaliteti

3. svjetski.

nacionalni,

Rezultate donosimo

tablici.

Autori u

itankama
RSftrija

Banovina Hrvatska

nacionalni
jugoslavenski
svjetski

31.6% 57.2%
1 1

56.2%
31.7%
12.1%

43.0%
52.5%

.2%

4.5%
(Vujevi, 1972,
str.

102)

Slini su rezultati dobiveni analizom sadraja udbenika povijesti

u kojim

se
tacij

obraivala nacionalna
niku.

povijest.

U srpskom se udbeniku mnogo vie obraivala srpu odgovarajuem hrvatskom udbeobraivala hrvatska povijest nego u hrvatsadraja, tako

ska nacionalna povijest nego hrvatska povijest

ak se u srpskom udbeniku vie skom udbeniku. Pazilo se i pri izboru nacionalnih

imat

da se u srpskom udbeniku govorilo o Zrinskim i Frankopanima, a u hrvatskom udbeniku nacionalne povijesti oni se ne spominju. U hrvatskim udbenicima manje je nacionalnih sadraja, a od povijesnih linosti birane su one sa slavenskom ili jugoslavenskom orijentacijom. Ovi podaci su valjan pokazatelj politike situacije toga vremena i u skladu su s politikim zbivanjima koja su nakon toga slijedila.

spoi

ime
Stalj

Ana
treb
istra

Kada smo odredili kategorije, uzorak i jedinice analize sadraja, moemo prijei na samu analizu. Za potrebe analize valja izraditi protokol u koji se unose podaci. Svaka se kategorija oznaava posebnim simbolom. Moe se biljeiti frekvencija pojavljivanja
ili

heur

nap
prec

odreene kategorije u jednoj jedinici, a moe se registrirati samo pojavljivanje nepojavljivanje neke kategorije u svakoj jedinici. Favorizirani sadraj oznaava se

oe!
zori
dati
rija,

predznakom (+), a nefavorizirani predznakom (). Neutralni se sadraj ne obiljeava nikakvim znakom. Posebnu tekou zadaju neutralne kategorije, jer ih je tee identificirati. Zbog toga se one specificiraju, pa se u njih ukljuuju:

anal

ANALIZA SADRAJA

159

1.

neutralni sadraji,

2.
3.

ambivalentni sadraji,
sadraji s hipotetikim

znaenjem, retorikim pitanjima, pogodbenim tvrdnja-

ma

slino,
4.

sadraji

kod

kojih

imamo tekoa u

kodiranju.

izraunava postotak njezine zastupljenosti u analiziranom materijalu, a na osnovi predznaka moe se izraunati i koeficijent neravnotee. Postotak se rauna po formuli:

Za svaku

se kategoriju

nx100

P = postotak
n = broj
jedinica

odreene kategorije

= ukupan broj jedinica za sve kategorije.

Koeficijent neravnotee

rauna

se

po

formuli:

Fa-Ne
Kn=
n

Kn -

koeficijent neravnotee

Fa = favorizirane jedinice

Ne =
n

nefavorizirane jedinice

= ukupan broj jedinica jedne kategorije

(favorizirane
i

+ nefavorizirane + neutralne)
sadraja rezultat
je

Kao u svakom mjerenju, u analizi

imati veliko. Recimo,

kvantitativan,

ali

interpre-

tacija treba biti kvalitativna, jer velik rezultat

moe imati malo znaenje, a mali moe

vee znaenje za otkrivanje promjena u SSSR-u ima manje puta

spominjanje imena Staljina u govorima njegovih nasljednika, nego kada se njegovo

Staljinova

nakon razdoblja utnje ponovno ee spominjanje odreenih drutvenih promjena u toj zemlji. Analizom sadraja moemo prilino tono doi do podataka koji nas zanimaju, ali treba imati na umu da prikupljanje podataka ne moe biti zamjena za razmiljanje i
ime
vie spominjalo. Isto tako,

imena moe

biti

indikator

istraivanje

..."

(Mozer, 1962:5).
je

Analiza sadraja vrlo

heuristiku vrijednost,

dobra metoda za prikupljanje podataka. Ona ima veliku

moemo se njome koristiti za razliite ciljeve. Osim toga, njeziskupa ni teka, pa se slobodno moe reci da se, s obzirom na svoje prednosti, vrlo malo upotrebljava. Stoga se njezina masovnija primjena opravdano oekuje. Meutim, ne smiju se zaboraviti ni njezini nedostaci. Prije svega, treba upozoriti da joj je najvea slabost subjektivnost. Zato kod njezine primjene tome treba pridati osobitu pozornost. To znai da se u analizi sadraja ne ide na veliki broj kategorija, da se te kategorije precizno definiraju, da se analizatori dobro uvjebaju i da se u
na primjena
nije ni

analizi upotrebljava vie analizatora koji

e analiziran

isti

sadraj.

160

TERENSKI

RAD
potrebno se kritiki osvrnuti na sadraj

Prije analize sadraja

koji

e biti analiziistraiti

ran kako bismo dobili odgovor o upotrebljivosti sadraja koji namjeravamo

u ostvarivanju ciljeva koje smo sebi postavili. Recimo, ako smo zainteresirani za istraivanje participacije radnika u upravljanju pitanje je moemo li se za te svrhe koristiti analizom sadraja zapisnika sa sastanaka, jer u zapisnicima esto nisu registrirani
svi oblici participacije ni

osobe koje su

participirale.

10

TERENSKI
i

RAD

Kad smo razradili metode za prikupljanje podataka koje namjeravamo upotrijebiti u naem istraivanju kad smo predispitivanjem utvrdili da se s njima moe izii na teren preostalo nam je da obavimo terenski dio istraivanja. Provoenje terenskog dijela istraivanja moe bitno utjecati na rezultate istraivanja. Moe se dogoditi da na terenu uope ne moemo doi do podataka koje elimo prikupiti, jer nam poduzea koja smo ukljuili u istraivanje to ne doputaju.
Zbog toga
se

u njima moe provesti

ivanje trai

potrebno nakon odreivanja uzorka ishoditi pristanak poduzea da istraivanje. Nije dovoljan samo naelan pristanak, jer istrauvijek odreene uvjete za provoenje. Zato prilikom traenja pristanka
je

treba upoznati istraivanju

poduzee to e se i kako e se raditi. Ako se, recimo, radi o anketnom

treba osigurati anketiranje

u vrijeme nastave u razredima nai nain da u razredu gdje se anketa provodi ne bude nitko osim anketara ispitanika kako nastavnici u tijeku ispunjavanja ankete ne bi davali savjete" svojim uenicima kako odgovoriti na neka pitanja ili, pak, da svojim etnjama i pogledima preko oka ne bi ugrozili
koje
je

u kolama,

istraiva odredio, a ne uprava kole. Isto tako, treba

i

anonimnost uenika.
Stvar je mnogo tea kad se ispitivanje provodi u tvornicama. Tu obino nema prikladne prostorije, klupa, stolova, olovaka, niti su ispitanici na okupu. Ako se ne radi na normu, dobro je istraivanje provesti u tijeku radnog vremena. Istraivanje nikako ne bismo smjeli provoditi za vrijeme pauze ili nakon radnog vremena, jer emo ispitanike omesti u odmoru ili jelu ili emo ih omesti kad umorni ure na prijevozno sredstvo. Sve to moe bitno utjecati na odnos prema istraivanju, pa i na same rezultate.

Vrlo

je

teko u

poduzeima, osobito proizvodnim,

osigurati uvjete za

grupno

ispitivanje,

pa

emo se morati odluiti za individualno istraivanje. Zbog toga emo u

istraivanja

poduzeu prikupiti
posjetiti ih

adrese osoba koje su ule u uzorak i radi provoenja u najpogodnije vrijeme u njihovim domovima.

Individualno anketiranje

mnogo

poskupljuje cijelo istraivanje.

anketara, pa se

poveavaju

organizacijski problemi. Anketare treba

Poveava se broj pomno odabran

i uputiti u posao koji trebaju obaviti. Unato svemu, oni na terenu naii na probleme koje nije lako predvidjeti, a koji mogu bitno utjecati na vrijednost njihova posla. Zato se na terenu odreuju utjecajniji domai ljudi koji im mogu pomoi. Pored toga,

cese deni znan zbog mete

161

u vrijeme izvoenja terenskog

sluaju potrebe anketari
s

dijela istraivanja organizira se deurstvo

kako

bi se

terena mogli telefonski obratiti.

u dobro pripremljenom istraivanju bilo je prekidanja terenskog rada. Ako u instituciju, to ne znai da je dola do svih lanova te institucije, pa se moe dogoditi da vam jedni ljudi te institucije pomau, a drugi do kojih nije dospjela informacija o vaem dolasku ometaju va rad, tako da esto izvravanje terenskog zadatka moe biti ugroeno. Budui da je izvravanje vezano uz novanu naknadu, anketari na terenu mogu doi u razliita iskuenja. To moe cjelokupno istraivanje dovesti u pitanje, pa se treba zatititi od takvih neprilika. Zbog toga se u svakom veem istraivanju provodi terenska kontrola koje je zadatak da provjeri jesu li anketari dolazili do ispitanika odreenih za uzorak jesu li ih anketirali. Ako se ustanovi da
i

ak

je

informacija dola

neki anketari to nisu uinili, eliminiraju se iz daljeg istraivanja, a njihove ankete

izdvoje iz obrade. Uzorak ispitanika kompletira se

odgovarajuom dopunom.

Na terenu se moe dogoditi da anketari ne pronau predvienog ispitanika. Preporuuje se da anketar pokua jo dva puta, pa ako ni tada ne pronae predvienog ispitanika zamjenjuje ga odgovarajuom zamjenom koja se u svakom istraivanju predvia. Budui da se znade tendencija osipanja uzorka, treba predvidjeti vie rezervnih ispitanika
iz

niih slojeva drutva.

dijelu istraivanja istraivae
i

Tekoe u terenskom
toga

fonsko anketiranje. Kao svugdje,

istraivanju valja misliti na tednju, ali

navode na potansko i teleako zbog

doe u pitanje cjelokupno istraivanje, to vie

nisu utede. Pogreni rezultati

moe rei da su dobra istraivanja, bez obzira na njihovu cijenu. Dobro istraivanje ne ukljuuje samo tehniku njegova provoenja ve i izbor relevantnog problema istrainajskupljih istraivanja, pa se
najjeftinija

mogu uzrokovati posljedice skuplje od

vanja.
je skup i teak zato pri izboru problema istraivanja to treba imati prekasno je odustati od istraivanja kad se susretnemo s tekoama na terenu. A ako u takvu sluaju ne odustanemo, moemo ii na ustupke koji cijelo istraivanje mogu dovesti u pitanje. Znanstvena istraivanja se uvijek provode u ogranienim uvjetima, pa se ispituju dostupniji ispitanici primjenjuju jednostavniji postupci. Zbog toga su socioloki bolje obraene drutvene grupe koje omoguuju grupno anketiranje, npr. dai, studenti i vojnici. Dobro je kad se odluimo na istraivanje dostupnih socijalnih grupa, ali treba nastojati da ne ispitujemo dostupnije ispitanike unutar socijalnih grupa i da na osnovi njih neopravdano uopavamo na cijelu grupu. Upravo je to najvea pogreka u koju upadamo zbog problema koje namee terenski

Terenski rad
jer

na umu,

rad u znanstvenom istraivanju.

Metoda

analize sadraja

nema veih

terenskih tekoa, pa se

moe oekivati da

e se sve vie primjenjivati. U modernom se drutvu svaka drutvena pojava na odrei informacijski reflektira. Zato ova metoda moe doi do vrlo razliitih i znanstveno relevantnih podataka. U znanstvenom radu nije dovoljno iskoritena vie zbog nedovoljnog poznavanja nje i njezinih mogunosti nego zbog tekoa u primjeni metode.

eni nain

162

SREIVANJE OBRADA PODATAKA

I

11.

SREIVANJE OBRADA PODATAKA

I

istr;

ista

Svaka se znanost nada da se neogra-

gu
za
k

nieni

broj pojava

moe

svesti u

ogranieni broj pojmova.

Thurstone

jue
met

injenice su iskustveni doivljaji predmeta istraivanja. Podaci su simboliki registrirane injenice. Zahvaljujui tome to se iskustvo moe zabiljeiti, prikupljanje podataka u znanstvenom istraivanju prelazi svako individualno iskustvo. Individualno iskustvo je uvijek ogranieno, a podaci su u istraivanju reprezentativni. Zato nije udno to su rezultati istraivanja esto drukiji od individualnog iskustava. To je posebice izraeno kada je rije o iskustvu o drutvenim procesima. Svatko se kree u ogranienom drutvenom prostoru i na osnovi iskustva u tom dijelu sudi o drutvu u cjelini. i u tom dijelu neke stvari lake zapaamo, a neke tee. U znanstvenom istraivanju podatke prikupljamo organizirano i sustavno tako da pojave i procese

Zat<
jer s

ilo

je d.

njez

ak

zahvaamo cjelovito.
se

Kak nek Toi

znai

ine nepreglednu gomilu iz koje se ne moe nita doznati ako na odgovarajui nain ne srede i obrade. U sreivanju je najprije potrebno izvriti
Prikupljeni podaci

logiku kontrolu.

moglo lake koristiti prikupljenim podacima, svaki protokol odgovarajuu ifru. Logikom se kontrolom provjerava kvaliteta prikupljanja podataka. Ona se provodi na razliite naine ovisi o metodi prikupljanja podataka koritenoj u istraivanju. Ako je rije o promatranju, pregledavaju se usporeuju protokoli kako bi se moglo zakljuiti koliko su vjerodostojni prikupljeni podaci. Istraivanjem se otkriva zakonitost koja donekle mora biti vidljiva u samim podacima, pa ako su razliiti opaai promatrali ista obiljeja kod slinih ispitanika, u tim podacima ne bi smjelo biti veih odstupanja. Slino se postupa kod ankete i analize sadraja. Kad logikom kontrolom utvrdimo da se na prikupljene podatke moemo osloniti, dalje ih sreujemo.
se
i

Meutim, da bi
mora

moj van pod

rike

upitnik

dobiti

(ui

vajt
biti

Pg
koji;

gan
mi]
broj

Kvalitativna opaanja

slobodni odgovori u anketi ne

mogu se obraivati ako se

ne pripreme za obradu. Stoga se takvi zapisnici opaanja analiziraju kako bi se uoile tendencije koje se obiljeavaju posebnom ifrom. Isto tako se radi i s otvorenim odgovorima u anketi. Prema tome, zapisnici promatranja i otvoreni odgovori u anketi sreuju se za obradu pomou analize sadraja. Da bi se mogla obaviti obrada, svaki rezultat opaanja ili odgovor u anketi mora dobiti svoj broj. Meutim, treba imati na umu da brojano oznaavanje podataka ne mora znaiti kvantifikaciju. Treba razlikovati brojku koja ima funkciju imenovanja od broja kojim se oznaava kvantiteta, jer se u obradi i interpretaciji tretiraju na razliite naine. Upotreba brojeva ne iskljuuje kvalitativnu analizu ve naprotiv ona je omoguuje. Ako iza brojke stoji kvaliteta, nije rije o kvantofreniji, ah to se uiniti onima koji pate od kvantofobije. Kao to kvantovide freni sve u brojevima, tako kvantofobi u njima ne vide nita.

obrc

nad pod nes u kc

sloe

nih:

nek(

Bez obzira na to o kakvim je podacima rije, kvalitativnim ili kvantitativnim, u znanstvenom se istraivanju ne moe ostati na podacima. U svakom je istraivanju potrebna odgovarajua obrada podataka koja logiki proistjee iz prethodnih faza

jedn

men
tako
pita:

163

istraivanja.
istraivanja.

Nedostatak znanja iz statistike est je uzrok prekidu logike u procesu Oni koji ne znaju statistiku, naruuju obradu ne poznajui njezine mogunosti, a oni kod kojih se naruuje obrada ne poznaju logiku procesa istraivanja

za koje obraduju podatke. Kao to svaka hipoteza za svoju provjeru treba odgovarajue podatke, isto je tako potrebna odgovarajua obrada. Obradom podataka bavi se statistika. Statistika je posebna logiki zaokruena metodoloka disciplina koja se osamostalila u znanstvenom i pedagokom pogledu. Zato o njoj u tom smislu ovdje nee biti rijei. A kada bismo to i htjeli, ne bi bilo dobro jer svaki udbenik iz statistike svojim opsegom premauje opseg ove knjige, pa bi to ilo na tetu uvida u cjelovit istraivaki proces.

Prema tome, u obradi ove

je

faze procesa istraivanja prijete dvije opasnosti. Prva

druga je da se zbog obilne grade predimenzionira njezina obrada, to bi ilo na tetu uvida u logiku cjelokupnog procesa istraivanja. Kako bismo izbjegli i jednu i drugu opasnost, pokuat emo se ukratko osvrnuti na neke dijelove statistike i upozoriti na njezino mjesto i ulogu u procesu istraivanja.

da se ne uvidi logika

te faze, a

To nee

biti naodmet ni onima koji statistiku znaju, jer se mnogi medu njima tim znanjem ne umiju adekvatno koristiti u procesu istraivanja. Znanje statistike je pretpostavka za znanstveni rad. Bez njezina poznavanja nije mogue pratiti strunu ni znanstvenu literaturu, nije mogue izraditi projekt istraivanja (odreivanje uzorka, izrada instrumenata), nije mogue obraditi i analizirati podatke, niti donositi zakljuke o dobivenim rezultatima. Napokon, znanje iz statistike potrebno je da bi se sprijeile tako este zloupotrebe statistikih podataka"

(unji, 1973:307).

Meutim, odnos prema statistici je razliit. Oni koji je ne vole (kvantofobi) nazivaju je tonim zbirom netonih podataka. Oni koji je poznaju znaju da tako moe biti upotrebljavana, ali isto tako znaju da u tome nije njezina bit. Statistika se moe pogreno upotrebljavati, ali dobrom upotrebom moemo odrediti veliinu pogreke koju smo napravili u istraivanju. Kao to razliiti instrumenti pomau osjetnim organima u dolaenju do injenica, isto tako statistike metode pomau proces
i

miljenja. Statistika je instrument

pomou
je
i

kojega razmiljamo na temelju velikog

broja podataka.

Elektronska obrada podataka uinila

obrade.

dostupnim i najkompliciranije statistike

najzamrenije statistike obrade ne mogu nadomjestiti propuste u drugim fazama istraivanja, pa se koristi sloena obrada podataka na koje se ne moemo osloniti. Isto tako, koristi se sloena obrada koja se

Meutim, esto

se zaboravlja da

ne smije

upotrijebiti za

podatke kojima raspolaemo.

ak ima

takvih istraivanja"

u kojima sloena

statistika obrada nije sredstvo

ve cilj (kvantofrenija).
mogu zadovoljiti.

Zbog svega
sloenih

toga treba naglasiti da vrijednost obrade podataka nije u primjeni

ve adekvatnih statistikih postupaka. U duhu znanosti je da izmeu adekvatraditi

nih statistikih postupaka biramo jednostavnije, ako nas oni

sami ili emo je naruiti u Bez obzira na to hoemo li obradu podataka ifriranja protokola i anketa podatke prenosimo na nekom raunskom centru, nakon ih maske kad ih unosimo u takozvane ih unosimo na papir jedno mjesto (na plahte kad memoriju kompjutora). Plahte ili maske za prenoenje podataka iz upitnika prave se tako da se pored rednog broja ispitanika upie broj odgovora koji je dao na svako
pitanje.

164

SREIVANJE OBRADA PODATAKA

I

Izgled plahti (maske)

Redni broj
ispitanika
1

Broj pitanja

da
7 2 2
1

2
5 3
1

3
3

4
2
1

6
3
3 2
1

9
5 5 3

10
1

11

aki

0001

2
1

23

ko no
ini

0002 0003

2 2 2 2

4 4
1

29
25

3 3

5 5

mt
na<

0004
0005

2 2
1

2 5 5

25

3 2 3

4
5

5
1

3
3

4
3

28
24 26
19

0006 0007 0008 0009

dis

4
5

4
3

4
3

4
3

2 2
1

2
3

4
5

2
1

4
3

4
3

4
5 3

2
3

4
3

4
3

4
4

25
25

0010

Ako smo se odluili za elektronsku obradu podataka, podatke unosimo u memokompjutora. Kompjutor ne zna to s tim silnim podacima koji su pohranjeni u njegovu memoriju. To ne zna ni onaj tko radi na kompjutoru. Ako to ne zna ni istrairiju

tu se logika istraivanja nuno prekida. U tom sluaju istraiva moe zatraiti obradu koja se inae radi. Time istraivaki proces koji je nuno jedinstven upada u ablonsku obradu koja samo sluajno moe zadovoljiti neke potrebe istraivanja. Istraivanje ni u jednoj fazi nije i ne moe biti sluajna aktivnost. Ono u svakoj fazi i u cjelini ima svoju vrstu logiku. Prema tome, obrada podataka mora se logiki nastavljati u odnosu prema prethodnim fazama istraivanja. Tu logiku samo istraiva zna, pa jedino on moe naruiti obradu koja je potrebna. Zato istraiva izrauje plan obrade koji je potreban njegovu istraivanju.

va,

cm
spe

na

Plan obrade najvie ovisi o ciljevima istraivanja, hipotezama i vrstama varijabli na koje se podaci odnose. Ako nam je, primjerice, u istraivanju zadovoljstva radom vlade cilj deskriptivni - da se dobije uvid u ope zadovoljstvo - onda emo to postii tako da iz podataka o zadovoljstvu izraunamo neku sredinju vrijednost.

Raunanjem
vrijednost koja

sredinje vrijednosti
te vie
ili

predouje

samo po
sti.

sredinjoj

mnotvo razliitih podataka svodi se na jednu manje razliite podatke. Podaci se ne razlikuju vrijednosti nego po rasprenju podataka oko sredinje vrijednoi

Sf

Zato se

opi uvid poveava raunanjem

indeksa rasprenja.

dobivamo klasifikacijskim ciljevima. Recimo da elimo vidjeti kakvo je zadovoljstvo radom vlade s obzirom na spol, izraunat emo posebno sredinje vrijednosti za ene, posebno za mukarce. Ako nas zanima postoji li znaajna razlika u tom zadovoljstvu s obzirom na spol, izraunat emo indeks znaajPodrobniji uvid u podatke

plal

dobivene razlike stvarne ili sluajne. Isto tako, moemo odrediti s kolikom se vjerojatnou moemo osloniti na dobivene pokazatelje. Napokon, obradom moemo utvrditi povezanost medu podacima o razliitim
nosti razlika koji
li

e nam pokazati jesu

doj
koj<

tabl

varijablama.

obr;

165

elimo li utvrditi uzrono-posljedini odnos ili predvidjeti pojave, tu nam obrada sama ne moe nita pomoi, ako o tome nismo brinuli u nacrtu istraivanja.

Ako e se podaci obraivati u raunskom centru, istraiva pravi plan obrade. A

bude obraivao sam, onda iz plahti na koje je prenio sve podatke izvlai one mu potrebni. Recimo da se 11. pitanje u prikazu plahte odnosi na informiranost i da podaci ispod njega znae rezultat koji je svaki ispitanik postigao u testu informiranosti. Da bi se dobio opi uvid u informiranost, trebali bismo izraunati aritmetiku sredinu. To moemo uiniti na razliite naine.
ako
koji

ih

su

naca.

Moemo zbrojiti rezultate koje je dobio svaki pojedinac podijeliti brojem pojediMeutim, bolje je da grupiramo podatke, jer tako moemo vidjeti kako su oni
i

distribuirani, a time

grupirati

olakavamo u pet razreda.

daljnju statistiku obradu.

Te bismo podatke mogli

Primjer grupiranja podataka koji se odnose na

1 1.

pitanje u plahti

-19 20 -22
17

23-25 26-28
29 -31

fhH
||
|

Isto tako moemo povezati podatke koje smo dobili na dva razliita pitanja. Recimo da elimo povezati podatke prvoga i desetoga pitanja. Prvo se pitanje odnosi na spol. U tom pitanju brojka 1 znai muko, a brojka 2 ensko. Deseto pitanje odnosi se na zadovoljstvo ispitanika radom vlade. Odgovori na 10. pitanje znae:
1

vrlo zadovoljan

2. 3.

zadovoljan
koliko zadovoljan, toliko nezadovoljan

4. 5.

nezadovoljan
vrlo nezadovoljan. Podaci o spolu
i

zadovoljstvu

(I.

10. pitanje)

u zajednikoj

tablici

Zadovoljstvo
Spol
1

4
II II

II

II

u tablici oznaavaju odgovore desetorice ispitanika na 1. i 10. pitanje u Kad unesemo te podatke, u svakom kvadratiu zbrojimo crtice. Tako dolazimo do frekvencija u tablici sa dva ulaza. Tako bismo postupili sa svim podacima varijabli koje smo u hipotezama dovodili u vezu. Svaka tablica treba imati svoj broj naziv. U
Crtice
plahti.
i

tablice se

unose originalne vrijednosti radi olakane kontrole

eventualne daljnje

obrade.

166

SREIVANJE OBRADA PODATAKA

I

Grupirane podatke i podatke iz tablica moemo i grafiki prikazati. Grafiki prikaz zorno pokazuje odnos medu podacima. Grafiki prikaz moemo napraviti pomou
histograma
i

u.:

krivulja frekvencije.

Svaki grafiki prikaz mora imati svoj broj

histogram normalne distribucije podataka

ime.

Ok(

ve
Krivulja frekvencije
i

nol poc
koji

po\
kojt

sva
i

po

arit

cen
-2a
1<r

1ct

2a

mel
pr<

Ako na
crta

jednoj

slici

donosimo

vie krivulja, treba ih razliito oznaiti.

koordinatnog sustava zove se ordinata, a horizontalna apscisa. datke zavisne varijable donositi na ordinati, a nezavisne na apscisi.

Okomita Uobiajeno je po-

odr mir
star

rie
za
t

ariti

ni. Sredinje vrijednosti

mjerenju istog svojstva ne dobivamo jednake vrijednosti, ali podaci pokazuju tendenciju da se grupiraju oko neke vrijednosti. Ta se vrijednost obino nalazi na sredini, pa se zato i zove sredinja vrijednost. Ona najbolje predstavlja sve podatke
Pri

nju
pro:

bip bi u
tu
svic

smo dobili o varijabli koju smo mjerili. Vie je sredinjih vrijednosti. Zajedniko im je to mogu biti zamjena za mnotvo pojedinanih vrijednosti. Ona je najpriblinija veliini obiljeja koje se mjeri, pa moe posluiti kao referencija u procjeni svakog pojedinanog podatka. Sredinje se vrijednosti mogu odrediti na osnovi ranga
koje

ija
kuji

raunanjem. Kada su podaci poredani po veliini, u sredini nalazimo centralnu vrijednost. Podatak koji se najee javlja zove se dominantna vrijednost, a aritmetiku sredinu izraunavamo na osnovi svih podataka tako da ih zbrojimo i podijelimo brojem podataka. Na aritmetiku sredinu utjeu svi podaci, a na medijan i dominantnu vrijednost ne djeluju ekstremni rezultati. Kada je raspodjela rezultata potpuno simetrina, onda je svejedno kojom emo
frekvencije
i

ija
koli

upr san
noj

se sredinjom vrijednosti koristiti za

opi uvid u

obiljeje koje
li

nas zanima,

jer

su u

tom sluaju sve

tri

sredinje vrijednosti identine. Imaju

podaci izrazitu tendenciju

grupiranja, aritmetika sredina najbolje opisuje mjereno obiljeje.

Ako

je

raspodjela
11.

podataka asimetrina i ako je broj podataka malen, opi uvid u obiljeje koje ti podaci predstavljaju bolje emo dobiti ako se koristimo centralnom vrijednosti. Kada se podaci odnose na rang, obvezno se koristi centralna vrijednost. Katkad je dominantna vrijednost u prednosti.

Kad moi

TE5TOVI

ZNAAJNOSTI RAZLIKA

167

112.

Indeksi rasprenja
iste sredinje vrijednosti

Oko

podaci

mogu

biti

razliito raspreni. to

je

rasprenje

vee, sredinja vrijednost daje slabiji uvid u cjelinu. Zato je radi boljeg uvida potrebno brinuti o varijabilitetu medu podacima. Totalni interval dobijemo tako da najmanji podatak odbijemo od najveega. U navedenoj plahti totalni interval medu podacima koji se odnose na 11. pitanje je 29 - 19 = 10. Pomou totalnog intervala neto smo poveali uvid, ali to nije dobar uvid u rasprenje, jer ovisi o ekstremnim podacima u
koje se

moemo

najmanje pouzdati.

uzima u obzir odstupanje svakog podatka od aritmetike sredine. Te se razlike zbroje, bez obzira na predznak, i podijele brojem podataka. Tako doznamo za koliko u prosjeku odstupaju podaci od aritmetike sredine. Poluinterkvartilno rasprenje govori o rasprenju podataka oko centralne vrijednosti. Standardna devijacija dobije se kvadriranjem razlika izmeu aritmetike sredine i pojedinanih podataka. Standardna devijacija je najbolji indeks rasprenja. Pomou nje je mogue odrediti i vjerojatnost pojavljivanja nekog podatka u
Indeks srednjeg rasprenja je

mnogo

pouzdaniji, jer

odreenom
minus
triju

nizu mjerenja. Gotovo svi rezultati mjerenja nalaze se u intervalu plus

standardnih devijacija, a

izmeu
i

aritmetike sredine

plus minus jedna

standardna devijacija nalazi se oko

68%

podataka. (Vidi krivulju normalne distribucije!)

Na obradu podataka mogu utjecati pragmatiki ciljevi istraivanja. Ako, primjerice,

elimo naruiti potrebnu koliinu materijala za izradu

odreenog

broja odijela,

za to

nam je dovoljna prosjena

visina onih za koje

emo ivati odijela. Uz pomo te

aritmetike sredine moi emo odrediti i trokove za materijal. Meutim, za proizvodnju odijela nije dovoljna informacija o prosjenoj visini. Ako bismo proizveli odijela
bi posljedice bile

prosjene veliine, neki bi ostali kratkih rukava, a nekima bi rukavi bili dugi. Jo gore kad bismo tako postupili u proizvodnji cipela. Neki takve cipele ne bi uope mogli obuti, a nekima bi stvarale probleme zbog uljeva. Na slobodnom tritu takve bi cipele kupovali samo kupci prosjene veliine noge, ako bi im se te cipele

svidjele.

Prema tome, za racionalno ponaanje u drutvu potrebno je mnogo vie informaod samog prosjeka. Budui da se ljudi medu sobom u mnogim obiljejima razlikuju, i za humano ponaanje u drutvu potreban je, uz dobru volju, vei broj informacija. Primjerice, nai su gradovi graeni za prosjenoga graanina, a zaboravljamo koliko je to nehumano za invalide. Mi smo pod utjecajem egalitarne ideologije sve uprosjeivali i dobro smo svi osjetili koliko je to nehumano. Humanost nee doi samo izmjenom ideologije jednoumlja u pluralistiku ideologiju. Osim toga, potrebno je znanstveno otkrivanje i drutveno i politiko respektiranje razlika.
cija

11.3.

Testovi znaajnosti razlika

Kad mjerimo isto obiljeje, dobivamo razliite podatke. Razlike u veliini podataka ne moraju govoriti o razlikama u veliini mjerenog obiljeja. Zato ih i svodimo na jednu

168

SREIVANJE OBRADA PODATAKA

I

vrijednost koja

e biti blia
u

stvarnom

obiljeju (sredinja vrijednost). Isto obiljeje

moemo
nosti.

mjeriti

razliitim skupinama, pa

moemo

dobiti razliite sredinje vrijed-

Te razlike mogu biti sluajne, a mogu biti rezultat razlike u veliini tog obiljeja. Veoma je vano razlikovati sluajno od zakonitog, pa to moemo provjeriti testom znaajnosti razlika. Znaajnost razlika moemo odrediti izmeu aritmetikih sredina, proporcija, postotaka, a to se moe uiniti i na kvalitativnim podacima. U svakom se sluaju koristi specifini postupak raunanja znaajnosti razlika. Pomou testova znaajnosti razlika moemo odrediti je li neka razlika znaajna ili nije. Isto tako moemo odrediti stupanj vjerojatnosti naenih razlika. Prema tome, u istraivanju nas ne zanimaju sve razlike, ve samo statistiki znaajne razlike.
Te razlike govore o zakonitosti, a u znanosti nas upravo
to
i

zanima.

11.4

Korelacije
odrediti

Odnose medu skupinama moemo

ficijent korelacije

izraava se brojem od +1

raunanjem koeficijenta korelacije. Koedo Dl, a govori o stupnju promjena jedne

varijable.

varijable
lacije

u odnosu prema promjenama druge

znaajan
koeficijent korelacije govori

Kvadrat koeficijenta kore-

izraava proporciju zajednikih faktora, a zove se

koeficijent determinacije.

Samo

o povezanosti medu varijablama, pa brojanu veliinu. Na osnovi testirati bez obzira na njegovu potrebno znaajnost, je elemenata jednog skupa varijabli. Koreinterkorelacija mogue je doi do zajednikih
statistiki
lacije

mogu pomoi u
je

davanju prognoze.

Vie

vrsta koeficijenata korelacije. Koeficijent rang korelacije koristi se

u rau-

nanju povezanosti

medu podacima

ranga.

Njegova se upotreba preporuuje kad je broj podataka manji od 30 i kad numeriki podaci nisu dovoljno precizni. Pearsonov koeficijent korelacije je tonija mjera poveali se moe raunati kada su podaci obiju varijabli izraeni numerikim vrijednostima i kad je broj rezultata vei od 30. Isto tako, distribucija podataka ne smije biti jako asimetrina, a povezanost mora biti bar priblino linearna. Koeficijent kontigencije koristi se pri raunanju povezanosti kada su podaci varijabli podijeljeni u manji broj kvalitativnih kategorija. Veliina koeficijenta kontingencije ne zavisi samo od stupnja povezanosti medu varijablama, ve i od broja kategorija iz kojih smo ga raunali. On je uvijek pozitivan, pa smjer povezanosti treba odrediti na osnovi itanja tablice. Fi

zanosti,

koeficijent

koristimo kad su podaci rasporeeni

dvije

dihotomne

kategorije.

Obrada podataka, prije svega, mora biti u funkciji provjeravanja hipoteza. Na osnovi izraunanih vrijednosti i na osnovi itanja tablica i grafikih prikaza istraiva moe doi do novih hipoteza. Zato obrada podataka nikad nije definitivna. Budui
je ova faza heuristiki plodna, iskusniji istraivai nikad ne ostaju samo na naruenoj obradi iz raunskog centra. Oni uvijek naruenu obradu doekuju s digitronom u ruci i u skladu s novim hipotezama obavljaju dodatna raunanja.

da

niti

itanjem tablica mogue je otkriti povezanost medu varijablama koja se ne vidi iz izraunanog koeficijenta korelacije. Recimo da smo izraunali povezanost

KORELACIJE

169

izmeu

obrazovanja

poloaja pojedinca u

poduzeu da smo
i

nali mali koeficijent

U dodatnoj obradi koju moemo napraviti sami moemo izraunati vezanost izmeu tih dviju varijabli kod onih s veim stazom. U tom sluaju vea bi korelakorelacije.
cija

kazivala da

je

sta specifikatorna varijabla za povezanost

izmeu

obrazovanja

To bi bilo novo otkrie koje nismo oekivali, pa u vezi s tim nismo ni postavljah hipotezu. Onom tko slabo zna statistiku to se ne moe dogoditi. Zbog oskudnog znanja iz statistike projekt istraivanja je esto loe razraen, a obrada podataka gotovo nikakva. Najee se bruto rezultat pretvori u postotak, i tako se u izvjetaju prezentira. Takve interpretacije" ne idu dalje od indikatora. Budui da varijable operacionaliziramo, s veim brojem indikatora u obradi se treba vraati varijablama i hipotezama. To se moe uiniti uz pomo indeksa, a moe i uz pomo multiple korelapoloaja.
cije.

Multiplom korelacijom

moemo izraunati povezanost veeg broja podataka s jedkorelacije

nim podatkom.
Kanonika
taka. Ti se
bli.

analiza

omoguuje raunanje
korelaciju

izmeu
ili

podaci mogu odnositi na indikatore dviju varijabli

dvaju skupova podadvaju skupova varijaoperacionalizirali

Nije isto kad

raunamo

izmeu

varijabli koje

smo

samo jednim indikatorom i kad smo ih operacionalizirali s vie indikatora. U oba sluaja dobivamo jednako precizan broj, ali znaenje tih brojeva nije isto. Broj je sredstvo da se njime izraze razlike u veliini ili kvaliteti varijable koju mjerimo. Ako to nije sluaj, onda on ne znai nita. Ako podaci nisu u vezi s obiljejem koje predstavljaju, nikakva ih obrada ne moe uiniti vrijednima. A ako jesu u vezi, dobra im obrada moe poveati znaenje. Multiplom i kanonikom korelacijom povezujemo vei broj
podataka o

veem

broja podataka

skupa varijabli. ogranien broj koncepcija (Thurstone,

Kompjutorizacija
je

broju varijabli. Isto tako uz pomo parcijalne korelacije iz veeg moemo izdvojiti doprinos jedne varijable u ukupnoj povezanosti Na koncu mogue je faktorskom analizom velik broj podataka saeti u
1967:279).

postupke obrade dostupnima gotovo su u procesu istraivanje najvie usmjereni na obradu podataka. Takva istraivanja slie na mjerenje starog eljeza milimetarskom vagom. Kako do toga ne bi dolo, u procesu istraivanja treba posvetiti pozornost svim fazama posebno, a i odnosu faza meusobno. Obrada podataka je u verifikacijskom dijelu procesa istraivanja, pa
uinila
i

najsloenije

svim istraivaima. Jedan dio

njih

oaran je njezinim mogunostima, pa

prije

svega treba

biti

u funkciji provjeravanja

hipoteza.

Ona je

heuristiki plodna.

To
ali

svakako treba

iskoristiti.

Meutim, ona ne moe

zamijeniti misao istraivaa,

moe joj mnogo pomoi. Zato

se obradi podataka ne smije pristupiti rutinski.

12

INTERPRETACIJA
je istraivanje

PODATAKA
Treba razlikovati dogaaj od dogaanja.
i

Znanstveno

jedinstvo intenzivnog miljenja

promiljenog djelovanja.

teorijskom dijelu istraivanja obavljamo

ih
i

odreene

operacije s

pojmovima. Defini-

ramo

klasificiramo. Stavljamo ih

u meusobne odnose vodei brigu o logikim

170

INTERPRETACIJA

PODATAKA
ispravnost miljenja. Znanost ide dalje,
istinitog miljenja.

pravilima.

Logikim operacijama postiemo

isp-

pa iskustvenim provjeravanjem miljenja dolazi do

Da

bi isku-

od
ret

stveno provjerio misao, znanstvenik prikuplja reprezentativan broj podataka o pojavama i procesima o kojima misli.
Iz prikupljenih podataka o pojavama i procesima nije mogue zakljuiti o istinitomiljenja ako te po'datke logiki ne sredimo i statistiki ne obradimo. Kako smo mo-

ei
teri

sti

u skladu s odreenim zamislima, a i zamisli obrade esto su pod utjecajem dobivenih podataka. Zbog toga je teko odrediti granicu izmeu obrade interpretacije podataka. U interpretaciji se mora ii dalje od podataka. Njihovo je sreivanje prvi korak, a obrada je instrument miljenja kojim se u mnotvu podataka nastoji otkriti odreena pravilnost u svojstvu koje ti podaci predouju. Interpretacija podataka je miljenje zasnovano na teorijskom znanju o naem problemu istraivanja na prikupljenim podacima o tom problemu. Teorijsko znanje o
gli vidjeti, obrada se obavlja
i i

brc

u<
pit

pa
(2)

mj
istr

na ono znanje koje se odnosi na pojave o kojima mislimo i na podatke o njima, kao i na odgovarajuu obradu tih podataka. Obradom podataka utvrujemo zakonitost u njima i tu zakonitost dovodimo u vezu s

problemu

istraivanja usmjerilo nas je

dac uzr
tan
pojj

naim zamislima (hipotezama) o onome o emu smo prikupljali podatke. Uvrijeeno je pogreno miljenje da podaci govore sami za sebe. Meutim, znanost uvijek ide dalje od podataka. Znanstveno je istraivanje jedinstveni deduktivno-induktivni proces. Deduktivni put vodi od problema preko teorija, hipoteza, varijabli, indikatora do podataka. Induktivni put ide od problema, podataka, njihova sreivanja, obrade do hipoteza i teorije. Prema tome, svako znanstveno istraivanje poinje i zavrava teorijom. Podaci ne mogu zamijeniti miljenje, ali mogu pomoi da miljenje ne ide mimo objektivne stvarnosti na koju se odnosi. Cjelokupno istraivanje je miljenje i na misli zasnovano djelovanje. U toj fazi misaoni proces ima najvie pretpostavki, i u njoj smo miljenju osigurali teorijske i empirijske pretpostavke. U teorijskom dijelu ispravno smo izveli hipoteze, a u empirijskom dijelu prikupili odgovarajue podatke radi njihove provjere. To je prilika da se doe do otkria povezivanjem misli i podataka o stvarnosti o kojoj se misli.

raz

vre

na

mo
su
i

bi tri

nim
tuni

zna
razl

ba,

U interpretaciji podataka

treba se osobito oitovati kritinost istraivaa. Kriti-

dru;

nost se mora oitovati prema hipotezama, podacima i postupcima do njih doli. U interpretaciji podatke dovodimo u vezu:
1.

pomou kojih smo

van
iste
(3)

s s s
s

hipotezama,

da bismo

vidjeli

potvruju

li

ih

ili

odbacuju,

2. 3.

podacima slinih istraivanja (historijskokomparativna metoda),

idealnim tipom, normativnom teorijom
i

dru] staj

ideologijom,

oiti

4. 5.
6.

drutvenim okolnostima

u kojima su dobiveni,

dini
prist

postupcima primijenjenim u istraivanju,

s teorijom

side

a zatim provjerene hipoteze treba dovesti u vezu

od koje smo

poli

nalri

istraivanju.
(1)

nih

Ako je
iz

teorija istinita,
teorije.

onda

bi

podaci trebali potvrivati ispravno izvedenu hipoi

(4)

Ako nije tako, mogue je da smo pogrijeili u izvoenju hipoteze, prikupljanju podataka, a moda podaci dovode u pitanje teoriju. Utvrdimo U da smo
tezu

takve

skih
rata

171

ispravno izveli hipotezu, da

smo prikupili reprezentativan broj valjanih podataka koji

odbacuju hipotezu, ostaje nesuglasje

izmeu

teorije

prikupljenih podataka.

Budui da je teorija vii zakon, reprezentativni podaci za provjeru hipoteze nisu reprezentativni da bismo mogli odbaciti i teoriju od koje smo poli. Prema tome, moemo posumnjati u teoriju, ali je ne moemo odbaciti. Teoriju moemo odbaciti na temelju reprezentativnih podataka za tu teoriju. To se osigurava novim, obino veim
brojem istraivanja. Kad podaci odbacuju hipotezu, moemo specificirati teoriju istida ona ne vrijedi u sluajevima koje obuhvaa nae istraivanje, ne dovodei je u pitanje u cijelosti. Ako je i dovodimo u pitanje, treba imati na umu da je to hipoteza, pa to valja i rei.

ui

moemo dovesti u vezu s podacima slinih istraivanja vodei rauna o vremenu njihova provoenja. Ako su nai podaci slini podacima takvih istraivanjima, to moe govoriti o objektivnosti dobivenih podataka. Ako su nai podaci razliiti od podataka slinih istraivanja, to moe biti posljedica veeg broja uzroka. Mogue je da smo mi ili drugi istraivai negdje pogrijeili. Ako je to u pitanju, treba upozoriti na pogreku. Razlike u istraivanjima ne moraju biti posljedica
(2)

Podatke
i

mjestu

pogreke. Recimo, isto se istraivanje

razlikuju

moe

provesti u razliitim sredinama koje se

moe biti prouzroena i razlikom u vremenu, tako da se istraivano obiljeje u meuvremenu promijenilo. Prema tome, naim istraivanjem doznajemo kakvo je istraivano obiljeje, a usporedbom moemo doznati koliko se ono u vremenu promijenilo. To je nova informacija.
po
obiljeju koje se istrauje. Razlika
i

Primjerice,

u istraivanju razumijevanja drutvenopolitikih

izraza 1976. kljuni

su izrazi

bili

sasvim drukiji nego danas.

i

Od

tada se drutveno-politika situacija

bitno promijenila, pa su se promijenili

oznaavaju. Tada su medu kljunim izrazima bili federacija, unitarizam, tehnomenederska struktura, etatizam, oportunizam, usmjereno obrazovanje... (vidi str. 135). Danas se promijenila vanost, a i znaenje nekih izraza. Prema istim kriterijima, izbor kljunih izraza bitno bi se razlikovao od izbora 1976. Danas bi kljuni pojmovi bili tranzicija, koalicija, pretvorizrazi koji je

ba, trite, dionica, dividenda,

vauer,

civilno drutvo, javnost.

Iako su se kljuni

drutveno-politiki izrazi bitno promijenili, pretpostavljamo da se njihovo razumijevanje nije bitno promijenilo. Dakako, tu bi pretpostavku trebalo provjeriti
istraivanjem razumijevanja drutvenopolitikih izraza.
(3)

ponovnim

Dovodei dobivene podatke u vezu

idealnim tipom, normativnom teorijom

i

drugim relevantnim
stajalita,

teorijskim pristupima

ideologijskim orijentacijama

s razliitih

procjenjujemo stanje koje nai podaci predouju. U interpretaciji se moraju oitovati kritinost i samokritinost upuivanjem na ogranienost podataka i pojedinih teorijskih polazita te na nesigurnost u zakljuivanju. Treba ukljuiti razliite pristupe i upozoriti na protuslovlja i potrebu za novim dokazima. Podaci koji su u skladu
s

idealnim tipom ne moraju biti u skladu

i

nalnost nije jednako vrijedna nih ciljeva, a

(4)
Isti

s normativnom teorijom. Maksimalna raciou postizanju drutveno poeljnih i drutveno nepoelj-

poeljnost drutvenih ciljeva

moe

se promijeniti.

skih skupina

podaci nemaju jednako znaenje u razliitim okolnostima. Prihvaanje manjinod veinskog naroda ovisi o demokratskoj tradiciji, nezaposlenosti,
i

ratnim okolnostima

si.

U zemljama s demokratskom tradicijom prihvaanje je vee.

172

INTERPRETACIJA

PODATAKA

Ono

se smanjuje s poveanjem nezaposlenosti, osobito u ratnim uvjetima. Da bi se dolo do pravog uvida u prihvaanje manjinskih skupina, potrebno je stoga usporeivati to obiljeje sa zemljama sline demokratske tradicije, nezaposlenosti i ratne situacije. Jednako tako prihvaanje urbanih Srba u Hrvatskoj tijekom Domovinskog rata s prihvaanjem manjinskih skupina u Njemakoj i Francuskoj znai manju kseno-

fobinost u Hrvatskoj od ksenofobinosti u tim zemljama.

(5)

Dovoenjem podataka u vezu

i

postupcima kojima

smo

se koristili

istraivanju

dokazujemo njihovu

vrijednost. Podaci se uvijek prikazuju brojevima, ali veza

predouje nije uvijek jednaka. Nije isto ako su rezulna reprezentativnom uzorku, o precizno definiranom obiljeju koje smo operacionalizirali veim brojem indikatora iju smo valjanost provjerili i ako se tako ne radi. U oba sluaja podaci su izraeni brojevima. U prvome smo nainom istraivanja osigurali vezu izmeu broja i obiljeja koje on predouje. U drugom sluaju dobiveni brojevi ne moraju biti, ili su u vrlo slaboj vezi s obiljejem
obiljeja koje broj
tati

izmeu broja

istraivanja dobiveni

koje bi trebali predstavljati.

tome

se treba brinuti tijekom cijelog istraivanja,

ukljuujui
(6)

interpretaciju

cijelosti.

i teoriju, a odbaena je hipoteza ne odbacuje, ali mnoga pitanja o kojima smo govorili. Na sva ta pitanja treba odgovoriti. Neki odgovori mogu biti jae utemeljeni od drugih. Svakako treba rei na emu se temelje,

Potvrena hipoteza potvruje

otvara
a oni

na iskustvenoj grai trebaju se istaknuti u obliku samo na provjeri hipoteza. U njoj se mogu pojaviti nove hipoteze, ali na to treba upozoriti kako ih ni mi ni itatelji ne bismo izjednaavali s provjerenima. Istraivanje ne daje i ne provjerava samo istinitost odgovora na pitanje u problemu. Ono otvara nove probleme, pa se i o tome treba brinuti u

odgovori

koji nisu utemeljeni

hipoteza. Interpretacija podataka ne iscrpljuje se

interpretaciji.

Znanost je logiki jedinstveni sustav misli o njezinu predmetu zasnovan na injenicama (podacima) o tom predmetu. I unato tome, neki u istraivanju ne idu dalje od podataka istiui kako injenice govore same za sebe", a oni koji idu dalje od injenica istiu kako injenice obvezuju, a interpretacija moe biti slobodna". U istraivanju obvezuju i injenice i interpretacija. I injenice i interpretacija moraju biti vjerodostojni. injenice moraju biti tone i reprezentativne, a interpretacija istinita. Koliko god
injenice bile
cjelovit uvid.

tone
Zato

reprezentativne,
interpretacija

tacija je osmiljavanje injenica. Istinita

i

u znanosti se mora ii prema miljenju. Interpremisao u interpretaciji natkriljuje injenice i daje podataka mora biti cjelovita uzimajui u obzir
govorili.

povezujui sve postupke o kojima smo

U jednom amerikom
Narod
Hrvati

istraivanju javnog mnijenja

veinskih naroda o manjin-

skim skupinama u nekim europskim zemljama dobiveni su ovi podaci:

Manjina
krajinski Srbi
;

;t

Prihvaanje

N eprihvaanje,
94% 52% 46% 41%

urbani Srbi

Francuzi
Britanci

imigranti
imigranti

6% 48% 47% 40%

173

Navedeni su podaci valjani i dobiveni su na reprezentativnim uzorcima, to oni govore sami za sebe? O tim podacima teko je bilo to rei ako ih ne usporeujemo. Prvi podatak sam za sebe, u usporedbi s drugima, govori o izrazitom neprihvaanju krajinskih Srba. Oni koji su pobunu krajinskih Srba objanjavali nacionalnom iskljuivou Hrvata tim se podacima mogu koristiti kao empirijskom potvrdom. Podatak o prihvaanju urbanih Srba dovodi u pitanje nacionalnu iskljuivost jer se oba podatka
i

odnose na

istu

nacionalnu skupinu, a posve se

meusobno

razlikuju. Iako su urbani

Srbi znatno prihvaeniji,

ne bismo trebali biti zadovoljni takvim prihvaanjem. Meutim, ako prihvaanje urbanih Srba u Hrvatskoj dovedemo u vezu s prihvaanjem imigranata u Francuskoj i Britaniji, onda prihvaanje urbanih Srba u Hrvatskoj i nije tako loe.

prihvaanjem manjinskih skupina ameriki su se u prihvaanju krajinskih i urbanih Srba u Hrvatskoj ameriki su istraivai interpretirah nekonzistentnou politike tolerancije u Hrvatskoj. Meutim, kad se ti podaci dovedu u vezu s ratnim okolnostima u vrijeme istraivanja, moe se zakljuiti da ta razlika nije rezulistraivanju

U spomenutom

istraivai koristili kao indikatorom politike tolerancije. Razliku

tat

nekonzistentnosti,

ve paradoksa politike tolerancije.

istraivanja krajinski Srbi, kojih je

U
laciji

vrijeme provoenja tog

u hrvatskoj popu-

4%, uz pomo JNA okupirali su 25% povjesnoga i meunarodno priznatog teriRepublike Hrvatske suprotstavljajui se legalnom pravu Hrvata na osamostaljenje prema Ustavu iz 1974. godine. Oruano su se suprotstavili i legitimnom pravu Hrvata potvrenom rezultatima referenduma, na kojemu se 94% graana Hrvatske izjasnilo za osamostaljenje. Odluku o osamostaljenju legalno je donio demokratski izabrani Sabor. Prema tome, krajinski su se Srbi krajnje netolerantno suprotstavili legitimnom i legalnom pravu na osamostaljenje koje je provedeno na legalan nain. To, dakako, Hrvati nisu mogli ni trebali tolerirati, a netolerancija netolerantnih jest tolerancija. Prema tome, nije rije o nekonzistenciji, ve o paradoksu politike tolerancije. Ameriki istraivai oito nisu dobro poznavali situaciju u ratu da bi na taj nain interpretirali dobivene podatke.
torija

Primjer koji

smo

iznijeli

potvruje kako injenice nuno ne govore same za sebe

biti istinita.

Slobodne interpretacije jednakih drutvenih injenica dovode do razliitih miljenja o istim drutvenim injenicama. Te razlike mogu biti prouzroene nedovoljnim znanjem i utjecajem neke vrijed-

kako

interpretacija ne

moe biti slobodna, ako tei

nosti koja se stavlja iznad istinoljubivosti.

Oni koji osobni

interes stavljaju iznad istine

takozvanim slobodnim interpretacijama prikrivaju istinu, a interes prikazuju kao istinu. Pritom se slue sofistikim zakljuivanjem iz neprovjerenih premisa ili nedovoljnog broja injenica. Osim toga, slue se i promidbom. To nije teko u situaciji kakva je sada u nas, u kojoj se toan podatak, ispravno miljenje i zabluda ne razlikuju od istine (v. Pojam istine u znanosti). A najtee je za istinu kad sve moe biti istina (Lee).

To smanjuje potrebu
(sofizam

za istraivanjem, pa se drutvena zbivanja slobodno

interpretiraju ovisno o interesima.

pomou injenica). Pobijaju se miljenja interesima. U ideologiziranom hrvatskom drutvu

istinoljubivost

Odabiru se injenice koje su u skladu s interesom povezivanjem s odreenim

dugo

je

potiskivana istina

pa nedostaje motivacije, znanja za prepoznavanje i dolaenje do istine. prepoznaje se bit istinitog miljenja, pa se oni koji iznose miljenje razvrstavaju Ne

174

INTERPRETACIJA

PODATAKA
kriteriju razvrstavaju se
istine.

u nae"

je Hrvatska govore da u Hrvatskoj podijeljena i u najvanijim pitanjima. Neki idu tako daleko pa jo nije zavrio Drugi svjetski rat. ini se da je jedinstvo u Domovinskom ratu vie bilo rezultat centrifugalnih sila Jugoslavije nego centripetalnih sila Hrvatske.
i

vae".

Po tom

Zbog toga

i:

O
P< st

obzirom na odnos prema Hakom sudu i Domovinskom ratu. Kritini prema Domovinskom ratu prihvaaju Haki sud s obrazloenjem da je svaki zloin zloin, pa ga treba procesuirati. Kritini prema Hakom sudu manje su kritini prema Domovinskom ratu i istiu da se u obrambenom ratu ne mogu napraviti zloini. Iako je rat poguba ljudske naravi" (Dri), agresivni je rat nepravedan, a obrambeni je pravedan. I u jednome i u drugome dogaaju se zloini, ali u agresivnom je to pravilo, a u obrambenom iznimka. Vidjeli smo da ista injenica u razliitim drutvenim okolnostima ima razliito znaenje. Prema tome, ubojstvo koje je uinio napada nema isto znaenje kao ubojstvo u samoobrani.
Hrvatska
je

podijeljena s

k
vi kc

kc

su

tei

nije mogue bez definiranja situacije u kojoj se pretpostavzloin dogodio. Kad su neki hrvatski generali na to upozoravali smijenjeni su s obrazloenjem da se vojska ne smije mijeati u politiku. I hrvatskim biskupima koji su na to upozorili pripisana je povezanost s prolom vlau (HDZ-om). Kada se organiziraju udruge i skupovi za obranu digniteta Domovinskog rata, nazivaju ih borbom za ouvanjem steenih povlastica.

Zato poteno suenje

po po
rej

ljeni

ko ko
niji

nagomilano nezadovoljstvo, Sabor donosi rezoluciju o zatiti rata. Zato nakon jedinstva u ratu i vojne pobjede u Domovinskom ratu treba donositi takvu rezoluciju? Vjerojatno sadanje politike elite nisu nacistu s nacionalnim identitetom" (upanov, 2000).
bi se primirilo

Da

ton

digniteta

Domovinskog

ski

di
Nij

ma
do^
slol

na Hrvatsku zastupajui stajalite o apstraktnoj pravdi", ne razlikujui napadaa od napadnutoga (Biondi, 2002:153). Prema tome, nije sluajno da u zahtjevu za izruenjem hrvatskih generala Haki sud oslobodilaku akciju Oluju" naziva napadom na Republiku Srpsku Krajinu. Kakva je to apstraktna pravda" kad se od Hrvatske zahtijeva izruenje generala zbog prekomjernoga granatiranja Knina i etnikog ienja, a da se nije zatrailo izruenje odgovornih za granatiranje etniko ienje Vukovara?
Finkielkraut upozorava
vri pritisak
i

da Haki sud

zbii

Haki sud na taj nain ugroava dignitet Domovinskog rata, a i oni koji pristaju na takvu suradnju. Probleme u suradnji dadanja vlast pripisuje proloj, jer je ona inicirala i potpisala tu suradnju, a pohvale za suradnju prisvaja sebi. Kao da ova vlast ne moe nita uiniti da ta suradnja bude korektna? Politika je umijee moguega, a naim politiarima nedostaje umijea, mogunosti i elje da tite Hrvatsku od neopravdanih pritisaka, a i hrvatski intelektualci ne vide da u apstraktnoj pravdi" ima sustava kojima se nanosi nepravda Hrvatskoj. To ne vide zbog dugogodinje ideologizacije koja je relativizirala istinu, smanjila istinoljubivost, potiskivala znanstvena istraivanja koja bi pomogla u objanjenju i rjeavanju drutvenih problema. Budui da istina uklanja lai, nepravde, podjele i nesporazume, povezuje ljude i narode, nije mogu razvoj naeg drutva bez edukacije javnosti koja to prepoznati i poticati razvoj znanosti i znanstvenih istraivanja.

13.

Zna Log
tacij

koje

ogra

mis duh
staja

faza
izvje

NOVINSKI KOMENTAR

175

12.1.

Novinski komentar

Ovo je prilika da

neto kaemo o novinskom komentaru, jer je on slian interpretaciji podataka koja se naziva i komentiranjem podataka. Ovaj je udbenik namijenjen i studentima novinarstva, a u naem novinarstvu komentar se esto pogreno definira kao subjektivna novinska vrsta. Subjektivnost je obiljeje pisanja u kojemu je sadraj vie odreen onim tko ga pie nego onim o emu pie. Istodobno, svi se slau s tim da komentator treba biti vrlo obrazovan, iskusan i dobro informiran o dogaaju koji komentira. Prema tome, moramo biti obrazovani, iskusni i informirani da bismo bili
subjektivni.

Obrazovanje, iskustvo i obavijetenost trebaju biti u funkciji objektivnosti, a inpodataka svojim postupcima upravo tome slui. Dovoenjem u vezu podataka s hipotezama poveava se objektivnost hipoteza. Slinost naih podataka s podacima slinih istraivanja govori o njihovoj objektivnosti. Podaci prikupljeni na
terpretacija

reprezentativnom uzorku odgovarajuom metodom,

pomou

valjanih indikatora,
i

kontroliranim uvjetima objektivniji su nego kad nije tako. Prema tome,

novinski

komentator treba slino postupiti kako

bi

njegov komentar bio to objektivniji.

novinski su komentari pod veim utjecajem politike nego struke. To nije sluaj samo u nas. Dobar primjer subjektivnog komentara objavljen je u Washing-

Meutim,

ton Postu, kad je na osnovi podatka o faistikom pozdravljanju nekoliko mladia na skupu HSP-a autor zakljuio kako Hrvatska naginje faizmu. Nije isto jesu li ti mladii pozdravljali po protokolu skupa ili je to inila neka periferna, pijana skupina. Nije isto jesu li to okupljeni odobravali ih nisu. Nije isto je li ta stranka masovna ili marginalna. Nije mogue neku zemlju okvalificirati na osnovi jednog marginalnog dogaaja, mimo relevantnih podataka o politikom sustavu, mimo slobode izbora, slobode medija... Prema tome, dogaaju znaenje treba dati kontekst u kojemu se

zbio, a

ne autor

koji

ga opisuje.

13.

PISANJE

ZNANSTVENOG

IZVJETAJA
Ne
treba sve

rei da

bi se

sve kazalo.

Znanost otkrivanjem zakonitosti mnoge pojave objanjava malim brojem pojmova. Logikim ureivanjem pojmova u sustav znanosti ona jo vie racionalizira interpretaciju predmeta koji istrauje. Ona je racionalna i u jeziku. Jezik je simboliki sustav u kojem se ogranienim brojem slova (glasova) moe kazati neogranien broj rijei, a ogranienim brojem rijei moe rei neogranien broj misli. Jezikom se materijalizira misao, a u znanosti i umjetnosti tei se minimumom materijalnog postii maksimum duhovnog. Zato znanstvenik ne smije dopustiti da mu se u pisanju znanstvenog izvjetaja misli utope u moru rijei.

Ve smo kazali da znanstvenikov rad zavrava objavljivanjem, pa je posljednja

faza

u znanstvenom

istraivanju pisanje znanstvenog izvjetaja. Cilj je znanstvenog

to
i

izvjetaja

da informira itaoce

kako se u znanstvenom istraivanju

radilo,

do

176

PISANJE

ZNANSTVENOG

IZVJETAJA

obraivali i interpretirali. Prije pida izvjetaj uglavnom ima sanja znanstvenog jest u jasnoi pisanja. doprinos ovoj fazi stvaralaki u informativnu funkciju. Najvei
kojih se rezultata dolo, te

kako su se

ti

rezultati

izvjetaja istraivanje je zavreno, tako

Iako je komunikabilnost jedan od osnovnih zahtjeva u znanstvenom radu, esto se suprotno postupa, pa se piu znanstveni" izvjetaji takvim stilom i jezikom kao da im je cilj da budu nerazumljivi. Tome ne pridonosi toliko teina materije o kojoj se izvjetava koliko oni koji takve izvjetaje piu. to je istraivanje bolje, to je lake o njemu napisati jasniji izvjetaj. Kad je loe, onda se o njemu i ne moe jasno pisati, a
to

do ho Or me
sin

e pisac izvjetaja

namjerno izbjegavati,

jer

e jasan izvjetaj otkriti sve slabosti

g" no
US]

istraivanja.

Znanstveni

izvjetaj to je bolji to vie otkriva slabosti istraivanja. Prikri-

vanje tih slabosti otkriva slabosti pisca.

go
Ste izv

esto su razlog to se pisac u pisanju ne pridrava znanstvenih kriterija. Jedna je od najveih slabosti u pisanju znanstvenog izvjetaja kad se pisac rukovodi statusnim kriterijem, pa umjesto da se u izvjetaju usmjeri na istraivanje, on pozornost eli usmjeriti na sebe, svoje sposobnosti i znanje. Meutim, ne smije se zaboraviti da znanstveni izvjetaj nije izvjetaj o piscu,
Slabosti pisca znanstvenog izvjetaja

ni
jas

ve izvjetaj pisca o provedenom istraivanju. U pisanju znanstvenog izvjetaj jednako

Autorski rad
se, naalost,

noi

se tako pojavljuje

financijski kriterij.

p:

duinom teksta, pa pisci izvjetaja namjerno rasteu tekst da bi to vie zaradili. Neki moda i namjerno proiruju tekst jer u kvantofrenoj situaciji ni sami ne vjeruju da neto moe biti dobro ako je kratko ako se tako malo plaa. To je jedan od razloga to u nas svugdje, pa i u znanstvenim asopisima, prevladavaju tekstovi s mnogo rijei, a malo misli. Zato je sve tee razlikovati znanstveni izvjetaj od nekog drugog teksta, posebice u podruju drutvenih pitanja.
honorira
i

pis

izv

me
til stv
dit
ti. I

izvjetaj mora biti pisan kratko i razumljivim jezikom, jer bez toga do kojih smo doli u istraivanju ne bismo osigurali intersubjektivnu provjerljivost, niti bi oni mogli biti ugraeni u sustav znanosti. Nerazumljiv znanstveni izvjetaj ne moe pomoi razvitku znanosti, a ni unapreivanju ovjekove prakse. O slabom istraivanju nije mogue napraviti dobar izvjetaj, ali o dobrom istraivanju jest mogunapraviti lo izvjetaj. Zato je izvjetavanje o provedenom istraivanju vrlo vano.

Znanstveni

rezultatima

rul izv

Znanstveni
izvjetaji

izvjetaji objavljuju se u asopisima i posebnim edicijama. Neki se umnoavaju samo u manje primjeraka i dostavljaju zainteresiranima i dokuje

mentacijskim centrima, ako

rije o istraivanjima koja zanimaju ui krug strunjaka.

13.

Poseban je problem objavljivanje znanstvenih rezultata o drutvenim i politikim problemima u novinama. To moe izazvati politiki problem. Sve novine, osim informativne funkcije, imaju zadatak da na itaoce djeluju u skladu sa svojim
politikim orijentacijama, pa su obino usmjerene na sadraje koji potkrepljuju odreenu orijentaciju. Zbog toga esto zanemaruju sadraje za koje smatraju da ne idu u prilog orijentaciji koju zastupaju. Istraiva je osjetljiviji na probleme i po prirodi svojeg posla na njih usmjeren, pa otkrivanje

Zni
1.
i

ov
upi san va
i

problema moe se proglasiti stva-

ranjem problema.
objavljivanje znanstvenih rezultata, jer u njima o istraivanju. Zato parcijalno iznoenje rezultata moe izazvati nesporazume, jer isti podaci za ljude razliitog znanja nemaju isto znaenje, pa interpretacija rezultata istraivanja moe biti posve razliita.
nije

Novine nisu pogodan medij za

dati cjelovit izvjetaj

2.

mogue

mo
odi

IZVJETAJ

ISTRAIVANJU

177

Objavljivanje znanstvenih izvjetaja

u odgovarajuim asopisima

edicijama
nji-

donekle

jame da

e ih itati oni koji se u to podruje razumiju. Oni e se koristiti

njih istraivanje

hovim iskustvima. Za

Oni ga nee ocjenjivati na osnovi ma, ve sa stajalita podudaranja dobivenih

nee biti politiki, ve znanstveni problem. moguih priloga pojedinim politikim orijentacijarezultata sa stvarnim stanjem.

Dakako, preporuka da se znanstveni radovi objavljuju u odgovarajuim asopisima i edicijama nije zasnovana na elitizmu i ekskluzivizmu, ve na elji da se izbjegnu nepotrebni nesporazumi. Publiciranjem se trebaju demokratizirati rezultati znanosti, ali treba paziti da ono ne dovede do nesporazuma. Znanstveni je rad aktivnost usmjerena prema uklanjanju nesporazuma i zabluda, pa tom cilju treba teiti i nje-

govo

objavljivanje.

Objavljivanje

znanstvenog rada
i

nije isto to

popularizacija

znanstvenih rezultata.

Stoga zahtjev za razumljivou ne znai da svatko

izvjetaj.

moe

razumjeti svaki znanstveni

Svaka znanost ima

misli.

svoj jezik koji nije

mogue lako prevesti na svakodnevrizik, jer se

biti
i

ni jezik. Svaki
i

pokuaj prevoenja uvijek je vezan uz

time nuno smanjuje

jasnoa preciznost

dobar popularizator znanosti. Znanstvenik mora biti jasan i razumljiv odgovarajuoj znanstvenoj javnosti, a popularizacija znanosti je druga aktivnost. Ona se ne moe postaviti kao zahtjev u pisanju znanstvenog izvjetaja.

Dobar znanstvenik ne mora

ima i vie vrsta znanstvenih osim cjelovitog istraivakog procesa, moe biti traganje za relevantnim sadrajem nekog pojma (pojmovna analiza), sintetiki znanstveni rad koji se zasniva na rezultatima veeg broja istraivanja i znanto postoji vie vrsta znanstvenih radova, tako
izvjetaja.

Kao

Kao samostalni znanstveni

rad,

uopavanja koji sve rezultate jedne znanosti nastoje sreu odreeni sustav. Izvjetaji o takvim radovima moraju se meusobno razlikovati. Meutim, osim izvjetaja o provedenim istraivanjima, nemamo razraenih preporuka za pisanje znanstvenog izvjetaja. Zbog toga emo se ovdje usmjeriti samo na izvjetaj o provedenom istraivanju.
stveni radovi najvie razine
diti

13.1.

Izvjetaj

o istraivanju
o provedenom istraivanju
sastoji se

Znanstveni

izvjetaj

od

vie dijelova:

1. Naslov. Po njemu bi se rad trebao razlikovati od drugih radova, kao to se jedan ovjek po svojem imenu prezimenu razlikuje od drugih ljudi. On treba biti kratak upuivati itaoca na svoj sadraj. Budui da je takvih istraivanja sve vie, teko je samim naslovom upozoriti na specifinost jednog rada. Zato se odmah nakon nasloi i

va daje saetak.
2.

Saetak

je

kratak opis rada koji itaocu daje

li

opu informaciju kako bi na osnovi nje

Na
temelju toga italac

mogao

doznati pripada

rad u podruje njegovih interesa.

odluuje

hoe

li

rad itati

ili

nee.

178

PISANJE

ZNANSTVENOG

IZVJETAJA

Uvod i problem. U tom se dijelu rada raslojava problemna situacija iz koje se izdvaja odreeni problem koji se precizno formulira. Dalje se obrazlae izbor i upozorava na teorijsku i praktinu vanost istraivanja tog problema. Ovdje se definiraju kljuni pojmovi i povezuje to istraivanje s prethodnim istraivanjima kako bi se na osnovi
3.

re<

ud
9.

njih postavile hipoteze koje

e se provjeravati u istraivanju. Nuno

dijelu projekta istraivanja.

Or
10.

je

saeto iznijeti

sve to
4.

je

vano u teorijskom

Metoda.

U tom

dijelu istraiva opisuje

postupke koje
i

je

napravio u empirijskom
i

pu
tre

dijelu projekta istraivanja

od

identifikacije

operacionalizacije varijabli, uzorka

i

ra2 ta

nacrta istraivanja, opisa

razrade metoda za prikupljanje podataka, kao

njihove

primjene. Vrijednost rezultata istraivanja

taka,
5.

mnogo ovisi o nainu

i

prikupljanja podarezultata.

nej

pa opisom svega toga otkrivamo logiku zasnovanost dobivenih

i

me

Rezultati

interpretacija.

Iznose se rezultati

obrazlae njihova obrada. Iako se nalavidjeti to

ze pod istim podnaslovom, u izvjetaju se

interpretacija.

mora

su rezultati, a to njihova
dovesti

interpretaciji se

misaono povezuju
registrirati
i

teorijska polazita, empirijski

postupci

dobiveni rezultati. Intenzivno razmiljanje

u ovom dijelu moe

upozoriti da
je

do

me me me me

zanimljivih ideja.
istraivanje.

Te
se o

ideje

svakako treba

rije o idejama
odleti

koje su potaknute istraivanjem,

kako

bi se razlikovale

od

ideja koje

Ako

tome ne brine istraiva lako na krilima mate

su potaknule na druge

13.

probleme.

Pia ka<
li i

Svako znanstveno istraivanje vrsta je logika cjelina i dio je znanosti koja je vea logika cjelina. Zbog toga u interpretaciji rezultata nije dovoljno samo dovoditi podatke u vezu s hipotezama, ve treba rezultate cjelokupnog istraivanja dovoditi u vezu s drugim slinim rezultatima i s teorijskim zamislima s kojima su oni u vezi. Provedeno istraivanje ne smije biti izolirana cjelina, ve treba biti ukljueno u logiki sustav znanosti u koju spada. Prema tome, stvaralaki doprinos u interpretaciji rezultata je pronalaenje logikih veza medu dobivenim rezultatima i rezultata koje su drugi dobili u slinim situacijama i povezivanje tih rezultata sa zakonima i teorijama odgovarajue znanosti. Kao to stari rezultati utiru put novim spoznajama, tako i novi rezultati daju novo svjetlo starim rezultatima. Stoga interpretacija rezultata ne moe biti konana, jer novi rezultati mogu biti osnova za novu sintezu, paradigmu, (Kun, 1974), a to moe baciti sasvim drugo svjetlo na stare rezultate. Promjena paradigme moe biti uzrokovana kumulativnou spoznaja, ah i promjenama u predmetu istraivanja. Znanstvena revolucija moe biti uzrokovana revolucionarnim otkriima, ali i revolucionarnim drutvenim promjenama kada su posrijedi drutvene znanosti.
Zakljuak je skraena interpretacija u kojoj donosimo hipoteze, podatke i parametre koji potvruju ili odbacuju te hipoteze. U zakljuku se moe istaknuti potreba za dru6.

stv l.C

poi

ran 2.C

prc

mit
3. C

mis

na
4. C

izre

ki

gim istraivanjima, moe upozoriti na

i

koja

je

nastala

mogue

pod utjecajem provedenog istraivanja. Ovdje praktine koristi od rezultata istraivanja.

se

dor
rav

7.

Saetak na svjetskom jeziku pie se

iste vrste.

obino na onom jeziku koji je najbogatiji

istrai-

teks
tret

vanjima

8. Bibliografija,

donosi literaturu kojom

smo

se koristili u

istraivanju.

Ona moe biti

sreena na

razliite naine.

Moe

se cjelokupna literatura donijeti

po abecednom

ita na i

IZVJETAJ

ISTRAIVANJU

179

redu, a

moe se i kategorizirati
i

(osnovna,

pomona, izvorna

grada, originalni radovi,

udbenici
9.

slino).
i

Stvarni

imenini

registar

donosi se u

veim

sintetikim radovima, udbenicima.

On pomae snalaenju u tekstu.

10. Prilozi sadre vaniji istraivaki materijal koji nije nuan u tekstu izvjetaja poput primijenjenih instrumenata, izgleda protokola, sumarnih tablica i slino. Ovdje

treba dati

razlikovati
taj se

to je nuno za znanstveni izvjetaj. Znanstveni izvjetaj treba od projekta istraivanja i od istraivake dokumentacije. Znanstveni izvjeobjavljuje, a dokumentacija o istraivanju se uva, jer u njoj uvijek ima vie

samo ono

je izvjetaj mogao iskoristiti. Objavljeni izvjetaj moe potaknuti diskusiju znanstvenicima koja moe upozoriti na nove ideje, pa nam dokumentacija moe dobro doi, tako da te ideje dovedemo u vezu s rezultatima koje imamo u dokumentaciji. Do novih ideja moe doi i sam istraiva, pa podacima koje je prikupio

nego to

medu

moe pristupiti i na drugi nain. Prema tome uvanje istraivake dokumentacije moe katkad utedjeti cijelo istraivanje.

13.1.1.

Pisanje citata

poseban je problem u znanstvenom izvjetaju. Mnogi se citatima koriste kao dokazom istinitosti svojih zamisli. Meutim, to citati ne mogu biti makar poticali i od najveih autoriteta u znanosti. Meutim, oni mogu pridonijeti jasnoi i bogatstvu teksta ako se dobro upotrijebe. Citati se upotrebljavaju u sljedeim sluajevima:
Pisanje citata
1

Citat

navodimo kada nekoj

s

hipotezi

povezana

njom. Dakako, ne smije se smetnuti s

dajemo vanost, pa iznosimo miljenja koja su uma da njezina provjera nije u citinekog drugog istraivaa. Tu esto nastaju

ranju istomiljenika.
2.

Citat

moe posluiti za

ilustraciju misli

problemi,

jer citati predstavljaju istrgnute

miti sasvim drukija znaenja.

3.

To je

fragmente koji tako izdvojeni najee u polemikama.

mogu

popri-

moe posluiti i kao ilustracija vremena i mjesta nastanka neke zanimljive Svaka misao ima svoju povijest, pa neke mogu biti znaajne svojim utjecajem na znanstvenu misao, iako same po sebi nisu toliko znaajne.
Citat
misli.
4. Citira

se

ono

to je lijepo

kazano u vezi

problemom kojim
i

se bavimo. Lijepe

izreke

mogu dobro posluiti za ilustraciju onoga to se eli rei, ako se dobro uklope
miljenja.

u kontekst
raviti

Osim

tonosti, preciznosti

jasnoe, ljepota kazivanja bitno pri-

donosi informativnoj vrijednosti znanstvenog

izvjetaja.

Meutim, ne
eli rei.

smije se zabo-

da

je

ljepota kazivanja sredstvo

da se kae ono to se
i

Citiranje je uvijek izvlaenje iz jednog konteksta

tekst.

To

nehotice

moe

izmijeniti

smisao citirane

misli.

tono navesti izvor, kako bi se italac mogao i moe biti posebno zainteresiran za odreena miljenja pa mu usmjeravanje na izvor moe mnogo pomoi. Na izvor se upuuje tako da se u zagradama navede
trebno
italac

u drugi konZbog toga je uz citat posam u to uvjeriti. Osim toga,

stavljanje misli

180

PISANJE

ZNANSTVENOG

IZVJETAJA

Na kraju knjige ili nekog drugog poredan po abecedi, tako da se na osnovi tih elemenata moe identificirati sve to je potrebno, a da se s navodom literature previe ne optereuje tekst. O citiranju opirnije govori Mui (Mui, 1968:
prezime autora, godina izdanja knjige
i

stranica.

teksta nalazi se popis upotrijebljene literature,

ra

136).

13.1.2.

Popis literature
kraju svakog rada donosi se popis literature (bibliografija). Znanstveni

13
Ial vis sta

Na

izvjetaj treba biti jasan,

logian, argumentiran i dokumentiran. Da

bi

osigurao inter-

bi znanstvenik koji

svom izvjetaju treba jasno opisati postupak kako ita rad mogao ponoviti provjeriti autorove rezultate. Isto se odnosi i na popis citirane literature jer citati izvan konteksta esto mijenjaju znaenje. Citati mogu pobuditi elju itatelja da podrobnije upoznaju pojedine probleme. Zato pri izradi popisa literature treba olakati itatelju da doe do izvora kojima se autor
subjektivnu provjerljivost, autor u
i

no de da
sei

koristio.

popisu literature treba navesti pune podatke o djelima koja se spominju u redom prezimena autora kronolokim redom za radove istog autora. Ako radovi istog autora imaju istu godinu izdanja, treba ih oznaiti abecednim redom slovima iza godine izdanja. Zajedniki rad vie autora u popisu treba obuhvatiti sve autore. Za radove dostupne na Internetu nakon osnovnih referenci treba navesti izvor (http://) i datum uita vanja. Primjeri:
radu. Radovi se navode abecednim
i

po
nai
tre

pr
Knjiga
Kale, E. (1977)
sac

Uvod u znanost o kulturi, Zagreb, kolska

knjiga.

Rad u zborniku
Stipevi,
S.,

A., (1993)
(ur.)

Tuman, M.

Cenzura kao ograniavajui faktor u irenju informacija. U Tkalec, Informacijske znanosti i znanje (str. 131-138), Zagreb, Zavod

13.

za informacijske studije.

Dit dn.

Natuknica u enciklopediji
Bibliografija.

stn
3.

izd.

U: enciklopedija Jugoslavenskog leksikografskog zavoda. Zagreb: JLZ, 1977-1985. Sv. 1. 1977.

Opa

ble:

stu

lanak u asopisu
Brunkhorst, H. (1991) Konstruktivni univerzalizam
i

nec
univerzalizam zajednice? Filozof-

ide

ska istraivanja, 11

(4):

925-939. Broj 11

oznaava

godite (volumen) asopisa,

(4)

broj sveska unutar godita, a 925-939 paginaciju rada

u svesku).

tun
ivi

Jedinica

Interneta

izvj

Galei, M., Stepani, J. (2003), Toward Parameterisation of E-mail Medioated Comunication, Interdisciplinarv Description of Complex Sistems - INDECS. 1 (1-2):
54-65. http://indecs.znanost.org (18. 11. 2003)

koji

pris

PISANJE

DOKTORSKE

DISERTACIJE

181

Budui da
radova
i

je

ovdje rije o

uvoenju u znanstveni

rad,

mora nas zanimati

pisanje

su u funkciji strune i znanstvene edukacije, npr. seminarski, diplomski, magistarski i doktorski radovi. Svaki od njih specifian je po cilju, vrsti, nainu izrade pisanja, pa emo o svakom saeto neto kazati.
koji

13.2.

Pisanje seminarskog rada

Iako seminarski rad ne spada u znanstvene izvjetaje, oni imaju veliko znaenje u
visokokolskoj edukaciji (studiranju). Izradom seminarskog rada studenti se samo-

novim sadrajem, procjenjuju njegovu znanstvenu vrijednost, logiki ga sreuju i pismeno ga oblikuju. Tako stjeu nova znanja, uvjebavaju se u jasnom iznoenju, miljenju i preciznom pisanom iskazivanju svojeg miljenja.
stalno upoznaju s

Poeljno je da teme seminarskog rada studenti sami odabiru kako bi, uz navedene osobine, razvijali i osjetljivost za probleme u podruju svoje struke. Nije dobro da nastavnici daju teme seminarskih radova i literaturu koju studenti proitaju i u seminarskom radu prepriaju. Nastavnik treba poticati samostalnost studenata i pomagati samo onda kad oni ne mogu rijeiti problem sami.

Zavreni

prihvaeni seminarski rad studenti trebaju usmeno

i i

izloiti

u semi-

usmeno izraavanje. Nakon usmenog izlaganja treba omoguiti raspravu o sadraju nainu obrade teme seminarskog rada. U raspravi moe biti razliitih miljenja studenata koja mogu potaknuti ostale da izaberu
naru, tako da uvjebavaju pisano

sadraje za svoje seminarske radove.

13.3.

Pisanje diplomskog rada

izvjetaj

Diplomski rad moe biti

strunom ili znanstvenom istraivanju ili o nekim

osjetljivosti

drugim aktivnostima u
bleme
struke, tako
i

znanosti.

U njemu student mora pokazati odreenu zrelost u

za pro-

struci za koju se osposobljava.

Ta se zrelost mora vidjeti kako u u umjenosti rjeavanja tih problema.

rada student bi obvezno trebao

Temu diplomskog

sam

odabrati.

vezi s

njom

student bi trebao izraditi idejni projekt u kojem bi obrazloio izbor teme, nain njezine obrade i literaturu na kojoj se temeljiti obrada odabrane teme. Na osnovi takvog

idejnog projekta nastavnik odluuje

hoe li prihvatiti takav diplomski

rad.

Nakon prihvaanja idejnog projekta, student poinje prikupljati i studirati literaturu o izabranoj temi. Ako je potrebno istraivanje, izradit e izvedbeni projekt istraivanja, provesti istraivanje, obraditi podatke
izvjetaj
i

interpretirati rezultate, te napisati

o istraivanju.
koji se temelji

koji se objavljuje

na istraivanju opirniji je od izvjetaja o istraivanju Proirenje se odnosi na uvodni teorijski pristup. Dok se u asopisu pisac poziva na autore na ijim polazitima temelji svoje
Diplomski rad

u znanstvenom asopisu.

182

PISANJE

ZNANSTVENOG

IZVJETAJA

u diplomskom radu ta polazita opirnije elaboriraju i konfrontidrugim polazitima, koja mogu biti posebna poglavlja. Isto tako proirenje diplomskog rada moe se odnositi na specifikaciju kljunih pojmova u istraivanju, kao
istraivanje, dotle se

raju s

d U

na prikaz dosadanjih istraivanja koja su vezana za

je

to istraivanje.

ki

provesti sam poeljno da se diplomski rad temelji na istraivanju koje Iako Diplomski rad mora diplomskih radova. i drugih vrsta su izrade student, mogue

sa

pokazati dobro poznavanje struke, sposobnost pismenog

enja tog znanja.

na obrani usmenog izno-

va
i

Nakon usmene obrane, postie se struni naziv profesora ili diplomi-

ranog inenjera.

134

Pisanje magistarskog rada

13

moe se temeljiti samo na poznavanju teorijskih i praktinih znanja i vjetina struke. Osim toga, potrebno je poznavanje tehnike znanstvenog rada. Prema tome, magistarski se rad mora temeljiti na solidnom znanju, osjetljiPisanje magistarskog rada ne
vosti za

probleme struke poznavanju metoda kako se oni

i

rjeavaju.

U magistarskom radu student mora izabrati odgovarajui problem istraivanja,

problem, objanjavajui ga postojeom teorijom, navodei njezina ogranienja, potrebu i naine znanstvenog rjeavanja tih problema. U to trebaju biti povezani u logiki biti ukljueni teorijski i verifikacijski dio istraivanja koji jedinstvenom procesu istraivanja.
teorijski obraditi taj

Magistarskim radom postie se znanstveno zvanje, pa je nuno da se u njemu pokae dobro poznavanje i umijee koritenja tehnike znanstvenog rada.

13.5.

Pisanje doktorske disertacije

disertacija je posljednji

Doktorska
trebe za

rad u sustavu obrazovanja koji se izrauje

brani

nakon doktorskog
obrazovanja
i

studija. Prije nije postojao doktorski studij, ali

i

veim brojem

zbog naglaene poboljom kvalitetom znanstvenih kadrova uveden je u sustav

slina
je

doktorski studij.
disertacija

Doktorska

magistarskom radu, ah ga opsegom

i

kvalitetom

mora

premaivati.

U njoj nije dovoljno pokazati znanje struke

umijee

istraivanja,

ve je potrebno samostalnim istraivanjem doi do novih znanstvenih spoznaja koje

biti

adekvatno oblikovane i uvrtene u sustav odgovarajue znanosti.

akade-

Nakon doktorata znanosti samostalnim znanstvenim radom postiu se znanstvena

zvanja: znanstveni istraiva, vii znanstveni istraiva, znanstveni savjetnik
i

propisana zakonom, a izbor se obavlja na odgovarajuim fakultetima, sveuilitu, znanstvenim institutima i Hrvatskoj akademiji znanosti i umjetnosti. Izbor se obavlja u odgovarajuim znanstvenim tijelima na obrazloeni prijemik. Procedura izbora
je

dlog strunih povjerenstava koji analiziraju cjelokupan znanstveni rad pristupnika.

PRIMJER PISANJA

ZNANSTVENOG LANKA

183

Akademik je najvii znanstveni stupanj, ali to ne znai da je jednak znanstveni doprinos svih akademika. Za izbor je odreen minimum kojem akademik mora udovoljavati, pa postoje velike razlike medu akademicima, jer granice ovjekovih
kreativnih sposobnosti
i

dostignua

nije

mogue odrediti

stupnjevati.

strunog i znanstvenog stupnja sve je manje potrebno propisanih procedura, jer se s viim stupnjem oekuje i vea kreativnost koja se treba oitovati u pisanju znanstvenih radova s ciljem da se sa to manje rijei kae to vie misli da to bude precizno, jasno, argumentirano dokumentirano.
postizanje vieg
i i i

Za

13.6.

Primjer pisanja znanstvenog

lanka

Politika misao, Vol XL, (2003),

Izvorni znanstveni

br. 2, str.

104-113

lanak 303.621 (497.5):621 .397.13

VJERODOSTOJNOST TELEVIZIJSKOG REFERENDUMA

Gordana Vujevi Heimovi Miroslav Vujevi 2
Saetak
1

Provedeno je terensko istraivanje na reprezentativnom uzorku punoljetnog stanovnitva Republike Hrvatske u kojem su ispitanicima postavljena pitanja koja su postavljena u TV referendumima u popularnim emisijama HTV-a OTV-a. Utvrena je statistika znaajnost razlika u odgovorima koji su dobiveni od TV gledatelja ispitanika u terenskom istraivanju to ukazuje na nevjerodostojnost rezultata dobivenih u TV referendumima. Nevjerodostojnost rezultata koji se dobivaju u TV referendumima uzrokovana je
i i

viestrukom selektivnou podataka koju uzrokuje nain prikupljanja podataka

TV referendumom.
vjerodostojnost, referendum,

Kljune rijei:

TV referendum, istraivanje.

Uvod i problem
Referendum je oblik izravnog odluivanja graana odgovorom da ili ne na postavljeno pitanje o bitnim odlukama drave ili lokalne zajednice na lokalna pitanja (Prpi, Puhovski, Uzelac, 1990). Referendum je najdemokratskiji oblik odluivanja, pa se ee javlja u drutvima s razvijenijom demokracijom. TV
1

psihologije, voditeljica projekata u GfK - Centru za istraivanje trita, Zagreb. Miroslav Vujevi, redoviti profesor Fakulteta politikih znanosti u Zagrebu na predmetu

Gordana Vujevi Heimovi, magistar

Metode

istraivanja.

184

PISANJE

ZNANSTVENOG

IZVJETAJA

referendum odgovora da ferenduma i

nije

je
ili

ispitivanje javnog mnijenja televizijskih gledatelja

ne na postavljeno pitanje vezano uz

ispitivanje javnog mnijenja

eSe se

uz pomo temu TV emisije. Poput reprovodi u drutvima razvijeostaloga, temeljilo se na

demokracije.

Osamostaljivanje Republike Hrvatske,

.

izmeu

rezultatima referenduma 1991 godine. Na tom referendumu oko 94% graana Hrvatske izjasnilo se za samostalnu Republiku Hrvatsku. Nakon toga demokratski izabrani Sabor donosi odluku o samostalnosti Republike Hrvatske. Naalost legitimne, legalne i demokratske odluke nisu bile dovoljne da bi Republika Hrvatska postala samostalna, tako da je samostalnost izborena tek pobjedom u Domovinskom ratu.

provode se izbori i javljaju se predizborna Takva istraivanja obino provode novinarski istraivaki timovi" utjecajnijih dnevnih i tjednih novina. Rezultati izbora
rata

Tijekom Domovinskog

istraivanja javnog mnijenja.

brzo su

otkrili

slabu vjerodostojnost takvih istraivanja,

jer

su se temeljili na

improviziranoj metodologiji (Lamza-Posavec, 1995).

Poslije rata znatno se poveao broj istraivanja. Ona esto nisu motivirana spoznajnim, nego politikim razlozima. A kad su i motivirana spoznajnim razlozima improvizirana metodologija ne omoguuje ostvarivanje takvih ciljeva. Meutim, i kad nemaju vjerodostojnost, kod nas su istraivanja popularna ljudi vjeruju u njihovu vjerodostojnost. Takva su istraivanja i televizijski referendumi. Najpopularniji TV referendumi u nas su oni u Latinici", Forumu" na HTV-u i na OTV-u u emisiji 2 u 9". Referendumska se pitanja
i

u mnogim radioemisijama. U ovom radu elimo provjeriti vjeroTV referendumima kada se raspravljalo o vanim drutvenim i politikim pitanjima.
postavljaju
i

dostojnost rezultata dobivenih

se emisijama gledateljima redovito postavlja referendumsko pitanje vezano uz temu odreene emisije. Gledatelji na to pitanje mogu telefonom odgovoriti s da" ili ne". Na ekranima televizora tijekom emisije vie se puta pojavljuje ispis pitanja kao i brojevi telefona posebno za odgovor da", posebno za odgovor ne". Tijekom i na kraju emisije voditelj izvjetava o rezultatima referenduma. U emisiji 2 u 9" voditelj obavjetava o ukupnom broju gledatelja koji su se javili i o broju koji su se odluili posebno za da", posebno za ne". Potom te brojeve pretvara u postotke kako bi bio jasniji odnos izmeu onih koji su se izjasnili za da" i ne". U posljednje vrijeme 2 u 9" daje rezultate i po regijama. U emisijama HTV-a odgovori se iznose samo u postotcima. Uz ukupni postotak za svaki odgovor, u Latinici" se daju postotci gledatelja koji su dali odreeno obrazloenje za svoj odgovor.

Metoda U spomenutim

Da bismo

provjerili vjerodostojnosti

dobivenih rezultata, odabrali

smo

nekoliko pitanja koja su postavljena u tim emisijama i postavili ih u terenskom istraivanju koje je proveo GfK Centar za istraivanje trita iz Zagreba. Krite-

PRIMJER PISANJA

ZNANSTVENOG LANKA

185

bili su drutvena vanost, politika obojenost i vremenska terenskom istraivanju. Referendumska su pitanja postavljana u televizijskim emisijama emitiranima od kraja prosinca 2001. do sredine veljae 2002. Terensko istraivanje provedeno je od 29. veljae do 11. oujka 2002. godine.
riji

za odabir pitanja

bliskost

Uzorak terenskog

istraivanja je nacionalno reprezentativan za punoljet-

nu populaciju RH.
broju stanovnika

Stratificiran je

prema dvama

kriterijima: regiji

veliini

naselja. Broj ispitanika

u svakoj

regiji

odreen

je

proporcionalno

ukupnom

odnosno regiji, te s obzirom na veliinu mjesta/naselja. Istraivanje je provedeno u 96 ispitnih jedinica (sampling points). U svakoj ispitnoj jedinici provodili smo sluajan izbor adrese kuanstva kao i ispitanika unutar svakog kuanstva. U istraivanju je sudjelovalo tisuu

u pojedinoj

upaniji,

uzorka omoguava procjenu s najveom mo+/guom pogrekom 3,2%. Podatci su prikupljeni individualnim intervjuom u kuanstvima ispitanika. Intervjue je provodilo 80 stalnih vanjskih suradnika
ispitanika. Reprezentativnost
koji su posebno odabrani i instruirani i iji se rad redovito kontrolira renskom logikom kontrolom). Terenska kontrola obuhvaa 20% uzorka.

GfK,

(te-

Rezultati

interpretacija

U tablicama su prikazani rezultati objavljeni na televiziji u sklopu pojedinih

TV

emisija (Forum", 2 u 9") kao

rezultati dobiveni

istraivanju na nacionalno reprezentativnom uzorku.

u terenskom Znaajnost razlika u

odgovorima TV gledatelja i ispitanika u terenskom istraivanju odreene su t-testom. S obzirom da je za raunanje t-testa potreban podatak o veliini uzorka (ukupnom broju ispitanika), pretpostavljen je n = 100 za ona pitanja iji su odgovori dani samo u postotcima. To se odnosi na pitanja postavljena na HTV-u (o sukobu katolike crkve i ateista i zadovoljenju pravde hakim suenjem Slobodanu Miloeviu). Moemo pretpostaviti da je i na tim TV referendumima ukupan broj onih koji su odgovarali bio znatno vei od 100, a znatna razlika na malom uzorku, sigurno je znatna i na velikom uzorku. Sve vrijednosti t-testa vee od 1.96 upuuju na postojanje statistiki znaajne razlike uz rizik manji od 5%. 3 Rizik vei od 5% ne tolerira se u drutvenim
istraivanjima.

Tablica
P.1

Postoji

li

sukob katolike crkve

T00*
proporcije
0.3

ateista u Hrvatskoj?

HTV
da
ne

N=

GfK
da
ne

M>736
299 437

proprodje
0.406 0.594

5.967

0.7

granine

vrijednosti t-testa su 1.96 (P

0.05)

odnosno

2.58 (P

0.01)

186

PISANJE

ZNANSTVENOG

IZVJETAJA

Veina je gledatelja, kao i veina

vila

ispitanika

u terenskom

istraivanju, izja-

da ne

postoji

sukob

skom

istraivanju statistiki je

postoji

u odnosu na TV

Katolike crkve i ateista. Meutim, u terenvie onih koji su izjavili da taj sukob gledatalje (t = 5.967, p < .01).

izmeu

znaajno

Tablica 2.
P.2.

Hoe

li

haakim suenjem Miloeviu

biti

zadovoljena pravda?

HTV
da ne

N=

100

proporcije
0.31

GrK
da ne

H 826
187 639

proprocije

0.2264

1.724

0.69

0.7736

Veina je gledatelja i ispitanika u terenskom istraivanju odgovorila da to suenje nee pridonijeti zadovoljenju pravde. Iako postoji razlika u odgovorima televizijskih gledatelja
i

ispitanika
(t

odgovorima

nije statistiki

znaajna

u terenskom istraivanju, 1.724, p > .05).

ta razlika

Tablica

3.
li

P.3. Vjerujete

da

e u Hrvatskoj doi do prijevremenih parlamentarnih izbora?

proporcije

OTV
da ne

N948
8532

GfK
da
ne

*f*748
456
292

proprocije

0.9535

0.6096 0.3004

19.130

416

0.0465

U OTV-ovu referendumu i u terenskom istraivanju veina ispitanika odgovara da doi do prijevremenih parlamentarnih izbora. U OTV-ovu referendumu tako odgovaraju gotovo svi, a u terenskom istraivanju tek neto vie od polovice ispitanika. Razlika je statistiki znaajna (t = 19.130, p < .01).

Tablica 4.
P.4. Jeste
:

li

zadovoljni

radom Vlade?
proporcije

OTV
da
ne

N*6427
696
5731

GfK
da ne

* 870
185

proprbcfle

0.1083 0.8917

0.2126 0.7874

7.242

685

OTV-a i ispitanici terenskog istraivanja izrazito su nezadoradom Vlade Republike Hrvatske. Meutim, gledatelji OTV-a statistiki znaajno ee izraavaju nezadovoljstvo radom Vlade RH (t = 7.242, p < .01).
Gledatelji
voljni

PRIMJER PISANJA

ZNANSTVENOG LANKA

187

Tablica

5.

P.5.

Prema Vaem miljenju sada, kako

ili
--

biste ocijenili linost Franje

Tumana - kao
t

pozitivnu
**'-

OTV
pozitivna

a--

."
'

negativnu linost? " ---',''-' v N = 37908 proportfje

;
,

GflC

v rV*?46
-'i..

proprrjcfje

35551

0.938
0.062

pozitivna

505
241

0.677
0.323

15.206

negativna

2357

negativna

U obama
i

sluajevima osoba prvog predsjednika ocijenjena

je

pozitivno,

meutim u ovom sluaju gledatelji OTV-a puno su ee procijenili osobu predsjednika Tumana pozitivnom (t = 15.206, p < .01). Zanimljivo je da se najvei broj gledatelja odluio odgovoriti na ovo pitanje u TV referendumu
(n

37.908).

Tablica

6.

P.6.

Tko

je

na

zatiti ljudskih

prava uinio vie

Cfl

sadanja vlast

ili

biva

HDZ?
-

OTV
sadanja
biva
vlast

H 7447
1018

proporcije

**%**$&'--prppraeije^: v

0.1367
0.863

sadanja
biva
vlast

373

0.602

13.014

6429

247

0.398

Veina
tomu

gledatelja
vlast, a

OTV-a odgovorila
u terenskom

je

da

je

uinila biva

istraivanju

vie pridonijela sadanja vlast. Razlika je

u zatiti ljudskih prava vie veina ispitanika misli da je statistiki znaajna (t = 13.014,

p<.01).
Statistiki znaajna razlika u odgovorima dobivenih TV referendumom terenskom istraivanju utvrena je na pet od ukupno est pitanja uz rizik manji od 1%. Budui da je maksimalna pogreka uzorka terenskog istraivanja +/ 3,2% moemo gotovo sigurno zakljuiti da podatci prikupljeni u TV referendumu nisu vjerodostojni u odnosu na stvarno stanje. Zasebno svi oni mogu biti toni, njih je vie nego u terenskom istraivanju, ali zbog nereprezentativnosti ne odraavaju stvarno stanje.
i

je manji od populacije puu TV referendumu znatno je manji od broja gledatelja. Gledatelji se odabiru na osnovu interesa prema sadraju TV emisija, a sudionici motivacijom za sudjelovanjem u TV referendumu. U neposrednom odluivanju (referendumu) o opim ili lokalnim pitanjima sudjeluju punoljetni stanovnici, pa se nacionalno reprezentativan uzorak u ovakvim

Broj gledatelja

najgledanijih emisija znatno

noljetnog stanovnitva, a broj sudionika

istraivanjima radi na populaciji punoljetnih stanovnika.

U TV referendumu

mogu
obino

sudjelovati

mladi, a njihovo miljenje o veini drutvenih problema se razlikuje od miljenja punoljetnih graana.
i

188

PISANJE

ZNANSTVENOG

IZVJETAJA

Ove nedostatke koji smanjuju vjerodostojnost rezultata dobivenih u TV referendumu ne moe umanjiti ni injenica da se podatci prikupljaju u neovisnoj kui, npr. u HT-u, a ne na TV-u. Isticanjem da se podatci prikupljaju neovisno, TV voditelji ele upozoriti na njihovu vjerodostojnost. Meutim, treba razlikovati vjerodostojnost dobivenih podataka od njihove vjerodostojnosti u odnosu na stanje u populaciji. Kad su podatci dobiveni TV referendumom korektno prikupljeni i prikazani, oni ne prikazuju vjerodostojno stanje u populaciji odraslih graana.
Iako na reprezentativnost uzorka ne utjee
tati

samo njegova

veliina, rezul-

veliina uzorka (broj ispitanika) presudna za procjenjivanje vjerodostojnosti rezultata istraivanja (nidar, Hec'imoistraivanja su pokazali

da

je

vi,1997).

Budui da u TV referendumu
u uzorku terenskog

sudjeljuje

to je broj ispitanika

istraivanja,

vei broj gledatelja nego moglo bi se oekivati da

graani

veu vjerodostojnost pridaju rezultatima TV referenduma nego rezul-

tatima terenskih istraivanja.

Na OTV-u broj odgovora na referendumska pitanja varira od 6 427 do 37 908. Ti su brojevi znatno vei od veliine uzorka u terenskim istraivanjima. Zbog toga TV voditelj na OTV-u i u sluajevima znatno manjeg ukljuivanja gledatelja u TV referendum istie kako se taj broj moe tolerirati u drutvenim istraivanjima. Tono je da najmanji broj sudionika u TV referendumu premauje veliinu uzorka u drutvenim istraivanjima. Meutim, problem nije u broju, ve u nainu ukljuivanja ispitanika u istraivanje. Broj ispitanika poveava reprezentativnost uzorka kada svaki lan populacije ima jednaku vjerojatnost da ude u uzorak istraivanja (Petz, 1985). Ve smo rekli da svaki lan punoljetne populacije nema jednake izglede da sudjeluje u TV referendumu da se u TV referendum nekontrolirano mogu ukljuivati mladi
i i

koji

ne pripadaju

toj populaciji.

TV referendumu poveavao vjerodostojnost podataka dobivenih u TV referendumu, onda bi bila vea slinost podataka dobivenih TV referendumom s podatcima dobivenim terenskim istraivanjem. Mi
Kada
bi broj

sudionika u

smo doli do suprotnih rezultata.

u

U ocjenjivanju osobe predsjednika Tumana

ti

TV referendum

se ukljuilo najvie (37 908) gledatelja, a

se podatci

u odnosu na podatke prikupljenje terenskim istraivanjem (t = 15.206; p < .01). U traenju miljenja koja je vlada uinila vie u zatiti ljudskih prava, u TV referendum se ukljuilo najmanje gledatelja (6 420), a ti se podatci manje razlikuju od podataka dobivenih terenskim istraivanjem (t = 7.242; p < .01). Prema tome, moemo zakljuiti da vei broj gledatelja ukljuenih u TV referendum ne poveava vjerodostojnost referenduma.
najvie razlikuju

Iako

je

u terensko
s

istraivanje

izborom
to

nastoji izjednaiti

ukljuen manji broj ispitanika, njihovim se uzorak po kljunim obiljejima kako bi se postigla

vea

slinost
i

obiljejima populacije (reprezentativnost). Razliite

TV

emisije imaju

razliit profil gledatelja. Gledatelji se razlikuju

u miljenjima

vezanim uz temu emisije od onih koji ne gledaju neku emisiju. Na referendum-

PRIMJER PISANJA

ZNANSTVENOG LANKA

189

ska pitanja ne odgovaraju svi gledatelji. Vjerojatno se oni koji odgovaraju

razlikuju

od onih

koji

ne odgovaraju na referendumsko

pitanje. Primjerice,

jedna engleska radiopostaja, u nastojanju da svoj program to bolje prilagodi sluateljstvu, prije pedesetak godina uputila je poziv svojim sluateljima da im piu koju glazbu ele sluati. Nakon kratkog vremena dobili su veliki broj

pisama u kojima

sluatelji izraavaju elju

za

poveanjem progTama
i

ozbiljne
emiti-

glazbe. Radiopostaja je izila

ranja ozbiljne glazbe.
se trai smanjivanje

susret izraenoj elji

poveala vrijeme

Nakon ove promjene uslijedile su

brojne reakcije kojima

programa

ozbiljne glazbe. Pokazalo se da su na

sluatelji, a

poruku

koju glazbu ele sluati reagirali obrazovaniji

na promjenu progra-

ma manje obrazovani sluatelji te radiopostaje. (Vujevi, 2002.) Broj odgovora gledatelja na pitanja u TV referendumu velik je, ali je znatno manji od ukupnog broja punoljetnih stanovnika (populacije), kao i od broja gledatelja. To smanjivanje nije sluajno, ve viestruko selekcionirano: posjedovanjem televizijskog prijamnika, gledanjem odreene emisije, mogunou davanja odgovora (posjedovanjem telefona), spremnou davanja odgovora na postavljeno pitanje (motivacijom). Zbog toga broj odgovora u TV referendumima tako i varira. No, poveanjem broja odgovora gledatelja, ne poveava se vjerodostojnost rezultata. Kad u uzorku poveavamo broj istomiljenika, ne znai da emo poveati reprezentativnost uzorka, jer se reprezentativnost uzorka poveava poveanjem broja ispitanika samo kad svaki ispitanik ima jednaku ansu ulaska u uzorak. Nema svaki graanin jednaku ansu da sudjeluje u TV referendumu, a i oni koji je imaju ne koriste je jednako, pa rezultati TV referenduma i ne mogu biti vjerodostojni.
Profesionalni bi novinar, ako se koristi
miljenja, trebao upozoriti

ovakvim nainom prikupljanja

i

na ogranienja, a ne poopavati interpretirati podatke kao miljenje cjelokupne populacije graana, s obzirom da se radi samo o miljenju gledatelja i to onih koji su dali svoj odgovor telefonom. Ti su gledatelji viestruko selekcionirani, pa broj sudionika nije presudan za dobivanje vjerodostojnih podataka. U TV referendumu koristimo se velikim brojem podataka, a pokazalo se da graani upravo na temelju ukupnog broja ispitanika procjenjuju vjerodostojnost podataka. S obzirom na tu injenicu i veliku utjecajnost samog medija, novinar bi trebao raditi profesionalno i odgovorno
istinitog i potpunog informiranja javnosti. Nekritikim iznoenjem podataka TV referenduma ne moemo istinito i potpuno informirati javnost. Do istinitih i potpunih informacija mogue je doi jedino pomou metodoloki korektnih istraivanja. Takva istraivanja, uz strunost, zahtijevaju i novana sredstva, pa se drutveno odluivanje u nas esto ne temelji na potrebnim rezultatima istraivanja, tako da se mnoge vane drutvene odluke donose bez potrebnih uvida ili nekritikim koritenjem nevjerodostojnih podataka do kojih se lake dolazi. O tome najbolje govore odluke Vlade o carinama u malograninom prometu o promjeni cijena
i

zbog

190

PISANJE

ZNANSTVENOG

IZVJETAJA

elektrine energije to ih
promijeniti.

je,

pod pritiskom

javnosti,

u nekoliko dana morala

U posljednje vrijeme poveano je zanimanje

istraivanja
1997).
tetna.

za istraivanjima. Rezultati
(nidar,

poveavaju zanimljivost
treba imati na

priloga

u medijima

Heimovi,

Meutim,
Stoga
je

da sva istraivanja ne moraju biti kvalipotrebno da ona budu metodoloki utemeljena kako bi bila vje-

umu

rodostojna. Vjerodostojna istraivanja,

uz strunu kompetenciju, zahtijevaju

materijalna sredstva. Koliko

god

ta

sredstva izgledaju velika, ona su zanema-

riva u odnosu na posljedice koje nastaju zbog nevjerodostojnih uvida. Budui da se u nas teko dobivaju sredstva za istraivanja, mnogi pribjegavaju lakim i jeftinijim istraivanjima. Iako nisu vjerodostojna, vjeruje im se jer se zovu istraivanjima. Meutim, loa istraivanja izazivaju posljedice koje su tee nego da takvih istraivanja nema. Zablude se inae teko mijenjaju, osobito ako su potkrepljene rezultatima kvaziistraivanja.

istrauju.

se

u otkrivanju vjerodostojnih uvida u pojave koje se nije mogue dobiti vjerodostojan uvid, pa kad TV referendumom koristi profesionalni novinar, o tome treba obavijestiti
Bit je istraivanja

TV referendumom
Meutim,
u

gledatelje.

javni mediji,
i

uz obavjetavanje
rezultatima

mnijenje, pa se

tu svrhu koriste

TV

i zabavu, oblikuju javno referenduma. Primjerice, u

emisiju se pozove predsjednik neke stranke, a u

postavi pitanje o doprinosu te stranke u
emisiji
i

referendumskom pitanju se odnosu na neku drugu stranku koja u

nema svoga predstavnika. Usporedbom miljenja gledatelja na poetku na kraju emisije mogue je prosuivati utjecaj dotine emisije na odgovore gledatelja. Meutim, takvi odgovori ne izraavaju miljenje populacije graana!
Politika orijentacija televizijskih emisija utjee na strukturu gledatelja. Nastup predsjednika ili visokog dunosnika odreene stranke vie gledati i na referendumsko pitanje vie odgovarati simpatizeri te stranke. Prema tome, po broju odgovora na referendumska pitanja i usporedbom tih odgovora s odgovorima na ista pitanja u metodoloki utemeljenim terenskim istraivanjima, mogue je odrediti politiku orijentaciju odreene emisije, a ako osiguramo

reprezentativnost,

moemo tako odrediti

politiku orijentaciju

TV postaja.

Informiranjem o rezultatima TV referenduma tijekom emisije takoer moemo utjecati na ukljuivanje gledatelja u TV referendum. Moe doi do natjecanja medu gledateljima razliitih miljenja (Buja, 1953). Poznavanje rezultata jedne moe motivirati, a druge demotivirati da sudjeluju u istraivanju (Gibbs/Brovvn, 1956), tako da se informiranje o rezultatima moe pojaviti kao
intervenirajua varijabla koja

moe

dovesti

do samopotvrdujuih

ili

suicidal-

nih prognoza. Informacija o prednosti jednog miljenja

moe

utjecati

da se

ta

prednost jo

obratno, informacija o zaostajanju nekog miljenja moe to zaostajanje poveati. Zbog toga je voditelj emisije 2 u 9" odustao od infori

povea

miranja o rezultatima
rezultati

TV referenduma tijekom emisije. Meutim, bez toga, TV referenduma nisu vjerodostojni, a rezultati koj se objavljuju mogu
i

djelovati

kao intervenirajua varijabla na drutvene procese

koji

su u vezi

PRIMJER PISANJA

ZNANSTVENOG LANKA

191

miljenjem koje se
riste

Zato se u predizbornim kampanjama politiari korezultatima istraivanja" kako bi utjecali na ishod izbora.
ispituje.

referendum moe biti motiviran i profitom, to moemo vidjeti iz impulsa koji nekad dostiu cijenu koja se odreuje u humanitarnim donacijama pozivom na odreeni telefonski broj. Cijena impulsa u TV referendumu takoer moe utjecati na gledateljevu odluku o ukljuivanju u TV referendum. Kao to se u humanitarnoj akciji u humanosti razlikuju oni koji u njoj sudjeluju od onih koji ne sudjeluju, takoer se razlikuju u miljenju oni koji sudjeluju u TV referendumu od onih koji u njemu ne sudjeluju.
cijene telefonskih

TV

TV referenduma moe utjecati i medijski rat. Primjerice od najgledanijih emisija na HTV-u, premjetena je u vrijeme emitiranja najgledanije emisije na OTV-u (2 u 9"). To moe utjecati na gledanost, broj ukljuenih u TV referendum kao i na vjerodostojnost rezultata TV referenduma u objema emisijama. Budui da emisija 2 u 9" dulje traje, pri kraju te emisije dolazi do poveanog broja sudionika u TV referendumu i znatnijih promjena u tendencijama odgovora. Prema tome, moemo zakljuiti da rezultati TV referenduma ne mogu biti vjerodostojni kad se to i eli. Zbog toga se rezultati TV referenduma vie koriste u svrhu oblikovanja odreenih miljenja, nego u svrhu doznavanja vjerodostojnog miljenja i istinitog obavjetavanja javnosti. TV referendumom se postie dvosmjerna komunikacija i poveava zanimanje za takve emisije. Takve su emisije marketinki zanimljive. Vlasnici medija se ne ele i ne trebaju odrei TV referenduma, ali novinari koji se u svojim emisijama njime koriste, ne smiju se odrei profesionalnih i etikih naela. Oni moraju znati i gledateljima rei da podatci prikupljeni TV referendumom nisu vjerodostojni u odnosu na stanje u populaciji, budui da nevjerodostojni podatci izneseni na televiziji po svojim posljedicama mogu se initi vjerodostojnima. Istina i zabluda izazivaju slino ponaanje, ali ponaanje zasnovano na vjerodostojnim informacijama rjeava probleme, dok ponaanje zasnovano na nevjerodostojnim
Na
rezultate
Latinica", jedna

informacijama

poveava probleme.

Zakljuci
1.

Podatci dobiveni
se razlikuju

znaajno
2.

TV referendumom na HTV-u OTV-u statistiki od podataka dobivenih u metodoloki utemeljenom

i

terenskom istraivanju.

Skupina koja daje odgovor na pitanje u

TV

selekcionirana, pa se iz tih odgovora ne

pulacije, ni
3.

moe

zakljuiti

referendumu viestruko je kakvo je miljenje po-

kakvo

je

miljenje gledatelja

broj odgovora na referendumsko pitanje ne poveava vjerodostojnost podataka, jer se poveavanjem broja istomiljenika u istraivanju ne poveava reprezentativnost dobivenih podataka.

Selekcioniranje sudionika

dotine emisije. u TV referendumu je takvo da vei

192

PISANJE

ZNANSTVENOG

IZVJETAJA

4. Iako rezultati TV referenduma nisu vjerodostojni, oni mogu utjecati na drutvene procese kao da su vjerodostojni (samopotvrujue prognoze). 5.

Budui da

je televizija

veoma

utjecajan medij, a podatci prikupljeni

TV

referendumom nisu vjerodostojni, novinari se moraju pridravati profesionalnih i moralnih naela prilikom prikupljanja, iznoenja i komentiranja takvih
podataka.

Literatura
Buja, Z.
i

drugi (1950): Eksperimentalni prilog

psihologiji

takmienja u osnovnim kolama,

Pedagogoko knjievni zbor, Zagreb.

Gibbs, C. B. / Brovvn,
repetitive task,
I.

D. (1956): Increased production from the information incentive

in a

The Manager, May.

(1995): javno mnijenje

Lamza-Posavec, V.
Petz, B. (1986):

teorija

istraivanje, Alinea,

Zagreb.

Osnove statistike za nematematiare, kolska knjiga, Zagreb.

Prpi,

I.

/ Puhovski ./ Uzelac,

M.

(1990): Leksikon temeljnih politikih pojmova, kolska

knjiga, Zagreb.

Vujevi, M.

(2002):

Uvoenje u znanstveni

rad u

podruju drutvenih znanosti, kolska

stav

knjiga, Zagreb.

nidar, K. / Vujevi

Heimovi G.

(1997): Miljenje
(9), 1-2.

graana Hrvatske o

istraivanji-

ma

trita

javnog mnijenja, Trite,

Summarv

field research

has been carried out on a representative sample of the

Croatian people of full age in which the respondents were asked the same questions previouslv posed in the TV polis in some popular programs by HTV and OTV. There is a statisticallv relevant variance between the respondents of the TV viewers and the field research respondents vvhich indicate a lack of credibilitv of the results obtained through TV polis. This lack of credibilitv stems from the multiple selectivitv of the data resulting from the data-collection

method

of

TV polis. TV polis, public opinion research

GfK Croatia:

Key

vvords: credibilitv, polis,

Mailing address: Gordana Vujevi Heimovi, gordana.vujevic-hecimovic@gfk.hr Mailing address: Miroslav Vujevi, Facultv of
miroslav.vujevic@zg.htnt.hr.

political sciences:

PRIMJER

IZVEDBENOG PROJEKTA ISTRAIVANJA

193

13.7.

Primjer izvedbenog projekta istraivanja

Na vjebama su studenti prikupili vei broj ideja za istraivanje. Potom su na temelju kriterija prilikom izbora problema odabrali problem i za njega izradili izvedbeni projekt istraivanja. Svaki student samostalno izabire i
prijavljuje

problem
koji

istraivanja.

Kad ga nastavnik

prihvati, student

izrauje

izvedbeni projekt istraivanja koji na ispiru brani. Donosimo primjer izvedbe-

nog projekta

su studenti izradili na vjebama.

IZVEDBENI PROJEKT ISTRAIVANJA

1.

PROBLEM: Kakvi

su stavovi

graana prema povratku

izbjeglih Srba?

2.
1

PODRUJE ZNANSTVENE ANALIZE

Psihologija (stavovi)
Politologija (izbjegli Srbi, stav

2.

prema

izbjeglim Srbima)

3. DEFINIRANJE POJMOVA I - stav, graanin, izbjegli Srbin

POJMOVNA ANALIZA:
izbjeglih Srba

Zavisna

varijabla: stav

prema povratku

Stav

je

spremnost osobe da pozitivno

ili

negativno reagira

obzirom na

neto.

Graanin je punoljetna osoba

Izbjegli Srbi su

koja ima politika prava.

graani RH srpske nacionalnosti koji su napustili RH za vrijeme Domovinskog rata. Zavisna varijabla: stav prema povratku izbjeglih Srba jest pozitivno ili negativno miljenje s obzirom na povratak izbjeglih Srba.

4.
1

CILJEVI ISTRAIVANJA Pragmatiki

1.1. Korisnici:

Vlada

RH

1.2. Koristi:

olakanje povratka izbjeglih Srba

1.3. Nain koritenja: medijska potpora formiranju pozitivnih stavova prema povratku izbjeglih Srba
2.

Spoznajni
2.1. Deskriptivni:

stei opi uvid u stavove svih

graana prema povratku svih

izbjeglih Srba
2.2. Klasifikacijski

194

PISANJE

ZNANSTVENOG

IZVJETAJA

2.2.1. Klasifikacija s

obzirom na zavisnu varijablu stei posebne uvide u stavove prema povratku izbjeglih Srba koji su bili: a) ukljueni u oruanu pobunu i onih koji to nisu bili, b) iz okupiranih podruja i
:

ostalog dijela

RH
:

2.2.2. Klasifikacija s

obzirom na nezavisne v ari jable spol, dob, mjesto roenja, obrazovanje, socijalno-ekonomski status (SES), regiju, kolsku spremu, sudjelovanje u Domovinskom ratu, tete pretrpljene u Domovinskom ratu, rtve u Domovinskom ratu, religioznost,
politiku orijentaciju, nacionalnu pripadnost...

2.3. Eksplanacija povezanosti:

ma
5.

korelaciju

izmeu

zavisnih

izraunati korelaciju medu zavisnim varijablai nezavisnih varijabli

POSTAVLJANJE HIPOTEZA
Generalne:
1.

5.1.

Graani Hrvatske openito imaju negativan stav prema povratku izbjeglih Srba.

2.

Nema razlike u stavovima prema povratku izbjeglih Srba

obzirom na njihovu ukljuenost u oruanu pobunu obzirom na podruje s kojega su izbjegli.
s
i

5.2.

Razradujue:

Nema razlike u stavovima prema povratku svih, ukljuenih

i

neukljuenih u oruanu pobunu, kao

koje su napustili

obzirom na

podruje
2.

varijablama koje

u odnosu prema nezavisnim smo naveli u ciljevima istraivanja.

Nema

razlike

u meusobnoj povezanosti
i

izmeu

zavi-

snih te zavisnih

nezavisnih varijabli.

6.

IDENTIFIKACIJA, KLASIFIKACIJA RIJABLI

METRIJSKO DEFINIRANJE VA-

6.1.
1

ZAVISNE VARIJABLE
Stav prema povratku izbjeglih Srba openito (bipolarna) Stav prema povratku onih koji su
bili

2. 3.

ukljueni u oruanu pobunu

Stav prema povratku onih koji nisu

bili

ukljueni u oruanu pobunu

4. 5.

prema povratku onih Stav prema povratku onih

Stav

s s

okupiranih podruja

neokupiranih podruja

6.2.
1

NEZAVISNE VARIJABLE
Dob
(od 18
i

Spol (muki, enski)

vie godina)
(selo,

2.

3. 4.
5. 6.

Mjesto roenja

grad)

Stupanj obrazovanja (nezavrena osnovna kola, O, SSS, VSS)

Smjer obrazovanja (drutveni, prirodni, tehniki)

SES (ispod prosjeka, prosjean, iznadprosjean socioekonomski

status)

PRIMJER

IZVEDBENOG PROJEKTA ISTRAIVANJA

195

7.

Regija (slavonska, zagorska, Zagreb, lika, goransko-primorska, istarska,

Dalmacija)
8. 9.

Sudjelovanje u

Domovinskom

ratu (da, ne)

Pretrpljene tete (spaljena kuda, druge tete, bez tete)

10.

rtve u

Domovinskom ratu (poginuli lanovi obitelji, poginuli lanovi rod-

bine, ranjeni, prognani...)

11.

Vjerska pripadnost (katolik, pravoslavac, musliman...)

Religioznost (antiteist,
vjernik)
ateist,

12.

umjereni vjernik, prosjeni vjernik,

izraziti

13.

Nacionalna identifikacija (bipolarna)

Politika orijentacija
(lijeva, centar,

14.

desna)

7.
1

OPERACIONALIZACIJA VARIJABLI
Stav prema povratku izbjeglih Srba openito
Indikatori:

- prihvaanje povratka - prihvaanje povrata imovine - prihvaanje obnove kua - prihvaanje povratka stanarskog prava - prihvaanje mogunosti otkupa stanova uz jednake uvjete - prihvaanje iseljavanja iz stanova i kua onih koji su u njih uselili - prihvaanje plaanja naknade onih koji su uselili u stanove Srba - plaanje zaostataka mirovina - prihvaanje zapoljavanja prema jednakim uvjetima
2.

Stav prema povratku ukljuenih u oruanu

Stav prema povratku onih koji nisu Stav prema povratku izbjeglih Stav prema povratku izbjeglih
s s
bili

pobunu

3. 4.
5.

ukljueni u pobunu
koja su bila okupirana koja nisu bila okupirana

podruja podruja

- isti

indikatori

Nacionalna identifikacija

- briga o hrvatskom jeziku

Politika identifikacija

- miljenje o socijalnim
8.

razlikama

NACRT ISTRAIVANJA

= 2000. U svakoj upaniji anketirano Anketa. Deskriptivni nacrt. tanika, 50 ena i 50 mukaraca, proporcionalno iz grada i sela.

je

100 ispi-

196

PISANJE

ZNANSTVENOG

IZVJETAJA

9.

RAZRADA METODE PRIKUPLJANJA PODATAKA

ANKETA

FAKULTET POLITIKIH ZNANOSTI SVEUILITA U ZAGREBU

MILJENJE

O POVRATKU SRBA
UVOD

Povratak izbjeglih Srba problem je koji istie meunarodna zajednica, a hrvatska vlada uvrstila ga je medu prioritetne. Ovim istraivanjem elimo utvrditi

tome misle hrvatski graani. Molimo Vas da nam u tome pomognete sudjelovanjem u ovoj anketi. Svojim slobodnim i iskrenim odgovorima pomoi ete uspjehu ovog istraivanja, a rezultati ovog istraivanja pomoi u
to o

ovog problema. Ovdje nema dobrih i loih odgovora. Svaki je odgovor dobar ako izraava Vae miljenje. Anketa je anonimna. Zahvaljujemo
rjeavanju

na suradnji.
Fakultet

UPITNIK
1.

Spol:

1.

Muki
enski

2.

2.

Godina roenja:
Mjesto roenja:
l.Selo
2.

Grad

4.

upanija:

Navesti

2.
5.

Izvan Hrvatske
1
.

Stupanj obrazovanja:

2. 3. 4. 6.

Nepotpuna osnovna kola Osnovna kola

Srednja kola
Via kola
i

fakultet

Smjer obrazovanja:

1.

Drutveni
Prirodni

2. 3. 7.

Tehniki
1
.

Socioekonomski

status:

Ispod prosjeka

2. 3. 8.

Prosjean
Iznad prosjeka
ratu?

Sudjelovanje u

Domovinskom

l.Da
2.

Ne

9.

Pretrpljene tete u

Domovinskom

ratu:

1.

2. 3. 4. 5.

kua Vee oteenje kue (stana)

Spaljena

Druge vee
Manje
Bez
tete tete

tete

PRIMJER

IZVEDBENOG PROJEKTA ISTRAIVANJA

197

10.

rtve u

Domovinskom

ratu:

"

Poginuli u Poginuli

obitelji

2.

medu rodbinom

3.

Ranjen

4.PTSP
5. 6.

Prognanik
Nita od navedenog

11.

Vjerska pripadnost:

1.

Katolika
Pravoslavna

2. 3. 4.

Muslimanska

12.

Religioznost:

2. 3.

4.

sam vjere sam Umjereni sam vjernik Izraziti sam vjernik

Protivnik

Nevjernik

13.

Smatrate

li

potrebnim da se posebno brine o hrvatskom jeziku?

1
.

Veoma
Koliko

je

potrebno

2
3.
4.

Uglavnom je potrebno
je

potrebno toliko
je

nije

Uglavnom

nepotrebno

5.

Uope nije potrebno

14.

Smatrate

li

potrebnim da se u naem drutvu vie vodi o brige o socijalnim razlika1 2. 3. 4.

ma?

Veoma
Koliko

je

potrebno

Uglavnom je potrebno
je

potrebno toliko
je

je

nepotrebno

Uglavnom

nepotrebno

5.

Veoma

je

nepotrebno

Sada

slijedi niz pitanja

na koje ete odgovoriti zaokruivanjem broja pored

njih.

Znaenje

brojeva

je sljedee.
1.

2.
3. 4. 5.

Veoma se slaZem Uglavnom se slaem

Niti se

slaem

niti

se protivim

Uglavnom

se protivim

Veoma

se protivim

ukij.

u oru pobunu

iz

okup. podruja

iz

neokup. podru; ja

15.

U kojoj

mjeri se slaete s povratkom izbjeglih Srba?

12
16.

12
1

U kojoj mjeri se slaete s povratkom njihove imovine?

12
17.

12

Slaete

li

se

obnovom

njihovih

kua?

12

12

12

198

PISANJE

ZNANSTVENOG

IZVJETAJA

18.

Slaete

li

se da se njima povrati stanarsko pravo?

1

1.2

45

12345
12345 12345

19.

Slaete

li

se da

oni

mogu

otkupiti stanarsko pravo

1

pod istim uvjetima?

_4_5_

12

345

20.

Slaete

li

se s iseljavanjem prognanika koji su

u njihovim stanovima?

12345 12345 12345

1

12345

21.

Slaete

li

se

da im prognanici plaaju naknadu?

12345
12345 12345

12345 12345
1234
5

22.

Slaete

li

se da

im se isplate

zaostaci mirovina?

23.

Slaete

li

se s njihovim zapoljavanjem

pod istim uvjetima?

2

345

TERENSKI RAD U svaku upaniju otii e po jedan anketar koji e prethodno biti upoznat s po10.

e se provoditi u stanovima u popodnevnim Satima. Anketar e nastojati biti sam s ispitanikom kojemu e proitati uputu svako pitanje, posebno biljeei njegove odgovore.
pisom
ispitanika koji su uli u uzorak. Anketiranje ispitanika
i

11.

SREIVANJE I OBRADA PODATAKA

Prije

se ifrirati se terenska i logika kontrola. Nakon toga obrade provest se odrePotom unijeti podaci. nju i u maska kompjutorska izraditi ankete, svaku zavisnu indeks za odrediti pitanje, za svako frekvencije marginalne diti izmeu varazlika znaajnosti indeks izraunati toga se Nakon varijablu. (X2). hipotezama miljenje u smo iznijeli kojima rijabli o

e e

12.

INTERPRETACIJA PODATAKA

Ovisit

e o dobivenim podacima.
C

13.

PISANJE
je

ZNANSTVENOG IZVJETAJA
ili

Planirano

da se napie monografija

lanak u asopisu.

c c

JOSIPA

JI'-- I-.

STF.C =3 V-VERA
.

U CSUe"
I

GRADiKA SVu'USNA KNJINICA OSUEK

199

LITERATURA
Ackoff, R. L. (1953) The Design of Social Research, Chicago, University Chicago Press.

Akvinski, T. (1981) Izabrana

djela,

Zagreb, Globus.

Akvinski, T. (1990) Izbor

iz djela,

Zagreb, Naprijed.

Bazala, V. (1980) Pregled povijesti znanosti, Zagreb, kolska knjiga.

Berrelson,

B.,

and Janowitz, M.

(1953) Public Opinion and Communication,

New

York, The Free

Press Glencoe.

Biondi,

I.

(2002)

Magna fraus, Zagreb,

Vlastita naklada.

Bosni,

S.

(1967) Empirijsko istraivanje drutvenih pojava, Sarajevo, Fakultet politikih nauka.

Buja, Z. (1959) Psihofiziologija rada, Zagreb, Institut za higijenu rada Jugoslavenske akademije.

Buja, Z. (1967)

Uvod u metode eksperimentalne

1

psihologije,
i

Zagreb, kolska knjiga.

skalama procjene?, Zagreb, Drutvena

Burui,

J.

(1999) Kakve kategorije rabimo u upitnicima

istraivanja, br.

Cicourel, A. (1964) Method and Measurement in Sociolog]/, London,

The Free Press Glencoe.

Dekart, R. (1990) Rasorava o metodi, Valjevo-Beograd:Estetika.

Dirkem,

E. (1964) Pravila socioloke metode,

Beograd, Savremena kola.

uri, M.
Duri, M.

(1962) Problem sociolokog metoda, Beograd, (1964) Sociologija

Savremena
1.

kola.

Maxa

Webera, Zagreb, Matica hrvatska.

Enciklopedija Leksikografskog zavoda (1966) Zagreb, broj

Enciklopedija Leksikografskog zavoda (1968) Zagreb, broj

4.

Evsench, H. (1954) The Psihology

Festinger, L.

ofpolitics,

Nevv York, Rautledge Kegan Paul. Nevv York, The

and Katz, D.
Press.

(1953) Research Methods in the Behavioral Science,

Drvden
Forcese,

Filipovih, V. (1984) Filozofijski rjenik, Zagreb,

P., D.,

Matica hrvatska.

and Richer,

S.

(1970) Stages of Social Research Contemporary Perspectives,

Nevv

York, Prentice-Hall.

From,

E. (1963)
J.

Zdravo drutvo, Beograd, Rad.

Galtung,

(1967) Theory and Methods of Social Research, Nevv York,

Columbia Universitv

Press.

Garret, A. (1970) Intenvieving

of America.
Gilli, G.,

its

Principles

and Methods, Nevv York, Familv Service Association

A. (1974) Kako

se istrauje,

Zagreb, kolska knjiga.

Good, V., C,. i Scates, D., Otokar Kerovani.

E. (1967)

Metode

istraivanja u pedagogiji, psihologiji

sociologiji, Rijeka,

Gud,

V.,

Het, P. (1966) Metodi socijalnog istraivanja, Beograd,

J.

Vuk Karadi.

Guilford,
cija.

P. (1968)

Osnove psiholoke

pedagoke

statistike,

Beograd, Savremena administra-

Hammond,

E., P.

(1967) Sociologists at Work,

Nevv York, Daunbledav Companv.

Heler, A. (1978) Svakodnevni ivot, Beograd, Nolit.

Kale, E. (1977) Uvod u znanost o kulturi, Zagreb, kolska knjiga.

Koen, M.,
nika

Ernest, N. (1965)
Srbije.

Uvod u

logiku

nauni

metod, Beograd,

Zavod za izdavanje udbe-

SR
i

Kora, M. Vlakali,
Kun,

T. (1966) Politika ekonomija,

i

Beograd, Zavod za izdavanje udbenika.

Kosiol, E. (1972) Temelji

T. (1974) Struktura

metodi istraivanja organizacije, Zagreb, Informator.

revolucija,

naunih

Beograd, Nolit.

200

LITERATURA

Kundaina, M., i Gojkov G.

zovanje vaspitaa.

(2000) Bibliografija pedagoke metodologije, Vrac, Via kola za obra-

Kuvai, Kuvai,
vija

I.

(1970) Marksizam ifunkcionalizam, Beograd, Komunist.

Ivan (1973)

O prednostima
4.

nedostacima kvalitativnog pristupa u

sociologiji,

Zagreb, Re-

za sociologiju 3
I.

Kuvai

(1988) Rasprava o metodi, Zagreb, Naprijed.

Lasswell, D., H. (1965) Language of Political, Massachusetts, Massachusetts Universitv.

Lauc, A. (2000) Metodologija drutvenih znanosti, Osijek, Sveuilite u Osijeku.

Lazarsfeld,
Lee,
S., J. F., P.,

and Rosenberg, M.,(1955) The Language

ofSocial Research, Glencoe, Illinois.

(1983) Neoeljane misli, Beograd,

i

Narodna

knjiga.

Maslov, H., A. (1982) Motivacija

)

linost, Beograd, Nolit.

Markovi, M. (1971 Dijalektika teorija znaenja, Beograd, Nolit. Markovi, M. (1965) Osnovi dijalektiko-humanistike teorije istine, Zagreb, Praxis br. 2. Marui, M., i dr. (2000) Uvod u znanstveni rad u medicini, Zagreb, Medicinska naklada.
Mara, K. (1949) Izabrana
Merton, K,
Mili, V.
(

dela,

Beograd, Kultura.

R. (1979)

O teorijskoj sociologiji, Zagreb, Pitanja.

of Research Design

1965) Socioloki metod, Beograd, Nolit.

Miller, C., D. (1970)

Handbook

and

Social

Measurement,

New York,

David

Me

KayCompany.
Miller,
J.,

G. (1950) F.xperiments

in Social Proces,

Milosavljevi, N. (1989) Osnovi Milosavljevi,

S.

nauno

istraivakog rada, Beograd,

New York, Me Grow-HiII. Nauna knjiga.

kola.

(1980) Istraivanje politikih pojava, Beograd, Fakultet politikih nauka.

Mils, R. (1964) Socioloka imaginacija, Beograd,

Savremena

Moreno,
Mozer,

J.

(1962) Osnovi sociometrije, Beograd,

Savremena

kola.

C., A. (1962)

Metodi anketiranja u istraivanju drutvenih pojava, Beograd, Kultura.

Mumford, L. (1986) Mit o maini 1. - 2., Zagreb, Grafiki zavod Hrvatske. Mui, V. (1968) Metodologija pedagokog istraivanja, Sarajevo, Zavod za izdavanje udbenika.
Nejgel, E. (1974) Struktura nauke, Beograd, Nolit.

Neuman, W., L. (1997) Social Metods, London, Alyn and Bacon. Novakovi, S. (1984) Hipoteze saznanje, Beograd, Nolit.
i

Nortrop,

F. S.

C. (1968) Logika prirodnih

drutvenih nauka, Cetinje,

Obod.

Novosel,

P. (1971) Politika znanost

metode, Zagreb,

Naprijed.

Obradovi,

J. (1972) Distribucija participacije u procesu donoenja odluka na temama vezanim uz ekonomsko poslovanje poduzea, Zagreb, Revija za sociologiju, br. 1

Obradovi, ].; udina, M.

Pijade".

(1978) Psiholoke metode u praksi, Zagreb,

Radniko sveuilite Moa

Savremena
kola.

Ozgud,
Suzuki,

. (1963) Metod
B. T.,
i

teorija

u eksperimentalnoj psihologiji, Beograd,

i

From,

E. (1964)

Zen-budizam

psihoanaliza,

Beograd, Nolit.
list

Peujli, M. (1986) Metodologija drutvenih nauka, Beograd, Novinska ustanova Slubeni

SFRJ.

Petani, M.

(1975) Industrijska pedagogija, Zagreb, kolska knjiga.

Petrovi, G. (1982) Logika, Zagreb, kolska knjiga.

Popovi, M. (1961) O metodologiji, Beograd, Visoka kola politikih nauka. Radi, S. (1908) Dananja financijska znanost, Zagreb, Matica hrvatska.
Riley, VVhite,

M.

(1963) Sociological Research a Case Approach,

New York, Harcourt Brace.

Ruso,

., 2. (1989)

Drutveni ugovor, Beograd, Prosveta.

201

Saru,

R.

M.
i

(1989) Opti principi

naunog
i

rada,

Beograd,

Nauna knjiga.
djelo,

Serdar, V.,

oi

\.

(1981)

Uvod u

statistiku,

Zagreb, kolska knjiga.

znanstveno

Silobri, V. (1998) Kako

lada.

sastaviti

objaviti

ocijeniti

Zagreb, Medicinska nak-

Simoni, A.
ei,
ei,

(1999) Znanost, Rijeka, Sveuilite u Rijeci, Vitagraf d.o.o.

Ispitivanje javnog mnijenja,

Supek, R. (1968)

Zagreb, Naprijed.

B. (1974) Metodologija drutvenih nauka, B. (1971)

Beograd,

Nauna knjiga.

Opta metodologija, Beograd,

Nauna

knjiga.

unji,

. (1973) Kritika socioloke metode, Ni, Gradina..

NIP Mladost".
(1973) Teorijske
i

unji, D. (1984) Ribari ljudskih dua, Beograd,

uvar,
S.

praktine tendencije osporavanja radnike klase u naem drutvu, Opatija,

Materijali sa savjetovanja jugoslavenskih sociologa.

Tadijanovi, D. (1980)
Thurstone,
L. L. (1967)

Poezija,

Zagreb, Mladost.
in jackson D.,

The factor problem London, Me. Grow-Hill.

Messick

S.,

Problems in

Human Assessment,

To, N. (1987) Metode drutboslovnega raziskovanja, Ljubljana, Univerza v Ljubljani.

Vajt, L. (1970

Nauka

o kulturi,
i

Beograd, Kultura.
govor, Beograd, Nolit.

Vigotski, L. (1977) Miljenje

Vujevi, M. (2001) Politika medijska kultura u Hrvatskoj, Zagreb, kolska knjiga. Vujevi, M. (1972) Politika socijalizacija u nastavnom programu osnovne kole, Zagreb, Fakultet politikin nauka (disertacija).
i

Vujevi, M. (1996) Politika

Vujevi, M. (1969) Prijemni

tolerancija
ispiti

u Hrvatskoj, Zagreb, Politika misao br.

selekcija,

4.

- socijafna

Zagreb, Politika misao,

br. 2.

Vujevi, M. (1981) Problemi

politologije obrazovanja,

Zagreb, Politika misao,

izraza,

br. 2.

Vujevi, M. (1976) Razumijevanje drutveno-politikih nosti i novinarstvo FPN.

Vujevi, M. (1991) Razumijevanje poruke pojam
i

Zagreb, Institut za politike zna-

mjerenje, Zagreb,

Novinarstvo

Europa.
Zagreb,

Vujevi-Heimovi,
Politika misao
VVeber,

G.;

Vujevi, M. (2003) Vjerodostojnost

televizijskog referenduma,

br. 2.

M.

(1986) Metodologija drutvenih nauka, Zagreb, Globus.

Socijalna psihologija, Zagreb, kolska knjiga.
i

Zvonarevi, M. (1976)
informatike.

ugaj, M. (1997) Metodologija znanstvenoistraivakog rada, Varadin, Fakultet organizacije

ugaj, M. (1989) Osnove znanstvenog
nost.

strunog

rada,

Samobor, Zagreb"

r.

o.

za grafiku djelat-

ugaj, M. (1999) Temelji znanstvenoistraivakog rada, Varadin. Fakultet organizacije matike.

infor-

uul,

J.

(1987) Statistika, Zagreb, Informator.

J.

upanov,

(1978) Metodologija istraivanja drutvenih pojava, Zagreb, Institut za drutvena

istraivanja.

upanov, Josip (1962) Pojam

broj
5.

znaaj

indikatora u socijalnom istraivanju, Zagreb,

Nae teme