P O R O D I Č N I M A G A Z I N • GODINA I • BROJ 3 MART 2009 • ISSN 1840-0930 • CIJENA: 3 KM

OBILJEŽAVANJE
MEVLUDA

SURA
EL-FELEK

DRAGO
KAMENJE

SRCE

Lijepo ponašanje
AHLAK
 KAKO VOLJETI ALLAHA
Autor: dr. Ahmed Çağil

Format: A5, mehki povez, 106 str.

Treba voljeti - to svi pišu i govore, ali KAKO naučiti da se Gospodar zavoli istinski?!
Na to pitanje gotovo svi alimi i vjernici obično slegnu ramenima ...
Na stranicama ove knjige saznajemo kako voljeti Allaha dž.š.,
Njegovog Poslanika s.a.v.s., ashabe i sva stvorenja.

EHLU-L-KIBLA - PRIPADNICI KIBLE

Autor: Muhammed Zekki Ibrahim

Format: A5, tvrdi povez, 283 str.

Tevessul i vesile - šta je to? Jesu li dozvoljeni? Smiju li se muslimani međusobno

optuživati za kufr? Položaj Šiija u islamu. Šta su o tesavufu rekli Ibn Tejmijje,
Ibn Kajjim el-Dževzijje, Ibn Haldun, Imam Zehebi i drugi.
O posjećivanju kaburova i odabranih mjesta. Kada je dova ibadet?

DžENNETSKE NAGRADE
Autori: Imam El-Kušejri i Šejh Ismail Hakki

Format: A5, mehki povez, 209 str.

Pred vama je komentar nekih ajeta koji govore o džennetskim nagradama.

I to iz pera velikih stručnjaka, kako za vanjska značenja ajeta tako i za
aluzivna tumačenja. Prijevod govori o džennetskim nagradama, ali isto tako
i ukazuje na svojstva i vrline džennetlija kojima bi se trebali, u što većem
broju, okititi.

00
 KO MOŽE BITI ŠEJH?
Autor: dr. Dilaver Selvi

Format: A5, mehki povez, 160 str.

Pošto živimo u vremenu kada ne mali broj ljudi zaziva sposobnost duhovnog
vođenja i odgajanja drugih ljudi, ova knjiga može poslužiti kao svojevrsni kriterij
za odabir ispravnog duhovnog vođe (šejha) na putu postizanja Allahovog dž.š.
zadovoljstva.

KOMENTAR ALLAHOVIH LIJEPIH IMENA

Autor: Imam el-Gazali

Format: A5, mehki povez

‘’Allahov Poslanik, s.a.v.s., je rekao: ‘Zaista Uzvišeni Allah ima devedeset devet
imena - stotinu manje jedno. On je nepar i voli nepar. Ko ih izbroji i nauči napamet
ući će u Džennet’’. U ovoj knjizi Imam el-Gazali komentariše značenja Allahovih
lijepih imena i način njihovog usvajanja u svakodnevnom životu vjernika.

SRETNA PORODICA
Autor: S. Muhammed Saki Erol
Format: A5, mehki povez, 312 str.

U ovom djelu sažeto su objašnjena rješenja porodičnih problema, kao i na-

čini postizanja harmonije i sreće u porodici. Prvo je definisan osnovni cilj
porodice, a onda su obrađeni Allahovi propisi i norme lijepoga vladanja (ede-
bi) koji će nas dovesti do toga cilja. Spomenuli smo mjesto muža i žene u
porodici, njihove međusobne obaveze i prava, kao i dužnosti prema djeci
i roditeljima, a potom smo objasnili zikrove, dove, strpljivost, zadovoljstvo
Allahovom odredbom, skromnost, umjerenost, udjeljivanje (sadaku), razne
oblike hizmeta (služenja) našoj vjeri i mnoge druge stvari koje su sastavni
dio lijepog ahlaka, a koje omogućavaju postizanje sreće u porodici.

00
 UREDNIK
Ahlak
P O R O D I Č N I M A G A Z I N • GODINA I • BROJ 3 MART 2009 • ISSN 1840-0930 • CIJENA: 3 KM

OBILJEŽAVANJE Potpuna vjera kojoj pripadamo u sebi nosi potpuni ahlak (moral, eti-
MEVLUDA

SURA
ku, ćudoređe). Tako da u njoj (prema božanskim normama a ne prema
EL-FELEK
standardima nekih od bontona) postoji ahlak prema Gospodaru, pre-
DRAGO
KAMENJE ma vjerovjesnicima, prema melekima, prema učenjacima, prema djeci,
SRCE prema starijima, prema samima sebi, prema prirodi, prema životinja-
ma... Ahlak dok govorimo, jedemo, hodamo...
Lijepo ponašanje Malograđanština, nekultura, neodgojenost, prostakluk i td. je jedna

AHLAK od najvećih bolesti od kojih pati čovječanstvo. Nije pravi vjernik onaj ko
govori bestidne riječi, ko se dere, ko uzvraća zlim, ko nema osjećaj za
vrijeme, situaciju, mjesto...
SEMERK AND
PORODIČNI MAGAZIN Naš dragi Pejgamber, a.s., je savršeni primjer plemenitog ahlaka, u
14. MAJA 92 br. 14 svemu i prema svakome. Njega je odgojio Gospodar i učinio da njegov
Ilidža / Sarajevo
Tel/Fax: +387 33 624 883 odgoj bude najljepši. Svojim ahlakom, plijenio je sve kategorije ljudi i
www.semerkand.com.ba dan-danas nas zadivljuje dok čitamo ili slušamo o njegovom životu.
e-mail: semerkand@semerkand.com
ISSN 1840-0930 Allah ga nije nizašto toliko pohvalio kao za njegov ahlak, pa kaže: Jer ti
Udruženje građana SEMERKAND
si, zaista, najljepše ćudi! Njegovi nasljednici (vârisi) su oni koji su nasli-
ENVER HADžIAHMETOVIĆ
jedili njegovo znanje, djelovanje, stanje i ahlak.
Glavni i odgovorni urednik
NEDŽAD ĆEMAN
Konkretno u odnosu prema ljudima bio je u značenju ajeta: Ti sa
svakim – lijepo! Ili: Ti se praštanja prihvati! Objašnjenje ovih riječi (huzil-
Redakcija
N.Ć. i M.M. afve) je donio Džibril-i Emin rekavši: Muhammede, tvoj Gospodar ti na-
Design & DTP
ređuje da daješ onome ko tebi uskraćuje, da komuniciraš s onim ko s
MUHAMED MULAOSMANOVIĆ
tobom komunikaciju prekida, da oprostiš onome ko ti nepravdu nanese
Distribucija i da dobro činiš onome ko prema tebi loše postupa.
ADIL BEĆIREVIĆ

I traži da se čine dobra djela - a to podrazumijeva naređivanje, pre-

Lektor
MIRZA SINANOVIĆ poručivanje i sudjelovanje samo u pozitivnim, plemenitim i korisnim
Fotografija radnjama , a neznalica se kloni - pa nemoj postupati shodno njihovim,
HAZIM ŠABANOVIĆ
prostačkim, običajima.
U ovom broju SEMERKAND želi da svi pogledamo u sebe i da na
Marketing
marketing@semerkand.com.ba osnovu kazivanja o plemenitim prvacima popravimo, dotjeramo i izbru-
simo svoj ahlak. To nam je prvorazredna obaveza!
Cijena:

BiH: 3 KM „Najdraži mi je i najbliže će sjediti do mene na Ahiretu, među vama,

Turska: 5 YTL
Europa: 5 EUR onaj ko ima najljepši ahlak!“, jasno nam je poručio hazreti Pejgamber.
USA: 5 USD

Potrudimo se, oslanjajući se na Allaha, da smo što bliže Miljeniku

Štampa: Bemust
Muhammedu...
Redakcija zadržava pravo
dorade objavljenih materijala.
Poslani materijali se ne vraćaju nazad.
Magazin ne preuzima odgovornost
ĆEMANNEDžAD
za sadržaj i tačnost objavljenih reklama. urednik@semerkand.com.ba
SADRŽAJ SEMERKANDMART2009

UVODNA RIJEČ NA TRAGU ISTINSKE LJEPOTE

4
MÜBAREK EROL
TEMA ISLAMSKI AHLAK
6
Dr. ALMIR FATIĆ
POTREBA ZA AHLAKOM
12
Hfz.Dr. DžEMAIL IBRANOVIĆ
ŠKOLA PONIRANJA
15
mr. NEZIR KRČALO

16
OBILJEŽAVANJE MEVLUDA
OBILJEŽAVANJE 16
Imam ES-SUJUTI
MEVLUDA HILJADU I JEDNA KAP 22

ZNAČENJE STRAHA
Imam EL-GAZALI
24

VRIJEDNOST BISMILLE
Bediuzzeman SAID NURSI 26
SURA EL-FELEK
Ibn Adžibe EL-HASENI
28

TEKIJA U VUKELJIĆIMA
30
EROL ZUBČEVIĆ

GOVOR STANJA 34

ORHAN GAZI
36

26
MEHMED ĆEMAN
VRIJEDNOST DRAGO KAMENJE
EMINA ĆEMAN 40
BISMILLE
IMENA SVIH STVARI
Dr. DŽELAL IBRAKOVIĆ
42

FOTOGRAFIJA
AIDA BEGIĆ-ZUBČEVIĆ
45

TUZLA
mr. MERIMA ČAMO
46

ZULEJHA 50

MUSLIMANSKI I GRAÐANSKI BRAK

52
mr. IFETA NEZIROVIĆ
SRCE
55
dr. ZEMIRA KORČIĆ
KAMEN NA PUTU

52
60
EDIN TOPČIĆ
MUSLIMANSKI I 55
GRAÐANSKI BRAK
 Mübarek EROL | UVODNA RIJEČ
Na tragu
istinske ljepote
N
aša uzvišena Vjera – islam, utemeljena je
na tri stvari: imanu, ibadetu i ahlaku. Na-
kon potpunog vjerovanja i predanosti u
pogledu šest imanskih principa, te permanentnog is-
punjavanja pet islamskih šarta, jedina stvar koja može
upotpuniti našu vjeru jeste ahlak. To što se poslije
imana i islamskih dužnosti na trećem mjestu spominje
ahlak samo je slijed u govoru. Inače, iman, islamski
propisi i ahlak su u tako tijesnoj vezi da se čak može
reći i da su jedna cjelina. Nije moguće biti musliman
ako se jedna od ove tri stvari zanemaruje ili, pak, sma-
tra nepotrebnom.
Naša uzvišena Knjiga, Kur’an Časni, upozorava i
kritikuje mnoge muslimane zbog njihovog lošeg ahla-
ka, i pored toga što oni čine propisane ibadete. S dru-
ge strane, Kur’an pohvaljuje one koji imaju lijep ahlak.
Naime, poznati ashab, Ebu Hurejre (r.a.), prenosi da je
Allahov Poslanik, Ponos svijeta (s.a.v.s.), upitan: „Šta
će (po)najviše ljude uvesti u Džennet?“ On (s.a.v.s.)
odgovorio je: „Bogobojaznost (takvaluk) i lijepo po-
našanje (ahlak)!“ U ovom hadisu naš Vjerovjesnik
(s.a.v.s.) uz bogobojaznost – robovanje Uzvišenom
Gospodaru čuvajući se djela nepokornosti prema Nje-
mu – spomenuo je i lijep ahlak, što je veoma značaj-
na činjenica. Kao što je poznato, sve naše obaveze
mogu se grupisati u dvije vrste: obaveze prema Allahu
Uzvišenom i obaveze prema stvorenjima. Vjerovje-
snik (s.a.v.s.) prvu vrstu obaveza definisao je izrazom
04
„takva“ (bogobojaznost), a drugu „lijepim ahlakom“
(ponašanjem). U principu, ne smijemo zanemariti či-
njenicu da se ove dvije značajne stvari međusobno
upotpunjavaju i da ne postoji jedna bez druge. Kako
god se ne može reći da ima lijep ahlak onaj ko ne vodi
računa o svom komšiji, ne poštuje starije i ne voli mla-
đe, nema samilosti prema siromahu i nevoljniku i ne
može pokloniti svojoj braći čak ni osmijeh, isto tako se
ne može reći za njega da je bogobojazan. Naši uče-
njaci su u lijep ahlak uvrstili sve lijepe i pohvalne oso-
bine, kao što su istinoljubivost, ispunjavanje obećanja
i odanost, zadovoljstvo onim što se ima i briga o dru-
gima, ljubav i poštovanje, skromnost i uljudnost, kao
i mnoge druge koje su sakupili pod naslovom „Lijep
ahlak“. Sve to potvrđuje i mudrost sadržana u hadisu
u kojem naš Vjerovjesnik, Ponos svjetova (s.a.v.s.),
kaže: „Poslan sam da upotpunim lijep ahlak!“ Lijep
ahlak je veoma značajna i veličanstvena osobina koja
obuhvata svaku etapu života; uljepšava svaki posao i
svaki trenutak u njemu, obezbjeđujući pri tome življe-
nje i suživot dostojan čovjeka. U našoj, ljudskoj prirodi
duboko je uvriježeno stremljenje lijepom ahlaku. Loš
ahlak uznemirava svog posjednika i njegovu okolinu,
dok lijep ahlak donosi mir i spokoj. Sve to je veoma la-
hko razlučiti u našem svakodnevnom životu. Čovjekov
najveći kapital pored imana jeste lijep ahlak. Zbog toga
ga muslimani trebaju usvajati sa velikom marljivošću i
trudom. On je uvjet za postizanje njihovog jedinstva,
bratstva i snage, a i za ostale ljude je od koristi. Jer,
najdjelotvornija misija u pozivanju u islam jesu musli-
mani kojima se drugi dive i sa ushićenjem gledaju na
njih. Muslimani, koji su zaduženi da naređuju dobro i
odvraćaju od zla, ukoliko ne budu usvojili lijep ahlak,
tu svoju obavezu neće moći ispunjavati na odgova-
rajući način. Tamo gdje nestane lijepog ahlaka; gdje
se poremete međuljudski odnosi u svakodnevnom ži-
votu, kupoprodaji i društvenim aktivnostima, uskraću-
ju prava ljudi, povećava njihova nesigurnost i strahovi,
tu prvo nestane blagoslov („bereket“), u duhovnom,
a potom i u materijalnom smislu. Loš ahlak poništa-
va mnoge ibadete, zikrove i virdove. Ostavljajući ono
što je dozvoljeno – halal i zamjenjujući ga onim što
je zabranjeno – haram, ljudi budu prevareni od strane
šejtana tako da smatraju da su i dalje na pravom putu.
Poslije toga slijede mnoge nepravilnosti koja smjenjuju
jedna drugu, tako da se haram uvuče u njihovu trgovi-
nu, zaradu i ono čime se hrane ili odijevaju.
A Vjerovjesnik (s.a.v.s.) kaže: „O ljudi! Uistinu je
Allah čist od svakog nedostatka i jedino prihvata od
vas djela koja su čista od prljavštine i nedostatka.
Allah je naredio Poslanicima i vjernicima: “O Posla-
nici, dozvoljenim i lijepim jelima se hranite i dobra
djela činite, jer Ja dobro znam ono što vi radite!”
(El-Mu’minun, 51.) i: “O vjernici, jedite dozvoljena
jela koja smo vam podarili!” (El-Bekare, 172.). Čo-
vjek krene na dug put, a onda, razbarušene kose i
prašnjava lica podigne dlanove prema Nebu, upu-
ćujući dovu: Ja Rabb, Ja Rabb! (O Gospodaru, o
Gospodaru!) A njegova hrana – haram, piće – ha-
ram, odjeća – haram, pa kako će mu se dova primi-
ti?” (Muslim)
Priča se da je Serijj es-Sekati (k.s.), jedan od Alla-
hovih prijatelja, kupio jednu mjericu (četvrt kilograma)
badema za 60 dinara. U svesci, u kojoj je vodio evi-
denciju o svojoj trgovini, zabilježio je da će istu mjeri-
cu prodati za 63 dinara, kako bi ostvario zaradu od 3
dinara. Upravo u tom času cijena badema na tržnici
poraste na 90 dinara, a jedan od dobrih trgovaca mu
priđe i reče: „Želim kupiti bademe! Za koliko ćeš mi
prodati?“ – „Za 63 dinara!“ – odgovori mu Serijj (k.s.).
Čovjek začuđeno reče: „Ali maloprije su bademi po-
skupili i sada koštaju 90 dinara!?“ – „Neka su! Ovo
je moja cijena!“ Čovjek reče: „Ja sam se zakleo Uzvi-
šenim Allahom da neću nikoga prevariti. Ako ćeš mi
ih prodati za 90 dinara – kupit ću ih od tebe, a ako ne
– onda neću!“ Serijj Sekati (k.s.) mu reče: „Ja ih neću
prodati skuplje od 63 dinara!“, i tako se rastaše. Niti je
Serijj prodao, a niti je onaj kupio.
Dakle, takvu ispravnost, poštenje i zadovoljstvo onim
što se posjeduje može obezbijediti samo lijep ahlak.
Ovo je samo jedan primjer, a lijep ahlak nije samo ono
što se tiče trgovine, nego je to svaki uticaj djelovanja
koje prija čovjekovoj duši, oplemenjuje ga, jača i čini
sigurnim u svakom domenu života. Čovjek u svom li-
jepom ponašanju, ali i u komunikaciji sa ljudima mora
voditi računa o svom jeziku i namjeri (nijjetu), jer riječ je
glasnik srca. Naš Vjerovjesnik, Prvak svijeta (s.a.v.s.),
o tome kaže sljedeće: „Iman jednog čovjeka neće
biti ispravan sve dok ne bude iskreno njegovo srce,
a njegovo srce neće biti iskreno sve dok ne bude
iskren i njegov jezik!“ Ukoliko ne shvatimo o kakvoj
iskrenosti jezika je riječ u ovome hadisu, nećemo moći
izvući ni pouku koju smo dužni usvojiti. Naime, to je
jezik čovjeka čije je srce postalo tvrdo od oholosti i
ponosa, koji u svakom stanju i bez razmišljanja govori
laži, a ne može se obuzdati da ne ogovara i potvara
druge, prenosi njihove riječi... Navedeni hadis-i šerif se
odnosi na ove i mnoge druge pokuđene osobine jezi-
ka... Pored jezika, sve naše organe smo dužni odvra-
titi od ružnog i ukrasiti lijepim ahlakom. Naša uzvišena
Vjera jasno nam ukazuje na ono šta trebamo činiti i
svojim naredbama i zabranama nas usmjerava da ste-
knemo lijep ahlak. Svi Allahovi Vjerovjesnici (alejhimus-
selam) i Njegovi prijatelji su uzor lijepog ahlaka cijelom
čovječanstvu. Čovjek se ponekad može žaliti na svoje
loše osobine koje primjećuje kod sebe, ali nije u stanju
da ih se oslobodi. Biti svjestan svoga nedostatka i pri-
znati ga kao takvog, Allahovom dozvolom je polovica
uspjeha. Praćenjem svoga ponašanja u određenim
situacijama i prilikama možemo sami sebe preispi-
tati, pozivajući se na odgovornost i iznalazeći pravo
rješenje. Na kraju, ne smijemo zaboraviti da u svakom
vremenu postoje nasljednici Allahova Vjerovjesnika
(s.a.v.s.) koji su istinski vodiči u upotpunjavanju naše-
ga islama i lijepog ahlaka. Tragaocima su kapije uvijek
otvorene. Rečeno je: „Allah je lijep i voli ljepotu!“ Najve-
ća ljepota kod nas muslimana jeste lijep ahlak koji izvi-
re iz lijepog srca. Postići takvo srce uvijek je moguće.
Sa pomoći i uputom Uzvišenog Gospodara...
05
 Dr. Almir FATIĆ | TEMA

Islamski AHLAK:
Odgovor
na moralnu
anarhiju

06
Malik, rahimehullah, prenosi da je do njega doprlo da je Allahov Poslanik,
s.a.v.s., rekao: “Poslan sam da upotpunim lijep ahlak!“
(Muvetta’ Imam-i Malika: 705)

07
 N
ikada do sada u hi- I ne samo to, neki od ovih grijeha su oni tehnološke naravi nastali kao
storiji nije zabilježen zadobili su nove dimenzije, još više rezultat razvoja ljudskoga znanja u
veći stepen moralne su produbljeni i aktualizirani na na- domenu, prije svega, tehnologija
anarhije i dekadence jedne ljudske čin koji prije nije bio poznat. Stoga prijenosa slike i zvuka, kao što su
civilizacije kao što je to slučaj sa možemo kazati da je ova naša civi- npr. televizija, internet i drugi izumi
našom modernom ili savremenom lizacija, s duhovne i moralne tačke koji su čovječanstvu donijeli velike
civilizacijom. Višestruki su razlozi gledišta, civilizacija umnožavanja koristi i blagodati, ali i mogućnosti
za ovakvu tvrdnju. Dva razloga, iz- grijeha i njihova grananja tako da ih njihove višestruke zloupotrebe, na
među ostalih, dominiraju: 1) nema čovjek teško može izbjeći. koju sugerišemo u ovom kontekstu.
tog moralnog posrtaja ili moralnog
Time je ljudstvo dospjelo gotovo
grijeha najvišega ranga koji danas
Ebu ed-Derda’, na nultu tačku moralnog ambisa:
nije prisutan u velikom dijelu naše
Planete; i 2) nikada kao danas ljudi r.a., prenosi od kada nemoralna ili loša djela po-
staju ljudske osobine i navike koje
nisu izloženi mogućnosti da lakše
Vjerovjesnika, je teško izbrisati. Drugim riječima
čine moralne grijehe na različite na-
čine. s.a.v.s., koji je rekao: kazano, kada se čovjek navikne na
grijeh, on i ne primjećuje da je to
U prvom slučaju, valja se prisje- “Na Mizan-tereziji grijeh, a da ne govorimo o svestra-
titi kur’anskih kazivanja o moralnim
grijesima drevnih naroda ili civili-
ništa nije teže od nom savremenom marketingu zla i
njegova permanentnog prikaziva-
zacija koji su zbog toga zbrisani lijepog ponašanja!“ nja i predstavljanja kao dobra.
sa Zemlje. Ono što Kur’an snaž-
no naglašava jeste činjenica da je
(Ebu Davud: 4799) Sve ovo, ali i mnogo toga drugo-
svaki drevni narod, koji je bio uni- ga, dovelo je danas do relativizacije
šten, činio krajnje nemoralna djela, Na taj način do izražaja dola- pojma morala ili etike. Pogotovo u
odn. da su bili poznati po jednom zi drugi spomenuti razlog, naime, kontekstu zapadnjačke civilizacije,
velikom grijehu i zbog koga su, na mogućnost činjenja grijeha u da- gdje apsolutne moralne vrijednosti
koncu, nestali. Otuda su znalci isla- našnje vrijeme je lakša nego ikada zapravo i ne postoje. Standardi do-
ma kazali da je svaki grijeh, ustvari, ranije! Pored navedenoga, niz je broga i lošega pripadaju, umjesto
naslijeđe nekog od naroda koje je drugih faktora koji su pospješili tu Božanskom zakonu, hirovima ljudi.
Uzvišeni Allah uništio. Naprimjer, mogućnost. Među najutjecajnijima Etičke vrijednosti se mijenjaju kao
- homoseksualizam je naslijeđe
Lutova, a.s., naroda;
- nepravično mjerenja i vaganje
naslijeđe je Šu’ajbovog, a.s.,
naroda;
- teror(izam) na Zemlji je naslije-
đe Faraona i njegovih podani-
ka;
- oholost i nasilništvo su naslije-
đe Hudovog, a.s., naroda, itd.
Fenomen naše današnje civili-
zacije je u tome što su svi nabro-
jani grijesi, kao i oni ostali, danas
zajedno prisutni i čine se gotovo
na svakom kutku zemaljske kugle.

08
što se mijenja odjeća ili moda. Na
djelu je, rekli bismo, jedna tiranija
moralnog relativizma koja udruže-
na sa vlašću, ekonomijom, politi-
kom, itd., srozava i dovodi u pitanje
i same temelje ljudskoga društva.
Budući da i sami živimo u kon-
tekstu ove civilizacije, pojave koje
smo naznačili dio su i naše svakod-
nevnice i našeg moralnog stanja.
Dakle, i sami smo, u fizičkom i du-
hovnom smislu, zahvaćeni snažnim
talasom tiranije svakovrsnog moral-
nog relativizma.
Imajući ovo na umu, iznimno je
važno govoriti danas o islamskom
moralu (ahlaku) i u vlastitom živo-
tu promicati moralne imperative
Kur’ana i sunneta, koji predstavlju
sami vrh moralnog zakona. Sma-
tramo da ovo predstavlja naš naj-
bolji odgovor na stanje posvemaš-
nje moralne krize društva u kome
živimo.
Naš ahlak je
Kur’an
Šta je to islamski ahlak, njegov
sadržaj i smisao? Na ovo značajno
pitanje u nastavku ćemo pokušati
donekle odgovoriti na temelju jed-
noga kur’anskoga ajeta i njegova
komentara, kao i na temelju izabra-
nih hadisa Muhammeda, s.a.w.s.
U suri El-Kalem (Pero, 4) Uzvi-
šeni Allah kaže za Muhammeda,
a.s., da je on na najvišem stepenu
ahlaka (morala) (We inneke le’alā
huluqin ‘azīm). Ovo je treća vri-
jednost ili osobina Muhammeda,
a.s., istaknuta na samom početku
ove kur’anske sure. Nakon što je u
drugom i trećem ajetu Uzvišeni ne-
girao bilo kakvu pomisao o ‘’zane-
senosti’’ ili ‘’ludilu’’ Muhammeda,
Aiša, r.a., pripovijeda:
Rekao je Allahov Poslanik, s.a.v.s.:
“Najpotpuniji vjernik u svome imanu je onaj
koji ima najljepši ahlak i koji je najnježniji
prema svojoj porodici.“ (Tirmizi: 2612)
a.s. - koje su mu pripisivali ondaš-
nji mekkanski mnogobošci - te mu
obećao beskrajnu nagradu, ili traj-
ne i stalne dunjalučke i ahiretske
blagodati, Uzvišeni mu je pripisao
najveći stepen ahlaka ili moralnog
savršenstva uopće ostvarivog u
granicama čovjekovih mogućnosti.
Ovime je dat odgovor tadašnjim
kao i savremnim mušricima o mo-
ralnoj savršenosti i čestitosti Muha-
mmeda, a.s., a čime je implicirano
i njihovo duhovno i moralno sljepilo
koje ih ometa da prepoznaju istin-
sku moralnost i moralni karakter bez
premca u historiji čovječanstva.
U komentarima Kur’ana pojam
huluq koga ovdje prevodimo i razu-
mijevamo kao ahlak, protumačen je
na više načina. To nam pomaže da
raskrijemo i uočimo bitne dimenzije
ovoga pojma, kao i karakterne crte
onoga na koga se ovaj pojam od-
nosi.
Rani autoriteti u tefsiru Ibn ‘Abbas
i Mudžahid ovaj pojam shvatali su
u značenju dina (vjere), u smislu
da je Muhammed, a.s., u ‘’najveli-
čanstvenijoj vjeri’’ kojom je jedino
zadovoljan njegov Gospodar. Ovo
su mišljenje odabrali Sujuti i Meh-
hali u svome komentaru Kur’ana
(Tefsīru’l-Dželālejn). Potrebno je na-
pomenuti da riječ din, pored znače-
nja vjere, znači, između ostaloga, i
‘’ponašanje’’ ili ‘’djelovanje’’, odn.
‘’način života’’. Ovim se u bitnome
naglašava, pa i na razini leksike
Kur’ana, neodvojivost vjere i mora-
la (ahlaka).
Ovo se potvđuje i drugim mišlje-
njem o pojmu huluq. Alija, r.a., je
kazao da se time misli na kur’anski
edeb, i to na temelju znamenitih
riječi hazreti Aiše, majke mu’mina,
da je ‘’njegov (Muhammedov, a.s.,)
ahlak bio Kur’an’’ (Muslim u Sahi-
hu). Smisao ovih riječi je, kako isti-
če mufesir Ibn Kesir, da je Poslani-
kova narav bila sam Kur’an, tj. da
je njegovo prakticiranje kur’anskih
naredbi i zabrana postalo njegova
narav i ćud koju je poprimio. U tom
smislu, hz. Aišine riječi da je njegov
huluq bio Kur’an možemo shvatiti u
smislu da je ‘’njegov život (huluq)
bio Kur’an’’. U jednoj drugoj predaji
navodi se da je Se’id b. Hišam upi-
tao hz. Aišu da ga obavijesti o ahla-
ku Allahova Poslanika, našto je ona
reagovala riječima: ‘’Zar ti ne čitaš
Kur’an?!’’ Nakon što je Se’id potvd-
no odgovorio, ona je kazala: ‘’On
je bio ahlak Vjerovjesnika, s.a.w.s.’’
Se’id je opet ponovio pitanje, a hz.
Aiša je odgovorila: ‘’Njegov ahlak je
bio Kur’an’’, a zatim proučila deset
prvih ajeta sure El-Mu’minûn / Vjer-
nici (Rāzī, Tefsīru’l-kebīr).
Prema trećem mišljenju, misli se
na Muhammedovu, a.s., samilost
prema njegovom ummetu i njego-
vo poštovanje spram njih, dok se
u četvrtom ističe leksičko značenje
09
 riječi huluq, tj. misli se na plemenitu
narav, ćud, moral, ili jednom riječju,
ahlak, što i jeste, kako ističu mufe-
ssiri, osnovno značenje ove riječi.
Naš moralni uzor
je Muhammed, a.s.
Komentari Kur’ana također su
stavili naglasak i na riječ ‘azīm (velik,
veličanstven) i pokušali odgovoriti
na pitanje zašto je Muhammedov,
a.s., ahlak označen ovim pojmom,
tj. zašto je on velik ili veličanstven.
Tako se u tefsirima bilježi:
1. njegov ahlak nazvan je velikim,
najvećim ili veličanstvenim
jer on nije imao drugu želju ili
ambiciju (himme) osim jedne
– Uzvišenog Allaha (el-Džu-
nejd);
2. nazvan je tako zato što je Po-
slanik, a.s., u sebi objedinio
najsavršenije moralne oso-
bine; i u tom smislu se citira
poznati njegov hadis: “Po-
slan sam da upotpunim lijep
ahlak!“ (Muvetta’ Imam-i Mali-
ka: 705). Autoritet Ibn Džuzejj
veli: ‘’Objašnjenje činjenice da
je Muhammed, a.s., odgojen
edebom Kur’ana, tako što je
izvršavao njegove odredbe
a klonio se njegovih zabrana
sastoji se u tome da je Alla-
hov Poslanik, s.a.w.s., u sebi
objedinio sve vrline i sva lijepa
svojstva, kao što su: časno
porijeko, prodoran um, veliki
ilum i ibadet, stid, darežljivost,
iskrenost, hrabrost, sabur, za-
hvalnost, čovječnost, ljubav,
umjerenost, zuhd, skromnost,
samilost, pravednost, prašta-
nje, obuzdavanje bijesa, odr-
žavanje rodbinskih veza, uljud-
10
nost, urednost, rječitost, jačina
osjetila, lijep izgled, i dr. (Ibn
‘Adžībe, el-Bahru’l-medīd);
3. njegov ahlak je tako označen,
jer ga je odgojio njegov Gospo-
dar. Allahov Poslanik, s.a.w.s.,
je rekao: ‘’Moj Gospodar od-
gojio me je najljepšim odgo-
jem kada je rekao: Ti sa sva-
kim – lijepo! i traži da se čine
dobra djela, a neznalica se
kloni! (El-E’araf, 199). I kada
sam to prihvatio, Uzvišeni je
rekao: Ti si na najvišen ste-
penu ahlaka’’ (Navedeno pre-
ma Kurtubijevom tefsiru);
4. jer je Uzvišeni njemu rekao:
Njih je Allah uputio, zato slijedi
njihov pravi put (El-En’âm, 90).
Ova uputa koju je Uzvšeni Allah
naredio Muhammedu, a.s., da
njih (prethodne vjerovjesnike)
slijedi ne odnosi se na spozna-
ju Allaha, dž.š., jer bi to onda
bio taklid (slijepo slijeđenje),
a to njemu nije dolično, niti se
odnosi na vjerske propise, jer
je njegov vjerozakon (šeriat)
različit od njihovih vjerozako-
na, već se odnosi na to da mu
Džabir, r.a.,
pripovijeda da je
Resulullah, s.a.v.s.,
rekao:
“Meni je najdraži, i
on će sjediti najbliže
meni na Sudnjem
danu onaj ko ima
najljepši ahlak.“
(Tirmizi: 2018)
je naređeno da slijedi svakog
od prethodnih vjerovjesnika
koji su se odlikovali plemeni-
tim ahlakom. Zapravo, svaki
vjerovjesnik bio je posebno
odlikovan jednom moralnom
vrlinom, a Muhammedu, a.s.,
je naređeno da slijedi sve te
vrline, i kao da mu je naređe-
no da on zajedno objedini sve
ono po čemu se se prethodni
vjerovjesnici posebno odliko-
vali i razlikovali. I to je doista
velika deredža koju nijedan
pretodni vjerovjesnik nije do-
segao, tako da je njegov ahlak
opisan velikim, veličanstvenim
(Rāzī, Tefsīru’l-kebīr).
Zaključak koji proizlazi iz ovih mi-
šljenja možemo sumirati na slijede-
ći način: Kao što je islam najpotpu-
nija i najsavršenija vjera, a Kur’an
najsavršenija knjiga koja je u sebi
sažela ‘’puninu’’ prethodnih knjiga,
tako je i Muhammed, a.s., najsavr-
šeniji poslanik i vjerovjesnik kome
je dat najsavršeniji ahlak. Zato je
Muhammed, a.s., najveći moralni
učitelj čovječanstva i moralni uzor
po čijem životu vjernici smjeravaju
svoje vlastite živote (El-Ahzâb, 21).
On je, modernim rječnikom rečeno,
model identifikacije u svakom po-
gledu i za svakoga, ali o tome de-
taljnije drugom prilikom.
Jedinstvenost
islamskog ahlaka
Ovdje ni izbliza ne možemo iz-
brojati sve dimenzije, značajke ili
ideale islamskog ahlaka. Jer o sva-
koj do njih napisani su tomovi knji-
ga i tekstova. Naprimjer, jedna od
temeljnih i visoko cijenjih moralnih
vrlina u islamu jeste stid – koja nam

Aiša, radijallahu ‘anha (Allah njome bio
zadovoljan), kaže: Čula sam Allahovoga
Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem (Allah ga
blagoslovio i mir mu podario), kada kaže:
“Zaista će vjernik svojim lijepim ponašanjem
(ahlakom) postići deredžu koju ima postač i
onaj ko noću ustaje da klanja (nafilu-namaz)!
(Ebu Davud: 4798)
danas itekako nedostaje, odn. čije
odsustvo svakodnevno primjećuje-
mo. A u jednoj predaji, kako je na-
vodi el-Biqa’i u svome komentaru
Kur’ana Nazmu’d-durer..., se veli:
Svaka vjera ima svoj ahlak, a ahlak
islama je stid, iz koga proizlazi život
srca! Prema tome, stid kao ideal
islamskog ahlaka, zahtijeva našu
posebnu pažnju – u tekstu i životu.
Jedno od najboljih shvatanja su-
štine i smisla islamskog ahlaka sa-
žeto je izložio mufessir i šehid Sejjid
Qutb u svome tefsiru komentarišući
4. ajet sure El-Kalem. Ovaj mislilac,
čije riječi navodimo kao sukus naše
rasprave o ahlaku, ovako izlaže su-
štinu islamskog ahlaka:
‘’... islamski ahlak je jedinstven.
Taj (islamski) moral ne izrasta iz
sredine niti onoga što se cijeni na
Zemlji. Islamski moral se ne ba-
zira na onome što se vrednuje i
cijeni po običaju niti na interesu
ili vezama koje su postojale u po-
koljenju, nego izrasta iz onoga što
je uzvišeno i oslanja se na ono
što je uzvišeno, oslanja se na zov
tih visina upućen Zemlji da bi ona
gledala prema obzorju, oslanja se
na Allahova apsolutna svojstva da
ih ljudi ostvare u granicama svoje
nju i uređenim zakonima. Na njoj
počiva ideja o životu u cjelini i svi
smjerovi života. Ona završava, na
kraju kruženja, kod Allaha, a ne kod
bilo koje vrijednosti ovog života.
Ova islamska etičnost, islamsko
ponašanje, predstavljeno je svojim
savršenstvom i ljepotom, svojom
uravnoteženošću, ispravnošću,
stalnošću i stabilnošću u Muham-
medu (aleji’s-selam), a predstav-
ljena je u visokom hvaljenju Alla-
hovom: Jer, ti si, zaista najljepše
ćudi (U okrilju Kur’ana, 29/57-58).
moći, da bi ostvarili svoju visoku
čovječnost, da bi postali spremni
da ih Allah počasti dodjelom im Hadisi o
zastupništva na Zemlji, da bi se islamskom ahlaku
spremili, također, i za drugi uzviše- Na koncu, a što je najvažnije, o
niji život: na mjestu u kome će biti islamskom ahlaku najbolje govori
zadovoljni, kod vladara Svemoćno- onaj koga je Kur’an opisao da po-
ga (54/55). Osim toga, islamska sjeduje najviši stepan ahlaka. Zato
etika nije ograničena niti oivičena ćemo završiti sa navođenjem neko-
bilo kakvim postojećim obzirima na liko izabranih hadisa Muhammeda,
Zemlji. Ta etika je slobodna. Ona se a.s., koji su, zapravo, najpotpunije
uzdiže do krajnje granice do koje objašnjenje islamskog ahlaka, ali
može dostići čovjek, jer ona teži da i najbolji komentar ajeta o kome
ostvari Allahovo svojstvo bez ika- smo govorili. (Hadise smo preu-
kva ograničenja. zeli iz zbirke hadisa pod naslovom
Osim toga, etika nije pojedinač- Muntehabu ehadis / Antologija hadi-
na vrlina: iskrenost, povjerenje, pra- sa poznatog indijskog muhaddisa
vednost, dobročinstvo itd., nego je Muhammeda Jusufa Kandehlavija,
ona kompletan program u kome se objavljene u Nju Delhiju bez godine
sarađuje na odgojnom prečišćava- izdanja).
Enes, r.a., pripovijeda: Služio sam
Vjerovjesnika, s.a.v.s., deset godina u Medini
dok sam bio dječak, i, naravno, nije svaki
posao bio urađen onako kako je želio moj
vlasnik, ali on mi nikada nije rekao ni uf, niti
mi je ikada rekao: Zašto si ovo uradio ovako, a
zašto ovo nisi uradio ovako?
(Ebu Davud: 4774)
11
 Hfz. Dr. Džemail IBRANOVIĆ

Potreba
za ahlakom
„I iz oholosti, ne okreći od ljudi lice svoje i ne idi zemljom nadmeno, jer Allah
ne voli gordog ni hvalisavog. U hodu budi odmjeren, a u govoru ne budi grlat,
ta najneprijatniji glas je revanje magarca!“ (Lukman, 18-19)

R
iječ „ahlak“ je arapskog porijekla i može da
znači: ćud, narav, prirodu, svojstvo, raspolo-
ženje, duševno stanje, kao i ćudorednost i
moral. Ahlak podrazumijeva suzbijanje srdžbe, blagost
u kontaktu s drugima i skromnost. Zbog šejtanskog dje-
lovanja i djelovanja nefsa (nepokorne duše) ove odlike
je teško postići, zato vjernik mora sviđati račun sam sa
sobom, a to podrazumijeva i veliku borbu (džihad kebir).
Oni koji odbacuju moralne zakone odgajaju amoralno i
razuzdano potomstvo, bezpomoćno u suočenju sa ne-
gativnim fizičkim nagonima. Iako živimo u dobu nauč-
nog i industrijskog progresa nismo u stanju suočiti se
sa problemima beznadežnosti mlade generacije. Sva-
kodnevno se rađaju nove, čudne pojave kao posljedica
ove bezdušne tehnološke civilizacije, a problemi mlade
generacije su sve veće emocijalno beznađe, razuzda-
nost, dok ih moderna civilizacija tretira samo kao dio
jedne velike mašine. Savremena civilizacija ne poznaje
unutarnje potrebe srca i stoga danas nalazimo sve veći
broj samoubistava, upotrebu teških droga, kriminal, što
sve zahtijeva ogromna društvena sredstva u saniranju
ovog nereda. Industrijska revolucija je u nezasitoj potre-
bi za radnom snagom rasturila porodicu tako da smo
danas svjedoci rastuće plime razvoda brakova.
Vrijeme materijalizacije, vrijeme u kojem živimo, je
vrijeme kada savremeni čovjek sve svoje aktivnosti svo-
di isključivo na ovosvjetski interes. On je danas opisan
savremenom maksimom „otišao je na mjesec, a zapo-
stavio svog prvog komšiju“. Iako smo dobrano ušli u

12
ahiri-zemanski vakat, ne smijemo zaboraviti kako mo-
ralne istine nikada ne gube na vrijednosti, što se hoće
reći da je i danas grijeh ukrasti kao i prije dvije hiljade
godina, baš kao što i sunce izlazi i zalazi na isti način
kao i prije dvije hiljade godina. Poslanik,a.s., kaže: “Ni-
jedan od vas neće biti pravi vjernik sve dok mu nje-
gova želja (nefs) ne bude slijedila ono što sam ja
donio.“
Primjena ahlaka
mijenja stanje zajednice
Kroz primjer Poslanika, a.s., i njegovih ashaba uo-
čavamo kako primjena ahlaka mijenja jednu zajedni-
cu do melekanskih stepena. Za Poslanika, a.s., koji je
prema Kur’anu za nas „najljepši uzor“ Allah Uzvišeni
kaže: “Ti si, zaista (Poslaniče) najljepšeg ahlaka“
(El-Kalem,4). Za njega će h. Aiša reći da je: „Njegovo
ponašanje bilo Kur’an.“ I uistinu njegov odnos spram
zajednice, porodice, rodbine, prijatelja i neprijatelja, pa
čak životinja i ekologije potvrđuju njegove riječi: „Po-
slan sam da usavršim moralne osobine.“ On, a.s.,
kaže: „Vjernici sa najpotpunijim imanom su oni koji
imaju najljepše ponašanje, a najboljeg ponašanja
od vas su oni koji najbolje postupaju prema žena-
ma“. Ovakav odnos svoju puninu će doživjeti posebno
na drugom svijetu, jer nas Poslanik,a.s., obavještava:
„Najdraži od vas su mi oni koji imaju najljepše po-
našanje, i oni će sjediti najbliže meni na Sudnjem
danu.“ Beduini su pitali Poslanika,a.s., o svojim po-
stupcima: “Da li je grijeh to i to činiti?“ Poslanik,a.s., im
je govorio: “O Allahovi robovi, nema grijeha u tome.
Grijeh je kada neko skrnavi čast svoga brata musli-
mana.“ Oni na to upitaše: “O Poslaniče, šta je najvri-
jednije što čovjeku može biti dato?“ On im odgovori:
“Lijepo ponašanje.“ Kako nam kazuje h. Aiša, čovjek
radi lijepog ponašanja može dobiti od Allaha stepen
(deredžu) onoga koji mnogo klanja i posti. Na upit:
„Šta će ljude najviše uvoditi u Džennet?“ Poslanik,a.s.,
je rekao: „Bogobojaznost i lijepo ponašanje.“ Ispra-
ćajući Muaza b. Džebela u Jemen, Poslanik,a.s., mu je
preporučio: „Boj se Allaha ma gdje se našao, loše
djelo poprati dobrim, ono će ga pobrisati i lijepo se
ophodi prema ljudima“.
Ovako djelujući Poslanik, a.s., je odgojio generaci-
ju onih koji su prije prihvatanja islama zakopavali živu
žensku djecu, da bi sa ovim poslaničkim odgojem ka-
snije predvodili veliki dio poznatog svijeta. Ovaj od-
goj su naslijedile i generacije poslije ashaba čiji ahlak
i njegovi plodovi će ostati trajno zapisani u historiji
čovječanstva. U ovom kontekstu navest ćemo Omera
b. Abdulaziza, koji je došao na čelo islamske drža-
ve nakon dinastije porodice Emevija, koja je iza sebe
ostavila mnoga zlodjela i nasilje. Omer je likvidirao sve
nepravde, nasilno oduzeta prava, zabranio poroke i
nemoral, pravedno postupao prema svojim podanici-
ma. Za samo trideset mjeseci njegove vladavine na ze-
mlji je zavladalo blagostanje i stabilnost, a neimaština
bila izbrisana.
Jahja b. Seid kaže: “Poslao me je Omer b. Abdulaziz
da ubirem zekat po Africi što sam i učinio. Tražio sam
siromašne da im ga uručim i nisam ih mogao pronaći
niti sam pronašao ikoga ko bi primio od nas zekat, jer je
Omer obogatio sve ljude. Za taj novac sam otkupljivao
robove i oslobađao.“ Nema sumnje da za ovo prije
svega zasluga pripada islamu koji po svom sistemu
propisa izgrađuje vjerničke duše i brusi njihov ahlak.
Allah je u pomoći onima
koji mijenjaju svoj ahlak
Nužno je da zajednica ili pojedinac učini prvi korak
u promjeni postojeće situacije, jer Allah Uzvišeni kaže:
“Allah neće izmijeniti situaciju jednog naroda dok
taj narod ne izmijeni sebe.“ (Er-Ra’d, 11). Kroz ahlak,
odgoj, uspostavlja se solidna osnova za pravdu i soli-
darnost tako da će svako biti u situaciji da dobije ono
što mu je potrebno za normalno življenje. Naravno, za
ovo je nužno potrebno pripremiti teren, a on podrazu-
mijeva odgoj pojedinca a zatim i kompletne zajednice
kroz primjenu svih islamskih postulata.
Kroz kur’anski primjer Junus,a.s., i njegovog naroda
lahko uočavamo da čak i nagovještena kazna biva ot-
klonjena narodu koji iskreno poradi na izmjeni svoga
ahlaka. U jednoj svojoj hutbi h. Omer prenoseći riječi
Muhammeda, a.s., kaže: “Koga žalosti grijeh a raduje
dobro djelo, to je znak da je vjernik-musliman. Munafik
je onaj koga ne žalosti grijeh niti raduje dobro djelo, pa
ako uradi kakvo dobro djelo ne nada se Allahovoj na-
gradi, a ako uradi neko loše djelo ne boji se Allahove
kazne. Tražite od Allaha, dž.š., dunjalučke blagodati na
lijep način jer je Allah,dž.š., svakom propisao njegovu
13
 nafaku i svakom je posao, koji mu je propisan i kojim
se bavi, olakšan. Radeći na odgoju svoje duše (nefsa),
svom ahlaku, prve generacije kroz primjenu božanskih
propisa, bile su potpomognute i božanskom pomoći
shodno riječima Uzvišenog: „A Allah će sigurno po-
moći one koji vjeru Njegovu pomažu,-ta Allah je za-
ista moćan i silan“. (El-Hadždž,40.)
Poslanik, a.s., je osvajao
srca ljudi svojim ahlakom
Muhammed,a.s., kaže: “Ko bude imao tri svojstva
s njim će Allah vrlo lahko svidjeti račun, a uz to će
ga Svojom milošću uvesti u džennet.“ Ashabi upita-
še: “Koja su to svojstva, Allahov Poslaniče?“, a on reče:
“Da dadneš onome ko je tebe odbio, da obiđeš i
posjetiš onoga ko tebe ne obilazi i posjećuje i da
oprostiš onome ko ti je učinio nepravdu. Ako budeš
tako činio Allah će te uvesti u džennet“. Kazujući o
svrsi samog poslanstva posljednjeg poslanika Muha-
mmeda, a.s., Ibn Hišam u svojoj „Siri“ navodi njegove
riječi: „Svrha mog poziva nije moje lično bogaćenje,
niti dobijanje časti ni vlasti. Mene je Allah,dž.š.,
uputio vama za poslanika i objavio mi Knjigu. Na-
redio mi je da budem donosilac radosne vijesti i da
opominjem, radi toga vam prenosim nauk Allahov
i upućujem vas. Zato ako primite moj savjet bićete
sigurno sretni i spašeni i na dunjaluku i na ahiretu,
14
a ako ga ne prihvatite, to na mene neće uticati, a
Allahovo je da odlučuje između mene i vas.“ Sve
ovo Poslanik,a.s., je uspijevao zahvaljujući Allahovoj
milosti, jer Uzvišeni Allah, dž.š., kaže: „Samo Allaho-
vom milošću ti si blag prema njima, a da si osoran i
grub razbjegli bi se iz tvoje blizine.“ (Ali Imran, 159.)
Potpomognut tako božanskom milošću Poslanik,a.s.,
je osvajao ljudska srca. To je najbolje potvrdio ulazak
muslimana prilikom oslobođenja Mekke i riječi Ebu Su-
fjana: „Uistinu on osvaja ljudska srca.“
Nekima treba
više vremena
Da zaista pojedincima treba više vremena u razumi-
jevanju božanske poruke pokazat ćemo to na prijemjeru
ovdje spomenutog Ebu Sufjana koji je došao u Poslani-
kov, a.s., šator dan uoči oslobođenja Mekke. Ovdje se
vodio dijalog kojeg su islamski istoričari pribilježili. Mu-
hammed, a.s., ga je ovom prilikom upitao: „O Ebu Su-
fjane, zar nije vrijeme da konačno priznaš da je Bog
samo Jedan?“ Ebu Sufjan je odgovorio: „Na žalost vje-
rovao sam da pored Jednog Boga ima i drugih, ali sada
kada mi nisu pomogli, vjerujem da je samo On Jedan.“
Muhammed,a.s., ga je upitao: „A zašto ne priznaš da
sam ja Božiji poslanik i Božiji rob?!“ Ebu Sufjan je
odgovorio: „Sada sam više uvjeren nego prije, ali još u
meni ima sumnje.“ Na ove riječi Ebu Sufjana umiješao
se Halid ibn El-Velid riječima: „Kada bi ti glavu odrubili,
nestalo bi svake sumnje!“ A onda se između prisutnih u
razgovor umiješao i Bilal b. Rebbah El-Habeši: „Nemoj
tako Halide! Nekome su potrebne godine da postane
vjernik a nekome samo jedan trenutak.“ Na te riječi, Ebu
Sufjan se obrati o Bilalu: „Crni robe! Ti si najbolji dokaz
te istine“, a onda se obratio Muhammedu, a.s.,: „Evo
sada nakon ovog razgovora kažem Ti bez imalo sumnje
da nema drugih bogova osim Jednog Jedinog i da si ti
Allahov Poslanik i Njegov rob.“
Pred savremenim čovjekom predstoji izbor; slije-
đenje niskih poriva i dolazak na ivicu ponora, u okrilje
onih za koje Uzvišeni kaže: „Allahove kazne se ne boji
samo narod kome propast predstoji.“ (El-E’raf, 59).
Druga pozicija je prihvatanje ahlaka na putu ka moral-
nom očišćenju, jer Uzvišeni kaže: „Gospodar tvoj nije
nikada nepravedno uništavao sela i gradove, ako
su stanovnici njihovi bili dobri.“ (Hud, 117).

Škola poniranja
V
eliki pisac F.M. Dostojev-
ski svojevremeno zapi-
sa ove riječi: “Čovjek je
tajna koju treba odgonetati, ako ci-
jeli život potrošiš u odgonetanju te
tajne nemoj reći da si izgubio vrije-
me.“ Presude u duši u vidu tjesko-
be, brige, nemira, mrzovolje, nesa-
nice - ‘tajne’ su čovjeka današnjice
u kojima mu se iskrada vrijeme. U
nadi da će biti oslobođen od pre-
suda traži izlaz u odmoru, u onom
godišnjem, putovanjima, savjetova-
njima sa ljekarima, specijalistima...
Vrijeme potrošeno, dan (život) na
izmaku, presude se nagomilale. A
da su se posvetili tajni svog bića,
pronašli bi Voljenog koji im iz ljubo-
more što Ga ne traže dade one pre-
sude. Sada nam jasno biva zašto
sufijski učitelji Allaha, dž.š., nazva-
še ‘odmorom duše’.
Samo oni koji su stupili u školu
koja u svom planu i programu ima
jedinstven predmet ‘Poniranje u bit
Ja-stva’ osvjedočili su se u toku
izvođenja nastavnih sadržaja da je
čovjek najveće čudo i svu pažnju su
usmjerili na lijepe nagovještaje, ali se
i uvjeravaju da je najuzvišenija nauka
i umijeće poznavanje metoda kojim
se odgaja, preobražava i resocijalizi-
ra ljudski ego na svom kratkom putu
od ‘istoka materice do zapada groba’
kako bi se izdigao iz najnižih svjetova
i dosegnuo sfere Duha i Razuma, da
bi kao moralno i razumno biće služio
zajednici u kojoj živi.
Svi oni koji žele stupiti u pomenu-
tu školu, ističu učitelji, poželjno je da
su prešli tzv. ’kopnenu etapu’ čiju bit
čini marljivo praćenje otisaka, u vidu
mnogo pročitanog štiva i poznavanja
teorije da bi bez nedoumice mogli
pristupiti praktičnom dijelu u kojem
se preuzima oprema pomoću koje se
ponire u bit svog bića. Prateći trago-
ve, neki su, prije nego su pristigli do
‘obale’, osjetili mirise ili dahove (evli-
janske). U drugoj etapi dolazi do izra-
žaja iskrenost, te je najbolje odabrati
iskusnog učitelja koji daje nadu i oda-
gnava kolebljivost. Oni koji nisu u ‘ko-
pnenoj etapi’ pažljivo i strpljivo pratili
otiske, tj. pisane riječi, ili nisu iskoristili
mirise u svojim danima, zadovoljili su
se mišljenjem nauke i filozofije kako je
čovjek naprosto samo mikrokosmos,
djelić cjeline. Kosmos je nešto što je
umno uređeno, smatraju oni, a čo-
vjek je sam po sebi svjesno biće te
je bespredmetno tragati za Duhom i
Umom.
Mevlana, kao odgovor na njihove
sumnje veli: “Objašnjenje da, dok fi-
lozofi kažu da je insan mikrokosmos,
sufije kažu da je taj insan makroko-
smos, a razlog tome je što je filozofija
ograničena na pojavni lik insana, dok
se tesavvuf veže za suštinsku istinu
njegove prave prirode“.(Mesnevija IV,
75) To pojašnjava pojednostavljenim
primjerom kroz odnos drveta i nje-
govog ploda. Pojavno, plod potječe
od drveta. Suštinski, drvo je rođeno
iz ploda. Ili, šta to može posjedovati
drvo a da to već nema u sjemenci nje-
govog ploda. Iz rečenog nadaje nam
se zaključak da je čovjek zapravo cje-
lina, a kao takav on je makrokosmos,
jer posjeduje neprostorni ‘vrt duha ili
srca’ koji, usljed svoje istinske naravi,
može biti ‘širi’ od samog kosmosa.
Svaki vrt ima svog vrtlara, a ‘vrt
duha ili srca’ mora imati vrtlara koji
Ako tražiš bisere, budi ronilac;
ronilac mora imati mnoge vrline;
on mora svoj konopac staviti u ruke Prijatelja,
a svoj život u vlastite ruke, ne smije disati,
i mora se baciti na glavu. (Fihi-ma-fihi,164)
mr. Nezir KRČALO
je ‘vlasnik srca’ i posjednik Razuma
(Svjetlosti). On je i sijač duhovnog
sjemena, a ono samo iziskuje vlagu,
odnosno vodu života (zikr) da bi mo-
glo klijati, ali i Svjetlost da bi se razvija-
lo kako bi tijelo u konačnici poprimilo
narav srca. Drugim riječima, samo
ego, jastvo ili nefs koji se duboko uko-
rijeni u ‘vrtu duha’, uz pomoć i stalni
nadzor duhovnog učitelja, može dati
najljepše plodove u vidu znanja, mo-
rala, ponašanja itd.
Kako nikada nijedan vrt nije sam
iz sebe korov odstranio, niti je ijedna
lijeha sama sebe uredila, Rumi, k.s.,
napominje da je ljudski ego sam po
sebi sklon pogubnim osobinama koje
ga sprječavaju u duhovnom uzdizanju
i ne može ih se osloboditi, osim pod
nadzorom ‘vrtlara’, duhovnog učitelja
ili vlasnika srca. Te pogubne osobine
u vidu četiri nematerijalne ptice vje-
što koriste ljudsku slabost i neznanje
kao sredstvo kako bi se neopaženo
ugnijezdile i u njegovom srcu, a to su:
patka, paun, pijetao i vrana. Navede-
ne vrste simboliziraju četiri naravi u
ljudskim dušama. Patka je simbol po-
hlepe, pijetao predstavlja čovjekovu
strast, paun simbolizira slavu ili ugled,
a vrana ovosvjetske želje i dug život.
Velikan sufijske gnoze, Ibn ‘Arebi tvrdi
da svaki čovjek može znati ‘gdje je’,
ako se iskreno udubi u svoje stanje.
Isto tako, čovjek današnjice ako se
iskreno zamisli nad sobom, naći će i
uvjeriti se kako su se navedene ptice
ulegle u njegovom ‘vrtu’ i unose po-
metnju u njegov život i ponašanje.
15
 Imam Dželaluddin es-SUJUTI
Obilježavanje
MEVLUDA
Kakav je šeriatski propis u vezi sa za obilježavanjem mevluda (rođenja
Muhammeda a.s.)? Da li je to obilježavanje pohvaljeno ili pokuđeno?
I da li će onaj koji to bude praktikovao, biti nagrađen ili ne?
P
otpuna hvala pripada samo Allahu! Neka je
salavat i selam na Njegovog Miljenika, a.s.,
ehl-i bejt, ashabe i sve odabrane robove!
Pod mevludom (značenje) se misli na okupljanje
muslimana, učenje Kur’ana, recitovanje veličanstvenih
događaja u vezi sa Vjerovjesnikovim, a.s., dolaskom
na ovaj svijet i postavljanje sofre, ne pridodavajući
spomenutom ništa što je pokuđeno. Ovakvo obilježa-
vanje mevluda jeste jedan od lijepih običaja za koji će
onaj ko ga bude praktikovao biti nagrađen1, jer se ta-
kvim obilježavanjem mevluda iskazuje poštovanje pre-
ma Vjerovjesniku, a.s., i pokazuje radost i sreća zbog
njegovog, a.s., rođenja.
Obilježavanje mevluda prvi je u praksu uveo vladar
Irbila (Irak), El-Muzaffer Kevkeberi bin Zejnuddin Ali ibn
Bektekin, jedan od slavnih vladara i darežljivih velikana,
koji je iza sebe ostavio mnoge lijepe tragove (hajrāte).
Između ostalih je i velika džamija Muzaferija u pod-
nožju brda Kasjon.
Hafiz Ibn Kesir u svom djelu ‘Et-Tarih’ o njemu veli:
„Obilježavao je mevlud-i šerif u rebi’u’l-evvelu na izuze-
tan način. Bio je oštrouman, hrabar, neustrašiv, inteli-
gentan i pravedan, neka mu se Allah smiluje i Svoju mu
1
Autor ukazuje na hadis Muhammeda, a.s.: „Ko uvede jedan
lijep običaj u islam, imat će za to nagradu kao i nagradu za
sve one koji poslije njega to budu radili, a da se ne umanji
njihova nagrada...“ (Muslim).
16
počast ukaže. Hafiz Ebul-Hattab ibn Dihje napisao mu
je jedan svezak o Vjerovjesnikovom, a.s., rođenju pod
naslovom ‘Et-Tenvir fi mevlidi-l-beširi-n-nezir’, pa ga je
ovaj zbog toga nagradio sa 1.000 zlatnika. Dugo je tra-
jala El-Muzafferova vladavina, a smrt ga je zadesila dok
je držao opkoljenim krstaše u gradu Akki, 630. god. Bio
je lijepog morala i dobre duše.“
Unuk Ibnul-Dževzija, u djelu ‘Mir’ātu-z-Zemān’, kaže:
„Neki ljudi koji su prisustvovali El-Muzafferovim soframa
prilikom obilježavanja mevluda, nabrojali su da se na tim
soframa nalazilo po 5.000 pečenih ovaca, 10.000 pe-
čenih pilića, 100.000 zdjela kajmaka i 30.000 tanjira hal-
ve. Na tim mevludima prisustvovali su poznati učenjaci
koje je darežljivi vladar nesebično darivao. Svake godi-
ne za obilježavanje mevluda utrošio bi 300.000 zlatnika.
Održavao je i musafirhanu u koju je primao goste sa
svih strana, a za koju je godišnje odvajao 100.000 zlat-
nika. Također je svake godine od krstaša otkupljivao, u
vrijednosti 200.000 zlatnika, zarobljene muslimane. Za
dva harema (Mekku i Medinu) te vodovod u Hidžazu,
godišnje bi izdvajao 300.000 zlatnika. I sve to, van tajnih
izdvajanja. Njegova žena, Rabija-hatun, kći Ejjubova, a
sestra velikog islamskog osvajača Salahudina, pričala
je da je njegova košulja bila od grubog pamuka, koja
nije vrijedila ni pet srebrenjaka. Ona ga je zbog toga
prekoravala, a on bi joj odgovarao: „Da nosim košulju
od pet srebrenjaka, a ostalo podijelim, bolje mi je nego
da nosim skupocjenu odjeću ne dijeleći siromasima i
nevoljnicima.“
 Ibn Hallikan, u biografiji o hafizu Ebul-Hattabu ibn
Dihjetu (piscu mevluda), veli: „Bio je od vrsnih učenja-
ka i istaknutih ličnosti. Došao je iz Magriba, potom je
jedno vrijeme boravio u Šamu, a 604. god. nastanio
se u Irbilu. Tu je zatekao čuvenog vladara El-Muzaffera
koji je pridavao veliku pažnju obilježavanju mevluda, pa
mu sroči zbirku mevluda koju nazva ‘Et-Tenvir fi mevli-
di-l-beširi-n-nezir’, i koju je pred njim lično izrecitovao.
Vladar El-Muzaffer ga zbog toga nagradi sa 1.000 zlatni-
ka. Sam hafiz Ibn Dihje je rekao: ‘Pročitao sam mevlud
pred sultanom El-Muzafferom 625. god., na šest sijela
(medžlisa).’’’
Šejh Tadžuddin Omer ibn Ali el-Lahmi es-Sekenderi,
poznat kao El-Fakihani, jedan od potonjih malikijskih
učenjaka, zagovara da je obilježavanje mevluda poku-
đena novotarija. O tome je napisao traktat pod naslo-
vom ‘El-Mevrid fil-kelami ala ameli-l-mevlid’. Ovdje ću
spomenuti traktat doslovno navesti, zasebno komen-
tarišući svaki njegov stav.
El-Fakihani, da mu se Allah smiluje, napisao je slje-
deće:
„Hvala Allahu Koji nas je uputio na slijeđenje prvaka
svih poslanika, a.s., Koji nas je podržao u očuvanju vjer-
skih vrijednosti i Koji nam je olakšao slijeđenje ispravnih
prethodnika, pa nam se srca ispuniše svijetlom šeri-
atskog znanja i jasnom istinom, očistivši nam nutrinu
od svega negativnoga i uvođenje novotarija u vjeri. Za-
hvaljujem Mu na blagodati jekinskog svijetla i na tome
što nam je omogućio da se držimo Najčvršćeg užeta
- Kur’ana. Svjedočim da nema Boga osim Allaha, Je-
dinog, Koji nema ortaka i svjedočim da je Muhammed,
a.s., Njegov rob i Njegov poslanik, prvak svih prvih i
potonjih, neka je Allahov salavat na njega,
njegovu porodicu, njegove ashabe, nje-
gove čiste žene – majke vjernika, sve do
Sudnjega dana!”
A potom:
“Od strane jedne grupe pobožnih
ljudi ponavlja se pitanje vezano za oku-
pljanje onih koji u mjesecu rebi’u’l-evvelu
obilježavaju mevlud. Da li to obilježava-
nje ima utemeljenja u šeriatu ili je
to novotarija koja se uvukla u
vjeru? Na ovo pitanje tra-
žili su decidan odgovor
uz argumentaciju.
Pa, tražeći od
Allaha uputu,
velim:
Nije mi po-
znato da za obi-
lježavanje mevlu-
da ima ikakvo utemeljenje u Kur’anu ili Sunnetu. Ta
praksa nije prenesena ni od jednog učenjaka koji se
smatra uzorom u ovom ummetu, niti od nekoga ko se
striktno pridržavao tradicije. Obilježavanje mevluda je
novotarija koju su izmislile lijenčine, neradnici i oni koji
vole da pune svoje stomake.
Dokaz da je obilježavanje mevluda novotarija je u či-
njenici da postoji samo pet fikhskih pravila, tj.: vadžib,
mendub, mubah, mekruh i haram. Obilježavanje mevlu-
da zasigurno nije vadžib (naredba), a niti je mendub
(preporučena, poželjna radnja). Jer, mendub je ono čije
izvršenje šeriat preporučuje, ali ne ukorava onoga ko ga
izostavlja. A obilježavanje mevluda šariat nije dozvolio,
niti su to praktikovali ashabi, ni pobožni tabiini, koliko
ja znam. Ovo je moj odgovor, pred Allahom, vezan za
obilježavanje mevluda, ako sam za to upitan.
Obilježavanje mevluda ne može biti ni mubah (dozvo-
ljeno), jer novotarisanje u vjeri nije dozvoljeno, u čemu
se slažu svi muslimani. Stoga, nije ostalo ništa osim da
obilježavanje mevluda može biti ili mekruh (pokuđeno)
ili haram (strogo zabranjeno). U tom smislu, objašnjenje
ćemo ponuditi u slijedeća dva slučaja.
U prvom slučaju pretpostavimo da to čini čovjek iz
svog imetka, za svoju porodicu i prijatelje, ne sjedajući
pri tome za sofru i ne čineći nikakve grijehe. Ovakva
situacija je pokuđena novotarija, jer to niko od prijaš-
njih pokornih robova, koji su učenjaci i fekihi islama,
svjetiljke vremena i ukrasi mjesta, nije
radio.
U drugom slučaju okupljanje
obuhvata i griješenje, pa se
17
 nekome udjeljuje a drugoga,
usljed gledanja takve nepravde,
zaboli srce. A učenjaci su rekli:
„Uzimanje imetka sa stidom je kao
i njegovo uzimanje sabljom.“ Pogo-
tovo ako se uz to još doda i sviranje
zabranjenih instrumenata i puni stomaci,
potom djevojke, i sve to čineći tako da se miješaju
muškarci i mladići sa ženama zavodnicama, bilo
da se one nalaze pomiješane s muškarcima ili
da ih one gledaju sa nekog višeg mjesta. Zatim
se tu javlja i ples koji dovodi do utonuća u zabavi i do
zaborava na Sudnji dan. Isto je i ako bi se žene same
sastale pa uz pjesme aplaudirajući i svirajući podigle
svoje glasove, ili da dignu glasove pri učenju Kur’ana
ili zikra koji šeriatom nije dozvoljen, zanemarivajući Nje-
gove riječi: „Gospodar tvoj je, zaista, u zasjedi“. (El-
Fedžr, 14.) Nema nikoga a da neće reći da je ovakvo
okupljanje haram. Niko od onih koji drže do ljudskosti
ovako nešto ne smatra pohvaljenim. To je dozvoljeno
samo kod onih čija su srca mrtva i koji grijehe smatraju
sitnicama. Oni ovakva okupljanja čak smatraju ibade-
tom, a ne pokuđenim i zabranjenim radnjama. Na ovo
samo možemo reći: Svi smo mi Allahovi i Njemu se vra-
ćamo. Islam je počeo sa pojedincima (garibima) i sa
pojedincima će i završiti.
Lijepo veli šejh El-Kušejri kada kaže, a u čemu se sa
njim potpuno slažemo:
Loše postade dobrim, a dobro zlim
u ovim našim teškim danima.
Ljudi od znanja poniženi postadoše
a neznalci pohvaljeni i paše.
Al’ tačno je da oni skrenuše sa istine,
što rade, običaj prethodnika to nije.
Pa rekoh čestitim, ljudima takvaluka i vjere,
kad se poveća ova opasnost i šteta:
Ostajte ustrajni, došlo je vaše vrijeme,
vrijeme prave samoće i gurbeta.
Divno je rekao i imam Ebu Amr ibn
El-’Ala: „Ljudi će biti u dobru sve dok
ne budu sobom opčinjeni.“
Na kraju, treba znati i to da je
mjesec u kojem je
Vjerovjesnik, a.s., rođen, a to je rebi’u’l-evvel, i mjesec
u kome je Vjerovjesnik, a.s., preselio na Ahiret, tako da
radovanje u ovom mjesecu nije preče od tugovanja u
njemu. To je ono što smo kazati imali, a od Allaha moli-
mo da nam to i ukabuli.“
Ovo je sve što je naveo El-Fakihani u svom spome-
nutom traktatu, a ja velim: Što se tiče njegovih riječi:
„Nije mi poznato da za obilježavanje mevluda ima ikakvo
utemeljenje u Kur’anu ili Sunnetu“, na te riječi, odgovara
se: Nepoznavanje nečega ne podrazumijeva i njego-
vo nepostojanje. Hafiz Ibn Hadžer je za obilježavanje
mevluda našao utemeljenje u sunnetu, a i ja sam našao
još i drugo utemeljenje koje ću kasnije spomenuti.
Na njegove riječi: „Nego je obilježavanje mevlu-
da novotarija koju su izmislile lijenčine, neradnici i oni
koji vole da pune svoje stomake“, odgovor je: Već je
prije rečeno da je obilježavanje mevluda uveo učeni
i pravedni vladar, koji se htio približiti Allahu, dž.š. Na
tim obilježavanjima su prisustvovali učenjaci i dobri
robovi, koji na takva obilježavanja nisu gledali s ne-
godovanjem. Takvom načinu obilježavanja mevluda je
bio zadovoljan i hafiz Ibn Dihje koji je i napisao zbirku
mevluda. Ovo su sve bili pobožni učenjaci koji su obi-
lježavanjem mevluda bili zadovoljni, koji su to pohvalili
i ni jednom riječju nisu negodovali.
„A niti je mendub (preporučena, poželjna radnja).
Jer, mendub je ono čije izvršenje šeriat preporučuje, ali
ne ukorava onoga ko ga izostavlja.“ Na ovaj stav od-
govara se: Traženje izvršenja kod menduba nekada je
tekstom, a nekada analogijom (kijasom). Po ovom pi-
tanju, iako nema teksta, ipak, postoji analogija, i to na
osnovu dva temelja koja ćemo kasnije spomenuti.
Njegove riječi: „Obilježavanje mevluda ne može biti
ni mubah (dozvoljeno), jer uvo-
đenje novotarija u vjeri nije
dozvoljeno, u čemu se slažu
svi muslimani“, su riječi koje
se ne mogu prihvatiti, jer se

18
novotarija ne vezuje samo za haram ili mekruh, pošto
evidentno postoje i novotarije koje su mubah, mendub
ili vadžib. En-Nevevi u djelu ‘Tehzibul-Esmai vel-Lugat’
veli: „Novotarija u šer’atu je uvođenje nečega što nije
bilo u doba Vjerovjesnika, a.s., a dijeli se na lijepu (ha-
sene) i ružnu (kabiha).“ Imam ‘Izzuddin b. ‘Abdu’s-Se-
lam u svom djelu ‘El-Kavaid’ veli: „Novotarija se dijeli na
onu koja je obavezujuća (vadžib), zabranjena (haram),
pohvaljena (mendub), pokuđena (mekruh) i dozvoljena
(mubah). Koja je od ovih novotarija u pitanju saznaje
se tako što se novotarija izloži pred šeriatska pravila.
Ako novotarija ulazi pod pravila vadžiba, onda je ona
obavezujuća (vadžib), ako ulazi pod pravila haramam,
onda je ona zabranjena (haram), ako ulazi pod pravila
menduba, onda je ona pohvaljena (mendub), ako ulazi
pod pravila mekruha, onda je ona pokuđena (mekruh)
i ako ulazi pod pravila mubaha, onda je ona dozvolje-
na (mubah).“ Potom je za svaku vrstu novotarije naveo
primjere, a za pohvaljenu (mendub) novotariju naveo
je primjere gradnje karaula, medresa i svih dobrotvor-
nih ustanova koje nisu postojale u doba Vjerovjesnika,
a.s.
U djelu ‘Menākibu-š-Šāfiī’, El-Bejheki, svojim lan-
cem prenosilaca, bilježi da je Imam-i Šafi’ rekao: „Dvije
su vrste novotarija (bid’ata). Jedna je ona koja je opreč-
na Kur’anu, sunnetu, eseru i idžmau, i to je novotarija
koja vodi u zabludu. Druga je ona koja vodi dobru, koja
nije oprečna spomenutim izvorima. Takva novotarija ne
može biti pokuđena. Na primjer, Omer, r.a., je za teraviju
u noćima ramazana rekao: „Divna li je ovo novotarija“,
što podrazumijeva da je ta novotarija uvedena u praksu
nakon što nije postojala...“
Iz svega navedenoga jasno se vidi da El-Fakihanijev
stav nije tačan kada kaže: „Obilježavanje mevluda ne
može biti ni mubah (dozvolje-
no), jer uvođenje novotarija u
vjeri nije dozvoljeno, u čemu
se slažu svi muslimani“, jer
tačno je to da je obilježava-
nje mevluda novotarija,
ali je to novotarija
koja nije oprečna ni
Kur’anu, ni sunnetu,
ni eseru, niti idžmau,
pa je obilježavanje
mevluda „novotarija koja ne
može biti pokuđena“, kako se
izrazio Imam-i Šafi’. Obilježavanje mevluda spada
pod dobročinstvo (ihsan) koje, doduše, nije bilo
poznato u doba ashaba, jer je djeljenje hrane, pri
tome ne čineći grijehe, bez sumnje dobročinstvo
i to je „pohvaljena novotarija“ (el-bid’atul-mendūbe),
kako se izrazio Ibn ‘Abdu’s-Selam.
Njegove riječi: „U drugom slučaju okupljanje obu-
hvata i griješenje...“, su sasvim tačne, međutim, zabra-
na takvog okupljanja je zbog zabranjenih stvari koje su
pridodate mevludu, a ne zbog samog okupljanja radi
iskazivanja veselja obilježavanjem mevluda. Jer, kada
bi se takve zabranjene stvari pridodale, npr. džumi-na-
mazu, i tada bi one bile odvratne i ružne, ali to nikako
ne može značiti da to važi i za samo okupljanje radi
džume-namaza, kako što je sasvim jasno.
Neke od ružnih situacija smo vidjeli i u noćima ra-
mazana pri okupljanju ljudi radi teravih-namaza. Pa
je li moguće proglasiti haramom okupljanje ljudi radi
obavljanja teravije zbog toga što se usljed toga oku-
pljanja ponekad pridodaju loše stvari?! Ne, nego mi
kažemo: Okupljanje radi obavljanja teravije se temelji
na sunnetu i namjeri približavanja Allahu, dž.š., a sve
što se od ružnih stvari pridoda, te pridodate stvari su
ružne. Stoga kažemo: Okupljanje ljudi radi obilježava-
nje mevluda se temelji na mendubu i namjeri približa-
vanja Allahu, dž.š., a sve negativne stvari koje se tome
pridodaju, zabranjene su i pokuđene.
Na riječi: „Treba znati i to da je mjesec u kojem je
Vjerovjesnik, a.s., rođen, a to je rebiu’l-evvel, i mjesec
u kome je Vjerovjesnik, a.s., preselio na Ahiret, tako da
radovanje u ovom mjesecu nije preče od tugovanja u
njemu“, ovako će se odgovoriti: Vjerovjesnikovo, a.s.,
rođenje je najveća blagodat prema nama, a Vje-
rovjesnikovo, a.s., preselenje na Ahi-
ret je naša najveća nevolja (musibet).
A šeriat podstiče na izražavanje
zahvale na blagodatima, a na
strpljenje pri mu-
19
 sibetima.
Tako šeriat
zapovijeda
klanje akike pri
rođenju djeteta
izražavajući time
zahvalu i veselje zbog
novorođenčeta, dok to ne naređuje prili-
kom preselenja na Ahiret, čak zabranjuje i
naricanje i pokazivanje očaja.
Šeriatska općenita pravila upućuju na to
da je lijepo u mjesecu rebi’u’l-evvelu pokazati veselje
zbog Vjerovjesnikovog, a.s., rođenja, a ne pokazivati
žalost zbog toga što je u tom mjesecu bilo i njegovo
preseljenje na Ahiret.
Ibn Redžeb u djelu ‘El-Letaif’ prekorava rafidije zbog
toga što su Dan ašure uzeli za dan tugovanja, jer je
u tom danu ubijen hazreti Husejn. Allah i Njegov po-
slanik, a.s., nisu naredili da se dani stradanja vjerovje-
snikâ uzimaju kao dani žalosti, pa kako bi se to onda
moglo praktikovati u vezi nekoga ko je ispod stupnja
vjerovjesništva?!
Takođe se i imam Ebu Abdullah Ibnul-Hadž u
svom djelu ‘El-Medhal ala amelil-mevlid’ vrlo pre-
cizno izrazio po pitanju obi-
lježavanja mevluda.
Suština njegovog
govora je u tome
da on smatra
pohvaljenim
izražavanje zahval-
nosti na blagodatima,
a odvratnim i ružnim sve
ono što se ubraja u za-
branjene i pokuđene
stvari.
Šejhu’l-islam, hafiz Ebul-Fadl
Ibn Hadžer bio je upitan o obilježavanju
mevluda, pa je ovako odgovorio: „Obilje-
žavanje mevluda je novotarija, jer nije
preneseno da su to praktikovali ispravni
prethodnici (selef-i salih) iz prva tri stoljeće
islama. Međutim, obilježavanje mevluda obu-
hvata mnoge lijepe stvari, ali i one suprotne
njima. Za onoga ko se drži lijepih stvari, a
20
izbjegava ružne, za njega je obilježavanje mevluda lije-
pa novotarija (bid’a hasne), a u suprotnom, nije.’’
Obilježavanje mevluda, po mom mišljenju, može se
praktikovati na osnovu čvrstog temelja koji se nalazi u
zbirkama Buharije i Muslima, a vezan je za slučaj kada
je Vjerovjesnik, a.s., došao u Medinu i zatekao židove
da poste Dan ašure. Onda ih je upitao zbog čega to
čine, a oni su mu odgovorili da je to dan u kojem je
Allah utopio faraona, a spasio Musâa, a.s., pa oni taj
dan poste iz zahvalnosti prema Uzvišenom Allahu.
Iz spomenutog slučaja može se izvući zaključak da
je zahvaljivanje Allahu u određenom danu zbog odre-
đene blagodati koju je u tom danu poslao, ili zbog ne-
volje koju je u tom danu odagnao, dozvoljen čin. I da
se taj dan svake godine može provoditi u zahvaljivanju
Allahu, dž.š., kroz razne ibadete: namaz, post, sadaku,
učenje Kur’ana, itd. A ima li veće blagodati od slanja
Vjerovjesnika, a.s., vjerovjesnika milosti, u tom rebi’u’l-
evvelskom danu?!
Na osnovu spomenutog događaja, najbolje bi bilo
tražiti upravo 12. rebi’ul-evvel, kako bi se propis po-
dudario sa pričom o Musau, a.s., na Dan ašure. Neki
obilježavaju mevlud u bilo kojem danu rebi’u’l-evvela,
a neki i izvan tog mjeseca. To je ono što je vezano za
samo utemeljenje obilježavanja mevluda.
A što se tiče načina obilježavanja mevluda potrebno
je ograničiti se na ono iz čega se razumije zahvaljivanje
Allahu, dž.š. od onoga što smo naprijed spomenuli,
kao što je učenje Kur’ana, postavljanje sofre, dijelenje
sadake, recitovanje stihova u pohvalu Vjerovjesniku,
a.s., kao i pobožnih stihova koji će pokrenuti srca na
činjenje dobrih djela i postizanje ahiretske sreće.
Nema štete od onoga što se pri obilježavanju mevlu-
da pridodaje od zabave i veselja ukoliko se to radi na
dozvoljen način, jer taj dan zaslužuje da se u njemu
osjeća radosno i veselo. Međutim, ukoliko se to čini
na način koji je zabranjen (haram) ili pokuđen (mekruh)
onda se to mora spriječiti, kao što treba spriječiti i ono
što se čini a suprotno je onome što je preče (hilafu’l-
evla).
Utemeljenost obilježavanja mevluda, po mom mi-
šljenju, može se vezati i za slučaj koji bilježi El-Bejhe-
ki od Enesa, r.a., da je Vjerovjesnik, a.s., nakon što je
postao vjerovjesnikom, za sebe zaklao akiku. Iako se
navodi da je to za njega već bio uradio njegov djed
Abdu’l-Muttalib, kada mu je bilo sedam dana. Poznato
je da se akika ne ponavlja dva puta, pa se iz Vjero-
vjesnikovog, a.s., postupka može razumjeti da se Vje-
rovjesnik, a.s., ovim činom htio zahvaliti Allahu, dž.š.,
na tome što ga je odredio da bude vjerovjesnik milosti
svim svjetovima i zakonodavac svom ummetu. Slično
ovome je i činjenica da je Vjerovjesnik, a.s., donosio
salavat na samog sebe. Zbog svega navedenog lijepo
(mustehab) je i nama da iskažemo zahvalnost za nje-
govo rođenje tako što ćemo se u džemat okupiti, po-
staviti sofru i činiti druga dobra djela, pokazujući time
svoju sreću.
Vidio sam da je i imam u kiraetima, hafiz Ibn Džezeri,
u svome djelu ‘Urfu-t-ta’rif bil-mevlidi-š-šerif’ napisao:
„Ebu Leheb je nakon njegove smrti bio viđen u snu, i
tom prilikom je bio upitan: ‘Kako je tvoje stanje?’ Od-
govorio je: ‘Ja sam u vatri, međutim, svake noći uoči
ponedjeljka, olakša mi se, pa se između prsta napijem
vode koliko je ovo – pokazujući na vršak prsta – a to je
zbog toga što sam oslobodio robinju Suvejbu nakon
što me je obradovala rođenjem Vjerovjesnika, a.s., i
zbog toga što mu je pomogla pri dojenju.’’
Ako je Ebu Leheb kao nevjernik, radi koga je spu-
štena kur’anska sura koja ga ukorava, dobio nagradu
u vatri jer se obradovao te noći kad je Vjerovjesnik,
a.s., bio rođen, pa kakvo li je onda stanje muslimana,
koji potvrđuje monoteizam (tevhid), koji je od ummeta
Vjerovjesnikovog, a.s., kad se obraduje zbog njego-
vog, a.s., rođenja, pa učini dobrih djela onoliko koliko
bude u stanju iz ljubavi prema Vjerovjesniku, a.s.?!
Njegova nagrada od Plemenitog Allaha za to će biti
da će ga Svojom dobrotom uvesti u džennetske lje-
pote.
DOBRO NAM DOŠ´O NAJVEĆI SINE - ARAPSKOG RODA I DOMOVINE
DOBRO NAM DOŠ´O STARI PLEMIĆU - HAŠIMOVIĆU, KUREJŠEVIĆU
KOJI ĆE SLABE DIĆI NA NOGE - I SPASIT´ ROPSTVA NARODE MNOGE
TEBI ZA LJUBAV LJUDI SE DRUŽE - DA ČOVJEČANSTVU ZAJEDNO SLUŽE
SURI ISRAFIL KADA ZAPUŠE - U TE SE NAŠE UZDAT ĆE DUŠE
SVE TEBE VOLI PRIRODE DIKO - STARO I MLADO, MALO, VELIKO
TI GRIJEŠNIKU PRUŽAT ĆEŠ RUKE - TI NESRETNIKU BLAŽIT ĆEŠ MUKE
Ibnul-Hâdž veli:
„Ako neko upita o mu-
drosti da je Vjerovjesnik, a.s.,
rođen u ponedjeljak u rebi’u’l-
evvelu, a ne u mjesecu ramaza-
nu u kome je počelo objavlji-
vanje Kur’ana i u kome je
Lejletul-kadr, ni u svetim
mjesecima (el-ešhurul-
hurum), niti petnaeste noći
Ša’bana (Lejletu’l-berat),
niti u petak a niti uoči petka,
treba mu odgovoriti sa četiri
činjenice.
Prvo: u hadisu je navedeno da je
Uzvišeni Allah u ponedjeljak stvorio drveće i bilje. U
tome postoji velika naznaka, pošto se stvaranjem žita-
rica, usjeva, voća i drugih plodova produžuje opstanak
ljudskoga roda.
Drugo: riječ rebi´ znači proljeće, što ukazuje na op-
timizam i pozitivnu nadu. A Ebu Abdurrahman es-Sakli
veli da svaki čovjek ima udio od svog imena.
Treće: Kao što je proljeće najumjerenije i najljepše
godišnje doba, tako je i Vjerovjesnikov, a.s., šeriat naj-
prihvatljiviji i najljepši zakon.
Četvrto: Mudri Allah je htio da Vjerovjesnikom, a.s.,
počasti vrijeme u kojem je rođen, a da je rođen u nekom
od odabranih vremena koja smo naprijed spomenuli,
neko bi mogao pogrešno misliti da je tim vremenom
počastio Vjerovjesnika, a.s.”
Ovim i završavam. Neka je potpuna hvala i zahvala
Uzvišenom Allahu!
21
 HILJADU I JEDNA KAP

Dvadeset
posuda više
Židovski učenjak Zejd ibn Su’ne ovako opisuje svoj hi-
dajet (uputu u islam): “Kada sam pogledao Resulullaha,
a.s., u lice, izuzev dva, odmah sam primijetio sve ostale
znakove njegovog pejgamberluka. Ta dva znaka (alame-
ta) su bili njegova moć sabura i blagosti kojom pobjeđuje
uvrede i grubosti neznalica (džahila). Odlučio sam i to još
iskušati.” Jednog dana Resulullah, a.s., izađe sa hazreti
Alijom iz svoje sobe. Tada mu priđe jedan jahač, bede-
vijskog (neodgojenog) ponašanja, i reče mu: “O Allahov
Poslaniče, narod tog i tog sela je prihvatio islam. Ja sam
im rekao da će im i opskrba porasti ako prihvate islam. Na
žalost, ove godine je zavladala velika suša, nalaze se u
teškom stanju. Bojim se da će, kao što su zbog ovosvjet-
skog dobra ušli u islam, i napustiti ga radi istog. Pa pitam,
da li ste u mogućnosti poslati im neku pomoć?” Resulu-
llah, a.s., pogleda u hazreti Aliju, koji mu odgovori: „Nije
nam ostalo ničega o Allahov Poslaniče.“ Na to ja priđoh
Resulullahu, a.s., i upitah ga da mi u određenom vremenu
proda određenu količinu hurmi. On to prihvati i ja odmah
za te hurme isplatih 80 zlatnih miskala. Dva-tri dana pri-
je isteka ugovora, na jednoj dženazi, ja sam namjerno u
masi ljudi napao Resulullaha: “Zar mi nećeš isplatiti moje
pravo (hakk), o Muhammede? Vi ionako isplate uvijek
odugovlačite.” Tada me hazreti Omer prostrijeli pogle-
dom, pa mi reče: “O Allahov neprijatelju! Kako se možeš
tako ponašati, i tako se obraćati Resulullahu? Kunem se,
da smijem od njega, sad bih ti ovom sabljom odsjekao
glavu.” Resulullah, a.s., na to, sasvim smireno i sa osmi-
jehom pogledavši Omera, reče: “Omere! Trebao si mi reći
da mu na lijep način isplatim dug, a njemu da ga na lijep
način traži. Nego, povedi ga i isplati mu njegovo pravo
(hakk), i za to što si ga prepao daj mu 20 posuda više.”
Hazreti Omer me je poveo, isplatio mi moj hakk, i dodao
mi još 20 posuda hurmi. “Omere, budi svjedok da prihva-
tam svog Gospodara - Allaha, svoju vjeru - islam, i svoga
Resulullaha – Muhammeda!” Potom smo otišli zajedno
Resulullahu. Pred njim sam izgovorio Kelime-i šehadet i
na taj način sam došao do svog hidajeta (upute).”
(Et-Taberani: el-Mu’džemu’l-Kebir (Bejrut, 1984), 5/222-
23; Medžmeu’z-Zevaid, 8/433-35; Ebu Nuajm: Delailu’n-
Nubuvve 1/91-93; Usdu’l-Gabe, 2/245; et-Tabakatu’l-Ke-
bir, 1/310-311.)

22
 Lav koji je
prepoznao Utejbu
Utejbe, sin Ebu Leheba i Džemile (velikih neprijate-
lja islama), je prije objave islama bio vjenčan sa Ummu
Kulsûm-om, kćerkom Pejgamberovom, a.s.
Druga Resulullahova, a.s., kći, Rukija (Rukajja) je bila
vjenčana sa Utejbinim mlađim bratom Utbe-om. Nakon
obznane poslanstva, amidža Ebu Leheb i njegova žena
su Pejgamberu, a.s., činili veliki zulum. Potom je objav-
ljena sura „Tebbet“ u kojoj Uzvišeni govori o njihovoj pro-
pasti, zbog čega su Ebu Leheb i njegova žena odmah
zatražili od svojih sinova da se razvedu od Resulullahovih,
a.s., kćeri. Rekli su: “Ummu Kulsûm i Rukija su poput nji-
hovog oca, izašle su iz naše vjere. Iz tog razloga odmah
ih pustite i razvedite se od njih.” Na ovo, oba brata su se
razveli od svojih žena. Utejbe dođe Resulullahu, a.s., i na
neuljudan način mu reče: “Ja tvoju vjeru ne priznajem, i
razveo sam se od tvoje kćeri. Od sada mi nemoj dolaziti,
niti ću ja tebi doći.” Utejbi ni to nije bilo dovoljno, već se
poput bjesnog psa baci na Resulullaha, a.s., i pocijepa
mu košulju! Na ovakvo ponašanje Resulullah, a.s., se
jako rastuži, pa reče: “Nadam se da će Allah od svojih
pasa, jednu zvijer na tebe poslati.” Iz ovog razloga je Ebu
Leheb opravdano pokazujući svoju zabrinutost rekao:
“Bojim se Muhammedove bed-dove (dove za propast) za
svog sina“. Kasnije, Utejbe je sa jednom trgovačkom ka-
ravanom krenuo u trgovinu prema Šamu. Jedne noći stigli
su do mjesta zvanog Zerka nedaleko od Šama. Te noći
dođe jedan lav i poče kružiti oko karavane. Utejbe koji
je ovo vidio, sjetivši se Poslanikove, a.s., bed-dove, jako
se prepade, pa reče: “Majko moja! Zbog Muhammedove
bed-dove, ovaj će me lav ubiti.” Nakon nekoliko krugo-
va ljuti lav se okrenu i ode. Ljudi iz straha i bezbjednosti
staviše Utejbu u sredinu i pospaše. Ali, lav se opet vrati,
i provlačivši se među njima, njuhom pronađe Utejbu. Ot-
kinuvši mu glavu zubima, usmrti ga. Na ovu vijest, Ebu
Leheb reče: “Zar vam nisam govorio da se bojim za sina
zbog Muhammedove bed-dove?”
(El-Hejsemi, Medžmau’z-Zevaid (Bejrut 1994), 6/14-15,
hd. 9820; Bejhaki, Delailu’n-Nubuvve, 2/338-39; Ensabu’l-
Ešraf, 1/148.)
Otkup
Abbasa, r.a.
U bitci na Bedru osim 70 ubijenih mušrika, 70 ih je
bilo zarobljeno od strane muslimana. Nakon razgovora
između Resulullaha, a.s., i ashaba, šta uraditi sa zaroblje-
nicima, prihvaćen je hazreti Ebu Bekrov prijedlog da se
fidjom (otkupom) mogu osloboditi. Dok je hazreti Omer
predlagao da se ovaj vrh mušrika treba pogubiti. Cijena
otkupa svih zarobljenika određena je spram njihovog ma-
terijalnog stanja, pa je ona iznosila između 1.000 i 4.000
dirhema. Oni koji nisu imali uslova za otkup bili su veli-
kodušno pušteni na slobodu, uz uslov da oni koji znaju
čitati i pisati tome pouče po desetoro muslimanske dje-
ce. Među zarobljenicima se nalazio i amidža Resulullaha,
a.s., hazreti Abbas. On je zapravo, još u Mekki prihvatio
Islam ali je to skrivao. Dok se vodio razgovor oko otkupa,
Resulullah, a.s., mu se ovako obratio:
-O Abbas! Ti si imućan čovjek, plati ovaj otkup za sebe.
-O Allahov Poslaniče, ja sam musliman. Kurejšije su me
natjerali na ovaj put.
-Allah svakako zna da si musliman. Ako je to što kažeš
istina, Allah će ti upisati sevape. Ali ti si bio na protivničkoj
strani, pa ti plati svoju fidju (otkup).
-O Allahov Poslaniče, ja nemam imetka, kako mogu platiti
svoj otkup?
-O Abbas! Šta se desilo sa imetkom koji si dao svojoj ženi
Ummi Fadl? Sjeti se kad ste vas dvoje ostali sami, pred
tvoj put iz Mekke, pa si joj rekao: „Ne mogu znati šta će
mi se desiti na ovom putu. Ako se desi da se ne vratim
živ, daj toliko i toliko zlatnika Ubejdullahu, toliko i toliko
Abdullahu, a ovoliko Fadlu i Kusemu.
-Ko je tebe o ovome obavijestio? Vallahi to niko nije znao
osim mene i Ummu Fadl!
-Allah me obavijestio.
-Kunem se Allahom Uzvišenim da to niko nije znao osim
mene i moje žene. Ja iznova svjedočim da je samo Allah
Bog, i da si ti Njegov Poslanik.
Na taj način se hazreti Abbas oslobodi, uz uvjet da će
platiti svoj otkup. Nakon toga obogativši se još više, živio
je berićetli do kraja svog života.
(Ibn Sa’d: et-Tabakatu’l-Kebir, 4/12-13; Ibnu Esir: el-Ka-
mil fi’t-Tarih (Bejrut, 1979), 2/133; Hz. Muhammed i Islam,
3/389-392.)
23
 Imam EL-GAZALI | Mukâšefetu’l-Kulûb
Značenje
straha
R
iječi Uzvišenog: „O vjer-
nici, Allaha se bojte...“
znače: prema Allahu bu-
dite ispunjeni strahopoštovanjem i
budite Mu pokorni, „...i neka svaki
čovjek gleda šta je za sutra pri-
premio...“ tj. za Kijametski dan, a
što podrazumijeva: budite iskreni
i radite djela pokornosti kako bi-
ste bili nagrađeni na Kijametskom
danu, „...i Allaha se bojte, jer On
dobro zna šta radite.“ (El-Hašr,
18.) tj. što radite od dobra i od zla.
Jer, i meleki i nebesa i Zemlja i
noć i dan će svjedočiti na Kijamet-
skom danu za ono što je čovjek ra-
dio, od dobra ili zla, od pokornosti ili
neposlušnosti. Čak će i njegovi or-
gani svjedočiti. Zemlja će za vjerni-
ka (mu’mina) i asketu (zâhida) svje-
dočiti i govoriti: „Klanjao je na meni,
i postio i obavio hadž i borio se...“,
pa će se mu’min i zahid obradovati.
A svjedočit će protiv nevjernika (ka-
fira) i griješnika (âsije) i govoriti: „Na
meni je ispoljavao širk (politeizam),
i zinaluk činio i pio alkohol i jeo ono
što je zabranjeno...“ Pa teško nje-
mu ako mu Najmilostiviji bude tra-
žio da za to položi račun.
Vjernik (mu’min) je onaj koji se
boji Uzvišenog Allaha svim svojim
organima. Kao što El-Fekih Ebul-
Lejs kaže: „Znak straha prema
Uzvišenom Allahu se ispoljava na
sedam načina.
Prvo: na čovjekovom jeziku, pa
24
ga on suzdržava od laži, ogova-
ranja, prenošenja tuđih riječi, po-
tvaranja i bespotrebnog govora. A
učini ga upošljenim spominjanjem
Uzvišenog Allaha, učenjem Kur’ana
i kazivanjem znanja (iluma).
Drugo: na čovječijem srcu, pa iz
njega izbaci neprijateljstvo, mržnju i
zavist prema braći muslimanima,
jer zavist briše dobra djela. Kao
što je Poslanik, a.s., rekao: „Zavist
jede dobra djela kao što vatra
jede drva.“ Znaj da je zavist jedna
od teških srčanih oboljenja, a srča-
na oboljenja se liječe jedino isprav-
nim znanjem i dobrim djelom.
Treće: na pogledu, pa ne gleda
u zabranjeno od jela, pića, oblače-
nja i td. Ne gleda na dunjaluk sa
željom prema njemu, nego sa uzi-
manjem pouke (ibreta), niti gleda
u ono što mu nije dozvoljeno. Jer,
je Poslanik, a.s., rekao: „Ko napuni
svoje oči haramom Uzvišeni Allah
će mu, na Kijametskom danu, oči
napuniti vatrom.“
Četvrto: po pitanju stomaka, pa
u njega ne unosi ono što je zabra-
njeno, jer to je veliki grijeh. Poslanik,
a.s., je rekao: „Kada jedan zalogaj
harama uđe u stomak sina Ade-
movog, proklinje ga svaki melek
na Zemlji i na nebesima, sve dok
je taj zalogaj u njegovom stoma-
ku. A ako umre u tom stanju pa
njegovo stanište je Džehennem.“
 Peto: na njegovim rukama, pa ih
ne pruža prema haramu, nego pre-
ma onome što je pokornost prema
Uzvišenom Allahu. Prenosi se da je
Ka’bul-Ahbar, r.a., rekao: „Uzvišeni
Allah je stvorio dvorac (u Dženne-
tu) od zelenog topaza u kojem ima
70.000 kuća, a u svakoj ima 70.000
soba. U taj dvorac će ući samo onaj
pred koga se pojavio haram, a on
ga ostavio iz straha prema Uzviše-
nom Allahu.“
Šesto: na njegovim nogama, pa
ne kroči prema neposlušnostima
nego ka pokornostima. Hoda ka
Allahovom zadovoljstvu i druženju
sa učenjacima i dobrim ljudima.
Sedmo: na njegovoj pokornosti
(ibadetima i dobrim djelima), pa je
učini prečišćenom za postizanje
Allahovog zadovoljstva. Plaši se ri-
jaluka (pretvaranja) i licemjerstva.
Pa kada vjernik sve ovo napred
spomenuto upotpuni onda se na nje-
ga odnose Allahove riječi: „...a onaj
svijet u Gospodara tvoga biće za
one koji budu Njegova naređenja
izvršavali, a Njegovih zabrana se
klonili (muttekin).“ (Ez-Zuhruf, 35.)
U drugom ajetu kaže: „Oni koji su
se Allaha bojali i onog što im je
zabranjeno klonili (muttekin),
oni će u džennetskim baščama
pored izvora biti.“ (El-Hidžr, 45.)
I kaže Uzvišeni Allah: „A čestiti (mu-
ttekin) će biti u džennetskim ba-
ščama i blaženstvu.“ (Et-Tûr, 17.)
I kaže: „A oni koji su se Allaha bo-
jali (muttekin), oni će na sigurnu
mjestu biti.“ (Ed-Duhan, 51.)
A vjernik treba biti između straha
i nade! Da se nada Allahovoj milo-
sti i da ne očajava, kao što Uzvišeni
Allah veli: „O robovi moji koji ste
se prema sebi ogriješili, ne gubite
nadu u Allahovu milost!“ (Ez-Zu-
mer, 53.) Te da napusti ružna djela
i učini pokajanje (tevbu) Uzvišenom
Allahu.“
Hikaja: Jednom dok je Davud,
a.s., sjedeći u svojoj sobici u kojoj
je ibadetio, učio Zebur ugledao je
crvenog crva na zemlji. U sebi se
zapitao: „Šta li Allah hoće s ovim
malim crvom?“ Pa je Allah dozvolio,
u tom momentu, crvu da progovori,
te je rekao: „Allahov vjerovjesniče!
Što se tiče mog dana, moj Gospo-
dar me je nadahnuo da svaki dan
kažem ‘Slavljen neka je Allah. Hvala
Allahu. Nema boga osim Allaha!’, po
hiljadu puta. A što se tiče moje noći,
moj Gospodar me je nadahnuo da
svaku noć kažem ‘Moj Allahu, bla-
goslovi Muhammeda, Nebijja, Um-
mijja, njegovu porodicu i njegove
ashabe!’, po hiljadu puta. A šta ti
kažeš, pa da se okoristim od tebe?“
Pa se Davud, a.s., pokajao zbog
onoga što je o crvu pomislio! Po-
bojao se Allaha, pokajao Mu se i na
Njega se oslonio.
Ibrahim Halil (Allahov prijatelj),
a.s., pao bi u nesvjest kada bi se
sjetio svoje pogreške. Lupanje nje-
govog srca bi se čulo na daljini od
jedne milje. Pa mu je Allah poslao
Džibrila, koji mu je došao i rekao:
„Silni ti šalje selam! I poručuje ti:
‘Jesi li vidio da se prijatelj boji
prijatelja?!’“ Pa mu na to Ibrahim,
a.s., reče: „Džibrile, kada se sjetim
svoje pogreške i razmislim o Njego-
voj kazni, zaboravim na svoje prija-
teljstvo!“
Ovo su stanja vjerovjesnikâ, do-
brih ljudi i zâhidâ, pa dobro razmisli
i pouku uzmi.
25
 Bediuzzeman Said NURSI | PISMO PRIJATELJU

Značaj

BISMILLE
P
očetak svakog dobrog
djela treba biti sa „bismi-
llah“, pa ćemo prvo o
tome govoriti.
O moj nefsu! Kako god je ova
mubarek riječ simbol islama, ona
je i dova koju neprestano ponavlja-
ju sva stvorenja.
„Bismillah“ je početak svakog
dobrog djela. Pa i mi ćemo najprije
o njoj govoriti.
Znaj, hej, moj nefsu! Ova muba-
rek riječ, kao što je simbol islama
isto tako je i jezikom stanja stalno
ponavljana dova svih stvorenja.
Ako želiš shvatiti kolika je neuništi-
va snaga i koliki je neistrošiv bere-
ket “bismillah” poslušaj ovu pripo-
vjed!
Čovjeku koji putuje kroz nomad-
sko-arapsku pustinju potrebno
je prihvatiti ime i ući pod zaštitu
poglavara nekog plemena. Na taj
način bi se spasio zla razbojnika i
obavio svoje potrebe. Inače, sam
protiv toliko dušmana i potreba bi
bio uništen.
Eto, dva čovjeka su izašli u pu-
stinju i pošli na ovako putovanje.

26
Jedan od njih je bio skroman, a
drugi samouvjeren. Onaj skromni
je uzeo ime jednog poglavara, a
samouvjereni nije… Onaj što je
prihvatio poglavarevo ime svuda
se kretao sa selametom. Ako bi
naišao na nekog razbojnika, rekao
bi mu: “Ja se krećem pod zaštitom
tog i tog poglavara.” Razbojnik mu
ne bi smio nauditi i izgubio bi se. A
ako bi ušao u bilo koji šator s tim
imenom, svi bi ga poštovali. A onaj
drugi samouvjereni je za vrijeme
putovanja doživljavao takve nesre-
će, da se ne može opisati. Uvijek
je strahovao i prosjačio. Uz to se
ponižavao i sramotio.
Zato, hej, moj oholi nefsu ! Ti si
onaj putnik, a ovaj svijet je pustinja.
Tvoja nemoć i bijeda nemaju gra-
nica. Tvoji dušmani i potrebe su
beskrajne. Pošto je tako, prihvati
ime Vječnog Vlasnika i Iskonskog
Vladara ove pustinje, i spasi se pro-
sjačenja od cijele vasione i straho-
vanja od svakog događaja.
Da, ova riječ (bismillah) je mu-
barek riznica pa te tvoja beskrajna
nemoć i bijeda povezuju sa bez-
graničnom moći i milošću. Tvoja
nemoć i snaga bivaju najprihvatlji-
viji zagovornik na kapiji Milostivog
Moćnika.
Da, onaj koji počinje sa ovom ri-
ječju sličan je onom čovjeku koji se
prijavio kao vojnik i sve radi u ime
države. Nikog se ne boji. Dovoljno
je samo da kaže: “U ime zakona,
u ime države” i sve može postići, i
izdržati uprkos svemu. Na početku
rekosmo: “Sve što postoji jezikom
stanja izgovara „bismillah”. Zar je
tako?
Naprimjer, dođe jedan čovjek i
cijelo stanovništvo grada silom od-
vede na jedno mjesto i tjera ih na
prinudan rad. Bez sumnje, znaš da
taj čovjek ne postupa u svoje ime i
svojom snagom, već da je on voj-
nik. Radi u ime države, oslanja se
na snagu vladara.
Isto tako, sve što postoji radi u
ime Allaha. Poput atoma malehna
sjemena i koštice, na svojim glava-
ma nose stabla, i dižu tovar nalik na
planine. Znači svako drvo izgovara
“bismillah”, puni svoje ruke plodo-
vima iz riznice Rahmeta, i nudi nam
ih na tablju. Svaka bašta “bismillah”
izgovara. Postaje kazan kuhinje Ku-
dreta gdje se zajedno peku razno-
razna i svakojaka ukusna i prijatna
jela. Sve mubarek životinje, poput
krave, kamile, ovce, koze izgova-
raju “bismillah”. Postaju po jedna
mliječna česma izobilja Rahmeta.
U ime Opskrbitelja nam uručuju,
poput životvorne vode, najprijatniju
i najčistiju hranu. Korijenje i žile sva-
ke biljke, stabla, i trave, mehki kao
svila, izgovaraju “bismillah”. Pro-
bijaju i prolaze kroz tvrdu zemlju i
kamenje. Izgovarajući: “U Allahovo
i Rahmanovo ime”, sve Mu pokor-
nim postaje.
Kao što je davanje plodova i ši-
renje grana u vazduhu lahko, isto
tako se u tvrdoj zemlji i kamenju
širenje korijenja i davanje ploda
pod zemljom, odvija sa velikom
lahkoćom. I pod silnom toplotom
mjesecima nježno, zeleno lišće,
ostajući vlažno, materijalistima sil-
no udara šamar preko usta. Gura
im prst u vječno ćoravo oko i kaže:
„Ta tvoja čvrstoća i toplota u koje
se toliko uzdaš, postupaju po nare-
đenju, tako da, poput svile mehke
žile, svaka poput štapa Musaovog,
pokoravajući se naredbi probijaju
kamenje.“ I kao cigaretne hartije
tanki, i nježni listovi, poput djelova
tijela Ibrahima, a.s., nasuprot to-
ploti koja razbacuje vatru, uče ajet.
Pošto sve što postoji duhovno iz-
govara „bismillah“, u Allahovo ime
Njegove nimete nama dostavljaju
i uručuju nam ih. Pa i mi trebamo
izgovarati „bismillah“. Trebamo da-
vati u ime Allaha. Trebamo uzimati
u ime Allaha. S obzirom da je tako,
ne trebamo uzimati od nemarnih
ljudi koji ne daju u ime Allahovo.
Pitanje: Trgovcima na pijaci da-
jemo određenu cijenu, a kakvu li
tek cijenu traži Allah, koji je istiniti
vlasnik imetka?
Odgovor: Cijena koju od nas tra-
ži Stvarni Skrbitelj za te dragocjene
nimete i imetke su tri stvari:
1. zikr
2. zahvalnost
3. razmišljanje.
Na početku “bismillah”je: zikr.
Na kraju “Elhamdulillah”je: za-
hvalnost.
A u sredini, misliti i shvatiti da su
svi “ovi nimeti koji su dragocjena
čudnovata djela, mudžize kudreta
i hedije rahmeta Ehad i Sameda”,
jeste razmišljanje.
Kolika bi bila glupost zaboraviti
padišaha, vlasnika koji ti je poslao
poklon po jednom jadnom čovje-
ku, te njemu zahvaljivati, isto tako,
hvaliti i voljeti one koji nas prividno
opskrbljuju, a zaboraviti Skrbitelja
je hiljadu puta veća ludost.
Hej, nefsu! Ako ne želiš biti ova-
ko blesav; Daji u ime Allahovo...
Uzimaj u ime Allahovo… Počinji u
ime Allahovo… Radi u ime Allaho-
vo…
Vesselam…
27
 Ibn Adžîbe el-HASENI | El-Bahru’l-Medîd

Sura
EL-FELEK
(svitanje)
U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog
Reci: “Utičem se Gospodaru svitanja
od zla onoga što On stvara,
i od zla mrkle noći kada razastre tmine,
i od zla smutljivca kad smutnje sije,
i od zla zavidljivca kad zavist ne krije!”

Uzvišeni Hakk kaže: od džehennemskih jama.

1. Reci: Utičem se Gospodaru svitanja
„Reci“ O Muhammede „Utičem se Gospodaru svi-
tanja“ tj. tražim zaštitu kod Gospodara rastavljanja (fe-
leka). A felek je svitanje, jer ono rastavlja noć. Reče-
no je i da termin felek obuhvata sve ono što Uzvišeni
Allah rastavlja; bilje od zemlje, izvore od planina, kišu
od oblaka, plodove od sjemenja i košpica, djecu od
stomaka i maternica i sve ostalo što se odvaja i od ne-
čega rastavlja. Takođe je preneseno da je felek jedna
U traženju zaštite kog Gospodara feleka, Koji daje
svjetlost nakon tame, širinu nakon skučenosti, razdva-
janje nakon objedinjenosti, je plemenito obećanje da
će zaštita biti pružena onome koji je traži. Da će čvoro-
vi magije (sihra) biti odvezani. U ovakvom traženju (tj.
sa sintagmom: Gospodar feleka) se nalazi i povećanje
nade za otklanjanje i mnogih drugih iskušenja i belaja,
kao i pojačanje želje za kucanjem na kapiji Allahove
zaštite.

28
 Potom je Uzvišeni naveo ono od čega se treba tra-
žiti zaštita, pa kaže:
2. od zla onoga što On stvara
bilo ono vezano za ljude, džine ili nešto mimo njih,
ma ko to bio. Kao što primjećuješ ovaj ajet obuhvata
sva zla; mineralna, životinjska i nebeska, kao što su
na primjer munje itd. Zlo (šerr) je vezano samo za ono
što je stvoreno, tj. za ‘Svijet stvaranja’ (alemu’l-halk).
Svijet stvaranja je zasnovan na mješavini različitih že-
lja, u kome se realiziraju suprotnosti, a koje u svemiru
polučuju nered.
A što se tiče ‘Svijeta naredbe’ (alemu’l-emr), pa on
je čist od svake vrste manjkavosti i bilo kakvih uzroka.
Na njega se jedino odnosi „Budi!, i ono biva“.
Zla „Gâsika“
su mnogobrojna
3. i od zla mrkle noći kada razastre tmine
Ove Allahove riječi specificiraju zlo mrkle noći,
mada je ono obuhvaćeno prethodnim ajetom. To je
zbog toga što je velika potreba za traženjem zaštite od
ovog zla, s obzirom da se ono stalno ponavlja. Gâsik
je mrkla noć čije se tmine posvuda razastiru. Kao što
je spomenuto u 78. ajetu sure el-Isra: „...pa do noćne
tmine“, (ila gaseki’l-lejl). A gasek je popunjavanje, pa
se kaže: oči su mu se napunile suzama (gasekat aj-
nejhi). Pa gaseku’l-lejl označava mrklu noć. Iza vekab
znači: kada u sve uđe, kada se razastre (noćna tama).
Traženje zaštite od mrkle noći je potrebno zbog toga
što se u njoj događaju neobične i neprijatne stvari.
Rečeno je da gâsik označava i Mjesec. A iza ve-
kab, znači: kada bude njegovo pomračenje, pa pocrni.
Prenosi se da je Aiša, r.a., rekla: „Poslanik, a.s., me je
uzeo za ruku i rekao: ‘Traži zaštitu kod Allaha od zla
ovog Gâsika, kada se pomrači!’“
Rečeno je i to da se ajet odnosi na vremenski peri-
od kada je Mjesec u svojoj završnoj fazi, prije rađanja
mlađaka, a taj vremenski interval i astrolozi smatraju
nesretnim. Zbog toga i sihirbazi svoje sihrove za pod-
metanje bolesti spravljaju samo u ovo vrijeme.
Takođe se navodi da je gâsik zvijezda Surejja, u sta-
nju kada padne. Zato što se, kada ona padne, prošire
bolesti i kuge.
I na kraju, ajet se odnosi općenito na sva zla koja
pogađaju čovjeka, a između kojih je i stanje kada se
podigne muški polni organ iz strasti prema onim oso-
bama koje mu nisu dozvoljene.
4. i od zla smutljivca kad smutnje sije
tj. od zla duša/nefsova. Ili od zla žena sihirbazica
koji vezuju čvorove od konaca u koje pušu izbaciva-
njem pljuvačke ili bez nje.
Riječ en-neffâsat je određena zato što se misli na
kćerke Jevreja Lebida (koje su sa svojim ocem napra-
vile sihir Poslaniku, a.s.) ili na sve žene koje se bave
sihrom, a pod ovo prevashodno potpadaju Lebidove
kćeri.
5. i od zla zavidljivca kad zavist ne krije!
tj. kada javno pokaže zavist koja izvire iz njegove duše
(nefsa). Onome kome zavidi nanosi zlo i štetu, riječima
i djelima. Traženje utočišta rezultira vraćanjem štete
zavidljivcu.
Sûfî - tefsir
Felek je svjetlo iz kojeg je proizišlo ‘More moći’
(bahru’l-džeberut). To svjetlo je pregršt zemlje Muham-
medove, koja je sjemenka iz koje su nastali svi svjetovi.
Pa Allah naređuje da se traži utočište kod Gospodara
moći (koji je to ‘more’ iz šake Muhammedove zemlje
izveo), i to od zla svega onoga što okupira i zabavlja
od Allaha Uzvišenog.
Od zla onoga što napada ljude; kao što su nefs,
strast i srdžba.
I od zla spletki sihirbaza i zavidnika. A zavist je po-
kuđena i kod odličnika i kod svjetine. Pa ‘onaj ko zavidi
nikada carem postati neće’.
Suština zavisti je: očaj zbog postojanja nekakvog
dobra kod nekog, uz želju da to dobro nestane. A kada
se želi tako nešto od dobara za sebe, bez želje da ono
nestane kod dotičnog vlasnika, onda se to naziva gi-
bta (zavist bez zlobe). Ona je pohvaljena u stvarima
savršenstâva (kemalât); kao što su znanje (ilm), dobra
djela (amel), duhovno kušanje (zevk) i pohvalna stanja
(ahval). A Allah uputu daje! Neka je salat i selam na
Muhammeda i njegov ehl-i bejt!
29
 Erol ZUBČEVIĆ | TEKIJE U BOSNI I HERCEGOVINI

Tekija u
Vukeljićima
Tekija je bogomolja u kojoj se okupljaju, borave
i vrše vjerske obrede derviši (sufije). U Bosni
i Hercegovini se pojavljuju dolaskom islama u
15.vijeku, mada su neke izgrađene i prije dolaska
Osmanlija poput Mevlevijske tekije na Bembaši
koju je izgradio Isa-beg Ishaković 1461. godine.
Riječ tekija je perzijskog porijekla - tekke.
Prve tekije na tlu Bosne osnovane su prije
konačnog pada bosanskih pokrajina pod Tursku
vlast. Od tada pa do danas izgrađeno je oko
četerdeset tekija na tlu Bosne i Hercegovine, a
pripadale su uglavnom mevlevijskom, kadirijskom,
rufaijskom, nakšibendijskom i halvetijskom
tarikatu. Do danas ih se održalo svega pet: dvije
u Sarajevu, i po jedna u Živčićima-Vukeljići kod
Fojnice, u Blagaju kod Mostara i Travniku.
U ovome i u naredna dva broja pisat ćemo o tri od
ovih pet tekija: Hadži Sinanovoj u Sarajevu, Tekiji
na Buni kod Mostara i u Vukeljićima kod Fojnice.

T
ekije su obično građene na specifičnim mjestima, pored rijeka,
izvora, na obalama jezera, jednom riječju u izuzetnom prirodnom
okolišu. Širom islamskog svijeta one su bile utočiste za musa-
fire, putnike kao i beskućnike. U tekijama su najčešće boravili oni kojima
je ovaj svijet samo most kojim se stiže do vječnosti. U islamskoj duhovnoj
tradiciji tekije se doživljavaju kao boravišna mjesta pobožnih ljudi (dervi-
ša), zagovornika filozofsko-religijskog pokreta vraćanja izvornoj pobožno-
sti. Predvođeni starješinom (šejhom) u osami svojih skromnih odaja, oni,

30
FOTO: Erol ZUBČEVIĆ
31
 dodatnim molitvama (zikir) i razgovorom (muhabet)
nastoje proniknuti u tajne islamskog učenja.
Tekije su gradjene širom islamskog svijeta, a naroči-
to na prostorima Osmanske carevine.Tako se u Bosni
javljaju uporedo sa turskim osvajanjem. Od samog po-
četka one su imale značajnog udjela u razvitku grado-
va, širenju islama i islamsko-orijentalne kulture. Rijetki
su gradovi u Bosni i Heregovini koji nisu imali barem
po jednu tekiju.
Fojnička tekija u Vukeljićima zauzima važno mjesto
u kulturnohistorijskom naslijeđu Bosne i Hercegovine.
Tekiju u Vukeljićima je osnovao šejh Husein Zukić Boš-
njak 1780. godine. Svojim velikim znanjem je uticao na

32
širenje nakšibendijskog reda ne samo u svojoj bližoj
već i daljnjoj okolini. Nakon njegova preseljenja, teki-
jom skoro već pola vijeka upravlja porodica Hadžimej-
lić, čiji je rodonačelnik Muhamed Mejli.
Tekija u Vukeljićima je dvospratna građevina u obliku
pravougaonika, koju natkriva krov od crijepa, a ranije
ćeremida. Centralni dio tekije čini semahana u kojoj se
obavlja redovna molitva, kao i zikir, mevludi. Na sredini
je drvena kupola, a oko nje je musander za žene kao
i mejdan-odaja, gdje se derviši skupljaju prije i poslije
zikra radi razgovora (muhabeta) i učenja ilahija.
Ono što tekiju u Vukeljićima čini jedinstvenom, je-
ste porodični muzej koji je otvoren krajem devedesetih
godina prošlog vijeka, a nalazi se preko puta tekije. U
muzejskoj postavi nalaze se derviške nošnje (različitih
tarikata) kao i tipični derviški predmeti.
Tu su još i stara oruđa, stari rukopisi (interesantan je
spis na kome se nalaze silsile svih dvanaest tarikata),
veliki broj vrijednih i originalnih levhi i slika.

33
 GOVOR STANJA

Užeta Dragulj na prstenu

za lov Kada srce obuhvata Uzvišenog Allaha, ono s Njim ne obuhva-
ta i nešto drugo od stvorenja, pa kao da ga On popuni. To znači
da srce, gledajući Allaha pri Njegovoj pojavi, pored Njega ne može
Prenosi se da se Iblis, na
gledati i nešto drugo. Naime, srce spoznavaoca ili savršena čo-
kojem su bila mnoga užeta,
vjeka (insan-i kâmila) je poput mjesta za dragulj na prstenu, koje
pojavio Jahja-u, a.s., koji ga
nije ni veće ni manje od njega, nego je po njegovoj mjeri i obliku...
je upitao o tome. Iblis mu
(Fusûsu’l-Hikem, Ibn Arebi)
je na to odgovorio da su ta

Hrđav Na
užeta prohtjevi s kojima lovi
Ademove sinove! Jahja,

ahlak osnovu...
a.s., je potom zapitao: ‘Da
li među njima išta nalaziš za
mene?’ Iblis mu je odgovo-
Ibn Abbas, r.a., je rekao: „Lijep Onaj ko je spoznao Allaha
rio: ‘Ne, osim što si se jedne
ahlak topi grijehe kao što sunce zove Mu na osnovu srčanog vi-
noći zasitio pa smo ti nafilu
topi snijeg, a hrđav ahlak kvari do- đenja, a onaj koji nije spoznao
namaz učinili teškim.’ Na to
Allaha zove Mu na osnovu slije-
Jahja, a.s., reče: ‘U redu, ni- bra djela kao što sirće kvari med.“
đenja, oponašanja i neznanja.
kad se više neću zasititi!’ A (Upozorenje nemarnim, es-Se-
(Fusûsu’l-Hikem, Ibn Arebi)
Iblis reče: ‘U redu, nikad više merkandi)
nikog neću posavjetovati!’
(Mukâšefetu’l-Kulûb, el-Ga-
zali)
Ne nalazim slasti...
Neki čovjek se požalio Hasanu El-Basriju, Allah mu se smilovao,
riječima: „Ne nalazim slasti u pokornostima (i ibadetima)!“ Pa mu je

Poklon Hasan na to odgovorio: „Vjerovatno si gledao u lice nekog čovjeka koji

se ne boji Allaha!!“ (Mukâšefetu’l-Kulûb, el-Gazali)

Hasana el-Basrija je neki čo-

vjek ogovarao. Hasan, r.a., mu je
poslao pladanj svježih hurmi i po-
ručio: „Čuo sam da si mi poklonio
svoja dobra djela, pa sam htio da ti
uzvratim na taj poklon. Oprosti mi
što ne mogu bolje da ti se odužim.“
(Upozorenje nemarnim, es-Se-
merkandi)
Dvije koristi
Imam eš-Šâfi’i, r.a., i pored svoje veličine družio se sa sufija-
ma, pa mu je neko rekao: „Kakve si koristi imao od toga što se
družiš s njima?“, a on je odgovorio: „Od njih sam se okoristio
sa dvije stvari: jedna je ono što oni kažu: ‘Vrijeme je kao sa-
blja, ako ti njega ne siječeš, ono će tebe!’, a druga je ono što
oni kažu: ‘Ako svoj nefs ne uposliš dobrom, on će tebe zlom!’“
(Načela tesavvufa, Imam eš-Ša’râni)

34
 Ima li duga? Ogrtač
Enes, r.a., nikada, ni lje-
Od Seleme, r.a., se prenosi da je ispričao sljedeće: „Jednom
ti ni zimi, nije skidao ogrtač sa
dok smo sjedili kod Allahovog Poslanika, a.s., donesena je džena-
kapuljačom. Govorio je: „On
za. Upitao je: ‘Ima li (mejjit) duga?’ ‘Nema’, odgovorili su prisutni.
olakšava u čuvanju od gleda-
Pa je prišao i klanjao dženazu. Potom je donesena druga džena- nja u ono što ne treba gledati.“
za, pa je opet upitao: ‘Ima li duga?’ ‘Da’, odgovorili su. Ponovo (Načela tesavvufa, Imam eš-
je zapitao: ‘Je li iza sebe išta ostavio?’ ‘Tri zlatnika’, odgovorili Ša’râni)
su. Pa je pristupio i klanjao dženazu. Na kraju je donesena treća
dženaza, pa je i za nju upitao: ‘Ima li duga?’ ‘Da’, odgovorili su.

Hatemov
Opet je Poslanik, a.s., upitao: ‘Je li iza sebe išta ostavio?’ ‘Ne’,
odgovorili su. Tada je rekao: ‘Klanjajte (dženazu) svome drugu!’“

namaz
(Mukâšefetu’l-Kulûb, el-Gazali)

Najbrži lijek Hatem el-Esamm je upitan o

svom namazu, pa je rekao: „Kada
se približi namasko vrijeme lijepo
Âli el-Mersafi, k.s., je rekao: „Šejhovi nisu mogli naći neki lijek koji bi
uzmem abdest. Potom odem na
brže čistio srce (duhovnog putnika) od trajnog spominjanja Uzviše-
mjesto gdje ću obaviti namaz i na
nog Allaha. Status onoga ko čini zikr je kao status onoga ko zahrđali njemu sjednem dok mi se organi
metal čisti pijeskom, a status onoga ko ne čini zikr a obavlja ostale ne smire. Zatim ustanem i zami-
ibadete je kao status onoga ko zahrđali metal čisti sapunom, tako da slim Kâbu ispred sebe, Sirat-ću-
njemu, makar se i trudio, za čišćenje treba izuzetno puno vremena!“ priju ispod svojih nogu, Dženet s
(Načela tesavvufa, Imam eš-Ša’râni) desne, a Džehennem s lijeve stra-
ne, meleka smrti iza sebe i zami-
slim da mi je to posljedni namaz u

Lijep ahlak ... životu. Tako, u stanju između stra-

ha i nade, donesem tekbir, učenje
Kur’ana obavim s tertîlom (polah-
Vjerovjesnik, a.s., je rekao: ko i tačno), ruku’ obavim skrušeno
„Vi ne možete ljude zadovoljiti i sedžde s poniznošću. Sjednem
na lijevo stopalo, a desno uspra-
ni kupiti svojim imetkom, ali se vim podavijajući prste prema kibli.
Trudim se da sve bude iskreno,
potrudite da ih pridobije vaše
radi Allaha. Na kraju, ne znam da
prijatno lice i lijep ahlak!“ li mi je namaz primljen ili odbijen!“
(Mukâšefetu’l-Kulûb, el-Gazali)

35
 Mehmed ĆEMAN | OSMANSKO CARSTVO

Orhan gazi
N
akon zauzimanja Burse (1326), Iznika
(1331), Izmita (1337), oblasti Kodžaeli i
bejluka Karesi, Osmanlije su kao sljedeći
cilj odredili Rumeliju. Riječ Rumelija je vjerovatno Tur-
ska kovanica koja označava “Zemlju Rimljana”, u to
vrijeme zemlje pod vlašću istočnog Rimskog carstva -
Bizantije. Kasnije, ova riječ će označavati evropski dio
Osmanskog carstva, preciznije Balkansko poluostrvo.
U današnjoj Turskoj, pojam Rumelija se koristi za onaj
dio Turske, koji je u Evropi, uključujući i evropski dio
Istanbula.
Prema nalazima historičara, Osmanlije su prvi put
kročili na evropsko tlo godine 1340., predvođeni Orha-
novim sinom, princom Sulejmanom. U početku su to
bili povremeni upadi, da bi se nakon osvajanja Galipo-
lja (1354), Osmanlije ovdje utvrdili i formirali provinciju.
Nakon uspostavljanja kontrole nad cijelim poluostr-
vom, Orhan - gazi je usmjerio pažnju prema Trakiji.
akče). Na aversu novca bio je ispisan kelime-i šeha-
dat, a na pojedinim primjercima se mogu naći imena
četvorice pravednih halifa. Na naličju prvih osmanskih
akči je stajalo: “Veliki sultan Orhan, sin Osmana, neka
čuva Alah carstvo njegovo”.
Osim toga, Alauddin donosi i propis o odjeći, kojim
je precizirano kako će izgledati odjeća službenika dr-
žave, ovisno o rangu. Precizirana je vrsta i boja platna,
krzna i ukrasa na odjeći. Posebna pažnja je posvećena
izgledu kape, koja je kod istočnjaka određivala pripad-
nost staležu.
Donesen je propis o divanu (sultanovo vijeće) koje
je zasijedalo svaki dan pod predsjedavanjem Orhana -

Prvi obrisi države

Prvo što je Orhan učinio nakon očeve smrti je po-
djela Osmanove lične imovine sa bratom Alauddinom.
Pošto je bio izuzetno pobožan i učen, princ Alauddin
se čak ustručavao uzeti pola Osmanove lične imovine
kao miraz (konje, ovce i sl.). Na to mu Orhan-gazi reče:
“Dobro, ako ne želiš biti pastir konja i ovaca, onda budi
pastir naroda, budi moj vezir.”
Tako je princ Alauddin postao prvi vezir u Osman-
skom carstvu. Pošto je bio vičniji peru nego maču,
princ Alauddin je ubrzo uredio novonastalu državu,
učvrstivši je mudrim uredbama i zakonima, te je po
njegovoj odluci iskovan i prvi osmanski novac koji je
pušten u opticaj 1326. godine. Prema nekim historiča-
rima i Osman-gazi je kovao novac sa svojim znakom,
međutim, ne postoje ozbiljni dokazi za ovu tvrdnju. Do
tada je u opticaju bio novac sa znakom Seldžuka iz Ko-
nje, pa je zamijenjen novcem sa Orhanovim znakom.
Orhanov srebrni novac je nazvan „akča“. Da bi se ovaj
novac razlikovao od sličnog novca, koji su kovali sel-
dučki sultani, nazivan je i “Akče-i Osmani“ (osmanlijske

36
gazi. Sultanov divan je zasjedao u rezidenciji u Bursi, u
prostoriji koja je bila namijenjena za te svrhe. Ovdje su
se donosile najvažnije odluke. O načinu organizovanja
i funkcionisanja osmanske administracije ćemo, ako
Bog da, govoriti u nekom od sljedećih nastavaka.
Učeni princ je donio i zakon o plaćenoj, stalnoj voj-
sci i to čitavih stotinu godina prije nego je to učinio
Karlo VII u Francuskoj, koji važi za prvog evropskog
vladara osnivača plaćene vojske. Osman-gazi je kori-
stio uglavnom akindžije (tumarajuće ratnike), koji su na
poziv vladara odlazili u boj. Orhanova vojska je sada,
pored akindžija, dobila stalne plaćene pješadijske
odrede sa redovnom plaćom.

Orhan-gazi
Još od najranije mladosti mladi prinčevi su obuča-
vani ratnim vještinama, kao i umijeću vladanja. Tako
je Osman-gazi, mladom Orhanu povjerio upravu i ču-
vanje novoosvojenog Karadžahisara. Za to vrijeme,
Osman-gazi je išao u dalja osvajanja. Orhan-gazi je
uskoro dobio priliku pokazati koliko vrijedi. Naime,
iznenada su Tatari provalili u područje Karadžahisara,
ušli u sam grad i opustošili gradsku tržnicu. Međutim,
Orhan-gazi brzo reaguje, uspješno organizuje odbranu bilo gazija. Ovim nazivom su htjeli naglasiti da je opet
grada i protjeruje divlje Tatare. Babo Osman je zado- oživljen duh živahnog islama. Isticali su da je svrha
voljan Orhanovim prvim nastupom, pa ga šalje u bitke. njihove borbe zapravo hizmet islamu. Sudeći prema
Orhan-gazi i tu pokazuje da je pravi babin sin i osvaja natpisu na jednoj od džamija u Bursi koji glasi: „Sultan,
kompletno područje između rijeke Sakarje i mora (po- sin sultana gazije, gazija, sin gazije, gospodar horizon-
dručje današnje provincije Kodžaeli). ta, heroj svijeta“, Orhan gazi je prvi Osmanlija koji je
Čvrsto se oslonivši na svog brata Alauddina, Orhan- ponio titulu sultana i tako će ostati sve do posljednjeg
gazi se mogao posvetiti osvajanjima. Za svoju prije- Osmanovog izdanka.
stolnicu je odabrao Bursu, taj divni grad u podnožju Jedan od presudnih događaja bio je prelazak u
gorja Uludag. U periodima primirja Orhan se posve- Evropu gdje im se pružala prilika za skoro bezgranično
tio građenju. U Izniku je podigao džamiju, medresu širenje. Međutim, prelazak u Evropu neće biti nimalo
i imaret (kuhinja za sirotinju), pa se ova džamija sma- lahak, jer je moreuz Dardanele bio pod kontrolom kr-
tra prvom Osmanskom džamijom, a medresa prvom šćana. Kad god bi Osmanlije prebacili trupe u Trakiju,
osmanskom medresom. Sagradio je i džamiju i ha- Bizantijci bi ih prije ili kasnije uništili. A onda se poja-
mam u sklopu Bursanske tvrđave, a u Biledžiku je sa- vila prilika. Muslimanska kneževina Karesi, bila je na
građena Orhanova džamija i imaret. istočnim obalama Dardanela. Godine 1345., nastala
je borba za prijesto u Karesiju, pa je Orhan–gazi, uz
Arapski putopisac Ibn Batuta posjetio je Osmansku
pomoć trupa iz ove kneževine, razriješio problem tako
državu 1331. godine za vrijeme Orhana-gazi i zapi-
što je zauzeo Karesi i pripojio ga osmanskoj državi.
sao: „Oni nikada ne dočekuju slijedeći mjesec u istom
Sada Karesi postaje jedna od osmanskih provincija.
gradu. Neprestano se bore protiv nevjernika i uvijek ih
Upravljanje nad njom je povjereno Orhanovom sinu
drže pod opsadom“. Osmanlije su se smatrale gazija-
princu Sulejmanu.
ma. To nipošto ne znači da su mislili kako prije njih nije

37
 Pod komandom princa Sulejmana, Galipolje uskoro
pada u ruke Osmanlija. Orhanova ženidba Teodorom,
kćerkom Jovana Kantakuzena – pretendenta na Bizan-
tijski prijesto, olakšava Osmanlijama dalje napredova-
nje u Evropi. Godine 1354., Kantakuzen poziva save-
znike Osmanlije da mu pomognu u borbi protiv Srba i
Bugara u području Jedrena.
Princ Sulejman je, po očevom nalogu, poveo trupe,
prešao u Evropu i zauzeo grad Cimpu na evropskoj
strani Galipoljskog moreuza. Zatim je u noći između
1. i 2. marta 1354. godine strašan zemljotres razorio
zidine Galipolja i ostalih utvrda u okolini. Sulejman ko-
risti ovu priliku i zauzima sve tvrđave uključivo i Gali-
poljsku. Zauzeta ratom sa Srbima i Bugarima, Bizantija
nije mogla reagovati. Osmanlije su sada čvrsto stali na
evropsko tlo. Nikada više ga neće napustiti.
Prelazak Osmanlija u Evropu i stacioniranje snažnih
trupa je podiglo pravu uzbunu na Zapadu. Venecijanski
ambasador u Istanbulu upozorava da je Istanbul sada
u neposrednoj opasnosti. On šalje pisma na Zapad da
je Istanbul spreman ući pod zaštitu neke moćne kr-
šćanske države, pa se u Evropi počinju krojiti planovi
za krstaški rat.
Ovaj put krstaški cilj neće biti Jerusalim. Svrha kr-
staških pohoda će sada biti protjerivanje Osmanlija iz
Evrope. Ponovo je pokrenuta ideja o ujedinjenju kato-
ličke i pravoslavne crkve. Po prvi put, Evropa ozbiljno
shvata Osmanlije. Odustajanje od Jerusalima je dokaz
neusporedivog doprinosa Osmanlija cijelom musli-
manskom istoku koji od sada ne mora strahovati od
krstaša.
Gregorije Palama, arhiepiskop grada Soluna, koji su
Osmanlije zauzele 1354. godine, odmah nakon osva-
janja Galipolja, ovako govori o osmanskim osvajanji-
ma: „Nezadrživo napredovanje islama od istoka pre-
ma zapadu jasan je dokaz da Bog njima pomaže i da
je islam prava vjera.“
Učvršćivanje
u Evropi
Da bi dodatno osnažio najnovoja uporišta u Evro-
pi, princ Sulejman naseljava muslimane iz Anadolije u
Evropu. Kao najpodesnije, izabrao je nomade koji su
po svojoj prirodi prilagodljivi. Kao gljive poslije kiše, u
38
Trakiji su nicala mnoga osmanska sela. Vojni pohodi
su nastavljani, a teritorija osmanske države se sve više
širila.
Džihad, borba na Allahovom putu, bio je najzna-
čajniji činilac u osnivanju i razvoju osmanske države.
Formirano je jedno sasvim novo društvo sa posebnim
kulturnim obrascem. Bilo je prožeto idealom nepresta-
nog džihada i širenja Darul-islama (prostora gdje vlada
islam). U tom pograničnom društvu, sve je bilo pret-
postavljeno idealu džihada. U zaleđu Osmanlija, još
uvijek se čvrsto držala seldžučka civilizacija, zasnova-
na na svojevrsnoj vjerskoj ortodoksiji, sholastičkoj te-
ologiji, dvorskoj književnosti pisanoj na izvještačenom
jeziku.
Međutim, u osmanskim pograničnim zemljama za-
vladala je svojevrsna narodna kultura obilježena ep-
skom književnošću, narodnim tarikatom i običajnim
pravom. U anadolskim kneževinama turski jezik je tada
prvi put postao administrativni i književni jezik. Osman-
sko pogranično društvo je bilo podjednako trpeljivo i
složeno. Zajedničko kulturno tle dovodilo je Bizantijske
pogranične trupe u neposredan dodir sa musliman-
skim gazijama. Mihal Köse, grčki pogranični zapovjed-
nik koji je prešao u islam i sarađivao sa Osmanovim
ratnicima, tipičan je primjer takvog asimilacionog pro-
cesa.
Osnovna svrha džihada bila je potčinjavanje Darul-
kufra (Prostora nevjerovanja) i njegovo pretvaranje u
Darul-islam. Osmanlije su utemeljile svoju imperiju uje-
dinivši muslimansku Anadoliju i kršćanski Balkan pod
svojom upravom. Iako je neprestani džihad bio osnov-
ni princip ovog carstva, ono je istovremeno bilo i zaštit-
nik pravoslavne crkve i miliona pravoslavaca. Islam je
kršćanima i jevrejima garantovao život i imovinu pod
uslovom pokornosti i plaćanja džizje i ostalih držav-
nih poreza. Dopuštao im je da slobodno ispovijedaju
svoju vjeru i da žive u skladu sa sopstvenim vjerskim
zakonima.
Pošto je tadašnje osmansko društvo bilo pogranič-
nog tipa i pošto su se slobodno miješali sa kršćani-
ma, Osmanlije su ove principe islama primjenjivali sa
najvećom širokogrudošću i trpeljivošću. Vrlo često,
Osmanlije su vodili takvu politiku da su, prije nego
što bi se latili oružja, prvo pokušavali sa dobrovoljnim
potčinjavanjem kršćana i sticanja njihovog povjerenja.
U novoosvojenim oblastima Trakije, primenjivan je isti
postupak kao u Anadoliji. Lokalno grčko stanovništvo,
izlagano stalnim upadima gazija, sklanjalo se u tvr-
đave. Onim koji bi se dragovoljno pokorili, Osmanlije
nisu činili ništa nažao, ali ako bi pružili otpor, prisiljavali
su ih da im ustupe svoje gradove. Osmanska vlada je
podsticala muslimane iz Anadolije da se nastanjuju u
novoosvojenim zemljama. Derviši su, isto tako, osnivali
brojne tekije i zavije koje će vremenom postati jezgra
novih muslimanskih sela. Ubrzo poslije osvajanja u
Trakiji došlo je do kolonizacije Turaka u tim krajevima,
čime je ostvarena čvrsta osnova za buduću osmansku
ekspanziju u Evropi.
Zbog svega navedenog, Osmansko carstvo je po-
stalo pravo „pogranično carstvo” - kosmopolitska dr-
žava u kojoj će se sve vjere i rase smatrati dijelovima
jedne cjeline i koja će ujediniti pravoslavne kršćane na
Balkanu i muslimane u Anadoliji u jednu državu.
Najstariji Orhanov sin, Sulejman-paša je od najra-
nije mladosti smatran njegovim nasljednikom, što je
i opravdao osvajanjima u Aziji i Evropi. No, godine
1358., princ Sulejman nespretno pade sa konja i na
mjestu osta mrtav. Ukopan je na obalama Dardane-
la. Dugo će to biti jedini mezar osmanskog princa na
evropskom tlu.
Orhan-gazi je nadživio sina Sulejmana jedva jednu
godinu. Umro je u 75. godini života. Bio je hrabar ratnik,
pravedan vladar i prvi osmanski zakonodavac. Pjesnici
ga opisuju kao čovjeka izuzetno lijepe vanjštine, plave
brade, plavih očiju, visoka stasa, okrugla lica, širokih
prsa, snažnih šaka i bijelocrvenog tena.

Izvori:
Halil Inaldžik, Osmansko carstvo – klasično doba
1300 – 1600, Beograd, 2003.
Ekmeledin Ihsanoglu, Historija Osmanske države i
civilizacije, knjiga I.
Franc Babinger, Mehmed Osvajač i njegovo doba,
Novi Sad, 1968.
H. A. R. Gibb, Travels in Asia and Africa 1325-135

39
 Emina ĆEMAN | Simboli ljepote i bogatstva kroz Kur’an i Hadis
Drago
kamenje
Druženje sa mubarek - ljudima od tebe čini mubareka. Bio ti kamen, bio ti
mramor, postat ćeš dragulj, ako druguješ sa čovjekom srca. (Rumi)
D
rago kamenje, koje se naizgled spontano
pojavljuje u prirodi, oduvijek je plijenilo ljud-
sku pažnju. Zbog njihove blještave ljepote,
prozirnosti, čistoće i tvrdoće postalo je vrhunskim pri-
mjerom savršenstva stvorenoga.
Drago kamenje kao da ima dvostruku vrijednost –
ono je simbol bogatstva imetka, ali i simbol bogatstva
srca. Kao što dragulj teži svojim kristalima dati pravilnu
strukturu, tako i srce želi postići unutarnji mir i savršen-
stvo.
Spomen dragog kamenja
kroz historiju
Jedini istinski značajan kamen u islamskom svijetu je
hadžeru-l-esved ili crni kamen, ugrađen u jugozapadni
ugao Ka’be. Za njega i za mekami-Ibrahim je sam Po-
40
slanik, a.s., rekao da su dva džennetska dragulja. Ina-
če, kada je riječ o Ka’bi, mufessiri navode predaju da
je ona bila spuštena na Zemlju kao jedan dragulj koji
je stajao sve do potopa Nuhovog, a.s., naroda. Tada je
uzdignut, ali su temelji ostali na kojima je Ibrahim, a.s.,
kasnije sazidao ovu Allahovu, dž.š., kuću.
Vremenom su ljudi Ka’bu ispunili kipovima od kojih
je u vrijeme Muhammeda, a.s., najveći bio Hubel. On
je, prema predaji koju spominje šejh Hakki, bio izrađen
od ahata ili karnelita.
Od ahata je bilo i brdo na kojemu je Musa, a.s., raz-
govarao sa Allahom, dž.š., prema Sulemijevom tefsiru
30. ajeta sure El-Kasas.
Spominju se i neke predaje u kojima Poslanik, a.s.,
preporučuje korištenje ahata, što je kasnije rezultiralo
time da su vjernici počeli nositi prstenje od ovog dra-
gog kamena.
 Prema predaji koju bilježi imam Taberi, ploče koje
je Musa, a.s., dobio kao objavu su bile od dragulja,
ispisane zlatnim slovima.
Kur’an na nekoliko mjesta spominje biser, tu malu
tvorevinu koja nastaje u školjkama bisernicama više-
godišnjim izlučivanjem sedefa na mjestu ozljede uko-
liko u ljušturu dospije zrno pijeska. Ono je nakit koji se
spominje u 14. ajetu sure En-Nahl - „On čini da se
morem koristite, da iz njega svježe meso jedete i da
vadite nakit kojim se kitite...“
Hazreti Zejneb je imala bisernu ogrlicu koju joj je po-
klonila majka, mila Poslanikova, a.s., supruga, hazreti
Hatidža. Još jedna često spominjana ogrlica, ona od
hazreti Aiše, je također prema nekim predajama bila
biserna.
Ipak, ljepota dragulja nije za svačije oko jednako
vrijedna. Poznata je legenda o kašikči dijamantu, naj-
vrednijem eksponatu Top-Kapi palače u Istanbulu. Pre-
ma njoj, neki ubogi siromah je pronašao na smetlištu
86-karatni dijamant, koji je, ne znajući za njegovu vri-
jednost, prodao za tri drvene kašike. Otud i današnje
ime ovog dijamanta koje je postalo metafora za srca
koja ne znaju prepoznati vrijednost i uzvišenost.
Drago kamenje u opisima
ahiretskih realnosti
Kao i sve ostalo, tako i drago kamenje puninu svojih
kvaliteta pronalazi u onostranosti. Tefsiri spominju da je
Allah, dž.š., stvorio Arš od smaragda, dok je Levhi-Ma-
hfuz od bijelog bisera, sa koricama od rubina.
Poslanik, a.s., je kazivao da je vidio meleka Džibrila
dok je svojom veličinom zaklanjao nebeski horizont.
Imao je šest stotina krila sa kojih bi padali biseri i dra-
gulji kada bi ih pokrenuo.
Prema hadisima, džennetsko kamenje je od dragu-
lja, dvorci od bijelog bisera, nakit od zlata i srebra...
Hurije i džennetska posluga se često u ajetima pore-
de sa rubinom i biserom posutim. Imam Razi u svome
tefsiru ajeta iz sure Ed-Duha – „Onaj svijet je, zaista,
bolji za tebe od ovoga svijeta“ - spominje predaju
prema kojoj je Poslanik, a.s., nakon što je ovo objavlje-
no rekao: „Neću se smiriti sve dok i jedan čovjek iz
mog ummeta ne bude izbavljen iz vatre!“
Ipak, bez obzira na svu ljepotu i prefinjenost dragu-
lja, oni su neusporedivi sa veličinom njihovog Tvorca.
Imam Razi tumačeći prvi ajet sure Ihlas spominje pre-
daju prema kojoj su neki jevreji upitali Muhammeda,
a.s., da im opiše svoga Gospodara. Zanimali su se da
li je On od topaza ili rubina? Ili pak od zlata ili srebra?
Poslanik, a.s., im je na to odgovorio: „Moj Gospodar
nije ni od čega stvorenoga. On je Tvorac stvoreno-
ga!“
Drago kamenje u simbolizmu
Drago kamenje ima poseban simbolizam kada je
riječ o snovima. Tako safir predstavlja radost i zaba-
vu, smaragd odgojenu braću ili djecu, halal imetak ili
pobožnoga prijatelja. Tirkiz simbolizira pobjedu i dug
život, a ahat blagoslov koji eliminiše siromaštvo. Na-
nizani biser je znak za Kur’an i znanje, a prosuti biser
simbolizira lijep govor. On je simbol i za savršenstvo i
ljepotu.
Poznata je tefsirska predaja prema kojoj je harf qaf
iz prvog ajeta istoimene sure ustvari znak za planinu
koja okružuje Zemlju kao što bjelina okružuje zjenicu
oka. To je najveća planina koju je Allah, dž.š., stvorio i
to od smaragda. Postala je simbolom najviše postaje
sejri-suluka.
Zbog naglašenog simbolizma dragog kamenja,
islamski klasičari su često svojim djelima davali nazive
nekih od njih. Takvi su Dragulji Kur’ana (Dževahiru-l-
Kur’an) od imama Gazalija ili Dragulji mudrosti (Fusu-
su-l-hikem) od šejha Ibn Arebija.
Iz istog razloga je prisutno i poređenje izuzetnih
ljudi sa draguljima. Tako Mevlana Rumi pjeva stihove
„Druženje sa mubarecima od tebe čini mubareka. Bio ti
kamen, bio ti mramor, postat ćeš dragulj, ako druguješ
sa čovjekom srca“.
Ipak, najvredniji dragulj koji je Gospodar, dž.š.,
stvorio sigurno je Njegov miljenik, naš poslanik, Mu-
hammed, a.s. Njega El-Busejri u svom djelu Kasidetu-
l-burda (Oda o Poslanikovom ogrtaču) uspoređuje sa
rubinom u stihovima:
Muhammed je ljudsko biće,
Ali ne kao ljudi,
On je rubin,
Dok su ljudi kao kamenje.
41
 dr. Dželal IBRAKOVIĆ | ČOVJEK I EKOLOGIJA SVJETOVA
Imena svih stvari
i njihov sadržaj
Č
ovjek se u Dženetu približio „zabranjenom
drvetu“. Naše ljudske spekulacije idu isuvi-
še daleko i mi ih materijaliziramo od „rajske
jabuke“, „zmije“, „ženske krivnje i istočnog grijeha“ i za
ljudsku egzistenciju zaista je nevažno šta je to „zabra-
njeno drvo“. Ono je bilo „zabranjeno“, pristup njemu je
imperativno zabranjen. Ta zabrana je prekršena i kršnje
zabrana se ponavlja kroz ljudsku historiju ovodunjaluč-
ke egzistencije ( zabrane „ne ubij“, „ne ukradi“, „ne čini
blud“, „slušaj i poštuj roditelje“, „udjeljuj iz svog imet-
ka“, „pazi i pomaži siročad“, „ne zakidaj na mjeri“…).
Kao da se čovjek, sa slobodnim izborom, opredije-
lio da ima jednu jedinu „dosljednost“: da krši zabrane:
„Jedite plodove sa svih drveća, ali ovom drvetu ne pri-
lazite! To je za vas bolje.“ Živimo u vremenu koje veliča
kršenje zabrana i pretvara u oznaku modernosti blas-
femiju, ali svaku vrstu pobune i sijanja nereda.
Čovjek je slabo biće, a uz to oholo i nedoraslo (upr-
kos generacijama koje bilježe „napredak“ kao stanje
ljudskog roda - pri čemu im je potreban majmun kao
prva karika, da bi dokazali napredovanje) svojoj uzvi-
šenoj misiji zastupnika na Zemlji. Mi o Zemlji ne znamo
puno, ali evo šta su zapisali prvi astronauti (Gagarin):
42
Ona u tminama svemira izgleda kao plavičasti dragulj.
Ona je živa.
Naučnici Rimskog kluba istražuju hipotezu o tome
da je Zemlja živa i podaci su frapantni. Zemlja (ili se-
dam Zemalja) u Kur’anu ima veliki značaj u ukupnom
svemirskom ustrojstvu. Ostali svijetovi, pored džina i
ljudi, imaju Uputu upisanu u svoj genetski kôd i ona
je ista od početka njihove egzistencije, kao i način na
koji oni slave svoga (i našeg) Gospodara potpuno mu
se predajući. Biljni, životinjski, riblji svijet, svijet mikro-
ba i bakterija, koji smo do sada zamijetili, su na usluzi
ljudima ali su i očigledan dokaz Sveprisutnosti Stvo-
ritelja svih svjetova. I sve je u omjeru u kojem se kao
dokaz Savršenstva nalazi i kisik i sol i druga jedinje-
nja kao što su vitamini, proteini, bjelančevine, kalorije,
željezo itd. itd. Čovjeku je potrebna uputa kao voda i
hrana i vazduh, jer bez Upute on postaje biće koje se
ne može svrstati ni u jednu od poznatih vrsta životinja
i biljka kao srodnika. Zemlji i planetima i planetarnim
sistemima i galaksijama ne treba stalno pozivanje, jer
su oni tačni i savršeno bespogovorni u svom trajanju
(dobrovoljno odabranom) sa tačno utvrđenim zada-
cima koje bespogovorno izvršavaju. Oni (te planete,
sistemi i galaksije i sve drugo) su obdareni posebnim
„čulima“ pomoću kojih mogu da „vide“ Silu nad silama
u onom obliku u kojem On želi. Zbog toga se srušilo
brdo od strahopoštovanja kada mu se u vrijeme Musa,
a.s., pokazao Gospodar. Musa, a.s., nije mogao vidjeti
Gospodara, ali se i on od sile koja se samo na tren
pojavila stropoštao bez svijesti. To je Snaga koju lju-
di ne mogu spoznati svojim čulnima. Pa koji silnik na
planeti Zemlji, na bilo kojem položaju da se nalazi, ima
hrabrosti da se usudi protiviti takvoj Snazi? Ko je spre-
man da dovede u sumnju Beskrajnu Mudrost Stvorite-
lja, svevidljivog i nevidljivog? I koji to čovjek, obdaren
razumom, ima smjelosti da se oholi, tlači druge ljude
i uništava druge svjetove, a da se ne boji da će stati
pred takvu Snagu, koja je stvorila svaku drugu, i koja
nema brojčanog opisa i nema prepreke pred kojom bi
zastala? Zar primjeri silnika iz historije, koji su odavno
prah i pepeo, ograničenih trajanjem, kao i svi ljudi, nisu
pouka? Koji tlačitelj i sâm nije okusio smrt?
Imena stvari ili
njihova suština
Čovjek u dolasku na ovaj svijet stigao je u njegovu
konkretnu stvarnost već naučen imenima svih stvari,
i naoružan znanjem, i poprilično samouvjeren. On je
razumijevao situaciju oko sebe, ali su uvjeti bili surovi i
za razliku od života u Dženetu, nisu se mogli mijenjati.
Čovjek nije znao šta ga čeka u budućnosti, ali je znao
da se treba izboriti. Nije još upoznao ni smrt, ni žalost
i teško je mogao razumjeti brigu koju su njegovi, do
juče, poznanici (meleci i džini) iskazivali zbog njega.
Meleci su bili iskreno zabrinuti za sudbinu onoga kome
su se poklonili. I dan danas traje ta zabrinutost i njihova
dova Stvoritelju da pomogne onome kojem su sedždu
učinili, a to ljudsko biće je slabo - stvoreno od „ustajale
ilovače“. Meleci su bez pogovora prihvatili objašnjenje
i čovjekovog i njihovog Stvoritelja da su ljudi u predno-
sti, mada je njima (melecima) bilo dato da imaju slike
budućnosti. U toj budućnosti meleci su vidjeli prolivenu
krv koju će ljudi prolijevati u bitkama. I tako, po bitkama
mi danas pamtimo svoju historiju, po prolivenoj krvi.
Ali ni meleci ne znaju pravi razlog „Misije Čovjek“. To
ne znaju ni ljudi, kao nosioci te misije. Kažemo “ljudi”
mada je osnovni princip naše egzistencije na Zemlji
individualni ispit primjene Upute, tako da nije isključe-
no da neki od ljudi u svojoj usavršenosti (razuma kroz
vjeru) spoznavaju svrhu misije, ali ne i njenu cjelinu.
To zna samo Onaj ko je pokrenuo tu misiju. Spolja
gledano, čovjek nije bio biće koje je moglo da izvrša-
va složene i zamršene zadatke - ni poletjeti ne može
preko nebeskih visina, jer nema krila. Sporo kreće, ima
manje snage od lavova koji ga njuše, ali taj čovjek zna
i šta je lav i šta su krila i šta je drvo i značenja je samo
njemu otkrio Gospodar. Zato je on razumom obdareno
biće i njegova snaga je u razumijevanju. To nemaju ni
meleci, a oni su od svjetlosti sazdani i njihova “rodbi-
na” je rasuta po nebesima kao brojna sunca koja kao
svjetiljke ogromne snage osvjetljavaju tminu. Samo na
našoj svjetiljci - Suncu se dešavaju svakog trena de-
setine nuklearnih eksplozija koje daju tačno potrebnu
i svjetlost i toplinu da bi sve raslo i da bi čovjek mogao
da računa vrijeme i uzgaja sebi hranu.
Te “eksplozije” (zanimljivo) ne samo da daju dobro-
bit čovjeku i svjetovima na Zemlji, nego ne uništavaju ni
druge planete Sunčevog sistema, niti remete svemirski
savršeni red stvari. Čovjek i to domišlja u fragmenti-
ma, jer on je stvoren kao istraživač, naoružan najjačim
oružjem svemira veličanstvenog – razumom.
Prema džungli ili
prema krompirištu?
Dvoje naših prvih praroditelja (Adem, a.s., Adam i
Hava – Eva) u “savršenom obliku” (oni su čisti, ili pa-
radigmatički čisti primjerci) imali su svježe sjećanje na
život - prije života. Tada nisu mogli znati da je ono što
su oni živjeli prije zemaljskog života i za njih dvoje i ci-
jelo njihovo potomstvo jeste i život poslije smrti. Vječni
život! Ostatku čovječanstva, njihovih potomaka, je to
obezbijeđeno poslije života. Njihova misija je bila odre-
đena i prije nego što je u njih udahnut Dah - zato su oni
i prvi Zemljani, ali i prvi prazemljani, ali i vaseljeni.
Od svih drugih bića imaju veći mozak, posebno dio
koji se zove neocortex. On je tri puta veći kod čovjeka
u odnosu na kosture pekinših i drugih “ljudi” (ali, zar
čovjek anatomski ne liči kosturom i na ribe i ptice i sve
sisavce?). I onda je “naukovanje” otišlo u pravcu maj-
muna, a ne u pravcu neba ili Zemlje kao najbližeg čo-
vjekovog rođaka. Najnovija naučna istraživanja govore
o tome da u genetskom smislu ljudska DNK-a najviše
nalikuje na - krompir. O tome se čitaoci mogu šire infor-
mirati u članku “Tko je Homo sapiens?” autorice Da-
vorke Radovčić, (časopis Zarez, Zagreb) gdje se ističe
43
 da je utvrđena odsutnost ikakve sličnosti neadertalske
DNK sa savremenim ljudskim genomom, čime je do-
vedeno u pitanje postojanje neandertalca u ljudskom
rodoslovlju. No, da se ne bi srušila cijela teorija koja je
“smjestila” ljude u evolucionom ciklusu “samoobnav-
ljajuće mašine” ili “stvaranja po sebi i od sebe”, traže
se premoštavanja kroz savremene teorije politipizma i
morfološke varijabilnosti.
Razumljivo, otežano je istraživanje usmjeriti u prav-
cu krompira, kada su naučni pravci odavno krenuli u
smjeru dalekih “predaka” ljudi – majmuna? Pa, danas
gledamo sa velikom nadmenošću različite majmunske
vrste sažaljevajući ih što nisu “evoluirali” do nas. Pa,
smo mi zato, (nekako “napredno”) evoluirali “sami od
sebe”! Sva ova promišljanja podrazumijevaju da je čo-
vjek jedna od životinjskih vrsta, pa se u pristupu čovje-
ku koriste iste metode za posmatranje ostalih životinja
ili sisara, pa i biljaka. Izdvojenost čovjeka od ostalih ži-
vih bića je na više razina: jedna (najvažnija jeste razum,
druga je ljudska duša, a treća religijsko vjerovanje).
Početak vjerovanja u jednog Boga je pravi i jedini
početak čovječanstva. Ili bolje i preciznije rečeno: Na-
uka treba da traga (uz pitanje da li uopće i treba da
traga, ali pošto se čovjek želi uvjeriti, to ipak treba) za
ostacima kultura koje nedvojbeno govore o tome da je
Bog Jedan.
Tu ćemo doći do prvih ljudskih skupina. Postavljam
hipotezu da je DNK stanovnika poslije Velikog poto-
pa (Nuh, a.s.,) istovjetan u globalu, ali je svaki čovjek
unikat sam po sebi. Jer ako “nauka” misli da je “otkri-
la” suštinu kroz genetiku, grdno se vara, jer iza jedne
otkrivene zavjese ili zastora koji postupno ljudski rod
otkriva u svom istraživačkom naporu ka sagledavanju
cjelovite istine i savršenstva Stvoritelja, nalazi se drugi
zastor. Jer, kako god čovjek nije životinja, nije ni Bog.
Ljudski razum je Božiji dar, ali i velika zamka, ali i dalje
i velika zagonetka.
Neograničene veze
međuneuronskih veza – a
opet ponašanje: bez veze
Ako je samo milion kortkalnih nervih stanica pove-
zan jedan sa drugim u grupe od samo dva neurona
od kojih svaki sudjeluje u svim mogućim kombinacija-
44
ma - tako narasli broj različitih oblika međuneuronske
veze mogao bi se izraziti pomoću fantastičnog broja
102783000.
Ove podatke ističe Erich Fromm preuzimajući ih od
Livingstona, ( R.B. Reirforcement u The Neuroscientes
A. Study Program, New York: Rockfeller Univesity Pre-
ss 1967.) sasvim sigurno ni sâm ne znajući o kakvom
se redu veličina radi.
I zaista, čovjek ima potrebu da koristi mozak mnogo
više nego što to radi ijedno živo biće od poznatih u
cijelom svemiru.
I upravo na ovim temeljima, a ponesena pronalas-
cima u oblasti prirodnih nauka i „otvorenih“ vidika, čo-
vjek sam sebe sve više postavlja u ulogu gospodara
prirode. I kao najmoćnije (i najljepše) biće svemira.
Kao simbolički dokaz te „moći“ dizajneri vanzemaljaca
zamišljaju kao nekog ko ima veliku glavu u kojoj se čak
vizuelno vidi krupni mozak i njegove vijuge.
Savremeni čovjek to i sam osjeća kao svoju pred-
nost, pa nije slučajno što u izmišljanju eventualnih po-
sjetilaca iz svemira najveći broj njih su predstavljeni
kao dominantni u tehnološkom razvoju, jer je čovjek
svjestan da bi se došlo do Zemlje iz dubine beskraja
svemira treba ovladati velikom moći.
Ali, najveći dio „dizajnera“, sanjara, onih koji blude
i koji u iluziji žive i iluziju forsiraju, ne mogu pobjeći od
ljudske uloge: vanzemaljci su ružni, nisu u savršenom
obliku, oni su kao gmizavci, reptili, krvoločni su i kao
takvi su zaostatak „svemirske evolucije“ u kojoj je čo-
vjek, ipak, glavni. I on pobjeđuje sve i na Zemlji i u sve-
miru svojom pameću, lukavošću i svojim humanoidnim
stavovom, ali i vezanosti za planetu Zemlju.
Čovjek nije ni svjestan koliko je krvno i tijelom vezan
za plavičasti globus na kojem se nalazi i koji mu je jedi-
no stanište i jedini dom i kolijevka i istinski rođak.
A davno je Poruka upućena i oko prodiranja preko
granica nebesa i Zemlje: “O, družine džina i ljudi, ako
možete da preko granica nebesa i Zemlje prodrete,
prodirite, moći ćete prodrijeti jedino uz veliku moć!“
(er-Rahman, 33).

Fotografija
U
ljepšavanje je jedan od najnormalnijih i
najbazičnijih fenomena u vezi sa ljudskim
rodom, posebno ženom. Ljudi se uljepša-
vaju od kada je svijeta i vijeka. Kriteriji koji određuju da
je nešto lijepo ili nije, historijski, kulturološki, sociološki
su različiti. Na kraju krajeva, o ukusima se ne raspravlja
i lijepo svako vidi onako kako - vidi. Međutim, trendovi
lijepog su stvar koja se nameće, pažljivo gradi i osmi-
šljava. Kad pogledamo stare fotografije naših roditelja,
najčešće nam izgledaju smiješni, a oni se hvale i brane
da je baš ta frizura i da su takvi reveri bili apsolutni hit
u njihovo vrijeme. Znači, oni su sebi i drugima tad bili
‘cool’, a nama danas nakaradni ili u najboljem slučaju
prevaziđeni.
Kad sam postala majka, po prvi put sam počela
razmišljati o tome da će i moje fotografije nekad neko
sa zanimanjem gledati. To me je natjeralo prvo da ih
pregledam i neke od njih uništim. Onda sam ih sve
prebacila u podrum, bojeći se, a i nadajući se done-
kle da će ih dokrajčiti vlaga i miševi. Kao utjeha i nova
bojazan pojavile su se ove digitalne fotografije kojih
možeš ‘štancati’ do mile volje i nikad ih ne izraditi. To
znači da mogu veoma lako otići u nepovrat i da se niko
nikad neće smijati mojoj odjeći i stilu. Ali, od te mo-
gućnosti me je u isto vrijeme obuzela i jeza, jer to bi
značilo da će se za buduća pokoljenja izgubiti moj lik,
a ta pomisao o ‘nestajanju’ s ovog svijeta mi se nije
nimalo svidjela.
E, tu dođoh do razmišljanja o smislu uljepšavanja i
ljepote. Uljepšavanje žene muslimanke u sebi nosi sa-
vršenstvo sklada i smiraja, kao uostalom i sve u islamu.
Oslobađa je nepotrebnih tereta kojim je inače svijet op-
terećen, jer njena ljepota se štiti i čuva za samo odabra-
Aida BEGIĆ-ZUBČEVIĆ
ne oči. Tu i tad ljepota dolazi na svoje mjesto i svodi se
na individualni doživljaj, a ne na mašinsku proizvodnju.
Svako od nas je jedinstven i neponovljiv u svojoj ljepoti i
kao takav je predodređen da se svidi onom koji je, opet
u svojoj neponovljivosti, stvoren da je prepozna i voli.
Kako je lijepo i jednostavno težiti da se svidiš samo jed-
noj osobi, a ne vascijelom dunjaluku. Koliko samo ko-
mšinica, kolega i kolegica, prijatelja i neprijatelja otpada
u toj težnji da se svidiš. Kao da ti teret cijelog svijeta
padne sa pleća i svede se na jednostavnost odnosa s
jednim čovjekom, tj. tvojim mužem.
Žene usmjerene na to da se svide i petom i desetom,
nikad ne dođu do ove jednostavnosti, pa čak ni u staro-
sti. Tu dođosmo do na početku pomenutih fotografija.
Starije žene koje su bile lijepe i možda jednom u životu
mislile da su došle do tačke kad su se svima sviđale i
komšinicama i kolegama i muževima i ženama, one se
ne vole fotografisati, već uvijek kao džoker vade neke
stare slike koje ih prikazuju u najljepšem svjetlu. U njiho-
vom pogledu, dok posmatraju same sebe na tim foto-
grafijama, može se prepoznati da i danas one sebe vide
u tom davnašnjem svjetlu, nikad pomirene s neumitno-
šću starenja i smrti. Mnoge baš zbog te nepomirenosti
s dvije najveće izvjesnosti ovog života pokušavaju pre-
variti i izbjeći ono što ne može biti izbjegnuto. Podvrga-
vaju se plastičnim operacijama i u svojoj starosti oblače
one boje i krojeve koje im već decenijama ne pripadaju.
Grčevito pokušavaju ostati u stadiju u kom su bile naj-
ljepše. Čini mi se da će svjedočanstvo takve starosti,
koja imitira mladost, biti mnogo nakaradnija slika od
prevaziđenih krojeva. Ako i budemo ‘ofirni’ našoj djeci
dok nas budu gledali na starim fotografijama, nadam
se da će to biti zbog mode, a ne zbog nesklada između
godina i zrelosti koje te godine od nas zahtjevaju.
45
 mr. Merima ČAMO | GRADOVI

TUZLA
D
osadašnja arheološka istraživanja, na široj
teritoriji Tuzle, pružila su potrebne odgo-
vore na pitanja o prisustvu ljudi na ovom
području kroz historiju, naročito o njihovom načinu ži-
vota u prethistorijskom i antičkom dobu. Tim putem se
ustanovilo da ova plodna regija prstensto svezana za
visove Majevice, nizinu Spreče i žile Ozrena, Konjuha i
Dramešine, predstavlja jednu od najstarijih naseobina
u Bosni i Hercegovini, te da je područje oko tuzlanskih
sonih izvora u dolini Jale i Soli (jalos Salines - slana
zemlja) bilo naseljeno još u periodu mlađeg kamenog
doba (neolitika). Rimljani su u tuzlanskom kraju zatekli
panonsko pleme Skordiska, čiji su pripadnici glasovitu
Salinianu odabrali za svoju jugozapadnu priferiju, dok
je centralno plemensko područje pokrivalo Sembe-
riju i Srem. Starosjedioce rano potisnuše Sloveni koji
izjezdiše iz mokrih pribaltičkih gora i u jednom naletu
zauzeše teritorij Semberije sve do zemlje slanih izvora
gdje uspostaviše župu Soli. Kao teritorij srednjovjekov-
ne Bosne župa Soli se prvi put spominje 1225. godine
kada ju je kralj Andrija II za kratko vrijeme odvojio od
matične zemlje pa poklonio kao leno katoličkom nad-
biskupu Ugrinu. Ipak, poklon je bio samo formalne pri-
rode, jer se ovaj kraj i nadalje nalazi u rukama bosan-
skog vladara. Pokorivši na kraće vrijeme Bosnu i Hum,
1254. godine, kralj Bela IV, dijeli zemlju na tri banovine
a jedna od njih je i banovina Soli. Od 1356. godine
Tvrtko I se naziva banom „čitave Bosne i čitave Usore
i Soli“. U Tuzli nikad nije bio podignut neki reprezen-
tativan zamak ili rezidencija vladara, ali je zbog svog
„vrijednog resusa - soli“ gotovo stalno spominjana u
kraljevskim titulama.

Župa Soli u sastavu

Bosanskog vilajeta
Osmanski Turci su i prije zvaničnog pada srednjo-
vjekovne bosanske države 1463. godine zauzeli jedan
dio Bosne u kojem se nalazila i župa Soli. Ondašnja
župa obuhvatala je dvije manje aglomeracije Gornje

46
i Donje Soli, osvojene 1460. godine. Upad i kratko-
trajna vlast susjednih Mađara nije spriječila Turke da
ovaj „zdenac pun bijelog, trpskog grumena”, vrati pod
sultanovu zastavu, 1474. godine. Gornje i Donje Soli
nominirane su kao Memleha-i Bala i Memleha-i Zir, dok
je naziv samog grada izvedenica turske riječi tuz što
znači so - Tuzla - Bala i Tuzla - Zir (Gornja i Donja Tuzla).
U prvom turskom popisu Zvorničkog sandžaka 1516.
godine Tuzla - Bala i Tuzla – Zir, zavedene su kao dvije
nahije u sastavu Srebreničkog kadiluka. Sredinom XVI
stoljeća, Gornja Tuzla je imala pet muslimanskih i dvije
kršćanske mahale, sa ukupno 419 kuća, od kojih 23
kršćanske, a slična stambena dispozicija primijenjena
je i na prostoru Donje Tuzle u kojoj se formiralo pet mu-
slimanskih i dvije kršćanske mahale, sa ukupno 399
kuća, od kojih 116 kršćanskih. Do kraja XVI stoljeća u
Gornjoj Tuzli se razvilo sedam „mirnih, u sebe zatvore-
nih cjelina u zelenilu” a neke od njih su Hadži – Iskende-
rova mahala sa džamijom koja je nazvana Čaršijskom,
zatim mahala emina Hajrudina sa mesdžidom, mahala
amaldara Alije (zakupnika solana), Dragčin mahala itd.
Gornjotuzlanski dio krasila je i Bijela džamija, koja je
također podignuta u XVI stoljeću, ali se ne zna ime nje-
nog vakifa. Za urbani razvoj Donje Tuzle umnogome
je zaslužan Turali - beg koji je na raspoloživom terenu
sagradio džamiju - zvanu Poljska, mektebe, hamame,
hanove, 38 dućana u utvrđenoj čaršiji, te stvorio uslove
za stvaranje domaće trgovine (prvi trgovački artikal bila
je so). Faktori koji su gotovo podjednako utjecali na
rast ovog dubletnog naselja (Tuzla - Bala i Tuzla – Zir)
bili su prerada (izvarivanje) soli i zanastvo doneseno
s Istoka. Naime, složenije metode u procesu ekspro-
prijacije soli, unaprijedile su proizvodnju tog bijelog
minerala za 400% što se posljedično odrazilo i na po-
većanje prihoda, te je shodno tome Tuzli dodijeljen sta-
tus kasabe i carskog hasa (carskog posjeda), 1477.
godine. Pored proizvodnje soli, tuzlansku privredu je
jačao i čaršijski obrt u kojem su prednjačili umjetnič-
ki zanati - kujundžijski, kazandžijski i drvorezbarski. U
okviru Bosanskoga Vilajeta, 1573. godine osnovan je
tuzlanski kadikuk sa sjedištem u Gornjoj Tuzli, a sre-
dinom XVII stoljeća, sjedište kadiluka se prenosi na
Donju Tuzlu. Pri kraju turske uprave Tuzla je imala oko
5. 000 stanovnika i ubrajala se među nekoliko najvećih
bosanskih gradova.
Gradske kapije
Na početku XVIII vijeka podignuta je u Donjoj Tuzli
utvrda pravouglog oblika, visokih zidova, sa po jednom
stražarnicom na svakom zidu i glavnom kulom unutar
bedema. Tuzla je bilo opasana vanjskim zidom s četiri
kapije iznad kojih se nalazila po jedna prostorija (npr.
hazna - državna blagajna). Gradska vrata i kapije bila
su na četiri mjesta; jedna kapija se nalazila na lokaciji
današnjg središta grada, na mjestu popularne Kapije
i zvala se poljska kapija jer se kroz nju izlazilo u polje,
druga kapija bila je na Jali - stara kapija, treća kod Be-
hram - begove džamije, poznatije kao Šarena džamija
(izgrađene 1545. godine), a četvta pored današnjeg
Grand hotela. Tvrđavom je zapovijedao dizdar, a gra-
dom kapetan. Kapije su se zatvarale uveče, u akšam a
otvarale izjutra. Tvrđava je razorena 1870. godine.
Moderna u Tuzli
Kada je carska austrougarska vojska ušla u Tuzlu 22.
septembra 1878. godine, u gradu nije zatekla adekvat-
ne objekte gdje bi smjestila četiri bataljona osvajačkih
regimenti. S toga je odmah pristupila izgradnji kasarne
i vojnih paviljona - Istočni i Zapadni lager. Nakon obe-
zbjeđenja grada vojnim punktovima, srednjoevropski
civilizatori preusmjeravaju svoju pažnju na sone izvore,
debele naslage uglja i bogate šume koje prepuštaju
u ruke austrijskim i mađarskim akcionarima. U svjetlu
kapitalističkih odnosa baziranih na investomaniji, ek-
sploataciji (iskorištavanju najamne snage i prirodnih
resursa) i krajnje “folklorističkoj percepciji” islamsko –
orijentalnog melmeka, Tuzla se postepeno transfigurira
iz tradicionalnog agrarno – zanatlijskog – trgovačkog u
industrijski grad. Otvaranjem novih solana u Siminha-
nu i Solini, rudnika uglja i ciglane u Kreki, fabrike špirita
i rafinerije Alois Grauaug, pet pilana, te izgradnjom že-
ljezničke pruge Doboj –Tuzla slika najstarijeg bosan-
skohercegovačkog naselja sve više poprima konture,
oblike i boje cenralnoevropskih urbanih centara. Pri-
vredna ekspanzija istodobno pokreće i demografska
kretanja u Tuzli mijenjajući broj i strukturu stanovništva
(procenat stanovnika koji stiču dohodak u oblasti indu-
strije, zanatstva, trgovine i raznih društvenih djelatnosti
ubrzano raste). Na osnovu popisa iz 1879. godine Tu-
zla je imala 1. 290 kuća sa 5. 119 stanovnika, a nakon
tri decenije taj brojčani niz se značajno multiplicira po-
47

FOTO: Imrana KAPETANOVIĆ
kazjući novo stanje: 5. 119 kuća sa 12. 533 stanovnika
(5. 892 muslimana, 754 pravoslavnih, 3. 237 katolika i
348 jevreja).
Tuzla na
stranicama putopisa
O Tuzli i životu njenih stanovnika od najstarijih do
novijih vremena postoje brojni spisi, literarni i publici-
stički zapisi koje potpisuju domaći i strani autori. Iz te
raznovrsne dokumentarne građe donosimo fragment
jednog putopisa iz 1875. godine koji je napisao ondaš-
48
nji dopisnik bečkih i berlinskih novina u Bosni. “Tuzla
je primjer kako Bosna orijaškim koracima napreduje”.
Grad je skoro sasvim na novo pregrađen; ima doduše
još i danas svoje turske mahale, no uglavnom su ulice
široke i čiste, zgrade nove i moderne. Na mjestu poru-
šene donjotuzlanske tvrđave, “danas je veliki Appelov
trg, prostran, sa 8000 četvornih metara”. Na sredini
trga stoji obelisk, a na sjevernoj strani gradska vijeć-
nica, sagrađena u maurskom stilu. “Znatan se napre-
dak vidi i po mnogim školama, koje su istina većinom
konfesionalne”. Impozantno se doima trgovačka škola
i nova osnovna škola s praktičnim pokusnim vrtom. Na
sjeverozapadnoj strani grada smještena je vojnička
bolnica i stacionarska zgrada. U daljem tekstu pisac
govori o jednom značajnom događaju “namještenju
liječnice Krajewske u Donjoj Tuzli”. Taj čin, ističe autor,
državna služba je poduzela radi stava “muslimanskih
žena, koje rijetko zovu u pomoć muškarca liječnika, što
nadrilječnicima ostavlja široko polje”. Od 1894. godine
pomenuta doktorica je liječila 613 bolesnica, među nji-
ma 224 muslimanke.
Novovjekovna previranja u
centru sjeveroistočne Bosne
Krajem Prvog svjetskog rata i propašću Harzburške
monarhije Tuzla ulazi u dvatesetsedmogodišnje razdo-
blje u kojem se isprepliće snaga dva različita kraljevska
grba, čime se nakon orijentalizacije i okcidentalizacije
počinje sa pojačanom kulturnom i političkom domina-
cijom „domaćeg establishmenta“. Period bržeg razvo-
ja nastupa nakon Drugog svjetskog rata, kada dolazi
do uspješne rekonverzije industrije. Mirnodobski plan
razvoja društva primijenjen je u proizvodnji soli, hemij-
skoj industriji, kopovima uglja, građevinarstvu, metalno
– preradivačkim postrojenjima, pogonima za preradu
voća i povrća, te u zanatstvu, ugostiteljstvu, trgovini i
saobraćaju. Socijalistički „nacrt“ donekle se spontano
preslikava na grad, podstrekavajući akcije koje traže
veću infrastrukturnu podršku - poput izgradnje i obje-
kata prosvjetnog i kulturnog karaktera (univerzitetska
mreža, pozorište...), stambenog zoniranja, podizanja
spomenika, izmjena naziva ulica itd. Pedesetih godi-
na XX stoljeća u Tuzli su uvedene tzv. prisilne urbane
promjene u centralnoj zoni grada. Usljed višestoljet-
ne eksploatacije slane vode, koja je zahvatala i samo
središte Tuzle, pojavljuju se deformacije na zemljinoj
površini. Ova izobličenja su prvi put uočena 1907. go- mišljenju i uvjerenju, otvorenosti...To moralno, etičko i
dine. Deformisanje terena je u zoni slijeganja izazva- duhovno odredište Tuzlaka nadvladalo je razorno ne-
lo značajna oštećenja građevina (uglavnom objekata giranje i dramatično obezvređivanje njenog duha koji
nastalih u austrougarskom periodu) pa su neminovno se u najsudbonosnijim trenucima historijskih lomova
uslijedila rušenja brojnih javnih, privrednih i stambenih uspijevao vratiti svom ishodištu, svojim korijenima i
zgrada, te komunalne podgradnje. Ta geološka nepo- svojim dometima. “Duh Tuzle traje kao činjenica, kao
goda i danas je prisutna u tuzlanskoj stvarnosti. Sva- plamen koji daleko izvan Tuzle odoljeva silama i pro-
kog mjeseca, u „minerološkoj nutrini“ grada nastane storima mraka”.
novih pet hiljada kubnih metara praznog prostora koji
u biti i izaziva ruiniranje tla, što predstavlja svojevrstan
ekološki udar koji zahtijeva brza i konkretna rješenja.
Bilješke:
Džaja, Mato, Tuzlanski vremeplov IV, Grafičar Tuzla,
Tuzla, 1990.
Historija je u miru lično Handžić, Adem, Tuzla i njena okolina u XVI vijeku,
osjećanje, u ratu je Svjetlost, Sarajevo, 1975.
kolektivna tragedija Redigovani izvod iz putopisa Henrika Rennera, Her-
Na referendumu održanom krajem februara i počet- ceg – Bosnom uzduž i poprijeko, Sarajevo, 1900.
kom marta 1992. godine građani Bosne i Hercegovine Trifković, Dragiša, Tuzlanski vremeplov III, Univerzal
izjasnili su se za samostalnu, nezavisnu i suverenu dr- tuzla, Tuzla, 1988.
žavu. Odmah po proglašenju nezavisnosti i priznanja WEB SITE: www.forumtz.com/bos/skupstina.htm
državno – pravnog subjektiviteta Bosne i Hercegovi- (Ć. Sarajlić, V. Pavlović).
ne od strane Evropske zajednice (6. 4. 1992. godine)
pokrenut je snažan i dugotrajan napad na teritoriju
novonastale države. U burnom periodu rata, uprkos
srpskoj agresiji na zemlju i sam grad, Tuzla je zahva-
ljujući dobro organiziranoj civilnoj i vojnoj vlasti, bila i
ostala najbolje čuvani i odbranjen grad u Bosni i Her-
cegovini. Ipak, nerealna i izokrenuta predstava suro-
vog rušitelja o prošlosti i ljudskom profilu ove urbane
sredine, utisnula je u tuzlansko tkivo dubok ožiljak. Pod
razornošću samo jedne granate ispaljene sa srpskih
položaja na planini Ozren, u centru grada (na Kapiji)
je usmrćena 71, a teže i lakše ozlijeđene 124 osobe.
Na mjestu izgubljene mladosti postavljeno je, u znak
sjećanja, spomen obilježje poginulim građanima Tuzle.
Datum njihove pogibije, 25. maj 1995. godine u Tuzli je
proglašen Danom žalosti. Prema odredbama Dayton-
skog sporazuma (ratifikovanog krajem 1995. godine
u vazduhoplovnoj bazi Rajt – Paterson kod Dejtona)
područje Tuzlanskog kantona danas obuhvata trinaest
općina a to su: Banovići, Doboj - Istok, Gradačac, Gra-
čanica, Kladanj, Kalesija, Čelić, Lukavac, Srebrenik,
Teočak, Sapna, Živinice i Tuzla. U postratnom periodu
Tuzlaci iznova usvajaju povijesno pravilo Bosne i Her-
cegovine personificirano u multietničkoj zajednici i nje-
nim valerima - čovjekoljublju, obzirnosti prema tuđem

49
 ODABRANE ŽENE
ZULEJHA
Žena Jusufa a.s.
D
a bi privoljela Jusufa
Zulejha skova plan da
sagradi veličanstvenu
palatu u svom paviljonu. U njoj bija-
hu sedam povezanih odaja neupo-
redive ljepote. Diljem palate majstor
je naslikao Jusufa i Zulejhu, kao lju-
bavnike isprepletene u ljubavnom
zagrljaju. Kad odaje ukrasi, dotjera
sebe da zablista u neuporedivoj lje-
poti, a onda posla sluškinje da joj
pronađu Jusufa. Čim je ušao, uve-
de ga u prvu odaju i zamandali že-
ljeznom šipkom vrata. Ranjena nje-
govom okrutnom ravnodušnošću,
započne ljubavni ples i provede ga
kroz odaje. Kad stigoše do sedme,
najljepše odaje, izranjavana njego-
vim upornim odbijanjem, Zulejha
uze nož, skriven ispod kreveta i u
očajanju ga prinese svom vratu. Vi-
djevši to, Jusuf skoči i ruka njegova
steže njen gležanj.
Kur’ani Kerim o tome u suri Ju-
suf ovako govori:
„Hodi“, „Sačuvaj Bože!“,
uzviknu on, „vlasnik me moj li-
jepo pazi; a oni koji dobro uz-
vrate zlim neće nikad uspjeti.“
I ona je bila poželjela njega, a
i on bi nju poželio da od Gos-
podara svoga nije opomenu
ugledao, tako bi, da odvratimo
od njega izdajstvo i blud, jer je
on uistinu bio Naš iskreni rob.“
(Jusuf, 23-24)
Tada iznenada, u jednom uglu
odaje, on ugleda zastor izvezen
zlatom. Upita Zulejhu šta je to, a
ona mu odgovori: „Tamo je idol ko-
50
jeg obožavam otkad znam za sebe.
Stavila sam ga iza zastora da ne
vidi nečasno djelo koje nastojim s
tobom počiniti.“ Tada je Jusuf ugle-
dao svog djeda Ibrahima, a.s., svog
oca Jakuba, a.s., i meleka Džibrila
kako ga dozivaju da ne ukalja svoju
čast. Jusuf, a.s., je potrčao prema
vratima koja mu je Džibril otvarao
jedna po jedna. Kod posljednjih,
Zulejha ga sustiže, i pokušavajući
da ga zaustavi, uhvati ga za košulju
i podera je straga. Jusufu pođe za
rukom da uzmakne i dok je napu-
štao palatu naiđe na upravnika sa
pratnjom. Jusuf je plemenito postu-
pio i nije rekao ništa što bi pobu-
dilo Putifarove sumnje. Vidjevši ih
zajedno, Zulejha pomisli da mu je
sve ispričao i pokuša krivicu pre-
baciti na Jusufa.
„Kakvu kaznu zaslužuje onaj
koji je htio da ženi tvojoj zlo uči-
ni“, reče ona, „ ako ne tamnicu ili
kaznu bolnu?“ „Ona je pokušala
da mene na grijeh navede“, reče
Jusuf.
Bijaše neka žena sluškinja Zulej-
hina, koja imade tromjesečnu bebu.
Ovo dijete koje još nije bilo ni riječi
progovorilo, reče: „ Čuvaj se veliki
veziru ishitrenog kažnjavanja. Ju-
suf ne zaslužuje da bude kažnjen,
nego tvoju naklonost i milosrđe.“
„Ako je košulja njegova spri-
jeda rezderana, onda ona istinu
govori, a on neistinu“, primjeti
jedan rođak njezin, „a ako je ko-
šulja njegova straga razderana,
onda ona laže, a on govori isti-
nu.“ Kad on vidje da je košulja
njegova straga razderana, reče:
„To je jedno od vaših lukavstava,
vaša lukavstva su zaista velika!“
(Jusuf, 25-28)
A što se tiče Jusufa, naredi mu
da o ovom slučaju niko ne sazna.
Njegova nevinost je dokazana, i ne
treba slijediti put ogovaranja, nego
je bolje cijeli slučaj zastorom pokri-
ti. Međutim, čim su egipatske gos-
pođe tu tajnu isčeprkale, počeše
da svašta pričaju na račun Zulejhe.
Kad je Zulejha saznala za ova do-
kona govorkanja, poželje da posra-
mi ove nepravedne žene. Naložila
je da se pripremi velika gozba na
koju je pozvala sve plemkinje i di-
vane im pripremila. Na sve strane
sluškinje su lepršale sa željom da
im ugode. A kad svo posuđe od
jela i poslastica odniješe, Zulejha
naredi da voće pred njih iznesu i
svima u ruke nož dadnu. Tad naredi
Jusufu da svečano odjeven pred
njih iza zastora izađe.
„Bože! Ovo nije čovjek, ovo je
plemeniti melek!„ E to vam je onaj
zbog koga ste me korile“, reče ona.
„ Istina je da sam htjela da ga na
grijeh navratim, ali on se odupro.
Ako ne učini ono što od njega tra-
žim, biće sigurno u tamnicu bačen
i ponižen.“
Spletke
Ove lijepe žene ugledavši Ju-
sufa porezaše ruke svoje. Zulejha
reče da je ne osuđuju nego da joj
pomognu. Tad one počeše da se
obraćaju Jusufu govoreći da je on
apsolutni gospodar duše svakog
ko ga bar jednom pogleda. Razlog
tome nije samo ljepota njegova lica
i Zulejha hoće, ako joj ne udovolji,
da ga baci u tamnicu. Ona je sa-
građena tako da u njoj ni svježeg
zraka, ni sunca nema. Gdje zadah
nije moguće podnijeti. Gdje ni jela
ni pića nema dovoljno. A gdje nje-
govo lijepo biće neće moći izdržati.
Kad je saslušao ovaj njihov
prepredeni govor, Jusuf svoje lice
okrenu, ispruži dlanove i prouči
dovu Svevišnjem:“ ...draža mi je
tamnica od ovoga na što me one
navraćaju! I ako Ti ne odvratiš od
mene lukavstva njihova, ja mogu
prema njima naklonost osjetiti i la-
komislen postati. I Gospodar nje-
gov usliša molbu njegovu i spasi
ga lukavstva njihova.“
Kad im postade jasno da Jusuf
neće popustiti, vratiše se Zulejhi i
počeše je nagovarati da baci Jusu-
fa u tamnicu. Tu će popustiti i udo-
voljit njihovim željama.
Tamnica
Zulejha dozvoli da bude pre-
varena, i jedne noći dok je sjedila
nasamo sa vezirom, poželi mu se
na svoj izgubljeni ugled u gradu, a
krivac tome je samo Jusuf. Da bi
sprala ljagu, zamoli ga da Jusufu
oduzmu sve počasti, bace ga u ta-
mnicu i da to glasnik javno razglasi
po gradu. Vezir se složi i prepusti
Zulejhi da slobodno uradi sa njim
što hoće. Sluge sa njega strgoše
zlatnu odjeću, a vojnici ga provedo-
še kroz grad, uzvikujući: „Ovako će
biti kažnjen svaki rob koji sa nepo-
štenim namjerama gazi po ćilimu
svoga gospodara.“
Kad je Jusuf dospio u tamnicu,
u svojoj sobi pobožnosti hvalio
je svoga Gospodara, Ibrahimova,
a.s., Ishakova, a.s., i Jakubova, a.s.
Konačno se sklonio od Zulejhine
zamke. A Zulejha, vidjevši prazan
dvorac, shvati šta je u ljutnji učinila.
Ko je ikada ovako s voljenim postu-
pio? Sve što je pripadalo Jusufu,
razdiralo joj je dušu. Bezbroj puta bi
uzimala i mirisala odjeću njegovu.
Shvati kolika je blagodat bila gleda-
ti lice njegovo. I posta umorna od
same sebe. Pokuša zariti handžar
u grudi svoje, ali dadilja je spriječi,
govoreći: „Kad ćeš se otrijezniti?
Sada, kad si ovo učinila, moraš
čekati da providnost izlaz pronađe.
Naoružaj se strpljivošću.“
Zulejha je noću često pred za-
tvor dolazila ne bi li možda vidjela
Jusufa. Danju strahujući od Putifa-
ra, stražari joj to nisu dozvoljavali.
Jednog dana im je naredila, kad ga
već ne može vidjeti, da bar čuje
njegov glas. Naredi stražarima da
ga malo udare. To je stražarima bilo
teško i pomisliti, a kamoli učiniti, ko-
liko su ga svi voljeli. Dogovorili su
se sa Jusufom da udaraju u jastuk,
a da on glasno jaukne. Zulejha,
čuvši jauk, prvo se onesvjestila, a
kada je došla sebi, sva u suzama je
pobjegla od zatvora i nikad se više
nije vratila. Po sluškinji bi slala u za-
tvor mnoga jela...
U palati, na krovu imala je jednu
malu odaju odakle je mogla vidjeti
zatvorski krov. Tu bi se zatvarala i u
suzama, kad već nije mogla vidjeti
Jusufa, gledala u krov zatvora u čijoj
se unutrašnjosti nalazio voljeni. Bi-
jaše potpuno odsutna od stvarnosti
i samo bi ponekad dolazila sebi,
kad bi je sluškinje dobro protresle.
Svakog, ko bi joj kakav haber o Ju-
sufu donio, zlatom bi darivala. Tako
je svoje blago podijelila.
Nastavlja se ...
51
 mr. Ifeta NEZIROVIĆ | PORODIČNI ODNOSI
Muslimanski
i građanski brak
U
ovom broju nastavljamo sa pisanjem o pra-
vima i dužnostima roditelja i djece, što je
nastavak pisanja o porodičnim odnosima
iz prethodnih brojeva, po šerijatskim propisima (prema
kojima Muslimani i Muslimanke usklađuju ponašanje i
odnose u svojoj porodici) i tzv. građanskim zakonima,
kojima svaka država reguliše porodične i druge odno-
se, i koji se primjenjuju na sve građane-stanovnike te
države.
Prava i dužnosti
roditelja i djece
U Porodičnom zakonu Federacije Bosne i Hercego-
vine (“Službene novine Federacije broj 35/05), oblast
prava i dužnosti roditelja i djece počinje sa odredba-
ma koje regulišu prava djeteta, što je novina u odnosu
na raniji zakon, u kojem nisu bila eksplicitno navedena
dječija prava, već su proizilazila iz odredaba o dužnosti
52
roditelja. Na taj način djeca su se u zakonskom tekstu
nalazila u neravnopravnijem položaju.
Polazeći od navedenog važeći Porodični zakon u
Federaciji Bosne i Hercegovine, prava djece naglaša-
va, proširuje i taksativno nabraja, čime su, u skladu sa
Konvencijom o pravima djeteta.1
i drugim međunarodni dokumentima, djeca izdvoje-
na kao poseban subjekt prava i zaštite. Djeca su tako
prihvaćena kao ljudska bića koja mogu iskazati svoje
potrebe i učestvovati u svim aktivnostima koja se njih
tiču.
1
Konvencija o pravima djeteta je dogovor između zemalja
koji djeci garantira ista prava gdje god da žive. Bosna i
Hercegovina je ratifikacijom o sukcesiji preuzela ovu UN
Konvenciju 23.11.1993.godine i obavezala se na njezinu
primjenu, tako da svakom dijetetu pripadaju sva prava iz
Konvencije.
 Prema ovom zakonu dijete ima slijedeća prava:
• na staranje o životu, zdravlju i razvoju ličnosti,
• da živi sa roditeljima, a ako ne živi sa oba ili jednim
roditeljem, dijete ima pravo da redovno
• održava lične i neposredne kontakte sa roditeljem s
kojim ne živi i sa nenom i djedom,
• na zaštitu od nezakonitog miješanja u njegovu pri-
vatnost i porodicu,
• na izražavanje i uvažavanje vlastitog mišljenja u
skladu sa njegovim uzrastom i zrelosti,
• da traži zaštitu svojih prava pred nadležnim orga-
nom, (organ starateljstva, policija, sud itd.),
• na posebnog staratelja (za djecu bez roditeljskog
staranja, kao zamjena roditeljskog staranja),
• u porodici ima pravo na zaštitu od svih oblika nasi-
lja, zloupotrebe, zlostavljanja i zanemarivanja.
Dijete ima pravo na obrazovanje, izbor škole i za-
nimanja u skladu sa njegovim sposobnostima i sklo-
nostima, kao i pravo na zaposlenje koje nije štetno za
njegovo zdravlje i razvoj (podrazumijeva se za starije
maloljetnike).
Istovremeno, propisane su i dužnosti djece tako
da je dijete dužno poštovati roditelje i ostale člano-
ve porodice i dužno je da pomaže roditeljima.
Roditeljsko
staranje
Roditeljsko staranje je skup odgovornosti, dužnosti
i prava roditelja, koje imaju za cilj zaštitu ličnih i imo-
vinskih prava i intersa, a koja se moraju ostvarivati u
najboljem interesu djeteta. Roditelj se ne može odreći
roditeljskog staranja.
Porodični zakon reguliše dužnosti i odgovornosti ro-
ditelja na sveobuhvatan način kroz odredbe sadržane
u 40 članova, od kojih navodimo slijedeće:
• roditelji su zajednički i prvenstveno odgovorni za
razvoj i odgoj djeteta, te oni treba da osiguraju za-
štitu djeteta koja je nužna za njegovu dobrobit. S
tim u vezi roditelji su obavezni upoznati dijete sa
njegovim pravima i omogućiti mu njihovo ostva-
rivanje,
• roditelji su dužni starati se o životu i zdravlju djeteta,
čuvati dijete, zadovoljavati njegove normalne potre-
be i štititi ga od svih oblika poroka: droga, alkohol,
skitničenje, razbojništvo, krađa, prosjačenje, prosti-
tucija, te nasilja, ekonomske eksploatacije, seksu-
alne zloupotrebe i svih drugih asocijalnih pojava, a
stim u vezi dužni su i kontrolirati ponašanje djeteta,
• dužnost roditelja je starati se o obrazovanju svoje
djece, o redovnom osnovnom i srednjem obrazova-
nju, a po mogućnosti i o njegovom visokom obra-
zovanju,
• roditelji imaju pravo živjeti sa svojom djecom, izdr-
žavti dijete i osigurati životne uslove potrebne za
njegov razvoj,
• roditeljska je dužnost i pravo da upravljaju imovinom
djeteta do njegovog punoljetstva,
• ako roditelji ne žive u porodičnoj zajednici ili iz dru-
gih razloga o djetetu se stara samo jedan roditelj,
ovaj zakon je na iscrpan način propisao način i po-
stupak ostvarivanja roditeljskog staranja, koji treba
da bude u najboljem interesu djeteta.
• Dakle, kao značajna novina u ovom zakonu je način
kako su propisana dječija prava i obaveza roditelja
i institucija (škole, obdaništa idr.) da nauče dijete
prepoznati svoja prava i mogućnosti kako ih mogu
ostvariti i/ili spriječiti kršenje svojih prava ili prava nji-
ma dragih osoba.
Za ova pitanja neophodan je poseban senzibilitet
roditelja, zbog toga što je to temeljna novina, koja nije
bila dovoljno prisutna u našem tradicionalnom odgoju
i vaspitanju, kako u porodici, školi i drugim institucu-
jama, gdje je sve uglavnom završavalo kako odrasli
kažu. Sada o tim pravima djeca redovno uče u školi,
pa je neophodno da se i roditelji kroz odgovarajuću
literaturu ili predavanjima iscrpnije uzpoznaju o ovoj
temi, kako zbog većeg razumijevanja i bolje komuni-
kacije sa svojom djecom, tako i da im pomognu naučiti
i koristiti svoja prava, ne bi bilo dobro da u tom po-
gledu zaostaju iza svojih vršnjaka. U protivnom može
se desiti, ukoliko roditelj fizički ili psihički neadekvatno
kažnjava svoje dijete, da mu policajac, kao i u drugim
evropskim državama, zakuca na vrata i da bude po-
zvan na odgovornost, jer je u porodici zabranjeno i ka-
žnjivo nasilničko ponašanje.
53
 Zaštita prava
i interesa djeteta
U cilju zaštite prava djeteta, ovim zakonom su propi-
sane i zaštitne mjere koje se poduzimaju u slučajevima
zloupotrebe prava i grubog zanemarivanja dužnosti
prema djetetu, kao i institucije i pojedinci koji su dužni
pružiti zaštitu.
Grubo zanemarivanje dužnosti postoji ako roditelj
ne izvršava obavezu izdržavanja djeteta duže od tri
mjeseca, ako ne sprječava dijete u uživanju alkohol-
nog pića, droge ili drugih opojnih sredstava i ako ne
sprječava dijete mlađe od 16 godina u kasnim noćnim
izlascima.
Organ starateljstva, državni organi, javne ustanove i
drugi subjekti, svako u okviru svoje nadležnosti, dužni
su, u skladu sa odredbama Porodičnog zakona, po-
duzimati mjere radi zaštite prava i najboljeg interesa
djeteta, a to su:
• upozorenje na propuste i pružanje pomoći rodite-
ljima u sređivanju njihovih socijalnih, materijalnih i
ličnih prilika i odnosa,
• nadzor nad ostvarivanjem roditeljskog staranja,
• oduzimanje roditelju prava da živi sa djetetom,
• oduzimanje roditeljskog staranja,
54
• zaštita imovinskih prava i interesa djeteta,
• prestanak roditeljskog staranja,
• sticanje poslovne sposobosti,
• roditeljsko staranje nakon punoljetstva djeteta.
Mjere upozorenja roditelja na propuste u staranju
o djetetu kao i mjere nadzora nad ostvarivanjem rodi-
teljskog staranja, kojima se po potrebi pruža stručna
pomoć u njihovom otklanjanju su vrlo važne u preven-
tivnom smislu. Ukoliko se u okviru ovih mjera provedu
adekvatne aktivnosti, to može dovesti do smirivanja
porodičnih odnosa i sprečavanja nastanka teških obli-
ka poremećaja i nasilja u porodici i šire.
Prava i dužnosti roditelja i djece u Porodičnom za-
konu su sveobuhvatno obrađena, tako da su ovdje
iznesena u kraćem obimu, te je u slučaju konkretnog
pitanja, potrebno koristiti zakonski tekst.
Roditelji i djeca po
islamskim normama
U današnjem svijetu su više nego prisutni mnogo-
brojni problemi, poremećaji i poteškoće, koje se reflek-
tuju i na odnose u islamskoj porodici i utiču na odnose
roditelja i djece. Zbog toga razgovor na ovu temu je
uvijek dobrodošao, u cilju objašnjenja rješenja i načina
postizanja harmonije i sreće roditelja i djece, a sreća je
nešto što čovjek može osjetiti srcem.
Porodica je jedan od najviših emaneta koje je Allah
Uzvišeni povjerio čovječanstvu. Bez porodice i potom-
stva ne može se živjetu u skladu islama i vjere u pra-
vom smislu riječi.
U porodici koja je utemeljena na islamskim princi-
pima i normama ponašanja, život se sastoji od dvije
dimenzije: duhovne, a to je usmjeravanje srca Allahu
Uzvišenom i druga dimenzija života jeste sticanje i bri-
ga o potomstvu.2 Nastavlja se...
2
Sretna porodica S. Muhamed Saki Erol, UG Semerkand, Sa-
rajevo 2007. str.11-22
 dr. Zemira KORČIĆ

Srce

„Onome koga Allah želi da uputi, On srce njegovo prema islamu raspoloži, a
onome koga želi da u zabludi ostavi, On srce njegovo stegne i umornim učini
kao da čini napor da na nebo uzleti. Eto, tako Allah one koji ne vjeruju bez
podrške ostavi.“ (El-En´am, 125)

S
rce (kalb) je izvor spoznaje Allaha, dž.š., lju-
bavi prema Njemu i straha od Njega; u kuran-
skim ajetima se spominje kao mjesto vjerova-
nja (iman), pokajanja (tevba) i vraćanja Allahu (inabe),
te kao mjesto spominjanja Uzvišenog Allaha (zikr),
bogobojaznosti (takva) i spasa (selameta). U hadisu
koji navode Buharija i Muslim, Poslanik Muhammed,
s.a.v.s., je rekao: „U čovječijem tijelu ima jedan or-
gan, koji kada je ispravan ispravno je čitavo tijelo,
a ako je neispravan, neispravno je čitavo tijelo. Taj
organ je srce.“. Ljudska srca mogu postati iskrena
pomoću vjere, a duša čista pomoću etike zasnovane
na toj vjeri.
„Allah dobro zna šta je u srcima njihovim, zato se
ti ne obaziri na riječi njihove i posavjetuj ih, i reci im o
njima ono što će ih dirnuti.“ (En-Nisa, 63)
Već je navedeno u prethodnim poglavljima da su u
Kur´anu objašnjene dvije vrste bolesti: 1. bolesti srca
i 2. bolesti tijela.
Bolesti srca ima dvije vrste:
Prva vrsta su bolesti sumnje i dvoumljenja: „Da
li su im srca bolesna ili sumnjaju, ili strahuju da će
Poslanik Njegov prema njima nepravedno postupi-
ti? Nijedno, nego žele da drugima nepravdu učine.“
(Kur´an, 48-50)
Druga vrsta su bolesti žudnje, strasti, privlačnosti
i lahkoumnosti: „Allah želi da vam oprosti, a oni koji se
za strastima svojim povode žele da daleko s pravog
puta skrenete.“ (En-Nisa, 27)
Allahov Poslanik, s.a.v.s., je rekao: „Srcima će se
iskušenja prostirati kao što se hasura prutić po pru-
tić prostire. Koje god ih se srce napoji na njemu će
ostati crna tačka, a koje god ih srce odbije, na njemu

55
 će ostati bijela tačka, sve dok se ne podijele na dvije
vrste:
• crno–pjegavo srce, poput iskrivljenog pehara, koje
neće prepoznati šta je dobro, ni osuđivati šta ne va-
lja, već jedino znati za prohtjeve kojima je zadoje-
no.
• bijelo srce, kome dok je nebesa i Zemlje nikakvo
iskušenje neće moći nauditi.“ (Muslim)
Postoji pet otrova koji su najutjecajniji na srca: pre-
komjerni govor, prekomjerno zagledanje, prekomjerno
druženje, prekomjerno jelo, prekomjerno spavanje.
Zdravo ljudsko srce sa svoje dvije predkomore i dvi-
je komore svake minute protjera oko 5 litara krvi kroz
tijelo svojim pravilnim snažnim stezanjima (kontrakci-
jama) koje su izazvane elektičnim impulsima u sinusa-
trijskom čvoru, specijaliziranom nakupinom tkiva smje-
štenoj u desnoj predkomori.
Srčana oboljenja možemo podjeliti po svojoj
uzročnosti na:
• srčane aritmije, poremećaj normalnog ritma ot-
kucaja srca koje mogu biti bezopasne ukoliko se
javljaju povremeno, a bez prisustva drugih simpto-
ma bolesti. Dvije su glavne skupine aritmija: a) tahi-
kardija (ubrzano kucanje srca, preko 100 u minuti)
i b) bradikardija (usporeno kucanje srca, manje od
60). Najčešće, bolest srca nastaje kao posljedica
aritmije komora, posebno fibrilacije, pri čemu srčani
mišić gubi snagu stezanja (kontrakcije). Srčani blo-
kovi mogu, također, biti razlogom prestanka rada
srca zbog otežane provodljivosti električne aktivno-
sti što dovodi do prestanka kucanja srca. Različite
srčane bolesti dovode do aritmija, kao što su ko-
ronarna oboljenja, urođene srčana oboljenja, obo-
ljenja srčanih mišića i zalistaka, tegobe s plućima,
hipertireoze, ozljede grudnog koša, električni udar,
hipertenzija itd.
• visok tlak ili hipertenzija često može dovesti do
atrijalne fibrilacije, aritmije koja često bude uzrokom
formiranja tromba i poslijedično moždanog udara.
• koronarne bolesti srca nastaju kao posljedica
začepljenja koronarnih arterija što usporava dotok
krvi u srčani mišić, pomanjkanja kisika (ishemija)
u srčanom mišiću što utiče na njegovo slabljenje.
Oboljenja koronarnih krvnih sudova su najčešće po-
56
sljedica ateroskleroze, otvrdnjavanja arterija, a one
mogu izazvati bolne napade angine pektoris, srčani
udar ili smrt. Dugotrajno prisutvo koronarne bolesti
može dovesti do kongestivnog srčanog zatajenja, tj
opće slabosti srca koja smanjuje njegovu sposob-
nost pumpanja krvi.
• bolest srčanih zalistaka može otežavati norma-
lan protok krvi. Srce ima četri zaliska: plućni, mitral-
ni, trolisni i aortni, koja svojim otvaranjem i zatvara-
njem omogućavaju protok krvi između četri komore
i krvne žile koje ih povezuju. Urođena oboljenja srca
i razne upale su često uzroci nepravilog rada za-
listaka. Najčešća upala je infektivni endokarditis,
bakterijska infekcija streptokokna ili stafilokokna
koja zahvata tkivo srčanih komora i zalistaka, a liječi
se antibioticima. Često se javlja i reumatski karditis
kao posljedica oštečenja srčanog mišića i zalistaka
usljed reumatske groznice, koja je i sama povezana
sa streptokoknom infekcijom grla, a kao komplikaci-
ja oboljenja je kongestivno oboljenja srca i aritmije.
• bolesti perikarda ili osrčja (opna koja okružje
srce) mogu biti uzrokovane traumom, virusnim in-
fekcijama, bolestima vezivnog tkiva poput lupus ili
reumatoidnog artritisa.
• kardiomiopatije ili oboljenje srčanog mišića
mogu nastati zbog poremećaja metabolizma, na-
sljednih srčanih bolesti, virusnih infekcija, bolesti
vezivnog tkiva itd. Posljedice oboljenja su slabost
srčanog mišića koji postaje preslab za srčane kon-
trakcije i pumpanje krvi i prekrut za punjenje srca
krvlju. Simptomi bolesti su bol u prsima, otežano
disanje, natečenost nogu i gležnjeva, te vrtoglavica.
Često se iznenadne smrti povezuju sa oboljenjima
srčanog mišića, npr idiopatska hipertrofijska suba-
ortalna stenoza je oduzela život mnogim mladim
sportašima.
• urođene srčane bolesti, a najčešće su plućna
stenoza (dotok krvi u pluća smanjen), oštećenje
septuma (pregrada između lijeve i desne polovine
srca itd.)
Većina simptoma srčanih oboljenja koji mogu iza-
zvati zabrinutost, strah ili paniku mogu se primarno
zbrinuti ukoliko se prepoznaju, a najčešći simptomi
srčanih urgentnosti su:
• palpitacije, neugodan osjećaj, lepet srca, trepta-
 nje, bubnjanje, lupanje ili ubrzano kucanje u prsi-
ma, slabost, nesvijestica, znojenje, otežano disanje
su simptomi tahikardije ili ubrzanog lupanja srca.
U slučaju tahikardije najbolje je da ostanete mirni,
duboko udahnite, opustite se, možete lagano pri-
tisnuti karotidnu arteriju na vratu (na mjestu vidljivih
pulzacija), možete uronuti lice u hladnu vodu što će
usporiti ritam, možete sjesti, saviti se u struku prema
naprijed, zadržite dah, potom se napregnite kao da
želite napuhati balon, time ćete prebaciti kontrolu sa
simpatičkog živčanog sustava koji ubrzava tjelesne
funkcije na parasimpatički koji ih usporava. Ako su
tahikardije učestale i dugotrajne treba se javiti ljeka-
ru da se ispita uzrok poremećaja.Usporen rad srca
ili bradikardija često je bezopasna ako je bez dodat-
nih simptoma; česta je kod sportista, povremeno se
može javiti kod otežane probave, nadimanja, upal-
nih procesa, dehidracije itd. Ukoliko su pored bradi-
kardije prisutni dodatnih simptoma kao što su umor,
otežano disanje, bolovi iza grudne kosti ili ispod,
znojenje, gubitak svijesti ili vrtoglavica potrebno je
konsultirati ljekara. Bradikardije su često povezane
sa pojavom srčanih blokova.
• oštra, probadajuća bol u grudima, uz tempe-
raturu najčešće je znak perikarditisa ili upale srčane
ovojnice, a liječi se protuupalnim lijekovima poput
acetilsalicilne kiseline (npr. aspirin), a u težim sluča-
jevima kortikosteroidnim hormonima.
• stezanje, bol u prsima, sa širenjem ka lijevoj
strani vrata i niz lijevu ruku može biti znak angine
pektoris koja je simptom oboljenja koronarnih krnih
sudova. Ukoliko su napadi angine pektoris učesta-
liji, postaju sve teži, duži, češći i ne prestaju nakon
upotrebe lijekova to može ukazivati na srčani udar.
Često preventivno kod kuće možete uzeti Aspirin,
umiriti se, opustiti se, ako imate tlakomjer, ili se lije-
čite od tlaka, možete izmjeriti tlak, i ukoliko sistolički
tlak nije ispod 100 možete pola tablete Nitoglicerola
staviti pod jezik ili uzeti Nitrolingul sprey. Ako vam se
bol smanjila i tlak je stabilan, i dalje mirujte, pratite
svoje stanje. Ukoliko je tlak ispod 100, boli vas gla-
va, imate mučninu, lezite, lagano podignite noge i
čekajte da vam se stabilizira tlak, to može biti zbog
Nitroglicerola koji brzo djeluje i naglo spušta tlak.
Možete popiti i drugu polovinu tablete ili i čitavu ili
ponoviti Nitrolingual sprey ako vam je tlak stabilan,
ali ako se bolovi ponovo jave morate potražiti hitnu
liječničku pomoć. Ako imate žareću bol u grudima
iza prsne kosti i ispod može biti posljedica oboljenja
jednjaka ili želuca, što možete provjeriti uzimanjem
lijekova za želudac H2 bloker ili antiulkusik ili inhibi-
tor protonske pumpe. Ako je grudna bol prisutna pri
disanju to može biti zbog upalu koštano mišićnog
dijela grudnog koša i tada možete uzeti antireumeti-
ke (brufen, aspirin, voltaren itd)
• dugotrajna bol stezanja, drobljenja, pritiska, vre-
line u grudima koja se može proširiti na vrat, jednu
ili obje ruke te vilicu, zadihanost, mučnina, groznica,
znojenje, slab puls, vrtoglavica, ponekad nesvijesti-
ca, ljepljiva koža, opća slabost, sivilo lica svi ovi
simptomi mogu ukazivati na srčani udar. Lokacije
najčešće boli su srednji dio i lijeva strana grudnog
koša, vrat te unutarnji dio lijeve ruke, vilica, desna
strana grudnog koša, desna ruka, ramena, područ-
je između pupka i prsne kosti, na leđima između lo-
patica. Potrebna je hitna liječnička pomoć.
• kratkoća daha je posljedica dispneje, ortopneje,
i paroksizmalne (iznenadne) noćne dispneje. Dys-
pnea je otežano disanje koje nastaje usljed opte-
rečenja većih od naših fizičkih mogućnosti, a česta
je kod srčanih i plućnih oboljenja. Orthopnea je dis-
pnea koja se javlja kada se leži, a poboljšava se u
sjedećoj poziciji, tako da ukoliko za spavanje kori-
stite više jastuka ili više sjedite nego ležite moguće
je da imate slabost lijevog srca ili stenozu mitralnog
zaliska ili hroničnu obstruktivnu plućnu bolest. Pa-
roxysmalna noćna dyspnea ja iznanadna noćna
dispneja ili ortopneja koja vas u toku noći nakon
1-2 sata spavanja iznenada probudi tako da morate
sjesti, stajati ili otvorili prozor da biste dobili zraka,
može se ponavljati u isto vrijeme, povremeno sa ka-
šljanjem, zviždanjem. Ukoliko su navedeni simptomi
prisutni moguće je da imate slabost lijevog srca, mi-
tralnu stenozu ili noćni napad asthme.
• otok ili edem je zadržavanje tečnosti u nogama,
gležnjevima, trbuhu, plućima, srcu i nastaje kao po-
sljedica srčane slabosti, ali mogu nastati i zbog gu-
bitka proteina (hipoalbuminemije) ili zbog pozicije.
Edem oko očiju može biti znak bubrežne ili jetrene
bolesti.
Kardiovaskularna oboljenja su jedan od vodećih
57
 uzroka smrtnosti kod trećine svjetske populacije, a
kod nas moguć je veći postotak smrtnosti s obzirom
na sociološko-ekonomske-nacionalne-političke uvjete
življenja.
Četri važne tačke za promociju zdravlja su:
• prevencija hipertenzije: a.normalan tlak je 120/80;
b. predhipertenzija je 120-139 / 80-89; c. hiper-
tenzija I stupnja je 140-150/90-99 i ona se treba
tretirati ljekovima; d. hipertenzija II stupnja >160
/ >100,
• prevencija kardiovaskularnih oboljenja i moždanog
udara: obiteljska historija srčanih oboljenja, pušenje,
alkohol, debljina (normal. index tjelesne mase BMI
18,5-24,9), godine, pol, fizička aktivnost, stres, tlak,
puls (za otkrivanje atrijalne fibilacije), holesterol,HDL,
LDL holesterol, trigliceridi, glukoza na tašte.
• umanjivanje holesterola i holesterola niske gustoće
LDL (loši holesterol).
• modifikacija životnog stila, uključujući zdravu ishra-
nu i odgovarajuće vježbe.
U liječenju srčanih bolesti konvencionalna i tra-
dicionalna medicina imaju svoje prednosti i ako
se primjenjuju komplementarno mogu biti vrlo dje-
lotvorne u prevenciji i liječenju srčanih oboljenja.
Glavni faktori koji utiču na modifikaciju život-
nog stila su:
• prehrana
• hrana koja može povisiti korisni HDL hole-
sterol: luk sirovi, maslinovo ulje, češnjak, plava
riba, bademi, avokado, brokula, naranče, mrkva,
grah, zob, jabuke, lješnjaci ...
• hrana koja uklanja štetni holesterol (LDL):
voće i povrće bogato vitam. C i bete karotenom,
koštunjavi plodovi, žitarice, sardine i skuše bogate
koenzimom Q antioksidansom koji štiti arterije, mo-
nozasićene masne kiseline omega 3 u maslinovom
ulju, smanjiti unos omege 6 iz suncokretovog i ku-
kuruznog ulja koje se ugrađuju u čestice LDL hole-
sterola i uništava arterije.
• hrana koja može naškoditi arterijama i srcu:
masti životinjskog porijekla u mesu, siru, punoma-
snom mlijeku, koži peradi...
• hrana sa najviše masti koje štite arterije: lješ-
58
njak, avokado, maslinovo ulje, bademi, ulje iz sje-
mena uljane repice.
• hrana koja povećava nivo triglicerida: bijeli še-
čer, pročišćeno brašno, voćni sokovi, suho voće...
• hrana protiv krvnih ugrušaka: češnjak,luk, ljuta
paprika, gljive, đumbir i klinčići, povrće, maslinovo
ulje, morska hrana, čaj
• hrana koja može sniziti krvni tlak: celer, češ-
njak, plava riba, voće, povrće, maslinovo ulje, hrana
bogata kalcijem i kalijem, a preporućuje se više od
3,500 mg kalija dnevno.
• hrana koja može povisiti tlak: hrana bogata na-
trijem, pa se preporućuje soliti hranu manje od 6 gr
NaCl ili 2,4 gr. Na na dan.
• hrana za prevenciju srčanih bolesti: već nave-
dena hrana sa malo masnoće i soli, zatim magnezij
(orasi, mahunarke, mekinje, ribe, povrće tamnoze-
leno), kalij, niacin (vitamin B3) vitamini B, vitamin
A,C,E, koenzim Q, L karnitin (aminokiselina) itd.
Allahov Poslanik, s.a.v.s, je isticao važnost uzima-
nja sedam hurmi za doručak zbog zaštite od srčanih
i drugih oboljenja. Medicinski je dokazano da hurme
sadrže 78% ugljikohidrata, 2,5 % proteina, 3% glicerida
i 1,5 % minerala, vitamini A,B, D. U hadisima Allaho-
vog Polanika, s.a.v.s., spominje se tikva kao sredstvo
za jačanje srca, tamjan za hrabrost srca, šafran pod-
mlađuje srce, supa od mesa oživljava srce, bosiljak
stimuliše srce, nar smanjuje bol srca itd. Prema tradi-
cionalnoj medicini potrebno je odrediti srčanu konsti-
tuciju na osnovu čega se određuju lijekovi topli, hladni,
umjereni i složeni. U tople lijekove spadaju: mošus,
aloevo drvo, šafran, karanfil. Hladni lijekovi su kamfor,
sandalovo ulje, ruža, jabuka. Umjereni lijekovi su zlato,
tirkis, rubin. Složeni lijekovi su topli, hladni, umjereni
koji se prave od rubina.
Liječenje ljekovitim biljem: glog je vjekovni to-
nik za srce, a može se naći u farmacijama u obliku ek-
strakta, često u kombinaciji sa valerijanom koja djeluje
opuštajuće. Angelika pomaže kod srčane aritmije, a po
svom djelovanju je slična verapamilu ili isoptinu (kalci-
jev blokator kanala). Može se praviti napitak u sokov-
niku tako da stavite angeliku, mrkvu, celer, komorač,
bijeli luk i pastrnak, dvije čaše dnevno od 2,5 dcl. Žu-
tika (Berberis vulgaris) je poznata kao biljni antibiotik,
ali i smanjuje ventrikularne aritmije. Srčanica (Leonu-
rus cardiaca) usporava ubrzane otkucaje srca. Gorki
morač (Ammi majus) je izvor amiodarona (Cordarone)
jedan od ključnih ljekova za suzbijanje aritmija itd.
Fizičke vježbe pospješuju opuštanje tijela čime se
smanjuje stres koji je važan faktor koronarnih obolje-
nja. Jedna od osnovnih vježbi za tjelesnu akitvnost je
svakodnevna šetnja od 30 min. Ljudsko tijelo zahtijeva
hranu i piće, ali nisu sve supstance jednako probavljive
i ne postaju dijelom ljudskog tijela. Umjesto toga talozi
neprobavljenih hranljivih sastojaka se mogu nakupi-
ti kao sedimenti, a pošto se njih tijelo ne može riješiti
prirodno, vremenom njihova akumulacija može dovesti
do bolesti. Dakle, redovita fizička vježba neophodna je
da osvježi organe, olakša prolaz hrane, poveća proba-
vu i spriječi stvaranje nakupina. Prirodna i metodička
kontrola kretnji i mišićnih kontrakcija osvježava dušu i
um, poboljšava zdravlje, ojačava mišićni tonus, spre-
čava otvrdnuće zglobova, ojačava tetive i ligamente,
umanjuje vjerojatnoću somatičkih onesposobljenosti
i ublažava većinu humoralnih bolesti. Tako da vježbe
osvježavaju tijelo, obnavljaju njegovu energiju, donose
rumenilo licu, ubrzavaju vitalnost i živost. Allahov Posla-
nik, s.a.v.s., je svojim ličnim primjerom i nastojanjem,
Allahovim htijenjem, pomagao ljudima u razumjevanju
važnosti obavljanja svakodnevnih aktivnosti i vježbi u
očuvanju zdravlja. Općenito, postupci posvećeni bilo
kom dijelu tijela ojačavaju ga poput posvećivanja mi-
sli određenoj temi čime se jača memorija. Dakle svaki
dio tijela zahtijeva određene vježbe i postupke: pluća
zahtijevaju vježbe čitanja od tihog ka postepenog po-
večavanja glasnosti. Vježbe slušanja zahtijevaju pa-
žnju slušanja gdje se zvuk povećava u glasnosti ili se
mjenja udaljenost. Govorne vježbe pomažu oralnim
komandama, očne vježbe poboljšavaju vid, jačaju
očne mišiće. Pješačenje, vježbe umjerenog hodanja,
trčanje, streljaštvo, i sl. su zdravi za čitavo tijelo.
Psihomoralne vježbe ustanovljavaju vježbanje
uma, obogaćenje intelekta, uravnoteženje ponašanja,
podizanje nivoa moralnih vrlina vježbe strpljivosti, za-
dovoljstva, zahvalnosti, dobrog raspoloženja, ljubavi,
dijeljenja, hrabrosti, dobročinstva, spoznavanja dobrih
dijela, uzdržavanje i učtivost itd. Ovo vježbanje mora
početi u ranoj mladosti i treba se održavati sve dok se
ne razvije stvarni karakter, pozitivne crte i blagoslovlje-
ne osobine i sklonosti, a uspostavljanje namaza, po-
sta, hadža čini potpunu fizičku i duhovnu korist. Alla-
hov Poslanik, s.a.v.s., je nakon kukurikanja horoza na
ranom sabahu molio Allaha Svemogućeg, veličao Ga,
uzvikivao Njegovo sveto ime, tražio Njegovu pomoć i
milost. Nakon toga bi napuštao postelju, oprao zube
misvakom, uzeo abdest, i stao klanjati hvaleći Allaho-
vo djelo, moleći Ga, tražeći Njegovu pomoć, a bojeći
se Njegove kazne. Zar to nije najbolji lijek za zdravo
srce, tijelo, dušu i snagu na ovom svijetu i životu poslije
smrti?
„O ljudi, već vam je stigla poruka od Gospodara
vašeg i lijek za vaša srca“ (Kur´an, 10: 57)
Kako postoje uvjeti oboljenja srca, tako postoje i
uvjeti ozdravljanja srca. Kur´an je savršen lijek za sve
bolesti srca, tijela, uma i univerzalni je lijek za sve ne-
daće na ovom svijetu i branić protiv kazni za grijehe
na budućem svijetu. Ukoliko pacijent ima sumnju, re-
zerviranost i pomanjkanje vjere u uspješnost lijeka, te
ukoliko srca ne vjeruju u lijekovito djelovanje Svetog
Kur ana, onda njihova srca imaju jače povjerenje nad
stvorenim funkcijama i djelotvornošću prirode u preva-
zilaženju bolesti.Tako pacijent i lijekar postaju ovisni o
ovakvim lijekovima i apliciranju nauke, i razvijaju osjet-
ljivost i brigu za njihov način liječenja, umjesto da uz
dostiguća moderne medicine primjenjuju poštovanje
medicine Kur´ana i pristupa medicine liječenja Alla-
hovog Poslanika, s.a.v.s. Zbog jednostranosti pristu-
pa liječenju, opće i hronične bolesti prevladavaju nad
ljudskim tijelima, umovima i srcima, te kao posljedica
opće bolesti srce dobiva novu dimenziju, razvija do-
datne komplikacije, dovodi ljude na koljena i do ovi-
snosti u ovakvim tretmanima i drži medicinske umove
zauzetima u istraživanju uzroka i eksperimenta u sin-
tetiziranju lijeka. Tako da liječenjem složenih bolesti
kompleksnim sinteticima lijekovima bolest se intezivira
i razvijaju se dalje komplikacije. Na mnogim mjestima
u Kur´anu Allah, dž. š., navodi da pouku primaju „ulul
elbab“ (lub – jezgro srca, množina od lub je elbab) što
bi značilo razumom obareni, koji čišćenjem srca zikru-
llahom i tevbom glačaju srce od mrlja, tako da Allaha
svjesni očima srca vide, prepoznaju spletke i uvrede,
primaju pouke iz Kur´ana i razumjevaju suštinu stvari.
„U stvaranju nebesa i Zemlje i u izmjeni noći i
dana su, zaista, znamenja za razumom obdarene“
(Ali Imran 190)
59
 Edin TOPČIĆ | PRIČA
Kamen
na putu
Ko je bolje vjere od onoga koji se iskreno preda
Allahu, čineći još i dobra djela? (En-Nisa, 125)
K
oliko trun dobra čovjek
da učini, Njemu to ne
ostaje skriveno- uči nas
Časna Knjiga. Gledajući ovaj svijet
samo jednim okom izmiču nam aje-
ti koji ukazuju na Njegovu Mudrost
i to kako je ono što je On stvorio
sazdano u čvrstoj vezi. Čovjeku je
potreban odgoj kako bi gledao sa
oba oka.
Kao što rukavica krije ruku, du-
njaluk zaklanja da je njegova sušti-
na ahiretska, baš kao što je prava
težina djela zapravo ona koja istje-
če iz srca nakane. Čist ahlak djeli-
ma daje potrebnu čistoću.
Čašćenja koja nam Allah daje
mogu biti ahiretska ili dunjalučka, a
meni su nekako najdraža ona ča-
šćenja u kojima prepoznam išaret
džennetske nagrade.
Divan dan
Taj dan pamtim kao lijep i sun-
čan. Počeo je i lijepo. Svaki grad,
a posebno ovaj moj, najdraži mi je
u sabahsko vrijeme. Bez obzira na
to koje je godišnje doba, uvijek me
ponese osjećaj da sve čeka ezan
kako bi se probudilo i počeo dan.
60
To su uvijek jata ptica što se ra-
duju novom danu, zimi su to mra-
zevi koji obično neće da padnu
dok džematlije ne napuste džamiju
i vrate se u toplinu svojih domova.
Ljeti je to smjenjivanje svježe, vedre
noći i ugode novog dana koji sluti
na poslijepodnevske vrućine.
Ubrzo, gradovi se počnu puniti
zvukovima upaljenih auta užurba-
nih koraka a nebo stubovima dima
koji se penju ka visinama, ili je to
sve ustreptaliji žamor vrabaca i ru-
menilo na nebu koje najavljuje že-
stinu novog dana.
Allaha veliča sve što je na nebe-
sima i zemlji!
Uvijek sam nekako opijen tim
prizorom i jedva čekam da napu-
stim džamiju kako bih udisao raste-
rećujuće halove sabaha.
Lagano prošetam do kuće i za-
tim malo prilegnem...
U jednom
perivoju
Izlazim iz kuće i lice mi obli sun-
ce što je već visoko na nebu, Svje-
tlost mi nadraži nepce i ja zažmurih
i kihnuh. Elhamdulillah! govorim, a
brda i grad ispod mene kao da mi
odgovaraju Jerhamukellah! Hitre
lastavice su parale nebo i njegovo
plavetnilo činile još nedostižnijim...
Ja Rabbi, da mogu i ja letjeti kao
lastavica! Pomislih...
Kako pomislih tako i poletjeh!
Naglo sam se uspinjao do granica
neba da bih se odmah zatim sjurio
do same zemlje. Iznenađuje me la-
hkoća s kojom letim i kako mi vjetar
ipak ne smeta da gledam. Kasni
maj treperio je ispod mene, a ja tre-
perim iznad zemlje. Prepoznajem
svoja draga brda, planine i rijeke,
ptice. Ljudi su već toliko usitnjeni
da se gube u velikom prostran-
stvu zemlje. Visine me vuku da se
uspinjem i uspinjem se. Sada sam
iznad mora i njegovg plavetnila.
More je sada omeđeno kopnom i
prošarano pokojim otokom.
Pitam se kako izgleda more kada
nije omeđeno kopnom. Odlučih da
odletim do Tihog okeana... «smire-
nog!...» pomislih ja.
Nije mi dugo trebalo, a već sam
nad njim i čudim se i divim onolikoj
veličini i beskrajnome moru.
Odlučih da se obrušim i zagnju-
rim u vodu, da svježina ove vode
sapere umor od letenja.
Plivao sam još malo, a delfini i
galebovi oko mene su učili:
Slava Onom koji je sve stvorio u
paru. Slava Onom koji je dao Junu-
zu da čuje zikr mora i slava Onom
koji ptice drži u zraku!
Ponovo letim nazad prema kući,
nisam siguran u kojem pravcu tre-
ba letjeti, ali ne brinem se! Uživam
da proletim kroz bijele oblake.
Najednom ispod sebe vidim peri-
voj otok. Spuštam se dolje i... nikad
još nisam osjetio da je trava tako
mekana. U zraku ćutim blag i pri-
jatan miris miska, a sve oko mene
Njega veliča i spominje. Ne znam
zašto, ali pomislih kako je ovaj otok
mnogo ljepši od onog danteovog
što je negdje na ekvatoru atlantika.
Najednom začuh glas:
Hvaljen neka je Onaj koji je čist
od onoga što Mu pripisuju, Koji
sve stvara u paru, Koji jedne upot-
punjuje drugim. Neka je salavat
na Njegovog miljenika Muhameda
Mustafu, njegovu porodicu, njego-
ve ashabe i Sadati kirame.
Danas ćeš, ako On to bude htio,
biti upotpunjen! Primi ono što ti se
danas ponudi.
Ne dao Allah da budem od onih
koji su nezahvalni! – rekoh... i pro-
budih se!
Dedo Ibrahim
i kamen
Trenutak sam zastao i začudio
se ovom snu, a odmah zatim sam
Mu zahvalio.
Ustao sam se i abdestio i pripre-
mio se za put na koji sam trebao
da idem.
Put nije bio dalek, čak nije dovolj-
no dug ni za skraćivanje namaza,
nego uobičajen. Samo sam jedan
od mnogih koji svaki dan vozare.
Ulazim i izlazim iz već napamet
naučenih okuka. Auto kao da samo
zna gdje treba da uspori, a gdje da
ubrza, rupe na cesti poslušno obi-
lazi i Allahovom voljom sigurno do-
đem i vratim se.
Bosna ne bi bila Bosna da na
svojim cestama ne krije opasne i
česte krivine, a neke ceste, poseb-
no one kojim se rjeđe ide, na sebi
imaju odrone.
Na jednoj takvoj krivini susreh se
sa kamenom.
Sjetih se da je u sklanjanju ka-
mena sa puta velika blagodat i za-
ustavih se nedaleko od njega. Auto
kao da je malo negodovalo što mu
remetim rutinu i kao da mu nije ja-
sno zašto sad staje.
Volim ove bosanske krajolike.
Na jednoj strani klanca je potok, i
napravio je prostora za livadu, a na
nju se naslanja cesta koja je morala
otući malo stijene kako bi se ugura-
la. Stijena je na ulazu u neko selo.
Nedaleko od mjesta gdje se kamen
odronio na cestu je i prva kuća.
Primjećujem da je bašta oko
kuće lijepa. Ima jabuka i ruža. Tu
je i jedna loza ispod koje nazirem
nekog dedu. Suviše je daleko da
ga poselamim, ali nekako samo
ustima oblikovah selam, a dedo mi
otpozdravi rukom ...
Prišao sam kamenu i bacio ga
ukraj.
- Esselamu alejkum, momče! –
pozdravi me glas iza mojih leđa.
- Alejkumu selam! – rekoh okre-
ćući se i vidjeh da je to onaj dedo
što me posmatrao iz hlada vinove
loze.
- Halali mi ako te bihuzurim i ako
si u žurbi, ali moram ti nešto reći!
- Ma, samo, dedo, slobodno pi-
taj. Ono što nam je propisano ne
može se promijeniti!
- Prema onome što sam vidio, ti
si odgojen mladić i ahlak ti je dobar.
Pejgamber jednom reče da je Allahu
61
 draže ukloniti prepreku bratu musli-
manu, nego mjesec dana itikjafa.
Prije ravno 40 dana, nakon sa-
baha, usnio sam glas koji mi govori
da svoju unuku dadnem za pravog
muslimana, a glas mi na to obeća
da je iskreni vjernik onaj koji skloni
kamen sa ovog puta. I, evo, tog ju-
tra, kamen je osvanuo na cesti, a ja
40 dana čekam da te Allah poša-
lje... i vjeruj mi, mnogo je ljudi proš-
lo u ovih 40 dana i niti jedan od njih
se nije nikad zaustavio. Neki su čak
i prešli preko kamena i neki od njih
bi tada zaustavili auto, tamo gdje si
ga ti zaustavio, da pogledaju jesu
li oštetili auto. Mnogi od njih su i
psovali i izgovarali svakakve ružne
riječi...
Dok mi je dedo govorio, imao
sam priliku da ga malo bolje osmo-
trim. Dedo je imao na glavi bijeli ću-
lah, brada mu je bila bijela i uredna,
lice mu svijetlo i čisto. Mislim da je
nepravedno od mene što ga zovem
dedo, jer nije toliko star, ali njego-
62
va brada je učinila da izgleda stariji
nego što on to jeste. Nosio je pr-
sluk i bijelu košulju dugih rukava, i
široke ugodne hlače. Sve svemu za
oko ugodan čovjek od nekih 60-ak
godina.
Ono što me iznenadi jeste miris
koji je nosio, a to je bio miris mi-
ska...
- Elem, sine, ti si sklonio taj ka-
men i zato ti nudim ruku svoje unu-
ke, koja na svijetu ima samo mene.
Ne moram ti govoriti kako izgleda
i koliko je pametna, ali znaj da je
ona zaista biser. Allah ju je počastio
time da je ugodna oku, ali i bistre
pameti i, što je najvažnije, prava je
muminka...
Gledajući tebe i tvoju čehru i
znajući kakvo je moje dijete, ona
zaista odgovara rebru koje ti nedo-
staje i koje te upotpunjuje i ona će,
Inšallah, biti ta s kojom ćeš uživati u
džennetskim blagodatima.
Pa, evo, nudim ti ruku svoga dje-
teta!
Najljepša odjeća
Ostao sam bez riječi. U meni kao
bujica nahrupiše pitanja i sva mo-
guća opravdanja kako da se izvu-
čem iz ovoga. Nefs kao nefs, samo
se o sebi brine i kako će mu biti.
Da li je lijepa, pametna,... pa zatim,
ja sam još mlad za ženidbe, šta će
mi reći moji roditelji, šta će mi reći
prijatelji, jesam li ja toliko smotan
pa da na ovaj način sebi nalazim
ženu...
Malo se sabrah i dozvah u pam-
ćenje jutrošnji san. Pa, zar ovo ne
bi mogao biti išaret za džennetske
blagodati, Glas mi reče da ću da-
nas biti upotpunjen i da ne smijem
odbiti ono što mi je ponuđeno. Zar
mi sam dedo ne dade tumačenje
moga sna riječima da je muškarac
upotpunjuje ženom, zar nije velika
blagodat i nagrada za onoga ko
skoni kamen sa puta?...
Zar čestita žena baš nije za ovaj
svijet najbolje nagrada? Zar ne
kaže Poslanik, a.s., za brak da je
Džennet na ovome svijetu...
Dedo, poslije mi reče da se zove
Ibrahim, samo čeka i osmjehuje se.
Kao da vidi ovo moje prispitivanje i
borbu sa nefsom. On samo čeka i
smiješi se...
Rekoh mu da pristajem, ali da to
želim učiniti po adetu. Rekao sam
mu da bih želio da prošnju obave
moji roditelji i da ona dadne svoj
pristanak, a na kraju da dođem
sa svatovima po nju i odvedem je
sebi. Dodah još da mi dadne malo
vremna da organizujem sve to!
- Ništa drugo nisam ni očeki-
vao! – sa osmijehom mi reče. Sa-
znao sam još da se moja buduća
žena zove Dževhera, jedan obični
kamen sakrivao je Dževheru - dragi
kamen.
Poselamih se sa njim i nastavih
svoj put. Cijeli dan sam bio smu-
šen na poslu i samo sam mislio o
onome što se desilo i preispitivao
se. Na kršenje datog obećanja ni-
sam ni pomišljao, a nekako nisam
sumnjao ni u iskrenost riječi dede
Ibrahima.
Srce mi je taj dan treperilo, kao
kada se čovjek istinski zaljubi u ne-
kog. Nalazio sam ohrabrenje tome
što mi srce reaguje ovako na nekog
koga još nisam vidio i prema ovom
drhtaju u srcu i intetizetu znao sam
da ovu ženu volim kao što nikoga
prije nisam volio.
Allah je dao da sve prođe bez
problema. Moji roditelji su bili izne-
nađeni u početku, i još su se više
iznenadili kada su saznali moje ra-
zloge za brak. Na kraju su ipak bili
sretni i zadovoljni sa mojim postup-
kom i mladom za koju su zaključili
da je zaista nagrada od Allaha Mi-
lostivog, koji je sve stvara u paru i
koji jedne upotpunjuje drugim. Za
tri dana sam se oženio.
Allah mi je zaista dao blagodat
sa njom, jer je ona ukras u svakom
pogledu i, što je najvažnije, ona ja
moja srodna duša s kojom sam se,
kako stari kažu, upoznao i volio još
u Ezelu. U moju kuću donijela je
bereket i Džennet na ovom svijetu.
Ovaj život nije ništa nego put i
ljudi, krivine i kamenje na koje naila-
zimo na njemu nisu ništa nego ma-
terijalne manifestacije duhovnog.
Kamen na koji se čovjek spota-
kne, može izazvati srdžbu čovje-
kovu. Zbog njega se on može po-
svađati sa drugim ljudima, učiniti
nepravdu svojoj porodici i, ne dao
Bog, proklinjati sebe i Boga. S dru-
ge strane, onaj ko naiđe na kamen
i ukloni tu prepreku pomogao je ne
samo sebi nego i drugima, jer taj
kamen simbolizuje spoticanje na
putu duhovnog odgoja kojem je cilj
Allah i Njegovo zadovoljstvo.
Opet, kamen može biti išaret-
znak da je u hizmetu velika nagrada
koja vodi Njegovom zadovoljstvu i
onome što je obećao iskrenim vjer-
nicima i onima koji se nadaju u Nje-
govu bezgraničnu Milost. A išarete
prepoznaju samo oni koji su odgo-
jeni i čiji se moral upotpunjuje.
Najbolja odjeća je odjeća bo-
gobojaznosti. Koliko su ove riječi
duboke, možemo naslutiti kada
se ovaj časni ajet upotpuni drugim
ajetom koji muža i ženu opisuje «oni
su vaša odjeća, a vi ste njihova».
Moja žena je odjeća moje bogo-
bojaznosti, a nadam se da i ona to
isto misli o meni.
Elhamdulillah!
Sve se moglo desiti baš ovako!
CENTAR
ZA UNAPRIJEÐENJE ZDRAVLJA
U cilju poboljšanja kvaliteta ži-
vota oboljelih od pojedinih bo-
lesti i podizanja svijesti o zdrav-
lju sa radom je počeo CENTAR
ZA UNAPREÐENJE ZDRAVLJA.
U programu rada CENTRA, iz-
među ostalih aktivnosti nudimo
Vam savjete i pomoć za:
• prirodne načine liječenja ma-
lignih bolesti za sve koji se
nalaze na zvaničnoj medicin-
skoj terapiji
• načine ishrane kod mnogih
bolesti zdravom hranom
(tumori, dijabetes, masnoće,
povišen pritisak, bolesti je-
tre, itd.)
• liječenje ljekovitim biljem
(mješavine bilja, tinkture,
kreme, itd.)
• preparati načinjeni od meda
i ljekovitog bilja za pomoć i
liječenje
Informo-terapeut Bećirević A.
Adresa: Vrbovska, Sarajevo
GSM: 061/ 828-342
E-mail:
becirevic.zdravlje@hotmail.com
U cilju napretka i kvalitetnijih
usluga CENTAR ima usku
saradnju sa Suadom Šendeljem
i Homeo herbom
63
 vizuelne komunikacije

izrada reklama i
reklamnog materijala

Sve što trebate na jednom mjestu!

-izrada reklamnog materijala
-svijetleće reklame
-digitalna štampa na svim materijalima XXXXL formata
-štampa zastava
tel: 032-664-038
-transparenti 061-757-270
-sito štampa Tešanj, BiH
-džambo plakati.......................................................................................
www.alfaiomega.ba

00
 Ak-Saray
Kulturno-umjetničko udruženje
Kakanj

NOVO IZDANJE!
IZ RECENZIJE

“Među mojim ashabima će izbiti fitna. Allah, dž.š.,

će oprostiti onim koji budu umiješani u ovu fitnu zbog
sohbeta kojeg su sa mnom imali. Ali, oni koji dođu poslije
njih, će svojim neprestanim pričanjem o tim događajima
ponovo raspiriti ovu fitnu. Oni će radi ovog svog prevelikog
interesovanja otići u džehennem.”
Cilj ove knjige, poštovani čitaoče, nije raspirivanje fitne,
nego prikazivanje časnih nam ashaba u najljepšem svjetlu,
koji - i kada se nisu slagali u mišljenjima - nisu prelazili
granice edeba, niti su se oholili jedni nad drugima. Tražili
su u svemu Allahovo, dž.š., zadovoljstvo i istinu na najbolji
način kojeg su znali.
Knjiga „Hazreti Osman i Alija,“ nam otkriva sve
pojedinosti previranja među muslimanima kao ni jedna
do sada na našim prostorima. Zato je smatramo posebno
važnom za one koji žele saznati više o ovoj dvojici halifa
i njihovim savremenicima u svjetlu ehli-sunnetskog 00

učenja.