P O R O D I Č N I M A G A Z I N • GODINA I • BROJ 4 APRIL 2009 • ISSN 1840-0930 • CIJENA: 3 KM

50 POSTAJA

SURA
EL-IHLAS

LJUBAV PREMA
DA´VI - POZIVU

OPORUKA SINU

Plemenito svojstvo
PONIZNOST
 KAKO VOLJETI ALLAHA
Autor: dr. Ahmed Çağil

Format: A5, mehki povez, 106 str.

Treba voljeti - to svi pišu i govore, ali KAKO naučiti da se Gospodar zavoli istinski?!
Na to pitanje gotovo svi alimi i vjernici obično slegnu ramenima ...
Na stranicama ove knjige saznajemo kako voljeti Allaha dž.š.,
Njegovog Poslanika s.a.v.s., ashabe i sva stvorenja.

EHLU-L-KIBLA - PRIPADNICI KIBLE

Autor: Muhammed Zekki Ibrahim

Format: A5, tvrdi povez, 283 str.

Tevessul i vesile - šta je to? Jesu li dozvoljeni? Smiju li se muslimani međusobno

optuživati za kufr? Položaj Šiija u islamu. Šta su o tesavufu rekli Ibn Tejmijje,
Ibn Kajjim el-Dževzijje, Ibn Haldun, Imam Zehebi i drugi.
O posjećivanju kaburova i odabranih mjesta. Kada je dova ibadet?

DžENNETSKE NAGRADE
Autori: Imam El-Kušejri i Šejh Ismail Hakki

Format: A5, mehki povez, 209 str.

Pred vama je komentar nekih ajeta koji govore o džennetskim nagradama.

I to iz pera velikih stručnjaka, kako za vanjska značenja ajeta tako i za
aluzivna tumačenja. Prijevod govori o džennetskim nagradama, ali isto tako
i ukazuje na svojstva i vrline džennetlija kojima bi se trebali, u što većem
broju, okititi.

00
 KO MOŽE BITI ŠEJH?
Autor: dr. Dilaver Selvi

Format: A5, mehki povez, 160 str.

Pošto živimo u vremenu kada ne mali broj ljudi zaziva sposobnost duhovnog
vođenja i odgajanja drugih ljudi, ova knjiga može poslužiti kao svojevrsni kriterij
za odabir ispravnog duhovnog vođe (šejha) na putu postizanja Allahovog dž.š.
zadovoljstva.

KOMENTAR ALLAHOVIH LIJEPIH IMENA

Autor: Imam el-Gazali

Format: A5, mehki povez

‘’Allahov Poslanik, s.a.v.s., je rekao: ‘Zaista Uzvišeni Allah ima devedeset devet
imena - stotinu manje jedno. On je nepar i voli nepar. Ko ih izbroji i nauči napamet
ući će u Džennet’’. U ovoj knjizi Imam el-Gazali komentariše značenja Allahovih
lijepih imena i način njihovog usvajanja u svakodnevnom životu vjernika.

SRETNA PORODICA
Autor: S. Muhammed Saki Erol
Format: A5, mehki povez, 312 str.

U ovom djelu sažeto su objašnjena rješenja porodičnih problema, kao i na-

čini postizanja harmonije i sreće u porodici. Prvo je definisan osnovni cilj
porodice, a onda su obrađeni Allahovi propisi i norme lijepoga vladanja (ede-
bi) koji će nas dovesti do toga cilja. Spomenuli smo mjesto muža i žene u
porodici, njihove međusobne obaveze i prava, kao i dužnosti prema djeci
i roditeljima, a potom smo objasnili zikrove, dove, strpljivost, zadovoljstvo
Allahovom odredbom, skromnost, umjerenost, udjeljivanje (sadaku), razne
oblike hizmeta (služenja) našoj vjeri i mnoge druge stvari koje su sastavni
dio lijepog ahlaka, a koje omogućavaju postizanje sreće u porodici.

00
 UREDNIK
Poniznost
P O R O D I Č N I M A G A Z I N • GODINA I • BROJ 4 APRIL 2009 • ISSN 1840-0930 • CIJENA: 3 KM

Obzirom da se do pravog i trajnog uspjeha, bilo u porodici bilo u

50 POSTAJA
društvu i zajednici, ne može doći osim skrušenošću i poniznošću SE-
SURA
EL-IHLAS MERKAND je izabrao upravo ovo plemenito svojstvo, za temu ovog
LJUBAV PREMA broja.
DA´VI - POZIVU

OPORUKA SINU Oni koji smatraju da je svijet počeo s njima, da su neovisni, da su

samo oni upravu, su ljudi koji su daleko od čovječnosti, humanosti i
Plemenito svojstvo istine.
PONIZNOST Naš Pejgamber nas uči da imamo četiri obaveze prema ljudima.
Prva je da pomažemo one koji čine dobra i plemenita djela! Učestvo-
vati u dobročinstvu mogu samo ponizni ljudi, oni koji nisu umišljeni.
Biti u džematu, biti u zajednici, kad su upitanju pozitivna djela, je dakle
SEMERK AND emanet koji nam je Poslanik, a.s., ostavio.
PORODIČNI MAGAZIN
Druga naša obaveza je tražimo oprosta za one koji čine grijehe.
14. MAJA 92 br. 14 Jer, ako mi nećemo pružiti ruke griješnicima, ako ćemo ih i mi samo
Ilidža / Sarajevo
Tel/Fax: +387 33 624 883
osuđivati, pa ko da im pomogne u njihovim neznanjima i slabostima?!
Dužnost nam je, sve dok je duša u tijelu, pomoći griješniku da ostavi
www.semerkand.com.ba
griješenje. To mora biti na najtopliji i najljepši način. Konačno, svi smo
ISSN 1840-0930 mi veći ili manji griješnici!

Udruženje građana SEMERKAND Treća obaveza, koju nam naš Pejgamber ostavlja u emanet, je da
ENVER HADžIAHMETOVIĆ obilazimo bolesne. Poslanik, a.s., od nas očekuje da budemo slabima,
Glavni i odgovorni urednik
siromašnima, starijima, penzionerima, bolesnima od koristi. Ponizno
NEDŽAD ĆEMAN srce će svakako ovim ljudima pružiti svoju pomoć.
Redakcija Četvrta naša obaveza je da volimo one koji se pokaju! Ne da ih to-
N.Ć. i M.M. lerišemo, nego da ih volimo! Nažalost, često čujemo: ‘on je musliman
Design & DTP
M92 ili M95’ ili ‘zar, on ide na džumu’ ili ‘uf, ona posti’ ili ‘džaba daje
MUHAMED MULAOSMANOVIĆ zekat’ ili ‘nema on od svog hadža ništa’ itd. Ponizne duše vole one koji
Distribucija se na bilo koji, od plemenitih načina, vezuju za Allaha Milostivog! Neko
ADIL BEĆIREVIĆ će u džennet zbog darežljivosti, neko zbog istinoljubivosti, nego zbog
Lektor pažnje prema roditeljima, neko zbog traganja za naukom itd. Nađimo
MIRZA SINANOVIĆ
u svakom čovjeku vrlinu, pa ga poštujmo i smatrajmo svojim bratom!
Fotografija
HAZIM ŠABANOVIĆ
Allah je Svoju kuću (Kabu) postavio u dolini, a ne na brdu niti planini.
Pa i to nam je krasna poruka da se Allahova dobrota i milost slijevaju
Marketing
samo u ponizna srca.
marketing@semerkand.com.ba

U ovom broju SEMERKANDA pročitajte text ‘Savremeni svijet – svijet

Cijena:
BiH: 3 KM
iluzija’ i druge koje smo vam pripremili. Nadamo se da ćemo navedene
Hrvatska: 15 Kn
Turska: 5 YTL
poruke usvojiti u svojim životima i tako život učiniti ljepšim.
Europa: 5 EUR
USA: 5 USD Budimo ponizni i iz petnih žila svojim angažmanom pomozimo Alla-
hovim robovima!
Štampa: Bemust
Iskoristimo ovaj život donoseći korist i radost drugima...
Redakcija zadržava pravo
dorade objavljenih materijala.
Poslani materijali se ne vraćaju nazad.
Magazin ne preuzima odgovornost
ĆEMANNEDžAD
za sadržaj i tačnost objavljenih reklama. urednik@semerkand.com.ba
SADRŽAJ SEMERKANDAPRIL2009

UVODNA RIJEČ VELIČINA SKROMNOSTI

4
MÜBAREK EROL
TEMA SKROMNOST U SVJETLU KUR´ANA I HADISA
6
Dr. ALMIR FATIĆ
PONIZNOST
12
Hfz.Dr. DžEMAIL IBRANOVIĆ
KANTOVSKE PROTIVRJEČNOSTI
15
mr. NEZIR KRČALO
LEVAKIHU´L-ENVAR
16
Imam EŠ-ŠA´RANI
MUKAŠEFETU´L-KULUB

12
Imam EL-GAZALI
19
PONIZNOST HAJATU´S-SAHABE
El-Kan DEHLEVI
22

ZADOVOLJSTVO
M.M.HIMAM 25

HILJADU I JEDNA KAP 26

SURA EL-IHLAS
Ibn Adžibe EL-HASENI 28

OPORUKA SINU
Hazreti ALIJA r.a. 30

GOVOR STANJA 32

MIRISI
34
EMINA ĆEMAN

34
MURAT I
MIRISI MEHMED ĆEMAN
36

ISLAMSKA UMJETNOST
39
EROL ZUBČEVIĆ
SAVREMENI SVIJET - SVIJET ILUZIJA
42
dr. DžELAL IBRAKOVIĆ
STEREOTIPI
AIDA BEGIĆ-ZUBČEVIĆ
45

NAUKA I TEHNIKA
ISMAIL NEZIROVIĆ 46
SARAJEVO
mr. MERIMA ČAMO 48

ZULEJHA 52

POKORNOST RODITELJIMA 55
54
mr. IFETA NEZIROVIĆ

39 ISLAMSKA UMJETNOST DISANJE

dr. ZEMIRA KORČIĆ
ISTINSKI UMJETNIK
EDIN TOPČIĆ
57

60
 Seyyid Mübarek Erol | UVODNA RIJEČ
Veličina
skromnosti
S
kromnost (tevadu) je najljep-
ša osobina vjernika. Skro-
mnost, kao vrlinu, najlakše
je definisati po njenoj suprotnosti.
Kratko rečeno, biti skroman znači ne
oholiti se. Oholost je samoljublje i ni-
podaštavanje drugih. Samoljublje se
javlja zbog nepoznavanja svoga „po-
četka“ (‘asl, korijen), a nastaje zbog
nepoznavanja Vjere i nemara u odno-
su na Allaha Uzvišenog. Onaj ko zna
svoj početak – njemu je poznat njegov
položaj i mogućnosti i u stanju je da
usvoji lijep odgoj i vladanje.
Kada je jedan od evlija, po imenu
Muhammed ibn Vasi (k.s.), vidio svo-
ga sina kako nadmjeno i oholo hoda,
upozorio ga je riječima: „Sine moj,
nemoj nikada zaboraviti od čega si
nastao! U prvim danima tvoga života
tvoja majka je bila jedna obična robi-
nja, tvoj otac – nepokorni rob koji se
gušio u grijesima, a ti si bio komadić
mesa u majčinoj utrobi. Malo kasnije
naš kraj će biti jedna hladna i nepri-
jatna dženaza. Pa, čemu, onda, tvoja
samodopadljivost i oholost?!“
Dakle, osnovu skromnosti čini spo-
znaja Gospodara svjetova. Spoznaja
Njega je ključ svakog dobra i ljepote.
Uzvišeni Allah je posredstvom čovjeka
i drugim manifestacijama (tedžellijata)
u univerzumu ukazao na Svoje posto-
janje: svjetove je učinio ogledalom
Svoje veličine, moći i milosti. Svaka
manifestacija u tom ogledalu, koja
u osnovi pripada Njemu, u svojoj biti
04
sadrži određeno znanje, mudrost i vri-
jednost. Čovjek je stvoren kako bi pro-
matrao Njegova znamenja, usvajao
znanja, razumijevao mudrosti, osje-
ćao ljubav prema Njemu Uzvišenom i
čuvao vrijednosti koje je On usposta-
vio. Jednom riječju, sve to predstavlja
spoznaju. Spoznaja ima za posljedicu
nastanak ljubavi prema Stvoritelju, a
ta ljubav nema kraja, mada ima svoje
pokazatelje kod svakog onog koji voli.
Od tih pokazatelja je i to da čovjek koji
voli Uzvišenog Stvoritelja, prihvata s
ljubavlju sve što mu dolazi od Njega i
raduje se onim čime je On zadovoljan.
Dakle, stanje skromnosti i ponizno-
sti posljedica je spoznaje i ljubavi pre-
ma Allahu. Čovjek je skroman i poni-
zan sukladno stepenu svoje spoznaje,
a milostiv srazmjerno ljubavi koju osje-
ća prema Allahu Uzvišenom.
Skromnost znači spoznati svoje
stanje „roba“ i lijepo se vladati u car-
stvu svoga Gospodara. Skromnost
znači voljeti ono što Uzvišeni Gospo-
dar voli i napustiti sve ono što On ne
voli. Skromnost znači voljeti Allahova
stvorenja i služiti im radi Njega Uzviše-
nog. Skromnost znači prihvatiti srcem
sve što dolazi od Uzvišenog Hakka i
predati Mu se.
U hadis-i šerifu je rečeno: „Ko
bude skroman i ponizan radi Allaha,
On će ga uzvisiti, a ko bude ohol i
uznosit – Allah će ga poniziti!“ (Mu-
slim, Tirmizi, Darimi)
Skromnost uzvisuje čovjeka uko-
liko je ona radi Allaha... Skromnost i
poniznost koja je radi Allaha Uzviše-
nog obezbjeđuje plemenitu ćud i ve-
ličinu, a realizuje se kroz dva oblika:
prvo, skromnost mora biti isključivo
radi Allaha Uzvišenog i manifestuje
se kao blagost, samilost, poštovanje,
jednostavnost, suptilnost i učtivost. U
svemu tome je veoma važan nijet, jer
skromnost u kojoj su prisutni pretva-
ranje, podilaženje, strah, koristoljublje
ili neka očekivanja od ljudi na kraju
bude uzrok čovjekovog poniženja,
nikako njegovog ugleda, poštovanja
ili veličine.
Drugo, skromnost i poniznost tre-
baju biti radi veličanja Allaha Uzviše-
nog, a ne radi veličanja Njegovih ro-
bova. Treba znati da svaka vrijednost
koju posjeduje neko od stvorenja do-
lazi od njihova Stvoritelja. Dok volimo
nekoga, u toj ljubavi mu ne smijemo
činiti širk i ukazivajući mu poštovanje
ne smijemo ga obožavati, jer od roba
nikako ne bi smjeli načiniti sebi gospo-
dara. Samo je Allah istinski Gospodar,
a svi ostali su Njegovi robovi. Robovi
koji posjeduju spoznaju i ljubav prema
Gospodaru svjetova i koji su se ukra-
sili skromnošću i poniznošću - postali
su Njegovi bliski prijatelji. Njihova
skromnost i poniznost reflektuje se na
mnogo načina, od kojih ćemo ukazati
samo na neke:
Skromni i ponizni prijatelji Uzviše-
nog Rahmana opažaju da sva vlast,
veličina i vrijednosti pripadaju Allahu
Uzvišenom. Sva vlast pripada Nje-
mu i zato svaka hvala, pohvala, po-
štovanje, ljubav i stremljenje trebaju
biti upućeni Njemu, jer samo je On
dostojan toga. Rob koji ovo shvati i
spozna neće tražiti hvalu, slavu i na-
klonost od ljudi, nego će to smatrati
sramotom i velikim nedostatkom.
Ako ga neko pohvali, on se postidi,
ako ga veliča - osjeti tjeskobu i teret,
a ako mu aplaudira - osjeti poniznost
i oborene glave traži oprosta kao da
je počinio veliki grijeh. Skromni i po-
nizni prijatelji Uzvišenog Rahmana u
svakoj stvari vide određenu vrijednost
i manifestaciju koja je od Allaha Uzvi-
šenog. Oni nijedno stvorenje ne vide
prostim, bezvrijednim ili besmislenim.
Posebnu pažnju ukazuju čovjeku, koji
zauzima najznačajnije mjesto među
svim drugim stvorenjima. Prema nje-
mu se odnose samilosno, a one koji
vjeruju u Allaha Uzvišenog prihvataju i
vole kao braću. Oni nikoga od vjernika
ne kritikuju i žaloste radi svoga hira.
Nijednog mu’mina ne smatraju manje
vrijednim od sebe, a zbog činjenice
da su oni povjerovali u Uzvišenog
Rahmana i zavoljeli Ga. Voljeti one
koji Njega vole pokazatelj je imana i
dužnost ašika, koji voli.
Skromni i ponizni Allahovi prijatelji
čak i nevjernike posmatraju pogledom
milosti, mole za njihovu uputu, išče-
kujući dan u kojem će osvojiti njihova
srca i u njima zasaditi ljubav prema
Allahu Uzvišenom. Ukoliko se bore i
ratuju s njima, to nije zbog njihovog
hira, nego radi Uzvišenog Gospoda-
ra. Samo radi Njegovog zadovoljstva
prema nevjernicima se odnose dosto-
janstveno i sa mu’minskim ponosom.
Ponizni i skromni Allahovi prijatelji
nijedno dobro djelo, ibadet ili hizmet
ne pripisuju sebi, nego ih smatraju
Allahovim počastima koje im On uka-
zuje. Zato se nikada ne hvališu zbog
njih, nego zahvaljuju na njima. Stide
se i od same pomisli da traže bilo
kakvu nagradu za učinjena dobra
djela. S druge strane, svoja loša djela
i mahane smatraju posljedicom sta-
nja svojih duša i zbog toga se stalno
vraćaju svome Gospodaru, tražeći od
Njega oprosta. Pored toga, oni nikada
ne smatraju da su im oprošteni njihovi
grijesi ili da je primljeno njihovo poka-
janje. Trajno se boje Allaha, Gospo-
dara svjetova, stide Ga se zbog svojih
nedostataka u robovanju, dok njihova
srca izgaraju, glave im pognute, a lica
tužna i zabrinuta. Ponizni i skromni pri-
jatelji Uzvišenog Rahmana uživaju u
robovanju Njemu, u izvršavanju poslo-
va koji priliče robovima i sretni su kada
se spominju kao Njegovi robovi. Oni
svaki posao, koji je u skladu Allahove
vjere i koji se čini radi Njegova zado-
voljstva, smatraju posebno vrijednim.
U svom služenju ne prave izbor oso-
be, vrste posla i mjesta. Rade sve ono
što se traži od njih i što je potrebno.
Poslije svakog uspjeha svoju radost
izražavaju sedždom zahvalnosti.
Plemeniti Poslanik (s.a.v.s.), koji je
na vrhuncu robovanja i blizine Allahu
Uzvišenom, kada bi se poslije nama-
za vratio svojoj sretnoj kući, pomagao
bi ukućanima u njihovim poslovaima,
ušivao svoju obuću, muzao ovce i
znao zamjeniti svoje umorne hizme-
ćare u njihovim poslovima. Nije razmi-
šljao o tome da li jedan Poslanik treba
raditi spomenute poslove.
I hazreti Ebu Bekr es-Siddik (r.a.),
koji je uzeo odgoj od Plemenitog Po-
slanika (s.a.v.s.), nakon što je postao
halifa nije mu bilo teško da muze ovce
za starije udovice koje su živjele u nje-
govoj mahali i taj posao nije smatrao
prostim.
I hazreti Omer (r.a.), koji je također
odgajan u istoj školi odgoja, dok je
s jedne strane kao halifa slao vojske
na četiri strane svijeta, s druge strane
se nije ustezao da na svojim leđima
nosi vreću brašna i dostavi je do kuće
nekog od siromaha u predgrađu Me-
dine. Bio je takav, jer je volio svoga
Gospodara, a u ljubavi nema egoiz-
ma. Kada se radi nešto zbog volje-
nog, onda nema izbirljivosti. Onaj ko
iskreno voli Allaha Uzvišenog, ne pra-
vi nikakve kalkulacije kada je u pitanju
robovanje. Ponizni i skromni prijatelji
Uzvišenog Rahmana svoju poniznost
ne izražavaju jezikom, nego stanjem.
Oni su zaljubljenici u Istinu i njihova
srca su otvorena prema Uzvišenom
Hakku. Od koga god im dođe riječ
istine, lijepo i pohvalno djelo ili ispra-
van sud – oni to prihvataju. Oni se ne
ohole, nego kažu: „Neka je Allah vama
zadovoljan!“ i prema njima nemaju ni-
malo zlobe. Sljedeći hadis-i šerif kon-
cizno definiše skromnost i poniznost:
„Neće ući u Džennet onaj u čijem
srcu bude koliko je jedna zerra oho-
losti!“ Neko od prisutnih je rekao: „Ja
Resulellah, ako čovjek želi da njegova
odjeća bude lijepa i čista, da li je i to
oholost?“
Resulullah (s.a.v.s.) je odgovorio:
„Allah je lijep i voli ono što je lije-
po. Oholost je neprihvatanje istine i
nipodaštavanje ljudi.“ (Muslim, Ebu
Davud, Tirmizi, Ibn Madže, Ahmed)
Kada bi za postizanje ove lijepe
osobine dobili još jedan život – bilo
bi malo. Najljepši način i najbrži put
njenog stjecanja jeste bliskost sa
skromnim i poniznim Allahovim prija-
teljima. Lijep odgoj se usvaja od lije-
pog uzora..
Sa uputom i pomoći našeg Uzviše-
nog Gospodara...
05
 Dr. Almir Fatić | TEMA

Skromnost
u svjetlu
Kur´ana
i hadisa

06
‘’I, iz oholosti, ne okreći od ljudi lice svoje i ne idi Zemljom nedmeno, jer Allah
ne voli ni gordog ni hvalisavog.’’ (Lukman, 18.)

07
 Š
ta je to u čovjeku što ga
navodi na gordost, oho-
lost ili hvalisanje?! Zašto
se čovjek oholi i uzdiže!? Zar čovjek
zaboravlja od čega je stvoren i kako
završava svoj dunjalučki život?! Zar
zaboravlja ove svakodnevno vidljive
istine o njegovom ovozemaljskom
početku i kraju?! Jesmo li zaboravili
šta je to plemenita vrlina skromnosti
ili poniznosti?! Koliko smo posveće-
ni ovoj vrlini u vrijeme sveopće ma-
terijalizacije i posvemašnje obezdu-
hovljenosti?!
Budući da je čovjek, između
ostaloga, i biće zaborava (insan),
otuda ga je potrebno stalno podsje-
ćati i na one očigledne i univerzalne
istine koje su same po sebi dokazi-
ve, vidljive i shvatljive. U tom smislu
i Allahovu, dž.š., Knjigu možemo
promatrati, a ona tu uistinu i jeste,
kao Knjigu podsjećanja ili opomi-
08
njanja čovječanstva. Štaviše, sam
Kur’an za sebe kaže da je on zikr,
zikra i tezkireh. Sve ove kur’anske
riječi u sebi nose ideju stalnog pod-
sjećanja ili opominjanja (na nešto).
Kur’an nas, dakle, stalno podsjeća
na istinu o nama samima i našoj ulo-
zi na Zemlji; stalno nas podsjeća na
našega Gospodara, na Sudnji dan,
na budući svijet... Također, podsje-
ća nas na moralne vrline najvišega
reda, kao i na onu iskonsku moralnu
odgovornost koju su ljudske duše
posvjedočile još u Ezelu - metafizič-
koj vječnosti.
Skromnost ili
poniznost – vrlina
i zavjet iz Ezela
Vrlina skromnosti ili poniznosti
ima svoje metafizičko utemeljenje
još od qalu bela, tj. onog ezelskog
svjedočenja svih ljudskih duša,
kada su one posvjedočile i priznale
za svoga Gospodara Allaha, dž.š.
Njezino metafizičko utemeljenje i
značenje deriviramo iz slijedećeg
kur’anskog ajeta: “I kad je Gospo-
dar tvoj iz kičmi Ademovih sinova
izveo potomstvo njihovo i zatražio
od njih da posvjedoče protiv sebe:
“Zar Ja nisam Gospodar vaš?” –
one su odgovorale: “Jesi, mi svje-
dočimo” – i to zato da na Sudnjem
danu ne reknete: “Mi o ovome ništa
nismo znale” (El-E’araf, 152).
Ovim ajetom, koji se u tefsirima
određuje kao ajetu’l-misak (ajet o
preegzistentnom ugovoru ili zavjetu
ljudskih duša o pokornosti i robova-
nju Uzvišenom Allahu), na jedinstven
način prikazana je i pokazana ljud-
ska skromnost ili poniznost spram
njihova Stvoritelja i Gospodara. Po-
nizni i smjerni odgovor ljudskih duša
qalu bela - “Jesi, mi svjedočimo” -
na upečatljiv i snažan način govori
o iskonskoj ili primordijalnoj ljudskoj
skromnosti, poniznosti, predanosti i
moralnoj odgovornosti.
Prema tome, ljudskoj duši je,
snagom Božanske volje, usađe-
na ili prirođena vrlina skromnosti.
Skromnost je prirodno ili iskonsko
stanje ljudske duše ili ljudske priro-
de kao takve. Zar se čovjek ne rađa
kao skromno, nejako biće?! Zar sa
ovoga svijeta ne odlazi još skromni-
ji, bez igdje ičega?! Zato je u svom
moralnom usavršavanju na ‘’putu
ka izvoru’’ (šeri’at) polazna tačka
ljudske duše upravo skromnost ili
poniznost u svom metafizičkom i
praktičnom smislu.
Vjernik u svome duhovnom i fi-
zičkom životu uvijek mora pokazi-
vati i usavršavati vrlinu poniznosti ili
skromnosti, kojom se neprestano
(pod)sjeća na preegzistentni zavjet
(misak) koji je dao svome Stvoritelju
iskazujući time svoju vjernost u nje-
govom izvršavanju.
Skromnost
u Kur’anu
Imajući na umu ovo ezelsko pori-
jeklo vrline skromnosti, postaje nam
jasnije zašto Kur’an u brojnim svojim
ajetima podsjeća ljude i žene na vr-
linu skromnosti. I ovdje je kur’anski
stil raskošan i znakovit.
Naime, Kur’an nekada govori o
djelima koja ukazuju na vrlinu skro-
mnosti, nekada o djelima koja su
opozitna toj vrlini, a nekada, pak, o
načinu sticanja te vrline.
Na osnovu svega toga dolazi se
do zaključka da Kur’an, s jedne stra-
ne, snažno insistira na skromnosti
kao nužnoj vrlini kojom se jedan
musliman mora ukrasiti i, s druge
strane, o nužnosti izbjegavanja i od-
stranjivanja iz svoje duše oholosti ili
samodopadljivosti.
Iz brojnih kur’anskih ajeta koja
govore ili ukazuju na vrlinu skromno-
sti, ovdje izdvajamo samo nekoliko
takvih ajeta.
U suri El-Furqan (63) Uzvišeni
Allaha Svoje robove opisuje kao
skromne ili ponizne riječima: “A
robovi Milostivoga su oni koji po
Zemlji mirno hodaju, a kada ih be-
stidnici oslove, odgovaraju: “Mir
vama!’’ “
U komentarima Kur’ana pojam
hewnen (‘’mirno’’) protumačen je
višestruko:
• krjeposno i bogobojazno
(Ed-Dahhak);
• smireno i dostojanstveno
(Mudžahid);
• skromno i bez oholosti (Ibn
Zejd).
Ovo su mišljenja koja navodi El-
Mawerdi u svome tefsiru, i dovoljna
su nam da uočimo ideju skromnosti
kao jednu od odlika vjernika kojom
ih Uzvišeni izdvaja od ostalih ljudi.
‘’Robovi Milostivog’’, veli El-Biqa’i u
svome komentaru Kur’ana, ‘’nikoga
ne vrijeđaju, niti se nad bilo kime uz-
dižu; milostivi su prema sebi i dru-
gima.’’
Ovdje nije posrijedi nikakava sla-
bost vjernika, već upravo suprotno,
riječ je o njihovom ponosu i njihovoj
nadmoći, ali bez oholosti, obijesti i
nadmenosti. Oni to pokazuju u svo-
me hodu koji odražava njihove osje-
ćaje i stavove; oni dostojanstveno,
smireno, ozbiljno i odmjereno idu
ka svome cilju - a ne idu kao mrtva-
ci i mlitavci! Ne mogu ih bestidnici
omesti u njihovom cilju; ne osvrću
se na gluposti i smicalice svađalica
i besposličara, niti sa njima rasprav-
ljaju i polemišu. Takvi ih ne zanimaju,
oni su iznad njih; nemaju vremena
za njih jer su obuzeti plemenitim ci-
ljevima, a ne prepirkama i svađama
koje besposličari i svadljivci jedva
čekaju.
Dakle, Svevišnji je samo jednim
ajetom toliko mnogo kazao o skro-
mnosti i načinu na koji nam ona
može uštedjeti dosta energije za
hajirli i plemenite ciljeve.
U drugom ajetu (Luqman, 18)
Kur’an vrlinu skromnosti hvali na
slijedeći način: ‘’I, iz oholosti, ne
okreći od ljudi lice svoje i ne idi Ze-
mljom nedmeno, jer Allah ne voli ni
gordog ni hvalisavog.’’ Ovaj ajet
naveden je u kontekstu kada mudri
Lukman savjetuje svoga sina i, iz-
među ostalih savjeta, uputio mu je i
navedene riječi.
Nakon što se, na jedan slikovit
način, zabranjuje oholost i njezi-
no manifestiranje izvijanjem vrata
(Kur’an ovdje upotrebljava karakte-
ristični i rijetki izraz se’ar, kojim se
označava jedna vrsta bolesti kod
deve kada ona usljed te bolesti sa-
vije svoj vrat) i okretanjem lica od
ljudi, kaže se: i ne idi Zemljom nad-
meno, čime se, zapravo, sugeriše
skromnost u hodu, bez uvijanja i
znakova nadmenosti.
Cilj vjernika, o kome smo već go-
vorili, je plemenit i da bi došao do
njega ne trebaju mu nikakvo uvija-
nje ili simuliranje u hodu, već samo
jednostavan, odmjeren hod. Manife-
stiranjem oholosti ili gordosti vjernik
se udaljava od Allahove ljubavi: jer
Allah ne voli ni gordog ni hvalisavog.
09
 Gordi, oholi i hvalisavi ne nalaze se
u Allahovoj blizini!
U slijedećem ajetu: ‘’U hodu budi
odmjeren, a u govoru ne budi grlat;
najneprijatniji glas je revanje ma-
garca!” (Luqman, 19) još na izrav-
niji način potencira se skromnost
u hodu i govoru. U komentarima
Kur’ana naći ćemo zanimljiva tuma-
čenja zašto se u ovom ajetu grlati
ljudski glas uspoređuje sa revanjem
magarca. Tako El-Mawerdi, između
ostaloga, navodi da svaki povišeni
glas predstavlja tespih osim reva-
nje magarca, jer on svoj glas pušta
zato što ugleda šejtana (Sufjan es-
Sewri).
Također se, u tom smislu, govori
i o povodu objave ovoga ajeta. Na-
ime, mušrici su u džahilijjetu svoju
oholost i gordost iskazivali poviše-
nim glasom. Onaj ko više podigne
glas, on se smatrao moćnijim, dok
onaj ko utiša svoj glas, smatrao se
poniženim. Kur’an, dakle, mijenja
ovu praksu i uspostavlja kulturu go-
vora dostojnu vjernika.
U još jednom ajetu Uzvišeni za-
branjuje oholost riječima: “Ne hodi
po zemlji nadmeno, jer Zemlju ne
možeš probiti ni brda u visinu do-
stići” (El-Isra’, 37), tj. poziva na skro-
mnost Svoje robove. Šehid Sejjid
Qutb u svome tefsiru veli:
‘’Kur’an usmjerava one koji idu
oholo i nadmeno na slabost, ne-
moć i neznatnost: jer Zemlju ne
možeš probiti ni brda u visinu dosti-
ći. Čovjek je svojim tijelom sićušan
i neznatan, on ne dostiže nikakvo
ogromno tijelo koje je Allah stvorio.
Čovjek je snažan samo zahvaljujući
Allahovoj moći, uzvišen zahvaljuju-
ću Allahovoj uzvišenosti, oplemenjen
Njegovom dušom koju je On u nje-
10
ga udahnuo da bi bio u kontaktu s
Njim, da bi ga Allah kontrolitrao, a on
da ne zaboravi Allaha. To je smire-
nost i skrušenost kojoj poziva Kur’an
prezirući nadmenost i oholost. To je
ponašanje koje se traži u odnosu na
Allaha, i na čovjeka, prema samom
sebi i društvu. Ovakva ponašanja
može zanemariti samo onaj čije je
srce prazno i neuračnljivo, onaj čije
su pažnje neznatne. Allah prezire
oholost čovjekovu i osuđuje njegovu
zaboravnost. Takvog čovjeka osuđu-
ju i ljudi zbog njegove nadmenosti i
zato što se pravi velikim’’ (U okrilju
Kur’ana, 15/41).
Ovim ajetom Uzvišeni nas podu-
čava važnoj lekciji koju treba ima-
ti na umu: kao što čovjek svojim
nadmenim hodom ne može Zemlju
probiti ni brda dostići tako i svojom
ohološću i samodopadljivošću ne
može ništa postići niti ostvariti ono
što želi!
Skromnost
u hadisu i
praksi Allahova
Poslanika, s.a.v.s.
Uzvišeni Allah je vrlinom skro-
mnosti ukrasio sve svoje poslanike,
koju su imali obične živote i bavili se
najobičnijim svakodnevnim poslovi-
ma kao što su: šivenje (Idris, a.s.),
kovački zanat (Davud, a.s.), čuva-
nje stoke (Musa, a.s.). itd. Nijedan
poslanik nikada nije prigovorio svo-
me Gospodaru u smislu: ‘’Ja sam
Allahov poslanik, i ne dolikuje mi da
čuvam stoku, kujem gvožđe...’’
Skromnost je vrlina kojom su se
ponosili i svoje sljedbenike tako
podučavali. Njihova skromnost je
trajna inspiracija generacijama do
Sudnjega dana.
O skromnosti Allahova Poslanika,
s.a.v.s., najbolje svjedoči njegove
riječi, a posebno njegov životopis.
O tome koliko je Allahov Poslanik,
s.a.v.s., podsticao muslimane na
skromnost najbolje vidimo iz slije-
deća dva hadisa:
‘’Uzvišeni Allah mi je objavio
da budete skromni, tako da se ne
uznosite jedan nad drugim, niti da
jedan drugome činite nepravdu
(Muslim: 5109).’’
‘’Ko je skroman prema Allahu –
Allah ga uzdiže (Bejheqi u Šu’abu).’’
Ovim hadisima, ali i brojnim dru-
gim hadisima o skromnosti, Allahov
Poslanik, s.a.v.s., jasno je ostavio,
da tako kažemo, oporuku svome
Ummetu o skromnosti i njenoj važ-
nosti u životu jednog muslimana.
Iz brojnih primjera skromnosti
Allahova Poslanika, s.a.v.s., izdvo-
jit ćemo njih nekoliko (prema knjizi
imama Tirmizija Vrline Allahovog Po-
slanika, u kojoj jedan čitav odjeljak
nosi naslov ‘’O skromnosti Allahova
Poslanika’’, Sarajevo, 1997).
Enes b. Malik kazuje: ‘’Allahov
Poslanik je obilazio bolesne, klanjao
dženaze, jahao na magracu i oda-
zivao se pozivu robova na gozbu.’’
Enes, r.a., pripovijeda: ‘’Prilikom
obavljanja hadždža, Allahov Posla-
nik, a.s., jahao je na trošnom sama-
ru, a na sebi je imao vuneni ogrtač
koji nije vrijedio ni četiri srebrenjaka.
Govorio je: Gospodaru moj, očisti
moj hadždž od licemjerstva i presti-
ža.’’
Enes b. Malik također kazuje:
‘’Allahov Poslanik, a.s., mi je bio
najdraži. Kada bi ga ugledali, niko
nije ustajao pred njim, jer su znali da
to ne voli.’’
Aiša, r.a., je upitana: ‘’Šta je Alla-
hov Poslanik radio u kući? – Bio je
običan čovjek - odgovori - čistio je
svoju odjeću, muzao ovcu i brinuo
se sam o sebi.’’
Islamski
velikani o
skromnosti
Iz života prvih generacija musli-
mana, posebno prvih halifa, imama
i evlija, danas su sačuvana brojna
svjedočanstva njihove skromnosti,
koja ih je krasila u najvećoj mogućoj
mjeri.
Svjetlost skromnosti njihovih živo-
ta i danas osvjetljava životne staze
svih onih koji žude za Svjetlošću.
Podsjećanja radi, navodimo tek
nekoliko misli i izreka ranih musli-
manskih velikana o vrlini skromnosti:
Hazreti Ebu Bekr, r.a., je rekao:
‘’Čast smo našli u takvaluku, bogat-
stvo u čvrstom vjerovanju (jekinu), a
ugled u skromnosti.’’
Hazreti Alija, r.a., rekao: ‘’Šta je
čovjeku pa se uznosi! Njegov poče-
tak je kaplja a završetak lešina!’’
Jahja b. Mu’in pripovijeda: ‘’Ni-
koga nisam sreo poput Ahmeda b.
Hanbela! Družio sam se sa njim pe-
dest godina i ničim se nije uznosio
nad nama zbog dobrote i hajra koje
je posjedovao.’’
Zijad en-Nimri je rekao: ‘’Pobo-
žnjak bez skromnosti je poput drveta
koje ne daje plodove.’’
11
 Hfz. Dr. Džemail Ibranović
„A robovi Milostivoga su oni koji po Zemlji mirno hodaju, a kad ih bestidnici
oslove, odgovaraju: „Mir vama!’“ (El-Furkan, 63.)
P
oniznost (ar. Tevadu’), kao osobina, bila je
vijekovima temeljni kamen u međusobnim
komunikacijama vjernika.
Ona se ogleda u poniznosti prema Allahu: vjernik
zadobija Allahovu ljubav. I prema ljudima: u poniznosti
prema Allahovim robovima čovjek stiče njihovo prizna-
nje i ljubav ne hlepeći za onim što oni posjeduju. U eri
opće materijalizacije ova osobina posebno dolazi do
izražaja, a njen nestanak vodi međusobnom sukoblja-
vanju u ummetu islama.
Nestanak poniznosti - ljubav
prema prolaznome svijetu
Nestanak poniznosti, međusobne ljubavi i razumi-
jevanja, Poslanik, a.s., je najavio uporedo sa ljubavi
12
Poniznost
prema ovome svijetu, rekavši: „Možda ćete doživjeti
vrijeme u kojem ćete oblačiti odjeću poput kaben-
skog platna, ujutro i navečer će vam biti servirane
velike posude.“
Prisutni upitaše: “Je li danas nama bolje ili će nam
tada biti bolje?“ Poslanik reče: “Danas ste u boljoj si-
tuaciji, međusobno se volite, a tada ćete jedni druge
mrziti i svađati se.“
Ebu Musa el-Eš’ari, r.a., pripovijeda da je Allahov
Poslanik, a.s., rekao: “Ko previše zavoli ovaj svijet,
naudit će sebi na Ahiretu, a ko previše daje važnost
Ahiretu, uskratit će sebi na dunjaluku, zato dajte
prednost onome što ostaje nad onim što nestaje.“
Zejd ibn Sabit, r.a., prenosi da je čuo Allahovog Po-
slanika, a.s., da kaže: “Kome dunjaluk bude glavna
preokupacija, Allah će mu dati nesređenost u životu
i učinit će da mu dunjaluk bude pred očima, a od
njega mu neće pripasti ništa nego ono što je već
propisano. Ako bude pridavao važnost Ahiretu, Allah
će mu dati bogatstvo u srcu, život će mu biti ugodan,
a dunjaluk će mu doći mimo njegove volje.“
Ispunjavanje Allahovih emrova, naredbi, vjernike
sklanja u okrilje sigurne Allahove zaštite.
Abdullah ibn Abbas, r.a., kaže da je Musa, a.s., kada
je razgovarao sa Allahom, dž.š., pitao: “Gospodaru, koji
su ti robovi najdraži?“ Allah, dž.š., je odgovorio: “Oni
koji Mi najviše zikr čine.“ Musa, a.s., ponovo upita:
“A ko je od Tvojih robova najpravedniji?“ Allah, dž.š.,
odgovori: “Onaj koji sudi sebi kao što sudi i ljudima.“
Musa, a.s., ponovo upita: “Ko je od Tvojih robova naj-
bogatiji?“ Allah, dž.š., reče: “Onaj koji je zadovoljan
onim što Sam mu dao.“
Gubljene postojanosti u vjeri kod ljudi najče-
šće je vezano za nafaku, strah od njenog gubitka,
siromaštvo.
Abdullah ibn Mes’ud, r.a., prenosi da je Allahov Po-
slanik, a.s., rekao:
“Zaista nema ništa od onoga što će vas prima-
knuti Džennetu i odmaknuti od Džehennema, a da
vam to nisam naredio, niti ima išta od onoga što će
vas primaknuti Džehennemu, a odmaknuti vas od
Dženneta, a da vam to nisam zabranio. Zaista me je
Džibril, a.s., obavijestio da niko neće umrijeti dok ne
potroši nafaku. Pa, bojte se Allaha, dž.š., i na lijep
način tražite ono što vam je propisano. Neka vas
kašnjenje pristizanja nafake ne podstakne da je traži-
te na haram način, jer se ono što je kod Allaha, dž.š.,
može postići samo pokornošću prema Njemu.“
Abdullah ibn Mes’ud, r.a., kaže: “Doći će vrijeme
smutnje i sumljivih stvari, pa se držite umjerenosti; bolje
je za svakog od vas da slijedi nekog u dobru, nego da
predvodi nekog u zlu.“
Poniznost
i oholost
Prema poniznosti stoji oholost za koju Poslanik, a.s.,
kaže: “Neće ući u Džennet onaj u čijem srcu ima i
trun kibura (oholosti), a neće ući u Džehennem onaj
u čijem srcu ima i trun imana.“
Iz predaja ashaba saznajemo da je Allahov Poslanik,
a.s., obilazio bolesnike, pratio dženaze, odazivao se
molbama robova, a što sve predstavljaju djela preko
kojih se spoznaje ništavnost ovog svijeta, a samim tim
se potiskuje i kibur. Zato se može reći da jedan od zna-
kova čovjekove poniznosti u ovome primjeru: kada se
neko rasrdi na nekoga ili mu se suprostavi, ili mu uzvrati,
ovaj to mirno prihvati.
Fudajl ibn Ijad je bio upitan o poniznosti, pa je re-
kao: “Prepuštaš se istini, ponašaš se po njoj i prihvataš
je bez obzira od koga dolazila.“ Od njega se također
prenosi da je rekao: “Allah Uzvišeni je objavio brdima:
“Na jednom od vas ću voditi razgovor sa jednim od
svojih poslanika.“ Brda su se nakon toga uzoholila, a
Tur-i Sina je bio ponizan, pa je Allah sa Musaom, a.s.,
razgovor vodio zbog njegove poniznosti.“
Ijad Ibn Himar, r.a., kaže da je Allahov Poslanik, a.s.,
rekao: “Zaista mi je Allah objavom naredio da budete
međusobno ponizni tako da se jedan ne oholi prema
drugom, niti da jedan drugog napada.“
A Ebu Hurejre, r.a., kaže da je Allahov Poslanik, a.s.,
rekao: “Sadaka neće umanjiti imetak, i kada čovjek
oprosti čovjeku, Allah mu poveća ponos (čast) i kad
god čovjek bude ponizan prema Allahu, Allah će ga
podići na veći stepen.“
Primjeri poniznost
prvih generacija
Poslanik, a.s., zajedno sa ashabima i onima koji su
njih slijedili u vrlinama, praktično su nam pokazali kako
treba „preći“ preko ovog prolaznog svijeta.
Urve ibn Zubejr prenosi: “Vidio sam h. Omera kako na
ramenu nosi mješinu s vodom, pa sam rekao: ‘O vođo
pravovjernih, ne bi ti trebao to raditi!’
On mi reče: ‘Kad su došle delegacije, kako bi mi
iskazile pokornost, u srcu mi se pokazala uznositost i
ponos. To sam želio savladati u sebi.’ H. Omer je mje-
šinu s vodom odnio do kuće jedne ensarijke i sasuo je
u njenu posudu.”
Prenosi se da je Zejd ibn Sabit uzjahao konja, a Ibn
Abbas mu je pridržavao uzde dok se penjao. Tada mu
je Zejd rekao: “Šta je to, amidžiću Allahova Poslanika,
a.s.?!“ On mu je odgovorio: “Ovako nam je naređeno
da radimo sa našim učenjacima.“ Zejd je tada poljubio
13
 ruku Ibn Abbasa, rekavši: “Ovako nam je naređeno da
radimo sa pripadnicima porodice Poslanika, a.s.“
Omer ibn Abdulaziz je jedne noći u prisustvu nekog
gosta nešto pisao. Svetiljka se htjela ugasiti, pa je gost „Sebe očisti od subjektivnog
rekao: “Hoćeš li da donesem ulja?“ Omer mu reče: “Ne,
nije znak gostoprimstva ako gost nešto radi.“ Musafir
rasuđivanja pa će ti se pokazati
upita: “Hoću li pozvati nekog od sluga?“ Omer reće: Istina.“ (Mesnevija I, 3460)
“Ne, oni su već zaspali.“
Omer je ustao i nasuo ulje u svjetiljku, a čovjek je
upitao: “Kako to da ti lično radiš kad si vođa vjernika?“
Omer mu reče: “Otišao sam kao Omer i vratio se kao
Omer.“ (tj. ništa od moje veličine nije izgubljeno.)
Prenosi se kako je Ebu Zerr, r.a., uvrijedio Bilala, r.a.,
zbog toga što je ovaj bio crnac. Bilal ,r.a., se požalio
Allahovom Poslaniku, a.s., na što mu je rekao:
“O Ebu Zerre, u tvom srcu se zadržala oholost iz
džahilijjeta!“
Ebu Zerr se bacio na zemlju i zakleo se da neće po-
dići glave sve dok Bilal ne stavi svoju nogu na njegov
obraz. Kad je Bilal to učinio, Ebu Zerr je podigao glavu.

Poniznost koju
Allah ne voli
Isticanje poniznosti može da pređe granicu pokude,
pogotovo kada je istaknuta na nemjestu.
Prenosi se da je neki mladić u svom društvu prijatelja
rekao: “Sinoć sam iftario s malo pogače i maslinom.“ Na
te njegove riječi prisutni mu odgovoriše: “Mladiću, do
nas je došlo predanje da ima i onih vidova skrušenosti
i poniznosti koje Allah ne voli. Bojimo se da je to što ti
činiš od takve vrste.“
Jedan od dobrih Božijih robova kazuje: “Dok sam
obavljao tavaf oko Ka’be vidio sam jednog čovjeka kako
mu njegovi robovi prave mjesto ispred i razmiču ljude.
Ubrzo poslije toga vidio sam ga na jednom od mostova
u Bagdadu kako prosi.
Začuđen na sve ovo, nakon što sam ga upitao, on mi
odgovori: “Oholio sam se na mjestu gdje su svi drugi bili
ponizni (tj.pored Ka’be), pa me Allah ponizio ondje gdje
su svi drugi uznositi (tj.ovdje na mostu).“

14

Kantovske protivrječnosti
R
umijevim jezikom rečeno,
spoznavajući rijeku Aristo-
tel je na najboljem tragu da
spozna i more, odakle izranja ‘kraljica’
svih nauka, najviša mudrost. No, niti
je doseže Aristotel, a ni postaristote-
lovska tradicija.
Uvjerenje da je I. Kant preobrazio
staro poimanje filozofije-metafizike
kao ‘kraljice’ nauka, zbog njenog za-
nimanja za ono najuniverzalnije i naj-
manje materijalno, u poimanje ‘najo-
snovnije’, utemeljivačke discipline, u
biti je pogrešno. Ovaj rez ili okret, iako
nenaznačen, sadržan je unutar same
‘aristotelovske metafizike.’ Kantova
utemeljivačka filozofija (teorija sazna-
nja) je samo odslikana aristotelovska
metafizika. Kant je, slijedeći Aristote-
la, izveo filozofiju na bezbjednu stazu
nauke tako što je ‘vanjsko’ predočio
kao unutarnju, mišljenu djelatnost tran-
scendentalnog ega.
Nadalje, preuzevši pojam ‘duha’ od
Descartesa i Lockea u simplificiranoj
formi, Kant će nasilnim presijecanjem
metafizičkog i fizičkog, noumenalnog
i fenomenalnog, samo žešće distin-
gvirati nauku i filozofiju. Savremena
distinkcija između nauke i filozofije na-
izgled ima korijene u Kantovom ‘rezu’,
dočim je ona u biti postojala od samih
početaka filozofije. Odbljesak metafi-
zičkog, dobiva primat u naučnom
istraživanju a metafizika i njen predmet
kao nikada ranije bivaju zamagljeni.
Osiromašeni transcendentalni ego je
poput ogledala u kojem se odslikava
pojavna stvarnost, a transcendentni
vid stvarnosti (gajb) u rečenom ogle-
dalu nema slike. Vrijeme i prostor, kao
subjektivno doživljene forme čulnosti,
i misaoni oblici ili kategorije imaju va-
ženje samo za pojavnost – svojevrsno
slijeđenje Aristotelovog poimanja isti-
ne.
No, ljudski um uvijek teži da dose-
gne metafizičko, veli Kant, te se re-
dovno u njemu javljaju tri ideje: ideja
Boga, ideja duše i ideja Svijeta. Pošto
je Kant ljudsku moć poimanja razdi-
jelio na razum i um, tri ideje koje se u
umu javljaju nemaju sigurnu potvrdu
u saznanjima razuma jer je isti reduci-
rao na čulnost, a ljudski ego se usljed
nesigurnog znanja zapliče u nerazri-
ješive antinomije ili protivrječnosti, jer
kao takav osiromašen posjeduje za i
protiv dokaze. Ali, Kant neće zastati
samo na ovom, nego osporava istini-
tost saznanja triju disciplina- teologije,
psihologije i kosmologije koje se bave
rečenim idejama, jer na osnovu ide-
ja (misli) čovjek nije nimalo bogatiji u
saznanju kao i trgovac koji bi prikačio
nakoliko nula gotovini u blagajni, za-
ključuje Kant.
Rumijeva sufijska misao, izvijajući
se ponad Kantovog poimanja stvar-
nosti, rasvjetljava nove dimenzije, kako
čovjekovog bića tako i fenomenalnog
i noumenalnog svijeta. Rumi to nago-
viještava kada određuje općenito tri
etape na putu spoznaje.
Prvotno, nedvosmislenim stavom
da je „razumijevanje u nerazumijeva-
nju“, Rumi postavlja granicu na naučni
način pojmljenom razumu i upućuje na
više i složenije čovjekove spoznajne
moći. Slijedeća etapa koju Rumi na-
značuje jest religijsko saznanje koje
traži oslonac u vjerovanju, ali, primje-
ćuje Rumi, i ono je često izvor naga-
đanja i beskorisnog maštanja, a mi
danas takovrsna saznanja prepozna-
jemo u kantovskim antinomijama uma.
mr. Nezir Krčalo
Na koncu, sufijska spoznaja sigurno-
sti jest spoznaja koja je neposredna
i jasnovidna da ne ostavlja nimalo
mjesta bilo kakvoj ranijoj interpreta-
ciji. Ondje duša susreće vječnost,
odnosno transcendentnost koja dušu
prihvaća i prepoznaje kao takvu. Ovu
vječnost Rumi definira kao sadašnjost,
kao prisutnost srca (kalb) kojem nou-
menalni svijet ima istu snagu važenja
kao i fenomenalni ili vidljivi „onom pro-
sjaku čulnosti“- mašti, koja je samo
imitacija razuma. Kantov reducirani
ego spoznaje svijet shodno svojim
spoznajnim moćima – u subjektivno
doživljenim prostorno-vremenskom
relacijama, zatim tzv. razumom koji je
ovisnik čulnosti i na njegov način poj-
mljenom ‘umnom’ dimenzijom koja
nam ne može priskrbiti sigurna sa-
znanja. Nažalost, ovakav svjetonazor
danas je prepoznatljiv kako u akadem-
ski sistematiziranim saznanjima tako
i u svakodnevnom mišljenju. S druge
strane, učenjaci poput Rumija, istinsko
saznanje vezuju za prvobitnu narav
duše, jer se ondje ‘hranila’ vječnom
riječju Božijom. U ovozemnom životu,
svijetu tjelesnog postojanja, ‘slušaju-
ći’ i osluhujući riječ (znak) Božiju duša
zadobija prvobitnu narav, velovi se
uklanjaju i ona prispjeva u Jedinstvo
(Tewhid).
Kantovskom slikom spoznajnih
sadržaja i spoznaje uopće postajemo
„zatočenici svoje požudne naravi, svo-
je mašte i svoga pomućujućeg uma“.
Spoznaj definiciju samog sebe, upo-
zorava nas Rumi, i preporučuje nam
da bježimo daleko od onoga koji sebe
nije definisao. Drugim riječima, spo-
znaj pravilno svoje spoznajne sadržaje
i njihove spoznajne mogućnosti.
15
 Imam eš-Ša’rani | LEVAKIHU’L-ENVAR
50 POSTAJA
SUDNJEG DANA
H
azreti Alija kaže: Poslanik, s.a.v.s., je rekao:
Na Kijametskom danu će biti pedeset po-
staja: Prva postaja će biti kada ljudi izađu
iz svojih kabura. Stajat će nad svojim kaburima hiljadu
godina, bosi, goli, gladni i žedni. Ko iz svog kabura
izađe kao vjernik u svog Gospodara, vjernik u Njego-
vog Vjerovjesnika, s.a.v.s., vjernik u Njegov Džennet i
Džehennem, vjerujući u Proživljenje i Stajanje, vjerujući
u Određenje, dobro i loše, potvrđujući istinitost onoga
s čim je došao Muhammed, s.a.v.s., od svog Gospo-
dara, spasit će se, uspjeti i biti sretan. Onaj ko bude
sumnjao u bilo šta od nabrojanog, ostat će u stanju
gladi, žeđi, potištenosti i nevolje hiljadu godina, sve dok
Allah s njim završi ono što hoće.
Zatim će ljudi biti povedeni s tog mjesta na Mahšer i
tu će na nogama ostati stajati hiljadu godina, okruženi
džehennemskim plamom i vrelinom sunca. Džehennem
i njegova vatra će im biti i s desna i s lijeva, vatra ispred
i vatra iza njih, a sunce će im biti iznad glava. Neće biti
hladovine, osim od Arša. Ko sretne Allaha svjedoče-
ći Mu ihlas-predanost i iskrenost, potvrđujući Njego-
va Vjerovjesnika Muhammeda, s.a.v.s., čist od širka,
sihira, prolivene muslimanske krvi, čineći i savjetujući
dobro radi Allaha i Poslanika s.a.v.s., voleći one koji su
pokorni Allahu i Njegovom Poslaniku, s.a.v.s., mrzeći
one koji griješe Allahu i Njegovom Poslaniku, s.a.v.s.,
bit će u hladovini Arša Svemilosnog, spašen od brige.
Ko ne bude imao nabrojano, ili bude činio nešto od ovih
grijeha, makar i jednom riječju, ili mu se srce izmijeni i
posumnja u bilo šta od vjere, ostat će na Okupljalištu
(Mahšeru) u kazni i brizi hiljadu godina sve dok Allah,
za njega, ne izda presudu.
Zatim će stvorenja biti povedena Svjetlu i Tami. U
Tami će ostati hiljadu godina. Ko se sretne s Allahom
ne čineći Mu širka, u čijem srcu ne bude munafikluka,
16
ko ne bude sumnjao ni u šta od vjere, ko bude vodio
računa o sebi, govorio istinu, bio pravedan prema lju-
dima onako kako bi volio sebi, ko se bude pokoravao
Allahu i javno i tajno, ko bude zadovoljan Allahovom
odredbom, bio zadovoljan onim što mu je Allah dao, bit
će izveden iz Tame na Svjetlo u treptaju oka, svijetlog
lica. Bit će spašen svih briga. Ko bude imao nešto što
je suprotno nabrojanom, ostat će u brizi i potištenosti
hiljadu godina, a onda će biti izveden iz Tame potam-
njelog i mrkog lica. Allah će s njim uraditi što bude htio.
Polaganje računa
Onda će stvorenja biti povedena na polja Hisaba
(polaganja računa), a njih ima deset. Na svakom od
ovih polja će ostati hiljadu godina.
1. Na prvom polju će čovjek biti pitan o harami-
ma. Ako ne bude činio harame, bit će proveden
do drugog polja.
2. Na drugom polju će biti pitan o strastima i proh-
tjevima. Ako ne bude slijedio svoje strasti, sprovest
će ga.
3. Na trećem polju će ga pitati o nepokornosti rodi-
teljima. Ako ne bude nepokoran, bit će proveden.
4. Na četvrtom polju će biti pitan o pravima onih
koje mu je Allah povjerio da se brine i vodi računa
o njima, njihovom podučavanju Kur’anu, vjerskim
propisima i odgoju. Ako bude sve obavio dobro,
provest će ga.
5. Na petom polju će biti pitan o onome čega je bio
vlasnik. Ako bude prema njima bio dobar, provest
će ga.
6. Na šestom polju bit će pitan o pravima njego-
ve bližnje rodbine. Ako bude proveo sve obaveze
prema njima, provest će ga.
7. Na sedmom polju će ga pitati o održavanju rod-
binskih veza. Ako bude održavao rodbinsku vezu,
provest će ga.
8. Na osmom polju će ga pitati o zavisti. Ako ne
bude zavidnik ikome, vodit će ga.
9. Na devetom polju će ga pitati o spletkarenju.
Ako ne bude spletkario ni s jednim muslimanom,
odvest će ga.
10. Na desetom polju ća ga pitati o varanju i pod-
valjivanju. Ako ne bude nikome podvaljivao i ni-
koga varao, bit će spasen i u hladovini Allahova
Arša, radosnog oka, radosna srca i nasmijan. Ako
bude činio nešto od nabrojanih stvari i ne bude se
pokajao, ostat će na svakom od nabrojanih polja,
hiljadu godina, gladan, žedan, tužan, potišten i
pritisnut brigom. Neće mu biti od koristi ničije za-
govorništvo.
Preuzimanje knjiga djela
Potom će biti okupljeni da preuzmu svoje Knjige -
djela u desnice ili ljevice. Obračunavat će im se djela
na petnaest postaja. Na svakoj će biti zadržani hiljadu
godina.
1. Prva postaja: bit će pitani o sadakama i onom
što im je Allah propisao kao obavezu kada je riječ
o imovini (zekat). Ko to bude provodio u cijelosti,
proći će dalje.
2. Druga postaja: pitat će ga o govorenju istine i
praštanju ljudima. Ko bude praštao ljudima i Allah
će njemu oprostiti.
3. Treća postaja: pitat će ga o naređivanju i pre-
poručivanju dobra. Ko bude radio i preporučivao
dobro, ići će dalje.
4. Četvrta postaja: bit će pitan o ostavljanju i spre-
čavanju drugih od hrđavog i negativnog. Ako bude
se ustezao i druge odvraćao od hrđavog, proći
će dalje.
5. Peta postaja: bit će pitan o lijepom ahlaku. Ako
bude imao lijep ahlak, pustit će ga.
6. Šesta postaja: bit će pitan o ljubavi u ime Allaha i
mržnji radi Allaha. Ako bude volio radi Allaha i mrzio
radi Allaha, ići će dalje.
7. Sedma postaja: pitat će ga o haram imetku. Ako
ne bude uzimao ništa od toga, nastavit će put.
8. Osma postaja: pitaće ga o pijenju alkohola. Ako
ne bude nikada pio alkohola, vodit će ga dalje.
9. Deveta postaja: pitat će ga o haram polnim or-
ganima. Ako ne bude činio ništa od toga, nastavit
će putovanje.
10. Deseta postaja: bit će pitan o lažnom govoru.
Ako ga ne bude imao, nastavit će put.
11. Jedanaesta postaja: i tu će biti pitati o lažnoj za-
kletvi. Ako se ne bude lažno zaklinjao, ići će dalje.
12. Dvanaesta postaja: pitat će ga o korištenju ka-
mate. Ako se ne bude koristio kamatom, sprovest
će ga...
13. Trinaesta postaja: pitat će ga o potvori čestitih
udatih žena. Ako ne bude potvorio nijednu, niti iko-
ga obijedio, ide dalje.
14. Četrnaesta postaja: bit će pitan o lažnom svje-
dočenju. Ako ne bude nikada lažno svjedočio, na-
stavit će put.
15. Petnaesta postaja: bit će pitan o kleveti. Ako
nijednog muslimana ne bude oklevetao, proći će
i stati pod Zastavu zahvalnosti. Knjiga njegovih
djela će mu biti dana u desnu ruku i spasiti se
brige i straha. Lahko će položiti račun. Ako bude
radio nešto od nabrojanih grijeha i bude napustio
dunjalučki život ne pokajavši se od njih, na svakoj
postaji, od njih petnaest, ostat će po hiljadu godi-
na, u brizi, potištenosti, tuzi, gladi i žeđi, sve dok
mu Allah ne presudi.
Pa će se reći ljudima da čitaju svoje Knjige hiljadu
godina. Ko bude plemenit i svoj imetak bude udjeljivao
za Dan kada bude najpotrebnije, svoju Knjigu će pro-
čitati i bit će mu olakšano njeno čitanje. Obući će ga u
džennetsku odjeću, krunisati džennetskom krunom i dat
će mu se mjesto pod Aršom. Bit će smiren i siguran.
Ako bude škrt i ne bude udjeljivao od svog imetka za
Dan povratka i proživljenja i kada mu bude najpotreb-
nije, dat će mu se Knjiga djela u lijevu ruku i izrezat će
mu se odijelo od Džehennema. Postavit će ga pred
sve ljude i tako će ostati hiljadu godina, gladan, žedan,
ogoljen, tužan, potišten, jadan i osramoćen, sve dok
mu Allah ne dosudi što hoće.
17
 Onda će ljude odvesti i okupiti kod Mizana (Vage). Tu
će ostati hiljadu godina. Na čijoj vagi budu teža njegova
dobra djela, uspjet će se spasiti u treptaju oka. Čija
vaga dobrih djela bude lakša od vage (tasa) hrđavih,
bit će zadržan kod Mizana hiljadu godina u brizi, poti-
štenosti, tuzi, kazni, žeđi i gladi sve dok Allah s njim ne
učini ono što On hoće.
Stajanje pred Gospodarom
Zatim će ljudi biti prozvani da stanu pred Allaha, na
dvanaest staništa (zastajanja). Svako stanište traje ko-
liko hiljadu godina.
1. Prvo stanište: bit će pitan o oslobađanju robova.
Ako bude oslobađao robove, Allah će ga osloboditi
Džehennema.
2. Drugo stanište: bit će pitan o Kur’anu i pravu
Kur’ana i njegovom učenju. Ako bude imao to u
cijelosti, ići će dalje.
3. Treće stanište: pitat će ga o džihadu. Ako se
bude zalagao na Allahovom putu, nadajući se na-
gradi, sprovest će ga kroz ovo stanište.
4. Četvrto stanište: bit će pitan o gibetu-ogovara-
nju. Ako ne bude ogovarao, sprovest će ga kako
bi nastavio put.
5. Peto stanište: pitat će ga o prenošenju tuđih ri-
ječi-nemimetu. Ako ne bude uveličavao ono što
čuje, vodit će ga dalje.
6. Šesto stanište: pitat će ga o laži. Ako ne bude
lažac, vodit će ga dalje.
7. Sedmo stanište: pitat će ga o ihlasu-predano-
sti i iskrenosti u traženju znanja. Ako bude iskren
u svom naukovanju, bude praktikovao naučeno,
nastavit će put.
8. Osmo stanište: tu će ga pitati o ‘udžbu-samoop-
činjenosti. Ako ne bude imao udžb u svojoj vjeri i
dunjaluku niti bilo kojim svojim djelom, pustit će ga.
9. Deveto stanište: pitat će ga o oholosti-tekebbu-
ru. Ako se ne bude uzdizao ni nad jednim čovje-
kom, ići će dalje.
10. Deseto stanište: pitat će ga o beznađu u Alla-
hovu milost. Ako ne bude izgubio nadu u Allahovu
milost, nastavit će s putom.
18
11. Jedanaesto stanište: pitat će ga o sigurnosti od
Allahove kušnje. Ako ne bude siguran i ubijeđen da
ga Allah ne može iskušati, vodit će ga i dalje putem.
12. Dvanaesto stanište: pitat će ga o pravu komšije.
Ako bude proveo komšijska prava i ono što je oba-
vezan prema njemu, stat će pred Allaha radosna
oka, svijetlog lica, obučen, nasmijan i obradovan.
Gospodar će mu iskazati dobrodošlicu i obradovati
ga svojim zadovoljstvom. Čovjek će se tada obra-
dovati tolikom radošću koju ne može znati niko
osim Allah. Ako ne bude imao nešto od nabrojanog
u cijelosti i umre ne pokajavši se, na svakom sta-
ništu će biti zadržan hiljadu godina, sve dok Allah
ne odredi ono što hoće.
Konačno će stvorenja biti sprovedena do Sirat-ću-
prije. Doći će do Sirata i vidjeti da su postavljeni prelazi
preko Džehennema koji su tanji od dlake, a oštriji od
sablje. Prelazi preko Džehennema su koliko četrdeset
hiljada godina, a oko njih je rasplamsali Džehennem,
na njima su čičci, kuke i udice. Tih prijelaza ima devet i
svi ljudi će biti okupljeni pred njima. Na svakom od njih
je etapa čija je dužina tri hiljade godina, hiljadu godina
uspinjanja, hiljadu godina ravnice i hiljadu godina strmi-
ne. O tome govore Allahove riječi: “jer, Gospodar tvoj
je, zaista, u zasjedi.” (Sura Fedžr, 14.), - za one koji
prelaze te prijelaze. A meleki će iščekivati sva stvorenja.
Čovjek će biti pitan o svom čistom vjerovanju u Allaha.
Ako bude imao čisto vjerovanje, oslobođeno svake
sumnje, dvoumljenja, otići će do drugog prijelaza i biti
pitan o namazu. Ako bude imao cjelovit namaz, odvest
će ga na treći prijelaz i pitati o zekatu. Ako ga bude
imao cjelovitog, vodit će ga do četvrtog i pitati o postu.
Ako bude imao cjelovit post, odvest će ga do petog i
pitati o hadždžu. Ako ga bude imao, ide do šestog i tu
ga pitaju o čistoći od onoga što ometa namaz i abdest.
Ako to bude imao, odvest će ga do sedmog i pitati o
nepravdi, pa ako nikome ne bude nanio nepravde, bit
će odveden u Džennet. Ako bude zanemario bilo šta
od ovoga, na svakom od prijelaza će biti zadržan hi-
ljadu godina, sve dok mu Allah ne dosudi što hoće.1
S arapskog preveo: Hfz. Sabahudin Skejić
1
Smatram da je osmi i deveti prijelaz koji nisu spomenuti u
ovom hadisu, prijelazi koji vode direktno u Džennet i direktno
u Džehennem, a to je za one koji su svojim djelima zaslužili
Allahovu milost i koji su uspjeli na prethodnim stanicama, i
za one koji su svojim nedjelima zaslužili vječni Džehennem,
bez polaganja računa, a Allah najbolje zna.

Strah prema
Uzvišenom
E
bul-Lejs, Uzvišeni Allah
mu se smilovao, je rekao:
„Allah ima meleke na sed-
mom nebu koji su na sedždi od kako
ih je Uzvišeni Allah stvorio i tako će
ostati sve do Kijametskog dana. Nji-
hovi udovi se tresu od straha prema
Uzvišenom Allahu. Na Kijametskom
dana će podići svoje glave i reći će:
‘Neka Si slavljen, mi Ti nismo robo-
vali onako kako Tebi dolikuje!’ Na
što ukazuju i Njegove riječi: „Boje
se gospodara svoga koji vlada
njima, i čine ono što im se nare-
di.“ (En-Nahl, 50.) tj. ne ispoljavaju
nikakvu neposlušnost prema Uzvi-
šenom Allahu ni koliko je treptaj oka.
A Allahov Poslanik, a.s., je rekao:
„Kada se robu od straha prema
Uzvišenom Allahu naježi koža, sa
Imam El-Gazali | MUKAŠEFETU’L-KULUB
njega spadaju grijesi kao što sa
drveta spada lišće!“
Hikaja: Jednome čovjeku se
svezalo srce za nekakvu ženu. I
ona jednom izađe, a onaj čovjek za
njom. Pa, kada se s njom u pusti-
nji osamio i kada su ljudi pospali,
otkri joj svoju tajnu. Ona mu reče
da provjeri jesu li svi ljudi pospali.
Čovjek se obradova njenim riječima
i pomisli da će mu se ona odazvati.
Ustade i obiđe karavanu te se uvjeri
da svi ljudi spavaju. Vrati se do nje
i reče joj: „Svi su zaspali!“ Tada ga
ona upita: „Šta misliš, da li Uzvišeni
Allah sada spava?!“ Čovjek odgovo-
ri da Uzvišeni Allah ne spava i da
Ga ne obuhvata ni drijemež ni san.
Onda mu reče: „Onaj koji nikada ne
spava - vidi nas! On je preči da Ga
se bojimo!“ Tada je čovjek ostavi iz
straha prema Stvoritelju. Pokaja se i
vrati se u svoj grad. Pa kada je pre-
selio na Ahiret, neko ga je u snu vi-
dio i upitao o tome šta je Allah s njim
uradio. „Oprostio mi je zbog mog
straha i zbog toga što sam ostavio
taj grijeh!“, odgovorio je.
Hikaja: Među Sinovima Israilo-
vim je bio jedan pobožnjak koji je
imao mnogobrojnu porodicu. Za-
desila ih je velika glad i nije znao
šta da radi. Poslao je svoju ženu da
traži hranu za njihovu čeljad. Došla
je pred vrata jednog trgovca i za-
tražila je da joj pokloni nešto hrane
za njenu djecu. Čovjek je pristao uz
uvjet da mu se dopusti. Žena se, šu-
teći, vratila svojoj kući. Gledala je u
svoju djecu koja su vrištala: „Majko,
umiremo od gladi. Daj nam nešto da
jedemo.“ Ponovo je otišla do onog
19
 trgovca i pričala mu o gladi svoje
porodice. On je upita: „Hoće li moja
potreba biti zadovoljena?“ „Hoće!“,
odgovorila mu je. Pa, kada se sa
njom osamio, njeni udovi su se po-
čeli tresti, samo što se nisu poče-
li odvajati od svojih mjesta. On je
upita: „Šta ti je?“ „Bojim se Allaha!“,
odgovori mu. A on na to reče: „Ti se
bojiš Uzvišenog Allaha pored tolikog
siromaštva! Pa, ja sam preči od tebe
da Ga se bojim!“ Odustao je od nje
i dao joj je hranu. Ona se vratila sa
mnogim namirnicama svojoj kući.
Djeca su se silno obradovala. Pa je
Allah objavio Musau, a.s., da kaže
tom trgovcu da mu je Allah oprostio
sve grijehe. Kada mu je Musa, a.s.,
otišao, rekao mu je: „Izgleda da si
između sebe i Allaha uradio nekakvo
veliko dobro!“ Čovjek mu onda ispri-
ča šta mu se dogodilo, a Musa, a.s.,
ga obradova riječima: „Uzvišeni
Allah ti je oprostio sve tvoje grijehe!“
Vjerovjesnik, a.s., prenosi da je
Uzvišeni Allah rekao: „Neću kod
Mog roba sastaviti dva straha,
niti dvije sigurnosti! Ko Me se
bude bojao na dunjaluku biće od
Mene siguran na Ahiretu, a ko od
Mene bude siguran na dunjalu-
ku, zastrašiću ga na Kijametskom
danu.“ I kaže Uzvišeni Allah: „Pa se
ne bojte ljudi, već se bojte Mene.“
(El-Maide, 44.) A u drugom ajetu
veli: „I ne bojte ih se, a bojte se
Mene, ako ste vjernici!“ (Ali Imran,
175.)
Omer, r.a., je znao pasti u nesvi-
jest iz straha kada bi čuo određeni
ajet (koji govori o Allahovoj kazni).
Jednog dana je uzeo slamčicu i re-
kao: „Kamo sreće da sam slamčica!
Da nisam ni stvoren! Kamo sreće da
me majka nije rodila!“ Mnogo je pla-
kao. Suze su mu lile iz očiju. Zbog
20
tolikog plača na njegovom licu su se
ubrazdile dvije crne pruge.
I rekao je Vjerovjesnik, a.s.: „Prije
će se mlijeko u sisu vratiti nego
što će onaj koji je plakao iz stra-
hopoštovanja prema Allahu ući u
vatru!“
U djelu Dekâik’ul-Ahbâr se navo-
di da će rob na Kijametskom danu
biti doveden i zbog toga što će
njegova loša djela pretegnuti i biće
mu naređeno da uđe u vatru. Pa će
jedna dlaka sa trepavica njegovih
očiju progovoriti: „Moj Gospodaru,
Tvoj poslanik Muhammad, a.s., je
rekao: ‘Ko bude plakao iz straho-
poštovanja prema Allahu, tom oku
će Allah zabraniti vatru!’, a ja sam
plakala iz strahopoštovanja prema
Tebi!“, pa će Allah tom robu oprostiti
grijehe i spasiće ga od vatre bere-
ketom jedne dlačice koja je na du-
njaluku plakala iz strahopoštovanja
prema Allahu. Džibril, a.s., će tada
povikati: „Spasio se taj i taj pomoću
jedne dlake!“
U djelu Bidâjet’ul-Hidâje se navo-
di da će, na Kijametskom danu, biti
doveden Džehennem koji će samo
jednom ispustiti vruću paru zbog
čega će svi ljudi pasti na koljena,
kao što Uzvišeni Allah veli: „I vidje-
ćeš sve narode kako na koljenima
kleče...“ (El-Džasije, 28.) A kada
se primaknu vatri: „...čuće kako
gnjevna voda ključa i od bijesa
huči.“ (El-Furkan, 12.) Njeno klju-
čanje će se čuti sa daljine od 500
godina. Svi ljudi sa vjerovjesnicima
će govoriti: „Spasi me, spasi me!“,
osim Odabranika vjerovjesnika, Mu-
hammeda, a.s., koji će moliti: „Spa-
si moj ummet, spasi moj ummet!“
Iz Džehennema će izaći vatra poput
planine, pa će se ummet Muham-
medov, a.s., truditi da je odbije od
sebe, i govorit će: „O vatro, tako ti
klanjača, tako ti onih koji su dava-
li sadaku, tako ti skrušenih, tako ti
postâčâ, vrati se na svoje mjesto!“,
ali ona to neće učiniti. Tada će Dži-
bril, a.s. povikati: „O vatro, zar si se
usmjerila na ummet Muhammedov,
a.s.?!“ Potom će donijeti jednu čašu
vode koju će dodati Muhammedu,
a.s., i reći će mu: „Allahov Poslaniče,
uzmi ovo i prospi na vatru!“ Pa kad
vodu prospe, vatra se ugasi. Posla-
nik, a.s., će upitati: „Kakva je ovo
voda?“ Džibril, a.s., će odgovoriti:
„Ovo su suze griješnika iz tvog um-
meta, koji su plakali iz strahopošto-
vanja prema Allahu Uzvišenom!!“
Poslanik, a.s., je molio: „Moj
Allahu, podari mi oči koje plaču
iz stahopoštovanja prema Tebi!“
U hadisu je također došlo da je
Vjerovjesnik, a.s., rekao: „Niti jed-
nog vjernika iz čijih očiju izađu
suze, pa makar sitne kao glavice
muha, a potekle iz strahopošto-
vanja prema Uzvišenom Allahu, pa
dotaknu njegovo vrelo lice, nikada
Vatra neće dotaknuti!“
Kada bi Muhammed ibn Munzir,
r.a., plakao, svoje suze bi potrljao po
licu i bradi. Govorio bi: „Do mene
je doprlo da Vatra neće pržiti mjesta
koje su suze ovlažile.“
Zato se vjernik treba bojati Alla-
hove kazne i svoj nefs suzdržati od
prohtjeva, kao što Uzvišeni Allah
kaže: „A onome koji je pred dosto-
janstvom Gospodara svoga stre-
pio i dušu od prohtjeva uzdržao,
Džennet će boravište biti sigurno.“
(En-Naziat, 40.-41.) Pa onaj koji želi
da bude spašen od Allahove kazne
i da postigne Njegovu nagradu i mi-
lost, neka bude strpljiv na dunjaluč-
kim teškoćama, neka se pokorava
Allahu i ostavi grijehe!
U djelu Zuher’ur-Rijâd se preno-
si da je Vjerovjesnik, a.s., rekao:
„Kada džennetlije uđu u Džennet
dočekat će ih meleki sa svakim
dobrom i blagodatima. Postaviće
im minbere i prostirke. Donijeće
im razne vrste hrane i voća. Pa će
među njima, pored svih tih bla-
godati, postojati zbunjenost. Pa
će se Allah obratiti: ‘Moji robovi,
kakva je to zbunjenost? Ovo nije
kuća zbunjenosti!’ Pa će (dže-
nnetlije) odgovoriti: ‘Mi imamo
sastanak, čije je vrijeme došlo!’
Uzvišeni Allah će tada melekima
narediti: ‘Podignite zastore sa lica
njihovih!’ A meleki će na to upitati:
‘Naš Gospodaru, kako da Te vide,
a bili su griješnici?’ Pa će Uzviše-
ni Allah opet narediti: ‘Podignite
zastore! Oni su Me spominjali i
na dunjaluku su plakali iz čežnje
za susretom sa Mnom!’ Pa će se
zastori smaknuti, a kada Ga ugle-
daju past će Mu na sedždu. Tada
će Uzvišeni Allah reći: ‘Podignite
svoje glave, ovo nije kuća činjenja
djela, nego kuća počasti.’ Otkrit
će im se, na Njemu poznat način,
i radosno će im kazati: ‘Neka je na
vas selam, Moji robovi! Zadovoljan
sam s vama! Jeste li vi zadovoljni
sa Mnom?’ A oni će odgovoriti: ‘A
kako da ne budemo zadovoljni s
Tobom, a dao si nam ono što oko
nije vidjelo, uho nije čulo, niti je
ikom, od ljudi, naumpalo?!’“
A na ovo se odnose Njegove rje-
či: „Allah je njima zadovoljan, a i
oni će biti zadovoljni Njime.“ (El-
Mudžadele, 22.)
I Njegove riječi: „“Mir vama!” –
biće riječi Gospodara Milostivog.“
(Ja-Sin, 58.)
21
 El-Kan Dehlevi | HAJATU’S-SAHABE
LJUBAV PREMA
DA’VI (POZIVU)
I Opominjem
bn Džerir bilježi od hazreti Ibn Abbasa
da je rekao: - Kada se razbolio Ebu
Talib, kod njega je otišla grupa Kurej-
šija, među kojima je bio i Ebu Džehl. Rekli su
mu: - Tvoj bratić vrijeđa naše bogove, radi
to i radi to i govori to i govori tako. Kada bih
poslao nekoga njemu s porukom da presta-
ne s tim. Ebu Talib je poslao glasnika i Vje-
rovjesnik, a.s., došao je kod njega. Između
Kurejšija i Ebu Taliba je bilo prostora koliko
za jednog čovjeka. Ibn Abbas priča: - Ebu
Džehl, da ga Allah prokune, pobojao se da,
ako Poslanik, a.s., sjedne uz Ebu Taliba, da
će se Ebu Talibu smekšati srce, pa je skočio
i sjeo na to prazno mjesto. Poslanik, a.s., nije
našao mjesta do svog amidže, pa je sjeo
do vrata. Ebu Talib ga je pitao: - Bratiću!
Šta je razlog zbog kojeg se tvoji sunarodnici
žale na tebe? Tvrde da im vrijeđaš njihove
bogove i da govoriš još štokoješta ružno.
Ibn Abbas govori: - Oni su onda zagrajali,
pa je Poslanik, a.s., progovorio: - Amidža,
hoću od njih da izgovore samo jedno i da
zbog toga svi Arapi prihvate njihovu vjeru, a
da zbog tog izgovora svi nearapi im plaća-
ju glavarinu. Kurejšije su se uznemirili zbog
ovoga što su čuli. Neki su rekli: - Zar samo
jedna izjava?! Reći ćemo, živio ti otac, i de-
set. Onda su pitali: A šta je to? Ebu Talib je
pitao: - A koja je to izjava, bratiću? Posla-
nik, a.s., rekao je: - La ilahe illellah (Nema
boga osim Allaha). Oni su poskakali srditi na
noge, počeli otresati svoju odjeću govoreći:
Zar on da bogove svede na Boga jednog?
To je, zaista, nešto veoma čudno! (Sad, 5.)
22
vas munjom
Abd b. Humejd navodi u svom Musned
od Ibn Ebi Šejbe, a on od Džabira b. Ab-
dullaha, r.a., da je rekao: - Kurejšije su se,
jednom, okupili i rekli: - Daj da vidimo ko od
vas najbolje zna vradžbine, čarolije i poeziju,
pa neka ode tom čovjeku koji cijepa našu
zajednicu, ništi naš trud i kudi našu vjeru.
Neka mu se obrati i neka čeka šta će mu od-
govoriti. – Prisutni su rekli: - Ne znamo niko-
ga da je sposobniji za taj zadatak od Utbeta
b. Rebi’a. – Onda su rekli: - Ebu Velide, idi
kod njeg. – Kada je Utbe došao Poslaniku,
s.a.v.s., rekao mu je: - Muhammede, da li
si ti bolji ili Abdullahova mati? – Poslanik,
s.a.v.s., šutio je i nije odgovarao. – Onda
ga je pitao: - Muhammede, da li si ti bolji ili
Abdulmuttalibova mati? – Poslanik, s.a.v.s.,
je šutio. – Onda je Utbe nastavio: - Ako tvrdiš
da su oni bolji od tebe, onda znaj da su oni
obožavali božanstva koja ti kudiš i vrijeđaš.
Ako tvrdiš da si ti bolji od njih, onda pričaj
kako bismo čuli šta imaš za reći. Allaha mi,
nisam vidio gori otpad koji je veća sramota
za svoj narod od tebe. Pocijepao si našu za-
jednicu, uništio naše zalaganje, mahanisao
našoj vjeri, osramotio si nas među ostalim
Arapima, tako da oni govore kako u Kurejšu
ima neki vračar, neki čarobnjak. Allaha mi,
samo čekamo i iščekujemo kada će povikati
neka trudnica da se podignemo jedni protiv
drugih oružjem, i borimo se do istrebljenja.
Čovječe, ako imaš neku potrebu, sakupit
ćemo ti toliko imetka da ćeš biti najbogatiji
Kurejšija, ako imaš želje za ženama, izaberi
koje hoćeš žene iz Kurejša i oženit
ćemo te s njih deset. – Poslanik,
s.a.v.s., upitao je: - Da li si završio? –
Utbe je rekao da jeste. Onda je Po-
slanik, s.a.v.s., rekao: - Sa imenom
Allaha, Svemilosnog, Milostivog! Ha
Mim. Objava je od Milostivog, Sa-
milosnog, Knjiga čiji su ajeti jasno
izloženi, Kur’an na arapskom jeziku
za ljude koji znaju, vjesnik radosnih
vijesti i opomena - pa opet većina
njih glavu okreće, neće ni da čuje.
“Srca naša su” - govore oni -
“pod pokrivačima, daleka od onoga
čemu nas ti pozivaš, i mi smo gluhi
za to, a između nas i tebe je pregra-
da, pa ti radi, i mi ćemo raditi.” Reci:
“Ja sam čovjek kao i vi, samo - meni
se objavljuje da je vaš Bog samo
jedan Bog, zato se Njemu iskreno
klanjajte i od Njega oprosta tražite!
A teško onima koji Njemu druge
ravnim smatraju, koji zekat ne daju
i koji u onaj svijet ne vjeruju! One koji
vjeruju i dobra djela čine zbilja čeka
nagrada neprekidna.” Reci: “Zar,
zaista, nećete da vjerujete u Onoga
koji je u dva vremenska razdoblja
Zemlju stvorio - i još Mu druge rav-
nim smatrate? To je Gospodar svje-
tova!” On je nepomična brda po njoj
stvorio i blagoslovljenom je učinio i
proizvode njezine na njoj odredio,
sve to u četiri vremenska razdoblja
- ovo je objašnjenje za one koji pi-
taju, zatim se nebeskim visinama
uputio dok je nebo još maglina bilo,
pa njemu i Zemlji rekao: “Pojavite
se milom ili silom!” - “Pojavljujemo
se drage volje!” - odgovorili su, pa
ih u dva vremenska razdoblja, kao
sedam nebesa, stvorio, i odredio
šta će se u svakom nebu nalaziti.
A nebo najbliže sjajnim zvijezdama
smo ukrasili i nada njim Mi bdijemo.
To je odredba Silnoga i Sveznaju-
ćega. A ako glave okrenu, ti reci:
“Opominjem vas munjom onakvom
kakva je pogodila Ada i Semuda”
(Fussilet, 1-13.) – Pa je Utbe rekao:
- Dovoljno je. Zar nemaš ništa osim
ovoga? – Poslanik, s.a.v.s., rekao je
da nema više šta dodati. – Utbe se
vratio Kurejšijama i oni su ga pitali: -
Šta ima s tobom? – On im je rekao:
- Nisam ostavio ništa što sam mislio
da biste mu mogli prigovoriti, a da
mu to nisam spomenuo. – Oni su
pitali: - Pa da li ti je odgovorio? – On
reče: - Jeste. Tako mi onih kojima se
iskreno predajemo, nisam razumio
ništa od onog što mi je pričao, osim
da vas upozorava na munju koja je
zadesila Ad i Semud. – Oni rekoše:
- Teško tebi! Čovjek ti govorio arap-
skim jezikom a ti ne znaš šta ti je
rekao?! – On reče: - Ne, Allaha mi,
nisam razumio ništa drugo od onog
što mi je rekao osim da spominje
munju.
Buhari bilježi od Sehla b. Sa’da
r.a. da je Poslanik, s.a.v.s., rekao na
Dan Hajbera: - Ovu zastavu ću, su-
tra, dati čovjeku pod čijom koman-
dom će Allah dati pobjedu. On voli
Allaha i Poslanika, s.a.v.s., i njega
vole Allah i Njegov Poslanik, s.a.v.s.,
– Ljudi su čitavu noć razmišljali i ra-
spravljali ko je taj čovjek. Kada je
svanulo, ljudi su otišli Poslaniku,
s.a.v.s., i svaki od njih se nadao da
će on biti taj kome će predati za-
stavu. – Poslanik, s.a.v.s., pitao je:
- Gdje je Ali b. Ebi Talib? – Prisutni su
rekli: - Allahov poslaniče, on se žali
na bol u očima. – Poslanik, s.a.v.s.,
poslao je po njega, a onda pljucnuo
pljuvačku u Alijine oči i zamolio Alla-
ha da ga ozdravi. Ali je osjetio po-
boljšanje kao da nikada nije ni imao
problema. Poslanik, s.a.v.s., dao mu
je zastavu, pa je Ali rekao: - Allahov
23
 poslaniče, borit ću se protiv njih sve
dok ne budu kao i mi. – Poslanik,
s.a.v.s., rekao je: - Kreni polahko i
oprezno sve dok im ne dođeš na
domet glasa. Pozovi ih u islam i reci
im šta im je obaveza spram Allaha.
Allaha mi, da Allah preko tebe uputi
jednog čovjeka, bolje ti je nego da
imaš ogromno bogatstvo. 1
Zašto ga
ubjeđuješ
Ibn Sa’d, 4/137, bilježi od Mikda-
da b. Amra da je rekao: - Zarobio
sam Hakema b. Kisana, pa je naš
zapovjednik htio da ga ubije, a ja
sam rekao: - Ostavi ga. Odvest
ćemo ga Poslaniku, s.a.v.s., Odveli
smo ga Poslaniku, s.a.v.s., i Posla-
nik, s.a.v.s., ga je pozvao u islam.
Ovaj je oklijevao, pa je Omer rekao:
- Zašto ga ubjeđuješ toliko, Allahov
poslaniče? Allaha mi, ovaj neće ni-
kada primiti islam. Pusti me da ga
pogubim i da ode u svoje grozno
prebivalište. – Vjerovjesnik, s.a.v.s.,
se nije htio okrenuti Omeru sve dok
Hakem nije primio islam. Omer je
tada rekao: - Čim sam vidio da je
primio islam, obuzele su me misli o
svemu što sam uradio i što me još
čeka, pa sam samom sebi rekao:
- Kako sam se mogao usprotiviti
Vjerovjesniku, s.a.v.s., za nešto što
je njemu poznatije nego meni?! –
Onda sam sebi rekao: - Time sam
želio samo dobro i radi Allaha i radi
Poslanika, s.a.v.s. – Omer je kasnije
pričao: - Allaha mi, primio je islam
i pokazao se kao dobar musliman.
Borio se na Allahovom putu sve dok
nije poginuo kao šehid kod Bi’ru
me’ûne, a Poslanik, s.a.v.s. bio je
zadovoljan s njim i on je Džennetlija.
1
Slično ovome bilježi i Muslim, 2/279.
24
Taberani bilježi od hazreti Ibn
Abbasa da je rekao: - Poslanik,
s.a.v.s., poslao je poruku Vahšij-
ju b. Harbu, ubici hazreti Hamze,
i pozvao ga u islam. Vahšijj mu je
odgovorio: - Muhammede, kako me
možeš zvati u islam, a tvrdiš da će
onaj koji je ubio, počinio širk ili blud,
biti bačen u patnju i bit će mu kazna
udvostručena i u njoj će zauvijek po-
nižen ostati, a ja sam sve to radio?!
Da li imaš za mene neko opravda-
nje? – Onda je Allah objavio: ali oni-
ma koji se pokaju i uzvjeruju i dobra
djela čine, Allah će njihova hrđava
djela u dobra promijeniti, a Allah
prašta i samilostan je; (Sura Furkan,
70.) – Onda je Vahšijj rekao: - Mu-
hammede, ovo je žestok uvjet: Osim
onima koji se pokaju, uzvjeruju i do-
bra djela čine. Moguće da ne mogu
biti takav. – Onda je Allah objavio:
Allah neće oprostiti da Mu se neko
drugi smatra ravnim, a oprostiće
manje grijehove od toga kome On
hoće. A onaj ko drugog smatra Alla-
hu ravnim čini, izmišljajući laž, grijeh
veliki. (Sura Nisa, 48.) – Tada je Vah-
šijj rekao: - Muhammede, ovo je tek
poslije (Allahove) volje, a ja ne znam
da li će mi biti oprošteno ili neće.
Ima li još nečega? – Onda je Allah
objavio: Reci: “O robovi moji koji
ste se prema sebi ogriješili, ne gu-
bite nadu u Allahovu milost! Allah
će, sigurno, sve grijehe oprostiti;
On, doista, mnogo prašta i On je
milostiv.” (Sura Zumer, 53.) – Tada
je Vahšijj rekao: - Ovo je to. – Primio
je islam, pa su ljudi rekli: - Allahov
poslaniče, i mi smo činili ono što je
činio i Vahšijj? – Poslanik, s.a.v.s.,
rekao je: - To se odnosi na sve mu-
slimane. 2
2
Hejsemi, 7/100.
Možda bi
se pokajao
Malik, Šafija, Abdurrezzak, Ebu
Ubejd u Garib i Bejheki, str. 207.,
bilježe od Abdurrahmana Karija
da je rekao: - Omeru je došao je-
dan glasnik od Ebu Musaa, pa ga
je Omer pitao o ljudima i on mu je
rekao. Onda ga je pitao: - Da li ima
kakvih novosti iz tih udaljenih kraje-
va? – On mu je rekao: - Ima, čovjek
je postao nevjernik nakon što je bio
musliman. – Omer je pitao: - I šta
ste uradili s njim? – Čovjek mu je
rekao: - Izveli smo ga na stratište i
pogubili. – Omer je pitao: - A da li
ste ga držali u zatvoru tri dana, svaki
dan mu davali komad hljeba i tražili
od njega da se pokaje? Možda bi
se pokajao i povratio Allahu. Allahu
moj, nisam bio prisutan tom činu,
nisam naredio da se tako uradi i
nisam bio zadovoljan kada sam to
čuo!
Bejheki, Ibn Munzir i Hakim bi-
lježe od Ebu Imrana Džunija da je
rekao: - Omer je prolazio pored
nekog svećenika. Neko je pozvao
svećenika i rekao mu: - Ovo je emi-
ru-l-mu’minin. – Pojavio se čovjek
na kojem se ogledalo isposništvo,
trud i nemaština. Kada ga je Omer
vidio, zaplakao je. Neko mu je re-
kao: - On je kršćanin?! – Omer je
rekao: - Znam, ali ga sažaljevam.
Naumpale su mi Allahove riječi: pre-
morena, napaćena u vatri užarenoj
pržiti, (Sura Gašije, 3,4.) Žao mi je
njegova truda i zamora, a bit će u
Džehennemu. 3
3
Ovako je u Kenzu-l-’ummal, 1/175.
ZADOVOLJSTVO
Život me je naučio
da sve njegove oblike
u zadovoljstvu primam,
vidio sam kako zadovoljstvo
ublažava moje terete
i na tegobe zavjesu baca,
a onaj ko je zadovoljstvom inspirisan,
nikad zavidnik nije,
niti kori mnogo,
zadovoljan sam s onim što mi Allah propisa
i zahvalu veliku izražavam moju,
svakom kategorijom ljudi sam zadovoljan
opak ili plemenit bio,
zla opakog se ne bojim
a od plemenita ne tražim ništa,
Allah mi je srce raširio
pa za ljubav i dobrotu ne tražim zamjenu,
u mom srcu svaki gost ima mjesta,
pa bio on prijatan ili težak.

(Muhammed Mustafa Himam)

25
 HILJADU I JEDNA KAP

Ashabi
sa Sofe
Habbâb ibn El-Erett, r.a., je islam prihvatio šesti, pa se za
njega govorilo da je jedno vrijeme bio ‘šestina islama’. Mno-
go je bio mučen zbog svoje vjere. Njegova gazdarica, Um
Enmar, koja ga je kupila na pijaci robova u Mekki, uzimala
bi željeznu šipku koju bi užarila na kovačkom mijehu, pa bi
mu tom šipkom pritiskala glavu sve dok ne bi počela da gori
i dok ne bi izgubio svijest. Bio je od prvih muhadžira. Mnogo
je plakao. Jedinu utjehu nalazio je u spominjanju Allaha Uzvi-
šenog, družeći se s Allahovim Miljenikom, a.s., i siromašnim
vjernicima sa Sofe (medinske džamije) poput Ammara, Bilala
i Suhejba. Habbab, r.a., je ispričao: ‘Došli su El-Akra b. Habis
et-Tejmi i Ujejne b. Hisn el-Fezari i zatekli Vjerovjesnika, a.s.,
kako sjedi sa Ammarom, Suhejbom, Bilalom, Habbabom i
drugim siromašnim vjernicima. Pošto su ih vidjeli, odvojili se
od njih i rekli Allahovom Poslaniku, a.s.: ‘Arapske delega-
cije ti dolaze! Stidimo se da nas Arapi vide kako sjedimo s
ovim robovima. Kada ti dođemo udalji ih od nas!’ Allahov
Poslanik, a.s., reče: ‘Da.’ ‘Potpiši onda ugovor za to!’, reko-
še. Potom Allahov Poslanik, a.s., zatraži papir i zovnu Aliju,
r.a., da piše – a mi smo sjedili sa strane – kad dođe Džibril i
donese ajete: “I ne tjeraj od sebe one koji se ujutro i na-
večer Gospodaru svome mole želeći naklonost Njegovu
– ti nećeš za njih odgovarati, a ni oni neće odgovarati
za tebe, jer bi, ako bi ih otjerao, nasilnik bio. I tako Mi
jedne drugima iskušavamo da bi nevjernici rekli: “Zar su
to oni kojima je Allah, između nas, milost ukazao?” – A
zar Allah dobro ne poznaje one koji su zahvalni! A kada
ti dođu oni koji u riječi Naše vjeruju, ti reci: “Mir vama!’’...’
(el-En’am, 52.-54.)
Tada Allahov Poslanik, a.s., baci papir i pozva nas, pa
kada smo mu prišli, reče nam: ‘Mir vama!’ Potom smo mu
se približili toliko da smo svoja koljena naslonuli uz njego-
va. Tako je Allahov Poslanik, a.s., često sjedio s nama, pa
jednom kada je trebao da ide i da nas ostavi Uzvišeni Allah
je objavio: ‘Budi čvrsto uz one koji se Gospodaru svome
mole ujutro i naveče u želji da naklonost Njegovu zaslu-
že, i ne skidaj očiju svojih s njih...’ (el-Kehf, 28.)
Poslije toga, kada bismo sjedili s Allahovim Poslanikom,
a.s., i kada bi došlo vrijeme da ide, mi bismo prvi ustajali i od-
lazili, jer on bi čvrsto bio uz nas sve dok ne bismo prvi otišli.’
(Ashabi sa sofe medinske džamije, Ebu Nuajm el-Isfaha-
ni, 33.-34.)

26
 Ebu Sa’lebe
El-Hašeni, r.a.
Ebu Sa’lebe El-Hašeni, r.a., je bio jedan od onih koji su
većinu vremena provodili u ibadetu. Među onima koji su bo-
ravili na Sofi (medinske džamije) on je imao izuzetan ugled i
utjecaj. Noći je provodio klanjajući nafile.
Ebu Umejje eš-Ša’bani je otišao do Ebu Sa’lebe, r.a., i
upitao ga: ‘Ebu Sa’lebe, šta kažeš o ajetu: ‘O vjernici, brinite
se o sebi; ako ste na pravom putu, neće vam nauditi onaj
ko je zalutao!’ (el-Maide, 105.), pa je rekao: ‘Tako mi Alla-
ha pitao sam o njemu onog ko je obaviješten, pitao sam o
njemu Allahovog Poslanika, a.s., pa je rekao: ‘Naređujte do-
bro i međusobno sprečavajte zlo, sve dok ne vidiš kako se
škrtosti pokorava, strast slijedi, ovom svijetu daje prednost
i kako je svako opčinjen svojim mišljenjem. Tada se brini o
sebi, a ostavi se svijeta, jer iza vas dolaze dani u kojima će
strpljivost biti poput držanja žeravice. Ko u tim danima bude
strpljiv imat će nagradu koju imaju pedesetorica koja rade
djela poput njihovih djela.’ Upitao sam: ‘Allahov Poslaniče,
nagradu pedesetorice od njih?’ ‘Ne, nego nagradu pedese-
torice od vas!’, odgovorio je Allahov poslanik, a.s.
Ebu Sa’lebe, r.a., je ispričao: ‘Allahov Poslanik, a.s., do-
šao je iz bitke pa je otišao u džamiju i klanjao dva rekata.
Potom je izašao i otišao do Fatime, r.a., koju je običavao
posjećivati prije svojih žena. Fatima, r.a., ga je dočekala i po-
čela je plačući ljubiti njegovo lice i oči. Allahov Poslanik, a.s.,
je upita: ‘Šta te je rasplakalo?’ ‘Vidim da ti se boja promjeni-
la’, reče. ‘Fatima, zaista je Uzvišeni Allah poslao tvog oca s
takvom zapovjedi da neće ostati na Zemlji kuća ni od gline
niti od krzna a da sa mnom u nju neće ući ili dostojanstvo ili
poniženost, sve dokle noć dopire’, reče.
Ebu Sa’lebe, r.a., je govorio: ‘Nadam se da me Uzvišeni
Allah neće daviti kao što vidim da se prilikom smrti vi davite.
Kada je jedne noći klanjao nafilu, uzeta mu je duša dok je
još bio na sedždi. Njegova kćerka je primijetila da joj je otac
preselio. U strahu je skočila iz postelje i zovnula majku: ‘Gdje
je moj otac?’ ‘Na svojoj musalli!’, odgovorila je majka. Potom
ga je zovnula, ali on se nije odazvao. Pokušala je probuditi
ga, ali je on ostao na sedždi. Kada ga je pomjerila strovalio
se mrtav na stranu.
(Ashabi sa sofe medinske džamije, Ebu Nuajm el-Isfaha-
ni, 19.-20.)
Živi
mrtvaci
Huzejfe ibn el-Jeman, r.a., je bio stručnjak u oblasti ha-
disa, i to onih koji govore o neredima i smutnjama (el-fiten).
Bio je Poslanikov, a.s., obavještajac. Povjerenik ovog
ummeta, povjerena su mu imena munafika (dvoličnjaka). U
vrijeme Bitke na Hendeku, u noći velike oluje, donio je vi-
jest o Kurejšijama. Pitao je Allahovog Poslanika, a.s., o zlu,
mahanama i grijesima kako bi ih se mogao čuvati. Iz ljubavi
prema zuhdu, bogobojaznosti i znanju mnogo se družio s
onima koji su isto posjedovali, sa stanovnicima Sofe, pa se
iz tog razloga i svrstava među njih.
Huzejfe ibn el-Jeman, r.a., je rekao: ‘Smutnja (fitna) se
izlaže srcima, pa u koje se srce ulije na njemu se pojavi crna
tačka, a koje srce je odbije na njemu se pojavi bijela tačka.
Onaj, od vas, koji želi znati je li ga pogodila smutnja ili nije,
neka pogleda, ako smatra da je haram ono što je halal ili da
je halal ono što je haram, njega je pogodila smutnja!’
Još je rekao: ‘Nemojte stajati na mjestima smutnji! Pa
su ga pitali: ‘A koja su to mjesta smutnji, o Ebu Abdillahu?’
Odgovorio je: ‘Vrata namjesnika! Neko od vas uđe kod na-
mjesnika pa za njegovu laž posvjedoči da je istina i opiše ga
onakvim kakav on nije!’
Također je kazao: ‘O ljudi, zar me nećete pitati?! Ljudi su
pitali Allahovog Poslanika, a.s., o dobru, a ja sam ga pitao o
zlu. Zar me nećete pitati o živim mrtvacima?! Uzvišeni Allah
poslao je Muhammeda, a.s., pa je on pozvao ljude iz za-
blude u uputu, iz nevjerstva u vjerovanje. Odazvao se onaj
ko se odazvao, tako je istinom oživio onaj ko je bio mrtav, a
neistinom je umro onaj ko je bio živ.
Zatim je prestalo vjerovjesništvo, a došao hilafet po uzoru
na njega. Potom će doći nepravedna vlast. Onaj ko bude sr-
cem negirao nepravdu i sprečavao je rukom i jezikom, takav
je upotpunio istinu.
Onaj ko je bude negirao srcem i sprečavao jezikom, a ne
i rukom, taj je ostavio ogranak istine.
Ko je bude negirao srcem, a ne bude je sprečavao ru-
kom, niti jezikom, on je ostavio dva ogranka istine.
A onaj, pak, koji je ne bude negirao srcem, niti je bude
sprečavao rukom niti jezikom, pa on je živi mrtvac!’
(Ashabi sa sofe medinske džamije, Ebu Nuajm el-Isfaha-
ni, 27.-28.)
27
 Ibn Adžîbe el-Haseni | EL-BAHRU’L-MEDID
Sura
EL-IHLAS (iskrenost)
U ime Allaha,
Milostivog, Samilosnog
Reci: “On je Allah – jedan!
Allah je Utočište svakom!
Nije rodio i rođen nije,
i niko Mu ravan nije!”
Povod objave ove sure: Mnogobošci su rekli: „Opiši
nam, Muhammede, svog Gospodara! Je li On od zlata
ili od srebra ili od topaza ili od safira!“ Pa je objavljena
ova sura.1 A Židovi su rekli: „Opiši nam svog Gospo-
dara i reci nam o Njegovom porijeklu, jer On je Sebe
u Tevratu opisao i naveo Svoje porijeklo!“. Allahov
Poslanik, a.s., se na ove njihove riječi zatresao i pao
u nesvijest. Potom se Džibril spustio s ovom surom.
Uzvišeni Allah kaže:
1. Reci: On je Allah – jedan!
On je jedini dostojan obožavanja. Njegovo posto-
janje je neovisno i On posjeduje savršena svojstva.
Jedan (ehad) Koji nema sudruga u Svome Biću, niti
u svojstvima, a niti u djelima. On se dijeli, nije od di-
jelova. Ništa Ga ne obuhvata niti Ga iko može dose-
gnuti. Prvi, bez početka. Zadnji, bez kraja. Vidljivi, tako
da svako Njime može biti upoznat. Nevidljivi, u svom
pojavljivanju za svakoga.
Njegov opis jednoćom (vahdanijjet) ima tri značenja.
Prvo: da je Jedan i da ne postoji drugi, pa je to ne-
gacija broja.
1 Safvetu’t-Tefasir, es-Sabuni, III/620
28
Drugo: da je Jedan Kojem nema slična, niti druga.
I treće: da je Jedan Koji se ne dijeli, nije djeljiv na
sastavne elemente.
Međutim, ovdje se prevashodno želi negirati posto-
janje sudruga (šerika), jer je upitanju odgovor mnogo-
bošcima.2
2. Allah je Utočište svakom!
‘Samed’ je Onaj kome se utiče i obraća u potrebama.
On je neovisan od svakoga, a o Njemu svako ovisi, i to
apsolutno u svakom momentu. Jer, nema postojanja
ničemu osim s Njim! Ili: On je stalni, vječni, Koji uvjek
postoji i Koji će zauvijek postojati. Ili: On čini ono što
hoće i sudi kako želi. On hrani, a sam niti jede niti pije.
Ili: On nema unutrice niti šupljina.
Uzvišeno ime ‘Allah’ se ponavlja u ova dva ajeta
čime se želi reći da onaj ko nije opisan ovakvim opisi-
ma ne zaslužuje i nije dostojan božanstva. A ponavlja
se i zbog toga kako bi se osjetila slast pri Njegovom
spominjanju.
Tako je u ovoj suri prvo objašnjeno Njegovo božan-
2 Kitabu’t-Teshil, Ibn Džuzejj, IV/223
stvo (uluhijjet), koje povlači za sobom sva savršena
svojstva. Potom Njegova jednoća (ehadijjet), koja zna-
či čistoću od bilo kakve primjese broja ili sastavljenosti
od dijelova, u bilo kakvim oblicima. A zatim Njegovo
stalno pružanje utočišta (samedijjet) koje označava
Njegovu neovisnost od svakoga, a ovisnost svega i
svačega o Njemu, u postojanju, trajanju i apsolutno
svim stanjima, čime se potvrđuje istina i u isto vrijeme
ljudi upućuju na vezivanje za Njegov samedijjet.
3. Nije rodio i rođen nije
Nije rodio, tj. nema potomstva, čime se odgovara
mnogobošcima i ukazuje na njihovo pogrešno vjero-
vanje u vezi s melekima i Mesihom (Isaom), a.s. Zbog
toga je izraz došao u obliku prošlog vremena (lem je-
lid), tj. od Njega nije postalo dijete. On ne potrebuje
pomoćnika niti nasljednika, jer On nema nikakve potre-
be pošto je ‘Samed’ i apsolutno neovisan.
I rođen nije, tj. nije rođen ni iz čega, jer se za Njega
ne može vezati nepostojanje, ni prije niti poslije.
4. i niko Mu ravan nije!
Niko Mu ne sliči, niti parira, poput žene ili tome slič-
no. Riječi: ‘i niko Mu’ su došle prije riječi: ‘ravan nije’,
jer je cilj istaći nepostojanje jednakosti spram Njegove
Uzvišene Biti.
Vrijednost
trećine Kur’ana
U hadisu je navedeno da sura Ihlas ima vrijednost
trećine Kur’ana. Jer, ciljevi Kur’ana se svode na osnov-
na tri: vjerovanje, propise i kazivanja. A ova sura obu-
hvata ispravno vjerovanje, za onoga ko je dobro pro-
uči. Poslanik, a.s., je rekao: „Sedam nebesa i sedam
zemlja su utemeljene na ‘Kul-hu-vallahu ehad’“, tj.
nebesa i zemlje su stvorene da budu dokazima Njego-
ve jednoće i spoznaje Njegovog Bića, o čemu govori
ova plemenita sura.
Prenosi se da je Poslanik, a.s., čuo nekog čovjeka
koji je učio ovi suru, pa je rekao: „Obavezuje!“ Na pi-
tanje šta obavezuje, rekao je: „Džennet!“
Jedan čovjek se požalio Poslaniku, a.s., na neima-
štinu i teškoću života, pa mu je Poslanik, a.s., preporu-
čio: „Kada uđeš u svoju kuću nazovi selam ako neko
u njoj bude, a ako nikoga ne bude pa donesi selam
na mene i prouči ‘Kul-hu-vallahu ehad’!“ Nakon što
je čovjek tako postupio, Allah mu je uvećao nafaku to-
liko da je bilo dovoljno i njegovim komšijama.
Sûfî – tefsir
Ova sura sadržava ‘tevhid odličnika’, tj. tevhid po-
sjednika viđenja (ehli’l-ijan), kao i ‘općeniti tevhid’ tj.
tevhid posjednika dokaza (ehli’l-burhan).
Tevhid odličnika ima dva stupnja:
-stupanj tajni Allahove moći i
-stupanj svjetala Allahovog carstva.
Riječ ‘Huve’ (On) ukazuje na stupanj prefinjenih te-
meljnih tajni koje potiču iz Allahove moći.
Ime Allah ukazuje na stupanj gustih svjetala koja iz-
bijaju iz mora Allahove moći; jer je suština osvjedoče-
nja: ugušćavanje prefinjenog, dok je suština viđenja:
profinjavanje gustoga. Zato je viđenje suptilnije.
El-Kušejri je rekao: „Uzvišeni se otkriva tajnama
(esrar) sa imenom On (Hu), dušama (ervah) se otkriva
imenom Allah, srcima (kulub) se otkriva imenom Ehad,
a nefsovima se otkriva sa ostatkom sure.“
Rečeno je: zaljubljenicima se otkriva imenom On
(Hu), onima koji istinski nose jedinstvo sa imenom
Allah, arifima sa Ehad, a učenjacima sa ostatkom sure.
Et-Taberani bilježi: „Melek Džebrail se pojavio Posla-
niku, a.s., dok je bio na Tebuku i rekao mu: ‘Allahov
Poslaniče, u Medini je umro Muavija bin el-Muzeni, r.a.!
Želiš li da ti smotam zemlju pa da mu klanjaš dženazu?’
‘Da’, odgovorio je Poslanik, a.s. Potom je Džibril uda-
rio svojim krilom o zemlju. Poslanik, a.s., mu je klanjao
dženazu, a bila su prisutna dva saffa meleka. U sva-
kom saffu je bilo 70.000 meleka. Potom ga je vratio.
Na Poslanikov, a.s., upit: ‘Čime je to zaslužio?’. Džibril
mu je dogovorio: ‘Time što je volio Kul hu vallahu ehad!
Učio je ovu suru i kada bi odlazio i kada bi dolazio i
stojeći i sjedeći i u svakom stanju.’“
Ova sura se naziva Ihlas (čistoća) i zbog toga
što se u njoj ne spominje ni dunjaluk ni ahiret.
A El-Hanefi je rekao: „Ova sura je ihlas/čistoća zato što
ona onoga ko je uči čisti od ahiretskih strahota, smrtnih
agonija i kaburskih tmina.“ (Ruhu’l-Bejan)
29
 Hazreti Alija r.a. | PISMO PRIJATELJU
Hazreti
Alijina
oporuka
sinu
Hasanu
O
d roditelja smrtnika koji
je uvidio teškoće vreme-
na i koji mu se predao i
koji nastanjuje mezaristan – sinu koji
čezne za onim što se ne može do-
stići, koji hodi putem onih što nesta-
doše, koji je podložan bolesti, koji
je zatočenik vremena, žrtva tegoba,
rob dunjaluka, zatočenik smrti, sa-
veznik briga i jada, i meta nedaća.
Ovaj svijet se okrenuo od mene,
vrijeme me napalo, a onaj svijet mi
se približio, pa se zato sada ne sje-
ćam ničega osim sebe. Ostavim li
tuđe brige i pozabavim li se samo
svojima, tad me razum pozove na
zaštitu od mojih želja. Zaista to
pročišćava i uozbiljuje pa me vodi
tamo gdje nema igre, vodi me ka
Istini nenatrunjenoj lažima. Ti si dio
mene, tačnije - ti si ja. Ako te šta
zadesi – zadesilo je i mene i zato ti
30
pišem savjete koji su sredstvo tra-
ženja pomoći.
Sinko, oporučujem ti da se bojiš
Allaha i da se držiš Njegovih odred-
bi. Neka se tvoje srce uvijek sjeća
Njega i uvijek se drži Njegova užeta.
Nijedna tvoja veza ne smije biti jača
od tvoje veze sa Njim, a kako bi i
mogla ako se držiš Njegova užeta.
Osvijetli svoje srce namazom,
umiri ga sustezanjem od požuda,
ojačaj ga čvrstom vjerom, obasjaj
ga mudrošću, učini ga poniznim sje-
ćajući se smrti, ukaži mu na sve ne-
sreće, obavijesti ga o snazi vreme-
na, pričaj mu o drevnim narodima i
o onome što ih je zadesilo. Prohodaj
po njihovim naseljima i pitaj ruševi-
ne šta su im narodi činili, kuda su
otišli i gdje su sada. Shvatit ćeš da
su otišli od prijatelja i rodbine i da
sada borave u grobovima, a i ti ćeš
uskoro tamo dospjeti. Ispravi svoje
pogreške i ne prodaji budući svijet
za ovaj. Ne raspravljaj o onome što
ne znaš i kloni se bespotrebna go-
vora. Ne hodi stazom kojom bi mo-
gao zastraniti i drži se sigurna puta.
Budeš li naređivao dobro, bit ćeš
među dobrima. Odvraćaj od zla ru-
kom i riječima i bježi od onih koji
čine zlo. Iskreno se bori na Allaho-
vom putu i neka te ništa od toga ne
odvrati. Uvijek budi na strani istine
pa ma kakvoj opasnosti se radi toga
morao izložiti i stalno se štiti vjerom.
Allahu se predaj u svim svojim
poslovima pa ćeš uvijek biti u snaž-
noj tvrđavi. Kad god tražiš, traži od
Allaha jer je On Vlasnik svega. Traži
samo ono što je dobro. Nipošto ne
zaboravi ovu moju oporuku, jer je
najbolji govor onaj koji je koristan.
Nikakva dobra nema u znanju koje
nije korisno, pa je onda neopravda-
no takvo znanje stjecati.
Shvatih da sam ostario i osla-
bio, pa požurih sa oporukom prije
nego me smrt spriječi da ti iznesem
ono što je u mom srcu, ili mi pamet
strada kao što mi je stradalo tijelo
i prije nego li tebe savlada strast i
svijet ovaj koji te čini tvrdoglavom
devom. Srce mladića je kao neo-
brađena zemlja pa prima sve što
se posije. Zato te želim odgojiti prije
nego ti srce postane tvrdo, a tvoj um
zauzet, dok si spreman primiti tuđa
iskustva. Tako te želim poštediti teš-
koća sticanja iskustava i mukotrpnih
pokušaja. Tako ćeš saznati ono što
smo mi iskusili, a biće ti jasno i ono
što nama možda i nije bilo.
Znaj, sinak, da sam promišljao
o djelima onih prije mene. Idući
njihovom stazama, postao sam po-
put njih, kao da sam sa njima živio.
Zato mogu razlučiti čisto od prlja-
vog, korisno od štetnog. Iznijet ću
ti najbolje od toga svega. Kao pravi
roditelj, kanim te poučiti u vrijeme
kad si uznapredovao, dok ti je čist
nijet i srce tvoje dok je čisto. Mislio
sam da treba započeti s podukom
o Knjizi Allaha Silnog, odredbama i
propisima islama, kao i onome što
On zabranjuje i naređuje. Radi tebe,
ne želim ići dalje od toga. Bojim se
da ne zapadneš u nejasnoće kao
što su drugi zapali slijedeći svoje
strasti i mišljenje svoje. Ne želim da
tako budeš opominjan, pa te kanim
ojačati pošto si sada u stanju koje bi
te možda moglo odvesti u propast.
Nadam se da će ti Allah podariti raz-
boritost i da će pročistiti nijete tvoje.
Zbog toga ti ostavljam ovu oporuku
koju trebaš smatrati obavezom.
Ne čini nikakve omaške u izvrša-
vanju svojih obaveza i uvijek hodi
stopama dobrih ljudi iz svoje porodi-
ce. Kako god ti vodiš računa o sebi
danas, tako su i oni vodili računa
o sebi jučer. Tako su oni opstali na
pravom putu.
Ukoliko se odlučiš slijediti svoj
vlastiti put i stjecati iskustva kao
što su i tvoji preci činili, tad to čini
sa učenjem i mudrošću, a ne pa-
danjem u sumnje i zalaženjem u
rasprave. Prije nego se upustiš u
takvo što, zatraži podršku Allaho-
vu. Ne ulazi u tu dolinu prije nego
li se uvjeriš da ti je srce prijemčivo
i mišljenje zrelo i da je tvoj um spo-
soban razlučiti dobro od zla. Bez
ovih preduslova, zapast ćeš u mrak
i sigurno ćeš zalutati. Tragalac za
istinom nikada ne smije skrenuti sa
pravog puta, ne smiju ga obuzimati
nikakve sumnje i ne smije tek gaziti
zemlju kao što to čini slijepa deva.
Sinko! Znaj da je Gospodar ži-
vota podjednako i Gospodar smrti
i da On oživljava i umrtvljuje kao
što daje bolest i liječi. On te kuša
teškoćama, ali je On tvoje konačno
sklonište. Nipošto nemoj pasti na
Njegovim iskušenjima. Ovaj svijet
postoji i opstoji onako kako je On
odredio, a čovjek će biti nagrađen
onoliko koliko bude kušan i kolikim
mukama bude izvrgavan. Konačna
nagrada će biti na budućem svijetu
o kome ništa ne znamo.
Sinko! Ukoliko nešto od ovoga ne
razumiješ, ne odbacuj to jer je po
srijedi tvoje neznanje. Rođen si ne-
znan pa si uzaznao. Mnogo je toga
što ne znaš, oko čega se kolebaš i
što te zbunjuje. Vremenom, sve to
spoznaš. Zato se drži Stvoritelja i
Davatelja opskrbe i Onog Koji te uči-
nio potpunim. Njemu robuj, za Njim
čezni i Njega se boj. Sinko moj! Znaj
da niko nije donio znanja o Allahu
kao što je Njegov Poslanik, neka je
na njega blagoslov. Zato, neka ti on
onda bude vodič i sredstvo spasa.
Sinko! Kad bi postojala kakva bo-
žanstva osim Allah, njihovi poslanici
bi opet dolazili i uspostavljali njiho-
ve zakone. Ali, nema nikakvog boga
osim Allaha, Jednog, Jedinog. On
nema nikakvog partnera, On postoji
oduvijek i postojaće zauvijek. On je
Prvi i Posljednji, nema On ni početka
ni kraja, Svemoćan je i Sveznajući.
Zato Mu ponizno robuj i znaj da je
naredio sve samo dobro i zabranio
sve samo zlo.
Sinak! Opisao sam ti prirodu ovo-
ga svijeta i njegovu prolaznost. Zato
upravi svoje napore i svoje misli s
tim u skladu. Oni koji shvataju ovaj
svijet su poput onih koji bježe iz mr-
skih neplodnih krajeva ka plodnim
ravnicama. I ne pada im teško što
na tom putu trpe teškoće, razdvo-
jenost od prijatelja i hranu opora
okusa. Svaki njihov korak ih čini
bližim njihovom cilju. Ljubitelji ovog
svijeta su poput onih koji su živjeli
u bogatim i plodnim krajevima, pa
putuju ka pustinji i bijedi. Njima je
tako teško i mrsko napustiti mjesto
blagostanja i iznenada dospjeti u
mjesto ka kojem putuju. Njihov kraj
će biti tragičan.
Sinko! Učini sebe mjerilom u
stvarima koje su između tebe i dru-
gih. Što želiš sebi, želi i drugima, a
što mrziš sebi, mrzi i drugima. Ako
ne želiš biti tlačen, onda ni sam ne
budi tlačitelj. Tretiraj druge onako
kako i sam želiš biti tretiran. Ne go-
vori o čemu nemaš dovoljno znanja
i ne govori o drugima što ne bi volio
čuti o sebi... Nastavlja se...
31
 GOVOR STANJA

Stepenice... Murad i ma'šuk

Prema predaji Hazreti Hâdže Alauddina, Ha-
zreti Šah-i Nakšibend je pokazivao beskrajnu
samilost prema muridima (učenicima) i preno-
sio im svu dobrotu kojom je i sam bio poča-
šćen od Uzvišenog Allaha. Učio ih je visokoj
susretljivosti i govorio im: ‘Ako vam, dok tražite
da vam izađem u susret radi dospijevanja do
Uzvišenog Allaha, noge ne dođu do moje gla-
ve, pa čak i ne pređu, neću vam halaliti’. Kao
što se prema riječima Hazreti Šah-i Nakšiben-
da da razumjeti, muršid (duhovni vođa) na sva-
kom koraku svojim muridima treba da služi kao
stepenica koja ih uzdiže do Allaha.
(Šah-i Nakšibend, ŠEJH AHMED B. IBRA-
HIM ES-SIDDIKKI EL-MALIKI)
Jedan zât koji je Gavsove, k.s., halove, ponašanja
i svojstva dobro poznavao je rekao: „On je Uzviše-
nog Hakka murâd (želja) i ma'šûk (jako voljeni)!“
Sljedeći stih Imama Rabbanija, k.s., vrlo lijepo
objašnjava njegovo mubarek stanje:
Ma'šûkov ašk je tajanstven, skriven
A šikov ašk je glasan, javan
Ašk âšikovo tijelo topi
Dok ašk ma'šûka razvedrava
(Sejjid Abdulhakîm Gavs-i Bilvanisi, A. SALAHUD-
DIN KINACI)

Zar nije znao ... Izvor

Zar faraon nije znao da on nije Gospodar?! Naravno da je znao, ali
nažalost, poslušao je svoga nefsa (ega). Faraon je poticao od siro-
mašnih ljudi. Otac mu je bio čoban, a on je bio stražar. Jedne noći su
grijeha
bili poubijani vladarevi odani ljudi. Tada je faraon zauzeo prijestolje. Hazreti Ataullah El-Isken-
Nefs mu se jako osilio, i kao rezultat toga pogodile su ga velike ne- deri kaže ovako:
sreće. Zato neka svako razmisli, koja je njegova vrijednost naspram - Izvor svih grijeha, nepa-
Allahove veličine. Dovoljno je da pogleda od čega je stvoren... žnji i požuda je vrijeme kada
(Kako voljeti Allaha, DR. AHMED ČAGIL) je čovjek zadovoljan sa svo-
jim nefsom. Kada ti se ne

Slušanje ušima duše dopada i ne hvališ svoj nefs,

sve ljepote će iz tebe izvi-
rati. Zato, bolje je družiti se
Prema predaji Hazreti Hâdže Alauddina, Hazreti Šah-i Nakšibend je
sa onim koji nije zadovoljan
ispričao ovo:
sa svojim nefsom, nego sa
- U početnom periodu potrage, kada bih vidio dvoje ljudi kako pri- onim koji je učen, ali je za-
čaju, slušao bi ih ušima duše. Ako pričaju o Uzvišenom Allahu, bilo bi dovoljan svojim nefsom.
mi milo. Ali, ako pričaju o nečemu drugom osim o Uzvišenom Allahu,
(Ikazu’l-himem fi šerhi’l-
ražalostio bi se i odmah se udaljio s tog mjesta.
hikem, IBN ADŽIBE EL-HA-
(Šah-i Nakšibend, ŠEJH AHMED B. IBRAHIM ES-SIDDIKKI EL-MA- SENI)
LIKI)

32
 Dok budete u džematu...
Jedan mudrac, prilikom smrti, sinovima je rekao: 'Donesite mi nekoliko štapova!' Potom ih je sabrao i
rekao: 'Slomijte ih ovako sabrane!'. To nisu bili u stanju učiniti. Zatim je štapove razdvojio i rekao: 'Uzmite
jedan po jedan štap, pa ih slomite.' Pa su ih polomili. Potom je kazao: 'Ovako ćete biti poslije mene, sve
dok budete u džematu, neće vas (neprijatelji) savladati. A ako se podvojite, neprijatelj će vas se dočepati i
onda vas uništiti.'
(El-Vasaja, IBN AREBI)

Hasanova, r.a., velikodušnost

Prenosi se da je jedan hizmećar stajao pored Hasana, sina Alijinog, r.a., dok je ovaj bio sa svojim
gostima za sofrom. U jednom momentu se zdjela iz hizmećareve ruke prevrnu i ono što bi u njoj po-
prska Hasana, r.a., koji tada reče: „‘I koji srdžbu savlađuju i ljudima praštaju’, već sam ti oprostio.“
Hizmećar doda: ‘A Allah voli one koji dobra djela čine’, na što Hasan, r.a., uzvrati: „Slobodan si radi
Allahovog zadovoljstva! Još ću te oženiti sa jednom od svojih kćeri i na meni je vaše izdržavanje!“
(Džennetske nagrade, IMAM EL-KUŠEJRI)

Gusul... Kada si ti živ ...

Hazreti Šah-i Nakšibend je ispričao: Sumejra, r.a., kada je čula da je Allahov Poslanik,
- Bila je zima, veoma hladno… Toliko hladno da a.s., postao šehid na Uhudu, trčala je ka tom brdu.
nije imalo vode gdje nije zaledila. Te hladne noći, ja Kada su joj rekli da su kao šehidi pali njen otac,
muž i djeca, iako su joj pokazali njihova tijela, ona
i moji prijatelji smo razgovarali u Zejvertunu. Probu-
nije obraćala pažnju, već je bez prestanka tražila
dio sam se usred noći, doživio sam poluciju. Izašao
Allahovog Poslanika, a.s., i šaptala: „Šta je sa Re-
sam iz kuće da obavim gusul. Ali, gdje god da sam
sulullahom?!“ U jednom trenutku, kada su joj rekli:
otišao, nalazio bih zaleđenu vodu, a nisam mogao
„Evo ga, Resulullah je ovdje“, bacila se ispred njega
naći ništa sa čime bih slomio led. Drugove nisam htio
i kazala: „Kada si ti živ, o Allahov Poslaniče, svaki
da budim radi ovoga. Nije bilo nikoga koga sam po-
musibet je podnošljiv!“
znavao. Na sebi sam imao jedan stari krzneni kaput.
Po toj hladnoći sam izašao iz Zejvertuna. Otišao sam (Es-Sire en-Nebevijje, IBN HIŠAM)
pravo u Kasr-i Arifan. Stigao sam kući. Nikome nisam
htio da pričam o ovome, nisam htio da ih zamaram.
Pogledao sam oko kuće. U blizini mesdžida, pored Hadis
bazena, vidio sam jedan ibrik. Počeo sam da lomim Vjerovjesnik, a.s., je rekao:
led. Tada sam povrijedio ruku. Napokon sam uspio
da obavim gusul. Ali, bilo mi je veoma hladno. Opet
„Znaj za Allaha u obilju
sam obukao onaj stari krzneni kaput. Istu noć sam i kad si miran i bez problema,
napustio Kasr-i Arifan. Vratio sam se u Zejvertun. Allah će za tebe znati
(Šah-i Nakšibend, ŠEJH AHMED B. IBRAHIM ES- kada si u nevolji!“
SIDDIKKI EL-MALIKI)

33
 Emina Ćeman | SIMBOLI LJEPOTE I BOGATSTVA
MIRISI
Mirisi podsjećaju na nešto dugo zaboravljeno, nešto što se ne može vidjeti,
nešto milo, nedodirljivo... (A. Schimmel)
K
ažu da je prvi oblik parfema bio mirisni šta-
pić koji se koristio u Mezopotamiji prije četiri
hiljade godina. Koristio se najčešće prilikom
vjerskih svečanosti. Mirisi su imali značajno mjesto i u
kulturi starih Egipćana, Perzijanaca i inače istočnih na-
roda. U XIV stoljeću i Europa se, zahvaljujući islamskim
utjecajima, susrela sa aromatičnim biljem i njegovim
prizvodima.
U arapskom jeziku jedan od naziva za miris je tiib,
riječ koja dolazi od harfova koji označavaju nešto što je
ugodno, dobro, odlično. Od istih harfova je i riječ Tajjiba
– nadimak za Medinu, kao i Tuba – ime džennetskog
drveta.
Dašak
Dženneta...
Uzvišeni Gospodar je i na dunjaluku ukazao na neke
od tragova Dženneta. Ebu Ne’im bilježi hadis prema ko-
jem Allah, dž.š., ponekada kaže Džennetu: „Pusti svoj
34
miris!“, pa to ljudi osjete kao u mirisu svježine zore. A
kako i ne bi kada se miris Denneta osjeti na udaljenosti
od hiljadu godina; od mošusa je smjesa koja povezuje
zlatne i srebrne cigle džennetskih dvoraca, zemlja sama
je mirisna, a miris Poslanikovog, a.s., vrela je ugodniji
od miska.
Od Vehba b. Munebbiha se prenosi predaja: „U Dže-
nnetu, uistinu, ima drvo koje se zove Tuba. Jahač putuje
u njegovom hladu sto godina i ne prođe ga. Njegov
cvat je tanka tkanina. Njegovi su listovi ogrtači. Njegove
grane su amber. Njegova dolina je safir. Njegova zemlja
je kamfor. Njegovo blato je misk...“
I ashabi su osjećali miris Dženneta. Enes, r.a., je pri-
čao o svome amidži koji se borio u bici na Uhudu. Kada
su ga upitali gdje se uputio, odgovorio je: „Tačno kod
Uhuda osjećam miris Dženneta.“ Tu je i postao šehid.
U suri El-Mutaffifun mirisi se spominju kao nagrada
vjernicima riječima: „...dat će im se pa će piće zapeča-
ćeno piti, čiji će pečat mošus biti...“. Imam Taberi navodi
predaje koje objašnjavaju da će samo džennetsko piće
u sebi imati sastojke mošusa. No, šejh Ismail Hakki
nudi i drugi odgovor – to je piće čije su posude i čaše
napravljene od mošusa umjesto od ilovače. Ono će
biti zapečaćeno i bit će zabranjeno da ga dotakne ili
otpečati ičija ruka osim ruku onih koji su dobri (ebrar). U
tome je ukaz na njegovu skupocjenost, pošto se pečati
samo ono što je od velike vrijednosti.
U Kur’anu se kaže da su mirisi blagodati i ovog svi-
jeta. U suri Er-Rahman ljudima se postavlja pitanje „...
koju blagodat Gospodara svoga poričete?“ spominjući
u tom kontekstu Zemlju, voće, palme, žita sa lišćem, ali
i miomirisna cvijeća.
Mirisi
poslanika
Drugi kontekst u kojem Kur’an spominje miris jeste
miris čovjeka, odnosno miris Jusufa, a.s., kada Jakub,
a.s., kaže: „Ja zbilja osjećam miris Jusufov, samo ne
recite da sam pomatuhio.“ Imam Kušejri tumačeći ovaj
ajet kaže da samo onaj ko voli može osjetiti miris svoga
voljenoga.
Za Muhammeda, a.s., su ashabi govorili da je mi-
risao ljepše od ambera, mošusa i bilo kojeg drugog
mirisa (Enes, r.a); znali su kojim je putem prošao zbog
mirisa koji bi ostajao iza njega; nakon rukovanja sa njim
ruka bi mirisala cijeli dan, kao i dijete koje bi pomilovao
po glavi (Džabir, r.a.). Sam Poslanik, a.s., je rekao: „Od
vašeg dunjaluka učinjeno mi je dragim troje: žene, mi-
risi, a radost moga oka je u namazu.“
Mirisi se vežu i uz rođenje Isaa, a.s. Naime, kada je
perzijski vladar saznao da se je rodilo to mubarek dijete,
poslao mu je kao poklone zlato, aloju i tamjan. Zlato
je simboliziralo Isaovo, a.s., prvenstvo među ljudima
njegovog vremena, kao što zlato ima prvenstvo među
predmetima. Aloja je simbolizirala njegov dar iscjeljiva-
nja, a tamjan je značio da će Isa, a.s., biti uzdignut na
nebo kao što to čini tamjanov dim. (Ismail Hakki)
Pobožnost je nekada uzrok lijepom mirisu. U pre-
dajama se spominje povjetarac Milostivoga koji je
Poslaniku, a.s., došao iz pravca Jemena, noseći mi-
ris pobožnosti Uvejsa El-Karenija (Vejsila Karanije).
U istom kontekstu šejh Ismail Hakki u svome tefsiru
navodi predaju o čovjeku koji je živio u Basri, a bio je
poznat pod nadimkom El-Miski (Mirišljavi). Mirisao je na
mošus jer je sanjao Džibrila, a.s., kako svojom rukom
prelazi preko njega zbog toga što je radi Allaha, dž.š.,
izbjegao haram. Isto tako, hadis nas obavještava da je
zadah iz usta postača kod Gospodara, dž.š., bolji od
mirisa mošusa.
Od mirisa najčešće se spominje mošus, misk. Šejh
Hakki u svome tefsiru kaže da je Allah, dž.š., od svih
stvari izdvojio najbolje među njima - od mirisa je izdvo-
jio miris mošusa, kao što je među mjestima izdvojio
Arš, rubin među draguljima, sunce među svjetlostima,
Kur’an među knjigama, med među slatkim jelima, svilu
u odjeći, maslinu među drvećem, lava među zvijerima,
ramazan među mjesecima, petak među danima, lejle-
tu-l-kadr među noćima, la ilahe illellah među riječima,
namaze u ibadetima, Muhammeda, a.s., među posla-
nicima, a njegov ummet među ostalim narodima.
Mirisi u praksi
muslimana
Poznata je praksa mirisanja muslimana petkom,
preporučena hadisom. Mustehab je namirisati se prije
oblačenja ihrama na hadžu, a Poslanik, a.s., je prepo-
ručio i mirisanje umrlog prilikom zamotavanja u ćefine.
Za razliku od ove pohvalne prakse, Poslanik, a.s.,
kudi ženu koja se namiriše riječima: „Koja god se žena
namiriše pa prođe pokraj ljudi i ovi osjete njen miris,
ona za njih postaje kao ona koja je nemoral počinila.“
Vezano za ovaj hadis, vjerujemo da naši čitaoci znaju
osjetiti razliku između neznatne količine mirisa i one koja
ostaje za ženom kada ona prođe.
Miris je uistinu simbol za sve što je lijepo, bilo to
dunjalučko ili ahiretsko. To lijepo primjećuje autorica
knjige Odgonetanje Božijih znakova kada kaže: „Mirisi
podsjećaju na nešto dugo zaboravljeno, nešto što se
ne može vidjeti, nešto milo, nedodirljivo...“
Hadisi spominju da će Allah, dž.š., pred Smak svijeta
poslati povjetarac sa strane Jemena koji će biti mekši
od svile i ljepšeg mirisa od mošusa, pa neće ostati niko
ko je u svome srcu imao koliko trun imana, a da ga
taj vjetar neće usmrtiti. Vjernici će time biti pošteđeni
strahota Smaka svijeta.
Nadamo se da će i nas samo najprijatniji mirisi ispra-
titi na ahiret.
35
 Mehmed Ćeman | OSMANSKO CARSTVO

Murat I
P
rije nego je postao sultan, Murat I je bio kazi-
asker (vojni sudija). Ovo mjesto prepustio je
brusanskom kadiji Kara Halilu Čandarliju, a
on se nakon smrti princa Sulejmana i Orhana nenadano
našao na čelu carstva. Brzo se snašao i na početku
svoje vladavine zauzeo Ankaru i dobar dio Male Azi-
je. Zatim je okrenuo svoje čete prema Evropi i 1362.
godine zauzeo grad Edirne (Jedren) na evropskom tlu
u koji je godine 1369. prenio prijestolnicu i time jasno
odredio pravac budućih osvajanja. Ovaj događaj će
izazvati pravu buru u kršćanskoj Evropi i odrediti daljnji
tok historije.

Prvi susret sa Srbima

Nakon što je zauzeo Plovdiv 1363. i sklopio primirje
sa Bizantijom, pred Muratom se pojavljuje novi izazov.
Papa Urban V je godine 1371. pozvao u krstaški rat
protiv Osmanlija, a odazvaše mu se ugarski, srpski i
bosanski kraljevi, te knez Vlaške. Krstaši krenuše u svoj
pohod i dođoše do rijeke Marice, dva dana udaljena
u situaciju u Aziji, ali to ne potraja dugo, jer se ubrzo
od Jedrena kojim je zapovijedao Lalašahin. On posla
vratio u Evropu i zauzeo Niš 1375. godine. Srpski knez
Hadži-bega sa deset hiljada vojnika da presretnu dvo-
Lazar ponudi mir, što Murat prihvati pod uslovom da mu
struko brojnijeg neprijatelja. Hadži-beg mudro postupi i
na njegov poziv opremi hiljadu konjanika kada krene u
napade krstaše navečer, kad su spavali. Austrijski histo-
ratne pohode. I sa bugarskim kraljem Šišmanom sklopi
ričar Jozef fon Hammer ovako to opisuje: “Buka turskih
primirje.
bubnjara i svirala, poklici ‘Allah’, ‘Allah’, ispuniše zrak
i srca kršćana stravom.” Neprijatelj se panično razbje- Nakon ovih pohoda, Murat se vrati u Jedren gdje se
žao, te se dobar dio njih utopio u Marici. Od tada, Turci posveti sređivanju vojske. Murat je i mir koristio za pro-
ovo mjesto nazivaju “Sirp sindirgi” - Mjesto srpskog po- širenje države. Sina Bajazita je 1378. oženio kćerkom
Jakuba, susjednog vladara Germijanskog bejluka i u
raza. Ugarski kralj Ludvig je jedva izvukao živu glavu i
miraz dobio najbolje dijelove njegove države, kao što
to smatrao svojom pobjedom pa je u znak zahvalnosti
je grad Kutahija. Od drugih susjednih muslimanskih
sagradio crkvu. Nakon ove pobjede Osmanlija, bizan-
vladara je kupovao područja pa je tako kupio gradove
tijski car je u pravom smislu postao njihov vazal, dok
Bejšehir, Ispartu i Akšehir.
su članovi dinastije Paleologa tražili sultanovu podršku
da bi sačuvali bizantijsku krunu. Ostali balkanski vladari
pošli su za primjerom Bizantije. Razlozi brzog
Dok je Ludvig gradio crkvu, Murat je gradio džamije, osmanskog napredovanja
tekije, medrese i hamame u Biledžiku, Jenišehiru i Bur- Jedan od razloga brzog napredovanja Osmanlija bila
si. Pet narednih godina je ratovao u Evropi i zauzimao je njihova pravda prema podanicima. Da bi se shvatila
mnoga utvrđenja. Onda se vratio u Bursu da se uvjeri prednost osmanske administracije nad onim balkan-

36
skim, dovoljno je uporediti osmanske zakone sa zako-
nikom srpskog cara Stefana Dušana. Dok je Dušanov
zakonik propisivao da seljak radi za svog gospodara
dva dana u sedmici, osmanske odredbe su nalagale da
râja radi samo tri dana godišnje na spahijskom imanju.
Zaštita seljaštva od eksploatacije lokalne vlasti bila je
osnovni princip osmanske administracije. Povrh toga,
Osmanlije su zvanično priznavale pravoslavnu crkvu i
u principu potiskivali katoličku širom svojih carskih ze-
malja. Svi ovi činioci su važni da bi se objasnili lahkoća
i brzina kojom su Osmanlije izvršili ekspanziju na Balka-
nu i razlog koji je navodio seoski živalj da se ne pridruži
svojim gospodarima u pružanju otpora Osmanlijama.
Osmanska pravednost, utemeljena na šerijatu, i nji-
hova čvrsta centralistička uprava je doprinijela opstan-
ku mnogih balkanskih naroda. Usuđujemo se ustvrditi
da mali narodi, bez Osmanlija ne bi mogli sačuvati svoj
vjerski i kulturni identitet. Kao dokaz tome, iznosimo
činjenicu da se, nakon raspada Osmankog carstva, po-
javilo mnogo nacionalnih država kojima su Osmanlije
vijekovima vladale. Sve te države su potpuno sačuvale
svoj kulturni i vjerski identitet, kao da Osmanlije tamo
nikada nisu bile. Moderni nacionalisti ove činjenice pri-
kazuju kao žilavost i uspjeh svojih nacija. Podsjećamo
da su Osmanlije vijekovima vladali njihovim narodima.
Niko ih nije mogao spriječiti u zatiranju svakog traga
njihovih kulturnih i vjerskih identiteta. U određenim
trenucima duge osmanske prošlosti, pojavljivali su se
pojedinci koji su to djelimično namjeravali učiniti, ali im
šerijat to nije dopustio.
Osmanlije se nisu smatrali nosiocima bilo kakvog
posebnog društvenog načela. Znali su da vođenjem
pomirljive i pravedne politike prema kršćanima mogu
lakše proširiti prostor vladavine islama. Kad bi jedna
zemlja došla pod vlast islamske države, njeni građani
nemuslimani su mogli napustiti zemlju ili sačiniti spora-
zum sa islamskom državom i nastaviti živjeti na istom
prostoru uz poštivanje principa naznačenih u spora-
zumu. Takav sporazum se nazivao zimmet, a građani
nemuslimani zimmije. Sporazumom se nemuslimani
obavezuju na poštovanje odredbi islamskog poretka i
neučestvovanje u vojsci, a zauzvrat su plaćali porez koji
se nazivao džizja. Islamska država se obavezivala da
će štiti život i imovinu zimmija kao i slobodu vjeroispovi-
jesti. Džizju su plaćali samo odrasli, zdravi i za rat spo-
sobni muškarci. Žene, djeca, starci, bolesni, iznemogli,
invalidi, monasi i prosjaci su bili izuzeti od ovog poreza.
Ovaj princip je primjenjivan i u Osmanskoj državi još
od samog njenog osnivanja. Pitanje zimmija je postalo
aktuelno nakon zauzimanja Istanbula, kada je sultan
Mehmed Fatih na čelo pravoslavne crkve postavio Ge-
nadija s kojim je sačinio i poseban sporazum. Starije-
šine nemuslimanskih vjerskih zajednica su imale široka
ovlaštenja u djelovanju prema svojim sljedbenicima na
isti način kako su to i ranije činili. O ovome izvještava i
sultan Fatihov savremenik Kritovul sa Imbrosa.
Visina džizje je varirala, ovisno o imovinskom stanju
pojedinca. Bogati podanici su plaćali 48 srebrenih dir-
hema, što je odgovaralo naknadi za jednog konjanika
i još jednog ratnika. Srednje imućni su plaćali 24, a si-
romašni su davali 12 dirhema. Džizja je ukinuta 1855.
godine kada su nemuslimani postali obavezni služiti
vojsku.
Napredovanja u Evropi i Aziji
Nakon što je proslavio svadbu sina Bajazita, Murat
posla vojskovođu Timurtaša koji zauze gradove: Bitolj,
Prilep i Štip 1385., a ubrzo zatim Sofiju i Solun. Su-
sjedni muslimanski vladar, Muratov zet i vladar bejluka
Karamana sa prijestolnicom u Konji, počeo potpirivati
bune i poduzimati manja prisvajanja teritorija u mladoj
Osmanskoj državi. Karamani su i dalje pokušavali na-
metnuti stav da su oni legitimni nasljednici Seldžuka,
dokazujući to činjenicom da su oni vladari Konje, stare
Seldžučke prijestolnice. Međutim, priroda stvari je go-
vorila da su to Osmanlije.
Zato Murat povede vojsku put Karamana, kako bi
nerazumnom zetu oduzeo Konju i tako mu izbio taj sla-
bašni argument. Kao razlog za ovaj pohod na jednu
muslimansku državu, Murat je naveo činjenicu da su Ka-
ramani obični razbojnici koji s leđa napadaju Osmanlije
dok su zauzeti džihadom protiv nevjernika. Tad izreče
rečenicu koja će se u budućnosti često koristiti: „Kad
jedno osvajanje predstavlja smetnju drugom osvajanju,
onda protiv njega treba povesti veliko osvajanje.“ Murat
ovaj pohod nije smatrao ratom, nego uspostavljanjem
reda, što će dalji razvoj situacije i pokazati.
Vojske su se susrele u neposrednoj blizini Konje, u
prostranoj ravnici. Tada je sultan Murat I uspostavio po-
redak trupa koji će od tada stoljećima biti uzor u svim
37
 budućim bitkama. Desno krilo vojske je povjerio princu
Jakubu, lijevo princu Bajazitu, vojskovođi Timurtašu
je povjerio zaštitnicu, dok je sam Murat bio u središtu
snaga, okružen janičarima. Kada se ratovalo u Aziji,
na desnom krilu bile su Azijske čete, na lijevom krilu
Evropske čete, sultan i janičari bili su u sredini. Kad
se ratovalo u Evropi, poredak krila bio je suprotan, a
sultan s janičarima ostaje u centru.
Princ Bajazit bio je veoma vatren te je zamolio oca da
navali na protivnika ne mogavši čekati. Iskusni ratnik,
sultan Murat mu je to dopustio. I Osmanlije navališe
svom žestinom i natjeraše u bijeg konjanske Turke.
Tada sultan Murat naredi da se opsjedne Konja, pod
strogom prijetnjom da se ne smije opljačkati ni zrno
38
pšenice, a kamoli šta drugo. U ovom boju učestvovale
su i srpske čete, jer se ranije na to knez Lazar obave-
zao. Srbi su prekršili Muratovu zabranu pljačke, pa je
Murat nekolicinu njih pogubio na licu mjesta. To je bio
kritičan trenutak za budući razdor između Murata i Srba.
Stanovništvo Konje se nakon desetak dana opsade
uvjerilo da ova vojska nije pljačkaška, te su Osmanlija-
ma prodavali živežne namirnice. Saznavši za to, vladar
Karamana posla svoju ženu, Muratovu kćerku, da kod
svog oca izmoli milost za njega. Murat je pristao pod
uslovom da zet dođe i poljubi punčevu ruku, što je bio
znak kapitulacije. Ovaj pristade na te uslove, pa sklopi-
še mir, a Konja i okolni gradovi postaše dio Osmanskog
carstva.
Srpske čete su se vratile kući i podnijele lažni izvje-
štaj o razlozima pogubljenja nekolicine njihovih vojni-
ka. Srpski knez Lazar na to sklopi savez sa Bosancima
te napadoše jednu osmansku utvrdu u blizini Kosova
polja. Murat odluči kazniti Srbe za ovaj postupak. Mo-
bilizirao je azijske i evropske čete i krenuo put Srbije.
Prije nego će se obračunati sa Srbima, sultan Mu-
rat je zauzeo dijelove današnje Bugarske. Na Kosovo
polje je stigao u junu kako bi se obračunao sa Srbima i
njihovim saveznicima. Bitka se odigrala 15. juna 1389.
godine. Srbi i saveznici, iako znatno brojniji, do nogu su
potučeni. Međutim, Srbi su ovaj gorki poraz pretvorili u
samo njima znanu pobjedu i na njoj izgradili pravi mit
koji je postao njihova pokretačka snaga sve do današ-
njih dana.
U ovoj bitci poginuo je sultan Murat I. Ubio je ga je
Miloš Kobilić. U toku bitke, došao je u blizinu sultano-
vog komandnog mjesta predstavivši se kao prebjeg u
osmanske redove. Bio je spreman dati važne informa-
cije koje bi odredile ishod bitke. Sultan Murat je naredio
da ga puste u njegovu blizinu. Približivši se sultanu, Mi-
loš poteže skriveni nož, prethodno premezan otrovom,
i zadade mu smrtonosne rane.
Pobjedom na Kosovu, Osmanlije su se učvrstile
na Balkanu i udarili temelje carstvu sastavljenom od
vazalnih kneževina na Balkanu i u Anadoliji. Međutim,
ove države neće propustiti nijednu priliku da se pobune
protiv osmanske uprave, te su Osmanlije, konačno, bili
prisiljeni svrgnuti njihove dinastije i svaku takvu kneže-
vinu pretvoriti u provinciju kojom su oni neposredno
rukovodili.
 Erol Zubčević | ISLAMSKA UMJETNOST

NASTANAK
ISLAMSKE
UMJETNOSTI I
ARHITEKTURE
U prva tri broja reportažno smo obradili najznačajnije tekije u Bosni i
Hercegovini koje su ujedno dio bogate kulturne baštine naše države.
U narednih nekoliko brojeva osvrnut ćemo se na islamsku umjetnost i
arhikteturu i upoznati se sa njenim draguljima koji su u današnjoj zapadnoj
civilizaciji nepravedno zapostavljeni.

K
ada pomislimo na velike
civilizacije u našoj proš-
losti, skloni smo da mi-
slimo o vidljivim spomenicima koji
su postali i simboli nekog vremena,
kao što su egipatske piramide, atin-
ski partenon, rimski koloseum i sl.
U srednjem vijeku središte gra-
vitacije evropske civilizacije premje-
stilo se u nekadašnje pogranične
krajeve rimskog carstva. Sredoze-
mlje, koje je tokom tolikih vijekova
bilo velika saobraćajnica trgovačke i
kulturne razmjene, povezivajući tako
sve zemje duž svojih obala, postalo
je prepreka. Neki od događaja koji
su utrli put ovom pomjeranju su –
premještanje carske prijestonice u
Istanbul (tada Carigrad) kao i sve
veći rascjep između katoličke i pra-
voslavne crkve i osipanje zapadne
polovine Rimskog carstva pod naj-
ezdama germanskih plemena.
U međuvremenu, jedna ogromna
i nepredvidiva nova snaga počela
se osjećati na istoku. Pod zasta-
vom islama Arabljani su pregazili

39
 istočne i afričke vizantijske provin-
cije. Oko 732. godine, jedan vijek
nakon što je preselio Muhammed,
s.a.v.s., bili su osvojili cijelu sjever-
nu Afriku i Španiju. Islam je tako vrlo
brzo stvorio novu civilizaciju koja se
prostirala od Španije na zapadu
do doline Inda na istoku, koja je
dostigla svoj vrhunac mnogo brže
od civilizacije srednjovjekovnog
zapada. Bagdad na Tigru, prijestol-
nica Harun El-Rašida takmičila se
po sjaju sa Istanbulom (Carigrad).
Islamska umjetnost, nauka i znan-
stvo, biće od dalekosežnog uticaja
na evropski srednji vijek, počevši od
ornamenata arabeske, proizvodnje
hartije i arapskih brojeva do preno-
šenja grčke filozofije i nauke u spi-
sama arabljanskih naučnika. Zato
je dobro da se upoznamo sa nekim
umjetničkim ostvarenjima islama.
Dakle, islamska umjetnost i arhi-
tektura, podrazumijevaju umjetnost
i arhitekturu područja Bliskog isto-
ka, sjeverne Afrike, sjeverne Indije
i Španjolske.
Dvije dominantne značajke
islamske umjetnosti i arhitekture,
važnost kaligrafske ornamentalno-
sti i oblik džamije su prvobitno bili
povezani uz islamsko vjerovanje, te
su se razvili u rano doba religije.
Objava koju je primio Muham-
med, s.a.v.s., sadržana je u pleme-
nitoj knjizi - Kur’anu, a.š. Središnje
mjesto te Knjige u islamskoj kulturi i
gracioznost arapskog pisma doveli
su do širenja pisane riječi, posebno
putem ajeta iz Kur’ana, a.š., natpisa
na džamijama i razvoja kaligrafskih
stilova i ornamenata u svim grana-
ma islamske umjetnosti.
Od 622. godine, kada počinje ra-
čunanje islamskog kalendara, Mu-
40
hammed, s.a.v.s., napušta Mekku
i odlazi u Jesrib (Medinu) gdje sa
svojim sljedbenicima (ashabima)
gradi prvu džamiju, sastavljenu od
pravougaonog zatvorenog dvorišta
sa dodatnim prostorima za Muha-
mmedove, s.a.v.s., žene, zidom s
jedne strane i trijemom za hlad za
siromahe (mnogi su tu čak i sta-
novali) i musafire (goste i putnike
prolaznike). Zato skoro sve džami-
je koje su poslije izgrađene širom
svijeta prate arhitektonski plan pr-
vobitne džamije, koja je u suštini
sastavljena od zatvorenog harema,
prostora za namaz i druge vjerske
obrede na jednom kraju i arkada sa
strane.
Prvi sljedbenici islama koji su do-
lazili sa arapskog poluotoka, nisu
imali prirodne umjetničke tradicije
kao carstva koja su kasnije pokorili.
Kako se širio islam, njegova se
umjetnost razvijala, tako da su na
nju uticali različiti vremenski uvjeti i
dostupnost materijala u osvojenim
zemljama, te je upijala i prilagođa-
vala urođeničke stilove umjetnosti.
Islamska se umjetnost tako razvijala
iz nekoliko izvora.
U ranu su islamsku arhikteturu
prenijeti rimski i bizantiski stilovi,
utjecaj sasanske umjetnosti pre-
dislamske Perzije pod Sasadinima
je bila izrazito značajna, srednjoa-
zijski stilovi su doneseni s turskim
i mongolskim prodorima, a kineski
se uticaj odrazio na slikarstvo, lon-
čarstvo i odjevanje.
Danas sa sigurnošću znamo da
su mnogi gotički oblici kršćanske
Evrope nastali i preuzeti iz islam-
ske arhitekture koji su bili preneseni
posredstvom sve većih provala kri-
žara.
 Slikarstvo je, također, kao i osta-
le grane umjetnosti doživljavalo
svoj razvoj, a ujedno, kao i u većini
islamskih umjetnosti, je služilo svrsi.
To je obično bila umjetnost ilustra-
cije arapskih knjiga, koja se razvila
iz bagdadske škole rukopisne ilu-
stracije 13.vijeka, a omiljena je bila
i kod otomanskih (turskih) sultana
za koje se uvodi portret i izraženija
ljudska figura. Ilustracije su u pravilu
pravolinijske, a kolorističke sekular-
ne slike su naivne, s dekorativnim
elementima pejzaža i dvije do tri pri-
kazane monumentalne figure. Per-
zijski uticaj predstavlja oslikavanje
minijatura, kineski uvođenje emoci-
ja, a kompleksnost kompozicije je
značajka nove škole.
Lončarstvo je još jedan izraz
islamske umjetnosti koji pokazuje
najviši stepen kreativnosti i inova-
cije. Prvi period počinje pojavom
uvezenog kineskog porculana u
Bagdad, koje je inspirisalo rad aba-
sidskih lončara i majstora. Ispočet-
ka su imitirane boje, a da bi postigli
porculanski efekat izmišljena je kre-
masta glazura. Ona je kasnije boje-
na u plavo i rezbarena natpisima u
visokom reljefu. Druga tehnika koja
se kasnije raširila širom svijeta je
bojenje metalnom otopinom nakon
što je keramika pečena, što joj je
davalo karakteristične boje.
Muslimanski umjetnici su također
radili i sa staklom (rezana, ljepljena,
farbana i rezbarena stakla su bila
izrazito visoke kvalitete) kao i sa
bronzom koja je bila najviše korište-
ni materijal.
Treba naglasiti da je jedan od
važnijih propisa koji je uvjetovao ra-
zvoj dekorativne umjetnosti (lončar-
stvo, staklarstvo, rad sa bronzom)
taj da je bila zabranjena upotreba
skupocjenih materijala.Tako je za
razliku od drugih kultura gdje su
prevladavali plemeniti materijali,
islamska umjetnost bila usmjerena
na keramiku, ukrašavanje bronzanih
vaza i rezbarija u drvetu.
U narednim brojevima ćemo se
osvrnuti na kaligrafiju i islamsku ar-
hitekturu.
41
 dr. Dželal Ibraković | ČOVJEK I EKOLOGIJA SVJETOVA (IV)

Savremeni svijet
- svijet iluzija
“Šejtan je izjavio: “Ja ću se sigurno potruditi da preotmem za
sebe jedan broj Tvojih robova i navodiću ih sigurno na stramputice,
i primamljivaću ih sigurno lažnim nadama i sigurno ću im zapovijediti
pa će stoci uši rezati, i sigurno ću im narediti pa će stvorenja Allahova
mijenjati.” (Kur’an, IV, 118 i 119)

C
itirajući Baudelaire-a (Male pjesme) Denis
de Rougemont ističe da je “Najljepše đa-
1 (Mikelanđelova predstava u Sikstinskoj palači). Ta oči-
volovo iskustvo u tome da nas uvjeri kako
ne postoji”. Originalnost i vidljivost - u iskazu očitosti
pojavljuje se kao iskazivanje nečega oko čega nema
dvojbe - predstavlja jednu od karakteristika modernog
poimanja. Tako je u želji da pokaže smislenost posto-
1
Denis de Rougemont: “Udio đavla”, Feral Tribune, Split 1995.
str. 13
janja Boga izabran vitalni starac sa bijelom bradom
glednost nije naišla na kritiku crkvenih otaca, nego je u
jednom obliku međusobnog natjecanja čak i poticana.
Darežljivo darivanje najvećih umjetnika koji su napinjali
svoje snage, raznim sredstvima poticali maštu, a neri-
jetko likove nalazili u svojoj okolini. Tako su imaginarni
likovi nedodirljivih svetaca, ili pak apostola, dobili oblike
koje su imali maestrovi pomoćnici. Boravak u svijetu
u kojem su očiglednost i opipljiva dokazivost dignute

42
na razinu jedine dokazive istine, a racionalnost takvog
oblika postala stilom dokazivanja istine, je odredila mje-
sto svemu i utvrdila odnose prema svemu. Likove su
dobili svi oni koje nitko čak nije ni vidio, da bi mogli
biti prepoznati, a još malo pa će i sveci i galerije iznad
njih trebati identifikacijske kodove da bi ih prepoznao
i virtuelni svijet.
I dok se galerija “dobrih” sve više prepoznaje i na
određen način stavlja u sloj bespomoćnih (starci, aske-
te, nesnalažljivi, smotani) što je blizu sudbini većeg bro-
ja i “običnih” ljudi, dotle se oni “zli” ne prepoznavaju.
Oni su ti koji “pretvaraju” kamen u zlato, koji su uspješni
biznismeni, sretni kockari, spretni mešetari, sladokusci i
nezasiti ljubavnici. Ove iskazane karakteristike se mogu
naći u odlikama đavola i njegovih učenika ili poslušnika
(koji su mu “prodali dušu”) koje se iskazuju u umjet-
ničkim djelima koja opisuju rabotu ovog nevidljivog
mešetara zla. To su oni koji širom svijeta u hedonistič-
kom horu uzvikuju da treba uživati na ovom svijetu pa
svako zlo proglašavaju ljudskom osobinom (”Sve što
je ljudsko nije mi strano”) pri čemu se istinski takvaluk
i ahlak kojim je ljudska jedinka obdarena proglašava
nesposobnošću čime se oni potiskuju izvan poželjnih
osobina savremenog čovjeka. Osobine poput poštenja
i zahvalnosti Bogu i strah od Njega stavljaju se u arha-
ične, tradicionalne (zaostale, pa samim time primitivne)
osobine ljudi.
Tama, iskrice, opijena
svijest, zamamna muzika
Ðavo i njegove vojske su u svijetu tame i ne vole
mnogo da se javno prikazuju, a obično se nalaze u sferi
tajnih dosijea. Ðavo i za svoje učenike, kao i za sebe
samog, zameće tragove, jer njegovo preotimanje kroz
lažne nade mora biti u sferi mađioničarske opsjene. Na
svjetlu dana (i usporeni) te “lažne nade” se prikazuju
kao ono što i jesu - iluzije i opsjene.
“Ðavlu će duše pobjeći ukoliko i dalje postoji obra-
ćanje Vječnom, tj. autoritetu koji vlada nad zemaljskim
moćima. Potrebno je stoga ukloniti ideju o onostranosti,
transcendenciji, uključiti samog Boga u Naciju…”2
To je vidljivo u posmatranju svjetovnih političkih reži-
ma koji se mogu okarakterizirati kao totalitarani, a pre-
2
Op. cit. str. 34
poznatljivi su u onim karakteristikama kada hoće do
krajnosti centralizirati sve svjetovne moći i svaki duhovni
autoritet. Taj režim se tada proglašava političkom religi-
jom, ili politikom religioznog karaktera. To utoliko bolje
što religija koju prihvaća ne zna za transcendenciju i što
se njezini posve zemaljski ciljevi ne samo ne razlikuju
od normalnih ciljeva politike, već se i podudaraju s nji-
ma. Tada više nema poziva niti oprosta kojem bismo se
mogli nadati: duhovna se zajednica ne može pozivati
na instancu višu od države, budući da je sama državu
oformila za svoje vlastite ciljeve, i budući da iznad nje
„ne postoji više ništa“. Politička religija, ili totalitarno
religiozna politika, stvorila je sâm obrazac regresivne
zajednice zasnovane na prošlosti: krv, rasa, tradicija,
mrtvi. Religija krvi tla i mrtvih, krvava i samrtnička religija,
religija starih, mrtvih i već tisućljećima ukopanih stvari,
koje ipak nisu nikada puste i koje zahtijevaju još krvi,
mrtvih, pogrebnih povorki, iskopavanja kostiju, ceremo-
nija, zaklinjanja, žrtava pomirnica, udaranje zloslutnih
bubnjeva, halucinantnih kristalnih noći, krvavih bajra-
ma u Bosni…. U takvoj „religiji“ se i pojavljuju duhovi,
prikaze i šta sve ne, borba protiv „demona“ i „demoni“
kao moćna bića. Zar se tu ne primjećuju najnoviji SF
filmski hitovi i TV serije koje hipnotički pune dvorane,
ali i razna okupljanja koja najavljuju nove ratove protiv
Drugog i Drugačijeg. I „osovine zla“ i „ko nije s nama
on je protiv nas“...
Totalitarni režimi još od doba faraona i despota, kra-
ljeva i careva su pogodna forma za djelovanje šejtana,
jer on svoje učenike i najodanije sljedbenike nalazi u
eliti toga društva. Čini se da je „Modernom“, odnosno
prosvjetiteljstvo kao religija novog doba, najtvrđi put za
ateizam, odnosno vrijeme „bez Boga“ (takvo vrijeme,
naravno, da ne postoji, jer u protivnom ni vrijeme niti bilo
šta drugo i ne bi postojalo – jer je sve stvorio Bog Vječ-
ni, Jedan i Jedini) i takvo proizvedeno opušteno stanje
ljudskog roda koristi onaj koji je sebi za cilj uzeo da uzi-
ma one koji „zalutaju“ pomažući im u lutanju. „Čvrsta“
i neoboriva stvarnost se tako nameće kao definitivno
stanje koje je zacementirano „naučnim formulama, ne-
oborivim dokazima, jasnim znakovima“. Svi oni skupa
dobivaju forme čak i u obrazovanju i vaspitanju mladih
i čitave generacije odvode stramputicama. Nije da se
uništava (ono se ne može uništiti) urođeno svojstvo
čovjeka, čiji je pogled okrenut prema zvjezdama, koji
shvata svoju ograničenost i neograničenog Onoga Koji
43
 je sveprisutan i vječno Živ. Ali čovjek se odaziva zovu
neonskih svjetala, muzike, sjenki noći, crvenih salona,
sjenki koje se udvostručavaju uzimanjem alkohola ili
droge. Sekularizacija društva s jedne i modernizacija
s druge strane otvorili su prostor u kojem je moguće
ateizam inaugurirati u jednu od najvažnijih „ljudskih slo-
boda“. Stvarnost se svodi na egzaktnost i provjerljivost.
I pretvoriti ateizam u religiju modernog doba.
... a šta je sa događajima
koji nisu zabilježeni?
„Poznato“ je samo ono što je egzaktno utvrđeno da
se dogodilo. Tako je dogođeno samo ono što je po-
znato, a nama nepoznato nije se ni dogodilo. U cijeloj
velikoj priči o primjeni naučne metodologije kao faktora
provjerljivost tačnosti sakrila se jedna naizgled banal-
nost: kriterij „stvarno dogođenog“ izdržava samo ono
koje je privuklo pažnju, dakle ono što je imalo spekta-
kularnost “jasnog“ događanja, koje je utoliko jasnije ako
ga je snimila kamera, i po tome je to postalo poznato.
Ondje gdje nema takvog spektakularnog ispoljavanja
događaj se nije ni desio. Tako i dolazimo do činjenice
da je nešto dogođeno, ustvari, samo ono što je za-
bilježeno. Ako su šejtanove spletke takve vrste onda
je sasvim sigurno da bi u zavođenju ljudskog roda na
stramputice moglo doći do toga da se i funkcija „pri-
mjera“ (događaja koji se dogodio i koji shodno ljudskoj
sklonosti ka analizi i izvlačenju pouka) našla u splet-
karenju, a to će trajati sve do Sudnjeg dana. Tako on
u zametanju svojih tragova ispoljava spektakulranost
pojedinih događaja, njihovu praskavost, koja privlači
pažnju. U sjeni se dešavaju drugi obični i nimalo ek-
skluzivni događaji koji najčešće i nisu predmet pažnje,
niti analize. Tako običnost u mnogim slučajevima znači
i nedogođenost. Kao takva onda i ne može da bude
pravi primjer, jer su sredstva informiranja i obični razgo-
vori među ljudima preplavljeni praskavim, piskutavim,
pjevajućim, horskim, eksplozivnim znacima ispoljavanja
događanja. U centru pažnje su tajanstveni biznismeni
i bogataši, mafijaški bosovi, kreštavci, pucači, igrači,
pjevači sa što jačim dometima ozvučenja, reflektori i
jačina svjetala i bliceva, na cijeni su iluzionisti koji već
žive život koji je nastao u fikciji i koji fikciju i nameću
kao obrazac života. Takav je film, TV serije i TV u cjelini,
ali već posjećujemo naveliko nepostojeća mjesta - ta
mjesta imaju i svoje nazive i milionske posjete, to su
44
web- stranice na Internetu... Moderni čovjek je primo-
ran da bježi od stvarnosti, a ponajviše zbog „naučnog“
pristupa za većinu savremenog stanovništva su strana
religijska očekivanja, te je zbog toga jedina preostala
mogućnost da se bježi u iluzorni svijet. Suočavanje sa
„napretkom“ kao „stalnom konstantom“ je još jedna
od iluzija savremenog doba. Zar upravo ovih dana ne
prisustvujemo ubrzanom sunovratu berzanskih (iluzio-
nističkih i mešetarskih) indeksa širom svijeta? Da li je to
početak uspostavljanja reda u neredu koji je napravljen,
pa savremena „sveznajuća“ nauka nema odgovora na
recesiju, propast olahko obećane brzine koju obećava
upravo onaj koji nema nikakve moći izuzev da lažima
zavodi ljude. Koliko je samo milijardi ljudi zavedeno?
Najveći širk u poznatoj
historiji ljudskog roda
Napredak u modernom poimanju ove riječi je vlada-
vina nad prirodom i sastoji se u razumijevanju kauzalne
strukture prirodnih događaja. To znači – što više vlasti
nad prirodom, a time i nad ostalim živim svjetovima i
svojim srodnicima – ljudima. Sljedeći korak „napretka“
je emancipacija autonomne individue od porodičnih,
staleških i klanovskih veza i sljedeći korak otkriva đa-
volovu prisutnost u ovakvoj vrsti napretka: napredak
ekonomije kao „prirodnog reda“ (zakonomjernog, vječ-
nog i sa mnogim drugim „tvrdim“ opisnim pridjevima
i karakteristikama koje ne ostavljaju nimalo sumnje) i
njenog bezuvjetnog oslobađanja od tradicionalnih i re-
ligioznih regulativa. Konzumiranje roba (sa što većom i
stalno širom paletom raznih proizvoda), od kojih većina
ne spadaju u primarne potrebe čovjeka za održavanje
egzistencije, postaje cilj modernog društva, a čovjek
je cilj ako je platežno sposoban konzument, odnosno
može biti i cilj i ako je i sâm roba. Fred Hisrsc u svojoj
knjizi „Socijalne granice rasta“ (Harvard University Press
1976.) ističe da obećanje sreće industrijskog društva
obilja frustrira, jer se zadano obećanje ne može ispuniti.
Naime, poželjno dobro kojem teži relativno niži imovin-
ski sloj, kada se konačno zadobije već je izgubilo svoju
vrijednost masovnošću, ili je od početka prisutno kao
blijeda zamjena.3
3
Pogledati šire Iring Fetscher: Uvjeti za preživljavanje čovje-
čanstva, Globus, Zagreb 1989. str. 25- 32

STEREOTIPI
Ž
ivimo u svijetu u kome vladaju stereotipi. Ste-
reotip je riječ grčkog porijekla (stereos – krut,
typos – otisak) i obično se upotrebljava da
označi nešto nepromjenjivo, ukalupljeno, uobičajeno,
druga riječ za to je kliše.
Stereotipno, tj. kruto viđenje stvari nas onemogu-
ćava da vidimo istinu o stvarima, sužava nam prostor
spoznaje i od nas samih pravi kliše.
U našoj okolini ljudi znaju sve o svemu, a da nikad
nisu makli iz svojih mahala. Sad da pitaš bilo kojeg slu-
čajnog prolaznika šta misli o, recimo, Kini, zemlji koja
broji više od milijardu stanovnika, taj prolaznik bi imao
veoma čvrsto i konkretno mišljenje. Na nepomjerljivosti
tog mišljenja pozavidjeli bi mu i oni koji su živjeli u Kini
nekoliko godina, pa možda i sami Kinezi. Iako imamo
veoma jasne stavove i vizije ama baš o svakom dijelu
Planete i svim ljudima na toj planeti, mi ipak nimalo ne
volimo kad neko za Bosance kaže da su glupi, ili primi-
tivni, ili... Fascinantna stvar u svemu tome je da nikad
ne naučimo lekciju iz tog primjera.
Sjetimo se rata i naših izbjeglica koje su se našle
širom svijeta, bespomoćne, prepuštene na milost i
nemilost domaćina koji su ih prihvatili. S pravom smo
očekivali da ti naši ljudi budu tretirani dostojanstve-
no, da im se omogući školovanje, socijalna pomoć,
zaposlenje i sl. Međutim, mi sami ne pokazujemo ni
najmanji vid dobrodošlice prema bilo kojem narodu
koji se obre u ovoj našoj jadnoj zemlji. Pa tako mrzimo
Sandžaklije, Albance, Turke, crnce, a da o Kinezima i
ne govorim! Jer mi tačno i precizno znamo kakvi su
oni – jedni su ludi, drugi kriminalci, teći škrti, četvrti pr-
ljavi itd. Pri tome, nisam sigurna da smo ikad ijednog
od predstavnika tih naroda koje kritikujemo i ne volimo
ikada upoznali. I ne želimo da ih upoznamo, jer što bi-
smo upoznavali nešto što već tako dobro poznajemo!
Valjda je posljedica takvog stava ogromno nezna-
nje u svim poljima. Čovjek koji saznaje o bilo čemu na
ovom svijetu tek shvata koliko ne zna. I što više zna,
njegovo polje neznanja je veće. Međutim, preduslov
da se bilo šta sazna je da čovjek barem sam sebi pri-
zna da ne zna. Kod nas kao da je zauvijek prošlo vri-
Aida Begić-Zubčević
jeme neznanja, šegrtovanja, a samim tim i prihvaćanja
da neko od tebe nešto zna bolje.
Nedavno sam posjetila jedan od najvećih i najcje-
njenijih univerziteta na svijetu. Ono što me je zadivilo
je nevjerovatna posvećenost i detaljnost u svemu čime
se ti ljudi bave. Na primjer, oni izučavaju film na Bal-
kanu s takvom preciznošću i pažnjom kao da se radi
o nečem presudnom za njihov život. Da bi stvar bila
jasnija, reći ću samo da se univerzitet nalazi u dalekoj
Americi. Dakle, tamo postoje ljudi koji s više pažnje i
posvećenosti proučavaju nas nego mi sami sebe, a da
ne kažem nekog drugog. I ne radi se tu o nama ili nji-
ma, već o ozbiljnosti u pristupu svemu i svačemu.
Sjećam se jednog nemilog događaja koji se desio
u relativno nedavnoj prošlosti, par godina nakon rata.
Gostovala sam na jednom festivalu u Minhenu s jednim
svojim kratkim filmom. Gosti su bili reditelji i rediteljke
iz regiona- Srbije, Makedonije, Slovenije. Među njima
i jedna mlada rediteljka iz Hrvatske. Ona je prikazala
svoj kratki dokumentarni film kom je tema smrt njenog
brata koji je od četničke ruke poginuo tokom rata, čini
mi se u Vukovaru. Divan film i tužna ljudska priča. Sje-
dili smo na večeri nakon projekcije. Ona je sjedila do
mene. U jednom momentu se okrenula i ničim izazva-
na rekla meni u lice – ‘Znaš, ja mrzim Muslimane!’ Meni
zastade zalogaj u grlu, a Bogami i ostalima za stolom.
Uspjela sam jedva izgovoriti ‘Zašto?’, a ona mi je rekla
‘Zato što Muslimani nabijaju na kolac! To mi je baka
pričala!’ Ta njena rečenica je zazvučala toliko glupo i
izvan svakog ljudskog i normalnog konteksta da joj nije
trebao nikakav komentar. Onda mi se počela izvinjavati
da nije znala da sam ja Muslimanka itd. Htjela je da
pravimo i film o tome, o mržnji, o predrasudama itd.
Kad god spakujem kofere i krenem u posjetu nekoj
manje ili više poznatoj zemlji, pokušavam preispitati
količinu stereotipa koje o toj zemlji i narodu imam. Ve-
oma je teško izbaciti sve krute i naučene stavove o bilo
čemu i prepustiti se toku stvari. Teško je, ali neminovno
da ne bih i sama u jednom momentu svog života za-
zvučala poput pomenute rediteljke zadojene besmisle-
nim stereotipom.
45
Ismail Nezirović | NAUKA I TEHNIKA
Wikipedia
Internet enciklopedija koju korisnici sami uređuju
Link: http://bs.wikipedia.org/
Wikipedia je otvorena internet enciklo-
pedija koju zajednički pišu njeni članovi,
što znači da svako može da uređuje bilo
koji članak.
Hugin – Software za spajanje slika u
panoramu
Link: http://hugin.sourceforge.net/
Hugin je besplatan software koji omogućava korisniku da više
fotografija spoji u jedinstveni panoramni prikaz. Sa Huginom za-
pravo sastavljate mozaik fotografija spajajući serije slika koje se
preklapaju. Nakon mnoštva beta izdanja Hugin je dosegao sta-
bilnost u radu i preporučen je za opštu upotrebu.
46
Sloboda misli, dijeljenje znanja i mašto-
vito tumačenje informacija su svrha ove
enciklopedije. Kako živimo u vremenu u
kojem je znanje postalo proizvod za pro-
daju, postojanje ovih stranica je jako važ-
no. Wikipedija već sadrži članke o raznim
temama (24.667 članaka samo na bosan-
skom jeziku).
Ako želite dati vaš doprinos, idite na
početnu stranu, nađite temu koja vas in-
teresuje, i počnite istraživati. Također, na
svakoj strani se nalazi i polje za pretragu
gdje možete ukucati naziv članka koji traži-
te. Ako vam se sviđa nešto što ste pročitali,
možete napisati vaše mišljenje o toj temi na
stranici za diskusiju. Samo pritisnite dugme
“diskusija”, a onda na stranici za diskusiju
izaberite “uredi”.
Popularnost Wikipedije raste velikom br-
zinom i trenutno je rangirana među osam
najposjećenijih web-stranica na svijetu.
 H2OUSE - Kako u vlastitom domaćinstvu smanjiti potrošnju vode!
Link: http://www.h2ouse.org/
Sve veća pažnja koju fenomen globalnog zagrijavanja dobiva u
medijima rezultirao je velikim brojem web-stranica koje ne samo da
aktueliziraju problematiku već i daju praktične savjete kojima možemo
pozitivno uticati kako na svoju okolinu tako i na kućni budžet. Ukoliko
mislite da u svome domu racionalno trošite vodu, web-stranica će vas
uvjeriti suprotno. Kroz program „Water Budget Calculator“ (kalkulator
budžeta za vodu), nakon što galone pretvorite u litre, dobivate uvid u to
koliko zapravo mjesečno trošite vode. „Home Tour“ vam omogućava
da sistematično istražite kakve su vaše mogućnosti za uštedu vode za
svaki dio domaćinstva pojedinačno (kuhinja, kupatilo, vešeraj, bašta
itd.). „Top 5 Actions“ je 5 najvažnijih savjeta i primarnih akcija koje mo-
rate preduzeti da bi smanjili račune za vodu:
1. Pažljivo provjerite da negdje voda ne curi, čak i nečujna i nepri-
mjetna curenja vode mogu činiti 10% od vaše ukupne potrošnje
vode.
2. WC šolja je najveći potrošač vode u vašem domaćinstvu, modeli proizvedeni prije 1992. godine troše mnogo više vode nego
noviji modeli - ugradite novije modele.
3. Veš mašina je nakon WC šolje najveći potrošač vode. Provjerite da li vaš model ima „Energy Star™” verifikacju, i pokušajte
stari model zamijeniti za noviji.
4. Da biste smanjili potrošnju vode u bašti, sadite samo biljke koje su adekvatne za prostor i klimu u kojoj živite,
5. Zalijevajte baštu samo onda kada vaše biljke zaista trebaju vodu.

ISS - Živjeti u Zemljinoj orbiti

Link: http://www.nasa.gov/externalflash/ISSRG/
Međunarodna svemirska stanica (International Spa-
ce Station (ISS)) je zajednički projekat šest svemirskih
agencija Evropske unije, SAD-a, Rusije, Japana, Kanade
i Brazila. Svemirska stanica se trenutno nalazi u tzv. niskoj
orbiti oko Zemlje na visini od 360 kilometara i od avgusta
2007-e na njoj je boravilo 140 naučnika. Na stranci koju
smo ponudili vašoj pažnji možete kroz iznimno dobro
urađene interaktivne i multimedijalne sadržaje saznati
kako izgleda život u ovom orbitalnom laboratoriju bu-
dućnosti. Kroz mnoštvo animacija, video zapisa, fotogra-
fija, interaktivnih izbornika i slično možete saznati kako
astronauti spavaju, vježbaju, rade i jedu u uslovima nulte
gravitacije. Vizuelni preglednici također nude pojašnjenja
kako je ISS sastavljena, kako se njom upravlja, koliko
ima modula i kakve su im funkcije. Obavezno pogledajte
„ISS 360 Tour“ koji je zapravo zabavan i poučan trodi-
menzionalni izlet kroz unutrašnjost i eksterijer modula
koji čine ISS.
47
 mr. Merima Čamo | GRADOVI
SARAJEVO
V
rijeme i ljudi u njemu su
ispisali divnu pjesmu
o Bosni i Hercegovini.
Njene stihove čitamo i u njima
uživamo kada putujemo, kad se
sa zelenih bregova spuštamo u
doline, kad se osamimo u sje-
ni stogodišnjeg drveća, kad mo-
stove, gradove i sela prolazimo.
Neko slovo, neki znak, trag ili
sjećanje ukazat će se našem oku i
taknut će našu dušu, te reći: „de
čitaj me, odgonetni me, pogodi
šta sam, iz kojeg vremena“? A
ta dragocjena arhivarija u koji su
upisane starine, davnine, tavnine
– čitav je grozd gradova. Možemo
birati grozd po grozd, pohoditi
grad po grad. Kud god pogle-
damo, kud god se maknemo, mi
smo na jednoj njegovoj strani,
međi, kapiji ili u unutrašnjosti, sto-
jimo kraj nekog njegovog znaka
i znamenja. Ko je taj što utisnu
znakove i tragove na lice grada?
I iza sebe ostavi zadužbinu, malu,
veliku nije bitno jer ona i danas
svjedoči o njegovom dobrom djelu
i nekadašnjem izgledu mjesta u
kojem je živio. Kad je to bilo, u
kojem periodu stasavanja grada,
pod kojim carem i vlašću, pod
nevoljom kojom – iz razloga kojih?
Urbana historija Bosne se „pomje-
ri“ onda kad nastade Sarajevo,
izgrađeno u kotlini ljudskim ne-
mirom da se stvore novi putevi,
izgrade zidine i kuline, zaposjednu
tuđi krajevi, da se napiše još je-
48
dan ili dva stiha i dodaju divnoj se radilo, susretalo, razgovaralo,
pjesmi o našoj zemlji. oblikovalo javno mišljenje i stva-
rao specifični čiftinski mentalitet.
Tvorci grada Dobar trgovački posao, uspješan
na Miljacki pazarni dan ili neki poseban do-
gađaj obilježavao se u čaršijskim
Sarajevo je grad koji ima više-
kahfanama, uz neizbježnu kahfu
stoljetnu urbanu tradiciju. Ostaci
koja je značila “razgovor”, nargilu
materijalne kulture govore da je
ili i cigaru sačinjenu od rumelijskog
na ovim prostorima od davnina
duhana. Sarajevo je bilo među
bilo naselja. Na užem i širem
prvim evropskim gradovima čiji
području grada pronađeni su ar-
tefakti ilirskih naseobina, rimskih su stanovnici u skladu sa islam-
kastela, predfeudalnih bazilika i skim propisima uspostavili mjesto
medievalnih citadela. Srednovije- za kratak odmor i razonodu kroz
kovna seoska naselja Bistrik, Ko- intenzivnu komunikaciju - kahfanu,
ševo, Bjelave, Radilovići, Brodac... siromašnu po udobnosti, ali ra-
bila su razmještena po (vrh)bo-
skošnu i bogatu prirodnim ambi-
sanskoj koltlini a njihov centrum
jentom. Iz čaršije su se granale
predstavljao je trg Tornik, kasnije
uske kaldrme i kuće na „jedan
Pazar Torkovište ili Saray. Ipak,
boj“, prstenasto se šireći i gru-
svoju osebujnu i prepoznatljivu
urbanu fizionomiju, Sarajevo do- pišući oko tog poslovnog centra
bija tek polovinom XV stoljeća,
kada ovaj teritorij pada pod vlast
Osmanskih Turaka. Saraj- ovasi
(dvorac u polju) ubrzo postaje
sjedište Bosanskog sandžaka, koji
se kao upravna jedinica formira
nakon pada bosanskog kraljevstva
1463. godine. Ranoosmanski peri-
od u znaku je gotovo vizionarske
intervencije turskih namjesnika Isa
- bega Ishakovića i Gazi Husrev-
bega čije zadužbine i primijenjeni
obrazac društvenog, religijskog,
privrednog, političkog i kulturnog
života, dodjeljuju Sarajevu titulu
nejljepšeg i najvećeg grada u on-
dašnjoj Bosni. U središnjem dijelu
grada razvila se čaršija u kojoj
čineći mahalu - dio grada u kojem
se stanovalo.
Sarajevske
džamije
Turska vlast posvetila je naj-
veću pažnju izgradnji vjerskih
objekata (džamije, mesdžidi, te-
kije...) i javnih ustanova (“uretske
zgrade”, karavan – saraji, imare-
ti, hamami...) koje su zauzima-
le dominantne lokacije u gradu.
Džamije su građene u mavarsko
- vizantijskom stilu koji je zastu-
pao skladan odnos vitkih vertikala
i prostornih svodova koji formira-
ju jedinstvenu potkupolnu cjelinu
u kojoj se miješa projektantski
elan originalne zamisli i rigoro-
znost građevinske konstrukcije.
Unutrašnja dekoracija u skladu sa
načelima islamske vjere, odlikova-
la se suzdržanom ornamentikom
geometrijskog tipa s rijetkim moti-
vima drukčije inspiracije. Arhitek-
tonski prostor, dekoracija i definisan
vanjski prostor koji vjerno oslikava
unutrašnjost čine jedinstvo, kohe-
rentnu konstrukciju. Pored Begove
u XVI stoljeću su sagrađene i
ostale potkupolne džamije: Mu-
stafa – paše Skenderpašića, Musli-
hudina Čekrčije, Havadže Duraka
(Barčaršijska), Ali – pašina, Ferhad
– bega, Vukovića – Desisalića (Fer-
hadija), Buzadži Hadži Hasanaova
itd. Materijali koji su se koristili
za izgradnju su: kamen (klesan i
lomljen), čerpić, čeremita, parmak,
pritke, tahte, tubla, lim i olovo. U
dvorištu džamija, kao i u svim
javnim objektima sa unutrašnjim
dvorištem, bile su sagrađene če-
sme i šadrvani. Masovna gradnja
ovih skladnih, gotovo oživljenih,
arhitektonskih elemenata u Sara-
jevu bila je opravdana poimanjem
i značajem vode unutar islam-
skog svijeta. Orijent je njegovao
kult vode, ona je u tom podneblju
bila eliksir, elementarna čestica u
stvaranju i trajanju svega što je
zahtijevalo pulsirajući, živi, egzi-
stencijalni kontinuitet. Česme su
se gradile obavezno uz džamije,
ali i u ostalom čaršijskom prosto-
ru, te u mahalama, uz ulice kao i
na otvorenim putevima. Pored če-
sama, šadrvana, sebilja, u gradu
su podignuti i drugi brojni objekti
vezani za vodu kao kameni i dr-
veni mostovi, te hamami, mlinovi
i bunarevi.
Ritam grada
u Zlatnom dolu
Pored opšteg razvoja i pros-
periteta grada koji se zasniva na
zanatstvu (u sarajevskoj čaršiji
razvilo se oko 80 različitih za-
nata) i trgovini, i stambena kuća
je slijedila zanatske i građevinske
mogućnosti, materijale i zahtjeve
tog vremena kako u pogledu ek-
sterijera stambenog objekta, tako
i enterijera sa inventarom. Pre-
ma graditeljskoj tradiciji, kuće u
mahali su bile najčešće spratne,
slobodno stojeće, s razuđenom
gradnjom, okružene zelenilom, od-
vojene drvenom ogradom ili viso-
kim zidom od ulice. Mahalama su
49
 većinom dodjeljivana imena osni-
vača džamija, mesdžida i tekija
oko kojih su i bile skoncentrisane.
Broj stambenih četvrti – mahala u
gradu pokazuje da je Sarajevo
već u XVI stoljeću bilo na vrhu
svog urbanog razvoja. Krajem XV
vijeka grad je imao tri, a krajem
XVI vijeka 91 mahalu. U turskim
izvorima, tačnije sidžilima sara-
jevskog suda iz XV i XVI vijeka,
zabilježena je još jedna organiza-
cija stambenih zona, a to su dže-
mati. Mada postoje činjenice koje
sam pojam džemata predstavljaju
kao sinonim mahale, čini se da
je to, ipak, jedna sasvim druga
organizaciona forma, izrasla na
religioznim, obrednim principima,
koja se može označiti kao vjerska
općina. Džemati su karakteristični
samo za lokacije naseljene mu-
slimanskim stanovništvom. Jedno
od potpunijih tumačenja institucije
džemata ponudio je u radu o
sarajevskim mahalama A. Bejtić
u kojem, između ostalog, stoji:
“Sudeći po izričitim primjerima u
kojima se navodi da jedna ma-
hala pripada džematu neke druge
džamije, koja nije identična sa
džamijom u toj mahali, proizilazi
da je to određeni skup maha-
la, što znači viša, organizaciona
stambena jedinica, koju ćemo,
mislim najbolje definisati ovako:
svaki džemat bio je mahala, a
svaka mahala nije morala biti dže-
mat”. Već početkom XVII stoljeća
izgrađen je gotovo cijeli prostor
koji je činio gradsku teritoriju sve
do austrougarske okupacije, to-
kom koje Sarajevo “nastavlja
obnašati tradicionalnu funkciju”
u atmosferi modernizma. Tokom
čitavog osmanskog perioda Sa-
50
rajevo je imalo status slobodnog su pod patronatom zapadnog do-
grada, koji je od svog osnivanja minusa nesmetano „uvirali“ u sve
imao muafnamu - oprostnu pove- veće procjepe koji su nastajali
lju o oslobođenju stanovništva od u strukturi bosanskog feudalnog
raznih nameta. društva, postupno ga razarajući.
Urbano - simbolički koncetritet u
Emocionalni “sudaru” emocionalnog Orijenta i
racionalnog Zapada bilo je Sara-
Orijent jevo. Oko tog orijentalnog jezgra
i racionalni Zapad počela se nazirati nova politička,
Osnovni elementi islamsko – ori- privredna i kulturna klima. Nezau-
jentalnog urbanizma su u svojoj stavljivi proces sintetiziranja kultur-
pojavnoj formi usklađeni, iskustve- nih elemenata starog – orijentalnog
i novog srednjoevropskog tran-
ni, ujedinjujući, svrsishodni, este-
sformiralo je fizionomiju Sarajeva,
tično - jednostavni stalno usmjereni
na održavanje interakcije između
materijalnog, čovjeka i prirode.
Sveukupno, elementi su sadržani
u osmišljenom urbanom prosto-
ru (“gradu po mjeri čovjeka”) i
svakovrsnim društvenim sadržaji-
ma koji on nudi, u prostoru koji
se međusobno veže, u njegovoj
blizini (sve je “na dohvat ruke”)
i višestrukoj upotrebi koja omo-
gućava ljudima da dožive ispre-
plitanje rada, porodičnog života,
slobodnog vremena, adekvatnu
društvenu komunikaciju, kao i
usvršavanje uma i duha kroz in-
tenzivno učenje i molitvu. Ta ori-
jentalno - islamska komponenta
duboko se zaplela u urbano tkivo
grada, u njegovu ćud, u svaki
segment života njegovih stanovni-
ka. Čin pripajanja Bosne i Herce-
govine aristokratsko – teokratskoj
tvorevini kakva je bila dinastija
Habzburgovaca (1878) bio je vi-
šeznačan, ali njegov glavni impuls
odnosio se na de – orijentalizaci-
ju svih tradicionalnih vrijednosti.
Vojni, privredni, politički, kulturni,
religijski interesi dvojne vlasti bili
su vidljivi već u prvim godinama
preuzimanja „bosanskog trona“, te
stvarajući vidnu dijametralnost u
njegovom raspoloživom i pripa-
dajućem prostoru. Akcelerativan
proces razvoja Sarajeva u au-
strougarskom periodu posljedica
je prodiranja kapitalističkog načina
privređivanja, koji će se najviše
odraziti na privrednu i socijalnu
strukturu grada. Proizvodne sna-
ge su se razvijale pod utjecajem
novih metoda rada i tehnicizira-
nih sredstava. Radi snadbijevanja
vojnog i civilnog aparata, kao i
obezbjeđenja sredstava za velike
građevinske radove, proširio se i
razvio značajan trgovački saobra-
ćaj u Sarajevu. Srednjoevropske
promjene najviše su utjecale na
tradicionalne muslimanske zanate,
te sve ono što je nova vlast čini-
la u svrhu očuvanja umjetničkog
obrta u Sarajevu, bilo je nedovolj-
no i nije moglo nadoknaditi pro-
padanje starih zanata, evidentno
nepotrebnih. Za predstavnike nove
vlasti grad je bio plastična, „raste-
gljiva“ kategorija koja se uređuje
i oblikuje u skladu sa realnim
životnim potrebama različite pri-
rode. Nova uprava je nastojala
da arhitektonskom formom re-
prezentira vlast i moć Monarhije.
Neo i pseudo klasicizam trebali
su u najbolje mogućoj varijanti
interpretirati tendencije nove vlasti,
te transponirati urbane elemente
Pešte i Beča u postojeći sklad i
harmoniju islamsko - orijentalnog
amfiteatra. Prateći takav koncept
srednjoevropski arhitekti projektuju
najamne zgrade i stambene vile
sa više katova. Najamna zgrada je
svojim vanjskim izgledom odavala
izgled reprezentativne stambene
palače. To se posebno ogledalo
u objektima sagrađenim pri za-
padnom rubu gradskog teritorija,
gdje se takva urbana forma mogla
nesmetano konfigurirati i razvija-
ti. Stambene vile su predstavljale
statusni simbol vlasnika, bogato
i izložbeno su se otvarale prema
vani, i ta vanjština je na neki način
dominirala funkcionalnošću unu-
trašnjeg prostora. Najamne zgrade
i stambene vile svojom formom i
dispozicijskim rješenjem pred-
stavljaju novi način rezidiranja, te
uveliko mijenjaju dotadašnji način
stanovanja. Stan je bio sredstvo
za prikazivanje visokog standarda
njegovog vlasnika, a akcenat se
stavljao na luksuz i ekskluzivnost
enterijera. Osnovni materijali za
izgradnju stambenih objekata u
austrougarskom periodu su: ka-
men, opeka, drvo i željezo (no-
saći). Najznačajnije građevine iz
ovog perioda, osim stambenih,
su Vijećnica, Marijin Dvor, kasar-
na (danas Univerzitetski kampus),
Zemaljski muzej, hoteli, te zgrade
Narodnog pozorišta, Glavne po-
šte, Pravnog fakulteta, Akademije
likovne umjetnosti, Predsjedništva,
Gradske tržnice itd.
Bilješke:
1. Bejtić, Alija, Ali – Pašina ma-
hala u Sarajevu, Prilozi za prou-
čavanje istorije Sarajeva, knjiga II,
Muzej grada Sarajeva, 1966.
2. Ibrahimagić, Omer, Državno
uređenje Bosne i Hercegovine,
(Tekst: Deset godina nakon Dej-
tona N. Kovač), Sarajevo, 2005.
3. Sijarić, Ćamil, Zapisi o gra-
dovima, (Redigovan dio teksta Na
Neretvi Počitelj), Zavod za izda-
vanje uđbenika, Sarajevo, 1970.
4. Šabanović Hazim, Postanak
i razvoj Sarajeva, Radovi nauč-
nog društva Bosne i Hercegovine
XIII, Odjeljenje istorijsko - filoloških
nauka, knjiga 5, Sarajevo, 1960.
5. Šabanović Hazim, Teritorijalno
širenje i građevni razvoj Saraje-
va u XVIII stoljeću, Radovi nauč-
nog društva Bosne i Hercegovine
XXVI, Odjeljenje istorijsko - filo-
loških nauka, knjiga 9, Sarajevo,
1965.
6. Zlatar Behija i drugi, Sara-
jevo: Općina stari grad: ulice, tr-
govi, mostovi, parkovi, spomenici,
Moare, Sarajevo, 2006.
51
 ODABRANE ŽENE
ZULEJHA
Žena Jusufa a.s.
Jedne noći faraon je usnio san.
Vidio je u snu kako sedam mrša-
vih krava pojede sedam debelih,
i kako sedam sasušenih klasova
uništi sedam zelenih. Tražio je od
mudraca da mu protumače san, ali
oni ostadoše zbunjeni ne znajući
pravo značenje. Tada se Jusufov
drug iz zatvora sjeti njegove na-
darenosti tumačenja snova i pohiti
faraonu. Nakon dvanaest godina
provedenih u zatvoru, faraon oslo-
bodi Jusufa, ali on zatraži da se
saberu sve plemkinje koje su ga
potvorile i da istinu ispričaju pred
faraonom. Nezamislivo je da sam
grijeh počinio u kući vezira, uvijek
sam mu bio odan. Među ženama je
bila i Zulejha koja povika: „Sada će
se objelodaniti istina! Ja sam njega
na grijeh navraćala, on je istinu re-
kao. Isto tako on neka zna da ga ja
nisam, dok je on bio odsutan, izne-
vjerila. Allah ne dade da se ostvare
lukavstva podmuklih.“
Faraon je bio oduševljen ovim
riječima, odmah naredi da se Jusuf
oslobodi i dovede na dvor. Sa svim
počastima ustoliči ga kao velikog
vezira. U sedam rodnih godina pri-
premio je narod za sedam teških.
Zulejhino
siromaštvo
Kada je riječ o Zulejhi, ubrzo joj
je muž umro, a ona je sve što joj
je ostalo iza njega, podijelila onima
koji su joj haber o Jusufu donosili.
Mnogo je ovakvih godina provela.
Njena mladost je kopnila, crna kosa
52
bijaše potpuno pobijelila, lice joj se
smežuralo, a njeno vitko i uspravno
tijelo postade povijeno pod teretom
ljubavi. Živjela je siromašno, bez
ukrasa i sjaja dvora. Ljudi je napu-
stiše, jer više nije zasipala bogatim
darovima svakog ko joj donese vi-
jesti o Jusufu. Ona biješe utonula
u svoj bol. Nastani se pored puta,
kojim je Jusuf obično prolazio slu-
šajući galop garde njegove. Tu sebi
sagradi kolibu od trstike. Jusuf je
imao veoma krupnog čistokrvnog
vranca, koji bi toliko zaništao od
sreće kad bi Jusuf na njega uzja-
hao, tako da je po njegovom vrisku
Zulejha znala da će Jusuf izjahati
izvan grada. Istrčala bi iz svoje ko-
libe i, poput prosjakinje sjela pored
puta, a kad bi garda rastjerala oku-
pljene, ona, vidjevši Jusufa, ostala
bi bez svijesti. Tako je dane i godine
provodila.
Ponovni susret
Pošto je u Egiptu nastupilo bla-
gostanje, došao je Džibril i naredio
Jusufu da napravi veliku gozbu i
da pozove sve stanovnike Egipta,
mlado i staro, bogate i siromašne.
Gozba je trajala danima, ali Džibril
reče kako nije došla jedna starica,
koja živi pod maslinovim drvetom
pokraj puta. Jusuf odmah sluge
posla po nju. Ali ona odbi da dođe,
pa zainteresiran Jusuf sam izjaha
do nje. Prepozna Zulejhin glas. Za-
prepašten njenim stanjem, zatraži
joj oprost. Reče da zatraži što god
poželi, bit će joj udovoljeno, ali Zu-
lejha mu odgovori da je on njena
jedina želja. Ako njega ne može
dobiti, neka je pusti, da živi u svojoj
tišini i ljubavi. Jusuf se zakle da će
joj sve želje ispuniti.
I Zulejha dostojanstvenim gla-
som reče:“ Moja je prva želja da
mi se vrati mladost i ljepota kao ne-
kad. Druga mi je želja da oči moje
povrate vid, da mogu gledati tvoje
lijepo lice (bila je obnevidjela). I tre-
ća mi je želja da živim sa tobom,
budem ti žena i rodim ti djecu.“
Jusuf je utonuo u tišinu i čekao
odgovor providnosti, kad mu dođe
Džibril i reče:“ Vidjeli smo bespo-
moćnost Zulejhinu i čuli njene mo-
lbe.“ Melek Zulejhu učini mesh od
glave do pete i odmah nesta svih
tragova starosti i njena prijašnja lje-
pota se vrati.
Prenosi se da je Zulejha uzela
bič od Jusufa, prinijela ga na gru-
di, odhuknula i opet mu ga vratila.
Čim je Jusuf bič dodirnio, brzo ga
je bacio, jer je bio vreo poput žiš-
ke. „O Jusufe to je žar koji ja već
godinama nosim u svojim grudima.
To je vatra moje ljubavi za tobom,
premda sam ja samo jedna slabaš-
na žena. A ti ne možeš tu vatru ni
jedan tren da izdržiš.“
Cijelog svog života Zulejha je
živjela u potpunoj predanosti lju-
bavi prema Jusufu. Nakon što je
sklopljen brak i održano slavlje,
Zulejha, zahvaljujući Jusufu, svoju
ljubav je usmjerila Vječnom, zane-
marujući Jusufa. U prvoj bračnoj
noći, klanjala je prvi put Gospodaru
svjetova. Slatkoća ibadeta ispunila
je njeno biće, da se od tog hala nije
htjela odvojiti. Nakon što je pola
noći prošlo, Jusuf je pozva, ali ga
ona nije čula. U želji da joj skrene
pažnju na sebe, on joj blago povu-
će košulju koja se straga pocijepa.
Sjetivši se slične situacije, Zulejha
reče: „ O Jusufe, ja sam tvoju košu-
lju poderala, a to mi je bilo zabra-
njeno. Sada si ti moju poderao, a
to je tebi dozvoljeno. Znaj da me je
Svemoćni za tebe sačuvao.“
Brak
Zastor Istine podigao se sa nje-
nog pogleda i ona se odreknu sve-
ga. Jedne noći izmigolji se iz poste-
lje i preda se pobožnosti. Vidjevši
to Jusuf, naredi da se sagradi po-
zlaćeni paviljon. „Kad ne bijah više
od roba, sagradila si slično zdanje
meni u čast, sada je na mene do-
šao red da za tebe sagradim ovaj
hram. Ovdje se možeš zahvaljivati
Svevišnjem, koji ti je darovao naklo-
nosti koliko je vlati na tvojoj glavi.
Vratio ti imetak, mladost i ljepotu.“
I tako je Zulejha živjela sretno
okružena Jusufovom ljubavi i oda-
nošću. Trenutak jedan on nije mo-
gao provesti bez nje. Neumorno je
nastojao da joj udovolji. Rodila mu
je djecu. Dočekaše da vide i unuke.
Smrt
Jednom, Jusuf je sanjao da mu
roditelji govore kako je došlo vrije-
me da se ponovo sretnu. To ispri-
ča Zulejhi. Od tada, ona je živjela u
strepnji od rastanka. Ubrzo, Jusuf
svoje vezirske ovlasti prenese na
nasljednike i uputi ih u tajne vlada-
vine. A tada se prepusti meleku i sa
dušom se rastavi. Kad je glas do-
pro do Zulejhe, ona se onesvjesti
i tako ostade tri dana. Nikako nije
sebi mogla doći. Jusufa su uz veli-
ke počasti pohranili u zemlju. Kad
je konačno mogla podnijeti vijest
o Jusufovoj smrti, naredi da je od-
nesu do njegova mezara. Žalovala
je za gubitkom iz dubine duše i na
kraju pade preko svježe zemlje i
više se ne rastavi od nje. Ukopaše i
nju uz sve počasti pored Jusufa, na
obalama Nila.
Ovo je zaista samo dio najljep-
še ispričane Kur’anske priče. Puno
je toga ostalo nekazanog, pa i vi
potražite negdje, tajne sakrivene
daleko, poznate samo srcima za-
ljubljenim.
53
 mr. Ifeta Nezirović | PORODIČNI ODNOSI
Dužnosti roditelja prema djeci
Pokornost roditeljima
Zadovoljstvo Allaha ,dž.š., je u zadovoljstvu roditelja,
a srdžba Allahova je u srdžbi roditelja. (Hadis: Buhari, Tirmizi)
R
oditelji, kao najodgovorniji za tjelesni i du-
hovni razvoj njihove djece, najpozvaniji su da
se brinu o svojoj djeci. Od roditelja, uglav-
nom, ovisi kakva će im biti djeca, jer koliko god drugi
sudionici utiču na odgajanje djeteta, činjenica je da je
roditeljski, kućni odgoj, presudan i najjači. I kako Po-
slanik, s.a.v.s., kaže, da su djeca emanet od Allaha, na
čuvanju kod roditelja, razumljivo je da će i roditelji biti
odgovorni, ako iznevjere povjereni im emanet.
Da bi roditelji izvršili obaveze prema svojoj djeci, tre-
balo bi da udovolje slijedećim dužnostima:
54
• da ih othrane, tjelesno zdrave i duhovno krepke,
• da ih nauče osnovnim islamskim propisima, da ih
priviknu na vršenje islamskih obreda i propisa, pa
da ih usvoje kao svoj pogled na život,
• da im osiguraju životnu egzistenciju, bilo školova-
njem, zanatom, podučavanjem određenih korisnih
(hairli) poslova itd.
• kada postanu punoljetni da im pomognu zasnovati
vlastiti porodični život,
a neke od konkretnih dužnosti roditelja prema djeci
se mogu posebno istaknuti.
 Dojenje1
Dojenje djeteta od strane majke u određenom vre-
menu temelji se na riječima Allaha, dž.š.:
“Majke neka doje djecu svoju pune dvije godine,
onima koji žele da dojenje potpuno bude. “ (El-Bekara,
233.)
“Čovjeka smo zadužili da roditeljima svojim čini do-
bro, majka njegova s mukom ga nosi i u mukama ga
rađa, nosi ga i doji trideset mjeseci.” (El-Ahkaf, 5.)
Na osnovu kur,anskih riječi ..i pomajke vaše koje su
vas dojile.. ustanovljeno je i majčinstvo dojilje nad do-
jenčetom, (En-Nisa, 23.) što stvara određene obaveze
i zabrane, kao što je trajna zabrana za sklapanje braka
i dozvoljenost osamljivanja.
Pri tome je bitno kod utvrđivanja dojenja vrijeme
života djeteta, a to je dojenje koje je obavljeno u prve
dvije (dvije i po) godine života djeteta. (Postoji nesagla-
snost mišljenja islamskih učenjaka po pitanju vremena
dojenja za određene zabrane, da li dvije ili dvije i po
godine života djeteta – po snazi argumenata prihvatlji-
vije je mišljenje Ebu Hanife- dvije godine).
Kao što je ustanovljeno majčinstvo dojilje nad do-
jenčetom, tako je ustanovljeno i očinstvo njenog muža
prema dojenčetu, ako je mlijeko kojim ga je dojila po-
sljedica njenog braka s tim mužem.
Kao posljedice srodstva po mlijeku proizilazi slije-
deće:
• zabrana sklapanja braka sa srodnicima po mlijeku
na isti način kako je zabranjeno sa srodnicima po
krvi, osim određenih slučajeva,
• dopuštenost gledanja u rodicu po mlijeku u istoj
mjeri kako je to dopušteno kada je u pitanju rodica
po krvi,
• dopuštenost osamljivanja i putovanja s njom, on
joj postaje mahrem na putovanjima (neki šerijatski
pravnici imaju drugačije mišljenje po ovom pitanju,
kada su u pitanju mlade srodnice po mlijeku, s ob-
zirom na moralnu anarhiju u ovom vremenu),
1
Hanefijski fikh, knjiga 2. I Poglavlje: Porodično pravo-Prava
supružnika, Tahmaz Abdulhamid Mahmud, Sarajevo,Grabus
H. 2003
• obaveza dobročinstva i ukazivanje počasti srodni-
cima po mlijeku (što je bila i praksa Vjerovjesnika,
s.a.v.s.)
Utvrđivanje dojenja se provodi na način kao imovi-
na, tj. svjedočenjem dvojice muškaraca ili muškarcem
i dvije žene.
Odgoj djeteta
Pravo na odgoj djeteta pripada ocu i majci, ako je
ona punoljetna, razumna, pouzdana i sposobna za to.
Žena koja čini grijehe što dovodi do upropaštavanja
djeteta, kao što su blud, raskalašeno pjevanje i krađa,
gubi pravo na odgoj djeteta, a to pravo gubi i ona koja
griješi, jer ne obavlja namaz i koja se uda za osobu koja
nije mahrem djetetu.
Ono što je najvažnije za majku i oca u pogledu od-
goja djeteta jeste, da sve lijepe stvari prvo oni sami
praktikuju, da u njima ustrajavaju, da se obrazuju i po-
većavaju znanja o odgoju djece, a potom da ih zahtije-
vaju i od svoje djece.
Dužnosti oca
Otac ima tri dužnosti prema svom djetetu, kako ih je
sažeto definisao Resulullah, s.a.v.s., na slijedeći način:
1. da mu nadjene lijepo ime,
2. da ga pouči čitanju i pisanju (i osnovnim farz-zna-
njima o islamu),
3. da ga oženi kada dospije u doba ženidbe.
Kada vaša djeca napune sedam godina (poduči-
te ih) i naređujte da obavljaju namaz, a kada napune
deset, pa ga ne budu obavljali, onda ih malo udarite,
rekao je Resulullah, s.a.v.s.
Allah Uzvišeni je naredio Poslaniku, s.a.v.s., a preko
njega i svim očevima: “Naredi čeljadi svojoj da obavlja-
ju namaz, a i ti budi ustrajan u njegovom obavljanju.”
(Taha, 132.)
U tom slučaju roditelji su dužni čuvati svoj iman,
okrenuti se ibadetima i prigrliti svoje potomstvo uz koje
će naći spokoj i zadovoljstvo, želju da to ne nestane.
Prva porodica je nastala u Džennetu, tu je sklopljen
brak između hazreti Adema, a.s., i hazreti Have, tako
55
 da u svakom braku koji je sklopljen Allaha, dž.š., radi
postoji izvjesna slast Dženeta.
Otac je poglavar porodice i odgovoran je, kako za
vjeru svoje porodice, tako i njene ovosvjetske potrebe:
da izdržava svoje dijete, da ga odgaja i obrazuje itd.
Izdržavanje
”Otac djeteta dužan je da ih prema svojim moguć-
nostima hrani i odijeva” (El-Bekara, 233.).
Prema navedenim Kur´anskim odredbama otac je
dužan izdržavati svoju porodicu, a što obuhvata stan,
hranu, piće i sve ostale životne potrebe.
Izdržavanje je shodno imovnom stanju oca, bio on
bogat ili siromašan, tako da je dužan raditi i zarađivati
za izdržavanje porodice.
Allah Uzvišeni kaže: “Neka imućan prema bogatstvu
svome troši, a onaj koji je u oskudici – prema tome
koliko mu je Allah dao, jer Allah nikog ne zadužuje više
nego što mu je dao; Allah će sigurno poslije tegobe
slast dati.” (et-Talak, 7.)
Prava roditelja i
pokornosti roditeljima
“Mi smo naredili čovjeku da bude poslušan rodite-
ljima svojim. Majka ga nosi, njeno zdravlje trpi, i odbija
ga u toku dvije godine. Budi zahvalan Meni i roditeljima
svojim, Meni će se svi vratiti” (Lukman, 14.)
U islamu najveće pravo pripada Allahu Uzvišenom, a
potom majci i ocu. Njihovo pravo je toliko veliko da ga
Uzvišeni spominje odmah poslije Svoga prava:
“Gospodar tvoj zapovijeda da samo njemu robujete
i da roditeljima dobročinstvo činite. Kad jedno od njih,
ili oboje, kod tebe starost dožive, ne reci im ni “uh”- I
ne podvikni na njih, obraćaj im se riječima poštovanja
punim. Budi prema njima pažljiv i ponizan i reci: Gos-
podaru moj, smiluj im se, oni su mene kad sam bio
dijete njegovali.” (Isra, 23.-24.)
Komentarišući navedeni ajeti kerim dato je dosta
pojašnjenja i uputa, kao npr. činiti dobro roditeljima, ne
raspravljati s njima i ne suprotstavljati im se, ubraja se
u pokornost. Ne zovite majku i oca po njihovom imenu,
treba im reći majko, babo. Ne recite da nije istina ono
56
što oni govore. S njima blago razgovarajte i ne govorite
im isprazne riječi.
Roditelji su posredni biološki uzrok za dolazak djece
na ovaj svijet. Oni će zato i prvi priteći u pomoć tek
rođenoj i slabašnoj djeci, a kasnije se o njima brinuti:
hraniti, učiti i odgajati.
Oni će dane i godine probdjeti nad njima, žrtvujući
za njih sve što imaju: zdravlje, imovinu i svoj komoditet.
Naročito je majka vezana za dijete, pa zato Muham-
med, s.a.v.s., i kaže: “Džennet je pod majčinim noga-
ma”, tj. da se kroz odanost majci dolazi do Dženneta.
Zbog svega toga dužni smo da prema svojim rodite-
ljima budemo pažljivi i da im, za života, uzvratimo bar
dio one Ijubavi koju su oni prema nama iskazali. Treba-
lo bi, prema islamskim propisima da dijete, u odnosu
prema roditeljima, sa zadovoljstvom izvršavati sljedeće
dužnosti:
• da ih voli, poštuje i pomaže,
• da prema njima bude blag, pažljiv, poslušan i za-
hvalan,
• da ih njeguje, ako su bolesni, da ih izdržava ako su
siromašni,
• da im se odmah odazove i dođe kada ga pozovu,
• da odmah izvrši što mu zapovijede, ako se ne radi
o nekom grijehu
• da ih ne zove po njihovim imenima,
• da želi svojim roditeljima ono što želi i samom sebi,
• da svoje umrle roditelje s poštovanjem spominje, da
moli Allaha, dž.š., za njihov oprost,
• udjeljuje sadaku i čini dobra djela za njih, posjećuje
njihovu rodbinu i bliske prijatelje,
Zadovoljstvo Allaha, dž.š., je u zadovoljstvu roditelja,
a srdžba Allahova je u srdžbi roditelja. (Hadis: Buhari,
Tirmizi)

DISANJE
“Kunem se zvijezdama koje se skrivaju,
koje se kreću i iz vida gube, i noći kad
ona veo diže, i zorom kada diše”
(Et Takwir 81:18)
A
llah Uzvišeni je u svom
savršenstvu stvaranja
svojim robovima poda-
rio disanje kao prvu funciju bitisanja
na planeti Zemlji. Svrha disanja kod
ljudi i životinja je snadbjevanje ćeli-
ja organizma kisikom i izbacivanje
ugljendioksida, dok biljke za disa-
nje uz pomoć sunčeve svjetlosti u
procesu fotosinteze koriste ugljen
dioksid a oslobađaju kisik. U zoru
kada se pojavi Sunčeva svjetlost
počinje fotosinteza (koja je vezana
za svjetlosnu energiju), proces disa-
nja biljaka, koji je različit od našeg
disanja jer se koristi ugljendioksid
i proizvodi kisik. Zahvaljujući tom
procesu koji počinje u zoru nama je
omogućeno disanje, što se može i
vidjeti u navedenom ajetu „zora
kada diše“ gdje nas Uzvišeni po-
učava pokazujući savršenstvo Kur
ana. Za sve procese u organizmu
potrebna je energija, sve oko nas
ima svoj energetski naboj, a glav-
ni izvor energije jeste sagorjevanje
hrane uskladištene u čelijama uz
pomoć kisika. Upravo navedeni
proces disanja biljaka je glavni izvor
kisika (koji svakodnevno obogaćuje
atmosferu) koga živa bića disanjem
troše.
„A onome koga želi u zabludi
ostaviti – On srce njegovo stegne
i umornim učini kao kad čini napor
da na nebo uzleti...“ (Al An am, 125)
Poznato je da sa povečanjem vi-
sine dolazi do pada atmosferskog
pritiska i količine kisika, što kod
čovjeka izaziva porast krvnog tlaka
i otežano disanje i posljedično do
tegobe u grudima (između 3000 i
5000 metara nadmorske visine). Na
visinama preko 7500 m dešavaju se
promjene pritiska u vidu pucanja
krvnih sudova, narušava se odnos
dr. Zemira Korčić | ZDRAVLJE
gasova u tijelu posebno azota što
dovodi do: pucanja bubne opne,
upale srednjeg uha, upale sinusa,
zubobolje i bolovi u stomaku. Nakon
ove analize još jednom se pojavljuje
savršena kreacija atmosferskog pri-
tiska i kisika i sklad te kreacije sa na-
šom biološkom strukturom tako da
Kur anska usporedba umora i tego-
be u srcu onoga ko uzlijeće na nebo
još je jedan od fenomena Allahove
Knjige. Divni su primjeri savršenstva
u Allahovom stvaranju!!!
Vrste
disanja
Postoje dvije vrste disanja: a)
unutarnje, razmjena kisika i ugljen-
dioksida između tkiva i tečnosti koja
ih okružuje; b) spoljašnje disanje,
kada organizam izmjenjuje gasove
sa spoljašnjom sredinom.
57
 Disajni sistem se sastoji od:
• Gornji disajni sistem: nosni
prolaz i sinusi, usta, grkljan i
glasne žice,
• Donji disajni sistem: dušik ili
traheja, bronhije i bronhiole,
pluća.
Pluća su simetrična, lijevi plućno
krilo ima dva režnja, desno ima tri
režnja. Nečista krv iz desne polovi-
ne srca ulazi u pluća plućnim arte-
rijama, koje završavaju kapilarama
okružujući svaki plućni mjehurić
(alveolu). Nakon što se krv snadbi-
je kisikom skuplja se u plućne vene
te u lijevo srce za distribuciju čiste
ili oksigenizirane krvi ostalim orga-
nima. Pluća su okružena grudnom
dupljom koja je obložena tankom
vlažnom opnom ili plućnom mara-
micom.
Funkcija disajnog sistema je:
• ventilacija – dovoljan protok
vazduha kroz disajne puteve
• distribucija – raspodjela
udahnutog vazduha prema
funkcionalnim alveolama
• perfuzija – dovođenje naj-
povoljnije količine krvi u ka-
pilare svake funkcionalne
alveole
• difuzija gasova – između al-
veolarnog zida i krvi u pluć-
nim kapilarima
Štetni faktori
Razni štetni faktori poput dima,
alergena, vlage, mikrorganizmi
(virusi, bakterije, gljivice), čestice,
promjene temperature, ulaze u plu-
ća i oštećuju ih. Disajni sistem ima
svoj obrambeni mehanizam: jedan
dio čestica se nakon apsorbcije u
58
krv metaboliše u tijelu; drugi dio se
eliminiše čišćenjem pluća pomoću
sluzi na trepetljikama epitela bronha
putem kašlja, kihanja, hrkanja; treći
dio čestica makrofagi razaraju na
površini alveole. Specifični obram-
beni mehanizam ovisi od antigen-
ske sposobnosti inhalirane čestice,
koji izaziva razvoj općeg humoral-
nog ili celularnog (staničnog) imu-
nološkog odgovora (submukoza,
pripadajući limfni čvorovi, sistemski
imunitet). Osim opće senzibilizaci-
je pluća, limfociti i plazma ćelije u
traheobronhalnom stablu direktno
u lumen gornjih dišnih puteva luče
IgA,a IgG u donjim, a kod alergijskih
reakcija tipa I luči se IgE.
Disajne bolesti mogu biti akutne
i hronične ovisno od načina nastan-
ka i trajanja, a ovisno od uzročnika
virusne i bakterijske.
Simptomi boljenja
disajnog sistema
1. Kašalj
Kašalj je refleksna radnja koja
služi čišćenju dišnih puteva od iri-
tansa i viška sluzi. Uzročnici kašlja
su raznovrsni: suh ili zadimljen zrak,
ispušni gasovi automobila, hemij-
ska isparavanja, sluz iz nosa koja
se spusti u grlo, alergija ili infekcija
disajnih organa,”strano tijelo”, nate-
čeno grlo itd.
Kašalj je još jedan od blagode-
ti koje je Uzvišen Stvoritelj podario
svome robu da bi ga zaštitio od in-
fekcija i taloženja štetnih produkata
u disajnim organima, a ponizni stvo-
reni nakon kašlja zahvalom iskazuje
svoju odanost i sijećanje na bezgra-
ničnu Allahovu milost i mudrost.
 Ovisno od uzroka, razvoja i izlu-
čenog sekreta kašalj možemo po-
dijeliti na:
• suhi kašalj: kod upale ždri-
jela, grkljana, dušnika i bron-
hija, prehlade, virusne pneu-
monije (u početku bolesti),
alergije, astme, povremeno
kod karcinoma pluća itd.
Osim preventivne i potporne
terapije (čajevi, vitamini, itd)
možete uzeti sirup za umi-
renje kašlja (npr. Pholcodin,
Isla..), a kod astme ili alergi-
je treba provoditi terapiju za
astmu.
• produktivni kašalj: kod si-
nusitisa, bronhitisa, pneu-
monije, bronhiektazija, tu-
berkuloze, plućnog apscesa
itd. Ako je kašalj zreo treba
uzeti mukolitik – sredstvo za
razređenje sluzi (Bisolvon,
Bronchobos..)
• pušački kašalj
Nastanak kašlja se može pre-
venirati izbjegavanjem zadimljenih
prostorija, pušenja, javnih mjesta
tokom prehlade i gripe, tjelovjež-
bom, izbjegavanjem stresa, te ja-
čanjem imuniteta (vitamin C, matič-
na mlječ, propolis, med, echinacea
itd.). Potrebno je piti dosta tečnosti
- naročito vruće, izbjegavati napitke
koji sadrže kofein i alkohol, jer su
diuretici-ispiru tečnost iz tijela mo-
kraćom, a kad gubimo tečnost teže
je iskašljati sluz. Sok od mrkve po-
maže iskašljavanju sluzi, kao i sok
od bijele repe, jer ona jača imuni-
tet i djeluje antiseptički. Bijelu repu
treba nasjeći na ploške, pošećeriti
i ostaviti da stoji nekoliko sati. Sku-
hati poriluk, procijediti ga na gazu
da se dobije sok, po ukusu zaše-
ćeriti medom i piti. Možete sirov luk
nasjeckati, preliti medom, pustiti
preko noći, uzimati svaka dva sata
po dvije kašičice tog soka. Ako iska-
šljavate sluz pijte vruće čajeve od
biljaka koje razrjeđuju sluz i pomažu
iskašljavanju, npr. majčina dušica,
bijeli sljez, a suhi kašalj umiruje čaj
od plućnjaka. Neki od recepata za
smirenje kašlja:
1 šolja đumbirove vode, 2 kaši-
čice meda, izmiješati, piti tri puta
dnevno
2 kašičice makovih sjemenki, 3
kašičice izrezanog korjena sladića,
kuhati u šolji vode 10 min, procije-
diti, piti 2 puta dne.
Crno sjeme (čurekot) sadrži ulje
koje smiruje disajne puteve i umi-
ruje kašalj -2 gr. crnog sjemena
dnevno pomiješanog sa pčelinjim
medom smanjuje nadraženost di-
sajnih puteva.
Rekao je Poslanik s.a.v.s.: „Re-
dovno konzumirajte crno sjeme, u
njemu je lijek za svaku bolest osim
za smrt.“ (Buhari, Muslim)
Eterična ulja se mogu koristiti za
terapiju kašlja inhalacijom na paru
namirisanu sa nekoliko kapi euka-
liptusovog ulja ili metvice. Ako se je
vaš kašalj pogoršao nakon tri dana
ili se nije poboljšao nakon sedam
dana, ili imate suhi kašalj koji traje
već mjesec dana, ako se kronični
kašalj pogoršao sa zelenkastom ili
žutom sluzi, ili imate pored svega
temperaturu morate se javiti ljeka-
ru. Kada imate bol u prsima, ili iska-
šljavate krv, ostajete bez daha, ili se
znojite i imate otok morate se hitno
javiti ljekaru. Nastavlja se ...
59
 Edin Topčić | PRIČA
Istinski
umjetnik
S
jećam se! Nekoliko dana je prošlo kako sam
prestao pušiti. U meni je želja još jaka do te
mjere da prvih nekoliko sekundi nisam svje-
stan šta radim.
Obično tada uletim sumanuto u neku prodavnicu i
tek dođem sebi kada se približim kasi i kada već nešto
moram kupiti, nespretno zatražim neku čokoladicu...
tek toliko da se izvučem iz te prodavnice.
Kako se nefs zna upaliti, primjer je i kada kupujem
neku krpicu za sebe. Obično ta kupovina nastupi kada u
izlogu ugledam nešto, ili jednostavno uđem i očekujem
da se nešto «zakači» za mene. Ne moram ni govoriti
kako su te stvari obično jako skupe i kako se kasnije
često razočaram u kvalitet koji mi je garantovala cijena.
Takav je i ovaj dun’ja. Jurimo za stvarima i krpicama
koje su kao neka igra koje se čovjek uskoro brzo zasiti...
Neočekivani ezan
Tada sam bio tek svršeni srednjoškolac. Dovoljno
slab da ugađam svome nefsu, ali i dovoljno sitdljiv pa
60
da se s vremena na vrijeme malo oporavim pa se po-
svetim Bogu. Dani su mi proticali nekako čudno, iz-
među krajnosti, čas se okrećući od Kible i prema Kibli.
Ne znam da li ljudi prolaze pored mene ili ja prolazim
pored njih, ali jedan od takvih susreta život okreće da
teče kako treba, ili, opet, bacaju te u propast. Izgubiš
budućnost kao grumen zemlje koji se niz obalu otkotrlja
u nabujalu rijeku i koja za samo nekoliko trenutaka od
grumena načini tek bijesnu nabujalu vodu.
Sjećanje mi mijenja zemlju u kojoj sam bio, ali ono
što sam ponio u svom srcu, otada nosim kao pečat.
Kažem, sjećanje me ne služi koja je zemlja, ali znam
da me je iznenadio ezan koji čujem. Hajje alel-felah! po-
ziva me glas, pa ko se ne bi odazvao pozivu na spas!?
Zvuk me vodi do neke dosta ugledne kuće. Liči na
neki mesdžid. Tu uz kuću nalazi se i česma, i ja uzeh
abdest.
Kao što je Mi’radžu prethodio Isra’ tako i namazu
prehtodi abdest. Tada, kao i mnoge druge stvari, nisam
znao pravu korist abdesta...
 Ono što je u vas- prolazno je,
a ono što je u Allaha- vječno je!
(En-Nahl, 96.)

(Vidim Muhammeda, a.s., u društvu ashaba kako
jednom od njih na njegove riječi da za svaki namaz
uzima abdest kazuje: «Dobar ti je namaz!»)
... i kako abdest upotpunjuje namaz.
Dva odijela
Ulazim u polumračnu prostoriju (nije to zapravo po-
lumrak, nego se oči navikavaju kada se sklone sa blje-
štavog poslijepodneva) i vidim samo jednog čovjeka
koji klanja.
On nosi neko odrpano odijelo, a sedžada pod njim
je gotovo istrgana. Ono što sam tada doživio taško se
može opisati. Prsa su mi bila... čudna ( Pa kako opisati
prsa koja su raširena i skupljena u isto vrijeme, kako
opisati osjećaj tuge i radosti, sreće i straha, stopljen u
samo jedan osjećaj, kako opisati snagu i slabost koju
sam osjetio u rukama i nogama).
Srećom, musafir sam i sjedoh da sačekam sunnete
da ih čovjek završi. Nekako u isto vrijeme osjetih kako
mi krv udara u lice što ne ispunjavam drugi sunnet Re-
sulullahov, a.s., a to je tehijjetu’l-mesdžid. Postiđen i
crven u licu, ustadoh da obavim taj sunnet.
Nekako smo predali selame u isto vrijeme. Čovjek
potra lice i okrenu se!
Esselamu aljekum dragi moj brate!- a nakon mog
otpozdravljanja nastavi
Hajde, hoćeš li ikametiti?
Naravno da hoću, to je čini mi se lakše nego imamiti,
a i musafir sam. Klanjali smo i proučili tespih i dovu i
čovjek potra lice i zubi ukrašeni osmijehom i bradom se
ukazaše i progovoriše mi opet tako meni drag Selam.
Upitah ga čiji je ovaj mesdžid i on malo zastade i
kao da se postidi, reče: “Moj! Zapravo, ja sam ga samo
sagradio.”
Osmotrio sam ga opet. Lice mu je djelovalo neispa-
vano, odjeća iznošena, puna zakrpa, a stopala otekla.
Imao je lijepe i svijetle ruke, a brada mu je bila uredna
i namirisana.

61
 Mislio sam da je to neki prosjak sve dok iz ormara u Uživanje je prolazno, - Halil nastavi, - i ovaj svijet je
ćošku mesdžida nije izvadio novo i skupocjeno odijelo prolazan. Ne želim da se na Danu Vjere osjećam kao
koje je počeo oblačiti. mahmurni pijanica kojeg boli glava nakon noći pro-
Garib se preobrazio u poslovnog čovjeka. vedene u uživanju... samo,- reče Halil sa smiješkom-
džehennemska glavobolja je puno gora i duža od ove
Umjetnik u gladovanju dunjalučke.
Vidjeviši moju zabezeknutost (kasnije saznah da se Upitah ga zašto se, kako mi mladi to kažemo, dobro
zove...) Halil mi se osmjehnu i reče: ne nosi. Ipak je on, čim je bogat i ugledan, jedan od
Ovo što sad vidiš jesu adabi poslovnog svijeta, a ono naših prvaka i ima sve pravo da bude naša perjanica.
što si vidio su ahiretski adabi. - Ne trebam ti govoriti da je najbolja odjeća, odjeća
Ja sam, moj dječače, Elhamdulillah, uvijek bio imu- bogobojaznosti, a jedina dunjalučka odjeća koja ne za-
ćan i putovao sam mnogo po svijetu. Tako sam posje- klanja i ne prlja tu odjeću je odjeća skomnosti. A da ti
tio i jednog šejha u Turskoj. Čuo sam o njemu svašta pravo kažem, pokušavao sam nekoliko puta sebi kupiti
dobrog, kako je bogat, kako iza njega stoji doslovno
nešto dobro i skupo što odgovara mom dujnalučkom
cijeli koncert jakih i uglednih firmi ... i nosio sam ovakva
statusu i ugledu, ali ne mogu to nikako da ukabulim.
odijela u kojim me sad vidiš. Zatražio sam da se nađem
sa njim radi poslovne saradnje i, zapravo, bio sam na-
javljen kod njega...
Ušao sam kod njega i iznenadilo me ono što sam
vidio. Njegova soba nije bila ništa bolje namještena
nego ovaj mesdžid. Tek kao dodatak, jedan mali stolić,
na podu ćilim i njegovo skromno odijelo koje je nosio.
Pitao sam ga šta je ovo i gdje su mu stvari jer sam
očekivao bogataša, a ne siromaha, na šta mi je on uz-
vratio pitanjem gdje su moje stvari. Rekoh mu da sam
musafir na šta mi je on spretno uzvratio da je i on mu-
safir i... dosađujem li ti sa ovom pričom dječače?
Naravno da ne!- rekoh mu.
Dobro, lijepi moj!- reče i nastavi. Pa naravno, ovaj
svijet je jedna prolazna stanica, most na kojem Isa a.s.
kaže da ne treba graditi kuće. Vidiš kako se danas ma-
terijalne vrijednosti brzo mijenjaju, čas si bogat, a čas
si naglo osiromašio. Jedina prava stvarna vrijednost je
kod Allaha...
Nisam siguran koliko sam još razovarao sa šejhom,
ali otada nastojim biti kao on. On je očito veći vjernik
od mene pa ko sam ja da u ovom svijetu uživam više
od njega!? Pravo bogatstvo nije ono koje stičeš rukama
nego ono koje ti se spusti u srce!
Dok ovo govori, na um mi pada jedna Kafkina pri-
ča koja govori o umjetniku u gladovanju i tajni koju taj
umjetnik otkriva. On ne gladuje radi zabave nego zato
što nije pronašao hranu koja bi godila njegovom nepcu.

62
 Vidio si po mojim oteklim nogama i nenaspavanom
licu da noći provodim u namazu i zikru. Ne želim to da
pokvarim misleći kako će mi se odijelo izgužvati i još
svakojakim nepotrebnim sitnicama.
Halil mi se primače i šapnu: “Ma da ti pravo kažem,
ne mogu od stida!?”
Ali nemoj misliti da sam ja neki sado-mazo tip koji
se odriče dunjaluka radi ahireta. U onome u čemu pro-
vodim noći našao sam slast koja se ne može mjeriti sa
svim ovozemaljskim užitcima, a vjeruj mi mnoge sam
upoznao.
Moje lice je neispavano i noge su mi otekle, ali zato
mi je srce sa okom radosno u namazu , a sa rukom
sretno u zikru.
Halilu je zazvonio mobitel i rekao mi je da mora ići.
Dok smo izlazili iz mesdžida, govorio mi je da rijetko
klanja sa nekim u džematu (pomislih kako su takvom
čovjeku džematlije meleci) i da mu je veoma drago što
je ovaj put mjesto meleka klanjao sa mnom.
Rastali smo se sa selamom i ja sam bio ispunjen
čovjekom koji se pred ahiretom stidi dunjaluka što ga
je zaimao, čovjekom za kojeg je Kafkin Umjetnik samo
obični mediokritet.
Najbolje riznice
Kafkin umjetnik nije nikad pronašao hranu u kojoj
bi uživao i umro je na kraju ne našavši taj okus. Mogu
samo reći da nije tražio na pravim mjestima. Kod Allaha
su najbolje Riznice. Samo jedna kap iz te Riznice učini
sve stvoreno sporednim i čovjek se ispuni traženjem
Allaha i Njegovog zadovoljstva.
Već odavno ne pušim, ali osjećam se isto onako su-
manuto kao kad sam tek prestao pušiti. (Sumanut sam
jer se odvikavam nefsanske kupovine u butiku)
Sada u sebi prizovem Riječi Uzvišenog koji kaže: Oni
koji se Allaha boje, čim ih šejtanska sablazan dodirne,
sjete se, i odjednom dođu sebi.. I tako se i ja osvijestim
kod kupovine.
Više nisam ni siguran da li je ovaj susret sa Halilom
bio stvarnost ili samo san, ali ono što sam otamo ponio
je kao pečat na mome srcu.
Nemam ja pojma o skromnosti i o ahiretskim bla-
godatima.
Posebnost pustinje prepoznaje se i u mirisima koje
vjetar nosi. Iz oku skrivenih oaza vjetar pronosi mirise
ugode i zaštite koje one pružaju. Tako i ja samo mogu
naslutiti mirise ahiretskih oaza koje su razbacane po
dunjalučkoj pustinji kao što je Halil.
Nisam još okusio ahiretskih blagodati, ali, Inšallah,
hoću. Za početak je dovoljno samo imati insana koji te
može dovesti do oku skrivenih oaza.
A onda, gladovanje se preobrazi u post, a “umjetnik”
se preobrazi u musafira...
63
00