You are on page 1of 16
Alojz BENAC Akademija nauka i umjetnosti BiH Sarajevo PREDILIRI, PROTOILIRI, PRAILIRI — neki novi aspekti — Tezu o Predilirima, Protoilirima i Prailirima iznio sam na ilirskom simpoziju u Sarajevu 1964. godine’. Od tog vremena proglo je tri- najest godina, izvrSena su mnoga nova istraZivanja, napisano je mnogo radova o ilirskoj genezi i razvoju njihove kulture, a sve to je unijelo i vise svjetla u tada predlo%eni etnogenetski proces Ilira. Kako se aka- demik Vaso Cubrilovi¢é, kome dugujem duboko poStovanje i s kojim veé niz godina uspje8no i prijateljski saradujem, &esto osvrtao na ovaj moj rad, pokuSaéu da ovdje iznesem neke dopune svojoj tezi iz 1964. godine. Podsjetiéu prvo na éetiri pretpostavljene faze u razvoju ilirskih plemenskih zajednica: prva — stvaranje osnovnog supstrata u kojem su uéestvovale nove |, grupe poslije propasti neolitskog svijeta (badenska, kostolatka i vude- dolska grupa, grupa sa vrpéastom keramikom i grupa zvonastih pe- , hara), to su Prediliri; druga — mirni razvoj supstratnih elemenata, uz Odreden kultura’ | PROTO 1 uticaj iz Podunavlja, Karpatske oblasti i istotnog Balkana, u bronzanom dobu — to su Protoiliri; trea — kretanja u toku egejske seobe, koja su dovela do poja- éane asimilacije pojedinih zajednica u ve¢ée skupine — to su Prailir’ cetvrta — ilirska epoha Zeljeznog doba u kojoj su Gvr8ée sor | eh do izraéaja zajednice plemena, ¢ija su mam imena poznata iz istorij- skih izvora?. Ovako postavijena osnovna shema o etnogenezi Ilira nije do da- nas doZivjela bitne izmjene, ali su, bez summje, veé potrebne izvjesne korekcije i dopune u pojedinostima. Te dopune proistitu iz nekih no- vih shvatanja o pojmu Ilira, iz novih doprinosa prouéavanju indo- evropske seobe i rasvjetljavanju odnosa nosilaca eneolitskog doba "+ Simp ij 9 teritorijalnom 1 hronolofkom isenju Lira u pra- istoriisko debe oba, Centar za balkanolotka ispitivanja SNUB knj, IV/1, Sa- rajevo, 1964, 59-94 Thid. 2 prema starijem autohtonom stanovni8tvu. na Balkanu, kao i iz daljeg proutéavanja kasnog bronzanog i Zeljeznog doba. Najnovije razmatranje problema vezanih za pojam Ilira i za ra- sprostiranje njihovog imena na Balkanu izveo je M. Sui¢ u svom radu pod naslovom ,Jllyrii proprie dicti”?. Uzimajuéi u obzir i radove dru- gih nauénika (R. Katitié, F. Papazoglu, M. GaraSanin, N. L. Hammond, D, Rendi¢éMioéevi¢ i dr.), om je doSao do zakljutka da je Sirenje ili skog imena iSlo, u su8tini, uporedo sa Sirenjem interesa antitkog svi- jeta za pojedine plemenske skupine na sjeverozapadnom dijelu Bal- kana‘. Analiziraju¢i minuciozno podatke Plinija Starijeg i Pomponija Mele koji se odnose na ilirske plemenske zajednice, M. Suié je utvrdio, dalje, da je Sirenje ilirskog imena proSlo kroz nekoliko odredenih faza. Prvo je, po njegovom shvatanju, postojala jedna plemenska zajednica koja se zvala ilirskim imenom i tu zajednicu on naziva Iliri-lliri, Iza toga je ovo ime obuhvatilo prostor izmedu Epira i rijeke Mati, na ko- jem je helenizacija bila uhvatila évrstog korjena. Na tom prostoru su vainu ulogu igrali Taulanti, rano yovezani sa Rimljanima i od njih ubrojeni medu Hire. Bio bi to prvobitni Ilirik. Nakon poraza Gentija 168. godine, Lucije Ancije je stvorio novi Ilirik u Koji su bile ukljutene i oblasti do Kotorskog zaljeva. I kako se dalje Sirio rimski Ilirik, tako su ilirskim imenom obuhvatane plemenske skupine prema sjevero- zapadu Balkana®. Iz ove, sasvim slobodne, interpretacije zakljuéaka M. Suiéa izlazi da u sjeverozapadnom Balkanu ne mozemo ratunati na jedinstvenu prvobitnu zajednicu koja bi pokrivala teritoriju rimskog Ilirika, odnosno teritoriju koja se u kasno republikansko i u carsko doba smatrala ilirskom teritorijom. Radilo se, zapravo, 0 titavom nizu plemenskih skupina, od kojih je svaka imala svoje viastito ime, dok je svijest o pripadnosti jednoj ve¢oj ilirskoj zajednici vrlo sporo i ka- sno do&la do izrazaja. ( B. Covié u svom djelu 0d Butmira do Ilira” zastupa jedno, u stvari, slitno stanovigte kada navodi da prvobitno ilirsko jezgro treba locirati na prostoru izmedu rijeke VojuSe, Ohridskog jezera i Jadran- skog mora. Ilirska drzava se zatim Sirila do rijeke Neretve, da bi se kasnije ilirsko ime prenijelo do Cetine, pa do Krke i do Istre. Prema | njegovom shvatanju ilirsko ime ima, uglavnom, geografsko znaéenje’, | Sto opet znati da ne mozemo raéunati na jedinstvenu etnitku zajed- | nicu ni u mladim a kamoli u starijim praistorijskim i protoistorij- | skim periodima. ~ $li&ne stavove, u manje razradenoj formi, zastupala su ova dva autora (kao i neki drugi) i na pomenutom simpozijumu u Sarajevu’, tako da se ovdje radi o dragocjenoj daljoj razradi navedenog problema. Sasvim je prirodno da se ova razrada ne ogranitava na M. Suita i B, Coviéa, ali sam ih naveo kao nosioce shvatanja koja danas u nauci dobivaju puno pravo gradanstva. #M. Suis, Wyrit proprie dicti, Goditnjak Centra za balkanoto8ka isp tivanja, knj. XIII/i1, Sarajevo 1976," 179 ff. “Tid, 182. § Ibid, 185 ff. *B. Covié, od Butmira do Ilira, Sarajevo 1976, 112—114. _ # Simpozij 0 teritorijainom i’ hronoloskom ‘razgraniéenju Mira u praistorijsko doba, 1. c., 255—287. 2 I kakve su sada posljedice ovih shvatanja za na’u tezu o Predili- rima, Protoilirima i Prailirima? Ako nema etnitkog jedinstva kod Ilira, da li onda i prethodne tri faze imaju neku vrijednost? Cini mi se da se u biti, ipak, niSta ne mijenja, samo treba te \ postaviti u nove okvire. Veé sam 1964. godine rekao da je u postneolit- sko doba stvoren u sjeverozapadnom Balkanu ,,osnovni supstrat za ka- iju etmogenezu ilirskih plemena na ovom podruéju” ij da se u tom | iu ne moze jo8 govoriti o bilo kakvim Ilirima’. Ovaj zakljutak bi } samo utoliko dopuniti Sto bi konstatovali da je u to vrijeme stworen supstrat za kasniju etnogenezu onih plemenskih skupina ss = u wijeme rimske okupacije ubrajane u Siru ilirsku zajednicu, bez obzire da li ih nazivali Ilirima ili Ilircima. i Takva bi se dopuna, dalje, odnosila i na pojam Protoilira i Pra- ila, jer bi se i ti pojmovi vezivali za plemenske skupine sjevero- zapadnog Balkana koje su kasnije uSle u Siru ilirsku zajednicu, u antié- kom smisla te rijeti. Sam proces se ovim ni§ta ne mijenja; mijenjaju Se njegovi nosioci. Mjesto jedinstvene etniéke zajednice radilo bi se 0 \ razvijenim skupinama, na ogranitenom prostoru i sa slitnom kasni- jom sadbinom. Jedina zatajna korektura odnosila bi se na pojam Prailire. Jer, ako u toku starijeg Zeljeznog doba nije postojalo évrs¢e 9 jedinstvo, tada bi se termin Prailiri protezao i na starije Ze doba. Medu ove Prailire ée, onda, spadati sve one plemenske me koje su se na istorijskoj pozornici pojavile pod svojim vla- ‘tim imenom i koje su krajem Republike ubrojene medu balkan- ske Hire. = Pri svemu tome potrebna je jedna vaina napomena. U najve¢em ) ta sjeverozapadnog Balkana tekao je slitan proces formiranja ple / na i zato se neosporno mora ratunati sa odredenim stepenom bli- kosti (jeciGke i kulturne) medu plemenskim skupinama ovog regiona. | Kako bi inate i mogli protumatiti Sirenje zajednitkog imena i cicenje) kakye-takve svijesti o pripadnosti tih plemenskih skupina jednoj Siroj | ‘koj zajednici (pa makar ona bila i spolja nametnuta!). To je i glav- | razlog Sto sam rekao da se ranija teza o Predilirima, Protoilirima i Prailirima u biti ni danas ne mijenja. — A sada da predemo na problem koji nas najvige interesuje: pro- blem stvaranja osnovnog supstrata u postneolitskom dobu, odnosno stwaranja kompleksnog predilirskog supstrata na sjeverozapadnom Bal- kanu. O tome je bilo dosta rijeéi i na ilirskom simpoziju 1972. a Tirani®, ali je tamo ostalo dosta nedoretenih pogleda i zakljuéaka, pa