Sie sind auf Seite 1von 47

MOJ KAMEN List hercegovakih studenata

RIJE UREDNICE...

ISSN 1333-5964 Za izdavaa: Ante kegro Izdava: Zaviajni Klub Hercegovakih Studenata Glavni urednik: Danijela Spaji Grako oblikovanje: Ivan Hrsti, Andrej Boi Naslovnica: Ivan Hrsti, Andrej Boi Lektura: Nives Skoko Tisak: Grafco Naklada: 1200 primjeraka Kontakt: Moj kamen List hercegovakih studenata Savska cesta 25, 10000 Zagreb mojkamen@zkhs.hr http://www.zkhs.hr iro raun: 2360000-1101422885

Mi, urednitvo Mog Kamena ispriavamo se zbog godine dana ekanja, a kasnimo jer smo prekasno krenuli. Godina dana nam je bila potrebna, ne zbog nedajBoe nedostatka talenata, nego organizacije. Studenti ko studenti, imamo svoj bioritam, koji nije previe hitan :). Ako vi sada itate ovaj uvodnik znai da smo uspjeno proli sve faze lekture, grakih obrada, tiskarskih i nancijskih protokola, i ostalih cenzura(?), a budui da je tako, naknadne reklamacije ne uvaavamo...
Danijela Spaji

SADRAJ
Rije urednice Pogled iz devedesetih Mit o Sizifu ili mitologija za politiare i tinejdere O Hercegovcima Zagrebaka pamet: Nije Zagreb sve to sja Pet minuta slave ili dva puta dva Susjedi iz pakla Homo balcanicus enski provod Tatino ena ti je ime Zavoenje Pripreme za spolnu evoluciju etvrti Reich Hitler je bio sladak34 WHF NO. 5. Da mi kupi Mile... Meeting the Baba O 4 drave, 2 rata i jednoivotnom vijeku Interview: Veselin Gatalo: ovjek i pas ine ovjeka Kad dernek utihne... Sve ivotinje su jednake, ali neke su jednakije! Motika Navijai Moji i tvoji Dokle vie? Tamo gdje ni lokum vie nije rahat Nedjelo ini ovjeka ilitiga to je ljudski stvor bez poroka Odmorom do Nobela Sretna mogunost izbora Dolje trgovaki, ivjeli psiholoki centri Razmiljanje jedne studentice na satu sociologije ene i kako njihov pogled na svijet vidi jedan ispodprosjean nazovi-mukarac Humanitarna akcija Pruimo ruku prijateljstva i ljubavi 2 4 6 10 13 18 22 24 25 27 29 31 34 35 36 43 45 48 50 54 57 60 63 66 68 70 73 74 75 80 83 85 88

Pogled iz devedesetih

Boo Skoko

Mnogi kau kako je studentsko doba najljepe doba u ivotu. Iako sam tijekom studija s podsmijehom gledao na tu tvrdnju, shvatio sam njezinu bit im sam diplomirao i poeo zaraivati za ivot. Tada vam sve one napetosti prije ispitnih rokova, sati uenja i ekanja u studentskoj menzi postanu nekako slatki i shvatite da poinje stvarni ivot, u kojem morate u potpunosti preuzeti njegovo kormilo. I kako vrijeme odmie, studentsko doba vam se ini sve nekako ljepim, bezbrinijim i zabavnijim. Bude se uspomene na uspjeno poloene ispite, nezaboravne tulume, roditeljske deparce i romantina druenja po studentskim sobama A onda nas, uz dozu nostalgije, pomalo uhvati i panika pitajui se je li mogue da vrijeme tako brzo prolazi i da smo ve preli u tridesete! Iako se jo osjeamo mladima i sigurno bi se mogli brzo vratiti u studentski ir, u stvarnost nas vraaju klinci naih vrnjaka koji ve polaze u osnovnu kolu Bilo kako bilo valja se prisjetiti tih lijepih uspomena iz ranih devedesetih godina, kada smo bili ponosni studenti Sveuilita u Zagrebu. Vrlo brzo sam upoznao bogatstvo studentskog ivota, koje se meu ostalim zrcalilo i u zaviajnim druenjima. Sa starijim kolegama rado smo odlazili na zabave Dubrovana, Vukovaraca, Gospiana koji su u hrvatskoj metropoli promovirali svoj kraj i uvali zaviajni identitet. Nije nam dugo trebalo da krenemo i s vlastitom inicijativom osnivanja zaviajnog kluba studenata iz Hercegovine. Bilo je to vrijeme kada su jedni Hercegovce podizali do zvijezda a drugi na njih svaljivali svu nesreu koja je zadesila hrvats-

ki narod, a da ni jedni, ni drugi uope nisu poznavali Hercegovinu. S dananje toke gledita moda je to bilo naivno, ali htjeli smo vlastitim snagama progovoriti o svome zaviaju i pokazati ga drugima u pravom svjetlu te istodobno ouvati toplinu zaviaja u zagrebakoj vrevi. Uslijedila su druenja po studentskim domovima, veliki planovi i elje, poneko razoaranje starijima i dobra zabava. Upoznali smo mnotvo dragih kolega. Raala su se prijateljstva ali i ljubavi, od kojih su neke kasnije ovjenane brakom. K nama su rado dolazile i kolege iz drugih krajeva jer smo radili najposjeenije tulume u SC-u. Neki su nas htjeli vidjeti blie politici a drugi su nas smatrali konkurencijom. Bilo je ponekad i tvrdoglavosti i razilaenja Ali u svakom sluaju bili smo svoji! Tako su se raali i uspjeni projekti koji su nadmaivali nae zaigrane snage. Vrlo brzo smo objavili monograju Hercegovina na zaviaj za koju je nenadmani Dubravko Horvati, ekskluzivno napisao jedan od najljepih tekstova o Hercegovini. Zahvaljujui upornosti kolege Tonija Maria, utemeljili smo folklorno drutvo, koje se proslavilo i nastupima u inozemstvu Organizirali smo prvi koncert Mate Bulia u Zagrebu a on nam je ostao vjeran svih ovih godina. Redale su se tribine na kojima su gostovali vrsni hrvatski intelektualci ali i zvijezde estrade. Organizirali smo sportske igre, koje su postale tradicija. Putovali smo, pregovarali, molili, pjevali i glumili Jedan od dragih projekata je i nae glasilo Moj kamen koje je nastalo kao izraz elje da svoja razmiljanja, elje i poruke prenesemo drugima i ujedno ostavimo za budunost. U meuvremenu su tehnike grake pripreme i tiska toliko uznapredovale da e mlaima zvuati neobino kad kaem kako smo prva izdanja umnoavali na fotokopirnom stroju a ilustracije izravno lijepili na originalni pigl. Bili smo ponosni na prve brojeve lista, koje smo raznosili po studentskim domovima i rado smo sluali komentare na nae mudre uratke. Ure-

MIT O SIZIFU ILI MITOLOGIJA ZA POLITIARE I TINEJDERE


Ivan Orleanski dnik fra Mario Knezovi bio nam je pokretaka snaga! U meuvremenu smo se specijalizirali i za armiranje sponzora pa je na list stasao u pravo tiskano izdanje, irio se opsegom i jaao kvalitetom A onda je naa generacija prerasla studentske klupe i doli su neki novi klinci Bili smo ponosni na njih jer su nastavili tamo gdje smo mi zapoeli. Deseci i deseci kolega u klub su unosili svoje ideje, znanje, energiju i upornost. Neki su se isticali a neki su radili tiho! Ve tada smo bili svjesni da se meu nama kriju odlini organizatori, nancijai, govornici, zabavljai Prolo je od tada gotovo desetak godina! Ekipa koja se na poetku okupljala oko naeg popularnog ZKSH-a i Mog kamena danas su obiteljski ljudi, uspjeni menaderi, poduzetnici, pravnici, profesori, lijenici Mnogi od njih su se ve vratili u Hercegovinu i osvjetlali obraz ostalima na privremenom radu. Nema sumnje kako je uspjenom odrastanju ak nekoliko generacija pridonijelo i bruenje u klubu. Klub nas je natjerao da mudrije i kreativnije razmiljamo, budemo otvoreniji i organiziraniji Vie smo se druili i meusobno bolje upoznavali. Radili smo i ujedno se zabavljali. Glumili velike uloge i bili dobri domaini Ali uglavnom nismo zanemarivali studentske obveze, iako nam je rad u klubu esto oduzimao dosta vremena. Danas smo svjesni da je to bilo pametno utroeno vrijeme! Brucoi i studenti koji su tek zapoeli svoje studije na zagrebakom sveuilitu sigurno se danas susreu s drugaijim izazovima i potrebama. No, rijei poput zaviaja, prijateljstva, zabave i studentskog ivota imaju isto znaenje! etiri ili pet godina studija relativno brzo prou. A nekima odrede cijeli ivot. Zato neka vam studentske godine proteku pametno. Pogotovo kad znamo da pored uenja, uvijek ostane slobodnog vremena! Bit e nam drago ako emo vam mi iz prethodnih generacija barem dijelom biti uzor. U krajnjem sluaju sigurni smo da nas barem neete iznevjeriti. Vjerojatno ste uli za mene. Da, ja sam Sizif. Onaj to je osnovao Korint. Nitko se u itavoj Grkoj u ono vrijeme nije mogao mjeriti sa mnom po umnosti i bogatstvu. Na moje su famozne partije dolazili svi bogovi s Olimpa. No, kako to obino bude, netko mi je zavidio i ogovarao me, te jednog dana doe bog smrti Thanatos da me odvede. Niste vi njega vidjeli: Boe, sauvaj! Ja sam se tada silno naljutio: nisam ja s njim ovce uvao da me netko onako gadan vodi u Hadovo carstvo jerbo sam ja onda ipak bio netko i neto uhvatim ga lijepo i zatvorim okovanog u podrum da i on napokon shvati tko je ovdje faca. i to sam, navodno, odavao tajne bogova. Da, i? Pa ovjek mora od neega ivjeti. Had posla Hermesa da mi pokae radno mjesto i jo mu je napomenuo da pripazi na mene dobro, jer sam ovakav i onakav. Ovaj me odvede pod jedno brdo i pokaza mi stijenu od nekih mnogo kila. Ovu e stijenu zauvijek gurati uz brdo. I to bez prestanka. Svaki put kad stigne do vrha, ona e se skotrljati natrag. Pa kako misli da guram bez prestanka? Kad zavrim turu, moram potroit neto vremena da siem dolje. Ajde bolan, Sizife, lozoranje prepusti Sokratu i poni gurati, a ja u evo izmjeriti koliko ti treba za turu, pa emo izraunati kolika e ti biti dnevna norma. Poeo ja gurati, a Hermes se zavalio u podnoju i ukljuio topericu. Jo izvadi nektar i ambroziju, pa lijepo poeo meziti. Neka, neka, Hermese, mislim u sebi, ujest e se ti za prkno to si unio nektar i ambroziju u Had, a Zeus je strogo zapovjedio da se konzumiraju iskljuivo na Olimpu. Naravno, kamen sam gurao najsporije to sam mogao kako i dolikuje kad se odrauje kuluk. Guram, znojim se (zezam se: due se ne znoje), ona kvrgava stijena ulja, a rojevi komaraca i muha dosauju i grizu. Hvala Zeusu to sam vako pametan: jo dok sam gurao prvu turu, palo mi je nekoliko ideja da sebi muku olakam. Do vrha sam, naime, stigao za jedanaest sati, a dolje sam se vukao jo cijeli sat. Kad sam stigao natrag, Hermesa je probudila buka pa se protegnu i poea se iza uha. Pogleda na sat. Uh! Dobro je. Ba si me potedio matematike. Kamen mora svakih dvanaest sati proi ispod senzora koji u postaviti gore na vrhu. Ako senzor ne registrira stijenu po isteku dvanaestog sata, oglasit e se alarm u Hadovim odajama, a

Priekajte trenutak, molim vas, samo da vidim kakva je ono strka tamo. Ej ti! Podbodi onog tamo. Ne tog! Onog desno bolan! Da, njega, neka zaroni malo. Nemoj da mi zabuavaju! Ovo je propast i rasulo.. I tako, kaem vam ja, zatvorim ga ja lijepo u podrum kad eto ti onog krkana od Aresa. Oslobodio ga i Thanatos mene zaskoi na brzinu te me odvede u carstvo umrlih. Poslije sam uspio srediti izlazak van, ali me neprijatelji vratie opet dolje. Onda su me ona tri majmuna Minos, Triton i Posejdon osudili da vjeno uzbrdo guram stijenu. Zato to sam, kau, bio lukav i podmukao

onda e vidjet belaja. Eto, uivaj, Sizife! I ode. Aktivirao krilca na cipelicama i kapici i odleprao. Ajde, moj ti Hermese! doviknuh za naom imitacijom onog vaeg Supermana. Onda sam poeo razmiljati kako bih se mogao to bolje organizirati. Nema te situacije koju pametan ovjek sebi ne moe olakati. Ono to je bitno kod rada jest to da ga bude to manje, a to vie slobodnog vremena. Budui da imamo situaciju: svakih dvanaest sati kamen mora biti na vrhu, ja u to uinit, ali: 1. Taj se posao moe uraditi za dva sata, jer sam demonstracijski pokuaj izveo s dvadeset posto snage; 2. Silazei niz brdo, ne moram gubiti cijeli sat ako se uhvatim za stijenu dok se kotrlja, eto me dolje za manje od minute, a ne mogu se ozlijediti, jer sam, naime, mrtav; 3. Ne moram pustiti kamen da se otkotrlja ako napravim podupira par metara ispod vrha onda mogu polako spustiti stijenu do njega, pa neka eka do slijedee ture. Sve u svemu: mogu svesti rad na desetak minuta, a ostalo mi ostaje slobodno. Napravit u podupira i svi zadovoljni, ali to u sa slobodnim vremenom? Navikao sam jesti. Ispriavam se, opet moram provjeriti to ovi rade. Je li bolan? to sam ja reko? Hoete li zamijeniti mjesta, pa da vidi to je lake? Radi to to ti je reeno. Nemoj da te opominjem svakih pet minuta. to se onaj tamo izleava? Podbodi ga! Gdje sam ono stao? Ah, da... Navikao sam dobro pojesti, napiti se ledene vode i malo odspavati. Otkako sam umro, nemam nikakve tjelesne potrebe. U Hadu nitko ne jede, pa nema ni hrane, ali gurmanluk trai svoje. I sjetih se Tantala! Odem do one vode u koju je potopljen do vrata, popnem se na drvo i ekam. Kad god on krene rukom, voe se izmakne i doe meni na dohvat. Drugi put odem bogovi stavili novo voe. Milina, rode! Jednom dok sam odraivao onih par minuta guranja stijene doe mi jo jedna mrtvaka napast.

Taman sam lijepo podupro ramenom i hvatam zalet kad li eto Edipa odnekud. Guraj, guraj, Sizife! Ti si taman za te magaree radove. Ajde bolan, Edipe, otpepaj... Ja sve mislim prestat e budala. Ali jok. Guraj, ha-ha-ha, guraj, ha-ha-ha, guraj! Dosadio brte vie... Znam ja to njega boli i to mu najlake moe zaepiti usta: Ej, Edipe! Gdje ti bolan mater? Poblijedio ovjek, tj. dua. Odmah se sav izgubio. Nemoj ti mene vrijeati. Zvat u djecu. Djeco! Polinie, gdje ti je brat? I otra nizbrdo. Uvijek sam ja govorio da je ono lud oek. Tako sam proveo dosta vremena. Ne znam koliko, jer ovdje vrijeme nita ne znai. Sva srea to due umrlih ne osjeaju dosadu. Ipak moram rei da nema nita uzaludnije od pecanja na uu Lete i Aheronta, niti dosadnijeg sugovornika od Harona: Kako si, Harone? A evo.. Ima li togod novo? Ma... Jesi gledao u prolom kolu Olympiakos i PAO? Svaka ast onom Rivaldu... Eee. Uglavnom, postalo je neizdrivo, a ja sam bio navikao na avanture i egzotine stvari. Vani je sigurno prolo pet-est tisua godina. U pravi as je doao onaj... Alo, ajde sad zamijeni tu dvojicu. Stavi der malo onog drugog na vatru. Nemoj da ja dolazim tamo!

Izleavam se na obali Aheronta, kad mi s druge strane obale neto bijelo skrenu panju. Neki mi lik sav u bijelom i s bijelim krilima na leima mae rukom. Priem ja ne bih li ga uo. Pomozi mi prijei ovu rijeku, onaj me kostur nee prevesti. Platit u ti dobro. Taj mi je kostur prijatelj. Zar ti ja izgledam kao netko tko bi primio mito i prevario prijatelja? Dobro u ti platiti. Osvrnem se oko sebe, uzmem komad drveta i priunjam se Haronu. Tako sam ga zveknuo po glavi da je pao ko kruka na dno amca. Zabijem onu njegovu motku u dno rijeke i otisnem se od obale. Onaj me doeka: Svaka ast, burazeru! Je li, a tko si ti? Upitah ga. On izvadi neku knjiicu na rasklapanje sa slikom i znakom. Arkaneo Gabrijel, kej-ej-pi-di. ta to? Arkaneo Gabrijel, KAPD. Kranska administracija. A to ti je ono pi-di? Nita. To tako stoji: lijepo zvui. Dobro, a zato ti eli ui u Had? Ovamo nitko ne dolazi svojom voljom. Ja sam ovdje poslom: Vidi, ti nisi u tijeku stari bogovi vie ne vladaju, promijenila se situacija. Mi, nova vlast, aljemo mrtve u pakao i raj. Ovisno o njihovim zaslugama i eljama. Poelo se s projektima za izgradnju raja, ali i pakao nam je potreban. Zato smo mislili da bi mogli Had preurediti. Sluit e odlino uz malo unutranje dekoracije. Ovdje ipak postoji viestoljetna tradicija. Zatraio je da ga provedem okolo da vidi mogunosti za konkretnu realizaciju.

Umjesto ove rijeke mogla bi se postaviti prvoklasna jama sa prokljualim sumporom, tonije reeno, sistem jama. Velianstven kompleks. A onamo emo zapaliti dvije-tri vjene vatre to je sa mojom nagradom? to bi ti? Ja bih van. Eee, to ne moe, ti si veliki grjenik. Trai to hoe, ali izlaska nema. Tvoja bi pojava bila veoma lo propagandni potez. Daj bar onda da budem ovdje neka vlast. To moe. Vidjet u s Luciferom, ali mislim da nee biti problema. I tako - kaem vam - posao ko posao. Moram sad ii. Ovi avli-pripravnici nita ne znaju sami dok im sam ne pokae. Ej, glavonja, daj mi ovamo te vile. Probodi ga malo - nee mu nita faliti. O, ljudi, a lijepo sam rekao efu da treba uzimati samo policajce u slubu. Udari ga u glavu bolan! Ta nije za fakultet. Ajde, rode, ivio.

O HERCEGOVCIMA
Tomislav Sutar Trebao bi to, valjda, biti lagan zadatak. Pogled jednog Primorca, koji obitava negdje u zaleu Rijeke, na Hercegovce. Naravno da je lako. Jer, kao to znamo, Hercegovci su sjebali Lijepu nau. Pokrali su sve to se moglo pokrasti, ak i ono to je izgledalo neotuivo. Oni su krkani, uglavnom mlate po janjetini, kapulici mladoj, jodlaju one njihove neartikulirane ojkalice, imaju bijele arape, voze Mercedese, za pojasom umjesto koltova furaju najmanje dva najmodernija mobitela.

negdje tamo daleko u Hercegovini. Oni su poput mranih kultova ili sektakih udruenja, gdje je jedino vano da si njiov.

Prvo zaposle sebe. Nakon nekog vremena od obine oferine, koja na poso kree i s njega se vraa s akalicom u kutu usana, evoluiraju u administrativce. Onda svojom sposobnou koja bi, denitivno, u camori bila na iznimnoj cijeni, galopirajui stiu do visokih pozicija u menadmentu, potom slijedi kuponska ili kakva ve privatizacija, nakon koje baja postaje vlasnikom tvornice ili tvrtke. E, tek tu kree cirkus. Zapoljava sve koje poznaje, sve koji su ikad imali ikakve veze s njegovom obitelji ili rodnim mjesto, a kad potroi tu kvotu, onda zapoljava sve Hercegovce koje poznaje, ukoliko mu ni

Hercegovci su, tek sam sada shvatio, zajebaniji od idova, a to je, priznat ete, izgledalo kao nemogua misija.
Sjebani su do jaja, u stanju su i vlastitu mater prodati, da bi je kasnije, naravno, otkupili po nioj cijeni. Vladaju Zagrebom, Hrvatskom, urbanim i ruralnim zonama, zapravo, kad malo bolje razmislim, ovo i nije Hrvatska, premda se slubeno tako zove. Ovo je Hercegovina zapakirana u Rvacku. to se tu uope ima detaljnije razglabati, kad su stvari jasnije od kristalne zore to nije dosta, onda u svoju briljantnu tvrtku utrpa one koji na bilo kakav nain preferiraju hercegovake ivotne stilove. Protiv njih se, jednostavno, ne moe boriti, jer su jaki ko majka zemlja i tu nema zajebancije. Rimski konkvistadori su za njih djeji vrti koji baulja po benignim izletima. Hercegovci su, tek

10

sam sada shvatio, zajebaniji od idova, a to je, priznat ete, izgledalo kao nemogua misija. Dakle, stvari su prozirne i tu nema mjesta dodatnim analizama. Tko je upropastio ovu krasnu zemlju? Hercegovci. Toka. Nema vie rasprave. Anatema jedne Hercegovine u punom zamahu. Problem? Nema problema, obrati se lokalnom Hercegovcu i sve je rijeeno. Lokalnom u Rvackoj, ne u Hercegovini. Malu djecu e se uskoro, umjesto babarogama, vukovima i zlim zmajevima, plaiti Hercegovcima. To, naravno, dolazi u obzir samo u sluaju da od tih istih Hercegovaca nema koristi. Kad nema koristi

tina, kad Milan veli kaj, to zvui poput napada na zdrav razum, al on je tamo, velianstven i jak, kao personikacija moi Hercegovaca. S tim se, fakat, nije za zajebavati...

...projekcija jednog dijela naroda kroz pojedinca je prokleto opasna stvar i siguran sam da je to na objektivan nain nemogue izvesti.
Sve navedeno je, naravno, osobni i proizvoljni stav o tome kakav je, zapravo, stav prema Hercegovcima. A sad, probajmo biti malo ozbiljni. Koliko je to mogue. Kako ja doivljavam Hercegovce? Iskreno - ne znam. Zato? Zato jer se u ovom trenutku ne mogu sjetiti niti jednog autohtonog Hercegovca kojeg znam osobno.

moda malo buniji, vole se diiti svojim podrijetlom to na odreeni nain izaziva iritaciju. Jedino to me, osobno, smeta jest guranje Hercegovine u Hrvatsku. Tu priu nikad nisam, a i neu puiti. Hercegovci se osjeaju Hrvatima i to je njihovo pravo. Ali, sluajno ili

kakva pria o pravom Hrvatstvu i ljubavi prema Hrvatskoj. to je eklatantna glupost. Uglavnom, Hercegovci su za mene isti poput svih ostalih. Sa svojim dobrim i loim stranama, individuama koje (pre)esto znaju kreirati osjeaj kako taj narod ne preza pred niim. to ne moe biti istina. Tako bismo mogli stigmatizirati i sve ostale. I, ne, ne mislim da su Hercegovci sjebali Hrvatsku. Premda se moj dragi tast, Dalmatinac koji je desetljeima u Zagrebu, spreman zakleti da je to ba tako. Hrvatsku smo, dragi moji, sjebali svi zajedno...

od njih, onda je najjednostavnije da ih proglasi avoljim jahaima koji sa sobom nose miris one iste janjetine i kapulice, uz apokaliptina sranja. ire se poput kuge, nemogue se obraniti, a najvei je problem na inltracija u sve pore drutva. Tako vie nisi siguran tko je, a tko nije njiov, stoga se njihovo ime izgovara aptom, pod okriljem tame, isto kao kod prizivanja duhova. Prolosti. Sadanjosti, a Hercegovine mi i budunosti. Jebo ga led, pa kud e veeg dokaza moi od toga da su i Milana Bandia lansirali na mjesto gradonaelnika Zagreba! Ej... Zagreba! Hrvatske metropole, kultnog mjesta zapadnjakog naina ivota i bekog tiha. Is-

A ak i da ga znam, projekcija jednog dijela naroda kroz pojedinca je prokleto opasna stvar i siguran sam da je to na objektivan nain nemogue izvesti. S godinama sam stigao na nivo koji mi jami da opi stav o nekome ili neemu nema veze s vezom. I ne mislim se povoditi za priom kako su Hercegovci najobinije ljudsko smee, licemjerna govna koja rue sve pred sobom zbog vlastitog uspjeha. Ne znam je li to istina, jer nikad na svojoj koi nisam iskusio nita takvoga. injenica je da su s vremenom Hercegovci postali sinonim za neto loe. injenica je i to da su za takav odnos zasluni neki Hercegovci koji su producirali odreena sranja. Ali, na takav nain bi se svaki dio hrvatskog naroda mogao detektirati loim. Uvjeren sam da Hercegovci nisu nita bolji niti loiji od nekih drugih. Tek su

ne, Hercegovina je integralni dio drave koja se slubeno zove Bosna i Hercegovina. Svialo se to Hercegovcima ili ne. Uostalom, postoje i gradianski Hrvati, pa nikad nisam uo da se netko trudi svim silama dokazati kako je njihova regija zapravo u Hrvatskoj. Silovanje zdravog razuma i prie kako je Hercegovina u Hrvatskoj malice su mi idiotski nastrojeni. to opet ne znai da sam se ukljuio u orkestrirane valove mrnje prema Hercegovcima. O Hercegovcima, ponavljam, ne znam previe, jer ih nisam imao prilike upoznati. Smeta me, ponekad, njihovo busanje u prsa, jer imam osjeaj da neki od njih misle kako s njima poinje i zavrava bilo

11

12

ZAGREBAKA PAMET: NIJE ZAGREB SVE TO SJA


Zdravko Musa

S obzirom da se u sljedeem tekstu esto koristiti pojam Hercegovina i Hercegovci, kako ne bi dolo do zabune, moram naznaiti da se te regionalne odrednice u ovom tekstu odnose iskljuivo na krajeve i ljude naseljene Hercegovcima-Hrvatima, s naglaskom na najeksponiraniju hercegovako-hrvatsku podvrstu, zapadne zapadne Hercegovce, ilitiga tonije podruje sadanje Zapadno-Hercegovake upanije - iroki, Grude, Posuje, Ljubuki.
Odmah nekoliko opaski koje su vrlo bitne za itanje i razumijevanje teksta. Sljedei tekst nije nekakva struna socio-psiholoka analiza potkrijepljena papirom kakvog fakulteta prikladnog usmjerenja, niti minimalno subjektivni komentar inteligentnog, pismenog i racionalnog studenta. Radi se o jako subjektivnom, iskompleksiranom, zavidnom i nafrustriranom komentaru istog takvog autora. Takoer, sljedea opaska je veoma bitna i potrebna kako se ne bi kotile mega-glupe zamjerke o generaliziranju, tipa nisu svi takvi, ima puno vie ovakvih bla bla, itd., pa stoga odmah velim da stvarno nisu svi takvi, kakvi ve budu spominjani u tekstu (zapamtite ovu opasku za kasnije). A o kolikom se dijelu radi, nije toliko ni bitno, pa bilo to veina, polovina ili nekoliko, 5, 10, 50 ili 90 %, bitno je kako je taj udio zamjetan. s relativno irokim spektrom hercegovakozagrebakih studenata, tek mi ovih godinu, psihiki napornih, dana zagrebakog staa daje potvrdu i sigurnost u neke zakljuke. Bez obzira na moj manjak vee ljubavi prema Zagrebu, zagrebako sveuilite i Zagreb su relativno najbolji izbor za studenta na ovim prostorima, em kvalitetom studija, em mogunostima i sadrajnou studentskog ivota, tj. prevedeno, ima vie mjesta za napit se i tigo poprit, ta radi ega sam i doao (zasad nisam jo, op.a.). Sreom, u Zagreb nisam doao kao bruco, pa nisam imao onaj bespomoni osjeaj bezglavog lutanja u velikom mravinjaku, no ipak nov u (pre)velikom mi gradu, trebao sam pokoju smjernicu i savjet. I tada sam poeo zamjeivati jednu od manifestacija zagrebake pameti, izraenu kroz samodopadnost i tatinu znaajnog dijela hercegovakih studenata u Zagrebu. Komentari tipa Nu ga, odvojio se od mamine sise, pa odmah treba pomo, jer jebiga, ono: Mi studiramo u Zagrebu, Mi se sami se brinemo za sebe, Mi smo samostalni, a vi tamo svaki vikend iz Mostara trite kui mamici i tatici na ruak ili u jo gorem sluaju, ni ne ivite u Mostaru, ve vozarite na faks, vi se ne znate brinuti o sebi, vi ste neorganizirani, bla bla itd. Ili, uzevi u obzir kako je u Zagrebu lake nai

nekakav posao, veinom honorarni preko Student-servisa ili rodbinski (varijanta honorarnog) kod uglednog strica ili ujaka s vezom u Zagrebu, osjetite tu samostalnost i brigu za sebe na nekoliko potencija, jer jebiga, ono: Mi u Zagrebu radimo, Mi sami zaraujemo neto para, ne trebaju nam sve slati mamica i tatica odozdal, a vi tamo u Hercegovini jo troite aine pare na kladionicu, ispijate kave po kaima i bacate gra`cke (kruenje osobnim prometalom po prebivalinom mjestu u Hercegovini), tj. u biti drkate kurac po cijeli dan. (kao da u Hercegovini nema honorarnih poslia te strieva i ujaka, ali ipak... masturb, masturb, ah Zagreb, trceklj...aaargh;) Jer jebiga, ono: Mi studiramo u Zagrebu, Mi smo vidili svita, a vi e te cijeli ivot provesti u Hercegovini, nita neete vidjeti, nemate pojma o iem drugom osim Hercegovine, bla bla itd. I ree to hercegovako-zagrebaki student kojem sintagma vidit svit obuhvaa

rodno mjesto, babino selo, kupanje na Makarskoj rivijeri, eventualno ljetni izlazak do GP-a ili u Mostar i naravno Zagreb (i to odreeni dijelovi) kao centar tog ogromnog svita. Posebno su zanimljiva sorta oni neki koji iskakanjem iz uobiajenih stereotipa (iskreno ili s predumiljajem) o hercegovakozagrebakim studentima poput onog, ve otrcanog i isfuranog, o utabanoj ruti kretanja hercegovakozagrebakih studentskih opora (dom-RokoBest-faks), misle kako su posebni i bolji od ostalih ako povremeno Roko i Best zamijene kazalitem ili kakvom izlobom, a Bulia, koru i Thompsona nadomjeste Balaeviem, Zabranjenim Puenjem ili Azrom. Izmeu kumova i Zabranjenog Puenja svakako biram ovo drugo, no ne bi Best mijenja za kazalite i da mi se svakog etvrtka u kazalitu ona naa s NOVE TV isprsi i zapjeva u visokom tonu. Tatina je tatina, bez obzira na ukuse.

Neki podnaslov
Pomislio bi neko da su hercegovakozagrebaki studenti sve odreda neki genijalci,

Neki podnaslov
Dakle, igrom sluaja, nakon etiri poluuspjene godine studiranja na sveuilitu u Mostaru, naoh se iznenada na sveuilitu u Zagrebu, hercegovakoj Meki i Eldoradu, kolektivnoj masturbatorskoj fantaziji svake Hercegovke i Hercegovca, koji i ne bi bili Hercegovci da ne vole Zagreb (napisa hercegovaka mudrica 2005.g.). Eee bokte to ga stvarno volim, evo ba mi sad u dui presuiva ta bol od silne ljubavi, ba tu, negdje izmeu eluca i marnog otvora. Iako sam i prije esto imao doticaja

13

14

budui inenjeri, profesori, docenti, magistri i doktori znanosti, pa ajde, malo samodopadnosti i tatine im se moe oprostiti. Prisjeam se ljetnih ispitnih rokova u Mostaru proteklih godina, druga polovica lipnja, prvi rok je u punom jeku, kombinira se na koje ispite izai u drugom roku, a ve mi iz Zagreba pristie zagrebake studentske face na Kravici i eveljui (kupalite na Trebiatu). Da li se uvjeti, dobar dio i oistio godinu. Nita udno kontam, ipak u Zagrebu studira veina ponajboljih uenika iz srednjokolskih dana, pa mi je drago (uz pinkicu zavisti) da su i gore nastavili s uspjenim kolovanjem. Vidim meu njima i dosta onih koji, blago reeno, nisu ba bili poznati po dobrim uenikim navikama, ali opet raunam, zagrebako sveuilite je ipak bolje od mostarskog, sve je organiziranije, ima vie tih kolokvija, parcijala i rokova, uglavnom sve je

ljetku i ja u tom Zagrebu (masturb, masturb) i naravnoiznenaenje!! Od svih silnih respektabilnih fakulteta i redovnih studiranja mojih poznanika i onih koji su to tek postajali, dobar dio (sjetite se glavne opaske, ne generaliziram) se odnosio na prometovanje tim i njemu slinim fakultetima trinog potencijala, razne upitne privatne fakultete ili na vie kole, tj. dvogodinje strune studije dravnih fakulteta za koje su esto ambiciozne hercegovake mame znale rei da je njihova mala na 4. ili 5. godini nekog fakulteta, dok je zapravo bila na prvoj ili drugoj godini dvogodinjeg strunog studija, u 4. ili 5. godini studiranja. No bitno je to selo misli, uostalom tako je i moja stara, kada sam na pao iz Fizike na polugoditu u prvom srednjem, svepitajuim Hercegovkama i Hercegovcima govorila da sam proao s 4, to je donekle bilo i tono, ali samo po prosjeku.

Franjo: - A izvinite gospodine, nisam pratio, nije bilo semafora ovdje zadnji put. Mate: - Ma ta nije bilo, j#$%& t# &%$aokle si ti? Franjo: - Odavde, ali ivim u Zagrebu pa doao malo u svoj kraj. Mate: - A iz Zaaaagrebapa ta nisi odma reka (okrene se Mate od Franje, skinu hlae i nage se prema Franji)

E sguza me (izvinite)
Nisu ti hercegovako-zagrebaki studenti roeni takvi, jednostavno nam se serviraju stereotipi o uzvienosti Zagreba kao vrhunskog i krajnjeg cilju u ivotu, Zagreba kao mjerila vrijednosti, kao najvieg drutvenog, intelektualnog, moralnog itd. autoriteta u Hercegovini. Doslovno je opeprihvaen stav ako dolazi iz Zagreba, slobodno me naguzi, to u pokuat prikazati banalnim i moda nejasnim dijalogom: (Hercegovac Mate vozi svoj auto kroz neko hercegovako mjesto sa semaforom i naravno, na crveno svjetlo se zaustavlja. No, neoprezni voza Franjo iza njega nije navrijeme zakoio te je naguzio naeg Hercegovca s lea) Mate: - Nu ta mi uradi od auta, m#$%& t# j&%$# ! (psovka)

bolje i ljepe nego u Mostaru, pa su se onda i oni valjda bolje snali. Ljeta prolaze, sa slinim prije navedenim scenarijem, esto ujem ponosne mame i tate kako ponosno kliu o uspjesima svoje zagrebake studentarije, vidim sve se neki respektabilni fakulteti upisali, a i skoro sve se rjeava godina za godinom. Mislim u sebi ponosno: Bokte, jesmo mi Hercegovci pametan narod, nema niko jai od nas, brte kad sve to doe vamo u Hercegovinu nakon faksa, napravit emo takav rusvaj, niko nam nee mo pripet uvoj dravi. I kao to ve napisah, zavrih napos-

Mate: - E kad si iz Zagreba, slobodno ti mene i vako naguzi, ta ne guzi me svaki dan neki na iz Zagrebaako triba, izai e i ena iz auta, pa naguzi i nju, a tu su i dica pozadi ako zatriba Ili jedna, manje perverzna, izmiljena zgoda koju mi je ispriao prijatelj: -Hercegovako-zagrebaki student Vice poalje svojoj obitelji u Hercegovinu paket (autobusom naravno). Obitelj preuzme paket i odmah se okupi sva kuna eljad kako bi vidjela to im je to poslao njihov mali Vice iz Zagreba.

Otvorie paket, kad unutra govno (ljudski izmet, op.a.). Svi se u udu zapitaju zato im njihov Vice iz Zagreba alje govno u paketu, pozvae susjede i ostalu rodbinu na konzultacije, na kraju zovnue i najmudrijeg ovjeka u selu, neslubenog seoskog poglavara, starog Antiu. No, ni mudri Antia nije mogao odgonetnuti zato im je Vice iz Zagreba poslao govno. Nakon sastanenja do dugo u no, svi skupa zakljuie kako je najbolje da saekaju dok Vice doe za blagdane, poto se ipak radi o govnu iz Zagreba sigurno ima neku vanu svrhu ili veliku vrijednost i odluie ga pohraniti u friideru dok Vice doe i objasni im to im je initis govnom. Dooe i blagdani, a eto i malog studenta Vice iz Zagreba. im je doao, nahrupi sva rodbina i cijelo selo, izvadie govno iz friidera, stavie ga pred Vicu i upitae zato im je poslao ovo govno iz Zagreba. Vice, sav u udu, ree kako govno nema nikakvu vrijednost i niemu ne slui, te kako je se samo htio malo naaliti. Zaboravili svi kako je njihov Vice, kao i to mu ime kae, uvijek bio aljivdija, sklon vragolijama i nepodoptinama. Moda previe karikirano, no poanta je u tome kako su Hercegovci nauili primati iz Zagreba na sve naine i od svakoga, ponajvie od Hercegovaca u Zagrebu. Sve to dolazi iz Zagreba uzima se zdravo za gotovo kao najbolje, bez ikakvog preispitivanja, tako je bilo i prije, tako je i danas. Ponajbolje se to vidi na primjerima iz javnog ivota, pogotovo politike ako se prisjetimo nedavne prolosti, rata u BiH, HercegBosne, Washingtonskog i Daytonskog sporazuma itd., kada su bosansko-hercegovaki Hrvati jadno ekali dok im stignu upute i instrukcije iz Zagreba prije nego to bi maknuli prstom i neto uradili. Vrhovni autoriteti meu hercegovakim Hrvatima tih dana bili su uak, Vukojevi i ostala HDZ-ova bratija

15

16

hercegovako-zagrebakog miljea, a njihove elje i naredbe su provoene bez ikakvog pogovora, u suprotnom sluaju bi svaka neposlunost bila kanjavana na ovaj ili onaj nain (pssst). Slina situacija je i danas, dok se pribliavaju izbori u susjednoj Hrvatskoj, neki nai politiki prvaci, npr. ovi i Ljubi, se kroz izborne liste za dijasporu (uzgred budi reeno, tko je tu kome dijaspora, nije li etvrtina Hrvatske porijeklom iz nae BiH) natjeu tko e vie dati guze hrvatskom premijeru Sanaderu, ne bi li se tako omastili za neto pare koju Hrvatska esto poalje nama Hrvatima u Hercegovini i Bosni (uostalom i mi njima aljemo), poevi od onih jugo-dinara poetkom rata pa do dananje zlatne koke, blizu 100 milijuna maraka vrijedne investicije u mostarsko sveuilite. Koliko je zagrebaka pamet mona vidjelo se i na nedavnom primjeru, gdje su Hercegovci bili spremni pogaziti i svoja najsvetija antikomunistika naela, pa su se gurali u prve redove naguzivanja ne bi li se ogrebli za malo Bandieve i Jurieve guzne panje. Ba bi bilo zanimljivo zaviriti u neku alternativnu sadanjost, gdje bi npr. Bandi bio svemoni

rijeki gradonaelnik, a Juri vele ugledni profesor osjekog sveuilita i onda vidjeti bili dobili toliko hercegovake guze da nisu iz Zagreba No, sada je ionako svejedno, naguzi njih njihov stranaki voa, ne nude im se vie hercegovake guze, a one se, kao po obiaju, naguzivaju HDZ-u. Repetitio est mater nagouziorum. I tako, dok se uspjenost naih opinskih/upanijskih/entitetskih/dravnih politiara mjeri time za koliko su zagrebakih kvadrata uspjeli zaraditi tokom svog mandata, i dok nam u ugledne i potovane osobe spadaju kojekakve zagrebake donatorice pizde i tunirani krkani, studentski predstavnici s reputacijom utajivaa poreza i slini mediokriteti, i uz sve ostalo navedeno u tekstu, mogu samo parafrazirati onu narodnu: - Nije Zagreb sve to sja!! (nije uope) Uostalom, moda je sve to samo nain privikavanja Hercegovaca-Hrvata i jo jedna stepenica prema pitanju koje emo, kako je krenulo (i kako smo sami izabrali), izgleda svi ubrzo postaviti: - Poto kvadrat na Jarunu?

Pet minuta slave ili dva puta dva


eljko Barbari Volim sport. Volim pogledati nogomet. I koarku. I rukomet. Navijam za Dinamo. Sad e dosta ljudi instinktivno okrenuti stranicu. Jer: ta e mi ovaj sad priat? Navija za Dinamo. Dosta mi je to znat. Uope me ne zanima ta ima kazat! Zbog takvih evo Jeronimove: Parce mihi, Domine, quia B.B. B. sum! Ali, na stranu s Dinamom. Zato uope volim sport. Ne samo gledati ga, nego i igrati? Volim vidjeti trud i zalaganje uivo (na stranu jesu li ljudi za ovakvu vrstu truda plaeni previe ili premalo). Nisam ba tip od velikih rijei. Na igralitu se ba vidi puno toga bez rijei. Prianjem da netko moe pretrati 10 kilometara na jednoj utakmici nee taj netko pretrati ni metra. Volim vidjeti cilj, trud i dostignue na jednom mjestu u kratko vrijeme. Dosta esto i sam igram nogomet. Ne volim gubiti naravno. Ali to se dogaa i ee nego to bih htio. No, onaj jedan gol za koji smo se nas etvorica ili petorica svojski potrudila, pretrala dosta prostora i napokon lijepo uspjela progurati tu udnovatu stvar zvanu lopta iza vratara. Taj trenutak nadoknadi i uini lijepim i korisnim svo ono vrijeme potroeno na trku i znoj. Trud + znoj + gol = sport. Valjda bi se i tako moglo banalizirati sport. I plus ljubav. Treba to zainiti i ljubavlju kao i sve drugo to radimo u ivotu. Inae je bezlino. Besmisleno. Pod ovu formulu, ini mi se, mogao bi se svesti svaki ovjekov posao. Spoj ovoga troga (znoja, truda i gola, tj. postignua) je ono od ega je svaki ovjekov posao sastavljen, ma kako taj posao izgledao zahtjevno i komplicirano. Drim to dobrom kolom. Doista pouno i korisno ako se tako shvati. Da ne bih bio krivo shvaen, kola je to u kojoj se ui da se trud isplati i da za 90 ili 60 minuta pod reektorima i pred drugim ljudima pokae to zna, koliko se trudi, koliko se sprema i koliko ti to znai. Prenesimo sve ove faktore i injenice s igralita na stvarni ivot. Cilj, trud, zalaganje i dostignue. To je shema svakog projekta. Ja sam kranin, pa te molim, itatelju, da se ne uvrijedi ako iznesem i ovo: plemenit cilj, poten trud i zalaganje, dostignue uz zadovoljstvo i mirnu savjest. Toj formuli mi ljudi nadjenusmo ime uspjeh. A uz uspjeh veemo pojmove poput: srea, euforija, zadovoljstvo, ispunjenje. No, ljudi smo, zaboga. Ima tu jo toga. Posebno bih se osvrnuo na dvije stvari. Netko to sve mora prokomentirati, a jo netko mora iskopati kakvu mrlju koja e zasjeniti itav taj uspjeh, pa makar se radilo o bezazlenoj djejoj krai susjedovih treanja, koje stari susjed ionako nije volio. Ako je taj netko sposoban, on e tu priu o trenjama tako upakirati da e ona pokopati sve dobro to je onaj drugi dobro postigao u svom ivotu. Predmet svakodnevnih rasprava uz lagano ispijanje kave ili neeg eeg, ovisno o dobu dana ili ukusu i raspoloenju sugovornika, su dogaaji koji razbijaju nau vie ili manje monotonu svakodnevnicu, vezani uz vie ili manje poznate osobe javnog ivota. Kako je demokracija u punom zamahu, tako nije ni problem takva bezazlena i presmijena razmiljanja staviti na papir ili na blog i nai svoje mjesto u bijelom svijetu, tj. u globalnom selu. A par itatelja/tovatelja, koji e ta naa razmiljanja uz kavu vjerno pratiti, dijeliti takva miljenja i iriti ih dalje, zaas se nae. Apsolutnom biu hvala! A kako sam ja kranin, neka mi itatelj ne zamjeri, rei u: Hvala Isusu! Njemaki knjievnik i nobelovac Hermann Hesse ree: Svaka se stvar moe objasniti na dva naina. Danas praksa kae: Koliko ljudi, toliko udi/komentara u ovom sluaju. I neka. No, to mi je na srcu? Danas kad svaki medij, koji imalo dri

17

18

do sebe (a i do tuih razmiljanja), gura svoje komentatore, ljude koji su spremni komentirati svaku situaciju, svaki dogaaj i svaku osobu, poevi od tsunamija, preko papina sprovoda do Dragana Primorca. Nai celebrityi su takoer uvijek spremni komentirati sve. A kako ih je vrlo malo, njihova prisutnost u medijima je vrlo, vrlo esta. A jo ei njihovi komentari. Znam, jedan je predsjednik drave, ali ne razumijem zato ga se za ba sve mora pitati komentar, koji je, usput reeno, uvijek na rubu vica. Valjda je doslovno shvatio Hessea pa uvijek stvari objanjava na onaj drugi, vedriji nain. Jedva ekam kad e ga netko upitati za komentar o Senki i Arsenu. Aha! Svi znamo tko su ovih dvoje, zar ne? ak i ja. A nisam pogledao ni 5 minuta tog fascinantnog showa (ne bih ga sad htio reklamirati, a ponem li priati protiv njega, samo u mu podii gledanost). Posljedica terorizma medija. Ukoliko oni ele da netko postane tzv. celebrity, vjerujte, postat e. Jedna urednica naeg neimenovanog tabloida se u poluispriavajuem glasu obrati naciji kako je naa nacija mala i ima tako malo celebrityija pa stoga tolika uestalost pojedinih lica na naslovnicama. Valjda zato i stalna potraga za novim zvijezdama naeg siromanog zvjezdanog malog neba. Kako nas je malo, a tabloida i previe, pitam se kako s tako mizernom naknadom imaju volje toliko eprkati po tuim ivotima. I odmah odgovaram. Novac pokree volju. A ima li to uope smisla? Valjda nekome ima smisla, inae se ne bi bavio time. Iskreno govorei, meni to nema smisla. Ali, kako napuniti retke slovima? Nije ni to uvijek lako. Donosim dio komentara s portala jednih dnevnih novina. To me velikim dijelom i ponukalo pisati ove retke. Valjda me ovjek nee tuiti. Tekst gore je samo dokaz da novine kao xx i xy (ne bih im ba volio navoditi ime op. a.) naprave novost pa pitaju glavnu osobu da li je ikada ula za to, kae taj komentator. Nisam ba najkompetentnija osoba koja bi mogla ocijeniti je li to ba uvijek tako. No, isto tako moram rei da sam se u dosta sluajeva uvjerio u neto

ba tako. Nije da je ovjek Hrvat, ali je svakako najivopisniji primjer, pa ga zato i navodim. Michael Jackson. Ne bih ulazio u to kakav je bio njegov uspon do zvijezde, ali pad je svakako bio ivopisan. Sjetimo se samo koliko je ovjek bio medijski zastupljen u jednoj zemlji kao to je Hrvatska. Nevjerojatno puno, ako mene pitate. A nitko me ne pita, ali ja svejedno piem. Moda je ovjek puno lobirao za hrvatsku samostalnost, samo to ja ne znam za to, pa je zato itav dogaaj bio vrlo dobro medijski popraen. Ne

znam je li Michael poslao potpisanu zahvalnicu hrvatskim medijskim kuama to su mu u tim tekim trenutcima pruili utjehu i rijei potpore. Uh, to volim tu ironiju. No, nastavimo mi dalje. to je najapsurdnije, Michael je osloboen optube za zlostavljanje djeteta nakon to je majka tog djeteta priznala da je izmislila itavu priu samo da bi dobila novac. A sada tom istom Michaelu Jacksonu prijeti bankrot zbog

naruenog ugleda i iscrpljujue sudske parnice koja, a naroito u SAD-u, zna oguliti ovjeka, da oprostite na izrazu. to kae ore Balaevi: Sud je sud! Pravomone odluke suda treba potovati, a nisam ba uo da se netko od medija ispriao Michaelu. Slabo ujem i slabo itam izgleda. Ili itam i sluam krive medije. Moda i to. Kako je lako unititi sve ono to ovjek postigne velikim zalaganjem i mnogim odricanjima. Openito govorim, ostavimo Michaela s njegovom kletom sudbom po strani. Ne treba iznova govoriti o poremeenoj ljestvici vrijednosti. To bi trebalo biti preoito. A onome tko je upoznao i tko upoznaje samo ovakvu ljestvicu vrednota nije jasno to to mu nije jasno. I mi se danas tomu udimo. Kako e ljudi znati kakva bi trebala biti ljestvica vrednota, kad je jedina kakvu znaju ova ispremetana. Dolazim do drugog motiva mog piskaranja. Robert Seligman. ovjek postie iznimne rezultate na ruama. Svakome je drago kad se prouje za njegov uspjeh, za njegovo dostignue, ako nigdje drugdje, onda barem u njegovoj vlastitoj domovini, meu njegovim narodom. Ali, slabo ita i od toga u Robertovu sluaju. Naprotiv, dragi moj Roberte, u tvojoj domovini panju zasluuju pojedine osobe za koje ne znamo ni tko su ni odakle dolaze, a bome ni kako im izgledaju imovinske kartice, a jo k tome su poduzetnici. to rade, tj. to poduzimaju ti poduzetnici, mi ne znamo. Ali, svoju minutau imaju. Naslovnice su ih pune. Ne znam znoje li se za tu naslovnicu ili imaju li uljeve na rukama poput tebe. Ti si, moj Roberte, lud! Preporuam: kad bude slavio svoje medalje, otii u klub (znamo kakvog predznaka) i slavi do ranih jutarnjih sati (recimo do 8-9 ujutro, ipak nisi ti Ronaldinho da izlazi iz diska u 11 ujutro). Ako ti to ne uspije pribaviti barem sliku i malo teksta, onda predlaem putovanje od Zagreba do Splita u ukradenom autu za nekih sat i pol, po mogunosti s kojim promilom alkohola u krvi. Ako ti ni to ne pribavi naslovnicu, pokuaj s drogama. Ve vidim

naslov koji vriti i mami: Slavni atletiar pao s 3 mg kokaina! Nema veze to te iste novine od svog osnutka u svojim recima nisu spomenule ni da si slavan ni da si atletiar. Ree divno Plutarh: Nitko nije tako sklon i hitar u saaljenju kao onaj koji zavidi. Joj, to volim tu ironiju. U Hrvatskoj je osoba tjedna ona koje je popila na pici kavu s jednim/om od takvih poduzetnika/ca. Vijest je u kojem se frizerskom salonu oiala biva stanarka. Vijest je da je uginuo pas premijerove neakinje. Vijest je da je neka dama obukla haljinu s predubokim dekolteom. Sve zanimljivost do zanimljivosti. Na jednoj reklami vriti jedna dama iz drutva celebrityija reklamirajui shopping centar, naravno, ne polugola, nego, u postocima izraeno, 90 % gola, a ispod pie: OBUCI ME! Ili, ista ta dama kae: oping je najbolja terapija! A gdje nestade ona: Nema para bez motike! Toliko o ljestvici vrednota. E, moj Roberte... Razmiljah kako zavriti ovo piskaranje. U 20. stoljeu ivio je jedan francuski pisac, lozof i nobelovac. Jamano ste uli za nj. Ime mu bijae Albert Camus. I ree taj tip: No uvijek u povijesti doe ta hora kad onaj koji se usuuje rei da je dva puta dva etiri, biva kanjen smru. Nita ne zakljuujem, samo razmiljam svojom glavom koristei tue misli.

19

20

Susjedi iz pakla
Marina Bodalec Ma ne, nisu, nego sam vam morala nekako privui panju. Napokon uhvatih slobodnih pol sata, pa odluih nakrabat pravo malo remek djelo (da,da, objektivna sam). Uglavnom da vas ne davim priom kako sam dola na ideju, nego idem odmah in medias res. Dakle, budem vas davila priom o svojim susjedima u mom domu negdje u nekom gradu. Zbog vlastite sigurnosti neu rei o kojem je gradu i domu rije, a jo manje u vam otkrit svoj pravi identitet, a takoer e i susjedi imati lana imena. Dakle da ponem... Susjeda vrata desno, teca, druga godina, Vip se bogati na njoj, a glavna tema beskrajno dugih razgovora (osobi s druge strane veze treba podii spomenik) je koji je usisiva najbolji. Ok, mogue da netko i uiva raspravljajui o tome, ali ipak: eno, halo, ima 20 godina!!!!!Uglavnom sve u svemu teca je sasvim normalna osoba, javi se na hodniku, uvijek osmijeh na licu, jedina mrlja u biograji (moda sam malo preokrutna) je taj usisiva. Preko puta tece, cimerica i ja je zovemo Sveenica, jer se uka da je u nekoj sekti, a i udna glazba esto dopire iz njenih odaja. Nekad pozdravi na hodniku, nekad ne, sve zavisi od raspoloenja. Uglavnom samo uti i strijelja prolaznike pogledom. esto puta se dogodi da se zakljua u sobu i ne otvara vrata nikome, premda da do znanja onima koji bjesomuno lupaju po vratima da je unutra. Ok, moda izvodi neki pokus kojim provjerava kolika je tolerancija kod ljudi na ponaanje jednako depiliranju vruim voskom.Vrata lijevo je sluaj za psihijatra, al doslovno. Naime cura uoi svakog kolokvija i ispita idepsihologu koji joj mora rei: Ti to moe, moe izai na ispit / kolokvij; a tek je prva godina!!!!Ne izrugujem se, al joj kronino fali samopouzdanja.Par vrata ispod nas je grupa seoskih ena.One su okupirale cijelu ZAJEDNIKU kuhinju, tu se kuha, jede, pije, ui, a redovno padne i tra partija.

P.S. Razmiljah i o ovome. U tekstu spominjem Senku, Arsena, M. Jacksona, Predsjednika, Seligmana, Hessea i Camusa. Pitam se koliki bi postotak tonosti bio kada bi trebalo povezati ime sa slikom ove petorice. Toliko o ljestvici vrednota.

Cure idu skupa i na plac kupiti povra za variva, koja im malo preesto zagore, ali ok, ne mogu ni one stalno bit uz mali tednjak (pa se premjeste u hodnik da zapale koju i otraaju onu koja nije prisutna). Seoske stvarno vole kuhati kad ostavljaju u trgovinama i na placu lovu s kojom bi mogle 15 puta otii u menzu (svaka!!!!) i kad po cijeli dan stoje uz mali tednjak s 2 kola iz razdoblja Drugog svjetskog rata, na kojemu zbog slabe struje ni voda ne moe prokuhati, a mogle bi umjesto toga stajati u redu najdue 20 minuta. Al ako one u tome vide gut, eto im tamo. Subotom je veliki dan za generalno ienje, pa seoske iznose sve stvari iz svojih soba tako da se hodnikom ne moe proi. I tako to traje cijelu subotu, do kasno popodne, kada se seoske ponu spremat za van. Jedan dan u tjednu mogu si i one to priutit. A nedjeljom nas sve okiraju: ne samo da odu na kavu vani, nego i odu u menzu na veeru!!! To je njihov famozni odlazak u restoran. Valjda jedna od njih jo za kavom lupne od stol i kae: Curke znate kaj, meni je fakat vie dosta rintanja cijeli dan, kuhanja, ienja, pranja. A za to, a kome?! Veeras idem u restoran na veeru i neu ni vie skuhat nikad!!! Ok moda jo samo sutra, jer sam kupila graak na placu, pa da ne propadne, a i htjela sam napravit trukle. A onda i ostale lupnu od stol i kau: Fakat curo ima pravo! Ma kad je bal nek je maskenbal! I tako to ide svaki tjedan iznova (barem to tako izgleda iz cimine i moje perspektive). Dvije seoske cimerice se i redovno posvaaju, dok ih druge izmiruju da ne prave scenu, jer to e selo rei. Seoska Mara je posebna cura, ispriavam se, ena. Svaki dan u tjednu ima tono odreen styling, tako nedjeljom nosi bijelu koulju i crni prsluk, a ponedjeljkom plavu koulju i crne tajice itd. Ona izlijee iz svih zajednikih prostorija i sve pozdravlja s: HeEeEj!!, dok u ritmu toga poskakuje i unosi se u lice, tako da je prolazak hodnikom postao jako traumatino iskustvo, pogotovo kad se vraa s napornog seminara ili mamuran u rane jutarnje sate, jer ti njen pozdrav jo 3 sata odzvanja u

21

22

glavi! Zatim idem u prizemlje gdje su se nastanili Mirko i Slavko, ili Lolek i Bolek, po hrvatski Jim i Jam. Deki imaju televiziju, pa su ok. Obojica stihoklepci svoje vrste, zlatna je pjesnika budunost pred njima. Sentimentalno vezani uz boce Coca-Cole, tetrapake sokova iz menze i konzerve tunjevine ije ulje koriste za poliranje poda u sobi. Mirko ima teoriju da je Manchester United namjerno pobijedio Milan da bi on izgubio na kladionici, a ovjee pola obrane im nije igralo. Slavko i moja cimerica (Matilda Markovi, poznatija kao trudnica pod jednim drugim imenom u jednom neimenovanom, sada zatvorenom, bircu) se redovno spore iji je fax tei i tako iznova i iznova i iznova. U sobi naih junaka je svijetlo uvijek izgaeno, zavjese navuene, a prozor zatvoren sve dok Matilda i ja ne doemo i to dovedemo malo u red. Al ipak u toj sam sobi dobila inspiraciju za ovaj tekst pa ih neu blatit. Ve vidim kako e me opjevat kad se prepoznaju u tekstu. Onda kod njih navrati i njihov prijatelj kojemu je uvijek dosadno i koji uvijek eli otii negdje drugo, samo da nije tu gdje jest. Na prvom katu ivi lik kojeg moja prijateljica Jagoda Vinji i ja zovemo Kristina. Prvi putsmo ga vidjele u prizemlju paviljona kad je napadno buljio da bi me nakon 10 minuta upitao jel se zovem Kristina, i tako je on postao Kika. I od tog dana Kristina izlazi na mjesta na koja Jagoda i ja izlazimo, prati nas u stopu, eka na prozoru u sitne jutarnje sate jer zna kad se mi vraamo (naime, mi poemo doma, poe i on, a onda mi zastajkujemo putem i damo mu prednost od pola sata da ga ne moramo sresti, al ne pali) zatim se spusti na stepenice i sjedi, sjedi dok ne proemo i tada nabaci jedan pedolni kec. I tako to ide uvijek iznova. Tu je i mirko s plianim medekom u torbi, slualicama u uima i matematikim formulama u ruci. Njega ne poznajemo dovoljno dobro, samo znamo jo da sjedi pred vratima menze na podu ako jo nije otvorena. Tu je i cura koja se svaa s momkom jer njegovi nju ne vole. Ima mali problem s prilagoavanjem odjee vremenskim prilikama.

Naravno i nezaobilazni Nadobudni difovac je sveprisutna prilika iz mog doma. Nadobudni je uvijek u trenirci, s loptom ispod ruke. Malo naginje na metroseksualca. Najnoviji trik kod upucavanja naivnim baby-face brucoicama je: Curo iz naina na koji hoda i zabacuje kosu vidim da ima potencijala za rukomet! to kae da ti pokaem neke trikove kako da zbuni suprotnu igraicu, a poslije moemo i na cugu! I nevjerojatno kako mu to uvijek upali, al valjda se curke pale na macho mukarce zaljubljene u svoje tijelo. I tako s Nadobudnim zavravam prikaz svojih susjeda. Moram priznat da su to sasvim ok ljudi, unato svemu. Bez njih sigurno boravak ovdje ne bi bio isti, moda bi bio i malo dosadan. Ali to nikad neu saznati, pa se time neu ni zamarati. Jo sam htjela napisati koju pametnu, al se seoske opet svaaju, pa idem provjeriti gdje gori, a vas ostavljam da probavite ovu istinitu ispovijest.

HOMO BALCANICUS
Boe sauvaj da bi mi bili isti kao i oni. Kad smo drugaiji. Ono, ba europeizirani, to god ta sintagma znaila u tupavom promiljanju onih koji se vole praviti pametni. Nasljee je, naravno, ostalo. Ipak smo pedesetak godina prolazili no izbruenu edukaciju u ovom balkanskom kokoinjcu. Iako e se svi rukama, nogama - jezikom pogotovo - braniti kako mi nismo Balkanci. To su samo Srbi, Bosanci, dio Albanaca, Makedonaca i tko ono jo... I, naravno, Hercegovci. Sada mi je, vie nego ikada, jasnije zato se moja pokojna baba grozila Jugoslavije. esto je znala rei proklet bio onaj tko nas je preselio u Jugoslaviju, zato nismo ostali u Italiji. Eh, zato nismo. Zato jer nam je tako grah pao, baba moja draga. Jesmo li, dakle, Balkanci. Mi i svi ostali. Ako je suditi po prolaciji sportskih idola ovih nacija, nismo ba previe razliito. Rat nam je donio pojam o balkanskim koljaima, sport nama donosi promoviranje balkanskih, da prostite, jebaa. Poeo je Darko Milii. Koarka Srbije. Frajer je ekspresno postao jedan od glavnih junaka ju-bi-toa; njegovo obraanje sucima utakmice koju je Srbija izgubila spada u antologijska dostignua verbalizma. To kako je on jebao majku, oca, a i kerku e da mu kara ako je ima sucima, mora nai svoje mjesto u analima istananog i njenog obrasca moderne komunikacije. ak i nakon to su ga srpski novinari pristojno pokuali smiriti balkanski jeba made in Srbija zagrmio je ma ta bre da se smirim, jebat u mu kevu! Njegovih zavidnih sposobnosti, koje je prezentirao jeziinom za povijest ostali su spaeni, valjda sluajno, ili se u ekstazi jednostavno nije mogao sjetiti, jedino susjedi i kuni ljubimci grkih nesretnih sudaca. Ali, naravno, to i nije nita udno. Milii je, je l te, srpsko-balkanska seljaina, od koje i ne moe oekivati nita drugo nego li verbalnu najavu silovanja. Nai su momci, isto koarkai,

Tomislav Sutar posebno neki, ipak odluili krenuti tim putem. Premda e se obilno ispovraati ako im pokuate rei da su Balkanci, verbalna produktivnost i jebaka obeanja sasvim im dobro idu. ak i ako dolaze iz Dubrovnika, koji je cvijet Mediterana, latica kulture, grad Dria, Gundulia i Bokovia, uvar hrvatske i svjetske batine i tako dalje i tako blie. Eto, recimo, Nika Prkain. Kapetan hrvatske reprezentacije. Ide i njega to. Izjebao je, istina samo verbalno, oca i mater hrvatskim novinarima. Djecu, koliko znam, nije spominjao, ali to je sasvim normalno. Jer dragi Nika mora jo uiti od iskusnijih jebaa s brdovitog Balkana. Makar mu, ponavljam, za sada sasvim dobro ide. Ovdje je, dakle, na Balkanu, jer mi to jesmo, barem veina, vrlo omiljena disciplina virtualno penetriranje u tue majke, sestre, kerke, oeve, brau, susjede, bake, djedove, strieve, strine, tetke i sve ostale pripadnike ue i ire rodbine. Ma, tako krasno zvui, ne moe ovjek odoljeti, kad ti proeuropejac preko usana provali staru, dobru uzreicu kojom eli spolno opiti s bilo ijom majkom, uz savreni dodatak u usta. Milii i Prkain su najbolji dokaz. Iako, naravno, mi nismo Balkanci, a oni, naravno, jesu. Da, da, naravno, svakako, mi smo Europa. I to ona prava. Iskonska. Aha... Imamo razno-razne reality show idiotske emisije, koje ne moe staloeno promatrati, neka mi Bog prosti, nitko tko ima bilo to u glavi. ak to ne mora biti ni pamet. Ali, kad ih ve imamo, vrijeme je i za organizaciju Balkanskog maderfakera. Nakon laganih uvodnih kvalikacija, u kojima e sudjelovati tono tisuu pripadnika balkanske sekte iz svih slojeva drutva, u nalnu emisiju ulazi njih deset. Sve, dakako, prema glasovima pasioniranih i hipnotiziranih gledatelja. Kakav bi to spektakl bio... U iriju, ako ste sumnjali, sjede, izmeu ostalih, Nika i Darko. Bez obzira to Nika nije Balkanac. Ne, nije. Eto ja sam. E, bako moja, kako si ti bila u pravu.

23

24

ENSKI PROVOD
Maja Maljkovi Nekim ljudima je teko zabavljat se i jednostavno gutati u trenutku koji nije isceniran dok se ljudi gledaju u ogledalu promatrajui je li im bolji desni prol ili lijevi, je li im desna obrva u simetriji sa lijevom i je li im u tim hlaama stranji balkon izgleda loe projektirano. Zakljuak doneen na temelju iskustva steenog dok sam provodila vrijeme s nekim djevojkama glasi: Da bi se one dobro zabavile potrebno je nekoliko imbenika. Ili je nekoliko moda preblaga rije? Hm... Dakle... Ljepotice se moraju ujutro probuditi jako, ali jako jako dobro raspoloene, lijepe, sa sjeanjem na neke lijepe snove koje su sanjale. U kojima su, naravno, upravo one bile glavne glumice, nedajboe da ih je netko sluajno probudio dok su sanjale, i nedajboe da je to bio horor ili triler ili drama. Ne, ne, esto to mora biti upravo romantina komedija s Johnnyjem Deppom u ulozi njihova glumakog, ali i stvarnog partnera. Ja bih samo nadodala da je po mom sudu njihov ivot, sanjivi ili nesanjivi velika komedija. Zatim, temperatura spavae sobe pri njihovom buenju mora bit odgovarajua: ne smije biti toplo, jer onda e biti cijele onako fujta ljepljive, i ne smije biti hladno, jer onda e im se nakostrijeiti izdepilirane dlake po cijelom tijelu. Odjea koju e obui za kavu mora im pristajati savreno, put do grada mora biti savren i bez ikakvih sluajnih ekscesa, ili nedajboe neeljenih susreta na putu. Sunce ne smije biti prejako, da se ne bi oznojile, a ne smije biti ni preslabo, jer uz takvo sunce one ne dolaze dovoljno do izraaja. I da, treba biti u novom nom autu koje mirie na njihov najdrai miris. Slatkasti neki. Od kojeg se ljudima nerijetko malo-malice povraa dok se voze s njima. Kada dou u grad moraju pronai savreno parking

mjesto (ako su s autom), a zatim moraju izgledati savreno dok se promatraju u automobilskom staklu, u retrovizoru ili bilo kojoj drugoj povrini koja se zrcali. I da, ne smije padati kia, to kvari ispeglanu frizuru. A to ne elimo nikako.

...temperatura spavae sobe pri njihovom buenju mora bit odgovarajua: ne smije biti toplo, jer onda e biti cijele onako fujta ljepljive, i ne smije biti hladno, jer onda e im se nakostrijeiti izdepilirane dlake po cijelom tijelu.
Moraju nai najbolje mjesto u kau ba ono gdje ih svi mogu vidjeti, a odakle i one mogu vidjeti svih, ne smiju ekati na kavu i kada im se ona poslui mora biti savrena, s natrenom. Razlog za natren naravno da nije dijabetes. Ljudi koji ih okruuju takoer moraju biti savreni. Ne dao Dior kojeg kloara ili alternativca u blizini. Vrate se kui, naravno, pod uvjetima boli-glava-kako-su-savreni, ruak mora biti savren, niskokalorian kojeg e pojesti eto isto reda radi, jer gladne nisu, rodila ih majka puno sita pa nisu gladne cijeli ivot, i svaka eventualna komunikacija mora biti savrena. Oko 5 popodne poet e se spremati za veernji zlazak, ne dao anel da ih neka sitnica iivcira, odjea mora biti savrena, sve tip- top. minka, tip- top. Lak za nokte- tip- top, a ako su nokti izgleirani to mora izgledati kao da je napravljeno jutros. U wc-u obavezno mora biti peglo za kosu, ugrijano, da se dame ne bi sluajno iivcirale. Tu mora biti savren, kao i mlijeko za tijelo, puder tekui, onaj u prahu, etiri vrste korektora, jer eto iako imaju savreno lice an Pol Gotje im nije podario presavrenu T-zonu, sjenila jedan osrednji koveg nije dosta, jer mislim, nitko ne smije imati takvu kombinaciju cementa

osim nje. Runik - da grebe? O ne! To bi bila katastrofa! Kad se spreme to je ve nekih 10 -11. Naveer, iako ni do jutra im ne bi bilo dovoljno vremena. Put do grada opet mora bit kao po ravnoj crti, sve pet, a i vie. Skoro pa ponovljeni scenarij jutarnje kave. Za popodnevnu kavicu nije bilo vremena, jer prije buenja u pet za

naravno, sa slamicom. Bahatost, urbu ili guvu u kojoj je konobar naravno da nee tolerirati. Muzika koja svira mora biti njihova top ljestvica najpopularnijih i njima najdraih stvari, plus to DJ mora biti deko njihovih snova, iako izgled im nije uope bitan. Bitno je ono to ovjek ima unutra. U depu,pretpostavljam. Nemojte bit prekomplicirani, nije dobro za zdravlje. Ni vae, ni ljudi koji vas okruuju.

Bitno je ono to ovjek ima unutra. U depu,pretpostavljam.

spremanje za izlazak, trebao je upasti jo jedan bjuti slip koji e im podariti odreenu svjeinu i prponost. Naravno, ljepotice moraju okruivati samo ljudi s kojima se one osjeaju ugodno - dakle one su te koje moraju biti najljepe i kojima se mora dati tisuu komplimenata, koje e one skromno primiti uz uvijek popratnu priu o tome kako su se spremile za ni vie ni manje nego samo pet minuta, kako je to novo peglo za kosu ultra-mega-ekstra-ful-super, da ne nabrajam dalje. Da, pie mora biti savreno smiksano (u sluaju da ne piju mineralnu ili obinu vodu) i odreene temprature, i aa u kojem se nalazi mora biti ba onakva kakvu su je zamislile,

25

26

Tatino, ena ti je ime


Marta Stupin

mukima koji su bili kukavice ili su loe ivjeli, u svom e sljedeem ivotu biti pretvoreni u enske. Aristotel: enske su bioloki slabije i hladnije, i njihovo postojanje treba smatrati promaajem Prirode.

Poeti u ovaj mini elaborat sa dva citata: 1. Iza svakog uspjenog mukarca stoji ena. Ovaj osobno ne potpisujem, ali svakako podie ensku tatinu i ba je skroz cakani, zar ne? A drugi citat, osim to je i naslov, e se nadovezati na ovu moju reenicu: 2. Vanity, thy name is woman. Iliti: Tatino, ena ti je ime. Ovu svakako potpisujem. Tonije, potpisujem svaki citat u kojem se naem i svaki onaj u kojem naem veinu enskog roda. Bez obzira to tatina nije rezervirana samo za enski rod i to pouku moemo nai i u Snjeguljici i prii o Narcisu, ipak je jedna od glavnih osobina veine ena uz njihovu velianstvenost, ljupkost i neponovljivost, dakako. Ne ispravljajte me ako grijeim, jer ja, kao, ne grijeim. Ponekad radim greke u koracima, samo to. Dakle, ima stav, ima tainu, ma kakogod se ona manifestirala. U najgorem sluaju kroz Ogledalce-ogledale-tkoje-najljepi-na-svijetu spiku. Da bi shvatili ovaj tekst, trebamo se vratiti skroz, skroz natrag u povijest. Trebamo shvatiti sam poloaj ene u prolosti. Jo u ranom srednjem vijeku za ene se smatralo da su hladna bia koja slue iskljuivo kao posude za mukarevo sjeme. A jo ranije su sam Platon i Aristotel, najvei mislioci svog vremena, izjavili par reenica zbog kojih ih sve feministice ovog svijeta ne bi osudile na giljotinu, ve doivotno muile ribanjem zahodskih ploica etkicom za zube, slaganjem boja po dezenima, depilacijom vruim voskom, naprimjer. Platon: ena je kanjeni mukarac. Oni meu

uvijek vukla sa sobom: tatinu kao peat i mo da okrene vodu na svoj mlin. I tako vam je nastao prvi citat u uvodnom dijelu mini elaborata. isto radi enske tatine, da se ublai nezahvalan poloaj u povijesti. I da se pokua na to ljepi nain rei kako bi svijet bio mrano i depresivno mjesto bez nas. Sumorno i pusto.

nju. Ovo, vjerojatno, zvui grozno i vrijea svakog mukarca koji dri do sebe, koji misli da je frajer, ali tako je. Koliki god oni frajeri bili, kad se zaljube, kad im ena okrene pamet za 360, svaki od njih prestaje biti frajer ili samo misli da je frajer iz razloga to im doputamo da tako misle. Te su igrice koje veina ena igra i ne mislim pritom na sponzorue ili sline, ne u ovom sluaju. Takoer, elim rei da ne mislim da iste te ene nisu zaljubljene ili da to rade iz guta. Jednostavno se vole uvui pod kou dublje nego je iti jedna prije ula. Samo ele biti posebnije, bolje od onih prije. Naravno, to nee rei na glas zbog ponosa, jel. ena je eni vuk, uvijek kaem. Ipak, svime time nisu otporne na bol, ljutnju i ivciranje. Jer ivciranje se i manifestira zbog razloga ta nije sve po naem. I bolje. Jer smatram da kad je sve po naem, kad mukarac uvijek plee kako hoemo, kad na nae hop on kae cup, kad ne udari akom od stol zbog nekog naeg glupog hira, s vremenom postaje dosadan. Po meni, mekuac, a niti jedna ena to ne eli. Bar ne ova. No way, i, i od mene. I kako da to ovjek uope razumije?! Ni ja to ne razumijem, a ensko sam. Vjerojatno zato vjerujem u onaj klik. Bez popisa elja, zahtjeva, kad dvoje ljudi funkcioniraju sami po sebi i trudom. I time ta je ONA neto najbolje za njega. Naravno. Tatino, tatino.

I sad, meni bi njihove reenice bile jasne da su oni bili ogoreni, stari prdonje koji nisu bili u stanju uloviti enu, meutim, oboje su imali i enu i djecu. Sad bi zlobnici rekli da je to razlog za ogorenost, ali ja u razlog nai u istoj diskriminaciji ena koje se nisu obrazovale kao i mukarci, osim privatno. One su trebale sjediti kui, kuhati, plesti i odgajati djecu. Dakle, ena se nije smatrala ravnopravnim lanom drutva i kroz samu prolost nadaleko je vei broj znaajnih mukaraca nego ena. Trebalo je proi puno vremena da se ene izbore za sebe i to ine i dan danas. No, jedno je sigurno, u svim tim mijenama prolosti, jedno je

ta se tie drugog citata na poetku teksta, tj. mini elaborate (zvui strunije), ene su tate sa pokriem i bez pokria. Tate zbog svog izgleda, tate zbog svog uspjeha, pameti, boje glasa, karaktera, tate zbog pitam se-pita se ega. Recimo moja tatina je toliko fulkul da se ni ne zove tatina, ve teko je ful biti kul, ali meni je uspjelo. Nadasve simpatino neto, vjerujte mi. Nadalje, smatram da svaka ena koja nije iskompleksirana, koja ima stav, moe vrtjeti mukarca oko malog prsta im se ovaj zaljubi u

27

28

Zavoenje
Vjetrovi modernog ivota odavno su ve propuhali i najzabitije zaseoke ionako zabitih krajeva... Romantika je ustuknla pred seksom... Rua pred unom... Ali sve dok jote imade onih to starih navada se dre, ima nade za romantiku.... Ima nade za ljubav... Mi imamo tu sreu to u malom hercegovakom selu, Posuju, ivi jedan od posljednjih ivuih romantika, ali zasigurno posljednji Amorov prorok - Pere. Vama koji ga se sjeate iz prolog broja Kamena, jamano e zaigrati oko, usna, uho iili ve neki etvrti dio tijela koji odaje radost. A vi koji jo niste upoznati s likom i djelom naega junaka - neka vam bude krivo to ste zaludu ivjeli... Za utjehu, iz pera naega Pere, moete saznati kako se bari djevojka. Domaa. Obina. p.s. Pere se ne ali.

Pere unjar More bit veliki problem pri curi i nekako joj dat do znanja da ti se svia. Prva i najvea greka pri prilaenju curi je gluma, pravljenje od sebe ono sta nisi ili laganje! To odman triba iskljuit ako misli zaozbiljno upoznat curu koja ti se svia. Moda se varan, ali mi se ini da je danas zavoenje monotono i nema neke posebne drai koje bi tribalo bit, jer se ipak radi o pokuaju upoznavanja lipeg i njenijeg spola, a i radi se o naoj simpatiji, curi koja nam je draga! No, to je samo moje miljenje koje vjerovatno mnogi ne dijele (jo kad bi reka da mislin kako bi se tribalo svaki dan iznova zavodit curu, smiljat naine da te poeli zagrlit od srie, sigurno ne bilo puno

istomiljenika). Zavoenje mora imat dra, a ta dra je sjaj u oima cure.Sjaj srie i elje da je pazi i usrii, isto tako i osjeaja da je sigurna i da joj niko i nita ne more dok ste zajedno. Nije to nimalo lak zadatak i teko je to u stvarnosti ostvarit, ali triba se trudit, jer su one vridne truda. Kako zavest curu? Ovo je moda najsloeniji i najosjetljiviji dio odnosa cure i momka. Ne virujen da postoje pisana pravila za zavoenje, isto tako sve je odo pojedinca do pojedinca i od situacije do situacije, ali u jedno san siguran: cura se mora osjeat lipo i vanom. To je najvanije, uz iskrenost, naravno. Sva naa nastojanja moraju bit usmjerena prema lipin stvarima, djelima, rijeima koja e zadrat i natrat curu da nam daje sve vei kredit, ako sluajno neto krivo ili loe uradimo ili kaemo. Velika greka bi bila neprestana pria o sebi i navaljivanje, polako, triba cura vidit da je slua, da je vano to ta pria. Ne valja sad bit bezveze, pa da ona pria gluposti, a ti skae od srie, a ustvari te ona zeza. Ima nas puno muki kojima se neka cura vrlo svia i stalno nam se mota po glavi, ali nemamo hrabrosti bilo ta napravit. Samo iz prikrajka gledamo i mislimo da e sutra bit bolja prilika i da e ona sama skuit da nam je najlipa, najzgodnija, najzanimljivija. Toga ne bi smilo bit! Ako ti se neka cura bas svia, nema bojazni, nema se ega bojat, mora joj pri. Doe do nje, skupi hrabrosti, pa taman te otpilila, prii joj. Samo budi prirodan i priaj obine stvari, smiji se. Nakon malo razgovora vidit e neto, ili ima anse da izae s tebon ili nema (ima nekoga, ne svia joj se...). Predloi joj kino ili etnju i pomalo. Uglavnom najvei problem je skupit hrabrosti za pri, ali to se mora ako nam se cura bas svia, nema se ta izgubit ako bude normalan. Zavoenje je igra, koja more rastuit zavretkom, ali i nemjerljivo vie razveselit sretnim zavretkom, iako zavoenje ne bi tribalo nikad pristat, ako se radi o voljenoj osobi. Ono

daje dra i odrava zaljubljenost i krasi ljubav. A ljubav je ono to nas gura dalje, zbog ega se smijemo, zbog ega nam srce igra, zastaje dah, zbog ega nas boli, zbog ega plaemo. Ljubav veseli, usriuje ak i kad se ne dogaa direktno nami. Evo, ima san priliku izbliza vidit nekog bliskog kako ga ljubav i zaljubljenost uzimaju pod svoje. Nisan moga virovat da mene, sluajnog prolaznika u tom sluaju, more toliko razveselit i dirnit. Ta ljubav koju san promatra izbliza me nasmijavala, davala nadu, vjeru, radost, elju.

kraj mene mota mi se: ...volim osmijeh tvoj, ba dobro ti stoji..., pa sam san sebi smian ta mi radi kad nije blizu... Nisan ni mislio da e ovo odgovarat onom ta osjean: ...zbog nje u mojoj glavi okree se sve i u meni ona pokree...! A kad je vidin: ....bezobrazno su zelene oi te pa rade svata od mene, to nikom nije na svijetu tom ba tebi preko noi je polo za rukom...! Malo pomalo bez mog znanja uvukla se pod kou i zato sad: ...mozak mi oduzima, smrtna je kao droga, srce moje prekida... Ali kad pogledan u nebo svake veeri ja ujen: ...spustila te zvijezda na planetu da mi bude radost...! Grijeio san dok san bio kraj nje, nisan moga re

Znan ta ljubav radi kada se meni dogaa, ali prvi put san vidio i doivio snagu ljubavi kad se dogodi nekom pokraj mene. to se tie zavoenja i greaka, skuio san da kad se, kod dosta cura, njima svia neki momak nije vano kako e joj on pri, oe li glumit, oe li bit bezobrazan, oe li je potivat, ama ba nita. To me iznenaivalo, ali pomalo san navika na to, aiko mi to nikad nee bit do kraja jasno. Ljubav je cilj ivota. Tko ivi za neto drugo, uvijek e se prevariti! Nastojim po ovome ivit i za drugo ne znan niti me zanima i znan da na kraju puta neu poalit i re da san triba vie mislit i kalkulirat,a ne sluat srce i potivat duu!

Ona
Isprva nisan skuio, nisan primjetio da je takva, da je neto najbolje to san vidio i upozna, pokraj koje san bio. Sad nakon nekoliko druenja s njom kad god nije

nita jer san bio oaran, a kamoli da kaen istinu: ...znaj da bit u tu i kad navrati nam tuga, ti u meni nai snagu, da ti dobro dobrim vratim, i na vrhu i na dnu da osmijehom te pratim... I sian se da san ispoetka mislio i alio: ...onaj ko te ljubi sretan je, neka je, neka je, sa mnom e se borit za tebe kunem se, kunem se..., to obeanje i dan danas ispunjavan. Sve ovo je dokaz da se triba trudit i borit za onu koja ti je u srcu jer: ...zar jo ne zna da se samo srcem dobro vidi i dok ritki znaju drugi bit e

29

30

slipi... Svakin danon sve san sigurniji: ...ova dua dalje bez nje ne moe, pismo moja leti mi do nje i apni joj rii najlipe... Trudio san se i dalje se trudin da joj pokaen: ...ne zaboravi nikad na tvojoj san strani... i bit u tvoj tit od elika od mene nek se sve odbija... Daleko od nje, kad mi luta po mislima, kad je zamiljan nasmijeenu, veselu, slatku sitin se: ...ona ima oi koje znaju moje tajne sve, moje

Ovo je ono za ta se ivi i ta mora znat, ta je u srcu: ...u bolesti i u zdravlju, u bogatstvu i u bijedi TVOJ SAM ANEO UVAR, u srei i u nesrei, u moi i u nemoi TVOJ SAM ANEO UVAR, da kad me zovne stvorim se, da kad ti smetam sklonim se, vjerni aneo uvar, i nikada ne dozvolim da nekog ludo zavoli ko tebe aneo uvar, u dobru bit u dobar u zlu jo dvaput bolji bit u ja, da dignem te kad padne i ne dam ti da stane...svojih se krila odreknem jer ne mogu da poreknem da ipak samo ovjek je aneo uvar... a ti nee, a ti nee tvoj da budem ni aneo ni ovjek, a ti nee, a ti nee moja biti ni na zemlji ni na nebu... Ha, nadan se i molin Boga da e umisto: ...leei provodin dane u ovoj sobi za tugu...sa sto dugih godina Bog me kaznio bez tvog dodira, biti, ...ona je tu kraj mog ramena...u ljubavi ovoj sam naao mir, da na tvoju kosu mi mirie dan... Ma nema tuge, ne moramo se uvik svidit onoj osobi koja se nami svia. Bit e neko drugi ko e nam se moda isto svidit, a moda i mi njoj/ njemu! Samo budimo iskreni, poteni i volimo, pa e sve do na svoje misto...

PRIPREME ZA SPOLNU EVOLUCIJU


G. L. Ponukan danononim medijskim urlicima o sveoptem pederluku koji je preplavio nae katoliko, edno i moralno drutvo, shvatio sam da je samo pitanje dana kad e nas ova Evropa totalno zatrovati i pretvoriti u ljubitelje istospolnog openja, vjenavanja i raanja (ne znam kako ali Evropa zna). ovjek, Hrvat, kao ja, da bi bio u globalnom trendu mora se prilagoditi novonastaloj situaciji, i koliko god nisam homofob, a nisam ni homoljubitelj, nekako mi ta transformacija smrdi na kafkansku, pogotovo u naem jo nerazvijenom drutvu koje je kad se pederluk spomene na razini sranja u pelene. No bolje nauit sputat gae kad je vrijeme, nego li kad je kasno. Reko sam svojoj Dragani da me mui ta injenica i neka bude spremna na trenutak kad emo zajedno birati sjenila i dijeliti tampone, kvarcat dupeta i ispipavat dojke za prevenciju. Dragana moja najdraa ima toliko razumijevanja da mi je ak i ponudila teaj minkanja, lakiranja noktia, raunanja od perioda do perioda i beskonanih traeva na subotnjoj pici.<Rekla je jo da ukoliko shvatim da to nije to meu nama vie, da mogu slobodno traiti sebi novog partnera. Zaboljelo me saznanje da bi me se samo tako odrekla, no shvatio sam da je to zbog prevelike ljubavi koju ena gaji prema meni. Pitanje koje se u mojoj glavi postavilo je; A kako nai mukog partnera? OK, pretpostavljam da e veina mukaraca svoju enstvenost vrlo rano otkriti pa e se i lake opredijeliti, no uvijek postoji taj prvi korak koji netko mora uiniti. E pa to ako u taj netko morat biti ja? to ako se transformacijska evolucija otegne? Ovako nasumce, razmislio sam tko bi mi najvie pasao bar od ovih poznatih Rvata i inih ljudi sa planete: Rojs mislim... koja ga ne bi poeljela u onom Hammeru? ovjek je

tuge sve i moje nemire, ona ima ruke i u njima svemir itavi, u tom zagrljaju mogu umrijeti..., a im se spusti no: ...alji anele uvare svoje jer je dua due moje, brani je od zla Boe, kad ne mogu ja... Zatim doe moje idealno jutro: ...da te bar mogu probuditi, kavu ti skuhati, u krevet donijeti, pa te poljubiti, al toga nema i ne postoji... No, da ona zna koju razliku pravi, koliko je drukija: ...zbog tebe bih na meku travu spustio zvijezdice, zbog tebe bih na cvijetove male dozvao leptire, zbog tebe bih plava mora umirila valove, zbog tebe bih od plavih dubina kupio sjajne bisere, kad bi me tvoje usne ljubile...

olienje brdske zvijeri, sirovina koja smrdi na krv tek pojedene rtve, ovinistika betija koja zna to ena hoe ( i nee pa opet dobije). Ne znam, moda nije dobar za prvo iskustvo, ali kasnije kad se ufuramo no kako e njegova enska strana reagirati? Joso Mraovi dokazani gospodin sa tendencijama istraivanja najdubljih kutaka partnerove individualnosti. ovjek koji zaustavlja rijeke, mijenja sliku planete, mrk i ozbiljan, u njegovim apama svatko se osjea kao lovina. Nema ta, odabir snova za svakog transformista. enska strana nepoznata, ali vrlo vjerojatno bio bi prava bi samo tako. Zlatko kvari dubokoumna osobnost sa sklonou nasilja prema svakome tko mu se priblii. Zlatkov amar svaka prava ena prieljkuje jer on u sebi nosi taj neprikosnoveni arm podravskog biznismena koji kad udari, zna

31

32

da e udariti opet. A to je ono to pali od zla vraga. Zlatko kao ena ne bi bio dobar. Bio bi traljiva kumica s placa sa velikim nedostatkom biinessa. Plitko i nezanimljivo.Vrati se ti nama Zlatko ovakav kakav jesi iz zatvora. Ivo Sanader dovoljno da se njegovo ime spomene i svaka trea prava i transformirana ena doivljava 7 uzastopnih svravanja, to je nedavna anketa u jednim dnevnim novinama dokazala. Mukost koja zrai iz Ivinog pogleda na bagru koju gazi je nekako divljaka, napoleonovska Nekako Ivo ne bi bio dobra ena. Ne ovakav kakav je sad, ali pomijeaju li se njegov i eksov DNA mislim da bi klon ove dvojice bila univerzalna muko/enska prostitutka koja se svakome smije u brk dok mu vadi pare iz novanika, a ovaj samo bulji... Zato Ivo neka ostane ovakav kakav je: drzak, sarkastian, debelokoni manipulator koji e svaku enu prevariti pred njenim oima, a ovu e to jo vie napaliti. Ocjena: Legenda od mukarca. Florence Hartmann i Carle del Ponte - ne znam za Flo, ali Carla je muko. To je ve puno puta dokazala drei Hrvate za jaja onako vrsto mujaki dok ovi na elu s Ivom Legendom nisu proskvikali. Carla u sebi nosi dozu mahnitog mujaka koji ne bira kada, gdje ni s kim. U njezinim pokretima vidljiv je skriveni lani arm na koji su padale kuanice ranih 70-tih s pojavnom televizora u boji, no sve je to velika zakulisna igra prepredene Carle. Ona kad vodi ljubav onda siluje ili ne vodi uope ljubav. Carla kao ena bila bi uvreda spolu. Clara Zetkin i Rosa Luxemburg od jada bi se prevrtale u grobu i vrlo vjerojatno inkarnirale u novog Rona Hubbarda ne bi li osnovale novu religiju iji bi primarni zadatak bio likvidacija carlaista i Carle same. Ne znam ba.. Nije moj tip.

Tom Cruise Ne! Molim te, Tom, ne pij vodu iz slavine. Ipak, Meatloaf sa ciciama ili ti, ja bih radije ovog prvog. Bez uvrede, ali budi tamo gdje jesi, radi to radi, moli se kome eli: R2D2, Chubavaki, Darthu Vaderu, Flashu Gordonu, Spidermanu, He-Manu, kome hoe, ali nas pusti na miru Zapravo kad bolje razmislim svaki od njih ima neku jebeljivu crtu u sebi na svoj nain. Jedna jedinstvena ena sa karakteristikama Rojsa, Jose, Ive, Carle i Toma bila bi vrlo vjerojatno neka nova Margareta Taer. I vrlo vjerojatno bi liila na Vucu.

ETVRTI REICH
Perpetua Stojim neki dan u tramvaju i htjelane htjela , ujem razgovor dviju enica u vrlo zrelim godinama. Priaju o budunosti, kako jedva ekaju prelazak preko granice bez onih silnih provjera. Misle da e slobodno moi pro s vreicama H&M-a ako uemo tamo gdje se nai politiari guraju i ulizuju ko Mislav Bago pristaama liberalnog seksualnog odgoja. Eto tko e sigurno podrat ulazak. Opet ko guske u maglu. Ujedinjena Europa, svijet bez granica? Moda i nekom zvui rajski. Ipak sve je to pokvarena igra, izmiljotina, krinka pod kojom monici lanim parolama o jedinstvu, jednom narodu, jednom jeziku i religiji stvaraju svoje globalistiko carstvo u kojem oni apsolutistiki vladaju. Masa izmorena netrpeljivou, nezadovoljna okrutnim poretkom, rasistikim, diskriminirajuim ponaanjem hrli k njima u uvjerenju da e spasiti svijet ne shvaajui da zapravo samo gomilaju stranice u jo neispisanoj olujnoj povijesti ovjeanstva. Pod pojmom globalizma ideje o jednom narodu i jeziku skrivaju se dvije namjere: Prva je elja mase da kad upita odakle si? to bude upitano iz znatielje, elje za upoznavanjem novih kultura bez predrasuda. elja da nebitno postane iji ovjek; ne iji , ve kakav. No sasvim druga namjera krije se iza voa pokreta koji to pitanje nastoje svim silama izbaciti iz ljudske svijesti. Zato? Jer ele jedan dominantan narod, masu koja e tupoglavo misliti, djelovati, vjerovati isto, masu koja nee poznavati ljepotu razliitosti, koja e ivot provesti u uvjerenju da im je tako najbolje, da je sve ostalo prokletstvo, besmislenost jer tako kau voe, a njihova rije je zakon . Pitate se tko jo vjeruje politiarima monicima? Iako ne vjerujem statistici i smatram da je poput medija samo jo jedno sredstvo manipuliranja

javnou ipak kad bi i prepolovili rezultate njihovih istraivanja, ti bi rezultati bili porazni. Ljudi su skloni vjerovati da pria uvijek ima happy end pa ako i ne vjeruju, radije se preputaju drugima da misle i djeluju umjesto njih. Stvaramo Novo Rimsko carstvo, etvrti Reich, a jedino emu se moemo nadati jest da e se povijest ponoviti. Kad ve nismo od nje nauili kako sprijeiti, nadajmo se da e se ona pobrinuti za ovjeanstvo i ponavljajui svoju ulogu staru otkad je svijeta, izlijeiti ga unitenjem koje je neminovno (jer sva velika carstva su propala ). Neminovno ukoliko jo ima ljudova koje ude za istinom, ivotom u slobodi koji jedini ispunjava i u koaliciji s ljubavlju stvara novi i bolji svijet. Uf, stvarno me pere manina utopija .

A kako nai mukog partnera? pretpostavljam da e veina mukaraca svoju enstvenost vrlo rano otkriti pa e se i lake opredijeliti.

33

34

Hitler je bio sladak


Saransek
E, ovo je ipak najjae. Hitler na eeru. Hitler kao eer? Nekonvencionalna poruka, svakako. Do sada su druga Adolfa povezivali sa sapunom, sumpornom kiselinom, dimom, tuevima s plinskim napajanjem i sagorijevanjem... Ali, HItler i eer je kombinacija svih kombinacija. Gdje? U Gospiu? Poto? Besplatno, prijatelju. Besplatno... Reklamiranje, ak i skriveno, ako mi ne plate, mrzim. Ovi mi nisu platili. Zato ih neu reklamirati. Ali, stvarno su dobri. Uglavnom, jedna tvrtka, u kojoj su kreativci koji smiljaju reklamne slogane oigledno zanat uili u morbidnim radionicama crnohumoraa, koji vjerojatno imaju nekakve veze i s crnokouljaima, smislili su efektnu reklamu za vreice eera. Znate one male, fora, koje dobijete uz kavu u vaem omiljenom kau. Prije nego vas bace u bazen sa sumpornom kiselinom. Ili vam uz omiljenu glazbu puste miriljave svijee. S plinom. Dakle... Dakle, ovo je najjae od najjaeg. Umjesto stupidnih reklama ovo je eer, kavu ste dobili uz, ili logo vaeg omiljenog kaa kava sjajna, plin vrhunski, doite nam opet, ovi kreativci su na vreice eera tampali vlasnika najpoznatijih brkova ovjeanstva. Kojak je najpoznatiji elavac, nakon mene, valjda, a Hitler, iako mu je Charlie Chaplin prokleto opasna konkurencija, najpoznatiji brko govno srko frajer. I tako, u Lici ete, uz prvu jutarnju kavu, prije nego to vas protjera, dobiti vreicu eera s Hitlerovim likom. I vicem. Hitler ree idovima: Pustit u vam plou! idovi: Koju? Hitler: Betonsku! Gospi i vicevi? Do sada je favorit bio Stjepan ljuta obrva Mesi, sa svojim idiotskim vicem o Gospiu, bombama i Sydneyu, ali ovo je prevazilo i njega. Iako sam bio uvjeren da je to nemogue. Isusa ti, vreice eera s Hitlerovim likom i vicem o idovima? Ako nas ovo ne promovira kao najpoeljniju turistiku destinaciju na planeti i oko nje; s ljudima otvorene due, kazamata i muilita, u kojoj se idovi osjeaju kao kod kue, pritom se misli na Hitlerovu kuu; onda ne znam to e. Bolest je jo neotkrivena,

kao svojedobno SIDA (AIDS), ali simptomi su tu. Samo za vas. Samo u Hrvatskoj. Istina, u Italiji se mogu kupiti boce fuerskog vina s likom Mussolinija. I Hitlera. Ali, vino je loe. Boce moda dobre. No, eer... eer je ipak neto posebno. Zasladite si ivot. Pa makar i s Hitlerom. Ovo je zavrijedilo nekakvu nagradu. Samo ne znam koju. Nobela nee dobiti. Jer, nije ba mirnodopska poruka o snoljivosti i suivotu svih naroda, narodnosti, manjina. Pa ak i idova. Kemija? Moda. Ako je eer poseban. A je.

Jer, ne postoji eer na kojem moete dobiti Hitlera. Osim u Hrvatskoj. Samo za vas. Kakvi likovi. Pa to je najjaa pria otkako su Slaveni zabauljali na kutak ove predivne zemlje, koji je Bog, navodno, uvao za sebe. Ali je altruistiki darovao istu Hrvatima. Koji su bolesni. Totalno. Da mi je upoznati frajera koji se sjetio ovakve ideje sa eerom. Navodno neki ljudi imaju bombu u glavi. Ovaj ima minsko polje. Aktivirano. Iz Hitlerovog vremena. Zato ne bi bilo loe, ako mu propadne posao sa eerom, zaposliti ga u onoj agenciji za razminiranje. Kao detektora mina. Likim jutrom, dok ovce brste travu, a Liani mlate po lozi, dok se sunce probija na obzor, istei horizont, lijepo ga poalje u minsko polje. Preivio je? Nema veze. Pokuajte ponovo. Svaka reklamna poruka, opet navodno, ima poantu. Koja je ovdje? Denitivno je jasno. I Hitler je (bio) sladak. Zato bi ga inae majstor koji se ovoga sjetio stavio na eer? Uz prigodan vic. Bolest je uznapredovala...

35

Kad sam negdje sasvim sluajno spomenuo da e Trle napraviti izvjetaj s WH Festa, ljudi su me u udu gledali. Dugo sam ivio u uvjerenju da je stvar ope kulture znati tko je Trle. Mislim.. ono... Mogu razumjeti da netko ne zna da je Pol Pot dobitnik Nobelove nagrade za mir, da je Ivan Mikuli predsjednik Mense, da je Ljubo esi Rojs daleke 1980. pobijedio na gimnazijskom natjecanju iz matematike, da su geni kameni, da je voda hladna duboka, da je Hladni rat oruani sukob pingvina i Laponaca za prevlast nad Sjevernim polom, da je itluk centar urbane Hercegovine... Sve nabrojano mogu razumjeti, ali ne znati tko je Trle, to je ve stvar ope nekulture. Bilo kako bilo: zamolili smo Trlu da posjeti WH Fest te nam nakon zavretka istog, prenese svoje dojmove. Trle je nau molbu shvatio jako ozbiljno. Aferim!

zapadne Hercegovine, krenuvi 2003. iz irokog Brijega, preko Trlinog Ljubukog i Posuja te ove godine u Grudama. Odrava se svake godine, drugog vikenda u kolovozu i na njemu mladi kreativci iz Hercegovine, ali i iz susjednih regija i zemalja mogu predstaviti svoje radove u glazbenoj, lmskoj i knjievnoj konkurenciji. Za sve koji nisu mogli posjetiti Grude u tri dana trajanja festivala organizatori su, u suradnji sa irokobrijekim UPIT-om (Udruga za promicanje informacijske tehnologije) i tvrtkom Pincom osigurali tzv. livefeed, izravni prijenos dogaanja preko Interneta. Iako prijenos nije bio bogzna kako vidljiv, ovo je bio prvi takav projekt u hercegovakoj povijesti, a s obzirom na ideju vodilju iz WHF-a, dakle promicanje novih ideja i pomicanje granica na sve naine, ne treba ni najmanje uditi to je upravo WHF odabran za promociju, u hercegovakim okvirima, nove tehnologije. Takoer je i postaja Radio Grude, u dane trajanja festivala simbolino promijenila ime u WHF Radio. On, Trle, je bio na sva tri dana pa mu nije trebao ni internet ni radio. Osim Radio Gruda i drugi mediji su iscrpno popratili WH Fest, pored lokalnih radio stanica i Internet portala, te Dnevnog lista i Slobodne Dalmacije, reportae iz Gruda emitirali su i FTV i HTV Mostar. Ovaj WH Fest obiljeilo je 25 bendova, 36 lmova i 42 literarna rada, znatno vie nego prethodnih godina, osobito to se tie lmskog i knjievnog dijela. Trle je pogledao sve lmove, posluao sve bendove i proitao sve prie. Kae kako se moglo posluati svega i svaega, kako su lmovi bili umjereno dosadni, ali stavlja Trle ruku na srce bilo ih je i dobrih. to se tie pria i pjesama iz Fanzina: bilo je genijalnih, nebuloznih, suvislih i onih manje suvislih. Prvi dan 9.8. Igralite kod grudske osnovne kole okupirale

Festival amaterskog stvaralatva, peti po redu West Herzegowina Fest ove godine ugostile su Grude, i od 9. do 11. kolovoza postale kulturna oaza urbane hercegovake scene. Grude su izabrane upravo zbog ope drutvene apatije i neprestane kritike mladih o tome kako se kod njih ne dogaa nita godinama. U WHF publici najmanje je bilo Gruana, a eto ni na binu se nisu previe gurali. Toliko o tome kako se kod njih nita ne dogaa... Za napomenu, West Herzegowina Fest je festival koji se ve petu godinu odrava u mjestima

su mlade snage pristigle iz svih krajeva Hercegovine, Bosne, Hrvatske pa ak i iz Crne Gore i Srbije. Energinim nastupom prologodinjeg pobjednika, poeo je peti po redu West Herzegowina Fest. Livanjski bend Andrija svojim dinarskim rockom odrijeio je kesu kreativnosti, probio grudski led i pokazao kako e i ove godine festival anonimnih stvaralaca Hercegovinu ostaviti bez daha. Trle je bio iznenaen velikim prilivom hercegovakih metalaca te je oduevljeno konstatirao: Teko se ono da vidi negdi na plantai! Filmski program, kao i prijanjih godina, otvoren je lmskim uratkom kojim se predstavlja graddomain. Kroz stare snimke i fotograje Gruda, lm Grude nekad prikazao je prolost tog hercegovakog mjesta. Nastavilo se s lmskim programom u konkurenciji, prvu lmsku veer obiljeila je ivotna pria legendarnog Gruanina Lege (Legina pria), a od ostalih 13 lmova prikazanih te veeri izdvojio bih jo Mozaik, koji na foru amerike serije 24 (sata) prikazuje tipian dan jednog srednjokolca te simpatini Korni s eksplicitnim i usporenim snimkama odreenih ivotnih navika kornjaa. Trle je kasnije popio pivu s Legom i dobio nekoliko dobrih ivotnih savjeta. Trle se jedva rijeio Lege. Glazbena konkurencija, ispoetka pomalo naporna, sve dok nije zasvirala i zapjevala odlina grupa So What, na ope oduevljenje publike koja se, bez obzira na glazbene ukuse, rasplesala ispred pozornice. Nakon njih, nastavilo se u plesnom ritmu, nastupom veselih repera iz Travnika, Yetija & Zeusa, a glazbeni program te veeri osebujnim nastupom zatvorila je grupa Delmats iz Ljubukog, za koju su neki rekli kako se pojavio Dimmu Borgir s juniorskom postavom. No, teko se oteti dojmu kako su oni vie vjebali poze na bini nego li samu svirku, ali o ukusima se, jelda, ne raspravlja. Trle kae kako je tu veer spavao s upaljenim svjetlom jerbo ga je bilo strah obojanih ljudi u suknjama.

Drugi dan 10.8. Drugi dan bio je obiljeen kiom, koja je poela pljutati pred kraj lmskog dijela programa, no to nije otjeralo publiku koja se sklonila ispod dva velika atora odakle je mogla nesmetano pratiti lmski program. Trle se strateki dobro smjestio na klupu s pivom ruci odakle je imao odlian pregled situacije. A lmski program druge veeri nije bio ba zadovoljavajui, neto bolji od ostalih lmova bili su jedino Moj dedo pjesnik i Bilo jednom u BiH.

Kia je zato razbudila hercegovaki inat i na pozornicu dovela neponovljivi i unikatni Quartet Moderato Cantabile. Scensko-glazbena izvedba esterolanog kvarteta nikoga nije ostavila ravnodunim, otjerali su kiu i izvukli publiku ispod atora. Grudnjaci, gae, arape: sve je zavrilo na bini. Trle je bio ponosan na svoju urku Azru kojoj je to ujedno bio prvi javni nastup. Trle se nada da nije i posljednji. Od ostalih bendova, istaknuo bih jo KUD Narodne Monje koje su nabrijanom i estokom svirkom zatvorile drugu veer festivala. Jedini incident na trodnevnoj manifestaciji dogodio se na koncu druge veeri. Tada je, naime, jedan nenaspavani Gruanin katapultirajui kamenje na stotine mladih pokuao nasilno zatvoriti drugu veer. Nije uspio. Trle je tom prigodom mudro

37

38

zakljuio kako nas nita u ivotu tako ne razveseljava kao kad nas gaaju pa promae.

Zavrni dan 11.8. Treu veer kia je zaobila Grude, ali ih nisu zaobili dobri i duhoviti lmovi. Trle je ovaj put bio oduevljen lmovima. Od 11 lmova prikazanih na treoj veeri, vrijedi istaknuti Gengstere i repere, lm o sukobu gangaa i repera, idejno zanimljivi, ali bespotrebno predugi Kolo sree se okree, spotovski Ne volim te uz glazbenu podlogu istoimene pjesme Hladnog piva, te Osnove ekonomije i dokolice, lm s najvanijim savjetima za prave poduzetnike, uz stravinu turbo-folk glazbenu podlogu i sluajnu pojavu Milana Bandia. Trli je, unato ogorenosti svojih komija sa susjedne klupe, pasala glazbena pozadina lma ali nije htio svoje oduevljenje dijeliti sa svekolikom javnou.

dalje. Na kraju programa, na binu su izali iriji proglasivi pobjednike u pojedinim kategorijama, a veina posjetitelja se okupila pod atorima gdje su do ranih jutarnjih sati uivali u atmosferi WH Festa. Naposljetku se i pozornica odvezla u svitanje, i najuporniji su krenuli svojim kuama, do idue godine, nekog drugo mjesta, gdje e se opet okupiti stari i novi poznanici. Trle je na koncu cijelog festivala hamletovski konstatirao kako na cijelom festivalu nije mogao pronai ni kapljicu rakije. Nekolicina momaka s dugom kosom i crnim majicama je s poklicima i odobravanjem pozdravila Trlinu konstataciju. Ohrabreni Trle je pronaao jednog od organizatora, Niku, i pola mu sata objanjavao vanost prisutnosti rakije, vina i slinih hercegovakih estica na ankovima te ga ukorio zbog stranog propusta.

Ljubukog, koji je za nagradu dobio metar knjiga iako je kasnije mjerenje pokazalo da se ipak radi o metru i dvadeset centi knjiga. Ali kad je beg bio cicija? Trle je bio ljubomoran na pobjednika jer bi one knjige kod njega u regalu sigurno nije stajale. Trle je rekao sam sebi kako e se i on dogodine napisati priu. Trle zavrio s izvjeem. udno je to su gradske, upanijske pa ak i dravne vlasti gluhi na glasove i svirku mladih irokobrijeana, nevjerojatno da su slijepi na prizore iz lmova odlinih ljubukih lmaa, teko pomisliti da ne vide ogromni literarni talent koji gaji humska zemlja. Svaki puta kad se krene u organizaciju festivala, stvar spaavaju sponzori. Ali moda je i tako bolje.

mogu reci sljedee: 1. Runo vrime vam je u glavi, na WH Festu nema ruznog vremena, eto i u Posuju i Grudama, kia je dala dodatnu ar i blesavost i nije nimalo zasmetala zabavi i manitanju, ve ih je i dodatno potencirala... uostalom, da budem malo otrcan, Hercegovci su od kamena, a ne od eera. 2. Mnogi nemaju s kim, ali WH Fest je idealno mjesto za upoznavanje novih ljudi, promiskuitet, stjecanje novih prijatelja, uspostavljanje poslovnih suradnji itd.... 3. Prijevoz? Smotani Hercegovci, jo bi da se parkirate ispred same pozornice jer vam je lino hodat 200m (i 100m je puno). Mislim da nikome (osim Neumljanima) nema vie od 50km do mjesta odravanja WH Festa, max. sat vrimena vonje (mojim tempom), a veina vas doe i za upola toliko...uostalom, za WH Fest se isplati stopirat, poi s biciklom, pa ak i platit taxi. 4. Planirajte unaprijed, sauvajte 3-4 dana odmora za vikend prije Velike Gospe, jeblo vas more i ostalo, a ako radite kod nekog vampirskog privatnika, isplati se trpit 2-3 dana radnog umora, nespavanja i mamurluka radi WH Festa. ivili!

Pobjednici West Herzegowina Fest-a No.5. Trle je jedva doekao proglaenje pobjednika. Glazbeni iri festivala u sastavu Atila Aksoj, Dragan Mati i Ivo Mikuli za glazbenog pobjednika festivala odabrao je grupu So What iz irokog Brijega, koja je prethodne dvije godine osvajala drugo mjesto. Bend Mrke ploe (Imotski/ Hrvatska) osvojio je drugo, a domai bend Miro Tomi & Kontrast iz Gruda tree mjesto. Trle Najboljim lmom festivala, lmski iri (Miro Barnjak, Gordan Bogdan, Marijana Mikuli) proglasio je irokobrijeki Mozaik, mladog autora Marka Marijanovia, a drugo i tree mjesto osvojili su lmovi War, autora Ivana Mandia Icce iz irokog Brijega i Balkan Boys, autora Slobodana Tomia iz Ljubukog i Ivana Lovria iz Zagreba. iri za kratku priu u sastavu Veselin Gatalo, Berislav Juri i Maja Sesar najboljim radom proglasio je priu Policijska akademija, autora skrivenog pod pseudonimom Ivan Orleanski iz

U glazbenoj konkurenciji zavrne veeri nastupilo je 8 bendova, a spomenuti u posuki bend Infuziju, koji je nastupio s vjetim osmogodinjim bubnjarom, Sheitanse (upanja/Hrvatska) s perikama i ludom odjevnom kombinacijom te, eer na kraju, fantastine Mrke ploe iz Imotskog, koje su izazvale urnebes u publici mjeavinom ska i reggaea uz pratnju trubaa. Trle je tom prigodom upoznao curu i zamolio je da ga poasti pivom. Cura rekla da nema para. Trle otiao

U nedostatku prikladnih subjektivnih dojmova konzultirali smo jednog ljubukog WHF ovisnika koji nam je tom prilikom rekao: Sve tri veeri su bile odline i moram rei kako mi je glupo to dosta ljudi kao bira koje veeri ili veer e doi jer teta je propustiti ijednu veer, a i WH Fest je jednom godinje, eto skoro svi ljudi koji su doli na jednu ili na samo dvi veeri (obino oni koji su prvi put na WH Festu) kasnije mi vele da im je krivo sto su propustili ijednu veer (i da bi se najradije ubili zbog toga) i kliu da idue godine nee propustiti nijedan dan WH Festa. A za 4 glavna i praktino jedina izgovora runo vrime, nisam ima s kim, nemam prijevoz i radim

Izvjetaj s WHF-a privest u kraju citirajui jednog hercegovako-zagrebakog studenta: WH Fest nije prolazan... WH Fest traje vie od 3 dana... WH Fest traje cilu godinu... WH Fest je stanje duha.

41

42

DA MI KUPI, MILE...
Maja O. Sponzoraenje je danas u modi. Tete sa estrade, glumice i nasljednice hotelskih imperija odailju maloljetniadi poruku da je hvalevrijedno kad je ena ukras kue. I duana. Po mogunosti Guijevog. Iz priloenog vidim da generacija za generacijom curica stasa u male pijavice spremne prilijepiti se na bankovni raun kakvog postarijeg ike i onda icati ovo i ono. Prola su vremena kad je veina curica sanjala o robici za barbiku i o tome kako e jednog dana biti odvjetnice, veterinarke ili spaavati svijet. Danas curice ele minjake, izmu iz kataloga, prslue od nerca i pu-ap iz Viktorija Sikreta.

opisu posla bavljenje svim i svaim. Samo iziite na neko in mjesto pa vidite kako sve vrvi od malih kokoiju nesvjesnih kako e postati rtve mode, razularena ivota i ike koji je u drugom pubertetu i dovoljno je star da im bude skrbnik. Sve izgleda puno odraslije nego to stvarno jest i onda se neka sirota budala, kad odbije obaviti subotnji oping po elji svoje nove izabranice, nae u Petrinjskoj na ispitivanju jer je priveden zbog pedolije. Najee su odgovori takvih: ali izgledala je starije od 16. Jest brate, a ti sad ne bi bio tu da si joj kupio Zarin kaputi. Pejbek iz a bi:). Dovraga, nisam neka konzerva, prooh dobar komad ivota to rada to nerada to izlazaka, ali prije se ilo van dobro izdivljati, popiti, zapjevati, na parti tko je ljubio takvu vrst zabave, a ne pokazivati novu robu, frizuru i govoriti svima kako ti deko vozi bendolicu. Tja. Moda sam ja prestara, moda izila iz mode, a moda je krivo moje liko porijeklo. Ja nekako volim sve prirodno. Umjesto ovih pikicastih koktelia milija mi ljivovica: domaa tri puta prepeena.

Pa domaa hrana. Kupus, prut, sir dimljeni, grave ako treba, a ne ti kejterinzi, dostave, ie-baje kanape sendvii koji eni mog stasa i apetita nisu ni za pod zub. Doavola, kad sam ja izlazila, nismo ni imali ni trebali stiliste. Danas valjda ima toliko robe da ene doivljavaju psihike slomove kad otvore ormare. U doba mojih baka i edova otvorio se ormar (komada jedan za cijelu obitelj), uzelo se kouh oviji, suknja (jedna jedina), opanke (ko je imao vie para) i paljda za poslom. Nije bilo ema: Marice, ajd pomuzi krave. Joj, ne mogu. Rasprodaja je u zadruzi. Vidjela sam pulover od kamira. Figu! Tad nije bilo: udat u se za matorca, pa mu doi glave u prvoj branoj noi. Momci i djevojke su se birali po pitanjima morala, vrijednosti, a bogme gledalo se i da budui brani drug moe potegnuti vreu od 50 kila krumpira na leima ili natjerati neposluno stado na pojilo i bilo je bitno da ena (cura) izgleda ko ena, tj. da se to ima oblina na pravim mjestima. Da ima zdrav apetit. Pa onda: kakvog e nasljednika roditi bude li ga dojila na plastinu sisu, ali to bi rekla Galadriel iz moje omiljene razbibrige Gospodara prstenova: svijet se iskvario. Danas zvecni kljuevima boljeg auta pa da vidi kako e se ove od 17 godinica i manje (a i vie bogme) skupiti oko tebe ko moljci na svijeu. Koga da okrivimo za to? Drutvo? Napredak? Ili to ima dublje korijene... Osobno krivim Lepu Brenu koja je - i ne znajui sirota pokrenula taj trend. Po plesnjacima, tarabama pa ak i torovima poelo se pjevati: Da mi kupi, Mile, suknjicu od svile. A ene su tada shvatile da je bolje biti lijep i ne raditi nita, nego ostaviti kimu u polju krumpira. Onda shvatila sada primijenile u djelo. Sponzorstvo je dobar biznis, htjeli mi to ili ne.

Mislim, pogledajte oko sebe. Grad je pun premravih, bljedunjavih, prejako naminkanih klonova poznatih manekenki utegnutih u preskupe krpice za koju su im naivna starad spremna ostaviti kimu na porti u nonoj smjeni ili kao kuharica u nekoj kantini, ali bitno je da naa er nosi Guija. To ide po sistemu: Pa ima Verica iz razreda i sve curice imaju. to da naa Mikica bude loija od njih. Ma taj Fendi, endi ili kako ve od tisuu ojra i nije puno. Moda nam se mala bogato uda. Vjerojatnije je dodue da e mala ouljati koljena i laktove dok kupi jo takve robice i druiti se sa gospodom u ijem je

43

44

MEETING THE BABA


Ivan Vui Svima je valjda poznat scenarij upoznavanja Njezinih roditelja, ali sumnjam da se rijetki mogu pohvaliti upoznavanjem i babe. Kao to i znate: Baba je u Hercegovini institucija. Poput vina. to starija to potovanija. Cura mi je Slavonka hercegovakih korijena. Odabranica srca mog. E ona je dola neki dan iz Zagreba u Hercegovinu. Posjetiti svoju babu. The adaju. Moe li me odvesti u Posuje? Ovo je pitanje bilo formulirano u imperativ. S tokom. Kada? Baba nas eka od 5. Okej. ekaj malo. Kako misli nas? Ide i ti sa mnom. Prisjetivi se da sam ja ovdje ugroena vrsta: Dobro. Nevoljko sam pristao i sjetio se one stare papuar ostaje papuar.

oznao. ak su me i zavoljeli. Ali baba je ve druga dimenzija. Babe su okej osobe, ali kad su im unuke u pitanju onda se pretvaraju u Xene ratnice koje umjesto sjeivima oponente i potencijalne mujake svojih unuka reu rijeima i sasvim sluajnim, ali pomno smiljenim opaskama. Pogibeljno za potencijalne zetove. Znao sam da u morati dobro izvagati svaku rije koju u izgovorit dok me ona odmjerava od glave do pete, a usput nabacuje neke zlobne komentare kako bi mi pokazala da je ona gospodar situacije, a ja samo jedan od mnogih. No, meet the baba scenarij otvara bezbroj mogunosti za razna sranja. Pred babinom kuom u jednom posukom selu nalazi se malo dvorite s jednim malim parkirnim mjestom. Dvorite je omeeno eljeznom ogradom s uskim vratima kroz koju je moje auto trebalo proi da bi se uspjeno parkiralo unutra. Naravno. Auto je uspjeno ugurano u dvorite, ali je odmah nakon posuke avanture zavrilo kod limara jerbo je ograda ostavila svoj biljeg dug dva metra du Fabijinog boka. Gasei motor primijetih etiri sumnjive babe iza oblinjeg orahova stabla kako me znatieljno promatraju. To je valjda bila izvidnica. Siguran sam da je cijelo selo znalo za moj dolazak. Izvukao sam iz auta buket nekakvog suhog cvijea. isto da skupim koji poen vika. Faljnis (ako ovako ne pozdravi babu, zaboravi daljnju proceduru)! Vazda, momak! Baba me skenirala od glave do pete. Di si ti uio onako voziti? To je, naravno, bilo retoriko pitanje. Jedva si parkira kola.

Ajmo u kuu neto popit. Oprezna je baba unuku gurnula pred sebe, ona je zauzela sredinu napravivi tampon zonu izmeu mene i Cure, a ja sam - logino - bio posljednji. Povorka se sveano zaputila u ogromnu kuu. Jesi za rakiju prije ruka? Eee, dobra baba - pomislio sam u sebi. I taman dok sam namjeravao oduevljeno prihvatiti aicu originalnog hercegovakog nektra, sjetio sam da se bi to moglo biti trik pitanje. Ovo je sigurno testiranje. Ostao sam vrst. Nepokolebljiv. elei impresionirati babu odgovorio sam u hamletovskom stilu: Ne pijem, hvala. U tom se trenutku oglasilo veliko zvono s oblinje crkve.

Podne je. Ajde, momak, moli Aneo gospodnji. A? Kakav aneo? Smrklo mi se pred oima. Nisam oekivao takav zadatak. Oblio me hladan znoj. Znao sam da e me nepanja na vjeronauku i osiromaeni duhovni ivot kad-tad doi glave. Krajikom oka pogledao sam Curu. Ona se samozadovoljno smjekala sadistiki uivajui u mom munom preznojavanju.

Da se razumijemo: njezine sam roditelje ve up-

45

46

Dananja mlaarija... Zavapila je baba i okrenula po litanijama. Uglavnom, ruak je protekao dosta dobro. Uspjeno sam uspostavio komunikaciju s

O etiri drave, dva rata i jednom ivotnom vijeku


Mladen nitim ine njegovi vinogradi, Iloku, kod strica . No, ni to nije bilo duga vijeka. Uslijedila je nova drava. KRALJEVINA SHS Nije da je ba bila obeana zemlja, ali natrag se nije moglo. Nedaleko Iloka, u Osijeku, dobila je i prvi posao. U laboratoriju eerane. Gradom se kretala uei prve hrvatske rijei: uprija, kapija, avlija. Osijek je bio samo jedna usputna stanica. Jednom je, tko zna zato, putovala vlakom i negdje kod Siska susrela je kasnije ovjeka za kojeg e se udati, izroditi petero djece, ovjeka koji e kasnije pokazati kako je sposoban initi razliite pizdarije. Mada, mislim da ju je na svoj nain i volio. Makar u poetku. Kasnije je ljubav prestala, on je odluio ivot provesti malo drugaije, a ona se sa djecom probijala kako je znala i umjela i nije nijednom rekla kako joj je teko i kako je mu nitarija. Ponovno su se susreli u etvrtoj dravi kada ga ona druga vie nije eljela i kada je on bio vrlo blizu ivotnom kraju. E, da mjesto radnje - Krievci. NDH Kako je Bog nadasve milostiv, jedno je dijete neposredno pred rat - umrlo. Gospodin suprug odetao je s drugom enom i izrodio jo dvoje djece. O rastavi nije bilo niti govora. Sad, zato su se njih dvoje razili - ne zna nitko. Ali kako za dobar ivot treba dvoje, tako i za dobar rastanak isto treba - dvoje. U svakom sluaju, nastavila se probijati kroz ivot sa jednom punoljetnom keri i troje maloljetne djece. Zapravo, sve bi to jo nekako ilo da se nad njihove ivote nije nadvila sjena. Sjena se zvala dravljanstvo NDH koje nitko od njih nije imao. Preostale su

AUSTRO-UGARSKA MONARHIJA 21. listopada 1901. u obiteljskoj kui prakoga pana Hromatke zakmealo je jo jedno ensko dijete. Osmi potomak u nizu i ako se doda jo estero iza nje, kua je zaista bila - puna. Jo je dvoje dolo na dohranu, jer u toj je kui bilo...18. Sve je to (dobri?) Bog dao, a poneto, kako je to u tim vremenima i bilo razumijevano kao neto sasvim normalno, i uzeo. Neko vrijeme djevojica je rasla kao i sve djevojice tog doba. Zatim je ostala bez oca, pa dobila ouha jer je majka ipak trebala brinuti o silnoj djeci. Nije bio lo ovjek, ali nije bio ni otac. U svakom sluaju nije imala kad puno razmiljati o tome jer je buknuo prvi Veliki rat u kojem su po njenom rodnom gradu Prajzi udesa radili i dvojicu njene starije brae strijeljali u obiteljskom dvoritu. Bog dao - Bog uzeo... Ni o tome se nije moglo razmiljati, jer je trebalo ii u kolu, pomagati majci u svemu i svaemu. Zatim je imala (kao malo kada u ivotu sree) pa je oboljela od panjolke i nekim udom udnim preivjela ono to nisu mnogi. U svakom sluaju. tada je uslijedila i prva njezina velika seoba. Preselila je u Ruomberok, ne znam vie koji je bio razlog. I tako, usred rata, odjednom, jo jednom i ne posljednji puta, bila je prisiljena otii. Zato? Danas vie nitko ne zna. Svi svjedoci i oni koji su znali - mrtvi su i ponijeli su dio prie sa sobom. Uglavnom, nikad se vie nije vratila, niti posjetila bilo ive bilo mrtve. Kako nikada o tome nije priala, nitko nije ni pitao. Ali moralo je biti - strano. S nepunih 17, sa znanjem ekog, ruskog, slovakog, maarskog i njemakog jezika, obrela se na drugom kraju raspadajue Carevina, u mjestacu ponad Dunava, gradiu kojeg i danas okruuju i pleme-

babom koristei svoje zavidno poznavanje poljoprivredno-stoarskih pojmova. Saznao sam da je baba bila sumnjiava mislei da sam gradski deko tek stigao iz Zagreba. Nakon to sam pustio kravu iz tale, baba je denitivno pala. Bez upotrebe zike sile. Da ne spominjem munju koze. Da, i to je bilo. Naravno. Bez lane skromnosti. Vime je moja specijalnost. Uhvati vrsto vime, naravno, kozje i onda gurne gore dok se mlijeko ne spusti u onaj dio vimena ispod ruke i onda taj mlijekom ispunjeni dio istisne u kantu. Taj postupak se moe lako vidjeti na donjoj slici gdje manekenka modne agencije Rural bjuti pokazuje postupak. Molio bih maloljetnike da ne gledaju donju sliku jerbo su mogue perzistentne traume. Naravno. Malo je rei da je baba bila oduevljena, a cura zapanjena. Dva plusa jednim inom. Stari, spremaj svatove!

47

48

stvarno ljupke solucije. Prva je bila skonati ivot na nekom od lijepih odmaralita tipa Gradike ili Auswitza. Druga je bila skonati ovdje pod kiom metaka za nekim plotom. Trea je bila neto sretnija. deportacija natrag u eku. Kako joj se ni jedna varijanta nije dopala, odluila je poslati pismo na Glavni stan, u Zagreb i zatraiti dravljanstvo. Izgledi za odgovor i to pozitivan ipak su bili gotovo jednaki nuli, ali kako je lijepo nadati se i ona se nadala. Odgovor je stigao. Pozitivan. Mogla je na tren odahnuti i primiti se kakvog takvog posla kako bi prehranila sebe i potomke. Rat je proao, preivjeli su. Ostalo ih je troje. Ona sa dva maloljetna sina. Keri su se poudale i krenule svojim putovima. JUGOSLAVIJA Teka vremena. Moda ne svakome, ali veini - sigurno. Trbuhom za kruhom krenulo se dalje. Bjelovar je bio odredite, tvornica Biser gotovo idealna prilika da se neto zaradi. Tako je i bilo. Ugnijezdili su se u jednoj dvorinoj zgradi, kraj koje i danas proem sa sjetom i nostalgijom. Dvije sobice, bez vodovoda, klozet na susjednom ulazu. No, kako je to oito bio idealan smjetaj, netko ga je poelio. Uglavnom, dobila je nalog iseliti. Malo se pribrala, otila nekoj Glavi i zamolila da to ne ine. Kao odgovor je dobila: Mar van!. Takvim se odgovorima nikada nije zadovoljavala i nakon to je uredno izala iz kancelarije, napisala je pismo na Maralat, u Beograd. Za tjedan dana zvali su je opet onoj istoj Mar-van Glavi. Glava ju je zamolila neka sjedne , kako je sve jedan veliki nesporazum i kako moe ostati. Sveano joj je uruio pismo s Maralata, Titovom rukom potpisano kao i rjeenje o stanarskom pravu. Rekla je kako ne eli sjediti, jer joj je nakon mar van vrlo ugodno stajati. U meuvremenu, unuci su se nizali kao na tekuoj vrpci i kao posljednji u nekom oekivanom slijedu pojavio se pisac ovih redaka. Planula je nevjerojatna ljubav. Tko zna zato.

Uila me itati i pisati, vodila me kod abana na kolae i sladoled, priala mi prie svog djetinjstva, one ivotne i one bajkovite, nauila me prve eke rijei i rekla mi kako ne ide u crkvu jer su nju uili da je Bog svuda i da mu se moe pomoliti gdje god poeli ako poeli. Vodila me na centralni park, po vodu koju smo natakali iz gradske esme. Voljela je sluati kako pjevam, mada ja danas mislim kako pjevam grozno, ali tko zna kako je to onda zvualo. Tjerala me da crtam. Meni, goljavcu, nosila je torbu u kolu. Uglavnom, bio sam sredite njenog svemira, kao to je i ona bila moj veliki oslonac. Kasnije, kako sam odrastao, uvijek se za mene nalo kod nje nekog posla. Nekad je trebalo nacijepati i unijeti drva, nekad utihati dvije gredice, nekad donijeti neto iz duana. Uvijek je slijedila nagrada. Naime u ladici kuhinjskog stola, u poklopcima laka za kosu uvala je kovanice, uredno sortirane po apoenima. Obino sam dobivao 5 dinara.. Ajme veselja... Zauvijek u pamtiti te kovanice, bile su zlatom i ljubavlju presvuene. Kako godine ine svoje, morale su to uiniti i kod nje. Odveli su je u bolnicu, postavili na operacijski stol, otvorili i - zatvorili. Karcinom probavnog trakta. Neoperabilan. 15. srpnja 1981. Kod mojih u vinogradu pripremala se feta. Ja dopodne u koli, popodne sam trebao sa susjedima u vinograd. U meuvremenu trebao sam u bolnicu. I otiao sam. Slika mi je bila udna. Tada nisam znao to vidim. Bez ikakva osjeaja za mene zurila je u plafon i ubrzano disala. Nisam znao to vidim. Oi su joj bile mutne. Na brzinu sam otiao po novine i po sok, neka u ove ljetne dane ne bude edna. Kad sam se za pet minuta vratio, iz sobe je izala lijenica i kazala kako moje bake vie nema. Tog sam trena shvatio to sam vidio. Vidio sam smrt u njenom najprirodnijem obliku. Sve ostalo ilo je nekako kao... Ne znam ni sam... Tako u dobrih 25 godina poslije ispratiti i oca... 15. srpnja 2006. Sveti Andrija, svijea, nijemi pozdrav. Hvala. Za sve.

VESELIN GATALO: OVJEK I PAS INE OVJEKA


I.O. vie jedna baba iz Donjih Hamzia jerbo im on ima vie dlaka na bradi nego na glavi: ne mirie to na dobro. Kao to i sami moete vidjeti: to je mrga od oeka. Iako njegov imid nagovijeta moda agresivnog frontmena skandinavskog black metal benda ili gradskog reketara i erifa s krvolonim psom, iza te pojave stoji dobriina i jedno osjeajno bie.

Nedavno me iznenadilo kako mlai hercegovako-studentski ivalj slabo poznaje hercegovaku literarnu scenu. I Hercegovinu openito. Putovima Alekse antia, A. B. imia, Maka Dizdara i Jovana Duia kroi i jo jedan Hercegovac. Da prostite, Mostarac. Jedna osebujna linost koja stoji iza imena Veselin Gatalo. Slubena hagiograja kae da je roen u Mostaru 1967. godine, gdje je narastao do svoje pune visine i teine (180 cm / 105 kg). Gatalo je profesionalni pisac koji od pera ivi, a kako sam esto spominje prve novce od pera zaradio je jo u tadanjoj JNA kada je svojima kui pisao da mu poalju togod love. Za ovog ovjeka nimalo nije neskromno rei da je jedan od boljih pripovjedaa meu mlaim hercegovakim spisateljima. Jo 1998. objavio je prvu knjigu, zbirku pjesama Vrijeme mesinganih perli, a svojim prvim proznim romanom, zbirkom pria Rambo, Drumski i Onaj trei (2003.) te romanom Siesta Fiesta Orgasmo Riposo (2004.) osvojio je itatelje i zacrtao novi pravac u ratno-poratnoj prozi ovih prostora. Okuao se i u djejoj prozi, romanom Ja sam pas... i zovem se Salvatore (2005.). Autorsku svestranost potvruje i vie nego uspjenim snalaenjem u znanstvenoj fantastici. Kratkom priom Vuk 2003. godine pobjeuje na natjeaju pazinskog Istrakona za kratku SF priu, a narednih godina ta apokaliptina pria smjetena na balkanske prostore evoluira u roman, koji pod naslovom Geto izlazi 2006. Iste se godine vratio i poeziji zbirkom Kmezavi narednici. Nakon toga slijedi Cae Oxygen: njegov drugi znanstveno-fantastini roman. Bje, eri moja, od onakvih kakav je onaj Gatalo

Ne pie on bez razloga poeziju. Deder za poetak togod o svom studentskom ivotu... Ve sam deceniju i pol apsolvent. Izgubio sam vjeru u formalnu naobrazbu, ali sam ipak odluio da se sad, pod stare dane, vratim na kolanje. Iskreno, prije rata sam ivio kao da e rat, pa sam se odavao razvratu, alkoholu i ponekoj tui. Sad me, valjda zato to sam to proao na vrijeme, to i ne privlai. A i postao sam nekako trom, brzina me je dobrano napustila. ta e, ostari se

49

50

Kakvi su bili studenti u ono vrijeme? Kako danas gleda na studentsku kastu? Studenti su tada bili jedina nekontrolirana snaga drutva. Imali su mo da mijenjaju stvari, i nije ih bilo lako zaplaiti ili potkupiti kao sad. Nisu bog zna ta ni imali, ne samo to se tie leviski ili konjaka, esto bi veeravali ili dorukovali samo cigaru ili poljubac. Danas su studenti jaki, ali to ne znaju. Ucijenili su ih i zaplaili, daju im lo primjer gramzivou i brzim bogaenjem. Ali, nije to lo svijet, u nekom boljem svijetu i oni bi bili jai i hrabriji. Mostarski studenti su danas sinonim za pasivnost... Kaem opet, dajte im dobre primjere i vidjet ete koji su to lavovi i lavice. Ne itaju ovo samo studenti... Kakvu vidi Bosnu i Hercegovinu sad? Kakvu je vidi za 10 godina? Kakvu Hercegovinu eli? B i H sad? Sad mi ju je teko gledati. Hercegovinu radije gledam. Ima Hercegovina duha i okoprnosti jo uvijek. Za 10 godina, BiH vidim kao dobro tlo za odvijanje radnje Geta. Jamajkanev djed i ne zna da e mu unuk vladati Trebinjskom tvravom i biti voa Orlastih. Rat si proivio u Mostaru. Moe li malo napraviti paralelu izmeu ratnog i mirnodopskog Mostara? Izmeu onog i sadanjeg grada.... Sad je na snazi nategnutost, nekad je vladala foluka na elu s vrhukom. Nekad su nastojali institucionalizirati svaki segment ivota, sad ga nastoje nacionalizirati. Mostar se polako pretvara u koloniju koju je Gradska Uprava rasprodala Slovencima i Austrijancima da nam otmu i prostor za hodanje i disanje. Nemamo kino, ali zato na svakih 50-100 metara imamo po benzin-

sku pumpu i barem 20-ak podrunica banaka. Dibuti usred Europe, Kalkuta usred zemlje Hercegove, eto to emo biti za koju godinu. Puni rezervoari tajkuna i prazni stomaci Mostaraca, to nam je, izgleda, budunost. Gdje je politika u pisanju? Gdje si ti u politici? Politika je kad Jergovi napie lou knjigu, a Lovrenovi je nahvali, a Mile Stoji joj jo i da nagradu. Pisanje je kad te nitko od njih ne nahvali, a ljudi te itaju. Ja sam u politici zbog izbjegavanja politike, to je posebna politika. Kad si ve spomenuo Jergovia, pria se da si se zamjerio sarajevskom knjievnom krugu izjavom kako nisi bosanski nego hercegovaki pisac. Ma, nije samo to. Ne mogu vie podnijeti ideoloku masturbaciju i mediokritetsko prenemaganje tipa: bolje biti mlad i pametan nego star i glup, bolje biti antifaista nego faista, bolje biti Ivan Lovrenovi nego Ivan Aralica , dugogodinjoj tiradi kojoj izlau itateljstvo, usput kukajui kako nitko nita ne ita i kako nam je narod nepismen. Pa i ne bio nepismen kakva im literatura, napisana njihovom rukom i nahvaljena njihovim ustima, dolazi pred oi. Kad se malo bolje pogleda: ini se da je tvoje pisanje otvorilo itav jedan novi svijet gdje do izraaja dolazi samo zla kob balkanskog tla. Koliko ti pisanje proze pomae da bolje razumije neke stvari? Pa, ja piem tek poto razumijem, a onda nastojim natjerati ljude da se pitaju. Odgovore ne dam, nisam toliko pametan, ali se znam zapitati. Kob Balkana je dobra za pisca, vicarac teko da moe pisati o toj kobi, mada neki i to ine. Znam jednog Amera koji je napisao knjigu o Bosni, a da ne govori jezik i do tad nije bio na ovim prostorima. I to bi mu ovjek?

Pas je jedan od glavnih likova tvojih djela. Zar izjave tipa pas je bolji ovjek od ovjeka ili ovjek i pas ine ovjeka nisu u jednu ruku defetistike? Jesu, pa to?

Ali objektivnost ne postoji. Pri pisanju se uvijek ubaci dio sebe... Kako je mogue u pisanju biti nepristran? Treba se staviti u cipele i kou onoga o kome pie, biti naisto sam sa sobom da si vrlo lako mogao biti dio onoga to eli osuditi. A osuditi mogu samo Bog i mala djeca, mada ni njima ne preporuujem da olako bace prvi kamen. I, bez obzira koliko pisac bio lo ovjek, ako eli biti dobar pisac-mora biti nepristran. Ako nije to u stanju, bolje da se okane pisanja. Inae se potone u jednosmjernost i ideologiju, a to je tek privremeno rjeenje. Ima rejtinga dok ima ideologije. Poslije si, opet, na prodaju. S tim to ti nitko nee dati cijenu prvog puta. Zato nas pisci maltretiraju loim knjigama? Zato to ih literarni kruoci degutantno i neosnovano nahvale, mi ih kupimo, potroimo vrijeme i novac, a poslije toga nam se vie ni novine ne itaju. Bolje je uzeti ruske ili njemake klasike, tu barem ovjek zna na emu je, zna da nee gubiti vrijeme itajui. Ubijaju nas dosadne, esto dosadne i debele knjige. Doajeni pisane rijei slau se u jednom: Gatalo svojim rukopisom na svojevrstan nain najavljuju ekspanziju prozaista i pjesnika iz Hercegovine. Tko je sadanjost hercegovake proze? Kakva nam se budunost smijei? Ili moda plae...

Pa nita... Tebe bi se lako moglo strpati u znanstveno-fantastinu branu. Zato je SF knjievnost kod nas podcijenjena? Greka. Ja piem i SF. Zapravo, pokrivam veliki broj anrova i knjievnih rodova, od djeje

knjievnosti do zbirki pjesama i romana. Ne elim biti pisac kome knjiga nalii prethodnoj. Kad poaljem par rukopisa na natjeaj, ne uspiju zakljuiti da se radi o istom autoru. Pitaju se i koje sam nacije, poto se to ne oituje u mom pisanju. Znam da im je to bitno, ali je i meni bitno da budem nepristran kad piem.

Daj Boe da su u pravu. Iako, znam par djevojaka i momaka odavde koji mogu, ako se budu potrudili, postati dobri pisci. Zajedno sa prijateljima iz vae udruge Urbani pokret podigli ste spomenik Bruceu Leeju. Monument je ubrzo devastiran i uniten. Vraa li se Mali Zmaj ubrzo? Da.

51

52

Evo sve... Ali zato ba Bruce Lee? Hajde, hajde. Znate, rekli smo barem 100 puta. Ukucajte Bruce Lee i Mostar u Google i saznat ete. Lee je na ovjek, svima je inio dio djetinjstva, njegovi nisu sudjelovali u ovim naim ratovima, nisu nas krstili i turili i nad nama se pardon. Simbol univerzalne pravde koji je prepoznao cijeli svijet. Ipak, konsultirajte Google. Budimo realni... Odreenoj populaciji hercegovako-studentske kaste Google je usporediv s nuklearnom zikom. Odakle Gatala u Urbanom pokretu? Koji je prvotni cilj udruge? Pa, htjeli smo napraviti izlobu fotograja Ljepote obnove i izgradnje, sa najrunijim objektima niklima u Mostaru poslije rata, a za to nam je trebala Udruga. Pa, Gatalo je predsjednik, nitko drugi to nije htio biti. Je li Urbani pokret orijentiran samo na Mostar? Moemo li oekivati nekakav urbani biljeg u Ljubukom, Posuju ili Trebinju? Pa, UP e podrati bilo kakvu novu i originalnu ideju koja e lokalno utjecati na iru regiju, pogotovu ako je svjetskog ranga. Ni sela nisu za zaobii, seljak je moda zadnji gospodin ovjek u ovom drutvu, sa obje noge na zemlji i bez nosa u oblacima. Po tvom miljenju: osoba godine u Hercegovini? Ljubo Beli, gradonaelnik koji je i nakon to smo pomislili da je Mostar ve profukan i rasprodan, ipak uspio prodati nevjerojatnu koliinu Mostara Slovencima i Austrijancima; ova koji ne, kao, ne zna da su njegove slube izdale nalog da OMV pneumatika uniti moju kuu gradei svoju benzinsku pumpu tik uz nju. ovjek je omoguio prodor stranog kapitala ak

u naa dvorita. Zavrna poruka studentima....

Kada dernek utihne...


Slobodan Tomi

Pamet u glavu i ne dajte da TV i novine misle za vas.

* ponukani gorkim iskustvima Lenjina, Sadama Huseina i Dragana ovia, uz ovaj intervju priloene su slike sa sublimiranim porukama na kojima je moda Veso, a moda se radi i o Ninotu, njegovom tjelesnom uvaru i dvojniku.

Bio sam ugledan pripadnik Gallus Domesticus vrste. U selu sam slovio kao borben pijetao izrazitih glasovnih mogunosti. Ujutro precizan ko vicarski sat, a uveer brini uvar strae svog harema. Imao sam sreu da me hrane kvalitetnim koncentratom i domaim kupusom

koji je rastao tik uz kokoinjac pa sam znao da u dugo ivjeti. Do sada sam preivio tri snijega i jednu selidbu tako da sam mislio da nema razloga za zabrinutost sve dok su moje podanice brino eprkale po posjedu koji mi je gazda predao na raspolaganje. Prosjeni dnevni out-

put kokoinjca od 15 jaja 1. kvalitete, za koji sam i sam zasluan kao plodan i potentan, stvarao je komijsko-kokoju ljubomoru. Naime, nedavno je susjedni kokoinjac spremao desant ne bi li destabilizirao nae redove, ali nisu znali da je vinograd kroz koji su morali proi do nas polijevan galicom. Nisu ni stigli do nas, a ve ih je pola pokrepalo tako da smo ostali najekasniji i najrentabilniji kokoinjac u regiji. Sigurno se pitate se kako znam toliko o ekonomiji. Gazdin najmlai sin Pero je uvijek uio na glas kroz otvoren prozor pa sam neto i uhvatio od njega. Nisam vam ja tamo neki neobrazovani krkanski pijetao, ve naitan, obrazovan i cijepljen ak. Nego, tko zna do kada bi ova idila potrajala da se jednog dana preda mnom nije pojavio ovjek koji lii na gazdu, premda mnogo mlai. Nisam mu pridavao puno pozornosti ali me zaudilo zato ba on dolazi sa svojim prijateljem u moj kokoinjac nakon svih ovih godina. Bili su dobro raspoloeni i inilo mi se da sam im jako zanimljiv. Nisam bio presretan. isto iz razloga jer mi hranu nisu donijeli, a i moje podanice su bile uplaene novim licima. Otili su nakon nekog vremena, a naa mala zajednica je spremno doekala gazdinu veeru. Sutradan sam obavio dunost i probudio svoj dio sela. Komije su ve odavno shvatile da sam ja bolji od njihovog pijevca pa su ga vjerojatno protjerali jer ga nisam uo od prole zime. Bilo je neuobiajeno tiho i zaudilo me to gazda ne dolazi po jaja to jutro. Odjednom se zaula nekakva buka koja nije prestajala, a pred kokoinjcem su se pojavila ona dvojica od juer. Imali su lijep veliki tap sa krpom pa sam pomislio da bi mogli pokriti dio kokoinjca odakle dolaze vrapci i jedu nau hranu. Kako sam se samo grdno prevario... Jedan od njih je uao u kokoinjac pokuao me uhvatiti na to sam ga oinuo krilom dva -tri puta ne bjeei u zaklon. Nisam htio ispasti kukavica pred podanicama, ali me ipak uspio epati te me okrenuo naglavake i privezao na tap koji su, ako se dobro sjeam, zvali barjak.

53

54

Nije bilo dobro i osjetio sam da bi mogao zavriti tragino, ba kao Maruka i Kujua, moje dvije bive podanice koje su zavrile u loncu. Bar mi je tako rekao lokalni maak koji je, navodno, omastio svoj brk njihovim mesom. Bio sam svjestan da se jo nije dogodilo da je koko vraena nakon to ju je ovjek odveo iz kokoinjca, ali nisam htio vjerovati maku. Zavezan za barjak po prvi put u ivotu sam se osjeao bespomono, da bi me odveli pred oduevljenu masu koja me doekala ispred kue. Bio sam zbunjen, inilo se da svi kliu meni. Prvo su rekli da idu kupovat

mladu pa sam mislio da je to neto onako kao kad nas kao male pilie prodaju na pijaci. Jedna mlada cura je izala iz kue u bijeloj haljini, ali je u stomaku imala neto to nisam prije vidio kod ljudi pa sam pretpostavio da e uskoro snijeti jaje. S druge strane, moe biti da se dobro najela prije puta, ali valjda je i to dio obiaja. Barjak su postavili na auto i ja sam bio voa kolone, valjda je to trebalo biti neto dobro. Nisam mazohist, ali sam se prvi put u ivotu osjeao kao ptica, premda mi nije bilo previe ugodno kad me vjetar ibao po kresti. Vozili smo se jedno vrijeme u dugoj koloni, na ope oduevljenje prolaznika koji su mi mahali. Znam da sam bio dobar i odan pijevac cijeloga ivota, ali nisam ni sanjati mogao da e me toliko ljudi doekati i prepoznati. Stali smo pred onu veliku graevinu sa kriem i zvonom koju sam mogao vidjeti iz

svog kokoinjca. Svi su otili unutra, a ja sam ostao sam. Tiina... Neko vrijeme sam proveo tu razmiljajui o tome to sam ja tu i zbog ega me ele na toj nekoj proslavi. Nisam shvatio bit, a i nedostajale su mi moje podanice. Krv mi se slila u glavu i pao sam u nesvijest. Probudili su me pucnjevi. Odavno nisam uo tako neto. Prestraen sam mahao krilima i trzao se ne bi li pokuao pobjei, ali uzalud. Onaj prijatelj od gazdinog malog je drao puku i pucao u mom pravcu, sreom neuspjeno. Vikali su mu: Ajde Joze, pogodi ga ava mu sriu odnija! Onda je Joze uhvatio barjak i poeo mahati sve dok mi se nije zamantalo i opet sam izgubio svijest. Glad, e i buka mi nisu toliko smetali koliko injenica da sam bespomoan i da svako malo dijete doe pred mene i pogodi me kamenom. Pokazao bi im ja ko je glavni da me odveu i spuste na zemlju. Doao sam k sebi kad je poela padati kia. Bio sam vani u kutu pred ulazom neke dvorane i krajikom oka promatrao ta se dogaa. Svi su bili veseli i pjevali unutra, a mene su ostavili da kisnem. Ne daj boe da dobijem onu ptiju gripu o kojoj se pria u zadnje vrijeme. Sad mi stvarno nije nita bilo jasno, danas sam bio zvijezda, a sad su me zaboravili. Kroz prozor sam mogao vidjeti masu ljudi koja se prvo naderala i onda su svi ili plesat. Ne znam, al nije im to ba bilo pametno jer mi kad se najedemo u kokoinjcu onda ti nije ni do ega, a kamoli do blesanja i plesanja. Nakon par sati vanka su izali gazdin mali i Joze priajui o nekim lokalnom tajkunima, ta god to bilo, i kako je dobro to su ih pozvali u svatove jer e bit vie para u jabuci. Jabuka, neki tajkuni, pare? Kakve to ima veze, sigurno haluciniram. Onda je poela neka svaa izmeu njih oko para za cvijet. Kakav sad cvijet, eno u mene ispred kokoinjca cvijea koliko hoe pa se ni jedna koko nije svaala oko toga kad bi nas gazda pustio vani. A i nemaju se brate se zato svaat kad cvijee ba i nije ukusno.

Gazdin mali je rekao neto u smislu da pare trebaju ii njegovoj rodici jer je ona kitila svatove, a Joze je odvratio da pare od cvata uvik idu mladoj. Onda je gazdin mali uzeo barjak i bacio ga na Jozu. Joze se izmaknuo, a barjak i ja smo lupili u zid. Nakon par trenutaka sam doao k sebi i vidio da se njura nekim udom odvezala. Ponovno sam bio slobodan! Njih dvojica su me podsjetila na jedan blistavi trenutak u mojoj karijeri kada sam osvojio nagradu za najbor-

benijeg pijevca Donjih Radiia nakon to sam u nalu pobijedio favoriziranog Kronju. Dok su jedan drugog mlatili i upali pobjegao sam u oblinji krmetar sa nadom da e me ujutro vlasnik krmetara prepoznati i vratiti gazdi. Skupio sam je se kut i poeo razmiljati o dananjem danu. Shvatio sam da koliko god ja bio omiljen, slavan i mudar, da i nisam eljan derneka. Zar nije ljepe uzet list zelenog kupusa drutvu Stenue i njene sestre Palue uz zalazak sunca i dvije tri gujine za desert...? Bez buke, barjaka tajkuna i jabuke. Jer kada dernek jednom utihne svima doe u glavu da bi moda bilo bolje da su ostali kui. Ah ti ljudi, stvarno ne znaju uivati...

55

56

SVE SU IVOTINJE JEDNAKE, AL NEKE SU JEDNAKIJE! Spektakl umijea, znoja i krvi


Josip K. (Ikin)

Komija Rade, de nam reci ko, kako i kad obavlja klanje krmenja. Rade se nasmija, uze cigar iza uva, pripali, zastade na par trenutaka i ree: Sluaj, rodijae, da se mi odma neto razumimo. Krme nije ko koko ili neka druga malena ivina. Em je pametna i intiligentna ivotinja vridna potovanja, em ne sere i pia poda se ko sve druge, nego to obavlja u jednu stranu krmetara, a u drugoj di e spavat ostavlja isto. Ja: Ajde bolan, Rade, prijei vie na stvar, ta

To ti je ovdi kod nas, al ree mi zet da u njizi u Konjicu kolju ve krajem 10og miseca. Sastane se jedno 4-5 muki glava i ranon zoron poinju posa, kad sve komije spavaju tako da ji skika krmenja trzne iz najtvreg sna. U svakon selu se zna ko je najbolji za klanje

U ivotu svakog seoskog mladia postoji dan vaniji od svih ostalih dana. Vaniji od roendana, priesti, krizme i vinanja. Pravi mukarac bi ve trebao znat o em priam, a vi koji ete to tek postat, evo vam par savjeta kako se pripremiti i to initi kad taj as kucne. Naravno, rije je o klanju krmenja, a em drugom? Ta niste valjda mislili da u vam pisat o gubljenju nevinosti? Pih, taman posla. O tom svi priaju ovih dana i da vam pravo kaem

ne postaje se tako pravi mukarac. Svaka budala danas more izgubit nevinost, a ako nita more i platit ko moj amida kad je otia u Njemaku. Znak prave mukosti i zrelosti se more vidit tek kod klanja krmenja. Zaklat odraslo ugojeno krme moe samo zdrav seoski momak, psihiki i ziki spreman. Poto ni sam nisam dogurao do te toke u ivotu, glupo bi bilo da vam ja drim predavanje o tom. Stoga sam pozvao svog komiju Radu da vam kae neto vie o tome.

ljude briga di krme vri nudu. Rade: Polako, mora razumit kako krme ivi da bi ga moga zaklat naoposum. Nego krmenja ti se u naem kraju kolju krajem 11-og miseca pa tamo negdi do oko Boia .

krmenja, evo na primjer u nas san to ja. (* Rade je uvijek bio skroman*) E, pa taj glavni, a to sam ja, rasporeuje sve druge to mu pomau u klanju. Vako ti to ie - otvore se vrata krmetara (u apljini se jo kae i krmeak) dvojca pomagaa jae ruke uvate krme i izvlae ga vani teglei ga za ui, a druga dvojca ga guraju sa zada. Unda se krme lipo obori na lea i svaki od etvorice ga jami za jednu nogu da se ne bi vele mrdalo ili, ne daj Boe, uteklo negdi. Undana ti ja uletim sa svojin dedinin noon i boden krme u vrat, a domaica vaa krv u vajnik ili neku veu teu. Od nje se poslije prave divenice. Od krvi, jok od domaice. A more i vako: Prvo mu nabace omu napravljenu od sajle oko vrata i izvuku ga iz krmetara. Unda ga mlatne tokmakom po glavi tako da krme pridnjim nogama napravi pagu od siline udarca. Ha ha haaaaa, to mi je vazda bilo

57

58

smino! (*zanemarite Radin smisao za humor!*) more ga jedino setenjin podat, a to je brte velka grijota (* ne bombonjera!*). E, vire ti, to ti rade moderna gospoda da se sluajno ne bi morali muit i rvat su njizin. Pederi jedni plaljivi! (*inae Rade je oduvijek bio protivnik modernog i lagodnog naina ivljenja. To nam najbolje govori injenica da pivo hladi u atrnji.*) Vego, dr se ti noa, kako ja volin re najsritniji e bit kad ga oladi ladnin orujon. A kad gudin prestane davat znakove ivota poinje urganje. Polije ga vrilon vodon i undan dlake strue sa zvonima ( *tzv. alat od lima*). A more se i sa breneron - spali dlake pa ji strue s

noon. Kad ga ourga mora da se bili ki snjig. Unda ga lipo stavi na stol, ili na paletu, okrenutog na lea. Prvo mu rie glavu i noge zatin rie potrbunjau i vadi drobi koju daje enan. Criva se moraju dobro oprat i oistit prija nego se ponu punit divenice i kobasice, a to je uvik bija enski posa. Domaici se dadne digerica da je skuva nami mukima. Obiaj je da se kuva na kiselo s puron. En ti jarca ve mi bale na usta poele ii ki spuu, ha ha haa. Unda se riu pruti, peenica i slanina za uenje. Jedan dio slanine pritapamo u mas i prave se mare ili ti ga varki. Triba to dugo miat u kotlu, vele je teko i vrue pa je najbolje i to pustit enan da rade. Posli ruka se radu kobasice, divenice i vargla. Ma ta da ti priam vie kad je krme ve davno mrtvo. E ja, a za veeru se peu kotleti, guta se uz crno vino, gangu: Mala moja, vrata mi odprii, ie doktor to po noi lii.

MOTIKA
Stjepan Bubalo

Eno je. Zaboravljena. U kutu izbe. Stisnuta. Sva uplaena ve godinama eka... Oslukuje korake po tekim betonskim stepenicama u nadi da e netko odkrinuti vrata i zapaliti fenjer na truloj siniji

slijedila njegove pokrete dok ju je on svojim starakim rukama grlio i milio. Ni on nije vie mislio na sve one uljeve to ih je zaradio radei s njom. Znao je da je sada ona zadnje mjerilo njegove snage. I kada posustane. Kada poklekne pod teinom ivota. Kada ju vie ne bude mogao uspravno drati, znao je da e morati poiI nije se djed bojao odlaska zbog sebe. Vjerovao je da ide na bolje mjesto. ao mu je bilo njegovih polja, vrtova, vinograda i njegove motike. Jer koliko god se s njome u ivotu namuio ipak ju je volio. Danas je to teko shvatiti, ali djedu je motika bila glavni izvor prihoda. Sve to se jelo i pilo imalo je biljeg motike. On se oitavao u proljee. Na prekrasnim cvjetovima trenje i jabuke i na jesenskim plodovima bate. Sve to je obraivano, raalo je skromno ali je odravalo ivot i nadu.

...motika postala simbol patnje i siromatva, ali i uspjeha. Kaze se nema kruha bez motike, ali i nema kruha od motike.
Snivao je djed snove. Snivao je bate pune voa i povra, pune njive krumpira bez zlatica i ljeta bez sue. Snivao je blage zime bez mrazova i kie nad mladom sadnjom. Snivao je uspjeh ali ne bez svoje motike. Nije elio da neto ima, a da to svojim radom i ne zaslui. Stoga je esto snivao i motikuI upravo je ona bila jedino to bi ga jutrom doekivalo nakon snova. Ona ga nije nikada iznevjerila. ekala bi ga strpljivo uvijek na istome mjestu na kojemu ju je djed ostavio... Nije gubila povjerenje u djeda niti kada ju je grdio i psovao. Znala je dobro motika da je neeljeno dijete na ovome svijetu i da je nastala tek nakon to su ljudi zbog svojih grijeha osueni na rad kako bi preivjeli. U Edenu motika nije imala mjesta. Znao je djed

Od kada je nebo uzelo djedovu duu, rijetki su se uputali u raspravu s njom. Posljednjim naporima djed je uz njenu veliku pomo okopao najdrau smokvu to gleda na june obronke abulje. Kao da je i ona tada znala da djed nee dugo. Podupirala je svoju jasenovu snagu pod djedovo teako tijelo i oslukivala njegove molitve. Nije mu prkosila tih dana. Paljivo je

59

60

ipak da motika ovjeku nije tek kazna ve da pomou motike ovjek napreduje i podie svoj ivotni kri. Tako je motika postala simbol patnje i siromatva, ali i uspjeha. Kaze se nema kruha bez motike, ali i nema kruha od motike. Kao to su se nekada ljudi hvatali motike da neto korisno naprave, danas bjee od motike da neto postignu. Nekada je motika oznaavala siromanog ali potenog ovjeka, a danas je ona simbol neimatine i sredstvo ruganja. Tako e mnogi rei kada nekoga ele uvrijediti uzmi motiku to je jedino za tebe.

prelazili na vjeru osvajaa. Tako, kada se gleda malo ire, najvei dio ljudi i ima pravo to mrzi motiku. Kako voljeti neto to nam zarobi i ivot i duu? Teko je nai argumente za obranu motike. I kada bi ju sudili na najboljim sudovima i s najboljim odvjetnicima, presuda bi bila jasna: rasadite motiku, drku joj slomite, a ona neka se baci u visoku pe da nestane u plamenu. Djed je njegovao svoju motiku. esto ju je ostavljao preko noi u lavoru vode kako bi se nakvasila i ojaala na najslabijem svojem dijelu. Otrio ju je turpijom kako bi uvijek bila u punom sjaju i jaini. Za drku je traio uvijek najjae drvo. Ovu posljednju je nainio od jasena koji je godinama vijorio svoje grane i pravio djedu hladovinu pored bate. Nije stari jasen nadivio djeda. Djed je od jedne njegove grane nainio sebi drku za motiku. Tako su njih troje upornih sjedinjeni u jednoj volji zajednikim snagama stvarali novi Edenski vrt.

pomagala. Ali potreba za radom motike nije nikada prestajala. Dok god bude ljudi na zemlji i zemaljskih prostranstava biti e i motike, i rada s motikom. Djed nije ponio svoju motiku u grob ni na onaj svijet. Znao je da je njegov ivot puno krai i krhkiji od njenog. Pretpostavljao je da ona ima jo snage za borbu na zemlji. Meutim, kako je otiao, ostavio ju je usamljenu. Ona stoji jo netaknuta u kutu izbe gdje ju je djed odloio. Na njoj se jo vide obrisi djedovih dlanova i osjea miris djedova duhana. Moda iz tuge i potovanja prema djedu odbija suraivati s drugima ili se pak boji kojekakvih bezosjeajnih ljudi koji bi s njome radili, bez imalo ljubavi

ovjeanstvo je napredovalo i usavravalo se. Samo je motika ostala ista

U Rimskomu carstvu robove na latifundijama, velikim bogatakim imanjima nisu zvali drugaije doli motika koja pria. Pratimo kroz povijest zabranu vjenanja meu staleima, te su oni koji rade motikom, mogli nai mua, enu samo u svome staleu. Seljaci, kmetovi bili su i zakonom vezani uz zemlju pa im je ve roenjem motika bila predodreena kao sudbina. U naoj Bosni i Hercegovini, dolaskom Turaka, mnogi su, da bi izbjegli teak rad motikom,

Nekada su se ljudi sahranjivali s onim sto je obiljeilo njihove ivote. Tako su vladari pokapani s blagom, vojnici s orujem, seljaci s oruem. Tako danas zahvaljujui toj praksi i arheolokim iskapanjima saznajemo kako su ljudi nekada ivjeli, to su sve koristili. I vidimo da se sve mijenjalo. ovjeanstvo je napredovalo i usavravalo se. Samo je motika ostala ista. Ona je jednom izmiljena i nije se kroz vjekove mijenjala. Izgleda da je toliko savrena da joj usavravanje nije nikada bilo potrebno. Kasnije je ovjek smislio plug i druga tehnika

to god da je razlog sve eeg zaborava na motiku, ona nas prati kroz cijelu ljudsku povijest. I okretanje lea tom plemenitom alatu, sluzi ovjekovom, samo oslikava nasu sebinu nezahvalnost i lakomislenu sigurnost u ivot bez rada motikom. Ali motika si ne uzima pravo na izraavanje emocija, na godinji odmor, na hlad pod vruim ljetnim suncem. Ona spremno otkucava godinja doba i ne zapisuje si nadnice. Ne gleda boju gospodarove koe niti pravi razlike u njegovim bogovima. Ona se jednako raduje i starima i mladima, i bogatima i siromanima, i jednako im slui. Samo je jedno za im ona udi i to joj daje ivot. To su otkucaji naih srca na njenim dralima.

61

62

NAVIJAI
Spjetan Tuman

Najgori od svih navijaa su nogometni navijai. Nogomet, kao najraireniji sport, ima poklonike irom svijeta. U Hrvatskoj koja nema perspektive i gdje preko puta prepunog kaa, u kojem sjedi zlatna mlade i jet-seteri sa zlatnim satovima i picastim cipelama, vidite penzionera u nekom injelu, kojeg je skinuo s mrtvog etnika 43. i jo nije iz njega isprao aromu ljivovice, kako kopa po kontejneru i vadi koru banane za ruak i plastinu bocu da donira za obnovu zagrebake katedrale, naravno da se mase povode za sportskim uspjesima. Drugih uspjeha nemamo, niti emo ikad imati, budui da smo ljudski otpad nenaviknut na rad i zavidan na svaki uspjeh, jer smo smee i olo koji na kolovanje gleda s visoka jer ionako svi znaju sve, a na ilegalne radnje onih na poloaju, slegne ramenima i citira Rojsa. Problem nae prve nogometne lige u kojoj konce vuku dva majaa, igrai igraju kao da su se dan prije preruili u cigane i ili icat skinheadse kunu, a na stadionima ima manje ljudi nego to

Postoje li ljudi koji su vie u banani od navijaa? Osim ena, ne. A ene i nisu ljudi nego neki ljudski derivati koji nisu dobro zabrtvljeni pa cure na sve strane i kad treba i kad ne treba, tako da, to se ljudi tie, navijai su na dnu svake zamiljene ljestvice. to je to u ljudima to ih tjera da idu negdje gdje se odvija sportsko nadmetanje i da viu gluposti?Da sam ja Ljubii, i da mi dou seljaii na tribine vikat ajmo ili zgazi ga pogodio bih ga dvjestokilometarnasatnom lopticom u glavu i rekao odjebi i umukni, kretenu. Pljei kad bude gotov poen. dijete iz ernobila ima prstiju, navijai su rijeili tako to se nisu ograniili samo na nogomet, ve su se prealtali na sve sportove prema potrebi. Tako na koarkakim i rukometnim utakmicama vidite alove nogometnih klubova, nema veze to skija Janica (koja je bila kraljica i faca najvea i ko j*** Anju Paerson i velike veane i Austrijance koji pate jer ih smeta jedna zemlja mala koja ima more, aha)! Ali, kad je Janica nakon to je osvojila sve to se moglo osvojiti odluila da je dosta, moda i zbog kretenskih navijaa kojima je krajnji domet vikati buuuu ako skija netko tko nije iz Hrvatske ili jo bolje, gaati nekoga grudama da se vidi tko je bio predzie kranstva majku vam vau zapadnoeuropsku, dakle kad ona odustane, e onda je debela runa prasica i to god kae o skijanju, sere, jer to ona ima govoriti kad ne skija i jo je debela runa prasica i stari joj je lud). Nema veze o

63

64

kojem se sportu radi, uvijek je tu par alkoholiziranih individua koje raire ruke u kojima dre al Dinama/Hajduka i njiu se u ritmu neke debilne navijake pjesme koju su skladali neki debilni pjevai s nae debilne scene. Najsvjetliji primjer je ono punjenje za gnojne ireve, ona hrpa izbljuvanih nota i teksta koji je smislen kao autobiograja Nives Celzijus (Dooh, vidjeh, bijah seksualno iskoritena od svih osim mua, ah kako se zajebo), ona ptija gripa meu pjesmama, Malo nas je al nas ima, nastala u suradnji Novkovi/Dvornik. Umjesto da im se zabrani svaki materijal za proizvodnju teksta ili glazbe, u to spada i upanje grla i rezanje usana da ne bi pjevali ili ne-daj-boe zvidali, oni i dalje ive i slobodno stvaraju. Ako to nije dokaz demokracije i tolerancije, ne znam to jest. Naim navijaima nije jasno da je smisao navijanja bodrenje kluba. Ne, smisao navijanja je da se nalije kao da ti je Vlado eks trener i da, kao da te sam Anto Kovaevi poduio, izdeklamira ubij, ubij, ubij tovara/purgera/Srbina!. Smisao navijanja je da nae auto s krivim slovima na registraciji i razbije ga. Smisao navijanja je da razbija izloge i prozore, jer sigurno su staklo i pleksiglas krivi to si ti svoj ivot potratio navijajui za obane koji su vrijeme provodili nabijajui glavu krepane koze umjesto da uvaju ovce kao to su i trebali. I umjesto da budu iibani, sad su plaeni da odjenu usku bijelu majicu, uvuku je u traperice, opasaju se kaiem s velikom metalnom kopom koja prikazuje sve postaje krinog puta, uvuku bose noge u lakirane cipele, oko vrata stave zlatni lanac od ijeg bi zlata Neron mogao sagradit jo jedan domus aurea, oko ruke narukvicu od zlata kojeg ima toliko da bi pokojni Nijazov mogao svakoj turkmenskoj obitelji poklonit svoj kipi, na glavu gel, u usta akalicu ili onu plastinu liicu iz kaa, u nos prst, u CD player Stoju ili Cecu, a u glavu misao kako ga veeras utrpat to praznoglavijoj enki koja e rzati od uzbuenja kad vidi njegov bijeli golf GTI koji preko zadnjeg stakla ima naljepnicu Kenwood, oko retrovizora krunicu, oko upaljaa zeleni bori, a preko oferajbe bijeli cetix na kojem pie Sport line. Naravno, kad se napravi sranje, kad lete baklje i navijai ulete u teren, kad se upaju stolice, kad se tue i razbija sve na vidiku, onda to nije djelo navijaa, ve izoliranih pojedinaca koji su doli s namjerom da prave incidente. Ne postoji bolji nain za pomo hrvatskom nogometu nego da HNS daje tisue franaka vicarcima. Ne postoji bolja promocija Hrvatske u svijetu od formiranja svastike na tribinama ili vitekog napada na policajce naeg vjekovnog neprijatelja koji nam stoljeima radi o glavi i kojemu je samostalna i neovisna Hrvatska trn u oku, Litve. Uh, prsti su mi se zgrili dok sam pisao to mrsko ime! Ako je Bog stvorio ovjeka na svoju sliku, ako je stvorio enu da ovjeku bude druica, pomagaica i slukinja, onda je navijae vjerojatno stvorio da budu najagresivnija vrsta majmuna. Samo mu se omaklo, pa im je nalijepio premalo dlaka i zaarao preveliku glavu troei pritom dragocjeni volumen lubanje na mozak koji se lako mogao zamijeniti pivskom bocom, a ostatak prostora popuniti kostima jer bi im tvra glava sigurno dobro dola.

MOJI I TVOJI
Atanasije Komani Ljudi su danas uglavnom usredotoeni na podjele. Podjele su ono zbog ega se Zemlja nastavlja vrtjeti oko svoje osi i zbog ega svijet funkcionira tako kako funkcionira. Primarna podjela je na moje i tvoje, s tim da, u veini sluajeva, moje je samo moje, a ti bi mi to tvoje tu i tamo mogao posuditi ili pokloniti, a ne se ponaati kao starac Skup. Ili Harpagon za one kozmopolitski nastrojene. Osim diobe privatnog vlasnitva radi kojeg smo spremni jedni drugima iskopati oi i koje zna posvaati itave obitelji jer se, eto, petero djece nikako ne mogu sloiti kako podijeliti neki panjak na kojem bi se na jedvite jade uspjela sahraniti eventualno neka papiga ili zamorac jer je i taj panjak jedanaesti dio dvadeset i osmog dijela izvornog panjaka na kojem se ve jedna krava mogla okrenuti oko sebe a da je susjed koji spremno eka na mei ne zvekne macom meu oi, postoji i ona dioba na moje i tvoje. Ne, nisu to moje i tvoje iz gornjeg teksta, to su zapravo moji i tvoji. Dok su moje i tvoje jasno odijeljeni i nema zabune, moji i tvoji su ve hrpa skupova koji se sijeku i mijenjaju elemente iz dana u dan. Danas su te podjele izraene na svim poljima, od sporta preko glazbe i odijevanja pa sve do politikih uvjerenja i nacionalnosti. Jesi li na ili njihov, s tim da u veini sluajeva ne moe biti neutralan jer ako te ne zanimaju gluposti kojima se glupani optereuju oni se osjete ugroenima pa reagiraju na jedini njima poznati nain, a to je nasilje. Ne navija za pravi nogometni klub? Letvom u glavu. Ne prati nogomet? Ha, onda si peder i evo ti letva u glavu i jo emo te silovati za primjer, ali silovat emo te, ono, heteroseksualno i muki. Jesi li ljeviar? Jesi? Majke ti, ne bi se reklo da si antidravni element koji rovari protiv svega to je sveto i to nas je ouvalo na ovoj zemlji od samog postanka i jo *povrh toga* peder. Zna se to ti slijedi. A moda si desniar? Desniar si? Nekako mi ne izgleda zatucano i konzervativno kao da ivi po pravilima koja su vrijedila prije dvjesto godina, kao da oko retrovizora ima omotanu krunicu i kao da slua Thompsona iako ti u cijelom tom njegovom zvuku nedostaje barem malo na tanko narezane dugmetare. Budui da mi ljeviari, kao, nismo nasilni, nee ti slijediti letva. Samo silovanje jer pederi ipak jesmo. U emu je zapravo problem? Problem je u tome to dananji svijet obeshrabruje kritiko i racionalno razmiljanje. Problem je u tome to nepismena bagra koja se voli kititi titulom birakog tijela misli da, ako kae da kraa i nesposobnost vrha dravne politike nisu smjer kojim bi trebalo krenuti i nisu ba najbolje opcije za blagostanje tog istog birakog tijela, ne voli, tovie, mrzi svoju

65

66

zemlju kao da ti je Soro osobno isprao mozak i onda ti tutnuo par tisua eura u dep, onako, za vaku. Problem je to je razmiljanje postalo prenaporno i prebolno za veliku veinu stoke koja se voli nazivati ljudima i koja doputa da im drugi oblikuju stavove i da drugi razmiljaju umjesto njih. Mozak je degradiran kao kakav ameriki problematini nii asnik koji ima snano izraen osjeaj za pravdu i problem s prihvaanjem autoriteta pa u jednom trenutku svoje karijere akom opali kakvog sadistiki nastrojenog satnika i biva prebaen u pjeadiju kao obini vojnik gdje se odaje alkoholu i barem jo jednom poroku svjestan da je proerdao i karijeru i ivot koji mu se naposljetku sveo na cinine opaske o svijetu koji ga okruuje. Problem je to u amerikim lmovima koji se bave takvom tematikom na bivi asnik dobije jo jednu priliku ispraviti sve to je upropastio i, ne budi lud, zgrabi je objema rukama i ne isputa je do kraja lma kad ga promaknu u pukovnika pa on elegantno spusti onom nokautiranom satniku, izae iz stoera i u Mustangovom kabrioletu crvene boje odjezdi u sumrak troei nafte koliko bi ugrijalo cijelu jednu kolu.

koju knjigu. Biblija bi, kao temelj ovoprostorne kulture, bila dobar poetak. Dovoljan bi bio i samo Novi zavjet. Ne samo prepoznati slova, ve shvatiti poruku i ako se ve, s oprotenjem, kurite svojom vjerom i svojim kranstvom, ivjeti doslovce kako Bog zapovijeda. Oekivati, meutim, itanje i shvaanje tekstova koji za osnovni element imaju hrpu lijepih metafora ili su posve alegorijski od dananjih ljudi kojima nije jasno ni tko je u Zlatarevom zlatu dobar, a tko lo iako su likovi crno-bijeli kao Michael Jackson prije i poslije operacija (koje se zapravo nisu dogodile i plod su pokvarene mate zlih ljudi koji ga mrze) bi bilo kao oekivati da posao u dravnoj rmi dobije netko sposoban, a ne podoban: ne samo uzaludno, nego i glupo.

DOKLE VIE?
Dalibor Milas Postoje mjesta gdje se staro vrijeme udomailo i ne preza pred novim. Ne mie se i stvara svijet izoliran od budunosti. Postoje ljudi ija je sadanjost iskljuivo reeksija prolosti. Tapkajui u mjestu ne pomiu se naprijed i ne oslukuju budunost. Takva mjesta i takvi ljudi ine simbiozu titei jedno drugo. I tete onima koji ele naprijed. Svata li i majka rodi... Da sad ne budem ekstreman i ne sruim karizmu koju sam gradio stoljeima. Mukotrpno, vrijedno, skromno, samozatajno... Djed? Djed mi je bio alkoholiar. Propalica, nikoristi, ktivni lik kojem je aa ili, bolje reeno, boca, bila draa od svega. I kad bi vidio svoju staklenu ljubav ispunjenu eliksirom komercijalne bljuvotine, raspametio bi se i zaboravljao na sve. Njegov izbor. Samo... to ja imam s tim? Unato slinim genima i zionomiji, ja u ostajem dosljedan onome to smatram normalnim, ispravnim i korisnim za sebe i svoju okolinu.

Razmiljanje je postalo prenaporno i prebolno za veliku veinu stoke koja se voli nazivati ljudima i koja doputa da im drugi oblikuju stavove

Tito se poput pauna epuri u odori satkanoj u krvi. Ovo je divan svijet. Iza ugla je provirio Ante Paveli. Njemu je muka. Frustriran je. Nadao se da e on biti Tito. Da e njemu djeica mahati. Ne zvjezdicama. Nekim drugim simbolima. Ali nije ga ila kocka. Sad je u ilegali. eka da Tito otegne papcima iako jo nema takvih signala. Ne preostaje mu nita drugo nego da nazove Drau Mihajlovia. Kao to je Vlatko Markovi, odjednom, iako pljuje po Talijanima kvalitetnije od Trifuna Ivanova kad je ovaj bio u punoj formi dok mu je fudbalerka treperila na vjetru, ba te iste Talijane sad uzeo kao saveznike. Jer su i jedni i drugi navodno izigrani. Takav ti je ivot. Do juer su Talijani openito govorei bili klasino olienje lopovluka. Cosa Nostra i Al Capone su svijetlili iz njihovih aura, a danas se pretvaraju da su rtve. E, zato Ante razmilja, u intimi svoje due, da zvrcne Drau pa da zajedno probaju navaliti na Tita. Iako ni to nee ii ba kao po loju...

Ne navija za pravi nogometni klub? Letvom u glavu. Ne prati nogomet? Ha, onda si peder i evo ti letva u glavu i jo emo te silovati za primjer...
Stvarnost, na alost, ne funkcionira tako. Kad se jednom krene prema dolje bez ikakve volje za popravkom i bez ikakve nade u bolju budunost jer obrazovanost i strunost padaju u drugi plan pred dernjavom i divljatvom, nastavlja se istim putem i krah je neumitan. Ima li izlaza iz tog zaaranog kruga? Zapravo, ima. Bilo bi lijepo barem jednom s razumijevanjem proitati

Kako sam ipak premlad da bih bio toliko cinian i pesimistian kao to jesam, pretvarat u se da igram na kartu suludog optimizma i da e se u zadnji as nai neka nevidljiva sila koja e nas, lemure koji nezaustavljivo jurcamo prema ponoru nezaposlenosti, inacije i dravnog bankrota, njeno podii s tla i okrenuti u pravom smjeru. Ali sam u svom tom suludom optimizmu dovoljno realan da ne oekujem da ta ruka bude Boja, jer svojim odnosom prema njemu zasluili smo samo i jedino da nas Bog utopi kao slijepe maie. I bezgranina ljubav ima granice.

Ovdje se jo uvijek kirurki precizno i forenziki struno broje krvna zrnca naih predaka. Partizani, ustae, etnici... Tko je iji, tko je s kim, tko je protiv koga.

Iza ugla je provirio Ante Paveli. Njemu je muka. Frustriran je. Nadao se da e on biti Tito.

Vratimo se malo u prolost. Odnosno, mi jo tamo ivimo. Drug Tito mae s terase razdraganoj masi. Nevini kolarci na proljetnom suncu. Ispod onih plavih kapica s crvenim zvjezdicama uz neizbjenu crvenu maramu. U ruicama dre zastavice. Sprema se parada.

Zakrljale modane stanice poremetile su percepciju budunosti. Ovdje se jo uvijek kirurki precizno i forenziki struno broje krvna zrnca naih predaka. Partizani, ustae, etnici... Tko je iji, tko je s kim, tko je protiv koga. Kome je otac, djed, stric, tetak, ujna, baka, ena, prijatelj, od pokojnog ukundjeda prijatelj i komija od njegova komije, koji je bio habab njegove rodice, iji je brat pak bio u daljem srodstvu s njegovom prababom, tko je bio u kojim legijama. Jasenovac, Gradika Stara, Fojbe, Bleiburg,

67

68

Krini put... Kako vam se vie da? Ponaate se ko onaj japanski pomahnitali, izgubljeni i napueni vojnik, koji je nakon pola ivotnog vijeka u praumi mislio kako jo uvijek traje drugi svjetski rat. Njega ne treba kriviti. Ali, vi... Utvarate sami sebi kako ste moderni europejci, idealno posloeni u puzzle globalnog ivota, koji je donio nevienu evoluciju. Moderni ste poput prototipa Bagatove maine za ivanje za koju si morao imati none listove jae od onih u Nikolaja Pealova da bi stiskao onu pedalu. Alo? Drugi svjetski rat je gotov. Tita nema. Ni Pavelia, a evo ni Mihajlovia. Usput, ako moda niste uli, a niste sigurno, jer ste po svoj prilici eufemistiki i doslovno reeno zaostali: mnogo toga u ivotu moe birati. Prijatelje, neprijatelje, enu ponekad i komije. Ali, ne moe birati obitelj. emu prepirke? I jedni i drugi su bili balkanski barbari. Kod nas se sve polarizira po nacionalnoj osnovi. Karavana krene pljuvanjem, a zavri prebrojavanjem rtava Bleiburga, Jasenovca i Golog otoka. Tko je prvi, koga i koliko. Gdje je kraj? Cilj ne moe opravdava sredstvo.

Realno je da smo po ostavtini naih starih svi mi ustae, partizani, etnici.. Nisam siguran da smo imali izbor kao to nisam siguran da su ga i oni imali. Jednostavno bi maja uletjela u selo i morao si krenuti, inae je postojala realna solucija da ti metak zaluta ravno meu oi. Naravno, bilo je i onih koji su zbog ideolokih pobuda odijevali asne odore. Ovo asne uzmite kao osobno shvaanje. Opet... to ja imam s tim? Moj djed je bio pijanac nad pijancima. I? to sad? Da ne bi sluajno mene heklali zbog toga? Pa nisam ga ja birao. Da jesam, ne bih ga izabrao, Tite/ Pavelia/ Mihajlovia mi. Usput, vjerovali ili ne, moji pokojni djedovi bili su na razliitim stranama povijesne utakmice. Jedan je bio ustaa, drugi partizan. to bih onda analogno takvom stanju bio ja? Idiot. im sebi postavljam takva pitanja...

Tamo gdje ni lokum vie nije rahat


Mario Brki Gospoica T. je nakon dugog puta konano stigla u grad koji e joj u iduih par godina pisati stranice ivota. Protegnula je noge,uzela kufere i zaustavila taxi. Gdje idemo? ,upitao je taksist. Na Grbavicu,molim vas, odgovorila je gica T. A lokalni taksisti, original raja, vjetim uhom je registrirao njeno specino izgovoreno slovo l te ju upitao : Odkud si ti djevojko? Gica T se, jo nenaviknuta na bosansku izravnost, malo zbunila no brzo je odgovorila Iz Dubrovnika. a, jes to dola nekom u posjetu ili? - upitao je taksist. Ne, tu sam upisala fakultet. - odvratila je gica T. uj to.. Pa joj,a e ovdje?! Ova drava ti je u kompletu otila u neku stvar! Ja jedva ekam da ispalim odavde,to prije! enin amida ima stan Bosna i Hercegovina. Zvui kao dvije drave. Toliko dobra nudi u svim svojim dijelovima da je bilo teta dat joj ime od jedne rijei. Iako je to sve ista drava na papiru u mnogoemu djeluje kao razliita,preteno u klimi..i mentalitetu ljudi. Zato mnogo ljudi bjei iz BiH ? Ne znam, negdje su uli da je tako bolje,a neki su i osjetili na svojoj koi da lokum tu vie nije rahat. Neki su pak iz nekog treeg razloga odluili oti u susjednu dravu i od tamo se kunut u svoju ercegovinu i slat puse i tople pozdrave, a neki jo ipak vjeruju u promjene. U ovom asopisu je malo kutaka bilo odvojeno za one koji studiraju van Zagreba il pak Mostara . Konkretno Sarajevo je kao ne ba poeljno odredite za hercegovake studente dosta zanemareno, uglavnom poradi roditelja koji su svojoj djeci onako 100% uvjereni preporuili da zaobiu ovaj grad jer ..gori nije naa eljad. Zadnjih par godina sve je vie hercegovakih studenata u ovom gradu tako da i oni zasluuju nai se na stranicama ovog glasila njihovih zemljaka studenata koji su u hercegovakoj Meki. Krenimo od nekih osnova studenstkog ivota. Domovi ne ba neki izbor za cijenu koja se trai. Dravni studentski domovi su duplo (il jo vie) skuplji od onih u Zagrebu il pak Splitu. Ima i privatnih koji su jo duplo skuplji od dravnih al su jako dobro ureeni iako su mali kapacitetom. Iksice to je to? Mjesene karte za gradski prijevoz jeftine samo ako si umirovljenik. U Sarajevu za 3 mjese-

u Zagrebu pa e nam ga najvjerojatnije ostavit i im se stekne neka para gibamo odavde! Daljne prepriavanje ivotnih crnjaka prekinuo je voza drugog automobila koji se ubacio pred taksi na semaforu to je taksist popratio kojekakvim komenatrima i trubljenjem. Alo ba!!! Jes normalan jebo te! Jao ibera... A ni Grbavica nije toliko daleko. Gica T je platila i s gorkim okusom u ustima izila iz taksija. Miljacka je irila svoj opojni miris...

69

70

ca potroi na mjesene studentske koliko je kotala godinja u Zagrebu.Naravno,njima je sad prijevoz besplatan, a sarajlije se voze u starim tramvajima ehoslovake proizvodnje. Taksi je dosta jeftin,a i taksisti su raja za sebe. Kao to se moglo skuit iz uvodnog dijela, il e te ispitat sve o tvom ivotu il e ti ispriat svoj. Moda najvei plus je to to su stanovi za iznajmljivanje dosta jeftini. 3 cimera za po nekih 180 KM mjeseno(s dijeljenjem reija) mogu na dobar stan. to se tie mladenakog ivota u Sarajevu tu se nema na to alit. Ima dovoljno sadraja za sve ,tako da dosta toga ovisi samo

o materijalnoj moi pojedinca.Kroz godinu se odrava niz kulturnih manifestacija poput lmskog festivala, Jazz festa, Mess-a, Sarajevske zime i plus uz to koncerti,manji il vei. Postoje neke stvari u vezi Sarajeva koje se ne mogu objasniti rijeima ve se mogu samo doivjeti, a meu njima je najjaa ta bosanska izravnost i otvorenost. Svima je poznata stara Baarija kao glavno turistiko odredite no pored specine osmanske gradnje jako je zanimljiva i osebujna austrougraska koje takoer ne fali u ovom gradu,a tu je naravno i Principov most gdje je kap prelila au za poetak 1.svjetskog rata. Prava slika grada se moe dobiti ukoliko se popnete na neko od lokalnih brdaaca-naselja odakle vidite s koliko razliitosti raspolae. Damije, pravoslavne crkve, katolike crkve te dva legendarna

nebodera-blizanca popularno zvana Momo i Uzeir ( nazvani tako po dvojici komiara iz bive Juge od kojih je jedan bio musliman,a drugi srbin te su simborilizirali suivot. Pria se da srbi nisu znali za vrijeme agresije na Sarajevo koji je njihov pa su unitili oba).Zadnjih par godina grad se uurbano gradi i obnavlja tako da se na sve manje mjesta moe vidjeti kakvo se zlo dogaalo tu prije 13-14 godina. Razvikani sarajevski evapi me se osobno i nisu ba dojmili, a razvikana sarajevska zima nikog ne ostavlja ravnodunog. Poseban ritual su ispijanja kave ( kahve- bos. , kafe-srp.). Nekad dobijem dojam da je to bitnije ovdje nego li u Mostaru, to je ipak teko za povjerovati. Bosna openito,a posebno Sarajevo, obiluje specinim argonima, nainom komuniciranja koje trebate svladati da ne bi svako malo zapitivali sugovornika o em to pria. Tako ako ujete na ulici da dva samouvjerena tipa spominju beton pritom upirui prstom u djevojku koja prolazi nemojte se zavarati i pomisliti da su to bautelci koji svoju pauzu koriste za priu o kvaliteti cimenta. Naime , izraz beton je ovdje iskoriten da bi se opisao veoma privlaan izgled dotine djevojke. Dakle ako je cura beton znai da je zgodna. U sarajevskom argonu za istu situaciju se jo moe uporijebiti da ta cura otkida il pak zvoni. E sad,zamislite zbunjenu facu hercegovca kad uje da netko zvoni mislei da je zanimanje zvonara davno izumrlo poto je elektornika uzela maha. Postoji itava jedna knjiga sarajevskog argona tako da u ovdje navest jo pokoji. Diber neto kao papak Sifoni enske grudi Vozdra! pozdrav, dostupno i u umanjenici vozdrica Ekstrica, minka izrazi ugode,slaganja Utoka pitolj Hadija faca, pojava, uzdignuti Jaran, haver blaa kategorija prijatelja

iba akna, priti Ukoliko elite ve isprobati va sarajevski, navalite! Al ni pod koju cijenu ne ubacujte bolan i ba u istu reenicu. Da biste upotpunili svoju prvu uplju reenicu upotrijebite izraze jarane il pak neto orginalnije poput oko il paa. Npr. a ima paa? ili es oko! to se tie konkretno fakulteta postoje predrasude i istine o pojednim, kao i svugdje. Ekonomija je najureeniji fakultet u Sarajevu i nalazi na pici, Politike nauke(znanosti) glase kao lagan fakultet, Filozofski nije prepun alternativaca, na Kriminalistici je milijun i pol Stoana itd. Spomenuo sam ve tu razliku u mentalitetima zbog koje mi ponekad Bosna i Hercegovina djeluju kao dvije razliite drave. Generalizirajui, bosanci su otvoreniji,izravniji, komunikativniji ljudi od hercegovaca koji su skloni nekakvim svojim zatvorenim grupicama no kad doe na pravo preispitivanje te iskrenosti nekako se ispostavi da je puno te bosanske vrline zapravo upljak, moda nesvjesni. itava naa drava je optereena nacionalnim i vjerskim pitanjima il pak kombinacijom to dvoje. Puno ljudi kao da je odraslo u nekim torovima i nikad nisu provirili iza zida da vide to ima u susjednom. Socijalna spika o tom kako je prije bilo bolje neizbjena je u Sarajevu kao posljedica tekih patnji koje su ljudi tu proivjeli za vrijeme rata . Meni je bilo nezamislivo da u sretat ljude s natpisom Josip Broz dobar skroz po ulicama ,meutim to je realnost ljudi su tu puno skloniji jugonostalgiji nego li u Hercegovini. Teke teme koje se tiu nacije, vjere il slino ne treba naimati ba sa svakim.Bilo bi bolje kad bi svi mi znali koje je ije prljavo rublje i nosit ga na pranje. U svemu tom najbitniji je ovjek, al on nekako dolazi na kraj pored svega onog to mui ljude u ovoj zemlji poevi sa politikom kojoj se ne na-

zire svijetla budunost. Prema tome, ovaj tekst je samo djeli famoznog ivota u Sarajevu, za kojeg veina tvrdi da ima duu to je i istina, ima ju vie nego li jedan Zagreb, to je sigurno. Nadam se da e jo generacija mladih hercegovaca nastaviti dolaziti na studij u na glavni grad i iz prve ruke upoznati drugaiju kulturu ivljenja pa makar na koju godinu jer nam naa bajna bolonja nudi mogunost etnje i prebacivanja na fakultete gdje god hoemo pa se moe i do Zagreba na kraju,ne brinite. Zato, bujrum !

71

72

NEDJELO INI OVJEKA (ILITIGA TO JE LJUDSKI STVOR BEZ POROKA?)


Zhana Svaka nova generacija iznie na tlu iluzije o nekim prolim estitijim vremenima. No, injenica je da je se svit kona jo u srednjem vijeku i bez deklariranih lezbi i gejeva, transvestita, porno lmova, najarenih tatinih sinova i raskoraenih maminih duica zato dobro zagrnimo rukave ako elimo doi do tih vremena, jer bojim se da bi mogli kopati sve do Edena, kojeg ne pamte nai estiti did i baba. Njena se baba moda nije javno evila sa svakim seljakom koji je imao dobrog vranca niti je rasipala didovo bogatstvo po mjesnim trgovinama i ila je u crkvu svake nedjelje, jer ak i ako nije bila bogobojazna, bila je barem selobojazna, ali razmislite dobro prije nego to kaete da je ta baba moralnija od svoje unuke koja troi ak nekoliko razliitih Vlasnika i njihovih Vlasnitva, jer ako seks nije iz ljubavi, svejedno je koje su mu druge pobude i koliko ga javno prakticirate ili ako ne idete u crkvu da okrijepite duh, svejedno je inite li to zato da pokaete nove Miu-Miu sandale ili iz iste konvencije, da vas Milka Jurina ne bi popljuvala. Znam, znam Nisu sve babe takve, al opet, nisu ni sve unuke takve. Zbog uljeva na rukama i Zdravomarije na usnama, babe je mnogo lake misticirati, mada je sasvim vjerojatno da omjer takvih i ne-takvih stoji isti jo od pamtivijeka te da e dananja nemoralna mlade jednog dana nekome sluiti kao uzor estitosti, ma kako nam nesuvislo to danas zvualo. Je li opreka moralnog i nemoralnog podlona utjecaju vremena i koliko nam je kompas za moral uvjetovan drutvenim normama, iskreno reeno, ne znam, ali znam, da iako se drutvene norme mijenjaju, u svakom vremenu i u svakoj kulturi propuste osuditi neto to je vrijedno osude ili pak rtvuju nevine. Ako zaponete, na primjer, procjenjivati je li razvoj razvedenice-kurve u emancipiranog leptira evolucija ili degradacija, vidjet ete da ste si zadali teak zadatak. Takozvana svetost braka znala je rtvovati mnogo toga: od enskog dostojanstva do brige za ne tako posveenu djecu, dok emancipirani leptir, pretio od vlastitog ega, ponovo moda rtvuje isto, samo iz drugih razloga. Ipak, na babarogu dananjice sam navikla i znam se nositi s njom. ak donekle volim babarogu dananjice mada znam da je babaroga. Ona babaroga iz prolosti, koja se jo uvijek fanatino tuje u nekim krajevima, me susrela nedavno na nekoliko mjeseci i pokazala mi kako okrutna moe biti prema onima koji ne igraju po njenim pravilima. Brao i sestre, ivimo u svijetu nemorala kau. Neka, neka Nemojte me, molim vas, vratiti meu Pravednike.

ODMOROM DO NOBELA
Perpetua

sna i rjeio problem s iglom probuivi ju na vrhu i provukavi konac kroz nju. I mene je prije nekog vremena muilo kako nauit dosadnu knjiurinu etveroznamenkastih stranica u kratkom roku pa sam odluila provest neko vrijeme ekajui da mi pauk na zidu pokae nain, al sve to sam od njega dobila bila je pauina na ispitnoj knjizi. Valjda da mi pokae kako je krajnje vrijeme da obriem pauinu i primim se posla.

Prva slika kad ujem za znanstvenika, izumitelja dobroudni je dida raupane kose s epruvetama, raznobojnim icama i hrpom papira u kojima lei jo neotkrivena genijalnost. Ali, znate li da je veina tih genijalaca do slave dola upravo spavanjem,izleavanjem? Arhimed - izleavao se u kadi i otkrio uzgon,pa gol protao ulicama sirakuze uzvikujuieureka!(=naao sam) Newton - sjedio na livadi, vidio jabuku kako pada i danas je car gravitacije Rene Descartes (Cartesius) - izleavao se u krevetu, ugledao muhu kako krui po zidu i osmislio koordinatni sustav Kekule (kemiar 19.st) - sanjao zmiju kako grize sama sebi grize rep i kad se probudio, napisao molekularnu strukturu benzina Neki kroja konstruirao je ivau mainu, ali nikako nije mogao postii ivanje s iglom. I usnu on da se nalazi u dungli, a domoroci ga gaaju kopljem. No, primjetio je da su ta koplja uplja na vrhu. Probudio se, sjetio

Znate li da je veina tih genijalaca do slave dola upravo spavanjem, izleavanjem?

Fascinantni su ti snovi, sve ono to svjesno ne priznajemo, potiskujemo, skuplja se u podsvjesti i to za vrijeme oputenosti-spavanja, pomijeano s mnotvom nedavnih dogaaja dolazi na vidjelo u snu. Sigurno nam poruuju neka rjeenja, ali treba znati prepoznati znakove. Ne kau nai stari bezvezeprespavaj probleme. Moda te jutro iznenadi rjeenjem, a ti pak iznenadi svijet svojom genijalnou. Ja u se dotada zadovoljit i snovima u kojima u sanjat dobitne brojeve lota. Ah, taj materijalizam! Nikad Nobelovca od mene...

73

74

SRETNA MOGUNOST IZBORA

Kiborzi ili peinska vatra? Tjeskobno i/ili ljutito: to to ne valja u suvremenom svijetu? Zato suvremena drutva tako teko stvaraju odrasle ljude sposobne za intimni ivot, posao, zabavu, i udorednost? Zato nas posvuda okruuju znaci okrnjenog ivota? Kritizirati vrijeme u kojem ivimo nije lako. Odakle krenuti, s koje strane naeti natrulu jabuku, i najvanije, kako kritiku izdii iznad razine kompiliranih citata napadaa - prethodnika na modernu civilizaciju i civilizaciju uope? Puno je lake podii optunicu nego dati neke odgovore i iznai dosljedna i prihvatljiva rjeenja. Postmodernizam, rekli bi njegovi protivnici, ne obraa puno panje niti ozbiljno shvaa (ili moda krivo shvaa) one koji, u vrijeme pacikacije ideja, iznose radikalne stavove i alternativu naoj kvazi-egzistenciji. Jedan od takvih kritiara je i primitivizam, koji je najglasniji u SAD-u.

Najpoznatiji ovjek i guru (barem ga mediji tako doivljavaju) pokreta zove se John Zerzan i ivi na amerikom sjeverozapadu, u saveznoj dravi Oregon. Kod jednih izaziva podsmijeh, kod drugih nevjericu, za neke je previe nedosljedan i proturijean. On sam smatra da je snaan dojam koji ostavlja na veinu, bez obzira radi li se o puku ili intelektualnoj zajednici, posljedica stanja uma prosjenog postmodernog ovjeka, iji je nain razmiljanja rekao zbogom svakom pokuaju otpora i kritike. Na prvo itanje Zerzan zvui prilino okantno, kao prodoran i ujedno muan zvuk alarma na budilici, jer ono to se opisuje je, argonski reeno, pravi crnjak - stalno produbljujua kriza, napad na ivot u, naizgled, svim moguim sferama; praznina, dosada i tuga su osnovna stanja ovjeka-potroaa i posljedica su tog napada, kojim upravljaju tehnologija, kapital i civilizacija. Primitivistike tendencije su se razile od anarhistiko-ljeviarskih po pitanju ponuenih rjeenja za tu nau sveopu krizu. Rjeenje koje primitivisti nude je, u kratkim crtama, povratak

u davni oblik bivanja, povratak u razdoblje prije civilizacije; u razdoblje ovjeka-plemenitog divljaka. Naravno, Zerzan i primitivisti nisu jedini ili prvi koji civilizaciju vide kao sustav koji se temelji na potiskivanju, tu su europske kole, Freud itd... Prijateljstvo s poznatim Unabomberom Bombaom, koji je poinio zloine s uvjerenou da tako pridonosi razaranju civiliziranog drutva i zaustavlja zloudni tehnoloki napredak, uinilo je Zerzana jo poznatijim. Obojica su visoko obrazovani ljudi; Kaczynski Unabomber je doktor matematikih znanosti a Zerzan je magistrirao na politikim i povijesnim znanostima. Dakle, anti-civilizacijske tendencije nisu rijetka pojava, nositelji su im poesto vrhunski intelektualci, a neke od njih se znaajno razilaze u veini stavova. Slijedi kratko predstavljanje meta Zerzanovih napada; jezika, vremena, tehnologije, simbolikog bivanja.

Telepatija...komunicirajte
On smatra da predstavljanje i jednolikost poinju u jeziku, to ga asocira na Heideggerovu tvrdnju da je s civilizacijom zaboravljeno neto iznimno vano. Poput ideologije, jezik skriva i opravdava, posreduje ono to je tu i sada, napadajui izravne veze. Tu tezu potkrepljuje primjerom studenta koji u umjetnikoj galeriji ita natpise pored slika prije nego to pogleda u njih, kako bi znao to e to vidjeti. ... gledajte kako itaju natpise i posve zanemaruju slike.... Jezik je Zerzanu paradigma ideologije i opravdava odranje civilizacije; on podsjea da je prvobitni smisao rijei denirati bio ograniiti ili zavriti. to se tie pitanja podrijetla jezika slae se s lingvistima Sturtevantom i Cawsom koji tvrde da je voljna komunikacija nastala zbog potrebe za laganjem ili varanjem. Voljna komunikacija ovdje stoji u opreci s gestama, pogledom ili zvukom, koji su mimo nae volje. Dakle, jezik nije nastao u svrhu iskazivanja istine. Dalje, Zerzan razmatra parabolu o babilonskoj kuli,

gdje dijeljenje jezika shvaa kao pojavljivanje simbolikog jezika, onoga koji je pomrio ranije stanje potpunije i autentinije komunikacije. Jo jedan dio Biblije je sagledao iz jezinog kuta, tvrdei da je ljudski izgon iz Raja ne samo pad u vrijeme nego i pad u jezik. Imenovati neto znai stei nad time mo, Adam je imenujui biljke i ivotinje pokoravao, potinjavao prirodu, to je bio prvi korak prema onome to imamo danas. Najraniji spisi, podsjea Zerzan, su oni o porezima i uvjetima radnih obveza, to potvruje Freudov stav o pismu kao poluzi kojom se civilizacija nametnula i uvrstila. Lvi-Strauss je rekao: ini se da pismo vie pogoduje izrabljivanju nego prosvjetljivanju ovjeanstva... Kada se pismo prvi put pojavilo meu nama, postalo je saveznikom lai. Usput valja spomenuti i tezu prema kojoj su ljudi prije pada u jezik komunicirali telepatski. Kad bi se to dokazalo, mogli bismo poeti aliti za tim razdobljem prisnosti i izravnosti. Meutim, kritiari su pobili Zerzana upravo na ovom polju upitavi zato su ljudi napustili stanje blaenstva i prigrlili jezik, umjetnost i motiku. Ako je to razdoblje superiorno naem, zato su se nai preci odrekli lova i skupljanja i poeli obraivati zemlju, pripitomljavati divlje ivotinje i ono plemenito divlje u sebi? Za pretpostaviti je da bi ljudi eljeli ostati u takvom zemaljskom raju i ne zapoinjati s razvojem tehnologije i podjelom rada. Dakle, najvaniji sklop u primitivistikom stroju klapa, jer moda i nije bilo tako lijepo kao to tvrde, jer smo moda imali vrlo dobar razlog za bijeg iz tog stanja. Zerzan dalje govori o pjesnicima koji su eljeli izmjeniti jezik, napadavi njegova ogranienja i iskrivljenja. Malarme je bio svjestan da ne govori on nego jezik. Futuristi, dadaisti, nadrealisti.... No , sve to je imalo paradoksalan uinak prizivanja istih tih jezinih pravila koje su krili i iskrivljivali. Ima rijei i o raspadu jezika i znaenja. Danas se rijei nevjerojatno i fantastino primjenjuju i na ono posve uobiajeno, trivijalno i dosadno, pa nije udo to

75

76

jake i okantne rijei vie gotovo da i ne postoje. Propadanje jezika odraava openitije otuenje; jezik nam je postao gotovo potpuno izvanjski. Od Kafke do Pintera, upravo je tiina prikladan jezik naeg vremena.

Rijei, po njemu, izraavaju tugu; rijei koristimo da bi ispunili prazninu neobuzdanog vremena, koje nas, prolazei, mui. Svi osjeamo udnju za izrazom dubljim od rijei, elimo biti poput zaljubljenih kojima one ne trebaju , kojima su suvine.

Mehanizacija ivota
John Zerzan je, prema miljenju kritiara, najsustavniji i najvjerodostojniji u napadu na tehnologiju. Stavovi prema tehnologiji su prijemiiviji od npr. onih o jeziku; tovie, koga imalo zanima odnos tehnologija-ovjek sloit e se s dosta tvrdnji. Iako se za tehnologiju kae da je produetak osjetila ona je puno puta upravo suprotno otupljiva. On primjeuje lukavost ljudi koji tvrde da je tehnologija neutralna, jer bi tvrdei da je pozitivna ili negativna,

morali odgovoriti na pitanja to je ona. Ovako, to pitanje biva potisnuto. Istie se slinost modernog ovjeka i stroja: Ne bih elio zvuati odve dramatino, ali mislim da se ljudi sve ee pitaju je li ovo to imamo ivot ili samo inimo odreene kretnje? to se dogaa? Je li ivot potpuno isisan? Zar je mogue da njegova graa, njegove vrijednosti i sve ostalo to ga ini ivotom jednostavno nestaje? Da bi se odgovorilo na ta pitanja, trebalo bi nam puno vie vremena, ali u svakom sluaju smatram da napredak tehnologije ipak nije presudan. Ako strojevi mogu biti ljudski, onda ljudi mogu biti strojevi. Ono to je uistinu zastraujue jest suavanje razlike meu njima. Licklider je 1968. godine (kada su raunala bila u povojima) izjavio: U budunosti, naa e komunikacija sa strojem biti uinkovitija od one s drugim ljudima. Primitivistima je ova izjava denicija otuenosti - biti blii stroju nego ovjeku. Otuenje je, poput kapitalizma, nestalo kao predmet razmatranja u trenutku kada je uklonilo sva (ili veliku veinu) ostala rjeenja. Otuenje je postalo banalno i svakodnevno, tako da nitko ne vidi potrebu govoriti o njemu. Ono je injenica koja se bespogovorno prihvaa i ne dovodi u pitanje. Nedostatak dvojbi i propitivanja je inae rairena bolest naeg vremena; ideal je ne iskakati iz tranica jer, kako je Orwell napisao, uistinu trenirani psi skau i onda kad bia nema. Samo tjeraj ravno i ne osvri se, preuti. Temeljne namjene raunala i raunalnih mrea bile su razmjena kapitala i vojnih informacija. Oni koji misle da je svrha raunala pretraivanje interneta i slanje elektronske pote rodbini Zerzanu su naivci. Freud (on je esto navoen u Zerzanovim esejima) je smatrao da e potpuni ostvaraj civilizacije (tehnologije) donijeti univerzalnu neurotinu nesreu. Izjava se moe smatrati presmionom dok se ne sagledaju statistike. U najrazvijenim zemljama svijeta broj tekih depresija se udvostruava svakih deset godina

a regresija, uoljiva u nainu izraavanja, odjevanja, izboru glazbe, je sve ea pojava. Nae tugovanje izraeno je u obliku postmoderne iscrpljenosti koju tako snano obiljeava sklonost tjeskobnom, neprekidno mijenjajuem relativizmu i neraskidiva povezanost s povrinom kao posljedica straha od prihvaanja bolnog gubitka. Fatalna ispraznost neslomljivog konzumerizma obiljeena je gubitkom energije, potekoama u koncentraciji, osjeajima potitenosti i povlaenjem iz drutva; svim onim znaajkama navedenim u psiholokoj literaturi o temi tugovanja. Cinik, koji je psiholoki reeno rubni melankolik, postaje masovni lik. John Zerzan tehnologiju okrivljuje i za pad pismenosti, objanjavajui ga poraznim shvaanjem da je to samo okretanje lea neemu to ionako nema znaenja. Ljudi bjee u Simse, Second life i Big Brother. Primitivisti se zgraaju nad izjavama poput one Hansa Moraveca kako e naseljeni dio prostora biti pretvoren u kibernetiki prostor - tada emo moda doi u napast da neke od svojih najbitnijih mentalnih procesa zamijenimo nekim kibernetikom prostoru primjerenijim programima preuzetim od umjetne inteligencije i tako, malo po malo, preobrazimo sebe u neto tome slino. U konanici, nai misaoni procesi mogli bi se potpuno osloboditi svakog traga naeg izvornog tijela ili, tovie, bilo kakvog tijela. Tehnologija nije pogubna samo za tijelo i tjelesno, tehnologija je i smrt lozoje i ubojica temeljne zaokupljenosti pitanjem o smislu ivota, ona ih je uinila beznadno dalekima i bespredmetnima. Da bi opravdali unitenje drutva utemeljenog na tehnologiji treba dokazati da je razdoblje prije nje bilo bolje. Kritiari Zerzanovog opusa primjeuju njegovo naivno povjerenje u nalaze nekih paleontologa i arheologa. Zaista, on puno svojih stavova temelji na teko dokazivim tezama. Veina tih teza naglavce okreu tradicionalno shvaanje ivota u pretpovijesno doba pretpovijest, prema novoj paradigmi,

obiljeavaju inteligencija, egalitarnost i dijeljenje, vrijeme za odmor, visok stupanj spolne jednakosti, krepkost i zdravlje, te izostanak dokaza o moguem organiziranom nasilju. Gledajui jadno postignue racionalnosti, kulturu u kojoj je svaki korak korak u krivom smjeru i korak dalje od onoga to je zaista ivot, on usporeuje dananjeg ovjeka i ovjeka koji je ivio u pretpovijesno doba. Neka istraivanja govore da dananji ovjek nije nita inteligentniji; tovie, kada bi uzeli prosjenog suvremenika i oduzeli mu sve znanje vjerojatno ne bi znao napraviti ni kamenu sjekiru. Sve to danas moemo dugujemo nakupljanju znanja, nadograivanju na iskustva i spoznaje onih prije nas. Dalje, Zerzan osporava sterotipe o praovjeku (suprostavlja ih kulturnim Aztecima koji su prinosili ljudske rtve kako bi odrali drutvenu ravnoteu) kao nasilnom i nehumanom peinskom biu. Nikakav se krvoloni ritual, nikakvo organizirano nasilje (ije postojanje Zerzan i spomenuti arheolozi i paleontolozi odluno negiraju) ne mogu mjeriti sa steevinama 20. st. koncentracionim logorima i atomskom bombom. Visoki stupanj spolne jednakosti rui sterotip o praovjeku koji zavodi enu toljagom po glavi i odvlai ju u peinu na intimno druenje. Zamjenite u svojoj glavi sliku toljage bijesnim autom i parom zavodniko-uvodnih reenica i vidjet ete da smo i na tom podruju degradirali. Vrijeme za odmor i obilnost impliciraju da praljudi, suprotno rairenom uvjerenju nisu gladovali i drhtali od hladnoe. Postoje i teze da je ovjek prelaskom s lova i skupljanja na poljoprivredu postao manji stasom i skloniji zaraznim bolestima, te da je nezemljoradnike skupine odlikovao vrlo dobar spoj male koliine rada i materijalnog obilja. Zerzanu smeta postmodernistika netrpeljivost prema cjelovitosti, sveobuhvatnom stajalitu, netrpeljivost prema ideji da je cjelovitost, zajedno s dosljednou i jasnoom, totalitarna. Ta netrpeljivost za posljedicu ima nepovezanost, fragmentarnost i relativizam;

77

78

postmodernizam je kao razlomljeno staklo koje umjesto jedne vraa sto slika. Jo jedan od simptoma je i onemoguenost poimanja i razmatranja ishodita i ciljeva, tj. ne znamo odakle smo doli niti gdje idemo. U takvom okruenju, povijest postaje proizvoljna kcija. Postmodernistiko slavljenje pluralnosti je, prema Zerzanu, licemjerno, jer je postmodernizam u sri monolitan i ukoen. Prije zakljuka kako tehnologija nije neutralna niti neizbjena on napada intelektualni kukaviluk, koji je stjerao istinu i znaenje pod navodnike i stvorio ironian odmak od njih - istina i znaenje. Zerzan kae kako ni vrijeme nije neutralno, uvijek je bremenito; vrijeme je apstrakcija nastala pojavom simbolikog padom u jezik i glagolska vremena, koji je bio prvi korak u stalno jaajuem osjeaju potiskivanja iskonskog, za kojeg vrijeme nije znailo nita. Apstraktna konstrukcija je postupno uklonjena i sat je iz jezika doao na tornjeve, s tornjeva u depove.

emu sve ovo? U koli nas ue da je perspektivizam, sagledavanje pitanja iz svih moguih kuteva, dobra stvar. Unato tome veina planova i programa je izrazito linearna. Bez obzira radi li se ovdje o diletantizmu ili erudiciji, ozbiljnom pristupu problemu ili olakom zakljuivanju, smatram kako nije zgorega sasluati to bilo tko ima rei. Zakljuite sami o emu se radi, nemojte odmah poslije itanja slomiti motiku i zapaliti raunalo zajedno sa svom beletristikom. Razmiljanje nas, kau, ini drugaijima, boljima od majmuna, iako ete poslije itanja ovoga teksta moda pomisliti da se ne treba i ne valja puno razlikovati od njih. Za kraj jedna parafraza - nadam se da se nae mogunosti izbora nee svesti na barbara i degenerika.

Dolje trgovaki, ivjeli psiholoki centri


Ana Lovri to je bolest? Ja mogu odgovor na to pitanje skrojiti na svoj nain, ali poto moje ime i prezime (kad stanu jedno kraj drugog) predstavljaju piljivi bob u svijetu vanih imena, moj odgovor e zasad izostati. Pitanje, koje igra ulogu prve reenice ovog sastavka, stoga sam (logino) postavila gospodinu Aniu - moj doker zovi. Njegove rijei, moraju se uvaiti, jer ipak je ovo drutvo diploma, titula i crno-nabijelo dokazane strunosti (ovjerene kod javnog biljenika). Mislim da ne. Bolest moe biti svata. Moe biti teret bolesnome i svima onima kojima je bolesni drag. Neman koja igra ulogu potara i oke iz djetinjstva ili stanje koje kronino sputa raspoloenje na onu razinu koja bolesnika ini loim drutvom za svu svitu eljnu osmijeha i ivota iz sapunica. Moe ju se nazvati nepozvanim gostom, nametnikom koji vodi svoj besramni ivot bez dozvole sve dotle, dok domodar ne angaira i u pomo ne pozove mone, iako ne i svemogue izbacivae - doktore. Oni su istrenirani da bolest preobraze u zdravlje. Da je iscipelare, iscijede i prebiju na mrtvo ime. Boli li te - trkom doktoru. Tim e savjetom tvoja publika ekspresno prekinuti svaku bolno zapoetu alopojku. Ipak, znamo da na medicinskoj estradi, svaka bolest nije ista. Neke su zlo na kvadrat, druge su malo dobroudnije - donose sa sobom jau ili slabiju prijetnju da e te (ba one) potjerati na, otprilike 2 metra dug put, u smjeru suprotnom od rasta tratinice. Neke bolesti dobije u paketu s bojom oiju i veliinom nosa, a neke se za tebe ve nekako priveu kroz ivot. Moe za njihovu pojavu biti vie ili manje sam kriv. Mogue ih je razlikovati i po samom odabiru domodara, pa tako od jednih boli dua, a od drugih tijelo. U oima drutva, uz takve se varijacije na bolesti vee vea ili manja doza sramote. Sam od sebe, namee se zakljuak da nit med bolestima ni pravice. to se deava kada okolina zapravo primijeti da s tobom neto nije u redu, da se ba i ne rimuje s ovim svijetom ili si pukao ko kokica, a na sve to si moda slijep i ne moe sam odaslati S.O.S. signal? to kada ti fali daska u glavi, kada si malo skrenuo, slomio se ili si sazrio za Vrape (potonje varira u skladu s mjestom prebivalita)? Savjet s loginim rjeenjem na postojanje problema sa zdravljem, u tom sluaju, nije vie na vrhu jezika.

Umjetnost i stvarnost
Pojava simbolikog je za Zerzana oitovanje nezadovoljstva, umjetnost je svojevrsno terapeutsko stvaranje koje slui za potiskivanje muke sve snanije percepcije kako neto nije u redu s naim ivotima. Hijerarhija osjetila unitava nekadanju potpunu simultanost osjetilnoga ivota. Uz umjetnost ak i najprimitivniji, najosnovniji in postaje sekundaran i manje vaan u odnosu prema vlastitom predstavljanju. Na je odnos prema prirodi i ivotu manjkav i prisiljava nas da u umjetnosti traimo nadomjestak stvaram kako ne bih plakao. Zerzan dananju kulturu smatra robom masovno se proizvodi, iscrpljena je i nenadahnuta, esto se reciklira i upuuje na zakljuak da je kraj razvoja blizu, ni u njoj nema vjere da e sutra biti bolje. Pokuaji redeniranja smisla i poloaja umjetnosti za njega su tek trenutci ispitivanja povrine, nju valja u potpunosti odbaciti u korist stvarnosti.

I veli meni ika Ani (1998): - bolest (ti) je poremetnja funkcija organizma (nadalje) naruenost zdravlja. Ok, to je dakle bolest. Valja zapamtiti, jer biste se tek s ovako izreenom reenicom imali pravo, s rukom poloenom na Bibliju, zakleti kako govorite istinu (ako vam nekada ovo pitanje postave na sudu). No, dobro. Stvar se naizgled ini rijeena, ali ja (eljka znatieljka) opet imam pitanje. Bi li u toj deniciji, bolestan ovjek prepoznao svoje stanje? Nisam pribjegla anketi kako bih saznala i znanje podijelila s milijunskim itateljstvom, aliiiiiii...

79

80

ini se da smo bili jako matoviti i dali si truda u smiljanju svih ublaenih izraza kojima bismo opisali prisutnost psihike bolesti kod osobe. Izgradnja stava koji nije fobian, ni diskriminirajui, ini se pritom izvanzemaljskim zadatkom. to se tie igranja rijeima i izrazima, moemo to slobodno ostaviti Tomislavu Ladanu, ali je promjena miljenja neto na to mi sami imamo monopol; a u tome moemo samo krenuti od jednostavnog odnosa - bolest kao problem i lijenik kao rjeenje. Neka se stvar okrene do te mjere da neodlazak psihologu bude tretiran kao i ustruavanje ednog (srameljivog) ovjeka da uzme au vode sa stola. Dok se ovime ne pozabavimo, izgleda da e barijere u naim zdravim glavama, initi da se bolesnikova potraga za potrebnom pomoi selektivno prati s odobravajuim kimanjem glave. Lijeenje koje nee zaraditi podsmijehe (dapae - u pratnju mu stie topao zagrljaj medija), privilegija je recimo, Adleikinog raka, Klasnievog bubrega ili Severininih glasnica. Otii na bolovanje zbog upale plua ili podlijeganja epidemiji gripe, razumljiva je stvar koja nema problema s javnou, tj. ne skriva se od nje. Razlog izbivanja, spremno e se podijeliti s kolegama i efom, na isti nain na koji se trai slobodna subota zbog svadbe kumovog malog. Nitko nee obarati pogled kada se sretne s vama nakon isteka vremena oporavka, dok se ista dobrodolica ne bi mogla oekivati u sluaju da se na radno mjesto vraate iz gradskog sanatorija (ako se o povratku uope moe govoriti). Odlaskom na psiho-oporavak, neete ba izazvati iskrenu empatiju - dobit ete pozamaan prostor u privatnom Storyju ili Gloriji, svojih kolega i stigmu koja e se provlaiti kroz vae rodoslovno stablo - do te mjere da vam ni ukununuci nee biti na glasu kao dobre prilike - pravi momci i prave cure. Stvari u ovom svijetu su posloene tako da zika bol ima puno pravo biti utiana analgeticima svakojakih tvornikih imena, dok se psihikih problema, njihove rtve jo uvijek rjeavaju u mraku, iza neprovidnih zastora. Sve to potkrepljuje i stara mudra izreka da je

bolje sto tjelesnih, nego jedna psihika bolest u CV-u. * Kod nas su na snazi zakoni koji ukratko kau da vas raznorane napadake horde bakterija i virusa (izuzev recimo spolnih) nee uiniti izopenikom, ali kada se poundra npr. neto kemije u mozgu - alim stari, ali pozdravi se s lanskom iskaznicom ovog drutva. Sakrij se. Nestani. Pokuaj s Davidom Coppereldom, da te uini nevidljivim. Daj sve od sebe da se uuri u najmanju prostoriju doma svoje bive obitelji, trudei se to bolje igrati igru skrivaa s bivim prijateljima i bivim partnerima. Kao rjeenje se, u posljednje se vrijeme, javlja i vrlo moderna i genijalna ideja kako treba postojati kakav otok na koji se luake svih boja i oblika, lijepo moe trajno preseliti. Bio bi to svojevrsni raj za njih. Mjesto na kojem bi svatko mogao slobodno i u svoj svojoj punini ivjeti vlastitu ludost, daleko od nas normalnih i svima bi tada bilo daleko ljepe. Mi bi no na njih mogli zaboraviti i ivjeti u Barbie-svijetu, a njima nad glavom ne bi visio imperativ mijenjanja poradi prilagoavanja.

Ono to u cijeloj ovoj prioprii bode u oi je maehinski odnos drutva prema (esto) svojim vlastitim proizvodima. Okolina koja ujutro tjera ljude da budu bolesni, ve ih popodne odlui otjerati od sebe. ivot je postao takav da se stvaranje potreba za imenovanjem sve veeg broja podvrsta dosad poznatih

boleurina i smiljanje novih naziva, poput tanoreksije, shoppingoholiarsta, jesenske, proljetne, zimske i ljetne depresije, ini nezaustavljivim procesom. Drutvo s nezasitnim ciljevima i (u najmanju ruku) neobinim vrijednostima, u ime kojih mlade cure dnevno jedu pola jabuke i list blitve - sutra te iste djevojke pljune, bez da trepne. S visoka se zgraava nad ivim kosturima astei ih titulama neprivlanih glupa i poremeenih zombija. One su jednostavno (poslune kakve jesu) poeljele udovoljiti propagiranim standardima i eto to na koniecu dobivaju za nagradu. Jedina je njihova greka bila ta, da nisu prepoznale kada tono, konstantno vritea zapovijed Smravi, prestaje vrijediti za njihovo tijelo. Smo se drutvo, koje si daje za pravo prozivati luake na red i odreivati tko je pomaknut, a tko se dri zadanog pravca, ne snalazi ba najbolje u odluivanju to je to, to je ispravno; pa su se tako na jednoj naslovnici naeg (ovdje bezimenog) dnevnog lista istovremeno nala dva senzacionalna naslova - jedan u kojem se zabrinuto upozorava na kosturavu poast na modnim i gradskim pistama i drugi kojim se reklamira nova, revolucionarna i apsolutno uspjena dijeta. Sve u svemu, meni nekako nije jasno tko je tu zapravo lud. Kada na dnevni red dou bolesti u glavi, meu babama (panstrunjacima) nailazimo na podijeljena miljenja, to se tie uzroka, lijeenja, prevencije... Jedan dio kae da ljudi psihiki obole jer premalo idu na misu i ne mole Boga, a drugi dio veli da ljudi premalo rade. Prema njihovom zakljuku, moete dakle malo vie moliti Boga ili malo vie raditi, ovisno o sklonostima, i u svakom sluaju, jedan od ta dva recepta vam mora pomoi sa psihikim problemima. Kad malo pogledam, loginim se ini da ateisti budu ti koji e u veoj mjeri raditi, a vjernicima neka ostane redovita molitva i veselog li svijeta. Sve samo normalan ovjek do normalnog ovjeka... Ne blesfemiram. Bog se nee sa mnom posvaati jer priam o tome kako ljudi odbacuju razum koji im je dao i ignoriraju znanje koje su na ovoj Zem-

lji stvorili, a koje im moe posluiti da si pomognu ako/kada zatreba. Stvar s molitvom je takva da e On u ozdravljenju shizofrenije pomoi jednako koliko pomae Imenku Prezimenku u polaganju onog ispita, za koji Imenko nije sreo ispitnu literaturu. Moda netko ne bi vjerovao, ali u dananjem svijetu postoje psiholozi za male i psihijatri za velike bolesti - kao to na tednjaku postoji veliko kolo za velike i malo kolo za male lonce ili ezve. Ne bi kodilo da ih svatko od nas, u svrhu odravanja psiho-higijene posjeti tu i tamo :) Sad, naaaravno moram napisati kako pretjerujem, kao to pretjeruju i serije i lmovi u kojima je sve to skupa jedan veliki modni hit priiven lijepima i bogatima, ali kada bi situacija stvarno bila takva da se zbog odlaska psiholijenicima, ne aktivira crvenilo na naem licu (kao to se ne pali ni kada odnosimo mobitel na servis) moda bi ljudima koji zbilja imaju problema, pomo bila pruena na vrijeme. Moda bi pravodobno, a poteeni oznaavanja svaijim kaiprstom, bili upueni na razgovor s nekim strunijim i objektivnijim od prijatelj(ic)a s kojima se ispija kava s mlijekom i aa vode. Moda bi mogunost takvog razgovora prihvatili da ne ive meu nama koji se povodimo za tim da je o takvoj vrsti pomoi bolje utjeti, jer e ti u suprotnom svi oni ija imena popunjavaju tvoj telefonski imenik prestati odgovarati na pozive i poruke. Ako tajna ipak procuri, obavezno na spomen svoje sramote treba rei ali i dodati ukrasnu informaciju - nisam ja lud. Potrebno je intervenirati bar malo prije nego osoba naudi/konano presudi sebi ili drugima. Djelovati na prvi znak oteanog preskakanja svakodnevnih prepona, da ne bi netko domalo potpuno ispao iz realnosti. Ubiti muhu je svakako puno lake nego se kasnije boriti sa slonom, u kojeg se muha (po neznanim zakonima) znade pretvoriti. *Ova reenica nije ni mudra ni stara. La je iskoritena jer ljudi vjeruju u stare mudre izreke.

81

82

RAZMILJANJA JEDNE STUDENTICE NA SATU SOCIOLOGIJE


Ljubica Jokovi Kia opet rosi. Ona prodavaica pokuava opet uvaliti naivnim prolaznicima jeftine i bezvezne triarije s Dalekog istoka tvrdei kako nigdje nee naii na tako kvalitetnu, a jeftinu robu. Prolaznici opet ne mare. Barbika iz prvog reda se opet nabacuje profesoru. Na mom su faksu, by the way, sise jaka akademska referenca. Guza manje jer ju je tee eksplicirati. No, to ne znai da guza nije akademska referenca. Pogotovo kad je u pitanju novi historicizam kao pozicija u itanju knjievnih tekstova i povijesti. Tada je, naime, elastinost guze potrebna da bi se moglo metodom bumeranga kretati u tonalitetu ktivnih i realnih tekstova nastalih u jednom povijesnom razdoblju. Takoer, vibrabilnost i njenost enskih grudi veoma je korisna kad je u pitanju odreena vrsta apstraktne poezije koja je ipak prenapregnuta pa vibrira nepoetskim diskurzivnim elementima. Da zavrim ovu notornu digresiju: za razvoj pojedinih studentskih grudi i guza zasluni su koliko profesori toliko i studentice. Back on (o) topic: Marina opet ispunja krialjke iz svih dnevnih tiskovina. Onaj Dalmatinac opet preglasno slua TBF. Blago njemu to je profesor gluh kao top i to tretanje TBF iz njegovog stick-a zvui kao eluano kruljenje to nimalo nije udno ako ti je sociologija peti sat te jedva eka blaene taktove elektrinog zvona. Profesor, ne diui pogleda iz svoje knjiurine, bia grau iz sociologije. Kakva sociologija, kakvi bakrai! Koga to uope zanima? Pa nisam ja ni freak ni bedak! Ponekad se zapitam je li Haralambos (i ostali psihopapci uz dotinoga) imao pametnijeg posla nego pisati ove i ovomu sline nebuloze.

A kad bi se zasitili pisanja, lovili bi takore po sobi i kukce koji bi se skupljali oko one uljane lampe. Rijetko kad bi Haralambos i Freud izlazili van jer su patili od raznoraznih kompleksa. to mislite odakle Freudu inspiracija za onoliko bezvezno piskaranje? ivjeli su od dana do dana, pogrbljujui se sve vie i vie o svoj bukov tap. Oni su bili neshvaeni umjetnici, znan-

je u liku mlade zavodljive francuske seljanice pokucala na trona vrata i na prijevaru ih uzela u svoje krilo prije nego su se proslavili. Nisu doekali vidjeti kako se sad mi, jadni studenti, muimo s njihovim netrpeljivim nebulozama za koje nas briga koliko i za to to Maarska nema mora i zato hrvatsko-ugarska kandidatura nije dobila Europsko prvenstvo isto tako nebuloznog sporta. Hvala! Hvala vam to ste nam zagorali kolovanje! I ivot. Ko vas dira napuene. I nadrogirane. Zauvijek vaa (m)uenica

Ve zamiljam scenu: Haralambos, starac raskutrane sijede kose, s polu-izgorjelom cigarom, sjedi u zamraenoj i zaguljivoj siromano opremljenoj sobici i uz staru uljanu lampu kupljenu na buvljaku za samo tri eura, pie gluposti. A prije toga se vjerojatno napucao morjem ili neim slinim tada dostupnim: ne previe nego onako samo malo za inspiraciju. Pretea junkyja, ha? Denitivno. Moda nije iao na partyje i gutao bobe, ali mu je ta njegova soba bila bolja nego cijeli Love Parade u Berlinu. Vjerojatno se preko prozora dozivao s prvim susjedom, izvjesnim Freudom. Ponekad bi Freud svratio na neku kavicu il lozu pa bi njih dvojica zajedno bulaznili neke apstraktne slike, pisali krleijanske reenice jer, eto, on je bio njihov drug i sic-kolega iz kolskih dana.

stvenici bez diplome, ali visoke inteligencije, iako njihova vanjtina nije to dala niim naslutiti. Bili su otpadnici drutva na rubu egzistencije jer su bili drukiji i vukovi samotnjaci koji su sami sebi dovoljni. Nisu doivjeli slavu za ivota: smrt im

Napomena: Autor napisa je na vrijeme hospitaliziran i pruena mu je struna pomo u ustanovi adekvatnoj za ovaj tip bolesti. Pozitivno reagira na lijekove i podraaje. Nadamo se brzom povratku meu normalan svijet.

83

84

ENE I KAKO NJIHOV POGLED NA SVIJET VIDI JEDAN ISPODPROSJENAN NAZOVI-MUKARAC


Ivan Pikovi Za sebe ne mogu rei da sam Pere (iz prolog Kamena, op.a.) u mukom svijetu i da ene razumijem kao Einstein teoriju relativnosti, no unato tome imam elju probati par redaka sroiti o tim biima koja svrstavaju u istu vrstu kao i mukarce, a koje, po meni, tamo ne spadaju ni po emu osim po zikoj konstituciji. Pa eto, onda kau da su ljudi. Mislim da nema mukarca kojem se nije dogodila sljedea situacija: napravili ste sranje. Zapravo, niste niti trebali napraviti sranje, nego ste napravili neto to u vaoj dosadanjoj vezi nije bilo uobiajeno. Recimo, jednog mirnog, sunanog subotnjeg poslijepodneva nazvali ste dragu da odete na kavu. Subotnje poslijepodne, koje je uglavnom rezervirano za ispunjavanje sportske kladionice, pranje svog limenog ljubimca ili obavljanje nekih stvari za koje vam ivot kroz tjedan ne ostavlja dovoljno vremena, vi najednom posveujete njoj. Razloga za uzbunu vie nego dovoljno! Po hitnom postupku okuplja se krizni tab (struno zvan babinjak). Sainjavaju ga njezine najbolje prijateljice. Jedna od karakteristika babinjaka jest da imaju listu mukaraca koji se mrze - svi bivi deki okupljenih djevojaka. Svaki od njih je bio istraan, popljuvan, u neku ruku razapet na sve mogue naine. Naravno, ako je on taj koji je prekinuo. Kako je situacija izvanredna, trae se i izvanredne mjere. Na sve se naine pokuava dokuiti razlog iznenadnog poziva na kavu! U meuvremenu, on se izleava sa daljinskim u desnoj ruci kopajui kanale jer subotom popodne nema nita na TV-u (da ima, ne bi ju zvao na kavu), dok je lijeva zauzeta ili ekanjem spolovila s milju: jeba te, koliki mi je! ili kopanjem nosa uz misli: jeba te, ta sam izvalio. Pokoji ponosni vjetar se digod omakne. Ukratko, od dosade ne zna to e, a do kave ima jo dva sata, jer, eto, da se draga stigne spremiti. to se iza brda valja, niti ne nasluuje...

Optimalan broj ena na babinjaku jest etiri, plus voditeljica koja ga je i sazvala. Jedna uvijek ima neki predosjeaj. Kako je vremena malo (treba se jo i spremiti), prelazi se u akciju odmah - razlozi zbog kojih je zvao na kavu padaju kao iz rukava. Sino, kad je s mukim drutvom bio vani, zabrijao je s nekom enskom i sad ga je strah da se to ne sazna nekim treim putovima pa e on rei izravno i traiti milost. Vjerojatnost ovoga: 0.5. Svakom se moglo zalomiti, pa i njemu... Kupio joj je neto pa joj to eli dati. Vjerojatnost ovoga: 0. Pa to moe obaviti i

naveer kad e se ionako vidjeti. Ima neki problem pa ga sad eli podijeliti i zajedno rijeiti. Slaaatko, ali vjerojatnost ovoga: 0.01. Pa on ima svoje muke prijatelje s kojima to rjeava. Ako nikako drugaije, alkoholom. eli prekid. Vjerojatnost ovoga 0.8. Kava iz vedra neba nikad ne sluti na dobro. Napravio je specijalnu letjelicu kojom e odvesti mene i sebe sa zemlje u spas jer je ogromni komet na putu prema zemlji, a on jedino zna za njega.... Vjerojatnost ovoga: 1. Mo mislit samo u njihovom svijetu! Razloga ovdje moete nabrojati koliko god hoete dajte si mati na volju. to je razlog kompliciraniji i bizarniji, vjerojatnost da e ga prihvatit je vea. Ja sam muko (barem po zikim karakteristikama, tj. po jednoj zikoj karakteristici) pa nisam mogao toliko bizarno razmiljati, ali ako sjednete sa prijateljicom na kavu, ona bi vam mogla ovdje baciti ih jo bar 5, 6... Konanu odluku o kojem razlogu se radi donosi ona sa predosjeajem. Ona dodaje 0.2 na pojedinu vjerojatnost. Jer, eto, ona ima predosjeaj. Predosjeaj da ba zbog toga zove na kavu. I sve ju podupiru u tome. Jer ona ima predosjeaj. Ne bojte se, obina kava, dosada i elja da vidi svoju dragu to im nikada, ali nikada nee pasti na pamet. Jer u njihovom paralelnom svijetu, u koji niti jedan mukarac nikada nije zaao (dobro, moda je Mel Gibson) jednostavnost je nepoznanica. I da bi stvar bila jo udnija, one tako funkcioniraju savreno. Dok se, naravno, ne uplete mukarac koji unese pomutnju. Potom ide spremanje. Sretna je ona koja ima prijateljice priblino sline zike konstitucije jer je to onda kao da imate ormara koliko i prijateljica plus onaj va, a ne jedan. Zajedniki se slau kombinacije, svaka doprinosi nekim svojim komadom odjee. Obino prvih 12 kombinacija otpada, a tek se nakon toga moe govoriti o nekim pokuajima i naznakama

da bi se u iduih pola sata mogla i obui. Svaki komad odjee ima neku manu: ili je guzica prevelika u tim hlaama, ili je dekolte predubok, ili je crvena prejaka (kad bi barem bila boje breskve, bilo bi savreno), ili se boja majice ne slae sa bojom cipela, ne znam niti ja vie. Bilo kako bilo, muki to obino ne primjeuju tako da me sve navodi na zakljuak da je spremanje radi drugih pripadnica istog spola koje e moebitno sresti. I da je sve uzalud... Nakon cijele te procedure, koja je po prilici trajala nekih dva i po sata, nalaze se na kavi. On, iznutra sretan jer ju vidi i to mu vie nije dosadno. Izvana sretan jer ju vidi i to mu vie nije dosadno. Ona, prema van nekako nedenirana, niti sretna niti tuna, pokuava glumiti neku smirenost, sve je u redu, kao da se radi o obinoj kavi. Iznutra - kuha! Ne zna to bi prije: udarila ga torbicom, iskopala mu oi ili ga udarila nogom u slabine pri tom se derui kako je bezosjeajna muka svinja te mu pridjeljujui jo pokoji epitet koji bi priliio situaciji. Jer, ne zaboravimo, prijateljica je imala predosjeaj da e prekinuti. Predosjeaj!

Ali, onda nagli preokret. Kako vrijeme na kavi odmie, ona poinje shvaati da je predosjeaj bio kriv. Sama sebi postavlja pitanje je li to mogue? Pa moda je samo htio

85

86

na kavu? Obinu kavu iz dosade? Ma ne... Nije mogue! Vrijeme prolazi, on prekid ne spominje, nego melje o nekim totalnim glupostima kao i na obinoj kavi (obina kava je nedjeljom, utorkom, svaki drugi petak te za blagdane i dravne praznike), od kojih ona uje svaku treu rije (jer stvarno nema to pametno ut) te shvaa da od prekida nema nita. Ne vjeruje na prvu loptu, ali onda... Ovdje postoje dva puta kojima se moe krenuti dalje. Prvi je dobar, a to je da se ona razveseli i aktivno se ukljui u razgovor te lijepo provedu nekoliko sati zajedno: moda odu poslije kave u etnju, neto negdje pojesti ili u lunapark/cirkus voziti se na onim autiima to se sudaraju (usput e on i nekoliko puta akom opaliti onaj stroj koji mjeri jainu udarca isto epurenje, vieno u ivotinjskom svijetu nebrojeno mnogo puta). Drugi nije toliko dobar, a taj je da se ona naljuti malo, onako, bez nekog razloga. Jer, eto, on je zvao na kavu iz vedra neba, ona je prola kroz nekoliko sati oka i frustracija bez veze i to ne moe proi tek tako. A-a! Naravno, on primjeuje da neto ne valja (u stvarnosti nema problema, ali ne moe to tek tako...) te ju pita to je bilo. Odgovor (ve pogaate): nita.

Jer, prema njima, on bi trebao znati u emu je problem, trebao bi znati rjeenje tog problema i trebao bi napraviti/rei/pokazati to rjeenje ba sad. A on, jadnik, ne zna niti da problem postoji. Ali neu sad dalje o ovome (pretpostavimo da je na sluaj otiao onim prvim putom), jer time otvaram Pandorinu kutiju za koju mi sve ove stranice Kamena ne bi bile dostatne. Ovo je bio samo jedan mali, karikirani, pokuajno-aljivi primjer koji je trebao posluiti kao hiperbola kaosa s kojim se ljepi spol svakodnevno sukobljava i u kojem se, za divno udo, snalazi savreno. Kompleksan je to svijet, kompliciran, van svih prirodnih zakonitosti i pravila, ali nama mukima izuzetno zanimljiv i privlaan - poput znanstvenika kada naie na neto to mu je misterij i teko shvatljivo pa onda ulae puno truda i napora to shvatiti. I nema mukarca na ovom svijetu kojem se to ne svia i koji im moe odoljeti. Osim naravno onih koji su malo zastranili, ali tu im je baba Vukojua u pretprolom broju sve rekla. Jer, zamislite svijet bez njih ili sa jednostavnim razmiljanjem kojim se koristi mukarac. Neki e na prvu loptu rei savreno, ali ja bih ih ispravio: dosadno, bezlino, nezanimljivo i tuno...

Humanitarna akcija Pruimo ruku prijateljstva i ljubavi


Dragi itatelji, evo donosimo vam nekoliko informacija o humanitarnoj akciji Pruimo ruku prijateljstva i ljubavi koja za cilj ima prikupiti sredstva za kupovinu mobilnog mamografa za Hercegovinu. Akciju provodi Zaviajni klub hercegovakih studenata u suradnji sa Hrvatskom ligom protiv raka i Hrvatskom humanitarnom udrugom Cor unum. Akcija se provodi pod pokroviteljstvom Vlade Republike Hrvatske, Poglavarstva grada Zagreba, Vlade upanije zapadnohercegovake. Obzirom na injenicu da je 2007. godina bila godina obiljeavanja borbe protiv raka, uz potporu nekolicine bivih aktivista i prijatelja Kluba krenulo se u akciju. Prema slubenim podacima iz Hrvatske oboljeli od raka dojke ine 23% svih oboljelih od raka u Hrvatskoj. Kupovinom mobilnog mamografa bi se, nadamo se, podigla razina svijesti o nunosti pregleda i kontrole u prevenciji irenja karcinoma dojke. Sprijeiti nastanak raka dojke nije mogue, no nuno je otkriti ga to ranije. Vie od 90% bolesnica s karcinomom dojke moe se izlijeiti ako se dijagnoza bolesti postavi u ranom stadiju bolesti. Zanimljiv je podatak da u Republici Hrvatskoj postoje samo etiri mobilna mamografa dok u Bosni i Hercegovini ne postoji niti jedan. Iz ove injenice vidimo koliko je znaajno da podruje Bosne i Hercegovine dobije mobilni mamograf. Prvi koraci u provedbi akcije su bili osnivanje inicijativnog odbora i otvaranje posebnih bankovnih rauna za potrebe akcije. Kod Zagrebake banke d.d. Zagreb, za donatore iz Republike Hrvatske otvoren je iro raun za prikupljena sredstva (broj rauna: 2360000-1500117831), kod LT Gospodarske banke d.d. Sarajevo u Posuju otvoren je iro

raun za donatore iz Bosne i Hercegovine (broj rauna: 154-0010000001910, poziv na broj 788563, oznaka za KM 50302100, oznaka za eure 50302200). Potom se zapoelo s organizacijom niza dogaanja na kojima je cilj bio medijski promovirati samu akciju, a naravno i prikupljanje sredstava potrebnih za kupovinu mamografa. Cijena mobilnog mamografa se, prema ponudama koje je dobio ZKHS, kree od 1.300.000,00 1.500.000,00 kn u to je ukljuena kompletna oprema. lanovi inicijativnog odbora akcije su: Ante kegro predsjednik ZKHS, Tomislav Madar dr.med. voditelj akcije, Mate Buli, Tomislav utura, Antonio Gali, Ivan Mihalj, Miro Pavlovi, prof.dr. Dragan Primorac ministar znanosti, obrazovanja i porta, Dario kegro i pater Ivan Tolj. Takoer su otvorene dvije telefonske linije za doniranje putem poziva na broj: 060 888 910 (3,66 kn/poziv) Republika Hrvatska 092 880 880 (1 Km/poziv) Bosna i Hercegovina U etvrtak 29. oujka 2007. godine odran je revijalni malonogometni turnir u Domu odbojke Bojan Strani. Na turniru su nastupili, a samim time i podrali ovu akciju, ministar znanosti obrazovanja i porta prof. dr. Dragan Primorac, gradonaelnik Grada Zagreba Milan Bandi, Franjo Arapovi, dr. Ivan Bagari, Hrvatska lijenika nogometna reprezentacija, Hrvatska sveenika nogometna reprezentacija, mnogi poznati sportai, sportski djelatnici i estradni umjetnici; Zvonimir Boban, Robert Prosineki, Goran Vlaovi, NK Dinamo, NK Zagreb, Goran Mari, Miroslav iro Blaevi, Mate Buli, Ivan Mikuli itd. Poetak akcije je simbolino obiljeen predajom eka od 100.000,00 kuna predstavniku Vlade Zapadnohercegovake upanije, ministru zdravstva, rada i socijalne skrbi dr. Borisu Grizelju.

87

88

Dva dana poslije 31. oujka 2007. godine, na popularnoj Hercegovakoj noi odran je koncertom Mate Bulia u diskoteci The Best. Prihod od koncerta takoer je bio namjenjen za nabavku mamografa. Uskrnjim koncertom klapa pod nazivom Ne damo te pismo naa akcija je nastavljena i u Hercegovini. Koncert je odran 09. travnja u gradskoj portskoj dvorani u Ljubukom. U klubu Roko/Akademija, 28. travnja, organiziran je, takoer za potrebe akcije i prikupljanja sredstava, koncert Jasmina Stavrosa, Zaviajni klub hercegovakih studenata ukljuio se i u organizaciju Maratona mira koji je odran 19. svibnja na relaciji Grude-LjubukiMeugorje u okviru kojeg se takoer promovirala i akcija Pruimo ruku prijateljstva i ljubavi, Krajem svibnja, tonije 25. svibnja, u hotelu Sheraton u Zagrebu u organizaciji Zaviajnog kluba Ljubuaka odrana je 3. Ljubuka veer na kojoj je gostima prezentirana plemenita svrha ove akcije ime smo potaknuli nekoliko dobrih ljudi da svojim prilozima potpomognu nabavku mamografa. Tijekom mjeseca studenog prole godine, tonije od 14. do 18. studenog mobilni mamograf Zavoda za javno zdravstvo Grada Zagreba bio je u nekoliko Hercegovakim opinama gdje je napravljeno preko pedeset snimanja ena koje su se dobrovoljno prijavile za ovu prigodu. U akciju su se kako vidimo ukljuili i ministar znanosti, obrazovanja i porta u Vladi Republike Hrvatske prof. dr.sc. Dragan Primorac kao i zagrebaki gradonaelnik gospodin Milan Bandi. U tome smislu Vlada Republike Hrvatske odobrila je pomo akciji u iznosu 350.000,00 kn. Ministarstvo zdravstva i socijalne skrbi na elu sa ministrom prof.dr.sc. Nevenom Ljubiiem takoer je dalo obol akciji te je sa 250.000.00 kn podralo ovu plemenitu ideju. Kako vidite mnogi dobri ljudi su se ukljuili, te

daju svoj doprinos ostvarenju zadanog cilja. Naalost moramo konstatirati da postoje i oni koji nisu prepoznali ovu ideju te ovim putem izraavamo aljenje zbog toga ali se nadamo da emo uspjeti uspostaviti suradnju s njima na drugi nain.

SPONZOR

Pruite ruku prijateljstva i ljubavi i ukljuite se u akciju!!!

89