Veernjakova biblioteka Kolo II. Kriminalistiki romani Knjiga 6.

Edgar Allan Poe: Umorstva u ulici Morgue i druge rie Preveo s engleskog: !eo "r#i$ %aslov i&vornika: Edgar Allan Poe Murders In Morgue 'treet And (t)er 'tories co vrig)t d *++,. Verlag I%-E%IUM -mb. / 0o K-1 -ra&1 Austrija1 &a ovo i&danje Produkcija: Verlag I%-E%IUM -mb. / 0o K-1 -ra&1 Austrija %akladnik: Veernji list1 d.d. I'2% 3456786865864 Knjiga se rodaje jedino u& Veernji list. Edgar Allan Poe Umorstva u ulici Morgue i druge rie Veernji list Umorstva u ulici Morgue I Koju su jesmu jevale sirene1 ili koje je ime u&eoA)il kad se krio me9u #enama itanja su1 :to1 remda &bunjuju1 i ak ne iskljuuju svako naga9anje. 'ir ;)omas 2ro<ne Poka anje u urnama= "u)ovne osobine koje o isujemo kao analitike same su o sebi tek malo odlo#ne anali&i. Mo#emo i) ocijeniti samo o nji)ovim osljedicama. ( njima &namo1 me9u ostalim1 da su svojem vlasniku1 kad i) osjeduje u velikoj mjeri1 uvijek i&vor naj#iva)nijeg u#itka. Kao :to se ovjek raduje svojoj >i&ikoj mo$i1 te u#iva u onim &adacima koji &a)tijevaju na or svi) njegovi) mi:i$a1 tako se analitiar s veseljem redaje onoj moralnoj aktivnosti koja ra&rje:ava. (n nala&i &adovoljstvo ak i u naj6be&naajnijim &animanjima koja $e u osliti njegove talente. (n voli &agonetke1 italice1 )ijerogli>e: oka&uju$i1 ri rje:avanju svakog ojedinog od nji)1 stu anj ronicljivosti koji se obinom oimanju ini nadnaravnim. %jegovi re&ultati1 do koji) je do:ao samom biti i je&grom metode &a ravo nam se rika&uju kao ista intuicija. ' osobnost ra:lambe &acijelo se mo#e veoma ojaati rouavanjem matematike1 a osebno one nje&ine najvi:e grane koja se1 ne ravedno1 i iskljuivo na temelju njeni) retrogradni) o eracija na&iva1 kao ar e?cellence1 analitikom. A i ak1 roraunavati ne &nai samo o sebi anali&irati. Igra :a)a1 na rimjer1 ini jedno1 i ne trude$i se oku:ati drugo. I& toga slijedi da je igra :a)a1 s ob&irom na nje&in utjecaj na du)ovni &naaj1 u velikoj mjeri ogre:no s)va$ena. %e i:em sada ras ravu1 ve$ na rosto uvodim u one:to osebujnu ri ovijest &a a#anjima1 koja su osve us utna@ stoga $u iskoristiti ovu riliku da = 'ir ;)omas 2ro<ne A86+4.686B*.C 6 engleski lijenik i isac1 koji je u djelu Urn 2urial DPoka anje u urnama1 864B.C u meditativnom i mistinom tonu isao o ogrebnim obredima1 ra&nim nainima oka anja mrtvaca1 o smrti i besmrtnosti. utvrdim kako su u&vi:enije s osobnosti re>leksivnog intelekta odre9enije i korisnije &aoku ljene ne retencio&nom igrom dame nego a &amr:enom i&vje:taeno:$u :a)a. U ovom osljednjem1 u kojem su kretnje >igura ra&liite i bi&arne1 s ra&nolikim i varijabilnim vrijednostima1 ono :to je na rosto &amr:eno ogre:no se dr#i A rilino uobiajena &abludaC neim :to je dubokoumno. Pa#nja je ovdje &aoku ljena u najve$oj mjeri. Ako o usti samo na tren1 dola&i do ro usta1 koji $e uroditi gubitkom ili ora&om. 2udu$i da mogu$i ote&i nisu samo mnogobrojni ve$ i &amr:eni1 :anse &a takve ro uste umno#avaju@ i u devet od deset sluajeva obijedit $e sabraniji1 a ne o:troumniji igra. U dami1 na rotiv1 gdje su ote&i jedinstveni i mogu tek malo varirati1 vjerojatnost se neo re&a umanjuje i1 budu$i da uka a#nja ostaje relativno ne&a oslena1 svaka rednost koju neka strana stekne steena je ve$om ronicavo:$u. "a budemo manje a straktni 6 &amislimo igru dame u kojoj su >igure svedene na etiri kralja i gdje se1 dakako1 ne mo#e oekivati nikakav ro ust. (igledno je da objedu ovdje mo#e odluiti Abudu$i da su igrai u svemu jednakiC samo neki rec)erc)e ote&1 re&ultat odre9enog intelektualnog na ora. !i:en uobiajeni) sredstava1 analitiar se udubljuje u du) svoga rotivnika1 identi>icira se s njim1 i nerijetko na taj nain na rvi ogled1 s o&naje jedine metode A onekad &aista nevjerojatno jednostavneC kojima mo#e navesti na gre:ku1 ili natjerati na renagljeno i ogre:no rosu9ivanje. Vist je odavno o&nat o svojem utjecaju na ono :to se na&iva mo$ rosu9ivanja1 i o&nato je da je bilo ljudi na najvi:oj intelektualnoj ra&ini koji su u njemu nala&ili nai&gled ne rotu6maivi u#itak1 dok su :a) odbacivali kao >rivolan. %ema sumnje da ne ostoji ni:ta slino :to u tolikoj mjeri na re#e s osobnost ra:lambe. %ajbolji :a)ist na kr:$anskom svijetu nije ni:ta drugo nego najbolji igra :a)a@ ali vje:tina u vistu &nai s osobnost u svim onim &naajnim ot)vatima u kojima se um bori s umom. Kad ka#em vje:tina1 mislim ono savr:enstvo u o&navanju igre :to ukljuuje obu)va$anje svi) i&vora i& koji) se mo#e i&vu$i &akonita rednost. (ni nisu samo mnogobrojni1 ve$ o rimaju i ra&liite oblike i esto se kriju u onim &akucima misli koji su ot uno ne ristu ani obinom oimanju. Promatrati a#ljivo &nai amtiti ra&govijetno@ i1 do tog trenutka1 sabran $e se :a)ist snala&iti vrlo dobro u vistu1 dok su .ovleova ravila= Akoja se sama temelje na ukom me)ani&mu igreC dovoljno i o $enito =.oEleova ravila 6 karta:ka ravila koja je >ormulirao Engle& Edmond .oEle.

s)vatljiva. ;ako su osjedovati dobro am$enje i ostu ati F o knji&iF trenuci koji se obino dr#e dovoljnim &a dobru igru. Ali u ravo se u itanjima kod granica uki) ravila oituje vje:tina analitiara. (n :utke riku lja &ali)u &a a#anja i &akljuaka. ;o isto mo#da ine i njegovi drugovi1 i ra&lika u o segu steene in>ormacije ne krije se toliko u valjanosti &akljuaka1 koliko u kakvo$i &a a#anja. %u#no je &nati :to valja romatrati. %a: se igra uo $e ne ograniava@ niti ne odbacuje dedukcije i& stvari nebitni) &a igru remda mu je igra cilj. (n rouava i&ra& lica svojeg artnera1 a#ljivo ga us ore9uju$i s licem svakoga od svoji) rotivnika. Promatra nain slaganja karata u svakoj ruci@ esto broje$i adut &a adutom1 i jednu o jednu najjau kartu1 omo$u ogleda koje na nji) bacaju oni koji i) dr#e. (n &a a#a svaku romjenu na licu dok je igra u toku1 riku ljaju$i &ali)u mi:ljenja na temelju ra&lika u i&ra&u sigurnosti1 ili i&nena9enja1 ili trijum>a1 ili &lovolje. Po nainu na koji u&ima :ti)1 on ocjenjuje mo#e li osoba koja ga je dobila na raviti jo: jedan u toj artiji. (n re o&naje ble> o i&ra&u lica u& koji je baen na stol. 'luajna ili neo re&na rije@ ne)otino is u:tanje ili okretanje neke karte1 s o ratnom stre njom ili nemarom s ob&irom na njeno rikrivanje@ rebrajanje :ti)ova1 i red o kojem su slo#eni@ nelagoda1 oklijevanje1 gorljivost ili u&rujanost 6 sve to redstavlja1 &a njegovo rividno intuitivno s)va$anje dvije ili tri runde1 on u cijelosti o&naje sadr#aj onoga :to svaki ojedini igra dr#i u ruci1 te otada nadalje odla#e svoje karte s jednakom odre9eno:$u svr)e1 kao da su svi ostali igrai okrenuli svoje na ravu stranu. Analitiku mo$ ne valja brkati s ukom dosjetljivo:$u@ jer1 dok je analitiar nu#no dosjetljiv1 dosjetljiv je ovjek esto udesno nes osoban &a anali&u. ' osobnost uoavanja redoslijeda1 te kombiniranja o kojoj se dosjetljivost obino oituje1 i kojoj su >renolo&i= Arekao bi) &abludomC ri isali oseban organ1 ret ostavljaju$i da je rije o nekoj rimitivnoj s osobnosti1 tako se esto susre$e u oni) iji intelekt inae granii s idioterijom da je rivukla a#nju svekoliki) isaca o etici. I&me9u dosjetljivosti i analitike mo$i uistinu ostoji ra&lika &natno ve$a nego i&me9u ma:te i imaginacije==1 ali o svojoj naravi uoljivo analogna. = >renologija 6 rouavanje karakterni) i mentalni) osobina na temelju oblika lubanje1 koje je bilo ra:ireno u Poeovo doba i i&a&valo njegovo osebno &animanje. == Poe se ovdje slu#i o&natom romantinom odjelom oetski) osobina na ma:tu1 ovr:nu i ukrasnu jesniku djelatnost1 i imaginaciju1 duboku stvaralaku snagu koja jesniku daje gotovo nadnaravno &naenje i mo$. Ustanovit $e se1 &a ravo1 da su dosjetljivi uvijek ma:toviti1 a da istinski imaginativni1 ne mogu biti drugo nego analitiari. Pri ovijest koja slijedi mo#da $e se itatelju uiniti omalo1 kao komentar netom i&nesenim tvrdnjama. 2orave$i u Pari&u tijekom rolje$a i dijela ljeta 8BGG.1 u o&nao sam ondje Monsieura 0. Augustea "u ina. ;aj je mladi gos odin bio i& odline 6 :tovi:e1 i& vrlo slavne obitelji1 ali je1 &bog ni&a ne ovoljni) &bivanja s ao na takvo siroma:tvo da mu je energija njegova &naaja ot uno odlegla1 te se restao kretati u svijetu ili nastojati da onovno ovrati svoj imetak. 'usretljivo:$u neki) vjerovnika1 u njegovu se osjedu jo: &adr#ao mali ostatak njegove oevine i i& ri)oda koji mu je odatle ritjecao on je us ijevao1 omo$u najstro#e :tednje1 okrivati najnu#nije #ivotne otrebe1 ne brinu$i se &a suvi:nosti. Knjige su mu1 &aista1 bile jedina rasko:1 a do nji) je u Pari&u lako do$i. Prvi se susret &bio u nekoj &abitnoj knji#nici u Hue Montmar6tre1 gdje nas je sluajna okolnost :to smo obojica tra#ili isti vrlo rijedak i vrlo oseban rimjerak knjige dovela do risnijeg dru#enja. Vi9ali smo se vrlo esto. Mene je iskreno &ainteresirala mala obiteljska ovijest1 koju mi je on is ri ovjedio s onom otvoreno:$u1 tako karakteristinom &a Irancu&a1 kad god je redmet ra&govora iskljuivo njegovo ja. 2io sam &a re a:ten1 tako9er1 golemim o segom njegove naitanost1 a i&nad svega sam osje$ao kako me neobu&dani #ar i #iva)na svje#ina njegove imaginacije u&bu9uje do dna du:e. Jnaju$i :to tra#im i &a im te#im tada u Pari&u1 osje$ao sam da bi mi dru:tvo takvog ovjeka redstavljalo ne rocjenjivo blago@ i to sam mu vrsto iskreno ovjerio. %a okon je bilo dogovoreno da $emo stanovati &ajedno tijekom mojeg boravka u gradu@ a budu$i da su moje #ivotne okolnosti bile ne:to sre9enije od njegovi)1 bilo mi je do u:teno obrinuti se &a tro:ak unajmljivanja1 te o remanja1 u stilu koji je odgovarao rilino >antastinoj sumornosti na:e &ajednike $udi1 &ubom vremena nagri&ene i groteskne &gradurine1 davno na u:tene &bog ra&novjerja o kojima se nismo ras itivali1 i na)erene rema konanom adu u ovuenom i usamljenom dijelu Iaubourga 't. -ermaina. "a je svakodnevnica na:ega #ivota u toj ku$i bila1 o&nata svijetu1 dr#ali bi nas &a lu9ake 6 remda mo#da &a lu9ake be&a&lene naravi. %a:a je osama bila savr:ena. %ismo do u:tali nikakve osjete. Jaista1 i samo je mjesto na:e ovuenosti bri#ljivo dr#ano u tajnosti red mojim nekada:njim &nancima@ a mnogo je godina ro:lo otkako je "u in restao ikoga o&navati ili biti o&nat u Pari&u. Postojali smo sami &a sebe. 2io je oseban )ir mog rijatelja Ajer kako da to inae na&ovemKC da bude &aljubljen u %o$ &bog nje same@ i toj sam se bi6&arrerie1 kao i svim ostalima1 be& rijei riklonio@ redaju$i se be& ikakvi) ograda njegovim ma)nitim )irovima. ;a tmasta bo#ica nije uvijek )tjela sama rebivati u& nas@ ali mogli smo krivotvoriti njenu risutnost. Pri rvom traku &ore &atvorili bismo sve masivne ka ke na na:oj staroj &gradi@ u alili bismo dvije svije$e koje su inten&ivno namirisane &raile tek vrlo sablasnim i slaba:nim svjetlom. %ji)ovom omo$u u oslili smo tada svoje du:e sanjarijama 6 itali1 isali ili ra&govarali1 dok nas ura ne bi u o&orila da nastu a rava ;ama. ;ada bismo i :etali ulicama1 rukom od ruku1 nastavljaju$i ra&govor o temama dana1 ili lutaju$i na daleko i :iroko do u kasne sate tra#e$i1 osred neobu&dani) svjetala i sjena tog gusto naseljenog grada onaj beskraj du)ovnog

u&bu9enja kojim mo#e uroditi mirno romatranje. U takvim trenucima morala mi je u asti u oi i &adiviti me A remda sam1 o njegovom bujnom ideali&mu1 bio ri ravan oekivati jeC osebujna analitika s osobnost "u ina. Linilo se tako9er da on gorljivo u#iva njome se koristiti 6 ako je ba: i ne oka&uje 6 i nije oklijevao ri&nati &adovoljstvo koje je na taj nain osti&ao. .valisao se reda mnom ti)o se smiju$i1 kako ve$ina ljudi1 ob&irom na njega1 nosi ro&ore na svojim grudima1 i bio je sklon dodati tim tvrdnjama i&ravne i u ravo nevjerojatne doka&e njegova duboka o&navanja moje nutrine. "r#anje mu je u takvim trenucima bilo )ladno i odsutno@ oi be&i&ra#ajne@ dok mu se glas1 inae uni tenor1 u&di&ao do iskavosti1 koji bi &vuao mr&ovoljno da nije bilo odmjerenosti i savr:ene ra&govijetnosti i&govora. Promatraju$i ga u tim ras olo#enjima1 esto sam se u mislima &adr#avao na drevnoj >ilo&o>iji "vodijelne du:e1 te sam se &abavljao &ami:ljaju$i dvostrukog "u ina 6 stvaralakog i rastvaralakog. %e treba ret ostaviti o onome :to sam netom is ri ovjedio da i&nosim nekakvu tajnu1 ili bilje#im neku romantinu riu. (no :to sam u tom Irancu&u o isao bio je na rosto osljedica u&bu9ene1 a mo#da ak i bolesne inteligencije. Ali kakve su rirode bile njegove rimjedbe u dotinim ra&dobljima najbolje oka&ati jedan rimjer. Medne smo no$i :etali dugakom1 rljavom ulicom u bli&ini Palais Hovala. Kako smo obojica oigledno bili &aoku ljeni mislima1 ni jedan od nas nije ro&borio ni slova barem etnaest minuta. (djednom je "u in naglo i&govorio ove rijei: FJaista1 on je vrlo malen rastom i bolje bi ristajao u ;)eatre des VarietesF F( tome nema nikakve dvojbeF odgovorio sam ne)otice1 is rva i ne rimijetiv:i Akoliko sam bio udubljen u meditacijeC udesan nain na koji se govornik suglasio s mojim ra&mi:ljanjima. 'abrao sam se nakon minute1 i moje je &a re a:tenje bilo silno. F"u ineF reko) o&biljno1 F(vo rela&i moje oimanje. %e oklijevam re$i kako sam &a anjen1 i kako jedva vjerujem svojim u:ima. Po emu si ti uo $e mogao &nati da ja mislim o 6KF ;u sam &astao da utvrdim i&van svake sumnje &na li on &aista o kome sam mislio. F6 ( 0)antillvjuF ree on1 F&a:to si &astaoK -ovorio si sam sebi kako ga njegova si$u:na ojava onemogu$uje u tragedijiNO A u ravo je to bio redmet moji) ra&mi:ljanja. 0)antil)P bija:e Quondam ostolar i& Hue 't. "enis1 koji se1 oludjev:i &a o&ornicom1 oku:ao u ulo&i Kserksa u istoimenoj 0rebillonovoj= tragediji1 te su ga obasuli odrugljivim am>letima &bog tog oku:aja. FHeci mi1 &a ime 2o#jeF uskliknu)1 Fkoja metoda 6 ako metoda uo $e ostoji 6 koja ti je omogu$ila da dokui: o emu mislimNO 6 Uistinu sam bio jo: &a re a:teniji nego :to sam bio voljan iska&ati. F2io je to iljarF odvrati moj rijatelj1 Fkoji te naveo na &akljuak da onaj ostolar nije dovoljno visok &a Kserksa et id genus omne==NO FPiljarNF 6 ti me i&nena9uje: 6 Fja uo $e ne o&najem nikakva iljaraNO F(naj ovjek koji je naletio na tebe kad smo ula&ili u ulicu 6to je moglo biti rije etnaest minutaF 'ad sam se sjetio da me &aista neki iljar1 nose$i na glavi veliku ko:aru jabuka1 &amalo sluajno oborio dok smo i&la&ili i& Hue 0. u veliku ulicu u kojoj smo sada stajali@ ali kakve je to ve&e imalo sa 0)antillviem nisam nikako mogao dokuiti. U "u inu nije bilo ni trunka c)arlatanerie. F(bjasnit $u tiF ree on1 a da bi sve jasno s)vatio1 onaj rije $emo slijediti trag = Pros er 0rebillon A867,6876*C 6 >rancuski dramatiar "ramu o er&ijskom kralju Kserksu na isao je 878,. godine. == et id genus omne Alat.C 6 i sve :to je od te vrste. 8+ tvoji) meditacija unatrag1 od onog trenutka kad sam ti se ja obratio do asa rencontrea s dotinim iljarom. Ve$e karike tog lanca ni#u se ovako. 6 0)antil)P1 (rion1 "r. %ic)ols. E ikur=1 sterotomija==1 ulina kaldrma1 iljar.F Malo je ljudi koji se nisu u nekom ra&doblju svoga #ivota &abavljali na taj nain da korak o korak unatrag slijede ut kojim su do:li do odre9eni) &akljuaka u svom du)u. ;o je &animanje onekad silno interesantno@ i onaj koji se u njemu rvi ut oku:a &a anjen je nai&gled nei&mjernom udaljeno:$u i ne ove&ano:$u oetne toe i cilja. Koliko je dakle moralo biti moje &a re a:tenje kad sam uo Irancu&a da govori ono :to je netom i&rekao i kad nisam mogao1 a da ne ri&nam kako govori istinu. %astavio je: FHa&govarali smo o konjima1 ako me am$enje ne vara1 trenutak rije nego :to smo i&i:li i& Hue 0. ;o je bio osljednji redmet o kojem smo ras ravljali. Kad smo ro:li u ovu ulicu1 iljar1 s velikom ko:arom na glavi1 )itro je ro:ao okraj nas i gurnuo te na veliku gomilu kameni) kocaka1 naslagani) na mjestu gdje se o ravlja lonik1 ti si naga&io na jedan labavi djeli$1 okli&nuo se1 malo nategnuo lanak1 na ravio si ljutito ili mr&ovoljno lice1 romrmljao nekoliko rijei1 okrenuo se da ogleda: )r u kamenja1 i &atim :utke nastavio ut. %isi obra$ao osebnu a#nju na ono :to ini:@ ali &a a#anje je u mene u osljednje vrijeme ostalo neka vrta nu#nostiNO F(i su ti bile oborene 6 ogledavaju$i1 s mr&ovoljnim i&ra&om na ru e i bra&de u loniku Atako da sam vidio kako jo: uvijek misli: na kamenjeC dok nismo stigli do male uliice &vane !amartine1 koja je o loena1 u

okusne svr)e1 loama :to gusto nalije#u jedna na drugu1 uvr:$ene &akovicama. ;u ti se lice ra&vedrilo i1 rimijetiv:i kako ti se usnice omiu1 nisam ni trenutak dvojio da si romrmljao rije FstereotomijaF na&iv koji se vrlo umjetno rimjenjuje na ovu vrstu lonika. Jnao sam da nisi mogao sam sebi re$i FstereotomijaF a da ti misli ne krenu u smjeru atomija1 a odatle i E ikurovi) teorija: a budu$i da sam1 kad smo ne tako davno1 ras ravljali o tome redmetu1 s omenuo kako su &audno1 a i ak kako ne rimje$eno1 neodre9ena = E ikur1 starogrki >ilo&o>1 sljedbenik "emokritov. Prema E ikuru svijet se sastoji od atoma i ra&nine. Atomi vertikalno adaju kro& ra&ninu dok se jednom1 sluajno1 jedan ne otkloni od svoje vertikalne utanje i tako i&a&ove sudaranje atoma i stvaranje svjetova. == sterotomija 6 &nanost re&anja kamena. 88 naga9anja toga lemenitog -rka na:la otvrdu u najnovijoj nebularnoj ko&mogoniji=1 osjetio sam da ne mo#e: i&bje$i bae iti ogled uvis1 na veliku nebulu== u (rionu===1 i svakako sam oekivao da $e: to uinit. ;i jesi ogledao u nebo@ i sad sam bio svjedkom da sam ravilno slijedio tvoj trag. Ali u onoj jet6koj kritici o 0)antillvju1 koja je objavljena u juera:njem FMu6seeF satiriar je1 neukusno aludiraju$i na ostolarevu romjenu imena o:to je stao na koturne1 citirao latinski sti) o kojem smo est ra&govarali. Mislim na sti). Perdidit antiQuum litera rima sonum==== Ve$ sam ti rekao da se to odnosi na (rion1 koji se nekad isao Urion@ i &bog odre9ene &ajedljivosti ove&ane s tim tumaenjem1 bio sam svjestan da ga nisi mogao &aboraviti. 2ilo je stoga jasno da ne$e: ro ustiti ove&ati ta dva ojma (riona i 0)an6tillvja. "a si i) doista i ove&ao1 uoio sam o naravi smije:ka koji ti je &aigrao na usnama. Pomislio si kako je #rtvovan bijedni ostolar. "o tada je tvoje dr#anje bilo ogureno@ ali sada sam vidio kako si se us ravio u svojoj unoj visini. ;ada sam se uvjerio da ra&mi:lja: o si$u:noj ojavi 0)antillvja. U tom sam trenutku rekinuo tvoje meditacije rimjedbom da bi1 budu$i da je on u stvari &aista vrlo malen ovjeuljak 6 taj 0)antillv 6 ristajao mnogo bolje u ;)eatre des Varietes. %edugo oslije toga regledavali smo jedno veernje i&danje -a&ette des ;ribunau?1 kad su nam a#nju rivukli slijede$i stu ci. FLudnovataumorstva. 6 "anas ujutro1 oko tri sata1 stanovnike Ruartiera 't. Hoc)a trgnuo je i& sna ni& je&ivi) krikova1 :to su1 kako se ini1 do irali i& etvrtog kata jedne ku$e u Hue Morgue1 u kojoj1 kako je o&nato1 rebivaju iskljuivo neka Madame !OEs anave i njena k$i Mademoiselle 0amille !OEs anave. Poslije stanovitog &ate&anja1 u&rokovanog be&us je:nim oku:ajem da se u ku$u u9e na uobiajeni nain dveri su rovaljene #elje&nom olugom i u:lo je osam do deset susjeda u ratnji dvaju gen6darmea. U to su doba krikovi ve$ umuknuli@ ali1 dok je sku ina )itala u& rvi ni& ste enica1 ra&abrala je dva ili vi:e grubi) gla6 = ko&mogonija 6 teorija ili o is nestanka svemira. ==nebula 6 u astronomiji nebeska1 obino svijetla maglica. === (rion 6 &vije#9e na sjevernom dijelu neba. ==== erdidit antiQuum litera rima sonum Alat.C 6 rvo je slovo i&gubilo svoj starinski &vuk. 8* sova u ljutitoj sva9i1 koji kao da su do irali i& gornjeg dijela ku$e. Kad su stigli do drugog odmori:ta1 i ti su glasovi umuknuli1 i &avladala je savr:ena ti:ina. 'ku ina se odijelila i #urila od rostorije do rostorije. Po:to su dos jeli do velike stra#nje sobe na etvrtom katu Akoje su vrata1 budu$i da su &akljuana s kljuem i&nutra1 bila nasilu rovaljenaC &atekli su ri&or koji je u svakom od risutni) i&a&vao ne samo &a re a:tenje ve$ i u#as. 'tan je bio u bjesomunom neredu 6 namje:taj olomljen i ra&bacan na sve strane. 2io je samo jedan krevet@ a s njega je bila odignuta krevetnina i baena nasred oda. %a jednom stolu le#ala je britva1 uma&ana krvlju. %a kaminu su bila dva ili tri dugaka i gusta ramena sijede ljudske kose1 tako9er oblije ljena krvlju1 i oigledno i:u ana s korijenom. %a odu su na9ena etiri na oleondora1 jedna nau:nica od to a&a1 tri velike srebrne #lice1 tri manje od metal dOAlger1 i dvije vre$ice1 koje su sadr#avale gotovo etiri tisu$e >ranaka u &latu. !adice bureaua1 koji je stajao u jednom kutu1 bija)u otvorene te su oigledno bile o ljakane1 remda su brojni redmeti i ak ostali u njima. Malena je elina blagajna otkrivena od krevetninom Ane od krevetomC. 2ila je otvorena1 a klju je jo: uvijek bio u bravi. %ije sadr#avala ni:ta do nekoliko stari) isama1 i ostali) a ira be& ve$e va#nosti. %igdje ne bija:e traga Madame !OEs anave@ ali budu$i da je u kaminu rimije$ena neuobiajena koliina a9i1 retra#en je dimnjak i Au#asno je i is riatiNC le: k$eri1 glavom rema dolje1 i&vuen je i& njega@ tako je naime bio utisnut u uski otvor do riline visine. ;ru lo je bilo jo: rilino to lo. Pri regledu uoena su brojna mjesta na kojima je ko#a bila oguljena1 nedvojbeno &bog nasilnog naina na koji je bilo ugurano u dimnjak i i&vueno. %a licu je bilo mnogo ru#ni) ogrebotina1 a na grlu tamni) modrica i duboki) tragova noktiju1 kao da je okojnica bila udavljena. %akon omnog retra#ivanja svakog dijela ku$e be& daljnji) novi) otkri$a1 sku ina se &a utila u malo o loeno dvori:te na &aelju ku$e1 gdje je le#ao le: stare gos o9e tako ot uno rere&ana grkljana da je1 ri oku:aju da je odignu1 glava ot ala. ;ijelo je1 kao i glava1 bilo stra)ovito osaka$eno 6 tijelo u tolikoj mjeri da je jedva &adr#alo neki i&gled ljudskosti. U ovoj se je&ivoj &agonetki1 vjerujemo1 jo: ne na&ire ni traga nekom rje:enjuNO %ovine slijede$ega dana donijele su jo: ove ojedinosti.

F;ragedija u Hue Morgue. 2rojni su ojedinci is itani u ve&i s ovom vrlo udnovatom i je&ivom a>eromF Arije Fa>>aireF u Irancuskoj jo: nema onaj >rivolni smisao koji je o rimila u nasC1 ali 85 nije reeno ni:ta :to bi na nju moglo baciti neko svjetlo. "onosimo ovdje sve iska&e svjedoka. Pauline "ubourg1 istaica1 i&javljuje da je o&navala obje okojnice tri godine1 jer je &a nji) tijekom toga ra&doblja rala rublje. Linilo se da su stara gos oda i nje&ina k$i u vrlo dobrim odnosima 6 vrlo nje#ne jedna rema drugoj. Pla$ale su i&vanredno. %e mo#e ni:ta re$i u ogledu nji)ova naina #ivota ili sredstava &a #ivot. Vjeruje da se Madame !. i&dr#avala roricanjem sudbine. -ovorilo se da ima u:te9evine. %ikad nije susrela nikoga u ku$i kad bi donosila rublje ili ga odnosila ku$i. 'igurna je da nisu imale nikakve stalne osluge. Linilo se da nema namje:taja ni u kojem dijelu ku$e osim na etvrtom katu. Pierre Moreau1 tra>ikant1 i&javljuje da je gotovo etiri godine obiavao rodavati male koliine du)ana i burmuta Madame !OEs anave. Ho9en je u susjedstvu te tu oduvijek rebiva. Pokojnica i njena k$i nastavale su ku$u1 u kojoj su na9eni le:evi1 vi:e od :est godina. Hanije je u njoj stanovao neki draguljar1 koji je gornje sobe davao u odnajam ra&liitim osobama. Ku$a je bila vlasni:tvo Madame !. Postala je ne&adovoljna &bog toga :to njen stanar &lou otrebljava ku$u u kojoj stanuje te se sama uselila u nju1 ne #ele$i i&najmljivati ni jedan jedini dio. 'tara je gos o9a bila djetinjasta. 'vjedok je vidio k$erku koji) et ili :est uta tijekom ti) :est godina. %ji) su dvije #ivjele osobito ovueno 6govorilo se da imaju novaca. Luo je kako se me9u susjedima govorka da Madame !. rorie sudbinu 6 nije u to vjerovao. %ikad nije vidio nikoga da ula&i na vrata osim stare gos o9e i nje&ine k$eri1 nekog nosaa jednom ili dva uta1 te lijenika koji) osam do deset uta. Mnoge druge osobe1 susjedi1 svjedoili su u istom smislu. %ije s omenuto da je itko osje$ivao tu ku$u. %ije o&nato jesu li Madame ! i njena k$i imale #ivi) ro9aka. Ka ci na rednjim ro&orima rijetko su se otvarali. (ni u &aelju bili su uvijek &atvoreni1 osim velike stra#nje odaje na etvrtom katu. Ku$a je bila dobra ku$a 6 ne tako stara. Isidore Muset1 gendarme1 i&javljuje da je bio o&van u ku$u oko tri sata ujutro1 te je na ula&nim vratima &atekao dvadesetak do tridesetak osoba1 koje su oku:avale u$i u ku$u. %a okon i) nasilu otvori1 bajunetom 6 ne motkom. -otovo da nije imao te:ko$e ri otvaranju jer su vrata bila dvostruka ili slo#iva1 a u& to nisu bila &atvorena ni dolje ni gore. Krikovi nisu restajali sve dok se vrata nisu otvorila 6 onda su odjednom umuknuli. Linilo se da su to vrisci neke osobe Aili osobaC u stra)ovitoj muci 6 bili su glasni i otegnuti1 ne kratki i is rekidani. 'vjedok je rvi krenuo ni& ste enice. "os jev:i na rvo odmori:te1 uo je dva gla6 8, sa kako se glasno i ljutito re iru 6 jedan osoran1 drugi mnogo rodorniji 6 vrlo neobian glas. Mogao ra&abrati neke rijei rvoga glasa1 koji je ri adao Irancu&u. 'iguran je da glas nije bio #enski. Mogao ra&abrati rijei FsacreF i FdiableF Prodorni je glas ri adao nekom strancu. %ije mogao sa sigurno:$u utvrditi je li to glas mu:karca ili #ene. %ije mogao ra&umjeti :to se govori1 ali vjeruje da je je&ik bio : anjolski. 'tanje rostorije i tru la ovaj je svjedok o isao kao :to smo i) mi o isali juer. .enrE "uval1 susjed1 i o &animanju srebrnar1 i&javljuje daje bio u sku ini koja je rva u:la u ku$u. Potvr9uje u glavnim crtama iska&e Museta. Lim su silom u:li u ku$u1 onovno su &atvorili vrata da s rijee ula& gomili1 koja se oku ila vrlo br&o1 be& ob&ira na kasni sat. Prodorni glas je o mi:ljenju ovog svjedoka bio glas nekog ;alijana. Uvjeren je da nije bio Irancu&. %e mo#e sa sigurno:$u re$i da je glas bio mu:ki. Mogao je biti i #enski. %e o&naje talijanski je&ik. %ije mogao ra&abrati rijei1 ali je o intonaciji govornika uvjeren da je govornik bio ;alijan. Po&navao madame !. i nje&inu k$er. Lesto je s obje ra&govarao. Uvjeren da rodorni glas nije ri adao ni jednoj od okojnica. (den)eimer1 restaurateur. (vaj je svjedok dobrovoljno dao iska&. 2udu$i da ne govori >rancuski1 is itivan je utem tumaa. Inae je stanovnik Amsterdama. Prola&io je kraj ku$e u doba kad su se uli krikovi. Potrajali su nekoliko minuta 6 o svemu sude$i1 deset. 2ili su otegnuti i glasni 6 vrlo stra:ni i otresni. 2io me9u onima koji su u:li u &gradu. Potvr9uje iska&e ret)odni) svjedoka u svakom ogledu1 osim u jednom. 'iguran je da je rodoran glas ri adao mu:karcu 6 Irancu&u. %ije mogao ra&abrati rijei koje su i&reene. 2ile su glasne i br&e 6 neujednaene 6 i&govorene oigledno u stra)u1 kao i u srd#bi. -las je bio )ra av 6 ne toliko rodoran koliko )ra av. %e bi ga mogao na&vati rodornim glasom. (sorni je glas nekoliko uta rekao FsacreF FdiableF i jednom Fmon "ieuF Mules Mignaud1 bankar i& tvrtke Mignaud et Iils1 Hue "e6lonaine. 'tariji je Mignaud. Madame !OEs anave osjedovala je ne:to imutka. (tvorila je raun u njegovoj banci u rolje$e godine 6 A rije osam godinaC. Lesto je ulagala male svote. %ije ni:ta odi&ala sve do tre$eg dana rije svoje smrti1 kad je osobno odigla svotu od ,+++ >ranaka. 'vota je is la$ena u &latu1 i slu#benik ot oslan njenoj ku$i s novcem. Adol )e !e 2on1 slu#benik u banci Mignaud et Iils1 i&javljuje da je navedenog dana oko odneva ratio Madame !OEs anave do nje&ina boravi:ta s ,.+++ >ranaka1 odijeljeni) u dvije vre$e. Po:to su se vrata otvorila1 ojavila se Mademoiselle !. i u&ela mu i& ruku jednu vre$icu1 dok gaje stara gos o9a oslobodila druge. 84 (n se &atim oklonio i oti:ao. %ije vidio nijednog ovjeka na ulici u to vrijeme. Ulica je s oredna 6 vrlo usta. Silliam 2Erd1 kroja1 i&javljuje da je bio me9u onima koji su u:li u ku$u. Engle& je. Tivi u Pari&u dvije godine.

2io je jedan od rvi) koji su se us eli ste enicama. Luo je glasove u sva9i. (soran je glas bio glas Irancu&a. Mogao je ra&abrati nekoliko rijei ali vi:e i) se ne mo#e svi) sjetiti. Ha&govijetno je uo FsacreF i Fmon "ieuF Po buci koja se u tom trenutku ula inilo se kao da se nekoliko osoba bori 6 kao da ne:to stru#e ili se vue o odu. Prodoran je glas bio veoma glasan 6 glasniji od onog osornog. 'iguran je da to nije mogao biti glas Engie&a. Lini mu se daje glas %ijemca. Mo#da je bio i #enski glas. %e ra&umije njemaki. Letvorica od gore navedeni) svjedoka1 onovno o&vani1 i&javljuju da su vrata odaje u kojoj je na9eno tijelo Mademoiselle ! bila &akljuana i&nutra kad su svjedoci stigli do nji). 've je bilo savr:eno ti)o 6 niotkud ni stenjanja ni bilo kakva :uma. Po:to su vrata silom rovaljena1 na vidiku nije bilo ni #ive du:e. Pro&ori1 kako u stra#njoj tako i u rvoj sobi1 bija)u s u:teni i vrsto &atvoreni i&nutra. Vrata i&me9u dviju soba bila su &atvorena1 ali ne i &akljuana. Vrata koja vode i& rednje sobe u )odnik bila su &akljuana1 i klju je bio i&nutra. Mala sobica na rednjoj strani ku$e1 na etvrtom katu1 na dnu )odnika1 bila je otvorena1 &a ravo od:krinuti) vrata. ;a je sobica bila &atr ana starim krevetima1 sanducima i slinim. 've je a#ljivo omaknuto i retra#eno. %ema nijednog edlja u bilo kojem dijelu ku$e koji nije bio a#ljivo retra#en. Listai su rovueni gore i dolje kro& dimnjake. Ku$a je etverokatnica1 s tavanskim stanovima AmansardesC. Vrata na krovu bija)u vrsto &abijena avlima 6 inilo se da nisu godinama otvarana. 'vjedoci su ra&liito rika&ali vrijeme koje je roteklo i&me9u trenutka kad su uli glasove u sva9i i nasilnog otvaranja vrata sobe. Po nekima je trajalo jedva tri minute 6 o nekima ak et. Vrata su otvorena s mukom. Al>on&o 0arcio1 ogrebnik1 i&javljuje kako rebiva u Hue Morgue. Ho9eni je U anjolac. 2io u sku ini koja je u:la u ku$u. %ije o:ao dalje u&a ste enice. (sjetljivi) je #ivaca1 te stre io od osljedica u&rujavanja. Luo glasove koji se re iru. (soran je glas bio glas Irancu&a. %ije mogao ra&abrati :to se govori. Prodoran je glas ri adao Engle&u 6 u to je uvjeren. %e ra&umi6 . je engleski je&ik1 ali sudi o intonaciji. Alberto Montani1 slastiar1 i&javljuje da je bio medu rvima koji $e se o eti u&a ste enice. Luo glasove o kojima je rije. (soran je glas bio glas Irancu&a. Ha&abrao nekoliko rijei. Linilo se da se govornik s nekim ravda. %ije mogao ra&abrati rijei i&reene rodornim glasom. 2ile su br&e i neujednaene. Misli da glas ri ada nekom Husu. Potvr9uje ostala svjedoenja. ;alijan je. %ikad nije ra&govarao s ro9enim Husom. %ekoliko svjedoka1 onovno o&vani)1 osvjedoilo je na ovom mjestu da su dimnjaci svi) soba na etvrtom katu odve$ uski da ro uste ljudsko bi$e. Pod FistaimaF se ra&umijevaju cilindrine etke kakvima se slu#e dimnjaari. ;e su etke rovuene u oba smjera kro& svaki dimnjak i odvod u ku$i. %ema n ikakvoga stra#njeg rola&a kojim se netko mogao s ustiti dok se sku ina us injala ste enicama. ;ijelo Mademoiselle !OEs anve bilo je tako vrsto uglavljeno u dimnjak da se nije moglo i&vu$i dok etvero ili etero risutni) nije udru#ilo snage. Paul "umas1 lijenik1 i&javljuje daje negdje u &oru bio o&van regledati tru la. I jedno i drugo le#alo je tada na gruboj latnenoj odlo&i kreveta u odaji u kojoj je rona9ena Mademoiselle ! !e: te mlade dame bio je stra)ovito natuen i i&guljen. Linjenica da je bio uguran u dimnjak &acijelo dovoljno obja:njava tu ojavu. -rlo je bilo vrlo na#uljano. ;ono od bradom nala&ilo se nekoliko duboki) ogrebotina1 u& ni& lavi) tragova1 koji su oigledno bili otisci rstiju. !ice je bilo stra)ovito i&naka#e6no1 a one jabuice i&buljene. Me&ik je bio djelomino regri&an. Velika masnica rona9ena je u dubini trbu)a1 nastala1 kako se ini1 ritiskom koljena. Po mi:ljenju M. "umasa1 Mademoiselle !OEs anave &adavila je neka ne o&nata osoba1 ili osobe. !e: majke bio je stra)ovito osaka$en. 've su kosti desne noge i ruke bile manje ili vi:e smrskane. !ijevi dio gotovo ot uno skr)an1 kao i sva rebra na lijevoj strani. Litavo tijelo stra)ovito is rebijano i i&naka#eno. %ije bilo mogu$e ustvrditi kako su o&ljede nanesene. Kakav te:ki drveni :ta ili neka :iroka #elje&na motka 6 stolac 6bilo kakvo oma:no1 te:ko i tu o oru9e imalo1 bi takvo djelovanje1 ukoliko bi njime rukovao vrlo sna#an ovjek. Tena ne bi nikako mogla &adati te udarce bilo kakvim oru9em. -lava okojnice1 kad ju je svjedok ugledao1 bila je ot uno odijeljena od tijela1 te tako9er silno ra&mrskana. Vrat je oigledno bio rere&an nekim vrlo o:trim instrumentom 6 vjerojatno britvom. Ale?andre Etienne1 kirurg1 bio je o&van da s M. "umasom regleda tru la. Potvr9uje svjedoenje i mi:ljenje M. "umasa. %ikakvi daljnji va#ni odaci nisu i&i:li na vidjelo1 remda je is itano jo: nekoliko osoba. Umorstvo tako tajanstveno1 tako &amr:eno u svim svojim ojedinostima nikad rije nije oinjeno u Pari&u 6 ako je umorstvo uo $e oinjeno. Policija ta ka u ot unom mraku 6 vrlo neobina ojava u doga9ajima ovakve vrste. %a vidiku1 me9utim1 nema ni traga nekom rje:enjuNO Veernje i&danje novina objavilo je da u Ruartier 't. Hoc) i dalje vlada silno u&bu9enje 6 da su rostorije &grade o kojoj je 86 87 rije jo: jednom a#ljivo retra#ene1 i da su svjedoci i&nova is itani1 ali be& ikakva re&ultata. U jednoj se ri omeni1 me9utim1 navodi daje Adol )e !e 2on u)a :en i s roveden u &atvor remda se ne ini da ga bilo :to tereti1 osim ve$ i&neseni) injenica. "u ina kao da je neobino &animao ra&voj te &agonetke barem sam tako &akljuio o njegovu vladanju1 jer nije i&rekao ni jednu rimjedbu. ;ek o:to je objavljeno da je !e 2on u)a :en1 u itao me on :to mislim o tim

umorstvima. Mogao sam se tek slo#iti s cijelim Pari&om u tome da i) dr#im nerje:ivom tajnom. %isam vidio naina na koji bi bilo mogu$e u$i u trag ubojici. F%e smijemo suditi o nainuF rekao je "u in1 Fna temelju ovoga nesavr:enog saslu:anja. Pari:ka olicija1 koju toliko )vale &bog nje&ine Pronicavosti1 lukava je1 ali ni:ta vi:e. U nje&inim ostu cima nema metode1 osim metode trenutka. (na se naveliko )vali ra&nim mjerama@ ali su one vrlo esto toliko ne rilago9ene ostavljenim ciljevima da nas moraju odsjetiti na Monsieura Mourdaina1 koji tra#i svoju robe6de6c)ambre 6 our mieu? entendre la musiQue.= He&ultati koje ona osti#e esto i&nena9uju1 ali se do nji) onajvi:e dola&i ukom marljivo:$u i energijom. Kad ta svojstva nisu svrsis)odna1 nje&ini lanovi ro adaju. VidocQ je1 na rimjer1 dobro oga9ao1 i bio je u oran ovjek. Ali1 be& omo$i obra&ovana mi:ljenja1 ne restano je grije:io u ravo s revelika inten&iteta svoji) istra#ivanja. (n je su#avao svoje vidno olje &ato :to je redmet dr#ao rebli&u. Mogao je mo#da vidjeti jednu ili dvije ojedinosti neobino jasno1 ali je ritom nu#no gubio i& vida ojavu kao cjelinu. Postoji dakle mogu$nost da se u ne:to i odve$ udubljuje. Istina se ne nala&i uvijek u &dencu. Ja ravo1 :to se tie &naajniji) s o&naja1 vrsto vjerujem daje ona va&da na ovr:ini. "ubina se nala&i u dolinama gdje tragamo &a njom1 a ne na laninskim vr)uncima gdje se otkriva. Ja oblike i i&vore te vrste &ablude vrlo je karak6 teristino romatranje nebeski) tijela. Pogledavati u &vije&du 6motriti 6 je iskosa1 okrenuv:i rema njoj vanjske dijelove retine A rijemljivije &a slaba:ne dojmove svijetla od unutarnji)C &nai vidjeti &vije&du jasno 6 &nai najbolje ocijeniti njen sjaj 6 sjaj koji jenjava ra&mjerno tome kako ogled skre$emo ravno na nju. = Mourdain 6 komini junak Moliereove komedije -ra9anin lemi$. Moliere se i&ruguje skorojevi$u koji oku:ava o ona:ati lemi$e1 a glu avo misli da $e u ku$nom ogrtau bolje uti mu&iku. 8B U osljednjem sluaju ve$i broj &raka stvarno dos ijeva u oko1 ali u rvom ostoji ro>injenija mogu$nost s)va$anja. %e otrebnim udubljivanjem &bunjujemo i oslabljujemo misao@ i mogu$e je osti$i da ak i sama Venera nestane s nekog svoda romatranjem odve$ u ornim1 odve$ usredotoenim1 ili odve$ i&ravnim. Uto se ovi) umorstava tie1 u ustimo se naas sami u istra#ivanje1 rije nego o njima stvorimo neko mi:ljenje. Istraga $e nas &abaviti FAuinilo mi se da je to omalo neobian i&ra&1 rimijenjen u ovom smislu1 ali nisam ni:ta rekaoCF a osim toga1 !e 2on mi je jednom uinio uslugu &a koju mu dugujem &a)valnost. (ti$i $emo i svojim oima ogledati &gradu u itanju. Pomajem -6a1 re>ekta olicije1 i ribavljanje otrebnog do u:tenja ne$e redstavljati te:ko$uNO "o&vola je nabavljena i smjesta smo krenuli u Hue Morgue. lb je jedan od oni) bijedni) rola&a koji su se is rijeili i&me9u Hue Hic)elieu i Hue 't. Hoc). 2ilo je kasno oslije odne kad smo onamo stigli@ taje etvrt1 naime vrlo udaljena od one u kojoj smo boravili. Ku$u smo na:li be& muke@ jer brojni su rola&nici jo: uvijek s dokonom &nati#eljom &urili uvis u &atvorene ka ke sa su rotne strane ulice. 2ila je to obina ari:ka ku$a1 s ula&nimF vratima na kojima je s jedne strane stajala ostakljena uvarska ku$ica1 s ominim ka kom na ro&oru1 nagovje:tavaju$i loge de concierge. Prije nego smo u:li u ku$u1 o:li smo je:ice do kraja ulice1 skrenuli u jedan uski rola& i onda1 onovno skrenuv:i1 ro:li u& &adnju stranu &grade 6 dok je "u in ra&gledao cijelu okolinu1 kao i ku$u1 s odrobnom a#njom kojoj nikako nisam mogao vidjeti svr)e. Vrativ:i se istim utem1 onovno smo do:li red roelje &grade1 o&vonili i1 budu$i da smo oka&ali svoje is rave1 agenti na stra#i ustili su nas da u9emo. Po:li smo gore 6 u odaju u kojoj je rona9eno tijelo Mademoiselle !OEs anave1 i gdje su obje okojnice jo: uvijek le#ale. U nered u sobi nije1 kao obino1 nitko dirao. %isam vidio ni:ta do onoga :to je ve$ ranije i&neseno u -a&ette des ;ribunau? "u in je sve omno retra#io 6 ne i&u&imaju$i ni tijela #rtava. ;ada smo krenuli u druge rostorije1 i u dvori:te@ cijelim utem ratio nas je gendarme. ;o nas je istra#ivanje &aoku ilo do mraka1 kad smo se s remili na odla&ak. Putem ku$i moj se ratilac na trenutak &austavio u uredni:tvu jednoga dnevnika. 83 Ve$ sam rekao da su )irovi moga rijatelja bili mnogobrojni1 i da Me les menageais= 6 jer &a tu >ra&u u engleskom je&iku nema odgovaraju$eg i&ra&a. 'ad mu je bilo drago otklanjati svaki ra&govor na temu umorstva1 sve ot rilike1 do o odneva idu$eg dana. ;ada me u itao1 i&nenada1 jesam li o a&io ne:to udnovato na onom o ri:tu u#asa. 'am nain na koji je naglasio rije FudnovatoF i&a&vao je u meni &bog neega je&u1 a da nisam ravo &nao &bog ega. F%e1 ni:ta udnovato F rekao sam1 Fu najmanju ruku1 ni:ta vi:e nego :to smo obojica mogli vidjeti u novinamaNO F-a&etteF odvratio je on1 Fnije1 na #alost1 ula&ila u neobinu stra)otu samog doga9aja. Ali odbacimo dokone &akljuke ti) novina. Imam dojam da se ta tajna dr#i nera&rje:ivom u ravo s onog ra&loga &bog kojega bi je valjalo dr#ati vrlo rje:ivom 6 to jest &bog o:tre naravi njeni) svojstava. Policiju &bunjuje rividan nedostatak motiva 6 ne &a samo umorstvo 6 ve$ &a krvolonost umorstva. Jbunjuje i) tako9er rividna nemogu$nost da i&mire glasove koji su se uli u sva9i s injenicama da gore nije rona9en nitko osim umorene Mademoiselle !OEsl anave1 i da nije bilo nikakve mogu$nosti i&laska1 a da to ne bi rimijetila sku ina koja se us injala ste enicama. 'uludi nered u sobi@ les uguran glavom nadolje u dimnjak@ stra)ovito osaka$enje tijela stare gos o9e@ te okolnosti1 u& one koje sam1 netom s omenuo1 i ostale koje ne moram s omenuti1 dovoljne su da

ot uno arali&iraju s osobnosti vladini) slu#benika1 dovode$i nji)ovu roslavljenu ronicljivost u nedoumicu. Pali su #rtvom kru ne1 ali este &ablude brkanja neobinog s te:ko ra&umljivim. Ali u ravo o tim odstu anjima od ra&ine uobiajenog i ka ra&um tra#e$i ut1 ako ga uo $e tra#i1 u otra&i &a istinom. U istragama kakvu mi sada vodimo ne bi se smjelo itati toliko F:to se &biloF ve$ F:to je to :to se &bilo1 a da se nije &bilo nikad rijeF Ja ravo lako$a kojom $u do$i1 ili sam ve$ do:ao do rje:enja ove &agonetke1 u ravnom je ra&mjeru s njenom rividnom nerje:ivo:$u u oima olicijeNO Jurio sam u govornika u nijemom &a re a:tenju. F'ada oekujemF nastavio je on1 gledaju$i rema vratima na:eg stana 6 sada oekujem osobu koja je1 remda mo#da nije oinitelj ovog okolja1 morala do neke mjere biti umije:ana u taj in. U najgorem je dijelu oinjeni) &loina on vjerojatno nedu#an. %adam se daje ta moja ret ostavka tona@ jer na njoj se temelji moja nada da s)vatim itavu &agonetku. (ekujem tog O je les menageais A>ranc.C 6 odnosio sam i)1 nastojao sam im ugoditi. *+ ovjeka ovdje 6 u ovoj sobi 6 svakog trenutka. Istina je1 mogao bi i ne do$i@ ali mislim da )o$e. "o9e li1 bit $e ga otrebno &adr#ati. Evo i:tolja@ a obojica se &namo njime koristiti kad to sluaj &a)tijevaNO U&eo sam i:tolje1 a da sam jedva &nao :to inim ili vjerovao svojim u:ima1 dok je "u in nastavio govoriti1 gotovo kao da dr#i monolog. Ve$ sam s omenuo kako mu je u takvim trenucima i&ra& bio odsutan. %jegovo je i&laganje bilo namijenjeno meni@ ali glas mu je1 remda ni u kojem sluaju glasan1 imao onu intonaciju kojom se obino slu#imo kad ra&govaramo s nekim na veliku udaljenost. %jegove su oi1 ot uno be&i&ra#ajne1 romatrale samo &id. F"a glasovi koje su svjedoci na ste enicama uli kako se sva9aju F rekao je1 Fnisu bili glasovi sami) #ena1 iska&i su svjedoka u cijelosti doka&ali. ;o nas osloba9a svake sumnje s ob&irom na itanje je li stara gos o9a mogla naj rije umoriti k$er1 a oslije oiniti samoubojstvo. -ovorim o tom momentu iskljuivo &a volju metode@ jer snaga Madame !OEs anave ne bi ni i&daleka bila dorasla &adatku da ugura le: svoje k$eri u dimnjak onako kako je bio na9en@ a narav o&ljeda na njenoj vlastitoj osobi ot uno iskljuuje omisao na samouni:tenje. Umorstvo je dakle oinila neka tre$a osoba@ i glasovi te tre$e osobe bija)u oni koji su se uli u sva9i. "o usti sada da ti skrenem a#nju 6 ne na itavo svjedoenje koje se odnosi na te glasove 6 ve$ na ono :to je udnovato u tom svjedoenju. Mesi li rimijetio bilo :to udnovato u njemuKF ' omenuo sam daje1 remda su se svi svjedoci slagali u tome da je osoran glas bio glas Irancu&a1 veliko neslaganje i&a&vao rodoran ili1 koliko gaje jedan ojedinac o isao1 )ra avi glas. F;o je bilo samo svjedoenjeF rekao je "u in1 Fali to nije bila udnovatost svjedoenja. ;i nisi &a a&io ni:ta karakteristino. %e:to je i ak valjalo &a a&iti. 'vjedoci su se1 kao :to si s omenuo1 slo#ili u ogledu osornog glasa@ u tome su bili jednoglasni. Ali s ob&irom na rodoran glas1 osebujno je 6 ne da se nisu slagali 6ve$ daje1 dok su ga jedan ;alijan1 jedan Engle&1 jedan U anjolac1 jedan %i&o&emac i jedan Irancu& oku:avali o isati1 svaki od nji) govorio o njemu kao o glasu stranca. 'vaki je od nji) siguran da to nije bio glas njegova &emljaka. 'vaki ga ris odobljuje 6 ne glasu ri adnika bilo koje nacije u iji je je&ik dobro u u$en 6 ve$ obrnuto. Irancu& ret ostavlja daje to glas U anjolca1 i bio bi mogao ra&abrati neke rijei da o&naje : anjolski. %i&o&emac tvrdi da je ri adao nekom Irancu&u@ ali vidjet $emo da stoji *8 na isano kako je1 budu$i da ne ra&umije >rancuski1 ovaj svjedok is itivan utem tumaa. Engle& misli daje osrijedi glas %ijemca1 a ne ra&umije njemaki. U anjolac je FsiguranF daje to bio glas Engle&a1 ali Fsudi o intonacijiF u cijelosti1 &ato :to ne ra&umije engleski je&ik. ;alijan vjeruje da je glas bio glas Husa1 ali nikad nije ra&govarao s ro9enim Husom. "rugi se Irancu&1 :tovi:e1 ra&ila&i u mi:ljenju s rvim1 i uvjerenje daje glas ri adao ;alijanu1 ali budu$i da mu taj je&ik nije o&nat1 uvjerila ga je1 jednako kao U anjolca1 intonacija. Koliko je1 dakle1 udesno nesvakida:nji morao &a ravo biti taj glas o kojemu su se mogli ojaviti iska&i o ut ovogaN 6 kojemu ak ni u tonovima stanovnici et veliki) dijelova Euro e nisu mogli otkriti ni:ta o&natoN He$i $e: da je to mogao biti glas nekog A&ijca ili A>rikanca. Pari& ne obiluje ni A&ijcima ni A>rikancima@ ali1 ne oriu$i takvo &akljuivanje1 na rosto $u ti sada skrenuti a#nju na tri momenta. Medan je svjedok o isao taj glas kao F)ra av vi:e nego rodoranF "ruga su ga dvojica redoila kao F)itar i neujednaenF %ikakve rijei 6 nikakve glasove nalik rijeima 6 nijedan svjedok ne s ominje kao ra&govijetne. %ije mi o&nato1 nastavio je "u in1 Fkakav sam dojam do sada mogao ostaviti na tvoje rasu9ivanje@ ali ne oklijevam re$i kako su is ravne dedukcije ak i i& ovog dijela svjedoenja 6 dijela koji se odnosi na jedan osoran i jedan rodoran glas 6 same o sebi dovoljne da obude sumnju koja bi morala usmjeriti itavo daljnje istra#ivanje ove tajne. Heko) Fis ravne dedukcijeF ali time nisam dokraja i&ra&io ono :to mislim. Telio sam nagovijestiti kako su te dedukcije jedine ravilne1 i kako ta sumnja i& nji) nei&bje#no roistjee kao jedini re&ultat. Koja je to sumnja1 me9utim1 &a sada jo: ne$u ka&ati. Telio bi) samo da dr#i: na umu kako je &a mene ona bila dovoljno sna#na da odari odre9eni oblik 6 i&vjesnu tendenciju 6 mojim is itivanjima u onoj odaji. Prebacimo se sada u ma:ti u tu odaju. Uto $emo u njoj onaj rije otra#itiK %ain i&laska kojim su se ubojice oslu#ile. %ije retjerano ka&ati da ni jedan od nas dvojice ne vjeruje u nadnaravna &bivanja. Madame i

Mademoiselle !OEs anave nisu ubili du)ovi. Poinitelji toga djela bija)u &biljski i &biljski su objegli. "akle1 kakoK 're$om1 ostoji samo jedan nain ra&mi:ljanja o toj ojedinosti1 i taj nas nain mora dovesti do odre9enog &akljuka. 6 Ha&motrimo1 jednu o jednu1 ri)vatljive mogu$nosti i&laska. Masno je da su ubojice bile u sobi gdje je rona9ena Mademoiselle !OEs anave1 ili barem u susjednoj sobi1 kad su se svjedoci us injali ste enicama. Moramo dakle tra#iti i&la& samo i& ti) dviju rostorija. Policija je odrobno regledala odove1 ** stro ove1 samu gra9u &idova do u najmanju ojedinost. %ikakav tajni i&la& nije mogao romaknuti nji)ovoj budnosti. Ali ne ou&davaju$i se u nji)ove oi1 ra&gledavao sam vlastitim. %ije1 dakle1 bilo nikakvi) tajni) i&la&a. Ijedna i druga vrata koja vode i & soba u )odnik bila su dobro &akljuana1 s kljuem i&nutra. (bratimo sada a#nju na dimnjake. (ni1 remda uobiajene :irine do koji) dva i ol do tri metra i&nad kamina1 ne mogu ro ustiti u cijeloj svojoj du#ini ak ni tijelo velike make. Kako je nemogu$nost i&laska na ve$ navedene naine time konano utvr9ena1 reostaju nam jo: samo ro&ori. Kro& one i& rednje sobe nitko nije mogao obje$i1 a da ga ne &a a&i gomila na ulici. Ubojice su dakle morale ro$i kro& ro&ore stra#nje sobe. 'ada1 dovedeni do tog &akljuka na tako nedvosmislen nain1 nije na nama1 kao misliocima1 odbaciti ga &bog rividne nemogu$nosti. %a nama je samo doka&ati kako te rividne Fnemogu$nostiF u stvarnosti to nisu. U odaji ostoje dva ro&ora. Medan od nji) nije &aklonjen oku$stvom i ot uno je vidljiv. "onji je dio drugoga sakriven od ogleda u&glavljem ne&gra nog drvenog kreveta1 koji je na6tisnut tik do njega. Prvi je ro&or &ateen vrsto &atvoren i&nutra. (du ro se krajnjem na oru oni) koji su ga oku:ali odi$i. Velika ru a bila mu je rosvrdlana na lijevoj strani okvira1 gdje je vrlo kru an avao bio &atjeran u drvo gotovo do glavice. Kad je regledan i drugi ro&or1 uoen je slian avao1 slino &atjeran u okvir i sna#an oku:aj da se odigne to okno tako9er nije us io. Policija je sad bila ot uno uvjerena da nitko nije i&la&io s te strane. I stoga su dr#ali kako bi retjerali u i&vr:avanju du#nosti da i&vlae avle i otvaraju ro&ore. Moje je istra#ivanje bilo ne:to odrobnije1 i to i& ra&loga koji sam netom naveo1 jer sam &nao da $e se u ravo ovdje morati doka&ati kako sve rividne nemogu$nosti u stvarnosti to nisu. Poeo sam ra&mi:ljati ovako 6 a osteriori. Ubojice jesu o6bjegle kro& jedan od ti) ro&ora. 2udu$i da je to tako1 oni nisu mogli i&nova rivrstiti okna i&nutra1 onako kako su kasnije na9ena@ 6 ojedinost1 koja je svojom oigledno:$u obustavila istra#ivanja olicije u tom smjeru. A i ak1 okna su bila uvr:$ena. U nji) dakle mora ostojati neka mogu$nost da se sama &a6kraunaju. ;ome se &akljuku nije bilo mogu$e oteti. Pri:ao sam onom ne&aklonjenom ro&oru1 i&vukao avao u& stanovite te:ko$e i oku:ao odi$i okno. (du rlo se svim mojim na orima1 kao :to sam i oekivao. %eko skriveno ero mora ostojati1 to mije sad bilo jasno@ i ta otvrda mojeg mi:ljenja uvjerila me kako su moje ret ostavke1 u najmanju ruku1 bile tone1 ma kako se *5 tajnovito jo: uvijek doimale okolnosti u ve&i s avlima. Pa#ljivo retra#ivanje ubr&o je i&nijelo na vidjelo sakriveno ero. Pritisnuo sam ga i1 &adovoljan tim otkri$em1 u&dr#ao sam se od toga da odignem okno. 'ada sam onovno umetnuo avao i a#ljivo ga romotrio. (soba koja je ro:la kro& taj ro&or mogla gaje onovno &atvoriti1 i ero bi :kljocnulo 6 ali avao nije mogao biti nanovo &akucan. Jakljuak je bio jasan1 i onovno je su&io olje moji) istra#ivanja. Ubojice su morale obje$i kro& drugi ro&or. Pret ostaviv:i &atim da su era na oba okna jednaka1 kao :to je bilo vjerojatno1 mora biti rona9ena neka ra&lika i&me9u avala1 ili1 u najmanju ruku1 i&me9u naina na koji su uvr:$eni. Us ev:i se na latnenu odlogu kreveta otanko sam reko u&glavlja regledao drugi ro&or. ' ustiv:i ruku i&a kreveta smjesta sam 6 rona:ao i ritisnuo ero koje je1 kao :to sam i ret ostavljao1 6 bilo o ti u ot uno istovjetno sa svojim susjedom. 'ada sam ogledao avao. 2io je jednako vrst kao i onaj rvi1 i oigledno &abijen na isti nain 6 &atjeran gotovo do glavice. He$i $e: da sam bio &bunjen@ ali1 misli: li tako1 &acijelo si ogre:no s)vatio rirodu ovi) indukcija. "a se oslu#im i&ra&om i& s orta1 nisam ni jedan ut Fna ravio >aulF ;rag nije bio i&gubljen i& vida ni na jedan trenutak. %ije bilo ukotine ni u jednoj kariki toga lanca. 'lijedio sam tajnu do njena konana re&ultata 6 a taj je re&ultat bio avao. (n je1 ka#em1 u svakom ogledu i&gledao o ut svog ara u drugom ro&oru@ ali ta je injenica bila a solutno neva#na Ama koliko se mogla initi konanomC kad se us oredi s okolno:$u da ovdje1 na ovoj toki1 trag koji vodi do kljua tajne &avr:ava. F%e:to nije u reduF rekao sam1 Fuve&i s avlom:O "odirnuo sam ga@ i glavica mi je1 &ajedno s ot rilike ola centimetara kraka1 ostala u ruci. (statak se kraka nala&io u ru i i&bu:enoj svrdlom1 gdje se nekad slomio. Prijelom je bio star Ajer su mu rubovi bili oblo#eni r9omC i oigledno je bio re&ultat udarca eki$em1 koji je djelomino &atjerao glavicu avla u vr) donjeg okna. 'ad sam a#ljivo onovno olo#io taj gornji dio avla u udubinu odakle sam ga i&vukao1 i slinost s itavim avlom bila je ot una 6 rijelom nije bio vidljiv. Pritisnuv:i ero1 blago sam odigao okno &a nekoliko alaca@ glavica se odigla s njim1 i dalje vrsto uglavljena u svoju odlogu. Jatvorio sam ro&or1 i rivid je cijelog avla bio onovno savr:en. Jagonetka je1 dakle1 do te toke bila odgonetnuta. Ubojica je objegao kro& ro&or koji gleda na krevet. ' ustiv:i se sam od *, sebe kad je on i&i:ao Aili mo#da namjerno &atvorenC1 ro&or se &atvarao omo$u era@ i djelovanje je toga era oliciju dovelo u &abludu tako da je omislila da je ro&or &adr#an avlom stoga se daljnje istra#ivanje smatralo

ne otrebnim. %aredno je itanje nain silaska. ;o sam itanje na &adovoljavaju$i nain rije:io kad sam s tobom obila&io &gradu. (t rilike metar i tri etvrtine od dotinog ro&ora ide munjovod. ' toga bi munjovoda bilo nemogu$e uo $e dosegnuti sam ro&or1 a da o ula#enju tim utem i ne govorimo. Ja a&io sam1 me9utim1 da su ka ci na etvrtom katu od one osebujne vrste koju ari:ki stolari na&ivaju >errades 6 vrsta koja se dan6danas rijetko i&ra9uje1 ali se esto vi9a na vrlo starim &gradama u !vonsu i 2ordeau?u. Po obliku oni su nalik obinim vratima Aednokrilnim1 ne dvokril6nim vratimaC1 osim :to je gornja olovica re:etkasta ili i&ra9ena s ornamentalnim letvicama 6 te tako redstavlja i&vanredan ruko)vat. U ovom su sluaju ti ka ci :iroki itav metar. Kad smo i) vidjeli sa &aelja ku$e1 oba su bila ot rilike do ola otvorena 6 to jest1 stajali su u ravom kutu od &ida. Vjerojatno je olicija1 jednako kao i ja1 ra&gledala &aelje stambene ku$e@ ali1 ako jest1 romatraju$i te >errades ostrance u liniji nji)ove :irine Aa drukije nije ni moglaC1 nije s o&nala kolika je &a ravo ta :irina ili je1 u svakom sluaju1 nije u&ela u ob&ir. U stvari1 o:to se jednom uvjerila da nikakav i&la&ak nije mogu$ s te strane1 sasvim je rirodno da ju je odvrgla samo vrlo ovr:nom is itivanju. Meni je me9utim bilo jasno da bi se ka ak koji ri ada ro&oru u& u&glavlje kreveta1 ako se dokraja otvori tako da dodirne &id1 na:ao na tek dvije sto e daleko od munjovoda. 2ilo je tako9er oigledno daje1 rimjenom osve neuobiajene mjere s retnosti i smionosti1 bilo mogu$e na taj nain us je:no u$i kro& ro&or s munjovoda. Is ru#iv:i ruku na udaljenost od jednog metra Asada ret ostavljamo daje ka ak otvoren do krajnji) granicaC1 rovalnik se mogao vrsto u)vatiti &a re:etkasti dio. (dvojiv:i se &atim od munjovoda1 odu rijev:i se sto alima vrsto o &id i )rabro se odbaciv:i od njega1 mogao je &ama)nuti ka kom tako da ga &atvori i1 ako &amislimo da je ro&or u to doba bio otvoren1 mogao se ak istim &ama)om ubaciti u sobu. Telio bi) da osebno dr#i: na umu kako ne restano govorimo o vrlo neuobiajenom stu nju okretnosti kao uvjetu &a us je) tako ogibeljna i tako te:ka ot)vata. %amjera mije oka&ati ti kao rvo1 daje to bilo mogu$e i&vesti: 6 ali drugo1 i najva#nije1 #elim osebno nametnuti tvojem s)va$anju vrlo neobian 6 gotovo nadnaravan karakter te okretnosti1 koja je to mogla i&vesti. *4 He$i $e:1 nema sumnje1 slu#e$i se ravnikim je&ikom1 kako bi) Fda bi) obranio svoju te&uF morao radije odcijeniti nego u orno &a)tijevati tonu ocjenu okretnosti koju je ovaj sluaj &a)tijevao. Mo#da je to ravnika raksa1 ali to nije ostu ak ra&uma. Moj je konani cilj samo istina. %e osredna mi je svr)a navesti te da us oredo1 jedno u& drugo1 ra&motri: vrlo neobinu okretnost1 o kojoj sam netom govorio1 i onaj vrlo1 osebujni rodorni Aili )ra aviC i neujednaeni glas1 o ijoj se nacionalnoj ri adnosti ni dva ovjeka nisu mogla slo#iti1 i u ijem se i&riajima nije mogla ra&abrati nikakva tvorba slogovaNO %ad tim mi je rijeima mo&gom roletjelo neodre9eno i na ola oblikovano oimanje onoga :to je "u in #elio re$i. Linilo mi se da sam na granici s)va$anja1 a nemo$an s)vatiti 6 kao :to se ljudi ovremeno nala&e na samom rubu sje$anja1 a da se na kraju i ak nisu u stanju sjetiti. Moj je rijatelj nastavio svoje i&laganje. FJa a&it $e:F rekao je1 da sam itanje naina i&laska rebacio na itanje ulaska. %amjera mi je bila nagovijestiti kako se oboje &bilo na isti nain1 na istom mjestu. Vratimo se sada unutra:njosti sobe. Promotrimo kako stvari tu i&gledaju. !adice komode bile su1 kako je reeno1 o ljakane1 remda su mnogi odjevni redmeti i ak ostali u njima. ;aj je &akljuak na ovom mjestu besmislen. ;o je uko naga9anje 6 vrlo glu o 6 i ni:ta vi:e. Kako mo#emo &nati da redmeti rona9eni u ladicama nisu sve :to su te ladice od samog oetka sadr#avaleK Madame !OEs anave i nje&ina k$i #ivjele su i&vanredno ovuenim #ivotom 6 nisu rimale dru:tvo 6 rijetko su i&la&ile 6 nisu imale otrebe esto mijenjati )aljine. (no :to je rona9eno takve je kakvo$e da ne:to bolje te gos ode nisu mogle ni osjedovati. Ako je lo ov u&eo ne:to od toga1 &a:to dakle nije u&eo najbolje 6&a:to nije u&eo sveK Mednom rijeju1 &a:to je ostavio etiri tisu$e >ranaka u &latu da bi se o teretio )r om rubljaK Jlato je bilo os6 tavljeno. -otovo cijela svota koju je s omenuo Monsieur Mign6aud1 bankar1 rona9ena je na odu u vre$ama. Telim da stoga iskljui: i& svoga ra&mi:ljanja omisao na motiv1 koja te mora &avesti na ogre:an ut1 a u mo&gu je olicije otaknuta onim dijelom svjedoenja :to govori o novcu dostavljenom na vrata ku$e... Podudarnosti deset uta uoljivije od ove Adostava novca i umorstvo oinjeno tri dana nakon :to ga je ta osoba rimilaC doga9aju nam se svakog trenutka na:eg #ivota1 a da ne rivuku ak ni trenutnu a#nju. Podudarnost je o $enito veliki kamen smutnje na utu one vrste mislilaca koji su odgojeni tako *6 da nemaju ojma o teoriji vjerojatnosti 6 onoj teoriji kojoj najve$i ciljevi ljudskog istra#ivanja duguju najve$e ilustracije. U na:em sluaju1 da je &lato nestalo1 injenica da je dostavljeno tri dana ranije redstavljala bi ne:to vi:e od uke odudarnosti. (na bi otkrije ila ovu misao o motivu. Ali1 u stvarnim okolnostima ovoga sluaja1 ako ret ostavimo daje &lato motiv ovoga nasilja1 moramo tako9er &amisliti da je oinitelj tako kolebljiv idiot da je istodobno odbacio i svoje &lato i svoj motiv. "r#e$i sada ne restano na umu momente na koje sam ti skrenuo a#nju 6 ovaj osebujni glas1 onu neobinu okretnost1 i onu &a anjuju$u odsutnost motiva u umorstvu koje je tako i&u&etno stravino kao ovo 6 osvrnimo se na sam okolj. %ala&imo jednu #enu ugu:enu na smrt sna#nim rukama i uguranu u dimnjak glavom nadolje. (bine se ubojice ne slu#e takvim nainom umorstva. A najmanje $e se na taj nain oku:ati osloboditi umorenog. U tom ostu ku uvlaenja lesa u dimnjak1 ri&nat $e:1 ostoji neka retjerano outre crta 6 ne:to

ot uno nes ojivo s na:im uobiajenim ojmovima o ljudskim ostu e ima1 ak i ako ret ostavimo da su oinitelji naji&o aenije osobe. Jamisli tako9er kolika je to morala biti snaga koja je u taj otvor mogla tru lo ugurati nagore tako silovito da je udru#ena sila nekolicine bila jedva dovoljna da ga ovue doljeN (brati sad a#nju na ostale &nakove rimjene u ravo udesne sile. %a kaminu su se nala&ili ramenovi 6 vrlo gusti ramenovi 6 sijede ljudske kose. 2ili su i:u ani s korijenom. Po&nata ti je velika snaga koja je otrebna da se i& glave na taj nain i:u a ak i dvadeset ili trideset vlasi istodobno. Vidio si uvojke o kojima je rije isto kao i ja. Korijeni su im Ao je&iva li ri&oraNC bili oblije ljeni djeli$ima mesa s tjemena 6 siguran &nak goleme snage koja je bila rimijenjena da bi se i&vuklo mo#da ola milijuna vlasi u jednom &ama)u. -rkljan stare gos ode nije bio na rosto resjeen1 ve$ je glava bila ot uno odijeljena od tijela: instrument je bila obina britva. Telio bi) tako9er da romotri: brutalnu #estinu ti) djela. ( tragovima udaraca na tijelu u Madame !OEs anave ne govorim. Monsieur "umas i njegov uva#eni omo$nik Monsieur Etienne i&javili su da su bili &adani nekim tu im oru9em@ i utoliko su ta gos oda imala u cijelosti ravo. ;u o je oru9e oigledno bilo kamenom o loeno dvori:te na koje je #rtva ala kro& ro&or koji gleda na krevet. ;a je omisao1 ma kako sada i&gledala jednostavna1 romakla oliciji i& istog ra&loga i& kojega im je romakla :irina ka aka 6 &ato :to su1 &bog situacije s avlima1 nji)ova s)va$anja bila )ermetiki &atvorena red bilo kakvom mogu$no:$u otvaranja ro&ora uo $e. *7 Ako si sada1 u&a sve to :to sam nabrojio1 temeljito ra&mislio o neobinom neredu odaje1 stigli smo tako daleko da mo#emo ove&ati redod#be o okretnosti koja je &a anjuju$a1 o sna&i koja rela&i ljudsku1 o #estini u ravo brutalnoj1 o okolju be& motiva1 o grotesQuerie koja je o stra)oti ot uno tuda ljudskosti1 a o glasu koji &vui strano ri adnicima mnogi) naroda1 te koji je li:en svake ra&govijetne i ra&umljive tvorbe slogova. Kakvom je to dakle osljedicom urodiloK Kakav sam dojam i&a&vao u tvojoj ma:tiKF (sjetio sam kako mi se ko#a je#i kad je "u in ostavio to itanje. F!u9ak jeF rekao sam F oinio to djelo 6 neki oma)nitali manijak1 umakao i& obli#nje Maison de 'ante.F FU stanovitom ogledu1 odgovori on1 F;voja ideja nije irelevantna. Ali glasovi lu9aka1 ak i u nji)ovim najbjesomunijim rovalama1 nikad se ne$e okla ati s onim osebujnim glasom koji se uo sa ste enica. !u9aci ri adaju nekom narodu i nji)ov je&ik1 ma kako ne ove&an u rijeima1 nikad ne gubi suvislost silabi&acije. (sim toga1 kosa lu9aka nije nalik ovoj koju sad dr#im u ruci. (vaj sam u erak i&vukao i& kruto stegnuti) rstiju Madame !OEs anave. Heci mi kako ti to tumai:KF F"u ineF rekao sam1 ot uno obes)rabren: Fova je kosa vrlo neobina 6 to nije ljudska kosaNO F%isam ni tvrdio da jestF ree on@ Fali rije nego :to odluimo o tom momentu1 #elio bi) da baci: ogled na malu skicu koju imam ovdje ri ruci. ;o je >acsimile1 crte# onoga :to je u jednom dijelu iska&a svjedoka bilo o isano kao Ftamne modrice i duboke ogrebotine od noktijuF na grlu Mademoiselle !OEs anave1 a u drugom iska&u Messrs1 "umasa i Etiennea kao Fni& lavi) tragova1 koji su oigledno bili otisci rstijuF FJa a&it $e:F nastavio je moj rijatelj1 ras rostrv:i a ir na stol red nama1 da ovaj crte# stvara dojam sna#nog i vrstog &a)vata. %ije vidljivo nikakvo o u:tanje. 'vaki je rst &adr#ao 6 o svoj rilici do smrti #rtve 6 je&ivi stisak1 kojim se ve$ na oetku utisnuo u meso. Poku:aj sada ostaviti sve svoje rste istodobno na dotine otiske1 onako kako i) vidi:.F Poku:ao sam1 ali u&alud. FMo#da ovu ojavu ne ra&matramo osve ravedno F rekao je FPa ir je rostrt o ravnoj ovr:ini1 ali ljudski je vrat cilindrian. (vdje imamo jednu drvenu cje anicu1 koje je o seg ot rilike ravan o segu vrata. (motaj crte# oko nje1 i i&vedi jo: jednom okusNO *B ;o sam i uinio@ ali te:ko$e su bile jo: oiglednije nego rije. F(vo1 reko)1 nije nikako trag ljudske ruke.F FProitaj sadaF odvrati "u in1 Fovaj odlomak i& 0uviera=F 2io je to odroban anatomski i o $enito o isni rika& velikog crvenkasto6#utog (urang6(utanga s Istono6indijski) otoka. "ivovski stas1 golema snaga i okretnost1 divlja okrutnost i s osobnost o ona:anja kojima se ti sisavci odlikuju svima su dobro o&nati. 'mjesta sam ojmio svu stra)otu onoga umorstva. F( is rstijuF reko)1 kad sam &avr:io sa :tivom1 F ot uno se odudara s ovim crte#om. Vidim da ni jedna #ivotinja osim (urang6(utanga1 od vrste ovdje s omenute1 nije mogla ostaviti ovakve otiske kakve si tu skicirao. ;aj ue rak sme9a dlake tako9er je identian s dlakom 0uvierove &vijeri. Ali ne mogu nikako s)vatiti ojedinosti te stravine tajne. (sim toga1 dva su se glasa ula u sva9i1 a jedan je od nji) nedvojbeno bio glas Irancu&aNO FIstina@ i risjetit $e: se jednog: i&ra&a koji su svjedoci gotovo jednoglasno ri isali tom glasu 6 i&ra& Fmon "ieuF ;aj je i&ra&1 u ovim okolnostima1 jedan od svjedoka AMontani1 slastiarC okarakteri&irao kao rijekor ili o omenu. %a te sam dvije rijei stoga uglavnom i gradio svoje nade u ot uno rje:enje &agonetke. %eki je Irancu& &nao &a to umorstvo. Mogu$e je 6 uistinu1 ak je vi:e nego vjerojatno 6 da nije ni o emu umije:an u krvave doga9aje koji su se odigrali. (uran6(utang je mo#da objegao od njega. (n je mo#da slijedio njegov trag do one odaje1 ali1 u u&budljivim okolnostima koje su uslijedile1 nikako ga nije mogao onovno u)vatiti. Jvijer je jo: uvijek na slobodi. %e$u se dalje u u:tati u svoja naga9anja 6 &ato :to nemam ravo drukije i) na&vati 6jer su nijanse ra&mi:ljanja na kojima se temelje jedva toliko jasne da i) moj intelekt mo#e ocijeniti1 i jer ne mogu

reu&eti na sebe da i) ra&jasnim drugome. %a&vat $emo i)1 dakle1 naga9anjima1 i govoriti o njima kao o takvima. Ako je dotini Irancu& &aista1 kao :to ret ostavljam1 nedu#an U toj stra)oti1 ovaj oglas1 koji sam sino$ kad smo se vra$ali ku$i ostavio u uredni:tvu !e Mon6dea Alista osve$enog itanjima more lovaca i veoma tra#enog me9u mornarimaC1 dovest $e ga u na: stanNO Pru#io mi je novine1 i roitao sam ovo: U.VAVE% 6 U 2ois de 2oulogne==1 rano ujutro 6 ovog mjeseca Ana dan umorstvaC vrlo velik1 #utosme9i (urang6(utang bor6 = Irederic 0uvier A8775.68B5B.C 6 >rancuski rirodo&nanstvenik koji je rouavao #ivot #ivotinja. == 2ois de 2oulogne 6 2ulonjska :uma u bli&ini Pari&a. *3 neanske vrste. Vlasnik A&a koga je utvr9eno daje mornar s nekog malte:kog brodaC mo#e onovno dobiti #ivotinju1 ako je na &adovoljavaju$i nain identi>icira te is lati stanovite tro:kove nastale ri nje&inom )vatanju i uvanju. Maviti se na br. 61 Hue Iaubourg st. -ermain 6 au troisieme. FKako si mogao &natiF u itao1 sam1 Fda je taj ovjek mornar i da ri ada nekom malte:kom broduKF FMa to ne &namF ree "u in. %isam u to siguran. (vdje1 me9utim1 imam mali komadi$ vr ce koja je1 sude$i o obliku te o masnom i&gledu1 oigledno slu#ila &a ve&ivanje kose u onaj dugaki Queue1 toliko omiljen me9u mornarima. (sim toga1 taj je vor one vrste koju &na ve&ati malo tko osim mornara1 a karakteristian je &a Malte#ane. Prona:ao sam tu vr cu u odno#ju munjovoda. %ije mogla ri adati ni jednoj od okojnica. Me9utim1 ako sam us rkos svemu ogrije:io u i&vo9enju &akljuaka na temelju te vr ce1 jo: uvijek nisam uinio nikakvu :tetu time :to sam onako sastavio oglas. Ako sam u &abludi1 on $e na rosto ret ostaviti da sam &aveden nekom okolno:$u u koju se ne$e otruditi da ula&i. Ako sam u ravu1 stekli smo va#nu rednost. U o&nat s umorstvom1 remda nedu#an1 Irancu& $e ra&umljivo oklijevati odgovoriti na oglas 6 &a)tijevati (urang6(utanga. (n $e ra&mi:ljati ovako: 6 Ma sam nedu#an@ ja sam siroma:an@ moj je (urang6(utang vrlo vrijedan 6 &a ovjeka moji) mogu$nosti ravi imutak 6 &a:to bi) ga i&gubio &bog is ra&ni) stra)ovanja od o asnostiK (n je ovdje1 nado)vat ruke. Prona9en je u 2ois de 2oulogne 6 na golemoj udaljenosti od o ri:ta onog okolja. Kako bi itko uo $e mogao i omisliti da je nera&umna &vijer oinila to djeloK Policija je u nedoumici 6 nije us jela rona$i ni najmanji trag. Kad bi ak i us jeli u$i u trag #ivotinji1 bilo bi nemogu$e doka&ati da ja &nam &a umorstvo1 ili me roglasiti sukrivcem &bog toga. I&nad svega1 mene o&naju. Jnaju da sam vlasnik &vijeri. %isam siguran do koje bi se granice moglo rote&ati njegovo &nanje. I&bjegavam li tra#iti ovrat imovine tako velike vrijednosti1 &a koju je o&nato da je osjedujem1 u najmanju $u ruku i&lo#iti #ivotinju sumnji. Mavit $u se na oglas1 u&et $u (urang6(utanga1 i negdje ga kriti dok se ra:ina ne slegneNO U tom smo trenutku &auli korak na ste enicama. F2udi s remanF ree "u in1 Fsa svojim i:toljima1 ali i) nemoj ni u otrijebiti ni oka&ati dok ti ja ne dam &nakNO Ula&na smo vrata ku$e ostavili otvorena1 i osjetilac je u:ao ne o&voniv:i te se us eo nekoliko ste enica. 'ada se1 me9utim1 5+ inilo da oklijeva. %akon nekog vremena uli smo kako sila&i. "u in se )itro ribli#io vratima kad smo onovno uli kako se us inje. "rugi ut se nije vratio1 ve$ je odluno &akoraknuo i &akucao na vrata na:e odaje. F%a rijedF rekao je "u in1 veselim i srdanim tonom. U:ao je jedan mu:karac. 2io je mornar1 oigledno 6 visoka1 kru na i mi:i$ava ojava1 rilino ustolovna i&ra&a lica1 ne sasvim ne rivlana. (bra&i su mu veoma o aljeni od sunca1 bili vi:e od olovice sakriveni &aliscima i mustac)iom. 'a sobom je nosio golemu toljagu od )rastovine1 ali inilo se da je inae nenaoru#an. %es retno se naklonio i &a#elio nam Fdobro veerF >rancuskim je&ikom1 koji je1 remda s one:to neu>c)atelskim naglaskom1 i ak u dovoljnoj mjeri otkrivao ari:ko orijeklo. F'jednite1 rijateljuF ree "u in. FPret ostavljam da ste nas osjetili &bog (urang6(utanga. Lasna rije1 gotovo da sam vam &avidan na tome :to ga osjedujete@ i&vanredno krasna1 a &acijelo i vrlo vrijedna #ivotinja. Uto mislite1 koliko mu mo#e biti godinaKF Mornar je duboko uda)nuo1 kao ovjek koji se oslobodio nekoga ne odno:ljivog tereta1 te odgovorio samouvjerenim glasom: F;o vam nisam u stanju re$i 6 ali ne mo#e biti stariji od etiri ili et godina. Imate li ga ovdjeKF OA)1 ne@ ovdje nismo imali rikladni) rostorija da ga &adr#imo. (n je u konju:nici u Hue "ubourg1 osve u bli&ini. Mo#ete ga u&eti ujutro. Vi ste ga dakako s remni identi>iciratiKF FHa&umije se da jesam1 gos odine.F F2it $e mi #ao rastati se od njega F ree "u in. F%e #elim da sav va: trud bude u&aludan1 gos odineF ree ovjek. F%e bi) to mogao ni oekivati. Posve sam s reman latiti nagradu :to ste na:li #ivotinju 6 ali1 u :to ra&umnijim granicamaNO FPaF odvrati moj rijatelj1 Fmoram ri&nati da je to o:teno. "a ra&mislimN 6 :to bi) ja tra#ioK A)N He$i $u vam. Moja $e nagrada biti slijede$a. Vi $ete mi dati sve odatke kojima ras ola#ete o onim umorstvima u Hue MorgueF "u in je osljednje rijei i&govorio vrlo ti)im glasom1 i vrlo mirno. Isto je tako mirno o:ao rema vratima1

&akljuao i)1 i s remio klju u d#e . ;ada je i& njedara i&vukao i:tolj i olo#io ga1 be& i traga u&rujanosti1 na stol. = %eu>c)atel 6 grad u Uvicarskoj. Irancuski je&ik koji se govori u dijelu Uvicarske ra&likuje se od ari:kog1 rije svega u i&govoru. 58 Mornarovo je lice orumenjelo kao da $e se ovaj as ugu:iti. %a ola je ustao i stegnuo svoju toljagu@ ali u idu$em se trenutku onovno sru:io u svoj stolac1 #estoko se tresu$i1 sa smrtnim i&ra&om na licu. %ije rogovorio ni jedne jedine rijei. Talio sam ga i& dna du:e. FPrijatelju mojF ree "u in rija&nim glasom1 Fne otrebno se u&nemirujete 6 &aista ne otrebno. Mi vam ne #elimo nikakva &la. "ajem vam asnu rije kao d#entelmen i kao Irancu& kako nam nije namjera da vam bilo ime naudimo. Vrlo dobro &nam da ste vi nedu#ni u stra)otama u Hue Morgue. %e bi1 me9utim1 bilo dobro oricati kako ste do stanovite mjere u nji) umije:ani. Po onome :to sam ve$ rekao1 morali biste s)vatiti kako imam i&vore obavje:tenja o ovom sluaju 6 i&vore o kojima vi ne biste mogli ni sanjati. 'tvari sad stoje ovako. Vi niste uinili ni:ta :to ste mogli i&bje$i 6 ni:ta1 u svakom sluaju1 :to bi vas inilo krivcem. %e mo#ete biti o tu#eni ak ni &a ljaku1 remda ste mogli o ljakati neka#njeno. Vi nemate :to kriti. %emate nikakva ra&loga da ne:to krijete. ' druge strane1 svako vas naelo asti obave&uje da ri&nate sve :to &nate. Medan je nedu#an ovjek sada &atoen1 o tu#en &a onaj &loin u kojemu vi mo#ete uka&ati na oinitelja.F Mornar je u velikoj mjeri ovratio risutnost du)a dok je "u in i&govarao te rijei@ ali njegova je rvotna smionost u dr#anju i:e&la. F;ako mi 2og omogaoF ree on nakon kratke stanke1 F&aista $u vam re$i sve :to &nam o tom doga9aju@ 6 ali ne oekujem da ovjerujete ni olovicu onoga :to ka#em1 bio bi) rava luda da to i omislim. I ak1 ja jesam nedu#an1 i skinut $u taj teret s du:e1 a makar umroF (no :to je i&javio bilo je1 ukratko1 slijede$e. %edavno je lovio do Indijskog otoja. Medna se sku ina1 kojoj je on ri adao1 iskrcala na 2orneu te o:la na i&let u unutra:njost otoka. (n i neki drug u)vatili su (urang6(utanga. Kad je taj drug kasnije umro1 #ivotinja je re:la iskljuivo u njegovo vlasni:tvo. Poslije silni) ne rilika6 tijekom lovidbe rema domovini1 i&a&vani) neukrotivom divljinom njegova &arobljenika1 us io gaje na okon smjestiti u svoj stan u Pari&u1 gdje ga je1 da ne bi i&a&ivao neugodnu rado&nalost susjeda1 dr#ao a#ljivo i&dvojena dok se ot uno ne o oravi od rane na no&i1 &adobivene od ivera na brodu. %jegova je konana namjera bila rodati ga. %akon :to se vratio s neke mornarske veselice u no$i1 ili bolje re$i1 u jutro umorstva1 &atekao je &vijer gdje boravi u njegovoj 5* s ava$oj sobi1 kamo je rovalila i& susjedne sobice u kojoj je1 kako je vjerovao1 bila dobro &atvorena. ' britvom u ruci i una sa una1 sjedila je red ogledalom oku:avaju$i i&vesti o eraciju brijanja1 koju je &acijelo ve$ vi:e uta romatrala svojeg gos odara kro& kljuanicu u komorici. U#asnut ri ogledu na tako o asno oru#je u osjedu #ivotinje tako divlje1 i tako s osobne da ga u otrijebi1 ovjek na trenutak nije &nao :to initi. 2io je1 me9utim1 navikao biem umirivati to stvorenje ak i u njegovim najbjesomunijim trenucima i to je i sad namjeravao. Lim je ugledao bi1 (urang6(utang je smjesta nagnuo kro& vrata sobe1 ni& ste enice i odatle kro& ro&or1 na nesre$u otvoren1 no ulicu. Irancu& ga je slijedio sav oajan1 majmun1 jo: uvijek s britvom u ruci1 ovremeno je &astajao da bi se osvrnuo na svog rogonitelja i #ivo gestikulirao1 sve dok ga on nije &amalo dostigao. ;ada je onovno objegao. %a taj je nain otjera dugo trajala. Ulice su bile ot uno mirne jer je bilo ve$ oko tri sata ujutro. Prola&e$i jednom uliicom i&a Hue Morgue1 a#nju je bjegunca rivuklo svjetlo koje je sjalo s otvorenog ro&ora odaje Madame !OEs anave1 naetvrtom katu nje&ine ku$e. Poletjev:i rema &gradi1&a a&io je munjovod1 o eo se nevjerojatno okretno o njemu1 do)vatio ka ak1 koji je bio ot uno otvoren tako da je dodirivao &id1 te se omo$u njega odbacio ravno na u&glavlje kreveta. Litav ot)vat nije trajao ni jednu minutu. (urang6(utang je onovno raskrilio ka ak o:to je uskoio u sobu. Mornar je1 u me9uvremenu1 osjetio istodobno i radost i &bunjenost. (&6 biljno se onadao da $e sada onovno u)vatiti &vijer1 jer je te:ko mogla obje$i i& stu ice u koju se u ustila1 osim reko munjovo6da1 gdje ju je mogao redusresti kad bude sila&ila. ' druge strane1 imao je mnogo ra&loga stra)ovati od onoga :to bi ona mogla u ku$i uiniti. Pomisao na to nagonila je ovjeka da i dalje slijedi bjegunca. Lovjek1 a osebno mornar1 mo#e se be& te:ko$a us eti u& munjovod@ ali kad je dosegao visinu ro&ora1 koji mu je bio daleko s lijeva1 njegovo je na redovanje rekinuto@ nije mogao uiniti ni:ta drugo nego da se is ru#i toliko da u&mogne baciti ogled u unutra:njost sobe. Pri tom se ogledu od silnog u#asa gotovo sru:io s u ori:ta. U ravo su se u tom trenutku kro& no$ rodrli oni je&ivi krici1 koji su trgnuli i& sna stanovnike Hue Morgue. Madame !OEs anave i nje&ina k$i1 odjevene u no$nu odje$u1 ure9ivale su1 kako se ini1 i neke a ire u ve$ s omenutoj #elje&noj :krinji1 koja je na kotaima bila dovuena na sredinu sobe. 2ila je otvorena1 ali sadr#aj je le#ao okraj nje na odu. Trtve su &acijelo sjedile le9ima okrenute ro&oru@ i sude$i o vremenu koje je roteklo i&me9u ulaska &vijeri i krikova1 ini se vje6 55 rojatnim da nije bila odma) rimije$ena. !u anje ka ka moralo je1 dakako1 biti ri isano vjetru. Kad je mornar ogledao unutra1 divovska je #ivotinja &grabila Madame !OEs anave &a kosu Akoja je bila

ras u:tena1 jer ju je rije toga e:ljalaC i vitlala je britvom oko njena lica1 o ona:aju$i kretnje brijaa. K$erka je ne omino le#ala is ru#ena na odu@ ala je u nesvijest. Krici i otimanje stare gos ode A&a vrijeme koji) joj je kosa bila i:u ana s glaveC us jeli su retvoriti &acijelo miroljubive ciljeve (urang6(utanga u gnjevne. Mednim odlunim &ama)om svoje mi:i$ave ruke gotovo joj je odrubio glavu od tijela. Pogled na krv ras lamsao je njegov gnjev u bjesomunu ma)nitost. Ukrgu$u$i &ubima1 dok mu je vatra sijevala i& oiju1 bacio se na tijelo djevojke i &ario joj svoje stravine kand#e u grlo1 ne o u:taju$i stisak sve dok nije i&da)nula. %jegov nemirni i i&be&umljeni ogled ao je u tom trenutku na u&glavlje kreveta1 i&nad kojega se moglo u ravo ra&a&nati lice njegova gos odara1 ukoeno od u#asa. 2ijes &vijeri1 koja je &acijelo jo: uvijek amtila omra#eni bi1 istog se trenutka retvorio u stra). 'vjesna da je &aslu#ila ka&nu1 inilo se kao da #eli sakriti svoja krvava djela1 i skakala je o sobi u stra)ovitom stanju u&rujanosti@ bacaju$i i lome$i oku$stvo dok se kretala1 i ovlae$i krevetninu s kreveta. %a koncu je &grabila naj rije le: k$eri i ugurala ga u dimnjak1 onako kako je na9en@ &atim tijelo stare gos o9e1 koje je smjesta naglavce &avrtjela kro& ro&or. "ok se majmun ribli#avao oknu sa svojim unaka#enim teretom1 mornar se u#asnut stisnuo u& munjovod i1 vi:e skli&nuv:i nego s ustiv:i se ni& njega1 smjesta o)itao ku$i 6 stre e$i od osljedica okolja1 te be& ra&mi:ljanja1 odbacuju$i svu brigu &a sudbinu (urang6(utanga. Hijei koje su svjedoci uli na ste enicama bili su Irancu&ovi usklici u#asa i strave1 i&mije:ani sa sotonskim blebetanjem #ivotinje. Medva da ovome mogu jo: :togod dodati. (urang6(utang je &acijelo objegao i& sobe reko munjovoda1 ne osredno rije nego su vrata rovaljena. Mora da je &atvorio ro&or kad se kro& njega i&vukao. Kasnije ga je u)vatio sam vlasnik1 koji je &a njega dobio veliku svotu u Mardin des Plantes=. !e 2on je smjesta oslobo9en o:to smo mi is ri ovijedali ta &bivanja As nekoliko "u inovi) o ratni) rimjedbiC u bureau re>ekta olicije. ;aj uglednik1 ma koliko naklonjen mom rijatelju1 nije mogao ot uno rikriti svoju &lovolju :to su doga9aj krenuli tim smjerom1 : Mordan ties Mantes 6 ari:ki botaniki i &oolo:ki vrt. 5, te je bio sklon onekoj sarkastinoj rimjedbi o tome kako je svakoj osobi najbolje baviti se svojim oslom. F%eka govoriO1O ree "u in1 koji nije imao otrebu odgovoriti. F%eka ras ravlja@ to $e mu olak:ati savjest. Jadovoljan sam :to sam ga ora&io na njegovom vlastitom odruju. Us rkos tome1 injenici :to nije us io rije:iti tu tajnu ni u kojem se sluaju ne treba uditi kao :to on ret ostavlja@ jer uistinu1 na: je rijatelj re>ekt odve$ lukav da bude dubokouman. %jegovoj mudrosti nedostaje vrstina. 've je to sama glava be& tijela1 kao one slike bo#ice !averne= 6 ili1 u najboljem sluaju1 sve sama glava i ramena1 kao u bakalara. Ali on je us rkos svemu dobro stvorenje. "rag mi je osobito &bog svog talenta &a ra&ne rijei1 kojima je sebi riskrbio glas dosjetljiva ovjeka. Pritom mislim na s osobnost kojom &na Fde nier ce Qui est1 et dOe? liQuer ce Qui nOest asF== = !averna 6 latinska bo#ica1 mo#da jedan od du)ova mranog od&emlja1 koju su smatrali &a:titnicom kradljivaca Akoji kradu u mrakuNC == de nier ce Qui est1 et dOe? liQuer ce Qui nOest as 6 da nijee A&anemarujeC ono :to jest1 a tumai ono :to nije. Poe bilje#i daje to citat i& %ove .eloi&e M. M. Housseaua. "o#ivljaji Art)ura -ordona PEma Uvodna na omena Kad sam se rije nekoliko mjeseci vratio u 'jedinjene dr#ave1 do#ivjev:i na ju#nom moru i drugdje ni& neobini) stvari o kojima $e biti govora u narednim stranicama1 sluaj me nanio u Hic)mond1 u Virginiji1 u dru:tvo nekolicine gos oda koja su se osobito &animala &a sve :to se odnosilo na krajeve koje sam bio o)odio1 te su me ne restano salijetala da svoje ri ovijedanje objavim1 jer da mi je to du#nost. Imao sam1 me9utim1 vi:e ra&loga to ne uiniti. %eki su ra&lo&i bili rivatne naravi i ne tiu se nikoga osim mene1 a drugi nisu bili osve takvi. Medan od ra&loga koji me s reavao bio je taj :to na svojem utovanju du#e vrijeme nisam uo $e vodio dnevnik1 a sam se bojao da ne bi) mogao rema sje$anju na isati i&vje:taj1 koji bi se inio dovoljno istinit u& rirodno i neminovno reuveliavanje kojemu je sklon svaki od nas1 kad otanko ri ovijeda doga9aje koji sna#no u&bu9uju stvaralaki dar. "rugi je ra&log bio taj :to su doga9aji koje bi) trebalo is ri ovijedati bili tako i&vanredni da i) ne bi) mogao doka&ati Aosim svjedoanstvom jednog ovjeka1 a taj je ovjek indijanski mje:anacC1 te sam mislio da $e mi vjerovati samo moja obitelj i neki moji rijatelji1 koji su imali ra&loga1 o&navaju$i me1 vjerovati u moje istinoljublje. 2ilo je vjerojatno da $e o $instvo moje ri ovijedanje smatrati ukom bestidnom i &godno ure9enom i&mi:ljotinom. %e ovjerenje rema mojoj s isateljskoj s osobnosti bilo je1 dakako1 glavni ra&log koji me je s rijeio oslu:ati u ute svoji) savjetnika. Medu onom gos odom u Virginiji1 koja su se najvi:e &animala &a moj i&vje:taj1 osobito &a onaj dio koji se odnosio na Antark6tiko more1 bio je g. Poe1 koji je kasnije bio urednik mjesenika 'out)ern !iterarv Messenger1 kojega je i&davao g. ;)omas S S)ite u gradu Hic)mondu. (n mi je1 i&me9u ostalog1 savjetovao neka odma) s remim ot uni i&vje:taj o svemu :to sam vidio i retr io1 i neka se ou&dam u o:troumnost i &drav ra&um o $instva. U orno je i vrlo uvjerljivo tvrdio da $e moje djelo us jeti1 remda $e mo#da 6 &bog moje s isateljske neiskusnosti 6 biti 57 nei&bru:eno. %jemu se1 :tovi:e1 inilo vrlo vjerojatnim da $e moj i&vje:taj biti smatran istinitim u ravo &bog nevjesta stila.

Us rkos ovom tumaenju nisam se odluio uiniti kako mije savjetovao. (n je kasnije redlo#io Avidjev:i da se ne$u okrenutiC neka mu do ustim da svojim rijeima o i:e moje ri ovijedanje o rvom dijelu moji) ustolovina1 rema mojim odacima1 i da to objavi u 'out)ern Messengeru kao i&mi:ljenu riu. %a to sam ristao1 ne vidjev:i ra&loga rotivljenju1 u& jedini uvjet1 a to je da ne s ominje moje ravo ime. "vije tobo#e i&mi:ljene rie redom su i&a:le u Messengeru &a sijeanj i veljau A8B57C i1 kako bi se doista vjerovalo da su i&mi:ljene1 u sadr#aju mjesenika u& te rie bilo je navedeno ime g. Poa. (b&irom na nain na koji je ta lukav:tina rimljena1 odluio sam na okon sku iti i objaviti te do#ivljaje. Ustanovio sam da o $instvo 6 unato tome :to je taj dio mojeg i&vje:taja i&a:ao u Massengeru u obliku rie Aa da nije romijenjena ni iskrivljena nijedna injenicaC 6 nije nimalo ras olo#eno smatrati ga riom1 te je na adresu g. Poa stiglo nekoliko isama koja su jasno doka&ivala su rotno uvjerenje. ;ako sam &akljuio da su injenice i& mojeg ri ovijedanja takve da same oka&uju svoju vjerodostojnost1 i da se rema tome ne trebam bojati rigovora &bog navodne nevjerojatnosti. Kad ovaj i&vje:taj bude dovr:en1 odma) $e se vidjeti koliko od toga smatram svojim djelom1 a bit $e mi jasno i to da nijedna injenica nije iskrivljena na rvi) nekoliko stranica koje je na isao g. Poe. Utovi:e1 ni onim itateljima koji nisu itali Messenger ne$e biti otrebno isticati gdje svr:ava njegov dio1 a gdje oinje moj. Ha&lika u stilu lako $e se o a&iti. A.-. PEm I Ime mi je Art)ur -ordon PEm. Moj otac je bio ugledan trgovac omorski) otre :tina u %antucketu1 gdje sam se rodio. Moj djed s majine strane bio je odvjetnik s dobrom raksom1 sretan u svemu i vrlo je us je:no : ekulirao dionicama Edgarton %e< 2ank1 kako se nekada &vala. ;ako je1 a i slinim utovima1 us io u:tedjeti rilian novac. Volio me vi:e nego ikoga na svijetu1 a sam se nadao da $u nakon njegove smrti naslijediti najve$i dio imutka. Kad sam navr:io :est godina1 oslao me u :kolu starom Hickettsu1 nekom jednorukom gos odinu. -otovo svatko tko je dola&io u %e< 2ed>ord o&naje toga udaka. U toj sam :koli os6 5B tao do svoje :esnaeste godine1 a tada sam o:ao u akademiju g. K. Honalda. ;u sam se s rijateljio sa sinom omorskoga ka etana g. 2arnarda1 koji je obino lovio u slu#bi !lovda i Vredenburg)a. Imao je1 &nam tono1 mnogo ve&a u Edgartonskoj banci. 'in mu se &vao August i bio je gotovo dvije godine stariji od mene. Mednom je bio s ocem u lovu na kitove1 a je ne restano riao o svojim ustolovinama na jugu ;i)og oceana. Lesto sam dola&io k njemu i ostajao ondje o cijeli dan1 katkad i cijelu no$. !e#ali bismo u istom krevetu1 i on mi ne bi dao &as ati gotovo do &ore. Pri ovijedao bi mi rie o domorocima s otoka ;iniana i o drugim mjestima koja je o)odio na svojim utovanjima. %a okon sam se i ja oeo &animati &a ono :to mi je ri ovijedao1 te sam omalo i sam oeo osje$ati sve ve$u #elju &a odlaskom na more. Imao sam jedrenjak koji se &vao Ariel. Vrijedio je oko sedamdeset i et dolara. Imao je olu okrivenu alubu ili cud6dE i jedan jarbol s jedrom. Jaboravio sam kolika mu je bila nosivost1 no mogao je be& ote:ko$a rimiti deset osoba. ' tim smo brodi$em obiavali raviti najlu9e vratolomije. Kad se sada toga sjetim1 udim se :to sam jo: #iv. Is ri ovjedit $u jednu od ti) ustolovina kao uvod u dulju i va#niju ri ovijest. Medne veeri sastalo se dru:tvo kod g. 2arnarda. Potkraj &abave i August i ja smo bili rilino o:amu$eni. Kao :to je obiaj u takvim sluajevima1 ostao sam radije kod Augusta1 umjesto da idem ku$i. (n je1 kako sam mislio1 osve mirno &as ao Abilo je gotovo jedan sat oslije ono$i kad se dru:tvo ra&i:loC1 a da nijednom rijei nije s omenuo svoj omiljeni redmet ra&govora. Pro:lo je oko ola sata i ja sam u ravo &adrijemao kad on i&nenada skoi u& neku stra:nu sovku i ree da ne$e &a volju nikakvog Art)ura PEma na svijetu s avati1 dok s jugo&a ada u:e tako divan ovjetarac. %ikad se u #ivotu nisam toliko &audio. %isam &nao :to )o$e i omislio sam da su mu vino i alko)olno i$e koje je o io smutili amet. (n je me9utim nastavio vrlo ne)ajnoPHekao je kako &na da ga smatram ijanim1 no da u #ivotu nije bio ovako trije&an j. "odao je da ne$e tako divnu no$ rovesti u ostelji o ut sa1 nego da $e ustati1 odjenuti se i ro:etati brodi$em o valovima. %e bi) &nao re$i :to se dogodilo sa mnom1 no nakon :to su te rijei bile i&govorene1 osjetio sam golemo u&bu9enje i radost1 te sam njegovu ludu &amisao smatrao najsjajnijom i najra&umnijom stvari na svijetu. Pu)ala je gotovo bura i bilo je vrlo )ladno 6 bio je konac listo ada. I ak sam nekako &anosno skoio i& ostelje i rekao mu da sam i ja )rabar kao on1 da ni ja ne$u le#ati u ostelji o ut sa1 i da sam tako9er s reman &a svaku veselu vo#nju o valovima1 ba: kao neki August 2arnard i& %antucketa.

Poverite cenu &a svaki slucaj na )tt :PP<<<.>aceEubook.com

53 %ismo gubili vrijeme odijevaju$i se. Pojurismo k brodi$u. !e#ao je u starom trulom ristani:tu1 kraj skladi:ta drva Pan6keE / 0o. i udarao bokovima o neravne grede. August je skoio u brodi$ i lo aticom i&bacio vodu koja ga je bila is unila gotovo do olovice. Kad je bilo gotovo1 digli smo reku i glavno jedro1 okrenuli smo brodi$ u vjetar i smiono &a lovili na more. Vjetar je o:tro u)ao s jugo&a ada. %o$ je bila osve vedra i )ladna. August je ri)vatio rudu kormila1 a ja sam stajao kraj jarbola1 na alubi cuddvja. !etjeli smo velikom br&inom. %ismo rogovorili ni rijei otkako smo odrije:ili brodi$ u ristani:tu. ;ada u ita) svojega rijatelja kojim smjerom namjerava o$i i u koje $emo se vrijeme vjerojatno vratiti. (n je neko vrijeme &vi#dao1 a tada mr&ovoljno rekao : 6 Ma idem na more...ti mo#e:1 ako ti se svi9a1 ku$i. Pogledav:i ga1 odma) &amijeti) daje veoma u&bu9en1 remda se retvarao daje be&bri#an. "obro sam ga vidio na mjeseini 6 lice mu je bilo blje9e od mramora1 a ruka mu je tako dr)tala da je jedva dr#ao rudo kormila. (sjeti) da ne:to nije kako treba i o&biljno se &abrinu). ;ad sam &nao vrlo malo o u ravljanju brodi$em1 te sam u ot unosti ovisio o omorskoj vje:tini svojeg rijatelja. Vjetar je i&nenada ojaao1 a smo br&o i&i:li i& &a6 vjetrine. Mo: me uvijek bilo sram oka&ati i malo stra)a1 te sam gotovo ola sata :utio. %a okon nisam vi:e mogao i&dr#ati1 a reko) Augustu da bi bilo bolje vratiti se. Pro:ao je1 kao i rije1 gotovo jedan sat dok je odgovorio1 odnosno1 dok je oka&ao daje uo moj savjet. 6 Polagano 6 ree na okon 6 ima vremena... olagano. (ekivao sam ovakav odgovor1 no u &vuku ti) rijei bilo je ne:to :to me je is unilo nekim neo isivim osje$anjem stra)a. ( et ga o&orno ogleda). Usnice su mu bile sasvim blijede1 a koljena su mu tako #estoko udarala jedno o drugo da se inilo da jedva stoji na nogama. 6 Jaboga Auguste1 6 kriknu) re la:en 6 :to ti jeK...Uto se dogodiloK...Uto kani:K 6 "ogodiloN 6 romuca kao da se stra:no udi1 te u istom trenutku is usti rudu kormila i is ru#i se na od brodi$a 6dogodilo...ni:ta se nije...dogodilo...Jar ne vidi:1 da se vra$amo ku$iK

'ada mi sine. 'koi) i odigo) ga. 2io je ijan 6 ijan kao #ivotinja 6 nije mogao ni stajati1 ni govoriti1 ni gledati. (i su mu bile osve staklene1 a kad sam ga u oaju ustio1 bubnuo je kao klada u vodu na dnu brodi$a1 i& koje sam ga bio odigao. 2ilo je oito daje te veeri o io vi:e nego :to sam mislio i daje njegovo ona:anje u krevetu bilo osljedica visokog stu nja ijanstva ,+ 6 stanja koje 6 kao i ludilo 6 esto do u:ta #rtvi da se ona:a kao da je osve ri svijesti. Me9utim1 )ladan no$ni &rak uinio je svoje 6 du:evna snaga o ustila je od njegovim utjecajem 6 i mutna s o&naja o asnosti os je:ila je katastro>u. (n je bio ot uno be& svijesti1 i nije bilo vjerojatno da $e se tako br&o osvijestiti. ;e:ko je bilo &amisliti veliinu mojeg stra)a. Alko)olne are su is)la ile1 a ja sam bio jo: u la:eniji i neodluniji. Jnao sam da nisam s osoban u ravljati brodi$em i da nas #estoki vjetar i jaka oseka tjeraju u ro ast. I&a nas se oito s remala bura. %ismo imali ni kom asa ni )rane1 i bilo je jasno da $emo rije &ore i&gubiti i& vida ko no nastavimo li sada:njim smjerom. ;e misli1 u& mno:tvo drugi)1 jednako stra:ni)1 &brkano su jurile mojim mo&gom1 a sam &a trenutak bio nes osoban &a bilo kakvo djelo. 2rodi$ je na jakom vjetru lovio stra)ovitom br&inom 6 ni reka ni glavno jedro nisu bili skra$eni 6 grabe$i ramcem &a jenjenu vodu. 2ilo je ravo udo :to se brodi$ nije ra&bio kad je August is ustio rudu kormila1 a ja sam bio revi:e u&bu9en samo omisliti ri)vatiti je. I ak je1 sre$om1 brodi$ bio vrst1 a ja sam omalo stekao sigurnost. Mo: je uvijek rasla snaga vjetra. Kad god bismo ramcem i&ronili i& vode1 more bi straga &alilo krmu i &a ljusnulo nas. Udovi su mi bili tako ukoeni da gotovo ni:ta nisam osje$ao. %a okon sam u oaju riku io malo odva#nosti. Murnuo sam do glavnog jedra i odve&ao ga. Kao :to se moglo oekivati1 jedro oleti reko ramca1 nato i se vodom i slomi jarbol. ;aj me doga9aj s asio od ne osredne ro asti. ' rekom sam tutnjio sam ni& vjetar1 grabe$i na ma)ove u&burkano more1 ali stra:an osje$aj ne osredne bli&ine smrti bio je uklonjen. Kad sam ustanovio da jo: ima nade &a s as1 ri)vati) rudu kormila i oda)nu). August je na dnu brodi$a le#ao be& svijesti. Prijetila je o asnost da $e se udaviti Atamo gdje je le#ao bilo je vode u visini oko tristo centimetraC. .tio sam ga malo odi$i i osjesti1 a sam mu oko asa rovukao kono i sve&ao ga &a neki kolut na alubi. Kad sam uinio sve kako sam najbolje mogao1 onako ro&ebao i u&bu9en1 re oruio sam se 2ogu i odluio da $u sve odnijeti svom svojom )rabrosti. Medva sam bio donio svoju odluku1 kad mi se i&nenada uinilo daje &rak oko brodi$a i i&nad njega is unjen nekim krikom1 nekim urlanjem1 kao da &avijaju tisu$e demona. "okle god sam #iv ne$u &aboraviti smrtni stra) koji sam osjetio u tom trenutku. Kosa mi se na glavi naje#ila. (sjetio sam da mi se krv ledi u #ilama. 'rce mi je gotovo restalo kucati. %i ne ogledav:i :to bi mogao biti u&rok mojeg &a re a:tenja1 ado) naglavce1 be& svijesti1 na tijelo svojega druga. ,8 Kad sam se osvijestio1 bio sam u kabini golemog broda kito6lovca APenguinC1 koji je lovio u %antucket. (ko mene stajalo je nekoliko ljudi1 a August1 blje9i od smrti1 marljivo je trljao moje ruke. Kad je o a&io da sam otvorio oi1 oeo je urlati od &a)valnosti i veselja1 tako daje i&a&vao nai&mjence smije) i su&e na surovim licima neki) ljudi oko nas. Uskoro je bila ra&ja:njena tajna na:ega s asa. %as je rega&io kitolovac1 koji je u& vjetar lovio unim jedrima u %antucket1 dakle1 gotovo od ravim kutem na na: smjer. %ekoliko je ljudi motrilo na ramcu1 no na: su brodi$ o a&ili kad vi:e nije bilo mogu$e s rijeiti sudar. %ji)ovi usklici u o&orenja bili su ono1 :to me je tako restra:ilo. Hekli su mi daje golemi brod tren ro:ao reko nas takvom lako$om kojom bi na: brodi$ re:ao reko nekog era 6 be& ikakve &a reke. ' alube se nije uo nikakav krik. Lula se tek lagana :kri a omije:ana s urlanjem vjetra i vode kad je kr)ki brodi$ strugnuo o kobilicu svojega uni:tavatelja1 i to je bilo sve. Ka etan Aka etan 0. ;. V 2lock i& %e< !ondonaC mislio je da je na: brodi$ Asjetit $ete se da je bio ostao be& jarbolaC samo beskorisna olu ina no:ena vodom1 a je )tio nastaviti ut odre9enim smjerom1 ne misle$i vi:e o tom doga9aju. 're$om1 dvojica su se romatraa &aklela da su kod kormila vidjeli ovjeka. Mislili su da ga je mogu$e s asiti. Ha&vila se ras rava. 2lock se naljutio1 te je na okon rekao da nije njegova du#nost vjeno a&iti na svaku ljusku od jajeta1 da brod &bog takvi) glu osti ne mo#e skretati sa svojeg smjera. Ako je rega&io ovjeka1 &nai daje to ogre:ka tog ovjeka i niija vi:e 6 neka se uto i i neka ga nosi vrag. ;ada se &au&eo rvi orunik .anderson1 koji je1 kao i cijela brodska osada1 bio ogoren &bog tako okrutni) ka etanovi) rijei. Kad je vidio da je momad u& njega1 rekao je otvoreno ka etanu da &aslu#uje vje:ala i da se ne$e okoriti njegovim &a ovijedima1 a makar ga1 onog trena kad stu i na ko no objese. -urnuv:i u stranu 2locka Akoji je roblijedio1 no ni:ta nije odgovorioC on ojuri rema krmi1 &grabi kota kormila i &a ovijedi sna#nim glasom: 6 KrmomN Momad oleti na mjesta i brod se okrene. 've je to trajalo gotovo et sati1 i malo je bilo vjerojatno da $e onaj ovjek biti s a:en 6 u& ret ostavku da je doista tko bio na alubi brodi$a. I ak su s asili Augusta i mene. 'voj s as &a)valjujemo ne ojmljivom sretnom sluaju1 kakav mudri i obo#ni ljudi ri isuju osredovanju rovidnosti. Kad je brod stao1 orunik s usti amac i skoi u nj s dvojicom ljudi1 mislim s onima koji su tvrdili da su me vidjeli u& kormilo. U ravo su se otisnuli i& &avjetrine koju je davao brod Amjeseina je jo: uvijek bila jakaC1 kad

se brod sna#no &aljuljao rema vjetru1 a .enderson u isti as skoi sa sjedala i ovie osadi: ,* 6 %atragN %i:ta drugo nije rekao 6 nestr ljivo je onavljao: 6 %atragN %atragN !judi su &aveslali natrag :to su br#e mogli. Ja to se vrijeme brod okrenuo1 te krenuo unom br&inom na rijed1 remda se sva momad trudila &adr#ati ga. Us rkos o asnosti1 orunik1 im je mogao1 &grabio je glavni lanac. %ovi nagib na bok digne desnu stranu broda i& vode gotovo do kobilice1 i tada se oka#e u&rok njegova nagibanja. Ugledali su tijelo nekog ovjeka koje je na neobian nain visjelo na glatkom i sjajnom tru u broda APenguin je bio oblo#en bakromC i sna#no udaralo o tru ri svakom okretu broda. %akon nekoliko be&us je:ni) oku:aja1 dok se brod naginjao1 i u& golemu o asnost da se amac oto i1 us jeli su me na okon osloboditi i& tog o asnog olo#aja i di$i na alubu 6 jer ono tijelo je ri adalo meni. Ustanovilo se1da je jedan od drveni) klinova iskoio i rodro kro& bakar1 &austavio moje utovanje is od broda i u)vatio me na neobian nain. -lava klina robila je ovratnik mojeg &elenog suknenog )aljetka1 &abola se u stra#nji dio mojeg vrata i&me9u dvije tetive1 u ravo is od desnog u)a. (dma) su me olo#ili u ostelju 6 remda se inilo da u meni vi:e nema #ivota. %a brodu nije bilo lijenika1 no ka etan mi je ru#io svu omo$. Vjerujem da je to uinio &ato da se red svojom osadom is ria &bog svog okrutnog vladanja u oetku ove ustolovine. Me9utim1 .endersen se o et odmaknuo od broda1 remda se vjetar retvorio gotovo u orkan. %ekoliko trenutaka kasnije nai9e na neke dijelove na:ega brodi$a1 a jedan od njegovi) ljudi ubr&o ra&abere1 u tutnjavi bure1 krik &a omaganja. ;o navede )rabre omorce da tra#e jo: itavi) ola sata1 remda i) je ka etan 2lock &nakovima o&ivao da se vrate1 i remda su u onom kr)kom amcu bili u smrtnoj o asnosti. -otovo daje nemogu$e vjerovati kako je mali amac mogao ostati i jedan trenutak itav. Lamac je1 me9utim1 bio gra9en &a lov na kitove1 te su1 kako sam kasnije utvrdio1 na njemu bile ugra9ene osude &a &rak1 kao i na nekim amcima &a s a:avanje na obali VValesa. %akon s omenute du#e u&aludne otrage odlue se vratiti na brod. ;ek :to su to odluili1 &au:e slabi krik1 koji je dola&io s nekoga tamnog redmeta koji je br&o lovio kraj amca. (ni su &aveslali i uskoro ga sustigli. Ustanovi:e daje taj redmet nekada bila Arielova aluba. Pokraj nje se osljednjom snagom borio &a #ivot August. Kad su ga ri)vatili1 ustanovili su da je kono om sve&an &a drvo koje je lovilo na vodi. 'je$at $ete se da sam mu ja taj kono sve&ao oko asa i rivrstio ga &a neki kolut1 da bi) ga odr#ao u us ravnom olo#aju. ;ako mu je taj moj in s asio ,5 #ivot. Ariel je bio lagane konstrukcije1 a se njegov kostur ras ao1 kao :to se moglo i oekivati. %avala vode u brodi$ otkinula je alubu1 koja je A dakako1 s drugim ostacima brodi$aC &a lovila o ovr:ini. August se na alubi odr#ao na ovr:ini vode1 te je tako i&maknuo stra:noj smrti. Pro:lo je vi:e od jednog sata dok nije na alubi Penguina do:ao k svijesti1 odnosno dok nije ra&umio1 kakva se nesre$a dogodila na:em brodi$u. %a okon se sasvim osvijestio1 te je mogao ri ovijedati :to je osje$ao kad je bio u vodi. %aj rije je &a a&io da je na ovr:ini vode1 da se vrti neobinom br&inom i da mu je neki kono omotan tri ili etiri uta oko vrata. ;renutak kasnije osjetio je da je oletio uvis1 i tada se1 udariv:i sna#no glavom o neki tvrdi redmet1 o et onesvijestio. Kad se o et osvijestio1 osje$ao je da je osve ri svijesti1 6 no i ta je svijest bila jo: veoma mutna i &brkana. 'ad je &nao da se dogodila neka nesre$a i da je u vodi. %a svu sre$u usta su mu bila nad vodom1 a je nekako mogao disati. Vjerojatno je u to doba vjetar br&o nosio alubu1 a ona je njega1 dok je le#ao na le9ima1 vukla &a sobom. "ok se mogao odr#ati u tom olo#aju1 bilo je nemogu$e uto iti se. ;ada ga neki val baci na samu alubu. %astojao se odr#ati u tom olo#aju1 te je na ma)ove vikao u omo$. %e osredno rije nego :to ga je otkrio g. .enderson1 bio je tako iscr ljen da je is ustio svoje u ori:te1 ao u more i redao se sudbini. 0ijelo vrijeme nikako se nije mogao sjetiti ni Ariela ni bilo kakva doga9aja u ve&i sa svojom nesre$om. (bu&eo ga je neki neodre9eni osje$aj stra)a i oaja. Kad su ga na okon na:li1 i&gubio je svaku s osobnost mi:ljenja1 a je1 kako je sam rije rekao1 trebalo gotovo cijeli) sat vremena dok je na alubi Penguina ostao ot uno svjestan svojeg olo#aja. Uto se tie mene 6 ja sam uskrsnuo i& stanja vrlo bliskog smrti. ;ri i ol sata u&alud su na meni is robavali ra&liita sredstva@ sna#no sume trljali >lanelom umoenim u vru$e ulje1 kako im je redlo#io August. Hana na vratu bila je ru#na1 ali neo asna i ja sam se uskoro o oravio. Penguin je u lovio u luku oko devet sati ujutro1 i&dr#av:i jednu od naj#e:$i) bura oko %antucketa. August i ja ojavili smo se kod 2arnardovi) tono u vrijeme &ajutarka1 koji je1 sre$om1 radi sino$nje &abave1 bio serviran rilino kasno. Mislim da su svi oko stola bili revi:e mamurni da o a&e na: i&moren i&gled 6koji ne bi i&makao o&ornom romatrau. Waci &naju1 me9utim1 stvarati uda1 kada se radi o retvaranju1 a sam siguran1 da nitko od na:i) rijatelja u %antucketu nije ni najmanje osumnjao da se stra:na ria neki) mornara1 kako su na moru naletjeli na neki brodi$ i oto ili trideset ili etrdeset bijednika tie Ariela1 mojega rijatelja i mene. %as dvojica smo vrlo esto ra&govara6 ,, li o tom doga9aju 6 no nikada be& neke je&e. U jednom na:em ra&govoru August mi je iskreno ri&nao da u svojem #ivotu nije nikad osjetio takve muke i oaja kao kad je u na:em brodi$u otkrio koliko je ijan i kako &bog

toga gubi svijest. II 2e& ob&ira na to da li nas ne:to rivlai ili odbija1 te:ko je i&vesti &akljuak1 a ak i i& najjednostavniji) injenica. Moglo se oekivati da $e doga9aj1 o kojemu sam u ravo ri ovijedao1 o)laditi moju strast &a morem. Pa i ak1 nisam osje$ao sna#niju #elju &a ustolovinama na moru nego u oni) sedam dana nakon udnovatog s asa. ;o kratko vrijeme bilo je dovoljno dugo da mi i& am$enja i&bri:e tmurne sjene o asnog do#ivljaja i da u #iva)nom sjaju istakne svu ugodnost u&bu9enja i slikovitost. Moji ra&govori s Augustom bili su danomice sve e:$i i sve &animljiviji. (n je &nao tako riati svoje rie o moru Adanas vjerujem da i) je vi:e od olovice i&mislioC da su one utjecale na moju u&budljivu $ud i mranu1 ali #iva)nu ma:tu. %eobino je i to da me je najvi:e odu:evio &a #ivot omoraca1 kad je slikao najstra:nije trenutke atnje i oaja. Ja lje ote se nisam odvi:e odu:evljavao. U ma:ti sam gledao brodolome i glad1 ro stvo i smrt usred divljaki) rulja1 #ivot un jada i su&a na nekoj sivoj i osamljenoj klisuri u dalekom i ne o&natom moru. ;akve slike i #elje 6 jer one su i&rasle u #elje 6 &ajednike su1 kako su me uvjerili1 mnogim melankolinim ljudima@ u to doba1 o kojem govorim1 to mi se inilo roroanskom slikom sudbine koju sam u neku ruku morao slijediti. August je osve u:ao u moje misli. I vjero6 jatno je &bog toga na:e t risno rijateljstvo dovelo do djelomine &amjene u na:im karakterima. %eki) osamnaest mjeseci nakon Arielove ro asti reu&ela je tvrtka !loEd i Vredenburg) A odu&e$e1 koje je1 mislim1 bilo u ve&i s gos odom Enderbvjevima u !iver ooluC o ravak i o remanje jedrenjaka -ram us &a lov na kitove. ;o je bio stari tru 1 jedva s osoban &a lovidbu i nakon otrebnog o ravka. %e &nam &a:to su ga i&abrali1 i&me9u drugi) i dobri) brodova istog vlasnika 6 no tako je bilo. -. 2arnard bio je bio &adu#en u ravljati njime1 a August je trebao oti$i s njim. "ok je jedrenjak bio na o ravku1 August mi je esto isticao sjajnu riliku1 koja mi se sada ru#a1 da udovoljim svojoj #elji &a utovanjem. Ma sam to rado slu:ao 6 no i ak nije bilo lako tu stvar urediti. (tac se nije odluno o irao1 no majka bi ri samom s ominjanju dobila na ada )isterije. %ajgore je bilo i ak to :to se moj djed1 od kojeg sam najvi:e oekivao1 &akleo da $e me ra&ba:tiniti1 ako mu ,4 samo s omenem tu stvar. ;e ote:ko$e nisu oslabile moju #elju1 ve$ su je samo ras irile. (dluio sam od svaku cijenu oti$i na utovanje. Kad sam svoju namjeru rio $io Augustu1 oeli smo &ajedno smi:ljati kako to i&vesti. Ja sve to vrijeme nisam nikome od rodbine vi:e ni s omenuo utovanje1 a kako sam se retvarao da marljivo uim1 mislili su da sam odustao od svoje namjere. Lesto sam oslije s ne&adovoljstvom i u9enjem ra&mi:ljao o svojem vladanju tada. Pretvaranje1 kojim sam se oslu#io da ostvarim svoju namjeru 6 retvaranje svakom rijei i svakim inom 6 mogao sam sebi rotumaiti samo divljom i vatrenom e#njom1 kojom sam oekivao is unjenje davnoga sna o utovanju. Pri i&ra9ivanju osnove &a rijevaru morao sam se uvelike oslanjati na Augusta1 koji je danomice rovodio ve$i dio vremena na alubi -ram usa1 nad&iru$i umjesto svojeg oca radove u kabini i u rostoru &a teret. %o$u bismo naravno ras ravljali i govorili o ra&nim mogu$nostima. Kad je tako ro:lo mjesec dana1 a da nismo na:li nikakvu &godnu mogu$nost1 on mi na okon rio $i da je sve sredio. Ma sam u %e< 2ed>ordu imao ro9aka1 nekoga g. Hossa1 kod kojega sam kadkad &nao rovesti o dva ili tri tjedna. Medrenjak je morao is loviti sredinom li nja A8B*7C1 a dan ili dva rije olaska rimit $e moj otac ismo od g. Hosssa1 u kojem me taj ro9ak o&iva da rovedem etrnaest dana s njegovim sinovima Hobertom i Emmetom. August je reu&eo du#nost na isati to ismo i oslati ga. Po:to tobo#e ot utujem u %e< 2ed>ord1 javit $u se svojem rijatelju1 koji $e na -ram6 usu rona$i &a me neko skrovito mjesto. Uvjeravao me da $e to skrovi:te biti dosta ugodno1 a $u se u njemu mo$i skrivati vi:e dana. Kad jedrenjak odmakne toliko da se vi:e ne$e mo$i ni omisliti na ovratak &bog mene1 tada $u se1 ree1 reseliti u kabinu1 a :to se tie njegova oca1 on $e se od srca nasmijati toj :ali. 'usrest $emo dosta brodova koji $e moji roditeljima onijeti ismo s obavijesti o toj ustolovini. %a okon do9e olovica li nja1 i sve je bilo s remno. Pismo je bilo na isano i oslano1 te jednoga onedjeljka ostavi) dom. Mislili su da sam se ukrcao na o:tanski brodi$ &a %e< 2ed>ord1 no ja sam oti:ao ravno k Augustu1 koji me je ekao na uglu neke ulice. %a:a rvobitna namjera bila je sakriti se negdje do no$i1 a onda se do:uljati na alubu jedrenjaka. "obro nam je1 me9utim1 do:la gusta magla1 a smo odluili ne gubiti vrijeme. August oti9e rema ristani:tu1 a ja krenu) &a njim na maloj ra&daljini1 umotan u debeli mornarski ogrta koji je donio August1 a me nije bilo lako re o&nati. U ravo kad smo &akrenuli &a drugi ugao i&a bunara g. Edmunda1 ojavi se tono is red mene1 gledaju$i me ravno u lice1 moj djed1 stari gos odin Peterson. ,6 6 -le1 &a 2oga miloga1 -ordone1 6 ree nakon duge stanke 6)ej... iji si to rljavi ogrta navukaoK 6 -os odineN 6 odvrati)1 koliko sam god mogao i&nena9eno i otresito 6 vi ste se o rilino &abunili1 gos odineN... U rvom redu1 moje ime uo $e nije -oddin1 ni tome slino1 a )tio bi) da &nate1 vi1 )uljo1 da moj novi ogrta nije rljav. Medva sam se su&dr#ao od smije)a1 vidjev:i1 kako je stari gos odin smije:nom kretnjom doekao ovaj odgovor. U&maknuo je &a dva ili tri koraka1 roblijedio1 a &atim se stra:no &arumenio. Podigao je na elo naoale1 a tada je1 s ustiv:i i) o et1 jurnuo na me &ama)nuv:i ki:obranom. I ak se br&o &austavio1 kao da se i&nenada neega sjetio1 &atim se okrenuo1 te od:etao ni& ulicu1 dr)te$i cijelo vrijeme od bijesa i mrmljaju$i kro& &ube: 6 %e valjaju... nove naoale... Mislio sam da je to -ordon... Mornarska ni:tarija.

Medva smo tako i&maknuli i krenuli o re&nije dalje1 te smo stigli sretno na cilj. %a alubi su bili samo jedan ili dva mornara. 2ili su neim &a osleni s rijeda na ramcu. Jnali smo da je ka etan 2arnard bio kod !lovda i Vredenburg)a i da $e se tamo &adr#ati do kasno uveer1 a ga se nismo trebali bojati. August se rvi us eo na brod1 a ja sam o:ao &a njim. !judi koji su radili nisu me o a&ili. Krenusmo odma) u kabinu. %i tamo ne &atekosmo nikoga. Kabina je bila vrlo udobno ure9ena 6 :to je inae neobino na kitolovcima. Letiri sjajne sobe bile su o remljene :irokim i ugodnim Majevima. ( a&io sam golemu e$ i veoma debeli i sku ocjeni rostira na odu i&me9u kabine i soba. 'tro je bio visok uni) dva metra i sve je bilo lje :e i ugodnije nego :to sam oekivao. August mije1 me9utim1 ostavio malo vremena &a ra&gledanje. U orno je &a)tijevao da se :to rije sakrijem. (dveo me u svoju kabinu1 koja je bila na desnoj strani jedrenjaka1 nedaleko regratka broda. Lim smo u:li1 &atvorio je vrata i ovukao &asun. Uini mi se da jo: nikada nisam vidio &godnije male sobice od ove. 2ila je duga neki) tri metra i imala samo jedan le#aj1 koji je bio1 kao i oni drugi1 :irok i ugodan. U& ovu rostoriju nala&io se omanji rostor sa stolom1 stolcem i &idnom olicom unom knjiga1 uglavnom uto isa. U sobi je bilo i drugi) udobnosti1 od koji) moram s omenuti neku vrst )ladnjaka1 u kojemu mi je August oka&ao mnogo oslastica i i$a. (n tada ritisne rstom na neko mjesto na rostirau u kutu s omenute rostorije i ree mi1 da je dio oda1 oko sto dvadeset etvorni) centimetara1 i&re&an i o et umetnut. Kad je ritisn6 ,7 uo1 taj se dio oda na jednom kraju toliko odigao da je u otvor mogao u$i Augustov rst. ;ako je odigao vrata u odu Ao koja je rostira bio rivr:$en avli$imaC1 te ustanovi) da ona vode u donju rostoriju. August u ali >os>ornom :ibicom malu svije$u i1 staviv:i je u mutnu svjetiljku1 s usti se kro& otvor1 o&vav:i i mene da o9em &a njim. Kad smo se rovukli1 on &atvori vrata nad ru om s nekim klinom s donje strane. Prostira je do:ao na svoje rvotno mjesto na odu i svi su tragovi otvora bili sakriveni. 'vije$a je tako slabo svijetlila da sam jedva ta kao o )r i starudija u kojoj sam se na:ao. (i su mi omalo riviknule na mrak1 a sam se lagano rovlaio dr#e$i se &a skut rijateljeva ka uta. (n me na okon dovede1 nakon u&anja i vijuganja kro& nebrojene uske rola&e1 do neke #elje&om okovane :krinje1 kakvu su nekada koristili &a s remanje >ine glinene robe. 2ila je gotovo metar visoka1 a dva duga1 no vrlo uska. "vije velike ra&ne bave &a ulje le#ale su navr) :krinje1 a na njima je le#ala jo: neka golema )r a )asura1 koja je gotovo doticala stro . 'vugdje naokolo bio je gusto nabacan1 tako9er do stro a brodski alat svi) vrsta1 &ajedno s ra&liitim ko:arama1 bavama i &amocima1 te se inilo daje ravo udo to :to smo na:li ravi ut do te :krinje. Poslije sam sa&nao da je August namjerno uredio tu rostoriju da bi) se ja bolje mogao sakriti. Pritom mu je omagao samo jedan ovjek1 koji nije ola&io s jedrenjakom na ut. Jatim mije moj drug oka&ao da se jedna lo)a :krinje mo#e lako i&vaditi. (n je i&vadio1 te se tako uka&ala unutra:njost :krinje. %a dnu je bila rostrta strunjaa1 kao na le#aju u kabini1 a bilo je u :krinji i drugi) otrebni) redmeta1 koliko i) je god stalo u taj mali rostor. 2ilo je dovoljno mjesta i &a sjedenje i &a le#anje. Me9u onim redmetima bilo je nekoliko knjiga1 ero1 crnilo1 tri okrivaa1 veliki vr un vode1 bavu omorskog dvo eka1 tri ili etiri goleme talijanske kobasice1 velika butina1 )ladni eeni kravlji but i :est boca vina1 rakije i likera. (dma) sam se uselio u svoj mali stan1 vjerojatno &adovoljniji od svakoga vladara kad ula&i u novu alau. August mi oka#e kako se :krinja &atvara1 a &atim rasvijetli svije$om oklo ac :krinje o koji je bio rivr:$en komad crnog kono ca. Hee mi da taj kono ac vodi od mojega skrovi:ta kro& sve rola&e1 i&me9u nabacani) redmeta do avla koji je &abijen u stro rostorije tik kraj vrata u odu njegove kabine. Pomo$u tog kono ca mo$i $u1 dogodi li se ne:to neoekivano1 lako1 be& vodstva1 na$i ut. ;ada ode1 ostaviv:i mi svjetiljku i mnogo svije$a i :ibica1 i obe$av:i da $e me osje$ivati koliko god bude mogao1 a da ne bude o a#en. ;o je bilo sedamnaestog li nja. ,B (stao sam tri dana i tri no$i Aako sam dobro i&raunaoC u svojem skrovi:tu1 a da uo $e nisam odatle i&i:ao1 osim :to sam dva ut rotegnuo udove stoje$i us ravno i&me9u ko:ara nasu rot otvoru. 0ijelo to vrijeme nisam uo $e vidio Augusta1 ali to me je malo u&nemirivalo1 jer sam &nao da se jedrenjak mora svakog asa otisnuti na more1 a u onoj gu#vi nije mu lako u)vatiti riliku da me osjeti. %a okon &aujem kako se otvaraju i &atvaraju vrata u odu1 a &atim me do&ove ti)im glasom1 itaju$i kako mi je i trebam li :togod. i 6 %i:ta 6 reko). 6 "obro mi je. Kad $e jedrenjak is lovitiK 6 Ja manje od ola sata 6 odvrati. 6 ;o sam ti do:ao re$i i ne la:i se &bog moje odsutnosti. %eko vrijeme ne$u mo$i k tebi... mo#da jo: tri ili etiri dana. -ore je sve u redu. Kad odem i &atvorim vrata1 do u#i u& kono do mjesta gdje je &abijen onaj avao. ;amo $e: na$i moj sat... mo#da $e ti trebati1 kad ne mo#e: ra&likovati dan od no$i. Pret ostavljam da ne &na: kako si dugo &atvoren... samo tri dana... danas je dvadeseti. Ma bi) donio sat k tebi1 no bojim se da $e gore o a&iti da me nema. I tada ode. %akon ot rilike sat vremena :to je oti:ao jasno sam osjetio da je jedrenjak &a lovio i estitao sam sebi :to sam na okon oeo utovati. (vako &adovoljan odluio sam da $u sve re ustiti doga9ajima do onog trenutka do kad mi bude do u:teno &amijeniti :krinju &a rostranije i udobnije boravi:te u kabini. %aj rije sam se obrinuo

u&eti sat. (staviv:i u :krinji &a aljenu svije$u oe) ta kati u mraku. "r#e$i se &a kono 1 rovlaio sam se kro& mnoge &avijutke1 no esto bi) se1 revaliv:i muno rilinu udaljenost1 o et na:ao sto u ili dvije od mjesta s kojega sam o:ao. %a okon sam stigao do avla i u&eo sat. Jatim se vrati). Prelistao sam knjige koje su bile romi:ljeno ri ravljene i i&6abra) knjigu o istra#ivakom utovanju !e<isa i 0larka na u:$e Kolumbije. ;ime sam se &abavljao neko vrijeme dok ne osjeti) da sam os an. ;ada sam o re&no ugasio svijetlo i uskoro &as ao &dravim snom. Kad sam se robudio1 bio sam neobino &bunjen i trebalo mi je malo vremena da se risjetim u kakvu sam olo#aju. Pomalo sam se sjetio svega. U aliv:i svjetlo1 ogledao sam na sat1 no on je stao1 a nisam mogao ustanoviti koliko sam dugo s avao. Udovi su mi bili vrlo ukoeni1 a sam i) morao rotegnuti stoje$i i&me9u ko:ara. 2udu$i da sam osjetio stra:nu glad1 sjetio sam se )ladne bravetine koju sam rije s avanja malo ojeo i koja mi je bila jako ukusna. %evjerojatna mi je bila s o&naja da je &a ravo okvarenaN ;o me je stra:no u&nemiri6 ,3 lo. %aj rije sam to doveo u ve&u sa svojom &bunjeno:$u1 a onda sam &akljuio da sam neobino dugo s avao. ;ome je mogao biti u&rok &agu:ljivi &rak rostorije. A to bi na okon moglo i&a&vati i druge :tetne osljedice. -lava me je stra:no boljela. Linilo mi se da te:ko di:em1 &a ravo1 u&nemirivale su me mnoge tmurne misli. I ak se nisam usudio otvoriti onaj otvor1 a sam1 navinuv:i sat1 nastojao se umiriti kako god sam &nao. Kro& naredni) jednolini) dvadeset i etiri sata nitko nije do:ao u moje skrovi:te1 a oe) o tu#ivati Augusta &bog besramne ne a#nje. %ajvi:e me u&nemirilo :to je u vru bilo jo: samo malo vode1 a stra:no sam bio #edan jer sam se1 da nadomjestim gubitak bravetine1 o:teno najeo talijanske kobasice. (sim toga1 osje$ao sam #elju &a snom1 no dr)tao sam i ri samoj omisli1 da $u o ustiti toj #elji1 jer sam mislio kako bi ustajali &rak skrovi:ta mogao biti oguban1 kao lin kod i&garanja drvenog ugljena. Me9utim1 o ljuljanju jedrenjaka sam &nao da smo ve$ daleko na moru1 a neki mukli :um koji je kao i& goleme udaljenosti do irao do u:iju1 govorio mi je da ne u:e obian vjetar. %isam mogao &amisliti koji je bio je ra&log Au6gustove odsutnosti. Jacijelo smo na na:em utovanju odmakli dovoljno daleko1 a bi) ve$ mogao mo$i i&i$i. 'igurno mu se ne:to dogodilo 6 no nisam mogao &amisliti koji je to ra&log da me tako dugo dr#i u &atvoru1 osim u sluaju1 dakako1 da je nenadano umro ili ao u more. ' tom se misli1 me9utim1 nisam mogao ni o:to omiriti. Mo#da nam je rotivni vjetar osujetio utovanje1 a smo jo: uvijek u bli&ini %antucketa. ;u sam misao i ak morao otkloniti1 jer1 kad bi bio tako1 jedrenjak bi se morao esto okretati1 a ja sam ustanovio 6 sude$i o ne restanom nagibanju jedrenjaka na lijevi bok 6 da lovimo u& jaki vjetar s desne strane. (sim toga1 kad bismo &aista bili u bli&ini obale1 &a:to me u tom sluaju August ne bi osjetio i obavijestio o svemuK Ha&mi:ljaju$i tako o svojem osamljenom i tu#nom olo#aju1 odlui) riekati jo: dvadeset i etiri sata1 a ako mi ni tada ne do9e omo$1 o$i $u do otvora i nastojati rona$i rijatelja ili kro& otvor samo uda)nuti malo istoga &raka1 te u kabini u&eti novu &ali)u vode. Me9utim1 dok sam bio &abavljen tim mislima1 ao sam1 unato o iranju1 u duboki san1 ili bolje reeno u neko mrtvilo. Moji su snovi bili stra:ni. "o#ivljavao sam svakakve nesre$e i stra)ote. I&me9u ostalog1 neki su me stra:ni i divlji demoni golemim jastucima gu:ili. 'te&ale su me goleme &mije i gledale me stra:nim1 blistavim oima. Jatim se reda mnom rostrla beskrajna ustinja1 oajna i stra:na. -olema i visoka stabla1 siva i gola1 i&rasla su u dugim ni&ovima1 dokle god je 4+ oko se&alo. %ji)ovo korijenje skrivalo se u :irokim movarama koje su reda mnom le#ale sasvim crne1 ti)e i stra:ne. %eobino drve$e bilo je nalik ljudima. 'tabla su na ma)ove ma)ala rukama1 u ravo slinim rukama kostura1 te su kre:tavim i rodornim krikovima smrtnog oaja tra#ila vodu mole$i je &a milost. Pri&or se romijeni i ja sam stajao gol i sam usred #arkog ijeska 'a)are. "o nogu mije le#ao &guran bijesni lav. %ajednom otvori oi i ogleda me. -revito skoi na noge i iskesi stra:ne &ube. Jatim mu se i& crvena #drijela rolomi urlik slian grmljavini i ja se sru:i) na tlo. -u:e$i se u gru stra)a na okon sam se na ola robudio. Moj san i ak nije bio samo san. 'ad sam na okon u ot unosti bio svjestan. Ua e neke goleme grdosije te:ko su mi ritiskale grudi 6 nje&in to ao da) osje$ao sam kod u)a 6 a nje&ini bijeli i stra:ni onjaci svjetlucali su u mraku. "a mi je tisu$u #ivota ovisilo o okretu jednog uda ili o jednom slogu1 svejedno se ne bi) bio mogao omaknuti1 ne bi) bio mogao govoriti. Jvijer1 kakva god bila1 le#ala je ne omino1 nije me oku:avala na asti1 a ja sam le#ao osve bes omo$no1 inilo mi se1 u &agrljaju smrti. (sje$ao sam da me naglo ostavljaju snaga tijela i uma 6 ukratko1 umirao sam1 umirao sam od strana samog. U glavi mi se vrtjelo... o&lilo mije... vid mije slabio 6 ak su otamnjele i one sjajne oi i&nad mene. U& osljednji1 krajnji na or1 :a nu) na okon 2o#je ime i s remi) se umrijeti. Uini se daje &vuk mojeg glasa robudio sav skriveni bijes #ivotinje. (na se cijelom svojom du#inom bacila na moje tijelo. Jaudi) se kad je u& otegnuto i ti)o cviljenje1 neobino radosno i nje#no oela nestr ljivo li&ati moje obra&e i ruke. Jbunio sam se &au9en 6no nisam mogao ne risjetiti se osobitog naina cviljenje mojeg ne<>oundlandera ;igra i njegova smije:na naina iska&ivanja nje#nosti. ;o je bio on. (sjeti) kako mi se naglo vra$a krv u slje6 ooice. (bu&e me suludi i neodoljivi osje$aj s asa. %anovo sam o#ivio. 2r&o ustado) sa strunjae na kojoj sam le#ao i &agrli) svojega vjernog rijatelja1 a itav otok strastveni) su&a ubla#io je dugu no$nu moru u mojim grudima. Mednako kao i rije1 kad sam se robudio1 moja je svijest bila neobino mutna i obrkana. "ugo nisam mogao

ove&ati misli1 no olagano mi se vratila s osobnost mi:ljenja1 i ja sam se o et sjetio svi) ojedinosti. U&alud sam sebi oku:avao ra&jasniti risutnost ;igra. %akon tisu$u ra&liiti) naga9anja morao sam se &adovoljiti veseljem :to je ;igar u& mene u ovoj ustoj osam6ljenosti i injenicom da $e me tje:iti svojim umiljavanjem. Mnogi ljudi vole se1 no ja sam volio ;igra vi:e od obine ljubavi1 i dois6 48 ta1 nikad nijedan stvor nije bio dostojniji takve ljubavi. 'edam je godina bio moj nera&dvojini drug1 i u mnogim je rilikama doka&ao svu onu lemenitost koju cijenimo kod #ivotinja. Ma sam ga jo: dok je bio malen1 u %antucketu s asio i& and#a nekog &loestog djeaka1 koji ga je vukao u vodu1 sve&av:i mu oko vrata kono ac. ;ri godine oslije toga1 kao odrasli as1 odu#io mi se s asiv:i me od toljage nekog ra&bojnika. %a i av:i sat1 rislonili ga na u)o i ustanovi) da je o et stao. %isam se uo $e &audio jer sam sude$i o svojem neobinom stanju &nao da sam1 kao i rije1 vrlo dugo s avao. 2ilo je1 me9utim1 nemogu$e utvrditi koliko dugo. Imao sam vru$icu1 a #e9 je bila ne odno:ljiva. Pi ao sam o :krinji tra#e$i ono malo reostale vode. %isam imao svijetla jer je svije$a u svjetiljci do6gorjela1 a kutiju sa :ibicama nisam mogao na$i. (nda sam na i ao vr i ustanovio da je ra&an. %ema sumnje1 ;igar je is io vodu1 kao :to je i ojeo ostatak bravetine. (glodana kost le#ala je kod otvora :krinje. 2ilo mi je svejedno &a okvareno meso1 no klonu) ri omisli na vodu. 2io sam neobino slab1 te sam ri najmanjem okretu dr)tao kao u gro&nici. (sim toga1 jedrenjak se tako nagibao i ljuljao da sam se bojao da $e se sa :krinje sru:iti bave &a ulje i &atr ati mi jedini rola&. 'tra:no me muila i morska bolest. 've me to nagnalo da se oku:am dovu$i do otvora i &atra#iti omo$ rije nego :to budem osve nes osoban tra#iti je. Kad sam tako odluio1 oeo sam o et tra#iti kutiju sa :ibicama i svije$e. Uskoro sam na:ao :ibice1 no nisam odma) rona:ao svije$e Ajer se nisam mogao sjetiti gdje sam i) s remioC. Jato sam odustao od tra#enja. Ja ovjedi) ;igru da bude miran te krenu) rema otvoru. ;ek se tada oka&alo koliko sam slab. Pu&ao sam u& krajnji na or1 noge su mi otka&ivale oslu:nost. 'ru:iv:i se licem na od1 ostao sam ne omino i nekoliko sati gotovo be& svijesti. I ak sam olako i muno na redovao1 u stra)u da $u se svakog trenutka onesvijestiti usred uski) i &amr:eni) &avijutka u )r i starudija1 gdje me oekuje samo smrt. %a okon udari)1 otegav:i svom snagom elom o o:tri ugao neke :krinje okovane #elje&om. ;o me omami samo na nekoliko asaka1 a onda sam na#alost ustanovio da je br&o i sna#no ljuljanje broda sru:ilo tu :krinju u ravo na rola&1 koji je bio ot uno &akren. U&a sav trud nisam mogao omaknuti :krinju ni &a jedan alac jer se vrsto &abila medu :krinje i brodarski alat. ;rebalo je1 stoga1 ob&irom na moju slabost restati i$i u& kono i otra#iti novi rola&1 ili se o eti reko &a reke i i$i istim utem. Prvo je bilo 4* rete:ko i reo asno1 a la:ila me i sama omisao na to. Jbog oslabljene mo$i rosu9ivanja i slabosti tijela &acijelo bi) &alutao oku:av:i to uiniti i bijedno bi) oginuo u labirintu te nesretne i odvratne rostorije. 'toga sam be& oklijevanja sku io reostalu snagu i )rabrost da se o nem na onu :krinju. Kad sam se us ravio1 ustanovio sam da je taj ot)vat &natno o&biljniji nego :to mi se inilo. 'a svake strane uskoga rola&a )r e nabacani) redmeta stvorile su ravi &id1 te bi svaka moja ogre:ka1 ak i najmanja1 sru:ila )r u na moju glavu ili bi1 ak da mi se i ne sru:e na glavu1 tako &akrile ut da se vi:e ne bi) mogao vratiti. Ukrinja je ak bila visoka i gloma&na1 a na njoj ne bi) mogao na$i sigurno u ori:te. U&alud sam oku:avao dosegnuti vr)1 nadaju$i se da $u se tako mo$i o eti na :krinju. "a mi je to i us jelo1 &acijelo bi mi onestalo snage rivu$i se na vr)1 a je svakako bolje :to mi to nije us jelo. %a okon osjeti)1 trude$i se oajno omaknuti :krinju1 omicanje jedne nje&ine stranice. Lvrsto sam u ro rukom o daske i ustanovio da je jedna :iroka daska o ustila. 're$om1 imao sam kod sebe d#e ni no#1 te sam je us io te:kom mukom i&vaditi je. Pro:av:i kro& otvor1 otkrio sam na svoju veliku radost da sa su rotne strane nema dasaka 6drugim rijeima1 da nema oklo ca i da sam robio dno :krinje. 'ad sam be& veliki) ote:ko$a nastavio ut1 dok konano nisam do:ao do avla. 'rce mi je udaralo1 kad sam1 us ravno stoje$i1 lagano ritisnuo o vrata otvora. Vrata se nisu otvorila kako sam oekivao1 a sam i) jae gurnuo1 boje$i se1 i ak1 da bi netko drugi1 a ne August1 mogao biti u kabini. %a moje i&nena9enje vrata se nisu omaknula1 i ja sam se &abrinuo jer sam &nao da su se rije otvarala s lako$om. -urnu) vr:$e 6 ostala su ne omina. -urnu) svom snagom 6 ni:ta. 2ilo je oito do je otvor bio otkriven i da je &abijen avlima1 ili je na otvor ostavljen nekakav vrlo te#ak redmet1 koji ne$u nikako mo$i omaknuti. ' o ali su me stra) i oaj. U&alud sam oku:avao rona$i ra&log &bog ega su me #iva oko ali. Vi:e nisam mogao suvislo &akljuivati1 te se s usti) na tlo. Poele su me na adati najtmurnije misli1 me9u kojima su najstra:nije bile je&ovita smrt od #e9i1 od gladi1 od gu:enja. %a okon sam dola&io k sebi. Ustao sam i oku:ao rstima na i ati s ojeve ili ukotine u otvoru. Kad sam i) na:ao1 o&orno sam i) romotrio1 ne bi li vidio ro u:taju li ne:to svijetla i& kabine. %e o a&i) ni:ta. Jatim sam u ukotinu gurao o:tricu no#a1 sve dok nisam osjetio da je &a ela. 'trugnuv:i o tu &a reku ustanovio sam da je na otvoru neki te:ki #elje&ni redmet1 a kako se od no#em osje$a6 45 la neobina valovita ovr:ina1 &akljuio sam da bi to moglo biti klu ko #elje&nog lanca. 'ad mi nije reostalo druge1 ve$ da se vratim u :krinju i da se ondje redam svojoj tu#noj sudbini ili da se smirim i oku:am i&misliti neki nain s asenja. %akon mnogi) ote:ko$a vratio sam se na svoje mjesto. 2io sam na rubu i&nemoglosti i klonuo sam na strunjau. ;igar se is ru#io okraj mene1 kao da me #eli utje:iti ili o)rabriti svojim umiljavanjem1

da ne bi) smalaksao. %a okon o a&i) da se ;igar neobino ona:a. %ekoliko mije trenutaka li&ao lice i ruke i ti)o cvilio. Kad bi) rema njemu is ru#io ruku1 osjetio bi) da le#i na le9ima sa :a ama uvis. ;akvo mi se ona:anje1 koje se tako esto onavljalo1 uinilo neobinim. %isam mogao s)vatiti. Kako mi se as inio tu#an1 &akljuio sam da je ranjen. ( i ao sam mu :a e jednu &a drugom1 no nisam na:ao ni traga nekoj o&ljedi. ;ada omisli) da je gladan i ru#i) mu veliki komad butine1 koji je lakomo rogutao. I ak1 o et je nastavio sa svojim neobinim vladanjem. ;ada mi se uinilo da ga mui #e9 kao i mene1 no onda se odma) sjeti) da sam mu regledao samo :a e1 a da bi mogao biti ranjen na tijelu ili na glavi. ( i ao sam mu o re&no glavu1 no ni:ta. Prela&e$i rukom reko le$a1 osjetio sam da su mu dlake nekako nakostrije:ene. Istra#i) rstom i otkri) kono ac koji mu je bio sve&an oko tijela. Pomnijim istra#ivanjem na i ao sam mali smotuljak a ira koji je bio rivr:$en is od ;igrove lijeve lo atice. III (dma) mi je alo na amet daje taj a ir sigurno ismo od Augusta1 i da ga je neki ne redvi9eni doga9aj s rijeio da me oslobodi i& moje tamnice1 a me ovim nainom )tio obavijestiti o situaciji. "r)te$i od nestr ljivosti1 oeo sam onovo tra#iti >os>orne :ibice i svije$e. %ekako sam se nejasno risjetio da sam i) bri#no s remio rije nego sam &as ao. I &aista1 rije nego :to sam se osljednji ut u utio rema otvoru1 uini mi se da sam se tono sje$ao mjesta gdje sam i) s remio. 'ad sam se1 me9utim1 u&aludno oku:avao sjetiti. -otovo sam sat vremena osvetio munom tra#enju i&gubljeni) stvari. %ikad nisam bio u munijem stanju tjeskobe i nei&vjesnosti. %a okon1 i aju$i o tlu1 o a&i) i&van :krinje1 bli&u otvora1 neko slabo svjetlu6canje u smjeru krme broda. Mako sam se i&nenadio. .tio sam se ribli#iti tom redmetu1 jer mi se uinilo da je udaljen samo ne vi:e od metra od mene. ;ek :to sam se omaknuo1 on mi je nestao i& vida. ( et sam se morao vratiti u :krinju kako bi) ga 4, onovo mogao ugledati i utvrditi njegov olo#aj. ;ada1 miu$i o re&no glavom1 ustanovi) da se svijetlu mogu ribli#iti ako olagano krenem u rotivnom smjeru od onoga kojim sam bio krenuo rije. "o:ao sam do svijetla Abudu$i da sam ro:ao kro& nebrojene uske &avijutkeC i ustanovio da ono dola&i i& neki) komadi$a :ibica1 koje su bile u ra&noj1 revrnutoj bavi. Jaudio sam se odakle tamo :ibice1 a onda sam na i ao dva ili tri komadi$a voska od svije$a1 koje je oito ro#vakao as. (dma) sam &akljuio daje as ojeo svu moju &ali)u svije$a1 te sam i&gubio nadu da $u ikada mo$i roitati Augustovo ismo. Preostali komadi$i voska bili su tako omije:ani sa sme$em u bavi1 da sam i) ostavio tamo1 uvjeren da i) ne mogu u otrijebiti. (ni) nekoliko mrvica >os>ora sam a#ljivo oku io i s mukom se vratio u svoju :krinju u kojoj je ;igar le#ao cijelo to vrijeme. %isam &nao :to uiniti. Prostorija je bila tako tamna1 da nisam mogao vidjeti ni rst red sobom. Medva sam ra&abirao bijeli traak a ira i to samo tada kad ga ne bi) gledao i&ravno1 ve$ ukoso1 gledaju$i vanjskim dijelom mre#nice oka. ;o dovoljno govori o tome kakav je bio mrak u mojem &atvoru1 a ismo mojeg rijatelja 6 ako je to doista bilo njegovo ismo 6 samo me bacilo u jo: ve$u muku1 u&nemiriv:i jo: vi:e moj ve$ oslabljeni i u&bu9eni um. U&alud sam ra&mi:ljao o mno:tvu besmisleni) naina da do9em do svijetla 6 o nainima1 kakve bi ovjeku adale na amet samo u smetenom o ijumskom snu1 i koji mu se nai&mjence ine najra&umnijim i najlu9im1 ovisno o tome kad njime vlada ra&um1 a kad ma:ta. %a okon se dosjeti) neega :to mi se uinilo ra&umnim1 te se &audi) :to se nisam toga rije sjetio. 'tavio sam a ir na korice neke knjige1 sku io ot atke >os>orni) :ibica koje sam na:ao u bavi i olo#io na a ir. Jatim sam i) dlanom trljao br&o i sna#no. Masno svijetlo odma) se ras rostre o cijeloj ovr:ini i da je na a iru bilo :togod na isano1 &acijelo bi) be& ote:ko$a sve mogao roitati. %o nije bilo na isano ni slovo 6ni:ta1 samo tu#na bjelina. 'vijetla nestane &a nekoliko trenutaka1 a s njim i )rabrosti u mojem srcu. Ve$ sam vi:e uta rekao da sam neko vrijeme bio na granici ludila. 2ilo je trenutaka ot une ra&umnosti1 a i >i&ike snage1 no sve je to bilo vrlo rijetko. ;rebam na omenuti sam mnogo dana udisao gotovo ku#ni &rak &atvorene rostorije u kitolovcu i da sam ve$ dugo bio be& vode. U osljednji) etrnaest ili etnaest sati nisam je uo $e imao 6 a nisam ni s avao. 'lana i jaka jela bila su mi1 nakon gubitka bravetine1 jedina &ali)a )rane1 osim dvo eka1 koji je bio gotovo beskoristan1 jer je bio resu) i retvrd 44 &a moje oteeno i su)o grlo. Imao sam jaku gro&nicu i bio sam vrlo bolestan. ;o $e ra&jasniti injenicu da su ro:li mnogi tu#ni sati oaja nakon osljednjeg doga9aja s >os>orom1 sve dok sam se na okon sjetio da sam regledao samo jednu stranu a ira. %e$u ni oku:ati o isati gnjev Ajer1 mislim da sam bio vi:e nego bilo :to drugo bijesanC kad sam i&nenada otkrio svoj golemi ro ust. 'ama o sebi1 ta ogre:ka ne bi bila tako stra:na da svojom ludo:$u i naglo:$u nisam oinio i drugu. Ha&oaran :to na a iru nisam na:ao nijedne na isane rijei1 djetinjasto sam ga oderao i bacio tko &na kamo. ;igar je svojom o:troumno:$u rije:io najte#i dio. Kad sam nakon duga tra#enja na:ao mali komadi$ a ira1 dao sam su da ga onju:i i tako na9e ostale komadi$e. %a moje veliko u9enje Ajer ga nikad nisam oduavao ni jednoj vje:tini &bog koji) je njegova asmina na glasuC on je odma) ra&umio i nju:kaju$i nekoliko trenutaka br&o rona:ao velik komadi$ a ira. Kad mi je to donio1 malo je &astao i rotrljao svoj nos o moju ruku1 kao da eka o)valu &a svoje djelo. Pogladi) ga o glavi1 a on odma) nastavi tra#iti. %akon nekoliko trenutaka1 vratio

se s velikim komadom a ira1 a sam uvidio da vi:e ni:ta nedostaje 6 inilo se da sam ga bio oderao na samo tri komada. 're$om1 lako sam na:ao mrvice >os>ora 6 jedna ili dvije jo: su uvijek blijedo svjetlucale. Moja me nesre$a nauila biti o re&nijim1 a sam sada naj rije ra&mislio :to uiniti. Vrlo je vjerojatno daje na onoj strani a ira1 koju nisam regledao1 bilo ne:to na isano 6 no koja je to stranaK 'astavljanjem komadi$a ne mogu rije:iti to itanje1 remda sam bio siguran da $u sve rijei Aako i) uo $e imaC na$i samo na jednoj strani i da $u i) na$i u loginom slijedu. Pametnije je bilo da sa sigurno:$u utvrdim rvu toku itanja1 jer reostali >os>or ne bi bio dovoljan &a tre$i okus1 ako ne us ije ovaj na koji se s remam. Polo#i) a ir o et na knjigu1 a &atim rosjedi) ra&mi:ljaju$i neko vrijeme. %a okon se dosjeti) da bi se na is isanoj strani mogle na i ati neke neravnosti na ovr:ini a ira. (dlui) uiniti taj okus i1 vrlo o re&no1 ovukao sam o jednoj strani. %o1 kako nisam ni:ta osjetio1 okrenu) a ir. ( et sam ovukao ka#i rst o a iru1 a onda mi se uinilo da se i&a rsta ojavljuje neko sasvim blijedo1 no i ak rimjetno svjetlu6canje. Jnao sam da su u&rok tome sasvim sitne estice >os>ora1 koje su reostale na a iru od mojeg rvog okusa. Prema tome1 vjerojatno je druga ili donja strana a ira is isana1 ako je uo $e :togod na isano. ( et okrenu) a ir i onovi) ono :to sam malo rije radio1 Kad sam utrljao >os>or1 ojavilo se svijetlo. (vaj ut jasno ra&abra) nekoliko redaka na isani) kru nim slovima i 46 oito crvenom tintom. Premda je svijetlo bilo dosta jasno1 bilo je samo kratkotrajno. I ak1 da nisam bio tako u&bu9en1 imao bi dovoljno vremena omno roitati sve tri reenice 6 vidio sam da su bile tri. 2io sam1 me9utim1 nestr ljiv1 )tio sam roitati sve odjednom1 a us io sam roitati samo ovi) nekoliko osljednji) rijei: F.. krvlju... tvoj #ivot ovisi o tome )o$e: li ostati &atvorenNO "a mi je us jelo roitati cijeli sadr#aj isma1 sa&nati cijeli smisao o omene koju mije rijatelj tako oku:ao rio $iti1 ne bi me ta o omena1 ak i da mi je otkrila i cijelu jednu riu neo isivi) stra)ota ro#ela ni desetinom mune i neo isivog stra)a koje mi je u srce ulilo to ne ot uno u o&orenje. A i FkrvljuF ta je&ovita rije 6 tako una tajnovitosti1 atnje i stra)a 6 kako li se sada inila trostruko &naajna Aovako nesuvisla1 be& ikakve ove&anosti s rijeima rije nje1 koje bi joj odredile smisao i ra&jasnile jeC1 kako li su stra:no i te:ko adala nje&ina nejasna slova usred duboke tame mojega &atvora1 u najskrovitiji dio moje du:eN August je &acijelo imao dobri) ra&loga kad je #elio da ostanem skriven1 i ja sam ra&mi:ljao o tisu$u odgovora1 no nikako nisam mogao smisliti rje:enje tajne koje bi me &adovoljilo. %akon vra$anja mojeg osljednjeg uta do otvora1 i rije nego :to $e me ;igrovo neobino vladanje u o&oriti na ne:to drugo1 odluio sam da $u se od svaku cijenu javiti onima na alubi1 ili1 ako mi to ne us ije1 da $u oku:ati robiti ut kro& donju alubu. "jelo6 mina sigurnost koju sam osje$ao da $u u stra:noj nu#di us jeti na jedan ili drugi nain1 dala mi je )rabrosti Akoje inae ne bi) imaoC odnijeti svoj te:ki olo#aj. %o ono nekoliko rijei koje sam us io roitati otele su mi i to1 a sam sad rvi ut osjetio svu bijedu svoje sudbine. U nenadanom na adu oaja baci) se na strunjau na kojoj ostado) ot rilike dan i no$ u nekom mrtvilu1 dola&e$i k svijesti samo na trenutke. %a okon sam o et ustao i oeo misliti o stra)otama kojima sam okru#en. 2ilo je nemogu$e i&dr#ati be& vode jo: dvadeset i etiri sata. Ja rvi) dana svojeg &atoeni:tva io sam alko)olna i$a kojima me o skrbio August1 no ona mi nisu ni najmanje gasila #e91 ve$ samo ojaavala gro&nicu. 'ad mi je i nji) reostalo jedva ola litre1 i to je bila neka vrst jake rakije od bresaka od koje me )vatala muka. Kobasice sam ojeo. (d butine je ostao samo komadi$ ko#e1 a sav dvo ek1 osim jednog ra&mrvljenog komada1 47 ojeo je ;igar. "a bi se ove$ali moji jadi1 ojaavala mi se svakog trenutka glavobolja1 a usto sam &a adao u neku vrst ma)nitanja1 koje gotovo da me i nije na u:talo od rvog na adaja sna. Ve$ nekoliko osljednji) sati disao sam vrlo te:ko1 a sada je svaki oku:aj disanja ratilo bolno grenje u rsima. U&nemirivalo me i ne:to drugo1 a to je i bilo glavni ra&log &bog kojeg sam se trgnuo i& mrtvila na strunjai. ;o je bilo ona:anje sa. Promjenu u njegovu vladanju o a&io sam rvi ut kad sam onovno rotrljao a ir >os>orom. "ok sam trljao >os>or1 on mi je nju:kom gurao ruku1 ne&natno re#e$i. ;ada sam bio odvi:e u&bu9en da bi) oklanjao tome a#nju. %edugo &atim1 kao :to je o&nato1 bacio sam se na strunjau i &a ao u neku vrst mrtvila. 'ada sam sasvim bli&u u)a osjetio neki iskutavi &vuk. Ustanovio sam da otjee od ;igra1 koji je dr)tao i )ri ao1 ri emu su mu oi bijesno sjale u tami. "o&vao sam ga. (n odvrati ti)im re&anjem1 a tada se smiri. Ja ado) u mrtvilo i& kojeg me o et robudi ;igrovo slino vladanje. (vo se onovi tri ili etiri uta. ;o me is uni tolikim stra)om da se sasvim robudi). 'ad je as le#ao tik u& i&la& i& :krinje. 'tra:no je re#ao1 remda nekako rigu:eno1 i :kri ao &ubima1 kao da gaje s o ao sna#ni gr. Vi:e nisam sumnjao da je od #e9i ili od &agu:ljiva &raka u rostoriji objesnio1 a nisam &nao :to bi). %isam ga mogao ubiti1 remda sam &nao da to moram uiniti &bog vlastite sigurnosti. Masno sam o a#ao kako su mu oi une smrtne mr#nje u rte u mene i oekivao sam1 da $e me ovog trena na asti. %a okon vi:e nisam mogao odnijeti taj stra:ni olo#aj1 te odlui) od svaku cijenu i&a$i i& :krinje1 a sa ubiti1 u sluaju da mi ne da i&a$i. Morao sam rije$i reko njegova tijela1 i on se1 kao da je osjetio moju namjeru1 odu re o svoje rednje noge Ato sam &akljuio o romijenjenom olo#aju njegovi) oijuC. 2lijesak njegovi) bijeli) onjaka dobro sam ra&abrao u tami. U&eo sam ostatak od butine1 bocu s rakijom i :iroki no#1 :to mi ga je ostavio August1 a sam vrsto smotao oko tijela ogrta i krenuo rema i&la&u i& :krinje. Lim sam se maknuo1 as

je glasno &are#ao i skoio na mene. 'vom te#inom tijela udario je o moje desno rame. Ma sam se sru:io na lijevu stranu1 a bijesna se #ivotinja cijela is ru#ila o meni. Pao sam na koljena1 a glava mi se &ako ala medu okrivae koji su me &a:titili od drugoga bijesnoga na adaja1 koji sam osjetio kro& vunene okrivae kao jak stisak o:tri) &ubi na svojem vratu 6 i ak1 sre$om reslab1 da &ubi robiju okrivae. 'ada sam bio is od #ivotinje i ona bi me &acijelo bila &a nekoliko trenutaka ot uno svladala. (aj mi je 4B dao snage1 te sam sna#no gurnuo sa1 trgnuo se i ovukao k sebi sa strunjae okrivae. 2acio sam i) na sa i ro:ao 6 rije nego se mogao isko rcati i& nji) 6 kro& otvor :krinje1 koji odma) i &atvori) da as ne bi mogao &a mnom. U toj sam borbi i&gubio onaj komadi$ ko#e butine1 a se sva moja &ali)a svela na ola litre rakije. "ok sam ra&mi:ljao o tome1 osjetio sam #elju &a jednom od oni) sina1 kakva &na na asti ra&ma#eno dijete u slinim rilikama. Prineso) bocu ustima1 o i) sve1 &atim lju6tito tresnu) njome o od. ;ek :to je &amro odjek udaraca1 &auo sam kako neki nestr ljivi rigu:eni glas negdje i& krmenog dijela broda i&govara moje ime. ;o je bilo tako neoekivano1 a u&bu9enje tako sna#no da sam u&alud oku:ao odgovoriti. U ot unosti sam i&gubio dar govora. Is unjen smrtnim stra)om da $e rijatelj omisliti kako sam umro i da $e se vratiti1 a da ni ne oku:a do$i do mene1 stajao sam i&me9u ko:ara tik u& ula& u :krinju. -revito sam dr)tao i na re&ao se rogovoriti. "aje tisu$u #ivota ovisilo o jednom mojem slogu 6 ne bi) ga mogao i&govoriti. ;ada sam &auo neko micanje u ro otarnici1 negdje is red mjesta gdje sam stajao. ( et se &vuk slabije ra&abirao1 &atim jo: slabije1 a jo: slabije. .o$u li ikada &aboraviti osje$aje tog trenutkaK (n je odla&io1 moj rijatelj1 moj drug od kojega sam imao ravo toliko oekivati... on je odla&io... on $e me ostaviti... oti:ao jeN (n $e do ustiti da bijedno oginem1 da i&da)nem u najstra:nijoj i najogavnijoj od svi) tamnica 6 a jedna bi me rije1 jedan mali slog mogao s asiti 6 a i ak ne mogu i&govoriti taj jedini slogN (sjeti) muku koja je sigurno gora od umiranja. Mo&ak mi se smutio i ja sam se sru:io1 i&muen do smrti1 reko :krinje. Kad sam se sru:io is adne mi no# i&a ojasa te adne1 u& &veket1 na od. %ikada moje u)o nije ulo sla9i &vukN %a etom stre njom rislu:kivao sam )o$e li taj &vuk djelovati na Augusta 6 &nao sam da onaj koji je i&govorio moje ime nije mogao biti nitko drugi. %ekoliko je trenutaka sve bilo ti)o. %a okon &au) o et ti)o i oklijevaju$i i&govorenu rije: 6 ArtureN %ova nada vrati mi je na okon vratila dar govora1 te vrisnu) koliko sam god mogao: 6 AugusteN ()1 AugusteN 6 PstN Jaboga1 :utiN 6 odgovori od u&bu9enja dr)tavim glasom. 6 (dma) $u biti kod tebe... im se robijem kro& to s remi:te. "ugo sam slu:ao kako se robija kro& ro otarnicu i inilo 43 mi se da to traje vjeno. %a okon osjeti) njegovu ruku na ramenu. (n mi u isti as stavi bocu vode na usta. 'amo oni koji su bili i&nenada s a:eni i& ralja smrti ili oni koji su u o&nali ne odno:ljive muke #e9i u takvim rilikama kakve su bile moje u tom be&utje:nom &atvoru1 mogu &amisliti neo isivu slast koju mi je ru#io taj dugi gutljaj najdivnijeg od svi) rasko:i rirode. Kad sam nekako ugasio #e91 August i&vadi i& d#e a tri ili etiri r#ena krum ira koje sam lakomo rogutao. Imao je i &a aljenu svjetiljku1 a me &rake svijetla nisu ni:ta manje ra&veselile od )rane i i$a. 'ilno sam #elio sa&nati ra&log njegove tako duge odsutnosti1 i on mi one ri ovijedati :to se dogodilo na brodu &a vrijeme mojeg &atoeni:tva. IV Medrenjak je bio is lovio kao :to sam i ja bio &akljuio1 nakon ot rilike sat vremena nakon :to mi je August bio ostavio sat. ;o je bilo dvadesetog li nja. Po&nato je da sam tada bio u skrovi:tu ve$ tri dana. 0ijelo to vrijeme je na brodu bilo tako #iva)no1 toliko u#urbano1 osobito u kabini i u ostalim rostorijama1 da August nije imao rilike obi$i me1 a da ne oda tako tajnu mojega skrovi:ta. Kad je na okon i ak do:ao1 ja sam ga uvjeravao da je sve u najboljem redu1 stoga se idu$a dva dana nije osobito brinuo &a mene1 remda je vrebao riliku da do9e k meni. ;ek mu se etvrti dan ru#ila rilika. 0ijelo je vrijeme namjeravao o tome ot)vatu obavijestiti svojega oca1 te me i&vesti na alubu1 no jo: smo uvijek bili dovoljno bli&u %antucketa1 a o nekim i&javama ka etana 2arnarda nije bilo sigurno da $emo se odma) vratiti1 u sluaju da me na9e na brodu. (sim toga on nije mogao &amisliti 6 kako mi je August rekao1 ra&misliv:i o svemu 6 da meni i:ta treba1 ili da se u sluaju nu#de ne bi) javio. Kad je tako o svemu ra&mislio1 odluio je ostaviti me u skrovi:tu dok se ne ru#i rilika da me u tajnosti obi9e. ;o se dogodilo tek etvrti dan1 jer mi je bio donio sat1 a tono sedmi dan mojeg ulaska u skrovi:te. (n je si:ao dolje ne onijev:i ni vode ni )rane u namjeri da me naj rije o&ove k otvoru1 a da mi onda i& kabine ru#i jelo i i$e. Kad je si:ao1 &akljuio je da s avam1 jer mu se uinilo da glasno )rem. 'ude$i o svemu1 to je morao biti onaj san u koji sam bio &a ao kad sam se vratio sa satom u :krinju1 a rema tome1 taj je san morao trajati vi:e od una tri dana i tri no$i. Kasnije sam 6 o vlastitom iskustvu i o uvjeravanju drugi) 6 utvrdio da je ra&log tom snu bilo sna#no us avljuju$e djelovanje smrada od starog ribljeg ulja u &atvorenu rostoru. Kad omislim na ros6 6+

toriju u kojoj sam bio &atvoren1 a kad se sjetim da je taj brod vrlo dugo slu#io kao kitolovac1 te#e mi je vjerovati da sam se uo $e robudio i& onoga sna nego da sam toliko s avao. August me je naj rije &vao ti)im glasom1 ne &atvaraju$i vrata na otvoru1 no ja se nisam oda&vao. ;ada je &atvorio vrata1 o&vao me glasnije1 na okon i vrlo glasno 6 a ja sam jo: uvijek )rkao. %ije &nao :to uiniti. ;rebalo bi mu dosta vremena &a robijanje kro& ro otarnicu do moje :krinje1 a &a to bi vrijeme ka etan 2arnard1 koji gaje svaki as trebao radi sre9ivanja i re isivanja s isa u ve&i s ovim utovanjem1 mogao o a&iti da ga nema. 'toga on1 ra&misliv:i1 odlui se vratiti i riekati drugu riliku &a osjetu. %a to se odluio lako1 jer mu se moj san inio veoma rirodnim1 a nije mogao &amisliti da bi meni taj &atvor mogao ikako na:koditi. U ravo je to bio odluio kad je &auo neku neobinu buku1 koja je do irala1 kako mu se uinilo1 i& kabine. Uto je br#e mogao1 skoio je kro& otvor1 &atvorio vrata u odu i otvorio vrata sobice. ;ek :to je rekoraio rag1 &abljesnuo mu red oima i:tolj1 a u isti tren oborio ga udarac drvenom alicom o glavi. %eka sna#na ruka ritiskala ga je o od dr#e$i ga vrsto &a vrat1 no on je i ak mogao vidjeti :to se oko njega doga9a. %jegov je otac le#ao strmoglavce na ste enicama kabine sve&ani) ruku i nogu1 s dubokom ranom na elu i& koje je ne restano tekla krv. %i:ta nije govorio i inilo se kao da umire. %ad njim je stajao rvi orunik. -ledao ga je os rdno i mirno mu regledavao sadr#aj d#e ova i& koji) je u ravo i&vukao veliki novanik i sat. 'edam lanova osade Ame9u njima i ku)ar1 0rnacC revrtalo je stvari o kabinama na lijevoj strani krme1 tra#e$i oru#je. ;i su se ljudi ubr&o naoru#ali mu:ketama i streljivom. %e raunaju$i na Augusta i Ka etana 2arnarda1 nala&ila su se u kabini devetorica najgori) lu e#a me9u lanovima osade jedrenjaka. ;i su ra&bojnici sve&ali mojem rijatelju ruke na le9a i o:li s njim na alubu. Krenuli su rema ramnici. Pred &atvorenim vratima ot alublja stajala su dva obunjenika sa sjekirama 6 a dvojica su stajala i kod glavnog otvora. Porunik se roderao: 6 Lujete li vi doljeK I&i9ite jedan o jedan... i u amtite... be& mrmljanjaN Pro:lo je neko vrijeme1 a da se nitko nije ojavio. %a okon i&i9e neki Engle&1 novak medu lanovima osade1 lau$i i oni&no mole$i orunika da mu o:tedi #ivot. Mjesto odgovora dobio je udarac sjekirom o elu. 2ijedni momak sru:io se na alubu be& glasa1 a crni gaje ku)ar dignuo kao malo dijete i mir6 68 no bacio u more. Luv:i udarac i ljusak tijela1 ostali nisu )tjeli i&i$i ni na rijetnje ni na obe$anja1 dok netko nije redlo#io da i) istjeraju dimom. ;ada su oni odo&do i&vr:ili o $i juri:. %a trenutak se inilo da $e reoteti jedrenjak1 no buntovnici su na okon us jeli &atvoriti ot alublje1 rije nego :to je i&i:lo vi:e od :estorice nji)ovi) rotivnika. ;a se :estorica na:la nenaoru#ana red mo$nijim ne rijateljem1 te su se redali nakon kratke borbe. Porunik im se obratio lije im rijeima 6 &acijelo &ato da navede one dolje na redaju1 jer su lako mogli uti sve :to je govorio na alubi. %jegova o:troumnost i aklena odlost urodile su lodom. 'vi su ljudi u ot alublju odma) i&ra&ili #elju redati se1 a kad su se jedan o jedan us eli1 sve&ali su im ruke i oborili i) na le9a. Jajedno s rvom :estoricom 6 bilo i) je uku no dvadeset i sedam. Jatim je i&vr:eno stra:no klanje. 've&ane mornare1 koji nisu sudjelovali u obuni1 odvukli su do otvora na uglu broda. ;u je ku)ar redom udarao #rtve sjekirom o glavi1 a tada su i) obunjenici obacali reko ograde. ;ako su oginula dvadeset i dvojica1 i August je i&gubio svu nadu ekaju$i njegov red. Me9utim1 &likovci kao da su se umorili ili im se nekako &gadio taj krvavi osao. Letvorica reostali) &arobljenika1 &ajedno s mojim rijateljem1 kojega su dovukli na alubu1 bili su o:te9eni. Porunik je oslao o rum i cijelo je dru:tvo ubojica ijanevalo do veeri. ;ada su oeli ras ravljati o sudbini re#ivjeli)1 koji su le#ali svega etiri sto e od nji)1 te su jasno mogli ra&abirati svaku rije. Pi$e je1 ini se1 umirilo neke buntovnike jer se ulo nekoliko rijedloga da &arobljenike osve oslobode1 ako se ridru#e obunjenicima. 0rni ku)ar Akoji je &a ravo bio ravi &lodu) i imao je na svoju dru#bu bar toliko utjecaja1 koliko i orunik1 ako ne i vi:eC nije )tio ni uti &a takav rijedlog1 te je nekoliko uta ustao #ele$i nastaviti svoj osao kod otvora no boku broda. 2io je1 sre$om1 tako ijan1 da su ga u tome mogli s rijeiti manje krvoloni drugovi1 me9u kojima je bio i neki mornar od imenom "irk Pe6ters. ;aj je ovjek bio sin neke Indijanke i& lemena U saroka1 koje #ivi me9u klisurama 2lack .ills1 nedaleko i&vora Missouri6ja. %jegov otac je bio trgovac kr&nom1 ili je bar odr#avao neke ve&e s indijanskom trgovakom ostajom na rijeci !e<is. Peters je bio ovjek stra:no okrutna lika. 2io je niska stasa1 visok jedva metar i :e&deset centimetara1 no sna#an kao )erkules. (sobito su mu bile goleme i :iroke :ake1 tako da su jedva bile sline ljudskima. Huke i noge bile su mu neobino iskrivljene1 a se inilo do uo $e nisu gi ke. I glava mu je bila i&obliena i golema1 s i&6boinama na tjemenu Akao i na glavama ve$ine 0rnacaC1 i osve 6* $elava. "a sakrije taj nedostatak1 kojega nisu rou&roile godine1 obino je nosio vlasulju1 od kakva dlakavog materijala 6 kao kr&no : anjolskog sa ili amerikoga sivog medvjeda. 'ada je imao na glavi komad medvje9e ko#e koja je jo: vi:e isticala riro9eni okrutni i&ra& njegova lica1 omalo slian i&ra&u U saroka. Usta su mu sti&ala gotovo od u)a do u)a. Usnice su bile tanke1 i inilo se da su kao i drugi neki dijelovi njegova tijela 6 ne okretne. %ikakav se osje$aj nije odra#avao na tom licu. Imao je duge &ube koji su mu tako str:ili da i) njegove usnice nikada nisu1 ni djelomice1 okrivale. Kad bi ga ovjek letimino ogledao1 uinilo bi mu se da se taj stvor grevito smije1 no kad bi ga ovjek ogledao bolje1 ostao bi &a re a:ten. I&ra& njegova lica nosio je trag nekog veselja1 9avolskog veselja. Me9u nantucketskim omorcima :irile su se mnoge rie o tom stvorenju.

-ovorili su o njegovoj stra)ovitoj sna&i u asu u&bu9enosti1 a neki su i&ra#avali sumnju u njegovu &dravu amet1 a na -ram usu su ga u doba obune smatrali1 ini se smije:nim likom. Pri ovijedam o "irku Peter6su tako o :irno &ato :to je on1 koliko se god doimao okrutnim ovjek1 bio glavni s asitelj Augustova #ivota1 i :to $u jo: oslije esto imati rilike o njemu govoriti1 rika&uju$i tako neobine i nevjerojatne doga9aje da osve odustajem od toga da $e mi itko vjerovati. %adam se samo da $e vrijeme i na redak nauke otvrditi najva#nije i najnevjerojatnije od moji) navoda. %akon uno kolebanja i dvije ili tri #estoke sva9e1 na okon odlue da sve &arobljenike Aosim Augusta1 kojega je Peters na :aljivi nain tra#io &a sebe kao isaraC odma) ukrcaju u jedan od najmanji) amaca i da i) re uste sudbini. Porunik je do:ao u kabinu vidjeti je li ka etan 2arnard jo: #iv. A%jega su obunjenici1 o:av:i na alubu1 ostaviliC. Uskoro su se obojica ojavila. Ka etan je bio blijed kao mrtvac1 no i ak se bio nekako o oravio od svoje rane. Medva je jasno i&govarao rijei1 mole$i ljude neka ga ne ukrcaju u amac i neka se vrate na svoj osao1 obe$avaju$i im da $e i) iskrcati gdjegod &a#ele i da ne$e ni:ta odu&eti da budu ka#njeni. %o kao da je govorio u vjetar. "va su ga lu e#a &grabila &a ruke i bacila reko boka jedrenjaka u amac1 koji su s ustili u more. (dve&ali su i etvoricu &arobljenika1 koji su le#ali na alubi1 te im &a ovjedili ukrcati se. (ni su oslu:ali be& rijei. August1 jo: uvijek u istom olo#aju1 nastojao je ustati i molio je da mu do uste o rostiti se od oca. ;ada s usti:e u amac :aku dvo eka i vr vode1 no nisu im dali ni jarbol1 ni jedro1 ni veslo1 ni kom as. Lamac je jo: neko vrijeme1 dok su se obunjenici ne:to dogo6 65 varali1 ostao sve&an na krmi 6 a tada rere&a:e kono . Me9utim1 ala je no$. %ije bilo ni mjeseca ni &vije&da. More je bilo uno kratki) i o asni) valova1 remda nije bilo jakoga vjetra. Lamac je br&o nestao s vidika. Ja one nesretnike u amcu bilo je malo nade. 've se to &bilo na 54X 5+O sjeverne :irine i 68X *+O1 &a adne du#ine1 dakle1 nedaleko 2ermudski) otoka. August se oku:ao utje:iti mi:lju da $e amac mo#da do)vatiti ko no ili mu se ba6 rem toliko ribli#it da ga us iju o a&iti brodovi u& obalu. %a jedrenjaku ak ra&a e:e sva jedra1 i brod nastavi ut rema jugo&a adu. Pobunjenici su namjeravali i&vesti neki gusarski ot)vat. .tjeli su vjerojatno na asti neki brod1 koji lovi od Ka verdski) otoka u Porto Hico. %isu se uo $e oba&irali na Augusta1 koji vi:e nije bio sve&an i smio se slobodno kretati1 jedino nije smio o$i ste enicama rema kabini. "irk Peters je ostu ao s njim nekako rija&no1 a jednom ga je rilikom s asio od ku)arove surovosti. %jegov olo#aj bio je jo: uvijek o asan jer su ljudi ne restano bili ijani1 a se nije mogao oslanjati na nji)ovu dobro$udnost ili ne)aj. Hekao mi je da je bio &abrinut &a mene. "oista1 nikad nisam imao ra&loga osumnjati u iskrenost njegova rijateljstva. Vi:e uta je bio odluio obunjenicima odati tajnu mojega boravka na brodu1 no svaki ut se svladao1 djelomice &bog stra)ota :to i) je sam vidio1 a djelomice &bog nade1 da $e mi uskoro omo$i. %e restano je a&io i vrebao riliku1 no ro:la su tri dana otkako je u more s u:ten amac1 a nikakva se rilika nije ru#ila. %a okon1 tre$eg dana naveer1 udari s istoka jaki vjetar. 'vi su bili &a osleni oko jedara i on oku:a neo a#eno si$i u kabinu. %a svoju #alost ustanovi daje njegova kabina retvorena u s remi:te ra&liite robe i brodskog alata i daje nekoliko )vati starog brodskog lanca1 koji je rije le#ao od ste enicama kabine bilo maknuto kako bi se na ravilo mjesta &a neku :krinju1 a sad le#i u ravo na vratima na oduN 2ilo je nemogu$e maknuti lanac i ostati neo a#en. Jato se vrati na alubu :to je br#e mogao. Lim je do:ao na alubu &grabi ga orunik &a vrat i u ita ga :to je radio u kabini. Ve$ ga je )tio baciti reko ograde s lijeve strane krme kad se umije:ao "irk Peters i o et mu s asio #ivot. ;ada su stavili Augustu na ruke okove Akoji) je na brodu bilo nekoliko ariC i sve&ali mu noge. Jatim su ga bacili u donju rostoriju osade kraj regradnog ot alublja i na omenuli mu da vi:e ne$e do$i na alubu dok je jedrenjak jedrenjak. ;o je bila ku)arova i&reka kad ga je bacio u tu rostoriju. ;e:ko je &nati :to je s tom reenicom doista mislio re$i1 no cijeli taj doga9aj oslu#io mu je da me na okon s asi. 6, Kad je ku)ar i&i:ao i& ot alublja1 August je nekoliko minuta oajavao. I&gubio je nadu da $e odavde i&i$i #iv. (dluio je re$i rvom ovjeku koji do9e k njemu sve o mojem olo#aju1 misle$i da je bolje da oku:am sre$u s obunjenicima1 nego da u skrovi:tu ska am od #e9i 6 jer sam bio ve$ deset dana &atvoren1 a moj je vr sadr#avao vode jedva &a etiri dana. Ha&mi:ljaju$i o tome1 najednom se dosjeti da bi kro& glavno s remi:te mogao do$i sa mnom u ve&u. "a je ne:to drugo u itanju ne bi se i&6vrgnuo tolikoj o asnosti1 no sada je1 nakon svi) ti) doga9aja i u& tako malo nade da $e se s asiti usredotoio na taj &adatak svu snagu svojeg uma. Prva omisao bili su mu okovi na rukama. %aj rije nije &nao kako i) skinuti. 2ojao se da to ne$e mo$i. Is ituju$i i) tonije1 otkrio je da se u& vrlo malo na ora ili neugodnosti okovi mogu o volji skidati jednostavnim i&vlaenjem ruku. ;a vrst okova bila je be& ravog uinka1 u sluaju da su bili stavljeni na ruke mladog ovjeka1 ije su kosti nje#nije1 te o u:taju od ritiskom. August je ra&ve&ao noge. Kono je ostavio tako da ga 6 u sluaju da itko do9e 6 lako mogao o et namjestiti. Poe regledavati regradu rostorije. (na je bila od mekane borove daske1 debele &a alac. Ustanovi da se nije morao uno truditi robiti je. ;ad je &auo na ste enicama ot alublja neki glas. U ravo je us io gurnuti desnu ruku u okove Alijevu nije bio ni i&vukaoC i sve&ati kono laganim vorom oko gle#nja1 kad je u:ao "irk Peters1 a &a njim ;igar1 koji odma) skoi na le#aj i legne. Psa je doveo na brod August. Jnaju$i koliko ga volim1 mislio je da $e me njegova risutnost ra&veseliti. Lim me je

odveo u skrovi:te1 oti:ao je o sa1 no &aboravio mi je to re$i kad mi je bio donio sat. (d oetka obune August vi:e nije vidio sa1 sve dok se as nije ojavio s "irkom Petersom1 a je mislio da su ga orunikovi lu e#i bae ili u more. Pas se1 me9utim1 kako se oslije is ostavilo1 sakrio u neku ru u is od amca1 i& koje se nije mogao isko rcati1 jer nije imao mjesta okrenuti se. %a okon gaje s asio Peters. Vjerojatno gaje neki osje$aj1 koji je moj rijatelj u Petersu vrlo cijenio1 doveo sad k njemu u ot alublje1 da ne bude sam. "onio mu je i ne:to usoljena mesa i krum ira1 te osudu vode. (ti:ao je1 obe$av:i da $e sutradan o et do$i i donijeti mu jelo. Lim je Peters oti:ao1 August oslobodi obje ruke i& okova i ra&6ve&a noge. ;ada odmaknu strunjau na kojoj je le#ao. "#e nim no#i$em Ara&bojnici nisu smatrali da je otrebno retra#iti gaC 64 o9e odluno re&ati dasku1 koja je bila najbli#e odu. I&abrao je to mjesto1 kako bi o otrebi mogao sakriti i&re&anu dasku strunjaom. %itko ga1 me9utim1 nije vi:e smetao1 a je te no$i osve rere&ao dasku. ;reba s omenuti i to da nitko nije s avao u ot alublju i da su svi od oetka obune bili u kabini i ili vino i gostili se &ali)ama ka etana 2arnarda. Ja u ravljanje jedrenjaka nisu se brinuli vi:e nego :to je bilo najnu#nije. (ve okolnosti dobro su do:le Augustu i meni1 jer inae on ne bi us io sti$i do mene. %ekako red &oru1 kad je rere&ao dasku i na drugom mjestu Aoko jedne sto e i&nad rvoga re&aC1 uinio je rilino velik otvor1 tako da je bilo lako ro$i kro&a njega do glavne gornje alube. Premda bi se trebalo enjati reko ni&a visoko naslagani) baava od ulja1 medu kojima je jedva bilo mjesta da se rovue ljudsko tijelo1 sada je bilo lako do$i i do donjeg glavnog otvora. Kad je August do:ao do otvora1 o a&i daje ;igar o:ao &a njim i da se oeo gurati me9u bave. 2ilo je1 me9utim1 ve$ rekasno oku:ati do$i k meni rije dana. -lavna ote:ko$a bila je u ne ro)odnosti donjega s remi:ta. 'toga odlui da se vrati i oeka do idu$e no$i. I ak je od:krinuo glavni otvor kako se ne bi &adr#avao kad o et do9e. Lim ga je od:krinuo1 ;igar je nestr ljivo skoio k otvoru1 onju:io ga i otegnuto &acvilio1 a je oeo gre sti :a ama1 kao da #eli maknuti oklo ac s otvora. %ije bilo sumnje1 osjetio je da sam ja u s remi:tu1 te August omisli da $e me as sam rona$i1 ako ga usti unutra. ;ada se sjetio da bi mi mogao oslati ismo i u o&oriti me da nikako ne oku:am i&i$i1 te da &bog sada:nji) rilika ne &na )o$e li $e sutradan mo$i k meni1 kako je namjeravao. Kasniji su doga9aji doka&ali kako je bila sretna njegova &amisao. "a nisam dobio to ismo1 bio bi) svakako i&vr:io koju od oajniki) namjera i u&bunio osadu1 a najvjerojatnije je da bismo tada obojica i&gubili #ivot. Kad je odluio na isati mi ismo1 o a&io je da nema ribora &a isanje. U ot alublju je bio mrak kao u rogu1 no on naini ero od neke stare akalice. Poslu#ilo mu je nalije isma 6 onog krivotvorenog isma g. Hossa. (vo je &a ravo bilo i&vorno ismo1 no ruko is nije bio dobro ogo9en1 a je August bio na isao drugo1 s remio ga sre$om u d#e svojeg ka uta u kojemu ga je sada i na:ao. %ije imao tinte1 no odma) je na:ao &amjenu. "#e nim no#i$em lagano se ubode u rst i&nad nokta. I& rane je odma) isteklo dosta krvi. ;ako je u mraku na isao ismo. Ukratko je is riao da je na brodu i&bila obuna1 da je ka etan 2ar6nard ukrcan u amac i re u:ten sudbini1 te da se mogu nadati )rani1 no da se ne smijem odati. Javr:io je ovim rijeima: 66 F;o sam na isao krvlju... tvoj #ivot ovisi o tome )o$e: li ostati &atvorenF ;aj a ir sve&ao je su oko tijela i ustio ga kro& otvor1 a se &atim br#e bolje vratio u ot alublje. %ije na:ao nikakav &nak daje itko osim njega bio u rostoriji. "a sakrije ru u u regradi1 &abio je no# i&nad ru e1 te je na no# objesio svoj )aljetak. ;ada je o et nataknuo okove i sve&ao kono oko gle#nja. ;ek :to je to na ravio1 do9e "irk Peters1 vrlo ijan1 no vrlo ras olo#en i donese mojem rijatelju dnevni obrok : dvanaestak veliki) r#eni) irski) krum ira i vr vode. 'jeo je na :krinju kraj le#aja i be& suste&anja oeo govoriti o oruniku i uo $e o rilikama na jedrenjaku. %jegovo vladanje bilo je vrlo )irovito i smije:no. Augusta je to njegovo vladanje is oetka stra)ovito u&bu9ivalo. %a okon Peters ustane1 romrmlja obe$anje da $e sutradan donijeti &arobljeniku dobar objed1 a ode na alubu. ;og dana do:ao je i ku)ar s dvojicom mornara A)ar unaraC. 'va trojica bija)u ot uno ijani. %i oni se1 kao ni Peters1 nisu ustruavali otvoreno govoriti o svojim namjerama. Linilo se da imaju ra&liita mi:ljenja o konanom cilju utovanja1 te se ni u emu nisu slagali1 osim u odluci da na adnu brod koji lovi od Ka verdski) otoka i koji su oekivali svakoga trenutka. Koliko se moglo ustanoviti1 obuna nije bila i&vr:ena samo radi ljake. -lavni u&rok bila je osobna orunikova mr#nja rema ka etanu 2arnardu. 'ad se inilo da su se ojavile dvije glavne stranke 6 jedna orunikova1 a druga ku)arova. Prva je )tjela &a lijeniti rvi &godniji jedrenjak koji susretnu1 a &atim ga na jednom od otoka Ja adne Indije o remiti &a gusarenje. "ruga ak stranka1 koja je bila jaa i kojoj je ri adao i "irk Peters1 )tjela je nastaviti lovidbu rema Mu#nom moru1 gdje $e loviti kitove ili1 ovisno o mogu$nostima1 odu&eti ne:to drugo. (ito su Petersovi o isi APeters je esto bio u tim krajevimaC silno utjecali na obunjenike1 tako da su se kolebali i&me9u #elje &a dobitkom i #elje &a &abavom. (n im je #ivo o isivao nevi9eni svijet i &abavu koju $e na$i na nebrojenim otocima ;i)og oceana1 govorio im je o ot unoj sigurnosti i neogranienoj slobodi1 a osobito o slastima odneblja1 o obilju dobre )rane i o ra&bludnoj lje oti #ena. "otad jo: nisu bili ni:ta konano odluili1 no Petersonovi o isi.su tako u&budili ma:tu mornara daje bilo vrlo vjerojatno da $e konano ri)vatiti njegove rijedloge. %akon gotovo sat vremena oti:la su i ta trojica. Litav dan nije nitko vi:e dola&io. August je mirno le#ao do no$i. ;ada je odve&ao

67 kono i skinuo okove1 te se oeo s remati. U jednom od le#aja na:ao je bocu. %a unio ju je vodom i& vra1 kojega mu ga je ostavio Peters1 a u d#e ove je s remio )ladne krum ire. Mako se ra&veselio kad je na:ao svjetiljku s malim komadi$em vo:tane svije$e. Mogao ju je i u aliti jer je u d#e u imao kutiju >os>orni) :ibica. Kad se sasvim smrailo1 rovukao se kro& ru u u regradi. Prije toga je1 o re&a radi1 namjestio osteljinu na svojem le#aju tako da se ini da na le#aju s ava ovjek. Provukav:i se1 objesio je1 kao i rije1 svoj )aljetak na d#e ni no#i$ sakriv:i otvor Ato je lako bilo uiniti1 jer i&va9eni komad daske nije bio onovno umetnuoC. 'ad se nala&io kod glavnog otvora u alubi1 te je nastavio ut i&me9u gornje alube i bavi &a ulje rema glavnom otvoru &a ukrcavanje. ;u je u alio svije$u. ;a kaju$i te:kom mukom kro& nakrcani rostor1 s ustio se u s remi:te. Uskoro ga u&nemiri ne odno:ljivi smrad i &agu:ljivi &rak. Poeo se bojati da u skrovi:tu nisam mogao ostati #iv1 di:u$i tako &agu:ljivi &rak. %ekoliko uta do&vao me je imenom1 no ja mu se nisam oda&ivao1 a mu se inilo da je njegova boja&an o ravdana. Medrenjak se sna#no ljuljao. Jbog buke August nije mogao uti slabi &vuk mojeg disanja ili )rkanja. (n otvori svjetiljku i digne je :to je mogao vi:e kako bi) ja1 ako sam #iv1 mogao o a&iti svijetlo i &nati da se ribli#ava omo$. Me9utim1 od mene ni glasa. 2io je uvjeren da je njegova ret ostavka o mojoj smrti tona. Vi:e nije sumnjao u istinitost svoje slutnje1 ali se i ak i dalje robijao rema :krinji. %ekoliko uta morao je sebi robijati ut. %a okon je ustanovio daje rola& sasvim &akren i da ne mo#e do$i do cilja. 2acio se ot uno oajan na ro otarnicu i &a lakao kao dijete. ;ada je &auo tresak boce1 koju sam bacio o od. ;aj sluaj bio je doista sretan. 2ila je to naoko sitnica1 no o tome je ovisila moja sudbina. ;o mi August1 dodu:e1 nije odma) rekao. 'ramio se svoje slabosti i neodlunosti1 no kasnije mi je sve iskreno ri&nao. Ustanoviv:i da ne mo#e svladati &a reke1 odluio je odustati i odma) se vratiti na ramac. %e treba ga i ak osuditi rije nego :to u&memo u ob&ir sve one mune okolnosti. %o$ je br&o rola&ila i njegova odsutnost i& ot alublja mogla je biti otkrivena. ;o bi se i dogodilo da se nije do &ore vratio na svoj le#aj. %jegova je svije$a i&garala u svjetiljci1 i bilo bi vrlo te:ko u tami rona$i ut do otvora. ;reba u&eti u ob&ir i to da je imao ra&loga vjerovati da sam mrtav i da mi ne bi ni:ta koristilo ni da je stigao do :krinje1 a sam bi se be& ra&loga i&vrgnuo mnogim o asnostima. (n me je do&ivao nekoliko uta1 a ja nisam odgovarao. 2io sam jedanaest dana i no$i &atvoren s ono malo vode koliko je sadr#avao vr kojega mi je bio ostavio. ;u &ali)u u oetku &atoeni:tva vjerojatno nisam :tedio jer sam oekivao br&o oslobo9enje. %je6 6B mu1 koji je do:ao i&vana1 &rak se u s remi:tu inio otrovnijim i ne odno:ljivijim nego meni kad sam se nastanio u :krinji. A;ada je otvor &a krcanje bio vi:e mjeseci ne restano otvoren.C ;ome treba dodati i ri&ore krvo roli$a i strave :to i) je do#ivio moj rijatelj1 a njegovo &atoenje1 oskudicu i smrtnu o asnost1 kojoj je jedva i&makao. 've te okolnosti svladale bi i najjau odva#nost 6 i itatelj $e1 kao i ja1 misliti o njenu rije s osje$ajem #alosti ne6 go s osje$ajem srd#be. August je jasno uo tresak boce1 no nije bio osve siguran dola&i li &vuk i& skrovi:ta. I ak je i sama sumnja bila dovoljan oticaj na ustrajnost. (n se o teretu o eo gotovo do stro a. U)vativ:i trenutak &ati:ja1 do&vao me imenom :to je mogao glasnije1 ne mare$i ritom )o$e li ga netko od osade uti. Jnamo da je njegov glas do ro tada do mene1 no ja sam bio tako u&bu9en1 da se nisam mogao oda&vati. 'ada je bio osve uvjeren da je njegova najgora boja&an o ravdana. ' ustio se s tereta namjeravaju$i se odma) vratiti u ot alublje. U #urbi je revrnuo neke male :krinje1 i ja sam1 kao :to je o&nato1 uo taj :tro ot. (n je bio ve$ rilino odmakao kad gaje o et &austavio ad no#a. (dma) se o et o eo na teret1 te me u trenutku &ati:ja onovo &ovnuo. (vaj sam se ut us io oda&vati. 2io je resretan :to me je na:ao #iva1 a je odluio svladati svaku ote:ko$u i o asnost da do9e do mene. Isko ao se :to je mogao br#e i& one &brke starudija kojom je bio okru#en1 robio se do nekog otvora1 i na okon je1 te:kom mukom1 sav iscr ljen1 stigao do :krinje. VI August mi je tu1 kraj :krinje1 is ri ovjedio glavne dijelove svoji) do#ivljaja1 a kasnije i) u ot unio svim otankostima. (n se bojao da $e o a&iti da ga nema1 a ja sam #eljno ekao oti$i s tog rokletog mjesta gdje sam bio &atoen. (dluili smo odma) oti$i do ru e u regradi gdje $u ja ostati1 a on $e se ovu$i i&vidjeti mogu$nosti. %ijedan se od nas nije mogao omiriti s omisli da ostavimo ;igra u :krinji1 no nismo &nali :to uiniti. 'ada se inilo daje as osve miran. %i :um njegova disanja nismo mogli ra&abrati kad smo rislonili u)o na :krinju. Mislio sam da je uginuo1 a sam odluio otvoriti vrata na :krinji. Pas je le#ao is ru#en1 ali i ak jo: #iv. %ismo smjeli gubiti vrijeme1 a i ak nisam mogao ostaviti #ivotinju koja mi je dva ut s asila #ivot. %isam mogao ne oku:ati ga s asiti. 'toga smo u& velike ote:ko$e i na or onijeli ;igra sa sobom. August se neko vrijeme enjao reko &a reka s te:kim som u naruju1 a ja &bog svoje slabosti to ni6 63 kako ne bi) mogao i&vr:iti. %a okon smo stigli do ru e. August se rovukao1 a ;igra sam ugurao &a njim. U kabini je bilo sve u redu1 a smo &a)valili 2ogu :to smo se s asili i& ne osredne o asnosti. Jakljuili smo da ja &asad ostanem u bli&ini ru e1 s druge strane regrade1 a da mi moj rijatelj kro& ru u daje dio svojeg dnevnog obroka )rane. U novom skrovi:tu mo$i $u udisati &natno istiji &rak. "a budu jasnija neka mjesta u ovom i&vje:taju gdje sam govorio o teretu jedrenjaka1 mjesta koja bi se mogla initi nejasnima itatelju1 koji mo#da jo: nije vidio ravi i ro isni smje:taj tereta1 moram re$i da je ka etan

2arnard &anemario svoju najva#niju du#nost na -ram usu1 tj. nije oka&ao ono &nanje i iskustvo omorca koje je otrebno u njegovoj ogibeljnoj du#nosti. Mnogi nesretni sluajevi1 a i nesre$e koje sam sam iskusio dogodile su se &bog nemara ili ne&nanja. (balni brodovi1 koji esto u #urbi krcaju teret1 obino stradavaju u ravo &bog toga :to se remalo o&ornosti oklanja teretnom rostoru. -lavno je kod ukrcavanja da se ni roba1 ni mrtvi teret1 ni ri najjaem ljuljanju broda ne miu. Prema tome1 treba oklanjati veliku a#nju ne samo teretu si ane robe1 ve$ i ostale robe1 bio to uni ili samo djelomini teret. ;eret se ukrcava ve$inom omo$u vitla. ;ako se du)an ili bra:no ri ukrcavanju toliko tlai vitlom u teretni rostor1 da su bave kod iskrcavanja sasvim s ljo:tene1 te je otrebno neko vrijeme dok o et dobiju svoj ravi oblik. ;laenje se vr:i uglavnom &ato da se dobije vi:e mjesta u teretnom rostoru1 jer ri unom utovaru robe1 kakva je bra:no ili du)an1 ne mo#e biti nikakve o asnosti omicanja1 barem ne takvog1 koje bi &adalo ne rilike. Ima dodu:e rimjera1 gdje je taj nain tlaenja donio vrlo jadne osljedice1 koje su sasvim ra&liite od o asnosti omicanja tereta. ;ako mo#e1 rimjerice1 teret amuka1 koji je vrsto stlaen1 od odre9enim uvjetima1 koji su dobro o&nati1 dovesti1 ri ras6 te&anju robe1 do ras rsnu$a broda na moru. %ema sumnje da se isto moglo dogoditi i kod du)ana ri vrenju1 kad i&me9u oblina bava ne bi bilo ra&nina. Ako je teretni rostor samo djelomino is unjen1 o asnost rijeti uglavnom od omicanja tereta1 a treba uvijek odu&eti mjere rotiv takve ne&gode. 'amo oni koji su se namjerili na sna#an vjetar ili su iskusili ona:anje broda u i&nenadnom &ati:ju mogu sebi &amisliti silnu snagu valova i osljedice stra:noga &ama)a svi) ne rivr:$eni) redmeta u brodu. Potreban je1 dakle1 o re& ri ukrcavanju robe1 kad je oito1 da $e teret samo djelomice is uniti teretni rostor. 2rod Aosobito brod 7+ s malim glavnim jedromC1 koji nema ro isano gra9ene lukove1 vjetar esto baca na bokove. ;o se doga9a rosjeno svaki) etnaest ili dvadeset sati1 no osljedice nisu o&biljne1 ako je teret uredno ukrcan. Ako to nije uinjeno kako treba1 sav $e se teret ri rvom jaem nagibu na bok revrnuti na onu stranu broda1 koja le#i bli#e vodi. 2rod $e tako i&gubiti ravnote#u1 a $e se &a neko vrijeme na uniti vodom i otonuti. %ije retjerano re$i da je omicanje ukrcane robe ili mrtva tereta1 u najmanje od olovice sluajeva ra&log &a:to su brodovi &a vrijeme jakoga vjetra na moru retr jeli brodolom. Kad je teretni rostor samo djelomice nakrcan robom1 treba ukrcane redmete vrsto stlaiti i okriti i) slojem debeli) dasaka. %a te daske treba staviti vrste motke koje se#u do stro a kako bi tako svaki komad tereta bio uvr:$en na svojem mjestu. Kod ukrcavanja #ita ili sline robe otrebne su i druge mjere o re&a. ;eretni rostor1 koji je ri i&lasku i& luke osve is unjen #itom1 bit $e ri dolasku broda na odredi:te jedva do tri etvrtine un1 a i ak $e teret1 kad ga rimatelj dobro i&mjeri1 u &natnoj mjeri rema:iti oslanu koliinu Aradi bubrenja #itaC. U&rok tomu je slijeganje &a vrijeme lovidbe. Uto je vrijeme burnije1 to je slijeganje jae. Ako je #ito slobodno ukrcano u brod1 rou&6roit $e vrlo ogibeljne ne&gode1 remda je osigurano daskama i motkama1 jer je #ito na dugom utovanju sklono sna#nom omicanju. "a se to s rijei1 treba rije i&laska i& luke rimijeniti sve mjere o re&a kako bi se teret :to bolje ustalio. (d mnogi) naina da se to ostigne1 treba s omenuti &abijanje klinova u teret #ita. I kad je sve to odu&eto1 i kad je oklonjena neobina a#nja osiguranju daskama1 nijedan se omorac ne$e osje$ati osve sigurno ako ima ukrcano #ito1 a jo: manje1 ako je teretni rostor samo djelomino is unjen. 'totine na:i) obalni) brodova1 a vjerojatno i mnogo vi:e brodova u euro skim lukama svakog dana is love ne ot uno is unjeni1 a i s vrlo o asnim teretom1 a da nisu odu&ete nikakve mjere o re&a. Ludo je :to nema jo: i vi:e nesretni) sluajeva. Jnam da se &bog nemarnosti ka etana Moela Hicea na brodu Krijesnica dogodio sluaj vrijedan #aljenja1 kad je taj brod godine 8B54. lovio i& Hic)monda u Virginiji u Madeiru s teretom kukuru&a. Ka etan je mnogo uta lovio1 a da mu se nije dogodila nikakva o&biljna ne&goda1 remda uo $e nije obiavao oklanjati vi:e a#nje svojem teretu1 nego :to je najnu#nije. %ikad rije nije lovio s teretom #ita1 a je slobodno ukrcao kukuru& i na unio jedva olovicu broda. %a oetku utovanja u)ao je samo laki ovjetarac1 no kad je bio udaljen od Madeire jedan dan lovidbe1 &a)vatio ga je sna#an vjetar 78 sa sjevera6sjeveroistoka. 2rod je lovio s dvostruko skra$enim glavnim jedrom i nije &agrabio ni ka ljicu vode. Pred no$ je vjetar nekako jenjavao. 2rod je lovio u& jae ljuljanje nego rije1 no jo: uvijek sigurno1 a tad ga je jaki nagib na bok revrnuo udesno. Jaulo se kako se kukuru& naglo omaknuo. 'naga udarca ra&bila je glavni otvor &a krcanje. 2rod je otonuo kao sjekira. ;o se dogodilo u ne osrednoj bli&ini nekog malog brodi$a i& Madeire1 koji je sasvim sigurno lovio na vjetru i koji je rimio jednog lana osade broda Ajedinog koji se s asioC. ;eret na -ram usu bio je rilino nes retno ukrcan1 ako se uo $e mo#e na&vati teretom ona )r a bavi &a ulje i brodskog alata nabacanog be& reda. A2rodovi kitolovci obino su o rem6Mjeni #elje&nim sudovima &a ulje1 a nisam nikad mogao ustanoviti &a:to i -ram us nije bio tako o remljen.C Ve$ sam govorio + stanju tereta u s remi:tu. %a donjoj alubi bilo je &a me dosta mjesta Ato sam ustanovioC i&me9u baava &a ulje. (ko glavnog otvora &a krcanje bio je ostavljen slobodan rostor. 2ilo je i drugi) slobodni) mjesta i&me9u tereta. 2li&u ru e koju je August i&re&ao u regradi bilo je dovoljno mjesta &a veliku bavu1 i ja sam se tu udobno smjestio. Kad je moj rijatelj u:ao u svoju rostoriju i namjestio okove

8 kono 1 bio je ve$ dan. "oista1 jedva smo stigli na vrijeme. ;ek :to je August sve uredio1 do9e k njemu orunik s "irkom Pe6tersom i ku)arom. %eko su vrijeme govorili o onom brodu koji lovi od Ka verdski) otoka. Linilo se da ga nestr ljivo oekuju. %a okon ku)ar ristu i Augustovu le#aju i sjedne na u&glavlje. Ma sam i& svojeg skrovi:ta mogao sve vidjeti i uti jer i&re&ani komad daske nije bio namje:ten u otvor. 'a stra)om sam oekivao da $e se 0rnac nasloniti na )aljetak1 koji je skrivao otvor. U tom bi sluaju sve bilo otkriveno1 te bismo1 nema sumnje1 i&gubili #ivot. 're$a nas i ak nije i&nevjerila. Kako se brod ljuljao1 ku)ar je esto dodirivao )aljetak1 no nikad se nije tako naslonio i tako otkrio :to se krije i&a )aljetka. A rub )aljetka bio je tako rivr:$en o regradu1 da se ru a ni ri ljuljanju broda nije mogla otkriti. ;igar je sve to vrijeme le#ao na dnu le#aja. Linilo se da se omalo o oravlja. Vidio sam kako s vremena na vrijeme otvara oi i duboko di:e. %ekoliko trenutaka orunik i ku)ar su oti:li1 ostaviv:i "irka Petersa1 koji je1 im su oni oti:li1 sjeo na mjesto gdje je malo rije sjedio orunik. Poeo je vrlo rijateljski govoriti Augustu1 a smo sada vidjeli da se1 dok su ona dvojica bili risutni1 dobrim dijelom samo retvarao da je ijan. 'ada je osve slobodno odgovarao na itanje mojeg druga. Hekao mu je da ne sumnja da je njegov otac s a:en jer je onog dana1 rije &ala&a sunca1 bilo najmanje et jedrilica na vidiku1 i inae ga je tje:io1 a sam se i&nenadio i ra&veselio. Poeo sam se nadati da bismo u& Peters6ovu omo$ o et mogli &avladati jedrenjakom1 a sam tu misao rvom rilikom s omenuo Augustu. I on je mislio da je to mo6 gu$e1 ali je isticao da moramo biti vrlo o re&ni1 jer mu se ini da je njegovo ona:anje samo neki samovoljni )ir. "oista1 te:ko je bilo re$i daje Peters uvijek ri &dravoj ameti. 'at kasnije Peters ode na alubu i ne vrati se do odneva1 kad je Augustu donio obilan obrok usoljene govedine i uding. Kad smo ostali sami1 dobio sam i ja svoj dio. 0ijeli dan nije nitko vi:e do:ao u ot alublje. %aveer sam u:ao u Augustovu rostoriju i slatko s avao do &ore1 kad me je August robudio1 jer je uo neko kome:anje na alubi. 2r&o sam se vratio u svoje skrovi:te. Kad je sasvim svanulo1 o a&ili smo da se ;igar gotovo ot uno o oravio. %ije oka&ivao &nakove bjesno$e1 i vrlo je o)le no o io malo vode :to smo mu dali. %ema sumnje da je njegovo neobino ona:anje bilo osljedica otrovnog &raka u s remi:tu1 a ne &nak bjesno$e. Mako sam se radovao :to smo ga donijeli i& :krinje. 2ilo je to 5+. li nja1 dakle1 trinaesti dan otkako je -ram us is lovio i& %antucketa. %a dan *. sr nja do:ao je orunik1 ijan kao obino i vrlo dobro ras olo#en. Pristu io je Augustovu le#aju1 ota :ao ga o le$ima i u itao bi li se &nao vladati kako treba kad bi ga oslobodio1 i )o$e li obe$ati da vi:e ne$e ula&iti u kabinu. Moj rijatelj je1 dakako1 obe$ao. !u e# mu je tada ru#io bocu ruma koju je i&vadio i& d#e a svojeg ka uta1 a &atim mu skinuo okove. (bojica su o:li na alubu. -otovo tri sata nisam vidio Augusta1 a kad je o et do:ao donio je dobre vijesti. "o ustili su mu da se slobodno kre$e od glavnoga jarbola rema ramcu1 i da1 kao i dosad1 s ava u ot alublju. "onio je dobru veeru i dovoljno vode i &a mene. Medrenjak je jo: krstario oekuju$i onaj brod s Ka verdski) otoka. U ravo su ugledali neko jedro &a koje misle daje to taj brod. Kako se u idu$i) osam dana nije dogodilo ni:ta va#no1 is ri6 ovijedat $u doga9aje u obliku dnevnika1 jer ne bi) )tio da budu osve is u:teni. 5. sr nja. 6 August je nabavio tri okrivaa1 a sam u svojem skrovi:tu uredio ugodnu ostelju. 0ijeli dan nitko nije si:ao1 osim mojeg rijatelja. ;igar se smjestio na Augustovu le#aju tik u& otvor i s avao1 kao da se jo: nije osve o oravio od osljedica 7* svoje bolesti. Pred no$ je nenadani udarac vjetra &a)vatio brod rije nego :to su mogli skratiti jedro1 i brod se gotovo revrnuo na bok. Vjetar je odma) restao1 a nije bilo nikakve :tete1 osim :to se &aderalo rednje vr:no jedro. "irk Peters bio je cijeli dan vrlo ljuba&an s Augustom. U ustio se s njim u dugi ra&govor o ;i)om oceanu i o otocima koje je bio o)odio u tom dijelu svijeta. Pitao ga je ne bi li i on )tio o$i s obunjenicima na istra#ivako i &abavno utovanje u te krajeve. Hekao je da se ljudi oste eno riklanjaju orunikovim namjerama. August je mislio da je najbolje re$i kako bi mu bilo drago kad bi mogao sudjelovati u takvoj ustolovini1 jer ionako ne &na :to bi radio1 i daje sve bolje od gusarskoga #ivota. ,. sr nja 6 2rod1 koji su bili o a&ili bio je mali jedrenjak i& !iver oola1 a su ga ustili u miru. August je roveo ve$i dio vremena na alubi kako bi :to vi:e sa&nao o namjerama obunjenika. (ni su se esto i #estoko sva9ali1 te su jednom rilikom1 u sva9i1 bacili u more )ar unara Mima 2onnera. Porunikova stranka je revladala. Min 2onner je ri adao ku)arovoj dru#bi1 kao i Peters. 4. sr nja. 6 %ekako je u &oru &a u)ao o:tar vjetar sa &a ada1 koji se u odne retvorio u buru1 a je jedrenjak mogao loviti samo s bonim i rednjim jedrom. Pri skra$ivanju rednjeg vr:nog jedra ao je u more mornar 'imms1 koji je tako9er ri adao ku)arovoj dru#bi. 2io je vrlo ijan1 a se uto io. %itko ga nije ni oku:avao s asiti. 'ad je ostalo na brodu trinaest ljudi: "irk Peters1 crni ku)ar 'evmour1 Mones1 -reelv1 .artman Hogers i Sil6lam Allen 6 svi rista:e ku)arove stranke1 a orunik1 ije ime nisam nikada sa&nao i njegovi rista:e: Absalom .icks1 Silson1 Mo)n .unt i Hic)ard Parker1 a na koncu August i ja. 6. sr nja. 6 2ura je bjesnila itav dan. Pu)ala je sna#nim &amasima u& ki:u. Medrenjak je nagrabio dosta vode kro& ukotine1 a je jedna sisaljka ne rekidno radila. I August je morao omagati. U ravo u sumrak ro:ao je tik u& nas neki veliki brod1 a mi ga nismo o a&ili1 dok se nije rimaknuo na do)vat glasa. Pobunjenici su mislili daje to brod koji su oekivali. Porunik je oeo do&ivati1 no odgovor je utonuo u tutnjavi bure. (ko jedanaest neki se val survao na sredinu alube1 te je ot lavio dobar dio ograde s lijeve strane broda1 a uinio je i ne:to malo :tete.

Prema jutru je vjetar jenjavao. Kad je i&la&ilo sunce1 u)ao je samo jo: slab vjetar. 7, 7 sr nja. 6 %a: slabo natovareni jedrenjak cijeli se dan stra:no ljuljao na golemim valovima1 a sam u svojem skrovi:tu jasno uo kako se mnogi redmeti u s remi:tu kotrljaju. Prilino sam atio od morske bolesti. Peters je tog dana dosta ra&govarao s Augustom. Hekao mu je da su dvojica i& njegove dru#be1 -reellv i Allen1 re:li na orunikovu stranu jer su odluili biti gusari. Pitao je Augusta &a neke stvari koje August tada nije tono ra&u6 mio. %aveer je jedrenjak oeo ro u:tati vodu1 no tome nije bilo omo$i1 jer je voda ula&ila u brod kro& ukotine kod jakog nagibanja. Ha&derali su jedno jedro i njime &ae ili ru e is od lukova1 a je tako voda slabije ula&ila. B. sr nja. 6 Pri i&la&u sunca &a u)ao je lagani vjetri$ s istoka. Porunik je okrenuo jedrenjak rema jugo&a adu jer je )tio radi svoji) gusarski) namjera 6 sti$i na neke otoke Ja adne Indije. %i Peters ni ku)ar se nisu tome us rotivili 6 barem ne u risutnosti Augusta. %a ustili su &amisao da na adnu onaj brod s Ka verd6ski) otoka. 'ad je voda slabije rodirala u brod a je svaki) tri etvrt sata radila sisaljka. Medro je i&va9eno is od lukova. ;oga dana i&mijenili smo &nakove s dvjema malim jedrenjaama. 3. sr nja. 6 !ije o vrijeme. 'vi su &a osleni ri o ravljanju ograde. Peters je o et dugo ra&govarao s Augustom. -ovorio je jasnije nego do sada. Hekao je1 da ga ni:ta ne mo#e ridobiti &a orunikove namjere1 te je1 :tovi:e1 natuknuo da mu namjerava oteti jedrenjak. Pitao je mojega rijatelja mo#e li u tom sluaju raunati na njegovu omo$. August je odgovorio be& oklijevanja: F"aNO ;ada je Peters rekao da $e u toj stvari is itati mi:ljenje osta6 li) ri adnika njegove stranke1 a &atim je oti:ao. (statak dana August vi:e nije imao rilike nasamo ra&govarati s njim. VII 8+. sr nja. 6 I&mijenili smo &nakove s nekim jedrenjakom i& Hia koji je lovio u %or>olk. Vrijeme maglovito s lakim1 nestalnim vjetrom s istoka. "anas je umro .artman Hogers1 nakon :to su ga osmoga s o ali grevi nakon a:e groga. ;aj je ovjek ri adao ku)arovoj stranci i Peters se u njega osobito ou&davao. Peters je rekao Augustu kako misli da gaje orunik otrovao i da oekuje da bi to uskoro moglo &adesiti i njega1 ako ne bude o re&an. 'ad su ostali samo on1 Mones i ku)ar 6 s druge strane bilo i) je et. Peters je govorio Monesu o reu&imanju &a ovjedni:tva broda1 ali ga je Mones slu:ao )ladno. Peters se stoga bojao da svoju &amisao o#uruje1 a ku)aru nije ni:ta rekao. 2ilo je dobro :to je bio 74 tako mudar jer je oslije odne ku)ar i&javio da $e se ridru#iti oruniku. (n je &aista i re:ao na njegovu stranu. Mones se me9utim osvadio s Petersom1 te je natuknuo da $e obavijestiti orunika o ri remanju obune. 'ad je bilo jasno da ne valja gubiti vrijeme. Peters je rekao da $e od svaku cijenu oku:ati reu&eti vlast na brodu1 ako mu August bude s reman omo$i. Moj gaje rijatelj odma) uvjerio u svojoj s remnosti sudjelovanja u takvom ot)vatu. Misle$i da je rilika ovoljna obavijestio ga je o mojoj risutnosti. Peters se i&nenadio1 ali i ra&veselio jer se nije ou&davao u Monesa1 &a njega je ionako mislio da ve$ ri ada orunikovoj stranci. (dma) su si:li k meni i August me o&vao1 a smo se Peters i ja br&o u o&nali. "ogovorili smo se da $emo rvom &godnom rilikom oku:ati &au&eti brod1 no da ne$emo na dogovor o&vati Monesa. U sluaju us je)a odvest $emo jedrenjak u rvu luku i redati ga. Peters je1 na u:ten od svoje dru#be odustao od namjere oti$i na ;i)i ocean 6 jer se ta ustolovina ne bi mogla i&vesti be& osade1 a nadao se da $e ga sud rije:iti krivnje &bog ludosti Asveano je uvjeravao da je u obuni omagao u na adaju ludostiC1 ili $e1 ako bude rogla:en krivim1 biti omilovan Augustovim i mojim osredovanjem. %a:e dogovaranje rekinuo je u&vik: F'vi k jedrimaF a su Peters i August otrali na alubu. Kao obino1 gotovo sva je osada bila ijana1 i rije nego su dos jeli skratiti jedra1 jak udarac vjetra revrne jedrenjak na bok. 2rod se i ak nekako us ravi1 ali je &agrabio mnogo vode. ;ek :to je bio us ostavljen red1 novi udarac vjetra &a)vati brod1 a &a njim jo: jedan1 no nije oinio nikakve :tete. ;o je dalo naslu$ivati buru1 koja se doista uskoro ojavila1 bjesne$i sa sjevera i &a ada. 2rod je bio osiguran kako se najbolje moglo. Plovili smo samo sa skra$enim rednjim jedrom. Kad je ala no$ vjetar je #estoko u)ao1 a more se jo: vi:e u&burkalo. ;ada do9e Peters s Augustom u ot alublje. %astavili smo vije$anje. 'lo#ili smo se da nema bolje rilike od ove da ostvarimo svoju namjeru1 jer se u ovom trenu nitko ne nada na adaju. 2udu$i da je brod siguran1 ne$e trebati nikakva u ravljanja dok se vrijeme o et ne o ravi1 a ako na: oku:aj us ije1 mo$i $emo osloboditi jednoga ili dvojicu od osade da nam omogne dovesti brod u luku. -lavna je ote:ko$a u velikom nera&mjeru na:i) snaga. Protiv nas trojice u kabini su devetorica. I sve oru#je je u nji)ovim rukama1 osim Petersovi) dviju mali) i:tolja i dugog mornarskog no#a kojeg je on uvijek nosio na ojasu. Prema nekim &nacima 6 rimjerice1 nijedna sjekira ni klin nisu bili na uo6 76 biajenim mjestima 6 oeli smo se bojati da je orunik ne:to osumnjao1 barem :to se tie Petersa1 a da ne$e ro ustiti &godnu riliku rije:iti ga se. 2ilo je1 dakako1 jasno1 da se ne smijemo renagliti. I nadmo$ je bila revelika da i:ta odu&imamo i be& najve$eg o re&a. Peters je redlo#io da $e on o$i na alubu i u ustiti se u ra&govor sa stra#om AAllenomC1 a $e ga1 im mu se ru#i rilika1 be& buke baciti u more. ;ad $emo August i ja do$i na alubu i oku:ati se o skrbiti bilo kakvim

oru#jem1 a &atim $emo &ajedno na asti i &au&eti ste enice rema kabini1 rije nego bude ru#en ikakav ot or. Ma sam se tomu us rotivio jer nisam vjerovao da bi orunik Abudu$i da je bio ra&novjeran1 ali i lukav momakC do ustio da tako lako bude u)va$en. 'ama injenica da je na alubi stra#a bila je dovoljan doka& njegova o re&a 6 jer nije obiaj1 osim na brodovima gdje vlada stroga stega1 da &a vrijeme bure1 kad brod lovi sa skra$enim jedrom stoji na alubi stra#a. Kako ve$ina itatelja nikada nije bila na moru1 bit $e dobro o isati brod u ovakvoj rilici. 'kra$ivanje jedra je mjera koja slu#i ra&liitim svr)ama i na ra&liite naine. Kod ovoljnog vremena1 ona se esto rimjenjuje kako bi se brod &austavio i saekao drugi brod ili slino. Ako brod lovi unim jedrima1 taj se manevar obino i&vodi tako da se dio jedra okrene1 da i) straga &a)vati vjetar i tada se brod &austavlja1 kad vjetar udara s rijeda i kad je rejak da se u otrijebe jedra be& o asnosti revrtanja broda. 2rod se katkada &austavlja i onda kad je vjetar ovoljan1 ali je more revi:e u&burkano1 a ne mo#e loviti. Ako brod lovi o vjetru i o vrlo u&burkanom moru1 obino nastaje dosta :tete jer se voda relije reko krme1 a esto i &bog toga :to ramac duboko uroni. ;ada se rijetko rimjenjuje ta mjera1 osim u nu#di. Ako brod ro u:ta vodu1 uo $e se ne &austavlja neve&ano &a to je li more u&burkano1 jer bi more ri sna#nom ot oru jo: vi:e ro:irilo ukotine. ;o se ne doga9a kad brod lovi s vjetrom. (sim toga1 treba esto re ustiti brod vjetru1 i to kad je vjetar tako #estok da bi mogao na komade ra&derao jedro1 koje je namje:teno radi &austavljanja broda1 ili kad je &bog drugi) ra6 &loga nemogu$e i&vr:iti taj manevar. U buri se brod &austavlja na ra&liite naine1 ve$ rema njegovoj gra9i. %eke je brodove najbolje &austavljati rednjim jedrom1 i &ato je to jedro koje se naje:$e u otrebljava. Veliki brodovi s ravokutnim jedrima imaju &ato osebna jedra1 tako&vana jedra &a buru1 no katkad se u otrebljava sama reka 6 katkad reka i rednje jedro1 ili dvostruko skra$eno rednje 77 jedro1 a nerijetko i krmeno jedro. Lesto rednje vr:no jedro bolje slu#i svrsi1 nego jedro druge koje vrste. -ram us se &austavljao skra$enim rednjim jedrom. Kad se #eli &austaviti brod1 treba ga tako okrenuti rema vjetru1 da se jedro na uni1 to jest da se krene o rijeko1 ob&irom na smjer broda. Kad je to uinjeno1 ramac se &a nekoliko stu njeva odmakne od smjera vjetra. 2rod tad dobiva udarce valova s one strane ramca1 koje je sad okrenuto rema vjetru. U tom $e olo#aju dobar brod i&dr#ati vrlo jaku buru1 a da ne &agrabi ni ka ljicu vode1 i osada ne$e imati vi:e nikakva osla oko broda. Kota kormila obino se rivrsti1 no to je osve ne otrebno Aosim :to se ubla#i :tro ot udaracaC1 jer kormilo nema nikakva utjecaja kad je brod &austavljen. I ak je bolje ostaviti kormilo slobodno nego vrsto rive&ano1 jer se mo#e dogoditi da ga otkinu valovi u sluaju da se ne mo#e slobodno micati. 've dok jedro i&dr#i1 dobro gra9eni brod ostat $e u svojem olo#aju i rebrodit svaki val kao da je kakav ra&uman i #iv stvor. %o ako sna#an vjetar ra&dere jedro Ato mo#e uiniti samo ravi orkanC1 o asnost je ne osredna. 2rod se okrene od vjetra1 valovi &a)vate bokove1 i brod je re u:ten milosti mora. U tom je sluaju jedini s as da brod okrenemo u& vjetar i da ga ustimo dok se ne namjesti drugo jedro. Ima brodova koje je nemogu$e &austaviti1 no ti brodovi nisu s osobni &a lovidbu morem. Vratimo se svojoj rii. Porunik nije nikada obiavao ostavljati stra#u na alubi dok je brod bio i&vrgnut buri. ;a nas je injenica1 ove&ana s nestankom sjekira i klinova1 osve uvjerila daje osada na o re&u i daje ne bismo mogli i&nenaditi1 kako je redlagao Peters. I ak je trebalo uiniti ne:to1 i to :to rije1 jer nije bilo sumnje da $e Petersu1 ako su ve$ osumnjali u njega1 &akrenuti vratom rvom rilikom1 a to $e se &acijelo desiti im se bura sti:a. August je rekao kako bi bilo dobro kad bi Peters1 od bilo kojom i&likom1 maknuo onaj #elje&ni lanac s otvora u odu kabine. ;ad bismo neo a#eno mogli i&vr:iti na ad i& s remi:ta. %akon kra$eg ra&mi:ljanja uvjerili smo se daje to nemogu$e1 jer se brod revi:e ljulja. %a okon se dosjeti) da bismo se mogli okoristiti orunikov6im ra&novjernim stra)om i neistom savje:$u. Po&nato je da je tog jutra umro jedan lan osade1 .artman Hogers1 kojeg su rije dva dana1 nakon a:e : irita omije:ane s vodom1 s o ali 7B grevi. Peters je bio uvjeren da ga je otrovao orunik. Hekao je da ima ne obitne doka&e1 ali nam i) nije )tio odati 6 sigurno &bog nji)ova neobina &naaja. 2e& ob&ira na to ima li on vi:e ra&loga nego mi sumnjati ili ne1 mi smo se slo#ili s njim i odluili se na djelo. Hogers je umro u #estokim grevima oko jedanaest sati rije odne. %jegovo tijelo bilo je ve$ neko vrijeme nakon smrti strasnije i gnusnije od svega :to sam ikada vidio. ;rbu) mu je bio silno nadut1 kao kod uto ljenika koji je vi:e tjedana le#ao od vodom. Huke su mu bile u jednakom stanju1 a lice &greno1 nabrano i bijelo o ut krede1 s dvije ili tri kru ne crvene mrlje. Medna od ti) mrlja ra:irila se reko lica i osve mu okrila jedno oko 6 o ut vr ce crvena bar:una. ;ijelo su oko odneva donijeli u tom stra:nom stanju i& kabine s namjerom da ga bace u more. Kad ga je orunik ugledao Atad ga je vidio rvi utC1 odredio je 6 mo#da &bog gri#nje savjesti ili od dojmom toga stra:nog ri&ora 6 da se tijelo u:ije u mre#u1 te je do ustio obred koji je uobiajen kod oko a na moru. I&dav:i tu &a ovijed1 oti:ao je u kabinu1 kao da vi:e ne #eli vidjeti svoju #rtvu. "ok su se vr:ile ri reme &a oko 1 dignula se #estoka bura1 a su rivremeno odustali od oko a. ;ijelo je1 re u:teno samom sebi1 u:teno u #lijeb s lijeve strane alube gdje je i sad jo: le#alo i ko rcalo se ri #estokom nagibanju

jedrenjaka. "ogovoriv:i se o svemu1 bacili smo se na osao :to smo mogli br#e. Peters je oti:ao na alubu. (ndje mu je 6 kako je i ret ostavljao 6 odma) ri:ao Allen1 koji je1 ini se1 bio na stra#i vi:e radi motrenja ot alublja nego radi ieg drugog. 'udbina tog lu e#a bila je br&o i odluena u ti:ini. Peters mu se sluajno ribli#io1 kao da mu #eli ne:to re$i1 u)vatio ga &a grkljan i bacio reko ograde rije nego je lu e# us io kriknuti. ;ada nas je Peters o&vao gore. %aj rije smo tra#ili ne:to ime bismo se mogli naoru#ati. Kretali smo se o re&no jer smo &bog jakog ljuljanja jedva stajali na nogama i jer je u&burkano more ri svakom uranjanju ramca re lavljivalo brod. Morali smo #uriti 6 orunik je svakog trenutka mogao i&dati &a ovijed u otrijebiti sisaljke1 jer se jedrenjak br&o unio vodom. %eko smo vrijeme tra#ili1 a onda smo rona:li samo dvije ruke od sisaljke 6 jednu je u&eo August1 a drugu ja. %aoru#av:i se njima1 skinuli smo s mrtvaca ko:ulju1 a &atim smo bacili le:inu u more. Peters i ja si:li smo u ot alublje1 a August je ostao na stra#i na alubi1 tono tamo1 gdje je rije stajao Allen. August je stajao le9ima okrenut ste enicama kabine1 tako da bilo tko od orunikove dru#be tko i&a9e i& kabine omisli da je to nji)ova stra#a. 73 Lim smo si:li1 oeo sam se reodijevati da rika&em Hog6ersovu le:inu. ;u mi je uvelike omogla ko:ulja koju smo svukli s tijela mrtvaca1 jer je bila osobita kroja i oblika1 a ju je bilo lako ras o&nati. 'liila je nekoj vrsti )aljetka kojeg je okojnik nosio reko svojeg odijela. Ko:ulja je bila sa:ivena od modrog letenog tkiva sa :irokim bijelim o renim rugama. Kad sam je navukao1 na ravio sam sebi la#an trbu)1 kako bi) :to bolje odglumio stra)ovitu i&naka#enost le:eva trbu)a. ;o sam ostigao tako da sam is od ko:ulje natr ao ne:to osteljine. ;ada sam unaka&io i ruke1 navukav:i na nji) ar bijeli) vuneni) rukavica be& rstiju i is univ:i i) svakakvim kr ama. Peters mije uredio lice. %aj rije ga je dobro natrljao kredom1 a &atim ga je1 ore&av:i rst1 &a rljao krvlju. %ismo &aboravili ni onu rugu reko oka1 koja je inila lice jo: strasnijim. VIII Kad sam se ogledao u komadi$u ogledala koje je visjelo u kabini1 i jo: ri blijedom svijetlu mutne svjetiljke1 moj je lik ri&vao u sje$anje stra)ovitu stvarnost koje sam bio dio1 a me s o ao toliki stra) da sam jedva odluio dalje odigrati svoju ulogu. I ak1 nisam smio odustati1 a smo se Peters i ja vratili na alubu. 've je bilo u redu1 i sva trojica1 dr#e$i se ograde1 od:uljali smo se do ula&a u kabinu. Vrata su bila samo ritvorena1 a na gornjoj ste enici bila je odmetnuta drvena klada kako se vrata ne bi &atvorila. 2ila je to mjera o re&a da i) i tkogod i&vana i&nenada ne &atvori. %ije nam bilo te:ko regledati unutra:njost kabine kro& otvor kraj sto#era vrata. 'ad smo se uvjerili da je bilo vrlo dobro to :to i) nismo oku:ali nenadano na asti1 jer su oito bili na o re&u. 'amo je jedan ovjek s avao1 a i on je le#ao u odno#ju ste enica1 s mu:ketom na do)vat. (stali su sjedili na strunjaama koje su u&eli s le#aja i bacili na od. (&biljno su ra&govarali. "va ra&na vra i velike ra&bacane limene a:e svjedoile su da su obilno ili1 no i ak nisu bili uobiajeno ijani. 'vi su imali no#eve1 jedan ili dvojica i i:tolje1 a najednom le#aju imali su na do)vat rilian broj mu:keta. %eko vrijeme rislu:kivali smo nji)ov ra&govor i ra&mi:ljali :to uiniti jer dosad nismo &akljuili ni:ta osobito1 osim da $emo oku:ati1 kad do9e vrijeme na ada s rijeiti nji)ov ot or ojavom Hogersa. Has ravljali su o svojim gusarskim namjerama1 te je1 koliko smo uli1 bilo oito da se #ele udru#iti s osadom :kune B+ .ornet1 i1 ako bude mogu$e &a osjesti brod radi nekog ve$eg ot)vata. Pojedinosti o tome nismo i ak mogli ra&umjeti. Medan od nji) rekao je ne:to o Petersu1 a orunik mu je odgovorio tako ti)o da nismo ni:ta ra&umjeli. Jatim je dodao glasnije da Fne mo#e ra&umjeti1 :to se toliko &adr#ava u ot alublju s ka etanovim deri:tem i da misli kako i) obojicu treba :to rije baciti u moreNO %a to nije nitko ni:ta odgovorio1 no mogli smo o a&iti1 da je cijela dru#ba &adovoljno rimila taj rijedlog1 osobito Mones. Ma sam bio vrlo u&bu9en vidjev:i da se ni August ni Peters ne mogu odluiti ne:to uraditi. 'toga sam odluio da $u svoj #ivot rodati :to sku lje i da ne$u do ustiti da me svlada stra). 'tra)ovito tutnjanje vjetra u o uti i ljuskanje mora reko alube s reavalo nam je uti :to su govorili. Ja vrijeme trenutnog &ati:ja jasno smo uli kako je orunik rekao jednome od ljudi neka Fode u ot alublje i ka#e onim rokletim kli anima da do9u u kabinuF gdje $e ga dr#ati na oku1 jer ne #eli nikakve tajne na jedrenjaku. 're$om se brod u trenutku tako #estoko &aljuljao da se ta &a ovijed nije mogla odma) i&vr:iti. Ku)ar je ustao sa strunjae krenuti o nas1 kad ga stra)oviti tr&aj broda 6 mislio sam da $e nam se slomiti jarboli 6 baci naglavake i on udari o vrata s lijeve strane kabine. Vrata se ra&bi:e i nastade &brka. 're$om1 nitko od nas nije stradao1 a smo imali vremena o#uriti se do ot alublja1 i u br&ini1 rije nego stigne glasnik ili1 bolje1 rije nego omoli glavu i& kabine Ajer uo $e nije i&a:ao na alubuC1 odluili smo :to $emo odu&eti. Ku)ar nije ni o a&io da nema Allena1 a je ovikao onoviv:i orunikovu &a ovijed. Peters je i&mijenjenim glasom viknuo gromko OAE1 aEF a ku)ar je odma) si:ao ne oka&av:i ni najmanju sumnju. 'ad su moja dva druga )rabro oti:la u kabinu. Peters je &a sobom ritvorio vrata onako kako su i rije bila ritvorena. Porunik i) je doekao )ine$i srdanost. Augustu je rekao da mo#e stanovati u kabini i da ga rimaju u svoje dru:tvo1 jer se u osljednje vrijeme tako dobro vladao. ;ada mu je do olovice na unio a:u rumom i ru#io mu je is iti je. Ma sam sve to gledao i slu:ao jer sam oti:ao &a svojim rijateljima do kabine im su &atvorili vrata i &au&eo sam svoje staro mjesto na motri:tu. 'a

sobom sam donio obje ruke sisaljki. Mednu sam sakrio nedaleko od ula&a u kabinu1 kako bi mi u sluaju nu#de bila ri ruci. Jgodno sam se namjestio da mogu dobro vidjeti :to se unutra doga9a. Pritom sam nastojao umiriti #ivce1 kako bi)1 kad B8 mi Peters da ugovoreni &nak1 si:ao me9u obunjenike kako treba. Peters je us je:no skrenuo ra&govor na krvave ri&ore rilikom obune1 te je omalo naveo ljude na rianje tisu$e ra&novjerni) ria koje su tako uobiajene me9u omorcima. %isam mogao uti :to se sve govorilo1 no jasno sam vidio uinak ra&govora na licima risutni). Porunik je bio vrlo u&bu9en. Kad je netko s omenuo stra)oviti i&gled Hogersova lesa1 inilo mi se kako $e se orunik onesvijestiti. ;ada ga je Peters u itao ne misli li da bi bilo bolje kad bi le: odma) bacili u more1 jer da je stra:no gledati kako se ko rca u #lijebu. ;ada je lu e# oeo )vatati da). Polagano je ogledao svoje drugove1 kao da i) moli da netko od nji) i&vr:i taj &adatak. %itko se nije ni maknuo. 2ilo je jasno daje sva dru#ba do krajnosti u&bu9ena. ;ada mije Peters dao &nak. (dma) :irom otvori) vrata kabine i oe) sila&iti ne rogovoriv:i ni rijei1 te stado) nasred dru#be. !ako je ra&umjeti sna#an dojam koji je i&a&vala ta nenadana ojava1 ako se u&mu u ob&ir sve okolnosti. U slinim sluajevima gledatelj obino mo#e i ak malo osumnjati u stvarnost ojave. (staje ne:to nade1 remda slabe1 daje to samo varka i da ojava uistinu nije neki gost s onog svijeta. %ije retjerano re$i da gotovo u svakom takvom sluaju i ak ostane ne:to sumnje i da je ra&log stra)a vi:e neka slutnja da je ojava stvarna nego ne okolebljivo vjerovanje u nje&inu stvarnost. U ovom sluaju1 kao :to $emo odma) vidjeti1 nije u glavama obunjenika bilo ni traga sumnji. 'vi su ovjerovali daje Hogersov stra:an le: doista o#ivio ili da je to barem njegov du). (samljenost jedrenjaka i nemogu$nost ribli#avanja ikoga ri toj buri sveli su mogu$nost neke varke u tako uske i odre9ene granice da su obunjenici vjerovali kako bi takvo :to sigurno o a&ili. 2ili su na moru ve$ dvadeset i etiri dana1 a da nisu ni sa kakvim brodom imali drugu ve&u osim do&ivanja. I sva je osada 6 barem svi ljudi &a koje su &nali da su na brodu 6 bila oku ljena u kabini1 osim stra#ara Allena. %jegov golemi stas Abio je visok oko dva metra C svi su vrlo dobro o&navali1 a nitko nije mogao ni omisliti da je ta ojava on. ;ome treba dodati tjeskobu &bog bure1 &atim ra&govor kojeg je &a oeo Peters1 a onda sna#an dojam lesa1 a moje i&vrsno redstavljanje i nemirno svijetlo i& mutne svjetiljke u kojem su me ugledali1 i koje je na mene adalo na ma)ove. 'toga1 nije udno :to je uinak varke bio &natno ve$i nego :to smo oekivali. Porunik je skoio sa strunjae na kojoj je le#ao i odma) se1 ne ro&boriv:i ni slova1 sru:io mrtav na od kabine. Pri sna#nom ljuljanju jedrenjaka otkotrljao se u &avjetrinu kao klada. (d reostale sedmorice samo su trojica u oetku &adr#ali ne:to risut6 B* nosti du)a. (stala etvorica sjedili su neko vrijeme kao da su se sto ila s odom 6 bio je to najjadniji ri&or stra)a i oaja koji sam ikada vidio. (t or su ru#ili samo ku)ar1 Mo)n .unt i Hic)6ard Parker1 no i to je bila slaba i neodluna obrana. Prvu dvojicu Peters je odma) ustrijelio1 a ja sam oborio Parkera udarcem ruke &a sisaljku o glavi. Me9utim1 August je ograbio jednu od mu:keta koja je le#ala o odu i jednom je obunjeniku1 Sil6 sonu1 rostrijelio rsa. 'ad su ostala samo trojica. Kad su do:li k sebi i vidjeli da su revareni oeli su se boriti vrlo odluno i bijesno1 a nas je s asila samo golema snaga Petersovi) mi:i$a. ;a tri ovjeka bili su Mones1 -reelv i Absalom .icks. Mones je bacio Augusta na od ubo ga je na nekoliko mjesta u desnu ruku1 i bio bi &acijelo br&o svr:io s njim Ajer se ni Peters ni ja nismo mogli odma) osloboditi na:i) rotivnikaC da nije na vrijeme omogao jedan rijatelj na iju omo$ uo $e nismo raunali. ;o je bio ;igar. U& ti)o re&anje skoio je u kabinu u najo asnijem trenutku &a Augusta1 te se bacio na Monesa i &aas ga ritisnuo o od. Moj je rijatelj bio ranjen a nam uo $e nije mogao omo$i1 a meni je toliko smetala moja odje$a da sam se jedva micao. Pas nije nikako is u:tao Monesovo grlo 6 a Peters je bio odve$ jak &a reostalu dvojicu1 te bi i) se &acijelo br&o rije:io da je bilo vi:e rostora i da nije bilo stra)ovitog nagibanja broda. ;ada se doe ao jedne od nekoliko te:ki) stolica koje su le#ale na odu. %jima je ra&bio glavu -reelvju1 u ravo kad je -reelv )tio u mene is aliti )itac i& mu:kete1 a &atim ga je nagib jedrenjaka bacio na .icksa. Jgrabio gaje &a grlo svom snagom i odma) ga &adavio. ;ako smo br#e nego :to smo oekivali &agos odarili jedrenjakom. (d na:i) rotivnika ostao je na #ivotu jedino Hic)ard Parker. %jega sam u oetku na ada oborio udarcem ruke &a sisaljku. 'ad je ne omino le#ao kraj vrata ora&bijane kabine1 no kad ga je Peters gurnuo nogom1 rogovorio je i &amolio milost. 2io je malo o&lije9en na glavi1 no inae nije bio ranjen1 jer se od udaraca odma) onesvijestio. Ustao je1 a mi smo mu &a svaki sluaj sve&ali ruke na le9ima. Pas je mrtav le#ao nad Monesom. Kad smo bolje ogledali1 ustanovili smo da je i Mones mrtav. Krv mu je obilno tekla i& duboke rane na grlu1 koja je otjecala od o:tri) &uba #ivotinje. 2ilo je oko jedan ujutro1 a vjetar je jo: uvijek #estoko u)ao. Medrenjak se na orno valjao1 vi:e nego obino1 a je svakako trebalo uiniti ne:to da se olak:a stanje. -otovo ri svakom nagibu rema &avjetrini grabio je vodu1 koja je &a vrijeme na:e tunjave omalo ula&ila u kabinu. 2udu$i da sam1 kad sam sila&io os6 B5 tavio otvor &a krcanje otvoren1 itava ograda s lijeve strane bila je sru:ena Mednako bija:e o lavljena i brodska ku)inja1 &ajedno s amcem s krme. Ukri anje i tr&anje glavnoga jarbola bilo je u o&orenje da $e se uskoro

revrnuti. "a se dobije vi:e rostora &a teret u stra#njem s remi:tu1 donji dio jarbola bio je utvr9en i&me9u gornje i donje alube1 A ostu ak koji katkada rimjenjuju lo:i graditelji brodovaC1 a je rijetila ne osredna o asnost da $e iskoiti i& u ori:ta. A kao kruna svi) na:i) na ora na:li smo1 &ae iv:i ru u1 ni:ta manje nego vi:e od dva metra vode u brodu. !e:eve smo ostavili u kabini i odma) se ri)vatili osla oko sisaljki. Parkera smo dakako oslobodili kako bi nam omogao. Augustu smo ove&ali ruku kako smo najbolje mogli1 a je i on radio koliko je mogao1 no be& velike koristi. I ak smo ustanovili da mo#emo s rijeiti jae rodiranje vode ako jedna sisaljka bude stalno radila. Kako nas je bilo etvorica bilo nam je te:ko1 no mi smo nastojali ne klonuti du)om i #eljno smo oekivali jutro1 nadaju$i se da $emo tada mo$i olak:ati brod ako odre#emo glavni jarbol. ;ako smo roveli na ornu no$ unu briga1 a kad je na okon svanuo dan1 bura nije jenjavala niti je bilo ikakva &naka da $e restati. I&vukli smo le:eve na alubu i bacali i) u more. Jatim smo se krenuli rje:avati glavnog jarbola. I&vr:ili smo otrebne redradnje i Peters je rere&ao jarbol Au kabini smo na:li sjekireC. Mi smo a&ili na ot ore i kono e. Kad se jedrenjak nagnuo rema &avjetrini1 rere&ali smo na &a ovijed kono e i itava je ko6 madina drva s o utom ljusnula u more. Medrenjak se oslobodio be& ikakve :tete. 2rod se vi:e nije tako na re&ao kao rije1 no na: je oku:aj jo: uvijek bio veoma o asan. Unato krajnjem na oru jedva smo1 u& omo$ dviju sisaljki1 &adr#avali navalu vode. Au6gustova omo$ bila je doista ne&natna. "a na:a nevolja bude jo: ve$a1 jedan veliki val udari o bok jedrenjaka i omakne ga od vjetra. Prije nego :to se brod mogao vratiti u svoj olo#aj1 drugi val ga je osve revrnuo na bok. ;eret u brodu naglo se omaknuo rema &avjetrini Aon se ve$ neko vrijeme svojevoljno omicaoC. %eko vrijeme nam se inilo da nas ni:ta ne mo#e s asiti1 da $emo se revrnuti. Uskoro smo se i ak malo is ravili. ;eret je jo: uvijek ostao s lijeve strane1 a smo tako le#ali na boku. U tom bi stanju bio beskoristan rad sisaljki1 a ionako nismo vi:e mogli raditi s njima1 jer su nam ruke bile osve i&ranjavane1 od revelikog na ora i stra:no su krvarile. B, Protivno Parkerovu savjetu rere&ali smo te:kom mukom i rednji jarbol. Kad je adao u more odnio je i jedro te nam je tako ostao samo tru broda. Hadovali smo se :to nam dosad valovi nisu ot lovili s alube najve$i brodski amac1 no ni to veselje nije otrajalo dugo. Kako smo i&gubili rednji jarbol1 a s njim i rednje jedro1 koje je nekako dr#alo ravnote#u jedrenjaka1 oeli su nas re lavljivati valovi1 a je &a et minuta na:a aluba bila ometena od ramca do krme. %ajve$i amac i desna ograda bili su otkinuti1 a vitao je bio ra&bijen u komade. ;e:ko je i &amisliti bjedniji olo#aj od na:eg. (ko odneva se uinilo kao da $e bura jenjati1 no grdno smo se ra&oarali jer je &ati:je trajalo samo nekoliko minuta. 2ura je o et navalila dvostrukom snagom. (ko etiri sata o odne bilo je gotovo nemogu$e i&dr#ati #estinu vjetra1 a kad je ala no$1 i&gubio sam svaku nadu da bi brod mogao i&dr#ati do jutra. (ko ono$i utonuli smo vrlo duboko1 a voda je dosi&ala do najni#e alube. Uskoro nam je voda odnesla kormilo1 a more o6dignulo stra#nji dio jedrenjaka osve i& vode. 2rod se tako &a6tresao1 kao da $e otonuti. 'vi smo mislili da $e kormilo i&dr#ati do kraja jer je bilo neobino vrsto. U&du# njegove glavne grede nala&io se ni& jaki) #elje&ni) kuka1 kao i na krmi. Kro& te kuke bila je rovuena vrlo debela :i ka od kovanog #elje&a1 i tako je kormilo bilo rivr:$eno o krmu1 vise$i slobodno na si ki. 'tra)ovita snaga valova1 koji su otkinuli kormilo1 mogla se ustanoviti o tome :to su sve kuke na krmi bile i:u ane i& tvrda drva1 a bile su &abijene u ot unosti kro& drvo i &avinute s unutarnje strane. %akon toga #estokog udarca jedva smo imali vremena oda)nuti1 kad se golemi val sru:io na alubu i ot lavio ste enice koje su vodile rema kabini i navalio u otvor &a krcanje1 te na unio vodom svaki dio broda. IY Pred no$ smo se1 sre$om1 sva etvorica vrsto sve&ala &a ostatke vitla i otrbu:ke se is ru#ili na alubi. 'amo nas je to s asilo od ro asti. (d goleme te#ine valova koji su nas re lavljivali bili smo vi:e ili manje omamljeni1 a voda se ovukla s nas tek kad smo bili gotovo ot uno iscr ljeni. Lim sam do:ao do da)a1 glasno sam do&vao svoje rijatelje. (da&vao se samo August: B4 6 ' nama je gotovo. %eka se 2og smiluje na:im du:amaN Malo o malo oda&vala su se i druga dvojica o ominju$i nas da ne gubimo )rabrosti1 jer jo: uvijek ima nade. ;eret je u jedrenjaku takav da brod ne mo#e otonuti1 a do jutra $e sigurno restati bura. ;e su mi rijei ulile novu snagu. Kako se god inilo neobinim1 osve sam bio smetnuo s uma da brod s teretom ra&ni) bavi &a ulje ne mo#e otonuti1 a ba: sam taj teret neko vrijeme dr#ao o asnim. Lim je u meni o et o#ivjela nada1 nastojao sam ojaati kono kojim sam bio rivr:$en &a ostatak vitla. ( a&io sam da to isto rade i moji drugovi. %o$ je bila vrlo tamna1 te bi bio u&aludan oku:aj o isati stra)ovite &vi#duke1 :tro ot i &brku oko nas. %a:a aluba bila je u ravnini s ovr:inom mora ili1 bolje re$i1 bili smo okru#eni visokim &idom jene koja se svakog trenutka relijevala reko nas. %ije retjerano re$i da su na:e glave neko vrijeme bile samo jedan trenutak i&van vode. !e#ali smo osve bli&u1 no nismo mogli vidjeti jedan drugoga1 a nismo vidjeli ni onaj dio jedrenjaka o kojemu smo se kotrljali. %a ma)ove smo se do&ivali da obnovimo nadu i )rabrost. Au6gustova slabost i&a&ivala je na:u su$ut1 a kako on svojom ranjenom rukom nije mogao dosta vrsto stegnuti kono 1 oekivali smo svakog trenutka

da $e asti u more. I ak1 nismo mu nikako mogli omo$i. 're$om1 njegovo je mjesto bilo sigurnije od na:i). -ornji dio njegova tijela le#ao je u ravo is od dijela ra&bijenoga vitla1 a su valovi1 valjaju$i se rema njemu1 u &natnoj mjeri gubili snagu. U svakom drugom olo#aju Au sada:nji ga je olo#aj s o asnog mjesta na kojem se bio sve&ao sluajno bacio neki valC oginuo bi svakako rije jutra. Kako je jedrenjak bio vrlo nagnut manje smo bili i&lo#eni o asnosti od valova. Medrenjak je bio nagnut1 kako sam rije ustanovio1 na lijevu stranu1 te je jedna olovica alube bila ne rekidno od vodom. 'toga su se valovi1 koji su udarali s desne strane1 ra&bijali o bok broda1 a su nas1 koji smo le#ali otrbu:ke1 &a)va$ali ve$ sasvim ras r:eni. (ni ak valovi1 koji su dola&ili slijeva1 bili su t&v. mrtvi valovi1 koji &bog na:eg olo#aja nisu imali dovoljno snage istrgnuti nas i& na:i) kono a. U tom smo stra)ovitom olo#aju le#ali do &ore kad smo jasno mogli ra&abrati svu stra)otu oko sebe. Medrenjak je bio obina klada re u:tena milosti svakog vala. 2ura je bila sve gora. Postala je ve$ ravi orkan1 a nam se inilo da vi:e nema nikakve nade &a s as. Uutjeli smo nekoliko sati oekuju$i svakog trena da $e o ustiti na:i kono i1 da $e se ostaci vitla revrnuti u more1 ili da $e koji od ogromni) valova koji su se valjali sa svi) B6 strana gurnuti tru broda tako duboko od vodu da $emo se udaviti rije nego :to o et i&ronimo. 2o#jom milosti i ak smo i&a:li i& te ne osredne o asnosti. (ko odneva o)rabrilo nas je sunce. (dma) &atim o a&ili smo da je snaga vjetra &natno manja. ;ada je1 rvi ut od sino$1 August rogovorio. U itao je Peter6sa1 koji mu je bio najbli#i1 ostoji li ikakva mogu$nost &a s as. Kako nismo odma) uli odgovor na to itanje1 &akljuili smo da se on udavio1 no on se1 na na:u veliku radost1 uskoro oda&vao vrlo slabim glasom. Hekao je da mu je vrlo muno jer su mu se kono i vrsto &are#ali oko #eluca1 a i) mora na neki nain ot ustiti ili $e oginuti1 jer tu muku vi:e ne mo#e i&dr#ati. ;o nas je vrlo ra#alostilo jer je bilo osve beskorisno i omisliti da bismo mu mogli nekako omo$i1 dok nas more1 kao sad1 ne restano re lavljuje. ( ominjali smo ga neka )rabro odnosi atnje i obe$avali da $emo mu omo$i rvom rilikom. (n je odgovorio da $e uskoro sve biti rekasno1 da $e sve biti gotovo rije nego mu us ijemo omo$i. Mo: je neko vrijeme stenjao1 a onda je umuknuo1 a smo &akljuili da je i&da)nuo. %aveer se more tako sti:alo da se u et sati jedva koji val relio reko tru a broda. Vjetar je bio &natno slabiji1 remda je jo: uvijek u)ala o:tra bura. %ekoliko sati nisam ni glasa od svoji) drugova1 a sam &a&vao Augusta. (n mi se oda&vao vrlo slabim glasom1 a nisam mogao ra&umjeti :to je rekao. Jatim sam &vao Petersa i Parkera1 no nijedan se od nji) nije oda&vao. Uskoro sam i ja &a ao u stanje djelomine besvjestice u kojoj su mi se u ma:ti javljale najlje :e slike: &elena stabla1 olja lelujala &rela #ita1 ovorke lesaica1 ete konjanika i drugo. 'je$am se da je u svemu :to mi se rivi9alo glavna &amisao bila kretanje. %ikako mi se u ma:ti nisu javljali ne okretni redmeti kao ku$a1 brijeg ili :to slino. Vjetrenjae1 brodovi1 velike tice1 baloni1 ljudi na konju1 kola u bijesnoj vo#nji i slini redmeti u okretu javljali su mi se1 na rotiv1 u beskrajnim ni&ovima. Kad sam se renuo i& toga stanja1 sunce je ve$ bilo i&a:lo1 i to1 koliko sam mogao rosuditi1 rije sat vremena. Vrlo mije te:ko bilo sjetiti se ra&liiti) okolnosti u ve&i svojeg stanja1 a sam neko vrijeme bio vrsto uvjeren da sam jo: uvijek u rostoriji &a teret1 nedaleko od :krinje i da je Parkerovo tijelo ;igar. Kad sam se na okon sasvim osvijestio1 ustanovio sam da vjetar nije jai od blagog ovjetarca1 a daje more ra&mjerno mirno. ;ako se sti:alo da je re lavljivalo samo sredinu jedrenjaka. !ijeva mi se ruka i&vukla i& kono a. %a njoj je bila1 oko lakta1 ril6 B7 ina o&ljeda. "esna mi je bila sasvim utrnula1 a :aka i &a e:$e jako su mi natekli od ritiska kono a kojim sam bio sve&an is od ramena. (sje$ao sam jaku bol i od drugoga kono a1 kojim sam bio ne odno:ljivo vrsto sve&an oko asa. Pogledao sam svoje rijatelje. Vidio sam da je Peters jo: #iv1 remda mu je debeli kono tako sna#no ste&ao trbu) da se inilo kako je gotovo rere&an na dvoje. Lim sam se omaknuo1 Peters mi je i&nemoglom kretnjom ruke oka&ao kono . August nije davao nikakav &nak #ivota. !e#ao je gotovo dva ut savijen oko odlomljenoga komada vitla. Parker je rogovorio kad je o a&io da se miem i u itao me imam li dovoljno snage osloboditi ga i& tog olo#aja. "odao je da bismo se jo: mo#da mogli s asiti1 kad bi) ja mogao sabrati sve snage i odve&ati ga1 a u su rotnom $emo svi oginuti. Hekao sam mu neka se )rabro dr#i. Ma $u ga oku:ati osloboditi. %a i ao sam u d#e u )laa svoj d#e ni no#i$. %akon vi:e be&us je:ni) oku:aja konano sam ga us io otvoriti. ;ada sam lijevom rukom oslobodio svoju desnu ruku1 a &atim sam rere&ao kono kojim sam bio sve&an. Poku:ao sam se ne micati1 ali sam ritom ustanovio da su me noge osve i&nevjerile i da ne mogu ustati. %i desnu ruku nisam uo $e mogao maknuti. Kad sam to rekao Parkeru1 savjetovao mi je da mirno le#im neko vrijeme dr#e$i se &a vitlo lijevom rukom1 dok mi o et one kolati krv. I doista1 odma) je oela nestajati ukoenost1 im sam uinio ono :to mi je savjetovao Parker. %aj rije sam mogao micati jednom nogom1 &atim drugom. Uskoro sam se omalo mogao slu#iti i desnom rukom. Vrlo o re&no1 ne ustaju$i1 ot u&ao sam do Parkera i rere&ao sve kono e kojima je bio sve&an1 a je ubr&o i on mogao djelomice u otrijebiti sve svoje udove. ;ada smo se br&o bacili n na osao kako bismo oslobodili Petersa. Kono mu se bio duboko &are&ao u trbu)1 kro& ojas njegovi) vuneni) )laa i kro& dvije ko:ulje1 a mu je i& trbu)a1 kad smo skinuli kono 1 obilno otekla krv. I ak je1 im smo uklonili kono 1 rogovorio i odma) se o oravio jer se mogao lak:e micati1 lak:e

nego Parker i ja. ;ome je &acijelo bio u&rok u:tanje krvi. 'labe su nam bile nade da $e se August osvijestiti1 jer uo $e nije davao &nakova #ivota. Kad smo mu se ribli#ili1 vidjeli smo daje samo u nesvijesti1 jer je i&gubio mnogo krvi. Javoj koji smo mu bili namjestili oko ranjene ruke ra&derala je voda. Inae1 nijedan kono kojim je bio sve&an nije bio tako vrsto stegnut da mo#e rou&roiti smrt. (slobodiv:i ga kono a i ukloniv:i komade vitla1 odnijeli smo ga na su)o mjesto u &avjetrini. (ndje smo mu glavu olo#ili ni#e od tijela1 a &atim smo mu sva trojica oeli trljati udove. %akon ola sata on se osvijestio1 ali nas je tek idu$eg jutra mogao re o&nati. ;ek je tad smogao snage govoriti. "ok smo se osloba9ali kono a1 ostojalo je tamnije i naoblailo se1 a smo se oeli bojati da se s rema bura u kojoj $emo 6 onako iscr ljeni 6 svakako oginuti. 're$om1 vrijeme je no$u ostalo vrlo mirno. More se svakog asa sve vi:e smirivalo1 a smo se oeli nadati da $emo se i ak s asiti. 2lagi vjetri$ u)ao je sa sjevero&a ada1 no nije bilo )ladno. Augusta smo vrsto &ave&ali u &avjetrini da ri ljuljanju broda ne okli&ne u more. 2io je reslab sam se ridr#avati. %ama drugima to nije bilo otrebno. 'jedili smo jedan u& drugoga1 dr#ali smo se omo$u okidani) kono a &a vitlo i ra&mi:ljali kako i&a$i i& toga stra:nog olo#aja. 2ilo je ugodno :to smo mogli svu$i odje$u i i& nje iscijediti vodu. Kad smo se &atim odjenuli1 bilo nam je to lo. I Augusta smo svukli1 iscijedili njegovu odje$u1 te je i on osjetio jednaku ugodu. %a:e glavne muke bile su sad glad i #e9. Potra#ili smo omo$1 no ritom nas obu&e oaj1 i ve$ smo oeli #aliti :to smo i&maknuli manje stra:noj smrti u moru. Poku:ali smo se utje:iti nadom da $e nas uskoro na$i neki brod. .rabrili smo tako jedan drugoga da lak:e odnesemo &lo. %a okon je svanulo jutro etrnaestog. Vrijeme je jo: uvijek bilo vedro i blago1 sa stalnim i vrlo laganim ovjetarcem sa sjevero&a ada. More je sad bilo osve mirno. %e &nam &bog ega brod nije vi:e bio tako nagnut kao rije. Paluba se uglavnom osu:ila1 a smo se o njoj mogli slobodno kretati. Vi:e od tri dana i tri no$i nismo ni jeli ni ili1 a je bilo krajnje vrijeme oku:ati odo&do ne:to donijeti. Kako je jedrenjak bio un vode1 malodu:no smo se bacili i na taj osao i malo smo se nadali da $emo do$i do neeg. Uinili smo neku vrst jaru#ala: u dva komada drva &abili smo avle koje smo na:li na ostacima vrata. Jatim smo drva &ajedno sve&ali krajem kono a. ;u smo na ravu bacili u kabinu1 te je vukli amo6tamo nadaju$i se da $emo tako i&vu$i ne:to &a jelo ili bar neki redmet1 koji bi nam mogao dalje omo$i ri tra#enju )rane. Ve$i dio jutra roveli smo rade$i be& us je)a. I&vukli smo tek nekoliko okrivaa1 koji su &a eli o avle. %a:a je na rava doista bila tako nes retna da nismo mogli oekivati bolji us je). ;ada smo oku:ali u ot alublju1 no jednako be& us je)a1 i ve$ smo bili oajni1 kad Peters redlo#i da njemu sve#emo oko asa kono . (n $e oku:ati &aroniti i donijeti :togod )rane i& kabine. Hadosno smo ri)vatili taj rijedlog. ( et se u nama robudila nada. (n je odma) svukao ka ut1 a &atim smo mu sve&ali B3 vrsti kono oko tijela i reko remena tako da se kono ne mo#e i&maknuti. ;aj ot)vat bio je vrlo te#ak i o asan. Koliko god je bilo nade da $e u kabini na$i )rane1 ronilac je morao naj rije krenuti desno1 a &atim ro$i od vodom tri ili etiri metara kro& uski rola& do s remi:ta )rane1 i vratiti se1 a da &a to vrijeme uo $e ne di:e. Kad je sve bilo s remno1 Peters se s ustio u kabinu o ste enicama dok mu voda nije dosegla do brade. ;ada naglavce &aroni1 &aokrenuv:i se desno kako bi krenuo rema s remi:tu )rane. ;aj rvi oku:aj nije us io. Ja manje od ola sata osjetili smo sna#an tr&aj kono a Ato je bio ugovoreni &nak da #eli biti i&vuenC. (dma) smo ga i&vukli1 no tako nes retno da se sav i&udarao o ste enice. %i:ta nije donio jer se nije mogao rovu$i kro& rola&. Voda ga je ne restano di&ala do stro a. Kad smo ga i&vukli1 bio je vrlo iscr ljen i morao se odmarati etnaest minuta. "rugi oku:aj ro:ao je jo: gore. (stao je od vodom i nije davao ugovoreni &nak tako dugo da smo se u la:ili i i&vukli ga. Ustanovili smo da je bilo ve$ krajnje vrijeme. (n je rekao da je1 nekoliko uta ote&ao kono 1 no mi nismo osjetili taj tr&aj. Ha&log tomu je to :to se kono &a leo o ogradu na odno#ju ste enica. ;a je ograda doista smetala1 a smo je odluili ukloniti rije nego :to nastavimo s radom. Kako nismo imali drugog oru9a osim na:i) ruku1 u:li smo svi u vodu1 dokle god smo mogli. Jajednikim smo snagama gurnuli ogradu i slomili je. I tre$i oku:aj bio je be&us je:an1 kao i rva dva1 a je sad bilo oito da se ni:ta ne mo#e osti$i1 osim ako ronilac ne bude imao te#ak redmet1 koji bi ga rite&ao na od kabine dok bude tra#io )ranu. "ugo smo u&alud tra#ili redmet koji bi mogao oslu#iti. %a okon smo1 na na:u veliku sre$u1 otkrili daje jedan od lanaca slabo rivr:$en1 te smo ga lako skinuli. Kad smo lanac rivrstili oko Petersovi) gle#njeva1 on se o etvrti ut s ustio u kabinu. (vaj ut se us io robiti do vrata s remi:ta )rane1 no vrata su 6 na njegovu veliku #alost 6 bila &akljuana1 a se morao vratiti1 a da nije u:ao u s remi:te1 jer vi:e ni sekunde nije mogao i&dr#ati od vodom. 'ad je na: olo#aj doista bio oajan1 a se ni August ni ja nismo mogli su&dr#ati od laa. Mislili smo na ogromne nevolje koje nas more i na ne&natne mogu$nosti s asenja. ;a na:a slabost i ak nije dugo otrajala. Pali smo na koljena i &amolili 2oga da nas i&vede i& svi) ti) mnogobrojni) o asnosti. Ustali smo uni nade i o)rabreni1 oeli smo ra&mi:ljati :to jo: mo#e smrtnik uiniti &a vlastiti s as. 3+ Y %edugo &atim dogodilo se ne:to :to nam je u rvi ma) ru#ilo radost1 a &atim me is unilo velikim stra)om1

ne:to1 :to je bilo u&budljivije od svi) moji) dugi) devet godina uni) najstra:niji) i esto najnevjerojatniji) i najnera&umljiviji) doga9aja. !e#ali smo na alubi nedaleko od ste enica i ra&govarali kako bismo i ak mogli do$i do s remi:ta )rane1 kad sam ogledao Augusta koji je le#ao meni nasu rot i o a&io da je i&nenada smrtno roblijedio i da su mu usnice oele neobino i nera&ja:njivo dr)tati. Mako sam se u la:io. Pomislio sam da je i&nenada obolio1 no tada o a&i) da su mu oi ne omino u erene u neki redmet i&a mene. (krenu) glavu1 i nikad ne$u &aboraviti &anos koji je ro#eo svaki dio mojega tijela kad sam ugledao neki golemi jedrenjak kako 6 udaljen svega dvije milje 6 lovi rema nama. 'koi) na noge kao da me i&nenada ogodilo u srce tane mu:kete. Is ru#io sam ruke rema brodu i ne omino sam i nijemo stajao u tom olo#aju. U&budili su se i Peters i Parker1 remda na ra&liite naine. Peters je kao lu9ak oeo lesati o alubi. I&govarao je ra&liite besmislice is rekidane urlicima i kletvama1 a Parker je bri&nuo u la1 te je nekoliko trenutaka jecao kao dijete. 2rod koji se ribli#avao bio je veliki jedrenjak ni&o&emske gradnje1 crno obojen1 s neukusno o&la$enim likom na ramcu. I taj je brod vjerojatno ro#ivio jaku buru i mnogo je1 inilo nam se1 odnio &a vrijeme bure1 koja je &a nas bila tako kobna. %ije imao rednji jarbol1 a ni dio ograde s desne strane. Kad smo ga ugledali1 bio je oko dvije milje udaljen i lovio je rema nama. Povjetarac bija:e veoma blag1 a smo se najvi:e udili tome :to brod nije imao ra&a eta druga jedra osim rednjega1 glavnog i reke. Jato se vrlo olagano ribli#avao1 tako da smo od nestr ljenja gotovo oboljeli. 2e& ob&ira na u&bu9enost1 i ak smo o a&ili i nes retno kretanje broda. ;ako je odmicao od smjera da smo jedan ut ili dva ut omislili kako je mogu$e da nas nisu o a&ili1 ili smo ak omislili da su nas1 dodu:e1 o a&ili1 ali da nisu nikog vidjeli na alubi1 a kane okrenuti i ot loviti drugim smjerom. U svakom smo trenutku vri:tali i vikali koliko smo god mogli1 samo da strani brod1 kako nam se inilo1 o et romijeni svoju namjeru i o et &a lovi rema nama. ;o se udnovato vladanje onovilo dva ut ili tri ut1 a smo na okon &akljuili da nema drugog obja:njenja1 nego da je kormilar ijan. %a alubi nismo o a&ili nikoga1 sve dok nam se brod nije 38 ribli#io na etvrtinu milje. ;ada smo ugledali tri mornara koje smo o odje$i re o&nali da su %i&o&emci. "vojica su le#ala na nekom starom kono u nedaleko ot alublja1 a tre$i koji kao da nas je veoma rado&nalo romatrao1 stajao je naslonjen s desne strane nedaleko jedra. ;o je bio vrst i visok ovjek vrlo tamne ko#e. Linilo se da nas svojim kretnjama #eli o)rabriti da budemo str ljivi. Veselo nam je klimao glavom1 remda nekako neobino1 i ne restano se smje:kao oka&uju$i ritom ni& sjajno bijeli) &ubi. Kad se njegov brod jo: vi:e ribli#io1 vidjeli smo kako mu je ka a od crvena >lanela najednom ala s glave u more. (n se na to nije oba&irao1 ve$ se i dalje smje:kao klimaju$i glavom. Ma to re riavam otanko i tono onako kako se sve to nama inilo. 2rod se olagano ribli#avao1 sad o et bli#e nego rije1 i... ne mogu mirno govoriti o tom doga9aju... srca su nam divlje lu ala1 cijelom smo du:om klicali i &a)valjivali 2ogu &a neoekivani i divni s as koji nam je ve$ nadomak. I&nenada do re do nas sa stranog broda Akoji nam je ve$ bio sasvim bli&uC neki miris1 neki smrad &a koji na cijelom svijetu ne bismo na:li ime... &a to nema redod#be... akleni1 do krajnosti &agu:ljiv1 ne odno:ljiv1 ne ojmljiv smrad. Ja eo mi je da)1 a kad sam se okrenuo svojim drugovima1 o a&io sam da su blje9i od mramora. %ismo1 me9utim1 imali vremena ras ravljati ili itati 6 jedrenjak je bio udaljen od nas samo :esnaest metara1 a se inilo da kani ristati u& nas kraj krme kako bismo se mogli ukrcati na s u:teni amac. Potrali smo rema krmi1 kad najednom neki :iroki val otjera brod od njegova smjera. "ok je tako lovio oko :est metara udaljen od na:e krme1 ru#io nam se slobodan vidik na njegovu alubu. .o$u li ikada &aboraviti trostruku stra)otu tog ri&oraK "vadeset ili trideset ljudski) le:eva1 od koji) nekoliko #ena1 le#alo je tamo u osljednjem i najodvratnijem stanju ras adanja i&me9u krme i brodske ku)inje. Masno smo vidjeli da na tom rokletom brodu nema ni #ive du:e. I ak smo mrtvace &vali u omo$N "a1 dugo smo i glasno u trenutku bolne na etosti molili te nijeme i odvratne likove da nam omognu1 da ne do uste da i mi budemo nalik njima1 da nas rime u svoje jadno dru:tvoN Ma)nitali smo u stra)u i oaju 6 bili smo osve ludi od boli &bog svojega gorkog ra&oaranja. Kad smo o rvi ut glasno vrisnuli od u#asa1 ne:to se na stranom brodu1 nedaleko jedra oda&valo @ glas je bio tako slian ljudskom kriku da bi se i najosjetljivije u)o moglo u la:iti i revariti. U taj nam as o et jedan nenadani tr&aj broda otvori vidik na redjel oko ot alublja. (dma) ra&abrasmo odakle 3* dola&i onaj &vuk. Ugledasmo onaj sna#ni lik1 jo: uvijek naslonjen na ogradu. Lovjek je ne restano klimao glavom1 no sad mu nismo mogli vidjeti lice jer je bilo okrenuto od nas. Huke su mu bile ra:irene reko ograde1 a dlanovi i&vrnuti. Koljena su mu bila naslonjena na debeli1 na eti kono koji je ve&ao jedro s ogradom. %a golim le9ima1 s koji) je bio otkinut komad ko:ulje1 sjedio je golemi galeb. Marljivo je ro#dirao ono meso. Kljun i a orke duboko je &ario u le:1 a bijelo erje sasvim je o rskao krvlju. Kako se jedrenjak dalje okretao1 tica je1 valjda ugledav:i nas1 s mnogo muke i&vukla krvavo rumenu glavu. Las nas je &a re a:teno gledala1 &atim se lijeno digla s lesa na kojemu se gostila. Poletjela je i&nad na:e alube i lebdjela nad njom nekoliko trenutaka s nekim &gru:anim komadom u kljunu1 s neim :to je bilo slino jetri. ;aj stra)oviti &alogaj adne na okon u& neugodni ljesak do Parkerovi) nogu. %eka mi 2og o rosti1 no u rvi mi je as mo&gom sinula neka misao1 misao1 koju ne$u i&re$i. Krenuo sam rema toj krvavoj mrlji. Pogleda) gore i moje se oi sreto:e s Augustovim oima1 u kojima je bilo toliko snage i ra&uma da sam se odma) osvijestio. 2r&o sam skoio i u& stra:an osje$aj

je&e gurnuo u more taj odvratan redmet. !e: s koje je galeb bio u&letio bila je odu rta kono om i lagano se nji)ala1 kako ju je kljuvala tica meso#der. ;o su bile kretnje &bog koji) nam se naj rije inilo da je ovjek #iv. Kad se galeb digao1 le:ina se1 olak:ana1 &aljuljala i okrenula1 tako da smo joj ugledali lice. "oista1 nikad nisam vidio strasniji ri&orN %ije vi:e bilo oiju1 a ni mesa oko usta1 Vidjeli su se osve goli &ubi. ;o je1 dakle1 bio smije:ak kojim nas je bodrioN ;o je... no bolje da re:utim. Medrenjak je1 kako sam ve$ rekao1 ro:ao kraj na:e krme i nastavio olako i sigurno svoj ut rema &avjetrini. ' njim i s njegovom stra:nom osadom nestala je sva na:a radost1 nestala su sva na:a vedra rivi9enja. "ok je brod olagano rola&io mogli smo mo#da na$i naina i ukrcati se na nj 6 da nam nenadano i stravino ra&oaranje nije osve s utalo i du) i tijelo. -ledali smo i osje$ali1 ali nismo mogli misliti ni raditi... dok nije bilo rekasnoN Koliko je taj doga9aj oslabio na: um1 itatelj mo#e ocijeniti o injenici daje brod bio ve$ tako udaljen da smo jedva vidjeli olovicu njegova tru a1 a onda je ao o&biljan rijedlog da oku:amo livanjem dosti$i brodN Ma sam otad u&alud nastojao otkriti stra:nu tajnu sudbine tog broda. %jegov nain gradnje i vanjski oblik1 kao :to sam rije rekao1 odavao je dojam da je to ni&o&emski trgovaki brod1 a to je mi:ljenje otvr9ivala i odje$a osade. !ako smo mogli roi6 35 tati ime broda na krmi1 a mogli smo vidjeti i :to:ta drugog :to bi nam otkrilo odrijetlo broda da nas golemo u&bu9enje nije li:ilo s osobnosti romatranja i mi:ljenja. Po boji :a>rana oni) tijela koja se jo: nisu bila sasvim ras ala &akljuili smo da je cijela osada omrla od #utice ili od koje druge stra:ne bolesti. Ako je to bio u&rok Aa drugo ne mogu &amislitiC1 smrt je1 sude$i rema olo#aju le:eva1 morala do$i i&nenadno i silovito 6 osve ra&liito od oni) smrtonosni) bolesti koje o&naje ljudski rod. Mo#da je i neki otrov dos io u s remi:te )rane i rou&roio nesre$u. Mo#da su jeli neku ne o&natu1 otrovnu vrstu riba ili koju drugu morsku #ivotinju1 ili ticu. 'vakako1 osve je beskorisno naga9ati kad je sve obavijeno tajnom1 a $e to1 nema sumnje1 &auvijek ostati najstra:nija i nedokuiva &agonetka. YI (statak dana roveli smo u stanju ot une otu ljenosti. 2uljili smo u brod koji je odla&io dok ga mrak nije osve sakrio1 a onda smo se o et donekle osvijestili. ;ada su se vratile muke gladi i #e9e1 kraj koji) su nestale sve druge brige i misli. "o jutra nismo mogli i ak ni:ta uiniti1 a smo se smjestili kako god smo mogli i malo odmorili. Meni je to us jelo i&nad oekivanja1 te sam s avao sve dok me rijatelji1 koji nisu bili takve sre$e1 nisu u &oru robudili da onovo oku:amo do$i do )rane i& s remi:ta. Vrijeme je bilo osve mirno1 a more glatko kao rijetko kad. 2ilo je ugodno i to lo. (naj jedrenjak nismo vi:e vidjeli. Poeli smo raditi. Istrgli smo1 u& malo muke1 jo: jedan lanac. (ba lanca rivrstili smo o Petersove noge1 i on je o et oku:ao do$i do vrata s remi:ta. Mislio je da $e i) mo$i ra&biti ako br&o stigne do nji). %adao se sve vi:e jer je tru broda le#ao us ravnije nego rije. "oista je vrlo br&o do:ao do vrata1 skinuo s gle#nja jedan od lanaca1 oku:ao ra&biti ta vrata1 no u&alud 6 gra9a je bila vr:$a nego :to smo mislili. Ve$ je bio osve iscr ljen od dugog ronjenja1 a ga je trebao netko &amijeniti. Parker se odma) javio. %akon tre$eg u&aludnog oku:aja uvidio je da nikako ne mo#e sti$i do vrata. August1 &bog ranjene ruke1 nije mogao ra&biti vrata ni kad bi stigao do nji)1 a sam tako ja bio na redu uiniti ne:to &a na: &ajedniki s as. Peters je dolje u rola&u ostavio jedan od lanaca1 a ja sam1 &aroniv:i1 ustanovio da nemam dosta ravnote#e odr#ati se od vodom. 'toga odlui) naj rije otra#iti onaj drugi lanac. ;a kaju$i o odu rola&a osjeti) neki tvrdi redmet1 te ga odma) &grabi) i vrati) se na ovr:inu. 'ad smo vidjeli da sam i&nio neku bocu. %a na:u radost boca je bila una orta. 2ogu smo &a)valili &a tu ravodobnu omo$. (dma) smo mojim no#i$em i&vukli e i svaki je otegnuo o jedan umjereni gutljaj. ;o nas je grijalo1 to nam je jaalo tijelo i du). Jatim smo omno bocu &ae ili i objesili je omo$u ru i$a 6 tako da se ne ra&bije. (dmoriv:i se malo1 nakon toga sretnog nala&a1 o et &aroni). 'ada sam rona:ao lanac i odma) i&ronio. (nda sam sve&ao lanac i o tre$i ut &aronio. Uvjerio sam se da nema sile koja bi u tom olo#aju mogla ra&biti vrata s remi:ta. Vrati) se natrag oajan. Linilo se da vi:e nema nikakve nade1 a o dr#anju moji) drugova &akljuio sam da su se omirili s injenicom da $e oginuti. Vino je u njima i&a&valo neku vrst u&bu9enosti koju ja nisam osjetio1 valjda &bog ronjenja. -ovorili su nesuvislo o stvarima koje nisu bile ni u kakvoj ve&i s na:im stanjem. Peters me je ne restano &a itkivao o %antucketu. 'je$am se da mi je i August ristu io o&biljna lica i &amolio me da mu osudim d#e ni e:alj jer da mu je kosa una riblji) ljusaka i da i) #eli i:e:ljati rije nego se iskrca. Linilo se daje Parker najvi:e ri svijesti. (n me je molio da se jo: jednom s ustim u kabinu i da i&vuem :to god na9em. Pristao sam na to. Hone$i cijeli jedan sat1 donio sam mali ko#nati koveg koji je ri adao ka etanu 2arnardu. (dma) smo ga otvorili nadaju$i se da $emo u njemu na$i :togod &a jelo ili i$e1 no nismo ni:ta1 osim neke kutije s britvama i dvije lanene ko:ulje. Jaroni) onovo1 no vrati) se ra&ni) ruku. Kad mi je glava rovirila i& vode1 &auo sam kao da se ne:to na alubi ra&bilo. Kad sam i&i:ao i& vode1 vidio sam :to je bilo. Moji ne&a)valni rijatelji iskoristili su moju odsutnost i is ili ostatak vina. Tele$i staviti bocu na mjesto rije nego se vratim1 is ustili su je. (na je ala i

ra&bila se. Kad sam im rigovorio &bog be:$utna vladanja1 August je &a lakao. (stala su se dvojica oku:ala nasmijati1 kao da se radi o nekoj :ali1 no nadam se da nikada vi:e ne$u ugledati takav smije). %ji)ova nacerena lica bila su stra:na. Vjerojatno je vino odma) i sna#no djelovalo u nji)ovim ra&nim #elucima1 a su bili ot uno ijani. Medva sam i) nagovorio da legnu. (dma) su tvrdo &as ali. "isali su glasno i )ro tavo. 'ada sam bio &a ravo sam na jedrenjaku1 a misli su mi bile mrane. %ije bilo nikakve nade. (ekivao sam samo olaganu 3, 34 smrt od gladi ili1 u najboljem sluaju1 smrt u rvoj buri koja $e nas na asti1 jer ovako iscr ljeni ne bismo mogli i&dr#ati jo: jednu buru. Muke od gladi koje sam sad osje$ao bile su gotovo ne odno:ljive. (sje$ao sam da bi) mogao uiniti sve samo da i) ubla#im. %o#em sam odre&ao komadi$ ko#natog kovega i oku:ao ga ojesti1 ali sam ustanovio da ne mogu rogutati ni jedan &alogaj. I ak mi se uinilo da mi je malo lak:e ve$ i od samoga #vakanja. %aveer su se moji rijatelji robudili. 'vi su bili neo isivo slabi i restra:eni1 jer je restalo djelovanje vina. ;resli su se kao u jakoj gro&nici i oajno &a omagali &a vodom. %ji)ovo me stanje dirnulo. I ak sam se istodobno i radovao :to se sretnim stjecajem okolnosti nisam i ja re ustio u#itku vina i &a ao tako u sjetu i klonulost. I ak sam se &bog nji)ova stanja &abrinuo i u&rujao. (ni mi uo $e nisu mogli omo$i ri tra#enju )rane. lo: nisam bio osve na ustio &amisao da se ne:to donese i& kabine1 no ni:ta se nije moglo oku:ati1 dok se barem jedan od nji) sasvim ne o oravi kako bi mogao dr#ati jedan kraj kono a kad budem ronio. Linilo se da je Parker nekako vi:e ri svijesti nego ostali1 a sam nastojao1 koliko sam god mogao1 odi$i ga. Mislio sam da bi mu voda mogla koristiti. 've&ao sam mu dakle kono oko tijela1 a sam ga doveo do ula&a u kabinu Aon je cijelo vrijeme bio sasvim be& voljeC1 gurnuo sam ga u vodu i odma) ga i&vukao. ;aj mi je okus dobro us io. Parker se inio #iva)niji i osvje#en1 a kad sam ga i&vukao i& vode1 u itao me sasvim ra&umno &a:to sam to uinio. Kad sam mu ra&jasnio1 &a)valio mi se i rekao da se osje$a vrlo dobro. Ha&borito je ra&govarao sa mnom o na:em olo#aju. (dluili smo da jednaki ostu ak rimijenimo kod Augusta i Petersa. ;o smo odma) uinili i obojica su se oslije ku ke osje$ali &natno bolje. ;o sredstvo naglog uranjanja u vodu u amtio sam itaju$i neku lijeniku knjigu o i&vrsnom djelovanju uranjanja u vodu u sluaju kad bolesnik ma)nita u ijanstvu. Kad sam ustanovio da im o et mogu ovjeriti dr#anje kono ca1 &aronio sam tri ili etiri uta redom u kabinu1 remda je ve$ bilo osve tamno i remda su blagi1 :iroki valovi sa sjevera oeli ljuljati tru broda. Kod ti) oku:aja i&nio sam dva no#a u koricama1 ra&an vr od tri galona i jedan okriva1 ali nikakve )rane. Honio sam sve dok se nisam osve iscr io1 no i&nio nisam ni:ta. %o$u su ronili Parker i Peters1 ali ni oni nisu ni:ta i&nijeli1 a smo oajni na ustili taj osao jer smo se uvjerili da u&alud tro:imo snagu. 36 (statak no$i roveli smo u du:evnoj i tjelesnoj klonulosti. %a okon je svanulo jutro :esnaestog1 a smo e&nutljivo regledavali ob&orje. More je jo: uvijek bilo mirno1 sa :irokim valovima sa sjevera1 kao i juer. ;o je bio :esti dan otkako nismo okusili nikakve )rane ni i$a1 osim one boce orta. 2ilo je jasno da mo#emo i&dr#ati samo jo: kratko vrijeme1 ne na9emo li :togod &a jelo. %ikad rije nisam vidio1 a i ne #elim o et vidjeti ljude koji su smr:avjeli kao Peters i August. "a sam i) takve vidio gdjegod na ko nu1 ne bi) rekao da &nam tko su. Posve su im se i&mijenile crte lica1 a nikako nisam mogao vjerovati da su to isti ljudi s kojima sam bio rije nekoliko dana. Premda je i Parker rilino oslabio i bio tako nemo$an da ni glavu nije mogao odi$i1 i ak se nije tako romijenio kao ova dvojica. Vrlo je str ljivo odnosio muke1 nije se tu#io i #elio nam je uliti nadu kako je god &nao. Uto se mene tie1 ja sam atio manje od ostali)1 remda sam na oetku utovanja bio slaba &dravlja. Mnogo sam manje smr:avio1 a um mije bio u unoj sna&i1 dok su ostali bili osve iscr ljeni1 te se inilo da su nekako odjetinjili. -ledao sam nji)ova nacerena lica s glu im smije:kom i slu:ao nji)ove besmislice. I ak bi se na ma)ove i&nenada osvijestili i kao da bi ra&umjeli svoje stanje. ;ada bi u nekom blijesku #iva)n6osti oku:ali ustati1 i neko bi vrijeme govorili osve ra&borito1 remda uni oaja1 o svojim namjerama. Mogu$e je da su moji drugovi jednako mislili o svojem stanju1 mogu$e je da sam ja nesvjesno &a adao u jednake retjeranosti i govorio besmislice kao i oni 6 no to ne mogu &nati. (ko odneva je Parker rekao da s lijeve strane broda vidi ko no1 i jedva sam ga &adr#ao da ne skoi u more #ele$i ot livati do ko na. Peters i August se nisu nimalo osvrtali na njegove rijei1 jer su utonuli u mrane misli. Pogledao sam onamo kamo je Parker oka&ivao1 no nisam mogao o a&iti ni najmanji trag obale. Predobro sam &nao da smo daleko od svakoga ko na da bi) se tome nadao. ;rajalo je dugo dok sam uvjerio Parkera da se vara. (n je tada &a lakao1 jecao je kao dijete1 glasno se derao1 u&disao je dva ili tri sata1 a onda je i&moren &as ao. I Peters i August oku:ali su rogutati komadi$ one ko#e. 'avjetovao sam im da je samo ro#vakaju i is ljunu1 no bili su reslabi &a to. Ma sam me9utim i dalje #vakao komade ko#e i bilo mi je lak:e. %ajvi:e me muila #e91 a me je samo sje$anje na stra:ne osljedice &adr#alo da ne o ijem gutljaj morske vode. 37 ;ako je rola&io dan kad najednom o a&i) neko jedro na istoku1 nama s lijeve strane. Linilo se daje to veliki brod. Plovio je okomito na na: bok1 udaljen oko dvanaest ili etnaest milja. %itko od moji) drugova nije ga jo:

o a&io1 a ja sam se su&dr#avao ne re$i im &asad ni:ta da se ne bismo mo#da o et ra&oarali. %a okon sam1 kad se brod ribli#io1 jasno ra&abrao da lovi ravno k nama. Vi:e se nisam mogao su&dr#ati1 a sam oka&ao brod svojim su atnicima. (ni su odma) skoili na noge i oeli su se nei&mjerno radovati1 vri:tati1 glu o se smijati1 skakati1 ta kati o alubi1 u ati sebi kosu i nai&mjence moliti i sovati. Mene je u&budilo i nji)ovo vladanje1 u&budila me i vjerojatnost da $emo se s asiti1 a nisam mogao i sam ne sudjelovati u tom ludovanju. Pustio sam ma)a nagonu &a)valnosti i &anosu1 te sam se valjao o alubi1 ljeskao rukama1 vikao i radio sline stvari1 dok se i&nenada ne osvijesti). (sjetio sam oaj1 jer nam je brod najednom okrenuo krmu i &a lovio gotovo u osve su rotnom smjeru. ;rebalo mi je vremena da uvjerim svoje bijedne rijatelje da je nastao stra:an obrat u na:im i&gledima. %a sva moja uvjeravanja odgovarali su ukoenim ogledima i kretnjama kojima su oka&ivali da ne #ele biti revareni takvim iskrivljenim i&vje:tajem. (sobito me dirnulo Augustovo ona:anje. Us rkos svemu :to sam govorio ili inio1 on je ustrajao u tvrdnji da nam se brod br&o ribli#ava1 te se s remao ukrcati. Morsku travu1 :to je lovila u& na: jedrenjak1 dr#ao je &a brodski amac1 te je )tio 6 stra:no urlaju$i i viu$i 6 baciti se na nj. Medva sam ga &adr#ao da se ne baci u more. Kad smo se malo umirili1 gledali smo kako brod odmie dok nam na okon nije nestao s vidika. Me9utim1 u& laki ovjetarac se oela s u:tati magla. U ravo tad kad je brod sasvim nestao. Parker se najednom okrenuo k meni. I&ra& lica bio mu je takav da sam &adr)tao. Linio se )ladnokrvan kao nikada dotle. Prije nego :to je i otvorio usta moje mi je srce reklo :to $e re$i. Hekao je da jedan od nas mora umrijeti kako bi ostali mogli ostati #ivi. YII U osljednje vrijeme bio sam ve$ ra&mi:ljao o toj krajnjoj stra)ovitoj nu#di1 te sam u sebi odluio da $u radije umrijeti nego se oslu#iti takvim sredstvom. ;u odluku nisu ni o:to oljuljale sada:nje muke &bog gladi. %i Peters ni August nisu uli 3B Parkerov rijedlog. (dveo sam stoga Parkera na stranu i oeo sam1 o&vav:i u omo$ 2oga1 rosvjedovati. "ugo sam ga molio 6 u ime svega :to mu je sveto 6 da odustane od te &amisli i da je uo $e ne s omene red drugom dvojicom. (n me je slu:ao i nije oku:ao rotusloviti1 te sam se oeo nadati da $u osti$i svr)u. Kad sam restao govoriti1 on mi1 me9utim1 ree da sve to dobro &na1 da je istina sve :to sam rekao1 i da ovjek ne mo#e ni &amisliti strasnije rje:enje1 no da je on do sada i&dr#ao koliko god ovjek mo#e odnijeti1 te daje ne otrebno da oginu svi kad je mogu$e i vjerojatno da smrt jednoga s asi ostale. "odao je da sam sebi mogao ri:tedjeti muku reobra$aju$i ga1 jer je on ve$ i rije ojave onog broda o svemu dobro ra&mislio1 te daje ojava broda samo odgodila objavu tog rijedloga. ;ad sam ga &amolio da rieka bar jo: jedan dan ako ve$ ne$e odustati od svoje namjere1 jer $e nam mo#da neki brod donijeti s as. ( et sam onavljao ni& ra&loga &a koje sam mislio da bi mogli utjecati na njegovu grubu narav. (n mi odgovori da do sada nije o tom govorio1 no da vi:e ne mo#e i&dr#ati be& )rane1 jer bi1 barem :to se tie njega1 bilo rekasno ekati do drugog dana. Kad sam ustanovio da ga ne$u ganuti blagim nainom1 oeo sam drugaije@ rekao sam mu da valjda vidi da sam ja od svi) nas najmanje retr io1 da sam sad1 rema tome1 &draviji i jai od njega1 a i od Petersa ili Augusta1 ukratko1 da $u &nati silom us ostaviti red1 bude li otrebno1 te da $u ga 6 oku:a li on obavijestiti ostale o svojim krvavim i ljudo#derskim namjerama 6 be& oklijevanja baciti u more. ;ad me je &grabio &a grkljan1 i&vukao no#1 te je nekoliko uta1 no be& us je)a1 oku:ao &abosti mi ga u trbu). 'amo njegova slabost s rijeila ga je da i&vr:i to krvolono djelo. Ma sam se neobino naljutio1 a sam ga odvukao do ruba broda #ele$i ga baciti u more. (d toga ga je s asilo Petersovo osredovanje. Peters je do:ao1 rastavio nas i u itao &a u&rok sva9e. Prije nego :to sam mogao ikako s rijeiti1 Parker mu je sve rekao. Uinak njegovi) rijei bio je strasniji nego :to sam oekivao. I August i Peters1 koji su1 ini se1 i sami u sebi ve$ nosili stra)ovitu &amisao koju je Parker rvi i&rekao1 ristali su na njegov rijedlog1 te su &a)tijevali da se ona odma) ostvari. Mislio sam da $e barem jedan od nji) imati toliko ra&uma da mi omogne 33 ri ot oru rotiv i&vr:enja te ogavne odluke. %isam sumnjao u svoj us je)1 u& uvjet da mi se koji od nji) ridru#i1 ali sam se ra&oarao u tom oekivanju1 a sam morao naj rije omi:ljati na svoju sigurnost1 jer bi ti ljudi svaki moj ot or mogli u&eti kao dovoljan ra&log da u tragediji koja $e se1 &nao sam1 uskoro odigrati1 sa mnom ne ostu aju ba: o:teno. Hekao sam im da ristajem na rijedlog1 ali da bi) )tio da se sve odgodi &a jedan sat1 koliko je otrebno da se ra&i9e magla1 jer je mogu$e da tada o et ugledamo neki brod. ;e:kom sam mukom i&nudio od nji) obe$anje da $e riekati. Magla se1 kako sam i ret ostavljao1 jer je uskoro &a u)ao ovjetarac1 digla rije sat vremena1 no broda nije bilo na vidiku1 a smo se s remili vui #drijeb. ' najve$om mukom o isujem stra:an ri&or koji sam do#ivio. %ikakvi kasniji doga9aji nisu mogli i&brisati i& mojeg am$enja taj ri&or sa svim njegovim najsitnijim otankostima1 i omisao na nji) uni:tavala mi je svaki trenutak mojeg kasnijeg #ivota. "o&volite mi1 da taj dio svojeg i&vje:taja is ri ovjedim :to kra$e1 koliko do u:ta

riroda doga9aja. Medini mogu$i nain odluivanja1 u kojem $e svaki od nas oku:ati sre$u1 bilo je i&vlaenje slamke. Male drvene trijeske oslu#ile su umjesto slame1 a odlueno je da $u i) ja dr#ati u ruci. (ti:ao sam na jedan kraj tru a broda1 a moji su bijedni drugovi :utke sjeli na drugi kraj1 okrenuti le9ima rema meni. U toj stra:noj drami odnosio sam1 ri ravljaju$i #drijeb1 najte#e muke. Malo je sluajeva smrtne o asnosti u kojima ovjek ne osjeti #arku #elju &a ouvanjem vlastitog #ivota. 'ad1 kad sam u& taj ti)i1 odre9eni i nemili osao mogao ra&misliti o ne&natnoj mogu$nosti da $u se ouvati od najstra:nije smrti 6 od smrti s najstra:nijom svr)om 6 svaki se djeli$ moje snage ras r:io o ut erja na vjetru1 te me svladao najjadniji i najbjedniji stra). %aj rije nisam imao ni toliko snage relomiti i slo#iti male trijeske. Prsti su mi sasvim otka&ali oslu:nost1 a koljena su mi dr)tala i udarala jedno o drugo. U mo&gu mi je jurilo na tisu$e besmisleni) misli1 kako bi) se mogao i&vu$i i& te ogavne igre. .tio sam se baciti na koljena red svoje rijatelje i &amoliti i) da me o:tede tog osla. Jatim sam omislio da i&nenada navalim na nji)1 da ubijem jednoga od nji)1 a da tako s rijeim vuenje #drijeba 6 ukratko1 mislio sam na sve1 samo ne na i&vr:enje onoga :to sam trebao i&vr:iti. ;im glu im ra&mi:ljanjem i&gubio sam ve$ dosta vremena1 kad me na okon do&ove k svijesti Parkerov glas. Po#urivao me1 tra#io je da i) sve ve$ jednom rije:im stra)ovite tjeskobe1 no ja ni tada 8++ jo: nisam mogao slo#iti trijeske. 2ilo je dogovoreno da $e onaj koji i& moje ruke i&vue najkra$u trijesku umrijeti kako bi s asio ostale. 'amo onaj tko nije bio u slinom olo#aju1 osudit $e me &bog te oite be:$utnosti. %a okon vi:e nisam mogao odga9ati1 te o9o) 6 srce mi je umalo m robilo grudi 6 rema ot alublju gdje su me ekali moji rijatelji. Is ru#io sam ruku s trijeskama1 te je Peters odma) i&vukao. 2io je slobodan 6 njegova trijeska nije bila najkra$a. Vjerojatnost da se ja ne$u s asiti bila je sad ve$a. 'ku io sam svu snagu i ru#io trijeske rema Augustu. I on br&o i&vue. I on je bio slobodan. 'ad je mogu$nost &a moj #ivot ili smrt bila sasvim odjednaka. U tom trenutku osjeti) u grudima sve bjesnilo tigra. (sjeti) naj#e:$u1 naj odliju mr#nju rema svojem bijednom rijatelju Parkeru1 no taj osje$aj ne otraja dugo. "r:$u$i1 gre$i se i &atvoreni) oiju1 ru#i) mu ruku s dvije reostale trijeske. Pro:lo je et minuta dok se odluio vu$i1 a &a sve to vrijeme stra6 )ovitog ekanja ja nisam otvorio oi. ;ada osjeti) kako mi je i& ruke naglo i&vukao jednu od dviju trijeski. 'udbina je bila odluena 6 nisam &nao da li u moju korist ili rotiv mene. %itko nije ni:ta rekao1 a ja se nisam usudio ogledati trijesku koju sam dr#ao. %a okon me Peters u)vatio &a ruku i ja risili) samog sebe otvoriti oi. Po Parkerovu sam dr#anju odma) o a&io da sam s a:en1 a on osu9en. "uboko uda)nu) &rak1 a &atim se be& svijesti sru:i) na alubu. (svijestio sam se na vrijeme da vidim svr:etak tragedije: 'mrt onoga1 koji je bio &aetnik te stra)ote. %ije se uo $e o irao. Kad ga je Petersov no# ogodio u le9a1 odma) se sru:io mrtav. %e$u se &adr#avati ri ovijedaju$i o stra:nom obroku jela. ;o mo#e ovjek samo &amisliti 6 rijei nemaju snage o isati stra)otu stvarnosti. "osta $e biti re$i da smo naj rije uta#ili ludu #e9 na iv:i se Parkerove krvi1 a &atim smo se slo#ili odre&ati ruke1 noge i glavu. ;e smo dijelove &ajedno s i&nutricom bacili u more. (stalo smo1 komad o komad1 ojeli u etiri dana1 koje ne $u nikada &aboraviti: sedamnaestog1 osamnaestog1 devetnaestog i dvadesetog. "evetnaestog se s ustio #estoki ljusak1 koji je trajao etnaest ili dvadeset minuta. 'jetili smo se da u jedan od okrivaa :to smo i) nakon bure bili i&vukli i& kabine1 u)vatimo ne:to vode. Us jeli smo u)vatiti u okriva jedva ola galona vode1 no i ta ograniena &ali)a is unila nas je nekom snagom i nadom. 8+8 "vadeset i rvog bili smo o et u krajnjoj nu#di. Vrijeme je jo: uvijek bilo to lo i ugodno1 tu i tamo s maglama i lakim ovjetarcem1 obino sa sjevera rema &a adu. "vadeset i drugog1 dok smo &ajedno sjedili i oti:teno ra&govarali o na:em tu#nom stanju1 i&nenada mi bljesne neka &amisao1 koja me is uni vedrom nadom. 'jeti) se da mi je Peters1 kad smo ru:ili rednji jarbol1 dao jednu od sjekira i da me &amolio da je s remim o mogu$nosti na neko sigurno mjesto. %ekoliko trenutaka rije nego :to su navalili veliki valovi i jedrenjak na unili vodom1 ja sam tu sjekiru bio odnio u ot alublje i olo#io je na jedan od le#aja s lijeve strane. 'ad sam se dosjetio kako bi mogli omo$u te sjekire robiti alubu i&nad s remi:ta )rane i tako se lagano domo$i )rane. Kad sam rijateljima rio $io tu &amisao oni kriknu:e od veselja1 i svi odosmo rema ot alublju. ;u su ote:ko$e ri silasku bile ve$e nego kod sila#enja u kabinu. (tvor je bio u#i jer je ula&na vrata u kabinu odnijelo more1 a tu1 kod ot alublja1 i&nosio je ula&ni otvor koji je ostao neo:te$en samo malim djelom. I ak nisam oklijevao. 've&ao sam oko tijela kono 1 &aronio i br&o do ro do le#aja. (dma) sam na:ao sjekiru. 'jekira je doekana sa &anosom i rado:$u1 a lako$u s kojom smo ribavili sjekiru smatrali smo &nakom svojega konanog s asa. 'ad smo svom snagom ras aljene nade oeli ra&bijati alubu. %ai&mjence smo radili Peters i ja. August1 radi svoje ranjene ruke1 nije mogao omagati. Kako smo jo: uvijek bili toliko slabi da smo jedva mogli stajati na nogama1 nismo mogli ni raditi1 a da se svakoga asa ne odmaramo1 a smo uvidjeli da $e ro$i mnogo dugi) sati do svr:etka osla 6 to jest1 dok ra&bijemo dosta :iroki otvor da mo#emo u$i u s remi:te )rane. ;o nas i ak nije obes)rabrilo. Hadili smo na mjeseini cijelu no$ te smo u &oru dvadeset i tre$eg us jeli. 'ad se Peters sam javio da $e &aroniti. ( remio se kao i rije1 s ustio se kro& ru u i uskoro se vratio nose$i mali

lonac1 koji je na na:u veliku radost bio un maslina. Kad smo i) medu sobom ra&dijelili i o)le no ojeli1 s ustili smo Petersa o et kro& ru u. (vaj ut je rema:io sva na:a oekivanja. Vratio se s velikim butom i bocom madeire. I& boce smo svaki otegnuli o jedan umjereni gutljaj1 jer smo i& iskustva &nali kakve su ogubne osljedice neumjerenosti. 2ut1 osim kilograma oko kosti1 nije bio dobar &a jelo jer se od slane vode bio sasvim okvario. Uto se mo6 8+* glo jesti odijelismo me9u sobom. Peters i August se nisu mogli obu&dati1 te su svoje obroke odma) ojeli1 no ja sam bio o re&niji1 a sam ojeo samo mali dio svojeg obroka1 jer sam se bojao #e9i1 koja $e se1 &nao sam1 ojaviti. ;ad smo se odmarali od rada1 koji je bio ne odno:ljivo na oran. (sjetiv:i se oko odneva o et ne:to sna#niji i svje#iji1 onovo smo oku:ali o skrbiti se )ranom. Peters i ja nai&mjence smo ronili1 s vi:e ili manje us je)a1 sve do &ala&a sunca. Ja to smo vrijeme i&nijeli jo: etiri mala lonca s maslinama1 jo: jedan but1 jednu bocu od gotovo tri galona i&vrsne madeire i1 emu smo se jo: vi:e obradovali1 jednu malu kornjau s otoja -ala agos. Ka etan 2arnard je nekoliko komada takvi) kornjaa u&eo na brod kad je rilikom i&laska -ram usa i& luke u lovio brod MarE Pitts1 koji se u ravo bio vratio s lova na tuljane u ;i)om oceanu. U nastavku ovog i&vje:taja imat $u jo: rilike s omenuti tu vrstu kornjae. (na se uglavnom nala&i1 kako :to i ve$ina itatelja &na1 na sku ini otoka na&vani) -ala agos. U anjolska rije gali ago o&naava slatkovodnu golemu kornjau1 a je o toj #ivotinji i to otoje dobilo svoje ime. ;u kornjau &ovu katkad 6 &bog nje&ine veliine i snage 6 i slonovskom kornjaom. Lesto su goleme. Vidio sam nekoliko takvi) kornjaa koje su bile te:ke :esto do sedamsto edeset kilograma1 no ne sje$am se daje bilo koji omorac ri ovijedao daje vidio rimjerke te#e od etiri stotine kilograma. I&gled im je neobian1 gotovo odvratan. Kre$u se vrlo olagano1 odmjereno i te:ko1 i tijelo im je ri tom oko tristo centimetra u&dignuto od tla. Vrat im je dug i vrlo tanak1 obino od stotinu i :e&deset do :esto centimetara1 no ja sam ubio kornjau1 kojoj je ra&mak od ramena do glave i&nosio ni:ta manje nego jedan metar. -lava je sasvim slina glavi &mije. ;e kornjae mogu #ivjeti be& )rane nevjerojatno dugo. Ima rimjeraka koji su #ivjeli be& ikakve )rane u s remi:tu broda i o dvije godine 6 a i ak su ostale jednako debele. ;e neobine #ivotinje sline su u neemu devi. U vre$i ri dnu vrata nose stalnu &ali)u vode. U vre$ama ubijeni) kornjaa &nali su na$i i do tri galona i&vrsne i svje#e vode1 remda nisu cijelu godinu rimile nikakvu )ranu. Uglavnom se )rane divljim er:inom i celerom1 a sonom morskom travom i divljim kru:kama1 od koji) divno us ijevaju. "ivlje kru:ke rastu obino na obroncima bre#uljaka nedaleko obale1 gdje ima i kornjaa. ;e su kornjae i&vrsne i vrlo )ranjive1 te su s asile #ivote tisu$ama omoraca1 koji love kitove ili inae love o ;i)om oceanu. 8+5 Kornjaa koju smo i&vukli i& s remi:ta )rane nije bila ba: velika. 2ila je te:ka vjerojatno trideset i dva do trideset i et kilograma. 2ila je #enka1 dobro u&dr#ana1 vrlo debela. U vre$ici je imala vi:e od etvrtine bistre i slatke vode. ;o je doista bilo ravo blago1 a smo slo#no ali na koljena i gorljivo se &a)valili 2ogu &a tu ravodobnu omo$. Mako smo se i&muili dok smo #ivotinju rovukli kro& ru u jer se #estoko o irala1 a bila je vrlo sna#na. Umalo je bila objegla i& Petersovi) :aka i ot u&ala natrag u vodu1 no August joj je bacio na vrat kono s omom1 a ja sam skoio u otvor i omogao Pe6tersu di$i je na alubu. Vodu i& vre$ice a#ljivo smo natoili u vr koji smo ve$ rije donijeli i& kabine. Kad smo to uinili1 odbili smo grlo jednoj boci1 &ae ili ga e om i tako dobili neku vrst a:e1 koja je sadr#avala oko ola litre. Jatim smo svaki is ili o jednu unu a:u vode i odluili dr#ati se te mjere kao dnevnog obroka1 dok ne iscr imo svu &ali)u. Kako je osljednja dva ili tri dana vrijeme bilo su)o i ugodno1 osve se osu:ila osteljina koju smo i&vukli i& kabine i na:a odje$a1 a smo roveli no$ Ato je bilo dvadeset i tre$egC ra&mjerno ugodno i mirno1 budu$i da smo veerali masline i but s malo vina. 2ojali smo se1 u sluaju da &a u:e vjetar1 da nam se no$u ne:to od na:i) &ali)a )rane otkotrlja u more1 a smo sve sve&ali kono om u& ostatke vitla. Kornjau smo revalili na le9a i omno je sve&ali1 jer smo )tjeli da :to dulje ostane #iva. YIII *,. sr nja. 6 ;og jutra smo se robudili se divno o oravljeni1 i du:evno i tjelesno. ( asnost nam je jo: uvijek rijetila 6 nismo &nali gdje smo1 remda je bilo oito da smo veoma vrlo od ko na. .rane smo imali samo &a etrnaest dana1 i to u& najve$u :tednju1 vode gotovo ni:ta1 a lutali smo na najobinijem tru u1 i&lo#eni na milost svakom vjetru i valu. I ak smo1 sje$aju$i se strasniji) nevolja i o asnosti1 i& koji) smo se nedavno sretno i&vukli1 smatrali sada:nje stanje manjim &lom. "obro ili &lo tako je relativnoN Lim je i&i:lo sunce1 s remili smo se da o et oku:ati i&vu$i :togod i& s remi:ta )rane1 kad je najednom udario jak ljusak u& 8+, bljeskanje1 a smo se bacili na )vatanje vode omo$u okrivaa1 kako smo to ve$ jednom i bili uinili. %ismo imali drugog sredstva &a sku ljanje ki:nice1 imali smo samo taj ra&a eti okriva1 koji smo u sredini o teretili komadom lanaca. ;ako je voda tekla rema sredini okrivaa i curila u na: vr. %a taj smo ga nain gotovo

osve na unili1 a onda je sa sjevera udario sna#an vjetar. Morali smo odustati od tog osla1 jer se tru broda o et oeo stra:no ljuljati1 te nismo mogli stajati na nogama. Po:li smo rema ramcu i sve&ali se1 kao i rije1 &a ostatke vitla. ;aj smo doga9aj doekali uno mirnije nego :to bi itatelj omislio ob&irom na te okolnosti. U odne je vjetar ojaao1 a kad je ala no$1 &a u)ala je jaka bura u& ratnju stra)oviti) valova. Iskustvo nas je1 me9utim1 nauilo kako treba urediti ve&ove1 a smo tu oajnu no$ roveli rilino sigurni1 iako nas je more gotovo ne restano &a ljuskivalo1 tako da smo bili mokri do ko#e i remda smo se ne restano bojali da $e nas valovi ot raviti u more. 're$om1 bilo je to lo1 a nam je voda gotovo godila. *4. sr nja. 6 2ura je ujutro jenjala1 vjetar je u)ao slabije1 a more se rilino smirilo1 a nas valovi vi:e nisu re lavljivali. %a na:u smo veliku #alost ustanovili1 me9utim1 da nam je more u&elo dva lonca s maslinama i cijeli but1 remda smo sve to bili dobro &ave&ali. I ak smo odluili ne ubiti kornjau1 te smo se &adovoljili &ajutarkom od nekoliko maslina i o jednom mjericom vode omije:ane s ola vina. ;a nas je mje:avina dobro okrije ila1 a i ak se ne nismo o ili1 kao kad smo ili orto. More je jo: uvijek bilo revi:e burno da bismo o et mogli oku:ati i&vaditi :togod )rane i& s remi:ta. %eki su redmeti1 koji nam u na:em olo#aju nisu trebali1 is livali toga dana kro& otvor1 a voda i) je odma) odgurnula u more. ( a&ili smo daje tru broda sada jae nagnut nego rije1 a smo ne restano morali biti sve&ani. ;ako smo roveli tu#an i neugodan dan. U odne se ojavilo sunce1 gotovo okomito i&nad nas1 a nije bilo sumnje da nas je ni& sjeverni) i sjevero&a adni) vjetrova dognao u bli&inu ekvatora. Predveer smo vidjeli nekoliko morski) asa i rilino smo se u&budili1 vidjev:i kako nam se neki vrlo veliki morski as nemilo ribli#ava. Mednom se tru broda naglo nagnuo1 a je aluba uronila od vodu. (nda je neman re livala i&nad nas1 okrenula se u ravo i&nad ula&a u kabinu i re om je sna#no udarila Petersa. Uvelike nam je laknulo kad je na okon jedan veliki val odnio morskoga sa s alube u more. "a je vrijeme bilo mirnije1 lako bismo ga u)vatili. 8+4 *6. sr nja. 6 Vjetar je tog jutra rilino jenjao1 a ni more nije bilo jako burno1 a smo odluili nastaviti s radom u s remi:tu )rane. Hade$i rilino te:ko cijeli dan1 ustanovili smo da u tom dijelu broda ne mo#emo ni:ta vi:e na$i1 jer su se no$u sru:ili &idovi u toj rostoriji1 a je voda sve odnijela u teretni rostor. ;o nas je otkri$e is unilo oajem. *7 sr nja. 6 More je gotovo u ot unosti glatko. !agani vjetar jo: uvijek u:e sa sjevera i sa &a ada. Kad je oslije odne rigri6jalo sunce1 osu:ili smo svoju odje$u. Te9 smo uta#ili ku aju$i se u moru1 no ri tom smo morali biti vrlo o re&ni jer smo se bojali morski) asa1 koje smo vidjeli oko jedrenjaka. *B. sr nja. 6 Mo: uvijek lije o vrijeme. Medrenjak se sada tako o asno nagnuo da smo se u la:ili kako $e se osve revrnuti. Pri remili smo se kako smo najbolje mogli i&bje$i toj o asnosti. 've&ali smo kornjau1 vr s vodom i reostala dva lonca s maslinama :to smo mogli dalje u &avjetrinu1 s vanjske strane tru a1 is od glavnog lanca. More je cijeli dan vrlo glatko1 s malo vjetra ili uo $e be& vjetra. *3. sr nja. 6 Vrijeme kao juer. Augustova ranjena ruka oka&uje &nakove obamrlosti. (n se tu#i na os anost i na jaku #ed1 no nema jai) bolova. %ikako mu ne mo#emo omo$i1 osim :to mu ruku trljamo s malo octa i& lonca s maslinama1 no ini se1 da od toga nema nikakve koristi. Uinili smo sve :to smo mogli da mu bude ugodnije1 i utrostruili smo njegov obrok vode. 5+. sr nja. 6 %eobino vru$ dan be& vjetra. -olemi morski as livao je cijelo rije odne oko tru a broda. Poku:avali smo nekoliko uta be&us je:no ga u)vatiti etljom. Augustu je uno gore. (n oito ro ada i &bog nedostatka dobre )rane i &bog osljedica rane. %e rekidno se moli ne bi li se oslobodio svoji) atnja i #eli si samo smrt. ;e veeri ojeli smo osljednje masline1 a voda u vru bila je tako bljutava da je be& vina nismo mogli iti. Ujutro smo odluili ubiti kornjau. 58. sr nja. 6 Proveli smo vrlo nemirnu i na ornu no$ jer je olo#aj tru a broda bio kritian. Ujutro smo ubili kornjau i raskomadali je. Ustanovili smo da je mnogo manja nego :to smo mislili1 remda je bila dobro o unjena 6 mesa je bilo uku no jedva et kilograma. "a bi meso :to dulje odr#ali u otrebljivim1 ra&re&ali smo ga na osve sitne komade i stavili i) u tri reosta6 8+6 la lonca od maslina i u bocu od vina Asamo nam je to od svega ostaloC1 a &atim smo meso &alili octom koji nam je ostao u Ione ima od maslina. ;ako smo s remili oko kilogram i ol kornjaina mesa. Mislili smo to ne dirati dokle god ne ojedemo ostalo. (dluili smo smanjiti svoj dnevni obrok mesa 6 tako $emo imati )rane &a trinaest dana. U sumrak udari jak ljusak s grmljavinom i sijevanjem1 no bio je tako kratak da smo jedva us jeli u)vatiti oko ola inte vode. Pristali smo svu tu vodu dati Augustu1 koji je sad1 inilo se1 bio na kraju. (n je is io vodu i& okrivaa kako smo je u)vatili Adr#ali smo okriva i&nad njega1 a mu je voda tekla ravno u ustaC1 jer nismo imali nikakve druge osude1 a nismo )tjeli i&liti vino i& boce ili bljutavu vodu i& vra. %e:to od toga svakako bismo bili uinili da je ljusak otrajao. 2olesniku1 ini se1 nije bilo od vode lak:e. Huka mu je bila osve crna1 od :ake do ramena1 a noge su mu bile )ladne kao led. 'vaki as smo oekivali da $e i&da)nuti. 2io je stra:no smr:avio. Kad smo is lovili i& %antucketa1 imao je :e&deset i tri kilograma 1 a sada nije imao vi:e od dvadeset ili najvi:e dvadeset i et ki6 lograma. (i su mu duboko u ale1 te su se jedva i o a#ale. Ko#a na licu visjela je tako mlo)avo da mu je smetala

kad je #vakao )ranu1 a jedva je gutao i teku$inu. 8. kolovo&a. 6 Vrijeme je jednako to lo1 sunce nesnosno vru$e. ;r jeli smo stra)ovitu #e91 voda u vru bila je osve gnjila1 u njoj su vrvjeli nametnici. I ak smo o ili mjericu te vode omije:ane s vinom1 ali smo samo malo uta#ili #e9. Vi:e nas je osvje#ilo ku anje u moru1 no tim smo se sredstvom 6 &bog bli&ine morski) asa 6 rijetko kad mogli oslu#iti. 'ad nam je bilo jasno da Augustu nema s asa 6 umire. %ismo mu mogli olak:ati atnje1 koje su bile velike. (ko dvanaest sati i&da)nuo je u jakim grevima1 a da ve$ nekoliko sati uo $e nije rogovorio ni rijei. %jegova smrt is unila nas je mranim slutnjama i utjecala je na na:e ras olo#enje tako sna#no da smo cijeli dan ne omino rosjedili kraj lesa i ra&govarali samo :a tom. ;ek kad se sasvim smrailo1 sku ili smo )rabrost ustati i baciti tijelo u more. 2ilo je nei&recivo odvratno i ve$ toliko gnjilo da se otkinula noga kad ju je Pe6ters u)vatio u namjeri da digne tijelo. Kad je le:1 koji se ras adao kli&nuo reko ograde u more1 >os>orno nam je svjetlucanje lesa otkrilo sedam ili osam golemi) morski) asa@ a kad su morski si oeli trgati svoj lijen1 ulo se1 valjda na udaljenost od jedne milje1 kako im &ubi :kljocaju. Mi smo se tresli od stra)a slu:aju$i taj &vuk. 8+7 *. kolovo&a. 6 Mednako stra:na ti:ina i vru$ina. Jora nas je &atekla osve klonule i tjelesno iscr ljene. Voda u vru bila je sad osve neu otrebljiva 6 retvorila se u gustu #elatino&nu tvar u kojoj su se me:koljili ru#ni crvi. Is ra&nili smo vr i dobro ga o rali u moru1 a onda smo u njega nalili malo octa i& na:i) osuda s kornjainim mesom. 'ad smo jedva odnosili #e91 te smo je u&alud oku:avali ugasiti vinom@ ono ju je samo ojaalo1 a osim toga1 odma) smo se stra:no o ijali. Jatim smo oku:ali ubla#iti svoje muke mije:aju$i vino s morskom vodom1 ali smo odma) oeli stra:no ovra$ati a smo se odrekli tog sredstva. 0ijeli smo dan vrebali riliku &a ku anjem no be& us je)a. ;ru broda su o kolili sad sa svi) strana morski si. 2ili su to1 nema sumnje1 one iste nemani koje su juer ro#drle na:ega bijednog rijatelja. 'ada su ekale novu1 slinu go&bu. ;a nas je okolnost is unila gorkim i tu#nim slutnjama. Jnali smo da je ku anje neo isivo ugodno i da nam je to sredstvo osve uskra$eno. Pomisao na to bila je ne odno:ljiva. %ismo uo $e bili sigurni jer nas je i najmanje kli&anje ili kriva kretnja mogla baciti na do)vat ti) ro#drljivi) riba1 koje su se1 livaju$i sve do ruba jedrenjaka1 nagurale oko nas. %ikakva vika1 nikakvo na:e nastojanje nije i) la:ilo. Utovi:e1 kad je Peters jednog od najve$i) morski) asa udario sjekirom i rilino ranio1 taj je morski as i dalje navaljivao na nas. U sumrak se ojavio oblak1 ali je1 na na:u veliku #alost1 ro:ao be& ki:e. -otovo je nemogu$e ra&umjeti na:e atnje od #e9i. Proveli smo no$ be& sna1 mueni #e9i i stra)om red morskim sima. 5. kolovo&a. 6 %ikakve nade da $emo se s asiti. Medrenjak se ve$ tako nagnuo da uo $e nismo vi:e mogli stajati na alubi. Po#urili smo se osigurati vino i kornjaino meso1 da nam ne ro adne1 ako se revrnemo. I&vukli smo dva klina i sjekirom i) &abili koji) ola metra i&nad vode sa strane &avjetrine1 nedaleko kobilice broda1 jer smo le#ali gotovo ve$ osve na boku. Ja te klinove smo sve&ali smo )ranu jer je tu bila sigurnija nego rije1 is od lanca. 0ijeli dan smo stra)ovito bili #edni 6 nije bilo nikakve rilike &a ku anje jer nas morski si nisu ni naas ostavljali. %ismo mogli ni s avati. ,. kolovo&a. 6 Malo red &oru o a&ili smo da se tru revr$e1 te smo se s remili s rijeiti najgore. ;ru se okretao is oetka olagano i oste eno1 a smo se onda us jeli us eti na u&dignutu stranu 6 o kono ima kojima smo sve&ali )ranu &a klinove. %ismo raunali s ubr&anjem okretanja. ;ru se oeo onovo 8+B okretati tako naglo da se u taj tren nismo mogli ni omaknuti. Prije nego :to smo i &nali :to se doga9a bili smo #estoko baeni u more. Ko rcali smo se malo is od ovr:ine vode1 a tik nad nama nala&io se golemi tru broda. Kad sam otonuo1 morao sam is ustiti kono koji sam dr#ao. Ustanovio sam da sam od brodom1 a kako sam bio gotovo osve iscr ljen1 jedva sam se i oku:avao s asiti1 te sam se u nekoliko trenutaka omirio s injenicom da $u umrijeti. I ak sam se i ovoga uta revario. %isam u&eo u ob&ir rirodni ods6kok tru a. %astali vrtlog vode1 od djelomino obratnog okretanja1 i&bacio me je na ovr:inu jo: sna#nije nego :to sam bio uronjen. Kad sam i&ronio1 bio sam1 koliko sam mogao ocijeniti1 osamnaestak metara daleko od tru a broda. Medrenjak je le#ao s kobilicom rema gore i silno se ljuljao1 a more je sa svi) strana bilo vrlo u&burkano i uno vrtloga. %igdje nisam vidio Petersa. Medna bava &a ulje livala je nekoliko sto a od mene1 a i ra&liiti drugi redmeti s jedrenjaka lutali su naokolo. 'ad sam se bojao samo morski) asa1 &a koje sam &nao da su u bli&ini. "a mi se ne ribli#e1 lu ao sam rukama i nogama o vodi okru#iv:i se jenom i livao rema tru u broda. 'amo tome mogu1 nema sumnje1 &a)valiti svoj s as. More je1 naime1 rije nego se brod revrnuo bilo tako uno nemani da sam se &acijelo morao livaju$i sukobiti s kojim morskim som. I ak sam1 sre$om1 stigao itav do boka broda. ;oliko sam oslabio od te:kog na ora da se be& Petersove ravodobne omo$i ne bi) us io o eti na brod. Peters se1 na moju veliku radost1 ojavio A o eo se na kobilicu sa su rotne strane tru aC i bacio mi kraj kono a1 koji je bio sve&an &a klin. ;ek :to smo i&maknuli toj o asnosti1 morali smo obratiti o&ornost na drugu stra:nu ogibelj koja nam je rijetila 6 glad. 'vu na:u &ali)u )rane odnijela je voda1 koliko god smo se trudili osigurati je. ' o&nav:i da vi:e nema ni najmanje mogu$nosti ribaviti novu )ranu1 obojica smo u oaju glasno &a lakali kao djeca1 te nismo ni oku:ali utje:iti jedan drugoga. ;e:ko je ra&umjeti takvu slabost. (nome tko jo: nikada nije bio u slinom olo#aju ona $e se svakako initi neobinom1 no treba se sjetiti daje na: du)1 &bog duge oskudice i stra)a1 bio

tako rastrojen da nas nitko ne smije romatrati kao ostala ra&umna stvorenja. U kasnijim o asnostima1 koje su bile jednake1 ako ne i gore1 )rabro sam odnosio sve muke1 a Peters je1 kako $e itatelj i sam vidjeti1 oka&ivao neku stoiku >ilo&o>iju1 jednako nevjerojatnu kao :to 8+3

je nevjerojatna ova djetinjasta tromost i slaboumnost 6 ra&lika je samo u du:evnom ras olo#enju. Prevrtanje jedrenjaka1 a i njegove osljedice 6 gubitak vina i kornjaina mesa 6 ne bi &a ravo toliko ogor:ale na: olo#aj da nismo i&gubili i okrivae kojima bismo mogli )vatati ki:nicu i vr1 u koji bismo mogli s remiti vodu. 0ijeli donji dio broda 6 esto do devetsto centimetara od ruba do kobilice1 a i sama kobilica 6 bio je gusto okriven velikim :koljkama &a koje smo ustanovili da su i&vrsna i &drava )rana. ;ako se doga9aj1 koji nam se inio tako stra:an1 oka&ao vi:e koristan nego :tetan. (tkrio nam je &ali)e )rane koja $e nam biti dovoljna &a mjesec dana1 budemo li je :tedljivo tro:ili1 a to je uvelike ridonijelo i na:oj udobnosti1 jer smo sada bili u uno manjoj o asnosti nego rije. ;rebalo je1 me9utim1 nabaviti vodu1 ali kakoK ;a nas je ote:ko$a uinila slije ima &a sve rednosti na:eg novog stanja. "a budemo u sluaju ki:e s remni1 skinuli smo ko:ulje da i) u otrijebimo kao :to smo rije u otrebljavali okrivae 6 no nismo se nadali da $emo1 a ni u naj ovoljnijim okolnostima1 u)vatiti na taj nain vi:e od olovice inte vode. 0ijeli dan nije bilo ni traga oblacima1 a muke od #e9i bile su gotovo ne odno:jive. Peters je no$u jedva sat vremena s avao nemirnim snom1 no ja nisam ni na trenutak sklo io oi. 4. kolovo&a. 6 "anas je &a u)ao ugodan ovjetarac i natjerao nas kro& golemu ovr:inu okrivenu morskom travom u kojoj smo sretno rona:li jedanaest mali) rakova1 a smo si riu:tili nekoliko slasni) obroka. !juske ti) rakova bile su sasvim mekane1 te smo i) ojeli itave. (d nji) nismo bili tako #edni kao od :koljki. Kako u travi nismo vidjeli ni traga morskim sima1 usudili smo se i oku ati. (stali smo u vodi etiri ili et sati i &natno uta#ili #e9. Vrlo smo se dobro osvje#ili i tako ugodnije roveli no$. (bojica smo malo ods avali. 6. kolovo&a. 6 %agla i ne rekidna ki:a blagoslovila je taj dan. Padala je od odneva do no$i. -orko smo #alili gubitak vra i boce1 jer bismo bili1 unato1 nes retnom sredstvu &a )vatanje ki:nice1 na unili barem vr1 ako ne i vr i bocu. (vako smo oku:ali uta#iti #e9 cijede$i ko:ulje nato ljene vodom1 cijede$i u ka ima dragocjenu teku$inu u usta. ;ako smo roveli cijeli dan. 7 kolovo&a. 6 U ravo u &oru smo istodobno obojica o a&ili na istoku jedro koje je oito lovilo rema namaN Po&dravili smo tu no divnu sliku slabim1 ali dugim i &anosnim krikom1 te smo odma) oeli davati sve mogu$e &nakove. Ma)ali smo ko:uljama1 skakali uvis koliko god smo onako oslabljeni mogli1 a i vikali smo svom snagom svoji) lu$a1 remda je brod bio udaljen najmanje etnaest milja. I ak se brod ribli#avao na:em tru u. Jnali smo da mora do$i do nas1 da nas mora o a&iti nastavi li ut tim smjerom. 'at kasnije jasno smo vidjeli ljude na alubi. ;o je bio dug1 niski1 gi&davi brod s vr:nim jedrima1 s crnom kuglom na rednjem vr:nom jedru i s ot unom osadom.

%ajednom smo se restra:ili da $e nas re ustiti sudbini 6 koliko god nismo mogli ni &amisliti da nas nisu o a&ili. ;o bi bio in najve$eg divlja:tva1 a i ak1 koliko se god inilo nevjerojatno1 na moru je to bio est sluaj u slinim rilikama. ;akva su divlja:tva &nala i&vr:iti stvorenja koja se ubrajaju u ljudski rod. Mi smo sad1 )vala 2ogu1 bili sretniji1 jer smo o a&ili #iva)no kome:anje na brodu1 koji je digao britansku &astavu. Po okretanju k vjetru &akljuili smo da lovi ravno rema nama. Pol sata kasnije bili smo u kabini broda. ;o je bio brod Mane -uE1 koji je od &a ovjedni:tvom ka etana -uEa1 is loviv:i i& !iver oola1 lovio u Mu#no more i ;i)i ocean radi lova na tuljane i trgovine. 'luaj jedrenjaka PolE i& 2ostona i njegova sudbina tako je oito slina na:oj da ne mogu1 a da to ne s omenem. ;aj je brod sa stotinu i trideset tona tereta drva i )rane is lovio 8*. rosinca 8B88. od &a ovjedni:tvom ka etana 0asneaua1 i& 2ostona &a 'anta 0roi?. (sim ka etana1 bilo je na brodu osam ljudi: orunik1 etiri mornara i ku)ar1 te g. .unt i njegova slu#avka1 0rnkinja. Petnaestog1 kad su ro:li li$ak kod -eorgesa1 &a vri6 jeme sna#nog jugoistonog vjetra brod je dobio ru u1 te se na okon revrnuo1 no nije se slomio1 i brod se o et us ravio. ;ako su ostali u tom olo#aju1 s vrlo malo )rane1 stotinu devedeset i jedan dan Aod 84. rosinca do *+ li njaC1 kad je ka etana 0asneaua i 'amuela 2adgera1 koji su jedini ostali #ivi1 s tru a oku io brod Iame i& .ulla. ;aj je brod1 od &a ovjedni:tvom ka etana Ieat)erstonea1 lovio i& Hio de Meneira ku$i. Kad su i) na:li1 bili su na *BX sjeverne :irine i 85X &a adne du#ine 6 bili su1 dakle1 no:eni oko dvije tisu$e miljaN Iame je 3. sr nja susreo jedrenjak "romeo od &a ovjedni:tvom ka etana Perkinsa1 koji je oba atnika iskrcao u Kennebecku. I&vje:taj1 i& kojega sam saku io ove odatke svr:ava ovim rijeima: FPrirodno je itati se kako su tako dugo mogli lutati naj6 rometnijim dijelom Atlantskog oceana1 a da i) cijelo vrijeme nitko nije na:ao. (ni su ro:li kraj vi:e od dvanaestak brodova1 ili od koji) im se jedan tako ribli#io da su jasno mogli vidjeti ljude na alubi i ljude koji su i) romatrali s jarbola1 a i ak je osada broda 6 na neo isivo ra&oaranje gladni) i na ola smr&nuti) ljudi 6 ugu:ila u sebi osje$aj su$uti i ot lovila1 re ustiv:i i) okrutno sudbiniNO YIV Mane -uE bila je lije brod s vr:nim jedrima1 nosivosti stotinu i osamdeset tona. 2io je neobino vitki) bokova1 a na vjetru1 ri blagom vremenu jedna od najbr#i) jedrenjaa1 :to sam i) ikada vidio. %a u&burkanu moru nije bila ba: &godna1 a s ob&irom na svr)u kojoj je bila namijenjena1 reduboko je ga&ila. Ja takvu su svr)u &godniji :iroki brodovi1 s ra&mjerno li$im ga&om 6 recimo brod od tri stotine do et stotina tona. Medrenjaa je trebala biti o remljena kao jedrenjak s tri jarbola i trebala je biti gra9ena ra&liito od obini) brodova na Mu#nom moru. 'vakako1 i dobro naoru#ana. ;rebala je imati1 recimo1 deset ili dvanaest kratki) brodski) to ova od :est kilograma i dva ili tri duga1 sa :irokim mjedenim cijevima1 a u& svaki to :krinju &a oru#je1 koja ne ro u:ta vodu. 'idra i elini kono i trebali bi biti &natno vr:$i nego obino1 a :to je najva#nije1 osada bi morala biti mnogobrojna i s osobna. 2rodu1 kakav sam o isao1 bila bi otrebna osada od barem edeset ili :e&deset sna#ni) momaka. Mane -uE imala je osadu od trideset i et s osobni) mornara1 ne raunaju$i ka etana i orunika1 no nije bila naoru#ana ni o remljena kako bi trebalo i kako bi to o#elio omorac koji o&naje sve ote:ko$e i o asnosti tog &animanja. Ka etan -uE bio je vrlo ugla9en gos odin i ovjek s velikim iskustvom u trgovini na Mugu1 kojoj je osvetio ve$i dio svoga #ivota1 no nedostajalo mu je snage1 a rema tome i odu&etna du)a1 koji je tu svakako otreban. 2io je suvlasnik broda kojim je &a ovijedao i bio je ovla:ten da na utovanju o Mu#nom moru ukrca svaki teret koji mu se na9e ri ruci. Vo&io je1 kao obino na takvu utovanju1 krunice1 ogledala1 kresiva1 sjekire1 sjekirice1 ile1 bradve1 blanje1 dlijeta1 #ljebasta dlijeta1 svrdla1 tur ije &a kovinu1 strugae1 velike tur ije1 eki$e1 avle1 britve1 igle1 konac1 lonarsku robu1 amuk i druge osobne redmete i sitnice. Medrenjaa je i& !iver oola is lovila 8+. sr nja1 dvadeset i etog re:la je Hakovu obratnicu na *+X &a adne duljine i stigla dvadeset i devetog na jedan od Ka verdski) otoka1 gdje je ukrcala sol i druge otre :tine &a utovanje. 5. kolovo&a na ustila 88* je Ka verdske otoke i &a lovila na jugo&a ad1 rema obali 2ra6&ilije1 te je re:la ekvator i&me9u *BX i 5+X &a adne duljine. ;im smjerom obino love brodovi i& Euro e rema Htu "obre %ade ili rema Istonoj Indiji. ;ako se brodovi uklanjaju &avjetrini i jakim rotivnim strujama koje stalno revladavaju u& obalu -vineje1 a to je1 na okon1 i najkra$i ut1 jer tu uvijek ima &a adni) vjetrova omo$u koji) se dola&i do Hta. Ka etan -uE se namjeravao naj rije &austaviti kod Kerguelenove &emlje 6 ne &nam &a:to. Kad su nas bili oku ili1 jedrenjaa je ro:la kraj Hta 't. HoQue na 58X &a adne duljine. Prema tome smo ustanovili da je tru na:eg broda lutao od sjevera rema jugu itavi) *4XN %a alubi Mane -uE ostu ali su s nama vrlo ljuba&no1 kako je to &a)tijevalo na:e bijedno stanje. %akon etrnaest dana1 dok smo u& blagi ovjetarac i lije o vrijeme lovili ne restano rema jugo&a adu1 Peters i ja sasvim smo se o oravili od osljedica nedavne oskudice i stra:ni) atnji1 te smo se svega sje$ali vi:e kao nekog je&ovitog sna i& kojega smo se sretno robudili nego rave i gole &bilje. Kasnije sam ustanovio daje obino ta ojava djelominog &aborava osljedica nagli) rijela&a i& radosti u #alost ili i& #alosti u radost 6 stu anj &aborava odgovara stu nju ra&like u romjeni osje$aja. Ma1 na rimjer1 nikako ne mogu &amisliti unu mjeru

bijede koju sam odnosio u one dane na tru u. 'je$am se doga9aja1 ali ne i osje$aja koje su ti doga9aji i&a&ivali u ono doba. Jnam samo to da sam tada mislio da ljudska riroda nikako ne bi mogla odnijeti ve$e atnje. Putovali smo nekoliko tjedana1 a da se nije dogodilo ni:ta &naajno od sluajnog susreta s nekim kitolovcima. Lesto bismo susreli kojeg crnog ili ravog kita1 kako ga na&ivaju &a ra&liku od ulje:ure. Ulje:ura ima uglavnom ju#no od dvadeset i ete us orednice. 86. rujna1 u bli&ini Hta "obre %ade1 jedrenjaa je do#ivjela rvu jau buru otkako je is lovila i& !iver oola. U tom dijelu1 no jo: e:$e ju#no i istono od Hta Ami smo bili &a adnoC1 omorci se esto moraju boriti sa stra:nim burama sa sjevera. (ne uvijek u&burkaju more1 a jedna je od nji)ovi) najo asniji) &naajki i&nenada romjena smjera vjetra. ;o se obino dogodi kad bura najsna#nije u:e. Medan trenutak u:e ravi orkan sa sjevera ili sjeveroistoka1 a onda se odjednom i& toga smjera ne javi vi:e ni da:ak vjetra1 ve$ i&nenada neo isivom snagom &a u:e s jugo&a ada. 'vijetla mrlja na jugu siguran je red&nak rom6 jene vremena1 a tako brod mo#e odu&eti sve otrebne mjere o re&a. 885 2ilo je oko :est ujutro kad je &a u)ao vjetar jakim udarcem i1 kao obino1 sa sjevera. (ko osam vjetar je ojaao i navalio na nas tako golemim valovima kakve nikada nisam vidio. 'vaki redmet na brodu bio je osiguran kako se najbolje moglo1 no jedrenjaa se stra:no na re&ala. Poka&ala je1 ritom1 kako je lo:e kakvo$e jer je svaki as uranjala ramcem i te:ko se borila sa svakim valom. %aredni bi je val i ak o et &alio. 2a: red &ala&ak sunca ojavi se na jugo&a adu svijetla mrlja koju smo oekivali i &a jedan sat smo o a&ili daje malo glavno jedro mli6 tavo &ale r:alo u& jarbol. "va sata kasnije1 us rkos svim mjerama1 legli smo kao &aarani na bok1 a obje:njela jena oletjela je reko nas. Mugo&a adnjak je1 sre$om1 tek jednom &a u)ao1 a je us jelo us raviti brod be& gubitka kri#eva. Jatim smo se jo: nekoliko sati borili s u&burkanim morem1 a rema jutru je vrijeme bilo o et gotovo jednako kao rije bure. Ka etan -uE je rekao da smo se udom s asili. 85. listo ada ugledali smo otok Princa Edvvarda na ,6X 43O ju#ne :irine1 57X ,6O istone duljine. "va dana kasnije bili smo nedaleko otoka Possession1 a tada smo ro:li kraj otoka 0ro&et na ,*X 43O ju#ne :irine1 ,BX istone duljine. (samnaestog stigosmo do Kerguelenova otoka ili Pustog otoka u ju#nom Indijskom oceanu1 te se usidrismo u 2o#inoj luci1 u vodi dubokoj etiri )vata. ;aj otok1 ili bolje1 sku otoka1 le#i jugoistono od Hta "obre %ade. (d toga rta je udaljen gotovo osam stotina liga. (tkrio ga je 877*. Irancu& barun de Kergulen ili Kerguelen1 koji je mislio da je taj otok dio nekoga velikog ju#nog kontinenta1 te je tako i i&vijestio. ;o je u ono doba obudilo rilino &animanje. 'toga je vlada u&ela stvar u ruke1 te je naredne godine oslala baruna da svoje otkri$e tono is ita. ;ada se otkrila &abluda. -odine 8777. nai:ao je na isti sku otoka ka etan 0ook. (n je glavni otok na&vao Pustim otokom. ;o mu ime i&vrsno ristaje1 no kad se omorac ribli#ava tom otoku ini mu se da nije tako. Ve$ina bre#uljaka okrivena je od rujna do o#ujka divnim &elenilom. U&rok je toj varljivoj ojavi neka mala biljka1 slina al skoj sa?i6>ragi1 koja bujno raste na :irokim komadima &emlje1 na nekoj vrsti ra&mrvljenog treseti:ta. (sim te biljke na otoku nema ni traga nekom &naku biljnoga svijeta1 i&u&ev:i ne:to kru ne bujne trave u bli&ini luke1 ne:to li:aja i grmlja1 koje je slino &elju1 kad ve$ nosi sjeme1 i koje je gorka i ljuta okusa. Povr:ina otoka je bre#uljkasta1 no nijedan bre#uljak nije visok. I ak su vr)ovi bre#uljaka okriveni vjenim snijegom. %a otoku ima nekoliko luka1 me9u kojima je naj&godnija 2o#i$na luka. ;a je luka rva o redu na sjeveroistonoj strani otoka1 a do nje se dola&i kad se u& sjevernu obalu o lovi Ht Irancois1 koji svojim osobitim oblikom slu#i kao utoka&. Istaknuta toka rta svr:ava visokom klisurom u kojoj je :iroka ru a i ini se kao neki rirodni svod. Ula& je na ,BX ,+O ju#ne :irine1 63X 6O istone duljine. Kad se tuda ro9e1 dola&i se do dobrog sidri:ta kojeg ok6 ru#uje nekoliko mali) otoka1 koji su dovoljna &a:tita od svi) istoni) vjetrova. Krenemo li od tog sidri:ta dalje rema istoku1 dola&imo u (sin &aljev 6 u glavni dio luke. ;o je mali ba&en dubok etiri )vata1 s dnom od tvrde gline1 a osve je o koljen ko nom. 2rod tu mo#e be& o asnosti ostati usidren velikim sidrom i do godinu dana. Ja adno1 kod ula&a u (sin &aljev1 tee na do)vat mali otok s i&vrsnom vodom. %a Kerguelenovu otoku ima jo: uvijek neki) tuljana s dlakavim kr&nom1 a ima i mnogo tuljana sa surlom1 o&nati) od imenom morski slon. Ptica ima vrlo mnogo. (sobito uno ima ingvina1 i to etiri ra&liite vrste. %ajve$i je kraljevski ingvin 6na&van tako &bog veliine i lije a erja. -ornji dio njegova tijela obino je siv1 katkad nekako ljubiasto obojen1 a donji je dio neo isivo bijel. -lava mu je sjajno1 blistavo crna1 a takve su mu i noge. %ajlje :e su i ak dvije :iroke &latne trake erja1 koje idu od glave do grudi. Kljun mu je dug i ru#iast ili jarko crven. ;e tice )odaju us ravno i dostojanstveno. -lavu nose visoko1 krila su im s u:tena u& tijelo1 kao ruke1 a re im str:i od tijela us oredno s nogama. 'toga su vrlo slini ljudskim stvorenjima1 a $e nji)ova ojava na rvi ogled ili u sumrak lako &avarati gledaoca. Kraljevski ingvini koje smo vidjeli na Kerguelenovu otoku ve$i su od guske. Mo: ima makaronski) ingvina1 magare$i) ingvina i dru:tveni) ingvina. ;i su ingvini uno manji1 erje im nije tako lije o1 a i inae se ra&likuju jedni od drugi). (sim ingvina ima i mnogo drugi) tica. ;reba s omenuti morske koko:i1 modre golube1 atke1 ortegmontske koko:i1 kukaste kormorane1 golube1 morske lastavice1 morske galebove1 burnice1 velike golubove i1 na okon1 albatrose. Veliki golub velik je kao obini albatros i meso#der je. Lesto ga na&ivaju i kostolomcem ili morskim orlom. ;o su vrlo neo re&ne tice. Kad su dobro sku)ane1 tena su )rana. Lesto lete nad ovr:inom vode sasvim ra:ireni)

krila1 te se ini da uo $e ne miu krilima. 88, 884 Albatros je jedna od najve$i) i najdivniji) tica Mu#nog mora. ;o je vrst galeba. 'voj lijen )vata u letu. %ikada ne dola&i na ko no1 osim kad treba snesti jaja. I&me9u te tice i ingvina ostoji neobino rijateljstvo. -nije&da grade &ajedno. Albatrosovo je smje:teno u sredini i&me9u etiriju gnije&da ingvina. Pomorci na&ivaju sku ove takvi) gnije&da gnje&di:tem. ;a su gnje&di:ta o isana u mnogim knjigama1 no ima itatelja koji &acijelo nisu jo: roitali te o ise1 a $u ja ne:to re$i o ingvinu i albatrosu1 o nji)ovu nainu gra9enja gnije&da i o nji)ovu #ivotu. Kad do9e doba le#anja na jajima1 tice se sku e u velikim jati6 j ma1 te se ini da se nekoliko dana dogovaraju. %a okon krenu na osao. I&aberu ravan komad tla1 dosta :irok1 obino je to ovr:ina od tri do etiri ara1 :to bli#e moru1 ali i ak dosta udaljenu1 da i) more ne re lavi. Kod i&bora mjesta odluuje ravnina ovr:ine. Mjesto mora biti :to manje &akreno kamenjem. Kad je to itanje rije:eno1 tice u isti ma) i nekako jednodu:no1 matematiki tono nacrtaju etverokut ili ravokutnik 6 rema tome1 kako bolje odgovara rirodi tla1 i dovoljno veliku1 da se unutar nje lako mogu smjestiti sve udru#ene tice1 ali ni jedna vi:e1 6 vjerojatno &ato1 da se tu ne bi smjestile ostale tice1 koje nisu sudjelovale u gra9enju gnje&di:ta. Medina strana ome9enog tla ide us oredo s rubom vode1 a otvorena je &a ula&ak i i&la&ak. Kad su tako utvr9ene granice gnje&di:ta1 rostor se oisti od svi) ot adaka i sme$a. Ptice odnesu kamen o kamen i&van granica1 osla#u to kamenje tik u& granicu i tako s tri ko nene strane odignu &id. ' unutarnje strane u&a &id naine savr:eno ravan i gladak ut1 :irok dva do tri metra1 koji vodi oko cijelog gnje&di:ta1 i slu#i kao javno :etali:te. ;ada odijele cijelu ovr:inu u jednake male etverokute. ;o naine tako da sagrade uske1 vrlo glatke uteljke1 koji u ravim kutovima vode o cijelom gnje&di:tu. %a svakom raskr:$u ti) uteljaka sagrade o jedno albatrosovo gnije&do1 a u sredini svakoga etverokuta sagrade ingvinovo. ;ako je svaki ingvin o koljen sa etiri albatrosa1 a svaki albatros istim brojem ingvina. Pingvinovo gnije&do osve je litka ru a u &emlji1 tek tolika da s rijei da se ingvinovo jedino jaje ne otkotrlja. Albatrosovo gnije&do nije tako jednostavno. ;o je bre#uljak visok tristotinjak centimetara1 a u romjeru :esto. ;aj bre#uljak nainjen je od &emlje1 morske trave i :koljaka1 a albatros se ugnije&di na njegovu vr)u. Ptice se osebno brinu da im gnije&da nikada ne budu ra&na1 ni &a vrijeme le#anja1 ni dok mladi nisu dovoljno sna#ni da se sami mogu brinuti &a sebe. "ok je mu#jak odsutan ribavljaju$i )ranu1 u gnije&du je #enka1 i tek kad se vrati nje&in drug1 ona i&lije$e. Maja nikad nisu ne okrivena 6 dok je jedna tica i&van gnije&da1 druga le#i na jajima. ;aje mjera otrebna1 jer se stanovnici gnje&di:ta ne libe jedan drugome svakom rilikom ukrasti jaja. Premda u mnogim gnje&di:tima #ive jedino ingvini i al6batrosi1 i ak ima gnje&di:ta u kojima ima i ra&liiti) morski) tica s jednakim ravima. ;e tice smjeste svoja gnije&da tamo gdje na9u mjesta1 no nikad se ne uguraju me9u gnije&da brojnije vrste tica. I& daljine je takvo gnje&di:te neobino. Jrani rostor i&nad takvi) naselja sav je is unjen mnogobrojnim al6batrosima Ame9u kojima ima i manji) ticaC1 koji ne rekidno lebde nad gnje&di:tem1 odla&e i vra$aju se ku$i. Istodobno gomila ingvina rola&i uskim uteljcima. (ni stu aju o ut vojnika ili :e$u o glavnom :etali:tu1 koje okru#uje gnje&di:te. Ukratko1 kako god romatrali taj rostor1 moramo se diviti ra&umu ti) ernati) stvorenja koji u svakom ogledu odsje$aju na dobro ure9eno ljudsko dru:tvo. 'utradan1 nakon na:eg dolaska u 2o#inu luku1 u&eo je rvi orunik1 g. Patterson1 amac i A remda jo: nije bilo vrijeme &a toC o:ao u otragu &a tuljanima. Ka etan se s nekim svojim mladim ro9akom iskrcao na &a adnom1 ustom dijelu otoka1 jer je trebao obaviti neki meni ne o&nat osao. Ka etan -uE u&eo je sa sobom bocu u kojoj je bilo &a ea$eno ismo i krenuo je rema jednom od najvi:i) vr)ova na otoku. Vjerojatno je )tio ostaviti to ismo na nekoj u&visini1 &a neki drugi brod1 koji je tu imao kasnije ristati. Lim su nam oni nestali i& vida1 nas6 tavili smo APeters i ja bili smo u orunikovu amcuC lovidbu oko otoka1 tra#e$i tuljane. ;im smo se oslom bavili tri tjedna. Mako smo o&orno is itivali svaki kuti$1 ne samo Kerguelenove &emlje1 ve$ i nekoliko mali) otoka u bli&ini. 'av nam je trud bio gotovo be&us je:an. Vidjeli smo mnogo kr&neni) tuljana1 no bili su tako la:ljivi da smo se doe ali samo tri stotine i edeset ko#a. 2ilo je mnogo i morski) slonova1 osobito na &a adnoj obali otoka1 no ubili smo i) jedva dvadeset. %a manjim otocima na:li smo dosta tuljana1 no nismo i) dirali. Vratili smo se na jedren6jau jedanaestog. ;u smo na:li ka etana -uEa i njegova sinovca1 koji su nam rio $ili lo:e stvari o otoku. ;o je naj ustiji i najne6 lodniji kraj na svijetu. (ni su na otoku ostali dvije no$i1 i to &bog nekog nes ora&uma 6 drugi orunik nije na vrijeme oslao o nji) amac sa jedrenjae. 886 887 YV "vanaestog smo is lovili i& 2o#ine luke rema &a adu1 is6 j tim utem kojim smo do:li. ' lijeva nam je bio Marionov otok1 jedan i& sku ine 0ro&et. Jatim smo ro:li kraj otoka Princa Ed6<arda1 ostaviv:i ga tako9er s lijeve strane. ;ada smo &aokrenuli Z malo rema sjeveru1 te smo &a etnaest dana stigli do sku ine otoka ;ristan dOAcun)a na 5BX BO ju#ne :irine1 8*X BO &a adne duljine. ;a sku ina1 koja je danas dobro o&nata i koja se sastoji

od tri okrugla otoka1 otkrili su Porlugalci1 a &atim su ga o)odili %i&o&emci A865,C i Irancu&i A8767C. ;a tri otoka ine &ajedno tro6 j kut1 a udaljeni su jedan od drugoga desetak milja1 te se i&me9u = nji) otvara lije 1 :irok rola&. Povr:ina ti) otoka vrlo je brdovita1 osobito na ;ristanu dOAcun)a. ;o je najve$i otok u sku ini. Povr:ina mu je etnaest milja1 a tako je visok da se ri lije om vremenu vidi s udaljenosti od osamdeset ili devedeset milja. Medan dio ko na sa sjeverne strane di#e se strmo u& more vi:e od tristo metara. %a toj visini :iri se visoravan gotovo do sredine otoka1 a s te visoravni di#e se vrlo visoki sto#ac1 o ut sto:ca j na ;eneri>>i. "onja olovica sto:ca okrivena je rilino visokim stablima1 a gornji dio je goli kamen1 obino &astrt oblacima i ve$i dio godine od snijegom. (ko otoka nema liina ni drugi) o asnosti. (bale su strme1 a voda duboka. %a sjevero&a adu je &aljev sa #alom od crna ijeska1 gdje lako mogu ristati am6 [ ci ako u:e ju#njak. ;u ima i&vrsne vode u i&obilju. Udicom se mo#e loviti bakalar i druga riba. "rugi otok o veliini je naj&a adniji u sku ini. Jove se %e ristu ani otok. !e#i na 57X 87O ju#ne :irine1 8*X *,O &a adne duljine. Povr:ina mu je sedam ili osam milja1 a obala je sa svi) strana stra:no strma. %ajve$i dio otoka osve je ravan1 a cijela je ovr:ina ne lodna. 'amo na sjevernoj strani ima ne:to kr#ljava grmlja. (tok 'lavuja najmanji je i najju#niji1 a le#i na 57X *6O ju#ne :irine1 8*X 8*O &a adne duljine. %a njegovoj ju#noj strani visoko str:e kr:eviti otoi$i1 a ima i) nekoliko i sa sjeveroistone strane. ;lo je neravno i usto1 a duboka dolina resijeca otok na dva dijela. U odre9eno doba godine na obalama ti) ima otoka tuljana1 morski) slonova1 tuljana kr&nara i mnogi) ra&liiti) morski) tica. U bli&ini ima i mnogo kitova. Podruje je rikladno &a lov ti) #ivotinja1 a su ljudi marljivo obila&ili te otoke. %aj rije su dola&ili %i&o&emci i Irancu&i. -odine 873+. bio je na ;ristanu dOAcun)a ka etan Patten s brodom Industrv i& P)iladel )ije. (n je ondje ostao oko sedam mjeseci Aod kolovo&a 873+. do travnja 8738.C love$i tuljane. Ja to vrijeme saku io je ni:ta manje nego et tisu$a i :est stotina ko#a1 te je govorio kako bi &a tri tjedna be& ote:ko$a mogao uljem nakrcati i kakav veliki brod. Kad je do:ao onamo1 nije na:ao nikakvi) etverono#aca1 osim nekoliko divlji) ko&a. "anas otok obiluje svim na:im najvrednijim doma$im #ivotinjama1 koje su omalo doveli omorci. Mislim da je kratko vrijeme nakon ka etana Pattena o)odio otoke ka etan 0olQu)oun s amerikim jedrenjakom 2etsev i da se &austavio radi vode kod najve$eg otoka. (n je tu &asadio luk1 krum ir1 &elje i mnogo drugo ovr$a1 kojeg na otoku ima i danas. -odine 8B88. oti:ao je na ;ristan neki ka etan .aE<ood %ereusom (n je tamo &atekao tri Amerikanca1 koji su na otoku rera9ivali tuljanovu ko#u i ulje. Medan od nji)1 Monat)an !am6bert1 rekao je da je on vladar te &emlje. Iskrio je i obradio oko *,5 metra kvadratni) &emlje i trudio u&gojiti kavovac i :e$ernu trsku1 kojom ga je o skrbio ameriki oslanik u Hio de Maneiru. ;aje &emlja me9utim na u:tena1 a otok je godine 8B87 &a osjela britanska vlada1 oslav:i ovamo jedinicu vojske s Hta "obre %ade. %i ti vojnici nisu ostali dugo jer je 2ritanija na ustila osjed. ;ada su se1 neovisno od vlade1 naselile ovdje dvije ili tri engleske obitelji. *4. o#ujka 8B*,. stigao je ovamo ka etan Me>>rev s brodom 2ervvick1 na utu i& !ondona u Van "iemenovu &emlju. (n je tu na:ao nekog Engle&a1 imenom -lass1 biv:eg odasni6ka britanskog to ni:tva. ;aj je -lass tvrdio da je on vr)ovni u ravitelj otoka. Vladao je naseljem koje je brojilo dvadeset i jednog mu:karca i tri #ene. 'tra:no je )valio &dravu klimu i lodnost &emlje. Puanstvo se uglavnom bavilo saku ljanjem tuljanovi) ko#a i ulja morski) slonova1 a trgovali su s Htom "obre %ade1 jer je -lass imao malu jedrenjau. U doba na:eg dolaska -lass je jo: uvijek u ravljao otokom1 no njegova se mala &ajednica ove$ala. %a ;ristanu je bilo edeset i :est osoba1 a na (toku 'lavuja malo naselje od sedmero ljudi. ( skrbili smo se be& ote:ko$a koju god smo svakovrsnu )ranom trebali 6 bilo je u i&obilju ovaca1 svinja1 goveda1 kuni$a1 eradi1 ko&a1 ra&liiti) riba i ovr$a. Usidrili smo se bli&u velikog otoka1 u vodi dubokoj trideset i etiri metra1 te smo mogli lije o ukrcati sve :to smo )tjeli. Ka etan -uE ku io je od -lassa i et stotina tuljanovi) ko#a i ne:to slonove kosti. (stali smo na otoku oko sedam dana1 &a to su vri6 88B 883 nr jeme revladavali sjeverni i &a adni vjetrovi1 a vrijeme je bilo nekako neodre9eno. (t lovili smo 4. studenoga rema jugo&a adu1 namjeravaju$i otra#iti sku inu otoka od imenom Auro6ras. %eki su mislili da ti) otoka uo $e nema. ;vrdi se daje te otoke jo: 876*. otkrio &a ovjednik broda Au6rora. -odine 873+. ro:ao je u ravo i&me9u nji)1 kako sam tvrdi1 ka etan Manuel de (varvido na brodu Princess. ;aj brod je ri adao Kraljevskom >ili inskom dru:tvu. -odine 873,. oti:la je : anjolska korveta Atrevida sa &adatkom utvr9ivanja tonog olo#aja ti) otoka. U aso isu Kraljevskog )idrogra>skog dru:tva u Madridu godine 8B+3. taj je o)od o isan ovako: FKorveta At6 revida i&vr:ila je u ra&doblju od *8. do *7 sijenja1 u ne osrednoj bli&ini1 sva otrebna romatranja1 te je kronometrom i&mjerila ra&liku duljine i&me9u ti) otoka i luke 'oledad na otocima Ma6nilas. ;u su tri otoka. -otovo da su na istom meridijanu. 'rednji je otok rilino ni&ak1 a ostala dva mogu se vidjeti i& udaljenosti od devet liga.F Prema romatranjima koja su i&vr:ena s alube Atrevida toan je olo#aj otoka ovakav: najsjeverniji let na 4*X 57O *,F ju#ne :irine1 ,7X ,5O 84F &a adne duljine1 srednji na 45X *O ,+F ju#ne :irine1 ,7X 44O 84F

&a adne duljine1 a najju#niji na 45O 84O **F ju#ne :irine1 ,7X 47O 84F &a adne duljine. *7. sijenja 8B*+. krenuo je i& 'taten !anda ka etan britanske mornarice Mames VVeddel tako9er u otragu &a otocima Auro6ras. (n i&vje:tava daje naj omnije retra#io ne samo toke koje je naveo &a ovjednik Atrevide1 ve$ da je retra#io i okolicu ti) toaka1 no da nije otkrio ni traga ko nu. ;i rotuslovni i&vje:taji otaknuli su druge omorce da o9u u otragu &a tim otocima. I &audo1 dok su jedni re lovili svaki metar mora1 a da i) nisu na:li1 ima i) dosta koji tvrde da su i) vidjeli i da su ak bili osve bli&u nji)ovi) obala. Ka etan -uE je namjeravao od svaku cijenu rije:iti to toliko va#no itanje. %astavili smo lovidbu jugo&a adnim smjerom u& romjenjivo vrijeme. "vadeset i rvog stigli smo na 45X 84O ju#ne :irine1 ,7X 4BO &a adne duljine1 to jest u ne osrednu bli&inu mjesta1 koje je &abilje#eno kao olo#aj najju#nijeg otoka u sku ini. %ismo o a&ili ni trag ko na1 a smo lovili dalje rema &a adu us oredo s 45X ju#ne :irine do meridijana na 4+X &a adne duljine. ;ada smo krenuli rema sjeveru us oredo s 4*X ju#ne :irine1 a &atim smo okrenuli1 dr#e$i se na:e us orednice i meridijana rema istoku. 'tigav:i istono do meridijana &a adne obale -eorgije1 vratili smo se do ju#ne :irine1 s koje smo bili krenuli. Mo: smo ro:li dijagonalno cijeli o isani rostor1 ne rekidno regledavaju$i okolicu s vr)a ni#eg jarbola1 i tri smo tjedna sve tono romatrali. Vrijeme je bilo ne restano lije o i vedro1 be& imalo magle1 a smo se uvjerili da otoka1 ako i) je u tom dijelu ikad i bilo1 sad vi:e nema. Kad sam se vratio ku$i1 sa&nao sam da su isti redjel jednako omno retra#ili 8B**. ka etan Mo)nson na amerikoj jedrenjaci .enrE i ka etan Morrell na amerikoj jedrenjaci (sa 6 obojica s istim us je)om kao i mi. (d ka etana brodova1 koji su u ra&liito doba tvrdili da su rona:li otoke Auroras1 treba s omenuti ka etana broda 'an Miguel A8763C1 ka etana broda Aurora A877,C1 ka etana jedrenjaka Pearl A8773C i ka etana broda "olores A873+C. 'vi su naveli jednaki olo#aj otoka: 45X ju#ne :irine. YVI Prvobitna namjera Ka etana -uEa bila je rije:iti itanje otoja Auroras i nastaviti lovidbu kro& Magellanov tjesnac1 sve do &a adne obale Patagonije. (bavijesti koje je me9utim dobio na ;ristanu dOAcun)a1 utjecale su da &a lovi rema jugu1 nadaju$i se da $e nabasati na neke male otoke1 koji1 kako su mu rekli1 le#e ot rilike na 6+X ju#ne :irine i ,8X *+O &a adne duljine. U sluaju1 ak1 da ne na9e te otoke namjeravao je1 ako mu do usti vrijeme oti$i rema olu. ;ako smo 8*. rosinca &a lovili u tom smjeru. (samnaestog smo bili ot rilike u olo#aju koji je bio o&naio -lass1 a smo tri dana krstarili u tom redjelu1 ali nismo na:li ni traga otocima o kojima je on govorio. 2udu$i daje vrijeme bilo neobino lije o1 dvadeset i rvog smo &a lovili dalje rema jugu1 kako bismo do rli :to dalje. Prije nego :to onem taj dio svojeg i&vje:taja1 trebam ukratko s omenuti malobrojne oku:aje koji su dosada i&vr:eni da se do re do ju#nog ola1 jer ima itatelja koji su oklanjali malo a#nje istra#ivanju ti) krajeva. Ka etan 0ook rvi je to oku:ao. -odine 877*. &a lovio je rema jugu na brodu Hesolution1 a ratio ga je orunik Iur6neau? s broda Adventure. U rosincu je stigao do 4B. us orednice ju#ne :irine i *6X 47O istone duljine. ;u je nai:ao na uska ledena olja1 debela oko osam ili deset alaca1 koja su lovila rema sjevero&a adu i jugo&a adu. ;aj je led bio tako gust da se brod robijao te:kom mukom. Ka etan 0ook je mislio1 sude$i o golemim jatima tica1 a i o drugim &nakovima1 da je u bli&ini neko ko no. (n je nastavio lovidbu rema jugu1 remda je vrijeme bilo stra)ovito )ladno1 sve dok nije stigao do 6,. us orednice1 5BX 8,O istone duljine. ;u je et dana vrijeme bilo blago1 u& 8*+ 8*8 ugodan ovjetarac1 remda je to lomjer oka&ivao 56 stu njeva. U sijenju 8775. brod je ro:ao olarni krug1 no dalje nije mogao rodrijeti. Kad je1 naime1 stigao do 67X 84O :irine1 s rijeile su mu na redovanje goleme koliine leda1 koje su se rostirale na ju#nom ob&orju1 dokle god je se&alo oko. !ed je bio vrlo ra&nolik 6 nekoliko milja :iroke sante leda tvorile su gusto brdo1 koje se di&alo et ili :est metara i&nad vode. -odi:nje doba bilo je ve$ oodmaklo1 te nije bilo nade da bi se ta &a reka mogla o loviti. 'toga je ka etan 0ook1 remda nerado1 o et okrenuo rema sjeveru. 'ljede$e &ime on je obnovio svoja istra#ivanja u Antarktiku. %a 43X ,+O ju#ne :irine nai:ao je na jaku struju koja ga je nosila rema jugu. U rosincu1 kad su brodovi stigli na 67X 58O ju#ne :irine i 8,*X 4,O &a adne duljine1 &ima je bila i&vanredna1 u& sna#ne vjetrove i maglu. I tu je bilo mnogo tica: albatrosa1 ingvina1 a osobito golubova. %a 7+X *5O ju#ne :irine nai:li su na neke velike ledene otoke1 a malo &atim o a&i:e na jugu oblake bijele kao snijeg1 koji su odavali bli&inu ledeni) olja. %a 78X *5O ju#ne :irine i 8+6X 4,O &a adne duljine omorce je1 kao i rije1 &austavila golema smr&nuta ovr:ina1 koja se rote&ala o cijelom rostoru ju#nog ob&orja. 'jeverni rub te ovr:ine bio je neravan i nabijen oko jedne milje rema jugu1 no ojedini komadi leda bili su tako vrsto s ojeni da se i&me9u nji) ne bi moglo ro$i. Poslije toga vidjeli su neku glatku ovr:inu1 koja je1 na okon1 u daljini svr:avala divovskim ledenim gorskim lancem. Ka etan 0ook je &akljuio da ta golema ovr:ina do ire do ju#noga ola ili da je u ve&i s nekim kontinentom. -. M. %. Hevnolds1 kojemu je1 u& veliki na or i ustrajnost1 us jelo o remiti se &a narednu eks ediciju1 ovako govori o oku:aju broda Hesolution: F%e udimo se :to ka etan 0ook nije mogao do rijeti dalje od 78X I(N ve$ smo i&nena9eni :to je stigao do te toke na meridijanu 8+6X 4,O &a adne duljine. Palmerova &emlja le#i ju#no od ')et6landa1 na 6,X :irine1 i rote#e

se na jug i &a ad dulje1 i to je vi:e nego :to je ijedan omorac mogao do rijeti. 0ook je lovio rema toj &emlji1 a led ga je &austavio. ;o se mora na toj toki uvijek dogoditi1 osobito u tako rano godi:nje doba A6. sijenjaC. %e bismo se i&nenadili kad bi se doka&alo da dio o isani) ledeni) bregova ri ada Palmerovoj &emlji ili nekom drugom dijelu ko na1 koje le#i jo: ju#nije i &a adnijeNO -odine 8B+5. ruski car Aleksandar oslao je Kreut&enster6na i !isiauskoga1 o loviti &emaljsku kuglu. (ni su1 #ele$i do rijeti na jug1 stigli jedva do 43X 4BO ju#ne :irine1 7+X 84O &a adne duljine. %ai:li su na jake istone struje. Vidjeli su mnogo kitova1 ali leda uo $e nije bilo. ( tom utovanju ka#e g. Hevnolds1 da bi Kreut&enstern svakako bio na:ao led da je onamo stigao u ranije godi:nje doba 6 jer je ve$ bio o#ujak kad je stigao do navedene :irine. Vjetrovi s juga i &a ada1 koji su revladavali1 odnijeli su sante leda u& omo$ struja u ledeni redjel koji ga ome9uje: -eorgija sa sjevera1 'and<ic)ska &emlja i Mu#ni (rknevji s istoka1 a ju#ni ')etlandski otoci sa &a ada. 8BB*. godine do ro je Mames VVeddel1 ka etan britanske mornarice1 s dva vrlo malena broda1 rema jugu1 dalje nego li je ijedan omorac rije njega1 a nije ritom na:ao ni na kakve osobite ote:ko$e. (n i&vje:$uje da ga je esto o kolio led jo: rije nego stoje stigao do 7*. us orednice1 no kad je stigao tamo1 uo $e nije na:ao led. Kad je stigao do 7,X 84O ju#ne :irine1 nije bilo nikakvi) ledeni) ovr:ina1 osim tri ledena otoka. Vidio je1 dodu:e1 golema jata tica i druge obiajne &nakove ko na. ' jarbola je1 ju#no od ')etlandski) otoka1 o a#ena na jugu neka ne o&nata obala1 no VVeddel odbacuje svaku omisao da bi u ju#nim olarnim krajevima bilo ko na. 88. sijenja 8B*5. ot lovio je ka etan 2enjamin Morrell na amerikoj jedrenjaci (sa i& Kerguelenove Jemlje ne bi li rodro :to dalje na jug. 8. veljae na:ao se na 6,X 4*O ju#ne :irine i 88BX *7O istone duljine. ;og je dana u njegovu dnevniku &a isano ovo: FVjetar je ubr&o ojaao do br&ine od jedanaest u&lova1 a smo iskoristili tu riliku i krenuli rema &a adu. 2ili smo uvjereni da dalje od 6,X ju#ne :irine ima sve manje leda1 a smo krenuli malo rema jugu1 dok nismo re:li olarni krug i do rli do 63X 84O istone duljine. %a toj :irini nije bilo nikakvi) ledeni) olja1 a vidjeli smo vrlo malo ledeni) otokaNO 8,. o#ujka u isano je jo: ovo: F'ad je more osve isto od ledeni) olja1 a ne vidi se vi:e od neki) dvadesetak ledeni) otoka. ;o lina &raka i vode barem je &a trinaest stu njeva vi:a Ai bla#aC1 nego :to smo ustanovili i&me9u 6+. i 6*. ju#ne us orednice. 'ad smo na 7+X 8,O ju#ne :irine1 i to lina &raka je etrdeset stu njeva1 a to lina vode trideset stu njeva. %a tom olo#aju ustanovio sam otklon magnetske igle &a 8,X *7O istone duljine o a&imutu... %ekoliko uta sam na ra&liitim meridijanima re:ao olarni krug i ustanovio da su i &rak i 8** 8*5 voda sve to liji1 :to sam dalje rodirao i&a 64X ju#ne :irine. (tklon magnetske igle smanjivao se u istom omjeru. 'jeverno od te :irine1 recimo i&me9u 6+X i 64X ju#ne :irine1 na: je brod1 na rotiv1 esto vrlo te:ko rola&io i&me9u golemi) i gotovo nebrojeni) ledeni) otoka. %ekim je od ti) otoka romjer bio jednu do dvije milje1 a str:ili su i&nad ovr:ine vode vi:e od sto :e&deset i dva metara.F %isu imali dosta goriva i vode1 bili su i be& otrebni) s rava1 a i godi:nje je doba bilo kasno1 a se ka etan Morrell morao vratiti1 a da nije ni oku:ao do rijeti dalje na &a ad1 remda je red njim bilo osve isto more. (n je rekao da bi stigao barem do B4. us6 orednice1 ako ne i do samoga ola da nije bilo oni) o ravdani) ra&loga1 &bog koji) se morao vratiti. Ma sam malo o :irnije i&nio njegove misli o tome1 kako bi itatelj mogao rosuditi koliko i) je kasnije otvrdilo moje iskustvo. -odine 8B58. ot lovio je ka etan 2riscoe1 u slu#bi gos ode Enderbv1 vlasnika kitolovca i& !ondona1 u Mu#no more na jedrenjaku !ivelv1 u ratnji kutera ;ula. *B. veljae1 na:av:i se na 66X ju#ne :irine1 ,7X 85O istone duljine1 o a&io je ko no1 a Fkro& snijeg su se jasno ras o&navali crni vr)ovi gorskog lanca1 koji se rote&ao od istoka rema jugoistokuF (n je ostao u tom kraju itav naredni mjesec1 no nije se mogao1 &bog bure1 ribli#iti obali vi:e od deset liga. Kad je ustanovio da &bog godi:njega doba ne mo#e ni:ta vi:e otkriti1 vratio se rema sjeveru1 da re&imi u Van "iemenovoj &emlji. Poetkom 8B5*. o et je krenuo rema jugu1 a je ,. veljae o a&io na jugoistoku ko no na 67X 84O ju#ne :irine i 63X *3O &a adne duljine. %askoro je ustanovio1 da je to neki otok u bli&ini ko na1 koje je ve$ rije bio otkrio. "vadeset i rvog istoga mjeseca us io se tamo iskrcati i &au&eti otok u ime Silliama IV U ast engleske kraljice dao mu je ime Adelaidin otok. Kad su ti odaci bili javljeni Kraljevskom geogra>skom dru:tvu u !ondonu1 to je dru:tvo do:lo do &akljuka Fda je to ne rekidni dio ko na1 koje se rote#e od ,7X 5+O istone duljine do 63X *3O &a adne duljine us oredno sa 66X do 67X ju#ne :irineNO ' ob&irom na taj &akljuak g. Hevnolds dodaje: F%e mo#emo se slo#iti s tim &akljukom1 a ni 2riscoeova otkri$a ne o ravdavaju takav &akljuak. 2a: unutar: ti) granica na redovao je Seddel na jug o meridijanu istono od -eorgiie1 do 'and<ic)ske &emlje1 od ju#ni) (rknevja i ')et6landski) otokaNO Moje $e iskustvo bolje otvrditi netonost &akljuaka Kraljevskog geogra>skog dru:tva. ;o su bili glavni oku:aji da se do re :to vi:e na jug. Vidjet $e se da je do utovanja Mane -uE reostao jo: golemi rostor reko kojeg uo $e nitko nije re:ao u olarnom krugu. Pred nama je bilo1 dakako1 :iroko olje otkri$a1 i ja sam s najna etijim &animanjem slu:ao ka etana -uvakad je i&javio daje odluio smiono krenuti

rema jugu. YVII %a ustiv:i otragu &a -lassovim otocima1 lovili smo etiri dana rema jugu1 no uo $e nismo nai:li na led. "vadeset i :estog u odne stigli smo na 65X*5O ju#ne :irine1 *8X*4O &a adne duljine. 'ad smo ugledali nekoliko golemi) ledeni) otoka i jedno ledeno olje1 koje nije bilo ba: veliko. Vjetar je uglavnom u)ao s jugoistoka ili sjeveroistoka1 no nije bio jak. Kad god je u)ao &a adni vjetar1 :to je bilo rijetko1 uvijek bi donio ki:u. 'vakog dana adalo bi ne:to snijega. "vadeset i sedmog to lomjer je oka&ivao trideset i et stu njeva. 8. sijenja 8B*B. 6 ;oga dana osve nas je o kolio led1 a su na:i i&gledi bili neveseli. 0ijelo rije odne u)ao je sna#an vjetar sa sjeveroistoka i tjerao velike sante leda1 koje u tako jako udarale o kormilo da smo svi bili &abrinuti &bog osljedica. Predveerje vjetar jo: uvijek bijesno u)ao. Medna se golema santa leda otki6nula1 a smo se u& omo$ jedra robili i&me9u manji) santa leda do otvorena mora. Pribli#avaju$i se otvorenom moru1 omalo smo skra$ivali jedra1 a kad smo na okon bili sigurni1 &a lovili smo samo sa skra$enim rednjim jedrom. *. sijenja. 6 Vrijeme je rilino lije o. U odne smo do:li do 63X8+O ju#ne :irine1 ,*X*+O &a adne duljine. Pro:li smo olarni krug. %a jugu se o a#alo vrlo malo leda1 remda su i&a nas bila velika ledena olja. U otrijebiv:i veliki #elje&ni lonac od dvadeset galona i kono od dvjesto )vati1 nainili smo neku na ravu &a mjerenje vodene struje. Ustanovili smo da struja tee rema sjeveru br&inom od oko etvrt milje na sat. ;o lina &raka bila je oko trideset i tri stu nja. ;u smo ustanovili otklon magnetske igle 8,X*BO rema istoku o a&imutu. 4. sijenja. 6 jo: uvijek lovimo rema jugu be& ve$i) &a reka. ;og jutra i ak nas je na 75X84O ju#ne :irine1 ,*X8+O &a adne duljine1 o et &austavila golema ovr:ina vrsta leda. %a jugu smo vidjeli mnogo slobodnog mora1 te smo vjerovali da $emo do$i do njega. Plove$i rema istoku u& rub sante leda1 stigli smo na okon do rola&a :irokog oko jedne milje1 kro& koji smo se o &a adu sunca ovukli. ;ada smo u:li u more uno ledeni) otoka1 no be& ledeni) olja1 a smo )rabro krenuli dalje. Linilo se1 da 8*, 8*4 se studen ne ojaava1 remda je esto snije#ilo. I remda bi od vremena do vremena &a u)ao veoma sna#an vjetar. 0ijeli dan letjela su i&nad :kune1 od jugoistoka rema jugo&a adu1 velika jata albatrosa. 7 sijenja. 6 More je jo: uvijek rilino isto1 a nema nikakvi) ote:ko$a kod lovidbe. Prema &a adu vidjeli smo nekoliko nevjerojatno visoki) santa leda1 a oslije odne ro:li smo okraj sante leda1 koje je vr)unac str:io najmanje etiri stotine )vati i&nad ovr:ine mora. %je&in obujam na odno#ju bio je vjerojatno tri etvrtine lige. I& ukotina sa strane sante teklo je nekoliko mla&ova vode. "va dana vidjeli smo taj otok1 a tada nam je nestao i& vida 6 u magli. 8+. sijenja. 6 Hano ujutro ao je nesretnim sluajem u more jedan ovjek. 2io je to Amerikanac1 imenom Peter Vredenburg)1 rodom i& %e< \orka1 jedan od najbolji) lanova osade na jedrenjaci. Poskli&nula mu se noga kad je )odao o ramcu i on je ao i&me9u dvije sante leda1 te se vi:e nije ojavio. U odne bili smo na 7BX5+O ju#ne :irine1 ,+X84O &a adne duljine. 'ad je &ima bila stra)ovita1 a vjetar s tuom ne restano je udarao sa sjevera i istoka. U tom smo smjeru vidjeli jo: nekoliko golemi) santa leda1 a cijelo istono ob&orje kao da bija:e &akreno ledenim oljima1 koja su se ni&ala jedno ovr) drugoga. %aveer je okraj nas lovilo na lavljeno drvlje1 a mno:tvo tica relijetalo je i&nad nas. U jatu je bilo &ovoja1 albatrosa i neki) veliki) tica sa sjajnim modrim erjem. ;u je otklon magnetske igle o a&imutu bio manji nego kad smo re:li olarni krug. 8*. sijenja. 6 ( et se inilo nei&vjesno )o$emo li se robiti rema jugu1 jer u smjeru ola nismo vidjeli ni:ta drugo osim naoko beskrajnog olja leda1 s o&adinom golemi) is rekidani) ledeni) bregova1 koji su se rijete$i di&ali jedan ovr) drugoga. Plovili smo rema &a adu sve do etrnaestog1 nadaju$i se da $emo na$i neki rola&. 8,. sijenja. 6 ;og jutra stigli smo do &a adnog ruba olja1 koje nam je stajalo na utu. Mi smo ga o lovili i u:li u otvoreno more1 u kojem nije bilo ni mrvice leda. ' ustiv:i na ravu &a mjerenje do dubine od dvije stotine )vati1 ustanovili smo da neka struja tee rema jugu br&inom od ola milje na sat. ;o lina &raka bila je etrdeset i dva stu nja1 a vode trideset i etiri stu nja. "o :esnaestog lovili smo be& ikakva rekida rema jugu1 a tada smo oko odneva stigli do 8BX*8O ju#ne :irine1 ,*X&a adne duljine. ;u smo o et s ustili na ravu &a mjerenje i ustanovili da struja jo: uvijek tee rema jugu1 no br&ina joj je tri etvrtine milje na sat. (tklon magnetske igle o a&imutu smanjio se1 a &rak bija:e blag1 to ao i ugodan. ;o lomjer je oka&ivao edeset 8*6 ijedan stu anj. U to vrijeme nismo o a&ili ni komadi$ leda. 'vi smo se nadali da $emo do rijeti do ola. 87. sijenja. 6 ;aj dan bio je un doga9aja. I&nad nas je re6letjelo rema jugu golemo mno:tvo tica1 te smo s alube oubijali nekoliko nji). Medna od ti) tica1 neka vrsta nesita1 bila je i&vrsna &a jelo. (ko odneva ugledali smo s vr)a jarbola1 lijevo od ramca1 malu santu leda na kojoj je bila1 kako se inilo1 neka velika #ivotinja. Kako je vrijeme bilo lije o i gotovo be& vjetra1 ka etan -uE &a ovjedi da se s uste dva amca i da i&vide stvar. "irk Peters i ja o:li smo s orunikom u ve$em amcu. Kad smo stigli do sante1 o a&ili smo da na njoj stoji divovski olarni medvjed1 vjerojatno najve$i od te vrste. 2ili smo dobro naoru#ani1 a smo ga be& ra&mi:ljanja odma) na ali. Is alili smo br&o nekoliko )itaca u glavu i tijelo1 od koji) je ve$ina oito ogodila cilj. %eman se nije nimalo u la:ila1 ve$ se sa sante bacila u vodu1 te je otvoreni) ralja &a livala rema amcu1 u kojem smo bili Peters i ja. ;aj nas je neoekivani obrat &bunio. %itko nije bio s reman onovno oda eti i medvjedu je us io

rebaciti olovicu svojega golemog tijela reko ruba amca. Mednog je mornara do)vatio o kri#ima rije negoli je itko i oku:ao odbiti na adaj. U toj krajnjoj o asnosti s asila nas je od ro asti samo Petersova br&ina i okretnost. 'koiv:i golemoj &vijeri na le9a1 on joj jednim udarcem &abode no# u vrat do mo#dine. Jvijer se be& ot ora sru:ila mrtva u more i ovukla sa sobom Petersa. (n ubr&o i&roni1 sve#e kono om koji smo mu bacili medvje9u le:inu i vrati se u amac. ;ada smo se u slavlju vratili na jedrenjau1 tegle$i &a sobom svoj lijen. Medvjed je bio dug uni) et metara. Kr&no mu je bilo savr:eno bijelo1 s veoma o:trom i gustom dlakom. (i su mu bile crvene kao krv i ve$e nego oi obinog sjevernog medvjeda. I nju:ka mu je bila oblija1 vi:e nalik na buldogovu nju:ku. Meso je bilo mekano1 no veoma gorko i ribljeg okusa. I ak su ga ljudi lakomo ojeli1 ak su i o)valili i&vrsnu )ranu. Medva smo smjestili svoj lijen na alubu kad je ovjek s vr)a jarbola radosno uskliknuo: 6 Ko no s desne strane ramcaN 'vi smo skoili na noge. Kako je &a u)ao vrlo &godan ovjetarac sa sjeveroistoka1 ubr&o smo se ribli#ili obali. Ustanovili smo daje to niski kameni otoi$ malog romjera. %a njemu je rasla samo neka vrsta bodljikave kru:ke1 a inae je bio osve ust. Pribli#avaju$i se otoku sa sjevera1 vidjeli smo neki neobini greben1 vrlo slian sve#njevima amuka sve&anim kono om. Ja adno od toga grebena bio je mali &aljev1 u kojem smo se lako iskrcali i& svoji) amaca. 8*7 U kratkom smo vremenu regledali cijeli otok1 no nismo na:li ni:ta :to bi bilo vrijedno na:e o&ornosti. 'amo smo na ju#nom dijelu na:li1 nedaleko obale1 komad drva1 na ola uko an u )r u kamenja. 2io je to1 kako se inilo1 ramac amca. %a njemu su se vidjeli neki oku:aji re&barenja. Ka etan -uE je tvrdio da je tu rika&an lik kornjae1 no ja nikako nisam mogao o a&iti neku slinost. (sim tog ramca1 ako je to doista bio ramac1 nismo na:li nikakvog drugog &naka da je ovdje ikada rije bio neki #ivi stvor. U& obalu smo onegdje na:li male sante leda1 no nije i) bilo mnogo. ;oan olo#aj tog otoi$a A:to ga je ka etan -uE na&vao 2ennetov otoi$ u ast drugog suvlasnika jedrenjaeC je B*X4+O ju#ne :irine ,*X*+ O &a adne duljine. "o rli smo na jug &a osam stu njeva dalje nego :to je do sad do ro ijedan omorac1 a red nama je jo: uvijek bilo otvoreno more. Ustanovili smo i to da se otklon magnetske igle smanjuje i da &rak i voda ostaju u osljednje vrijeme1 &audo1 sve to liji1 vrijeme je bilo gotovo ugodno. %e restano je u)ao blagi ovjetarac u sjevernom smjeru. %ebo je bilo vedro1 tek se na ju#nom ob&orju katkad ojavljivala rijetka ara 6 no to bi uvijek otrajalo tek kratko vrijeme. Prijetile su nam samo dvije ote:ko$e: nismo imali dosta goriva1 a kod neki) lanova osade oka&ali su se &nakovi skorbuta. ;e okolnosti o ominjale su ka etana -uEa da je vrijeme &a ovratak1 i on je esto govorio o tome. Uto se mene tie1 ja sam bio uvjeren da bismo sada:njim smjerom ubr&o mogli do$i do nekoga ko na1 a mnogi su &nakovi govorili da ne bismo na:li neku ne lodnu &emlju1 kao na Arktiku@ stoga sam navaljivao da ustraje barem jo: nekoliko dana i da nastavimo ut u istom smjeru. .tio sam iskoristiti riliku1 kakve jo: nikada nije bilo1 kako bi) rije:io veliko itanje antarktikog kontinenta1 i ri&najem1 re&irao sam stra) i ka etanove stra:ljive rijedloge. Vjerujem da sam1 ne mogav:i se svladati1 rekao ka etanu i neke ne&godne rijei1 no ini se da su ga u ravo te rijei navele nastaviti utovanje. Pa remda ne mogu1 a da ne o#alim nesretne i krvave doga9aje koji su bili osljedica mojega savjeta1 i ak sam donekle i &adovoljan :to sam u ravo ja omogao1 iako samo osredno1 da se &nanosti otkrila naju&budljivija tajna koja je ikada &aoku ljala o&ornost uenjaka. YVIII 8B. sijenja. 6 ;oga jutra krenuli smo o jednako lije om vremenu dalje rema jugu. More je bilo osve mirno1 a &rak ra&mjerno to ao. Pu)ao je sjeveroistonjak1 a tem eratura vode bila je edeset i tri stu nja. ( et smo is itali smjer struje. Pomo$u ko6 8*B no a od stotinu i edeset )vati ustanovili smo da struja tee rema olu stalnom br&inom od jedne milje na sat. ;aj stalni smjer vjetra i struje rema jugu bio je ovod da su se neki na jedrenjaci &amislili1 a i u&budili1 a jasno sam o a&io da je i ka etan -uE od tim dojmom. Kako je on bio stra:no osjetljiv1 us io sam i ak ismijavanjem ra&biti njegovu &abrinutost. (tklon magnetske igle bio je sada sasvim ne&natan. U toku dana vidjeli smo neko6 liko veliki) ravi) kitova1 a nebrojena jata albatrosa reletjela su i&nad broda. I& vode smo i&vukli neki grm un crveni) bobica slini) glogu i strvinu neke neobine ko nene #ivotinje. 2ila je jedan metar1 a visoka samo etrdeset i et centimetara. Imala je etiri veoma kratke noge1 a na :a ama su joj bili dugi a or6ci sjajno jarke boje1 sline boji koralja. ;ijelo joj je bilo okriveno glatkom svilenom1 sasvim bijelom dlakom. He joj je bio :iljast kao u :takora1 a dugaak oko ola metra. -lava joj je bila kao u make1 samo :to su joj u:i bile reklo ljene kao u sa. Jubi su bili jednako sjajno jarki kao i a orci. I&ra&i jutro i veer1 koje u otrebljavam u svojem i&vje:taju1 ne smiju se1 dakako1 u&imati u nji)ovu obinom &naenju. Ve$ dugo nije &a ravo uo $e bilo no$i1 nego je ne restano trajao dan. "ani su navedeni rema nautikom vremenu1 a smjer rema kom asu. (vdje bi) )tio na omenuti i to da ne mogu tvrditi da su dani1 geogra>ske :irine i duljine u rvom dijelu mojeg i&vje:taja osve tone1 jer nisam redovito vodio dnevnik1 a sam se u mnogo sluajeva morao osloniti samo na svoje am$enje. 83. sijenja. 6 "anas1 kad smo stigli na B5X *+O ju#ne :irine1 ,5X4 O&a adne duljine Amore je bilo neobino tamne

bojeC1 o et smo s vr)a jarbola ugledali ko no1 te smo1 nakon tonog is itivanja1 ustanovili da je to sku ina neki) veliki) otoka. (bala je bila strma1 a unutra:njost otoka inila nam se :umovitom. ;ome smo se silno ra&veselili %akon ot rilike etiri sata o:to smo rvi ut ugledali to ko no1 s ustili smo sidro jednu ligu od obale1 u vodi dubokoj deset )vati1 jer nam je jako udaranje valova o obalu rijeilo ribli#avanje. ;ada smo s ustili dva najve$a amca. "obro naoru#ana eta Au kojoj smo bili Peters i jaC krenula je istra#iti ima li neki rola& me9u grebanima1 koji su1 kako se inilo1 o koljavali otok. %akon nekog vremena rona:li smo rola& kro& koji smo i ro:li. %ajednom smo ugledali etiri velika amca koji su se otiskivali s obale. 2ili su uni oito dobro naoru#ani) ljudi. Poekali smo da nam se ribli#e1 a kako su vrlo br&o lovili1 br&o su nam se rimaknuli na domet glasa. Ka etanu -Eu je tada digao bijeli ru i$ sve&an o veslo. 'tranci se &austavi:e i oe:e br&o i glasno ne:to nera&umljivo brbljati1 u&vikuju$i s vremena 8*3 na vrijeme neke rijei1 od koji) smo ra&abrali Anamoo6mooN I !ama6!amaN ;ako su vikali najmanje ol sata1 &a to vrijeme smo i) mogli dobro romotriti. U ona etiri amca 6 od koji) je svaki bio oko :esnaest metara dug i metar i ol :irok 6 bilo je uku no stotinu i deset divljaka. 2ili su obina stasa1 kao Euro ljani1 samo s vi:e mi:i$a i jai. Put im je bila crna o ut ugljena1 a kosa duga1 gusta i vunasta. 2ili su odjeveni u dugodlako svileno kr&no ne o&nate crne #ivotinje1 vje:to skrojeno. "laka kr&na bila je okrenuta rema unutra1 osim oko vrata1 &a e:$a i gle#nja. (ru#je su im bile uglavnom toljage od tamnog1 oito vrlo te:kog drva. ( a&ili smo i nekoliko ko lja sa :iljcima od kremena i nekoliko ra$ki. "no amaca bilo je uno crnog kamenja veliine ve$eg jajeta. "ovr:iv:i onim brbljanjem svoje bodrenje Ajer je ono brbljanje oito imalo tu svr)uC1 jedan od nji)1 vjerojatno oglavica1 stane na ramac svojega amca i oka#e nam &nakovima da se ribli#imo. Pretvarali smo se da to nismo ra&umjeli1 jer smo mislili da je ametnije ostati1 o mogu$nosti1 na nekoj udaljenosti. ;a bilo i) je etverostruko vi:e od nas. ;ada je oglavica &a ovjedio da tri amca ostanu na mjestu1 a on se sa svojim rimakao k nama. Lim je stigao1 skoio je u najve$i od na:i) amaca i sjeo kraj ka etana -uEa. Poka&uju$i rstom na jedrenjau onavljao je rijei: 6 Anamoo6mooN !ama6!amaN ;ada smo krenuli rema brodu1 a &a nama1 na maloj udaljenosti i ona etiri amca.Kad smo stigli do broda1 oglavica oka#e &nakove velikog u9enja i radosti. Pljeskao je rukama1 udarao se o bedrima i rsima i buno se smijao. %jegovi ljudi su se ridru#ili se tom veselju1 a je neko vrijeme galama bila u ravo &aglu:na. Kad se na okon buka smirila1 ka etan -uE &a ovijedi da se &a svaki sluaj dignu amci1 te ra&jasni oglavici Auskoro ustanovismo da mu je ime ;oo6<itC da ne mo#e ustiti na alubu vi:e od dvadeset njegovi) ljudi u isto vrijeme. Linilo se daje oglavici to bilo jasno1 a je ne:to doviknuo amcima. ;ad se ribli#io jedan amac. "rugi su ostali udaljeni etrdesetak metara. Jatim je do:lo na brod dvadesetak divljaka. Poeli su lutati o alubi i enjati se o o uti. Ukratko1 v rado&nalo su regledali svaki redmet. 2ilo je oito da jo: nikad nisu vidjeli bijelce 6 o nji)ovu i&ra&u lica &akljuili smo da se &gra#aju. Vjerovali su da je Mane #ivi stvor. I&gledalo je da se boje o&lijediti je :iljcima ko lja1 a su i) bri#no okrenuli. %a:e ljude je vrlo &abavljalo ;oo6<itovo ona:anje. Ku)ar je nedaleko od ku)inje cije ao neko drvo i sluajno sjekirom rilino duboko &asjekao u alubu. Poglavica 85+ je odma) riskoio1 grubo odgurnuo ku)ara u stranu1 i na ola cvile$i1 na ola urlaju$i1 oeo davati &nakove suosje$anja sa stradanjem jedrenjae1 tre $u$i i glade$i trag udarca sjekire rukom i olijevaju$i ga morskom vodom i& kabli$a1 koji je nedaleko stajao. %itko od nas nije oekivao toliko ne&nanje1 a ja sam ak mislio da je to vladanje nekako i )injeno. Kad su osjetitelji donekle udovoljili svojoj rado&nalosti na gornjem dijelu broda1 ustismo i) dolje gdje je nji)ovo u9enje re:lo sve granice. 2ilo je odve$ lako iska&ati ga rijeima1 a su :utke lutali brodom rekidaju$i :utnju ti)im usklicima. Mnogo su mo&gali o oru#ju koje smo im dali da ga o volji ra&gledavaju i is ituju. %e vjerujem da su i naslutili njegovu ravu svr)u. "r#ali su ga valjda &a idola vidjev:i kako mi s oru#jem bri#no ostu amo i kako i) o&orno romatramo dok ga dr#e u rukama. Pred velikim to ovima nji)ovo se divljenje udvostruilo. Prila&ili su to ovima s oitim &nakovima najdubljeg o:tovanja i stra)o o:tovanja1 no su&dr#ali su svoju #elju otanko i) regledati. U kabini su bila dva velika ogledala1 i tu je nji)ovo u9enje doseglo vr)unac. ;oo6<it im se rvi ribli#io. 'tajao je u sredini kabine1 okrenut licem rema jednom1 a le9ima rema drugom ogledalu1 i nije i) odma) o a&io. Kad je sluajno odigao oi i ugledao u ogledalu sebe1 omisli) da $e divljak oludjeti. 2r&o se okrenuo #ele$i obje$i1 no s druge strane onovno ugleda sebeN U la:i) se da $e odma) umrijeti. %ikako ga nismo mogli navesti da onovno ogleda u ogledalo. 2acio se na od1 lice je okrio rukama i tako le#ao1 dok ga nismo odvukli na alubu. 'vi su divljaci redom1 dvadesetorica o dvadesetorica1 regledali brod1 a ;oo6<it je cijelo vrijeme ostao na alubi. %ismo o a&ili da su ti ljudi bili skloni kra9i. %akon nji)ova odlaska nije nam nedostajao nijedan redmet. Ja vrijeme svojega o)oda ona:ali su se vrlo rijateljski1 no i ak je u nji)ovu dr#anju bilo ne:to :to nikako nismo mogli ra&umjeti. %ismo i)1 rimjerice1 mogli navesti da se ribli#e nekim osve be&a&lenim redmetima1 kao :to su jedra1 jaje1 otvorena knjiga ili lonac s bra:nom. .tjeli smo sa&nati imaju li redmeta koje

bi rado &amijenili1 no nismo se mogli s ora&umjeti. I ak smo sa&nali 6 a to nas je i&nenadilo 6 da otoci obiluju velikim kornjaama s -alla agosa1 od koji) smo jednu vidjeli u ;oo6<itovu amcu. U rukama jednog divljaka vidjeli smo i bic)e de mer1 koji ju je sirovu o)le no jeo. 've te osobitosti 6 jer bile su osobitosti1 ako se u&me u ob&ir stu anj :irine 6 i&a&vale su u ka etana -uEa #elju da o&orno istra#i taj kraj. (n se nadao da $e od tog otkri$a imati koristi. Uto se tie mene1 i ja sam )tio vi:e sa&nati o tim otocima1 no i ak sam &natno vi:e #elio a be& odga9anja nastaviti utovanje rema 858 jugu. Vrijeme je bilo lije o1 no nismo &nali kako $e dugo otrajati. 2ili smo ve$ na B,. us orednici1 red nama bija:e otvoreno more1 jaka struja vodila je rema jugu1 a vjetar bija:e ovoljan1 a nisam )tio ni uti da se &adr#imo dulje nego :to je najnu#nije radi &dravlja osade i da nabavimo dovoljno &ali)e goriva i svje#e )rane. Predoi) ka etanu da se na tom otoju mo#emo &adr#ati i na ovratku1 da mo#emo ovdje i re&imiti1 ako nam led &akri ut. (n je na okon ristao u& moje mi:ljenje Aimao sam1 ne &nam &a:to1 mnogo utjecaja na ka etanaC1 a je na koncu odlueno da $emo 6 sve da i na9emo bic)e de mer 6 ostati ovdje samo sedam dana1 da se o oravimo1 a tada $emo krenuti :to dalje rema jugu. ' remismo dakle sve :to je trebalo1 i Mane 6 od vodstvom ;oo6<itovim 6 ro9e i&me9u grebena i usidri se u nekom krasnom &aljevu s crnim je:anim dnom1 sasvim ok6 ru#enim ko nom1 oko jednu milju od jugoistone obale glavnog otoka1 u vodi dubokoj devetnaest metara. %a kraju toga &aljeva bila su Atako su nam rekliC tri sjajna i&vora dobre vode1 a u bli&ini smo vidjeli veliku :umu. Letiri una lovila su &a nama u ristojnoj udaljenosti. ;oo6<it je ostao na brodu1 a kad smo bacili sidro1 o&vao nas je da s njim o9emo na obalu i da o)odimo njegovo selo u unutra:njosti otoka. Ka etan -uE ristade. "eset divljaka &adr#asmo na brodu kao taoce1 a dvanaest na:i) ljudi a&ilo je na oglavicu. Pobrinuli smo se da se dobro naoru#amo1 a da ri tom ne obudimo nikakvu sumnju. %a jedrenjaci su to ovi bili i&vueni1 odigli smo &a:titne mre#e i odu&eli sve druge mjere o re&a da nas ne i&nenade. Prvi orunik dobio je &a ovijed da &a na:e odsutnosti nikoga ne usti na brod. %e vratimo li se &a dvanaest sati1 trebao je oslati u otragu &a nama kuter s okretnim to om. 'tu ili smo na tlo. Pri svakom koraku bilo nam je sve jasnije da smo u &emlji koja se bitno ra&likuje od bilo koje druge &emlje1 :to su je do tada o)odili civili&irani ljudi. %ismo o a&ili ni:ta :to bi nam se inilo i malo o&nato. 'tabla nisu bila slina raslin6ju ni #arkog1 ni umjerenog1 ni sjevernog ledenog ojasa1 a nisu bila slina ni stablima koja smo vidjeli na drugim ni#im ju#nim :irinama. I klisure su bile nove o obliku1 boji i slojnim nasl6 agama1 a i sami otoci1 koliko se god inilo nevjerojatno1 tako su malo bili slini otocima u drugom odneblju da smo se bojali okusiti nji)ovu vodu. "oista1 jedva smo ovjerovali da je to sasvim rirodna voda. Kod nekoga malog otoi$a1 koji je resijecao na: ut Abio je to rvi otoi$ na koji smo nai:liC1 ;oo6<it i njegovi ljudi stado:e iti. %ama se voda uinila neobinom1 a je nismo )tjeli ku:ati1 misle$i daje &a rljana. ;ek nakon nekog vremena smo ra&umjeli da su svi otoci na cijelom otoju takvi. %e 85* &nam kako o isati tu teku$inu1 i ne mogu to re$i u nekoliko rijei. Voda tee dodu:e vrlo br&o kao i svaka obina voda ni& strminu1 a i ak se nikad1 osim u sla u1 ne ini bistrom. Me9utim1 voda je i ak savr:eno bistra1 kao svaka voda u va nencu1 a samo je naoko drukija. %a rvi ogled1 osobito ako je strmina bila ne&natna1 voda se inila1 :to se gusto$e tie1 kao gusta oto ina gu6miarabike u obinoj vodi1 no to je bila najnebitnija od neobini) kakvo$a vode. Voda nije bila be&bojna1 a ni jednobojna 6 kad je tekla1 inila se ur urnom u svim nijansama1 kao boje neke osobite vrste svile. ;e su romjene u nijansama jednako &a re astile nas1 kao :to je ogledalo &a re astilo ;oo6<ita. Kad smo vodu &agrabili u &djelu i riekali da se smiri1 o a&ili smo da se cijela teku$ina sastoji od mnogo ra&liiti) #ila1 od koji) je svaka bila druge nijanse. 2oje se nisu mije:ale jedna s drugom@ estice jedne #ile savr:eno su rianjale. Kad smo o:tricom no#a ro:li reko ti) #ila1 voda se odma) relila reko no#a1 kao i na:a1 a kad smo no# i&vukli i& vode1 u njoj je odma) nestao svaki trag no#a. Ako smo no#em ro:li tono i&me9u dviju #ila1 voda se savr:eno ra&dvajala. 'naga rianjanja bila je &a neko vrijeme slabija. ;e ojave u vodi bile su rva karika u golemom ni&u rividni) uda koja su me ekala. YIY %akon gotovo tri sata )oda stigli smo do sela koje je bilo udaljeno od obale vi:e od devet milja. Put do njega bio je vrlo neravan. "ok smo )odali1 ;oo6<itova se dru#ba Asvi) stotinu i deset divljaka i& amacaC ne restano ove$avala. Kao sluajno1 ridru#ivali su nam se na ojedinim &avojima mali sku ovi od dva do :est ili sedam ljudi. Linilo se da u svemu tome ima neke sustavnosti1 a sam oeo omalo sumnjati. ' omenuo sam to ka etanu -uEu1 no bilo je rekasno vratiti se1 a smo se odluili 6 radi na:e sigurnosti 6 ona:ati kao da smo ot uno uvjereni u ;oo6<itove o:tene namjere. 2udno smo1 dakle1 motrili sve okrete divljaka1 i nismo do ustili1 da nas ra&dvoje. ;ako smo1 rola&e$i kro& strme gudure na okon stigli u selo koje je1 bar nam se tako inilo1 bilo i jedino naselje na otoku. Lim smo ga ugledali1 oglavica stane ne:to vikati. Lesto je onavljao rije Klock6klock1 a smo mislili da je to ime sela ili mo#da uo $e na&iv &a selo. %astambe u selu bile su stra:no jadne i uo $e nisu bile sline ni najskromnijem boravi:tu divljaki) lemena koje o&naje ljudski rod. %eke nastambe A ri adale su VVam oosima ili \am oosima1 oglavarima &emljeC sastojale su se od stabla 855

odre&anog oko jedan metar i&nad korijena. Preko debla bilo je rebaeno :iroko crno kr&no1 koje je visjelo u naborima. Is od toga kr&na stanovao je divljak. "ruge nastambe bile su od granja s osu:enim li:$em na granama. -rane su bile rislonjene u kutu od etrdeset i et stu njeva u& )r u ilovae1 koja je bila be&oblino nagomilana do visine od metar i ol do dva. 2ilo je i nastambi koje su bile obina okomita ru a u &emlji1 okrivena granjem. ;o je granje trebalo omaknuti kad bi stanar ula&io1 i o et ga namjestiti kad bi u:ao u stan. %ekoliko nastambi bilo je ure9eno od ra:ljastim granjem. -ornja grana bila je malo nare&ana1 kako bi se mogla svinuti rema dolje1 da bolje :titi od nevremena. %astambe su1 me9utim1 bile ve$inom male litke ru e i&dubene u okomitim crnim e$inama1 kojima je cijelo selo bilo okru#eno sa tri strane. Kod ula&a u svaku od ti) ru a le#ao je maleni kamen1 koji bi stanar1 kad bi odla&io1 bri#no rislonio na ula&. %isam mogao utvrditi &a:to to ini1 jer kamen nije bio dovoljno velik da okrije ni tre$inu otvora. 'elo1 ako ga mo#emo tako na&vati1 le#alo je u dolini. U njega smo mogli u$i samo s juga. 'trme e$ine o kojima sam ve$ govorio rijeile su ristu s ostali) strana. 'redinom doline :umio je otok un onako arobno obojene vode1 kakvu sam ve$ o isao. Me9u nastambama o a&ili smo nekoliko neobini) doma$i) #ivotinja. %ajve$a od ti) #ivotinja bila je slina obinoj svinji 6barem o obliku tijela i rilu 6no re joj je bio u av1 a noge vitke kao u antilo e. Kretnje su joj bile nes retne i neodlune1 a nikad nisam vidio da oku:ava otrati. ( a&ili smo jo: nekoliko slini) #ivotinja1 no mnogo duljeg tijela i rekriveni) crnom vunom. 2ilo je mnogo ra&liite itome eradi1 koja je bila1 inilo nam se1 glavna )rana uro9enika. Mako smo se &audili kad smo u tom mno:tvu eradi o a&ili osve itoma crna albatrosa1 koji bi s vremena na vrijeme letio na more o )ranu i o et se vra$ao ku$i1 u selo. Kad je trebalo le#ati na jajima1 odla&io je na nedaleku ju#nu obalu. ;amo bi se albatrosima ridru#ili ingvini1 no oni nikad ne bi s albatrosima dola&ili u selo. U jatima eradi bilo je ataka1 koje su se malo ra&likovale od sjevernoamerike atke. 2ilo je tu i crni) nesita1 a neki) veliki) tica rilino slini) :kanjcu1 no te tice nisu bile meso#deri. Hiba je1 ini se1 bilo u i&obilju. "ok smo bili u o)odima1 vidjeli smo mnogo su:eni) lososa1 bakalara1 modri) du ina1 sku:a1 crni) lososa1 ra#a1 veliki) jegulja1 trilja1 listova i neobino uno drugi) vrsta riba. ( a&ili smo i to daje ve$ina riba sliila ribama otoja !orda Aucklanda na 48Xju#ne :irine. 2ilo je i mnogo -alla agos6ko6rnjaa. Vidjeli smo tek malo divlji) &vijeri1 a nijedna nije bila ni velika ni o&nata. Medna ili dvije stra)ovite &mije re:le su nam reko uta1 no uro9enici se na nji) nisu gotovio ni osvrnuli1 a smo &akljuili1 da nisu otrovne. Kad smo se s ;oo6<itom i njegovom dru#bom ribli#ili selu1 do:la nam je ususret gomila ljudi. -lasno su klicali onavljaju$i ra&govijetno samo rijei Anamoo6mooN i !ama6!amaN 'tra:no smo se &audili1 vidjev:i da su1 osim nekoliko i&nimaka1 svi bili goli. 'amo ljudi i& amaca nosili su kr&na. Linilo se da je isto tako bilo i s oru#jem1 jer gotovo nitko od stanovnika sela nije imao oru#ja. 2ilo je mnogo #ena i djece. Tene nisu bile li:ene tjelesne lje ote. 2ile su vitke1 visoke1 lije o ra&vijene1 )od im bija:e dra#estan i gibak1 :to ni u civili&iranom dru:tvu ne susre$emo esto. Usnice su im bile1 me9utim1 kao u mu:karaca1 debele i ne&gra ne1 a im se nisu vidjeli &ubi1 ni kad bi se smi6jale. Kosa im je bila lje :a nego ona od mu:karaca. %ajvi:e deset ili dvanaest stanovnika sela bilo je odjeveno kao lanovi ;oo6<itove dru#be. %osili su na sebi crna kr&na1 a bili su i naoru#ani ko ljima i te:kim toljagama. ;i su ljudi oito bili ugledniji od ostali)1 &vali su i) Sam oo. 'tanovali su u alaama od crna kr&na. ;oo6<itova nastamba bila je u sredini sela1 a bila je ve$a i nekako bolje na ravljena od ostali). "eblo bija:e odsjeeno oko etiri metara i&nad korijena1 a na deblu bija:e ostavljeno i nekoliko grana1 kako bi bolje dr#alo kr&no1 da &astor ne le r:a oko debla. I okrov1 koji su sainjavala etiri velika kr&na sastavljena na drvenim :ta i$ima1 bio je na dnu rivr:$en kolcima o &emlju. %a odu je bilo1 umjesto toga1 rostrto li:$e. Uveli su nas vrlo sveano u tu kolibu1 a &a nama se naguralo uro9enika koliko god je stalo. ;oo6<it je sjeo na li:$e i dao nam &nak da i mi sjednemo. Kad smo sjeli1 na:li smo se u vrlo ne&godnom1 ako ne i o asnom olo#aju. %as dvanaestorica sjedilo smo na odu1 a oko nas se tako tijesno naguralo etrdeset divljaka1 tako da u sluaju otrebe ne bismo uo $e mogli u otrijebiti oru#je1 a ni ustati s oda. -u#va nije bila samo u :atoru1 ve$ i na olju1 gdje je vjerojatno stajalo sve #ivo s cijelog otoka i samo nas je ne rekidna vika ;oo6<itova s asila1 te nas mno:tvo nije oga&ilo. -lavno jamstvo na:e sigurnosti bio je ;oo6<it1 a smo se odluili rilije iti :to tje:nje u& njega i odma) ri rvom &naku ne rijateljstva #rtvovati njega. Kad je nakon dosta ote:ko$a us ostavljen rilian red1 oglavica &a oe rilino dugaak govor1 vrlo slian govoru u amcu1 samo :to se sad e:$e ulo Anamoo6mooN1 negoli !ama6!amaN ;i)o smo saslu:ali njegov govor1 a tada je rogovorio ka etan -uE i oeo uvjeravati oglavicu o vjenom rijateljstvu i dobrim namjerama. Javr:iv:i govor oklonio je oglavici nekoliko ni&ova modri) kuglica i jedan no#. %a na:e i&nena9enja 85, 854 oglavica je kuglice rimio oito re&irno1 no s no#em je bio i&vanredno &adovoljan1 a je odma) &a ovjedio da donesu objed. Melo su ru#ili u :ator reko glava gledatelja. (bjed se sastojao od crijeva neke ne o&nate #ivotinje1 vjerojatno onakve tanko6noge svinje kakvi) smo vidjeli kad smo do:li u selo. Vidjev:i da smo u ne rilici kako oeti1 oglavica one jesti. Pro#dirao je komad o komad te &amamne )rane. Jbog oiti) &nakova obune na:i) #eludaca1 njegovo se velianstvo i&nenadilo gotovo kao onda kad je vidjelo ogledalo.

Us rkos tome nismo se )tjeli oslu#iti tom oslasticom. Poku:ali smo mu ra&jasniti da nikako ne mo#emo jesti1 jer smo malo rije odlaska ojeli dobar &ajutrak. Kad je vladar dovr:io objed1 oeli smo ga najdomi:ljatijim nainima is itivati o glavnim roi&vodima &emlje1 i bi li se koji od roi&voda mogao iskoristiti. %a okon je1 ini se1 donekle ra&umio1 te nam je onudio odvesti nas na obalu gdje ima u i&obilju bic)e de mer A oka&ao nam je jedan rimjerak te #ivotinjeC. 2ilo nam je drago :to $emo se rije:iti one gu#ve1 a smo ristali odma) o$i. I&i:li smo i& :atora1 te smo1 u ratnji cijeloga sela1 krenuli &a oglavicom na jugoistonu obalu otoka1 gdje je 6 ne6 daleko &aljeva 6 bio usidren na: brod. ;u smo ekali gotovo sat vremena1 dok je nekoliko divljaka dove&lo etiri amca. Ukrcali smo se u jedan amac i tada su nas odve&li u& greben o kojem sam ve$ govorio do nekog drugog grebena1 gdje smo vidjeli mnogo vi:e bic)e de mer nego :to i) je i najstariji mornar medu nama ikad vidio na otocima1 koji su na glasu &bog te trgovake robe. %eko vrijeme stajali smo na tom grebenu i uvjerili se da bismo s lako$om mogli nakrcati i dvanaestak brodova tim #ivotinjama. Jatim su nas odve&li do jedrenjae gdje smo se o rostili od ;oo6<ita1 koji nam je obe$ao da $e nam &a dvadeset i etiri sata dovesti ataka i -alla agos6 kornjaa1 koliko god mo#e stati u njegove amce. 've to vrijeme nismo u vladanju uro9enika o a&ili ni:ta Uto bi moglo robuditi na:u sumnju1 i&u&memo li ono sustavno ove$anje ;oo6<itove dru#be kad smo i:li od je6 drenjae rema selu. YY Poglavica je odr#ao rije1 a smo se uskoro o skrbili dovoljnim &ali)ama dobre )rane. Kornjae su bile i&vrsne1 a atke i&vanredno mekane1 sone i meke1 uo $e1 &natno bolje od na:i) najbolji) vrsta ernate divljai. "ivljaci su1 osim toga1 na na:u #elju1 donijeli goleme koliine sme9eg celera i trave rotiv skorbuta1 te un amac svje#i) i ne:to su:eni) riba. 0eler je bio vrlo ukusan1 a trava je omagala na:im ljudima kod koji) su se ojavili &nakovi skorbuta. U kratko vrijeme svi su o&dravili. Imali smo dovoljno i drugi) vrsta svje#e )rane1 rimjerice neku vrst :koljka:a slini) jestivoj :koljci uici1 no i ostrige. 2ilo je mnogo rakova ko&ica te albatrosovi) i drugi) tiji) jaja s tamnom ljuskom. Utovarili smo i veliku &ali)u svinjskog mesa. Ve$ini je na:i) ljudi to meso bilo ukusno1 no meni se inilo slino ribljem mesu1 a i inae je bilo odvratno. U &amjenu &a sve te dobre stvari oklonili smo uro9enicima modre staklene kuglice1 mjedene stvari1 avle1 no#eve i komade crvene tkanine1 &a koju su se odu:evili. %a obali1 od to ovima :kune1 otvorili smo ravo tr#i:te1 gdje smo mijenjali robu &a robu. 've se odvijalo o:teno i u redu1 emu se1 sude$i o vladanju divljaka u selu Klock6klock1 nismo nadali. ;i rijateljski odnosi trajali su nekoliko dana. Lesto su na alubu jedrenjaka dola&ili sku ovi uro9enika1 a na:i su ljudi nesmetano odla&ili na obalu i u unutra:njost otoka. Jbog lako$e kojom bi se brod mogao ukrcati mno:tvom bic)e de mer1 &bog rijateljskog ras olo#enja otoana i nji)ove s remnosti omo$i u sabiranju ti) #ivotinja. Ka etan -uE je odluio stu iti u regovore s ;oo6<itom kako bi se na obali sagradila rikladna &grada u kojoj bi se ta roba su:ila u dimu1 i da bi on i njegovo leme saku ilo :to vi:e robe1 dok bismo mi iskoristili ovoljno vrijeme i nastavili utovanje rema jugu. Kad je to s omenuo oglavici1 inilo se da se oglavica s tim sla#e. %a &adovoljstvo obiju strana sklo ljena je ogodba rema kojoj $emo1 nakon otrebni) ri rema Ai&bor &godnog &emlji:ta1 odi&anje dijela &grade1 i jo: neki radovi &a koje je otrebna na:a osadaC nastaviti svoje utovanje1 ali $emo ostaviti na otoku trojicu na:i) ljudi da nad&iru radove i ouavaju uro9enike u su:enju bic)e de mer. %agrada $e biti i&raunana naknadno1 rema trudu divljaka &a vrijeme na:e odsutnosti1 a rimat $e ugovorenu koliinu modri) stakleni) kuglica1 no#eva1 crvene tkanine i drugi) redmeta1 u &amjenu odre9enu koliinu bic)e de mer1 koja $e ri na:em ovratku biti rera9ena. Moje $e itatelje sigurno &animati o is te &naajne trgovake robe i nain rera9ivanja1 a je naj&godnije re$i ne:to o tome. U jednom od suvremeni) i&vje:taja o utovanja o Mu#nom moru ima o tom redmetu ovaj o :irni &a is: F;o je meku:ac i& Indijskog mora1 koji je u trgovini o&nat od >rancuskim imenom 2ouc)e de mer Amorska oslasticaCF Ako se ne varam1 slavni ga je 0uvier na&vao gastero eda ulmoni>era. Ima ga u i&obilju na obalama otoka u ;i)om oceanu1 a osobito se lovi &a kinesko tr#i:te1 gdje &a njega la$aju velike svote1 mo#da iste kao i &a glasovita jestiva tija gnije&da. ;a su gnije&da vje6 856 857 rojatno nainjena od #elatino&ne tvari koja je neka osebna vrsta lastavice vadi i& tijela meku:aca. ;i meku:ci nemaju ni ljuske1 ni nogu1 ni bilo kakvi) istaknuti) dijelova1 osim ula&nog i i&la&nog otvora1 no oni svojim raste&ljivim tijelom1 kao gusjenice ili crvi1 gmi#u u litkoj vodi. ;u i) mo#e o a&iti lastavica1 koja onda u mekanu #ivotinju &arine svoj o:tri kljun i i:u a ne:to lje ljive i vlaknaste tvari1 a je1 kad se osu:i1 ugradi u vrste &idove svojeg gnije&da. (datle i na&iv gasro eda ulmoni>era. Meku:ac je duguljast1 a veliina mu varira 6 dugaak je tri do osamnaest alaca1 no vidio sam rimjeraka dugaki) i gotovo sedamsto centimetra. ;i su rimjerci bili gotovo okrugli1 malo losnati s one strane koja je okrenuta rema morskom dnu i debeli jedan do dva alca. U odre9eno godi:nje doba livaju ti meku:ci u litkoj vodi udvoje1 vjerojatno radi arenja. Kad je sunce najto lije i kada je voda osve mlaka1 oni se ribli#e obali. Lesto se na9u u tako litkoj vodi da &a vrijeme oseke ostanu na su)om1 i&lo#eni sunanom #aru. (ni ne lije#u mlade u litkoj vodi1 jer tamo nismo nikad vidjeli nji)ovo otomstvo1 a kad dola&e i& duboke vode ve$ su

ot uno odrasli. .rane se uglavnom koraljnim #ivotinjicama. 2ic)e de mer se obino lovi u dubini od metra do metra i ol. Kad ga i&vuku na obalu1 ra&re&u ga no#em na jednom kraju. He& mora biti dug jedan alac ili vi:e1 rema veliini meku:aca. Kro& taj otvor istisnu utrobu. A;i su meku:ci vrlo slini drugim malim stanovnicima dubina.C Jatim se #ivotinju o ere i sku)a1 no ne smije se ku)ati ni revi:e ni remalo. ;ada meku:ce treba &ako ati u &emlju na etiri sata1 onda i) o et malo roku)ati1 a osu:iti na vatri ili na suncu. Tivotinje1 koje su su:ene na suncu1 imaju ve$u cijenu1 no su:enja na dimu je uno br#e. Kad se dobro osu:e1 mo#emo i) be& o asnosti da $e se kvariti1 dr#ati i o dvije ili tri godine na su)om mjestu. I ak i) treba regledati svaki) nekoliko mjeseci1 recimo etiri uta godi:nje1 da se ne bi okvarile od vlage. Kao :to je rije s omenuto1 Kine&i cijene bic)e de mer kao osobitu rasko: i vjeruju da ta )rana neobino jaa i u&dr#ava tijelo1 te da obnavlja snagu nakon neumjerene ra&bludnosti. Hoba rve vrste ima visoku cijenu. U Kantonu la$aju devedeset dolara &a sve#anj. Ja robu druge vrste la$aju sedamdeset i et dolara o sve#nju1 tre$a stoji edeset dolara1 etvrta trideset1 eta dvadeset1 :esta dvanaest1 sedma osam1 osma :est1 a deveta etiri dolara o sve#nju1 no s je>tinijim vrstama esto $e se vi:e &araditi u Manili1 'inga uru i 2ataviji@O Kad smo se tako o svemu dogovorili odma) smo oti:li i na ko no sve ri remiti &a gradnju &grade i oistiti &emlji:te. I&6 85B abrali smo :irok ravan rostor nedaleko istone obale od &aljeva jer je ondje bilo dosta drva i vode i jer nije bio udaljen od grebena na kojemu se moglo loviti bic)e de mer. 'vi smo se &du:no bacili na osao1 te smo uskoro1 na veliko udo divljaka1 sru:ili otrebna stabla i riredili drvenu gra9u. Ja dva ili tri dana toliko smo u&na redovali da smo ostatak osla mogli ovjeriti trojici ljudi1 koji su trebali ostati na otoku. ;o su bili Mo)n 0arson1 Al>red .ar6ris i Peterson Amislim1 da su svi bili i& !ondonaC1 oni su se sami rijavili &a tu slu#bu. Koncem mjeseca bili smo ot uno s remni &a odla&ak. (be$ali smo da $emo rije odlaska jo: jednom o)oditi selo1 a i ;oo6<it je tako tvrdoglavo &a)tijevao da odr#imo to obe$anje da smo mislili da ne bi bilo &godno uvrijediti ga. Mislim da tad nitko od nas nije ni najmanje sumnjao u iskrenost divljaka. 'vi su se oni vladali vrlo ristojno1 s remno su nam omagali1 davali nam svoje roi&vode esto i bes latno1 a nikad nisu ni:ta ukrali1 remda su1 kad bismo im :togod oklonili1 svojom rado:$u oito oka&ivali kako visoko cijene takve redmete. Tene su bile osobito uslu#ne1 a bismo &bog svega toga morali biti &aista najsum6njiaviji ljudi na svijetu da omislimo da se ti ljudi retvaraju. Uskoro se i ak oka&alo da je ta srdanost bila samo osljedica dobro romi:ljene namjere uni:tenja i da su ti otoani koje smo tako cijenili1 bili najbarbarskiji1 najlukaviji i najkrvoloniji lu e#i na svijetu. 8. veljae oti:li smo na ko no o)oditi selo. %ismo sumnjali u divljake1 ali smo i ak odu&eli sve mjere o re&a. Uestoricu na:i) ljudi smo ostavili na jedrenjaci. "obili su u ute da ne smiju do ustiti nijednom divljaku1 &a vrijeme na:e odsutnosti1 od bilo kakvim i&govorom1 da se ribli#i brodu1 i da cijelo vrijeme moraju biti na alubi. 2ile su odignute &a:titne mre#e1 to ovi su bili nabiti samom i nabojima &a kartee1 a okretni to ovi u:anim nabojima. 2rod je bio usidren oko milju od obale1 a se nijedan amac nije mogao ribli#iti1 a da ne bude o a#en i i&lo#en vatri i& na:i) okretni) to ova. 2udu$i daje nji) :estorica ostala na brodu1 na:a je eta1 koja je oti:la na ko no1 brojila uku no trideset i dvije osobe. 'vi smo bili do &uba naoru#ani mu:ketama1 i:toljima i mornarskim sabljama. (sim toga1 svaki je imao dug mornarski no#1 slian lovakom no#u1 koji se mnogo u otrebljava u &a adnom i ju#nom dijelu na:e &emlje. Kad smo se iskrcali1 doekalo nas je stotinu ratnika u crnim kr&nima1 koji $e nas ratiti na na:em utu. I&nenadili smo se1 me9utim1 kad smo o a&ili1 da su svi nenaoru#ani@ u itasmo ;oo6<ita :to to &nai1 a on je odgovorio samo: Matee non <e a a si1 :to je &nailo da ne treba oru#ja kad su svi bra$a. Mislili smo da je to dobra stvar i oti:li smo. 853 Pro:li smo i&vor i otok o kojem sam ve$ govorio i u:li u usku guduru1 koja je vodila kro& klanac bre#uljaka1 medu kojima je le#alo selo. -udura je bila una e$ina i neravna1 te smo se tuda i rvi ut muno enjali rema Klock6klocku. Litava gudura bila je duga milju1 mo#da i dvije. Vijugala se u svim smjerovima i&me9u bre#uljaka Avjerojatno je u davno vrijeme nastala kao korito neke bujiceC1 te je gotovo svaki) osamnaest metara o:tro &akretala. 'trane gudure di&ale su se u cijeloj njenoj duljini okomito dvadeset tri ili dvadeset :est metara1 a na nekim su mjestima bile tako visoke daje danje svijetlo jedva rodiralo u rola&. Prola& bija:e :irok oko dvanaest metara1 ali se mjestimice tako su#avao da us oredo nije moglo rola&iti vi:e od et ili :est ljudi. Ukratko1 nije bilo boljeg mjesta &a &asjedu1 a smo1 dakako1 im smo u:li u guduru1 svi o i ali oru#je. Kad omislim kako smo bili neuveno ludi1 ini mi se osve udno :to smo se tek tako redali u ruke ne o&natim divljacima i do ustili im da u toj guduri stu aju i red nama i i&a nas. ;aj smo nain )odanja slije o ri)vatili1 u&daju$i se nera&umno u svoju snagu1 u nenaoru#anog ;oo6<ita i njegove ljude1 u djelovanje na:i) u:aka Akoje uro9enici nisu o&navaliC1 a jo: vi:e u rijateljstvo ti) odmukli) lu e#a. Petorica ili :estorica ti) ra&bojnika i:li su s rijeda1 kao da nam oka&uju ut1 sklanjaju$i s uta ve$e kamenje i ot atke. I&a nji) je i:la na:a eta. 'tu ali smo bli&u jedan do drugog1 a&e$i da se ne odijelimo. I&a nas je )odala ve$ina divljaka u neobinom redu i vrlo ristojno.

"irk Peters1 neki Silson Allen i ja i:li smo s desne strane. Us ut smo romatrali neobine slojeve i naslage u strminama i&nad nas. ( a&ili smo neku ukotinu u glatkoj klisuri. 2ila je dovoljno :iroka da u nju lako u9e jedan ovjek. Pru#ala se ravno :est ili :est i ol metara1 a onda je &akretala lijevo. (tvor je bio visok et do et i ol metara. U ukotini su rasla dva tri &akr#ljala grma s nekim lodom slinim lje:njaku. Ja#elio sam to ogledati i&bli&a1 a se na tren uvuko) u ukotinu i ubra) et ili :est lje:njaka koje sam mogao do)vatiti1 a &atim se o et s remi) &a ovratak. (krenuv:i se1 o a&i) da su Peters i Allen o:li &a mnom. Hekao sam im neka se vrate1 jer nije bilo mjesta &a dvojicu i da $u im ja dati ne:to svoji) lje:njaka. (ni su se okrenuli i oeli se s u:tati. Allen je do:ao do otvora ukotine. I&nenada osjeti) otres kakav jo: nikada nisam osjetio1 te omisli)1 ako sam uo $e bio s osoban misliti1 da se cijela &emaljska kugla ras rsnula1 i da je do:ao dan o $e ro asti. 8,+ YYI Lim sam se osvijestio1 ustanovio sam da sam se gotovo ugu:io i da le#im u ot unom mraku od itavom )r om ra)le &emlje1 koja je jo: uvijek sa svi) strana adala na mene kao da $e me sasvim &atr ati. ;a me je omisao stra:no u la:ila1 te sam krajnjim na orom oku:ao ustati1 a to mi je na okon o:lo &a rukom. %ekoliko trenutaka stajao sam ne omino #ele$i ustanoviti :to mi se dogodilo i gdje sam. ;ik do svojega u)a &aulo se te:ko stenjanje1 a &atim mukli Petersov glas@ &vao me u omo$. Pomaknu sam se jedan ili dva koraka na rijed1 te sam se s o6taknuo o glavu i ramena svojeg druga1 koji je bio1 kako sam uskoro ustanovio1 na ola &atr an )r om ra)le &emlje1 te se oajno na re&ao isko ati se. 'vom sam snagom oeo divlje ko ati &emlju oko njega1 te ga na okon i isko a). Kad smo se toliko o oravili od stra)a i i&nena9enja mo#emo ra&umno ra&govarati1 &akljuili smo da su se stijene ukotine u koju smo u:li sru:ile &bog nekog rirodnog otresa ili mo#da &bog vlastite te#ine1 te da smo rema tome #ivi oko ani i &auvijek ro ali. "ugo smo ne omino le#ali1 na smrt restra:eni i oajni. ;aj osje$aj ne mo#e ni &amisliti tko sam nije bio u slinom olo#aju. Uvjeren sam da nikakav doga9aj ne mo#e jae i&a&vati du:evnu i tjelesnu klonulost1 nego kad je ovjek #iv &ako an. 0rna tama koja okru#uje #rtvu1 stra)oviti ritisak na lu$a1 a je&ovita i&vjesnost da nema nikakve nade &a s as1 i da se jedino mo#emo nadati smrti 6 sve to is unjava ljudsko srce ne odno:ljivim stra)om1 koji se ne da ni &amisliti. %a okon je redlo#io Peters da oku:amo utvrditi veliinu na:e nesre$e i o i om ustanoviti oblik na:e tamnice1 remda je gotovo nemogu$e1 rekao je1 da ostoji neki i&la& kro& koji bismo se mogli s asiti. U meni se odma) robudila nada1 te oku:a) robiti ut kro& ra)lu &emlju. ;ek :to sam &akoraknuo1 s a&io sam traak svijetla1 koji me odma) uvjerio1 da se ne$emo ugu:iti. Malo se o)rabrismo. Po eli smo se reko )r e &emlje1 te smo oeli na redovati rema svijetlu. (sje$ali smo da nestaje onaj stra:ni ritisak u lu$ima koji nas je muio. Uskoro smo oeli ra&likovati i redmete oko sebe1 a &atim smo otkrili da se nala&imo nedaleko od mjesta gdje je ukotina skretala ulijevo. Mo: malo na ora1 a smo stigli do &avoja1 gdje smo o a&ili1 na svoju veliku radost1 neku dugu ukotinu koja se :irila visoko rema gore1 uglavnom u kutu od oko etrdeset i et stu njeva. Katkad jo: i strmije. %ismo mogli ogledom obu)vatiti itav otvor1 no sude$i 8,8 o koliini svijetla koje je rodiralo kro& otvor1 bili smo uvjereni da $emo na vr)u rona$iAako us ijemo nekako do$i do vr)aC na: rola& &a slobodan &rak. ;ada mi ade na amet da smo trojica u:li i& gudure u ukotinu i da jo: ne &namo :to je s na:im rijateljem Allenom. (dma) smo se odluili vratiti i otra#iti ga. %akon dugog tra#enja i u& o asnost da $e nas &emlja onovo &atr ati1 Peters na okon ovie daje nai:ao na nogu na:ega rijatelja1 no daje njegovo tijelo tako duboko od &emljom daje nemogu$e isko ati ga. Ustanovili smo daje to1 na#alost1 istina1 i daje ovjek1 dakako1 ve$ davno mrtav. ;u#na srca ostavili smo les i o et se smo se oeli robijati rema &avoju. Uirina te ukotine bila je jedva tolika da smo stali u nju. %akon nekoliko be&us je:ni) oku:aja rodiranja rema gore1 oeli smo o et oajavati. Prije sam s omenuo da se lanac bre#uljaka kro& koji vodi gudura sastoji od nekog mekanog kamena1 slinog steatitu. 'tijene ras ukline kro& koju smo se oku:ali us eti bile su od istoga kamena1 a bile su tako skliske &bog vlage da smo jedva na:li oslonac &a nogu1 a i na najmanje strmom dijelu. %a nekim mjestima1 gdje je us on bio gotovo okomit1 bilo je1 dakako1 jo: te#e. %eko smo vrijeme mislili da je nemogu$e svladati &a reke. I ak smo se trgnuli i& oaja. !ovakim no#evima ure&ivali smo ste enice u mekanom kamenu i enjali se u& #ivotnu o asnost do mali) i&boina od :kriljevca1 koje su str:ile i& &emlje1 te smo na okon stigli do neke rirodne ravne lo)e s koje se vidio komadi$ modra neba i&nad gusto o:umljene ravnice. Kad smo1 dakako s olak:anjem1 ogledali rola& kro& koji smo ro:li1 vidjeli smo o stijenama da je nastao tek nedavno1 a smo &akljuili da nam je otres1 koji nas je &atr ao1 istodobno otvorio i ovaj rola&. ;ako smo bili iscr ljeni od na ora i tako slabi da smo jedva mogli stajati na nogama i govoriti@ stoga Peters redlo#i oku:ati do&vati u omo$ rijatelje ucnjavom i:tolja1 koji su nam ostali na ojasevima Amu:kete i mornarski no#evi ro ali su nam na dno onora u ra)loj &emljiC. Kasnije su doga9aji doka&ali da bismo se okajali da smo is alili i:tolje1 no sre$om nismo to uinili1 jer sam u taj tren osumnjao u namjere divljaka1 a i) nismo )tjeli obavijestiti o na:oj bli&ini. (dmarali smo se gotovo itav sat1 a &atim smo se oeli olagano us injati i& ukotine. 2ili smo revalili tek

malen dio uta1 kad smo o et &auli stra)ovitu tutnjavu. %a okon smo stigli na mjesto koje bismo mogli na&vati ovr:inom tla. (tkad smo1 naime1 o:li s one ravne lo)e1 na: je ut rema gore rola&io kro& svodove visoki) klisura i &elenila. "ovukosmo se vrlo o re&no do nekog uskog otvora kro& koji smo jasno vidjeli okolicu1 i odma) smo otkrili je&ovitu tajnu otresa. Mjesto s kojega smo ugledali okolicu bilo je nedaleko vr)a najvi:e glavice u ni&u steatitski) bre#uljaka. -udura1 u koju je u:la na:a eta od trideset i dva ovjeka rote&ala se oko :esnaest metara lijevo od nas. %a dubini od najmanje devedeset metara korito gudure bilo je uno &emlje i kamenja: vi:e od milijun tona &emlje i kamenja bilo je sru:eno umjetnim nainom. 'redstva kojima je sru:ena ta golema koliina bila su jednostavna. Mo: su se uvijek vidjeli tragovi toga &loinakog djela. %a vi:e mjesta u&du# istone strane gudure Ami smo sada bili na &a adnoj straniC vidjeli smo drvene kolce &abijene u &emlju. %a tim mjestima &emlja nije o ustila1 no u&du# itave strmine1 s koje se sru:ilo kamenje i &emlja1 jasno su se vidjeli tragovi u &emlji1 slini ru ama ri otko avanju klisura. ;o je doka&ivalo da su i tu bili &abijeni kolci1 slini onima koje smo vidjeli. ;ragovi su se o a#ali u duljini od koji) devedeset metara1 o jedna ru a na svaki metar1 tri metra i&a ruba onora. Ja kolce na bre#uljku bili su jo: uvijek sve&ani kono i s leteni od vinove lo&e1 a nam je bilo jasno da su i &a ostale kolce bili sve&ani takvi kono i. Ve$ sam govorio o neobinim naslagama ti) steatitski) bre#uljaka. Moj o is uske i duboke ukotine kro& koju smo se s asili i& groba jo: bolje ra&ja:njava rirodu ti) naslaga. %aslage le#e tako da se &emlja ri svakom1 a i rirodnom otresu1 mora ras ucati u okomitim1 us orednim slojevima ili bra&dama1 a jednaki se us je) mora osti$i i sasvim nevinim umjetnim otresom. %ema sumnje da je ni& kolaca i&a&vao djelomini rolom tla1 a divljaci su1 ote#u$i &a kraj oni) kono a Akono i su bili sve&ani &a vr)ove kolaca i vodili reko ruba klisureC snagom oluge1 odvalili na dani &nak itav gornji sloj bre#uljka u guduru. 'ad nam sudbina na:i) bijedni) rijatelja nije vi:e bila nei&vjesna. 'amo nas dvojica i&makli smo toj stra)ovitoj smrti. 2ili smo jedini #ivi bijelci na otoku. YYII %a: nam se olo#aj sada uinio gotovo jednako stra:an kao i tad kad smo mislili da smo &auvijek #ivi &ako ani. %ije bilo nikakve nade. 2ili smo uvjereni da $e nas divljaci oubijati ili da $e nas &adr#ati kao &arobljenike. Mogli bismo se1 dakako1 neko vrijeme skrivati medu bre#uljcima ili u ukotini i& koje smo u 6 8,* 8,5 ravo i&i:li1 no na okon bismo oginuli od &ime i gladi u dugoj olarnoj &imi1 ili bi nas i ak otkrili. Linilo nam se da itav otok vrvi divljacima. Mno:tvo i) je dola&ilo1 kako smo o a&ili1 na s lavima s neki) otoka na jugu1 &acijelo s namjerom omo$i &au&eti i o ljakati Mane. 2rod je jo: uvijek mirno le#ao usidren u &aljevu1 a oni na brodu oito nisu ni slutili o asnost koja i) eka. "a smo sada mogli biti s njima i omo$i im ri bijegu1 ili da sku a s njima oginemo u oku:aju obraneN %ije bilo mogu$nosti i) u o&oriti i) na o asnost1 a da ne u ro astimo sebe 6 a nije bilo i&gleda da bi od u o&orenja bilo ikakve koristi. .itac i& i:tolja bio bi mo#da dovoljan da i) obavijesti da se dogodilo neko &lo1 no ta im obavijest i ak ne bi mogla re$i da je jedina mogu$nost s asa u tome da odma) is love i& luke 6 ne bi im mogla re$i da i) vi:e ne ve#e o:tenje da ostanu u &aljevu1 jer su nji)ovi rijatelji mrtvi. Kad bi to i uli1 ne bi se mogli bolje ri remiti &a obranu od ne rijatelja koji ri rema na adaj. .itac bi1 dakle1 mogao donijeti samo &lo1 a smo1 dobro ra&misliv:i1 odustali od toga. %ajbli#a nam je bila omisao ojuriti rema brodu1 do)vatiti jedan od etiri amca koji su le#ali u dnu &aljeva1 i oku:ati se robiti na alubu. %askoro smo uvidjeli da nema nikakve nade da takav oajniki ot)vat us ije. Kao :to sam ve$ rekao1 otok je vrvio uro9enicima koji su se :uljali o grmlju i obroncima bre#uljaka1 kao da su se skrivali da i) ne bi o a&ili sa jedrenjaka. U na:oj ne osrednoj bli&ini1 &a osjev:i jedini ut kojim bismo mogli sti$i na obalu1 nala&ila se cijela eta ratnika u crnom kr&nu od &a ovjedni:tvom ;oo6<itovim. (ni su vjerojatno ekali ojaanje1 a da &atim navale na Mane. I amci koji su le#ali na dnu &aljeva bili su ve$ krcati divljacima. (ni su bili nenaoru#ani1 no oru#je im je &acijelo bilo na do)vat ruke. 'toga smo morali1 i rotiv volje1 ostati u svojem skrovi:tu i kao obini gledatelji romatrati bitku koja $e &aas lanuti. %akon neki) ola sata vidjeli smo kako :e&deset ili sedamdeset s lavi i losnati) amaca s lovcima una divljaka lovi ju#nim &aljevom luke. Linilo se da nemaju nikakva oru#ja1 osim kratki) toljaga i kamenja1 koje je le#alo na dnu amca. (dma) &atim1 ojavila se sa su rotna smjera jo: ve$a eta naoru#ana slinim oru#jem. 'ad su se uro9enici1 dojuriv:i i& grmlja u &aljev1 ukrcali na amce1 a su se br&o otisnuli ridru#iti se drugim etama. ;ako je &a kra$e vrijeme nego :to je meni trebalo da to is ri ovjedim1 i kao nekom arolijom1 i Mane bila o koljena 8,, golemim mno:tvom o asni) ra&bojnika1 koji su je oigledno odluili &au&eti. %ije bilo sumnje da $e im to i us jeti. (na :estorica na brodu1 ma koliko odluno branili brod1 nisu mogli o6 slo#iti sve to ove ili se bilo kako odr#ati u toj stra:noj borbi. %isam mogao ni &amisliti da bi se oni uo $e mogli odu rijeti1 a i ak 6 revari) seN Uskoro sam i) vidio kako skau o kono ima i okre$u desnu stranu broda rema amcima1 koji su se &a to vrijeme ribli#ili na domet i:tolja1 dok su s lavi bile udaljene gotovo etvrtinu milje. %e &nam &a:to1 no najvjerojatnije radi u&bu9enja na:i) rijatelja1 koji su se na:li u tako be&nadnom olo#aju1

)ici nisu imali nikakva uinka. %ijedan amac nije bio ogo9en1 nijedan divljak ranjen. .ici su bili rekratki1 ili su ro&ujali i&nad nji)ovi) glava. Medini uinak bilo je i&nena9enje &bog neoekivanog raska i dima. ;o i&nena9enje bile je tako sna#no da sam na tren omislio da $e divljaci osve odustati od namjere i vratiti se na obalu. (ni bi to vjerojatno bili i uinili da su na:i ljudi u nji) is alili u:ke. Lamci su bili bli&u1 a )ici &acijelo ne bi roma:ili ili bi time bar s rijeili divljake da se jo: vi:e ribli#e1 a bi dotle mogli is aliti u:ke i na divljake u s lavima. Umjesto toga1 oni su do ustili da se ljudi u amcima o orave od stra)a. Vidjev:i da nitko nije ranjen1 na:i su ojurili na lijevu stranu broda doekati s lavi. Uinak )itaca1 is aljeni) s lijeve strane1 bio je stra)ovit. .ici i& veliki) to ova sasvim su smrvili sedam ili osam s lavi1 a oubijali koji) tridesetak ili etrdesetak divljaka. %ajmanje stotinu divljaka1 ve$inom te:ko ranjeni)1 baeno je u vodu. (stali1 i&van sebe od stra)a1 oeli su se naglo ovlaiti1 ni ne oku:avaju$i i&vu$i i& vode osaka$ene rijatelje1 koji su livali na sve strane1 vriskaju$i1 urlaju$i1 viu$i u omo$. ;aj veliki us je) do:ao je1 me9utim1 rekasno da bi se na:i odani ljudi mogli s asiti. (ko sto i edeset divljaka i& amaca bilo je ve$ na alubi jedrenjaka. Ve$ina se o ela o lancima i reko &a:titni) mre#a rije nego :to su se na:i ljudi mogli rimaknuti to ovima na lijevoj strani broda. 'ad se ni:ta vi:e nije moglo odu rijeti nji)ovu #ivotinjskom bijesu. %a:i su ljudi &a tren oka bili oboreni1 svladani1 rega#eni i rastrgani u komade. Kad su to vidjeli divljaci sa s lavi1 o)rabrili su se1 a su se i oni sjatili radi ljake. Ja et sati je Mane bila tu#na slika ravog usto:enja i silovitog uni:tavanja. Paluba je bila rasjeena i raskomadana. Kono i1 jedra i svaki okretni redmet na alubi1 sve 8,4 bija:e uni:teno kao nekom arolijom. %a okon su tru broda 6guraju$i ga s krme1 tegle$i ga amcima i vuku$i ga s bokova 6dotjerali do obale Alanac sidra se odrije:ioC i redali ga na milost i nemilost ;oo6<itu1 koji je1 kao neki iskusni general1 &a vrijeme cijelog ot)vata bio na sigurnom mjestu na bre#uljku. 'ad1 kad je objeda bila i&vojevana na njegovo &adovoljstvo1 udostojao se do)rliti na obalu sa svojim ratnicima u crnom kr&nu i sudjelo6 vati u odjeli ljake. Kad je ;oo6<it si:ao1 mi smo mogli i&i$i i& svojega skrovi:ta i regledati bre#uljak u bli&ini ukotine. Letrdeset i et metara od ula&a o a&ili smo mali i&vor vode1 a smo uta#ili #e9 koja nas je muila. %edaleko i&vora na:li smo nekoliko lje:njakovi) grmova1 o kojima sam rije govorio. Ustanovili smo da su lje:njaci vrlo ukusni i da su gotovo jednako dobri obini engleski lje:njak. %a unili smo :e:ire1 s remili lje:njake u ukotinu1 te se &a utili u berbu. "ok smo marljivo brali lje:njake1 u&buni nas neko :u:kanje u grmlju. .tjeli smo se ve$ od:uljati u svoje skrovi:te1 kad se neka velika crna tica1 slina bukavcu nes retno i olagano digne i& grmlja. 2io sam tako i&nena9en da nisam &nao :to bi)1 ali Peters se sna:ao1 otrao je do nje i &grabio je &a vrat rije nego je mogla obje$i. 'tra:no je krije:tala i otimala se1 a smo je ve$ omislili ustiti jer smo se bojali da $e buka u&buditi divljake1 koji su jo: uvijek bili u bli&ini. %a okon smo je svladali udarcem lovakog no#a i ugurali je u ukotinu. 2ili smo &adovoljni :to smo se o skrbili &ali)om )rane &a cijeli tjedan. Jatim smo o et i&i:li i&vidjeti okolicu1 te smo se usudili djelomice s ustiti ni& ju#ni obronak bre#uljka1 no nismo na:li nikakve )rane. 'aku iv:i dovoljno su)i) drva1 vratili smo se1 a onda smo o a&ili dvije velike sku ine uro9enika1 koji su se vra$ali u selo1 natovareni o ljakanim redmetima s broda i koji bi nas1 rola&e$i kraj bre#uljka1 mogli otkriti. %ajve$a nam je briga bila :to bolje osigurati svoje skrovi:te1 a smo grmljem okrili otvor kro& koji smo1 enju$i se i& ukotine1 ugledali komadi$ modrog neba. (stavili smo samo malen otvor1 tek toliki da smo mogli vidjeti &aljev1 a da nas odo&do ne o a&e. Kad smo to uinili1 bili smo &adovoljni svojim sigurnim olo#ajem. "okle god smo u ukotini1 sigurni smo da nas nitko ne mo#e na$i. %igdje nismo o a&ili &nakova koji bi u u$ivali da su divljaci ikad dola&ili u bli&inu te ru e. 'jetili smo se1 me9utim1 da je ta ukotina nastala tek nedavno1 &bog ada su rotne klisure1 i da nema nikakva drugog naina do rijeti do nje. Ali se 8,6 budemo u la:ili1 nema nikakve mogu$nosti si$i odatle. (dluili smo omno istra#iti obronke bre#uljaka1 im nam se ru#i rilika. 'ada smo kro& ru u romatrali kretanje divljaka. (ni su ve$ ot uno o ljakali na: brod1 a su se s remali &a aliti ga. Uskoro smo o a&ili da se di#e jaki dim i& glavnog otvora broda. Malo &atim bukne gusti lamen i& ot alublja. Plamen odma) &a)vati o utu1 jarbole i ostatke jedra1 i vatra se br&o ro:iri o cijeloj alubi. Mo: je uvijek mnogo divljaka ostalo kod broda. Udarali su velikim kamenjem1 sjekirama i to ovskim kuglama o klinovima i drugim #elje&nim i bakrenim dijelovima broda. %a obali1 u amcima i na s lavima1 tako9er u ne osrednoj bli&ini jedrenjae1 bilo je oko deset tisu$a uro9enika1 ne raunaju$i gomilu koja je natovarena lijenom i:la rema unutra:njosti otoka i lovila na susjedne otoke. Jnali smo da $e biti nesre$e1 i nismo se revarili. %aj rije se osjetio rilino jak udarac Ajasno smo ga ovdje gore osjetili1 kao da nas je lagano udarila strujaC1 remda nismo uli rasak. "ivljaci su se oito &a re astili1 te su naas restali raditi i urlati. U ravo su )tjeli onovo oeti1 kad i& alube sukne gusti dim1 nalik na crn i te#ak olujni oblak. ;ada se1 kao i& sredine oblaka1 digne visoki mla& #arkog lamena oko etvrtinu milje visoko1 a &atim se vatra najednom ra:iri okolo. 0ijeli &rani rostor na uni se u trenu divljom &brkom drva1 kovine i ljudski) udova. %a okon se &au tutnjava. 'ilni otres obojicu nas naglo sru:i. Po bre#uljcima je odjekivala grmljavina1 a gusta ki:a najsitniji) dijelova broda adala je na sve strane oko nas.

( usto:enje divljaka bilo je mnogo strasnije nego :to smo oekivali. (ni su sad ubrali obilne lodove svoje i&daje. 2arem tisu$u ljudi oginulo je od eks lo&ije i najmanje isto toliko bilo je stra:no osaka$eno. 0ijela ovr:ina &aljeva bija:e osuta tim lu e#ima1 koji su se ko rcali i uta ali1 a na ko nu je bilo jo: i gore. Linilo se da su osve i&gubili glavu &bog nenadanog i ot unog ora&a1 te nisu ni nastojali drugima omo$i. %a okon smo o a&ili da se nji)ovo vladanje osve romijenilo. I& ot une otu jelosti re:li su najednom u krajnju u&bu9enost i oeli bijesno juriti o obali. %a licima im se odra#avala neobina mje:avina stra)a1 gnjeva i oite rado&nalosti. ;rali su urlaju$i i& svega glasa: 6 ;ekeli6liN ;ekeli6liN ;ada smo o a&ili da je jedna velika sku ina oti:la rema bre#uljcima. ;i su se ljudi uskoro vratili nose$i drvene kolce. 8,7 (dnijeli su i) tamo gdje je gomila bila najgu:$a. 'ada se gomila ra&dijelila1 a smo mogli ugledati ono :to i) je tako u&budilo. Vidjeli smo da na tlu le#i ne:to bijelo1 no nismo odma) mogli ra&abrati :to je. %a okon smo ustanovili da je to crkotina one neobine #ivotinje jarki) &ubi i and#a1 koju je jedrenjaa na:la u moru 88. sijenja. Ka etan -uE je s remio crkotinu da is uni nje&ino kr&no i da ga do remi u Englesku. 'je$am se da je ka etan rije dolaska na otok dao neke u ute o tome a su crkotinu odnijeli u ot alublje i da su je s remili u neku :krinju. 'ad ju je eks lo&ija i&bacila na obalu. %ikako nismo mogli ra&umjeti &a:to su se divljaci toliko &abrinuli. 'tajali su vrlo bli&u strvine1 no nitko se1 ini se1 nije )tio osve ribli#iti. 'trvinu su omalo ogradili kolcima koje su &abili naokolo1 a kad je to bilo uinjeno1 cijela golema rulja ojurila je u unutra:njost otoka glasno urlaju$i: 6 ;ekeli6liN ;ekeli6liN YYIII %akon toga ostali smo :est ili sedam dana u svojem skloni:tu. 'amo bismo u& najve$i o re& katkad i&la&ili o vodu i lje:njake. %a ravnoj lo)i bre#uljka na ravili smo kolibicu u kojoj smo uredili le#ajeve od su)oga li:$a1 a tri velika kamena slu#ila su nam kao ognji:te i stol. Vatru smo &a alili be& ote:ko$a. ;rljali smo dva komada su)oga drva 6 jedno meko1 a drugo tvrdo. Ptica koju smo u)vatili bila je i&vrsna1 remda one:to #ilava. ;o nije bila morska koko:1 ve$ neka vrst bukavca sa crnim i sivim erjem i s ra&mjerno vrlo malim krilima. Poslije smo u bli&ini gudure vidjeli tri takve tice1 koje su vjerojatno tra#ile onu koju smo u)vatili. (ne se nisu s ustile1 a i) nismo mogli u)vatiti. "ok je bilo mesa od te tice1 nije nam nedostajalo )rane1 no kad smo je ojeli1 morali smo tra#iti )ranu. !je:njaci nisu mogli uta#iti glad. (d nji) smo1 osim toga1 dobivali greve u crijevima1 a kad bismo i) jeli vi:e1 &aboljela bi nas #estoko i glava. %edaleko od obale1 istono od bre#uljka1 o a&ili smo nekoliko veliki) kornjaa. !ako bismo i) u)vatili da smo mogli do nji)1 a da nas ne o a&e uro9enici. 'toga smo odluili da $emo se oku:ati s ustiti s bre#uljka. ' u:tali smo se ni& ju#ni obronak1 koji nam se inio najbla#im1 no jedva da smo devedesetak metara Atako smo ocijenili rema udaljenosti glavice bre#uljkaC kad nas &austavi neki ogranak gudure u kojoj su oginuli na:i drugovi. I:li smo dalje 8,B rubom oko etvrtinu milje1 a tada nas &austavi neki strmi golemi onor. "alje nismo mogli1 a smo se morali vratiti istim utem kojim smo do:li. ;ada smo krenuli rema istoku1 no us je) je bio osve jednak. %akon cijelog sata enjanja1 u& o asnost da $emo slomiti vrat1 na:li smo se u nekoj golemoj ru i u crnom granitu1 s vrlo sitnom ra:inom na dnu. I& ru e je vodio samo jedan ut 6 te:ki ut1 kojim smo si:li. Kad smo se o et us eli tim utem1 oku:ali smo ro$i sjevernim rubom bre#uljka. ;u smo morali o&orno a&iti na svaki svoj okret jer nas je i najmanja nera&borita kretnja mogla i&lo#iti ogledima divljaka u selu. Jato smo u&ali na rukama i koljenima1 a katkada smo se morali i osve is ru#iti o tlu i tako se rovlaiti kro& grmlje. Pro:li smo tako tek malen dio uta1 kad smo stigli do nekog dubokog onora kakvog jo: nismo vidjeli. Ponor je bio ve&an s glavnom gudurom. %a: se stra) oka&ao o ravdanim. 2ili smo osve odsjeeni od svijeta u dolini. Vratili smo se u svoje skrovi:te ot uno iscr ljeni i bacili smo se na le#ajeve od li:$a res avati nekoliko sati. %akon toga bes lodnog tra#enja bavili smo se istra#ivanjem svakog dijela bre#uljka ne bismo li rona:li nain s asenja. Ustanovili smo da nema )rane1 osim oni) :kodljivi) lje:njaka i neke gorke trave1 koja je rasla u malom komadi$u &emlje od etiri metara1 a koju smo br&o otro:ili. 84. veljae1 ako se tono sje$am1 nije bilo vi:e ni travke1 a i lje:njaci su se rorijedili. %a: olo#aj bio je te#ak. A;og dana smo o a&ili na jugu nekoliko golemi) dijelova sivkaste are.C Uesnaestog smo obi:li o et rostor oko na:eg &atvora1 nadaju$i se da $emo mo#da na$i neki i&la&1 no be&us je:no. ' ustili smo se i u ukotinu1 u kojoj smo bili &atr ani1 omalo vjeruju$i da $emo otkriti neki rola& u glavnu guduru. I tu smo se ra&oarali. %a:li smo tek jednu mu:ketu i u&eli je sa sobom. 'edamnaestog smo krenuli s namjerom bolje regledati ru u u crnom granitu u kojoj smo se nala&ili kad smo rvi ut tra#ili i&la&. 'jetili smo se da smo tek djelomice regledali neku ukotinu u stijeni1 a smo je )tjeli istra#iti1 remda nismo oekivali da $emo rona$i neki otvor. ' ustili smo se1 dakle1 be& veliki) ote:ko$a na dno ru e1 a smo je u miru regledavali. ;o je doista bilo osve

neobino mjesto. Lovjek bi jedva ovjerovao daje to djelo rirode. Hu a je1 sa svim &avojima1 bila duga oko etiri stotine i edeset metara. 8,3 Udaljenost u ravnoj crti od istonog do &a adnog kraja nije bila ve$a Akako mi se inilo1 jer nisam mogao tono i&mjeritiC od trideset do trideset i et metara. Pri vr)u ru e 6 to jest oko stotinu sto a is od glavice bre#uljka 6 stijene ru e nisu bile jedna drugoj sline i vjerojatno nikad nisu inile neku cjelinu1 jer je jedna stijena bila od steatita1 a druga od la ora omije:anog sa &rncima neke kovine. Prosjena :irina ili ra&mak i&me9u obje stijene bio je tu oko dvadeset metara1 no inilo se da nema ravilni) oblika. Kad smo se s ustili ni#e1 ra&mak se1 me9utim1 naglo su&io. 'tijene su bile us oredne1 remda su i dalje bile nejednaka sastava i nejednaka oblika na ovr:ini. ' ustiv:i se do :esnaest metara i&nad dna1 o a&ili smo savr:enu ravilnost. 'tijene su bile osve jednaka sastava i boje. 2ile su od osve crna i sjajna granita. Ha&mak i&me9u obje stijene bio je svugdje tono osamnaest metara. (blik ru e bit $e nam jasniji ako ogledamo crte#1 koji je i&ra9en na samom mjestu. 're$om1 u dugom ni&u ustolovina sam sauvao bilje#nicu i olovku1 emu mogu &a)valiti svoje bilje:ke o mnogim stvarima koje bi) inae &aboravio. samo o duguljastom obliku. Eto nje&ini) glavni) obrisa. AVidi crte# br. *.C 0rte# br. 8 rika&uje o $enite obrise ru e be& manji) udubina u bokovima1 kojima su s rotivne strane odgovarale jednake i&boine. "no ru e bilo je okriveno vrlo nje#nom ra:inom1 debelom dvadeset et do trideset centimetara1 is od koje smo tako9er otkrili crni granit. ' desne strane1 na ni#em dijelu1 vidimo na crte#u odvojak malog otvora. ;o je ukotina1 o kojoj sam rije govorio1 i koju smo )tjeli omno is itati ri drugom silasku. Ukloniv:i mnogo grmlja1 koje nam je smetalo i golemu )r u o:trog kremenog kamenja1 koje je nekako bilo slino :iljcima strelica1 br&o smo u:li u tu ukotinu. .rabro smo na redovali1 tim vi:e :to smo u daljini o a&ili neko blijedo svijetlo. %a okon smo se ugurali oko deset metara duboko u ukotinu i ustanovili smo daje taj otvor ni&ak i ravilan svod@ dno otvora bilo je i ovdje okriveno sitnom ra:inom1 kao u glavnoj ru i. ;ada rodre do nas jako svijetlo i mi smo se1 krenuv:i kratkim &avojem1 na:li u visokoj :u ljini1 koja se od one i& koje smo do:li1 ra&likovala "uljina te ru e od otvora a1 a &avojem b do krajnje toke d i&nosi etsto metara. Kod c otkrismo malen otvor slian onome kro& koji smo i&i:li i& rve ru e. I taj je otvor bio jednako &akren grmljem i )r om bijeli) kameni) :iljaka &a strelice. Probiv:i se kro&a njega1 ustanovili smo da je dug oko dvanaest metara i u9osmo u tre$u ru u. I ta je ru a bila sasvim jednaka rvoj1 samo :to je bila duguljasta. AVidi crte# br. 5C ;re$a ru a bila je duga dvije stotine i devedeset metara. Kod toke a nala&io se otvor s romjerom od koja dva metra. (n je u duljini od et metara ula&io u klisuru1 u kojoj je svr:avao slojem la ora. "alje nije bilo nikakve druge ru e1 kako smo i oekivali. Kad smo )tjeli i&i$i i& te ukotine1 u kojoj gotovo da i nije bilo svijetla1 Peters me u o&ori na ni& neobini) &are&a na ovr:ini la ora1 kojim je svr:avao taj slije i otvor. U& malo ma:te mogao bi ovjek &are&e s lijeve strane ili najsjevernije &are&e1 smatrati grubim crte#om us ravnog ljudskog lika s is ru#enom rukom. (stali &are&i bili su slini nekim slovima. Peters je ustanovio da to i jesu slova. %a okon ga uvjeri) da se vara. U o&orio sam ga1 naime1 na nekoliko veliki) komada la ora na odu1 koji su se 6 oito &bog nekog otresa 6 otkinuli od stijene1 na kojoj smo o a&ili one &are&e. ;i su komadi tono ristajali u ru e &are&a. ;ako smo ustanovili da je to rirodna ojava. 0rte# br. , rika&uje tonu sliku &are&a. 84+ 848 Uvjeriv:i se da nam te neobine ru e ne ru#aju nikakvu mogu$nost bijega i& na:ega &atvora1 vratili smo se utueni i oti:teni na vr)unac na:ega bre#uljka. %aredni) dvadeset i etiri sata nije se dogodilo ni:ta :to bi bilo vrijedno s omena1 osim :to smo ri regledavanju tla istono od tre$e ru e na:li dvije veoma duboke trokute ru e ije su stijene bile tako9er od crnog granita. %ije nam se inilo vrijedno truda oku:ati si$i u te ru e1 jer su bile1 kako se inilo1 rirodni okomiti rovovi be& i&la&a. 'vaka je ru a imala obodnicu od osamnaest metara1 a nji)ov oblik i olo#aj rema tre$oj ru i oka&uje crte# br. 4. YYIV *+. veljae smo ustanovili da se vi:e ne mo#emo )raniti lje:njacima1 od koji) smo dobivali tako stra:ne bolove1 a smo odluili da od svaku cijenu oku:amo si$i ni& ju#nu strminu bre#uljka. Povr:ina te strmine bila je od najmek:ega steatita1 remda je bila gotovo sasvim okomita Adubina je i&nosila najmanje etrdeset i osam metaraC i remda je na nekim mjestima1 :tovi:e1 dobivala oblik svoda. %akon dugoga tra#enja otkrili smo1 oko :est metara is od ruba onora1 uski i&bojak. Petersu je us io skoiti na taj i&bojak1 i to u& omo$ na:i) d#e ni) ru i$a koje smo &ajedno sve&ali. %e:to sam te#e si:ao i ja. ;ada smo vidjeli da bismo se mogli s ustiti na onaj nain1 na koji smo se us eli i& ukotine u kojoj smo bili &atr ani 6 to jest1 tako da ure#emo no#evima ste enice u ovr:ini steatita. ;e:ko je o isati stra:nu o asnost koja nam je rijetila kod tog oku:aja1 no nije bilo druge1 a se odluismo na to. %a i&bojku na kojemu smo stajali1 raslo je nekoliko grmova lje:njaka1 a smo &a jedan grm sve&ali kraj na:ega kono a od 84* ru i$a. "rugi kraj smo &ave&ali oko Petersova asa1 i ja sam ga onda s u:tao ni& strminu1 dokle su dosi&ali

ru i$i. ;ada je on isko ao duboku ru u u steatitu Aoko osam ili deset alacaC1 a &atim i&nad ru e odbio komad stijene nekako u visini od tri stotine cm1 a je dr:kom i:tolja &abio u stijenu rilino jak klin. Jatim sam ga ovukao gore &a koji) metar i ol1 gdje je on o et i&re&ao ru u i &abio klin1 tako da se sada mogao odu rijeti nogama i ri)vatiti rukama. %akon toga sam odve&ao ru i$e s grma i dobacio Petersu kraj ru i$a1 koji je on &ave&ao &a klin kod najvi:e ru e. Peters se tad olagano s ustio oko metar ni#e 6to jest1 koliko su dosi&ali ru i$i. ;u je isko ao novu ru u i &abio klin. Jatim se o et digao do ru e koju je i&re&ao1 ri)vativ:i se rukama o gornji klin. 'ad je trebalo odve&ati ru i$e s najvi:eg klina1 kako bi i) mogao rive&ati o drugi klin. Poka&alo se da je ogrije:io :to je ravio ru e u tako velikim ra&macima. I ak je1 nakon nekoliko neus jeli) oku:aja da do)vati u&ao Adr#e$i se samo lijevom rukom1 dok je desnom odve&ivao u&aoC1 na okon rere&ao kono ac1 ostaviv:i na klinu komadi$ od etrdeset i et cm. 've&av:i ru i$e &a drugi klin1 s ustio se is od tre$ega klina1 a&e$i da se ne s usti reduboko. ;ako se Aa to ja nikad ne bi) smislio1 i sve je &asluga Petersove domi:ljatosti i odlunostiC moj rijatelj na okon 6 u& omo$ i&bojaka u stijeni 6 sretno s ustio na dno onora. ;rebalo je dosta vremena da sku im )rabrosti o$i &a njim. %a okon se odlui). Peters je rije silaska skinuo ko:ulju1 a sam od te i svoje ko:ulje nainio kono &a s u:tanje. 2aciv:i mu:ketu koju smo na:li u ukotini u onor1 rive&a) kono &a grm i br&o se s usti) nastoje$i odlunim kretnjama svladati dr)tanje. ;o mi je kod rvi) etiri ili et ste enica rilino us ijevalo1 no tada me stra:no u&budi omisao na golemu visinu koju moram rije$i i na nesigurne klinove i ru e u steatitu1 koje su mi jedino u ori:te. U&alud sam oku:avao ne misliti na to i gledati samo u stijenu red sobom. Uto sam se vi:e borio ne misli&i1 to su moje redod#be bile sve strasnije i sve jasnije. %a okon nastu i onaj stra:an sudbonosni as1 koji se ojavljuje u takvim sluajevima1 sudbonosni as u kojem ovjek una rijed oinje ro#ivljavati osje$aje s kojima $e adati 6 oinje &ami:ljati muninu1 vrtoglavicu1 i krajnje na re&anje1 olunesvjesticu i konano stra)otu strma adanja. 've te misli kao da se u trenu retvori:e u stvarnost. ' o alo me &a re a:tenje. (sjeti) kako mi stra)ovito dr:$u koljena. Ja)vat moji) rstiju doista je omalo o u:tao. U u:ima mi je &vonilo1 te reko) sam sebi: 6 ;o je moje smrtno &vonoN 845 ;ada me obu&me neodoljiva #elja ogledati dolje. %isam mogao1 nisam )tio gledati u stijenu red sobom1 ve$ ogleda) nekako divlje1 neo isivo u&bu9en1 na ola restravljen1 na ola oti:ten1 dolje u onor. Prsti su mi naas grevito obu)vatili u ori:te. U tom trenutku nejasno omisli)1 kao u magli1 na mogu$nost s asa1 a &atim mi svu du:u ro&e #elja da adnem. 2ija:e to #elja1 e#nja1 neka sasvim neodoljiva strast. Is6 usti) klin i &atetura)1 okrenuv:i se na ola od onora. ;ada mi se &avrtjelo u mo&gu. U u:ima mi je rodorno i sablasno rotut6njio neki glas. ;ik is od mene staja:e neki mrki1 ne rijateljski i mutni lik. (sje$aju$i kako mi udara srce1 uda)nu)1 otonu) i 6&aroni) u naruaj onoga lika. (nesvijestio sam se. Peters me je u)vatio u adu. (n me je s dna onora romatrao. ( a&iv:i da je o asnost bli&u1 oku:ao me o)rabriti na sve mogu$e naine1 no moja je svijest bila tako &amu$ena da nisam ni:ta uo i nisam uo $e &nao da je ne:to govorio. %a okon se1 vidjev:i da teturam1 br&o o eo rema meni. 'tigao je u ravi as. "a sam ao svom te#inom1 svakako bi kono od ko:ulja o ustio1 i ja bi) se strmoglavio u onor. (vako me Peters olagano s ustio1 a sam visio na kono u1 dok se nisam osvijestio. %esvjestica je otrajala etnaest minuta. Kad sam se osvijestio1 osve je nestalo stra)a. (sje$ao sam se kao neko novo bi$e1 i u& ne&natnu omo$ svojega rijatelja1 sretno sam stigao na dno onora. 'ad smo bili nedaleko gudure u kojoj su oginuli na:i rijatelji. ;o je bilo ju#no od mjesta gdje se sru:io bre#uljak. (vdje se inilo neobino divlje1 te se sjeti) o isa utnika koji o isuju tu#no mjesto na kojem je stajao sru:eni 2ablion1 a da i ne govorim o ru:evinama sru:ene klisure1 koje su sa sjevera inile neurednu regradu. Povr:ina tla je na sve strane bila osuta golemim )umcima1 oito ostacima neki) golemi) gra9evina1 remda se svaki ojedini )umak nije inio kao umjetna tvorevina. 2ilo je mnogo e ela1 lave i golemi) ne ravilni) komada crnoga granita omije:ani) s komadima la ora Ai la or je bio crn1 na otoku nismo vidjeli ba: ni:ta :to bi bilo svjetlije bojeC1 a sve je bilo omije:ano sa &rncima kovine. %ije bilo ni traga biljnom svijetu 6 dokle god je se&ao ogled. Vidjeli smo nekoliko golemi) :ti avca i drugi) gma&ova koji) nema na tako visokim geogra>skim :irinama. Kako nam je )rana bila najve$a briga1 odluili smo krenuti rema obali1 udaljenoj jedva ola milje. %amjeravali smo u)6 84, vatiti koju od kornjaa koje smo o a&ili i& na:eg skrovi:ta na bre#uljku. Kroili smo o re&no i&me9u veliki) klisura i )umaka i re:li smo oko devedeset metara. U tom je asu iskoilo i& neke s ilje na nas et divljaka. Jakrenuv:i oko ugla1 baci:e se na nas i obori:e Petersa toljagom. Lim je ao1 svi ojuri:e na njega1 a je meni ostalo vremena da se o oravim od i&nena9enja. Mo: sam uvijek imao mu:ketu1 no cijev joj se ne:to o:tetila kad sam je bacio ni& strminu. Jato sam je odbacio. (slonio sam se na i:tolje koji su bili bri#no sauvani. Poletje) na na adae i br&o is ali) i& obiju i:tolja. "va divljaka adnu1 a jedan1 koji je u ravo )tio robosti Petersa ko ljem1 skoi na noge. 'ad je moj rijatelj bio oslobo9en1 a se nismo vi:e bojali. I on je imao i:tolje1 no ra6 &umno je odustao od toga da i) u otrebi. Pou&davao se u svoju golemu snagu1 kakvu doista nisam nikada vidio. Peters u&me toljagu jednom od mrtvi) divljaka i &a tren smrska glave trojici re#ivjeli). ;ako &avladasmo

bojnim oljem. ;o se dogodilo tako br&o da smo jedva vjerovali da se uo $e ne:to &bilo. 'tajali smo nekako glu o &ami:ljeni nad le:inama1 kad nas do&ove k svijesti &vuk u&vika u daljini. 2ilo je jasno daje ucnjava u&budila divljake1 a malo je bilo vjerojatno da nas ne$e otkriti. "a se doe amo klisure1 trebalo bi o$i u smjeru odakle su se uli u&vici1 a kad bismo i us jeli sti$i do odno#ja klisure1 nikako se ne bismo mogli neo a#eno us eti. 2ili smo u velikoj o asnosti. %ismo se mogli odluiti na koju stranu otrati1 kad jedan od divljaka1 u kojega sam ucao1 i &a kojega sam mislio da je mrtav1 skoi na noge i oku:a obje$i. I ak smo ga jo: na vrijeme u)vatili. .tjeli smo ga ubiti1 kad je Peters rekao da nam on mo#da mo#e oslu#iti kad bismo ga risilili o$i s nama. (dvukli smo ga dakle s nama i &a rijetili mu da $emo ga ustrijeliti1 bude li se o irao. (n se &a ubr&o okorio i otrao s nama i&me9u klisura rema obali. %eravnina tla &atvarala nam je1 osim mali) rekida1 vidik rema moru1 a kad smo ga na okon ugledali1 bili smo mo#da udaljeni stotinu i osamdeset metara. Kad smo stigli na obalu1 &a re astili smo se. -olema rulja uro9enika jurila je i& sela1 i i& svi) vidljivi) dijelova otoka1 bijesno ma:u$i rukama rema nama i urlaju$i o ut divlji) &vijeri. Ve$ smo se )tjeli okrenuti i da ovu$i se u bregoviti dio otoka1 kad s a&i) dva amca koja su virila i& vode i& nekog velikog grebena. Potrali smo svom br&inom k amcima. %itko i) nije uvao. 2ili su gotovo ra&ni. U njima bija)u samo tri -alla agos 6kornjae i uobiaena o rema &a :e&deset veslaa. (dma) skoismo u jedan amac1 ovukosmo unutra i svojeg &arobljenika1 te sa svom snagom otisnusmo od obale. 844 Medva da smo odmakli etrdeset i et metara1 kad smo o a&ili da smo uinili veliku ogre:ku :to smo drugi amac ostavili divljacima. (ni su &a to vrijeme bili samo dva ut dalje od obale nego mi1 i br&o su se rimicali. %ismo smjeli gubiti vrijeme. %a:a nada bila je ne&natna1 no i ak1 bila je nada. Malo je bilo vjerojatno da bismo mogli sti$i rije nji) i &au&eti amac1 no nije bilo osve nemogu$e. Ako nam to us ije1 mogli bismo se s asiti1 a ako ne oku:amo1 moramo se omiriti sa sudbinom. 'igurno $e nas oklati. Pramac i krma amca bija)u jednaka oblika1 a smo1 umjesto da se okrenemo1 jednostavno romijenili olo#aj vesla. Lim su divljaci to o a&ili1 odvostruili su urlanje i br&inu1 te su se oeli br&o ribli#avati. Ali i mi smo veslali oajnom snagom. Kad smo stigli na cilj1 doekao nas je samo jedan uro9enik. ;aj je ovjek sku o latio svoju neobinu #ustrinu. Peters mu je rostrijelio glavu )icem i& i:tolja1 im smo se ribli#ili obali. %ajbli#i od ostali) divljaka bio je1 kad smo se doe ali amca1 udaljen mo#da dvadesetak ili tridesetak koraka. %aj rije smo )tjeli gurnuti amac u duboku vodu1 kako ga divljaci ne bi mogli do)vatiti1 no kad smo ustanovili daje un redaleko i&vuen na obalu1 i da nemamo vremena1 Peters ra&bi1 &ama)nuv:i jedan ut ili dva ut kundakom mu:kete veliki komad ramca i boka. ;ada se otisnusmo. "vojica uro9enika &grabe na: amac1 i nisu ga )tjeli is ustiti sve dok i) nismo otjerali no#evima. 'ad smo bili slobodni1 te smo &a lovili na more. -lavnina divljaka1 stigav:i do ra&bijenog amca1 one stra)ovito bijesno i oajno urlati. Koliko sam mogao u o&nati te lu e#e1 ini mi se da je to naj okvarenija1 najlicemjernija1 najosjetljivija1 najkrvolonija i uo $e najo akija vrsta ljudi na &emaljskoj kugli. Masno je da &a nas ne bi bilo milosti da smo im ali u ruke. !u9aki su oku:ali do$i do nas u ra&bijenom amcu1 ali su ustanovili da je to beskorisno1 a su o et dali odu:ka svojem bijesu ru#nim urlanjem. %a okon odjuri:e u brda. ;ako smo i&maknuli ne osrednoj o asnosti1 no na: je olo#aj jo: uvijek bio mraan. Jnali smo da divljaci imaju etiri takva amca kakav je na:1 no nismo &nali Akasnije smo to sa&nali od na:eg &arobljenikaC1 da su dva amca stradala rilikom eks lo&ije Mane -uE. Mi smo dakle raunali da $e na:i ne rijatelji do$i &a nama im stignu na drugu stranu &aljeva Aoko tri miljeC1 gdje su im obino bili amci. 2oje$i se toga1 nastojali smo se svakako :to vi:e udaljiti1 a smo br&o lovili 6 risiliv:i i &arobljenika da vesla. (ko ola sata kasnije1 re:av:i et ili :est milja rema jugu1 vidjeli smo kako od &aljeva dola&i mnogo losnati) amaca ili s lavi1 oito u otjeri &a nama. Vidjev:i da nas ne$e dosti$i1 uskoro su se vratili. 846 YYV 'ad smo bili na :irokom i ustom Antartikom moru1 na :irini od koji) osamdeset i etiri stu nja1 u kr)kom amcu sa uku no tri kornjae1 kao jedinom )ranom. (sim toga1 treba u&eti u ob&ir da se ribli#avala duga olarna &ima1 a je trebalo dobro romisliti o smjeru kojim $emo &a ravo &a loviti. %a vidiku nam je bilo :est ili sedam otoka1 koji su ri adali sku ini1 a bili su jedan od drugoga udaljeni et ili :est liga. %ismo se namjeravali iskrcati ni najednom od ti) otoka. Kad smo na Mane -uE dola&ili sa sjevera1 ostavili smo i&a sebe naj)ladnije ledene krajeve 6 to mo#da nije u skladu s o $enitim ojmovima o Antarktiku1 no to je injenica koju otvr9uju na:a iskustva. Poku:ati stoga krenuti natrag1 bila bi ludost 6 osobito u tako kasno godi:nje doba. Linilo se da nam samo jedan smjer daje neku nadu. (dluili smo krenuti rema jugu jer smo samo na reduju$i u tom smjeru mogli oekivati da $emo otkriti neko ko no1 odnosno 6 :to je jo: vjerojatnije 6 da $emo na$i neko bla#e odneblje. "osada smo ustanovili da na Antarktiku1 kao i na 'jevernom moru1 gotovo da i nema snje#ni) bura ili jai) valova. %a: amac je bio velik1 ali rilino kr)ki1 a smo ga nastojali svojim ogranienim sredstvima bolje uvrstiti. ;ru amca bio je od kore 6 od kore nekog ne o&natog stabla. Hebra su bila od neke #ilave vrbe1 koja je &a to bila &godna. (d ramca do krme1 bio je :esnaest metara dugaak1 :irok metar do dva1 a dubok1 o cijeloj

duljini1 metar i ol. ;i amci se rilino ra&likuju o obliku od amaca drugi) o&nati) stanovnika Mu#nog mora. %ikako nismo vjerovali da su te amce i&radili oni neuki otoani1 koji su i) imali. I doista1 nekoliko dana &atim otkrismo1 is ituju$i na:eg &arobljenika da su i) i&radili uro9enici nekog otoja na jugo&a adu1 te da su sluajno ali u ruke na:i) divljaka. Veoma smo malo mogli uiniti &a sigurnost na:ega amca. 2li&u krajeva smo rona:li nekoliko :iroki) ukotina1 koje smo &ae ili komadima vunenog )aljetka. U& omo$ suvi:ni) vesala1 koji) je bilo mnogo1 na ravili smo neku vrstu okosnice oko ramca1 kako bi se o nju ra&bijali valovi1 ako bi bilo o asnosti da nas &aliju. U otrijebili smo i dvije lo)e vesala kao jarbole. Postavili smo i) jednu nasu rot drugoj u& rub ograde amca1 te smo tako u:tedjeli kri# jarbola. %a te jarbole rivrstili smo jedro nainjeno od na:i) ko:ulja. ;o nas je stajalo dosta truda1 jer nam &arobljenik nije ri tom omagao1 koliko je god inae u svakom drugom oslu dragovoljno sudjelovao. Linilo se da je ogled na latno na njega djelovao veoma neobino. %ikako ga nismo mogli nagovoriti da dodirne latno ili da mu se ribli#i. (n je odma) oeo dr)tati i vri:tati: 847 6 ;ekeli6liN Kad smo tako uinili sve :to je bilo mogu$e da osiguramo un1 &ajedrili smo rema jugoistoku1 s namjerom da o lovimo najju#niji otok u sku ini koji smo vidjeli. Vrijeme nije bilo neugodno. %e restano je u)ao blagi vjetar sjevera1 more je bilo glatko1 a dan nije restajao. %igdje nismo vidjeli leda. Uo $e nismo vidjeli ni komadi$ leda otkad smo re:li us orednicu 2ene6tova otoka. Voda je bila odve$ to la da u njoj bude leda. Ubili smo najve$u od na:i) kornjaa i od nje dobili ne samo )rane1 ve$ i obilno vode. %astavili smo ut u istom smjeru. 'edam ili osam dana ni:ta se &naajno nije dogodilo. Prevalili smo veliki ut rema jugu1 jer je vjetar ne restano u)ao u na:em smjeru1 a nosila nas je jaka struja u smjeru1 kojim smo lovili. 8. o#ujka 6 %eobine ojave govorile su nam da ula&imo u redjel un novoga i neobinoga. %a ju#nom ob&orju vidjeli smo cijelo vrijeme neki visok krug svjetlosive are1 koji bi katkad &a6bljesnuo vrlo visokim trakama Atrenutak bljesnuv:i od istoka rema &a adu1 trenutak od &a ada rema istoku1 a o et u ravnoj i jednolinoj crtiC 6 ukratko1 u svim neobu&danim romjenama olarnog svijetla. Prosjena visina te are mogla je biti oko dvadeset i et stu njeva. Linilo se da to lina vode svakog asa raste1 a bilo je vrlo vidljivi) romjena i u boji vode. *. o#ujka. 6 "anas smo onovno is itivali na:eg &arobljenika i sa&nali mnoge otankosti o onom otoku krvo roli$a1 o njegovim stanovnicima i obiajima 6 no &ar da sada time &adr#avam itaocaK I ak $u re$i da smo sa&nali da u sku ini ima osam otoka1 da njima vlada &ajedniki kralj ;salemon ili Psalemon1 koji #ivi na jednom od najmanji) otoka1 da crno kr&no1 koje je odora ratnika1 otjee od neke goleme #ivotinje1 koja se &adr#ava samo u nekoj dolini nedaleko kraljeva dvora1 da stanovnici tog otoja i&ra9uju samo s lavi1 da su ona etiri amca jedina te vrste1 i da su do nji) do:li sluajno na nekom velikom otoku na jugo&a adu1 da je ime na:eg &arobljenika %u6%u1 da on uo $e ne &na &a 2enetov otoi$1 i da je ime otoka1 s kojega je on do:ao1 ;salal. Poetak rijei ;salemon i ;salal i&govarao je dugim siktanjem1 koje nikako nismo mogli o ona:ati1 remda smo to nekoliko uta oku:ali. ;aj je &vuk bio osve jednak glasu crnog bukavca1 kojeg smo ojeli na vr)u bre#uljaka. Jbog ra&umljivi) ra&loga ne mogu tvrditi da su dani tono o&naeni. %avedeni su samo radi jasno$e u i&vje:taju1 i kao :to sam i) olovkom bilje#io u svojoj bilje#nici. 84B 5. o#ujka. 6 ;o lina vode bila je sada doista &natna1 a i boja se br&o mijenjala. Voda vi:e nije bila ro&irna1 ve$ gusta i bijela kao mlijeko. U na:oj ne osrednoj bli&ini bila je neobino mirna. %ikad nije bilo tako u&burkana da ugro&i amac 6 no esto bismo se i&nenadili1 o a&iv:i kako bi se ovr:ina vode i desno i lijevo od nas u ra&liitoj udaljenosti1 nenadano i sna#no u&burkala. %a okon smo o a&ili da je tomu uvijek ret)odilo neobu&dano tre tanje one are na jugu. ,. o#ujka. 6 Kad smo danas )tjeli ove$ati jedro1 jer je ovjetarac sa sjevera osjetljivo jenjao1 i&vadio sam i& d#e a bijeli ru i$. %u6%u je sjedio kraj mene1 i latno mu je sluajno &ale r:alo o licu. (n se oeo savijati kao da su ga s o ali stra:ni grevi. %akon toga sjedio je kao u olusnu. ;u o je i ti)o mrmljao: F;ekeli6liN ;ekeli6liNF 4. o#ujka. 6 Vjetar je sasvim restao1 no mi smo i ak1 no:eni sna#nom strujom1 jurili rema jugu. 2ilo je dovoljno ra&loga da se u&budimo &bog onoga :to $e se dogoditi1 no mi se uo $e nismo u&budili. Petersovo lice nije oka&ivalo stra)1 remda sam mu na licu katkad o a&io neki i&ra&1 koji nisam mogao sebi ra&jasniti. Linilo se da dola&i olarna &ima 6 no be& stra:ne &ime. (sje$ao sam neku omamljenost tijela i du:e1 neku os6 anost i to je bilo sve. 6. o#ujka. 6 'iva ara digla se sada &natno vi:e i&nad ob&orja i omalo je gubila sivu boju. Vru$ina vode bila je tolika daje bilo neugodno dodirnuti je1 a mlijena gusto$a bila je jo: oitija. "anas se voda sna#no u&burkala veoma bli&u amca. ( a&ili smo1 kao i obino1 neobu&dano blije:tanje na vr)u are1 dok se ara ri dnu &a trenutak ra&dijelila. Kad je restalo blije:tanje u ari i kad se sleglo kome:anje u moru1 adao je u amac i na :iroku ovr:inu vode nje#ni bijeli ra)1 slian e elu 6 no to &acijelo nije bio e eo. %u6%u se bacio licem na dno una i nikako ga nismo mogli nagovoriti da ustane. 7. o#ujka. 6 "anas smo u itali %u6%ua1 &a:to su njegovi &emljaci oubijali na:e drugove1 no on je oito bio tako

restra:en da nije mogao ra&umno odgovoriti. ;vrdokorno je le#ao na dnu amca. Kad smo ga onovno u itali o onom doga9aju1 on je samo idiotski ma)ao rukama i ka#i rstom di&ao svoju gornju usnicu1 tako da su mu se vidjeli &ubi. Jubi su mu bili crni. %ikada rije nismo vidjeli &ube stanovnika ;salala. 843 B. o#ujka. 6 'truja je danas kraj nas ronijela onakvu bijelu #ivotinju &bog kakve je nastalo na obali ;salala ono #estoko kome:anje medu divljacima. .tio sam je ovu$i u amac1 no i&nenada me obu&ela neka mlitavost1 a sam odustao od toga. Vru$ina vode ne restano je rasla1 a nisam mogao ni ruku umoiti u vodu. Peters je malo govorio. %isam &nao odakle ta njegova ravnodu:nost. %u6%u je tek disao. 3. o#ujka. 6 'ad je oko nas ne restano adala1 u velikim koliinama1 ona tvar slina e elu. Krug are na jugu stra:no je orastao i&nad ob&orja i oeo dobivati jasniji oblik. Mogao bi) ga o isati jedino kao neki beskrajni vodo ad1 koji se s nekog nei&mjernog i veoma udaljenog nebeskog nasi a ti)o ru:i u more. ;aj golemi &astor rote&ao se itavim ju#nim ob&orjem. %ije se odatle uo nikakav &vuk. *8. o#ujka. 6 'ad je i&nad nas lebdjela neugodna tama 6 no i& mlijeni) dubina mora di&ao se neki svjetlucavi sjaj i rikradao se bokovima amca. Ki:a bijelog e ela1 koja je adala o nama i u amac1 gotovo nas je &asula1 no u vodi se ota ala. Vr)unac vodo ada sasvim je nestao u tami i daljini. I ak smo se ribli#avali tom vodo adu :iroke ukotine1 a i& ti) ukotina1 u &brci le r:avi) i nejasni) slika1 navaljivali su sna#ni1 no be&glasni vjetrovi1 koji su burkali more. **. o#ujka. 6 ;ama je orasla. 'amo odsjaj bijelog &astora u vodi ra&bijao je donekle taj mrak. Mnoge goleme i bijele tice ne restano su dolijetale i&a onog &astora1 a kad su nestajale1 ostajao bi i&a nji) vjeni krik ;ekeli6liN %u6%u se omaknuo na dnu amca1 a kad smo ga dodirnuli1 ustanovili smo da je i&da)nuo. Jatim smo ojurili u naruje onog vodo ada1 u kojem se u ravo ra:irila neka ukotina koja nas je ro ustila. U tom se trenutku ojavio red nama neki &akukuljeni ljudski lik 6 mnogo ve$i od stanovnika Jemlje. 2oja ko#e tog lika bila je savr:eno bijela kao snijeg. %a omena %ovine su ve$ obavijestile javnost o nedavnoj nenadanoj i tu#noj smrti g. PEma. 2ojimo se daje oni) nekoliko reostali) oglavlja koja su trebala dovr:iti njegovu ri ovijest1 i koja je &adr#ao dok je ostalo ve$ bilo u tisku1 da i) regleda1 i&gubljeno ne ovratno u nesre$i u kojoj je i on oginuo. %o1 ako se a iri i ak rona9u1 bit $e naknadno objavljeni. 86+ %i:ta nije ro u:teno da bi se nadoknadio taj gubitak. -os odin1 ije je ime s omenuto u redgovoru1 i koji bi rema onome :to je ondje reeno mo#da mogao is uniti ra&ninu1 odbio je to uiniti 6 s o ravdanim ra&logom: &bog netonosti odataka i &bog nevjerojatnosti osljednjega dijela i&vje:taja. Peters1 od kojega bi javnost mogla :togod sa&nati1 jo: je #iv i boravi u dr#avi Illinois1 no nije ga bilo mogu$e odma) na$i. Mo#da $emo ga kasnije rona$i1 a $e on1 be& sumnje1 dati materijala da se dovr:i ria g. PEma. ;reba #aliti :to su i&gubljena dva ili tri &akljuna oglavlja1 tim vi:e :to su ona &acijelo sadr#avala odatke o olu ili barem o redjelu u bli&ini ola. I i:eve tvrdnje s ob&irom na taj redjel mogle bi se is itati rilikom istra#ivakog utovanja u Mu#no more1 kojeg sad s rema vlada. Mednoj toki i&vje:taja moglo bi se i ak ne:to dodati. Piscu ovoga dodatka bilo bi jako drago kad bi itatelji oklanjali vi:e a#nje i vjere neobinim odacima u ovoj knji&i. ;u mislimo na ru e na otoku ;salal i na crte#e u dvadeset i tre$em oglavlju. -. PEm je dao crte#e oni) ru a be& tumaenja i odluno rekao da su &are&i rona9eni u istom dijelu ti) ru a. ' ojimo li crte#e br. 81 *1 5 i 4 onim redom1 kojim se javljaju ru e1 i is ustimo li male obone ogranke ili )odnike Akoji su1 kakao &namo1 slu#ili samo kao rola&i i&me9u glavni) ru a1 te su se od nji) i ra&likovaliC1 vidjet $emo da ti crte#i daju etio ski glagolski korijen: A Aiv]j 6 Fbiti sjenovitF odakle se i&vode rijei sjena ili tama. Uto se tie &are&a Fs lijeve strane ili rema sjeveruF na crte#u br. ,1 vi:e je nego vjerojatno da je bilo is ravno Petersovo mi:ljenje1 i da je )ijerogli>ski lik doista umjetno nainjen1 i da je isar )tio rika&ati ljudski lik. Pogledamo li crte#1 o a&it $emo slinost. (stali &are&i otvr9uju Petersovu misao. -ornji je red oito ara ski glagolski korijen: v6sn. %" ^ Fbiti bijelF odakle se i&vode rijei sjaj i bjelina. "onji red nije tako jasan. Jnakovi su nekako rekinuti i ne ove&ani@ i ak nema sumnje da u i&vornom stanju tvore egi atsku rije: YY/SK.0 _ Fju#ni redjelF (ito je da ovo tumaenje otvr9uje Petersovo mi:ljenje u ogledu FnajsjevernijegF &naka. Huka je is ru#ena rema jugu. 868 ;i &akljuci ostavljaju :iroko olje ra&mi:ljanju i u&budljivo olje naga9anja. Mo#da i) treba dovesti u ve&u s nekim doga9ajima u i&vje:taju koji su tek ovr:no istaknuti. Iako nema vidljive ve&e1 lanac je ot un. ;ekeli6liN bio je usklik uro9enika na ;salalu kad su na:li strvinu bijele #ivotinje koju je i&bacilo more. ;o je bio i je&oviti usklik &arobljenika s ;salala kad je o a&io neki bijeli redmet u g. PEma. ;o je bio krik br&i)1 bijeli)1 golemi) tica1 koje su i&lijetale i& bijelog &astora are na jugu. %a ;salalu ni:ta nije bilo bijelo1 kao ni na cijelom rostoru do kraja utovanja. %ije nemogu$e da bi je&ikoslovci tonim is itivanjem ustanovili da je F;salalF ime otoka s

onim ru ama u nekom srodstvu s ru ama ili s etio skim slovima s onim vijugavim &nakovima1 koji su bili tako tajanstveno ure&ani. FUko a) ga u bregove i osve$ujem se ra:ini u klisuri.F 86* 0rni maak (voj silno >antastinoj1 a i ak silno jednostavnoj ri ovijesti1 koju sam nakanio renijeti na a ir1 niti oekujem niti &a)tijevam da tko ovjeruje. Jaista bi) bio be&uman to oekivati kad mi i sama osjetila odbacuju vlastito svjedoenje. A i ak1 lud nisam 6 i sigurno je da ne sanjam. Ali sutra $u umrijeti1 i danas #elim olak:ati svoju du:u. %e osredna mi je namjera odastrijeti svijetu jednostavno1 sa#eto i be& o ratni) rimjedbi1 ni& obini)1 svakida:nji) &bivanja. 'vojim su me osljedicama ta &bivanja u#asavala 6 ta su me &bivanja muila6 ta su me &bivanja uni:tila. A i ak1 ne$u i) nastojati rotumaiti. Ja mene su ona redstavljala gotovo samo stravu 6 mnogima se ne$e uiniti toliko u#asna koliko baroQues. Kasnije $e se mo#da rona$i neki um koji $e moje tla nje svesti na ne:to svakida:nje 6 neki um mirniji1 loginiji i &natno manje ra&dra#ljiv od mojega1 koji $e s o&nati u ovim doga9ajima koje i&nosim s je&om1 tek obian slijed vrlo logini) u&roka i osljedica. (d djetinjstva sam bio o&nat o o ustljivosti i ovjenosti svoje $udi. %je#nost mojeg srca bija:e toliko uoljiva daje i&a&ivala orugu moji) rijatelja. Posebno sam volio #ivotinje1 i moji su mi roditelji uga9ali nabavkom najra&novrsniji) me&imaca. ' njima sam rovodio gotovo sve vrijeme1 i nikad nisam bio sretniji nego kad bi) i) )ranio i milovao. ;a je osebujnost mojeg &naaja rasla &ajedno sa mnom1 i u mojoj mu#evnoj dobi bila mi je jedan od glavni) i&vora u#itka. (nima koji su gajili sklonost rema kakvom vjernom i mudrom su1 ne moram se otruditi tumaiti narav ili snagu &adovoljstva koje se na taj nain mo#e osjetiti. Postoji ne:to u toj nesebinoj i o#rtvovnoj ljubavi &vijeri :to dira ravno u srce onoga1 koji je esto imao rilike isku:ati ni:tavno rijateljstvo i kr)ku vjernost ukog Lovjeka. (#eni) se rano1 i bio sam sretan :to u svojoj #eni na9o) narav veoma srodnu mojoj. Ja a&iv:i moju rivr#enost ku$nim me&imcima1 nije ro u:tala riliku ribaviti one najugodnije vrste. "r#ali smo tice1 &latne ribice1 krasnog sa1 kuni$e1 malog majmuna i jednog maka. (vo osljednje bija:e neobino velika i krasna #ivotinja1 ot uno crna i u ravo &a re a:$uju$e mudra. 865 -ovore$i o njegovoj inteligenciji1 moja je #ena1 koja je u dnu du:e bila dosta ro#eta ra&novjerjem1 esto s ominjala ono drevno vjerovanje u narodu o kojemu su sve make &a ravo reru:ene vje:tice. %ije o tome ikad o&biljno ra&glabala 6 a i ja ne s ominjem tu okolnost ni &bog kakvog boljeg ra&loga nego :to je sluajno1 u ovom trenutku1 iskrsnula u sje$anju. Pluton 6 to bija:e ime make 6 bio mi je najmiliji me&imac i drug u igri. 'am sam ga )ranio i on me slijedio kamo god sam se kretao o ku$i. ;ek sam ga s mukom mogao s rijeiti da me ne rati i o ulicama. %a:e je rijateljstvo trajalo tako nekoliko godina1 tijekom koji) je moja o $a $ud i &naaj 6 djelovanje onog vraga %eumjereno6sti u i$u 6 retr jela Asram me je ri&natiC korjenitu romjenu na gore. Postajao sam i& dana u dan mr&ovoljniji1 ra&dra#ljiviji1 be&ob&irniji rema tu9im osje$ajima. "o ustio sam sebi slu#iti se neumjerenim rijeima u ra&govoru sa svojom #enom. %a okon1 odvrgnuo sam je ak i nasilju. Moji su me&imci1 dakako1 bili risiljeni osjetiti romjenu u mojoj naravi. %isam i) samo &anemarivao1 ve$ i grubo s njima ostu ao. Prema Plutonu sam1 me9utim1 &adr#ao dovoljno o:tovanja1 koje me s reavalo da ga ne &lostavljam onako kao :to sam be& ikakvi) ob&ira &lostavljao kuni$e1 majmuna1 a ak i sa1 kad bi mi se sluajno na:ao1 ili i& rivr#enosti1 na:li na utu. Ali moja me bolest sve vi:e obu&imala 6 jer koja je bolest nalik alko)oluK 6 i na okon ak i Pluton1 koji je sad ve$ ostario1 a tako ostao i one:to ra&dra#ljiv 6 ak je i Pluton oeo dola&iti u riliku iskusiti osljedice moje &le volje. Medne no$i1 vrativ:i se ku$i vrlo ijan s jednog od moji) lutanja o gradu1 uini mi se da maak i&bjegava moju na&onost. Ue a) ga@ kad mi on1 restravljen mojom nasilno:$u1 &ubima &adade sitnu ranicu na ruci. "emonsko bjesnilo obu&me me istog asa. Vi:e sam sebe nisam o&navao. Moja nekada:nja du:a kao da je odjednom i&a:la i& tijela@ i vi:e nego sotona sama1 ot)ranjena rakijom1 rom#e svako vlakno moje gra9e. I&vuko) i& d#e a rsluka no#i$1 rasklo i) ga1 :e a) bijednu #ivotinju &a vrat i )otimino joj i&re&a) jedno oko i& one du ljeN Humenim1 gorim1 dr)tim1 dok bilje#im to rokleto &vjerstvo. Kad mi se s jutrom vratio ra&um 6 kad mi je san ra&nio are tog no$nog ra&vrata 6 osjeti) kao me obu&ima na ola u#as1 a na ola kajanje &bog &loina koji sam oinio@ ali bija:e to u najboljem sluaju tek slaba:an i neodre9en osje$aj1 i du:a ri tom nije bila ganuta. Ponovno se oda) neumjerenosti1 te ubr&o uto ili u vinu svekoliko sje$anje na taj in. U me9uvremenu1 maak se olako o oravio. "u lja i&gu6j bljenog oka redstavljala je1 istina1 stravian ri&or1 ali inili se da vi:e ne tr i nikakvu bol. Kretao se o ku$i kao obino1 al 86, je1 kao :to se moglo i oekivati1 bje#ao u silnom stra)u im bi) se ja ribli#io. ;oliko mi je jo: reostalo stari) osje$aja da sam is rva bio rastu#en tom oiglednom nesklono:$u stvorenja1 koje me neko$ toliko ljubilo. Ali taj osje$aj ubr&o ustuknu red ra&dra#eno:$u. I tada nai9e1 kao da mi ri rema osljednji i neo o&ivi ora&1 du) nastranosti. ( tom du)u >ilo&o>ija ne vodi brigu. A i ak1 kao :to sam siguran da moja du:a #ivi1 tako vjerujem da

je nastranost jedan od najiskonskiji) oriva ljudskog srca 6 jedan od oni) nedjeljivi) rvotni) initelja ili osje$aja1 koji usmjeruju narav ovjeka. ;ko se jo: nije stotinu uta &atekao kako ini ne:to o ako ili budalasto1 ni i& kojeg drugog ra&loga1 nego &ato :to &na da ne bi smioK %e osje$amo li trajnu sklonost1 us rkos ra&lo&ima &dravog ra&uma1 da kr:imo ono :to je Jakon1 na rosto &ato :to &namo da on to i jestK (vaj du) nastranosti1 reko)1 u&rokovao je moju konanu ro ast. 2ija:e to ona nedokuiva e#nja du:e da samu sebe i&jede 6 da vr:i nasilje nad vlastitom rirodom 6 da ini &lo samo radi &la sama 6 koja me tjerala nastaviti i na okon okonati &lo koje naneso) nedu#noj #ivotinji. Mednog jutra1 osve )ladnokrvno1 nabaci) mu omu oko vrata i objesi) ga o granu nekog drveta 6 objesi) ga dok su mi su&e curile i& oiju1 i s najgorim kajanjem u srcu 6 objesi) ga &ato :to sam &nao da me ljubi1 i &ato :to sam &nao da se nije niim o mene ogrije:io 6 objesi) ga &ato :to sam &nao da time inim grije) 6smrtni grije)1 koji $e toliko ugro&iti besmrtnu mi du:u da $e se na$i 6 ako je to uo $e mogu$e 6 van dosega beskrajnog milosr9a %ajmilosrdnijega i %ajstra:nijega 2oga. U no$i onog dana1 kad je to okrutno djelo oinjeno1 trgnuo me i& sna ovik FVatraFN Javjese oko moga kreveta ro#dirali su lamenovi. Litava je ku$a buktala. ' velikom smo mukom moja su ruga1 sluga i ja us jeli umaknuti o#aru. Pusto:enje je bilo ot uno. Litavo je moje &emaljsko bogatstvo bilo i&gubljeno1 i od tada nadalje re ustio sam se oaju. %e bi bilo dostojno oku:ati ustanoviti neki slijed u&roka i osljedica i&me9u te katastro>e i onog okrutnog &vjerstva. Ali ovdje i&nosim lanac injenica1 i ne #elim ostaviti ni jednu jedinu mogu$u kariku nesvr:enu. "an oslije o#ara osjetio sam ra&valine. Jidovi su se1 osim jedne i&nimke1 uru:ili. I&nimka se sastojala od jednog regradnog &ida1 ne vrlo debelog1 koji se &adr#ao ot rilike na sredini ku$e1 i na koga se rislanjalo u&glavlje mojeg kreveta. Tbuka je ovdje u velikoj mjeri odoljela djelovanju vatre 6:to sam ri isao injenici da je bila tek nedavno nanesena. (ko tog &ida oku ila se gusta gomila1 i inilo se da ve$i broj osoba ra&gleda jedan njegov osebni dio s vrlo odrobnom i na etom a#njom. Hijei FudnovatoNF FneobinoNF i drugi slini i&ra&i o6 864 budili su moju &nati#elju. Pristu io sam i ugledao1 kao ure&an u barelje>u na bijeloj ovr:ini1 lik divovskog maka. "ojam je bio i&a&van uistinu &audnom vjerodostojnosti. (ko vrata #ivotinje nala&ilo se u#e. Kad rvi ut s a&i) to rivi9enje 6 jedva sam mogao i omisliti da bi moglo biti ne:to drugo 6 moja &a re a:tenost i stra) bili su nei&mjerni. Ali na okon mi u omo$ riskoi ra&mi:ljanje. Maak je1 sjetio sam se1 bio obje:en u vrtu tik u& ku$u. %a &nak u&bune &a vatru1 vrt je smjesta is unila gomila 6 od koje je netko &acijelo odsjekao #ivotinju od stabla i ubacio je1 kro& otvoreni ro&or1 u moju odaju. ;o je vjerojatno bilo uinjeno s namjerom da me robude oda sna. Hu:enje ostali) &idova utisnulo je #rtvu moje okrutnosti u masu svje#e ra&ma&ane #buke@ a va no je i& nje1 u& omo$ lamena i amonijaka i& lesa1 i&velo &atim ortret onako kao sam ga ja vidio. Premda sam tako besramno objasnio svom ra&umu1 ako ne i u cijelosti i svojoj savjesti1 &audnu injenicu koju sam netom i&nio1 ona je i ak ostavila trag u mojoj ma:ti. Mjesecima se nisam mogao osloboditi rivi9enja maka@ i tijekom tog ra&doblja u du)u mi se onovno ojavilo neki oluosje$aj slian kajanju1 ali to nije bio. (ti:ao sam tako daleko da sam ak tugovao &bog gubitka #ivotinje1 te oeo tra#iti oko sebe1 u onim odvratnim sredinama koje sam redovito osje$ivao1 drugog me&imca iste vrste1 i one:to slina njemu1 koji bi &au&eo njegovo mjesto. Medne no$i1 dok sam sjedio1 na ola omamljen1 u nekoj ja&bini vi:e no sramotnoj1 moju a#nju i&nenada rivue neki crni redmet1 koji je oivao na vr)u jedne od golemi) bavi d#ina1 ili ruma1 :to sainjava)u glavni namje:taj rostorije. U vr)u sam te bave gledao ne restano ve$ nekoliko minuta1 i ono :to me sad i&nenadilo bija:e injenica da ranije nisam rimijetio taj redmet na njoj. Pristu i) mu i dodirnu) ga rukom. 2ija:e to crni maak 6 vrlo velik 6 jednako tako velik kao Pluton1 i ot uno nalik njemu u svakom ogledu osim u jednom. Pluton nije imao bijele dlake ni na jednom dijelu tijela@ ali taj je maak imao veliku1 remda neodre9enu1 mrlju bijeloga1 koja je rekrivala gotovo cijelo odruje rsa. Kada ga dodirnu)1 on smjesta ustade1 one glasno resti1 rotrlja mi se o ruku1 nai&gled resretan :to sam ga &a a&io. ;o je dakle bilo u ravo ono stvorenje &a kojim sam tragao. 'mjesta sam onudio da ga otku im od krmara@ ali ta osoba nije olagala nikakva rava na nj 6 nije ni:ta &nala o njemu 6 nikad ga ranije nije vidjela. %astavio sam ga milovati i kad sam se ri remio krenuti ku$i1 #ivotinja iska#e sklonost ot ratiti me. "o ustio sam joj1 ovremeno se saginju$i i ma&e$i je dok sam se kretao. Kad je stigla ku$i1 smjesta se udoma$ila1 i odma) ostala veliki miljenik moje #ene. Uto se mene tie1 ubr&o osjeti) kako se u meni budi nesklonost rema njemu. 2ilo je to u ravo su rotno od onoga :to sam oekivao@ ali 6 ne &nam kao ili &a:to 6 njegova oigledna rivr#enost meni is unjavala me &natnom odvratno:$u i bijesom. Polako i ostu no taj osje$aj odvratnosti i bijesa rerasto:e u gorinu mr#nje. I&bjegavao sam to stvorenje@ stanovit osje$aj srama i s omen na ono rija:nje &vjersko djelo branio mi je da ga >i&iki &lostavljam. %ekoliko ga tjedana nisam udario ili mu bilo kako nasilno naudio@ ali ostu no 6 vrlo ostu no 6 stado) ga romatrati s nei&recivim ga9enjem i :utke bje#ati i& njegove ogavne na&onosti1 kao od ku#na da)a. (no :to je nedvojbeno ove$alo moju mr#nju rema #ivotinjama bija:e otkri$e1 onoga jutra o:to sam je donio ku$i1 da je1 o ut Plutona1 i ona tako9er li:ena jednog oka. Jbog te je okolnosti1 me9utim1 samo jo: vi:e omiljela

mojoj #eni1 koja je1 kako ve$ reko)1 osjedovala u velikoj mjeri onu ljudskost osje$aja koja je neko$ bila moja bitna odlika1 i i&vor brojni) najudniji) i najistiji) u#itaka. ' mojom odvratno:$u rema tom maku1 me9utim1 kao daje rasla njegova rivr#enost meni. 'lijedio je moje sto e u orno:$u koju je te:ko itatelju uiniti s)vatljivom. -dje god bi) sjeo1 &avukao bi mi se od stolac1 ili bi mi skoio na krilo name$u$i mi svoje odvratno umiljavanje. Ako bi) ustao da &akoraim1 &a:ao bi mi me9u noge1 i tako me gotovo oborio na tlo1 ili bi mi se1 &akaiv:i se svojim dugim i o:trim kand#ama &a moju odje$u1 us eo na taj nain do rsa. U takvim bi me trenucima1 remda sam e&nuo da ga ubijem jednim udarcem1 i ak ne:to u tome rijeilo1 djelomino s omen na moj nekada:nji &loin1 ali onajvi:e 6 odma) $u ri&nati 6 a solutni stra) red tom &vijeri. ;aj stra) nije bio &a ravo stra) od tjelesnog &la 6 a i ak1 na:ao bi) se u nedoumici kako daje drugaije odredim. -otovo se sramim ri&nati 6 da1 ak i ovoj $eliji &loinca1 gotovo se sramim ri&nati 6 da su stra) i gro&a kojom me ta #ivotinja is unjavala bili ojaani jednim od najlu9i) rivi9enja koje je mogu$e &amisliti. Moja mi je su ruga skrenula a#nju1 vi:e no jednom1 na narav one mrlje bijele dlake o kojoj sam govorio1 i koja je red6 stavljala jedinu vidljivu ra&liku i&me9u ove ne o&nate &vijeri i one koje sam neko$ umorio. Litatelj $e se risjetiti da je ta mrlja1 remda velika1 is rva bila vrlo neodre9ena@ ali ostu no i s oro 6 s oro tako da bija:e gotovo neosjetno1 te se moj ra&um dugo vremena borio to odbaciti kao lod ma:te 6 ona je na okon 866 867 o rimila vrlo strogu odre9enost obrisa. 2io je to sad rika& jednog redmeta koji mogu imenovati samo s je&om 6 i &bog toga sam i&nad svega mr&io tog monstruma1 i stra)ovao1 i bio bi) ga se oslobodio da sam imao )rabrosti 6 bila je to sad1 ka#em1 slika jedne je&ive 6 jedne gro&ne stvari 6 slika VMEUA!AN 6 o)1 tog sumornog i stra:nog oru9a u#asa i &loina 6 oru9a samrtne muke i smrtiN I sad sam &aista &a ao u toliki emer daje to rela&ilo obian ljudski jad. A jedna nijema #ivotinja 6 koju sam nisko umorio 6jedna nijema #ivotinja da riinja meni 6 meni1 ovjeku1 stvorenom na sliku i riliku Velikog 2oga 6 toliko ne odno:ljiva jadaN MaoN %i danju ni no$u vi:e nisam &nao &a blagoslov odmoraN ;ijekom rvoga1 to me stvorenje nije ostavljalo ni trena samog@ a &a drugog tr&ao sam se1 svakog sata1 i& snova nei&recive je&e1 da bi) osjetio vru$i da) te stvari na svom licu1 i njenu golu te#inu6utjelovljenu moru koju nisam u stanju sresti sa sebe 6 koja mi vjeno le#ala na srcuN Pod ritiskom muka o ut ove1 odlegao je i osljednji slaba:ni ostatak dobra u meni. ( ake misli ostado:e mi jedini risni drugovi 6 misli beskrajno mrane i o ake. Jlovolja mojeg uobiajenog ras olo#enja rerasla je u mr#nju na svekolike ojave i svekoliko ovjeanstvo@ dok je od i&nenadni) esti) i nesavladivi) rovala bijesa kojima sam se sada slije o re u:tao1 moja str ljiva su ruga1 na #alostN ;r jela onajvi:e i be& mrmljanja. Mednog me dana ratila o nekom ku$nom oslu u odrum strre &grade1 u kojoj nas je na:a bijeda risilila da obitavamo. Maak me slijedio ni& strme ste enice i1 &amalo me oboriv:i naglavce1 ra&dra#ilo do ludila. Podigav:i sjekiru1 i &aboraviv:i u svom gnjevu djetinjastu gro&u koja mi dotle &adr#ava:e ruku1 usmjerio sam na #ivotinju udarac1 koji bi se1 dakako1 oka&ao trenutno smrtonosnim da je ao onako kao sam ja #elio. Ali je taj udarac &austavila ruka moje #ene. %atjeran tim mije:anjem u bjesnilo vi:e no demonsko1 i&vukao sam ruku i& njena stiska i uko ao joj sjekiru u mo&ak. Pala je na mjestu mrtva1 be& glasa. Po:to sam i&vr:io to je&ivo umorstvo1 smjesta sam se latio1 i to savr:eno romi:ljeno1 &adatka da sakrijem tru lo. Jnao sam da ga i& ku$e ne mogu i&nijeti1 ni danju ni no$u1 a da se ne i&lo#im o asnosti da me susjedi ne rimijete. Mnoge su mi se misli ra9ale u glavi. U jednom sam ra&doblju ra&mi:ljao rasje$i tru lo na si$u:ne djeli$e i uni:titi i) vatrom. U drugom1 odluio sam mu isko ati raku u odu odruma. (nda sam o et smi:ljao baciti ga u &denac u dvori:tu 6 ili ga s remiti u sanduk1 kao neku robu1 o uobiajenom ostu ku1 te onda o&vati nosaa da ga odnese i& ku$e. %a okon sam nai:ao na rje:enje koje mise uinilo mnogo boljim od dotada:nji). (dluio sam ga &a&idati u odrum 6 kako su1 rema &a isima1 redovnici u srednjem vijeku &idali svoje #rtve. Ja svr)u o ut ove odrum je bio vrlo rikladan. Jidovi su mu bili labavo gra9eni1 i nedavno su bili ot uno o#bukani grubom #bukom1 kojoj je vlaga u o&raju rijeila da se skruti. Utovi:e1 u jednom se &idu nala&ilo is u enje1 u&rokovano la#nim dimnjakom ili kaminom1 koje je bilo is unjeno tako da bi i&gledalo o ut ostali) dijelova odruma. Uvjerio sam se da nam tom mjestu mogu lako ra&maknuti cigle1 umetnuti le:1 i sve onovno &a&idati kao ranije1 tako da nijedno oko ne bi moglo otkriti ni:ta sumnjivo. I u tom se roraunu nisam revario. Pomo$u motke lako sam uklonio cigle i1 o:to sam tru lo a#ljivo olo#io u& unutarnji &id1 odu ro sam ga u tom olo#aju dok sam1 be& velike muke1 onovno odigao cijelu gra9evinu onako kako je i&vorno i&gledala. Po:to sam nabavio va na1 ijeska i strune1 u&a sve mogu$e mjere o re&a ri remio sam #buku koja se nije mogla ra&likovati od stare1 i s njom sam vrlo a#ljivo rema&ao novu naslagu cigle. Kad sam &avr:io1 uvjerio sam se da je sve kako valja. %a &idu se ni o emu nije moglo rimijetiti da ga je netko dirao. 'me$e je s oda uklonjeno s najtemeljitijom a#njom. Pobjedonosno sam se osvrnuo i rekao sam sebi: F"akle1 ovdje1 u najmanju ruku1 moj trud nije u&aludan.F 'lijede$i mije korak bio da otra#im &vijer1 koja je bila u&rokom tolikoj nevolji@ jer na okon sam vrsto nakanio ubiti je. "a sam je mogao susresti u tom trenutku1 o njenoj sudbini ne bi bilo nikakve dvojbe@ ali inilo se daje lukavu #ivotinju re la:ila silina mog

rija:njeg gnjeva1 te se sklonila da mi se oka#e u mom trenutnom ras olo#enju. %emogu$e je o isati1 ni &amisliti dubok1 bla#en osje$aj olak:an koji mi je odsutnost te omra#ene #ivotinje i&a&ivala u grudima. %ije se ojavila tijekom no$i 6 i tako sam barem jednu no$1 od nje&ina uvo9enja u ku$u1 vrsto i mirno s avao@ da1 s avao1 ak i s teretom umorstva na du:iN Pro:ao je i drugi i tre$i dan1 a mojeg muitelja jo: uvijek ne bija:e. I&nova sam stao disati kao slobodan ovjek. Monstrum je u u#asnom stra)u objegao i& ovi) rostora &auvijekN %ikad mi se vi:e ne$e ojaviti red oimaN Moja sre$a bija:e nei&mjernaN -rije) mojeg crnog ina tek me malo u&nemirivao. 2ilo je ostavljeno nekoliko u ita1 ali je na sve s remno odgovoreno. "o:lo je ak do retrage 6 ali ni:ta se dakako nije moglo otkriti1 dr#ao sam svoje budu$e bla#enstvo osiguranim. Letvrtog dana nakon umorstva1 odred olicajaca do:ao je osve neoekivano u ku$u1 i onovno je oeo vrlo temeljito 86B 863 retra#ivati rostorije. 'iguran1 me9utim1 u nemogu$nost da se moje skrovi:te otkrije1 nisam osje$ao ni najmanju nelagodu. Policajci su mi naredili da i) ratim ri nji)ovu traganju. %isu mimoi:li nijedan ugao ili &akutak. I na okon1 o tre$i ili etvrti ut1 s ustili su se u odrum. %i jedan mi:i$ mi nije &aigrao. 'rce mi je udaralo mirno1 kao u ovjeka koji sniva u nedu#nosti. Koraao sam s kraja na kraj odruma. Prekrstio sam ruke na grudi6 ma i lagodno :etao amo6tamo. Policajci su bili ot uno uvjereni1 te su se ri remili &a odla&ak. Hadost u mom srcu bija:e suvi:e jaka da bi se mogla obu&dati. -orio sam od #elje da i&reem barem jednu rije1 da oka#em svoju objedu i dvostruko uvrstim nji)ovo osvjedoenje o mojoj nevinosti. F-os odo1 ro&borili na okon1 dok se sku ina us injala ste enicama1 F resretan sam :to sam otklonio va:e sumnje. Telim vam najbolje &dravlje1 i ne:to vi:e uljudnosti. U&gred reeno1 gos odo1 ovo je 6 ovo je vrlo dobro &idana ku$aF AU toj ma)nitoj #elji da ka#em ne:to rirodno1 jedva sam &nao :to i&govaram.C FMogao bi) re$i1 i&vanredno dobro &idana ku$a. (vi &idovi 6 &ar odla&ite1 gos odo 6 ovi su &idovi vrlo dobro gra9eniF@ i tu sam1 i& uke bjesomunosti ra&metanja1 sna#no okucao bambusovim :ta om koji sam dr#ao u ruci1 tono o onom dijelu redova cigle i&a koji) je stajao le: moje ro9ene su ruge. Ali neka me 2og &a:titi i i&bavi i& kand#a 'otoneN %etom je odjek moji) udaraca utonuo u ti:inu1 kad mi odgovori glas i& nutrine grobaN 6 la1 is rva rigu:en i is rekidan1 o ut jecanja djeteta1 a &atim naglo rerastao u jedan dugaak1 glasan i ne rekinut vrisak1 ot uno ne rirodan i neljudski 6 urlik 6 bolan krik1 na ola u#asnut a na ola objedonosan1 krik koji bi mogao odjeknuti samo i& akla1 istodobno i& grla rokleti) u nji)ovim smrtnim mukama1 i &li) du)ova koji u#ivaju u tom rokletstvu. 2udalasto je govoriti o mojim vlastitim mislima. I&gubiv:i ravnote#u1 &ateturao sam k su rotnom &idu. U jednom je trenutku sku ina na ste enicama stajala ne omino1 obu&eta silinom u#asa i stra)o o:tovanja. U slijede$em1 nekoliko je sna#ni) ruku ve$ trgalo &id. 'ru:io se u cjelini. !e:1 ve$ u stanju &natnog ras adanja i oblije ljen &gru:anom krvlju1 ojavio se us ravan red romatraima. %a njegovoj glavi1 crveni) ra&ja ljeni) usta i s jednim jedinim ras lamsanim okom1 sjedila je ona je&iva &vijer koje me re redenost namamila u umorstvo1 i koje me i&dajniki glas i&ruio krvniku. Ja&idao sam tog monstruma unutar grobniceN > Mama i nji)alo Im ia tortorum longos )ic turba>urores 'anguinis innocui1 non satiata1 aluit. 'os ite nunc otrla1 >racto nunc>uneris antro1 Mors ubi dira>uit vita salusQue atent. etverosti) sroen &a nat is na vratnicama tr#nice koja se treba odignuti na mjestu nekada:njeg Makobinskog kluba u Pari&u.= 2ilo mije &lo 6 u#asno &lo od ti) dugotrajni) muka1 a kad su me na okon odve&li i do ustili mi sjesti1 osjetio sam kako gubim svijest. (suda 6 stra:na osuda na smrt 6 bila je osljednja ra&umljiva reenica koja mi je do rla do u:iju. %akon toga glasovi inkvi&itora kao da su se sto ili u nejasan #amor. ;o mi je i&a&valo u glavi omisao &a revoluciju 6 mo#da &ato :to me taj #amor odsjetio na lu anje vodenikog kola. ;o je vrlo kratko otrajalo1 jer uskoro nisam vi:e ni:ta uo. I ak sam jo: vidio1 ali sve stra:no reuvelianoN Vidio sam usne sudaca u crnim )aljinama. Usne su mi se uinile bijele 6 bjelje od a ira na kojem i:em ove rijei 6 i u ravo groteskno tanke@ tanke &bog sna#nog i&ra&a odlunosti1 ne okolebljivosti1 strogog re&iranja ljudski) atnji. Vidio sam kako te usne jo: i&govaraju odluku koja je &a mene &naila 'udbinu. Vidio sam kako se iskrivljavaju od smrtonosne reenice. Vidio sam kako oblikuju slogove mojeg imena i re&imena1 i rotrnuo sam jer nisam uo glasa. Vidio sam1 tako9er1 u ono nekoliko trenutaka bjesomunog stra)a1 lagano i gotovo ne rimjetno lelujanje crni) &astora kojima bija)u &astrti &idovi rostorije. A tada mi ogled ade na sedam visoki) svije$a na stolu. U rvi ma) dojmile su me se kao olienje milosr9a1 kao bijeli vitki an9eli koji $e me s asiti@ ali mi tada odjednom s o6 ade du:u nekakva smrtna muka1 i osjeti) kako mi svaka #ilica u tijelu tre eri1 kao da sam dotaknuo #icu galvanske baterije1 a = (vdje je dugo bjesnila be&bo#nika rulja muitelja1 nikad sita krvi nevine. 'ad kad je s a:ena domovina i ra&valjeno leglo ubojica1 ondje gdje je vladala okrutna smrt otvara se ut #ivotu i s asu. 87+

878 an9eoski se likovi rometnu:e u sablasti koje ni:ta ne &nae1 sablasti lameni) glava1 te uvidje) da se od nji) ne mogu nadati nikakvoj omo$i. A &atim mi se u glavu uvue1 kao kakva divna melodija1 omisao na to koliko mora biti slatko oivati u grobu. ;a mi je omisao do:la na um nje#no i kradomice1 te mi se ini da mi je trebalo dosta vremena dok je nisam ot uno s)vatio@ ali1 u ravo kad mi ju je du) na okon ot uno dokuio i ri)vatio1 likovi sudaca ras linu:e mi se red oima kao kakvom arolijom@ visoke svije$e utonu:e u ni:tavilo@ lameni im se osve ugasi:e@ nastade mrkli mrak@ sve osje$aje kao da roguta nekakva o6mamna struja :to mi odvue du:u u )ad. Jatim svijet ostade ti:ina1 i mir1 i no$. (be&nanio sam se1 ali ne bi) rekao da sam ot uno i&gubio svijest. %e$u ni oku:ati odrediti1 a ak ni o isati1 koliko mi je svijesti ostalo1 ali ja nisam ot uno i&gubio svijest. %e$u ni oku:ati odrediti1 a ak ni o isati1 koliko mi je svijesti ostalo1 ali je nisam ot uno i&gubio. %i u najdubljem snu1 ni u bunilu1 ni u nesvjestici1 ni u smrti1 a ak i na grobu1 ne i&gubi se ona sasvim. U rotivnom ne bi &a ovjeka bilo besmrtnosti. 2ude$i se i& najdubljeg sna1 kidamo tana)nu ko renu nekakva snivanja. Ali ve$ trenutak kasnije Amo#da je ta ko rena toliko slaba:naC ne sje$amo se vi:e da smo sanjali. U vra$anju i& odu&etosti u #ivot ostoje dvije >a&e@ rva >a&a6 osje$aj du:evnog ili du)ovnog ostojanja1 i druga 6 osje$aj tjelesnog ostojanja. Lini mi se vjerojatnim1 kad bismo se u toj drugoj >a&i mogli risjetiti dojmova i& rve1 da bi nam ti dojmovi rjeito govorili o us omenama i& svijeta s onu stranu onora. A :to je taj onorK Kako da barem ras o&namo njegove sjene od sjene u grobuK Ali1 ako se dojmova onoga :to sam na&vao rvom >a&om i ne mo#emo risjetiti kad god #elimo1 i ak1 &ar se ne ojave ti dojmovi1 nakon duljeg vremena1 i sami1 a se udimo odakle nam dola&eK ;ko se nije nikad odu&eo1 taj ne$e vidjeti neobine dvore ni udnovata o&nata lica u u#arenu ugljevlju@ ne$e gledati kako u &raku lebde tu#na rivi9enja koja ve$ina ljudi ne mo#e vidjeti@ ne$e remi:ljati o mirisu nekog ne&nanog cvijeta@ i ne$e mu se u glavi &amutiti od &naenja neke mu&ike caden&e koja mu nikad dotle nije bila rivukla o&ornost. Usred esti) i bri#ljivi) nastojanja da se neeg risjetim1 usred o&biljnog na ora da riku im o koji s omen na rividno ni:tavilo u koje mi je du:a bila &a ala1 bilo je trenutaka kad sam sanjao da sam us io@ bilo je kratki)1 vrlo kratki) ra&doblja kad sam do&vao u amet us omene koje su se1 kako me uvjerava &drav ra&um kasniji) dana1 mogle odnositi samo na ono stanje rividne nesvijesti. ;e sjene sje$anja nejasno govore o visokim s odobama koje su me odigle i nijemo onijele dolje 6 dolje 6sve ni#e i ni#e 6 sve dok me nije s o ala gro&na vrtoglavica od same omisli na beskonanost tog s u:tanja. Isto mi tako govore o nekoj mutnoj &ebnji oko srca &ato :to mi je srce bilo ne rirodno mirno. ;ada slijedi osje$aj nenadane ne ominosti u svim stvarima@ ba: kao da su oni koji su me nosili Asablasna ratnjaNC u svom sila#enju re:li granice be&graninog i &astali da odmore od silnog na ora. Jatim se sje$am ravnine i vlage@ a onda je sve ludilo 6 ludilo sje$anja koje je &abavljeno &abranjenim stvarima. %eobino naglo vratio mi se u du) osje$aj okreta i :umova 6burno lu anje srca1 a u u:i njegovi otkucaji. Jatim nastaje rekid u kojem se sve gubi. Jatim o et :umovi1 i okreti1 i dodir 6 sveg me ro#ima nekakva je&a. Jatim samo osje$am da ostojim1 be& misli 6 ovo je stanje dugo otrajalo. Jatim1 neobino naglo1 omisao1 i gro&na stre nja1 i silno na injanje ojmiti svoje ravo stanje. Jatim sna#na #elja da me obu&me neosjetljivost. Jatim mi du:a naglo o#ivljava1 i ola&i mi &a rukom da se omaknem. I tada risje$am se svega 6 su9enja1 sudaca1 crni) &astora1 osude1 munine1 nesvjestice. Jatim ot uno &aboravljam sve :to je slijedilo@ tek kasniji dani i vrlo o&biljno na re&anje omogo:e mi da se svega mutno risjetim. 've dotle nisam jo: bio otvorio oi. (sje$ao sam da le#im na le9ima1 odrije:en. Is ru#i) ruku i ona te:ko ade na ne:to vla#no i tvrdo. (stavio sam je da tako le#i vi:e minuta1 na inju$i se dosjetiti se gdje li sam i :to li sam. Tudio sam1 ali se nisam usu9ivao oslu#iti vidom. Ja&irao sam od rvog ogleda na redmete oko sebe. %ije da sam se bojao gledati stra:ne stvari1 nego sam stra)ovao da ne$u imati :to vidjeti. %a osljetku1 s ludim oajem u srcu1 br&o otvori) oi. (bistini:e se moja najgora redvi9anja. (ko mene je bila tama vjene no$i. Medva sam disao. Linilo mi se da me mrklina mraka riti:$e i gu:i. 2ilo je u#asno &agu:ljivo. Mo: sam mirno le#ao i na re&ao se da okrenem svoj um. Pris6jeti) se ostu ka inkvi&icije i oku:a) odatle i&vu$i &akljuke o svom ravom stanju. (suda je bila i&reena1 a inilo mi se da je od tada ro:lo vrlo mnogo vremena. Pa i ak1 nisam ni na tren omislio da sam uistinu mrtav. ;akva omisao1 ma :to itali o tome u riama1 nikako se ne sla#e sa stvarnim ostojanjem. Ali1 gdje sam bio1 i u kakvu stanjuK Jnao sam da osu9eni na smrt obino svr:avaju na autoda>eu1 a jedan je bio tako s aljen one veeri uoi dana kad sam bio osu9en. "a me nisu mo#da vratili u tamnicu da ekam dan kad $e rinijeti #rtvu1 :to &nai tek &a nekoliko mjeseciK (dma) sam uvidio da je to nemogu$e. 87* 875 `i Trtve su se tra#ile be& odlaganja. (sim toga1 u mojoj je $eliji1 kao i u svim samicama u ;oledu1 od bio od kamena i u nju je i ak do irala svjetlost. (djednom jedna gro&na omisao natjera mi svu krv u srce1 te &a kratko vrijeme onovno i&gubi) svijest. Lim se ovrati)1 skoi) na noge dr)ture$i grevito cijelim tijelom. Ma)nito sam &ama)ao rukama i&nad sebe i oko sebe.

%i:ta nisam na i ao1 ali sam stre io &akoraiti da ne bi) nai:ao na &idove kakve grobnice. Jnoj me svega obli i )ladne kru ne ka i orosi:e mi elo. Muke &bog nei&vjesnosti ostado:e na okon ne odno:ljive1 a o re&no &akorai)1 is ru#eni) ruku1 a oi samo :to mi nisu iskoile i& du lja od na ora da u)vate koju slaba:nu &raku sv6 jetlosti. Pro9o) odosta koraka1 ali svejednako sama tama i ra&nina. Poe) slobodnije disati. Linilo mi se da me i ak nije sna:la najgora sudbina. I dok sam i dalje o re&no koraao1 navrije:e mi u sje$anje na tisu$e neodre9eni) glasina o toledskim gro&otama. ( tamnicama se sva:ta rialo 6 oduvijek sam mislio da su to uke rie1 ali udne i odvi:e je&ive da bi se mogle onoviti drukije osim :a atom. Mesu li me ostavili da ska am od gladi u ovom od&emnom svijetu mrakaK Ili1 kakva me1 mo#da jo: gora1 sudbina oekujeK "a me na kraju eka smrt1 i to smrt gorka reko svakog obiaja1 o tome nisam sumnjao jer sam dobro o&navao karakter svoji) sudaca. 'amo me &animala i &aoku ljala misao kako $e me i kada smaknuti. %a osljetku moje is ru#ene ruke nai9o:e na nekakvu tvrdu &a reku. 2io je to &id1 inilo mi se od kamena 6 vrlo gladak1 ljigav i )ladan. Po9o) du# njega@ koraao sam vrlo o re&no i ne ovjerljivo1 imaju$i na umu neke stare rie koje sam negda uo. %a taj nain nisam1 me9utim1 mogao utvrditi dimen&ije svoje $elije1 jer sam je mogao svu obi$i i vratiti se na ola&nu toku1 a da to i ne rimijetim 6 toliko mi se jednolik inio taj &id. 'toga otra#i) no# koji mi je bio u d#e u kad su me oveli u sudnicu inkvi&icije1 ali ga vi:e nije bilo@ odijelo mi je bilo &amijenjeno )aljetkom od grube vunene tkanine. Pomislio sam bio da &abijem o:tricu u koju usku ukotinu u &idu i tako obilje#im mjesto odakle sam o:ao. Pote:ko$a je1 dodu:e1 bila ni:tavna1 ali se u rvi ma)1 u mojoj oreme$enoj ma:ti1 inila nesavladiva. (tkinu) na okon dio oruba sa svog )aljetka i ostavi) ga u cijeloj du#ini od ravim kutom rema &idu. Pi aju$i oko sebe1 morao sam nai$i na tu kr u1 kad obi9em cijelu $eliju. ;ako sam bar mislio1 ali nisam raunao na veliinu $elije i na svoju malaksalost. Pod je bio vla#an i skli&ak. -lavinjao sam neko vrijeme1 a onda se s ota6ko) i ado). Prekomjerni &amor natjera me da ostanem le#ati@ i ubr&o me1 onako na odu1 s)rva san. 87, Kad se robudi) i is ru#i) ruku1 na9o) okraj sebe kru) i vr vode. 2io sam suvi:e iscr ljen da ra&mi:ljam otkud sad to1 samo sam o)le no jeo i io. Ubr&o nakon toga nastavi) obila&iti $eliju i jedva nekako stigo) do onog komadi$a tkanine. "o trenutka kad sam ao1 nabrojao sam bio edeset i dva koraka1 a otkako sam nastavio obila&ak1 nabrojio sam jo: etrdeset osam. Uku no je1 dakle1 bilo stotinu koraka@ a ako u&memo da su dva koraka jedan metar1 i&raunao sam da $elija ima oko edeset metara u krugu. %ai:ao sam1 me9utim1 na vi:e uglova u &idu1 a nisam mogao redoiti sebi kakva je oblika ta odrumska rostorija1 jer1 nisam se mogao oteti dojmu da sam od &emljom. U tom svom istra#ivanju nisam imao bog&na kakav cilj1 a svakako nimalo nade1 ali me nekakva neodre9ena rado&nalost tjerala da nastavim. (dmaknuv:i se od &ida1 nakanio sam ro$i kro& cijelu rostoriju. Is rva sam i:ao neobino o re&no1 jer je od1 iako oito od tvrdog materijala1 bio ne ou&dan &bog sklis6kosti. %a okon se odva#i) i be& kr&manja krenu) vrstim korakom1 nastoje$i da ro9em kro& rostoriju u ravoj liniji. ;ako sam revalio desetak6dvadesetak koraka kad mi se ostatak otkinutog oruba s )aljetka &a lete me9u noge. 'tado) na njega i tresnu) svom snagom licem na od. (nako &bunjen &bog ada1 nisam odma) uoio jednu rilino neobinu okolnost1 koja mi je tek nakon nekog vremena1 dok sam le#ao na &emlji1 rivukla o&ornost. 2ilo je to ovo 6 brada mi je oivala na tamnikom odu1 ali usne i gornji dio glave1 iako mi se inilo da su ni#e od brade1 nisu ni:ta dodirivale. U isto vrijeme elo kao da mi se arilo u nekakvoj lje ljivoj ari1 a do nosa mi je do irao neobian miris truli) gljivica. Is ru#i) ruku i rotrnu) kad ojmim da sam ao na sam rub okrugle jame1 veliinu koje nisam1 naravno1 mogao rocijeniti u tom trenutku. Pi aju$i &id is od samog ruba1 us io sam otkinuti komadi$ &ida te ga baci) u onor. %ekoliko sam sekunda oslu:kivao kako udara o strane rovalije@ na okon otmulo bu$ne u vodu1 a &atim uslijedi:e glasni odjeci. U isti tren &au) nekakav :um nalik na br&o otvaranje i isto tako )itro &atvaranje vrata1 negdje gore1 a kro& tamu i&nenada bijesnu slaba:an traak svjetlosti i isto se tako nenadano ugasi. 'ad mi je bilo jasno kakvu su mi sudbinu s remili1 i estita) sam sebi :to mi se u ravi as dogodila ne&goda koja me s asila. "a sam bio o:ao jo: samo korak dalje1 ne bi me vi:e bilo medu #ivima. A smrt kojoj sam netom umakao bila je u ravo onakva kakvu sam do tada smatrao ukom i&mi:ljotinom u riama o inkvi&iciji. Trtve nje&ine tiranije mogle su birati i&me9u smrti od najgori) tjelesni) muka i smrti od naju#asniji) du:evni) atnji. 874 Meni su bili namijenili ovu drugu. Tivci su mi od retr ljeni) muka bili toliko oslabili da bi) &adr)tao i kad bi) &auo vlastiti glas1 a sam bio u svakom ogledu rikladna #rtva &a vrstu muenja koja me ekala. ;resu$i se kao rut u vodi1 odvukao sam se natrag do &ida1 jer sam bio odluio da radije tu ska am nego da se i&vrgnem stra)otama jame. U ma:ti sam ve$ vidio mno:tvo ti) jama na ra&liitim mjestima u $eliji. Mo#da bi) u nekom drukijem du:evnom stanju smogao )rabrosti da dokrajim svoje muke tako da skoim u jednu od ti) jama1 ali sam sad bio rava ravcata kukavica. A nisam mogao ni &aboraviti ono :to sam bio roitao + tim jamama 6 da naglo ugasnu$e #ivota nije redvi9eno tim je&ovitim lanom. %isam mogao satima usnuli &bog du:evnog u&bu9enja1 ali sam na okon &adrijemao. Kad se renu)1 na9o)

okraj sebe kao 8 rije1 kru) i vr s vodom. Morila me stra:na #e91 a is i) vr nadu:ak. Mora daje u vodi bilo neki) o ojni) sredstava jer1 im sam je o io1 obu&me me nekakva neodoljiva snenost. Utonu) u dubok san 6 ravi mrtvaki san. "akako da ne &nam koliko sam dugo s avao@ ali1 kad sam onovno otvorio oi1 vidio sam redmete oko sebe. Ja)valjuju$i nekom udnovatom sjaju nalik sum oru1 kojem nisam mogao u rvi ma) odrediti i&vor1 vidio sam kolika je i kakva moja tamnica. 2io sam se grdno revario u nje&inoj veliini. 0ijeli o seg njeni) &idova nije bio ve$i od dvadeset et metara. ;a mi je injenica &adala na nekoliko minuta cio roj u&aludni) briga@ uistinu u&aludni)N Mer1 :to je u tim stra)ovitim rilikama u kojima sam se nala&io moglo biti neva#nije od uki) dimen&ija moje $elijeK Ali1 du:a mi se #ivo &animala &a sitnice1 a sam se trudio da dokuim ri emu sam se revario ri mjerenju. %a okon mi ukne red oima istina. U rvom oku:aju mjerenja i&brojio sam edeset dva koraka do trenutka kad sam ao: tada sam &acijelo bio korak 6 dva od komadi$a tkanine@ &a ravo sam bio obi:ao gotovo cijelu $eliju. ;ada sam &as ao1 a kad sam se robudio1 &acijelo sam krenuo natrag1 a sam tako &akljuio da je o seg gotovo dvostruko ve$i nego :to je doista bio. (nako smu$en1 nisam &a a&io da mi je &id bio s lijeve strane kad sam o:ao1 a s desne strane kad sam &avr:io obila&ak. Prevario sam se i :to se tie oblika rostorije. Pi aju$i o &idu1 nai:ao sam na vi:e uglova1 a sam odatle &akljuio da je vrlo ne ravilna oblika@ eto kako mrkli mrak mo#e djelovati na ovjeka kad se budi i& obamrlosti ili snaN Uglovi su jednostavno bili bridovi nekoliko litki) udubina ili ni:ta na nejednakim ra&macima. (no :to sam smatrao &a &id od o eke inilo mi se 876 sad da je od #elje&a1 ili od neke druge kovine1 u golemim loama1 a nji)ovi su s ojevi ili sastavci tvorili te udubine. 'va je ta metalna ovr:ina bila grubo i:arana ru#nim i odvratnim crte#ima1 koji svoj nastanak imaju &a)valiti grobnikom ra&novjerju >ratara. !ikovi &lodu)a uni) rijetnje1 u obliku kostura1 i druge jo: strasnije slike okrivale su i nagr9ivale &idove. Ja a&io sam da su obrisi ti) udovi:ta rilino jasni1 ali da su boje i&blijedjele i &amu$ene1 kao da je na nji) djelovala vlaga. 'ad sam rimijetio i od koji je bio od kamena. U sredini je &ja ila okrugla jama1 ijim sam raljama i&makao@ ali to je bila i jedina jama u $eliji. 've sam to vidio nejasno i na jedvite jade1 jer se olo#aj mog tijela bio &natno romijenio dok sam s avao. 'ad sam le#ao ole9ice1 koliko sam dug i :irok1 na nekakvu nisku le#aju od le6tava. Ja nj sam bio vrsto ve&an dugakim remenom nalik na kolan. %jime su mi tijelo i udovi bili vi:e uta omotani tako da su mi samo glava i lijeva ruka ostale slobodne1 i to tek toliko da sam jedva nekako mogao do)vatiti jelo i& &emljane osude :to je le#ala okraj mene na odu. ( a&io sam1 na svoj u#as1 da vra vi:e nema. Ka#em na svoj u#as &ato :to me morila nesnosna #e9. Lini se da su moji muitelji i #eljeli da o#ednim1 jer je jelo u osudi bilo meso 6 vrlo o:tro &ainjeno. Ugledav:i1 romatrao sam stro svoje $elije. 2io je desetak6dvanaestak metara visok i i&ra9en slino kao i &idovi. %ekakav udnovat lik na jednoj loi rikova mi svu o&ornost. 2ija:e to slika Vremena1 onako kao se obino rika&uje1 samo :to je1 umjesto kose1 dr#alo u ruci ne:to :to mi se na rvi ogled uinilo da je golemo nji)alo kakvo se mo#e vidjeti na starinskim satovima. I ak1 bilo je neega na toj s ravi :to me nagna da je bolje romotrim. "ok sam gledao gore1 ravo u nju Ajer je bila tono i&nad meneC1 uinilo mi se da se kre$e. ;renutak kasnije taj se moj dojam otvrdi. Motrio sam ga nekoliko minuta1 omalo u stra)u1 jo: vi:e u udu. Jamoren na okon romatranjem njegovog jednolinog nji)anja1 svrnu) ogled na druge redmete u $eliji. !agan :um rivue mi o&ornost1 a ogleda) na od i s a&i) nekoliko golemi) :takora kako trkaraju o njemu. I&i:li su bili i& jame koju sam vidio desno od sebe. I na moje oi enjali su se i& jame )r imice1 u#urbano1 o)le ni) oiju1 rimamljeni mirisom mesa. Ulagao sam mnogo truda i a#nje da i) otjeram od jela. Mo#da je bilo ro:lo ola sata1 a mo#da i sat Ajer nisam imao tone redod#be o vremenuC rije nego :to sam onovno digao ogled. (no :to tada ugleda) &buni me i osu nu. %ji)aj klatna ove$ao se bio &a ot rilike jedan metar. Prirodna je osljedica 877 toga bila da mu je i br&ina &natno orasla. Ali1 najvi:e me &abrinulo to :to se nji)alo bilo osjetno s ustilo. ;ada &a a&i) 6 nije ni otrebno re$i koliko sam se &gro&io 6 da mu je donji kraj1 od sjajnog elika u obliku olumjeseca1 oko trideset centimetara dugaak od jednog vr:ka do drugog@ i&vjesni vr:ci i donji rub bija)u1 oito1 o:tri kao britva. Isto tako kao britva bio je masivan i te#ak1 jer se od ruba najvi:e sve vi:e :irio i &avr:avao vrstim i :irokim )r tom. Visio je o te:koj bronanoj si ki1 a cijelo je nji)alo >ijukalo nji:u$i se u &raku. Vi:e nisam mogao sumnjati kakvu su mi sudbinu s remili redovnici1 dosjetljivi u i&mi:ljanju muka. I&vr:itelji inkvi&icije &nali su da sam otkrio jamu 6 jamu koje su stra)ote bile namijenjene tako drskom ot adniku kao :to sam ja 6 jamu1 sliku sama akla1 o kojoj se rialo da je Ultima ;)ule= svi) nji)ovi) ka&ni. 'amo ukim sluajem nisam ao u tu jamu1 a &nao sam da je i&nena9enje ili )vatanje u &amku va#an dio grotesknog ubijanja o tamnicama. Po:to nisam sam ao u jamu1 nji)ovim aklenskim lanom nije bilo redvi9eno baciti me u onor1 a me stoga Atu vi:e nisam mogao biratiC ekala drugaija i bla#a smrt. 2la#aN Umalo :to se nisam osmje)nuo u svojim mukama ri omisli na u otrebu ovakva i&ra&a. Uto vrijedi riati o dugim1 dugim satima vi:e no smrtnog u#asa1 u kojima sam brojio #estoke nji)aje elikaN

Palac o alac1 red o red1 ostu nim oniranjem uoljivim samo u vremenskim ra&macima :to su bili dugi kao vjenost1 s u:talo se nji)alo sve ni#e i ni#e. Prola&ili su dani 6 mo#da je i mnogo dana ro:lo 6 rije no :to se &anji)alo toliko bli&u i&nad mene da me )ladilo svojim jetkim da)om. Miris britka elika rodro mi je u nosnice. Molio sam se 6 reklinjao nebo svojim molitvama da se nji)alo :to rije s usti. Poma)nitao sam i u injao se da se i&dig6nem od o:trice te stra:ne krivo:ije. A tada se i&nenada smiri) i le#a) smije:e$i se blistavoj smrti1 kao :to se dijete smije:i rijetkoj igraki. Ponovno me obu&ela nesvjestica1 ali je kratko trajala jer1 kad sam se o et ovratio1 nji)alo se nije bilo rimjetno s ustilo. A mo#da je nesvjestica i dulje trajala jer &nam da je ondje bilo &lodu)a koji su &a a&ili da sam se onesvijestio i koji su mogli o volji &austaviti nji)anje. Kad sam se osvijestio1 bio sam vrlo1 o1 nei&recivo slab i i&nemogao1 kao nakon duga gladovanja. Lak i u smrtnim mukama ljudska je riroda u meni #udjela &a )ranom. Medva nekako is ru#i) lijevu ruku koliko mije remen =Ultima ;)ule 6 osljednje naseljeno mjesto na svijetu1 kraj svijeta 87B do u:tao1 i do)vati) ono malo jela :to su mi ga :takori bili ostavili. Kad sam rinio komadi$ mesa ustima1 sijevne mi u glavi na ola uobliena misao una radosti... i nade. Ali otkud u meni nadaK 2ila je to1 kako reko)1 na ola uobliena misao 6 ovjeku adne na um mnogo misli koje nikad ne dovr:i. (sje$ao sam da je bila radosna i una nade@ ali sam isto tako osje$ao da se &atrla dok se stvarala. U&alud sam se na re&ao da je u ot unim... da je onovno ulovim. "uge atnje gotovo su ot uno oremetile moje normalne umne s osobnosti. 2io sam slaboumnik... idiot. %ji)alo se nji)alo od ravim kutom rema mom tijelu. Vidio sam da $e me o:trica resje$i oko srca. %aj rije $e o)abati grubu tkaninu moga )aljetka 6 a $e se vra$ati da nastavi svoje djelo 6 o et1 i o et... Us rkos stra)ovito :irokom luku A oko deset metara ili ak i vi:eC i >ijukavoj sna&i nji)ala koja je mogla resje$i i same #elje&ne &idove1 i ak $e nji)alo u idu$i) nekoliko minuta samo iskr&ati moj )aljetak. I na toj se misli &austavi). %isam se usu9ivao o$i dalje u ra&mi:ljanju. U orno sam se &adr#avao na toj misli1 ba: kao da $u ostaju$i ri njoj1 &austaviti i s u:tanje elika. 'ilio sam se da mislim na to kako $e o:trica >ijukati kad bude rola&ila kro& moju odje$u 6 na udnovat1 u&budljiv osje$aj koji i&a&iva trenje tkanine. Premi:ljao sam o svim tim is ra&nim stvarima dok me nisu ro:li srsi. %i#e 6 sve ni#e kli&ilo je nji)alo. 2jesomuno sam u#ivao us ore9uju$i br&inu njegova s u:tanja s br&inom nji)anja. !ijevo6desno6daleko u stranu6 cvile$i kao ukleta du:a@ rimiu$i se mom srcu ritajenim korakom tigraN %ai&mjence sam se cerio i urlao1 kako je koja misao u meni revladavala. 've ni#e 6 nei&bje#no1 nemilosrdno sve ni#eN %ji)alo se nji)alo na svega dvadeset centimetara od moji) rsaN U injao sam se #estoko1 bijesno1 ne bi) li oslobodio lijevu ruku. 2ila mi je slobodna samo odlaktica. Mogao sam je ru#iti1 jedva jedvice1 od osude okraj sebe do usta1 ali nikako dalje. "a sam mogao rekinuti remen i&nad lakta1 bio bi) &grabio nji)alo i oku:ao ga &austaviti. Ali1 isto bi) tako mogao oku:ati &austaviti lavinuN 've ni#e 6 ne rekidno1 neumitno sve ni#eN "r)tao sam i tr&ao se ri svakom nji)aju. -revito sam se sku ljao ri svakom &ama)u. (ima sam na eto ratio kako se nji)alo naglo udaljava i enje1 obu&et najlu9im oajem@ oi su mi se grevito skla ale kad bi se nji)alo s u:talo1 iako bi mi smrt bila dobro do:la1 o)1 i te kako dobro do:laN I ak su mi #ivci dr)tali ri omisli kako bi i najmanje o u:tanje te s rave bile dovoljno da mi ta britka1 blistava sjekira adne na rsa. %ada mi je tjerala #ivce da dr)te1 i tijelo da se sku lja. %ada 6 nada koja slavi objedu i na muili:tu 6 tje:i :a atom ak i osu9ene na smrt u tamnicama inkvi&icije. 873 Vidio sam kako se nji)alo trebalo jo: deset do dvanaest uta &anji)ati a da mi elik dodirne )aljetak1 a kad sam to ojmio1 i&nenada mi obu&me du:u inten&ivna1 stalo#ena mirno$a ro9ena i& oaja. Prvi ut sam nakon vi:e sati 6 a mo#da i dana 6 ra&mi:ljao. Palo mi je na amet da je remen1 ili lanac1 kojim sam bio ve&an1 od jednog komada. %isam bio s utan nikakvim drugim u&etom. Lim bi o:trica1 britka kao britva1 &a)vatila bilo koji dio ramena rasjekla bi ga a bi) se mogao lijevom rukom odrije:iti. Ali kako bi stra:na bila1 u tom sluaju1 bli&ina elikaN Kako bi i najmanji tr&aj bio smrtonosanN I &ar je mogu$e1 uostalom1 da sluge moji) muitelja nisu redvidjeli i redu)itrili tu mogu$nostK Jar je mogu$e daje remen na mojim rsima na utu nji)alaK 'tre e$i da mi ta slaba:na1 i kako mi se inilo1 osljednja nada ne ro adne1 ridigao sam glavu toliko da ra&gledam svoja rsa. Hemen mije vrsto obavijao udove i tru na svim mjestima 6 osim na onom koji je bio na utu ogubnoj o:trici. ;ek :to sam onovno s ustio glavu u rvotni olo#aj1 ade mi na um ne:to :to ne bi) mogao bolje o isati nego kao onu neuobiajenu olovicu misli o oslobo9enju koju sam ve$ s omenuo1 a ija mi je olovica samo nejasno romaknula mo&gom kad sam rinio jelo svojim vrelim usnama. 'ad je itava misao bila tu 6slaba:na1 jedva da je bila ra&umna1 jedva da je bila odre9ena 6ali je bila itava. Pro#et nervo&nom snagom ro9enom i& oaja1 oku:a) odma) rovesti tu misao u djelo. Ve$ je satima ne osredna okolina niskog drvenog le#aja na kojem sam le#ao doslovno vrvjela od :takora. 2ili su divlji1 drski1 lakomi@ mjerkali su me svojim u#arenim oima kao da samo ekaju da se smirim1 a da navale na

lijen. F%a kakvu li su samo )ranu navikli u jamiKF omisli). Po#derali su bili1 unato svim mojim na orima da i) u tome s rijeim1 sve :to je bilo u osudi1 osim nekoliko mrvica. 2ilo mi je re:lo u naviku da rukom mlatim ili ma:em oko &djelice 6 ali na osljetku je nesvjesna jednolinost moji) okreta i&gubila sav uinak. -amad je u svojoj ro#drljivosti oesto &aranjala svoje o:tre onjake u moje rste. (stacima masnog i &ainjenog mesa dobro sam nama&ao remen dokle sam god mogao dokuiti@ &atim sam digao ruku s oda i ne omino le#ao sus re#u$i da). Is rva su ro#drljive #ivotinje bile i&nena9ene i &a la:ene tom romjenom 6 restankom svakog okreta. Us la)ireno su ustuknule@ mnoge su otra#ile utoi:te u jami. Ali to je otrajalo samo trenutak 6 dva. %isam u&alud raunao na nji)ovu ro#drljivost. Primijetiv:i da ne omino le#im1 jedan ili dva od 8B+ i najodva#niji) skoi:e na le#aj i oe:e nju:kati remen. ;o kao da je bio &nak &a o $i juri:. I&letje:e i& jame u novim o orima. Pu&ili su u& drveni le#aj1 re lavili ga1 i na stotine nji) jurcalo je o meni. (dmjereno kretanje klatna nije i) nimalo smetalo. I&miu$i njegovim udarcima1 navalili su na uma:$eni remen. ;iskali su se1 vrvjeli o meni u sve ve$im gomilama. Ko rcali su mi se o vratu@ nji)ove )ladne nju:ke tra#ile su moje usne. Umalo :to se nisam ugu:io od te silne navale@ ga9enje &a koje na svijetu nema imena nadimalo mi je rsa1 a srce mi se ledilo od nekakve lje ljive te#ine. Ali slutio sam da $e &a koji trenutak borba biti okonana. !ije o sam osje$ao kako remen o u:ta. Jnao sam da na vi:e mjesta samo :to nije ukao. !e#ao sam i dalje ne omino svladavaju$i se nadljudskom snagom. I nisam se revario u raunu niti sam u&alud tr io. %a okon sam osjetio da sam slobodan. Hemen je s mog tijela visio u komadima. Ali klatno mi je ve$ bilo nadomak rsima. Prere&alo je bilo grubu vunenu tkaninu. Presjeklo je ko:ulju is od nje. Mo: se dva uta &anji)alo1 te me #ignuo o:tar bol u svakom #ivcu. Ali kucnuo je as da se oslobodim. %a jedan moj okret rukom moji se osloboditelj ra&bje#a:e kud koji. %e restano se omiu$i 6o re&no1 orebarke1 olagano1 sav skutren 6 i&vukao sam se i& &agrljaja remena i i&van do)vata krivo:ije. %a trenutak sam bar bio slobodan. 'lobodan1 a u vlasti inkvi&icijeN ;ek :to sam bio stu io sa svoje drvene ostelje &a muenje na kameni od &atvora1 aklenska se s rava &austavi1 i vidje) kako je neka nevidljiva sila ovue kro& stro u vis. ;o mi je bila ouka koju sam te:ko rimio k srcu. %esumnjivo su svaki moj okret budno ratili. 'lobodanN I&bjegao sam smrti u jednom obliku muka samo da budem i&ruen gorem od smrti1 u nekom drugom obliku. Pri toj omisli renera#eno sam mjerkao oima &a reke :to su me o koljavale1 %e:to neobino1 neka romjena1 koju u rvi ma) nisam mogao jasno rocijeniti1 oito se &bila u toj rostoriji. %ekoliko sam se minuta1 obu&et nekakvom sanjarskom i ustre talom &aneseno:$u1 bavio jalovim1 nesuvislim naga9anjima. "otle sam rvi ut &a a&io odakle do ire ono svjetlo o ut sum ora u $eliju. Prodiralo je kro& ukotinu1 oko centimetar :iroku1 :to se rote&ala oko cijele $elije na dnu &idova1 koji su stoga i&gledali1 i doista bili1 ot uno odvojeni od oda. Poku:ao sam1 ali naravno u&alud1 da &avirim kro& taj otvor. "ok sam se nakon tog oku:aja ridignuo1 i&nenada mi ukne red oima otkud ta romjena u rostoriji. Ve$ sam na omenuo da su obrisi likova na &idovima bili rilino jasni1 ali da su boje bile nekako &amu$ene i neodre9ene. ;e su boje sad 8B8 o rimile1 i svakim su trenom sve vi:e o rimale1 &audan i vrlo #iv sjaj1 koji je onim sablasnim i demonskim s odobama ridavao i&ra& koji bi mo#da u&drmao i jae #ivce od moji). "emonske oi1 bjesomune i krvolono #ive1 iljile su u mene sa tisu$u strana1 gdje i) rije nije uo $e bilo1 i krijesile se od gro&nog odbljeska nekakve vatre koju nisam1 ni ored najbolje volje1 mogao smatrati &a nestvarnu. %estvarnuN Uda)nuv:i1 osjetio sam u nosnicama da) are od u#arena #elje&aN Jagu:ljiv &ada) is unio je $elijuN (i koje su me gledale u mojim mukama bivale su svakim trenutkom sve u#arenijeN Po naslikanim krvavim stra)otama :irilo se sve jarce rumenilo. "isao samN .vatao da)N %ije moglo biti dvojbe + namjerama moji) muitelja 6 o1 ti) najnemilosrdniji)1 o1 ti) najdemonskiji) od svi) ljudiN U&micao sam od usijanog metala rema sredi:tu $elije. Usred misli o tom kako $u #iv i&gorjeti1 redod#ba o studenoj vodi u jami ala mi je na du:u kao melem. Po)itam rema njenom kobnom rubu. Pogleda) u nju na re#u$i oi. 'jaj od u#arenog stro a obasjavao je i najskrovitije &akutke. Ali1 u trenutku i&be&umljenosti1 ra&um mi nikako nije )tio ojmiti smisao onoga :to sam vidio. %a osljetku se taj smisao robije 6 rokri sebi ut do moje du:e 6 utisne se kao lameni #ig u moju ustre talu svijest. (1 gdje je glas da rogovoriN (1 stra)oteN (1 stra)ote nad stra)otamaN Kriknuv:i1 u&maknu) od ruba jame 8 &ari) glavu u :ake lau$i gorko. Tar je naglo rastao1 a jo: jednom ugleda) dr)ture$i kao da me trese gro&nica. Jbila se jo: jedna romjena u $eliji1 a ta se romjena oito ticala nje&ina oblika. Kao i rije1 u&alud sam u rvo vrijeme nastojao roniknuti ili ojmiti :to se &biva. Ali nisu me dugo ostavili u nedoumici. Po:to sam se ve$ dva uta i&vukao1 inkvi&icija se #urila da se osveti. %ije vi:e bilo :ale s majstorom stra)ota. Prostorija je do tada imala oblik kvadrata. 'ad sam ak vidio da su joj dva #elje&na kuta o:tra1 a druga su dva1 rema tome1 bila tu a. ;a se u#asna ra&lika br&o ove$avala ra$ena nekakvim ti)im tutnjanjem ili stenjanjem. Jaas je rostorija o rimila oblik romba. Ali to

jo: nije bio kraj romjeni 6 a nisam se ni nadao ni #elio da to bude kraj. Po#eljeli rigrliti u#arene &idove kao ru)o vjenog mira. F'mrtF reko)1 F2ilo kakva smrt1 samo ne u jamiNF 2udalaN Jar nisam ve$ morao &nati da je cilj usijanog #elje&a da me natjera u jamuK Jar sam mogao odoljeti u#arenostiK A romb se1 eno1 sve vi:e i vi:e su#avao1 toliko br&o da nisam imao vremena da ra&mi:ljam. %jegova sredina i1 naravno1 najve$a :irina bila je u ravo ondje gdje je &ja io onor. Ustuknuo sam1 ali su me &idovi :to su se &atvarali neodoljivo gurali dalje. %a osljetku mojem o r#enom i &grenom tijelu nije ostalo 8B* ni trunke slobodnog rostora na vrstom tlu $elije. %isam se vi:e o irao1 ali su moje du:evne muke na:le odu:ka u glasnom1 dugom i oajnom osljednjem vrisku. (sjetio sam kako se nji:em na samom rubu...odvrati) ogled... Jau) graju ljudski) glasovaN Jau) glasnu jeku1 kao da trube mnoge trubljeN Jau) o:tro struganje1 kao da ucaju gromoviN U#areni se &idovi naglo ra&maknu:eN %etko is ru#i ruku i u)vati me dok sam gube$i svijest1 adao u onor. 2io je to general !asalle=. Irancuska je vojska u:la u ;oledo. Inkvi&icija je ala u ruke svoji) ne rijatelja. = -eneral !asalle A8774. 68B+3.C 6 slavni %a oleonov general 8B5 Krabulja crvene smrti "ugo je ve$ 0rvena 'mrt= usto:ila &emljom. %ikad nije kuga bila toliko kobna ni toliko gro&na. Krv joj je bila olienje i eat 6rumenilo i u#as krvi. %aj rije bi nastu ili o:tri bolovi i i&nenadna vrtoglavica1 a &atim obilno krvarenje na sve ore i na okon svr:etak. Marko crvene jege o cijelom tijelu1 a na ose o licu1 bija)u sim tomi bolesti &bog koji) su #rtve ostajale be& omo$i i suosje$anja bli#nji). A cijela bolest1 od samog oetka do kob6 nog kraja1 ne bi trajala dulje od ola sata. Ali kne& Pros ero bio je sretan i neustra:iv i mudar. Kad su mu osjedi bili na ola o ustjeli1 o&vao je tisu$u kre ki) i be&bri#ni) ljudi1 koje je i&abrao medu vite&ovima i damama na svom dvoru1 i ovukao se s njima u duboku osamu jedne od svoji) utvr9eni) o atija. 2ila je to rostrana i velebna gra9evina sagra9ena o kne#evu )irovitu1 ali ro>injenu ukusu. 2ila je o asana debelim i visokim &idinama1 a vratnice su bile od #elje&a. Kad su se dvorani uselili1 do remili su e$i &a taljenje i te:ke eki$e a su &avarili sve kraune. .tjeli su tako s rijeiti ula&ak onima i&vana koje bi i&nenada &a)vatio oaj1 i i&la&ak onima i&nutra koje bi obu&ela ma)nitost. ( atija je svime bila dobro o skrbljena. Ja)valjuju$i takvim mjerama o re&a1 dvorani su mogli rkositi &ara&i. (stali svijet neka se obrine sam &a sebeN A dotle bi bilo ludo tugovati i ametovati. Kne& je ri remio sve :to treba &a ra&onodu. 2ilo je tu lakrdija:a1 im rovi&atora1 baletni) lesaa1 bilo je gla&benika1 lje otica1 vina. 'veg je tog1 a i sigurnosti1 bilo unutra. A vani je bila 0rvena 'mrt. %egdje otkraj etog ili :estog mjeseca #ivota u tom utoi:tu1 dok je kuga vani naje:$e )arala1 kne& Pros ero riredi &a svoji) tisu$u gostiju neobino velianstven krabuljni les. ;aj je les bio doista &amaman ri&or. Ali1 da vam naj rije o i:em odaje u kojima se odr#avala. 2ilo i) je sedam6carski ni& = Kod nas je &a ravo kuga o&nata od na&ivom 0rna 'mrt1 ali je ovdje ostavljena 0rvena 'mrt rema i&vorniku1 &bog va#nosti boja u cijeloj ri ovijetci. 8B4 odaja. U mnogim alaama1 me9utim1 odaje se ru#aju u dugom i ravnom redu1 vrata se :irom otvore i krila im se riljube gotovo u&a sam &id1 te se jednim ogledom mogu vidjeti gotovo sve odaje. Ali ovdje je bilo sasvim drukije1 kao :to se moglo i oekivati1 s ob&irom na kne#evu sklonost bi&arnosti. "vorane su bile tako ne ravilno ras ore9ene da se ogledom moglo obu)vatiti jedva ne:to vi:e od jedne. I&a svaki) dvadeset6trideset metara ovjek bi nai:ao na o:tar &avijutak1 a i&a svakog &avi6jutka ukao bi sasvim nov ri&or. !ijevo i desno1 usred svakog &ida visok i u&ak gotski ro&or gledao je na &atvoren )odnik koji je ratio &avijutke ni&a odaja. ;i su ro&ori bili od obojena stakla1 a boja se mijenjala u skladu s bojom koja je revladavala u toj odaji. Krajnja odaja na istonoj strani1 rimjerice bila je ure:ena lavim tkaninama1 a su joj i ro&ori bili jarko lavi. U drugoj su sobi ukrasi i ta iserije bili ur urni1 a su i okna bila ur urna. ;re$a je bila ot uno &elena1 a su takvi bili i ro&ori. Letvrta je bila namje:tena i osvijetljena naranasto1 eta bijelo1 :esta ljubiasto. 'edma je odaja bila sva u crnim bar:unastim ta iserijama koje su okrivale cijeli stro i visjele o &idovima1 adaju$i u te:kim naborima na sag od iste tkanine i boje. Ali samo u ovoj sobi boja ro&ora nije se slagala s bojom dekoracija. (vdje su okna bila jarkocrvena 6crvena kao krv. Me9utim1 ni u jednoj od ti) sedam odaja1 usred svega tog obilja &latni) uresa :to su le#ali ra&asuti na sve strane ili su visjeli sa stro a1 nije bilo ni jedne svjetiljke ni svije$njaka. U cijelom tom ni&u odaja nije bili svijetla koje bi otjecalo od svjetiljke ili svije$e. Ali u )odnicima du# odaja stajao je1 nasu rot svakom ro&oru1 o jedan te#ak trono#ac1 na kojem je bila #eravica i& koje su se :irile &rake kro& obojeno staklo i na taj nain jarko obasjavale dvoranu. ;ako se stvaralo mno:tvo :areni) i >antastini) slika. Ali u &a adnoj ili crnoj odaji uinak odsjaja vatre1 :to je kro& krvavo obojena okna adao na crne &astore1 bio je je&ovit reko svake mjere1 i ridavao je licima oni) koji su ula&ili toliko ma)nit i&ra& da i) je malo bilo koji su se usu9ivali da stu e u nju. U toj je odaji stajala1 u&a &a adni &id1 i golema ura od ebanovine. %je&ino se klatno nji6 )alo amo6tamo roi&vode$i otmuli1 te:ki1 jednolini &veket@ a kad bi velika ka&aljka obi:la cijeli brojanik1 a bi do:lo vrijeme i&bijanja sata1 i& mjedene utrobe ras rostro bi se &vuk koji je bio jasan1 i &vonak1 i dubok1 i

neobino mu&ikalan1 ali tako osebna tona i i&ra&a da su svirai u orkestru morali svaki sat na trenutak rekinuti svirku da oslu)nu taj &vuk@ a lesai su bili rimorani restati se vrtjeti@ i cijela bi se vesela dru#ina &akratko u&nemirila@ i dok je ura otkucavala1 moglo se &a a&iti kako i oni najobjesn6iji blijede1 a ostariji i stalo#eniji ljudi rela&e rukom reko ela1 8B6 kao da su utonuli u &brkano sanjarenje ili ra&mi:ljanje. Ali1 im bi odjeci ot uno uti)nuli1 cijeli bi sku rasnuo u veseo smije)1 svirai bi se &agledali i nasmije:ili1 kao da im je smije:na bila vlastita u&nemirenost i ludost1 a su se :a atom &aricali jedan drugome da idu$e otkucavanje sata ne$e u njima i&a&vati slino u&bu9enje@ a onda1 nakon isteka :e&deset minuta Akoje sadr#e tri tisu$e i :est stotina sekunda vremena :to letiC1 ura bi onovo oela otkucavati te bi &avladala ista onakva u&nemirenost i stre nja i &ami:ljenost kao i rije. Ali1 unato svemu tome1 bila je to vesela i velianstvena &abava. Kne& je imao oseban ukus. Imao je dobro oko &a boje i e>ekte. %ije odve$ dr#ao do omodnog je>tinog sjaja. Uvijek se &anosio smionim lanovima1 a &amisli su mu bile barbarski blistave. 2ilo je ljudi koji su mislili da je sumanut1 ali njegove su rista:e dr#ale da nije. Lovjek bi ga trebao uti i vidjeti i dotaknuti a da bude siguran da nije. Ukrasi u sedam odaja &a ovu veliku &abavu bili su i&ra9eni uglavnom o njegovim u utama1 a njegov je osobni ukus odredio i karakter reru:avanja. "akako da su krabulje bile groteskne. 2ilo je tu mnogo :arenila i sjaja i du)ovitosti i o 6sjenarstva 6 mnogo od onoga :to se oslije vidjelo u .ermaniju=. 2ilo je :aroliki) >igura s ne rikladnim udovima i o remom. 2ilo je likova koji kao da su bili lod lu9ake ma:te. 2ilo je mnogo lije og1 mnogo ra&u&danog1 mnogo bi&arnog1 one:to gro&nog1 a nije bilo malo onoga :to mo#e i&a&vati ga9enje. Amo6 tamo o svim tim odajama motalo se &a ravo mno:tvo likova i& snova. A oni 6ti likovi6uvijali su se na sve strane o rimaju$i boju soba1 i reklo bi se da je omamna svirka orkestra samo jeka nji)ovi) koraka. Pa onovo oinje otkucavati ura od ebanovine1 :to stoji u dvorani &astrtoj bar:unom1 i naas se sve umiri i sve &anijemi osim glasa ure. !ikovi i& snova skamenili su se u olo#aju u kojem su se &atekli. Ali odjeci otkucavanja ure &amiru 6ra&lijegali su se samo trenutak 6 dva 6i lak1 na ola rigu:en smije) odjekuje &a njima. I svirka o et nabuja1 i likovi i& snova o#ive1 i uvijaju se na sve strane veselije nego ikad1 o rimaju$i boju :areni) ro&ora kro& koje rodiru &rake svjetla s trono#aca. Ali nijedna se krabulja ne usu9uje vi:e stu iti u onu odaju :to le#i na &a adnoj strani1 na samome kraju1 jer no$ je na i&maku i kro& krvavo obojena okna navire one:to rumenije svjetlo@ i mrklina crni) &astora &astra:uje ovjeka@ i onome tko stu i nogom na crni sag =.ermani 6 jesnika drama >rancuskog knji#evnika Victora .ugoa A8B+*. 68BB4.C. Prai&vedba je te drame u Pari&u i&a&vala sen&aciju i i&grede 8B5+. god. 8B7 ini se rigu:eno otkucavanje obli#njeg sata od ebanovine nekako sveanije i &naajnije nego onima koji se vesele u udaljenijim odajama. Me9utim1 te druge odaje bile su du kom une i u njima je gro&niavo lu alo srce #ivota. I irovanje se vrtoglavo nastavljalo1 sve dok nije sat oeo otkucavati ono$. A tada gla&ba1 kako reko)1 umukne i lesai se restado:e vrtjeti1 i &avlada nekakvo nelagodno &ati:je1 kao i rije. Jvono je na satu trebalo otkucati dvanaest uta1 a se tako dogodilo1 mo#da1 da su oni &ami:ljeniji medu gostima1 &ato :to su imali vi:e vremena1 dublje utonuli u ra&mi:ljanje nego rije. I tako se1 tako9er1 mo#da dogodilo da su mnogi ojedinci u toj svjetini1 rije no :to je osljednji odjek osljednjeg udarca dokraja &amro1 dos jeli &a a&iti risutnost jedne &akrabuljene osobe koja nije do tada bila rivukla ama ba: niiju o&ornost. I o:to se glas o tom do:ljaku :a atom osvuda ronio1 i& cijelog se dru:tva na okon di#e nekakav #amor1 gun9anje1 :to i&ra#ava:e neodobravanje i u9enje6 a naj&ad i stravu1 u#as i odvratnost. U takvom jednom sku u >antastini) likova1 kakav sam o isao1 nikakva obina ojava &acijelo ne bi mogla i&a&vati takvo u&bu9enje. 'loboda u reru:avanju bila je te no$i uistinu gotovo neograniena1 ali krabulja o kojoj je rije revr:ila je svaku mjeru i re:la je ak i onu daleku granicu ristojnosti koju je kne& bio ostavio. I u srcima najlakoumniji) ljudi ima struna u koje se ne smije dirati. Lak i u najve$i) oajnika1 kojima su #ivot i smrt odjednako :ala1 ima stvari s kojima se ne smije :aliti. I &aista1 reklo bi se da je cijelo dru:tvo bilo ro#eto mi:lju da u ne&na6nevu kostimu i dr#anju nema ni du)a ristojnosti. 2ila je to visoka i su)onjava s odoba umotana od glave do ete u mrtvaki okrov. Krabulja koja mu je sakrivala lice toliko je nalikovala na lice ukoena mrtvaca da se i naj omnijim romatranjem te:ko mogla otkriti o sjena. Pa i ak1 sve bi to mo#da jo: nekako odnijeli1 ako ne i odobrili1 ludi sudionici ovog ira1 da nije &akrabuljeni ne&nanac i:ao tako daleko da je u&eo lik 0rvene 'mrti. (dje$a mu je bila o:kro ljena krvlju1 a :iroko elo1 a i cijelo lice1 bija)u mu osuti gro&nim crvenim jegama. Kad je ogled kne&a Pros era ao na ovu sablasnu riliku Akoja se olagano i sveano1 kao da #eli :to uvjerljivije odigrati svoju ulogu1 :e urila tamo6amo me9u lesaimaC1svi rimijeti:e kako se gri1 obu&et u rvi ma) jakom dr)tavicom od strave ili ga9enja1 i &atim kako mu elo ocrvenje od bijesa. 6 ;ko se to usu9ujeK 6 &a ita romuklim glasom dvorjane :to su stajali oko njega. 6 ;ko se to usu9uje da nas vrije9a tom bo6 8BB go)ulnom orugomK U)vatite ga i strgnite mu masku s lica 6 da vidimo koga $emo sutra u osvit &ore objesiti ni&

bedemN "ok je to govorio1 kne& Pros ero stajao je u istonoj ili lavoj odaji. %jegove su rijei odjekivale jasno i glasno kro& svi) sedam odaja 6 jer je kne& bio odva#an i kr:an ovjek1 a gla&ba je na njegov mig bila umuknula. U lavoj je odaji stajao kne&1 sa sku inom blijedi) dvorana ored sebe. U rvi ma)1 dok je govorio1 inilo se da $e ta sku ina krenuti na ne&vanog gosta1 koji je u tom trenutku tako9er stajao u bli&ini1 a &atim se odmjerenim i dostojanstvenim korakom &a utio rema govorniku. I& nekoga neodre9enog stra)a1 koji je luda reu&etnost &akrabuljenog ulje&a ulijevala u cijelo dru:tvo1 nitko nije )tio ru#iti ruku da ga &grabi1 tako da je neometan do:ao na korak do kne&a@ i1 dok je golemi sku 1 kao o nekom nagonu1 u&micao i& sredine odaja do &idova1 &akrabuljeni ne&nanac nastavi svoj ut be& &adr#avanja1 istim onim sveanim i ujednaenim korakom kojim se isticao od sama oetka1 kro& lavu odaju u crvenu1 kro& crvenu u &elenu1 kro& &elenu u naranastu1 kro& ovu o et u bijelu1 a odatle u ljubiastu1 a da nitko nije ni rstom maknuo da ga &austavi. ;ada1 me9utim1 kne& Pros ero1 i&be&umljen od bijesa i srama &bog svoga trenutnog kukaviluka1 rojuri br#e6bolje kro& :est odaja@ ali nitko ne o9e &a njim1 i& smrtnog stra)a koji i) je sve bio obu&eo. %osio je visoko u ruci bode# i rimakao se1 naglo i #estoko1 na dva6tri koraka s odobi :to je u&micala1 kad se ova1 stigav:i do kraja bar:unaste odaje1 i&nenada okrene i ogleda ga u lice. Ha&legne se o:tar krik 6 i bode#1 sijevnuv:i1 ade na crni sag1 a &a njim se odma) sru:i mrtav kne& Pros ero. ;ada1 omamno o)rabrena oajem1 nagrne gomila gostiju u crnu odaju. Jgrabi:e &akrabuljena ne&nanca1 ija je visoka rilika stajala us ravno i ne omino u sjeni ure od ebanovine1 i &inu:e od nei&reciva u#asa kad vidje:e da u mrtvakom okrovu i mrtvakoj krabulji1 koje su tako #estoko i grubo :e ali1 nema nikakva o i ljiva lika. I tada svi s o&na:e da je 0rvena 'mrt me9u njima. Uvukla se bila no$u kao lo ov. I jedan &a drugim ada)u gosti o krvlju o rskanim dvoranama u kojima su se veselili1 i svatko je umirao u onom oajnikom olo#aju u kojem se &atekao. A kad i osljednji lan vesele dru#ine i&da)ne1 stade i ura od ebanovine. I ugasi:e se lamenovi na trono:cima. I tama i ras adanje i 0rvena 'mrt &adobi:e nad svime neogranienu vlast. 8B3 Pad ku$e Us)er 'on coeur est un lut) sus endu@ 'it$tguOon le touc)e U resonne= "e 2eranger 0ijelog jednog sumornog1 sumranog i be&vunog dana1 u jesensko doba godine1 dok su oblaci visjeli nelagodno nisko s nebesa1 rola&io sam sasvim sam1 ja:u$i na konju1 kro& jedinstveno turobni dio krajolika@ i na osljetku1 kad su se stale s u:tati veernje sjene1 nado) se na vidiku melankoline Ku$e Us)erovi). %i sam ne &nam kako se to &bilo 6 ali1 s rvim ogledom na to &danje1 osje$aj ne odno:ljive snu#denosti obu&eo mi je du). Ka#em ne odno:ljive1 jer taj osje$aj nije bio ubla#en niti jednim od oni) oetini)1 i stoga na ola ugodni)1 rimisli1 s kojima du) obino rima ak i najnemilije rirodne ri&ore usto:i ili u#asa. Promatrao sam ri&or red sobom 6osamljenu ku$u1 neugledan krajolik okolnog imanja 6 tmurne &idove 6 ra&ne okolne ri&ore 6 nekoliko stabljika movarnog :a:a 6 i nekoliko goli) bijeli) debla truli) drve$a 6 s ot unom ru#no$om du:e1 koju ne mogu bolje us orediti ni s jednim drugim &emaljskim do#ivljajem nego s bunovnim bu9enjem ovjeka o ijenog o ijumom 6 gorko uta anje u svakodnevnicu 6 odvratno s adanje vela. (sjeti) )ladno$u1 ro adanje1 gnu:anje u srcu 6 niim olak:anu tugu u mislima1 koju ni mueniko oticanje ma:te nije moglo rimorati da se vine u i:ta u&vi:enije. Uto me je to 6 &astado) na as da ra&mislim 6 :to me je toliko obe6s okojilo o kontem laciji Ku$e Us)erovi)K 2ila je to tajna osve nerje:iva@ niti se mogo) u)vatiti uko:tac sa sjenama i& ma:te1 koje na)ru i:e na me1 &adubljenog u misli. 2io sam risiljen osloniti se na ne&adovoljavaju$i &akljuak1 da &bilja1 nema sumnje1 = 'rce mu je obje:ena ljutnja@ tek :to ga takne: ono odjekuje. 'ti)ovi Pierrea Meana de 2erangeraA87B+. 68B47C. 838 ostoje s rege vrlo obini) rirodni) redmeta koje imaju mo$ da ovako na nas djeluju1 ali da se i ak ra:lamba te mo$i krije u &a nas redubokim romi:ljanjima. Mo#e biti1 ra&glabao sam1 da bi ve$ sam ra&liit ras ored ojedinosti ovog ri&ora1 sitnica na slici1 bio dovoljan i&mijeniti1 ili mo#da i oni:titi njegovo svojstvo i&a&ivanja sumornog dojma i1 od utjecajem ove misli1 ritegnu) u&du svog konja tik red strmoglavim rubom crnog i sablasnog je&era1 :to je le#alo u nenamre:kanu &rcaljenju u& nastambu1 i &agleda) se dolje 6 ali stresav:i se od je&e jo: tjeskobnije no rije 6 u reude:ene i reokrenute slike sivog :ava1 i sablasni) debla1 i ra&ni) ro&ora1 nalik oima. Unato tome1 u ravo u ovim dvorima tjeskobe ja sam se namjeravao skrasiti na boravak od nekoliko tjedana. %ji)ov vlasnik1 Hoderick Us)er1 bio mi je u djetinjstvu jedan od najbli#i) rijatelja@ ali mnoge godine roteko:e od na:ega osljednjeg susreta. 'vejedno1 nedavno mi je stiglo ismo1 u udaljenom kraju &emlje 6 njegovo ismo 6 koje1 svojom be&ob&irnom tvrdokorno:$u1 nije do u:talo da mu se odgovori nikako drukije no osobno. Huko is je ru#ao doka&e o #ivanom u&bu9enju. Pisac je govorio o akutnoj tjelesnoj boljci 6 du:evnom rastrojstvu koje ga je )rvalo 6 i o #ivoj #elji da me vidi kao svog najboljeg i1 &aista1 jedinoga osobnog rijatelja1 kako bi oku:ao veselo:$u mojeg dru:tva nekako olak:ati svoju bolest. %ain na koji je sve ovo1 i jo:

mnogo vi:e od toga1 bilo reeno 6 njegov je &a)tjev tako oigledno i&virao i& srca 6 nije mi ostavljalo nimalo slobode oklijevati i ja1 u skladu s time1 smjesta oslu:a) o&iv1 koji sam dr#ao vrlo neobinim. Iako smo kao djeaci bili vrlo risni1 &a ravo sam malo &nao 6o svojem rijatelju. %jegova je &ako anost bila uobiajena i retjerana. (stalo mi je i ak u sje$anju da je njegova vrlo stara obitelj o&nata od amtivijeka o osobitoj osje$ajnosti tem eramenta@ koja se stolje$ima iska&ivala u mnogim djelima u&vi:ene umjetnosti1 a u osljednje se vrijeme oitovala u o etovanim inovima :irokogrudnog1 a neu adljivog milodara1 kao i u strastvenoj redanosti &amr:enostima1 mo#da ak vi:e nego ravovjernim i lako re o&natljivim lje otama1 gla&bene &nanosti. 'a&nao sam1 isto tako1 i vrlo &naajnu injenicu da obiteljsko stablo Us)era1 iako je rebrodilo tolika stolje$a1 nije ni u jednom ra&doblju i&bacilo kakav trajni ogranak@ drugim rijeima1 da se cijela obitelj naslje9uje o i&ravnoj liniji otomstva1 i da je uvijek1 u& sasvim neva#ne i sasvim rivremene varijacije1 tako i o stala. ;aj nedostatak1 rosudi)1 dok sam u mislima rebirao o savr:enu odudaranju &naajki ovoga mjesta sa &naajkama ri isanim vlasnicima i dok sam mudrovao o mogu$nostima utjecaja1 :to ga je jedno1 u dugom tijeku stolje$a1 moglo vr:iti 83* na druge 6 taj nedostatak boni) otomaka1 mo#da1 i1 kao osljedica toga1 i&ravno reno:enje1 s oca na sina1 ba:tinjena imena1 na osljetku je toliko oistovjetilo to dvoje da se i&vorno ime osjednika sto ilo u udan i dvosmislen na&iv Ku$a Us)erovi) 6 na&iv koji kao da ukljuuje1 u du)u seljaka koji ga u otrebljavaju1 i obitelj i obiteljsku alau. Hekao sam da jedini osljedak mojeg one:to djetinjastog okusa 6 :to sam &avirio dolje u je&ero 6 da se samo rodubio moj rvotni neobini dojam. %ema nikakve sumnje da je svijest o )itrom bujanju mojeg ra&novjerja 6 jer &a:to da ga tako ne imenujemK 6 oslu#ila uglavnom tek da ubr&a samo to bujanje. ;akav je1 kao :to odavno &nam1 aradoksalni &akon svi) osje$aja1 kojima je u osnovi stra). I mo#e biti da se samo &bog tog ra&loga1 kad sam onovno odigao oi s odra&a ku$e u je&eru na ku$u samu1 u mojoj ma:ti raskrilio udan rivid 6 rivid &acijelo tako smije:an da ga ja i s ominjem tek da bi) oka&ao &ornu snagu osje$aja koji su me obu&eli. Us io sam toliko u&burkati svoju ma:tu da sam ovjerovao kako &aista oko cijelog dvorca i imanja lebdi o&raje svojstveno samo njima i nji)ovoj ne osrednoj okolini 6 o&raje koje nije u srodstvu sa &rakom nebeskim1 ve$ koje is arava i& truli) stabala1 sivi) &idova1 i& :utljivog je&era 6 &ara&nu i tajanstvenu aru1 gustu1 s oru1 jedva re o&natljivu1 olovno6sivu. 'tresav:i sa svojeg du)a taj rivid1 koji sam &acijelo sanjao1 odrobnije sam rouio istinski i&gled &danja. -lavna &naajka kao da mu je bila i&vanredna starost. 'toljetno i&bljedivanje je bilo golemo. 'i$u:ne gljivice rekrile su sve vanjske &idove1 i visjele su kao tanko &amr:eno mre#asto letivo sa stre)e. A i ak je sve to bilo daleko od neke &natnije ru:evnosti. %i jedan &idani dio nije ao@ i inilo se kao da ima neka neobja:njiva nedosljednost i&me9u jo: uvijek savr:ena rianjanja svi) dijelova i stanja ras adanja u kojem se nala&i svaki ojedini kamen. 've me to odsjetilo na tobo#nju neo:te$enost kakve stare drvenarije1 koja godinama truli u &a u:tenom odrumu1 a da je ne u&nemiri ni da:ak vanjskog &raka. Ali osim te nateenosti sveo $im truljenjem gra9a nije davala drugi) &nakova nestabilnosti. Mo#da je samo oko a#ljivog romatraa moglo rimijetiti jedva uoljivu ukotinu1 koja je s u:taju$i se s krova na rednjoj strani &grade1 krivudavo robija svoj ut ni&a &id sve dok se nije i&gubila u sumornim vodama je&era. Jamje$uju$i ove stvari1 &aja)ao sam kratkim nasi om do ku$e. 'luga mi je ri)vatio konja1 a ja udo) u gotsko redvorja. 'obar neujna koraka roveo me odatle1 u :utnji kro& mnoge mrane i &amr:ene )odnike na utu1 u sobu svojeg gos odara. 835 Mnogo toga :to sam utem vidio do rinijelo je1 ni sam ne &nam kako1 ojaanju nejasni) osje$aja1 o kojima sam ve$ govorio. "ok su redmeti oko mene 6 dok su re&barije na stro ovima1 tamne ta iserije na &idovima1 ebanska crno$a odova i sablasni oru#ni tro>eji :to &veke$u od moji) koraka 6 bili stvari na koje sam1 ili na njima sline1 navikao od djetinjstva 6 i dok ne oklijeva) da samom sebi ri&nam kako mi je sve to o&nato 6 svejedno bija) &a6 anjen vidjev:i kako tako obini ri&ori bude u mojoj ma:ti tako neobine slike. %a jednom od stubi:ta sreto) obiteljskog lijenika. I&ra& njegova lica1 riinilo mi se1 iska&ivao je mje:avinu rostake re redenosti i &bunjenosti. Po&dravio se sa mnom u&nemireno1 a &atim je rodu#io. 'obar je nakon toga otvorio jedna vrata i uveo me u na&onost svojeg gos odara. 'oba u kojoj se nado)1 bila je veoma rostrana i visoka. Pro&ori bija)u dugi1 uski i &a:iljeni1 a na takvoj golemoj udaljenosti od crnoga )rastovog oda da su i&nutra bili ot uno ne ristu ani. 'laba:ni &raci grimi&na svjetla robijali su se kro& re:etkasta okna i slu#ili su tek da uine re o&natljivim najistaknutije redmete u sobi1 ali oko se u&alud na re&alo da dosegne udaljenije kutove ili udubljenja &akrivljenog i i&re&barenog stro a. ;amne su dra erije visjele o &idovima. -lavni su komadi oku$stva bili golemi1 neudobni1 starinski i otrcani. Mnoge knjige i gla&bala le#ali su ra&bacani uokolo1 ali nisu us ijevali unijeti nimalo #i6va)nosti u ovaj ri&or. (sje$ao sam da udi:em atmos>eru tuge. (blak o&biljne1 duboke i ne o ravljive sjete lebdio je nad svime i ro#imao sve. %a moj ula&ak1 Us)er je ustao s divana1 gdje je le#ao1 is ru#en koliko j$ dug1 i o&dravio me sa #iva)nom to linom1 koja je u sebi krila1 kao :to u rvi as omisli)1 ne:to od retjerane srdanosti 6 od revladanog na ora

svjetskog ovjeka1 koji je ennuEe. Ali ogled na i&ra& njegova lica uvjerio me u njegovu ot unu iskrenost. 'jeli smo1 i u nekoliko trenutaka njegove :utnje1 &agleda) se u njega s osje$ajem na ola su$uti1 na ola stra)a. Jasigurno1 nitko #iv se nije nikada rije i&mijenio tako stra:no1 u tako kratko vrijeme1 kao Hoderick Us)erN 'amo se s te:ko$om mogu natjerati ri&nati istovjetnost blijeda stvora reda mnom s rijateljem moje rane mladosti. I ak1 &naaj njegova lica bio je uvijek i&u&etan. Mrtvako bljedilo uti@ oko kru no1 bistro i neus oredivo sjajno@ usne one:to tanke i vrlo blijede1 ali i&vanredno lije o &acrtane@ nos nje#ne #idovske gra9e1 ali sa :irinom no&drva neobinom ri slinom oblikovanjuN Iino &aobljena brada1 koja nedostatkom is6taknutosti govori o nedostatku moralne snage@ kosa mek:a i tanja od auine@ ove crte lica1 s nera&mjerno velikim rostorom i&nad odruja slje ooica1 tvorile su lik koji se ne &aboravlja lako. A sa6 83, da je1 ve$ u ukom retjeravanje dominantnog &naaja ti) crta1 i i&ra&a :to su ga obino oka&ivale1 bilo tolike romjene da sam osumnjao s kime ra&govaram. 2ljedilo ko#e1 sada sablasno1 i sjaj oka1 sada nat rirodan1 &a re astili su me i ustra:ili rije svega drugog. I svilenastoj kosi do ustio je da raste be& ikakve njege1 te kako je ona1 o svojoj ne oslu:noj auinastoj kakvo$i1 vi:e lebdjele nego adala oko njegova lica1 nisam mogao1 ak ni s na orom1 taj njen arabeskni i&gled ove&ati s bilo kakvim ojmom o jedinstvenoj ljudskosti. U ona:anju moga rijatelja smjesta mi je u ala u oi stanovita ne ove&anost 6 neka nedosljednost@ uskoro otkri) da ona roi&la&i i& cijelog ni&a slaba:ni) i u&aludni) borbi da se revlada kronina u&rujanost 6 retjerano #ivano u&bu9enje. 2io sam doista ri remljen na tako ne:to1 ne samo njegovim ismom1 nego i sje$anjima njegove stanovite djeake osobitosti1 te &akljucima i&vedenim i& njemu svojstvene rirodne gra9e i tem eramenta. %jegovi su ostu ci bivali nai&mjenino #iva)ni i oti:teni. -las mu je )itro rela&io s dr)tave neodlunosti Akad se inilo da su mu du:evni sokovi u osvema:njem mrtviluC na onu vrstu energine sa#etosti 6 onaj odsjeni1 te:ki1 odmjereni i :u lje &vuni i&riaj1 ono olovno1 uravnote#eno i savr:eno oblikovano grleno glasanje kakvo se mo#e rimijetiti kod ne o ravljiva ijanca1 ili ne o ravljiva u#ivatelja o ijuma1 u ra&dobljima najinten&ivnijeg u&bu9enja.Evo1 na takav je nain govorio o svrsi moga osjeta1 o svojoj vru$oj #elji da me vidi1 i o utjesi koju oekuje da mu ru#im. Ha&ve&ao je1 rilino o :irno1 u to kako on sam &ami:lja narav svoje bolesti. Hekao je da je to uro9eno i obiteljsko &lo1 &a koje on u ravo oajniki nastoji rona$i lijek 6 samo obina #ivana rastrojenost1 smjesta je dodao1 koja $e nesumnjivo uskoro ro$i. (na se oituje u cijelom ni&u ne rirodni) osjeta i dojmova. %eki od nji)1 kad i) je odrobnije o isao1 &animali su me i &bunjivali@ remda su im mo#da tek ojmovi i o $i nain ri ovijedanja dali te#inu. Veoma je atio od morbidne i&o:trenosti ula@ odno:ljiva mu je bila tek osve bljutava )rana@ mogao je nositi samo odje$u od stanoviti) tkanina@ miris sveg cvije$a bio mu je muan@ oi su mu atile ak i od jedva rimjetna svjetla@ i samo neki &vukovi1 i to oni od gudaki) gla&bala1 nisu ga is unjali gro&om. 6 Vidje) daje rob okovan nenaravnom vrstom atnje. FUni:tit $e meF rekao je1 Fmora me uni:titi ova #alosna ludost. Eto tako $u1 i nikako drukije1 ro asti. U#asavam se budu$i) doga9aja1 ne &bog nji) sami)1 nego &bog nji)ovi) osljedica. "r)tim od omisli na bilo kakav1 a ak i najtrivijalniji doga9aj koji bi 834 ; mogao djelovati na ovo moje ne odno:ljivo du:evno u&bu9enje. Jaista1 nemam nikakve boja&ni red o asnosti1 osim u krajnjem nje&inom djelovanju 6 tjeskobi. U ovom i&nerviranom 6 u ovom bijednom stanju 6 osje$am da $e rije ili kasnije do$i ra&doblje kad $u morati na ustiti &ajedno i #ivot i ra&um1 u borbi s mrkom sabla:$u1 ';HA.(M:O 'a&nao sam1 :tovi:e1 u ra&macima1 i kro& i&lomljene i dvosmislene nagovje:taje1 jo: jednu osobitu &naajku njegova du:evna stanja. 2io je s utan stanovitim ra&novjernim dojmovima u ve&i s nastambom u kojoj boravi1 i odakle se ve$ mnoge godine ne usu9uje i&a$i 6 u ve&i s utjecajem1 kojega je &ami:ljena snaga bila o isana u ojmovima revi:e nejasnim da bismo i) ovdje onavljali 6 utjecajem :to su ga neke osobitosti u samom obliku i naravi obiteljske alae1 rekao je1 o &akonu dugog i re:utnog ri&navanja1 stekle nad njegovim du)om 6 e>ekt kojeg su ostojanost sivi) &idova i tornji$a i mutnog je&era1 u kojem se ogledaju1 roi&veli na osljetku na du) njegova ostojanja. Pri&nao je dodu:e1 iako s oklijevanjem1 da se veliki dio osobite tjeskobe1 koja ga je ovako s o ala1 mo#e ri isati rirodnijem i daleko o i ljivijem odrijetlu 6 vrlo te:koj i dugotrajnoj bolesti 6da ae1 oigledno bliskom skonanju 6 sestre1 koju voli nje#nom ljubavlju 6 njegove1 ve$ dugo godina jedine1 dru#ice 6 njegova osljednjeg i jedinog roda na svijetu. F%je&ina smrtF rekao je s gorinom koju ne$u nikada &aboraviti1 Fostavila bi ga Anjega1 be&nadnog i bole#ljivogC osljednjim od starog lemena Us)erovi)F "ok je govorio1 gos o9ica Madelina Ajer se tako &valaC olako je ro:la kro& udaljeni dio ku$e1 i i:e&nula1 ne rimijetiv:i moje na&onosti. Promatra) je s krajnjim &a re a:tenjem1 u kojem bija:e rimjese stra)a 6 a i ak1 mislim da ne mogu niim o ravdati takav osje$aj. (bu&elo me stanje ukoenosti dok su mi oi ratile nje&ine korake u odlasku. Kad su se vrata na osljetku &a njom &atvorila1 ogled mi je instinktivno i rado&nalo otra#io i&ra& na bratovu licu 6 ali on je &ako ao lice me9u ruke1 i jedino sam us io rimijetiti kako mu je bljedilo1 &natno jae od uobiajenog1 re lavilo istanjene rste1 kro& koje je $urkom curila mnoga su$utna su&a. 2olest gos o9ice Madeline ve$ dugo je &bunjivala lijeniko umije$e. ;rajna a atija1 oste eno ko njenje

nje&ine osobe1 esti1 remda rola&ni na adi ukoenosti1 takva bija:e neobina dijagno&a. "o sada se u orno i us je:no borila rotiv tlaiteljske bolesti1 i nije se dala &a stalno oboriti u ostelju@ ali1 kad se ribli#ila veer mojeg dolaska u ku$u1 odlegla je Akako mi je te no$i rekao njen brat s nei&recivim nemiromC ru:ilakoj sna&i ra&orna ne rijatelja@ i ja sa&na) da $e ogled :to sam ga us io baciti na nje&inu osobu biti vjerojatno osljednji koji $e mi se ru#iti 6 da tu gos o9icu1 barem dok je #iva1 ne$emo vi:e vidjeti. %ekoliko idu$i) dana ni Us)er ni ja nismo s ominjali nje&ino ime: u tom ra&doblju &abavio sam se revno usrdnim na orima da ubla#im melankoliju svoga rijatelja. Jajedno smo slikali i itali@ ili sam ja1 kao u snu1 slu:ao nes utane im rovi&acije njegove rjeite gitare. I tako1 kako me je sve ve$a i ve$a risnost re u:tala sa sve manje ograda u duboke kutke njegove du:e1 sve sam s vi:e gorine rimje$ivao u&aludnost svakog oku:aja da se ra&vedri du) i& kojega je tama1 kao uro9ena tvarna kakvo$a1 lju:tala o svim redmetima moralne i >i&ike &bilje1 u ne rekidnom &raenju sjete. Jauvijek $u sauvati sje$anje na mnoge o&biljne sate rovedene na samo s gos odarom Ku$e Us)er. A i ak1 ne bi mi nikako o:lo &a rukom otanko rio $iti narav ra&mi:ljanja ili bavljenja u kojima sam mu se ridru#ivao1 ili na koja me navodio. Ustre tala i vrlo rastrojena FidealnostF bacala je reko svega veo sum oraste svjetlucavosti. %jegove duge im rovi&irane tu#aljke &auvijek $e mi &voniti u u:ima. Medu ostalim stvarima1 bolno mi ostaje u am$enju stanovito neobino iskrivljenje i ojaanje onog neobu&danog na jeva osljednjeg von VVeberova= valcera. I& slika1 nad kojima se muila njegova &amr:ena ma:ta1 i koje su rasle1 crtu o crtu1 u neodre9enost od koje me je )vatala je&a1 i to utoliko strasnije jer sam se je#io ne &naju$i &a:to 6 i& ti) slika Aa #ivo i) amtim kao da su mi red oimaC u&alud sam nastojao s)vatiti i:ta vi:e od onog malog dijela koji se mo#e obu)vatiti ukom isanom rijeju. Pot unom jednostavnosti1 golotinjom svoji) crte#a1 i&a&ivao je i &astra:ivao a#nju gledatelja. Ako je ikada smrtnik naslikao ideju1 onda je taj smrtnik Hoderick Us)er. 2ar &a moj ojam 6 u okolnostima koje su me tada okru#ivale 6i& ti) isti) a strakcija koje je ovaj )i o)ondar us io i&vesti na latnu &raila je snaga ne odno:ljiva u#asa1 kakvog ni sjene ne osjeti) nikad u romatranju svakako u#agreni)1 ali i ak odvi:e konkretni) Iuselijevi)== sanjarija. Medna od >anta&magorini) &amisli mojega rijatelja1 koja ne dijeli tako strogo o $i du) a strakcije1 mo#e se ovdje1 remda blijedo1 osjenati rijeima. Mala je slika rika&ivala unutra:njost = 0arl Maria von Seber A87B668B*6C 6 njemaki skladatelj i ijanist i& ra&doblja romanti&ma == .enrE Iuseli A87,868B*4C 6 anglo6:vicarski isac i slikar1 o&nat o ilustracijama ')akes earovi) djela1 ro>esor slikanja na Kraljevskoj akademiji u !ondonu. 836 837 nei&mjerno dugog i ravokutnog odruma ili tunela1 niski) &idova1 glatki) i bijeli)1 be& ikakva otvora ili na rave. 'tanovite dodatne toke u crte#u &orno su obja:njavale da ta isko ina le#i na i&vanrednoj dubini od ovr:inom &emlje. %ikakav se i&la& nije mogao rimijetiti ni u kojem dijelu toga golemog rostora1 i nikakva baklja1 niti koji drugi i&vor umjetna svjetla1 nije bio vidljiv@ a i ak o lava jarki) &raka rosula se kro&a nj1 i ku ala sve to sablasnim i neobja:njivim sjajem. U ravo s omenu) morbidno stanje slu:noga #ivca u kojem je svaka gla&ba ne odno:ljiva u)u bolesnika1 osim mo#da stanoviti) glasova #icani) gla&bala. Mo#da su u ravo te uske granice1 u kojima se on stoga sveo tek na gitaru1 bile velikim dijelom stvarni u&rok >antastine naravi njegovi) i&vedbi. Ali gorljiva i uvje#bana lako$a njegovi) im rom tua nije se mogla time objasniti. (ni su morali biti1 a i bili su1 i u kajdama i u rijeima njegovi) nes utani) >antasta Ajer je on esto ratio rimovanim verbalnim im rovi&acijamaC1 osljedak sna#ene du)ovne sabranosti i usredotoenosti1 o kojoj ret)odno na omenu) da se mo#e rimijetiti samo u osobitim trenucima najvi:eg umjetno i&a&vanog u&bu9enja. ' lako$om se mogu sjetiti rijei jedne od takvi) ra sodija. Mo#da me se to vi:e dojmilo u njegovoj i&vedbi1 jer mi se rvi ut riinilo da sam rimijetio1 od mistikim tijekom nje#na &naenja1 daje Us)er ot uno svjestan kolebanja svojega u&vi:enog uma na rijestolju. 'ti)ovi1 naslovljeni F( sjednuta alaaF teku ribli#no1 ako ne i tono1 idu ovako: U na:oj naj&elenijoj dolini1 %astanjenoj an9elima1 %eko$ gordo se k visini "i&ao dvorac1 blistav1 divan. U sretnoj &emlji to je bilo1 -dje Misao bija:e car 6%ikada ne nadvi krilo 'era>in nad lje :u stvar. Jastava &latni) mno:tvo1 slavno %a krovu se vijorilo@ A(vo 6 sve ovo 6 vrlo je davno U vremena stara bilo.C A la)or :to je igro jednom (ko tog davnog1 lju kog mjesta1 %i& ogoljeli1 suri bedem Kao krilat miris nesta. Putnici dolinom sretnom Kro& osvijetljene ro&ore su 'ablasti mnoge vidjeli jednom 83B U& lutnje &vuk1 u skladnu lesu1 (kolo trona1 gdje sjedio je U sjaju1 ravnom svojoj slavi1 AU grimi&u kao ro9en da jeC Kraljevstva ovog vladar ravi. (d bisera i rubina neko$ Ula& dvorca bje:e sa&dan Kro& koji teku$1 teku$1 teku$ I svjetlucaju$i uvijek Promie vojska Meka1 kojim ( jevat slatka je du#nost Prelije im glasovima svojim 'vog kralja du) i mudrost. Al stvorovi &li su1 crni) )alja1 %avalili na rijestol kralja@ AA)1 tugujmoN 6 jer ne$e sutra (ajnik taj vidjet jutraNC

I oko doma1 kao sjena1 'lava :to neko$ cvjetala mu1 'ad je tek mutna us omena %a davnu ro:lost oko anu 'ad utnicima u dolini Kro& crvena se okna ini -oleme sjene da se viju U& neskladnu melodiju@ "ok kao rijeka1 stra:na1 #urna1 'ada se gura kro& vrata tmurna -omila gnusna 6 :to van bje#i I ceri se 6 al se ne smije:i. "obro se sje$am da su nas nagovje:taji i& ove balade odveli u slijed ra&mi:ljanja u kojem se oitovao jedan Us)erov stav1 koji ne s ominjem toliko &bog njegove novosti Ajer i drugi su ljudi= mislili slinoC1 koliko &bog u ornosti kojom gaje &astu ao. U svojem najo $enitijem obliku1 to je mi:ljenje o organskoj svjesnosti svi) biljni) stvari. Ali u njegovoj oreme$enoj ma:ti1 ideja je o rimila smioniji &naaj1 i renosila ga1 od stanovitim uvjetima1 i na neorgansko carstvo. %emam rijei kojom mogu i&ra&iti = Satson1 "r. Percival1 ' ellen&ani1 a osebno landa>>ski bisku 6 vidi Kemijske oku:aje1 sv. V 6 rimj. autora. 6 Hic)ard Satson A8757 68B86C. 6 bisku landa>>ski1 rijatelj 2enjamina Iranklina1 ro>esor kemije u 0ambridgeu1 isao je o ularna djela o kemiji. Memes -ates Percival A8734. 68B46.C 6 ameriki jesnik1 lijenik1 kemiar i >i&iar. !a&aro ' allan&ani A87*3. 68733.C 6 talijanski uenjak1 rete#no >i&iolog1 autor djela o >i&ici #ivotinjskog i biljnog svijeta. 833 uni o seg1 ili gorljivu &anesenost njegova uvjerenja. %jegovo je vjerovanje1 svakako1 bilo ove&ano Akao :to sam i rije nagovijestioC sa sivim kamenjem obiteljske ku$e. Pret ostavke &a stanovitu svjesnost1 rema njegovu &ami:ljanju1 ostvarene su u sustavu sukladnosti tog kamenja 6 oretku njegova slaganja1 kao i u mnogobrojnim gljivicama lijesni koja ga rekriva1 a i u trulim stablima :to ga okru#uju 6 ovr) svega1 u dugoj ne oreme$enoj trajnosti toga oretka i u njegovu udvostruenju u mirnim vodama je&era. "oka&i toga 6 doka&i tog osje$aja 6 mogu se vidjeti1 rekao je1 Aa ja se trgo) dok je to govorioC u ostu nom1 ali nedvojbenom &gu:njavanju osebna1 njima svojstvena o&raja1 oko ti) voda i &idova. Posljedak se mo#e otkriti1 dodao je1 u onom nijemom1 a o et nesnosnom i stravinom utjecaju koji stolje$ima oblikuje sudbine njegove obitelji1 i koji je i njega na ravio ovakvim kakvim ga sada vidim 6 kakav jest. ;akvim mislima ne treba obja:njenja1 a i) i ne$u obja:njavati. %a:e knjige 6 knjige koje su godinama oblikovale ne mali dio du)ovnog ostojanja ovog bolesnika 6 bile su1 kao :to se mo#e i ret ostaviti1 u ot unom skladu sa &naenjem ovakvi) rivi9enja. Mi smo se &ajedno udubljivali u takva djela kao :to su Vervet et 0)arireuse -resseta@ 2el )egor Mac)iavellija@ %ebo i akao '<edenborga@ Pod&emno utovanje %ic)olasa Klimma .olberga@ Kironmntija Hoberta Iluda1 ili ona Meana "OIndaginea1 ili ona "e la 0)ambrea@ Putovanje u lavu dalj ;iecka@ i 0am an6ellin -rad sunca= Medan od najomiljeniji) sve&aka bilo mu je malo i&danje u oktavu "irectorium InQuisitorum== dominikanaca Evmerica de -ironnea@ a bilo je odlomaka u Pom oniusu Meli===1 = Poe ovdje navodi rilino :areno dru:tvo isaca. ;o su :vedski vjerski mistik Emanuel '<edenborg A86BB. 6877*.C@ njemaki romantiar !udvvig ;ieck A8775. 68B45.C Anaslov djela koje Poe navodi nije o&natC@ &atim ;ommaso 0am anella A846B. 68653.C1 talijanski renesansni >ilo&o> koji je od utjecajem Platonovi) ideja o isao idealnu dr#avu1 -rad sunca. ;im je iscima &ajedniko davanje rednosti du)u nad tijelom1 te#nja idealu ili transcendiranje stvarnosti. (d ti) djela odudara 2elga>or 6 %iccole Macc)iavellija A8,63. 684*7C1 u kojem se talijanski isac ruga instituciji braka. Poe1 koji #eli naglasiti neobinost i osebnost Us)erove lektire navodi i djela o .iromantiji Avraanju1 ra&novjerju1 da se i& crta ruke na dlanu mo#e ogoditi sudbina ovjekaC1 te knjige o inkvi&iciji i ogrebnim obredima. == InQuisitorum "irectorium APrirunik inkvi&itoraC sadr#i odrobne o ise metoda inkvi&icije1 a sastavio ga je Evmeric1 glavni inkvi&itor &a Kastilju 8546. godine. === Pom onije Mela bio je rimski uto isac i& I. stolje$a na:e ere1 koji je isao o obiajima i nainu #ivota. *++ o starim a>rikim 'atirima i Aegi anima=1 nad kojima bi Us)6er satima sjedio1 sanjare$i. -lavni je u#itak1 me9utim1 nala&io u relistavanju i&vanredno rijetke i neobine knjige1 u kvart i&danju1 goticom 6 rirunika jedne &aboravljene crkve 6 Vigiliae Mortuorum secundum 0)orum Ecclesiae Maguntinae==. %e mogo)1 a da ne omislim na ra&u&dane obrede u ovom djelu1 i na utjecaj koji su i&vrgnuli na na:eg )i o)ondra1 kad mi je jedne veeri1 obavijestiv:i me odjednom da gos o9ice Mad6eline vi:e nema1 i&javio svoju namjeru nje&ino tru lo uvati etrnaest dana A rije nego :to ga konano uko ajuC u jednom od brojni) odruma od glavnim &idovima &grade. 'vjetovni ra&log1 me9utim1 naveden &a ovaj i&u&etni ostu ak1 bio je takav da sam mislio da mu se ne smijem su rotstaviti. %a takvu odluku brata je navelo Atako mi reeC to :to je morao u&eti u ob&ir neobino svojstvo bolesti reminule1 stanovite nametljive i rado&nale u ite sa strane njeni) lijenika1 kao i udaljeni i i&lo#eni olo#aj obiteljskog groblja. %e$u oricati da ja1 kad sam se risjetio &lo$udna lica osobe koju sam bio u o&nao na ste eni:tu onoga dana kad stigo) u ku$u1 nisam imao #elje us rotiviti se toj1 kako dr#a)1 u najbolju ruku tek be&a&lenoj1 i ni u kojem sluaju ne rirodnoj1 redostro#nosti. %a Us)erov &a)tjev1 osobno sam mu omagao u ri remama &a rivremeni uko . 'mjestiv:i tijelo u lijes1 nas smo ga dvojica sami odnijeli na oivali:te. Podrumska komora u koju smo ga smjestili Ai koja je bila tako dugo &atvorena da su nam baklje1 gotovo se ugu:iv:i u nesnosnome &raku1 ru#ile malo rilike da je istra#imoC bila je mala1 vla#na1 a be& ikakva sredstva &a ula&ak svjetlosti@ le#ala je1 na velikoj dubini1 tik is od onog dijela &grade gdje se nala&ila moja s avaonica. U davna >eudalna vremena ona je oigledno slu#ila &a najgore svr)e1 kao tamnica1 a u novija vremena kao s remi:te &a barut1 ili kakvu drugu o asnu eks lo&ivnu tvar jer su dio njena

oda i cijela unutra:njost dugog )odnika od lukovima1 kro& koji smo do nje do:li1 bili a#ljivo o toeni bakrom. Vrata od unog #elje&a bila su tako9er slino &a:ti$ena. %ji)ova golema te#ina roi&vela je neobino o:tru :kri u dok su se okretala na :arkama. = 'atir 6 iedno od ni#i) bo#anstava starogrke mitologije. Prika&ivali su ga kao ko&onogog demona. Hije Aegi an &nai Fbog Pan u liku jarcaF dok je Poe vjerojatno smatrao da o&naava neku vrst satire. = Vigiliae Mortuorum secundum 0)orum Ecclesiae Maguntinae 6 2dijenje nad mrtvima na nain &bora maguntinske crkve. "jelo nije rona9eno1 ali je inae o&nato nekoliko djela koja o isuju sline obrede. *+8 Polo#iv:i na: tugaljivi teret na noge u tom carstvu u#asa1 djelomino smo odmaknuli u stranu jo: neotvoreni oklo ac lijesa i &avirili u lice njegova stanara. U adljiva slinost i&me9u brata i sestre sada je rvi ut rivukla moju a#nju@ a Us)er1 oga9aju$i mo#da moje misli1 romrmljao je nekoliko rijei1 i& koji) sam ra&abrao da su on i okojnica bli&anci1 i da su i&me9u nji) oduvijek ostojala suosje$anja jedva obja:njive rirode. %a:i ogledi1 me9utim nisu dugo oivali na okojnici 6 jer je nismo mogli gledati be& u stra)a. 2olest1 koja je oko ala ovu gos o9icu u cvijetu mladosti1 ostavila je1 kao :to obino biva u svim bolestima iskljuivo katale tikog &naaja1 rivid jedva rimjetnog rumenila na njenim grudima i licu1 i onaj u adljivi &aostali os6 mije) na usnama1 koji je tako stravian u smrti. %amjestili smo oklo ac i &avrtili ga1 a &akraunav:i #elje&na vrata1 krenusmo1 s na orom u ne manje sumorne gornje ku$ne odaje. I tada1 budu$i da je ro:lo nekoliko dana gorke boli1 &bila se rimjetna romjena u osobinama du)ovna oreme$aja mojeg rijatelja. %jegovo uobiajeno ona:anje je netragom nestalo. Janemario je ili &aboravio svoje uobiajene &abave. !utao je od odaje do odaje1 #urnim1 neravnomjernim i besciljnim korakom. 2ljedilo njegova lica o rimilo je1 ako je to mogu$e1 jo: sablasniji reljev 6 ali sjaj se njegova oka ot uno ugasio. %ekada:nja ovremena mu#evnost njegova glasa vi:e se nije ula@ i dr)tavo titranje1 kao od krajnje boja&ni1 sada mu je obino oblikovalo i&riaje. Ponekad1 doista1 omislio bi) da se njegov ne restano u&nemireni du) bori s nekom nesnosnom tajnom1 i da riku lja otrebnu )rabrost kako bi je ra&otkrio. Ponekad1 o et1 bio bi) rimoran da sve ri isati neobja:njivom vrludanju ludila1 jer bi) ga o a&io kako satima &uri u ra&ninu1 i to u stavu najdublje a#nje1 kao da oslu:kuje neki imaginarni &vuk. %ije udo da me je njegovo stanje la:ilo 6 :tovi:e1 &ara&ilo me. (sje$ao sam kako mi se oste eno rikradaju 6 s oro1 ali sigurno 6 o asni utjecaji njegova >antastina1 ali dojmljiva ra&novjerja. Posebno jednom1 ovlae$i se u ostelju kasno u no$i sedmog ili osmog dana nakon olaganja gos o9ice Madeline u od&emnu tamnicu1 iskusi) unu snagu takvi) osje$aja. 'an se nije ni ribli#io mojem le#aju 6 dok je rola&io sat &a satom. 2orio sam se ra&umom ra&biti nemir koji me obvladao. %astoja) se uvjeriti kako mnogo1 ako ne i sve1 od onog :to osje$am otjee od &avodnikog utjecaja sumornoga sobnog oku$stva 6 tamni) i otrcani) &astora1 koji su se risiljeni na okret da)om oluje :to se odi#e1 grevito ljuljali ovamo6onamo o &idovima1 i ne rija&no :u:tali oko osteljni) ukrasa. Ali na ori su mi ostali ne lodni. %esavladivo dr)tanje oste eno je obu&elo cijelu moju gra9u@ i na osljetku1 na srce mi je &asjela mora osve be&ra&lo#ne anike. (tresaju$i ga u& da)tanje i rvanja1 odigo) se s u&glavlja1 i &ure$i rodorno u gustu tamu odaje1 stado) oslu:kivati 6 ni sam ne &nam &a:to1 osim :to me je na to neki nagonski du) otaknuo 6 neke rigu:ene i neodre9ene &vuke1 koji su do irali1 u dugim ra&macima1 u redasima oluje1 ne &nam odakle. 'vladan #estokim osje$ajem gro&e1 neobja:njive ali i ne odno:ljive1 na br&inu navuko) odje$u Ajer sam slutio da &a mene ne$e vi:e biti sna te no$iC i oku:a) se trgnuti i& #alosnog stanja u koje sam &a ao1 #urno koraaju$i gore6dolje odajom. ;ek :to sam nekoliko uta tako okrenuo1 neiji mi je laki korak na obli#njem ste eni:tu rivukao a#nju. (dma) sam re o&nao da je Us)erov. ;renutak kasnije1 on je okucao blagim udarcima na moja vrata1 i u:ao1 nose$i svjetiljku. %jegovo je lice1 kao obino bilo mrtvaki blijedo 6 ali1 ovr) toga1 neka vrsta lude ra&u&danosti sjala mu je u oima 6 )vsteria koju je oigledno sus re&ao vidjela mu se u itavu dr#anju. %jegov me i&gled &a anjio 6 ali sve mi je bilo milije od samo$e1 koju sam tako dugo tr io1 a sam ak i njegovu na&onost o&dravio kao olak:icu. OA ti to nisi vidioKF rekao je i&nenada1 o:to je nekoliko asaka :utke &vjerao oko sebe1 6 F&nai1 ti to nisi vidioK 6 ali1 ekajN Vidjet $e:NF -ovore$i tako1 i a#ljivo &akloniv:i svjetiljku1 o)itao je do jednog ro&orskog krila1 i :irom ga otvorio oluji. %agli bijesni naleta vjetra1 :to je rodro u sobu1 gotovo nas je oborio s nogu. 2ila je to &aista olujna1 a o et surovo lije a no$1 raskala:eno neobina u ovom u#asu i lje oti. (luja je oigledno sabirala snagu negdje u na:oj okolici@ jer je dola&ilo do esti) i #estoki) romjena u smjeru vjetra@ a i&vanredna gusto$a oblaka Akoji su visjeli tako nisko kao da )o$e ritisnuti tornjeve na ku$iC nije nam rijeila da o a&imo veliku br&inu kojom su1 kao da su #ivi1 letjeli i br&ali sa svi) strana1 jedan rema drugom1 ne odla&e$i u daljinu. Ka#em1 da nam ak ni nji)ova i&vanredna gusto$a nije rijeila da to vidimo 6 a o et1 nismo vidjeli ni mjeseca ni &vije&da 6 niti su munje bljeskale. Ali donje lo)e golemi) masa u&burkane are1 kao i svi &emaljski redmeti u na:oj ne osrednoj bli&ini1 sjajili su u nenaravnu osvjetljenju blijedo >luorescentnog1 ali jasno vidljivog linovitog is aravanja1 koje je lebdjelo i kao la:t omotavalo alau. *+*

*+5 F;i to ne smije: 6 ti to ne$e: gledatiNF rekao sam1 stresav:i se1 Us)eru1 dok sam ga blagom silom odvodio od ro&ora do sjedala. (vi rividi1 koji te &bunjuju1 samo su elektrine ojave koje nisu neobine 6 ili mo#da svoje sablasno orijeklo vuku i& ku#ni) is aravanja trule movare. Jatvorimo ro&or@ 6 &rak je )ladan i o asan &a tvoje &dravlje. Evo ovdje jednog od tvoji) najdra#i) romana. Ma $u itati1 a ti slu:aj@ 6 a $emo tako &ajedno rovesti ovu stra:nu no$F 'tarinski sve&ak :to mi je do ao ruku bio je F2ijesni ;ristF 'ir !auncelota 0anninga=@ ali na&va) ga najdra#im romanom Us)erovim rije u tu#noj :ali nego o&biljno@ jer1 &acijelo1 malo .:to je u toj neugladenoj i nema:tovitoj ra&livenosti moglo biti &animljivo &a u&vi:enu rodu)ovljenost mojeg rijatelja. 2ila je to1 me9utim1 jedina knjiga ri ruci@ i ja se &anije) nejasnom nadom da $e u&bu9enje1 koje je u&burkalo )i o)ondra1 na$i mo#da odu:ka Ajer ovijest umni) oreme$aja una je slini) odstu anjaC ak i u krajnjim ludostima koje budem roitao. "a sam smio suditi o divljem1 odve$ na etom i&ra&u #iva)nosti1 s kojom je slu:ao1 ili rividno slu:ao1 rijei ri ovijetke1 mogao bi) bio sam sebi estitati na us je)u svoje &amisli. 'tigo) do onog dobro o&natog dijela rie gdje Et)elred1 junak ;rista1 o:to je u&alud ku:ao mirnim utem u$i u nastambu ustinjaka1 )o$e silom i&boriti ula&ak. (vdje1 sjetit $ete se1 ri ovijest tee ovako: FI Et)elred1 koji o naravi bje:e mu#evna srca1 i koji u& to )rabar bje:e1 &bog jakosti vina :to ga o i1 ne eka:e dulje da regovara s ustinjakom1 koji uistinu bija:e tvrdoglava i akosna kroja1 no osje$aju$i ki:u na le$ima i boje$i se oluje :to se s ravlja:e1 odi#e smjesta svoj to u&1 i udarcem lakim u as robi ru u medu daskama na vratima1 da rovue svoju oklo ljenu desnicu@ i tad njome silovito vuku$i1 on kida:e i cije a:e dok sve ne ra&bi do kraja1 tako da je rasak su)a i :u lja drveta grmio i odjekivao cijelom :umom.F %a svr:etku ove reenice ja se trgo) i na trenutak &astado)1 jer mi se riinilo Aiako sam odma) &akljuio da me to revarila u&bu9ena ma:taC 6 riinilo mi se da mi i& nekog udaljenog djela = 2ijesni ;rist 'ir !auncelota 0anninga 6 I autor i djelo su ne o&nati. Ve$ina urednika smatra da je Poe i&mislio i autora i djelo te sam na isao odlomak koji tobo#e citira. *+, alae do u:iju nejasno do ire ne:to :to bi1 o odrobnoj slinosti naravi1 mogla biti jeka Aali dakako rigu:ena i otu jelaC istog kidanja i cije anja koje je 'ir !auncelot tako otanko o isao. 2ila je to nesumnjivo samo sluajnost koja je rivukla moju a#nju@ jer i&me9u lu etanja ro&orski) okvira i uobiajeni) ra&norodni) &vukova oluje1 :to jo: raste1 taj &vuk1 sam o sebi1 sigurno1 nije mogao imati u sebi ni:ta1 :to bi me rivuklo ili u&nemirilo. %astavio sam riu: OAli dobar junak Et)elred1 u:av:i sada kro& dveri1 &audi se i ra&bjesni vrlo kad ne vidje ni traga ni glasa od akosna ustinjaka@ ve$ na njegovu mjestu1 golema &maja1 ljuskava i stra:na lika i vatrena je&ika1 stoje sjedio na stra#i red dvorcem od &lata s odom od srebra@ a tu na &idu visio je :tit od svijetle mjedi skovan1 i ovom knjigom naki$en: ;ko unutra u9e1 objednik $e bit@ ;ko ubije &maja1 ri ada mu :tit. I Et)elred odi#e svoj to u& i sijevnu njime o glavi &maja1 :to ade reda nj i i&da)nu svoju ku#nu du:u s krikom tako gro&nim i nelije im1 a u& to i rodornim da moj Et)elred )tjedo:e u:i rukama okriti &bog takva stra)otnoga glasa kakvoga se nikad jo: ulo nijeNO (vdje sam o et naglo &astao1 i to sada s osje$ajem ot una &a re a:tenja 6 jer nije bilo nimalo sumnje da sam1 u tom trenutku1 &aista uo Aiako mi je bilo nemogu$e odrediti i& kojega smjeraC ti)o1 i oigledno udaljeno1 ali rodorno1 otegnuto i sasvim ne rirodno vri:tanje ili :krgut 6 toan arnjak onoga kakvog je moja ma:ta ve$ ri&vala kao &majev ne rirodni krik koji je o isao romano isac. Ja re a:ten1 kao :to &acijelo bija)1 u &bivanju ove druge i doista i&u&etne sluajnosti1 tisu$ama roturjeni) osje$anja1 me9u kojima revladava)u u9enje i krajnji stra)1 jo: uvijek sauva) dovoljno risebnosti du)a i&bje$i da bilo kakvom o askom u&budim osjetljive #ivce svojeg rijatelja. %i o emu se nisam mogao uvjeriti daje i on rimijetio dotine &vukove1 remda je1 jamano1 u nekoliko osljednji) minuta neobina romjena &a)vatila njegovo dr#anje. I& olo#aja nasu rot mojemu1 on je oste eno okrenuo stolicu1 tako da sjedi licem rema vratima odaje@ tako sam mogao samo djelomino romatrati crte njegova lica@ remda jasno vidje) da mu usne dr)te kao da :to neujno :a $e. -lava *+4 mu je klonula na grudi 6 ali ja sam &nao da ne s ava1 o :irom otvorenom i ukoenom oku1 koje sam o a&io1 romatraju$i ga i& ro>ila. I okreti su njegova tijela bili u neskladu s takvom omisli 6 jer se on nji)ao s boka na bok u blagom1 remda stalnom i jednolikom lelujanju. %a br&inu &amijetiv:i sve ovo1 onovo se ri)vatili ri ovijedanja 'ir !auncelota1 koje se ovako nastavlja: FI tada1 na: junak1 i&bjegnuv:i gro&ni gnjev &maja1 risjeti se mjedenog :tita i kako $e skinuti ini :to na njemu le#e1 a maknu sa svog uta mrtvo tru lo i )rabro &akroi o odu od srebra do &ida gdjeno je visio :tit@ i gle1 uistinu1 :tit ne eka:e da on k njemu do9e1 ve$ mu ade red noge na taj od od srebra1 s golemim i astra)otnim &veketom.F Mo: mi ovi slogovi nisu ravo reletjeli reko usana1 kad li kao da je &aista kakav mjedeni :tit u tom asu te:ko ao na srebrni od 6 do svijesti mi do re ra&govijetan1 :u alj1 od kovine1 &veket6av1 ali oigledno rigu:en odjek.

I&gubiv:i sasvim #ivce1 skoio sam1 na noge@ ali odmjereno se Us)erovo ljuljanje nije oremetilo. Po)ita) k stolici na kojoj je sjedio. (i je u ro ravno red sobom1 a cijelim njegovim i&ra&om vladala je kamena ukoenost. Ali1 kad mu olo#i) ruku na rame1 itavom mu osobom &atrese sna#an dr)taj@ blijedi smije:ak &atitra mu na usnama@ a ja rimijetili da govori ti)im1 #urnim i gro&niavim mrmorom1 kao da nije svjestan moje na&onosti. %advio sam se nad njega1 osve bli&u1 i na okon ra&abrao gro&no &naenje njegovi) rijei. F"a nisam uoK 6 da1 ujem1 i uo sam. "ugo 6 dugo 6 dugo 6 mnoge minute1 mnoge sate1 mnoge dane1 stalno slu:am 6 a nisam se usudio 6 usudio rogovoritiN Tivu smo je olo#ili u grobN Jar nisam rekao da su mi osjetila i&o:trenaK 'ada ti ka#em da sam uo ve$ njene rve slaba:ne okrete u onom :u ljem lijesu. Luo sam i) 6 rije mnogo1 mnogo dana 6 a i ak se nisam usudio1 nisam se usudio ni:ta re$iN A sada 6 no$as 6 Et)elred 6)aN )aN rovaljivanje ustinjakovi) vrata i &majev smrtni krik1 i &veket :titaN 6 treba radije re$i: ras adanje nje&ina lijesa1 :kri a #elje&ni) omi nje&ina &atvora i nje&ino kretanje u bakrenom )odniku odrumaN ( kamo da objegnemK Jar ona ne$e si$i ovamo istog trenaK %e #uri li me rekoriti &bog moje )itnjeK Jar joj to ne ujem korake na ste enicamaK %e ra&a&najem li ono te:ko i u#asno kucanje nje&ina srcaK !u9aeNF 6 ovdje je bjesomuno skoio na noge i vri:te$i i& svega grla1 kao da u tom na oru i&bacuje svu du:u1 rekao: F!u9aeNF Ka#em ti da ona sada stoji tik red vratimaNF *+6 Kao da se u nadljudskoj sna&i tog u&vika na:la arobna mo$ vrad#bine 6 u tom trenutku golema starinska vrata1 rema kojima je govornik oka&ivao1 olako su raskrile svoje dostojanstvene ebanske eljusti. 2ilo je to djelo jednog naleta vjetra 6 ali tada1 u vratima se &aista ustoboila u&vi:ena i la:tem &akukuljena ojava gos o9ice Madeline od Us)era. Krv je &amrljala nje&inu bijelu )aljinu1 a doka&i ogorene borbe bili su na svakom djeli$u nje&ina i&mo#dena lika. ;renutak je ostala na ragu1 dr)te$i i lelujaju$i lijevo6desno a tada1 s rigu:enim jaukom1 te:ko se sru:ila unutra1 na tijelo svoga brata1 i svojim #estokim i sada konanim smrtnim grevima oborila ga na tlo kao le:inu 6 #rtvu u#asa :to i) je sam redvi9ao. I& te odaje1 i i& te alae1 objego)1 u#asnut. Vani je oluja jo: uvijek bjesnjela svom snagom dok rele#a) stari nasi . I&nenada se o sta&i reda mnom rosu neobu&dano svjetlo1 i ja se osvr6nu) da vidim odakle otjee ovako neobino &raenje@ jer su i&a mene bile jedino golema ku$a i njene sjene. 'vjetlost je isijavala s unog1 &ala&nog krvavo6crvenog mjeseca1 koji je sada #ivo sjao kro& neko$ jedva &amjetnu ukotinu1 o kojoj sam ranije govorio@ ukotinu koja se s u:ta od krova &grade1 vijugavim smjerom1 sve do temelja. "ok sam je romatrao1 ukotina se br&o :irile 6 nai:ao je #estoki &a u) vjetra 6 cijeli se krug satelita najednom ra&otkrio mojem ogledu 6 u mo&gu mi se &avrtjelo kad vidje) mo$ne &idove kako se rastvaraju 6 nastala je dugotrajna1 gro)otna grmljavina o ut glasa tisu$a voda 6 i duboko se movarno je&ero od mojim nogama &lokobno i nijemo sklo ilo nad kr)otinama Ku$e Us)erovi). *+7 'adr#aj Umorstva u ulici Morgue "o#ivljaji Art)ura -ordona PEma 0rni maak Mama i nji)alo Krabulja crvene smrti Pad ku$e Us)er 4 57 865 878 8B4 838 0IP 6 Katalogi&acija u ublikaciji %acionalna i sveuili:na knji#nica 6 Jagreb U"K B*8.888A75C658^865.,* P(E1 Edgar Allan Umorstva u ulici Morgue i druge rie P Edgar Allan Poe @ reveo !eo "r#i$. 6 Jagreb : Veernji list1 *++,. 6 AVeernjakova biblioteka1 kolo *1 Kriminalistiki romani@ knj. 6C Prijevod djela: ;)e murders in t)e Hue Morgue and ot)er stories. I'2% 3456786865864 ,,+B+3+*+