Sie sind auf Seite 1von 149

B ra n isla v N u šić

G o sp o đ a m in ista rk a

Š a la u četiri čin a

P rv i p u t p rik azan o u b eo g rad sk o m N aro d n o m p o zo rištu


1923.

Predgovor

A k o ste k ad g o d p aţljiv ije p o sm atrali sv e što b iv a o k o v as,


ako ste se pogdekad upustili i udubili u odnose koji
reg u lišu ţiv o t jed no g a d ru štv a i p o k rete k o je izaziv a taj
regulator — v i ste m o rali zap aziti d a se, k ro z ţiv o t
sv ak o g a d ru štv a, jasn o b eleţi jed na jaka i ravna linija. Tu
lin iju isp isali su o bziri, trad icije, m alo d u šn ost, d u h o vn a
n em o ć i sv e o n e d ru g e n eg ativ n e o sob in e ĉo v ek o v e p od
k o jim a se p o jed in ci g u še, a d ru štv o n em o ćn o p red aje
u ĉm alo sti.

T u lin iju so cijaln i m atem atiĉari n aziv ali b i m o ţd a


normalnom, a so cijaln i fiziĉari p o ĉetn im g rad o m to p lo te
ili h lad n o će, jer o n a o d ista liĉi o n o m e step en u n a
term o m etru izn ad k o jeg a, p ri h laĊ en ju , silazi.

T o m rav n o m lin ijo m k reće se ţiv o t sk o ro celo k u p n og a


n ašeg a d ru štv a. Izn ad te lin ije p en ju se sam o p o jed in ci,
k o ji im aju d u šev n e sn ag e i h rab ro sti d a se u zn esu izn ad
o b zira, izn ad trad icija i izn ad m alo d u šn o sti. Izn ad te lin ije
p en ju se sam o p o jed in ci k o ji n e ĉek aju d a ţiv u u
d ru štv en o m e term o m etru zag reje sp o ljn a tem p eratu ra, v eć
to zagrevanje nalaze sami u seb i, u svo jim d u šev n im
m o ćim a. I isp o d te lin ije silaze sam o o n i p o jed in ci k o ji
tak o Ċ e im aju d u šev n e sn ag e d a p reg aze o b zire i trad icije i
o tresu se m alo d u šno sti. I o v i, k o ji u d ru štv u silaze isp o d
lin ije n o rm ale, sv e d o d n a d ru štv eno g , n o se sam i u seb i
disp o zicije h laĊ en ja d u še i h laĊ en ja o sećaja sv e d o taĉk e
smrzavanja.

Da se neko digne ili spusti iznad ili ispod linije normale u


ţiv o tu , d a se n ek o u zv isi izn ad g o m ile ili sp u sti isp o d
gomile, treba da je podjednako hrabar. Hrabrost je biti
ĉestiti, p lem en it, u zv išen , isto tak o k ao što je h rab ro st b iti
podao i nevaljao. Treba imati mnogo moralne snage u sebi
pa se uzneti iznad normalne linije, biti iznad ostalih, iznad
g o m ile; k ao što treb a v rlo m n o g o d u šev n e sn ag e p a sići
ispod linije, biti ispod ostalih, ispod gomile: biti hulja,
provalnik, klevetnik, razbojnik i ubica. Podjednaka je
hrabrost uzneti se u zrak na nepouzdanoj Ikarovoj spravi,
k o ju je n aš v ek u sav ršio , k ao i sp u stiti se, u g n ju raĉk o m e
oklopu, u mulje morskog dna.

Ti ljudi, koji se uznose iznad ili se sp u štaju isp o d rav n e


lin ije ţiv o ta, im aju i v elik ih zam ah a, v elik ih p o k reta d u še,
v elik ih u zb u Ċ en ja i v elik ih em o cija. D rţav n ik sa
strep n jo m sto ji p red su d o m isto rije, jer je p o v eo d rţav u i
narod sudbonosnim putem; veliki finansijer sa
g ro zn iĉav im u zb u Ċ en jem sto ji p red b erzo m n a k o jo j će se
to g a ĉasa trip lirati ili p ro p asti n jeg o va m ilio n ita im o v in a;
v o jsk ov o Ċ i ig ra svak i d am ar o d u zb u Ċ en ja k ad p o v ed e
arm ije u su d b o n o sn u b o rb u ; p esn ik a u zb u Ċ u je in sp iracija,
u m etn ik a ĉas stv aran ja, n au ĉn ik a o n o n ep o zn ato d o ĉega
o tk rićem treb a d o ći. S v e su to v elik a u zb u Ċ en ja, v elik e
em o cije, v elik i p o k reti d u še.

A tih i tak v ih v elik ih u zb u Ċ en ja, v elikih em o cija, v elik ih


p o k reta d u še im a i k o d o n ih k o ji silaze isp o d n o rm aln e
lin ije. R azb o jn ik p reţiv lju je n ajv eću m eru u zb u Ċ en ja k ad
zariv a k rv av n o ţ u g ru d i sv o je ţrtv e; p ro v aln ik d ršće i
strep i p red su d ijo m ; b lu d n ica p ati p o d ţig o m p rezren ja, a
o d m etn ik p o d v ešalim a p reţiv lju je celu g rad aciju o d b o la
i g riţe p a d o sam o o d rican ja i ap atije.

U te oblasti, u oblasti velikih u zb u Ċ enja, v elik ih em o cija,


v elik ih p o k reta d u še — pa bilo iznad ili ispod linije —
d ram atiĉar rad o zalazi, jer će tu u v ek n aći d u b o k e izv o re
iz k o jih m o ţe zah v atiti b o g at i o b ilan m aterijal! O tu d a se
n ajv eći b ro j d ram a i k reće u to j o b lasti.

M n o g o je teţe, m eĊ u tim , traţiti i n aći m aterijal u m alo j


sred in i, u o n o m e d ru štv u , m eĊ u o n im lju d im a, k o ji
nemaju ni snage ni hrabrosti da se odvoje od ravne linije
ţiv o tn e, p a b ilo n av iše ili n an iţe; m eĊ u o n im lju d im a k o ji
nemaju snage da budu dobri, ali ih tako isto nemaju ni
h rab ro sti d a b u d u m eĊ u o n im lju d im a k o ji su v ezan i i
sputani sitnim obzirima, koji robuju zastarelim tradicijama
i ĉije je sv e b iće sazd an o iz m alo d u šn o sti. Ţ iv o t te sred in e
teĉe jed n o liĉn o i o d m eren o , k ao šetalica n a zid n o m e satu ;
pokreti te sred in e su m ali, tih i, b ez u zb u Ċ en ja, b ez v elik ih
b razd a, b ez jaĉih trag o v a, k ao o n i b lag i talasići k o ji k ru ţe
p o u stajalo j v o d i kad n a p o v ršin u n jen u p ad n e tiĉje p erce.

U toj maloj sredini nema bura, nema nepogoda, nema


zem ljo tresa, n i p o ţara; ta sred in a je o g raĊ en a d eb elim
zid o m o d o lu ja i v ih o ra k o ji v itlaju k ro z d ru štv o . O n a ţiv i
u svojim sobama, ulica je za nju strani svet, inostranstvo,
za n ju su d o g aĊ aji k o ji u zb u Ċu ju k on tin en te sam o
novinarska lektira.

U tim malim sredinama, koje se ne odvajaju od one ravne


lin ije ţiv o ta, n em a d o g aĊ aja, n em a em o cija, n em a
sen zacija, »D an as je tetk a-S av k in d an !« — eto, to je za tu
sred in u d o g aĊ aj i sv i se u ţu rb aju , sv i se k reću , sv i o b laĉe,
n ab av ljaju b u k ete, p išu ĉestitk e, p rav e p o sete... d o g aĊ aj,
ĉitav d o g aĊ aj'! »M ila ĉik a-S tev in a n ap u stila m u ţa!« —
»Ju , ju , ju , — gruva se cela familija u grudi — šta će sv et
k azati!« I eto , to je em o cija k o ja u zb u Ċ u je celu jed n u
p o ro d icu , n o to j u zb u Ċ en osti n e leţi to lik o razlo g u to m e
što je M ila n ap u stila m u ţa, k o lik o u o n o m e »šta će svet
k azati«. A zn ate li šta je sen zacija u tak v im m alim
sred in am a? »S n aja Z o rk a ro d ila b lizan ce!« I ta sen zacija
id e iz k u će u k u ću , sam o se o n jo j g o v o ri, rasp rav lja se,
tu m aĉi, i ta tem a ispu n jav a in teres ĉitav e jed n e p o ro d ice i
ĉitav e sred in e.
P era d o b io k lasu , Đ o k a se razb o leo , S tev a p o lo ţio isp ite,
Jo v a p rem ešten , g o sp a M ica k u p ila n o v u sp av aću sob u ,
g o sp a S av k a o šišala k o su , g o sp a Ju lka p rav i n o v u h aljin u
od krep-de-šin a, p rija-Maci izgoreo kuglov, a prija Anka
izlju b ila n a friše-fire sto sedamdeset dinara. Eto, to su
sen zacije, to em o cije, to d o g aĊ aji m ale -sredine.

I, eto, iz te i takve sredine ja sam uzeo za fuku jednu


d o b ru ţen u i d o b ru d o m aćicu — g o sp o Ċ u Ţ iv k u P o po v ić
— i izn eo je n ag lo , n eo ĉek iv an o i izn en ad n o , izn ad n jene
normalne linije ţiv o ta. T ak av jed an p o rem ećaj n a
terazijam a ţiv o ta k ad ar je u ĉin iti, k o d lju d i iz m ale
sred in e, d a izg u b e rav n o teţu te d a n e u m eju d a se d rţe n a
n o g am a. I eto , u to m e je sad rţin a G o sp o Ď e m in ista rke, u
to m e sv a jed n o stav n o st p ro b lem a k o ji taj k o m ad sad rţi.

N u šić

LICA

 S IM A P O P O V IĆ
 Ţ IV K A , n jeg o v a ţen a
 D A R A , k ći
 R A K A , sin ĉić
 Ĉ E D A U R O Š E V IĆ , zet
 D r N IN K O V IĆ . sek retar M in . sp o ljn ih p o slo v a
 UJKA VASA
 TETKA SAVKA
 TETKA DACA
 JOVA POP-ARSIN
 T E Ĉ A PA N T A
 Rodbina gospa-Ţ iv k in a: M IL E , n jeg o v sin S O JA ,
rasp u šten ica, T E Ĉ A JA K O V ,
 S A V A M IŠ IĆ ,
 G-Ċ a N A T A S T E F A N O V IĆ u ĉiteljica en g lesk o g
jezika,
 policijski pisar,
 A N K A , slu ţav k a,
 štam p arsk i šeg rt R IS T A T O D O R O V IĆ ,
 k o ţarsk i trg o v ac P E R A ,
 K A L E N IĆ P E R A , p isar iz ad m in istrativ n o g
odeljenja
 P rv i ţan d ar
 D ru g i ţan d ar
 P rv i p o slu ţitelj iz m in istarstv a
 D ru g i p o slu ţitelj iz m in istarstv a
 D ev o jĉica k ro jaĉica
 P rv i g raĊ an in
 D ru g i g raĊ an in

D o g a Ď a se u doba su sreta p ro šlo g a i sa d a šn jeg a veka.

Č IN P R V I

O b iĉn a g raĊ an sk a so b a.

Staro kanabe, dve fotelje i nekoliko prostih, trpezarijskih


stolica. Troja vrata: u dnu, desno i levo i jedan prozor
desno. U sredini sobe veliki, zastrt sto, po njemu prostrte
jed n e stare o ĉev e p an talo n e, k o je će g o sp a Ţ iv k a
prekrojiti za sina.

I
Ţ IV K A , S A V K A

SAVKA (sedi kraj stola): Š ta si se zam islila?

Ţ IV K A (stoji iza stola, o vratu joj visi santimetar, a u ruci


velike makaze. Naslonila makaze na usne i zamislila se
g led a ju ći u p a n ta lo n e):

G led am , zn aš, k ak o d a izb eg n em o v o m esto što se


izlizalo.

S A V K A : N e m o ţeš g a izb eći, n eg o p o d m etn i p arĉe.

Ţ IV K A : G o to v o , a i o n ak o će m u trajati o d p etk a d o
subote.
S A V K A : A cep a, a? P a zn aš k ak o je, n ek a je sam o ţiv i
zdrav, pa neka cepa.

Ţ IV K A : Ju , n ije d a cep a, tetk a, n eg o d ere k ao v u k


jag n jeću k o ţu . I k u p u j m u , i p rek rajaj m u , i n ik ad n išta n a
njemu celo ni dvadeset i ĉetiri sata.

S A V K A : N estašan , m n o g o n estašan !

Ţ IV K A (za vreme ove scene ona meri i kroji): N e m o ţe


d a se stig n e, b o g a m i! N e p reliv a n am se, zab o g a, v eć
jedva vezujemo kraj s krajem.

SAVKA: A lepa plata.

Ţ IV K A : P a i n ije. D o k o d b iješ p o rezu , p latiš k iriju , k u p iš


d rv a, tek v id iš o stan u ti ĉiste šak e. T ešk o je d an as o p lati
ţiv eti, ali o v aj m o j n e u m e. N e g led a sv o ja p o sla i sv o ju
k u ću , n eg o se zan eo za p o litik u .

SAVKA: Pa jest!

Ţ IV K A : O n o , i d ru g i se b ak ću , i što k aţu , lo m e sa
politikom, ali opet nekako, gledaju i sebe. Te komisije, te
procene, te sednice, pa se spomognu nekako. Ali ovaj moj
n e u m e. S v e o v o n e id e, n ašk o d iće u g led u p artije, o n o n e
id e, p o v ik aće o p o zicija. I sv e tak o . A d ev o jk u , eto , n ism o
p latili v eć tri m eseca, p a k iriju n ism o p latili za p ro šli
m esec, a g d e su jo š o n e sitn e p o d u ţice: te m lek o , te
b ak alin i... v eć zn aš!

S A V K A : T ešk o je, b o m e, d an as...

Ţ IV K A : T i jo š n e d o b i k afu? E što je b ezo b razn o , p o tri


p u ta ĉo v ek d a jo j k aţe. (odlazi zadnjim vratima) Jel'
A n k a, šta je s k afo m ?

ANKIN GLAS (spolja.): Evo!

Ţ IV K A : E to , i to se zo v e m laĊ e. B ar d a je k ao što treb a


k ad g a ĉo v ek p laća.

II
P R E Đ A Š N JI, A N K A

ANKA (u n o si ka fu i slu ţi): Izvol'te!

Ţ IV K A : M o ram trip u t d a m o lim za jed n u k afu .

ANKA (bezobrazno): Pa nisam sedela na kanabetu, imala


sam posla. (odlazi.)

III
Ţ IV K A , S A V K A

Ţ IV K A (p o što je A n ka o tišla ): E to , v id iš li je! D o Ċ e m i,


boga mi, da potegnem ovim makazama pa da joj razbijem
g lav u . A li šta ću , m o ram d a trp im . D u ţn a sam jo j tri
meseca, pa moram da trpim.

SAVKA: (srču ći ka fu ): Eh, tak v o ti je d an as m laĊ e.

Ţ IV K A : P a to sam te b aš zv ala, tetk a-Savka, da te umolim


d a n am d aš jed n o d v esta d in ara n a zajam .

SAVKA (trgne se): Ju, sinko, a otkud meni?

Ţ IV K A : P a o n o što im aš n a k n jiţicu .

S A V K A : E h , to ... n a to n em o j n i d a raĉu n aš, g d e b io ja to


d irala! Jed v a sam sku p ila d a m i se n aĊ e, n e d aj, b o ţe!..

Ţ IV K A : B o ţe, tetk a-S av k a, ti p a k ao d a ti m i to n ećem o


v ratiti. P latićem o ti p o šten o i in teres, a za tri m eseca im aš
sv o je p are. S lu šaj, n e b ila ja Ţ iv k a ak o g a n e n ateram d a
se u v u ĉe u k ak v u ko m isiju . Š ta tu p artija! Đ o k a k u m a-
D rag in n azid a k u ću sa p artijo m , a o v aj m o j rastu ri k u ću .

S A V K A : D a l'si b aš sig u rn a?
Ţ IV K A : Š ta?

S A V K A : P a to , d a će u ći u k o m isiju ?

Ţ IV K A : T i su m n jaš d a ćem o ti v ratiti?

S A V K A : N ije to , n eg o zn aš, n e v o lim u taj n o v ac d a


d iram p a, v elim , ak o n e u Ċ e u k o m isiju ...

Ţ IV K A : P a n e m o ra d a b u d e b aš k o m isija, m o ţe o n i
d ru k ĉe. A k o n e m o ţe n ik ak o d ru k ĉije, a ti d a zn aš,
u zajm ićem o m ak ar n a d ru g o m esto , p a teb i v ratiti. T eb i
tvoje ne gine.

SAVKA: Ako je samo za tri meseca...

Ţ IV K A : N i jed an d an v iše!..

IV
P R E Đ A Š N JI, R A K A . A N K A

RAKA (gimnazista, ulazi bez knjiga i bez kape, sav


podrpan).

ANKA (ulazi za njim i nosi knjige i kapu.)

Ţ IV K A : Iju , crn i sin k o , ti se o p et tu k ao?

RAKA: Nisam!

ANKA: Jeste, jeste, tukao se!

Ţ IV K A (tetki): Pogledaj ga, tako ti boga, kakav je, kao da


je s v ešala p ao .

ANKA (ostavi knjige na sto): Eto je i ruku raskrvavio.

Ţ IV K A : Iju !.. (ščep a m u ru ku ko ju je u veza o m a ra m o m )


N esrećn iĉe jed an , b itan g o ! (Anki) Donesi vodu da se
ispere. (Anka odlazi) Jo š k aţe n ije se tuko!
RAKA (uporno): Nisam!

Ţ IV K A : N eg o šta si?

RAKA: Pravili smo demonstracije.

Ţ IV K A : K ak v e d em o n stracije, b o g s to b o m ?

RAKA: Protiv vlade.

S A V K A : A šta ti im aš sa v lad o m , p o b o g u , sin ko?

R A K A : N em am n išta, ali sam i ja v ik o : d o le v lad a!

Ţ IV K A : E to ti, eto ti, p a n e crk n i sad o d m u k e! A m a, šta


si ti im ao d a se m ešaš u d em o n stracije?...

R A K A : P a n ije sam o ja, ceo sv et. E n o jo š se tu k u n a


Terazijama, a vlada je morala da da ostavku, jer je ubijen
jedan radnik i trojica su ranjeni.

Ţ IV K A : Ju ju , ju ! E to k ak o će i g lav u d a izg u b i jed n o ga


dana!

ANKA (dolazi s lavorom i bokalom): 'Ajde ovamo u


kujnu da te umijem.

R A K A : Š ta će m i d a se u m ijem ?

Ţ IV K A : V u ci se tam o , o p eri tu ru k u . Z ar n ev id iš d a
izg led aš k ao šin tersk i šeg rt? (gurne Raku te ovaj ode sa
Ankom)

V
Ţ IV K A , S A V K A

Ţ IV K A (tetki): E to , p a sad iziĊ i ti tu n ak raj, k ad ti sv ak i


d an d o Ċ e o v ako p ocep an .

SAVKA: 'Ajde i ja da idem, za poslom sam. A vidim i


tebe ometam. (ustaje.)

Ţ IV K A : P a k ak o si rešila za o n o?

SAVKA: Koje ono?

Ţ IV K A : P a d e, što se p risećaš, za zajam?

S A V K A : A , za to ? P a k ak o d a ti k aţem ; v o lela b ih d a n e
d iram u te p are, ali ak o je n u ţd a...

Ţ IV K A : Ju , b aš ti h v ala, slatk a tetk a, n ik ad ti to n eću


zaboraviti.

S A V K A : Je l' d a d o n esem p red v eĉe?...

Ţ IV K A : Jest, m o lim te, jo š d an as! P a d o Ċ i.. tetk a-Savka,


n em o j d a n e d o Ċ eš. Ja, b o g a m i, n e m o g u ; d a m o g u , d o šla
b ih ti. N em o j ti n a to d a g led aš, n eg o d o Ċ i k ad g od m o ţeš.
I o n ak o si sam a, p a sv rati k o ji p u t i d a ru ĉam o ; sv rati k ao
k o d sv o je ku će.

SAVKA (već n a vra tim a ): Ja ću o n o p red v eĉe. Z b o g o m .


(odlazi)

Ţ IV K A (isp ra ća je d o vra g a ): Zbogom, tetka (vra ća se i,


p o što je za vršila kro jen je, u m o ta va p an ta lo n e).

VI
Ţ IV K A , R A K A

RAKA (izla zi iz so b e u m iven i u p u ću je se sp o ljn im


vratima).

Ţ IV K A : E h e, g d e si n ag ao?

RAKA: Tamo!

Ţ IV K A : A m a, zar ti je m alo b ilo , o k aĉen jaĉe jed an ? — A


latinski — d v o jk a, a n au k a h rišćan sk a — dvojka, a
matematika — d v o jk a! N e g led aš to , n eg o d em o n stracije,
a što ćeš d a p o n av ljaš razred — to n išta.

R A K A : I o tac je p o n av ljao ĉetiri razred a, p a...

Ţ IV K A : Ama, ne gledaj ti na oca!

R A K A : N ije, n eg o ću v aljd a n a teb e d a g led am .

Ţ IV K A : O , g o sp o d e b o ţe, i k ad g a ro d ih tak o g
n esrećn ik a! V u ci m i se isp red o ĉiju !

RAKA (izleti n a vra ta , n a ko ja n a ilaze Č ed a i D a ra ).

VII
Ţ IV K A , Č E D A , D A R A

Ĉ E D A : (u la zi sa ţen o m o n i su o b u čen i za -posete: Eto


n a s. V ra tili sm o se ka o što sm o i o tišli.

D A R A : B a m b a d a va sm o išli.

Ţ IV K A : Š to , n iste n eko g n a šli ko d kuće?

Č E D A : Č u jte, m a jka , ja više n eću d a slu ša m te va še


savete. Te idite kod ove ministarke, pravite vizitu, te idite
kod one ministarke, pravite vizitu.

Ţ IV K A : P a , zete, m en i n e treb a kla sa , teb i treb a .

Č E D A : Z n a m ja to , a li ka ko m o ţete d a n a s ša ljete g o sp oĎ i
P etro vićki, ka d n eće ţen a n i d a n a s prim i?

D A R A : N ije b ila ko d ku će.

Č E D A : B ila je, šta n ije b ila ! D evo jka se d eset m in u ta


u n u tra do m u n Ďa vala , p a tek o n d a izla zi i ka ţe n a m d a
g o sp oĎ a n ije ko d ku će.

Ţ IV K A : P a za r sa m ja to m e kriva ? P ita la sa m je p reko


kuma-D ra g e i o n a ka ţe: n eka d o Ď e, ka ko d a m i n e d o Ď e
gospa-Ţ ivkin a ćerka ; n isa m je vid ela o tka ko se u d a la .

Č E D A : N isa m je vid ela otkako se udala, a ovamo zatvara


n a m vra ta isp red no sa ... o n a ... ju če... je l' i o n a n ije vid ela
gospa-Ţ ivkin u ćerku o tka ko se u d a la? ...

D A R A : E , n em o j ta ko . O n a o d ista n ije b ila ko d ku će,


videli smo je posle na fijakeru.

Ţ IV K A : E to , vid iš! A n e id e to n i ka o što ti m isliš, zete.


T reb a i p et i šest p u ta ići n a isti p ra g . U o sta lo m , vid iš d a
su napolju i neke demonstracije, pa ko zna da nisu
m in istri m o ţd a i zb o g to g a zbu n jen i.

Č E D A : P a a ko su m in istri zb u n jen i, šta im a ju tu


ministarke da se zbunjuju?

Ţ IV K A : E , n em o j ta ko d a ka ţeš. Z n a m , p riča la m i je
g o sp a N a ta , ka ţe: kriza , a m o j m u ţ m in ista r, p a n išta ,
m ira n , u b io g a b og, ka o d a n ije kriza , a ja , n esrećn ica ,
zbunila se kao niko moj; te triput solim jelo, te sipam
zejtin u la m p u , te o b u čem p revrn u tu ča rapu, i sve tako.
V o lim , ka ţe ţen a , d a o d leţim jed n o za p a ljen je p lu ća n eg o
jednu ministarsku krizu.

D A R A : S lu ša m va s va zd a n a i n e skid a m šešir (p o la zeći


levo u sobu) M ajk a, je li d o n o sila šn ajd erk a h aljin u?

Ţ IV K A : N ije jo š.

DARA: Poslala bih Raku da je opet zove. (ode)

VIII
Ţ IV K A , Č E D A

Ĉ E D A (pripaljuje cigaretu): B ad av a, o v ak o v iše n e id e!

Ţ IV K A : P a n e id e, ali, p rav o d a ti k aţem , n e b i ti n i ta


jed n a k lasa m n o g o p o m o g la. N e m o ţe jed n a k lasa d a ti
isplati dugove.

Ĉ E D A : Š ta v i m en i jed n ak o te d u g o ve n atiĉete n a n o s?
N isam ih n ap rav io o d b esa, n eg o k ad ĉo v ek u zm e ţen u
b ez m iraza p a p o ĉn e k u ću k u ćiti...

Ţ IV K A : N ism o te m i terali d a je u zm eš. T i si u v ek


g o v o rio d a je v o liš.

Ĉ E D A : A v i ste g o v o rili d a im a 1 2 0 00 d in ara m iraza.

Ţ IV K A: Pa ima.

Ĉ E D A : A m a g d e su? V o leo b ih d a v id im tih 1 2 0 0 0


dinara.

Ţ IV K A : P rim ićeš ih o d o sig u rav aju ćeg d ru štv a.

Ĉ E D A : P rim iću , al'k ad u m rete i v i i o tac..

Ţ IV K A : P a m o ţeš v aljd a d o tle p riĉek ati.

Ĉ E D A : M o g u d o tle i u m reti.

Ţ IV K A : N e b i b aš b ila v elik a šteta.

Ĉ E D A : P a n e b i za v as, m o g li b i jo š ai d a n asled ite i m o je


osiguranje.

IX
Ţ IV K A , Č E D A , P E R A

PERA (u la zeći n a sred n ja vra ta ): Izvinite,. ja sam dva


puta kucao.

Ţ IV K A : M o lim . Izv o lite!

P E R A : G o sp o d in n ije k o d k u će?

Ţ IV K A : N e!
PERA: A nije ni u kancelariji.

Ĉ E D A : V i ste ĉin o v n ik?

P E R A : D a, p isar k o d g o spo d in a P o pov ića. P a h teo sam d a


javim da je kabinet dao ostavku. Hteo sam, znate, ja prvi
da mu javim.

Ĉ E D A : Je li to izvesno?

P E R A : Izv esn o ! A b iće d a g o sp o d in P o p o v ić to v eć i


zn aĉim n ije d o šao u k an celariju.

Ţ IV K A : A m a, zar n ik ak o n ije d o lazio?

PERA: Upravo, dolazio je od jutros, ali je nekako odmah


o tišao , ĉim je ĉu o d a je v lad a d ala o stav k u .

Ĉ E D A : P a o n d a zn aĉi d a o n zn a!

PERA: Zna izvesno! Ali, ipak, ja sam hteo prvi to da mu


jav im . A l' m o ţd a n e zn a, a sv i k aţu d a su n aši p o zv an i d a
sastave novu vladu.

Ţ IV K A : (p rija tn o izn en a Ď ena ): N aši?

P E R A : D a, n aši, a ja b ih h teo to d a m u jav im .

Ĉ E D A : A v i u »n aše« raĉu n ate... ?

PERA: P a »n aši«! ... G o sp o d in S tev an o v ić je v eć o tišao u


dvor.

Ţ IV K A : S tev an o v ić?

P E R A : Ja sam g a svo jim o ĉim a v id eo .

Ţ IV K A : O , b o ţe m o j, k ak o b i to b ilo d o b ro ! V i ste liĉn o


v id eli S tev an o v ića k ad je o tišo?

PERA: Video sam ga!


Ţ IV K A : O tišao je b aš u d v o r?

PERA: Da!

Ţ IV K A : H v ala v am , g o sp o d in e, v elik a v am h v ala što ste


nas izvestili.

P E R A : Ja sad id em n a T erazije; šetaću tam o p o d


k esten o v im a, p a ak o jo š što o p azim , ja ću v am jav iti.
S am o v as m o lim , k ad d o Ċ e g o sp o d in P o p o v ić, k aţite m u
d a sam ja p rv i d o šao i d o n eo v est d a će n aši o b razo v ati
kabinet.

Ĉ E D A : R eći ćem o !

PERA (g o sp o Ď i Ţ ivki u ko ju ka o d a im a više p o veren ja ):


M o lim v as, g o sp oĊ o , recite sam o : P era p isar iz
administrativnog odeljenja.

Ţ IV K A : H o ću , g o sp o d in e!

PERA (već n a vra tim a ): A k o b i b ilo što v rlo in teresantno,


v i ćete d o p u stiti...

Ĉ E D A : O, molim...

P E R A : V i ćete m i d o p u stiti... (ode)

X
Ţ IV K A Č E D A

Ţ IV K A : Z ete n isam te zag rlila o d d an a v en ĉan ja. (grli


ga..)

Ĉ E D A : A li ĉem u se v i to rad u jete?..

Ţ IV K A : G le sad ! M esto i ti d a se rad u ješ, a ti jo š p itaš.


Rako! Rako!

Ĉ E D A : Ĉ em u d a se rad u jem ?...


Ţ IV K A : »N aši«! Jesi li ĉu o šta k aţe ĉo v ek : »n aši«!

Ĉ E D A : A m a k o j'ĉo v ek?

Ţ IV K A : P a o v aj...

Ĉ E D A : P era p isar iz ad m in istrativ n o g o d eljen ja. Z a n jeg a


su »n aši« sv i k o ji o b razu ju k ab in et. O n to , izv esn o .
svakome javlja.

Ţ IV K A : A li k aţe ĉo v ek : S tev an o v ić o tišao U d v o r.

Ĉ E D A : P a?

Ţ IV K A : P a to ! T i m o ţeš d a av an zu ješ, a m o ţe i o n ...

Ĉ E D A : K o?

Ţ IV K A : K ak o k o? S im a!

Ĉ E D A : P a o tac je v eć n aĉeln ik m in istarstv a, šta m o ţe


v iše?

Ţ IV K A : A D rţav n i sav et, a u p rav n ik M o n o p o la, a


predsedn ik o p štin e? O h o , m o j b rajk o , sam o k ad se h o će,
ima vazdan. (na vratima) Rako? Rako!

Ĉ E D A : Š ta će v am ?

Ţ IV K A : D a k u p i n o v in e. C rk o h o d rad o zn alo sti! R ak o !


Rako!

XI
P R E Đ A Š N JI, M O M A K iz M IN IS T A R S T V A

M O M A K : D o b ar d an , g o sp oĊ o !

Ţ IV K A (pretrne): Iju! Dobar dan!

MOMAK: Molim lepo, poslao me je gospodin da mu date


njegov cilinder.
Ţ IV K A : C ilin d er? ...

MOMAK: Jeste, cilinder.

Ţ IV K A (n e veru ju ći): Ama, cilinder?

MOMAK: Jeste!

Ţ IV K A : Ju , tak o su m i se n a jed an p u t o d u zele n o g e! Je l'


vam to gospodin kazao da mu odnesete cilinder?

MOMAK: Jeste, on.

Ĉ E D A (i on se zainteresovao): A gde je gospodin?

Ţ IV K A : O d ista. g d e je o n?

MOMAK: Eno ga u ministarstvu.

Ţ IV K A : A je li v am k azao šta će m u cilin d er?

Ĉ E D A : E to ti sad ! O tk u d će m o m k u reći šta će m u


cilinder?

Ţ IV K A : O h , b o ţe, tako sam se zbunila. Pa gde je sad ta


Dara? Rako! Rako!

Ĉ E D A : (na levim vratima) Daro! Daro!...

XII
P R E Đ A Š N JI, R A K A

RAKA (na srednjim vratima): Š ta m e zo v eš?

Ţ IV K A : Jesi li k u p io n o v in e? A jest, b o g a m i, n isam ti n i


dala. Ama, gde je ta Dara?

DARA (na levim vratima): Bila sam u kujni.

Ţ IV K A : C ilin d er, o tac traţi cilin d er!


DARA: Pa gde je?

Ţ IV K A : P o sled n ji p u t, k ad je b io p rijem o k raljev o m


danu, metla sam ga tamo u sobi, na orman.

RAKA: A, nije, ja sam ga video u sali iza furune.

Ţ IV K A : P a, zab o g a, id ite, n aĊ ite ta! A li b rzo , o d m ah !

D A R A i Ĉ E D A (odlaze u sobu).

Ţ IV K A (momku): A je li g o sp o d in b io rasp o lo ţen k ad je


traţio cilin d er:

MOMAK: Nije!

Ţ IV K A :A lju t?

MOMAK: Nije bio ni ljut!

DARA (vra ća se): N em a g a !

Ĉ E D A (za njom): Nigde ga nema!

Ţ IV K A : A m a, kako da ga nema? (odjuri zadnjim


vratima). Anka! Anka! (svima..) T a traţite g a, zab o g a!

Ĉ E D A : A m a. šta ste se zb u n ili?

Ţ IV K A : P a tak o je to , d ab o m e, k ad ĉo v ek jed an p u t u
g o d in i no si cilin d er. I k o će sad d a m u se seti g d e je!

XIII
P R E Đ A Š N JI, A N K A

ANKA (dolazi): Izvol'te!

Ţ IV K A : Z n ate li v i, A n k a, g d e je cilin d er g o sp o d in o v?

ANKA: Bio je na ormanu, ali ga je ovaj skinuo (pokazuje


na Raku) — kad se igrao s njim.
Ţ IV K A : B o g te u b io , d a te n e u b ije, o p et ti!

R A K A : N ije istin a! Ja sam u zeo sam o k u tiju „d a


napravim aeroplan, a cilinder sam ostavio.

Ţ IV K A : P a g d e si g a o stav io?

RAKA Ne znam!

Ţ IV K A : 'A jd e, traţite g a, traţite g a, zab o g a, m o ra se n aći!


(ra ziĎ u se svi p o ku ći d a tra ţe cilin d er)

XIV
Č E D A ,M O M A K

Ĉ E D A (momku, s kojim je ostao sam): A vi ste davno u


ministarstvu?

MOMAK: Vrlo davno, gospodine...

Ĉ E D A : I v am a je to sasv im o b iĉn a stv ar k ad se m en ja


ministarstvo. Promenili ste ih mnogo?

M O M A K : M n o g o ! K o lik im a sam i k o lik im a ja v eć


sag led ao leĊ a ...

Ĉ E D A : I v i, m o ra b iti, im ate d o b ar n o s, :zn ate v eć


u n ap red d a o m irišete situ aciju ?

MOMAK {laska mu to): Pa... razume se!... Znao sam ja


jo š p re tri d an a d a će o v a p asti.

Ĉ E D A :E ?

M O M A K : A m a, zn am ja to iak o n e ĉitam n o v in e. Ĉ im
v id im d a m in istar sv ak i ĉas ziv k a b lag ajn ik a, i ĉim v id im
m n o g o zg u ţv an ih h artija u k o rp i k raj m in istro v o g sto la, ja
o d m ah k aţem u seb i: o v aj se sp rem a.

Ĉ E D A : A šta k o d v as zn aĉi k ad v as p o šlju za cilin d er ?


M O M A K : Z n aĉi d a je g o sp o d in p o zvan u D v o r i taj p o sao
treb a b rzo sv ršiti, jer bivalo je da ja po kome donesem
cilinder, a on ga pogleda ko krava mrtvo tele i veli:
»D o ck an , n o si g a n atrag !«

Ĉ E D A (usplahiren): Dakle, bivalo je i to?! (odjuri


vratima i prodera se na njima..) A m a, šta se v azd an
majete, dajte taj cilinder!

XV
Ţ IV K A , D A R A , Č E D A , A N K A , M O M A K

Ţ IV K A (nosi cilinder i gladi ga rukavom od bluze).

DARA i RAKA (dolaze za njom).

Ţ IV K A : K ad g a, n esrećn ik , m etn u o p o d m ip d erlu k i


n ap u n io g a o rasim a! K o b i se setio d a g a traţi p o d
minerlukom?

Ĉ E D A (ščep a cilin d er o d Ţ ivke, strp a g a .m o m ku u ru ke i


gura ga): Id ite, id ite, u v ašim je ru k am a su d b in a o v e
zemlje. (izgura ga) Ţ u rite, m o lim v as, ţu rite!

XVI
P R E Đ A Š N JI B E Z M O M K A

Ţ IV K A (Č ed i, p o što je m o m a k o tiša o ): T i zn aš n ešto ?

Ĉ E D A : N e zn am , ali... d ab o m e! Kriza... cilinder...

Ţ IV K A : I ti m o ţeš jo š d a ĉek aš; što n e trĉiš tam o ?

Ĉ E D A : K u d a?

Ţ IV K A : N a T erazije!

Ĉ E D A : P a tam o je v eć g o sp o d in P era iz ad m in istrativ n o g


odeljenja.

Ţ IV K A : A m a, k ak o m o ţeš d a izd rţiš i d a ĉek aš d a ti


d ru g i d o no si n o vo sti? D ajte m i šešir, id em sam a!...

Ĉ E D A : K u d a?

Ţ IV K A : N a T erazije!

D A R A : B o ţe, m am a, o tk u d to id e!

R A K A : I ja ću ! (dune na vrata)

Ĉ E D A : D o b ro , d o b ro , ev o id em ja!

Ţ IV K A (Č ed i): A li n em o j d a se zab iješ u k afan u . P ro Ċ i


sv u d a, p ro m u v aj se, p a k ad ĉu ješ što , a ti d o Ċ i o d m ah .
Z n aš k ak o sm o m i o v d e, k ao n a ţerav ici.

Ĉ E D A (u zm e šešir): N e b rin ite, jav iću v eć! (odlazi)

XVII
Ţ IV K A , D A R A

Ţ IV K A (seda umorna na kanabe): O h , b o ţe, n e sm em


ĉisto n i d a k aţem : a zn aš li ti šta to zn aĉi k ad se traţi
cilinder?

DARA: Ne znam!

Ţ IV K A : Z o v u g a u D v o r.

D A R A : O ca? A zašto g a zo v u?

Ţ IV K A : Z ašto ? E jesi p rav a g lu p aĉa! O b o ţe, k ak o se to


nijedno dete nije izmetlo na mene. Svi su glupi na oca!
(Imitira je.) »3 ašto g a zo v u?« P a n e zo v u g a, v aljd a, d a im
n asaĊ u je k v o ĉk e; neg o , ĉu la si, p ala v lad a i sad im a n o v a
da se sastavi.

DARA: Pa da vi ne mislite... ?

Ţ IV K A : Š ta m islim ? 'A jd , b aš d a ĉu jem , šta m islim ja?


DARA: Ne mislite valjda da otac bude ministar?

Ţ IV K A : S trah m e je d a m islim , a m islim . P a eto , traţio je


cilin d er. Z ar n e v id iš d a ja d rţim o b a p alca steg n u ta?
S teg la sam ih k rv n iĉk i, b o jim se išĉašiće se, ali ak o , to lik o
m o g u za m o g a m u ţa d a u ĉin im .

D A R A : O h , b o ţe, k ad b i se to d esilo ... m o g ao b i o n d a i


Ĉ eda...

Ţ IV K A : T am an , k ao d a je Ĉ ed a p rv a b rig a. K am o sreće
d a si ti m en e p o slu šala...

D A R A : Š ta d a sam te p o slu šala?

Ţ IV K A : P a eto , to ... ak o b i se d esilo d a o tac p o stan e


m in istar, d a n isi p o šla za to g a, k ak o b i se lep o u d ala k ao
m in istarsk a ćerk a.

DARA (uvreĎ en o ); B o ţe, m ajk a, k ak av je to razg o v o r!

Ţ IV K A : P a n e, al' k aţem .

D A R A : M en i n i o v ak o n išta n e fali.

Ţ IV K A : T eb i n e fali, n eg o n jem u .

DARA: Njemu?

Ţ IV K A : P a d ab o m e... n em a šk o le, n e zn a jezik e, n e m o ţe


da pravi karijeru i onako nekako ne pristaje...

DARA: Meni je dobar, a vama se i ne mora dopadati. Kad


sam ja zad o v o ljn a, šta v i im ate tu ?

Ţ IV K A : P a v eć ti, zn am ja teb e. K o d irn e n jeg a, k ao d a te


je u oko dirnuo.

DARA: Pa jeste!

XVIII
P R E Đ A Š N JI. G . P E R A

PERA (na zadnja vrata): Izvinite, ja...

Ţ IV K A (skoči ka o o p a ren a ): Š ta je, zab o g a, im a li ĉeg a


novog?

PERA: Ima.

Ţ IV K A : G o v o rite!

PERA: Video sam ga.

Ţ IV K A : K o g a?

P E R A : N jeg a, g o spo d in a. V id eo sam g a, o tišao u D v o r,


ima cilinder na glavi.

Ţ IV K A (u zb u Ď en o ): Da se niste prevarili?

P E R A : T a k ak o b ih se p rev ario ! V id eo sam g a k o što v as


sad vidim. Javio sam mu se.

Ţ IV K A : A o n?

PERA: I on se meni javio.

Ţ IV K A : A n e zn ate zašto je o tišao u D v o r?

P E R A : K ak o n e zn am : sv i su n aši p o zv an i.

Ţ IV K A : I m islite d a b i se to m o g lo jo š d an as sv ršiti?

P E R A : K ak o jo š d an as, jo š sad . K o zn a, m o ţd a je i
potpisano.

Ţ IV K A (Dari): S teţi p alac, D aro ! (glasio) — Da li je to


m o g u će d a je v eć p o tp isan o?

P E R A : Id em d a ih saĉek am k ad izlaze; p ro ĉitaću im sa


lica u k az. A li v as m o lim d a k aţete g o sp o d in u d a sam ja
p rv i k o ji sam d o šao d a m u jav im d a je o tišao u D v o r. A ja
ću ...

Ţ IV K A : D a, d o Ċ ite o d m ah , ĉim ĉu jete što .

PERA: Pera pisar iz administrativnog odeljenja.


(kla n ja ju ći se, o d la zi)

XIX
Ţ IV K A , D A R A

Ţ IV K A (vra ća ju ći se sa vra ta ): Daro, dete moje, meni je


ĉisto d o šlo d a p laĉem . (p la če) A ti... ti n išta?

D A R A : K ak o n išta, zab o g a, jo š k ak o sam u zb u Ċ en a; sam o


p rav o d a v am k aţem , ja ĉisto n e v eru jem u to lik u sreću .

Ţ IV K A : S lu šaj, o b u ci se p a d a id em o n a T erazije, d a
ĉek am o .

DARA: Ali, zaboga, majko, to ne ide!

Ţ IV K A : P a jeste d a n e id e, p rav o k aţeš; jer ak o je o n v eć


m in istar, o n d a n em a sm isla d a ja id em p ešk e.

DARA: Ama nije to, nego zbog sveta.

Ţ IV K A : A g rize m e n estrp ljen je, n e m o g u p ro sto d a


izd rţim . I g d e je, m o lim te, sad o v aj tv o j, što n e d o lazi?
(odlazi na prozor) Z ab io se izv esn o u k afan u , a što m i
o v d e g o rim o n a ţerav ici, to se n jeg a n e tiĉe. (nervozno
šeta i krši p rste) Uh, da li ja da se sad pretvorim u muvu
p a d a u letim u D v o r d a sv o jim u šim a ĉu jem k ak o k ralj
k aţe S im i: »P o zv ao sam v as, g o sp o d in e S im o , d a vam
ponudim jedan portfelj u kabinetu!;

A o n aj m o j šm o k ljan , m esto d a k aţe: »H v ala, V aše


V eliĉan stv o !, sig u rn o će p o ĉeti d a m u ca. U b io g a b o g sa
su k lato m , sig u rn a sam d a će m u cati.

DARA (p reko ra va ju ći je): Ali, zaboga, mama!


Ţ IV K A : U h , k ćeri, sv e d ru g o n e marim, ali samo da mi je
da gospa-D aru sv u ĉem sa d rţav n o g fijak era, p a m ak ar za
d v ad eset i ĉetiri sata. P rilep ila se za fijak er k ao tak sen a
m ark a, p a m isli n ik o je n e m o ţe o d lep iti. E , o d lep ićeš se,
sin k o . Jo š p o sle p od n e ćem o se v o ziti n a m in istarsk o m
fijakeru.

D A R A : A li ĉek aj, zab o g a, m ajk a, treb a n ajp re sk o ĉiti...

Ţ IV K A : N ap o sletk u i n e m arim za g o sp a-Dragu. Bar je


ţen a v asp itan a, o tac Jo j je b io ĉin o v n ik G lav n e k o n tro le.
A li g o sp a N ata! N o , tešk o zem lji k ad je d o ţiv ela da ona
bude ministarka! Majka joj izdavala kvartire za samce, a
o p a n am eštala k rev ete tim sam cim a...

D A R A : N em o j tak o , m ajk a, p a ev o i ti m o ţeš p o stati


ministarka.

Ţ IV K A : P a šta, im a v aljd a n ek e razlik e izm eĊ u m en e i


N ate. M o ja m ajk a je šila u v o jn o j šiv ari, ali je zato mene
lep o v asp itala. Ja sam sv ršila tri razred a o sn o vn e šk o le i,
d a sam h tela, m o g la sam jo š d a sv ršim . D a ja n isam b ila
tak v a, n e b i m en e tv o j o tac u zeo . O n je v eć b io ĉin o v n ik
kad me je uzeo.

D A R A : P a jest, sam o k aţu m o rao je d a te u zm e.

Ţ IV K A : T o teb i v aljd a tv o j m u ţ k aţe. B o lje b i b ilo k ad b i


o n p o ţu rio d a n am jav i šta je n o v o . A li, d ab o m e, o n se
zavukao negde u kafanu. (seti se) — Ĉ ek aj... g d e su
k arte?... T i si ih sin o ć razm eštala.

DARA: Eto ih u fioci.

Ţ IV K A (va d i ih i m eša ): B aš d a v idim kako u kartama


stoji. (ra zm ešta ju ći) Kad je poslednji put Sima avanzovao,
p o g od ile su m i, n e m o ţeš ĉisto d a v eru ješ k ak o su m i sv e
p o g od ile. Š ta se u trp ala izm eĊ u m en e i S im e o v a u d o v ica!
(broji) Jed an , d v a, tri, ĉetiri, p et, šest, sed am ... G las (broji
u sebi) k u ća... b rzo ... n o v ac s v eĉeri... (govori) Znam, to
će tetk a S av k a d a m i d o n ese... C ela istin a... k rev et! (skupi
d va d o n ja reda i p o čn e p o kriva ti ka rte)

D A R A : A što p o k riv aš seb e?

Ţ IV K A : P a d a v id im to , h o ću li b iti m in istark a?

D A R A : B o ţe, m am a, p a pokrij oca, jer glavno je pitanje


h o će li o n b iti m in istar...

Ţ IV K A : P rav o k aţeš! D esetk a h erc... v elik a rad o st. B o g a


m i, ćerk o ... ak o je p o k artam a.

XX
P R E Đ A Š N JI, A N K A

ANKA (d o la zi sa jed n o m d evo jčico m , ko ja n o si h a ljin u


u vijen u u b eo ča rša v): K ro jaĉica poslala haljinu...

Ţ IV K A : N o si n atrag , n em am k ad d a je p ro b am .

D A R A : A h , zab o g a, m ajk a, što n e p ro b aš?

Ţ IV K A : T ak o ... D o n esi p o sle p o dn e...

D A R A : P a to je ĉask o m .

Ţ IV K A : N ek d o n ese p o sle p o d n e, jer... n e zn am k ak av ću


au fp u c. A k o b ud e o n o , o n d a ću sv ilen i aufpuc, a ako ne
bude ono, o nd a ću satin sk i ... eto ti!...

D E V O JĈ IC A : Š ta d a k aţem g o sp o Ċ ici?

Ţ IV K A : R eci jo j: ak o b u d e o no , o n da ću sv ilen i au fp u c.

DARA (prekida je): N em o j n išta d a k aţeš g o sp o Ċ ici, neg o


donesi posle podne haljinu.

D E V O JĈ IC A (ode).
ANKA (o d e za d evo jčico m ).

X X I Ţ IV K A , D A R A

Ţ IV K A : Ju , ju , ju , ala m i zaig ra d esn o o k o ...

DARA (koja je bila kod prozora): E v o g a, Ĉ ed a.

Ţ IV K A : Je l'trĉi! Je l'se sm eje? Je l' m aše m aram o m ?


P itaj g a, p itaj g a šta je.

D A R A : U šao je u d v o rište.

Ţ IV K A : D a zn aš d a n am n o si d o b ar g las! N ije m en i
badava oko tako najedanput zaigralo.

XXII
P R E Đ A Š N JI, Č E D A

Ţ IV K A (tek što se Č ed a ja vio n a vra tim a ):Govori!

Ĉ E D A : Ĉ ek ajte, zab o g a!...

Ţ IV K A : A -k o m i o d m ah n e k aţeš, p ašću u n esv est!

Ĉ E D A : A li ĉek ajte, d a v am k aţem sv e p o red u .

Ţ IV K A : P a g o v o ri, n e o teţi!

Ĉ E D A : D ak le, v raćaju ći se o v am o , o v ak o sam m islio ...

Ţ IV K A (ščep a g a za g u šu ): Govori: je li, ili nije? Je li, ili


n ije, razu m eš li?

Ĉ E D A : A m a, ĉek ajte! D ak le, o v ak o sam sm islio . O tac d a


meni izradi jedan zajam kod Klasne lutrije na privredne
ciljev e, i to d a m u b u d e m esto m iraza. S tim d a o d u ţim
dugove, a posle...

Ţ IV K A : D aro , k ćeri, m en i m rk n e p red o ĉim a. K aţi tv o m e


m u ţu n ek a k aţe: d a ili n e in aĉe ću g a g aĊ ati sto lico m !
D A R A : P a k aţi, zab o g a!

Ţ IV K A : D a ili n e?

Ĉ E D A : D a!

Ţ IV K A : Š ta?

Ĉ E D A : M in istar.

Ţ IV K A : A m a k o , u b io te b o g , d a te u b ije, k o m in istar?

DARA: Je l' otac?

Ĉ E D A : Jeste!

DARA (u sh ićen a za g rli g a srećn a .): S latk i m o j Ĉ ed o !

Ţ IV K A : D eco , d eco , p rid rţite m e! (klone, umorna od


u zb u Ď en ja u sto licu )

Ĉ E D A : D ak le, k aţem , to sam sm islio : d a o tac m en i izrad i


iz Klasne lutrije jedan zajam od 12000 dinara na privredne
ciljev e, i to d a m i b u d e k ao m iraz. S tim ću lep o d a
otplatim dugove i tada, kao pride, da mi da tri klase.

Ţ IV K A (sko či): Kako to ti: otac ovo, otac ono? Pita li se


tu v aljd a jo š k o g o d?

Ĉ E D A : P a d a, p itaju se i drugi ministri!

Ţ IV K A : A ja?

Ĉ E D A : P a šta ste v i?

Ţ IV K A : K ak o šta? Jo š p itaš. Ja sam g o sp o Ċ a m in istark a!


(Udari u sladak smeh od zadovoljstva..) Ju, ubio me bog,
ĉisto n e v eru jem svo jim ro Ċ en im u šim a. K aţi m i, D aro , ti!

D A R A : Š ta d a v am k aţem ?

Ţ IV K A : P a zo v i m e k ao što će o d sad ceo sv eg d a m e


zove.

D A R A : G o sp o Ċ o m in istark a!

Ţ IV K A (Č ed i): 'A jd e, k aţi i ti!

Ĉ E D A : H o ću , al'k aţite i v i m en i: g o spo d in -ministrov


zete; d a ĉu jem , zn ate, k ak o to zv u ĉi.

Ţ IV K A : P re sv eg a, zet — to n ije n išta, a d ru g o , p rav o d a


ti k aţem , ti n ek ak o i n e liĉiš.

Ĉ E D A : G le, m o lim te! A v am a v eć liĉi, k ao . . .

Ţ IV K A (unese mu se u lice): K ao šta?

Ĉ E D A (g u n Ď a ju ći): T a v eć...

Ţ IV K A : 'A jd e, 'ajd e, lan i, ak o h o ćeš d a ti p o ĉeše jezik


p arag raf sed am d eset šesti.

Ĉ E D A : O h o , h o ! P a v i g o v o rite k ao d a ste v i m in istar.

Ţ IV K A : A k o n isam m in istar, a ja sam m in istark a, a


u p am ti: to je, k o ji p u t, m n o g o v iše.

D A R A : A li, zab o g a, Ĉ ed o , m ajk a! N em o jte se sv aĊ ati, n e


liĉi to m in istarsk o j k u ći!

Ţ IV K A : P a, d a, n e liĉi. A l'tak o je to , k ad n ije v asp itan d a


b u d e u m in istarsk o j k u ći.

XXIII
P R E Đ A Š N JI, R A K A

RAKA (uleti): M am a, zn aš li šta je n o v o? T ata p o stao


ministar.

Ţ IV K A (ljubi ga): E , a k o ti jo k azao , ĉed o ?

R A K A : K aţu m i d eca i m en e su o d m ah p ro zv ali


ministarsko prase.

Ţ IV K A : M an g u p sk a p o sla. V iše se n ećeš d ru ţiti sa tim


mangupima.

R A K A : N eg o s k im ću ?

Ţ IV K A : D ru ţićeš se o d sad s d eco m en g lesk og k o n zu la.

R A K A : A n ije to n išta što su m e n azv ali p rase, n eg o su m i


pozvali i majku.

Ţ IV K A : A zn aju li o n i d a je tvoj otac ministar?

R A K A : Z n aju , p a b aš zato i p su ju !

Ţ IV K A : Z ap isaćeš m i tu b ezo b razn u d ecu , p a ćem o ih


p rem estiti u u n u trašn jo st; i d ecu i razred i u ĉitelja. U o v o j
zemlji mora jedanput da bude reda i da se zna kome se
sme psovati mater, a kome ne sme.

R A K A : Jao j, d a zn aš, m am a, što v o lim što je tata p o stao


ministar!

Ţ IV K A : E ?! ... A zašto?

R A K A : P a, o d sad , k ad m e tata istu ĉe, ja sam o sk u p im


demonstracije, pa se razderemo: dole vlada!

Ţ IV K A : P reg rizo jezik ti, d ab o g d a!. .

RAKA: Dole vlada! ...

Ţ IV K A : K u š, k ad n e u m eš d a g o v o riš k ao p am etn o d ete!

RAKA: A nisam ti ni kazao! Evo ga ide otac!

Ţ IV K A : Id e? P a što n e g o v o riš, m arv o jed n a, n eg o b rb ljaš


k o ješta. (zbuni sv.) Deco, deco, nemojte da mi smetate. Vi
stan ite iza m en e. B o ţe m o j, k o b i to rek o : o tišo ju tro s od
k u će k ao o b iĉan ĉo v ek , a v raća se m in istar? A m a stan ite
ovamo, nemojte mi smetati!

XXIV
P R E Đ A Š N JI, P O P O V IĆ

P O P O V IĆ (pojavljuje se na vratima pod cilindrom).

Ţ IV K A (grli ga}: Ministre moj!

Č E D A I D A R A (lju b e m u ru ku ): Ĉ estitam o !

RAKA (razdera se iz sveg Glasa): Dole vlada!

Ţ IV K A (sko či ka o o p a ren a i, ka ko je b ila već p rih va tila .


iz P o p o vićeve ru ke cilin d er, o n a ja n a tu če R a ki n a g la vu
d a m u ta ko u g u ši gla s):K u š, p ro k leto šten e! U b io g a b o g ,
da ga ubije, i kad ga rodih ovako prokleta!

P O P O V IĆ : N o , n o , Ţ iv k a, u zd rţi se, zab o g a!

XXV
P R E Đ A Š N JI, P E R A

PERA (u Ď e, i ka d sp a zi P o p o vića , zbu n i se):Izvinite... ja,


o v aj... ja sam d o šao d a v am jav im d a ste p o stali m in istar.

P O P O V IĆ : Z n am ja to , g o sp o d in e P ero .

PERA: Znam ja da vi to znate, al' opet sam ja hteo prvi da


vam javim.

P O P O V IĆ : H v ala, h v ala!

Ţ IV K A : H o ćete li v i, g o sp o d in e P ero , sad u m in istarstv o?

P E R A : N a slu ţb i, g o sp oĊ o m in istark a.

Ţ IV K A : N ared ite d a o d m ah p o sle p o d n e, u ĉetiri sata,


d o Ċ e o v d e m in istarsk i fijak er.

P O P O V IĆ : Š ta će ti to?
Ţ IV K A : P u sta m e, m o lim te! H o ću d a se p ro v o zam trip u t
od Kalimegdana do Slavije, pa makar posle umrla.
Naredite, gospodine Pero!

P E R A : R azu m em , g o sp oĊ o m in istark a. (klanja se


izla zeći) Pera pisar iz administrativnog odeljenja!...

zavesa

Č IN D R U G I

Ista soba, samo sad a b o g atija n am eštajem k o ji je b ez


u k u sa razm ešten .

I
Č E D A , štam p arsk i šegrt

Ĉ E D A (sed i za m a lim sto čićem n a ko m e je telefo n i


za vrša va ra zgo vo r): G o sp o Ċ a m in istark a n ije m o m en tan o
k o d k u će. . . N e!... K ak o? ... P a, p rav o d a v am k aţem , ja
ne znam kad prima .A, zvala vas je?... To je druga stvar.
P a o n d a izv o lite u k o je d o b a ţelite, o n a će, izv esn o , k ro z
k o ji ĉas b iti k o d k uće. — M o lim za v aše im e? D r
N in k o v ić, sek retar M in istarstv a sp o ljn ih p o slov a. —
L ep o , ja ću reći, a v i izv o lite! (zatvara telefon.)

Š T A M P A R S K I Š E G R T (donosi pakete): Evo, molim,


vizitkarte.

Ĉ E D A : Je l'p laćen o?

Š E G R T : Jeste! (p red a je m u šest ku tija )

Ĉ E D A (išču Ď a va se): Oho! Pa koliko je to

Š E G R T : Š est sto tin a.

Ĉ E D A : Š est sto tin a?!!!...

Š E G R T : T o lik o je g o sp oĊ a p o ru ĉila.
Ĉ E D A : D o b ro , d o b ro , id i!...

Š E G R T (ode).

II
Č E D A ,D A R A

Ĉ E D A (otvori paket, vadi jednu vizitkartu i slatko se


smeje).

DARA (nailazi iz sobe): Š ta se ti tak o slatk o sm eješ?...

Ĉ E D A : A m a, k ak o d a se n e sm ejem ? Ĉ itaj, m o lim te!


(daje joj vizitkartu.)

DARA (čita ): Ţ iv an a P o p o v ić m in istark a«. (govori.) Pa


šta?

Ĉ E D A : K ak o — p a šta? O tk u d se n a k artam a p iše:


».m in istark a«! K ao d a je to zan im an je: m in istark a.

DARA: Pa kad ona n eće n ik o g d a zap ita, n o sv e sam a


radi.

Ĉ E D A : P a o n d a — šest sto tin a v izit k arata! K o lik o g o d in a


m isli o n a d a će b iti m in istark a? Ili m isli m o ţd a d a sv o je
vizit karte rastura po narodu kao proklamacije?

D A R A : A , v id iš, n ap isala Ţ iv an a.

Ĉ E D A : P a d a, g o sp a Ţ ivka joj prosto, nije ministarsko


ime. A gde je ona, boga ti, od jutros?

DARA: Kod zubnog lekara.

Ĉ E D A : Š ta će tam o?

D A R A : Š ta zn am ja, o p rav lja zu b e. V eć ĉetiri d an a id e


svaki dan.

Ĉ E D A : T raţio je n ek i sek retar M in istarstv a sp o ljn ih


poslova na telefonu.

DARA: Jesi li ti razgovarao sa ocem?...

Ĉ E D A : Jesam , ali s n jim n e v red i razg o v arati. N jeg a je


tam o n ek i lu d i v etar u b acio u m in istre, a n ije za to ro Ċ en .
Za ministra se mora, brate, roditi. Zamisli, molim te, on
h o će i d a b u d e m in istar i d a o stan e ĉist. N ije n eg o , jo š
n ešto ! Ja m u lep o k aţem : »V i n e m o ţete p a n e m o ţete d a
m i d ate o b ećan i m iraz, e p a ev o v am sad p rilik a: izrad ite
mi jedan privredni zajam kod Klasne lutrije Ti privredni
zajm o v i n iti se u p o treb ljav aju n a p riv red u n iti se v raćaju
d rţav i.

DARA: A šta o n k aţe?

Ĉ E D A : V eli: n eće o n d a se p rlja, h o će d a o stan e p o šten


ĉo v ek .

D A R A : P a to je lep o ! Š to m u zam eraš?

Ĉ E D A : A m a, to je lep o u teo riji, ali u p rak si n ije.

D A R A : Z ar n e u m eš što d ru g o d a sm isliš?

Ĉ E D A : P a v eć d o cn ije, ak o b u d e treb alo , sm isliću ja jo š


što g o d , ali n ajp re treb a o v o o stv ariti.

D A R A : N e o staje ti n išta d ru g o n eg o o p et s m ajk o m d a


razg o v araš.

Ĉ E D A : S am o k ad b i se s n jo m m o g lo ĉestito razg o v arati,

III
P R E Đ A Š N JI, G -Đ A Ţ IV K A

Ţ IV K A (dolazi sp o lja p o d šeširo m , a za n jo m jed a n


fo to g ra fski šeg rt no si p reko ru ke h a ljin u u vijen u u b eli
ča rša v): Metni ovde!
Š E G R T (ostavi haljinu preko stolice).

Ţ IV K A : T ak o , sad m o ţete ići!

Š E G R T (ode).

DARA: Gde si, boga ti, nosila tu novu haljinu?

Ţ IV K A : F o to g rafisala sam se; dvanaest kabinet i jedna


velika za izlog. A bila sam i kod zubnog lekara. Je li me
traţio k o?

Ĉ E D A : D o n ete su v izitk arte.

D A R A : Z ab o g a, m ajk a, šta će ti šest sto tin a?

Ţ IV K A : K ak o šta će m i? T o lik a fam ilija, p a m o ram


svakom da dam za uspomenu i in aĉe, p o tro šiće se to za tri
g o d in e. Je l'te, d eco , a p rim eću jete li v i što g o d n a m en i?

Ĉ E D A : N išta?...

Ţ IV K A : A k ad se n asm ejem ? (smeje se)

Ĉ E D A : Z latan i zu b .

DARA: Zaboga, mama, pa tebi je taj zub bio potpuno


zdrav.

Ţ IV K A : P a b io je zd rav , d ab o m e.

DAR A : P a što si n av u k la zlato n a n jeg a?

Ţ IV K A : N eg o ! K ak v o je to p itan je? Z ar g o sp a D rag a im a


zlatan zu b , zar g o sp a N ata im a d v a zlatn a zu b a, p a ĉak i
gospa Rosa protinica ima zlatan zub, a ja da ga nemam!

Ĉ E D A : P a d a, o tk u d im a sm isla to : m in istark a, a d a n ema


zlatan zub!...

Ţ IV K A : P a d ab o m e! K ad d o Ċ e tak o n ek o o tm en iji u
p o setu , p a se u razg o v o ru n asm ejem , a m en e ĉisto
sramota.

Ĉ E D A : S asv im !

Ţ IV K A : N e zn am sam o , d a l' b i lep o stajalo d a i s d esn e


strane napravim jedan zub?

Ĉ E D A : T o b i lep o b ilo zb o g sim etrije.

Ţ IV K A : N ik o m e n a telefo n u n ije traţio?

Ĉ E D A : Jeste. N ek i d r N in k o v ić.

Ţ IV K A : Je l'rek o d a će d o ći?

Ĉ E D A : Jeste.

Ţ IV K A : B aš d o b ro !

DARA: Ko ti je to opet?

Ţ IV K A : S ek retar M in istarstv a sp o ljn ih p o slov a. D aro ,


d ete, o d n esi, b o g a ti, tu h aljin u , m etn i je u o rm an . Ĉ ek aj,
p o n esi i šešir. (skida) I o n ak o im am sa tv o jim m u ţem d a
p ro g o vo rim reĉ-dve.

Ĉ E D A : V rlo d o b ro , i ja im am s v am a d a razg o v o rim reĉ-


dve.

DARA (uzme h a ljin u sa sto lice i šešir p a o d la zi).

IV
Ţ IV K A , Č E D A

Ĉ E D A (kad su ostali sami): Ja sam se rešio , m ajk a, d a


definitivno uredim stvar.

Ţ IV K A : V rlo d o b ro , a i ja sam se b aš rešila d a d efin itivn o


uredim stvar.
Ĉ E D A : Ja sam , d ak le, rešio d a v i jo š d an as razg ovarate sa
ocem...

Ţ IV K A : Ĉ ek aj, ĉek aj d a ja p rv o teb i k aţem šta sam ja


rešila. Ja sam , v id iš, d rag i m o j zete, rešila d a u zm em m o ju
ćerk u n atrag .

Ĉ E D A : K ak o d a je u zm ete n atrag ?

Ţ IV K A : T ak o , d a se ti lep o p lju ck i izv u ĉeš iz o v e k u će i


d a o stav iš ţen u .

Ĉ E D A: Kako, molim vas?

Ţ IV K A : P a tak o d e, što se išĉu Ċ av aš? D a n ap ustiš ţen u i


ona tebe da napusti.

Ĉ E D A : T ak o . A zašto to , m o liću ?

Ţ IV K A : T ak o ! N ije o p a za teb e. O n a je sad a sasv im


d ru g o n ešto n ego što je b ila k ad a si je u zeo za ţen u .

Ĉ E D A : Je l'ts? G le, m o lim vas, ko bi to reko?!

Ţ IV K A : I o n a sad m o ţe d a n aĊ e m n o g o b o lju p rilik u n eg o


što si ti!

Ĉ E D A : K ak o , m o lim ?... R ecite to jo š jed an p u t.

Ţ IV K A : A m a, šta se ti tu v azd an išĉu Ċ av aš? M o g u d a


n aĊ em za n ju b o lju p rilik u , p a eto ti.

Ĉ E D A : T ak o ! E , sad razu m em !

Ţ IV K A : P a n em a tu , b rate, šta d a se b u n iš. E v o , razm isli


sam , šta si ti i k o si ti: jed n a o b iĉn a v u cib atin a...

Ĉ E D A (u vreĎ en ): G o sp o Ċ o m in istark a!...

Ţ IV K A : A m a d e, m i o v o razg o v aram o p rijateljsk i i


fam ilijarn o , i ja teb i to sasv im fam ilijarn o k aţem d a si
vu cib atin a. Jer, eto , šta si ti sv ršio — n išta. N iti im aš
šk o le, n iti zn aš jezik e; trip u t si d o sad o tp u štan iz slu ţb e.
Zar nije?

Ĉ E D A : D o zv o lite...

Ţ IV K A : H o ćeš d a k aţeš: k ad si tak av , što sm o d ali d ete


za teb e? E p a tak o , v id iš, zak aĉio si se za n ju , a m i tad a
n ism o b ili b o g zn a šta, a d ev o jk a zam ak la u g o d in e a
zaćo rila, p a eto tak o slu d o v asm o . B ilo što je b ilo , šta ćeš
mu, ali — ak o se stv ar m o ţe p o praviti, treba je popraviti.

Ĉ E D A : A m a, k o g a d a p o p rav ite?

Ţ IV K A : T eb e n e, n e b o j se! ... N eg o stv ar... Z ato sam ja i


smislila da mi tebe najurimo.

Ĉ E D A : T ak o ! A to ste v i sm islili?

Ţ IV K A : Ja, d ab o m e! T eb e d a n aju rim o , a D aru d a u d am o


k ao što jo j p riliĉi.

Ĉ E D A : D iv an p lan . Istin a, raĉu n je n ap rav ljen b ez


k rĉm ara, ali sv ejed n o . A šta b i v i, g o sp o Ċ o m in istark a,
rekli kad bi vam ja rekao da ne pristajem na sve to?

Ţ IV K A : P a ti, ak o si p am etan ĉo v ek , i ak o zrelo razm isliš,


u v id ećeš i sam d a je o v ak o za teb e b o lje. M o g ao b i ĉak d a
d o b iješ k lasu , ak o se lep o i fam ilijarn o sp o razu m em o .

Ĉ E D A : Ja n e p ro d ajem ţen u za jed n u k lasu .

Ţ IV K A : P a d o b ro d e, k ad si b aš zap eo , n ek a b u d e d v e
klase.

Ĉ E D A : A m a, k ak o v i to , k ao d a sm o n a v ašaru? M o lim
vas, recite vi meni, mislite li v i o zb iljn o sv e o v o što
govorite?...

Ţ IV K A : P a o zb iljn o , d ab o m e! O v aj zu b n i lek ar, k o d k og a


sam n am eštala zu b , p rim io se za p ro v o d ad ţiju i v eć je
razg o v arao sa ĉo v ek o m .

Ĉ E D A : Im a, k ak o to , k o d m en e ţiv o g , p a v eć razg o v arate


s ĉo v ek o m ?

Ţ IV K A : B o g a m i, p rav o d a ti k aţem , n eću ja za tv o ju


ljubav da ispustim ovako lepu priliku.

Ĉ E D A : G le'te, m o lim v as! A sm e li se b ar zn ati k o je taj


b u d u ći zet?

Ţ IV K A : P o ĉasn i k o n zu l.

Ĉ E D A : K ak o?

Ţ IV K A : T ak o , p o ĉasn i k o n zu l N i... Ĉ ek aj, m o lim te. (vadi


iz ta šn e jed n o ced uljče i čita ) P o ĉasn i k o n zu l N ik arag u e.

Ĉ E D A : G o sp o d e bo ţe, k o v am je to o p et?

Ţ IV K A : Ĉ o v ek iz d ip lo m acije i o n ak o o d red a, k ao što i


p riliĉi jed n o j m in istarsk o j ćerk i.

Ĉ E D A : E , to m i je m ilo ! A šta je in aĉe taj N ik arag u a?

Ţ IV K A : K o j' N ik arag u a?

Ĉ E D A : P a taj v aš b u d u ći p o ĉasn i zet?!

Ţ IV K A : K ak o šta je, p a k o n zu l!

Ĉ E D A : A m a, p o ĉasn i k o n zu l. N e m o ţe se tek o d to g a
ţiv eti. K o je jo š o d p o ĉasti ţiv eo? O n m o ra im ati n ek o
zanimanje? ...

Ţ IV K A : P a in aĉe je k o ţarsk i trg o v ac.

Ĉ E D A : U f, ala to n ešto sm rd i!

Ţ IV K A : N eg o k ao ti, što n iti sm rd iš n iti m irišeš. K am o


sreće d a si ti k o ţarsk i trg o v ac!

Ĉ E D A : O n o , k ak o v ašem R ak i treb aju sv ak e n ed elje n o v a


p en d ţeta, b ilo b i d o sta d o b ro .

Ţ IV K A : G led aj ti sv o ja p en d ţeta!

Ĉ E D A : A je l'te, -molim vas, smem li znati kako je ime


Nikaragui?

Ţ IV K A : A m a, k ak av N ik arag au , u b io te b o g !

Ĉ E D A : P a taj v aš zet.

Ţ IV K A : A , za n jeg a p itaš. Im e m u je R ista T o d o ro v ić.

Ĉ E D A : D ak le, R ista? E , to je lep o , to je o d ista lep o . A ,


velite, zubni lek ar p ro v o d ad ţija?

Ţ IV K A : P a jeste, o n !

Ĉ E D A : S lu šajte, p a p o ru ĉite p ro v o d ad ţiji d a d o Ċ e k m en i


d a p ro g o v o rim o . R ecite m u v rlo ćem o se lak o sp o razu m eti
jer smo od istog zanata, i ja znam da vadim zube.

Ţ IV K A :T i?

Ĉ E D A : O , te jo š k ak o ! P red n jak e v ad im p o n ek oliko


odjedanput, a kutnjake po jedan, ali kad jedan izvadim,
sv e o stale zalju ljam . P a zato b aš i k aţem , recite v ašem
zu b n o m lek aru n ek d o Ċ e k m en i.

Ţ IV K A : N ije p o treb n o , jer stv ar je v eć p o tp u n o u reĊ en a.


D an as će v eć d o ći m lad o ţen ja n a v iĊ en je sa d ev o jk o m .

Ĉ E D A : A m a, k o jo m d ev o jk o m ?

Ţ IV K A : P a sa tv o jo m ţen o m .

Ĉ E D A : I d o ći će o v am o N ik arag u a d a je g led a?
Ţ IV K A : R azu m e se!

Ĉ E D A : E , to je lep o ! S lu šajte, p a treb a k azati d ev o jci d a


se o b u ĉe. A , šta m islite, treb a li i ja d a se o b u ĉem ?

Ţ IV K A : A m a, šta ćeš m i to ? U d aj se ti za tv o j raĉu n , ak o


ti treba, a nas ostavi na miru.

Ĉ E D A : S asv im , p rav o k aţete, ja ću se u d ati za sv o j raĉu n !


(ščep a šešir) Ja ću v as zv ati u sv ato v e! (ode naglo)

V
Ţ IV K A , sam a

Ţ IV K A (p rila zi telefo n u ; va d i iz ta šne jed n u ced u lju n a


kojoj je za p isa n d otičn i telefo n ski b ro j):... Je l' to
centrala?... Dajte mi, molim vas (gleda u cedulju) 5872....
alo ... Je l'to fo to g raf P ešić?... V i ste?... O v d e je g o sp a
Ţ iv k a m in istark a. Je l'te m o lim v as, n isam v as n i p itala,
k ad će b iti g o to v e slik e? ... T ak o .... a n e m o ţe ran ije?... A l'
g led ajte, m o lim v as, ak o p o traţi k o ji stran i list, m o ju
fotografiju, pa da bude lepo. Znate kako je to za
inostranstvo!...

VI
Ţ IV K A , U Č IT E L jIC A . R A K A

U Ĉ IT E L jIC A (matora devojka u sako-ko stim u , p o d šiša ne


ko se s n a o ča rim a n a n o su , o na isp a da u zb u Ď en a iz so b e)

RAKA (d o la zi za u čiteljico m ).

U Ĉ IT E L jIC A : P fu j! P fu j! Š o k in g?! ...

Ţ IV K A : Š ta je, zab o g a?! ...

U Ĉ IT E L jIC A : N em o g u će, n em o g u će, g o sp o Ċ o , rad iti sa


o v im ĉo v ek o m . T o je n ev asp itan o i b ezo b razn o d erište, d a
ja prosto ne mogu v iše d a p o d n esem .
Ţ IV K A : A li šta je, zab o g a?

U Ĉ IT E L jIC A : Izv o lite, p itajte g a. M en i je o d v ratn o i d a


v am k aţem šta je taj ĉo v ek k ad ar d a k aţe!

Ţ IV K A (Raki): G o v o ri! Š ta si jo j k azao?

RAKA (o n je o b u čen u b elo m o rn a rsko o d elo sa kra tkim


nogavicama te mu se vide gola kolena): B aš n išta!...

U Ĉ IT E L jIC A : N o ! E to v eć p relazi sv e g ran ice. N e b ih


n ik ad in aĉe, al' m o ram reći, zam islite, o p so v ao m i m ater.

Ţ IV K A : N esrećn i sin e, zar u ĉiteljici en g lesk og jezika da


p su ješ m ater?

RAKA: Nisam!

Ţ IV K A : Jesi, n esrećn iĉe; jesi u b io te b o g d a te n e u b ije! I


zašto d a jo j p su ješ m ater? Z ar o n a teb e u ĉi i v asp itav a, a ti
d a jo j p su ješ m ater? Z ašto , 'ajd e k aţi m i zašto ?

RAKA: Pa kad ona mene tera da izgovorim deset puta


reĉ: »rešo n s lajzejšn «!

Ţ IV K A : P a izg o v o ri? ...

R A K A : Jes', izg o v o ri. M isliš ti lak o je to . 'A jd n ek a o n a


k aţe d eset p u ta: » T u re b u re v alja. b u la T u re g u ra; n iti
T u re b u re v alja, n iti b u la T u re g u ra!« 'A jd 'n ek a izg o v o ri
to deset puta, pa evo ja pristajem keka mi opsuje i oca II
majku.

U Ĉ IT E L jIC A : P fu j!

Ţ IV K A : M arš, sto k o jed n a! Z ar je za teb e v asp itan je! I ja


jo š siro ta h o ću d a p au ĉi en g lesk i d a b i se m o g ao ig rati sa
decom engleskog konzula, a on, kakav je, mogao bi
opsovati oca II samome engleskome konzulu. Napolje,
b itan g o , v u ci m i se isp red o ĉiju !...
RAKA (izla zeći): Zar sam ja lud da krham vilice sa tim
tvojim engleskim jezikom? (ode)

Ţ IV K A (u čiteljici): Izv in ite g o sp o Ċ ice, m o lim v as. D o Ċ ite


vi sutra opet.

U Ĉ IT E L jIC A (buni se): A h , n em o g u će je rad iti s tim


ĉo v ek o m .

Ţ IV K A : A m a d o Ċ ite v i sam o , a taj će ĉo v ek v eć d o b iti


svoje.

U Ĉ IT E L jIC A : 'A jd e! S lu ţb en ica! (odlazi)

VII
Ţ IV K A D A R A

Ţ IV K A (ode levim vratima): Daro! (ja če) Daro!

DARA: (dolazi): Š ta, Ĉ ed a o tišo ?

Ţ IV K A : D a, o tišao ! U red ila sam stv ar sa n jime.

DARA: E, kako?

Ţ IV K A : S ao p štila sam m u d a je p o d d an ašn jim d an o m


razrešen d u ţn o sti.

D A R A : K ak v e d u ţn o sti?

Ţ IV K A : P a d u ţn o sti m u ţa.

D A R A : Ja te n išta n e razu m em . O tk ak o si m in istark a, ti


sv e n ek im zv an iĉn im jezik o m g o v o riš. O d ĉeg a si g a
razrešila?

Ţ IV K A : R ek la sam m u d a o d d an as n ije v iše tv o j m u ţ.


E to ti, je l' razu m eš sad?

D A R A : K ak o?!... A zašto ?
Ţ IV K A : Z ato što se jav ila jed n a v rlo lep a p rilik a za teb e.

DARA: Kakva prilika, pobogu, majka?!...

Ţ IV K A : O d liĉn a. Ĉ o v ek o d red a, k ao što i p riliĉi. P o ĉasn i


k o n zu l! N i... n e m o g u d a se setim ĉiji je k o n zu l; ali za
teb e je sv ejed n o . In aĉe, R ista T o d o ro v ić, trg o v ac.

D A R A : B o ţe, m ajk a, p a zar ja n isam u d ata!?

Ţ IV K A : Jesi, al'to ćem o d a izb rišem o . Z ar n e v id iš i sam a


d a o n n ije p rilik a za teb e? N ik o i n išta, ĉo v ek k o m e je
jedino zanimanje: zet.

D A R A : O n je ĉin o v n ik , m ajk a!

Ţ IV K A : M o rs, k ak av ĉin o v n ik ! Ĉ as u slu ţb i, a ĉas


n ap o lje. Jesm o li trip u t d o sad trĉali za n jeg a d a g a
sp asav am o ? N eg o tak o , zaćo rila si se, a mi popustili, pa
sad trljam o g lav u o d b rig e. D o b ro , što sm o d o sad trp eli,
p ije n am se m o g lo d ru k ĉije p a sm o trp eli. A li sad , b o g a
m i, m o ţe n am se, p a n e m o ram o v iše d a trp im o .

D A R A : M am a, zab o g a, m am a, šta ti g o v o riš! A p itaš li ti,


boga ti, mene: pristajem li ja?

Ţ IV K A : P a n e p itam te. Ĉ ek am d a v id iš n ajp re


m lad o ţen ju , p a ću o n d a d a te p itam .

D A R A : A m a, o stav ite se v i m lad o ţen je. P itajte v i n ajp re


p ristajem li ja d a n ap u stim m u ţa.

Ţ IV K A : P a k ad n ije za teb e p rilik a...

DARA: A bio je, je li, prilika kad nisam bila ministarska


ćerk a?

Ţ IV K A : N ije n i o n d a.

DARA: Za -mene jeste.


Ţ IV K A : A ti g a u v ij u p am u k p a g a m etn i p o d jastu k i
ĉu v aj g a. M en i n e treb a, i d a zn aš, o d d an as n ije v iše m o j
zet.

D A R A : A l'je m o j m u ţ!

Ţ IV K A : T ak o ti b o g a, zar ti o d ista n e b i napustila tu


vucibatinu?...

D A R A : S am o u slu ĉaju k ad b i zn ala d a m e v ara.

Ţ IV K A : P a v arate!

D A R A : K o to k aţe?

Ţ IV K A : P a, m u šk o je, m o ra d a v ara ţen u . T ak o je to o d


boga.

DARA: Kad bih to znala!

Ţ IV K A : E , p a n ek sm o ţiv i i zd rav i, p a ćeš zn ati i to !

DARA: Do god se ne uverim, ne verujem, pa eto ti!

Ţ IV K A : E p a u v erićeš se!

DARA (u d a ri u p la č): To nije istina, to vi samo tako


k aţete!

Ţ IV K A : G le sad , a što p laĉeš?

DARA: Nije nego da se smejem posle ovakvog razgovora.


P laĉem , d ab o m e d a p laĉem . (o d e u so b u p la ču ći)

VIII
Ţ IV K A , A N K A , P E R A

ANKA (na vratima): Moli vas Pera pisar da ga progonite.

Ţ IV K A : N ek a u Ċ e?...
ANKA (p o vla či se i p ro p u sta g . P eru ).

Ţ IV K A : Izv o lite!

PERA PISAR (na vratima): Dozvoljavate li?

P E R A : S v ratio sam sam o ak o b i g o sp o Ċ a m in istark a


trebala kakve usluge?

Ţ IV K A : H v ala. Z asad b aš n išta.

P E R A : I h teo sam d a zam o lim g o sp o Ċ u m in istark u d a m e


n e zab o rav i. Ja n išta v iše n e traţim n eg o to d a m e g o sp o Ċ a
ministarka ne zaboravi.

Ţ IV K A : N eg o , v id iš, sad m i b aš p ad e n a p am et! V i zn ate


moga zeta?

PERA: Kako ga ne bih znao, poznajem ga vrlo dobro.

Ţ IV K A : P a lep o , d a li zn ate što g o d on ak o b liţe o n jem u ?


N a p rim er: d a li im a k ak v u ţen sk u s ko jo m je o n ak o ....
k ak o d a k aţem ... p a d e, o n ak o?...

PERA: To ne zn am , g o sp o Ċ o !

Ţ IV K A : A m a, k ak o d a n e zn ate, to m u šk i m eĊ u so b o m
moraju znati.

P E R A : Izv in ite, ali ja n e sp ad am u te m u šk e što


m eĊ u so b n o zn aju te stv ari.

Ţ IV K A : P a ip ak , m o rali b i b ar ĉu ti što g o d?

P E R A : V eru jte m i, g o sp o Ċo m in istark a, n isam n i ĉu o , a


pravo d a v am k aţem , ja i n e v eru jem d a je o n tak av .

Ţ IV K A : A m a, n em o jte v i »n e v eru jem d a je tak av «. A


k ak av će d a b u d e n eg o tak av ! Z ar n ik ad n iste ĉu li m a šta
tako o njemu?
PERA: Nisam, boga mi!

Ţ IV K A : N e m o g u p ro sto d a v eru jem !

P E R A : P a p rav o d a v am k aţem , g o sp o Ċ o : o n je d o sad b io


sam o siro m ašn i ĉin o v n ik , m ala p lata, a zn ate k ak o je,
ţen sk e k o štaju , p a k u d b i tu siro m ašan ĉin o v n ik sa m alo m
p lato m , b aš i k ad b i h teo?

Ţ IV K A : P a to v i k ao d a h o ćete d a k aţete, k ad ĉin o v n ik


im a m alu p latu , m o ra d a b u d e v eran m u ţ. E , to nije istina!

P E R A : P a n e k aţem m o ra, im a ih d ab o m e II sa m alo m


platom pa se opet nekako spomognu.

Ţ IV K A : K ak o se spo m o g n u?

P E R A : B o ţe m o j, šta zn am ja, n isam n ik ad b io tak av , al'


znam za druge.... tako spomognu se.

Ţ IV K A : A m a, k ak o se sp o m o g n u?

PERA: Pa tako eto.... Izvinite me, nezgodno mi je da


govorim takve stvari pred vama.

Ţ IV K A : A m a, g o v o rite, d e!

PERA (sn eb iva ju ći se): P a tak o ... n a p rim er, ak o u k u ći


im a m lad e slu ţav k e, ili tak o n ešto ... jer sa m alo m
platom...

Ţ IV K A (u d a ri se ša ko m p o čelu ): P a razu m e se! V id iš,


n ik ad se n a to n e b ih setila! P a, razu m e se! E b aš v am
hvala, dali ste mn dobru ideju.

P E R A : Ja sam srećan , sam o ak o sam v am u ĉin io u slu g u ,


m a k ak v u u slu g u . V i m e, je l'te, n ećete zab o rav iti?

Ţ IV K A : N e b rin ite!

PERA: Vi ste upamtili moje ime: Pera pisar iz


administrativnog odeljenja. (kla n ja ju ći se o d la zi)

IX
Ţ IV K A , A N K A

Ţ IV K A (zvoni)

ANKA (dolazi): Molim.

Ţ IV K A : O d ite o v am o , m alo b liţe!(m eri je zn a la čki o d


glave do pete)

A N K A : Š to m e to , g o sp o Ċo , tak o p o sm atrate?

Ţ IV K A : R eći ću v am . K aţite v i m en i, A n k a, k ak o v i
o n ak o sto jite p rem a m u šk arcim a?

A N K A : B o ţe m o j, o tk u d ja zn am k ak o sto jim !

Ţ IV K A : H tela sam d a v as p itam , d a li v as o n ak o lak o


n atrĉe m u šk i?

A N K A : P a, k ak o d a v am k aţem , g o sp o Ċ o , m u šk i su
m u šk i, o n i n atrĉav aju u o p šte lak o .

Ţ IV K A : P a jeste. I zato b aš n ešto m islim :

v i b i, A n k a, m o g li d a m i u ĉin ite jed n u v elik u u slu gu za


koju bih vas ja bogato nagradila.

A N K A : Z ašto m e, g o sp oĊ o ! A k ak v u u slu g u?

Ţ IV K A : P a to ... d a n atrĉi m o j zet n a v as.

ANKA: Iju! ...

Ţ IV K A : A m a, o stav ite v i »iju «, isto recite m i m o ţe li to


da bude?

A N K A : A li, zab o g a, g o sp o Ċ o , o tk ud ja, n isam ja tak v a.


Ju , k ak o b i ru ţn o m išljen je im ate o m en i!
Ţ IV K A : E , ak o m i to sv ršite, o n d a, d a zn ate, im aću lep o
m išljen je o v am a.

A N K A : Ju , k ak o b ih ja to , v aš je zet ţen jen ĉo v ek !

Ţ IV K A : P a ţen jen , d ab o m e, d a n ije ţen jen , n e b ih v am ja


to ni govorila.

A N K A : Ja n e zn am , g o sp o Ċ o , d a li v i to m en e k u šate ?

Ţ IV K A : A m a, šta im am d a v as k u šam ? P o treb n o m i je to ,


p a eto ti. I d a zn ate, A n k a, ak o m i to svršite, d o b ićete d v e
klase.

ANKA: Ju, kakve klase?

Ţ IV K A : A m a n ije, p o m ela sam se. D o b ićete p o v išicu


p late i n ateraću m o g m u ţa d a v am iz K lasn e lu trije d a
hiljadu dinara na privredne ciljeve.

ANKA: Ala bi to lepo bilo!

Ţ IV K A : A šta m islite, h o će li o n d a n atrĉi?

A N K A : P a n e zn am , ali zn ate k ak o se k aţe: sv i su m u ški


jednaki.

Ţ IV K A : P a d ab o m e!

A N K A : S am o , m o lim v as lep o , k aţite v i m en i d a zn am


šta v i zah tev ate o d m en e, šta ja treb a d a rad im , d o k le
sm em ići?

Ţ IV K A : Id ite d o k le h o ćete, što se m en e tiĉe. Z a m en e je


glav n o d a v i n am am ite m o g a zeta u v ašu so b u i d a g a ja
k o d v as zateĉem .

A N K A : D a g a zateĉete? Ju , g o sp o Ċo , al'ja tu m n o g o
reskiram.
Ţ IV K A : Š ta resk irate k o g Ċ av o la?

A N K A : K ak o d a n e, zab o g a. Izaći će p o sle d a sam ja


k riv a i sv e će se n a m en e sru ĉiti.

Ţ IV K A : To ne brinite vi, to je moja briga.

A N K A : A n išta v iše n e traţite, sam o d a d o Ċ e u m o ju


sobu?

Ţ IV K A : O n o , d o b ro b i b ilo ak o b i m o g li d a u d esite d a
sk in e k ap u t, d a g a zateĉem b ez k ap u ta.

ANKA: Samo kaput?

Ţ IV K A : P a n eg o šta jo š?

ANKA: Pa to je bar lako, nalo ţiću p eć.

Ţ IV K A : Z ar sad , ap rila m eseca?

A N K A : B aš zato ! D ak le, n išta n e traţite n eg o d a d o Ċ e u


m o ju so b u i d a sv u ĉe k ap u t?

Ţ IV K A : T o je d o v o ljn o za m en e.

A N K A : A l'jo š jed an p u t d a v as zam o lim , g o sp o Ċ o , d a n e


isp ad n e p o sle k ao d a sam ja p reo tim ala m u ţa m ladoj
g o sp oĊ i, p a n a m en i d a se skrhaju kola.

Ţ IV K A : A m a, k azala sam v am , n e b rin ite.

A N K A : A k o se m lad a g o sp o Ċ a n alju ti n a m en e?

Ţ IV K A : U o v o j k u ći jed in o ja im am p rav a d a se lju tim i


niko drugi.

A N K A : P a d o b ro , n ajzad , ak o je v aša v o lja...

Ţ IV K A : A n ad ate li se d a ćete u sp eti?

A N K A : B o ţe m o j, n e b ih v am to m o g la u n ap red reći.
N ad am se, jer, zn ate k ak o je, lju d i lak še p o p u štaju no
ţen sk e.

Ţ IV K A : S am o , razu m e se, sv e to m o rate tak o u ĉin iti d a se


n e p rim eti d a je n am ern o . I jo š n ešto : p o treb n o je što p re,
što je m o g u će p re.

A N K A : R aĉu n ajte n a m en e, g o sp o Ċ o , što g o d m o g u


u ĉin iću .

Ţ IV K A : E . 'ajd e, b o g a v am , p a m i jav ite.

A N K A : H o ću , g o sp o Ċ o ! (odlazi)

Ţ IV K A , V A S A

Ţ IV K A (zadovoljno seda u fotelju).

UJKA VASA (dolazi spolja): D o b ar d an , Ţ iv k a.

Ţ IV K A : O , to si ti, V aso , o tk u d ti?

V A S A : K ak o o tk u d ja? P a k o će d a ti d o Ċ e ak o n eću ja?


B aš sad u z p u t sretn em g o sp a V id u , p rija-Draginu
sv ek rv u , p a m i v eli: »A što ste se v i tak o p o n eli,
g o sp od in e V aso , zato v aljd a što ste m in istarsk a fam ilija!«

Ţ IV K A : A šta im aš ti d a se p o n eseš?

V A S A : E , p a k ak o šta im am ! U jak sam ti, n ajb liţi sam ti,


p a d ab o m e i m en e zb o g teb e ĉestv u ju. Z n aš li, Ţ iv k a,
sed im o tak o u k afan i, p a ja u stan em p a k aţem : »O d o h ja
m alo d o m o je sestriĉin e, m in istark e, n a jed n u k afu !« A
oni oko sto la sv i sk id aju k ap u . »3 b o g o m , g o sp o d in -
V aso !« — »P rijatn o , g o sp o d in -V aso !« — H o ćem o li se
videti sutra, gospodin-V aso?« A m en i, p rav o d a ti k aţem ,
milo i onako prijatno mi kao da me neko golica po trbuhu.

Ţ IV K A : P a jest, m o ţe d a b u d e p rijatn o ! V A S A : A ma,


o tk ad ja ĉek am d a n ek o iz n aše fam ilije o n ak o ... k ak o d a
k aţem ... d a o d sk o ĉi, b rate, d a se ĉu je, d a se v id i i d a se
proslavi. Zar tolika familija pa niko, gde bi to bilo! Mislio
sam p re d a će o d sk o ĉiti Jo v a p o p -Arsin. Bio je bistro dete
i imao je onako n eĉeg g o sp o d sk o g n a seb i. I sećam se b aš,
u v ek sam g o v o rio : »O v aj će n aš Jo v a d alek o d a d o tera!«
Ali on, sto, ode na robiju. — Pa onda polagali smo velike
pade i na Hristinu, tetka-Dacinu. Bila je lepa i nekako
ro Ċ en a za v elik u g o sp o Ċu . I lep o je u ĉila šk ole, ali —
p o m ete se n ek ak o . D ev eti jo j m esec p ao b aš u v rem e k ad
je treb ala d a p o laţe m atu ru . I p o sle to g a g o to vo d a d ign em
ru k e, k ad jed n o g dan a ti o d sk o ĉi i u sk o ĉi u m in istark e.
A lal jo j v era, Ţ iv k i, rek o sam m o jo j K ati. K aţem ja d a
n ek o iz n aše fam ilije mora da ode visoko.

Ţ IV K A : P a jeste, sam o n e v id im šta im a o d to g a fam ilija


što sam ja m in istark a?

V A S A : B o ţe, Ţ iv k a, k ak o to g o v o riš; p a zar ti n e m isliš


m alo d a p o g led aš i n a sv o ju fam iliju ?

Ţ IV K A : K ak o d a p o g led am ?

V A S A : T ak o , d a je zb rin eš! P a zašto si postala ministarka,


ak o n ećeš sv o ju fam iliju d a zb rin eš? N ije d a k aţem d a je
to n ek a v elik a b rig a i d a se n e m o ţe. N ik o g a n em aš k o ji b i
m o g ao b iti d rţav n i sav etn ik , ili v lad ik a, ili tak o n ešto ;
n eg o sv e tak o n ešto , sitn e ţelje, sitn i zah tev i, p a je p rav o,
Ţ iv k a, d a ih zb rin eš.

Ţ IV K A : T am an , g d e ću ja to lik o n jih zb rin u ti!

V A S A : N em o j tak o , Ţ iv k a, slu šaj ti m en e što ti k aţem .


Jer u p am ti o v o : n ik o te n a sv etu k o m o ţe tak o o crn iti k ao
fam ilija; n ik o te n a sv etu n e m o ţe n ag rd iti i o lajati k ao što
m o ţe fam ilija. K aţu : o p asn o je k ad ko g a d o ĉep aju
novine;more kakve novine, nisu one ni izdaleka tako
o p asn e k ao fam ilija. Z ato , zn aš, b o lje je d o b ro sa
familijom. Pa, naposletku, i red je. Svaki ministar zbrine
n ajp re sv o ju fam iliju , p a tek o n d a d rţav u . P a, n ap o sletk u,
i p reĉa m u je fam ilija o d d rţav e.

Ţ IV K A : A m a, zar ti m isliš, b o g a ti, d a ja celu n ašu


familiju uzmem na vrat?

VASA (vadi jednu cedulju): P a i n em a n as b aš tak o


m n o g o . E v o , ja sam n ap rav io i sp isak , p a n em a n as v iše
od devetnaest.

Ţ IV K A : K ak v ih d ev etn aest, p o b o g u , V aso , p a to ĉitav a


vojska! Koga si, boga ti, sve upisao?

VASA: (čita ): Tetka Savka.

Ţ IV K A : E , v eć ta tetk a S av k a, p o zajm ila m i d v esta d in ara


p a m i se o v d e p o pela. V ratiću jo j tih d v esta d in ara, p a eto ,
to je d o sta za n ju u ĉin jen o .

VASA (čita ): Prija Soja.

Ţ IV K A : N ju b riši. O n a je rek la za m en e d a sam alap aĉa.

V A S A : P a n em o j tak o , Ţ iv k a; to je rek la p re, d o k n isi b ila


m in istark a, a sad , ev o ja te u v erav am , n e b i tak o n ešto za
ţiv a b o g a k azala. A p o sle i n em o j tak o d a m eriš reĉi u
familiji. Eto i ti si za mene pre rekla da sam kafanski
k lu p od er i lo p u ţa, al'v id iš — ja to nisam primio k srcu.
N isam ti, istin a, zb o g to g a d o lazio u ku ću , ali ĉim si
p o stala m in istark a, ja sam p rv i d o ju rio d a ti ĉestitam .

Ţ IV K A : A k o g a si jo š zap isao?

VASA: Tetka Daca i n jen a ćerk a H ristin a.

Ţ IV K A : Je l'o n a što je p o lo ţila m atu ru?

VASA: Jeste.

Ţ IV K A : P a šta o n a h o će? P o lo ţila je isp it, p a n ek a jo j je


na zdravlje.
VASA (čita ): Jova Pop Arsin.

Ţ IV K A : T o je o n aj s ro b ije?

VASA: Jeste. (čita ) P era K alen ić.

Ţ IV K A : K o ti je to o p et?

V A S A : Ja g a n e p o zn ajem , ali o n k aţe d a n am je ro d ...

Ţ IV K A (ponavlja u sebi): P era K alen ić? P rav o d a ti


k aţem , n ik ad n isam ĉu la d a n am je n ek i P era K alen ić ro d .

V A S A : N i ja Ţ iv k a, ali o n v eli: »U jk a-V aso , m i sm o ro d .«

Ţ IV K A : A m a, je l' to rod otkako sam ministarka, ili je i


ranije bio?

V A S A : N ik ad g a ran ije n isam n i ĉu o n i v id eo .

Ţ IV K A : P a d o b ro , u jk a-V aso , šta ti h o ćeš sad sa tim


spiskom?

V A S A : P a d a ih p rim iš, Ţ iv k a.

Ţ IV K A : K o g a?

V A S A : P a fam iliju . D a ih p rim iš d a ti sv ak i k aţe svoju


ţelju i d a v id im o šta m o ţe d a se u ĉin i. S v i se ţale k ak o su
ti d o lazili p a n ećeš d a ih p rim iš.

Ţ IV K A : A m a, zar ceo taj sp isak d a p rim im ? P a to m i


treba deset dana samo na to, a imam toliko posla da
n em am k ad n i ĉestito d a ru ĉam .

VASA: A trebalo bi da ih p rim iš. A k o n e m o ţe d ru k ĉe, a


ja, ak o h o ćeš, d a ih sk u p im , p a sv e n ajed an p u t d a ih
p rim iš. E to to ak o h o ćeš?

Ţ IV K A : P a to b i jo š i m o g lo . S am o d a se o n i n e n aĊ u
u v reĊ en i što ću tak o u g o m ili d a ih p rim im ?

V A S A : A m a, reći ću ja n jim a: zasad n e m o ţe d ru k ĉije. A


ti ćeš d o cn ije, d o k o d u jm i n av ala, d a ih p rizo v eš k o j'p u t.

Ţ IV K A : P a eto , n ek d o Ċ u su tra p o p od n e.

V A S A : D o b ro , su tra! E b aš ti h v ala, Ţ iv k a. N e m o g u p a
m iru d a p ro Ċ em o d n jih . Z n aš, ja sam ti k ao n ajb liţi, p a
o n i sv e m en e: Š ta je, u jk a-Vaso, zar se Ţ iv k i n e m o ţe n i
p rići? O k up ili m e k ao d a sam ja m in istark a. O d o h , ev o iz
o v ih sto p a, d a ih sv e o b iĊ em p d a im u reĉem sastan ak .
Dakle, tako neka bude, za sutra?

Ţ IV K A : Jeste! ...

V A S A : T o je n ajb o lje. Isk u p iću ih ja sv e, celu fam iliju , p a


ti u ĉin i sv e što m o ţeš, a ak o n e m o ţeš, a ti o b ećaj: zn aš
k ak o je, i o b ećan je je k o j p u t d o sta. E , 'ajd e p o zd rav i D aru
i zeta. D o v iĊ en ja! (ode)

XI
Ţ IV K A , N IN K O V IĆ

ANKA (p o što je V a sa o tiša o , u no si ka rtu ).

Ţ IV K A (čita ): A , g o sp od in N in k ov ić? N ek a izv o li.

ANKA (p ro p u šta N in ko vića , a o n a se p o vla či).

N IN K O V IĆ (ispeglan, izbrijan, napudrovan; na nogama


b ele ka m a šn e, n a ru ka m a ru ka vice, u ru p i o d ka pu ta
cvet): Ljubim ruke, milostiva! (ljubi joj ruku) Bio sam
slo b o d an , n a v aš p o ziv ...

Ţ IV K A : B aš v am h v ala! Izv o lite sed ite! Ja sam vas


uznemirila...

N IN K O V IĆ : V elik a ĉast za m en e!
Ţ IV K A : H tela sam d a v as zam o lim za jed n u u slu g u .

N IN K O V IĆ : N a m en e m o ţete, g o sp o Ċ o ,. sa p o u zd an jem
raĉu n ati. Ţ e sv i tu ta fe a v o tr d isp o zisio n !

Ţ IV K A : K aţu d a v i zn ate sv a p rav ila... k ak o d a k aţem ...

N IN K O V IĆ : P rav ila o tm en o g d ru štv a; l b o n to n d i g ran


m o n d . O g o sp o Ċ o , o tm en o st, to je g o to v o atm o sfera b ez
k o je ja n isam k ad ar d a d išem ; o tm en o st je m o ja p riro d a.

Ţ IV K A : P a, zn ate, ja sam o b av ezn a d a p rim am . M islim ,


zn ate, d a stu p im u v eze i sa o v d ašn jim stranim
p o slan icim a, p a b ih ţelela d a u v ed em u m o ju k u ću
otmenost.

N IN K O V IĆ : T o je lep o o d v as i, v eru jte, d o b ro ste u ĉin ili


što ste se m en i o b ratili.

Ţ IV K A : P a, k azali su m i.

N IN K O V IĆ : G o sp o Ċ a D rag a, d o k je b ila m in istark a, n ije


h tela n i n ajo b iĉn iji k o rak d a u ĉin i d o k se sa m n o m n e
p o sav etu je. Ja sam jo j p rav io jelo v n ik za v eĉere, m en i d e
dine, po mojem je ukusu namestila svoj budoar, ja sam joj
u reĊ iv ao ţu rev e, ja jo j b irao to alete. Ja im am , zn ate, jed an
n aro ĉito p refin jen u k u s. Ep gu parfe.

Ţ IV K A : G le'te, m o lim v as, a ja b aš sad m islim d a p rav im


jed n u v eĉern ju h aljin u .

N IN K O V IĆ (p o sm a tra je zn a la čki): Gris nale, belo grao,


k o je p reliv a u p lav ilo v ed ro g a n eb a, k rep d e šin , sa n ešto
m alo ru ţiĉasto g a m o ţd a sam o o p erv aţen i ru k av i rev er ili
m o ţd a d ţep o v i u to n u ... N e zn am , v id ećem o ... T ek
p o treb n o je n ešto rad i n ijan siran ja...

Ţ IV K A : Ići ćem o zajed n o k o d m o je k ro jaĉice.


N IN K O V IĆ : V rlo rad o !

Ţ IV K A : A šta m i jo š p rep o ru ĉu jete k ao o tm en o st.

N IN K O V IĆ : O h , d a... to je g lav n o — se la šo z p ren sip al.

Ţ IV K A : B aš sam d an as namestila zlatan zub.

N IN K O V IĆ : T o ste d o b ro u ĉin ili, to je šik i d aje šarm


osmehu.

Ţ IV K A : Izv o lite v i m en i sam o reći što je o tm en o i šta b i


treb alo jo š u ĉin iti. S v e ću ja to u ĉin iti.

N IN K O V IĆ : Z n ate li k o ju ig ru n a k artam a?

Ţ IV K A : Z n am ţan d ara.

NINKOVIĆ : A h ! ... V i m o rate n au ĉiti b rid ţ.

Ţ IV K A : Š ta d a n au ĉim ?

N IN K O V IĆ : B rid ţ. B ez b rid ţa se n e d a zam isliti o tm en a


d am a. N aro ĉito v i im ate n am eru d a p riziv ate i d ip lo m atsk i
k o r, a d ip lo m atsk i k o r b ez b rid ţa, to n ije d ip lo m atsk i k o r.

Ţ IV K A : (ko b a ja g i u b eĎ en a ): Pa, da!

N IN K O V IĆ : G o sp o Ċ a, razu m e se, p u ši?

Ţ IV K A : T am an ! N e m o g u ĉak n i d im d a trp im .

N IN K O V IĆ : I to , g o sp oĊ o , m o rate n au ĉiti, jer b ez


cigarete se ne da ni zamisliti otmena dama.

Ţ IV K A : Ju h , b o jim se u g u šiću se o d k ašlja.

N IN K O V IĆ : Z n ate k ak o je: o tm en o sti rad i ĉo v ek m o ra


p o g d ešta i d a p o d nese. N o b les o b liţ. I jo š n ešto , g o sp o Ċo ,
ako mi dozvolite samo da vas pitam?
Ţ IV K A : Je l'to o p et zb o g o tm en o sti?

N IN K O V IĆ : D a, g o sp o Ċo , sam o , p itan je je... k ak o d a


k aţem ... v i m i, je l' ts, n ećete zam eriti, p itan je je vrlo
delikatno. In kestion tu ta fe diskret?

Ţ IV K A : M o lim !

N IN K O V IĆ : Im a li g o sp o Ċ a lju b av n ik a?

Ţ IV K A (izn en a Ď en a i u vreĎ en a ): Kako? Ja, pa za kakvu


v i m en e d rţite?

N IN K O V IĆ : Ja sam v am u n ap red rek ao d a je p itan je v rlo


d elik atn o , ali, ak o ţelite d a b u d ete o tm en a d am a, in fam d i
mond, vi morate imati ljubavnika.

Ţ IV K A : A li ja sam p o šten a ţen a, g o sp o d in e!

N IN K O V IĆ : E k selan ! P a to je b aš o n o što je in teresan tn o ,


jer kad n ep o šten a ţen a im a lju b av n ik a, to n ije v iše
interesantno.

Ţ IV K A : N o , sam o m i jo š to treb a.

N IN K O V IĆ : Ja v as u v erav am , g o sp oĊ o , d a sam o tak o


m o ţete b iti o tm en a d am a, d am a o d p o lo ţaja, in fam d i
m o n d , ak o ig rate b rid ţ, ak o p u šite, i ak o im ate
ljubavnika...

Ţ IV K A : Ju , tešk o m en i! 'A jd e za taj b rid ţ i za to p u šen je


kako-tako, ali za toga ljubavnika...

N IN K O V IĆ : P itali ste m e i ja sam sm atrao za d u ţn o st da


b u d em isk ren i d a v am k aţem . R azu m e se, v aša je stv ar
k ak o ćete p o stu p iti. M o ţete v i b iti m in istark a i b ez b rid ţa
i b ez cig arete i b ez lju b av n ik a i u o p šte b ez o tm en o sti.

Ţ IV K A : P a d o b ro , a g o sp o Ċ a D rag a je l'o n a ig rala b rid ţ?


N IN K O V IĆ : R azu m e se! N au ĉila je!

Ţ IV K A : I p u šila je?

N IN K O V IĆ : R azu m e se.

Ţ IV K A : I... o n o?...

N IN K O V IĆ : D a, g o sp o Ċo , d a, im ala je lju b av nika.

Ţ IV K A (za b a vlja ju ći se, vrlo ra d o zn a lo ): A ko je to bio?

N IN K O V IĆ : Ja.

Ţ IV K A : V i? A je l'g o sp a N ata b ila o tm en a?

N IN K O V IĆ : Jo š k ak o !

Ţ IV K A : A k o je b io n jen?

N IN K O V IĆ : O p et ja.

Ţ IV K A : P a, k ak o to .... v i o n ak o red o m ?

N IN K O V IĆ : Ĉ im k ab in et d a o stav k u i ja dam ostavku.

Ţ IV K A : A v i ste sam o d o k je o so b a n a v lad i?

N IN K O V IĆ : P a d a, g o sp o Ċ o ! D o k je g o sp oĊ a m in istark a
n a v lad i, o n a m o ra b iti o tm en a; ĉim n ije v iše n a v lad i, n e
mora biti otmena.

Ţ IV K A : P rav o d a v am k aţem , to m i n ik ak o n e id e u
glavu.

N IN K O V IĆ : M eĊ u tim , n išta lak še o d to g a. O d sv eg a što


sam v am k azao , b rid ţ je n ajteţi. Jer šta je p u šen je —
isk ašljete se m alo p a g o to v a stv ar, a šta je lju b av n ik —
isk o m p ro m itu jete se m alo p a g o to v a stv ar, ali b rid ţ je,
v eru jte, v rlo tešk a i k o m p lik o v an a ig ra. E n ţe kompliks,
me tre distange.
Ţ IV K A : A li ja b ih , g o sp o d in e, ţelela d a o stan em p o šten a
ţen a.

N IN K O V IĆ : P a o stan ite, k o v am to b ran i!

Ţ IV K A : K ak o to »p a o stan ite«, a o v am o b rid ţ? Z ar d a


ig ram b rid ţ, p a d a o stan em p o šten a?

N IN K O V IĆ : Z ašto n e?

Ţ IV K A A m a, n ije b rid ţ. N isam to h tela d a k aţem , n eg o


m i se, p rav o d a v am k aţem , u zm u talo u g lav i p a v eć n e
zn am šta g o v o rim ! N e id e to m en i u g lav u što v i k aţete,
pa eto ti!

N IN K O V IĆ : V id ite, g o sp o Ċ o , tu n ije g lav n o im ati


lju b av n ik a rad i seb e, v eć rad i sv eta. Potrebno je da se
k o m p ro m itu jete, ak o h o ćete d a b u d ete o tm en a d am a.
Voala, sa se l prensip fopdamental!

Ţ IV K A : A li, k ak o v i to m islite d a se k o m p ro m itu jem ?

N IN K O V IĆ : P o treb n o je v eć n a p rv o m e, n ajsk o rijem


ţu ru , b ilo k o d o v e ili o n e d am e, d a p o stan ete p redmet
razg o v o ra. D a jed n a d am a, recim o , d isk retn o šap n e o n o j
d o seb e: »K o b i to rek ao za g o sp o Ċ u Ţ iv k u?« — »Š ta
zab o g a?« — d a zap ita d ru g a d am a. »N ev ero v atn o « — da
odgovori ona prva — »ali sam p o u zd an o ĉu la... zam islite
g o sp oĊ a Ţ iv k a p reo tela je g o sp o d in a N in k o v ića o d
g o sp oĊ e N atalije!«

Ţ IV K A : P a jes', tak o će d a se šap u će.

N IN K O V IĆ : A li, v rlo je v ero v atn o , g o sp oĊ o , d a će b iti i


tak v ih k o ji će v as b ran iti. »O h , ja to n e v eru jem , to n ije
m o g u će, ja p o zn ajem g o sp a-Ţ iv k u , n ije o n a tak v a!« E
v id ite, tim a što b ran e v alja zap u šiti u sta.

Ţ IV K A : K ak o? Z ap u šiti o n im a k o ji m e b ran e?
N IN K O V IĆ : R azu m e se! N jim a treb a zap u šiti u sta. R eći
ćete: k ak o? V rlo p ro sto i jed n o stav n o. D 'in m an n er b jei
sem p l! V i m o rate u lo ţiti sav sv o j tru d k o d m o g a m in istra
da mi da klasu, da mi što p re d a k lasu . Istin a, m o j m in istar
će v am k azati: p a o n je d o b io k lasu pre d v a m eseca, ali v i
mu recite: to je bilo pod starom vladom, a potrebno je i
p o d o vo m d a d o b ije k lasu . R eći ćete: a zašto ? Z ato ,
g o sp oĊ o , što b i to n ajb o lje zap u šilo usta o n im a koji bi
p o k u šali d a v as b ran e, a k ad n jim a jed an p u t zap u šite u sta,
o n d a će se šap u tati n a sv e stran e.

Ţ IV K A : P a je l' to sam o d a se šap u će i n išta v iše?

N IN K O V IĆ : S e sa! T o je sasv im d o v o ljn o ! S e sifizan !

Ţ IV K A (ra zm išlja ): — A k o je sam o d a se šap u će!... A je


l' te, molim vas, to je onako, samo za svet da budem
n ep o šten a a za seb e d a b u d em p o šten a?

N IN K O V IĆ : Z ašto n e? M o ţe i tak o? S av a o si.

Ţ IV K A : Ĉ u d n o v ata ta o tm en o st! B iv a d a su ţen e za sv et


p o šten e a za seb e n ep o šten e, a o v o sasv im n ao p ak o ! P a
dobro je l' vi i moj ljubavnik da budete?

N IN K O V IĆ : T o je, g o sp o Ċ o , stv ar v ašeg u k u sa, stv ar


v aših ... k ak o d a se izrazim , in k estio n d v o san tim an
entim!... Samo, ako me pitate za savet, bolje vam je uzeti
nekoga koji je isprakticiran.

Ţ IV K A : A m a, k ak o isp rak ticiran ?

N IN K O V IĆ : P a, recim o , ja zn am v eć sv e n aĉin e d a v as
vrlo brzo kompromitujem; pa onda ja znam toliko stvar da
razv ijem i d a jo j d am jed n u n aro ĉitu fo rm u , in fo rm
sp esial, d a n a k raju k rajev a i v i sam i p o ĉn ete o seb i rĊ av o
da mislite i najzad — e sa se la šo z p ren sip al — ĉim
k ab in et d a o stav k u, ja u m em d a p o jm im d a m i je d u ţn o st
d a i ja d am o stav k u . U o stalo m , m o ţete se rasp itati o m en i,
p a ćete, u to sam u v eren , d o b iti sam o n ajp o v o ljn ije
informacije.

Ţ IV K A : O , lju d i, šta m e sn aĊ e! D a sam ju ĉe u m rla, to n e


bi'd an as d o ţiv ela.

N IN K O V IĆ : D a, ali d a ste ju ĉe u m rli, v i n e b i d an as b ili


g o sp oĊ a m in istark a.

Ţ IV K A : I to je istin a! (p o sle ra zm išlja n ja ) Pa dobro, kako


vi to mislite?

N IN K O V IĆ : B o ţe m o j, stv ar je v rlo p ro sta. S e sem p l k o m


tu ! Š to se tiĉe b rid ţa, tu se m o rate v eţb ati; što se tiĉe
p u šen ja, i tu se m o rate v eţb ati, a što se tiĉe lju b av n ik a, tu
n em ate šta d a se v eţb ate.

Ţ IV K A : A m a, k ak o v i m en i »n em am šta d a se v eţb am « ?
M en i to izg led a k ao d a v i n ešto ru ţn o m islite.

N IN K O V IĆ : N ajb o lje b i v id eli, g o sp o Ċ o , k ak o ja mislim


sv e to d a izv ed em ak o o d m ah p reĊ em o n a stv ar.

Ţ IV K A (p restra šen o ): Na koju stvar?

N IN K O V IĆ : E v o k ak o m islim : b rid ţ, n a p rim er, m o ţete


o d su tra p o ĉeti d a u ĉite. Š to se tiĉe p u šen ja, m o ţete se sad
v eć o d m ah p o slu ţiti. (vadi tabakeru i nudi joj) A što se
tiĉe lju b av n ik a, i tu ...

Ţ IV K A : I tu se m o g u o d m ah p o slu ţiti. A m a, v i m en i
n ešto m n o g o u v ijate, p a će n a k raju k rajev a d a isp ad n e
k ao d a sam ja n ep o šten a ţen a.

N IN K O V IĆ : P ard o n , m il fo a p ard o n ! Ja n e p relazim


g ran icu sav eta k o je sam d u ţan d ati v am , ak o v i jo š u v ek
n a n jih p o laţete. A k o u tim sav etim a im a ĉeg a n eu g o d n og
za v as, ja sam g o to v d a reteriram . V i ste ţeleli d a v as
upoznam sa pravilima otmenosti...
Ţ IV K A : P a jeste... v id im i sam a, n iste v i k riv i; sam o zn ate
kako Je...

N IN K O V IĆ (d iţu ći se): Mo g u li sm atrati, g o sp o Ċ o , d a su


d alji m o ji sav eti izlišn i?

Ţ IV K A : A m a, ĉek ajte, d e! V id im ja d a to m o ra d a b u d e,
nije da ne vidim, ali znate kako je... nije to lako baciti
obraz pod noge.

N IN K O V IĆ : K ak o g o d v i ţelite?

Ţ IV K A : D o b ro . 'A jd e o d su tra, recim o , d a p o ĉn em o b rid ţ


d a u ĉim o . A za cig aretu , eto , d ajte m i. (uzme je i stavlja
na sto)

N IN K O V IĆ (odmah nudi); Molim!

Ţ IV K A : A za o n o ... je l'n e m o ţe to m alk o p o ĉek a.?

N IN K O V IĆ : A k o n em ate h rab ro sti, n ajb o lje je i n e m isliti


na to.

Ţ IV K A : O , b rate!... N ap o sletk u šta ću m u , k ad m o ra d a


bude, neka bude! Eto, smatrajte da ste od danas uvedeni u
d u ţn o st.

N IN K O V IĆ : K ak v u d u ţn o st?

Ţ IV K A : P a... to .... k ao lju b av n ik .

N IN K O V IĆ : M o lim . (lju b i jo j n eţn o ru ku ) Uveravam vas


d a ćete b ita zadovoljni.

Ţ IV K A : P a sad v eć k ak o m u b o g d a. K ad je o tm en o , n ek
je otmeno!

N IN K O V IĆ : Jo š jed n o p itan je. Ţ elite li d a v am p išem


ljubavna pisma ili ne?
Ţ IV K A : K ak v a lju b av n a p ism a?

N IN K O V IĆ : P a tak o . Im a g o sp o Ċ a ko jim a to ĉin i n aro ĉito


zadovoljstvo da svak i d an d o b iju m alo , ru ţiĉasto p isam ce
p u n o ljup k ih reĉi.

Ţ IV K A : E to ti sad ! N ik ad ja to u ţiv o tu n isam d o b ila.

N IN K O V IĆ : S e k o m v u v u le. K ak o ţelite, ja sto jim n a


rasp o lo ţen ju .

Ţ IV K A : N ap išite m i b aš jed n o d a v id im k ak o je to , p a ak o
m i se d o p ad n e, ja ću v am n aru ĉiti jo š n ek o lik o .

N IN K O V IĆ : M o lim . Ĉ im stig n em u k an celariju . Z a d eset


minuta imate ljubavno pismo. (h o će d a p o Ď e) A sad , v ašu
ru ĉicu , d rag a p rijateljice! (poljubi joj ruku) M a ašer am i!
(polazi i sa vrata baca joj poljubac) Pa-pa! Pa-pa!...

XII
Ţ IVKA, ANKA

Ţ IV K A (o sta je za p rep a šćen a i g lad a g lu p o ča s n a vra ta


n a ko ja je N in ko vić o tiša o a ča s u p ub liku , ka o d a b i h tela
reći: » V id ite li vi šta o vo m en e sn a Ď e? « )

ANKA (d o la zi sp o lja ; o n a je o b u kla d ru g u , lep šu


haljinu): G o sp o Ċ a je sam a?

Ţ IV K A : P a jeste sama...

A N K A : V i, g o sp oĊ o , izg led ate tak o n ešto zb u n jen i...


p rep lašen i, šta li?

Ţ IV K A : Jeste, p rep lašila sam se... Đ av o će m e zn ati .šta


mi je. Nije to laka stvar, Anka, biti ministarka! Nisam ni
ja zn ala d a je to tak o tešk o . Id em d a p rileg n em , d a se
odmorim, jer mi se zavrtela glava. (p o la zeći) A v i b aš
n išta?
A N K A : E v o v id ite, o b u k la sam ĉak i d ru g u h aljin u .

Ţ IV K A (okrene se ka sobnim vratima): Pa-pa! Pa-pa!

XIII
A N K A .Č E D A

ANKA (g led a za n jo m izn en a Ď en a , za tim p rila zi o g led alu


i kva seći p rste n a u sn a m a , d o teru je o b rve i u d eša va
frizuru).

Ĉ E D A (dolazi spolja): E , a šta v i tu n a o g led alu rad ite?

ANKA (koketno): Pa, doterujem se, gospodine!

Ĉ E D A : E ak o , ak o !

ANKA: Pa, zaboga, mlada sam, treba valjda i ja da se


kome dopadnem?

Ĉ E D A : R azu m e se!

A N K A : G o sp o d in , n a p rim er, n ije n ik ad n i o b ratio p aţn ju


na mene.

Ĉ E D A : A m a, šta ja im am d a o b ratim ! p aţn ju n a v as?

A N K A : B o ţe m o j, p a m u šk o ste!

Ĉ E D A : Z n am ja d a sam m u šk o , sam o ...

A N K A : A zn ate v eć k ak o se k aţe: m u šk i su sv i jed n ak i.

Ĉ E D A : T ak o je, A n k a, samo vi morate znati da sam ja


ĉestit ĉo v ek .

A N K A : P a m en i su ti ĉestiti lju d i n ajv iše i d o sad ili u


ţiv o tu .

Ĉ E D A : T o v am v eru jem . A l'ja, zn ate, n isam b aš p o tp u no


ĉestit.
ANKA (vrlo koketno): To bi' i ja rekla. (p o d m eće m u se)

Ĉ E D A : H m ! H m ! (pomiluje je) Vi ste, A n k a, d an as n ešto


n eo b iĉn o rasp o lo ţen i p rem a m en i.

ANKA: Sanjala sam vas, jaoj, da znate kako sam vas lepo
sanjala!

Ĉ E D A : Z n ate šta, A n k a, v i ćete m i taj san d o cn ije


isp riĉati, sad sam m o m en taln o u tak v im p rilik am a d a m i
je jav a p reĉa o d sn o v a. N eg o , d ed er v i, d u šo m o ja, v id ite
je li tu g d eg o d m o ja ţen a. H teo b ih d a razg o v aram s n jo m .

A N K A : H o ću , sam o , je l'te, p ristaćete d a v am isp riĉam


san?

Ĉ E D A : R azu m e se!

ANKA (p o la zeći): Verujte, vrlo je interesantan san. (ode)

XIV
Č E D A ,D A R A

Ĉ E D A (gleda za njom): Hm!

DARA (dolazi): Gde si, boga ti?

Ĉ E D A : Ja? K o d ad v o k ata.

D A R A : Š ta ćeš k o d ad v o k ata?

Ĉ E D A : Išao sam d a g a p itam : p o sto ji li k ak av zak o n p o


k o m e se u d ate ţen e m o g u u d av ati!

D A R A : T o n isi m o rao d a p itaš.

Ĉ E D A : K ak o n isam m o rao ? Z ar teb i n išta n ije sao p štila


tvoja majka?

D A R A : Jeste, p a šta?
Ĉ E D A : I je l'ti k azala d a treb a d a p o stan eš g o sp oĊ a
Nnkaraguovica?

D A R A : Z ar ti, b o g a ti, u zim aš tu stv ar tak o o zb iljn o?

Ĉ E D A : P a k ak o d a je n e u zim am o zb iljn o k ad će taj


N ik arag u a d o ći su tra d a te g led a?

D A R A : M o ţe o n m en e g led ati k o lik o h o će, p itan je je


h o ću li ja n jeg a g led ati.

Ĉ E D A : P a d o b ro , šta si ti k azala m ajci k ad ti je g o v o rila o


udaji?

D A R A : R ek la sam jo j d a sam u d ata, d a im am m u ţa, i d a


g a n e m islim n ap u štati.

Ĉ E D A : A šta ćeš d a k aţeš n jem u ?

DARA: Kome njemu?

Ĉ E D A : P a N ik arag u i?

D A R A : R eći ću m u isto .

Ĉ E D A : S asv im ! O n a to m isli tak o , ak o je m in istark a, p a


d a izd aje n ared b e: d a se m o j zet razreši o d d o sad ašn je
d u ţn o sti zeta i u p u ta n a rad . Đ av o b i je zn ao g d e b i m e n a
rad u p u tila. O n a m isli to m o ţe tako: da smenjuje zetove i
postavlja. E pa, brate, ne ide to tako!

D A R A : Ja n ik ak o jo š n e m o g u d a v eru jem d a o n a to
ozbiljno misli.

Ĉ E D A : A m a, o zb iljn o , k ad ti k aţem . P ro v o d ad ţija je v eć


sv ršio sa m lad o ţen jo m , sv e je u reĊ en o ! A zn aš li, m o lim
te, ko joj je p ro v o d d ţija?

DARA: Ne znam!

Ĉ E D A : Z u b n i lek ar, o n aj što jo j je n am eštao zlatan zu b . I


to tako ona ode kod zubnoga lekara, sedne u onu
g v o zd enu fo telju : »M o lim lep o , ja sam d o šla d a m i
p ro m en ite zu b p d a m i p ro m en ite zeta!« H v ala lep o ! I ak o
o n a p o ĉn e tak o , m o ţe jo š d o ći zu b n om e lek aru i reći: ja
sam zn ate d o šla d a m i p lo m b irate zeta.

D A R A : B o ţe, Ĉ ed o , šta g o v o riš k o ješta!

Ĉ E D A : A m a, m o ţe, b rate, sv e je o n a k ad ra! V id iš d a je


sasvim izgubila pamet otkako je ministarka.

D A R A : N e m o ţe o n a n išta k ad ja n eću .

Ĉ E D A : A ti si sig u rn a za seb e, je li?

D A R A : S v e d o tle d o k se n e b ih u v erila d a m e v araš.

Ĉ E D A : Ja? O tk u d ti sad to?

D A R A : M ajk a m i je k azala d a će m e u v eriti.

Ĉ E D A : E to , eto , k aţem ja d a će o p a m en e jo š d a
p lo m b ira. K aţem ja teb i, a ti m n n e v eru ješ.

XV
MO M A K iz M IN IS T A R S T V A , P R E Đ A Š N JI

M O M A K : Jed n o p ism o za g o sp o Ċ u P o p o v ićku ,


ministarku.

Ĉ E D A (nemarno): Dajte ovamo.

M O M A K : N areĊ en o m i je d a p ism o p red am g o sp o Ċ i u


ruke.

D A R A : O n d a id em d a p o šljem m ajk u .

Ĉ E D A : A ja ću se rad ije sk lo n iti d a se n e sretn em o v iše.

DARA (ode levo).


Ĉ E D A (ode desno).

XVI
Ţ IV K A , M O M A K

Ţ IV K A (posle vrlo kratke pauze): Za mene pismo?

M O M A K : D a, g o sp o Ċ o , o d sek retara g o sp od in a
N in k o v ića.

Ţ IV K A (p rija tn o izn en a Ď ena ): Ah! (uzima malo ru ţičasto


p ism o i m iriše g a , te jo j se za d o vo ljstvo izra ţa va n a licu)
Hvala!

MOMAK (pokloni se i odlazi).

XVII

Ţ IV K A , Z A T IM S V I U K U Ć A N I

Ţ IV K A (Najpre se slatko i detinjasto smeje, otvori pismo,


sed a u fo telju d a ga čita , a li se u to m e tren u tku seti i o d e
do stola te uzima onu cigaretu koju je ostavila kad ju je
u zela o d N in ko vića. S ed a p o n o vo u fotelju , p rip a lju je
cig a retu i p o čn e čita li p ism o d rţeći o vo u levo j, a cig a retu
u d esn o j ru ci. P o sle p rvo g a d im a , ko ji je p o vu kla , za ka šlje
se strahovito, tako da sviče celu ku ću , iz ra zn ih vra ta sa
ra zn ih stran a d o jure D a ra , Č ed a , R a ka , A n ka , i svi se
sku p e o ko n je d a je p o vra te o d ka šlja . D a ra je u h va ti za
d esn u ru ku , u ko jo j je cig a reta , a Č ed a za levu , u ko jo j je
p ism o . A n ka je lu p a p o leĎ im a , a R a ka jo j silo m n aliva
ča šu vo d e u u sta . Č ed a , d rţeći n jen u levu R u ku , u ko jo j je
p ism o , p rila zi i čita p ism o n e vo d eći ra ču n a o n evo lji
Ţ ivkin o j. P riliko m čita n ja n a n jeg o vom e se licu o crta va
pakost i zadovoljstvo).

Zavesa

Č IN T R E Ć I
Ista o so b a k ao i u p reth o d n o m ĉin u .

I
PERA, ANKA

PERA (sto ji ko d vra ta iz ko jih je d o šao sp o lja , sa šeširom


u ru ci, o čeku ju ći A n ku , ko ja je o tišla u levu so b u d a g a
prijavi).

ANKA (dolazi posle izvesne pauze): G o sp o Ċ a m in istark a


je jak o zau zeta p s g lo ţe d a v as p rim i.

PERA: Hvala lepo, ljubim ruk e g o spo Ċ i m in istark i.


Uostalom, nije ni potrebno da gubi svoje dragoceno vreme
zb o g m en e. B u d ite sam o d o b ri p a recite g o sp o Ċ i
ministarki da sam ja hteo umoliti samo to da me ne
zaboravi.

A N K A : R eći ću , g o sp o d in e.

PERA: Vi znate moje ime?

ANKA: Da: gospodin Pera, pisar.

P E R A : N e sam o P era p isar, v eć recite: P era p isar iz


administrativnog odeljenja.

A N K A : R eći ću tak o .

PERA: Molim vas, tako recite. Zbogom! (Odlazi)

II
ANKA, UJKA VASA

ANKA (odlazi odmah na ogledalo).

U JK A V A S A : D o b ar d an . Je li g o sp o Ċ a k o d k u će?

ANKA: Jeste.

V A S A : U o stalo m , za m en e je v aţn ije d a li je zet Ĉ ed a


k o d k u će. Im am s n jim d a sv ršim jed an p o sao , p o n ared b i
g o sp oĊ in o j.

A N K A : G le, a i ja im am s n jim d a sv ršim jed an p o sao p o


n ared b i g o sp oĊ in oj.

VASA: Pa valjda nije i tebi i meni poverila jedno isto?

A N K A : Je l'treb a d a sv u ĉe k ap u t?

VASA: Ko?

ANKA: Gospodin zet.

VASA: Kakav kaput, brate?

ANKA: Onda je to druga stvar koju vi imate.

V A S A : A je li o n k o d k u će?

ANKA: Jeste!

VASA: Zovni ga, molim te!

ANKA: Odmah! (ode)

III
V A S A .Č E D A

VASA (vidi na stolu kutiju sa cigaretama, vadi i trpa u


svoju tabakeru).

Ĉ E D A : D o b ar d an , u jaĉe! Z v ali ste m e?

V A S A : D a, im am s to b o m v aţan razg o v o r.

Ĉ E D A : Je l'to v i k ao izaslan ik g o sp oĊ e m in istark e?

VASA: Nije kao izaslanik, nego kao ujak. Zar joj nisam
ujak?
Ĉ E D A : Jeste!

VASA: E pa?

Ĉ E D A : Š ta je to , d ak le, v aţn o što , u im e v aše sestriĉin e,


imate da razgovarate sa mnom?

V A S A : T eb i je p o zn ato v eć šta n am erav a Ţ iv k a sa


D aro m . M o raš i sam p rizn ati m ajk a je, a ima to jedno
ţen sk o d ete, p a m o ra m isliti n a to k ak o će d a je zb rin e.

Ĉ E D A : K ak o d a je zb rin e?

V A S A : P a tak o , d a je zb rin e. T i v id iš i sam , p am etan si


ĉo v ek . D ara n ije v iše d ete, p rešla je, o tk ad a, d v ad esetu
godinu pa vreme je da se misli na njenu udaju.

Ĉ E D A : A m a, k ak v a u d aja, p o b o g u , ĉo v eĉe! P a zar n ije


o n a v eć d v e g o d ine u d ata za m en e?

V A S A : Jeste, n e k aţem d a n ije. V id iš, ja sam tak av


k arak ter d a n ik ad n eću reći d a n ije o n o što jeste. S am o ...

Ĉ E D A : Š ta sam o ?

V A S A : M i tu u d aju n e raĉu n am o .

Ĉ E D A : K ak o n e raĉu n ate?

VASA: Pa tako, brate. Igramo, recimo i ja i ti tablaneta, je


li? O d ig ram o jed n u p artiju , a ja ti k aţem : zn aš šta, Ĉ ed o ,
'ajd o v u p artiju d a n e raĉu n am o , n eg o d a p o ĉn em o iz
p o ĉetk a.

Ĉ E D A (p ra vi se u zb u Ď en ): A, tako?!...

VASA: Pa tako, dabome!

Ĉ E D A : I o v a p artija tab lan eta što je ig ram ja v eć d v e


g o d in e n e v red i n išta?
V A S A : U zm i su n Ċ er, u k v asi g a i izb riši tab lu , eto ti!
R azu m eš li m e sad ?

Ĉ E D A : R azu m em , k ak o d a n e razu m em !

V A S A : P a eto , to sam , v id iš, h teo s to b o m d a razg o v aram .


Ti si. b rate, p am etan i o n ak o razb o rit ĉo v ek , p a ćem o se
lako sporazumeti.

Ĉ E D A : Ja se n ad am .

V A S A : P rv o i p rv o , k aţi ti m en i, b rate:šta će teb i ţen a?


K ad zrelo razm isliš, v id ećeš i sam d a ti to n ije tak o
p o treb n a stv ar. R azu m em d a k aţeš: treb a m i k u ća —
dobro, ili recimo: treba mi zimski kaput. Sve to razumem,
ali:treb a m i ţen a, to , p rav o d a ti k aţem , n e m o g u d a
razumem.

Ĉ E D A : P a jest što k aţete... U v ašim g o d in am a.

V A S A : M o re, d o k sam b io m laĊ i, jo š m an je m i je treb ala.

Ĉ E D A : I to je istin a.

VASA: Pa dabome da je istin a i zato , v id iš, p itam ja teb e


k ao p am etn o g ĉo v ek a: šta će teb i ţen a?

Ĉ E D A : S asv im , sasv im n ije m i p o treb n a.

VASA: Dabome da nije.

Ĉ E D A : P rav o k aţete. Jed in o , p itam ja v as, u jk a-Vaso, da


v i m en i o b jasn ite: šta će N ik arag u i ţen a?

VASA: Kakvom Nikaragui?

Ĉ E D A : P a o n o m e što treb a d a u zm e m o ju ţen u . V id ite, ja


se to sam o p itam : šta će n jem u ţen a?

VASA (malo zbunjen): N jem u ? P a, k ak o d a ti k aţem :


im a, zn aš, lju d i k o ji u zim aju i o n o što im n e treb a. Im a
takvih ljudi.

Ĉ E D A : Im a!

VASA: Ali ti, dabome, ta nisi od tih ljudi. Ti si pametan


ĉo v ek i, ak o ćeš d a m e p o slu šaš, n ajb o lje je, b rate, d a
o stav iš ţen u . N e treb a ti ţen a, je li — to i sam k aţeš; e, p a
k ad ti n e treb a, ti je o stav i. E to v id iš, to sam im ao , u im e
Ţ iv k in o , d a te p itam : h o ćeš li d a je o stav iš ili n ećeš?

Ĉ E D A : D ak le to je sv e što ste im ali, u im e g o sp a-Ţ iv k in o ,


da pitate?

V A S A : T o i n išta v iše!

Ĉ E D A : E , p a recite g o sp a-Ţ iv k i d a n eću d a je o stav im .

VASA (izn en a Ď en): N ećeš? E jesi li ĉu o , to m e se n isam


nadao od tebe. Ja sam tebe, brate, smatrao za pametna
ĉo v ek a. A , ĉek aj, n isam ti jo š n i k azao sv e. K azala m i je
Ţ iv k a jo š i o v o : ak o lep im o stav iš ţen u , ti ćeš, p rijatelju ,
d o b iti k ao n ag rad u k lasu . Z am isli, d o b ićeš k lasu ! I eto ,
v id iš, im aš d a b iraš šta v iše v o liš: ţen u ili k lasu?

Ĉ E D A : Ja b ih n ajv iše v o leo ţen u s k laso m .

V A S A : R o tk v e teb i stru g an e, ti h o ćeš lu b en d in ju?

Ĉ E D A : Ĉ ek ajte, n isam v am sv e n i k azao . Jo š v iše b ih


v o leo ţen u sa d v e k lase.

V A S A : U h a! P a ti, ak o tak o p o teraš d a licitiraš, m o ţeš m i


jo š reći d a b i v o leo d v e ţen e sa ĉetiri k lase. N e b iv a to ,
p rijatelju ! Š to n e b iv a, n e b iv a! N eg o , slu šaj ti m en e, p a
lep o razm isli. V id iš: ţen u m o ţeš u v ek d a d o b iješ, a k lasu ,
bogme, ne, a svaki pam etan ĉo v ek g led a d a šĉep a n ajp re
o n o d o ĉeg a se teţe d o lazi. Z ar n e? P a o n d a ti si, b rate, i
p rak tiĉan ĉo v ek , ti se n ećeš zan o siti teo rijam a. Jer, k ad
zrelo razm isliš: ţen a — to je teorija, a klasa — to je,
brate, praksa. Je li tako ?

Ĉ E D A : S lu šajte, u jk a-V aso , ja sam v as slu šao o d p o ĉetk a


d o k raja i ĉu o sam sv e što ste im ali d a m i k aţete... Ja v as,
u jaĉe, n eo b iĉn o cen im i p o štu jem , p a zato ću p rem a v am a
b iti isk ren i reći ću v am , razu m e se u p o v eren ju , n a što
sam se o d lu ĉio . Ja sam se d ak le rešio : o n o m e zubnome
lek aru , p ro v o d ad ţiji, d a sasp em zu b e u g rlo ; N ik arag u i d a
o d reţem u ši, a v am a, d rag i u jaĉe, d a razb ijem n o s!

V A S A : Ĉ ed o , sin k o , ti m e izn en aĊ u ješ, jer n e u v iĊ am d a


moj nos ima ma kakve veze sa celim tim pitanjem.

Ĉ E D A : A v i o n d a n em o jte g a g u rati u poslove koji vas se


n e tiĉu .

V A S A : L ep o , lep o , ev o ja se, u b u d u će, n eću m ešati. S am o


o n d a n em o j d a p o ţališ ak o ti se d esi što g o d što n e ţeliš.

Ĉ E D A : A i n a to ste p o m išljali?

V A S A : N ism o p o m išljali, ali zn aš k ak o je, n ajb liţi sam


Ţ iv k i, p a k o g a će d a zap ita za sav et ak o n eće m en e? A ja
jo j, k ao ĉo v ek k o ji im a isk u stv a za te stv ari, k aţem : h -
Z n aš šta, Ţ iv k a, p rem esti ti tu b itan g u u Iv an jicu p a d a
v id iš k ad v risn e.«

Ĉ E D A : T o ste jo j d ak le v i sav eto v ali?

VASA: E, pa ko bi drugi, ona se toga ne bi setila.

Ĉ E D A : P a d o b ro , u jaĉe, o n d a k u p ite v i jo š d an as flaster


za n o s, a ja ću d a sprem im k u fere d a p u tu jem sa ţen o m za
Ivanjicu.

VASA: Kad bi Dara bila luda pa da ide: otac joj ministar,


a ona da ide u Ivanjicu.

Ĉ E D A : S lu šajte v i, g o sp o d in e. Id ite zo v ite o v am o v ašu


sestriĉin u , g o sp o Ċu m in istark u , d a p reĉistim o v eć jed n o m
taj raĉu n .

V A S A : E , to n e m o ţe! P re sv eg a, n ared ila m i je Ţ iv k a d a


ti sao p štim d a o n a o d o v og a tren u tk a teb e n e sm atra za
sv o g a zeta; s to b o m n e ţeli v iše n i d a razg o v ara k ao sa
zeto m i, ak o im aš što s n jo m , m o ţeš d o ći sam o k ao
stran ac, p o d n eti p rek o m laĊ ih v izitk artu i m o liti je d a te
primi — i sam o zv an iĉn o d a razg o v araš sa n jo m .

Ĉ E D A : T ak o je p o ru ĉila? N ije li v am k azala treb a li d a


vam metnem u cilinder?

VASA: I cilinder, dabome.

Ĉ E D A : I ru k av ice izvesno?

VASA: Razume se, i rukavice.

Ĉ E D A : V rlo d o b ro , o n d a recite jo j d a id em d a se o b u ĉem


p a ću jo j se jav iti. (Ode.)

IV
V A S A , Ţ IV K A

VASA (vrti g la vo m , n eza d o vo lja n op a sn ošću ko ja n jem u


ličn o p reti i g u n Ď aju ći p ip a se za n o s,za tim u zim a sa sto la
cigaretu , sta vlja je u m u štiklu i p rip a lju je).

Ţ IV K A (na vratima): Vaso!

VASA: Odi, 'odi ovamo!

Ţ IV K A : O d e li?

VASA: Ode!

Ţ IV K A (izlazi); Š ta k aţe, b o g a ti?

V A S A : Š ta k aţe? N išta! E , jesi ĉu la, Ţ iv k a, b aš sam m u


p am etn o g o v o rio , v eru j, d a je d ru g i ĉo v ek , p relo m io bi se,
ali ono je, brate arumski tvrdoglavo.

Ţ IV K A : D ak le, n eće lep im ?

V A S A : N i d a ĉu je! O n ĉak p reti n ek im o d reziv an jem


u šiju , sasip an jem zu b a u g rlo i razb ijan jem n o sev a. M en i
ĉak p rep o ru ĉu ju d a jo š d an as n ab av im flaster, jer o v a
poslednja pretnja odnosi se na moj nos.

Ţ IV K A : E , p a k ad n eće lep im , o k ren u ćem o i m i d eb lji


kraj.

VASA: I to sam mu kazao.

Ţ IV K A : T raţiću jo š d an as d a g a p rem este u Iv an jicu .

VASA: I to sam mu kazao.

Ţ IV K A : P a šta v eli?

V A S A : Ići će o n i u Iv an jicu , ali će p o v esti i ţen u .

Ţ IV K A : R o tk v e m u stru g an e!

VASA: I to sam mu kazao.

Ţ IV K A : Š ta?

VASA: Pa to: rotkve njemu strugane.

Ţ IV K A : M isli o n d a m u ja n e u m em i tu d o sk o ĉiti.
U m esila sam ja n jem u k o laĉ, sam o ĉek am d a A n k a n alo ţi
p eć p a d a m u isp eĉe k o laĉ. O k ren u će D ara o d n jeg a g lav u
i n ik ad g a v iše n eće p o g led ati. V id ećeš v eć i ĉu ćeš, ak o
b o g d a, jo š d an as. A jesi li m u k azao d a g a v iše n e
smatram za zeta?

V A S A : I to , i rek ao sam m u d a sam o zv an iĉn o m o ţe k


teb i d o ći ak o im a što .
Ţ IV K A : D o b ro si m u k azao .

V A S A : S lu šaj, Ţ iv k a, ja sad treb a d a d o v ed em fam iliju .

Ţ IV K A : O p et ti sa fam ilijo m .

VASA: Pa rekao sam im ju ĉe d a se u o v aj sat sv i sk u p e


kod tetka - Savke da ih zajedno dovedem. Nije red da ih
prevarim.

Ţ IV K A : P a d o b ro d e, d o v ed i ih v eć jed an p u t, i tu b rig u d a
skinem s vrata. Samo, molim te, da mi se ne bave mnogo,
jer zn aš d a d an as im a n o v i zet d a n am d o Ċ e n a v iĊ en je.

V A S A : N e b rin i ti, k azaću im ja v eć d a b u d u k raći. (ode)

Ţ IV K A , A N K A

Ţ IV K A (kad ostane sama, zvoni).

ANKA (dolazi): Molim!

Ţ IV K A : Š ta rad ite v i, zab o g a, A n k a? V id i m n o g o n ešto


o teţete, k ao d a je to b o g te p ita k ak av teţak p o sao
d o m am iti m u šk o g u sobu.

A N K A : P a n ije teţak p o sao , n e k aţem d a je teţak , ali


zn ate k ak o je, treb a im ati p rilik e, a p u n a k u ća, p a n ik ak o
da uhvatim gospodina nasamo.

Ţ IV K A : S lu šajte, A n k a, m en i b i treb alo , ak o je m o g u će,


jo š d an as d a se to sv rši.

A N K A : P a d o b ro , g o sp oĊ o , o n d a d a p o ĉn em m alo sasv im
o tv o ren o . Ja sam , zn ate, p o ĉela o n ak o izd alek a.

Ţ IV K A : A m a, k ak o izd alek a? P o ĉn ite v i to izb liza, te se


stv ari izb liza b o lje sv ršav aju .
A N K A : D o b ro , g o sp o Ċ o !

VI
Ţ A N D A R M , R A K A , P R E Đ A Š N JI

Ţ A N D A R M (u la zi, vo d eći za ru ku R a ku , ko ji mu se
otima): M o lim p o k o rn o , g o sp oĊ o m in istark a, g o sp o d in
ĉlan je n ared io d a d o v ed em o v o g a...

Ţ IV K A : N esrećn iĉe, ti si o p et n ešto u rad io .

Ţ A N D A R M : M o lim p o k o rn o , g o sp oĊ o m in istark a, u d ario


je pesnicom po nosu sina engleskog konzula i psovao mu
oca, pa gospo d in ĉlan ...

Ţ IV K A : Š ta k aţeš?!... Ju , ju šlag će m e strefiti. A n k a,


A n k a. b rzo ĉašu v o d e.

ANKA (o trči).

Ţ IV K A : R azb io m u n o s, p so v ao m u o ca... sin u en g lesk o g


k o n zu la. G o sp o d te u b io d a te n e u b ije! R azb o jn iĉe, ti ćeš
m e u b iti, ti ćeš m e ţiv u sah ran iti!

ANKA (d o n o si jo j ča šu vo d e).

Ţ IV K A (p o što isp ije vo d u ): D a d o ţiv im d a m i p o licija


d o v od i razb o jn ik a u k u ću . Ju , ju , ju , ju . . . A n k a, sk lo n i m i
g a isp red o ĉiju .

ANKA (p riĎ e i u zm e g a o d ţa n d a rm a )...

Ţ A N D A R M : Ja m o g u ići?

Ţ IV K A : M o ţeš, v o jn iĉe, p k aţi g o sp o d in u ĉlan u : ja ću


v eć... reci m u , sv e ću m u k o sti p o razb ijati.

Ţ A N D A R M : R azu m em ! (salutira i odlazi)

VII
P R E Đ A Š N JI, B E Z Ţ A N D A R M A

Ţ IV K A (Raki): Š ta si u rad io , crn i sin e, g o v o ri šta si


uradio?

R A K A : N išta!

Ţ IV K A : A m a, k ak o n išta k ad si razb io p o s sin u en g lesk og


k o n zu la! I 'ajd e što m u razb i n o s, n ap o sletk u — omakne
se p esn ica, p a d esi se, ali što m u o p so v a o ca?

RAKA: I on je meni!

Ţ IV K A : N ije istin a, n e u m e o n to , o n je v asp itan o d ete.

R A K A : O p so v ao m i je. Ja m u lep o k aţem : »S k lo n i m i se


s p u ta ili ću d a te h ak n em «, a o n m en i: »O lrajt!« a
»o lrajt«, to zn aĉi n a en g lesk o m jezik u d a m i p su je o ca.

Ţ IV K A : N ije istin a.

R A K A : Jeste, ja sam to u ĉio u lek ciji.

Ţ IV K A : P a k ad je o n teb i k azao »o lrajt«, što n isi i ti


n jem u k azao »o lrajt«?

RAKA: E, ne bi me razumeo. A posle, ne bih ja, nego ja


n jem u sasv im u ĉtiv o k aţem : »K u š, svin jo jed n a!« A o n
m en i o p et: »O lrajt!« E , n isam o n d a m o g ao v iše d a se
u zd rţim , n eg o g a h ak n em p o n o su i o p su jem i ja n jem u
oca.

Ţ IV K A : N esrećn iĉe jed an , zn aš li ti d a je to en g lesk i


o tac? T o n ije n aš otac pa da ga opsuje ko stigne, nego je
to en g lesk i o tac! Ju , ju , ju , g o sp o d e b o ţe, šta ću s n jim !
V o d i m i g a, A n k a, isp red o ĉiju !

ANKA (odvodi Raku).

VIII
Ţ IV K A , sam a

Ţ IV K A (na telefonu): Alo... centrala? Molim Ministarstvo


spoljnih poslova... Je li to Ministarstvo spoljnih poslova?
D a!... M o lim v as d a se p o zo v e n a telefo n g . N in k ov ić.
sek retar... D a!... R ecite, zo v e g a g o spo Ċ a Ţ iv k a
ministarka. (pauza) T o ste v i, g o sp o din e N in k o v iću?
(pauza) T ak o ! D ak le, p o tp isan o je... E , p a ĉestitam v am
u n ap reĊ en je. V id ite, d ak le, d a sam o d rţala reĉ. A li m o ram
v am reći d a n ije išlo b aš tak o g latk o . B u n io se v aš
m in istar, k aţe: d o b ili ste k lasu p re tri m eseca. A li sam ja
navaljivala i nisam mu nikako dala m ira, p a sam ĉak
n aterala i sv o g a m u ţa te g a je o n o k up io . D a, d a, i o n g a je
okupio. (pauza) N eg o , zn ate šta, d ru g o sam n ešto h tela d a
v as zam o lim . O v aj m o j n esrećn ik , o n aj m ali g im n azista
R ak a, b io d an as n a ig ralištu , sa d eco m en g lesk o g k o n zu la.
Ja sam ga n aro ĉito p o slala, jer, zn ate, o n sad p rip ad a to m e
d ru štv u ... D a! P a zam islite, razb io n o s sin u en g lesk o g
konzula i opsovao mu oca. (pauza) P a d a, u v iĊ am i ja
sam a d a je to v rlo n ezg o d no ali, šta ću , n e m o g u iz o v e
k o ţe. T a k ak o k azn iti, n eću g a k azn iti, n eg o ću .g a
isp reb ijati, ali je m en i g lav n o d a se n ek ak o zatašk a stv ar
kod engleskog konzula, da se on ne ljuti. Pa to sam htela
da vas umolim, da odete vi do njega, u ime moje, i da mu
k aţete: n ek a n e u zm e stv ar o zb iljn o , d eca k o d eca!
(pauza) E , p a šta d ru g o m o g u d a m u k aţem . Ja m islim o n
je p am etan ĉo v ek , n eće v aljd a d o zv o liti d a se d v e d rţav e
zav ad e zb o g jed n og a n o sa; a što m u je p so v ao o ca, recite
d a to u n ašem jezik u n e zn aĉi n išta ru ţn o , to je k ao k ad b i
se en g lesk i k azalo »d o b ar d an «. I u o p šte, recite da je to
n aš n aro d n i o b iĉaj d a p su jem o o ca jed n o d ru go m . P a
d ab o m e! 'A jd e, m o lim v as, p a o tad ite o d m ah a d o Ċ ite
zatim d a m i jav ite šta ste u rad ili. K ak o?... A ... p a-pa? —
Pa dobro, nek vam bude i pa-p a, sam o m o lim v as sv ršite
m i to . D o v iĊ en ja! (ostavlja slu ša licu ).

IX
A N K A , Ţ IV K A

ANKA (dolazi hitno): G o sp o Ċ o , o n aj h o će o p et d a id e.

Ţ IV K A : A m a, k o ?

ANKA: Raka.

Ţ IV K A : A m a, k ak o d a id e, n o g e ću m u p reb iti. Ĉ ek aj d a
g a ja n au ĉim p am eti. O n m isli d a će sam o n a g rd n ji p ro ći.
Ĉ ek aj sam o !... (odjuri)

X
A N K A , Č E DA

Ĉ E D A (na vratima svoje sobe): Anka, jeste li sami ?

ANKA (koketno): Jesam!

Ĉ E D A (Izla zi. O n je o b u ka o crn o sveča n o o d elo , n a


rukama mu rukavice i na glavi cilinder).

A N K A : Iju , a što ste se v i tak o lep o o b u k li?

Ĉ E D A : Z b o g v as, A n k a. T o je m o je svad b en o odelo.

A N K A : E , to m i je m ilo . I tak o o b u ĉen ćete i tam o u m o ju


sobu?

Ĉ E D A : P a zato sam se i o b u k ao .

ANKA: Je li istina?

Ĉ E D A : D o ći ću k ad v am k aţem .

A N K A : Jo š d an as.

Ĉ E D A : P a d a, jo š d an as.

A N K A : Jo š sad m o ţe b iti?

Ĉ E D A : P a d o b ro , jo š sad , ali v as m o lim p rethodno da me


p rijav ite g o sp o Ċ i m in istark i.

ANKA: (izn en a Ď en a ): D a v as p rijav im g o sp o Ċ i?!

Ĉ E D A : D a, i d ajte jo j m o ju v izitk artu (vadi i daje joj) Ja


ću ĉek ati u p red so b lju .

ANKA (zbunjena): A li... k ak o ... v i d a ĉek ate... i d a v as


prijavim... ja sve to ne razumem.

Ĉ E D A : I n astan ite sv ak o jak o d a m e g o sp o Ċ a p rim i.


R ecite, im am zv an iĉan razg o v o r.

ANKA: Lepo! A posle?

Ĉ E D A : A p o sle, spo razu m ećem o se.

ANKA: Idem odmah! (odlazi u sobu)

Ĉ E D A (pogleda za njom, pa izlazi na zadnja vrata).

XI

Ţ IV K A , A N K A

Ţ IV K A (d o la zi iz so b e d rţeći vizit ka rtu ru ci, za n jo m


Anka): A on vam ovo dao?

A N K A : D a, g o sp od in zet. O n ĉek a u p red so b lju .

Ţ IV K A : R ecite g o sp o d inu zetu : n ek a m i se v u ĉe isp red


o ĉiju , n eću d a g a p rim im .

A N K A : A li g o sp o d in k aţe d a im a zv an iĉan razg o v o r.

Ţ IV K A : N isam d an as zv an iĉn o rasp o lo ţen a, p a eto ti! N e


mogu da ga primim.

A N K A : A li, g o sp oĊ o , ak o g a n e p rim ite, p o k v arićete sv e.

Ţ IV K A : Š ta ću p o k v ariti?
A N K A : G o sp o d in m i je k azao d a će p o sle razg o v o ra sa
v am a d o ći k m en i u so b u .

Ţ IV K A : R ek o je?

ANKA Da.

Ţ IV K A : D o b ro , reci m u n ek a u Ċ e, p rim iću g a!

ANKA (izla zi n a p o lje p p ro p u šta Č ed u ).

XII
Č E D A , Ţ IV K A

Ĉ E D A (u la zi vrlo o zb iljn o , kla n ja se jo š s vra ta ): Imam li


ĉast sa g o sp o Ċ o m m in istark o m ?

Ţ IV K A (p reziru ći g a i n e o kreću ći g la vu ):

Da. Izvolite sesti!

Ĉ E D A : B lag o d arim . Ja v as m o lim d a m e izv in ite što sam


uzeo slobodu uznemiriti vas. . .

Ţ IV K A : Š ta ste rad i, g o sp o d in e?

Ĉ E D A : Ja d o lazim , g o sp o Ċ o , p o jed no m v rlo d elik atn o m


p o slu , p a b ih v as m o lio , d a m e p aţljiv o saslu šate.

Ţ IV K A : M o lim , izv o lite g o v o rite!

Ĉ E D A : V id ite, g o spo Ċ o , ţiv o t je n eo biĉn o k o m p liciran a


p o jav a. P riro d a je sazd ala b ića, ali n ije u tv rd ila zak o n e o
m eĊ u so b n im o d n o sim a tih b ića, v eć je d o zv o lila d a se o v i
samosvojno, pod ovakvim ili onakvim prilikama ili
okolnostima, stvaraju i razvijaju; ts sto g a n isu to v iše p uk i
slu ĉajev i, v eć n o rm aln e p o jav e, su k o b i o d no sa, k o ji se
tak o ĉesto jav ljaju u o v o m e ili o n o m e o b lik u .

Ţ IV K A : M islite li v i, g o sp o d in e, d a d rţite p red av an ja ili


im ate što d a li k aţete?

Ĉ E D A : Izv in ite, g o sp o Ċo , ali je o v aj u v o d n eop hodan


p ro p o što p reĊ em n a sam u stv ar.

Ţ IV K A : D ak le, m o lim v as, p reĊ ite o d m ah p a sam u stv ar.

Ĉ E D A : S tv ar je u o v o m e, g o sp o Ċ o . Ja im am jed n o g a
p rijatelja, m lad o g ĉo v ek a i ĉo v ek a o d b u d u ćno sti. O n je
rad d a se ţen i i m en i je stv ar p o v erio , m o leći m e d a m u
budem p ro v o d ad ţija. O n je u v eren d a ću ja n jeg o v u stv ar
iskreno zastupati i zato mi je poverio.

Ţ IV K A : A li šta se m en e tiĉe v aš p rijatelj i v aš


p ro v o d ad ţiluk .

Ĉ E D A : O d m ah ću v am to o b jasn iti. O n je d u g o i d u g o
razm išljao o ţen id b i i n ije m o g ao lak o d a se o d lu ĉi. U v ek
m i je g o v o rio : »A k o se rešim d a se ţen im , u zeću sam o
zrelu ţen sk u .«

Ţ IV K A : P a d o b ro , n ek u zm e ak o h o će i zrelu ţen sk u , ali


što v i m en i sv e to k azu jete?

Ĉ E D A : G o sp o Ċ o , o n je lu d o zalju b ljen u v as.

Ţ IV K A : Š ta k aţete? ...

Ĉ E D A : O n v eru je d a ste v i zreli ...

Ţ IV K A (sko či): Ĉ ed o !

Ĉ E D A : O n m e je d an as sa su zam a u o ĉim a p rek lin jao :


»G o sp o d in e Ĉ ed o , v i ste u to j k u ći p o zn ati, id ite i
zaprosite gospa-Ţ iv k in u ru ku za m en e!«

Ţ IV K A (jed va u zd rţa va ju ći se o d u zb u Ď en ja ): Ĉ ed o ,
u m u k n i, Ĉ ed o !

Ĉ E D A : Ja sam m u lep o rek ao : »A li g o sp o Ċ a je u d ata!« a


o n v eli »N e sm eta n išta, d an as se m o g u i u d ate ţen e
u d av ati!« G o v o rio sam m u zatim :»A li to je p o šten a
ţen a!«

Ţ IV K A (drekne): Pa i jesam!

Ĉ E D A : I ja sam m u to k azao , ali o n k aţe:»D a je p o šten a,


n e b i o n a p rim ala lju b av n a p ism a o d m en e!«

Ţ IV K A : (njen gnev prelazi u bes): K u š! U b io te b o g d a te


u b ije, p seto lajav o ! D a n isi v iše p isn u o , ili ću te sto lico m
po glavi!

Ĉ E D A : A ja n jem u k aţem : »3 n am , g o sp o d in e N in k o v iću ,


d a ste jo j p isali lju b av n o p ism o , ĉitao sam g a!«

Ţ IV K A : K o j g a je ĉitao?

Ĉ E D A : P a ja!...

Ţ IV K A (plane): Napolje!

Ĉ E D A (ustaje): D ak le, šta d a k aţem m lad o ţen ji?

Ţ IV K A : N ek a id e d o Ċ av o la i o n i ti!

Ĉ E D A : O n b i ţeleo d o ći n a v iĊ en je.

Ţ IV K A : V ala, jesi li ĉu o , Ĉ ed o , n e b ila k o sam ak o ti n e


o d eš n a v iĊ en je u Iv an jicu .

Ĉ E D A : V rlo rad o , zašto n e! S am o p re to g a id em


g o sp od in u m in istru S im i P o p o v iću d a g a zam o lim d a
o stav i ţen u p o što jo j se u k azala lep a p rilik a za u d aju .

Ţ IV K A : M ak n i m i se s o ĉiju ak o h o ćeš d a ti se n e u k aţe


prilika!

Ĉ E D A : Ja v as m o lim u m irite se, g o sp o Ċ o ! Ţ iv o t je, v id ite,


v eo m a k o m p lik o v an a p o jav a. P riro d a je sazd ala b ića, n ije
u tv rd ila i zak o n e m eĊ u so b n ih o dn o sa tih b ića ...
Ţ IV K A (u krajnjem besu dohvati sa stola knjige, kutije,
b u ket, zvo n ce, ja stu k sa sto lice i sve što jo j d o Ď e d o ru ku i
g a Ď a ga vrišteći): Napolje, vucibatino, napolje!

Ĉ E D A (p o klo n i se zva n ičn o n a vra tim a i o d e).

Ţ IV K A (p a d n e u m o rn a i u zb uĎ en a u n a slo n ja ču . p a ka d
se m a lo p o vra ti, sko či i o d e levim vratima): Daro, Daro,
Daro!

XII

D A R A , Ţ IV K A

DARA (d o trči): Š ta je zab o g a?

Ţ IV K A : D aro , d ete, ev o ti se zak lin jem , u b iću g a!

DARA: Koga, zaboga?

Ţ IV K A : O n o g a tv o g a!

D A R A : A li zašto ?

Ţ IV K A : Z am isli, u su d io se d a tera sprd n ju sa m n o m .


U b iću g a, p a n ek a id em n a ro b iju i n ek a se p iše i
p rip o v ed a: o tišla je n a ro b iju što je ubila zeta.

D A R A : P a šta je, zab o g a, u rad io?

Ţ IV K A : D o šao je d a m e p ro si.

DARA: Kako da vas prosi?

Ţ IV K A : K ao p ro v o d ad ţija.

D A R A : B o ţe, m ajk o , šta v am je, šta g o v o rite?

Ţ IV K A : T o što ti k aţem , d o šao je k ao p ro v o d ad ţija, d a


me prosi.
D A R A : Z ar k o d ţiv o g m u ţa?

Ţ IV K A : Z am isli.

D A R A : G d e se m o ţe ţen a k o d ţiv o g m u ţa p ro siti ?

Ţ IV K A : T i sad o p et n av ijaš n a o n o . D ru g o je o n o za teb e.

D A R A : A .što , k o b ajag i, d ru g o?

Ţ IV K A : Z ato ... Z ato što je d ru g o ! P a i d a n ije, b iće d ru g o !


E , n eće taj b iti m o j zet p a d a m u je k ru n a n a g lav i. Ţ iv i
bili pa videli.

DARA: Opet ti!

Ţ IV K A : O p et, d ab o m e, n eg o v aljd a d a g a g led am i d alje u


k u ći. U o stalo m , jo š d an as ćeš ti sam a d o ći k m en i i m o liti
me da te sp asem te b itan g e. 'A jd e v id ećeš! N e b ila ja k o ja
sam ak o m e jo š d an as ti sam a n e m o liš!

XIV
V A S A , Ţ IV K A

VASA (dolazi spolja): Ţ iv k a, ev o ih id u !

Ţ IV K A : K o ?

VASA: Familija!

D A R A : Ja ću d a se sk lo n im ! (ode)

VASA (otvori zadnja vrata): U Ċ ite! (ulazi jedna čita va


g a lerija ra zn ih ko m ičn ih tip o va , o b učen ih sta ro vrem ski.
S ta rije ţen e, S a vka i D a ca u feso vim a i lib a d etim a . S o ja
sa n ekim šeširićem iskićen im p tičijim p eru ška m a . T u su
tetka Savka, tetka Daca, Jova pop-A rsin , teča P a n ta i sin
m u M ile, teča Ja ko v, S a va M išić i P era K a len ić. S vi
p rila ze Ţ ivki i ru ku ju se, a ţen ske se lju b e)

SAVKA (lju b eći se sa Ţ ivko m ): A ti m en e, Ţ iv k a,


zaboravi!

DACA (lju b eći se): ju , slatk a m o ja Ţ iv k a, o tk ad te n isam


v id 'la! D o b ro izg led aš: tu , tu , tu ... (pljuje) da mi te ne
ureknu!...

P A N T A : E , Ţ iv k a, d a zn aš, n ik o ti se n ije tak o o b rad o v ao


sreći k ao ja.

JA K O V : Ja sam , Ţ iv k a, d o lazio , ali b ila si n ek ak o


zauzeta.

SOJA (lju b eći se): S latk a m o ja Ţ iv k ice, b o g a m i sam


u v ek teb e n ajv iše v o lela o d cele fam ilije.

Ţ IV K A (p o što se i svi o sta li ru ku ju ): H v ala v ala što ste


d o šli. Izv o lite sed ite! (sta riji sed n u , m la Ď i o sta ju na
nogama) O p ro stite, b o g a m i, što v as o v ak o sv e zajed n o
p rim am . Ja v id im i sam a d a n ije red , ali n e m o ţete p ro sto
verovati koliko sam zauzeta. Nisam ni u snu sanjala da je
to tak o tešk o b iti m in istark a. A li — zd rav lje, b o ţe — d o ći
ćete v i o p et, d o ći ćete i d ru g i p u t.

VASA (ko ji je o sta o n a n og a m a i n ala zi se kra j Ţ ivke): Pa


d ab o m e, v id ećem o se jo š. O v o je sam o o n ak o ... a
v id ećem o se.

Ţ IV K A : K ak o si ti tetka-Savka?

SAVKA (u vreĎ en a ): Pa dobro...

Ţ IV K A : D e, d e d e... zn am te što si lju ta, ali n em o j m isliti


da sam ts zaboravila. A ti, tetka-Daco?

D A C A : Ju , slatk a m o ja, d a m i o p ro stiš. O tk ad ja g o v o rim


m o jo j H ristin i: h ajem o d o Ţ iv k e, red je d a jo j ĉestitam o ,
ko će ak o n ećem o m i, fam ilija? A o n a m en i: »N em o j,
b o g a ti, m am a m , g o d inu d an a n ism o jo j p rag p rešli, p a
sad će reći p o trĉali sm o što je m in istark a!« D a ti n ism o
p rešli p rag , to je istin a, to je zn aš zb o g o n o g što si
o lajav ala H ristin u , ali k aţem ja n jo j: » P a n ek a, n ek a k aţe
sv et d a sm o sad p o trĉali zato što je m in istark a, p a k o će d a
p o trĉi ak o n ećem o m i k o ji sm o jo j ro d ro Ċ en i!«

Ţ IV K A : A ti, teĉa - Panto, nisam te davno videla, kako,


kako si ti?

P A N T A : P a k ak o d a ti k aţem , Ţ iv k a, n e v alja; sv e n ek ak o
naopako. Nego velim, sad ako mi malo svane, dok si ti na
v lasti. R aĉu n am , zn aš. zb rin u ćeš sv o je i p o d rţati.

V A S A : P a, d ab o m e, k o će ak o o n a n eće?

Ţ IV K A : N e v iĊ am n i teb e, S o jo ?

S O JA : Ĉ u d n o v ato , a b aš za m en e k aţu d a se m n o g o
v iĊ am . N e m o ţe ĉo v ek sv etu u go d iti. A k o se zav u ĉem u
k u ću — o lajav aju m e, ak o izaĊ em u sv et — olajavaju me,
P a b ar k ad b i sam o sv et o lajav ao p a d a n e m ari ĉo v ek , ali
fam ilija, ro Ċ en a fam ilija!

V A S A : E p a k o će ak o n eće fam ilija!

DACA (p a ko sn o i više za seb e): Niko nikog ne olajava


ako nema zašto .

SOJA (uzbudi se): P a jest što k aţeš, tetk a-Daco, eto zar bi
tv o ju k u ću o lajav ali d a n isu im ali zašto .

D A C A : O lajav ale su je tak v e k ao što si ti!

S O JA : K ak v a sam d a sam , tek n isam p o lo ţila m atu ru .

DACA (p la n e i sko či): P o lo ţila si ti sv e isp ite n a sv etu,


b eštijo jed n a!

SOJA (sko či i ta ko Ď e i u n ese jo j se u lice):M o ţe b iti, ali


maturu nisam polagala.

DACA: Ju, ju, ju, pustite me!... (p o leti d a je ščep a za


kose)

VASA (sta n e izm eĎ u n jih i ra zva Ďa ih ): De, zar vas nije


sram o ta? N e m o ţete zar n i isti m in u ta familijarno da
razgovarate! (p ritrče i o sta li m u ški p a ih ra zva Ď a ju )

D A C A : P a d ab o m e k ad ĉo v ek im a u fam iliji i tak v e!

S O JA : B riši n ajp re isp red sv o je k u će, p a o n d a laj za


drugog.

V A S A : A m a m ir, k ad v am k aţem ! S ram o ta, b o lan , i v i se


kobajagi brojite da ste ministarska familija.

Ţ IV K A (Vasi): E to , k aţem ja teb i!

V A S A : P a jes! O v am o o k u p ili m e: »'A jd e, u jk a-Vaso,


v o d i n as k od Ţ iv k e!« A zašto? Z ato d a o b ru k ate i m en e i
seb e. 'A jd e sv ak a n a sv o je m esto , p a k ad izaĊ ete n a u licu ,
a v i se ĉu p ajte sv e d o k v am traju dlake na glavi. (ove
odlaze i sedaj.) A ti, Ţ iv k a, o p ro sti. O v o je, zn aš, o n ak o ,
m alo fam ilijarn o o b jašn jen je.

Ţ IV K A : N ije m i b aš p rijatn o , ali... (h o teći d a p reĎ e p reko


stvari) K ak o si ti, teĉa-Jakove?

JA K O V : P a, zn aš k ak o je k ad ĉo v ek ţiv i n a p arĉe. Đ av o
će g a zn ati k ak v a m i je su d b in a: n a p arĉe sam se
šk o lo v ao , n a p arĉe trg o v ao , n a p arĉe b io ĉin o v n ik . S v e
tako nekako — n išta m i n e id e o d ru k e. A o p et, zn aš,
tešim se o d u v ek , k aţem seb i: »Ĉ ek aj, Jak o v e, m o ra
jed n o m d o ći i tv o j d an .« P a tak o eto ĉek am , a šta b ih
drugo?

Ţ IV K A : A ti, S av o ?

SAVA (on je korpulentap i sa velikim trbuhom): Mene ne


pitaj, ispi me sekiracija.
Ţ IV K A : A zb o g ĉeg a?

S A V K A : Z b o g n ep rav d e. C elo g a ţiv o ta k o lje m e


nepravda.

Ţ IV K A (P eri K a len iću ): A... (zbuni se) vi... ? (Vasi). Je l'


n am i g o sp o d in štog o d ro d?..

V A S A : O n k aţe d a je ro d .

K A L E N IĆ : P a razu m e se d a sam ro d .

Ţ IV K A : Ja se n e sećam .

V A S A : N i ja! M o ţd a ti, S av k a?...

SVI (o d m era va ju K a len ića ).

S A V K A : Ja n e zn am d a je g o sp o d in iz n aše fam ilije.

DACA: Ni ja!

NEKOLIKO NjIH (sleţu ći ra m en im a ): Ni ja.

K A L E N IĆ : Ja sam , zn ate, ro d p o ţen sk o j lin iji.

S O JA : P a eto , ja sam ţen sk a lin ija, ali v as n e p o zn ajem .

DACA: (kroz zube): Ĉ u d o !

V A S A : P a d o b ro , k ak o p o ţen sko j lin iji, ĉiji si ti?

K A L E N IĆ : M o ja je m ajk a jo š p re d v ad eset g o d in a u m rla i


rek la m i je tad a n a sam rti: »S in k o , n e o stav ljam te sam o g
n a sv etu ; ak o ti što u ţiv o tu zatreb a, jav i se tetk a-Ţ iv k i
m in istark i, o n a ti je ro d !«

VASA: A kako ti se zvala majka?

K A L E N IĆ : M ara.
VASA: A otac?

K A L E N IĆ : K rsta.

V A S A : E , d a m e u b iješ, n e p amtim nikakvu Maru i Krstu


u familiji.

Ţ IV K A : N i ja.

K A L E N IĆ : S v a zab u n a d o lazi o tu d , što se m i p re n ism o


zv ali K alen ići n eg o M ark o v ići.

V A S A : M ark o v ići? E , sad jo š m an je zn am .

K A L E N IĆ : U o stalo m , to sv e n e m en ja stv ar. Ja zn am d a


ste vi meni rod, ja se toga n e o d riĉem . R ad ije b ih o v d e
p o g inu o n o što b ih se sv o je fam ilije o d rek ao .

VASA: Ama, de, nije stvar za ginjenje, nego...

Ţ IV K A : P a k ad ĉo v ek k aţe...

V A S A : P a jest, k ad ĉo v ek k aţe, šta m u m o ţeš?

Ţ IV K A : P a k ak o ste?

K A L E N IĆ : H v ala, tetk a, b lag o d arim n a p itan ju . M ilo m i


je što v as v id im tak o sv eţu . V i se, tetk a, o d ista sjajn o
d rţite!

V A S A : N eg o zn aš šta, Ţ iv k a ti si m n o g o zau zeta, to m i


sv i zn am o , p a zato ak o h o ćeš, p reĊ i o d m ah n a stv ar.
Deder, brate, propitaj ti svakog a red o m šta b i ţeleo , te d a
v id iš šta b i se m o g lo za k o g a u ĉin iti.

P A N T A : P a ak o n eće sad d a n am se u ĉin i, ja n e zn am k ad


će.

V A S A : N ek a lep o sv ak i k aţe šta m u je n a srcu , a ja ću d a


zap išem , p a će o n d a Ţ iv k a d a g led a, što m o ţe — m o ţe, a
što n e m o ţe — ne m o ţe.

D A C A : K ad se h o će, m o ţe se sv e, sam o je p itan je d a li


treb a sv ak o m e u ĉin iti, jer im a ih i tak v ih ...

SOJA (p reseče jo j reč): Ja samo jedno imam da te molim,


Ţ iv k a, d a m i p o m o g n eš d a p o lo ţim m atu ru .

DACA (plane): E to je, o n a o p et p ru ţa jezik .

V A S A : S m irite se, jer ak o m en i m rk n e, zap u šiću v am


obema usta!

K A L E N IĆ : S lu šajte, strin a D aco , i v i, p rija-S o jo . K ao što


v id ite, tetk a Ţ iv k a n as je lep o p rim ila, k ao što je i red d a
p rim i fam iliju . I m i ćem o sad d a jo j k aţem o sv o je ţelje i
da je molimo da se zau zm e za n as. Ja sam u v eren d a će se
tetk a Ţ iv k a zau zeti. V i sv i zn ate k ak o o n a im a d o b ro srce.
A li sm o zato m i p o zv an i d a p o štu jem o n ju i n jen d o m ,
k o ji je u o v o m e slu ĉaju m in istarsk i d o m . A m i, ak o se
b u d em o tak o p o n ašali i m eĊ u so b n o vreĊ ali, isk azaćemo
tim e jed n o n ep o štov an je p rem a o v o m d o m u . Z ato v as lep o
molim, strina Daco, i vas prija-S o jo , u zd rţav ajte se!

DACA (Savki koja. sedi kraj nje): Ama, otkud mu ja


ovome ispado' strina?

SAVKA: Ne znam, ja ga i ne znam ko je.

DACA: A zar ga ja znam!

PANTA (Jakovu koji sedi do njega): T ak o ti b o g a, zn aš li


ko je ovo?

JA K O V : N ik ad g a u ţiv o tu n isam n i v id eo n i ĉu o .

V A S A : D ak le, d a o stav im o sv e d ru g o p a d a p reĊ em o n a


stv ar, jer Ţ iv k a n em a m n o g o v rem en a.

Ţ IV K A : B o g a m i, n em am . B aš sad ĉek am n ek e v aţn e


vizite iz diplomatije.

VASA: Pa dabome. Nego deder! (izvadio je hartiju da


b eleţi) Dede, tetka - S av k a, šta b i ti im ala d a zam o liš
Ţ iv k u?

SAVKA (jo š u vek u vreĎ en o ): N ek a m e p ita Ţ iv k a p a ću


joj kazati.

Ţ IV K A : E p a ti, tetk a - Savka, sa tvojih dvesta dinara


ovde mi se p o p e. P resk o ĉi, V aso , n ju k ad n eće k ao ĉo v ek i
k ao fam ilija lep o d a razg o v ara, n eg o sv e n ešto u z n o s.

S A V K A : N išta ja u z n o s, ja h o ću sam o sv o je.

Ţ IV K A : E , p a d o b ićeš tv o je. Z ap iši, V aso , d a jo j se d a.


Eto ti!

VASA (p o što je za p isa o ): A ti, D aco , im aš li ti što g o d d a


zam o liš Ţ iv k u?

DACA: Pa ja to, za Hristinu. Htela bih da zamolim,


Ţ iv k a, d a n ared iš d a jo j se p rizn a isp it i d a se p rim i d ete
n atrag u šk o lu jer o v ak o je o stalo n a p o la p u ta. P o g rešila
jeste, priznajem — m o lim d o tiĉn u p erso n u d a se n e
isk ašljuje — eto p rizn ajem , ali p o g reše d an as i p ro feso rk e,
p a n eće zar n jih o v e u ĉen ice. I n ije p o g rešila o n ak o o d
b esa i o d p o k v areno sti, k ao što im a p erso n a, n eg o o p et
zb o g n au k e. M o lim d o tiĉn u p erso n u d a se n e isk ašlju je!

V A S A : S o jo , n e iskašlju j se!

DACA: Zbog nauke, dabome. Ona i jedan njen drug


zajedno su se spremali za maturu, pa zavukla se deca u
so b u i p o ceo d an u ĉila, u b iše se u ĉeći. P a p o sle... n jem u
p rizn ad o še zrelo st, a o n a o stad e tak o n a p o la p u ta. P a to
m islim , Ţ iv k a, d a n ared iš d a se to zab o rav i.

K A L E N IĆ (o n se sa d već o slo b o d io i u la zi u p o ro d ična


pitanja kao da je tu odvajkada): Je l' to davno bilo?

D A C A : P a p ro šle g o d in e.

K A L E N IĆ : G o d in u d an a. U h a, za g o d in u d an a se i
k ru p n ije p o g rešk e zab o rav ljaju , a k am o li tak v a jed n a
sitn ica. P iši, u jk a-Vaso: da se zaboravi!

Ţ IV K A : A ti, Jo v o? T i o d leţa ro b iju , a?

JO V A : O d leţah , tetk a-Ţ iv k a i p o šten o se tim o d u ţih


d rţav i, p a sad m islim p rav o je d a se i d rţav a m en i o d u ţi.

Ţ IV K A : K ak o d a ti se o d u ţi?

JO V A : P a tak o , d a d o b ijem d rţav n u slu ţb u .

Ţ IV K A : P a slu ţb a te je i o d v ela n a ro b iju .

JO V A : S v ak i ţiv ĉo v ek zg reši, tetk a-Ţ iv k a, a ja sam


p o šten o od u ţio što sam p o g rešio . I v eru jte, tetk a, n e
kajem se što sam b io n a ro b iji, m n o g e sam stv ari n au ĉio
k o je n e m o ţe ĉo v ek tak o lak o u ţiv o tu d a n au ĉi. K am o
sreće k ad b i d rţav a sv ak o g a k an d id ata n ajp re p o slala n a
ro b iju , p a tek p o sle m u d ala d rţav n u slu ţb u .

JAKOV: E, gle molim te!

JO V A : Jest, jest ĉik a-Jakove, jer ja sad znam bolje


k riv iĉn i zak o n n ego m a k o ji k asacio n i su d ija. N ik ad
p ro feso ri n a u n iv erzitetu n e m o g u tak o d a ti p ro tu m aĉe
k riv iĉn i zak o n k ao o n i k o ji su p o n jem u o su Ċ en i. S v ak i o d
n jih zn a p arag rafe n ap am et i zn a šta se h o će s k o jim
paragrafom, i zn a k ak o se m o ţe izig rati k o ji p arag raf.
O su Ċ en sam , v eli, p o 2 3 5 , u v ezi sa 1 1 7 -a, — ali su mi
p rizn ate o lak šav n e o k o ln o sti iz 2 0 6 . I tak o sv ak i red o m ,
sv e p arag rafe zn am ; e, p a zašto d rţav a n e b i isk o ristila to
moje znanje?

K A L E N IĆ : S asv im ! Z ap iši, u jka-Vaso, da se Jovi pop-


A rsin o m d a slu ţb a k ak o b i se d rţav i d ala p rilik a d a
iskoristi njegovo znanje.

Ţ IV K A : A šta b i ti, teĉa-Panto?

P A N T A : P rav o d a ti k aţem , Ţ iv k a, m en i m i za m en e n ije.


P ro v laĉiću se k ak o sam se i d o sad p ro v laĉio , ali m i je za
ovo dete. (za n jim sto ji M ile, d o ra sta o d eča k) Nekako bog
m u n ije d ao d ar za šk o lu — isteran je iz sv ih šk o la, i to
zasv ag d a. A i n a zan atu n e m o ţe d a se sk rasi i n i n a
jed n o m p o slu . P a sam h teo d a te m o lim , ak o m o ţe n ek ak o
d a b u d e d rţav n i p ito m ac.

Ţ IV K A : A šta d a u ĉi?

P A N T A : A m a, n ek a n jeg a sam o d rţav a p rim i, d a g a


izd rţav a, a sv e je jed n o šta će u ĉiti. A k o h o će za
m arv en o g lek ara, a m o ţe i za k ap eln ik a u m u zici, ili za
p ro feso ra b o g oslov ije, ili za ap o tek ara. A m a, što g o d
h o ćeš, sam o n ek a b u d e d rţav n i p itom ac.

KAL E N IĆ : P a k ad je d ete tak o b istro , šteta b i b ilo d a g a


d rţav a isp u sti. Z ap iši, u jk a-V aso : d rţav n i p ito m ac.

Ţ IV K A : A ti, S o jo ?

S O JA : Ja b ih v o lela, Ţ iv k a, k ad b ih m o g la n asam o d a ti
k aţem .

SVI (bune se): A ne, kako smo mi! Javno, javno!

DACA (izdvaja se glasom od ostalih): Kad smo mogli svi


o v ak o jav no , m o ţe v aljd a...

VASA (p reseče je p o g led o m ).

S O JA : N a p o sletk u , šta d a k rijem , n e ištem što m i n e


p riliĉi. T i zn aš i sam a Ţ iv k a, d a sam se ja razv en ĉala sa
o n im m o jim n esrećn ik o m , i o n se v eć o ţen io , a ja o stala
sam o h ran a i to sam o zato što je su d d o n eo n ep rav ed nu
p resu d u , p a n jem u d ao p rav o d a m o ţe stu p iti u d ru g i b rak ,
a meni nije dao to pravo. Pa dabome da sam morala
izgubiti parnicu, kad mene ovako mladu...

DACA (iska šlja se).

SOJA: dali popovima u ruke, pa me cela Konzistorija


razroko gleda. A i sam advokat, koji me je branio, kod
k u će m en i jed n o g o v o ri, a n a su d u D ru g o — pa onda
dabome da sam morala izgubiti parnicu. Pa eto to sam
h tela, Ţ iv k a, d a te m o lim d a se ta p resu d a isp rav i: d a
dobijem pravo na udaju. E to , sam a v id iš, ja n e traţim
b o g zn a šta, a što se p o jed in i isk ašljav aju , b aš m i je
sv ejed n o , jer što k aţu : p as k ašljs, v etar n o si.

K A L E N IĆ : O d ista, to b i se m o g lo u ĉin iti. Ţ en a o seća


p o treb u d a se u d a, a sm etaju jo j n ek e fo rm aln o sti. Z ap iši,
ujka-Vaso, prija Soja bi da se uda bez formalnosti.

S O JA : N išta v iše ja n e traţim .

Ţ IV K A : A ti teĉa - Jakove?

JA K O V : P a, rek o h ti, Ţ iv k a, n e id e m i što g o d p o ĉn em .


T reb alo je d o k sam b io m laĊ i d a se šk o lu jem , p a n ije išlo ;
b io sam i ĉin o v n ik , p a — o p et n ije išlo , p ro bao sam i da
trgujem, pa i tu sve naopako. A uvek sam govorio sebi:
»Ĉ ek aj, Jak o v e, m o ra d o ći tv o j d an !« P a v elim , eto , d o šao
je! M islim , zn aš, d a m i izrad iš k ak v u k o n cesiju , d a
p o seĉem , n a p rim er, k ak v u d rţav n u šu m u — raĉu n am ,
zn aš, k ad m i sv e d ru g o n ije p o šlo za ru k o m ; k o n cesija jo š
m o ţe d a m i p o Ċ e za ru k o m .

K A L E N IĆ : T o m o ţe o d ista d a v am p o Ċ e za ru k o m , a
d rţav u to b aš n išta n e k o šta. N ije d rţav a sad ila šu m e, p a
d a jo j je ţao d a se sek u . S asv im to m o ţe. Z ap iši, u jk a-
V aso : jed n a d rţav n a šu m a d a se p o seĉe, jer, naposletku,
k ak av b i to m in istarsk i ro Ċ ak b io ak o b i im ao p rav a b ar
jed n u šu m u d a p o seĉe.

Ţ IV K A : A ti, S av o ?

S A V A : Ja ću , Ţ iv k a, u k ratk o d a ti k aţem . M o lim te lep o i


k ao ro d ro Ċ en i, d a m i izrad iš d rţav n u p en ziju .

Ţ IV K A : P a ti n isi n ik ad b io ĉin o vn ik?

SAVA: Nisam!

Ţ IV K A : I n isi n ik ad b io p i u k ak v o j slu ţb i?

SAVA: Nisam!

Ţ IV K A : P a zašto o n d a d a ti izrad im p en ziju?

SAVA (u b eĎ en o ): P a tak o , k ao g raĊ an in u . T o lik i sv et im a


p en ziju o d d rţav e, p a zašto o n d a n e b ih im ao ja?

V A S A : P a jest, S av o , am a ti što im aju p en ziju slu ţili su


d rţav u .

S A V A : P a ja d a sam slu ţio d rţav u , n e b i'd o šao o d Ţ iv k e


d a traţim p en ziju , n eg o b i'je traţio o d d rţav e. A zašto je
m in istarsk a ak o n i to lik o n e m o ţe d a izrad i sv o m e?

K A L E N IĆ : S tv ar je v eć m alo k o m p lik o v an ija. Z ap iši ti,


ujka-Vaso . teĉa S av a — p en zija, a tetk a Ţ iv k a i ja
razm islićem o d a li se ta stv ar m o ţe n ek ak o u d esiti.
(Ţ ivki). D o zv o lite m i sad , tetk a, d a v am i ja k aţem sv o j
slu ĉaj. M en e su p re g o d in u d an a isterali iz slu ţb e. N estala
su neka akta iz moje fioke i usled toga omelo se jedno
izv ršen je. N e v id im šta sam ja tu k riv , jer, n ap o sletk u ,
ak ta su ak ta; izg u b i se ţiv ĉo v ek , te n eće ak ta? A ,
naposletku, nestajala su i ranije akta iz moje fioke, pa
n ik o m n išta, ali sad se n av rzao n ek ak av in sp ek to r n a m en e
te m al' m e n ije ĉak i p o d su d stav io . A li stv ar je sad v eć
b ila p a p ro šla i, k ao što v id ite, ja sam p u n u g od in u d an a
strp ljiv o ĉek ao d a se zab o rav i. Ja n e zn am , m o ţd a se n ije
jo š zab o rav ila, ali, k ad je sad v eć, tetk a Ţ iv k a m in istark a,
m o ţe n ared iti d a se zab o rav i. I ja n išta d ru g o n e traţim
n eg o d a se p o p rav i n ep rav d a k o ja m i je u ĉin jen a, to jest,
d a se ja v ratim u slu ţb u . S am o , m o ram n ap o m en u ti d a ja
n e b ih m o g ao p ristati n a o b iĉn o v raćan je u slu ţb u , b ez
satisfak cije za u ĉin jen u m i n ep rav d u . M o rao b ih se v ratiti
sa u n ap reĊ en jem kako bih i ja sa svoje strane zaboravio
n ep rav d u k o ja m i je u ĉin jen a. E to , to je sv e što ja traţim .
Ujka-V aso , zap iši m o lim te: P era K alen ić d a se v rati u
slu ţb u sa satisfak cijo m . (zaviruje u Vasinu knjigu) Jesi li
zap isao »sa satisfak cijo m ;?

VASA: Jesam, de!

K A L E N IĆ : E sad d o zv o lite, tetk a Ţ iv k a, d a v am u im e


cele n aše fam ilije b lag o d arim što ste n am saslu šali ţelje i
da vas zamolim da se svojski zauzmete i da ih ispunite.
K ao što v id ite, n aše su ţelje sk ro m n e, a v i ste u
m o g u ćn o sti d a ih isp u n ite, p a zašto n e b i u ĉin ili rad o st
sv o jo j fam iliji, te d a v as se sv i sa b lag o d arn o šću sećam o ?

Ţ IV K A : D o b ro , d o b ro . O n o što m o g u u ĉin iću . Z ašto d a


n e u ĉin im ?

K A L E N IĆ : E , o n d a, d o zv o lite d a v am k aţem zb o g o m , jer


sm o v as i su v iše zad rţali. (ljubi joj ruke i svi se diţu )

Ţ IV K A (seti se): Ĉ ek aj d a v am d am m o je v izitk arte za


uspomenu. (uzme sa stola kutiju i deli svakom redom)
Evo, evo... pa to, onako, za uspomenu.

S O JA : U d en u ću u ram o d o g led ala.

JA K O V : E h v ala, b aš ti h v ala.

K A L E N IĆ : M o lim v as, m en i d ajte d v e.

SAVKA (po što su svi p rim ili vizitka rte):E, pa zbogom,


Ţ iv k a.
Ţ IV K A : P a d e, d e, n e b u d i n a k raj srca!

DACA (lju b eći se): P a g led aj, b o g a ti, Ţ iv k a!

P A N T A : B o g ti a d u ša ti, sv rši m i to !

SOJA (lju b eći se): U ĉin i m i, Ţ iv k a, sev ap je!

S A V A : M o lim ti se, Ţ iv k a, p a n em o j d a zab o rav iš!

JAKOV: Ti, pa bog! (sve te rečen ice, ka o i o n e p ri


dolasku pretrpavaju se i upadaju jedna u drugu)

K A L E N IĆ (lju b eći jo j ru ku ): Sad tek razumem moju


pokojnu majku, koja mi je dvadeset godina, na samrtnom
ĉasu , rek la: »S in k o , n e o stav ljam te samog u svetu; ako ti
što u ţiv o tu zatreb a, jav i se tetk a-Ţ iv k i, o n a ti je ro d !«

SOJA (cela g o m ila je već p o šla ka vra tim a i o n a za


njima): A k o n išta n e b u d e o d m o je m o lb e, a ja ću d a
p o laţem m atu ru .

D A C A : P o lo ţila si je ti ĉim si p ro h o d ala!

SOJA: Pas laje, vetar nosi! (o n e izla ze u sva Ď i i čim cela


g o m ila b u d e n ap o lju , te se vra ta za klo p e, ču je se vrisa k i
cika i la rm a o n ih ko ji ra zva Ď a ju ţen e).

Ţ IV K A (Vasi, koji je zaostao): T rĉi, V aso , p o tu k o še se!

V A S A : B eštije jed n e! (odjuri i sam)

XV
Ţ IV K A , A N K A

Ţ IV K A (klonula od umora, pada u fotelju):Uh!

ANKA (dojuri spolja): G o sp o Ċ o , o n e se d v e v aše ro Ċ ak e


p o ĉu p aše.

Ţ IV K A : N ek a se ĉu p aju , šta m e se tiĉe. U m o rila sam se


kao da sam ceo dan kopala. Idem da legnem malo,
gledajte da me niko ne uznemirava. (ode)

ANKA (odla zi n a za d n ja vra ta i o d škrin e ih , p a g led a šta


se zb iva n a p o lju , sva Ď a se p o la ko stiša va i u d a lju je).

XVI
Č E D A ,A N K A

Ĉ E D A (posle izvesne pauze otvori vrata i sretne se lice u


lice sa A n ko m ; o n je jo š u vek sveča n o o b u čen ka ko je
o tiša o o d ku će): Ah, kako prijatan susret! Jeste li vi mene
ĉek ali, A n k a?

ANKA: Razume se.

Ĉ E D A : Id ite o d m ah u v ašu so b u , sv o m en e za v am a.

ANKA: Je li istina?

Ĉ E D A : Id ite sam o i ĉek ajte!

ANKA (nudi obraz): Poljubi me u ime kapare!

Ĉ E D A (poljubi je): Sasvim. Divna kapara!

ANKA: Odoh i ĉek am ! (ode)

XVII
Č E D A , R IS T A

Ĉ E D A (pripali cigaru).

RISTA (p o sle izvesn e p a u ze n a ila zi na vra ta ta ko Ď e


o b u čen u sveča n o o d elo ; n o si b u ket): Klanjam se, dobar
dan. Je li slobodno?

Ĉ E D A : M o lim , izv o lite!

R IS T A : Ĉ ast m i je p restav iti se: R ista T o d o ro v ić, k o ţarsk i


trgovac.

Ĉ E D A (izn en a Ď en): Kako, molim vas?

R IS T A : R ista T o d o ro v ić, k o ţarsk i trg o v ac.

Ĉ E D A : I p o ĉasn i k o n zu l N ik arag u e?

R IS T A : D a, taĉn o !

Ĉ E D A : A m a, n ije m o g u će! E , to m i je m ilo , o so b ito m i je


milo da se upoznamo.

R IS T A : A s k im im am ĉast?

Ĉ E D A : Ĉ ek aj, m o lim te, d o zv o li m i d a ti k aţem »ti«,


ĉek aj, m o lim te, d a te v id im ! (izmakne se i posmatra ga)
E, ko bi to rekao? Dakle, ti si to, Risto! E, to mi je odista
milo!

R IS T A : A s k im im am ĉast?

Ĉ E D A : Ja, je li? Je l'za m en e p itaš k o sam ? Ja sam ... k ak o


d a ti k aţem ... p a ja sam , b rate, u jk a V asa, Ţ iv k in u jak .

RISTA: Dakle, vi ste ujka Vasa? E, to mi je milo. Ja sam,


boga mi, mislio da ste stariji.

Ĉ E D A : N isam .

R IS T A : Ĉ u o sam za v as i b aš m i je m ilo da se upoznamo.

Ĉ E D A (gleda ga i meri sa svih strana): Dakle, ti si to,


o b ešen jaĉe jed an , a?!... G led aj g a, m o lim te, k ak av
trb u šĉić im a, lo lo n ik arag u an sk a! (Tapka ga po trbuhu)
K o b i to rek ao ! A ja sam te sasv im d ru k ĉe zam išljao .

RISTA (smeje se prijatno).

Ĉ E D A : A d o šao si, je li, o b ešen jaĉe jed an , zn am v eć zašto


si d o šao .

RISTA (sn eb iva ju ći se): Pa da...

Ĉ E D A : A d o p ad a ti se n aša D ara, a?

RISTA: Pa znate kako je.

Ĉ E D A : Z n am , d e!

RISTA: I ona mi se dopada, a potrebno mi je i zbog mog


p o lo ţaja d a steĉem v ezu sa v išim k ru g o v im a.

Ĉ E D A : R azu m e se! A v eru j, što te v iše g led am , sv e v iše


v eru jem d a ćeš se i ti n jo j d o p asti. Ja sam se, zn aš, to g a
n ajv iše b o jao : d a l'ćeš se ti n jo j d o p asti, a sad k ad sam te
v id eo ... lo lo jed n a, m o ra d a se ti u o p šte d o p ad aš ţen ama.

RISTA (polaskan): K aţu !

Ĉ E D A : A m a, šta k aţu , v id im ja! D o p ašćeš se ti n ašo j


D ari. A v eliš, je li, o n a se teb i d o p ad a?

RISTA: Dopada mi se.

Ĉ E D A : I n išta ti n e sm eta što je o n a tu Ċ a ţen a?

R IS T A : A šta im a to d a m i sm eta? K ak o , n a p rim er, k ad


k u p im k u ću , n e sm eta m i n išta što je ran ije b ila tu Ċ a, k ad
znam da je sada moja.

Ĉ E D A : S asv im . O n aj stari g azd a se seli, a ti se u seliš.

RISTA: Pa jeste!

Ĉ E D A : K o b i rek ao , - m o lim te, d a ti u m eš tak o filo zo fsk i


d a p o sm atraš ţiv o t! E , a k ad je v eć tak o , o n d a ćem o celu
stv ar lak o d a izv ed em o . N išta n am v iše n e sto ji n a p u tu .

R IS T A : N išta.
Ĉ E D A : P a ip ak , m islim se n ešto , sam o k ak o ćem o d a se
oprostimo one vucibatine?

RISTA: Koga?

Ĉ E D A : P a n jen o g m u ţa, taj n am m n o g o sm eta.

R IS T A : K ak o , zar v am n ije k azala g o sp a Ţ iv k a? P a njemu


je v eć u m ešen k o laĉ, ĉek a se sam o d a se isp eĉe.

Ĉ E D A :E ?

R IS T A : Jeste. G o sp o Ċ a Ţ iv k a je u d esila sa so b arico m d a


ga odmami u svoju sobu, pa, kad on bude tamo, da ona sa
gospa-Darom i svedocima upadne.

Ĉ E D A : G le, m o lim te! A la je to lep o sm išljen o . H a, h a,


h a, ala će se u h v atiti k ao m iš u m išo lo v k u ; tam an o n d a
lizne slaninu, a ono: hop! Ha, ha, ha!...

RISTA (p rid ru ţu je se i sla tko se sm eje) Ha, ha, ha!

Ĉ E D A : P a o n d a? ...

R IS T A : O n d a... o n d a to ... G o sp o Ċ a Dara je rekla, ako se


u v eri d a je v ara, d a će g a o d m ah n ap u stiti.

Ĉ E D A : E , to je d iv n o o d ista! S am o b rin em se d a n am
n ešto n e p o k v ari tak o lep o sm išljen i p lan .

R IS T A : A šta to ?

Ĉ E D A : N isi treb ao jo š sad d a d o Ċ eš, d o k m i n e sv ršim o


taj posao sa njim.

RISTA : P a g o sp a Ţ iv k a m i je p o ru ĉila d a d o Ċ em .

Ĉ E D A : Z n aš, n e b ih v o leo d a o n n aiĊe p a d a te zateĉe


ovde.
RISTA (malo kao uznemiren): P a šta?

Ĉ E D A : K ak o , p a šta? O n se zak leo d a će te u b iti k ao p sa i


kupio je ovoliki revolver, kalibra kojim se volovi ubijaju.

RISTA (p rep la šen ): A što , b rate, d a m e u b ije?

Ĉ E D A : E h što , zak leo se, p red a m n o m se zak leo . A li ti n e


treb a d a se b o jiš, n e sm eš b iti k u k av ica, razu m eš li.
U o stalo m , ja sam liĉn o v id eo rev o lv er, p o k aziv ao m i g a je
i u v erav am te d a u n jem u n em a v iše o d šest m etak a. N e
m o g u te sv ih šest p o g o d iti, b u d i sigu ran d a će te b ar ĉetiri
p ro m ašiti.

RISTA: A ona dva!...

Ĉ E D A : E p a, b o ţe m o j, d v a m etk a v aljd a m o ţeš p ro g u tati


za L ju b av d a sp aseš ĉast N ik arag u e.

R IS T A : A m a, šta ja d a g u tam m etk o v e zb o g ĉasti


N ik arag u e? S lu šajte, u jk a - Vaso, kako bi bilo da ja idem
p a d ru g i p u t d a d oĊ em ?

Ĉ E D A : Ja m islim d a b i to d o b ro b ilo ... (pogled na prozor)


Ali dockan je, sasvim je dockan!

RISTA (p rep la šen ): Z ašto , b rate?

Ĉ E D A : E v o g a, sad b aš u Ċ e u k u ću .

RISTA (p rep la šen ): Ko?

Ĉ E D A : O n aj sa rev o lv ero m .

RISTA (usplahiren): Pa sad? Ujka-V aso , g o v o ri, šta sad?

Ĉ E D A : M o ram te p rik riti d o k ja n jeg a u k lo n im .

RISTA (ustumara se): Gde da se sakrijem?


Ĉ E D A : N e zn am ... Ĉ ek aj, sad m i p ad e n a p am et.(zvoni)

RISTA? Gde?

Ĉ E D A : Ć u ti i n e p itaj, jer n em am o v rem en a za razg o v o r.

XVIII
A N K A , P R E Đ A Š N JI

ANKA: Molim!

Ĉ E D A : A n ĉice, u ĉin ite m i jed n u v elik u lju b av , p a ću v am


se o d u ţiti. V i zn ate k ak o ću v am se o d u ţiti.

ANKA: Molim!

Ĉ E D A : V o d ite b rzo o v o g a g osp od in a u v ašu so b u i


zak lju ĉajte v rata. N e p itajte zašto , v eć ţu rite, o p asn o st je
velika.

R IS T A : V rlo v elik a. V o d ite m e, n ag rad iću v as b o g ato !

ANKA (Č ed i): A posle?

Ĉ E D A : P o sle — n o , p a zn ate v eć.

ANKA (Risti): H ajd e b rţe! (odvede Ristu)

XIX

Č E D A ,R A K A

Ĉ E D A (u d a ri u sla d a k sm eh , ţelim o d e p ro zo ru i
d o viku je, m a šu ći ru ko m ): Rako! Rako!...

RAKA (dolazi spolja): Š ta je! O , zete, što si se tak o


obukao?

Ĉ E D A : K azaću ti, ali d a n ik o m e n e k aţeš. E v o d aću ti


d in ar d a n ik o m e n e k aţeš. Id em k o d A n k e u so b u . (daje
mu dina..) N ik o m , razu m eš li? Ja zn am d a b i ti m am a d ala
i d v a d in ara sam o d a jo j to k aţeš, ali ti budi karakter pa
n em o j d a jo j k aţeš. Je l'n ećeš?

R A K A : P a n eću , d ab o m e!

Ĉ E D A : E , d o b ro ? (ode)

XX

R A K A , Ţ IV K A

RAKA {na levim vratima): Mama, mama!..

Ţ IV K A (dolazi): Š ta je?...

R A K A : Z et Ĉ ed a m i je d ao d in ar d a b u d em ĉv rst k arak ter


i d a ti n e k aţem g d e je o n sad . A k o m i d aš d v a d in ara, ja
ću b iti jo š ĉv ršći k arak ter p a ću ti k azati.

Ţ IV K A : G o v o ri g d e je?

R A K A : D v a d in ara, p a ĉu ješ.

Ţ IV K A (daje mu): E to ti, sto k o b o ţja, g o v o ri!

RAKA (p o što je p rim io ): Eno ga u sobi kod Anke.

Ţ IV K A : Je li istin a?

RAKA: Sad a je o tišao .

Ţ IV K A (u sh ićen a ): Ju, slatko moje dete! (ljubi ga) Evo ti


jo š d v a d in ara.

RAKA: Olrajt!

Ţ IV K A : Id i m i b rzo zo v i D aru .

RAKA (ode desno).

XXI
Ţ IV K A sam a

Ţ IV K A (na telefonu): Alo... molim 7224!... Je li to kvart?


D ajte m i v ezu sa ĉlan o m k v arta... A , v i ste n a telefo n u?
O v d e je g o sp o Ċ a Ţ iv k a, m in istark a. M o lim v as h itn o , ali
v rlo h itn o , o d m ah p o šaljite m o jo j k u ći jed n o g a p isara sa
d v a ţan d arm a. D a, h itn o ... p a n ije b aš p rav o razb o jn ištv o ,
ali je ip ak razb o jn ištv o ... N ek a p isar p o n ese i h artije za
saslu šav an je, n ek a p o v ed e i d v a g raĊ an in a k ao sv ed o k e.
M o lim v as. to n eizo stav n o d a se u ĉili, 'n ek p o v ed e d v a
g raĊ an in a. O d m ah , razu m e se, v rlo h itn o ! D a (ostavlja
slu ša licu ).

XXII
DARA, Ţ IV K A

DARA (dolazi iz desnih vrata, za njom Raka).

Ţ IV K A : D aro , k ćeri, zv ala sam te d a te p rip rem im . B u d i


h rab ra, d ete m o je, d a p o d n eseš u d arac k o ji te o ĉek u je.

D A R A : Š ta je sad o p et, šta zn aĉi taj u v o d?

Ţ IV K A : Ja sam ti rek la d a ćeš se i sam a u v eriti k o liko te


o n a v u cib atin a v ara. E p a, ev o , k ćeri m o ja, d o šao je ĉas d a
se sv o jim ro Ċ en im o ĉim a u v eriš. T v o j ro Ċ en i m u ţ n alazi
se o v o g a ĉasa u so b i k o d A n k e n aše i to u rĊ av o j n am eri.

DARA: To nije istina!

Ţ IV K A : K aţi, R ak o , g d e je n aš zet Ĉ ed a?

RAKA: Nek mi da d in ar, p a d a jo j k aţem .

Ţ IV K A : N ap o lje, alo n esita! Z ar ti je m alo ?

R A K A : N išta ja v iše b esp latn o ! (ode)

DARA: Hajdemo! (h o će d a p o Ď e u A n kin u so bu )


Ţ IV K A : Ĉ ek aj, d e, u d esila sam ja v eć stv ar.

D A R A : Š ta si u d esila

Ţ IV K A : V id ećeš.

XXIII
P IS A R , G R A Đ A N I, Ţ A N D A R M I, P R E Đ A Š N JI

PISAR (d o la zi h itn o sa d va ţa n da rm a i d va g ra Ď a n ina ):


Po v ašem zah tev u , g o sp o Ċo m in istark a, g o sp o d in ĉlan m e
je h itn o u p u tio . D ov eo sam i d v a g raĊ an in a.

Ţ IV K A : E , v rlo d o b ro ! 'A jd e sad za m n o m sv i! (ona


napred, za njom Dara, a za ovom svi ostali)

(Pauza)

(za d n ja se vra ta p o la ko i p a ţljivo o tva ra ju i kro z n jn h


p ro tu ri Č ed a g la vu. O n p o sm a tra i o slu šku je, i ka d ču je
la rm u , b rzo se p o vla či i za tva ra vra ta . S a leve stra n e, g d e
su svi o tišli, cika ţen skih g la so va . p la rm a . M a lo za tim
pisar uvodi Ristu, koji je bez kaputa, a za njim dolazi cela
G o m ila , izu zim a ju ći A n ku .)

Ţ IV K A (klo n e o d u zb u Ď en ja u fo telju): Nikaragua, crni


N ik arag u a, šta ćeš ti tam o ?

RISTA (u zb u Ď en ): Ne znam... tako... sudbina valjda.

Ţ IV K A : Z ar zav u k ao si se u k u v ariĉin u so b u , svukao


k ap u t, zak lju ĉao v rata, p a to su d b in a? A što sv u ĉe k ap u t,
ubio te bog da te ne ubije?

R IS T A : P a n alo ţen a p eć.

DARA (majci): D ak le, to je taj p o ĉasn i g o sp od in k og a si


m i n am en ila? E , b aš ti h v ala, m ajk a.

PISAR (Ţ ivki): T reb a li, g o sp o Ċ o , d a u zm em o v o g


g o sp od in a n a saslušan je?

Ţ IV K A : T a k ak v o saslu šan je, saslu šao se o n n a o n o m e, a


n e n a o v o m e sv etu , d ab o g d a! A k o v eć treb a k o d a g a
u zm e n a saslu šan je, ja ću to . G o v o ri šta ćeš tam o ?

RISTA: Poslao me ujka -V asa.

Ţ IV K A : U jk a - Vasa? Dakle, on je sve to zamesio? E,


Vaso, sad si zbrinuo celu familiju!

XXIV
Č E D A , P R E Đ A Š N JI

Ĉ E D A (d o la zi sp o lja n o seći R istin ka p u t i p rid rţa va m u


d a g a n a vu če): O b u cite k ap u t, zab o g a, d o b ićete in aĉe
kijavicu.

RISTA (ka d sp a zi Č ed u , ka o d a m u je sva n ulo): Ujka -


V aso , p o m aţite. V i ste m e n aterali d a se sk lo n im k o d
sobarice.

Ţ IV K A (zabrinuto): Pa je li to ujka-Vasa?

RISTA: Pa on, dabome!...

Ţ IV K A : O , izv esn o se o n , d ab o g d a! Ĉ ed o !... (pisaru)


M o lim zap išite šta ću reći i stav ite p o sle n u m eru . (digne
tri pusta uvis) Ĉ ed o , zak lin jem ti se svim n a sv etu d a ćeš
jo š v eĉeras b iti p o tp i-san za Ivanjicu! ...

Ĉ E D A : Jo š b o lje p rem estite m e u N ik arag u .

Č IN Č E T V R T I

Ista soba. Po stolicama, levo, masa novina savijenih kao


za p ro d aju ; p o sto licam a p reb aĉen a m u šk a i ţenska odela,
šeširi i sv e d ru g o . T u je o g ro m an o tv o ren i k o fer u k o ji
D ara p ak u je sv e o v e stv ari d o n o seći ih iz su sed n e so b e.

I
ANKA, DARA

ANKA (d o la zeći sp o lja , n o seći sveţa n j n o vin a ): Evo,


g o sp oĊ o , n isam m o g la v iše d a k u p im o d d v ad eset b ro jev a.
(ostavlja na stolicu pored ostalih)

DARA (p a ku ju ći): Š ta se to m en e tiĉe!

A N K A : H tela sam sam o d a v am k aţem , jer g o sp o Ċ a m i je


n asrd ila: k o ji g o d p ro d av ac p ro Ċ e, d a k u p im sv e k o lik o
g o d b ro jev a im a, ali sv eg a je jed an p ro šao o tk ad sto jim n a
kapiji. Ne znam d a l'jo š d a ĉek am n a k ap iji...

D A R A : R ad ite o n ak o k ak o v am je g o sp o Ċ a k azala,
n em o jte m e n išta p itati. (ode u sobu po stvari)

II
RAKA, ANKA

RAKA (d o la zi sp o lja , n o seći d eseta k i n ešto više


brojeva): E v o , ja jed v a n ašao d v an aest. (ostavlja na
stolicu) A ti, Anka?

ANKA: Ja, boga mi, dvadeset.

RAKA: Pa dosta!

ANKA: Gospodin Pera iz administrativnog je najvredniji,


on je kupio do sada trista.

RAKA: E, a ujka - Vasa?

ANKA: On je svega osamdeset. A je li, boga ti, Rako,


zn aš li ti zašto g o spo Ċ a k u pu je tak o m n o g o d an ašn jih
novina, i to sve ovaj ista list?

RAKA: Znam, dabome!

A N K A : Z ašto ?

R A K A : Izg rd ili su je u n o v in am a, p a h o će d a ih k u p i d a
n e b i sv et ĉitao .

ANKA: Ju, kako smeju jednu ministarku da izgrde?

RAKA: Izgrdili su je za ono.

ANKA: Koje ono?

RAKA: Zbog tebe.

A N K A : Z ašto zb o g m en e?

R A K A : H o ćeš d a ti p ro ĉitam ?

ANKA: 'Ajde, molim te!

RAKA (uzme jedan broj, razvije ga i sedne u fotelju):


Dodaj mi, boga ti, jednu od tih ministarskih cigareta.

A N K A : Jao j, k ak o sm eš d a p u šiš?

RAKA (p a leći): N e p u šim ja in aĉe, ali, zn aš, n o v in e se


ĉitaju u v ek sa cig areto m . (čita ) »U jed n o m d elu K in e... «
(prekine i govori) P azi ti d o b ro d a o d n ek u d n e n aiĊ e
majka, proveli bi se lepo i ja i ti!

A N K A : P aziću , ĉitaj slo b o d n o !

RAKA (čita ): » U jed n o m d elu K in e o d rţav a se jo š i danas


jed an ĉu d an o b iĉaj. T am o , ak o se k o m e p ro sio cu d o p ad n e
u d ata ţen a, o n je p ro si b ez o b zira n a to što o n a im a ţiv o g
m u ţa. T ak av se slu ĉaj d esio o v ih d ana u k u ći m an d arin a
Si-po-p o .« (govori) Z n aš o n aj m an d arin S i-po-po, to je
m o j o tac S im a P o p o v ić

ANKA: Ju! ...

RAKA (čita d a lje): »U n jeg o v u ţen u . jed n u o d v ratn u


b ab u «... (o b ziru ći se, g o vo ri) Ta odvratna baba, to je
majka. — P azi d a n e n aiĊ e, in aĉe o d o sm o u m an d arin e i ja
i ti!

ANKA: Ju, j'u, ju, ju!... (obzire se)

RAKA (čita d a lje); »U n jeg o v u ţen u , jednu odvratnu


babu, zaljubio se Ni-ni-k o .«

ANKA: Ko je to?

RAKA: Ne znam, neki Kinez... dakle... (Č ita .) »...zalju b io


se »N i-ni-k o , sek retar m in istarstv a sp o ljn ih p o slo v a! ... «

A N K A : A , sad zn am k o je. Ĉ itaj, m o lim te, d alje!

RAKA (čita ): »T a se lju b av m eĊ u n jim a izraţav ala n a taj


n aĉin što je o n a n jem u izrad rša k lasu , a o n jo j p isao
lju b av n a p ism a.«

A N K A : K aţem ja, zn am k o je.

RAKA (n a sta vlja čita n je): »T aj N i-ni-k o in aĉe je jed an


n ap u d ro v an i p razn o g lav ić, k o ji se zalju b lju je u sv ak u
mandarinku dok je na v lasti, ts m u o v e ću rk e izraĊ u ju
p rek o sv o jih m u ţev a k lase. O n je ĉak p o slao i
p ro v o d ad ţiju u kuću , d a p ro si b ab u u isto v rem e k ad je
jedan kineski smrdljivac, neki Ka-ra-gua, dolazio da prosi
n jen u u d atu ćerk u .« (govori) Z n aš li k o je to K a-ra-gua?

ANKA: Ko?

R A K A : O n aj što su g a n ašli u tv o jo j so b i?

A N K A : P a zašto K a-ra-gua?

RAKA: Otkud ja znam!

A N K A : S iro m ah ĉo v ek , a b aš n išta n ije k riv .

R A K A : E , a što je sk in u o k ap u t? E to , u n o v in am a p iše d a
je skinuo kaput.
A N K A : Z ar i to p iše! Ju , b o ţe! A , b o g a m i, ĉo v ek je
sasvim nevino skinuo kaput.

RAKA: Boga mi, ja da sam bio u tvojoj sobi, pa da sam


skinuo kaput...

A N K A : E , g le, m o lim te! P a šta b i o n d a?

RAKA: Ja bih onda skinuo i pantalone.

A N K A : U b riši p rv o n o s, sram te bilo!

R A K A : A zn aš li k ak o teb e zo v u u n ov in am a?

ANKA: Zar i mene pominju?

RAKA: Pa dabome?

ANKA: A kako me zovu?

RAKA (tra ţi i n a Ď e): Sobarica A-ki-ka. (smeje se slatko)


A-ki-ka!...

A N K A : Im a li jo š? Ĉ itaj!

RAKA: (čita ) »A li, razu m e se, n i te p ro sid b e u Kini ne


id u u v ek tak o g latk o . T ak o , n a p rim er... «

III
D A R A , P R E Đ A Š N JI

DARA (d o n o si jo š o d ela iz so b e i za tiče ih ): Pa zar vi tu


sed ite i ĉitate n o v in e? N ek a sam o n aiĊ e m ajk a, p a ćete se
lepo provesti.

R A K A : S am o o n ak o , p reg led ali sm o . Je li, D aro , zn aš li ti


d a m i k aţeš k o je to N i-ni-ko?

D A R A : N e zn am ja n išta, a teb i p rep o ru ĉu jem d a se ĉistiš


da te ne zatekne majka. A i vi, Anka, mogli bi gledati
d ru g i p o sao , a n e d a ĉitate n o v in e...

ANKA: Ja sam samo donela novine koje sam kupila.

R A K A : A i ja. Z n aš, jedva sam kupio dvanaest brojeva.


O n aj K arag u p laća p o d v ad eset p ara k o m ad p a sv e n jem u
p ro d aju . I o v e sam d o b io sam o tak o što sam jed n o m
p ro d av cu p od v ik nu o : »M o raš m i p ro d ati, ja sam sin
m an d arin o v !«

D A R A : 'A jd e, 'ajd e, n o si te Ċ av o !

RAKA: Ama nije, hteo sam d a k aţem m in istro v .

DARA: Bolje idi pa kupuj i dalje novine, kad ti je majka


tako naredila.

R A K A : P rav o k aţeš! (Anki) 'Ajde, A-ki-ka (ode)

A N K A : A k o ţeli g o sp o Ċ a d a jo j p o m o g n em ?

D A R A : N ije m i p o treb n a p o m o ć.

ANKA: Molim. (ode)

IV
Č E D A ,D A R A

Ĉ E D A (dolazi spolja): P a ti se to b aš o zb iljn o p ak u ješ?

D A R A : A šta d a rad im ?

Ĉ E D A : Z am isli k ak o sv e to id e ek sp res! S in o ć p o tp isali


u k az o m o m e p rem eštaju u Iv an jicu , a v eć ju tro s sam
razrešen o d d u ţn o sti.

D A R A : A k ad m o raš n a p u t?

Ĉ E D A : Š ta ja zn am k ak o je tv o ja m ajk a n ared ila! M o ţd a


će m i se u to k u d an ašn jeg d an a n ared iti d a su tra k ren em .
S v e zav isi o d n areĊ en ja k o je je izd ala tv o ja m ajk a.

D A R A : N ajzad , sv ejed n o , n ek a je i sutra, ja ću b iti


gotova.

Ĉ E D A : P a zar si ti o d ista rešila d a id eš sa m n o m ?

D A R A : R ešila sam . P rav o d a ti k aţem , n e m o g u v iše d a


p o d n esem o v o m in istro v an je; o v o je p o stala lu d a k u ća
otkako je otac ministar.

Ĉ E D A : O tk ad ja to g o v o rim .

DARA: A ne mogu da podnesem ni ovu sramotu. Posle


o v o g a što je izišlo u n o v in am a, v eru j, ja n e b ih sm ela izaći
iz k u će n iti b ih sm ela d a p o g led am svetu u o ĉi. V o lim u
Iv an jicu , sam o d a se sk lo n im sv etu ispred o ĉiju .

Ĉ E D A : Jo š k ad b i ti zn ala k o lik a je to b ru k a. C eo se
Beograd trese od smeja.

D A R A : S trašn o !

Ĉ E D A : N o v in e se k u p u ju n a jag mu.

DARA (pokazuje): M ajk a ih n ajv iše k u p u je.

Ĉ E D A : O n a m isli d a u m an ji b ro j ĉitalaca, k ak o b i se
b ru k a što m an je zn ala, a n e zn a d a je d an ašn ji b ro j u m esto
u tri štam p an u šest h iljad a.

DARA: Ju, ju, ju!

Ĉ E D A : N e raĉu n aju ći što jed an b ro j ĉitaju ĉetv o rica.

D A R A : A d a li se b aš zn a d a sv e to o d n o si n a n ašu k u ću?

Ĉ E D A : R azu m e se d a se zn a. Z n a se p o im en im a, ali jo š
v iše p o to m e što je g o sp a Ţ iv k a jed in a o d d an ašn jih
m in istark a k o ja im a u d atu k ćer. O d m ah je ceo sv et
pogodio.

DARA: A zar nisi nikako mogao da sazn aš k o je p isao?

Ĉ E D A : S azn ao sam .

DARA: Ko?

Ĉ E D A : R eći ću ti, ak o m i d aš ĉasn u reĉ d a n ećeš reći


majci.

DARA: Zar je to tajna?

Ĉ E D A : Jo š k ak o v elik a tajn a.

DARA: Reci mi, ko je pisao?

Ĉ E D A : Ja!

D A R A : Š ta k aţeš? (ispusti haljine koje je imala u ruci)

Ĉ E D A : T o što ti k aţem !

D A R A : Ĉ ed o , Ĉ ed o , šta si u ĉin io ?!

Ĉ E D A : N ek a v id i d a i ja u m em d a p lo m b iram .

DARA: Kako si smeo, kako si mogao?

Ĉ E D A : A k ak o je o n a m o g la m en e d a g u rn e u Iv an jicu ?

DARA: I kako si imao srca, ona je moja majka!

Ĉ E D A : A k ak o je o n a im ala srca sv o ju ćerk u d a p rem esti


ĉak u Iv an jicu?

D A R A : O sram o tio si n as, o sram o tio si celu k u ću !

Ĉ E D A : Ja? B o ţe saĉu v aj, o sram o tila je o n a.

D A R A : B o ţe m o j, b o ţe! Ja v eć n e u m em d a se sn aĊ em ,
n e u m em v iše n i d a m islim . (p la če)

Ĉ E D A : P a zar ti n e u v iĊ aš, b o g a ti, i sam a, d a je v eć


k rajn je v rem e b ilo d a se to j ţen i stan e n a p u t? Z ar n e v id iš
d a je n ap rav ila lu d n icu o d k u će? O stav i to što teb e u d aje
k raj ţiv o g m u ţa, ali i o n a se rasp alila, i o n a im a
ljubavnika.

DARA: To nije istina!

Ĉ E D A : A m a, ĉitao sam sv o jim o ĉim a lju b av n a p ism a. P a


izrad ila m u je i k lasu i, izaĊ i m o lim te u ĉaršiju , p a ćeš
ĉu ti, ceo sv et jo j se sm eje.

DARA (krši ru ke): B o ţe m o j!

Ĉ E D A : A k o teb i p o d n o si d a trp iš tu ; sram o tu , m en i n e


p o d no si. S ram o ta m e je d a izaĊ em u sv et; svi se gurkaju,
sv i šap u ću i p o d m ig u ju se...

DARA: Pa zar nije bilo bolje kazati joj sve to i razgovarati


sa njom ozbiljno?

Ĉ E D A : R azg o v arati sa n jo m o zb iljn o ? P a zar n isi ti


razg o v arala, p a šta ti je o d g o v o rila — priredila ti je onu
scenu sa Nikaraguom;

DARA: Tu si scenu ti priredio.

Ĉ E D A : P a, d a, ja — ali da spasem i tebe i sebe. Da nisam


to u ĉin io , p o p lan u tv o je m ajk e ja b ih b io b ez k ap u ta u
A n k in o j so b i, a ti b i b ila u so b i sa N ik arag u o m . D ak le, šta
je bolje?

DARA: Pa...

Ĉ E D A : M o lim , reci sam o , šta je bilo bolje?

D A R A : D o b ro , n ek a je i tak o , ali zašto je m o ralo sv e to d a


se objavi u novinama?
Ĉ E D A : Z ato d a se trg n e, d a se o p am eti za v rem en a.

D A R A : A m isliš ti d a će to što p o m o ći d a sv e b u d e
d ru k ĉe?

Ĉ E D A : Ja se n ad am , jer k ak o je o v a b ru k a o d ju tro s
bu k nu la p o B eo g rad u , n ije n em o g u će d a ĉak i o ĉev
p o lo ţaj b u d e d ov ed en u p itan je.

D A R A : N jeg o v p olo ţaj?

Ĉ E D A : O , d a! O to m e se m n o g o g o vo ri n ap o lju im a ih
k o ji m isle d a je p o sle o v o g a o n p ro sto o n em o g u ćen ...

DARA: Siromah otac!

Ĉ E D A : I m en i g a je ţao , ali za sve ima da blagodari


sv o jo j ţen i.

D A R A : P a k ak o , zar ti o d ista m isliš d a b i o tac...?

Ĉ E D A : N e m islim , ali je v rlo m o g u će. K o m p ro m ito v an


je, a to m o ţe p o v ući n ep rijatn e k o n sek v en ce.

D A R A : T o b i b ilo u ţasn o !

Ĉ E D A ; A k o h o ćeš, isk ren o d a ti k aţem , ja m islim


n ap ro tiv , to b i b ilo d o b ro , jer što d alje, o n a b i u sv e v eće
g lu p o sti p ad ala. Z ar n e v id iš, b o g a ti, šta je sv e ta ţen a
p o ĉin ila; zar n e v id iš d a je o ca, o n o g a ĉestito g a ĉo v ek a,
n aĉin ila sm ešn im i o n em o g u ćila ga za politiku i za javan
ţiv o t! Z ar n e v id iš ti to sv e?

DARA: Vidim.

Ĉ E D A : E , p a!

DARA: Po meni, uveravam te, milije bi mi bilo da otac


nije postao ministar.

Ĉ E D A : M o re, n ije zlo u to m e što je o tac p o stao m in istar,


v eć je zlo u to m e što je m ajk a p o stala ministarka. Zato,
slu šaj ti m en e i d rţi se ti sam o m en e. V id ećeš, n a k raju
k rajev a, d a je b o lje što sam o v ak o u rad io i k azaćeš m i
hvala. Budi samo ti uvek uz mene, onda sam hrabriji.

V
Ţ IV K A , Č E D A , D A R A

Ţ IV K A (dolazi spolja, besna): Daro, imam s tobom


ozbiljan razgovor. Molim strane persone da se udalje iz
sobe.

Ĉ E D A : M o lim !(odlazi levo)

DARA (odlazi za njim).

Ţ IV K A :(g led a za p rep a šćen o za n jo m , p a o n d a b esno b aci


su n co b ra n i šešir sa seb e).

VI
Ţ IV K A , P E R A

PERA: (d o n o si veliki što s n o vin a ): Dobar .dan, gospo Ċ o


m in istark a. E v o ja sam k u p io jo š šest b ro jev a — dosad
trista šet.

Ţ IV K A : H v ala v am , v i ste n ajv iše k u p ili, .ali — k aţu ip ak


se m n o g o p ro d aje. Je l'te, ĉita .li sv et; jeste li p rim etili,
ĉita li sv et?

P E R A : P a... k ak o d a v am k aţem , g o sp o Ċ o ... ĉita. S ad sam


b aš p ro šao k raj h o tela »P ariz«, p a sk u p ili se o k o sto la, a
jed an g lasn o ĉita.

Ţ IV K A : P a d ab o m e, k ad u o v o j zem lji n em a zak o n a. B ila


sam k o d u p rav n ik a v aro ši d a zab ran i list, p a k aţe: n e
m o ţe p o zak o n u o štam p i. A m a, k ak o to , m o lim v as, zar
m o ţe b iti zakona po kome policija nema vlasti?

P E R A : T o je v aljd a zato što o v d e n e p iše o v am a, n eg o


k ao d a se sv e to d ešav a u K in i.

Ţ IV K A : Isk in io se o n d ab o g d a n ik akav !

PERA: Pa stoga valjda policija i nalazi da nema uvrede


ĉasti.

Ţ IV K A : A m a, k ak o d a n em a u v red e ĉasti? Z ar :k aţe za


m en e d a sam o d v ratn a b ab a, p a n em a u v red e ĉasti?

PERA: Pa jeste, s te strane ima.

Ţ IV K A : E , p a s k o je stran e o n d a n em a?

P E R A : P a m islim d a se in aĉe n e o d n o si n a v as, jer se


d ešav a u K in i.

Ţ IV K A (ščep a jed a n broj): A ev o , p ro ĉitajte ovo na kraju,


evo ovo...

PERA (čita g la sn o ): »N ajzad n ije n ik ak v o ĉu d o što se


o v ak v e stv ari d ešav aju u K in i, ali je p rav o ĉu d o što se to
isto d ešav a i k o d n as i to u n ajv išim k ru g o v im a n ašeg a
d ru štv a, u d o m u jed n o g a n ašeg m an d arin a.« (govori) E,
ovo, jest, ovo mu ne valja.

Ţ IV K A : N e v alja, d ab o m e d a n e v alja.

PERA: Kad bi se bar moglo doznati ko je pisao?

Ţ IV K A : P a eto , v i k o b ajag i rek o ste...

P E R A : R ek ao sam , g o sp o Ċ o , i v eru jte. rasp itiv ao sam n a


sve strane, ali — n e m o ţe, p a n e m o ţe d a se d o zn a.

VII
V A S A , P R E Đ A Š N JI

VASA (donosi paket novina i stavlja na stolicu): E v o , jo š


ovo sam kupio, ali — n em a v iše. R azg rab io se ceo
d an ašn ji b ro j.

Ţ IV K A : P a razg rab io se, d ab o m e, k ad v i n iste b ili v red n i.

V A S A : E h , n ism o b ili v red n i! E to , sa o v im što sam


doneo, kupio sam sto i sedamdeset brojeva.

P E R A : A ja trista i šest.

VASA: Eto!

Ţ IV K A : A jesi li b io v red an d a rasp itaš k o je pisao?

V A S A : B o g a m i, Ţ iv k a, rasp itiv ao sam , n a sv e stran e


rasp itiv ao , i n e m o ţeš d o zn ati, p a to ti je!

P E R A : I ja sam raspitiv ao , p a n e m o ţe.

V A S A : P alo m i je n a p am et, ak o m o ţe n ek ak o , što k aţe


o n aj n aš n o v i ro Ċ ak , d a se d o zn a p rek o ţen sk e lin ije.

Ţ IV K A : K ak o m isliš?

V A S A : P a ak o je u red n ik ţen jen o n je sv o jo j ţen i izv esn o


kazao ko je p isao i o n d a treb a rasp itati k o ja je g o sp o Ċ a
njena najbolja prijateljica. jer ona je izvesno njoj kazala,
pa onda da raspitamo koja je prijateljica te prijateljice...

Ţ IV K A : U h a!

P E R A : P a ip ak , g o sp o Ċ o , tak o ćem o jo š n ajp re sazn ati...

Ţ IV K A : E p a, 'ajd ete, g o sp o d in e P ero . U h v atite tu ţen sku


lin iju , p a sazn ajte. A li sam o što p re, što je m o g u će p re, jer
g o rim o d n estrp ljen ja;u g u šiću se o d n estrp ljen ja d o k n e
sazn am . A k ad sazn am , lele m ajci, taj će m e zap am titi.
'A jd e, 'ajd e, p o ţu rite, g o sp o d in e P ero !

PERA: Molim! (ode)

VIII
Ţ IV K A , V A S A

Ţ IV K A : B o g a ti, V aso , red i ti m en i: p o zn aješ li ti k o lik o -


toliko zakone?

V A S A : P a, k ak o d a ti k aţem , Ţ iv k a, n iti ja p o zn ajem


zakone niti zakoni mene.

Ţ IV K A : P a k ak o to , k ad si b io to lik e g o d in e p o licijsk i
ĉin o v n ik?

VASA: B io sam . n ije d a n isam b io , ali, p rav o d a ti k aţem ,


d o k sam b io p o licijsk i ĉin o v n ik , n isam o sećao p o treb u
n ik ad d a se u p o zn am sa zak o n im a. A li, ak o te treb a što
p o sav eto v ati, ja i o n ak o zn am , u m em d a o d m erim šta je
p rav o , a šta n ije.

Ţ IV K A : N e p itam te ja šta je p rav o , a šta n ije, n eg o te


pitam kakvi su to zakoni u ovoj zemlji, kad policija ne
m o ţe d a zab ran i n o v in e k o je v reĊ aju jed n u m in istark u?

V A S A : T i si b ila k o d u p rav n ik a v aro ši?

Ţ IV K A : S ad sam d o šla o tu d !

V A S A : P a šta ti k aţe?

Ţ IV K A : N e m o g u , v eli, p o zakonu; to nije, veli, prava


uvreda, to je samo aluzija. Ama, kakva aluzija, pobogu
brate, zar nazvao me odvratnom babom pa to aluzija?!

V A S A : P a to n ije, al'b iće o n o alu zija što je S im u n azv ao


m an d arin o m . Ja m islim , to će b iti alu zija.

Ţ IV K A : A ak o ja to m e k o ji je p isao razb ijem n o s, h o će li


to biti aluzija?

V A S A : O stav i se,. b o g a ti, Ţ iv k a, to g a. Ja n e zn am k ak v a


je to m an ija u tv o jo j p o ro d ici, sv i h oćete d a razb ijate
n o sev e. N eg o stišaj se ti m alo ,. p a d a razg o v aram o o
to m e: šta d a se rad i?

Ţ IV K A : A m a, k ak v o te stišav an je sn ašlo , crn i V aso ! Z ar


izgrdili me i nagrdili i nafarbali svima bojama u
n o v in am a, a ti m en i d a se stišam ! M o re, zem lju ću d a
p ro g rizem , p a ću d a g a n aĊ em , a v eć k ad g a n aĊ em ,
zap ištaće m ajci i p ro k lin jaće ĉas k ad a je n au ĉio d a p iše.
Z ad av iću g a, razu m eš li, ev o o v im ću g a ru k am a zad av iti.

VASA: De, de, de! Opet si pala u vatru?

Ţ IV K A : P a k ak o d a n e p ad n em u v atru , n eg o u šta h o ćeš


da padnem?

VASA: Ono jest... znam kako ti je!

Ţ IV K A : A zn aš li ti, V aso , šta ja m islim , k o ja m e je zmija


ujela?

VASA: Ne znam.

Ţ IV K A : N ik o d ru g i n eg o g o sp a N ata. R u k u b ih u v atru
metla, ako to nije njeno maslo.

V A S A : A što m isliš d a je o n a?

Ţ IV K A : P a p reo tela sam jo j o n o g a.

VASA: Koga si joj preotela?

Ţ IV K A (trgne se): Onako de... samo forme radi.

VA S A : N e razu m em te, šta si p reo tela fo rm e rad i?

Ţ IV K A : P a, b rate, p reo tela sam jo j m in istarsk u fo telju , i


o n d a, d ab o m e, i sv e o n o što id e u z to .

VASA: Fijaker?

Ţ IV K A : A m a n ije fijak er sam o , n eg o i d ru g e stv ari. N e


razu m eš ti to!

V A S A : P a to »fo rm e rad i« n e razumem.

Ţ IV K A : P a n e razu m eš, d ab o m e, k ad n isi o tm en ; d a si


otmen, ti bi razumeo, ovako, dabome...

IX
A N K A , P R E Đ A Š N JI

ANKA (donosi pismo) Z a g o sp o Ċ u .

Ţ IV K A : K o je d o n eo?

A N K A : Jed an šeg rt.

Ţ IV K A : D o b ro .

ANKA (odlazi).

H
Ţ IV K A , V A S A

Ţ IV K A (otvara pismo i pregleda): Ko je ovo, uboga ti?


Išarao p o tp is k ao u sk ršn je jaje, n e m o tu d a m u p ro ĉitam .

VASA (uzme pismo): Rista!

Ţ IV K A : K o ji, R ista?...

VASA: Pa taj, de, Nikaragaua.

Ţ IV K A : S am o m i o n jo š treb a n a o v u m u k u . "Š ta h o će,


boga ti?

VASA (čita ): »P o što v an a g o spo Ċ o M in istark a. P o sle o n e


n ep rijatn o sti, k o ja m i se d esila u v ašo j k u ći... «

Ţ IV K A : A o n što se zav laĉi k o d so b arice!

VASA (nastavlja): »...ja u sk raću jem seb i zad o v o ljstv o d a


v am liĉn o d o Ċ em , u to lik o p re što p o sle izn ete b ru k e u
d an ašn jim n o vinama prestaje sama sobom i svaka
m o g u ćn o st d a p o stan em ĉlan v aše p o što v an e p o ro d ice.«

Ţ IV K A : K o m u p a traţi d a p o stan e ĉlan p o ro d ice! N ek


ide bestraga! Eno mu njegove Nikarague, pa neka se tamo
ţen i!

VASA (čita d a lje): »K ak o je d an ašn jim n ap iso m u


novinam a izlo ţen p o d sm eh u m o j trg o v aĉk i u g led , p a
m o ţd a d o v ed en u p itan je i sam m o j v iso k i p o lo ţaj
p o ĉasn o g ko n zu la, to p o jm ite što n isam ţalio n i tru d a n i
sredstava da saznam ime pisca, kako bih mogao pribaviti
sebi satisfakciju. I uspeo sam najzad da ga saznam.. .«

Ţ IV K A (netrpljivo): Ko je, tako ti boga?

V A S A : Ĉ ek aj, m o lim te.

Ţ IV K A : Ĉ itaj, ĉitaj b rzo !

VASA (nastavlja): »I sm atram za d u ţn o st d a v am


sao p štim ... «

Ţ IV K A (kipti od nestrpljenja): Ama, ne zaobilazi, Vaso,


n eg o ĉitaj im e!

VASA: O maj... kakva si!...

Ţ IV K A : P resk o ĉi sv e d ru g o . Ĉ itaj im e!

VASA: Evo de! (čita ) »P isac je to g ĉlan k a u n o v in am a


ujka-V asa... «

Ţ IV K A (plane i nasrne na Vasu): V aso , lo p u ţo m ato ra!


Vaso, pijanduro!... Vaso... (n a leti i u b esu ču p a s n jeg a
sve što stig n e)

V A S A : A m a, ĉek aj b rate, ĉek aj, d e!... O m ajk u m u , g d e


ću d a p o g in em n i k riv n i d u ţan !

Ţ IV K A : P išeš ĉlan k e, je li, p seto g ad n o ;alu zija, je li...


(d o čep a sto licu ) S k lan jaj m i se s o ĉiju , jer ćeš sad
poginuti, svinjo pijana!...

V A S A : A m a, Ţ iv k a, p o b o g u , stišaj se i ĉek aj d a ti
proĉitam d o k raja!

Ţ IV K A : P ro ĉitao si ti m en i o n o što m i je treb alo p ro ĉitati.

V A S A : A m a, sm iri se, tak o ti b o g a... O tk u d ja d a p išem ,


ni na pamet mi nije palo! Zar ja zbog nepismenosti
o tp u šten iz d rţav n e slu ţb e, p a d a p išem ĉlan ak i to jo š
aluzije...

Ţ IV K A : Jesi, jesi, Vaso, poznajem ja tebe dobro, matora


lo p u ţo !

V A S A : P u sti m e, m o lim te, d a ti p ro ĉitam d o k raja.

Ţ IV K A : Ĉ itaj, 'ajd e ĉitaj!

V A S A : H o ću , sam o , m o lim te, o stav i tu sto licu . N e u m em


d a ĉitam k ad d rţiš sto licu !

Ţ IV K A : Ĉ itaj!

VASA (čita ): »P isac je to g a ĉlan k a u jk a - Vasa, odnosno


onaj gospodin koji se meni predstavio kao ujka - Vasa, a
to je v aš ro Ċ en i zet... «

Ţ IV K A (ispusti stolicu): Š ta k aţeš?

VASA (ponavlja): A to je v aš ro Ċ en i zet!«

Ţ IV K A (zgranuta): A m a, Š ta k aţeš, tak o ti b o g a?

VASA: (o p et čita .): »A to je v aš ro Ċ en i zet!«

Ţ IV K A : Ju , ju , ju , ju , sad će m e strefiti. Z et, zet, izetio se


on dabogda nikakav! Jaoj, proklet bio majci i ovoga i
o n o g a sv eta! K u ću m i o crn i, o b raz m i o d u ze, o d u zela m u
se dabogda ruka kojom je napisao ono!

VASA: Smiri se, boga ti!

Ţ IV K A : K ak o d a se sm irim k ad m i je isk id ao sv e ţiv ce:


isek ao m i ţiv o t k ao faširan o m eso ! K ak o d a se sm irim ,
smirio se on dabogda nikakav! (plane) Vaso, daj mi
p u šk u ; ĉu ješ li, p u šk u m i d aj d a u b ijem sk o ta. P u šk u m i
daj... ili nemoj...

VAS A : P a d ab o m e d a n eću !

Ţ IV K A : Id i, id i m i k u p i m išo m o r, Ĉ u ješ li šta ti k aţem ,


id i m i k u p i m išo m o r!

V A S A : Š to će ti, p o b o gu , Ţ iv k a, m išo m o r?

Ţ IV K A : H o ću d a g a o tru jem , h o ću k ao p aco v a d a g a


otrujem!

VASA: Ostavi se, boga ti!... Ne biva to! Nemoj tako da


go v o riš. N eg o lep o i p am etn o d a sm islim o . Ja m islim ,
Ţ iv k a, d a ti n jeg a p ro sto o p tu ţiš.

Ţ IV K A : K o g a?

VASA: Zeta!

Ţ IV K A : P a d ru g i d a m u su d i, je li? A to n e, h o ću ja d a m u
su d im ; ja, razu m eš li? Š to g a sn aĊ e, od m o je ru k e d a g a
sn aĊ e!

VASA: Pa dobro, ali kako , šta m isliš d a u rad iš?

Ţ IV K A : P ro teraću g a, traţiću jo š o v o g a. ĉasa d a se


protera!

VASA: Je l'u Ivanjicu?

Ţ IV K A : A m a, k ak v u Iv an jicu? P rek o g ran ice, razu m eš li,


p rek o g ran ice, k ao što se sk itn ice i k o ck ari p ro teru ju . E to ,
to ću ja n jem u , i to o d m ah , n i jed n o g sata m u n eću d ati d a
se sk rasi, p ro teraću g a m ajci... o d m ah , d ab o m e, o d m ah ...
(u zm e slu ša licu ) Molim 407... da, 507..

V A S A : Š ta ćeš?

Ţ IV K A : T raţim S im u !... Jesi ti, S im o ? O v d e Ţ iv k a.


S lu šaj, S im o , što ću ti reći: ak o si v last i ak o si m in istar, a
ti o d m ah u ĉin i k ak o ti k aţem , a ak o si m an d arin ...
(za sta n e i slu ša m en ja ju ći b o je u licu ) Vaso, 'odi ti ovamo
n a telefo n , n ešto p su je i g rd i, n e razu m em g a... n išta g a n e
razu m em . D a li to zv rji telefo n , ili m en i n ešto zv rji u
u šim a... N išta g a n e razu m em . 'Odi, boga ti! (Daje mu
slu ša licu .)

VASA (uzme): Ja sam o v d e, zete, V asa... Jest!... Ţ iv k i


n ešto zv rji... reci m en i... (slu ša )

Ţ IV K A : Š ta k aţe?..

VASA (m a n e ru ko m d a ću ti).

Ţ IV K A : A m a, šta k aţe, b o g a ti?

VASA (o sta vi slu ša licu i vrti g la vo m ): Ljuti se, mnogo se


ljuti.

Ţ IV K A : P a što m u n isi k azao d a se i ja lju tim ?

V A S A : I rek ao ti je d a g a o stav iš n a m iru i d a se o k an eš


tv o jih b u d alaštin a.

Ţ IV K A ; Š ta k aţe?

V A S A : I k aţe d a si g a u ţasn o o sram o tila o n im što je


izašlo u n o v in am a.

Ţ IV K A : P a n isam ja to p isala.

V A S A : I k aţe, b iće k ro z k o ji ĉas m in istarsk a sed n ica.


M in istar u n u trašn jih d ela m u je sao p štio d a će se n a
sednici govoriti o tome.

Ţ IV K A : O ĉem u ?

V A S A : P a o to m e što je izašlo u n o v in am a.

Ţ IV K A : M o re, šta m e se tiĉe što će o n i d a razg o v araju ,


n eg o što ti njemu nisi kazao...

VASA (p reseče je): Ĉ ek aj, m o lim te. Jo š n ešto m i je


k azao . V eli: b o ji se d a i n jeg o v p o lo ţaj n ije d o v ed en u
p itan je, jer je o v aj d an ašn ji n ap is izazv ao n eg o do v an je i
n a n ajv išem m estu i sv e 1 su kolege, ministri, vrlo
n erasp o lo ţen i.

Ţ IV K A : Š ta k aţe? ... K ak av p o lo ţaj u p itan ju? S am o n ek a


proba. Idi, Vaso, na telefon pa mu reci: ako da ostavku, da
m i slo b o d n o n e d olazi k u ći. A k o su n jeg o v e k o leg e
n erasp o lo ţen e, n ek a o n i d ad u o stav k e. S v i n ek a d ad u
ostavke, ali on da se nije usudio!... Tako mu reci!...

XI
A N K A , P R E Đ A Š N JI

ANKA (dolazi spolja): G o sp o Ċ a N ata S tefan o v ić ţeli...

Ţ IV K A : K o m o re...

A N K A : G o sp o Ċ a N ata S tefan o v ić, m in istark a.

Ţ IV K A (popravlja je): B iv ša m in istark a.

ANKA: Da!

Ţ IV K A : O tk u d o n a! A la je p o trefila k ad će d a m i d o Ċ e!
P ro ĉitala je, k u ĉk a, o n o u n o v in am a, p a sad d o šla d a
o m iriše. N e m o g u , n e m o g u d a je p rim im , n ek id e
bestraga!...

V A S A : P a ip ak m o raš, Ţ iv k a, red je!


Ţ IV K A : P a v id im i sam a d a m o ram , ali, zn aš, sv e m i se
p rev rće u sto m ak u o d m u k e. S ad m i d o šla, b estrag a jo j
glav a... N ek u Ċ e!

ANKA (ode).

Ţ IV K A (gleda po sobi): Ju , ju , ju , i g d e ću d a je p rim im u


o v o m v ašaru ? S k rh ala v rat d ab o g d a i k ad jo j je p alo n a
p am et d a d o Ċ e.

XII
N A T A , Ţ IV K A , V A S A

NATA (dolazi): D o b ar d an , d o b ar d an ţelim , g o sp a-


Ţ iv k a.

Ţ IV K A : Ju , slatk a m o ja gospa - N ato , b aš v am h v ala što


n aiĊ o ste m alo . O tk ad v as n isam v id ela, p a b aš k aţem : što
li m i se to g o sp o Ċ a N ata o d b ila?

NATA: Nije, boga mi, nego, verujte, ne mogu da danem


d u šo m o d razn ih sed n ica. Z n ate, d o k 'sam b ila m in istark a,
sv a ţen sk a d ru štv a izabrala su me u svoje upravne odbore,
p a sad eto teg lim ... P o p eše m i se, b o g a m i, n av rh g lav e
razn e sed n ice, p red lo zi, rezo lu cije; v eć sam i o d '. k u će
digla ruke. (gleda kufer) Gle, gle, gle... kakvo je to
pakovanje?

Ţ IV K A : A , o v o ... Z n ate, m o ja ćerk a se sp rema za banju.

N A T A : Z ar jo š sad , p a jo š n ije sezo n a?

Ţ IV K A : Š ta ću , k ad je steg o reu m atizam , p a n e m o ţe d a


ĉek a sezo n u .

N A T A : A u k o ju će b an ju?

Ţ IV K A : U k o ju?... P a u A b aciju .

N A T A : T ak o ! A p u to v aće, razu m e se, u salo n v ag o n u? Ja


sam uvek putovala u separatnom salon vagonu, to je tako
prijatno.

Ţ IV K A : P a d a, d a!

N A T A : N eg o ĉu d i m e što će u A b aciju , to n ije b an ja za


reumatizam?

Ţ IV K A : P a o n a će, zn ate, tam o d a se p ro Ċ e d o A b acije, a


p o sle će u Iv an jicu .

NATA: U Ivanjicu?

Ţ IV K A : Jeste! Z n ate, k o d sam e Iv an jice p ro n aĊ en je


jedan nov izvor lekovite vode protiv reumatizma.

NATA: Tako! To nisam znala. (Spazi novine po


stolicama.) Ju , šta je n o v in a, ĉitav a red ak cija!

Ţ IV K A : A jest: p retp latili sm o se za celu g o d in u p a n am


doneli sv e b ro jev e o d p o ĉetk a g o d in e. Je li, V aso ?

V A S A : Jeste, o d p o ĉetk a o v e g o d in e i za celu p ro šlu


godinu.

N A T A : Ja n e ĉitam n o v in e, n e v o lim , v eru jte... n e ĉitam


n o v in e, sem k ad im a što g o d v rlo in teresan tn o .

Ţ IV K A : P a d a, d a! (p o g led a zn a ča jn o V a su ) Vaso,
telefo n iraj o n o što sam ti k azala. R eci m u slo b o d n o d a m i
se n e v rati k u ći! (odu)

XIII
V A S A ,Č E D A

VASA (najpre uzme iz kutije sa stola cigarete da napuni


svoju tabakeru, a zatim ode desnim vratima): Daro,
D aro !... Je l'tu Ĉ ed a? M o lim te, reci m u n ek d o Ċ e o v am o .
H teo b ih d a p ro g o v o rim reĉ - dve sa njim.
Ĉ E D A (dolazi): Š ta je, u jk a - Vaso?

V A S A : H teo sam , Ĉ ed o , d a ti k aţem ... Ĉ ek aj, :šta sam


o n o h teo d a ti k aţem ? A h , d a! Z am isli, sazn ali sm o k o je
pisao ono u novinama.

Ĉ E D A :E ?

V A S A : I šta m isliš k o je?

Ĉ E D A : K o b i to m o g ao zn ati?

VASA: Ti!

Ĉ E D A : T a n ije m o g u će? .

VASA: Jeste, ti!

Ĉ E D A : K o b i to rek ao?

V A S A : I zn aš k ak o sm o sazn ali?

Ĉ E D A : B aš sam rad o zn ao?

VASA: Saznao Nikaragua i javio nama.

Ĉ E D A : A m a, zar se taj N ik arag u a jo š m eša u n aše


p o ro d iĉn e stv ari?

V A S A : N e m eša se, n eg o n ap isao i traţi satisfak ciju .

Ĉ E D A : P a n ek a m u d a A n k a satisfak ciju .

V A S A : E , taj si m u k o laĉ lep o isp eko , to ti se m o ra


p rizn ati. A li o v aj d ru g i k o laĉ, što si g a isp ek ao Ţ iv k i
preko novina, to ti ne valja.

Ĉ E D A : P reg o reo je m alo .

VASA: Pregoreo je mnogo, a ne malo! I onda, brate, ne


v alja ti što se slu ţiš falsifik atim a.
Ĉ E D A : K ak v im falsifik atim a?

VASA: Pa to, na primer, prvo si mene falsifikovao.

Ĉ E D A : N e zn am .

V A S A : Z n aš, k ak o d a n e zn aš. P red stav io si se ĉo v ek u


kao da si ti ujka - Vasa, a to je, brate, falsifikat i ja zbog
trg a m al'n e p o g ib o h m alo ĉas. P a o n d a, 'ajd e m en e, n ek a ti
je p ro sto , ali si falsifik o v ao i Ţ iv k u .

Ĉ E D A : D a se n isam k o m e p red stav io k ao m in istarka?

VASA: Nisi, ali si napisao da je odvratna baba, a to je


opet falsifikat.

Ĉ E D A : G le, m o lim te, e, to nisam znao.

V A S A : A zn aš li ti, p rijatelju , d a si tim e u ĉin io n ajv eći


g reh k o ji ţiv i ĉo v ek m o ţe u ĉin iti. U b iješ ĉo v ek a — n aći
ćeš u zak o n u m a k ak v u o lak šav nu o ko ln o st; o p ljaĉk aš
crkvu — n aći ćeš o p et u zak o n u k akv u o lak šav nu
o k o lno st; u p ališ sused u k u ću — i zato ćeš n aći k ak v u
o lak šav n u ok o lno st; ali — reći jav n o za jed n u
d o b ro d rţeću taštu d a je o d v ratn a b ab a, e n em a to g a
zakona na kugli zemaljskoj u k o m e b i se za taj zlo ĉin
m o g la n aći o lak šav n a o k o lno st.

Ĉ E D A : T o , v id ite, n isam zn ao .

V A S A : N isi, d ab o m e, a n isi zn ao n i to d a će cela ta stv ar


v rlo rĊ av o p o teb e d a se sv rši. N eg o d ed er d a ja i ti
ozbiljno progovorimo.

Ĉ E D A : Z n am , zn am v eć, h o ćete d a m e savetujete da


n ap u stim ţen u .

V A S A : A m a, k ak v a ţen a, m o lim te, o v d e su sad u p itan ju


m n o g o k ru p n ije stv ari n o što je ţen a. O stav i ti o n o što
sam ti ja govorio pre, ono sam ti govorio po ministarskoj
p am eti i o n d a, razu m e se, m o rao sam g o v o riti k o ješta, ali
o v o što h o ću sad a d a razg o v aram s to b o m , to je p o m o jo j
pameti.

Ĉ E D A : D a ĉu jem , d ak le?

V A S A : C ela ta stv ar u n o v in am a, k ao što i sam v id iš,


o tišla je d alek o , v rlo d alek o . S am S im a je d o šao u v rlo
n ezg o d an p o lo ţaj. I m alo p re n am je telefo n irao — stvar
će se izn eti ĉak i n a m in istarsk o j sed n ici, i to jo š sad , d o
podne.

Ĉ E D A :T o je d o b ro !

V A S A : P a ja, zn aš, n ešto m islim — ovo je potpuno po


mojoj pameti — kako bi bilo da stvar nekako zagladimo?

Ĉ E D A : P a zag lad ite je!

V A S A : A m a, šta im am ja tu d a g lad im ! N e m o g u ja tu
n išta, n eg o k ad b i ti. K ad b i ti. n a p rim er, n ap isao o n ak o
o tv o ren o : o no što sam p lju n u o p ristajem d a p o liţem .

Ĉ E D A : K o d a p o liţe?

VASA: Pa ti, brate!

Ĉ E D A : A , izv in ite!

V A S A : A m a d e, to se sam o tak o k aţe. N eg o ev o o v ak o d a


n ap išeš: sv e o n o što sam pisao u novinama nije istina.

Ĉ E D A : P a zn am . A li k ad je istin a.

VASA: Znam ja da je istina, ali... brate moj, istina se


n ik ad n e g o vo ri jav n o i istin a se n ik ad n e štam p a u
n o v in am a. Istin a je zg o d n a za o g o v aran je, o n ak o u ĉetiri
oka, u porodici, a kud si ti p a v id eo i ĉu o d a se istin a
jav n o k aţe?
Ĉ E D A : Je li to sv e iz v aše p am eti?

V A S A : P a iz m o je, d ab o m e! I v id iš, n ešto se m islim : k ad a


bi ti tako napisao pa ja to odneo Simi pre sednice. Pa oni
n jem u u m in istarsk o j sed n ici: »Š ta je o v o , g o spo d in e
Simo, u nov in am a?« a o n n jim a: »N išta, izv o lite p ro ĉitati
o v o !« p a isp o v rti tv o je p ism o .

Ĉ E D A (ko b a ja g i ush ićen ): Ala bi to divno bilo!

V A S A : I ja m islim d a b i d iv n o b ilo . Jer, v id iš, o v ak o , b ez


to g a, m o g u o n i n jem u reći: »B rate S im o , ti si ceo k ab in et
obrukao, pa da sp aseš u g led k ab in eta d aj ti, b rate S im o ,
o stav k u !«

Ĉ E D A (jo š u sh ićen ije): Ala bi to divno bilo!

VASA: Koje?

Ĉ E D A : P a to ?

VASA: Da Sima da ostavku?

Ĉ E D A : Jeste.

VASA (ra zo ča ra no ): B re, b re, b re! P a što ja o v o g o v o rim


i zašto tu p im zu b e! P a ja, b re, m islim d a g o v o rim s
p am etn im ĉo v ek o m .

Ĉ E D A : P a tak o i ja m islim g o v o reći s v am a, ali, v id ite


prevarili smo se obojica.

V A S A : Jo š k ak o sm o se p rev arili!

XIV
P E R A K A L E N IĆ , P R E Đ A Š N JI

PERA KAL E N IĆ (dolazi spolja): D o b ar d an ţelim , d o b ar


dan!
VASA: Dobar dan!

K A L E N IĆ (Č ed i): Ĉ ast m i je p red stav iti se: P era K alen ić.


(Vasi) Je li k o d k u će tetk a Ţ iv k a?

Ĉ E D A : A g o sp o d in je... ?

V A S A : N aš ro Ċ ak .

K A L E N IĆ : N ajb liţi ro Ċ ak p o ţen sk oj lin iji.

Ĉ E D A : T ak o , to mi je milo. Ja sam zet tetka - Ţ iv k in .

K A L E N IĆ (rukuje se): V i? B o ţe m o j, eto , a n ism o se n i


p o zn av ali. S lu šajte, m o ţd a je'i b o lje što tetk a Ţ iv k a n ije
m o m en taln o o v d e, d a n as tro je, k ao m u šk i ĉlan o v i
p o ro d ice, o d rţim o jed an u ţi p o ro d iĉni sav et.

Ĉ E D A : Molim, izvolite samo objavite dnevni red.

K A L E N IĆ : N a d n ev n o m je red u , k ao što zn ate o v aj n ap ad


u n o v in am a k o ji je d an as izišao p ro tiv u tetk a-Ţ iv k e.
(Č ed i.) V i ste, izv esn o ĉitali?

V A S A : Jest, p ro ĉitao je o n to .

K A L E N IĆ : Ja sam d ak le sastav io jed an o d g o vo r, jer,


d o zv o lite, n aša je d u ţn o st, k ao ĉlan ov a p o ro d ice, d a
odbranimo tetka-Ţ iv k u o d tak o g adn ih k lev eta.

Ĉ E D A : R azu m e se!

K A L E N IĆ : H o ćete li d a ĉu jete m o j o d g o vo r?' (vadi


h a rtiju iz d ţep a ) M o j o d g o v o r je u pu ćen n a ad resu o n o g a
magarca koji je napisao to u novinama. (Č ed i) Š ta m islite
d a li d a g a n azo v em k o n jem ili m ag arcem , šta m i
savetujete?..

Ĉ E D A : S asv im sv ejed n o , n e v id im d a im a k ak v e razlik e.


S am o , jeste li v i m islili o to m e d a će taj k o g a b u d ete
nazvali konjem ili magarcem vama razbiti nos?

VASA (za sebe): Opet nos!

K A L E N IĆ : M islio sam i n a to , ali se ja n eću n a o v o


šu g d isati,

Ĉ E D A : A , tak o? E , to je d ru g a stv ar.

K A L E N IĆ : Ja sam , d ak le, d a v am n e b ih ; ĉitao sv e, u


sv o m n ap isu v rlo v ešto izv eo stv ar. R ek ao sam d a je
d o tiĉn i g o spo d in pred stav n ik jed n e stran e d rţav e,
N ik arag u e, i d a b i k ao tak av d o šao u p o setu rad i izv esn ih
zv an iĉn ih p reg o v ora, recim o : rad i p reg o v o ra za
zak lju ĉen je trg o v in sk o g ug o vo ra. :

Ĉ E D A : S a g o sp a - Ţ iv k o m ?

K A L E N IĆ : N e, n eg o s n ašo m d rţav o m . Z atim sam rek ao


d a d o tiĉn a g o sp oĊa m in istark a, k o jo j je o n d o šao ,
m o m en taln o jo š n em a ĉek ao n icu u k ući, a k ak o je to g a
tren u tk a b ila zau zeta, u p u tila je d o tiĉn o g g o sp o d in a u
so b ariĉin u so b u d a tam o p riĉek a, k ao u ĉek ao n ici.

Ĉ E D A : A što je sk in u o k ap u t?

K A L E N IĆ : A to , što je sk in u o k ap u t, rek ao sam d a je


sto g a što je d o tiĉn a so b ica v rlo n isk a i tesn a.

Ĉ E D A : T o ste se, v id ite, v rlo d o b ro setili. M en i n ik ad n e


b i tak o n ešto p alo n a p am et. T o v am je n eo b iĉn o
duhovito.

KALEN IĆ : Je l te?

Ĉ E D A : B aš m i je m ilo što im am tak o , d u h o v ito g ro Ċ aka.


No, ujka - V aso , sad n em am o šta v iše d a b rin em o . S tv ar je
sasv im u red u . A k o o v o što je g o spod in n ap isao izaĊ e u
n o v in am a, stv ar će b iti p o tp u n o u reĊ en a.
VASA: Samo da ne bude dockan.

KALE N IĆ : Z ašto d o ck an?

Ĉ E D A : P a zn ate, n ije n em o g u će d a će g . S im a jo š d an as
dati ostavku.

K A L E N IĆ (n ep rija tn o izn en aĎ en ): T eĉa S im a?

Ĉ E D A : D a, teĉa S im a.

K A L E N IĆ : T o n ije m o g u će!

Ĉ E D A : I to zb o g o n o g a u n o v in am a?

V A S A : D a, n a ţalo st, zb o g o n o g a u n o v in ama,

K A L E N IĆ : A li zašto m o lim v as? T o n e b i b ilo n im alo


lepo. I, najzad, ne vidim da je on tu kriv.

Ĉ E D A : P a n ije, al' v id ite, o b iĉn o se k o la n e k rh aju n a


onome koji je kriv.

K A L E N IĆ : Jeste li v i b aš sig u rn i d a će o n d ati o stav k u?

Ĉ E D A : S ig u ran n isam , ali tako se misli, tako se govori.

K A L E N IĆ : O n d a šta m islite? Z ar n e b i b ilo b o lje d a ja


p riĉek am sa o n im o d g ov o ro m ... d a v id im o n ajp re
situaciju, jer ja bar tako mislim — ako da ostavku i ne
b u d e v iše m in istar, o n d a p restaje sv ak a p o treb a d a se
brani, zar ne?

Ĉ E D A : R azu m e se. Isto tak o i ja m islim ; I n e sam o to ,


nego ako da ostavku i ne bude ministar, onda nema smisla
biti u srodstvu s njim.

K A L E N IĆ : P a jest!

Ĉ E D A : Ja, n a p rim er, to ću v am isk ren o reći, ak o o n n e


b u d e v iše m in istar, m islim sasv im d a se o d reĉem srodstva
sa gospa-Ţ iv k o m .

K A L E N IĆ : A m islite b i o d ista d a će d ati o stav k u?

Ĉ E D A : P rav o d a v am k aţem , ja -m islim d a je d o sad a v eć


i dao.

K A L E N IĆ : P rav o d a v am k aţem , b aš ja i n isam tak o


bliski rod.

V A S A : G le sad ! P a je l' reĉe ju ĉe d a si n ajb liţi ro d?

KALENIĆ : P a jeste, n e k aţem d a n isam , alg a v iše p o


ţen sk o j lin iji, a zn ate, sro d stv o p o ţen sk o j lin iji n ije n ikad
dovoljno pouzdano.

V A S A : P a je li reĉe, p re ćeš d a p o g in eš n o što ćeš


dopustiti da ti se ospori srodstvo?"

K A L E N IĆ : D a, ja sam se o n ak o fig u rativ n o izrazio .

Ĉ E D A : R azu m e se, to je sam o fig u rativ n o . V i to , u jk a-


V aso , n e m o ţete d a razu m ete.

VASA: Ne mogu.

Ĉ E D A : N ek ad , u staro v rem e, ro d je ro d , d an as su se
izm en ile p rilik e, p a ro d m o ţe d a b u d e i fig u rativ n i ro d .

K A L E N IĆ : V i v rlo p rav iln o sh v atate stv ari.

VASA: Ja ih, bome, ne shvatam, pa to ti je!

Ĉ E D A : P a zato i n e v red i v iše o to m e g o v o riti. D ak le,


d rag i i fig u rativ n i ro Ċ aĉe, n ajb o lje je m etn ite v i taj ru k o p is
u d ţep i o tid ite u ĉaršiju , ili zaĊ ite p o k afan am a p a se
rasp itu jte o situ aciji. A k o teĉa S im a n e b u d e d ao o stav ku ,
v i d o Ċ ite i p ro ĉitajte to tetk a - Ţ iv k i; ak o b u d e d ao
ostavku, onda ne vredi cela stvar truda.

K A L E N IĆ : S asv im , sasv im , k ao d a m i iz u sta v ad ite reĉ.


D ak le, ĉim ĉu jem k ak v a je situ acija, ja ću d o ći...

Ĉ E D A : A k o je p o treb n o .

K A L E N IĆ : P a d a, ak o je p o treb n o . Z b o g o m , g o sp o d in e;
zbogom, gospodine Vaso. (ode)

XV
Č E D A ,V A S A

Ĉ E D A (Vasi): Ko vam je ovo, pobogu?

V A S A : A Ċ av o će g a zn ati; sam je izm islio ,d a n am je


rod, a vidi ga sad!

Ĉ E D A : P a v i, u jk a-Vaso, meni prebacujete da sam vas


falsifiko v ao , a eto v i falsifiku jete ro Ċ ak e.

VASA: Ama, nisam to ja, sam se on falsifikovao. I vidi


g a, m o lim te, ĉim ĉu za o stav k u , a o n o p ra ru k e.

Ĉ E D A : T ak o je to , m o j u jk a - Vaso. Pacovi se
razb eg av aju ĉim laĊ a p o ĉn e d a tone. Nije ovaj ni prvi ni
poslednji.

V A S A : M o re, n ek id e d o Ċ av o la! N eg o , d ed er, k aţi ti


m en i o n o što sam te p itao : m o ţe li o n a stv ar n ek ak o d a se
izgladi?

Ĉ E D A : A m a o stav ite se, u jk a - V aso , g laĊ en ja;

zar ne vidite da je cela situacija tako rapava da se n e m o ţe


ni izrendisati a kamoli izgladiti?

V A S A : 'A jd em o m i tv o jo j D ari. H o ću s n jo m d a
p ro g o vo rim . Ip ak , ćerk a je, n ju će p re d a zab o li srce n eg o
tebe.

Ĉ E D A : M o lim , izv o lite, n em am n išta p ro tiv . P o k u šajte,


m o ţd a će n ju zab o leti srce. Izv o lte o v am o ! (odu zajedno u
desnu sobu)

XVI
N A T A , Ţ IV K A

NATA (izla zi iz so b e, Ţ ivka za n jo m ): K aţem v am , g o sp a-


Ţ iv k a, n em o jte v i u zim ati k srcu . T ak o v am je to : d o k sam
bila ministarka, ceo svet oko mene; te svi mi prijatelji, te
sv i m e p o štu ju , te p u n a m i k u ća p o seta. A o ţu ru n em a
d o v o ljn o sto lica u k u ći i n em a d o v o ljn o šo lja za ĉaj, a
im am d v a tu ceta. P a o n d a, ţen sk a d ru štv a b iraju v as za
u p rav n u ĉlan icu , p ev aĉk a d ru štv a b iraju v as za p atro n esu,
i tako sve redom. A kad prestanete biti ministarka, prave
se svi Englezi. Tek v id iš, n a ţu ru n i ro d b in a n e d o lazi; tri
šo lje za ĉaj d o v o ljn o . P a jed n i v as izb eg av aju , a d ru g i se
p rav e ĉak d a v as n e p o zn aju . P ro šla sam ja to p a zn am , a
vi — zd rav lje, b o ţe — v id ećete. S am o , zn ate, n e treb a to
primati srcu.

Ţ IV K A : A k o h o ćete p rav o d a v am k aţem , m en i i n ije b aš


toliko stalo do toga da budem ministarka.

NATA: E, pa nemojte, gospa-Ţ iv k a, b u d im o isk ren i.


P rijatn o je to : im aš fijak er, im aš cig arete n a
rep rezen taciju , id eš b esp latn o u lo ţu , im aš salo n -vagon za
putovanje, pa momak iz ministarstv a; p a ĉim p o traţiš
telefo n i k aţeš k o si, a telefo n isk in je po k rh aju se k o ja će ti
p re d ati v ezu ; p a k lan jaju ti se ĉin o v n ici, p a ĉin o v n iĉk e
ţen e ti jed n ak o p rav e v izite. P a o n d a, ak o si n a ru ĉk u ,
p o ĉasn o m esto ; ak o je k ak v a sv etk o vin a, d o b iješ b u k et;
ako je p arad a, d o b iješ m esto n a trib in i. N e m o ţe se reći d a
sve to nije prijatno.

Ţ IV K A : P a jeste, k ad se s te stran e u zm e.

XVII
A N K A , P R E Đ A Š N JI
ANKA (donosi pismo): Z a g o sp o Ċ u ! (odlazi)

Ţ IV K A (p o m iriše p ism o ).

N A T A : M o lim v as, d o zv o lite m i d a to p ism o p o m irišem .

Ţ IV K A : Ju , g o sp a - N ato , šta v am p ad a n a p am et; o tk u d


p a sad tu Ċ e p ism o d a p o m irišete?

NATA: Dozvolite mi, molim vas.

Ţ IV K A (podmetne joj): E v o b aš p o m irišite, k ad v am je


toliko do toga stalo.

NATA: Isti miris i ista boja, roze... Otvorite slobodno,


o tv o rite; n ije to m en i n išta n ep o zn ato ; d o b ijala sam i ja
takva pisma.

Ţ IV K A : Iju , šta v i m islite?

NATA: Pa de, de — što se sad p rav ite... U ĉili ste i v i


b rid ţ, n isam sam o ja... M o re, zn am ja sv e to p o red u .
Otv o rite k ad a v am k aţem slo b o d n o to p ism o , jer k ak o ste
m i m alo p re g o v o rili d a m o ţe d o ći d o o stav k e v ašeg m u ţa,
o n d a zn ajte d a to p ism o m o ţe d a b u d e v rlo v aţn o .

Ţ IV K A : V aţn o? (o tvo ri n ervo zn o . Č ita , zg ra ţa va se i


daje pismo gospa-Nati)

NATA (p ro čita ): Ostavk a! K aţem ja v am a. O v ak v o isto


p ism o sam i ja d o b ila ĉim je p ao m o j k ab in et.

Ţ IV K A : Ju , ju , ju ... N e m o g u d a d o Ċ em seb i!

N A T A : Š ta ćete, tak v a je ta d ip lo m atska lju b av .

Ţ IV K A : Ĉ u jte, g o sp a - Nato, ovo je neka prava


diplomatska svinja.

N A T A : S am o slu šajte, gospa-Ţ iv k a, to p ism o m n o g o


zn aĉi. T a d ip lo m atsk a sv in ja n e d aje o stav k u sv e d o tle
d o k n ije sig u ran d a je d o tiĉn i m in istar d ao o stav k u .

Ţ IV K A : Š ta k aţete?!... Ju , p reg rizla jezik d ab o g d a! K ak v a


ostavka?

N A T A : K aţem sam o : o v aj n asig u rn o p iše.

Ţ IV K A (uzruja se): A m a, je li to m o g u će?

N A T A : E h , k ak o d a n ije m o g u će. O stav k a v lad e, g o sp a -


Ţ iv k a, to v am u v ek p ad n e k ao g ro m iz v ed ra n eb a. P rav im
ja p lan o v e: te o v ak o ću d a n am estim k u ću , te o v am o ću d a
p rav im izlet; te u o v u ću b an ju leto s... a tek ... b rrr... b u m !
Udari grom: padne vlada i odu svi planovi u vetar. Zgodio
me je, slatka moja gospa-Ţ iv k a, p a zn am k ak o je!

Ţ IV K A : A m a, šta v i tu g o v o rite...

N A T A : A n atu štilo se n ešto n eb o p a n em o jte se


izn en aĊ iv ati. G d e je o b lak a, tu će b iti i g ro m a. N e v o lim
da vam stajem n a m u k u ; zn ate k ak o je, sv ak o m e je lak še
k ad sam p o d n o si on o što g a sn aĊ e. H ajd e, zb o g o m , g o sp a
- Ţ iv k a; p a n em o jte v i to tak o d a p rim ite k srcu . Z b o g om !
(ode)

XVIII
Ţ IV K A , V A S A

Ţ IV K A (g led a p o ra ţen o za N a to m ).

VASA (dolazi iz sobe): Ode li ti ta?

Ţ IV K A : O d e, m o re, ali m i n aslu ti. Š ta m isliš ti, m o ţe li to


odista da se desi da onaj da ostavku?

V A S A : P a... k ak o d a ti k aţem ... i m o g ao b i. E to , b aš sad


m i k aţe Ĉ ed a...

Ţ IV K A : Je l'Ĉ ed a ti k aţe? E , n eće g a m ajci b iti o n ak o


k ak o ti Ĉ ed a k aţe. Id em ja tam o ,. id em sam a liĉn o d a
u p ad n em u m in istarsk u sed n icu . A k o je p o d n eo v eć,
p o cep aću m u o stav k u , a n jim a, m in istrim a, reći ću n ek a
sv ak i p rv o p o ĉisti p red sv o jo m k u ćo m , p a n ek a se o n d a
b rin e 'o u g led u v lad e. I reći ću im ... zn am v eć šta ću im
reći... ĉek 'sam o d a se o b u ĉem ...

V A S A : A m a, p ro m isli m alo , d a l'ćeš d o b ro u ĉin iti!

Ţ IV K A : N e p itam ja v iše d a l'je d o b ro ; id em .. d a


u p ad n em u sed n icu p a d a im ja p o k aţem ... Ĉ ek aj sam o d a
se o b u ĉem ! (odjuri u sobu)

XIX
V A S A ,Č E D A ,D A R A

VASA (na levim vratima): Ĉ ed o , D aro ... D aro ... 'o d ite,
boga vam, ovamo!

Ĉ E D A (dolazi).

DARA (za Č ed o m d o la zi).

Ĉ E D A : Š ta je?

V A S A : A m a, d a v id iš n o v o ĉud o ! O n a h o će d a u p ad n e u
ministarsku sednicu.

Ĉ E D A : P a n ek a u p ad n e!

V A S A : A m a, n e b iv a, što n e b iv a — ne biva.

D A R A : P a šta m i m o ţem o ?

V A S A : D a m i p o m o g n ete, silo m d a je zad rţim o !

XX
R A K A , P R E Đ A Š N JI

RAKA (izla zi iz so b e sa o g ro m n im ku h in jskim n o ţem , a


A n ka . za n jim d rţeći g a za p eševe o d ka p u ta ): P u štaj m e,
p u štaj m e k ad ti k aţem !

Ĉ E D A (sp reči m u p u t): Ehe, prijatelju, kuda si navro?

R A K A : Jao j, p u štaj m e, h o ću d a g a p ro b u razim .

Ĉ E D A : K o g a m o re?

R A K A : S retu M atića.

Ĉ E D A : Z ašto , b re?

RAKA: Opsovao mi je oca mandarinskog.

Ĉ E D A : P a što n isi i ti n jem u o p so v ao ?

RAKA: Pa opsovao sam mu.

Ĉ E D A : P a o n d a ste k v it.

RAKA: Al' za njegovog oca nije bilo u novinama da je


mandarin.

XXI
Ţ IV K A , S IM A , P R E Đ A Š N JI

Ţ IV K A (izleti iz so b e o b u čen a ).

VASA i Dara (h teli b i d a je za d rţe).

Ţ IV K A : S k lan jajte m i se s p u ta! (gurne na vrata)

SIMA (na otvorenim vratima pojavljuje se).

Ţ IV K A (trgne se): Š ta je, g o v o ri šta je?

S IM A : U v aţen a m i je o stav k a!

Ţ IV K A (cikne kao ranjena): Bog te ubio da te ne ubio, a


što je d ad e ?
SIMA: Zbog tebe!...

Ţ IV K A : Š ta, zb o g m en e? A što zb o g m en e, sm eten jaĉe


jedan! Bolje reci, nisi bio za ministra, eto ti! Bolje to reci!
...

S IM A : P a n isam , d ab o m e, k raj tak v e ţen e.

Ţ IV K A : I sad , je li, i sad n ism o v iše m in istri ?

SIMA: Dabome da nismo!

Ţ IV K A : G o sp o d e b o ţe, zašto m e zg o d i tak o d u šm an sk i


k ad sam ti p alila sveću sv ak o g a p etka! {Simi) Je li ni
fijak er, n i lo ţa, n i salo n -vagon... sve to ode, je li... sve,
sve?

SIMA: Pa ode, dabome!

RAKA: Dole vlada!

Ţ IV K A (ščep a što so ve n o vin a . sa . sto lice i g a Ď a g a


njima): K u š, štene jedno, pregrizo jezik dabogda... (Raka
p o b eţe), P rila zi S im i i u n o si m u se u lice.) — Zbog mene,
je li, zbog mene? More, ne bi bila ja ministar, pa bi ti
video da l' bih ja zbog tebe dala ostavku. (Sima ode ona
g led a Č ed u , D a ru , V a su .) — A vi, je li, smejete se u d u ši i
p o d gu rk u jete se, je li? A li, Ĉ ed o , u p am tin o sićem o se d o k
je sv eta i v ek a, n ećeš g a m ajci v iše m irn o n i o k a sk lo p iti.
(Č ed a o d e) — A ti (Dari) pakuj se, 'ajd, pakuj se kad ne
m o ţeš d a o d lep iš tu k rlju sa seb e. P ak u j se, ali g a m ajci
n ećeš putovati salon-v ag o n o m , n eg o trećo m k laso m .
T rećo m k laso m , u p am ti, trećo m k laso m ! (Dara ode) — A
što se ti k eziš? (Vasi) Id i, id i, o p trĉi fam iliju , i o b jav i d a
n isam v iše m in istark a; n ek a S av k a, D aca i S o ja k lik n u od
rad o sti i n ek a k aţu : »E , v ala, d o sta je Ţ iv k in o g i b ilo !«
T ak o će d a lan u ; zn am ja n jih , a zn am i teb e. Id i, id i p a
objavi. (Vasa ode — p u b lici, p rila zeći ra m p i) — A što se
vi cerekate mojoj sudbini? Ne zaboravite da sad nisam
m in istark a p a n e m o ram v iše d a b u d em o tm en a, i o n d a
neka vam ne bude krivo ako raspalim jezikom po vama!
'A jd e id ite k u ći, id ite, n ećete v aljd a d o k raja d a m i stajete
n a m u k u . Id ite i n em o jte Ċ av o d a v as o d n ese d a m e
ogovarate, jer, ko zna, danas-sutra mogu ja opet biti
m in istark a. S am o d o k se zab o rav i o vo n ešto m alo b ru k e,
ev o m en e o p et, p a p o sle d a n e b u d ete: što n am n isi k azala.
'Ajde 'ajde, idite sad!...

Zavesa

Das könnte Ihnen auch gefallen